ISSN 1512-8849 ISLAMSKA PEDAGO[KA AKADEMIJA U ZENICI

ZBORNIK RADOVA
NASTAVNIKA AKADEMIJE

II/ 2004.

1

2

ZBORNIK RADOVA NASTAVNIKA ISLAMSKE PEDAGO[KE AKADEMIJE U ZENICI

ILUM

3

ZBORNIK RADOVA NASTAVNIKA AKADEMIJE Godi{te 2, br. 2, april 2004. Zbornik izlazi godi{nje

Izdava~ Islamska pedago{ka akademija u Zenici

Za izdava~a Doc. dr. sc. [ukrija Rami}

Recenzenti Prof. dr. sc. Ismet Dizdarevi} Prof. dr. sc. Refik ]ati} Doc. dr. sc. Zuhdija Adilović

Lektor i korektor Mr. sc. Hazema Ni{tovi}

Prijevod na engleski Muhamed Pašanbegović

Tehni~ki urednik Izet Pehli}

Na osnovu mi{ljenja Federalnog ministarstva kulture i sporta broj: 02-15-573/03 od 13.03.2003. 2003. godine, Zbornik je oslobo|en pla}anja poreza na promet proizvoda i usluga.

4

PREDGOVOR U godini u kojoj Islamska pedagoška akademija u Zenici ulazi u drugu deceniju svoga postojanja, osjećam posebno zadovoljstvo što mi se pruža prilika da pišem predgovor, drugom po redu, Zborniku radova njezinih nastavnika i stručnih saradnika. Inspirirani riječima Kur’ana Časnog: “Uči, čitaj, s imenom Gospodara tvoga...”, “Gospodaru povećaj mi znanje”, i riječima poslanika Muhammeda, s.a.v.s, koji, one koji su stekli znanje pa ga šire, upoređuje sa plodnom zemljom, koja primi vodu i njome napaja bilje i rastinje, nastavnici i saradnici Islamske pedagoške akademije uložili su dodatni trud da uz svoje mnogobrojne obaveze u nastavnoedukativnom procesu, općedruštvenim korisnim aktvinostima i aktivnostima na polju sticanja znanja i znanstvenoistraživačkog rada, pripreme radove za ovaj Zbornik. Iskreno se nadam da će on opravdati njihova zvanja i naučnu reputaciju i kao takav kod čitalaca dobro biti primljen. Znajući da je zekat na znanje širiti ga i prenositi drugima, nastavnici i saradnici Akademije ovim Zbornikom su, nadam se, ispunili barem dio te obaveze. Zbornik je, dakle, samo dio znanstvenoistraživačkog rada nastavnika i stručnih saradnika Akademije realiziranog u školskoj 2003/04. godini. Radovi u njemu tretiraju problematiku iz različitih naučnih disciplina koje se izučavaju na Akademiji - šerijatskih, pedagoško-psiholoških i jezičkih, a njihov redoslijed uređen je po rasporedu predmeta u Nastavnom planu i programu Akademije. Uz molbu Allahu, dž.š, da nas pomogne na putu dobra, molim Ga da nas učini korisnim članovima društva u kojem živimo tako da naš rad i trud na polju afirmiranje nauke i morala ne bude uzaludan. Amin! Dekan Doc. dr. sc. Šukrija Ramić

5

6 .

7 . april 2004.ISLAMSKA PEDAGO[KA AKADEMIJA U ZENICI ZBORNIK RADOVA NASTAVNIKA AKADEMIJE Zenica.

8 .

U radu je podvučeno da se poznavanje povoda objave može koristiti u odgojnoobrazovne svrhe. u sebi sadr`i i dati pojedina~ni povod i druge njemu slične.a. Za davanje prioriteta posebnosti povoda nad općenitosti teksta potrebno je imati argumente na osnovu kojih se jasno vidi da se dotični tekst odnosi samo na fakat povoda. na osnovu predaje (al-riwaya). dakle. hfz. a ne posebnosti povoda (al-'ibra bi 'umum al-lafz la bi kusus al-sabab). pa nakon toga dođe do objavljivanja nekog ajeta. s obzirom da je razumijevanje povoda objave važan uvjet za pravilno razumijevanje Kur'ana. Štaviše. a onda uslijedi objava u kojoj dolazi odgovor na to pitanje. s. Jedini validan način upoznavanja povoda objave je pouzdana predaja od onih koji su bili prisutni i svjedočili situaciju u kojoj je neki ajet objavljen. Ovakav stav zastupa većina islamskih učenjaka (al-\umhur). postoje kur’anski tekstovi koji se ne mogu razumjeti ukoliko se ne poznaje povod njihovog objavljivanja. Safet Halilović POVODI OBJAVE KUR'ANA (razumijevanje i mogućnosti korištenja u odgojno-obrazovne svrhe) Sažetak Pitanje povoda objave Kur’ana (asbab nuzul al-Qur'an) spada u izuzetno važna pitanja tefsirske znanosti. Povodi objave koje tretira tefsirska literatura podrazumijevaju: 1) da se desi neki događaj. bude postavljeno pitanje o nečemu. jer jedan op}i kur'anski tekst. prvenstveno na planu motiviranja učenika i pobuđivanja njihove pažnje i zainteresiranosti na času Vjeronauke.s. dr. ne dokučuje racionalnim putem već.v. *** 9 . isključivo. Sve dok nema takvih argumenata pouka je u općenitosti kur'anskog teksta a ne u posebnosti povoda. objavljen s odre|enim povodom.. To se. U razumijevanju poruke Kur'ana prednost se daje općenitosti kur'anskog teksta. 2) da Poslaniku.Doc.

str. Al-Furqan bayn awliya' Allah wa awliya' al-{aytan i druga (vidjeti: Al-Durar al-kamina.{. Jedan je objavljen bez konkretnog povoda i sa~injava znatan dio Kur'ana. da bi u zatvoru i umro. Al-|am` bayn al-`aql wa al-naql. str. problem prioriteta (odnos teksta i povoda) kao i mogućnost okorištavanja s povodima objave u odgojno-obrazovne svrhe.). a kad ih je izrekao. str. I. Al-A`lam. 2 Al-Suyuti. 3 Ahmad ibn `Abd al-Halim ibn `Abd al-Salam al-Harani al-Dima{qi al-Hanbali (661/1262-728/1327) . AlImam fi {arh al-ilmam i druga (vidjeti: Al-A`lam. 10 . 144.{ejhulislam. Poznavanje povoda i okolnosti vezanih za objavljivanje Kur'ana pru`a pomo} u dobrom razumijevanju Allahove. Značaj poznavanja povoda objave Razumijevanje povoda objave veoma je važan uvjet za pravilno razumijevanje Kur'ana. 144. S manje od dvadeset godina je izdavao decizije (fetve) i dr`ao nastavu.. Bio je pozvan u Egipat da izrekne neke fetve. Autor je brojnih djela. Al-Fatawa. Posljednji dio istra`uje posebna d isciplina koja se u tefsirskoj literaturi naziva povodi objave Kur'ana (asbab nuzul al-Qur'an).v. Al-Itqan fi 'ulum al-Qur'an. jer 1 Muhammad ibn `Ali ibn Wahb ibn Muti` al-Qu{ayri. a to je vrijeme od dvadeset i tri godine njegove poslaničke misije. Nakon toga je otputovao u Damask. Stoga su islamski učenjaci ustanovili potrebu da svako ko se upusti u komentarisanje Kur'ana časnog mora posvetiti veliku pažnju povodima objave. str. a drugi je objavljen povodom neke situacije koja se zbila. veoma rje~it. a poznatija su: Ihkam al-ahkam. Knjige i otkrivanju njenih poruka. Ovaj rad pobliže osvjetljava tematiku povoda objave.. 283."2 Šejhulislam Ibn Taymiyya 3 je rekao: "Poznavanje povoda objave poma`e razumijevanju ajeta. I.a. u periodu primanja objave. d`..znameniti u~enjak i šeriatskopravni teoretičar. reformator. tako|er. VI. Minha\ al-sunna. O tome Ibn Daqiq al-`Id1 ka`e: "Pronicanje u povod objavljivanja ~vrst je put u razumijevanje ~asnog Kur'ana. Poznata djela su mu: Al-Siyasa al-{ar`iyya.). Bio je veliki autoritet u tefsiru i fikhu. gdje je. u djelu Al-Durar al-kamina stoji da je imao preko 4. s. ili vezano za neko pitanje koje je bilo upu}eno Poslaniku. I. Al-Ilmam bi ahadil al-ahkam. dopao zatvora.s. koje neki prera~unavaju u 300 tomova. dopao je zatvora. uzor drugim u~enjacima. U vezi s njegovim opusom.000 fascikli. poznat kao Ibn Daqiq al`Id (umro 702/1302) . 29.Uvod Me|u pitanja oko kojih su saglasni islamski u~enjaci spada i stav da je Kur'an objavljen iz dva dijela. uz poseban osvrt na tzv.

Svaka situacija se ne mo`e transponirati..). str.) mufessir i filolog. ovisno o naravima onih koji razgovaraju. mo`e dobiti zna~enje dozvoljavanja."6 Poznati islamski učenjak imam Al-[atibi7 u djelu Al-Muwafaqat fi usul al-šari'a je rekao: "Pronicanje u povode objavljivanja neophodno je svakome ko `eli spoznati prava značenja Kur'ana. Ako pri poku{aju uporednog opisivanja neke okolnosti promakne tek mali dio poruke. Dokaz tome je sljedeće: Prvo."4 Al-Wahidi. 7 Ibrahim ibn Musa ibn Muhammad al-Garnati. situaciju u kojoj se nalazi onaj ko govori i onaj kome se govori. str. Kao zapovijed. Usul al-nahw. tvrdi: "Nije mogu}e pravilno (pro)tumačiti jedan ajet ako se prije toga nemaju uvidi u povod njegove objave. 29-30. Poetika i tropika. povrh pronicanja u semantiku arapskog jezika. Poznata djela su mu: Al-Muwafaqat fi usul al-{ari`a. [ar h Diwan al-Mutanabbi (vidjeti: Al-Nu\um al-zahira. a `eljena zna~enja izra`ava putem izvanjezi~kih sredstava. 3. Asbab al-nuzul.5 autor djela Asbab al-nuzul. Bio je istaknut fakih malikijskog mezheba. op. 104. jer se ista besjeda razlikuje u razli~itim situacijama. poznat kao Al-[ atibi (umro 790/1388.). Prou~iti ih. pomo}u kojih se proni~e u i'džaz (nadnaravnost) Kur'ana. I. govor mo`e imati jedan isti sastav rije ~i. 6 Al-Wahidi. pogrdnost i druga. `Ali ibn Ahmad ibn Muhammad. Al-A`lam. ili ukupnu situaciju. ili ne}e biti shva}en makar jedan njegov dio. str. spoznavanje onog {to nala`e situacija u kojoj je objavljen jedan tekst. a dobijati razli~ita zna~enja: izri~itost.učenjak usula i hafiz iz Granade. Dar al-kutub al-Misriyya. str. 11 . nezaobilazan je zadatak. Drugo proizlazi iz naprijed navedenog. u svoj predmet uklju~uju i spoznavanje onoga {ta pretpostavljaju okolnosti: govornu situaciju. IV. ili o ne~emu drugom. Pronicanje u povode objavljivanja otklanja te{ko}e ove vrste. onemogu}avanja i sli~no. Spoznavanje povoda objave je. Autor je tri djela iz tefsira: Al-Basit. koja po~ivaju na posebnim situacijama. zapravo. Al-I`tisam (o osnovama fikha). ili ih one pretpostavljaju. opis ne}e biti shva}en.) . Kao pojava.poznavanje povoda nudi saznanje o ishodu. cit. Abu al-Hasan al-Wahidi (umro 468/1075. 75. Al-Wasit i Al-Wa\iz. prijetnje. a to je da nepoznavanje povoda objave uzrokuje nejasno}e i te{ko}e. str. zatim djela Asbab al-nuzul. Poruka ne~eg {to je sasvim odre|eno usljed nepoznavanja povoda postaje 4 5 Al-Suyuti. V. 255. [ar h al-Alfiyya (vidjeti: Al-A`lam. niti se svaka sli~na situacija mo`e opisati istim rije~ima.

' Tad je Ibn `Abbas prou~io: A kad je Allah uzeo obavezu od onih kojima je knjiga data (Ali `Imran.op}a. po onom. str. Pozvao ga je i rekao mu: 'Ponovi mi ono {to si rekao!' Kad mu je ponovio. Nakon nas }e do}i generacije koje }e ~itati Kur'an a ne}e znati za{to je {ta objavljeno. nama je Kur'an objavljen. idi Ibn `Abbasu i reci mu: 'Svaki čovjek se raduje onome što mu je darovano. ne uvi|aju}i Bo`ansku mudrost u njihovom objavljivanju. odmah za njim dolazi razmimoila`enje. se obra}ao Jevrejima i ne{to ih pitao. [ta zna~i. Zamolio je Ibn `Abbasa da u{uti i on je oti{ao. dok ne pre|e u ne{to sasvim drugo. kako prenose autori dvaju Al-Sahiha. a. znali smo za{to je {ta objavljeno (tj. Tad se `Umar zapitao o tome {ta mu je Ibn `Abbas rekao."8 Nepoznavanje povoda objave često je ljude dovodilo u nedoumicu. 347-348. Vjerovjesnik. razumio da su prijetnja vjernicima.. III. Pretvarali su se da zaslu`uju da im Vjerovjesnik zahvali za ono {to su mu rekli. također. ' `Umar se naljutio.v. ^im se pojavi neko mi{ljenje. 188. poznavali smo povode objave). ‫] َﺎ َﺤْ َ َ ﱠ اﱠ ِﯾ َ َﻔْ َ ُﻮ َ ِ َﺎ َ َﻮْا َ ُ ِ ﱡﻮ َ َنْ ُﺤْ َ ُوا ِ َﺎ َﻢْ َﻔْ َُﻮا ََﺎ‬ ‫ﻟ ﺗ ﺴﺒﻦ ﻟﺬ ﻦ ﯾ ﺮﺣ ن ﺑﻤ أﺗ وﯾﺤﺒ ن أ ﯾ ﻤﺪ ﺑﻤ ﻟ ﯾ ﻌﻠ ﻓﻠ‬ [ ٌ ‫َﺤْ َ َ ﱠ ُﻢْ ِ َ َﺎ َ ٍ ِ َ اﻟْ َ َا ِ ََ ُﻢْ َ َا ٌ َِﯿ‬ ‫ﺗ ﺴﺒﻨﮭ ﺑﻤﻔ زة ﻣﻦ ﻌﺬ ب وﻟﮭ ﻋﺬ ب أﻟ ﻢ‬ 8 Al-[ atibi. Obradovali su se onim {to su postigli prevarom. pa su ajete razumijevali na neodgovaraju}i na~in. Oko toga }e im se ja vljati misli. 12 . pa je svom vrataru rekao: "Ibn Rabi`e. desilo Marwanu ibn al-Hakamu kad je rije~i Uzvi{enoga: Ne misli nikako da }e oni koje veseli ono {to rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono {to nisu u~inili . a oni su ga prevarili odgovoriv{i druga~ije nego {to jeste. a Vjerovjesnik joj je jedan i kibla jedna?' ^uo ga je Ibn `Abbas i na to reagirao: 'Vo|o pravovjernih. To mo`e biti razlog nastanku spora. drago mu je da bude pohvaljen i za ono što nije uradio – da li to znači da ćemo svi biti kažnjeni?'" Ibn `Abbas mu je na to odgovorio: 'Ni{ta vi nemate s tim. Dok smo ga ~itali. da to mo`e po jasniti ono {to Abu `Ubayd prenosi od Ibrahima al-Taymija koji prenosi: 'Jednog dana se `Umar ibn al-Kattab osamio i po~eo ragirati sam sa sobom: 'Kako se mo`e razilaziti ova zajednica.). a ako se mimoi|u i sukobit }e se.a. s. `Umar je sve shvatio i to mu se dopalo. Al-Muwafaqat fi usul al-{ari`a. kao {to se.s.nikako ne misli da }e se kasnije spasiti (Ali `Imran.

oni koje veseli ono {to rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono {to nisu u~inili.). 556-560. 13 . poznavanje povoda objave otklanja nejasnoće u razumijevanju kur'anskog teksta. Muslim (Al-Sahih. niti nam u zalog stavio. pravili otvor na stra`njem zidu svojih ku}a i kroz taj otvor ulazili i izlazili. str.. i sami sebe u propast ne dovodite ."9 Kao što se vidi u prethodnom primjeru. ajetu sure Al-Baqara nalaze se Allahove.187. 310. I. ajetu sure Al-Baqara. Kasnije su od toga odustali. primorav{i se da u ku}e ulaze kroz vrata. Kitab: Sifat al-munafiqin wa ahkamuhum.088. Qatada i `Atta' prenose da su pripadnici nekog plemena u predislamskom dobu.) dok nije sitgao do: . 166. U 189. Bab: La tahsabann allarina yafrahun bi ma ataw. br. 12 Vidjeti: Al-|assas.086. 10 Primjeri koji slijede navedeni su prema Al-|assasovom tefsiru Ahkam alQur'an. 3. od Al-Barra'a br. 3.. dž.. str.š. niti ne{to {to bi neko trebao osje}ati kao svoju du`nost. O tome poznati mufessir i fakih Abu Bakr al-Razi Al-|assas kaže: "Moglo 9 ‫وﻟ ﺲ ﺒﺮ ﺑﺄ ﺗ ﺗ ﺒﯿ ت ﻣ ﻇﮭ رھ وﻟﻜﻦ ﺒﺮ ﻣﻦ ﺗﻘ و ﺗ ﺒﯿ ت‬ َ ‫] ََﯿْ َ اﻟْ ِ ﱡ َِنْ َﺄْ ُﻮا اﻟْ ُ ُﻮ َ ِﻦْ ُ ُﻮ ِ َﺎ ََ ِ ﱠ اﻟْ ِ ﱠ َ ِ ا ﱠ َﻰ َأْ ُﻮا اﻟْ ُ ُﻮ‬ ْ‫ِﻦْ َﺑْ َا ِ َﺎ َا ﱠ ُﻮا اﻟﱠ َ َ َﱠ ُﻢْ ُﻔِْ ُﻮن .). 3. َ َﺎ ُِﻮا ِﻲ َ ِﯿ ِ اﻟﱠ ِ اﱠ ِﯾ َ ُ َﺎ ُِﻮ َ ُﻢ‬ ‫وﻗ ﺗﻠ ﻓ ﺳﺒ ﻞ ﻠﮫ ﻟﺬ ﻦ ﯾﻘ ﺗﻠ ﻧﻜ‬ ‫ﻣ أ ﻮ ﺑﮭ و ﺗﻘ ﻠﮫ ﻟﻌﻠﻜ ﺗ ﻠﺤ‬ [ َ ‫ََﺎ َﻌْ َ ُوا ِ ﱠ اﻟﱠ َ َﺎ ُ ِ ﱡ اﻟْ ُﻌْ َ ِﯾ‬ ‫وﻟ ﺗ ﺘﺪ إن ﻠﮫ ﻟ ﯾﺤﺐ ﻤ ﺘﺪ ﻦ‬ Predaju bilje`e: Al -Bukari (Al-Sahih. da On to nije propisao. A povod objave je sljedeći: Ibn `Abbas. U tome je dokaz da ono {to ne približava Allahu i nije Njegov zalog nije po`eljno. od `Atta'a br. Ovaj ajet se ne bi mogao razumjeti bez poznavanja povoda objave. dž. Navest ćemo nekoliko primjera:10 Prvi primjer. 2.. 3. XVII."12 Drugi primjer. od Qatade br.). Kitab: Tafsir al-Qur'an. 267. 3. riječi: ِ َ ُْ‫] ََﻧْ ِ ُﻮا ِﻲ َ ِﯿ ِ اﻟﱠ ِ ََﺎ ُﻠْ ُﻮا َِﯾْ ِﯾ ُﻢْ َِﻰ اﻟ ﱠﮭ‬ ‫وأ ﻔﻘ ﻓ ﺳﺒ ﻞ ﻠﮫ وﻟ ﺗ ﻘ ﺑﺄ ﺪ ﻜ إﻟ ﺘ ﻠﻜﺔ‬ [ َ ‫ ََﺣْ ِ ُﻮا ِ ﱠ اﻟﱠ َ ُ ِ ﱡ اﻟْ ُﺤْ ِ ِﯿ‬I imetak na Allahovom putu ‫وأ ﺴﻨ إن ﻠﮫ ﯾﺤﺐ ﻤ ﺴﻨ ﻦ‬ `rtvujte. kaže: Ne iskazuje se ~estitost u tome da sa stra`nje strane u ku}e ulazite.084. Allah. Al-Suyuti (Al-Itqan.. br. Al-Barra'. br... Ahmad (Musnad Bani Ha{im. Štaviše.577.11 U ovom ajetu je poruka da ulazak u ku}u sa stra`nje strane nije ne{to blisko Uzvi{enom Allahu.. pod brojevima kako slijedi: od Ibn `Abbasa br. 11 Ove predaje navodi Al-Tabari u svome tefsiru |ami' al-bayan. I. kad bi obukli ihrame. 29. U 195. Ahkam al-Qur'an.075.778. 2. str. VII. u Kur'anu postoje tekstovi ~ije poruke ~ovjek ne mo`e razumjeti bez poznavanja povoda objave. str.). nego je ~estitost u tome da se Allaha bojite..966.. str. tom III. Bez poznavanja povoda objave teško bismo razumjeli šta se tim riječima poručuje.š.

str. 2. br. Kad je Allah pomogao svog Vjerovjesnika i osna`io islam. ispitajte ih. str. 318. koji prenosi od Haywe ibn [u rayha i ibn Lahi`e. da je ovaj ajet objavljen s navedenim povodom. Bab: Sura Al-Baqara."14 Treći primjer. prenosi ga i Al-Suyuti (Lubab al-nuqul. Bacanje svojim rukama u propast bilo je to da se okrenemo imovini i njenom uve}avanju. a ljudi su zavikali: '[ta je ovome!? Svojim rukama se baca u propast!' Abu Ayyub kazuje: 'Ovaj ajet je objavljen u prisustvu jedne grupe nas ensarija. br. Mu\ahida i AlDahhaka. Qatade. str. Kitab: Al-|ihad. a on od Aslama Abu `Imrana. koji ka`e: Bili smo u pohodu na Konstantinopol. a oni od Zayda ibn Abi Habiba. Hurayfe. Kad čita riječi Uzvišenoga: ‫] َﺎ َ ﱡ َﺎ اﱠ ِﯾ َ آ َ ُﻮا‬ ‫ﯾ أﯾﮭ ﻟﺬ ﻦ ﻣﻨ‬ ‫إذ ﺟ ءﻛﻢ ﻤ ﻣﻨ ت ﻣﮭ ﺟﺮ ت ﻓ ﺘﺤﻨ ھﻦ ﻠﮫ أ ﻠﻢ ﺑﺈ ﻤ ﻧﮭﻦ ﻓﺈ ﻋﻠ ﺘﻤ ھﻦ‬ ‫ِ َا َﺎ َ ُ ُ اﻟْ ُﺆْ ِ َﺎ ُ ُ َﺎ ِ َا ٍ َﺎﻣْ َ ِ ُﻮ ُ ﱠ اﻟﱠ ُ َﻋَْ ُ ِِﯾ َﺎ ِ ِ ﱠ َِنْ َِﻤْ ُ ُﻮ ُ ﱠ‬ ْ‫ُﺆْ ِ َﺎ ٍ ََﺎ َﺮْ ِ ُﻮ ُ ﱠ َِﻰ اﻟْ ُ ﱠﺎ ِ َﺎ ُ ﱠ ِ ﱞ َ ُﻢْ ََﺎ ُﻢْ َ ِﱡﻮ َ َ ُ ﱠ َآ ُﻮ ُﻢ‬ ‫ﻣ ﻣﻨ ت ﻓﻠ ﺗ ﺟﻌ ھﻦ إﻟ ﻜﻔ ر ﻟ ھﻦ ﺣﻞ ﻟﮭ وﻟ ھ ﯾﺤﻠ ن ﻟﮭﻦ و ﺗ ھ‬ ‫إذ ﺗ ﺘﻤ ھﻦ أﺟ رھﻦ وﻟ ﺗ ﺴﻜ ﻣ أ ﻔﻘ وﻟ ﺟﻨ ح ﻋﻠ ﻜ أ ﺗ ﻜﺤ ھﻦ‬ ‫ِ َا آ َﯿْ ُ ُﻮ ُ ﱠ ُ ُﻮ َ ُ ﱠ ََﺎ ُﻤْ ِ ُﻮا َﺎ َﻧْ َ ُﻮا ََﺎ ُ َﺎ َ ََﯿْ ُﻢْ َنْ َﻨْ ِ ُﻮ ُ ﱠ‬ ْ‫ِ ِ َ ِ اﻟْ َ َا ِ ِ َاﺳَُْﻮا َﺎ َﻧْ َﻘْ ُﻢْ َﻟْ َﺴَُْﻮا َﺎ َﻧْ َ ُﻮا َِ ُﻢْ ُﻜْ ُ اﻟﱠ ِ َﺤْ ُ ُ َﯿْ َ ُﻢ‬ ‫ﺑﻌﺼﻢ ﻜﻮ ﻓﺮ و ﺄﻟ ﻣ أ ﻔ ﺘ و ﯿ ﺄﻟ ﻣ أ ﻔﻘ ذﻟﻜ ﺣ ﻢ ﻠﮫ ﯾ ﻜﻢ ﺑ ﻨﻜ‬ [ ٌ ‫َاﻟﱠ ُ َِﯿ ٌ َ ِﯿ‬ ‫و ﻠﮫ ﻋﻠ ﻢ ﺣﻜ ﻢ‬ O vjernici.bi se re}i da ima vi{e razli~itih tuma~enja. 14 . 59-60.). uz istovremeno zapostavljanje borbe na Allahovom putu. kad vam vjernice kao muhad`irke do|u. 2. niti su oni njima dopu{teni. V. III. 212. Isto se prenosi i od Ibn `Abbasa. 14 Ahkam al-Qur'an. a Bizantinci su nas ~ekali u zasjedi na gradskim zidinama. pod zapovjedništvom `Abd al-Rahmana ibn al-Walida.) Isto prenosi i Al-Tirmiri (Al-Sunan. str. Jedno je ono za koje nam je kazivao Muhammad ibn Bakr rekav{i: 'Kazao nam je Abu Dawud rekav{i: Kazao nam je Ahmad ibn `Amr ibn al-Sarh rekav{i: Kazao nam je Ibn Wahb.' Abu `Imran kazuje: 'Abu Ayyub se neprestano borio na Allahovom putu. I. Jedan od nas je krenuo na neprijatelja. sve dok nije ukopan u Konstantinopolu. a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo. Bab: Fi qawlihi Ta`ala Wa la tulqu bi aydikum ila al-tahluka. pa ako se uvjerite da su vjernice. Al-Hasana. Uzvi{eni Allah je objavio: I imetak na Allahovom putu `rtvujte. Kitab: Tafsir al-Qur'an. a njima dajte ono {to su potro{ili (Al-Mumtahina.'13 Abu Ayyub je kazao da bacanje rukama u propast znači ostavljanje borbe na Allahovom putu.972. i sami sebe u propast ne dovodite.).512. 10.) i ajet koji za njim slijedi: 13 Hadis prenosi Abu Dawud (Al-Sunan. onda ih ne vra}ajte nevjernicima: one njima nisu dopu{tene... rekli smo: Okrenimo se imovini da je pove}amo. Također. 12.

ako ne zna koji posebni uvjeti su potpisani u slu~aju da neko Poslaniku pri|e kao musliman.16 Način upoznavanja povoda objave U~enjaci su raspravljali o na~inu spoznavanja povoda objave. koje su im dali. namirite. i strelice za gatanje – odvratne su stvari. 249. ajetu sure Al-Ma'ida kaže se: ْ‫] َِنْ َﺎ َ ُﻢْ َﻲْ ٌ ِﻦْ َزْ َا ِ ُﻢْ َِﻰ اﻟْ ُ ﱠﺎ ِ َ َﺎ َﺒْ ُﻢْ َﺂ ُﻮا اﱠ ِﯾ َ َھ َﺖْ َزْ َا ُ ُﻢ‬ ‫وإ ﻓ ﺗﻜ ﺷ ء ﻣ أ و ﺟﻜ إﻟ ﻜﻔ ر ﻓﻌ ﻗ ﺘ ﻓ ﺗ ﻟﺬ ﻦ ذ َﺒ أ و ﺟﮭ‬ [ َ ‫ِﺜْ َ َﺎ َﻧْ َ ُﻮا َا ﱠ ُﻮا اﻟﱠ َ اﱠ ِي َﻧْ ُﻢْ ِ ِ ُﺆْ ِ ُﻮ‬ ‫ﻣ ﻞ ﻣ أ ﻔﻘ و ﺗﻘ ﻠﮫ ﻟﺬ أ ﺘ ﺑﮫ ﻣ ﻣﻨ ن‬ ‫] َﯿْ َ ََﻰ اﱠ ِﯾ َ آ َ ُﻮا َ َ ُِﻮا اﻟ ﱠﺎِ َﺎ ِ ُ َﺎ ٌ ِﯿ َﺎ َ ِ ُﻮا ِ َا َﺎ ا ﱠ َﻮْا‬ ‫ﻟ ﺲ ﻋﻠ ﻟﺬ ﻦ ﻣﻨ وﻋﻤﻠ ﺼ ﻟﺤ ت ﺟﻨ ح ﻓ ﻤ ﻃﻌﻤ إذ ﻣ ﺗﻘ‬ ‫ﺼ ﻟﺤ ت ﺛﻢ ﺗﻘ و ﻣﻨ ﺛﻢ ﺗﻘ وأ ﺴﻨ و ﻠﮫ ﯾﺤﺐ‬ ‫َآ َ ُﻮا َ َ ُِﻮا اﻟ ﱠﺎِ َﺎ ِ ُ ﱠ ا ﱠ َﻮْا َآ َ ُﻮا ُ ﱠ ا ﱠ َﻮْا ََﺣْ َ ُﻮا َاﻟﱠ ُ ُ ِ ﱡ‬ ‫و ﻣﻨ وﻋﻤﻠ‬ [ َ ‫اﻟْ ُﺤْ ِ ِﯿ‬ ‫ﻤ ﺴﻨ ﻦ‬ Onima koji vjeruju i dobra djela čine nema nikakva grijeha u onome što oni pojedu i popiju. Bojte se Allaha u koga vjerujete (Al-Mumtahina. i kumiri. na osnovu ovog ajeta. 11. rekli: "A šta je sa onima koji su pili alkohol i umrli prije njegove zabrane?" Tada je objavljen ovaj ajet u kojem se govori da je Allah njima oprostio. 90.. 15 .). vjen~ane darove. a treba ga vratiti Kurej{ijama. treba li to primjenjivati i na `ene. ako ne zna da su objavljeni nakon Mirovnog sporazuma na Hudejbiji. str. Asbab al-nuzul. ~italac ih ne mo`e razumjeti ako ne zna povod i vrijeme njihovog objavljivanja.). U 93. zato se toga klonite da biste postigli ono što želite (Al-Ma'ida. str. Stoga je potrebno poznavanje povoda objave. Ovaj primjer nam pokazuje kako zanemarivanje povoda objave može odvesti u potpuno pogrešno interpretiranje kur'anskog teksta.A ako neka od `ena va{ih nevjernicima umakne. Vidjeti: Al-Wahidi. a govore da vjernice treba izuzeti iz uvjeta Mirovnog sporazuma na Hudejbiji. Kayf nata`amal ma`a al-Qur'an al-`azim.. i kocka.15 Četvrti primjer. 204. činilo da nije zabranjeno uživanje alkoholnih pića. Al-Wahidi o tome u predgovoru djelu Asbab nuzul al-Qur'an ka`e: 15 16 Vidjeti: Yusuf al-Qaradawi. ili ne treba!? Ova dva ajeta su objavljena u vezi s tim. onda onima ~ije su `ene umakle. povod objave ukazuje da se ajet odnosi na one koji su pili alkohol prije njegove zabrane. nakon {to ih se ispita i utvrdi da su vjernice. ako vi poslije u borbu s njima stupite. šejtanovo djelo. Prenosi se da su neki ashabi. kada je objavljeno: Vino. Međutim. Još u prvom periodu islama nekima se.

niti je žvjela u vrijeme objave) može biti prihvaćena u objašnjenju povoda objave? Većina islamskih učenjaka smatra da predaje koje dosežu do tabi`ina (mursal predaje) mogu biti prihvaćene u obrazloženju povoda objave nekog ajeta. 20 Vidjeti: Subhi al-Salih. potrebno naglasiti da prilikom pozivanja na predaje koje govore o povodima objave treba biti veoma 17 18 Al-Wahidi. pa kaže: "Poznavanje hronologije objavljivanja ajeta ne doku~uje se putem razuma. Ovdje je. 16 . 543. Mabahil fi `ulum al-Qur'an. Ahkam al-Qur'an. Sa`ida ibn |ubayra. II. I. Uz navedeno. dakle. jer se povod sastoji iz spleta okolnosti koje su posvjedo~ili Vjerovjesnikovi drugovi. str. str. ne dokučuje racionalnim putem već. To je ispravan postupak koji su u~enjaci odobrili obrazlo`enjem: "Prihvatljiv je (u tuma~enju povoda objavljivanja) stav tabi`ina. sened (lanac prenosilaca) do tabi'ina.19 Da li predaja koja doseže do tabi'ina (generacije koja nije vidjela Poslanika. kad se radi o nekom ajetu koji je imao poseban povod objavljivanja. `Ata'a ibn Abi Rabaha. na osnovu predaje (al-riwaya). prihva}enom od strane nekoga vode}eg mufessira. mora biti vjerodostojan."18 Na drugom mjestu isti učenjak naglašava da. op. ako se on dodatno osna`i drugo mursal predajom. 216. također. Mu\ahida ibn |abra. 19 Vidjeti: Ahkam al-Qur'an. str. To se. koji su živjeli u vrijeme objave." Muhammad ibn Sirin je rekao: "Pitao sam `Ubaydu al-Sulaymanija o jednom ajetu iz Kur'ana. Sa`ida al-Musayyaba i Al-Dahhaka ibn Muzahima.'"17 Ovi citati ukazuju na to da je jedini validan način upoznavanja povoda objave je pouzdana predaja od onih koji su bili prisutni i svjedo~ili situaciju u kojoj je neki ajet objavljen. 134-135. a on mi je odgovorio: 'Boj se Allaha i pravo govori! Oti{li su oni koji su znali povode objave Kur'ana. koji je za tabi`ine pouzdano u tvrdio da su preuzimali od ashaba."Nije dopu{teno govoriti o povodima objavljivanja Kur'ana osim na osnovama predaje (al-riwaya) od onih koji su bili svjedoci objavljivanja. isključivo. ve} samo putem predaje. str. koji znaju povode. 3-4. kao {to je utvr|eno za `Ikrimu. Poznati učenjak hanefijske pravne škole Abu Bakr al-Razi al-|assas to naglašava. razum nema mjesta da i{ta pretra`uje. mursal predaja o povodu objave nekog kur'anskog teksta je validna. svakako. Al-Hasana al-Basrija. cit."20 Ukoliko je udovoljeno ovim uvjetima.

