You are on page 1of 41

novac.

hr OV D J E N OVAC V R I J E D I V I Š E

Dubinska analiza
energetskih politika
karijere.hr

novčanik.hr

novac.hr OV D J E N OVAC V R I J E D I V I Š E

novac.hr
Svijet energije
OV D J E N OVAC V R I J E D I V I Š E

Kako privući
karijere.hr

ulagače i dobiti
novčanik.hr

poticaje
ANALIZA HRVATSKA STOJI PRED DRUGOM FAZOM
ENERGETSKE TRANZICIJE, KOJU BI TREBALA
POTAKNUTI NOVA ENERGETSKA STRATEGIJA

Mogu li obnovljivi izvori


energije u Hrvatskoj
danas biti bez poticaja?
Zelena energetika ne bi mogla zaživjeti bez bankabilnosti
projekata, a to je osigurano subvencijama države
piše Marko Biočina

T
i mi kaži obnovljivi izvori, ja ti kažem poticaji! Ovo je
parafraza diskusije koja je pratila razvoj zelene energe-
tike od njegovih početaka do danas, a rezultirala je ne-
pomirljivim razlikama u pogledu na rezultate i dosege
prve faze velike energetske tranzicije u Hrvatskoj.
Sad kad Hrvatska stoji pred početkom druge faze tog
procesa, a koju bi trebala potaknuti i nova nacionalna
energetska strategija koja je u pripremi, opet se otvaraju stara pitanja
o razmjernosti zelenih poticaja. No, ta pitanja ovaj su put možda i
suvišna.
Za i protiv Postoji cijeli niz vrlo uvjerljivih argumenata, proračuna i
analiza koje ukazuju na to da su poticaji - barem za najvažnije zelene
energetske tehnologije - danas zapravo nepotrebni. Odnosno, brojke
pokazuju da su solarne i vjetroelektrane u Hrvatskoj prešle granicu
tržišne isplativosti te da je rentabilni povrat investicija u takve objekte
moguć bez ikakvih dotacija javnog novca. Taj scenarij, ako se potvrdi
istinitim, značio bi paradigmatski preokret u hrvatskoj energetici.
Pitanje isplativosti ulaganja u obnovljive izvore energije tradicionalno
je tema oko koje se lome koplja energetskih stručnjaka. Zagovornici
takvog modela tvrdili su kako su poticaji u ranoj fazi razvoja obnov-
ljivih izvora energije nužni kako bi se potaknuo tehnološki razvoj i
ostvarila ekonomija volumena potrebna za rušenje jedinične cijene SLAVKO KRAJCAR
tih tehnologija. Protivnici su, pak, često ukazivali na nesrazmjernu profesor na FER-u
izdašnost takvih poticaja te skrivene troškove koje dominantni model
razvoja zelenih energetskih tehnologija generira. Danas se čini da “Uz cijene na
su jedni i drugi bili i u pravu i u krivu. Zelena energetika, kao ključni tržištu između
preduvjet zaustavljanja klimatskih promjena, nikad ne bi zaživjela bez 52 i 54 eura po
bankabilnosti takvih projekata - što je osigurano poticajima. S druge megavatsatu, vidi
strane, činjenica jest da iznosi poticaja u mnogim državama - među se da tehnologija
kojima je i Hrvatska - nisu pratili pad cijene tehnologije i cijene elek-
sunca i vjetra,
trične energije na tržištu, omogućivši neprimjereno visoke razine
mogu biti tržišno
konkurentne bez
profita developerima projekata ili njihovim financijerima. No, ključno
poticaja ”
predviđanje proroka zelene energetike se ispunilo: masovnost imple-
mentacije dovela je do pada cijene. Globalno prihvaćeni model izraču-
na cijene proizvodnje električne energije određenom tehnologijom i
energentom jest nivelirani trošak proizvodnje - LCOE (eng. levelized
cost of electricity). Riječ je o metodologiji izračuna troška proizvede-
nog megavatsata energije u jedinici novca za cjelokupni životni vijek
neke elektrane. Dakle, radi se o proračunu koji uračunava i investi-
cijske (fiksne) troškove poput gradnje, kao i operativne (varijabilne)
troškove proizvodnje poput cijene goriva ili emisijskih kvota. A što se

Nivelirani troškovi proizvodnje u 2020. godini


142.5
136.3
140

121.6
118.8
120 112.2
Područje očekivane
cijene na tržištu
100 93.9 93.9
87.9
EUR/MWh

82.7
76.0
80
66.1

60 54.5

40

20

0
Biomasa - kogen
PV - velike

CSP
HE - velike

TE Plin - CCGT
TE Ugljen
Vjetar - more
HE - male

TE Plin - OGT

Nuklearna
PV - male

Vjetar - kopno

CO2 trošak Varijabilni O&M Fiksni O&M Invescija Ukupno


i trošak goriva
Nivelirani troškovi proizvodnje u 2030. godini
Područje očekivane
121.6
119.5
117.4 cijene na tržištu
120 114.6

104.7

100
91.5
87.9 86.6 84.8

80
EUR/MWh

73.8
68.0

60
49.4

40

20

0
Biomasa - kogen
CSP
HE - velike

PV - velike

TE Plin - CCGT
TE Ugljen
Vjetar - more
HE - male

TE Plin - OGT
PV - male

Nuklearna
Vjetar - kopno

CO2 trošak Varijabilni O&M Fiksni O&M Invescija Ukupno


i trošak goriva

tiče ključnih zelenih energetskih tehnologija, globalni LCOE kontinu- GEN-I I PZ


irano opada. GOSPOJA
Od 2010. godine cijena solarnih fotovoltičnih elektrana pala je za 84 SAGRADILI
posto, kopnenih vjetroelektrana za 49 posto, a cijena litijsko-ionskih SU JEDNU OD
MALOBROJNIH
baterija od 2012. godine pala je više od 75 posto. Ovo potonje posebno SOLARNIH
je važno izdvojiti, s obzirom na to da jeftini baterijski kapacitet obnov- ELEKTRANA KOD
ljivim izvorima energije omogućava da nadvladaju svoj najveći nedo- NAS BEZ POTICAJA
statak - nestalnost proizvodnje. Ipak, valja naglasiti da su ove brojke
rezultat uprosječenih vrijednosti s cijelog planeta. Na lokalnoj razini
izračun LCOE-a može biti bitno drukčiji, s obzirom na različite mode-
le financiranja ovakvih projekata. Primjerice, poneke države financi-
24,5
tisuća eura vrijedna
raju priključak elektrana na elektroenergetsku mrežu, u drugima je to investicija
trošak investitora. A to onda utječe i na proračun LCOE-a, pa uspored-
be proračuna u tim državama nisu realne, barem ako se te razlike ne
uzmu u obzir.
zelena knjiga Jedan lokalizirani proračun LCOE-a za različite elektro-
20,5
kilovata godišnje snaga je
energetske tehnologije uvršten je u tzv. Zelenu knjigu - analitičke pod- elektrane
loge za novu nacionalnu energetsku strategiju koju je za Ministarstvo
zaštite okoliša i energetike izradio Energetski institut Hrvoje Požar.
Prema tom proračunu, LCOE 2020. godine u Hrvatskoj kreće se od
54,5 eura po megavatsatu za kopnene vjetroelektrane do 142,5 eura po
25,2
kilovatsata iznosi godišnja
megavatsatu za vjetroelektrane pozicionirane na moru. Velike hidroe- proizvodnja
lektrane su na 87,9 eura, plinske kogeneracijske termoelektrane na 66
eura, a termoelektrane na ugljen su na 76 eura po megavatsatu. A to
područje nabavne cijene električne energije na tržištu procijenjeno je
između 35 i 45 eura po megavatsatu... Dakle, prema EIHP-u, ne da nije
moguće danas u Hrvatskoj bez subvencija sagraditi rentabilnu “ze-
lenu” elektranu, nego nijednu vrstu proizvodnog elektroenergetskog
objekta. Ipak, prema tvrdnjama stručnjaka, realna situacija na tržištu
ipak je bitno drukčija.
skrivene subvencije “Ako me pitate može li danas solar biti tržišno kon-
kurentan u Hrvatskoj bez subvencija, kratki je odgovor - može! Mi smo
danas u prostoru bankarskog povrata - dakle, uračunavajući cijenu ka-
pitala - od deset godina. Naravno, tu govorimo u prosjeku, postoji cijeli
niz faktora koji definiraju isplativost, no generalno govoreći, vrijeme ZLATKO BUKOVAC
vlasnik tvrtke Soltech
feed in tarifa, premijskih modela i sličnih poticajnih shema je završi-
lo. To sam godinama najavljivao i sad se dogodilo. Najveći potencijal “Postoji cijeli
svakako je u sektoru samoopskrbe. Neke kategorije potrošača danas niz faktora
plaćaju finalnu cijenu energije oko sto eura po megavatsatu. Instalaci- koji definiraju
jom solarne elektrane na krovu, oni dio te svoje potrošnje zamjenjuju isplativost, no
vlastitom proizvodnjom, a pritom eliminiraju trošak distributivne generalno, vrijeme
naknade za tu količinu energije. Tu je visoka isplativost i potrošači su feed in tarifa,
to prepoznali”, kaže Zlatko Bukovac, vlasnik tvrtke Soltech - najvećeg premijskih modela
domaćeg developera projekata u sferi solarne energetike. i sličnih poticajnih
A sličan zaključak može se primijeniti i na druge tehnologije, barem shema je završilo”
ako je vjerovati Slavku Krajcaru, profesoru zagrebačkog Fakulteta elek-
trotehnike i računarstva. “Ako pogledate lokalizirane LCOE izračune,
vidjet ćete da se solar spustio na 70-ak eura po megavatsatu, a vjetro-
elektrane su negdje između 50 i 70 eura, al pari s vjetroelektranama.
Dakle, uz cjenovne razine na tržištu između 52 i 54 eura po megavat-
satu, vidi se da te tehnologije, u adekvatnim okolnostima, mogu biti
tržišno konkurentne bez poticaja. No, važno je pritom naglasiti dvije
stvari. Kao prvo, obnovljivci mogu bez poticaja, no važno je da nema
niti poticaja na drugoj strani. Znamo za primjere raznih vrsta skrive-

Prema EIHP-u, nijednu vrstu proizvodnog


elektroenergetskog objekta nije moguće izgraditi
bez poticaja

nih subvencija u sektoru fosilnih goriva. Da bi utakmica bila tržišna


i poštena, njih valja eliminirati. S druge strane, treba znati da se ovaj
proračun odnosi samo na novosagrađene objekte. Teško je očekivati da
novosagrađeni objekti, koji zahtijevaju znatan fiksni trošak investicije,
konkuriraju starim objektima, gdje je taj trošak kroz amortizaciju već
otplaćen i koji generiraju samo operativni trošak. Prednost obnovljivih
izvora energije jest to što operativnog troška, osim održavanja i even-
tualnih kvarova, nema, pa tako ni rizika da on tijekom životnog vijeka
elektrane poraste, kao što je slučaj s konvencionalnim elektranama
koje su osjetljive na promjene cijene goriva ili nekih drugih troškova,
primjerice emisijskih kvota”, kaže Krajcar. Utoliko, čini se da generali-
zirani zaključak ne postoji, no ipak se može zaključiti: zelena vizija sad
je stvarnost.
KOMENTAR GORANKA TROPČIĆ
ZEKAN, KLIMAPROING, STRUČNJAKINJA
ZA ENERGETSKU UČINKOVITOST

Poput pijanih milijardera


razbacujemo se
energijom koju plaćamo
Puni smo priča o uštedi energije, obnovljivim izvorima i
energetskoj obnovi, znamo da je to jako dobro i korisno,
ali pitanje je koliko, zapravo, činimo

