You are on page 1of 243

01 dIF. I INT. JEDN.

02 10/31/2008 12:44 PM

Mate Kurtović

TEORIJSKA ELEKTROTEHNIKA
(Predavanja – verzija 1.0)

Split, 2004.

1 od 18
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:44 PM

Predavanja za dodiplomski sveučilišni studij za studente Elektroenergetike

2 od 18
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:44 PM

1. Maxwellove jednadžbe
1.1. Diferencijalni oblik

Za osnovu teorije elektromagnetskog polja (prostora u kome se očituje


električno ili magnetsko djelovanje) James Clark Maxwell je 1864. g.
postavio četiri linearne diferencijalne jednadžbe koje u mirujućem
koordinatnom sustavu glase:
v
v v ∂D
∇× H = J + (1-1)
v ∂t
v ∂B
∇× E = − (1-2)
v ∂t
∇⋅D = ρ (1-3)
v
∇⋅B = 0 (1-4)

Nazivamo ih Maxwellovim jednadžbama u diferencijalnom obliku. One


aksiomatski određuju elektromagnetsko polje.
v Ove jednadžbe povezuju izvore elektromagnetskog polja (gustoća struje
J i gustoća naboja ρ) s vektorima polja; tj. sa
v ⎡V ⎤
jakošću električnog polja E ⎢ ⎥ ,
⎣m⎦
v ⎡ A⎤
jakošću magnetskog polja H ⎢ ⎥ ,
⎣m⎦
v ⎡ As ⎤
vektorom električnog pomaka D ⎢ 2 ⎥
⎣m ⎦
v⎡ Vs ⎤
vektorom magnetske indukcije B ⎢T = 2 ⎥ .
⎣ m ⎦

Kako su Newtonovi aksiomi temelj klasične mehanike tako su Maxwellove


jednadžbe temelj klasične elektrodinamike tj. elektrodinamike valnih duljina
do valne duljine svjetlosti. Te su valne duljine sumjerljive veličini jednog
atoma.

Među vektorima polja postoje relacije konstitucije koje izražavaju utjecaj


materijala. Tako je:
v v
D
v = εEv, ε -dielektričnost (1-5)
B = µH , µ - permeabilnost (1-6)

3 od 18
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:44 PM
v v
J = κE , κ - vodljivost (1-7)

Jednadžba (1-7) predstavlja Ohmov zakon u diferencijalnom obliku.


Poznavajući polje na nekom mjestu (rubni uvjet) i u nekom času (početni
uvjet) pomoću Maxwellovih jednadžbi možemo odrediti polje na bilo kojem
drugom mjestu i u bilo kojem času.
Pođimo od prvevjednadžbe.
Za vrtložno polje H imamo vektor
v v
rotH ≡ ∇ × H

kako je prikazano na Sl. 1-1.

∇× H

Sl. 1-1

Prvu jednadžbu možemo prikazati grafički kao na Sl. 1-2.

∂D
∇× H ∂t

Sl. 1-2

Ona kaže da naboji u gibanju (provodna struja i promjenjivi naboj na

4 od 18
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:44 PM

pločama kondenzatora)
v stvaraju vrtložno magnetsko polje.
∂D
Član nazivamo gostoćom pomačne struje. Jednadžba (1-1) je
∂t
diferencijalni oblik proširena Amperova zakona.
Druga jednadžba kaže da se oko promjenjivog magnetskog polja po
pravilu minus desnog vijka stvara vrtložno električno polje. To je prikazano
na Sl. 1-3. Ona predstavlja Faradayev zakon u diferencijalnom obliku.
Uobičajen je da se prve dvije jednadžbe nazivaju jš i glavne Maxwellove
jednadžbe odnosno glavne jednadžbe elektromagnetskog polja.

∂B
∇×E ∂t

Sl. 1-3

Kako je divergencija vektora omjer toka vektora kroz zatvorenu površinu i


pripadnog volumena ona izražava intezitet izvora , pa treće jednadžba kaže
da su električni naboji izvori električnog polja. Sl. 1-4.

5 od 18
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:44 PM

D
S
ρ

Sl. 1-4

Četvrta jednadžba kaže da ne postoje odvojeni izvori magnetskog polja


(Sl. 1-5).

S
B

Sl. 1-5

Veličine elektromagnetskog polja vežemo s silama prema Lorentzovu 1 T T

zakonu za silu koji u diferencijalnom obliku glasi:


v v v v
f = ρ (E + v × B ) (1-8)

Diskusija:

a) Pođimo od jakosti struje kroz tanki vodič

dQ
i=
dt

gdje je dQ količina naboja koji prođe poprečnim presjekom vodiča kroz

1
T T Hendrik Anton Lorentz (1853-1926) – Lorentzova sila, Lorentzove transformacije

6 od 18
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:44 PM

vrijeme dt. Neka je

dQ = neSdl = neSvdt
v
gdje je n broj slobdnih elektrona u jedinici volumena, a v brzina gibanja
naboja u vodiču. Imamo:
i
J = = nev = ρv ili vektorski
v Sv
J=ρ v (1-9)
v
Produkt ρ v je plošna gustoća struje.

S druge strane prema OHMOVU zakonu je


∆U
i=
R
dl
Kako je ∆U = Edl , te R =
κS
to je

Edl
i= = κES
dl
κS

odnsno J = κ E ili vektorski


v v
J =κ E (1-9a)
Relacija (1-9a) predstavlja OHMOV zakon u diferencijalnom obliku
prilagođen za teoriju polja.
Brzina gibanja naboja u vodiču je iznenađujuće malena. Za gustoću
struje od 2.55 A/mm 2 koja teče bakrenim vodičem u kome ima približno
P P

8.5 10 28 m -3 slobodnih elektrona, ona iznosi samo 1.87 10 -4 m/s. U ovom


P P P P P P

je slučaju volumna gustoća slobodnog naboja


C
ρ = ne = 8.5 ⋅ 10 28 ⋅ 1.6 ⋅ 10-19 m −3C = 13.6 ⋅ 109 3
m
Član
v v
fe = ρ E (1-10)

predstavlja volumnu gustoću električne sile.

7 od 18
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:44 PM

Komentar:
Znamo iz ''FIZIKE''
v v
Fe = QE
v
Fe Q v
= E
∆V ∆V
v v
f e = ρE
v v v
Član fm = J × B (1-11)

predstavlja volumnu gustoću magnetske sile.

Komentar:
v v v
Fm = id l × B
v
v Fm i v v i v v v v v v
fm = = dl × B = d l × B = J × B = ρv × B
∆V ∆V ∆Sdl
v v
b) Uzmimo da je E = EC električno polje mirnih naboja (Coulombovo 2
v v
T T

polje). Član v × B možemo tumačiti kao električno


v polje koje se inducira u
v
vodiču koji se u magnetskom polju indukcije B giba brzinom v , pa je
ukupno električno polje
v v v
Euk = EC + Eind (1-12)

gdje je
v v v
Eind = v × B (1-13)

U zaključku o Maxwellovim diferencijalnim jednadžbama ističemo da su


Maxwellove diferencijalne jednadžbe potakle snažni razvoj teorije
elektromagnetskog polja. Razlog tomu leži u ranije dobro poznatim
metodama analitičkog rješavanja diferencijalnih jednadžbi.

2
TCharles Augustin Coulomb (1736-1806) – Zakon međudjelovanja el. naboja i zakon međudjelovanja
T

magnetskih polova.

8 od 18
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:44 PM

1.2 Integralni oblik

Integrirajmo prvu jednadžbu po proizvoljno izabranoj površini S prema


Sl. 1-6.
v
v v v ∂D v
∫∫
S
∇ × H ⋅ n dS =
∫∫
S
(J +
∂t
)n dS

Prema Stokesovomv teoremu lijevu stranu možemo transformirati u


cirkulaciju vektora H . Imamo:
v
v v vv ∂D v

l
H ⋅ dl =
∫∫
S
Jn dS +
∫∫
S
∂t
ndS

Međusobni odnos konture integracije l i proizvoljno izabrane plohe


integracije S prikazan je na Sl. 1-6. Kontura l je rub proizvoljno izabrane
plohe S.

n
6

dl

Sl. 1-6
Kako je jakost struje

v v
i=
∫∫
S
J ⋅ ndS (1-14)

imamo konačni oblik


v
v v ∂D v

l
H ⋅ dl = i +
∫∫
S
∂t
n dS (1-15)

Ovu jednadžbu nazivamo još i prošireni Amperov zakon.


Na Sl. 1-7 je prikazano magnetsko polje oko vodiča koje gradi struja

9 od 18
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:44 PM

vodiča i za koje vrijedi Amperov zakon

v v

l
H ⋅ dl = i

i magnetsko polje u kondenzatoru koje gradi pomačna struja u kondenzatoru


i za kojega vrijedi

v
v v ∂D v ∂ v v ∂q

l
H ⋅ dl =
∫∫S
∂t
n dS =
∂t ∫∫
s
D ⋅ n dS =
∂t

gdje je q naboj kondenzatora.

B B B
i i

∂D
∂t
Sl. 1-7

Jednakim postupkom nad drugom jednadžbom dobijamo:


v
v v ∂B v

l
E ⋅ dl = −
∫∫ S
∂t
n dS

Kako je

10 od 18
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:44 PM
v
∂B v ∂ v v
∫∫ S
∂t
n dS =
∂t ∫∫
S
B ⋅ n dS

te magnetski tok

v v
φ=
∫∫
S
B ⋅ ndS (1-16)

imamo:

v v ∂φ

l
E ⋅ dl = −
∂t
, Faradayev zakon (1-17)

∂φ v v
Kako je −
∂t
inducirana EMS , a

l
E ⋅ d l , suma napona po konturi

integracije to (1-17) možemo napisati u obliku:

∑ napona = ∑ EMS
Ovo je Ohmov zakon ili drugi Kirchoffov 3 zakon. T T

Treću jednadžbu integriramo po proizvoljno izabranom volumenu

v

V
∇ ⋅ DdV =
∫ ρdV
V

Prema Gaussovu teoremu lijevu stranu možemo transformirati u tok vektora


kroz zatvorenu površinu integracije, pa je

v v

S
D ⋅ n dS =
∫ ρdV
V

Kako je naboj unutar volumena V

3
T T Gustav Robert Kirchoff (1824-1887)

11 od 18
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:44 PM

q=
∫ ρdV
V
(1-18)

imamo konačno:

v v

S
D ⋅ n dS = q , (1-19)
v
što predstavlja Gaussov zakon za električne naboje. Normala n je vanjska
normala, a naboj q je tzv. slobodni naboj.

Analogno je :
v v

S
B ⋅ n dS = 0 , (1-20)

što nazivamo i Gaussovim zakonom za magnetsko polje.

Lorentzova je sila u integralnom obliku

v v v
∫ ρ (E + v × B )dV
v
F= (1-21)
V
gdje je električna sila na točkasti naboj
v v
Fe = qE (1-22)
v
a magnetska sila na vodič duljine d l protjecan strujom (i)

v v v v v
dFm =

V
J × BdV = id l × B (1-23)

1.3 Polje u vakumu

Elektromagnetsko polje
v v u vakumu
v može se opisati sa samo dva vektora.
Neka su to vektori E i B . Uz J = 0 prve dvije jednadžbe čine sustav:
v
v ∂E
∇ × (µ 0 H ) = µ 0ε 0
∂t
v
v ∂B
∇× E = −
∂t
Imamo:

12 od 18
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:44 PM

v
v 1 ∂E
∇× B = 2
c ∂t (1-24)
v
v ∂B
∇× E = −
∂t

Primjetimo da se u ovim jednadžbama ne javljaju izvori elektromagnetskog


polja (struje ili naboji).
Da bi riješili sustav (1-24)
v primjenimo operator ∇ × s lijeva. Imamo:
v 1 ∂E
∇ × (∇ × B ) = ∇ × 2
c ∂t (1-25)
v
v ∂B
∇ × (∇ × E ) = −∇ ×
∂t
v
Operarciju ∇ × (∇ × B ) možemo gledati kao dvostruki vektorski produkt.
Kako je
v v v v v v v v v
A × (B × C ) = B (A ⋅ C ) − (A ⋅ B )C

imamo
v v v
∇ × (∇ × C ) = ∇(∇ ⋅ C ) − (∇ ⋅ ∇ )C
v v v
∇ × (∇ × C ) = ∇(∇ ⋅ C ) − ∇ 2C (1-26)

U pravokutnom je sustavu

⎛ ∂ v ∂ v ∂ v⎞ ⎛ ∂ v ∂ v ∂ v⎞
∇ 2 = ∇ ⋅ ∇ = ⎜⎜ i + j + k ⎟⎟ ⋅ ⎜⎜ i + j + k ⎟⎟
⎝ ∂x ∂y ∂z ⎠ ⎝ ∂x ∂y ∂z ⎠
∂2 ∂2 ∂2
= 2+ 2+ 2
∂x ∂y ∂z

Izražavajući lijevu stranu od (1-25) preko (1-26) imamo:


v
v v ∂
∇(∇ ⋅ B ) − ∇ 2 B = 2 ∇ ×
1 E
c ∂t
v v ∂ v
∇(∇ ⋅ E ) − ∇ 2 E = − ∇ × B
∂t

13 od 18
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:44 PM
v v v v
Kako je ∇ ⋅ B = 0 i ρ = 0 , odnosno ∇ ⋅ D = ∇ ⋅ (ε 0 E ) = 0 ili ∇ ⋅ E = 0 imamo:
v
v
2 1 ∂E
∇ B = − 2 ∇×
c ∂t
v ∂ v
∇2E = ∇ × B
∂t

Redoslijed deriviranja možemo zamijeniti


v 1 ∂ v
∇2B = − 2 ∇ × E
c ∂t
v ∂ v
∇2E = ∇ × B
∂t

Uvažavajući prvu i drugu jednadžbu polja imamo:


v
v 1 ∂ ∂B
∇2B = 2
c ∂t ∂t
v
2
v ∂ 1 ∂E
∇ E=
∂t c 2 ∂t
odnosno
v
2
v 1 ∂2B
∇ B− 2 2 =0
c ∂t
v (1-27)
2
v 1 ∂2E
∇ E− 2 2 =0
c ∂t

gdje je:

v ⎛ ∂2 ∂2 ∂2 ⎞ v
∇ B = ⎜ 2 + 2 + 2 ⎟⎟ B
2

⎝ ∂x ∂y ∂z ⎠

Došli smo do D’Alanbertovih trodimenzionalnih homogenih valnih


jednadžbi. U pravokutnom je sustavu:

⎛ ∂2 ∂2 ∂2 ⎞ v 1 ∂2 v
⎜⎜ 2 + 2 + 2 ⎟⎟ ⋅ (Bx i + B y j + Bz k ) = 2 2 (Bx i + B y j + Bz k )
v v v v
⎝ ∂x ∂y ∂z ⎠ c ∂t
Kraće se može napisati:

14 od 18
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:44 PM

⎛ ∂2 ∂2 ∂2 ⎞ 1 ∂2
⎜⎜ 2 + 2 + 2 ⎟⎟ Bi = 2 2 Bi
⎝ ∂x ∂y ∂z ⎠ c ∂t
v v
Analogno je za vektorsku funkciju E (r , t ) .

⎛ ∂2 ∂2 ∂2 ⎞ 1 ∂2
⎜⎜ 2 + 2 + 2 ⎟⎟ Ei = 2 2 Ei
⎝ ∂x ∂y ∂z ⎠ c ∂t
v v
Ako komponente vektora B i E ovise o samo jednoj prostornoj koordinati
(recimo koordinati x) i vremenu one su određene slijedećim homogenim
valnim jednadžbama:

∂ 2 f i ( x, t ) 1 ∂ 2 f i ( x, t )
− 2 =0 (1-28)
∂x 2 c ∂t 2

Riješimo ovu parcijalnu diferencijalnu jednadžbu uvođenjem novih varijabli.

u = x − ct
v = x + ct

∂f i ∂f i ∂u ∂f i ∂v ∂f i ∂f i
= + = +
∂x ∂u ∂x ∂v ∂x ∂u ∂v

∂ ∂f i ∂ ⎛ ∂f i ∂f i ⎞ ∂ ⎛ ∂f i ∂f i ⎞ ∂ 2 f i ∂ 2 fi ∂ 2 fi
= ⎜ + ⎟+ ⎜ + ⎟= +2 +
∂x ∂x ∂u ⎝ ∂u ∂v ⎠ ∂v ⎝ ∂u ∂v ⎠ ∂u 2 ∂u∂v ∂v 2

∂f i ∂f i ∂u ∂f i ∂v ∂f ∂f
= + = −c i + c i
∂t ∂u ∂t ∂v ∂t ∂u ∂v

∂ ∂f i ∂ ⎛ ∂f ∂f ⎞ ∂ ⎛ ∂f ∂f ⎞
= −c ⎜ − c i + c i ⎟ + c ⎜ − c i + c i ⎟
∂t ∂t ∂u ⎝ ∂u ∂v ⎠ ∂v ⎝ ∂u ∂v ⎠
∂ 2 fi ∂ 2 fi ∂ 2 fi
= c2 − 2c 2 + c2
∂u 2 ∂u∂v ∂v 2

S ovim je

15 od 18
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:44 PM

1 ⎛⎜ 2 ∂ 2 f i ⎞
2
∂ 2 fi ∂ 2 fi ∂ 2 fi 2
2 ∂ fi 2∂ f ⎟=0
+2 + − c − 2c +c
∂u 2 ∂u∂v ∂v 2 c 2 ⎜ ∂u 2 ∂u∂v ∂v 2 ⎟
⎝ ⎠

∂ 2 fi ∂ 2 fi ∂ 2 fi 1 ⎛⎜ 2 ∂ 2 f i 2
2 ∂ fi
2 ⎞
2 ∂ fi ⎟
+2 + − c − 2c +c =0
∂u 2 ∂u∂v ∂v 2 c 2 ⎜⎝ ∂u 2 ∂u∂v ∂v 2 ⎟⎠

∂ 2 fi
4 =0
∂u∂v
∂ ⎛ ∂f i ⎞
⎜ ⎟=0
∂v ⎝ ∂u ⎠

∂f i
= ϕ1 (u )
∂u


f i = ϕ1 (u )du + ψ i (v ) = ϕ i (u ) + ψ i (v ) = ϕ i ( x − ct ) + ψ i ( x + ct )

Rješenja diferencijalne jednadžbe (1-28) su valovi

f i = f i + ( x − ct ) + f i − ( x + ct ) (1-29)

Pokažimo micanje funkcije f + ( x − ct ) duž osi x ovisno o vremenu.

Neka je u t = 0 funkcija f + ( x ) kao na Sl. 1-8. Funkcija f + (x − a )


pomaknuta je za a u pozitivnom smjeru osi x. Sada uzmimo da je a = ct .
Kako raste vrijeme t tako raste i parametar a pa se figura f + ( x ) u vremenu
kontinuirano kreće duž osi x brzinom c.

Analogno je za funkciju f − ( x − ct ) koja se ovisno o vremenu giba jednakom


brzinom u suprotnom smjeru.
Funkciju f + ( x − ct ) nazivamo direktni val, a funkciju f − ( x − ct ) inverzni
val.

16 od 18
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:44 PM

f(x+a) f(x-a)
f(x)

a a x

Sl. 1-8

Tako npr. postoje valovi:

B y = B y+ ( x − ct ) + B y− ( x + ct )
E z = E z+ ( x − ct ) + E z− ( x + ct )

Ovi se valovi šire prostorom u međusobno suprotnim smjerovima brzinom


svjetlosti
1 m
c= = 3 ⋅108 (1-30)
µ 0ε 0 s

Inverzne valove najčešće dobijamo refleksijom. Za sada ih ispustimo iz


razmatranja. Imamo
By = By+ ( x − ct )
Ez = Ez+ ( x − ct )
Valovi magnetske indukcije i valovi el. polja međusobno su vezani. Njihova
povezanost proizlazi iz I i II Maxwellove jednadžbe.
v
v 1 ∂E
∇× B = 2
c ∂t
v
v ∂B
∇× E = −
∂t
Promjenjivo električno polje proizvodi vrtložno magnetsko i obratno. Ovo
otkriće bilo je epohalno. Do tada se nije uopće razgovaralo o
elektromagnetskim valovima. Njihovu realnost je eksperimentalno dokazao
Hertz.

17 od 18
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:44 PM

PRIMJER: Trakasti supervodljivi vod

18 od 18
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:46 PM

1 od 13
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:46 PM

PRIMJER: Trakasti supervodljivi vod

EMS
+ i H
E d
b

El. i mgn. polje u svakoj točki ravnine koja je okomita na vod imaju isti
intezitet i smjer. Između traka nastaje val kojega zovemo još i ravni
uniformni elektromagnetski val.

H
z

y
EMS
+ i H z
E

x
i

2 od 13
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:46 PM

Neka je u našem primjeru d=b, l = 3000 km ,te neka je EMS izvora zadana
slikom

1000 V

t
0,01 s

Električni vod možemo prikazati pomoću induktiviteta i kapaciteta prema


slici
L L L

C C C C

gdje je su induktivitet i kapacitet po jedinici duljine voda

1 1
L= =
Rm b
µ0 d
d
C = ε0
b
Kako je u ovom slučaju d=b to je:

L = µ = 4π 10− 4 H / km
0
C = ε = 8.854 10− 9 F / km
0

3 od 13
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:46 PM

Z
izvora

Vod

EMS
izvora R tereta

Vod prikazujemo nizom π shema ili kao element sheme s distrubuiranim


parametrima. Vrijedi:

u E d E
= =
i H b H

Za izabrane tranzijentne uvjete (npr. u MATLAB-u, SIMULINK) izračunali


smo valove napona i struje.
Omjer vala napona i vala struje iznosi:

u 1000
= = 377 Ω
i 2.652
Pokazati kašnjenje vala na izlazu iz voda, te pojavu reflektiranog vala.

Sada uzeti za teret 377 Ω. U ovom slučaju nema reflektiranog vala.

Uzmimo sada sinusni izvor EMS. Valne jednadžbe poprimaju oblik:

∂2H y 1 ∂ Hy
2
ω2
= 2 = − 2 Hy
∂z 2 c ∂t 2 c

∂2E 2
x = −ω E
∂z 2 c2 x

ω2
H ′y′ + Hy = 0
c2
ω
r1, 2 = ± j
c
ω ω
j z −j z
H& ( z ) = H e c +H e c
y i d

4 od 13
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:46 PM

⎛ ω ω ⎞
⎜ j z − j z⎟
H& ( z , t ) = ⎜ H e c + H e c ⎟e jωt
y ⎜⎜ i d ⎟⎟
⎝ ⎠
Trenutne su vrijednosti:

⎡ ⎤ ⎡ ⎛ z ⎞⎤ ⎡ ⎛ z ⎞⎤
H ( z , t ) = Re ⎢ H& ( z, t )⎥ = H cos ⎢ω ⎜ t − ⎟⎥ + H cos ⎢ω ⎜ t + ⎟⎥
y ⎣ y ⎦ d ⎣ ⎝ c ⎠⎦ i ⎣ ⎝ c ⎠⎦
Analogno je:
⎡ ⎛ z ⎞⎤ ⎡ ⎛ z ⎞⎤
E ( z , t ) = E cos ⎢ω ⎜ t − ⎟⎥ + E cos ⎢ω ⎜ t + ⎟⎥
x d ⎣ ⎝ c ⎠⎦ i ⎣ ⎝ c ⎠⎦

Za vod neograničane duljine imamo samo direktne valove

⎡ ⎛ z ⎞⎤
H = H cos ⎢ω ⎜ t − ⎟⎥
y d ⎣ ⎝ c ⎠⎦
⎡ ⎛ z ⎞⎤
H = E cos ⎢ω ⎜ t − ⎟⎥
x d ⎣ ⎝ c ⎠⎦

Kako rješenja pojedinih diferencijalnih jednadžbi moraju također


zadovoljavati Maxwellove jednadžbe ,tj. kako treba biti

∂H ∂E
y
= −ε x
∂z 0 ∂t

odnosno
ω ⎡ z ⎤ ⎡ ⎡ ⎛ z ⎞⎤ ⎤
− H sin ⎢ω (t − )⎥ = −ε ω ⎢ E sin ⎢ω ⎜ t − ⎟⎥ ⎥
c d ⎣ c ⎦ 0 ⎣ d ⎣ ⎝ c ⎠⎦ ⎦
imamo odnos između amplituda vala električnog I magnetskog polja

H = ε cE
d 0 d

Kako je
1

ε c =ε ε µ
0
( )
0 0 0

1 ⎛µ ⎞ 2
2 =⎜ 0⎟
⎜ε ⎟
⎝ 0⎠

5 od 13
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:46 PM

1

⎛µ ⎞ 2
H =⎜ 0⎟ E , µ = 4π ⋅10− 7 H / m , ε ≈ 8.854 ⋅ 10− 12 F / m
d ⎜ ε ⎟ d 0 0
⎝ 0⎠
1 1
c= = ≈ 3 ⋅ 108 m / s
µ ε 4π 10− 78.85410− 12
0 0
to je:

1
⎛µ ⎞
d = ⎜ 0 ⎟ 2 ≈ 377 Ω
E
H ⎜ε ⎟
d ⎝ 0⎠

Napon i struja direktnog vala su istofazni, a njihov omjer je:

u E
d = d d = 377 d = R = L
i H b b c C
d d

Izlazi Ohmov zakon

u
i = d
d R
c

Na duljini jednog vala faza vala se promijeni za 2π . Zato je

ωλ
= 2π
c

Ako uzmemo: λ = 2τ imamo:

ω π
= ,
c τ

pa je također:

⎛ π ⎞
H = H cos⎜ ωt − z⎟
y d ⎝ τ ⎠

6 od 13
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:46 PM

Ponoviti prethodne proračune u sinulinku za sinusni izvor EMS.

Približni model kabela se dobija za b=10 d.

Pokazati da je struja kabela u praznom hodu puno veča od struje zračnog


voda.

Primjer 1-1: Ampere-ov zakon u diferencijalnom obliku


r r
Uzmimo da vodičem prema Sl. 1-9 teče struja gustoće J (r ,t ) i na jedan
isječak površine dxdy, izdvojeno prikazan na poprečnom presjeku vodiča,
primjenimo Ampereov zakon (Zakon MMS).
z

dx
dy

3 y

1
2
x 4

Sl. 1-9

Kako je kontura elementarnih rdimenzija, a što nači da na njoj ne dolazi do


značajne promjene vektora H , moguće r
je doprinos cirkulaciji na jednoj
stranici dobiti množenjem vektora H na mjestu te stranice s njenom
veličinom. Zato je doprinos cirkulaciji na dijelu 1:
r r r r r r
C1 = H1⋅dl1 = H1⋅i ⋅dx = H ⋅i ⋅dx

Slično je i na dijelu 2:
r
r r ⎛ r ∂H ⎞ r
C2 = H 2 ⋅dl2 = ⎜⎜ H + dy ⎟(i )dx
⎝ ∂y ⎟⎠

Zajedno na obje stranice je:

7 od 13
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:46 PM
r
∂H r
C1 + C2 = − ⋅i dxdy
∂y
Analogno ovome na dijelu 3 i 4 je:
r r
r r ⎛ r ∂H ⎞ r ∂H r
C3 + C4 = H ⋅(− j )dy + ⎜⎜ H + dx ⎟⎟⋅ j dy = ⋅ j dxdy
⎝ ∂x ⎠ ∂x

Ukupna je cirkulacija
r r
r ⎛ ∂H r ∂H r ⎞ ⎛ ∂H y ∂H x ⎞
CirH = ⎜⎜ ⋅ j− ⋅i ⎟⎟dxdy = ⎜⎜ − ⎟dxdy
⎝ ∂x ∂y ⎠ ⎝ ∂x ∂y ⎟⎠

Prema Amperovu zakonu


r r r r
∫ H ⋅ dl = ∫ J ⋅ n ⋅ dS
l S
je

r ⎛⎜ ∂H y ∂H x ⎞⎟
CirH = − dxdy = J dxdy
⎜ ∂x ∂y ⎟ Z
⎝ ⎠
ili
r
CirH ∂H y ∂H x
= − = JZ
dxdy ∂x ∂y

∂H y ∂H x
Veličinu − možemo prikazati kao z komponentu vektorskog
∂x ∂y
produkta

r r r
i j k
r ∂ ∂ ∂
∇× H =
∂x ∂y ∂z
H xH yH z

(∇ ⋅ H )z = ∂∂Hxy − ∂∂Hyx = J z
r

8 od 13
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:46 PM

ili

(∇ ⋅ H )⋅ k = J ⋅ k
r r r r

odakle je diferencijalni oblik Amperova zakona


r r
∇× H = J

Ako bi cijeli presjek vodiča podijelili na male plošne elemente i njihove


struje zbrojili dobili bi struju vodiča

( )
N r N r r
r
i = ∑ J i ⋅ n dSi = ∑ ∇ × H i ⋅ ndSi
i =1 i =1

Za veliki broj podjela (N → ∞) je

( )
r r r r r r
i = ∫ J ⋅ ndS = ∫ ∇ × H ⋅ ndS = ∫ H ⋅ dl
S S L

Primjer 1-2 Gaussov zakon u diferencijalnom obliku

Uzmimo da se unutar volumena prema Sl. 1-10 nalazi naboj q volumne


r
gustoće ρ (r , t ) i na jedan volumni isječak volumena dxdydz, izdvojeno
prikazan na lijevoj strain slike, primjenimo Gaussov zakon za električne
naboje.

z dy
dx
dz
dz
y

x dx
dy

Sl 1-10

Kako se radi o volumenu elementarnih


r
dimenzija na kojem ne dolazi do
značajne promjene vektora E moguće je njegov tok odrediti množenjem

9 od 13
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:46 PM
r
vektora E na mjestu izabrane plohe i površine te plohe. Zato je tok kroz
plohu 1

( )
r r r r
Ψ1 = E1 ⋅ n1dS = E ⋅ − k dxdy

Slično ovome je za tok kroz plohu 2


r
r r ⎛ r ∂E ⎞ r
Ψ2 = E2 ⋅ n2 dS = ⎜⎜ E + dz ⎟ ⋅ k dxdy
⎝ ∂z ⎟⎠

Ukupni je tok kroz plohe 1 i 2


r
∂E r
Ψ1 + Ψ2 = ⋅ k dxdydz
∂z

Tok kroz plohe 3 i 4 te plohe 5 i 6 je


r
∂E r
Ψ3 + Ψ4 = ⋅ j dxdydz
∂y
r
∂E r
Ψ5 + Ψ6 = ⋅ i dxdydz
∂x

Ukupni tok kroz oplošje kocke


r r r
⎛ ∂E r ∂E r ∂E r ⎞
Ψ = ⎜⎜ ⋅i + ⋅j+ ⋅ k ⎟dxdydz
⎝ ∂x ∂y ∂z ⎟⎠

Prema gausovu zakonu

r r ρ
∫ E ⋅ n dS = ∫ dV
ε
S V 0
imamo
r r r
⎛ ∂E r ∂E r ∂E r ⎞ ρ
Ψ = ⎜⎜ ⋅i + ⋅j+ ⋅ k ⎟⎟dxdydz = dxdydz
⎝ ∂x ∂y ∂z ⎠ ε0
ili

Ψ r ρ
= ∇⋅E =
dxdydz ε0

10 od 13
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:46 PM

Vidimo da je divergencija vektora omjer toka tog vektora kroz zatvorenu


plohu uzetu oko promatrane točke i veličine pripadnog volumena kojeg ta
ploha zatvara. Kako tok vektora kroz zatvorenu površinu daje veličinu izvora
to divergencija predstavlja prostornu gustoću izvora polja.
Ako cijeli volumen na Sl.1-10 izdjelimo na elementarne volumene i
sumiramo tok svih elemenata dobivamo

N
ρ N N
∑ Ψi = ∑ i dVi = ∑ (∇ ⋅ E )i dVi
ε
i =1 i =1 0 i =1

Za veliki broj podjela (N → ∞) je

q ρ r r r
ε0
= ∫ ε0 dV = ∫ ∇ ⋅ E dV = ∫ ⋅ ndS
E
V V S

Primjer 1-3 Punjenje kondezatora

Pozitivnu oblogu kondezatora zatvorimo plohom prema Sl.1-11. Ta je ploha


sastavljena od dva dijela (dio S 1 i dio S 2 ) sa zajedničkom konturom l .
B B B B

i
n
l
1
61
d l′ dl 62
+Q

n -Q
2
i

11 od 13
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:46 PM

Sl. 1-11

Primjena prve jedndžbe na plohu S 1 daje


r
( )
B B

r r r r ∂D v v
∫ H ⋅ dl = ∫ J ⋅ n1dS + ∫ ⋅ n dS = ∫ J ⋅ − n ⋅ n dS = −i
1 1 1
l S S ∂t S
1 1 1 r
Po negativnom predznaku zaključujemo da je smjer polja H suprotan od
smjera obilaženja konture l .
Primjena prve jednadžbe na plohu S 2 daje B B

r
r r ∂D v ∂ r v ∂Q
∫ H ⋅ dl ′ = ∫ ⋅ n dS = ∫ D ⋅ n dS =
2 2
l S ∂t ∂t S ∂t
r2 r 2
Kako je dl ′ = −dl to je

r r ∂Q
∫ H ⋅ dl = − = −i
l ∂t

Vidimo da za jednu konturu integracije možemo proizvoljno izabrati plohu


kojoj je ta kontura rub. Pri tome treba pripaziti na smjer obilaženja konture i
na smjer normale pripadne plohe integracije.

Zatvorimo sada pozitivnu oblogu kondezatora plohom prema Sl.1-12.