v.s. objavljena doktorska disertacija.v.a. pretpostavlja i ne{to drugo. a ne da je to bio povod njegovom objavljivanju. znalo se da se time `eli re}i da taj ajet obuhvata dati propis." Ako prenosilac povod jasno nazna~i rije~ima: َ‫َ َ ُ ُﺰ ُ ِ َ ِ ِ اﻵﯾ ِ َﺬ‬ ‫ﺳﺒﺐ ﻧ ول ھﺬه ﺔ ﻛ ا‬ "Povod objavljivanja ovog ajeta je to". kazivanje ograni~i na: َ‫" َ ََﺖْ ھﺬه اﻵﯾ ُ ﻓﻲ َﺬ‬Ovaj ajet ‫ﺔ ﻛا‬ ‫ﻧﺰﻟ‬ je objavljen u vezi s tim i tim". pa ka`e: ْ‫َ َ َ َﺬَ َو‬ ‫ﺣﺪث ﻛ ا أ‬ ‫ﻛ ا ﻓﻨﺰﻟ ﯾﺔ ﻛ ا‬ َ‫" ُ ِ َ اﻟ ﱠ ِ ﱡ َﱠﻰ اﷲ ﻋﻠﯿﮫ وﺳﱠﻢ ﻋﻦ َﺬَ َ َ ََﺖْ آ َ ُ َﺬ‬Dogodilo se to i ‫ﻠ‬ ‫ﺳﺌﻞ ﻨﺒﻲ ﺻﻠ‬ to". s. one se moraju podvrgavati ispitivanju sa stanovi{ta pouzdanosti (al-tashih) i nepouzdanosti (al-tad'if). Mabahil fi `ulum al-Qur'an.).s. Kairo.s.21 Izrazi kojima se ukazuje na povod objave nekog ajeta imaju jednu od sljedećih formulacija: "Povod objave ovog ajeta je to" ili: "Dogodilo se to i to. Put ka raspoznavanju onog što je ispravno i autentično dobra je upućenost u hadisku znanost i kriterije koje su učenjaci postavili za provjeru lanca prenosilaca kao i samoga teksta (metna) koji se prenosi. pa je objavljen ovaj ajet" ili: "Upitan je Poslanik.v.s. 17 .a. 489-490.v.oprezan. {to se vidi iz Ibn `Umarovog komentara rije~i Uzvi{enoga: @ene va{e su njive va{e 21 Opširnije o mjerama predostrožnosti koje su poduzimali islamski učenjaci prilikom pozivanja na predaje o povodima objave vidjeti u: Safwat Halilufitš. 22 Vidjeti: Subhi al-Salih. ili ako upotrijebi sastavni veznik pa (fa) prilikom navođenja nekog događaja i spominjanja nekog pitanja postavljenog Poslaniku. Al-Imam Abu Bakr al-Razi Al-|assas wa manhaguhu fi al-tafsir. postoje predaje koje nisu tako prenesene ili su. takva formulacija. da bi se odabralo ono {to je pouzdano i primjereno duhu Kur'ana i njegovih propisa. Dar as-Salam. onaj ko se poziva na predaje o povodima objave ne smije biti puki prenosilac tih predaja. U ovome je dokaz o interdisciplinarnosti islamskih znanosti. to je onda jasna formulacija uzro~nosti. o tome i tome pa je objavljen taj ajet. str. Postoje predaje koje su prenesene na autentičan način i kao takve su validne. o tome i tome. Neki muhaddisi su ovo uzimali kao marfu' predaju koja doseže do Poslanika (s. pak. 141-142. jer bez dobre upućenosti u hadisku znanost i njenu problematiku mnoga pitanja u tefsiru bi bila teško dokučiva.a.. s. izmišljenje zbog ostvarenja određenog cilja.. str. Dakle.22 O tome Al-Zarka{i kaže: "Iz prakti~ne navike ashaba i tabi`ina da ka`u: 'Ovaj ajet je objavljen u vezi s tim i tim'. pored uzro~nosti. ili "Upitan je Poslanik. a to su mogu}i propisi koje ajet u sebi sadr`i .a. Međutim. Naprotiv. s. čak.. pa (fa) je objavljen ajet taj i taj". A ako se.

uzvikujući: "Ya sabahah!" Kada su se okupili. a drugi povodom nekg događaja koji se desio. 31-32. str.s.(Al-Baqara. Poslanik. Potom je počeo prizivati svoju rodbinu. kao npr. ajet sure Al-Šu'ara': [ َ ِ ‫ ] وَﻧْ ِرْ َﺸ ِ َ َ َ ا َﻗْ َﺑ‬I opominji rodbinu svoju ‫أ ﺬ ﻋ ﯿﺮﺗﻚ ﻷ ﺮ ﯿﻦ‬ najbližu!."23 Šta može biti povod objave? Na početku ovog rada je istaknuto da su islamski u~enjaci saglasni u tome da je Kur'an objavljen iz dva dijela. Isto navodi AlSuyuti (Al-Itqan. upitao ih je: "Šta mislite. Povodi objave koje podrazumijevaju dvije stvari: tretira tefsirska literatura 1. 32. to nisu tretirali kao marfu' predaju. pa nakon toga dođe do objavljivanja nekog ajeta. Dotle. je izišao i popeo se na brežuljak Safa." Tada je Poslanikov amidža Abu Lahab rekao: "Propao si! Zar si nas samo zbog toga sakupio!?" To je rekao i otišao. Da se desi neki događaj.v. poslan da vas opomenem da vas čeka teška kazna (ako me ne budete slijedili). 223. Nakon toga je objavljena sura AlMasad: ‫] َ ﱠﺖْ َ َا َ ِﻲ َ َ ٍ َ َ ﱠ . uistinu.a. u periodu primanja objave.. jer je to ne{to iz domena tra`enja upori{ta nekom propisu u datom ajetu (al-istidlal). 18 . a ne iz domena kazivanja o tome ko je to rekao. َ َﺼَْﻰ َﺎ ًا‬ ‫ﺗﺒ ﯾﺪ أﺑ ﻟﮭﺐ وﺗﺐ ﻣ أ ﻨ ﻋ ﮫ ﻣ ﻟﮫ وﻣ ﻛﺴﺐ ﺳﯿ ﻠ ﻧ ر‬ [ ٍ َ َ ْ‫َا َ َ َ ٍ . Jedan je objavljen bez konkretnog povoda i sa~injava prete`an dio Kur'ana. I. a ni ono što je stekao. str. kada je objavljen 214. َﺎ َﻏْ َﻰ َﻨْ ُ َﺎُ ُ َ َﺎ َ َ َ . "Ja sam. ili vezano za neko pitanje koje je bilo upu}eno Poslaniku. ve} kao ono za {ta se ka`e na osnovu tuma~enja (ta'wil). Ahmad.s. ući će on sigurno u vatru 23 Vidjeti: Al-Zarka{i.).v.). ِﻲ ِﯿ ِ َﺎ َﺒْ ٌ ِﻦ‬ ‫ذ ت ﻟﮭﺐ و ﺮأﺗﮫ ﺣﻤ ﻟﺔ ﺤﻄﺐ ﻓ ﺟ ﺪھ ﺣ ﻞ ﻣ ﻣﺴﺪ‬ Neka propadne Abu Lahab i propao je!¨Neće mu od koristi biti blago njegovo. s. َاﻣْ ََ ُ ُ َ ﱠﺎَ َ اﻟْ َ َ ِ . I. Al-Burhan fi `ulum al-Qur'an.a. da li biste mi vjerovali?" "Za tebe ne znamo da si ikada neistinu govorio" – odgovorili su. Ovaj drugi dio je predmet interesovanja posebne discipline koja se u tefsirskoj literaturi naziva povodi objave Kur'ana (asbab nuzul al-Qur'an). s.. kada bih vas ja obavijestio da konji izlaze u podnožju ovoga brda.. pa ni Muslim i neki drugi.

rasplamsalu. uz naznaku da je predaja vjerodostojna (sahih). A sada. kao što im nisu 24 Ovu predaju prenosi Al-Bukari u djelu Al-Sahih (vidjeti Fath al-Bari.oni. Rekla je: "Allahov poslaniče. bude postavljeno pitanje o nečemu a onda uslijedi objava u kojoj dolazi odgovor na to pitanje. hadis br. hadisi br.v. َاﱠ ِﯾ َ ُ َﺎ ِ ُو َ ِﻦْ ِ َﺎ ِ ِﻢْ ُ ﱠ َ ُﻮ ُو َ ِ َﺎ َﺎُﻮا‬ ‫وإن ﻠﮫ ﻟﻌﻔﻮ ﻏﻔ ر و ﻟﺬ ﻦ ﯾﻈ ھﺮ ن ﻣ ﻧﺴ ﺋﮭ ﺛﻢ ﯾﻌ د ن ﻟﻤ ﻗ ﻟ‬ . ٌ ‫ﻓ َﺤْ ِﯾ ُ َ َ َ ٍ ِﻦْ َﺒْ ِ َنْ َ َ َﺎ ﱠﺎ َِ ُﻢْ ُﻮ َ ُﻮ َ ِ ِ َاﻟﱠ ُ ِ َﺎ َﻌْ َُﻮ َ َ ِﯿ‬ ‫َﺘ ﺮ ﺮ رﻗﺒﺔ ﻣ ﻗ ﻞ أ ﯾﺘﻤ ﺳ ذﻟﻜ ﺗ ﻋﻈ ن ﺑﮫ و ﻠﮫ ﺑﻤ ﺗ ﻤﻠ ن ﺧﺒ ﺮ‬ ‫ﻓﻤ ﻟ ﯾﺠ ﻓﺼﯿ م ﺷ ﺮ ﻦ ﻣﺘﺘ ﺑﻌ ﻦ ﻣ ﻗ ﻞ أ ﯾﺘﻤ ﺳ ﻓﻤ ﻟ ﯾ ﺘﻄ ﻓﺈ ﻌ م‬ ُ ‫َ َﻦْ َﻢْ َ ِﺪْ َ ِ َﺎ ُ َﮭْ َﯾْ ِ ُ َ َﺎ ِ َﯿْ ِ ِﻦْ َﺒْ ِ َنْ َ َ َﺎ ﱠﺎ َ َﻦْ َﻢْ َﺴْ َ ِﻊْ َِﻃْ َﺎ‬ ‫ﺳﺘ ﻦ ِ ﻜ ﻨ ذﻟﻚ ﻟﺘ ﻣﻨ ﺑ ﻠﮫ ورﺳ ﻟﮫ وﺗ ﻚ ﺣﺪ د ﻠﮫ وﻟ ﻜ ﻓﺮ ﻦ ﻋﺬ ب‬ ٌ ‫ِ ﱢﯿ َ ﻣﺴْ ِﯿ ًﺎ َِ َ ِ ُﺆْ ِ ُﻮا ِﺎﻟﱠ ِ َ َ ُﻮِ ِ َ ِﻠْ َ ُ ُو ُ اﻟﱠ ِ َِﻠْ َﺎ ِ ِﯾ َ َ َا‬ [ ٌ ‫َِﯿ‬ ‫أﻟ ﻢ‬ Allah je čuo riječi one koja se s stobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala – A Allah čuje razgovor vaš međusobni.v. tako što je njen muž ne bi razvjenčavao a ne bi joj se ni približavao u postelji.a. On bi joj rekao da ona njemu nije dopuštena kao što mu nije dopuštena njegova majka. govore ružne riječi i neistinu – a Allah sigurno briše grijehe i prašta..a. اﱠ ِﯾ َ ُ َﺎ ِ ُو َ ِﻨْ ُﻢْ ِﻦْ ِ َﺎ ِ ِﻢْ َﺎ ُ ﱠ‬ ‫ُ ﱠ َﺎ ِ ِﻢْ ِنْ ُ ﱠ َﺎ ُ ُﻢْ ِﱠﺎ اﻟﱠﺎ ِﻲ ََﺪْ َ ُﻢْ َِ ﱠ ُﻢْ َ َ ُﻮُﻮ َ ُﻨْ َ ًا ِ َ اﻟْ َﻮْ ِ َ ُو ًا‬ ‫أﻣﮭ ﺗﮭ إ أﻣﮭ ﺗﮭ إﻟ ﻠ ﺋ وﻟ ﻧﮭ وإﻧﮭ ﻟﯿﻘ ﻟ ن ﻣ ﻜﺮ ﻣﻦ ﻘ ل وز ر‬ ‫َِ ﱠ اﻟﱠ َ َ َ ُ ﱞ َ ُﻮ ٌ . Kitab altafsir. i žena njegova koja spletkari. islam je dokinuo. da je Aws ibn al-Samit kazao svojoj supruzi Kawli bint La'laba da mu ona nije dopuštena kao što mu nije dopuštena njegova majka. Oni koji ženama svojim reknu da im nisu dopuštene. s. on je iskoristio moju mladost. zaista. 25 Ovdje se misli na zihar. i str.s. Da Poslaniku. ja tebi iznosim svoj jad!" 'Aiša pripovjeda: "Ubrzo nakon toga došao je Gibril (melek zadužen za dostavljanje Objave) i objavljeni su ovi ajeti: ‫ﻗ ﺳﻤﻊ ﻠﮫ ﻗ ل ﻟﺘ ﺗﺠ دﻟ َ ﻓ ز ﺟﮭ وﺗ ﺘﻜ إﻟ ﻠ ِ و ﻠﮫ ﯾ ﻤﻊ‬ ُ َ ْ‫] َﺪْ َ ِ َ اﻟﱠ ُ َﻮْ َ اﱠ ِﻲ ُ َﺎ ُِﻚ ِﻲ َوْ ِ َﺎ َ َﺸْ َ ِﻲ َِﻰ اﻟﱠﮫ َاﻟﱠ ُ َﺴ‬ ‫ﺗﺤ ورﻛﻤ إن ﻠﮫ ﺳﻤ ﻊ ﺑﺼ ﺮ ﻟﺬ ﻦ ﯾﻈ ھﺮ ن ﻣ ﻜ ﻣ ﻧﺴ ﺋﮭ ﻣ ھﻦ‬ ‫َ َﺎ ُ َ ُ َﺎ ِ ﱠ اﻟﱠ َ َ ِﯿ ٌ َ ِﯿ ٌ . 25 nakon čega je Kawla otišla da se požali na svoga muža Poslaniku. uistinu. 4770-4771. ja sam mu rađala djecu. o vratu njenu bit će uže od ličine usukane!24 2. tom VIII..s. kada sam ušla u godine i kada više ne mogu rađati. .a one nisu majke njihove. Gospodaru moj. Kao primjer može poslužiti sljedeće: Prenose Ibn Maga i Al-Hakim. . Takvu pojavu (zihar). str.. jer Allah. 360-361. 609. 4971. majke njihove su samo one koje su ih rodile. Oni od vas koji ženama svojim reknu da im nisu više dopuštene. 19 .. jedan od predislamskih načina maltretiranja žene. on mi je rekao da mu nisam dopuštena kao što mu nije dopuštena njegova majka (zaharani). s. kao što im nisu dopuštene majke njihove. sve čuje i vidi.

Inače. nažalost. dužan je dva mjeseca da posti uzastopce prije nego jedno drugo dodirne. 20 . ali ga je. islamski učenjaci su napisali zasebna djela 26 u tom području. dr. Njegovo djelo Asbab al-nuzul doživjelo je brojna izdanja.). A onaj ko ne može. dr.dopuštene majke njihove. djela poznata pod nazivom AlSunan. gotovo sve hadiske zbirke u sebi sadrže poglavlje o tefsiru (kitab al-tafsir). da jednog roba ropstva oslobode.). U novije vrijeme. dr. A nevjernike čeka patnja nesnosna (Al-Mugadala. Među prvima koji je pisao o povodima objave bio je 'Ali ibn al-Madini (umro 468/1075. To vam se naređuje.) preuzeo je to djelo i završio ga. Djelo je doživjelo brojna izdanja a često je štampano i na marginama pojedinih tefsira kao i standardnih izdanja Kur'ana. Muhammad Salim i dr. Muhammad Sayyid |ibril. . a na bosanskom jeziku dr. Hrvatske i Slovenije. 1984. dr. a onda odluče da s njima nastave da žive. Literatura o povodima objave Zbog ogomne važnosti i značaja koju ima poznavanje povoda objave u razumijevanju i tumačenju Kur'ana. Muhammad Abu Šahba.). Haylamijev Ma\ma' al-zawa'id i dr. šejh Muhammad 'Ali al-Sabuni. 27 Više povoda objave jednoga ajeta Literatura kur'anskih nau~nih disciplina isti~e da se u nekim prilikama mo`e nai}i na više predaja o objavljivanju jednoga istog 26 Ovdje spominjemo samo zasebna djela o povodima objave. O povodima objave pisao je i veliki hadiski autoritet Ibn Ha\ar al-Asqalani (umro 852/1452. učitelj imama Al-Bukarija. veoma značajno djelo u ovoj oblasti napisao je Abu al-Hasan al-Wahidi (umro 468/1075. 27 Djelo je štampano u Sarajevu u izdanju Starješinstva Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. zato da biste potvrdili da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete – to su Allahovi propisi. U sklopu tog poglavlja u tim zbirkama prenose se brojne predaje koje tretiraju povode objave Kur'ana. Jusuf Ramić je napisao knjigu Povodi objave Kur'ana. Poslije njega. Onaj ko ne nađe. smrt spiječila da dovrši svoje djelo. o povodima objave su na arapskom jeziku pisali brojni autori (npr. prije nego što jedno drugo dodirnu. dužan je da šezdeset siromaha nahrani. 1-4.a Allah dobro zna šta vi radite. nazvavši ga Lubab al-nuqul fi asbab al-nuzul. godine. dužni su.).). Vidjeti Al-Bukarijin i Muslimov Sahih. Istaknuti učenjak 'Abd al-Rahman al-Suyuti (umro 911/1505. Subhi al-Salih.

uvjerljivo govore o autonomnosti obuhva}enih povoda. na osnovu kojih jednim predajama daju prednost pred drugima. 158. 21 .ajeta. niti ih spojiti zbog velike vremenske razlike vezane za nastanak povoda. svaka za sebe. a ne mo`emo jednoj dati prednost. primjenjuju}i im kazivanja na okolnosti obuhva}ene s oba povoda objave. a te predaje. budu}i da on."28 U nastavku donosimo nekoliko primjera iz Al-|assasovog tefsira Ahkam al-Qur'an (Propisi Kur'ana) koji mogu ilustrirati kako su učenjaci postupali u situacijama kada postoji više povoda objave jednoga ajeta. cit. koji prenosi od Al-Zuhrija. Ako su dvije predaje s pouzdanim lancem. nastoji spojiti razloge koji se spominju u predajama o povodima objave nekih ajeta. pak. obje predaje s pouzdanim lancem. Nakon {to je nastojao spojiti ih. spojit }emo ih. koji kazuje: Prou~io sam pred `Ai{om: Safa i Merva su 28 Opširnije o tome vidjeti: Subhi al-Salih. a on od `Urwe. U nastavku ćemo navesti tri primjera iz njegovog tefsira: Prvi primjer ilustruje komentar rije~i Uzvi{enoga: ‫] ِ ﱠ اﻟ ﱠ َﺎ‬ ‫إن ﺼﻔ‬ ‫و ﻤ ة ﻣ ﺷﻌ ﺋﺮ ﻠﮫ ﻓﻤ ﺣﺞ ﺒ ﺖ أو ﺘﻤﺮ ﻓﻠ ﺟﻨ ح ﻋﻠ ﮫ أ ﯾﻄﻮف‬ َ ‫َاﻟْ َﺮْوَ َ ِﻦْ َ َﺎ ِ ِ اﻟﱠ ِ َ َﻦْ َ ﱠ اﻟْ َﯿْ َ َ ِ اﻋْ َ َ َ ََﺎ ُ َﺎ َ ََﯿْ ِ َنْ َ ﱠ ﱠ‬ [ ٌ ‫ِ ِ َﺎ َ َﻦْ َ َ ﱠ َ َﯿْ ًا َِ ﱠ اﻟﱠﮫ َﺎ ِ ٌ َِﯿ‬ ‫ﺑﮭﻤ وﻣ ﺗﻄﻮع ﺧ ﺮ ﻓﺈن ﻠ َ ﺷ ﻛﺮ ﻋﻠ ﻢ‬ Safa i Merva su Allahova ~asna mjesta. U vezi s tim u~enjaci ka`u: "Kad do|u dvije predaje. ili ih dovode u prihvatljivu saglasnost. U~enjaci su u takvim slu~ajevima postavili jasna i precizna mjerila. op. 142-147.). u tom slučaju prihvatit }emo to da je jedan ajet objavljen više puta. a vrlo rijetko se opredjeljuje za davanje prednosti. odmah se mo`e primijetiti da kod njega u takvim prilikama preovladava postupak spajanja i usagla{avanja (al-\am' wa al-tawfiq). od kojih jednoj mo`emo dati pred nost po tome {to je za nijansu pouzdanija od druge. nema dvojbe da treba prihvatiti povod objave utemeljen na predaji koja ima prednost. ne ~ini nikakav prestup ako obiđe (učini tavaf) oko njih (Al-Baqara. koja je pouzdanija. obje s pouzdanim predajnim lancem. inače. ili zbog toga {to je njen prenosilac bio svjedok doga|aja a prenosilac druge predaje nije. posvetio veliku pažnju proučavanju takvih povoda objave. pa ne mo`emo nijednoj dati prednost. ili umru obavi. i u vezi s tim. kad god je to mogu}e. Al-|assas je. str. Zato onaj ko Kabu hodo~asti. u sklopu kojeg Al-|assas navodi dvije predaje o povodu objave. veli: "Prenosi se od Ibn `Uyayne. Ako su.

sestriću. po~eo obilaziti ih. Kitab: Al-Ha\\. radilo se o odnosu prema kipovima i idolima.277.). str. I. III. V.). br. 208. 181.).. 44.' 30 Abu Bakr (al-|assas) ka`e: 'Povod objave ovog ajeta prema kazivanju `Ai{e jeste pitanje onih koji ih nisu obilazili.. Muslimani je nisu obilazili zbog kipova i idola. To je tada postalo sunnet. 11. 1. 31 Ahkam al-Qur'an. koji su se nalazili na tim mjestima zbog ~ega su ih se ljudi u islamu klonili. Al-Suyuti (Lubab al-nuqul). IX.Allahova ~asna mjesta. str. da je u vezi s rije~ima Uzvi{enoga: Safa i Merva su Allahova ~asna mjesta. Bab: Wu\ub al-Safa wa al-Marwa min {a`a'irillah.901. zbog toga što su u predislamskom dobu (na tim mjestima) činili obred božanstvu Menat. 30 Ovako navodi Al-Suyuti (Lubab al-nuqul. Kitab: Al-Ha\\.). Oni koji su to (u džahilijetu) činili zbog Menata (božanstvo kod predislamskih Arapa).'29 Prenosi se od `Ikrime.965."31 Drugi primjer zahvata prvi ajet iz skupine ajeta o nasljedstvu. Kitab: Al-Manasik. V. Bab: Rikr Al-Safa wa al-Marwa). To je sunnet. kad je došao islam ustručavali su se da obilaze oko njih sve dok nije objavljen ovaj ajet. br. Kitab: Al-Manasik. 22 . Bilo je u~enjaka koji su znali re}i: O ovome je (prenosilac) pitao ljude koji su obilazili izme|u Safe i Merve. Abu Dawud (AlSunan.484. s. koji prenosi od Ibn `Abbasa.v.a. nastoje}i da ih 29 [ ِ ْ‫] ﯾ ُﺻ ِ ُ ُ اﷲ ﻓﻲ َوْ َ ِ ُﻢْ ِﻠ ﱠ َ ِ ِﺜْ ُ َ ﱢ اﻟُْﻧْ َ َـﯿ‬ ‫أ ﻻدﻛ ﻟ ﺬﻛﺮ ﻣ ﻞ ﺣﻆ ﺄ ﺜﯿ ﻦ‬ ‫ﻮ ﯿﻜ ﻢ‬ Prvi dio ove predaje (do `Ai{inog kazivanja) navode Al-Bukari (Al-Sahih. 2. 147.. str.).. br. str.s. br..' Dalje `Urwa kazuje: 'To sam spomenuo Abu Bakru ibn `Abd alRahmanu. a on mi je rekao: 'To je znanje. Zato je mogu}e da povod objave ovog ajeta budu okolnosti koje navode predaje obiju skupina. Al-Nasa'i (Al-Sunan. 116. Uzvi{eni Allah je objavio: ne ~ini nikakav prestup ako obiđe oko njih. Bab: Sura Al-Baqara. 1. Al-Tirmiri. Muslim (Al-Sahih.. Bab: Amr al-Safa wa al-Marwa. 401. koji glasi: Allah vam nare|uje da od djece va{e mu{kom pripadne toliko koliko dvjema `enskima (Al-Nisa'. uz ~iji povod objave Al-|assas navodi dvije razli~ite situacije.' Ona mi je na to uzvratila: 'Nije lijepo to {to si rekao. str. Mislim da je ajet objavljen s povodima koje iznose obje grupe. str. Allahov Poslanik i muslimani su ih obilazili. te sam rekao: 'Ni ne pomi{ljam da to u~inim. rekao: 'Na Safi su bili kipovi i idoli.). 237. str. II. Po onom {to navode Ibn `Abbas i Abu Bakr ibn `Abd al-Rahman. 1. Tad je Allahov Poslanik. Bab: Al-Sa`y bayn alSafa wa al-Marwa rukn la yasihh al-ha\\ illa bihi. Kitab: Tafsir al-Qur'an.

s.v.s.092.. Tad sam ga pitao: Allahov Poslani~e. II. jer bi.a. 2. str. [to pretekne.' Tad je objavljen ajet iz sure Al-Nisa': Allah vam nare|uje da od djece va{e mu{kom pripadne toliko koliko dvjema `enskima . Al-Tirmiri (Al-Sunan. nije zanemario kad ga je `ena pitala. a on od |abira ibn `Abdillaha da je kazao: 'Razbolio sam se. 414. Dotle. nakon {to je objavljen ajet. Allahov Poslanik. ve} na temelju obi~aja koji su u vezi s naslje|ivanjem vladali u predislamskom dobu. 2. Sufyan ibn `Uyayna prenosi od Muhammada ibn al-Munkadira. {to Poslanik.a. Jedan je to da je.).. Ibn Ma\\a (Al-Sunan. je odgovorio: 'Allah }e o tome donijeti rje{enje. a njihovoj majci osminu.s. To dokazuje da je nasljedstvo bio uzeo na temelju odredbe koja je bila na snazi u predislamskom dobu. prema obi~ajima koji su vladali u predislamsko doba. III. str. tvoje je. Kitab: Al-Fara'id. ve} je o problemu rekao ono {to je mogao. Allahov Poslani~e? Bez imovine }e se te{ko udati..s.891.).' Zatim.720. Bab: Ma \a' fi miral al-banat. a to je: 'Allah }e o tome izna}i rje{enje.. 23 . zato {to su obje zapam}ene i bile su povod objave ovog ajeta. Amid`i je rekao: 'Daj im dvije tre}ine. Sve je sebi prigrabio.. U tom smislu ka`e: "Muhammad ibn `Abdillah ibn `Aqil prenosi od |abira ibn `Abdillaha da je rekao: 'Dovela neka `ena ensarijka dvije k}eri i pita: 'Allahov Poslani~e. Bab: Man kan laysb lahu akawat. amid`i je naredio da djevojkama i njihovoj majci isplati njihov dio. Kitab: Al-Fara'id.spoji. Allahov Poslanik je tad abdestio. Bab: Fara'id al-sulb. s. br. je došao da me obiđe. 120.' Allahov Poslanik.). 908. s. amid`a imao pravo na nasljedstvo. kako bi ti postupio s mojom imovinom? Ni{ta mi nije odgovorio dok nije objavljen ajet o nasljedstvu: Allah vam nare|uje da od djece va{e mu{kom 32 Ovako ga navode: Abu Dawud (Al-Sunan. je zatra`io da pozovu `enu i amid`u njenih k}eri. s.s.v. Amid`a im ne da n i{ta od imovine. Poprskao me vodom koja mu je pretekla i ja sam do{ao svijesti. a meni se bilo zanesvijestilo.' 32 Abu Bakr (al-|assas) na to ka`e: 'O vo kazivanje je višesmisleno. III. Kitab: Al-Fara'id. ina~e. [ta ti misli{ o tome. Povod je spomenut i u Al-Suyutijevom djelu Lubab al-nuqul (str.. od koje se jo{ nije bilo odustalo.. To dokazuje da amid`a nije uzeo nasljedstvo po osnovu zavje{tanja. Poslanik. br.a.v.). 2. ovo su k}erke Labita ibn Qaysa koji je poginuo kad je s tobom bio u Bici na Uhudu. ponovo insistirao na onom {to za sobom povla~i objavljivanje ajeta i na ranijoj odredbi koja nije derogirana. a ne djevojke. str.a. 119. br.v.

dakle.prenosi Ibn Ha\arovu tvrdnju isti~u}i: "Ibn Ha\ar ka`e: 'Uvjerljiviji su oni koji tvrde da je ajet objavljen povodom Sa`dovih k}eri. II.. @ena ga je pitala a on joj nije odgovorio. VII. 230. kao povoda objave ovog ajeta. str. Nakon toga. 12.''33 U prvom hadisu se.. br. 1. str.one su u Al-|assasovom i Abu Dawudovom preno{enju. gdje se. a povodom situacije s |abirom zavr{ni: A ako mu{karac ili `ena ne budu imali ni roditelja ni djeteta (Al-Nisa'. XI.).). Kitab: Tafsir al-Qur'an. spominje pri~a o `eni i k}erkama. str. 5. Kitab: Al-Fara'id. br.'"35 Tre}i primjer zahvata komentar 101. 7. 24 . nego oni sa stavom vezanim za |abira.616. 4. nakon {to navodi pri~u o k}erkama Sa`da ibn al-Rabi`a .). Bab: Yusikum Allah. 35 Vidjeti: Al-Suyuti. ispeo na mimber. Lubab al-nuqul. 34 Ahkam al-Qur'an. u kojem.. Prenosi ga i Muslim (Al-Sahih.pripadne toliko koliko dvjema `enskima . IX.975. 120. a u drugom se navodi da je |abir pitao Poslanika za isto tuma~enje. Mogu}e je da su se dogodila oba slu~aja. 3. treba pretpostaviti da su prvi objavljeni u vezi s dvjema djevojkama: Allah vam nare|uje da od djece v a{e. saglasan je i Al-Suyuti u djelu Lubab al-nuqul. zapravo rije~i Uzvi{enoga: ْ‫] ﯾَ أ ﱡﮭَ اﱠﺬ ِ َ آ َ ُﻮا َ َﺴَُْﻮا َﻦْ َﺷْﯿَ َ ِن‬ ‫ﺎ ﯾ ﺎ ﻟ ﯾﻦ ﻣﻨ ﻻ ﺗ ﺄﻟ ﻋ أ ﺎء إ‬ [ ْ‫ ُﺒْ َ َ ُﻢْ َ ُﺆْ ُﻢ‬O vjernici.. sjeo i rekao: 'Što god me upitate – sve ću vam odgovoriti!' Pri{ao 33 Prenosi Al-Bukari na više mjesta u Al-Sahihu (vidjeti Al-Sahih.).999.. Kitab: AlMarda. br. X. str. Tad je objavljen ajet koji utvr|uje odgovaraju}i dio rije~ima: Mu{karcima pripada dio onoga {to ostave roditelji i ro|aci (Al-Nisa'. str. vidi da se u vidu imao |abir. ve} je sa~ekao objavu. 173. u sklopu kojeg Al-|assas navodi brojne predaje vezane za tuma~enje povoda objave: "Prenosi Qays ibn alRabi` koji prenosi od Abu Husayna. 107. 100-101. |abir ga je pitao dok je le`ao bolestan. rumen u licu. Kitab: Al-Fara'id. Ako je ta~an odgovor da su ovi ajeti objavljeni povodom oba doga|aja. ne zapitkujte o onome {to }e vam ‫ﺗ ﺪ ﻟﻜ ﺗ ﺴ ﻛ‬ pri~initi neprijatnosti. a on od Abu Hurayre koji kazuje: Allahov Poslanik se ljutit. Bab: Miral al-kalala. ajeta sure Al-Ma'ida. Bab: `Iyada al-magma `alayhi. k}erke Labita ibn Qaysa .. 250. presudno zbog toga {to |abir nije imao djece. Bab: Qawlullah Ta`ala Yusikum Allah fi awladikum.975."34 Mi bismo u vezi s tim rekli: S metodom koju je Al-|assas primijenio u utvr|ivanju dviju situacija. str. kako se moglo vidjeti iz prethodnog citata. po tome {to nema ni roditelja ni djeteta.

str. Nakon toga je objavljen ovaj ajet: O vjernici. ~ime je majku povrijedio. str. br.' 36 Ibrahim al-Hi\ri prenosi od Abu Hurayre da je ajet objavljen kad je bilo postavljeno pitanje had`a.sve ću vam odgovoriti!' Hurafin sin ga je pitao. sebe osramotio.014. br. ne zapitkujte o onome {to }e vam pri~initi neprijatnosti. Sa`id ibn |ubayr veli da je ajet objavljen u vezi s onima koji su Allahovog Poslanika (s.v. od Ibn `Abbasa). 4. a Allah zna ko su nam o~evi.' Tad je ustao `Umar i rekao:' Zadovoljni smo {to nam je Allah gospodar. od Abu Umame 12.mu je jedan ~ovjek i pitao ga: 'Gdje je moje mjesto?' Odgovorio mu je: 'U vatri!' Pri{ao mu je drugi i pitao: 'Ko je moj otac?' Odgovorio je: 'Otac ti je Hurafa. 37 Ove predaje navodi Al-Tabari (|ami' al-bayan. Kur'an vodi~..). 203. Prenosi ga i Muslim (Al-Sahih. Bab: Qawluhu La tas'alu `an a{ya' in tubda lakum tasu'kum. str.v. ~ime je razotkrio ne{to {to je bilo zata{kano voljom Uzvi{enog Allaha. str. jer se naklapalo o njegovom porijeklu. Kad je rije~ o `Abdullahu ibn Hurafi 'na osnovu postelje' se smatralo da mu je otac Hurafa.794. islam vjera. br. Muqsimovu predaju nigdje nismo uspjeli prona}i. jer to uistinu nije potrebno. XI.. br. 103.. 111-112. a Muqsim veli da je u vezi sa znakovima koje ~lanovi zajednice zahtijevaju od svojih vjerovjesnika. da li se obavlja svake godine i sli~no tome.s.a. VII.s.). {to zna~i o sli~nimneugodnim pitanjima.s. 499. Preuzetog od Abu Hureyre navodi ga Al-Bukari (Al-Sahih. Kitab: Tafsir al-Qur'an. bez valjanog razloga i bilo 36 Hadis prenosi Al-Tabari (|ami` al-bayan. umirio.a.812. XI. a prava istina nije utvr|ivana na osnovu nasljednih osobina. ko mu je otac. Isto se navodi i od Anasa. 25 . br. 38 Abu Bakr (al-|assas) kaže: 'Nema zapreke da sve predaje o povodima objave ovog ajeta budu pouzdane. str. U ovim predajama tvrdnje o povodima su izri~ite). br. Spominje ih i Al-Suyuti (Lubab al-nuqul.a. 12.v. s. 12.) bi kalra). pod slijede}im brojevima: od Abu Hurayre 12. Bab: Wu\ub tark su'alihi (s. 12. XV. Me|utim..37 `Ikrima prenosi da je ajet objavljen u vezi s ~ovjekom koji je pitao.v.... Kitab: Al-Fada'il. 199.) pitali o oslobo|enim robinjama.804-12. ko mu je otac. 12. da potvrde da je Vjerovjesnik. s. Navodi je Al-Tabari (|ami' al-bayan. od Anasa ibn Malika. a i drugi su ga pitali o svemu navedenom. bili smo savremenici paganskog doba i mnogobo{tva.802. on je bio uvjeren da porijeklo vodi od nekoga drugog.805..' Tad se Poslanik.s. zatim od Ibn `Abbasa. Uzvišeni Allah je tad objavio: ne zapitkujte o onome {to }e vam pri~initi neprijatnosti. 104-108.795.013.807. 38 Predaja `Ikrime i Sa`ida ibn |ubayra je jedna ista. rekao: 'Što god me upitate .). XI. Muhammad vjerovjesnik! Allahov poslani~e. 4.a.

