Professional Documents
Culture Documents
vii
Psihijatrijsko veštačenje u oblasti Privremeni psihijatrijski zaključak . . . . 202
građanskog i porodičnog prava . . . . . 167 Prognoza toka bolesti . . . . . . . . . . . 202
Oduzimanje poslovne sposobnosti . . 167 Plan daljeg ispitivanja . . . . . . . . . . 203
Testatorska sposobnost . . . . . . . . . 167 Plan lečenja . . . . . . . . . . . . . . . . . 203
Psihijatrijsko veštačenje radi Decursus morbi (nastavak toka bolesti) . 203
dodele deteta jednom roditelju . . . . 168 Definitivni psihijatrijski zaključak
Etičko–pravni aspekti i problemi u (definitivna psihijatrijska dijagnoza pri
savremenoj psihijatriji . . . . . . . . . . . . 169 otpustu) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
204
Suština etičko-pravnih aspekata i etičko- Indeks psihijatrijske terminologije . . . . 205
pravnih problema psihijatrije . . . . . . . . 170
Havajska deklaracija svetskog udruženja
psihijatara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172
Poglavlje 2
Psihijatrijska istraživanja . . . . . . . . . . 173
Vrste psihijatrijskih istraživanja. . . . . . . 174 Propedevtika psihijatrijske
Savremena klasifikacija mentalnih dijagnostike 209
poremećaja i poremećaja ponašanja . . . 175 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211
Razvoj psihijatrijskih klasifikacija . . . . . 176
Savremena klasifikacija u psihijatriji. . . . 178 Pravna pitanja u psihijatrijskoj praksi . . 213
Skraćena međunarodna verzija DSM-IV Etičkopravna posebnost relacije pacijent
za psihijatriju . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179 - lekar u psihijatriji . . . . . . . . . . . . . . 216
Lekarski pregled psihijatrijskog Dijagnostički metodi u savremenoj
bolesnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188 psihijatriji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217
Istorija bolesti . . . . . . . . . . . . . . . . . 189 Dijagnostički postupci
Anamneza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190 lekara –psihijatra . . . . . . . . . . . . . . . 219
Generalije (Opšti podaci o bolesniku) . 190 Opservacija kao dijagnostički metod u
Glavni razlog hospitalizacije psihijatriji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219
– glavne tegobe . . . . . . . . . . . . . . . 191 Vrednost mimike bolesnika u
Sadašnja bolest . . . . . . . . . . . . . . . 191 psihijatrijskoj dijagnostici. . . . . . . . . . 220
Raniji psihijatrijski poremećaji i Dijagnostika svesne psihike . . . . . . . . 221
dosadašnje bolesti. . . . . . . . . . . . . . 191 Dijagnostika nesvesne psihike . . . . . . . 221
Lična anamneza . . . . . . . . . . . . . . . 191 Psihijatrijski intervju kao dijagnostički
Porodična anamneza . . . . . . . . . . . . 193 metod u psihijatriji . . . . . . . . . . . . . . 222
Materijalno – socijalni status Psihijatrijske skale procene psihičkog
bolesnika ........................... 193 stanja bolesnika . . . . . . . . . . . . . . . . 224
Status praesens (sadašnji nalaz pri Fizički dijagnostički pregledi i metode . 225
lekarskom pregledu) . . . . . . . . . . . . . 193 Opšti lekarski pregled . . . . . . . . . . . . 225
Status somaticus. . . . . . . . . . . . . . . 193 Neurološki pregled . . . . . . . . . . . . . . 225
Status neurologicus . . . . . . . . . . . . . 194 Neurofiziološki dijagnostički metodi u
Status psychicus – psihički status. . . . . . 195 psihijatriji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 226
Psihijatrijski intervju Elektroencefalografija (EEG) . . . . . 226
(Tehnika psihijatrijskog pregleda) . . . 195 Poligrafske neurofiziološke tehnike . . 226
Psihijatrijski nalaz ili psihijatrijski Poligrafsko registrovanje spavanja. . . 227
rezime . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200 Kompjuterizovana analiza . . . . . . . . 227
viii
Farmakoelektroencefalografija. . . . . . 227 Mentalna higijena . . . . . . . . . . . . . . . 243
Evocirani potencijali . . . . . . . . . . . . 227 Primarna prevencija psihičkih poremećaja
Mireoencefalografija . . . . . . . . . . . . 227 i mentalna higijena u psihijatriji . . . . . . 243
Ultrazvučni dijagnostički metodi u Opšte mere primarne psihijatrijske
psihijatrijskoj dijagnostici . . . . . . . . . . 228 prevencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 244
Ultrazvučno snimanje pomeranja Specifične mere primarne
struktura u endokranijumu . . . . . . . . 228 psihijatrijske prevencije . . . . . . . . . 244
Ehoencefalografija . . . . . . . . . . . . . 228 Sekundarna psihijatrijska prevencija . . . 245
Dupleks doppler. . . . . . . . . . . . . . . 228 Tercijarna psihijatrijska prevencija . . . . 246
Transkranijalni doppler . . . . . . . . . . 229 Metodi biološke terapije . . . . . . . . . . . 247
Radioizotopi u psihijatrijskoj Psihofarmakoterapija. . . . . . . . . . . . . 247
dijagnostici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229 Klasifikacija savremenih
Scintigrafija . . . . . . . . . . . . . . . . . 229 psihofarmaka ili psihotropnih lekova . 248
Scintilaciona gama kamera . . . . . . . . 229 Neuroleptici (Antipsihotici) . . . . . . 248
Imidžing metodi u psihijatrijskoj Klasifikacija neuroleptika
dijagnostici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 230 (Antipsihotika) prema hemijskom
Radiografija . . . . . . . . . . . . . . . . . 230 sastavu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248
Kompjuterizovana tomografija. . . . . . 230 Anksiolitici (Anksiolitički sedativi) . 250
Magnetna nuklearna rezonanca Antidepresivi . . . . . . . . . . . . . . . . 252
(MNR, NR ili MR) . . . . . . . . . . . . 231 Psihostimulansi . . . . . . . . . . . . . . 254
Pozitronska emisiona tomografija Psihodisleptici (Psihodelici) . . . . . . 254
(PET) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231 Antiparkinsonici . . . . . . . . . . . . . . 254
SPECT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231 Ostali lekovi . . . . . . . . . . . . . . . . 255
Psihološki dijagnostički metodi . . . . . . 233 Psihofarmakogenetika . . . . . . . . . . . . 255
Psihometrija u psihijatrijskoj Neurofarmakološki metodi biološke
dijagnostici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233 terapije u psihijatriji . . . . . . . . . . . . . 256
Psihološki testovi u identifikaciji i Konvulzivna terapija u psihijatriji . . . 256
dijagnostici psihičkih poremećaja . . . . . 234 Farmakološka konvulzivna terapija. 256
Testovi i testiranje inteligencije . . . . . 234 Kardiazolski šok. . . . . . . . . . . 256
Socijalna dijagnostika u psihijatriji . . . . 236 Konvulzije izazvane indoklonom . 257
Biološke dijagnostičke metode. . . . . . . 237 Acetilholinski konvulzivni šok . . 257
Laboratorija u psihijatrijskoj dijagnostici . 237 Lečenje psihijatrijskih bolesnika
Hematološke laboratorijske analize . . . 237 insulinskim komama . . . . . . . . 257
Biohemijski humoralni status . . . . . . 237 Elektrokonvulzivna terapija u
Biološki markeri psihičkih poremećaja . . 238 psihijatriji — EKT . . . . . . . . . . . 257
Biopsije tkiva mozga i nervnog sistema . . 238 Lečenje psihijatrijskih bolesnika
snom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257
Lečenje svetlom ("Phototherapy" ili
Poglavlje 3 "Light therapy") . . . . . . . . . . . . . . 258
Propedevtika terapije u Ugljendioksid u lečenju mentalnih
psihijatriji 239 poremećaja . . . . . . . . . . . . . . . . . 258
Pneumoterapija psihičkih poremećaja . 259
Shvatanje zdravlja i bolesti u Vitaminsko lečenje (Megavitaminska
savremenoj psihijatriji . . . . . . . . . . . . 241 terapija duševnih bolesnika) . . . . . . 259
ix
Ishrana kao terapijski suport Humanistička (neoanalitička) grupna
u psihijatriji . . . . . . . . . . . . . . . . . 259 psihoterapija . . . . . . . . . . . . . . . . 269
Psihohirurgija u lečenju Grupe susretanja . . . . . . . . . . . . . . 269
mentalnih poremećaja i bolesti . . . . . . 259 Psihoterapijska tehnika konfrontacije
Psihoterapija . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261 pacijenta sa problemom . . . . . . . . . 269
Grupna psihoterapija . . . . . . . . . . . . . 263 Psihoterapija putem direktnog
Porodična psihoterapija . . . . . . . . . . 263 odlučivanja . . . . . . . . . . . . . . . . . 270
Bračna psihoterapija . . . . . . . . . . . . 264 Logoterapija . . . . . . . . . . . . . . . . 270
Balintove grupe . . . . . . . . . . . . . . . 264 Hipnoza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 270
Individualna psihoterapija . . . . . . . . . . 265 Socioterapija . . . . . . . . . . . . . . . . . . 271
Dubinska psihoterapija . . . . . . . . . . . . 266 Terapijska zajednica . . . . . . . . . . . . . 271
Površinski psihoterapijski metodi. . . . . . 266 Radna terapija . . . . . . . . . . . . . . . . . 272
Bihevioralna psihoterapija . . . . . . . . . . 267 Rekreativna terapija . . . . . . . . . . . . 272
Kognitivna psihoterapija . . . . . . . . . . . 268 Socioterapijski klubovi . . . . . . . . . . . 272
Ostali psihoterapijski metodi . . . . . . . . 269
Geštalt psihoterapija . . . . . . . . . . . . 269
Rogersova nedirektivna psihoterapija
usmerena ka klijentu . . . . . . . . . . . . 269 Indeks . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275
Transakciona psihoanaliza . . . . . . . . 269 Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 293
x
POGLAVLJE I
PROPEDEVTIKA PSIHIJATRIJE
2 Milutin M. Nenadović
ŠTA JE PSIHIJATRIJA
Pravi je poduhvat, izuzetno odgovoran i stvenih službi. To je i danas vidljivo i kod nas,
nimalo jednostavan, da se definicijom na po- i u svim zemljama sveta.
četku trećeg milenijuma odškrinu vrata ogro- Psihijatrijske bolnice i ustanove su i danas,
mnog prostranstva psihijatrije. i svugde u svetu, izdvojene i udaljene od grad-
skih naselja. Još uvek postoje namerni i nena-
Psihijatrija je grana naučne medicine. merni otpori prema psihijatriji i umno pore-
mećenom čoveku, ne samo u društvenoj zaje-
Savremena psihijatrija je samostalna nau- dnici već, nažalost, i među lekarima.
čna i stručna disciplina u okviru humane me- Nepravedno bi bilo ne istaći da psihijatrija
dicine i spada u njene mlađe kliničke grane. u odnosu na druge grane medicine ima i bro-
Etimološki reč psihijatrija potiče od grčkih jne i značajne prednosti i time sigurnu pers-
reči psihe, što znači duša, i iatreia, što znači pektivu naučnog razvoja, posebno u budućno-
lečenje. Dakle, psihijatrija je veština lečenja. sti. Trajan doprinos savremene psihijatrije uku-
Psihijatrija je, istorijski gledano, institui- pnoj humanoj naučnoj medicini je da su pod
sana pre oko 200 godina kao posebna naučna njenim uticajem sve tzv. somatske grane me-
i stručna oblast humane medicine, a savreme- dicine počele da se bave sociološkim i psiholo-
no je profilisana tek u poslednjih nekoliko de- škim aspektima i problemima u okviru svoje
cenija. Paradoksalno je, ali ipak istinito, da psi- delatnosti i vezano za svakog pacijenta pona-
hijatrija u našoj civilizaciji još uvek ima status osob. Tako su zahvaljujući psihijatriji nastala
najzapostavljenije grane u medicini. i multidisciplinarna timska angažovanja u re-
— Možda je opravdanje za to u istini da cimo, pedijatrijskim službama, zatim na ode-
naučna osnova psihijatrije nije definitivno ute- ljenjima psihosomatskih bolesti, jedinicama
meljena, a opterećena je brojnim protivrečnim intenzivne nege, svim ustanovama za hro-
hipotezama filozofskih i socioloških objašnje- nične somatske bolesti, a posebno u onko-
nja ljudske psihe, duše. loškim zdravstvenim institucijama. Ovakva
— Razlog je i do danas nedovoljno istra- orijentacija daje šansu somatskim granama me-
žena etiologija i patogeneza većine duševnih dicine da se brže i ekspanzivnije naučno i stru-
bolesti, uprkos dostignutom razvoju genetike, čno razvijaju u savremenim uslovima ostvari-
neurobiohemije, neuro i psihoendokrinoimu- vanja zdravstvene zaštite.
nologije itd.
— Razlog je i činjenica da su psihijatrija i Propedevtički i didaktički je važno za stu-
lekari protagonisti psihijatrijskog rada, kao i denta medicine, a budućeg lekara, da sledeća
njihovi bolesnici, oduvek bili distancirani od ne znanja iz nastavnog predmeta psihijatrija traj-
samo zdravog dela populacije već i od zdrav- no usvoji kao aksiom.
Propedevtika psihijatrije 3
a) Psihijatrija je samostalna i stručna 1) Psihički poremećaji ili razlozi psihičke
naučna disciplina u oblasti humane medicine prirode često su uzrok bolesti nekog organa
koja se bavi dijagnostikom nastanka i razvoja ili njegovog poremećenog funkcionisanja, kao
kliničkih psihopatoloških manifestacija, kao i i sistema organa.
lečenjem narušenog sklada čovekove menta- 2) Istovremeno organska oštećenja, odno-
lne ukupnosti. sno somatska oboljenja neretko izazivaju i psi-
b) Mentalna ukupnost Homo sapiensa pod- hičke poremećaje, ali uvek narušavaju skladno
razumeva nedeljivo psihičko i biološko jedin- funkcionisanje bolesnikove mentalne ukupnosti.
stvo kao individualnu posebnost. 3) Dakle, čovek je psihofizičko jedinstvo
c) Bit psihijatrije kao savremene medici- utkano u socijalnu sredinu.
nske naučne discipline je povezanost sa svim Savremena naučna psihijatrija se, dakle,
njenim ostalim oblastima, ali i sa fundamen- ne bavi samo psihičkim poremećajima već
talnom biološkom naukom. Veoma je značaj- i somatskim oboljenjima, a tzv. grane soma-
na povezanost aktuelne psihijatrije i sa prav- tske medicine moraju da u tretmanu svog
nim, ekonomskim i društvenim naukama, a bolesnika rešavaju i poremećaje njegovog
posebno sa oblastima pedagogije, psihologi- mentalnog funkcionisanja.
je, filozofije, antropologije itd.
Privlačnost psihijatrijske oblasti je velika
Psihijatrija ovako utemeljena i ovako za svakog obrazovanog čoveka. Međutim,
opredeljena je definitivno i neporecivo da- ulazak u to intrigantno prostranstvo nije lak i
nas samostalna medicinska nauka i struka. zahteva kvantum znanja iz filozofskih disci-
Dileme više ne mogu nametnuti ni najveštije plina, psihologije i socioloških oblasti, a ne
antipsihijatrijske spekulacije. samo medicine. Student medicine pre svakog
usvajanja znanja iz oblasti psihijatrije treba
Distinkcija psihijatrije u odnosu na druge
da usvoji i da razume koncept jedinstva sup-
discipline naučne medicine već je mala i biće
rotnosti u kliničkoj psihijatriji, izražen u kon-
sve manja. Razvoj psihijatrije u XX veku kao
tinuumu uzajamnog dejstva očuvanih i obo-
grane naučne medicine razrešio je sve dileme
lelih delova u psihosomatskom i somatopsi-
i ranije istorijske zablude. Savremena psihi-
hičkom smislu u okviru mentalne ukupnosti
jatrija je samo humana medicinska nauka i
bolesnika bez obzira na to da li postoji ili ne
struka izuzetne važnosti sa jasnom odrednicom
klasičan psihički poremećaj ili bolest.
daljeg naučnog razvoja i delovanja.
Konačno je naučnom psihijatrijom ostva- Psihijatrija zasigurno kao oblast medicin-
reno jedinstvo suprotnosti, ukoliko ih je ikada ske struke ima u socijalnom životu zajednice
sa naučnog aspekta i bilo, jer su psihički i bilo koje zemlje i bilo kojeg naroda, poseban
somatski aspekti istovremeno zastupljeni u specijalan značaj. To se odražava u pozitiv-
čovekovom zdravlju, kao i u odstupanju od nim zakonima svake savremene države, ne
zdravlja. Treba reći da je aksiomatično saz- samo u krivičnom i građanskom zakonu već i
nanje svih lekara, svih zdravstvenih radnika, u zakonu o socijalnom osiguranju i brojnim
kao i laika za medicinsku struku na početku zakonskim uredbama svih društvenih sfera
XXI veka, sledeće. globalne zajednice.
4 Milutin M. Nenadović
RAZVOJ PSIHIJATRIJE
IS T OR IJ AT
Propedevtika psihijatrije 5
PRENAUČNA EPOHA PSIHIJATRIJE
Prenaučna epoha razvoja psihijatrije obu- okupirale ljude, donoseći im strahove, ali i
hvata višemilenijumski period od preistorije, izazove da istražuju i dođu do objašnjenja.
sigurno od same pojave Homo sapiensa na Te velike i večne tajne su pre svega vezane
našoj planeti, pa sve do kraja XVIII veka na- za pojavu čoveka na planeti, tajnu života i
še ere (Pinel 1793. godine skida lance dušev- smrti, gromove, munje, epidemije, nepogode,
nim bolesnicima). Dakle, psihijatrija je tek zemljotrese, te kosmičke zvezde, Sunce, Me-
jedva 200 godina naučna disciplina, a oko vek sec, smenu dana i noći itd. Brojne od tih taj-
i po nesporno grana medicine. Period od više ni okupiraju ljudski um i inventivnost i danas.
milenijuma razvoja psihijatrije može se ozna- Uzmimo samo verovanje u horoskop. Ljudska
čiti mistično spekulativnim. Psihijatrija je ve- duša, odnosno razumevanje duševne ukupno-
kovima bila sagledavana van konteksta medi- sti čoveka, kao i bolest psihe, spadali su i spa-
cine. Psihijatrijskim poremećajima i bole- daju u najveće tajne. To je i dalje "velika taj-
stima je kroz istoriju negiran status bole- na" i za savremenog čoveka, a time i za pro-
sti. tagoniste današnje naučne medicine, pa i za
najučenije u oblasti psihijatrije.
Teško je danas sa sigurnošću tvrditi kakav
je stav prema čovekovom ukupnom mental-
Prenaučna psihijatrija je tokom istorije,
nom bio u pradavnoj prošlosti. Ipak, uvaža-
kao i celokupna medicina, prošla kroz:
vajući istorijske činjenice i paleoarheološke
a) animističko-magijsku i
nalaze, savremena nauka sistematizuje sazna-
b) empirijsku fazu.
nja i o takozvanoj preistorijskoj epohi razvoja
Ove faze se opisuju prema dominirajućim
i života čoveka i organizovanja ljudske zaje-
stavovima o uzrocima bolesti i načinu lečenja
dnice. Sačuvane i dostupne prve knjige po-
bolesnika.
stanja obrađuju i duševne poremećaje. Pisani
istorijski izvori davno minulih civilizacija (va-
vilonske, mesopotamijske, feničanske, egipat-
ske, Inka, Maja, starojevrejske, induske, ki- Animističko–magijska faza
neske i drugih), sadrže opise koji odgovaraju
duševnom poremećaju, ali i opise tretmana i Preistoriju homosapiensa karakteriše ani-
stavova prema duševno poremećenom čove- mističko–magijsko, odnosno primitivno shva-
ku. Kao da su konzervirani, neki slični stavovi tanje nastanka, time i lečenja mentalno obo-
su i do danas sačuvani u primitivnim pleme- lelih.
nskim zajednicama Afrike, Australije, Azije Animizam je u ovom periodu ljudske isto-
i Južne Amerike. rije osnova objašnjenja i shvatanja etiopato-
geneze mentalnih bolesti. Animizam predsta-
Preistorijski čovek je bio na nivou kon- vlja shvatanje da pored vidljivih oblika stvari
kretnog mišljenja, ali sigurno, opterećen kao i bića postoje i nevidljivi, odnosno dobri i zli
i danas, potrebom da razume velike tajne duhovi, a oni mogu da ulaze i izlaze iz njih.
sveta. Velike tajne sveta i života su oduvek Verovalo se da duševna bolest nastaje kada u
6 Milutin M. Nenadović
čoveka uđe demon, tj. Zao duh. Dakle, sama nak velikih monoteističkih religija, a u okviru
bolest i njen uzrok nemaju distinkciju, uzrok tih kultura, javlja se i učenje da su duševne
i bolest tog vremena čovek nije razlikovao. bolesti kazna zbog neizvršavanja božijih za-
Sloveni su, recimo, u paganskom periodu svo- povesti.
je istorije verovali da se čovek razboli od be-
snila kada u njega uđe zloduh Bes. Verovalo
se u ovom periodu da čovek rečima i postup- Empirijska faza
cima može uticati na kauzalitet, tj. uzročnost
u prirodi. Lečenje duševno bolesnog se tako i Višemilenijumsko trajanje starog veka u
zasnivalo na "beloj magiji" – prizivani su do- istorijskom smislu dalo je interesantne kon-
bri duhovi da pomognu ritualno magijskim ra- cepte razumevanja psihijatrije, nege i tretmana
dnjama. Istovremeno, u svrhu lečenja ritual- duševno poremećenih. Izučavajući ih možemo
nim magijskim radnjama – "crna magija" – is- naći začetke mnogih savremenih psihijatrijskih
terivani su zli duhovi iz bolesnika — egzor- naučnih pravaca i savremene prakse. Najzna-
cizam. čajnija i najpoznatija su nam takva učenja iz
Istorija psihijatrije opisani period označa- perioda antičke Grčke.
va kao fazu paganske demonomanije koju Empirijska faza u razvoju psihijatrije nas-
treba razlikovati od hrišćanske demonoma- taje u vreme procvata antičke Grčke, a to je
nije Srednjeg veka. Danas se naučno istražuje V vek pre nove ere i traje praktično do danas
ovaj period iz sledećih razloga: sa prekidom u Srednjem veku.
– kao deo istorijskog razvoja psihijatrije, Antička Grčka medicina, a uz nju i psihi-
– zanimljivost obnavljanja ovog shvatanja jatrija, se fundiraju na asimilaciji znanja iz
u Srednjem veku, susednih, njima starijih kultura i posebno na
– i danas postoje ostaci tog animističko– učenju grčkih filozofa i lekara tog vremena,
magijskog verovanja i Aristotel, Demokrit, Platon i dr. Naprednost
– zanimljivo je da i danas neki duševni bo- psihijatrije u antičkoj Grčkoj u odnosu na ani-
lesnici fenomenološki regrediraju na nivo ma- mističko–magijski period nesporno je i zasno-
gije i animizma. vana na više utemeljivača savremene medici-
Stari vek stvaranjem antičkih država do- ne, a još u tom vremenu.
neo je i promene u shvatanju i objašnjenju etio-
patogeneze, ali i lečenja mentalno obolelih. Empedokle i Demokrit su učili o jedinstvu
Javljaju se religiozno moralistička učenja i duše i tela.
prvi elementi empirijske medicine uz istovre- Platon razvija idealističko učenje o duši
meno održavanje animističko–magijskih obja- koja poznaje i sebe i telo, a soma ili telo ne
šnjenja nastanka psihičkih bolesti. Pravi pri- odražava nikakvo znanje. Međutim, sam Pla-
mer su stavovi starih Egipćana, jer su smatra- ton je uviđao i razrađivao dijalektičku vezu
li da bolest može biti božija kazna za grehe, između duše i tela u svojoj filozofiji i teoriji
ali i nastati iz prirodnih uzroka. Posledično, u razjašnjenja emocija i različitih psihičkih po-
starom Egiptu duševne bolesnike su lečili i remećaja. Istina je da se naučna psihijatrija ni
magijom, ali i empiriom (lekovima – opijum- na početku XXI veka nije u potpunosti oslo-
rauvolfija itd.). Stari vek obeležava i nasta- bodila dualističkog koncepta ni u teoriji, ni u
Propedevtika psihijatrije 7
praksi, te je više nego analogna pradavnom njena. Tako su u zakonodavstvo uneli termine
Platonovom dualizmu u filozofskom razume- smanjena odgovornost, što je pomagalo sudi-
vanju psihe. jama u presuđivanju, a i danas postoji u foren-
Aristotel postavlja problem vezivanja emo- zičkoj psihijatriji.
cionalnog iskustva za aktuelno opažanje, što
skoro potpuno odgovara i savremenom psiho- Rimljanin Aulus Kornelijus Celzus je u
analitičkom shvatanju emocija. On skoro kao i prvom veku naše ere sve medicinsko dotada-
Frojd obrazlaže emocije analitički. Aristotel šnje znanje sakupio u enciklopediju, a zasno-
je razvio koncept "osećanja krivice" i označio vano na grčkoj medicini i preuzeto iz nje. Za
ga kao mogući uzrok duševnog poremećaja. duševne poremećaje upotrebio je termin insa-
Ukazao je i na vrednost katarze, odnosno čiš- nia, što danas podrazumeva paranoja. Celzus
ćenja snažnim emocionalnim proživljavanjima razlikuje tri osnovne forme psihičkih pore-
i pražnjenjima. mećaja:
Ciceron je isticao da konfliktna osećanja a) frenit — parafrenija obuhvata sve aku-
mogu da dovedu do bolesti duše, što je podu- tne simptome iz kliničke psihijatrije koji bi se
darno sa Frojdovim i Pavlovljevim učenjem o danas ubrojali u delirijume;
konfliktu suprotnih osećanja. Ciceron je sma- b) melanholija — i danas ima isti naziv;
trao da u čoveku mora postojati neki rezer- c) hronične psihoze — svi psihijatrijski po-
voar za nagon i emocije i predložio je korišće- remećaji sa halucinacijama i sumanutim ide-
nje termina libido za taj rezervoar nesvesne jama.
energije.
Hipokratovo učenje o duševnim bolestima Srednji vek, nažalost, u oblasti psihija-
kao bolestima mozga treba shvatiti kao prvo trije oživljava ponovo demonistička shvata-
povezivanje psihijatrije sa medicinom u ljud- nja etiologije psihičkog poremećaja. Lečenje
skoj istoriji i utemeljivanje biološke psihija- duševnih bolesnika, odnosno tretman, podra-
trije. zumevalo je mučenje i batinanje, a ukoliko ne
bi došlo do ozdravljenja, pribegavalo se pro-
Antička Grčka u tretmanu duševnog pore- gonu bolesnika. Značajno je istaći da se tret-
mećaja odražava duh te epohe ljudske civili- man duševno obolelih kroz praktično ceo sre-
zacije. Nažalost, tretman duševno obolelih za- dnji vek odvijao u hramovima, odnosno ma-
snivao se na ritualnom isterivanju zlih duho- nastirima. Psihijatrijskim bolesnicima su se ba-
va iz tela korišćenjem raznih trava, masaža, vili uglavnom sveštenici.
kupki, mineralnih voda, ali i primenom fizi- Duševni bolesnici posebno trpe od 1484.
čkih aktivnosti i seksualnih odnosa. godine. Tada je u Evropi započela akcija kon-
trareformacije kojom su šizmatici tj. protesta-
Stari Rimljani su ostavili pečat na savre- nti, proglašeni za opsednute đavolom i javno
menu psihijatriju, posebno u delu ozakonjenja spaljivani. Sudbinu tih šizmatika delili su na-
društveno-pravnog stava prema duševno po- žalost i duševni bolesnici.
remećenim i bolesnim. Oni su prvi u istoriji Kordobski kalifat na južnoj polovini Piri-
shvatili da je pod uticajem duševnog poreme- nejskog poluostrva koga su u VIII veku osvo-
ćaja sposobnost shvatanja i činjenja dela izme- jili Mavri – Arapi, predstavlja jedinu svetlu
8 Milutin M. Nenadović
tačku u Evropi sa aspekta istorijskog razvoja Renesansa je period u evropskoj tradiciji
psihijatrije. Mavri su još u VIII veku u Kor- i kulturi ekspanzivnog razvoja umetnosti, ali
dobskom kalifatu osnovali prve azile za du- i početak razvoja nauke i naučnosti i suzbi-
ševne bolesnike. Oni su tek 1409. godine u janja sujeverja, a time i torture psihijatrijskih
Valensiji organizovali praktično prvu psihija- bolesnika. Humanizacija stava prema psihički
trijsku bolnicu koja je bila u funkciji lečenja poremećenom čoveku razvija se u azilima u
duševno bolesnih a nije imala samo kustadi- periodu renesanse. Javljaju se i prvi pokušaji
jalni karakter, odnosno karakter čuvanja bole- lečenja psihijatrijskih bolesnika u pravim bo-
snih. Značajno je ako se uzme da je to prvi lnicama pri medicinskim školama. Prva psihi-
oblik duševne bolnice, da je u njoj i primenji- jatrijska bolnica osnovana je u Valensiji (Špa-
vana terapija radom nad duševno obolelim. nija) u XVI veku, a ubrzo se ovakve bolnice
Abu Hasan Ibn Sina – Avicena, lat. (980 osnivaju širom Španije, u Francuskoj i u Me-
—1037) je najveći lekar pomenutog Kordob- ksiku. Ovo je period oživljavanja antičkih
skog kalifata. Avicena prihvatajući i razvija- principa i metoda lečenja psihičkih poreme-
jući svoje medicinsko učenje na učenju Ari- ćaja, a sve u skladu sa opštim trendom hu-
stotela i Hipokrata napisao je veoma obimnu manizacije ljudskih odnosa onog vremena.
"Medicinsku enciklopediju" prevedenu kas-
nije na latinski jezik. Avicenina "Medicinska Period renesanse u XVII veku zapamćen
enciklopedija" bila je celih pet vekova udžbe- je i po Paskalovom učenju. Paskal je bio pra-
nik lekarima već formiranih prvih i potonjih vi genije svog doba. Za psihijatriju su važne
evropskih medicinskih fakulteta, sve dok je njegove teorijske koncepcije da je osnovni
Paracelzus nije javno spalio. Avicena je po- smisao čovekovog postojanja otkrivanje sop-
stao preteča savremene psihosomatike ukazu- stvenih, odnosno ličnih vrednosti življenja i
jući da bes, tuga i druge emocije mogu prou- osmišljavanje vlastitog života, a ne ovladava-
zrokovati somatske bolesti. nje svetom putem razuma. Paskalovo učenje
iskoristio je Kjerkegor tri veka docnije, sup-
— Firenca, a zatim Keln i Upsala su gra- rotstavljajući se filozofiji najvećeg racionali-
dovi u kojima su osnovane prve bolnice za ste građanskog društva, Hegela.
duševne bolesnike, i to u XIII veku. Psihija-
trijski bolesnici su u najvećem broju i dalje — Paracelzus se pojavio takođe u razdo-
smeštani u leprozorijume i manastire. Psihi- blju renesanse. Njegov stav da duševnu bolest
jatriju srednjeg veka opterećuje mistični stav izazivaju hemijski procesi u organizmu zna-
pod uticajem Crkve, bar u evropskim razme- čajan je za kasniji razvoj psihijatrije.
rama, uz propovedanje askeze i pokoravanje
božjoj volji. Novo doba, dakle kraj XVII, XVIII i XIX
vek, vreme je prave eksplozije naučnih otkri-
— Do perioda renesanse mističnom pravcu ća u oblasti fundamentalnih nauka biologije,
u psihijatriji suprotstavljalo se značajnije samo hemije, fizike i matematike. Istovremeno u
u XII veku naturalističko učenje episkopalne ovom periodu događaju se buržoaske revolu-
škole u Šartru, zasnovano na humanističkoj cije i time promena političko-socioloških sta-
misli Platonovog trojstva: "Dobro, Duh, Duša." vova i odnosa u globalnim državnim zajedni-
Propedevtika psihijatrije 9
cama. Sve to ne ostavlja ni psihijatriju po stra- — Krepelin konačno, krajem XIX veka,
ni, te se brojni lekari sada već naučno bave raz- integriše nozologiju u potpun sistem klasifi-
jašnjenjem duševnog poremećaja, znači nje- kacije psihičkih poremećaja.
govom etiologijom i konačno, tretmanom du-
ševnih bolesnika. Do sredine XIX veka psihi- Nažalost, epohi naučne psihijatrije, dakle
jatrija još uvek nema suštinske odlike nauke i XIX veku, prethode i snažna nenaučna Galova
naučnosti. Period novog doba sve do sredine učenja o frenologiji. Njega slede brojni lekari
XIX veka priprema psihijatriju da stupi u pro- i upuštaju se u hazard odgonetanja etiologije
stor naučne medicine i sama postane nauka. psihičkog poremećaja i predviđanja njegovog
nastanka, utvrđivanjem fizičkih stigmata na
— Dr Filip Pinel, lekar i direktor bolnice
čoveku, odnosno budućem bolesniku.
Sâlpetrire u Parizu, zaslužan je za skidanje la-
naca i okova sa aziliranih duševnih bolesnika Italijan Čezare Lombrozo je otišao najda-
1793.godine. To je i početak humanijeg odno- lje razvivši ideje o determinisanju tipova li-
sa prema duševno poremećenom čoveku. čnosti prema obliku lobanje, posebno onih
predodređenih da postanu zločinci.
— Tih godina zakonom se regulišu odno-
si društva prema duševno bolesnim i njihov
Prenaučni period razvoja psihijatrije
tretman u Engleskoj, Francuskoj, Nemačkoj i
se suštinski završio sredinom XIX veka.
drugim zemljama.
Značajno je za psihijatriju do tog vremena
— Sideman (1624—1689), engleski Hipo- da su u okviru nje zapravo formulisani bro-
krat, postavio je temelje nozološkog pravca u jni problemi aktuelni i danas. Stvoreni su
psihijatriji, koje je koncipirao Pinel, a dalje koncepti odnosa tela i psihe, dela i celine,
razvijali sledbenici Eskirol i Grizinger. pojedinca i zajednice.
10 Milutin M. Nenadović
NAUČNA EPOHA PSIHIJATRIJE
Naučnu epohu i "humane reforme" u psi- še u svoju naučnost i dostignuća iz svih me-
hijatriji započinje Pinel (Ph. Pinel 1745— dicinskih oblasti.
1826). Doktor Pinel je bio veoma obrazovan Psihijatrija ostvaruje prednost nad drugim
lekar i učesnik Francuske Revolucije i član medicinskim disciplinama u poslednjih pola
Konventa — narodne skupštine. Pinel je 1793. veka preuzimanjem dostignuća i novih sazna-
godine u prisustvu poslanika skinuo okove du- nja iz filozofije, psihologije, pedagogije i bro-
ševnim bolesnicima u svojoj bolnici Bisetr. jnih socioloških nauka, kao i ekonomskih i
Pinel je 1798. godine objavio knjigu "Filozo- pravnih nauka. Psihijatrija u XXI vek ulazi
fska nozografija" obradivši u njoj i psihija- na moćnim krilima holističkog naučnog pri-
trijsku nozografiju. Ovim je započela epoha stupa, inkorporisana u društvene tokove.
naučne psihijatrije jer su odvojeni činioci ko- Savremena naučna psihijatrija se izdelila
ji pripadaju etiologiji od činilaca koji pripa- na brojne oblasti, kao što su: dečja psihijatri-
daju predispoziciji za duševno oboljevanje. ja, psihijatrija adolescentnog doba, geronto-
Činjenica je da su do dr Pinela svi velikani u psihijatrija, mentalna higijena, socijalna psi-
istoriji psihijatrije bili bez podrške društva, hijatrija itd. Već su instituisane i posebne
inostrane javnosti i sopstvene države. Podr- supspecijalističke grane u psihijatriji.
škom Narodne skupštine Francuske i drugih
Perspektive naučne psihijatrije u XXI ve-
zemalja Evrope Pinel omeđuje kliničko–nozo-
ku su ogromne jer su utemeljene na neuro-
loški pravac u psihijatriji čime započinje nau-
anatomiji, neurobiologiji, neurobiohemiji, ne-
čni period psihijatrije.
urofiziologiji, psihohirurgiji, genetici, psiho-
Psihijatrija definitivno dobija sve odlike
patologiji, psihoendokrinologiji, psihoimuno-
nauke već u drugoj polovini XIX veka, tj. do
logiji itd.
početka XX veka. Nije manje značajno da od
tog perioda psihijatrija nesporno ulazi u ob- Prikazani razvoj psihijatrije do danas nema
last naučne medicine kao njena ravnopravna tendenciju da bude sveobuhvatan već da pru-
iako najmlađa grana. ži samo pravu propedevtičku informaciju stu-
Ceo XX vek treba označiti kao vek dentima medicine, budućim lekarima. Neop-
eksplozivnog razvoja psihijatrijske nauke i hodno je usvojiti na početku izučavanja psi-
struke. Instituisane su psihijatrijske bolnice sa hijatrije da se razvoj psihijatrije odvijao na
opredeljenim lekarima psihijatrima. Pojavili su procesima opšteg civilizacijskog progresa i
se među lekarima psihijatrima pravi gorostasi uvek se oslanjao na samu psihijatriju.
i geniji, pre svih Sigmund Frojd. Psihijatrija u Posebnost psihijatrije je njena tendenci-
poslednjih 50 godina ravnopravno ide u korak ja kao nauke da sva svoja znanja i veštine
sa najrazvijenijim internističkim i hirurškim stavi u službu ljudskih potreba, ravnopra-
granama naučne medicine. Psihijatrija integri- vno i istovremeno, pojedincu i društvu.
Propedevtika psihijatrije 11
UDŽBENIČKA LITERATURA U OBLASTI
PSIHIJATRIJE
12 Milutin M. Nenadović
PERSPEKTIVE I BUDUĆNOST PSIHIJATRIJE
Predviđati budućnost ili perspektive raz- Niko istraživački nije uspeo da odgovori
voja bilo koje oblasti ljudske delatnosti, kao i zašto je raspoloženje ljudi bilo onakvo na pre-
globalnih civilizacijskih tokova, izuzetno je lazu iz milenijuma u milenijum, niti je mogao
kompleksno, teško, i nadasve odgovorno. Na- predvideti a još manje sprečiti strahovanja,
ročito kada je u pitanju psihijatrija. Sa odgo- kao i iščekivanja šta će doneti treći mileni-
vornošću utemeljenom na poznavanju savre- jum.
mene psihijatrije u dugoj nastavničkoj praksi,
Predviđanje razvoja psihijatrije na poče-
studentima medicine na propedevtičkom ni-
tku XXI veka komplikovano je i teško zbog
vou anticipiraću ipak razvoj i budućnost psi-
nemogućeg komparativnog posmatranja u od-
hijatrije u prvim decenijama XXI veka.
nosu na perspektive razvoja drugih grana me-
dicine, odnosno somatske naučne medicine.