K
ako odgajamo našu djecu? Potičemo li ih da uče u školi,
da budu pristojni i pažljivi prema drugima, da kvalitet-
no jedu, da se bave sportom, da uče jezike....? Želimo li
da postanu dobri ljudi i da imaju dobar život, možda čak
bolji od našega? Vjerojatno je odgovor da. Nedvojbeno,
svaki normalan roditelj želi svojoj djeci sve najbolje.
Samo se pitam jeste li svjesni da, iako sve to radimo
za njihovu dobrobit, istodobno svojim ponašanjem činimo potpuno
suprotno.
Puni smo priča o uštedi energije, obnovljivim izvorima i energetskoj
obnovi; znamo da je to jako dobro i korisno, ali koliko zapravo činimo?
Istina, obnavljaju se kuće, pomalo ugrađujemo solarne panele, nabav-
ljamo električne automobile, ali kojim tempom? Sporo, presporo. Ne-
činjenjem radimo štetu, kako nama samima, tako i našoj djeci. Poput
“pijanih milijardera” razbacujemo se energijom koju, usput rečeno,
sami plaćamo. Razbacujemo se i pitkom vodom, koju također plaćamo.
Dugoročna prognoza kaže da će ovo ljeto biti iznimno vruće, što znači
da klima-uređaje praktički nećemo isključivati. Sjetite se samo koliko
je to “struje”... Postalo nam je potpuno normalno da DHMZ izdaje cr-
vena upozorenja; velikih vremenskih nepogoda (hazarda) je sve više
i više (poplave, ledene kiše, snažni vjetrovi, suše...). Sredinom svib-
nja oblačimo zimske kapute i pitamo se hoće li stvarno pasti snijeg.
U unutrašnjosti zemlje lete krovovi i padaju stabla; srećom prošlo je
bez ljudskih žrtava, ali materijalne štete su velike. Još uvijek mislite
da je sve “normalno” i da to nema veze s klimatskim promjenama? Ili
mislite da će se klimatske promjene dogoditi za tisuće godina? Ah, što
da vam kažem; još uvijek postoje neki ljudi koji vjeruju da je zemlja
ravna ploča!
U mom poslu, a i životu općenito, svakodnevno razgovaram o energet-
skoj učinkovitosti, energetskoj obnovi, nZEB i pasivnim kućama, ener-
getskom certificiranju i obnovljivim izvorima energije. I neovisno radi
li se o klijentima, zainteresiranim ljudima ili prijateljima i poznanici-
ma, uvijek na kraju čujem nešto poput: “Ma dobro je to, znam, ali ipak
je to skupo... Ne znam, mislim da mi se ne isplati.... Daaa, jednom ćemo
to napraviti, ali ne još sada.....”. Glavni problem je uvijek cijena i pitanje
isplativosti. Naime, neke mjere koje možete poduzeti isplatit će vam
se za godinu, možda dvije, ali većina mjera isplatit će se tek nakon 5,
10 ili više godina. Znam da je jednostavno reći “stisni zube i napravi”,
ali uzevši u obzir naš standard i financijske (ne)mogućnosti, shvaćam
da to nije lako, barem većini građana. Međutim, iako baš i nemamo
novca, možda ćemo se već sutra zadužiti kod svog teleoperatera za
kupnju novog mobitela. U trgovini ćemo se zadužiti za, primjerice,
novi televizor ili nove dječje brendirane tenisice, u banci ili autokući
za novi auto..... Kredit amo, kredit tamo, ali sve nas to čini sretnima!
Vjerujem da ste već shvatili kakve to ima veze s odgojem djece. Djeca
su shvatila! Djevojčica Greta Thunberg je u kolovozu prošle godine
započela štrajk za klimu. Tog petka nije otišla u školu već je sjela
ispred švedskog parlamenta s natpisom “štrajk za klimu”. To je učinila i

Stotine tisuća djece diljem svijeta okupljaju se i poručuju


nam da je to njihova budućnost! Djeca su se organizirala,
njihovi zahtjevi su konkretno formulirani i legitimni
sljedećeg petka i svakog sljedećeg petka te je uskoro njen štrajk pre-
rastao u globalni pokret. Stotine tisuća djece širom svijeta okupljaju
se i poručuju nam da je vrijeme za stvarne promjene i da je to njihova
budućnost! Djeca su se organizirala, a njihovi zahtjevi su vrlo konkret-
no formulirani i posve legitimni. Zapravo, jednostavnije mi je reći da
su djeca apsolutno u pravu! To je njihova budućnost koju mi, htjeli ili
ne, sustavno uništavamo, dok ih istovremeno tjeramo da uče i budu
dobri ljudi - pod izlikom da je to dobro za njihovu budućnost! Mislite
li da je možda došlo vrijeme da se trgnemo i zaista počnemo nešto
raditi, a ne samo pričati? Ili je možda bolje još malo pričekati? Sve pod
motom “netko će već nešto napraviti”. Samo se bojim da ćemo za 10 ili
20 godina to skupo platiti. Život kakav poznajemo mogao bi biti posve
drugačiji. A naši najmiliji će tada biti u naponu snage. Imamo li pravo
uništiti njihov svijet?
PRESLAGIVANJE LOŠI NATJEČAJI ZA PREMIJSKI
SUSTAV TE SPORO IZDAVANJE OKOLIŠNIH I
GRAĐEVINSKIH DOZVOLA DOVELI DO FIJASKA

Njemačka podbacila,
vodstvo u vjetru uzimaju
Španjolska i Švedska
Politika je htjela zaštititi energetske zajednice, ali je
napravila greške koje će ih stajati ciljeva u 2020. godini
piše Ivan Komušanac, analitičar tržišta, WindEurope

E
uropska unija ima cilj od 20 posto udjela obnovljivih izvo-
ra energije u bruto finalnoj potrošnji električne energije
do 2020. i najnovije brojke pokazuju kako je udio obnov-
ljivih porastao sa 17 posto u 2016. na 17.5 posto u 2017.
godini.
Iako izgleda kao da se cilj od 20 posto gotovo sigurno neće
postići, mnoge države članice, poput Njemačke, Ujedinje-
nog Kraljevstva i Francuske, instalirale su značajan broj vjetroelektrana
i solarnih elektrana u 2017. (njihov utjecaj na europsku statistiku vidjet
će se nagodinu). S druge strane, Španjolska i Švedska će obilježiti 2019.
i 2020. kao pozitivna iznenađenja u novim kapacitetima obnovljivih
izvora energije i upravo te zemlje bi mogle pomoći pri ostvarenju ciljeva
Europske unije od 20 posto.
ciljevi za 2030. Svaka država dobila je cilj koji mora postići kako bi Eu-
ropska unija zajedno dostigla zadani cilj. Od 28 država članica, 11 ih je
već postiglo svoje ciljeve. Među njima i Hrvatska. S druge strane, postoji
lista od neslavnih 11 država članica koje skoro sigurno neće postići svoje
ciljeve. Kada se pogleda malo dublje u tu listu, vidi se kako su većina njih
iznimno bogate zemlje - Luksemburg, Irska, Nizozemska, Francuska i
Njemačka. Luksemburg i Irska namjeravaju dio svojih problema riješiti
kroz tzv. statističke transfere, dok su Nizozemska i Francuska svjesni
kako će promašiti svoje ciljeve, ali zato imaju jako optimistične ciljeve
za 2030.
Gdje je u toj priči Njemačka? Proces energetske tranzicije započeo je
jako dobro, značajan broj vjetroelektrana i solarnih elektrana se in-
tegriralo u njemački elektroenergetski sustav (u 2017. je kumulativni
instalirani kapacitet vjetroelektrana bio 56 GW, a solarnih elektrana 42
GW), ali 2018. je bila jedna od najlošijih godina za nove vjetroelektrane
u Njemačkoj, a izgleda da će 2019. biti još gora. U prvom kvartalu 2019.
godine, samo 134 MW vjetroelektrana je stavljeno u pogon, što je pad od
87 posto u odnosu na posljednje tri godine te najgori prvi kvartal još od
2000. Što se dogodilo Njemačkoj, da sada Španjolska i Švedska preuzi-
maju vodstvo u sektoru vjetroenergije? Dio problema se mogao identifi-
cirati u svibnju 2017., kada je Njemačka imala prvi natječaj premijskog
sustava za vjetroelektrane na kopnu. Drugi dio problema je dobivanje
dozvola za nove projekte, a treći dio problema je ljubav njemačkih
političara prema ugljenu i lignitu. Prije toga su projekti vjetroelektrana
bili poticani kroz tzv. Feed-in-tarife, odnosno fiksan novčani iznos za
svaki kWh proizvedene električne energije. Točni iznos Feed-in-tarife TRI KLJUČNA
PROBLEMA U
se administrativno određivao te se smanjivao svake godine. Zatim se u
NJEMAČKOJ
2012. uvela mogućnost premijskog modela (tzv. Feed-in-premium) za
vjetroelektrane - model u kojem se električna energija prodaje na tržištu
električne energije. Ovisno o cijeni električne energije na tržištu, država 1 natječajima premijskog
sustava za vjetroe-
lektrane pogodovalo se
subvencionira proizvođača električne energije iz vjetroelektrane razli- energetskim zajednicama
kom ugovorene cijene i tržišne cijene, ali ako je tržišna cijena negativna (nisu trebale dozvole kao
ostali sudionici natječaja)
šest sati zaredom - onda nema subvencija. Od 2014. premijski model
postao je glavni način poticanja vjetroelektrana, a u duhu natjecanja ko-
jeg je tražila Europska komisija u sektoru obnovljivih Njemačka je uvela
2 usporeno dobivanje
dozvola za vjetroe-
lektrane (većina završi
natječaje za premijski sustav. Rezultati su bili spektakularni, igrači u u sudskim procesima, a
zakonski nije definiran
sektoru vjetroelektrana su tražili u prosjeku manje od 50 eura za jedan maksimalan broj sudskih
MWh, dokazujući kako su vjetroelektrane postale najjeftiniji način pro- procesa za jedan projekt)
izvodnje električne energije. Dok je ostatak svijeta bio šokiran koliko su
nisko pale cijene u tom natječaju, stručnjaci iz sektora vjetroelektrana 3 presporo zatvaranje
elektrana na ugljen i
lignit
su se s razlogom brinuli. Pri izradi natječaja je bilo nekoliko pogrešaka
koje se sada dokazuju problematičnima. Natječaji su pogodovali ener-
getskim zajednicama (engl. citizens projects), koje nisu trebale imati
dozvole kao ostali sudionici natječaja te im se ponudio rok za izgradnju
od 54 mjeseca, dok su ostali imali rok od 30 mjeseca. Zašto se uopće
pogodovalo energetskim zajednicama? Razlog uspjeha vjetroelektrana
u Njemačkoj nije bila politika, već ljudi koji su kao energetske zajednice
bili nositelji energetske tranzicije. Njemački političari su željeli zaštiti
energetske zajednice, ali su u provedbi napravili greške koje će ih koštati
dostizanja ciljeva u 2020.
U kolovozu 2017. godine, 96 posto kapaciteta na natječaju je otišlo lo-
kalnim zajednicama. Njemačka vlada je, u međuvremenu, promijenila
pravila igre - lokalne zajednice moraju imati dozvolu da bi pristupile na-
tječaju. Ako se uzme u obzir produljeni rok za izgradnju, to znači da će
se manje vjetroelektrana izgraditi u 2019. i 2020., što upravo gledamo,
ali sada je pitanje hoće li se uopće izgraditi 2021. i 2022.
zatvaranje elektrana Kad je riječ o problemima dobivanja dozvola (oko-
lišne i građevinske dozvole) Hrvatska se napokon može uspoređivati s
Njemačkom. Problem dobivanja dozvola za vjetroelektrane je dosegnuo
vrhunac. Proces dobivanja dozvola je značajno usporio i postotak pozi-
tivnih dozvola je drastično pao u odnosu na prije dvije godine. Većina
dozvola završi u sudskim procesima, a zakonski nije definiran maksi-
malan broj sudskih procesa za jedan projekt. Dobivanje dozvola je bilo
izuzetno loše u 2018., ali sada se malo poboljšalo u odnosu na posljed-
njih par kvartala. No, njemački političari imaju još jako puno posla kako
bi vratili broj dobivenih dozvola na istu razinu kao što su imali između
2014. i 2016. Osim toga, Njemačka, kao i većina Europe, pati od previ-
še instaliranih kapaciteta termoelektrana koje koriste fosilna goriva.
Godinama se debatiralo kada treba zatvoriti elektrane na ugljen i lignit
te zaustaviti silne subvencije koje dobivaju te stare elektrane. Početkom
godine je povjerenstvo njemačke vlade napokon odabralo datum kada
će najkasnije zatvoriti sve elektrane na ugljen i lignit – 2038. godinu.
Kroz idućih 20 godina, vlada namjerava obešteti regije pogođene sa za-
tvaranjem termoelektrana sa 40 milijardi eura. Zamislite samo kako bi
40 milijardi eura pomoglo obnovljivim izvorima energije ili energetskoj
efikasnosti. Iako cilj od povećanja udjela obnovljivih izvora energije na
18 posto do 2020. teoretski mogu postići, cilj o smanjenju emisija CO2
od 44 posto do 2020. u odnosu na 1990. miljama je daleko. To je rezul-
tiralo da se prilikom formiranja trenutne vladajuće većine, CDU/CSU
i SPD, zaključilo kako se cilj smanjenja CO2 do 2020. vjerojatno neće
postići te su si zacrtali optimistični cilj za 2030. od 65 posto udjela ob-
novljivih izvora energije u proizvodnji električne energije kako bi kom-
penzirali svoj neuspjeh. Jedna od mjera je trebala biti dodatnih 4 GW
vjetroelektrana i 4 GW solarnih elektrana, kojoj je trebalo više od pola

Tek krajem godine i vidjeti ćemo jesmo li išta naučili od


zemalja koje imaju iskustva u takvim natječajima
godine da uđe u zakonske akte nakon pritiska raznih europskih udruga.
Mnogo malenih problema je uzrokovalo glavobolje za njemačke politi-
čare. Uključenje energetskih zajednica u sustav natjecanja imao je do-
bre namjere, ali zajedno s problemima u dobivanju dozvola rezultiralo je
fijaskom kojeg već sada vidimo. Jedan od načina kako se moglo poticati
energetske zajednice je slično kao u irskom, danskom ili francuskom
modelu, gdje one dobivaju tzv. bonus na dobivenu cijenu natječaja, čime
ne bi ometali konkurenciju u sustavu natječaja. Ne treba zaboraviti ni
otpor lokalne zajednice u Bavarskoj, koja se protivi izgradnji prijeno-
sne mreže od sjevera Njemačke gdje je najviše proizvodnje električne
energije iz vjetroelektrana s jednim od centara potrošnje električne
energije - Münchenom. Tu su i problemi kartela automobilskog sektora,
koji uporno guraju dizelaše i stvaraju velike glavobolje političarima jer
znatan broj emisija dolazi iz transporta.
Pouka za sve Uz sve te probleme, njemačka vlada ide dalje. Imaju dugo-
ročne planove koliko izgraditi vjetroelektrana i solarnih elektrana, ali
to neće biti dovoljno za postizanje cilja od 65 posto električne energije.
Termoelektrane na ugljen i lignit treba potpuno zatvoriti, puno ranije
nego u 2038., treba poboljšati sustav dobivanja dozvola za vjetroelek-
trane, a forsiranje dizelaša umjesto električnih automobila će doći na
naplatu. Narodna poslovica kaže da pametan uči na tuđim greškama,
a budala na svojim. Prvi natječaj za obnovljive izvore energije kroz
premijski sustav u Hrvatskoj bi trebao biti krajem godine i tada ćemo
vidjeti jesmo li naučili lekcije od ostalih država koje već sada imaju par
godina iskustva u natječajima za obnovljive izvore energije.
PROMJENE NOVO LICE I DRUKČIJA ULOGA
U INDUSTRIJI BUDUĆNOSTI