"39 39 Ahkam al-Qur'an. tabi`ina i komentatora o tome. jer je s ~ovjeka svuklo pla{t kojim se prikrivao.v.a. pojedincu neprimjerena jer. a onaj ko je prihvatio islam trebao bi jasno znati je li to dozvoljeno.s. nema potrebe da se o tome i{ta dodatno pita. pitan o oslobo|enim robinjama.s. [to se ti~e pitanja o had`u svake godine. budu}i da je to bilo manifestacija krivovjerstva s kojim su se pribli`avali idolima. s.a. Daleko je od takvog komentara tvrdnja onog ko isti~e da je Poslanik. da bi. bilo da nije. a ako sam rekao tako. rekao:' To je samo jedno hodo~a{}e. zatim ono koje je neko postavio na vijest da je Allah propisao had` kao strogu du`nost. onda je to tako!' Rekao je. o povodima objave ovog ajeta.a. 604-605.v. onda po tome treba postupati. s. str. a bolje mu je. za onog ko je ~uo ajet o had`u. postavljali neumjesna pitanja. rekao: "Najispravnija je tvrdnja onoga ko ka`e: 'Ovaj ajet je objavljen zbog narastanja broja onih koji su Poslaniku. u kojem utvr|uje pouzdanost predaja.v.. da li svake godine? Ovo posebno zbog pojavljivanja kazivanja ashaba.v. poznato u predislamskom dobu. Zato je Vjerovjesnik. ako ja za ne{to ka`em da. jer mu pitanje nije po{te|eno predubje|enja o oslobo|enoj robinji i dopu{tenosti. Kad se ti~e kazivanja koje Mu\ahid prenosi od Ibn `Abbasa (za Al-|assasa je to `Ikrimino 26 . s..kakve koristi.s.. budu}i da je naziv robinja. ozna~avao ne{to konvencionalno.a. o ~emu nisu trebali ni{ta pitati. nakon njihovog nizanja. budu}i da mu se porijeklo jednako ra~una po Hurafi uprkos tome {to ga vodi od nekoga drugog. bilo je dovoljno da zna da se propisuje jednom. jer se ra~una 'na osnovu postelje'. II. Ako se do|e do neo~ekivanog odgovora. nadnaravnosti vjerovjesnika ne trebaju udovoljavati `eljama i hirovima krivovjernika. I takva pitanja su neumjesna. To je vrsta ru`nih i nepo`eljnih pitanja . Sli~no je i s pitanjem Vjerovjesniku o znakovima. s.s. Ovdje `elimo primijetiti da je postupak dokazivanja pouzdanosti koji Al-|assas slijedi u posmatranju predaja (osim dviju posljednjih). makar na ovom svijetu. gdje je moje mjesto?' Takvo pitanje je bilo suvi{no. Sli~no je i s ~ovjekom koji je pitao: 'Allahov Poslani~e. kao i drugi njemu sli~ni.' To je bilo jedno od pitanja ~iji odgovor nanosi {tetu. Zato mu je majka rekla: 'Slomio si me tim tvojim pitanjem!' On je njoj odgovorio: 'Srce mi se ne}e smiriti sve dok pitanje ne iznesem Vjerovjesniku. unato~ dokazivanim nadnaravnostima (mu`\iza). o ~emu je suvi{no bilo pitati je li dozvoljeno. ako se ne{to dozvoljava odredbom ajeta. istovjetan postupku velikana tefsirke nauke Al-Tabarija u tefsirskom djelu |ami' al-bayan. bez potkrepljivanja ajetom jer. kao {to je bilo Ibn Hurafino o tome ko mu je otac. utoliko je pitanje nepo`eljnije. u smislu.

a ona se za pomo} obratila Allahovom Poslaniku. s. XI. cit. a pru`a se odgovor svakom ko takva i sli~na pitanja postavlja. uz koje Al-|assas ka`e: "Yunus prenosi od Al-Hasana (al-Basrija) da je neki ~ovjek ranio suprugu. 27 .)."40 Al-|assas je i ovu pojavu razmatrao u svome tefsiru. Poslanik. 112..). II. uz koje isti~e: "Sufyan (al-Lawri) prenosi od Ibn Abi Na\iha.).a. a Poslanik mu je rekao: 'Milo za drago!' Tad je Uzvi{eni Allah objavio ajet: Mu{karci vode brigu o `enama .v. str. s. usljed ~ega ih nismo navodili. niti na pitanje `Abdullaha ibn Hurafe o njegovom ocu.. a Allah nare|uje drugo'. i vjernicima i vjernicama… (Al-Ahzab. s kontekstom u kakvom su ga postavili Poslaniku. kao ni na pitanje u vezi s had`om. str. a on od Umm Salama koja ka`e: 'Rekla sa m: Allahov Poslani~e. To je pojava koju su nau~nici nazvali pojavom "više ajeta s jednim povodom objave. ono nije daleko od istine. str. s.). po onom {to se navodi u literaturi iz kur'anskih nau~nih disliplina.) nagla{ava da je Umm Salamino pitanje bilo povod objavljivanju dva ajeta. |ami' al-bayan. jer su sve pobude kazivanja i sve poruke pouzdane. a zatim i: Muslimanima i muslimankama. Al-Suyuti u djelu Lubab al-nuqul (str.a.s. dok se kazivanja nastala od ashaba i tabi`ina razilaze. mu{karci ratuju a `ene ne ratuju. To je za nas najuvjerljiviji stav.v.v. da li svake godine ili samo jednom. Premda se ne mo`e zanijekati da na pitanja poput onog o oslobo|enoj robinji. Uzvi{eni Allah nije odgovorio."41 Ne{to sli~no mo`emo na}i i uz rije~i Uzvi{enoga: Mu{karci vode brigu o `enama zato {to je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato {to oni tro{e imetke svoje (Al-Nisa'. 127. 32.. rekao: Ja sam po`elio jedn o.s. U svakom pogledu su bliske istini (vidjeti: Al-Tabari. mogu}e i da jedan doga|aj bude povod objavljivanju dva ili vi{e ajeta. 35. nakon kojeg je Vjerovjesnik.s.s. kazivanje). objavljen je ajet kojim se zabranjuju takva pitanja. bilo je. a on od Mu\ahida.a. |arir ibn Hazim prenosi od Al-Hasana koji kazuje: 'Neki ~ovjek je o{amario suprugu. op. s. 229. u {ta se mo`emo uvjeriti ako pogledamo njegov komentar rije~i Uzvi{enog Allaha: [ ٍ ْ‫] و َ َ َ َ ﱠﻮْا ﻣَ َ ﱠ َ اﷲ ِ ِ َﻌْ َ ُﻢْ ََﻰ َﻌ‬I ne po`elite ‫ﻻ ﺗﺘﻤﻨ ﺎ ﻓﻀﻞ ﺑﮫ ﺑ ﻀﻜ ﻋﻠ ﺑ ﺾ‬ ono ~ime je Allah neke od vas odlikovao (Al-Nisa'. mu{karci }e se spominjati a `ene ne}e. 34.a.v. zbog ~ega je njen brat do{ao Allahovom Poslaniku. 41 Ahkam al-Qur'an. 147-148.' Tad je Allah objavio: I ne po`elite ono ~ime je Allah neke od vas odlikovao.Više ajeta s jednim povodom objave Kao {to je mogu}e bilo da se sustigne ve}i broj doga|aja i situacija i budu povod objave jednog ajeta. 40 Vidjeti: Subhi al-Salih.

op. Jusuf Ramić. II. jer jedan opći kur'anski tekst. 158. jer nije opravdano da kur'anski iskazi s općom namjenom budu upućeni samo pojedinoj osobi.43 Problem prioriteta: općenitost teksta ili posebnost povoda? Istaknuti učenjaci u području usulske znanosti (al-usuliyyun) ustanovili su važno pravilo u vezi s povodima objave. I. obuhvata i osobe koje nisu bile povod njegove objave. niti ograničen samo na aktere tog 42 Ahkam al-Qur'an.). cit. Mabahil fi 'ulum al-Qur'an. 44 U obrazloženju takvoga stava učenjaci kažu da opći kur'anski iskaz objavljen s nekim posebnim povodom sam po sebi. Povodi objave Kur'ana. Ovakav stav zastupa većina islamskih učenjaka (al-\umhur). To pravilo se tiče odnosa teksta i povoda objave i odgovara na pitanje: Šta je u razumijevanju kur'anskog teksta prioritetnije: općenitost teksta ili posebnost povoda (hal al-'ibra bi 'umum al-lafz am bi kusus al-sabab)? Odgovarajući na to pitanje učenjaci su ustanovili pravilo koje kaže: U razumijevanju poruke Kur'ana prednost se daje općenitosti kur'anskog teksta.. 85. objavljen s određenim povodom. str. Subhi al-Salih. s obzirom da imaju opću formu." 42 U literaturi koja se bavi povodima objave spominju se i druge predaje u kojima se navodi da jedan povod može biti razlogom objavljivanja više ajeta. str. 45 obuhvataju taj slučaj. str.). 43 Vidjeti: dr. 28 . 83. 45 Na početkui tih ajeta je opći iskaz: allarina yarmun… oni koji okrive svoje žene (vidjeti kur'ansku suru Al-Nur. str. 6-9.joj je rekao: 'Ostaje ti samo da uzvrati{ istom mjerom!' Tad je Allah objavio: I ne `uri s ~itanjem Kur'ana prije nego {to ti se objavljivanje njegovo ne zavr{i (Taha. Tako ajeti o međusobnom proklinjanju supružnika (ayat al-li'an) koji su objavljeni povodom Hilala ibn Umayye koji je optužio svoju suprugu da je učinila preljubu a nije imao svjedoka koji bi to posvjedočili. 114. Al-Itqan. a i sve njemu slične. str. ajet). Isto navodi i Al-Suyuti (Lubab al-nuqul. str. Manna' al-Qattan. 128-129. a ne posebnosti povoda (al-'ibra bi 'umum allafz la bi kusus al-sabab). 10-11. jer propis ustanovljen na osnovu tih ajeta nije ničim derogiran. 44 Vidjeti: Al-Suyuti. nakon ~ega je objavio i: Mu{karci vode brigu o `enama.. 236. u sebi sadrži i dati pojedinačni povod i druge njemu slične. pored osoba označenih tim povodom.

Muslimani su konstantno tokom povijesti pokazivali izvanredne primjere snošljivosti i tolerancije i prema 29 . tj. Dr. kod kur'anskog ajeta u kome stoji: O vjernici. Samo u iznimnim situacijama. koji ih uzima za prijatelje (Al-Ma'ida. I. II. str. Isto je i sa ajetima o ziharu koji su objavljeni zbog Awsa ibn al-Samita i njegove supruge Kawle. osim kad se razumijevanje poruke svodi samo na fakat povoda. usvojio princip al-'ibra bi 'umum al-lafz. Sarajevo. Jusuf Ramića (Povodi objave Kur'ana. 28. 510. str. Ovdje je potrebno ispitati povode objave ovog ajeta. Karić ga u tome doslovce slijedi) kaže: "Pogrešno bi bilo ako bi se npr. ti ajeti imaju opću formu i obuhvataju taj povod a i druge njemu slične. ni ukazao na to šta je stav većine islamskih učenjaka. Allah vas podsjeća na Sebe i Allahu se vraća sve (Ali 'Imran. čak. Tačno je da ovi ajeti ne propisuju načelan stav prema Jevrejima i kršćanima niti pozivaju ka isključivosti i netrpeljivosti. poput dr.Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Njime je regulirana jedna konkretna. što unekoliko iznenađuje. Sve dok nema takvih argumenata pouka je u općenitosti kur'anskog teksta a ne u posebnosti povoda. u novije doba. str. op.događaja. 1316) i dr. situacija u konfrontaciji. kada za to postoje validni argumenti. 130-132) davali prednost posebnosti povoda. 48 Evidentno je da su neki autori koji su. Vidjeti: Ahkam al-Qur'an."47 To znači da za suprotan stav. za davanje prioriteta posebnosti povoda nad općenitosti teksta potrebno imati argumente na osnovu kojih se jasno vidi da se dotični tekst odnosi samo na fakat povoda. str.. 1997.. Karić nije. Tako prof. 46 Znameniti komentator Kur'ana. pisali o povodima objave na bosanskome jeziku. Interesantni su primjeri koje su navedeni autori iznijeli radi ilustriranja posebnosti povoda kojima treba dati prioritet. str. može se – kako kaže imam Al-|assas – općenitost kur'anskog teksta svesti samo na fakat povoda. ne uzimajte za prijatelje Jevreje i kršćane! Oni su jedni drugima prijatelji! A njihov je i onaj između vas.48 46 47 Vidjeti: Manna' al-Qattan. Ako bi se kod ovog ajeta usvojio stav al-'ibra bi 'umum al-lafz pogrešno bi se shvatio taj odnos. 122. Isto tako bi pogrešno bilo ako bi se kod kur'anskog ajeta u kojem stoji: Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika. naročito ako se ima u vidu da se i u klasičnoj i savremenoj tefsirskoj literaturi naglašava stav većine islamskih učenjaka (al-\umhur) po kojem je pouka u općenitosti teksta a ne u posebnosti povoda. Zna se tačno da je ajet objavljen poslije bitke na Uhudu. 84.). sukobu i ratu. 51. Ovdje se prioritet mora dati kusus al-sababu. Ovaj ajet ne propisuje načelan odnos i stav islama prema drugima. već treba prosuđivati prema općenitosti kur'anskog iskaza. cit. fakih i šeriatskopravni teoretičar imam Abu Bakr al-Razi Al-|assas u svome tefsiru tvrdi "da nije ispravno prosuđivati na osnovu povoda objave. usvojio princip al-'ibra bi 'umum al-lafz…" Smatramo da navedeni primjeri ne idu u prilog onoga što autori žele da dokažu. Ramić (a prof. a onoga ko to čini . Enesa Karića (Uvod u tefsirske znanosti. vremenski uvjetovana situacija.).

Interesantno je da je isto učinio i prof. to bi značilo da šeriatskopravni propisi i odredbe koji su ustanovljeni na osnovu kur'anskih tekstova koji imaju poseban povod. prijateljstvo između njega i sljedbenika Knjige nema zapreke (vidjeti: Enes Karić. Karić u svom prijevodu: O vjernici ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane! Oni su jedni drugima zaštitnici! A ko ih od vas za zaštitnike uzme – njihov je! Štaviše. bili svedeni na aktere događaja koji su bili povod objavljivanja tih tekstova. te bi je stoga trebalo tako i prevoditi na naš jezik. Jer. jedna su ruka protiv vas! Oni žele vama propast!" Nakon toga. Ajet precizira da muslimani ne uzimaju za prijatelje ni zaštitnike sljedbenike Knjige (kršćane i Jevreje). A ajet poručuje da muslimani u tome trebaju biti oprezni. dakle. ukoliko bi se dao prioritet posebnosti povoda. Makluf (istaknuti učenjak i muftija iz Egipta. Karić na margini svoga prijevoda kaže: "Ovaj ajet je objavljen u doba loših odnosa između sljedbenika Knjige u Medini i muslimanske strane. je tako i preveo: O vjernici. Poruka ajeta je da se kršćani i Jevreji ne uzimaju za bliske prijatelje i zaštitnike. Interesantno je da je u novije vrijeme u islamskom svijetu prisutna tendencija davanja prioriteta posebnosti povoda i to od strane onih krugova koji su o islamu i njegovim izvorima. awliya') ne ukazuje. te obavljao korespondenciju sa mnogim značajnim savremenicima". A to bi. ponekad.s. Rahmetli Besim Korkut pomenuti ajet.a. 30 . 117. dovode u pitanje čak i oni propisi oko kojih postoji konsenzus. Jevrejima i kršćanima. iz sure Al-Ma'ida.Jedan od bitnih razloga zbog kojeg su islamski učenjaci ustanovili spomenuto pravilo je činjenica da bi. učili na Zapadu. A upravo to se zabranjuje u navedenom ajetu. Kur'an časni je Allahova Riječ i njegovi propisi su trajno važeći. prof. Jevrejima. niti će njegovoj vjeri kakvo zlo prouzrokovati. kršćanima. Ramić navodi iz Poslanikovog života "da je on sklapao ugovore sa mušricima. od njih pomoć ne tražite. što apsolutno nije dozvoljeno. lijepo razgovara. trguje ili ima neki oblik korespondencije. p. ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane! Oni su jedni drugima zaštitnici! A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati. faktički.v. Karić pojašnjava da u situacijama kad muslimanu takvo prijateljstvo neće naškoditi. na obično prijateljevanje s nekim u smislu da se s njim živi u toleranciji. vodilo ka tome da brojni kur'anski propisi i odredbe budu dokinuti.H. Ono što prof. nikako ne znači da je Poslanik. Riječ waliyy (pl. njih uzimao za svoje bliske prijatelje i zaštitnike (awliya'). S. i kršćani i Jevreji.). uglavnom. već u sebi nosi značenje velike bliskosti i povjerenja na osnovu kojih se određuje pripadnost nekome ili nečemu. s. Rezultat takvog pristupa su suspektna tumačenja vjere i vjerskih propisa gdje se. Kur'an s prijevodom na bosanski jezik. Riječ waliyy (pl. awliya') ima upravo to značenje. opet.) ovaj ajet tumači i ovako: Nemojte prisno prijateljevati sa njima. str..

niti bilo ko razuman. Muhammad Salim. 86-87. Kad se to kaže apsolutno se ne misli na to da se propisi tih ajeta odnose samo i jedino na nazna~ene osobe. te sli~ni ajeti za koje ka`u da su objavljeni u vezi s nekim licem ili grupom nevjernika u Mekki. obuhvataju}i sve {to je nalikuje datom opisu i situaciji. Ajet koji je imao neki konkretan povod. ili nekom grupom Jevreja. Al-Itqan. primjerice.49 U vezi s pitanjem odnosa teksta i povoda objave govorili su brojni islamski autoriteti. takav povod obuhvata konkretnu osobu ali i sve druge osobe sa sličnim osobinama. niko ne}e re}i da se univerzalne poruke Allahove Knjige i Poslanikovog sunneta ti~u samo neke osobe. Isti je slučaj ako se radi i o predikaciji (alkabar). ukoliko je po svojoj naravi zapovijed (alamr) ili zabrana (al-nahy)." 50 Korištenje povoda objave u odgojno-obrazovne svrhe Učitelji i pedagozi.).poput obaveze da se dnevno pet puta obavlja namaz. da su. s kojom se hvali ili kudi. Ukoliko se neki i spore oko op}eg iskaza objavljenog u vezi s nekim povodom. 50 Vidjeti: Al-Suyuti. O tome je šejhulislam Ibn Taymiyya rekao: "Kad se govori o povodima objave često se kaže: 'Ovaj ajet je objavljen u vezi s tim'. imaju velikih poteškoća kada je u 49 Naš profesor dr. i sudi im (Al-Ma'ida. ali i aktere sličnih situacija. ve} je svrha onog {to se ka`e. odnosno svi oni koji rade u odgojnoobrazovnim institucijama.. da obuhvati sve {to ima osobine sli~ne toj osobi. obuhvata aktera/aktere tog povoda. To je ne{to {to ne mo`e pomisliti nijedan vjernik. naročito kad se radi o jednoj osobi (ili grupi) koja je bila razlog objavljivanja nekog teksta. Općenitost kur'anskog iskaza (al-'umum) ne može se svoditi samo na pojedince koji su bili povod objavljivanja ajeta sa takvim formama. oko toga koliko je specifi~an samo datom povodu. napisao je vrlo interesantnu studiju o razumijevanju povoda objave u savremenom dobu u kojoj je detaljno iznio i pobio takve pristupe i shvaćanja. kao kad tvrde da je ajet o specifičnom (ras)puštanju žene (al-zihar) objavljen u vezi sa `enom Labita ibn Qaysa. 31 . I. str. inače profesor tefsira i kur'anskih znanosti na Univerzitetu Al-Azhar u Kairu. 49.. da se žena pokriva. da je ajet o nasljedstvu daljne rodbine (al-kalala) objavljen u vezi s |abirom ibn `Abdillahom. objavljene u vezi s plemenima Benu Qurayza i Al-Nadir. kr{}ana ili muslimana. rije~i Uzvi{enoga: . itd.

Događaji su. jedan od najvećih ako ne i najveći. 1415/1994. problem s kojim se susreću svi oni koji su uključeni u odgojnoobrazovni proces. LITERATURA 1. Na taj način će pomoći učenicima da budu prisutni na času. Al-Qahira. |assas (al-). već i misaono i emocionalno. anegdote. Kako ili na koji način zainteresirati učenike i studente za materiju koja se izlaže? Šta (u)raditi da bi se oni privoljeli da s pažnjom prate temu o kojoj se govori? U cilju prevladavanja tog problema učitelji nastoje da na razne načine privuku pažnju svojih učenika. ustvari. Kazivanja su interesantna učenicima a. Mataba al-sunna. 2. Dar al-kutub al-`ilmiyya. što je jako bitno u odgojno-obrazovnom procesu. Al-Taba`a al-laniya. vjerovatno. 3. Al-Qahira. Rahabi (al-). U tu svrhu koriste priče.a. Muhammad Fu'ad: Al-Mu`\am al-mufahris li alfaz al-Qur'an al-karim. Al-Taba`a al-ula. 32 . U ovom radu je na više mijesta istaknuto da povodi objave (asbab al-nuzul) obuhvataju događaje koji su se desili u vrijeme objave Kur'ana kao i pitanja koja su postavljana Poslaniku. šale. radne zadatke itd… S obzirom da će studenti Islamske pedagoške akademije biti vjeroučitelji i direktno učestvovati u nastavi. vjeroučitelj može privući pažnju učenika i zainteresirati ih za određenu temu. također. s. Al-Qahira.v. u vezi nekim propisom ili pojavom. postavljaju pitanja. Muhammad Husayn: Al-Tafsir wa al-mufassirun. Abu [uhba . 1408/1987. To je. Bayrut. Koristeći se metodom kazivanja (priče) i postavljanja pitanja. Dar al-hadil. Dar al-kutub al-hadila. ne samo fizički. kazivanja (priče) o određenoj situaciji i njenim akterima.s. Naročito ako na početku časa ispriča priču o nekom interesantnom događaju ili postavi pitanje s kojim nastoji uspostaviti komunikaciju s učenicima. 1396/1976. i pitanja. Abu Bakr Ahmad al-Razi: Ahkam al-Qur'an. Muhammad: Al-Isra'iliyyat wa al-mawdu`at fi kutub al-tafsir.a. naročito ona koja se postavljaju u formi traganja za iznalaženjem rješenja za određeni problem. 4. oni se mogu okoristiti poznavanjem povoda objave Kur'ana u privlačenju pažnje učenika i pobuđivanja njihove zainteresiranosti na času Vjeronauke..pitanju privlačenje pažnje učenika i njihovo misaono prisustvo na času. s. `Abd al-Baqi.

Abu `Abdillah Muhammad ibn Yazid al-Qazwini: Al-Sunan. Tabari (al-). 12. Abu Dawud. Dar al-sahaba li al-tural. Al-Qahira. Haylami (al-). Muhammad al-Sayyid Radi: Madkal ila manahi\ al-mufassirin. Tahqiq: Muhammad Abu Fadl Ibrahim. Ibn Kalir. s. Salih (al-). Bayrut. Dar al-tural. Al-Qahira. Tahqiq: `Abdullah Muhammad Darwi{. 1990.a. Tahqiq: Muhammad Abu Fadl Ibrahim. Suyuti (al-). Isdar La\na ihya' kutub al-sunna al-tabi`a li al-ma\lis al-a`la li al-{u'un al-islamiyya fi Misr. Dima{q. Wahidi (al-). 1414/1994. Rida. `Ali ibn Ahmad ibn Muhammad: Asbab al-nuzul (Na marginama: Ibn Salama. Paginirano. Bukari (al-). Al-Qahira. Dar al-kutub al-`ilmiyya. Bayrut.a. 7. 13. Ibn Taymiyya: Al-Muqaddima fi usul al-tafsir. Badr al-Din Muhammad ibn `Abdillah: Al-Burhan fi `ulum al-Qur'an. Ibn Ma\a. Al-Risala. Yusuf: Kayf nata`amal ma` al-Qur'an al-`azim?. Dar al-Rayyan li al-tural. 17. Dar al-rayyan li al-tural. 20. Tahqiq: Muhammad Fu'ad `Abd al-Baqi. 6. Nur al-Din `Ali ibn Abi Bakr: Ma\ma` al-zawa'id wa manba` al-fawa'id. Al-Taba`a al-lamina `a{ra. Dar al-`ilm li al-malayin. 18. Ibn Ha\ar. Al-Maktaba al-`asriyya. Suyuti (al-).a. 19. Al-Qahira 1408/1987. Muhammad ibn |arir: Tafsir al-Tabari (poznato i kao: |ami` al-bayan `an ta'wil al-Qur'an). Bayrut. 9. s. Dar al-{uruq. Paginirano. Al-`Asqalani: Fath al-bari bi {arh Sahih al-Bukari. s. Al-Qahira. |alal al-Din: Al-Itqan fi `ulum al-Qur'an. Al-Nasik wa al-mansuk).5. Al-Qahira. Qaradawi (al-). Tahqiq: Mahmud [ akir. 1380/1960. Abu `Abdillah Muhammad ibn Isma`il: Al-Sahih. s. 1412/1992. Mura\a`a: Muhammad Muhy al-Din Muhammad `Abd al-Hamid. Abu al-Fida' Isma`il al-Dima{qi: Tafsir al-Qur'an al-`azim (poznato i kao: Tafsir Ibn Kalir). 15. 1405/1984. 14. 16. |ibril. Al-Qahira. 10. Tahqiq: Ibrahim ibn Muhammad. s. Zarka{i (al-). Al-Taba`a al-rabi`a. Al-Qahira. 1419/1999. Subhi: Mabahil fi `ulum al-Qur'an. Muhammad Ra{id: Tafsir al-manar. Abu al-Qasim Hibatullah. Dar al-fikr.a. 33 . Bayrut. Bayrut. |alal al-Din: Lubab al-nuqul fi asbab al-nuzul (na marginama mushafa u izdanju: Dar al-Ra{id). 8.a. Tanta. 1351/1932. s.a. Matba`a `Isa al-Babi al-Halabi. 11. Sulayman ibn al-A{`ab al-Si\istani: Al-Sunan.

Bayrut. 27. Dar al-kayr. 1990. Paginacija: Fu'ad `Abd al-Baqi. s. 34. Karić. Al-Hakim: Al-Mustadrak `ala al-Sahihayn (Zajedno s njim je: Al-Rahabi. Al-Sunan. El-Kalem. Ramić. Mufti}. Fakultet islamskih nauka. Dar al-`ilm li al-malayin. 23. Ibn Manzur.a. Tahqiq: Muhammad Fu'ad `Abd al-Baqi. s. s. 29. Tahqiq: Akram al-Bu{i. Zafar Ahmad: Qawa`id fi `ulum al-hadil. Abu al-Fadl |amal al-Din ibn Mukrim: Lisan al-`Arab. Al-Talkis). Al-`Asqalani: Al-Durar al-kamina fi a`yan al-mi'a al-lamina. 22. Al-Taba`a al-laniya. 31. Tahanawi (al-). Bayrut. Karić. Rahabi (al-). Dar al-kitab al-`arabi. Tahqiq: `Abd al-Fattah Abu Gadda. Karat{i. Ibn al-Ha\\a\ al-Qu{ayri al-Nisaburi: Al-Sahih. 1997. Bayrut. 1984. 1945-1950. Jusuf: Povodi objave Kur'ana. 1978. Na{r idara al-Qur'an wa al-`ulum al-islamiyya fi Karat{i. [atibi. Haydar Abad. Dar al-Rayyan li al-tural. Abu `Abd al-Rahman Ahmad ibn [ u`ayb ibn `Ali: Al-Sunan. Nasa'i (al-). Enes: Kur'an s prijevodom na bosanski jezik. Dar Sadir. Sarajevo. 25. Matba'a Mustafa al-Babi al-Halabi.21. Ibn Ha\ar.a. Bayrut. Abu `Isa Muhammad ibn `Isa ibn Sura. Al-Maktaba al-ti\ariyya. Tirmiri (al-). 1997. 28. s. Sarajevo. Besim: Prevod (zna~enja) Kur'ana. 1416/1996.a. Muslim. Mu'assasa al-risala. 1997. I`dad ma\mu`a al-asatira bi i{raf `Ali `Abd al-Hamid Abu al-Kayr. 30. Al-Qahira. Nepaginirano. Tre}e izdanje. s. 24. Kayr al-Din: Al-A`lam. 26. Sarajevo.a. 34 . Al-Taba`a al-laniya. Ibrahim ibn Musa al-Garnati: Al-Muwafaqat fi usul al-šari`a. 1403/1983. Muhammad Husayn: Siyar a`lam al-nubala'. Al-Qahira. Sarajevo. Korkut. 32. Teufik: Arapsko-bosanski rje~nik. 33. Sarajevo. Bayrut. Kopija indijskog izdanja. Bosanska knjiga. [ arh: Al-Suyuti.a. 1995. Zirikli (al-). Enes: Uvod u tefsirske znanosti. Nisaburi (al-).

وھﺬا اﻟﻘ ﺴﻢ اﻷﺧﯿ ﺮ ھ ﻮ اﻟ ﺬي ﯾ ـﺒﺤﺚ ﻋ ﻦ ﺳ ﺒﺐ ﻧ ﺰول‬ ‫ث‬ ‫اﻟﻘ ﺮآن اﻟﻜ ﺮﯾﻢ ، ﻷن ﻣﻌﺮﻓ ﺔ اﻷﺳ ﺒﺎب واﻟﻤﻼﺑ ﺴﺎت اﻟﻤﺤﯿﻄ ﺔ ﺑ ﺎﻟﻨ ﱢ اﻟﻤﻨ ـ ﱠل‬ ‫ﺰ‬ ‫ﺺ‬ ‫ﺗﺴﺎﻋﺪ ﻋﻠﻰ ُﺴْ ِ ﻓﮭﻤﮫ وﻛ ﺸﻒ اﻟﻤ ﺮاد ﻣﻨ ﮫ .‬ ‫ﯿ‬ ‫ﺗﻮﺟﮫ‬ ‫ﯾ‬ ‫ﺺ‬ ‫وﺗﺬﻛﺮ ﻛﺘﺐ ﻋﻠﻮم اﻟﻘﺮآن أﻧﮫ ﯾﻤﻜﻦ أن ﺗـﺘﻌ ﱠد اﻟﺤﻮادث ﺣﻮل ﺳﺒﺐ ﻧﺰول ﻧ ﱟ‬ ‫ﺪ‬ ‫ﻗﺮآﻧﻲ واﺣﺪ ، وﯾﺠﻮز أﯾﻀً أن ﺗﻜ ﻮن ﺣﺎدﺛ ٌ واﺣ ﺪة ﺳ ﺒﺒً ﻓ ﻲ ﻧ ﺎزﻟﯿﻦ أو أﻛﺜ ﺮ‬ ‫ﺎ‬ ‫ﺔ‬ ‫ﺎ‬ ‫ﻣﻦ اﻟﻘﺮآن ، وھﺬا ﻣﺎ ﯾﻌ ّﺮون ﻋﻨﮫ ﺑﻘﻮﻟﮭﻢ : » ﺗﻌ ﱡد اﻟﻨ ﺎزل واﻟ ﺴﺒﺐ واﺣ ﺪ « . وﻣ ﻦ ھ ﺬا اﻟﻤﻨﻄﻠ ﻖ أ ﱠ ﺪ اﻟﻌﻠﻤ ﺎء‬ ‫ﻛ‬ ‫ﺣ ﻦ‬ ‫اﻟﻤﺤ ﱠﻘ ﻮن ﻋﻠ ﻰ ﺿ ﺮورة ﻣﻼﺣﻈ ﺔ أﺳ ﺒﺎب اﻟﻨ ـﺰول ﻟﻜ ّ َ ﻦْ ﯾﺘ ﺼ ﱠى ﻟﺘﻔ ﺴﯿﺮ‬ ‫ﺪ‬ ‫ﻞﻣ‬ ‫ﻘ‬ ‫اﻟﻘ ﺮآن اﻟﻜ ﺮﯾﻢ ، وورد ﻓ ﻲ ذﻟ ﻚ ﻋﺒ ﺎرات ﻛﺜﯿ ﺮة .‬ ‫ھﺬا ، وﻗﺪ أﻓﺎد اﻟﺒﺤﺚ أﻧﮫ ﯾﻤﻜﻦ اﻻﺳﺘﻔﺎدة ﻣﻦ ﻣﻌﺮﻓﺔ أﺳﺒﺎب اﻟﻨﺰول ﻓ ﻲ ﻣﺠ ﺎل‬ ‫اﻟﺘﺮﺑﯿ ﺔ واﻟﺘﻌﻠ ﯿﻢ ﺣﯿ ﺚ إن اﻟﻤﺪ ﱢﺳ ﯿﻦ واﻟﻤ ﺮ ﱢﯿﻦ ﯾﻌ ﺎﻧﻮن ﻓ ﻲ ﻣﺠ ﺎل اﻟﺤﯿ ﺎة‬ ‫ﺑ‬ ‫ر‬ ‫اﻟﺘﻌﻠﯿﻤﯿ ﺔ ﻛﺜﯿ ﺮً ﻣ ﻦ اﻟﻤﺘﺎﻋ ﺐ وھ ﻢ ﯾﺤ ﺎوﻟﻮن إﺛ ﺎرة إﻧﺘﺒ ﺎه اﻟﻄ ﻼب ﺣﺘ ﻰ ﺗﺘﮭ ﱠ ﺄ‬ ‫ﯿ‬ ‫ا‬ ‫ﻧﻔﻮﺳﮭﻢ ﻟﻠﺪرس وﺗﺴﺘﺠﻤﻊ ﻗﻮاھﻢ اﻟﻌﻘﻠﯿﺔ ﻟﻼﺳﺘﻤﺎع واﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ .‫د.‬ ‫ﺒ‬ ‫ﻘ‬ ‫53‬ .‬ ‫ھﺬا ، وﻗﺪ ﻗ ﱠر اﻟﻤﺤﻘﻘﻮن ﻣﻦ ﻋﻠﻤﺎء اﻷﺻﻮل أن اﻟﻌﺒ ﺮة ﺑﻌﻤ ﻮم اﻟﻠﻔ ﻆ اﻟﻘﺮآﻧ ﻲ‬ ‫ﺮ‬ ‫وﻟﯿﺴﺖ ﺑﺨﺼﻮص ﺳﺒﺐ ﻧﺰوﻟﮫ ، وھﺬا ﻣﺬھﺐ اﻟﺠﻤﮭ ﻮر ، ﻷن اﻟ ﻨ ﱠ اﻟﻘﺮآﻧ ﻲ‬ ‫ﺺ‬ ‫اﻟﻌ ﺎم اﻟ ﺬي ﻧ ﺰل ﺑ ﺴﺒﺐ ﺧ ﺎص ﻣﻌ ﱠﻦ ﯾ ﺸﻤﻞ ﺑﻨﻔ ﺴﮫ أﻓ ﺮاد اﻟ ﺴﺒﺐ وﻏﯿ ﺮ أﻓ ﺮاد‬ ‫ﯿ‬ ‫اﻟﺴﺒﺐ ، إذ ﻻ ُﻌﻘﻞ أن ُ َ ﱠ َ ﻋﻤﻮﻣﺎت اﻟﻘﺮآن إﻟﻰ ﺷﺨﺺ ﻣﻌ ﱠﻦ . وﻣﻌﺮﻓ ﺔ أﺳ ﺒﺎب‬ ‫اﻟﻨ ﺰول ھ ﻲ اﻟ ﺴﺒﯿﻞ اﻟﺠﯿ ﺪ ﻟﺘﺤﻘﯿ ﻖ ﺗﻠ ﻚ اﻷھ ﺪاف اﻟﺘﺮﺑﻮﯾ ﺔ ، إذ ﯾﻜ ﻮن ﺳ ﺒﺐ‬ ‫اﻟﻨﺰول إﻣﺎ ﻗﺼﺔ ﻟﺤﺎدﺛﺔ وﻗﻌ ﺖ ، أو ﺳ ﺆا ً ُ ﺮح ﻋﻠ ﻰ اﻟﻨﺒ ﻲ ﺻ ﱠﻰ اﷲ ﻋﻠﯿ ﮫ‬ ‫ﻠ‬ ‫ﻻﻃ‬ ‫وﺳ ﱠﻢ . وﯾﻨﺒﻐﻲ اﻟﺘﺜ ﱡﺖ ﻣﻦ ﺻ ﱠﺔ ﻣﺎ ُﺮوى ﻓ ﻲ ﻣﺠ ﺎل أﺳ ﺒﺎب اﻟﻨ ﺰول‬ ‫ﯾ‬ ‫ﺤ‬ ‫ﺒ‬ ‫. ﻓﺎﻟﻤ ﺪ ﱢس ﯾﻤﻜﻨ ﮫ أن ﯾﺜﯿ ﺮ اﻧﺘﺒ ﺎه ﻃﻼﺑ ﮫ ﺑﮭ ﺎﺗﯿﻦ اﻟﻮﺳ ﯿﻠﺘﯿﻦ : اﻟﻘ ﺼﺔ‬ ‫ر‬ ‫ﻠ‬ ‫واﻟﺴﺆال ، وﺑﺬﻟﻚ ﯾﺤ ﱢﻖ ﺗﮭﯿﺌﺔ ﻧﻔﻮس اﻟﻄﻼب ﻟﺘﻘ ﱡﻞ اﻟﺪرس . واﻟﻄﺮﯾ ﻖ اﻟﻮﺣﯿ ﺪ ﻟﻤﻌﺮﻓ ﺔ‬ ‫أﺳ ﺒﺎب اﻟﻨ ـﺰول : اﻟﺮواﯾ ﺔ اﻟ ﺼﺤﯿﺤﺔ ﻋ ﱠ ﻦ ﺣ ﻀﺮوا زﻣ ﻦ اﻟ ﻮﺣﻲ وﺷ ﺎھﺪوا‬ ‫ﻤ‬ ‫وﻗﺎﺋﻊ اﻟﺘﻨـﺰﯾﻞ . ﺻﻔﻮت ﺧﻠﯿﻠﻮﻓﯿﺘﺶ )أﺳﺘﺎذ اﻟﺘﻔﺴﯿﺮ وﻋﻠﻮم اﻟﻘﺮآن اﻟﻤﺴﺎﻋﺪ (‬ ‫أﺳﺒﺎب ﻧﺰول اﻟﻘﺮآن : ﻓﮭﻤﮭﺎ وإﻣﻜﺎﻧﯿﺔ اﻹﺳﺘﻔﺎدة ﻣﻨﮭﺎ ﻓﻲ ﻣﺠﺎل اﻟﺘﺮﺑﯿﺔ‬ ‫واﻟﺘﻌﻠﯿﻢ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﻢ‬ ‫ﻣﻦ اﻷﻣﻮر اﻟﻤﻘ ﱠرة ﻟﺪى اﻟﻌﻠﻤﺎء : أن اﻟﻘﺮآن اﻟﻜﺮﯾﻢ ﻧ ـﺰل ﻋﻠ ﻰ ﻗ ﺴﻤﯿﻦ : ﻗ ﺴ ٌ‬ ‫ﺮ‬ ‫ﻧـﺰل اﺑﺘﺪا ً ، وھﻮ ﻣﻌﻈﻢ اﻟﻘﺮآن ، وﻗﺴ ٌ ﻧـﺰل ﻋﻘﺐ واﻗﻌ ﺔ ﺣ ﺪﺛﺖ ، أو ﺳ ﺆال‬ ‫ﻢ‬ ‫ء‬ ‫و ﱢﮫ إﻟﻰ اﻟﻨﺒﻲ ﺻﻠﻰ اﷲ ﻋﻠﯿﮫ وﺳﻠﻢ ، وذﻟﻚ ﺧﻼل ﻣﺪة ﻧ ـﺰول اﻟ ﻮﺣﻲ ، وھ ﻲ‬ ‫ﺟ‬ ‫ﺛﻼ ٌ وﻋﺸﺮون ﺳﻨﺔ .‬ ‫ﺪ‬ ‫ﺒ‬ ‫وﻓﻲ اﻟﺒﺤﺚ أﻣﺜﻠﺔ ﻋﻠﻰ ﻛﻠﺘﺎ اﻟﺼﻮرﺗﯿﻦ .