Teško je objasniti zašto ljudi na prelazu iz
Psihijatrija na današnjem nivou jasno je pos-
jednog milenijuma u drugi pridaju posebnu
tavljena između medicine i društva, te mora
važnost mogućim civilizacijskim i društve-
radikalno da menja fundamente svoje naučne
nim tokovima koji slede. Upamćena je prava
osnove i metodologije stručnog rada. Civili-
zbrka i masovno fobično ponašanje ondašnjih
zacija se globalno nalazi na prelazu industrij-
savremenika zbog neizvesnosti šta će se dogo-
skog u postindustrijsko društvo. Društvo bu-
diti u dolazećem milenijumu kada je odbroja-
dućnosti u formiranju naučnici nazivaju druš-
na hiljadita godina nove ere. U Evropi je zabe-
tvom kibernetičke kulture. Novo društvo po-
leženo pravo apokaliptično raspoloženje uče-
drazumeva tako brze promene i sa takvim re-
nih ali i običnog naroda na početku drugog
fleksijama na pojedince da ogromni slojevi
milenijuma. Smatralo se da je "sudnji dan"
stanovništva neće, niti već uspevaju, da se
blizu i narod se spremao za suočenje sa Stra-
adaptiraju i prate nastajuće promene. Zahtev
šnim sudom. Koincidentno, Evropom su ha-
nove ere postavlja i nove zahteve pred psihi-
rali rat, glad, bolesti, smrt i neopisivi strah kao
jatriju kao struku i nauku koja treba da pomo-
da se predskazanje ostvaruje. Naprotiv, Evro-
gne pojedincu u svim adaptacijama, pa i adap-
pa je u poslednjem milenijumu generisala sve-
tacijama na društvene promene.
opšte napretke nauke i kulture a civilizacija je
dostigla dodanašnji vrhunac tehničkog i te- Razvoj psihijatrije ima perspektivu. Psihi-
hnološkog napretka i blagostanja. jatrija će se sigurno opredeliti da prati razvoj
Propedevtika psihijatrije 13
i naučnih otkrića u oblasti ukupnih neurona- cija za preduzimanje psihijatrijskog lečenja.
uka. Svoj razvoj će usmeriti na dalja istraži- Svoje interesovanje psihijatrija treba da rav-
vačka dostignuća u psihoneuroendokrinoimu- nopravno usmeri i ka društvenim naukama i
nologiji (PNEI). Psihijatrija će u svoj razvoj ka društvenoj praksi. Naravno, psihijatrija će
morati da inkorporira i dostignuća u oblasti uvek ostati u vezi sa naučnom humanom me-
društvenih nauka, da ih u pravom smislu ap- dicinom kao njen neodvojivi segment.
sorbuje, a ne kao do sada da se samo koristi
stavovima, teorijama i razvojnim domašajima Psihijatrija budućnosti mora i treba u per-
socioloških nauka. Krucijalno uporište budu- spektivi razvoja da apsorbuje sva naučna do-
ćeg razvoja psihijatrije je njeno temeljenje na stignuća neurofiziologije, neurohemije, enzi-
promenama koje se odvijaju u funkcionisanju mologije, psihofarmakologije, molekularne bio-
socijalnih službi prosvete, službi socijalnog logije, genetike i drugih bioloških disciplina.
staranja i ukupne zdravstvene službe koje se Psihofarmakologija je otkrićem neuroleptika,
već sada dehumanizuju. Dehumanizacija na- benzodiazepina i antidepresiva već napravila
brojanih službi od društvenog značaja je para- pravu revoluciju u terapiji psihičkih bolesni-
doksalna i odgovara sentenci: "Ide nam bolje, ka. Medikament + psihoterapija + sociote-
a osećamo se lošije". rapija su danas ostvareni milenijumima sanja-
ni san kvalitetnog lečenja psihijatrijskih bo-
Psihijatrija je danas, i u budućnosti će to lesnika.
biti, specifična klinička medicinska disciplina
Naučnost je definitivno perspektiva ra-
naizgled alijenirana od drugih grana somat-
zvoja psihijatrije u budućnosti jer nijedna
ske medicine. Razlika između psihijatrije i
disciplina nije uspela da se potvrdi samo
drugih somatskih disciplina u medicini leži u
jednostavnim gomilanjem znanja i iskustva
samom bavljenju psihijatrije psihičkim živo-
sledeći ih eklektički i enciklopedijski. Psi-
tom čoveka i poremećajima skladnog mental-
hijatrija će ovu istinu svakako iskoristiti.
nog funkcionisanja, ali to psihijatriju ne sup-
rotstavlja somatskoj medicini, naprotiv. Psi- Psihijatrija jeste medicinska ali nadasve
hički život čoveka je nesporno produkt njego- humanistička disciplina i kao takva dužna je
vog mozga, odnosno odražena funkcionalnost da i sada i u budućnosti sva svoja znanja i
milijardi neurona. dostignuća stavi u službu ljudskih potreba uz
veću društvenu angažovanost. Društvena neu-
Psihijatrija budućnosti, lako je predvideti, tralnost savremene psihijatrije, a posebno psi-
mora znatno veće interesovanje i pažnju da hijatrije budućnosti, nije prihvatljiva i može
usmeri na poboljšanje dijagnostike u psihi- samo postojati u segmentu naučnog psihija-
jatriji, poboljšanje psihijatrijske klasifikacije trijskog nemešanja u ideologije, tj. u politi-
mentalnih poremećaja i usavršavanje indika- čke poslove ljudske zajednice.
14 Milutin M. Nenadović
NORMALNOST I PSIHIJATRIJA
16 Milutin M. Nenadović
PSIHIJATRIJA
KAO GRANA NAUČNE MEDICINE
Propedevtika psihijatrije 17
snika. Psihijatrijski bolesnik nije sposoban je utemeljena savremena naučna medicina.
uvek da pruži tačne subjektivne podatke o do- Mentalni poremećaj je svakako izazvan pore-
življavanju svoje bolesti, već ih iskrivljuje ili mećajem funkcionalnosti mozga, makar na
poriče. Duševni bolesnik prema sadržajima molekularnom neurotransmiterskom nivou dis-
svojih halucinacija, ili svojoj sumanutosti ima funkcije njegovih neurona. Objašnjenje nastan-
tzv. pozitivan sud realnosti. Nepouzdanost i ka psihičkih poremećaja danas je neophodno
subjektivnost autoanamneze u psihijatriji je zasnivati na dostignućima u oblasti psihologi-
česta i izuzetno otežava stručni rad psihijatra je. Naravno, poremećaji sklada mentalne uku-
te se heteroanamnestičkim podacima o poče- pnosti individue često su izazvani interperso-
tku i razvoju duševnog poremećaja pridaje ve- nalnim relacijama i događanjima u socio za-
ći značaj nego u drugim kliničkim medicin- jednici.
skim granama.
Psihijatrija kao nauka može razrešiti etio-
2. Psihijatrija kao klinička medicinska
logiju i patogenezu duševnog poremećaja sa-
grana ne može u većini svojih entiteta te-
mo naučnim holističkim pristupom. Neopho-
meljiti dijagnozu o duševnom poremećaju
dno je uvažiti istovremeno sva tri poznata či-
na patohistološkom nalazu kao ostale grane
nioca u nastanku duševnog poremećaja (bio-
somatske medicine. Nije utvrđen patoanato-
loške, psihološke i sociološke), ravnopravno i
mski supstrat ni post mortem karakterističan,
dinamički interakcijski povezano. Prednost
specifičan ili patognomoničan za brojne du-
psihijatrije u odnosu na druge medicinske di-
ševne poremećaje.
scipline i jeste u jasnoj obavezi naučnog is-
3. Psihijatrija ne može u svojim istraži- traživanja holistički profilisanog. Psihijatrija
vanjima ni približno kao druge medicinske je već danas doprinela da sve grane naučne
struke da koristi eksperiment, odnosno eks- medicine uvažavaju psihičko u somatski obo-
perimentalna istraživanja ni na čoveku, a lelog. Tako da je značaj i razvoj doživela lia-
još manje na modelu. Model u psihijatrijskim ison psihijatrija, s jedne strane a, s druge, po-
istraživanjima pre svega ne može da se kori- treba za psihijatrijom i psihijatrom je uslov-
sti zbog toga što sve druge životinjske vrste ljena prihvatanjem i naučnim sagledavanjem
osim čoveka nemaju u svojoj psihičkoj uku- psihosomatskog poremećaja ravnopravno sa
pnosti kogniciju i nemaju sposobnost govora. somatopsihičkim i somatskim. Dakle, nespo-
rno je da nema somatske bolesti bez somato-
Psihijatrija kao nesporno mlada grana na- psihičkog poremećaja. Svi protagonisti soma-
učne medicine u ovom momentu u vidljivom tske medicine su prihvatili da bilo koja soma-
je zaostajanju za drugim medicinskim disci- tska bolest, posledično narušava psihičku ra-
plinama, gledano sa striktno naučnog aspekta. vnotežu bolesnika na nivou bar somatopsihi-
Etiologija i patogeneza u stanju psihičkog po- čkog poremećaja.
remećaja su neodgonetnute u savremenoj na-
učnoj psihijatriji za većinu mentalnih pore- Naučna psihijatrijska istraživanja i naučni
mećaja ili bolesti. Etiopatogenezu psihičkih razvoj savremene psihijatrije danas usmereni
poremećaja nije moguće objasniti naučnim su u mnogo pravaca. Navodim najvažnijih
saznanjima iz bioloških disciplina na kojima deset:
18 Milutin M. Nenadović
1. Kliničko fenomenološka istraživanja na ćaja. Posebno "obećava" aktuelna psihoendo-
području psihopatologije psihodinamske ori- krinoimunologija.
jentacije.
8. Genetička istraživanja u psihijatriji su
2. Psihijatrijska istraživanja su u značaj- aktuelna, a psihijatrija kao nauka već značaj-
nom domašaju na prostoru istraživanja soci- no koristi otkrića u humanoj genetici.
jalnih, ekonomskih, društvenih, kulturnih i
drugih faktora koji utiču na međuljudske od- 9. Poslednjih nekoliko decenija, a pose-
nose i njihovog direktnog učešća u nastanku bno u poslednjih desetak godina, intenzivirana
psihičkih poremećaja. su psihijatrijska istraživanja u oblasti neuro-
biohemijskih saznanja. Ovo područje psihija-
3. Savremena psihijatrija danas intenzi- trijskih istraživanja sigurno će pomoći u bržim
vno eksperimentalno ispituje psihopatološke i kvalitetnijim otkrićima u oblasti psihijatrije
fenomene na životinjama ali i ljudima prime- ne samo na prostoru terapijskog poboljšanja
nom brojnih psihofarmaka i hemijskih sups- stanja obolelih već i u odgonetanju načina na-
tanci. stanka psihičkog poremećaja.
20 Milutin M. Nenadović
BIOLOŠKE OSNOVE
ČOVEKOVE MENTALNE UK UPNOSTI I
POREMEĆAJA
Propedevtika psihijatrije 21
kcija uslovila je razvoj govora i apstraktnog sistema čoveka nije uslovljena samo anatom-
mišljenja i do neslućenih razmera razvila čo- skim i hemijskim strukturama, niti samo bes-
vekove mogućnosti za interakciju sa okruže- konačnim brojem direktnih i indirektnih veza
njem a posebno sa društvenom sredinom. između više milijardi neurona, niti složenim
Čovek je sa razvojem nervnog sistema ste- neuronskim procesima i dinamikom njihovog
kao sposobnost da se prilagođava promenama odvijanja već i složenom interakcijom osnov-
u spoljašnjoj sredini, ali — možda još bitnije nih jedinica u podsistemima mozga, ali i čo-
— stekao je sposobnost da tu sredinu menja vekovog organizma kao celine sa telesnim
podređujući je svojim potrebama. Ovo su kva- podsistemima.
liteti psihičkog života čoveka, a njegova slo- Mozak i psiha čoveka nisu dve odvojene i
ženost i razmere budućih domašaja su nesa- posebne kategorije koje nezavisno i paralelno
gledivi, poput kosmičkog prostranstva. funkcionišu. Dva su bitna polazišta za razu-
mevanje čovekove mentalne ukupnosti.
Poseban kvalitet čovekove psihičke uku- 1. Mozak, odnosno centralni nervni sis-
pnosti je svest o samom sebi kao obliku pos- tem, omogućio je razvoj čovekovog psihi-
tojanja, svest o sebi kao različitom od svih i čkog života, a čovekovo ukupno psihičko u
svega drugog, svest o svom subjektivnom do- svom povratnom delovanju podstiče razvoj
življavanju, mišljenju i delovanju u kontinui- morfološki, strukturno i funkcionalno istog
tetu, znači i u prošlosti i u sadašnjosti i u bu- tog mozga kroz generacije.
dućnosti. 2. Čovek je biološko, psihološko i socio-
Psihička ukupnost svake ljudske indivi- loško biće, specifično po jedinstvenosti i nede-
due u razvoju ali i u funkcionisanju nesporno ljivosti ova tri nivoa. Znači, čovekom uprav-
zavisi od društvene sredine, počev od poro- ljaju ravnopravno biološki, odnosno prirodni,
dice, do šire sociozajednice. Posledice nedo- psihosocijalni, tj. društveni činioci, uzajamno
statka ili neprimerenosti tih društvenih sredina povezani i u stalnoj dinamičkoj interakciji.
kao formativnih su zaostajanje razvoja nerv-
nog sistema ili poremećaji njegove funkcije, Duševni poremećaj treba razumeti na iden-
što se manifestuje poremećajem psihičke uku- tičan način. Suština duševnog poremećaja leži
pnosti individue. Rečeno je lakše razumeti na u oštećenju na različitim nivoima integracije
primeru deteta rođenog sa nedostatkom, re- organskih, psihičkih — socijalnih procesa u
cimo oštećenjem pojedinih čula. Tada gluvoća datoj ličnosti. Psiha odražava sve uticaje na
ili slepilo razvojno generiše nedostatke u psi- ljudski organizam i one organske prirode, ali
hičkoj ukupnosti te individue, a istovremeno i one koji se ostvaruju u interpersonalnim od-
izostaje strukturni i funkcionalni razvoj u od- nosima. Prirodni i društveni fenomeni deluju
govarajućim delovima mozga, tj. ne razvija se na organizam kao nedeljivu celinu pa se zbog
odnosni primarni i sekundarni čulni centar. toga psihički život čoveka mora razmatrati i
Mozak čoveka, odnosno centralni nervni shvatiti kako sa prirodnog (biološkog), tako i
sistem, deluje kao složeni sistem u okviru još sa psihološkog i istovremeno društvenog as-
složenijeg sistema kakav je sam čovek u svo- pekta. Zadatak psihijatrije je ovakav integra-
joj somatskoj i mentalnoj ukupnosti. Nesagle- lni holistički naučni pristup psihičkom pore-
diva složenost i plastičnost centralnog nervnog mećaju.
22 Milutin M. Nenadović
PSIHOLOŠKO – FILOZOFSKE OSNOVE
ČOVEKOVE MENTALNE UK UPNOSTI I
POREMEĆAJA
Propedevtika psihijatrije 23
kvo spekulativno razumevanje mentalne uku- tivan u razvijenom svetu, ali izrastao na psi-
pnosti čoveka kroz nesvesno, svesno i nad- hodinamsko-filozofskom objašnjenju ljudske
svesno omogućilo je razvoj psihijatrije u sva- psihe. Bihevioristi insistiraju na ponašanju
kom smislu, a pre svega razumevanje struktu- svake individue usvojenom i naučenom kao
iranja, odnosno razvoja psihičkog života indi- suštini ukupnog psihičkog. Svakako da u to-
vidue od rođenja do zrelosti, kao i razumeva- me ulogu igra sociosredina — od najuže poro-
nje kasnijeg njenog funkcionisanja do dubo- dične, do najšire savremene globalne civili-
ke starosti. Poslednjih 100 godina razvoja psi- zacije. Lečenje psihičkog poremećaja bihe-
hijatrije krcato je brojnim školama, pravcima vioristi zasnivaju na pacijentovom usvajanju,
i modalitetima utemeljenim na psihodinam- odnosno učenju novih modela ponašanja jer
skom objašnjenju čovekovog duševnog funkci- poremećaj podrazumeva odstupanje od prih-
onisanja. vatljivih obrazaca ponašanja.
24 Milutin M. Nenadović
SOCIOLOŠKE OSNOVE
ČOVEKOVE MENTALNE UK UPNOSTI I
POREMEĆAJA
Psihijatrija kao stručna i naučna medicin- Psihijatri danas uvažavaju socijalne fak-
ska disciplina podsticala je sopstveni razvoj tore u poimanju psihičkog čoveka i duševnog
inkorporiranjem u sebe saznanja društvenih poremećaja sasvim deklarativno, prigodno a
nauka, a posebno sociologije. Cilj savremene samo ponekad kao iskaz sopstvenog holisti-
psihijatrije je da znanja pojedinih nauka na čkog pristupa. Sociologija je značajno dopri-
najbolji mogući način upotrebi za ostvariva- nela dodanašnjem razvoju psihijatrije i jedan
nje zaštite i unapređenja duševnog zdravlja je od temelja njenog daljeg razvoja i na stru-
čoveka, odnosno stanovništva. Sociologija i čnom i na naučnom planu. Socijalni činioci
njene stručne i naučne discipline doprinele su imaju određenu ulogu u nastanku, ali i lečenju
razvoju psihijatrijske misli i psihijatrijske pra- i tretmanu duševnih poremećaja. Sociološki
kse u poslednjim decenijama. Treba očekivati doprinos psihijatriji je opterećen i brojnim
da će se budućnost razvoja psihijatrije i u ograničenjima, posebno kada je predmet soci-
ovom veku dobrim delom zasnivati i na sara- ološkog interesovanja sam duševni poreme-
dnji sa sociologijom. ćaj i kada sociologija u objašnjenju poseže za
sociološkim teorijama.
Sociologija svoje učenje o čovekovoj psi-
hičkoj ukupnosti temelji na činjenici da čo-
Sociologija doprinosi psihijatriji na sledeće
vek kao individua ima svoju istoriju, da je sam
načine.
stvara i da svoj vek provodi u krajnje speci-
fičnoj društvenoj situaciji. Biološke zakonitosti — Atributivna teorija naročito je zna-
su egzaktne i neumitne. Zakonitosti društve- čajna za teoriju i praksu psihijatrije. Zasniva
nih procesa su relativnog karaktera, vezane za se na činjenici da su u prošlosti duševno pore-
datu društvenu organizaciju i vreme. Istovre- mećenima pripisivane bespomoćnost, neodgo-
meno su i pod uticajem individualnih veli- vornost i opasnost po mentalno zdrave ljude u
čina, dakle i pod uticajem faktora slučajnosti. okruženju i da je psihijatrija dopustila stig-
Društveni procesi pošto nisu strogo determi- matizaciju duševno poremećenih, njihovo is-
nisani nisu ni reverzibilni u oba smera, ili bar ključivanje iz socijalne sredine i izolaciju u
ne u onoj meri u kojoj su to prirodni procesi, hospitalne institucije. Duševno poremećenog
koje skoro precizno možemo predvideti a i to dodatno i sekundarno onesposobljava i na
očitati prošlost. planu mentalnog funkcionisanja.
Propedevtika psihijatrije 25
— Sociologija je dala poseban doprinos ncijalistička antropopsihijatrija i dr.). Danas
razjašnjenju teorije selfa i razumevanju pro- se govori i o:
cesa adaptacije u stresnim i kriznim situaci- 1) Transkulturalnoj psihijatriji – obu-
jama. Sociološka teorija selfa nudi četiri ranga: hvata istraživanja u jednoj kulturi i uticaje
1) Šta drugi misle o nama? kulturelnih činilaca na psihička oboljenja u
2) Upoređivanje sa drugima. drugoj kulturi.
3) Kako se interpretiraju događaji i šta se 2) Kroskulturalnoj psihijatriji – podra-
pripisuje sebi? zumeva upoređivanje uticaja kulturelnih čini-
4) Koji se aspekti selfa smatraju najva- laca na mentalna oboljenja u dve ili više kul-
žnijim za lični identitet? tura.
Sociološko objašnjenje procesa adaptacije
pomerilo je stavove sa odbrambenih meha- Student medicine treba da usvoji sledeće:
nizama Ega na ispitivanje kako osoba poku- a) Socijalna psihijatrija istražuje uticaj
šava da aktivno menja svoju sredinu i svoje aktuelnih sredinskih faktora na nastanak, tok,
odnose sa drugima i kako savlađuje stresne i prognozu i lečenje psihičkih oboljenja.
krizne situacije.
— Činioci kulture — sredina koja okru- b) Kulturalna psihijatrija istražuje uticaj
žuje čoveka, predstavlja kontinuum koji se kulture (duhovnih dostignuća) na psihički ži-
stalno menja pod delovanjem čoveka i priro- vot pojedinca i čitave zajednice, a deo je so-
de. Kultura je u najširem smislu svako društvo cijalne psihijatrije. Kulturna psihijatrija is-
sa svojim posebnim znanjima, karakteristi- tražuje običaje, verovanja, tradiciju, religiju,
čnim načinom mišljenja i osećanja, posebno- mitove i legende, a ne samo aktuelne sredi-
šću stavova, ciljeva, ideala itd. Svaki čovek nske činioce jer je sve to jedinstveni kulturni
pripada datoj društvenoj grupi i njenoj kulturi, obrazac neke društvene zajednice.
koja utiče na razvoj i strukturu njegove lično-
sti, na njegovo psihičko reagovanje i naravno Konceptualizacija socioloških teorija za-
na njegovo duševno zdravlje. sniva se na stanovištu da se čovekova ličnost
Kulturna psihijatrija i kulturna antropolo- formira pretežno ili uglavnom tokom proce-
gija se naglo razvijaju u prvoj polovini dva- sa socijalizacije koji se odvija u određenom
desetog veka, kao posledica međusobnog uti- društvenom i kulturnom miljeu. Ovakvo
caja antropologije i psihoanalize. Brojni psi- učenje je dijametralno suprotstavljeno Frojdo-
hijatri i psiholozi tog vremena vrše reviziju vom konceptu jer on, kao i njegovi sledbe-
psihoanalitičkih stavova utemeljenim na teko- nici, primat u formiranju ličnosti daje urođe-
vinama kulturne antropologije. Kulturelna nim procesima. Sociologija kroz sociološke
psihijatrija se ekstenzivno razvija sredinom koncepte zasnovane na socijalno devijantnom
XX veka kao posebna oblast psihijatrije (socio- ponašanju s pravom kritikuje postojeću sla-
kulturna psihijatrija, etnopsihijatrija, egziste- bost savremene psihijatrijske dijagnostike.
26 Milutin M. Nenadović
GENETIKA U PSIHIJATRIJI
Propedevtika psihijatrije 27
Korišćenjem savremenih genetičkih otkri- Najaktuelnije hipoteze vezane za shizofreniju
ća mogu se eksperimentalno menjati i plani- govore o genskim mutacijama kao izazivači-
rati u biljnoj i životinjskoj genetici vrste po ma specifičnih metaboličkih defekata u neu-
volji istraživača. Ova genetička otkrića nepri- ronima, što implikuje kliničku sliku shizo-
hvatljivo je primeniti na ljude. Humana klini- frene bolesti.
čko-genetička istraživanja koriste metod ispi- Dostignuća genetike u psihijatriji na razu-
tivanja porodica i blizanaca, kao i metod cito- mevanju psihičkog života čoveka a posebno du-
genetičkih i biohemijsko-genetičkih analiza. ševnih poremećaja grupišu duševne bolesti na:
Prvi doprinosi genetike u razumevanju 1) isključivo nasledne bolesti;
ljudske mentalne ukupnosti su vezani za ispi- 2) grupu duševnih bolesti u kojima nasle-
tivanja inteligencije, za ispitivanja ličnosti i dna predispozicija igra bitnu ulogu;
poremećaja ličnosti, te urođenih grešaka me- 3) duševne bolesti u kojima je uticaj čini-
tabolizma, mentalne retardacije (Downov sin- laca sredine izuzetno bitan, te se delovanje
drom), shizofrenije, manično-depresivne psi- naslednih faktora može zanemariti.
hoze, simptomatske psihoze itd.
Etiologija svih mentalnih poremećaja
Psihijatriji su danas najviše doprinela ge-
je multifaktorijelna. Kod svake psihičke bo-
netička ispitivanja u oblasti mentalne retarda-
lesti postoji glavni, sporedni, deklanširajući
cije. Citogenetička i biohemijsko-genetička
faktor, faktori okidači, pa čak možda i obave-
istraživanja mentalno retardiranih objasnila su
zni etiološki faktori. (Za alkoholizam, reci-
u oko 30% svih slučajeva, etiologiju i patoge-
mo, glavni etiološki faktor je struktura lično-
nezu mentalno retardiranih. Nedovoljno men-
sti, ali je tip alkoholizma genetski kodiran,
talno razvijenih u opštoj populaciji je pribli-
dok je alkohol ovde obavezni sporedni etiolo-
žno 3%, prema sadašnjim psihijatrijskim epi-
ški faktor). Kod endogenih psihoza je genet-
demiološkim studijama, što ističe značaj otkri-
ski faktor glavni etiološki faktor, a za egzo-
ća u oblasti genetičkog istraživanja mentalno
gene psihoze, simptomatske i reaktivne gene-
retardiranih.
tski etiološki faktor je sporedan).
Genetička istraživanja shizofrenije su da-
nas nametnula objašnjenje etiologije ove psi- Genetička istraživanja u psihijatriji su i
hoze poligenim nasleđivanjem. Međutim, još danas otežana zbog nedostatka objektivnih
uvek nije jasno da li se od ukupnih fenotip- dijagnostičkih kriterijuma psihijatrijskih po-
skih manifestacija shizofrenije nasleđuje cela remećaja, ali i psihijatrijske normalnosti.
psihoza, pojedine osobine ličnosti koje dovo-
de do predispozicije, odnosno do povećane Holistički — sveobuhvatni naučni dijalek-
vulnerabilnosti, ili se nasleđuju sindromi ili tički pristup u psihijatriji obavezuje na plasti-
tok bolesti. Suština je u genetičkoj heteroge- čnost i u daljim genetičkim psihijatrijskim
nosti nasleđivanja oblika shizofrene bolesti. istraživanjima.
28 Milutin M. Nenadović
RAZUMEVANJE ČOVEKOVE MENTALNE
UKUPNOSTI U EVROPSKOJ TRADICIJI
Studenti medicine i u okviru propedevtič- ubedljive, uvek treba posmatrati i kroz prizmu
kog upoznavanja sa psihijatrijom treba da shva- ove dimenzije čovekovog mozga, naravno i
te da je današnja naučna psihijatrija kosmički obratno.
udaljena od potpunog razumevanja psihičkog
života čoveka, ako se sledi globalna tenden- Današnja naučna psihijatrija bi mogla da
cija psihijatrije u okviru humane medicine. se definiše kao nauka evropske tradicije uče-
nja. Da bi se lakše shvatio kompleksan psi-
Psihički život privileguje i nadređuje
hički život čoveka, a posebno duševni pore-
čoveka sveukupnom biosvetu naše planete.
mećaji, ukupno psihičko se deli na:
Događaje u unutrašnjoj i spoljašnjoj sre- 1) kognitivno (saznajno),
dini čovek registruje i obrađuje u mozgu, od- 2) konativno (volja, htenje),
nosno u njegovim posebnim područjima a još 3) emocionalno (nagonsko emocionalno).
preciznije u neuronima kao osnovnim kom-
Isti su razlozi za podelu ukupnog psihi-
partmanima mozga. To izaziva različite emo-
čkog života na pojedinačne psihičke funkcije
cionalne, odnosno afektivne reakcije indivi-
(opažanje, emocije, mišljenje, pamćenje, na-
due, na poseban i neponovljiv način. Rečeno
goni, inteligencija itd.).
je odraz izazvanih promena neuronske aktiv-
nosti u pojedinim područjima mozga ili u čita- Ovakva podela ukupnog psihičkog u tra-
vom mozgu. diciji evropske psihijatrijske škole ima samo
deskriptivnu vrednost, jer i kognitivno i ko-
Data objašnjenja su daleko od sveobuhva- nativno i emocionalno, kao i sve pojedinačne
tnosti ali su u propedevtičkom smislu bitna psihičke funkcije su u svakoj jedinici vreme-
kako bi student na samom predvorju upozna- na čovekovog života u stalnoj dinamičkoj in-
vanja sa psihijatrijom mislio uvek na biolo- terakciji, a rezultanta toga je psihička ukup-
ške osnove psihe i trajno prihvatio da psiho- nost i uvek u svakom trenutku neponovljiva
socijalne teorije, ma koliko bile interesantne i posebnost svake ličnosti.
KONATIVNO
Konativno ili konacija kao deo ukupnog Konativno predstavlja programirani oblik po-
psihičkog podrazumeva nameru, htenje i volju. našanja, pri čemu značajnu ulogu imaju pro-
Propedevtika psihijatrije 29
cesi prijema i obrade informacija iz unutra- Iznalaženje mogućnosti za rešavanje odre-
šnje i spoljašnje sredine pomognuti prethod- đenog problema do predviđanja mogućih po-
nim iskustvom, tj. memorijom. sledica su suština konativnog u čoveka.
EMOCIONALNO
Emocionalno je zapravo afektivno u uku- emocionalnih reakcija. Ovo se može dobiti i
pnom psihičkom životu čoveka i zavisi od na modelu u eksperimentu.
zadovoljenja osnovnih nagonskih potreba,
odnosno bioloških motiva. Raspoloženje je Čovek je, međutim, i psihosocijalno biće,
posledica zadovoljenja ili nezadovoljenja na- za razliku od drugih živih bića, pa pored bio-
gonskih potreba i predstavlja poseban kvali- loških ima i socijalne nagone, odnosno stre-
tet u sferi emocionalnog. mljenja ka individualnom ostvarenju u socio-
Emocionalno čoveka se povezuje u obja- zajednici. Zadovoljenje ili nezadovoljenje so-
šnjenju sa strukturama moždanog stabla, me- cijalnih motiva implikuje se posebnim emo-
zencefalona i diencefalona (talamus i hipo- cionalnim stanjem, što je pod kontrolom vi-
talamus). Eksperimentalno funkcionalno isklju- ših kognitivnih funkcija. Svakako da se na
čivanje neke od ovih struktura, recimo dien- psihičku čovekovu ukupnost odražavaju po-
cefaličnih, dovodi do poremećaja osnovnih remećaji u afektivnoj sferi i mogu izazvati po-
nagona, odnosno motiva i pojave grubih, ne- remećaje saznajnog ili voljnog, odnosno kog-
adekvatnih, nesvrsishodnih i nemoduliranih nicije i konacije.
KOGNITIVNO
Kognicija ili saznanje je apsolutna privile- postaje svestan unutrašnje i spoljašnje real-
gija samo Homo sapiensa i nijedne druge žive nosti, o njoj stiče znanja, o njoj rasuđuje i do-
vrste, jer podrazumeva imaginaciju, otkrića, su- nosi sopstvene i specifične lične sudove.
đenja na iskustvu, upotrebu jezika i objašnjenja.
Razumevanje kognicije se veoma uslož-
Kognicija se odvija preko sledećih psi-
njava uzimanjem u obzir filogenetskih, onto-
hičkih funkcija: percepcije, pamćenja, mišlje-
genetskih i sociokulturoloških elemenata nas-
nja, voljne delatnosti, svesti i inteligencije.
leđa, utkanih u ukupnost ljudske ličnosti, znači
Ove kognitivne funkcije izraz su visoko inte-
u ukupnost psihičkog života.
grativne aktivnosti brojnih različitih nivoa
mozga, odnosno centralnog nervnog sistema, Konačno, za razumevanje psihičkog ži-
posebno neokorteksa. Kognicija se ostvaruje vota čoveka ne treba zaboraviti najbitniju
tako što se senzitivne i senzorne informacije činjenicu da su njegovi delovi, tj. kogniti-
pristigle u vidu osećaja u mozak, tj. neurone vno, konativno i emocionalno u stalnoj dina-
ljudskog mozga, spajaju sa selektiranim info- mičkoj interakciji. Prelamaju se jedan u dru-
rmacijama iz depoa pamćenja tih neurona. gom i utiču jedan na drugi, što i kvantifikuje
Dakle, kognicija je proces preko kojeg čovek mentalnu ukupnost individue.
30 Milutin M. Nenadović
RAZVOJ MENTALNE UKUPNOSTI ČOVEKA
Propedevtika psihijatrije 31
Psihološki razvoj u momentu dostignute Id se sastoji od nesvesnog i potisnutog.
biološke zrelosti već specifikuje tu ličnost na
Id funkcioniše po principu zadovoljstva,
planu životnih ciljeva u kontekstu formirane
odnosno zadovoljenja nagonskih potreba, ne
sopstvene moralnosti i oblika ponašanja na-
trpi odlaganje, još manje potiskivanje ili tran-
metnutih od sociozajednice.
sformaciju. Id je iracionalan, sebičan, impul-
sivan, rečju — asocijalan, jer ne vodi računa
3. Psihosocijalni razvoj odnosi se na ne-
o realnosti niti o potrebi recimo moralnog po-
minovni uticaj sociosredine na svaku osobu
našanja individue u datom momentu.
tokom sazrevanja, i to od momenta rođenja.
Jasno da je u prvoj deceniji psihičkog razvoja Po rođenju Id kao iracionalno, tj. nagon-
porodica jedina sociozajednica koja bitno uti- sko, ne trpi u svojoj realizaciji jer je sveden
če na pojedinca. Kasnije uticaj imaju druge na elementarne nagonske potrebe unošenja
sociogrupe i zajednice i konačno brojne lično- hrane i ekskreciju. Majka čini svestan napor
sti iz okruženja, počev od vaspitača u pred- da trenutno zadovolji ponavljajuće pulsije Ida
školskom uzrastu. Ovde je bitno shvatiti zna- novorođenčeta. Sve što svesno treba učiniti
čaj i uticaj idola koji kroz etape biološkog i jeste da u narasloj nagonskoj potrebi beba, od-
psihološkog razvoja "trpi" svaka osoba. nosno, dete zaplače i majka će zadovoljiti pot-
rebu. Nakon bar prve godine više to nije tako.
Navedena tri generatora u razvoju men-
Javlja se primarni proces mišljenja, gde Id
talne ukupnosti svake individue nisu na delu
participira u razvoju sledeće instance, odno-
ovako jasno odvojena, već istovremeno deluju
sno Ega, kao i takozvani sekundarni proces
i često ih je teško izdvojiti. Sva tri faktora:
mišljenja.
biološki, psihološki i sociološki su u stalnoj
aktivnoj interakcijskoj participaciji u razvoju
— Ego ili Ja nastaje generisan iz Ida u
psihičkog života svakog čoveka od momenta
suočavanju sa stvarnošću, odnosno principom
rođenja.
realnosti. Razvoj Ega počinje još tokom prve
godine života i postepen je do doba zrelosti.
Psihički život čoveka i poremećaj mental-
Ego ili Ja je najaktivniji deo psihe jer obuh-
ne ukupnosti zasniva se na tri posebne instan-
vata svest, mišljenje, opažanje, pamćenje, uče-
ce: Id (Ono), Ego ili Ja i Super Ego, odnosno
nje, govor, rasuđivanje, motorno reagovanje i
Nad Ja, prema psihodinamskom objašnjenju.
ukupno delovanje individue.
— Id ili Ono je instanca čovekovog psi-
Ego se sastoji od predsvesnog koje lako
hičkog, istorijski određena biološkom evolu-
postaje svesno.
cijom, tj. biološkim nasleđem i nesvesni je
deo psihe. Id predstavlja nagone i zato je pra- Najvažnije u psihičkom životu čoveka os-
vi energetski generator psihičkog života. Naj- tvaruje se preko Ega kroz uvažavanje principa
snažniji energetski generatori psihičkog ži- realnosti. Ego testira realnost i iznalazi kon-
vota iz Ida su seksualni nagon i agresivnost. kretna i realna rešenja u zadovoljenju nagon-
Ovo ne treba shvatiti pojednostavljeno, već u skih i agresivnih pulsija u datom momentu.
širem kontekstu seksualnog nagona i nagona Ego zato mora da razvije i primeni odbrambe-
agresivnosti. ne mehanizme da bi uspostavio neophodnu
32 Milutin M. Nenadović
zahtevanu ravnotežu između iracionalnog i tokom razvoja već i tokom života da bude bo-
realnosti iz okruženja svake individue. lja. Jasno je da Ego ideal često ima i eleme-
nte nerealnog u svojim ciljevima i zahtevima
— Super Ego odnosno Nad Ja formi- za idealnim ponašanjem jer se oni objektivno
ra se iz Ega modifikovanjem samog Ega, a ne mogu ostvariti, odnosno postići.
podstaknuto svesnim prihvatanjem roditelj-
2. Savest kao deo Super Ega je u suštini
skih uticaja ili uticaja ličnosti iz okruženja.
pravi cenzor aktuelnog delanja Ega ili uvek
Super Ego prosečno normalne individue po-
supersudija i on je personifikovan u ranom de-
činje da se formira u periodu između četvrte i
tinjstvu u gratifikovanom roditelju. U zrelosti
pete godine biološkog života. Preteča Super
Bog je personifikacija ovog dela Super Ega.
Ega zapaža se već u prvoj i drugoj godini ži-
vota jer dete počinje da deli svoje reakcije i Zahvaljujući Super Egu kao instanci psi-
emocije, kao i objekte iz okruženja na dobre i hičkog čovek i tokom razvoja svoje mentalne
loše, imitirajući roditelje. Super Ego je iden- ukupnosti kao i u toku zrelosti mora da se od-
tifikacija sa roditeljem istog pola u normal- riče mnogih, recimo, seksualnih i agresivnih
nom psihičkom razvoju uz pomoć osećanja želja, fantazija i objekata da bi prihvatljivo
krivice. Super Ego obuhvata iz mentalne uku- funkcionisao u socijalnoj sredini. Super Ego
pnosti individue sve ono što je vezano za mo- stalno aktivno inhibira nagonske pulsije Ida.
ral, društvene zabrane i individualne lične Super Ego instanca deluje i na svesnom i na
ideale. nesvesnom nivou.
Super Ego zapravo ima dva bitna dela.
Praćenje razvoja psihičkog života indi-
1. Ego ideal je težnja individue ka savr- vidue od prvog dana po rođenju do zrelosti
šenstvu i bezuslovnom nekažnjavanju. Nače- je ne odabrani, već nametnuti način obja-
lno je ovaj deo Super Ega u konstruktivnoj šnjenja i razumevanja psihičkog života čo-
funkciji jer stalno podstiče individuu ne samo veka, a vezano za biološke razvojne etape.
Propedevtika psihijatrije 33
DETINJSTVO KAO FAZA PSIHIČKOG RAZVOJA
"Svi cvetovi budućnosti su u semenu sadašnjosti. "
Kineska izreka
34 Milutin M. Nenadović
sa složenim interakcijama i odigravanjima u ovom periodu može da postane prvi način ma-
sociološkoj sredini i sa kulturnom antropolo- nipulisanja okoline zadržavanjem fecesa. Sma-
gijom. tra se da je ova faza period strukturiranja tvr-
dičluka ili rasipništva.
Uvođenje u kompleksnost psihijatrije kao
struke i nauke nalaže obavezu usvajanja osno- 3. Uretralna faza se vremenski poklapa sa
vnih znanja o infantilnoj seksualnosti. Razvoj analnom fazom i slično se objašnjava. Ure-
psihičkog u detinjstvu treba sagledati kroz tralna faza javlja se na kraju treće godine ži-
sledećih šest faza seksualnog razvoja deteta. vota i traje relativno kratko. Preterano name-
tanje zabrane od strane roditelja u okviru ure-
1. Oralna faza odvija se u prvoj godini tralne faze vodi ka strukturiranju "uretralnog
života, znači u periodu novorođenčeta. Na ro- straha", koji se odražava u strukturi te indi-
đenju su usta zreo i adaptivan organ za sisa- vidue kao stidljivost, prenaglašeni ponos, ta-
nje i gutanje mleka, što rezultira zadovolj- ština i preterana ambicioznost.
stvom. Osujećenje ovog zadovoljenja izaziva
u ranoj oralnoj fazi psihičkog razvoja deteta, 4. Falusna faza se u psihičkom razvoju de-
tj. u prvih šest meseci, potrebu da sisa svoje teta odvija od treće do pete godine života. Iz-
prste ili pokušava da stavi predmete koji mu među treće i pete godine dete je "polimorfno
dođu pod ruku u usta. Od šestog meseca do perverzno". Libido se prebacuje na zonu polnih
kraja prve godine u situaciji osujećenja oral- organa, koja zbog nezrelosti ipak nema primar-
nog zadovoljenja dete grize dojku ili svoje nu ulogu. Dete u ovoj fazi ispoljava seksualnu
prste ili dostupne predmete. radoznalost postavljanjem pitanja, preduzima
Usta su u ovoj fazi psihičkog razvoja domi- voajerske aktivnosti, nekada se zapaža infanti-
nantna. Dete preko usta doživljava stvarnost i lna masturbacija i infantilni egzibicionizam.
ostvaruje zadovoljenje svojih nagonskih pul- Dečak u ovoj fazi ima neretko i fantazme
zija. Svakako da se oralna faza može proble- erotičkog interesovanja za osobe suprotnog
matizovati jer je manifestacija infantilne sek- pola, najčešće je to majka. Masturbacija devoj-
sualnosti. čica u ovoj fazi zadržava se samo na nivou kli-
torisa, a tek u pubertetu je i vaginalna. Dato
2. Analna faza u razvoju psihičkog je pe- objašnjenje falusne faze je podloga za stva-
riod od prve do treće godine života deteta. Ova ranje Edipovog kompleksa kod dečaka i Ele-
faza se deli na analno erotički stadijum, u ktrinog kompleksa kod devojčica.
kome dete postiže zadovoljstvo eliminacijom Psihodinamski gledano, psihološke razli-
fecesa i analno sadistički stadijum, u kome ke između muškaraca i žena se ne generišu
zadržavanje fecesa pruža zadovoljstvo. na morfološkim razlikama polnih organa, već
Dominacija jednog ili drugog stadijuma u na stavu i uticaju društva. Proističe da je strah
psihičkom razvoju tokom druge i treće godi- od kastracije utemeljen na pogrešnom vaspi-
ne života strukturira u deteta posebnu ličnost, tanju dečaka, a zavist devojčica zbog nedo-
jer su u pitanju različiti načini ostvarenja za- statka penisa i psihološki je pokušaj bekstva
dovoljstva i komunikacije sa okolinom. Do- od ženske uloge kao manje vredne po društve-
minacija analno sadističkog ponašanja deteta u nom stavu ili supkulturnom stavu sredine.