12 od 13
01 dIF. I INT. JEDN.02 10/31/2008 12:46 PM

i
n
1
61

+Q
6 2
l

d l′ dl
-Q

n
2
Sl. 1-12
Integracija po S 1 daje
B B

r r
( )v v
∫ H ⋅ dl = ∫ J ⋅ − n1 ⋅ n1dS = −i
l S
1

Integracija po S 2 daje
B B

r
r r ∂D v ∂Q ∂Q
∫ H ⋅ dl ′ = ∫ ⋅ n dS =
2
pa je opet i =
l S ∂t ∂t ∂t
2
r
Vidimo da u kondezatoru postoji magnetsko polje u smjeru dl ′ .

13 od 13
31.10.2008-12:46-02 jEDN. KONTINUITETA 03 P

2. Jednadžba kontinuiteta
Prema zakonu o održanju el. naboja pozitivna struja koja izlazi iz nekog
volumena (vanjska normala kao na Sl. 2-1 ) jednaka je brzini smanjenja
pozitivnog naboja unutar tog volumena.

∑i = ∂Q
∂t
;
∂Q
∂t
< 0 (2-1)

ili


∫ J ⋅ n dS = - ∫ ρdV (2-2)
S ∂ t V

Ovo je integralni oblik jednadžbe kontinuiteta u elektrodinamici.

Sl. 2-1

Jednadžbi kontinuiteta možemo dati i drugi oblik.


Naboj volumena i el. polje koje taj naboj stvara na površini
zamišljenog volumena vezani su Gausovim zakonom, pa je:



S
J ⋅ n dS = -
∂t ∫ D ⋅ n dS
S

Odnosno

1
31.10.2008-12:46-02 jEDN. KONTINUITETA 03 P

⎛ ∂ D ⎞
∫ ⎜⎜⎝ J + ∂ t ⎟⎟ ⋅ n dS = 0

(2-3)

Ako nema vremenske promjene ukupnog naboja unutar


promatranog volumena vrijedi:
∂D
=0
∂t
pa je

∫J ⋅ n dS = 0
Ovo kaže da je tada ukupna provodna struja iz izabranog
volumena jednaka nuli. To je I Kirchhoffov zakon u
integralnm obliku, koji prema (2-1) i (2-2) glasi :

∑ i= ∫ J ⋅ n dS = 0 (2-4)
S
U ovom slučaju nema vremenske promjene el. polja oko tog
volumena pa je el. polje vremenska kostantne struje
(istosmjerne struje) vremenski nepromjenjivo.
Istosmjernam struja stvara vremenski nepromjenjivo
električno polje kao što ga imamo u elektrostatici.
Vidimo da jed. (2-3) proširuje I kirchhoffov zakon. Član
∂D
ponaša se kao i gustoća provodne struje. I on doprinosi
∂t
izgradnji magnetskog polja, a po Maxwellu izražava doprinos
magnetskom polju uslijed promjene naboja na pločama
kondezatora.
Upravo zbog ove ideje Maxwell je proširio Amperov
zakon i postavio prvu temeljnu jednadžbu teorije EMP.
⎛ ∂D ⎞
∫ H ⋅ dl = ∫ ⎜⎜⎝ J + ∂t
⎟⎟ n dS

l S
Na diferencijalni oblik jednadžbe kontinuiteta možemo prijeći
iz (2-2). Pretvarajući plošni integral u volumni imamo :

2
31.10.2008-12:46-02 jEDN. KONTINUITETA 03 P


∫ ∇ ⋅ J dV +
∂ t∫
∇ ⋅ D dV = 0
V V

Odakle dolazimo na diferencijalni oblik jedn. kontinuiteta


∂ρ
∇ ⋅J + = 0 (2-5)
∂t
što je temeljna jednadžba teorije elektromagnetskog polja. Pri
razmatranju ove jednadžbe treba uvažiti makroskopski pristup
u razmatranju. Matematčki gledano mi imamo divergenciju
vektora u nekoj točki. Prema (2-5) to bi zahtjevalo i postojanje
električnog naboja gustoće ρ u toj točci o čemu uzevši u obzir
građu atoma, ne možemo razgovarati. Zato u tumačenju
elektromagnetskog procesa naša točka ne smije biti suviše mala
već pod pojmom točke, kad je u pitanju polje u sredstvu,
moramo podrazumjevati konačni volumen daleko veći od
veličine jednog atoma tako da u tu točku naboj može ulaziti ili
iz nje izlaziti.
Poznat je I ovaj oblik jedn. kontinuiteta:

⎛ ∂ D⎞
∇ ⋅ ⎜⎜ J + ⎟ = 0.
∂ t ⎟⎠
(2-6)

Komentar:
Ako bi Amperov zakon

∫ H ⋅ dl = ∫ J ⋅ ndS
l S

napisali u diferencijalnom obliku dobili bi:

∇×H = J

odnosno:

3
31.10.2008-12:46-02 jEDN. KONTINUITETA 03 P

∇ ⋅ (∇ × H) = ∇ ⋅ J = 0

što u općem slučaju nije usklađeno s jednadžbom kontinuiteta.


∂D
Maxwell je pošao od toga da član (promjena naboja na
∂t
pločama kondenzatora) također gradi magnetsko polje pa
općenito treba prošiti Amperov zakon i dati mu oblik

∂D
∫ H ⋅ dl = ∫ J ⋅ ndS + ∫
l S S ∂t
⋅ ndS

što je prva Maxwellova jedn. u integralnom obliku.


Diferencijalni je oblik:
∂D
∇×H = J+
∂t
dakle je
∂D
∇ ⋅ (∇ × H) = ∇ ⋅ ( J + )=0
∂t
št je u skladu s jedn. kontinuiteta.
Za vremenski kostantne struje (koje proizvode vremenski
kostantno magnetsko polje) je :

∇ ⋅J = 0 (2-7)

što je elementarni oblik I Kirckohhoffovog zakona

Primjer 2-1
Uzimamo da se naboj gustoće ρ0 nalazi u nekoj točki sredstva
vodljivosti κ i dielektričnosti ε. Odredimo vremensku
razgradnju tog naboja. Prema (2-5) je

∂ρ
∇⋅J + =0
∂ t

4
31.10.2008-12:46-02 jEDN. KONTINUITETA 03 P

κ ∂ρ
∇⋅D + = 0
ε ∂t
ili
κ ∂ρ
ρ + = 0
ε ∂t
Dalje je
dρ κ
= − dt
ρ ε
κ
ln ρ = − t + ln C
ε
t =0
ρ = ρ0
ln ρ 0 = ln C
ε
=T
κ
ρ t
ln =−
ρ0 T
t

ρ = ρ0e T
(2-8)
gdje je T vremenska kostanta relaksacije naboja. Za pojedine
materijale ona iznosi :

Bakar 1,5 ⋅ 10-19 (s )

Destilirana voda 10 - 6 (s )

Kvarc 10 6 (s )

Jedn. (2-8) kaže da naboj smješen unutar vodiča mora s


vremenom nestati u svakoj točki unutar vodiča. Brzina
razgradnje naboja ovisi bitno o el. vodljivosti sredstva. Naboj

5
31.10.2008-12:46-02 jEDN. KONTINUITETA 03 P

odlazi na površinu vodiča gdje se raspore|uje tako da bi jakost


el. polja u svakoj točki unutar vodiča bila E = 0 .
Fizikalno tumačnje razgradnje naboja u vodljivom sredstvu
osniva se Coulonovoj sili kojom se pojedini djelovi istoimenog
naboja međusobno odbijaju.
Primjer 2-2
Punjenje kondenzatora prema jednadžbi kontinuiteta

n1
S1

S2
+Q

n2
D
Sl. 2-2
⎛ ∂ D ⎞

S
⎜⎜ J +
⎝ ∂ t
⎟⎟ ⋅ ndS = 0



S
J ⋅ n1 dS +
∂ t ∫ D ⋅ n dS = 0
S
2

1 2
∂Q
-i + = 0
∂t
∂Q
i =
∂t

6
03 Utjecaj sredstva 06 10/31/2008

3. Utjecaj sredstva

v
3.1 Vektor električne polarizacije P

Ovaj vektor je jednak električnom dipolnom momentu jedinice


volumena
v v
P = Np (3-1)
v
gdje je N broj dipola po jedinici volumena, a p dipolni
moment jednog dipola.

v v
p = Ql (3-2)
Pod el. dipolom podrazumijeva se struktura od dva jednaka
naboja suprtnog predznaka kada je udaljenost među nabojima
puno manja od od udaljenosti između dipola i točke
promatranja. Električni dipol se prikazuje prema Sl. 3-1.

+q

l
-q

Sl. 3-1 Električni dipol

v
Električnu polarizaciju sredstva P izražavamo ekvivalentnim
vezanim plošnim nabojem na površini sredstva plošne gustoće

v v
σ p = −P ⋅ n (3-3)

Ova je relacija ilustrirana na Sl. 3-2. Pozitivni slobodni naboj


na elektrodi σ izazvao je na površini okolnog dielektrika
vezani naboj suprotnog predznaka σ p koji je po iznosu jednak
normalnoj komponenti vektora polarizacije.

1 od 10
03 Utjecaj sredstva 06 10/31/2008

σ = D ⋅n
D
σ p = −P⋅ n

P n σ +σp =ε0E⋅n

σp D − P = ε 0E
- -
+ -
- + σ +
+
- +
+ + -
- + +
+
- - -

Sl. 3-2

−σp +σp
ε0

σp
+_ +_ +_ +

++++++++
+_ +_ +_ _+ _+ _+ _+_+
+_ +_ +_ _+ _+ _+ _+_+
+_ +_ +
+_ +_ +_ _+ _+ _+ _+_+

________

P
_ _+ _+ _+ _+_+

_ _+ _+ _+_+

v
P je plošna gustoća ispoljenog naboja
v v
σ p = −P ⋅ n

2 od 10
03 Utjecaj sredstva 06 10/31/2008

v
3.2 Vektor magnetizacije M

Ovaj vektor je jednak magnetskom dipolnom momentu


jedinice volumena

v v
M = Nm (3-4)
v
gdje je N broj magnetskih dipola u jedinici volumena, a m
dipolni moment jednog dipola.

v v
m = Si n (3-5)
n

i
Sl. 3-3

Magnetskuvpolarizaciju izražavamo ekvivalentnim strujnim


oblogom K na površini sredstva veličine

v v v
K = M×n (3-6)

3 od 10
03 Utjecaj sredstva 06 10/31/2008

K
µ µ0

B B M

Sl. 3-4
Interakciju elektromagnetskog polja i sredstva Maxwell je
izrazio odnosom među vektorima jakosti polja i vektorima
gustoće toka (vektorima indukcije)

v v v
D = ε 0E + P (3-7)
v v v
B = µ 0 (H + M ) (3-8)

v v
Vektor P je vektor električne polarizacije, a vektor M vektor
magnetizacije (magnetske polarizacije). Konstante µ 0 i ε 0
ovise o mjernom sustavu. U međunarodnom SI sustavu mjera
definicijom jednog ampera utvrđena je konstanta µ 0 . Uzimaju
se paralelni vodiči u vakumu na međusobnom razmaku
100 mm protjecana strujom u suprotnim smjerovima. Kada na
vodiče duljine 1 m djeluje sila od 2 N njima teče struja od
1 kA. Imamo:

I
F = BIl = µ 0 HIl = µ 0 Il
2 dπ

4 od 10
03 Utjecaj sredstva 06 10/31/2008

2 d πF 2 ⋅ 100 ⋅ 10 − 3π 2
= 4π 10 − 7
H
µ0 = =
I 2l 10 6 m

Ovim je posredno (iz brzine svjetlosti) utvrđena i konstanta


ε 0 . Uz
m
c = 300 ⋅ 103 ⋅ 103 = 3 ⋅ 108
s
imamo

1 1
= 8.846 ⋅ 10 −12
F
ε0 = = (3-9)
µ 0c 2 4π 10 −7
(3 ⋅ 10 )
8 2 m

Polarizacija je funkcija jakosti električnog polja

v v
P = ε 0η e E (3-10)

ili općenitije

3
Pi = ε 0 ∑1η E , i = 1,2,3
j=
e
ij j (3-11)

gdje je matrica električne susceptibilnosti:

⎡η11 η12 η13 ⎤


[ ]
η e = ⎢⎢η 21 η 22 η 23 ⎥⎥ . (3-12)
⎢⎣η31 η32 η33 ⎥⎦
Imamo

5 od 10
03 Utjecaj sredstva 06 10/31/2008

{D} = ε {E} + ε [η ]{E}


0 0
e

= ε ([1] + [η ]){E}
0
e

= ε [ε ]{E}
0 r
Konačno je:

{D} = [ε ]{E} (3-13)

[ε ] = ε [ε ]
0 r (3-14)

[ε ] = [1] + [η ]
r
e
(3-15)

v v
Kako međusobni položaj vektora P i E nije ovisan o izboru
koordinatnog sustava matrica η [ ] e
je tenzor. Kako je po prirodi to
simetričan tenzor, on se uvijek dade dijagonalizirati tj. izabrati takav
koordinatni sustav da matrica [η ] bude dijagonalna.
e

Slično je za magnetsko polje


v v
M = η mH (3-16)

ili općenitije

3
Mi = ∑1 η
j=
m
ij H j (3-17)

{B} = µ ([1] + [η ]){H }


0
m

= µ [µ ]{H }
0 r
Konačno je:

{B} = [µ ]{H } (3-18)

Analogno je za gustoću struje

6 od 10
03 Utjecaj sredstva 06 10/31/2008

{J } = [κ ]{E} (3-19)

gdje je [κ ] tenzor električne vodljivosti.

7 od 10
03 Utjecaj sredstva 06 10/31/2008

Relaciju (3-7) možemo prokomentirati.

Uzmimo nabijeno metalno tijelo prema Sl. 3-5. Oko tijela neka se nalazi
neko sredstvo. Uslijed polarizacije sredstva na njegovoj površini će se
ispoljiti nekompenzirani vezani naboj Q p . Tijelo i ispoljeni naboj
zatvorimo plohom integracije S.

Qp
Q

Sl. 3-5
Primjenimo Gaussov zakon

vv
∫∫
S
ε 0 EndS = Q + Q p

gdje je

vv
Qp = −
∫∫
S
Pn dS

v v v
∫∫S ⎛⎜ ε E + P ⎞⎟ ⋅ n
⎝ 0 ⎠
dS = Q

Prema trećoj jednadžbi


v v
∫∫S D ⋅ ndS = Q

8 od 10
03 Utjecaj sredstva 06 10/31/2008

je
v v v
D = ε 0E + P

odnosno
v v
v D−P
E=
ε0
Sredstvo slabi električno polje

Uzmimo magnetsko polje u feromagnetskoj jezgri solenoida

B
J
∇×M

Sl. 3-6

v v v v v v v
∫ ∫ ( ∫∫ ∫∫
H + M )d l = µ 0 ∇ × Hn dS +µ 0 ∇ × Mn dS
v v
Bd l = µ 0
l l S S
v v
∫∫ ( J + ∇ × M )n dS
v
= µ0
S
v
Vektor ∇ × M djeluje kao dodatna uzbuda.

9 od 10
03 Utjecaj sredstva 06 10/31/2008

v v v v
∫ ( ∫∫
B − µ 0 M )d l = µ 0 Jn dS
v

l S
v
⎛B v⎞ v v v
∫l ⎜⎜ − M ⎟⎟d l =
⎝ µ0 ⎠ ∫∫S J ⋅ ndS

Prema Amperov zakonu

v v v v
∫l H ⋅ dl =
∫∫S J ⋅ ndS

je
v
v B v v v v
H= − M ili B = µ 0 (H + M )
µ0
Sredstvo jača magnetsku indukciju. Ako se radi o feromagnetskom
sredstvu indukcija jača i do 1000 puta.

10 od 10
ponedjeljak, 1. ožujak 2004

4 Polarizacija periodičkog vektora

4.1 Linearno polarizirani vektor

Uzimamo periodički vektor u pravokutnom koordinatnom


sustavu

v v
A (t ) = A cos (ωt + α ) i (4-1)

Ovaj vektor periodički titra u smjeru osi x. To je linearno


polarizirani vektor.
Uzmimo sada superpoziciju dvaju linearno pol. vektora koji
titraju s jednakom fazom

v v v
A (t ) = Ax cos (ωt + α ) i + Ay cos (ωt + α ) j
[( v
) ]
v
= Re Ax e jα i + Ay e jα j e jωt
[( v v
) ]
= Re A& x i + A& y j e jωt
(4-2)

v
[ ]
= Re A
v
& e jω t
v v
( v v
)
& = A& i + A& j = A i + A j e jα = Ae jα
A x y x y
v
(4-3)

v v
[ ] v
A (t ) = Re Ae j (ωt +α ) = A cos (ωt + α ) (4-4)

Superpozicija dvaju linearno polariziranih vektora daje opet


linearno polarizirani vektor.

1
ponedjeljak, 1. ožujak 2004

Ay
A
At

Ax

Sl. 4-1

4.2 Eliptički polarizirani vektor

Uzmimo superpoziciju dvaju lin. pol. vektora s djelovanjem


u osima x i y te s različitim fazama
v v v
A (t ) = A x cos (ωt + α x ) i + A y cos (ωt + α y ) j
[( v
) ]
jα v
= Re Ax e jα x i + Ay e y j e jωt
[( v
) ]
v
= Re A& x i + A& y j e jωt
(4-5)

[ ]
= Re A
v
& e jω t

v v v
& & &
A = Ax i + Ay j (4-6)

v
[( v v
A (t ) = Re Re A + j Im A
& )
& (cos ωt + j sin ωt ) ]
v v v
A (t ) = ReA cos ωt − Im A
& & sin ωt (4-7)
v v v
& = (A cos α i + A cos α j )
Re A x x y y
v v v (4-8)
& = (A sin α i + A sin α j )
Im A x x y y

v
Hodograf vektora A(t ) je elipsa prikazana na Sl. 4-2. Ovu
v
elipsu nazivamo elipsom polarizacije a vector A(t )

2
ponedjeljak, 1. ožujak 2004
eliptički polariziranim vektorom.

Crtanje elipse polarizacije

&
ReA

&
− ImA

Sl. 4-2

Poluosi
v
elipse odredit ćemo kao ekstrem duljine vektora
A(t ) .
v v v v⋅ v⋅
[A (t )] = Re A& cos ωt - ReA& ⋅ Im A& sin 2ωt + Im A& sin2ωt
2 2 2 2 (4-9)

Izjednačavanjem prve derivacije po t s nulom


∂ v v v v v
∂t
[A (t )] = -Re A
2 & sin 2ωt - 2Re A
& ⋅I A
m
& cos 2ωt + I2 A
&
m sin 2ωt = 0

te uz ωt = - ψ dobijamo kut jedne od poluosiju


v v
& &
2Re A ⋅ Im A
tg 2ψ = v v (4-10)
Re2 A
& - I2 A
&
m
π
Položaj druge poluosi određen je kutom ψ ± . Veličine
2
3
ponedjeljak, 1. ožujak 2004
poluosiju prema (4-7) su:
v v v
A1 = ReA cos ψ + Im A
& & sin ψ (4-11)

v v v
A 2 = - ReA sin ψ + Im A
& & cos ψ (4-12)

4.3 Kružno polarizirani vektor

Za slučaj da je
v v v v
& &
ReA = Im A i & & =0
Re A ⋅ Im A (4-13)

elipsa ima jednake poluosi:

v 2 v 2 v v
A1 = A 2 = Re2 A& = Im2 A& (4-14)

v v v
Hodograf vektora A je kružnica ( A(t ) = Re A
& ), pa se ovakav

vektor naziva kružno polarizirani vektor.

&
Im A

&
ReA

Sl. 4-3

4
ponedjeljak, 1. ožujak 2004
v v v v
Uz Re A& = A i je Im A& = A j imamo kružno polarizirani
vektor
v v v
A(t ) = A(cos ωt i − sin ωt j ) . (4-15)

4.4 Rastavljanje linearno polariziranog vektora


na dva kružno polarizirana

Uzmimo linearno polarizirani vektor


v v
A (t ) = A cos(ωt )i (4-16)

Proširenjem imamo:

v 1 v 1 v 1 v 1 v
A (t ) = A cosωt i − A sinωt j + A cosωt i + A sinωt j
2 2 2 2
v v v v
= A ( cosωt i − sinωt j ) + A ( cosωt i + sinωt ) j
1 1
2 2

Lin. pol vektor (4-16) rastavljili smo na 2 kružno pol.


vektora (vidi jedn. 4-15) koji imaju ½ amplitude i vrte se
u međusobno suprotnim smjerovima.

Kako eliptički polarizirani vektor možemo prikazati kao


suprepoziciju dvaju linearno polariziranih vektora, a
linearno polarizirani vektor opet kao superpoziciju dvaju
kružno polariziranih vektora, to eliptički pol vektor možemo
prikazati kao superpoziciju dvaju kružno polariziranih
vektora koji se različitim amplitudama i jednakim brzinama
vrte u međusobno suprotnim smjerovima

5
ponedjeljak, 1. ožujak 2004
Primjer 4.1 Nacrtati krivulju polarizacije za vektor
v v v
A(t ) = 2 cos ωt i + 4 cos(ωt + 600 ) j
R:
v v v v v
& & &
A = Ax i + Ay j = 2e i + 4e j
j0 j 60 0

v v v v v
Re A& = 2 i + 4 cos 600 j = 2 i + 2 j
v v v
Im A& = 4 sin 600 j = 2 3 j
v v v
2 ⋅ 2(i + j )2 3 j
tg 2ψ = v 2 = −2 3
v v2
2 (i + j ) − 2 3 j
2
( )
ψ = −36.950
(ωt )ex= 36.950
v v v v v v
A 1 = 2(i + j )cos(− 36.95) + 2 3 j sin (− 36.95) = 1.598 i − 0.4839 j
v v v v v v
A 2 = −2(i + j )sin (− 36.95) + 2 3 j cos(− 36.95) = 1.2022 i + 3.9706 j

Im A&

Re A& = A(t =o )

A1

A2
Sl. 4-4

6
ponedjeljak, 1. ožujak 2004

Prikazati ovu elipsu sa kružnicama dvaju kružno


polariziranih vektora.

4.5 Maxwellove jednadžbe za harmonička polja

Neka su trenutne vrijednosti jakosti magnetskog i električnog


polja

( )
v v
H(r , t ) = Re H& e jωt (4-17)

( )
v v
E(r , t ) = Re E
& e jωt (4-18)
Uv prethodnom poglavlju smo objasnili što podrazumijevamo pod
& . Kako je realni dio kompleksnog broja Z&
H

Re Z& = (Z& + Z& * )


1
2
to je analogno
v
H(r , t ) = H
2
(
1 v& jωt v& * − jωt
e +H e )
v
E(r , t ) = E
2
(
1 v& jωt v& * − jωt
e +E e )
Ako s ovim oblicima uđemo u 1. Maxwellovu jednadžbu
imamo:

( ) (
1 v& jωt v& * − jωt 1 v& jωt v& * − jωt 1
) ( )
v v
∇ × He + H e = Je + J e + jω De + D
& jωt & * e − j ωt
2 2 2

izjednačavanjen koeficijenata uz e jωt i e − jωt na lijevoj i desnoj


strani dobijamo:

v v v
& = J& + jωD
∇×H & (4-19)
7
ponedjeljak, 1. ožujak 2004
v v v
& * = J& * − jωD
∇×H &*

Dobili smo dvije ekvivalentne jednadžbe. Druga jednadžba


prelazi u prvu ako je napišemo s konjugirano kompleksnim
veličinama. Analognim postupkom za ostale 3 jednadžbe se
dobija:

v v
& = − jωB&
∇×E (4-20)

v
& = ρ&
∇⋅D (4-21)

v
∇ ⋅ B& = 0 (4-22)

8
FESB 05 Elektromag potencijali 04 31.10.2008

5. Elektromagnetski potencijali
v v v v
Pored vektora polja E , D, H , B za potrebe jednostavnijih
proračunavanja uveden je skalarni električni i vektorski
magnetski potencijal.
Prema IV Maxw. jednadžbi vektor B možemo izraziti na
slijedeći naćin:
v v
B = ∇×A.
Ovim putom magnetsku v indukciju izračunavamo vektorskim
deriviranjem vektora A koji je općenito funkcija prostora i
vremena.
Sada II Maxwellova jednadžba glasi:
v
v ∂A
∇×E + ∇× =0
∂t
odnosno:
v
v ∂A
∇ × (E + )=0
∂t
odakle je

v ∂A
E+ = −∇ϕ
∂t
Ovim se jakost električnog polja izražava preko skalarnog i
vektorskog potencijala na slijedeći način:
v ⎛ ∂A ⎞
E = −⎜ ∇ϕ + ⎟
⎝ ∂t ⎠
Ova jednadžba zamjenjuje Faradayev zakon i pokazuje se
općenitijom od njega.
Skalarnu funkciju ϕ nazivamo skalarni električni potencijal, a
v
vektorsku funkciju A vektorski magnetski potencijal. Skupno
ih nazivamo elektromagnetski potencijali.
“Potrošili” smo dvije jednadžbe za definiranje potencijala.
Preostale dvije treba iskoristiti za formiranje jednadžbi iz kojih
ih možemo uvedene potencijale izračunavati.

1 od 7
FESB 05 Elektromag potencijali 04 31.10.2008

Prema I i III jednadžbi i pretpostavci da su µ i ε konstante je:


v
v v ∂⎛ ∂A ⎞
∇ × (∇ × A) = µJ + µε ⎜⎜ − ∇ϕ − ⎟⎟
∂t ⎝ ∂t ⎠
v
⎡ ⎛ ∂A ⎞⎤
∇ ⋅ ⎢ε ⎜⎜ − ∇ϕ − ⎟⎟⎥ = ρ
⎣ ⎝ ∂t ⎠⎦
v
Lorentz je pokazao da potencijale ϕ i A uvijek možemo
izabrati tako da vrijedi

v ∂ϕ
∇ ⋅ A + µε =0
∂t
Ovaj uvjet za potencijale nazivamo Lorentzov uvjet.
Uz identitet iz vektorske analize
v v v
∇ × (∇ × A) = ∇(∇ ⋅ A) − ∇ 2 A
v
dobijamo jednadžbe iz kojih se računaju potencijali ϕ i A .
v
v ∂ 2
A v
∇ 2 A − µε 2 = − µJ (x)
∂t
∂ 2ϕ ρ
∇ ϕ − µε 2 = −
2
(y)
∂t ε
Ove jednadžbe zanjenjuju Maxwellove diferencijalne
jednadžbe i predstavljaju unapređenje u proračunavanju.
Vidimo da su to nehomogene valne jednadžbe (nehomogene
D'Alanbertove jednadžbe). Njihovo rješavanje vezano je s
poznavanjem rubnih i početnih uvjeta.
Lorentzov uvjet osigurava da vektorski potencijal gradi
samo gustoća struje, te da skalarni potencijal gradi samo
gustoća naboja.
v
Ako izvori magnetskog i električnog polja ( J i ρ ) nisu
poznati imamo ukupno 4 nepoznate funkcije, pa sustavu
jenadžbi potencijala treba dodati još dvije jednadžbe. To je
Lorentzov uvjet i jednadžba kontinuiteta. Za takav slučaj
prošireni sustav jednadžbi glasi:

2 od 7
FESB 05 Elektromag potencijali 04 31.10.2008

v
v ∂2 A v
∇ A − µε 2 = − µJ
2

∂t
∂ 2ϕ ρ
∇ 2ϕ − µε = −
∂t 2 ε
v ∂ϕ
∇ ⋅ A + µε =0
∂t
v ∂ρ
∇⋅J + =0
∂t

5.1 Partikularni integrali za jednadžbe potencijala


5.1.1 Potencijal točkastog izvora
Jakost el. polja izvodimo iz Coulombova zakona
∆Q
Er =
4πεr 2
Kako je

Er = −
dr
to je
∆Q
ϕ=
4πεr

5.1.2 Potencijal prostornog naboja

T
V dVi
R = r − r′

r′ r

Sl. 5-1

3 od 7
FESB 05 Elektromag potencijali 04 31.10.2008
v v
R = r − r′
r' – koordinate točke izvora
r - koordinate točke u polju u kojoj se računa potencijal

∆Qi ρ∆Vi
∆ϕ = =
4πεR i 4πεR i
N N
ϕ= ∑
i =1
∆Qi
4πεR i
= ∑
i =1
ρ∆Vi
4πεR i

Za N → ∞ je
ρdV
∫V
1
ϕ= v v
4πε r − r′

Ovaj integral zovemo partikularnim rješenjem dif. jedn.


ρ
∇ 2ϕ = −
ε
5.1.3 Potencijal statičkog magn. polja

Analogno rješenju za skalarni pot. partikularno rješenje dif.


v v
jedn. ∇ 2 A = − µJ će biti

v
v µ

JdV
A= v v
4π r − r′
V
Kod sporih pojava prema (x) I (y) je
v v
∇ 2 A = − µJ
ρ
∇ 2ϕ = −
ε
pa je partikularni integral
v
v µ J (r ′, t )
A(r , t ) =
4π V∫′ R
dV

4 od 7
FESB 05 Elektromag potencijali 04 31.10.2008

1 ρ (r ′, t )
ϕ (r , t ) =
4πε ∫
dV
V′ R

5.2 Jednadžba potencijala za vrtložne struje


U

Ako se radi o rješavanju vrtložnih struja tj. struja koje se


pod djelovanjem izmjeničng magnetskog polja induciraju u
pasivnim djelovima električnih naprava imamo:
v& v
∇2A = −µJ&
v v&
J& = κE
v&
v& ∂A v&
E=− = − jω A
∂t
v& v&
∇2A = jωµκA
v& v&
∇2A − γ 2A =0
γ 2 = jωµκ

Primjer 5.1: Punim vodičem u utoru el. stroja teče izmjenična


struja I& . Nađite raspdjelu indukcije po visini utora. Za rubni uvjet
uzmite da je na vrhu utora (x=h) potencijal A=0.

A=0

H
h

y
b

Sl. 5-1

5 od 7
FESB 05 Elektromag potencijali 04 31.10.2008
v
Vektor A ima samo –z komponentu.
Neka je A& z = A . Za ove uvjete imamo jednadžbu potencijala:

d 2 A&
− γ 2 A& = 0
dx 2
Rješenje:
γx − γx &
A& = A& e + A& e +C
1 2
Iz definicije
v v
B = ∇ × A izlazi:
∂A& γx − γx ⎞
B& = − = −γ ⎛⎜ A& e − A& e ⎟
y ∂x ⎝ 1 2 ⎠
Rubni uvjet na dnu utora:
Na dnu utora x=0 je B& y = 0 , pa je:

0 = A&1 − A& 2
A&1 = A& 2
A& = 2 A&1chγ x + C&

Rubni uvjet na vrhu utora


x=h
A& = 0

C& = −2 A&1chγ h

A& = 2 A&1 ( chγ x − chγ h )

Za
x=h
∂A& I&
B& y = − = −2 A&1γ shγ h = µ0
∂x b

6 od 7
FESB 05 Elektromag potencijali 04 31.10.2008

I&
2 A&1 = − µ0
bγ shγ h

I& chγ h − chγ x


A& = µ0
bγ shγ h

I& shγ x
B& y = µ0
b shγ h

7 od 7
06 Uvjeti na granici 04 10/31/2008 12:49 PM

6. Uvjeti na granici dvaju sredstava

Na granici koja dijeli dva sredstva dolazi do promjene komponenata pojedinih


vektora.

v
6.1 Prolaz tangencijalne komponente vektora H

∆l
Sredstvo 2
τ2
h S

τ1
n0 Sredstvo 1
Sl. 6-1
Na granicu S postavimo pravokutni koordinatni sistem prema Sl. 6-1. Kako
Max. jedn. u integralnom obliku vrijede bez obzira kroz koje sredstvo prolaze
konture ili plohe integracije, na konturu integracije prema Sl. 6-1 primjenimo I
Mx. jednadžbu u integralnom obliku. Za konturu elementarnih dimenzija
vrijedi:
v
v v v v ∂D v
H τ ∆l + H τ ∆l + dodatak cirkulaciji na ∆h = ∆i + n ∆h∆l Kako je
11 2 2 ∂t 0
v v v
τ = τ = −τ
2 1
v
( v
2
v v
1
)
H − H ⋅τ + dodatak cirkulaciji na
∆h ∆i ∂D v
= +
∆l ∆l ∂t 0
n ∆h

Za ∆h → 0

(Hv 2 − Hv1)⋅τv = ∆∆li


Zamišljamo da struja ∆i može
v teći i samom poršinom
v sredstva. Tada ne
govorimo o plošnoj gustoći J već o linijskoj gustoći K zvanoj strujni oblog.

1 od 7
06 Uvjeti na granici 04 10/31/2008 12:49 PM
v v
∆i = K ⋅ n ∆l ,
0
v
Vektor K djeluje u smjeru struje. Sada je:
(v v v v v
)
H − H ⋅ τ = K ⋅ n0
2 1
(6-1 )

H −H =K
2τ 1τ n0
Tangencijalna kompnenta na granici može u točki granice porasti za iznos
okomite komponente strujnog obloga.
v v v
Ovom uvjetu možemo dati i drugi oblik. Radi τ = n0 × n imamo:
(Hv 2 − Hv1)⋅ (nv × nv ) = Kv ⋅ nv
0 0

v v v v v v
( )
Prema relaciji iz vektorske algebre A ⋅ B × C = B ⋅ C × A je ( )
[ (
v v v v v v
n ⋅ n× H − H = K ⋅ n
0 2 1 0
)]
odnosno
[ (
v v v v v
n ⋅ n× H − H − K =0.
0 2 1
) ]
Konačno je
(
v v v v
n× H − H = K
2 1
) (6-2)

Primjer 6.1

H1 = 0 K
1
H2
2

Sl. 6-3
Strujni oblog je
v iw v
K= e
l ϑ

2 od 7
06 Uvjeti na granici 04 10/31/2008 12:49 PM

Kako je H 1 = 0 imamo:
v v v
n × H 2 = K odnosno u cilindričkom sustavu
v v v
e e k
r ϑ iw v
1 0 0 = e
l ϑ
H H H
2r 2ϑ 2z

iw
H =K=
2z l
H2

Sl. 6-4

H1
1
K n0
H 2τ
α 2
H2

v
H =0
τ1
H =K
τ2
v v
2
( v
1
v v v
)1τ
v v
n× H − H = n× H − H = n×H = K
2τ 2τ
(v
)

3 od 7
06 Uvjeti na granici 04 10/31/2008 12:49 PM
v
6.2 Prolaz tangencijalne komponente vektora E

Primjenim II MX. jedn. na pravokutnik na Sl. 6-1.

v
v v v v ∂B v
E τ ∆l + E τ ∆l + dodatak cirkulaciji na ∆h = − n ∆h∆l
11 2 2 ∂t 0
Za ∆h → 0
(Ev2 − Ev1)⋅τv = 0
v v v
(
n× E − E =0
2 1
) (6-3)

Tangencijalna komponenta jakosti el. polja prolazi kontinuirano.


