You are on page 1of 3

Tehnika spajanja drvenih lijesova

Drvene lijesove dijelimo u dvije kategorije: I.) drveni lijesovi „bez uporabe čavla“
(drveni sarkofazi)1 i II.) drveni lijesovi „sa uporabom čavala“. Drveni lijesovi bez uporabe
čavala, spajani su na principu pera i žljeba, principu klina, drvenih tipli i učvršćeni su dodatno
glinom kako je spoj bio što je bolje moguće pričvršćen. Ovakav običaj povezivanja prvi je
spomenuo Marun prilikom istraživanja lokaliteta Biskupija-Crkvina. Nakon Maruna tom
problematikom pozabavio se Karaman, koji je mišljenja kako se drveni lijesovi bez čavala
javljaju prije, a oni s uporabom čavla iza 1000. godine što je prema Karamanu karakteristika
kasnog srednjeg vijeka (Karaman 1940: 4.). Karaman svoj zaključak izvodi iz pretpostavke
kako je kod Slavena postojao sličan običaj onom germanskom, a to je ukapanje u izdubljenom
deblu, pokriven daskom ili se pokojnik polagao na drvenu dasku. Za potkrijepu svoje tvrdnje
navodi kako se taj običaj prestaje koristiti u 9. st. kada se počinje koristiti kamen (Karaman
1940: 6.). Kao dokaz svoje teorije Karaman uzima primjere iz Biskupije-Crkvine i Koljana-
Crkvine jer za te grobove iz vremena Marunovih istraživanja ne postoji cjelovita
dokumentacija stoga prema Karamanu se ne može sa sigurnošću govoriti da je taj običaj bio
prakticiran u Biskupiji (Belošević 1980: 75, Belošević 2007.). Vezano uz ovu problematiku S.
Gunjača je revizijskim istraživanjima u Biskupiji-Crkvina dokazao suprotno, otkrivši grob 88.
u kojemu su pronađeni krupni željezni čavli i par karolinških ostruga s garniturom za
zakopčavanje. Grob je datiran u 9. st. (Belošević 2007). Ova kasnija datacija od one
Karamanove može se potvrditi i primjerima sa nekropole u Starem Mestu u Slovačkoj gdje su
pronađeni grobovi sa različitom upotrebom drveta, primjeri grobova sa ustanovljenim
drvenim oblogama bez uporabe čavala datirani su od 1. pol. 9. st. do početka 10. st.
(Belošević 1980: 76.). Vodeći se tim istraživanjima, ali nalazima sa nekropole Nin-Ždrijac,
Belošević daje zaključak kako se ukopi u drvenim lijesovima s željeznim čavlima mogu
datirati od 2. pol. 8. st. do početka 9. st. dok se oni sa uporabom drveta bez čavala datiraju
kroz 9. st. (Belošević 1980: 76.). Dušan Jelovina u svome pregledu nekropola od Zrmanje do
Cetine ne navodi u sklopu svoje tipologije ukopa, one u drvenim lijesovima već sporadično
samo u slučaju spominjanja lokaliteta Biskupija-Crkvina tzv. sedmoga groba za koji kaže da
je riječ o ukopu u običnoj zemljanoj raci sa lijesom koji je bio spojen željeznim čavlima
(Jelovina 1976: 70.)

1
Ovaj oblik drvenih lijesova Ante Milošević smatra drvenim sarkofazima. Svoj stav glede toga iznio je prilikom
rasprave o groblju i nalazima iz Biskupije-Crkvine, vidi: Milošević 2000: 123-124.
Porijeklo, geneza ukopa u drvenim lijesovima

Porijeklo i analogije za proučavanje drvenih lijesova u Dalmaciji možemo tražiti na


avarskim i avarsko-slavenskim nekropolama na području Karpatske kotline i Panonske nizine,
kao i na brojnim drugim slavenskim grobljima 9. st. s tla Moravske i Slovačke. Najbolji
primjer nam je nekropola u Staré Mĕstov na Valach, koja je 1500 godina bila u uporabi, u oko
200 grobova su pronađeni ostatci uporabe drveta u vidu lijesa sa željeznim čavlima ili
klinovima kao i uporabom drveta. Prema V. Hrubýu u velikomoravskim grobljima 9. i 10. st.
javljaju se sporadična upotreba drvenih obloga zemljanih raka koje svoje porijeklo vuku još
od vremena Lotara (merovinških nekropola na ravno). Grobovi sa drvenim lijeovima su
zastupljeni i u Transdanubiji u 9. st., a posebno na položaju Blatnoga jezera npr. nekropola u
Zalavaru, zatim slavenskim grobljima na prostoru Austrije koja se datiraju u prvu polovicu 9.
st. (Belošević 2007.) Problematikom vezanom uz ukope u drvenim lijesovima prvi se
pozabavio Lj. Karaman, koji proučavajući lokalitete Biskupija-Crkvina i Koljane gornje kod
Vrlike, izdvaja one koji nisu spojeni željeznim čavlima. Porijeklo drvenih lijesova sa bez
željeznih čavala prema Karamanu se može tražiti kod germana, a da se ovakav tip ukopa kod
slavena javlja iza 1000 godine (Karaman 1940.) Nadalje Karaman smatra da su kod slavena
postojali raniji ukopi slični drvenim lijeovima u kojima se pokojnik polagao u drvenu dasku
ili se pokrivao drvenom daskom ili se drvena daska stavljala na stranice groba u vidu oplate.
(Belošević 1980: 75). Kasnije tu tvrdnju Belošević pobija. Zanimljv je stav Z. Gunjače koji
navodi prilikom objave rezultata iz Dubravica kod skradina kako se pojava drvenih
konstrukcija (arhitekture) grobova može povezati sa grobljima iz karpatske kotline. Odnosno
on smatra kako je taj način oblaganja grobalja vezuje uz Avare i datira od kraja 6 do početka
9. st. (Gunjača 1995: 164.).

Slika 2. Rekonstrukcija drvenog lijesa


sa nekropole , Staré Mĕstov na Valach
u Slovačkoj Prema V. Hruby
(V. Hruby 1955: T 94)