Poljoprivredne i
braniteljske zadruge
preusmjeravaju se na
energetsku djelatnost
Energetsko zadrugarstvo u EU nije novost.Federacija
energetskih zdruga u EU okuplja više od 15oo članica
PRIMJERI IZ
piše Jasmina Trstenjak EUROPE

P
DANSKA
rije godinu dana budućnost energetskog zadrugarstva Middelgrunden je
nije izgledala blistavo. No, čini se da se posljednjih mje- danska zadruga
koja upravlja pučin-
seci situacija mijenja. Grad Križevci razmatra ideju da s skim vjetroelektranama
nekoliko komunalnih poduzeća u partnerstvu s Gradom na obali Kopenhagena.
Projekt vjetroelektrane
Vrbovcem osnuje energetsku zadrugu koja bi radila je u 50 posto vlasništvu
ekološki osviještene projekte na njihovom području, a zadruge za vjetroturbine
Middelgrunden, što je
prema informacijama Zelene energetske zadruge (ZEZ), jednako 10.000 ulagača,
dok je ostalih 50 posto u
i poljoprivredne i braniteljske zadruge Istre preusmjerile bi se na ener- vlasništvu komunalnog
getsku djelatnost. poduzeća.
- Energetsko zadrugarstvo u EU nije ništa novo. Postoji Europska BELGIJA
federacija energetskih zadruga RESCoop koja okuplja više od 1500 Ecopower je za-
druga i proizvo-
zadruga i broji više od milijun stanovnika. Najnovija direktiva EU koja đač i opskrbljivač
je usvojena krajem 2018. na cijeli niz razina daje značaj energetskim električne energije u
Belgiji. Više od 57.000
zadrugarstvu. Recimo, Slovenija je već krenula u implementaciju te članova sami vode vlasti-
direktive u svoje zakonodavstvo i vrlo brzo će to djelovati u praksi, tu proizvodnju i opskrbu
električnom energijom.
dok su to Austrijanci već uvrstili u svoje zakonodavstvo - govori Zoran U posljednjih nekoliko
Kordić, upravitelj ZEZ-a. godina projekti kojima
se zadruga bavi su vje-
S druge strane, u Hrvatskoj se zadruge još uvijek većinom vežu uz troelektrane, proizvod-
poljoprivredu i preradu poljoprivrednih proizvoda, a gotovo polovica nja energije iz sunčanih
i hidroelektrana. Svi
njih nema zaposlenih. građani imaju pravo ući u
- Većina ljudi se još uvijek pita što će oni dobiti ulaskom u zadrugu, a zadrugu, a nakon kupnje
udjela postaju suvlasnici
ne kako oni mogu ojačati zadrugu i ostvariti svoje potrebe te time po- elektrana i time dijele
moći u ostvarenju potreba šire zajednice. Ljudi zapravo nisu svjesni da dobit. Ove elektrane za-
jedno proizvode oko 100
neke od najvećih tvrtki u svijetu posluju kao zadruge i koliko zapravo milijuna kWh godišnje.
zadruge generiraju koristi - ističe Kordić, dodajući da su u pojedinim
državama, npr. nordijskim, više od 40 posto stanovništva članovi neke PRIMJERI IZ
od zadruga. EUROPE
Kaže da su zakonodavnim i financijskim okvirom zadruge uglavnom
prilagođene prema profitnim i privatnim poduzećima, što je potpuno PORTUGAL
Coopernico je
neprimjereno njihovoj suštini i djelovanju. Zadrugarstvo, napominje, prva portugalska
u svoje središte stavlja čovjeka i njegove sposobnosti i potrebe, jedini energetska za-
druga za obnovljive izvo-
je poslovni model koji omogućuje demokratsku kontrolu ekonomskih re energije. Promiče pro-
resursa. jekte obnovljive energije
koji proizvode ekološke,
- Trenutna pravila igre otežavaju djelovanje zadruga i svakako ih treba društvene i ekonomski
prilagoditi načelima zadruga. Tek nekoliko država ima dobar zako- korisne projekte, a broji
više od 1300 registrira-
nodavni okvir za zadruge. Država trenutno daje poticaje za osnivanje nih korisnika te više od
zadruga za nezaposlene osobe te potiče razvoj zadrugarstva financij- milijun eura investicija u
zelenu energiju. Zadruga
ski, no stvarni poticaj nam je potreban u promjeni regulative - jasan je je inicijator projekata
šef ZEZ-a, koji razvija razne građanske inicijative s lokalnim vlastima i fotonaponskih elektra-
na na javnim zgradama
konkretna te održiva rješenja za razvoj lokalnih zajednica kroz kori- (vrtić, škole).
štenje lokalnih resursa, kao što su to učinili u Križevcima. FRANCUSKA
S njima intenzivno surađuju i još 2016. uvidjeli da će Križevci biti loka- Enercoop je
najveći francu-
cija gdje će inovativni model financiranja projekta obnovljivih izvora ski opskrbljivač
energije prvi put u Hrvatskoj isprobati. I nisu pogriješili. obnovljive električne
energije. Danas broji 10
- U zadnjih godinu dana pokrenuli smo dvije kampanje grupnog ulaga- regionalnih zadruga i 171
nja po principu mikro-zajmova za sunčane elektrane u Križevcima na proizvođača s ukupnim
kapacitetom od 129 MW,
javnim zgradama. Obje kampanje su u brzom roku prikupile potrebna koji proizvedu godiš-
sredstva, što nam je potvrdilo da građani dočekuju ovakve projekte nje 245 GWh energije
za 58.000 potrošača.
vrlo pozitivno. Ranije ove godine pokrenuli smo i prvu hrvatsku plat- Zadruge omogućuju čla-
formu za ulaganje u projekte obnovljivih izvora energije ZEZinvest novima sudjelovanje u
energetskim rješenjima
gdje se građani mogu registrirati i ulagati - podsjeća Hajdana Rukavi- specifičnim za njihovu
na, voditeljica EU projekata i kampanja za grupno ulaganje u ZEZ-u, regiju. Podržavaju lokal-
ne proizvođače obnovlji-
koji će u budućnosti planira daljnju suradnju s gradovima, ali i nove ve energije, potiču mjere
projekte. energetske učinkovito-
sti i sudjeluju u javnoj
raspravi o okolišu.

ŠPANJOLSKA
Som Energia je
prva španjolska
zadruga osnovana
2010. U siječnju 2019.
zadruga je imala više od
54.300 članova, uložila
više od 13 milijuna eura
u projekte proizvodnje
energije iz obnovljivih
izvora, koji su proizveli
više od 11.80 GWh ener-
gije. Razvili su projekt
Generation kWh, koji
funkcionira po principu
da svaki član daje zadru-
zi beskamatni zajam, a
zauzvrat plaća jeftiniju
struju.
PUTOKAZ NIZOZEMSKI MODEL PREPOZNAT KAO
PODLOGA ZA BUDUĆI HRVATSKI MASTER PLAN

Kako privući investitore


u projekte geotermi?
Nizozemci su lani u suradnji javnog i privatnog sektora
donijeli master plan razvoja geotermalnog potencijala
piše Jasmina Trstenjak

U
Agenciji za ugljikovodike (AZU) ‘kuha’ se hrvatski
master plan geotermalnog razvoja - traga se za naju-
činkovitijim poslovnim modelom, koji će biti dovoljno
atraktivan za pokretanje velikih investicija poput
geotermalne elektrane Velika Ciglena kod Bjelovara,
ali i poticajan za lokalne zajednice, manje ili srednje
poduzetnike.
Hrvatska je, naime, pred donošenjem svoje energetske strategije, čije
je podloge izradio Energetski institut Hrvoje Požar i naglasak je na ko-
rištenju obnovljivih izvora energije, s ciljem od 32% udjela u ukupnoj
potrošnji do 2030. No, osim najčešćih obnovljivih izvora, strategija
navodi i korištenje zanemarenog izvora s velikim potencijalom - geo-
termalne energije. Veliki potencijal, ističu u AZU, vezan je uz ležišta
nafte i plina koja će se u budućnosti, nakon što se iscrpe rezerve nafte
i plina, moći koristiti za geotermalnu vodu za energetske svrhe. Ista
polja s kompletnom postojećom infrastrukturom i uz minimalne pri-
lagodbe moći će se koristiti za eksploataciju geotermalne vode i tome
se okreće mnogo kompanija u svijetu. Stoga uloga AZU-a, kako je vidi
predsjednik Uprave Marijan Krpan, nije samo raspisivati natječaje,
već kontinuirano surađivati s investitorima u postojećim istraživanji-
ma, ali i razmotriti nove modele korištenja energetskih resursa, kao
što je to primjer s geotermama. U tom smislu, proučavaju načine na
koji slične institucije djeluju u drugim europskim zemljama.
Nizozemska ima sličnu priču kao i Hrvatska. Nakon dugogodišnjih
istraživanja nafte i plina, započelo je razmatranje razvoja geotermalne
energije. Država je osnovala kompaniju Energie Beheer Nederland B.V.
(EBN), koja je uključena u gotovo sve projekte istraživanja i eksploa-
taciju ugljikovodika u Nizozemskoj te u potiče korištenja geotermalne
energije. Koliko je važan razvoj tog resursa, govori i činjenica da je
2018. donesen Master plan razvoja, koji je rađen u suradnji privatnog
i javnog sektora. On je putokaz - kako na najučinkovitiji način otklju-

Gewotermalna energija može se poticati kroz dostupnost


znanja, a veliki dio ulaganja u takvu vrstu energiju čine
istraživanja i pokusni radovi na terenu
čati geotermalni potencijal kroz pojačan rast eksploatacijskih i proi-
zvodnih aktivnosti, širenje toplinskih mreža te koordinaciju potreba
potrošača. Plan kao ključni cilj ima zadatak stvoriti čvrstu suradnju
industrije, politike i administracije, uz osiguranje podrške javnosti, a u
svrhu kreiranja optimalnog model korištenja geotermalne energije u
toplinske svrhe.
Po modelu na Nizozemce, AZU je dao izraditi studiju koja treba otkriti
najbolji model privlačenja investitora u projekte razvoja geotermalne
energije u Hrvatskoj.
- Geotermalna energija se može poticati kroz dostupnost znanja, a
budući da velik dio ulaganja u geotermalnu energiju čini istraživanje i
izgradnja bušotine, potrebno je i evaluirati bušotine koje su izgrađene
za potrebe nalaženja nafte i plina, a koje više nisu u toj funkciji. Više
je načina na koji se mogu poticati investitori: od pružanja garancija
u istražnom periodu, zajamčenih tarifa i sl. Mogućnosti su brojne,
potrebno je vidjeti kako osigurati da model bude koristan i javnosti i
investitoru - ističu u AZU-u, u kojem su uvjereni da uz dobar poslov-
ni model mogu imati ključnu ulogu u kreiranju geotermalne politike
u Hrvatskoj i moguće izrade hrvatskog master plana geotermalnog
razvoja.
INTERVJU JULIA PANNY, REGIONALNA
PROGRAMSKA MENADŽERICA U CLIMATE-KIC-u

Poduzetnici i inovacije
ključ su borbe protiv
klimatskih promjena
Tijekom tri godine Climate-KIC je pokrenuo startupe
koji se bave čistom energijom u devet zemalja,
podržavajući 150 poduzetnika
razgovarala Jasmina Trstenjak