E =E
2t 1t

v
6.3 Prolaz normalne komponente vektora D

n2 S

h S

Sredstvo 2 n1
Sredstvo 1

Sl. 6-5
Primjenjujemo III Mx. jedn. na elementarni cilindar prema Sl.6-5.
v v v v
D1 ⋅ n1∆S + D2 ⋅ n2 ∆S + dodatak toku kroz plašt = ∆Q
v v v
n2 = n = −n1

4 od 7
06 Uvjeti na granici 04 10/31/2008 12:49 PM

v v v
(D 2 − D1 ) ⋅ n ∆S + dodatak toku kroz plašt = ∆Q
∆h → 0 daje

(D2 − D1 )⋅ nv = ∆Q
v v
∆S
∆Q
Ako na granici postoji plošni naboj gustoće σ = imamo:
∆S

v v v
n ⋅ (D2 − D1 ) = σ (6-4)

v
Pri prijelazu vektora D iz jednog srdestva u drugo dolazi do promjene
normalne komponente za vrijednost plošne gustoće naboja koji postoji u
promatranoj točci.

v
6.4 Prolaz normalne komponente vektora B

Ako na elementarni cilindar prema Sl.6-5. primjenjujemo III Mx. jedn. imamo:
v v v v
B1 ⋅ n1∆S + B2 ⋅ n2 ∆S + dodatak toku kroz plašt = 0
Prijelaz ∆h → 0 daje
v v v
n ⋅ (B2 − B1 ) = 0 (6-5)
v
što znači da normalna komponenta vektora B prolazi kontinuirano.

v
6.5 Prolaz normalne komponente vektora J

Ako na elementarni cilindar prema Sl.6-5. primjenjujemo jedn. kontinuiteta u


int. bliku imamo:
v v v v ∂
J 1 ⋅ n1∆S + J 2 ⋅ n2 ∆S + struja kroz plašt = − ∆Q
∂t
Prijelaz ∆h → 0 daje

5 od 7
06 Uvjeti na granici 04 10/31/2008 12:49 PM

v v v ∂σ
n ⋅ (J 2 − J 1 ) = − (6-6)
∂t

v v v v v
6.6 Prolaz preostalih komponata vektora H , E , D B i J

Od ukupno pet vektora polja koje smo promatrali izveli smo uvjete prolaza za
pet komponeneta. Uvjete prijelaza za preostalih pet komponenata dobiju se iz
konstitucijskih jednadžbi. Imamo:
v
Normalna komponenta vektora H

v v
n ⋅ (µ 2 H 2 − µ1 H 1 ) = 0
v
(6-7)

v
Normalna komponenta vektora E

v v
n ⋅ (ε 2 E2 − ε 1 E1 ) = σ
v
(6-8)

v
Tangencijalna komponenta vektora E

v v
v ⎛ D2 D1 ⎞
n × ⎜⎜ − ⎟⎟ = 0 (6-9)
⎝ 2 ε1 ⎠
ε

v
Tangencijalna komponenta vektora B

v v
v ⎛ B2 B1 ⎞ v
n × ⎜⎜ − ⎟⎟ = K (6-10)
⎝ µ 2 µ1 ⎠
v
Tangencijalna komponenta vektora J

v v
v ⎛ J 2 J1 ⎞
n × ⎜⎜ − ⎟⎟ = 0 (6-11)
⎝ κ 2 κ1 ⎠

6 od 7
06 Uvjeti na granici 04 10/31/2008 12:49 PM
v
Što se tiče prolaza potencijala ϕ i A kroz graničnu plohu dmah možemo reći da
je njihov prolaz kontinuiran. Ako to ne bi bilo došlo bi do beskonačnih
vrijednosti njihovih derivacija tj. vektora polja što nema fizikalnog smisla.

v
Primjer za prolaz tangencijalne komponente vektora B

Zeljezo
Zrak
Namot

v
Na granici zrak-željezo tangencijalne komponente
v od H bit će jednake, dok će
se tangencijalne komponente od B veoma razlikovati i to u omjeru
permeabilnosti željeza i zraka, tako da će magnetski tok teći željeznom
jezgrom a ne zrakom.

6.7 Idealni vodič

Idealni vodič (supervodič ili supravodič) ima neizmjernu električnu vodljivost.


Unutar vodiča ne postoji elektro magnetsko polje. Ono postoji samo na
njegovoj površini, pa možemo govoriti samo o strujama i nabojima na
njegovoj površini. Vektori polja na površini idealnog vodiča određeni su
uvjetima na granici. Neka idealni vodič nosi oznaku 1, a okolni prostor oznaku
2. Imamo:
v v v
n × H2 = K (6-12)
v v
n × E2 = 0 (6-13)
v v
n ⋅ D2 = σ (6-14)
v v
n ⋅ B2 = 0 (6-15)
Prema (6-12) vidimo da magn. polje na površini vodiča ima samo tang.
komponentu koja je okomita na smjer struje po površini vodiča. Na površini
vodiča nema tangencijalne komponente jakosti el. polja.
Idealnim vodičem u praksi nadomještamo dobre električne vodiče kada se
računa polje u prostoru izvan vodiča. Ovim se proračun znatno
pojednostavnjuje.

7 od 7
LTOP 07 Poyntingov teorem 04 10/31/2008 12:50 PM

7. Poyntingov teorem

Pođimo od glavnih jednadžbi polja


v
v v ∂D
∇× H = J +
∂t
v
v ∂B
∇× E = −
∂t
Na razmatranje
v snage možemo doći množenjem I Mx. jed. s lijeva s
vektorom E

v
v v v v v ∂D
E ⋅ (∇ × H ) = E ⋅ J + E ⋅ (7-1)
∂t
Kako je općenito

( )
v v r v v v
∇ ⋅ (A × B ) = ∇ × A ⋅ B − A ⋅ (∇ × B ) (7-2)

to je
v v v v v v
E ⋅ (∇ × H ) = H ⋅ (∇ × E ) − ∇ ⋅ (E × H ) (7-3)
Prema (7-1) i (7-3) je
v
v v v v v v v ∂D
H ⋅ (∇ × E ) − ∇ ⋅ (E × H ) = E ⋅ J + E ⋅
∂t
Koristeći II Mx. jedn. imamo:

v v
v ⎛ ∂B ⎞ v v v v v ∂D
H ⋅⎜− ⎟ − ∇ ⋅ (E × H ) = E ⋅ J + E ⋅
⎝ ∂t ⎠ ∂t
ili
v v
v v v ∂D v ∂B v v
∇ ⋅ (E × H ) + E ⋅ +H⋅ +E⋅J =0 (7-4)
∂t ∂t
Ovu jednadžbu nazivamo Poyntingov teorem u dif. obliku.

1 od 5
LTOP 07 Poyntingov teorem 04 10/31/2008 12:50 PM
v v
Vektorski produkt E × H ima posebno značenje. Nazivamo ga
Poyntingov vektor
v v v
P = E×H
S ovim je
v v
v v ∂D v ∂B v v
∇⋅P + E⋅ +H⋅ +E⋅J =0 (7-5)
∂t ∂t
v v
⎛ v ∂D v ∂B ⎞ v
∫∫S ∫ ∫
v v v v
P ⋅ n dS + ⎜⎜ E ⋅ + H ⋅ ⎟⎟ ⋅ n dV + E ⋅ JdV = 0 (7-6)
⎝ ∂t ∂t ⎠
V V
Ovu jednadžbu nazivamo Poyntingov teorem u int. obliku.
Treći član predstavlja Đulove gubitke u promatranom volumenu. To
ćemo pokazati na jednostavnom
v primjeru okruglog vodiča kojim teče
istosmjerna struja gustće J .

l
J = κE

Sl. 7-1
Prema Sl. 7-1 je:
v v 2 U i 2
∫ ⋅ JdV = EJa πl =
E a πl = Ui = i 2 R
V l a 2π
Također je
r r2
J2 J v v v v
i2R = ∫ dV = ∫ dV = ∫ Eρ ⋅ v dV = ∫ f ⋅ v dV
V κ V κ V V

2 od 5
LTOP 07 Poyntingov teorem 04 10/31/2008 12:50 PM

Kako svi pribrojnici neke jednadžbe predstavljaju istu fizikalnu


veličinu to onda i preostala dva člana u (7-6) znače snagu. Drugi član
predstavlja derivaciju akumulirane električne i magnetske energije

v v


⎛ v ∂D v ∂B ⎞ v
⎜⎜ E ⋅
∂t
+H⋅

(
⎟⎟ ⋅ n dV = W + W
∂t ⎠ ∂t e m
) (7-7)

V

Prvi član u (7-6) znači elektromagnetsku snagu koja prolazi kroz


površinu promatranog volumena.

i H
P E
d

i b

Snaga koja se prenosi vodom na nekom mjestu je:


ui = Ed Hb = Pdb

i Pn

Et H
d
En

i b

Gubici po jedinici duljine


J i i i
Pb = Et Hb = b= b = i2R
κb κS b

3 od 5
LTOP 07 Poyntingov teorem 04 10/31/2008 12:50 PM

7.1 Utjecaj izvora


v
Ako u promatranom volumenu djeluje dodatni (strani) izvor EMS s jakošću polja E
e
dolazi do promjene gustoće struje. Sada je
v
(
v v
J =κ E + E
e
) e-exterior (7-8)
v
Jakost el. Polja E ne ulazi u Mx. Jednadžbe.
e
Sada je:
v
v J v
E = −E
κ e
što zamjenom u (7-6) daje
v
v v ∂W J2 v v
∫∫ P ⋅ n dS + +∫ dV = ∫ E ⋅ JdV (7-9)
S ∂t V κ V
e

Desna strana predstavlja snagu izvora. Kažemo da snaga izvora


pokriva gubitke i akumuliranu energiju te da jedan dio prolazi kroz
površinu promatranog volumena i odlazi u vanjski prostor. To može
biti putom električnog voda ili elektromagnetskog vala.
Ireverzibilne odlazak snage (gubitke) prikazujemo u strujnom krugu
djelatnim otporom R veličine
1 v v
R= ∫ E ⋅ JdV (7-10)
i2 V
Ova relacija za proračun otpora sasvim je općenita i definira otpor kao
element strujnog kruga na kome dolazi do ireverzibilnog procesa
pretvorbe elektromagnetske energiju u druge oblike kao što je toplina,
mehanička snaga, elektromagnetsko zračenje ili pak kemijska snaga.

Primjer 7.1. Gubici u vodiču


Pokazati da je tok Pyntingova vektora kroz plašt cilindričng vodiča
protjecanog strujom jednak gubicima i 2 R
R:

4 od 5
LTOP 07 Poyntingov teorem 04 10/31/2008 12:50 PM

Pn

i
2a J = κE z

l
Sl. 7-2
v v v J v i v
E =E k = k = 2 k
t z κ a πκ
v v i v
H =H e = e
ϑ ϑ 2 aπ ϑ
v v v i2 v v i2 v
P = E ×H = k ×e = − e
n t 2a 3π 2κ ϑ 2a 3π 2κ r
Tok kroz plašt cilindra:
v v i2
∫∫ ∫∫
v v
P ⋅ n dS = − e ⋅ e dS
n 2a3π 2κ r r
i2 i 2l
=− 2aπl = − = −i 2 R
3 2
2a π κ κa 2π
Tok Poyntingova vektora kroz baze cilindra jednak je nuli.

5 od 5
LTOP 07 Poyntingov teorem 04 10/31/2008 12:50 PM

Primjer 7.2. Punjenje kondenzatora


Pokazati da je snaga punjenja kondenzatora jednaka toku Poyntingova
vektora kroz površinu kondenzatora. Uzmite okrugli kondenzator
prema Sl. 7-3 razmaka ploča d, radijusa a.
R:

i
H
a
E

P = E× H

Sl. 7-3

v v v
∫∫ E × H ⋅ n dS =
∫∫ − EHdS = − EH 2aπd

∂D 2 ∂Q
= − Ed H 2aπ = −U a π = −U = −U i
c ∂t c ∂t c
Tok Poyntingova vektora kroz ploče kondenzatora jednak je nuli.

Primjer 7.3. Izgradnja magnetskog polja u prigušnici

Pokazati da je snaga izgradnje magn. polja u prigušnici jednaka toku


Poyntingova vektra kroz njenu površinu. Dugački namotaj garantira u
njegovoj unutrašnjosti homogeno magnetsko polje i koristi se za
potrebe snimanja u magnetskoj rezonanciji.

1 od 4
LTOP 07 Poyntingov teorem 04 10/31/2008 12:50 PM

iw

2a

Sl. 7-4

v v
(E × H )⋅ nv = − EH
v v
∫∫ (E × H )⋅ nvdS = − EH 2aπl = − E iw 2aπl
l

= − E 2aπw i = U L i = i
dt

Prijenosni vod

Uzmimo el vod prema Sl. 7-5. Na segmentu jednog vodiča postoji pad
napona ∆U = i ∆R .
v
v J
Također je ∆U = E ∆l , pri čemu je E =
t t κ
Kako je ∆U = ϕ1 − ϕ 2 to na vodiču dolazi do pada potencijala u
smjeru struje.

2 od 4
LTOP 07 Poyntingov teorem 04 10/31/2008 12:50 PM

ϕ 2 − ϕ1
Također je ∆U = i∆R = Et ∆l = ϕ1 − ϕ 2 = − ∆l
∆l

E
E
n P =E ×H
t n
P = E ×H E
n t t

J =κ E
t
i

P =E ×H
t n

E
E n
E t

P = E ×H
n t

P =E ×H
t n

Sl. 7-5

Ako nema struje u vodiču ne postoji ni tangencijalna komponenta


jakosti el. polja. Tada nema ni pada napona duž vodiča pa je površina
vodiča ekvipotencijalna.
Između dva vodiča postoji napon, pa onda postoji i normalna
komponenta jakosti el. polja. Ova komponenta pomnožena vektorski s
jakošću magnetskog polja daje snagu koja se prenosi duž voda od
izvora ka trošilu.
S druge strane tangencijalna komponenta jakosti el polja daje normalnu konponentu
Poyntigova vektora. Ona daje snagu koja ulazi u vodič i koja se u vodiču pretvara u
toplinu.
v
Normalna komponenta vektora D na vodiču vezana je s plošnom gustoćom naboja σ
σ = D =ε E
n 0 n

3 od 4
LTOP 07 Poyntingov teorem 04 10/31/2008 12:50 PM

( t) ( n)
Volunma gustoća
v ukupnog naboja
v u vodiču kojim teče struja jednaka je nuli. El. polje
u vodiču E i oko vodiča E stvara plošni naboj na vodičima (σ ) , a koji je nastao
razdvajanjem naboja pod utjecajem EMS izvora.
Ako se radi o vodu sa supervodičima iščezava komponenta Poyntingova vektora
okomita na površinu vodiča. Tada postoji samo njegova tangencijalna komponenta
koja gleda duž voda I prenosi elektromagnetsku snagu od izvora ka trošilu. Snaga se
prenosi prostorom oko vodiča.
Pogledajmo koaksijalni vod. Kako izvan plašta voda nema elektromagnetskog polja,
pa onda ni Poyntingova vekotra, snaga se prenosi samo dielektrikom između
središnjeg vodiča iI plašta. Sve što uđe u vodič ili plašt potroši se na zagrijavanje.
E P
H

Sl. 7-6
Pogledajmo prijenos energije kod transformatora. Snaga se prenosi kroz ulje s
primarnog na sekundarni namot. Dio snage ulazi u željeznu jezgru i tamo se troši na
zagrijavanje.
v
Ako je permeabilnost jezgre beskonačna, jakost polja H u jezgri jednaka je nuli, pa je
u jezgri i Poyntingov vektor jednak nuli. U ovom se slučaju energija prenosi s primara
na sekundar bez gubitaka

4 od 4
08 Akum el i mg en 07 10/31/2008 12:51 PM

8. Akumulirana električna i magnetska


energija
8.1 Integracija po polju

Prema ( ), odnsno relaciji


v v
∂W ⎛ v ∂D v ∂B ⎞
= ∫ ⎜E +H ⎟dV
∂t V ⎝ ∂t ∂t ⎠
akumulirana el. i mg. energija iznose:

t v v
⎛ v ∂D v ∂B ⎞
W=
∫0 ∫ ⎜E
⎝ ∂t
+H
∂t
⎟dVdt

V
t v v
⎛ v ∂D v ∂B ⎞
W=
∫ ∫0 ⎜E
⎝ ∂t
+H
∂t
⎟dtdV

(8-1)
V
Ova jedn. daje akumuliranu el. i mg. energiju u polju unutar volumena V.
Uz priraste
v
∂D v
dt = δD
∂t
v
∂B v
dt = δB
∂t
gdje δ znači vremensku diferencijalnu promjenu u jednoj točki, je:
D v v B v v
W = ∫ ( ∫ EδD + ∫ HδB)dV (8-2)
V 0 0
Akumulirana energija u jedinici volumena je:
D v v B v v
w = ∫ EδD + ∫ HδB (8-3)
0 0
Ako je

1 od 8
08 Akum el i mg en 07 10/31/2008 12:51 PM
v v v v
E // D i H // B , odnosno
D B
w = ∫ EδD + ∫ HδB (8-4)
0 0
Volumna gustoća akumulirane el. i magnetske energije je prikazana
šrafiranim površinama na Sl. 8 -1 i Sl. 8-2.

δD

Sl. 8-1

δB

H
Sl. 8-2
Pri razmagnetiziranju (demagnetiziranju) samo dio
akumulirane energije prikazan šrafiranom površinom se
vrača u strujni krug, dok se ostatak u materijalu pretvara u
toplinu.

2 od 8
08 Akum el i mg en 07 10/31/2008 12:51 PM

Za jedan ciklus magnetiziranja energija koja se pretvara u toplinu u jedinici


volumena jednaka je površini petlje histereze. Za izgradnju magnetskog
kruga električnih strojeva s vremenski promjenjvim magnetskim tokom
koriste se materijali s uskom petljom histereze, dok se za izgradnju
permanentnih magneta koriste čelični materijali s širokom petljom
histereze.

3 od 8
08 Akum el i mg en 07 10/31/2008 12:51 PM

Sl. 8-3

Specijalni slučaj: Linearno sredstvo

D D B B
w= ∫ δD + ∫ δB
0 ε 0 µ
(8-5)
1 ⎛ D2 B2 ⎞ 1
= ⎜ + ⎟ = (ED + HB )
2⎝ ε µ ⎠ 2

4 od 8
08 Akum el i mg en 07 10/31/2008 12:51 PM

Koenergija
E

Sl. 8-3

Koenergija
H
Sl. 8-4

5 od 8
08 Akum el i mg en 07 10/31/2008 12:51 PM

8.2 Integracija po izvorima

v
Akumuliranu el.vi mg. energiju možemo izraziti preko potencijala ϕ i A i
veličina izvora J i ρ. Imamo:
v v v v v v
v ∂D ⎛ ∂A ⎞ ∂D ∂D ∂A ∂D
E⋅ = −⎜⎜ ∇ϕ + ⎟⎟ ⋅ = −∇ϕ ⋅ − ⋅
∂t ⎝ ∂t ⎠ ∂t ∂t ∂t ∂t
Kako je
v v
∂D ⎛ ∂D ⎞ ∂ v
∇ϕ ⋅ = ∇⎜ ϕ ⎟ −ϕ ⋅ ∇ ⋅ D
∂t ⎝ ∂t ⎠ ∂t
to je
v v v v
v ∂D ⎛ ∂D ⎞ ∂ρ ∂A ∂D
E⋅ = −∇⎜ ϕ ⎟ +ϕ ⋅ − ⋅
∂t ⎝ ∂t ⎠ ∂t ∂t ∂t
Dalje je

v v
v ∂B v ⎛ ∂A ⎞
H⋅ = H ⋅ ⎜⎜ ∇ × ⎟⎟
∂t ⎝ ∂t ⎠
Prema
v v v v v v
∇ ⋅ (B × C ) = (∇ × B ) ⋅ C − (∇ × C )⋅ B (8-6)
v v v v v v
C ⋅ (∇ × B ) = ∇ ⋅ (B × C ) + B ⋅ (∇ × C )

je analogijom:
v v
C=H
v
v ∂A
B=
∂t

6 od 8
08 Akum el i mg en 07 10/31/2008 12:51 PM

v v v
v ∂B ⎛ ∂A v ⎞ ∂A v
H⋅ = ∇ ⋅ ⎜⎜ × H ⎟⎟ + ⋅ (∇ × H )
∂t ⎝ ∂t ⎠ ∂t
v v v
⎛ ∂A v ⎞ ∂A ⎛ v ∂D ⎞
= ∇ ⋅ ⎜⎜ × H ⎟⎟ + ⋅⎜ J + ⎟
⎝ ∂t ⎠ ∂t ⎝ ∂t ⎠
Prema (8-6) i (8-7) je
v v v v v
v ∂D v ∂B ⎛ ∂D ⎞ ∂ρ ∂A ∂D
E⋅ +H⋅ = −∇ ⋅ ⎜ ϕ ⎟ +ϕ − ⋅
∂t ∂t ⎝ ∂t ⎠ ∂t ∂t ∂t
v v v
⎛ ∂A v ⎞ ∂A ⎛ v ∂D ⎞
+ ∇ × ⎜⎜ × H ⎟⎟ + ⎜J + ⎟
⎝ ∂ t ⎠ ∂ t ⎝ ∂t ⎠
v v v
∂ρ v ∂A ⎛ ∂A v ∂A ⎞
=ϕ +J⋅ + ∇ ⋅ ⎜⎜ × H − ϕ ⎟⎟
∂t ∂t ⎝ ∂t ∂t ⎠
s ovim je:

v v
∂W ⎛ v ∂D v ∂B ⎞
∂t
=
∫ ⎜E
⎝ ∂t
+H ⎟dV
∂t ⎠
V
v v v
⎛ ∂ρ v ∂A ⎞ ⎛ ∂D v ∂A ⎞ v
=
∫ ⎜⎜ ϕ
⎝ ∂t
+J
∂t
⎟⎟dV −
⎠ ∫∫S ⎜⎜ ϕ
⎝ ∂t
+ H × ⎟⎟ ⋅ n dS
∂t ⎠
V
Akumulirana energija je :

t v t v v
⎛ ∂ρ v ∂A ⎞ ⎛ ∂D v ∂A ⎞ v
W=
∫∫ ⎜⎜ ϕ
⎝ ∂t
+J
∂t
⎟⎟dV −
⎠ ∫∫S ∫ ⎜⎜ ϕ
⎝ ∂t
+ H × ⎟⎟dt ⋅ n dS
∂t ⎠
V
0 0
ρ A D A
v v v v v v
W=
∫ ∫ ( ϕδρ +
∫ JδA)dV −
∫∫S ∫
( ϕδD +
∫ H × δA) ⋅ n dS (8- )
V
0 0 0 0

7 od 8
08 Akum el i mg en 07 10/31/2008 12:51 PM

Plošni integral desno čini rubni uvjet.


Za linearno sredstvo je
v v
ϕ = kρ A = kJ
pa je

1v v 1 v v v v
W=

1
( ϕρ + J ⋅ A)dV −
∫∫S (ϕD + H × A) ⋅ ndS
2 2 2
V
1v v v v
=

1
( ϕρ + J ⋅ A)dV −
∫∫S
1
(ϕεE + H × A) ⋅ nvdS
2 2 2
V
Ako je zatvorena površina beskonačnog radijusa plošni integral išćezava, pa
je totalna energija

ρ A
v v
Wt =
∫ ∫ ( ϕδρ +
∫ JδA)dV (8-7)
V
0 0
8.3 Funkcional energije za linearno sredstvo

8 od 8
08 Akum el i mg en 07 10/31/2008 12:52 PM

8.3 Funkcional energije za linearno sredstvo

Funkcionalom energija nazivamo izraz za akumuliranu električnu i


magnetsku energiju. Formiramo ga tako da od izraza za energiju dobijenu
integracijom po polju oduzmemo dvostruku energiju dobijenu integracijom
po izvorima, pa je


1
F= (ED + HB )dV − 2W
2
V
v v v v
2W =
∫ (ϕρ + J ⋅ A)dV −
∫∫S (ϕεE + H × A)⋅ nvdS
V
v v v
⎛1 1 ⎞
F = ∫ ⎜ ED + HB − ϕρ − JA ⎟dV +
∫∫ (εϕE + H × A)⋅ nvdS
V ⎝2 2 ⎠
S
Kako je
v
v ∂A
E = −∇ϕ −
∂t
to el.v i magn. energiju možemo računati odvojeno samo ako
∂A
je = 0 pa je u tom slučaju
∂t
F =F +F
e m
gdje je funkcional za elektrostatsko polje
⎛1 ⎞ v v
Fe = ∫ ⎜ ED − ϕρ ⎟dV +
V ⎝2 ⎠ ∫∫ εϕE ⋅ ndS . (8-8)
S
Radi
v
E = −∇ϕ imamo:
⎛1 ⎞
∫∫
v
Fe = ∫ ⎜ ED − ϕρ ⎟dV − εϕ∇ϕ ⋅ n dS
V ⎝2 ⎠
S

1 od 9
08 Akum el i mg en 07 10/31/2008 12:52 PM

v ∂ϕ
∇ϕ ⋅ n =
∂n
⎛1 ⎞ ∂ϕ
Fe = ∫ ⎜ ED − ϕρ ⎟dV −
V ⎝2 ⎠ ∫∫ εϕ
∂n
dS
S
U primjeni se pokazuje da plošni integral na mora biti zatvoren

⎛1 ⎞ ∂ϕ
Fe = ∫ ⎜ ED − ϕρ ⎟dV −
V ⎝ 2 ⎠
S
εϕ
∫∫
∂n
dS ()

Za magnetostatsko polje je:

⎛1 vv ⎞ v v v
Fm = ∫ ⎜ HB − JA ⎟dV −
V ⎝2 ⎠ ∫∫ A × H ⋅ n dS
S
v
⎛1 vv ⎞ v B v
Fm = ∫ ⎜ HB − JA ⎟dV −
V ⎝2 ⎠ ∫∫ A × ⋅ n dS
µ
S
⎛1 vv ⎞ v v v
Fm = ∫ ⎜ HB − JA ⎟dV −
V ⎝2 ⎠ ∫∫ A ×νB ⋅ n dS
S
Konačno je
vv ⎞ v v v
A ×ν (∇ × A)⋅ n dS
⎛1
Fm = ∫ ⎜ HB − JA ⎟dV −
V ⎝2 ⎠ ∫∫
S

8.4 Dvodimenzionalno magnetsko polje

Uzmimo vodič protjecan strujom prema Sl. 8-5 .

2 od 9
08 Akum el i mg en 07 10/31/2008 12:52 PM

y -z

A
S
H 1
dl
i S

x
Sl. 8-5
Kako je dS = 1 ⋅ dl = dl imamo:
v v v v
∫∫S ∫l
C ⋅ n dS = C ⋅ n dl

pa je
v v v v v v v v v
A ×ν (∇ × A)⋅ n dS = A ×ν (∇ × A)⋅ n dl =
∫∫ ∫l ∫l A × H ⋅ n dl
S

dl
S

x
Sl. 8-6
Kako je za 2D
v v
A × (∇ × A) = A∇A
to je
v ∂A
A∇A ⋅ n = A
∂n
Dalje je prema Sl. 8-6
dV = dS ′ ⋅1 = dS ′ = dxdy

3 od 9
08 Akum el i mg en 07 10/31/2008 12:52 PM

⎛1 vv ⎞ ∂A
Fm =
∫ ⎜
⎝ 2
HB − JA ⎟dS ′ −
⎠ ∫l νA
∂n
dl (8-9)
S′
8.5 Kapacitet i akumulirana električna energija
(Energetska definicija kapaciteta)

Neka el. polje gradi sustav nabijenih vodiča gustoća naboja ∂ .


i
Akumulirana el. energija je:
1
We = ∫ ϕρdV
2V
Kako je: ρdV = dQ = σdS imamo:
1 1N
W = ∫ ϕσdS = ∑ ∫ ϕ iσ i dS
e 2 2 i =1 S
S i

Kako je potencijal na površini vodiča konstantan imamo:

1 N 1 N
W = ∑ ϕ ∫ σ dS = ∑ ϕ Q
e 2 i i 2i =1 i i
i =1 S
i
Specijalno za kondenzator je Q = Q1 = −Q2 je
1
(2 2 2
1
1
1
W = ϕ Q + ϕ Q = Q ϕ − ϕ = QU
e 2 1 1 2 2
) ( )
Kako je Q = CU to je
2W v v
C= e = 1 E ⋅ DdV

U2 U2V
što nam jednadžba omgućava da kapacitet izračunavamo iz akumulirane
električne energije.
Inače se električno polje npr. u kondenzatoru gradi u skladu s minimumom
akumulirane el. energije. Neka je naboj na kondenzatoru konstantan.
Q2
Imamo: W = .
e 2C

4 od 9
08 Akum el i mg en 07 10/31/2008 12:52 PM

Po Coulombu ploče se privlače. Razmak d pada. Vektori D i E se ne


mijenjaju. Kapacitet raste. Energija pada. Djelovanje sile je u skladu s
minimumom energije. Svojstvo minimuma energije koristi se i za proračun
polja.
Primjer 8.1
Pomoću izraza za akumuliranu električnu energiju izračunati kapacitet
pločastog kondenzatora prikazanog na Sl. 8-7.
1 v v 1 U U ε ε ε
C= ∫ E ⋅ DdV = ∫ ε dV = 2 V = 2 dS = S
U2V U2V d d d d d

Sl. 8-7

8.6 Induktivitet i akumulirana magnetska


energija (Energetska definicija induktiviteta)

Magnetsku energiju strujne petlje prema Sl.8-8 izraziti preko struje petlje i
njenog induktiviteta.
n
S
dl
i

Sl. 8-8
Neka je površina petlje S’, a presjek vodiča S. Totalna akumulirana energija
je
1 v v
Wm = ∫ J ⋅ AdV
2V

5 od 9
08 Akum el i mg en 07 10/31/2008 12:52 PM
v
v id l
Kako je dV = Sdl te J = imamo:
Sdl
v
i dl v v v
∫ ∫
1 i
Wm = ⋅ ASdl = A ⋅ dl
2 S dl 2
l l
Dalje je
v v r v iψ
∫∫S ′ ∫∫S ′
i i
Wm = ∇ × A ⋅ n dS ′ = B ⋅ n dS ′ =
2 2 2

Kako je ψ = Li to je
v v

2Wm 1
L= = 2 H ⋅ BdV
i2 i
V
Ov nam pruža mogućnost proračuna induktiviteta iz akumulirane
magnetske energije.
Svojstvo akumulirane magnetske energije je da teži minimumu. To se
svojstvo koristi se i za proračun magnetskog polja.
Uzmimo primjer zavojnice s W zavoja prema Sl. 8-9.

l
Sl. 8-9

6 od 9
08 Akum el i mg en 07 10/31/2008 12:52 PM

v v

1
L= H ⋅ BdV
i2
V


1 iW iW 1 i 2W 2 W 2 W2
= 2 µ dV = µ 2 2 lS = =
i l l i l l Rm
V µS

7 od 9
08 Akum el i mg en 07 10/31/2008 12:52 PM

Neka je tok konstantan (napon mreže). Akumulirana energija je

ψ2
W = . Tbog djelovanja magnetske sile silnice se nastoje skratiti pa se
m 2L
zavojnica steže. Duljina zavojnice l pada. Induktivitet raste. Energija
pada.Vektori H i B se ne mijenjaju.
i
H
i

Sl. 8-10
Zavoji se stiskaju jer su to dva vodiča kojima teku struje u istom smjeru.
Silnice treba gledati kao gumice koje se stežu.
Struju jednog vodiča možemo zamisliti kao skup tanjih vodiča protjecanih
strujom. Sve se djelomične struje međusobno privlače , a to možemo
predstaviti silnicom magnetskog polja koja se steže kao na Sl. 8-11

J×B
J
B

Sl. 8-11

8 od 9
08 Akum el i mg en 07 10/31/2008 12:52 PM

9 od 9
09 Sile 01 10/31/2008 12:52 PM

9. Sile i naprezanja u EMP

Na razmatranje sila u el. mg. polju možemo doći prema Lorentzovom


v
zakonu
v za silu množeći
v prvu jedn. s desna vektorski sa B te množeći treću
s E i četvrtu s H
v
v v v v ∂D v
(∇ × H )× B = J × B + × B (9-1)
∂t
v v v
(∇ ⋅ D )E = ρE (9-2)
(∇ ⋅ B )H = 0 (9-3)
Kako je
v v
∂D v ∂ v v v ∂B
× B = (D × B ) − D ×
∂t ∂t ∂t
v
v v v v ∂ v v ∂B
(∇ × H )× B = J × B + (D × B ) − D ×
∂t ∂t

