You are on page 1of 233

Ivan Slapničar

Josipa Barić
Marina Ninčević

MATEMATIKA 1

Zbirka zadataka

http://www.fesb.unist.hr/mat1

Sveučilište u Splitu
Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje

Split, rujan 2018.


Sadržaj

Popis slika xiii

Predgovor xv

1. OSNOVE MATEMATIKE 1
1.1 Nejednadžbe s apsolutnom vrijednošću . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
1.2 Dokazivanje jednakosti matematičkom indukcijom . . . . . . . . . . 3
1.3 Dokazivanje nejednakosti pomoću matematičke indukcije . . . . . . . 4
1.4 Binomni poučak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.5 Zbroj koeficijenata u razvoju binoma . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.6 Osnovne operacije s kompleksnim brojevima . . . . . . . . . . . . . . 5
1.7 Realni i imaginarni dio kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.8 Konjugiranje kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.9 Modul kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.10 Algebarski oblik kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.11 Jednakost kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.12 Trigonometrijski oblik kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.13 Potenciranje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.14 Korjenovanje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.15 Dijeljenje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.16 Jednadžbe u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . 12
1.17 Kompleksna ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
1.18 Sustav jednadžbi u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . 17
1.19 Sustav nejednadžbi u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . 18
1.20 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

v
1.21 Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

2. LINEARNA ALGEBRA 27
2.1 Osnovne operacije s matricama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
2.2 Množenje matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
2.3 Matrični polinom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
2.4 Komutativnost matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
2.5 Potenciranje matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.6 Sustav linearnih jednadžbi bez rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
2.7 Sustav linearnih jednadžbi s jedinstvenim rješenjem . . . . . . . . . . 32
2.8 Sustav linearnih jednadžbi s beskonačno rješenja . . . . . . . . . . . 34
2.9 Homogeni sustav linearnih jednadžbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
2.10 Sustav linearnih jednadžbi ovisan o parametru . . . . . . . . . . . . 37
2.11 Homogeni sustav jednadžbi ovisan o parametru . . . . . . . . . . . . 40
2.12 Rang matrice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
2.13 Rang matrice ovisan o parametru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
2.14 Sarrusovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
2.15 Laplaceov razvoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
2.16 Svojstva determinanti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
2.17 Računanje determinante svodenjem na trokutasti oblik . . . . . . . . 45
2.18 Laplaceov razvoj determinante n-tog reda . . . . . . . . . . . . . . . 46
2.19 Računanje determinante n-tog reda svodenjem na trokutasti oblik . 46
2.20 Regularna matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
2.21 Računanje inverzne matrice Gauss-Jordanovom metodom . . . . . . 48
2.22 Računanje inverzne matrice pomoću determinanti . . . . . . . . . . . 49
2.23 Formula za inverz matrice drugog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
2.24 Cramerovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
2.25 Matrična jednadžba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
2.26 Jednadžba s kvadratnim matricama . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
2.27 Rješavanje matrične jednadžbe invertiranjem . . . . . . . . . . . . . 52
2.28 Rastav matrice na simetrični i antisimetrični dio . . . . . . . . . . . 54
2.29 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
2.30 Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59

vi
3. VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITIČKA GEOMETRIJA 63
3.1 Skalarni produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
3.2 Vektorska projekcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
3.3 Vektorski produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
3.4 Linearna kombinacija vektora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
3.5 Površina i visina trokuta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
3.6 Površina paralelograma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
3.7 Površina i duljina dijagonala romba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
3.8 Mješoviti produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
3.9 Volumen paralelopipeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
3.10 Visina paralelopipeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
3.11 Volumen tetraedra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
3.12 Jednadžba ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
3.13 Pramen ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
3.14 Okomite ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
3.15 Jednadžba pravca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
3.16 Okomiti pravci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
3.17 Ravnina paralelna s pravcem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
3.18 Sjecište pravca i ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
3.19 Sjecište dvaju pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
3.20 Ortogonalna projekcija točke na pravac . . . . . . . . . . . . . . . . 77
3.21 Ortogonalna projekcija točke na ravninu . . . . . . . . . . . . . . . . 78
3.22 Ortogonalna projekcija pravca na ravninu . . . . . . . . . . . . . . . 78
3.23 Udaljenost točaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.24 Udaljenost ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
3.25 Udaljenost pravca od ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
3.26 Udaljenost točke od pravca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
3.27 Udaljenost paralelnih pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
3.28 Udaljenost mimosmjernih pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
3.29 Sjecište simetrale kuta i simetrale stranice . . . . . . . . . . . . . . . 83
3.30 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
3.31 Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87

vii
4. FUNKCIJE REALNE VARIJABLE 91
4.1 Područje definicije funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
4.2 Područje definicije sume i razlike funkcija . . . . . . . . . . . . . . . 93
4.3 Opća sinusoida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
4.4 Kompozicija funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
4.5 Nejednadžba s kompozicijom funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
4.6 Inverzna funkcija i područje definicije . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
4.7 Inverzna funkcija logaritamske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
4.8 Limes slijeva i zdesna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
4.9 Neodredeni oblik ∞/∞ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
4.10 Neodredeni oblik 0/0 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
4.11 Neodredeni oblik ∞ − ∞ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
4.12 Primjena lim(sin x/x) kada x → 0 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
4.13 Primjena lim(sin x/x) kada x → ∞ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
4.14 Oblik a∞ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
4.15 Primjena limesa jednakih broju e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
4.16 Neprekidnost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
4.17 Vrste prekida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
4.18 Asimptote racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
4.19 Asimptote iracionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
4.20 Asimptote funkcije s eksponencijalnim izrazom . . . . . . . . . . . . 113
4.21 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
4.22 Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118

5. DERIVACIJE I PRIMJENE 123


5.1 Pravila deriviranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124
5.2 Deriviranje kompozicije funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
5.3 Logaritamsko deriviranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128
5.4 Deriviranje implicitno zadane funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
5.5 Derivacije višeg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130
5.6 Deriviranje parametarski zadane funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 131
5.7 Tangenta na graf eksplicitno zadane funkcije . . . . . . . . . . . . . . 132
5.8 Tangenta na graf parametarski zadane funkcije . . . . . . . . . . . . 132

viii
5.9 Kut izmedu tangenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
5.10 L’Hospitalovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
5.11 Lokalni ekstremi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
5.12 Lokalni ekstremi parametarski zadane funkcije . . . . . . . . . . . . 141
5.13 Lokalni ekstremi i intervali monotonosti . . . . . . . . . . . . . . . . 142
5.14 Točke infleksije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
5.15 Točke infleksije i intervali zakrivljenosti . . . . . . . . . . . . . . . . 144
5.16 Geometrijski ekstrem I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144
5.17 Geometrijski ekstrem II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145
5.18 Geometrijski ekstrem III . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
5.19 Geometrijski ekstrem IV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
5.20 Tok funkcije I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
5.21 Tok funkcije II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
5.22 Tok funkcije III . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
5.23 Tok funkcije IV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
5.24 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158
5.25 Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162

6. NIZOVI I REDOVI 175


6.1 Limes niza po definiciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176
6.2 Gomilište niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177
6.3 Konvergencija monotonog i omedenog niza . . . . . . . . . . . . . . . 178
6.4 Limesi nekih osnovnih nizova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
6.5 Limes ukliještenog niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182
6.6 Limes produkta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183
6.7 Limes niza sa sumama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183
6.8 Limes niza s produktima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184
6.9 Limes niza s logaritmima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
6.10 Limes niza rastavljanjem na parcijalne razlomke . . . . . . . . . . . 186
6.11 Konvergencija i suma reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187
6.12 Suma reda s logaritmima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188
6.13 Suma reda rastavljanjem na parcijalne razlomke . . . . . . . . . . . 189
6.14 Nužan uvjet konvergencije reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190

ix
6.15 Prvi poredbeni kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191
6.16 Drugi poredbeni kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . 191
6.17 D’Alembertov kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192
6.18 Cauchyjev kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194
6.19 Raabeov kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195
6.20 Apsolutna konvergencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196
6.21 Leibnizov kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196
6.22 Odredivanje područja konvergencije D’Alembertovim kriterijem . . . 198
6.23 Odredivanje područja konvergencije Cauchyjevim kriterijem . . . . . 199
6.24 Područje apsolutne konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201
6.25 Taylorov razvoj racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202
6.26 MacLaurinov razvoj racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 203
6.27 MacLaurinov razvoj logaritamske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . 205
6.28 Taylorov razvoj iracionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206
6.29 Taylorov razvoj trigonometrijske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . 207
6.30 Primjena MacLaurinovih razvoja elementarnih funkcija . . . . . . . 208
6.31 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211
6.32 Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216

x
Popis slika

1.1 Slike parabola y = x2 − 2x i y = 2x2 − x − 3. . . . . . . . . . . . . . 3


2 2 2
1.2 Slika skupa {(x, y) ∈ R : x + (y − 1) ≤ 1, y ≤ −x + 1}. . . . . . . . 14
π
1.3 Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : 4 < x2 + y 2 < 9} ∩ {z ∈ C : 3 ≤ arg z ≤ π}. 15
2
x
1.4 Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : y < 4 − 1}. . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
2 2 2
1.5 Slika skupa {(x, y) ∈ R : (x − 1) + y ≥ 1, y ≥ 3x − 1}. . . . . . . . 17
1.6 Rješenje nejednadžbe (1.12). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
1.7 Rješenje nejednadžbe (1.13). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
1.8 Presjek skupova prikazanih na slikama 1.6 i 1.7. . . . . . . . . . . . . 21
2 2 2 2 2
1.9 Slika skupa {(x, y) ∈ R : x + (y − 1) < 1, (x − 1) + y ≤ 1}. . . . 25
y2
1.10 Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : x ≤ 1 − }. . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
4
1.11 Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : y ≥ x + 1}. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
 2  2 √
1.12 Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : x + √12 + y − √12 ≤ 12 i y ≤ x + 2}. 26

4.1 Sinusoida y = sin 2x. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96


Sinusoida y = sin 2x − π3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

4.2 96
Sinusoida y = − 12 sin 2x − π3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

4.3 97
x2
4.4 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
x2 − 4
x2 + 2x
4.5 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
x−2

4.6 Graf funkcije f (x) = 4x2 + x. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113

4.7 Graf funkcije f (x) = 4x2 + x. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
Graf funkcije f (x) = 2 sin 12 x − π4 .

4.8 . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
Graf funkcije f (x) = 2 cos 3x + π4 .

4.9 . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119

xi
4.10 Graf funkcije f (x) = cos2 x. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
1
4.11 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
x2 − 1
x2 + 2x − 3
4.12 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
x+5
2x2 + 9x + 7
4.13 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122
3(x + 4)
x
4.14 Graf funkcije f (x) = e1/x . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122
2x + 3

5.1 Presjek kružnog stošca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145


5.2 Presjek kanala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
5.3 Pravokutnik upisan u prvi kvadrant elipse . . . . . . . . . . . . . . . 147
5.4 Trokut omeden tangentom i koordinatnim osima . . . . . . . . . . . 148
2
5.5 Graf funkcije f (x) = x2 + . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
x
Graf funkcije f (x) = 1 − x2 e−x . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153

5.6
ln 2x
5.7 Graf funkcije f (x) = √ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 156
x
5.8 Graf funkcije f (x) = 2 sin(2x) + sin(4x). . . . . . . . . . . . . . . . . 158
x−1
5.9 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167
x+2
2
5.10 Graf funkcije f (x) = x + 1 − . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167
x
7
5.11 Graf funkcije f (x) = 2 − 1. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168
x +3
2x3
5.12 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168
x2−4
1 1
5.13 Grafovi funkcija g(x) = e x − ex i f (x) = |e x − ex|. . . . . . . . . . . 169
1 + ln x
5.14 Graf funkcije f (x) = x . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170
1 − ln x
x2 −1
5.15 Graf funkcije f (x) = e x2 −4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170
 
2
5.16 Graf funkcije f (x) = ln 1 + 2 . . . . . . . . . . . . . . . . 171
x +x−2
 
1
5.17 Graf funkcije f (x) = x − 2 ln 1 − .. . . . . . . . . . . . . . . . . 172
x

x2 − 3x − 4
5.18 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172
2x + 4

xii
1
5.19 Graf funkcije f (x) = x x . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173

xiii
Predgovor

Ova zbirka namijenjena je studentima tehničkih i prirodnih znanosti, a u prvom redu


studentima Sveučilišta u Splitu, Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje
(FESB). U zbirci je izloženo gradivo kolegija ”Matematika 1” po sadržaju koji se
predaje na FESB-u. Zbirka sadrži 153 potpuno riješena zadatka iz poglavlja Osnove
matematike, Linearna algebra, Vektorska algebra i analitička geometrija, Funkcije
realne varijable, Derivacije i primjene te Nizovi i redovi. Sličan sadržaj nalazi se u
većini istoimenih kolegija koji se predaju na tehničkim i prirodoslovnim fakultetima.
Zbirka prati gradivo i način izlaganja udžbenika Sveučilišta u Splitu: I. Slapničar,
Matematika 1, Sveučilište u Splitu, FESB, Split, 2002., te se rješenja zadataka, radi
lakšeg praćenja i razumijevanja, referencijraju na odgovarajuće djelove udžbenika.
Pored potpuno riješenih zadataka, zbirka sadrži i 166 zadataka za vježbu s rješenjima.
Posebnost zbirke je u tome što svaki zadatak ima naslov iz kojeg se vidi što student
treba naučiti. Druga posebnost zbirke je dodatak u kojem se nalazi DA/NE kviz
sa sto pitanja različite težine iz svakog poglavlja, takoder s rješenjima.
Budući se radi o standardnom sadržaju, nije citirana posebna literatura. Spomenut
ćemo samo neke od knjiga koje su utjecale na sadržaj, a koje preporučujemo i
čitatelju:
B. P. Demidović, Zadaci i riješeni primjeri iz više matematike, Tehnička knjiga,
Zagreb, 1978.
P. Javor, Matematička analiza, Zbirka zadataka, Školska knjiga, Zagreb, 1989.
V. Devide, Riješeni zadaci iz više matematike, svezak I i II, Školska knjiga, Zagreb,
1992.
B. Apsen, Riješeni zadaci više matematike, prvi dio, Tehnička knjiga, Zagreb, 1982.
U izradi zbirke korištena su iskustva i zabilješke bivših i sadašnjih nastavnika ma-
tematike na FESB-u pa im ovom prilikom iskazujemo svoju zahvalnost.
U Splitu, rujan 2018.

Autori

xv
Poglavlje 1

OSNOVE MATEMATIKE

1.1 Nejednadžbe s apsolutnom vrijednošću . . . . . . . . . . . . . . 2


1.2 Dokazivanje jednakosti matematičkom indukcijom . . . . . . . 3
1.3 Dokazivanje nejednakosti pomoću matematičke indukcije . . . . 4
1.4 Binomni poučak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.5 Zbroj koeficijenata u razvoju binoma . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.6 Osnovne operacije s kompleksnim brojevima . . . . . . . . . . . 5
1.7 Realni i imaginarni dio kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . 6
1.8 Konjugiranje kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.9 Modul kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.10 Algebarski oblik kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.11 Jednakost kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.12 Trigonometrijski oblik kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . 8
1.13 Potenciranje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.14 Korjenovanje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.15 Dijeljenje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.16 Jednadžbe u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . 12
1.17 Kompleksna ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
1.18 Sustav jednadžbi u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . . 17
1.19 Sustav nejednadžbi u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . 18
1.20 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
1.21 Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
2 OSNOVE MATEMATIKE

1.1 Nejednadžbe s apsolutnom vrijednošću


Riješite sljedeće nejednadžbe:

a) |x − 1| < |x + 1|,

b) |x2 − 2x| ≤ 3 − x − x2 .

Rješenje.

a) Budući su obje strane zadane nejednadžbe pozitivne, smijemo kvadrirati. Time


dobivamo sljedeću nejednadžbu

(x − 1)2 < (x + 1)2 ,

odnosno
x2 − 2x + 1 < x2 + 2x + 1,
odakle slijedi
4x > 0,
pa nejednadžbu zadovoljava svaki pozitivni realni broj. Dakle, rješenje je skup

h0, ∞i.

b) Desna strana nejednadžbe može biti i pozitivna i negativna pa ne smijemo kva-


drirati. Stoga promatrajmo dva slučaja ovisno o predznaku izraza koji se nalazi
unutar apsolutnih zagrada:
Slučaj 1. Pretpostavimo da vrijedi

x2 − 2x ≥ 0. (1.1)

Tada je
|x2 − 2x| = x2 − 2x,
pa u ovom slučaju zadana nejednadžba glasi

x2 − 2x ≤ 3 − x − x2 ,

odnosno
2x2 − x − 3 ≤ 0. (1.2)

U ovom slučaju rješenje je presjek rješenja kvadratnih nejednadžbi (1.1) i (1.2).


Iz slike parabole y = x2 − 2x slijedi da je rješenje nejednadžbe (1.1) skup
h−∞, 0] ∪ [2, +∞i, a iz slike parabole y = 2x2 − x − 3 (vidi sliku 1.1) slijedi
da je rješenje nejednadžbe (1.2) segment [−1, 23 ] pa je konačno rješenje u prvom
slučaju presjek dobivenih skupova, odnosno segment [−1, 0].
Slučaj 2. Pretpostavimo sada da vrijedi

x2 − 2x < 0. (1.3)
1.2 Dokazivanje jednakosti matematičkom indukcijom 3

y=x2 -2x y=2x2 -x-3

-2 2 3
-1 €€€
2
-2
-3

Slika 1.1: Slike parabola y = x2 − 2x i y = 2x2 − x − 3.

Tada je
|x2 − 2x| = −(x2 − 2x),
pa u ovom slučaju zadana nejednadžba glasi

−(x2 − 2x) ≤ 3 − x − x2 ,

odnosno
x ≤ 1. (1.4)
Budući je rješenje nejednadžbe (1.3) interval h0, 2i (vidi sliku 1.1), a nejednadžbe
(1.4) skup h−∞, 1], konačno rješenje u drugom slučaju je njihov presjek h0, 1].
Ukupno rješenje je unija rješenja u prvom i drugom slučaju, odnosno

[−1, 0] ∪ h0, 1] = [−1, 1].

1.2 Dokazivanje jednakosti matematičkom indukcijom


Dokažite matematičkom indukcijom da za svaki prirodan broj n vrijedi

an+1 − 1
1 + a + a2 + . . . + an = , a 6= 1, (1.5)
a−1
n(n + 1)(2n + 1)
1 + 2 2 + 3 2 + 4 2 + · · · n2 = . (1.6)
6

Rješenje. Neka je M skup svih prirodnih brojeva n za koje vrijedi jednakost (1.5).
Želimo dokazati da je M = N. Jednakost očigledno vrijedi za n = 1 pa je time
zadovoljena baza indukcije. Sada pretpostavimo da jednakost (1.5) vrijedi za sve
k = 1, 2, . . . , n. Trebamo pokazati da tada vrijedi i za k = n + 1. Iskoristimo
pretpostavku da jednakost (1.5) vrijedi za k = n. Tada je

an+1 − 1 an+2 − 1
1 + a + a2 + . . . + an + an+1 = + an+1 = , (1.7)
a−1 a−1
4 OSNOVE MATEMATIKE

što pokazuje da jednakost (1.5) vrijedi za k = n + 1. Time je ispunjen korak induk-


cije. Budući je n proizvoljan, princip matematičke indukcije P4 iz [M1, definicija
1.13] povlači da je M = N, odnosno da jednakost (1.5) vrijedi za sve n ∈ N.
Napomenimo da jednakost (1.5) možemo dokazati i direktno, odnosno bez korištenja
matematičke indukcije. Naime, za svaki a 6= 1 vrijedi

a−1
1 + a + a2 + . . . + an = (1 + a + a2 + . . . + an ) ·
a−1
a + a2 + a3 + · · · an + an+1 − 1 − a − a2 − · · · − an
=
a−1
n+1
a −1
= .
a−1

Jednakost (1.6) dokazujemo slično: uvrštavanje daje


n(n + 1)(2n + 1)
1 + 22 + 32 + 42 + · · · n2 + (n + 1)2 = + (n + 1)2
6
n(n + 1)(2n + 1) + 6(n + 1)2 2n3 + 9n2 + 13n + 6
= =
6 6
(n + 1)(n + 2)(2n + 3)
= ,
6
čime smo dokazali korak indukcije.

1.3 Dokazivanje nejednakosti pomoću matematičke in-


dukcije
Dokažite matematičkom indukcijom da za svaki prirodan broj n ≥ 2 vrijedi
(1 + a)n > 1 + na, a > 0. (1.8)

Rješenje. Označimo s M skup svih prirodnih brojeva n ≥ 2 za koje nejednakost


(1.8) vrijedi. Za n = 2 dobivamo
(1 + a)2 = 1 + 2a + a2 > 1 + 2a,
pa vrijedi baza indukcije. Pretpostavimo da nejednakost (1.8) vrijedi za k =
2, 3, . . . n. Trebamo pokazati da tada vrijedi i za k = n + 1. Krenimo od lijeve
strane nejednakosti. Korištenjem pretpostavke da (1.8) vrijedi za k = n, dobivamo
(1 + a)n+1 = (1 + a)(1 + a)n > (1 + a)(1 + na) = 1 + (n + 1)a + na2 > 1 + (n + 1)a.
Dokazali smo da je
(1 + a)n+1 > 1 + (n + 1)a,
odnosno da nejednakost (1.8) vrijedi za k = n + 1. Budući je n proizvoljan, iz
principa matematičke indukcije P4 iz [M1, definicija 1.13] slijedi M = N. Dakle,
nejednakost (1.8) je istinita za sve prirodne brojeve n 6= 1.
1.4 Binomni poučak 5

1.4 Binomni poučak


U razvoju binoma
6


1
x+ √
4
x
odredite član koji ne sadrži x.
Rješenje. Prema [M1, teorem 1.6] vrijedi
6 6   k X6  
√ 6 √ 6−k
 
1 X 1 6 3
x+ √ = x √ = · x3− 4 k .
4
x k 4
x k
k=0 k=0

Član u razvoju binoma koji ne sadrži x dobije se uvrštavanjem onog k ∈ N za kojeg


vrijedi
3
3 − k = 0,
4
pa je k = 4 i traženi član  
6 6!
= = 15.
4 4! · 2!

1.5 Zbroj koeficijenata u razvoju binoma


Odredite zbroj koeficijenata u razvoju binoma
7
5x2 − 4y 3 .

Rješenje. Prema [M1, teorem 1.6] je


7  
2 3 7
X 7 7−k k
5x2 −4y 3

5x − 4y = ,
k
k=0

odnosno
7  
7 X 7
5x2 − 4y 3 = 57−k (−4)k x2(7−k) y 3k .
k
k=0

Uvrštavanjem x = 1 i y = 1 u gornju jednakost dobivamo traženi zbroj jer vrijedi


7  
7 X 7
5 · 12 − 4 · 13 = 57−k (−4)k .
k
k=0

Dakle, zbroj koeficijenata u razvoju zadanog binoma iznosi 1.

1.6 Osnovne operacije s kompleksnim brojevima


z1
Izračunajte z1 + z2 , z1 − z2 , z1 · z2 i ako je z1 = 1 − i, z2 = 2 + 3i.
z2
6 OSNOVE MATEMATIKE

Rješenje. Vrijedi

z1 + z2 = (1 − i) + (2 + 3i) = 3 + 2i,
z1 − z2 = (1 − i) − (2 + 3i) = −1 − 4i,
z1 · z2 = (1 − i) · (2 + 3i) = 2 + 3i − 2i − 3i2 = 5 + i,
z1 1 − i 2 − 3i 2 − 3i − 2i + 3i2 −1 − 5i 1 5
= · = = =− − i.
z2 2 + 3i 2 − 3i 22 − (3i)2 4+9 13 13

1.7 Realni i imaginarni dio kompleksnog broja


Odredite realni i imaginarni dio kompleksnog broja z ako je:

i6 + i3
a) z = ,
i2 − i7
4 i303
b) z = √ .
3+i

Rješenje.

a) Budući je i2 = −1, i3 = −i, i6 = i4 · i2 = 1 · (−1) = −1, i7 = i4 · i3 = 1 · (−i) =


−i, uvrštavanjem i racionalizacijom nazivnika slijedi
i6 + i3 −1 − i 1+i 1+i 1 + 2i + i2 1 + 2i − 1 2i
z= 2 7
= = · = = = =i
i −i −1 + i 1−i 1+i 1 − i2 1 − (−1) 2
pa je Re z = 0, Im z = 1.
75
b) Budući je i303 = i4·75+3 = i4 ·i3 = 175 ·(−i) = −i, racionalizacijom nazivnika
slijedi
√ √ √ √
−4i 3−i −4 3 i + 4i2 −4 3 i − 4 −4 − 4 3 i √
z=√ ·√ = √ 2 = = = −1 − 3 i
3+i 3−i 3 − i2 3 − (−1) 4

pa je Re z = −1, Im z = − 3.

1.8 Konjugiranje kompleksnog broja


(2 − i) · z + i
Za kompleksne brojeve w i z, izrazite w preko z ako je w = .
(3 + 2i) · z − 1
Rješenje. Prema formulama pod (a), (b) i (c) iz [M1, zadatak 1.5], vrijedi
 
(2 − i) · z + i (2 − i) · z + i (2 − i) · z + i
w= = =
(3 + 2i) · z − 1 (3 + 2i) · z − 1 (3 + 2i) · z − 1
(2 − i) · z + i (2 + i) · z + (−i) (2 + i) · z − i
= = = .
(3 + 2i) · z − 1 (3 − 2i) · z − 1 (3 − 2i) · z − 1
1.9 Modul kompleksnog broja 7

1.9 Modul kompleksnog broja


Ako je |z| = 1, izračunajte |1 + z|2 + |1 − z|2 .
Rješenje. Prema formuli pod (h) iz [M1, zadatak 1.5], vrijedi
|1 + z|2 + |1 − z|2 = (1 + z)(1 + z) + (1 − z)(1 − z)
= (1 + z)(1 + z) + (1 − z)(1 − z)
= 1 + z + z + zz + 1 − z − z + zz
= 2(1 + zz) = 2(1 + |z|2 ) = 4.

1.10 Algebarski oblik kompleksnog broja


Odredite sve kompleksne brojeve z takve da vrijedi
Re (w̄ + z) = 0 i |w + z| = 1,
ako je w = 1 + i.
Rješenje. Neka je z = x + iy, gdje su x, y ∈ R nepoznanice. Iz prvog uvjeta
zadatka slijedi
Re(1 − i + x + iy) = 0,
Re[(1 + x) + (y − 1)i] = 0,
1 + x = 0,
x = −1,
pa je z = −1 + iy. Uvrštavanjem u drugi uvjet slijedi
|1 + i − 1 + iy| = 1,
|(1 + y)i| = 1,
|1 + y| = 1,
1 + y = ±1.
Dakle, rješenja su y1 = 0, y2 = −2, odnosno z1 = −1, z2 = −1 − 2i.

1.11 Jednakost kompleksnih brojeva


Odredite sve kompleksne brojeve z takve da vrijedi

z + |z| − 29 5 9
=1+ i .
2 2
2
Rješenje. Budući je i9 = i4·2+1 = i4 · i = 12 · i = i, uvrštavanjem z = x + iy
slijedi

x + iy + |x + iy| − 29 5
=1+ i,
2 2
8 OSNOVE MATEMATIKE

p √
x − iy + x2 + y 2 − 29 5 
= 1 + i, ·2
2 2
 p √ 
2 2
x + x + y − 29 − iy = 2 + 5i.

Izjednačavanjem komponenti kompleksnih brojeva prema [M1, definicija 1.19] sli-


jedi p √
x + x2 + y 2 − 29 = 2 i − y = 5.
Kako je y = −5 to vrijedi
p √
x + x2 + 25 − 29 = 2,
p √ 2
x2 + 25 = (2 + 29) − x,
√ √
x2 + 25 = (2 + 29)2 − 2(2 + 29)x + x2 ,
√ √
2(2 + 29)x = 8 + 4 29,
√ √
2(2 + 29)x = 4(2 + 29),
x = 2.
Rješenje je z = 2 − 5i.

1.12 Trigonometrijski oblik kompleksnog broja


Odredite trigonometrijski oblik sljedećih kompleksnih brojeva:

a) z = 1 + i,

1 3
b) z = − i.
2 2
Rješenje.

a) Za kompleksni broj z = 1 + i vrijedi Re z = 1 i Im z = 1. Prema formulama iz


[M1, §1.8.1] modul od z je
p √
|z| = 12 + 12 = 2,
a argument od z je
1
tg ϕ =
= 1.
1
Kako se z nalazi u prvom kvadrantu, slijedi da je ϕ = π4 . Stoga je
√  π π
1 + i = 2 cos + i sin .
4 4

1 3
b) Iz Re z = 2 i Im z = − 2 , prema formulama iz [M1, §1.8.1] slijedi

√ !2
v
u 2
u 1 3
|z| = t + − = 1.
2 2
1.13 Potenciranje kompleksnih brojeva 9

Nadalje, kako se z se nalazi u četvrtom kvadrantu, vrijedi



3
− √
tg ϕ = 2 = − 3,
1
2
π 5π
ϕ = 2π − = .
3 3
Dakle, √  
1 3 5π 5π
− i = 1 · cos + i sin .
2 2 3 3

1.13 Potenciranje kompleksnih brojeva


Koristeći trigonometrijski oblik kompleksnog broja izračunajte:

a) (1 + i)10 ,
√ !50
1 3
b) − i .
2 2

Rješenje.

a) Prema zadatku 1.12 pod (a), trigonometrijski oblik od z = 1 + i je


√  π π
z = 2 cos + i sin .
4 4
De Moivreova formula [M1, (1.4)] za n = 10 daje
√ 10 h  π  π i
z 10 = 2 cos 10 · + i sin 10 ·
 4  4
5π 5π
= 25 cos + i sin
2 2
h  π  π i
= 32 cos 2π + + i sin 2π +
2  2
 π π
= 32 cos + i sin = 32(0 + i) = 32i,
2 2
odnosno vrijedi
(1 + i)10 = 32i.

b) Promotrimo kompleksni broj



1 3
z= − i.
2 2
Prema zadatku 1.12 pod (b), trigonometrijski oblik od z je
 
5π 5π
z = 1 · cos + i sin .
3 3
10 OSNOVE MATEMATIKE

De Moivreova formula [M1, (1.4)] za n = 50 daje


    
5π 5π
z 50 = 150 · cos 50 · + i sin 50 ·
3 3
250π 250π
= cos + i sin
3  3  
4π 4π
= cos 82π + + i sin 82π +
3 3
4π 4π
= cos + i sin
3 √ 3
1 3
=− − i.
2 2
Dakle,
√ !50 √
1 3 1 3
− i =− − i.
2 2 2 2

1.14 Korjenovanje kompleksnih brojeva


Koristeći trigonometrijski oblik kompleksnog broja izračunajte:

3
a) 1,
r 
π π
b) −3 cos − i sin .
4 4

Rješenje.

a) Prema [M1, §1.8.1] je trigonometrijski oblik od z = 1 jednak


w = 1 · (cos 0 + i sin 0) .
Formula [M1, (1.5)] za n = 3 daje
√ √
 
3 3 0 + 2kπ 0 + 2kπ
z = 1 cos + i sin , k = 0, 1, 2.
3 3
Dakle, rješenja su:
z0 = cos 0 + i sin 0 = 1,

2π 2π 1 3
z1 = cos + i sin =− + i,
3 3 2 √2
4π 4π 1 3
z2 = cos + i sin =− − i.
3 3 2 2
b) Za kompleksni broj
√ √ ! √ √
 π π 2 2 3 2 3 2
z = −3 cos − i sin = −3 −i =− +i ,
4 4 2 2 2 2
1.15 Dijeljenje kompleksnih brojeva 11

je |z| = 3, a za argument ϕ vrijedi tg ϕ = −1, pri čemu je z iz drugog kvadranta.


Stoga je ϕ = π − π4 = 3π4 pa trigonometrijski oblik od z glasi
 
3π 3π
z = 3 cos + i sin .
4 4
Prema formuli [M1, (1.5)] za n = 2 je
3π 3π
    
√ √  + 2kπ + 2kπ
z = 3 cos  4  + i sin  4  , k = 0, 1.
   
2 2

Tražena rješenja su:



 
3π 3π
z0 = 3 cos + i sin ,
8 8

 
11π 11π
z1 = 3 cos + i sin .
8 8

1.15 Dijeljenje kompleksnih brojeva


Odredite kompleksni broj
√ !13
3 i
+
2 2
z= .
π π 8
cos + i sin
12 12

Rješenje. Odredimo prvo trigonometrijski oblik kompleksnog broja



3 i
z1 = + .
2 2
Prema [M1, §1.8.1] je |z1 | = 1, a za argument ϕ1 vrijedi
1
tg ϕ1 = √ .
3
Budući je z1 iz prvog kvadranta, njegov trigonometrijski oblik glasi
π π
z1 = cos + i sin .
6 6
De Moivreova formula [M1, (1.4)] daje
 π π 13 13π 13π 13π 13π
cos + i sin cos + i sin cos + i sin
z= 6 6 = 6 6 = 6 6
π π 8 8π 8π 2π 2π
cos + i sin cos + i sin cos + i sin
12 12 12 12 3 3
pa iz formule za dijeljenje kompleksnih brojeva u trigonometrijskom obliku slijedi
   
13π 2π 13π 2π 3π 3π
z = cos − + i sin − = cos + i sin = −i.
6 3 6 3 2 2
12 OSNOVE MATEMATIKE

1.16 Jednadžbe u skupu kompleksnih brojeva


Riješite jednadžbe:

(3 + 2i)(1 + i) + 2i 7−i 4
a) = z ,
(2 − i)(1 + i) − 3 −4
√2
 4
1 8 3
b) (−1 + i) − z = .
16 − √1 + i
3

Rješenje.

a) Sredivanjem lijeve strane zadane jednadžbe slijedi


1 + 7i 7−i 4 
= z , · (−4i)
i −4
−4(1 + 7i) = i(7 − i)z 4 ,
−4(1 + 7i) = (1 + 7i)z 4 ,
−4 = z 4 .

Dakle, trebamo odrediti sve kompleksne brojeve z za koje vrijedi z 4 = w, gdje je


w = −4. Prema [M1, §1.8.1], kompleksni broj w ima modul |w| = 4 i argument
ϕ = π pa je njegov trigonometrijski oblik

w = 4 (cos π + i sin π) .

Formula [M1, (1.5)] za n = 4 daje


√ √
 
4 4 π + 2kπ π + 2kπ
w = 4 cos + sin , k = 0, 1, 2, 3,
4 4

pa su sva rješenja jednadžbe:


√ π √
 
4
 π 1 1
z0 = 4 cos + i sin = 2 √ + √ i = 1 + i,
4 4 2 2
√ √
   
4 3π 3π 1 1
z1 = 4 cos + i sin = 2 − √ + √ i = −1 + i,
4 4 2 2
√ √
   
4 5π 5π 1 1
z2 = 4 cos + i sin = 2 − √ − √ i = −1 − i,
4 4 2 2
√ √
   
4 7π 7π 1 1
z3 = 4 cos + i sin = 2 √ − √ i = 1 − i.
4 4 2 2

b) Racionaliziranje desne strane jednadžbe daje



2 1 2 2 2 2 3 √
√ √ +i +√ i + i
3 3 3 3 3 3 1 3
· = = =− − i.
1 1 1 4 2 2
−√ + i √ + i − −1 −
3 3 3 3
1.17 Kompleksna ravnina 13

Nadalje, vrijedi
4 4 4
(−1 + i)8 = (−1 + i)2 = 1 − 2i + i2 = (−2i) = (−2)4 i4 = 16.


Uvrštavanjem dobivenih jednakosti u zadanu jednadžbu slijedi



4 1 3
(1 − z) = − − i.
2 2
Uz supstituciju 1 − z = w, trebamo riješiti jednadžbu

4 1 3
w =− − i.
2 2
Budući je √  
1 3 4π 4π
− − i = 1 · cos + i sin ,
2 2 3 3
formula [M1, (1.5)] za n = 4 daje
4π 4π
 
s √ + 2kπ + 2kπ
1 3 √
i = 1 cos 3 + i sin 3
4 4
− −  , k = 0, 1, 2, 3,
 
2 2 4 4

pa su rješenja:

π π 1 3
w0 = cos + i sin = + i,
3 3 2 √2
5π 5π 3 1
w1 = cos + i sin =− + i,
6 6 2 √2
4π 4π 1 3
w2 = cos + i sin =− − i,
3 3 2√ 2
11π 11π 3 1
w3 = cos + i sin = − i.
6 6 2 2
Kako je z = 1 − w, rješenja polazne jednadžbe su:

1 3
z0 = − i,
2 √2
3 1
z1 = 1 + − i,
2
√ 2
3 3
z2 = + i,
2 √2
3 1
z3 = 1 − + i.
2 2

1.17 Kompleksna ravnina


Odredite i skicirajte skup svih kompleksnih brojeva z za koje vrijedi:
14 OSNOVE MATEMATIKE

a) |z − i| ≤ 1 i Im [(1 + i)z] ≤ 1,
π
b) |z|2 − 5|z| + 6 < 0 i ≤ arg z ≤ π,
3
c) |z| > 2 + Im z,
 
z−2
d)
≥ 1 i Re 1 ≤ 1 .
z + 1 − i z 2

Rješenje.

a) Uvrštavanjem z = x + iy u prvu nejednadžbu slijedi


|x + i(y − 1)| ≤ 1,
p 2
x2 + (y − 1)2 ≤ 1,
x2 + (y − 1)2 ≤ 1.
Skup rješenja zadnje nejednadžbe je krug radijusa 1 sa središtem u točki S(0, 1),
odnosno nejednadžbu zadovoljavaju svi kompleksni brojevi koji se nalaze unutar
i na rubu tog kruga. Iz druge nejednadžbe slijedi
Im [(1 + i)(x + iy)] ≤ 1,
Im [(x − y) + i(x + y)] ≤ 1,
x + y ≤ 1.
Skup rješenja zadnje nejednadžbe je poluravnina y ≤ −x + 1. Konačno rješenje
je presjek dobivenog kruga i poluravnine (vidi sliku 1.2).

Slika 1.2: Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : x2 + (y − 1)2 ≤ 1, y ≤ −x + 1}.

b) Modul traženih kompleksnih brojeva zadovoljava kvadratnu nejednadžbu |z|2 −


5|z| + 6 < 0 iz čega slijedi |z| ∈ h2, 3i, odnosno
2 < |z| < 3.
1.17 Kompleksna ravnina 15

Uvrštavanjem z = x + iy u gornji izraz te njegovim kvadriranjem dobivamo

4 < x2 + y 2 < 9,

tj. kružni vijenac manjeg radijusa 2, a većeg 3 sa središtem u ishodištu, pri


čemu rubovi nisu uključeni. Konačno rješenje dobivamo presijecanjem s dijelom
kompleksne ravnine koji se nalazi izmedu polupravaca arg z = π3 i arg z = π
(vidi sliku 1.3).

-3 -2 -1 1 2 3

-1

-2

-3

π
Slika 1.3: Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : 4 < x2 + y 2 < 9} ∩ {z ∈ C : 3 ≤ arg z ≤ π}.

c) Nakon uvrštavanja z = x + iy dolazimo do iracionalne jednadžbe


p
x2 + y 2 > 2 + y. (1.9)

U ovisnosti o vrijednosti desne strane nejednadžbe, razlikujemo dva slučaja. Ako


je 2 + y > 0, kvadriranjem dobivamo

x2 + y 2 > (2 + y)2 ,
x2 + y 2 > 4 + 4y + y 2 ,
x2 > 4 + 4y,
x2
y< − 1.
4
Dakle, rješenje u ovom slučajau je dio kompleksne ravnine izmedu parabole
2
y = x4 − 1 i pravca y = −2 , pri čemu ni pravac ni parabola nisu uključeni.
U slučaju kada je 2 + y ≤ 0, nejednakost (1.9) uvijek vrijedi jer je lijeva strana
pozitivna, a desna negativna. Stoga je rješenje u ovom slučaju poluravnina
y ≤ −2. Konačno rješenje je unija rješenja u prvom i drugom slučaju, odnosno
2
dio kompleksne ravnine ispod parabole y = x4 − 1 bez točaka parabole (vidi
sliku 1.4).
16 OSNOVE MATEMATIKE

-2 2
-1

x2
Slika 1.4: Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : y < 4 − 1}.

d) Budući je
z−2 |z − 2|
z + 1 − i = |z + 1 − i| ,

množenjem prve nejednadžbe s pozitivnim brojem |z + 1 − i| slijedi


|z − 2| ≥ |z + 1 − i|,
|(x − 2) + yi| ≥ |(x + 1) + (y − 1)i|,
p p 2
(x − 2)2 + y 2 ≥ (x + 1)2 + (y − 1)2 ,
(x − 2)2 + y 2 ≥ (x + 1)2 + (y − 1)2 ,
x2 − 4x + 4 + y 2 ≥ x2 + 2x + 1 + y 2 − 2y + 1,
y ≥ 3x − 1.

Uvrštavanjem z = x + iy i racionalizacijom nazivnika slijedi


1 1 x + iy x + iy x y
= · = 2 2
= 2 2
+ 2 i,
z x − iy x + iy x +y x +y x + y2
pa je  
1 x
Re = 2 .
z x + y2
Iz druge nejednadžbe slijedi
x 1
≤ ,
x2 + y 2 2
2 2
x + y ≥ 2x,
(x2 − 2x + 1) + y 2 ≥ 1,
(x − 1)2 + y 2 ≥ 1.
Zadnja nejednakost predstavlja dio kompleksne ravnine izvan kruga radijusa 1
sa središtem u točki S(1, 0). Rješenje dobivamo presijecanjem s poluravninom
y ≥ 3x − 1 (vidi sliku 1.5).
1.18 Sustav jednadžbi u skupu kompleksnih brojeva 17

1 1 2
€€€€
3

-1

Slika 1.5: Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : (x − 1)2 + y 2 ≥ 1, y ≥ 3x − 1}.

1.18 Sustav jednadžbi u skupu kompleksnih brojeva


Riješite jednadžbu
 3
1+i
a10 z 2 = |a3 | , (1.10)
1−i
ako za kompleksni broj a vrijedi

3 3
|a| + a = − i. (1.11)
2 2

Rješenje. Uvrštavanjem a = x + iy u (1.11) slijedi



p 3 3
x2 + y2 + x + iy = − i.
2 2
Zbog jednakosti kompleksnih brojeva s lijeve i desne strane jednadžbe vrijedi

p
2 2
3 3
x +y +x= i y=− ,
2 2
odakle slijedi
r
3 3
x2 + = − x,
4 2
3 9
x2 + = − 3x + x2 ,
4 4
1
x= .
2
Dakle, √
1 3
a= − i
2 2
18 OSNOVE MATEMATIKE

10
Da bismo riješili jednadžbu (1.10), trebamo prvo izračunati
√ a . Prema poglavlju
[M1, §1.8.1] je |a| = 1, a za argument vrijedi tg ϕ = − 3 pa je trigonometrijski
oblik jednak  
5π 5π
a = 1 · cos + i sin .
3 3
De Moivreova formula [M1, (1.4)] za n = 10 daje
        
5π 5π 50π 50π
a10 = 110 cos 10 · + i sin 10 · = cos + i sin =
3 3 3 3
        √
2π 2π 2π 2π 1 3
= cos 16π + + i sin 16π + = cos + i sin =− +i .
3 3 3 3 2 2
Nadalje, zbog |a| = 1 je |a3 | = |a|3 = 1. Još vrijedi
3  3  3  3
1 + 2i + i2

1+i 1+i 1+i 2i
= · = = = i3 = −i.
1−i 1−i 1+i 1 − i2 2
Uvrštavanjem dobivenih rezultata u (1.10) dobivamo
√ !
1 3
− +i z 2 = −i,
2 2

odnosno z 2 = w, pri čemu je


√ √
1 3 3 1 √
−i −i +i − i
w= √ = √ · 2 √2 = 2 2 =− 3+1i
1 3 1 3 1 3 1 3 2 2
− +i − +i +i − −
2 2 2 2 2 2 4 4
ili u trigonometrijskom obliku
 
5π 5π
w = 1 · cos + i sin .
6 6
Primjenom formule [M1, (1.5)] za n = 2 slijedi
√ √ 5π 5π
 
6 + 2kπ 6 + 2kπ
w = 1 cos + i sin , k = 0, 1.
2 2
Dakle, rješenja jednadžbe (1.10) su:
5π 5π
z0 = cos + i sin ,
12 12
17π 17π
z1 = cos + i sin .
12 12

1.19 Sustav nejednadžbi u skupu kompleksnih brojeva


Odredite i skicirajte skup svih kompleksnih brojeva z za koje vrijedi
|z + 4| − 6
cos arg −2iz 4 ≥ 0
 
i ≤ 1.
4 − |z − 2|
1.19 Sustav nejednadžbi u skupu kompleksnih brojeva 19

Rješenje. Označimo arg z = ϕ. Tada prema formulama [M1, (1.3)] i [M1, (1.4)]
vrijedi

arg −2iz 4 = arg (−2i) + arg z 4 + 2kπ =
 
+ 4ϕ + 2kπ, k ∈ Z.
2
Nadalje, vrijedi
 
3π  π  π 
cos + 4ϕ + 2kπ = cos π + + 4ϕ = − cos + 4ϕ = sin(4ϕ).
2 2 2

Stoga je
cos arg −2iz 4 = sin(4ϕ)
 

pa iz prve nejednadžbe slijedi da za argument ϕ mora vrijediti

sin(4ϕ) ≥ 0, (1.12)

-6 -4 -2 2 4 6

-2

-4

-6

Slika 1.6: Rješenje nejednadžbe (1.12).

odnosno
0 + 2mπ ≤ 4ϕ ≤ π + 2mπ, m ∈ Z.
Budući je ϕ ∈ [0, 2πi, svi mogući intervali su odredeni s
π
m=0 =⇒ 0≤ϕ≤ ,
4
π 3π
m=1 =⇒ ≤ϕ≤ ,
2 4

m=2 =⇒ π≤ϕ≤ ,
4
3π 7π
m=3 =⇒ ≤ϕ≤ .
2 4
Rješenje prve nejednadžbe je unija ovih dijelova kompleksne ravnine (vidi sliku 1.6).
20 OSNOVE MATEMATIKE

Iz druge nejednadžbe slijedi


|z + 4| − 6
− 1 ≤ 0,
4 − |z − 2|
odnosno
|z + 4| + |z − 2| − 10
≤ 0. (1.13)
4 − |z − 2|

-6 -4 -2 2 4 6

-2

-4

-6

Slika 1.7: Rješenje nejednadžbe (1.13).

Nejednakost (1.13) vrijedi u dva slučaja:


Slučaj 1.
|z + 4| + |z − 2| − 10 ≥ 0 i 4 − |z − 2| < 0. (1.14)
Rješenje prve nejednadžbe je skup

A = {z ∈ C : |z + 4| + |z − 2| ≥ 10} .

Prema [M1, primjer 1.4 (c)], skup A je dio kompleksne ravnine izvan elipse koja
ima fokuse u točkama z1 = −4 i z2 = 2, veliku poluos a = 5 i malu poluos b = 4,
zajedno s rubom te elipse.
Rješenje druge nejednadžbe je skup

B = {z ∈ C : |z − 2| > 4} .