for one universal Qur’anic text. This work emphasises the fact that the understanding of the reason can be used for educational purposes. contains the individual reason and the reference to other similar texts. but exclusivelly by means of tradition (al-riwaya). following which a certain verse is revealed. considering that the understanding of the reason for the revelation is an important condition for the proper understanding of the Qur’an.THE REASONS FOR THE REVELAION OF THE QUR’AN (understanding and the possibility of using it for educational purposes) Summary The question of the reason for the revelation of the Qur’an (ashab nuzul al-Qur’an) falls into exceptionally important questions in the science of tafseer.w. primarily to motivate the students and to stimulate their interest and attention during religious instruction.s. 2) a question posed to the Prophet s. The reasons for revelation which are treated in tafseer literature include the following: 1) an occurrence of an event. The only valid way of acquainting oneself with the reason for the revelation is a reliable tradition from those who were present and witnessed the situation in which a certain Qur’anic verse was revealed. on a certain subject to which he provides an answer based on the revelation of a Qur’anic verse.a. Moreover. 36 . Most of the Islamic scholars (al-ğumhūr) take such a view. we fathom the reasons for revelations of Qur’anic verses not by rational means. Therefore. there are Qur’anic texts which cannot be understood unless one understands the reason for their revelation. one is to learn from the universality of the text and not from the particularity of the reason. revealed for a specific reason. In giving priority to the particularity of the reason for revelation over the universality of the text. In the understanding of the message of the Qur’an. it is necessary to possess the arguments based on which it can be clearly seen that the text in question refers only to the reason for revelation. priority is given to the universality of the text and not to the particulars of the reason behind revelation (al-‘ibra bi ‘umum al-lafz la bi kusus al-sabab). As long as there are no such arguments.

Naslovi poglavlja napisani crvenim mastilom.5 x 20 (19. Nesh krupan. knji`evnik. u kojoj autor komentira 65.Rukopis je ra]en manuskripotom. On je njime `elio ukazati na obligatnost slije|enja prakse Allahova poslanika. 22 retka. Napisao ga je Muhammed El-Hand`i el-Bosnevi (1906-1944) istaknuti bosanski alim u nekoliko islamskih disciplina. Halil Mehtić ANALIZA RUKOPISA MEHMEDA HAND@I]A “UNVANUL-HIKME VEL-MEVIZATUL-HASENEH” S POSEBNIM OSVRTOM NA TEMU [ERHU AJETIN VE TEFSIRUHA Sažetak U Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalazi se rukopis pod rednim brojem 6966. Osnovne karakteristike rukopisa: L. histori~ar. ajet sure En-Nisa’.v. Ovom prilokom ga prvi put predstavljamo javnosti. U sklopu ovoga rukopisa. hfz. Rukopis sadr`i petnaest vazova (vjerskih predavanja) koja je autor svojevremeno odr`ao u dv ije sarajevske d`amije. s.. kao i na neke devijantne pojave me|u tada{njim muslimanima u izvr{avanju vjerskih obaveza i su{tinskom shvatanju vjerovanja.5 x 12). za ovu prigodu izdvojili smo temu naslovljenu [erhu ajetin ve tefsiruha .a. 27.Mr.s. jednog od najistaknutijih alima 37 . prevodilac sa arapskog i turskog. Papir od sveske sa {irokim linijama.. Povez tvrdi (kartonski). Pisao je autorske radove na bosanskom i arapskom jeziku. Mastilo crno. *** U bogatoj kolekciji rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke nalazi se i zna~ajan broj rukopisa. 24. koji je do sada neobra|en i kao takav nepoznat {iroj ~itala~koj publici. Za biblioteku je rukopis poklonio autorov brat Mustafa Hand`i} iz Sarajeva. Rukopis nosi naslov Unvanul-hikme vel-mevizatul-hasene.

) kojeg je priredio Osman Lavi} i u sklopu bibliografije njegovih radova objavljena u Izabranim djelima Mehmeda Hand`i}a. Sarajevo. El-Masrefija. To je. Rukopisna zbirka Hand`i}a je pisana neshom. Već kao student napisao je nekoliko zapaženih djela. dr. Ali Mahfuza. tefsira. Rukopis je naslovljen Unwan-al-hikmah wa al-mawizah al-hasanah ‫(ﻋﻨﻮان اﻟﺤﻜﻤﺔ و اﻟﻤﻮﻋﻈﺔ اﻟﺤﺴﻨﺔ‬Primjer mudrosti i lijepog savjeta). 1996. Sarajevo. Tokom studija slušao je predavanja znamenitih islamskih učenjaka poput Eš-Šenkitija. Umro je u Sarajevu 29. na 48. koji je u GH biblioteci registriran pod rednim brojem 6966. godine. vrlo lijepim i ~itljivim rukopisom na bijelom papiru sa {irokim linijama. knjiga VI. a visoko na Islamskom univerzitetu “El-Azher” u Kairu. Po završetku studija vratio se u domovinu 1931. El-Hidaje – Udruženje uleme. Handžić se istakao kao vanreno plodotvoran pisac iz više naučnih oblasti. godine. Mahlufa. odnosno 54 stranice. Mehmed ef.Bosne i Hercegovine. Esad Durakovi}. kojeg je uradio Kasim Dobra~a. El-Adevija. crnim slovima. (Opširnije vidjeti: Zbornik radova sa znanstvenih skupova o hadži Mehmedu Handžiću. Handžić rođen je u Sarajevu 1906. Broji 27 listova.. stranici. Bitno je istaknuti da je iza sebe ostavio oko 40 štampanih djela i preko tristo naslova različitog sadržaja. hadisa. Pored ovih dužnosti koje je obavljao. Sarađivao je u mnogim listovima i časopisima. Naslovi tema pisani 1 Mehmed ef. Rijaset IZ-e u BiH. U rukopisu je obra|eno nekoliko kra}aih tematskih cjelina me|u kojima se. koju je priredio prof. zbirka vazova na arapskom jeziku sa petnaest tema koje je Hand`i} odr`ao u dvije sarajevske d`amije. Mahmut Traljić: Istaknuti Bošnjaci. Džaviša i dr. iz kolekcije rukopisa.) 38 .-52. hfz. Hand`i}a. ovog na{eg u~enjaka. usuli fikha. BiH. Sarajevo. str. koji }e biti predmetom ovoga rada. jula 1944. ustvari. Iza njega ostali su rukopisi i štampana djela iz: akaida. 1999.. (1987. Analima Gazi Husrev-begove biblioteke knjiga XIII-XIV. a najveću pažnju naučne javnosti privuklo je djelo El-Dževherul-esna fi teradžimi ulemai ve šuarai Bosna u kojem je obradio 216 biografija naših najistaknutijih učenjaka iz reda uleme i književnosti. 1998. nalazi rad pod naslovom [arh ajah we tafsiruha ‫(ﺷﺮح آﯾﺔ و ﺗﻔﺴﯿﺮھﺎ‬Obja{njenje ajeta i njegov komentar). godine gdje je obavljao niz značajnih poslova na planu afirmacije islamske duhovnosti. godine. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u rodnom gradu. Ovih dana imali smo priliku upoznati se sa jo{ jednim. književnosti i povjesti Bosne i muslimana. 1 Indeks njegovih rukopisa registriran je u Katalogu arapskih turskih i perzijskih rukopisa tom I. 114-126. Sarajevo. neobra|en im rukopisom. Imajući na umu da je živio svega 38 godina njegov sveukupni rad i spisateljski opus doima se impozantnim.

primje}uje se da autor u tekstu ne navodi nazive sura. Povez je kartonski.su crvenim slovima. Autor rukopis zapo~inje rije~ima: ‫اﻟﺤﻤﺪ ﷲ ﺑﯿﻦ ﻟﻨﺎ ﺳﺒﯿﻞ اﻟﺪﻋﻮة اﻟﻰ دﯾﻨﮫ اﻟﻘﻮﯾﻢ و أوﺿﺢ ﻟﻨﺎ دﻟﯿﻞ اﻹرﺷﺎد إﻟﻰ‬ ‫ﻃﺮﯾﻖ ﻣﺴﺘﻘﯿﻢ. واﷲ ﯾﺠﻌﻠﮭﺎ ﻋﻤﻼ ﺧﺎﻟﺼﺎ‬ ‫ﻟﻮﺟﮭﮫ اﻟﻜﺮﯾﻢ إﻧﮫ ھﻮ اﻟﺒﺮ اﻟﺮﺣﯿﻢ. و ﺑﻌﺪ ﻓﮭﺬه ﻋﻘﻮد ﻣﻨﺸﻮرة ﻣﻦ اﻟﻤﻮاﻋﻆ اﻟﺘﻲ ھﺪى اﷲ اﻟﻜﺮﯾﻢ‬ ‫ﻋﺒﺪه اﻟﻀﻌﯿﻒ ﻣﺤﻤﺪا اﻟﺨﺎﻧﺠﻲ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي إﻟﻰ إﻟﻘﺎﺋﮭﺎ ﻣﻦ ﻛﺮﺳﻲ إﻟﺠﺎﻣﻌﯿﻦ‬ ‫اﻟﺨﻨﻜﺎري و اﻟﺨﺴﺮوي ﻓﻲ ﻣﺪﯾﻨﺔ ﺳﺮاي ﺑﻮﺳﻨﮫ. Allahovom voljom ovu Zbirku sam nazvao Primjer mudrosti i lijepog savjeta. u Sarajevu. Hunkarijinoj i Husrevbegovoj. 39 . a zatim. na koje je Allah plemenitio naputio svoga slaba{nog roba Mehmeda Hand`i}a. odr`i sa kjursa u dvije d`amije.5 x 19. formata 24.. iznad pojedinih rije~i stavlja njihove sinonime i kra}a poja{njenja.. اﻟﺘﻮﺑﺔ وﺳﻌﺔ رﺣﻤﺔ اﷲ ﺗﻌﺎﻟﻰ‬ “Hvala Allahu koji nam je objasnio na~in pozivanja Njegovoj postojanoj vjeri i ukazao na dokaz upute ka ispravnom putu. citirane u drugom dijelu njegovog komentara predmetnog ajeta.. oja~aj nas.واﺳﺘﺨﺮت اﷲ اﺳﻤﻲ ھﺬه‬ ‫اﻟﻤﺠﻤﻮﻋﺔ ﻋﻨﻮان اﻟﺤﻜﻤﺔ واﻟﻤﻮﻋﻈﺔ اﻟﺤﺴﻨﺔ. a ponekad to ~ini na marginama..” Autor rukopis zavr{a dovom koja glasi: ‫اﻟﻠﮭﻢ ﻣﺪدﻧﺎ إﻟﯿﻚ أﻛﻒ اﻟﻀﺮاﻋﺔ ﻓﻼ ﺗﺮدﻧﺎ ﺧﺎﺋﺒﯿﻦ ﻻ ﻧﯿﺄس ﻣﻦ روﺣﻚ و ﻻ‬ ‫ﻧﻘﻨﻂ ﻣﻦ رﺣﻤﺘﻚ و ﻣﻦ ﯾﻘﻨﻂ ﻣﻦ رﺣﻤﺘﺔ رﺑﮫ إﻻ اﻟﻀﺎﻟﻮن‬ “Allahu moj. da ih kao vazove. 22 retka na stranici. on. ispuni nas pokorno{}u prema Tebi i nemoj nas odbiti pa da izgubimo nadu u Tvoju milost. Izuzev{i prvi hadis iz Buharijinog Sahiha koji navodi kao sebebi nuzul spomenutom ajetu. Autor. jer je On uistinu Dobro~initelj Plemeniti. niti stepen hadisa za preostale hadise.. ^itaju}i tekst njegovog vaza Komentar i obja{njenje jednog ajeta. pobli`e poja{njavaju}i zna~enje nekih izraza.. Molim Allaha da mi to u~ini iskrenim djelom ura|enim radi Njegovog zadovoljstva.5 (19. jer nadu u milost Gospodara svoga gube samo zabludjeli. ovi objavljeni govori. tako|er. niti brojeve ajeta.. Mustafa Hand`i} iz Sarajeva.5 x 12)..” Za GH biblioteku rukopis je poklonio autorov brat.. ne navodi hadiske izvore.

Povod njegom komentarisanju ovoga ajeta je ra{irenost pogre{nih shvatanja u na{em narodu za koje mo`emo re}i da se`u do na{ih dana. islamom propisanih. 40 . a to je.‫دﻋﺎء‬ Obja{njavaju}i zna~enje 65. da je za ispravnost vjerovanja (iman) dovoljno da ~ovjek ima lijepu `elju u srcu bez potkrjepe konkretnim djelom.Lejletul-kadr Prisustvovanje na bezbo`ni~kim praznicima @ena muslimanka i biografije majki pravovjernih Obja{njenje jednog hadisa Spominjanje Allaha Uzvi{enog Neke poku|enosti kod de rvi{a Komentar jednog hadisa Istina o tespihu Komentar i obja{njenje jednog ajeta Dova ‫اﻟﺘﻮﺑﺔ وﺳﻌﺔ رﺿﻰ اﷲ‬ ‫ﺗﻌﺎﻟﻰ‬ ‫اﻟﻨﻈﺎﻓﺔ و ﺣﺴﻦ اﻟﮭﯿﺌﺔ‬ ‫اﻟﺼﺪﻗﺔ و اﻋﺎﻧﺔ اﻟﻔﻘﺮاء‬ ‫ﺗﺮﺑﯿﺔ اﻷوﻻد‬ ‫اﻷﻣﺮ ﺑﺎﻟﻤﻌﺮوف و اﻟﻨﮭﻲ‬ ‫ﻋﻦ اﻟﻤﻨﻜﺮ‬ ‫ﻓﺼﻞ ﻣﻦ اﻟﺨﻮاﻃﺮ‬ ‫ﻟﯿﻠﺔ اﻟﻘﺪر‬ ‫ﺣﻀﻮر أﻋﯿﺎد اﻟﻜﻔﺎر‬ ‫اﻟﻤﺮأة اﻟﻤﺴﻠﻤﺔ و ﺳﯿﺮة‬ ‫أﻣﮭﺎت اﻟﻤﺆﻣﻨﯿﻦ‬ ‫ﺷﺮح ﺣﺪﯾﺚ‬ ‫ذﻛﺮ اﷲ ﺗﻌﺎﻟﻰ‬ ‫ﺑﻌﺾ ﻣﻨﻜﺮات دراوﯾﺶ‬ ‫ﺷﺮح ﺣﺪﯾﺚ‬ ‫ﺣﻘﯿﻘﺔ اﻟﺴﺒﺤﺔ‬ ‫ﺷﺮح آﯾﺔ و ﺗﻔﺴﯿﺮھﺎ‬ . obaveza. Na ovaj na~in Hand`i} se suprotstavio ovoj neislamskoj pojavi uzev{i navedeni ajet kao moto ovom vazu i dokaz neispravnosti takvog shvatanja. ajeta sure En -Nisa’. autor je `elio ukazati na obaveznost slije|enja Pos lanikovog sunneta (prakse) u svim domenima ljudskog `ivota.Teme koje se u rukopisu obra|uju Tevba je prilika za zadovoljstvo Allaha Uzvi{enog ^isto}a i lijep izgled Sadaka i pomaganje siroma{nih Odgoj djece Nare|ivanje dobra i suprotstavljanje zlu Odlomak o ljubavi Odabrana no} . Njegovo slije|enje podrazumijeva prakticiranje svih.

. on je `elio poru~iti da je takvo shvatanje vjere i vjerskih na~ela rezultat njihove slabe i iskrivljene vjere. rje{enja u vjeri.Navode}i odre|ene hadise i izreke. odnosno da je slije|enje Poslanikovih. a. obavezno za svakog muslimana i muslimanku.s. bez obzira koliko se ono suprotstavljalo njihovom poimanju odre|enih islamskih na~ela. 41 .

s..’5 Ensarija je prigovorio: ’O Allahov poslani~e jeli to radi toga {to ti je on te~i}? Lice Resulullaha. postio iz dana u dan dok mu to Alejhisselam nije zabranio rekavši: “Allahu je najdraži post Davuda. Ebu Abdullah. Bio je izrazito visok. 1/373. Bejrut. h.. svoje komentare zapo~inje rije~ima: “Allah Uzvi{eni ka`e: ’I tako mi Gospodara tvoga. oni ne}e vjerovati dok za sudiju u sporovima me|usobnim tebe n e prihvate. (Vidjeti: Hajrudin Ez-Zirikli. Borio se na Bedru. 1990. po ocu. Bio vrlo učen u fikhu i hadisu./594-656. Ebu Muhammed Urve bin Ez-Zubejr bin El-Avvam El-Esdi el-Medeni.Hand`i}. Bejrut.). zalij svoju zemlju a potom pusti vodu kom{iji. Šezeratuz-zeheb fi ahbari men zeheb. Jedan o desetorice obradovanih džennetom još za života (ašere-i-mubeššere).s. a. a onda zaprije~i vodu sve dok dobro ne natopi{ korjenje svoje zeleni. 42 ..a. Prenosilac je 38 hadisa. Darul-ilmi lilmelajin. s. bujne kose i rijetke brade. (28.) 4 Ez-Zubejr bin el-A’vvam bin Huvejlid el-Esdi el-Kureši.s. prvo izdanje. Prigrlio islam u dvanaestoj godini života.v. 65. Daru ibnu Kesir. 1986. (29-94.. Poslije hazreti Omerove smrti pripomogao uspostavi hilafeta. rahmetullahi alejhi. sve što je mimo ovoga ne smatra se postom. tečić Poslanikov. Bio je veliki trgovac i veoma bogat. prije h. a. (Opširnije vidjeti: Ibnu Imad. “El-Ea’lam” deveto izdanje. Za njega je halifa Abdul-Melik bin Mervan rekao: “Koga raduje da vidi čovjeka džennetliju neka pogleda Urve bin Ez-Zubejra. a potom u du{ama svojim tegobe ne osjete za ono {to si odredio i sasvim se ne predaju.-36. mu je rekao: ’Zubejre. zalij svoju zemlju.”2 Nakon citiranog ajeta Hand`i} navodi predaju iz Buharijinog Sahiha koja je bila povod objavljivanju navedenom ajetu rekav{i: “Urve3 ka`e: ’Zubejr 4 se prepirao s nekim ~ovjekom (Ensarijom) oko toka vode (za navodnjavanje).a. pa tek onda pusti ْ‫َ َ َ َ ﱢ َ َ ُﺆْ ِ ُﻮ َ َ ﱠ َ ُ َ ﱢ ُﻮ َ ِﯿ َﺎ َ َ َ َﯿْ َ ُﻢْ ُ ﱠ َ َ ِ ُواْ ِﻲ َﻧ ُ ِ ِﻢ‬ ‫ﻓﻼ ورﺑﻚ ﻻ ﯾ ﻣﻨ ن ﺣﺘﻰ ﯾﺤﻜﻤ ك ﻓ ﻤ ﺷﺠﺮ ﺑ ﻨﮭ ﺛﻢ ﻻ ﯾﺠﺪ ﻓ أ ﻔﺴﮭ‬ ‫ﺣﺮ ﺎ ﻣﻤ ﻗﻀ ﺖ وﯾﺴﻠﻤ ﺗ ﻠ ﺎ‬ ً ‫َ َﺟً ﱢ ﱠﺎ َ َﯿْ َ َ ُ َﱢ ُﻮاْ َﺴِْﯿﻤ‬ 2 3 En-Nisa’.s.) Ugledni tabi’in. s. ugledni ashab.” Umro je u stanju posta. 3/43. jedan dan je postio a jedan mrsio.v.. Isticao se izrazitom pobožnošću.) 5 Ensarija je želio da njih dvojica istovremeno koriste istu vodu i zato je bio nezadovoljan Poslanikovim rješenjem. se zacrvenilo (od ljutnje) a onda je rekao: ’O Zubejre. Uhudu i drugim značajnim bitkama. Prvi u islamu koji je isukao svoju sablju iz korica. sin Zubejr bin Avvama. sin Safijje bin Abdul-Mutalib. Ubio ga je Ibn Džermuz u Bici kod deve nedaleko od Basre. Vjerovjesnik.

v.”6 Mislim da je ovaj ajet objavljen ovim povodom.a.. doista.”8 .{. 92.“Tako mi vremena ~ovjek je na gubitku. 7 Eš-Šems.. njih }emo sve na odgovornost pozvati za ono {to su radili. s. 10 El-Hidžr. {to razumijemo iz forme (el-mef’ulul-mutlak ‫)اﻟﻤﻔﻌﻮل اﻟﻤﻄﻠﻖ‬ 6 Bilježe: Buhari u poglavlju “Tefsirul-Kur’an” br. Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo.. d`. slije|enje Kur’ana i su nneta i onoga {to se izvodi iz njih.“Tako mi Sunca i svjetla njegova. ustvari. bez imalo sumnje i tjeskobe u du{i zbog toga. i to je stvar srca. obredoslovlje (ibadat). poslovanje (muamelat) iz domena braka (munakehat). a.. Zatim on citira nekoliko kur’anskih primjera u kojima su prisutne zakletve Allah Uzvi{enog: . a ovakva zakletva ukazuje na va`nost i uvjeravanje u ono {to slijedi iza toga. . 1-3.“I tako mi Gospodara tvoga. arbitra`a je. 2. Tirmizi u poglavlju o “Ahkamu” br. Hadisa 4347.. s. Hadisa 2953. Obja{njavaju}i zna~enje ovog ajeta Hand`i} ka`e: “U ovom ajetu Allah Uzvi{eni zaklinje se Sobom.. na jo{ nekoliko mjesta u Kur’anu zaklinje se.”10 U nastavku svoga komentara Hand`i} navodi kako “Uzvi{eni u ajetu spominje tri uvjeta za ispravno vjerovanje (iman). Allah. i Nesai u poglavlju “Adabul-kudat”. presudio..Tre}i uvjet je potpuna predanost nakon presude. Muslim u poglavlju o “Fedailu” br.” . s ciljem ukazivanja na zna~aj onoga o ~emu se govori.”9 .Drugi uvjet je zadovoljstvo sa onim kako je Poslanik. 9 El-A’sr. 10.s. rekao je Zubejr.a.“Tako mi jutra i no}i kad se uti{a. ko je sposoban da to ~ini na precizan i poznat na~in.kom{iji vodu.. uspjet }e samo onaj ko je o~isti (du{u). . 1. kupoprodaje (beju’) i sl. 93. 8 Ed-Duha. Hadisa 4219.s. Poslanikova. 1. u suglasju s njima. 43 .v. {to razumijemo iz sebebi nuzula (povoda objavljivanju) spomenutog ajeta.s. ima pravo arbitra`e u svim sporovima bez obzira da li oni bili ~isto vjerske ili ovosvijetske naravi.Prvi je da Poslanik.”7 . a bit }e izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi. 9. budu}i da se islam vezuje za vjerovanje (iman).

zbog toga {to je Allah zakonodavac i {to Njegovo znanje obuhvata budu}nost. On zna koji propisi koriste Njegovim robovima do Sudnjeg dana zbog ~ega ih je propisao preko svoga Vjerovjesnika Muhammeda.”15 Iznad sintagme “ulul-emr ‫( ”ﺍﻟﻮﺍﺍﻷﻣﺮ‬predstavnicima vašim) Handžić je stavio. A {ejtan `eli da ih u veliku zabludu navede. poslanja pa sve do Sudnjeg dana.vidi{ licemjere kako se od tebe sasvim okre}u.. od Poslanikovog.”12 “Zar ne vidi{ one koji tvrde da vjeruju u ono {to se objavljuje tebi i u ono {to je objavljeno prije tebe pa ipak `ele da im se pred {ejtanom sudi. do 63.” “A {ta }e tek biti kad ih. a. subhanehu ve teala. zaklinje se Sobom da ~ovjek ne}e biti vjernikom sve dok ne usvoji ova tri uvjeta ({arta). “O vjernici. sallallahu alejhi ve selleme. i reci im o njima ono {to }e ih dirnuti. u cilju dodatnog pojašnjenja.” 13 Prepisujući ovaj ajet Handžiću se potkrala greška tako što je napisao “en judillekum ‫ ”ﺃﻥ ﻳﻀﻠﻜﻢ‬a ispravno je “en judillehum ‫. 12 Na kraju ajeta. obratite se Allahu i Poslaniku. Allah. sintagmu “ulul-I’lm ‫( ”ﺍﻟﻮﺍ ﺍﻟﻌﻠﻢ‬učenjacima). to vam je bolje i za vas rje{enje ljep{e. iznad riječi “ahsenu te’vilen ‫( ”ﺃﺣﺴﻦ ﺗﺄﻭﻳﻼ‬ljepše rješenje) on je dodao riječ “a’kibeten ‫ ”ﻋﺎﻗﺒﺔ‬što znači “ljepši završetak.”13 “Kada im se ka`e: ’Prihvatite ono {to Allah objavljuje.”ﺃﻥ ﻳﻀﻠﻬﻢ‬ 14 Iznad riječi “tevfikan ‫ ”ﺗﻮﻓﻴﻘﺎ‬autor je stavio izraz “savaben ‫ ”ﺻﻮﺍﺑﺎ‬Što znači “pravilno postupiti”. pro{lost i sda{njost. ajeta iste sure.11 A ako se u ne~emu ne sla`ete. zato se ti ne obaziri na rije~i njihove i posavjetuj ih. pa ti do|u kunu}i se Allahom: ’Mi smo samo htjeli da u~inimo dobro i da bude sloge. U nastavku svoga komentara Hand`i} ka`e da se zna~enje ovoga ajeta otkriva u ajetima koji mu prethode citiraju}i od 59. 11 44 .spomenute u ajetu (ve jusellimu teslima ‫)و ﯾﺴﻠﻤﻮا ﺗﺴﻠﯿﻤﺎ‬ “i sasvim se predaju”. pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima va{im.s. Ovo va`i za sva vremena.”14 “Allah dobro zna {ta je u srcima njihovim. a nare|eno im je da ne vjeruju u njega. pogodi kakva nesre}a. i Poslanika!’ . ako vjerujete u Allaha i onaj svijet. zbog djela ruku njihovih. i to je stvar i srca i tijela.