(∇ × H )× B = J × B + ∂ (D × B ) + D × (∇ × E )
v v v v v v v v
∂t
Zbrajanjem ove jedn. s jedn. (9-2) i (9-3) dobijamo:
v v v v v v v v
(∇ × H )× B + (∇ ⋅ B )H + (∇ × E )× D + (∇ ⋅ D )E
v v v ∂ v v
= ρE + J × B + (D × B )
∂t

v v v v v v v v
(∇ × H )× B + (∇ ⋅ B )H + (∇ × E )× D + (∇ ⋅ D )E
v
v v v 1 ∂P (9-4)
= ρE + J × B + 2
c ∂t
v v v v
(∇ × E )× D + (∇ ⋅ D )E (9-5)
U Descartesovom sustavu koordinata je:

1 od 10
09 Sile 01 10/31/2008 12:52 PM

v v v
i j k
v ∂ ∂ ∂
∇× E =
∂x ∂y ∂z
E E E
x y z

v⎛⎜ ∂E z ∂E y ⎞⎟ v⎛⎜ ∂E z ∂E x ⎞⎟ v⎛⎜ ∂E y ∂E x ⎞⎟


=i⎜ − −j − + k⎜ −
⎜ ∂y ∂z ⎟⎟ ⎜⎝ ∂x ∂z ⎟⎠ ⎜ ∂x ∂y ⎟⎟
⎝ ⎠ ⎝ ⎠
v v v
i j k
v v ∂E z ∂E y ⎛ ∂E ∂E ⎞ ∂E y ∂E
(∇ × E )× E = − − ⎜
⎜ ∂x
z − x⎟ − x
∂y ∂z ⎝ ∂z ⎟⎠ ∂x ∂y
E E E
x y z
Uzmimo samo x komponentu

∂E ⎞ ⎛ ∂E ⎞
v v ⎛ ∂E y ∂E x ⎟
[(∇ × E )× E ]x = −⎜ − ⎟ E z − ⎜ − ⎟ E y
⎜ z x ⎟ ⎜
⎝ ∂x ∂x ⎠ ⎜ ∂x

∂y ⎟

v v ∂E ∂E ∂E ∂E
[(∇ × E )× E ]x = − E z + E z − E y
z x y
+E x
∂x ∂z ∂x y ∂y
∂E ∂E ∂E ∂E
y z +E x +E x
= −E −E
y ∂x z ∂x y ∂y z ∂z
∂E ∂E ∂E ∂E ∂E ∂E
x y z +E x +E x +E x
= −E −E −E
x ∂x y ∂x z ∂x x ∂x y ∂y z ∂z
Prva tri člana daju:
∂E ∂E ∂E v v
x y z v ∂E 1 ∂E 2
−E −E −E = −E ⋅ =− (9-6)
x ∂x y ∂x z ∂x ∂x 2 ∂x
Četvrti član daje:

E
∂E
x ∂x
x =

(
E E −E
∂x x x
∂E
x ∂x
)
x nadopuna derivacije (9-7)

2 od 10
09 Sile 01 10/31/2008 12:52 PM

Peti član
∂E ∂E
x ∂ ⎛ ⎞ y
E = ⎜E E ⎟− E nadopuna derivacije (9-8)
y ∂y ∂y ⎝ x y ⎠ x ∂y

Šesti član

E
∂E
z ∂z
x =

(
E E −E
∂z x z
∂E
x ∂z
z ) nadopuna derivacije (9-9)

Sumiranjem (9-6) do (9-9) imamo:

v
v v
[(∇ × E )× E ]x = − 1 ∂E 2 ∂
2 ∂x ∂x
+ (
E E −E
x x
) x
∂E
∂x
x

∂E
∂ ⎛
+ ⎜E E ⎟− E
∂y ⎝ x y ⎠
⎞ y ∂
+
x ∂y ∂z x z
(
E E −E ) ∂E
x ∂z
z

v
v v
[(∇ × E )× E ]x = − 1 ∂E 2 ∂
+ ( )
∂ ⎛
E E + ⎜E E ⎟+
2 ∂x ∂x x x ∂y ⎝ x y ⎠ ∂z x z
⎞ ∂ (
E E )
⎛ ∂E ∂E ⎞
⎜ x y ∂E z ⎟
− Ex ⎜ + +
⎜ ∂x ∂y ∂z ⎟⎟
⎝ ⎠
v
v v
[(∇ × E )× E ]x = − 1 ∂E 2 ∂
+ ( )
∂ ⎛
E E + ⎜E E ⎟+
2 ∂x ∂x x x ∂y ⎝ x y ⎠ ∂z x z
⎞ ∂ ( )
E E − E ∇⋅E
x
v

v
v v v
[(∇ × E )× E ]x + E x∇ ⋅ E = − 1 ∂E 2 ∂
2 ∂x
+ ( )∂ ⎛
E E + ⎜E E ⎟ +
⎞ ∂
∂x x x ∂y ⎝ x y ⎠ ∂z x z
E E ( )
v
v v v v ∂ ⎛ 1 v 2 ⎞ 1 ∂E 2 ∂ ⎛
[(∇ × E )× E + E∇ ⋅ E ]x = ⎜ E x E x − E ⎟ −
∂x ⎝ 2 ⎠ 2 ∂x
+ ⎜E E ⎟ +
⎞ ∂
E E
∂y ⎝ x y ⎠ ∂z x z
( )
Slično je i za ostale komponente:
v v v v ∂ ⎛ ⎞ ∂ ⎛ 1 v2 ⎞ ∂ ⎛
[(∇ × E )× E + E∇ ⋅ E ]y = ⎞
⎜ E y Ex ⎟ + ⎜ E y E y − E ⎟ + ⎜ E y Ez ⎟
∂x ⎝ ⎠ ∂y ⎝ 2 ⎠ ∂z ⎝ ⎠

3 od 10
09 Sile 01 10/31/2008 12:52 PM

v v v v
[(∇ × E )× E + E∇ ⋅ E ]z = ∂
( ∂ ⎛
) ⎞ ∂ ⎛ 1 v ⎞
E E + ⎜ E E ⎟ + ⎜ E E − E2 ⎟
∂x z x ∂y ⎝ z y ⎠ ∂z ⎝ z z 2 ⎠
v v v v v v v v
⎧[(∇ × E )× D + (∇ ⋅ D )E ]x ⎫ ⎧⎪τ ⎫⎪ ⎧(∇ × E )× E + (∇ ⋅ E )E ⎫
⎪ v v v v ⎪ ⎪ x⎪ ⎪ v v v v⎪
⎨[(∇ × E ) × D + (∇ ⋅ D )E ] = τ
y⎬ ⎨ y⎬ = ε ⎨(∇ × E
v
) × E
v
+ (∇ ⋅ E
v
)Ev ⎬
v v v v
⎪[(∇ × E )× D + (∇ ⋅ D )E ] ⎪ ⎪ ⎪ ⎪(∇ × E )× E + (∇ ⋅ E )E ⎪
⎩ z ⎭ ⎪⎩τ z ⎪⎭ ⎩ ⎭

⎧τ ⎫
⎧ ∂ ⎛ 2 1 2⎞ ∂ ⎛

⎪ ∂x x 2

E − E ⎟ + ⎜ E E
⎞ ∂
⎟ + E
⎠ ∂y ⎝ x y ⎠ ∂z x z ⎪
E

⎪ ( )

( )
⎪ x⎪
⎪ ⎪ ⎪∂ ⎛ ⎞ ∂ ⎛ 2 1 2⎞ ∂ ⎪
⎨τ y ⎬ = ε ⎨ ⎜ E y E x ⎟ + ⎜ E y − E ⎟ + E E ⎬
⎪ ⎪ ⎪ ∂x ⎝ ⎠ ∂y ⎝ 2 ⎠ ∂z x z ⎪
⎪⎩τ z ⎪⎭ ⎪∂

E( E + )
∂ ⎛
⎜ E E
⎞ ∂ ⎛ 2 1 2 ⎞⎪
⎪ ∂x z x ∂y ⎝ z y ⎟⎠ + ∂z ⎜⎝ E z − 2 E ⎟⎠ ⎪

v
Komponente vektora τ složene su po shemi:
e
3 ∂T
τ = ∑ ik i = 1,3
k = 1 ∂xk
i

gdje je
⎡ 2 1 2 ⎤
⎢Ex − 2 E E E
x y
E E

x z
⎢ 1 ⎥
Te =ε⎢ E E E2 − E2 E E ⎥
ik ⎢ y x y 2 y z ⎥
⎢ 1 ⎥
⎢⎣ E z E x E E E2 − E2⎥
z y z 2 ⎦

Matrica T e je simetrični tenzor, a komponente


τ
ik i su odgovarajuće
e
komponente divergencije tenzora T . Općenito je
ik
v v v v
[(∇ × E )× D + (∇ ⋅ D )E ]x = ⎡⎢⎣∇ ⋅ T e ⎤⎥⎦
x
Analogno je za preostale dvije komponente, pa je:
v v v v
(∇ × E )× D + (∇ ⋅ D )E = ∇ ⋅ T e

4 od 10
09 Sile 01 10/31/2008 12:52 PM

Komponente tenzora možemo napisati kraće:


⎛ 1 ⎞
T e = ε ⎜ E E − E 2δ ⎟
ik ⎝ i k 2 ik ⎠
gdje je tzv. Kroneckerov koeficijent:
⎧1 za i=k
δ =⎨
ik ⎩0 za i≠k
e
Ovaj koeficijent djeluje kao prekidač. Tenzor T je simetričan.
ik
Za magnetsko polje vrijedi analogno:
v v v v
(∇ × H )× B + (∇ ⋅ B )H = ∇ ⋅ T m
S ovim je prema (9-4)
v
v v v 1 ∂P
∇ ⋅ T m + ∇ ⋅ T e = ρE + J × B +
c 2 ∂t
v
v v v 1 ∂P
∇ ⋅ T = ρE + J × B +
c 2 ∂t
T =Tm +Te
Kako je Lorentzova sila
v v v v
f = ρE + J × B
v
v 1 ∂P
∇ ⋅T = f +
c 2 ∂t
Integriranjem po proizvoljnom volumenu
v
v 1 ∂P
∫V ∇ ⋅ TdV = V∫ fdV +

V
c 2 ∂t
dV

v
v 1 ∂P
∫∫S ∫ ∫
v
T ⋅ n dS = fdV + dV ()
c 2 ∂t
V V
Lijeva strana kaže da je ukupna sila na volumen određena tokom tenzora
kroz pripadnu površinu. Desna strana kaže da ukupnu silu na volumen daje

5 od 10
09 Sile 01 10/31/2008 12:52 PM

Lorentzova sila na naboje i struje unutar tog volumena te da pored


Lorentzove sile radi postojanja impulsa postoji i sila inercije
v v


P
F = dV ()
im ∂t c2
V
pri čemu je impuls el. magn. polja:
v


v P
p= dV .
c2
V
Postojanje tromosti iskazujemo ekvivalentnom masom po Einsteinovoj
relaciji

E = mc 2
gdje je E elektromagnetska energija unutar volumena, a c brzina gibanja.
Ekvivalentna je masa
E W
m= =
c2 c2
t v v
⎛ v ∂D v ∂B ⎞
W=
∫∫ ⎜E
⎝ ∂t
+H
∂t
⎟dtdV

V 0
Na bazi ovih razmatranja možemo računati tlak el. magn. polja koji se
javlja na granici pri upadu vala (svjetla) na neko sredstvo.

9.1 Naprezanje

Želja nam je pronači jednostavniji način proračuna toka tenzora kroz


zamišljenu graničnu površinu.
v
Produkt tenzora i vektora naomale prema ( ) je vektor t koji ima
komponente
3
ti = ∑ Tik nk i = 1, 3 ( )
k =1

ili pisano matrično

6 od 10
09 Sile 01 10/31/2008 12:52 PM

⎧ t ⎫ ⎡T T T ⎤⎧ n ⎫
⎪⎪ ⎪⎪ ⎢
1 11 12 13 ⎥ ⎪⎪ 1 ⎪⎪
⎨t2 ⎬ = ⎢T21 T22 T23 ⎥ ⎨n2 ⎬
⎪t ⎪ ⎢T ⎥⎪ ⎪
⎪⎩ 3 ⎪⎭ ⎣⎢ 31 T32 T33 ⎦⎥ ⎪⎩ n3 ⎪⎭

Množenje tenzora i vektora ide po pravilima množenja matrica.


v
Vektor t je vekor naprezanja
v v v v
t = txi + t y j + tz k
v v v v
t =t i +t j +t k
1 2 3
dok je jedinični vektor normale na plošni element dS
v v v v
n=n i +n j +n k
x y z
v v v v
n =n i +n j +n k
1 2 3

t =T n +T n +T n
1 11 1 12 2 13 3
t =T n +T n +T n
2 21 1 22 2 23 3
t =T n +T n +T n
3 31 1 32 2 33 3

Uzmimo električno polje


v
(
1 11
v
12
v
13
v
2 21
) (
v
22
v
23
v
3 31
v
32
v
) (
t e = n T i +T j +T k + n T i +T j +T k + n T i +T j +T k
33
v
)
v
te ⎡⎛ 1 ⎞v v v⎤ ⎡ v ⎛ 1 ⎞v v⎤
= n ⎢⎜ E 2 − E 2 ⎟i + E E j + E E k ⎥ + n ⎢ E E i + ⎜ E 2 − E 2 ⎟ j + E E k ⎥
ε 1 ⎣⎝ 1 2 ⎠ 1 2 1 3 ⎦ 2⎣ 2 1 ⎝ 2 2 ⎠ 2 3 ⎦
⎡ v v ⎛ 1 ⎞ v⎤
+ n ⎢ E E i + E E j + ⎜ E 2 − E 2 ⎟k ⎥
3⎣ 3 1 3 2 ⎝ 3 2 ⎠ ⎦

7 od 10
09 Sile 01 10/31/2008 12:52 PM
v
te ⎡ v v v 1 v⎤ ⎡ v v v 1 v⎤
= n ⎢ E1i + E E j + E E k − E 2i ⎥ + n ⎢ E E i + E2 j + E E k − E 2 j ⎥
ε 1⎣ 1 2 1 3 2 ⎦ 2⎣ 2 1 2 3 2 ⎦
⎡ v v v 1 v⎤
+ n ⎢ E E i + E E j + E3 k − E 2 k ⎥
3⎣ 3 1 3 2 2 ⎦

( ) ( )
v
te ⎡ v v v 1 v⎤ ⎡ v v v 1 v⎤
= n ⎢ E E i + E j + E k − E 2i ⎥ + n ⎢ E E i + E j + E k − E 2 j ⎥
ε 1⎣ 1 1 2 3 2 ⎦ 2⎣ 2 1 2 3 2 ⎦

(
v
2
v
)v 1
+ n ⎢E E i + E j + E k − E 2k ⎥
3⎣ 3 1 3 2
v⎤

v
te ⎡ v 1 v⎤ ⎡ v 1 v⎤
= n ⎢ E E − E 2i ⎥ + n ⎢ E E − E 2 j ⎥
ε 1⎣ 1 2 ⎦ 2⎣ 2 2 ⎦
⎡ v 1 v ⎤
+ n ⎢E E − E 2k ⎥
3⎣ 3 2 ⎦

( )
v
te v 1 v
= E n E + n E + n E − E 2n
ε 1 1 2 2 3 3 2

⎡v v v 1 v⎤
t e = ε ⎢ E (E ⋅ n ) − E 2 n ⎥
v
⎣ 2 ⎦
ev
v naprezanja t rezultanta
Vidimo da je vektor dvaju vektora; jednog u
v
smjeru vektora E i drugog u smjeru ( − n ).
Imamo:
v v v
t = εE (E ⋅ n )
v
( )
E
v 1 v
t = − εE 2n ( )
n 2
v
Vektor naprezanja t e ovisan je o izabranoj površini integracije. To je
prikazano na Sl. 9-1.

8 od 10
09 Sile 01 10/31/2008 12:52 PM

t
E E

V′ t
te n

Sl. 9-1
Prema cos poučku je
2
⎛⎜ t e ⎞⎟ = t 2 + t 2 − 2t t cos α
⎝ ⎠ E n En
⎛ 1 1 ⎞ 1
= ε 2 ⎜ E 4 + E 4 − 2 E 2 E 2 cos 2 α ⎟ = ε 2 E 4
⎝ 4 2 ⎠ 4
1
t e = εE 2 = t
2 n
Trokut vektora naprezanja je jednakokračan, pa je
α =β
v
Zaključujemo da naprezanje t e u točki proizvoljno odabrane površine stoji
tako da vektor jakosti el. polja raspolavlja kut između tog vektora i normale
u toj točki površine.
v
Sama površina integracije odabire se tako da komponente vektora t e imaju
što jednostavniji analitički izražaj kako bi integracija tih vektora po
zamišljenoj površini integracija bila što jednostavnija.
Analogno je za magnetsko polje:
⎡v v v 1 v⎤
t m = µ ⎢ H (H ⋅ n ) − H 2n ⎥
v
⎣ 2 ⎦
Ukupni je vektor naprezanja

t = te + tm

9 od 10
09 Sile 01 10/31/2008 12:52 PM

Ako isključimo utjecaj tromosti imamo za el. silu na neki volumen:


v v ⎡v v v v⎤
∫V ∫∫S ∫∫S
1
ε ⎢ E (E ⋅ n ) − E 2n ⎥ dS
v
Fe = ρEdV = t e dS =
⎣ 2 ⎦

i magnetsku:
v v v ⎡v v v v⎤
∫ ∫∫S ∫∫S
1
µ ⎢ H (H ⋅ n ) − H 2 n ⎥ dS
v
Fm = J × BdV = t m dS =
⎣ 2 ⎦
V
Ako unutar volumena ne postoji niti el. naboj niti el. struje vrijedi
∂ v v
∫∫S ∫
v
t dS = D × BdV
∂t
V
odakle se računa tlak svjetlosti.

10 od 10
10 elektrostatika 08 10/31/2008 12:53 PM

10 Statičko električno polje


10.1 Jednadžbe statičkog električnog polja

Statičko električno polje ili kraće elektrostatsko polje je polje mirnih


električnih naboja. Diferencijalne jednadžbe ovog polja slijede iz
Maxwellovih jednadžbi kada su članovi s vremenskim promjenama
zanemarivi. Diferencijalni oblik je:
v
∇× E = 0
v
∇⋅D = ρ ,
a integralni:
v v
∫l E ⋅ dl = 0

v v
∫∫S D ⋅ n dS = Q

Jakost el. polja je:


v
E = −∇ϕ
Jednadžba potencijala
ρ
∇ 2ϕ = −
ε
U statičkom el. polju definira se kapacitet. On daje vezu između el.naboja ,
koji stvara el. polje i potencijala odnosno napona između dva vodiča.

10.2 Vodič u statičkom električnom polju

U vodiču nema električnog polja. Električno polje postoji u dielektriku


izvan vodiča i stoji okomito na površinu vdiča. Površina vodiča je
ekvipotencijalna.

1 od 15
10 elektrostatika 08 10/31/2008 12:53 PM

10.3 Potencijal sustava beskonačno dugačkih cilindričnih


vodiča

Pođimo od Sl. 10-1. Neka se na vodiču nalazi naboj po jedinici duljine


∆Q
λ=
∆l

E
r r

10-1

Potencijal oko vodiča najlakše je odrediti iz Gaussova zakona


ε E 2rπl = λl
0 r
odavde je radijalna komponenta jakosti el. polja
λ
E =
r ε 2 rπ
0
Kako je
∂ϕ
E =−
r ∂r
imamo
∂ϕ λ
=−
∂r ε 2 rπ
0

2 od 15
10 elektrostatika 08 10/31/2008 12:53 PM

λ dr λ
ϕ =− ∫ =− ln r + C
ε 2π r ε 2π
0 0
Kako potencijal ne ovisi o radijusu vodiča isti bi rezultat dobili i ako bi
naboj bio smješten u osi vodiča. Uzmimo sada dva vodiča prema Sl.
10-2.

r1 r2

10-2
Potencijal dvaju vodiča nabijenim jednakim nabojima suprotnog predznaka
dobijamo superpozicijom. Imamo:

λ λ λ r
ϕ=− ln r + ln r + C = ln 2 + C
ε 2π 1 ε 2π 2 ε 2π r
0 0 0 1

r1 r2

10-3
Konstantu integracije odredit ćemo tako da potencijal u simetrali bude nula.
Kako je jednadžba simetrale r = r imamo:
1 2

3 od 15
10 elektrostatika 08 10/31/2008 12:53 PM

λ r
0= ln 2 + C
ε 2π r
0 2
C=0 , pa je konačno

λ r
ϕ= ln 2
ε 2π r
0 1

Jednadžba Ekvipotencijalne linije ( ϕ = kons tan ta ) je


r
2 = konst.
r
1
Ovo je jednažba kružnice kojoj središte leži na produžetku spojnice vodiča
pri čemu je prema Sl. 10-4.

s2 − a2 = R2
(s − a )(s + a ) = R 2
0
konst.
P
R r2
r1
1 2
λ a −λ

Sl. 10.4

Također je
s+a R
=
R s−a

4 od 15
10 elektrostatika 08 10/31/2008 12:53 PM

konst.
P
R r2
r1
1 2
λ −λ
a
s-a
s+a

10-5
Pri r > r je
2 1
r
2 = s + a = R = k >1 ,ϕ > 0 lijeva kružnica zatvara tocku 1
r R s−a
1

Pri r < r je
2 1
r
2 = R = s − a = k < 1, ϕ < 0 desna kružnica zatvara tocku 2
r s+a R
1

Ekvipotencijalne linije i silnice prikazane su na Sl. 10-6.

5 od 15
10 elektrostatika 08 10/31/2008 12:53 PM

1 2
λ −λ

10-6
Na mjestu ekvipotencijalnih linija možemo zamisliti cilindrične vodiče, a
da se funkcija potencijala u dielektriku između dva vodiča upće ne mijenja,
pa ista funkcija potencijala vrijedi za slijedeće kombinacije cilindričnih
vodiča:

λ −λ

10-7

2
1

λ −λ

10-8

6 od 15
10 elektrostatika 08 10/31/2008 12:53 PM

1 2

λ −λ

10-9

10.4 Kapacitet ekscentričnih cilindara


Treba izračunati kapacitet cilindara prema Sl. 10-10 ako su zadani R 1 , R 2 , B B B B

d.

1
R2 R1
λ −λ

d
Sl. 10-10
Potrebno je odrediti položaj naboja λ, te položajeve kružnica s1 i s2 prema
simetrali među nabojima. Kako vrijedi:
(s1 − a )(s1 + a ) = R12
(s 2 − a )(s 2 + a ) = R22
s 2 − s1 = d
dovoljno je riješiti gornji sustav od tri jedn. s tri nepoznanice. Kako je
r2 s1 + a
= to je potencijal cilindra 1
r1 R1
λ s1 + a
ϕ1 = ln . Analogno vrijedi za cilindar 2
ε 2π R1
0
λ s2 + a
ϕ2 = ln
ε 2π R2
0

7 od 15
10 elektrostatika 08 10/31/2008 12:53 PM

Napon između cilindara


λ s1 + a R2 λ R (s + a )
U = ϕ1 − ϕ 2 = ln = ln 2 1
ε 2π R1 s 2 + a ε 2π R1 (s 2 + a )
0 0
Kapacitet

λ 2πε
C= = 0
U R2 (s1 + a )
ln
R1 (s 2 + a )
Za koaksijalne cilindre s = s ( 1 2 ) je
2πε
C= 0
R
ln 2
R1
Ako je R1 ≈ R2 = R >> d imamo:
2πε 2πε 2πε
C≈ 0 = 0 = 0 = ε 2 Rπ = ε S
R2 R − R1 d 0
d
0
d
−1 2 2 2
R R2 + R1 2R
2 1
R2
+1
R1
Vidimo da je to kapacitet pločastog kondenzatora. To je očito prema Sl. 10-
11.
d
R

Sl. 10-11

8 od 15
10 elektrostatika 08 10/31/2008 12:53 PM

10.5. Kapacitet voda s vodičima različitog promjera

2
1
R2
R1
λ −λ

s1 s2
d
Sl. 10-12
Slično kao kod ekscentričnih cilindara imamo:
(s1 − a )(s1 + a ) = R12
(s 2 − a )(s 2 + a ) = R22
s 2 + s1 = d
⎛ r2 ⎞
Za lijevi cilindar ⎜⎜ > 1⎟⎟ , ϕ > 0 prema ( ) je
⎝ r1 ⎠
s +aλ
ϕ = ln 1
1 ε 2π R
0 1
⎛ r2 ⎞
Za desni cilindar ⎜⎜ < 1⎟⎟ , ϕ < 0 prema ( ) je
⎝ r1 ⎠
R λ s2 − a R2
ϕ = ln 2 , =
2 ε 2π s + a R2 s2 + a
0 2
Napon između cilindara

λ (s + a )(s + a )
U =ϕ −ϕ = ln 1 2
1 2 ε 2π RR
0 1 2

9 od 15
10 elektrostatika 08 10/31/2008 12:53 PM

Kapacitet

λ 2πε
C=
U
=
( 0
s +a s +a
ln 1 2
)( )
RR
1 2

Za vodiče jednakih radijusa s = s = s je (1 2


)
2πε πε
C= 0 = 0
ln
(s + a ) ln a )
2
( s +
R2 R
Razmicanjem vodiča (d >> R ) električna os određena parametrom a teži
geometrijskoj osi tj. a ≈ s , pa je
πε
C= 0
d
ln
R

10.6 Kapacitet vodiča ispred vodljive ravnine


1 2

R
λ −λ

a
s+a

10-13

Položaj električne osi određen parametrom a možemo dobiti iz relacije


(s − a )(s + a ) = R 2

Potencijal cilindra (ϕ1 > 0 )

10 od 15
10 elektrostatika 08 10/31/2008 12:53 PM

λ s+a
ϕ = ln
1 ε 2π R
0
Kako je ϕ = 0 to je kapacitet
2
ϕ1 2πε 0
C= =
λ ln s + a
R
Porastom udaljenosti vodiča od ravnine s teži prema a, pa je u tom slučaju
2πε 0
C=
2s
ln
R
Kapacitet je dva puta veči od kapacita voda jednakih radijusa vodiča s
međusobnim razmakom d=2s.
ϕ=0

λ −λ

d = 2s

Sl. 10-14
Neka je ovo slučaj nabijenog vodiča iznad tla. Na površini tla se javlja
naboj s plošnom gustoćom prema Sl. 10-14. Ako tlo uklonimo a ispoljeni
naboj koji je suprotnog predznaka smjestimo simetrično površini tla slika
polja iznad tla ostaje neizmjenjena. Ovakav postupak nazivamo Greenovom
metodom odslikavanja. Ona je ovdje potpuno točna. U postupku približnog
rješavanja modu se po volji uvoditi dodatni izvori I proizvoljnim položajem
I zahtjevati da je zadovoljen rubni uvjet tj da potencijal na površini tla bude
posvuda jednak nuli. Tada će se dobiti da slika polja iznad ostaje jednaka
stvarnoj slici polja. Stvarni kapacitet je dva puta veći jer su duljine silnica
(nalaze se u nazivniku) upola kraće.

11 od 15
10 elektrostatika 08 10/31/2008 12:53 PM

10.7 Parcijalni kapaciteti

Uzmimo el. vod s utjecajem tla prema Sl. 10-15, koji se sastoji od dva tanka
vodiča s nabojima λ1 i λ2 . Potrebno je odrediti potencijale vodiča.
Problem ćemo riješavati odslikavanjem.

D 2R

2R

h2
h1

ϕ=0

Sl. 10-15

λ2
D 2R
λ1 2R

h2
h1

d
ϕ=0

− λ1

− λ2
Sl. 10-16

12 od 15
10 elektrostatika 08 10/31/2008 12:53 PM

Potencijali vodiča su:


λ1 2h λ d
ϕ1 = ln 1 + 2 ln
2πε 0 R 2πε 0 D
λ1 d λ 2h
ϕ2 = ln + 2 ln 2
2πε 0 D 2πε 0 R
ili matrično:
⎧ϕ1 ⎫ ⎡α 11 α 12 ⎤ ⎧ λ1 ⎫
⎨ ⎬=⎢ ⎥⎨ ⎬
⎩ϕ 2 ⎭ ⎣α 21 α 22 ⎦ ⎩λ2 ⎭
gdje je
⎡ 2h1 d ⎤
1 ⎢ln R ln
D ⎥
[α ] =
2πε 0 ⎢⎢ ln d 2h ⎥
ln 2 ⎥
⎣ D R ⎦
Koeficijente α ik nazivamo potencijalnim koeficijentima.
Obratni je zadatak da za zadane potencijale izračunamo naboje λ1 i λ2 .
Da bi ovaj zadatak riješili dovoljno je () riješiti po nabojima
⎧ λ1 ⎫ −1 ⎧ϕ1 ⎫ ⎧ϕ1 ⎫
⎨ ⎬ = [α ] ⎨ ⎬ = [β ]⎨ ⎬
⎩λ2 ⎭ ⎩ϕ 2 ⎭ ⎩ϕ 2 ⎭
gdj je
[β ] = [α ] −1

ili
1 ⎡ α 22 − α 12 ⎤
[β ] =
α 11α 22 − α 122 ⎢⎣− α 12 α 11 ⎥⎦
Koeficijente β ik nazivamo kapacitivnim koeficijentima. Električno polje
voda prikazano je silnicama na Sl. 10-17.
Električni naboj na jednoj bezi silocijevi jednak ja naboju na drugoj bazi.
Zato je ukupni naboj na jednom vodiču djelomično vezan za tlo a
djelomično za drugi vodič. Govorimo o djelomičnim ili parcijalnim
kapacitetima. To su:
vodič 1 – tlo C11

13 od 15
10 elektrostatika 08 10/31/2008 12:53 PM

vodič 1 – vdič 2 C12


vodič 2 – tlo C 22
vodič 2 – vodič 1 C 21 = C12
λ1 = C11 (ϕ1 − 0) + C12 (ϕ1 − ϕ 2 )
λ2 = C 22 (ϕ 2 − 0) + C 21 (ϕ 2 − ϕ1 )
⎧ λ1 ⎫ ⎡C11 + C12 − C12 ⎤ ⎧ϕ1 ⎫
⎨ ⎬=⎢ ⎨ ⎬
⎩λ2 ⎭ ⎣ − C 21 C 22 + C 21 ⎥⎦ ⎩ϕ 2 ⎭
Prema ( ) je
⎡ β11 β12 ⎤ ⎡C11 + C12 − C12 ⎤
⎢β ⎥ =⎢
⎣ 21 β 22 ⎦ ⎣ − C 21 C 22 + C 21 ⎥⎦

Sl. 10-17

C 12

C C 22
11

Vodic

Sl. 10-18
Efektivni kapacitet tj. kapacitet voda s utjecajem prema tlu ili tzv. pogonski
kapacitet prema Sl. 10- 18 je:

14 od 15
10 elektrostatika 08 10/31/2008 12:53 PM

C11C 22
C = C12 +
C11 + C 22

10.8 Polje i kapacitet odsječka vodiča

15 od 15
10/31/2008 12:53 PM

10.8 Polje i kapacitet odsječka vodiča

Treba odrediti potencijal u točki polja P što ga gradi naboj Q na


vodiču duljine l i radijusa (a).

z
P

l
2
dz′
z′
x
λ
l

2
2a

Za osnovu rješavanja uzet ćemo potencijal točkastog naboja. Za


točkasti naboj uzet ćemo element dz ′ . Doprinos potencijalu u točki P
od tog elementa je
1 dQ 1 λ dz ′
dϕ = =
4πε x 2 + ( z − z ′) 4πε x 2 + ( z − z ′)
2 2

l2
λ dz ′
∫−l
1
ϕ=
4πε x 2 + ( z − z ′)
2

Kako je λ ( z ') nepoznata funkcija dobili smo integralnu jednadžbu.


Uz pretpostavku konstantne linijske gustoće naboja je

l l
λ 2 dz ′ Q 2 dz ′
ϕ (P ) = ∫ = ∫
4πε − l x 2 + ( z − z ′) 4πεl − l x 2 + ( z − z ′)
2 2

2 2

1 od 9
10/31/2008 12:53 PM

z − z′ = t
dz ′ = −dt

ϕ =−
λ
4πε ∫
dt
x +t
2 2
= −
λ
4πε
(
ln t + x 2 + t 2 )
l
λ ⎛ ⎞
ϕ =− ln⎜ z − z′ + x 2 + ( z − z′)2 ⎟ 2
4πε ⎝ ⎠− l
2

l 2 ⎛ l ⎞2
z + + x +⎜z + ⎟
λ 2 ⎝ 2⎠
ϕ= ln
4πε
l 2 ⎛ l ⎞2
z− + x +⎜z − ⎟
2 ⎝ 2⎠

Ekvipotencijalne plohe su elipsoidi. Za praksu je od ogromnog


interesa nači potencijal vodiča. Možemo reći da je to približno
potencijal elipsoida koji je veoma blizu vodiča. Takav elipsoid je
prikazan na Sl.

l P
x

Potencijal našeg vodiča možemo odrediti tako da točku P stavimo na


vodič tj. u točku z=0, x=a.