Prema [M1, primjer 1.4 (a)], skup B je dio kompleksne ravnine izvan kružnice
radijusa 4 sa središtem u točki z0 = 2. Rješenje sustava nejednadžbi (1.14) je
presjek skupova A i B.
Slučaj 2.
|z + 4| + |z − 2| − 10 ≤ 0 i 4 − |z − 2| > 0. (1.15)
Analogno prvom slučaju, rješenje prve nejednadžbe je dio kompleksne ravnine unu-
tar elipse s fokusima u točkama z1 = −4, z2 = 2, velikom poluosi a = 5 i malom
1.20 Zadaci za vježbu 21

poluosi b = 4, rješenje druge nejednadžbe je dio kompleksne ravnine unutar kružnice


radijusa 4 sa središtem u točki z0 = 2, a rješenje sustava nejednadžbi (1.15) je pre-
sjek tih skupova.
Konačno rješenje nejednadžbe (1.13) je unija rješenja u prvom i drugom slučaju
(vidi sliku 1.7).
Konačno rješenje zadatka je presjek rješenja nejednadžbi (1.12) i (1.13) (vidi sliku
1.8).

-6 -4 -2 2 4 6

-2

-4

-6

Slika 1.8: Presjek skupova prikazanih na slikama 1.6 i 1.7.

1.20 Zadaci za vježbu


1. Riješite sljedeće nejednadžbe:

x2 + 2x

a) 2
< 1,
x − 4x + 3
b) |4x2 + x| ≤ 3 − x − 4x2 ,
c) |2x + 1| − |x − 3| > x + 5.

2. Dokažite matematičkom indukcijom da za svaki prirodan broj n vrijedi

n(n + 1)
12 − 22 + 32 − · · · (−1)n−1 · n2 = (−1)n−1 · .
2

3. Dokažite matematičkom indukcijom da za svaki prirodan broj n vrijedi


n
X k 3 2n + 3
= − .
3k 4 4 · 3n
k=1
22 OSNOVE MATEMATIKE

4. Dokažite matematičkom indukcijom da za svaki prirodan broj n vrijedi


1 1 1 1 √
√ + √ + √ + · · · + √ ≥ n.
1 2 3 n

5. Odredite x ako je poznato da je treći član u razvoju binoma


5
x + xlog x

jednak 1000000.
6. Odredite onaj član u razvoju binoma
 √ 12
1 3 √ 3
2
a + a
2

koji se nalazi uz potenciju a13 .


z1
7. Izračunajte z1 + z2 , z1 − z2 , z1 · z2 i ako je
z2
a) z1 = 2 − i, z2 = i,
b) z1 = 2, z2 = 1 − 2i.
8. Odredite realni i imaginarni dio kompleksnog broja

i20 − i
z= .
i+1

9. Odredite realan broj t takav da je Im (z1 + z2 ) = 0, ako je z1 = 1 + 2t i, z2 =


3t − 4i.
10. Riješite jednadžbu z (3 + 2i) = i10 .
11. Odredite sve kompleksne brojeve z za koje vrijedi
 
z−i
Re = 1 i |z − 1 + i| = 1.
z+i

12. Koristeći trigonometrijski oblik kompleksnog broja izračunajte:


√ 7
a) 1 + i 3 ,
√ 7
b) 3 − i 3 .
13. Koristeći trigonometrijski oblik kompleksnog broja izračunajte:

a) 4 −i;

q
3
b) 1 + i 3.
14. U skupu kompleksnih brojeva riješite jednadžbe:
a) (2 + 5i) · z 3 − 2i + 5 = 0;
1.21 Rješenja 23


b) z 4 2 + (1 − i) = 0,
2i + 3 1 + 5i
c) z 4 · = ,
1−i 2
 313
8 1+i
d) 8z 3 + √ = 0,
2 1−i
e) (z + 2i)6 = (1 + i)12 .
15. Odredite i skicirajte skup svih kompleksnih brojeva z za koje vrijedi:
a) |z − i| < 1 i |z − 1| ≤ 1,
b) |z| + Re z ≤ 2,
c) |z − 1| + Im (2i − z) ≥ 1,

z + 2 − i
d) ≤ 1,
z+i
 √


z 2
e) |z 2 + 1 − i| ≤ 1 i Im ≤ .
1+i 2
16. Odredite sve kompleksne brojeve z takve da je arg(z 3 ) = π i da su u komplek-
snoj ravnini jednako udaljeni od brojeva z1 = −2 + i i z2 = 2 − 3i.
17. Odredite sve kompleksne brojeve z za koje vrijedi
π
arg(z 4 i25 ) = i |z| = 1.
2

18. Odredite sve kompleksne brojeve z za koje vrijedi


" √ !#
3 1 3 5π 2
arg z − i = i |z| + |z| − 12 = 0.
2 2 3

19. Odredite skup svih kompleksnih brojeva z za koje vrijedi

|z − i| + Re(z + 1) ≤ 3 i |z − 1| + Im(2i − z) ≥ 1.

1.21 Rješenja
1. a) x ∈ h−∞, − 21 i,
b) x ∈ − 34 , 12 ,
 

c) x ∈ h−∞, − 92 i.
2. Vidi [M1, §1.4].
3. Vidi [M1, §1.4].
4. Vidi [M1, §1.4].
5. x = 10.
24 OSNOVE MATEMATIKE

  13
12 a
6. .
6 26
z1
7. a) z1 + z2 = 2, z1 − z2 = 2 − 2i, z1 · z2 = 1 + 2i, = −1 − 2i.
z2
z1 2 4
b) z1 + z2 = 3 − 2i, z1 − z2 = 1 + 2i, z1 · z2 = 2 − 4i, = + i.
z2 5 5
8. Re z = 0, Im z = −1.
9. t= 2.
3 2
10. z = − + i.
13 13
11. z1 = 2 − i, z2 = −i.
√ 
12. a) 64 1 + i 3 ,
√ 
b) 1728 −1 + i 3 .
3π 3π
13. a) z0 = cos + i sin ,
8 8
7π 7π
z1 = cos + i sin ,
8 8
11π 11π
z2 = cos + i sin ,
8 8
15π 15π
z3 = cos + i sin .
8 8 
√3
 π π
b) z0 = 2 cos + i sin ,
9 9

 
3 7π 7π
z1 = 2 cos + i sin ,
9 9

 
3 13π 13π
z2 = 2 cos + i sin .
9 9
√ √
3 1 3 1
14. a) z0 = + i, z1 = − + i, z2 = −i.
2 2 2 2
3π 3π
b) z0 = cos + i sin ,
16 16
11π 11π
z1 = cos + i sin ,
16 16
19π 19π
z2 = cos + i sin ,
16 16
27π 27π
z3 = cos + i sin .
16 16
c) z0 = 1, z1 = i, z2 = −1, z3 = −i.
1  π π
d) z0 = √6
cos + i sin ,
2 2 2
 
1 7π 7π
z1 √
= 6 cos + i sin ,
2 6 6
1.21 Rješenja 25

 
1 11π 11π
z2 = √
6
cos + i sin .
2 6 6
√ √ √ √
e) z0 = 3 − i, z1 = 0, z2 = − 3 − i, z3 = − 3 − 3i, z4 = −4i, z5 = 3 − 3i.
15. a) Vidi sliku 1.9.

1 2

Slika 1.9: Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : x2 + (y − 1)2 < 1, (x − 1)2 + y 2 ≤ 1}.

b) Vidi sliku 1.10.

-2

y2
Slika 1.10: Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : x ≤ 1 − }.
4

c) R2 .
d) Vidi sliku 1.11.
e) Vidi sliku 1.12.

1 3
16. z = √ − √ i.
1+ 3 1+ 3
26 OSNOVE MATEMATIKE

-1

Slika 1.11: Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : y ≥ x + 1}.

!!!!
2

1
€€€€€€€€
!!!!€
2

!!!!
- 2 1
- €€€€€€€€
!!!!€
2

 2  2 √
Slika 1.12: Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : x+ √1 + y− √1 ≤ 1
i y ≤x+ 2}.
2 2 2

17. z0 = 1, z1 = i, z2 = −1, z3 = −i.


√ √
3 3 3 3 3 3
18. z0 = 3, z1 = − + i, z2 = − − i.
2 2 2 2
y2 y 3
19. {(x, y) ∈ R2 : x = − + + }.
4 2 4
Poglavlje 2

LINEARNA ALGEBRA

2.1 Osnovne operacije s matricama . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28


2.2 Množenje matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
2.3 Matrični polinom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
2.4 Komutativnost matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
2.5 Potenciranje matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.6 Sustav linearnih jednadžbi bez rješenja . . . . . . . . . . . . . . 32
2.7 Sustav linearnih jednadžbi s jedinstvenim rješenjem . . . . . . . 32
2.8 Sustav linearnih jednadžbi s beskonačno rješenja . . . . . . . . 34
2.9 Homogeni sustav linearnih jednadžbi . . . . . . . . . . . . . . . 36
2.10 Sustav linearnih jednadžbi ovisan o parametru . . . . . . . . . 37
2.11 Homogeni sustav jednadžbi ovisan o parametru . . . . . . . . . 40
2.12 Rang matrice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
2.13 Rang matrice ovisan o parametru . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
2.14 Sarrusovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
2.15 Laplaceov razvoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
2.16 Svojstva determinanti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
2.17 Računanje determinante svodenjem na trokutasti oblik . . . . . 45
2.18 Laplaceov razvoj determinante n-tog reda . . . . . . . . . . . . 46
2.19 Računanje determinante n-tog reda svodenjem na trokutasti oblik 46
2.20 Regularna matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
2.21 Računanje inverzne matrice Gauss-Jordanovom metodom . . . 48
2.22 Računanje inverzne matrice pomoću determinanti . . . . . . . . 49
2.23 Formula za inverz matrice drugog reda . . . . . . . . . . . . . . 49
2.24 Cramerovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
2.25 Matrična jednadžba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
2.26 Jednadžba s kvadratnim matricama . . . . . . . . . . . . . . . 51
2.27 Rješavanje matrične jednadžbe invertiranjem . . . . . . . . . . 52
2.28 Rastav matrice na simetrični i antisimetrični dio . . . . . . . . 54
2.29 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
2.30 Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
28 LINEARNA ALGEBRA

U nekim zadacima u ovom poglavlju ćemo koristiti elementarne transformacije nad


retcima i stupcima matrice. Radi jednostavnijeg zapisa ćemo i-ti redak označavati
s Ri , a i-ti stupac sa Si . Transformacija koja se vrši u danom koraku pisat će desno
od retka ili iznad stupca na koji se odnosi.

2.1 Osnovne operacije s matricama


Zadane su matrice
   
2 3 7 1 3 4
A= i B= .
1 0 1 2 −1 1

Izračunajte:

a) A + B,
b) AT + B T ,

c) 2A − 3B.

Rješenje.
       
2 73 1 3 4 2+1 3+3 7+4 3 6 11
a) A + B = + = = ,
1 10 2 −1 1 1+2 0−1 1+1 3 −1 2
       
2 1 1 2 2+1 1+2 3 3
b) AT + B T = 3 0 + 3 −1 = 3 + 3 0 − 1 =  6 −1,
7 1 4 1 7+4 1+1 11 2
     
2 3 7 1 3 4 1 −3 2
c) 2A − 3B = 2 · −3· = .
1 0 1 2 −1 1 −4 3 −1

2.2 Množenje matrica


Izračunajte  
5 2  
2 3 1 4
7 −1 · .
2 −2 4 0
1 −5
2.3 Matrični polinom 29

Rješenje.

   
5 2   5·2+2·2 5·3−2·2 5·1+2·4 5·4+2·0
2 3 1 4
7 −1 = 7 · 2 − 1 · 2 7 · 3 + 1 · 2 7 · 1 − 1 · 4 7 · 4 − 1 · 0
2 −2 4 0
1 −5 1·2−5·2 1·3+5·2 1·1−5·4 1·4−5·0
 
14 11 13 20
=  12 23 3 28 .
−8 13 −19 4

2.3 Matrični polinom


 
2 1
Neka je A = . Izračunajte P (A), ako je P (x) = 5x3 + 2x2 − 4x + 3.
−3 0
Rješenje. Trebamo izračunati P (A) = 5 · A3 + 2 · A2 − 4 · A + 3 · I. Vrijedi
     
2 1 2 1 1 2
A2 = A · A = · = ,
−3 0 −3 0 −6 −3
     
1 2 2 1 −4 1
A3 = A2 · A = · = ,
−6 −3 −3 0 −3 −6

pa je
       
−4 1 1 2 2 1 1 0
P (A) = 5 · +2· −4· +3·
−3 −6 −6 −3 −3 0 0 1
         
−20 5 2 4 −8 −4 3 0 −23 5
= + + + = .
−15 −30 −12 −6 12 0 0 3 −15 −33

2.4 Komutativnost matrica


a) Zadane su matrice
   
a a 1 −1
A= i B= .
a−1 a 6a 1

Odredite sve vrijednosti realnog parametra a za koje su matrice A i B komuta-


tivne?
b) Odredite sve matrice koje komutiraju s matricom
 
1 −1 0
A = 0 1 −1 .
0 0 1
30 LINEARNA ALGEBRA

Rješenje.

a) Vrijedi

a + 6a2
     
a a 1 −1 0
AB = · = ,
a−1 a 6a 1 a − 1 + 6a2 1
     
1 −1 a a 1 0
BA = · = .
6a 1 a−1 a a − 1 + 6a2 a + 6a2

Matrice A i B su komutativne ako vrijedi AB = BA. Izjednačavanjem odgo-


varajućih elemenata slijedi da realni parametar a treba zadovoljavati kvadratnu
jednadžbu
6a2 + a − 1 = 0.
Dakle, rješenja su
1 1
a1 = − i a2 = .
2 3

b) Označimo matricu B s  
x1 y1 z1
B = x2 y2 z2  .
x3 y3 z3
Potrebno je odrediti sve koeficijente xi , yi , zi za koje vrijedi AB = BA. Iz-
jednačavanjem matrica
     
1 −1 0 x1 y1 z1 x1 − x2 y1 − y2 z1 − z2
AB = 0 1 −1 · x2 y2 z2  = x2 − x3 y2 − y3 z2 − z3 
0 0 1 x3 y3 z3 x3 y3 z3

i      
x1 y1 z1 1 −1 0 x1 −x1 + y1 −y1 + z1
BA = x2 y2 z2  · 0 1 −1 = x2 −x2 + y2 −y2 + z2 
x3 y3 z3 0 0 1 x3 −x3 + y3 −y3 + z3
slijedi da elementi matrice B moraju zadovoljavati sustav jednadžbi

x1 − x2 = x1 , y1 − y2 = −x1 + y1 , z1 − z2 = −y1 + z1 ,
x2 − x3 = x2 , y2 − y3 = −x2 + y2 , z2 − z3 = −y2 + z2 ,
x3 = x3 , y3 = −x3 + y3 , z3 = −y3 + z3 ,

odakle slijedi da je

x2 = 0, y2 = x1 , z2 = y1 ,
x3 = 0, y3 = x2 , z3 = y2 ,
x3 = 0, y3 = 0.

Zaključujemo da koeficijenti xi , yi , zi zadovoljavaju relacije

x1 = y2 = z3 , y1 = z2 , x2 = x3 = 0.
2.5 Potenciranje matrica 31

Ako uvedemo oznake x1 = α, y1 = β i z1 = γ, onda se matrica B može zapisati


u obliku  
α β γ
B = 0 α β
0 0 α
gdje su α, β i γ realni brojevi. Provjerimo na kraju da svaka matrica oblika B
komutira s matricom A:
     
1 −1 0 α β γ α β−α γ−β
AB = 0 1 −1 ·  0 α β  =  0 α β − α ,
0 0 1 0 0 α 0 0 α

     
α β γ 1 −1 0 α β−α γ−β
BA =  0 α β  · 0 1 −1 =  0 α β − α .
0 0 α 0 0 1 0 0 α
Uistinu, matrice AB i BA su jednake.

2.5 Potenciranje matrica


Zadana je matrica  
1 1 0
A = 0 1 1 .
0 0 1
Izračunajte n-tu potenciju matrice A.
Rješenje. Da bismo odredili n-tu potenciju matrice A, izračunajmo prvo nekoliko
potencija nižeg reda. Iz oblika tih potencija ćemo prepoznati opći oblik za An .
Konačno, ispravnost dobivenog oblika treba provjeriti matematičkom indukcijom.
Za n = 2, 3, 4 imamo
    
1 1 0 1 1 0 1 2 1
A2 = 0 1 1 0 1 1 = 0 1 2 ,
0 0 1 0 0 1 0 0 1

    
1 2 1 1 1 0 1 3 1+2
A3 = 0 1 2 0 1 1 = 0 1 3 ,
0 0 1 0 0 1 0 0 1

    
1 3 1+2 1 1 0 1 4 1+2+3
4
A = 0 1 3  0 1 1 = 0 1 4 .
0 0 1 0 0 1 0 0 1
Iz oblika ovih potencija zaključujemo da je
n(n−1)
   
1 n 1 + 2 + · · · + (n − 1) 1 n 2
An = 0 1 n  = 0 1 n  (2.1)
0 0 1 0 0 1
32 LINEARNA ALGEBRA

gdje smo koristili formulu 1 + 2 + · · · + (n − 1) = n(n−1)


2 (vidi [M1, primjer 1.3]).
Ispravnost dobivenog izraza za An ćemo provjeriti matematičkom indukcijom P4 iz
[M1, definicija 1.13]. Jednakost (2.1) očigledno vrijedi za n = 1 pa je time ispunjena
baza indukcije. Pretpostavimo sada da jednakost (2.1) vrijedi za n = m. Tada je

1 m m(m−1)
   
2
1 1 0
Am+1 = Am · A = 0 1 m  · 0 1 1
0 0 1 0 0 1

m + m(m−1) (m+1)m
   
1 m+1 2 1 m+1 2
= 0 1 m + 1  = 0 1 m + 1 ,
0 0 1 0 0 1

što pokazuje da jednakost (2.1) vrijedi za n = m+1. Dakle, po principu matematičke


indukcije jednakost vrijedi za svako n ∈ N.

2.6 Sustav linearnih jednadžbi bez rješenja


Riješite sustav
x + 2y + 3z = −2,
−4x − 3y − 2z = 3,
3x + 4y + 5z = 0.

Rješenje. Zapišimo sustav u matričnom obliku i na proširenu matricu sustava


primijenimo Gaussovu metodu eliminacije opisanu u [M1, §2.4]. Vrijedi
   
  1 2 3 −2 1 2 3 −2
A b = −4 −3 −2 3  R2 +4R1 ∼ 0 5 10 −5
3 4 5 0 R3 −3R1 0 −2 −4 6 5R3 +2R2

 
1 2 3 −2
∼ 0 5 10 −5 .
0 0 0 20
Dobili smo proširenu matricu sustava koji je ekvivalentan polaznom. Budući da iz
trećeg retka slijedi 0 = 20, sustav nema rješenja.

2.7 Sustav linearnih jednadžbi s jedinstvenim rješenjem


Riješite sustave:

a) x + 2y + 3z = 3,
−2x + z = −2,
x + 2y − z = 3,
−x + 2y + 12z = 1.
2.7 Sustav linearnih jednadžbi s jedinstvenim rješenjem 33

b) 2x1 + 3x2 + 11x3 + 5x4 = 2,


x1 + x2 + 5x3 + 2x4 = 1,
2x1 + x2 + 3x3 + 2x4 = −3,
x1 + x2 + 3x3 + 4x4 = −3.

Rješenje.

a) Gaussovom metodom eliminacije (vidi [M1, §2.4]) dobivamo:


   
1 2 3 3 1 2 3 3
  −2 0 1 −2  R2 +2R1 0 4 7 4
A b = 1 2 −1
 ∼0 0 −4

3  R3 −R1 0
−1 2 12 1 R4 +R1 0 4 15 4 R4 −R2

   
1 2 3 3 1 2 3 3
0 4 7 4 0 4 7 4
∼  ∼ .
0 0 −4 0 0 0 −4 0
0 0 8 0 R4 +2R3 0 0 0 0

Četvrti redak glasi 0 = 0, što je točno. Iz trećeg retka slijedi z = 0, iz drugog

4y + 7z = 4 ⇒ 4y = 4 ⇒ y = 1,

a i prvog
x + 2y + 3z = 3 ⇒ x+2=3 ⇒ x = 1.
Dakle, sustav ima jedinstveno rješenje
   
x 1
y  = 1 .
z 0

b) Gaussovom metodom eliminacije (vidi [M1, §2.4]) dobivamo:


   
2 3 11 5 2 2 3 11 5 2
  1 1 5 2 1  2R2 −R1 0 −1 −1 −1 0
A b =  ∼ 
2 1 3 2 −3 R3 −R1 0 −2 −8 −3 −5 R3 −2R2
1 1 3 4 −3 2R4 −R1 0 −1 −5 3 −8 R4 −R2

   
2 3 11 5 2 2 3 11 5 2
0 −1 −1 −1 0 0 −1 −1 −1 0 
∼  ∼ .
0 0 −6 −1 −5 0 0 −6 −1 −5 
0 0 −4 4 −8 3R4 −2R3 0 0 0 14 −14

Iz četvrtog retka slijedi

14x4 = −14 ⇒ x4 = −1,


34 LINEARNA ALGEBRA

iz trećeg

−6x3 − x4 = −5 ⇒ −6x3 + 1 = −5 ⇒ x3 = 1,

iz drugog

−x2 − x3 − x4 = 0 ⇒ −x2 − 1 + 1 = 0 ⇒ x2 = 0,

te iz prvog

2x1 + 3x2 + 11x3 + 5x4 = 2 ⇒ 2x1 + 0 + 11 + 5 · (−1) = 2 ⇒ x1 = −2.

Rješenje zadanog sustava je jedinstveno i glasi


   
x1 −2
x2   0 
  =  .
x3   1 
x4 −1

2.8 Sustav linearnih jednadžbi s beskonačno rješenja


Riješite sljedeće sustave:

a) x1 + 2x2 + x3 = 4,
2x1 − x2 − 3x3 = 2,
x1 − 8x2 − 9x3 = −8,
5x1 + 5x2 = 14.

b) x1 + x2 − x3 − 3x4 + 4x5 = 2,
3x1 + x2 − x3 − x4 = 2,
9x1 + x2 − 2x3 − x4 − 2x5 = 5,
x1 − x2 − x4 + 2x5 = 1.

Rješenje.

a) Gaussovom metodom eliminacije (vidi [M1, §2.4]) dobivamo:


   
1 2 1 4 1 2 1 4
  2 −1 −3 2  R2 −2R1 0 −5 −5 −6 
A b =1 −8 −9
 ∼ 
−8 R3 −R1 0 −10 −10 −12 R3 −2R2
5 5 0 14 R4 −5R1 0 −5 −5 −6 R4 −R2

 
1 2 1 4
0 −5 −5 −6
∼
0
.
0 0 0
0 0 0 0
2.8 Sustav linearnih jednadžbi s beskonačno rješenja 35

Treći i četvrti redak glase 0 = 0, što je točno. Iz preostalih redaka slijede


jednadžbe

−5x2 − 5x3 = −6 i x1 + 2x2 + x3 = 4,

pomoću kojih možemo nepoznanice x1 i x2 izraziti preko x3 . Vrijedi


6
− 5x2 − 5x3 = −6 ⇒ 5x2 = 6 − 5x3 ⇒ x2 = − x3 ,
  5
6 8
x1 + 2x2 + x3 = 4 ⇒ x1 = 4 − 2 − x3 − x3 ⇒ x1 = + x3 .
5 5

Dakle, sustav ima jednoparametarsko rješenje. Stavimo x3 = λ, gdje je λ ∈ R


proizvoljan. Tada rješenje sustava glasi
8
x1 = + λ,
5
6
x2 = − λ,
5
x3 = λ,

odnosno u matričnom zapisu


     
x1 8/5 1
x2  = 6/5 + λ −1 , λ ∈ R.
x3 0 1

b) Gaussovom metodom eliminacije (vidi [M1, §2.4]) dobivamo:


 
1 1 −1 −3 4 2
 3 1 −1 −1 0 2
 R2 −3R1

A b = 9 1 −2 −1 −2 5 R3 −9R1
1 −1 0 −1 2 1 R4 −R1

 
1 1 −1 −3 4 2
0 −2 2 8 −12 −4 
∼ 
0 −8 7 26 −38 −13 R3 −4R2
0 −2 1 2 −2 −1 R4 −R2

 
1 1 −1 −3 4 2
0 −2 2 8 −12 −4
∼ 
0 0 −1 −6 10 3
0 0 −1 −6 10 3 R4 −R3

 
1 1 −1 −3 4 2
0 −2 2 8 −12 −4
∼ .
0 0 −1 −6 10 3
0 0 0 0 0 0
36 LINEARNA ALGEBRA

Četvrti redak glasi 0 = 0, što je točno. Iz preostalih redaka slijede tri jednadžbe
iz kojih sve nepoznanice možemo izraziti preko x4 i x5 . Stoga sustav ima dvo-
parametarsko rješenje pa možemo staviti x4 = α, x5 = β, gdje su α, β ∈ R
proizvoljni. Iz trećeg retka slijedi

−x3 − 6x4 + 10x5 = 3 =⇒ x3 = −3 − 6α + 10β,

iz drugog

− 2x2 + 2x3 + 8x4 − 12x5 = −4,


x2 = 2 + (−3 − 6α + 10β) + 4α − 6β,
x2 = −1 − 2α + 4β

te iz prvog

x1 + x2 − x3 − 3x4 + 4x5 = 2,
x1 = 2 − (−1 − 2α + 4β) + (−3 − 6α + 10β) + 3α − 4β,
x1 = −α + 2β.

Rješenje zapisano u matričnom obliku glasi


       
x1 0 −1 2
x2  −1 −2 4
       
x3  = −3 + α −6 + β 10 , α, β ∈ R.
       
x4   0  1 0
x5 0 0 1

2.9 Homogeni sustav linearnih jednadžbi


Riješite sustav
x1 + x2 + x3 = 0,
2x1 + x2 = 0,
3x1 + x2 − x3 = 0.

Rješenje. Gaussovom metodom eliminacije (vidi [M1, §2.4]) dobivamo:


   
  1 1 1 0 1 1 1 0
A b = 2 1 0 0 R2 −2R1 ∼ 0 −1 −2 0
3 1 −1 0 R3 −3R1 0 −2 −4 0 R3 −2R2

 
1 1 1 0
∼ 0 −1 −2 0 .
0 0 0 0

Zadnji redak daje istinitu tvrdnju 0 = 0, a iz prvog i drugog retka slijedi

−x2 − 2x3 = 0 i x1 + x2 + x3 = 0,
2.10 Sustav linearnih jednadžbi ovisan o parametru 37

pa možemo sve nepoznanice izraziti preko x3 . Stavimo li x3 = t, gdje je t ∈ R


proizvoljan, slijedi

x2 = −2t i x1 = −x2 − x3 = 2t − t = t.

Sustav ima jednoparametarsko rješenje koje glasi


   
x1 1
x2  = t −2 , t ∈ R.
x3 1

2.10 Sustav linearnih jednadžbi ovisan o parametru


Riješite sljedeće sustave u ovisnosti o realnom parametru:

a) x + y − z = 1,
2x + 3y + az = 3,
x + ay + 3z = 2.

b) λx + y + z = 1,
x + λy + z = λ,
x + y + λz = λ2 .

Rješenje.

a) Gaussovu metodu eliminacije iz [M1, §2.4] primijenimo na proširenu matricu


sustava, pri čemu je a proizvoljan realan parametar. Dobivamo
   
  1 1 −1 1 1 1 −1 1
A b = 2 3 a 3 R2 −2R1 ∼ 0 1 a+2 1
1 a 3 2 R3 −R1 0 a−1 4 1 R3 −(a−1)R2

 
1 1 −1 1
∼ 0 1 a+2 1 .
0 0 (a + 3)(2 − a) 2−a

Ovisno o tome je li element na mjestu (3, 3) jednak ili različit od nule, razlikujemo
tri slučaja:
Slučaj 1. Promotrimo prvo slučaj kada je (a + 3)(2 − a) 6= 0, odnosno kada
a∈/ {−3, 2}. Tada možemo podijeliti treći redak s a − 2 6= 0 pa vrijedi
 
  1 1 −1 1
A b ∼ 0 1 a + 2 1 .
0 0 a+3 1
Budući je i a + 3 6= 0, iz trećeg retka slijedi
1
(a + 3) z = 1 ⇒ z = .
a+3
38 LINEARNA ALGEBRA

Uvrštavanjem u jednadžbu koja slijedi iz drugog retka, dobivamo


a+2 1
y + (a + 2) z = 1 ⇒ y = 1 − ⇒y= .
a+3 a+3
Sada iz prvog retka imamo
1 1
x+y−z =1⇒x=1− + ⇒ x = 1.
a+3 a+3
U ovom slučaju sustav ima jedinstveno rješenje koje glasi
   
x 1
y  = 1/(a + 3) .
z 1/(a + 3)

Slučaj 2. Ako je a = −3, iz trećeg retka slijedi jednadžba 0 = 5 pa sustav nema


rješenja.
Slučaj 3. Za a = 2 je
 
  1 1 −1 1
A b ∼ 0 1 4 1 .
0 0 0 0

Sada iz drugog retka slijedi

y + 4z = 1 ⇒ y = 1 − 4z,

a iz prvog je

x + y − z = 1 ⇒ x = 1 − (1 − 4z) + z ⇒ x = 5z.

Ako stavimo z = λ, gdje je λ ∈ R proizvoljan parametar, rješenje glasi


       
x 5λ 0 5
y  = 1 − 4λ = 1 + λ −4 , λ ∈ R.
z λ 0 1

b) Sustav rješavamo metodom Gaussove eliminacije opisanom u [M1, §2.4]. Vrijedi


 
  λ 1 1 1
A b = 1 λ 1 λ .
1 1 λ λ2

Da bi smanjili broj redaka koje treba pomnožiti s parametrom λ i tako pojed-


nostavnili rješavanje sustava, zamijenimo prvi i treći redak. Tada je

λ2
 
  1 1 λ
A b ∼ 1 λ 1 λ  R2 −R1
λ 1 1 1 R3 −λR1
2.10 Sustav linearnih jednadžbi ovisan o parametru 39

λ2
 
1 1 λ
∼ 0 λ − 1 1−λ λ − λ2 
0 1−λ 1 − λ2 1 − λ3 R3 +R2

λ2
 
1 1 λ
∼ 0 λ−1 1−λ λ − λ2 
0 0 (1 − λ) + (1 − λ2 ) (1 − λ3 ) + (λ − λ2 )

λ2
 
1 1 λ
= 0 λ−1 1−λ λ(1 − λ)  .
0 0 (1 − λ)(λ + 2) (1 − λ)(1 + λ)2

Zadani sustav jednadžbi je ekvivalentan dobivenom gornje trokutastom sustavu

x + y + λz = λ2 ,
(λ − 1)y + (1 − λ)z = λ(1 − λ),
(1 − λ)(λ + 2)z = (1 − λ)(1 + λ)2 .

Promotrimo posebno sljedeća tri slučaja ovisna o tome je li izraz na mjestu (3, 3)
jednak ili različit od nule:
Slučaj 1. Ako je (1−λ)(λ+2) 6= 0, odnosno λ ∈
/ {1, −2}, iz posljednje jednadžbe
slijedi
(1 − λ)(1 + λ)2
z= ,
(1 − λ)(λ + 2)

pa sustav ima jedinstveno rješenje

λ+1 1 (1 + λ)2
x=− , y= , z= .
λ+2 λ+2 λ+2

Slučaj 2. Za λ = 1 sustav se svodi na jednadžbu x + y + z = 1 iz koje dobi-


vamo x = 1 − y − z, odnosno dvoparametarsko rješenje gdje su y i z parametri.
Označimo li ih s α i β, rješenje zapisujemo u obliku

x = 1 − α − β, y = α, z = β, α, β ∈ R.

Slučaj 3. Za λ = −2 imamo sustav

x + y − 2z = 4,
−3y + 3z = −6,
0 · z = 3,

koji zbog zadnje jednakosti 0 = 3 očito nema rješenja.


40 LINEARNA ALGEBRA

2.11 Homogeni sustav jednadžbi ovisan o parametru


Odredite sve realne parametre p za koje sustav

x1 + 3x2 + 2x3 + x4 = 0,
x1 + x2 + 4x3 + px4 = 0,
−3x1 + 2x2 − 17x3 + 8x4 = 0,
2x1 + px2 + 11x3 − 5x4 = 0.

ima samo trivijalno rješenje.


Rješenje. Sustav je homogen pa je dovoljno primijeniti Gaussovu metodu elimi-
nacije iz [M1, §2.4] na matricu sustava. Vrijedi
   
1 3 2 1 1 3 2 1
1 1 4 p 0 −2 2 p − 1
 R2 −R1
A= −3 2 −17 8  R3 +3R1 ∼ 0
 
11 −11 11 
2 p 11 −5 R4 −2R1 0 p−6 7 −7

Budući da drugi redak sadrži parametar p, da bi pojednostavnili računanje, zami-


jenimo ga s trećim retkom koji ga ne sadrži. Takoder, podijelimo treći redak s 11.
Tada je
   
1 3 2 1 1 3 2 1
0 1 −1 1  0 1 −1 1 
A∼ 0 −2
 ∼ .
2 p−1  R3 +2R2 0 0 0 p+1 
0 p−6 7 −7 R4 −(p−6)R2 0 0 p + 1 −p − 1

Da bi dobili gornje trokutasti oblik, sada moramo zamijeniti treći i četvrti redak.
Stoga za proširenu matricu sustava vrijedi
 
1 3 2 1 0
  0 1 −1 1 0
A b ∼ 0 0 p + 1 −p − 1
.
0
0 0 0 p+1 0

Ako homogeni sustav ima jedinstveno rješenje, onda je ono trivijalno. Rješenje očito
nije jedinstveno ako je p = −1 jer se tada treći i četvrti redak sastoje samo od nula,
a sustav ima četiri nepoznanice. Medutim, za sve parametre p 6= −1 dijeljenjem
trećeg i četvrtog retka s p + 1 6= 0 dobivamo da je
 
1 3 2 1 0
  0 1 −1 1 0
A b ∼ 0 0 1 1
,
0
0 0 0 1 0

što je proširena matrica sustava koji ima jedinstveno trivijalno rješenje.


2.12 Rang matrice 41

2.12 Rang matrice


Odredite rang sljedećih matrica:
 
2 −3 16 1
a) A = 1 6 −2 3,
1 3 2 2
 
2 3 −1 4
1 0 1 2
 
b) B =  3
 4 0 7 .
−2 −1 4 1
4 −2 3 5

Rješenje.

a) Zamijenimo prvi i drugi redak da bi doveli broj 1 na mjesto (1, 1). Elementarnim
transformacijama nad retcima iz [M1, teorem 2.4] slijedi
   
1 6 −2 3 1 6 −2 3
A ∼ 2 −3 16 1 R2 −2R1 ∼ 0 −15 20 −5
1 3 2 2 R3 −R1 0 −3 4 −1 5R3 −R2

 
1 6 −2 3
∼ 0 −15 20 −5 .
0 0 0 0
Dobili smo matricu u reduciranom obliku koja je ekvivalentna polaznoj. Budući
da je rang dobivene matrice jednak broju ne-nul redaka, prema [M1, definicija
2.4], slijedi
rang(A) = 2.
b) Zamijenimo prvi i drugi redak i zadanu matricu svedimo na reducirani oblik.
Vrijedi    
1 0 1 2 1 0 1 2
2
 3 −1 4
 R2 −2R1 0
 3 −3 0

B∼ 3 4 0  R3 −3R1 ∼ 0
7  4 −3 1

−2 −1 4 1 R4 +2R1 0
 −1 6 5
4 −2 3 5 R5 −4R1 0 −2 −1 −3
Podijelimo sada drugi redak s brojem 3. Tada je
     
1 0 1 2 1 0 1 2 1 0 1 2
0
 1 −1 0
0
 1 −1 0

0
 1 −1 0

B∼
0 4 −3 1 R3 −4R2 ∼ 0
 0 1 1 
 ∼
0 0 1 1
.
0 −1 6 5  R4 +R2 0 0 5 5  R4 −5R3 0 0 0 0
0 −2 −1 −3 R5 +2R2 0 0 −3 −3 R5 +3R3 0 0 0 0

Prema [M1, teorem 2.4], dobivena matrica je ekvivalentna polaznoj, odnosno


obje imaju isti rang. Budući je rang dobivene matrice jednak broju ne-nul
redaka, slijedi
rang(B) = 3.
42 LINEARNA ALGEBRA

2.13 Rang matrice ovisan o parametru


U ovisnosti o parametru λ ∈ R odredite rang matrice
 
1 1 1
A = 1 λ λ2  .
1 λ2 λ

Rješenje. Elementarnim transformacijama nad retcima iz [M1, teorem 2.4] dobi-


vamo da je
   
1 1 1 1 1 1
A = 1 λ λ2  R2 −R1 ∼ 0 λ−1 λ2 − 1
1 λ2 λ R3 −R1 0 λ2 − 1 λ−1

 
1 1 1
= 0 λ−1 (λ − 1)(λ + 1) .
0 (λ − 1)(λ + 1) λ−1

Drugi i treći redak u gornjoj matrici smijemo podijeliti s λ−1, samo uz pretpostavku
da je λ 6= 1. Tada je
   
1 1 1 1 1 1
A ∼ 0 1 λ + 1 ∼ 0 1 λ + 1 . (2.2)
0 λ+1 1 R3 −(λ+1)R2 0 0 −λ(λ + 2)

Promotrimo sada posebno slučajeve λ = −2 i λ = 0 za koje dobivamo nulu na


mjestu (3, 3) jer tada treći redak postaje nul-redak, te slučaj kada je λ = 1 koji smo
izbacili na početku.
Slučaj 1. Za λ = −2 dobivamo
 
1 1 1
A ∼ 0 1 −1 ,
0 0 0

iz čega zaključujemo da je rang(A) = 2.


Slučaj 2. Slično, za λ = 0 imamo
 
1 1 1
A ∼ 0 1 1
0 0 0

pa je opet rang(A) = 2.
Slučaj 3. Ako je λ = 1, tada ne vrijedi dobivena ekvivalencija jer u tom slučaju ne
smijemo dijeliti s λ − 1. Stoga uvrstimo λ = 1 u zadanu matricu. Dobivamo
   
1 1 1 1 1 1
A = 1 1 1 R2 −R1 ∼ 0 0 0
1 1 1 R3 −R1 0 0 0
2.14 Sarrusovo pravilo 43

pa je rang(A) = 1.
Slučaj 4. Konačno, u svim ostalim slučajevima, odnosno ako λ ∈
/ {−2, 0, 1}, redu-
cirana matrica (2.2) ima tri ne-nul retka pa je rang(A) = 3.

2.14 Sarrusovo pravilo


Sarrusovim pravilom izračunajte determinantu matrice
 
3 4 −5
A = 8 7 −2 .
2 1 8

Rješenje. Prepišimo prva dva stupca zadane matrice iza trećeg. Množenjem triju
brojeva na dijagonalama, pri čemu umnoške na padajućim dijagonala zbrajamo, a
one na rastućim oduzimamo, dobivamo

3 4 −5 3 4

det A = 8 7 −2 8 7
2 1 8 2 1
= 3 · 7 · 8 + 4 · (−2) · 2 + (−5) · 8 · 1 − (−5) · 7 · 2 − 3 · (−2) · 1 − 4 · 8 · 8
= −68.

2.15 Laplaceov razvoj


Laplaceovim razvojem izračunajte determinantu matrice
 
1 5 −1 1
2 0 1 −1
A= 0 1 2
.
3
1 0 0 −1

Rješenje. Laplaceovim razvojem [M1, §2.9.3] po četvrtom retku slijedi



1 5 −1 1
5 −1 1 1 5 −1
2 0 1 −1 4+1
4+4

det A = = 1 · (−1) 0 1 −1 + (−1) · (−1) 2 0 1 .

0 1 2 3 1 2

1 0 0 −1
3 0 1 2

Sada izračunajmo dobivene determinante trećeg reda. Laplaceovim razvojem po


drugom retku dobivamo

5 −1 1
0 1 −1 = 1 · (−1)2+2 5 1 + (−1) · (−1)2+3 5 −1

1 3 1 2
1 2 3
= (5 · 3 − 1 · 1) + [5 · 2 − (−1) · 1] = 14 + 11 = 25.
44 LINEARNA ALGEBRA

Razvojem po prvom stupcu slijedi



1 5 −1
2 0 1 = 1 · (−1)1+1 0
1 2+1 5
−1
1 + 2 · (−1)

0 1 2
2 1 2

= (0 · 2 − 1 · 1) − 2 [5 · 2 − (−1) · 1] = −1 − 22 = −23.

Dakle,
det A = −1 · 25 − 1 · (−23) = −2.

2.16 Svojstva determinanti


Izračunajte determinante sljedećih matrica:
 
1 1 1
a) A =  a b c ,
a2 b2 c2
 
−2 5 0 −1 3
1
 0 3 7 −2
b) B = 
 3 −1 0 5 −5.
2 6 −4 1 2
0 −3 −1 2 3

Rješenje.

a) Korištenjem svojstva D6. iz [M1, §2.9.1], determinantu transformirajmo tako


da u prvom retku dobijemo što više nula i onda primijenimo Laplaceov razvoj
po tom retku. Vrijedi

S2 −S1 S3 −S1

1 1 1 1 0 0
det A = =
a2 b c a b−a c − a
a b2 c2 a2 b2 − a2 c2 − a2


b−a c − a b−a c−a
= 2 =
b − a2 c2 − a2 (b − a)(b + a) (c − a)(c + a)


1 c−a 1 1
= (b − a)
= (b − a)(c − a)
b + a (c − a)(c + a) b+a c + a

= (b − a)(c − a)(c − b).

b) Budući da treći stupac ima najviše nula, transformirajmo determinantu tako da


u tom stupcu ostane samo jedan element različit od nule. Korištenjem svojstva
2.17 Računanje determinante svodenjem na trokutasti oblik 45

D6. iz [M1, §2.9.1] dobivamo



−2 5 0 −1 3 −2 5 0 −1 3

1
0 3 7 −2 R2 +3R5 1
−9 0 13 7
det B = 3 −1 0 5 −5 = 3 −1 0 5 −5 .
2
6 −4 1 2 R4 −4R5 2
18 0 −7 −10
0 −3 −1 2 3 0 −3 −1 2 3
Razvojem po trećem stupcu i primjenom istog postupka na prvi stupac dobivene
determinante slijedi

−2 5 −1 3 R1 +2R2 0 −13 25 17

1 −9 13 7 1 −9 13 7
det B = (−1) · (−1)5+3 = − .
3 −1 5 −5 R3 −3R2 0 26 −34 −26

2 18 −7 −10 R4 −2R2 0 36 −33 −24

Razvojem po prvom stupcu i primjenom svojstava D5. i D6. iz [M1, §2.9.1] je



−13 25 17 −13 25 17 R1 +R2
det B = −1 · (−1)2+1 26 −34 −26 = 2 · 3

13 −17 −13 R3 −R2

36 −33 −24 12 −11 −8


0 8 4 0 2 1

= 6 13 −17 −13 R2 +13R3 = 6 · 4 0
61 52 .
−1 6 −5 −1 6 5
Razvojem po prvom stupcu konačno dobivamo

1+3 2 1

det B = 24 · (−1) · (−1) 61 52 = −24 · (2 · 52 − 1 · 61) = −24 · 43
= −1032.

2.17 Računanje determinante svodenjem na trokutasti


oblik
Izračunajte determinantu matrice
 
1 2 0 1
2 3 −1 0
A=
 .
0 −1 2 4
−1 0 4 −1

Rješenje. Determinanta trokutaste matrice je jednaka umnošku elemenata na


dijagonali. Koristeći svojstva determinante D5 i D6 iz [M1, §2.9.1], svedimo zadanu
matricu na gornje trokutasti oblik. Vrijedi

1 2 0 1 1 2 0 1

2 3 −1 0 R2 −2R1 0 −1 −1 −2
det A = =
0 −1 2 4 0 −1 2 4 R3 −R2
−1 0 4 −1 R4 +R1
0 2 4 0 R4 +2R2
46 LINEARNA ALGEBRA


1 2 0 1 1 2 0 1

0 −1 −1 −2 0 −1 −1 −2
= =3·2
0 0 3 6 0 0 1 2

0 0 2 −4 0 0 1 −2 R4 −R3


1 2 0 1

0 −1 −1 −2
= 6 · = 6 · [1 · (−1) · 1 · (−4)] = 24.
0 0 1 2
0 0 0 −4

2.18 Laplaceov razvoj determinante n-tog reda


Izračunajte determinantu n-tog reda

α β 0 ... 0

0 α β ... 0

D = ... ... .. .. .. .

. . .
0 0 ... α β

β 0 ... 0 α

Rješenje. Uočimo da se na glavnoj dijagonali nalaze elementi α te da se elementi β


nalaze na dijagonali iznad glavne i na mjestu (n, 1). Na ovu determinantu stoga pri-
mijenimo Laplaceov razvoj po prvom stupcu, jer ćemo time dobiti dvije trokutaste
determinante reda n − 1. Vrijedi

α β 0 . . . 0 β 0 0 . . . 0

0 α β . . . 0 α β 0 . . . 0

D = (−1)1+1 α ... ... . . . . . . ... + (−1)n+1 β 0 α β . . . 0

.. .. . . . .
. . ..
0 0 . . .
α β . .
.
0 0 . . . 0 α 0 0 . . . α β

= α · αn−1 + (−1)n+1 β · β n−1 = αn + (−1)n+1 β n ,


jer je determinanta trokutaste matrice jednaka umnošku elemenata na dijagonali.

2.19 Računanje determinante n-tog reda svodenjem


na trokutasti oblik
Izračunajte determinantu n-tog reda

−1 2 2 ... 2


2 −1 2 ... 2

D= . .

.. .. .. ..
.. . . . .

2 2 2 ... −1
2.20 Regularna matrica 47

Rješenje. Za razliku od prethodnog primjera u ovoj determinanti ne postoje stupci


ili retci s puno nula. Medutim, zbog simetrije s obzirom na glavnu dijagonalu, ovu
determinantu prikladno je izračunati svodenjem na trokutasti oblik. Naime, kada bi
se u prvom retku nalazile samo jedinice, trokutasti oblik bi se lako dobio množenjem
prvog retka s −2 i pribrajanjem ostalim retcima. S obzirom da je suma elemenata
u svakom stupcu jednaka −1 + (n − 1) · 2 = 2n − 3, prvom retku pribrojimo sumu
preostalih n − 1 redaka. Time dobivamo

2n − 3 2n − 3 2n − 3 . . . 2n − 3

2
−1 2 ... 2
D= 2
2 −1 ... 2
.. .. .. .. ..
.
. . . .
2 2 2 ... −1


1 1 1 ... 1

2
−1 2 ... 2 R2 −2R1

= (2n − 3) 2
2 −1 ... 2 R3 −2R1

.. .. .. .. ..
.
. . . .

2 2 2 ... −1 Rn −2R1


1 1 1 ... 1

0
−3 0 ... 0

= (2n − 3) 0
0 −3 ... 0

.. .. .. .. ..
.
. . . .

0 0 0 ... −3

= (2n − 3)[1 ·(−3) · (−3) · · · (−3)] = (−3)n−1 (2n − 3),


| {z }
n−1 puta

jer je determinanta trokutaste matrice jednaka umnošku elemenata na dijagonali.

2.20 Regularna matrica


Odredite sve x ∈ R za koje je realna matrica
 
ln(x − 3) −2 6
A= x −2 5
0 −1 3
regularna.
Rješenje. Vrijedi
S3 +3S2

ln(x − 3) −2 6 ln(x − 3) −2 0
det A = = .
x −2 5
x −2 −1

0 −1 3 0 −1 0
48 LINEARNA ALGEBRA

Laplaceovim razvojem po trećem retku dobivamo



ln(x − 3) 0
det A = (−1) · (−1)3+2 = − ln(x − 3).
x −1

Matrica A je regularna ako i samo ako je det A 6= 0, odnosno − ln(x − 3) 6= 0. Zbog


područja definicije logaritamske funkcije, još treba vrijediti x − 3 > 0, odnosno
x > 3. Iz prvog uvjeta slijedi x 6= 4 pa je zadana matrica regularna za sve x ∈
h3, 4i ∪ h4, +∞i.