Propedevtika psihijatrije 35
5. Latentna faza u okviru psihoseksual- škim faktorima, kao i uticajima sociološke i
nog razvoja traje od pete godine do puberte- kulturne sredine u kojoj dete odrasta.
ta, odnosno do desete ili dvanaeste godine.
Sporno je postojanje ove faze jer i dečaci i Psihički razvoj čoveka po rođenju zapra-
devojčice i u ovom periodu imaju razne ora- vo počinje u haosu, da bi se postupno i kroz
lne i analne želje, incestuozne impulse i misli protivrečna zbivanja pojavili i jasno defini-
i masturbiraju. sani fenomeni kao što su elementarni delovi
psihičkog, tj. osećanja, inteligencija, mišlje-
6. Genitalna faza je u smislu psihičkog nje, ponašanje, motorika, motivi itd.
razvoja, odnosno psiho — seksualnog razvoja Zadržavanje filogenetskih i ontogenetskih
individue period kojim počinje pubertet. To je starijih funkcija u strukturi, na primer, mok-
zapravo period adolescencije. Dečaci u ovom renje u rublje, sisanje prstiju, osećanje nepo-
periodu postaju veoma impulsivni, pogotovu stojanosti, konkretno mišljenje, kao i arhai-
u načinu zadovoljenja raznih potreba, izrazito čne forme straha, normalne su varijacije u ra-
su nedisciplinovani i skloni su kršenju već do zvojnom periodu za određeni uzrast, ali su isto-
tada usvojenih normi ponašanja. Period geni- vremeno i patološke fiksacije za stariju uzras-
talne faze devojčica, dakle period puberteta, nu dob. Patološko u psihičkom razvoju indi-
protiče upadljivo mirnije nego kod dečaka. vidue može imati i prolazni karakter u okviru
Devojčice se u genitalnoj fazi psihičkog ra- prilagođavanja na uslove unutrašnje i spolja-
zvoja koncentrišu izrazito na svoju spoljaš- šnje realnosti. Manifestuje se zadržavanjem
njost i dopadljivost okolini. obrazaca ponašanja primerenim nižim razvoj-
Psihički razvoj tokom detinjstva karakte- nim nivoima psihičkog. Radi se o tzv. regre-
riše se i odstupanjima od poželjnog i očekiva- sivnim fenomenima, kao što su arhaične forme
nog, svakako sa aspekta odraslih, pre svega straha, noćno mokrenje, sisanje prstiju.
roditelja. Odstupanja i poremećaji skladnog
psihičkog razvoja u detinjstvu diktirani su Konačno, razvoj psihičkog i njegovi pore-
biološkim faktorima (oštećenjima datim u ge- mećaji uvek su rezultat uzajamnog dinamičkog
netskom materijalu ili nastalim u prvim da- delovanja bioloških, psiholoških i društvenih
nima i godinama po rođenju), zatim psiholo- činilaca.
36 Milutin M. Nenadović
ADOLESCENCIJA KAO FAZA PSIHIČKOG RAZVOJA
"Bilo bi dobro kada bi mladost znala sve što može i starost mogla sve što zna "
Burmanska izreka
Propedevtika psihijatrije 37
mutira, javljaju se prve spontane erekcije i čki razvoj je nesporna i značajna. Na psiho-
prve ejakulacije. Period polnog zrenja devoj- loškom planu adolescent sa završetkom prave
čica nastaje po pravilu oko dve godine ranije adolescencije ostvaruje definitivne obrise pol-
nego kod dečaka. Zaobljavaju se i proširuju nog identiteta, u čijim okvirima ostaje do kra-
kukovi i rastu ovarijumi. Zatim počinje rast i ja života. Polni identitet je pojam koji treba
razvoj dojki, javlja se i karakteristična ženska usvojiti. To je na mentalnom planu kod svake
pubična maljavost. Prva menstruacija se javlja individue na nivou svesnog i podsvesnog do-
prosečno oko 13. godine, mada je raspon po- življavanje sopstvene muškosti ili ženskosti.
jave prve menstruacije u variranju od 10. do Polni identitet je i stepen psihološkog prih-
18. godine. Prve menstruacije nisu praćene vatanja biološke datosti i nepromenljivosti
ovulacijom, te je biološki pomerena sposob- svog pola, mada smo danas zbog razvoja i
nost začeća za 1 do 3 godine od prve menstru- dometa naučne medicine svedoci uspešne hi-
acije. Uterus se definitivno razvija između rurške promene pola. Terminološki polni iden-
18. i 20. godine. titet ima više psihijatrijski značaj nego suštin-
Razvoj psihičkog života je veoma komp- sku biološku odrednicu i karakteristike.
leksan u periodu adolescencije. Adolescentna Kasna adolescencija traje od 18. do 26.
životna dob je bremenita stalnim suprotno- godine života, nekada duže. Prema shvatanju
stima koje opterećuju Ego adolescenta i u u našoj supkulturi, moglo bi se reći da zadire
kombinaciji sa fiziološkim procesima rasta. u doba zrelosti. Suština kasne adolescencije u
Sa druge strane, psihološki i sociološki pos- psihičkoj ukupnosti i razvoju psihičkog se
tupci sredine i odrazi okruženja neretko su odnosi na proces formiranja definitivnog iden-
konfliktni i suprotstavljeni razumevanju ado- titeta i ugrađivanja društvenih i moralnih nor-
lescenta. Psihički razvoj u adolescenciji je mi u ponašanje individue.
kontinuirano praćen burama i stresovima, a Psihijatrija se bavi periodom adolescen-
često i tendencijama regresivnog stava i pona- cije stručno i naučno, zanimajući se za razvoj
šanja u datim kriznim situacijama. Radi lak- i konačno strukturiranja i sazrevanje mental-
šeg razumevanja, u psihijatriji se period ado- ne ukupnosti individue. Bavi se i odstupanji-
lescencije deli na: ranu adolescenciju, pravu ma od poželjnog u mentalnom funkcionisa-
adolescenciju i kasnu adolescenciju. nju tokom adolescencije, kao i tretmanom,
Rana adolescencija na planu psihičkog odnosno lečenjem nastalih psihičkih pore-
razvoja krcata je konfliktima koji za posle- mećaja. Period adolescencije je period česte
dicu imaju doživljavanje napetosti i straha, pojave poremećaja u okviru mentalne ukup-
često u vezi sa postizanjem zadovoljstva u nosti iz grupe neurotičnih poremećaja. Ado-
genitalnoj zoni masturbacijom. Smatra se da lescencija je i period nastanka prvih deklan-
je rana adolescencija završena onog momenta šmana duševnih bolesti iz kruga shizofrenih
kada mlada osoba stekne sposobnost integra- psihoza, afektivnih psihoza i sumanosti. Ado-
cije svog ponašanja, posebno polnog. lescencija je naravno period psihičkog razvo-
Prava adolescencija se odnosi na životni ja, ali i patoloških događanja u okviru men-
period od 15. do 18. godine, tokom kojeg se talnog zdravlja i time izuzetno značajno polje
ostvaruje potpuno polno sazrevanje. Impre- interesovanja savremene naučne psihijatrije i
sivnost perioda prave adolescencije na psihi- njene stručne primene.
38 Milutin M. Nenadović
DOBA MENTALNE ZRELOSTI
Propedevtika psihijatrije 39
— Crte karaktera (moralnost i vrednosni Karakter reprezentuje relativno stabilnu i
sistem individue). predvidivu organizaciju i integraciju niza mo-
— Crte temperamenta (načini emocional- tiva, stavova, vrednosti, odbrambenih meha-
nog reagovanja). nizama i načina reagovanja u datoj socijalnoj
— Načini adaptacije. situaciji. Karakter se formira i stiče procesom
— Posebne sposobnosti i interesovanja. učenja u socijalnoj i supkulturnoj sredini.
— Tipični motivi i potrebe kao bitna po-
kretačka snaga osobe. Temperament podrazumeva karakteristi-
— Usvojene karakteristične navike. čne osobine koje se odnose na način emocio-
— Karakteristični načini zadovoljenja po- nalnog reagovanja i na emocionalno stanje
treba. individue, a izražava se psihomotorikom. Tem-
— Stavovi (tipična tendencija da se pozi- perament neke osobe predstavlja brzinu, sna-
tivno ili negativno reaguje na neku situaciju, gu i trajanje reakcije u datoj situaciji, kao i
osobu, predmet ili instituciju). energiju koja se pri tome angažuje. Zanimlji-
— Predrasude (neosnovani, nerealni, a in- vo je da se na karakter gleda kao na osobine
tenzivni stavovi koji se teško menjaju), itd. koje su determinisane nasleđem ili konstitu-
Psihičku celinu ili psihički život indivi- cijom, odnosno biološkom datošću.
due ako shvatimo kao posebnost nije moguće Temperamentom kao kvalifikativom ili
sveobuhvatno definisati. Danas nema univer- najbližim odrazom mentalne ukupnosti čove-
zalno prihvatljive teorije ličnosti, već postoje ka bavili su se i Hipokrat i Galen, Krečmer i
brojne definicije. Za studente je značajno da Šeldon, a danas istraživači i naučnici u obla-
usvoje navedene stavove o ličnosti i pojedno- sti psihijatrije. Svi dodanašnji pokušaji po-
stavljene definicije o naizgled sinonimima za dele ljudi na tri grupe ili više grupa na osno-
termin ličnost, kao što su karakter i tempera- vu predominantnih osobina vezanih za tem-
ment. perament pojedinca su samo u funkciji lakšeg
Karakter se često koristi kao sinonim za razumevanja ljudskog psihičkog.
ličnost. Međutim, ovaj pojam ne treba poisto-
većivati sa pojmom ličnost. Ličnost je širi Doba psihičke zrelosti čoveka je najduži
pojam od pojma karakter jer obuhvata sve period njegovog biološkog trajanja. To je pe-
mentalne osobine pojedinca. Karakter je uži riod prave kreativnosti i ostvarenja svakog
pojam od pojma ličnost jer podrazumeva po- pojedinca. Čovek tokom psihičke zrelosti kva-
jedine aspekte ličnosti koji se kvalifikuju eti- litet svoje ličnosti prenosi na sopstveno poto-
čkim i moralnim kriterijumima, a ispoljavaju mstvo, inventivnošću i ostvarenjima na okru-
u socijalnim interakcijama ("slab ili loš" ka- ženje u užoj ili široj zajednici sve do uticaja
rakter, "dobar ili čvrst" karakter itd.). na globalnu civilizaciju.
40 Milutin M. Nenadović
INVOLUTIVNI PERIOD
Propedevtika psihijatrije 41
Žene period involucije i klimakterična do- Period involucije kod muškaraca praćen
gađanja doživljavaju, po pravilu, vrlo nespre- narušenom psihičkom ravnotežom zrelog živo-
mno. Klimakterijum je gledano fiziološki za- tnog doba počinje po pravilu kasnije nego kod
vršetak germinativne faze u životu žene i po- žena, sinhrono sa regresijom motorike (stare-
četak nove etape postepenog slabljenja svih njem pokreti postaju sporiji). Kardiovaskula-
funkcija. Fiziološka faza involutivnog perio- rna nestabilnost se pojavljuje i kod muškaraca,
da karakteriše se nizom subjektivnih doživ- a epilog je depresivna rezignacija zbog jas-
ljavanja u vezi sa postepenim slabljenjem fun- nog gubitka i fizičkih i mentalnih sposobno-
kcija svih organa i sistema organa. Najčešći sti, ali i socijalnog značaja. Po pravilu, muška-
simptomi su: doživljaj navale krvi u glavu, rac je već ostvario životne ambicije na profe-
palpitacije, ekstrasistole, glavobolja, vrtogla- sionalnom planu i neminovno u involuciji ima
vica, nesanica itd. Kod većine žena sa opi- doživljaj nazadovanja. Ne treba zanemariti i
sanim senzacijama javlja se i razdražljivost činjenicu da je i kod muškaraca i kod žena u
visokog stepena, sklonost iznenadnom rastu- involutivnom periodu osećaj pada seksualne
živanju i plačljivosti, a posebno hipertimič- potencije generator narušavanja psihičkog skla-
nost polarizovana u pravcu sete ili tuge, tj. de- da u svakodnevnom funkcionisanju.
presivno raspoloženje. Psihološki činioci ovde
imaju značajnu, verovatno i presudnu ulogu. Savremena psihijatrija posebno izučava
Psihopatološki fenomeni u klimakterijumu se specifične duševne poremećaje involutivnog
generišu iz neuspešnog prilagođavanja žene perioda. Psihijatrijski entiteti involutivna me-
na realnost prestanka menstruacije. Menopa- lanholija i involutivne sumanutosti u stro-
uza je često realan dokaz gubitka značaja žene gom nozološkom smislu nisu posebne bolesti
i ženstvenosti u kompleksnom smislu takvog ali su u sindromu kliničkog ispoljavanja ka-
doživljaja. rakteristične za involutivni životni period.
42 Milutin M. Nenadović
SENESCENCIJA
S TAR OS NO D O B A
Vrlo je problematično pitanje kada sene- smanjen i kvantum neuronske mase central-
scencija počinje. Na ovo pitanje je tražen od- nog nervnog sistema.
govor još u davnim civilizacijama. Hipokrat
je, recimo, postavio granicu senescencije ili Senijum ili senescencija podrazumeva pe-
senijuma fiksno vezujući je za 64. godinu ži- riod u ljudskom životu posle sedamdesete go-
vota. Jasno je da ljudska dugovečnost i ten- dine. Karakteriše ga opadanje svih sposobno-
dencija civilizacije i naučne medicine da pro- sti kao refleksija fiziološkog procesa starenja.
duže ljudski život, granicu senijuma pomera- Sužava se obim interesovanja, slabe kogniti-
ju, s jedne strane, a s druge, čini je fleksibil- vne sposobnosti i nastaju poremećaji karaktera.
nom i nefiksiranom. Na današnjem nivou os- Psihopatološki simptomi su: nesanice, nastu-
tvarene ljudske dugovečnosti period senijuma pi ljutnje i srdžbe bez bitnog razloga, pojačana
mogao bi se vezati za osmu deceniju života. egocentričnost i "mizoneizmi" (kruti obrasci
ponašanja, recimo tvrdičluk).
Senijum ili starost je doba posebno i po
svojoj suštini problematično u psihičkom ži- Na početku trećeg milenijuma sve je veći
votu svake ljudske individue, opterećeno ka- procenat starih u ukupnoj populaciji, pose-
rakterističnim psihološkim problemima. Pe- bno u ekonomski razvijenim državama (Japan
riod ljudske starosti ili senijum je, po pravilu, je najtipičniji primer). Savremena psihijatrija
ispunjen još uvek ambicijama, željama i pla- unutar sebe profiliše posebnu granu — geron-
novima. Činjenica je da za najveći broj ljudi topsihijatriju. Gerontopsihijatrija kao pred-
ovaj životni period znači prestanak vršenja met studiranja na medicinskim fakultetima
važnih socijalnih uloga i povlačenje sa aktu- zvanično je uvedena 1989. godine u SAD. Ge-
elne i aktivne društvene scene. Remećenje rontopsihijatrija u našoj zemlji je i dalje ne-
sklada psihičkog života u starosti je nemino- pravedno zapostavljena u okviru naučne me-
vno i ne samo sa psihološkog i sociološkog dicine, odnosno u okviru psihijatrije.
aspekta već i zbog biološke neumitnosti. Kva-
litet vaskularizacije svih organa, naročito mo- Pored toga što je u senijumu redukovan
zga, oštećen je starošću, a zbog starenja je broj neurona u mozgu, smanjena je i plasti-
Propedevtika psihijatrije 43
čnost neuronske funkcije i CNS-a. Mentalna depresivnosti postoji stepen visokog rizika od
krutost dovodi stare u konflikt sa stavovima suicida, što ne treba zaboraviti.
mlađih, a posebno mladih. Istovremeno ne tre- Senzoričke promene, oštećenje sluha i
ba zaboraviti da je kvalitet mudrosti brojnih vida, karakterišu i prate senijum. Trećina lju-
osoba u starosti respektivan. Ne sme se igno- di u senijumu je nagluva, polovina starih od
risati sposobnost intelektualnog stvaranja u se- 75 do 85 godina ima kataraktu, a 70% glau-
nijumu jer je poznato da je sa 80 godina Verdi kom.
komponovao opere, Gete završio Fausta, a Ti-
cijan slikao. Poremećaji skladnog psihičkog života u
senijumu su neminovnost. Gerontopsihijatrija
Senijum karakteriše pojava poremećaja je potreba aktuelnog vremena naše civiliza-
mentalne ukupnosti, poznata u medicini, a izu- cije jer su problemi zaštite mentalnog zdra-
čavan posebno u psihijatriji pod nazivom de- vlja starih osoba tesno vezani za društvene,
mencija. Demencija ili staračka "izlapelost" ekonomske, pa i političke odnose u globalnoj
(nestaje nešto što je postojalo) je postepeno ali zajednici. Savremena društva naše civilizacije
progresivno mnestičko propadanje sve do du- po suštini svoje zasnovanosti bez izuzetka sa-
boke senilne demencije sa patognomoničnim mo na različite načine manje — više drastično
znakom vezanim za slabost pamćenja. Makro- marginalizuju sve neproduktivne kategorije
anatomski je praćena redukcijom odnosno stanovništva, dakle i ozbiljno brojnu populaciju
atrofijom moždanog tkiva. Senilna demencija starih. Sintagma: "Starima koji su stvarali do-
je globalna za razliku od arteriosklerotične bra i vrednosti u kojima živimo..." je goto-
demencije koja je lakunarna i karakteristična vo licemerna u savremenom svetu.
po oštećenju nekih kvaliteta inteligencije.
Senilne psihoze su psihopatološka stanja Gerontopsihijatrija i gerijatrija uopšte u
karakteristična za životni period senijuma ali okviru naučne medicine trebalo bi u buduć-
su i slične u kliničkom smislu sa fiziološkim nosti da angažovano razreše brojne probleme
psihičkim staračkim crtama, samo što su men- savremenog društva i povećaju kvalitet živ-
talni defekti dublji i pokazuju izrazitu abnor- ljenja u tzv. dubokoj starosti. Gubitkom tra-
malnu devijaciju. Uvek su u kombinaciji sa dicionalnih transgeneracijskih veza položaj
arteriosklerotičnim promenama u vaskulari- starih osoba u primarnoj porodici već sada je
zaciji mozga. sveden na nivo nužnih obaveza mlađih prema
Depresivni, psihički poremećaj u starosti starima. Zaštita mentalnog zdravlja starih tre-
je veoma frekventan. Karakteristično je da sta- balo bi da u dolazećim decenijama bude pre-
re depresivne osobe nerado traže pomoć leka- neta na neinstitucionalne oblike pomoći, jer
ra, ali i njihova rodbina ove poremećaje ne stare treba zaštititi od izolacije i segregacije,
smatra patološkim već ih pripisuje starosti. jer je dug život univerzalna ljudska želja i ci-
Činjenica je da u senijumu zbog dominantne vilizacijsko stremljenje.
44 Milutin M. Nenadović
PSIHIČKE FUNKCIJE I NJIHOVI POREMEĆAJI
UVOD
Ovo poglavlje moglo bi nositi sasvim op- odvija van somatske i socijalne sfere njego-
ravdano naslov Medicinska psihologija i kli- vog bitisanja. Međutim, neophodno je izdvo-
nička psihopatologija. Propedevtika u psihi- jiti ga zarad razumevanja psihičkog i tretma-
jatriju obavezuje studente da usvoje termi- na duševnog poremećaja kada se dogodi.
nus technicus, tj. one psihijatrijske stručne
izraze o čijem značenju postoji apsolutna sa- Neophodno je upoznati psihički normalno
glasnost među psihijatrima. Psihijatrija ne bi da bi se moglo uočiti i razumeti psihopatolo-
mogla ni opstati kao posebna disciplina u ok- ško. Jedinstveno psihičko funkcionisanje obez-
viru naučne medicine bez saglasno usvojene beđuju psihičke funkcije u dinamičkom integ-
stručne terminologije, a studenti medicine jed- rumu: opažanje, pažnja, mišljenje, pamćenje,
nostavno ne bi mogli da čitaju udžbenike psi- inteligencija, emocije, svest, volja, nagoni, mo-
hijatrije. ralnost i orijentacija kao fiziološke kompone-
nte mentalne ukupnosti.
Psihički život čoveka je posledica dina-
mičkog interakcijskog prelamanja bioloških, Psihički život se deli na psihičke funk-
psiholoških i socioloških činilaca. Složenost cije samo iz didaktičkih razloga. Naravno, uz
čovekove psihičke ukupnosti izuzetno je te- svaku od pojedinačnih psihičkih funkcija treba
ško shvatiti. Didaktička je potreba pri učenju, govoriti i o njenim poremećajima, odnosno psi-
pre svega, ali i za stručnu primenu psihijatrij- hopatologiji. Nema čoveka čije su sve pojedi-
skog znanja čovekovo psihičko podeliti na psi- načne psihičke funkcije idealne. Granica izme-
hičke funkcije i razumeti vrste i oblike njiho- đu prihvatljivog psihički normalnog i psihopa-
vih poremećaja. Psihički život čoveka se ne tološkog je veoma diskretna i malog raspona.
Propedevtika psihijatrije 45
46 Milutin M. Nenadović
OPAŽANJE
Opažanje je psihička funkcija koja u okvi- ološki proces, a osećaj kao rezultanta je psi-
ru mentalne ukupnosti čoveku omogućava stal- hički proces. Draž + nadražaj = osećaj.
nu svesnu obaveštenost o pojedinačnim broj-
nim kvalitetima sebe i sveopšteg okruženja, Proces opažanja je ključ za razumevanje
odnosno spoljašnje sredine. Termin percep- ostalih psihičkih funkcija u savremenoj psihi-
cija upotrebljava se za ovu psihičku funkciju jatriji. Studenti medicine da bi shvatili i na ni-
uporedo sa terminom opažanje ali, po pravilu, vou propedevtike u psihijatriju ovu psihičku
češće kada se želi naglasiti opštiji psihički funkciju, tj. osećaj i opažanje neophodno je
proces sa nešto širim značenjem. da se podsete elementarnih anatomskih zna-
Opažanje i/ili percepcija spoljašnje sre- nja i elementarnih znanja iz fiziologije.
dine, sopstvenog tela, kao i sopstvene unutra-
Anatomska osnova osećaja je čulni organ.
šnjosti je složen psihički proces koji se odvija
Anatomska osnova opažanja su čulni or-
preko elementarnog psihičkog odražavanja
gan i mozak.
koje se označava terminom osećaj. Opažanje
kao složen proces psihičkog odvija se pomo- Čulni organ se anatomski sastoji iz tri dela.
ću svih čula i čitavog mozga jer su njegovi
neuroni riznica engrama. 1. Prijemnici (receptori) su nervni zavr-
šeci koji reaguju razdraženjem na dejstvo
Osećaji su najjednostavniji psihički pro- specifičnih draži složene su histološke građe
cesi, a nastaju kao rezultat delovanja stvari ili (čulo vida, sluha, mirisa itd.), osim prijemni-
pojava (materijalni svest, vreme i prostor) na ka za bolne draži, koji su jednostavni slobo-
čulne organe. U suštini su odražavanje poje- dni nervni završeci. Receptori čula primaju
dinih svojstava tih stvari ili pojava. Sva čove- draži iz spoljašnje i unutrašnje sredine.
kova čula su prijemnici nadražaja iz spoljne
sredine ili sopstvenog tela. Osećaj kao eleme- 2. Provodni putevi su senzorički i sen-
ntarni psihički proces odvija se na sledeći zitivni nervi i nervni putevi. Nervi i provodni
način: draž je fizički proces, nadražaj je fizi- putevi čula pipanja nazivaju se senzitivnim, a
Propedevtika psihijatrije 47
nervi i provodni putevi svih ostalih čula sen- Psihosenzorijelni centri se nalaze oko ele-
zorički. Senzorički nervi i putevi su: nervus mentarnih čulnih centara u korteksu a uloga
olphactorius, tractus opticus, nervus acusti- im je da osećaj nastao u elementarnom čul-
cus, nervus vestibularis, nervus glossophary- nom centru povežu sa iskustvom. Tako se os-
nvicus. Senzitivni nervi su brojni, prenose raz- tvaruje prepoznavanje informacije, što pred-
draženje sa receptora čula pipanja, slivajući stavlja opažanje kao psihički proces, odnosno
se u velike senzitivne puteve kičmene mož- psihičku funkciju.
dine i moždanog stabla i noseći razdraženje u Osećaj nije isključivo čulni psihički doži-
elementarni senzitivni centar kore mozga. vljaj datog čula, jer ima više vrsta osećaja nego
Prenos razdraženja od receptora do kore čula. Treba znati da se više od dve trećine čo-
mozga je elektrohemijske prirode, u njemu vekovog opštenja s realnim okruženjem odi-
učestvuju joni natrijuma i kalijuma i elektri- grava preko čula vida.
čni procesi depolarizacije i repolarizacije. Na
Opažaj i/ili percepcija predstavlja složen
receptorima čulnih organa se fizičko-hemij-
psihički proces vezan za osećaje i iskustvo.
ska energija koju u suštini čini specifična draž
Percepcija sadrži niz osećaja jer svaki pred-
transformiše u fiziološku energiju (elektro-he-
met ima više svojstava, od kojih svako poje-
mijsku) razdraženja, koja se širi i kreće cen-
dinačno izaziva osećaj kao element opažanja
tripetalno do moždanog korteksa.
tog predmeta. Na primer, kad pišemo olov-
kom imamo različite osećaje, vidne, taktilne,
3. Elementarni čulni centri u kori moz-
slušne, osećaj pritiska, jer držimo olovku u
ga ili elementarni senzorički centri anatom-
ruci, vidimo njenu boju, boju grafita, osećamo
ski su precizno lokalizovani u delovima mo-
njenu tvrdinu i njen pritisak na papir, čujemo
ždane kore posebno za svako čulo. Elektro-he-
šum pisanja na papiru. Ali, to sve još uvek
mijska energija razdraženja se u elementar-
nije opažanje pod uslovom da nikada nismo
nom senzoričkom centru transformiše u psi-
videli olovku niti pisali. Znači, za opažanje je
hičku energiju = osećaj.
neophodan faktor iskustvo. Bez faktora isku-
Elementarni senzitivni centar (za čulo pi-
stva u datom primeru ne bismo imali opažaj
panja) nalazi se u gyrusu postcentralisu pari-
olovke, već bismo je shvatili kao i svaki nei-
jetalnog lobusa.
menovani zašiljeni drveni predmet. Opažaj se
Elementarni senzorički vizuelni (optički)
može i definisati kao osećaj plus iskustvo.
centar je na polu okcipitalnog režnja.
Osećaj je samo etapa u procesu opažanja. Su-
Elementarni senzorički akustički, olfakti-
ština opažanja je objektivna, a ipak se defini-
vni i gustativni centri su u temporalnom lo-
še kao subjektivno odražavanje stvarnosti.
busu.
Izvori subjektivnosti opažanja su dvojaki.
Elementarni senzitivni i senzorički centri
u anatomiji se nazivaju i projekcione zone. 1. Nagomilano ljudsko iskustvo. Primer:
One zauzimaju manji deo kore mozga, a veći studenti gledaju platno za projekciju na zidu
deo korteksa su tzv. asocijacione zone, koje u slušaonici sa različitih pozicija. Sledeći za-
povezuju projekcione areale i osnova su za kone fizike, na različitim pozicijama oka u
psihičke funkcije. odnosu na platno, na mrežnjaču koresponden-
48 Milutin M. Nenadović
tno padaju slike nepravilnog pravougaonika. gim živim bićima pa i najrazvijenijim prima-
Ipak, svi studenti imaju subjektivan doživljaj tima na našoj planeti. Rezultanta prostora i
platna kao pravilnog pravougaonika jer to vremena je pokret.
imaju u iskustvu, tj. u memoriji svojih neu-
rona. Opažanje pokreta je ljudska sposob-
nost da se prati neki predmet u prostoru. Neo-
2. Drugi izvor subjektivnosti opažanja je phodno je da brzina kretanja predmeta bude
postojanje uvek ličnog emocionalnog doži- limitirana da bi predmet bio opažen. Ako je
vljaja i stava prema situaciji ili predmetu brzina kretanja predmeta ispod ove granice,
opažanja. Primer su, recimo, navijači na ko- nismo sposobni da uočimo pokret, na primer
šarkaškoj utakmici. Sudija sudi slobodna ba- pokret kazaljke na satu, ili ako je pokret pre-
canja zbog prekršaja. Navijači tima za koji je dmeta iznad navedene granice, predmet ne
prekršaj suđen po pravilu vide prekršaj kao i može biti opažen, recimo kretanje projektila
sudija. Navijači tima protiv kojeg je dosuđe- iz vatrenog oružja.
na kazna ne vide prekršaj i prigovaraju sudiji Predmeti koji se pokreću brže se opaze,
tvrdeći da je prekršaj izmislio. Različito opa- odnosno percipiraju, nego predmeti koji mi-
žanje navijača u skladu sa različitom klup- ruju. Zanimljivo je da do danas u neuronauci
skom emocionalnom obojenošću može uslo- nije potpuno objašnjeno zašto predmeti koje
vno objektivizovati samo posmatrač utakmi- posmatramo ako miruju ostaju fiksirani, uko-
ce koji nije navijač nijednog od ta dva tima. liko gledajući ih krećemo glavu levo — desno
Znači: čovek odražava objektivne kvalitete ili gore — dole.
sveta oko sebe. Zato je odražavanje u svo-
joj suštini objektivno. Subjektivnost u od- Apercepcija je složeniji psihički proces
ražavanju je posledica kvaliteta onog koji od percepcije i predstavlja početak procesa
odražava. mišljenja. Apercepcija je svesno razumevanje
opaženog. Dakle, apercepcija podrazumeva
Opažanje prostora i vremena je veoma razvijenu i punu svesnost o tekućim procesi-
bitno u svemu što percipiramo. Nije moguće ma. Apercepcija predstavlja udruženu pažnju
zamisliti nijednu pojavu niti događaj bez vre- sa percepcijom. Radi još boljeg razumevanja,
menskog određenja ili prostorne lokacije. Ako ono što je opaženo udružuje se sa ranijim
su prostor i vreme najvažnije percepcije u postojećim i doživljenim psihološkim sadrža-
ljudskom psihičkom, a ne postoji nijedno spe- jima. Apercepcija je početak logičkog sazna-
cijalizovano čulo za prijem prostornih ili vre- nja. Shvata se uloga tj. funkcija opaženog.
menskih draži, o čemu se onda radi? Razlog Primer — to nije obična lopta već globus u
je ljudska sposobnost da kompleksnošću svo- učionici. Tako govorimo o apercepcijskoj ma-
jih psihičkih funkcija u opusu svog ukupnog si, što donekle menja sliku stvari, usklađeno sa
psihičkog odredi prostornu i vremensku loka- unutrašnjim psihološkim shemama posmatra-
ciju u percipiranju realnog sveta, a bez posto- ča. Bihevioristički gledano, to je zapravo ja-
janja posebnog za to predodređenog čula. Ovo sno označen uočen neki sadržaj koji postaje
i jeste suština čovekove nadmoćnosti nad dru- istaknut deo svesnosti.
Propedevtika psihijatrije 49
POREMEĆAJI OPAŽANJA
Opažanje može biti poremećeno u oblasti Agnozije
funkcije svih čula. Poremećaj opažanja može
nastati zbog oštećenja perifernih receptora, Agnozije su poremećaji opažanja zbog
prenosnih puteva i centara u mozgu, ali i po- oštećenja psihočulnog centra dok su čulni or-
remećaja drugih psihičkih funkcija — pažnje, gani očuvani kao i engrami. Na primer, usled
afekata i pamćenja. oštećenja psihovizuelnog centra bolesnik vidi
predmet, opisuje njegove pojedine kvalitete
Uslovi za normalno opažanje su sledeći. ali nije sposoban da ga imenuje. Ukoliko bole-
1. Postojanje informacije — ukoliko bi snik opipa predmet, recimo ključ, on ga bez
čovek od rođenja bio lišen informacija o sebi problema imenuje, odnosno prepoznaje.
ili okolini, imao bi ozbiljne poremećaje opa- Agnozije delimo na tri grupe.
žanja. Postoje primeri da su decu odgojile di- 1. Optičke agnozije — bolesnik ne prepo-
vlje životinje, pa da ta deca nisu sebe doživ- znaje upotrebnu vrednost predmeta i naziv.
ljavala kao ljudska bića. Bolesnik nije slep i može da opisuje pojedi-
načne kvalitete predmeta, ali to ne može da
2. Anatomska i fiziološka ispravnost čul-
poveže sa iskustvom i da taj predmet ime-
nog organa na nivou receptora, provodnika i
nuje. Primer: vidi loptu, opisuje njene kvalite-
elementarnog čulnog centra je uslov opaža-
te, ali ne može da je imenuje — prepozna, ili
nja. Oštećenje čulnog organa za posledicu ima
"to je belo, sa njom se piše po tabli..." ne seća
slepilo, gluvoću, senzitivnu neosetljivost itd.
se izraza kreda.
i predmet je izučavanja drugih medicinskih di-
2. Akustičke agnozije — bolesnik ne mo-
sciplina, a ne psihijatrije.
že da prepozna zvuk i odredi njegovo poreklo
3. Očuvano iskustvo je uslov opažanja. iako ga čuje, recimo kucanje časovnika ne
Primer, zbog atrofije mozga, tumora mozga i može da protumači ili da prepozna muzički
senilne demencije, znači nestaju engrami, te instrument po zvuku koji čuje itd.
bolesnik ne prepoznaje okolinu, u najtežem 3. Taktilne agnozije — očuvano je palpa-
slučaju čak ni sebe u ogledalu. torno čulo ali bez pomoći drugih čula, recimo
4. Normalno funkcionisanje psiho-čul- vida, bolesnik samo pipanjem predmet ne pre-
nog centra podrazumeva povezivanje oseća- poznaje. Oštećena je kora mozga, (može se
ja sa engramima, tj. iskustvom. Žarišna ošte- dokazati magnetnom rezonancom) u srednjoj
ćenja kore mozga, traumatska ili vaskularna trećini zadnje centralne vijuge.
lezija, u području psihočulnog centra razlog Agnozije su danas predmet izučavanja
su oštećenja opažanja po tipu agnozija. neuropsihologije a manje psihijatrije. Magnet-
nom rezonancom se može utvrditi mala lezija
5. Funkcionisanje mozga u celini u fizi- korteksa u zoni sekundarnih čulnih centara,
ološkim granicama je važno jer je opažanje tj. u trigonumu okcipito–parijeto–temporalnih
oštećeno i kod psihotičnih. režnjeva.
50 Milutin M. Nenadović
Iluzije — pozitivan sud realnosti — bolesnik ve-
ruje da halucinirani predmet objektivno postoji.
Iluzije su pogrešno prepoznavanje pred- Halucinacije su patognomonične za psi-
meta. Iluzije kao prolazni fenomen se javljaju hotična stanja, odnosno za psihoze. Halucina-
kod svih normalnih osoba u mnogim situaci- cije možemo podeliti kao poremećaje opaža-
jama kao što je, recimo, doživljavanje inten- nja prema čulu u kome se halucinira.
zivnog straha. Primer: noću dok prolazimo pu-
1. Optičke halucinacije su obmane u sferi
stim parkom često imamo obmanu opažanja
čula vida sa kvalitetima telesnosti i bolesniko-
te nam žbun liči na čoveka. Iluzije su po defi-
vim pozitivnim sudom realnosti i mogu biti.
niciji pogrešno prepoznavanje realnih pred-
meta iz okruženja u situaciji neoštećenog čula a) Fotomi — elementarne optičke ha-
i očuvanog iskustva. Javljaju se često i u into- lucinacije. Bolesnik vidom opaža iskre, ble-
ksikacijama, u alkoholnom delirijumu itd. skove, zvezdice itd.
b) Halucinacije dugih konaca — tipi-
čne su za alkoholni delirijum. Bolesnik vidom
Paraidolije opaža paučinu, mreže, zmije, žicu itd.
Paraidolije su posebni poremećaji opaža- c) Halucinacije deformisanih pred-
nja. Na primer, oblaci na nebu deluju kao po- meta i bića.
znati likovi iz crtanih filmova i sl. d) Vizije — predstavljaju složene opti-
čke halucinacije, podrazumevaju odvijanje do-
Halucinacije gađaja bez objektivne stvarnosti, a za bolesni-
ka imaju kvalitet telesnosti uz pozitivan sud
Halucinacije su takvi poremećaji opaža- realnosti. Predstave teku kao na filmskom pla-
nja kada bolesnik opaža, odnosno ima objek- tnu. Vizije se definišu i kao scensko viđenje,
tivni doživljaj bez postojanja realne draži za normalno ih imaju mala deca ili umorni ljudi
nastanak osećaja. Jednostavnije, halucinacije pred sam san.
su opažanja bez postojanja predmeta opaža-
nja i bitno se razlikuju od agnozija i iluzija. e) Autoskopske halucinacije — opaža-
Halucinirajući bolesnik vidi, čuje ili ima ose- nje sopstvenog tela u celini ili dela svog tela
ćaj trnjenja po telu bez realnog izvora draži. izvan sebe. Bolesnik vidi sebe ili svoj deo tela
Najverovatnije je da u slučaju halucina- u prostoru sa kvalitetom telesnosti trodimen-
cija postoji funkcionalno oštećenje u oblasti zionalno uz pozitivan sud realnosti (uveren je
psihočulnih moždanih centara. Posle njihovog da je to on ili deo njegovog tela).
razaranja halucinacije prestaju. f) Ekstrakampalne halucinacije - opa-
Psihopatološki gledano, postoje i pseudo- žanje predmeta van vidnog polja. Bolesnik
halucinacije. Za dijagnozu pravih halucinaci- vidi jasno čoveka iza svojih leđa a da pri to-
ja potrebna su sledeća dva uslova: me ne okreće glavu uz ispunjen kvalitet tele-
— karakter telesnosti — pacijent haluci- snosti i pozitivni sud realnosti.
nirani predmet opaža kao i realan u sve tri di- Optičke halucinacije po sadržaju mogu biti
menzije a ne kao predstavu, ako su u pitanju prijatne ili neprijatne, vesele ili tužne, indi-
vizuelne halucinacije; ferentne ili zastrašujuće.
Propedevtika psihijatrije 51
2. Akustičke halucinacije su poremećaji 6. Senzitivne halucinacije su obmane u
opažanja u sferi čula sluha. Često se javljaju sferi senzibiliteta, odnosno čula pipanja. Ima
u stanju pomućene svesti, ali i pri pribranoj ih više grupa.
svesti. Izvor zvuka ili govora bolesnik locira a) Taktilne ili haptične halucinacije
u spoljnu sredinu. Na primer, čuje govor ljudi — bolesnik doživljava parestezije (mravinja-
koje vidi a udaljeni su više stotina metara. nje, peckanje, žarenje, ili kao ujede sitnih bu-
Nekada bolesnik čuje zvuk ili reči iz sebe sa- bica) bez objektivnog izvora tih draži.
mog iznutra, iz organizma, iz uha, iz glave. b) Algo halucinacije — obmane u sferi
Da bi se odbranili, ovi bolesnici često začepe senzibiliteta za bol. Bolesnik doživljava bol
ušni kanal vatom, voskom ili nekim drugim različitog kvaliteta sa pozitivnim sudom real-
predmetima. Bolesnik nekada čuje sopstvene, nosti a bez objektivnog izazivača bola.
a neizgovorene misli i uveren je da mu ih c) Cenestetične halucinacije — obma-
neko oduzima, odnosno krade. ne dolaze iz unutrašnjih organa. Bolesnik do-
Akustičke halucinacije mogu biti: življava bol u unutrašnjim organima i same
a) elementarne ili akoazmi — zvuci, pi- unutrašnje organe. Izjavljuje: "Gori mi bubreg"
štanje i slično, bez objektivnog izvora. ili "Kao da mi nožem seku creva..."
b) složene ili verbalne — bolesnik čuje gla- d) Kohabitalne halucinacije — halu-
sove, reči ili čitave rečenice. Verbalne akusti- ciniranje polnog odnosa, retko se javljaju i
čke halucinacije po sadržaju mogu biti prijat- češće su kod psihotičnih žena.
ne ili neprijatne, pogrdne, preteće, savetodav- e) Kinestetične halucinacije — obma-
ne itd. Ovaj halucinatorni poremećaj opažanja ne u sferi dubokog senzibiliteta. Bolesnik do-
može biti izuzetno opasan ako je naredboda- življava da mu se udovi pokreću iako miruje.
van. Bolesnik može počiniti homicid izvrša- f) "Fantomski ud" ili Antonov feno-
vajući imperativne slušne halucinacije. men — kombinacija taktilne, algo i kinesteti-
3. Vestibularne halucinacije su haluci- čke halucinacije. Bolesnik doživljava da ga
narnorna doživljavanja obmana u sferi vesti- recimo na amputiranom stopalu svrbi ili boli
bularnog čula. Bolesnik doživljava ljuljanje, palac, ili se palac pokreće.
padanje u ambis, letenja, nekada rušenje zi- Postoji veliki broj teorija i hipoteza o me-
dova, okretanje predmeta itd. hanizmu nastanka halucinacija kao psihopa-
tološkog fenomena. Etiopatogenetska podela
4. Mirisne halucinacije (olfaktivne halu- halucinacija na psihogene i fiziogene je za
cinacije) — bolesnik doživljava sa pozitivnim sada najprihvatljivija u kliničkoj psihijatriji i
sudom realnosti, a da nema izvora mirisa. psihijatrijskoj praksi.