2 od 9
10/31/2008 12:53 PM

⎛l⎞
2 ⎛ 2 2 ⎞
l
+ a2 + ⎜ ⎟ ⎜ a 2 + ⎛⎜ l ⎞⎟ + l a 2 + ⎛⎜ l ⎞⎟ + l ⎟
λ 2 ⎝2⎠λ ⎜ ⎝2⎠ 2 ⎝2⎠ 2⎟
ϕ0 = ln = ln⎜ ⋅ ⎟
4πε l ⎛l⎞
2 4πε ⎜ ⎛l⎞
2
l ⎛l⎞
2
l⎟
− + a2 + ⎜ ⎟ ⎜ a 2
+ ⎜ ⎟ − a 2
+ ⎜ ⎟ +
2 ⎝ 2⎠ ⎝ ⎝2⎠ 2 ⎝2⎠ 2 ⎟⎠

Dalje je:

2
⎛ 2 ⎛ l ⎞2 l ⎞ 2
⎜ a +⎜ ⎟ + ⎟ ⎛l⎞ l
⎜ ⎟ a +⎜ ⎟ +
2

λ ⎝ ⎠
2 2
⎠ = λ ln ⎝2⎠ 2
ϕ0 = ln ⎝
4πε a2 2πε a

Za l >> a je:

λ l Q l
ϕ0 = ln = ln
2πε a 2πεl a
Q
λ=
l
Ako postavimo relaciju proporcionalnosti između potencijala i naboja
ϕ′ = α Q ,
0 11
gdje je α tzv. potencijalni koeficijent imamo za vlastiti potencijalni
11
koeficijent (dakle po metodi kolokacije u točki):
1 l
α = ln
11 2πεl a
Kapacitet vodiča prema beskonačnosti je:
1 2πεl
C= = pri čemu treba biti l >> a .
α ln
l
11
a

3 od 9
10/31/2008 12:53 PM

Primjer:Izračunati kapacitet i naboj na metalnoj cijevi


duljine l = 30m i radijusa a=1 cm kada se cijev nalazi na
potencijalu prema zemlji od ϕ 0 = 1000 V .Također je potrebno
izračunati potencijal duž cijevi.
R:
Kapacitet usamljene cijevi
2πεl 2π 8.854 ⋅ 1012 ⋅ 30
C= = = 20.845 ⋅ 10 − 11 F
l 30
ln ln
a 0.01
Naboj na cijevi Q = CU = Cϕ = 20.845 ⋅ 10 − 11 ⋅ 1000 = 20.845 ⋅ 10 − 8 C
0
Potencijal duž površine cijevi izračunavat ćemo po izvedenoj formuli
uz x=a. Imamo:

l 2 ⎛ l ⎞2
z+ + a +⎜z + ⎟
Q 2 ⎝ 2⎠ Q z + 15 + 0.012 + ( z + 15)2
ϕ= ln = ln
4πεl 4πεl z − 15 + 0.012 + ( z − 15)2
l 2 ⎛ l ⎞2
z− + a +⎜z − ⎟
2 ⎝ 2⎠
Rezultat ϕ ( z ) je prikazan na donjoj slici

1000

950

900

850

800

750

700

650

600

550

500
-15 -10 -5 0 5 10 15

Trebalo je i očekivati da potencijal cijevi neće biti konstantan, jer smo


pošli od pretpostavke da je gustoća naboja duž cijevi konstantna što
nije slučaj.

4 od 9
10/31/2008 12:53 PM

U praksi se često za potencijal vodiča uzima srednja vrijednost


polencijala na njegovoj površini

∫ ϕ (z )dz
1
ϕ 0′ =
l
0

Naboj se zamišlja u osi vodiča,a koordinata z ide po površini vodiča

l l
1 2 λ ⎛ ⎞
ϕ′ = ∫ − ln⎜ z − z′ + a 2 + ( z − z′)2 ⎟ 2 dz
0 l l 4πε ⎝ ⎠− l
− 2
2

1 ⎡ λ
2 ⎤
2 ⎛ l ⎛ l ⎞
2
⎞ λ ⎛ l ⎛ l ⎞ ⎞
ϕ 0′ = ∫ ⎢− ⎜
ln z − + a + ⎜ z − ⎟ +
2 ⎟ ln z + + a + ⎜ z + ⎟ ⎟⎥ dz
⎜ 2

l − l ⎢ 4πε ⎜ 2 ⎝ 2 ⎠ ⎠ ⎟ 4πε ⎜ 2 ⎝ 2 ⎠ ⎟⎥
2 ⎣
⎝ ⎝ ⎠⎦

l
z− =p
2
dz = dp

I1 = −
λ 12

4πε l − l
(
ln p + a 2 + p 2 dp )
2

∫ udv = uv − ∫ vdu
(
ln p + a 2 + p 2 = u )
1
du = dp
a +p2 2

5 od 9
10/31/2008 12:53 PM

dp = dv
v= p

I1 = −
λ 1⎡
4πε l ⎢⎣
2
(
⎢ p ln p + a + p − ∫
2
) p
dp
a 2 + p 2 ⎥⎦

I1 = −
λ 1
4πε l
[ ( )
p ln p + a 2 + p 2 − a 2 + p 2 ]
l

I2 =
λ 12

4πε l − l
(
ln p + a 2 + p 2 dp )
2

gdje je

l
z+ =p
2
dz = dp

I2 =
λ 1
4πε l
[ ( )
p ln p + a 2 + p 2 − a 2 + p 2 ]
ϕ0′ =
λ 1
4πε l
[ ( ) ( )
− l ln − l + a 2 + l 2 − a 2 + l 2 + a + l ln l + a 2 + l 2 − a 2 + l 2 + a ]
λ 1⎡ l + a2 + l2 ⎤
ϕ0′ = ⎢ l ln − 2 a 2 + l 2 + 2a ⎥
4πε l ⎣ −l+ a +l
2 2

λ 1 ⎡ l + a2 + l2 ⎤
ϕ0′ = ⎢l ln − a2 + l2 + a⎥
2πε l ⎣ a ⎦

λ ⎡ ⎛⎜ l ⎞ a⎤
2 2

⎢ln + ⎛⎜ ⎞⎟ + 1 ⎟ − ⎛⎜ ⎞⎟ + 1 + ⎥
l a
ϕ0′ =
2πε ⎢ ⎜ a ⎝a⎠ ⎟ ⎝l⎠ l⎥

⎣ ⎠ ⎦
Za l >>a je
λ ⎡ 2l ⎤ Q ⎡ 2l ⎤
ϕ0′ = ln − 1⎥⎦ 2πεl ⎢⎣ln a − 1⎥⎦ = α11 ⋅ Q
=
2πε ⎢⎣ a

6 od 9
10/31/2008 12:53 PM

imamo za vlastiti potencijalni koeficijent (dakle po metodi srednjeg


potencijala):
1 ⎛ 2l ⎞
α = ⎜ ln − 1⎟ ( )
11 2πεl ⎝ a ⎠
Kapacitet vodiča prema beskonačnosti je:

12πε l 2π ⋅ 8.854 ⋅ 30 ⋅ 10 − 12
C= = 0 = = 21.66 ⋅ 10 − 11 F
α 2l 60
11 ln − 1 ln −1
a 0.01
Također je
2πεl 2πεl
C= =
2l l
ln − 1 ln − 0.307
a a
Zanemarenjem člana 0.307 je
2πεl
C≈ .
l
ln
a
Isti rezultat dobili smo računajući s elipsoidom (s kolokacijom u
točki).
Bolji rezultat za raspodjelu potencijala duž vodiča dobili bismo
dijeljenjem vodiča na segmente i uz istu pretpostavku da je linijska
gustoća naboja na segmentu konstantna, s time da svaki segment
može imati drukčiju gustoću naboja izračunatog iz uvjeta konstantnog
potencijala vodiča.

10.x Kapacitet između dvaju segmenata

Uzmimo dva odsječka prema Sl.

7 od 9
10/31/2008 12:53 PM

P
l
d
1 2
x

Potencijalni koeficijent za dva odsječka jednake duljine izračunat


ćemo polazeći od potencijala što ga gradi nabijeni vodič, i računat
ćemo srednji potencijal na mjestu drugog paralelnog vodiča udaljenog
za d. Dovoljno je u formuli za potencijal vodiča po metodi srednjeg
potencijala radijus vodiča a zamijeniti s udaljenošću među vodičima d.
Imamo za srednji potencijal na vodiču 2:

1 ⎛ 2l ⎞
ϕ′ = ⎜ ln − 1⎟ ⋅ Q = α Q
2 2πεl ⎝ d ⎠ 12

1 ⎛ 2l ⎞
α = ⎜ ln − 1⎟
12 2πεl ⎝ d ⎠
Kapacitet:
ϕ =α Q +α Q
1 11 1 12 2
ϕ =α Q +α Q
2 21 1 22 2

α =α ,α =α , Q = Q = −Q
11 22 12 21 1 2
( 11 − α12 )Q
ϕ =α
1
ϕ = (α − α ) Q = −ϕ
2 12 11 1
Međusobni kapacitet je

Q Q 1
C =
12 ϕ − ϕ
1 2
=
( =
α −α −α +α Q 2α −α
11 12 12 11 11 12
) ( )

8 od 9
10/31/2008 12:53 PM

1 ⎡⎛ 2l 2l ⎞ ⎤ 1 d
α −α = ⎢⎜ ln − 1 − ln + 1⎟⎥ = ln
11 12 2πεl ⎣⎝ a d ⎠⎦ 2πεl a
Izlazi logičan rezultat tj. kapacitet voda bez utjecaja tla.
πεl
C =
12 d
ln
a

9 od 9
10 elektrostatika 08 10/31/2008 12:54 PM

10.9 Električni dipol

Električnim dipolom nazivamo formaciju od dva točkasta naboja


međusobno suprotnog predznaka kada ih promatramo iz velike udaljenosti.
Sl. 10-1.
z
P r,ϑ

r′ r l
r′ = r − l
r
+q
ϑ
l
-q

Sl. 10-1
Potencijal dipola izračunat ćemo polazeći od potencijala točkastih naboja.
Prema Sl. 10-1 je

1 od 8
10 elektrostatika 08 10/31/2008 12:54 PM

r q ⎛ 1 1⎞
ϕ (r ) = ⎜ − ⎟ (10-1)
4π ε ⎝ r ′ r ⎠
Prema cos poučku je
r r
r ′ = r 2 + l2 − 2 r ⋅ l

ili
r r 1

⎛ 2r ⋅ l l ⎞ 2
2

r ′ = r ⎜⎜1 − 2 + 2 ⎟⎟
⎝ r r ⎠
odnosno
r r −
1

1 1 ⎛ 2r ⋅ l l ⎞ 2
2

= ⎜1 − 2 + 2 ⎟⎟
r ′ r ⎜⎝ r r ⎠
Prema razvoju
1 1⋅ 3 2 1⋅ 3 ⋅ 5 3
(1 + x )
1

2 =1− x+ x − x + ⋅ ⋅ ⋅, x< 1
2 2⋅4 2⋅4⋅6
uz

r r
2r ⋅ l l 2
x=− 2 + 2
r r
je

2 od 8
10 elektrostatika 08 10/31/2008 12:54 PM

r r r r
1 1 ⎡ 1 ⎛ 2r ⋅ l l 2 ⎞ 3 ⎛ 2r ⋅ l l 2 ⎞ ⎤
2

= ⎢1 − ⎜⎜ − 2 + 2 ⎟⎟ + ⎜⎜ − 2 + 2 ⎟⎟ + ⋅ ⋅ ⋅⎥
r ′ r ⎣⎢ 2 ⎝ r r ⎠ 8⎝ r r ⎠ ⎦⎥
r
[( ] [( ]
r
1⎧ r ⋅l ⎫
r⎩ r
1
2r
r r2
)
2r
1 r r3 r r
)
= ⎨1 + 2 + 4 3 r ⋅ l − r 2 l 2 + 6 5 r ⋅ l − 3 r ⋅ l r 2 l 2 + ⋅ ⋅ ⋅⎬ ( )
⎭ Pol
1⎧ l ⎫
2 3
⎛l⎞ 1 ⎛l⎞ 1
= ⎨1 + cos ϑ + ⎜ ⎟ [3 cos 2 ϑ − 1] + ⎜ ⎟ [5 cos 3 ϑ − 3 cos ϑ ] + ⋅ ⋅ ⋅⎬
r⎩ r ⎝r⎠ 2 ⎝r⎠ 2 ⎭
n
1 ∞ ⎛l⎞
= ∑ ⎜ ⎟ Pn (cos ϑ )
r n =0 ⎝ r ⎠
inomi Pn (cos ϑ ) su Legendreovi polinomi ili kugline funkcije prve vrste n-
tog reda.
Po = 1
P1 = cos ϑ

1
P2 = (3 cos 2 ϑ − 1)
2
1
P3 = (5 cos 3 ϑ − 3 cos ϑ )
2
-----------
S ovim je potencijal točke P

q ⎡1 ∞ ⎛ l ⎞ 1⎤
n

ϕ= ⎢ n∑= 0⎜ ⎟ Pn (cosϑ ) − ⎥
4πε ⎣ r ⎝ r ⎠ r⎦
n
q ⎛l⎞
∑ ⎜ ⎟ Pn (cos ϑ )

=
4πεr n =1 ⎝ r ⎠
q ⎡l ⎤
2 3
⎛l⎞ 1 ⎛l⎞ 1
= ⎢ cos ϑ + ⎜ ⎟ (3 cos 2
ϑ − 1) + ⎜ ⎟ (5 cos 3
ϑ − 3 cos ϑ ) + ⋅ ⋅⎥
4πεr ⎣ r ⎝r⎠ 2 ⎝r⎠ 2 ⎦
r r
=
q ⎧r ⋅ l
⎨ 3
4πε ⎩ r
+
1
2r 5
3[(
r r2
r ⋅ l) − r 2 2
l ]
+
1
2r 7
[(
5
r r3
r ⋅ l) − 3( )
r r 2 2
r ⋅ l r l + ⋅]⋅ ⋅



Uz pretpostavljenu dipolnu konfiguraciju izvora u dobivenom redu
dominantan je prvi član

3 od 8
10 elektrostatika 08 10/31/2008 12:54 PM

r r
q r⋅l
ϕd = (10-2)
4πε r 3
Nazivamo ga dipolna aproksimacija a veličinu
r r
ql = p (10-3)
nazivamo dipolni moment. S ovim je potencijal dipola
r r
p⋅r 1 r 1 p cos ϑ
ϕd = =− p ⋅∇ = (10-4)
4πεr 3
4πε r 4πεr 2
Potencijal dipola opada brže od potencijala točkastog izvora. To je
posljedica djelomičnog potiranja potencijala pozitivnog i negativnog naboja
koji čine el. dipol. Električno polje ima komponente:

∂ϕ p cos ϑ
Er = − =
∂r 2 πεr 3

1 ∂ϕ p sin ϑ
Eϑ = − = (10-5)
r ∂ϑ 4 πεr 3
1 ∂ϕ
EΦ = − =0
r sin ϑ ∂Φ

10.9.1 Jednadžba silnica i jednadžba ekvipotencijalnih linija

Jednadžba silnica (linija vektora D ili u homogenom sredstvu linija vektora


E) glasi:
v r
dl × E = 0 (10-6)
v v
gdje je d l linijski element tražene linije. Uvjet ( ) traži da relement d l
r
bude kolinearan s vektorom E u svakoj točki tj. da vektor E u svakoj
točki tangira traženu liniju. Uzmimo ravninu Φ = 0
v r r r r r
d l × E = (drer + rdϑeϑ ) × (Er er + Eϑ eϑ ) = 0
ili ovako:

4 od 8
10 elektrostatika 08 10/31/2008 12:54 PM
r r r
er eϑ eΦ
r
dr rdϑ 0 = eΦ (drEϑ − rdϑE r ) = 0
Er Eϑ 0
Slijedi:

dr E cosϑ
= dϑ r = dϑ 2 = 2ctgϑdϑ
r Eϑ sin ϑ
ln r = 2 ln sin ϑ + ln C = ln (C sin 2 ϑ )
Tražena jednadžba silnica je konačno
r
=C (10-7)
sin2 ϑ

Kako je el. polje okomito na ekvipotencijalne linije to je jednadžba


ekvipotencijalnih linija
r r
dl ⋅ E = 0 (10-8)
r
gdje je prema Sl. 10-2 vektor d l uzet duž ekvipotencijalne linije 1 . T T

E dl

ϕ = konst.

Sl. 10 -2
Dalje je

(drer r
r r r
+ rdϑeϑ ) ⋅ (Er er + Eϑ eϑ ) = 0
odnosno

r r r
1
d l ⋅ E = d l ⋅ (−∇ϕ ) = − dϕ = 0
ϕ =C
T T

5 od 8
10 elektrostatika 08 10/31/2008 12:54 PM

drE r + rdϑE ϑ = 0

Imamo
p cos ϑ p sin ϑ
dr + rdϑ =0
3 3
2 πεr 4 πεr
te
2dr
= − tgϑdϑ
r
2 ln r = − ( − ln cos ϑ ) − ln C
Konaćno je jednadžba ekvipot. linija
cosϑ
r2 = (10-9)
C
što je u skladu s jednadžbom potencijala (10-4).
Ekvipotencijalne linije i silnice su prikazani na Sl. 10-3.

konst
E

p 0

Sl. 10-3 Polje el. dipola

10.10 Zakretni moment na dipol u el. polju

Uzmimo dipol u homogenom el. polju prema Sl. 10-x. Na naboje dipola
djeluju el. sile tako da se stvara zakretni moment.

6 od 8
10 elektrostatika 08 10/31/2008 12:54 PM

E
q p

Veličina momenta je:


M = F l sin γ = Eql sin γ = pE sin γ
e
Ovo se dade napisati vektorski

v v v
M = p×E
Ako je dipol slobodan on se zakreće u smjer u kome će se dipolni moment
poklopite sa smjerom vnjskog el. polja.

10. 11 Translatorna sila na dipol u el. polju

Translatorna sila se javlja u nehomogenom el. polju. Zato uzmimo dipol u


el. polju nekog sfernog izvora el polja kao na Sl. 10- .

p
l
E
F1 F2

Na naboje koji čine dipol djeluje ukupna sila:

7 od 8
10 elektrostatika 08 10/31/2008 12:54 PM
v v
v v v v v ∂E ∂E ∂E v
F = F1 + F2 = qE2 − qE1 = q l= p =p r0
∂r ∂r ∂r
∂E
Kako je (u ovom primjeru) negativno sila djeluje tako da uvlači dipol u
∂r
gušće polje, odnosno da se dipol, ako to može, giba prema izvoru el. polja.
Kako je:
∂ v v
p = p(r0 ⋅ ∇ ) = ( p ⋅ ∇ )
∂r
imamo:

v
v ∂E v v
F=p = ( p ⋅ ∇ )E
∂r
Dalje je
∂ ∂ ∂
( pv ⋅ ∇ ) = p + py + pz
∂x ∂y ∂z
x

odnosno
v v v ⎛ ∂ ∂ ∂ ⎞v
F = ( p ⋅ ∇ )E = ⎜⎜ p x + py + p z ⎟⎟ E
⎝ ∂x ∂y ∂z ⎠

8 od 8
11 Laplace-kugla 03 10/31/2008 12:55 PM

11 Rješavanje Laplaceove jednadžbe u sfernom


koordinatnom sustavu metodom separacije varjabli

Promatrajmo osnosimetrični odnosno dvodimenzionalni problem sa


oznakama koordinata prema Sl. 11-1

P r,ϑ

ϑ
r

Sl. 11-1

Laplaceova jednadžba u sfernim koordinatama, za ovakav slučaj, glasi:


1 ∂ ⎛ 2 ∂ϕ ⎞ 1 1 ∂ ⎛ ∂ϕ ⎞

2 ∂r ⎝
r ⎟ + ⎜ sin ϑ ⎟ =0 ( 11-1 )
r ∂r ⎠ r 2 sin ϑ ∂ϑ ⎝ ∂ϑ ⎠
Po metodi separacije varjabli (Fourier) pretpostavit ćemo rješenje u obliku
produkta dviju funkcija od kojih jedna ovisi o samo jednoj nezavisnoj
varijabli, a druga o drugoj. Zato postavljamo:
ϕ = R( r )Θ(ϑ) (11-2)
pa je

∂⎡ 2 ∂R( r ) ⎤ 1 ∂ ⎡ ∂Θ(ϑ) ⎤
r Θ( ϑ ) + sin ϑR ( r ) =0
∂r ⎢⎣ ∂r ⎥⎦ sin ϑ ∂ϑ ⎢⎣ ∂ϑ ⎥⎦
ili

1 ∂ ⎡ 2 ∂R( r ) ⎤ 1 ⎡ ∂Θ(ϑ) ⎤
⎢ r ⎥ =− ⎢sin ϑ (11-3)
R( r ) ∂r ⎣ ∂r ⎦ Θ(ϑ) sin ϑ ⎣ ∂ϑ ⎥⎦
Kako desna strana ne ovisi o r ona se prema lijevoj strani ponaša kao
konstanta, pa će jednadžba ( 11-3 ) biti zadovoljena ako je
1 d ⎛ 2 dR ⎞ 2
⎜r ⎟=k ( 11-4 )
R dr ⎝ dr ⎠

1 od 14
11 Laplace-kugla 03 10/31/2008 12:55 PM

1 d ⎛ dΘ ⎞ 2
⎜ sin ϑ ⎟ = − k (11-5)
Θ sin ϑ dϑ ⎝ dϑ ⎠
gdje je k konstanta separacije. Jedn. (11-4) možemo napisati u obliku
r 2 R ′′ + 2 rR ′ − k 2 R = 0 (11-6)
Jedn. ( 11-6 ) je Eulerova dif. jedn. koja se rješava supstitucijom:
r = et .
Kak je:
dr
= et = r
dt
d2r
2
= et = r
dt
dR dR dt dR 1
= =
dr dt dr dt r

d 2 R d ⎛ dR ⎞ d ⎛ dR 1⎞
= ⎜ ⎟= ⎜ ⎟
dr 2 dr ⎝ dr ⎠ dr ⎝ dt r ⎠
d 2 R 1 dR 1
= −
drdt r dt r 2
d dR 1 dR 1
= ( ) −
dt dr r dt r 2
d dR 1 1 dR 1
= ( ) −
dt dt r r dt r 2
1 d 2 R dR
= 2( 2 − )
r dt dt

Sada je

2 1 ⎛ d 2 R dR ⎞ 1 dR
r 2 ⎜ 2 − ⎟ + 2r − k2R = 0
r ⎝ dt dt ⎠ r dt
odnosno

2 od 14
11 Laplace-kugla 03 10/31/2008 12:55 PM

2
d R dR
+ − k 2R = 0 (11-7)
dt 2 dt
Postignuta je linearna dif. jedn. s konstantnim koeficijentima. Njena
karakteristična jednadžba glasi:
m2 + m − k2 = o
Korjeni su
b
m1 + m 2 = − = −1
a
c 2
m1 ⋅ m 2 = = −k
a
Dalje je

m1(1+ m1) = k 2
Uz zamjenu oznaka
m1 = n
imamo

n(1 + n) = k 2
m2 = −(1 + n)
Rješenje je
R = Ae m t + Be m t
1 2

ili

R( r ) = Ar m1 + Br m2
odnosno

R( r ) = Ar n + Br ( )
− 1+ n

Eksponenti n i (1+n) ovise o konstanti separacije k.


Kasnije se pokazuje da n ima smisla samo ako je cijeli broj. Zato se
partikularno rješenje općenitije može pisati

R n ( r ) = A n r n + Bn r ( ) , gdje je n=0, 1, 2, ... (11-8)


− 1+ n

Dalje je prema (11-5)

3 od 14
11 Laplace-kugla 03 10/31/2008 12:55 PM

1 ⎛ dΘ d 2Θ ⎞
⎜ cos ϑ + sin ϑ 2 ⎟ + k 2Θ = 0
sin ϑ ⎝ dϑ dϑ ⎠
Ovu jednadžbu rješavat ćemo supstitucijom
cos ϑ = µ
Uz jednaki postupak zamjene varjabli kao i u prethodnom primjeru imamo:

= − sin ϑ

dΘ dΘ dµ dΘ
= = (− sin ϑ)
dϑ dµ dϑ dµ
d 2Θ d ⎛ dΘ ⎞ d ⎛ dΘ ⎞
= ⎜ ⎟ = − ⎜ sin ϑ ⎟
dϑ 2 dϑ ⎝ dϑ ⎠ dϑ ⎝ dµ ⎠
d ⎛ dΘ ⎞ dΘ
=− ⎜ ⎟ sin ϑ − cos ϑ
dϑ ⎝ dµ ⎠ dµ
d ⎛ dΘ ⎞ dµ dΘ
= − sin ϑ ⎜ ⎟ − cos ϑ
dµ ⎝ dµ ⎠ dϑ dµ
d 2ϑ dΘ
= − sin ϑ 2 (− sin ϑ) − cos ϑ
dµ dµ

2d 2 ϑ dΘ
= sin ϑ 2 − cos ϑ
dµ dµ
Sada je

1 ⎡ dΘ ⎛ 2 d 2ϑ dΘ ⎞ ⎤
⎢cos ϑ ( − sin ϑ ) + sin ϑ ⎜ sin ϑ − cos ϑ ⎟ ⎥ + k 2Θ = 0 ili
sin ϑ ⎢⎣ dµ ⎝ dµ 2 dµ ⎠ ⎥⎦

d 2Θ dΘ
(1 − µ) 2 − 2µ + n(n + 1)Θ = 0 (11-9)
dµ dµ
Ovo je Legendreova dif. jedn. Rješenje bitno ovisi o vrijednosti broja n.

4 od 14
11 Laplace-kugla 03 10/31/2008 12:55 PM

Za
n = 0 rjesenje je Θ = Po (µ ) = Po (cosϑ ) = 1
n =1 " Θ = P1 (cosϑ ) = cosϑ (11-10)
1
n=2 " Θ = P2 (cosϑ ) = (3 cos 2 ϑ − 1)
2
1
n=5 " Θ = P3 (cosϑ ) = (5 cos 2 ϑ − 3 cosϑ )
2

Rješenja su Legendreovi polinomi ili kugline funkcije prve vrste n-tog reda
Pn (cosϑ) .
Osim ovih rješenja jednadžbu (11-9) zadovoljavaju i Legendreovi polinomi
druge vrste n tog reda Q n (cosϑ) .
1 1− µ
Θ = Qo (µ) = ln
2 1+ µ
1 1− µ
Θ = Q1(µ) = µ ln −1 (11-11)
2 1+ µ
− − − − − − − − − −
Zato je općenito
Θ n = C n Pn (cos ϑ) + D nQ n (cos ϑ), n = 0,1,2, .... (11-12)
Traženo rješenje je

[ ]
ϕ n = A n r n + Bn r ( ) [C n Pn (cos ϑ) + D nQ n (cosθ)] , n=0,1,2,.....(11-13)
− 1+ n

To je n-to partikularno rješenje ovisno o konstanti separacije k. Radi


linearnosti Laplaceovog opeartora vrijedi superpozicija (linearna
kombinacija) rješenja, pa je općenito

[ ]

ϕ = ∑ A n r n + Bn r ( ) [C n Pn (cos ϑ) + D nQ n (cos θ)] (11-14)
− 1+ n

n=0

Svaka funkcija Q n je nedefinirana za ϑ = 0 i ϑ = π , pa ovo rješenje treba


uvjek odbaciti kada su kutovi 0 i π uključeni u područje proračuna. Zato je
najćešće

5 od 14
11 Laplace-kugla 03 10/31/2008 12:55 PM

[ ]

ϕ( r , ϑ) = ∑ A n r n + Bn r ( ) [C n Pn (cos ϑ)]
− 1+ n
(11-15)
n=0

Primjer 11.1 Potencijal šuplje vodljive kugle

Primjer 11.2 Potencijal između dviju koncentričnih kugli

11.1 Dielektrična kugla u homogenom el. polju

Razmatranje kugle u homgenom el. polju pruža nam mogućnost da na lak


naćin da uspostavimo kvantitativni izraz za interakciju polja i sredstva.
Uzmimo npr. pločasti kondenzator sa homogenim el. poljem među
njegovim pločama i pretpostavimo da se u dielektriku kondenzatora
dielektričnosti ε 2 nalazi nečistoća u obliku kuglice radiusa a koja ima
r
dielektričnost ε 1 . Na osnovi poznate jakosti el. polja u kondenzatoru Eo
treba odrediti jakost el. polja u nečistoći i deformaciju polja oko nečistoće.
Ovaj zadatak najlakše je rješavati u sfernom koord. sustavu sa
ishodištem u središtu kuglice. Smjer el. polja i način označavanja prikazani
su na Sl. 11-x .

ε2
E 0
ε1

Sl. 11-x

6 od 14
11 Laplace-kugla 03 10/31/2008 12:55 PM

Ovaj zadatak možemo rješiti na više načina. Rješit ćemo ga koristeći


prethodno dobiveno opće rješenje Laplaceove dif jedn. (11-15) tako da
ćemo ga prilagoditi našem rješavanom problemu.
Pođimo od rubnog uvjeta da na velikim udaljenostima od kugle nema
deformacije polja tj. da ono ostaje homogeno. Tom zahtjevu treba
prilagoditi opće rješenje Laplaceove dif. jedn. U tom smislu dovoljno je
prilagoditi radijalnu komponentu jakosti električnog polja, pa postavljamo
uvjet
⎛ ∂ϕ ⎞
E o cos ϑ = −⎜ 2 ⎟
⎝ ∂r ⎠ r →∞

[ ]

= − ∑ nA 2 n r n −1 − B2 n r ( ) Pn (cos ϑ)
− 2+ n

n=o r →∞

Radi malog iznosa drugi član pod znakom sume možemo ispustiti pa treba
biti zadovoljeno

Eo cos ϑ = − ∑ [nA2 , n r n −1 ]r → ∞ Pn (cosϑ )


n=o

= −[A2,1 P1 + 2 A2 , 2 rP2 + 3 A2, 3 r 2 P3 + ...]r →∞


Svi članovi koji sadržavaju kordinatu r moraju otpasti pa sve konstante
A2,n moraju biti nula, osim A2,1 koja mora biti
A 2 ,1 = − E o
Od cjele sume ostaje dakle za korištenje samo član za n=1.
Skrećemo pažnju da se pri određivanju konstanti integracije iz zadovoljenja
graničnog uvjeta općenito ne radi o rješavanju jednadžbi, mada se u
pojedinim fazama rješavanja ponekada nameće i takva potreba.
Već dobro podešena funkcija potencijala izvan kugle glasi

(
ϕ 2 = − E o r + B2,1r −2 cos ϑ )
Nadalje, radi zadovoljenje uvjeta pri prelazu polja između dvaju sredstava
mora konstanta separacije n biti jednaka i za funkciju potencijala unutar
kugle tako da i za taj potencijal imamao samo jedan član koji glasi:

(
ϕ1 = A1,1r + B1,1r −2 cos ϑ )

7 od 14
11 Laplace-kugla 03 10/31/2008 12:55 PM

Za određivanje nepoznate konstante integracije A11 koristit ćemo svojstvo


potencijala da mora biti konačan u središtu kugle tj. za r=0. Zato konstanta
B1,1 mora biti nula pa je bolje uzeti
ϕ1 = A1,1r cos ϑ
Ostale su dvije nepoznate konstante integracije A 1,1 i B 2,1 . B B B B

Njih ćemo odrediti iz uvjeta prolaza tangencijalnih i normalnih


komponenata jakosti el. polja i el. indukcije na površini kugle tj. uvjeta
⎡ 1 ∂ϕ1 ⎤ ⎡ 1 ∂ϕ 2 ⎤

⎢⎣ r ∂ϑ ⎥⎦ = ⎢⎣− r ∂ϑ ⎥⎦
r =a r =a
⎡ ∂ϕ1 ⎤ ⎡ ∂ϕ 2 ⎤
⎢⎣ − ε = − ε
∂r ⎥⎦ r = a ⎢⎣ ∂r ⎥⎦ r = a
1 2

Dalje je
⎡ 1

⎢⎣ r ( − A 1,1r sin ϑ )⎤
⎥⎦
r =a
=(⎡ 1
) ⎤
⎢⎣− r − E o r + B2,1r (− sin ϑ)⎥⎦
−2

r =a

[−ε1A1,1 cos ϑ] = [ −ε (− E 2 o ) cos ϑ]


− 2 B2,1r −3
r =a r =a
Izlazi
3ε 2
A1,1 = − E o
ε1 + 2 ε 2

ε −ε
B2 ,1 = E oa 3 1 2
ε1 + 2 ε 2
Konaćno je
3ε 2
ϕ1 = − E o r cos ϑ r≤a
ε1 + 2ε 2

ε − ε cos ϑ
ϕ 2 = − E o r cos ϑ + E oa 3 1 2 r≥a
ε1 + 2ε 2 r 2
ili

8 od 14
11 Laplace-kugla 03 10/31/2008 12:55 PM

3ε 2 r r
ϕ1 = − E ⋅r r≤a
ε 1 + 2ε 2 o
r r
r r ε − ε E ⋅r
ϕ 2 = − Eo ⋅ r + a 3 1 2 o 3 r≥a
ε1 + 2ε 2 r
Funkciju potencijala zadanog homogenog polja lako je odrediti. Ona glasi
r r
ϕ h = − Eo ⋅ r
Vidimo da u kuglici imamo homogeno polje istog smjera kao i daleko od
kuglice samo različitog inteziteta ovisno o omjeru dielektričnosti ε1 ε 2 .
Polje izvan kugle sastoji se iz ishodnog homogenog polja i polja el.
dipola. Da bi odredili dipolni moment tog dipola proširimo drugi član sa
4 πε 2 . Imamo:

r r
r r 3 ε1 − ε 2 Eo ⋅ r
ϕ 2 = − Eo ⋅ r + 4πε 2 a r≥a
ε1 + 2ε 2 4πε 2 r 3
Dipolni je moment kuglice
r r ε −ε
p = Eo 4πε 2 a 3 1 2
ε1 + 2ε 2
r ε −ε
=Eo 3Vkuglice ε 2 1 2
ε1 + 2ε 2
Ovaj moment stvaraju vezani plošni naboji koji se ispoljavaju na površini
kuglice kao rezultat njene polarizacije, što je za ε > ε prikazano na Sl.
1 2
11-y .