C
limate-KIC najveća je mreža javno-privatnog par-
tnerstva s više od 300 organizacija - sveučilišta, istra-
živačkih instituta, gradova, regija, tvrtki, nevladinih
i drugih organizacija - koje rade na inovacijama, tran-
ziciji prema cirkularnoj ekonomiji te gospodarstvu
bez štetnih emisija ugljika.
Cijeli sustav orijentiran je prema pozicioniranju ideja
na tržište, transformaciji studenata u poduzetnike i, što je najvažnije,
inovacijama. Nedavno smo i mi postali dio te velike mreže. Uspostav-
ljen je Climate-KIC Hub za Hrvatsku, koji će biti kontakt-točka za
poduzetnike, gradove, javni sektor, sveučilišta... To je bila prilika za
razgovor s Juliom Panny, regionalnom programskom menadžericom
u Climate-KIC-u.
Aktivni ste u svih 28 država članica EU. Kakvi su rezultati dosadašnjih
aktivnosti i kakvi su planovi za Hrvatsku? Julia Panny vodi mrežu
- Imamo veliko iskustvo u suradnji s lokalnim inovatorima i organiza- koja obuhvaća svih
28 ćlanica Europske
cijama. Kuda god idemo, nalazimo nevjerojatne talente i ideje. Tije- unije. Kada dođe u novu
kom protekle tri godine pokrenuli smo startupe koji se bave čistom zemlju fokusira se na
tehnologijom u dodatnih devet zemalja, podržavajući više od 150 obrayovanje, gradnju
poduzetnika i pomažući im da dobiju pristup tržištu te prodaju svoje kapaciteta i inovativne
proizvode i usluge. Kad dođemo u novu zemlju, općenito se usredo- procese
točimo na obrazovanje, gradnju kapaciteta te inovacije. Partneri smo
s najboljim i najnaprednijim inovativnim lokalnim organizacijama,
kako bismo stvorili sinergiju i okupili interesne skupine koje često ne
razgovaraju jedna s drugom. Tako možemo ojačati lokalni ekosustav i
identificirati njegove nedostatke. Moramo se pobrinuti za rješavanje
klimatskih promjena sustavno i holistički.
Pojasnite nam to malo.
- Strategija za smanjenje emisija stakleničkih plinova u EU dugoročno
bi trebala biti osmišljena tako da omogući sustavni pristup, a to znači
istodobno usmjeravanje inovacija na više područja, koja mogu biti
pokretači promjena.
Na kakve inovacije konkretno mislite?
- Ne mislim samo na tehnološke inovacije nego i na inovacije u anga-
žmanu građana, ponašanja i vještina, financija, poslovnih modela te
politike. Transformacija se mora dogoditi preko sustava koji je teže
dekarbonizirati;u gradovima, proizvodnji, zemljištu i financijskim
sustavima. Napori se trebaju usredotočiti i na mjere ublažavanja i na
mjere prilagodbe.
Dosta izazovno. Sustavni pristup nije nešto čime se Hrvatska može
pohvaliti.
- Najveći je izazov u razvoju lokalnog ekosustava, koji treba imati za-
jednički cilj te uključiti čitavo društvo, tvrtke, akademsku zajednicu i
nevladine organizacije da zajedno rade s gradovima i regijama, kako bi
se postigla dugoročna promjena.
A na što staviti fokus?
- EIT Climate-KIC identificirao je dvanaest područja gdje se, vjeru-
jemo, može postići značajno smanjenje emisije stakleničkih plinova.
Naravno, ako se dogodi sustavna promjena o kojoj govorimo. U to veli-
kom većinom ulaze gradovi, korištenje zemljišta, proizvodni sustavi i
financije. U svim će tim područjima EU morati usmjeriti velike napo-

Integriranjem klime u financijska tržišta učinci


klimatskih promjena stvorit će snažne financijske
poticaje
re u prilagodbu. Primjerice, održivi urbani razvoj temeljni je sustav za
rješavanje dijela problema. Gradovi troše 75 posto prirodnih resursa
na globalnoj razini, proizvode 50 posto globalnog otpada i stvaraju 60-
80 posto emisija stakleničkih plinova. Kako bi katalizirala promjene,
Europa se treba usredotočiti na cijeli gradski sustav kako bi se pronašli
novi načini angažiranja građana i razvili novi financijski instrumenti.
Pretpostavljam da su neki od većih izazova inovacije u financijskom
sustavu, pogotovo kada govorimo o klimi.
- Globalni financijski sustav igra ključnu ulogu u klimatskoj agendi. Fi-
nancijska tržišta nude i najveću prijetnju napretku prema budućnosti
nulte stope emisije ugljika i najveću priliku za ulaganje. S jedne strane,
kratkoročni povrati na financijskom tržištu protive se dugoročnim
ambicijama postizanja ‘zero carbon’ budućnosti. S druge strane, male
promjene u načinu na koji djeluju financijska tržišta mogu preusmjeri-
ti značajne tokove novca u investicije usmjerene prema klimi. Integri-
ranjem klime u glavna financijska tržišta učinci klimatskih promjena
stvorit će snažne financijske poticaje kako bi se smanjile štetne emisi-
je. EU se stoga mora usredotočiti prema razvijanju alata usmjerenih
na preobrazbu načina djelovanja financijskih tržišta. Ona trebaju u
svoje vrijednosne modele sustavno integrirati klimatska razmatranja,
rizike i troškove.
No, kako uopće integrirati klimu u financijska tržišta? Kakvi nam
financijski modeli trebaju?
- Europa je učinila dobro potičući infrastrukture obnovljivih izvora
energije i tržišnih prilika usklađenih s
tradicionalnim poslovnim modelima,
koji traže rast i povrat ulaganja. Ovaj Pristup EU ne može se
model međutim ne funkcionira za pro-
jekte usmjerene prema razvoju nisko-
temeljiti na strategiji
ugljičnog gospodarstva, kao što su oni “korak po korak”
u zgradarstvu ili prometu. Sljedeći val
klimatskih inovacija temeljit će se na Posebno izvješće IPCC-a o globalnom zagrijava-
internetu stvari i digitalnoj inteligenciji, nju 1,5 °C pokazalo je da je ograničavanje global-
što će rezultirati povećanom prodajom nog zagrijavanja do 2 °C vrlo izazovno. Imamo
usluga, a ne proizvoda, kao i većom tran- vremena do 2020. za poduzimanje odlučne akci-
sparentnošću cijelog lanca vrijednosti. je ili riskiramo velike troškove globalnom gospo-
Imate prijedlog kako potaknuti ulaganje darstvu. Jaz između našeg trenutačnog truda i
u takve projekte? stvarnosti gdje trebamo biti jest velik. Može li se
- Kako bi se potaknulo ulaganje u takve Europa dovoljno brzo suočiti s izazovima klimat-
projeke, javne financije imaju odgovor- skih promjena?
nost istražiti rizike i potaknuti investi- - Europska komisija nedavno je predstavila stra-
tore iz privatnog sektora za upravljanje tešku viziju za prosperitetno, moderno, konku-
rizicima povezanih s njima. Učinkoviti rentno i klimatsko neutralno gospodarstvo EU
poslovni modeli koji uspijevaju spojiti 2050. godine. To je ambiciozna vizija. U skladu
javne i privatne financije te zadovoljiti je s ciljevima Pariškog sporazuma koji osigura-
zahtjeve više uključenih dionika očaj- vaju održivi rast i zapošljavanje te poboljšavaju
nički su potrebni. To može uključivati ​​ kvalitetu života svih građana Europske unije.
nacionalne banke, dobrotvorne financi- Razdoblje do 2020. godine poklapa se i sa sed-
jere, lokalne udruge ili, recimo, crowd- mogodišnjim financijskim okvirom 2021. - 2027.
funding kampanje. Stvaranje platforme i već postoje pozitivni znakovi. Tako je 35 posto
za takvu kooperaciju investicijskih europskog proračuna usmjereno na inovacije da
rješenja moglo bi potaknuti više održi- bi se pomoglo u ispunjavanju europskih obveza
vih investicija diljem Europe, uzima- prema Pariškom sporazumu. To daje pozitivan
jući u obzir da će različite regije imati kontekst akcijama diljem Europe, ali mora biti
drukčije institucionalne sposobnosti za preneseno i u svaku zemlju članicu, regionalnu
apsorpciju financijskih sredstava. To te lokalnu politiku. Potrebna je odlučna akcija na
će biti presudno za razumijevanje kako razini EU, pri čemu su jedni od ključnih dionika
stvoriti poticajno okruženje, jače institu- regije i gradovi. Da bi se postigla brzina dekar-
cionalne kapacitete, vještine na tržištu bonizacije, koja je sada potrebna, pristup EU
rada te regulatorne okvire, kao i pružiti ne može se temeljiti na strategiji unapređenja
financijskom sektoru bolje alate za ‘korak-po-korak’, nego mora pomoći potaknuti
procjenu rizika povezanih s klimatskim sustavnu promjenu za dekarbonizaciju, kako bi
promjenama te ulaganje u inovacije, se imobiliziralo sadašnje okruženje te ubrzale
sposobne za stvaranje ekonomski održi- inovacije i transformacija.
ve transformacije. Poduzetnici su važan
dio rješenja jer s njima dolaze inovacije,
a one su ključne za suočavanje s klimatskim izazovima i pronalaženje
rješenja. Da bismo olakšali tranziciju, trebamo uključiti što više sekto-
ra, moramo provesti sustavni inovacijski pristup.
INOVATIVNA RJEŠENJA EKONOMIČNO
UPRAVLJANJE VODOVODNIM SUSTAVIMA U ITALIJI

Acqua Novara godišnje


uštedi 6 milijuna kubika
vode i 20% energije
Implementirana su rješenja koja omogućavaju kreiranje
automatskih izvješća i važnih poslovnih podataka
piše Berislav Korpar, direktor prodaje u Schneider Electricu

A
cqua Novara.VCO je talijanska kompanija za uprav-
ljanje vodama, organizirana u 14 operativnih sjedišta
koja upravljaju integriranim vodoopskrbnim uslugama
u 139 općina, na području od 3600 km2 na kojemu živi
450.000 ljudi.
Godišnje se na tom području potroši oko 38 milijuna
m3 vode. Samo jedan posto potrošnje odlazi na doma-
ćinstva, 50% otpada na poljoprivredu, a 49% na industrijske namjene i
proizvodnju energije.
Vodoopskrbna mreža sastoji se od više od 4000 kilometara cijevi, 833
izvora, 191 postrojenja, 568 tankova i 97 crpnih stanica. U toj se kom-
paniji, dakle, pokazala potreba za optimizacijom potrošnje energije,
smanjivanjem gubitaka, centralizacijom različitih postrojenja, izgra-
đenih tijekom godina, s različitim tehnologijama te za pouzdanim
podacima. Stoga je tvrtka Schneider Electric implementirala svoja
rješenja, koja su omogućila kontrolu istjecanja u sektorima i distribu-
cijskim mrežama te kreiranje automatskih izvješća i važnih poslovnih
podataka. Zahvaljujući tome, omogućeno je smanjenje potrošnje ener-
gije od 20-ak% te ušteda od šest milijuna m3 vode godišnje.
U vodovodnoj industriji trend je implementacija izuzetno naprednih
sustava. Paralelno, nastojanja idu u smjeru servisno orijentiranih su-
stava koji su prilagođeni za rukovanje raspoloživim operaterima. Riječ
je o sustavima koji uz kompleksnost posjeduju i mogućnosti brzog i
jednostavnog održavanja. Kod novih projekata ključno je pažljivo i
kvalitetno odmjeriti ulaganje u CAPEX jer to može omogućiti znatno
veće uštede u vođenju. Naime, sve ono što se “uštedi” u CAPEX-u,
najčešće se pokaže i do četverostruko skupljim kroz izvantroškovničke
radove, a kroz životni vijek generira izuzetno visoke troškove. Ako se
sustav osmisli na pravi način, osoblju se pruža dobar uvid u sve ele-
mente procesa: od onih važnih za vođenje, do informacija o potrošnji
energenata.
Primjerice, optimiziranjem tlakova u distributivnim sustavima pitke
vode, smanjuju se opterećenja na samu infrastrukturu, čime se produ-
ljuje životni vijek sustava, smanjuju se gubici uzrokovani istjecanjem
vode iz sustava, smanjuje se potrošnja električne energije, ali i ulaga-
nja u popravke.
Implementacija tzv. Smart grid aplikacija koje omogućuju simulira-
nje procesa, znatno olakšava proces planiranja projekata. Ako imamo
sustav koji omogućava detekciju istjecanja vode, onda se na temelju
stvarne kvantifikacije definiraju prioritetni dijelovi mreže gdje se
investicija u obnovu najviše isplati. Drugim riječima, na taj se način
omogućuje jednostavno prikupljanje informacija koje se na prilagođen
način prikazuju operateru.
One mu omogućavaju učinkovito upravljanje sustavom, i to ne samo
u odnosu na vođenje procesa, već i na upravljanje energentima. A to,
pak, omogućuje praćenje potrošnje i detekciju prekomjerne potrošnje,
odnosno omogućuje pokretanje određenih projekata optimizacije koji
će rezultirati smanjenjem potrošnje električne energije. Upotreba

Kod novih projekata ključno je pažljivo i kvalitetno


odmjeriti ulaganje u CAPEX jer to omogućuje veće
uštede u vođenju
Asset management sustava omogućuje analizu procesa u cilju otkriva-
nja anomalija koje utječu na povećano trošenje svih energenata, ali i
drugih resursa potrebnih za pravilno odvijanje procesa, poput raznih
kemikalija i slično. Informacije su dostupne preko tableta, uključuju-
ći i virtualnu stvarnost, a to
omogućuje brzo otkrivanje
mjesta kvara te jednostavno i
učinkovito otklanjanje njego-
va uzroka, uz brzo dostupne
procedure i upute. Sve to
osoblju koje održava sustav
omogućava brzo i učinkovito
djelovanje, neovisno o tome
radi li se o iskusnim osobama
ili o novim zaposlenicima koji
još ne poznaju sve procese
jer se uz detaljne upute kvar
može otkloniti na siguran na-
čin. Ova tehnologija omoguća-
va standardiziranje postupka
otklanjanja kvarova i smanjuje
opasnost za djelatnike.
ZAŠTITA OKOLIŠA INA MEĐU NAJBOLJIMA PO
ODRŽIVOM RAZVOJU

Program potpore eko


projektima i udrugama
ušao u šestu godinu
U pet godina sufinancirano je više od 80 projekata s
više od 1,7 milijuna kuna, sudjelovalo je 2300 INA-inih
volontera, posađeno je 6300 sadnica drveća i cvijeća te je
zazelenjen prostor od 30.000 četvornih metara