2.21 Računanje inverzne matrice Gauss-Jordanovom


metodom
Gauss-Jordanovom metodom odredite inverz matrice
 
1 1 0 0
0 1 1 0
A= 0 0 1 1 .

0 0 0 1

Rješenje. Matrica je gornje trokutasta zbog čega je determinanta jednaka umnošku


elemenata na dijagonali, odnosno det A = 1. Dakle, determinanta je različita od
nule pa postoji inverzna matrica. Elementarnim transformacijama isključivo nad
B . Tada je A−1 = B. Vrijedi

retcima svedimo matricu na oblik I
 
1 1 0 0 1 0 0 0 R1 −R2
  0 1 1 0 0 1 0 0
A I =
0

0 1 1 0 0 1 0
0 0 0 1 0 0 0 1

 
1 0 −1 0 1 −1 0 0 R1 +R3
0 1 1 0 0 1 0 0
∼  R2 −R3
0 0 1 1 0 0 1 0
0 0 0 1 0 0 0 1

 
1 0 0 1 1 −1 1 0 R1 −R4
0 1 0 −1 0 1 −1 0
 R2 +R4
∼
0 0 1 1 0 0 1 0 R3 −R4
0 0 0 1 0 0 0 1

 
1 0 0 0 1 −1 1 −1
0 1 0 0 0 1 −1 1
∼ .
0 0 1 0 0 0 1 −1
0 0 0 1 0 0 0 1
2.22 Računanje inverzne matrice pomoću determinanti 49

Dakle, inverz matrice A je


 
1 −1 1 −1
0 1 −1 1
A−1 = .
0 0 1 −1
0 0 0 1

2.22 Računanje inverzne matrice pomoću determinanti


Cramerovim pravilom odredite inverz matrice
 
−2 3 0
A =  1 −1 5 .
4 2 7

Rješenje. Sarrusovim pravilom dobivamo



−2 3 0 −2 3

det A = 1 −1 5 1 −1 = 14 + 60 + 0 − 0 + 20 − 21 = 73 6= 0,
4 2 7 4 2

pa postoji inverzna matrica. Prema [M1, teorem 2.9] je


 T
A A12 A13
1  11
A−1 = A21 A22 A23  ,
det A
A31 A32 A33

gdje je Aij algebarski komplement elementa aij . Dakle,



1+1 −1 5 1+2 1 5 −1
1+3
1
A11 = (−1) 2 7 , A12 = (−1) 4 7 , A13 = (−1)
4 ,
2

2+1
3 0 2+2
−2 0 2+3
−2 3
A21 = (−1)
2 , A22 = (−1) , A23 = (−1) ,
7 4 7 4 2

3+1
3 0 3+2
−2 0 3+3
−2 3
A31 = (−1)
−1 , A32 = (−1) , A33 = (−1) ,
5 1 5 1 −1

pa je
 T  
−17 13 6 −17 −21 15
1  1
A−1 = −21 −14 16  =  13 −14 10  .
73 73
15 10 −1 6 16 −1

2.23 Formula za inverz matrice drugog reda


Odredite inverz matrice  
a b
A= ,
c d
50 LINEARNA ALGEBRA

ako je ad − bc 6= 0.
Rješenje. Zbog uvjeta ad − bc 6= 0 matrica A je regularna. Prema [M1, teorem
2.9] je
 T
1 A11 A12
A−1 = ,
det A A21 A22
gdje su
A11 = (−1)1+1 d = d, A12 = (−1)1+2 c = −c,

A21 = (−1)2+1 b = −b, A22 = (−1)2+2 a = a.


Dakle,
 T  
1 d −c 1 d −b
A−1 = = .
ad − bc −b a ad − bc −c a

2.24 Cramerovo pravilo


Cramerovim pravilom riješite sustav

2x1 + x2 + x3 = 2,
x1 + 2x2 + x3 = 3,
x1 + x2 + 2x3 = −1.

Rješenje. Matrica sustava A je kvadratna i regularna jer je



2 1 1

det A = 1 2 1 = 8 + 1 + 1 − 2 − 2 − 2 = 4 6= 0.
1 1 2

Stoga prema [M1, teorem 2.10] vrijedi

Di
xi = , i = 1, 2, 3,
det A
gdje je

2 1 1

D1 = 3 2 1 = 8 − 1 + 3 + 2 − 2 − 6 = 4,
−1 1 2

2 2 1

D2 = 1 3 1 = 12 + 2 − 1 − 3 + 2 − 4 = 8,
1 −1 2

2 1 2

D3 = 1 2 3 = −4 + 3 + 2 − 4 − 6 + 1 = −8.
1 1 −1

Slijedi
4 8 −8
x1 = , x2 = , x3 = ,
4 4 4
2.25 Matrična jednadžba 51

pa rješnje sustava glasi    


x1 1
x2  =  2  .
x3 −2

2.25 Matrična jednadžba


Riješite matričnu jednadžbu AX = B, gdje je
   
2 0 2 0 6
A = 2 −3 i B = −1 −6 0 .
1 −1 0 −2 1

Rješenje. Prema [M1, §2.1.3], matrica X mora biti tipa (2, 3) pa je zapišimo u
obliku  
a b c
X= .
d e f

Uvrštavanjem zadanih matrica u jednadžbu AX = B dobivamo


   
2 0   2 0 6
2 −3 · a b c
= −1 −6 0 ,
d e f
1 −1 0 −2 1

odnosno    
2a 2b 2c 2 0 6
2a − 3d 2b − 3e 2c − 3f  = −1 −6 0 .
a−d b−e c−f 0 −2 1
Izjednačavanjem odgovarajućih elemenata u matricama slijedi

2a = 2, 2b = 0, 2c = 6,
2a − 3d = −1, 2b − 3e = −6, 2c − 3f = 0,
a − d = 0, b − e = −2, c − f = 1.

Dakle,
a = 1, b = 0, c = 3, d = 1, e = 2, f =2
pa tražena matrica X glasi  
1 0 3
X= .
1 2 2

2.26 Jednadžba s kvadratnim matricama


Riješite matričnu jednadžbu

(AX)−1 + X −1 = B,
52 LINEARNA ALGEBRA

gdje je    
2 −1 3 4
A= i B= .
3 4 1 −3

Rješenje. Prema formulama iz [M1, §2.8] slijedi


(AX)−1 + X −1 = B,
X −1 A−1 + X −1 = B,
X −1 (A−1 + I) = B.
Množenjem jednadžbe s lijeve strane matricom X i s desne strane matricom B −1
dobivamo
X · X −1 (A−1 + I) · B −1 = X · B · B −1 ,
I · (A−1 + I) · B −1 = X · I,
(A−1 + I) · B −1 = X,
odnosno
X = (A−1 + I) · B −1 .
Matrice A i B imaju inverze jer je
det A = 2 · 4 − (−1) · 3 = 11 6= 0 i det B = 3 · (−3) − 4 · 1 = −13 6= 0
Prema zadatku 2.23 vrijedi
     
1 4 1 1 −3 −4 1 3 4
A−1 = i B −1 = = .
11 −3 2 −13 −1 3 13 1 −3
Stoga je
      
1 4 1 1 0 1 3 4
X= + ·
11 −3 2 0 1 13 1 −3

      
1 4 1 1 11 0 1 3 4
= + ·
11 −3 2 11 0 11 13 1 −3

     
1 15 1 3 4 1 46 57
= · = .
11 · 13 −3 13 1 −3 143 4 −51

2.27 Rješavanje matrične jednadžbe invertiranjem


Riješite matričnu jednadžbu
B(AX − I)−1 C = I
gdje je      
1 2 10 −2 −9 1 2 0
A = 3 2 , B = −5 2 5 , C = 2 1 −3 .
2 1 4 −1 −4 0 2 3
2.27 Rješavanje matrične jednadžbe invertiranjem 53

Rješenje. Kako su matrice B i C kvadratne i regularne (provjerite regularnost


računajući determinante), zadanu jednadžbu možemo pomnožiti slijeva s B −1 i
zdesna s C −1 . Tada dobivamo

B −1 B · (AX − I)−1 · CC −1 = B −1 · I · C −1 ,
I · (AX − I)−1 · I = B −1 · I · C −1 ,
(AX − I)−1 = B −1 C −1 .

Budući da je B −1 C −1 = (CB)−1 (vidi [M1, §2.8]), slijedi

(AX − I)−1 = (CB)−1 .

Invertiranjem lijeve i desne strane sada dobivamo jednadžbu

AX − I = CB,

odnosno
AX = CB + I.
Izračunajmo sada matricu CB + I. Vrijedi
    
1 2 0 10 −2 −9 1 0 0
CB + I = 2 1 −3 −5 2 5  + 0 1 0
0 2 3 4 −1 −4 0 0 1

     
0 2 1 1 0 0 1 2 1
= 3 1 −1 + 0 1 0 = 3 2 −1 .
2 1 −2 0 0 1 2 1 −1

Budući da je A matrica tipa 3 × 2 i matrica CB + I tipa 3 × 3, tražena matrica X


mora biti tipa 2 × 3, pa je zapišimo u obliku
 
x y1 z1
X= 1 .
x2 y2 z2

Sada jednadžba AX = CB + I glasi


   
1 2   1 2 1
3 2 · x1 y1 z1
= 3 2 −1 ,
x2 y2 z2
2 1 2 1 −1

odnosno    
x1 + 2x2 y1 + 2y2 z1 + 2z2 1 2 1
3x1 + 2x2 3y1 + 2y2 3z1 + 2z2  = 3 2 −1 .
2x1 + x2 2y1 + y2 2z1 + z2 2 1 −1
Izjednačavanjem odgovarajućih elemenata matrica dobivamo sljedeće jednadžbe:

x1 + 2x2 = 1, y1 + 2y2 = 2, z1 + 2z2 = 1,


3x1 + 2x2 = 3, 3y1 + 2y2 = 2, 3z1 + 2z2 = −1,
2x1 + x2 = 2, 2y1 + y2 , = 1, 2z1 + z2 = −1.
54 LINEARNA ALGEBRA

Promotrimo prvo jednadžbe

x1 + 2x2 = 1,
3x1 + 2x2 = 3,
2x1 + x2 = 2,

koje jedine sadrže nepoznanice x1 i x2 . Oduzimanjem prve od druge odmah do-


bivamo da je x1 = 1, a uvrštavanjem u treću da je x2 = 0. Dobiveni x1 i x2
zadovoljavaju sve tri jednadžbe pa su to uistinu rješenja. Na isti način riješimo sus-
tav jednadžbi koje jedine sadrže nepoznanice y1 i y2 odakle dobivamo da je y1 = 0 i
y2 = 1, te preostali sustav jednadžbi koji sadrži nepoznanice z1 i z2 i daje z1 = −1
i z2 = 1. Dakle, rješenje je matrica
 
1 0 −1
X= .
0 1 1

2.28 Rastav matrice na simetrični i antisimetrični dio


Svaka kvadratna matrica A se može napisati kao zbroj simetrične i antisimetrične
matrice. Pokažite da su te matrice dane s
A + AT A − AT
A1 = , A2 = .
2 2
Odredite A1 i A2 ako je  
1 2 0
A = 4 3 2 . (2.3)
1 −1 1

Rješenje. Pretpostavimo da se matrica može napisati kao zbroj

A = A1 + A2 (2.4)

gdje je

AT1 = A1 , odnosno A1 je simetrična matrica i


AT2 = −A2 , odnosno A2 je antisimetrična matrica.

Transponiranjem jednakosti (2.4) slijedi

AT = AT1 + AT2 = A1 − A2 . (2.5)

Zbrajanjem i oduzimanjem jednakosti (2.4) i (2.5) dobivamo redom jednakosti

A + AT = 2A1 ,
A − AT = 2A2 ,

odakle je
A + AT A − AT
A1 = , A2 = .
2 2
2.29 Zadaci za vježbu 55

Provjerimo sada da je matrica A1 uistinu simetrična, a A2 anti-simetrična. Vrijedi


T
A + AT AT + A

AT1 = = = A1 ,
2 2

T
A − AT AT − A

AT2 = = = −A2 .
2 2

Za zadanu matricu A je  
1 4 1
AT = 2 3 −1
0 2 1
pa njen rastav na simetrični i anti-simetrični dio čine matrice
1
     
1 2 0 1 4 1 1 3
1  2
1
A1 = 4 3 2 + 2 3 −1 =  3 3 2 ,
2 1 1
1 −1 1 0 2 1 2 2 1

− 21
     
1 2 0 1 4 1 0 −1
1  3
A2 = 4 3 2 − 2 3 −1 =  1 0 2
.
2 1
1 −1 1 0 2 1 2 − 23 0

2.29 Zadaci za vježbu


1. Za matrice    
1 1 1 −1
A= , B= ,
0 1 0 1
izračunajte AB, BA, A2 + AB − 2B.
 
2 1
2. Neka je A = . Izračunajte P (A), ako je P (x) = x4 − x2 + 1.
−3 0
3. Izračunajte treću potenciju matrice n-tog reda
 
1 1 1 ··· 1
0
 1 1 ··· 1

0 0 1 ··· 1
A= ·

 · · · ·

· · · · ·
0 0 0 ··· 1

4. Riješite sljedeće sustave:


a) 2x1 + x2 + x3 − 4 = 0,
−x1 + 2x2 + 3x3 − 8 = 0,
x1 + 3x2 − x3 − 4 = 0.
56 LINEARNA ALGEBRA

b) 2x − y + 3z = 0,
x + 2y − 5z = 0,
3x + y − 2z = 0.
c) x1 + 2x2 + x3 + x4 = 0,
2x1 + x2 + x3 + 2x4 = 0,
x1 + 2x2 + 2x3 + x4 = 0,
x1 + x2 + x3 + x4 = 0.
5. Riješite sljedeće sustave:
a) 2x1 + 2x2 − x3 + x4 = 4,
4x1 + 3x2 − x3 + 2x4 = 6,
8x1 + 5x2 − 3x3 + 4x4 = 12,
3x1 + 3x2 − 2x3 + 2x4 = 6.
b) x1 + 3x2 + 5x3 − 4x4 = 1,
x1 + 3x2 + 2x3 − 2x4 + x5 = −1,
x1 − 2x2 + x3 − x4 − x5 = 3,
x1 − 4x2 + x3 + x4 − x5 = 3,
x1 + 2x2 + x3 − 4x4 + x5 = −1.
c) x + 2y + z − u = 2,
2x − y − 2z + 3u = 5.
d) 2x1 + x2 − x3 − x4 + x5 = 1,
x1 − x2 + x3 + x4 − 2x5 = 0,
3x1 + 3x2 − 3x3 − 3x4 + 4x5 = 2,
4x1 + 5x2 − 5x3 − 5x4 + 7x5 = 3.
6. U ovisnosti o parametru λ ∈ R riješite sustave:
a) 2x1 + 3x2 + x3 = 1,
3x1 + 4x2 + 2x3 = 1,
x1 + x2 + λx3 = 2.
b) λx + 2y + z = 4,
2x + y + 2z = 5,
3x + 2y + 3z = 12.
c) −2x1 + x2 − x3 = 1,
x3 + 2x4 = 3,
2x1 − x2 + 3x3 + 4x4 = 5,
λx1 − 2x2 + 5x3 + 6x4 = 7.
7. Odredite sve a ∈ R za koje sustav
−x + y + z = ax,
x − y + z = ay,
x + y − z = az,
2.29 Zadaci za vježbu 57

ima jednoparametarsko rješenje.

8. Odredite rang sljedećih matrica:


 
1 2 1 1
a) A = 2 0 1 −1,
0 0 2 0
 
1 −1 3
b) B = 2 −1 3,
3 1 3
 
3 1 1 4
0 4 10 1
c) C = 
1 7 17 3,

2 2 4 3
 
−1 2 0 1 4
d) D =  1 2 3 −1 5.
0 4 3 0 9
9. Izračunajte determinante sljedećih matrica:
 
0 0 0
a) A = 3 −1 6,
2 8 3
 
3 −5 1 4
1 3 0 −2
b) B =  −3 5 2 1 ,

−1 −3 5 7
 
−1 2 5 6
 3 −1 −15 −18
c) C = 2
,
1 0 7 
3 1 1 6
 
0 c −b x
 −c 0 a y
d) D =   b −a 0 z .

−x −y −z 0
10. Izračunajte determinante sljedećih matrica n-tog reda:
 
1 2 3 ··· n
0
 1 2 · · · n − 1 
a) A = 0 0 1 · · · n − 2 ,
· · · · · 
0 0 0 ··· 1
 
1 n n ··· n
n
 2 n · · · n 
b) B =  n n 3 · · · n .
· · · · ·
n n n ··· n
58 LINEARNA ALGEBRA

11. Odredite sve x ∈ R za koje je matrica


 
1 1 2 3
1 2 − x2 2 3 
A= 2

3 1 5 
2 3 1 9 − x2

singularna.
12. Gauss-Jordanovom metodom i Cramerovim pravilom izračunajte inverze ma-
trica:
 
2 1 0
a) A = 0 2 1,
0 0 2
 
3 −4 5
b) B = 2 −3 1 ,
3 −5 −1
 
1 2 2 2
2 1 2 2
2 2 1 2.
c) C =  

2 2 2 1
13. Riješite sljedeće matrične jednadžbe:
a) 3A − 2X = B, ako je
   
3 2 1 −5
A= , B= ,
−2 1 2 3

b) AXB = C, ako je
     
1 3 1 0 3 2
A= ,B = ,C = ,
−3 1 0 5 0 5

c) AX + 2B = C + BX, ako je
     
1 2 3 −1 2 −3 3 0 1
A = 0 2 4 , B =  0 4 2 , C = 0 2 4 ,
0 0 1 0 0 2 0 0 1

d) A(A + B)BX = I, ako je


   
1 0 0 −1 0 2
A = 0 1 0 , B= 0 1 0 ,
4 0 1 0 0 1

e) AX −1 B − C = AX −1 , ako je
     
1 1 2 2 1 1 2 1 0
A = 0 1 2 , B = 0 −1 1 , C = 0 1 2 .
0 2 1 0 0 −1 0 0 1
2.30 Rješenja 59

14. Riješite sustav


− x2 + 3x3 = 7
−2x1 + x2 − x3 = −3
3x1 − 2x2 = 2

a) Cramerovim pravilom,
b) rješavanjem matrične jednadžbe,
c) Gaussovom metodom eliminacije.

15. Izračunajte matrice X i Y reda 2 koje zadovoljavaju matrične jednadžbe

AX + Y = I,
XB + A−1 Y = O,
   
3 −2 1 −1
ako je A = ,B= , I jedinična matrica, a O nulmatrica.
−4 3 −1 1

2.30 Rješenja
     
1 0 1 0 0 4
1. AB = , BA = , A2 + AB − 2B = .
0 1 0 1 0 0
 
−11 −6
2. P (A) = .
18 1
 
1 s2 s3 ··· sn
0 1 s2 ··· sn−1 
n(n+1)
 
3. A3 = 
0 0 1 ··· , gdje je sn = 1 + 2 + · · · + n =
sn−2  2 .
· · · · · 
0 0 0 ··· 1
   
x1 8/25
4. a) x2  = 44/25,
x3 8/5
   
x −1
b) y  = λ  13  , λ ∈ R,
z 5
   
x1 −1
x2  0
c) 
x3  = λ  0  ,
   λ ∈ R.
x4 1
   
x1 1
x2   1 
5. a) 
x3  = −1,
  

x4 −1
60 LINEARNA ALGEBRA

     
x1 0 −1
x2  −1 −1
     
x3  =  0  + α  0  ,
b)       α ∈ R,
x4  −1 −1
x5 0 2
       
x 12/5 3 −1
y  −1/5 −4 1
z  =  0  + α  5  + β  0  ,
c)         α, β ∈ R,
u 0 0 1
         
x1 1/3 0 0 1
x2  1/3 1 1 −5
         
x3  =  0  + α 1 + β 0 + γ  0  ,
d)           α, β, γ ∈ R.
x4   0  0 1 0
x5 0 0 0 3

6. a) Sustav nema rješenja za λ = 1,


   
x1 (λ + 3)/(1 − λ)
x2  = (λ + 1)/(λ − 1), za λ 6= 1.
x3 2/(λ − 1)
b) Sustav nema rješenja za λ = 1,
   
x 12/(1 − λ)
y  =  9 , za λ 6= 1.
z (2λ − 14)/(1 − λ)
     
x1 0 0
x2  4 −2
x3  = 3 + t −2 ,
c)       t ∈ R za λ 6= 4,
x4 0 1
       
x1 −2 1/2 1
x2   0   1  0
  =   + s
x3   3   0  + t −2,
   s, t ∈ R, za λ = 4.
x4 0 0 1
7. a = 1.

8. a) rang(A) = 3,
b) rang(B) = 3,
c) rang(C) = 2,
d) rang(D) = 2.

9. a) det A = 0,
b) det B = −140,
c) det C = 320,
d) det D = (ax + by + cz)2 .

10. a) det A = 1,
b) det B = (−1)n−1 n!.
2.30 Rješenja 61

11. Matrica A je singularna za sve x ∈ { − 2, −1, 1, 2}.


 
4 −2 1
1
12. a) A−1 = 0 4 −2,
8
0 0 4
 
−8 29 −11
b) B −1 = −5 18 −7 ,
1 −3 1
 
−5 2 2 2
1  2 −5 2 2
c) C −1 =  .
7 2 2 −5 2 
2 2 2 −5
 
4 11/2
13. a) X = ,
−4 0
     
1 1 −3 1 5 0 1 15 −13
b) A−1 = , B −1 = , X= ,
10 3 1 5 0 1 50 45 11
 
5/2 −2 −11/2
c) X =  0 3 3 ,
0 0 3
 
9 0 −1
1
d) X = 0 2 0 ,
4
2 0 0
 
1 2 4
1
e) X = 0 16 2 .
2
0 −8 −4
   
x1 0
14. x2  = −1.
x3 2
   
2 3 1 −1
15. X = ,Y = .
3 4 −1 1
Poglavlje 3

VEKTORSKA ALGEBRA I
ANALITIČKA GEOMETRIJA

3.1 Skalarni produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64


3.2 Vektorska projekcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
3.3 Vektorski produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
3.4 Linearna kombinacija vektora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
3.5 Površina i visina trokuta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
3.6 Površina paralelograma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
3.7 Površina i duljina dijagonala romba . . . . . . . . . . . . . . . . 68
3.8 Mješoviti produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
3.9 Volumen paralelopipeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
3.10 Visina paralelopipeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
3.11 Volumen tetraedra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
3.12 Jednadžba ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
3.13 Pramen ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
3.14 Okomite ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
3.15 Jednadžba pravca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
3.16 Okomiti pravci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
3.17 Ravnina paralelna s pravcem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
3.18 Sjecište pravca i ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
3.19 Sjecište dvaju pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
3.20 Ortogonalna projekcija točke na pravac . . . . . . . . . . . . . 77
3.21 Ortogonalna projekcija točke na ravninu . . . . . . . . . . . . . 78
3.22 Ortogonalna projekcija pravca na ravninu . . . . . . . . . . . . 78
3.23 Udaljenost točaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.24 Udaljenost ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
3.25 Udaljenost pravca od ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
3.26 Udaljenost točke od pravca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
3.27 Udaljenost paralelnih pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
3.28 Udaljenost mimosmjernih pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . 82
64 VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITIČKA GEOMETRIJA

3.29 Sjecište simetrale kuta i simetrale stranice . . . . . . . . . . . . 83


3.30 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
3.31 Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87

3.1 Skalarni produkt



Zadani su vektori p = λa + 17b i q = 3a − b, gdje je |a| = 2, |b| = 5, ∠(a, b) = 3 .

a) Odredite parametar λ tako da vektori p i q budu medusobno okomiti.

b) Izračunajte duljinu vektora r = 4p − 23q.

Rješenje.

a) Izračunajmo prvo skalarni produkt vektora p i q. Prema svojstvima skalarnog


produkta S6, S7, S8 i S4 iz [M1, §3.9] te definiciji skalarnog produkta [M1,
definicija 3.4], vrijedi

p · q = (λa + 17b) · (3a − b)


= 3λ a · a + (51 − λ) a · b − 17b · b
= 3λ |a|2 + (51 − λ) |a| · |b| · cos ∠(a, b) − 17|b|2

= 3λ · 22 + (51 − λ) 2 · 5 · cos − 17 · 52
3
= 17λ − 680.

Prema svojstvu S1 iz [M1, §3.9], vektori p i q će biti medusobno okomiti ako
vrijedi p · q = 0, odnosno ako je 17λ − 680 = 0. Dakle, rješenje je λ = 40.

b) Prikažimo vektor r preko vektora a i b. Vrijedi

r = 4p − 23q = 4(40a + 17b) − 23(3a − b) = 91(a + b).

Prema svojstvu S4 iz [M1, §3.9] je

|a + b|2 = (a + b) · (a + b)
= a2 + 2 a · b + b2
= |a|2 + 2 |a| · |b| · cos ∠(a, b) + |b|2

= 22 + 2 · 2 · 5 · cos + 52 = 19.
3

Slijedi |a + b| = 19, pa je duljina vektora r jednaka

|r| = |91(a + b)| = 91|a + b| = 91 19.
3.2 Vektorska projekcija 65

3.2 Vektorska projekcija


Zadane su točke A(2, 3, 2), B(0, 1, 1), C(4, 4, 0) i D(8, 6, 6). Odredite vektorsku
−−→ −−→
projekciju vektora AB na vektor CD i njenu duljinu.
Rješenje. Prema [M1, §3.2] je
−−→ −−→ −→
AB = OB − OA = (0 − 2)i + (1 − 3)j + (1 − 2)k = −2i − 2j − k,
−−→ −−→ −−→
CD = OD − OC = (8 − 4)i + (6 − 4)j + (6 − 0)k = 4i + 2j + 6k.
−−→
Prema formuli S5 iz [M1, §3.9], duljina vektorske projekcije vektora AB na vektor
−−→
CD pomnožena s odgovarajućim predznakom iznosi
−−→ −−→
AB · CD −2 · 4 − 2 · 2 − 1 · 6 9
AB− → =

CD −−→ = √ = −√ .
42 + 22 + 62 14
|CD|
−−→ −−→
Sama vektorska projekcija vektora AB na vektor CD jednaka je umnošku dobivenog
−−→
broja i jediničnog vektora vektora CD. Dakle,
−−→
−−→ CD 9 2i + j + 3k 9 9 27
AB − → = AB−

CD
−→· −
CD −→ = − √ · √ = − i − j − k.
7 14 14
|CD| 14 14
−−→ −−→
Duljina vektorske projekcije vektora AB na vektor CD jednaka je apsolutnoj vri-
jednosti broja AB−−→ , odnosno
CD

−−→ 9
|AB −−→ | = |AB−
−→| = √ .
CD CD
14

3.3 Vektorski produkt


Dani su vektori a = {0, 2λ, λ}, b = {2, 2, 1} i c = {−1, −2, −1}.

a) Odredite parametar λ takav da je (a − b) · c = a · c + λ.


b) Odredite vektor d koji zadovoljava uvjete a × b = c × d i a × c = b × d.
c) Pokažite da su vektori a − d i b − c kolinearni.

Rješenje.

a) Budući je
(a − b) · c = [(2λj + λk) − (2i + 2j + k)] · (−i − 2j − k)
= [−2i + (2λ − 2)j + (λ − 1)k] · (−i − 2j − k)
= 2 − 4λ + 4 − λ + 1 = −5λ + 7,
a
a · c + λ = (2λj + λk)(−i − 2j − k) + λ = −4λ,
izjednačavanjem dobivamo −5λ + 7 = −4λ pa je λ = 7.
66 VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITIČKA GEOMETRIJA

b) Stavimo d = x1 i+x2 j+x3 k, gdje su x1 , x2 , x3 nepoznanice. Prema [M1, teorem


3.3] je

i j k

a × b = 0 14 7 = 14j − 28k,
2 2 1


i j k

c × d = −1 −2 −1 = (x2 − 2x3 )i + (x3 − x1 )j + (2x1 − x2 )k,
x1 x2 x3


i j k

a × c = 0 14 7 = −7j + 14k,
−1 −2 −1


i j k

b × d = 2 2 1 = (2x3 − x2 )i + (x1 − 2x3 )j + (2x2 − 2x1 )k.
x1 x2 x3
Uvrštavanjem dobivenih vektora u zadane uvjete slijedi
(x2 − 2x3 )i + (x3 − x1 )j + (2x1 − x2 )k = 14j − 28k,
(2x3 − x2 )i + (x1 − 2x3 )j + (2x2 − 2x1 )k = −7j + 14k.
Vektori su jednaki samo ako su im odgovarajuće komponente jednake pa stoga
dobivamo sustav
x2 − 2x3 = 0,
−x1 + x3 = 14,
2x1 − x2 = −28,
x2 + 2x3 = 0,
x1 − 2x3 = −7,
−2x1 + 2x2 = 14,
kojeg ćemo riješiti Gaussovom metodom eliminacije [M1, §2.4]. Zamjenom prvog
i drugog retka dobivamo
   
0 1 −2 0 −1 0 1 14
−1 0 1 14  1 −2
 0 0 

 
   2 −1 0 −28   2 −1 0 −28  R3 +2R1
A b =  ∼  0 −1 2
   
 0 −1 2 0   0 

1 0 −2 −7   1 0 −2 −7  R4 +R1
−2 2 0 14 −2 2 0 14 R6 −2R1

   
−1 0 1 14 −1 0 1 14
0
 1 −2 0 

0
 1 −2 0 

0 −1 2 0 
 R3 +R2 ∼  0
 0 0 0 
∼ .
0
 −1 2 0  R4 +R2
 0
 0 0 0 

0 0 −1 7  0 0 −1 7 
0 2 −2 −14 R6 −2R2 0 0 2 −14
3.4 Linearna kombinacija vektora 67

Iz trećeg i četvrtog retka slijedi 0 = 0, pa ih možemo zanemariti. Iz četvrtog i


petog retka slijedi x3 = −7, iz drugog retka slijedi x2 = 2x3 = −14, a iz prvog
retka slijedi x1 = −14 + x3 = −21. Dakle, rješenje je d = −21i − 14j − 7k.

c) Da bismo ispitali kolinearnost vektora a − d i b − c, prema svojstvu V1 iz [M1,


§3.10], dovoljno je provjeriti je li njihov vektorski produkt jednak nul-vektoru.
Svojstva V3 i V4 iz [M1, §3.10] daju

(a − b) × (b − c) = a × b − a × c − d × b + d × c
= a × b − a × c − (−b × d) + (−c × d).

Prema uvjetima pod b), za vektor d vrijedi a × b = c × d i a × c = b × d, pa


slijedi (a − d) × (b − c) = 0. Dakle, vektori a − d i b − c su kolinearni.

3.4 Linearna kombinacija vektora


Zadani su vektori a, b i c takvi da a i b nisu kolinearni i vrijedi a + b + c = 0.
Izrazite vektor a preko vektora c i d, ako je d = 2a + 3b.
Rješenje. Trebamo odrediti koeficijente α, β ∈ R za koje vrijedi

a = αc + βd.

Iz zadanih uvjeta slijedi

a = α(−a − b) + β(2a + 3b),

odakle imamo
(1 + α − 2β)a + (α − 3β)b = 0.
Nekolinearnost vektora a i b povlači njihovu linearnu nezavisnost pa je, prema [M1,
§3.7],
1 + α − 2β = 0 i α − 3β = 0.
Rješenja ovog sustava je α = −3, β = −1. Tražena linearna kombinacija glasi

a = −3c − d.

3.5 Površina i visina trokuta


−−→ −−→
Trokut ABC zadan je vektorima AB = 3p − 4q i BC = p + 5q, pri čemu je
π
|p| = |q| = 2 i ∠(p, q) = . Izračunajte površinu trokuta P i duljinu visine vC
3
spuštene iz vrha C.
Rješenje. Prema svojstvu V6 iz [M1, §3.10] je

1 −−→ −→
P = |AB × AC|.
2
68 VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITIČKA GEOMETRIJA

−−→ −−→
Uvrštavanjem AB = 3p − 4q i BC = p + 5q, te primjenom svojstava vektorskog
produkta V1, V3, V4 i V5 iz [M1, §3.10] dobivamo
1 1
P = |(3p − 4q) × (p + 5q)| = |3p × p + 15p × q − 4q × p − 20q × q| =
2 2
1 1 19
= |3 · 0 + 15p × q − 4(−p × q) − 20 · 0| = |19p × q| = |p × q| =
2 2 2
19 19 π √
= |p| · |q| · sin ∠(p, q) = · 2 · 2 · sin = 19 3.
2 2 3
Duljinu visine računamo iz formule
1 −−→
P = |AB| · vC .
2
Budući je
−−→
|AB|2 = (3p − 4q)2 = 9|p|2 − 24p · q + 16|q|2 = 52,
slijedi √ √
2P 2 · 19 3 19 39
vC = −−→ = √ = .
|AB| 52 13

3.6 Površina paralelograma


Odredite površinu paralelograma s dijagonalama

e = −i − 2j − 4k i f = 5i − 4j − 8k.

Rješenje. Dijagonale paralelograma se raspolavljaju pa površina paralelograma


iznosi

i j k
1 1 1 √
P = |e × f | = | −1 −2 −4 | = | − 28j + 14k| = 7 | − 2j + k| = 7 5.
2 2 2
5 −4 −8

3.7 Površina i duljina dijagonala romba


π
Neka su a i b jedinični vektori koji zatvaraju kut od . Izračunajte duljine dijago-
3
nala i površinu romba razapetog vektorima a i b.
Rješenje. Označimo s e i f dijagonale romba. Tada je

e=a+b i f = b − a,

pa vrijedi
1
|e|2 = (a + b)2 = |a|2 + 2a · b + |b|2 = 1 + 2 · + 1 = 3,
2
1
|f |2 = (b − a)2 = |b|2 − 2b · a + |a|2 = 1 − 2 + 1 = 1.
2
3.8 Mješoviti produkt 69

Stoga su duljine dijagonala jednake



|e| = 3 i |f | = 1.

Budući se dijagonale romba raspolavljaju i sijeku pod pravim kutom, površina


romba iznosi √
1 3
P = |e| · |f | = .
2 2

3.8 Mješoviti produkt


Zadani su vektori a = {1, 2α, 1}, b = {2, α, α} i c = {3α, 2, −α}.

a) Izračunajte mješoviti produkt vektora a, b i c.

b) Odredite α ∈ R takav da su vektori a, b i c komplanarni.

Rješenje.

a) Prema [M1, teorem 3.4], mješoviti produkt vektora a, b i c je



1 2α 1
α = 1 · (−α2 − 2α) − 2α · (−2α − 3α2 ) + 1 · (4 − 3α2 )

(a × b) · c = 2 α
3α 2 −α
= 6α3 − 2α + 4.

b) Prema [M1, §3.11], vektori a, b i c su komplanarni ako vrijedi

(a × b) · c = 0,

odnosno ako je
6α3 − 2α + 4 = 0.
Ova jednadžba ima samo jedno realno rješenje α = −1.

3.9 Volumen paralelopipeda


Izračunajte volumen paralelopipeda razapetog vektorima

a = i − 3j + k, b = 2i + j − 3k, c = i + 2j + k.

Rješenje. Prema [M1, §3.11], volumen zadanog paralelopipeda iznosi



1 −3 1

V = |(a × b) · c| = | 2 1 −3 | = |1 · (1 + 6) + 3 · (2 + 3) + 1 · (4 − 1)| = 25.
1 2 1
70 VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITIČKA GEOMETRIJA

3.10 Visina paralelopipeda


Izračunajte duljinu visine paralelopipeda razapetog vektorima

a = 3i + 2j − 5k, b = i − j + 4k, c = i − 3j + k,

kojemu je osnovica paralelogram razapet vektorima a i b.

Rješenje. Volumen paralelopipeda razapetog vektorima a, b i c je jednak

V = |(a × b) · c|.

S druge strane je V = B · v, gdje je B površina osnovice paralelopipeda, a v duljina


njegove visine spuštene na tu osnovicu. Budući je osnovica paralelogram razapet
vektorima a i b, vrijedi B = |a × b|, pa je

V = |a × b| · v.

Sada je
|(a × b) · c|
v= .
|a × b|
Prema [M1, teorem 3.4] je

3
2 −5
(a × b) · c = 1 −1 4 = 49,
1 −3 1

a prema [M1, teorem 3.3] je



i j k

a × b = 3 2 −5 = 3i − 17j − 5k,
1 −1 4
pa je p √
|a × b| = 32 + (−17)2 + (−5)2 = 323.
Uvrštavanjem dobivenih rezultata dobivamo da je duljina visine paralelopipeda jed-
naka
49
v=√ .
323

3.11 Volumen tetraedra


Odredite α tako da volumen tetraedra razapetog vektorima a, b i α c iznosi 2/3,
gdje je
1
a = i + j − 2k, b = 2i + j − k, c = i − k.
3
Rješenje. Prema [M1, primjer 3.8] je volumen zadanog tetraedra jednak
1
V = |(a × b) · c|. (3.1)
6
3.12 Jednadžba ravnine 71

Korištenjem formule iz [M1, teorem 3.4] dobivamo da je



1 1 −2     
1 1 α  −2α 2
V = | 2 1 −1 | = | 1 · − − 0 − 1 · + α − 2 · (0 − α) | = |α|.
6 α 6 3 3 9
α 0 −3

Iz uvjeta zadatka slijedi


2 2
|α| = ,
9 3
odnosno,
|α| = 3,
pa su tražena rješenja α1 = 3 i α2 = −3.

3.12 Jednadžba ravnine


Odredite jednadžbu ravnine koja prolazi točkom T0 (2, −1, 3) i

a) na koordinatnim osima odsijeca iste odsječke a 6= 0.


b) sadrži x-os.
c) sadrži ishodište i točku T (1, 1, 1).

Rješenje.

a) Prema [M1, §3.14], segmentni oblik jednadžbe ravnine koja na koordinatnim


osima odsijeca iste odsječke a 6= 0 je
x y z
+ + = 1.
a a a
Ravnina prolazi točkom T0 pa njene koordinate zadovoljavaju jednadžbu ravnine.
Vrijedi
2 −1 3
+ + = 1,
a a a
odakle je a = 4 i jednadžba ravnine glasi

x + y + z − 4 = 0.

b) Prema [M1, §3.14], opći oblik jednadžbe ravnine je

Ax + By + Cz + D = 0,

gdje je vektor normale tražene ravnine n = {A, B, C}. Budući da ravnina sadrži
x-os, vektor normale n je okomit na vektor i = {1, 0, 0}. Tada je n · i = 0,
odakle je A = 0. Nadalje, ravnina sadrži ishodište O(0, 0, 0) pa je D = 0. Dakle,
jednadžba tražene ravnine je oblika

By + Cz = 0,
72 VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITIČKA GEOMETRIJA

odnosno
B
y + z = 0.
C
Konačno, točka T0 leži u ravnini pa vrijedi
B
· (−1) + 3 = 0,
C
B
=3
C
i jednadžba ravnine je
3y + z = 0.

c) Zadana ravnina prolazi točkama O(0, 0, 0), T (1, 1, 1) i T0 (2, −1, 3). Uz oznake
O(x1 , y1 , z1 ), T (x2 , y2 , z2 ) i T0 (x3 , y3 , z3 ), prema [M1, §3.14], jednadžba tražene
ravnine je
x y z

1 1 1 = 0.

2 −1 3
Računanjem determinante na lijevoj strani dobivamo
x(3 + 1) − y(3 − 2) + z(−1 − 2) = 0,
odnosno
4x − y − 3z = 0.

3.13 Pramen ravnina


Kroz presjek ravnina zadanih jednadžbama 4x − y + 3z − 1 = 0 i x + 5y − z + 2 = 0
postavite ravninu koja

a) prolazi točkom M (1, 0, 2).


b) je paralelna s xy-ravninom.
c) je okomita na ravninu 2x − y + 5z − 3 = 0.

Rješenje. Proizvoljna ravnina koja prolazi presjekom zadanih ravnina je dana


jednadžbom
(4x − y + 3z − 1) + λ(x + 5y − z + 2) = 0,
za neku vrijednost parametara λ ∈ R. Sredivanjem dobivamo
(4 + λ)x + (−1 + 5λ)y + (3 − λ)z + (−1 + 2λ) = 0. (3.2)

a) Uvrštavanjem koordinata točke M , koja leži u ravnini, u (3.2) dobivamo


(4 + λ) · 1 + (−1 + 5λ) · 0 + (3 − λ) · 2 + (−1 + 2λ) = 0.
Odatle je λ = −9 pa jednadžba tražene ravnine glasi
5x + 46y − 12z + 19 = 0.
3.14 Okomite ravnine 73

b) Iz paralelnosti zadane ravnine s xy-ravninom slijedi da je vektor normale

n = {4 + λ, −1 + 5λ, 3 − λ}

okomit na vektore i = {1, 0, 0} i j = {0, 1, 0}, pa je n · i = 0 i n · j = 0. Dobiveni


sustav jednadžbi

4 + λ = 0,
−1 + 5λ = 0,

nema rješenja pa ne postoji ravnina koja ispunjava zadane uvjete.


c) Ako su ravnine okomite, njihovi vektori normala su okomiti. Vektor normale
ravnine 2x − y + 5z − 3 = 0 je n1 = {2, −1, 5} i vrijedi n1 · n = 0, odnosno

2(4 + λ) − (−1 + 5λ) + 5(3 − λ) = 0.

Rješenje ove jednadžbe je λ = 3, čijim uvrštavanjem u (3.2) dobivamo jednadžbu


tražene ravnine:
7x + 14y + 5 = 0.

3.14 Okomite ravnine


a) Odredite jednadžbu ravnine π0 koja prolazi točkom M (2, −1, 1) i okomita je na
ravnine
π1 . . . 3x + 2y − z − 4 = 0,
π2 . . . x + y + z − 3 = 0.

b) Odredite jednadžbu ravnine π koja prolazi točkama A(1, 2, 3), B(3, 2, 1) i oko-
mita je na ravninu π1 . . . 4x − y + 2z − 7 = 0.
74 VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITIČKA GEOMETRIJA

Rješenje.

a) Označimo s ni vektor normale ravnine πi za i = 0, 1, 2. Ravnina π0 je okomita


na ravnine π1 i π2 , pa je n0 ⊥ n1 , n2 . Budući je vektorski produkt

i j k

n1 × n2 = 3 2 −1 = 3i − 4j + k
1 1 1

vektor okomit na n1 i n2 , možemo uzeti n0 = n1 × n2 . Jednadžba ravnine π0


kroz točku M (2, −1, 1) s vektorom smjera n = {3, −4, 1}, prema poglavlju [M1,
§3.14], glasi
3(x − 2) − 4(y + 1) + (z − 1) = 0,
odnosno
3x − 4y + z − 11 = 0.

b) Neka je P (x, y, z) proizvoljna točka u ravnini π. Tada vektori


−→
AP = rP − rA = (x − 1)i + (y − 2)j + (z − 3)k,
−−→
AB = rB − rA = 2i − 2k

leže u ravnini π. Vektor normale ravnine π1 je n1 = {4, −1, 2}. Budući je ravnina
−→ −−→
π1 okomita na ravninu π, vektori AP , AB i n1 su komplanarni. Stoga je, prema
[M1, §3.11], njihov mješoviti produkt jednak nuli, odnosno

x − 1 y − 2 z − 3

2
0 −2 = 0.
4 −1 2

Odatle slijedi

(x − 1)(0 − 2) − (y − 2)(4 + 8) + (z − 3)(−2 − 0) = 0

pa je ravnina π dana jednadžbom

x + 6y + z − 16 = 0.

3.15 Jednadžba pravca


Odredite kanonsku i parametarsku jednadžbu pravca koji

a) prolazi točkama M (1, 2, −1) i N (2, 0, 3).


b) je zadan kao presjek ravnina

π1 . . . x − y + z − 4 = 0 i π2 . . . 2x + y − 2z + 5 = 0.
3.16 Okomiti pravci 75

Rješenje.

a) Budući da vektor
−−→
M N = rN − rM = i − 2j + 4k
leži na pravcu, vektor smjera zadanog pravca je s = {1, −2, 4}. Potrebna je
još jedna točka kojom pravac prolazi, pa odaberimo M (1, 2, −1). Prema [M1,
§3.13], kanonska jednadžba pravca p glasi
x−1 y−2 z+1
= = .
1 −2 4
Stavimo
x−1 y−2 z+1
= = = t, t ∈ R.
1 −2 4
Odavde slijedi parametarska jednadžba pravca

x = 1 + t, y = 2 − 2t, z = −1 + 4t, t ∈ R.

b) Zbrajanjem jednadžbi ravnina π1 i π2 slijedi

3x − z + 1 = 0,

odakle je
z = 3x + 1.
Uvrštavanjem u prvu jednadžbu dobivamo

y = x + z − 4 = x + (3x + 1) − 4 = 4x − 3.

Stavimo x = t, t ∈ R. Tada je

x = t, y = 4t − 3, z = 3t + 1, t∈R

jednoparametarsko rješenje sustava jednadžbi ravnina π1 i π2 , a ujedno i parame-


tarska jednadžba zadanog pravca. Eliminacijom parametra t dobivamo kanonsku
jednadžbu
x y+3 z−1
= = .
1 4 3

3.16 Okomiti pravci


Zadane su točke

A(1, 2, 2), B(3, 1, 2), C(−1, 5, 2), D(2, −1, 0).

Odredite jednadžbu pravca p koji prolazi točkom T (1, 2, 3) i okomit je na pravce


−−→ −−→
odredene vektorima AB i CD.
Rješenje. Iz okomitosti pravaca slijedi da je vektor smjera s pravca p okomit na
vektore
−−→ −−→
AB = rB − rA = 2i − j i CD = rD − rC = 3i − 6j − 2k.
76 VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITIČKA GEOMETRIJA

Stoga možemo uzeti



i j k
−−→ −−→
s = AB × CD = 2 −1 0 = 2i + 4j − 9k.
3 −6 −2

Obzirom da pravac p prolazi točkom T , njegova kanonska jednadžba glasi


x−1 y−2 z−3
= = .
2 4 −9

3.17 Ravnina paralelna s pravcem


Odredite jednadžbu ravnine π koja prolazi točkama A(1, 0, −1) i B(−1, 2, 1), a
paralelna je s pravcem p koji je presjek ravnina

π1 . . . 3x + y − 2z − 6 = 0,
π2 . . . 4x − y + 3z = 0.

Rješenje. Vektori normala ravnina π1 i π2 su n1 = {3, 1, −2} i n2 = {4, −1, 3}.


Vektor smjera s pravca p je okomit na n1 i n2 , pa možemo uzeti

s = n1 × n2 = i − 17j − 7k.
−−→
Budući su vektori s i AB okomiti na vektor normale n ravnine π, n je kolinearan s
vektorskim produktom
−−→
AB × s = 20i − 12j + 32k = 4(5i − 3j + 8k)

pa za vektor smjera možemo uzeti n = 5i − 3j + 8k. Jednadžba ravnine π, koja


je potpuno odredena vektorom normale n = {5, −3, 8} i točkom A(1, 0, −1) kojom
prolazi, glasi
5(x − 1) − 3(y − 0) + 8(z + 1) = 0,
odnosno
5x − 3y + 8z + 3 = 0.