9 od 14
11 Laplace-kugla 03 10/31/2008 12:55 PM

E 0 ε1 > ε2

n p
ε2 ε1

Sl. 11- y
S ovim je
r r r r
p⋅r
ϕ 2 = − Eo ⋅ r + r≥a
4πε 2 r 3
Silnice el. polja prikazane su na Sl. 11-d

Sl. 11-d
Ekvipotencijalne linije su okomite na silnice. 1 TP PT

Kako je polarizacija jednaka dipolnom momentu po jedinici volumena to je


polarizacija kuglice
r
r p r ε − ε2
P= = Eo 3ε 2 1
Vkuglice ε 1 + 2ε 2
Plošna je gustoća vezanog naboja

1
TP PT Izvesti jednadžbu silnica I jedn. ekvipot. linija (analogno dipolu)

10 od 14
11 Laplace-kugla 03 10/31/2008 12:55 PM

r r ε1 − ε 2
σ = P ⋅ n = 3Eo ε 2 cosϑ
ε 1 + 2ε 2
s maksimalnom vrijednošću
ε −ε p
σ m = 3E o ε 2 1 2 = P =
ε1 + 2 ε 2 Vkuglice
Vidimo vda sinusni naboj na kuglici stvara unutar nje homogeno el. polje
jakosti E1′ kako je prikazano na Sl. 11-z

E 0
ε1 > ε2
ε2

ε2 E1′

Sl. 11- z
Možemo zamisliti da je posvuda sredstvo ε 2 a da se na mjestu površine
kugle nalazi vezani naboj σ .
v
El. polje E1′ možemo izračunati iz polja u kuglici.
El. polje u kuglici ima komponente
3ε 2
E r1 = E o cos ϑ
ε1 + 2 ε 2

3ε 2
E ϑ1 = − E o sin ϑ
ε1 + 2 ε 2

EΦ = 0
Intezitet polja je

11 od 14
11 Laplace-kugla 03 10/31/2008 12:55 PM

3ε 2 3
E1 = E 2r1 + E 2ϑ1 = Eo = Eo
ε1 + 2 ε 2 ε1
+2
ε2
Za ε 1 > ε 2 polje u kuglici pada. To je u skladu sa Sl. 11- z .
Ishodno homogeno polje E o smanjilo se za iznos proizveden od vezanog
B B

plošnog naboja. Imamo


r r r 3ε 2 r r
E1′ = E1 − Eo = Eo − Eo
ε1 + 2ε 2
ε −ε r
= − 1 2 Eo
ε1 + 2ε 2
σ r
=− m k
3ε 2
Iz jakosti polja u kuglici možemo također izračunati polarizaciju kuglice.
Imamo
r r r r
D1 = ε1 E1 = ε 2 E1 + P
odakle je ponovno
r r ε −ε r r
P = (ε1 − ε 2 )E1 = 3ε 2 1 2 Eo = σ m k
ε1 + 2ε 2
Slučaj ε 1 < ε 2 je prikazan na Sl. 11-a.

E 0
ε1 < ε 2

ε2 ε2 E′1

Sl. 11-a
Sada možemo riješiti ovakav zadatak. Na površini kugle nalazi se plošni
naboj gustoće σ = σ m cos ϑ . Naći el. polje u kugli.

12 od 14
11 Laplace-kugla 03 10/31/2008 12:55 PM

ε2

ε2 E

Sl. 11-b
Po analogiji je:
r σ r
E=− m k
3ε 2

11.2 Vodljiva kugla u homogenom el. polju

Ovaj problem možemo rješiti na dva načina;


a) Analogno dielektričnoj kugli uz primjenu rubnih uvjeta za vodič u el.
polju
b) Formalno, ako u rješenje za dielektričnu kuglu stavimo ε 1 → ∞ .
Imamo:
v
E1 = 0
ϕ1 = konst
a3
ϕ 2 = − E0 r cosϑ + E0 2 cosϑ + konst
r
Površina kugle je ekvipotencijalna. Tangencijalna komponenta jakosti el.
polja je:
⎛ 1 ∂ϕ 2 ⎞
E 2ϑ = ⎜ − ⎟ =0
⎝ r ∂ϑ ⎠ r = a
El. polje je okomito na površinu kugle.

13 od 14
11 Laplace-kugla 03 10/31/2008 12:55 PM

11.3 Analogije

Važno je uspostavljati analogije između raznih tipova polja. Trenutno nas


intresiraju analogije između elektrostatskog, magnetostatskog I
stacionarnog strujnog polja.
Po analogiji s kuglom u el. polju možemo napisati rješenje problema kugle
u homogenom magnetskom polju I slučaj vodljive
v kugle u vhomogenom
strujnom polju. Dovoljno je umjesto vektora E0 uzeti vektor H o ili vektor
v
J 0 , a dielektričnosti zamijeniti permeabilnostima ili vodljivostima
sredstava.
Umjesto naboja na granici u elektrostatskom problemu u magnetostatskom
problemu će se pojavit strujni oblog
K = K m sin ϑ . Za slučaj µ1 > µ 2 djelovanje strujnog obloga prikazano je na
Sl. 11-c.
K = Km sinϑ

r
H0 H 0

ϑ
µ2 µ2
z

Sl. 11-c

14 od 14
12 GREEN 02 10/31/2008 12:56 PM

12 Greenova formula

Uzmimo sada kao primjer singulariteta jedinični točkasti naboj smješten u


r
r ′ . Gustoću tog naboja predstavljamo Delta funkcijom na ovaj način:
r r
ρ = 1 ⋅ δ(r − r ′) (8-17)
Potencijal ovog naboja određen je diferencijalnom jednadžbom
1 r r
∇ 2ϕ = − δ(r − r ′) (8-18)
ε
Rješenje ove jedn. je poznati potencijal točkastog naboja
1
ϕ= r r (8-19)
4πε r − r ′
Sada se vratimo na primjer proračuna potencijala prostornog naboja.
Pretpostavljeni prostorni naboj koji se nalazi u V ′ zatvorimo
zamišljenom površinom S prema Sl. 8-7 i primjenimo II Greenov identitet
(D-65)
r
∫ (ϕ∇ ψ − ψ∇ ϕ)dV = ∫ (ϕ∇ψ − ψ∇ϕ) ⋅ n dS
2 2
(8-20)
V S

a za pomoćnu funkciju ψ odabiremo rješenje jediničnog točkastog naboja


r
smještenog u r ′ i bez konstante ε (Fundamentalno rješenje)
1
ψ = r r . (8-21)
4π r − r ′
Kako je
r r
∇ 2ψ = −δ(r − r ′)
te
ρ
∇2ϕ = −
ε
imamo:
⎡ r r 1 ρ ⎤ r
∫ ⎢− ϕδ (r − r ′) − r r ( − )⎥dV = ∫ (ϕ∇ψ − ψ∇ϕ ) ⋅ n dS (8-22)
V
⎣ 4π r − r ′ ε ⎦ S

1 od 6
12 GREEN 02 10/31/2008 12:56 PM

n
P

V′

Sl. 8-7
Kako je točka promatranja izvan zamišljene površine S tj. kako je uvjek
r r
r >r ′ to je δ(r − r ′) = 0 pa je
ρdV r
∫ r r = ∫ (ϕ∇ψ −ψ∇ϕ) ⋅ n dS
V 4πε r − r ′ S

ili
r
ϕ(P) = ∫ (ϕ∇ψ −ψ∇ϕ) ⋅ n dS (8-23)
S

Također je
1 1 1 r
ϕ(P) = ∫ (ϕ∇ r r − r r ∇ϕ) ⋅ n dS
4π S r − r′ r − r′
ili
1 ∂ 1 1 ∂ϕ
ϕ(P) = ∫ (ϕ r r −r r )dS (8-24)
4π S ∂ n r − r ′ r − r ′ ∂ n
Umjesto integracije po izvorima potencijal u promatranoj točki smo
izračunali integracijom po zatvorenoj površini unutar koje se nalazi zadani
naboj.
Uzmimo sada pretpostavku da je S ekvipotencijalna ploha. Imamo

2 od 6
12 GREEN 02 10/31/2008 12:56 PM

1 r 1 r
∫ ϕ∇ r r ndS = ϕ ∫ ∇ r r ndS
S r − r′ S r − r′
1
= ϕ ∫ ∇ 2 r r dV
V r − r′
r r
= ϕ ∫ 4πδ(r − r ′)dV = 0 , r > r′
V

Sada je
∂ϕ

1 1 E dS
ϕ = ∫ r ∂nr dS = ∫ r n r
4π S r − r ′ 4π S r − r ′
1 Dn dS
= ∫ r r
4πε S r − r ′
Ako se ekvipotencijalna ploha zamijeni vodljivom plohom onda će D n biti
gustoća plošnog naboja ( σ ) na vanjskoj strani te plohe pa će potencijal biti
1 σdS
ϕ= ∫ r r
4πε S r − r ′
Sada uzmimo teži slučaj, da se točka promatranja nalazi unutar volumena
sa izvorima tako da postoji mogućnost da nazivnik u ( ) teži nuli. Imamo:
⎧ r r r 1 ρ ⎫ r
∫ ⎨ϕ(r )[− δ(r − r ′)] − r r ( − )⎬dV = ∫ (ϕ∇ψ − ψ∇ϕ)⋅ ndS
V′
⎩ 4π r − r ′ ε ⎭ S

r
Kako delta funkcija vadi vrijednost podintegralne funkcije u točki r ′
imamo:
r ρdV r
− ϕ(r ′) + ∫ r r = ∫ (ϕ∇ψ − ψ∇ϕ) ⋅ndS
V ′ 4πε r − r ′ S

ili
r ρdV r
ϕ(r ′) = ∫ r r + ∫ (ϕ∇ψ − ψ∇ϕ) ⋅ndS (8-25)
V ′ 4πε r − r ′ S

Također je
r 1 ρdV 1 1 1 r
ϕ(r ′) = ∫ r r + ∫ ( r r ∇ϕ − ϕ∇ r r ) ⋅ ndS (8-26)
4πε V ′ 4π r − r ′ 4π S r − r ′ r − r′

3 od 6
12 GREEN 02 10/31/2008 12:56 PM

Ova se jedn. naziva još i III Greenov identitet ili Greenova integralna
reprezentacija.
Prvi član predstavlja doprinos izvora unutar područja promatranja i
predstavlja partikularno rješenje Poissonove jednadžbe, dok drugi član
predstavlja doprinos vanjskih izvora i predstavlja rješenje homogene
jednadžbe. Prilikom korištenja ove integralne jednadžbe treba biti oprezan
glede singulariteta koji se javljaju u rješavanju, pa se stoga ova jednadžba
piše u slijedećem obliku:
r r 1 ρdV 1 1 ∂ϕ ∂ 1
C(r ′)ϕ(r ′) = ∫ r r + ∫( r r −ϕ r r )dS (8-27)
4πε V ′ r − r ′ 4π S r − r ′ ∂ n ∂ n r − r′

r r
gdje korekciona konstanta C(r ′) ovisi o položaju točke r ′ (glatkosti
površine) u kojoj se računa potencijal.
Kako se u rješavanju obično poznaju prvi (Dirichletov) i drugi
(Neumanov) rubni uvjet dobivenu relaciju treba koristiti na slijedeći način:
Neka je na dijelu zatvorene rubne plohe S1 poznat potencijal ϕ( P ) = u
⎛ ∂ϕ ⎞
a na dijelu S2 derivacija u smjeru vanjske normale ⎜ ⎟ = q pri ćemu je
⎝ ∂ n⎠ P
S = S1 U S2 .
Za P ∈S1 je
r 1 ⎧ 1 ρdV 1 ∂ϕ ∂ 1 1 ∂ 1 ⎫ (8-2
Cu(r ′) = ⎨ ∫ r r + ∫( r r −u r r )dS + ∫ ( r r q − ϕ r r )dS ⎬
4π ⎩ ε V ′ r − r ′ S r − r ′ ∂ n
1 ∂ n r − r′ 2 S r − r′ ∂ n r − r′ ⎭
Za P ∈S 2 je
r 1 ⎧1 ρdV 1 ∂ϕ ∂ 1 1 ∂ 1 ⎫ (8-2
Cϕ(r ′) = ⎨ ∫ r r + ∫( r r −u r r )dS + ∫ ( r r q − ϕ r r )dS ⎬
4π ⎩ ε V ′ r − r ′ S r − r ′ ∂ n
1 ∂ n r − r′ 2 S r − r′ ∂ n r − r′ ⎭
∂ϕ
U ovim jednadžbama jedine su nepoznanice na dijelu S1 i ϕ na dijelu
∂n
S2 .
U stvari je to sustav od onoliko linearnih jednadžbi koliki je broj
∂ϕ
nepoznanica i lako se rješava. Poslije određenih na dijelu S1 i ϕ na
∂n
dijelu S2 možemo odrediti potencijal u bilo kojoj točki unutar područja
proračuna.

4 od 6
12 GREEN 02 10/31/2008 12:56 PM

Ako pak neznamo raspored gustoće izvora formiramo prošireni sustav


r
jednadžbi iz kojega se onda određuje i ρ(r ′) u određenom broju izabranih
točaka.
r rr
r 1 ⎧1 r rr ⎡ r r ∂ϕ(r ′) r ∂G(r ,r ′) ⎤ ⎫
Cϕ(r ′) = ⎨ ∫ ρ(r )G(r ,r ′)dV + ∫ ⎢G(r ,r ′) − ϕ(r ′) ⎥dS ⎬ (8-31)
4π ⎩ ε V ′ S
⎣ ∂ n ∂ n ⎦ ⎭
Ako za površinu integracije izaberemo površinu kugle beskonačnog radiusa
doprinos plošnog integrala išćezava pa ostaje samo prvi član tj. poznato
partikularno rješenje Poissonove jednadžbe
r 1 ρdV 1 dq
ϕ(r ) = ∫ r r = ∫ r r (8-32)
Po svim r − r ′
4πε izvorima Po svim r − r ′
4πε izvorima

Za 2D probleme za pomoćnu funkciju ψ biramo rješenje linije sa


jediničnom linijskom gustoćom naboja (Fundamentalno rješenje). 1 T T

1 1
ψ= ln r r (8-33)
2π r − r ′
pa je
r r 1 ⎧1 1 1 ∂ϕ ∂ 1 ⎫
C(r ′)ϕ(r ′) = ⎨ ∫ σ ln r r dS + ∫ ( ln r r −ϕ ln r r )dl ⎬
2π ⎩ ε S r − r′ l r − r′ ∂ n ∂ n r − r′ ⎭
Za točku izvana C=0 (8-34)
Za točku u unutrašnjosti C=1
Za točku na glatkoj plohi C=1/2 itd.
Ako unutar područja promatranja nema naboja otpada prvi član pa je tada
r r 1 1 ∂ϕ ∂ 1
C(r ′)ϕ(r ′) = ∫ ( ln r r −ϕ ln r r )dl (8-35)
2π l r − r′ ∂ n ∂ n r − r′
Jednadžbe ( ) i ( ) su polazne jednadžbe za tzv. metodu rubnih elemenata
(Boundary element method).
Vidimo da rješavanju problema elektrostatike možemo prići na dva
naćina; Možemo poći od Poissonove doferencijalne jednadžbe ( ) ili od
jedne od integralnih jednadžbi ovisno o veličinama koje ćemo smatrati
zadanim. Za anatltičko rješavanje je bolje poći od diferencijalne jednadžbe
no ako analitika postane preteška idemo na numeričko rješavanje bilo

1
T T Analogno razmatranje provodi se i za vektorski magnetski potencijal.

5 od 6
12 GREEN 02 10/31/2008 12:56 PM

diferencijalne jednadžbe bilo jedne od integralnih jednadžbi. Pored mnogih


prednosti numerićkog postupka posebna je prednost ta što se može koristiti
iterativni postupak pa se njime relativno lako može naći funkcija koja
zadovoljava diferencijalnu jednadžbu i propisane rubne uvjete. To je veliko
olakšanje u rješavanju.

6 od 6
13 1dipol 05 10/31/2008

13 Statičko magnetsko polje

Nazivamo ga kraće magnetostatsko polje. To je magnetsko polje istosmjernih struja i


magnetsko polje permanentnih magneta. U rješavanju polja treba razlikovati 2
slučaja;
1) Magn. polje u bestrujnom području,
2) Magn. polje u strujnom području.

13.1 Bestrujno područje


v
Jednadžbe magnetostatskog polja u bestrujnom području (u području J = 0 )
dobijamo iz Mx. jedn. ispuštanjem članova s vremenskom derivacijom

v
∇× H = 0.
v
∇⋅B = 0

Analogno elektrostatskom polju je:

H = −∇ϕ .
gdje je ϕ skalarna funkcija magnetskog potencijala.
Prema ovim relacijama možemo govoriti v o analogiji u rješavanju
elektrostatskih i magnetostatskih polja. Uz ∇ ⋅ H = 0 imamo Laplaceovu jednadžbu
za magnetski potencijal.

∇ 2ϕ = 0
Radi moguće analogije s elektrostatskim poljem linijski integral između dviju točaka
nazivamo magnetskim naponom.

v
rBv v
∫ ⋅ d l = ϕ ( A) − ϕ (B ) = V AB
v
H
rA

Suma magnetskih napona na zatvorenom putu jednaka je magnetomotornoj sili.

1 od 17
13 1dipol 05 10/31/2008

n n 1 n SB n
F = iw = ∑ H l = ∑ B l = ∑ i i l =Φ ∑ R
i = 1 µi i = 1 µi Si
i i i i i mi
i =1 i =1
gdje je
li
Rmi =
µi Si
magnetski otpor i-tog dijela magnetskog kruga. Ovim se uspostavlja analogija između
strujnog i magnetskog kruga.

Primjer 13.1 Polje izvan okruglog vodiča


Silnice magnetskog polja su prikazane na Sl. 13-x. Ekvipotencijalne linije su okomite
na silnice. Zaključujemo; potencijal ne ovisi o koordinati r. Zato je:
1 ∂ 2ϕ
∇ϕ= 2
2
=0
r ∂ϑ 2
∂ϕ
= c1
∂ϑ
ϕ = c1ϑ + c2
Neka je za
ϑ = 0, ϕ = I
ϑ = 2π , ϕ = 0

c2
Imamo: c2 = I , c1 = −

Konačno je
⎛ ϑ ⎞
ϕ = I ⎜1 − ⎟
⎝ 2π ⎠
Jakost polja
1 ∂ϕ I
H = (−∇ϕ )ϑ = − =
r ∂ϑ 2rπ

2 od 17
13 1dipol 05 10/31/2008

Prikaz polja silnicama moguć je i u vodiču, tj. tamo gdje ne možemo govoriti o
egzistenciji skalarne funkcije ϕ . Možemo produljiti ekvipotencijalne linije u vodič
okomito na silnice. Te linije više nisu ekvipotencijalne, ali se ipak koriste kao
pomočne linije. Njihovo je svojstvo da se sijeku u jednoj točki. Nazivamo je
potencijalno središte. Pojam potencijalnog središta koristi se u približnom rješavanju
polja. Polje se oblikuje kao da je sva struja koncentrirana u tom središtu. U daljnjem
rješavanju vodič (namot) se ukloni a polje se riješava kao u bestrujnom području.

Sl. 13-x Polje okruglog vodiča

Sl. 13-y Vodič uz željeznu plohu

3 od 17
13 1dipol 05 10/31/2008

13.2 Strujno područje


Osnovne su jednadžbe:
v v
∇× H = J
v
∇⋅B = 0
v v
Kako ∇ × H ≠ 0 ne može egzistirati skalarna funkcija ϕ da bi bilo H = −∇φ , jer je
v v
∇ × ∇ϕ = 0 a to je u suprotnosti s zahtjevom ∇ × H = J . Zato se u ovom slučaju
v
polje riješava polazeći od vektorskog magnetskog potencijala A za kojega je:

v v
∇ 2 A = − µJ
te
v
v µ JdV
A= ∫
4π V R

Ako područje proračuna sadrži strujno i bestrujno područje u oba područja radimo s
jedinstvenim vektorskim potencijalom.

Primjer 13.2 Polje okruglog vodiča

a) Polje u vodiču
v v v v
Vektor A gleda u smjeru gustoće struje J , pa parcijalna dif. jedn ∇ 2 A = − µJ prelazi
u običnu dif. jednadžbu
1 d ⎛ dA ⎞
⎜ r ⎟ = − µJ
r dr ⎝ dr ⎠
Rješavamo je integriranjem
d ⎛ dA ⎞
⎜ r ⎟ = − µJr
dr ⎝ dr ⎠
dA r2
r = − µJ + c
dr 2
dA r c
= − µJ +
dr 2 r

4 od 17
13 1dipol 05 10/31/2008

r →0 c=0

µi ⎛ r ⎞
2
r2
A = − µJ =− ⎜ ⎟
4 4π ⎝ a ⎠
v r
er v k

r r
v v ∂ ∂ v ∂A v µir
B = ∇× A = 0 = −eϑ = eϑ
∂r ∂ϑ ∂r 2πa 2
0 0 A

b) Polje izvan vodiča


Iz diferencijalne jednadžbe
1 d ⎛ dA ⎞
⎜r ⎟ = 0
r dr ⎝ dr ⎠
izlazi:
A = C1 ln r + C 2
Za r=a
⎛ dA ⎞ ⎛ dA ⎞
⎜ ⎟ =⎜ ⎟
⎝ dr ⎠unutar ⎝ dr ⎠izvan
µi
C1 = −

µi
A=− ln r + C 2

5 od 17
13 1dipol 05 10/31/2008

-Polje izvan vodiča možemo izračunati i iz Amperova zakona

v v v
er eϑ ez
v v ∂ 1 ∂ ∂ dA v i v
Bϑ eϑ = (∇ × A)ϑ eϑ = = − eϑ = µ eϑ
∂r r ∂ϑ ∂z dr 2rπ
0 0 A
i
A = −µ ln r + C

A = konst.

6 od 17
13 1dipol 05 10/31/2008

c) Vektorski potencijal segmenta vodiča

A
z
P (x,z)

dz′
l z′

x
l

Po analogiji s potencijalom segmenta nabijenog vodiča je:


v µ idz′ v
dA = k
4π x 2 + ( z − z ′)
2

l
v µi dz ′ v
A=
4π ∫−l x 2 + ( z − z ′)
2
k

λ z + l + x 2 + (z + l )
2
v
A= ln
4πε z − l + x 2 + ( z − l )2

7 od 17
13 1dipol 05 10/31/2008

13.3 Vod od dva vodiča

Potencijal voda sastavljenog od dva vodiča sa suprotnim smjerom struje, prikazanog


na Sl. 13-ccc, možemo izračunati superpozicijom.
A-0

r2
r1

Sl. 13-ccc

µi µi µi r2
A = − ln r + ln r = ln
2π 1 2π 2 2π r
1
Nacrtana kružnica je silnica jer se silnice poklapaju s krivuljama A=konst. (Usporedi
s električki nabivenom linijom.)
Tok po jedinici duljne koji prolazi između vodiča odredit ćemo prema Sl. 13-ddd.
Tok je određen
v površinom koju određuju točke P i R odnosno kružnim integralom
vektora A .
ψ =A +A
1 2
Potencijal u točki P
µi D
A = ln
1 2π a
Potencijal u točki R
µi a
A =− ln
2 2π D

8 od 17
13 1dipol 05 10/31/2008

µi D µi a µi D
ψ= ln − ln = ln
2π a 2π D π a
Vanjski je induktivitet voda po jedinici duljine

ψ µ
D
L = = 0 ln
v i π a
Induktivitet jednog vodiča je upola manji
µ D
Lv = ln
2π a
Ovaj izraz se može upotrijebiti za induktivitet jedne faze trofaznog simetričnog voda.

A=0
a

A1 A2

A=0

P A1 A2
R
a

i i

Sl. 13-ddd

9 od 17
13 1dipol 05 10/31/2008

13.4 Međuinduktivitet odsječaka

P
dl2

i
d l1

Da bi izračunali međuinduktivitet između dviju kontura neka konturom 1 teče struja,


a treba izračunati tok kroz konturu 2. Vektorski potencijal u točki P konture 2 je
v
µi dl
A(P ) =
4π ∫ R
1

l
1
Tok kroz konturu 2 je:
v
v v µi dl
1 ⋅ d vl
ψ
1,2
=
∫ A ⋅ dl =
2 ∫ 4π ∫ R 2
l l l
2 2 1
v v
ψ dl dl
1,2 µ
M=
i
=
4π ∫∫ 1 2
R
Neumanova formula
l l
2 1
Kružne integrale možemo razbiti na dijelove
⎛ v ⎞
⎜ d l ⎟⎟ v
∫ ∑∫
µ ⎜ 1 ⋅ dl
M= ⎜
4π R ⎟ 2
l ⎜⎜ i l ⎟

2 ⎝ i ⎠
⎡ ⎛ ⎤
⎢ ⎜ v ⎞⎟
dl ⎟ v ⎥
M=
µ
4π ∑j ∫ ∑ ∫⎢



⎜⎜ i
1 ⋅ dl ⎥
R ⎟
⎟⎟
2⎥
⎢l l ⎥
⎢⎣ j ⎝ i ⎠ ⎥⎦

10 od 17
13 1dipol 05 10/31/2008

Međuinduktivitet dvaju odsječaka


⎡ ⎛ ⎤
⎢ ⎜ v ⎞⎟
µ ⎢ dl ⎟ v ⎥
∫ ∫
⎜ i ⋅ dl ⎥
M = ⎜
ij 4π ⎢ R ⎟ j⎥
⎢l ⎜⎜ l ⎟⎟ ⎥
⎢⎣ j ⎝ i ⎠ ⎥⎦
µ dl i dl j
=
4π ∫∫
l j li
R
cos β

Konačno je
M = µ ε l l cos β α
ij i j ij
gdje je β kut između dva odsječka, te α potencijalni koeficijent dvaju paralelnih
ij
odsječaka.
dl dl
∫∫
1 i j
α =
ij 4πε l l R
i jl l
i j
Za dva paralelna odsječka duljine l je
µ 0 l ⎛ 2l ⎞
M= ⎜ ln − 1⎟
2π ⎝ D ⎠

13.5 Samoinduktivitet odsječka

Iz proračuna međuinduktiviteta, računamo samoinduktivitet. Dovoljno je razmak


između paralelnih odsječaka zamijenjit s radijusom vodiča. Zato je vanjski
samoinduktivitet vodiča

L = µ ε l2 α
e 1,1
gdje je α vlastiti potencijalni koeficijent segmenta.
11
Vanjski samoinduktivitet segmenta je:

11 od 17
13 1dipol 05 10/31/2008

µ l ⎛ 2l ⎞
L = ⎜ ln − 1⎟
e 2π ⎝ a ⎠
gdje je (a) radijus vodiča.
Za segment vrijedi općenito

L C = µε l 2 ,
e
dok je za vod
L C = µε
e
Primjer: Izračunati pad napona na dijelu vodiča radijusa a duljine ∆z prema Sl.
z L
e
i
D

i M

Ovaj pad napona pokušat ćemo izračunati kao pad napona na djelatnom otporu jednog
vodiča, pad napona na samoinduktivitetu segmenta duljine ∆z , te pad napona uslijed
međuinduktiviteta segmenta iste duljine.
⎡ µ ∆z ⎛ 2∆z ⎞ µ 0 ∆z ⎛ 2∆z ⎞⎤
∆U = RI + jωLe I − jωMI = RI + jωI ⎢ 0 ⎜ ln − 1⎟ − ⎜ ln − 1⎟ ⎥
⎣ 2π ⎝ a ⎠ 2π ⎝ D ⎠⎦
µ ∆z D
= RI + jωI 0 ln
2π a
Pad napona je određen djelatnim otporom i induktivitetom jednog vodiča, odnosno
jednoj polovini induktiviteta voda.

13.6 Magnetski dipol

Magnetskim dipolom zovemo strujnu petlju kad je promatramo iz udaljenosti mnogo


veče od njenog promjera. 1 Da bi utvrdili analitički izraz za proračun polja
TP PT

magnetskog dipola polazimo od kružne strujnice promjera 2a prema Sl. 13-A.

1
TP PT Petlja ne mora biti okrugla

12 od 17
13 1dipol 05 10/31/2008

z
P

a y
i
x
Sl. 13-A
Neka točka P leži u ravnini yz. Magnetski potencijal u toj točki prikazan je na Sl. 13-
B . U sustavu r , φ ,ϑ on ima samo φ komponentu.

A
φ

dA
i φ y

a dl P
φ

Sl. 13-B
polazeći od prirasta
v
v µi d l
dA = v v
4π r − r ′
prema Sl. 13-B je:

13 od 17
13 1dipol 05 10/31/2008

µi dl µi adφ
dA = dA sin φ = v v sin φ = v v sin φ
φ 4π r − r ′ 4π r − r ′

µia 2π sin φ
A =
φ ∫ v v dφ
4π 0 r − r ′
Pri promatranju električnog dipola i geometriji prema Sl. 13-C imali smo

1 1 ∞ ⎛ l ⎞n
= ∑ ⎜ ⎟ P (cos ϑ )
r′ r n = 0⎝ r ⎠ n
Po analogiji sa Sl. 13-D
l → r′
r′ → r − r′
e
imamo:

1 1 ∞ ⎛ r ′ ⎞n
= ∑ ⎜ ⎟ P (cos α )
r − r′ r n = 0 ⎝ r ⎠ n

r′
e

r − r′
l

Sl. 13-C Sl. 13-D


Uz r >> r ′ možemo zanemariti članove višeg reda pa je
1 1 ⎛ r′ ⎞
v v ≈ ⎜1 + cos α ⎟
r − r′ r ⎝ r ⎠

14 od 17
13 1dipol 05 10/31/2008

z
P

O S
y
x
T
t
Sl. 13-E

Prema Sl. 13-E postavljamo ravninu okomito na pravac t i ravninu z=0, tako da
prolazi točkom P. Trokut OPT je pravokutan s pravim kutom pri točki T. Zato je
OT = r cos α = OS sin φ
OS = r sin ϑ
cos α = sin ϑ sin φ
1 1⎛ a ⎞
v v ≈ ⎜1 + sin ϑ sin φ ⎟
r − r′ r ⎝ r ⎠
µ 0ia 2π 1 ⎛ a ⎞ µ 0ia 2π µm
Aφ = ∫
4π 0 r ⎝ r
⎜1 + sin ϑ sin φ ⎟ sin φdφ =
⎠ 4πr 2
sin ϑ = 0 2 sin ϑ
4πr
v v
Ako magnetski moment uzmemo kao vektor m = iSn prema Sl. potencijal dipola
možemo napisati u vektorskom obliku

v v
v µ0m ×r
A=
4πr 3
v v
Polje slijedi prema B = ∇ × A . U sfernom koordinatnom sustavu je:

15 od 17
13 1dipol 05 10/31/2008

r v v
er eϑ eφ
r 2 sin ϑ r sin ϑ r
v ∂ ∂ ∂
∇× A =
∂r ∂ϑ ∂φ
0 0 r sin ϑ Aφ

Izlazi:
µ0m
Br = cos ϑ
2πr 3
µm
Bϑ = 0 3 sin ϑ
4πr
Bφ = 0
Slika magnetskog polja je prikazana na Sl. 13-F. Radi usporedbe na Sl. 13-G je dana i
slika polja električnog dipola. Vidi se isti oblik polja.

m p

Sl. 13-F Sć. 13-G

Funkcija skalarnog potencijala magnetskog dipola glasi:

v v
µ m⋅r
ϕ= 0 3
4π r
v
H = −∇ϕ
Funkcija skalarnog potencijala jednako je građena kao i za el. dipol.

16 od 17
13 1dipol 05 10/31/2008

v v
p⋅r
ϕ=
4πε 0 r 3
v
E = −∇ϕ

13.4 Rješavanje Laplaceove jednadžbe u pravocrtnom


koordinatnom sustavu

17 od 17
13 1dipol 05 10/31/2008

13.4 Rješavanje Laplaceove jednadžbe u pravocrtnom


koordinatnom sustavu

Polazimo od jednadžbe

∂2 A ∂2 A
+ =0
∂x 2 ∂y 2
Fourieovim postupkom separacije varijabli potražimo rješenje u obliku produkta dviju
funkcija od kojih svaka zavisi o samo jednoj nezavisnoj varijabli.

A = X ( x )Y ( y )

Uvrštavanjem u dif. jedn. i dijeljenjem izlazi:

1 ∂ 2 X (x ) 1 ∂ 2Y ( y )
=− = −k 2
X ( x ) ∂x 2 Y ( y ) ∂y 2

∂ 2 X (x )
+ k 2 X (x ) = 0
∂x 2

∂ 2Y ( y )
− k 2Y ( y ) = 0
∂y 2

Rješenja su:

X
k
(x ) = Ak sin (kx ) + Bk cos(kx )

Y ( y ) = C sh(ky ) + D ch(ky )
k k k
Tražena funkcija potencijala ima oblik:

1 od 12
13 1dipol 05 10/31/2008

k
[ k k
][
A ( x, y ) = A sin (kx ) + B cos(kx ) C sh(ky ) + D ch(ky )
k k
]
Primjer proračuna polja u zračnom rasporu el. stroja u subtranzijentnom
U

stanju.