U
ređene su zelene staze, obnovljena odmorišta i dječja
igrališta, očišćene livade, šume, podmorja, priobalje,
jezera i rijeke, obnovljena prihvatilišta za životinje... Ili,
u brojkama, više od 80 projekta sufinanciranih s uku-
pnim iznosom većim od 1,7 milijuna kuna, 2300 Ininih
volontera, 6300 sadnica drveća, cvijeća i raslinja te
zazelenjen prostor od gotovo 30.000 četvornih metara.
To je, suma sumarum, rezultat petogodišnje provedbe Inina programa
Zeleni pojas.
U sklopu tog programa tvrtka jednom godišnje, uoči Dana planeta
Zemlje, objavljuje natječaj za sufinanciranje ekoloških projekata poput
pošumljavanja, uređenja zelenih površina, edukacije o ekologiji te dru-
ge slične aktivnost, s ciljem podizanja svijesti o važnost zaštite okoliša.
uz bok najvećima Šesta godina provedbe tog programa već je počela
- prijave za Zeleni pojas 2019. traju do 31. svibnja, a svoje projekte iz
područja zaštite okoliša i prirode mogu prijaviti organizacije civilnog
društva, obrazovne ustanove, dobro-
voljna vatrogasna društva te parkovi
prirode. Kroz natječaj je moguće ostva- Nautičari, volonteri
riti sufinanciranje ekološkog projekta u
maksimalnom iznosu do 30.000 kuna,
i učenici prikupljaju
a odluku o odabiru projekata u sklopu plastiku, limenke...
Zelenog pojasa 2019. donijet će stručna
komisija. I, kao i prošlih godina, jedan Na predstavljanju ovogodišnjeg natječaja dodi-
projekt će odabrati Inini fanovi na Face- jeljena je nagrada projektu “Plava vreća 2018.”
booku. Udruge Obala naših unuka, koji je realiziran
Inače, program Zeleni pojas je kao pri- prošle godine te ocijenjen kao najbolje realizira-
mjer dobre prakse uvršten u Globalno ni projekt u natječaju Zeleni pojas 2017.
izvješće o održivom razvoju za 2018. “Projekt Plava vreća usko je usmjeren na jedan
godinu i prepoznat je kao program koji problem: naplavno smeće na obali Jadrana, ali
direktno pridonosi očuvanju života na široko povezuje mnoge sudionike. U njega su
Zemlji, jednom od 17 globalnih ciljeva uključeni nautičari, učenici, korporativni volon-
održivog razvoja Ujedinjenih naroda. teri, ljudi dobre volje i ekološki osviješteni. Za
Zeleni pojas tako se našao u izabranom uspjeh takvog projekta nužni su sponzori, a kroz
društvu 80-ak najuspješnijih svjetskih Zeleni pojas dobili smo snažan poticaj. Zahvalju-
primjera održivog razvoja iz korporativ- jući Ininoj maloprodajnoj mreži za Plavu vreću
nog svijeta te uz bok najvećih svjetskih se čulo cijelim Jadranom”, istaknuo je Vlatko
kompanija poput Googlea. Ignatoski, predsjednik Udruge Obala naših unu-
Nagrade Osim toga, INA je nedavno na- ka.
građena nacionalnom nagradom “Green Njihov ekološko-turistički projekt nastao je u
Frog Award”, za najbolje izvješće o odr- želji da hrvatska obala i plaže budu što čistiji
živosti u Hrvatskoj za Godišnje izvješće i uredniji, stoga sakupljaju plastiku, limenke,
grupacije za 2017. godinu. Ovo je treća konope, mreže, staklenke, cipele, odjeću, drvene
nagrada “Green Frog” koju je kompani- predmete - sav otpad koji je more izbacilo na
ja primila. Naime, 2015. godine INA je obalu. Cilj je, kako ističe na stranicama projekta,
nagrađena Deloitteovom nagradom za da svaki nautičar tijekom sezone sakupi barem
najbolje izvješće o održivosti za 2014., jednu vreću naplavina koje je more izbacilo na
a izvješće je, osim ove nagrade, dobilo obalu. Kada bi taj cilj bio ostvaren, poručuju,
i posebno priznanje na srednjoeurop- silne akcije i golema sredstva da obala (p)ostane
skom nivou. Za Godišnje izvješće 2015. čista ne bi više bili potrebni.
godine INA je primila još jedno posebno
priznanje za zrelost u pogledu točnosti i
važnosti prezentiranog sadržaja i istica-
nje u odnosu na druga izvješća. U tom izvješću prikazana je važnost
u lancu opskrbe te napredak u izvještavanju, osobito u području opi-
sa podataka koji su transparentno prikazani. Godišnje izvješće INA
Grupe za 2016. godinu također je dobilo nagradu “Green Frog” kao
najbolje izvješće o održivosti u Hrvatskoj. Kako je istaknula direktorica
Održivog razvoja i zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša u Ini Angelika
Brnada, ova nagrada im daje vjetar u leđa da nastave s integracijom
održivosti u sve poslovne procese.
IZAZOVI E-MOBILNOST I ENERGETSKA
UČINKOVITOST ZADAT ĆE NAJVEĆI UDARAC

Jesu li klimatske
promjene kraj ili novi
početak naftnih tvrtki?
Da bi prebrodile energetsku tranziciju, kompanije
trebaju digitalizirati procese, konsolidirati portfelj
ugljikovodika, ulagati u petrokemiju...

U
zadnjem desetljeću mjerenja prosječne temperature
nepobitno dokazuju da se temperatura u vrijeme indu-
strijalizacije podigla za prosječnih 1,5 Celzijevih stup-
njeva. Mi koji živimo u pojasu umjerene klime nismo
osjetili drastične posljedice klimatskih promjena.
No, na vijestima pratimo kako tajfuni pustoše naselja,
piše Tomislav Čorak
kako se tope ledenjaci i čitamo natpise kako će otočne principal u Boston
države Pacifika nestati pod morem. Najveći zagađivači atmosfere su Consulting Group (BCG)
tzv. konvencionalna energetska poduzeća koja na sve moguće načine
pokušavaju smanjiti emisiju CO2. Tako se većina proizvođača elek-
trične energije u potpunosti okrenula od ugljena kao primarnog izvora
energije jer najviše pridonosi zagađenju atmosfere s CO2. Tom su
odlukom preko noći investicije u termoelektrane u Europi stavljene
pod znak upitnika. Zamjenu za ugljen danas tražimo u obnovljivim
izvorima, ali i u plinu, što isprva izgleda da ide na ruku naftnim tvrt-
kama. Dodatno, zna se da su ugljikovodici osnova kemijske industrije,
za koje nema zamjene. Teško je naći jedan proizvod koje nema u sebi
ili na sebi nešto što nije povezano s kemijskom industrijom tj. naftom
ili plinom. Dakle, na prvi pogled izgleda da je naftna industrija sigurna
do daljnjeg. No, prvi dojam vara i naftne tvrtke se itekako pripremaju
na promjene koje će nova niskougljična budućnost donijeti za 10, 20 ili
30 godina.
rafinerijska marža S obzirom na to da živimo u Europi i uživamo umje-
renu klimu, potrebno je objasniti zašto i kako naftna poduzeća u Euro-
pi, a prije svega kod nas u regiji, moraju planirati svoju niskougljičnu
budućnost već danas. Europske naftne tvrtke predvođene su velikim
zapadnim igračima kao što su npr. Shell, BP, Total, Eni, Statoil, Repsol.
S druge strane svijeta, nalaze se ruski igrači poput Gazpromnefta, Lu-
koila i Rosnefta, a između istoka i zapada, srednje veliki igrači poput
MOL Grupe, PKN Orlena i OMV-a. Što je tvrtka veća, to je veći utjecaj
energetske tranzicije na njeno poslovanje, ali i veće mogućnosti za
uspješno preživljavanje tranzicije. Najveći udarac naftnoj industriju
u Europi dolazi iz elektromobilnosti i veće energetske učinkovitosti.
Ako se uzme u obzir da je većina naftnih tvrtki proizvodila naftne
derivate za pogonsko gorivo, one već danas moraju smišljati strategije
za nadomjesne proizvode. Naime, ostvari li se ambiciozan europski
scenarij u kojem će do 2035. približno 60% flote osobnih vozila biti na
električni pogon, to će posljedično smanjiti približno 20% volumena
tradicionalnih rafinerijskih proizvoda, rafinerijska marža može pasti
i za 50%. To znači da će 20-30% rafinerijskih kapaciteta u Europi biti
ili ugašeno ili će im se promijeniti namjena. Rizik za igrače iz srednje Bude li do 2035. oko
i istočne Europe je tim veći jer nemaju puno manevarskog prostora - 60 posto osobnih
automobila na
nemaju globalne operacije. Imaju samo nekoliko rafinerija u portfelju, električni pogon,
a dodatan im je izazov održavanje proizvodnje ugljikovodika jer nema- ugasit će se 20-30
ju očitih prilika za povećanje rezervi. posto rafinerijskih
Da bi prebrodile energetsku tranziciju i aktivno upravljale svojom kapaciteta
budućnosti, naftne tvrtke trebaju bez čekanja raditi na četiri područ-
ja: povećavati operativnu učinkovitost korištenjem novih digitalnih
tehnologija, konsolidirati svoj portfelj ugljikovodika, razvijati petroke-
mijska postrojenja i ulagati u nove izvore energije i elektromobilnost.
Prvo je područje operativne učinkovitosti koje se odmah, bez odlaga-
nja treba početi raditi. Naftne se tvrtke moraju reorganizirati na način
da troše manje energije za svoje potrebe, da ubrzaju procese i postanu
fleksibilnije na promjene u potražnji. Srećom, nalazimo se na pragu
nove tehnološke revolucije gdje se brojna digitalna rješenja mogu
koristiti upravo za povećanje operativne učinkovitosti. Tu se radi o rje-
šenjima koja inkrementalno povećavaju proizvodnju ili preradu nafte,
rješenjima koja smanjuju gubitke i rješenjima koja automatiziraju pro-
cese i ubrzavaju donošenje odluka primjenom umjetne inteligencije,
big data analitike, mobilnih rješenja i tzv. tehnoloških platformi (slič-
no poput Ubera). No, prilikom odabira tzv. digitalnih projekata treba
biti oprezan. Takvi projekti vrlo lako angažiraju veliki broj ljudi i vrlo

PROCJENA UKUPNIH INVESTICIJA NAFTNIH TVRTKI U OBNOVLJIVE IZVORE ENERGIJE


CAPEX 3,1% 5,9% 3,3% n. a. n. a. 4,0% 7,7% 5,2% 3,2%
procijenjeno
ulaganje u nove konvencionalni nekonvencionalni
energije 30 duboke vode downstream
25,3
23,5 LNG nove energije

20 18,4
16,1 15,0
u milijardama

11,0
dolara

20 7,5
4,9

0 3,9 mlrd. $

Izvor: Rystad Energy


lako naiđu na prepreke u organizaciji ako ne pokažu vrijednost u poslo-
vanju. Pravilan smjer pri izboru digitalnih projekata je primarno u sa-
gledavanju vrijednosti koji će takav projekt donijeti. Moguće da tvrtka
troši previše energije u preradi ili se vizualizacijom ključnih podataka
brže donose odluke ili se uz pomoć naprednih analitičkih alata i umjet-
ne inteligencije mogu raditi točniji modeli za predviđanje proizvodnje
nafte. Svaki od tih projekata mora imati poslovnu primjenu iza koje se
stvara vrijednost koja opravdava investiciju. Dodatno, pri uspješnim
programima digitalizacije treba uskladiti razvoj poslovnih aplikacija s
postojećim IT-jem te biti spreman na novi način rada. Drugo područje
koje naftne tvrtke rade je konsolidacija rezervi ugljikovodika. Izlazak
iz neprofitabilnih polja i polja s padajućom proizvodnjom smatra se
ključnim kako bi se očuvala dugoročna profitabilnost tvrtke. Koliko
god se ovo područje činilo logičnim, ono je ipak rezervirano za najveće
naftne igrače. Većina tvrtki
planiranje investicija Mali igrači poput regionalnih naftnih tvrtki proizvodila je naftne
imaju vrlo ograničen opseg djelovanja zato što imaju padajuće rezerve derivate, stoga
ugljikovodika bez jasnog i jednostavnog puta da ih nadomjeste. Treće još danas moraju
smišljati strategiju za
je područje investiranje u petrokemijska postrojenja koja se sa svojim nadomjesne
procesima nastavljaju na rafinerijske procese. Važno je naglasiti da se proizvode
investicije u nova petrokemijska postrojenja mjere u stotinama, ako
ne i milijardama eura. Glavni izazov pri planiranju takvih investicija je
u snimci stanja na tržištu i pronalaženju one niše koja može osigurati
plasman novog proizvoda na tržište uz dobru profitabilnost. Klasič-
na strategija u kojoj se sagledavaju potrebe industrije u okruženju za
kemijskim proizvodima, dostupnost sirovina i sama konfiguracija
procesa je nešto na što treba obratiti pozornost. Pogotovo u situaciji
ako je industrija u regiji u stagnaciji i nema očite potrebe za novim
proizvodima. Četvrto područje je vezano uz investicije u nove načine
proizvodnje energije i u elektromobilnost.
jasan smjer S obzirom na to da idemo prema niskougljičnoj budućno-
sti, gotovo da nema naftne tvrtke koja ne razvija portfelj obnovljivih
izvora i ulazi u područje elektromobilnosti. Primjera diverzifikacije na
taj način je nebrojeno, od Statoila koji ulaže u offshore vjetroelektrane,
Shella koji ulaže u obnovljive izvore i kupuje šume, MOL gradi solarne
elektrane itd. Ključni faktor ulaganja u nove izvore energije jest da se
ove aktivnosti promatraju odvojeno, izvan klasičnog poslovnog mode-
la naftne tvrtke.
Naime, naftne su tvrtke navikle imati dvoznamenkaste stope povrata
na ulaganjima u proizvodnju i preradu nafte. Kod obnovljivih izvora,
bez feed in tarifa, te su stope jednoznamenkaste i zato se treba naučiti
snalaziti u novim propisima i upravljati očekivanjima svojih kupaca,
ali i investitora. Kod elektromobilnosti je izazov još i veći jer su tre-
nutačno povrati jako dugi, ali srećom europske naftne tvrtke mogu
značajno računati na financiranje EU. Naravno, kao i u drugim situaci-
jama velikih promjena, ne vrijedi jedan recept za sve situacije. Četiri
spomenuta područja daju naftnim tvrtkama dovoljno jasan smjer da
naprave vlastiti plan puta za prolazak kroz energetsku tranziciju na
održiv način.
ZELEN ELEKTRIČNA ENERGIJA IZ OBNOVLJIVIH
IZVORA