Hand`i} ka`e: “Ono {to je Allah opisao ovim ajetima podudarno je sa onim {to se sada de{ava kod ve}ine ljudi. (Vidjeti: Ibn Ebi Šejbe. Takođe ga bilježi Ibn ebi Šejbe u El-Musannefu. 2/289.Nakon citiranja gornjih ajeta. vidio nekog čovjeka kako se na namazu igra s bradom pa je rekao: “Da mu je nutrina skrušena i organi njegovog tijela bi bili skrušeni. Bejrut. u komentaru Buharijinog Sahiha. radijallahu anhu.” Dakako. jer ako je srce ispravno i tijelo je ispravno.”16 Dalje on ka`e: “^ovjek je konstituiran od du{e i tijela. (1994/1414). sa merfu’ predajom. El-Iraki kaže da ga prenose El-Hakim i Et-Tirmizi u En-Nevadiru. Du{a ima svoja zadu`enja kao i tijelo. a imami Nevevi ga navodi s kraja svoje zbirke od 40 hadisa i smatra ga vjerodostojnim.” U nastavku svoga komentara Hand`i} citira Omera. 15 45 . (Vidjeti: Irvaul-galil. od Ez-Zubejdija. 1/412 “Darul-fikr” Bejrut.” Ovaj hadis navodi imam Gazali u svom djelu Ihjau ulumid-din.. koji je rekao: “O ljudima se u vrijeme Resulullaha. sudilo na osnovu objave koja je jo{ silazila.”17 U jednoj izreci se veli: “Svaka posuda zaudara na ono {to je u njoj.s.a. Darus-selefijje. rekao: “Da mu je nutrina skru{ena i organi njegovog tijela bili bi skru{eni. je rekao: “Zaista ako su im srca pokvarena i djela su im takva”. Ovaj hadis se još spominje u Miškatul-mesabih. Mehmed ef.. Stoga la`u oni koji ignoriraju islamske du`nosti i poslove vjerske naravi kada ka`u: “Va`no je srce. takođe od Sei’d bin Musejjeba u nešto drugačijoj formi. r. Sallallahu alejhi ve sellem je. Fethulbari. se vjerovanje (iman) ne mo`e odvojiti od islama niti se du`nosti du{e mogu odvojiti od du`nosti t ijela. Vidjeti: Ithafus-sadetil-muttekin bi šerhi Ihjai ulumid-din. El-Musannef. spomenute u protuma~enom ajetu. s. 12/289. me|utim. autor je dodao sintagmu “filmelei ‫ ”ﰲ ﺍﳌﻠﻼﺀ‬među uglednicima.v. je jasno rekao: ‫ﻻﯾﺆﻣﻦ‬ ‫“أﺣﺪﻛﻢ ﺣﺘﻰ ﯾﻜﻮن ھﻮاه ﺗﺒﻌﺎ ﻟﻤﺎ ﺟﺌﺖ ﺑﮫ‬Ne}e vjerovati niko dok me gorljivo ne bude slijedio u onome s ~im sam do{ao. tako|er. Kao {to se du{a na dunjaluku ne mo`e odvojiti od tijela osim smr}u. 3/23. U vezi s tim Vjerovjesnik. ali Vjerovjesnik. sallallahu alejhi ve sellem. Mektebetul-islami. tahkik El-Ea’zami.. a iza riječi “fi enfusihim ‫ ”ﰲ ﺃﻧﻔﺴﻬﻢ‬on je dodao riječi “fis-sirri vel-hafai ‫( ”ﰲ ﺍﻟﺴﺮ ﻭﺍﳋﻔﺎﺀ‬diskretno i tajno) i nasamo im se obrati. Mektebetur-Rijad el-hadisijjeh/Darul-fikr. s.s. nakon {to je vidio ~ovjeka da klanja bez skru{enosti (hu{u’). sa slabim lancem prenoslaca kao govor Sei’d bin Musejjeba.) Albani ga smatra mevdu’om (lažnim) hadisom. Iman mora ispunjavati {artove (uvjete). od Muhammed bin Abdullaha et-Tibrizija.a. od Ibn Hadžera. 17 Ovaj hadis se prenosi od Ebu Hurejre da je Resulullha.v.a. 1979/1399). objava je prestala i mi o vama Iznad riječi “veizhum ‫( ”ﻭ ﻋﻈﻬﻢ‬posavjetuj ih). 16 Navedeni hadis prenosi Abdullah bin Amr bin A’s. sallallahu alejhi ve sellem.

donosimo sud na osnovu va{ih postupaka. ^iji se postupci poka`u dobrim, bezbjedan je od nas i mi smo mu bliski. A {to se ti~e njegovih tajnih djelovanja, Allah }e svoditi ra~une s njim i mi u tome nemamo nikakva udjela. Me|utim, ~iji se postupci poka`u lo{im nije siguran od nas pa makar da ka`e, “u du{i sam `elio dobro”. Prema tome, rekao je Omer, radijallahu anhu, “Ko svojim postupcima izazove sumnju, neka ne krivi druge zbog lo{eg mi{ljenju o njemu. Autor18 djela Avariful-mearif19 ‫ ﻋﻮارف اﻟﻤﻌﺎرف‬ka`e: “Kada primijetimo da je neko ravnodu{an prema propisima {eriata, nemaran prema namazima i da je sklon poku|enim stvarima, mi ga ignori{emo i ne prihvatamo, iako on, mo`da, u du{i ima dobru namjeru.” Zavr{avaju}i komentar 65. ajeta sure En-Nisa’ Hand`i} upu}uje dovu rije~ima: “Neka Allah popravi na{e postupke i tajne i javne, Svojom mili{}u i dobrotom.” LITARATURA 1. El-Albani, Nasiruddin: Irvaul-galil, Mektebetul-islami, Bejrut, 1979/1399. 2. Et-Tibrizi, Muhammed bin Abdullaha: Miškatul-mesabih, 1/412, “Darul-fikr” Bejrut, (1994/1414) 3. Ez-Zirikli, Hajrudin: El-E’lam, Darul-ilmi lil-melajin, deveto izdanje, Bejrut, 1990. 4. Ez-Zubejdi: Ithafus-sadetil-muttekin bi šerhi Ihjai ulumid-din, 3/23, bez mjesta i godine izdanja. 5. Ibn Ebi Šejbe: El-Musannef, Darus-selefijje, tahkik El-Ea’zami, 2/289, bez mjesta i godine izdanja.
18

Autor djela Avariful-mearif, je Ebu Nedžib es-Suhreverdi Abdul-Kahir bin Abdillah Muhammed bin U’mevijje (490-563.h.) Bio istaknuti sufija, primjer uspješnog vaiza, fekih šafijskog mezheba, muhaddis, historičar. Iz rodnog Suhreverda došao u Bagdad radi nauke. Slušao istaknute alime i postao imam u šafijskom mezhebu i uzor u tesavvufu. Bio je od roda Ebu Bekra es-Siddika i od njega ga je djelilo samo dvanaest ljudi. Predavao je u čuvenoj medresi “Nizamijji” u Bagdadu i bio je irački muftija. El-Isnevi za njega kaže: “Bio je šejh Iraka u njegovo vrijeme.” 19 Djelo Avariful-mearif, tretira odgoj sufija i tesvvufski prilaz izvršenju određenih vjerskih obaveza. Od ostalih njegovih djela izdvajamo: Adabulmuridin i Muhtesaru miškatil-mesabihi lil-Begavi. (Opširnije vidjeti: Ibn Imad, Šezeratuz-zeheb, 6/346,347, Omer Rida Kehala, Mu’džemul-muellifin, 2/202. i Hajrud-din ez-Zirikli, Elea’lam, 4/174)

46

‫‪6. Ibn Hadžer: Fethul-bari, Mektebetur-Rijad el-hadisijjeh/Darul‬‬‫.‪fikr, Rijad, bez godine izdanja‬‬ ‫,‪7. Ibn Imad: Sezaretu-zeheb fi ahbari men zeheb, Daru ibnu Kesir‬‬ ‫.6891 ,‪Bejrut‬‬ ‫,‪8. Kehala, Omer Rida: Mu’džemu-l-muellifin, Muessesetur-risale‬‬ ‫.4141/3991 ,‪Bejrut‬‬ ‫,‪9. Traljić, hfz. Mahmut: Istaknuti Bošnjaci, Rijaset IZ-e u BiH‬‬ ‫.8991 ,‪Sarajevo‬‬ ‫‪10. Zbornik radova sa znanstvenih skupova o hadži Mehmedu‬‬ ‫.6991 ,‪Handžiću, El-Hidaje – Udruženje uleme, BiH, Sarajevo‬‬

‫دراﺳﺔ ﻣﺨﻄﻮﻃﺔ اﻟﺸﯿﺦ ﻣﺤﻤﺪ اﻟﺨﺎﻧﺠﻲ ﺑﻌﻨﻮان: "ﻋﻨﻮان اﻟﺤﻜﻤﺔ‬ ‫واﻟﻤﻮﻋﻈﺔ اﻟﺤﺴﻨﺔ" ﻣﻊ اﻟﺘﺮﻛﯿﺰ ﻋﻠﻰ اﻟﻤﻮﺿﻮع: "ﺷﺮح آﯾﺔ وﺗﻔﺴﯿﺮھﺎ"‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﺗﻮﺟ ﺪ ﻓ ﻲ ﻣﻜﺘﺒ ﺔ ﻏ ﺎزي ﺧ ﺴﺮو ﺑ ﻚ ﻣﺨﻄﻮﻃ ﺔ ﺗﺤ ﺖ رﻗ ﻢ: 6696 وﻟ ﻢ ﺗﻨ ﺸﺮ‬ ‫ﺑﻌﺪ، ﻓﺒﻘﺖ ﻣﺠﮭﻮﻟﺔ ﻟﺪى أﻛﺜﺮ اﻟﻘﺮاء، وﻧﺤﻦ ﻧﻘﺪﻣﮭﺎ ﻷول ﻣﺮة.‬ ‫ﻋﻨﻮان اﻟﻤﺨﻄﻮﻃ ﺔ "ﻋﻨ ﻮان اﻟﺤﻜﻤ ﺔ واﻟﻤﻮﻋﻈ ﺔ اﻟﺤ ﺴﻨﺔ" ﻛﺘﺒﮭ ﺎ اﻟ ﺸﯿﺦ ﻣﺤﻤ ﺪ‬ ‫ﺧﺎﻧﺠﻲ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي )6091-4491م.( اﻟﻌﺎﻟﻢ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي اﻟﻤﺸﮭﻮر، وﻗﺪ ﺑﺮز ﻓﻲ‬ ‫ﻋ ﺪد ﻣ ﻦ اﻟﻌﻠ ﻮم: اﻟﺤ ﺪﯾﺚ، اﻟﺘ ﺎرﯾﺦ، اﻟﻜﺘﺎﺑ ﺔ، اﻟﺘﺮﺟﻤ ﺔ ﻣ ﻦ اﻟﻌﺮﺑﯿ ﺔ واﻟﺘﺮﻛﯿ ﺔ.‬ ‫ﻛﺘﺐ ﺗﺂﻟﯿﻔﮫ ﺑﺎﻟﻠﻐﺔ اﻟﻌﺮﺑﯿﺔ واﻟﺘﺮﻛﯿﺔ.‬ ‫ﻛﺘﺒﺖ اﻟﻤﺨﻄﻮﻃﺔ ﺑﺨﻂ اﻟﻨﺴﺦ ﻓﻲ اﻷوراق ﻣﻘﺎﺳﮭﺎ 5.42‪ 20X‬ﻣ ﻊ 22 ﺳ ﻄﺮا‬ ‫ﻓﻲ ﻛﻞ ﺻﻔﺤﺔ. وﻛﺘﺒﺖ ﻋﻨ ﺎوﯾﻦ اﻷﺑ ﻮاب ﺑ ﺎﻟﺤﺒﺮ اﻷﺣﻤ ﺮ. وﻛﺘﺒ ﺖ اﻟﻤﺨﻄﻮﻃ ﺔ‬ ‫ﺑﺨﻂ ﯾﺪ اﻟﻤﺆﻟﻒ، وأھﺪﯾﺖ إﻟﻰ اﻟﻤﻜﺘﺒﺔ ﻣ ﻦ ﻗﺒ ﻞ أﺧﯿ ﮫ ﻣ ﺼﻄﻔﻰ ﺧ ﺎﻧﺠﯿﺘﺶ ﻣ ﻦ‬ ‫ﺳﺮاﯾﯿﻔﻮ.‬ ‫وﺗﻀﻢ اﻟﻤﺨﻄﻮﻃﺔ 51 ﻣﻮﻋﻈﺔ اﻟﺘ ﻲ أﻟﻘﺎھ ﺎ اﻟﻤﺆﻟ ﻒ ﻓ ﻲ اﻟﻤ ﺴﺠﺪﯾﻦ ﻓ ﻲ ﻣﺪﯾﻨ ﺔ‬ ‫ﺳ ﺮاﯾﯿﻔﻮ. واﺧﺘﺮﻧ ﺎ ﻟﮭ ﺬه اﻟﻤﻨﺎﺳ ﺒﺔ اﻟﻤﻮﺿ ﻮع ﺑﻌﻨ ﻮان: "ﺷ ﺮح آﯾ ﺔ وﺗﻔ ﺴﯿﺮھﺎ"‬ ‫اﻟﺬي ﺷﺮح ﻓﯿ ﮫ اﻟﻤﺆﻟ ﻒ اﻵﯾ ﺔ 56 ﻣ ﻦ ﺳ ﻮرة اﻟﻨ ﺴﺎء. وأﻛ ﺪ اﻟﻤﺆﻟ ﻒ ﻓﯿ ﮫ ﻋﻠ ﻰ‬ ‫ﺿﺮورة اﺗﺒﺎع ﺳﻨﺔ اﻟﺮﺳﻮل، ﺻﻠﻰ اﷲ وﺳﻠﻢ، وﺣﺬر ﻣﻦ ﺑﻌﺾ اﻟﻤﺨﺎﻟﻔﺎت ﻓ ﻲ‬ ‫ﻓﮭﻢ اﻹﺳﻼم وﺗﻄﺒﯿﻘﮫ اﻟﺘﻲ ﻇﮭﺮت ﺑﯿﻦ اﻟﻤﺴﻠﻤﯿﻦ ﻓﻲ ذﻟﻚ اﻟﻌﺼﺮ.‬

‫74‬

THE ANALYSIS OF THE MANUSCRIPTS BY MEHMED HANDŽIĆ “UNVANUL-HIKME VEL-MEVIZATULHASENEH” WITH A SPECIAL LOOK AT SHERHU AYETIN VE TEFSIRUHA Summary Inside the Ghazi Husrev-beg’s Library is a manuscripts under the reference number 6966 which hasn’t been studied to date and as such is unknown to the wider reading public. On this occasion we are presenting it to the public for the first time. The manuscript is entitled Unvanul-hikme vel-mevizatul-hasene. It was written by Muhammed El-Handži el-Bosnevi (1906-1944), who was an renowned Bosnian alim in several Islamic disciplines, a historian, a writer and a translator from Arabic and Turkish. He wrote in Bosnian and Arabic. The main characteristics of the manuscript: L. 27; 24,5 X 20 (19,5 X 12); 22 lines. Large print. Black ink. The headings of each paragraph are written in black ink on lined notebook paper. Hard binding (cardboard). Autograph manuscript. Donated to the library by the author’s brother Mustafa Handžić from Sarajevo. The manuscript consists of fifteen sermons which the author had, at one time, delivered in two Sarajevo mosques. As a part of this manuscript, we have singled out, for this occasion, a theme entitled Sherhu ayetin ve tefsiruha, in which the author comments on the 65th verse of the sura En-Nisa.’ With his commentary the author wished to emphasise the obligatory importance of following the practice of Allah’s Prophet s.a.w.s., as well as some deviant occurrences among the Muslims of that time in respect to the fulfilment of religious obligations and the essential understanding of belief.

48

Mensur Valjevac, prof. SEJJID DŽEMALUDDIN EL-AFGANI (1254-1314/1838-1897) /preteča tumačenju Kur'ana u 14/20 stoljeću/ Sažetak Iako Sejjid Džemaluddin El-Afgani (1254-1314/1838-1897) nije napisao vlastiti Tefsir, on je svojim djelovanjem, nastupima, radom i druženjem izvršio ogroman uticaj na mufessire čije je tumačenje Kur'ana umnogome obilježilo 14/20 vijek. Prije svih na šejha Muhammeda Abduhua i njegovog učenika Muhammeda Rida, a indirektno i na šehida Sejjida Kutba. I drugo; neosporna je činjenica da je Afganija bio jedan od preteča islamskog preporoda, buđenja i obnove modernog doba. O ovome radu mi smo predstavili njegovu ličnost, životni put, i ideje kako bismo se podsjetili na značaj i ulogu koju je ovaj veliki borac odigrao u razvoju oslobodilačke i reformističke misli, nadajući se da će on ostati i biti poticaj Bošnjacima u borbi za opstankom i ljudskim dostojanstvom.

***
Iako nije napisao vlastiti Tefsir, on je svojim djelovanjem, nastupima, radom i druženjem izvršio ogroman uticaj na mufessire čije je tumačenje Kur'ana umnogome obilježilo 14/20 vijek. Prije svih mislimo na šejha Muhammeda Abduhua i njegovog učenika Muhammeda Rida, a indirektno i na šehida Sejjida Kutba. I drugo; neosporna je činjenica da je Afganija bio jedan od preteča islamskog preporoda, buđenja i obnove modernog doba. Smatrali smo našom dužnošću da iznova osvijetlimo lik ovog velikana, da predstavimo i da se podsjetimo na značaj i ulogu koju je ovaj veliki borac odigrao u razvoju oslobodilačke i reformističke misli, nadajući se da će on ostati i biti poticaj Bošnjacima u borbi za opstankom i ljudskim dostojanstvom. No, s obzirom na hal u kojem se mi sada nalazimo u Bosni smatramo za potrebnim, u uvodu, napomenuti sljedeće. 49

Sve što je Allah Uzvišeni navijestio u Svoj Knjizi, desilo se, dešavat će se i dešava će se. To je jedan od aspekata kur'anske nadnaravnosti (i'džazul-Kur'an). Isto tako i sve što je Njegov Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, navijestio, sigurno će se desiti. U istinitost ovoga mogli su se uvjeriti, tokom historije, svi muslimani i nemuslimani. To što je Bosnu od paganstva i neznanoboštva (džahilijja) oslobodio sultan Mehmed El-Fatih kojeg je i njegovu vojsku navijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, jeste posebna privilegija, ali i obaveza da se ustraje u čuvanju Allahova dina i znanja o njemu. Spomenut ćemo još neke primjere. Pete godine po hidžri, u vrijeme opsade Medine i takve napetosti «kada oči više ne mogahu gledati s ustrajnošću i kad se srca ljudi uzdigoše u grla njihova, a vas obuzeše neprilične misli o Allahu. Tad vjernici bijahu ispitivani i kušani, a duše njihove potresene drhtanjem silnim.»1 Allahov Vjesnik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, navijesti osvajanje Jemena, slom Perzije i Bizanta. Već smo spomenuli naviješćeno oslobađanje Kostantinopolisa Istanbula. Isto tako, navijšćeno je i oslobađanje Rima. Abdullah ibn Amr ibnul-As, kaže: «Jednom prilikom smo bili kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, i nešto pisali, kada ga neko upita: 'Koji grad će biti prvo oslobođen, Konstantinopolis ili Rim?' 'Heraklijev grad će biti prvi.' – odgovorio je, Sallallahu alejhi ve alihi ve selleme.»2 U drugom hadisu navjestiteljskog sadržaja Allahov Vjesnik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, kaže: «Uistinu, ova vjera će stići dokle stiže noć i dan. Allah neće ostaviti ni jedne kuće u nekom selu, gradu ili pustinji nekoj, a da neće u nju uvesti ovu vjeru, čašću ili poniženošću. Čašću kojom će Allah uzdići Islam i poniženošću kojom će Allah poniziti nevjorvanje (kufr).»3 Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Allah će ovome ummetu na svakih sto godina slati nekoga ko će mu reafirmirati vjeru.»4
1 2

Sura el-Ahzab, 10-11. Hadis su zabilježili Ahmed, Darimja i Hakim. Evedeno prema: dr Fuad Sedić. Mali predznaci Sudnjeg dana, Zenica, 1996., str. 107. 3 Hadis je zabilježio imami Ahmed u svome Musnedu. 4 Zabilježili ga Ebu Davud, Hakim, Bejheki i drugi. Sujuti i Iraki su ga ocijenili kao sahih.

50

uspostavljane na ovaj način najduže su trajale (sultan Mehmed Fatih). Historija je pokazala da potpuna reforma i obnova jedino je moguća putem «islamske vlasti koja nije uspostavljena monarhija». 93. kada je govor o promjeni. Politika je. Bog slati na kraju svakih stotinu godina.»6 Veliki broj islamskih učenjaka smatra da se pod obnovom zapravo misli na političko uspostavljanje islamske vlasti nekada mačem i silom. ostvariva je samo putem borbe. a neke još uvijek traju (Sudan. Takva vlast.»7 «Mudrost je izgubljena stvar vjernika. političkih pregovora i ekonomije. str. 269. mudrost njenog očuvanja. «Allah daje mudrost kome hoće. 9-36. kako je to radio. a onome kome je dā dao mu je veliko dobro. najčešće korišćene riječi islah – reforma i tedždid – obnova. str. Karčić u knjizi «Društveno-pravni aspeket islamskog reformizma» govoreći o glavnim obilježjima i sadržini reformističkih ideja kaže da su na prelazu iz 19.i kako će to uraditi i imami Mehdija posljednji najavljeni i očekivani obnovitelj. a nekada i mudrost opstanka u kakvoj se situaciji danas mi muslimani Bošnjaci nalazimo. Malezija i Iran). On dalje ističe da se u tradicionalnom islamskom učenju tedždid shvatao kao «pročišćenje vjerskog učenja i prakse muslimana od strane obnovitelja koga će. i onaj koji je uzor svima onima koji se nadaju Allahu. Bejrut. 7 Sura el-Bekare. Danu posljednjem i koji Allaha mnogo spominju. a nekad pregovorima. revolucije. Islamske zemlje. mudrost osvajanja vlasti. Islam se samim tim shvaćao kao moralna reforma pojedinca i religijski utemeljena reforma društva. vjerovanja i prakse»5 Profesor F. El-mektebul-isalmijj. 51 . u 20. 6 Fikrete Karčić. Šejh Karadavi kaže: «Pod reafirmacijom vjere u ovome hadisu se misli na obnavljanje njezinog razumijevanja.Obnova ili reafirmiranje vjere (tedždiduddin) različito je tumačena od strane islamskih učenjaka. prema vjerovanju ehlisuneta. stoljeće. Gdje god 5 Vidi: šejh Karadavi: «Zbog islamskog buđenja vjera je doživjela reafirmaciju i renesansu na ovom svijetu – Min edžli sahvetin islamijjetin tedžeddeded-dinu ve tenehheda bid-dunja». posljednji Allahov Poslanik Muhammed – sallallahu alejhi ve alihi ve selleme . zapravo. Društveno pravni asket islamskog reformizma.

spriječi putem vlasti činjenje pokvarenosti i grijeha od kojih većinu ljudi ne bi spriječio sami Kur'an. između ostalog. 71. učini da umrem. Beograd. Islamska vlast (VELAJAT-I-FAQIH)..» navodi hadis: «Allah ustrojava putem vlasti ono što ne ustrojava putem Kur'ana Inallahe lejezeu' bis-SULTANI ma la jezeu' bil-Kur'ani. zar mu nije dovoljna čast i zasluga u doprinosu kulturi čovječanstva. Islamska misao. str. 13 Dr Ahmed Smajlović. Tirmizija i dr. Čak i njegovi neprijatelji. a kolonijalizma posebno. i to je jedna realnost. 2.». koje je zabilježio Buharija.. a to je Isa a. reformator i revolucionar koji je svojim životnim putem potvrđivao 8 9 Hadis kojeg bilježi Muslim.»8 «Rat je prijevara. i «vjera borbenih pojedinaca»14 onda je jedan od njih svakako i sejjid Džemaluddin el-Afgani. ajet sure el-Isra «I reci: 'Gospodaru moj. 11 Sura en-Nisa. i shvatanje njegove misije učinilo je da su Afganijia poštovali i cijenili na Zapadu koliko i na Istoku. a da si Ti zadovoljan mnome i učini da iz mrtvih ustanem. str. kojem daje slijedeće značenje: «Tj.»13 Ličnost Ako je Islam.» «Osnovna težnja Afganije bila je da se muslimani čitavog svijeta ugledaju na ličnost Muhammeda a.» 10 «O vjernici. Tirmizija i dr. radijallahu anhu. 1982. Hadis kojeg bilježi Buharija. 52 . da zbace okove i stege koje su mu kroz historiju nametnuli neprijatelji čovječanstva uopće. 1990. 60. 9.. 12 Sura el-Enfal. 10 Riječi Ebu Derda.. zar mu nije dovoljna čast i zasluga. Muslim.. a da si Ti zadovoljan mnome. budite oprezni»11 «I protiv njih pripremite koliko možete snage»12 Ibni Kesir tumačeći 80. ideolozi kolonijalističke politike i neprijatelji Islama i njegovih naroda kao što su Renan… ostajali su nijemi pred njegovim riječima: 'Ako u vašim očima Istoku ne pripada nikakva čast i zasluga u doprinosu kulturi čovječanstva.da je nađe on ima najviše prava na nju.s. br. i daruj mi od Sebe snagu (SULTAN) koja će mi pomoći!'. a naša srca ih preziru. Njegovo pravo islamsko gledanje na Isaa a.s. to što se vi i cio Zapad klanjate čovjeku koga je dao i rodio Istok.»9 «S osmijehom gledamo u lica nekih ljudi. 37.s. 14 Imam HOMEINI. Džemaluddin Afganija.

Sve ovo nam jasno govori da je u novovjekovnoj povijesti razmišljanja protiv porobljavanja. Šerifa. rasnu. koji će biti stavom mnogih pokreta za nacionalno oslobođenje. Dr. osoba duše i srca. on je oživljavao energije svugdje gdje je prolazio tokom godina svoga muhadžirluka. kako kaže Osman Emin. ma ko on bio i ma koji položaj zauzimao. Ahmed Smajlović za njega je rekao: «U svom radu Afganija nikad nije prezao da otvoreno istupi i jasno u lice kaže šta misli. u Indiji. Prvi je iznio politički stav. M. Afganistanu. socijalnu. šarmantan. Smatraju ga «ocem modernog muslimanskog antikolonijalizma» začetnikom manjeviše svih reformatorskih pokreta islamskih zemalja kojeg su njegovi neprijatelji smatrali opasnim agitatorom. koji je cio svoj život i rad podario borbi za osnovna prirodna i politička prava i potpunu nezavisnost svih naroda Istoka i islamskog svijeta bez obzira na njihovu klasnu. kako ruskom caru. poliglota. «Leksikona Islama» Nerkeza Smailagića i «Historije islamske filozofije» M. kako na intelektualnom planu tako i na praktičnom. Džemaluddin Afganija.»15 On bijaše. Ahmeda Smajlovića. ukoliko nisu posebno označeni fusnotom. turskom sultanu. uporan. eksploatacije i ugnjetavanja naroda teško naći nekoga ko bi mogao stati naporedo sa ovim revolucionarom. On je bio jedan od katalizatora islamskog preporoda i obnove14/20 stoljeća. naspram kolonijalnih sila. U vremenu urušavanja Osmanlijskog carstva. Londonu. tako i svakom drugom. mudžtehidom i učenjakom. Afganija je bio i ostao nepokolebljivi musliman. 37. 53 . «On je poticao 15 Svi naredni znaci navoda u tekstu. sa kairskog univerziteta «čovjek akcije. Hrabar.načela koja je zagovarao. novinar. Izuzetno obrazovan. iranskom šahu. kada evropske sile uveliko ulaze u njihovu ekonomiju i politiku on ima jasan pogled na situaciju. i uzor svim sljedbenicima… dobar pisac. Parizu. poznavalac islamske filozofije. preuzeti su iz rada dr. govornik. Bio je revolucionar i mislilac koga su se bojali i od koga su strepili mnogi njegovi neprijatelji. On je perom i riječju zagovarao nužnost islamskog protuodgovora. pisac. br. uvjerljiv govornik i dijalektičar» Njegov učenik Muhamed Abduhu spominje njegovu srdačnost. 1982. Istanbulu. nepokolebljivost i velikodušnost. elokventan. Iranu. jaku volju. Egiptu. iznad svega toga. tromosti i propadanja islamskih zemalja. Moskvi. objavljenog u Islamskoj misli. Međutim. religijsku i drugu pripadnost uzimajući u svemu ovome Islam kao neprikosnovenu ideološku platformu.

Andaluzije i njene kulture. pa me zaustavio Afganistan čiju sam zemlju najprije dodirnuo svojim tijelom. Iraka i Bagdada. odnosno Damaska i njegovih Omejida. pa Nedžda. te Šama.» «Među onima koji su se borili protiv stranih uticaja bijaše Sejjid Džemaluddin.» Govoreći o svojoj misiji. on presijeca granice nacija. potom Arabijsko poluostrvo. Kritikovao je islamske vladare koji su se opirali reformama ili se nisu dovoljno suprotstavljali prodiranju Evrope. ne manje. Sejjid Džemaluddinove poznate propovijedi doniješe mu među Irancima velike simpatije: probudio je u narodu osjećaj dostojanstva i slobode i upozorio na opasnosti kako od unutrašnjeg despotizma. intelektualno buđenje Šejha Muhamed 'Abduhuha izravni su rezultat njegova djelovanja. pak. u Londonu izdaje novine pod nazivom Dijaul-hafikajni uz pomoć Mirza Malkom Hana. od Hidžaza. Mladoturski pokret od 1326/1908. Tako je po/sijano sjeme revolucije. onda Iran po prirodi susjedstva i srodstva.mlade da se bave perom. popularno nazvan Afgani. njegovog Haruna i Memuna. Većinu budućih vođa iranske revolucije u njezinoj ranoj fazi. Govornik kojem nije bilo premca. Egipat i Turska osjetiše puni uticaj njegove ličnosti. Čak i kad je podmuklo protjerivan iz zemlje nastavlja djelovati – npr. on je uzburkao muslimanski svijet hrabreći narod da se digne protiv despotske vladavine kraljeva i da se bori protiv provala zapadnog imperijalizma. da se bace u novinarstvo. Egipatski nacionalni pokret a i. preko Jemena i njegovih brda. on je inspirirao. zatim Indija gdje sam se obrazovao. duguje glavninu svoga dinamizma sveobuhvatnom uticaju njegovih učenja dok je boravio u Istanbulu. neznanja i političke učmalosti uzdrma i probudi cio islamski svijet. U ovom pismu obraća se duhovnjacima da budu nesebični i požrtvovni kako bi se sačuvala nezavisnost zemlje… Stvarni uspjeh ove revolucionarne figure leži u pridobivanju 'uleme koja je. «On je svojom ideološkom snagom i revolucionarnom odlučnošću prosvjetiteljsko-islamskog duha uspio da iz dubokog sna. kolijevke Objave. Rođeni revolucionar.» Elektronski mediji tada su još bili nepoznati. posmatrajući na šta su spali i došli 54 . a onda pogledao na Istok i njegove narode. imala veliki uticaj na mase. zaostalosti. tako i od strane eksploatacije. sam Afganija je rekao: «Sabrao sam razbacanu misao i sakupio raštrkano poimanje. Iran. koje se držalo sredstvom modernog djelovanja na duhove. a revolucije slijede njegov trag. gdje objavljuje svoje historijsko pismo iranskoj ulemi.

Istok! Odlučio sam da svoj um posvetim dijagnozi njihovih bolesti i pronalaženju lijeka za njih. izvjesno je da se rodio u Asadabadu mjestu koje se nalazi blizu Konrea. filozofiju. tefsir. unuka Poslanikovog. Afganistanci i Turci. poput Jevreja I. a kada je otišao u Indiju na školovanje. za njega je svaka islamska zemlja bila otadžbina. On je «djelovao i uticao gotovo bez granica. Pronašao sam da su njegove najopasnije i najsmrtonosnije bolesti razjedinjenost i pocijepanost njegovih naroda. Po povratku u Afganistan 10-tak godina je aktivno uključen u politički život. bavio se izučavanjem matematike i klasične medicine» U osamnaestoj godini već je «postigao zamjereno znanje». sallallahu alejhi ve alihi ve selleme. po jednima. boreći se svim svojim bićem za to i upozoravajući ih na opasnost koja ih okružuje i koja im prijeti od strane Zapada. Prvo obrazovanje stekao je u Perziji i Afganistanu.» Međutim. tesavvuf. kao i druge izrabljivačke zemlje. Zato je i nosio titulu «sejjid» njegovih časnih potomaka.) u istoimenom Asadabadu. Istok. što zlonamjerno. njihovo razilaženje o jedinstvu i njihovo jedinstvo u razilaženju.» Godine 1273/1857 obavlja hadždž. Šiama.. među kojima i caristička Rusija. a nije bio stranac ni u prijestolnicama Evrope. Emir 55 . na području Kabula. treba biti oprezan u pogledu onoga što su pisali orijentalisti. islamsko-pravne znanosti. On će prerasti u putujuću živu revolucionarnu baklju arapsko-islamskog svijeta od koje će strepiti kolonijalistička Britanija.njihovi narodi. i njemu sličnih. Životni put Njegova porodica preko čuvenog muhaddisa Ebu Isaa etTirmizija vezuje se za hazreti Husejna. podijeljenost njihovog mišljenja. logiku. Svojataju ga sebi Perzijanci. što zbog nerazumijevanja. teologe i političare i Istoka i Zapada. hadis i dr. «Školski i životni put napravit će od ovog mladog i nadarenog muslimana istinskog prosvjetitelja i pravog borca za puna prava i nezavisnost naroda Istoka koji je u to vrijem stenjao pod teretom jarma krvožednog zapadnog kolonijalizma. ali je to cijeli život prikrivao (tekijja). Po drugima (tj. poznavao je učenjake.» Kada je u pitanju njegova biografija. u Perziji i da je i on sam bio šiit džaferijskog mezheba. pa sam radio na jedinstvu njihove riječi. sina Alijinog. «Učio je arapski jezik i književnost. Goldzihera. Indijci. ali blizu Hamadana.

do 1914.Afganistana Dust Muhammed Han ga prima u svoju službu. Poznate su njegove riječi egipatskim zemljoradnicama (fellahima) koje im je uputio nakon što se upoznao sa prilikama u kojima rade i njihovim socijalnim položajem: «Fellahu! Kao što svojom motikom i krampom razaraš zemlju i natapaš je svojim znojem i krvlju radeći za eksploatatora i izrabljivača. budući muftija Egipta i Sad Zaglul. Međutim. Njegova popularnost je smetala Englezima i on je 1286/1869. Iste godine u martu ponovo stiže u Kairo. ali i njegova napredna vjerska stajališta povrijedila su konzervativne azharovce i naravno političke protivnike Britance. Novi emir ga postavlja za svog ministra. tako svojom motikom i krampom razori prsa svoga nasilnika i ugnjetača. kojeg podržava Afgani. Odlazi u Indiju. Bio je pozvan u savjet za odgoj» drži predavanja u Aja Sofiji i Ahmedovoj džamiji. te je po njihovom nagovoru primoran da napusti Egipat 1297/1879. «Tamošnja vlada ga uvažava. među kojima Muhammed Abduhu. Ukazuje na opasnost strane dominacije. Odlazi po drugi put na hadždžd.» Bez ikakvih prethodnih uvjeta vlada mu daje godišnju potporu od 12000 egipatskih pjestera. «To je bio početak jednog značajnog razdoblja njegovog života. gdje je naišao na topao prijem kod intektulanih krugova što je i produžilo njegov posjet Egiptu. «Kako je već tada uživao sjajan ugled. nominalno bio pod 56 . Međutim. budući heroj egipatske neovisnosti. Njegova predavanja na tadašnoj Akademiji umjetnosti (Darul-funun) o korisnosti umjetnosti. visoko društvo priređuje mu vrlo laskav doček. Oko njega se okupljaju mladi ljudi.» Tu ostaje manje od dva mjeseca. Narednih desetak godina provodi u Egiptu. Drži privatna predavanja. prisiljen napustiti zemlju. boravka u Egiptu. naročito od šejhul-Islama Hasana Fehmija. Egipat je u periodu od 1867. Sukob sa šejhul-Islamom bio je uzrokom njegove odluke da napusti i ovu zemlju 1288/1871.» To dovodi da bude loše gledan od strane Vijeća ministra. strogo nadziran od Engleza i na kraju «zamoljen» da što prije ode. ljubomora nije izostala. Uključuje se u politički život zahtijevajući parlamentarnu demokratiju. Englezi podržavaju drugog sina Šira Alija čija strana pobijedi. usput držeći predavanja i tribine. dolazi do sukoba između dva njegova sina Muhammeda Azama. Odlazi u Istanbul 1287/1870. poslije emirove smrti. ali mu ipak nameće ograničenja. U Kairu ostaje 14 dana gdje se upozanje sa nekim azharovcima. kao i općenito njegova napredna shvaćanja. izazvala su osude. Naime. početak naime.

političara i drugih uglednih ljudi. Sejjid Džemaluddin el-Afgani odlazi u Indiju gdje strogo nadziran živi u Hajdarabadu i Kalkuti. bilo naučnika kod muslimana. uz manje prekide. tražeći njegovo mišljenje o mogućnostima Indije za oslobođenje od britanskog kolonijalističkog jarma on im je odgovorio: «Da ste muhe koliko vas je. vjerskog i drugog života u Egiptu. može doprinijeti da se misli obrnuto. čini mi se kao da razgovaram sa filozofima Ibni Rušdom i Ibni Sinaom». filozof. 57 . «Revolucija je u osnovi bila uperena protiv engleskog okupatora i domaćih korupcionara i izdajnika. Poslije će Renan reći: «.» Revolucija je ugušena u krvi britanskom intervencijom 1300/1882. u Parizu. Njegov učenik Abduhu je jedan od glavnih umova revolucionarne vlade u borbi za slobodu i nezavisnost egipatskog naroda. a naredne tri godine boravi u Parizu.» Kada se bliže upoznao sa ovim poznatim francuskim piscem Afgani ga je istinski impresionirao. Za vrijeme njegova boravka u Parizu njegove ideje se šire diljem islamskog svijeta. mogli biste natjerati u okean. i dan danas traje. inače veliki poznavalac Ibni Rušdove filozofije.» Nekoliko mjeseci boravi u SAD. U tom vremenu piše svoje najpoznatije djelo «Odgovor materijalistima/ateistima – Er-reddu aleddehrijjin» Napisao ga je na perzijskom. među kojima je bilo i muslimana. književnog. samo savremeno stanje. Tadašnje vlasti u Egiptu bile su uveliko pod uticajem Britanaca. Poznate novine objavljuju njegove članke sa značajnim odjekom.dok razgovaram sa Afganijem i gledam u njega. u časopisu Journal des Débates. u kojem se nalazi Islam. kulturnog. On vodi kampanju protiv britanske politike u islamskim zemljama. sve Engleze što god ih je. a Abduhu ga je poslije preveo na arapski. U odgovoru kaže «da je Islam povezan sa naukom i da je.» Otprilike u isto vrijme se desila i uspješna islamska revolucija u Sudanu. kritičar i lingvista. Kada mu se prilikom ovog boravka obratila grupa javnih radnika. Nakon njegova odlazka na prijalazu 13/14 hidžretskog stoljeća u Egiptu izbija revolucija. Maja 1883/1301.. situaciji u Turskoj i 16 Poznato orijentalista.turskom vlašću. koju je on uveliko inicirao. «Njegov boravak u Egiptu ostavit će najdublje tragove u modernoj historiji političkog. čija vlast. nekoć. piše odgovor Ernestu Renanu16 na njegovo predavanje: Islam i nauka održano na Sorboni. Piše o istočnoj politici Rusije i Engleske. U proljeće 1883. stiže u London.