Obično se haluciniraju intenzivni mirisi kao Psihogene ili funkcionalne halucinacije.
što je miris upaljene gume. Bolesnik halucinira pri bistroj svesti. Lezija
5. Gustativne halucinacije — bolesnik do- mozga ne postoji i ne može se utvrditi.
življava ukus bez postojanja draži u ustima. Fiziogene ili nadražajne halucinacije su
Halucinirani ukus može biti prijatan, neprija- posledica objektivnog oštećenja mozga, od-
tan, oštar, blag, osećaj kvaliteta ljutog, slanog, nosno nervnih ćelija, zbog trovanja, zapaljen-
slatkog itd. skih procesa mozga, tumora mozga itd.
52 Milutin M. Nenadović
PAŽNJA
"Kako to da smo kadri zapamtiti i najmanje pojedinosti onoga što nam se dogodilo,
a nemožemo upamtiti koliko smo ih puta već ispričali jednoj te istoj osobi ."
La Rošfuko
Propedevtika psihijatrije 53
psihička delatnost, a prethodi mu odstranji- profesije nalažu zapostavljanje tenaciteta ili
vanje svih drugih percepcija koje bi skretale vigilnosti. Tenacitet i vigilnost su u obrnutoj
pažnju na sebe i umanjile efikasnost izvrše- srazmeri i ako su profesionalno deformisani -
nja odabranog zadatka. Ova sposobnost sele- treba se adekvatno odnositi prema tom sazna-
kcije je preduslov svakog konstruktivnog um- nju. Recimo, hipertrofisani tenacitet očekuje
nog ili fizičkog rada čoveka. se od naučnika (rasejani profesori) pa oni nisu
podobni za vozače motornih vozila.
Pažnja zdrave mentalno uravnotežene oso-
be je rezultanta dva njena kvaliteta: tenacite- Zavisno od podsticaja koji aktivira psihi-
ta i vigilnosti, koji omogućavaju uspešno oba- čku energiju u budnosti, odnosno pažnju, po-
vljanje svih zadataka, kao i profesionalnih po- stoji nekoliko oblika pažnje.
slova.
— Tenacitet ili usredsređenost pažnje je Aktivna pažnja
sposobnost da se pažnja, odnosno psihička
(Voljna pažnja)
energija, zadrži na predmetu onoliko dugo ko-
liko to zahteva naša odluka i predviđanje da Aktivna ili voljna pažnja se ostvaruje sve-
zadatak izvršimo. snom željom, namerom ili voljom. Kada pa-
— Vigilnost ili usmerenost pažnje je spo- žnju kao psihičku funkciju voljno vežemo za
sobnost da se pažnja brzo premešta sa jednog neki zadatak, činimo i posebnu mimiku na li-
predmeta na drugi, i to prema potrebi i našem cu (uozbiljimo se, bolje se zagledamo, napre-
stavu o izvršavanju zadataka. žemo se, zaustavljamo disanje), specifičnu baš
za pažnju. Aktivna pažnja je izuzetan kvalitet
Zajednička vrednost obe osobine ili kvali-
u psihičkom životu individue i predstavlja svo-
teta pažnje je vremenski faktor ("da se pažnja
jstvo razvoja i usavršavanja te ličnosti. Akti-
zadrži na predmetu onoliko dugo... i ... brzo
vna pažnja je neophodna psihička delatnost,
premešta"). Čovek kome nije oštećena psihi-
bez nje nije moguće ostvariti bilo koji cilj i
čka ukupnost poseduje oba kvaliteta pažnje
ideju, niti izvršiti bilo kakav zadatak.
(tenacitet i vigilnost) a prema zahtevu zadat-
ka, odnosno svoje psihičke aktivnosti, nai-
Aktivna — voljna pažnja zavisi uglavnom
zmenično aktivira čas tenacitet, čas vigilnost.
od cilja, interesovanja, a posebno od orga-
Dok pratimo na primer, pozorišnu predstavu,
nizovanosti pažnje. Neophodna je svakako i
stalno se aktivira tenacitet pažnje. Kada posle
izvesna spretnost, umešnost, navika i isku-
predstave vozimo svoj auto do kuće, aktivira
stvo u postizanju duboke i dobre usredsređe-
se vigilnost a tenacitet suprimira kao nepotre-
nosti na rad i učenje, zarad podsticanja akti-
ban kvalitet pažnje, u ovom slučaju i rizičan.
vne pažnje. Negovanjem ovih sposobnosti i
Tenacitet (usredsređenost) i vigilnost (us- njihovim izgrađivanjem tokom psihičkog ra-
merenost) kao posebni kvaliteti pažnje trpe zvoja, odnosno vaspitanja, stiču se i neopho-
tzv. profesionalnu deformaciju jer određene dni uslovi za stvaranje dobrih radnih navika.
54 Milutin M. Nenadović
Pasivna pažnja Pasivna pažnja može da pređe u aktivnu
(Nevoljna pažnja) voljnu ali ne mora, kao što ni voljna pažnja
nije obavezno nastavak pasivne, odnosno ne-
Pasivna ili nevoljna pažnja je ona vrsta voljne pažnje. Primer: ukoliko u prostoriju u
pažnje koja se aktivira nametnutom informa- kojoj student uči sa aktiviranom voljnom pa-
cijom sferi opažanja iz spoljašnje ili unutra- žnjom neko od članova porodice uđe, na tre-
šnje sredine. U slučaju pasivne pažnje mi ne nutak aktivna pažnja se zameni pasivnom i
postavljamo sebi cilj, a ipak naša psihička ene- student se ponovo vraća aktivnoj pažnji kada
rgija, time i delatnost, usmerava se i usred- osoba izađe iz sobe. Međutim, ukoliko u istoj
sređuje mimo naše volje. Pasivna pažnja zah- situaciji sa ulice dopre iznenadni snažan pra-
vata čoveka nevoljno sama po sebi zbog za- sak od sudara automobila, aktivira se pasivna
nimljivosti, privlačnosti ili neočekivanosti po- pažnja studenta i prelazi u aktivnu. Student
java ili predmeta koji na njega deluju. će verovatno napustiti radni sto, prići prozo-
Pasivnu pažnju aktiviraju, po pravilu, izu- ru, pogledati šta se dešava a možda i izaći na
zetno intenzivne informacije, odnosno draži ulicu da eventualno pomogne povređenima.
iz okruženja ili unutrašnje sredine, ali to mogu
biti i draži malog intenziteta (zujanje insekta Bifokalna pažnja
ili udaljena muzika ako je u prostoriji tišina).
(Multifokalna pažnja)
Ako je studentu teško da se koncentriše, od-
nosno usredsredi aktivnu pažnju na učenje, Bifokalna ili multifokalna pažnja je zani-
onda ga dekoncentriše i sasvim slaba draž, mljiva tema u okviru pažnje kao psihičke fu-
kao recimo let komarca u prostoriji. Pasivna nkcije. Dilema je ima li čovek sposobnost da
pažnja (let komarca) postaje aktivna tj. pre- psihičku energiju usmeri na istovremeno dva
vodi aktivnu u pasivnu pažnju (učenje). ili više događaja. Može li obavljati dva zada-
tka u isto vreme? Poznato je da je Napoleon
Pasivnu pažnju lakše izazivaju prekida-
istovremeno mogao da radi više poslova, da-
jući svetleći signali nego oni kontinuirani (ovo
kle da istovremeno usmeri pažnju na više pre-
se koristi kod pokazivača pravca na automo-
dmeta. Neuronaučno i neurofiziološki to nije
bilu). Pasivnu pažnju naročito izaziva i nagli
moguće. Odgovor je — bifokalna ili multifo-
prestanak draži. Na primer, ako se uči uz tihu
kalna pažnja u podrazumevajućem smislu
muzika ili rad klimauređaja, prestanak muzike
istovremenosti odvijanja više zadataka anga-
ili zvuka klimauređaja zbog iznenadnog nes-
žovanjem psihičkog nije moguća. Međutim,
tanka struje prekida uspostavljenu aktivnu vo-
moguće je da pojedini ljudi utrenirano u jedi-
ljnu pažnju — učenje.
nici vremena izuzetno brzo usmere ili preu-
Pasivna nevoljna pažnja je u obrnutoj sra- smere psihičku energiju sa predmeta na pre-
zmeri sa tenacitetom odnosno usredsređeno- dmet ili iz situacije na situaciju, a uz to i kva-
šću. Identično kao i vigilnost, odnosno usme- litetno. Ovakva sposobnost utreniranog brzog
renost prema tenacitetu, odnosno usredsređe- premeštanja pažnje izgleda drugima kao bifo-
nosti pažnje. Pasivna pažnja je slabija uko- kalnost ili multifokalnost ove psihičke fun-
liko je tenacitet pažnje intenzivniji. kcije.
Propedevtika psihijatrije 55
POREMEĆAJI PAŽNJE
56 Milutin M. Nenadović
PAMĆENJE
Pamćenje je univerzalno i suštinsko svoj- mena psihijatrija definiše pamćenje kao slo-
stvo žive materije, odnosno života uopšte. ženu psihičku funkciju ili kao oblik visoko-
Pamćenje ili memorija je čudesna poja- integrisanog ponašanja u funkciji prilagođa-
va, ali i fundament života kao oblika materije. vanja, koja omogućava da sve ono što opa-
Pamte svi živi oblici — od najjednostav- žamo, osećamo ili mislimo registrujemo u neu-
nijih jednoćelijskih oblika do ljudskog mo- ronima mozga, zadržavamo u vidu slika, odno-
zga kao najsavršenijeg. sno predstava (engrama), a zatim voljno ili
Propedevtički je važno kratko podsetiti na nevoljno to reprodukujemo, tj. ekforišemo –
sledeće: Zigot — ljudski zametak, nastao spa- grč. iz-nositi (ponovo dovodimo u svest).
janjem spermatozoida i jajne ćelije, iako mi-
kroskopske veličine, kao sićušna polazna je- Pamćenje se u današnjem dometu psihija-
dinica budućeg ljudskog organizma, sadrži trije kao nauke de facto samo iz didaktičkih
pamćenje ljudske vrste, kao i nasleđene spe- razloga izdvaja iz ukupnog psihičkog u pose-
cifične osobine roditelja — somatske i mental- bnu, a složenu psihičku funkciju. Pamćenje
ne. Upamćeni su u genima i modeli nagon- je ugrađeno i u druge psihičke funkcije: opa-
skog ponašanja, ukupna intelektualna dispo- žanje, mišljenje, inteligenciju, emocije itd., ili
zicija, kao i specifične trajne osobine i kvali- ima izuzetno važnu ulogu u njima. Pamćenje
teti preuzete roditeljske posebnosti u kombi- ne zavisi samo od opažanja već i od niza dru-
naciji budućeg neponovljivog čoveka. Po ro- gih psihičkih funkcija, pažnje, mišljenja, inte-
đenju, pod dejstvom spoljašnje sredine, mo- ligencije, volje, motivacije i emocionalnog
zak novorođenčeta stiče nove informacije i stanja.
nastaje tzv. individualno pamćenje. Dakle, zre-
la ljudska ličnost je rezultat kombinacije nas- Fiziologija pamćenja kao složene psihičke
leđenog pamćenja — memorije i memorije funkcije u psihičkom životu čoveka odvija se
stečene nakon rođenja. stvaranjem engrama (otiska) i neurohemijske
je prirode. Ribonukleinska kiselina je osnova
Pamćenje ili memorija u smislu mentalne neurohemijske građe engrama. Ceo mozak,
ukupnosti individue u funkciji saznajnog pod- znači sve milijarde njegovih neurona i njiho-
razumeva proces čuvanja ranijeg iskustva i vih sinapsi, učestvuje u realizaciji pamćenja
njegovo povezivanje sa sadašnjošću. Savre- kao psihičke funkcije. Psihofiziologija danas
Propedevtika psihijatrije 57
funkciju pamćenja objašnjava odvijanjem kroz 4. Višestruko opažanje iste informacije
sledeće faze. ili namerno ponavljanje u procesu pamćenja
izaziva i ponavljanje biohemijskog procesa te
1. Ultrakratka faza pamćenja traje samo se engrami višestruko utiskuju, odnosno otis-
nekoliko sekundi i predstavlja električno pam- ci ili engrami se učvršćuju u neuronima. Na-
ćenje. Opažanje neke pojave ili predmeta iza- mera reprodukcije upamćenog ostvaruje se
ziva električni impuls u neuronima. To može naknadno. Električnim impulsom aktivira se
biti pravi okidač za početak niza hemijskih nameravani engram u neuronu.
reakcija u samom neuronu ili ostaje na nivou
Pamćenje je složena psihička funkcija, a
električnog impulsa, odnosno gasi se. Smatra
pojednostavljeno se u kliničke svrhe može ob-
se da svaki opažaj ima tendenciju da stvori i
jasniti kao proces na sledeći način:
ostavi neurohemijski trag sećanja u mozgu,
1) prijem i registrovanje doživljenog ili
ali svakome to ne uspeva. Neuroni ljudskog
upamćivanje;
mozga vrše selekciju i ne pamte sve opaženo,
2) zadržavanje ili retencija upamćenog,
nepotrebno se ne memoriše.
odnosno uskladištavanje slika sećanja u neu-
ronima;
2. Kratka faza pamćenja događa se samo
3) reprodukcija, tj. prizivanje u svesni deo
ukoliko su opažene informacije dovoljno sna-
psihičkog upamćenih, a u neuronima mozga
žne ili značajne za individuu. Sam električni
zadržanih slika sećanja.
impuls u okviru ultrakratke faze je intenziv-
Samo se reprodukcija u procesu pamćenja
niji i više podstiče neurone da stvore hemij-
doživljava svesno i odvija se na dva načina:
sku kopiju tog impulsa, ali na ovom nivou ne
— prisećanjem ili ekforisanjem engrama
trajnu. Ovakav otisak ili engram nestaje posle
bez objekta ili situacije koja je izazvala stva-
dvadesetak minuta i zato se obe ove faze u
ranje tog otiska;
procesu pamćenja nazivaju električnim fazama
— rekognicijom, odnosno prepoznavanjem
pamćenja.
ranije doživljenog i upamćenog.
3. Stvaranje engrama — dugotrajno pam- Upamćivanje i reprodukcija upamćenog se
ćenje nadovezuje se na drugu fazu pamćenja u kliničkoj psihijatriji mogu direktno ispitiva-
u situaciji namere. Tada se u neuronima odvi- ti. Ispitivanje retencije je moguće samo indi-
jaju hemijski procesi i nastaju nove belanče- rektno preko ispitivanja reprodukcije. Teorija
vine, koje zapravo predstavljaju engram. Tako asocijacija objašnjava proces pamćenja pomo-
je opažena informacija biohemijski materija- ću asocijacija po vremenskom i prostornom
lizovana u neuronima čitavog mozga i za- dodiru. Znači, ono što se odigralo u određe-
držana u njima. Učenje kao poseban vid pa- nom vremenu i prostoru, pamti se zajedno i
mćenja u psihijatriji se shvata kao sposobnost obično zajedno ekforiše. Principe asocijativ-
neurona da se informacija trajno zapamti i nog pamćenja, tj. udruženog javljanja ide-
zbog toga je bitna sledeća faza u procesu pa- ja, osećanja i slika sećanja opisao je još
mćenja. Aristotel.
58 Milutin M. Nenadović
UČENJE
"Sitni su oni ljudi koji učiteljev rad za sitno smatraju."
Dositej Obradović
Učenje je samo posebna forma pamćenja. vojnom periodu javljaju se nove motivacije
Ono se u našem jeziku i terminološki identi- učenja, recimo profesionalna afirmacija itd.
fikuje sa pamćenjem. Učenje je namerno pa- 2. Svesno postavljanje cilja — Vezano je
mćenje, te studenti medicine a budući lekari za nameru da se baš određena materija nauči,
treba da shvate učenje bar delimično kao po- što je i veoma značajan uslov za produktivno
sebnu psihičku funkciju. učenje. Ovo je na primeru studiranja lako za
Distinkcija između učenja i pamćenja naj- razumevanje.
jednostavnije se može napraviti sledećom defi- 3. Mehaničko učenje — Po suštini nepro-
nicijom. "Pamćenje je jednostruko upamći- duktivno učenje, ako se uporedi sa verbalno
logičnim smisaonim učenjem. Eksperimen-
vanje informacije i kasnije njeno reprodu-
kovanje." Faktor vreme, odnosno dužina po- talno je dokazano da se jedan sat nakon meha-
stojanja engrama ili otiska, nije određen, a zna ničkog učenja pola naučenog materijala zabo-
se da s vremenom raniji engrami nestaju da ravlja. U studiranju je to moguće prevazići
bi se deponovali novi belančevinasti otisci u smisaonim učenjem, odnosno traženjem logi-
neuronu. Trajno ostaju engrami koji se u ži- čne veze između reči i pojma, kao i veze iz-
votu spontano ponavljaju ili voljno, namerno među pojedinih pojmova i zaključaka itd.
aktivno ponavljaju da bi se trajno upamtili. 4. Slaganje metoda učenja sa individu-
alnom dispozicijom za učenje. To je takođe
Učenje je, dakle, ponavljano upamćivanje
jedan od uslova produktivnog učenja. Studenti
da bi se informacija trajno zadržala.
čija je vizuelna dispozicija za pamćenje i uče-
Studiranje je namerno pamćenje, odnosno nje razvijenija — nauče brže, dakle, trajno upa-
učenje. Učenje je u direktnoj srazmeri sa ste- mte pisani tekst, slajdove, dijagrame, film, a
penom inteligencije jer čovek višeg koefici- teže i sporije govorni tekst i zbog toga treba
jenta inteligencije lakše uči. Ovu tvrdnju ne- da biraju onaj metod učenja za koji imaju ve-
retko demantuje životna praksa, jer je za uspe- ću dispoziciju.
šno studiranje u korelaciji sa dispozicijom inte- 5. Glasno preslišavanje — Bitno je za ost-
ligencije neophodan i aktivan stav prema uče- varivanje produktivnog učenja iz dva razloga:
nju, kao i ambiciozno postavljen cilj u fun- — glasnim preslišavanjem razbija se
kciji efikasnosti. Produktivno učenje zavisi od monotonija čitanja, odnosno bezglasnog uče-
niza faktora, a najbitniji su sledeći. nja i
1. Motivacija — Predstavlja primarni uslov — glasnim preslišavanjem otklanja se
produktivnog učenja. Mala deca su motivi- zabluda da je nešto naučeno.
sana za sticanje znanja da bi se identifikovala Savet je da glasno preslišavanje treba ko-
sa odraslima. Ambicija deteta da bude bolje ristiti posle dužeg vremenskog perioda (neko-
od drugih kada započne školovanje je važan liko dana) od poslednjeg ponavljanja teksta
uslov uspešnog učenja. U adolescentnom raz- koji se uči.
Propedevtika psihijatrije 59
6. Višestruko ponavljanje (repetitio). Su- pa imala mnogo bolji rezultat, odnosno veći
ština je učenja uopšte. Eksperimentalno je do- kvantum naučenog. Navedeni eksperiment naj-
kazano da produktivnost učenja najviše zavisi bolje objašnjava dugo studiranje na našem fa-
od vremenske distribucije ponavljanja, odno- kultetu jer najveći broj studenata uči kampa-
sno veštine te raspodele. njski, baš kao druga grupa iz eksperimenta.
Ako školska godina traje, recimo, 300 dana,
Primer: dve ujednačene grupe studenata su a uči se prosečno 2 sata dnevno, to je 600 sati
dobile zadatak da nauče isti tekst. Prva grupa za godinu dana, ako se kampanjski uči reci-
je imala zadatak da šest dana po četiri puta mo, dvomesečno, za 600 sati — potrebno je
ponavlja tekst, a druga grupa je imala oba- učiti dnevno 10 sati. Da student to i ostvari,
vezu da osam puta dnevno ponavlja tekst, što najčešće nije praktično izvodljivo, opet bi
uzastopno tri dana. Na proveri je prva gru- njegov učinak na ispitu bio manji.
POREMEĆAJI PAMĆENJA
Poremećaji pamćenja se dele na: kliničkom sindromu potresa mozga i odnosi
— kvantitativne, se, po pravilu, na period od nekoliko sekundi
— kvalitativne i nesećanja pre samog nastanka gubitka svesti.
— poremećaje doživljaja vremenskog to- Često je taj period nesećanja u početku zna-
ka događanja. čajno duži, ali se tokom vremena skraćuje.
Karakterističan primer je nokaut u boksu. Re-
trogradna amnezija je zbog gubitka svesti,
Kvantitativni odnosno povrede mozga posledica prekida
poremećaji pamćenja procesa pamćenja električnog i hemijskog
stvaranja engrama za informacije koje su opa-
(Amnezije)
žene neposredno pre traume. Retrogradna am-
Amnezija je potpuno ili delimično nese- nezija je izuzetno značajna u forenzičkoj (su-
ćanje jednog perioda u prošlosti. U klini- dskoj) psihijatriji i zahteva posebno znanje i
čkoj praksi kada lekar utvrdi amneziju, mora veštinu psihijatra.
postaviti pitanje šta je sa engramom, da li je
stvoren, da li postoji a nije ga moguće repro- 2. Anterogradna amnezija nastaje tako-
dukovati, ili je postojao pa je uništen. Pošto đe kao posledica gubitka svesti zbog povrede
ima više vrsta amnezija, sudbina engrama je mozga. Predstavlja nesećanje na neki vreme-
u svakoj amneziji različita. nski period posle povrede mozga, odnosno
nakon osvešćivanja. Anterogradna amnezija
1. Retrogradna amnezija nastaje zbog se u kliničkoj psihijatriji opservira:
gubitka svesti usled povrede mozga i pred- a) udružena sa retrogradnom amnezijom i
stavlja nesećanje kratkog perioda pre gubitka
svesti. Retrogradna amnezija je simptom u b) samostalno.
60 Milutin M. Nenadović
Anterogradna amnezija udružena sa ret- 4. Amnezija u agnoziji je parcijalna am-
rogradnom amnezijom događa se zato što po- nezija i posledica je agnostičkog poremećaja
vređeni nakon osvešćivanja ne postiže pot- opažanja. Ona nastaje usled oštećenja psiho-
punu restituciju nivoa svesti i sve se izvesno čulnog kortikalnog centra, te bolesnik nije spo-
vreme odvija sniženo, odnosno sumračno. Bo- soban da tim čulom prepozna predmete i situ-
lesnik u nekim povredama mozga ostaje naiz- acije iz okruženja ili unutrašnje sredine, zato
gled pribran posle nekog vremena, ali se ne ih i nema u pamćenju.
seća događanja u kojima je učestvovao u vre-
me sužene ili sumračne svesti. 5. Psihogena amnezija je nesećanje na ne-
ke određene događaje u jednom vremenskom
Samostalna anterogradna amnezija znači periodu. Dakle, psihogena amnezija nije gu-
da je pacijent doživeo posebnu specifičnu bitak sećanja za određeni period. Etiologija
formu potresa mozga bez gubitka svesti usled psihogenih amnezija može se objasniti indife-
povrede glave. Umesto potpunog gubitka sve- rentnošću ličnosti prema nekim informacija-
sti doživeo je naglu izmenu stanja svesti, ma iz okruženja ili sopstvene unutrašnjosti,
odnosno suženu svest ili sumračno stanje, što što za posledicu ima engramsku nematerijali-
podrazumeva prekid kontinuiteta normalne zaciju u neuronima mozga. Primer psihogene
svesti. U takvom stanju on nastavlja da uče- amnezije imamo kada ličnost učestvuje u do-
stvuje u svim događanjima naizgled svesno, gađajima koji su sa njenog etičkog gledišta
ali ima snižen nivo psihičke tenzije. Ovo je neprihvatljivi za svesno Ja i za savest Nad Ja.
karakteristično za boksere u tzv. nokdaunu Nije moguće fiziološki sprečiti stvaranje en-
koji se kasnije ne sećaju tog dela borbe, pro- grama jer je ono nesvestan automatski proces,
glašenja pobednika itd. znači pamćenje postoji, ali ne i sećanje. Pri-
Anterogradna amnezija je češća nego što sećanje i reprodukcija tog etički neprihvatlji-
se pretpostavlja a vezana je za specifične for- vog događaja su nepodnošljivi za ličnost i u
me potresa mozga i naročito je delikatna u toj situaciji na scenu stupa mehanizam odbra-
sudsko psihijatrijskom veštačenju. ne Ega i Super Ega, koji zovemo potiskivanje.
Mehanizam potiskivanja onemogućava rep-
3. Amnezija dementnih manifestuje se rodukciju, odnosno sećanje na moralno nepri-
teškim oštećenjem pamćenja i gubitkom in- hvatljiv događaj. Često je u kliničkoj psihija-
ventara znanja. Amnezija dementnih je pos- trijskoj praksi rezultat potiskivanja amnezija
ledica gubitka neuronskog kvantuma ili pada za događaj koji se sigurno desio. Može se od-
fiziološko funkcionalnog kvaliteta neurona. nositi na neki segment doživljaja, na reč, ili
Klinička manifestacija amnezije dementnih na rečenicu. U kliničkoj psihijatriji je moguće
ogleda se u vrlo slaboj mogućnosti upamći- potisnute upamćene događaje dokazati psiho-
vanja, znači u otežanom fiksiranju engrama, analizom, hipnozom itd. Primenom psihoana-
ali i gubitku ranije upamćenih engrama, naro- litičkog metoda čak i sama osoba sa psihoge-
čito iz bliže prošlosti. Upamćeni događaji iz nom amnezijom može da doživi svesno seća-
daleke prošlosti su relativno dobro očuvani. nje na potisnuti sadržaj.
Propedevtika psihijatrije 61
Kvalitativni a) u parafreniji fantastici — konfabulacije
poremećaji pamćenja su osnovni simptom bolesti;
b) u Korsakovljevoj (alkoholičari) psihozi
Kvalitativni poremećaji pamćenja obuhva- — fenomenološki dementne konfabulacije;
taju razne obmane sećanja. c) u demenciji — praznine sećanja se pre-
mošćavaju konfabulatorno, odnosno izmišlje-
1. Obmana sećanja pod dejstvom aktuel- nim pričama. Dementni bolesnik ima potrebu
nih događaja je česta i kod mentalno zdravih da prikrije praznine sećanja i popunjava ih
osoba. Zbog nekog neprijatnog događaja ili izmišljenim događajima, pri tome je vrlo su-
gubitka, osoba koja to doživi sklona je da u gestivan, te u svoje izmišljotine ad hok ugra-
sećanju retrogradno "falsifikuje" ceo svoj ži- đuje elemente koji mu se sugerišu.
vot, bojeći ga "tamno".
2. Obmana sećanja pod dejstvom suge-
stije je nekritično prihvatanje tuđih stavova. Poremećaji pamćenja
Osoba nesvesno prihvata tuđe sugestije, a pri- vremenskog toka događaja
likom reprodukcije ih doživljava kao sopstve-
no iskustvo. Ovakve ličnosti nisu pogodne za Poremećaji pamćenja vremenskog toka
svedoke u sudskim procesima. Obmana seća- događaja su posebni fenomeni reprodukcije.
nja pod dejstvom sugestije karakteristična je Bolesnik, recimo, prvi put u životu opaža je-
za malu decu, slaboumne, histerične i neke psi- dan predmet ili doživljava neku situaciju a
hotične bolesnike. ima utisak, odnosno predstavu da je taj pred-
3. Patološka lažljivost ili pseudologija fan- met već video ili tu situaciju već doživeo iako
tastika ili mitomanija je česta kod poremećaja se može pouzdano dokazati da to nije slučaj.
ličnosti (karakter neuroza), odnosno psihopa- Poremećaj pamćenja vremenskog toka doga-
ta. Patološka lažljivost je potreba da se govori đaja može biti i obrnut — da se bolesniku učini
neistinito bez realne potrebe. Ličnosti koje nepoznatim predmet koji je više puta pre toga
pate od patološke lažljivosti u lakšim oblicima video i upotrebljavao.
su sposobne da do određene granice naprave Poremećaji pamćenja vremenskog toka do-
distinkciju između svoje mašte (laganja) i obje- gađaja se označavaju kao fenomeni nikad vi-
ktivne realnosti. đeno (jamais vu) i već viđeno (deja vu). Ovi
4. Konfabulacije su najupadljiviji kvalita- fenomeni su prema etiologiji posledica izme-
tivni poremećaj pamćenja u kliničkoj psihija- njenog stanja svesti odnosno izmene nivoa
trijskoj praksi. Konfabulacija ili bolesna ima- psihičke tenzije. Povremeno se mogu javiti
ginacija, ili bolesno maštarenje, kao kvalita- kod potpuno mentalno zdravih osoba. Feno-
tivan poremećaj svesti tipična je u dva psiho- menološki su simptom psihomotorne epilep-
patološka stanja: sije, odnosno oštećenja temporalnog režnja.
62 Milutin M. Nenadović
MIŠLJENJE
Propedevtika psihijatrije 63
savremene psihijatrije je u kojim delovima Mišljenje kao psihički proces ili visokodi-
mozga se mišljenje kao visoko organizovana ferenciranu moždanu funkciju ili vrlo složenu
neuronska funkcija odigrava. Danas, na poče- psihičku funkciju izučavaju brojne discipline.
tku XXI veka, još uvek se vodi oštra pole- Svakako da zbog toga razne definicije mišlje-
mika oko toga da li je mišljenje proces, od- nja treba shvatiti u tom kontekstu ali i radi
nosno funkcija mozga, tj. njegovih neurona, što potpunijeg razumevanja stavova raznih
koja postoji samo u momentu aktivne dela- naučnih disciplina.
tnosti, odnosno procesa mišljenja, ili je to ne-
prekidan proces, tj. stalna neuronska funk- Mišljenje je nerazdvojivo povezano sa
cija, što podržava korelaciju procesa mišlje- govorom, što je poseban i izuzetno važan
nja sa kontinuitetom svesti. Prema ukupnim kvalitet ovog psihičkog procesa. Mišljenje
neuronaučnim saznanjima, treba shvatiti da svakako ne treba identifikovati sa govorom
je čovekov mozak jedinstvena teritorija i da jer bi to značilo da su ljudi bez govorne spo-
to u objašnjavanju mišljenja kao fiziološko- sobnosti lišeni mišljenja kao psihičke funk-
funkcionalnog procesa moždanih neurona ne cije, što nije tačno. Govor je način izražava-
treba prevideti. Frontalne regije velikomožda- nja misli u funkciji komunikacije sa drugim
nih hemisfera prihvaćene su na osnovu broj- ljudima i spoljašnjim svetom. Međutim, za mi-
nih dokaza kao generatori ljudskog saznaj- šljenje kao psihički proces je ništa manje va-
nog, dakle i misaonog procesa. Međutim, mi- žan i tzv. unutrašnji govor, tj. prethodno unu-
šljenje kao proces ne nastaje niti se odvija trašnje praćenje sopstvenih misli i priprema-
samo u frontalnim regijama moždanog korte- nje za njihovo glasno saopštavanje. "Unutra-
ksa, već u ukupnom korteksu mozga obe he- šnji govor" je u suštini mišljenje i drugom se
misfere. može saopštiti gestovima, morzeovom azbu-
Mišljenje je u okviru ukupnog psihičkog kom, glasovno, mimikom itd.
čoveka pretežno simbolički proces jer obuh-
vata sve ono što spada u apstrahovanje, zak- Mišljenje se razvija kao psihički proces
ljučivanje, suđenje, zamišljanje, poimanje i i/ili složena psihička funkcija tokom psihi-
sećanje. Mišljenjem kao psihičkim procesom čkog razvoja čoveka. Mišljenje se razvija post-
se shvata i unosi neki poredak u unutrašnju i natalno kroz sledeća tri stadijuma.
spoljašnju realnost.
I) Sinkretičko mišljenje je mišljenje de-
Ukoliko je proces mišljenja pod pretež-
teta u prvim godinama života. Karakteriše ga
nim uticajem emocija i htenja, misaoni pro-
pripisivanje života spoljnim objektima, odno-
ces se odvija po principu ispunjenja želja, što
sno predmetima. U literaturi se ovo mišljenje
ima samo prividnu logičku strukturu. Ako su
naziva i animistički način mišljenja.
nekognitivni uticaji na proces mišljenja slo-
ženiji, za posledicu imaju poremećaj funkcije II) Konkretno mišljenje je sledeći stadi-
mišljenja, poznat u klinici kao autizam. jum u razvoju ove psihičke funkcije. Dete u
Magijsko mišljenje treba shvatiti kao psi- ovom stadijumu pravi distinkciju između ži-
hički proces, odnosno misaoni proces nekogni- vih i neživih objekata ali se još ne služi pojmo-
tivnog porekla. Posebno animističko–magijsko vima u misaonom procesu već slikama pojedi-
mišljenje (vidi istorijat). načnih objekata.
64 Milutin M. Nenadović
III) Apstraktno mišljenje je razvojni do- čovek u primitivnom plemenu danas kao i
met mišljenja kao psihičkog procesa i odvija malo dete ili odrasla slaboumna osoba misli
se pomoću pojmova koji odražavaju zajedni- konkretno, bespojmovno. Svi oni ne upotreb-
čke ili bitne karakteristike pojedinih predmeta ljavaju brojeve, već broje predmete a služe
i pojava u okruženju. se, recimo, prstima, te je palac jedan, kažiprst
Razvoj mišljenja pojednostavljeno može- dva i vrlo često ne upotrebljavaju više od dva
mo shvatiti kao proces izgradnje pojmova i broja. Ako treba da predstave drugoj osobi
pojmovnog načina mišljenja do samog apstra- grupu od pet ljudi, reći će dva i još dva i još
ktnog mišljenja. Pojmovi se grade od poima- jedan. Imaju problem i sa upotrebom ličnih
nja pojedinačnih predmeta koji se međusobno imena jer im pripisuju osobine konkretne oso-
porede, zatim se zanemaruju njihove nevažne be. Oni koji konkretno misle ne upotrebljavaju
i nebitne osobine, pa se generalizacijom nji- zamenice, naročito ne zajedničke zamenice,
hovih zajedničkih bitnih karakteristika dolazi ne mogu da kažu mi ili da sebe identifikuju
do tačno aksiomatičkog saznanja o pojmu. kao nas dvojica, već kažu ja i ime druge osobe.
Na primer, u hijerarhijskoj organizaciji poj-
ma jabuka – jabuka je određena vrsta, jabuka Terminološki konkretno mišljenje u lite-
je voće, konačno jabuka je biljka u najopšti- raturi ima brojne sinonime. U našem jeziku se
jem smislu. koriste najčešće sledeći sinonimi za konkretno
Procesom konceptualizacije stvaraju se i mišljenje: nepojmovno mišljenje, predmetno,
složeniji krajnje apstraktni, pojmovi kao što opažajno, perceptualno, simboličko, arhaj-
su budućnost, sloboda, dobrobit, hrabrost, po- sko, primitivno, dereističko, prelogičko, dečje.
štenje, demokratija itd. Termin bespojmovno mišljenje je najadekvat-
niji jer definiše suštinu ovog tipa mišljenja
bez pojmova.
Konkretno mišljenje
66 Milutin M. Nenadović
POREMEĆAJI MIŠLJENJA
Poremećaji mišljenja kao složene psihičke procesi ili encefalitisi, vaskularne lezije moz-
funkcije u savremenoj psihijatriji dele se na ga, tumori, mehaničke povrede itd. Usporen
poremećaje mišljenja po formi i poremećaje govor ili bradipsihija je patognomoničan sim-
mišljenja po sadržaju. ptom depresivnih bolesnika, posebno u stanju
stuporozne depresije.