Neka je zadan periodički strujni oblog na provrtu statora


v v ⎛π
K = (− k )K m cos⎜

x⎟
⎝τ ⎠
što je potpunije prikazano slikom 13-xx
y
3 Rotor
By = 0
n
K µ0
2

1 Stator x
H =0
0

Sl. 13-xx

Neka magnetsko polje ne može ući u rotor (dubina prodiranja je nula). Statorski
magnetski krug neka je lameliran.
Konstante integracije koje se javljaju u općem rješenju određujemo iz rubnih uvjeta.
Rubni uvjeti su:

v
1) Na površini rotora y =δ B =0
2y
v v v
2) Na površini statora y=0 n×H = K
2
Pođimo od površine statora

2 od 12
13 1dipol 05 10/31/2008

v v v
i j k
v ⎛π ⎞
0 1 0 = − k K cos⎜ x ⎟
m ⎝τ ⎠
H H 0
x y
v v ⎛π ⎞
− k H = − k K cos⎜ x⎟
x m ⎝τ ⎠

(H x )y = 0 = K m cos⎛⎜⎝ πτ x ⎞⎟⎠
v v v
i j k
v v ∂ ∂
B =∇× A= 0
∂x ∂y
0 0 A
z
∂A ∂A
B = z B =− z
x ∂y y ∂x

( )
B
x y=0
=µ H ( )
⎛ ∂A
=⎜ z
0 x y = 0 ⎜ ∂y



⎛π ⎞
= µ K cos⎜ x ⎟
0 m ⎝τ ⎠
⎝ ⎠y = 0
Na granici y=0 dobili smo slijedeći Neumanov rubni uvjet

⎛ ∂A
⎜ z
⎜ ∂y



[
k k
]k 0 m
⎛π
= A sin kx + B cos kx kC = µ K cos⎜
⎝τ

x⎟

⎝ ⎠y = 0
Zaključujemo:

3 od 12
13 1dipol 05 10/31/2008

π
k=
τ
Ak = 0
τ
B C =µ K
k k 0 mπ
Uvrštavanjem u opće rješenje imamo:

⎡ D ⎤
⎛π ⎞⎢ ⎛ π ⎞ ⎛π ⎞⎥
A = B C cos⎜ x ⎟ ⎢ sh⎜ y ⎟ + k ch⎜ y ⎟⎥
z k k ⎝τ ⎠⎢ ⎝ τ ⎠ C ⎝τ ⎠⎥
k
⎣ ⎦

Drugi uvjet na granici y = δ daje

⎡ D ⎤
⎛ ⎞ ⎛ ∂A ⎞ π ⎛ π ⎞⎢ ⎛ π ⎞ ⎛ π ⎞⎥
⎜ By ⎟ = ⎜− z ⎟ = −B C sin ⎜ x ⎟ ⎢ sh⎜ δ ⎟ + k ch⎜ δ ⎟⎥ = 0
⎝ ⎠ y = δ ⎜⎝ ∂x ⎟
⎠y =δ
k kτ ⎝ τ ⎠⎢ ⎝ τ ⎠ C ⎝ τ ⎠⎥
k
⎣ ⎦
Odavde je:

⎛ π ⎞
sh⎜ δ ⎟
D βτ ⎠
k =− ⎝
C ⎛π ⎞
k ch⎜ δ ⎟
⎝τ ⎠
Uvrštavanjem postižemo
⎡ ⎛π ⎞ ⎤
⎢ sh⎜ δ ⎟
τ ⎛π ⎞ ⎛π ⎞ ⎝ τ ⎠ ⎛ π ⎞⎥
A = −µ K cos⎜ x ⎟ ⎢ sh⎜ y ⎟ − ch⎜ y ⎟⎥
z 0 mπ ⎝ τ ⎠ ⎢ ⎝ τ ⎠ ch⎛ π δ ⎞ ⎝ τ ⎠⎥
⎢⎣ ⎜ ⎟ ⎥⎦
⎝τ ⎠
odnosno

4 od 12
13 1dipol 05 10/31/2008

⎛ π ⎞ ⎡π ⎤
cos⎜ x ⎟ sh ⎢ (δ − y )⎥
τ ⎝ τ ⎠ ⎣τ ⎦
A = −µ K
z 0 mπ ⎛π ⎞
ch⎜ δ ⎟
⎝τ ⎠

Jednadžba silnica (linije Az = konst ) je:

⎛π ⎞ ⎡π ⎤
cos⎜ x ⎟ sh ⎢ (δ − y )⎥ = konst
⎝τ ⎠ ⎣τ ⎦
π
Maksimalne vrijednosti potencijala imamo za x=0. Za y = δ ,kao I za x = ±
2
potencijal je jednak nuli.

Grafički (vizualni) oblik polja dan je na Sl. 13-yy.

y
A=0 A=0 A=0
A=0 A=0

x
τ τ τ

Sl. 13-yy Polje u zračnom rasporu u subtranzijentnom stanju

Kako za y=0 potencijal ima oblik


π
A = A cos x
z m τ
isti problem mogli smo riješiti i sa Dirichletovim rubnim uvjetima kao na Sl. 13-aa.

5 od 12
13 1dipol 05 10/31/2008

τ
y
A=0

A=0 A=0

π
A = Am cos x
τ

Sl. 13-aa

Po analogiji bi mogli riješiti elektrostatski problem s rubnim uvjetima prema sl. .

a
0

0 0 b

π
ϕ = ϕ 0 cos x
a
⎛ π ⎞ ⎡π ⎤
ϕ = C cos⎜ x ⎟ sh ⎢ (b − y )⎥
⎝ a ⎠ ⎣a ⎦
Za y = 0

⎛π ⎞ ⎛ π ⎞ ⎡π ⎤
ϕ 0 cos⎜ x ⎟ = C cos⎜ x ⎟ sh ⎢ b⎥
⎝a ⎠ ⎝ a ⎠ ⎣a ⎦

6 od 12
13 1dipol 05 10/31/2008

ϕ0
C=
π
sh b
a
ϕ0 ⎛ π ⎞ ⎡π ⎤
ϕ= cos⎜ x ⎟ sh ⎢ (b − y )⎥
π
sh b ⎝ a ⎠ ⎣ a ⎦
a

Princip konstantnog ulančenog toka

14.Rješavanje Laplaceove jednadžbe u cilindričkom koordinatnom


sustavu

Uzmimo cilindrički koordinatni sustav r ,ϑ , z . Laplaceova jednadžba u ovom sustavu


glasi:
∂ 2ϕ 1 ∂ϕ 1 ∂ 2ϕ ∂ 2ϕ
∇ 2ϕ = + + + =0
∂r 2 r ∂r r 2 ∂ϑ 2 ∂z 2
Riješavat ćemo je separacijom varijabli.

ϕ = R(r )Θ(ϑ )Z ( z )

1 ⎛ ∂ 2 R 1 ∂R ⎞ 1 1 ∂ 2 Θ 1 ∂2Z
⎜ 2 + ⎟+ =− = −k 2
R ⎝ ∂r r ∂r ⎠ Θ r ∂ϑ
2 2
Z ∂z 2

∂2Z
a) − k 2Z = 0
∂z 2

Rješenje

Z ( z ) = Ech(kz ) + Fsh(kz )

7 od 12
13 1dipol 05 10/31/2008

r 2 ⎛ ∂ 2 R 1 ∂R ⎞ 1 ∂ 2Θ
⎜ 2 + ⎟+k r =−
2 2
= n2
R ⎝ ∂r r ∂r ⎠ Θ ∂ϑ 2

∂ 2Θ
b) + n 2Θ = 0
∂ϑ 2

Rješenje

Θ(ϑ ) = C cos(nϑ ) + D sin (nϑ )

d 2R
+ (r 2 k 2 − n 2 )R = 0
dR
c) r 2 2
+ r
dr dr
Besselova dif. jedn.
Specijalno za k = 0 Besselova dif. jedn. prelazi u Eulerovu.

Rješenje Besselove dif. jedn. su Besselove funkcije prve vrste n tog reda

J n (kr ) , te Besselove funkcije druge vrste n tog reda N n (kr ) . Besselove funkcije
druge vrste nazivamo još I Neumanove funkcije. Konačno je

R(r ) = An J n (kr ) + Bn N n (kr )

Opće rješenje


ϕ = ∑ [ An J n (kr ) + Bn N n (kr )][Cn cos(nϑ ) + Dn sin (nϑ )][En ch(kz ) + Fn sh(kz )]
n =0

Funkcije N n (kr ) imaju pol za r → 0 , pa ih tada treba isključiti jer namaju fizikalnog
smisla. Iskjuučujemo ih uzimanjem B = 0 . U tom čestom slučaju je:
n

ϕ = ∑ J n (kr )[Cn cos(nϑ ) + Dn sin (nϑ )][En ch(kz ) + Fn sh(kz )]
n =0

Konstante A n su uključene u druge konstante.


B B

8 od 12
13 1dipol 05 10/31/2008

Kada rješenje ne ovisi o z koordinati imamo:


ϕ = ∑ ( Ak e kz + Bk e −kz )J 0 (kr )
k =1

Prelaskom na kontinuirani parametar k imamo:

ϕ = ∫ [ f1 (k )e kz + f 2 (k )e −kz ]J 0 (kr )dk


0

14.1 Cilindar u homogenom magnetskom polju


Neka se cilindar radijusa (a) i permeabilnosti µ nalazi u magnetskom polju koje je
1
daleko od cilindra homogeno, a permeabilitet okolnog sredstva neka iznosu µ Ta je
2
situacija prikazana na Sl. 14-g.

P
H0
µ r
2
µ ϑ
1

a x

y
Sl. 14-g

Uzmimo neograničeno dugački cilindar tako ja je slika polja jednaka u svim ravninama
okonitim na os cilindra u koju postavljamo os z cilindričnog koordinatnog sustava.
Imamo:
∂ϕ
=0
∂z
odnosno

9 od 12
13 1dipol 05 10/31/2008

k =0
Besselova dif. jedn. prelazi u Eulerovu pa je opće rješenje Laplaceove dif. jedn.:

ϕ (r ,ϑ ) = ∑ ( An r n + Bn r −n )[Cn sin (nϑ ) + Dn cos(nϑ )]
n =0

Radi simetrije potencijala prema osi x je C n = 0 .


Daljnji postupak rješavanja analogan je rješavanju kugle u homogenom el. polju.

⎛ ∂ϕ ⎞
H = H cos ϑ = −⎜ ⎟
r 0 ⎝ ∂r ⎠ r → ∞
⎡ − ⎛⎜ n + 1⎞⎟⎠ ⎤
= − ∑ ⎢nA r n − 1 − nB r ⎝ ⎥ D cos nϑ
⎣ 2n 2n ⎦ 2n
r →∞
Konstantu D možemu uključiti u konstante A i B, pa je:

⎛ ∂ϕ ⎞ ⎡ − ⎛⎜ n + 1⎞⎟⎠ ⎤
H = H cosϑ = −⎜ ⎟ = −∑ ⎢nA r n − 1 − nB r ⎝ ⎥ cos nϑ
r 0 ⎝ ∂r ⎠r → ∞ ⎣ 2n 2n ⎦
r →∞

= − ∑ ⎡nA r n − 1⎤ cos nϑ
⎢ 2n ⎥⎦
n = 0⎣ r →∞

Zaključujemo:

n =1

A 21 = - H 0
B B B

ϕ = A r cosϑ + B r − 1
1 11 11

ϕ = − H r cos ϑ + B r − 1 cos ϑ
2 0 21
Iz r → 0 zaključujemo B11 = 0 pa je sada

ϕ1 = A11r cosϑ

ϕ 2 = − H 0 r cosϑ + B21r −1 cosϑ

Dvije preostale konstante integracije određujemo iz uvjeta za prolaz polja na granici dvaju
sredstava

10 od 12
13 1dipol 05 10/31/2008

⎛ ∂ϕ ⎞ ⎛ ∂ϕ ⎞
⎜ µ1 ⎟ = ⎜ µ2 2 ⎟
⎝ ∂r ⎠ r = a ⎝ ∂r ⎠ r =a

⎛ ∂ϕ ⎞ ⎛ ∂ϕ ⎞
⎜ ⎟ =⎜ 2 ⎟
⎝ ∂ϑ ⎠ r = a ⎝ ∂ϑ ⎠ r =a

µ1 A11 cosϑ = µ 2 (− H 0 cosϑ − B21a −2 cosϑ )

A11a sin ϑ = (− H 0 a + B21a −1 )sin ϑ

A11 = − H 0 + B21a −2

µ2
− (H 0 + B21a −2 ) = − H 0 + B21a −2
µ1

µ1 − µ 2
B21 = H 0a 2
µ1 + µ 2

2µ 2
A11 = − H
µ1 + µ 2 0

2µ 2
ϕ1 = − H r cosϑ
µ1 + µ 2 0

µ1 − µ 2 a2
ϕ 2 = − H 0 r cosϑ + H cosϑ
µ1 + µ 2 0 r
Polje u cilindru je promijenilo intezitet ali je I dalje ostalo homogeno. To objašnjavamo
kao poslijedicu polarizacije sredstva. Dipoli se orjentiraju u smjer polja. Iste poslijedice
izazvao bi strujni oblog na površini cilindra koji bi bio sinusno raspoređen I koji bi
stvarao svoje magnetsko polje paralelno s vanjskim magnetskim poljem, a omjer
permeabilnosti bi se izrazio smjerom djelovanja strujnog obloga. To smo prikazali na Sl.

11 od 12
13 1dipol 05 10/31/2008

µ >µ
1 2
P
H0 r

µ
2
µ x
2

K = K m sin ϑ

Magnetsko polje u provrtu el. stroja


Poznato je da namot el. stroja možemo promatrati kao periodički strujni oblog. Neka je
magnetski pad napona na putu kroz željezo statora zanemariv i neka je rotor stroja
izvađen. Ako bi uzeli dvopolni namot na statoru u stroju bi dobili homogeno magnetsko
polje ka na Sl.

K = K m sin ϑ

12 od 12
15 Stacionarno strujno 03 10/31/2008 12:58 PM

15 Stacionarno strujno polje

U stacionarnom strujnom polju nema interakcije ovog polja s magnetskim


poljem. Zato su dif. jedn. ovog polja:
v
∇× E = 0
v
∇⋅J =0
v
∂B
Prva jednadžba je dobivena iz II Mx. jed. uz = 0 , a druga iz jedn.
∂t
∂ρ v v
kontinuiteta uz = 0 . Kako je J = κE ,uz konstantnu vodljivost imamo
v ∂t
∇ ⋅ E = 0 , pa je konačno:
v
∇× E = 0
v
∇⋅E = 0
v v
J = κE
∇ 2ϕ = 0
v
E = −∇ϕ
Za statičko polje u području bez izvora je
v
∇× E = 0
v
∇⋅E = 0
v v
D = εE
∇ 2ϕ = 0
v
E = −∇ϕ
a za statičko magnetsko u području bez struje
v
∇× H = 0
v
∇⋅H = 0
v v
B = µH
∇ 2ϕ = 0

1 od 6
15 Stacionarno strujno 03 10/31/2008 12:58 PM

Očita je analogija između ova tri tipa polja. Iz rješenja za npr. el. polje
možemo samo zamjenom oznaka za vektore jakosti polja, uz zamjemu
konstanti materijala, dobiti rješenje za mg. ili stac. strujno polje.
Radi primjera uzmimo vodljivu ploču protjecanu strujom prema
Sl. 15-1.

P
κ r
2
κ ϑ
1
J0
x
a

Sl. 15-1
Ovaj problem možemo rješavati kao cilindar u homogenom strujnom
polju. Rješenje možemo postaviti po analogiji s cilindrom u homogenom
magnetskom polju. Imamo:
2κ 2
ϕ1 = − E r cos ϑ
κ1 + κ 2 0
κ1 − κ 2 a 2
ϕ 2 = − E0 r cos ϑ + E cos ϑ
κ1 + κ 2 0 r
Uz κ 1 = 0 imamo:
ϕ1 = −2 E0 r cos ϑ r≤a
a2
ϕ 2 = − E0 r cosϑ − E0 cos ϑ , r≥a
r
Vidimo da u rupi postoji homogeno el. polje, odnosno da dolazi do
ispoljavanja naboja na površini cilndra , koji je sinusno raspoređen.

15.1 Otpor uzemljenja kugle

Želimo odrediti otpor uzemljenja metalne kugle radijusa (a) ukopane


duboko u tlu vodljivosti κ .
Problem ćemo riješavati na osnovi pretpostavljene struje koja simetrično s
kugle odlazi u okolno tlo.

2 od 6
15 Stacionarno strujno 03 10/31/2008 12:58 PM

Imamo:
v v
i = ∫∫ J ⋅ n dS

Integracija se provodi po zamišljenoj sfernoj površini koja potpuno


obuhvača kuglu. Dalje je
v v v v v ∂ϕ 2 dϕ
i = J ⋅ n ∫∫ dS = J ⋅ n 4r 2π = −κ∇ϕ ⋅ n 4r 2π = −κ 4r π = −κ 4r 2π
∂n dr
Funkciju potencijala u prostoru izvan metalne kugle dobit ćemo
integracijom:
idr i
ϕ =− = ∫ +C
4πκ r 2 4πκr
Neka za r → ∞ potencijal bude nula. S ovim je izborom C=0, pa je

ϕ (r ) =
i
4πκr

Ovo je u osnovi potencijal sfernog naboja. ϕ (r ) =


Q
.
4πεr
Potencijal kugle je
i
ϕK =
4πκa
Otpor uzemljenja je otpor prostora od kugle do beskonačnosti (do mjesta
gdje je potencijal jednak nuli).
U ϕ K − ϕ∞ ϕ K 1
R= = = =
i i i 4πκa
Pogledajmo analogni problem u elektrostatskom polju. Kapacitet nabivene
kugle prema beskonačnosti je:
Q
C= = 4πεa
U
Produkt kapaciteta i otpora uzmeljenja kugle je
ε
RC =
κ
Ovo vrijedi općenito bez obzira na oblik uzemljivača.

3 od 6
15 Stacionarno strujno 03 10/31/2008 12:58 PM

Analogija el. polja koje stvaraju vogljive elektrode u tlu s el. poljem koje
stvaraju te elektrode u zraku kada su nabijene el. nabojem često se koristi u
proračunu otpora uzemljenja.

4 od 6
15 Stacionarno strujno 03 10/31/2008 12:58 PM

15.2 Otpor uzemljenja polukugle

Problem rješavamo preslikavanjem polukugle prema površini tla kako je


prikazano na Sl. 15-ccc. Slika polukugle u tlu je polikugla iznad nje. Tako
original i slika zajedno čine kuglu u tlu koja ima otpor uzemljenja

Sl. 15-ccc
1
R=
4πκa
Kako u stvarnosti struju vodi samo polovina prostora to je otpor polukugle
dva puta veći. Konačno je
1 1
R=2 =
4πκa 2πκa

15.3 Otpor uzemljenja kugle na zadanoj dubini

i
Zrak

Tlo
h

5 od 6
15 Stacionarno strujno 03 10/31/2008 12:58 PM

Problem ćemo rješavati preslikavanjem kao na Sl. 15-ddd.


i'

r'

r P
i
i r
f
Iz slike strujnica vidimo da se struja treba preslikavati s istim intezitetom i
istim predznakom. Potencijal u proizvoljnoj točki P izračunat ćemo
superpozicijom:
i ⎛1 1 ⎞
ϕ (P ) = ⎜ + ⎟
4πκ ⎝ r r ′ ⎠
Potencijal kugle odredit ćemo tako da točku P stavimo na kuglu (bilo koju).
Imamo:
i ⎛1 1 ⎞
ϕK = ⎜ + ⎟
4πκ ⎝ a 2h − a ⎠
Otpor uzemljenja kugle je
ϕK 1 ⎛1 1 ⎞
R= = ⎜ + ⎟
i 4πκ ⎝ a 2h − a ⎠
Za duboko ukopanu kuglu (strujnice su radijalne) ostaje samo prvi član u
zagradi, što ukazuje na ispravan postupak proračuna.

15.4 Otpor uzemljenja odsječka okruglog vodiča

6 od 6
15 Stacionarno strujno 03 10/31/2008 12:58 PM

15.4 Otpor uzemljenja odsječka okruglog vodiča

Ovaj otpor možemo izračunati iz relacije ( ).


ε ε ε 1 ⎛ 2l ⎞ 1 ⎛ 2l ⎞ ρ ⎛ 2l ⎞
R= = α 11 = ⎜ ln − 1⎟ = ⎜ ln − 1⎟ = ⎜ ln − 1⎟
κC κ κ 2πεl ⎝ a ⎠ 2πκl ⎝ a ⎠ 2πl ⎝ a ⎠
Potencijal uzemljivača
ϕ = Ri = r i
11
gdje je
ε 1 ⎛ 2l ⎞ ρ ⎛ 2l ⎞
r = α = ⎜ ln − 1⎟ = ⎜ ln − 1⎟ -vlastiti potencijalni
11 κ 11 2πκl ⎝ a ⎠ 2πl ⎝ a ⎠
koeficijent otpora

15.5 Otpor uzemljenja odsječka okruglog vodiča na zadanoj


dubini

Problem je sličan s kuglom na zadanoj dubini. Odsječak se s jednakom


strujom istog predznaka odslikava simetrično prema površini tla. Potencijal
na površini jednog vodiča gradi struja u osi tog vodiča i struja odslikanog
vodiča koja je udaljena za 2h.

i'

2h

h
i i

ϕ = r i + r′ i = a i
11 11 11
1 ⎛ 2l ⎞
r = ⎜ ln − 1⎟
11 2πκl ⎝ a ⎠

1 od 7
15 Stacionarno strujno 03 10/31/2008 12:58 PM

1 ⎛ 2l ⎞
r′ = ⎜ ln − 1⎟
11 2πκl ⎝ 2h ⎠
1 ⎛ 2l ⎞
p = r + r′ = ⎜ ln − 1⎟
11 11 11 πκl ⎝ a 2h ⎠

2 od 7
15 Stacionarno strujno 03 10/31/2008 12:58 PM

Otpor uzemljenja odsječka s utjecajem dubine ukopavanja je:


ϕ 1 ⎛ 2l ⎞ 1 ⎛ 2l ⎞
R= =p = ⎜ ln − 1⎟ = ⎜ ln − 1⎟
i 11 πκl ⎝ a 2h ⎠ πκl ⎝ A ⎠
Srednji geometrijski radijus
A = a 2h

h A
i
a
15.6 Otpor uzemljenja dvaju odsječka na zadanoj dubini

Potencijal jednog vodiča grade četiri struje. Pišemo:


ϕ = α i +α′ i +α i +α′ i = p i + p i
1 11 1
11 1 12 2 12 2 11 1 12 2
ϕ = α i +α′ i +α i +α′ i = p i + p i
2 12 1 12 1 22 2 22 2 12 1 22 2
Kako su vodiči 1 i 2 galvanski vezani to je
ϕ =ϕ =ϕ
1 2 0
te
i +i =i
1 2 0
Dolazimo do sustava linearnih jednadžbi:
p i + p i = ϕ0
11 1 12 2
p i + p i = ϕ0
12 1 22 2
i +i =i
1 2 0
Nepoznanice su: i , i , ϕ .
1 2 0

3 od 7
15 Stacionarno strujno 03 10/31/2008 12:58 PM

1' 2'
d 1′2

1 2
1 2
d 12

i
U promatranom slučaju, radi simetrije je i = i = 0 ,pa je
1 2 2
p +p
ϕ = 11 12 i
0 2 0
Kako je
1 ⎛ 2l ⎞
p11 = ⎜ ln − 1⎟
πκl ⎝ a 2h ⎠
1 ⎛ 2l ⎞ 1 ⎛ 2l ⎞
p12 = α 12 + α 12′ = ⎜⎜ ln − 1⎟⎟ + ⎜⎜ ln − 1⎟⎟
2πκl ⎝ d12 ⎠ 2πκl ⎝ d12′ ⎠
1 ⎛⎜ 2l ⎞

= ln − 1
πκl ⎜⎝ d12 d12′ ⎟

i ⎛⎜ 2l 2l
⎞ i ⎛
⎟ ⎜ 2l


ϕ = 0 ln − 1 + ln − 1⎟ = 0 ln − 1⎟
0 2πκl ⎜ ⎜ a 2h d d′ ⎜
⎟ πκl ⎜ 4 a 2hd d ′ ⎟
⎝ 12 12 ⎠ ⎝ 12 12 ⎠
ϕ 1 ⎛ 2l ⎞
R= 0 = ⎜ ln − 1⎟
i πκl ⎝ A ⎠
0
Srednji geometrijski radijus
A = 4 a 2hd d ′
12 12

4 od 7
15 Stacionarno strujno 03 10/31/2008 12:58 PM

Ako bismo htjeli isključiti utjecaj dubine ukopavanja treba isključiti utjecaj
uvedenih slika, pa je za taj slučaj srednji geom. radijus
A = 2 ad
12
Kvadratične vodiče prema Sl. 15- možemo zamijeniti okruglim radijusa
(a). Imamo: A = a ⋅ 2a

A= a 2
2a

1
Za n vodiča prema Sl. 15- je A = 2a n (n − 1)!
2
A

2a

Ovako se metalna traka može dosta dobro zamijeniti okruglim vodičem.

5 od 7
15 Stacionarno strujno 03 10/31/2008 12:58 PM

15.7 Otpor uzemljenja dvaju odsječka sa suprotnin strujama


bez utjecaja dubine ukapanja

i J i

ϕ =α i +α i
1 11 1 12 2
ϕ =α i +α i
2 12 1 22 2
i = i = −i
1 2
ϕ = α i −α i
1 11 12
ϕ = α i −α i
2 12 22

R= 1
ϕ −ϕ
i
2 = α − 2α + α = 2 α − α
11 12 22 11 12
( )
⎡ 1 ⎛ 2l ⎞ 1 ⎛ 2l ⎞⎤ 1 d
R = 2⎢ ⎜ ln − 1⎟ − ⎜ ln − 1⎟⎥ = ln
⎣ 2πκl ⎝ a ⎠ 2πκl ⎝ d ⎠⎦ πκl a
Po analogiji s elektrostatskim poljem je kapacitet između dva odsječka

ε ε πεl
C= = =
κR κ 1 ln d ln d
πκl a a
Po jedinici duljine ispada kao i ranije

6 od 7
15 Stacionarno strujno 03 10/31/2008 12:58 PM

πε
C=
d
ln
a
15.7 Vodič okomit na površinu tla

l l

Kapacitet odsječka duljine 2l


1 2πε ⋅ 2l
C= =
α11 2 ⋅ 2l
ln −1
a
1 ⎛ 4l ⎞
R= ⎜ ln − 1⎟
4πκl ⎝ a ⎠
Kako vodi samo polovina prostora otpor je dva puta veći
1 ⎛ 4l ⎞
R= ⎜ ln − 1⎟
2πκl ⎝ a ⎠
Za veći broj okomitih vodiča (sondi) je
1 ⎛ 4l ⎞
R= ⎜ ln − 1⎟
2πκl ⎝ A ⎠
A = n ad d ⋅ ⋅ ⋅ d
12 13 1n
Ako razmak sondi dolazi u red veličine njihove duljine tada treba raditi bez
zanemarenja koja smo načinili tijekom ovih izvoda.

7 od 7
16 Dinamičko 02 10/31/2008 12:59 PM

16 ELEKTRODINAMIČKO POLJE
16.1 Ravni val

Ravni val je elektromagnetski proces u kome veličine polja ovise o samo jednoj
koordinati i vremenu. Uzmimo ovisnost o z koordinati pravocrtnog
koordinatnog sustava.
v v v v
E = Ex ( z , t )i + E y ( z , t ) j + Ez ( z , t )k
v v v v
H = H x ( z , t )i + H y ( z , t ) j + H z ( z , t )k

Da bi saznali da li postoji elektromagnetsko polje pretpostavljeno gornjim


oblicima moramo vidjeti da li se derivacije ovih veličina ponašaju kako to
zahtijevaju Maxwellove jednadžbe.
Pođimo od prve Maxwellove jednadžbe:
v
v v ∂E
∇ × H = κE + ε 0
∂t

v v v
i j k
∂ v ∂H y v ∂H x ⎛ ∂⎞ v v
= ⎜ κ + ε 0 ⎟(E x i + E y j + E z k )
v
0 0 = −i + j
∂z ∂z ∂z ⎝ ∂z ⎠
Hx Hy Hz

∂E z
κE z + ε 0 =0
∂t
κ
− t
Ez = Ez0e ε0

Komponente E z ne može postojati. Poslije nekog vremena ona se sama po sebi


gasi.
Ako je κ = 0 E z = konst
Ako tu polja nikada nije ni bilo E z = 0

1 od 19
16 Dinamičko 02 10/31/2008 12:59 PM

Prema drugoj Maxwellovoj jednadžbi


v
v ∂H
∇ × E = µ0
∂t
je slično
v v v
i j k
∂ v ∂E y v ∂E x ∂ v
= µ 0 (H x i + H y j + H z k )
v v
0 0 = −i + j
∂z ∂z ∂z ∂z
Ex E y Ez

∂H z
=0
∂t
H z = konst
Hz = 0

Prema tome Maxwellove jednadžbe zahtijevaju v vtranzverzalno elektro-


magnetsko polje, odnosno zahtijevaju da vektori E i H leže u ravnini koja je
okomita na os z. Ovakvo elektromagnetsko polje nazivamo ravni val.

E z
E

Sl. 16-1 Električno polje ravnog vala

Za slučaj da el. polje djeluje uvijek u osi x tj. da je E y = 0

2 od 19
16 Dinamičko 02 10/31/2008 12:59 PM

izlazi H x = 0 , odnosno
v v v v
E = Ex ( z , t )i H = H y (z, t ) j .
Ovakvi val nazivamo linearno polarizirani ravni val.

E z
E

v v
Vektori E i H su međusobno okomiti i okomiti su na os z. Ovi vektori su
konstantni u svakoj točki ravnine z = konst . Ovako elektromagnetsko polje
nazivamo uniformno za razliku od homogenog polja koje imamo u statičkom
polju.
Kako
v v nadalje energiju polja prikazujemo vektorskim produktom
E × H zaključujemovda sev energija širi u smjeru osi z tj. okomito na ravninu u
kojoj leže vektori E I H , te da je gustoća energije u svakoj točki te ravnine
jednaka.
Ravni val može imati i druge oblike polarizacije; kružni ili eliptički oblik.

16.2 Rješenje Maxwellovih jednadžbi za linearno polarizirani ravni


val

Maxwellove jednadžbe za linearno polarizirani ravni val su:

∂H y ⎛ ∂E ⎞
− = ⎜κ + ε 0 x ⎟
∂z ⎝ ∂z ⎠
∂E x ∂H
= −µ
∂z ∂t

3 od 19
16 Dinamičko 02 10/31/2008 12:59 PM

Ispuštanjem oznaka komponenti vektora i deriviranjem po z imamo:

∂2H ⎛ ∂ ∂2 ⎞
= ⎜ µκ + µε 0 2 ⎟ H
∂z 2 ⎝ ∂t ∂t ⎠
∂2E ⎛ ∂ ∂2 ⎞
= ⎜ µκ + µε ⎟E
∂z 2 ⎝ ∂t ∂t 2 ⎠
0

Ove parcijalne diferencijalne jednadžbe, kako smo to radili i do sada, riješit


ćemo Fourieovom metodom separacije varijabli, polazeći od pretpostavke da je
npr. E ( z , t ) = f ( z )T (t ) . Imamo:

∂2 f ∂T ∂ 2T
T 2 = µκf + µε 0 f 2
∂z ∂t ∂t
1 ∂2 f 1 ∂T 1 ∂ 2T
= µκ + µε 0 = −k 2
f ∂z 2
T ∂t T ∂t 2

Za harmoničko polje uzimamo

T = e jωt
pa je
jωµκ − ω 2 µε 0 = − k 2

odakle je

k = ω 2 µε 0 − jωµκ

Konstantu separacije k nazivamo još i valni broj.


Prostorna raspodijela polja opisana je običnom diferencijalnom jednadžbom

4 od 19
16 Dinamičko 02 10/31/2008 12:59 PM

s konstantnim koeficijentima

∂2 f
+ k2 f = 0
∂z 2

koja ima rješenja

f& = E&1e − jkz + E& 2 e jkz

gdje su E&1 i E& 2 neodređene konstante integracije. S ovim je trenutna vrijednost

⎡ − jk z & jk z ⎞ jω t ⎤
E ( z , t ) = Re ⎢⎛⎜ E& e +E e ⎟e ⎥⎦
⎣⎝ 1 2 ⎠
⎡ − jk z & jk z ⎞ jω t ⎤
H ( z , t ) = Re ⎢⎛⎜ H& e −H e ⎟e ⎥⎦
⎣⎝ 1 2 ⎠

Rješenja za E i H ne mogu biti nezavisna, jer su te veličine vezane fizikalnim


procesom, kako to propisuju Maxwellove jednadžbe. Zato mora biti:

∂E ( z , t ) ∂H ( z , t )
= −µ
∂z ∂t
odnosno

d ⎛ & − jkz & jkz ⎞ − jkz & jkz ⎞


⎜ E1e +E e ⎟ = − jωµ ⎛⎜ H& e +H e ⎟
dz ⎝ 2 ⎠ 0⎝ 1 2 ⎠

odakle je:

5 od 19
16 Dinamičko 02 10/31/2008 12:59 PM

− jkz jkz − jkz jkz


− jkE& e + jkE& e = − jωµ H& e − jωµ H& e
1 2 0 1 0 2

Prema tome, da bi Maxwellove jednadžbe bile zadovoljene mora među


konstantama integracije (kompleksnim amplitudama polja) postojati odnos:

E& E& ωµ
1 =− 2 = 0 = Z& = Z e jϕ
H& H& k v v
1 2

Ovaj odnos nazivamo valnom impedancijom sredstva.