3.18 Sjecište pravca i ravnine


Zadan je pravac p kao presjek ravnina

π1 . . . x − 2z − 3 = 0,
π2 . . . y − 2z = 0.

Odredite sjecište pravca p i ravnine π . . . x + 3y − z + 4 = 0.

Rješenje. Traženo sjecište je sjecište ravnina π1 , π2 i π pa je dovoljno riješiti sustav


od njihovih jednadžbi. Traženo sjecište je točka s koordinatama (1, −2, −1).
3.19 Sjecište dvaju pravaca 77

3.19 Sjecište dvaju pravaca


Odredite sjecište pravaca
x−1 y−2 z x y+1 z−2
p1 . . . = = i p2 . . . = = .
4 3 1 3 3 0

Rješenje. Stavimo
x−1 y−2 z
= = = t, t ∈ R.
4 3 1
Slijedi da parametarska jednadžba pravca p1 glasi

x = 1 + 4t, y = 2 + 3t, z = t, t ∈ R.

Na isti način iz
x y+1 z−2
= = = s, s ∈ R,
3 3 0
slijedi parametarska jednadžba pravca p2

x = 3s, y = −1 + 3s, z = 2, s ∈ R.

Izjednačavanjem odgovarajućih koordinata dobivamo sustav

1 + 4t = 3s,
2 + 3t = −1 + 3s,
t = 2,

koji ima jedinstveno rješenje t = 2, s = 3. Dakle, pravci p1 i p2 se sijeku u točki


koja ima koordinate

x = 1 + 4 · 2 = 9, y = 2 + 3 · 2 = 8, z = 2.

3.20 Ortogonalna projekcija točke na pravac


Odredite točku N simetričnu točki M (1, 0, 2) s obzirom na pravac
x−2 y z+1
p ... = = .
3 5 1

Rješenje. Odredimo prvo ortogonalnu projekciju P točke M na pravac p. Neka


je π ravnina koja prolazi točkom M i okomita je na p. Tada za vektor normale
n ravnine π možemo uzeti vektor smjera pravca p pa je n = {3, 5, 1}. Jednadžba
ravnine π glasi
3 · (x − 1) + 5 · (y − 0) + 1 · (z − 2) = 0,
odnosno
3x + 5y + z − 5 = 0.
Točka P je sjecište ravnine π i pravca p, pa uvrštavanjem parametarske jednadžbe
pravca p
x = 2 + 3t, y = 5t, z = −1 + t, t ∈ R
78 VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITIČKA GEOMETRIJA

u jednadžbu ravnine π dobivamo

3(2 + 3t) + 5 · 5t + (−1 + t) − 5 = 0.

Slijedi t = 0 i P (2, 0, −1). Točka P je polovište dužine M N pa su, uz oznake


M (x1 , y1 , z1 ) i N (x2 , y2 , z2 ), njene koordinate koordinate jednake
 
x1 + x2 y1 + y2 z1 + z2
, , .
2 2 2

Uvrštavanjem poznatih koordinata dobivamo

x1 + 1 y1 + 0 z1 + 2
= 2, = 0, = −1,
2 2 2
odakle je x1 = 3, y1 = 0 i z1 = −4 pa je tražena točka N (3, 0, −4).

3.21 Ortogonalna projekcija točke na ravninu


Odredite ortogonalnu projekciju N točke M (−1, 0, 1) na ravninu π . . . 2x+y−z = 7.
Rješenje. Neka pravac p prolazi točkom M i okomit je na ravninu π. Za vektor
smjera s pravca p možemo uzeti vektor normale ravnine π, dakle s = {2, 1, −1}.
Parametarska jednadžba pravca p glasi

x = −1 + 2t, y = t, z = 1 − t, t ∈ R. (3.3)

Tražena točka je sjecište pravca p i ravnine π, pa uvrštavanjem (3.3) u jednadžbu


ravnine π dobivamo
2(−1 + 2t) + t − (1 − 7) + 7 = 0,
odakle je
 
2 7 2 5
t=− i N= − ,− , .
3 3 3 3

3.22 Ortogonalna projekcija pravca na ravninu


Odredite parametarsku jednadžbu ortogonalne projekcije q pravca

x y − 12
7 z − 10
7
p ... = =
−2 1 3
na ravninu π . . . 2x − y + 5z − 5 = 0.
Rješenje. Neka je π1 ravnina koja sadrži pravac p i okomita je na ravninu π.
Pravac p prolazi točkom
 
12 10
T 0, ,
7 7
3.23 Udaljenost točaka 79

i ima vektor smjera s = {−2, 1, 3}. Vektor normale ravnine π je n = {2, −1, 5}.
Stoga ravnina π1 prolazi točkom T i vektor normale n1 je kolinearan vektoru

i j k

n × s = 2 −1 5 = −8i − 16j = −8(i + 2j),
−2 1 3

pa možemo uzeti n1 = i + 2j. Jednadžba ravnine π1 glasi


   
12 10
2 · (x − 0) + 4 · y − +0· z− = 0,
7 7
odnosno
7x + 14y − 24 = 0.
Pravac q je presjek ravnina π i π1 , odnosno zadan je jednadžbama

2x − y + 5z − 5 = 0,
7x + 14y − 24 = 0.

Odredimo sada parametarsku jednadžbu pravca q. Iz druge jednadžbe slijedi


24
x = −2y + .
7
Uvrštavanjem u prvu jednadžbu dobivamo
 
24
2 −2y + − y + 5z − 5 = 0,
7
odakle slijedi
13
z=y− .
35
Stavimo li y = t, t ∈ R, dobivamo traženu parametarsku jednadžbu
24 13
x = −2t + , y = t, z =t− , t ∈ R.
7 35

3.23 Udaljenost točaka


Odredite jednadžbu skupa točaka koje su jednako udaljene od točaka A(2, −1, 2) i
B(0, 1, 0).
Rješenje. Neka je T (x, y, z) proizvoljna točka iz zadanog skupa. Vrijedi

d(T, A) = d(T, B),


p p
(x − 2) + (y + 1) + (z − 2)2 = (x − 0)2 + (y − 2)2 + (z − 0)2 ,
2 2

(x2 − 4x + 4) + (y 2 + 2y + 1) + (z 2 − 4z + 4) = x2 + (y 2 − 2y + 1) + z 2 ,
−4x + 4y − 4z + 8 = 0.

Dakle, traženi skup točaka je ravnina s jednadžbom

x − y + z − 2 = 0.
80 VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITIČKA GEOMETRIJA

3.24 Udaljenost ravnina


Nadite udaljenost izmedu ravnina

π1 . . . 2x + 3y − 6z + 14 = 0 i π2 . . . 2x + 3y − 6z − 35 = 0.

Rješenje. Za vektore normale ravnina π1 i π2 vrijedi n1 = n2 = {2, 3, −6}, pa


su ravnine paralelne. Stoga je dovoljno odrediti bilo koju točku na jednoj ravnini
i izračunati udaljenost te točke do druge ravnine. Uvrštavanjem y = 0 i z = 0 u
jednadžbu ravnine π1 dobivamo x = −7, pa točka T (−7, 0, 0) leži na π1 . Općenito,
udaljenost točke T1 (x1 , y1 , z1 ) od ravnine π . . . Ax + By + Cz + D = 0 je jednaka

|Ax1 + By1 + Cz1 + D|


d(T1 , π) = √ . (3.4)
A2 + B 2 + C 2
Dakle, ravnine π1 i π2 su udaljene za

|2 · (−7) + 3 · 0 − 6 · 0 − 35|
d(π1 , π2 ) = d(T, π2 ) = √ = 7.
22 + 3 2 + 6 2

3.25 Udaljenost pravca od ravnine


Nadite ravninu π koja je paralelna pravcima
 
y = 2x − 1 y = −x + 2
p1 . . . i p2 . . .
z = 3x + 2 z = 4x − 1

i jednako udaljena od tih pravaca.


Rješenje. Opća jednadžba ravnine π glasi

Ax + By + Cz + D = 0.

Stavljanjem x = t, t ∈ R dobivamo parametarsku jednadžbu pravca p1

x = t, y = 2t − 1, z = 3t + 2, t∈R

i pravca p2
x = t, y = −t + 2, z = 4t − 1, t ∈ R.
Vektor normale n ravnine π je okomit na vektore smjera s1 = {1, 2, 3} i s2 =
{1, −1, 4} zadanih pravaca pa možemo staviti

i j k

n = s1 × s2 = 1 2 3 = 11i − j − 3k.
1 −1 4

Dakle, A = 11, B = −1 i C = −3. Preostaje izračunati D iz uvjeta

d(p1 , π) = d(p2 , π).


3.26 Udaljenost točke od pravca 81

Budući je ravnina π paralelna pravcima p1 i p2 , slijedi

d(T1 , π) = d(T2 , π),

gdje je T1 proizvoljna točka na pravcu p1 , a T2 na pravcu p2 . Uzmemo li T1 (0, −1, 2)


i T2 (0, 2, −1), prema formuli (3.4), vrijedi

|11 · 0 − 1 · (−1) − 3 · 2 + D| |11 · 0 − 1 · 2 − 3 · (−1) + D|


√ = √ ,
2 2
11 + 1 + 3 2 112 + 12 + 32

odnosno
|D − 5| = |D + 1|.

Odatle dobivamo D = 2 i jednadžbu ravnine π,

11x − y − 3z + 2 = 0.

3.26 Udaljenost točke od pravca


Odredite udaljenost točke T (2, 1, 3) od pravca

x−1 y−1 z−1


p ... = = .
1 2 3

Rješenje. Prvo odredimo jednadžbu ravnine π koja prolazi točkom T i okomita


je na pravac p. Budući je vektor normale n ravnine π jednak vektoru smjera s =
{1, 2, 3} pravca p, jednadžba ravnine π je

1 · (x − 2) + 2 · (y − 1) + 3 · (z − 3) = 0,

odnosno
x + 2y + 3z − 13 = 0.

Odredimo sada sjecište pravca p i ravnine π. Uvrštavanjem parametarske jednadžbe


pravca
x = t + 1, y = 2t + 1, z = 3t + 1, t ∈ R.

u jednadžbu ravnine dobivamo t = 21 , pa sjecište S ima koordinate

1 3 1 1 5
x= +1= , y=2 + 1 = 2, z=3 +1= .
2 2 2 2 2

Budući je S ortogonalna projekcija točke T na pravac p, tražena udaljenost iznosi


s 2  2 √
3 2 5 6
d(T, p) = d(T, S) = 2− + (1 − 2) + 3 − = .
2 2 2
82 VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITIČKA GEOMETRIJA

3.27 Udaljenost paralelnih pravaca


Odredite udaljenost izmedu paralelnih pravaca
x y−1 z x−1 y z−1
p1 . . . = = i p2 . . . = = .
1 1 2 1 1 2

Rješenje. Pravci p1 i p2 su paralelni pa je dovoljno odabrati proizvoljnu točku na


jednom pravcu i izračunati njenu udaljenost do drugog pravca. Općenito, ako je
pravac p zadan točkom T0 i vektorom smjera s, tada je
−−→
|T T0 × s|
d(T, p) = .
|s|
Točka T1 (0, 1, 0) leži na pravcu p1 , a pravac p2 je zadan točkom T2 (1, 0, 1) i vektorom
smjera s2 = {1, 1, 2}. Stoga je
−−→
|T1 T2 × s2 |
d(p1 , p2 ) = d(T1 , p2 ) = .
|s2 |
Vrijedi
i j k
−−→
T1 T2 × s2 = −1 1 −1 = 3i + j − 2k
1 1 2
pa je √ √
|3i + j − 2k| 32 + 12 + 22 21
d(p1 , p2 ) = =√ = .
|i + j + 2k| 12 + 12 + 22 3

3.28 Udaljenost mimosmjernih pravaca


Zadani su pravci p1 , koji prolazi točkama A(1, 0, −1) i B(−1, 1, 0), i p2 , koji prolazi
točkma C(3, 1, −1) i D(4, 5, −2). Dokažite da su ti pravci mimosmjerni i odredite
najmanju udaljenost izmedu njih.
Rješenje. Pravci p1 i p2 imaju vektore smjera
−−→
s1 = AB = −2i + j + k,
−−→
s2 = CD = i + 4j − k,
−−→
pa nisu paralelni. Još treba pokazati da se ne sijeku. Uvedimo vektor v = CB =
−4i+k koji spaja točku C na pravcu p2 s točkom B na pravcu p1 . Mješoviti produkt
vektora s1 , s2 i v,
−4 0 1

v · (s1 × s2 ) = −2 1 1 = 11
1 4 −1
je različit od nule pa vektori nisu komplanarni. Stoga se pravci p1 i p2 ne sijeku.
Najkraća udaljenost izmedu dva mimosmjerna pravca odreduje se po formuli
|v · (s1 × s2 )|
d(p1 , p2 ) = .
|s1 × s2 |
3.29 Sjecište simetrale kuta i simetrale stranice 83


Vrijedi |s1 × s2 | = | − 5i − j − 9k| = 107 pa je

11
d(p1 , p2 ) = √ .
107

3.29 Sjecište simetrale kuta i simetrale stranice


Zadan je trokut s vrhovima A(2, 3, 2), B(0, 1, 1) i C(4, 4, 0). Odredite sjecište S
simetrale unutarnjeg kuta pri vrhu A i simetrale stranice AB.
Rješenje. Neka je π ravnina koja prolazi polovištem P stranice AB okomito na
pravac koji prolazi točkama A i B. Nadalje, neka je p pravac kroz točku A s
vektorom smjera
−−→ −→
AB AC
s = −−→ + −→ .
|AB| |AC|
Tada je točka S sjecište ravnine π i pravca p. Polovište P stranice AB ima koordi-
nate    
2+0 3+1 2+1 3
, , = 1, 2, ,
2 2 2 2
−−→
a vektor normale n je jednak AB = {−2, −2, −1}. Stoga jednadžba ravnine π glasi
 
3
−2 · (x − 1) − 2 · (y − 2) − 1 · z − = 0,
2

odnosno
15
−2x − 2y − z + = 0.
2
Zbog

−2i − 2j − k 2i + j − 2k (−2i − 2j − k) + (2i + j − 2k) 1


s= + = = − j − k,
| − 2i − 2j − k| |2i + j − 2k| 3 3

možemo za vektor smjera pravca p uzeti kolinearan vektor s1 = −j − 3k pa para-


metarska jednadžba pravca p glasi

x = 2, y = −t + 3, z = −3t + 2, t ∈ R.

Uvrštavanjem u jednadžbu ravnine π dobivamo

15
−2 · 2 − 2 · (−t + 3) − (−3t + 2) + = 0,
2

odakle je
 
9 21 7
t= i S 2, , − .
10 10 10
84 VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITIČKA GEOMETRIJA

3.30 Zadaci za vježbu


π
1. Odredite duljinu vektora a = p − 2q ako je |p| = 2, |q| = 3, ∠(p, q) = .
6
2. Zadani su vektori a = {2λ, 1, 1 − λ}, b = {−1, 3, 0} i c = {5, −1, 8}. Nadite
parametar λ za koji je ∠(a, b) = ∠(a, c).

3. Zadani su vektori a = {1, −2, 1}, b = {−1, 1, 2} i c = {1, y, z}. Ako je c ⊥ a i


c ⊥ b, izračunajte y i z.

4. Odredite parametar λ takav da su vektori a = {2, −3, 0} i b = {λ, 4, 0} okomiti.

5. Odredite kut α izmedu vektora a i b ako je (a + b) ⊥ (7a − 5b) i (a − 4b) ⊥


(7a − 2b).
π
6. Zadani su vektori p i q takvi da je |p| = 2, |q| = 3 i ∠(p, q) = .
3
a) Izrazite vektor n preko vektora p i q ako vrijedi n · p = 7 i n · q = 3.
b) Izrazite jedinični vektor vektora n preko p i q.

7. Odredite vektor b koji je kolinearan s vektorom a = {2, −1, 2} i zadovoljava


uvjet a · b = −18.

8. Odredite površinu P trokuta što ga odreduju vektori a = {2, 3, 5} i b = {1, 2, 1}.

9. Odredite površinu P trokuta s vrhovima A(1, 1, 1), B(2, 3, 4) i C(4, 3, 2).

10. Odredite duljinu visine vA spuštene iz vrha A u trokutu ABC ako su vrhovi
trokuta A(1, 0, −1), B(−1, 1, 1) i C(0, 2, 1).

11. Odredite površinu P i duljinu visine vB spuštene iz vrha B u trokutu ABC s


vrhovima A(1, −2, 8), B(0, 0, 4) i C(6, 2, 0).

12. Zadani su vrhovi A(1, −2, 3), B(3, 2, 1) i C(6, 4, 4) paralelograma ABCD. Odre-
dite površinu P paralelograma ABCD i koordinate vrha D.

13. Odredite površinu P paralelograma s dijagonalama e = 2m − n i f = 4m − 5n,


π
ako je |m| = |n| = 1 i ∠(m, n) = .
4
14. Zadani su vektori m = a−b+c, n = −2a−b+c, gdje su a, b i c jedinični vektori
π 2π π
koji zatvaraju kutove ∠(a, b) = , ∠(b, c) = i ∠(a, c) = . Izračunajte
3 3 3
duljine dijagonala d1 i d2 paralelograma konstruiranog nad tim vektorima.

15. Odredite volumen V paralelopipeda razapetog vektorima a = {1, 0, 3}, b =


{−1, 1, 0} i c = {2, 1, 1}.

16. Zadane su točke A(1, 2, 1), B(3, −2, 1), C(1, 4, 3) i D(5, 0, 5). Izračunajte volu-
−−→ −→ −−→
men V paralelopipeda razapetog vektorima AB, AC i AD.

17. Pokažite da ako za tri proizvoljna vektora a, b i c vrijedi a×b+b×c+c×a = 0,


onda su vektori a, b i c komplanarni, a vektori d = a − c i e = b − a kolinearni.
3.30 Zadaci za vježbu 85

18. Odredite parametar t takav da vektori a = {3, 2, t}, b = {−1, 0, 0} i c = {4, 1, 0}


ne čine bazu vektorskog prostora.

19. Odredite jedinični vektor okomit na vektore a = {−2, −6, −1} i b = {1, 2, 0}
koji s vektorom c = {−2, 1, 0} zatvara šiljasti kut. U smjeru tog jediničnog
vektora odredite d takav da vektori a, b i d budu stranice paralelopipeda čiji
volumen iznosi 18.

20. Odredite jednadžbe koordinatnih ravnina, te ravnina paralelnih s njima.

21. Odredite jednadžbu ravnine π koja sadrži točku T (1, −3, 2) i paralelna je s
ravninom π1 . . . 7x − 4y + z − 4 = 0.

22. Odredite jednadžbu ravnine π koja prolazi točkom M (−2, 1, −5) i okomita je
na ravnine

π1 . . . − 3x + 2y + z + 5 = 0 i π2 . . . 6x − 5y + 4z + 2 = 0.

23. Odredite jednadžbu ravnine π koja prolazi točkama A(1, 2, 3), B(3, 2, 1) i oko-
mita je na ravninu π1 . . . 4x − y + 2z − 7 = 0.

24. Odredite opći, segmentni i normalni oblik jednadžbe ravnine π kroz točke
A(2, −6, 4), B(10, 2, −8) i C(0, 4, 6).

25. Odredite kanonske i parametarske jednadžbe koordinatnih osi.

26. Vrhovi trokuta su A(1, 1, 1), B(3, 0, 3) i C(−2, 1, 1). Odredite jednadžbu sime-
trale s kuta BAC.

27. Odredite jednadžbu ravnine π koja sadrži točku P (1, −1, 2) i pravac koji je
zadan kao presjek ravnina 3x + y − z + 5 = 0 i x − y + 2z − 1 = 0.

28. Odredite jednadžbu ravnine π koja prolazi točkama A(1, 0, −1) i B(−1, 2, 1), a
paralelna je s pravcem koji je presjek ravnina 3x+y−2z−6 = 0 i 4x−y+3z = 0.

29. Odredite jednadžbu ravnine π koja sadrži pravce


x y−2 z+2 x−2 y+1 z
p1 . . . = = i p2 . . . = = .
2 3 −1 −2 3 −1

30. Odredite sjecište S pravca


x−2 y z+1
p ... = =
1 −2 −1
i ravnine π . . . 2x − 3y + z + 4 = 0.

31. Ispitajte medusobni položaj pravca


x y−1 z−2
p ... = =
−2 −1 1
i ravnine π . . . x + y + 3z − 7 = 0.
86 VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITIČKA GEOMETRIJA

32. Da li se pravci
x y z−1 x y−1 z
p1 . . . = = i p2 . . . = =
1 2 1 2 1 2
sijeku?

33. Odredite jednadžbu pravca p koji prolazi točkom A(2, −3, 1), siječe pravac

x−3 y+3 z−5


q ... = =
2 −1 3
i okomit je na njega.

34. Odredite jednadžbu pravca p koji leži u ravnini π . . . x − 4y + 2z − 7 = 0,


prolazi točkom T u kojoj pravac p1 zadan jednadžbama x − 2y − 4z + 3 = 0 i
2x + y − 3z + 1 = 0 probada ravninu π i okomit je na pravac p1 .

35. Odredite točku N simetričnu točki M (3, −1, 1) s obzirom na ravninu koja pro-
lazi točkama T1 (−2, −1, −1), T2 (2, 1, −5) i T3 (−4, −1, 0).

36. Odredite kanonsku jednadžbu ortogonalne projekcije pravca


x−7 y z+1
p ... = =
−8 1 3
na ravninu π . . . x − y + 3z + 7 = 0.

37. Odredite kanonsku jednadžbu ortogonalne projekcije pravca


x−1 y+1 z−3
p ... = =
2 3 −1
na ravninu π . . . x + 2y − 5z + 3 = 0.

38. Zadani su paralelni pravci


x y−3 z−3 x−2 y−1 z−3
p ... = = i q ... = = .
1 2 0 1 2 0
Odredite ravninu π s obzirom na koju su ti pravci zrcalno simetrični.

39. Odredite sve točke na pravcu p zadanog kao presjek ravnina


√ x + y − 3z + 6 = 0
i x − y − z = 0 koje su udaljene od točke T (1, 0, 1) za 8.

40. Odredite jednadžbu ravnine π koja prolazi pravcem


x−1 y+1 z−2
p1 . . . = =
2 3 1
i paralelna je pravcu
x+3 y−1 z+2
p2 . . . = = .
3 4 2
Izračunajte udaljenost pravca p2 od ravnine π.
3.31 Rješenja 87

41. Izračunajte udaljenost točke M (2, −1, 3) od pravca

x+1 y+2 z−1


p ... = = .
3 4 2

42. Odredite najmanju udaljenost izmedu pravaca


x+1 y z−1 x y+1 z−2
p1 . . . = = i p2 . . . = = .
2 −1 3 −1 1 2

43. Odredite najmanju udaljenost izmedu pravaca


x+1 y z−1 x y+1 z−2
p1 . . . = = i p2 . . . = = .
1 1 2 1 3 4

44. Na pravcu
x+4 y+2 z − 10
p ... = =
1 −1 −1
odredite točku A koja je najbliža pravcu
x−3 y−3 z+3
q ... = = .
1 −4 2

3.31 Rješenja
p √
1. |a| = 2 10 − 3 3.
1
2. λ = .
4
3
3. y = , z = 51 .
5
4. λ = 6.

13 7
5. cos α = √ .
8 67
1
6. a) n = 2 p − q,
3
2 1
b) n0 = √ p − √ q.
13 3 13
7. b = {−4, 2, −4}.

59
8. P = .
2

9. P = 2 6.

34
10. vA = .
2
88 VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITIČKA GEOMETRIJA

√ √
11. P = 7 5, vB = 23 21.

12. P = 4 29, D(4, 0, 6).

3 2
13. P = .
2

14. d1 = 3, d2 = 13.
15. V = 8.
16. V = 8.
17. Dovoljno je pokazati da vrijedi (a × b) · c = 0 i d × e = 0.
18. t = 0.
19. d = {−4, 2, −4}.
20. Jednadžba xy-ravnine je z = 0, xz-ravnine y = 0, yz-ravnina x = 0. Jednadžbe
ravnina paralelnih xy-ravnini su oblika z = c, xz-ravnini oblika y = c, yz-ravnini
oblika x = c, za neki c ∈ R.
21. π . . . 7x − 4y + z − 21 = 0.
22. π . . . 13x + 18y + 3z + 23 = 0.
23. π . . . x + 6y + z − 16 = 0.
24. Opći oblik jednadžbe ravnine π glasi

17x + y + 12z − 76 = 0,

segmentni oblik
x y z
+ + = 1,
76 76 19
17 3
a normalni oblik
17 1 12 76
√ x+ √ y+ √ z−√ = 0.
434 434 434 434
x y z x y z x y z
25. Kanonska jednadžba x-osi je = = , y-osi = = , z-osi = = .
1 0 0 0 1 0 0 0 1
Parametarska jednadžba x-osi je x = t, y = 0, z = 0, y-osi x = 0, y = t, z = 0, a
z-osi x = 0, y = 0, z = t, t ∈ R.
x−1 y−1 z−1
26. s . . . = = .
−1 −1 2
27. π . . . 2x + 2y − 3z + 6 = 0.
28. π . . . 5x − 3y + 8z + 3 = 0.
29. π . . . y + 3z + 4 = 0.
30. S(1, 2, 0).
3.31 Rješenja 89

31. Ravnina π sadrži pravac p.


32. Pravci p1 i p2 se ne sijeku.
x−2 y+3 z−1
33. p . . . = = .
−1 1 1
1 3
x−2 y+ z−
34. p . . . = 2 = 2.
−2 3 7
35. N (1, −5, −3).
x−6 y−1 z+4
36. p . . . = = .
−8 1 3
43 4 25
x− y+ z−
37. p . . . 30 = 30 = 30 .
47 64 35
38. π . . . 2x − y = 0.

39. A(3, 0, 3), B(−1, −2, 1).



40. π . . . 2x − y − z − 1 = 0, d(p2 , π) = 6.

3 377
41. d(M, p) = .
29

3
42. d(p1 , p2 ) = .
5

3
43. d(p1 , p2 ) = .
3
44. A(4, −10, 2).
90 VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITIČKA GEOMETRIJA
Poglavlje 4

FUNKCIJE REALNE
VARIJABLE

4.1 Područje definicije funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92


4.2 Područje definicije sume i razlike funkcija . . . . . . . . . . . . 93
4.3 Opća sinusoida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
4.4 Kompozicija funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
4.5 Nejednadžba s kompozicijom funkcija . . . . . . . . . . . . . . 97
4.6 Inverzna funkcija i područje definicije . . . . . . . . . . . . . . 98
4.7 Inverzna funkcija logaritamske funkcije . . . . . . . . . . . . . . 99
4.8 Limes slijeva i zdesna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
4.9 Neodredeni oblik ∞/∞ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
4.10 Neodredeni oblik 0/0 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
4.11 Neodredeni oblik ∞ − ∞ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
4.12 Primjena lim(sin x/x) kada x → 0 . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
4.13 Primjena lim(sin x/x) kada x → ∞ . . . . . . . . . . . . . . . . 105
4.14 Oblik a∞ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
4.15 Primjena limesa jednakih broju e . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
4.16 Neprekidnost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
4.17 Vrste prekida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
4.18 Asimptote racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
4.19 Asimptote iracionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
4.20 Asimptote funkcije s eksponencijalnim izrazom . . . . . . . . . 113
4.21 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
4.22 Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118

U zadacima za koje to ima smisla nacrtajte graf odgovarajuće funkcije ili njegove
djelove pomoću programa NetPlot1 ili nekog drugog programa za crtanje grafova
funkcija i provjerite točnost odgovarajućih rješenja.
1 http://lavica.fesb.hr/netplot
92 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE

4.1 Područje definicije funkcije


Odredite područje definicije funkcije f zadane s:

x2 − 3x + 2
a) f (x) = log ,
x+1
b) f (x) = arccos(log 13 x),

x+2
c) f (x) = ln arcsin .
5−x

Rješenje.

a) Prema [M1, §4.6.4] i [M1, §4.6.2], funkcija f je definirana za sve x ∈ R za koje


vrijedi
x2 − 3x + 2
> 0 i x + 1 6= 0.
x+1
Rastavljanjem lijeve strane prvog uvjeta na faktore dobivamo nejednadžbu
(x − 1)(x − 2)
> 0,
x+1
koju zadovoljavaju svi x ∈ h−1, 1i ∪ h2, +∞i. Iz drugog uvjeta slijedi x 6= −1 pa
je
D(f ) = h−1, 1i ∪ h2, +∞i.

b) Prema [M1, §4.6.6] i [M1, §4.6.4], funkcija f je definirana za sve x ∈ R za koje


vrijedi
−1 ≤ log 31 x ≤ 1 i x > 0.
Iz prvog uvjeta napisanog u obliku
1
log 13 3 ≤ log 31 x ≤ log 13
3
slijedi 3 ≥ x ≥ 31 , jer je log 13 padajuća funkcija. Budući je segment [3, 13 ] sadržan
u intervalu h0, +∞i, koji je rješenje drugog uvjeta, dobivamo
 
1
D(f ) = 3, .
3

c) Prema [M1, §4.6.4], [M1, §4.6.6] i [M1, §4.6.2], funkcija f je definirana za sve
x ∈ R za koje vrijedi
x+2 x+2
arcsin > 0, −1 ≤ ≤1 i 5 − x 6= 0.
5−x 5−x
Iz prvog uvjeta i svojstava funkcije arcsin (vidi [M1, §4.6.6]) slijedi
x+2
>0
5−x
4.2 Područje definicije sume i razlike funkcija 93

pa prva dva uvjeta zajedno daju


x+2
0< ≤ 1.
5−x
Lijevu nejednakost zadovoljavaju svi

x ∈ h−2, 5i .

Raspisivanjem desne nejednakosti dobivamo


x+2 2x − 3
−1≤0 tj. ≤ 0,
5−x 5−x
što vrijedi za sve  
3
x∈ −∞, ∪ h5, +∞i .
2
Područje definicije funkcije f je presjek dobivenih intervala, odnosno
 
3
D(f ) = −2, .
2

4.2 Područje definicije sume i razlike funkcija


Odredite područje definicije funkcije f zadane s:

a) f (x) = arctg(x + 2) − ln(−x),


√ √ 1
b) f (x) = x + 1 − 3 − x + e x ,

c) f (x) = 16 − x2 + log sin (x − 3),
 r
3 − 2x − 5x2

80x − 170
d) f (x) = arch log 2
+ log .
3 − 2x − 5x 8x − 17

Rješenje.

a) Možemo pisati f (x) = f1 (x)−f2 (x), gdje je f1 (x) = arctg(x+2) i f2 (x) = ln(−x).
Prema [M1, §4.6.6], funkcija f1 je definirana za sve x ∈ R. Nadalje, prema [M1,
§4.6.4], funkcija f2 je definirana za sve x ∈ R za koje je −x > 0, odnosno x < 0.
Područje definicije funkcije f kao razlike funkcija f1 i f2 je presjek njihovih
područja definicije, odnosno

D(f ) = h−∞, 0i.



b) Možemo pisati f (x) = f1 (x) − f2 (x) + f3 (x), gdje je f1 (x) = x + 1, f2 (x) =
√ 1
3 − x i f3 (x) = e x . Područje definicije funkcije f je presjek područja definicije
funkcija f1 , f2 i f3 . Stoga je, prema [M1, §4.6.2] i [M1, §4.6.3], funkcija f
definirana za sve x ∈ R za koje su ispunjeni uvjeti

x + 1 ≥ 0, 3−x≥0 i x 6= 0,
94 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE

odnosno
x ≥ −1, x≤3 i x 6= 0.
Dakle,
D(f ) = [−1, 0i ∪ h0, 3].

c) Možemo pisati f (x) = f1 (x) + f2 (x), gdje je f1 (x) = 16 − x2 i f2 (x) =
log sin (x − 3). Prema [M1, §4.6.2], funkcija f1 je definirana za sve x ∈ R
za koje vrijedi
16 − x2 ≥ 0,
pa je
D(f1 ) = [−4, 4] .
Prema [M1, §4.6.4], funkcija f2 je definirana za sve x ∈ R za koje vrijedi

sin (x − 3) > 0,

odnosno, prema [M1, §4.6.5], za sve x ∈ R za koje je

0 + 2kπ < x − 3 < π + 2kπ, k ∈ Z,

tj.
3 + 2kπ < x < 3 + (2k + 1)π, k ∈ Z.
Dakle, [
D(f2 ) = h3 + 2kπ, 3 + (2k + 1)πi .
k∈Z

Područje definicije funkcije f kao sume funkcija f1 i f2 je presjek njihovih po-


dručja definicije. Budući D(f1 ) ima neprazan presjek jedino s intervalima

h3 − 2π, 3 − πi i h3, 3 + πi

iz D(f2 ), koji se dobiju uvrštavanjem indeksa k = −1 i k = 0, dobivamo

D(f ) = h3 − 2π, 3 − πi ∪ h3, 4] .

d) Možemo pisati f (x) = f1 (x) + f2 (x), gdje je


r
3 − 2x − 5x2
 
80x − 170
f1 (x) = arch log i f2 (x) = log .
3 − 2x − 5x2 8x − 17

Prema [M1, §4.6.9] i [M1, §4.6.4], funkcija f1 je definirana za sve x ∈ R koji


zadovoljavaju

80x − 170 80x − 170


log ≥1 i > 0,
3 − 2x − 5x2 3 − 2x − 5x2
odnosno
80x − 170 80x − 170
≥ 10 i > 0.
3 − 2x − 5x2 3 − 2x − 5x2
4.3 Opća sinusoida 95

Budući da rješenja prve nejednadžbe zadovoljavaju i drugu, funkcija f1 je defi-


nirana za sve x ∈ R koji zadovoljavaju
80x − 170
≥ 10,
3 − 2x − 5x2
odnosno dijeljenjem s 10 nejednadžbu
8x − 17
≥ 1.
3 − 2x − 5x2
Analogno, prema [M1, §4.6.2] i [M1, §4.6.4], funkcija f2 je definirana za sve
x ∈ R koji zadovoljavaju

3 − 2x − 5x2 3 − 2x − 5x2
log ≥0 i > 0,
8x − 17 8x − 17
odnosno
3 − 2x − 5x2 3 − 2x − 5x2
≥1 i > 0,
8x − 17 8x − 17
pa je f2 definirana za sve x ∈ R za koje je

3 − 2x − 5x2
≥ 1.
8x − 17
Područje definicije funkcije f je presjek područja definicije funkcija f1 i f2 pa je
funkcija f definirana za sve x ∈ R koji zadovoljavaju

8x − 17 3 − 2x − 5x2
≥1 i ≥ 1,
3 − 2x − 5x2 8x − 17
što je moguće samo kada je (objasnite zašto!)

3 − 2x − 5x2
= 1.
8x − 17
Množenjem ovog izraza s nazivnikom dobivamo kvadratnu jednadžbu

x2 + 2x − 4 = 0

čija su rješenja √ √
x1 = −1 − 5 i x2 = −1 + 5.
Dakle, zadana funkcija je definirana samo za brojeve x1 i x2 , odnosno
√ √
D(f ) = {−1 − 5, −1 + 5}.

4.3 Opća sinusoida


Nacrtajte graf funkcije
1  π
f (x) = − sin 2x − .
2 3
96 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE

Rješenje. Prema oznakama u [M1, §4.6.5], za zadanu funkciju je

1 π
A=− , ω=2 i ϕ=− .
2 3
Graf funkcije f dobivamo iz grafa funkcije sin x u sljedeća tri koraka:

2π 2π
1. Nacrtajmo graf funkcije f1 (x) = sin 2x čiji je osnovni period od ω = 2 =π
(slika 4.1).

Π 3Π
€€2€ Π €€€€€€
2

-1

Slika 4.1: Sinusoida y = sin 2x.

ϕ −π
2. Graf funkcije f1 (x) = sin 2x pomaknimo za − ω = − 23 = π6 u pozitivnom
smjeru x-osi što nam daje graf funkcije f2 (x) = sin 2x − π3 (slika 4.2).


Π
€€6€ Π
€€2€ €€€€€€
3
Π 7€€€€€€
6
Π 3Π
€€€€€€
2

€€€€€€
3

-1

π

Slika 4.2: Sinusoida y = sin 2x − 3 .

3. Konačno, ordinatu svake točke grafa funkcije f2 (x) = sin 2x − π3 pomnožimo




brojem A = − 12 , čime dobivamo graf zadane funkcije (slika 4.3).

4.4 Kompozicija funkcija


Ako je
1+x 3x + x3
f (x) = log i g(x) = ,
1−x 3x2 + 1
dokažite da je (f ◦ g) (x) = 3f (x).
4.5 Nejednadžba s kompozicijom funkcija 97

1
€€€
2

Π 2Π 7Π 5Π
€€6€ €€€€€€
3
€€€€€€
6
€€€€€€
3
- 12€€€

-1

Slika 4.3: Sinusoida y = − 12 sin 2x − π



3 .

Rješenje. Prema [M1, definicija 1.9] slijedi

3x + x3

3x + x3
 1+
(f ◦ g) (x) = f (g(x)) = f = log 3x2 + 1
3x2 + 1 3x + x3
1− 2
3x + 1
x3 + 3x2 + 3x + 1
3x2 + 1 x3 + 3x2 + 3x + 1
= log 3 2 = log
−x + 3x − 3x + 1 −x3 + 3x2 − 3x + 1
3x2 + 1
(x + 1)3 x+1
= log = 3 log = 3f (x).
(1 − x)3 1−x

4.5 Nejednadžba s kompozicijom funkcija


Ako je f (x) = 2−x + 1 i g(x) = 2x − 1, riješite nejednadžbu

(f ◦ g) (x) < (g ◦ f ) (x).

Rješenje. Prema [M1, definicija 1.9] vrijedi

(f ◦ g) (x) = f (g(x)) = f (2x − 1) = 2−(2x−1) + 1 = 2−2x+1 + 1,


(g ◦ f ) (x) = g (f (x)) = g 2−x + 1 = 2 2−x + 1 − 1 = 21−x + 1.
 

Zadana nejednadžba stoga glasi

2−2x+1 + 1 < 21−x + 1,

odnosno
2−2x+1 < 21−x .

Odatle slijedi −2x + 1 < 1 − x pa je x > 0.


98 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE

4.6 Inverzna funkcija i područje definicije

Odredite inverznu funkciju funkcije f zadane s

sin x + 2
f (x) =
sin x + 1

i područje definicije funkcija f i f −1 .


Rješenje. Funkcija f je definirana za one x ∈ R za koje je

sin x 6= −1,

odnosno za

x 6= + 2kπ, k ∈ Z.
2
Stoga je
 

D(f ) = R\ + 2kπ, k ∈ Z .
2

Prema [M1, teorem 1.1] je f f −1 (x) = x. Uz oznaku f −1 (x) = y, imamo f (y) = x,


 

odnosno
sin y + 2
= x.
sin y + 1

Sada je

sin y + 2 = x sin y + x,
(x − 1) sin y = 2 − x,
2−x
sin y = .
x−1

Dakle,
2−x
y = arcsin ,
x−1
odnosno
2−x
f −1 (x) = arcsin .
x−1

Prema [M1, §4.6.6] i [M1, §4.6.2], funkcija f −1 je definirana za sve x ∈ R za koje


je
2−x
−1 ≤ ≤ 1 i x − 1 6= 0
x−1
pa je
 
−1
 3
D f = , +∞ .
2
4.7 Inverzna funkcija logaritamske funkcije 99

4.7 Inverzna funkcija logaritamske funkcije


Odredite inverznu funkciju funkcije f zadane s
 p 
f (x) = loga x + x2 + 1 , a ∈ h0, ∞i\{1}.

Rješenje. Funkcija f je strogo rastuća, jer je kompozicija


 strogo rastućih funkcija,
pa ima inverz f −1 . Prema [M1, teorem 1.1] je f f −1 (x) = x. Uz oznaku f −1 (x) =


y, imamo f (y) = x, odnosno


h p i
loga y + y 2 + 1 = x,
p
y + y 2 + 1 = ax ,
p
y 2 + 1 = ax − y,
y 2 + 1 = a2x − 2ax y + y 2 ,
2ax y = a2x − 1,
a2x − 1
y= .
2ax

Dakle, inverzna funkcija funkcije f je dana s

a2x − 1
f −1 (x) = .
2ax

4.8 Limes slijeva i zdesna


Izračunajte
1
lim xe x2 −1 .
x→−1±0

1
Rješenje. Izračunajmo prvo limese zdesna i slijeva funkcije f (x) = e x2 −1 u točki
x = −1:

 x21−1 = t 
 
1
lim e x2 −1 = x → −1 − 0 = lim et = +∞,
x→−1−0  t→+∞
t → +∞

 x21−1 = t 
 
1
lim e x2 −1 = x → −1 + 0 = lim et = 0.
x→−1+0  t→−∞
t → −∞

Prema [M1, teorem 4.3] je



1 1 1 0, x → −1 + 0
lim xe x2 −1 = lim x· lim e x2 −1 = −1· lim e x2 −1 = .
x→−1±0 x→−1±0 x→−1±0 x→−1±0 −∞, x → −1 − 0
100 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE

4.9 Neodredeni oblik ∞/∞


Izračunajte:
√ √ √
x+ 3
x+ 4
x
a) lim √ ,
x→∞ 2x + 1

x2 + 1
b) lim .
x→±∞ x+1

Rješenje.

a) Računanje zadanog limesa daje neodredeni oblik ∞∞ . Izlučimo li x iz brojnika
i nazivnika razlomka pod limesom, dobivamo

 
1 1 1 1
√ √ √ x · 1 + √ + √ 1+ √ + √
x+ 3x+ 4x 6
x 4
x 6
x 4
x
lim √ = lim r = lim r
x→∞ 2x + 1 x→∞ √ 1 x→∞ 1
x· 2+ 2+
x x
1
=√ ,
2
pri čemu koristimo
1
lim = 0, a > 0.
x→∞ xa

b) Računanje zadanog limesa daje neodredeni oblik ∞∞ . Izlučivanjem x2 iz broj-
nika i x iz nazivnika razlomka pod limesom, dobivamo

r r
√ 2
1 1
x · 1+ 2 1+ 2
x2 + 1 x = lim |x| x
lim = lim · lim
1
 
x→±∞ x + 1 x→±∞ 1 x→±∞ x x→±∞
x· 1+ 1+
x x

1, x → +∞
=
−1, x → −∞
jer je
|x| |x|
lim =1 i lim = −1.
x→+∞ x x→−∞ x

4.10 Neodredeni oblik 0/0


Izračunajte:

x2 − 1
a) lim ,
x→1 2x2 −x−1

1 − 2x − x2 − (1 + x)
b) lim ,
x→0 x
4.11 Neodredeni oblik ∞ − ∞ 101


3
x−1
c) lim √ .
x→1 4
x−1

Rješenje.

a) Računanje zadanog limesa daje neodredeni oblik 00 , jer nakon uvrštavanja x =


1 izraz u brojniku i izraz u nazivniku poprimaju vrijednost nula. Njihovim
rastavljanjem na faktore dobivamo i u brojniku i u nazivniku faktor (x − 1) pa
možemo razlomak skratiti tim faktorom. Sada je

x2 − 1 (x − 1) · (x + 1) x+1 2
lim = lim = lim = .
x→1 2x2 − x − 1 x→1 (x − 1) · (2x + 1) x→1 2x + 1 3

b) Zadani limes daje neodredeni oblik 00 . Racionalizacijom brojnika dobivamo


√ √ √
1 − 2x − x2 − (1 + x) 1 − 2x − x2 − (1 + x) 1 − 2x − x2 + (1 + x)
lim = lim √
x→0 x x→0 x 1 − 2x − x2 + (1 + x)
(1 − 2x − x2 ) − (1 + x)2
= lim √ 
x→0 x 1 − 2x − x2 + 1 + x
−2x2 − 4x
= lim √ 
x→0 x 1 − 2x − x2 + 1 + x
−2x − 4
= lim √ = −2.
x→0 1 − 2x − x2 + 1 + x

c) Zadani limes daje neodredeni oblik 00 . Supstitucijom x = t12 dobivamo


 
x = t12 
3
x−1  t4 − 1
lim √ = x → 1 = lim
x→1 4 x − 1  t→1 t3 − 1
t→1

(t − 1)(t + 1)(t2 + 1)
= lim
t→1 (t − 1)(t2 + t + 1)

(t + 1)(t2 + 1) 4
= lim = .
t→1 t2 + t + 1 3

4.11 Neodredeni oblik ∞ − ∞


Izračunajte:
 
1 3
a) lim − ,
x→1 1 − x 1 − x3
 p 
b) lim x − x2 + 1 ,
x→±∞
102 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE

p p 
c) lim x2 − 2x − 1 − x2 − 7x + 3 .
x→±∞

Rješenje.

a) S obzirom da je
1 3
lim = ∓∞ i lim = ∓∞,
x→1±0 1 − x x→1±0 1 − x3

računanje limesa zdesna i slijeva u x = 1 su daje neodredeni oblik ∞ − ∞.


Svodenjem na zajednički nazivnik dobivamo
x2 + x − 2
 
1 3
lim − = lim
x→1 1 − x 1 − x3 x→1 1 − x3
(x − 1) · (x + 2)
= lim
x→1 −(x − 1) · (x2 + x + 1)
x+2
= lim = −1.
x→1 −(x2 + x + 1)

b) Očigledno je  
p
lim x2 + 1 = −∞ − ∞ = −∞.
x−
x→−∞
 p 
S druge strane, računanje lim x − x2 + 1 daje neodredeni oblik ∞ − ∞.
x→+∞
Racionalizacijom dobivamo
 p    x + √x 2 + 1
p
lim x− x2 + 1 = lim x − +1 · √
x2
x→+∞ x→+∞ x + x2 + 1
x2 − (x2 + 1)
= lim √
x→+∞ x + x2 + 1
−1
= lim √ = 0.
x→+∞ x + x2 + 1

c) S obzirom da je
p p
lim x2 − 2x − 1 = +∞ i lim x2 − 7x + 3 = +∞,
x→±∞ x→±∞

računanje zadanih limesa daje neodredeni oblik ∞ − ∞. Racionalizacijom dobi-


vamo
p p 
lim x2 − 2x − 1 − x2 − 7x + 3
x→±∞

p p
p p  x2 − 2x − 1 + x2 − 7x + 3
= lim x2 − 2x − 1 − x2 − 7x + 3 · p p
x→±∞
x2 − 2x − 1 + x2 − 7x + 3

(x2 − 2x − 1) − (x2 − 7x + 3)
= lim √ √
x→±∞ x2 − 2x − 1 + x2 − 7x + 3
4.12 Primjena lim(sin x/x) kada x → 0 103

5x − 4
= lim √ √
x→±∞ x2 − 2x − 1 + x2 − 7x + 3

4

x 5− x
= lim q q 
x→±∞ 2 1 7 3
|x| 1− x + x2 + 1− x + x2

4
x 5− x
= lim · lim q q .
x→±∞ |x| x→±∞ 2 1 7 3
1− x + x2 + 1− x + x2

Budući je
x x
lim =1 i lim = −1,
x→+∞ |x| x→−∞ |x|
iz dobivenog rezultata slijedi
(
p p  5/2, x → +∞
lim x2 − 2x − 1 − x2 − 7x + 3 =
x→±∞ −5/2, x → −∞.

4.12 Primjena lim(sin x/x) kada x → 0


Izračunajte:

1
a) lim x sin ,
x→±∞ x
2 arcsin x
b) lim ,
x→0 3x
tg x − sin x
c) lim ,
x→0 x3
√ √
2 − 1 + cos x
d) lim .
x→0 sin2 x
Rješenje. Ideja u ovim zadacima je transformirati izraz pod limesom tako da
možemo primijeniti jednakost
sin(ax)
lim = a, (4.1)
x→0 x
koja se dobije iz [M1, primjer 4.6] supstitucijom ax = t.