Poremećaji mišljenja 3. Misaoni blok ili blok misaonog pro-
po formi cesa je prekid toka misli. Ovaj oblik formal-
nog poremećaja mišljenja viđa se i kod zdra-
Poremećaji mišljenja po formi ili formal- vih osoba. Na primer, kada naglo prekinemo
ni poremećaji mišljenja odnose se na: govornika, on neretko nije sposoban da nas-
— poremećaje brzine toka mišljenja, tavi govor, odnosno "pobegne mu" osnovna
— način formiranja misli odnosno rečeni- ideja, tj. misao. Misaoni blok je karakteristi-
ca, čan poremećaj funkcije mišljenja shizofrenih
— povezanost delova misli i bolesnika, poznat i kao fenomen potpunog
— pravilnu upotrebu pojmova. prekida misaonog toka. Ukoliko takav shizo-
U kliničkoj praksi razlikujemo sledeće freni bolesnik ima i halucinatorne obmane,
poremećaje mišljenja po formi. on često halucinira sopstvene misli i ima pre-
dstavu "krađe" misli. Misaoni proces ili tok
1. Patološka opširnost je poremećaj mi- može kratkotrajno ili privremeno biti pre-
šljenja poznat i kao bolesna opširnost, a naj- kinut pod dejstvom snažnog afekta a nastaje
češće je posledica nesposobnosti pacijenta da u brojnim psihogenim stanjima i situacijama.
izdvoji bitno od nebitnog. Nesposobnost odva-
janja bitnog od nebitnog u procesu mišljenja 4. Logoreja je ubrzani misaoni tok, odno-
manifestovana kao bolesna opširnost u govo- sno govor. Ovaj poremećaj forme mišljenja pa-
ru karakteristična je za slaboumne ljude, odno- tognomoničan je klinički znak kod maničnih
sno za one sa nižim koeficijentom inteligen- bolesnika.
cije. Bolesnik dok govori izgubi determini-
šuću tendenciju svog misaonog procesa a ne- 5. Bujica ideja je maksimalno izražena
retko ne uspe nikako da je saopšti, te ga je te- logoreja. Takođe je patognomonična u maniji,
ško ili nemoguće razumeti i shvatiti šta zapra- kada ideje naviru velikom brzinom te bole-
vo želi da kaže. snik nijednu ne stigne da domisli i da do kraja
iskaže. Formalni poremećaj mišljenja poznat
2. Bradipsihija je usporen misaoni tok. kao bujica ideja karakterističan je i po tome
Klinički se manifestuje kao bradilalija (uspo- što često jedna reč, po pravilu prva, iz nove
ren govor). Ovakav formalni poremećaj mi- misli izaziva asocijaciju po sadržaju ili po
šljenja je karakterističan za oštećenja mozga zvučnosti pojma. Onda bolesnik menja misa-
izazvana raznim noksama, kao što su upalni oni tok jer novi asocirani pojam postaje nova
Propedevtika psihijatrije 67
ciljna predstava. Nekada bolesnik bujicu ideja 9. Rasulo misli je poremećaj u govoru
doživljava kao beg ideja (fuga idearum), a koji se javlja u pribranoj svesti a tipičan je za
egzaminator (lekar) kao govor "bez veze", od- shizofrene psihoze. Rasulo misli je u suštini
nosno inkoherentan govor. Inkoherentan go- pogrešno povezivanje asocijacija. Bolesnik
vor se odvija na sledeći način. Na pitanje bole- pojmovima pridaje drugačije značenje nego
sniku koji je sada mesec, on će odgovoriti zdrava osoba i zato asocira pojmove koji se
"novembar", a poslednji slog ar može izazvati ne asociraju u stanju neoštećenog misaonog
novu misaonu asocijaciju te će nastaviti "Ar procesa. Bolesnik sa težim formalnim pore-
je mera i kilogram je mera, sve je skupo..." itd. mećajem mišljenja po tipu rasula misli ima
Bolesnik nastavlja govor po asocijacijama "u raspad pojmova i tako raspadnute delove poj-
beskraj". mova povezuje stvarajući nove reči, odnosno
neologizme. Shizofreni bolesnik, na primer,
6. Verbigeracija je besmisleno ponavlja- tvrdi da njegov mozak razara posebna ener-
nje jedne misli, odnosno postoji stereotipija gija lar. Dešifrovano, neologizam lar znači i
govora, viđa se u katatonoj shizofreniji. bolesnik zna da je primio lek largaktil i da on
usporava misaoni proces, odnosno, po njego-
7. Perseveracija je nevoljno ponavljanje voj interpretaciji, zatupljuje mu mozak.
jedne reči ili rečenice. Postoji u akutnom ce-
rebrovaskularnom insultu. Često za takav po-
remećaj upotrebljavamo termin "embolusna Poremećaji mišljenja
reč". Perseveracija je posledica oštećenja zona po sadržaju
motornog govora u korteksu pa bolesnik na
svako pitanje besmisleno ponavlja istu reč. Poremećaji mišljenja po sadržaju ili sadr-
Perseveracija nastaje i u akutno napitom sta- žajni poremećaj misaonog procesa se dele na
nju, kada se jedna reč ili jedna misao mnogo nekoliko grupa.
puta ponavlja. U takvom stanju akutnih into-
1. Prisilni fenomeni su misli nametnute
ksikacija alkoholom oštećena je sposobnost
protiv volje. U stručnoj literaturi se za ovaj
upamćivanja sopstvenih izgovorenih misli.
sadržajni poremećaj mišljenja koriste i termi-
8. Inkoherentno mišljenje je patognomo- ni kompulzivni fenomeni, opsesija i opsesivni
nično za stanja dezorijentacije u delirijumu fenomeni. Pacijentu se nameću predstave se-
ili u demenciji. Karakteriše se time da su de- ćanja, misli ili podsticaji da se nešto uradi, a
lovi rečenice logični ali između njih nema on im se svesno, odnosno voljno, opire i doži-
logičke veze. Inkoherencija može biti ekstre- vljava ih kao nešto strano, bolesno. Bolesnik
mno izražena kada nisu logični ni delovi re- je svestan svog protivljenja i ima uvid u pri-
čenice. Takav poremećaj forme mišljenja ili silni fenomen kao bolesnu pojavu, to znači da
govora nazivamo "salata od reči". Bolesnik se ne radi o psihotičnom, već o neurotičnom
na primer, u govoru ređa samo glagole, ime- nivou poremećaja.
nice ili prideve bez ikakve međusobne veze Prisilni fenomeni kao poremećaji procesa
("peva, gadno, zelen, stoji, leži, sedi..."). mišljenja po sadržaju su specifični ili patogno-
68 Milutin M. Nenadović
monični u sindromu prisilnih neuroza, a spo- 2. Sumanute ideje su po svojoj suštini sa-
redni simptomi u shizofreniji. Zdrave osobe držajni poremećaj misaonog procesa u smislu
mogu imati povremeno prisilne fenomene ali zabluda nastalih na bolesnoj osnovi. Sumanu-
uvek u blažoj formi. Recimo, i kod zdravih se te ideje su patognomonični simptom duševnih
može javiti prisilni fenomen da dok šetaju plo- oboljenja, odnosno psihoza.
čnikom staju na svaku treću kockicu u mo- Distinkciju sumanutih ideja od običnih za-
zaiku. Ukoliko ne urade tako doživeli bi ne- bluda i prisilnih ideja treba napraviti na sle-
prijatnost u smislu generalizovane nespeci- deći način.
fične napetosti. — Zablude su poremećaji misaonog pro-
cesa i kod zdravih osoba zasnovane na neisti-
Prisilni fenomeni udruženi sa anksiozno-
nitim, netačnim ili nerealnim uverenjima. Za-
šću su dijagnostički kvalifikativ opsesivne fo-
bluda nastaje iz neinformisanosti i neznanja.
bije u okviru neurotičnih poremećaja mental-
(U našoj supkulturi u nekim krajevima neo-
ne ukupnosti. Opsesivne fobije se manifestuju
brazovane i neinformisane odrasle osobe ve-
kroz ritualne ili prisilne radnje pomoću kojih
ruju u vradžbine i bacanje čini, što je zabluda
takav pacijent pokušava da otkloni neprijatne
iz neznanja, ukoliko to čini obrazovana odra-
fobične sadržaje, recimo stalno pere ruke jer
sla osoba radi se svakako o sumanutoj ideji.)
ima opsesivnu fobiju od infekcije.
Sumanute ideje i prisilne misli je moguće
Poseban vid odbrane od opsesivnih feno-
razlikovati na osnovu sledećeg kriterijuma.
mena karakterističan je za shizofrenu bolest i
— Prisilnu misao bolesnik doživljava kao
poznat je kao manirizam. Bolesnik izvodi ma-
stranu, nametnutu, kao nešto bolesno i aktivno
nirovanu radnju tako što svaki put kad ulazi u
se bori protiv nje, odnosno suprotstavlja joj
neku prostoriju, mora na primer, tri puta da
se. Ukoliko ne uspe da otkloni prisilnu ideju,
pređe prag i da se vrati da bi konačno ušao i
često traži pomoć lekara jer nije otuđen od
zatvorio vrata.
realnosti, nije psihotičan.
— Sumanutu ideju bolesnik doživljava
Precenjene ideje ili "fiksirane ideje", od-
kao svoje pozitivno i čvrsto uverenje, istinito,
nosno "fiks ideje", jesu ubeđenja sa velikom
ponaša se u skladu sa njom, bori se da je reali-
emocionalnom investicijom. Precenjene ideje
zuje i dokaže njenu stvarnost, što zapravo do-
kao poremećaj misaonog procesa javljaju se
kazuje njegovo psihotično otuđenje od realno-
kod osoba sa strukturnim poremećajima li-
sti. Sumanute ideje kvalifikuje mehanizam na-
čnosti. Teško ih je ubediti u netačnost njiho-
stanka, struktura i sadržaj sumanutosti.
vih ubeđenja. Često je u kliničkoj praksi teško
razlikovati da li se kod takvih osoba radi
samo o precenjenoj ideji, ili je u pitanju su-
Mehanizmi nastanka sumanutosti
manuta ideja kao patognomoničan znak duše-
vne bolesti. Psihijatrijska praksa danas name- 1. interpretativan — interpretacija stvar-
će tendenciju da se precenjene ideje uklope u nih doživljaja je suprotna zakonu logike. Su-
sumanuti sindrom u smislu prodroma u nas- manute osobe sa interpretativnim mehaniz-
tanku sumanutih ideja kod psihotičnih bole- mom nastanka svoje sumanutosti normalno
snika. opažaju predmete i pojave u svom okruženju
Propedevtika psihijatrije 69
ali pogrešno shvataju njihovo značenje. Naro- Struktura sumanutosti
čito pogrešno krivo shvataju namere i stavove
okoline prema njima. Bolesna ili sumanuta 1. Paranoična. — Paranoičnu strukturira-
interpretacija po svojoj suštini je emocionalni nost sumanutosti karakteriše sistematizova-
poremećaj misaonog procesa tj. ideo–afekti- nost bolesnikovih sumanutih ideja, pri čemu
vni blok; jedna misao logički proizlazi iz druge, postoji
čvrst ideo afektivni blok. Bolesnik se ne može
2. intuitivan — bolesnik sa intuitivnim razuveriti u neistinitost, odnosno nerealnost
mehanizmom nastanka sumanutosti zaklju- svoje sumanutosti. Paranoična sumanutost liči
čak svesno doživljava, ali je proces zaključi- metaforično na lanac u kome samo prva alka
vanja nesvestan. Ovakvi sumanuti bolesnici ne postoji, odnosno bolesna — sumanuta, os-
barataju samo aksiomima, odnosno "istinom tale se "logički" nadovezuju na prvu. Primer:
per se", koju ne treba dokazivati jer oni doga- bolesnik intuitivno poveruje da ga žena vara i
đaje anticipiraju na osnovu intuitivnog vero- sve postupke žene on sumanuto interpretira u
vanja u svoje zablude, što neretko ide do pasi- skladu sa "prvom karikom". Bolesnici sa para-
oniranosti, odnosno strastnosti. noično strukturiranim sumanutim idejama ako
Intuitivni i interpretativni mehanizmi nas- su inteligentni, obrazovani i elokventni uspe-
tanka sumanutosti su istovremeno mehanizmi vaju da indukuju u svoju sumanutost ne samo
psihotičnog otuđenja od realnosti jer za te bo- pojedince već i grupe.
lesnike predmeti i događaji iz realnog sveta
imaju sasvim drugačije značenje nego za me- 2. Paranoidna. — Paranoidno strukturirani
ntalno usklađene ljude; sumanuti sadržaji su upadljivo apsurdni, odno-
sno nemogući. Sumanute ideje su nesistema-
3. imaginativan — bolesnik sa sumanutim tizovane, nelogične, nema snažnog ideo afe-
idejama imaginativnog mehanizma nastanka ktivnog bloka, bolesnik se lako može pokole-
sopstveno maštarenje pretvara u verovanje i bati u svoje uverenje. Paranoidno strukturi-
doživljava ga kao realnost. Tako se vremenom rane sumanute ideje su mobilne, menjaju se
bolesno transformiše u bolesnikovu realnost. spontano ili pod uticajem sugestije drugih oso-
Primer, adolescent mašta da postane čuveni ba. Paranoidna sumanutost se javlja kod shi-
obaveštajac, te u poremećaju misaonog pro- zofrenih bolesnika.
cesa svoje maštarenje iz adolescencije u od-
raslom dobu transformiše u realno sopstveno
uverenje da on i jeste neki tajni agent; Sadržaj sumanutih ideja
4. halucinatoran — ovaj mehanizam nas- Teme sumanutosti ili sadržaji sumanutosti
tanka sumanutosti karakteriše hroničnu halu- mogu biti bezbrojni. Postoji uvek ideo–afe-
cinatornu sumanutost kao duševno oboljenje ktivni blok kao emocionalni poremećaj i ge-
– psihozu. Ovde se radi o psihogenim halucina- nerator bolesne ili krive interpretacije. Ipak,
cijama, a ne o pravim halucinacijama i one po- prema temi, sumanute ideje se mogu podeliti
tiču od projekcija njegovih nesvesnih sadržaja. na sledećih nekoliko grupa.
70 Milutin M. Nenadović
1. Ekspanzivne (megalomanske) suma- Sumanute ideje persekucije su po mehani-
nute ideje su ideje veličine, pronalazaštva, zmu nastanka uglavnom interpretativnog i in-
bogatstva, visokog porekla, predodređenosti tuitivnog mehanizma nastanka, ređe halucina-
za neku misiju itd. tornog, a skoro nikada imaginativnog. Suma-
nute ideje persekucije mogu biti paranoično i
2. Depresivne sumanute ideje u depre- paranoidno strukturirane.
sivnoj psihozi mogu biti u domenu moralne Sindrom uticaja, tj. sindrom spoljne ak-
sfere kao autoakuzacija (samooptuživanje), u cije je najteža forma sumanutih ideja perseku-
sferi zdravlja kao hipohondrijske ideje (bole- cije. Bolesnik smatra da na njega deluju ljudi i
snik veruje da boluje od neizlečive bolesti i prate ga, čak komanduju njegovom voljom
nema mu spasa), u socio-ekonomskoj sferi telepatskim putem, na primer, ili posebnim
(kao ideje društvene degradacije, ekonomske zracima koji uz ostalo uništavaju njegove unu-
propasti, izopštenosti iz društva i familije itd.). trašnje organe.
Nihilističke sumanute ideje su najteža ma- Bolesnici koji pate od sumanutosti proga-
nifestacija depresivne sumanutosti. Bolesnik njanja, odnosno persekucije reaguju po pravilu
tvrdi da su mu svi bližnji umrli, na primer, trojako.
iako su svi živi i zdravi i blizu njega. Bole- Emocionalno otupeli, recimo shizofreni
snik tvrdi da, recimo, nema creva, da mu je bolesnici, izlažu svoju sumanutost perseku-
prestala da cirkuliše krv i definitivno i on sam cije verbalno bez odgovarajuće emocionalne
ne postoji — To je Kotarov sindrom. reakcije, kao da se ne radi o njima.
Druga grupa bolesnika persekutivnu su-
Depresivne sumanute ideje su jedan od manutost doživljava kao egzistencijalnu pro-
značajnih motiva suicida. past. Oni su nemoćni da se odupru "agresori-
ma", povlače se u sebe, postaju depresivni.
3. Sumanute ideje odnosa su takav pore- Postoji entitet psihopatološkog ispoljavanja,
mećaj mišljenja po sadržaju da bolesnik sma- poznat kao senzitivna sumanutost odnosa.
tra sva realna događanja oko sebe povezanim Treća grupa bolesnika sa sumanutim ide-
na neki način sa njim samim i kao da se na jama persekucije reaguje kontranapadom,
njega samog odnose. Bolesnik u svim poja- srdžbom, mržnjom, osvetom, besom. Ovi bole-
vama u okruženju pronalazi skriveno znače- snici se odupiru i bore protiv progonitelja
nje povezano sa sobom, o njemu se govori u unoseći u tu borbu svu svoju inteligenciju,
sredstvima javnog informisanja, o njemu piše emocije i lukavstvo. Ponašaju se strasno te se
dnevna štampa itd., ali se to čini na "prikri- nazivaju i strasnim, tj. pasioniranim sumanu-
ven način". tim. Dijagnostikuju se i kao revandikacione
sumanutosti, što podrazumeva borbu za po-
4. Sumanute ideje persekucije — proga- vraćaj izgubljenih prava. Često ovi bolesnici
njanja su najčešće sumanute ideje u kliničkoj vode beskrajne sudske procese protiv progo-
psihijatrijskoj praksi. Bolesnik je uveren da ga nitelja i u psihijatrijskoj kliničkoj praksi se
prate, da je protiv njega organizovana zavera, dijagnostikuju kao kverulentni sumanuti.
da ga truju, prisluškuju itd. Mogu postati opasni i preduzeti neretko ho-
Propedevtika psihijatrije 71
micid protiv progonitelja, odnosno "uzeti pra- a) Subjekt (bolesnik) veruje da je Objekt
vdu u svoje ruke", te sami sude i presuđuju u njega zaljubljen.
progonitelju. b) Bolesnik doživljava sumanuto verovanje
5. Sumanute ideje ljubomore se bitno da je On (subjekt) strasno zaljubljen u Ob-
razlikuju od uobičajene, odnosno normalne jekt. Vrši pritisak na Objekt i traži da mu uz-
ljubomore, jer ponašanje u ljubomornom uve- vrati ljubav. U neostvarenju može preduzeti
renju ovih bolesnika prelazi granice prihva- fizički napad na Objekt — neretko.
tljivog i ide sve do apsurdnosti. Bolesnik sa 7. Religiozne sumanute ideje se razlikuju
sumanutim idejama ljubomore dolazi u stadi- od religioznih uverenja i osećanja kod men-
jum kada strasnost polarizuje njegovu svest talno usklađenih ljudi. Karakteristika religi-
tako da svoju sumanutost sistematizuju u zbi- ozne sumanutosti je u apsurdnosti nastanka i
rku pseudodokaza i lažnih sećanja. Fenome- bolesnikovog ponašanja, što je najlakše shva-
nološki ovde se radi o bolesnoj transformaciji titi kroz primere iz kliničke prakse. Bolesnik
ljubavi, najčešće u situaciji trougla. Mehani- doživljava da mu se "kroz misli javio Bog i
zam nastanka ove sumanutosti je najčešće in- izdao nalog da se striktno pridržava svih reli-
tuitivan ("iznenada mu je sve postalo jasno, gioznih obreda". Obično takav bolesnik sva-
otvorile su mu se oči"). Sumanutost ljubomore kodnevno mnogo puta odlazi u crkvu a u slo-
se najčešće u kliničkoj psihijatrijskoj praksi vi- bodno vreme se povlači, najčešće prestaje da
đa kao komplikacija dugovremene zloupotre- odlazi na posao i čita "religioznu" literaturu.
be alkohola, a ređe kod paranoičnih bolesnika. Kada bliže ispitamo ovakvog bolesnika, shva-
6. Erotomanska sumanutost je strasna timo da su njegova znanja o religiji kojoj pri-
sistematizovana sumanutost ljubomore intui- pada i religijama uopšte više nego štura, ne za-
tivnog mehanizma nastanka. Erotomanska su- dovoljavaju minimum, a "religiozna" litera-
manutost prolazi kroz tri faze: nada, srdžba i tura koju danima čita zapravo se sastoji od
osveta. Najčešće bolesnik misli da je u njega brošura raznih religioznih sekti izuzetno niske
zaljubljena osoba, obično poreklom iz višeg edukativne vrednosti. Bolesnici sa religiozno
socijalnog stratusa, ili medijska zvezda, drža- sumanutim idejama često govore da je crkveni
vnik, naučnik itd., ali je objekt često i iz istog poglavar (u pravoslavnom hrišćanstvu patri-
(bolesnikovog) socijalnog sloja. Svoju pola- jarh) izdao veru te ga treba likvidirati, ne sme-
znu sumanutu ideju razvija u fatalni sistem niti, a njega (bolesnika) postaviti na tu funkciju
kroz navedene tri faze: nada, srdžba i kona- kako bi se narod vratio religiji i Bogu. Po pra-
čno osveta zbog neuzvraćene ljubavi. vilu, ovakvi bolesnici ne znaju osnovnu raz-
Postoje dva podentiteta erotomanske su- liku između pravoslavlja i katolicizma i nisu
manutosti: čuli za Stari i Novi zavet.
72 Milutin M. Nenadović
AFEKTI
(E M OC IJ E — OS EĆ ANJ A )
Propedevtika psihijatrije 73
je svaka informacija iz telesnih organa u sve- prijatno osećanje nastalo zbog provale oblaka
snosti uglavnom neprijatna i menja raspolo- u izuzetno vrelom letnjem periodu, dok prova-
ženje. la oblaka kod istog čoveka u vreme visokog i
opasnog vodostaja reke na čijoj obali živi i ima
kuću izaziva neprijatno osećanje, praćeno in-
Emocije tenzivnim strahom i strepnjom od poplave.
74 Milutin M. Nenadović
nost pri sećanju na ranije uspešno položen učenog. Ljudi posebnih supkultura istom mo-
ispit. torikom ili mimikom i gestovima odražavaju
— Treća grupa su osećanja koja nastaju različita osećanja. Primer, mi češkanjem iza
kao posledica sopstvenog ponašanja indivi- uha odražavamo zbunjenost, a Kinezi radost
due u kontekstu društvenih odnosa. Uspešno ili ushićenost itd.
obavljena obaveza prema ostalim članovima
društva izaziva prijatne emocije, dok neuspeh
u kontekstu društvenih obaveza izaziva nepri- Uticaj osećanja (emocija)
jatna osećanja. Najviša i najintenzivnija ljud- na druge psihičke funkcije
ska osećanja u ovom delu su griža savesti po-
nos i sram. U stanju posebnog raspoloženja ili inten-
zivnog afekta menjaju se druge psihičke fun-
kcije i čovekovo reagovanje u datim okolno-
Anatomsko-fiziološko objašnjenje stima. Intenzivna osećanja najčešće utiču na
ljudskih osećanja (emocija) sledeće psihičke funkcije:
Emocije se na današnjem nivou naučne psi- 1. Stanje svesti se neretko alterira pod uti-
hijatrije razmatraju kao energetska kategorija cajem naglo nastalog i intenzivnog afekta, što
vezana za određene anatomske strukture mo- umanjuje uračunljivost osobe pri činjenju dela
zga. Neuronaučna istraživanja do danas uka- u takvoj situaciji.
zuju da su generator osećanja hipotalamus i
delovi mozga definisani kao limbički sistem 2. Euforično ili depresivno raspoloženje
(amigdale, hipokampus, parahipokampusni i menja kvalitet pažnje i za posledicu ima apro-
fuziformni girus), talamus i mamilarna tela. seksiju — rasejanost kao poremećaj pažnje.
Nesporno je da kora telencefalona učestvuje
ne samo u inhibitornom kočećem smislu na 3. Intenzivni afekti utiču na percepciju te
afektivno reagovanje već i u polarizaciji emo- mogu izazvati čulne obmane po tipu iluzija a
cionalne energije, što se odražava kvalitetom nekada i psihogenih halucinacija.
osećanja.
Psiho-fiziološka suština nastanka osećanja 4. Falsifikovanje sećanja može nastati pod
je transformacija opšte metaboličke energije dejstvom intenzivnog afekta ili u situaciji po-
diencefalona, odnosno limbičkog sistema i sebnog raspoloženja.
korteksa u specifičnu psihičku energiju koju
nazivamo osećanje ili emocionalni život. Zna- 5. Mišljenje i zaključivanje mogu biti po-
či, emocionalni doživljaj ili osećanje je rezul- remećeni pod uticajem intenzivnog afekta.
tat interakcije diencefalona i kore mozga, s tim Afekti i raspoloženje su generatori kvaliteta
što diencefalon ima ulogu energetskog gene- interpretacije objektivne realnosti.
ratora. Osećanje se svesno doživljava, a moto-
rno manifestuje mimikom, gestovima i vege- 6. Poremećaji volje i voljnih aktivnosti su
tativnim reakcijama, zavisno od iskustva i na- česte u stanju takozvane ambivalencije, odno-
Propedevtika psihijatrije 75
sno istovremenog dejstva dva po kvalitetu su- afektivnu situaciju motornim pražnjenjem,
protna osećanja. što za posledicu često ima disfunkciju tele-
snih organa. Psihosomatska medicina je već
7. Nagonsko ponašanje individue je često diferencirano područje ili grana savremene
poremećeno pod uticajem snažnih i intenziv- naučne medicine koja se bavi ovako nastalim
nih afekata. Objašnjenje je suženje svesti zbog bolestima ili poremećajima.
dejstva intenzivnog i iznenadnog afekta, što
za posledicu ima blokiranje svesne kontrole 3. Svesno ili namerno prigušivanje emo-
nad nagonskim pulzijama, te je vršenje nagon- cija je čest odbrambeni mehanizam u odrasle
ske radnje impulzivno. osobe i glavni je uzrok disfunkcije vegetativ-
nog nervnog sistema. Jasno je da namerno pri-
gušivanje emocionalne reakcije ili njeno odla-
Kontrola i pražnjenje emocija ganje izazivaju disfunkciju organa disbalan-
siranjem homeostaze vagusne i simpatikusne
Neophodna je kontrola motornog pražnje- inervacije tih organa. Manifestna telesna do-
nja naročito intenzivnih afekata. Čovek kao gađanja izazvana ovim mehanizmom su naj-
najsavršenije biće je sposoban da zakoči i mo- češće hipersekrecija žlezda, spazmi ili dilata-
difikuje motorno pražnjenje osećanja i emo- cija krvnih sudova itd.
cija, što nije slučaj sa životinjama. Postoji
više načina kočenja i modifikacije motornog 4. Potiskivanje afekta je komplikovan i
pražnjenja emocija. kompleksan odbrambeni mehanizam sa veli-
kom energetskom emocionalnom investici-
1. Intelektualna obrada kao najviša for- jom. Neko održavanje spoljašnje ili unutrašnje
ma modifikacije afektivnog pražnjenja ostva- realnosti koje izaziva izuzetno neprijatno, uža-
ruje se kroz inhibiciju i logičko mišljenje. Indi- sno ili gnusno osećanje potiskuje se iz svesno-
vidua uspeva da kanališe motorno pražnjenje sti o takvoj informaciji u podsvesno, što rezu-
afekata usklađeno sa socijalnim normama i ltira intrapsihičkim narastanjem konflikta ili
bez posledica po funkciju telesnih unutraš- nastajanjem kompleksa. Potiskivanjem afekta
njih organa. ne ostvaruje se njegovo pražnjenje u energet-
skom smislu, već se emocionalna energija po-
2. Abreagovanje afekata se smatra naj- tiskuje u dubinu podsvesnog, a sam afektivni
poželjnijim i najzdravijim načinom pražnje- naboj se ne razrešava.
nja afekata sa stanovišta funkcionisanja unu-
trašnjih organa. Odvija se kroz intenzivne mo- 5. Projekcija afekta je nesvesni mehani-
torne akcije kao što su: govor, plač, vika, po- zam koji podrazumeva premeštanje sopstve-
kreti srdžbe itd. nog afekta i osećanja u predmete ili ljude iz
Abreagovanje afekata je u službi predik- okoline. Ovaj mehanizam odbrane je često
cije od nastajanja psihosomatskih poremećaja uočljiv kod dece. Odrasla osoba suočena sa
i psihosomatskih bolesti. Činjenica je da čo- nekom asocijalno neprihvatljivom radnjom da
vek zbog nametnutih socijalnih normi i pri- bi izbegla grižu savesti lokalizuje, odnosno
hvaćenih obzira ne može abreagovati svaku pripisuje to delo ličnostima iz neposrednog
76 Milutin M. Nenadović
okruženja. Na primer, zbog neprecizno izve- padnici profesije. U našoj supkulturi iradija-
denog slobodnog bacanja na košarkaškoj uta- cija afekta je data u narodnoj mudrosti "Zbog
kmici najbolji igrač u timu često se neoprav- Nikole mrzi i svetog Nikolu."
dano ljuti, a na očigled hiljada posmatrača na
nekog od saigrača ili igrača iz protivničkog Poznavanje brojnih mogućnosti pražnjenja
tima, ili na sudiju, a nekada besno udara ne- emocija poboljšalo je dijagnostiku kvaliteta i
dužnu loptu. intenziteta osećanja. U pravnoj praksi omo-
gućilo je konstrukciju tzv.detektora laži.
6. Emocionalni transfer ili prenos je fe- Na osnovu intenziteta i kvaliteta vegetati-
nomen čest kod neurotičnih bolesnika. Pra- vnih reakcija mogu se procenjivati sadržaji i
ćen je ponašanjem po obrascima regresije na, intenzitet osećanja, odnosno emocionalnih do-
recimo, nivo dečjeg ponašanja. Termin tran- življaja merenjem krvnog pritiska, pulsa, frek-
sfer (prenos) u psihijatrijskoj kliničkoj praksi vence respiracija električnog otpora na koži,
je suptilna i složena pojava karakteristična za kao vegetativnih reakcija.
relaciju pacijent — lekar (psihijatar). Bole-
snik u toj relaciji po pravilu regredira na de- Brojni psihološki testovi, kao Roršahov
čije ponašanje i svoju ljubav prema ocu "pre- test, test apercepcije, projektivni testovi i dru-
nosi" na terapeuta (lekara). gi, otkrivaju kod testirane osobe fenomene
potiskivanja emocija, fenomene iradijacije
7. Iradijacija afekta je afektivno pražnje- afekta, transfera emocija itd.
nje na nedužnim osobama. Primer zapažamo
u svakodnevnom životu kada se mržnja pre- Psihoanalizom, primenom narko-analize i
ma određenoj osobi prenosi i neretko prazni hipnoze u kliničkoj psihijatrijskoj praksi mo-
na ljudima koji su na neki, ali često nebitan, gu se dijagnostikovati i otkriti nesvesni sadr-
način u vezi sa tom osobom, kao što su reci- žaji i kompleksi ili intrapsihičke nerazrešene
mo sunarodnici, daljni srodnici, meštani ili pri- konfliktnosti.
Propedevtika psihijatrije 77
STRAH
"Strah životu kalja obraz često ."
Njegoš
Propedevtičko upoznavanje psihijatrije na- kim slučajevima postoji realna opasnost kao
meće potrebu da studenti u okviru afekata kao izvor anksioznosti ali toliko minimalna i izu-
psihičke funkcije steknu znanja o strahu kao zetno nesrazmerna u odnosu na intenzitet stre-
posebnom kvalitetu psihičkog. pnje koju bolesnik doživljava.
2. Opsesivna fobija — nastaje udruživa-
Afekt straha je nasleđeni obrazac pona-
njem prisilnog podsticaja sa anksioznošću.
šanja u funkciji prilagođavanja. Strah je
Na primer, prisilni podsticaj da se stalno peru
afektivna manifestacija ugroženosti vitalnog
ruke udružuje se sa strahovanjem od zarazne
motiva samoodržanja. Ovako definisan strah
bolesti i transformiše se u ritualnu prisilnu ra-
odlikuje i životinje. Čovek može da doživljava
dnju pranja ruku nebrojeno puta dnevno.
dve vrste straha.
3. Histerična fobija — odlikuje se neposto-
A) Realni strah — nastaje kao reakcija na janjem prisilnih fenomena. Bolesnik sa histe-
neku realnu opasnost. Naziva se i normalan ričnom fobijom brani se od fobije izbegava-
strah. Realan strah je u kvalitetnoj službi ops- njem opasnih predmeta i situacija. Fenome-
tajanja individue jer povećava pribranost sve- nološki histerična fobija je recimo klaustrofo-
sti, pojačava opažanje, pojačava pažnju, akti- bija (strah od zatvorenog prostora).
vira kataboličke funkcije, povišava mišićni
4. Psihotični strah — nastaje kao reakcija
tonus, izaziva porast adrenalina i glikoze u
na irealne opasnosti u brojnim duševnim bo-
krvi, omogućava efikasne motorne radnje u
lestima. Najintenzivniji oblik psihotičnog stra-
funkciji nagona samoodržanja (recimo bek-
ha je užas. Deklanšira se u stanjima sumračne
stvo, odbrana, napad i slično u situaciji tele-
svesti, generisan doživljavanjem zastrašuju-
sne ili životne ugoženosti).
ćih iluzija. Psihotični strah uzrokuju zastrašu-
juće čulne obmane, kao i sumanute ideje u
B) Irealni (patološki) strah je strah na
etiopatogenetskom smislu.
irealne podsticaje i uvek je psihopatološka po-
java. Opisuje se u okviru irealnog straha neu- 5. Astenični strah — posledica mučnog
rotični i psihotični strah. Irealni ili patološki doživljaja afekta straha. Ne koristi osobi jer
strah može se klinički opservirati u više obli- izaziva poremećaj drugih psihičkih funkcija i
ka. koči odbrambene reakcije pred realnom opa-
snošću. U našem narodu poznat je izraz "od-
1. Anksioznost — poseban doživljaj strep- sekle su mi se noge..." za stanja asteničnog
nje od generalizovane neidentifikovane opa- straha u situaciji izuzetne intenzivne percep-
snosti. Sam bolesnik ne zna od čega strepi i cije realne opasnosti po život individue ili
često se izjašnjava da strepi od "svega". U ne- ugrožavanje uopšte.
78 Milutin M. Nenadović
POREMEĆAJI AFEKTIVNOG ŽIVOTA
(P O R EM EĆ AJ I EM OC IJ A )
Poremećaji afektivnog života dele se na vljaja kod normalnih osoba. Distinkcija izme-
kvantitativne i kvalitativne. đu depresivnog raspoloženja normalnih osoba
i depresije u duševnom poremećaju je u tome
da normalna osoba u depresivnom raspolo-
Kvantitativni poremećaji ženju poima svet kao bezvredan, a u dušev-
afekata nom poremećaju sam bolesnik je bezvredan i
doživljava sebe bezvrednim.
Postoje dve osnovne grupe kvantitativnih
poremećaja afekata. B) Nesklad između afektivne reakcije i
intenziteta provokacije
A) Sniženje ili povišenje raspoloženja 1. Abnormalna razdražljivost je in-
1. Apatija je kvantitativni poremećaj tenzivna afektivna reakcija na relativno malu
emocija, a fenomenološki je u stvari emocio- provokaciju. Abnormalna razdražljivost je psi-
nalni energetski deficit. Sniženje ili nestanak hopatološki fenomen relativno čest u kliničkoj
osećanja je suština apatije. U psihijatriji se za praksi kod većeg broja psihijatrijskih entiteta
ovakav poremećaj afekata upotrebljavaju ter- neurotičnog ili psihotičnog nivoa poremećaja.
mini atimija ili hipotimija. Termini u kliničkoj Afektivna reakcija zdravih osoba ima sle-
psihijatrijskoj praksi su emocionalna tupost, deće dve odlike.
emocionalna indiferentnost i emocionalna de- a) Intenzitet afektivne reakcije je u skladu
mencija. Atimija je svakako jedan od najtežih sa veličinom provokacije. Abnormalna razdra-
simptoma u psihopatologiji uopšte jer podrazu- žljivost se karakteriše relativno malom pro-
meva potpuni nestanak emocija tj. osećanja. vokacijom, a burnim odgovorom.
2. Euforija je stanje jako povišenog b) Reakcija na provokaciju nije trenutna
raspoloženja, u smislu veselosti, radosti i opti- jer između provokacije i reakcije postoji vre-
mizma ali bez objektivnog razloga. Euforija me latencije. Ono omogućava eventualnu inte-
je kao simptom uvek patognomonična za du- lektualnu obradu, odnosno svesno prigušiva-
ševno oboljenje. Viđa se u akutnoj alkohol- nje afektivne reakcije. Abnormalna razdra-
noj intoksikaciji, ali i u maničnoj psihozi. žljivost se karakteriše skraćenjem vremena
3. Depresivno raspoloženje je tako- latencije, dakle oštećeni su inhibitorni, od-
đe hipertimija u smislu jako povišenog raspo- nosno odbrambeni mehanizmi.
loženja u pravcu intenzivne tuge, sete, krivice, 2. Emocionalna labilnost je lako i
žalosti, duševne patnje ili bola i pesimizma, i brzo menjanje raspoloženja na beznačajne po-
to bezrazložno. Patognomonični je znak du- vode i tipična je za malu decu. Malo dete pla-
ševne bolesti koju nazivamo depresija. če glasno ili vrišti zbog beznačajnog povoda,
Termin depresija upotrebljava se i za kva- izražavajući svoje nezadovoljstvo. Emociona-
lifikaciju povišenih osećanja setnog raspolo- lna labilnost je kao psihopatološki fenomen
ženja i u situacijama intenzivnog tužnog doži- česta u cerebrovaskularnoj arteriosklerozi. Bo-
Propedevtika psihijatrije 79
lesnici se na beznačajan povod ražaloste do Psihičke funkcije se odvijaju jedinstveno,
plača, a nekada plaču zbog radosti. združeno, sinergično i potpuno saglasno u sta-
3. Emocionalna inkontinencija je na- nju poželjno normalnog funkcionisanja psihi-
ročito težak stepen emocionalne labilnosti ka- čkog čoveka. Jedinstveno funkcionisanje psihe
da zbog beznačajnog povoda bolesnik reaguje može biti poremećeno iz brojnih razloga od
intenzivnim afektom kratkog trajanja i nag- onih neuronsko-disfunkcionalnih medijator-
log prestanka. Emocionalna inkontinencija spa- skog i molekularnog nivoa, do makro-patolo-
da u tzv. dezinhibicioni sindrom, a posledica ške lezije mozga traumom ili infekcijom.
je slabljenja mehanizama inhibicije kao kva-
liteta moždanog korteksa. Najznačajniji kvalitativni poremećaji ose-
4. Patološki afekat je ekstremni slu- ćanja, odnosno emocija, tj. afekata su sledeći.
čaj abnormalne razdražljivosti. Na izuzetno
1. Paratimija je ideoafektivna disocija-
malu provokaciju bolesnik reaguje intenziv-
cija, odnosno rascep ili nesklad između saz-
nim afektom. Ovakvu afektivnu reakciju zo-
najnog (kognitivnog) i emocionalnog doživ-
vemo vehementna (vehemens – latinski: žes-
ljaja. Recimo, bolesnik shvata realno sahranu
tok, neobuzdan). U patološkom afektu nema
bližnjeg rođaka kao odvijanje tužnog događa-
vremenske latencije jer afektivna reakcija nas-
ja ali na emocionalnom planu izražava radost.
taje trenutno usled provokacije i zbog toga se
ovaj poremećaj naziva reakcija kratkog spoja. 2. Paramimija je emocionalno mimička
Patološki afekat može dovesti do altera- disocijacija. Bolesnik doživljava radosne emo-
cije svesti, odnosno usloviti sužavanje svesti cije objektivno, ali aktivnošću mimičke mu-
sa gubitkom sposobnosti kontrole i adekvat- skulature lica izražava tugu. Neretko je pri
nog rasuđivanja. U sudskopsihijatrijskoj eks- tom ta mimička tuga propraćena i plačem.
pertizi se veštači kao neuračunljivost. Patolo-
3. Defekt emocionalne rezonance — Emo-
ški afekat kao stanje traje izuzetno kratko.
cionalna rezonanca podrazumeva "zaraznu"
Praćen je intenzivnim motornim pražnjenjem i
osobinu osećanja ili emocija. Poznato je da ra-
potom opuštanjem i smirenjem uz delimičnu
dost prijatelja doživljavamo u emocionalnoj
ili nekada potpunu amneziju za kratki period
rezonanci adekvatnim osećanjem ličnog rado-
tog trajanja, odnosno stanja sužene svesti.
vanja. Dakle, kao da u čoveku postoji rezona-
tor koji omogućava prenos ili prijem emocija
Kvalitativni poremećaji sa druge osobe. Kod duševnog poremećaja
afekata tipa shizofrenije, bolesnikova osećanja ne iza-
zivaju kod zdrave osobe adekvatne, tj. identi-
Kvalitativne poremećaje afekata karakte- čne emocije. Nedostaje prenos ili rezonanca.
riše nesklad između sadržaja saznanja i kvali- To nazivamo defektom emocionalne rezonance.
teta emocionalnog doživljaja. Na primer, bo-
lesnik u sferi kognicije percipira opasnost, ra- Paratimija, paramimija i defekt emocio-
zmišlja o njoj, izvodi zaključke da mu je ži- nalne rezonance su patognomonični psihopa-
vot ugrožen, a pri tome doživljava, odnosno tološki fenomeni za duševne bolesti iz kruga
odražava osećanje veselosti i bezbrižnosti. shizofrenija.
80 Milutin M. Nenadović
VOLJA
i
VO LJ NE D E LA T N O S T I
"Nije važno šta se može i zna, nego da se to isto hoće i usuđuje ."
Barba Ring
Volja pripada konativnom delu ukupnog načno u najvećem broju ljudi i umiru proti-
psihičkog života čoveka. vno ličnoj volji.
Volja se smatra najmlađom psihičkom fu- Volju kao psihičku funkciju najlakše je u
nkcijom, jer u razvojnom smislu nastaje od propedevtici psihijatrije shvatiti kroz istorij-
svesnog Ja i jedna je od kvaliteta svesti. Ovo sko evolucioni pristup razvoja ove mlade psi-
potvrđuje klinička psihijatrijska praksa u ko- hičke funkcije. Instinktivne ili nagonske pul-
joj se pojmovi i termini svesno i voljno iden- zije ka ostvarenju neke namere imaju i životi-
tifikuju. nje, s tim što se njihove instinktivne pulzije
odmah pretvaraju u motornu akciju jer nisu
Volja je proces u psihičkom životu čove-
sposobne da priguše želju, da odlože njeno za-
ka. Po svojoj suštini predstavlja namerno us-
dovoljenje, niti da je odbace. Slično je i sa
mereno i motivisano ponašanje individue pre-
detetom tokom psihičkog razvoja. Ono po ro-
ma obrascu svesno izabranog moralnog po-
đenju nema formirano svesno Ja, a time ni
našanja.
volju i ponaša se nagonski. Dete ne poznaje
Volja se može definisati kao energija niti priznaje zakone realnosti i zbog toga ne
svesnog Ja, koja se ulaže u realizaciju sve- trpi odlaganje ili odbacivanje instinktivne —
sne želje i namere ali i kao energija kojom nagonske želje, već vrišti dok je ne zadovolji.
svest koči, odlaže ili odbacuje neprihvatlji- Odrastao čovek u svojoj biološkoj i soci-
ve želje. Jačina energetske investicije u dos- jalnoj adaptaciji manifestuje niz radnji ili akti-
lednosti, odnosno konsekventnosti ostvariva- vnosti koje treba podeliti na nevoljne i voljne.
nja voljne namere može biti manja ili veća, te Kriterijum za ovu podelu zasniva se na tome
se svi ljudi i dele na one sa slabom i na druge da li svest kontroliše ili ne kontroliše tu radnju.
sa snažnom voljom.