da bi kao rezultat toga moglo doći i do vanjskih promjena. a nakon što je ovaj bio protjeran iz Egipta. dok je Abduhu bio reformator. Blunta. Abduhu se više okreće real-politici «skeptičan prema mogućnostima političke akcije na Istoku» on se 1203/1885. 1302/1884 u martu počinje sa objavljivanjem časopisa «Neraskidiva veza / El-Urvetul-vuska» zajedno sa Muhammedom Abduhuom kojem je bio duhovni vođa. obraćaju se Afganiju. odbacivao je novac i slavu kloneći ih se i čuvajući svoju nezavisnost kako bi što bolje služio idealu kojemu je posvetio cio svoj život. Britanci brzo zabranjuje njegovu distribuciju u Egiptu i Indiji.»17 Iste godine. koji je vjerovao da se prvo mora podići svijest naroda. zbog učešća u antibritanskoj revoluciji. Nakon povratka iz Londona. Posebno je «napadao englesko djelovanje u islamskim zemljama i isticao idejne osnove na kojima treba počivati Islam da bi ponovo našao svoju snagu». odvaja se od svoga učitelja. Travnik. Upoznaje se sa britanskim političarima.Egiptu. pa da možete da postavljate njegovom narodu koga vi hoćete i želite za sultana?» Afgani se koristi ovom prilikom da im ponudi projekt osnivanja arapskog hilafeta ili anglo-islamskog saveza.» 17 Ahmed Adilović. Naime. 2003. britanski političari su mu ponudili da ga postave za sultana u Sudanu. 58 . engleski državnici. Afagani nastavlja put pionira panislamizma. Uspjeli su da objave 16/18 brojeva ovog dvonedeljnika na arapskom jeziku do oktobra iste godine. Ironično i s podsmijehom upitao je britanske lordove: «Od kada vi stekoste svojinsko pravo nad Sudanom. kao predstavnik svoje revije boravi u Londonu. 267. «Ipak i za tako kratka izlaženja list je izvršio izvjestan uticaj u ovim zemljama. Velikani tefsirskih znanosti. važnosti Mehdijeve revolucije u Sudanu. što oni odbiju. Spomenuti britanski državnik kazao je za njega: «Po prirodi neobuzdan. sa zahtjevom da sa njim razgovaraju o mjerama koje treba poduzeti naspram Mehdijevog pokreta u Sudanu. Ovo su bile prve arapske novine u Evropi. a njegov prijatelj Vilfrid Blunt pomaže ga u pridobivanju javnog mnijenja.» Iste godine Abduhu. na nagovaranje W. kada je časopis i zvanično zabranjen. «Glavna razlika između njih dvojice ogledala se u tome što je Afgani bio revolucionar koji se zalagao za vanjsku promjenu postojećeg stanja stvari a onda popravljanje iznutra. Svojom koncepcijom bio je usmjeren protiv zapadnjačke eksploatacije i ispunjen idejama panislamizma. str.

pregovarao o rusko-muslimanskom savezu. Također. U pismu ga upozorava na odluku šaha kojom je dodijelio koncesije za iranski duhan jednom engleskom društvu. a onda dodao: 'Veličanstvo. «Jedno vrijeme boravi u Parizu da bi susreo šaha u Minhenu. ljubomorni veliki vezir Mirza Ali mijenja šahovo raspoloženje prema Afagniju. Izlažući svoja razilaženja Afganija je objasnio ruskom caru šta se sve radi u Iranu. U početku je naišao na dobar prijem. kakva se sve nasilja čine i kakva bezakonitost vlada u ovoj zemlji. ali uskoro napušta Iran.Na poziv šaha Nasiruddina 1886 odlazi u Teheran. tako da nakon sedam mjeseci. svezan u pratnji 500 konjanika biva ispraćen do iranske granice. tražeći priliku da ga sruše i gajeći u sebi mržnju prema njemu. car se najprije interesirao za razloge Afganijevog razilaženja sa tadašnjim iranskim šahom. kao i neke druge koncesije na štetu iranskog naroda. govori o političkoj reformi potlačenih zemalja. Potom oko četiri godine boravi u Carskoj Rusiji gdje. spomenuo je 59 . bezemljaši i radnici?' Tvrdi se da mu je tada Afganija objašnjavao šta sve čeka vladare kada se poigraju sa sudbinom masa.» Bio je primoran da napusti zemlju. pokušavajući da pridobije tadašnju carističku Rusiju za borbu islamskih naroda protiv zapadnog kolonijalizma. «Tada je otkrio kako bezobzirna caristička politika ove zemlje ugnjetava. ugnjetavanja i porobljivanja. Iako je bio povučen i izoliran predstavljao je opasnost za šaha i njegov režim.. vodećem šiijskom autoritetu. Afagni u Teheranu priprema projekat pravnih reformi. gdje. koji je tada boravio u Samari. Imajući pretenzije na Iran. da dozvoli muslimanima da štampaju Kur'an. pa se on povlači u jedno svetište blizu Teheran. vjerujem da je bolje za vladarski prijesto da mu budu milioni podanika prijatelji. jer kako se bilo koji vladar može pomiriti i zadovoljiti s time da njegovom državom upravljaju zemljoradnici. Osjećajući da je to i njemu samom lekcija. ruski car želio ga je vidjeti i razgovarati s njim. a u korist «neprijatelja Islama». Čuvši za takve Afganijeve zahtjeve. početkom 1891. između ostalog. okružen grupom divljenika.'. car mu je rekao: 'Mislim da je šah u pravu. I ovdje je digao svoj glas protiv nasilja. Poznato je da je od tadašnje vlade tražio. On ga je nagovorio da se ponovo vrati u Perziju. Iz Basre šalje pismo ajatullahu Hasanu Širaziju. nego da mu budu neprijatelji. Međutim. kao i neke druge vjerske knjige. eksploatiše i uništava milione muslimana na jugu zemlje. također. što je u znatnoj mjeri olakšalo položaj tadašnjih muslimana u ovoj zemlji. nastojeći da ga unište.

emocije koju je izazvalo njegovo progonstvo. uspjeh bojkota duhana. ali svi njegovi zahtjevi su odbijani. bili su polazna tačka moćnog reformističkog pokreta kojeg je podržala iranska ulema. onda bi mi sigurno rekao da japanski narod nema nikakve potrebe za takvom vjerom i da je za njega bolje da ostane bez takve vjere!» 60 .okrutnost članova vlade. smještaj u blizini sultanove palače i mjesečnu potporu. Posebno se obraća ulemi. Ponovo odlazi u London gdje vodi žestoku kampanju.» Njegovi ponovljeni pozivi. uvjeravajući ih da oni trebaju biti «bedemi Islama protiv evropskih ambicjjia. Ostatak života proveo je u nekoj vrsti zlatnog zatočeništva. halifa muslimana tog vremena. čovječe. ili da njegov narod pozivam u islam kakav je u islamskim zemljama?» Sultan začuđen ovakvim odgovorom ponovo je pitao: «O Šejhu! Kaži mi razliku o kojoj si maločas govorio i reci mi nešto u vezi s tim i pozivanja japanskog naroda u Islam!» Afganija mu odgovori: «Ako bi japanski narod pozivao u Islam onakav kakav je Islam. Traži svrgavanje šaha. a ako bi ga pozivao na Islam onakav kakav se primjenjuje u našim zemljama. Naime. Vlada je morala ustuknuti. protiv šaha i režima koji pustoši Iran. kao nadzirani gost kod sultana Abdul-Hamida II. i sam dao prinos. Sultan je od njega tražio da prekine kampanju protiv šaha i ponudio mu mjesto šejhul-Islama što je on odbio. pozivao u posjet. Bilo mu je omogućeno da održava odnose sa osobama koje su se htjele sa njim družiti. on je sultanu Abdul-Hamidu II upućivao od ranije apele za savez muslimanskih zemalja pod vođstvom Osmanlijske Carevine. obratio mu se riječima: «O Šejhu! Zašto npr. Posebno piše u dvojezičnom (arapsko-engleskom) mjesečniku «Dijaul-hafikajni – Svjetlo dviju hemisfera» čijem je utemeljenju 1892. Ajatullah je donio fetvu o zabrani upotrebe duhana dok vlada ne poništi ugovor o koncesiji. Više puta je tražio da ode. onda dođi i pozivaj nas na ovu vjeru. Naišao na dobar prijem. Nakon prvog odbijanja prihvatio je drugi poziv. Kada ga je primio sultan Abdul-Hamid. po čijem nagovoru ga je šah i protjerao iz Irana. pa pozivaj svoj narod na te principe'. putem članaka i predavanja. Sultan ga je u dva navrata 1892. pa ako on to bude prihvatio. ne ideš u Japan da pozivaš njegov narod u Islam. posebno velikog vezira Alija Asgar-hana. rekao bi mi: 'Idi ti. jer njegov narod traga za pravom vjerom?» Afganija mu je odgovorio pitanjem: «Da li da idem u Japan i pozivam njegov narod u Islam onakav kakav je Islam.

materijalističkog gledanja na svijet. 2. kojeg je počinio jedan vjerni pristaša Afganija. mada se pričalo da je bio i otrovan. marta 1897. optužen je kao zagovornik tog ubojstva. Po njegovom shvaćanju Kur'an i Sunnet predstavljaju «osnovni i glavni izvor svakog vjerskog. jer sam Kur'an na više mjesta obavezuje čovjeka na upotrebu razuma i traži od njega naučno-istraživački rad. Ideje velikog reformatora i borca za slobodu i nezavisnost porobljenih naroda žive su i danas. Materijalna strana njegova života završena je 9. kao jedinoj mogućoj osnovi za reforme islamskih zemalja. Stoga i njegovo najznačajnije djelo u kojem on izlaže svoje ideje ima sljedeći naslov «Pobijanje materijalista/ateista» Govori o tri osnovna pitanja: 1. o ateizmu i njegovim filozofskim smjerovima u istoriji filozofije. pravnog i drugog reda» «Vrata idžtihad prema Afagnijevom shvatanju nisu nikada bila zatvorena u Islamu. Ideje Kako smo ranije istakli u životu ovog velikana teorija i praksa bili su čvrsto povezani. ne može nas dovesti do suprotnosti između spoznaje i razuma.Ljubomora i spletke nekih dvorjana nisu ni ovaj put izostali. preneseni su Afganistan. nauku. kao i o ateizmu i njegovoj ideološkofilozofskoj pojavi uopšte. Nakon uspjelog atentata na šaha 1896. niti uopće mogu biti. 3. On je i dalje zagovarao ideje o nužnosti ustavnih sloboda i Islamu. Objektivno-racionalističko gledanje na svijet. ideološkog i političkog. Njegova situacija postala je još složenija. Umro je od raka grla. kao i na opće filozofske probleme. gdje mu se nalazi mauzolej. njenoj uvjetovanosti i njenoj općoj društvenoj nužnost. o društvenoj ulozi i mjestu Vjere. Najveća potvrda njihove originalnosti je njihova današnja aktuelnost. U njemu piše: «Katkada materijalisti/ateisti (dehrijjūn) objavljuju da im je stalo da pročiste naše umove od praznovjerja i da našu inteligenciju osvijetle istinskom spoznajom. sjedne strane i Kur'ana s druge strane. katkada nam 61 . Pokopan je u predgrađu Kabula. njegovim osnovama i njegovoj univerzalnosti uopće. Njegovi zemni ostaci početkom 1945.» Islamski svijet u vremenu u kojem je živio biva izložen udarima najgrubljeg ateističko . o islamu kao učenju i vjeri.

62 . «jedinstva svih islamski naroda pod jednim halifom radi odolijevanja stranoj dominaciji» veže se za njega. već na vjerovanju.» Kolonizacija je ekonomski rat čiji je cilj potčinjavanje i porobljavanje pobijeđenog i slabog.» Nastanak ideja političkog panislamizama. Cit. nije drugo do loša inovacija (bid'a) koja je zlonamjerno uvedena u muslimanski svijet radi političkih ciljeva. uspostavljanju jakih gradskih jezgri s velikom akumulacijom kapitala. njihove ideje bi zatrovale naše duše. zaštitnicima slabih i kao braniocima potlačenih… Kojojgod skupini pripadala njihova djelatnost. ona svakako predstavlja šok koji će uzdrmati same osnove društva i razoriti plodove njegova rada… Njihove misli potiskuju plemenite motive naših srdaca. On piše: «Vjera je sama srž i bit naroda i stvarni izvor sreće pojedinaca. 79. ljudsko društvo i mišljenje. On poziva sve muslimane različitih pravaca (mezahib) da se koriste razumom. i osuđuje one koji slijede shvatanja bez ikakve izvjesnosti… štogod naučavao. na savršenstvu u izgradnji strojeva koji nište i razaraju. Islam se poziva na razum… a sveti tekstovi objavljuju da se sreća sastoji u pravom korištenju razuma. a njihova ticala vazda nastoje gušiti ili remetiti uspostavljeni red.» On kaže: «Islam je gotovo jedini koji ukorava one koji vjeruju a da nemaju dokaza. tj. El-džebr. On ovom pojmu suprotstavlja pojam svetog rata (džihad) u Islamu čiji je cilj propagiranje vjerovanja. pak.» Oštro suprotstavlja doktrinu islamskog vjerovanja u predodređenje doktrini fatalizma koji se često pripisuje Islamu od strane zapadnjaka: «Postoji velika razlika između muslimanskog vjerovanja u predestinaciju (el-kada vel-kader) i onoga u fatalizam (el-džebr). op..»18 18 Fikrete Karčić. gradi njegovu moralnu stabilnost i nadahnjuje ga hrabrošću i strpljivošću.» Istinska civilizacija nije utemeljena na materijalističkom progresu.se predstavljaju kao prijatelji siromaha. moralnosti i učenosti. El-kada vel-kader jača odlučnost u čovjeku. On je to jedinstvo vidio kako ističe profesor Karčić kao «savez država sa zajedničkom vanjskom politikom i odbranom. str. jer «Islam predstavlja univerzalnu ideologiju koja po svojoj naravi i prirodi predstavlja pravo objektivno i naučno racionalno gledanje čovjeka na prirodu.

Stoga je nužno jedinstvo muslimanskog svijeta u velikome odbrambenom savezu kojega je preduvjet ovladavanje dijelom tehnologije Zapada.»19 On piše: «Evropske su države opravdavale svoje napade i ponižavanje istočnih zemalja tvrdeći da su ove zaostale. Evropljani nastoje razoriti vjersko jedinstvo i osnažiti unutrašnje razmirice muslimanskih zemalja.» Afgani upozorava: «Istočnjaci moraju shvatiti da ne može biti zajednice koja nema vlastitog jezika.» Upravo gušenje patriotizma cilj je koji žele postići zapadnjaci tako što potiskuju nacionalno i vjersko obrazovanje kako bi doveli istočne narode do zaborava i nijekanja vlastitih vrlina i identiteta. str. ova potreba ni po čemu se ne razlikuje od nagona za samoodržanjem.. ne prežući ni od čega. U tom cilju je prihvatio vehabijski zahtjev 'Vratimo se Kur'anu i Sunetu'. perzijskom ili indijskom nema književnog stvaralaštva vrijedna spomena. Cit. one štite sebe silom. da ne može biti slavan narod koji nema povijesti i da ne može imati povijest narod koji se ne oslanja na tradiciju vlastite zemlje. kako sami.. čak njihovih vlastitih kuća.» Osnovni preduvjet i uvjet svake odbrane i oslobođenja vjerskog. Danas vidimo muslimanske upravljače kako daju odriješene ruke strancima u vođenju poslova njihovih država. ali je i dodao 'Modernizujmo islamsko društvo da bude jednako Zapadu. priječeći svaku reformu ili renesansu islamskih naroda. čak ratom. ekonomskog i obrazovnog je obračun sa domaćim izdajnicima: «Izdajnik nije pojedinac koji je prodao 19 Op.Profesor Karčić kaže: «.» Jedinstveni cilj političkog oslobađanja svih islamskih zemalja ne isključuje patriotizam: «Odbrana otadžbine je prirodni zakon i pravilo života.'… za razliku od vehabija… on je ostavio otvorena vrata za inovacije modernog doba. pa je vjerovao da se vanjska odbrana može najbolje osigurati unutrašnjom reformom. Istočnjaci su uvjeravani «da na arapskom. Zainteresirani za potencijalni dobitak iz naših zemalja. političkog.bio je prvenstveno okupiran pitanjem odbrane muslimanskog svijeta od evropskog kolonijalizma. ali su se u praksi same pokazale uskog duhovnog horizonta. 77. te da njihova povijest nema velikana.. gotovo dobrohotno nose jaram strane vlasti. 63 . koji ne priznaje ili zaboravlja djela svojih velikana.

2003. Hasan Sušić. 1990. 9. dr Jusuf: Min edžli sahvetin islamijjetin tedžeddededdinu ve tenehheda bid-dunja. Ebu Davud. El-kada vel-kader – Predodređenje 4. 7. pa uzeo i pedalj njegove zemlje. Adilović. El-mektebul-isalmijj. Beograd. Darur-rejjan lit-turasi. cijene za koju zemlju možemo prodati. Risaletur-reddi aleddehrijjin . taj je izdajnik. Ibn Hadžer: Fethul-Bari bi šerhi Sahihil-Buhari. dobrovoljno ujarmljivanje bilo zbog nebrige. Zagreb. 8. Darul-hadis. Ibn Hadždžadž: Sahih. sa engleskog preveo dr. LITERTURA 1. Stvarni izdajnik je odgovoran jer neprijatelju. El-Urvetul-vuska .» Dalje kaže: «Nije sramota ni za jedan mali i slab narod da bude osvojen od strane oružane sile veće i snažnije. Travnik. Šerif. Karadavi. Bejrut. bio mali ili veliki – nema.Neraskidiva veza (zajedno sa Muhammedom Abduhuom). 4. Kairo. Karčić. ali sramota koju vrijeme neće izbrisati… jest podilaženje neprijatelju.: Historija islamske filozofije.M. Darul-me'arif. Elči Ibrahimpašina medresa. Tarihu Afganistan – Historija Afganistana Nadamo da će ovaj rad pobuditi interes za prevođenjem njegovih djela na naš jezik. 5.neprijatelju svoju zemlju za novac ili za kakvu uslugu ili ustupak. Autodestrukcija je najveća i neizbrisiva. istinska sramota… » Djela 1. Ahmed: Velikani tefsirskih znanosti. 64 . naime. časopis koji je više puta štampan kao cjelovita knjiga 3.Odgovor materijalistima/ateistima 2. Ahmed b. 6. Sulejman: Sunen. Kairo. Daru-hadis. Sarajevo 1990.. dr Fikret: Društveno pravni asket islamskog reformizma. Hanbel: Musned. dopušta da stavi nogu na njegovo vlastito tlo. El-Askalani. M. Imam Homeini: Islamska vlast (Velajat-I-Faqih). 3. Kairo 2. Muslim. August Cesarec. 1988. Kairo. a sposoban je suprotstaviti se svako ko se može oduprijeti mišlju ili djelom. a to bijedno drži u sebi. bilo zbog inertnosti ili upućenosti na vlastita prolazna zadovoljstva.

Et-Tirmizi. dr Ahmed: Džemaluddin Afganija.‪13.‬ ‫واﻟﺤﻘﯿﯿﻘﺔ اﻷﺧﺮى، ﻻ ﯾﻨﻜﺮھ ﺎ أﺣ ﺪ، أن اﻟ ﺴﯿﺪ اﻷﻓﻐ ﺎﻧﻲ ﻣ ﻦ ﻣﺆﺳ ﺴﻲ اﻟﻨﮭ ﻀﺔ‬ ‫اﻹﺳﻼﻣﯿﺔ اﻟﺤﺪﯾﺜﺔ.‬ ‫وﻋﺮﻓﻨﺎ ﻓﻲ ھﺬا اﻟﺒﺤﺚ ﺑﺸﺨ ﺼﯿﺔ اﻟ ﺴﯿﺪ اﻷﻓﻐ ﺎﻧﻲ وﺣﯿﺎﺗ ﮫ وأھ ﻢ أﻓﻜ ﺎره ﺑﮭ ﺪف‬ ‫اﻟﺘ ﺬﻛﯿﺮ ﺑﺎﻟ ﺪور اﻟﻜﺒﯿ ﺮ اﻟ ﺬي ﻟﻌﺒ ﮫ ھ ﺬا اﻟﺮﺟ ﻞ اﻟﻜﺒﯿ ﺮ ﻓ ﻲ ﻇﮭ ﻮر اﻟﻨﮭ ﻀﺔ‬ ‫واﻹﺻﻼح، راﺟﯿﻦ أن ﯾﻜ ﻮن ﻣﺜﻠ ﮫ داﻓﻌ ﺎ ﻟﻠﺒﻮﺳ ﻨﻮﯾﯿﻦ ﻓ ﻲ ﻃ ﺮﯾﻘﮭﻢ اﻟ ﺸﺎق إﻟ ﻰ‬ ‫ﺿﻤﺎن اﺳﺘﻤﺮارﯾﺔ اﻟﺒﻘﺎء واﻟﺤﻔﺎظ ﻋﻠﻰ ھﻮﯾﺘﮭﻢ اﻹﺳﻼﻣﯿﺔ.‪br‬‬ ‫. Nerkez: Leksikon Islama.‬ ‫56‬ .6991 . dr Fuad: Mali predznaci Sudnjeg dana. Sedić. Hajrud-Din: El-E'alam. Smailagić. Organizacija‬‬ ‫. Zenica‬‬ ‫. Ez-Zirikli.‪11. Darul-hadis.0991 . Darul-ilmi lil-melajin‬‬ ‫. Sarajevo‬‬ ‫.‫‪10. Ebu 'Isa Muhammed: Sunen.‪Bejrut‬‬ ‫اﻟﺴﯿﺪ ﺟﻤﺎل اﻟﺪﯾﻦ اﻷﻓﻐﺎﻧﻲ )8381-7981/4521-4131( راﺋﺪ ﺗﻔﺴﯿﺮ‬ ‫اﻟﻘﺮآن اﻟﻜﺮﯾﻢ ﻓﻲ اﻟﻘﺮن اﻟﺮاﺑﻊ ﻋﺸﺮ اﻟﮭﺠﺮي – اﻟﻌﺸﺮﯾﻦ اﻟﻤﯿﻼدي‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﻟ ﻢ ﯾﻜﺘ ﺐ اﻟ ﺴﯿﺪ ﺟﻤ ﺎل اﻟ ﺪﯾﻦ اﻷﻓﻐ ﺎﻧﻲ اﻟﺘﻔ ﺴﯿﺮ اﻟﻤ ﺴﺘﻘﻞ وﻟﻜﻨ ﮫ أﺛ ﺮ ﺑﺄﻋﻤﺎﻟ ﮫ‬ ‫وأﻓﻜﺎره ﺗﺄﺛﯿﺮا ﺑﺎﻟﻐﺎ ﻋﻠﻰ اﻟﻤﻔ ﺴﺮﯾﻦ اﻟ ﺬﯾﻦ ﺑ ﺮزوا ﻓ ﻲ اﻟﻘ ﺮن اﻟﻌ ﺸﺮﯾﻦ، وﻛ ﺎن‬ ‫ﺗﺄﺛﯿﺮه ﻋﻠﻰ ﺗﻠﻤﯿﺬه اﻟﺸﯿﺦ ﻣﺤﻤﺪ ﻋﺒﺪه وﺗﻠﻤﯿ ﺬه رﺷ ﯿﺪ رﺿ ﺎ ﻗﺒ ﻞ اﻵﺧ ﺮﯾﻦ، ﻛﻤ ﺎ‬ ‫أن ﻟﮫ ﺗﺄﺛﯿﺮا ﻏﯿﺮ ﻣﺒﺎﺷﺮ ﻋﻠﻰ اﻟﺸﮭﯿﺪ ﺳﯿﺪ ﻗﻄﺐ. Islamska misao‬‬ ‫.0991 . Smajlović.‪14. Svjetlost. Kairo‬‬ ‫.73 .2891 .‪12.‪aktivne islamske omladine Bosne i Hercegovine.

Shaikh Sayyid Qutb. whose interpretation of the Qur’an had. marked the 14th according to hijra / 20th century. those mufassir. in the first place. indirectly. with his works and association with others he had greatly influenced the mufassirs. hoping that he will remain a stimulus for the Bosniaks in their struggle for survival and human dignity.SAYYID JAMALLUDDIN AL-AFGHANI (1254-1314/1838-1897) A forerunner in the interpretation of the Qur’an in the 14th century according to hijra /20th century Summary Although Sayyid Jamaluddin al-Afghani (1254-1314/1838-1897) hadn’t written his own tafseer. 66 . his life and his ideas have been presented. The fact that Afghani was one of the forerunners of Islamic revival. include Shaikh Muhammad Abduhua and his disciple Muhammed Rida and. reawakening and the rebirth of the modern age is indisputable. so that we could be reminded of the significance and the role that this great champion played in the development of the liberation and reformist thought. Namely. in many ways. In this work Afghani’s influential figure.

. neponovljiva generacija muslimana do Sudnjega dana. On je. koji će postati nukleus iz koga će se izroditi nova. . kroz zabranu hrane. dr. bio je jedan od najmarljivijih učenika Allahovog poslanika. kojeg je Allahov Poslanik. r. pića i odijevanja. Veoma rano je primio islam i u njega je utkao svu svoju fizičku i duhovnu snagu koju je posjedovao.PRVI AMBASADOR DA'VE U ISLAMU Sažetak Mus'ab b. on je ostao stamen na putu istine i postao primjer drugim mladićima kako se bori za ideale koji nadvisuju ovodunjalučki život i životne potrebe. poslao da poučava prve muslimane Medine učenju Kur'ana i temeljnim postulatima islama. 'UMEJR. Za formiranje prve islamske zajednice. Iako su ga roditelji maltretirali zbog njegove odanosti islamu. jednoga dana. naime. 'Umjer. sallallahu 'alejhi ve sellem. školi uveliko će doprinijeti nama da pokušamo na sličan način drugima predstaviti i približiti islam i afirmirati ga na način koji će postati blizak i prihvatljiv onima koji za istinom žude i žele je. vojske i države itekako je doprinio ovaj prvi ambasador da've u islamu. spoznati. Šefik Kurdić MUS'AB B. sc.a.Doc. sallallahu 'alejhi ve sellem. ali i otvorio vrata za normalan dolazak muhadžira iz idolopokloničke Mekke u ovaj grad. omogućio prelazak polovine stanovnika tog grada na islam.A. sallallahu 'alejhi ve sellem. na taj način. Analizirajući njegove perfektne metode. Muhammeda.. savladane u Poslanikovoj. R. *** 67 . Metode koje je upotrijebio u svom da'vetskom angažmanu postale su paradigma svim budućim generacijama. pronicljivom selekcijom preveo na islam dva ključna čovjeka u Medini i. jedinstvena.

Jedan od prvih da'ija među ashabima koji je djelovao van Mekke i prije Hidžre bio je. je bio s njima. iznjedrili su izuzetnu generaciju da'ija. Islam je primio veoma rano i to je držao u tajnosti. r.. mučili su ga na razne načine. sallallahu 'alejhi ve sellem. sallallahu 'alejhi ve sellem. koji su bili učesnici prvog sastanka na Akabi. Mus'ab b. ga je poslao grupi muslimana iz Medine.a.a. 'Umjer. r.v. Željeli su sreću i duhovno zadovoljstvo koje su osjećali podijeliti sa drugima. r. Kada su roditelji saznali za njegov prelazak na islam. Pažljivo analiziranje njegovog angažmana u Medini otkrit će nam izuzetnu pronicljivost i vanrednu mudrost ovog vrsnog da'ije i biti jasan putokaz na našem da'vetskom putu. Hašim b. uveliko doprinijeti da se islam izuzetno brzo proširi i da temeljito izmijeni način života ogrmnog broja ljudi. s. Druženje sa Allahovim Poslanikom. Nakon povratka iz Abesinije. 'Abdi-d-dar b. Allahovom milošću i dobrotom. Budući da je upravo on..a. Čitajući njihove biografije primjećuje se da su svaki slobodan trenutak svoga života obilato koristili da drugima prenesu ono što su duboko osjećali u dubini svoga bića i u srži svojih kostiju. školi. Njihov da'vetski angažman bio je primijetan van granica ovog grada i prije Hidžre. i svakodnevni kružoci sa njim.s. Ko je bio Mus'ab b. koja će svojim metodama savladanim u Vjerovjesnikovoj. On je sva zlostavljanja na dostojanstven način izdržao. nadajući se da će se vratiti u idolopokloničku vjeru. postigao zavidne rezultate i da je za vrlo kratko vrijeme svog da'vetskog djelovanja uspio prevesti na islam skoro polovinu stanovnika Medine. Treba znati da se njihovo djelovanje nije zadržalo samo unutar granica Mekke. svakako.Ashabi Allahovog poslanika Muhammeda. 'Abdi Menaf b.? Mus'ab b. Kusajj b. Kilab el-Bedri el-Kureši el-'Abderi rođen je u Mekki.a. Kada su muslimani učinili prvu hidžru u Abesiniji i Mus'ab. Upravo ta nesebičnost i briga za drugima i pokušaj da ih izbavi iz zablude bili su i ostali njihova konstantna opsesija. 'Umejr. tadašanjeg Jesriba. posebnu pažnju su poklanjali da'vi i da'vetskom angažiranju. Allahov Poslanik. čak su mu zabranjivali jelo i piće. sallallahu 'alejhi ve sellem. kako bi ih 68 . 'Umejr b. smatramo neophodnim analiziranje njegovih metoda koje je koristio i koje su polučile takav briljantan rezultat.

a on je zastavu preuzeo u lijevu. r. sallallahu 'alejhi ve sellem.a. hadisa i fikha. r. i drugo. 3/421-422. bili prvi od ashaba koji su iz Mekke došli u Medinu. Ibn ‘Abdu-lBerr...a. U Bici na Uhudu je.a. sallallahu 'alejhi ve 1 Ovaj hadis bilježi Buhari u Sahihu: 63 – Kitabu menakibi-l-ensar. 3924. 'Umejr.. sallallahu ’alejhi ve sellem. u kojoj se navodi da su Mus'ab b. Ibnu-l-Kajjim.poučavao temeljnim propisima vjere i učenju Kur'ana. da nosi bijelu zastavu tokom cijele borbe i da pokaže svoju istinsku hrabrost.1 Mus'ab. sallallahu 'alejhi ve sellem. Zadul-me’ad. on je sa ostacima tih ruku nosio bajrak islama. Imam Buhari navodi predaju El-Bera'a b. Abdurrahman Ra’fat el-Baša. amidžom. Ibn Ishak tvrdi da je Mus'ab.. r. Sijeru a’lami-n-nubela’. 3/46-48. U jeku borbe idolopoklinici su mu odsjekli sabljom desnu ruku. sve dok ne ostavi vjeru. 'Umejr i Ibn Ummi Maktum. Prvo. ElIsabe fi temjizi-s-sahabe. Muhammed Jusuf el-Kandehlevi. pa ga je Vjerovjesnik. 195 i 197. suočavao se sa nesnošljivim iskušenjima od mekkanskih idolopoklonika. ve ashabihi-l-Medinete. čovjeka koji je prvi od Medinjana primio islam. učenika. Vjerovjesnikovim. 388-392. 1/145-150. koji je postao izuzetan znalac iz domena Kur'ana. hadis br. također.. El-Isti’ab fi esmai-l-ashab. 3/469-470. sallallahu 'alejhi ve sellem. 1/301 i dr. kojom prilikom je bio počašćen od strane Poslanika. r. pa kada su mu odjsekli i lijevu ruku. dok nije pao kao šehid i ukopan zajedno sa Hamzom. učinio iz dva razloga. 'Aziba. a posebno svojih roditelja. str. došavši u Medinu. 172. očito je. sallallahu 'alejhi ve sellem.. koja je duboko prodrla u njegovo biće.a. 69 . 2 Njegovo da'vetsko angažiranje Mus'ab b. r. Muhammmedu. 2 Vidi njegovu biografiju: Ibn Hišam. 3/36. sallallahu 'alejhi ve sellem. r. 46 – Babu makdemi-n-Nebijji. Ovo je Poslanik islama. odsjeo kod Es'ad b. Es-Siretu-n-nebevijjetu. Zurare. je bio jedan od najmarljivijih Vjerovjesnikovih. je.a. imao nešto preko četrdeset godina kada je pao kao šehid na Uhudu. r. Ez-Zehebi. želio udaljiti iz te sredine i sačuvati od još težih iskušenja.. Mus'ab.a. koji su ga na svaki način nastojali poniziti. Hajatu-ssahabe.a.a. je učestvovao u Bici na Bedru. bio počašćen da nosi zastavu islama. bio učesnik i prve i druge prisege na 'Akabi i osoba koja je prva dala prisegu Allahovom poslaniku. Ibn Hadžer.. Iz života ashaba. r. pa je mogao itekako pomoći novopridošlima u islam u Medini.

.a. Mu'az 5 i Usejd b. što je omogućilo Mus'abu. 1/299304 i Ibn Hadžer. sallallahu ‘alejhi ve sellem. izložit ćemo ga. 3 Upravo uz njegovu pomoć. El-Isti’ab fi esmai-l-ashab. i savjetovao da poučava konvertite islamu. Uhudu i Handeku. r. a nakon toga ga analizirati. Njegova dženaza je bila sedmi mjeseci nakon Hidžre.a. str. mjesec dana nakon Bitke na Hendeku od posljedica ranjavanja strijelom u toj bici.a. r. želeći susresti i okupiti navopridošle Medinjane u islam i poučiti ih Kur'anu i temeljnim principima islama.. s. Primijetivši da Mus'ab. ljudi i okupljali a posebno omladina. Tu su se. Umro je 5. r. sallallahu ‘alejhi ve sellem. Budući da će ovaj susret Mus'aba. kako bi našim generacijama bio putokaz u nastojanjima da se da'vetski angažiramo i uspijemo u svojoj misiji. tu su se okupljali i drugi. Poslanikov životopis. kako mu je Poslanik islama. uz ostale Medinjane. da djeluje i na njih.Ahmed u Musnedu i En-Nesai u Fadailu-s-sahabe. Hudajr. je poklonjen svileni ogrtač. r. Mu’az b. r. El-Bera’ b. Kakva je Sa’dova. Zurare b.a. U prvom..a. 4 Mus'ab. djeluje na omladinu kod navedenog bunara. Budući da je to bilo javno mjesto. 5 Sa’d b. ih je upitao: “Zar se divite ovoj 70 . Sa’lebe Ebu Umame el-Ensari el-Hazredži en-Nedždždari. ‘Ades b. sa dvojicom prvaka Benu 'Abdi-l-Ešhela uveliko izmijeniti sliku Medine i otvoriti vrata Hidžre.v.a. ‘Azib. klanjao dženazu-namaz. ‘Ubejd b.s. sallallahu 'alejhi ve sellem.. pored muslimana. Imru-l-Kajs b. r.. Ez-Zehebi. Tirmizi i Ibn Madže u svojim sunenima . kojeg su dodirivali ashabi i divili se njegovoj mehkoći i kvalitetu! Vjerovjesnik. prenosi: “Vjerovjesniku. po Hidžri. po običaju. i El-Mubarekfuri. Zejd b. sallallahu ‘alejhi ve sellem. 1/82-84. 4 Vidi o tome: Ibn Hišam.a. 144.6 prvaci iz 3 Njegovo puno ime je Es’ad b.. (Vidi opširniju biografiju: Ibn ‘Abdi-l-Berr. ErRehiku-l-mahtum.a. Za njega se tvrdi da je prvi ashab koji je preselio na Ahiret nakon Hidžre i da je prva osoba kojoj je Allahov Poslanik.. r. Sijeru a’lami-n-nubela’.sellem. je otpočeo svoju da'vetsku misiju.. Naime. učenju Kur'ana i osnovnim postulatima islama. El-Isabe fi temjizi-s-sahabe. koji su posebno zanimali Mus'aba. njegov zadatak je bio. zajedno sa svojim domaćinom Es'adom. kojeg bilježe Buhari i Muslim u svojim sahihima. eventualnim. jer bi njihovim. 87. r. Mus'ab. en-Nu’man b. pozicija u islamu najbolje će ilustrirati hadisi Allahovog Poslanika. našla i dvojica prvaka naroda Benu 'Abdi-l-Ešhel. ‘Abdi-l-Ešhel el-Ensari el-Ešheli.a. Učestvovao je u Bici na Bedru. prelaskom na islam otvorili sasvim nove horizonte djelovanja i omogućili daleko lakši pristup ostalim ljudima tog područja. prvak poznatog medinskog plemena Evs. onako kako ga navode historičari u svojim djelima. god. str. odlazi do jednog poznatog medinskog bunara. r.a. 1/34-35).. Sa'd b. gdje su se.