1
a) Supstitucijom = t dobivamo
x
1
 
1

 = t 
 sin t
x
lim x sin = x → ±∞ = lim = 1.
x→±∞ x   t→0± t

t → 0±

104 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE

b) Supstitucijom arcsin x = t i primjenom [M1, teorem 4.3] dobivamo


 
arcsin x = t
2 arcsin x  2t 2 1 2
lim = x→0 = lim = · = .
x→0 3x  t→0 3 sin t 3 sin t 3
t→0 lim

t→0 t

c) Primjenom identiteta tg x = sin x


cos x i sin2 x
2 = 21 (1 − cos x) dobivamo

tg x − sin x sin x(1 − cos x)


lim 3
= lim =
x→0 x x→0 x3 cos x
2 sin x sin2 x2
= lim =
x→0 x3 cos x
sin x sin2 x2 1
= lim 2 · · · .
x→0 x x2 cos x

Zbog neprekidnosti kvadratne funkcije i [M1, teorem 4.7 (ii)] vrijedi


2 2  2
sin2 x2 sin x2 sin x2
 
1 1
lim = lim = lim = = .
x→0 x2 x→0 x x→0 x 2 4

Prema [M1, teorem 4.3] sada slijedi

tg x − sin x sin x sin2 x2 1 1 1


lim 3
= 2 · lim · lim 2
· lim =2·1· ·1= .
x→0 x x→0 x x→0 x x→0 cos x 4 2

d) Racionalizacijom brojnika, primjenom identiteta sin2 x


2 = 12 (1−cos x) te korištenjem
[M1, teorem 4.3] i [M1, teorem 4.7 (ii)], dobivamo
√ √ √ √ √ √
2− 1 + cos x 2− 1 + cos x 2 + 1 + cos x
lim = lim ·√ √
x→0 sin2 x x→0 sin2 x 2 + 1 + cos x

2 − (1 + cos x) 1 − cos x
= lim √
2
√ = lim 2
√ √
x→0 sin x · ( 2 + 1 + cos x) x→0 sin x · ( 2 + 1 + cos x)

2
sin x2


2 sin2 2 x

1 x
= lim 2
√ √ = lim 2 ·  2 ·√ √
x→0 sin x · ( 2 +

1 + cos x) x→0 sin x 2 + 1 + cos x
x

sin x2 2
   2
1
lim
x→0 x 1 2 1 1
=2·  lim √
2 · x→0 √ =2· 2
· √ = √ .
sin x 2 + 1 + cos x 1 2 2 4 2
lim
x→0 x
4.13 Primjena lim(sin x/x) kada x → ∞ 105

4.13 Primjena lim(sin x/x) kada x → ∞


Izračunajte
x − sin x
lim .
x→∞ x + sin x

Rješenje. Izlučimo li x iz brojnika i nazivnika dobivamo


 
sin x sin x
x 1− 1−
x − sin x x x .
lim = lim   = lim
x→∞ x + sin x x→∞ sin x x→∞ sin x
x 1+ 1+
x x

Budući je −1 ≤ sin x ≤ 1, za svaki x ∈ R, za x > 0 vrijedi


1 sin x 1
− ≤ ≤ .
x x x
Kako je
1
lim = 0,
x→∞ x
[M1, teorem 4.4] povlači
sin x
lim =0
x→∞ x
pa je zadani limes jednak
sin x
1−
lim x = 1 − 0 = 1.
x→∞ sin x 1+0
1+
x

4.14 Oblik a∞
Izračunajte
 x2
x2 + 2

lim .
x→∞ 2x2 + 1

Rješenje. Budući je
2
x2 + 2 1+ 2 1
lim = lim x = i lim x2 = ∞,
x→∞ 2x2 + 1 x→∞ 1 2 x→∞
2+ 2
x
vrijedi
x2  t
x2 + 2

1
lim = lim =0
x→∞ 2x2 + 1 t→∞ 2

jer je 
t 0, 0<a<1
lim a = .
t→+∞ +∞, a>1
106 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE

Još vrijedi 
+∞, 0 < a < 1
lim at = .
t→−∞ 0, a>1

4.15 Primjena limesa jednakih broju e


Izračunajte:
 x+1
2x + 3
a) lim ,
x→∞ 2x + 1
r
1 1+x
b) lim ln .
x→0 x 1−x
ln x − ln a
c) lim ,
x→a x−a
ex − 1
d) lim .
x→0 x

Rješenje. Prema [M1, primjer 4.9 (b)] je


 x
1
lim 1+ = e. (4.2)
x→+∞ x

To vrijedi i ako umjesto +∞ stavimo −∞. Nadalje, iz (4.2) slijedi

1 
 

 y =  
1
y
1
x
x
lim (1 + x) = x → 0 ± 0 = lim 1+ =e
x→0±0   y→±∞
 y
y → ±∞

pa vrijedi i
1
lim (1 + x) x = e. (4.3)
x→0

a) Budući je
2x + 3
lim = 1,
x→∞ 2x + 1
direktno računanje zadanog limesa daje neodredeni oblik 1∞ . Zato ćemo izraz
pod limesom transformirati na sljedeći način:
 x+1  x+1  x+1
2x + 3 2x + 1 + 2 1
lim = lim = lim 1+ 2x+1 =
x→∞ 2x + 1 x→∞ 2x + 1 x→∞
2

" 2
 2x+1 # 2(x+1)
2x+1
"  2
 2x+1 # lim 2(x+1)
2x+1
1 1 x→∞
= lim 1+ 2x+1 = lim 1+ 2x+1 .
x→∞ x→∞
2 2
4.15 Primjena limesa jednakih broju e 107

Prema formuli (4.2) je


2x + 1
 

1
2
 2x+1 
 = t
 
1
t
lim 1+ = 2 = lim 1 + = e,
x→∞ 2x+1 x → ∞  t→∞ t
2

t→∞
 

što zajedno s
2(x + 1)
lim =1
x→∞ 2x + 1
daje
 x+1
2x + 3
lim = e1 = e.
x→∞ 2x + 1

b) Uvrštavanjem x = 0 u izraz pod limesom dobivamo neodredeni oblik ∞ · 0.


Primjena svojstava logaritamske funkcije daje
r  1
 2x
1 1+x 1+x
lim ln = lim ln .
x→0 x 1 − x x→0 1−x

Iz neprekidnosti logaritamske funkcije i tvrdnje [M1, teorem 4.7 (ii)] slijedi


1
 1
 2x "  1−x # 1−x
1+x 1 2x
lim ln = ln lim 1+ 1−x
x→0 1−x x→0
2x
"  1−x # lim 1−x
1
x→0

1 2x
= ln lim 1+ 1−x
x→0
2x

= ln e1 = 1,

jer je
1−x
 
  1−x  = t   t
1 2x   1
lim 1 + 1−x = x 2x = lim
→ 0 ± 0 t→±∞ 1 + = e.
x→0±0
2x
 t
t → ±∞
 

c) Uvrštavanjem x = 0 u izraz pod limesom dobivamo neodredeni oblik 00 . Primje-


nom svojstava logaritamske funkcije, tvrdnje [M1, teorem 4.7 (ii)] na neprekidnu
logaritamsku funkciju i potenciju te identiteta (4.3) dobivamo
 
x
ln a x − a = t ln a+t
ln x − ln a  
a
lim = lim = x→a = lim
x→a x−a x→a x − a  t→0 t
t→0

 1 "  a # a1
t t t t
= lim ln 1 + = ln lim 1+
t→0 a t→0 a
108 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE

t
 
"   at # a1  = y

t 
= ln lim 1 + = ta → 0
t→0 a  
y→0
 

  a1
1/y 1 1
= ln lim (1 + y) = ln e a = .
y→0 a

d) Uvrštavanjem x = 0 u izraz pod limesom dobivamo neodredeni oblik 00 . Sups-


titucijom ex − 1 = t i primjenom svojstava logaritamske funkcije, tvrdnje [M1,
teorem 4.7 (ii)] na neprekidnu logaritamsku funkciju i identiteta (4.3) dobivamo
 x 
x e − 1 = t
e −1  t 1
lim = x→0 = lim = lim
x→0 x  t→0 ln(t + 1) t→0 ln(t + 1) 1t
t→0

1
= 1 = 1.
ln lim (t + 1) t
t→0

4.16 Neprekidnost funkcije


a) Odredite parametar λ tako da funkcija

 x2 − 4
f (x) = , x 6= 2
 x− λ,
2
x=2

bude neprekidna.
b) Odredite konstante a i b tako da funkcija

 −2 sin x, x ≤ − π2
π π
f (x) = a sin x + b, − 2 < x < 2
cos x, x ≥ π2

bude neprekidna.

Rješenje.

a) Funkcija f je neprekidna na skupu R\{2} pa je dovoljno odrediti parametar λ


takav da f bude neprekidna u x = 2, odnosno da vrijedi

lim f (x) = lim f (x) = f (2).


x→2+0 x→2−0

Budući je
x2 − 4 (x − 2)(x + 2)
lim f (x) = lim = lim = lim (x + 2) = 4,
x→2±0 x→2±0 x − 2 x→2±0 x−2 x→2±0

mora vrijediti f (2) = 4. Iz definicije funkcije f je f (2) = λ pa stoga slijedi λ = 4.


4.17 Vrste prekida 109

b) Funkcija f je neprekidna na skupu


n π πo
R\ − , .
2 2
Potrebno je odrediti konstante a i b tako da f bude neprekidna u točkama
x1 = − π2 i x2 = π2 , odnosno da ispunjava uvjete iz [M1, definicija 4.6]:

lim f (x) = lim f (x) = f (xi ), i = 1, 2. (4.4)


x→xi −0 xi +0

Za točku x1 = − π2 vrijedi

lim f (x) = lim (−2 sin x) = 2,


x→− π
2 −0 x→− π
2 −0

lim f (x) = limπ (a sin x + b) = −a + b,


x→− π
2 +0 x→− 2 +0
 π  π
f − = −2 sin − = 2.
2 2
Uvrštavanjem dobivenih rezultata u (4.4) slijedi

−a + b = 2.
π
Za točku x2 = 2 vrijedi

lim f (x) = lim (a sin x + b) = a + b,


x→ π
2 −0 x→ π
2 −0

lim f (x) = lim cos x = 0,


x→ π
2 +0 x→ π
2 +0
π π
f = cos = 0.
2 2
Sada (4.4) povlači
a + b = 0.
Konačno, rješavanjem sustava

−a + b = 2,
a + b = 0,

dobivamo a = −1 i b = 1.

4.17 Vrste prekida


Ispitajte vrste prekida funkcije f zadane s:

7+x−3
a) f (x) = u točkama x1 = −2 i x2 = 2,
x2 − 4
1
ax − 1
b) f (x) = 1 , gdje je a > 1, u točki x = 0.
ax + 1
110 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE

Rješenje.

a) Da bismo ispitali vrstu prekida funkcije u točkama x1 i x2 potrebno je izračunati


limes s lijeve i desne strane u tim točkama.
Limes slijeva u točki x1 = −2 je
√ √ √
7+x−3 7+x−3 7+x+3
lim = lim ·√
x→−2−0 x2 − 4 x→−2−0 x2 − 4 7+x+3
x−2
= lim √
x→−2−0 (x − 2)(x + 2)( 7 + x + 3)

1
= lim √ = −∞.
x→−2−0 (x + 2)( 7 + x + 3)

Limes zdesna u točki x1 = −2 dobivamo na isti način:



7+x−3 1
lim = lim √ = +∞.
x→−2+0 x2 − 4 x→−2+0 (x + 2)( 7 + x + 3)

Prema [M1, definicija 4.7], zadana funkcija ima prekid druge vrste u točki
x1 = −2.
Limes slijeva u točki x2 = 2 je

7+x−3 1 1
lim = lim √ = .
x→2−0 x2 − 4 x→2−0 (x + 2)( 7 + x + 3) 24

Za limes zdesna u točki x2 = 2 očigledno vrijedi



7+x−3 1 1
lim = lim √ = .
x→2+0 x2 − 4 x→2+0 (x + 2)( 7 + x + 3) 24

Limesi slijeva i zdesna u točki x2 = 2 su jednaki pa, prema [M1, definicija 4.7],
funkcija f ima uklonjivi prekid u toj točki.
b) Limes zdesna funkcije f u točki x = 0 računamo pomoću supstitucije t = 1/x:
 1 
1 =t  at 1 − a1t

ax − 1  x at − 1
lim = x → 0 + 0 = lim t = lim  = 1.
1
x→0+0 a x + 1  t→+∞ a + 1 t→+∞ at 1 + a1t
t → +∞

Pri tome smo koristili


1
lim = 0, za a > 1.
t→+∞ at
Limes slijeva zadane funkcije u točki x = 0 dobivamo na isti način:
 1 
1 =t  1
a −1
x
 x at − 1 at − 1
lim = x → 0 − 0 = lim = lim = −1.
1
x→0−0 a x + 1  t→−∞ at + 1 t→+∞ a1t + 1
t → −∞

Limesi slijeva i zdesna u točki x = 0 su konačni i različiti pa, prema [M1,


definicija 4.7], funkcija f ima prekid prve vrste u toj točki.
4.18 Asimptote racionalne funkcije 111

4.18 Asimptote racionalne funkcije


Odredite asimptote i skicirajte graf funkcije f zadane s:

x2
a) f (x) = ,
x2 −4
x2 + 2x
b) f (x) = .
x−2

Rješenje. Asimptote odredujemo prema formulama iz [M1, §4.5].

a) Područje definicije funkcije f je R\{−2, 2}. Stoga se vertikalne asimptote mogu


nalaziti samo u točkama x1 = −2 i x2 = 2. Limesi slijeva i zdesna u tim točkama
su:
x2 1 1
lim f (x) = lim · = −1 · lim = ∓∞,
x→−2±0 x→−2±0 x − 2 x + 2 t→0±0 t
x2 1 1
lim f (x) = lim · = 1 · lim = ±∞.
x→2±0 x→2±0 x + 2 x − 2 t→0±0 t

Slijedi da su pravci x = −2 i x = 2 vertikalne asimptote.


Ispitajmo ponašanje funkcije u beskonačnosti. Vrijedi
1
lim f (x) = lim =1
x→±∞ x→±∞ 1 − x42
pa je pravac x = 1 horizontalna asimptota na lijevoj i desnoj strani. Stoga
funkcija f nema kosih asimptota. Graf funkcije prikazan je na slici 4.4.

-2 2

x2
Slika 4.4: Graf funkcije f (x) = .
x2 − 4

b) Područje definicije funkcije f je R\{2}. Zbog


1 1
lim f (x) = lim (x2 + 2x) · = 8 · lim = ±∞
x→2±0 x→2±0 x−2 t→0±0 t
112 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE

slijedi da je pravac x = 2 vertiklna asimptota.


Nadalje,
1 + x2
lim f (x) = lim = ±∞
x→±∞ x→±∞ 1 − x22
x
povlači da zadana funkcija nema horizontalnu asimptotu ni na lijevoj ni na desnoj
strani.
Potražimo kose asimptote. Ako s k označimo koeficijent smjera kose asimptote,
a s l njen odsječak na y-osi, vrijedi

f (x) x+2
k = lim = lim = 1,
x→±∞ x x→±∞ x − 2
4x
l = lim [f (x) − kx] = lim = 4,
x→±∞ x→±∞ x − 2

pa je pravac y = x + 4 kosa asimptota na lijevoj i desnoj strani (vidi sliku 4.5).

4
-2 2

x2 + 2x
Slika 4.5: Graf funkcije f (x) = .
x−2

4.19 Asimptote iracionalne funkcije


Odredite asimptote funkcije f zadane s
p
f (x) = 4x2 + x

i skicirajte njen graf.


Rješenje. Funkcija f je definirana za sve x ∈ R za koje vrijedi 4x2 + x ≥ 0 pa
je njeno područje definicije skup h−∞, − 41 ] ∪ [0, +∞i. Slijedi da f nema vertikalne
asimptote, jer se one mogu nalaziti samo u točkama prekida ili otvorenim rubovima
područja definicije. Zbog
p
lim f (x) = lim 4x2 + x = +∞,
x→±∞ x→±∞
4.20 Asimptote funkcije s eksponencijalnim izrazom 113

odmah slijedi da f nema horizontalnu asimptotu ni na lijevoj ni na desnoj strani.


Preostaje potražiti kose asimptote. Označimo s k1 i l1 koeficijent smjera i odsječak
na y-osi kose asimptote funkcije f na desnoj strani. Tada je


r
f (x) 4x2 + x |x| 1
k1 = lim = lim = lim · lim 4 + = 1 · 4 = 2,
x→+∞ x x→+∞ x x→+∞ x x→+∞ x

p 4x2 + x + 2x
l1 = lim [f (x) − 2x] = lim [ 4x + x − 2x] · √
2
x→+∞ x→+∞ 4x2 + x + 2x
x x 1 1
= lim √ = lim · lim q = .
x→+∞ 4x2 + x + 2x x→+∞ |x| x→+∞ 4 + 1 + 2 4
x

1
Dakle, pravac y = 2x + 4 je kosa asimptota funkcije f na desnoj strani.
Ako s k2 i l2 označimo koeficijent smjera i odsječak na y-osi kose asimptote funkcije
f u lijevoj strani, onda na isti način dobivamo


r
f (x) |x| 1
k2 = lim = lim · lim 4 + = −1 · 4 = −2,
x→−∞ x x→−∞ x x→−∞ x
x 1 1
l2 = lim [f (x) − 2x] = lim · lim q =− .
x→−∞ x→−∞ |x| x→−∞ 4
4+ 1 +2 x

Stoga je pravac y = −2x − 14 kosa asimptota funkcije f na lijevoj strani. Graf


funkcije prikazan je na slici 4.6.

1
€€€
4

- 14€€€ - 18€€€
- 14€€€


Slika 4.6: Graf funkcije f (x) = 4x2 + x.

4.20 Asimptote funkcije s eksponencijalnim izrazom


Odredite asimptote funkcije f zadane s
1
f (x) = xe x2 −1 .
114 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE

Rješenje. Područje definicije funkcije f je R\{−1, 1}. Stoga funkcija može imati
vertikalne asimptote samo u točkama x1 = −1 i x2 = 1. Provjerimo prvo točku x1 .
Prema zadatku (4.8) je
1 1
lim xe x2 −1 = 0 i lim xe x2 −1 = −∞,
x→−1+0 x→−1−0

odakle slijedi da je pravac x = −1 vertikalna asimptota funkcije f s lijeve strane.


Na isti način za točku x2 dobivamo
1 1
lim xe x2 −1 = +∞ i lim xe x2 −1 = 0
x→1+0 x→1−0

pa je pravac x = 1 vertikalna asimptota funkcije f s desne strane.


Nadalje, zbog
1 1
lim f (x) = lim xe x2 −1 = lim x · lim e x2 −1 = ±∞ · 1 = ±∞,
x→±∞ x→±∞ x→±∞ x→±∞

funkcija f nema horizontalnu asimptotu ni na lijevoj ni na desnoj strani.


Potražimo kose asimptote. Koeficijent smjera kose asimptote k je
1
f (x) xe x2 −1 1
k = lim = lim = lim e x2 −1 = 1.
x→±∞ x x→±∞ x x→±∞

Za odsječak na y-osi, l, vrijedi


 1 
i 
 2 = t
−1

− 1 = xx →
1
h
l = lim [f (x) − kx] = lim x e x2 −1 ±∞ 
x→±∞ x→±∞ 
t→0+0
 
r r
1 1 et − 1
= lim · (et − 1) = lim
1+ 1+ · ·t
t→0+0 t t→0+0 t t
p et − 1
= lim (t + 1) t · lim = 0 · e = 0,
t→0+0 t→0+0 t
gdje smo pri računanju limesa koristili [M1, teorem 4.3] i zadatak (4.15) pod b).
Slijedi da je pravac y = x kosa asimptota funkcije f na obje strane. Graf funkcije
prikazan je na slici 4.7.

4.21 Zadaci za vježbu


1. Odredite područje definicije funkcije f zadane s
 p 
f (x) = arccos log 31 x2 + 3 .

2. Odredite područje definicije funkcije f zadane s

1 − x2
 
f (x) = ln arcsin .
2+x
4.21 Zadaci za vježbu 115

-1 1


Slika 4.7: Graf funkcije f (x) = 4x2 + x.

3. Odredite područje definicije funkcije f zadane s:

a) f (x) = ln(sin x),


b) f (x) = ln | sin x|.

4. Odredite područje definicije funkcije f zadane s:


√ 3 − 2x
a) f (x) = 3 − x + arcsin ,
5
x−3
b) f (x) = arcsin − log (4 − x).
2
5. Nacrtajte graf funkcije f zadane s:

a) f (x) = 2 sin 12 x − π4 ,


b) f (x) = 2 cos 3x + π4 ,


c) f (x) = cos2 x.

6. Neka je
1
f (x) = x + 2, g(x) = x2 , h(x) = .
x
Dokažite da vrijedi
(f ◦ g) ◦ h = f ◦ (g ◦ h) .

7. Odredite inverznu funkciju funkcije f zadane s

2x − 1
f (x) = ln .
3x + 2

8. Odredite inverznu funkciju funkcije f zadane s


 π
f (x) = 3 sin 2 x + .
3
116 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE

9. Izračunajte jednostrane limese


1 1
lim 1 i lim 1 .
x→0+0 1+e x x→0−0 1 + ex

10. Izračunajte jednostrane limese


   
1 | sin x| 1 | sin x|
lim arctg + i lim arctg + .
x→0+0 x x x→0−0 x x

11. Izračunajte:
2x + 3
a) lim √ 2,
x→∞ x+ 3x
2x2 − 3x + 4
b) lim √ ,
x→∞ x4 + 1

x
c) lim p √ ,
x→∞ x+ x

x2 − 3x − x + 1
d) lim .
x→±∞ x
x2 − (a + 1)x + a
12. Izračunajte lim .
x→a x3 − a3
13. Izračunajte:

1+x−1
a) lim √ 3
,
x→0 1+x−1
√ √
1 + x − 1 + x2
b) lim √ .
x→0 1+x−1
14. Izračunajte:
p p 
a) lim x2 + 1 − x2 − 1 ,
x→±∞

x2 + a2 + x
b) lim √ .
x→−∞ x2 + b2 + x
15. Izračunajte:
cos x − cos a
a) lim ,
x→a x−a
2 sin x − 1
b) limπ .
x→ 6 cos 3x
16. Izračunajte:
 2  sin x
x − 2x + 3 x
a) lim ,
x→0 x2 − 3x + 2
 x+2
sin 3x
b) lim .
x→0 x
4.21 Zadaci za vježbu 117

17. Izračunajte:

a) lim x 1 + sin x,
x→0
b) lim x[ln (1 + x) − ln x],
x→∞
1
c) lim x(e x − 1).
x→∞

18. Odredite parametar λ tako da funkcija f zadana s


( 2
5x − 2x + λ, x ≥ 0
f (x) = sin x
, x<0
x
bude neprekidna.
19. Odredite parametar λ tako da funkcija f zadana s
 −x
e + 1, x ≥ 0
f (x) =
x + λ, x < 0

bude neprekidna.
20. Ispitajte vrste prekida funkcije f zadane s:
x
a) f (x) = u točki x = 0,
|x|
s
x2
b) f (x) = u točki x = 0,
| sin x|
1 + x2
c) f (x) = u točki x = −1,
1+x

2− x−3
d) f (x) = u točki x = 7.
x2 − 49
21. Definirajte vrijednost funkcije f zadane s

x3 − 1
f (x) =
x−1
u točki x = 1 tako da dobivena proširena funkcija bude neprekidna na R.
22. Definirajte vrijednost funkcije f zadane s
1
f (x) = x sin
x
u točki x = 0 tako da dobivena proširena funkcija bude neprekidna na R.
23. Dokažite da je funkcija f zadana s
3 1
f (x) = − x +
5 4
neprekidna na R.
118 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE

24. Odredite asimptote funkcije f i skicirajte njen graf ako je f zadana s:


1
a) f (x) = ,
x2 −1
x2 + 2x − 3
b) f (x) = ,
x+3
x2 + 2x − 3
c) f (x) = ,
x+5
2x2 + 9x + 7
d) f (x) = ,
3(x + 4)
x 1
e) f (x) = ex .
2x + 3
25. Odredite asimptote funkcije f zadane s f (x) = ln (1 + x).

26. Odredite asimptote funkcije f zadane s f (x) = x − 2 x2 + x + 1.
27. Odredite asimptote funkcije parametarski zadane s
2
2t et
x(t) = 2
et , y(t) = .
t −1 t+1

4.22 Rješenja
 √ √ 
1. D(f ) = − 6, 6 .
2. D(f ) = h−1, 1i.
[
3. a) D(f ) = h2kπ, (2k + 1)πi,
k∈Z
b) D(f ) = R\{kπ, k ∈ Z}.
4. a) D(f ) = [−1, 3],
b) D(f ) = [1, 4i.
5. Koristite upute dane u [M1, §4.6.5].
a) Vidi sliku 4.8.
b) Vidi sliku 4.9.
c) Vidi sliku 4.10.
6. Primjenom [M1, definicija 1.9].
7. f −1 (x) = (1 + 2ex )/(2 − 3ex ).
1 x π
8. f −1 (x) = arcsin − .
2 3 3
9. 0, 1.
10. π/2 + 1, −π/2 − 1.
4.22 Rješenja 119

Π 5Π 9Π 13 Π
€€2€ €€€€€€
2
€€€€€€
2
€€€€€€€€
2
€

-2

1 π

Slika 4.8: Graf funkcije f (x) = 2 sin 2x − 4 .

Π 5Π 3Π 13 Π
€€€€€
12
€€€€€€
12
€€€€€€
4
€€€€€€€€
12
€

-2

π

Slika 4.9: Graf funkcije f (x) = 2 cos 3x + 4 .

11. a) 2,
b) 2,
c) 1,
d) 0, x → +∞; −2, x → −∞.
a−1
12. .
3a2
3
13. a) ,
2
b) 1.

14. a) 0,
a2
b) .
b2
15. a) − sin a,

3
b) − .
3
3
16. a) ,
2
120 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE

Π 3Π 5Π
€€2€ €€€€€€
2
€€€€€€
2

-1

Slika 4.10: Graf funkcije f (x) = cos2 x.

b) 9.

17. a) e,
b) 1,
c) 1.

18. λ = 1.

19. λ = 2.

20. a) Funkcija f ima u točki x = 0 prekid prve vrste.


b) Funkcija f ima u točki x = 0 uklonjivi prekid.
c) Funkcija f ima u točki x = −1 prekid druge vrste.
d) Funkcija f ima u točki x = 7 uklonjivi prekid.

21. f (1) = 3.

22. f (0) = 1.

23. Korištenjem [M1, definicija 4.6].

24. a) Pravci x = −1 i x = 1 su vertikalne asimptote, a pravac y = 0 horizontalna


asimptota. Vidi sliku 4.11.
b) Funkcija f nema asimptota.
c) Pravac x = −5 je vertikalna asimptota, a pravac y = x − 3 kosa asimptota.
Vidi sliku 4.12.
d) Pravac x = −4 je vertikalna asimptota, a pravac y = 31 (2x + 1) kosa asimp-
tota. Vidi sliku 4.13.
e) Pravac x = 0 je vertikalna asimptota s desne strane, pravac x = − 32 ver-
tikalna asimptota s obje strane, a pravac y = 12 obostrana horizontalna
asimptota. Vidi sliku 4.14.

25. Pravac x = −1 je vertikalna asimptota s desne strane, a funkcija nema horizon-


talnih i kosih asimptota.
4.22 Rješenja 121

-1 1
-1

1
Slika 4.11: Graf funkcije f (x) = .
x2 −1

-5 -3 3 5

x2 + 2x − 3
Slika 4.12: Graf funkcije f (x) = .
x+5

26. Pravac y = −x − 1 je kosa asimptota na desnoj strani, a pravac y = 3x + 1 kosa


asimptota na lijevoj strani.
27. Pravac x = 0 je vertikalna asimptota, pravac y = 2e horizontalna asimptota, a
pravac y = e2 x − 52 e kosa asimptota (vidi [M1, primjer 4.12]).
122 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE

1
-4 - 2€€€

2x2 + 9x + 7
Slika 4.13: Graf funkcije f (x) = .
3(x + 4)

1
€€€
2

- 32€€€

x
Slika 4.14: Graf funkcije f (x) = e1/x .
2x + 3
Poglavlje 5

DERIVACIJE I PRIMJENE

5.1 Pravila deriviranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124


5.2 Deriviranje kompozicije funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
5.3 Logaritamsko deriviranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128
5.4 Deriviranje implicitno zadane funkcije . . . . . . . . . . . . . . 129
5.5 Derivacije višeg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130
5.6 Deriviranje parametarski zadane funkcije . . . . . . . . . . . . . 131
5.7 Tangenta na graf eksplicitno zadane funkcije . . . . . . . . . . . 132
5.8 Tangenta na graf parametarski zadane funkcije . . . . . . . . . 132
5.9 Kut izmedu tangenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
5.10 L’Hospitalovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
5.11 Lokalni ekstremi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
5.12 Lokalni ekstremi parametarski zadane funkcije . . . . . . . . . 141
5.13 Lokalni ekstremi i intervali monotonosti . . . . . . . . . . . . . 142
5.14 Točke infleksije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
5.15 Točke infleksije i intervali zakrivljenosti . . . . . . . . . . . . . 144
5.16 Geometrijski ekstrem I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144
5.17 Geometrijski ekstrem II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145
5.18 Geometrijski ekstrem III . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
5.19 Geometrijski ekstrem IV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
5.20 Tok funkcije I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
5.21 Tok funkcije II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
5.22 Tok funkcije III . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
5.23 Tok funkcije IV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
5.24 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158
5.25 Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162
124 DERIVACIJE I PRIMJENE

5.1 Pravila deriviranja


Odredite derivaciju funkcije f zadane s:

3
p √ √
a) f (x) = x2 − x x + 7 e,
b) f (x) = sin x arctg x,
cos x
c) f (x) = ,
1 + tg x
sin x
d) f (x) = + ex cos x − (x3 + 2) log x.
x3

Rješenje.

a) Zapišimo prva dva izraza u obliku potencije. Vrijedi



3 2
q
√ √ √ 1 1 3
x2 = x 3 i x x = x 4 x = x2 x4 = x4 .

Primijetimo da je 7 e konstanta. Prema pravilu za deriviranje sume iz [M1,
teorem 5.2] te formulama za deriviranje potencije i konstantne funkcije iz [M1,
§5.1.5] dobivamo
 2 3 √ 0  2 0  3 0 √ 0
f 0 (x) = x 3 − x 4 + 7 e = x 3 − x 4 + 7 e
2 2 −1 3 3 −1 2 1 3 1 2 3
= x 3 − x 4 + 0 = x− 3 − x− 4 = √ − √ .
3 4 3 4 3 x 44x
3

b) Prema pravilu za deriviranje produkta iz [M1, teorem 5.2] i formulama za deri-


viranje trigonometrijskih i arkus funkcija iz [M1, §5.1.5] slijedi
0 0
f 0 (x) = (sin x arctg x)0 = (sin x) arctg x + sin x (arctg x)
1
= cos x arctg x + sin x .
1 + x2

c) Prema pravilu za deriviranje kvocijenta iz [M1, teorem 5.2] i pravilima za deri-


viranje trigonometrijskih funkcija imamo
 0 0 0
cos x (cos x) (1 + tg x) − cos x (1 + tg x)
f 0 (x) = = 2
1 + tg x (1 + tg x)
1 sin2 x 1
− sin x (1 + tg x) − cos x 2
− sin x − −
= cos x = cos x cos x
2 2
(1 + tg x) (sin x + cos x)
cos2 x
2
− sin x cos x − sin x − 1
− cos x sin x cos x + sin2 x + 1

= cos x = .
sin2 x + 2 sin x cos x + cos2 x 1 + 2 sin x cos x
cos2 x
5.2 Deriviranje kompozicije funkcija 125

d) Primjenom pravila deriviranja iz [M1, teorem 5.2] dobivamo


 0
sin x
f 0 (x) = + e x
cos x − (x 3
+ 2) log x
x3
 0
sin x 0 0
+ (ex cos x) − x3 + 2 log x
 
=
x3
(sin x)0 x3 − sin x (x3 )0
= + (ex )0 cos x + ex (cos x)0
x6
− [(x3 + 2)0 log x + (x3 + 2)(log x)0 ]
cos x · x3 − sin x · 3x2  1
= 6
+ ex cos x − ex sin x − 3x2 log x − x3 + 2 log e.
x x

5.2 Deriviranje kompozicije funkcija


Odredite derivaciju funkcije f zadane s:
3
a) f (x) = x2 + 2 ,
1 4 1 2
b) f (t) = (tg t) − (tg t) − ln(cos t),
4 2
1
c) f (x) = log√e ,
cos2 x
x−1
d) f (x) = arcsin ,
x
√ √
e) f (x) = 4x − 1 + arcctg 4x − 1,

f) f (x) = ln2 (2x + 1),

g) f (x) = ln ln(x4 + x),



h) f (x) = 2arctg x
.

Rješenje.

a) Uz oznake h(x) = x3 i g(x) = x2 + 2 je f (x) = h(g(x)) pa pravilo za derivaciju


kompozicije funkcija iz [M1, teorem 5.4] daje

f 0 (x) = [h(g(x))]0 = h0 (g(x)) · g 0 (x).

Budući je h0 (x) = 3x2 i g 0 (x) = 2x imamo

f 0 (x) = h0 (x2 + 2) · 2x = 3(x2 + 2)2 · 2x.

Dakle,
h 3 i0
f 0 (x) = x2 + 2 = 3(x2 + 2)2 · 2x = 6x(x2 + 2).
126 DERIVACIJE I PRIMJENE

b) Vrijedi
 0  0
1 4 1 2 0
f 0 (t) = (tg t) − (tg t) − [ln(cos t)]
4 2
1h i0 1 h i0
4 2 0
= (tg t) − (tg t) − [ln(cos t)] .
4 2
Primjenom pravila za deriviranje kompozicije slijedi

1 3 1 1
f 0 (x) = · 4 (tg t) · (tg t)0 − · 2 tg t · (tg t)0 − · (cos t)0
4 2 cos t
1 3 1 1 1 1
= · 4 (tg t) · 2
− · 2 tg t · 2
− · (− sin t)
4 cos t 2 cos t cos t
sin3 t sin t sin t
= − + .
cos5 t cos3 t cos t

c) Iz svojstava logaritamske funkcije slijedi

1 −2
f (x) = log√e = log 12 (cos x) = 2 · (−2) loge (cos x) = −4 ln (cos x) .
cos2 x e

Primjenom pravila za deriviranje kompozicije funkcija dobivamo

0 1 1
f 0 (x) = −4 [ln (cos x)] = −4 · (cos x)0 = −4 · (− sin x) = 4 tg x.
cos x cos x

d) Pravilo za deriviranje potencije iz [M1, §5.1.5] daje


 0
1 0 1
= x−1 = −1 · x−1−1 = − 2 .
x x

Primjenom pravila za deriviranje kompozicije funkcija i deriviranje sume dobi-


vamo
 0  0
x−1 1 x−1
f 0 (x) = arcsin =s ·
x 
x−1
2 x
1−
x
 0 "  0 #
1 1 1 0 1
=r · 1− =r · (1) −
2
x − 2x + 1 x 2x − 1 x
1− 2
x 2 x

  
|x| 1 |x|
=√ · 0− − 2 = 2√ .
2x − 1 x x 2x − 1

e) Prema pravilu za deriviranje potencije je


√  0  1 0 1 1 1 1 1
x = x 2 = x 2 −1 = x− 2 = √ , (5.1)
2 2 2 x
5.2 Deriviranje kompozicije funkcija 127

a pravilo za deriviranje kompozicije funkcija daje


√ 0 1 1 2
4x − 1 = √ · (4x − 1)0 = √ ·4= √ .
2 4x − 1 2 4x − 1 4x − 1

Primjenom pravila za deriviranje sume, pravila za deriviranje kompozicije funk-


cija i uvrštavanjem prethodnog rezultata dobivamo
√ 0 √ 0
f 0 (x) = 4x − 1 + arcctg 4x − 1
√ 0 1 √ 0
= 4x − 1 − √ 2 · 4x − 1
1+ 4x − 1
2 1 2
=√ − ·√
4x − 1 4x 4x − 1
 
2 1 4x − 1
=√ 1− = √ .
4x − 1 4x 2x 4x − 1

f) Primjenom pravila za deriviranje kompozicije funkcija i deriviranje sume dobi-


vamo
0 0
f 0 (x) = ln2 (2x + 1) = 2 ln(2x + 1) · [ln(2x + 1)]


1
= 2 ln(2x + 1) · · (2x + 1)0
2x + 1
1 4 ln(2x + 1)
= 2 ln(2x + 1) · ·2= .
2x + 1 2x + 1

g) Dvostrukom primjenom pravila za deriviranje kompozicije funkcija i pravila za


deriviranje sume dobivamo
0 1 0
f 0 (x) = ln ln(x4 + x) = · ln(x4 + x)
 
ln(x4 + x)
1 1
= · · (x4 + x)0
ln(x4 + x) x4 + x
1 1
· 4x3 + 1

= 4
· 4
ln (x + x) x + x
4x3 + 1
= .
x (x3 + 1) ln (x4 + x)

h) Pravilo za deriviranje kompozicije funkcija, formula za deriviranje eksponenci-


jalne funkcije iz [M1, §5.1.5] i formula (5.1) daju
 √ 0 √ √ 0
f 0 (x) = 2arctg x = 2arctg x ln 2 · arctg x
√ 1 √ 0
= 2arctg x
ln 2 ·
√ 2· x
1 + ( x)
√ 1 1
= 2arctg x ln 2 · · √ .
1+x 2 x
128 DERIVACIJE I PRIMJENE

5.3 Logaritamsko deriviranje


Odredite derivaciju funkcije f zadane s:

x
a) f (x) = (ln x) ,

(cos x)sin x
b) f (x) = ,
x2 + 3
x
c) f (x) = ecos x + (cos x) .

Rješenje. Derivacije zadanih funkcija računamo postupkom logaritamskog derivi-


ranja iz [M1, §5.1.6].

a) Iz svojstava logaritamske funkcije slijedi

ln f (x) = x ln(ln x),

odakle deriviranjem dobivamo

1
· f 0 (x) = (x)0 ln(ln x) + x[ln(ln x)]0 ,
f (x)
f 0 (x) 1
= 1 · ln(ln x) + x · · (ln x)0 ,
f (x) ln x
f 0 (x) 1 1
= ln(ln x) + x · · .
f (x) ln x x

Sada je
 
1
f 0 (x) = f (x) ln(ln x) + ,
ln x
 
1
f 0 (x) = (ln x)x ln(ln x) + .
ln x

b) Zbog svojstava logaritamske funkcije je

ln f (x) = sin x ln (cos x) − ln(x2 + 3).

Deriviranjem prethodne jednakosti dobivamo

1
· f 0 (x) = (sin x)0 ln(cos x) + sin x [ln(cos x)]0 − [ln(x2 + 3)]0 ,
f (x)
f 0 (x) 1 1
= cos x ln (cos x) + sin x · · (− sin x) − 2 · 2x.
f (x) cos x x +3

Sada je
(cos x)sin x sin2 x
 
0 2x
f (x) = cos x ln(cos x) − − 2 .
x2 + 3 cos x x +3
5.4 Deriviranje implicitno zadane funkcije 129

c) Vrijedi
0 0
f 0 (x) = (ecos x ) + [(cos x)x ] .

Budući je
0
(ecos x ) = ecos x · (cos x)0 = ecos x · (− sin x),

dovoljno je logaritamski derivirati funkciju g(x) = (cos x)x . Iz

ln g(x) = x ln(cos x),

deriviranjem slijedi

1
· g 0 (x) = (x)0 ln(cos x) + x[ln(cos x)]0 ,
g(x)
g 0 (x) 1
= ln(cos x) + x · (− sin x),
g(x) cos x
g 0 (x) = g(x)[ln(cos x) − x tg x],
g 0 (x) = (cos x)x [ln(cos x) − x tg x].

Dakle,
f 0 (x) = ecos x · (− sin x) + (cos x)x [ln(cos x) − x tg x].

5.4 Deriviranje implicitno zadane funkcije


Odredite y 0 ako je y funkcija od x i vrijedi:

2 2 2
a) x 3 + y 3 = a 3 ,

b) xy + sin y = ex+y .

Rješenje.

a) Budući je x varijabla, y funkcija ovisna o x te a konstanta, primjenom pravila


za deriviranje kompozicije funkcija iz [M1, teorem 5.4] dobivamo
 2
0  2 0  2 0
x3 + y 3 = a3 ,
2 −1 2 1
x 3 + y − 3 · y 0 = 0,
3 3
1 y0
√ + √
3 y
= 0,
3
x

odakle slijedi

3 y
0
y = −√ .
3
x
130 DERIVACIJE I PRIMJENE

b) Deriviranjem zadanog izraza, prema pravilu za deriviranje kompozicije funkcija,


dobivamo

(x)0 · y + x · y 0 + cos y · y 0 = ex+y (x + y)0 ,


y + xy 0 + cos y · y 0 = ex+y (1 + y 0 ),

odakle je
y 0 x + cos y − ex+y = ex+y − y,


odnosno
ex+y − y
y0 = .
x + cos y − ex+y

5.5 Derivacije višeg reda


Izračunajte n-tu derivaciju funkcije f u točki x0 ako je:

1
a) f (x) = i x0 = −1,
x
π
b) f (x) = sin x i x0 = 2,

za svaki prirodan broj n.


Rješenje.

a) Odredimo prvo n-tu derivaciju funkcije f . Iz f (x) = x−1 slijedi

f 0 (x) = (−1) x−2 ,


f 00 (x) = (−1)(−2) x−3 ,
f 000 (x) = (−1)(−2)(−3) x−4 ,

pa zaključujemo da je

f (n) (x) = (−1)(−2)(−3) · · · (−n)x−(n+1) = (−1)n n! x−(n+1) . (5.2)

Dobivenu formulu dokažimo matematičkom indukcijom iz [M1, definicija 1.13].


Baza indukcije vrijedi jer uvrštvanjem n = 1 slijedi da je f 0 (x) = −x−2 , što je
istina. Pretpostavimo da (5.2) vrijedi za n. Tada je
h i0
f (n+1) = (−1)n n! x−(n+1) = (−1)n n! [−(n + 1)x−(n+2) ]
= (−1)n+1 (n + 1)! x−(n+2) ,

pa (5.2) vrijedi i za n + 1 čime smo pokazali korak indukcije.


Uvrštavanjem x0 = −1 dobivamo da je

(−1)n n!
f (n) (x0 ) = = −n!, n ∈ N.
(−1)n+1
5.6 Deriviranje parametarski zadane funkcije 131

b) Iz
 π
f 0 (x) = cos x = sin x + ,
 2 

f 00 (x) = − sin x = sin x + ,
2
 

f 000 (x) = − cos x = sin x + ,
2

zaključujemo da je  nπ 
f (n) (x) = sin x + . (5.3)
2
Baza indukcije očito vrijedi, a ispunjen je i korak jer ako (qrefoz2) vrijedi za n,
onda slijedi
 
(n+1)
h  nπ i0  nπ  (n + 1)π
f = sin x + = cos x + = sin x + .
2 2 2
π
Za x0 = 2 je π
nπ 
f (n) (x0 ) = sin . +
2 2
Razlikujemo dva slučaja: kada je n neparan i kada je n paran. Neparan n je
oblika 2k − 1 za neki k ∈ N pa je
 
(n) π (2k − 1)π
f (x0 ) = sin + = sin (kπ) = 0.
2 2
Paran n je oblika n = 2k za neki k ∈ N pa je
 
(n) π 2kπ π  n
f (x0 ) = sin + = sin + kπ = (−1)k = (−1) 2 .
2 2 2

5.6 Deriviranje parametarski zadane funkcije


Odredite prvu i drugu derivaciju funkcije parametarski zadane s
x(t) = t − sin t,
y(t) = 1 − cos t.

Rješenje. Iz
ẋ = 1 − cos t i ẍ = sin t,
ẏ = sin t i ÿ = cos t,
prema formulama iz [M1, §5.4], slijedi da je prva derivacija jednaka
ẏ sin t
y0 = = ,
ẋ 1 − cos t
dok je druga derivacija
ÿ ẋ − ẏẍ cos t(1 − cos t) − sin t sin t cos t − 1 1
y 00 = = = =− .
ẋ3 (1 − cos t)3 (1 − cos t)3 (cos t − 1)2
132 DERIVACIJE I PRIMJENE

5.7 Tangenta na graf eksplicitno zadane funkcije


Odredite jednadžbu tangente i normale na graf funkcije f zadane s
r
2x e2x
f (x) = arctg e + ln 2x
2e − 1
u točki x0 = 0.
Rješenje. Zbog svojstava logaritamske funkcije je
r  12
e2x e2x e2x
  
1 1  2x
ln e − ln(2e2x − 1)

ln 2x
= ln 2x
= ln 2x
=
2e − 1 2e − 1 2 2e − 1 2
pa je
1
f (x) = arctg e2x + x − ln 2e2x − 1 .

2
Izračunajmo derivaciju funkcije f . Vrijedi

1 1 1 2e2x 2e2x
f 0 (x) = · e 2x
· 2 + 1 − · · 2 · e 2x
· 2 = + 1 − .
1 + (e2x )2 2 2e2x − 1 1 + e4x 2e2x − 1
Koeficijent smjera k tangente na graf funkcije f u točki x0 = 0 je jednak

2e0 2e0
k = f 0 (x0 ) = 0
+1− 0 = 0.
1+e 2e − 1
Vrijednost funkcije f u točki x0 = 0 iznosi
1 π
f (x0 ) = arctg 1 + 0 − ln 1 = .
2 4
Budući da tangenta prolazi diralištem D(x0 , f (x0 )), jednadžba tangente glasi

y − f (x0 ) = k(x − x0 ),

odakle uvrštavanjem dobivamo


π
y− = 0(x − 0),
4
π
y= .
4
Vidimo da je dobivena tangenta paralelne a x-osi pa je normala na graf funkcije
f u točki x0 = 0 pravac okomit na x-os koji prolazi diralištem D(x0 , f (x0 )) čija
jednadžba glasi x = x0 , odnosno x = 0.

5.8 Tangenta na graf parametarski zadane funkcije


Odredite jednadžbu tangente i normale na graf funkcije parametarski zadane s

x(t) = ln(cos t + 1),


5.9 Kut izmedu tangenti 133

y(t) = tg t + ctg t
π
u točki zadanoj s t = 4.

Rješenje. Diralište D(x0 , y0 ) kroz koje prolazi tražena tangenta ima koordinate
√ !
 π  2
x0 = ln cos + 1 = ln +1 ,
4 2
π π
y0 = tg + ctg = 2.
4 4
Prema formuli iz [M1, §5.4] je derivacija funkcije jednaka

1 1 sin2 t − cos2 t
ẋ 2t
− 2 2 t sin2 t sin2 t − cos2 t (cos t + 1)

0
y (x) = = cos sin t = cos =− .
ẏ − sin t − sin t sin3 t cos2 t
cos t + 1 cos t + 1
π
Koeficijent smjera k, koji dobivamo uvrštavanjem t = 4, iznosi
 √  √ 2   √
2 
2
2 − 22 1+ 2
2

k = y 0 (x0 ) = −  √ 3  √ 2 = 0.
2 2
2 2

Stoga jednadžba
√  tangente na graf funkcije f u zadanoj točki glasi y = 2, a normale
x = ln 22 + 1 .