Argumentovano neki autori tvrde da čovek
i nema mogućnost slobodnog izbora, već da Nevoljne radnje
je sloboda volje samo zabluda i iluzija. Istina Nevoljne radnje se odvijaju nezavisno od
je da se potpuno van svoje volje rađamo, po ro- svesnog Ja, tj. svesne volje i razlikujemo ih
đenju beba ne poseduje ni naznake lične vo- kao:
lje, a odrastamo i formiramo se pod voljom — Refleksne radnje su urođeni ili nasle-
odraslih. Živimo izloženi uticaju brojnih mo- đeni modeli ponašanja i odvijaju se preko re-
tiva i bezbrojnih uticaja spoljne sredine. Ko- fleksnog luka poznatog iz neurofiziologije.
Propedevtika psihijatrije 81
Dakle, refleksna radnja teče po principu od- cije te svesne namere su voljne radnje. Svesna
govora efektora na razdraženje receptora. Re- želja kao početak voljne radnje je sa energe-
fleksne radnje su deo brojnih autoregulacionih tskog aspekta posledica vitalnih i socijalnih
mehanizama u našem organizmu jer se refle- motiva. Sama voljna radnja se odvija tako što
ksnim putem regulišu. Primeri za to su: akt svesno Ja vrednuje želju i usklađuje je sa inte-
gutanja, visina krvnog pritiska itd. resom i stavovima spoljnjeg sveta, odnosno
— Naučeni automatizmi predstavljaju realnosti u odnosu na tu želju. Svesno Ja za-
radnje naučene još u detinjstvu, automatizo- ključuje da li je realizacija želje u skladu sa
vane, a odvijaju se bez učešća svesti. Primer ličnim interesima individue i normama oče-
su hodanje, vožnja bicikla, skijanje, vožnja kivanog ponašanja individue prema spoljnjem
automobila itd. Radnje kod naučenih auto- svetu. Tek kada se ovako uskladi želja se pre-
matizama, recimo vožnja bicikla, započinju tvara u nameru i odluku, nastaje plan akcije
svesno. Svesnom namerom ili voljom kreće se koji povlači svesno energetsko ulaganje, što
iz mesta a kasnije automatski vozi pa može da znači angažovanje volje i voljna radnja se rea-
se razgleda okolina ili da se usput razgovara. lizuje.
— Prateći automatizmi ili sinkinetski Ovo je pojednostavljeno objašnjenje odvi-
pokreti predstavljaju nevoljne radnje kao pra- janja voljne radnje jer želja može biti u sagla-
tioce voljnih radnji. Primer: hod automatski snosti sa vitalnim interesima individue ali da
prate sinkinetski pokreti ruku, što olakšava odr- odstupa od normi ili morala zajednice. Ova-
žavanje ravnoteže i pokrete hodanja. kva situacija proizvodi konflikt motiva tako
— Nagonske radnje se odvijaju po ne- da svesno Ja može doneti različite odluke:
kom od urođenih obrazaca reagovanja. Na pri-
— može odbaciti želju ili nameru i tako
mer, čovek pobegne kada nastane iznenadna
zadovoljiti sociomotive,
životna opasnost, pre nego što svesno shvati
situaciju i isplanira akciju. Nagonske radnje — može realizovati želju i nameru sup-
retko imaju zreli odrasli ljudi. rotno normama zajednice,
— Nevoljni mimički pokret je odraz — može odložiti realizaciju želje ili na-
emocionalnog stanja, nevoljno manifestovan mere, pa se dobija vreme za razmišljanje, od-
karakterističnom ili određenom mimikom. nosno razrešenje konflikta.
82 Milutin M. Nenadović
POREMEĆAJI VOLJE I V OLJNIH RADNJI
Volja i voljne aktivnosti su u svojoj mani- mansku zavisnost definiše kao gubitak slobode
festaciji izrazito individualne i kolebaju se, i volje prema toksinu (droge, alkohol itd.).
odnosno razlikuju se i kod iste osobe pod ra-
zličitim okolnostima. 2. Slabost volje. Može se klinički manife-
Poremećaji volje i voljnih radnji postoje stovati i potpunim gašenjem volje. Razlikuje-
u sindromu brojnih mentalnih poremećaja i mo hipobuliju, abuliju i ambivalenciju volje.
znak su karakterne nastranosti bolesnika. — Hipobulija ili slabost volje.
Gledano sa energetskog aspekta razumeva- — Abulija je potpuno gašenje volje.
nja ove psihičke funkcije, poremećaji volje su Oba stanja su manifestacija energetskog
posledica: deficita i kvantitativni su poremećaji volje.
— umanjenja ili gašenja njenog energet- Hipobulija i abulija nastaju u brojnim en-
skog izvora; titetima u psihijatriji, počevši od duševnih po-
— slabljenja upornosti i doslednosti ko- remećaja (depresija i shizofrenije), do brojnih
jom se svesna akcija usmerava ka cilju odno- neurotičnih ispoljavanja, kao i u stanjima fi-
sno realizaciji; zičke i psihičke iscrpljenosti.
— gubitka svesne kontrole nad voljnom — Ambivalencija je takav poremećaj vo-
energijom zbog oštećenja svesti kao psihičke lje i voljne delatnosti u kome individua ne mo-
funkcije nadređene volji. že da napravi izbor između različitih ili supro-
Poremećaji volje i voljnih radnji mogu tnih, a istovremenih motiva i želja. Ambiva-
biti kvantitativni i kvalitativni. lentna osoba ne može da razreši intrapsihički
konflikt i realizuje motiv ili želju jer istovre-
meno želi i ne želi, istovremeno i hoće i neće,
Kvantitativni poremećaji volje te ne može da odluči da nameru ili motiv pre-
i voljnih delatnosti vede u voljnu delatnost. Ovakve konfliktne si-
tuacije u kojima osoba nije sposobna da do-
1. Gubitak slobodne volje u kliničkoj psi- nese odluku uvod su u manje ili više izraženu
hijatrijskoj praksi se ne upotrebljava kao kva- afektivnu napetost. Ambivalencija nije samo
lifikativ, a odnosi se na nesposobnost indivi- simptom u sindromu neurotičnih poremećaja,
due da voljno odlučuje. Važan je za forenzi- već se javlja i kod duševno poremećenih oso-
čku (sudsku) psihijatriju gde se identifikuje sa ba, recimo kod shizofrenih.
sintagmom "slobodna volja i gubitak slobo-
de odlučivanja".
Gubitak slobodne volje odlika je bolesnika Kvalitativni poremećaji volje i
sa alteriranom svešću (stanja sužene svesti, su- voljnih delatnosti
mračna stanja itd.). Nastaje i pri pribranoj sve-
sti ukoliko je osoba pod veoma snažnim uti- 1. Sugestibilnost. Poremećaj volje ozna-
cajem nekih drugih psihopatoloških fenome- čen terminom pojačana sugestibilnost, vezuje
na. Savremena psihijatrijska praksa toksiko- se za osobe koje lako podležu uticajima i su-
Propedevtika psihijatrije 83
gestijama drugih, odnosno nekritično prihva- blju zatečenom u blizini, da uništi stvari ili
taju bez provere tuđe stavove i naloge. naglo udari glavom u zid, a posle toga se po-
Pojačana sugestibilnost je normalna kod novo vraća u stanje stupora.
dece tokom psihičkog razvoja. 4. Katalepsija — fenomen praćen poseb-
Umerena sugestibilnost je prihvatljiva i nom ukočenošću mišića katatonih bolesnika.
za normalne odrasle osobe i recipročna je ži- Oni satima ili čak danima zadržavaju telo u
votnom iskustvu individue. neretko bizarnom položaju (psihički jastuk).
Sugestibilnost se javlja u stanju pospano- Zdrav čovek takav položaj ne bi mogao da
sti, bilo zbog fiziološke pospanosti, bilo zbog održi ni približno dugo bez zamora. Objašnje-
pospanosti izazvane medikamentima, kao i u nje je da bolesnik u katalepsiji zbog nedosta-
hipnotičkom stanju. tka volje ne podleže sa fiziološkog aspekta sve-
Sugestibilnost kao psihopatološki fenomen snoj voljnoj kontrakciji mišića, već automat-
u kliničkoj psihijatriji odlika je histerije i oli- skoj i nevoljnoj te je mišićna zamorljivost
gofrenije, a posebno osoba u delirijum treme- mala i zanemarljiva.
nsu. Najteži vid patološke sugestibilnosti je 5. Ehopatija — pojava u kojoj bolesnik
automatska poslušnost u shizofreniji. ponavlja radnje koje vidi. U psihijatrijskoj ter-
2. Negativizam — ne prihvatanje ili akti- minologiji poznata je i kao fenomen ogledala.
vno suprotstavljanje predlozima i sugestijama Eholalija je ponavljanje tuđeg govora.
drugih. Kod dece se označava terminom tvr- Bolesnik na pitanje recimo:"Kako se zovete?,
doglavost. Tvrdoglavost može biti i karakte- odgovara: "Kako se zovete?"
ristika odraslih. Ehopraksija je ponavljanje tuđih pokreta.
Pasivan negativizam je poremećaj volje i Ehomimija je ponavljanje mimike sago-
voljne delatnosti, kada se bolesnik pasivno vornika.
opire nekom nalogu ili sugestiji. 6. Stereotipija — besmisleno ponavljanje
Aktivan negativizam je činjenje radnji su- iste radnje, istog pokreta, crtanje istog crteža,
protnih od sugerisanih ili traženih. izgovaranje uvek iste rečenice ili iste reči.
3. Katatoni sindrom ili katatoni stupor 7. Manirovanost — upadljivost u izvo-
podrazumeva skup simptoma oštećene volje i đenju neke radnje ili u govoru. Muški transve-
voljnih aktivnosti. Pojedini fenomeni katato- stiti fenomenološki ispoljavaju feminiziranu
nog stupora javljaju se u shizofreniji, histeri- manirovanost, a žene muškobanjastu maniro-
ji, depresiji i sličnim stanjima. vanost. Shizofreni bolesnik manifestuje često
Katatoni stupor karakteriše potpuni nedo- čitav niz manira u svom ponašanju, na primer
statak volje. Bolesnik je kao lutka, ne reaguje pri pozdravu pruža jedan prst umesto šaku.
na spoljne draži, ne govori. Postoji i fenomen 8. Bizarnost — poremećaj voljne delatno-
voštane savitljivosti mišića flexibilitas cerea. sti u kome bolesnik nije samo upadljiv već i
U ovom stanju bolesnik opaža, pamti, dakle vrlo čudan, nesvojstvenog držanja i ponašanja.
svestan je. Bolesnik u katatonom stuporu mo- Bizarnost je patognomonični simptom shizo-
že namah furiozno preći u stanje katatone po- frenih psihoza. Bolesnik u bizarnom poreme-
mame, koje je nekada ograničeno na samo ćaju voljne delatnosti, recimo, prilikom poz-
nekoliko sekundi. Za to vreme bolesnik može dravljanja umesto šake pruža nogu, ili plazi
da nanese povredu drugom bolesniku ili oso- jezik itd.
84 Milutin M. Nenadović
INTELIGENCIJA
"Više je učinila veština nego sila i češće su umni nadvladali hrabre ."
Baltazar Gracian Morales
Inteligencija se ne može shvatiti kao je- Inteligencija kao složena psihička funkci-
dna jedinstvena sposobnost jer obuhvata niz ja je uslov da čovek menja sebe a još bitnije
više ili manje nezavisnih sposobnosti, te se da menja prirodu, poredak u prirodi, kao i
govori o više vrsta inteligencije. pravilnosti prirodnih pojava, da ih podređuje
ličnim interesima, potrebama i pogodnostima.
Inteligencija je psihička funkcija za čiji
razvoj su neophodni preduslovi, pre svih na- Možda bi najpotpunije, mada ipak ne sve-
sledna predispozicija, kao i urođena dispozi- obuhvatne, bile sledeće definicije.
Propedevtika psihijatrije 85
Inteligencija je opšta sposobnost pojedi- A) Unifaktorska teorija inteligencije sh-
nca da svoje mišljenje upotrebi za nove za- vata inteligenciju kao globalnu sposobnost.
hteve. B) Multifaktorska teorija inteligencije
ne prihvata postojanje opšte inteligencije, već
Inteligencija je opšta mentalna sposob-
smatra da je inteligencija zbir različitih spo-
nost prilagođavanja novim zadacima i uslo-
sobnosti koje se tokom razvoja ne moraju ra-
vima života.
vnomerno ostvarivati. Terston smatra da naj-
Po Fridmanu (1974 g.) inteligencija je veći deo inteligencije treba vezati za sedam
sposobnost lakog učenja ili sticanja sposo- primarnih sposobnosti, a to su:
bnosti. 1) računske operacije,
2) razumevanje ideja iskazanih rečima,
Konačno, inteligencija pomaže čoveku i
3) pamćenje,
omogućava mu da ostvari svrsishodnost ži-
4) korišćenje reči u govoru i pisanju,
vota namernim, tj. razumskim usmerava-
5) rešavanje problema,
njem mentalne aktivnosti ka moći svog mo-
6) prostorna percepcija i
zga radi ostvarenja relacija sebe i prirode,
7) brzina percepcije.
sebe i drugih ljudi i najbitnije sebe ka sebi.
C) Fenomenološka teorija objašnjenja
inteligencije je usmerena na pitanje: "Koje to
Stepen inteligencije je urođena datost.
sposobnosti ima normalno inteligentna oso-
Urođena inteligencija je dispozicija — mogu-
ba?" Genetskom definicijom inteligencije na-
ćnost koja se tokom intrauterinog i ekstraute-
učno je utvrđen odnos između nasleđenog, uro-
rinog razvoja može realizovati kroz brojne
đenog, naučenog i stečenog u razvoju intelige-
alternative.
ncije. Fenomenološka definicija inteligencije
nije samo teoretsko već, praktično, ali i nau-
Inteligencija obuhvata veći broj manje ili
čno pitanje u savremenoj psihijatriji.
više nezavisnih sposobnosti, te se u savreme-
Testovi kojima se meri stepen inteligen-
noj nauci razlikuju sledeći elementi.
cije na datom razvojnom nivou konstruišu se
1. "G" — generalni ili opšti faktor inteli-
sa uporištem na fenomenološku definiciju inte-
gencije smatra se najvažnijim činiocem raz-
ligencije. Zato se duhovito može reći: Inteli-
voja ukupne inteligencije.
gencija je ono što testovi inteligencije mere.
2. "S" — specifični faktor inteligencije
determiniše razne vrste sposobnosti ili razne
Fenomenološka definicija inteligencije bi
vrste inteligencije.
bila najpotpunija ako obuhvati najvažnije oso-
3. Verbalna inteligencija ili apstraktna
bine inteligentnih ljudi. Te osobine bi bile:
inteligencija podrazumeva sposobnost kori-
— sposobnost pojmovnog apstraktnog mi-
šćenja reči, simbola i apstraktnih pojmova.
šljenja,
4. Socijalna inteligencija je sposobnost
— sposobnost lakog učenja,
komuniciranja i odnosa s drugim ljudima.
— kreativnost, tj. stvaralačka sposobnost
5. Praktična inteligencija je sposobnost
rešavanja novih zadataka,
manipulisanja predmetima.
— logično rasuđivanje i shvatanje kao
Važe tri teoretska razmatranja inteligencije. vrhunski kvalitet psihičkog života,
86 Milutin M. Nenadović
— sposobnost uviđanja i distinkcije bi- — Fiziološki tupi — količnik 80-90.
tnog od nebitnog u pojavama i stvarima, — Prosečno inteligentni — količnik 90-
— sposobnost kritičkog prihvatanja tu- 110.
đih stavova i kompariranja sa sopstvenim, — Visoko inteligentni — količnik inteli-
— sposobnost da se sopstveno znanje pri- gencije 110-120.
meni na najkvalitetniji način u praksi. — Vrlo visoka inteligencija — količnik
inteligencije 120-140.
Konačno, inteligencija kao složena psihi- — Genijalni — količnik inteligencije pre-
čka funkcija odražava kombinaciju specifi- ko 140.
čnih i primarnih sposobnosti sa opštim fakto-
Male su razlike gradiranja količnika inte-
rima dispozicije inteligencije.
ligencije u određivanju granice između nor-
malnih i tupih u zvaničnoj udžbeničkoj lite-
raturi.
Razvoj inteligencije "Fiziološka tupost" ili priglupi su kate-
i skale za merenje stepena gorija koju klinička psihijatrijska praksa tre-
inteligencije tira donjom granicom normalne inteligencije.
"Tupi" ili stupiditas su kategorija najbla-
Smatra se da se obično između 16. i 18. go- žeg stepena maloumnosti ili oligofrenije.
dine dovršava razvoj inteligencije prosečno "Debili" su lak, "imbecili" srednje težak,
inteligentnih, visoko inteligentnih, vrlo viso- a "idioti" najteži stepen maloumnosti (lat. de-
ko inteligentnih i genijalnih. Razvoj inteli- billitatio — slabljenje; lat. imbecillus — malo-
gencije, po nekim autorima, može trajati i do umnik; grč. idiotos — malouman).
25. godine ako je osoba na granici fiziološke
tuposti ili je oligofrena. Količnik inteligencije primenom testova
inteligencije za decu izračunava se po formuli
Inteligencija se testira, odnosno meri naro- da je IQ odnos između umne starosti i kalen-
čito konstruisanim, specifičnim testovima inte- darske starosti pomnožen sa 100:
ligencije. Numerički inteligencija se stepenuje
UMNA STAROST
količnikom inteligencije. Svi ljudi se po nume-
ričkoj vrednosti količnika inteligencije ostva- IQ = ———————————— x 100
renog testiranjem kategorizuju kao: KALENDARSKA STAROST
— Idioti — količnik inteligencije 0-20.
— Imbecili — količnik inteligencije 20-50. "Umna starost deteta" je testiranjem ost-
— Debili — količnik inteligencije 50-70. varena vrednost postignuta odgovorima na pi-
— Tupi — stupidni — količnik 70-80. tanja u testu.
Propedevtika psihijatrije 87
OŠTEĆENJE INTELIGENCIJE
IN T E LE K TU A LN I DE F IC IT I
88 Milutin M. Nenadović
mentarno samozaštite od vatre, vode itd. Ne su trajna stanja izazvana traumatskim lezija-
mogu steći minimalne higijenske navike. Sta- ma mozga, atrofijom mozga poznate ili nepo-
vljaju u usta sve predmete koje pronađu. Sta- znate etiologije, kao i senilne i presenilne de-
tistička frekventnost idiotije je 0,3 na 1.000 mencije i brojne druge.
stanovnika. Idioti su po pravilu sterilni, rano
umiru zbog interkurentnih infekcija i zades- Demencije se dele i prema lokaciji mož-
nih povređivanja, čuvaju se u posebnim spe- dane lezije i mogu biti sledeće.
cijalizovanim ustanovama. 1. Globalne demencije — moždana lezija
je globalna, kao što je u stanjima atrofije kor-
teksa. Klinička slika ovako stečene slaboum-
Demencije nosti odgovara globalnoj leziji mozga jer se u
(Sekundarna slaboumnost) kliničkom ispoljavanju beleži gubitak svih
intelektualnih sposobnosti, odnosno oštećenje
Demencije za razliku od nedovoljne men- svih psihičkih funkcija. Tipična demencija
talne razvijenosti, odnosno od primarnog sla- ove grupe je senilna demencija.
boumlja, nastaju nakon dostignutog normal- 2. Lakunarne demencije — posledica ža-
nog nivoa intelektualnog razvoja, tj. intelige- rišnih, fokalnih oštećenja mozga. Ova vrsta
ncije. Za demencije u našem jeziku nema ade- demencija se viđa kod multiinfarkta zbog arte-
kvatnog izraza i u lekarskoj i medicinskoj ter- rioskleroze krvnih sudova mozga i poznata je
minologiji treba izbegavati termin izlapelost, u kliničkoj praksi kao multiinfarktna deme-
te studentima medicine predlažem da usvoje ncija. Ove demencije se bitno razlikuju od glo-
termin stečena slaboumnost ili sekundarno balnih demencija jer nema istovremenog i pro-
slaboumlje. gresivnog oštećenja svih psihičkih funkcija,
Demencija je gubitak razvojno dostignu- već su pojedine od njih manje a druge više
tih intelektualnih sposobnosti i koeficijenta in- oštećene, dok su treće sasvim ili u dovoljnoj
teligencije. Etiologija demencija je u struktu- meri očuvane.
rnoj leziji moždanog tkiva, tj. neurona. Savremene psihoterapijske mogućnosti su
Demencije ili stečenu slaboumnost može- nemoćne da zaustave proces globalne demen-
mo podeliti na više načina, pre svega prema cije, dok se postižu značajna klinička pobo-
mogućnosti popravljanja odnosno lečenja. ljšanja u stanjima tzv. lakunarnih demencija.
1. Reparabilne — popravljive demencije
javljaju se tokom brojnih bolesti i funkciona- Udžbenička literatura obrađuje i podelu
lnog oštećenja mozga, koje se lečenjem i re- demencija na:
habilitacijom poboljšavaju u manjem ili većem 1. Kortikalne demencije;
obimu ili potpuno. Popravljive demencije na- 2. Subkortikalne demencije.
staju zbog dugovremene hronične zloupotrebe
etil-alkohola, dakle alkoholičarske demencije, Klinička slika demencija je karakteristi-
zatim demencije zbog avitaminoza, kao što je čna i praćena slabljenjem ili gubitkom onih
pelagrinozna demencija i brojne druge. kvaliteta koji se pripisuju inteligenciji kao slo-
2. Nepopravljive demencije, odnosno ne- ženoj psihičkoj funkciji. Slabi pojmovno ili
popravljive stečene sekundarne slaboumnosti apstraktno mišljenje u kliničkoj slici demen-
Propedevtika psihijatrije 89
cije, a dominira konkretno, odnosno bezpoj- deni fenomeni su iz okvira statističke starosti
movno mišljenje. Po pravilu je uvek oštećeno i pripadaju ponašanju statističke većine osoba
pamćenje, a posebno učenje. Upadljive su i biološke starosti posle 65 godina. Naučna me-
teškoće shvatanja i rasuđivanja, kao i gubitak dicina, posebno savremena psihijatrija, uva-
ranijih kreativnih sposobnosti. žava pojam individualna starost, koji se od-
Propedevtički za studente medicine a bu- nosi na ponašanje pojedinih ličnosti u ovom
duće lekare bitno je da usvoje dovoljno zna- životnom dobu. Činjenica je da postoje stare
nja i da tokom praktičnog rada umeju da osobe lucidnije, manje mentalno zamorljive,
razlikuju demencije u starosti ne identifiku- manje rigidne i generalno mudrije od većine
jući ih sa pojmom biološke starosti jer atro- biološki mladih osoba.
fija mozga koja za posledicu ima globalnu
demenciju može privilegovati čoveka i u ži-
votnoj dobi koja je daleko od granice seni- Pseudodemencije
juma, odnosno starosti.
Naročito su teške kliničke slike globalne Pseudodemencije se odlikuju kliničkim ma-
demencije u presenilnim demencijama, kao re- nifestacijama fenomenologije slične demenci-
cimo Pikova i Alchajmerova (Pick i Alzheimer) ji. Nekada čovek zbog raznih zapadanja u po
presenilna demencija. sebe nepovoljne životne situacije (recimo za-
Senilna demencija je bolest, karakteriše je tvor), glumi iz rentnih pobuda naglo nastalu
atrofija mozga, javlja se u staračkom dobu. slaboumnost te na pitanja daje približne od-
Etiopatogenetski najverovatnije je endogena govore. Recimo, na pitanje: "Koliko krava ima
dispozicija, odnosno uslovljenost nasleđem u nogu?", odgovara: "Tri", "Golub?" — "Četiri"
najvećem broju slučajeva jer manji broj sta- itd. Pseudodemencija predstavlja nesvesnu
rih i oboli od senilne demencije. simulaciju demencije.
Tekovine nauke, a posebno zbog poštova-
nja minulog rada i mudrosti starih osoba, oba-
vezuju lekara da jasno razgraniči pojam sta- Shizofrena demencija
rosti od pojma dementno oboljenje u starosti,
odnosno senilna demencija. Prema aktuelnoj Shizofrena demencija nastaje tokom shi-
literaturi, doba biološke starosti od 50 do 65 zofrene bolesti u dva oblika: kao shizofrena i
godina naziva se involutivni period, a biolo- molekularna demencija.
ška starost posle 65. godine staračka dob. Da- Shizofrena demencija se javlja u ranoj
kle, sa napunjenom sedmom decenijom oče- fazi shizofrenije i posledica je funkcionalnog
kuju se klinički fenomeni normalne starosti poremećaja mentalne aktivnosti mozga, od-
manifestovani slabljenjem upamćivanja zbog nosno neurona, a ne strukturne lezije mozga.
smanjene sinteze belančevina i nukleinskih Molekularna demencija se javlja u odma-
kiselina u neuronskom metabolizmu. Posledi- kloj fazi shizofrenije i klinički je slična global-
ce su slabljenje pažnje, pojava intelektualne noj demenciji. Fenomenološki postoji ošteće-
rigidnosti u uverenjima, lakša mentalna za- nje svih psihičkih funkcija a ne samo intelige-
morljivost, emocionalna labilnost i "hipertro- ncije. Participant je verovatno i višegodišnje
fija" karakternih osobina iz mladosti. Nave- lečenje neurolepticima shizofrenih bolesnika.
90 Milutin M. Nenadović
NAGONI
IN S T IN KT I — M O T IV I
" Ne optužuj prirodu! Ona j e svoje učinila, a sad ti učini svoje . "
Milton
Nagoni su kod čoveka nasleđeni i uro- Nagon se svesno doživljava kao želja i po-
đeni obrasci ponašanja. treba ogromne energetske investicije u pra-
vcu zadovoljenja, što rezultuje prijatnošću i
Nagoni su kod čoveka psihička funkcija. potpunim zadovoljstvom. Nezadovoljenje na-
gona doživljava se kao napetost, razdraženje,
Teorijski, nagoni su energetski genera- neprijatnost, često i kao strah.
tori ukupne ljudske psihičke aktivnosti. Samo čovek kao razumsko ili kognitivno
biće može svoje nagonske pulzije da preus-
Date definicije su aksiomatski precizne i meri, odloži, prilagodi ili ne ispuni bez posle-
tačne pod uslovom da se ne postavlja dilema dica. Poznato je da životinje instinktivno-na-
da li je čovek po svojoj suštini primarno razu- gonske obrasce ponašanja zadovoljavaju kru-
msko ili nagonsko, odnosno nerazumsko biće. to, nezamenljivo i neprilagodljivo. Ptice gra-
Razum ima prednost nad nagonskim jer de- de gnezdo uvek na isti način, pčele po istom
terminiše čoveka i omogućava mu da upozna obrascu ponašanja skupljaju med, jegulje i
prirodu, ali i sebe, i opredeli svoje ponašanje. neke druge ribe putuju hiljade kilometara radi
Tako je razum kognitivno ili saznajno sred- mrešćenja i uginu, a potomci prelaze isti put
stvo za realizaciju nagonskih pulzija i ciljeva, samo u suprotnom smeru.
što pokreće svaku čovekovu mentalnu akciju.
Nagoni kao generatori čovekovog pona-
Nagoni, sinonim motivi, sinonim instinkti šanja se dele na:
(od latinske reči instinctus - podsticanje) u uku- 1) vitalne — koji su po suštini biofiziološki,
pnom psihičkom pokreću ljudsko ponašanje, a primarni, urođeni, biološki, nasleđeni vitalni
po suštini su ipak psihička funkcija. Nagoni motivi ili vitalni instinkti;
pokreću čoveka na različite aktivnosti, i to 2) socijalne — koji su zapravo sekundarni,
velikom energetskom snagom i investicijom stečeni, društveni, psihosocijalni motivi. Isklju-
iz nesvesnog, tj. intrapsihičkog individue. čivo ljudski.
Propedevtika psihijatrije 91
VITALNI NAGONI
Vitalni nagoni su nasleđeni i urođeni slo- Nije u službi biološke adaptacije. Destrukti-
ženi obrasci ponašanja čoveka, a uslov su bio- vna je i okrutna, nije u službi odbrane od
loške egzistencije individue i ljudske vrste. opasnosti, nije nagonskog porekla, već je ma-
Nagonski život čoveka se od nagonskog nifestacija ljudskog karaktera (uzrok bezra-
kod životinja razlikuje po sledeće četiri spe- zložnih homicida, a posebno homicida u rato-
cifičnosti: vima).
1) čovek je nagonsko ponašanje stavio 2. Nutricioni nagon ili nagon ishrane
pod kontrolu svoje svesti; manifestuje se kao svakodnevna glad i žeđ. U
2) čovek je sposoban da odloži zadovo- funkciji je obezbeđenja biološkog opstanka.
ljenje nagonske pulzije; Nutricioni nagon u čoveka podrazumeva tra-
3) čovek je sposoban da modifikuje svoj ženje hrane i vode, njihovo magacioniranje,
obrazac nagonskog ponašanja; preradu, pripremu i konačno jedenje i pijenje.
4) čovek je nagonsko ponašanje prilago-
dio zahtevima i potrebama zajednice.
Vitalni nagoni se dele na: Nagon održanja vrste
a) nagon samoodržanja i
b) nagon održanja vrste. Nagon održanja vrste se deli na:
1. Seksualni nagon — čoveka je u intra-
Nagon samoodržanja psihičkom energetskom smislu veoma snažna
potreba. Nezadovoljenje seksualnog nagona
Nagon samoodržanja se deli na: prate razdraženje i napetost. Seksualni nagon
1. Nagon življenja je u funkciji podstica- čovek svesno realizuje na biološki normalan
nja individue da se u svakoj situaciji prila- način u želji i potrebi da otkloni razdraženje i
godi i bori za ličnu biološku egzistenciju i napetost i doživi prijatnost. Ovakva definicija
opstanak. Zadovoljenje nagona življenja kod ljudskog seksualnog nagona i njegovog zado-
čoveka podrazumeva izbegavanje životno voljenja u psihijatriji je poznata pod termi-
opasnih situacija i aktivnu odbranu protiv sva- nom libido.
ke vrste agresije na sopstveni život, odnosno Cilj libida je da se zadovoljenjem seksu-
telo i dušu. Agresija je poseban kvalitet u stru- alnog nagona doživi prijatnost. Realizacija
kturi ljudskog psihičkog. Propedevtički u psi- ovog cilja je moguća samo sa seksualnim
hijatriji treba je shvatiti dvojako. objektom, tj. osobom suprotnog pola odgova-
a) Benigna agresija je u službi biolo- rajućeg uzrasta, što je jedino biološki norma-
ške adaptacije i čoveka i svih životinja kao lno. Libido se zadovoljava seksualnim ak-
odgovor na bilo koju pretnju vitalnim intere- tom, odnosno koitusom (coitus – spajanje).
sima. Definitivna realizacija libida je doživljavanje
b) Maligna agresija je asocijalna ma- orgazma (sladostrašća), što je psihofiziološki
nifestacija karakteristična samo za čoveka. doživljaj.
92 Milutin M. Nenadović
Da bi student medicine, a budući lekar, 2. Roditeljski nagon je potreba da se bude
izbegao dileme savremenih socijalnih stavo- roditelj, što se realizuje brigom o plodu tokom
va vezanih za humanu seksualnost, ne sme da graviditeta i sveopštom brigom o detetu po ro-
previdi suštinu iz domena naučne medicine i đenju. Novorođenče je najbespomoćnije živo
psihijatrije, a to je da je koitus (uvlačenje fa- biće u prirodi, apsolutno nesposobno za samo-
lusa u vaginu) jedini prirodan način seksual- stalan život. Zato seksualni nagon bez rodite-
nog akta i u funkciji je ostvarivanja reprodu- ljskog nagona ne bi obezbedio opstajanje čo-
kcije vrste. veka kao vrste.
SOCIJALNI NAGONI
Socijalni nagoni su posledica čovekovog obavezu i određene uloge u podeli rada, ali i
života u zajednici. Stiču se tokom psihičkog vrednovanje, odnosno privilegije.
razvoja individue kao potreba prema zajedni- 5. Motiv za radom smatra se nadgrađenim
ci u službi socijalne adaptacije. Socijalne na- socijalnim nagonom kvalitetno formirane stru-
gone je moguće zadovoljiti samo u okviru za- kture svakog čoveka. Potreba za radom nije
jednice odnosno društva. privilegovana dispozicija čoveka, mada je sa-
Poželjni socijalni nagoni su: vremena civilizacija rad kategorisala kao in-
1. Afilijativni motiv ili gregarni motiv stinktivnu ljudsku potrebu. Naša civilizacija
(affiliatio — savez) po svojoj suštini je potreba se temelji na tržišnim odnosima u proizvo-
osobe da sa drugim ljudima funkcioniše udru- dnji i intelektualnoj nadgradnji, te se intelek-
žena u zajednicu koju tako razvija i održava. tualno ostvarenje tretira tržišno i proizvodno.
2. Motiv za saznanja podrazumeva trajnu 6. Altruistički motiv ima najveću vrednost
potrebu individue da i u zrelom dobu, a ne u dimenziji stečenih socijalnih nagona. Altrui-
samo u detinjstvu bogati svoje čulno i logično zam je sposobnost individue da podnese žrtvu,
saznanje o sebi i svetu u okruženju. odnosno da se odrekne ličnog zadovoljstva u
3. Motiv samopotvrđivanja je zapravo sta- interesu bliske osobe, cele porodice, ili zaje-
lna potreba individue za autoafirmacijom, po- dnice. Altruizam je poželjna dimenzija u ok-
stizanjem uspeha ostvarenjem sopstvenih am- viru socijalnih nagona za grupu, odnosno so-
biciozno postavljenih ciljeva u okviru zajedni- ciozajednicu i u interesu je njenog opstajanja
ce. Krajnji cilj je uvažavanje od okoline i do- i unapređenja nauštrb tendencija individu-
bijanje priznanja i nagrada, tj. gratifikacija. alnog. Altruizam se podstiče svim vidovima
4. Motiv za položajem u društvu podra- ostvarenja i delovanja sociozajednice još u
zumeva nastojanje, preduzimanje i borbu sva- ranom detinjstvu kroz nadgradnju (umetnost,
ke psihički zdrave individue da usvoji ona književnost, pripadnost naciji, pripadnost dr-
znanja i veštine koje će joj omogućiti više žavnoj zajednici, gratifikovanje simbola drža-
vrednovan društveni status. Svaka zajednica ve, negovanje opredeljenja i spremnosti da se
funkcioniše po principu da članovi u grupi žrtvuje svoj život u slučaju agresije na držav-
imaju definisan status. On u gradaciji nameće ne granice itd.).
Propedevtika psihijatrije 93
POREMEĆAJI NAGONA
Poremećaje nagona treba razumeti kao 2. Sniženje nagona za životom do potpu-
poremećaje vitalnih, odnosno prirodnih, tj. nog gašenja želje za životom fenomenološki
nasleđenih bioloških nagona i kao poreme- prati depresivne duševne poremećaje u okvi-
ćaje socijalnih nagona. ru hipohormičkog ili anhormičkog sindroma,
odnosno gašenja svih motiva i nagonskih
Vitalni nagoni mogu biti poremećeni kva- pulzija.
ntitativno i kvalitativno, kao i socijalni nagoni.
Samoubistvo ili suicid, odnosno fenomen
samouništenja, u kliničkoj psihijatrijskoj pra-
Kvantitativni poremećaji vitalnih ksi se manifestuje kroz sledeće fenomene.
nagona a) Suicidalna ideja — bolesnik razmišlja
o sopstvenoj bezvrednosti, kao i bezvrednosti
Kvantitativni poremećaji vitalnih nagona svog života i razmatra mogućnost da ga pre-
podrazumevaju poremećaje nagona samoodr- kine, odnosno da se ubije.
žanja, (nagona za življenjem i nutricionog b) Suicidalna tendencija — bolesnik u
nagona), te nagona održanja vrste, (seksual- misaonom procesu donosi odluku da se ubije
nog nagona i roditeljskog nagona). i počinje da pravi plan i preduzima određene
Kvantitativni poremećaji vitalnih nagona mere, recimo prikuplja sredstva za realizaciju
predstavljaju sniženje instinktivnih potreba ili samoubistva (oružje, lekovi itd.)
povišenja nagonskih pulzija u energetskom c) Tentamen suicidi je sam pokušaj sa-
smislu. moubistva, tj. neuspešno i nerealizovano sa-
moubistvo.
d) Suicidum — realizovano samoubistvo,
Kvantitativni poremećaji
odnosno ostvarenje nameravane a dobrovoljne
nagona samoodržanja smrti (mors voluntaria).
94 Milutin M. Nenadović
— Samoubistvo kao posledica racional- 2. Averzija prema nekim namirnicama
nih motiva — podrazumeva bilansna ili racio- je i normalna pojava u supkulturnim obrasci-
nalna samoubistva. Osobe koje se odluče na ma. Pojedini ljudi se i u normalnoj populaciji
ovaj vid samoubistva su svesne i sa psihijatri- opredeljuju samo za određene namirnice. Ape-
jskog aspekta upravljaju slobodnom voljom. tit prema određenim vrstama hrane, bilo po
Samoubica pravi bilans pomognut i socijal- poreklu, bilo načinu spremanja, stiče se to-
nim motivima. kom razvoja, odnosno od rođenja, od detinj-
— Demonstrativna samoubistva — zavr- stva. U našoj supkulturi zmije, žabe, psi, ma-
šavaju se uglavnom na nivou tentamena sui- čke se ne jedu, dok su u nekim supkulturama
cidi i čine ih osobe sa neurotičnim nivoom pravi delikates.
poremećene skladnosti svoje mentalne ukup- Averzija prema nekim namirnicama može
nosti. Treba znati da se nekada pokušaj de- nastati iz više razloga:
monstrativnog samoubistva samo iz rentne — kruto kulturno i religiozno vaspitanje;
namere zadesno ipak završi fatalno. — vegetarijanstvo u sklopu precenjene ide-
je uprkos naučnim istinama;
— strah od trovanja koji se javlja kod su-
Kvantitativni poremećaji manutih bolesnika tako da oni odbijaju svaku
nutricionog nagona hranu koju su drugi spremili.
96 Milutin M. Nenadović
života muškarca. Nije vezana uvek i samo za vljenjem u smislu izbora manje vrednih i ma-
seksualnost. nje kvalitetnih mehanizama odbrane u izne-
3. ejaculatio praecox — prevremena eja- nadnoj životnoj opasnosti. Normalno u situa-
kulacija. Erekcija falusa traje kratko do eja- ciji iznenadne životne ugroženosti očekuje se
kulacije. Ovaj poremećaj kod muškarca ne reakcija sklanjanja, bega, primena agresije u
daje vremena da se partner zadovolji i doživi cilju odbrane, a u slučaju kvalitativnog pore-
sopstveni orgazam, jer se ejakulacija često do- mećaja nabrojani mehanizmi zakazuju. Takva
godi pre penetracije penisa u vaginu. osoba ne čini kvalitetan i adekvatan pokušaj
da se skloni i spase.
Propedevtika psihijatrije 97
Kvalitativni poremećaji nagona i lezbejstvo, po pesnikinji Safo koja je živela
na ostrvu Lezbos.
održanja vrste
Homoseksualne osobe se dele prema po-
Kvalitativni poremećaji našanju u ljubavnom odnosu na one koje imi-
tiraju ponašanje svog pola i one koje imitira-
seksualnog nagona ju ponašanje i manire suprotnog pola.
Kvalitativni poremećaji seksualnog nago-
Amfierotizam je manifestacija i hetero i
na mogu biti dvojaki.
homoseksualnosti kod iste osobe.
— seksualne inverzije,
— seksualne perverzije.
3. Pedofilija je seksualna inverzija u kojoj
je dete libidinozni objekt za odraslu i seksual-
no zrelu osobu. Postoje homoseksualna i he-
Seksualne inverzije
teroseksualna pedofilija.
(Neprirodni izbor seksualnog objekta)
Seksualne inverzije su kvalitativni pore- 4. Gerontofilija je skretanje libida ka sta-
mećaji seksualnog nagona i seksualnog po- roj osobi, stara osoba postaje libidinozni ob-
našanja, zasnovani na abnormalnom izboru jekt. Osobine staračkog doba izazivaju eroti-
seksualnog objekta. Seksualne inverzije se na- čnu razdražljivost invertovanog, odnosno ge-
zivaju i seksualnim aberacijama (latinska reč rontofila. Kriterijum kalendarske starosti nije
aberrare — znači skrenuti). Inverzije seksual- za svaku osobu uvek merodavan, bitna je indi-
nog nagona su: vidualna starost. Primeri su Gete i Pikaso jer
su u osmoj deceniji svog života bili kvalitetni
1. Narcizam ili autofilija (samozaljublje- libidinozni objekti mladih žena.
nost) — subjekt je sam sebi libidinozni objekt.