Umjesto valnog broja k uvodi se i valna konstanta ili konstanta


rasprostiranja

γ& = jk& = Re(γ& ) + j Im(γ& ) = α + jβ = jωµκ − ω 2 µε

gdje je realni dio tzv. prigušna konstanta a imaginarni dio fazna konstanta.
S ovim je

ωµ
Zv =
α2 + β2
β
tgϕ =
α

Nadalje je

E& e
m
jω t ⎛ & − γz & γz ⎞ jω t
=⎜E e
⎝ 1
+E e ⎟e
2 ⎠
= E& ′ + E& ′ e
1 2
jω t
( )

6 od 19
16 Dinamičko 02 10/31/2008 12:59 PM
⎛ ⎞

− γ z jα − ⎜ α + jβ ⎟ z
⎛ ⎞
− α z − j ⎜⎜⎜ βz − α ⎟⎟⎟
E& ′ = E& e = E& e 1E e ⎝ ⎠
= E& e e ⎝ 1E ⎠
1 1 1 1

α1E - početna faza jakosti električnog polja

i analogno

⎛ ⎞

αz j βz + α



E& ′ = E& e e

⎝ 2E ⎟

2 2

Dalje je:

H&
m
e
jω t
=
1 ⎛ & − γz & γz ⎞ jω t
Z ⎝
⎜ E1e −E e ⎟e
2 ⎠ 1
(
= H& ′ + H& ′ e
2
jω t
)
v
⎛ ⎞

− α z − j βz − α1E
⎜ ⎟
1 & − γz 1 ⎜



H′ =
& Ee = &
E e e ⎝ ⎠

1 Z 1 jϕ 1
v Z e
v
⎛ ⎞

1 − α z − j ⎜ βz − α

+ ϕ ⎟

= E& e e

⎝ 1E ⎟

jϕ 1
Z e
v
⎛ ⎞

−αz − j βz − α + ϕ



= H& ′ e e

⎝ 1E ⎟

7 od 19
16 Dinamičko 02 10/31/2008 12:59 PM
⎛ ⎞

1 & γz 1 & αz + j ⎜ βz + α

− ϕ ⎟

H& ′ = − E e =− E e

⎝ 2E ⎟

2 Z 2 Z 2
v v
⎛ ⎞

αz + j ⎜ βz + α

− ϕ ⎟

= − H& ′ e

⎝ 2E ⎟

⎛ ⎞ ⎛ ⎞

− α z − j ⎜⎜⎜ βz − α ⎟⎟⎟ α z j ⎜⎜⎜ βz + α ⎟⎟⎟


E& = E& e e ⎝ 1E ⎠ + E& e e ⎝ 2E ⎠
m 1 2
⎛ ⎞ ⎛ ⎞

−αz − j ⎜ βz − α

− ϕ ⎟

αz ⎝j ⎜ βz + α

− ϕ ⎟

& &
H = H e e

⎝ 1 E ⎟
⎠ &
− H e e

2 E ⎟

m 1 2

Trenutne su vrijednosti

E(z,t) = Re (E& e
m
jω t
) = E& e
1
−αz
cos ωt − βz + α
1E
( )
αz
+ E& e cos ωt + βz + α
2
(
2E
)
E& − α z
H ( z,t ) = 1 e (
cos ωt − βz + α − ϕ
1E
)
Z
v
E& α z
(
− 2 e cos ωt + βz + α − ϕ
2E
)
Z
v
Sa porastom koordinate z, prema ( ), dolazi do smanjenja amplitude
direktnog vala i povečanja amplitude inverznog. Iako takvo rješenje može na

8 od 19
16 Dinamičko 02 10/31/2008 12:59 PM

prvi pogled izgledati nelogično ono je fizikalno sasvim opravdano, naime i


direktni i inverzni val se prigušuju u smjeru njihova širenja. 1 T T

v n×E
H= E
Zv
v n×E
H =−
Zv
n H

H n

Direktni val Inverzni val

Vratimo se na relaciju ( ) napisanu u obliku:

jω t j ⎛⎜⎝ ωt − k z ⎞⎟⎠ j ⎛⎜⎝ ωt + k z ⎞⎟⎠


E& e = E& e + E& e
m 1 2
v
Prostornu ovisnost kz možemo izraziti preko projekcijev v vektora k na smjer
širenja vala (u ovom slučaju os z). Prema sl. je kz = k ⋅ r pa je

v v v v
jω t & j ⎛⎜⎜⎝ ωt − k ⋅r ⎞⎟⎟⎠ j ⎛⎜⎜⎝ ωt + k ⋅r ⎞⎟⎟⎠
E& e =Ee + E& e
m 1 2

1
TAko se uzme stanje u dvije točke udaljene za L možemo s eksponencijalnih
T

funkcija prijeći na hiperbolne pa dobiti jednadžbe ravnog vala jednake


jednadžbama voda.

9 od 19
16 Dinamičko 02 10/31/2008 12:59 PM

O z k

v
Vektor k nazivamo još i vektorom propagacije.

v v
Neka je ξ 0 jedinični vektor u smjeru širenja vala tj. u smjeru vektora k (sl.****).
Ravninu okomitu na smjer širenja vala nazivamo ravninom konstantne faze.
Vektori el. polja u svim točkama te ravnine imaju jednaku fazu.

k
ξ0 Ravnina konstantne faze

v v v v v v
Možemo pisati: jk ⋅ r = jk ξ ⋅ r = γ ξ ⋅ r
0 0

10 od 19
16 Dinamičko 02 10/31/2008 12:59 PM

v v v v
jω t & jω t − ξ ⋅r jω t + ξ ⋅r
odnosno E& e =E e 0 + E& e 0
m 1 2

16.3 Val u izolatoru

Neka se prema sl.**** val širi u izolatoru u smjeru osi z.

Radi κ = 0 imamo:
k = ω 2 µ0ε 0 − jωµ0κ = ω µε
Za µ = µ0 i ε = ε 0 je
ω 2πf
k = ω µ0ε 0 = =
c c
µ0
Zv = Z0 = ≈ 377 Ω
ε0
ϕ =0
α =0
β =k

11 od 19
16 Dinamičko 02 10/31/2008 12:59 PM

ω
γ=j
c
Uz α 1E = α 2 E = 0 je

E ( z , t ) = E1 cos(ωt − βz ) + E2 cos(ωt + β z )
E1 E
H (z, t ) = cos(ωt − β z ) − 2 cos(ωt + β z )
377 377

Edir ( z , t ) = E1 cos(ωt − β z )
E1
H dir ( z , t ) = cos(ωt − β z )
377
Električno i magnetsko polje direktnog vala je u fazi. Isto je za inverzni val.

Einv ( z , t ) = E2 cos(ωt + β z )
E2
H inv ( z , t ) = − cos(ωt + β z )
377

Na duljini jednog vala (λ ) prostorna faza β z se promijeni za 2π . Zato je

λβ = 2π
odnosno

2π 2π 2πc c
λ= = = = = cT
β ω 2πf f
c
Za npr. f=50 Hz je λ = 6000 km

Kako je valni broj

12 od 19
16 Dinamičko 02 10/31/2008 12:59 PM

ω 2πf 2π
k= = =
c λf λ
te
λ = 2τ
to je
π
k= =β
τ
odnosno

E ( z , t ) = E1 cos(ωt − βz ) + E2 cos(ωt + β z )
= E1 cos(ωt − kz ) + E2 cos(ωt + kz )
⎛ π ⎞ ⎛ π ⎞
= E1 cos⎜ ωt − z ⎟ + E2 cos⎜ ωt + z ⎟
⎝ τ ⎠ ⎝ τ ⎠
⎛ z⎞ ⎛ z⎞
= E1 cos ω ⎜ t − ⎟ + E2 cos ω ⎜ t + ⎟
⎝ c⎠ ⎝ c⎠
ω ω
= E1 cos (z − ct ) + E 2
cos (z + ct )
c c

E1 E
H (z, t ) = cos(ωt − β z ) − 2 cos(ωt + β z )
377 377
E E
= 1 cos(ωt − kz ) − 2 cos(ωt + kz )
377 377
E ⎛ π ⎞ E ⎛ π ⎞
= 1 cos⎜ ωt − z ⎟ − 2 cos⎜ ωt + z ⎟
377 ⎝ τ ⎠ 377 ⎝ τ ⎠

Direktni i inverzni val nose sa sobom energiju koju izražavamo Poyntingovim


vektorom

v v
P1 = E1 H 1 z 0
v v
P2 = E2 H 2 (− z0 )

13 od 19
16 Dinamičko 02 10/31/2008 12:59 PM

Trenutna je vrijednost Poyntingova vektora direktnog vala:

⎡ω ⎤ 1⎧ ⎡ ω ⎤⎫
P1 = H 12 Z 0 cos 2 ⎢ ( z − ct )⎥ = H 12 Z 0 ⎨1 + cos ⎢2 ( z − ct )⎥ ⎬ ,
⎣c ⎦ 2⎩ ⎣ c ⎦⎭
a srednja vrijednost

1
P1sr = E1 H 1 = E1ef H 1ef
2
Ova se energija giba brzinom svjetlosti u smjeru osi z.

Na prijelazu iz jednog sredstva u drugo doći će do refleksije vala. Kako je


faktor refleksije

E2
R=
E1
imamo:

E ( z , t ) = E1 [cos(ωt − kz ) + R cos(ωt + kz )]
E1
H (z, t ) = [cos(ωt − kz ) − R cos(ωt + kz )]
Z0
Za R=1

E ( z , t ) = E1 [cos(ωt − kz ) + cos(ωt + kz )]
= 2 E1 cos kz cos ωt
π
= 2 E1 cos z cos ωt
τ
Dobili smo stojni val. Kažemo da se izmjenična jednofazna uzbuda može
rastaviti na dva gibajuća vala.

14 od 19
16 Dinamičko 02 10/31/2008 12:59 PM

16.4 Val u vodljivom sredstvu (vodiču)

Promatramo val koji je prošao kroz graničnu plohu i širi se vodljivim sredstvom
u smjeru osi z kako je prikazano na sl. ****.

v
Uzimamov da je gustoća provodne κE struje puno veča od gostoće pomačne
struje ωεE odnosno da je

γ= jωµκ = α + jβ

Izlazi:
1
α =β = ωµκ
2
ϕ = 450
ωµ
Zv =
κ

Edir ( z , t ) = E1e −αz cos(ωt − β z )


E1 −αz
H dir ( z , t ) = e cos(ωt − βz )
377

15 od 19
16 Dinamičko 02 10/31/2008 12:59 PM

Val se prigušuje u smjeru širenja. Udaljenost u smjeru osi z za koju je αz = 1


nazivamo dubinom prodiranja.

1 2
d= =
α ωµκ
Na dubini d amplituda vala opadne na 36.8 % od vrijednosti na površini vodiča.
Prigušenje vala ukazuje da ne mogu nastati putujući valovi u sredstvu s
gubicima. Približne dubine prodiranja za frekvenciju 50 Hz iznose:

Željezo 1 mm
Bakar 10 mm
Morska voda 30 m.

16.5 Val na granici

Granica je ravnina koja dijeli dva poluprostora. Svaki je poluprostor ispunjen


drugim sredstvom. Sredstva su linearna i izotropna.
Kada val naiđe na granicu on izazove polarizaciju drugog sredstva i u
njemu inducira struje. Drugo se sredstvo opire nadiranju vala polarizacijom i
induciranim strujama (analogno djelovanju sekundara transformatora).
Opozicija sredstva se manifestira sa pojavom refleksije i loma vala. EMP
polariziranih dipola i vrtložnih struja superponira se na nadošlo polje.

Snellovi zakoni

Gledajmo upad vala na granicu prema slici….. ,


Eelektromagnetski val će se pri upadu na granicu dvaju sredstava ponašati kako
se ponaša svjetlost. On će se reflektirati i ulaziti u serdstvo 2 ovisno o
materijalnim značajkama sredstava i kutu upada vala ϑ0 . Neka se reflektirani
v v
val širi u smjeru n1 , a prolazni u smjeru n2 . Sva tri jedinična vektora leže u
jednoj ravnini.

16 od 19
16 Dinamičko 02 10/31/2008 12:59 PM

n
ϑ0 ϑ1 n1
γ1 n0
ξ1 r
γ2 ϑ2
n2
z

Sl……….

v v
Vektori n0 − n definiraju ravninu upadnog vala . To je ravnina crtanja.
Upadni
v v v v
v v jωω− γ n ⋅r v n ×E
E = E& e 1 0 H = 0 u
u 0 u Z
1
Reflektirani
v v v v
v v jωω− γ n ⋅r v n ×E
E = E& e 11 H = 1 r
r 1 r Z
1
Prolazni

v v v v
v v jωω− γ n ⋅r v n × E
2 2 2 p
E = E& e H =
p 2 p Z
2
Da bi utvrdili odnose između pojedinih valova polazimo od uvjeta na granici
koje smo ranije razmatrali pri prijelazu polja iz sredstva 1 u sredstvo 2.
Uzmimo uvjete za tangencijalne komponente jakosti električnog i jakosti
magnetskog polja. Oni glase:

17 od 19
16 Dinamičko 02 10/31/2008 12:59 PM
v v v v v
n × (Eu + Er ) = n × E p
v v v v v
n × (H u + H r ) = n × H p
Da bi ove jednakosti bile zadovoljene moraju biti jednaki eksponenti

vv vv vv
γ 1n0 r = γ 1 n1r = γ 2 n2 r

Uzmimo jednakost

v v v v
n0 ⋅ r = n1 ⋅ r

Kako je

v v v v v v v v v v
n × (n × r ) = n (n ⋅ r ) − r (n ⋅ n ) = − r
to je

v v v v v v v v
n0 ⋅ [n × (n × r )] = n1 ⋅ [n × (n × r )]

što možemo napisati u obliku:

(nv0
v v v v v v v
× n )(n × r ) = (n1 × n )(n × r )

v v v v
n0 × n = n1 × n

što vodi na jednakost

sin (π − ϑ0 ) = sin ϑ1
sin ϑ0 sin ϑ1
ϑ1 = ϑ0

18 od 19
16 Dinamičko 02 10/31/2008 12:59 PM

Iz druge jednadžbe

v v v v
γ 1 r ⋅ n0 = γ 2 r ⋅ n 2

istim postupkom izlazi

v v v v v r
γ 1 (n0 × n )(n × r ) = γ 2 (n2 × n )
γ 1 sin (π − ϑ0 ) = γ 2 sin ϑ2
γ1
sin ϑ2 = sin ϑ0
γ2
Faktor refleksije i faktor loma

19 od 19
16 Dinamičko 02 10/31/2008 1:00 PM

Faktor refleksije i faktor loma

Prelazimo na određivanje iznosa reflektiranog i prolaznog vala i to prema


uvjetima na granici ( z = 0 ) a što znači jednakosti tangencijalnih komponenata
kako električnog tako I magnetskog polja s jedne I druge strane granice.

v v
( v
)
n× E + E = n×E
0 1
v v
2
v v v v v v
⎛ n × E n × E ⎞ n × E
n×⎜ 0 0 + 1 1 ⎟ = nv × 2
v 2
⎜ Z Z ⎟ Z
⎝ 1 1 ⎠ 2

Ove jednadžbe u geometrijskoj optici nazivamo Fresnelove jednadžbe.

S obzirom na mogućnost polatizacije vala razmatramo dva slučaja upada ravnog


vala u neku točku na granicu.

v
Slučaj E0 ⊥
Električno polje okomito na ravninu upadnog vala (ravninu crtanja)

n
n1
Hu
n0 Er

γ1 Eu ϑ0 ϑ1 Hr
ξ1 r
γ2 ϑ2 Hp
Ep

n2
z

1 od 9
16 Dinamičko 02 10/31/2008 1:00 PM

Vektori električnog polja upadnog, reflektiranog i prolaznog vala su


kolinearni i imaju samo jednu komponentu koja je okomita na ravninu crtanja.
Vektor može gledati prema nama ili suprotno ovisno o značajkama sredstava.
Vektori magnetskog polja su okomiti na vektore električnog polja i leže u
ravnini crtanja. Oni imaju dvije komponente.
Za vektore električnog polja na granici vrijedi:
E0 + E¸1 = E2 AAA
a za vektore magnetskog polja

v v v v v v v v v Z
n × (n0 × E0 ) + n × (n1 × E1 ) = n × (n2 × E2 ) 1
Z2
v v v v v v v v v
Prema relaciji iz vektorske algebre A × (B × C ) = B (C ⋅ A) − C (A ⋅ B )
je:
v v v v v v v v v v
n × (n0 × E0 ) = n0 (n ⋅ E0 ) − E0 (n ⋅ n0 ) = E0 cosϑ0
123 123
0 − cosϑ0

Analogno je za preostala dva člana


v v v v v v v v v v
n × (n1 × E1 ) = n1 (n ⋅ E1 ) − E1 (n ⋅ n1 ) = − E1 cosϑ1
123 123
0 − cosϑ1

v v v v v v v v v v
n × (n2 × E2 ) = n2 (n ⋅ E2 ) − E2 (n ⋅ n2 ) = E2 cosϑ2
123 123
0 − cosϑ3

pa je
v v v
E0 cos ϑ0 − E1 cos ϑ1 = E2 cos ϑ2 BBB
U aaa i bbb oznake vektora na E možemo ispustiti i dobijemo:
Z1
cosϑ0 − cosϑ2
Z2
E1 = E0
Z1
cosϑ0 + cosϑ2
Z2
Faktor refleksije

2 od 9
16 Dinamičko 02 10/31/2008 1:00 PM

Z1
cosϑ0 −
cosϑ2
E1 Z2
R= =
E0 cosϑ + Z1 cosϑ
0 2
Z2
2 cosϑ0
E2 = E0
Z1
cosϑ0 + cosϑ2
Z2
Faktor prolaza (faktor loma ili faktor refrakcije)

E2 2 cosϑ0
P= =
E0 cosϑ + Z1 cosϑ
0 2
Z2
E1
H1 =
Z1
E2
H2 =
Z2

v
Slučaj E0 //
Električno polje leži u ravnini crtanja.

n
Er n1
n0 Hu

γ1 ϑ0 ϑ1 Hr
Eu ξ1 r
γ2 ϑ2 Hp
Ep

n2
z

3 od 9
16 Dinamičko 02 10/31/2008 1:00 PM

Kako je magnetsko polje okomito na električno ono je okomito na ravninu


crtanja, a to znači paralelno s graničnom ravninom z=0. Sada u uvjetima
prijelaza polja iz jednog sredstva u drugo električno i magnetsko polje mijenjaju
uloge. Za tangencijalne komponente magnetskog polja vrijedi:

H 0 + H ¸1 = H 2 aaa
a za tangencijalne komponente električnog

v v v v v v
n × (Z1 H 0 × n0 ) + n × (Z1 H1 × n1 ) = n × (Z 2 H 2 × n2 )
v v v

v v v v v v v v v Z
n × (n0 × H 0 ) + n × (n1 × H1 ) = n × (n2 × H 2 ) 2
Z1
Z2
H 0 cosϑ0 − H1 cosϑ1 = H 2 cosϑ2 bbb
Z1
Prema aaa i bbb izlazi
Z1
cosϑ0 − cosϑ2
Z2
H1 = H0
Z1
cosϑ0 + cosϑ2
Z2
2 cosϑ0
H2 = H0
Z1
cosϑ0 + cosϑ2
Z2
E1 = Z 1 H 1
E2 = Z 2 H 2
Faktori refleksije i refrakcije izlaze isti kao i u prethodnom slučaju.

E2 2 cosϑ0
P= =
E0 cosϑ + Z1 cosϑ
0 2
Z2

4 od 9
16 Dinamičko 02 10/31/2008 1:00 PM

Okomiti upad vala


U U ϑ0 = 0

Za E0 ⊥ i E0 // faktori refleksije i refrakcije su:


Z 2 − Z1
R=
Z 2 + Z1
2Z 2
P=
Z 2 + Z1

Eu

n0 Hu
i

Z1 ,γ 1 Z 2 ,γ 2
n

Z 1 = 400 Ω - zračni vod


Z 2 = 50 Ω - kabel

Z 2 − Z1 50 − 400
R= = = −0.77&
Z 2 + Z1 50 + 400
2Z 2 2 ⋅ 50
P= = = 0.22&
Z 2 + Z1 50 + 400
E1 = −0.77 E0
E 2 = 0.22 E0

5 od 9
16 Dinamičko 02 10/31/2008 1:00 PM

E0 + E1 = E0 − 0.77& E0 = 0.22& E0 = E2

u1
u0

u0 − u1 u2

Faktore refleksije usporedite s faktorima odslikavanja u elektrostatičkom i


magnetostatičkom polju!

ε1 ε2

Q ε 2 − ε1
Q′ = Q
ε 2 + ε1
2ε 2
Q′′ = Q
ε 2 + ε1

6 od 9
16 Dinamičko 02 10/31/2008 1:00 PM

µ1 µ2

i µ2 − µ1
i′ = i
µ 2 + µ1
2µ2
i′′ = i
µ2 + µ1

Z c 2 − Z c1
R=
Z c 2 + Z c1
Z c1 Zc2
2Z c2
P=
Z c 2 + Z c1

Granica izolator vodič


U

Kada val iz izolatora ulazi u vodič koji nije priključen na izvor EMS (tzv.
pasivni vodič) on u vodiču inducira struje. Zovemo ih vrtložnim strujama.

7 od 9
16 Dinamičko 02 10/31/2008 1:00 PM

Izolator
n1
n0
γ1 ϑ0 ϑ1

γ2 nstan
tne fa
ze

ϑ2 ina ko
Ravn
Vodi č
z

Izolator Vodič

γ 1 = jβ 1 γ 2 = (1 + j )α 2
1
β1 = ω µ1ε 1 β2 = α2 = ωµ 2κ 2
2
µ1 j
π
Z1 = Z2 = Z2 e 4

ε1

γ1 jβ 1 β
sin ϑ2 = sin ϑ0 = sin ϑ0 = (1 + j ) 1 sin ϑ0
γ2 (1 + j )α 2 2α 2

Kako je
β1
<< 1
2α 2
to je
ϑ2 ≈ 0

U vodiču se val širi u smjeru okomitom na površinu vodiča. Električno i


magnetsko polje vala ima samo tangencijalnu komponentu koja je paralelna s
površinom vodiča.

8 od 9
16 Dinamičko 02 10/31/2008 1:00 PM

9 od 9
17 ELEKTRIČNI VOD

Električni vod je sustav od najmanje dva vodiča kojima je poprečni presjek i


međusobna udaljenost puno manji od duljine (sl. ).

O z
L

Sl.

Neka su R, L, C i G otpor, induktivitet, kapacitet i odvod po jedinici duljine


voda. Zovemo ih i primarnim konstantama voda. Napon između vodiča i
struja u vodičima ovise o položaju promatrane točke voda (T) odnosno o
koordinati z.
Promjenu napona duž vodiča već smo sreli kod strujnog kruga, ali
poromjena struje duž vodiča je novi pojam. Tu promjenu možemo lako
objasniti pomoću pojmova iz strujnog kruga. Struja prelazi iz jednog vodiča u
drugi iz dva razloga. Prvo izolator između vodiča nije savršen, a drugo između
vodiča postoji kapacitivno djelovanje pa kapacitivna komponenta struje prelazi
iz jednog vodiča u drugi.

17.1 Izvod jednadžbi voda

Jednadžbe voda izvest ćemo iz Maxwellovih jednadžbi. Na vodič prema sl...


primjenimo jednadžbu kontinuiteta.

1
z dz
∂i
i i+ dz
∂z
z
Zamisljena
zatvorena
povrsina

Prema Maxwellovom zakonu o održanju naboja


v v ∂Q

S
J ⋅ n dS = −
∂t

imamo:

(− i ) + ⎛⎜ i + ∂i dz ⎞⎟ + Gdzu = −Cdz ∂u
⎝ ∂z ⎠ ∂t
Izlazi:

∂i ∂u
− = Gu + C
∂z ∂t

Ovoj jednadžbi odgovara ekvivalentna shema prema sl...

dz

Gdz Cdz

Sl.

2
Drugu jednadžbu voda izvest ćemo iz druge Maxwellove jednadžbe, odnosno
iz Faradayeva zakona

v v ∂φ

l
E ⋅ dl = −
∂t

kojega interpretiramo kao: Suma napona = suma EMS

Prema sl. je:

dz
1 u 2

E
4 3

Sl.

2 v
v v 4 v v 3 ⎛ v ∂E ⎞ v 1 v v
1
∫ 3
∫ 2⎝

Suma napona = 2 Ed l + Ed l + ⎜⎜ E + ∫
dz ⎟d l + Ed l
∂z ⎟⎠ 4
3 v 1
⎛ v ∂E ⎞ v v v
2⎝

= iRdz + ⎜⎜ E + ∫
dz ⎟⎟d l + Ed l
∂z ⎠ 4

∂u ∂u
= iRdz + u + dz − u = iRdz + dz
∂z ∂z

Ovdje je R otpor obaju vodiča.

3
∂i
Suma EMS = − Ldz
∂t
Imamo:
∂u ∂i
iRdz + dz = − Ldz
∂z ∂t
i konačno
∂u ∂i
− = iR + L
∂z ∂t

Ovoj jednadžbi odgovara ekvivalentna shema prema sl.

dz

+ i Rdz Ldz

u ∂u
u+ dz
∂z

Sustav jednadžbi

∂u ∂i
− = iR + L
∂z ∂t
∂i ∂u
− = Gu + C
∂z ∂t

nazivamo Telegrafskim jednadžbama ili jednadžbama voda.


Deriviranjem prve jednadžbe po z i supstitucijom izlazi:
∂ 2u ∂u ∂ 2u
= RGu + ( RC + LG ) + LC
∂z 2 ∂t ∂t 2
∂ 2i ∂i ∂ 2i
= RGi + (RC + LG ) + LC 2
∂z 2 ∂t ∂t

4
Ove jednadžbe riješit ćemo kao i do sada metodom separacije varijabli uz
pretpostavku

u = f ( z )T (t )
Imamo:
∂2 f ∂T ∂ 2T
T 2 = RGfT + (RC + LG ) f + LCf 2
∂z ∂t ∂t
1 ∂2 f 1 ∂T 1 ∂ 2T
= RG + (RC + LG ) + LC
f ∂z 2 T ∂t T ∂t 2
uz pretpostavku da su varijable stanja (napon I struja) harmoničke funkcije
vremena možemo uzeti:

T (t ) = e jωt
pa je
1 ∂2 f
= RG + (RC + LG ) jω − LCω 2 = γ 2
f ∂z 2

gdje je valna konstanta voda

γ= (R + jωL )(G + jωC )


Dalje je:

∂2 f
−γ 2 f = 0
∂z 2

pa su riješenja

(
Uˆ = U& 1e −γz + U& 2 eγz e jωt )
Iˆ = (I& e
1
− γz
)
+ I&2 eγz e jωt

5
Kako mora biti

∂Uˆ ⎛ ∂⎞
= −⎜ R + L ⎟ Iˆ
∂z ⎝ ∂t ⎠
imamo:

(− γU& e 1
− γz
+ γU& 2eγz )e jωt = −(R + jωL )(I&1e −γz + I&2eγz )e jωt

odakle je

U& 1 U& R + j ωL R + j ωL
=− 2 = = = Z c = Z c e jϕ
&I 1 &I 2 γ G + j ωC

Z c - karakteristična impedancija voda ili valna impedancija voda


Mada se može uspostaviti analogija između jednadžbi voda i jednadžbi ravnog
vala valnu impedanciju voda treba razlikovati od pojma valne impedancije
sredstva koju smo sreli kod izučavanja ravnog vala.

I ovdje kaio i kod ravnog vala valnu konstantu možemo rastaviti na


raelni i imaginarni dio

γ = α + jβ
α - prigušna konstanta
β - fazna konstanta
S ovim je:

Uˆ = U& 1e −αz e j (ωt − βz ) + U& 2 eαz e j (ωt + βz )

U& U&
Iˆ = 1 e −αz e j (ωt − βz ) − 2 eαz e j (ωt + βz )
Zc Zc
Ako kompleksne konstante integracije uzmimo u eksponencijalnom obliku

6
U& 1 = U& 1 e jα 1u

U& 2 = U& 2 e jα 2u

imamo:

Uˆ = U& 1 e −αz e j (ωt −α1u − βz ) + U& 2 eαz e j (ωt +α 2 u + βz )

Trenutna je vrijednost

u ( z , t ) = ReUˆ = Re U&e jωt =( )


= U& 1 e −αz cos(ωt − α1u − β z ) + U& 2 eαz cos(ωt + α 2u + β z )

Također je
U& 1 U& 2
i(z, t ) = e −αz
cos(ωt − α1u − β z − ϕ ) − eαz cos(ωt + α 2 u + β z − ϕ )
Zc Zc
Prvi članovi u izrazu za napon i struju čine jedinstveni (nerazdvojni)
elektromagnetski process koji se širi duž osi z. To su valovi napona i struje
direktnog elektromagnetskog vala. Omjer napona i struje toga vala određen je
valnom impedancijom. Brzina širenja vala tzv. fazna brzina je:

z ω
v= =
t β
I druga dva člana čine jedinstveni elektromagnetski proces koji se širi u
suprotnom smjeru a zovemo ga inverzni val.
Za vod bez gubitaka je

β = ω LC
ω 1
v= =
ω LC LC

7
U ovom slučaju fazna brzina ne ovisi o frekvenciji a ako su permeabilnost i
dielektričnost okolnog prostora µ = µ 0 , ε = ε 0 ta je brzina jednaka brzini
svjetlosti. Ovom se brzinom prenosi elektromagnetska energija.
Valna duljina je udaljenost po osi z na kojoj se faza vala promijeni za 2π .
Zato je
βλ = 2π


λ=
β
Specijalno za vod bez gubitaka
1
λ=
f LC
v
λ=
f
Brzina širenja i valna duljina valova na vodu kada okolni prostor ima
permeabilnost µ0 i dielektričnost ε 0 jednaki su brzini širenja i valnoj duljini
elektromagnetskog vala u vakumu a kojega smo razmatrali u početku
predavanja.

Primjer

Zračni vod s dva vodiča i sa R=G=0 prema sl. .

2a

µ0 D + a
L= ln
π a

8
πε 0
C=
D+a
ln
a

1
LC = µ 0ε 0 =
c2

L 1 µ0 D + a 1 D+a
Zc = = ln = Z 0ln ≈ 400 Ω
C π ε0 a π a

9
Koaksijalni kabelski vod

r1 r2

µ0 r2
L= ln
2π r1

2πε 0
C=
r
ln 2
r1

1
LC = µ 0ε 0 =
c2
Ili

1
c=
LC

Iz zadanog napona i struje na početku voda (z = 0) možemo odrediti


vrijednosti napona i struje na bilo kojem mjestu voda.
Imamo:

10
U& P = U& 1 + U& 2
U& U&
I&P = 1 − 2
Zc Zc

U& 1 = (U& P + Z c I P )
1
2

U& 2 = (U& P − Z c I P )
1
2
U& ( z ) = (U& P + Z c I P )e −γz + (U& P − Z c I P )eγz
1 1
2 2
1
( 1
) (
U& ( z ) = U& P eγz + e −γz − Z c I&P eγz − e −γz
2 2
)
U& ( z ) = U& P chγz − Z c I&P shγz

U&
I&(z ) = I&P chγz − P shγz
Zc
Obrnuto je
U& P = U& ( z )chγz − Z c I&( z )shγz

I&P = I&( z )chγz − Z cU& ( z )shγz

Ako uzmemo da su U& l i I&l napon i struja na kraju voda

U& P = U& l chγl − Z c I&l shγl


I&P = I&l chγl − Z cU& l shγl

Opterećeni vod

Polazeći od jednadžbi voda

U& l = U& 1e −γl + U& 2 eγl

11
U& U&
I&l = 1 e −γl − 2 eγl
Zc Zc
koji je na kraju opterećen impedancijom ZT možemo amplitudu reflektiranog
vala izraziti u funkciji razlike impedancije tereta i valne impedancije voda.
Imamo:
U& 1 = U& l eγl − U& 2

S ovim je

& γl & &


&I = U l e − U 2 e −γl − U 2 eγl
l
Zc Zc
odakle je

U& − Z c I&l
U& 2 = l
2chγl
Kako je U& l = I&l ZT izlazi

(Z − Z c ) I&
U& 2 = T
2chγl
l

12
Slično možemo napraviti I za amplitudu direktnog vala. Imamo:

U& 2 = U& l e −γl − U& 1

S ovim je

U& U& e −γl − U& 1 γl


I&l = 1 e −γl − l e
Zc Zc
odakle je

U& + Z c I&l
U& 1 = l
2chγl
Kako je U& l = I&l ZT izlazi

(Z + Z c ) I&
U& 1 = T
2chγl
l

Faktori refleksije

Kao I kod ravnog vala omjer amplituda inverznog I direktnog vala napona
nazivamo faktorom refleksije napona.

U& 2 Z T − Z c
RU = =
U& 1 Z T + Z c
Faktor refleksije struje ima suprotni predznak.

Z c − ZT
Ri = − RU =
ZT + Z c
Prirodni teret

Za ZT = Z c je RU = Ri = 0 pa nema reflektiranog vala.

13
Ovakav teret nazivamo prirodni teret, a za ovakav vod kažemo da je
prilagođen.

Prazni hod

Ako ZT → ∞
RU = 1
Ri = −1
Reflektirani val napona jednak je direktnom pa se amplitude napona na kraju
vida zbrajaju. Za struje je obratno; one se poništavaju tako da je ukupna struja
jednaka nuli.

Kratki spoj

ZT = 0

RU = −1
Ri = 1
Ukupni napon na kraju voda jednak je nuli.

Mjerene valne impedancije

Valnu impedanciju voda možemo izmjeriti iz pokusa praznog hoda I pokusa


kratkog spoja.

Prazni hod I&l = 0

Mjerimo napon i struju na početku voda


U& P 0 = U& l 0 chγl
U&
I&P 0 = l 0 shγl
Zc

14
Ulazna impedancija
U& P 0
Z P0 = = Z c cthγl
I&P 0

Kratki spoj U& l = 0

Mjerimo napon i struju na početku voda


U& Pk = Z c I&lkU& l 0 shγl
I&Pk = I&lk chγl

Ulazna impedancija
U& Pk
Z Pk = = Z cthγl
I&Pk

Produkt Z P 0 Z Pk daje

Z P 0 Z Pk = Z c cthγlZ cthγl = Z c2

odakle računamo valnu impedanciju

Z c = Z P 0 Z Pk

zračnog voda Z 1 = 400 Ω


Provjera
E0 + E1 = E0 − 0.77& E0 = 0.22& E0 = E2
Primjer prijelaza vala iz zračnog voda u kabel
−0.77&

15
0.22&
kabela

u1
u0

u0 − u1 u2
Zracni vod Kabel
Z 2 = 50 Ω .

16