Novih milijun kuna za


energetsku obnovu
dječjih škola i vrtića
Javni poziv s uvjetima prijave objavljen je na HEP-ovoj
web stranici zelen.hep.hr, a otvoren je do 24. lipnja

H
EP Opskrba i Hrvatska elektroprivreda raspisali su
novi javni poziv za dodjelu sredstava na ime nakna-
de za proizvod ZelEn, ukupne vrijednosti od milijun
kuna, što je kupovinom zelene električne energije u
2018. omogućilo više od 130 tvrtki, kupaca proizvoda
ZelEn.
Hep Opskrba je, uzgred, prva na tržištu električne
energije u Hrvatskoj ponudila taj jedinstveni proizvod - ZelEn, a riječ
je o zelena energija dobivenoj isključivo iz obnovljivih izvora. Proizvod
je namijenjeno isključivo kupcima HEP Opskrbe koji su se u svom
poslovanju odlučili za društveno odgovorno poslovanje, brigu o okoli-
šu i korištenju energije iz obnovljivih izvora. Da je električna energija
koju koriste kupci ZelEna dobivena isključivo iz obnovljivih izvora,
jamči Hrvatski operator tržišta energije koji vodi nacionalni registar
jamstava podrijetla električne energije. U Registru se trenutno nalazi
14 hidroelektrana HEP Proizvodnje.
poseban fond Cijena ZelEna je oko 1,5 kuna za megavatsat. Primjerice,
tvrtka koja ima godišnju potrošnju od milijuna kilovatsati, za zelenu
energiju će izdvojiti 1497 kuna više godišnje ili oko 125 kuna mjesečno.
Sredstva prikupljena u posebni fond koriste se namjenski za projekte
energetske učinkovitosti i izgradnju obnovljivih izvora energije inte- ZELEN
griranih u građevine. Ciljevi izvedbe takvih projekata su smanjenje U BROJKAMA
emisija stakleničkih plinova uvođenjem “zelenih” tehnologija, dopri-
nos povećanju kvalitete života te doprinos ispunjenju obveza HEP-a
sukladno EU direktivi o energetskoj učinkovitosti. Osim što je HEP od-
lučio reinvestirati prikupljena sredstva u projekte važne za ispunjene
9
izvedenih projekata
nacionalnih energetsko-klimatskih ciljeva, društveno koristan aspekt ukupne vrijednosti 2,4
osnažen je odlukom da će korisnici doniranih projekata biti isključivo milijuna kuna
registrirane institucije ili ustanove javnog sektora koje obavljaju dje-
latnosti odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, sporta,
tjelesne kulture, tehničke kulture, skrbi o djeci, zdravstva, socijalne
skrbi i skrbi o invalidima. Izvedene mjere energetske učinkovitosti,
240
tisuća kWh smanjena je
uz povećanje udobnosti za korisnike i djelatnike ustanova, dovode do potrošnja energije
značajnih ušteda u potrošnji energenata te time smanjenja režijskih
troškova, a ujedno i ugljičnog otiska tih ustanova.
donirani projekti Odabirom tih proizvoda i usluga korisnici nagrađuju
usmjerenost kupaca ZelEna prema održivosti korištenja energije i
68
tona godišnje ušteda je
ukupnog poslovanja. Prvi donirani projekt energetske učinkovitosti CO2
izveden je krajem 2016. godine u riječkoj podružnici Dječjeg doma
Ivana Brlić Mažuranić iz Lovrana. U sklopu drugog ciklusa, 2017. go-
dine, izvedeno je pet novih projekata i to u Dječjem vrtiću Dugo Selo
u Lukarišću, Osnovnoj školi Frana Krsta Frankopana, Dječjem vrtiću
Sveti Ante - Prugovo pored Klisa, Katoličkoj osnovnoj školi i Katoličkoj
gimnaziji s prvom javnosti iz Požege te u Dječjem vrtiću Cvrčak iz
Solina. U sklopu trećeg ciklusa 2018. godine obnovljeni su objekti Dječ-
jeg vrtića Morski konjić u Slatinama, Obiteljskog centra u Požegi te
Dječjeg vrtića u Osijeku. Izvedbu svih projekata organizirao je i nadzi-
rao HEP ESCO.
REALNOST SADAŠNJOST I BUDUĆNOST KLIMATSKI
NEUTRALNOG PROMETA OVISI O SINERGIJI SA
ZELENIM IZVORIMA ENERGIJE

Elektromobilnost i
obnovljivi izvori: više
nije pitanje da ili ne,
nego - kako
Ako želimo postići cilj i smanjiti štetne emisije od 60
posto do 2050. godine, 85 posto urbane i međugradske
putničke aktivnosti treba elektrificirati

M
ožemo li zamisliti promjenu paradigme u Hrvat-
skoj i jednu novu Hrvatsku 2050. u kojoj ćemo
voziti 85 posto vozila na obnovljive izvore energije,
a 75 posto na električni pogon? Možemo li zamisliti
da ćemo 2050. imati skoro potpuno elektrificirani
gradski i međugradski promet? I to do 85 posto ako piše
želimo postići cilj smanjenja emisije stakleničkih Igor Grozdanić
plinova od 60 posto do 2050.? Sve to kako bismo postigli klimatski neu- energetičar i energetski
tralnu Europu prema procjenama Svjetskog energetskog foruma. ekonomist, HGK
Možemo li zamisliti da će većina brodova i plovila na Jadranu i našim
rijekama umjesto dizela kao goriva koristiti električnu energiju ili ob-
novljivu zelenu energiju? Možemo li zamisliti da će sve kraće brodske
linije biti elektrificirane kao što je to danas slučaj u nacionalnom parku
Mljet?
Krajnje je vrijeme da počnemo bolje promišljati kako će izgledati
budućnost 2030. ili 2050. godine. I za jedan i za drugi vremenski okvir
već su definirani različiti razvojni okviri, bilo globalni u obliku 17
ciljeva održivog razvoja, bilo EU u obliku klimatske neutralne Europe.
Pitanje svih pitanja uvijek je kako ćemo ostvariti željenu budućnost.
Što moramo poduzeti ili mijenjati već sada kako bismo došli do željene
budućnosti, svjesni da su klimatske promjene civilizacijski i egzisten-
cijalni problem.
udruživanje Primjerice, što se već sada poduzima i poduzima li se
dovoljno u razvoju akumulatorskih baterija za potrebe razvoja elektro-
mobilnosti i općenito pohrane energije? Najave europske strukovne
grupe KIC InnoEnergy su da se upravo u ovom segmentu gospodar-
stva očekuje značajan porast kapaciteta koji će rezultirati gospodar-
skim rastom u području elektroničke, kemijske i metaloprerađivačke
industrije izravno, a indirektno će utjecati i na druge sektore. Prema
procjeni konzultantske tvrtke Delloite, ovo tržište će do 2028. biti
vrijedno preko 30 milijardi eura. Predviđa se da će litij-ionske baterije
i dalje imati najveći udio na tržištu električnih akumulatora i rasti po
godišnjoj stopi između 8,5 i 9,4% tijekom predviđenog razdoblja. Za
usporedbu, veličina kombiniranog tržišta svih ostalih tipova baterija
dostići će više od 10 milijardi eura 2027. na tržištu električnih akumu-
latora.
EU je odlučila stvoriti paneuropski i međusektorski ekosustav baterija
kako bi postala brzi sljedbenik u razvoju tehnologije baterija. Stoga su
pokrenute i odgovarajuće inicijative koje se temelje na zajedničkom
pristupu kroz udruživanje u strukovne asocijacije. Time se razvoj,
istraživanje, proizvodnja i konačno, izlazak na tržište, čine učinkoviti-
jim. Europsko inovacijsko vijeće je 2018. za razvoj i istraživanje u po-
dručju baterija za električna vozila predvidjelo nagradu od 10 milijuna
eura za projekt baterije koja će električnim vozilima osigurati pokret-
ljivost usporedivu s pogonom na fosilna goriva. Europa prolazi kroz
dinamične procese u kojima švedski Northvolt podiže veliki proizvod-
ni pogon u Poljskoj vrijedan pola milijarde eura i jedini je veliki europ-
ski proizvođač, a Francuska i Njemačka zajednički pokreću inicijativu
na istraživanju i razvoju akumulatora za električna vozila uz ulaganje
između 5 i 6 milijardi eura.
pitanje razvoja A kako ti procesi izgledaju u Hrvatskoj? Prošli tjedan u
organizaciji HGK organiziran je skup “Akumulatorske baterije - nove
poslovne prilike”, gdje je predstavljena hrvatska inicijativa za osvaja-

ELEKTROMOBILNOST: NORVEŠKA NA VRHU


49,14%
Izvor: ACEA, CAAM, InsideEVs, KAIDA

NORVEŠKA
ISLAND 19,14%
ŠVEDSKA 8,01%
NIZOZEMSKA 6,69% TRI NAJVEĆA TRŽIŠTA PO UKUPNOJ PRODAJI
FINSKA 4,74% DRŽAVE ELEKTRIČNIH VOZILA U 2018. GODINI
S NAJVEĆIM
KINA 4,44% UDJELOM PRODANIH KINA 1,053.000
PORTUGAL 3,44% OSOBNIH ELEKTRIČNIH
ŠVICARSKA 3,18% VOZILA U 2018.
GODINI SAD 361.000
AUSTRIJA 2,54%
V. BRITANIJA 2,53% NORVEŠKA 73.000
BELGIJA 2,43%
KANADA 2,22%
DANSKA 2,14%
FRANCUSKA 2,10%
SAD 2,09%
J. KOREJA 2,05%
NJEMAČKA 1,97%
IRSKA 1,57%
nje tržišta akumulatora. Skup je otvorio mnoga pitanja, ali i prezen-
tirao uvid u nove perspektive kako Hrvatska može sudjelovati u tim
procesima. Saznali smo da se u EU otvara 10 do 12 velikih proizvodnih
pogona za proizvodnju baterija tzv. gigafactoryja. Najavljeno je otvara-
nje novih 60 elektro punionica u Gradu Zagrebu. Grad Zagreb zalaže
se za elektrifikaciju i povezivanje u EU asocijacije kao što je Europe
Battery Alliance i povlačenje sredstava iz EU fondova. Švedski Northvolt
Saznali smo da bismo trebali pronaći svoje mjesto u malim nišama i podiže proizvodni
pogon u Poljskoj
serijama, postati dio svjetskih platformi i organizacija. U udruženju vrijedan pola milijarde
“Europe Battery Alliance” je više od 300 različitih europskih dionika. eura, a Francuska i
U Institutu Ruđer Bošković već se provode analize i istraživanja mno- Njemačka pokreću
gobrojnih materijala za baterije. Dr. sc. Mile Ivanda i Matea Vrdoljak inicijativu za razvoj
istražuju novu generaciju anoda za primjenu u litij-ionskim bateri- akumulatora za
električna vozila, uz
jama. Takve baterije bi mogle dulje pogoniti električne automobile, i ulaganje između pet i
baterije u pametnim telefonima bi mogle trajati dulje, a samo punjenje šest milijardi eura
može biti znatno brže. Naime, silicijska anoda može biti ekonomski
isplativa jer je elektrodu moguće pripraviti iz silicijskog praha koji
nastaje kao otpad, a u najvećoj mjeri je neiskorišten. I na Fakultetu ke-
mijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu pod vodstvom profesora
Zorana Mandića u tijeku su istraživanja za baterije i posebno za super-
kondenzatore, čija je primjena također u e-mobilnosti.
Znači prema svemu, u Hrvatskoj postoji znanje i postoji ljudski poten-
cijal. Njih treba organizirati i usmjeriti prema europskim asocijacija-
ma i investitorima. Osim pitanja razvoja, drugo važno pitanje u elek-
tromobilnosti je što se poduzima po pitanju regulative i uspostavljanja
bolje i kvalitetnije infrastrukture. Automobil je samo dio priče, radi se
o promjeni paradigme društva i svijeta u cjelini.
Više nije pitanje da ili ne e-mobilnost, nego kako. Povećanje udjela
obnovljivih izvora u primarnoj proizvodnji će biti izazov, no upravo
električna vozila mogu biti spona između dva velika, a za sada relativ-
no odvojena sustava, elektroenergetskog i prometnog.
Glavne su prepreke bržem širenju koncepta e-mobilnosti nepozna-
vanje tehnologija, kao i mogućnosti njihove optimalne integracije u