Sopstveno telo je izvor seksualnog razdraže- 5. Zoofilija je seksualna inverzija u kojoj
nja. Potiče iz grčkog mita o Narcisu koji je je životinja libidinozni objekt za inverta. Ter-
video sopstveni lik u vodi i zaljubio se u njega. min potiče od grčkih reč zoon — životinja i
filia — ljubav. Prema kliničkoj praksi, sve do-
2. Homoseksualnost je seksualna inver- maće životinje mogu biti objekat erotske uz-
zija, odnosno kvalitativni poremećaj libida, buđenosti zoofila.
pri čemu je osoba istog pola libidinozni obje-
kat. Sinonim — homofilija. Smatra se da ho- Seksualno invertovane osobe mogu da ce-
moseksualnost može biti nasledna, urođena ili log života priguše svoju seksualnu abnormal-
stečena u detinjstvu. Objašnjava se kao posle- nost i da nikada seksualno abnormalno ne
dica doživljene homoseksualne agresije u de- opšte, ali ni normalno, a svaki fizički seksual-
tinjstvu. ni dodir smatraju "prljavim". Nekada svoje
Homoseksualnost muškaraca naziva se pe- seksualne potrebe zadovoljavaju raznim per-
derastija, a homoseksualnost žena — safizam verznim načinima i radnjama.
98 Milutin M. Nenadović
Seksualne perverzije dovoljna i često kažnjavana. Njima je "pro-
(Nastrani načini obavljanja seksualnog akta) nalazak" masturbacije izvor zadovoljstva. Ova
masturbacija izaziva prijatnost koja nastaje iz
Seksualne perverzije su kvalitativni pore- erotične uzbuđenosti koje dete nije svesno.
mećaji seksualnog nagona, karakteristični po — Odrasli ljudi kada ne mogu da zadovo-
nastranom načinu doživljavanja orgazma bez lje seksualne pulzije pribegavaju masturbaciji
imisije falusa u vaginu. kao jedinom načinu zadovoljenja libida (voj-
nici, mornari na dugoj plovidbi, zatvorenici u
Nastrani (perverzni) načini doživljavanja samici itd.).
orgazma i obavljanja seksualnog akta su: — Masturbacija je masovna pojava u ado-
lescenciji i prema istraživačima 75—92% ado-
1. Masturbacija je postizanje erotične uz- lescenata masturbira. Masturbacija u adole-
buđenosti i orgazma trljanjem sopstvenih ge- scenciji je u razvijenom civilizovanom dru-
nitalija. Ostvaruje se na sledeća tri načina. štvu normalna jer su osobe u pubertetu i su-
— Samozadovoljenje masturbacijom — više mlade za slobodnu seksualnu aktivnost.
osoba masturbira sama skriveno od okoline Najbolji dokaz za to je pravno nelegalizova-
trljajući svoje genitalije rukom ili nekim pre- nje braka među nepunoletnim osobama (osim
dmetom koji ima oblik genitalija suprotnog ukoliko ne postoje posebna odobrenja i doz-
pola ili trljanjem sopstvenih butina. vole). U primitivnim plemenima dozvoljeno je
— Kolektivna masturbacija podrazumeva seksualno opštenje sa, recimo, 13 godina, čak
da u grupi svaka osoba masturbira sama za i sa 10 godina, posebno devojčicama. Seksual-
sebe, što je česta pojava kod adolescenata. nom edukacijom adolescenata, pre svega u si-
— Uzajamna masturbacija odvija se kada stemu školovanja, ali i sredstvima javnog info-
najčešće dve osobe jedna drugoj trljaju polne rmisanja smanjuje se njihova potreba za ma-
organe simultano ili u alteraciji. Može biti he- sturbacijom. Naravno, ulogu u tome imaju i va-
teroseksualna ili homoseksualna. spitni stavovi populacije odraslih prema ado-
Peting je posebna forma uzajamne mastu- lescentima, pre svega roditelja.
rbacije heteroseksualnih ljubavnih parova, naj- b) Seksualno perverzna masturbacija
češće adolescenata. Tom prilikom se imitira — Podrazumeva onu masturbaciju kada
normalan koitus ali bez konačnog uvlačenja odrasla osoba masturbira i onda kada bi mo-
falusa u vaginu. gla da zadovolji libido na normalni način. Ta-
Masturbacija je masovnija što je društvo kve osobe pravi orgazam doživljavaju samo
na višem nivou civilizacije i krupan je menta- masturbacijom a u seksualnom aktu samo "fi-
lnohigijenski problem današnjice. Laici ima- ziološko pražnjenje", kako same objašnjavaju.
ju pogrešne predstave o masturbaciji, a savre- — "Normalna" — perverzna masturbacija
mena psihijatrija je deli na normalnu — fizio- može se javiti kod adolescenata a cilj nije uma-
lošku i seksualno perverznu. njenje i eliminacija erotične razdraženosti već
a) "Normalna" ili fiziološka masturbacija veštačka erotizacija da bi se doživela prijat-
— Jedan broj dece u ranom detinjstvu po- nost. Ovakvi adolescenti postaju zavisni od
kazuje ranu radoznalost za sopstvene genita- masturbacije jer njome razrešavaju svako ne-
lije. To čine uglavnom usamljena deca, neza- zadovoljstvo bilo koje geneze. To je svakako
Propedevtika psihijatrije 99
neurotičan nivo poremećaja skladnog psihi- sova nekog ljubavnog para tokom seksualnog
čkog života adolescenta, a nekada je i pred- akta. Orgazam ostvaruju masturbacijom.
znak shizofrenije.
Autoskopofilija je forma voajerizma među
introverntnim narcisima. Realizuje se seksu-
2. Pederastija je perverzan abnormalni na-
alnim zadovoljavanjem masturbacijom gleda-
čin doživljavanja orgazma putem coitusa per
njem sopstvenog tela kao erotskog objekta u
ani. Pojava je, po pravilu, vezana za muška-
ogledalu.
rce, retko za žene, i tada se naziva pedera-
stija mulierna.
5. Sodomija je seksualni odnos sa životi-
Sa psihijatrijskog aspekta pederastiju je
njama (bestijalnost). Sodomija je biblijski iz-
pogrešno identifikovati sa homoseksualnošću
raz jer je po legendi u gradovima Sodomi i
muškarca, i sa teorijskog i sa praktičnog as-
Gomori narod živeo seksualno perverzno, ne-
pekta. Teoretski, homoseksualnost je seksualna
dopustivo raspusno i bio kažnjen od boga ka-
inverzija, a pederastija seksualna perverzija.
taklizmatičnim uništenjem tih gradova. Sodo-
Praktično, manji procenat muškaraca homose-
mija u udžbeničkoj literaturi je objašnjena i
ksualaca inverziju libida zadovoljava pedera-
kao naziv za pederastiju, a češće naziv za sve
stijom (perverzijom), prema literaturi do 10%.
perverzije. Invertovani zoofili koji ne mogu
prigušiti svoj libido usmeren prema životinja-
3. Egzibicionizam (exhibicionizam) pred-
ma realizuju orgazam koitusom sa životinjama.
stavlja seksualnu perverziju u kojoj osobe do-
življavaju erotsko uzbuđenje i orgazam samo
6. Fetišizam je seksualna pervezija kada
pokazivanjem svojih genitalija osobama sup-
osoba doživljava erotsko uzbuđenje gleda-
rotnog pola. Po pravilu, egzibicionista erotsko
njem i milovanjem predmeta koji pripadaju
uzbuđenje realizuje orgazmom masturbiraju-
libidinoznom objektu. Predmet se naziva fetiš.
ći. Istraživanja u psihijatriji pokazuju da eg-
Teško perverzne osobe mogu kao fetiš imati
zibicionista ima mnogo više nego što se misli
nakazni deo tela seksualnog objekta, na pri-
jer se veliki broj njih prikriva.
mer, grbu. Najčešći predmeti seksualnog uz-
buđenja za muškarce fetišiste su ženski inti-
4. Voajerizam je seksualna perverzija u
mni veš, čarape, cipele itd.
kojoj se erotsko uzbuđenje doživljava gleda-
njem seksualnog akta drugih osoba ili gleda-
7. Sadizam je seksualna perverzija u ko-
njem nagih osoba suprotnog pola. Ima voaje-
joj se orgazam doživljava nanošenjem bola
ra koji se zadovoljavaju gledanjem erotskih
seksualnom objektu. Nekada je to samo psi-
slika i filmova. Nekima to nije dovoljno pa
hički bol, ili samo fizički, ili oba istovreme-
svoju perverznost zadovoljavaju pornograf-
no. Najtragičnija vrsta ove perverzije je bru-
skim slikama i filmovima. Svi voajeri doživ-
talno usmrćivanje seksualnog partnera radi
ljavaju orgazam masturbacijom.
postizanja orgazma.
Ekuteri (francuska reč ecouteur — sluša-
lac) su perverzne osobe koje se zadovoljavaju 8. Mazohizam je seksualna perverzija u
slušanjem, ili prisluškivanjem zvukova i gla- kojoj se erotsko uzbuđenje doživljava i reali-
POREMEĆAJI MORALNOST I
Uzroke moralnih poremećaja treba tražiti remećajem moralnosti po formi imaju defekt
u delovima ove složene psihičke funkcije koji socijalnih nagona kao što su: altruizam, em-
tokom razvoja mogu trpeti nedoslednosti. Ra- patija, praštanje i saosećanje. One nisu sposo-
zvoj moralnosti u suštini može biti poreme- bne da dožive osećanje krivice i grižu savesti.
ćen po formi ili po sadržaju.
Poremećaji moralnosti po
Poremećaji moralnosti po sadržaju
formi
Poremećaji moralnosti po sadržaju su fe-
Poremećaji moralnosti po formi su pore- nomenološki poremećaji moralnog ponaša-
mećaji moralnog rasuđivanja i mogu biti: nja, odnosno delanja. Poremećaji moralnog
ponašanja se terminološki kvalifikuju i kao
1. nezrelo moralno rasuđivanje — osoba
negativna moralnost (prostitucija).
se uvek odlučuje za hedonističko-egocentri-
Ljudi sa poremećajima moralnog ponaša-
čne, iracionalno-intuitivne ili socijalno-ada-
nja su zapravo često izvršioci krivičnih dela
ptivne odluke u svakoj situaciji ambivalent-
(pljačke, krađe, falsifikati, prevare, silovanja,
nog stava prema moralnim normama;
ubistva itd.) a da nisu duševno poremećeni,
2. bezosećajno moralno rasuđivanje je po- odnosno bolesni. Ponašanje ovih osoba je de-
sledica nerazvijene adekvatne skale emocija to- terminisano egoizmom i koristoljubljem kao
kom razvoja moralnosti. Osobe sa ovakvim po- nepoželjnim kvalitetima moralnosti.
Svest je najviši domet psihičkog života i nantne kompjutere i robote, sa idejom njihove
isključivo posebnost samo čoveka. kognitivne nadmoći u budućnosti. Nikada ti
kompjuteri kojima se pripisuje nadljudska moć
Svest je mlađa, ali i najsloženija psihi-
i sposobnost, neće moći da budu svesni svojih
čka funkcija.
operacija, odnosno svojih mentalnih ostvare-
Svest je teško i skoro nemoguće definisati nja, a mozak čoveka to jeste i uvek će biti.
jer se u savremenom naučnom razumevanju
Psihijatrijska striktna definicija svesti po-
ljudske svesti podrazumeva celina duševnog
drazumeva da je svest složena psihička fun-
života savremenog čoveka.
kcija koja omogućava individui da ispravno
Svest definiše i privileguje ljudsku men- doživljava sebe i daje podatke o sebi (auto-
talnu ukupnost u suštini jer sve druge psi- psihička svesnost), o drugima (alopsihička sve-
hičke funkcije pored svesti i moralnosti u snost) i o prostornim i vremenskim zbivanji-
nekom stepenu ili analogno prepoznajemo i ma (spaciotemporalna svesnost).
kod drugih životinjskih vrsta.
Savremena medicinska psihologija obja-
Psiha je najsavršenija odražena posledica šnjava svest složenom psihičkom funkcijom
funkcije mozga kao najsloženije žive materi- utemeljenom na budnom stanju mozga.
je u prirodi. Svest je krajnji domet i refle-
Svest realizuje jedinstveno funkcionisa-
ksija psihe na sadašnjem razvojnom nivou
nje mentalne ukupnosti u stalnoj dinami-
Homo-sapiensa. Odražavanje unutrašnje i spo-
čkoj interakciji nagonsko-emocionalnog, ko-
ljašnje realnosti pomoću mozga je psihički ži-
nativnog (volja, htenje) i kognitivnog (saz-
vot čoveka, odnosno naša svest.
najnog). Svest, dakle, ima integrativnu i aso-
Kuzen (Cousin) definiše svest na sledeći cijativnu ulogu u psihičkom životu svake indi-
način: "Mi ne samo da osećamo nego i znamo vidue.
da osećamo, mi ne samo da delamo nego i zna- Svest omogućava čoveku svesnost o od-
mo da delamo, mi ne samo da mislimo nego i vijanju svih drugih psihičkih funkcija ("ja
znamo da mislimo." Preciznost i jasnoća ova- govorim ali znam da govorim, svestan sam
ko definisane svesti kao psihičke funkcije ne emocionalne investicije u trenutku govora ili
ostavljaju mesto raspravama i nadanjima onih razmišljanja, takođe sam svestan i tendencije
koji na naučnim saznanjima konstruišu fasci- da mi misli umaknu na margine sadržaja koji
Propedevtika psihijatrije 105
nameravam saopštiti nekome i svestan sam veka, njegove svesti. Neuronaučna otkrića do-
usredsređivanja sopstvene pažnje da to i os- kazuju da u psihičkom životu čoveka učest-
tvarim itd."). vuju funkcionalno svi neuroni centralnog ne-
rvnog sistema na nivou neurobiohemizma,
Anatomsko i fiziološko objašnjenje gene- dakle i sve strukture mozga na anatomsko-
ze svesti, odnosno psihe na nivou današnje strukturnom nivou.
neuronauke je delikatno, vrlo kompleksno i
puno dilema. Psihijatrija XXI veka će kao bitna oblast
naučne medicine prihvatiti i dograditi diho-
Naučno je nesporno da su neuroni korte- tomiju razumevanja svesti kao najsloženije
ksa ljudskog mozga generatori njegovog psi- psihičke funkcije. Svest treba razumeti i obja-
hičkog života, odnosno realizovanja i odvi- sniti u funkciji integratora sveukupne dela-
janja pojedinih psihičkih funkcija. Međutim, tnosti mentalnog života individue, a budnost
diencefalon odnosno moždano stablo, a još bli- kao uslov spoznanja mentalnog funkcionisanja.
že — retikularna supstanca i nukleus ruber — Nedostatak budnosti nije potpuni prekid psi-
su anatomsko sedište budnosti — uslova sve- hičkog, bar ne na molekularnom nivou zbi-
snosti. Zbunjuje odgovor na pitanje kako stru- vanja. Spavanje ljudskog mozga i sanjanje
kture moždanog stabla, odnosno neuroni tih treba shvatiti kao odmor neurona i njihovo
struktura kao filogenetski stare moždane stru- restituisanje u smislu obezbeđivanja stalne
kture i identične — zajedničke za brojne živo- kvalitetne metaboličke homeostaze neurona
tinjske vrste, imaju fundamentalnu ulogu u pojedinačno i svih milijardi neurona mozga
odvijanju najsloženije psihičke funkcije čo- orkestralno.
POREMEĆAJI SVESTI
Svest je preduslov normalnog odvijanja hičkih funkcija ili svake od njih pojedinačno
ostalih psihičkih funkcija, odnosno psihičkog za posledicu imaju i poremećaje svesti.
života. Istovremeno, sve druge psihičke fun-
kcije su uslov kvaliteta i odvijanja najslo- Poremećaji svesti se dele na kvantitativne
ženije — svesti. Dakle, poremećaji drugih psi- i kvalitativne.
POREMEĆAJI ORIJENTACIJE
Poremećaji orijentacije su uglavnom po- stradaju područja vremenske orijentacije, zatim
sledica poremećaja svesti, pažnje, mišljenja ili prostorne, te orijentacije prema drugim ljudi-
pamćenja — psihičkih funkcija koje su uslov ma i obično na kraju orijentacija prema sebi.
za odvijanje orijentacije kao posebnog dela
ukupnog psihičkog. Poremećaji orijentacije dele se na kvanti-
Prilikom oštećenja orijentacije obično prvo tativne i kvalitativne.
Sami činioci koji prethode datom psihi- Danas se u psihičke poremećaje ove grupe
čkom poremećaju mogu imati: ubrajaju.
— kauzalno–uzročno dejstvo,
— predisponirajući uticaj i — duševne bolesti — shizofrenija, manija-
— deklasirajuće odnosno precipifirajuće ko–depresivna psihoza i sumanutost, odnosno
dejstvo. paranoja;
Naravno, moguće je i koincidirajuće udru-
ženo delovanje ove tri grupe faktora što bitno — svi oblici neurotičnih poremećaja;
komplikuje savremena etiološka izučavanja.
U psihijatrijskoj savremenoj literaturi mo- — psihosomatski poremećaji i bolesti.
gu se naći brojne klasifikacije psihičkih pore-
mećaja. Aktuelna međunarodna klasifikacija Zajedničko nabrojanim mentalnim pore-
je zasnovana na fenomenološkom određenju mećajima je dijagnostička nemogućnost vizu-
mentalnih poremećaja i duševnih bolesti. elizacije organske moždane lezije.
Fobije generalno imaju tri glavne kompo- Anksioznost ili "slobodno lebdeći strah"
nente: označava u psihijatriji mučno osećanje u ob-
KONVERZIVNI (DISOCIJATIVNI)
POREMEĆAJI — F44.xx
Konverzivni (disocijativni) poremećaji su mogućnosti rađanja. Mislilo se da materica luta
najčešći oblik neuroza koji se ispoljava raz- telom i izaziva razne simptome u organima u
novrsnim psihičkim i somatskim simptomi- kojima se zadrži.
ma. Disocijacija i konverzija su glavni in- Psihopatološka fenomenologija konverzi-
trapsihički mehanizmi koji dovode do ove vnih poremećaja se ispoljava kroz doživljava-
neuroze. nje amnezije, somnambulizma (mesečarstva),
Disocijacija podrazumeva razdvajanje po- fuge, depersonalizacije, udvajanje ličnosti ili
jedinih psihičkih funkcija, najčešće svesti od pojava multiple ličnosti, automatskog pona-
drugih psihičkih funkcija. šanja, Ganserovog sindroma ili histerične pse-
Konverzija je nesvestan proces kojim se iz- udodemencije.
begava anksioznost pomoću kojeg se ona pre- Veliki psihogeni napadi, psihogeno pro-
obražava (konvertuje) u druge, najčešće so- vocirani, događaju se uvek u prisustvu drugih
matske simptome. osoba. Imitiraju grand mal epileptički napad.
Bolest pod nazivom "histerija" opisali su U velikom psihogenom napadu, za razliku od
još Hipokrat i Galen, a naziv potiče od grčke pravog epi grand mal napada, nema ugriza
reči Hystera — materica. Verovalo se da je bo- jezika ni umokravanja, oči su zatvorene i na-
lest posledica lutanja materice po telu žene u pad se može prekinuti jakim dražima (poliva-
situacijama seksualne nezadovoljenosti ili ne- nje hladnom vodom, prasak od šamara itd.).
Propedevtika psihijatrije 125
Posle ovakvog napada postoji potpuna amne- Disocijativni stupor — F44.2
zija, odnosno psihogena amnezija. Tokom ve-
likog psihogenog histeričnog napada bolesnik Disocijativni stupor je smanjenje ili nedo-
izvodi često složene izražajne pokrete i ges- statak voljnih pokreta, odnosno normalnih rea-
tove, plače, ponavlja određene reči i rečenice. govanja na spoljne draži kao što su zvuk, do-
Sinonimi za konverzivne (disocijativne) po- dir, svetlost itd. Bolesnik sa ovim vidom neu-
remećaje su: konverzivna neuroza, konverzi- rotičnog poremećaja leži ili sedi, uglavnom
vna reakcija, histerična psihoza i histerija. bez pokreta u dugom vremenskom periodu,
dok mu je govor i spontan i svrsishodan. Kli-
nički pacijent nije ni u snu, ni u nesvesnom
Disocijativna amnezija — F44.0 stanju i ne postoje somatski niti psihijatrijski
poremećaji koji mogu objasniti ovakav pse-
Disocijativna amnezija je parcijalan, ili udostupor.
potpun gubitak sećanja na skorašnje događaje
stresne ili traumatske prirode, o kojima po-
stoje sigurne heteroanamnestičke informaci-
Stanje transa i poremećaji
je. Diferencijalnodijagnostički treba isključiti zaposednutosti — F44.3
organske moždane poremećaje, intoksikacije
Stanje transa i poremećaji zaposednutosti
i preterani zamor kao moguće uzroke disoci-
su neurotičan gubitak ličnog identiteta u pot-
jativne amnezije.
punom stanju svesnosti okoline i privremen je.
Klinički u ovom neurotičnom poremećaju
Bolesnik u nekim slučajevima deluje kao da
se javlja nagli razvoj amnezije koja traje od
ga je zaposela druga ličnost "duh", "bog" itd.
nekoliko minuta do više dana, a nekada i duže.
Stanje transa i poremećaji zaposednutosti
Ovu psihogenu amneziju obično prate zbunje-
se odvijaju izvan religijskih stanja transa ili
nost i dezorijentacija.
drugih kulturno prihvaćenih obrazaca pona-
šanja.
Disocijativna fuga — F44.1
Disocijativni poremećaji
Disocijativna fuga predstavlja prividno svr- motorike — F44.4
sishodno putovanje izvan normalnog kretanja
koje je realno besciljno, bez razumljivog po- Disocijativni poremećaji motorike su gu-
voda, uz fenomene disocijativne amnezije. bitak mogućnosti pokreta celog ekstremiteta
Bolesnik obično nije u stanju po naglom pre- ili njegovih delova, a na neurotičnom nivou
stanku fuge da objasni gde se nalazi i zašto je poremećaja. Oduzetost može da bude potpu-
tu došao. Disocijativne fuge kao neurotični na ili parcijalna sa mlitavim ili sporim pokre-
poremećaj su posledica stresa, recimo priro- tima. Važno je da u ovakvog bolesnika odu-
dne katastrofe (zemljotres), pojavi može da zetost ne prati adekvatan neurološki nalaz.
prethodi i značajan gubitak, odbacivanje od Sinonimi za disocijativni poremećaj mo-
strane voljenih osoba, finansijske teškoće itd. torike su: psihogena afazija, psihogena di-
"Čovek može sve što hoće, samo kad bi hteo ono što može. "
Nemačka izreka
Psihoaktivne su sve one supstance koje, ntalno. Pre nekoliko decenija izučavana je nar-
konzumirane, svojim hemijskim efektom komanija u okviru psihijatrije ali i brojnih so-
menjaju stanje psihe. cioloških disciplina kao posebnost i bolest sa
Istorijski gledano, pouzdano se može tvr- etiološkim činiocima i zdravstvenim posle-
diti da su psihoaktivne supstance zajedno sa dicama. Narkomanija je dobila status bolesti i
alkoholom poznate Homo sapiensu od same smeštena je u opus savremene psihijatrije kao
njegove pojave na našoj planeti. Može se tvr- poseban nozološki entitet. Klasična narkoma-
diti da su sve do druge polovine XX veka nija kao psihijatrijski entitet i psihijatrijska
psihoaktivne supstance ili droge, posebno na- bolest podrazumeva zavisnost od opijata, od-
turalne — prirodne, primarno imale upotre- nosno heroinomaniju kojoj je prethodilo izu-
bnu (uzusnu) vrednost. Poznato je da su ljudi čavanje i znanje o tretmanu morfinomana.
u drevnim civilizacijama spravljali napitke Heroinomanija kao sinonim za narkomaniju i
od trava i pijući ih doživljavali skupne vizije. kao masovna pojava, ipak je prošlost sa dana-
Indusi milenijumima u svojoj supkulturnoj šnjeg aspekta. Poslednje dve decenije ceo pro-
tradiciji koriste kanabinole iz Cannabis sa- stor zavisnosti od psihoaktivnih supstanci i
tiva-e (marihuanu) u sedam oblika, počevši sledstvenih posledica treba svesti terminolo-
od soka stabljike, preko lista i semena, a po- ški na politoksikomaniju, odnosno politoksi-
sebno kao afrodizijak. To bi analogno odgo- komansku zavisnost.
varalo supkulturnoj upotrebi štrudle makov- Narkomaniju danas treba razumeti kao po-
njače u Vojvodini (svakako da u semenu ma- litoksikomaniju a zavisnike kao politoksiko-
ka ima opijuma). mane, znači osobe koje uzimaju svaku sup-
Na samom početku XXI veka kritičnim stancu koja može da izmeni svesnost sebe ka
pogledom unazad odgovorno bi se moglo tvr- sebi i svesnost sebe ka drugima i ukupnom
diti da je pojava hipi-pokreta "dece cveća" pe- okruženju.
desetih godina XX veka bila pravi okidač za Politoksikomanija je suština aktuelne nar-
nastanak i rasprostranjenje narkomanije koja komanije u subpopulaciji generacija mladih.
je danas narasla u neviđenu pošast u subpo- Pomeraju se donje granice prvog kontakta sa
pulaciji mladih u čitavom svetu — pankontine- psihoaktivnim supstancama sve do dečjeg uz-
Propedevtika psihijatrije 147
rasta. Izveštaji brojnih zemalja, skoro sa svih ga. U pitanju je neshvatljivo kriminalno de-
kontinenata, govore u prilog pomeranju ove lovanje na ljudski podmladak u celom svetu.
granice ka 12. godini, pa i 10. godini života Stručna i naučna rasprava na ovu temu je iz-
kao godini prvog kontakta sa drogom. Polito- lišna. Ako je jedna supstanca psihoaktivna i
ksikoman je opredeljen da uzme psihoaktiv- nazvana drogom, ona se može zloupotrebiti,
nu supstancu, bilo da je to naturalna prirodna bilo da je to heroin, kokain ili marihuana, ili
droga kao što je heroin, kokain ili marihuana, bilo koja od sintetskih droga ili medikament.
bilo sintetske droge, čija je ponuda na ilegal- Onda je to droga i ne može biti po bilo kom
nom tržištu droge sve veća zbog jeftine pro- kriterijumu laka ili teška (možda po molekula-
izvodne tehnologije (krek, ekstazi). Konačno, rnoj težini). Dakle, ili je supstanca droga ili nije.
zloupotrebljavaju se psihofarmaci i analgetici Novčana dobit iz proizvodnje i ilegalne
koji se inače koriste kao lekovi ili supstance distribucije droga na narkomansko tržište je
za lečenje. Posebno benzodiazepini sa alkoho- toliko velika da je teško i shvatiti koliko je no-
lnim pićima u narkomanskom žargonu "beton". vca u opticaju. Suština je da se profit ostva-
Zavisnost od psihoaktivnih supstanci je ruje nanošenjem direktne štete zdravlju i ži-
izuzetno raširena, i istorijski gledano, ovakva votu osoba iz subpopulacije mladih civiliza-
zloupotreba je jedva pola veka prisutna u cije kojoj pripadamo. Verovatno je uticajem
našoj civilizaciji sa tendencijom ekspanziv- enormne moći tog novca, narkomanija danas
nog porasta broja konzumenata. Krajem XX gurnuta neopravdano u potpunu nadležnost
veka napravljen je marketing u smislu izazova naučne medicine, odnosno u domen zdravst-
i opredeljenja subpopulacije mladih, a istovre- vene zaštite. Zdravstveni radnici imaju svoje
meno postoji tendenciozna, nepravilna i nedo- mesto i ulogu samo u lečenju somatskih ili
voljna informisanost svih odraslih, dakle i ro- psihičkih oštećenja zbog dugovremene zlou-
ditelja o suštini problema zavisnosti od droga. potrebe droga ili u lečenju jednokratne zlou-
Brojne zabune su unete i u stručnu jav- potrebe — "over doze". Međutim, zdravstvena
nost kao što je medicinska, i profesije kao što služba i lekari skoro svih zemalja su perfidno
su socijalni radnici, pedagozi, defektolozi, psi- uključeni u "borbu protiv bolesti zavisnosti",
holozi itd. Najopasnija i najperfidnija podva- tj. narkomanije, iako je naučno medicinski
la stručnim multidisciplinarnim krugovima nesporno da zavisnost nije bolest. Dovoljno
jeste podela droga na lake i teške droge, čime je obraditi opioidnu zavisnost sa aspekta nau-
stručnjaci svojim državama nedvosmisleno su- čne medicine i shvatiti da je lekarima zlona-
gerišu proizvodnju, distribuciju i upotrebu dro- merno podmetnuta aktuelna zabluda.
Opijatska zavisnost je zavisnost od opija- pritiska". Biološka raspoloživost sve tri vrste
ta i opioida bilo naturalnih, sintetskih ili endo- opijata, je tri sata (poluvreme eliminacije iz
genih. Prirodni opijati su opijum, morfin (iz- plazme), odnosno poluživot. Za opioide po-
dvojen iz opijumskog soka) i njegova polusi- luživot je 24 – 35 sati (heptanon, metadon).
ntetska prerađevina u prah — heroin. Dobijaju Nema farmakološke depo forme opijata niti
se zarezivanjem stabljika belog maka, te sku- opioida.
pljanjem smolaste materije sa stabljika. To je Neuroni centralnog nervnog sistema, ali i
sirovi opijum koji se može preraditi u opijum autonomnog, imaju na svojim membranama
i morfin (izdvojen iz opijumskog soka 1806. posebne opioidne receptore. Najvažniji su µ,
godine), a diacetilacijom morfina se dobija kapa, sigma, delta. Sa farmakološkog stano-
heroin. Morfin je imao u prvoj polovini XX višta značajna su samo prva tri. Ovi receptori
veka široku primenu u medicini kao moćni su receptivna mesta na membrani neurona za
analgetik, posebno u ratnoj medicini, odno- molekul pseudofenantrenskog prstena, odno-
sno ratnoj hirurgiji. Pre više od deceniju mor- sno za molekul opijata i opioida i preko njih
fin je sintetizovan. Poznati sintetski opioidi se unose u citosol neurona i njihov metabo-
su heptanon (metadon) i petantin, korišćeni u lizam. Opioidi uneti u krvotok vezuju se za
medicini kao analgetici, a široko zloupotreb- nabrojane vrste membranskih receptora neu-
ljavani od narkomana od sedme decenije XX rona. Vrlo brzo čak i kod prvog kontakta, a
veka i u nas posebno metadon do pre deset najčešće do sedmog, ostvaruju izuzetno jaku
godina kriminalno podržavan od nekih vode- opijatsku adiktivnost — (psihogenu zavisnost,
ćih lekara neuropsihijatara. Endogeni opijati ali i biološku). Opiodi i opijati deluju na ce-
su dinorfini, enkefalini i endorfini. ntralni nervni sistem, odnosno na funkciona-
Zajedničko svim nabrojanim opijatima lnost neurona torpidno. Zbog toga heroino-
(i prirodnim i sintetskim i endogenim) jeste mani ili ranije morfinomani doziraju sebi
hemijska struktura, grupa fenantrena (pse- drogu do postizanja stonda (narkomanski žar-
udofenantrenski prsten) i izuzetno veliko adi- gon) što je fenomenološki visok stepen anal-
ktivno svojstvo. Endorfini, enkefalini i dinor- gezije, veoma usporena mnestika, rečju izra-
fini su nazivi za endogene opijate (hemijski zita otupelost (torpiranost) CNS-a. Uzimanje
identične supstance) a metabolite centralnog heroina na bilo koji od načina (intravenski,
nervnog sistema, odnosno metabolite neuro- udisanjem pare, ušmkavanjem praha), izaziva
na ne samo čoveka već svih životinja. U cen- toliko snažnu analgeziju da narkoman u ston-
tralnom nervnom sistemu nema centra ili re- du može da prisloni žar upaljene cigarete na
gije za bol, odnosno analgeziju, pa su endoge- svoju kožu a da ne oseti bol. Ukoliko vizuel-
ni opijati neophodni metaboliti nervnog siste- no ne primeti, ne sklanja žar, pa može da sebi
ma da bi se povisio prag razdražljivosti. Kada izazove opekotine trećeg stepena.
ih neuroni ne bi metabolisali, onda bi nas "bo- Razvojem opijatske zavisnosti receptor-
lela i percepcija svetlosti, a kamoli dodira i ska mesta na membrani neurona se oštećuju
KANABINOIDI — F12
Kanabinoidi su aktivni — psihoaktivni sa- talna ili evropska konoplja je najkvalitetnija
stojak marihuane (Cannabis sativa), poznate po vlaknu i milenijumima je korišćena kao
kao Cannabis Indica i Cannabis Africana, a osnovna sirovina za proizvodnju tkanine. List
naziv u našem jezičkom području je konoplja konoplje, cvetovi, smola i seme sadrže toksi-
ili kudelja. Sinonimi: srpski — konoplja, špan- čne kanabinoide THC i zloupotrebljavani pu-
ski — marijuana, arapski — hašiš, turski — šenjem, pijenjem ili jedenjem izazivaju eufo-
hasis. Nerazumljivo je zašto se u našim sred- rično raspoloženje. Smola konoplje sadrži ve-
stvima informisanja stabljika konoplje prei- ću koncentraciju kanabinoidnih toksičnih sup-
menuje u marihuanu? Biljka konoplje ili ku- stanci i ako se nesmotreno uzima, izaziva deli-
delje u svojoj stabljici, listu, cvetu i semenu rantna stanja sa halucinacijama. Zloupotreba
sadrži kanabinoide. Seme i afričke i indijske i konoplje dubokom inhalacijom dima (džoint)
kontinentalne konoplje je isto, a biljka se raz- obično prethodi uzimanju heroina, bar u ev-
likuje po koncentracijskom sadržaju i kvali- ropskoj supkulturi politoksikomana.
tetu kanabinoida zavisno od klime u kojoj se Kanabinoli dovode do euforije, raspolo-
uzgaja. Konoplja se vekovima, a sve do pre ženja i osećanja smirenosti i posebnog doži-
nekoliko decenija rasprostranjeno, plantažno vljaja kao da se usporava protok vremena.
uzgajala u Srbiji i čitavoj Evropi, uz lan kao Konoplja (kanabis), kao i koka i opijum
osnovna sirovina za proizvodnju tkanina, a supkulturno su upotrebljavani milenijumima
da nijedan deo biljke nije zloupotrebljavan kao u ranijim i našoj civilizaciji, a u ekspanzivnoj
droga. Poslednjih godina ilegalni uzgajivači i i eksplozivnoj su zloupotrebi među mladima
nekoliko stabljika kudelje u saksiji zbog zlou- od pre oko pola veka, koja dobija sve veće
potrebe se hapse i opravdano pravno sankci- razmere. Suština je kriminalna enormna za-
onišu. Najcenjenija je afrička konoplja, a naj- rada novca prodajom milionima zavisnika iz
manje kontinentalna, tj. evropska. Kontinen- subpopulacije mladih.
HALUCINOGENI — F16
Zloupotreba halucinogena izaziva doživ- nce, uglavnom iz bilja, upotrebljavale su se
ljaje karakteristične za halucinogene psihoze. radi "približavanja bogu", "širenja sopstvene
Radi se o poremećajima percepcije praćenim svesti". Zloupotreba halucinogena se beleži
najčešće fenomenom derealizacije. U davno od šezdesedih godina XX veka.
minulim civilizacijama halucinogene supsta-
FENCIKLIDIN — F19
Fenciklidin spada u halucinogene, a zlou- vrhunca, a doživljaji su euforija, bridenje, de-
potrebljava se kao i ostali halucinogeni od še- realizacija i osećaj toplote. Intoksikacija fenci-
zdesetih godina prošlog veka. Unosi se pero- klidinom klinički se manifestuje delirijumom,
ralno, ušmrkivanjem i intravenski. Dovodi, poremećajem raspoloženja i sumanutošću, im-
prema izjavi konzumenata, već za 5 minuta do pulsivnošću i psihomotornom agitacijom.
"Geros" je grčka reč i znači staro doba. Konačno, civilizacija kojoj pripadamo, a
Gerontopsihijatrija (psihijatrija starih) je ob- biće to još izraženije u XXI veku, nosi jednu
last i supspecijalnost u okviru psihijatrije neo- posebnu nepovoljnost za skladno mentalno
phodna u savemenoj civilizaciji jer je sve vi- funkcionisanje starih. Radi se o alijenaciji sta-
še starijih od 65 godina u ukupnoj populaciji. rih u porodici zbog civilizacijske tendencije
razbijanja porodice. Realno, po mnogo čemu
Period života posle 65 godina ima svoje nije moguće uskladiti tri generacijska nivoa u
posebnosti ne samo zbog biološke starosti već okviru osnovne zajednice — porodice. Sve je
i zbog penzionisanja, odnosno prestanka akti- veća potreba u svetu za posebnim ustanovama
vnog radnog učešća i doprinošenja socio- u kojima žive stara lica. To ne treba da budu
zajednici. Ovaj period ljudskog života nije klasične ustanova za smeštaj i čuvanje starih.
obavezno praćen psihopatološkim promena- Potrebno je da u njima ljudi posle prestanka
ma mentalne ukupnosti, ali je po svemu spe- aktivnog rada, odnosno sa penzionisanjem,
cifičan i poseban. nađu sebe i afirmišu lične ambicije, pre svega
radno ostvarenje kroz fizički ili intelektualni
Psihičke poremećaje u starosti nije mogu- rad (umetnost, književnost itd.).
će jasno razgraničiti od onih koji se javljaju u
mlađem životnom dobu. Frekventnost psihi- Naučna saznanja odavno su dokazala da je
čkog obolevanja je veća u subpopulaciji sta- gornja granica ljudskog života iznad 150 go-
rih u odnosu na zrelu životnu dob. Ova kon- dina, a relativno aktivno življenje stogodišnja-
statacija je razumljiva zbog interakcije razli- ka već je frekventna stvar u savremenim drža-
čitih bioloških, psihopatoloških socijalnih či- vama. Primer Japana je u tom smislu najrep-
nilaca u prethodnom životu, odnosno u pre- rezentativniji. Biološka i medicinska nauka ne
thodnim decenijama života. Somatske bolesti može pouzdano danas odgovoriti na pitanje do
su očekivani pratilac starosti, odnosno doba kojih dobnih granica je čovek genetski pro-
posle 65 godine. Ali, one same po sebi impli- gramiran, ali je to izvesno značajno iznad 150
kuju i narušavanje mentalnog sklada. S druge godina.
strane, samo saznanje o životnom dobu vrlo
često izaziva kod ljudi manje-više opravdan Gerontopsihijatrija iz svih navedenih raz-
strah od prolaznosti, te i pojavu psihopatolo- loga, a i mnogih drugih koji nisu navedeni, je
ških fenomena. potreba aktuelnog vremena i razvijaće se u
Psihijatrija je danas kao nijedna druga ju društvenu kontrolu, kao i unutrašnju kon-
disciplina naučne medicine najekstenzivni- trolu nad radom u okviru bilo koje stručne di-
je regulisana pozitivnim pravnim propisi- scipline, znači i nad radom u psihijatriji.
ma u većini zemalja sveta, pa i u nas.
Medikolegalni aspekti psihijatrijske po-
Savremena medicinska etika na početku
moći su diktirani specifičnostima relacija stru-
XXI veka dostigla je zavidan nivo razvoja.