5.9 Kut izmedu tangenti


y 1
Odredite kut ϕ pod kojim se sijeku tangenta na krivulju arctg = ln(x2 + y 2 ) u
x 2
točki T (1, 0) i tangenta na krivulju y = (cos x)sin x u točki s apscisom x0 = 0.
Rješenje. Odredimo prvo koeficijent smjera k1 tangente na krivulju zadanu impli-
citno s
y 1
arctg = ln(x2 + y 2 ).
x 2
Deriviranjem slijedi
1  y 0 1 1 0
 ·
y 2
= · 2 2
· x2 + y 2 ,
1+ x 2 x +y
x
0
1 y ·x−y·1 1 1
y 2
· 2
= · 2 · (2x + 2y · y 0 ).
x 2 x + y2

1+ x

Tangenta prolazi točkom T (1, 0), pa uvrštavanjem x = 1 i y = 0 dobivamo

1 y 0 (1) · 1 − 0 · 1 1 1
2
· 2
= · 2 · [2 · 1 + 2 · 0 · y 0 (1)],
1+0 1 2 1 + 02
134 DERIVACIJE I PRIMJENE

odakle je k1 = y 0 (1) = 1. Odredimo sada koeficijent smjera k2 tangente na krivulju

y = (cos x)sin x .

Logaritmiranjem i deriviranjem dobivamo

ln y = sin x ln(cos x),


1 0 1
· y = cos x ln(cos x) + sin x · · (− sin x),
y cos x
sin2 x
 
y 0 = y cos x ln(cos x) − ,
cos x
sin2 x
 
0 sin x
y = (cos x) cos x ln(cos x) − .
cos x

Uvrštavanjem apcise dirališta x0 = 0 slijedi

sin2 0
   
0 sin 0 0 0
y (0) = (cos 0) cos 0 ln(cos 0) − = 1 1 · ln 1 − = 0,
cos 0 1

pa je k2 = 0. Vrijedi

k1 − k2 1 − 0
tg ϕ = = = 1.
1 + k1 k2 1 + 1 · 0
π
Dakle, traženi kut je ϕ = arctg 1 = 4.

5.10 L’Hospitalovo pravilo


Primjenom L’Hospitalovog pravila izračunajte sljedeće limese:

ln(x − a)
a) lim ,
ln(ex − ea )
x→a+0
√ √
5x − 1 − 4x + 1
b) lim √ √ ,
x→2 3x − 2 − x + 2
c) lim ln x · ln(x − 1),
x→1+0
 
1 1
d) lim − x ,
x→0 x e −1

e) lim (sin x)tg x ,


x→0+0

 1
 1−x
2
f) lim arcsin x ,
x→1−0 π

 tg x
1
g) lim .
x→0+0 x
5.10 L’Hospitalovo pravilo 135

Rješenje.

a) Direktno računanje zadanog limesa daje neodredeni oblik −∞−∞ pa možemo pri-
mijeniti L’Hospitalovo pravilo iz [M1, teorem 5.10] po kojem vrijedi
1
ln(x − a) [ln(x − a)]0 x−a
lim = lim = lim
x→a+0 ln(ex − ea ) x→a+0 [ln(ex − ea )]0 x→a+0 1
· ex
ex − ea
ex − ea
= lim .
x→a+0 (x − a)ex

0
Sada imamo neodredeni oblik 0 pa ponovnom primjenom L’Hospitalovog pravila
slijedi

ex − ea (ex − ea )0 ex
lim = lim = lim
x→a+0 (x − a)ex x→a+0 [(x − a)ex ]0 x→a+0 ex + (x − a)ex
1
= lim = 1.
x→a+0 1 + x − a

Dakle,
ln(x − a)
lim = 1.
x→a+0 ln(ex − ea )

b) Uvrštavanjem x = 2 u izraz pod limesom dobivamo


√ √ √ √
5·2−1− 4·2+1 9− 9
√ √ =√ √ ,
3·2−2− 2+2 4− 4

što je neodredeni oblik 00 . Primjenom L’Hospitalovog pravila slijedi


√ √ √ √ 0
5x − 1 − 4x + 1 5x − 1 − 4x + 1
lim √ √ = lim √ √ 0
x→2 3x − 2 − x + 2 x→2 3x − 2 − x + 2
1 1
√ ·5− √ ·4
2 5x − 1 2 4x + 1
= lim
x→2 1 1
√ ·3− √ ·1
2 3x − 2 2 x+2
5 4 1
√ − √
2 9 2 9 1
= = ·3 = .
2
3 1 2 3
√ − √
2 4 2 4 2·2

c) Direktno računanje zadanog limesa daje neodredeni oblik 0 · (−∞). Stavljanjem


izraza ln x u dvojni razlomak dobivamo neodredeni oblik −∞ ∞ na koji možemo
primijeniti L’Hospitalovo pravilo. Vrijedi

ln(x − 1) [ln(x − 1)]0


lim ln x · ln(x − 1) = lim = lim 0
x→1+0 x→1+0 1 x→1+0

1
ln x ln x
136 DERIVACIJE I PRIMJENE

1
x − 1 x ln2 x
= lim = − lim .
x→1+0 1 1 x→1+0 x − 1
− 2 ·
ln x x
Budući je dobiveni rezultat neodredeni oblik 00 , ponovnom primjenom L’Hospi-
talovog pravila dobivamo
1
x ln2 x (x ln2 x)0 ln2 x + x · 2 ln x ·
lim = lim = lim x
x→1+0 x − 1 x→1+0 (x − 1)0 x→1+0 1
= lim (ln2 x + 2 ln x) = 0.
x→1+0

Dakle,
lim ln x · ln(x − 1) = 0.
x→1+0

d) Vrijedi
   
1 1 1 1
lim − =∞−∞ i lim − = −∞ + ∞,
x→0+0 x ex − 1 x→0−0 x ex − 1
pa su oba rezultata isti neodredenog oblika ∞ − ∞. Svodenjem na zajednički
nazivnik dobijemo
ex − 1 − x
 
1 1
lim − x = lim ,
x→0 x e −1 x→0 x(ex − 1)

a to je neodredeni oblik 00 . Primjena L’Hospitalovog pravila daje

ex − 1 − x (ex − 1 − x)0 ex − 0 − 1 ex − 1
lim x
= lim x 0
= lim x x
= lim x .
x→0 x(e − 1) x→0 [x(e − 1)] x→0 (e − 1) + xe x→0 e − 1 + xex

Budući je i ovo neodredeni oblik 00 , ponovnom primjenom L’Hospitalovog pravila


je
ex − 1 (ex − 1)0 ex − 0
lim = lim = lim
x→0 ex − 1 + xex x→0 (ex − 1 + xex )0 x→0 ex − 0 + ex + xex
1 1
= lim = .
x→0 2 + x 2
Dakle,  
1 1 1
lim − = .
x→0 x ex − 1 2

e) Direktno računanje zadanog limesa daje neodredeni oblik 00 kojeg računamo na


sljedeći način. Označimo li s

L = lim (sin x)tg x ,


x→0+0

logaritmiranjem dobivamo

ln L = ln lim (sin x)tg x .


x→0+0
5.10 L’Hospitalovo pravilo 137

Budući je logaritamska funkcija neprekidna slijedi

ln L = lim ln(sin x)tg x .


x→0+0

Zbog svojstava logaritamske funkcije je

ln L = lim tg x ln(sin x),


x→0+0

pri čemu direktno računanje dobivenog limesa daje neodredeni oblik 0 · (−∞).
Stavljanjem izraza tg x u dvojni razlomak dobivamo da je

ln(sin x)
ln L = lim ,
x→0+0 ctg x
−∞
što je neodredeni oblik ∞ na kojeg možemo primijeniti L’Hospitalovo pravilo.
Stoga je
1
[ln(sin x)]0 · cos x
ln L = lim = lim sin x = − lim sin x cos x = 0.
x→0+0 [ctg x] 0 x→0+0 1 x→0+0
− 2
sin x
Odavde slijedi
eln L = e0 ,
odnosno L = 1, pa smo dobili da je

lim (sin x)tg x = 1.


x→0+0

f) Budući je arcsin 1 = π
2, imamo neodredeni oblik 1−∞ kojeg računamo kao što
slijedi. Stavimo li
 1
 1−x
2
L = lim arcsin x ,
x→1−0 π
logaritmiranjem dobijemo
 1
 1−x  1
 1−x
2 2
ln L = ln lim arcsin x = lim ln arcsin x
x→1−0 π x→1−0 π
ln π2 arcsin x
  
1 2
= lim · ln arcsin x = lim .
x→1−0 1 − x π x→1−0 1−x
0
Budući je time dobiven neodredeni oblik 0, primjenimo L’Hospitalovo pravilo
pa slijedi
1 2 1
 2
0 2 · ·√
ln
arcsin xπ π arcsin x π 1 − x2
ln L = lim = lim
x→1−0 (1 − x)0 x→1−0 −1
1 1
= − lim √ =−π = −∞.
2 · 0+
x→1−0 arcsin x · 1−x 2
138 DERIVACIJE I PRIMJENE

Sada je
eln L = e−∞
pa je L = 0. Dakle,
 1
 1−x
2
lim arcsin x = 0.
x→1−0 π

g) Direktno računanje zadanog limesa daje neodredeni oblik ∞0 . Stavimo li


 tg x
1
L = lim ,
x→0+0 x

logaritmiranjem slijedi
 tg x  tg x  
1 1 1
ln L = ln lim = lim ln = lim tg x ln
x→0+0 x x→0+0 x x→0+0 x
 
1
ln
x
= lim .
x→0+0 ctg x


Budući da smo dobili neodredeni oblik ∞ , primijenimo L’Hospitalovo pravilo.
Sada je
  0  
1 1 1
ln 1 · − 2
x2

x x sin x
ln L = lim = lim = lim x=1·0=0
x→0+0 (ctg x)0 x→0+0 1 x→0+0 x
− 2
sin x
pa je
eln L = e0 ,
odnosno  tg x
1
lim = 1.
x→0+0 x
5.11 Lokalni ekstremi 139

5.11 Lokalni ekstremi


Odredite lokalne ekstreme funkcije f zadane s:

ln x − ln2 x
a) f (x) = e ,
x
2 2
b) f (x) = x 3 (1 − x) 3 .

Rješenje.

a) Izračunajmo prvu derivaciju funkcije f . Vrijedi


1
· x − ln x · 1 − ln2 x ln x − ln2 x 1
f 0 (x) = x
·e + ·e · (−2 ln x) ·
x2 x x
1 − ln x − ln2 x ln2 x − ln2 x
= · e − 2 ·e
x2 x2
1 2
= 2 · e− ln x · 1 − ln x − 2 ln2 x .

x
Prema [M1, teorem 5.12], nužan uvjet za postojanje ekstrema u točki x0 je
f 0 (x0 ) = 0. Budući je za svako x > 0

1 2

2
· e− ln x > 0,
x
jednadžba f 0 (x) = 0 se svodi na

1 − ln x − 2 ln2 x = 0.

Uvrštavanjem t = ln x dobivamo kvadratnu jednadžbu

1 − t − 2t2 = 0,

čija su rješenja t1 = −1 i t2 = 21 . Stoga za rješenja polazne jednadžbe x1 i x2


vrijedi
1
ln x1 = −1 i ln x2 = ,
2
pa su
1 √
x1 = i x2 = e.
e
Dovoljne uvjete za postojanje ekstrema u dobivenim stacionarnim točkama x1
i x2 funkcije f provjerimo korištenjem [M1, teorem 5.14]. Područje definicije
funkcije f je D(f ) = h0, +∞i. Odredimo za koje x ∈ D(f ) je f 0 (x) > 0, odnosno

1 − ln x − 2 ln2 x > 0.

Uvrštavanjem t = ln x dobivamo kvadratnu nejednadžbu

1 − t − 2t2 > 0,
140 DERIVACIJE I PRIMJENE


čije rješenje glasi√t ∈ h−1, 21 i, odakle je ln x ∈ h−1, 21√i, odnosno x ∈ h 1e , ei.
Dakle, za x ∈ h 1e , ei je f 0 (x) > 0, pa za x ∈ h0, 1/ei ∪ h e, ∞i vrijedi f 0 (x) < 0.
Budući je
√ 
 
1 1
f = −1 i f e = √ 4
,
e 2 e3
zadana funkcija ima lokalni minimum u točki
 
1
T1 = , −1 ,
e
a lokalni maksimum u točki

 
1
T2 = e, √
4
.
2 e3

b) Izračunajmo prvu derivaciju funkcije f . Vrijedi


2 −1 2 2 2 −1 2 1h 2
−1
i
f 0 (x) =x 3 (1 − x) 3 − x 3 · (1 − x) 3 = x− 3 (1 − x) 3 − x (1 − x) 3
3 3 3
2 −1 − 1 2 1 − 2x 2(1 − 2x)
= x 3 (1 − x) 3 (1 − x − x) = = p .
3 3 x 31 (1 − x) 13 3 3 x(1 − x)

Provjerimo nužan uvjet postojanja ekstrema korištenjem [M1, teorem 5.12]. Iz


f 0 (x) = 0 slijedi 1 − 2x = 0 pa je stacionarna točka zadane funkcije x1 = 12 .
Dovoljne uvjete provjerimo pomoću prve derivacije. Odredimo za koje x ∈ R je
f 0 (x) > 0, što se svodi na
1 − 2x
> 0.
x(1 − x)
Rješenja ove nejednadžbe su svi x ∈ h0, 21 i ∪ h1, +∞i. Stoga je f 0 (x) < 0 za sve
x ∈ h−∞, 0i ∪ h 21 , 1i. Prema [M1, teorem 5.13] je točka
 
1 1
T1 = ,√
2 3 16
lokalni maksimum funkcije f .
Nadalje, zadana funkcija nije derivabilna u točkama x2 = 0 i x3 = 1 pa su to
kritične točke. Za točku x2 = 0 vrijedi
2(1 − 2x)
lim f 0 (x) = lim p = −∞,
x→0−0 x→0−0 3 3 x(1 − x)

pa je za x < 0 funkcija f padajuća, dok je


2(1 − 2x)
lim f 0 (x) = lim p = +∞,
x→0+0 x→0+0 3 3 x(1 − x)

pa je za x > 0 funkcija f rastuća.


Za x3 = 1 je
2(1 − 2x)
lim f 0 (x) = lim p = −∞,
x→1−0 x→1−0 3 3 x(1 − x)
5.12 Lokalni ekstremi parametarski zadane funkcije 141

pa je za x < 1 funkcija f padajuća, dok je

2(1 − 2x)
lim f 0 (x) = lim p = +∞,
x→1+0 x→1+0 3 3 x(1 − x)

pa je za x > 1 funkcija f rastuća. Slijedi da funkcija f ima lokalne minimume


(šiljke) u točkama T2 (0, 0) i T3 (1, 0).

5.12 Lokalni ekstremi parametarski zadane funkcije


Odredite lokalne ekstreme funkcije zadane parametarski s

x(t) = t + sin t,
y(t) = 1 − cos t.

Rješenje. Pravilo za deriviranje parametarski zadane funkcije iz [M1, §5.4] daje

sin t
f 0 (x) = .
1 + cos t
Jednadžba f 0 (x) = 0 se svodi na jednadžbu

sin t = 0,

čije rješenje je
t = kπ, k ∈ Z.
Za točke iz područje definicije funkcije f 0 je 1 + cos t 6= 0, odnosno

t 6= (2k + 1) π,

pa su stacionarne točke
t = 2kπ, k ∈ Z.
Ispitajmo dovoljne uvjete postojanja ekstrema prema [M1, teorem 5.14] za dobivene
stacionarne točke. Vrijedi
1
f 00 (x) = 2,
(1 + cos t)
pa je
1
f 00 (2kπ) =
> 0.
4
Stoga zadana funkcija ima lokalne minimume u točkama

Tk = (2kπ, 0) , k ∈ Z.

Nadalje, kritične točke su

x = (2k + 1)π, k ∈ Z.
142 DERIVACIJE I PRIMJENE

Ispitajmo dovoljne uvjete postojanja ekstrema. Vrijedi


 
0 sin t 0
lim f (x) = lim = = lim − ctg t = ∓∞.
x→(2k+1)π±0 t→(2k+1)π±0 1 + cos t 0 t→(2k+1)π±0

Dakle, s lijeve strane točke x = (2k + 1)π funkcija f je rastuća, dok je s desne strane
te točke funkcija f padajuća. Stoga funkcija f ima lokalne maksimume u točkama

Tk = ((2k + 1)π, 2) , k ∈ Z.

5.13 Lokalni ekstremi i intervali monotonosti


Odredite lokalne ekstreme i intervale monotonosti funkcije f zadane s
x √
f (x) = − 3 x.
3

Rješenje. Zadana funkcija je definirana za svaki x ∈ R. Da bismo pomoću [M1,


teorem 5.11] ispitali intervale rasta i pada funkcije, odredimo njenu prvu derivaciju.
Vrijedi √3
0 1 1 1 x2 − 1
f (x) = − 3 √ = · √ 3
.
3 3 x2 3 x2
Budući je f 0 (x) = 0 za x1 = −1 i x2 = 1, stacionarne točke su

x1 = −1 i x2 = 1.

Nejednakost f 0 (x) > 0 vrijedi ako je x2 − 1 > 0, odnosno x2 > 1, pa je
3

f 0 (x) > 0, za x ∈ h−∞, −1i ∪ h1, +∞i

i
f 0 (x) < 0, za x ∈ h−1, 0i ∪ h0, 1i.
Dakle, funkcija f je rastuća na h−∞, −1i ∪ h1, +∞i, a padajuća na h−1, 0i ∪
h0, 1i. Prema [M1, teorem 5.13] slijedi da je točka T1 (−1, 32 ) lokalni maksimum, a
T2 (1, − 23 ) lokalni minimum.
Promotrimo još kritičnu točku x3 = 0 u kojoj nije definirana prva derivacija. Zbog

lim f 0 (x) = −∞,


x→0±0

f pada slijeva i zdesna od x3 , pa u x3 nema lokalni ekstrem.

5.14 Točke infleksije


Odredite a ∈ R takav da funkcija f zadana s
x+a
f (x) =
x2 + a
5.14 Točke infleksije 143

ima točku infleksije u x = 1, a zatim odredite sve točke infleksije funkcije f .


Rješenje. Izračunajmo drugu derivaciju funkcije f . Vrijedi

1 · (x2 + a) − (x + a) · 2x x2 + 2ax − a
f 0 (x) = = − ,
(x2 + a)2 (x2 + a)2

pa je

(2x + 2a) · (x2 + a)2 − (x2 + 2ax − a) · 2(x2 + a) · 2x


f 00 (x) = −
(x2 + a)4
2 [(x + a) · (x2 + a) − (x2 + 2ax − a) · 2x]
=−
(x2 + a)3
2(x3 + 3ax2 − 3ax − a2 )
= .
(x2 + a)3

Prema [M1, teorem 5.16], nužan uvjet da funkcija f ima točku infleksije u x = 1
je f 00 (1) = 0, odnosno
2(1 − a2 )
= 0.
(1 + a)3
Ova jednadžba ima dva rješenja a1 = −1 i a2 = 1. Za a1 = −1 dobivamo funkciju

x−1 1
f (x) = 2
= , x 6= −1,
x −1 x+1

koja nema točaka infleksije. Za a2 = 1 dobivamo funkciju

x+1
f (x) = .
x2 + 1

Njena druga derivacija je

2(x3 + 3x2 − 3x − 1) 2(x − 1)(x2 + 4x + 1)


f 00 (x) = = .
(x2 + 1)3 (x2 + 1)3

Rješenja jednadžbe f 00 (x) = 0 su


√ √
x1 = 1, x2 = −2 + 3 i x3 = −2 − 3.

Izračunajmo još vrijednost treće derivacije u dobivenim točkama. Vrijedi

2 [(3x2 + 6x − 3)(x2 + 1)3 − (x3 + 3x2 − 3x − 1) · 3(x2 + 1)2 · 2x]


f 000 (x) =
(x2 + 1)6
6 [(x2 + 2x − 1)(x2 + 1) − (x3 + 3x2 − 3x − 1) · 2x]
= .
(x2 + 1)4

Uvrštavanjem vidimo da je f 000 (xi ) 6= 0 za i = 1, 2, 3 pa, prema [M1, teorem 5.18],


funkcija f ima točke infleksije u x1 , x2 i x3 i traženi parametar je a = 1.
144 DERIVACIJE I PRIMJENE

5.15 Točke infleksije i intervali zakrivljenosti


Odredite intervale konveksnosti, konkavnosti i točke infleksije funkcije
2
f (x) = e−x .

Rješenje. Intervale konveksnosti i konkavnosti odredit ćemo pomoću [M1, teorem


5.15]. Iz
2
f 0 (x) = −2xe−x
dobivamo
2
f 00 (x) = 2 2x2 − 1 e−x .


Iz f 00 (x) = 0 slijedi
2x2 − 1 = 0.
2
jer je 2e−x 6= 0, za svaki x ∈ R. Rješenja ove jednadžbe su
√ √
2 2
x1 = − i x2 = .
2 2
2
Štoviše, zbog 2e−x > 0 je nejednadžba f 00 (x) > 0 ekvivalentna s 2x2 − 1 > 0.
Dakle, za |x| > √12 vrijedi f 00 (x) > 0, pa je funkcija f strogo konveksna na skupu
√ √
h−∞, − 2 2
2 i ∪ h 2 , +∞i, dok za |x| < √1
2
vrijedi f 00 (x) < 0, pa je funkcija f strogo
√ √
2 2
konkavna na intervalu h− 2 , 2 i. Budući je
√ ! √ √ ! √
2 e 2 e
f − = i f = ,
2 e 2 e

prema [M1, teorem 5.16], točke infleksije zadane funkcije su


√ √ ! √ √ !
2 e 2 e
T1 − , i T2 , .
2 e 2 e

5.16 Geometrijski ekstrem I


Odredite maksimalan volumen kružnog stošca izvodnice s (vidi sliku 5.1).
Rješenje. Volumen stošca polumjera r i visine h iznosi
1 2
V (r) = πr h.
3

Ako izrazimo visinu stošca preko polumjera r i izvodnice s formulom h = s2 − r2 ,
volumen možemo izraziti kao funkciju varijable r,
1 2p 2
V (r) = πr s − r2 .
3
5.17 Geometrijski ekstrem II 145

h s

Slika 5.1: Presjek kružnog stošca

Trebamo odrediti onu vrijednost polumjera r za koju je vrijednost funkcije V (r)


maksimalna pa najprije trebamo riješiti jednadžbu V 0 (r) = 0. Budući je
 
0 1 p
2 1
V (r) = π 2r · s − r + r · √
2 2 · (−2r)
3 2 s2 − r2
r2
 p 
1
= πr 2 · s2 − r2 − √
3 s2 − r2
2 2 2
1 2s − 2r − r πr(2s2 − 3r2 )
= πr √ = √ ,
3 s2 − r2 3 s2 − r2
jednadžba V 0 (r) = 0 se svodi na jednadžbu r(2s2 − 3r2 ) = 0. Budući da je r > 0,
jedino ješenje ove jednažbe je r
2
r= s.
3
S obzirom da, uz zadanu izvodnicu s kružni stožac maksimalnog volumena postoji,
za dobiveni r nije potrebno provjeravati dovoljne uvjete iz [M1, teorem 5.14].
Maksimalan volumen kružnog stošca izvodnice s iznosi
v
r ! r !2 u r !2
2 1 2 u 2 2π
V =V s = π s t 2
s − s = √ s3 .
3 3 3 3 9 3

5.17 Geometrijski ekstrem II


Presjek kanala za dovod vode ima oblik pravokutnika s polukrugom (vidi sliku 5.2).
Uz zadanu površinu P presjeka izračunajte polumjer polukruga tako da troškovi
izgradnje budu što manji, ako su troškovi proporcionalni opsegu presjeka. Ispitajte
dovoljne uvjete.
Rješenje. Uz oznake kao na slici 5.2, za površinu P presjeka kanala vrijedi

r2 π
P = 2rv + ,
2
146 DERIVACIJE I PRIMJENE

2r

Slika 5.2: Presjek kanala

odakle je
r2 π
 
1
v= P− .
2r 2
Uvrštavanjem u opseg O presjeka kanala dobivamo da je
r2 π
  
1 π  P
O = rπ + 2r + 2v = rπ + 2r + P− = +2 r+ ,
r 2 2 r
pa s O možemo smatrati funkcijom varijable r. Trebamo odrediti r takav da opseg
O bude što manji pa najprije trebamo riješiti jednadžbu O0 (r) = 0. Budući je
π  P
O0 (r) = + 2 − 2,
2 r
jednadžba O0 (r) = 0 se svodi na
P π+4
= ,
r2 2
a odatle je
2P
r2 = .
π+4
Jer je r > 0, jedino rješenje je r
2P
r= .
π+4
Ispitajmo dovoljne uvjete. Iz
2P
O00 (r) =
r3
i P > 0 slijedi r !
00 2P 2P
O = r 3 > 0,
π+4 2P
π+4
pa, prema [M1, teorem 5.14], funkcija O ima minimum u dobivenom r. Zbog
proporcionalnosti su za taj r i troškovi izgradnje kanala minimalni.
5.18 Geometrijski ekstrem III 147

5.18 Geometrijski ekstrem III


Odredite stranice pravokutnika maksimalne površine upisanog u prvi kvadrant elipse
x2 y2
+ =1
18 2
(vidi sliku 5.3). Ispitajte dovoljne uvjete.

T = (a,b)
b

Slika 5.3: Pravokutnik upisan u prvi kvadrant elipse

Rješenje. Površina pravokutnika sa stranicama a i b iznosi


P = ab.
Budući je pravokutnik upisan u prvi kvadrant elipse, točka T (a, b) zadovoljava njenu
jednadžbu i vrijedi b > 0. Stoga je
b2 a2
=1− ,
2 18
1
b = (18 − a2 ),
2
9
1p
b= 18 − a2 .
3
pa je površina
1 p
P = a 18 − a2
3
i možemo je smatrati funkcijom varijable a. Izračunajmo prvu derivaciju. Vrijedi
9 − a2
 
1 p 1 2
P 0 (a) = 18 − a2 + a · √ · (−2a) = · √ .
3 2 18 − a2 3 18 − a2
Jednažba P 0 (a) = 0 se svodi na 9 − a2 = 0. Zbog a > 0 je jedino rješenje a = 3, a
uvrštavanjem u jednadžbu elipse dobivamo b = 1.
Ispitajmo sada dovoljne uvjete. Izračunajmo drugu derivaciju. Vrijedi
√ 1
−2a · 18 − a2 − (9 − a2 ) · √ · (−2a)
2 2 18 − a2
P 00 (a) = · √ .
3 ( 18 − a2 )2
148 DERIVACIJE I PRIMJENE

Za a = 3 vrijedi 9 − a2 = 0, pa je

002 −2 · 3 · 18 − 32 − 0 4
P (3) = · √ = − < 0.
3 2
( 18 − 3 ) 2 3

Prema [M1, teorem 5.14], slijedi da je površina P (3) maksimalna.

5.19 Geometrijski ekstrem IV


Odredite točku T takvu da tangenta na krivulju y = e−x u točki T s koordinatnim
osima zatvara trokut maksimalne površine (vidi sliku 5.4).

T2

T
y(a)

a T1

Slika 5.4: Trokut omeden tangentom i koordinatnim osima

Rješenje. Označimo apcisu točke T s a. Tada jednadžba tangente t na krivulju


y = e−x u točki T glasi
y − y(a) = y 0 (a)(x − a),
odnosno
y − e−a = −e−a (x − a). (5.4)
Neka tangenta t siječe x-os u točki T1 , a y-os u točki T2 . Uvrštavanjem redom y = 0
i x = 0 u (5.4) dobivamo

T1 (a + 1, 0), T2 (0, (a + 1)e−a ).

Stoga površina trokuta omedenog tangentom t i koordinatnim osima iznosi


1
P = (a + 1)2 e−a ,
2
i možemo je smatrati funkcijom varijable a. Vrijedi
1 
P 0 (a) = 2(a + 1) e−a + (a + 1)2 (−e−a )

2
1 1
= (a + 1)e−a [2 − (a + 1)] = (a + 1)(−a + 1)e−a
2 2
5.20 Tok funkcije I 149

pa jednadžba P 0 (a) = 0 ima dva rješenja,

a1 = −1 i a2 = 1.

Sada trebamo provjeriti dovoljne uvjete iz [M1, teorem 5.14]. Iz


1 1 1
P 00 (a) = [(1 − a2 ) e−a ]0 = [−2a e−a + (1 − a2 ) (−e−a )] = (a2 − 2a − 1)e−a
2 2 2
slijedi

P 00 (−1) = e > 0,
1
P 00 (1) = − < 0.
e
Dakle, funkcija P ima minimum u a = −1, a maksimum u a = 1. Tražena točka je
T (1, 1e ).

5.20 Tok funkcije I


Ispitajte tok i skicirajte graf funkcije f zadane s
2
f (x) = x2 + .
x

Rješenje. Tok funkcije ispitujemo prema postupku opisanim u [M1, §5.9].

1. Područje definicije
Područje definicije zadane funkcije ne uključuje nulu, odnosno D(f ) = R\{0}.
2. Parnost
Vrijedi
2 2 2
f (−x) = (−x) + = x2 − .
−x x
Budući je f (−x) 6= f (x) i f (−x) 6= −f (x), promatrana funkcija nije ni parna
ni neparna.
3. Periodičnost
Funkcija nije periodična jer je elementarna i ne sadrži neku od trigonometrij-
skih funkcija.
4. Nul-točke
Da bismo odredili nul-točke funkcije riješimo jednadžbu f (x) = 0. Vrijedi

2 x3 + 2 √
x2 + =0 ⇔ = 0 ⇔ x3 + 2 = 0 ⇔ x= 3
−2
x √ x
3
⇔ x = − 2,

pa je x = − 3 2 nul-točka zadane funkcije.
150 DERIVACIJE I PRIMJENE

5. Asimptote

a) Vertikalne asimptote
Točka x1 = 0 je jedini konačni rub domene i vrijedi

lim f (x) = −∞, lim f (x) = +∞,


x→0−0 x→0+0

pa je pravac x = 0 jedina vertikalna asimptota funkcije f .


b) Horizontalne asimptote
U lijevom i desnom rubu domene vrijedi

lim f (x) = +∞, lim f (x) = +∞.


x→−∞ x→+∞

Dakle, funkcija f nema horizontalnu asimptotu ni na lijevoj ni na desnoj


strani.
c) Kose asimptote
Računajući limese

f (x) x3 + 2
lim = lim = ±∞,
x→±∞ x x→±∞ x2

zaključujemo da funkcija f nema ni kose asimptote.

6. Ekstremi
Prva derivacija glasi

2 2x3 − 2 x3 − 1
f 0 (x) = 2x − = = 2 · .
x2 x2 x2
Područje definicije derivacije jednako je Df 0 = R \ {0}. Dakle, x1 = 0 je
kritična točka funkcije f . Rješavanjem f 0 (x) = 0 vidimo da je stacionarna
točka funkcije (druga kritična točka) x2 = 1. Dovoljne uvjete ekstrema pro-
vjerimo pomoću prve derivacije. Vrijedi:

a) Za x ∈ h−∞, 0i je f 0 (x) < 0 pa je funkcija f strogo padajuća na intervalu


h−∞, 0i.
b) Za x ∈ h0, 1i je takoder f 0 (x) < 0 i funkcija f je strogo padajuća na tom
intervalu.
c) Za x ∈ h1, +∞i je f 0 (x) > 0 pa je funkcija f strogo rastuća na intervalu
h1, +∞i.

Dakle, zadana funkcija ima lokalni minimum u točki x2 = 1.

7. Intervali monotonosti
Intervale monotonosti smo odredili u prethodnom koraku: funkcija je strogo
padajuća na intervalima h−∞, 0i i h0, 1i, a strogo rastuća na intervalu h1, +∞i.
5.21 Tok funkcije II 151

8. Intervali zakrivljenosti
Druga derivacija glasi

4 2x3 + 4 x3 + 2
f 00 (x) = 2 + = = 2 · .
x3 x3 x3

Iz predznaka druge derivacije,


√ prema [M1, teorem 5.15], slijedi
√ da je funkcija
f konkavna na intervalu h− 3 2, 0i i konveksna na h−∞, − 3 2i ∪ h0, +∞i.
9. Točke infleksije

Rješenje jednadžbe f 00 (x) = 0 je točka x3 = − 3 2. Budući je
12
f 000 (x) = − ,
x4
√  √
slijedi f 000 − 3 2 6= 0 pa funkcija f ima točku infleksiju u x3 = − 3 2.
10. Graf funkcije
Graf funkcije je prikazan na slici 5.5.

3
3
!!!!
!
- 2 1

2
Slika 5.5: Graf funkcije f (x) = x2 + .
x

5.21 Tok funkcije II


Ispitajte tok i skicirajte graf funkcije f zadane s

f (x) = 1 − x2 e−x .


Rješenje. Prema postupku opisanom u [M1, §5.9] ispitujemo sljedeće:

1. Područje definicije
Područje definicije zadane funkcije je D(f ) = R.
152 DERIVACIJE I PRIMJENE

2. Parnost
Funkcija f nije ni parna ni neparna jer je
f (−x) = (1 − x2 )ex .

3. Periodičnost
Funkcija nije periodična jer je elementarna i ne sadrži neku od trigonometrij-
skih funkcija.
4. Nul-točke
Rješavanjem jednadžbe f (x) = 0 dobivamo da su nul-točke x1 = −1 i x2 = 1.
5. Asimptote
a) Vertikalne asimptote
Funkcija f nema vertikalnih asimptota, jer je D(f ) = R.
b) Horizontalne asimptote
Na lijevoj strani vrijedi
lim f (x) = lim 1 − x2 e−x = −∞

x→−∞ x→−∞

pa funkcija nema horizontalnu asimptotu na lijevoj strani. Korištenjem


L’Hospitalovog pravila izračunamo da je
1 − x2 −2x −2
lim f (x) = lim x
= lim x
= lim =0
x→+∞ x→+∞ e x→+∞ e x→+∞ ex

pa je pravac y = 0 horizontalna asimptota na desnoj strani.


c) Kose asimptote
Na lijevoj strani primjenom L’Hospitalovog pravila dobivamo da je
f (x) 1 − x2 −2x −2
lim = lim = lim x = lim =0
x→−∞ x x→−∞ xex x→−∞ e + xex x→−∞ 2ex + xex

pa funkcija f nema kosu asimptotu u lijevoj strani. Funkcija f nema kosu


asimptotu niti na desnoj strani, jer u toj strani ima horizontalnu asimptotu.
6. Ekstremi
Prva derivacija glasi
f 0 (x) = −2xe−x − 1 − x2 e−x = e−x (x2 − 2x − 1),


pa se f 0 (x) = 0 svodi na x2 − 2x − 1 = 0. Stoga su stacionarne točke funkcije


f √ √
x3 = 1 − 2 i x4 = 1 + 2.
Druga derivacija je jednaka
f 00 (x) = −e−x x2 − 2x − 1 + e−x (2x − 2) = e−x 4x − x2 − 1 .
 
√  √
Budući je f 00 1 − 2 < 0, funkcija f ima u točki x3 = 1 − 2 lokalni
√ √
maksimum, a kako je f 00 1 + 2 > 0, funkcija f ima u točki x4 = 1 + 2


lokalni minimum. Vrijedi


 √   √ 
f 1 − 2 ≈ f (−0.41) ≈ 1.23 i f 1 + 2 ≈ f (2.41) ≈ −0.43.
5.22 Tok funkcije III 153

7. Intervali monotonosti
Iz
√ predznaka
√ prve derivacije slijedi da je f strogo padajuća na intervalu h1 −
2, 1 + 2i, dok je izvan njega strogo rastuća.

8. Intervali zakrivljenosti

√ predznaka druge derivacije slijedi da je funkcija f konveksna na h2− 3, 2+
Iz
3i, a inače konkavna.

9. Točke infleksije
Jednadžba f 00 (x) = 0 se svodi na x2 − 4x + 1 = 0 pa su njena rješenja
√ √
x5 = 2 − 3 i x6 = 2 + 3.
√  √
Kako je f 000 2 ± 3 6= 0, funkcija f u točkama x5,6 = 2 ± 3 ima točke
infleksije i vrijedi
 √   √ 
f 2 − 3 ≈ f (0.27) ≈ 0.7 i f 2 + 3 ≈ f (3.73) ≈ −0.31.

10. Graf funkcije


Graf funkcije je prikazan na slici 5.6.

-1 1

Slika 5.6: Graf funkcije f (x) = 1 − x2 e−x .




5.22 Tok funkcije III


Odredite tok i skicirajte graf funkcije f zadane s

ln 2x
f (x) = √ .
x

Rješenje. Koristeći upute dane u [M1, §5.9], ispitujemo sljedeće:


154 DERIVACIJE I PRIMJENE

1. Područje definicije
Domena funkcije f je D(f ) = h0, ∞i.

2. Parnost
Područje definicije nije simetrično pa nema smisla ispitivati parnost.

3. Periodičnost
Funkcija f je elementarna i ne sadrži neku od trigonometrijskih funkcija pa
nije periodična.

4. Nul-točke
1
Rješavanjem jednadžbe f (x) = 0 dobivamo da je x1 = 2 nul-točka funkcije f .

5. Asimptote

a) Vertikalne asimptote
Domena funkcije ima otvoren lijevi rub i vrijedi

1
lim f (x) = lim ln 2x · √ = (−∞) · (+∞) = −∞.
x→0+0 x→0+0 x

Stoga je pravac x = 0 desna vertikalna asimptota funkcije f .


b) Horizontalne asimptote
Postojanje horizontalnih asimptota ima smisla provjeravati samo na desnoj
strani. Primjenom L’Hospitalovog pravila dobivamo

1
ln 2x x = lim √2 = 0.
lim f (x) = lim √ = lim
x→+∞ x→+∞ x x→+∞ 1 x→+∞ x

2 x

Dakle, pravac y = 0 je desna horizontalna asimptota.


c) Kose asimptote
Postojanje kose asimptote takoder ima smisla provjeravati samo na desnoj
strani. Funkcija nema kosu asimptotu na desnoj strani, jer ima horizon-
talnu.

6. Ekstremi
Prva derivacija je jednaka

1 √ 1
· x − ln 2x · √
x 2 x 2 − ln 2x
f 0 (x) = = √ .
x 2x x

Vrijedi

e2
f 0 (x) = 0 ⇔ 2 − ln 2x = 0 ⇔ 2x = e2 ⇔ x= .
2
5.23 Tok funkcije IV 155

e2
Dakle, x2 = 2 je stacionarna točka funkcije f . Druga derivacija funkcije f
glasi
1 √ √
− · 2x x − (2 − ln 2x) · 3 x 3 ln 2x − 8 3 ln 2x − 8
00
f (x) = x = = √ .
5
4x3 4x 2 4x2 x
2
e2
Budući je f 00 ( e2 ) < 0, funkcija f ima lokalni maksimum u točki x2 = 2 i

vrijedi f (x2 ) = 2 e 2 .

7. Intervali monotonosti
Zbog toga što područje definicije funkcije f sadrži samo pozitivne realne bro-
jeve
e2
f 0 (x) > 0 ⇔ 2 − ln 2x > 0 ⇔ x < .
2
2
Stoga je funkcija f strogo rastuća na intervalu h0, e2 i, a strogo padajuća na
2
h e2 , +∞i.

8. Intervali zakrivljenosti
Vrijedi
8
e3
f 00 (x) > 0 ⇔ 3 ln 2x − 8 > 0 ⇔ x>
2
8
pa je funkcija f konkavna na intervalu h0, 12 e 3 i, a konveksna na intervalu
8
h 21 e 3 , +∞i.

9. Točke infleksije
8
Rješenje jednadžbe f 00 (x) = 0 je x3 = e3
2 i f 00 mijenja predznak u toj točki.
8
e3
Stoga iz [M1, teorem 5.17] slijedi da funkcija f ima točku infleksije u x3 = 2 .

10. Graf funkcije


Graf funkcije je prikazan na slici 5.7.

5.23 Tok funkcije IV


Ispitajte tok i skicirajte graf funkcije f zadane s

f (x) = 2 sin(2x) + sin(4x)

bez računanja točaka infleksije i intervala zakrivljenosti.


Rješenje.

1. Područje definicije
Domena funkcije je D(f ) = R.
156 DERIVACIJE I PRIMJENE

1 ã2 ã83
€€€
2
€€€€2€ €€€€€€€
2
€

ln 2x
Slika 5.7: Graf funkcije f (x) = √ .
x

2. Parnost
Vrijedi

f (−x) = 2 sin(−2x) + sin(−4x) = −2 sin(2x) − sin(4x) = −f (x),

pa je funkcija neparna.

3. Periodičnost
Funkcija f je periodična s periodom π jer vrijedi

f (x + π) = 2 sin(2x + 2π) + sin(4x + 4π) = 2 sin(2x) + sin(4x) = f (x)

i to je najmanji broj s tim svojstvom. Stoga je dovoljno ispitati tok funkcije


f na intervalu [0, πi.

4. Nul-točke
Riješimo jednadžbu f (x) = 0 za x ∈ [0, πi. Zbog

f (x) = 2 sin(2x)+sin(4x) = 2 sin(2x)+2 sin(2x) cos(2x) = 2 sin(2x)[1+cos(2x)]

imamo dva slučaja

sin(2x) = 0 ili cos(2x) = −1.


π
Dakle, nul-točke iz [0, πi su x0 = 0 i x1 = 2.

5. Asimptote
Vertikalnih asimptota nema jer je D(f ) = R, a horizontalne i kose nećemo
tražiti budući da ispitujemo tok funkcije samo na [0, πi.

6. Ekstremi
5.23 Tok funkcije IV 157

Odredimo prvo stacionarne točke. Zbog


f 0 (x) = 4 [cos(2x) + cos(4x)] = 4[cos(2x) + 2 cos2 (2x) − 1],
uvjet f 0 (x) = 0 i supstitucija t = cos(2x) daju kvadratnu jednadžbu
2t2 + t − 1 = 0
koja ima rješenja t1 = −1 i t2 = 21 , pa stacionarne točke zadovoljavaju
1
cos(2x) = −1 ili cos(2x) = .
2
Rješenja iz [0, πi su
π π 5π
x1 = , x2 = i x3 = .
2 6 6
Još primijetimo da funkcija nema točaka u kojima f 0 nije definirana. Lokalne
ekstreme odredimo prema predznaku druge derivacije u dobivenim stacionar-
nim točkama. Vrijedi
f 00 (x) = −8 [sin(2x) + 2 sin(4x)] .
Stoga
π √ π
f 00 = −12 3 < 0 ⇒ u točki x = funkcija ima lokalni maksimum,
6  6
5π √ 5π
f 00 = 12 3 > 0 ⇒ u točki x = funkcija ima lokalni minimum.
6 6
Nadalje,
f 000 (x) = −16[cos(2x) + 4 cos(4x)],
pa zbog
π π π
f 00 = 0 i f 000 = −48 6= 0 ⇒ u točki x = je točka infleksije.
2 2 2
7. Intervali monotonosti
Točke x1 , x2 i x3 dijele interval [0, πi na četiri dijela i dovoljno je na svakom
od njih ispitati predznak prve derivacije u proizvoljno odabranoj točki jer se
on ne mijenja unutar intervala.
 √ 
a) Za 0, π6 je f 0 12 π
= 4 12 + 23 > 0.
 

b) Za π6 , π2 je f 0 π3 = −4 < 0.
 

c) Za π2 , 5π je f 0 2π
 
6 3 = −4 < 0.
 √ 
d) Za 6 , π je f 0 12 = 4 12 + 23 > 0.
 5π 11π


da je f rastuća na intervalima 0, π6 i 5π
 
Slijedi
π 5π
6 , π , a padajuća na intervalu
6, 6 .

8. Graf funkcije
Graf funkcije je prikazan na slici 5.8. Skiciramo prvo dio grafa na intervalu
[0, πi i dalje proširimo po periodičnosti.
158 DERIVACIJE I PRIMJENE

"######
3 3
€€€€€€€€€€€€€€
2
€

Π Π 5Π
-Π €€€6 €€€2 €€€€€€
6
€ Π 2Π

"######
3 3
- €€€€€€€€€€€€€€
2
€

Slika 5.8: Graf funkcije f (x) = 2 sin(2x) + sin(4x).

5.24 Zadaci za vježbu


1. Odredite derivaciju funkcije f zadane s:

a) f (x) = x2 + x3 + sin x,
b) f (x) = (x2 − x + 1)(x4 + 2),
x
c) f (x) = 2 ,
x +1

d) f (x) = x + π,
xn+1 1
e) f (x) = − ,
n+1 n

1− x
f) f (x) = √ ,
1+ 3x
g) f (x) = sin x + tg x,
h) f (x) = cos x · (1 + ctg x),
i) f (x) = arcsin x + arccos x,
 x
2
j) f (x) = ex + 2x + ,
3
k) f (x) = ln x + log x,
ctg x
l) f (x) = + 3xex .
x ln x
2. Odredite derivaciju kompozicije funkcija f zadane s:

a) f (x) = ln(sin x),



b) f (x) = xex ,
p 1
c) f (x) = x2 − ex + arcsin ,
x
5.24 Zadaci za vježbu 159

r
1+x
d) f (x) = ln ,
1−x
x2 + sin 2x
e) f (x) = ,
ln x + cos(2x + 3)
x
f) f (x) = e−x + 2sin 2 + sin2 x,
 p 
g) f (x) = ln x − x2 + 1 ,

h) f (x) = x · tg x,
 9
t−2
i) f (t) = ,
2t + 1
p
j) f (x) = arctg(ln x) + ln(x2 + 1),
1
k) f (x) = x2 ,
5

xex
l) f (x) = e ,
x−1
m) f (x) = ln cos ,
x

2
n) f (x) = 4− log2 1−x ,
1 x cos x
o) f (x) = ln tg − ,
2 2 2 sin2 x
√ !
1 + sin x √
p) f (x) = ln √ + 2 arctg sin x.
1 − sin x

3. Odredite derivaciju funkcije f zadane s:


a) f (x) = xsin x ,
(x2 + 2x + 3)15 (2x + 5)10
b) f (x) = ,
(5x − 9)13

x
c) f (x) = ln sin x,
p
(x − 2)(x − 4)
d) f (x) = ,
(x + 1)(x + 3)

e) f (x) = x x.
4. Odredite derivaciju implicitno zadane funkcije:
a) x3 y + xy 3 = ex ,
√ √ √
b) x + y = 2e,
c) x2 + y 2 y 2 = ax2 ,


d) x3 + y 3 = 3axy,
2 2 y
e) ex +y = arctg .
x
5. Izračunajte n-tu derivaciju funkcije f i njenu vrijednost u točki x0 ako je:
a) f (x) = x5 i x0 = 0,
160 DERIVACIJE I PRIMJENE

b) f (x) = cos x i x0 = π,
1 − 4x
c) f (x) = ln i x0 = 0.
1 + 4x
6. Odredite derivaciju parametarski zadane funkcije:
t(t + 1) t2 − 4t + 1
a) x(t) = , y(t) = ,
t+2 t
5


t+3
b) x(t) = sin 3t, y(t) = .
t−3
7. Odredite jednadžbu tangente i normale na krivulju y = ln cos x + 1 u točki s
apscisom x0 = 0.
x−1
8. Iz točke T (4, 1) povucite tangentu na krivulju y = i odredite diralište.
x
9. Odredite tangentu na parabolu y = x2 −7x+3 paralelnu s pravcem 5x+y−3 = 0.

10. Odredite jednadžbu tangente i normale na parabolu y = 2x2 + 4x u točkama u


kojima parabola siječe x-os.