UDIO OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE U PROMETU


14,0 13,2

12,0
10,3
10,0
8,1
8,0
6,4
6,0 5,0
3,9
4,0 3,1
2,4 u%
1,5 1,9
2,0 1,2

0
2020. 2021. 2022. 2023. 2024. 2025. 2026. 2027. 2028. 2029. 2030.
energetsko-prometni sustav. Ako će se e-mobilnost prepoznati kao
platforma za transformaciju postojeće svakodnevice u svijet novih
prilika, s višestrukim beneficijima za građane, ali i za cjelokupno
gospodarstvo, određenim paketom mjera bi se moglo ubrzati stvaranje
novih vrijednosti na domaćem tržištu. Trenutni regulatorni okvir u
Hrvatskoj ne prepoznaje položaj e-punionice, kao ni njezinu ulogu,
značaj ili ograničenja koje bi ona kao aktivni sudionik elektroenerget-
skog sustava, morala ili mogla imati. Postojeći tarifni sustav ne omogu-
ćava razvoj poslovnih modela i komercijalizaciju.
Jedan od mogućih načina za ubrzanu elektrifikaciju je da opskrbljivači
naftnih derivata na svojim benzinskim postajama (posebno u većim
gradovima s okolicom, primjer Zagreba, Splita i Rijeke, kao i na auto-
cestama) imaju e-punjače kao dio paketa energetske učinkovitosti, kao
što je to slučaj u Italiji, Njemačkoj i Francuskoj. U ovim zemljama je to
ubrzalo proces energetske tranzicije i e-mobilnosti.
Prema integriranom energetskom i klimatskom planu u Hrvatskoj je
manje od 0,2% vozila koja koriste obnovljive izvore u prometu. S druge
strane svijet danas broji šest milijuna električnih vozila prema pro-
cjeni Međunarodne agencije za obnovljive izvore energije, a do 2030.
njihov će broj porasti na 50 milijuna. E-infrastruktura je u stalnom
porastu i kreće se od pojedine zemlje do regije, ali to su sve porasti iz
godine u godinu od 5 pa do 15% (prema međunarodnim energetskim
agencijama). Kod nas su procjene da bi se ovaj udio od manje od 0,2 %
vozila na OIE u 2019. povećao na 13,2 posto u 2030., samo je pitanje na
koji način i koliko je to realno.
prilika za razvoj Na kraju krajeva, elektromobilnost ne valja promatra-
ti zasebno, već kroz izrazito snažnu sinergiju s obnovljivim izvorima
energije. Elektromobilnost treba rješavati kroz isključivo korištenje
obnovljivih izvora energije za punjenje akumulatora ili pogon vozila.
Sustav može biti uređen kroz izravno povezivanje izvora s punionica-
ma ili korištenjem postojećih administrativnih sustava, npr. certifika-
ta o porijeklu energije.
Ako želimo postići cilj smanjenja emisije stakleničkih plinova od
60 posto do 2050., do tada 85 posto urbane i međugradske putničke
aktivnosti treba biti potpuno elektrificirano. E-mobilnost treba staviti
u kontekst energetske tranzicije, a energetsku tranziciju treba shvatiti
kao priliku za razvoj potencijala u gospodarstvu Hrvatske.
KOMENTAR DAVOR MATIĆ
DIREKTOR U ENERGETSKOJ AKADEMIJI

Prirodni plin u prometu


bitan je energent za
zaštitu okoliša
Hrvatska bi mogla slijediti primjer razvijenih zemalja
i potaknuti uporabu energenta koji može doprinijeti
ekološkim, zdravstvenim i gospodarskim benefitima

U
z popularni autoplin (propan-butan) u prometu se
koristi i prirodni plin (metan) koji se u spremnicima
vozila nalazi u stlačenom stanju (engl. CNG - Com-
pressed Natural Gas) te u posljednje vrijeme (u teškim
vozilima) i u ukapljenom stanju (engl. LNG - Liquefied
Natural Gas).
Odgovor na pitanje zašto prirodni plin, nalazi se u mo-
gućnosti smanjenja emisija štetnih plinova u svim vrstama prijevoza
uz već dostupnu tehnologiju. Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je-
dan veliki brod za prijevoz kontejnera (koji koristi gorivo s 3% sumpo-
ra) proizvodi dnevno jednaku emisiju sumpornih oksida (SOx, uzroč-
nika kiselih kiša) kao 50 milijuna automobila na dizelsko gorivo, a
jedan srednji do veliki brod s gorivom sa 3,5% sumpora koji radi sa 70%
snage jednaku količinu krutih čestica tijekom jednog dana kao pola
milijuna kamiona. Pojedine zemlje proglasile su svoje teritorijalne
vode područjem pod nadzorom emisije sumpornih oksida u kojima su
sva plovila obavezna koristiti gorivo s niskim sadržajem sumpora (do
0,1%), a EU komisija pregovara o njegovom širenju na područje Me-
diterana najkasnije do 2020. Svjetska pomorska organizacija (IMO)
uvela je pak globalno ograničenje od 0,5% udjela sumpora od 2020.
Kao odgovor na navedenu regulativu u porastu je i pogon plovila na
LNG jer uporaba prirodnog plina kao pogonskog goriva može u ovom
slučaju smanjiti emisiju sumpornih oksida preko 90%, a krutih čestica
do 85%.
U cestovnom prometu vodeći proizvođači vozila u svom programu
imaju i varijante svojih popularnih modela osobnih vozila i autobusa
na CNG, a u kamionskom prijevozu prisutni su i LNG modeli (s dome-
tom do 1500 km s jednim punjenjem) s jednakim komforom uporabe
kao i vozila na klasična motorna goriva. Emisije nastale uporabom pri-
rodnog plina u odnosu na Euro 6 ograničenja su: 70% manje dušikovih
oksida (NOx) i 99% manje (lebdećih) krutih čestica. Istovremeno, put-
nička vozila na prirodni plin emitiraju i 23% manje CO2 od benzinskih
te oko 7% manje u odnosu na dizelska vozila. Prema podacima svjetske
zdravstvene organizacije (WHO) krute čestice (PM) manje od 2,5
mikrona koje se nepovratno deponiraju u ljudskom organizmu uz vrlo
štetan dušikov oksid, označni su kao glavni uzročnici mnogobrojnih
respiratornih oboljenja poput astme, bronhitisa te karcinoma pluća a
posebno su apostrofirane kardiovaskularne traume zbog moždanih,
odnosno srčanih udara.
Primjena prirodnog plina u prometu u Hrvatskoj razvila se primarno u
javnom gradskom prijevozu (CNG autobusi u Zagrebu i Rijeci, ukupno
90 autobusa i 26 minibusa, uz ukupno 2 javne i 1 internu punionicu),
u postupku je njegovo uvođenje u javni gradski prijevoz grada Pule uz
izgradnju i javne CNG punionice, kao i projekt izgradnje nove CNG U porastu je pogon
punionice u Slavonskom Brodu. plovila na LNG jer
Trenutno su u izgradnji i dvije LNG punionice za punjenje teških uporaba prirodnog
plina kao pogonskog
kamiona (u Rijeci i Zagrebu, kao dio privatne inicijative), a tzv. LNG goriva može smanjiti
“bunkering stanica” u Rijeci kao distributivni centar LNG-a za daljnju emisije sumpornog
uporabu u prometu (za punjenje brodova na stanici i na vezu, distribu- oksida za više od 90,
ciju LNG-a cisternama i željeznicom te i za razvoz duž obale), sastavni a krutih čestica do 85
je dio LNG projekta na otoku Krku. posto
Hrvatska je usvojila odredbe direktive 2014/94/EU o uspostavi infra-
strukture za alternativna goriva kroz nacionalno zakonodavstvo kojim
je predviđen razvoj infrastrukture (CNG i LNG punionica) za cestovni
odnosno pomorski promet i promet unutarnjim vodama na ulaznoj/
tranzitnoj ruti preko Zagreba i Rijeke do kraja 2025., a na ruti koja
uključuje Zadar, Split, Ploče, Slavonski Brod i Osijek do kraja 2030.
godine.
U Europi je upravo prije nekoliko dana dosegnuta brojka od 200 LNG
punionica (za punjenje preko 6000 LNG kamiona trenutno na europ-
skim cestama) uz preko 3600 CNG punionica. U našem neposrednom
okruženju, dvije LNG punionice za kamione su već u pogonu u susjed-
noj Sloveniji (Sežana i Ljubljana). U pojedinim zemljama EU subven-
cije za nove CNG kamione kreću se u rasponu od 3500 do 11.500 eura
te od 6500 do 20.000 eura po vozilu za nove LNG kamione.
Naša zemlja bi mogla dodatno slijediti primjer razvijenih zemalja i na
isti način potaknuti razvoj uporabe prirodnog plina u prometu (kojeg
imamo dijelom iz vlastitih izvora) čime bi se pridonijelo mnogobroj-
nim ekološkim zdravstvenim i gospodarskim benefitima.
TRŽIŠTA INICIJATIVA ZA PROIZVODNJU
AKUMULATORSKIH BATERIJA

Hrvatske tvrtke žele


uzeti dio kolača od 250
milijardi eura
Predviđa se da će proizvodnja električnih automobila i
litijsko-ionskih baterija rasti između osam i devet posto

P
rocjenjuje se da će vrijednost tržišta akumulatorskih ba-
terija narasti na oko 250 milijardi eura do 2025. na razini
EU, dok će tržište svih ostalih baterija do 2027. dostići tek
10 milijardi, istaknula je direktorica Sektora za energeti-
ku i zaštitu okoliša HGK Marija Šćulac Domac na ne-
davnom predstavljanju hrvatske inicijative za osvajanje
tržišta akumulatora.
- Ključna niša su električni automobili i litij-ionske baterije za koje se
predviđa godišnji rast između osam i devet posto i Hrvatska tu svoju
priliku treba tražiti ne kroz masovnu proizvodnju, već kroz malose-
rijske proizvode specifične za automobilsku industriju - naglasila je
Šćulac Domac.
Članove inicijative čine Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije,
Fakultet elektrotehnike i računarstva, Fakultet strojarstva i brodograd-
nje, Institut Ruđer Bošković te tvrtke Teh-Cut i Data Li. Teh-Cut je
uočio mogućnost da se uključi u priču i lanac proizvodnje kroz izradu
svih alata potrebnih za izradu baterija, Data Link, pak, ima suvreme-
niju tehnologiju za sastavljanje u automobilskoj industriji i već sada
razvijaju proizvode za japanske partnere u autoindustriji.
Trenutačno je potražnja za baterijama velika pa tako Panasonic pod-
miruje japansku potražnju, Samsung korejsku. Stoga, ističu u HGK, i
Europa treba pronaći vlastiti izvor. Švedski Northvolt jedini je veliki
europski proizvođač s velikom tvornicom u Poljskoj, a Francuska i
Njemačka pokreću inicijativu na istraživanju i razvoju akumulatora za
električna vozila uz investiciju tešku između pet i šest milijardi eura.
Naime, prema procjeni Međunarodne agencije za obnovljive izvo-
re energije u svijetu danas postoji šest milijuna električnih vozila, a
predviđa se da će do 2030. porasti na 50 milijuna. U Hrvatskoj, prema
podacima Centra za vozila Hrvatske, imamo 5544 registrirana elek-
trična vozila, što je porast od 144 vozila u odnosu na prošlu godinu.
Marija Šćulac Domac,
- Europa je tek na tri posto globalnog proizvodnog kapaciteta po pi- direktorica Sektora
tanju baterija. Ideja je stvoriti 10-20 velikih tvornica na području za energetiku i zaštitu
Europe. Trebamo i pažljivo pratiti odnose između Kine i SAD-a jer je okoliša HGK
50 posto litija i kobalta u Kini, a oni su ključni za proizvodnju baterija
- upozorio je Ivan Ivanković, pomoćnik pročelnice Gradskog ureda za
gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša Grada Zagreba, dodavši da
električna vozila nisu jedina primjena baterija, već i vjetroelektrane i
solarne elektrane.
INTERVJU KREŠIMIR DVORSKI, POKRETAČ
NEXTBIKEA, O RAZVOJU SUSTAVA JAVNIH BICIKALA