čnih, profesionalnih i etičkih pitanja u okviru
Ona brojnim jasnim stavovima i principima
psihijatrije. Idealan medikolegalni sklad u psi-
profiliše poželjni lik lekara, ali lekaru name-
hijatrijskom radu skoro nije moguć. Psihijatri,
će i pravila profesionalnog ponašanja.
ali i ostali zdravstveni radnici u psihijatriji,
Paradoksalno je da uprkos aksiomatskoj često su nezaobilazno upućeni na rešenja po
vrednosti navedenih definicija psihijatrija kao principu najboljeg mogućeg kompromisa. Za-
najhumanija disciplina današnje naučne me- nemaruju se u korist stručnog administrati-
dicine nema svoj etički kodeks, odnosno eti- vni, ili zapostavljaju zakonski okviri i dimen-
čko-psihijatrijski kodeks. Psihijatrija kao po- zije problema. Čini se da se ovog momenta u
sebna izdvojena oblast kliničke medicine je kliničkoj psihijatriji više nego u bilo kojoj
posebno opterećena delikatnošću odnosa psi- drugoj kliničkoj grani medicine poštuje pra-
hijatar — pacijent na nivoima lekarske tajne, vilo: propisi postoje naravno da bi se pošto-
anonimnosti i zaštite interesa zajednice. Da- vali, ali se u nekom smislu računa i na njiho-
kle, sve te složene relacije u psihijatriji pod- vo kršenje u interesu bolesnika.
ležu načelima medicinske etike u opštem smi-
slu bez razvijene psihijatrijske etike. Nijedan Propedevtički, studenti medicine treba na-
savremeni udžbenik psihijatrije na bilo kom čelno da upoznaju etičko-psihijatrijske, psihi-
jeziku ne konstatuje reč etika. Etički principi jatrijsko-pravne i etičko-pravno-psihijatrijske
svake stručne discipline se menjaju, modifi- savremene stavove, ali i probleme, jer prema
kuju i usavršavaju u funkciji vremena, a dik- statističkim podacima, 50% svih pacijenata
tirani su razvojem civilizacije, odnosno raz- koji se jave lekarima u primarnoj zdravstve-
vojem i promenama socio-uređenih odnosa u noj zaštiti za pomoć imaju narušen sklad psi-
njoj. Zakoni i drugi propisi zajednice ostvaru- hičkog života.
3. F06 — F09 Svi duševni poremećaji zbog narušenog opšteg zdravstvenog stanja
koji nisu klasifikovani na drugom mestu
F20.xx Shizofrenija
.0x Paranoidni tip
Poremećaji orgazma
F52.3 Poremećaj orgazma kod žena
F52.3 Poremećaj orgazma kod muškaraca
F52.4 Prevremena ejakulacija
F52.9 i
Seksualne smetnje zbog opšteg zdravstvenog stanja
N50.8 - N94.8
N94.8 Poremećaj sa smanjenjem seksualne želje kod žena
N50.8 Poremećaj sa smanjenjem seksualne želje kod muškaraca
N48.4 Poremećaj erekcije kod muškaraca
N94.1 Dispareunija kod žena
N50.8 Dispareunija kod muškaraca
N94.8 Druge seksualne smetnje kod žena
N50.8 Druge seksualne smetnje kod muškaraca
Seksualne smetnje izazvane psihoaktivnim supstancama
F52.9 Nespecifikovane seksualne smetnje
14. F63 — F63.9 Poremećaji kontrole poriva koji nisu do sada svrstani
Dodatne šifre
Anamneza je reč grčkog porekla — anam- Anamneza u okviru istorije bolesti psihi-
nesis i znači sećanje (sposobnost sećanja). Na jatrijskog bolesnika treba da sadrži sledeće
početku anamneze, treba napisati rečenicu: segmente i to ovim redosledom.
"Anamnestičke podatke daje sam bolesnik"
ili "Anamneza dopunjena heteroanamnesti-
čkim podacima koje daje..." (na dan prijema, Generalije
recimo) i uneti datum. (Opšti podaci o bolesniku)
U psihijatriji je možda značajnije nego u
bilo kojoj drugoj medicinskoj disciplini pri- — prezime i ime,
kupiti podatke o bolesti i bolesniku od prati- — godina rođenja i mesto,
laca ili naknadno od rodbine ili bolesniku bli- — obrazovanje (završena škola, navesti
skih osoba iz sociosredine (sa radnog mesta, ako je školovanje započeto pa prekinuto),
iz njegove okoline stanovanja itd.). Ovi poda- — zanimanje,
ci su heteroanamnestički podaci i pre njiho- — bračno stanje (neoženjen – neudata, ože-
vog navođenja u istoriji bolesti upisati "hete- njen – udata, razveden – razvedena, udovac –
roanamnestičke podatke daje..." (ime i pre- udovica),
zime osobe, njen status u odnosu na bolesni- — ima li i koliko dece (nema decu, nave-
ka — recimo, majka bolesnika, kolega iz pre- sti obavezno: nije rađala, ili otac dvoje dece,
duzeća itd., adresu i telefon), sa datumom do- majka petoro dece,),
bijanja podataka. — sadašnja adresa i
Anamneza za bolesnike sa neurotičnim — broj telefona.
poremećajima uzima se po pravilu od samog
bolesnika, a za duševno poremećene neopho- Ko upućuje pacijenta i kako je došao
dna je i heteroanamneza.
Anamneza u celini ima cilj da lekar dobi- — Obavezno upisati ko ga je uputio u bo-
je jasne podatke i sliku o bolesnikovom životu lnicu (obavezno navesti:"Bolesnika uputio le-
sada i iz istorijsko hronološke perspektive. kar opšte medicine, neuropsihijatar, psihijatar
Dakle, anamneza predstavlja hronološki sled ili lekar neke druge specijalnosti);
bolesnikovog života od rođenja do sadašnjeg — Pod kojom dijagnozom ("Pod dijagno-
trenutka. zom: Psychosis...");
Kvalitet istorije bolesti psihijatrijskog bo- — Iz koje zdravstvene ustanove i iz kojeg
lesnika, posebno anamneze kao njenog dela mesta;
sa dosledno ispoštovanim redosledom, veoma — "Pacijent dobrovoljno dolazi na lečenje.
je značajan za dijagnozu i tretman bolesnika. Ili pod pritiskom i ubeđivanjem porodice. Ili
Uvek je istorija bolesti i potencijalno izuzetno okoline. Prinudno, bilo preko stanice hitne me-
važan sudskomedicinski dokument. dicinske pomoći ili organa vlasti..."
STATUS PRAESENS
(S A D AŠ NJ I N A LA Z P R I LE K AR S K O M P R E G LE DU )
Status somaticus ili pak bleđe, ili lividne", hidriranost itd. Za-
paziti i opisati telesne, odnosno fizičke mal-
U ovom delu istorije bolesti opisati: formacije (na primer, šest prstiju, kifoza tora-
— Opšte stanje i konstitucija: Potrebno je kalne kičme, nedostatak ekstremiteta, deformi-
inspekcijom zapaziti i navesti: "bolesnik je sre- tet lakatnog zgloba leve ruke itd.).
dnjeg muškog, odnosno ženskog ili visokog ili
nižeg rasta", definisati uhranjenost i razvije- — Obaviti internistički pregled bolesnika
nost npr. "dobre ili srednje uhranjenosti i do- i uneti egzaktno, kratko šta je pregledom
bre osteomuskulaturne građe", ili navesti adi- utvrđeno. Primer: "Toraks cilindričan, ili ba-
pozan, neuhranjen, slabije osteomuskularne čvast, ili asteničan, auskultatorno na plućima
građe, asteničan itd. Zapaziti i navesti: "Nor- disanje bronhovezikularno, ili opisati nalaz
malno kolorisane kože i vidljivih sluzokoža, ako ga ima, recimo, "Atelektaza na desnoj stra-
— Abdomen: "U ravni, ili iznad, ili ispod — obaviti neurološki pregled kranijalnih
ravni grudnog koša, palpatorno neosetljiv, ili nerava od prvog do dvanaestog i izbegavati
rigidan, osetljiv u epigastrijumu" itd., "jetra konstataciju da je nalaz na kranijalnim nervi-
se palpira i za koliko", ili "ne palpira ispod ma u granici normalnog, odnosno uobičaje-
rebarnog luka, kao i slezina". "Bubrežne lože nog, već kratko opisati "Nerus I — raspoznaje
osetljive ili ne osetljive na perkusiju i pal- ili neraspoznaje poznate mirise" i tako redom
paciju". do XII-og kranijalnog nerva. Utvrditi, ako po-
stoje, piramidne lezije, kao i ekstrapiramidne
— Kičmeni stub: "pokretan u svim seg- znake, cerebralne znake i meningealne znake
mentima", ako nije: "ograničeno bolno po- i ako postoje lezije perifernih nerava, recimo,
kretan u cervikalnom delu...", "bez deformi- peronealni hod zbog pareze desnog peroane-
teta" ili, recimo, "torakalna skolioza ulevo..." usa itd.;
Psihički status je presek ukupnog bolesni- psihijatrijski rezime kao rekapitulaciju psihi-
kovog psihičkog života i refleksija je psihi- jatrijskog intervjua i psihijatrovog zapažanja.
jatrijskog pregleda i što objektivnijeg utiska
o pacijentu u trenutku. Neizostavno je i neophodno zapaziti i u
psihijatrijski intervju u okviru psihičkog sta-
Kvalitet psihičkog statusa u okviru isto- tusa najpre uneti psihijatrijsko (lekarsko) za-
rije bolesti direktno zavisi od lekarevog zna- pažanje o opštem izgledu i stavu bolesnika.
nja (egzaminatora) ukupne medicine i psihi-
jatrije posebno, ali i od iskustva i profesiona-
lne veštine. Naravno da je psihički status, od-
Psihijatrijski intervju
nosno sagledavanje psihičkog života pacijen-
ta i odraz subjektivnog doživljaja pacijenta o (Tehnika psihijatrijskog pregleda)
samom sebi, ili onih koji daju lekaru hetero-
anamnestičke podatke o pacijentu i na kraju Vođenje psihijatrijskog intervjua je pose-
subjektivni je odraz stava samog lekara. Le- bna veština ali i suština psihijatrijskog pre-
kar je dužan da oba navedena nivoa subjekti- gleda pacijenta.
vnosti što više suprimira i eliminiše i što obje-
ktivnije da svoj stav o bolesnikovom psihi- Psihijatrijski intervju podrazumeva vešti-
čkom stanju. nu lekara da adekvatnim pitanjima stekne uti-
sak o psihičkim funkcijama bolesnika i utvrdi
Psihički status je očigledno veoma znača- poremećaj u okviru pojedinih psihičkih funk-
jan segment istorije bolesti psihijatrijskog bo- cija, kao i kvalitet i obim tog poremećaja. U
lesnika i najvećim delom utiče na kvalitet psi- okviru psihijatrijskog intervjua treba nastojati
hijatrijskog zaključka, postavljanje privreme- da se odgovori dobijeni od bolesnika doslo-
ne i konačne dijagnoze, na anticipiranje toka, vno pribeleže pod znacima navoda. Lekar po-
prognoze i ishoda bolesti i konceptualizaciju red toga što vodi intervju sa bolesnikom pos-
tretmana, odnosno terapije i terapijskih po- tavljajući adekvatna pitanja vezana za svaku
stupaka. S druge strane, psihički status je po- psihičku funkciju, unosi u intervju i svoja za-
sebno značajan za kasniju komparaciju sa psi- pažanja, pre svega o emocionalnom statusu.
hičkim statusom tokom lečenja i posthospi- Recimo, prateći emocionalni tonalitet govora,
talnog tretmana pacijenta, i na kasnijim kon- zapaža da li je on adekvatan ili ne u odnosu
trolama ili pri ponovnim egzacerbacijama psi- na misaoni sadržaj govora i kakva je propra-
hičkog poremećaja, ne samo sa fenomenolo- tna bolesnikova mimika. Na primer, bolesnik
škog aspekta već sa aspekta prognoze toka i sa konverzivnom neurozom odaje mimiku za-
razvoja bolesti. dovoljstva iako su tegobe koje iznosi teške "la
belle indifference". Emocionalni tonalitet go-
Status psychicus ima dva bitna dela: psi- vora: treba kvalifikovati kao odgovarajući (ade-
hijatrijski intervju i psihijatrijski nalaz ili kvatan) verbalnom sadržaju opisa tegoba, mo-
Svest — "Bolesnik je svestan i ispravno ori- Afekti — "Afekti i afektivne reakcije bole-
jentisan autopsihički, alopsihički i spaciotem- snika su usklađeni", ili "Bolesnik je skladnog
poralno. Nema kvantitativne alteracije svesti". afektiviteta i emocija." Ukoliko postoji pore-
mećaj, navesti kvalitet odstupanja, na primer:
Orijentacija. Ukoliko ima poremećaj ori- "Bolesnik je hipertimičan polarizovano u pra-
jentacije, precizno navesti recimo: "Bolesnik vcu bezrazložne sete i tuge".
je dezorijentisan u vremenu".
Nagoni i socijalna stremljenja — "Bole-
Pamćenje — "Pamćenje je očuvano kako snikove nagonske pulzije i socijalna stremlje-
za događaje iz skorije, tako i davne prošlosti. nja su bez poremećaja, adekvatne i očuvane".
Upamćivanje je dobro". Ukoliko postoji po- Ukoliko postoji odstupanje, navesti precizno
remećaj, navesti ga precizno. kvalitet i nagonsku sferu, na primer: "Bole-
snik ima inapeticiju kao kvantitativni pore-
Mišljenje — "Nema poremećaja funkcije mećaj nutricionog nagona već šest meseci uz
mišljenja ni po formi, ni po sadržaju". Uko- gubitak telesne težine", ili "Bolesnik je u po-
Propedevtika psihijatrije 201
slednjim mesecima izgubio interesovanje za Jednom rečenicom oceniti sposobnost i
školski uspeh svog deteta". kvalitet bolesnikovog rasuđivanja i razume-
vanja na osnovu psihijatrijskog intervjua.
Volja i voljne delatnosti — "Volja i voljni
dinamizmi su očuvani". Ukoliko postoji pore-
mećaj, navesti: "Bolesnik je hipobuličan, bez- U psihijatrijskom nalazu ili rezimeu tre-
voljan i nezainteresovan za svoj posao". ba ukazati na dobijene podatke o heredite-
tu, premorbidnim karakteristikama lično-
Moralnost — "Bolesnikovo moralno rasu- sti bolesnika i o somatosociopsihološkim ne-
đivanje i moralno ponašanje je adekvatno". povoljnim okolnostima.
Ukoliko postoji poremećaj moralnosti preci-
zno ga navesti, na primer: "Bolesnik nema
Obavezno kvalifikovati u psihijatrijskom
grižu savesti zbog nanetih povreda svojoj su-
rezimeu početak bolesti kao nagao ili poste-
pruzi dan pre prijema na kliniku".
pen, sadašnji nivo njene evolucije i konstato-
Navesti obavezno da li je bolesnik uviđa- vati da li se radi o psihopatološkom procesu
van i kritičnog stava u odnosu na svoju bolest. ili stanju.
DECURSUS MORBI
NASTAVAK TOKA BOLESTI
Decursus morbi (tok, odnosno opadanje đenje novog leka, ili isključivanje medika-
bolesti) podrazumeva opis toka bolesti i u menta iz terapije.
psihijatriji je od posebne važnosti.
— U dekurzusu se navode i dobijeni la-
— U istoriju bolesti se pod datumom što boratorijski rezultati i rezultati primenjenih
kraće unosi dekurzus, poželjno svakodnevno, dijagnostičkih procedura, kao što su Rö (rend-
a nekada i više puta u istom danu. Opisuje se genski snimci), nalaz ultrazvuka, skenera, mag-
kratkim jezgrovitim rečenicama uz upotrebu netne rezonance itd.
psihijatrijske pre svega, ali i opšte medicinske
terminologije. U dekurzusu se opisuju pojave — U dekurzusu se navode kratko prome-
novih simptoma fenomenološki ili nestanak ne u ponašanju bolesnika na odeljenju u od-
ranijih pojedinih psihopatoloških fenomena. nosu na osoblje, u odnosu na druge bolesni-
ke, ili promene apetita, spavanja, održavanja
— Unose se uvek nalazi specijalista, kao i lične higijene i učešća u održavanju kolekti-
promena terapije (dnevna doze leka), ili uvo- vne higijene u sobi i na celom odeljenju.
Propedevtika psihijatrije 203
— U dekurzus morbi se unose i zapažanja — U dekurzus se unose i dobijeni, tokom
o odnosu pacijenta prema medikamentoznoj hospitalizacije, novi heteroanamnestički poda-
terapiji, bolesnikovo učešće u radnoj terapiji i ci, kao i bitno u ponovljenom psihijatrijskom
rekreaciono-rehabilitacionim aktivnostima or- intervjuu sa bolesnikom itd
ganizovanim u stacionaru.
Po završenom hospitalnom ispitivanju i le- ku da se eventualno ponove neka ili urade no-
čenju bolesnik se najčešće upućuje na dalje dis- va dopunska dijagnostička ispitivanja.
panzersko lečenje i otpušta iz stacionara. Tada — Veoma je važno da iz etičkomedicin-
se u ekspertizu — otpusnu listu unosi sledeće: skih razloga u definitivnom zaključku (dijag-
— Ako je moguće, definitivna dijagnoza — nozi) dostupnom pacijentu i njegovim bliž-
egzaktna kvalifikacija vrste psihičkog pore- njima se ne navodi prava dijagnoza, već sa-
mećaja, odnosno bolesti u skladu sa Međuna- mo šifra iz važeće Međunarodne klasifikacije
rodnom klasifikacijom i nomenklaturom. De- bolesti. Ovako se postupa pre svega u funk-
finitivna psihijatrijska dijagnoza ili zaključak ciji zaštite pacijenta od etiketiranja kao psi-
proističe iz psihičkog statusa i privremenog hijatrijskog bolesnika ili duševnog bolesnika
zaključka toka i ishoda lečenja. Uz definitiv- u njegovom svakodnevnom okruženju. Medi-
nu dijagnozu, odnosno psihijatrijski zaključak, cinskoetički pristup u smislu zaštite psihija-
daje se jasan i precizan predlog daljeg tret- trijskog bolesnika od etiketiranja usklađen je
mana (medikamentozne terapije i drugih te- sa stavovima u našoj supkulturi. Poznato je
rapijskih psihijatrijskih procedura). da se duševno bolesni u našoj supkulturnoj sre-
— Utvrđuje se precizno dan prve kontrole dini diskvalifikuju i diskredituju u kontekstu
(treba ostaviti i mogućnost "a po potrebi i ra- socio zajednice, posebno radne sredine i pro-
nije"). fesionalnog daljeg angažovanja ovih bolesni-
— Neizostavno navesti i mišljenje o daljoj ka čak i u stanjima potpune remisije, ili pot-
radnoj sposobnosti bolesnika, kao i preporu- punog izlečenja.
PROPEDEVTIKA PSIHIJATRIJSKE
DIJAGNOSTIKE
210 Milutin M. Nenadović
UVOD
— Dijagnostika je osnova daljeg razvo- bolesti, od sasvim blagih i prolaznih, kao što
ja savremene naučne medicine. su emocionalni poremećaji izazvani uobiča-
jenim stresom i kriznim situacijama svako-
— Usavršavanje i razvoj dijagnostike su
dnevnog života, do najtežih, kao što su du-
generator i suština progresa svake medicin-
ševne bolesti i mentalna zaostalost težeg ste-
ske discipline.
pena. Opus psihijatrije aktuelno obuhvata i
— Dijagnostika je uslov i polazište leče- vrlo brojne psihosomatske kao i somatopsi-
nja i rehabilitacije. hičke poremećaje i bolesti. Psihijatrijsku po-
moć, ali i pomoć lekara uopšte, danas traži i
Etimološko poreklo je od grčkih reči dia-
očekuje sve više ljudi. Činjenica je da se naj-
gnosis, diagignoskein — raspoznavanje i utvr-
veći broj pacijenata obraća psihijatru i lekaru
đivanje izvesne bolesti po njenim bitnim oz-
uopšte zbog "problema življenja" ili "psiho-
nakama i pojavama kod bolesnika i, takođe,
socijalnih problema".
od grčke reči diàgnostikè — nauka ili veština
raspoznavanja i utvrđivanja bolesti.
Dijagnostička zajednička karakteristika
Dijagnostika u savremenoj psihijatriji je svih mentalnih poremećaja je da takav bole-
izuzetno važna pre svega zbog nedovoljno snik subjektivno izmenjeno doživljava sebe i
poznate etiologije i patogeneze većine psihi- svet u okruženju, uz doživljavanje subjekti-
čkih poremećaja. Napredak psihijatrije bitno vnih tegoba, i izmenjeno ponašanje što ga
zavisi od dijagnostičkih istraživanja i unapre- dovodi u stanje patnje i trpljenja, a to se odra-
đenja psihijatrijske dijagnostike. Teškoće u žava i na osobe iz bolesnikove sociosredine.
dijagnostikovanju psihičkih bolesti i poreme- Psihijatrija je već danas veoma proširila
ćaja uslovljavaju otežano ili nemoguće delo- opseg svog područja u kliničkom smislu anga-
vanje na njihovu pojavu, razvoj i lečenje. Na- žovanja na izuzetno široki prostor poremećaja
pori koji se u savremenoj psihijatriji ulažu na mentalne skladnosti pojedinaca izazvanih psi-
prepoznavanje, diferenciranje i klasifikaciju hosocijalnim problemima, odnosno problemi-
psihičkih poremećaja u svetu su ogromni ali ma svakodnevnog življenja, dnevnim kriznim
ne i dovoljni. situacijama i adaptacionim dnevnim napori-
ma pojedinca. Blisko ovome je široko i mo-
Klinička psihijatrija danas obuhvata veo- žda još značajnije područje narušene mental-
ma široko područje psihičkih poremećaja i ne skladnosti, nazvano socijalna patologija.
Uloga psihijatra kao lekara specijaliste je kuje) stanje mentalnog zdravlja tog bolesnika.
najznačajnija u identifikaciji i dijagnostici me- Studenti medicine (budući lekari) treba da
ntalnih poremećaja. Psihijatar od samog sus- usvoje na propedevtičkom nivou tehniku i ve-
reta sa pacijentom i njegovim pratiocima za- štinu psihijatrijskog pregleda u svrhu postav-
počinje pregled sa ciljem da utvrdi (dijagnosti- ljanja dijagnoze.
NEUROLOŠKI PREGLED
Neurološki pregled treba shvatiti kao dija- ramenog pojasa, karličnog pojasa i ekstremi-
gnostički metod u savremenoj psihijatrijskoj teta. Treba uočiti oštećenja čiji uzrok može biti
dijagnostici. Psihijatar treba da ovlada mini- lezija periferne inervacije ili centralne, pira-
mumom tehnike neurološkog pregleda za kli- midne, motorne, ekstrapiramidne, cerebelarne
nički praktični rad, ali i za istraživački rad u i senzitivne inervacije;
psihijatriji. 2. neurološkim pregledom se utvrđuju i
Neurološki pregled u psihijatrijskoj dijag- oštećenja inervacije kranijalnih nerava od pr-
nostici podrazumeva: vog do dvanaestog kranijalnog nerva;
1. inspekcijski pregled glave (inspekcija 3. utvrđivanje motorne lezije odnosno pa-
lobanje i lica), vrata, kičmenog stuba trupa, reze ili plegije, tj. lezije piramidnog puta;
RADIOIZOTOPI U PSIHIJATRIJSKOJ
DIJAGNOSTICI
Primena radioizotopa u psihijatrijskoj di- snu stranu. Kompjuterski aparat istovremeno
jagnostici zasniva se na osobini tumorskog na ekranu ocrtava radioaktivnu zonu koja pre-
tkiva mozga i lediranog moždanog tkiva, re- dstavlja, recimo, konture tumora ili infarkta u
cimo infarktom ili traumom, da zadržavaju mozgu.
radioizotopske supstance, za razliku od nor-
malnog moždanog tkiva.
Dijagnostička primena radioizotopa nije Scintilaciona gama kamera
štetna po pacijenta. Najčešće se za potrebe
neurološke, neurohirurške, kao i psihijatrijske Upotreba scintilacione gama kamere je zna-
dijagnostike koristi tehnicijum 97 i 99. tno brži metod snimanja. Aparat je snabdeven
Dijagnostički radioizotopski metodi u psi- fotografskom kamerom koja odjednom snima
hijatrijskoj dijagnostičkoj upotrebi su scinti- u celom polju mozga impulse dobijene od sci-
grafija i scintilaciona gama kamera. ntilacionog brojača. Gama kamera registruje
dinamičke promene tokom samog snimanja.
PSIHOMETRIJA U PSIHIJATRIJSKOJ
DIJAGNOSTICI
Psihometrija je termin nastao od dve grčke hopatološke fenomenologije moguće je danas
reči; psychè i metria (označava želju ili po- u psihijatrijskoj dijagnostici zahvaljujući psi-
kušaj da se psihičko predstavi matematički). hometriji.
Psihopatološki fenomeni u situaciji iden- Vrednost psihometrije za psihijatrijsku di-
tifikovanog psihički poremećenog nisu po jagnostiku utemeljena je na sentenci "Sve što
svojoj suštini podobni za iskazivanje u kvan- postoji, postoji u nekoj količini, te se može i
titativnom smislu. meriti" (Thornike).
Psihologija kao posebna disciplina u opu- Psihometrija u psihodijagnostičkom smi-
su filozofskih disciplina ima značaj i ulogu u slu danas je potreba psihijatrijske i kliničko
okviru psihijatrijske dijagnostike psihopato- psihološke prakse. Činjenica je da su u sav-
loškog uopšte. Psihometrija u tom smislu pod- remenoj psihodijagnostici kao primenljivom
razumeva psihodijagnostiku kao granu klini- dijagnostičkom metodu u kliničkoj psihijat-
čke psihologije koja je po suštini operativna riji ostali poneki već zastareli testovi i skale,
jer spaja klinički metod i testološku tradiciju a istovremeno su isključeni neki noviji, bo-
u primeni psiholoških testova i skala. Znači, gati kvalitetnim savremenim psihometrijskim
merenje, kao i stepenovanje intenziteta psi- parametrima.
LABORATORIJA U PSIHIJATRIJSKOJ
DIJAGNOSTICI
Egzaktnu dijagnozu psihičkog poremećaja boratorijska obrada koja podrazumeva i mogu-
u psihijatriji danas kao i ni u drugim klinič- će uzimanje sternalnog punktata kostne srži.
kim disciplinama savremene naučne medicine Hematološki poremećaj i hematološke bo-
nije moguće postaviti bez primene laborato- lesti mogu uzrokovati psihopatološke simp-
rijskih dijagnostičkih metoda. Savremena psi- tome pa se u nekim slučajevima bolesnik od
hijatrija koristi u identifikaciji i dijagnostici hematološke osnovne bolesti može pojaviti
psihičkih poremećaja praktično sve današnje najpre u psihijatrijskoj ustanovi.
laboratorijske tehnike i metode pregleda krvi,
seruma, likvora i urina.
Biohemijski humoralni status
Hematološke laboratorijske Biohemijski humoralni status podrazume-
analize va uzimanje osnovnih biohemijskih analiza,
u serumu, likvoru i urinu. U smislu skrininga,
Svakom psihijatrijskom bolesniku, poseb- utvrđuje se koncentracijski nivo glikoze, ure-
no u hospitalnim uslovima ispitivanja i tret- je, kreatinina, proteina, elektrolita itd. Pored
mana, treba uraditi minimum hematološkog rutinskih biohemijskih analiza psihijatrija u
skrininga. Ako nalazi odstupaju od referentnih svojoj dijagnostici koristi i tzv. specijalne bio-
vrednosti, traži se i specifična hematološka la- hemijske analize u serumu, kao što su: određi-
PROPEDEVTIKA TERAPIJE U
PSIHIJATRIJI
240 Milutin M. Nenadović
SHVATANJE ZDRAVLJA I BOLESTI U
SAVREMENOJ PSIHIJATRIJI
Klasični medicinski stav o zdravlju i bo- svom bolesnom stanju. Ovo je doprinos nau-
lesti je: Zdravlje i bolest su međusobno sup- čnog dodanašnjeg razvoja psihijatrije ukupnoj
rotstavljene, uzajamno isključujuće katego- medicini.
rije. Znači, "zdravlje je odsustvo bolesti, a bo-
lest je oštećenje zdravlja." Bolest uopšte, po svojoj suštini, izaziva
poremećaje ravnoteže i ima posledice u sub-
Bolest kao pojava i posebno izmenjeno jektivnom doživljavanju sebe, menja dotada-
kognitivno stanje izaziva kod svakog čoveka šnje ponašanje u smislu obavljanja socijalnih,
nekvalitetno emocionalno doživljavanje. Nei- profesionalnih i porodičnih uloga. Odnos pre-
zbežna refleksija svake bolesti je separacija ma sopstvenoj bolesti je potpuno individualan,
bolesnika iz dotadašnje njegove "prirodne" bilo da je bolest stvarna ili umišljena. Stav
sociosredine i u simboličkom smislu i objek- prema sopstvenoj bolesti uslovljen je vrstom
tivno. Ovo generiše bar u podsvesnom strah bolesti, njenom težinom, premorbidnim tipom
analogan zaboravljenom separacionom strahu ličnosti, prethodnim iskustvom, uzrastom, sta-
i strepnji malog deteta. Ako je bolest somat- vom sredine itd.
ska ovaj strah pogoršava osnovnu bolest, po-
Individualni stav bolesnog prema svojoj
goršava njenu prognozu, ishod i trajanje što
bolesti je rezultanta realnih činilaca izazva-
komplikuje lečenje u svakog bolesnika. Poz-
nih bolešću i bolesnikovog nesvesnog.
nato je da svi primarno reaguju na bolest de-
presivno, zbog pojave makar nesvesne strep- Lekar u svom profesionalnom iskustvu
nje od smrti. Naravno da je kod svakog bole- uočava da se bolesni mogu ponašati i odno-
snika ravnoteža mentalnog sklada recipročna siti prema svojoj bolesti kao izuzetno teškoj
težini bolesti, ali je istovremeno u značajnoj iako je ona činjenično po svim medicinskim
meri i posledica individualnog, pre svega, emo- standardima sasvim laka i benigna, a nekada
cionalnog stava prema novonastaloj situaciji i kada bolest ne postoji. Naravno, neki bole-
izazvanoj bolešću. Težina bolesti se objektivi- snici imaju obrnuti stav prema svojoj bolesti i
zuje primenom kodiranog instrumentarijuma svom bolesnom stanju.
savremene naučne medicine. Međutim, svaki
lekar iskustveno uvažava u objektivizaciji te- Lekar u današnjoj primeni naučne medi-
žine pouzdano dijagnostikovane bolesti i sub- cine kroz relaciju bolesnik — lekar predstavlja
jektivni stav bolesnika prema svojoj bolesti i autoritet, nadležnost i aktivnu moć, a bolesni-
Propedevtika terapije u psihijatriji 241
ku pripadaju objektivno obrnute uloge refle- lje je očuvan psihosocijalni ekvilibrijum",
ktovane submisivnošću, bespomoćnošću i pa- što zapravo znači stanje zdravlja koje može,
sivnošću. mirno, da inkorporiše i samu bolest.
Psihijatrija danas u shvatanju zdravlja i bo- Terapijski ciljevi se stoga danas pomeraju
lesti polazi od stava da su ove dve kategorije sa klasičnog istorijskog "restitutio ad inte-
više rezultat ortogonalne dimenzije čoveko- grum", jer je to objektivno nemoguće na novi
vog stanja i mentalnog doživljaja, nego stvar- cilj "pomoći pacijentu da postigne optima-
ne suprotnosti. lno mogući nivo i kvalitet zdravog življenja i
u situaciji kada se ne može ukloniti bolest".
Mentalno zdravlje može biti očuvano
Lečenje za psihijatriju prestaje da postoji
uprkos dijagnostički utvrđenoj bolesti u me-
samo kao medicinska procedura i postaje i
dicinskom smislu i mentalno zdravlje može
kulturni čin i društveni proces.
biti oštećeno iako bolest ne postoji.
Danas u psihijatriji termin "situacija leče-
Savremeno shvatanje bolesti i zdravlja se nja" zamenjuje termin "terapijska situacija"
ne oslanja u dijagnostičkom smislu u dana- i obuhvata šire polje od područja terapije, od-
šnjoj psihijatriji samo na medicinske katego- nosno tehnike lečenja duševnih poremećaja i
rije, već u znatnijoj meri na kvalitet življenja duševnih bolesti.
individue i na njene zdrave potencijale i u
situaciji zdravlja i u stanju bolesti. Propedevtički je neophodno da studenti
medicine, pre upoznavanja terapijskih proce-
Definicija zdravlja i bolesti u savremenoj dura u psihijatrijskoj stručnoj praksi usvoje
psihijatriji usklađena je sa definicijom zdrav- znanje o tretmanu bolesnika i bolesti sa glo-
lja Svetske zdravstvene organizacije. "Zdrav- balnog aspekta.
"Lekar izleči ponekad, pom aže često, ali treba da uteši uvek ."
Mogućnosti lečenja mentalnih poremećaja i vno jer bi u doslovnom poimanju termina po-
duševnih bolesti u savremenoj psihijatriji ni- drazumevalo dihotomiju psihe i some, što je
su dovoljno velike, ali su u ekspanzivnom ra- neprihvatljivo na razvojnom nivou savremene
zvojnom zamahu. psihijatrije.
Organoterapija ili biološka terapija u psi-
hijatriji podrazumeva lečenje primenom fizi- Neophodno je u propedevtičkom smislu
čkih metoda i hemijskih supstanci koje uslo- da student odmah prihvati psihijatrijsku tera-
vljavaju promene uglavnom u nervnom siste- piju terminološki, samo kao tretman. Uvek u
mu, odnosno neuronima bolesnika, modifiku- smislu dinamičke istovremene kombinacije
jući ili eliminišući posredno psihopatološke organoterapije, psihoterapije i socioterapije u
simptome. Sam naziv biološka terapija ili or- svakom pojedinačnom slučaju tretmana psi-
ganoterapija treba shvatiti deskriptivno i uslo- hičkog poremećaja i bolesti.
PSIHOFARMAKOTERAPIJA
Psihofarmakoterapija podrazumeva pero- dva apikalna psihijatra tog vremena Delay i
ralnu, intravensku ili intramuskularnu apli- Denicer.
kaciju određene hemijske supstance, odnosno
Istorija psihofarmakoterapije od ravno pola
farmaka ili leka bolesniku.
veka je doživela u pravom smislu reči eksplo-
Psihofarmak je Svetska zdravstvena orga- zivni razvoj otkrićem i uvođenjem u tretman
nizacija definisala 1967. godine kao "lek koji psihijatrijskih bolesnika brojnih lekova, odno-
deluje na psihičku funkciju, ponašanje i do- sno psihofarmaka.
življavanje konzumenta".
Psihofarmaci su terapijskim efektom dop-
Psihofarmakoterapija u modernoj psihija- rineli razvoju savremene psihijatrije. Psihofa-
triji je prava terapijska era započeta 1952. go- rmaci su radikalno promenili poimanje duše-
dine primenom largaktila — hlorpromazina vnih poremećaja i bolesti, kao i stav o mogu-
(fenotiazinski derivat). Lek su u Parizu pri- ćem lečenju i potpunom izlečenju nekih stanja
menili, i time započinje psihofarmakoterapija, oštećenog mentalnog zdravlja.
2. grupa BUTIROFENONI
Dehydrobenzperidol Droperidol Amp. 25mg i.v./i.m.
Haloperidol Tbl. 2mg i 10mg
Haloperidol Haldol Tbl. 2mg i 10mg; Sol. 2mg/1ml
Haldol depo Amp. 5mg i.m.
PSIHOFARMAKOGENETIKA
Pedesetogodišnja istorija psihofarmakote- — Poligensko nasleđivanje determiniše
rapije kao dela biološke terapije u psihijatriji unimodalnu distribuciju psihofarmaka po pri-
podstakla je brojna istraživanja, a posebno u ncipu multiplih gena sa malim i aditivnim efe-
oblasti farmakokinetike psihofarmaka, kao i ktima.
istraživanja genetske regulacije sudbine leka Istraživački je utvrđeno da genetski fakto-
u organizmu mentalno zdravih i bolesnih ljudi. ri utiču značajno na 3 grupe psihofarmaka, i to:
— soli litijuma,
Psihofarmakogenetska istraživanja u pos- — triciklične antidepresive i
lednjih 20 godina su pokazala da je sudbina — hidrazidne inhibitore monoaminooksi-
svakog u organizam unetog psihofarmaka ge- daze — IMAO.
netski determinisana, monogenski ili polige- Genetski je determinisano barem 5 faktora
nski. farmakokinetike psihofarmaka, i to:
— Monogenska uslovljenost farmakoki- — absorpcija,
netike psihofarmaka dovodi do karakteristič- — distribucija,
nih bimodalnih varijacija koje je moguće istra- — vezivanje u tkivima,
živački pratiti u porodicama i ukupnoj popu- — biotransformacija i
laciji. — eliminacija.
Kardiazolski šok
Konvulzivna terapija u
psihijatriji Tehnika izazivanja konvulzivnih napada
Kardiazolom u svrhe lečenja duševnih bole-
Lečenje psihijatrijskih poremećaja i bole- snika je izvođena aplikacijom 10%-ne solucije
sti artificijelnim izazivanjem konvulzija, odno- Kardiazola (pentametil — entetrazol) tokom
sno konvulzivnih napada, kao u spontanom pola minuta, 5 do 10 ml intravenski. Veoma
konvulzivnom epileptičkom GRAND MAL brzo po aplikovanju rastvora Kardiazola u re-
napadu, uvedeno je u psihijatrijsku terapijsku čenoj količini nastaje gubitak svesti praćen to-
HIPNOZA
Hypnos na grčkom znači san, odnosno us- van na oživljavanju sećanja na zaboravljene
pavljivanje. doživljene događaje u prošlosti pacijenta. Hip-
noza se u psihoterapijskom smislu danas za-
Hipnoza predstavlja sugestijom izazvano menjuje narkosugestijom i narkoanalizom (ap-
stanje izmenjene svesti koje podseća na san, likuju se hipnotička sredstva pentotal, skopo-
ali se od njega bitno razlikuje. lamin i dr.).
Hipnotisani održava kontakt sa hipnoti- Terapijske sugestije se daju u somnolen-
zerom zasnovan na posebnoj emotivnoj vezi. tnom stanju, te se označavaju terminom nar-
EEG hipnotisanog ima zone alfa ritmova za kosugestije ili se ostvaruje emocionalno abrea-
razliku od EEG-a snimljenog u klasičnom snu. govanje zaboravljenih i potisnutih u nesvesno
za pacijenta neprijatnih doživljaja i događaja
Hipnoza, odnosno hipnotski san se koristi iz prošlosti.
u psihijatrijskoj praksi kao terapijski metod. Hipnoza se sve manje koristi kao terapij-
Termin katarzična hipnoza je specifičan ski metod u psihijatriji ali predstavlja istorij-
oblik psihoterapije u hipnotskom snu, zasno- sku vrednost u razvoju psihijatrije.
TERAPIJSKA ZAJEDNICA
Zajednica bolesnika i osoblja psihijatrijske Tom Main je 1946. godine prvi upotrebio ter-
bolnice koja omogućuje interpersonalne ko- min terapijska zajednica objavljujući iskustva
munikacije sa potencijalnim terapijskim učin- britanskih psihijatara iz Drugog svetskog rata
kom predstavlja terapijsku zajednicu (TZ). o bolničkom lečenju demoralisanih vojnika.
RADNA TERAPIJA
Radna terapija se zasniva na stavu o kori- slu realizacije:
snom efektu rada i podsticaja radom zdravog — okupaciono-terapijske,
a suzbijanje bolesnikovog psihopatološkog po- — radno-terapijske i
našanja. Radna terapija se primenjuje u situa- — rekreativne aktivnosti.
ciji raznih mentalnih poremećaja i bolest na Radna terapija ima i ciljeve resocijalizacije,
bolesnicima različitog uzrasta i životne dobi. dakle pomaganje bolesniku da se adaptivno
Ergoterapija (grčki ergos znači rad), odno- uklopi u svoju životnu sredinu nakon završe-
sno radna terapija obuhvata u praktičnom smi- nog psihijatrijskog tretmana i lečenja.
REKREATIVNA TERAPIJA
Poseban je vid socioterapije sa organizo- Rekreacione terapijske aktivnosti mogu
vanom aktivnošću pacijenta od strane osoblja. biti organizovane kao:
Rekreativna terapija bila je rasprostranjena u 1) sportske aktivnosti i telesne vežbe;
18. i 19. veku u prosvećenim psihijatrijskim 2) kulturno–zabavne aktivnosti (literarne,
bolnicama u okviru programa "moralnog pro- dramske, likovne, muzičke i dr. aktivnosti) i
svećivanja". Danas nije neophodno da se strik- 3) neobavezujuće društvene aktivnosti (ig-
tno razgraniče "slobodne" od "terapijskih" akti- ranke i čajanke u koje može biti uključena i
vnosti u bolničkim ustanovama tokom 24 časa. rodbina).
SOCIOTERAPIJSKI KLUBOVI
Socioterapijski klubovi kao oblik sociote- okupljaju institucionalno lečene psihijatrijske
rapije funkcionišu samostalno ili u sklopu psi- bolesnike. Vrlo su rasprostranjeni i atraktivni
hijatrijskih ustanova. Socioterapijski klubovi klubovi lečenih alkoholičara.