11. Odredite jednadžbu tangente na krivulju y = ln x koja prolazi ishodištem.

12. Odredite jednadžbu tangente i normale na krivulju y = xx u točki s apcisom


x0 = 1.
 tg x
1
13. Odredite jednadžbu tangente na krivulju y = sin2 x + u točki s apsci-
2

som x0 = .
4
14. Odredite jednadžbu tangente na krivulju x arctg y − y = 0 u točki s ordinatom
y0 = 1.

15. Odredite jednadžbu tangente na cikloidu x = t − sin t, y = 1 − cos t u točki s


π
t= .
2
16. Primjenom L’Hospitalovog pravila izračunajte sljedeće limese:
tg x
a) limπ ,
x→ 2 tg 5x
aln x − 1
b) lim ,
x→1 ln x
sin 3x
c) lim √ √ ,
x→0 x+2−x− 2
d) lim ln(1 − sin x) · ctg x,
x→0
e) limπ (1 − sin x) · tg x,
x→ 2
 1 
f) lim x e x − 1 ,
x→∞
5.24 Zadaci za vježbu 161

 
1
g) lim − ctg x ,
x→0 x
 
1 1
h) lim − .
x→1 x − 1 ln x
17. Primjenom L’Hospitalovog pravila izračunajte sljedeće limese:

a) lim xx ,
x→0+0

b) lim (ln x)1−x ,


x→1+0
  x1
2
c) lim arccos x ,
x→0 π
π
tg 2x
d) lim (2 − x) ,
x→1
1
e) limπ (sin x) cos x ,
x→ 2
  1
sin x x2
f) lim .
x→0 x
18. Odredite ekstreme, točke infleksije, intervale monotonosti i intervale zakrivlje-
nosti funkcije f zadane s:

a) f (x) = 2x3 + 3x2 − 12x + 5,


b) f (x) = x2 e−x .
ex
19. Odredite intervale monotonosti funkcije f zadane s f (x) = x .

1
20. Odredite ekstreme i točke infleksije funkcije f zadane s f (x) = sin x + sin 2x.
2
1
21. Odredite ekstreme i intervale monotonosti funkcije f zadane s f (x) = √ ex .
x 1−x
22. Odredite intervale zakrivljenosti i točke infleksije funkcije f zadane s f (x) =
x3 + 3x + 2.

23. Od pravokutne ploče sa stranicama a i b odlomljen je trokut sa stranicama c i d.


Iz preostalog dijela treba izrezati novu pravokutnu ploču maksimalne površine.

24. Iz kvadratne limene ploče stranice a izrežu se kutovi tako da se od nastalog


komada može napraviti kvadratna kutija bez poklopca maksimalnog volumena.
Odredite taj volumen.

25. Na krugu polumjera r zadana je točka A. Odredite udaljenost tetive BC od


točke A paralelne tangenti u točki A takve da je površina trokuta ABC mak-
simalna.

26. Iz okruglog trupca treba istesati gredu pravokutnog presjeka tako da

a) bude što manje otpadaka,


162 DERIVACIJE I PRIMJENE

b) nosivost grede bude što veća, pri čemu je nosivost grede proporcionalna širini
i kvadratu visine grede.

27. Brod je udaljen od najbliže točke A na obali 9 km. Čovjek u brodu mora što
hitnije stići u mjesto udaljeno 15 km duž obale od točke A. Ako vesla brzinom
od 4 km/h, a pješači brzinom od 5 km/h, gdje se čovjek mora iskrcati da bi
stigao što prije u mjesto?

28. Odredite volumen najvećeg valjka upisanog u kuglu zadanog polumjera R.

29. Na kružnici x2 + y 2 = R2 odredite tangentu s diralištem u prvom kvadrantu


tako da duljina odreska te tangente medu koordinatnim osima bude minimalna.

30. Ispitajte tok i skicirajte graf funkcije f zadane s:


x−1
a) f (x) = ,
x+2
2
b) f (x) = x + 1 − ,
x
7
c) f (x) = − 1,
+3x2
2x3
d) f (x) = 2 ,
x −4
1
e) f (x) = |e x − ex|,
1 + ln x
f) f (x) = x .
1 − ln x
31. Bez računanja točaka infleksije i intervala zakrivljenosti ispitajte tok i skicirajte
graf funkcije f zadane s:
x2 −1
a) f (x) = e x2 −4 ,
 
2
b) f (x) = ln 1 + ,
x2 + x − 2
 
1
c) f (x) = x − 2 ln 1 − ,
x

x2 − 3x − 4
d) f (x) = ,
2x + 4
1
e) f (x) = x x .

5.25 Rješenja
1. a) f 0 (x) = 2x + 3x2 + cos x,
b) f 0 (x) = 6x5 − 5x4 + 4x3 + 4x − 2,
1 − x2
c) f 0 (x) = ,
x4 + 2x2 + 1
5.25 Rješenja 163

1
d) f 0 (x) = √ ,
2 x
e) f 0 (x) = xn ,
1 1 1

2 x
+ 6

6 x
+ √
3 2
3 x
f) f 0 (x) = − √ , 2
(1 + 3 x)
1
g) f 0 (x) = cos x + ,
cos2 x
cos x
h) f 0 (x) = − sin x − − cos x,
sin2 x
i) f 0 (x) = 0,
 x
2 2
j) f 0 (x) = ex + 2x ln 2 + ln ,
3 3
1 1
k) f 0 (x) = (1 + log e), log e = ,
x ln 10
1 ctg x(ln x + 1)
l) f 0 (x) = − − + 3ex + 3xex .
(sin2 x)x ln x x2 ln2 x
2. a) f 0 (x) = ctg x,
1
b) f 0 (x) = √ x (ex + xex ),
2 xe
2x − ex 1
c) f 0 (x) = √ − √ ,
2 x2 − ex |x| x2 − 1
1
d) f 0 (x) = ,
1 − x2
2x(x+cos 2x)[ln x+cos(2x+3)]−(x2 +sin 2x)[1−2x sin(2x+3)]
e) f 0 (x) = x[ln x+cos(2x+3)]2 ,
ln 2 sin x  x
f) f 0 (x) = −e−x + · 2 2 cos + 2 sin x cos x,
2 2
1
g) f 0 (x) = − √ ,
x2 + 1
2 sin x cos x + x
h) f 0 (x) = √ ,
2 tg x cos2 x
(t − 2)8
i) f 0 (x) = 45 · ,
(2t + 1)10
1 x
j) f 0 (x) = + ,
x(1 + ln2 x) (x2 + 1) ln(x2 + 1)
p

2x ln 5
k) f 0 (x) = − ,
5 x2
ex (1 + x) √ x
l) f 0 (x) = √ x e xe ,
2 xe
1 x−1
m) f 0 (x) = − 2 tg ,
x x
2x
n) f 0 (x) = 2 ,
(x − 1)2
164 DERIVACIJE I PRIMJENE

1
o) f 0 (x) = ,
sin3 x
1
p) f 0 (x) = √ .
cos x sin x
 
0 sin x sin x
3. a) f (x) = x cos x ln x + ,
x
2 15
 
(2x+5)10
b) f 0 (x) = (x +2x+3)
(5x−9)13 · 15 · x22x+2
+2x+3 + 10 ·
2
2x+5 − 13 · 5
5x−9 ,
cos x ln(sin x)
c) f 0 (x) = − ,
x sin x x2
p  
0 (x − 2)(x − 4) 1 1 1 1
d) f (x) = + − − ,
(x + 1)(x + 3) 2(x − 2) 2(x − 4) x + 1 x + 3
√ 1 − ln x
e) f 0 (x) = x x · .
x2
ex − 3x2 y − y 3
4. a) y 0 = ,
x3 + 3xy 2

y
b) y 0 = − √ ,
x
2ax − 2xy 2
c) y 0 = ,
4y 3 + 2x2 y
ay − x2
d) y 0 = ,
y 2 − ax
2 2
y + 2x(x2 + y 2 )ex +y
e) y 0 = .
x − 2y(x2 + y 2 )ex2 +y2
(
(n) 5!, n = 5 (n)
5. a) f (x) = 0, za n ≥ 6, f (0) = ,
0, n 6= 5

 nπ   0,
 n neparan
(n) (n)
b) f (x) = cos x + , f (π) = −1, n = 4k ,
2 
1, n = 4k + 2

c) f (n) (x) = (n − 1)!4n [(−1)n (1 + 4x)−n − (1 − 4x)−n ],


f (n) (0) = (n − 1)!4n [(−1)n − 1].

(t2 − 1)(t + 2)2


6. a) y 0 = ,
t2 (t2 + 4t + 2)
p
0 20(t + 3)4 sin(3t)
b) y = − · .
(t − 3)6 cos(3t)
7. Jednadžba tangente je y = 1, a normale x = 0.
1
x, a diralište je D 2, 12 .

8. Jednadžba tangente je y = 4

9. Jednadžba tangente je y = −5x + 2.


5.25 Rješenja 165

10. Jednadžbe tangente i normale u prvoj točki su y = 4x i y = − 14 x, a u drugoj


y = −4x − 8 i y = 14 x + 12 .
11. Jednadžba tangente je y = 1e x.
12. Jednadžba tangente je y = x, a normale y = −x + 2.

13. Jednadžba tangente je y = x + 1 − 4 .

π2 4

14. Jednadžba tangente je y − 1 = 4(π−2) x− π .
π−2
15. Jednadžba tangente je y − 1 = x − 2 .

16. a) 5,
b) ln a,

6 √2
c) 1−2 2
,
d) −1,
e) 0,
f) 1,
g) 0,
h) − 12 .
17. a) 1,
b) 1,
2
c) e− π ,
2
d) e π ,
e) 1,
1
f) 6 e.

18. a) Ekstremi : T1 (−2, 25) je lokalni maksimum, T2 (1, −2) je lokalni minimum
Intervali monotonosti : f je rastuća na h−∞, −2i ∪ h1, +∞i, padajuća na
h−2, 1i
Intervali zakrivljenosti : f je konkavna na h−∞, − 21 i, konveksna na h− 12 , +∞i
Točke infleksije: T3 (− 12 , 23
2 )
b) Ekstremi : T1 (2, 4e−2 ) je lokalni maksimum, T2 (0, 0) je lokalni minimum
Intervali monotonosti : f je padajuća na h−∞, 0i∪h2, +∞i, rastuća na h0, 2i
√ √
√ : f √je konveksna na h−∞, 2 − 2i ∪ h2 + 2, +∞i,
Intervali zakrivljenosti
konkavna na h2 − 2, 2 + 2i
√ √ √ √ √ √
Točke infleksije: T3 (2 + 2, (2 + 2)2 e−2− 2 ), T4 (2 − 2, (2 − 2)2 e−2+ 2 )
19. Funkcija f je rastuća na [1, ∞i, a padajuća na h−∞, 0i ∪ h0, 1].

20. Funkcija f ima lokalne minimume u x = + 2kπ, lokalne maksimume u x =
3
π 1 1
+ 2kπ i infleksije u x = kπ, x = π − arccos + 2kπ i x = π + arccos + 2kπ,
3 4 4
∀k ∈ Z.
166 DERIVACIJE I PRIMJENE

21. Funkcija f je padajuća na h−∞, 0i ∪ h0, 21 i, rastuća na h 12 , 1i,a u točki x = 1


2
ima lokalni minimum.
22. Funkcija f je konkavna na h−∞, 0i, konveksna na h0, +∞i, a u točki x = 0 je
infleksija.
1
23. Ploča maksimalne površine ima stranice x = a − 2d (ad − bc + dc) i y = b −
1
2c (bc − ad + cd).

2a3
24. Maksimalan volumen iznosi V = 27 .
3r
25. Tetiva je udaljena za 2 od točke A.

26. a) Najmanje otpadaka će biti za gredu kvadratnog presjeka sa stranicom 2r.

2√2r
b) Najveću nosivost će imati greda s dimenzijama poprečnog presjeka 3
i
2r

3
.

27. Čovjek se treba iskrcati 12 km od točke A.


3
4πR
28. Maksimalan volumen je V = √ .
3 3

29. Jednadžba tangente je y = −x + 2R.
30. a) Područje definicije: R\{−2}
Parnost: f nije ni parna ni neparna
Nul-točke: x1 = 1
Asimptote:
lim f (x) = ∓∞ ⇒ x = −2 je vertikalna asimptota
x→−2±0
lim f (x) = 1 ⇒ y = 1 je horizontalna asimptota ⇒ nema kosih asimptota
x→±∞
Ekstremi : nema
Intervali monotonosti : f je svuda rastuća
Točke infleksije: nema
Intervali zakrivljenosti : f je konveksna na h−∞, −2i, konkavna na h−2, +∞i
Graf funkcije: slika 5.9
b) Područje definicije: R\{0}
Parnost: f nije ni parna ni neparna
Nul-točke: x1 = −2, x2 = 1
Asimptote:
lim f (x) = ∓∞ ⇒ x = 0 je vertikalna asimptota
x→0±0
lim f (x) = ±∞ ⇒ nema horizontalnih asimptota
x→±∞
f (x)
lim = 1, lim [f (x) − x] = 1 ⇒ y = x + 1 je kosa asimptota
x→±∞ x x→±∞
Ekstremi : nema
Intervali monotonosti : f je svuda rastuća
Točke infleksije: nema
Intervali zakrivljenosti : f je konveksna na h−∞, 0i, konkavna na h0, +∞i
Graf funkcije: slika 5.10
5.25 Rješenja 167

1
-2 1

x−1
Slika 5.9: Graf funkcije f (x) = .
x+2

-2 1

2
Slika 5.10: Graf funkcije f (x) = x + 1 − .
x

c) Područje definicije: R
Parnost: f je parna
Nul-točke: x1 = −2, x2 = 2
Asimptote:
Područje definicije je R pa nema vertikalnih asimptota.
lim f (x) = −1 ⇒ y = −1 je horizontalna asimptota ⇒ nema kosih asimp-
x→±∞
tota
Ekstremi : T0 0, 43 je lokalni maksimum


Intervali monotonosti : f je rastuća na h−∞, 0i, padajuća na h0, +∞i


Točke infleksije: T1 −1, 34 i T2 1, 34
 

Intervali zakrivljenosti : f je konveksna na h−∞, −1i ∪ h1, +∞i, konkavna


na h−1, 1i
Graf funkcije: slika 5.11
d) Područje definicije: R\{−2, 2}
Parnost: f je neparna
Nul-točke: x0 = 0
168 DERIVACIJE I PRIMJENE

4
€€€
3

-2 2

-1

7
Slika 5.11: Graf funkcije f (x) = − 1.
x2 +3

Asimptote:
lim f (x) = ±∞ ⇒ x = 2 i x = −2 su vertikalne asimptote
x→±2±0
lim f (x) = ±∞ ⇒ nema horizontalnih asimptota
x→±∞
f (x)
lim = 2, lim [f (x) − 2x] = 0 ⇒ y = 2x je kosa asimptota
x→±∞ x x→±∞
√ √ √ √
Ekstremi : T1 (−2 3, −6 3) je lokalni maksimum, T2 (2 3, 6 3) je lokalni
minimum
√ √
Intervali √ na h−∞, −2 3i ∪ h2 3, +∞i, padajuća
√ monotonosti : f je rastuća
na h−2 3, −2i ∪ h−2, 2i ∪ h2, 2 3i
Točke infleksije: T3 (0, 0)
Intervali zakrivljenosti : f je konkavna na h−∞, −2i ∪ h0, 2i, konveksna na
h−2, 0i ∪ h2, +∞i
Graf funkcije: slika 5.12

-2 2

2x3
Slika 5.12: Graf funkcije f (x) = .
x2 −4

1
e) Neka je g(x) = e x − ex. Skicirajmo prvo graf funkcije g iz kojeg ćemo onda
konstruirati graf funkcije f .
5.25 Rješenja 169

Područje definicije: R\{0}


Parnost: g nije ni parna ni neparna
Nul-točke: x0 = 1
Asimptote:
lim g(x) = +∞, lim g(x) = 0 ⇒ x = 0 je desna vertikalna asimptota
x→0+0 x→0−0
lim g(x) = ∓∞ ⇒ nema horizontalnih asimptota
x→±∞
g(x)
lim = −e, lim [g(x) + ex] = 1 ⇒ y = −ex + 1 je kosa asimptota
x→±∞ x x→±∞
Ekstremi : nema
Intervali monotonosti : g je svuda padajuća
Točke infleksije: u x1 = − 21 je točka infleksije
Intervali zakrivljenosti : g je konveksna na h− 12 , 0i ∪ h0, +∞i, konkavna na
h−∞, − 12 i
Graf funkcije: slika 5.13

1 1

1 1
Slika 5.13: Grafovi funkcija g(x) = e x − ex i f (x) = |e x − ex|.

f) Područje definicije: h0, ei ∪ he, +∞i


Parnost: f nije ni parna ni neparna
Nul-točke: x0 = 1e
Asimptote:
lim f (x) = 0 ⇒ x = 0 nije vertikalna asimptota
x→0+0
lim f (x) = ∓∞ ⇒ x = e je vertikalna asimptota
x→e±0
lim f (x) = −∞ ⇒ nema horizontalnih asimptota
x→+∞
f (x)
lim = −1, lim [f (x) + x] = −∞ ⇒ nema kosih asimptota
x→+∞ x x→+∞
√ √
Ekstremi : u x1 = e 3 je lokalni maksimum, u x2 = e− 3 je lokalni minimum
√ √
Intervali

monotonosti

: f je rastuća na he− 3 , ei ∪ he, e 3 i, padajuća na
h0, e− 3 i ∪ he 3 , +∞i
Točke infleksije: T (e3 , −2e3 )
Intervali zakrivljenosti : f je konveksna na h0, ei ∪ he3 , +∞i, konkavna na
he, e3 i
Graf funkcije: slika 5.14
170 DERIVACIJE I PRIMJENE

1
€€€
ã

1 + ln x
Slika 5.14: Graf funkcije f (x) = x .
1 − ln x

31. a) Područje definicije: R\{±2}


Parnost: f je parna
Nul-točke: nema
Asimptote:
lim f (x) = +∞, lim f (x) = 0 ⇒ x = 2 je desna vertikalna asimptota
x→2+0 x→2−0
lim f (x) = 0, lim f (x) = +∞ ⇒ x = −2 je lijeva vertikalna asimp-
x→−2+0 x→−2−0
tota
lim f (x) = e ⇒ y = e je horizontalna asimptota, kosih asimptota nema
x→±∞

Ekstremi : T (0, 4 e) je lokalni maksimum
Intervali monotonosti : f je rastuća na h−∞, −2i ∪ h−2, 0i, padajuća na
h0, 2i ∪ h2, +∞i
Graf funkcije: slika 5.15

!!!!
4 !
ã

-2 2

x2 −1
Slika 5.15: Graf funkcije f (x) = e x2 −4 .

b) Područje definicije: h−∞, −2i ∪ h−1, 0i ∪ h1, +∞i


Parnost: f nije ni parna ni neparna
Nul-točke: nema
5.25 Rješenja 171

Asimptote:
lim f (x) = +∞ ⇒ x = −2 je lijeva vertikalna asimptota
x→−2−0
lim f (x) = −∞ ⇒ x = −1 je desna vertikalna asimptota
x→−1+0
lim f (x) = −∞ ⇒ x = 0 je lijeva vertikalna asimptota
x→0−0
lim f (x) = +∞ ⇒ x = 1 je desna vertikalna asimptota
x→1+0
lim f (x) = 0 ⇒ y = 0 je horizontalna asimptota ⇒ nema kosih asimptota
x→±∞
Ekstremi : T − 21 , − ln 9 je lokalni maksimum


Intervali monotonosti :
f je rastuća na h−∞, −2i ∪ h−1, − 12 i, padajuća na h− 12 , 0i ∪ h1, +∞i
Graf funkcije: slika 5.16

-2 -1 1

 
2
Slika 5.16: Graf funkcije f (x) = ln 1 + .
x2 + x − 2

c) Područje definicije: h−∞, 0i ∪ h1, +∞i


Parnost: f nije ni parna ni neparna
Nul-točke: ne računamo
Asimptote:
lim f (x) = −∞ ⇒ x = 0 je lijeva vertikalna asimptota
x→0−0
lim f (x) = +∞ ⇒ x = 1 je desna vertikalna asimptota
x→1+0
lim f (x) = ±∞ ⇒ nema horizontalnih asimptota
x→±∞
f (x)
lim = 1, lim [f (x) − x] = 0 ⇒ y = x je kosa asimptota
x→±∞ x x→±∞
Ekstremi : T1 (2, 2 + 2 ln 2) je lokalni minimum, T2 (−1, −1 − 2 ln 2) je lokalni
maksimum
Intervali monotonosti : f je rastuća na h−∞, −1i ∪ h2, +∞i, padajuća na
h−1, 0i ∪ h1, 2i
Graf funkcije: slika 5.17
d) Područje definicije: h−∞, −2i ∪ h−2, −1] ∪ [4, +∞i
Parnost: f nije ni parna ni neparna
172 DERIVACIJE I PRIMJENE

1
1

 
1
Slika 5.17: Graf funkcije f (x) = x − 2 ln 1 − .
x

Nul-točke: x1 = −1, x2 = 4
Asimptote:
lim f (x) = 0 ⇒ x = −1 nije lijeva vertikalna asimptota
x→−1−0
lim f (x) = 0 ⇒ x = 4 nije desna vertikalna asimptota
x→4+0
lim f (x) = ±∞ ⇒ x = −2 je vertikalna asimptota
x→−2±0
1 1
lim f (x) = ⇒ y = je desna horizontalna asimptota ⇒ nema desnu
x→+∞ 2 2
kosu asimptotu
1 1
lim f (x) = − ⇒ y = je lijeva horizontalna asimptota ⇒ nema lijevu
x→−∞ 2 2
kosu asimptotu
Ekstremi : T1 (−1, 0) i T2 (4, 0) su lokalni minimumi
Intervali monotonosti : f je rastuća na h4, +∞i, padajuća na h−∞, −2i ∪
h−2, −1i
Graf funkcije: slika 5.18

1
€€€
2

-2 -1 1 4
- 2€€€


x2 − 3x − 4
Slika 5.18: Graf funkcije f (x) = .
2x + 4
5.25 Rješenja 173

e) Područje definicije: h0, +∞i


Parnost: f nije ni parna ni neparna
Nul-točke: nema
Asimptote:
lim f (x) = 0 ⇒ x = 0 nije vertikalna asimptota
x→0+0
lim f (x) = 1 ⇒ y = 1 je desna horizontalna asimptota ⇒ nema kosih
x→+∞
asimptota
1
Ekstremi : T (e, e e ) je lokalni maksimum
Intervali monotonosti : f je rastuća na h0, ei, padajuća na he, +∞i
Graf funkcije: slika 5.19

1
Slika 5.19: Graf funkcije f (x) = x x .
174 DERIVACIJE I PRIMJENE
Poglavlje 6

NIZOVI I REDOVI

6.1 Limes niza po definiciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176


6.2 Gomilište niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177
6.3 Konvergencija monotonog i omedenog niza . . . . . . . . . . . . 178
6.4 Limesi nekih osnovnih nizova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
6.5 Limes ukliještenog niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182
6.6 Limes produkta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183
6.7 Limes niza sa sumama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183
6.8 Limes niza s produktima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184
6.9 Limes niza s logaritmima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
6.10 Limes niza rastavljanjem na parcijalne razlomke . . . . . . . . 186
6.11 Konvergencija i suma reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187
6.12 Suma reda s logaritmima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188
6.13 Suma reda rastavljanjem na parcijalne razlomke . . . . . . . . 189
6.14 Nužan uvjet konvergencije reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190
6.15 Prvi poredbeni kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . 191
6.16 Drugi poredbeni kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . 191
6.17 D’Alembertov kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . 192
6.18 Cauchyjev kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194
6.19 Raabeov kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195
6.20 Apsolutna konvergencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196
6.21 Leibnizov kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196
6.22 Odredivanje područja konvergencije D’Alembertovim kriterijem 198
6.23 Odredivanje područja konvergencije Cauchyjevim kriterijem . . 199
6.24 Područje apsolutne konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . 201
6.25 Taylorov razvoj racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 202
6.26 MacLaurinov razvoj racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . 203
6.27 MacLaurinov razvoj logaritamske funkcije . . . . . . . . . . . . 205
6.28 Taylorov razvoj iracionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 206
6.29 Taylorov razvoj trigonometrijske funkcije . . . . . . . . . . . . 207
6.30 Primjena MacLaurinovih razvoja elementarnih funkcija . . . . 208
176 NIZOVI I REDOVI

6.31 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211


6.32 Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216

6.1 Limes niza po definiciji


Dokažite da je √
3
√ 
lim n+1− 3
n = 0.
n→∞

Rješenje. Da bismo dokazali da je


√ √ 
lim 3 n + 1 − 3 n = 0,
n→∞

prema [M1, definicija 6.3], trebamo za svaki ε > 0 pronaći nε ∈ N takav da za svaki
n ≥ nε vrijedi
| an − a |< ε, (6.1)

3

gdje je an = n + 1 − n i a = 0.
3

√ √ √ √
Budući je 3 n + 1 > 3 n, odnosno 3 n + 1 − 3 n > 0, slijedi
√ √ √ √ √ √
| an − a |=| ( 3 n + 1 − 3 n) − 0 |=| 3 n + 1 − 3 n |= 3 n + 1 − 3 n.

Dakle, za svaki n ≥ nε treba biti


√ 3

n+1− 3
n < ε.

Racionalizacijom dobivamo
p p √

3
√  3 (n + 1)2 + 3 n(n + 1) + 3 n2
n+1− n · p
3
p √
3
< ε,
3
(n + 1)2 + 3 n(n + 1) + n2

odnosno,
(n + 1) − n
p p √
3
< ε.
3
(n + 1)2+ 3 n(n + 1) + n2
Množenjem cijele nejednakosti s nazivnikom slijedi
p p √
3

1 < ε 3 (n + 1)2 + 3 n(n + 1) + n2 .

Nadalje, vrijedi
p
3
p √
3
  p 
1<ε (n + 1)2 + 3 n(n + 1) + n2 < ε 3 3 (n + 1)2

jer je n(n + 1) < (n + 1)2 , za svaki n ∈ N. Stoga dobivamo

1 p
< 3 (n + 1)2 .

6.2 Gomilište niza 177

Potenciranjem cijele nejednakosti slijedi

1
< (n + 1)2 ,
27ε3
odnosno,
1
n> √ − 1.
27ε3
S obzirom da je posljednja nejednakost ekvivalentna nejednakosti (6.1), zaključujemo
da možemo izabrati  
1
nε = √ − 1 + 1.
27ε3
Dobili smo da za svaki ε > 0 postoji nε takav da za svaki n ≥ nε vrijedi | an −a |< ε,
što smo i trebali dokazati.

6.2 Gomilište niza


Odredite sva gomilišta niza

3 2 9 4 27 8 81 16
, , , , , , , ,...
8 7 14 13 32 25 86 49
Konvergira li zadani niz?
Rješenje. Grupiramo li članove zadanog niza na sljedeći način

3 9 27 81
, , , ,... (6.2)
8 14 32 86
2 4 8 16
, , , ,... (6.3)
7 13 25 49
dobivamo dva nova niza, pri čemu je opći član niza (6.2) jednak

3k
a2k−1 = ,
3k + 5

a opći član niza (6.3) jednak


2k
a2k = .
3 · 2k + 1
Vrijedi

3k 1
lim a2k−1 = lim = lim 1 = 1,
k→∞ k→∞ 3k + 5 k→∞ 1 + 5 · 3k
2k 1 1
lim a2k = lim k
= lim 1 = .
k→∞ k→∞ 3 · 2 + 1 k→∞ 3 + k 3
2

Prema [M1, §6.1.1], zadani niz ima dva gomilišta, 1 i 13 , pa stoga divergira.
178 NIZOVI I REDOVI

6.3 Konvergencija monotonog i omedenog niza


Ispitajte konvergenciju niza čiji je opći član
    
1 1 1
an = 1 − 1− ··· 1 − n .
2 4 2

Rješenje. Promatrajući prva dva člana zadanog niza dobivamo


1 1
a1 = 1 − = ,
 2 2 
1 1 1 3
a2 = 1 − 1− = · ,
2 4 2 4

odnosno a1 > a2 . Želimo zaključiti da općenito vrijedi an > an+1 . Vrijedi


       
1 1 1 1 1
an+1 = 1 − 1− ··· 1 − n 1 − n+1 = an 1 − n+1 < an ,
2 4 2 2 2

jer je
1
1− < 1.
2n+1
Budući da nejednakost an > an+1 vrijedi za svako n ∈ N zaključujemo da je niz
{an } strogo padajući. Niz je takoder omeden odozdo jer je an > 0 za svako n ∈ N.
Stoga je, prema [M1, teorem 6.4], zadani niz konvergentan.

6.4 Limesi nekih osnovnih nizova


Izračunajte limes niza čiji je opći član:

2n3 − 1
a) an = ,
2 − n3
√ √ √ 
b) an = n n + 1 − n ,

(−3)n + 4n
c) an = ,
(−3)n+1 + 4n+1
3
d) an = ,
2 arctg n

n2 (n2 + 1)
e) an = ,
2n (n2 − 1)
 n
1
f) an = 1 − ,
3n

g) an = n[ln(n + 3) − ln n],
6.4 Limesi nekih osnovnih nizova 179

2n
h) an = ,
1 n+1

ln 1 + 2n
r
n 2
i) an = n sin .
n
180 NIZOVI I REDOVI

Rješenje.

a) Izlučimo li n3 iz brojnika i nazivnika općeg člana dobivamo

2n3 − 1 2 − n13
lim an = lim = lim = −2.
n→∞ n→∞ 2 − n3 n→∞ 23 − 1
n

b) Racionalizacijom izraza u zagradama dobivamo


√ √
√ √ √  √ √ √  n+1+ n
lim an = lim n n + 1 − n = lim n n + 1 − n · √ √
n→∞ n→∞ n→∞ n+1+ n

n 1 1
= lim √ √ = lim q = .
n→∞ n + 1 + n n→∞ 1 + 1 + 1 2
n

c) Izlučimo li iz brojnika i nazivnika potenciju s većom bazom dobivamo


n
4n − 43 + 1
 
(−3)n + 4n
lim an = lim = lim h i
n→∞ (−3)n+1 + 4n+1
n→∞ n→∞ n+1
n+1
4 − 34 +1
n
− 34 + 1 1
= lim h i= ,
n→∞ 3 n+1 4

4 −4 +1

jer je 
∞, a > 1
lim an = 1, a=1 . (6.4)
n→∞
0, |a| < 1

d) Vrijedi
3 3 3
lim an = lim = π = ,
n→∞ n→∞ 2 arctg n 2· 2 π
jer proširenjem po neprekidnosti imamo
π
lim arctg n = lim arctg x = .
n→∞ x→∞ 2

e) Primjenom tvrdnje (iii) iz [M1, teorem 6.6] je


1
n2 (n2 + 1) n2 n2 + 1 n2 1+ n2
lim an = lim = lim · = lim · lim 1 = 0·1 = 0,
n→∞ n→∞ 2n (n2 − 1) n→∞ 2n n2 − 1 n→∞ 2n n→∞ 1 −
n2

gdje smo proširenjem po neprekidnosti i primjenom L’Hospitalovog pravila dobili

n2 x2 2x 2
lim n
= lim x = lim x = lim x 2 = 0.
n→∞ 2 x→∞ 2 x→∞ 2 ln 2 x→∞ 2 ln 2

f) Prema [M1, §6.1.3] vrijedi


 −n
1
lim 1− = e, (6.5)
n→∞ n
6.4 Limesi nekih osnovnih nizova 181

pa korištenjem tvrdnje (v) iz [M1, teorem 6.6] slijedi


 n " −3n #− 13
1 1
lim an = lim 1 − = lim 1−
n→∞ n→∞ 3n n→∞ 3n
"  −3n #− 13
1
= lim 1 −
n→∞ 3n
1 1
= e− 3 = √ .
3
e

g) Koristeći svojstva logaritamske funkcije zadani limes možemo zapisati u obliku


 n
n+3
lim an = lim n [ln (n + 3) − ln n] = lim ln .
n→∞ n→∞ n→∞ n
Prema [M1, §6.1.3] vrijedi
 n
1
lim 1+ =e (6.6)
n→∞ n
pa je zbog neprekidnosti logaritamske funkcije i tvrdnje (v) iz [M1, teorem 6.6]
 n  n
n+3 3
lim an = lim ln = lim ln 1 +
n→∞ n→∞ n n→∞ n
"  n #3
1 3
= lim ln 1 + n
n→∞
3
"   n #3
1 3
= ln lim 1 + n
n→∞
3
3
= ln e = 3.

h) Prema tvrdnji (v) iz [M1, teorem 6.6] i formuli (6.6), vrijedi


 n+1 " 2n # n+1
2n
"  2n # lim n+1
2n
1 1 1 n→∞
lim 1 + = lim 1+ = lim 1 +
n→∞ 2n n→∞ 2n n→∞ 2n
1
= e2 .
Zbog tvrdnje (iv) iz [M1, teorem 6.6], neprekidnosti logaritamske funkcije i
formule (6.4) imamo

2n lim 2n ∞
n→∞
lim an = lim = n+1 = 1 = ∞.
1 n+1
n→∞ n→∞
 
ln 1 + 2n
1 ln e 2
ln lim 1 +
n→∞ 2n

i) Vrijedi
s  n1 √
sin n2 sin n2
r r 
n 2 n n n
n
lim an = lim n sin = lim n · 2 · n
= lim n · 2 · √
n
.
n→∞ n→∞ n n→∞ n
2 n→∞
n 2
182 NIZOVI I REDOVI

Proširenjem po neprekidnosti je
2

sin 2
sin 2 =t sin t
lim n
= lim x
= xx→ ∞ = lim = 1.
 
n→∞ 2 x→∞ 2 t→0 t
n x
t→0

Prema [M1, §6.1.6] vrijedi



n

n
lim n=1 i lim 2 = 1.
n→∞ n→∞

Sada možemo primijeniti [M1, teorem 6.6], pa dobivamo


 lim 1 lim √ n
n
sin n2 n→∞ n n→∞

1
lim an = lim n · lim 2 · √n
= ∞ · 10 · = ∞.
n→∞ n→∞ n→∞
n lim 2 1
n→∞

6.5 Limes ukliještenog niza


Odredite limes niza čiji je opći član
1 1 1
√ +√ + ··· + √
n2 +1 n2 +2 +n n2
an = .
1 1 1

3
+ √
3
+ · · · + √
3
n3 + 1 n3 + 2 n3 + n

Rješenje. Vrijedi
n 1 1 1 n
√ ≤√ +√ + ··· + √ ≤√ , (6.7)
n2+n 2
n +1 2
n +2 2
n +n 2
n +1
n 1 1 1 n

3
≤ √
3
+ √
3
+ ··· + √
3
≤ √
3
. (6.8)
n3+n 3
n +1 3
n +2 3
n +n 3
n +1
Sada iz (6.7) i (6.8) slijedi
n n
√ √
n2
+n 2
n +1
n ≤ an ≤ n

3

3
n3 + 1 n3 + n
što nakon skraćivanja daje

3

3
n3 + 1 n3 + n
√ ≤ an ≤ √ .
n2 + n n2 + 1
Izlučimo li n iz brojnika i nazivnika razlomaka s lijeve i desne strane, dobivamo
q q
n 3 1 + n13 n 3 1 + n12
q ≤ an ≤ q ,
n 1 + n1 n 1 + n12
6.6 Limes produkta 183

odnosno,
q q
3
1 + n13 3
1+ 1
n2
q ≤ an ≤ q .
1 + n1 1+ 1
n2

Budući je
q q
1 + n13
3 3
1+ 1
n2
lim q =1 i lim q = 1,
n→∞ n→∞
1 + n1 1+ 1
n2

prema [M1, teorem 6.7] slijedi lim an = 1.


n→∞

6.6 Limes produkta


Odredite limes niza čiji je opći član

3
n2 sin n
an = .
n+1

Rješenje. Iz [M1, teorem 6.7] specijalno slijedi da produkt niza koji teži k nuli i
omedenog niza teži k nuli. Zadani niz možemo zapisati kao produkt nizova
√3
n2
bn = i cn = sin n.
n+1
Vrijedi

3
n2
lim bn = lim = 0.
n→∞ n→∞ n + 1

S druge strane je
|cn | = | sin n| ≤ 1, za svaki n ∈ N,
pa je {cn } omeden. Stoga niz {an } teži k nuli.

6.7 Limes niza sa sumama


Izračunajte limes niza čiji je opći član:

n
1 X
a) an = k(k + 1),
n3
k=1

n
1 X 2n + 1
b) an = (2k − 1) − .
n+1 2
k=1

Rješenje.
184 NIZOVI I REDOVI

a) Vrijedi
n n n n
!
1 X 1 X 2 1 X X
an = 3 k(k + 1) = 3 (k + k) = 3 k2 + k
n n n
k=1 k=1 k=1 k=1

n2 + 3n + 2
 
1 n(n + 1)(2n + 1) n(n + 1) n(n + 1)(2n + 4)
= 3 + = = ,
n 6 2 6n3 3n2

odakle slijedi
n2 + 3n + 2 1
lim an = lim 2
= .
n→∞ n→∞ 3n 3
b) Vrijedi
n n n
!
1 X 2n + 1 1 X X 2n + 1
an = (2k − 1) − = 2 k− 1 −
n+1 2 n+1 2
k=1 k=1 k=1

n2
 
1 n(n + 1) 2n + 1 2n + 1 3n + 1
= 2· −n − = − =− ,
n+1 2 2 n+1 2 2(n + 1)

pa je  
3n + 1 3
lim an = lim − =− .
n→∞ n→∞ 2(n + 1) 2

6.8 Limes niza s produktima


Izračunajte limes niza čiji je opći član:

n  
Y 1
a) an = 1− 2 ,
k
k=2

n
Y k2 + k − 2
b) an = .
k(k + 1)
k=2
6.9 Limes niza s logaritmima 185

Rješenje.

a) Svodenjem na zajednički nazivnik, faktorizacijom brojnika i raspisivanjem članova


produkta dobivamo
n  n n
k2 − 1

Y 1 Y Y (k − 1)(k + 1)
an = 1− 2 = =
k k2 k2
k=2 k=2 k=2
1·3 2·4 3·5 4·6 (n − 3)(n − 1) (n − 2)n (n − 1)(n + 1)
= 2 · 2 · 2 · 2 ··· · · .
2 3 4 5 (n − 2)2 (n − 1)2 n2

Skraćivanjem slijedi
1 n+1
an = · ,
2 n
odakle je
1
lim an = .
n→∞ 2
b) Faktorizacijom brojnika i raspisivanjem članova produkta dobivamo
n n
Y k2 + k − 2 Y (k − 1)(k + 2)
an = =
k(k + 1) k(k + 1)
k=2 k=2

1·4 2·5 3·6 (n − 3)n (n − 2)(n + 1) (n − 1)(n + 2)


= · · · ··· · · · .
2·3 3·4 4·5 (n − 2)(n − 1) (n − 1)n n(n + 1)

Nakon skraćivanja vidimo da je


n+2
an = ,
3n
pa slijedi
1
lim an = .
n→∞ 3

6.9 Limes niza s logaritmima


Izračunajte limes niza čiji je opći član
" n
#
1 X (k + 1)2
an = n ln + ln .
2 k(k + 2)
k=1

Rješenje. Korištenjem svojstava logaritamske funkcije i raspisivanjem članova pro-


dukta dobivamo
" n
# " n
#
1 X (k + 1)2 1 Y (k + 1)2
an = n ln + ln = n ln + ln
2 k(k + 2) 2 k(k + 2)
k=1 k=1
186 NIZOVI I REDOVI

" n
#
1 Y (k + 1)2
= n ln ·
2 k(k + 2)
k=1

1 22 32 42 (n − 1)2 n2 (n + 1)2
 
= n ln · · · ··· · · .
2 1·3 2·4 3·5 (n − 2)n (n − 1)(n + 1) n(n + 2)

Skraćivanjem slijedi  
n+1
an = n ln ,
n+2
pa je zbog svojstava logaritamske funkcije, tvrdnje [M1, teorem 6.6 (v)] i formule
(6.5)
   n
n+1 n+1
lim an = lim n ln = lim ln
n→∞ n→∞ n+2 n→∞ n+2

n
−(n + 2) − n + 2
 

1
= lim ln  1 − 
n→∞ n+2

 lim − n
!

 −(n + 2) n→∞ n+2
1
= ln  lim 1−  = ln e−1 = −1.
n→∞ n+2

6.10 Limes niza rastavljanjem na parcijalne razlomke


Izračunajte limes niza čiji je opći član
n
X 1
an = .
k · (k + 1)
k=1

Rješenje. Rastavimo izraz pod sumom na parcijalne razlomke, odnosno nadimo


konstante A i B takve da za svaki k ∈ N vrijedi
1 A B
= + .
k · (k + 1) k k+1
Množenjem jednakosti sa zajedničkim nazivnikom i sredivanjem slijedi

1 = (A + B)k + A.

Budući da dobivena jednakost vrijedi za sve k ∈ N, uvrštavanjem redom k = 1 i


k = 2 dobivamo dvije jednadžbe

2A + B = 1 i 3A + 2B = 1,
6.11 Konvergencija i suma reda 187

iz kojih slijedi A = 1 i B = −1. Dakle, za svaki k ∈ N vrijedi


1 1 1
= − ,
k · (k + 1) k k+1
pa je
n n  
X 1 X 1 1
an = = −
k · (k + 1) k k+1
k=1 k=1
         
1 1 1 1 1 1 1 1 1
= 1− + − + − + ··· + − + −
2 2 3 3 4 n−1 n n n+1
1
=1− ,
n+1
odakle slijedi  
1
lim an = lim an 1 − = 1.
n→∞ n→∞ n+1

6.11 Konvergencija i suma reda


Izračunajte sumu reda

X √ √ √ 
n+2−2 n+1+ n .
n=1

Konvergira li zadani red?


Rješenje. Izračunajmo prvo k-tu parcijalnu sumu zadanog reda. Ukidanjem
članova je
k
X √ √ √ 
sk = n+2−2 n+1+ n
n=1
√ √ √ 
= 3−2 2+ 1 +
√ √ √ 
+ 4−2 3+ 2 +
√ √ √ 
+ 5−2 4+ 3 +
√ √ √ 
+ 6−2 5+ 4 +
..
.
√√ √ 
+ k−2 k−1+ k−2 +
√ √ √ 
+ k+1−2 k+ k−1 +
√ √ √ 
+ k+2−2 k+1+ k
√ √ √
=1 − 2 − k + 1 + k + 2.
188 NIZOVI I REDOVI

Budući se racionalizacijom dobije


√ √  1
lim k+2− k + 1 = lim √ √ = 0,
k→∞ k→∞ k+2+ k+1

prema tvrdnji [M1, teorem 6.6 (i)], slijedi


 √  √ √  √
lim sk = 1 − 2 + lim k + 2 − k + 1 = 1 − 2.
k→∞ k→∞

Dakle, niz parcijalnih suma zadanog reda konvergira. Stoga, prema [M1, definicija
6.9], zadani red konvergira i suma reda je jednaka

s = lim sk = 1 − 2.
k→∞

6.12 Suma reda s logaritmima


Izračunajte sumu reda

n3 − 1
X  
ln .
n=2
n3 + 1

Rješenje. Zbog svojstava logaritamske funkcije vrijedi


k k
n3 − 1 n3 − 1
X   Y
sk = ln = ln .
n=2
n3 + 1 n=2
n3 + 1

Nadalje, zbroj i razliku kubova možemo rastaviti na faktore

n3 − 1 (n − 1)(n2 + n + 1) (n − 1)(n2 + n + 1)
3
= 2
=
n +1 (n + 1)(n − n + 1) (n + 1) [(n − 1)2 + (n − 1) + 1]

pa skraćivanjem dobivamo

1 · (22 + 2 + 1) 2 · (32 + 3 + 1)
sk = ln · ···
3 · (12 + 1 + 1) 4 · (22 + 2 + 1)

   
(k − 2) (k − 1)2 + (k − 1) + 1 (k − 1) k 2 + k + 1
··· · =
k [(k − 2)2 + (k − 2) + 1] (k + 1) [(k − 1)2 + (k − 1) + 1]

k2 + k + 1
    
1·2 2 1
= ln · = ln 1 + .
12 + 1 + 1 k(k + 1) 3 k2 + k

Prema [M1, definicija 6.9], suma reda je jednaka


     
2 1 2 1 2
s = lim sk = lim ln 1+ 2 = ln lim 1+ 2 = ln .
k→∞ k→∞ 3 k +k k→∞ 3 k +k 3
6.13 Suma reda rastavljanjem na parcijalne razlomke 189

6.13 Suma reda rastavljanjem na parcijalne razlomke


Izračunajte sume sljedećih redova:

1 1 1 1
a) + + + + ···,
1 · 4 4 · 7 7 · 10 10 · 13
∞  
X n! − (n + 2)! n+1
b) (n + 1) + .
n=1
(n + 3)! n+3

Rješenje.

a) Opći član zadanog reda možemo zapisati u obliku

1
an = ,
cn · cn+1

gdje je {cn } aritmetički niz s općim članom cn = 3n − 2. Rastavljanjem na


parcijalne razlomke (vidi zadatak 6.10) slijedi
 
1 1 1 1
an = = − ,
(3n − 2)(3n + 1) 3 3n − 2 3n + 1

pa je k-ta parcijalna suma jednaka


k   k  
X 1 1 1 1X 1 1
sk = − = −
n=1
3 3n − 2 3n + 1 3 n=1 3n − 2 3n + 1
     
1 1 1 1 1 1
= 1− + − + ··· + −
3 4 4 7 3k − 5 3k − 2
 
1 1
+ −
3k − 2 3k + 1
 
1 1
= 1− .
3 3k + 1

Prema [M1, definicija 6.9], suma reda je


 
1 1 1
s = lim sk = lim 1− = .
k→∞ k→∞ 3 3k + 1 3

b) Opći član zadanog reda jednak je

n! − (n + 2)! n+1 n! − (n + 2)(n + 1)n! n+1


an = (n + 1) + = ( n + 1) +
(n + 3)! n+3 (n + 3)(n + 2)(n + 1)n! n+3
 
1 1 n+1
= − (n + 1) +
(n + 1)(n + 2)(n + 3) n + 3 n+3
1 n+1 n+1 1
= − + = .
(n + 2)(n + 3) n + 3 n + 3 (n + 2)(n + 3)
190 NIZOVI I REDOVI

Rastavljanjem dobivenog izraza na parcijalne razlomke (vidi zadatak 6.10) slijedi


1 1
an = − .
n+2 n+3
Sada k-tu parcijalnu sumu reda možemo zapisati u obliku
k        
X 1 1 1 1 1 1 1 1
sk = − = − + − + ··· + − ,
n=1
n+2 n+3 3 4 4 5 k+2 k+3

pa ukidanjem i primjenom [M1, definicija 6.9], slijedi da je suma reda jednaka


 
1 1 1
s = lim sk = lim − = .
k→∞ k→∞ 3 k+3 3

6.14 Nužan uvjet konvergencije reda


Ispitajte konvergenciju reda:

X 2n
a) 1
,
n=1
(n + 1) ln 1 + 2n

X n
b) (−1)n−1 .
n=1
6n − 5

Rješenje.

a) Limes nazivnika općeg člana zadanog reda jednak je


   n+1 " 2n # n+1
2n
1 1 1
lim (n + 1) ln 1 + = lim ln 1 + = lim ln 1 + .
n→∞ 2n n→∞ 2n n→∞ 2n

Stoga je
lim 2n +∞
n→∞
lim an = = 1 6 0.
= +∞ =
n→∞ "  2n # lim n+1
2n ln e 2
1 n→∞
ln lim 1+
n→∞ 2n

Dakle, prema [M1, teorem 6.9], zadani red divergira.


b) Promotrimo li podnizove {a2k } i {a2k+1 } niza {an }, gdje je an opći član zadanog
reda, vidimo da je
 
2k−1 2k 2k 1
lim a2k = lim (−1) = lim − =− ,
k→∞ k→∞ 6 · 2k − 5 k→∞ 12k − 5 6
2k + 1 2k + 1 1
lim a2k+1 = lim (−1)2k = lim = .
k→∞ k→∞ 6(2k + 1) − 5 k→∞ 12k + 1 6
Prema [M1, §6.1.1], niz {an } ima dva gomilišta, − 16 i 16 , pa stoga divergira.
Sada, prema [M1, teorem 6.9], slijedi da zadani red divergira.
6.15 Prvi poredbeni kriterij konvergencije 191

6.15 Prvi poredbeni kriterij konvergencije


Ispitajte konvergenciju reda:

1 1 1
a) 1 + + + ··· + + ···,
ln 2 ln 3 ln n
| sin 2a| | sin 3a| | sin na|
b) 1 + + + ··· + + ···.
23 33 n3

Rješenje.

a) Za svaki n ≥ 2 je ln n ≥ 0 pa zadani red ima pozitivne članove. Još vrijedi


1 1
≥ ,
ln n n

X 1
pri čemu je harmonijski red iz [M1, primjer 6.10] divergentan. Stoga,
n=1
n
prema tvrdnji (i) iz [M1, teorem 6.10], zaključujemo da je promatrani red, kao
red s pozitivnim članovima i divergentnom minorantom, divergentan.
b) Zadani red ima pozitivne članove i za svaki n ∈ N vrijedi
| sin na| 1
≤ 3.
n3 n
Budući je, prema [M1, napomena 6.3], red

X 1
n 3
n=1

konvergentan, zaključujemo da zadani red ima konvergentnu majorantu. Stoga


tvrdnja (i) iz [M1, teorem 6.10] povlači da je konvergentan.