Planiramo integraciju s
javnim prijevozom, ali i
širenje na regiju
Sustav Nextbike danas ima više od 50.000 korisnika
u više od 30 gradova u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i
Hercegovini, a ovog ljeta ulazi i u Split te Dugopolje

razgovarala Jasmina Trstenjak

P
rojekt Nextbike sustav javnih bicikala, koji su prvo u
Zagrebu pokrenuli
Krešimir Dvorski i Ante
Gustin, nedavno je pro-
slavio svoj šesti rođen-
dan u više od 30 gradova
u Hrvatskoj, Sloveniji i
Bosni i Hercegovini.
Danas broji više od 50.000 registri-
ranih korisnika. Malo-pomalo razvili
u se u lidera u Hrvatskoj, koji nudi
povoljan, brz, zdrav, a uz to i zabavan
prijevoz. Imaju svoju agendu i vizi-
ju, a poseban potencijal vide u turi-
stičkim središtima u Hrvatskoj. Od
ovoga ljeta ulaze u Split i Dugopolje u
kojima se trenutačno implementira
sustav s klasičnim, ali i električnim
biciklima. U Split će tako doći 20
klasičnih i 30 električnih bicikala na
osam stanica. No, kako smo shvatili
iz razgovora s Dvorskim, tu ne misle
stati.
Od pilot-projekta došli ste do najveće
mreže javnih bicikala. Pohvalno. Što
je ključ uspjeha?
- Radimo od jutra do mraka 100 posto predani viziji adaptacije “Mo-
bility as a Service” koncepta, odnosno MaaS koncepta, prisutnog u
razvijenijim zemljama EU i svijeta i njegova provođenja u djelo u
Hrvatskoj i regiji. MaaS predstavlja korištenje različitih oblika javnog
prijevoza za najpovoljnije i najpraktičnije kretanje od točke A do točke
B i osmišljen je prvenstveno za velike gradove, no vidimo veliki pro-
stor za njegovu implementaciju u turističkim središtima u Hrvatskoj
koja su puno manja, ali imaju svoj poseban potencijal, posebno kada se
radi o aglomeracijama koje kvalitetno osmišljenim prijevoznim susta-
vima mogu znatno oplemeniti život u lokalnim zajednicama.
Je li se koncept javnih bicikala udomaćio u Hrvatskoj, odnosno koriste
li ga više domaći, studenti ili ipak više turisti?
- Prvih godina to nije bio slučaj, no danas se udomaćio u većini konti-
nentalnih gradova i koriste ga najviše zaposleni, studenti te nakon njih
turisti. Tu, naravno, prednjači Zagreb. No, i neki drugi gradovi poput
Zadra, Poreča i uskoro Splita pokazat
će svoj pravi potencijal kad se mreža
stanica proširi i osigura dovoljan broj Mjeri potrošnju kalorija,
bicikala. Ključ uspjeha je u broju bici-
kala, dovoljnoj gustoći mreže lokacija ali i emisije CO2
za najam i povrata bicikala, postojanju
sredstava za adekvatnu promociju uslu-
ge prema ciljanim skupinama korisnika Koliko se korištenjem bicikla smanjuje osobni
te želji i volji lokalnog stanovništva da ugljični otisak?
koristi sustav. Strani turisti će ga svaka- - Postoje određene formule za izračun smanjenja
ko koristiti, što pokazuje i praksa. emisije C02, a mi konkretno možemo to izmje-
U Splitu ulazite nakon pet godina poku- riti za svakog korisnika osobno s obzirom na to
šavanja. Gdje je zapinjalo? da nextbike mobilna aplikacija mjeri i uštedu
- Grad Split aplicirao je na Remedio emisije C02, ali i potrošnju kalorija što je vrlo
projekt i u suradnji sa Split parkingom zgodan gadget kojim nagrađujemo sve nextbi-
udružili su sredstva i maksimizirali kere. Pritom je preuzimanje aplikacije potpuno
subvenciju iz fondova EU, tako da je to besplatno, a vrlo praktično jer omogućuje najbrži
potrajalo neko vrijeme, a na javnom i najjednostavniji najam bicikala u odnosu na
natječaju pobijedili smo kao najbolji po- klasični način putem terminala.
nuđač. Inače je proces od prve prezenta-
cije projekta do njegove implementacije
dosta dugotrajan tako da su rijetki gradovi iznimka. U prosjeku proces
traje od jedne do pet godina. Gradovi koji ni nakon toliko godina ne
vide sve benefite koje im održiva mobilnost donosi ili nemaju dovoljno
dobre menadžere, što bi svi gradonačelnici trebali biti, ili im proračun
to ne dopušta ako su mali. Mi se maksimalno trudimo argumentirano
iznijeti sve prednosti, a na gradovima je da evaluiraju isplati li im se
ulagati u nabavu opreme i održavanje sustava.
Kako se mjeri isplativost, odnosno efikasnost sustava u gradovima?
- U većim gradovima se može mjeriti prihodima od najmova iako to
nije jedini pokazatelj efikasnosti sustava, dok u manjim gradovima
ovakvi projekti trebaju biti jedna od karika u lancu dugoročne stra-
tegije gradskih uprava u smjeru održivog razvoja, razvoja prometne
infrastrukture, zaštite okoliša, energetske učinkovitosti i unapređenja
turističke ponude.
Sustav ekonomične i ekološki prihvatljive mreže javnog prijevoza
biciklima rastući je trend diljem svijeta, no bitan preduvjet za masov-
nije korištenje bicikla je razvoj infrastrukture. Kako ocjenjujete razvoj
i sigurnost infrastrukture u Hrvatskoj?
- Svaki razvoj uvijek mora i može biti brži, ali paralelno treba biti i su-
stavan te kvalitetno osmišljen. Uspjeh se ne mjeri samo kilometrima
biciklističkih staza, nego i njihovom kvalitetom i adekvatnim uklapa-
njem u prateću cestovnu i drugu infrastrukturu.
Što trebamo poboljšati ili mijenjati da bismo se ubrzali: političku volju,
suradnju javnog i privatnog sektora, zakonodavstvo, financijsku podrš-
ku...?
- Kad postoji politička volja, onda postoje i sve druge volje. Javni i pri-
vatni sektor sve se manje gledaju ili bi se trebali gledati “preko nišana”
jer ovisimo jedni o drugima. Bez kvalitetne javne uprave realnom
sektoru je teže, a bez uspješnog realnog sektora teže je namaknuti
sredstva za boljitak lokalne zajednice kroz porezne prihode kojima se
financiraju javni projekti. Zakonodavstvo nije toliko loše koliko spro-
vođenje zakona u praksi tako da je to i dalje jedna od gorućih tema u Financijska podrška
je dugo izostajala,
Hrvatskoj. Financijska podrška je dugo godina izostajala, no uz sub- no uz subvencije
vencije FZOEU-a i Ministarstva turizma te suradnju jedinica lokalne FZOEU-a i Ministarstva
samouprave s nekim drugim organizacijama, moguće je dobivanje turizma te suradnju
nemalih bespovratnih sredstava iz hrvatskih i EU izvora, što znatno JLS-a s drugim
olakšava realizaciju projekata od javnog interesa. organizacijama,
moguće je doći do
Otkako ste krenuli u ovaj pothvat, pojavila se i konkurencija u Hrvat- sredstava iz fondova
skoj i regiji. Kako se nosite s time? EU, što znatno
- Tržišni smo lider, dobro poznajemo i cijenimo svoje konkurente kojih olakšava realizaciju
je u Hrvatskoj i regiji nekoliko, no isto tako smo uvjereni u naše kon- projekta
kurentske prednosti kojih ima dovoljno da održimo svoju poziciju, ne
nužno tako da budemo prisutni u najvećem broju gradova u sljedećih
xy godina, nego da u gradovima u kojima djelujemo pružimo najbolju
moguću uslugu svojim korisnicima. Konkurencija je zdrava, borimo
se jedni s drugima, ali smo isto tako svjesni da mjesta ima dovoljno za
sve ako se svatko koncentrira na maksimizaciju zadovoljstva svojih
naručitelja, to su prije svega gradovi i općine, a ne samo na vlastiti pro-
fit. On je, naravno, bitan, no dugoročno održivo je jedino međusobno
povjerenje i suradnja.
Cilj vam je, ako sam dobro shvatila, postati i lider u održivoj mobilno-
sti u regiji. Koji grad ili državu planirate još “napasti”?
- Osim BiH i Slovenije u kojima smo prisutni u 11 gradova, u planu je
širenje na sve ostale zemlje u regiji. Većina ih je već upoznata s našim
radom, ali u ovom trenutku još ne možemo najaviti nijedan projekt jer
je za realizaciju svakog projekta potreban javni natječaj o čemu odlu-
čuju sami gradovi i općine. Ono što možemo definitivno najaviti je naš
plan integracije sa svim zainteresiranim dionicima u javnom prijevo-
zu kako bismo Nextbike korisnicima, ali i svim drugim korisnicima
javnog prijevoza, omogućili optimalno i cjenovno najpovoljnije puto-
vanje na posao, fakultet, na kavu, u šoping ili ovoga ljeta na plažu.
ENERGETSKA UČINKOVITOST BITNO JE KAKO SE
VOZIMO NA POSAO, ALI I GDJE ŽIVIMO

Zelene zgrade postaju


novi standard gradnje
Od 31. prosinca 2019. godine sve nove zgrade morat će
biti gotovo nulte potrošnje energije

K
limatske promjene najveći su izazov s kojim se čovje-
čanstvo dosad suočilo. Ako ne uspijemo zadržati pove-
ćanje prosječne globalne temperature na 1,5 stupnjeva
Celzijevih (održivi scenarij), odnosno dva stupnja
Celzijeva (zadnja nada) u odnosu na predindustrijsko
razdoblje, čeka nas uzaludna borba s prilagodbom na
ekstremne klimatske pojave. piše
Dean Smolar
Imamo vremena samo do 2050. da drastično smanjimo emisije stakle-
izvršni direktor u
ničkih plinova, a pritom je već sljedećih deset godina ključno. Hrvatskom savjetu za
održiva gradnja Pariškim globalnim sporazumom o klimi obavezali zelenu gradnju
smo se na smanjenje emisija, najvećim dijelom smanjenjem potroš-
nje energije te proizvodnje energije iz fosilnih gori-
va, i to ponajviše u dva sektora: transport i zgrade.
Transport je zadužen za 30 posto ukupne potrošnje
energije (otprilike toliko i emisija stakleničkih plino-
va), od čega se 70 posto odnosi na cestovna vozila, a
od toga 70 posto na osobna vozila građana. S druge
strane, 40 posto potrošnje ukupne energije trošimo u
zgradama, a od toga 70 posto u kućama i stanovima
u kojima živimo.
Dakle, građani su ključni za najveći dio emisija
stakleničkih plinova i moraju se pronaći mehanizmi
koji će nas potaknuti da se počnemo baviti ovim pro-
blemom. To je globalni problem i koliko god našim
očima bio nevidljiv, bitno je da osvijestimo našu ulo-
gu: kako se vozimo na posao, kakve proizvode kupu-
jemo, u kakvim domovima živimo, kako se grijemo
i hladimo, kako trošimo električnu energiju... Bitno
je da gradimo održivo. Pojam zelene/održive gradnje
odnosi se na sav održivo izgrađen okoliš, a ne samo
na zgrade. Dakle, sve što čovjek gradi, odnosno kada
intervenira u prirodni okoliš, ako to radi na održiv
način, odnosno onaj koji nema negativan utjecaj na
buduće generacije, onda govorimo o održivoj gradnji.
Održiva gradnja odnosi se i na gradove, infrastrukturu i mobilnost.
mijenjanje ekonomije Kada govorimo o zelenim zgradama, osim na
izolaciju i energetsku potrošnju, stavljamo naglasak i na zdravlje i
dobrobit ljudi, odnosno na materijale koji se koriste u gradnji, načine
na koji su proizvedeni te kako utječu na nas; potrošnju i korištenje
vode; održivu mobilnost, električna vozila, bicikle i prometnu infra-
strukturu; korištenje obnovljivih izvora energije, kao što su kotlovi na
biomasu, dizalice topline, solarni kolektori i fotonapon; bioraznolikost
te zelene krovove i fasade; održivi urbanizam i krajobraz; recikliranje
i zbrinjavanje otpada; pametne zgrade i gradove, a zgrada postaje i
proizvođač energije. I, naravno, financijske aspekte i isplativost svega
navedenog. Iako nije nužno uključiti sve navedene aspekte održivosti
prilikom gradnje obiteljske kuće, mi koji to sve i plaćamo trebamo
tražiti najbolje od dobavljača, izvođača i proizvođača i zahtijevati bolja
mjesta za život i ljude. Mi tako mijenjamo ekonomiju iz tradicionalne
u zelenu i održivu.

Vrste energetski
efikasnih zgrada i kuća

Niskoenergetske kuće
Niskoenergetska kuća je ona koja troši manje
od 40 kWh/m2 godišnje. Tu vrijednost posti-
žu toplinskom izolacijom ovojnice (izolacija
zidova, energetski efikasni prozori i vrata,
toplinska izolacija krova i poda te izolacija
zidova prema negrijanim prostorima), dok je
način na koji dobivamo energiju za grijanje i
hlađenje manje bitan.
Pasivne kuće
Standard pasivne kuće u središnjoj Europi
se definira na način da takva kuća koristi manje od 15 kWh/m2 godišnje za grijanje i hlađenje
prostorija. Troškovi gradnje pasivne kuće dosad su bili osjetno viši od standardne gradnje, a
najvažnije je pritom imati dobro izolirane zidove i prozore. Danas je moguće sagraditi pasivnu
kuću za malu razliku u cijeni u odnosu na standardnu. Za pasivne kuće važna je i orijentacija
u odnosu na sunce tako da koristi prirodno zagrijavanje od sunca, kao i zelenilo koje smanjuje
utjecaj sunca ljeti. Važno je napomenuti da pasivna kuća mora biti izrazito kvalitetno izvedena i
korištena na pravilan način, što često uključuje i promjenu ponašanja vlasnika jer u protivnom
dolazi do problema s vlagom, gljivicama i sl. Zbog toga ljudi često odustanu od ovakvih kuća.
nZEB - zgrade gotovo nulte potrošnje energije
Ove zgrade imaju relativno novu definiciju koja dolazi iz Direktive EU o energetskim svojstvi-
ma zgrada te je i obveza svih država članica EU da primjenjuju ovaj tip gradnje. Od 31. prosinca
2019. sve nove zgrade (što uključuje i višestambene zgrade i obiteljske kuće) morat će biti pro-
jektirane po ovom standardu. Očekuje se da će to u početku podići investiciju do oko 10, što će
poslije, naravno, padati jer je to novi standard. nZEB zgrade, za razliku od niskoenergetskih i
pasivnih, veći naglasak stavljaju na vrstu energenta koji koristimo te koliko energije proizvodi-
mo na samoj zgradi iz obnovljivih izvora energije.