6.16 Drugi poredbeni kriterij konvergencije


Ispitajte konvergenciju reda:

1 1 1 1
a) + + + ··· + + ···,
1001 2001 3001 n · 1000 + 1
ln 2 ln 3 ln n
b) 1 + + + ··· + + ···.
2 3 n

Rješenje.

a) Usporedimo zadani red čiji je opći član


1
an =
n · 1000 + 1
192 NIZOVI I REDOVI

s redom čiji je opći član


1
.
bn =
n
P P
Tada su an i bn redovi s pozitivnim članovima i vrijedi
an n 1
r = lim = lim = .
n→∞ bn n→∞ n · 1000 + 1 1000
P
Jer je 0 < r < +∞ i bn harmonijski red iz [M1, primjer 6.10]Pkoji divergira,
tvrdnja (ii) pod (a) iz [M1, teorem 6.10] povlači da i zadani red an divergira.
b) Uz oznake
1 ln n
an = i bn = ,
n n
P P
su an i bn redovi s pozitivnim članovima. Jer je
1
an n 1 1
r = lim = lim ln n
= lim = =0
n→∞ bn n→∞
n
n→∞ ln n ∞
P
i an divergentanP harmonijski red, prema tvrdnji (ii) pod (b) iz [M1, teorem
6.10], zadani red bn divergira.

6.17 D’Alembertov kriterij konvergencije


Ispitajte konvergenciju reda:

X (n!)2
a) ,
n=1
(2n)!

X n!
b) .
n=1
2n+1

Rješenje.

a) Budući se radi o redu s pozitivnim članovima, možemo primijeniti D’Alembertov


kriterij (iii) iz [M1, teorem 6.10]. Zbog
2
[(n + 1)!]
an+1 (2n + 2)! (n + 1)2 1
q = lim = lim 2 = lim = < 1,
n→∞ an n→∞ (n!) n→∞ (2n + 2)(2n + 1) 4
(2n)!
promatrani red konvergira.
b) Zadani red je s pozitivnim članovima i vrijedi
(n + 1)!
an+1 n+1 + 1 (n + 1)(2n + 1)
q = lim = lim 2 = lim
n→∞ an n→∞ n! n→∞ 2n+1 + 1
n
2 +1
6.17 D’Alembertov kriterij konvergencije 193

1
1+ 2n
= lim (n + 1) · 1 = +∞.
n→∞ 2+ 2n

Primjenom D’Alembertovog kriterija (iii) iz [M1, teorem 6.10] slijedi da zadani


red divergira.
194 NIZOVI I REDOVI

6.18 Cauchyjev kriterij konvergencije


Ispitajte konvergenciju reda:


X 3n n3
a) ,
n=1
en
∞  n(n+1)
X n−2
b) .
n=2
n+2

Rješenje.

a) Zadani red ima pozitivne članove pa možemo


√ primijeniti Cauchyjev kriterij ko-
nvergencije. Prema [M1, §6.1.6] je lim n n = 1, pa vrijedi
n→∞
s 
n √
r
√ n 3n n3 n 3 n 3 √ 3 3
q = lim n
an = lim = lim · n3 = lim ·( n n) = > 1.
n→∞ n→∞ en n→∞ e n→∞ e e

Stoga, prema (iv) iz [M1, teorem 6.10], zadani red divergira.


b) Budući da zadani red ima pozitivne članove i vrijedi
s
 n(n+1)  n+1
√ n n−2 n−2
q = lim n
an = lim = lim
n→∞ n→∞ n+2 n→∞ n + 2

 n+1  n+1
n+2−4 4
= lim = lim 1−
n→∞ n+2 n→∞ n+2

4(n+1) # lim [− 4(n+1)


n+2 ]
" − n+2 #− n+2
" − n+2 n→∞

1 4
4 4
= lim 1− n+2 = lim 1−
n→∞
4
n→∞ n+2

= e−4 < 1,

prema Cauchyjevom kriteriju konvergencije (iv) iz [M1, teorem 6.10], slijedi da


zadani red konvergira.
6.19 Raabeov kriterij konvergencije 195

6.19 Raabeov kriterij konvergencije


Ispitajte konvergenciju reda:


X 2n + 1
a) ,
n=1
(n + 1)2 (n + 2)2
∞ √
X n!
b) √  √  √ .
n=1
2 + 1 2 + 2 · · · (2 + n)

Rješenje.

a) Budući je

2n + 3
an+1 (n + 2)2 (n + 3)2 (2n + 3)(n + 1)2
lim = lim = lim = 1,
n→∞ an n→∞ 2n + 1 n→∞ (2n + 1)(n + 3)2
(n + 1)2 (n + 2)2

prema D’Alembertovom kriteriju (iii) iz [M1, teorem 6.10], nema odluke. Is-
pitajmo stoga konvergenciju Raabeovim kriterijem (v) iz [M1, teorem 6.10].
Vrijedi

(2n + 3)(n + 1)2


   
an+1
q = lim n 1 − = lim n 1 −
n→∞ an n→∞ (2n + 1)(n + 3)2
n(6n2 + 16n + 6)
= lim = 3,
n→∞ (2n + 1)(n + 3)2

pa zadani red konvergira.

b) Budući je
p
(n + 1)!
√  √  √ √  √
an+1 2 + 1 2 + 2 · · · (2 + n) 2 + n + 1 n+1
= √ = √ ,
an n! 2 + n+1
√  √  √
2 + 1 2 + 2 · · · (2 + n)

slijedi √
an+1 n+1
lim = lim √ = 1,
n→∞ an n→∞ 2 + n+1
pa prema D’Alembertovom kriteriju nema odluke. Primijenimo stoga Raabeov
kriterij (v) iz [M1, teorem 6.10]. Zbog
   √ 
an+1 n+1 2n
q = lim n 1 − = lim n 1 − √ = lim √ = +∞,
n→∞ an n→∞ 2+ n+1 n→∞ 2+ n+1

slijedi da zadani red konvergira.


196 NIZOVI I REDOVI

6.20 Apsolutna konvergencija


Ispitajte konvergenciju reda:

2 4 8 16 32
a) 1 + − + + − + ···,
3 9 27 81 243

X cos n
b) √ .
n=1 n3

Rješenje.

a) Red apsolutnih vrijednosti zadanog reda je


∞  n
2 4 8 16 32 X 2
1+ + + + + + ··· = ,
3 9 27 81 243 n=0
3

što je geometrijski red s q = 32 koji, prema [M1, primjer 6.8], konvergira jer
je |q| < 1. Prema [M1, definicija 6.11], zadani red je apsolutno konvergentan.
Sada [M1, teorem 6.11] povlači da je zadani red konvergentan.
b) Opći član zadanog reda
cos n
an = √
n3
nije pozitivan za svaki n ∈ N pa promatramo
∞ ∞
X X | cos n|
|an | = √ .
n=1 n=1 n3

Za svaki n ∈ N vrijedi
| cos n| 1
√ ≤√ .
n 3 n3
Prema [M1, napomena 6.3], red

X 1

n=1 n3

X
je konvergentan. Dakle, red s pozitivnim članovima |an | ima konvergentnu
n=1
majorantu pa je, prema (i) iz [M1, teorem 6.10], konvergentan. Prema [M1,
definicija 6.11], zadani red je apsolutno konvergentan pa, prema [M1, teorem
6.11], slijedi da je zadani red konvergentan.

6.21 Leibnizov kriterij konvergencije


Ispitajte konvergenciju reda:
6.21 Leibnizov kriterij konvergencije 197


X 1
a) (−1)n sin ,
n=1
n

X (−1)n
b) .
n=1
n − ln n

Rješenje.

a) Zadani red je alternirani red, jer za svaki n ∈ N vrijedi


1 1
∈ h0, 1] zbog čega je sin > 0.
n n
Konvergenciju alterniranog reda ispitujemo provjerom uvjeta (i) i (ii) Leibnizo-
vog kriterija [M1, teorem 6.13]. Prvo provjeravamo je li niz apsolutnih vrijed-
nosti članova zadanog reda padajući, odnosno, vrijedi li za svaki n ∈ N nejedna-
kost
1
|an+1 | ≤ |an |, gdje je an = (−1)n sin .
n
Ovo je ekvivalentno nejednakosti
1 1
sin ≤ sin ,
n+1 n
koja vrijedi jer je sin x rastuća funkcija na intervalu h0, 1]. Zbog
1
lim |an | = lim sin = sin 0 = 0,
n→∞ n→∞ n
vidimo da je i drugi uvjet zadovoljen pa zaključujemo da zadani red konvergira.
b) Zbog svojstava logaritamske funkcije, opći član reda je jednak
(−1)n (−1)n (−1)n
an = = = n ,
n − ln n n
ln e − ln n ln en
odakle vidimo da je zadani red alternirani. Provjerimo prvi uvjet iz Leibnizovog
kriterija. Za svaki n ∈ N treba vrijediti

|an+1 | ≤ |an |, (6.9)

odnosno redom
1 1
≤ n ,
ln en+1
n+1
ln en
n
e en+1
ln ≤ ln ,
n n+1
en en+1
≤ ,
n n+1
jer je logaritamska funkcija rastuća. Skraćivanjem dobivamo nejednakost
1
1+ ≤e
n
198 NIZOVI I REDOVI

koja, prema [M1, §6.1.3], vrijedi za svaki n ∈ N. Budući da je dobivena nejed-


nakost ekvivalentna (6.9), slijedi da je prvi uvjet zadovoljen. Nadalje, vrijedi

1
lim |an | = lim n = 0,
n→∞ n→∞ ln en

jer proširenjem po neprekidnosti i primjenom L’Hospitalovog pravila dobivamo

en ex ex
lim = lim = lim = ∞.
n→∞ n x→∞ x x→∞ 1

Stoga je zadovoljen i drugi uvjet Leibnizovog kriterija pa [M1, teorem 6.13]


povlači da zadani red konvergira.

6.22 Odredivanje područja konvergencije D’Alembertovim


kriterijem
Odredite područje konvergencije i ispitajte ponašanje na rubu područja konvergen-
cije reda:


X xn
a) ,
n=1
n(n + 1)
∞ 2
X xn
b) ,
n=1
n!
∞ n
(−1)n 1 − x
X 
c) .
n=1
2n − 1 1 + x

Rješenje.

a) Vrijedi

xn+1



an+1
= lim n · |x| = |x| .
(n + 1)(n + 2)
lim = lim
n
n→∞ an n→∞
x n→∞ n + 2

n(n + 1)

Prema D’Alembertovom kriteriju (iii) iz [M1, teorem 6.10], zadani red konvergira
za sve x ∈ R za koje vrijedi |x| < 1, a divergira za sve x ∈ R za koje je |x| > 1.
U točkama u kojima je |x| = 1 nema odluke. Dakle, zadani red konvergira za
sve x ∈ h−1, 1i, a divergira za sve x ∈ h−∞, −1i ∪ h1, +∞i. Preostaje ispitati
konvergenciju zadanog reda u točkama x1 = −1 i x2 = 1. Uvrštavanjem točke
x2 = 1 dobivamo red

X 1
n=1
n(n + 1)
6.23 Odredivanje područja konvergencije Cauchyjevim kriterijem 199

iz primjera 6.12 u [M1, §6.2.2] koji konvergira, a uvrštavanjem točke x1 = −1


alternirani red

X (−1)n
n=1
n(n + 1)
koji takoder konvergira jer apsolutno konvergira. Dakle, područje konvergencije
je [−1, 1].
b) Zbog (6.4) vrijedi
x(n+1)2

2

an+1 n! xn +2n+1
(n + 1)!

lim = lim = lim ·

2
an (n + 1)! x n2
n

n→∞ n→∞ x n→∞

n!

2n+1 
|x| 0, |x| ≤ 1
= lim = .
n→∞ n + 1 +∞, |x| > 1

Prema D’Alembertovom kriteriju, zadani red konvergira za sve x ∈ [−1, 1], a


divergira za sve x ∈ h−∞, −1i ∪ h1, +∞i.
c) Budući je
(−1)n+1  1 − x n+1


an+1 2n + 1 1+x 2n + 1 1 − x 1 − x
lim = lim = lim · = ,

n

n n→∞ 2n − 1
 
an 1−x 1 + x 1 + x

n→∞ n→∞ (−1)

2n − 1 1 + x

prema D’Alembertovom kriteriju, zadani red konvergira za sve x ∈ R\{−1} za


koje vrijedi
1 − x
1 + x < 1,

odnosno za sve x ∈ h0, +∞i, a divergira za sve x ∈ h−∞, 0i. Za točku x =


0 D’Alembertov kriterij ne daje odluku pa taj slučaj promatramo posebno.
Uvrštavanjem dobivamo alternirani red

X (−1)n
n=1
2n − 1

koji konvergira prema Leibnizovom kriteriju. Dakle, područje konvergencije je


[0, +∞i.

6.23 Odredivanje područja konvergencije Cauchyjevim


kriterijem
Odredite područje konvergencije i ispitajte ponašanje na rubu područja konvergen-
cije reda:
200 NIZOVI I REDOVI


X xn−1
a) ,
n=1
n · 3n

X n2 x2n
b) · ,
n=1
(n + 1)2 2n
∞  2n
X 1 x+2
c) · .
n=1
1 + 3 + · · · + (2n − 1) 2x + 1

Rješenje.

a) Budući je
s n−1
|x|1

n−1
n x = lim |x| |x|
p n
lim n |an | = lim √
n · 3n n→∞ n n · 3 = 1 · 3 = 3 ,
n→∞ n→∞

prema Cauchyjevom kriteriju (iv) iz [M1, teorem 6.10], zadani red konvergira
za sve x ∈ R za koje vrijedi |x| < 3, divergira za sve x ∈ R za koje je |x| > 3,
a u točkama u kojima je |x| = 3 nema odluke. Uvrštavanjem točke x1 = −3
dobivamo alternirani red

X (−1)n
n=1
n
koji, prema Leibnizovom kriteriju, konvergira, dok uvrštavanjem točke x2 = 3
dobivamo harmonijski red

X 1
n=1
n
koji divergira. Dakle, zadani red konvergira za sve x ∈ [−3, 3i, a inače divergira.
b) Vrijedi
s  n2
n2 x2n x2 x2 x2

p n
lim n
|an | = lim n
· = lim · = 10 · = .
n→∞ n→∞ (n + 1)2 2n n→∞ n+1 2 2 2

Prema Cauchyjevom kriteriju, promatrani red konvergira za sve x ∈ R za koje


vrijedi x2 < 2, a divergira za sve 2
√ x ∈ R za√koje je x > 2. Preostaje ispitati ko-
nvergenciju u točkama x1 = − 2 i x2 = 2. Njihovim uvrštavanjem dobivamo
red

X n2
n=1
(n + 1)2
koji divergira jer ne zadovoljava nužan √
uvjet
√konvergencije iz [M1, teorem 6.9].
Dakle, zadani red konvergira za x ∈ h− 2, 2i.
c) Primjenom formule za sumu prvih n članova aritmetičkog niza, dobivamo da je
opći član zadanog reda jednak
 2n
1 x+2
an = 2 · .
n 2x + 1
6.24 Područje apsolutne konvergencije 201

Budući je
v
u 1  x + 2 2n 2
u 
p
n n 1 x+2
lim |an | = lim t 2· = lim √ ·
n→∞ n→∞ n 2x + 1 n→∞ ( n n)2 2x + 1
 2
x+2
= ,
2x + 1

prema Cauchyjevom kriteriju, zadani red konvergira za sve x ∈ R\{− 12 } za koje


vrijedi
 2
x+2
< 1,
2x + 1
odnosno za sve x ∈ h−∞, −1i ∪ h1, +∞i, a divergira za sve x ∈ h−1, 1i. Za točke
x1 = −1 i x2 = 1, prema Cauchyjevom kriteriju, nema odluke. Pripadni red je

X 1
n=1
n2

koji, prema [M1, napomena 6.3], konvergira. Slijedi da je područje konvergencije


jednako h−∞, −1] ∪ [1, +∞i.

6.24 Područje apsolutne konvergencije


Odredite područje apsolutne konvergencije reda

X (x − 1)n
n=1
(2n + 1)(2n + 3)

i sumu reda u točki x = 2.


Rješenje. Vrijedi
(x − 1)n+1



an+1
= lim 2n + 1 · |x − 1| = |x − 1|.
(2n + 3)(2n + 5)
lim = lim

n
n→∞ an n→∞
(x − 1) n→∞ 2n + 5

(2n + 1)(2n + 3)

Prema D’Alembertovom kriteriju (iii) iz [M1, teorem 6.10], red apsolutno konvergira
za sve x ∈ R za koje vrijedi |x − 1| < 1, odnosno za x ∈ h0, 2i.
Preostaje ispitati apsolutnu konvergenciju u točkama x1 = 0 i x2 = 2. Uvrštavanjem
točke x1 = 0 dobivamo red

X (−1)n
,
n=1
(2n + 1)(2n + 3)

a točke x2 = 2 red

X 1
.
n=1
(2n + 1)(2n + 3)
202 NIZOVI I REDOVI

U oba slučaja vrijedi


 
1 1 1 1
|an | = = − ,
(2n + 1)(2n + 3) 2 2n + 1 2n + 3

pa je parcijalna suma dana s


k    
X 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1
sk = |an | = − + − + ··· + − = − .
n=1
2 3 5 5 7 2k + 1 2k + 3 2 3 2k + 3

Iz ovoga slijedi da je
1
lim sk =
,
k→∞ 6
što je suma reda u točki x2 = 2. Takoder, zaključujemo da zadani red apsolutno
konvergira u točkama x1 = 0 i x2 = 2. Konačno, područje apsolutne konvergencije
reda je segment [0, 2].

6.25 Taylorov razvoj racionalne funkcije


Razvijte u Taylorov red oko točke x0 = 3 funkciju f zadanu s
1
f (x) =
x
te odredite područje konvergencije dobivenog reda i izračunajte sumu reda
1 2 4 8 16
+ + + + + ··· .
3 9 27 81 243

Rješenje. Odredimo prvo n-tu derivaciju funkcije f u točki x0 = 3. Iz

f 0 (x) = (−1) x−2 ,


f 00 (x) = (−1)(−2) x−3 ,
f 000 (x) = (−1)(−2)(−3) x−4 ,

zaključujemo

f (n) (x) = (−1)(−2)(−3) · · · (−n)x−(n+1) = (−1)n n! x−(n+1) ,

pa je

(−1)n n!
f (n) (3) = (−1)n n! 3−(n+1) = .
3n+1
Prema [M1, teorem 6.18], Taylorovog razvoj funkcije f oko točke x0 = 3 glasi

X f (n) (3)
f (x) = f (3) + (x − 3)n ,
n=1
n!
6.26 MacLaurinov razvoj racionalne funkcije 203

odakle uvrštavanjem f (3) i f (n) (3) slijedi



1 X (−1)n
f (x) = + (x − 3)n ,
3 n=1 3n+1

odnosno

X (−1)n
f (x) = n+1
(x − 3)n . (6.10)
n=0
3

Odredimo sada područje konvergencije dobivenog reda. Zbog


s
p
n
1 |x − 3| |x − 3|
lim |an | = lim n (−1)n n+1 (x − 3)n = lim n+1 = ,
n→∞ n→∞ 3 n→∞ 3 n 3

Cauchyjev kriterij povlači da red konvergira ako je |x − 3| < 3, odnosno za sve


x ∈ h0, 6i. Redovi u točkama x1 = 0 i x2 = 6,
∞ ∞
X 1 X (−1)n
i ,
n=0
3 n=0
3

divergiraju jer ne zadovoljavaju nužan uvjet konvergencije. Dakle, područje konver-


gencije je h0, 6i.
Izračunajmo sada sumu zadanog reda. Vrijedi

1 2 4 8 16 X 2n
+ + + + + ··· = .
3 9 27 81 243 n=0
3n+1

Za x = 1 formula (6.10) daje



X 2n
f (1) = n+1
,
n=0
3

a jer je f (1) = 1, slijedi

1 2 4 8 16
+ + + + + · · · = 1.
3 9 27 81 243

6.26 MacLaurinov razvoj racionalne funkcije


Razvijte u MacLaurinov red funkciju f zadanu s
1+x
f (x) =
(1 − x)3

te odredite područje konvergencije dobivenog reda i izračunajte sumu reda


4 9 16 25
1− + − + − ··· .
3 9 27 81
204 NIZOVI I REDOVI

Rješenje. Zadanu funkciju možemo zapisati u obliku

1+x 2 + (x − 1) 2 1
f (x) = 3
= 3
=− 3
− = −2 (x − 1)−3 − (x − 1)−2 .
(1 − x) −(x − 1) (x − 1) (x − 1)2

Slijedi

f 0 (x) = (−2)(−3)(x − 1)−4 − (−2)(x − 1)−3 ,


f 00 (x) = (−2)(−3)(−4)(x − 1)−5 − (−2)(−3)(x − 1)−4 ,
f 000 (x) = (−2)(−3)(−4)(−5)(x − 1)−6 − (−2)(−3)(−4)(x − 1)−5 ,

odakle zaključujemo

f (n) (x) = (−2)(−3) · · · [−(n + 2)](x − 1)−(n+3) − (−2) · · · [−(n + 1)](x − 1)−(n+2)
= (−1)n+1 (n + 2)! (x − 1)−(n+3) − (−1)n (n + 1)! (x − 1)−(n+2) ,

pa je

f (n) (0) = (−1)n+1 (n + 2)!(−1)n+3 − (−1)n (n + 1)!(−1)n+2


= (n + 2)(n + 1)n! − (n + 1)n!
= [(n + 2) − 1](n + 1)n!
= (n + 1)2 n!.

Prema [M1, teorem 6.18], MacLaurinov razvoj funkcije f glasi



X
f (x) = 1 + (n + 1)2 xn ,
n=1

odnosno

X
f (x) = (n + 1)2 xn . (6.11)
n=0

Budući je
 2
an+1
lim = lim n + 2 · |x| = |x| ,
n→∞ an n→∞ n + 1
D’Alembertov kriterij povlači da dobiveni red konvergira za x ∈ h−1, 1i. U točkama
x1 = −1 i x2 = 1 red glasi
X∞
(n + 1)2 ,
n=0

a taj red divergira jer ne zadovoljava nužan uvjet konvergencije. Dakle, područje
konvergencije je h−1, 1i.
Za traženu sumu vrijedi

4 9 16 25 X (n + 1)2
1− + − + − ··· = (−1)n .
3 9 27 81 n=0
3n
6.27 MacLaurinov razvoj logaritamske funkcije 205

Iz formule (6.11) za x = − 13 slijedi



(n + 1)2
 
1 X
f − = (−1)n ,
3 n=0
3n

što zajedno s
1 + − 13 2
  
1 3 9
f − = 3 = =
3 4 3 32
1 − − 31

3
daje
4 9 16 25 9
1− + − + − ··· = .
3 9 27 81 32

6.27 MacLaurinov razvoj logaritamske funkcije


Razvijte u MacLaurinov red funkciju f zadanu s

f (x) = ln(1 + 2x)

i odredite područje konvergencije dobivenog reda.


Rješenje. Odredimo prvo n-tu derivaciju funkcije f u točki x0 = 0. Iz

f 0 (x) = (1 + 2x)−1 · 2,
f 00 (x) = (−1)(1 + 2x)−2 · 22 ,
f 000 (x) = (−1)(−2)(1 + 2x)−3 · 23 ,

zaključujemo

f (n) (x) = (−1)(−2) · · · [−(n − 1)](1 + 2x)−n · 2n


= (−1)n−1 (n − 1)! (1 + 2x)−n · 2n ,

pa je

f (n) (0) = (−1)n−1 (n − 1)! 2n .

Prema [M1, teorem 6.18], MacLaurinov razvoj funkcije f glasi



X 2 n xn
f (x) = (−1)n−1 .
n=1
n

Budući je
s
p 2n n 2
lim n |an | = lim n
(−1) n−1 x = lim √ · |x| = 2|x|,
n→∞ n→∞ n n→∞ n n

Cauchyjev kriterij povlači da dobiveni red konvergira za x ∈ − 21 , 12 . U točki



x1 = − 12 imamo

X 1
− ,
n=1
n
206 NIZOVI I REDOVI

1
koji divergira jer harmonijski red divergira, dok u točki x2 = 2 imamo alternirani
red

X (−1)n−1
,
n=1
n

koji

1 konvergira prema Leibnizovom kriteriju. Dakle, područje konvergencije je


− 2 , 12 .


6.28 Taylorov razvoj iracionalne funkcije


Razvijte u Taylorov red oko točke x0 = 1 funkciju f zadanu s

1
f (x) = p
3
(5x − 4)7

i odredite područje konvergencije dobivenog reda.


Rješenje. Iz
 
0 7 10
f (x) = − (5x − 4)− 3 · 5,
3
  
00 7 10 13
f (x) = − − (5x − 4)− 3 · 52 ,
3 3
   
000 7 10 13 16
f (x) = − − − (5x − 4)− 3 · 53 ,
3 3 3

slijedi
    
7 10 3n + 4 3n+7
f (n)
(x) = − − ··· − (5x − 4)− 3 · 5n
3 3 3

7 · 10 · · · (3n + 4) 3n+7
= (−1)n · (5x − 4)− 3 · 5n ,
3n
pa je  n
(n) n 5
f (1) = (−1) 7 · 10 · · · (3n + 4) · .
3
Prema [M1, teorem 6.18], Taylorovog razvoj funkcije f oko točke x0 = 1 glasi

X f (n) (1)
f (x) = f (1) + (x − 1)n ,
n=1
n!

odakle uvrštavanjem f (1) i f (n) (1) slijedi


∞  n
X 7 · 10 · · · (3n + 4) 5
f (x) = 1 + (−1)n · (x − 1)n ,
n=1
n! 3
6.29 Taylorov razvoj trigonometrijske funkcije 207

Budući je
 n+1
(−1)n+1 7 · 10 · · · (3n + 7) · 5

n+1

an+1 (x − 1)
(n + 1)! 3
lim = lim
  n
an n→∞ · · · ·

n→∞
n
7 10 (3n + 4) 5 n
(−1) · (x − 1)
n! 3

3n + 7 5
= lim · · |x − 1| = 5|x − 1|,
n+1 3
n→∞

D’Alembertov kriterij povlači da red konvergira za x ∈ 54 , 65 .



6.29 Taylorov razvoj trigonometrijske funkcije


π−6
Razvijte u Taylorov red oko točke x0 = 4 funkciju f zadanu s

f (x) = sin2 (2x + 3)


i odredite područje konvergencije dobivenog reda.
Rješenje. Zbog svojstava trigonometrijskih funkcija, zadana funkcija je jednaka
1 1 1
f (x) = sin2 (2x + 3) = [1 − cos(4x + 6)] = − cos(4x + 6).
2 2 2
Odredimo prvo n-tu derivaciju funkcije f u točki x0 = π−6
4 . Vrijedi

1 1  π
f 0 (x) = − · [− sin(4x + 6)] · 4 = − · cos 4x + 6 + · 4,
2 2 2
1 1  π 2
f 00 (x) = − · [− cos(4x + 6)] · 42 = − · cos 4x + 6 + 2 · ·4 ,
2 2 2
1 1  π 3
f 000 (x) = − · sin(4x + 6) · 43 = − · cos 4x + 6 + 3 · ·4 ,
2 2 2
pa zaključujemo
1  π n
f (n) (x) = − · cos 4x + 6 + n · ·4 ,
2 2
odakle slijedi
 
π−6 1  π n n π
f (n) = − · cos π + n · · 4 = cos · 22n−1 .
4 2 2 2
Promatrajući parne i neparne n-ove, dobivamo da za k ∈ N vrijedi
   
(2k) π−6 k 4k−1 (2k+1) π−6
f = (−1) · 2 i f = 0.
4 4
π−6
Prema [M1, teorem 6.18], Taylorov razvoj funkcije f oko točke x0 = 4 glasi
∞ 2k
24k−1

X
k π−6
f (x) = 1 + (−1) x− .
(2k)! 4
k=1
208 NIZOVI I REDOVI

Odredimo područje konvergencije dobivenog reda D’Alembertovim kriterijem. Iz


2k+2
24k+3


k+1 π−6

a2(k+1) (−1)
x−
(2k + 2)! 4
lim = lim

a2k 4k−1
  2k
k→∞ k→∞
(−1)k 2 π−6

x −
(2k)! 4

2
24

π−6
= lim · x− = 0,
k→∞ (2k + 1)(2k + 2) 4
zaključujemo da promatrani red konvergira za sve x ∈ R.

6.30 Primjena MacLaurinovih razvoja elementarnih funk-


cija
Razvijte u Taylorov red funkciju f oko točke x0 ako je:

a) f (x) = cos(2x − 2) i x0 = 1,
π 
b) f (x) = sin x i x0 = 2,
4
ex + e−x
c) f (x) = i x0 = 0,
2

d) f (x) = ln x2 + 3x − 4 i x0 = 2,
x4 + 1
e) f (x) = i x0 = 0,
1 + x + x2 + x3

te odredite područje konvergencije dobivenog reda.


Rješenje. Zadane funkcije ćemo razviti u Taylorov red korištenjem MacLaurinovih
razvoja nekih elementarnih funkcija iz [M1, §6.5], kao što su

X x2n+1
sin x = (−1)n , x ∈ R, (6.12)
n=0
(2n + 1)!

X x2n
cos x = (−1)n , x ∈ R, (6.13)
n=0
(2n)!

X xn
ex = , x ∈ R, (6.14)
n=0
n!

X xn
ln(1 + x) = (−1)n+1 , x ∈ h−1, 1], (6.15)
n=1
n

1 X
= xn , x ∈ h−1, 1i. (6.16)
1 − x n=0
6.30 Primjena MacLaurinovih razvoja elementarnih funkcija 209

a) Uvrštavanjem izraza (x − 1) umjesto x u formulu (6.13), slijedi da Taylorov red


funkcije f oko točki x0 = 1 glasi
∞ ∞
X [2(x − 1)]2n X 22n
f (x) = cos[2(x − 1)] = (−1)n = (−1)n (x − 1)2n .
n=0
(2n)! n=0
(2n)!

Područje konvergencije reda (6.13) je R, pa i dobiveni red konvergira za sve


x ∈ R.

b) Korištenjem svojstava trigonometrijskih funkcija, dobivamo


hπ πi hπ i
f (x) = sin (x − 2) + = cos (x − 2) ,
4 2 4
pa, primjenom formule (6.13), Taylorov red funkcije f oko točke x0 = 2 glasi
hπ i2n
∞ (x − 2) ∞
(−1)n  π 2n
(−1)n 4
X X
f (x) = = (x − 2)2n ,
n=0
(2n)! n=0
(2n)! 4

pri čemu dobiveni red konvergira za sve x ∈ R.

c) Trebamo odrediti MacLaurinov razvoj zadane funkcije pa uvrštavanjem redom


x i −x u formulu (6.14), slijedi
∞ ∞ ∞
!
1 x −x 1 X xn X (−x)n 1 X 1 + (−1)n n
f (x) = (e + e ) = + = x .
2 2 n=0 n! n=0 n! 2 n=0 n!

Jer za svaki k ∈ Z vrijedi



1 + (−1)  2 ,
n
n = 2k
= (2k)! ,
n!  0, n = 2k + 1

MacLaurinov red funkcije f glasi


∞ X x2k ∞
1X 2
f (x) = x2k =
2 (2k)! (2k)!
k=0 k=0

i konvergira za svaki x ∈ R.

d) Zbog svojstava logaritamske funkcije, slijedi

1 1
f (x) = ln(x − 1)(x + 4) = [f1 (x) + f2 (x)],
2 2
gdje je f1 (x) = ln(x − 1), a f2 (x) = ln(x + 4). Odredimo prvo Taylorov razvoj
funkcije f1 oko točke x0 = 2. Prema formuli (6.15), vrijedi

X (x − 2)n
f1 (x) = ln[1 + (x − 2)] = (−1)n+1 ,
n=1
n
210 NIZOVI I REDOVI

za sve x ∈ R za koje je (x − 2) ∈ h−1, 1], odnosno za sve x ∈ h1, 3].


Na isti način slijedi
    
x−2 x−2
f2 (x) = ln[6 + (x − 2)] = ln 6 1 + = ln 6 + ln 1 +
6 6

 n
x−2
∞ ∞
X 6 X (−1)n+1
= ln 6 + (−1)n+1 = ln 6 + n
(x − 2)n ,
n=1
n n=1
n · 6

x−2
za sve x ∈ R za koje je 6 ∈ h−1, 1], odnosno za sve x ∈ h−4, 8].
Sada iz razvoja funkcija f1 i f2 , dobivamo da Taylorov razvoj funkcije f oko
točke x0 = 2 glasi
"∞ ∞
#
n n+1
1 X (x − 2) X (−1)
f (x) = (−1)n+1 + ln 6 + n
(x − 2)n
2 n=1 n n=1
n · 6

√ (−1)n+1
 
X 1
= ln 6 + 1 + n (x − 2)n ,
n=1
2n 6

za sve x ∈ h1, 3] ∩ h−4, 8] = h1, 3].


e) Svodenjem na pravu racionalnu funkciju, a potom rastavljajući na parcijalne
razlomke, dobivamo
x4 + 1 2 1 −x + 1
f (x) = 2 3
= (x − 1) + 2 3
= (x − 1) + + .
1+x+x +x 1+x+x +x 1 + x 1 + x2
Dakle, možemo pisati

f (x) = (x − 1) + f1 (x) + (−x + 1)f2 (x),

gdje je

1 1 X
f1 (x) = = = (−1)n xn ,
1+x 1 − (−x) n=0

1 1 X
f2 (x) = = = (−1)n x2n ,
1 + x2 1 − (−x2 ) n=0

što slijedi iz formule (6.16), redom za izraze −x i −x2 . Nadalje, MacLaurinov


red funkcije f1 konvergira za sve x ∈ R za koje je −x ∈ h−1, 1i, a funkcije f2 za
sve x ∈ R za koje je −x2 ∈ h−1, 1i. Stoga MacLaurinov red funkcije f konvergira
za sve x ∈ h−1, 1i i glasi

X ∞
X
f (x) = (x − 1) + (−1)n xn + (−x + 1) (−1)n x2n
n=0 n=0
X∞ ∞
X ∞
X ∞
X
= (x − 1) + x2n − x2n+1 − (−1)n x2n+1 + (−1)n x2n
n=0 n=0 n=0 n=0
6.31 Zadaci za vježbu 211


X ∞
X
= (x − 1) + [1 + (−1)n ]x2n − [1 + (−1)n ]x2n+1
n=0 n=0
X∞
[1 + (−1)n ] x2n − x2n+1

= (x − 1) +
n=0
X∞ ∞
X
x4n − x4n+1 = 1 − x + 2 x4n − x4n+1 .
 
= (x − 1) + 2
n=0 n=1

6.31 Zadaci za vježbu


1. Ako je opći član niza
n−1
an = ,
n+1
odredite a = lim an te za ε = 10−4 odredite pripadni nε .
n→∞

2. Odredite sva gomilišta niza čiji je opći član


3n2 + 2n 1 + (−1)n 1 − (−1)n
an = · + .
n2 − 1 2 n

3. Ako je opći član niza  


1
an = 1+ cos nπ,
n
odredite sva gomilišta niza {an }, inf an , sup an , lim inf an i lim sup an .
4. Ako je opći član niza
(1 − a)n2 + 2n + b
an = ,
an2 + n + 1
odredite konstante a i b takve da je lim an = 2 i a1 = 0.
n→∞

5. Izračunajte limese niza čiji je opći član:


2n+1 + 3n+1
a) an = ,
2n + 3 n
(n + 1)(3n + 1)
b) an = ,
2 · 3n + 1
 n
n+1
c) an = ,
n−1
 (n+1)
2n + 3
d) an = ,
2n + 1
 n
2n
e) an = .
2n + 1
6. Izračunajte limese niza čiji je opći član:
n + 7 sin n
a) an = ,
13 − 2n
212 NIZOVI I REDOVI

2 2 2
b) an = √ +q + ··· + q .
n2 +1 n2 + 1
n2 + 1
2 n

7. Izračunajte limese niza čiji je opći član:


n sin(n!)
a) an = ,
n2 + 1
 
1 1
b) an = √ cos n + .
n n
8. Izračunajte limese niza čiji je opći član:
n
1 X
a) an = k,
n2
k=1
n
1 X
b) an = k2 ,
n3
k=1
n j
1 XX
c) an = i,
n3 j=1 i=1

9. Izračunajte limes niza čiji je opći član


n
Y k2 + k − 2
an = .
k(k + 1)
k=2

10. Izračunajte limes niza čiji je opći član


n+1  
X 1
an = ln 1 − 2 .
k
k=2

11. Zadani su nizovi s općim članovima

cn2 + 1
an = i
(c + 3)n2 + cn + 4

1 1 1
bn = + + ··· + .
c(c + 1) (c + 1)(c + 2) (c + n − 1)(c + n)
an
Odredite parametar c > 0 takav da je lim = 4.
n→∞ bn

12. Izračunajte sumu reda


∞  
X 1
log 1 + .
n=1
n

13. Izračunajte sumu reda



X 1
.
n=1
n(n + 3)
6.31 Zadaci za vježbu 213

14. Izračunajte sumu reda



X 1
.
n=1
n(n + 1)(n + 2)

15. Izračunajte sumu reda


1 1 1 1
+ + + + ··· .
1·3 3·5 5·7 7·9

16. Poredbenim kriterijem ispitajte konvergenciju reda:



X 1
a) ,
n=1
nsin na
∞  
X 1 1
b) log 1 + .
n=1
n n

17. D’Alembertovim kriterijem ispitajte konvergenciju reda:



X n!
a) ,
n=1
10n

X 3n2 − 5
b) .
n=1
n 2n

18. Cauchyjevim kriterijem ispitajte konvergenciju reda:



X 3n
a) ,
n=1
2n · arctgn n

X 2
b) nn sin .
n=1
n

19. Ispitajte konvergenciju reda:



X nn
a) ,
n=1
(n!)2

X (2n − 1)!
b) ,
n=1
2 · 4 · 6 · · · 2n

X 2n (n!)2
c) ,
n=1
n2n
∞ n
X n 2 · (2n)n+1
d) ,
n=1
n!

X 1
e) ,
n=1
nn
∞  n(1+√n)
X n
f) √ ,
n=1
n+ n
214 NIZOVI I REDOVI


"  2 # n2
X 1
g) 1+ ,
n=1
n
∞  2n
X 1 n+1
h) .
n=1
2n · n2n n

20. Ispitajte konvergenciju reda

1 2b 3b nb
1+ + 2 + 3 + ··· + n + ··· ,
a a a a
u ovisnosti o parametrima a, b > 0.

21. Raabeovim kriterijem ispitajte konvergenciju reda:



X 4n (n!)2
a) ,
n=1
(2n)!

X (2n − 1)!
b) 2.
n=1 (2 · 4 · 6 · · · 2n)

22. Ispitajte konvergenciju reda



X n!
,
n=1
(a + 1)(a + 2)(a + 3) · · · (a + n)

u ovisnosti o parametru a > 0.

23. Ispitajte konvergenciju reda:


1 1 1 1 1
a) 1 + − + + − + ···,
2 4 8 16 32
sin 2 sin 3 sin n
b) sin 1 + 2 + 2 + · · · + 2 + · · · .
2 3 n
24. Leibnizovim kriterijem ispitajte konvergenciju reda:

X 1
a) (−1)n−1 ,
n=1
n

X p 
b) (−1)n+1 n2 + 1 − n ,
n=1

X 1
c) (−1)n .
n=1
(ln n)n

25. Odredite područje konvergencije i ispitajte ponašanje na rubu područja konver-


gencije reda:

X x2n+1
a) (−1)n ,
n=1
(2n + 1)!
6.31 Zadaci za vježbu 215


X (x + 1)2n+1
b) (−1)n ,
n=1
n2

X xn
c) √ ,
n=1
n2 + 1

X xn
d) ,
n=1
n · 10n

X 3n
e) (−1)n ,
n=1
n · (x − 5)n

X (−x2 + 3x + 2)n
f) .
n=1
n · 2n

26. Odredite područje konvergencije reda

2!(x − 1)2 n!(x − 1)n


(x − 1) + + · · · + + ··· .
22 nn

27. Razvijte u MacLaurinov red funkciju f zadanu s


2
a) f (x) = ,
1 + 2x
x2
b) f (x) = ,
1−x
x2 + 1
c) f (x) = ,
2+x
7
d) f (x) = .
(3x + 2)(2x − 1)
i odredite područje konvergencije dobivenog reda.

28. Razvijte u Taylorov red funkciju f oko točke x0 ako je:


1
a) f (x) = i x0 = 1,
3 − 2x
b) f (x) = e2x−6 i x0 = 3,

c) f (x) = ln x − 1 i x0 = 2,
2+x
d) f (x) = ln i x0 = −1,
3 + 2x
 π π
e) f (x) = sin 2x − i x0 = ,
2 2
te odredite područje konvergencije dobivenog reda.

29. Uz pomoć MacLaurinovog razvoja funkcije f (x) = ex izračunajte sumu reda



X 1
n · n!
.
n=0
2
216 NIZOVI I REDOVI

30. Razvijte u Taylorov red oko točke x0 = −1 funkciju f zadanu s f (x) =


1
ln 4 , odredite područje konvergencije dobivenog reda i izračunajte sumu
1
3x + 2
reda
1 1 1 1
1 − + − + − ··· .
2 3 4 5

6.32 Rješenja
1. a = 1, nε = 20000.
2. Gomilišta niza su 0 i 3.
3
3. Gomilišta niza su -1 i 1, inf an = −2, sup an = , lim inf an = −1, lim sup an =
2
1.
1
4. a = , b = − 83 .
3
5. a) 3,
b) +∞,
c) e2 ,
d) e,
1
e) √ .
e
1
6. a) − ,
2
b) 2.
7. a) 0,
b) 0.
1
8. a) ,
2
1
b) ,
3
1
c) .
6
2
9. .
3
10. − ln 2.
11. c = 6.
1
12. .
6
11
13. .
18
6.32 Rješenja 217

1
14. .
4
1
15. .
3

1 X1
16. a) an > i divergira ⇒ red divergira,
n n=1 n

1 X 1
b) an < i konvergira ⇒ red konvergira.
n2 n=1 n2
an+1
17. a) lim = +∞ ⇒ red divergira,
an
n→∞
an+1 1
b) lim = ⇒ red konvergira.
n→∞ an 2
√3
18. a) lim n
⇒ red konvergira,
an =
n→∞ π

b) lim n an = +∞ ⇒ red divergira.
n→∞

an+1
19. a) lim = 0 ⇒ red konvergira,
n→∞ an
an+1
b) lim = +∞ ⇒ red divergira,
n→∞ an
an+1 2
c) lim = 2 ⇒ red konvergira,
n→∞ an e
an+1
d) lim = 0 ⇒ red konvergira,
n→∞ an

e) lim n an = 0 ⇒ red konvergira,
n→∞
√1
f) lim n
⇒ red konvergira,
an =
n→∞ e

g) lim n an = e2 ⇒ red divergira,
n→∞
√ 1
h) lim n
an = ⇒ red konvergira.
n→∞ 2
√ 1
20. lim n
⇒ red konvergira za a > 1, divergira za a < 1.
an =
n→∞ a
Za a = 1 je lim an = +∞ pa red divergira.
n→∞
 
an+1 1
21. a) lim n 1 − = − ⇒ red divergira,
n→∞ an 2
 
an+1 3
b) lim n 1 − = ⇒ red konvergira.
n→∞ an 2
 
an+1
22. lim n 1 − = a ⇒ red konvergira za a > 1, divergira za a < 1.
n→∞ an
1
Za a = 1 je an = pa red divergira.
n+1
218 NIZOVI I REDOVI

∞ ∞  n
X X 1
23. a) |an | = je geometrijski red za q = 21 < 1 ⇒ red apsolutno
n=0
2 n=0
konvergira ⇒ red konvergira,
1 P∞
b) |an | ≤ 2 i n=1 n12 konvergira ⇒ red apsolutno konvergira ⇒ red kon-
n
vergira.

24. Prema Leibnizovom kriteriju redovi konvergiraju.

25. a) R,
b) [−2, 0],
c) h1 − e, 1 + ei,
d) [−1, 1i,
e) [−10, 10i,
f) h−∞, 2i ∪ [8, +∞i,
g) h−1, 0i ∪ h3, 4i.

26. h1 − e, 1 + ei.

2 X
(−1)n 2n+1 xn , x ∈ − 12 , 21 ,


27. a) =
1 + 2x n=0

x2 X
b) = xn+2 , x ∈ h−1, 1i,
1 − x n=0

x2 + 1 1 1 X n x
n
c) = − x+5 (−1) n+1 , x ∈ h−2, 2i,
2+x 2 4 n=2
2

" n+1 #
7 X 3 n+1
xn , x ∈ − 21 , 12


d) = − −2
(3x + 2)(2x − 1) n=0 2

1 X
2n (x − 1)n , x ∈ 12 , 32 ,


28. a) =
3 − 2x n=0

2x−6
X 2n (x − 3)n
b) e = , x ∈ R,
n=0
n!

√ 1X (x − 2)n
c) ln x − 1 = (−1)n+1 , x ∈ h1, 3],
2 n=1 n

2+x X (x + 1)n
(−1)n+1 (1 − 2n ) , x ∈ − 32 , − 12 ,


d) ln =
3 + 2x n=1 n

 π X 22n  π 2n
e) sin 2x − = (−1)n x− , x ∈ R.
2 n=0
(2n)! 2

X 1 √
29. n · n!
= e.
n=0
2
6.32 Rješenja 219

∞ ∞
1 3 X (−1)n n
X (−1)n−1
30. ln 4 = 4 ln +4 n
(x + 1) , x ∈ h−6, 4], = ln 2.
1 5 n5 n
3x +2 n=1 n=1