Ibn Madže. 1/49 i dr.. da su se meleki spuštali i slušali njegovo milozvučno učenje Kur’ana. str. Zejd b. kaže: “’Arš se potresao smrću Sa’da b. Zurare moj tečić!». ElIsti’ab fi esmai-l-ashab. ali sa sigurnošću tvrde da je učestvovao u Bici na Uhudu i svim drugim koje su se vodile do njegove smrti. Angažiraj se da ga privedeš vjeri u Allaha Uzvišenog!». Na Uhudu je zadobio čak sedam rana. koja nije nagovještavala ništa dobro. primijetivši Usejda kako im prilazi. Mu’aza!”. El-Isabe ti temjizi-s-sahabe.. bio izuzetno potresen smrću ovog velikog ashaba.. Usejd je prihvatio Sa'dov savjet i otišao je do bunara. bilježe Buhari. Ibn Hadžer. r. r. Histroičari se dvoume u njegovom učestvovanju na Bedru. r. Faruk Hamade u knjizi: Fadailu-s-sahabe Imama Nesaija. Faruk Hamade u Fadailu-ssahabe Imama Nesaija. prihvati. str. Ibn Hadžer. 6 Usejd b.a. Umro je 20.naroda Benu 'Abdi-l-Ešhel. Mus'ab. 119-120). 134-135). 2/37-38 i dr. Sijeru a’lami-n-nebela’. r. 1/340-343. ‘Abdi-l-Ešhel el-Ensari el-Ešheli. po Hidžri. sallallahu ‘alejhi ve sellem. ali mi je neugodno. Brojni izvori navode da je Vjerovjesnik. a koju.. s obzirom da je Es'ad b. kako navodi El-Vakidi. u vrijeme hilafeta Omera b. U drugoj predaji koju prenosi Džabir. Vjerovjesnik. r. ako želite sebi dobro!!!». Semmak b. Ez-Zehebi. (Vidi njegovu biografiju: Ibn ‘Abdi-l-Berr. otjeraj ih i zabrani im da im se približavaju! Ja bih to učinio. el-Hudajr b. El-Isti’ab fi esmai-l-ashab. viknuo: «Šta je vas dvojicu dovelo ovdje da naše slabe zaglupljujete!? Napustite nas. a ako osjetiš u tome bilo mehkoći i kvalitetu?! Znate li da će Sa’dove maramice (u Džennetu) biti i mekše i kvalitetnije!”.. el-Hattaba. koji mu je i klanjao dženazu. je na ove riječi ostao miran i sasvim blago i ljubazno mu odgovorio: «Zar nećeš sjesti i ovo saslušati!? Ako te ovo zadovolji – ti. Ez-Zehebi.a. Tirmizi. sljedeće: «Ovaj je prvak i autoritet svog naroda. Bio je poznat po izvanrednom učenju Kur’ana i izuzetno lijepom glasu.a. Ahmed i En-Nesai. 1/53-55. Muslim. predložio je Mus'abu. Međutim. god.a. Imru-l-Kajs b. također. ozbiljno se zabrinu i žestoko naljute. Es'ad. Sijeru a’lami-n-nubela’.a. Jedan od najvećih autoriteta među ensarijama. Prenosi se. r. nikoga od Ensarija ispred Usejda. čovjeka radi koga je cijelo pleme prihvatilo islam.a.. kako navode Buhari. 71 . 1/279-297. pa je izvukavši sablju iz njenih korica. koji du došli da zaglupljuju našu omladinu.a. nije preferirao. odnosno 21. gdje je bila omladina okupljena oko Mus'aba i Es'ada. rekavši mu: «Otiđi onoj dvojici ljudi. Sa'd se obrati Usejdu. tek onda. sallallahu ‘alejhi ve sellem. r.a. ‘Atik b.. približivši im se Usejd je započeo kontakt povišenim tonom i oštrom prijetnjom. Ebu Bekr. (Vidi njegovu biografiju: Ibn ‘Abdi-l-Berr. El-Isabe fi temjizi-s-sahabe. Muslim i Ahmed u svojim hadiskim zbirkama. 2/27-28. r.

r. Oni su ga posavjetovali da treba da se okupa. r. tako nam Allaha.a.a. Nakon što su i njemu saopćili uvjete za primanje islama. Nakon citiranja kur'anskog teksta. Mus'ab. kao što je učinio i sa Usejdom.a.. koji su nestrpljivo očekivali ishod njegovog razgovora sa Mus'abom i Es'adom. Rekao sam im da se priča da Benu Harise7 žele ubiti Es'ada b. pristao. očisti svoju odjeću. r..kakvo naspokojstvo i odbojnost. 72 . ali pošto znaju da im je on tečić.. samo da nije rodbinskih veza koje njih dvojicu spajaju. proučio neke odlomke iz Kur'ana i. Tada ponovo stupa na scenu Mus'ab. nakon ovih riječi.» Usejd se uputio ka Sa'du i njegovom narodu. uzeo sablju iz Usejdovih ruku i ljutito se uputio ka bunaru. onda. primijetio ništa loše kod njih. Nakon toga. r. Na njihov savjet. ti.. Zuraru. Ukoliko bi on postao musliman. dobacio je okupljenim ljudima: «Usejd nam dolazi sasvim drugačijeg izraza lica. Kada je došao. nego što je otišao od nas!». kako navode neki izvori. nisam. proučio odlomke iz poglavlja Ez-Zuhruf. nakon toga. to odbaci i svoju prijetnju do kraja ispuni!». Sa'd je. Nakon Sa'doovg pitanja. Kada ga je Sa'd vidio. primijetili su njegov pristanak i simpatija spram islama. oštro se obratio Es'adu. zastidjeli su se!». Usejd je oduševeljeno uzviknuo: «Kako je lijep i zadivljujući ovaj govor! Šta treba uraditi kada neko želi prihvatiti ovu vjeru?». izgovori Šehadet i klanja dva rekjata namaza. obraćajući mu se toplo i blago. r. Mu’az i njegov rod. tona. je govorio o temeljnim postulatima islama a. ustao rasrđen. Predstavio mu je islam. Usejd im je predložio: «Iza mene je jedan čovjek. prije nego što je Sa'd bilo šta progovorio.a. r. Međutim. svi pripadnici njegovog naroda bi to učinili i niko mu ne bi oponirao! Poslat ću vam ga istoga momenta. Mus'ab. To je Sa'd b.a. prije nego je i progovorio!». već veseo i ozarena lica i obratio im se pitanjem: «Kako me poznajete. kaže: «Primijetili smo. on mu je odgovorio: «Obratio sam se oštro onoj dvojici i zaprijetio im da se ne približavaju našoj omladini.. nakon tako miroljubivog Mus'abovog. šta je učinio sa onom dvojicom da'ija. Sa’d b. na njegovom izrazu lica simpatije spram islama. Usejd je. Mu'az.a. uistinu. naglasivši mu. da bi upotrijebio protiv njih oružje zbog njihovog negativnog djelovanja na omladinu. on se vratio svom narodu. ali sada ne srdit i ljut. odložio sablju sa kojom je došao i sjeo kod njih dvojice. prisjećajući se tog događaja. narode 7 Tj.

prevodeći na islam polovinu stanovnika Medine i otvarajući širom vrata dolaska muhadžira iz Mekke u Medinu. 147 i dr. iza sebe u Mekki je ostavio Poslanika. r. pridobiti. r. sallallahu ‘alejhi ve sellem. Hajatu-s-sahabe. uputom i svoju prirodnu nadarenost. 1/187-190. koji nam u cjelosti osvjetljavaju tajnu njegovog trijumfalnog uspjeha: 1 – Mus'abova. El-Bidaje ve-n-nihaje. kako navode najpoznatiji historičari u svojim djelima.a. Benu 'Abdi-l-Ešhel. otići u Taif da bi tamo djelovao i našao bar neko utočište. 'Umejra. r. 2/8386. Analizirajući njegov da'vetski angažman. sallallahu 'alejhi ve sellem. sallallahu 'alejhi ve sellem. Es-Siretu-n-nebevijjetu. r.a. dolazi sa onim što ima: on donosi srce ispunjeno kur'anskim ajetima. nije sigurno nastao slučajno. Ibn Kesir. ‘Abdurrahman Ra’fat el-Baša. dolazimo do sljedećih zaključaka. u to vrijeme. Ta analiza se sastojala u preciznom definiranju i detaljnom 8 O ovom događaju pogledaj opširnije: Ibn Hišam. str. koga njegov narod protjeruje i koji je bio prinuđen.moj?!». Osim toga. 390.a. precizna analiza stanja u Medini. 8 Analiza njegovog da'vetskog djelovanja Ako analiziramo ovaj briljantan uspjeh Mus'aba b. što će mu pomoći da postigne zavidan uspjeh među stanovnicima Medine. 205207. dušu prožetu Poslanikovom. šejh Muhammed el-Gazali. str. dijeleći ih.a. Fikhu-s-sireti-n-nebevijjeti. Mus'ab. Zapečaćeni džennetski napitak. Fikhu-s-sire. da su do kraja dana svi pripadnici njegovog naroda.. Er-Rehiku-l-mahtum.Kandehlevi. Muhammed Se’id Ramadan elButi. 'Umjer. stoljećima razjedinjene plemenskim i drugim razmiricama i sukobima. Muhammed Jusuf el.. 73 . str. Muhatsaru sireti-r-Resul. ElMubarekfuri. 121-122. odlučno dodao: «Od ovog trenutka zabranjujem bilo kome da mi se obraća. 131-132. str. na te riječi. pokušajmo prodrijeti u suštinu njegovog uspjeha i otkriti tajne tog sjajnog rezultata koji nam trasira da'vetske puteve punih četrnaest stoljeća. primijetit ćemo da on stiže u Medinu kao da'ija bez institucije ili države na koju bi se mogao osloniti i bez ikakvih materijalnih sredstava s kojima bi mogao srca ljudi. 3/195-201. Sa'd je. dr. mudrost i pronicljivost. ‘Abdu-l-Vehhab. Iz života ashaba. Bilježi se. Otuda. 144-146.. Svi su odgovorili: «Ti si naš prvak! Najbolji si i najvrjedniji od svih nas!».. ‘Abdullah b. str. Muhammed b. Ovaj trijumfalan uspjeh kakvog je postigao Mus'ab b. prije nego uzvjeruje u Allaha i Njegovog Poslanika!». primili islam.

veoma dobro koristi poznavanje društvenog statusa pojedinih Medinjana i posebno njima poklanja pažnju. 5 – Obraćanje Sa'da Usejdu da ode do navedene dvojice da'ija i spriječi ih. niti pravi kancelariju. uveliko su doprinijeli da Mus'ab..a. Zurare. od «zaglupljivanja njihove omladine». koji još nisu osjetili slast prave vjere. njihovom neprijateljskom odnosu spram njega.. kući.a. njihovo mjesto okupljanja. a u. U ovom konkretnom slučaju. a.a. Es'ad.. sa prijateljima i neprijateljima islama i muslimana i faktorima koji utječu i na jedne i na druge. čekajući grupu novopridošlih muslimana da mu tu dođu da ih poučava vjeri ili medinsku omladinu. r.. ne promijeni vjeru njegova naroda pa sve do današnjih silnika i tirana. a posebno osobu koja poznaje ljude. njihov status i ugled u društvu. r. 2 – On dolazi kod domaćina – Es'ada b. koja je prisutna od faraona koji se pribojavao da Musa. koji danas mnogima nedostaje u njihovim da'vetskim naporima. ako treba i silom. 6 – Mus'ab. r. 7 – Oštra prijetnja od strane Sa'da i Usejda. On se ponaša kao iskusan ljekar.a. kao i mjesta njihova okupljanja.a. r. Naime. pa čak ni džamiju. r. ulazi u njihove redove i djeluje iznutra. r. poznatog i uglednog stanovnika Medine. njihove navike i aspiracije. već odlazi njima. Otuda su 74 .. eventualnom. pomoći će mu u odbrani života. koji zna u svakom momentu koji lijek. Njegovo preferiranje ove dvojice nad drugima i njegova selekcija da baš oni budu njegovi izabranici koji će djelovati na stotine i hiljade drugih je vanredan osjećaj prioriteta.a.a. koji je među prvima primio islam. mirno djeluje i da. 3 – Mus'ab. na najeklatantniji način ilustrira logiku svih vladara. r.upoznavanju sa društvenim i historijskim okolnostima u Medini. 4 – Njegov mudri postupak da se da'vetski angažira zajedno sa svojim domaćinom – Es'adom. ne doživi velike poteškoće i nesnosna iskušenja. na najbolji način ilustrira neprijateljstvo spram onoga što se ne zna. u tom pogledu.. ne sjedi u Es'adovoj. kada i kome će propisati ili kao selektor neke sportske reprezentacije koji zna koja ekipa može donijeti pravi trijumf i pobijediti... rodbinski odnosi Es'ada i Sa'da..a. r. je bio taj koji je dobro poznavao ljude. kao i način na koji se može odbraniti od njihovog neprijateljstva koje je kulminiralo čak do fizičkog obračuna.a. ugleda i dostojanstva. Zašto? Upravo zbog toga što će pravi da'ija koristiti svaku osobu koja mu može pomoći na planu da'veta. r. vlastodržaca i moćnika svijeta. rezultirao je minimumom maltretiranja od strane Medinjana.s.

nakon što su ga upoznali?! 8 – Ljubazna Mus'abova. pa ako im se ne dopadne. loših ideja uspije zahvaljujući vanrednim metodama?! Ovaj primjer nam eksplicite ukazuje na to da je neophodno za da'iju da upotrijebi kvalitetne i djelotvorne metode. r. r. 'Umjer.. 'Umjeru.a. da je iza njega «čovjek koji.a.. r. ako bi prihvatio islam. se osjećao sretnim prelaskom na islam. r. bez materijalne podloge. onda. otrkrivaju nam dva momenta: a) Usejd. kod nas i u svijetu. ranije a i danas. riječi. r.a..a.najveći neprijatelji islama. ugleda.. r. sallallahu 'alejhi ve sellem. da. bez kancelarija i raskošnih 75 .a... riječi da će im «istoga momenta poslati Sa'da».a. vlasti i časti... upravo oni ljudi koji ne poznaju islam ili imaju sasvim pogrešnu predstavu o njemu.a. a vratili se ozarenih lica i nježnoga srca. već naprosto što smatra da Mus'ab.. najbolja su preporuka današnjim da'ijama. u Medini i mogućnosti muslimana danas.a. a kasnije i Sa'du..a. Zar ova dva velikana Medine nisu došli ljuti i srditi na islam i da'ije. Koliko dobrih i humanih ideja propadne zbog loših metoda. danas dešava kod nekih da'ija. bez plate i penzije. nažalost. a koliko. da obilato koriste ovakav način i da usmjere svoj angažman na ljude od intelekta. sallallahu 'alejhi ve sellem. preciznije poznaje propise islama i ima temeljitije uvide u sve ono što je Poslanik.. r. r. Upravo loš uspjeh današnjih da'ija i kod nas i u svijetu je rezultat odsustva mudrih. nije fetve izvlačio «iz rukava» i proizvoljno govorio o islamu.a. koje će i rezultirati trijumfalnim uspjehom. r. na najbolji način pokazuje perfektne da'vetske metode jednog od Vjerovjesnikovih. dakle. r. govorio i radio. učenika. preporuka Usejdu. nego je Sa'da. r. kao što se.a. pa je želio da taj osjećaj doživi i njegov prijatelj Sa'd. 10 – Usejdove. da sjednu i saslušaju ono što iznosi. poslao onome koji ima jaču argumentaciju! Na kraju Ako kompariramo mogućnosti kojima je raspolagao Mus'ab b. b) On ga ne želi poslati Mus'abu b. zbog toga što on lično ne želi na njega da'vetski djelovati. kako bi rezultat bio što bolji i efikasniji. primijetit ćemo ogromnu razliku! Mus'ab. i njegov narod bi to učinio». opet. savremenih i djelotvornih metoda u prezentiranju istine! 9 – Usejdove.a. izvrše svoju prijetnju. r. On.

Hanbel. Damask. 1997. Ebu 'Abdullah eš-Šejbani: El-Musned. 1994. Darul-kalem. El-Buhari. od Sabora. 76 . konkretno u Bosni i Hercegovini. skraćena verzija: Abdusselam Harun.Ibnu-l-Kajjim el-Dževzijje. Ahmed b. Kairo. Ebu Muhammed el-Himjeri: Poslanikov životopis. dok mi danas. 'Ali el-Askalani: El-Isabe fi temjizi-ssahabe. 1987. Rijaseta. Bemust. 13. Sarajevo. Daru ihjai-t-turasi-l-'arebi. 1989. Bejrut. El-Baša. Daru-l-kitabi-l-'arebi. Damask. 1993. Daru-l-fikr. prevodi na islam polovinu stanovnika Medine. 1978. 6. Bejrut (bez god. AIO. Ahmed b. uz sve mehanizme kojima raspolaže Islamska zajednica. 1991. dr. Hafiz Ebu-l-Fida' Isma'il ed-Dimiški: El-Bidaje ve-nnihaje. Mu'essesetu-r-risale. 5. Ibn 'Abdu-l-Vehhab. Bejrut. pa sve do obrazovno-odgojnih institucija i stotine službenika. Daru-l-fikr. medžlisa IZ. 4. prijetnju smrću. Muhammed: Muhtesaru siretir-Resul. šejh Muhammed Jusuf: Hajatu-s-sahabe.Ibn Hišam: Es-Siretu-n-nebevijjetu.Ibn Kesir. 2. Mektebetu dari-s-selam. izdanja). Ibn Hišam. 9. 1978. 1994. Bejrut. muftijstava. Daru-l-kalem. sallallahu 'alejhi ve sellem.prostorija. El-Gazali. Šemsuddin ed-Dimiški: Zadu-lme'ad fi hed'ji hajri-l-'ibad. Muhammed Se'id Ramadan el-Buti: Fikhu-s-sireti-nnebevijjeti. dr Abdurrahman Ra'fat: Iz života ashaba. bez automobila i drugih konfornih prevoznih sredstava. imama i profesora. Daru-l-fikr. Zenica. Rijad. šejh Muhammed: Fikhu-s-sire. Isma'il: Es-Sahih. 7. prijevod: Mirsad Sedić i Sabri Puška. 1990. kako je prethodno navedeno. 1998. ElMektebu-l-islami. Bejrut. Damask i Daru-l-fikri-l-mu'asir. Ibn 'Abdu-l-Berr. Bejrut. nismo u stanju napraviti takav podvig! Zašto? Odgovor potražimo sami!!! LITERATURA 1. 12. prijevod: Mustafa Prljača. bez mehanizama koji štite njegovu sigurnost. 10. 8.El-Kandehlevi. 3. Ebu Omer el-Kurtubi: El-Isti'ab fi esami-lashab. 'Abdullah b. 1983. 11. Ibn Hadžer. Bejrut. El-Buti. Daru-l-hadis. i uz. Ebu 'Abdullah Muhammed b.

Visoki saudijski komitet za pomoć narodu BiH.Muslim. 21. Kairo. prijevod: Subhija Hadžimjelić-Skenderović.14. 'Isa: Es-Sunen. Daru-s-sekafe. 77 . Sarajevo. Mustafa: Poslanikov životni put – pouke i poruke. 22. Kazablanka. 19. Mektebetu dari-s-selam. mjesta i godine izdanja). 2000. Safijurrahman: Zapečaćeni džennetski napitak. Mu'az. 20.El-Mubarekfuri. prijevod: Ahmet Alibašić (bez izdavača. 1996. 1991. dr. Mu'essesetu-rrisale. Faruk Hamade.Ibn Madže. Kairo. Darul-hadis. Maroko.Ez-Zehebi.Es-Siba'i. 1987. Bejrut. Muhammed 'Ali: Sa'd b. Ebu 'Abdullah Muhammed b. Rijad. radijellahu 'anhu. Jezid el-Kazvini: EsSunen. 1994. Daru-lkutubi-l'ilmijje.Et-Tirmizi. Daru-l-hadis. obrada i komentar: dr. 1994.El-Mubarekfuri. 18. Šu'ajb: Fadailu-s-sahabe. Šemsuddin: Sijeru a'lami-n-nubela'. Kairo. Ebu-l-Husejn el-Kušejri en-Nejsaburi: Es-Sahih. ElMuhataru-l-islami. 17.) 15. 16.Kutb. Ahmed b. 1984. Bejrut. Safijjurrahman: Er-Rehiku-l-mahtum.( bez godine izdanja.En-Nesai. Ebu 'Isa Muhammed b.

اﺳﺘﻄﺎع ﻣﺼﻌﺐ، رﺿ ﻲ‬ ‫اﷲ ﻋﻨ ﮫ، ﺑﻔﺮاﺳ ﺘﮫ اﻹﯾﻤﺎﻧﯿ ﺔ أن ﯾﻮﻓ ﻖ ﻓ ﻲ اﺧﺘﯿ ﺎر ﺷﺨ ﺼﯿﻦ ﻣ ﻦ أﻛﺜ ﺮ‬ ‫اﻟﺸﺨﺼﯿﺎت ﺗﺄﺛﯿﺮا ﻓﻲ اﻟﻤﺠﺘﻤﻊ اﻟﻤﺪﻧﻲ وﯾﻨﺠﺢ ﻣﻌﮭﻤﺎ ﻓﻲ إﺳﻼﻣﮭﻤﺎ، ﻣﮭﺪ ﺑﺬﻟﻚ‬ ‫اﻟﻄﺮﯾ ﻖ إﻟ ﻰ إﺳ ﻼم ﻧ ﺼﻒ ﺳ ﻜﺎن اﻟﻤﺪﯾﻨ ﺔ ووﻓ ﺮ ﻣﻨﺎﺧ ﺎ ﻣﻨﺎﺳ ﺒﺎ ﻻﺳ ﺘﻘﺒﺎل‬ ‫اﻟﻤﮭﺎﺟﺮﯾﻦ ﻣﻦ ﻣﻜﺔ اﻟﺘﻲ ﺑﻘﻲ أھﻠﮭﺎ ﻋﻠ ﻰ وﺛﻨﯿ ﺘﮭﻢ، ﻓﺄﺻ ﺒﺤﺖ اﻟﻤﺪﯾﻨ ﺔ ﻣﺤ ﻀﻦ‬ ‫اﻹﺳﻼم اﻷول، وﻧﺸﺄ ﻓﯿﮫ ذاك اﻟﺠﯿﻞ اﻟﻔﺮﯾﺪ اﻟﺬي ﻛﻮن ﺑﯿﻀﺔ اﻹﺳﻼم اﻷوﻟﻰ.‫ﻣﺼﻌﺐ ﺑﻦ ﻋﻤﯿﺮ أول ﺳﻔﯿﺮ ﻟﻠﺪﻋﻮة ﻓﻲ اﻹﺳﻼم‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﻛﺎن ﻣﺼﻌﺐ ﺑﻦ ﻋﻤﯿﺮ، رﺿﻲ اﷲ ﻋﻨﮫ، ﻣﻦ أﺑﺮز ﺻﺤﺎﺑﺔ اﻟﺮﺳﻮل، ﺻﻠﻲ اﷲ‬ ‫ﻋﻠﯿﮫ وﺳﻠﻢ. وﻛﺎن‬ ‫واﻟﺪاه ﯾﻤﻨﻌﻮﻧﮫ ﻣﻦ اﻟﻤﺘﻊ واﻟﻤﻠﺬات اﻟﺘﻲ ﻛﺎن ﯾﻨﻌﻢ ﺑﮭﺎ ﻋﻨﺪھﻢ ﻗﺒﻞ اﻹﺳﻼم ﺣﺘﻰ‬ ‫ﻣﻨﻌ ﻮه ﻣ ﻦ اﻟﻄﻌ ﺎم واﻟ ﺸﺮاب اﻟﻔ ﺎﺧﺮ، وﻟﻜﻨ ﮫ ﺑﻘ ﻲ ﻣﺨﻠ ﺼﺎ ﻟﺪﯾﻨ ﮫ راﺳ ﺨﺎ ﻓ ﻲ‬ ‫إﯾﻤﺎﻧﮫ وﺿﺮب ﻣﺜﻼ ﻟﻠﺸﺒﺎب ﻛﯿﻒ أن ﺻ ﺎﺣﺐ ﻣﺒ ﺪأ ﯾﻘ ﺪم ﻣﺒ ﺪأه ﻋﻠ ﻰ ﻣ ﺼﺎﻟﺤﮫ‬ ‫اﻟﺪﻧﯿﻮﯾﺔ.‬ ‫وﻛ ﺎن ﻟﮭ ﺬا اﻟ ﺴﻔﯿﺮ اﻷول ﻓ ﻲ اﻹﺳ ﻼم إﺳ ﮭﺎﻣﺎ ﻛﺒﯿ ﺮا ﻓ ﻲ ﺗﻜ ﻮﯾﻦ أول ﻣﺠﺘﻤ ﻊ‬ ‫إﺳﻼﻣﻲ وإﻗﺎﻣﺔ ﺟﯿﺸﮫ ودوﻟﺘﮫ.‬ ‫87‬ .‬ ‫أﺻﺒﺤﺖ أﺳﺎﻟﯿﺐ اﻟﺪﻋﻮة اﻟﺘﻲ اﺳﺘﺨﺪﻣﮭﺎ ﻣ ﺼﻌﺐ ﺑ ﻦ ﻋﻤﯿ ﺮ، رﺿ ﻲ اﷲ ﻋﻨ ﮫ،‬ ‫أﻣﺜﻠﺔ واﻗﻌﯿﺔ ﺗﻀﻲء ﻃﺮﯾﻖ اﻟﺪﻋﻮة ﻟﻸﺟﯿﺎل اﻟﻘﺎدﻣﺔ. أﺳﻠﻢ ﻣﺒﻜﺮا وﺳﺨﺮ ﻟﻺﺳﻼم ﺟﻤﯿﻊ ﻃﺎﻗﺎﺗﮫ اﻟﻤﺎدﯾﺔ واﻟﻤﻌﻨﻮﯾﺔ.‬ ‫ﻧﺤﻦ ﻧﺴﺘﻄﯿﻊ ﺑﺪراﺳﺘﻨﺎ ﻟﺘﻠﻚ اﻷﺳﺎﻟﯿﺐ اﻟﺘ ﻲ ﺗﻌﻠﻤﮭ ﺎ ﻣ ﺼﻌﺐ، رﺿ ﻲ اﷲ ﻋﻨ ﮫ،‬ ‫ﻓﻲ ﻣﺪرﺳﺔ اﻟﺮﺳﻮل، ﺻﻠﻰ اﷲ ﻋﻠﯿﮫ وﺳﻠﻢ، أن ﻧﺴﺘﻠﮭﺐ اﻟﻌﺒ ﺮ اﻟﺘ ﻲ ﺳﺘ ﺴﺎﻋﺪﻧﺎ‬ ‫ﻓﻲ ﻋﺮض اﻹﺳﻼم ﻓﻲ ھﺬا اﻟﻌﺼﺮ إﻟﻰ ﻣﻦ ﯾﺒﺤﺚ ﻋﻦ اﻟﺤ ﻖ ﺑﺎﻟ ﺸﻜﻞ اﻟﺠ ﺬاب‬ ‫اﻟﺬي ﺳﯿﺠﻌﻠﮭﻢ ﯾﺪرﻛﻮن اﻟﺤﻘﯿﻘﺔ.

but he also made way for a normal arrival of muhajeers from the idolatrous Mecca into the city of Medina which was to become a nucleus from which a new.A. military and state.w. had sent to teach the first Muslims of Medina the recitation of Qur’an and the fundamental postulates of Islam. united and a unique generation of Muslims emerged – the likes of which would never emerge again until the Day of Judgement. Even though his parents had mistreated him because of his devotion to Islam. will greatly contribute to our attempts to present Islam and affirm it in such a way so as to bring it nearer and make it more receptive to those who are longing for the truth and wish to. ‘UMEJR. learned in the school of Muhammed s.s.a.s. R. r.s. which surpass the mundane life and its needs. ‘Umejr. This first ambassador of da’wa. by depriving him of food. – THE FIRST AMBASSADOR OF DA’WA IN ISLAM Summary Mus’ab b.a. he remained steadfast on his path of truth and became an example to other young men on how to fight for ideals. The analysis of his perfect methods. He embraced Islam in his early years and wove into it all of his physical and spiritual strength. had very much contributed to the formation of the first Islamic community. made it possible for half of the population of this city to embrace Islam.w.. recognise it.a.MUS’AB B. whom Allah’s Prophet s. was one of the most diligent students of Allah’s Prophet. 79 . one day. drink and clothing.w. using his discerning selection he converted two key men in Medina and by doing so. Namely. Muhammed s. The methods he used in his da’wa became the paradigm for all future generations.a.

80 .

NITI UZVRAĆANJA ŠTETOM (Lā darere ve lā dirār) Sažetak Ovaj rad osvjetljava jedno od pet općih pravnih principa u Šerijatu: “Nema (nanošenja) štete. sc. a na kraju su prezentirani njegovi primjeri. Šukrija Ramić DRUGI OPĆI1 ŠERIJATSKO-PRAVNI PRINCIP: NEMA (NANOŠENJA) ŠTETE. Uzima se manje zlo i manja šteta (Juhtaru ehveneš-šerrejni ev ehaffed-darerejn). Šteta se ne otklanja istovjetnom štetom (Ed-Dareru lā juzālu bi mislihi). S ciljem otklanjanja opće podnosi se personalna pojedinčna šteta (Jutehammelu ed-darer el-hāss li-def’i darerin ’āmm). niti uzvraćanja štetom” i sporednih pravila koja se pod njega mogu podvesti. Otklanjanje štete preče je od pridobijanja koristi (Der’ul'mefāsidi evlā min dželbil-mesālihi). Šteta se uklanja (Ed-Dareru juzālu). 1/2003.) 81 .Doc. Na početku. 133. str. (Vidi: Zbornik radova nastavnika akademije. mnoge jedinke koje je nemoguće ograničiti. Kada se sučelje dvije loše stvari. uporište i značenje ovog pravila je objašnjeno. izvorište. čineći onu koja je manje zlo (Izā te’āreda mefsedetāni ru’ije e’azamuhuma dareren birtikābi ehaffihima). *** 1 Izraz “opći” u usuli fikhu označava. Veća šteta otklanja se manjom štetom (Ed-dareru el-ešeddu juzālu bid-darer el-ehaff). Nakon općeg pravila elaborirana su sporedna pravila sa primjerima: Šteta se otklanja onoliko koliko se može (Ed-Dareru judfe’u bi-kadril-imkān). bilo svojim oblikom ili značenjem. dr. nastoji se izbjeći ona koja je veće zlo. s posebnim osvrtom na hadis s istim značenjem.

” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije. a vlasniku drveta rekao: “Ti.) 3 Ovo pravno pravilo je prevedeno u Medželli na sljedeći način: ”Zabranjeno je štetu činiti (prouzrokovati) a isto tako i učinjenu štetu štetom odvraćati (naknaditi.s. Hakim je u Mustedreku taj hadis okarakterisao kao vjerodostojan rekavši da njegov sened ispunjava uvjete koje je postavio Muslim.majka ne smije da trpi štetu zbog djeteta svoga.s. 8 Istaknuti pravnik u hanefijskom mezhebu. 28/104. Sunen. onda ih.. Medžmū’u fetāva. 113. (Vidi: El-Hakim. 82 .” (Šerhul-kava’id el-fikhijje.v. a vlasnik vrta neki ensarija.) 4 Kao naprimjer: “Njih ostavite da stanuju tamo gdje i vi stanujete. i ne činite im teškoće da biste ih stijesnili. prije nego što ispune njima propisano vrijeme za čekanje. Poslanik. broj pravila 19. Ovaj princip jedan je od temelja Šerijata. niti uzvraćanja štetom2 (Lā darere ve lā dirār3). nanosiš štetu”. ograničeno na onu štetu koju šerijat nije dozvolio. S njim se u toj ocjeni složi i Zehebi. str.a. odstranjivati). s. Umro 970 god.” (El-Bekare. 7 El-Hakim je za ovaj hadis rekao da mu sened ispunjava uvjete Muslimove i u tome se složio Zehebī.. s. O ovom pravilu.a. je naredio vlasniku drveta da uzme od vlasnika zemlje drugu palmu u zamjenu ili da mu je pokloni.5 Suština i forma tog principa (pravnog pravila) najjasnije je artikulirana u hadisu Poslanika. 6. s. 231. 7 Taj hadis predstavlja jedan divan primjer Poslanikove. po hidžri. 3152) 6 Mustafa Ez-Zerqā. uistinu. El-Medhal el-fikhī el-āmm. (Ebu Davud. konsenzusom. koje bilježi Malik u Muvettau od Amra ibn Jahjaa. On je to odbio.s.) “Kada pustite žene..) 5 Prenosi se da je neki čovjek u vrijeme Muhammeda. ili na lijep način zadržite ili ih velikodušno otpremite.v. s. br. od 2 Šejh Ahmed Ez-Zerqā veli: “Pravilo je. Osnovu za njega možemo naći u mnogim kur’anskim ajetima 4 i izrekama i postupcima poslanika Muhammeda. s. prema svojim mogućnostima. s. 9. koji. str.s. 233.v. niti (uzvraćanja) štetom. s.” (Et-Talak.Uvod Drugi opći šerijatsko-pravni princip o kojem govore islamski pravnici glasi: Nema (nanošenja) štete.v. hadisu na kojem je ono utemeljeno i njegovim prenosiocima Ibn Nudžejm8 veli: “Osnova za taj princip su Alejhisselamove riječi “Nema (nanošenja) štete.” (El-Bekare. (Ibn Tejmijje kaže da je vlasnik stabla bio ashab Semure ibn Džundub.”. “Kitābul-akdije”. El-Mustedrek ales-sahīhajn.v. kako kaže šejh Mustafa Ez-Zerqā doseže do stepena dobar6.v.v. rječitosti koja se ogleda u činjenici da je isti postao pravno pravilo koje se može primijeniti u neograničenom broju slučajeva. bio vlasnik stabla (palme) u tuđoj zemlji. 2/57. Doduše.a. je naredio vlasniku zemlje da drvo iščupa.) “.2/977.a. Poslanik.s.s.. dati.a. Vidi: Ibn Tejmijje.a. odmazditi.a.) Odlazeći do svoje palme njen vlasnik nanosio je štetu vlasniku zemlje koji se požalio Poslaniku.s.

br.ٍ ُ ْ‫َ َ َ ً ِﻲ َﺎ ِ ِ َﺎ ِ ِ َاﻟ ﱠ ِﯾ ُ اﻟْ ِﯿ َﺎ ُ َﺒْ َ ُ َذ‬ ‫ﺧﺸﺒﺔ ﻓ ﺣ ﺋﻂ ﺟ ره و ﻄﺮ ﻖ ﻤ ﺘ ء ﺳ ﻌﺔ أ رع‬ 3.njegova oca kao mursel9. on od Ibn ‘Abbasa da je Allahov Poslanik. br. prenoseći od Džabira. r. Sunen. Neka od predanja ovog hadisa su: ‫ﺣﺪﺛﻨ ﻋ ﺪ رﺑﮫ ﻦ ﺧ ﻟﺪ ﻨ َ ﺮي أﺑ ﻤﻐﻠﺲ ﺣﺪﺛﻨ ﻓﻀ ﻞ ﻦ ﺳﻠ ﻤ ن‬ َ ‫1.” (Ibn Madždže. presudio da nema (nanošenja) štete. 11 Ibn Nudžejm. njemu Abdurrezak. “Kitabul-ahkam”. 21714. 2719. br. niti uzvraćanja štetom. Musned.v. br.v.َ ‫َ َ َ ََﺎ ِ َا‬ ‫ﺿﺮر وﻟ ﺿﺮ ر‬ 2. rekao: “Nema (nanošenja) štete.َ ﱠ َ َﺎ َﺒْ ُ َ ﱢ ِ ﺑْ ُ َﺎِ ٍ اﻟ ﱡﻤﯿْ ِ ﱡ َ ُﻮ اﻟْ ُ َﱢ ِ َ ﱠ َ َﺎ ُ َﯿْ ُ ﺑْ ُ َُﯿْ َﺎ‬ ‫ﺣﺪﺛﻨ ﻣ ﺳ ﻦ ﻋ ﺒﺔ ﺣﺪﺛﻨ إ ﺤﻖ ﻦ ﯾ ﯿ ﻦ ﻮﻟ ﺪ ﻋ ﻋﺒ دة ﻦ ﺼ ﻣﺖ‬ ِ ِ ‫َ ﱠ َ َﺎ ُﻮ َﻰ ﺑْ ُ ُﻘْ َ َ َ ﱠ َ َﺎ ِﺳْ َ ُ ﺑْ ُ َﺤْ َﻰ ﺑْ ِ اﻟْ َِﯿ ِ َﻦْ ُ َﺎ َ َ ﺑْ ِ اﻟ ﱠﺎ‬ . rekao: “Nema (nanošenja) štete niti uzvraćanja štetom. El-Hakim. 2331) ‫ﺣﺪ ﻨ ﻣﺤﻤﺪ ﻦ ﯾ ﯿ ﺣﺪﺛﻨ َ ﺪ ﺮز ق أ ﺒﺄﻧ ﻣ ﻤﺮ ﻋ ﺟ ﺑﺮ ﺠ ﻔﻲ‬ ‫2.s.s.َ ‫َ ﱠ َ ُﻮ َ اﻟﱠ ِ َﱠﻰ اﻟﱠ ُ ََﯿْ ِ َ َﱠ َ َ َﻰ َنْ َﺎ َ َ َ ََﺎ ِ َا‬ ‫أن رﺳ ل ﻠﮫ ﺻﻠ ﻠﮫ ﻋﻠ ﮫ وﺳﻠﻢ ﻗﻀ أ ﻟ ﺿﺮر وﻟ ﺿﺮ ر‬ 1.” (Ibn Madždže.”12 Uz prethodno spomenute hadis je zabilježio i Ahmed ibn Hanbel u Musnedu13. El-Ešbāh ve-n-nazāir. s. 85. “Bāqī musnedi ensār”. 21714) 9 To je vrsta hadisa u čijem lancu prenosilaca nema ashaba. Također. njega je obavijestio Ma‘mer od Džabira El-Džužfija.v.a. njemu Musa ibn ‘Ukbe. str. 2719. 2332) 13 Ahmed. 2/57. on od ‘Ikrime. niti uzvraćanja štetom. s. “Musnedu Benī Hašim”. 12 Ibn Madždže.” (Ahmed. br.a. “Musnedu Beni Hašim”.Pripovijedao nam je Abdu Rabbihi Halid En-Numejri Ebul-Mugallis. “Baki musnedi ensar”. Sunen. te Bejheki i Darekutni od Ebu Seida El-Hudrija11.Pripovijedao nam je Muhammed ibn Jahja.َ ﱠ َ َﺎ َﺒْ ُ اﻟ ﱠ ﱠا ِ َﺧْ َ َ َﺎ َﻌْﻤ ٌ َﻦْ َﺎ ِ ٍ َﻦْ ِﻜْ ِ َ َ َ ِ اﺑْ ِ َ ﱠﺎ ٍ َﺎ‬ ‫ﻗ ل رﺳ ل ﻠﮫ ﺻﻠ ﻠﮫ ﻋﻠ ﮫ َﺳﻠﻢ ﻟ ﺿﺮر وﻟ ﺿﺮ ر وﻟ ﺮﺟﻞ أ ﯾ ﻌﻞ‬ َ َ ْ‫َﺎ َ َ ُﻮ ُ اﻟﱠ ِ َﱠﻰ اﻟﱠ ُ ََﯿْ ِ و َﱠ َ َﺎ َ َ َ ََﺎ ِ َا َ َِﻠ ﱠ ُ ِ َنْ َﺠ‬ .Pripovijedao nam je Abdurrezak da ga je obavijestio Ma‘mer. bilježi ga Hakim u El-Mustedreku10. Sunen.a. Čovjek ima (pravo) da stavi gredu u zid svoga komšije. “Kitabul-ahkam”. bilježi ga Ibn Madždže od Ibn ‘Abbasa i ‘Ubade ibn Es-Samita. njemu Ishak ibn Jahja ibn El-Velid od ‘Ubade ibn Es-Samita da je Allahov Poslanik. Isto tako. a on od Ibn ‘Abbasa da je Allahov Poslanik. 2331. br. br.َ ﱠﺛَ َﺎ ُ َ ﱠ ُ ﺑْ ُ َﺤْ َﻰ َ ﱠ َ َﺎ ﻋﺒْ ُ اﻟ ﱠ ﱠا ِ َﻧْ ََ َﺎ َﻌْ َ ٌ َﻦْ َﺎ ِ ٍ اﻟْ ُﻌْ ِ ﱢ‬ ‫َﻦْ ِﻜْ ِ َ َ َﻦْ اﺑْ ِ َ ﱠﺎ ٍ َﺎ َ َﺎ َ َ ُﻮ ُ اﻟﱠ ِ َﱠﻰ اﻟﱠ ُ ََﯿْ ِ َ َﱠ َ َﺎ‬ ‫ﻋ ﻋ ﺮﻣﺔ ﻋ ﻦ ﻋﺒ س ﻗ ل ﻗ ل رﺳ ل ﻠﮫ ﺻﻠ ﻠﮫ ﻋﻠ ﮫ وﺳﻠﻢ ﻟ‬ . Musned.s.a. 10 83 . on od ‘Ikrime. njemu Fudajl ibn Sulejman. s. “Kitabul-ahkam”. El-Mustedrek ales-sahihajn. a (širina) puta kojim se ide je sedam aršina. 2332) ‫ﺣﺪﺛﻨ ﻋ ﺪ ﺮز ق أ ﺒﺮﻧ ﻣ َﺮ ﻋ ﺟ ﺑﺮ ﻋ ﻋ ﺮﻣﺔ ﻋﻦ ﻦ ﻋﺒ س ﻗ ل‬ َ ‫3.

s. 1234) Značenje hadisa lā darere ve lā dirār u tradicionalnim izvorima U tradicionalnim izvorima. poznavanja duha Šerijata itd. s.v. nalazimo nekoliko značajnih tumačenja ovog hadisa.. 84 . a značenja riječi tog vremena najbolje su poznati autorima tih tradicionalnih izvora.a. “Kitabul-akdije”. a Allah najbolje zna..s.” (Malik. i da mu nije dozvoljeno nanositi štetu drugome. postoji mogućnost da znači ‘nema nanošenja štete bilo kome’. on od svoga oca da je Allahov Poslanik.َ ‫اﻟﱠ ِ َﱠﻰ اﻟﱠ ُ ََﯿْ ِ َ َﱠ َ َﺎ َ َﺎ َ َ َ ََﺎ ِ َا‬ ‫ﻠﮫ ﺻﻠ ﻠﮫ ﻋﻠ ﮫ وﺳﻠﻢ ﻗ ل ﻟ ﺿﺮر وﻟ ﺿﺮ ر‬ 4. Isto tako.. 15 Ahmed ibn Muhammed el-Hamevī. po mom mišljenju. To zbog toga što se ta jezička forma puno koristi 14 To zbog toga.(Vellezinet-tehazū mesdžiden dirāren. a da dirār znači da svaki od njih našteti drugome.a. jer Šerijat je propisao mjere i sankcije koje predstavljaju vid uzvraćanja na počinjenu štetu.15 Komentator Malikovog Muvetta’a veli: “Postoji mogućnost da la dirār potvrđuje lā darere tako da darar i dirār imaju isto značenje. s. niti uzvraćanja štetom.‫ﺣﺪﺛﻨ ﯾ ﯿ ﻋ ﻣ ﻟ ﻋ ﻋ ﺮ ﻦ ﯾ ﯿ ﻤ زﻧﻲ ﻋ أﺑ ﮫ أن رﺳ ل‬ َ ‫4. a oni su najmjerodavniji tumači.Pripovijedao mi je Jahja prenoseći od Malika. darar znači da jedan komšija našteti drugome. o pitanju intencije. oni su objavljeni na tečnom arapskom jeziku tog vremena. on od ‘Amra ibn Jahja El-Mazinija. sigurno je da su oni zbog blizine vremena. što će reći da (čovjek) nije obavezan da se strpi ukoliko mu se nanosi šteta. Dakle. Uzvišeni Allah veli: “A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli i nevjerovanje osnažili i razdor među vjernike unijeli. Ibn Habīb se opredijelio za to mišljenje. str. 107. a dirār je ono u čemu nema koristi za tebe. a u čemu je šteta drugome. El-Hušenī veli: ‘Darer je ono u čemu je korist za tebe.v. a ima šteta za tvoga komšiju..’ To znači. Muvetta. da je darar ono čime sebi čovjek namjerava pridobiti korist. je dat dževāmi’ul-kelimi (jezgrovit i elokventan govor). a Poslaniku. a šteta za tvoga komšiju.َ ﱠ َ ِﻲ َﺤْ َﻰ َﻦْ َﺎِﻚ َﻦْ َﻤْ ِو ﺑْ ِ َﺤْ َﻰ اﻟْ َﺎ ِ ِ ﱢ َﻦْ َ ِﯿ ِ َ ﱠ َ ُﻮ‬ . Naravno. Gamzul-ujūn ve-l-besāir ’alā el-ešbāh ven-nezāir. to se odnosi na situaciju kada uzvraćanje na štetu nema svoje pravno opravdanje i kao takvo nije propisano Šerijatom. 16 Et-Tevbe. Isto tako. br. 118. posebno kada se radi o jezičkom značenju i intenciji14. rekao: “Nema (nanošenja) štete. najbolji njeni poznavaoci.)”16 Isto tako. a da je dirār ono čime namjerava naštetiti drugome. Tako Ahmed ibn Muhammed el-Hamevi kaže da hadis znači da čovjek ne smije prvi nanositi štetu svome bratu niti mu smije uzvraćati na počinjenu štetu. jer je Kur’an objavljen bi lisānin ’arabijjin mubīn (na jasnom i tečnom arapskom jeziku).

bilo da je taj novac bačen u vatru ili vraćen njegovu vlasniku. bilo da se to radi u smislu uzvraćanja na počinjenu štetu (ve lā dirāre. kojom se ništa ne postiže osim dodatne štete i destrukcije. nego ona ima prevashodni cilj da suzbije i spriječi potencijalne prestupnike. a u drugom bi bila korist za oštećenog. iz tog općeg značenja koji hadis nosi u sebi izuzeti su neki propisi kao što su precizno definirane kazne hudud itd.” 18 Na osnovu prethodnih tumačenja. komentar hadisa br. dakle. nema nanošenja štete bilo sebi19 bilo drugome20). 19 Iako svi učenjaci. a dirār je oblik fi’āl od ed-darru.. u ovoj situaciji. jezičkog značenja i duha islamskog Šerijata može se reći da hadis eksplicitno artikulira zabranu (tahrīm) nanošenja štete bilo kome (lā darere. elktronsko izdanje) 18 Ibnul-Esīr. Odmazda u tim slučajevima nije sama sebi cilj. dakle. Sve dok je nanošenje štete samo sebi cilj zabrana ostaje na snazi. niti ima uzvraćanja štetom). koja je sama sebi svrha.u značenju mufā’ale kao što je borba (kitāl). smatram da njegovo opće značenje obuhvata i nanošenje štete lično sebi s obzirom da čestica lā u formi negacije obuhvata svakoga na koga se može odnositi. čija tumačenja ovog hadisa sam imao priliku pročitati.”17 Ibnul-Esir veli: “Lā darere znači da čovjek neće činiti štetu svome bratu uzimajući njegovo pravo. tj. Umjesto toga on ima pravo da od delikventa dobije srazmjernu odštetu. govore o nanošenju štete drugome. pa makar se radilo o uzvraćanju na počinjenu štetu. Za delikventa. ima značenje opće negacije. (Mevsū’atu-l-hadīsi-š-erīfi. bilo da se to radi bez povoda. odgovor je da je odmazda propisana u slučaju namjernog ubistva i nanošenja ozljeda tijelu. jer te vrste prestupa ne može suzbiti ništa drugo do odmazda. 17 El-Muntekā. tj. zabranjeno. 3/81. jer bi time šteta bila ublažena ili u potpunosti sanirana. iz ajeta i drugih hadisa jasno je da je nanošenje štete samome sebi. u prvom slučaju bismo imali čistu štetu. 20 Naravno. kao što je odmazda propisana Kur’anom i sunnetom. također. jer je u tome dodatna šteta od koje nema koristi21. neće ga kažnjavati zbog štete koju mu je učinio.. Međutim. 21 Ukoliko neko stavi primjedbu i kaže da je u islamu propisano nanošenje štete. Zabrana dirāra (uzvraćanja štetom) ukazuje na to da ideja odmazde. tj. Recimo da je neko nekome uzeo novac i bacio ga u vatru oštećenom bi bilo zabranjeno da mu uzvrati istom mjerom i baci njegov novac u vatru. 85 . En-Nihāje fi garībil-hadīs. jer to ne može biti opravdan razlog za nanošenje štete. recipročno kažnjavanje. 1234. po islamu je zabranjena. Isto tako. isto je.

str. samoodbrana. Primjeri za pravni princip lā darere ve lā dirār23: a) Kada bi kupac nestao prije nego što isplati i preuzme robu koja se brzo kvari. Kao takvo. To pravilo podupire princip općeg dobra elmesālih el-mursele koje ima za cilj postizanje onog što je dobro i korisno i odbacivanje onog što je štetno.Značenje pravnog pravila “Nema (nanošenja) štete. iskupi. odmazda itd. precizno određene šerijatske kazne. 86 . Sva fikhska poglavlja koja tretiraju pitanje štete. jer u čekanju postoji realna mogućnost da se kvarenjem robe nanese šteta. također. odobrava primjenu preventivnih sredstava da bi se šteta spriječila i odobrava uklanjanje posljedica. nakon što se šteta desi. jer se time umanjuje šteta u situaciji kada se ona ne može nikako izbjeći. pravilo lā darere ve lā dirār čvrst je oslonac i mjerilo kojeg islamski pravnici koriste u procesu presuđivanja i određivanja šerijatskih propisa u novonastalim situacijama. To je radi toga da bi se spriječila šteta koju bi zakupnik 22 23 Ahmed ibn Muhammed El-Hamevī. bilo da je počinilac pojedinac ili grupa. naknade za uništeno. bilo za pojedinca. b) U slučaju da istekne period za iznajmljeno zemljište. Mustafa Ez-Zerqā. On. jer je u tome pravda. prije nego što plodovi budu ubrani. stavljanje pod skrbništvo. pravo na izbor. Oni se kažnjavaju. 85. Primjer za to imamo u kažnjavanju prestupnika. zemljište će ostati u rukama zakupnika po istoj cijeni sve dok plodovi ne budu ubrani. bilo za zajednicu. iako se time njima nanosi šteta. niti uzvraćanja štetom” Iz prethodnih tumačenja spomenutog hadisa da se zaključiti da pravni princip izveden iz njega generalno zabranjuje činjenje djela koja su štetna. Ovo pravilo ukazuje. na način koji će obezbijediti da tragovi štete nestanu a njeno ponavljanje u budućnosti se spriječi. kompenzacije itd. također. na obavezu uzimanja manjeg zla da bi se otklonilo veće zlo. Gamzu ’ujūnil-besāir. prodavac bi imao pravo da samostalno raskine ugovor i da robu proda. te otklanjanje i sprečavanje opće štete koja je daleko veća od njihovog pojedinačnog kažnjavanja 22. Ibn Nudžejm. 118. kao što su jabuke. str. bazirana su na tom pravilu kao naprimjer: pravo prvokupnje. El-Ešbāh ve-n-nezāir. povrat zbog mahane. El-Medhal el-fikhī el-āmm. 2/979-980.

također. pa makar ne bili osuđeni u sudskom procesu. sve što vodi u zlo i samo je zabranjeno. trgovini bijelim robljem i prostituciji sve dok se ne pokaju. niti uzvraćanja štetom. Sporedna pravila Mnoga potpravila mogu se podvesti pod opće pravilo nema (nanošenja) štete. El-Medhal el-fikhī el-āmm. str. 25 U tom duhu je pravno pravilo: “Treba odstraniti (ukloniti) ono što štetu može prouzrokovati. Sva ta pravila imaju široku primjenu u Šerijatu i čvrst su oslonac šerijatskim pravnicima kod rješavanja pravnih pitanja.2/981-982. Iz ovog šerijatsko-pravnog pravila razumijemo da je po Šerijatu dužnost otklanjanja štete onoliko koliko se može. Šerijat nalaže suzbijanje zla u korijenu. Ineče. makar u osnovi ne bilo haram. Iz drugih pravnih pravila razumijemo da eventualna 24 Ovo pravno pravilo prevedeno je u Medželli na sljedeći način: ”Štetu treba odstraniti (naknaditi) koliko je moguće.) 26 Sedduz-zerāi’ znači suzbijanje zla u korjenu. 31) Mustafa Ez-Zerqā. 10. Iz toga je nastala i maksima da je preventiva bolja od liječenja. c) Dozvoljeno je u pritvoru držati osobe koje su općepoznate po svodništvu. a ukoliko nije moguće. ukazuje da je preventivno djelovanje u otklanjanju štete obavezno i da se u skladu sa principima o općem dobru (el-mesālih elmurseleh) i pozitivnoj šerijatskoj politici25 sva raspoloživa i Šerijatom dozvoljena sredstva. 20. preventivno djelovanje (sedduz-zerāi’) jedan je od izvora šerijatskog prava26. šteta se mora ograničini na što manju mjeru.” (Medželle i ahkjami šerije. pravilo br. 1.” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije. koja garantuju sprečavanje. Šteta se otklanja onoliko koliko se može24 (Ed-Dareru judfe’u bi-kadril-imkān). Ukoliko je sprečavanje i uklanjanje štete moguće bez nanošenja štete tako će se postupiti. dakle preventivno djelovanje. mogu koristiti. s ciljem da se društvo zaštiti od njihovog zla. d) Ukoliko je neko prisiljen da za nekoga plati dug to se ne smatra dobrovoljnim prilogom i on ima pravo da traži vraćanje tog iznosa od dužnika. Ono. 9. te da nemogućnost da se šteta otkloni u potpunosti ne smije biti zapreka da se na tom planu uradi onoliko koliko se može. Prema tome. odnosno otklanjanje štete. 87 . str. pravilo br.pretrpio kada bi se plodovi ubrali prije nego što dospiju za berbu.

vlasnik ima izbor da je uzme. dž. u duhu spomenutog pravila. 285. kako pojedincu tako i zajednici.”27 Primjeri28: a) U nevolji je. Šerhul-kavā’id el-fikhijje. u granicama je njihovih mogućnositi. propisane su kazne za prekršioce zakona i stavljeno je u obavezu. uz nadoknadu oštećenja. To razumijemo iz mnogobrojnih propisa koji to imaju za svoj glavni cilj. Obaveznost sprečavanja i otklanjanja štete.š. imetak. e) Suvlasnik se može sudski prisiliti da učestvuje u potrebnom održavanju nekretnine ili njenom renoviranju ako nekretninu nije moguće podijeliti. El-Medhal el-fikhī el-āmm. 27 28 El-Bekare. tada ne postoji opravdanost za sprečavanje potencijalne i uklanjanje postojeće štete. 88 . ne može biti istovjetna. propisano je pravo prve kupnje da bi se od komšije otklonila potencijalna šteta. u pogledu novčanih i drugih transakcija s ciljem zaštite njegovih kreditora. Ukoliko je oštećena. str. d) U slučaju da neko ugrozi nekome njegov život. a aktivni spriječio i zaustavio u nanošenju štete. propisano je ograničenje za bankrota. jer ako je istovjetna. ili veća. Ahmed Ez-Zerqā. ugroženi ima pravo da se brani minimalnim sredstvima koja će pružiti potrebnu zaštitu. dato je pravo sudu da ograniči putovanje dužniku ukoliko to kreditor zatraži itd. kojom se sprečava potencijalna ili uklanja postojeća. da svako zlo suzbija u njegovu korijenu. Obavezenost sprečavanja i otklanjanja štete odnosi se na svakog pojedinca i svaku zajednicu. b) Nasilno oteta imovina vraća se vlasniku ukoliko nije oštećena. U slučaju da odbije. ili da uzme njenu protuvrijednost. kako za pojedinca tako i za zajednicu. ali je obaveza štetu nadoknaditi. c) Kada bi roditelj uskratio brigu o svome djetetu. 2/981-982. 153. dozvoljeno uzeti tuđu hranu bez dozvole. u cilju očuvanja života.šteta. čast itd. Tako je u cilju sprečavanja i otklanjanja opće štete propisan je džihad kako bi se potencijalni neprijatelj zastrašio. niti veća. jer Allah. koje nije u stanju samo o sebi se brinuti. Isto tako. jer se šteta treba odstraniti koliko je to moguće. kaže: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih. sud ima pravo da ga na to prisili odgovarajućim mjerama. Mustafa Ez-Zerqā.

uzmu mišljenje stručnjaka itd. koja je u zajedničkom vlasništvu. str.strana koja izvrši renoviranje ima pravo da sama koristi nekretninu dok se ne izmiri dug druge strane. Primjeri31: a) U slučaju inflacije zajmodavac ima pravo na onu vrijednost koju je pozajmio. b) Kada bi neko uzurpirao javnu površinu koju svijet koristi. Mustafa Ez-Zerqā. Ahmed Ez-Zerqā. Šteta se uklanja (Ed-Dareru juzālu) Ovo pravilo znači obaveznost 29 uklanjanja štete nakon što se desi. El-Ešbāh ven-nezāir. str. Možda obuhvata njegovu polovinu.2/982. d) Kada bi se čovjek penjao na stablo u svome dvorištu i tako ugrožavao privatnost svoga komšije. f) Propisana je podjela imovine. Vidi: Ahmed Ez-Zerqā. c) Kada bi neko kućni odvod doveo na javni put i to smetalo prolaznicima. vlasti bi bile dužne da štetu otklone.”30 Štetu je dužan nadoknaditi onaj ko ju je uzrokovao. str. 85. ali uz obavezno obavještavanje svoga komšije prije penjanja. to bi mu bilo zaranjeno. osim po potrebi. vlast je dužna da ga u tome spriječi i da uzurpirano vrati prvotnoj namjeni. Šerhul-kevkebil-munīr. 2. i na taj način otklonili potencijalnu štetu. izjava u terminologiji pravnika znači obaveznost. Ibn En-Nedždžar veli: “Ono u sebi sadrži toliko prava da se ne može obuhvatiti. Šerhul-kavā’id el-fikhijje. 30 Ibn En-Nedždžar. 125.85-86. El-Ešbāh ven-nezāir. 4/443. Ono predstavlja značajan princip u islamskom pravu i ima u njemu veoma široku primjenu. e) Kada bi grane drveta dosezale u komšijsko dvorište i komšiji smetale. Ibn Nudžejm. 89 . g) U Šerijatu je propisano pravo izbora u kupoprodaji. vlasnik bi bio obavezan da ih ukloni ili odsječe. 125-129. Šerhul-kavā’id el-fikhijje. str. 29 Naime. El-Medhal el-fikhī el-āmm. kako bi prodavac i kupac imali dovoljno vremena da procijene transakciju. 31 Es-Sujūtī. ukoliko je imovina djeljiva. s ciljem otklanjanja štete od suvlasnika.

34 Es-Sujūtī. 90 . U ovom slučaju od prodavca se traži da nadoknadi vrijednost uzrokovanu starom mahanom. a ukoliko bi šteta bila veća tada bi takva aktivnost bila zabranjena. Ahmed Ez-Zerqā. Primjeri34: a) Kada bi se u kupljenoj robi otkrila stara mahana koja je bila skrivena prilikom transakcije i u međevremenu se kod kupca dogodila nova mahana.f) Počinilac štete dužan je štetu nadoknaditi ukoliko je to nepravedno uradio. Šteta se ne otklanja istovjetnom štetom32 (Ed-Dareru lā juzālu bi mislihi) Ovo pravilo ograničava prethodno postavljajući uvjet za otklanjanje štete. da bi otklanjanje štete imalo svoju pravnu osnovu uvjet je da se otklanja bez nanošenja štete.” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije. g) U duhu s ovim pravilom u mnogim transakcijama propisano je pravo izbora (izbor zbog mahane. str. El-Ešbāh ven-nezāir. kupac ne bi mogao vratiti robu na osnovu stare mahane. El-Ešbāh ven-nezāir. Ovo pravno pravilo prevedeno je u Medželli na sljedeći način: ”Jedna šteta ne smije se odstranjivati (naknađivati) jednom drugom njoj jednakom (sličnom) štetom. ili da vrati prodatu robu sa mahanom nastalom kod kupca koji će mu nadoknaditi štetu u visini novonastale mahane. 3. str.) s ciljem da se otklone štete koje su se nekom u transakcijama desile. str. Međutim. 10. 87. 86. ili uz štetu koja je manja od postojeće. pravilo br. a to je da uklanjanje štete bude bez nanošenja štete. Ibn Nudžejm. Mustafa Ez-Zerqā. Šerhul-kavā’id el-fikhijje. prevare itd. str. Ukoliko bi šteta bila istovjetna tada bi se izgubio smisao za otklanjanje postojeće štete33. El-Medhal el-fikhī el-āmm. 32 Iz ovog razumijemo da ako se šteta ne smije uklanjati njoj istovjetnom da je preče da se ne uklanja većom štetom. ili pak uz štetu koja je manja od one koja se otklanja. jer bi time prodavcu zbog nove mahane bila nanesena šteta. 141. moguće je da iz nekih opravdanih razloga i pozitivnih ciljeva uklanjanje štete istovjetnom štetom može imati pravni rezon i opravdanje. Dakle. 2/983. 25) 33 Smatram da bi u takvoj situaciji otklanjanje štete bilo zabranjeno (haram) jer bi to bilo uzaludno gubljenje vremena.

4. 37 Ovo pravno pravilo prevedeno je u Medželli na sljedeći način: ”Između dva zla. koje je manje.” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije.3. a ako se razlikuju uzet će ono koje je lakše.” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije. c) Siromašna osoba nema pravo zahtijevati da je izdržava rođak koji je na njenom stepenu siromaštva. 4. To zbog toga što je činjenje harama zabranjeno osim u nuždi. Veća šteta otklanja se manjom štetom36 (Ed-dareru el-ešeddu juzālu bid-darer el-ehaff). 10. uzet će koje hoće. str. Osnovu za ova tri pravila možemo naći u izreci učenjaka: “Ko se suoči sa dva istovjetna belaja. da bi sačuvala svoj život. da ubije nevinu osobu. str. Zbog toga se mogu tretirati kao jedno pravilo koje znači da u situaciji kada čovjek mora izabrati između dva zla.b) Kada bi izgubljena osoba u pustinji. 89. nastoji se izbjeći ona koja je veće zlo čineći onu koja je manje zlo 38 (Izā te’āreda mefsedetāni ru’ije e’azamuhuma dareren birtikābi ehaffihima) Prethodna tri pravila su istovjetnog značenja. 10. našla drugu osobu u istoj situaciji. Uzima se manje zlo i manja šteta (Juhtaru ehveneš-šerrejni ev ehaffed-darerejn37). Kada se sučelje dvije loše stvari. d) Zabranjeno je osobi. 91 .”39 35 Es-Sujūtī je izuzeo vjerovjesnika rekavši da bi on imao pravo sačuvati svoj život zbog općeg dobra. a gledat će se odstraniti. str. 10. pravilo br. 29) 38 Ovo pravno pravilo prevedeno je u Medželli na sljedeći način: ”Kada bi se dva zla snašla (sukobila).” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije. koje je veće. El-Ešbāh ven-nezāir.2. treba birati manje zlo. 27). 4. 36 Ovo pravno pravilo prevedeno je u Medželli na sljedeći način: ”Težu štetu treba odstraniti lakšom štetom.1. Šerijat mu nalaže da čini ono koje je manje izbjegavajući na taj način ono koje je veće. 39 Ibn Nudžejm. str. 28) O pitanju sučeljavanja dobrog i lošeg i davanju prednosti jednom od njih Ibn Tejmijje govori u Medžmū’ fetāva 28/129. pravilo br. onda se treba upustiti u zlo. Vidi: Es-Sujūtī. bilo bi zabranjeno da od nje uzme vodu i tako spasi svoj život. pravilo br. a nema nužde u onome što je višak. a uništi njen35. str. 86. El-Ešbāh ven-nezāir. kojoj žeđ prijeti životom.

El-Ešbāh ven-nezāir.Primjeri40: a) Dozvoljeno je uzeti naknadu za dobra djela (ta’āt). d) Kada bi čovjek na sebi imao ranu iz koje bi potekla krv41. Ahmed Ez-Zerqā. a potom se pojavio pravi vlasnik. kao npr. El-Ešbāh ven-nezāir. za učenje ezana.2/983-984. Mustafa EzZerqā. h) Kada bi goveče uvuklo glavu u ogradu i ne bi je moglo vratiti osim rušenjem dijela ograde. El-Medhal el-fikhī el-āmm. i) Dozvoljeno je muslimanu prešutjeti kada vidi da neko radi zlo ukoliko će suprotstavljanje uzrokovati veće zlo. b) Dozvoljeno je prešutjeti loša djela i ne suprotstaviti im se ukoliko bi suprotstavljanje rezultiralo većim zlom. zbog nedostatka odjeće. uz naknadu. klanjaču bio otkriven dio tijela. vršenja imameta. j) Kada bi. 88-90. 41 Naravno. e) Dozvoljeno je preminuloj trudnici izvaditi nerođeno dijete ako postoji pretpostavka da će preživjeti. 40 Es-Sujūtī. Šerhul-kavā’id el-fikhijje. koji je dužan pokriti. c) Kada bi kokoš pojela vrijedan biser. Ibn Nudžejm. tada vlasnik zemlje ima pravo na svoju zemlju uz plaćanje vrijednosti kuće kupcu koji ju je izgradio. 87. 145-149. str. podučavanja Kur’anu itd. vlasnik bisera bi imao pravo da kokoš kupi po normalnoj cijeni i izvadi biser. od strane vlasnika govečeta. str. bilo bi dozvoljeno da se sruši. Ukoliko je obratno. kupac bi imao pravo da je zadrži uz isplatu njene vrijednosti ukoliko je kuća skuplja od same zemlje. str. pri činjenju sedžde klanjao bi naginjući se. ako klanja stojeći. k) Kada bi kupac zemlje na njoj izgradio kuću. f) Dozvoljeno je dužnika prisiliti da vrati dospjeli dug u situaciji kada nema pravnog opravdanja za odugovlačenje njegova vraćanja. klanjač bi klanjao sjedeći jer je izostavljanje kijāma lakše u odnosu na klanjanje sa otkrivenim stidnim mjestom. ovaj primjer važi za one koji smatraju da krv kvari abdest. kada se za to ukaže potreba. jer je izostavljanje sedžde u njenom potpunom obliku manji prestup u odnosu na namaz bez abdesta. 92 . g) Dozvoljeno je prisiliti oca na izdržavanje maloljene djece i bogataše na izdržavanje rodbine u uzlaznoj i silaznoj liniji kada za tim postoji potreba.

l) Kada bi se nekoj osobi zaprijetilo vatrenim oružjem na vrhu provalije.” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije. 93 . bilo da se strpi i bude ubijena. potomstvo i imetak. Kao što nam je poznato islamski propisi imaju za cilj da zaštite vjeru. jer ta pojedinačna šteta manja je od opće štete koja se ogleda u otuđivanju imetaka i općoj nesigurnosti. str. Šerhulkavā’id el-fikhijje. 26) 43 Ibn Nudžejm. Primjeri43: a) Propisano je odsijecanje ruke kradljivcu. Ukoliko se šteta ne može u cjelosti spriječiti ili ukloniti uklanja se i sprečava onoliko koliko se može. život. neki učenjaci kažu da takva osoba ima izbor. str. ako je to jedini način da se spriječi opća. str. Ono je odraz općih ciljeva Šerijata u okviru kojih je i cilj postizanja općeg dobra (el-masleha el-mursele). 42 Ovo pravno pravilo prevedeno je u Medželli na sljedeći način: ”Odobravat će se trpljenje privatne štete pred javnom štetom. Ukoliko je to jedini način onda je to obaveza. 5. ili da se baci u provaliju i pogine. 10. Mustafa Ez-Zerqā. sve što to ugrožava ili narušava treba biti spriječeno i uklonjeno. b) Vlast određuje cijene robi koja služi za monopol na tržištu. U cilju otklanjanja opće štete podnosi se personalna pojedinčna šteta42 (Jutehammelu ed-darer el-hāss li-def’i darerin ’ āmm) Ovo pravilo izuzetno je značajno i ima široku primjenu u Šerijatu.2/984. 87-88. pravilo br. Smatram da je ispravno da uradi onako kako smatra da ima šansu da sačuva život uz napomenu da je čovjek dužan da svoj život brani. Zbog toga. 143-144. U situaciji kada imamo opću i pojedinačnu štetu. El-Ešbāh ven-nezāir. c) Da bi se spriječilo širenje požara dozvoljeno je porušiti zgrade i posjeći drveće. Učenjaci su ga derivirali iz konsenzusa i šerijatskih tekstova. El-Medhal el-fikhī el-āmm. Ahmed Ez-Zerqā. jer šteta koju će pretrpjeti pojedinac manja je od opće štete koju proizvodi monopol. trpi se pojedinačna. jer podrazumijeva se da je pojedinačna šteta manja u odnosu na opću. razum.

v. kada se sučelje dva dokaza od kojih jedan upućuje na zabranu. s. 30) 45 En-Nesāī. 10. preče je otkloniti štetu nego postići korist. 46) 94 . Ibn Nudžejm. veli: “Kada vam nešto naredim. koji dopušta nešto učiniti. jer ono što zabranjuje. U isto vrijeme. daje se prednost dokazu koji zabranjuje. str. 44 Ovo pravno pravilo spominje se u Medželli na sljedeći način: ”Bolje je odstranjivati zlo. uradite onoliko koliko možete.a. 6. a otklanjanje štete ima prednost u odnosu na ostvarivanje koristi. onome što zabranjuje daje se da nadvlada. str. e) Dužnost je spriječiti nestručnog ljekara. pravilo br.”46 “Kada se sučelje el-mani’ [razlog (zapreka) koji zahtijeva da se nešto ne čini] i el-muktedī [razlog (zahtjev) koji zahtijeva da se nešto čini] daje se prednost el-māni’u. dat će se prvenstvo zapreci.” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije. “Menāsikul-hadždž” br. arhitektu itd.” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije. a drugi na dozvolu. El-Ešbāh ven-nezāir. da rade poslove za koje nisu stručni. muftiju.”45 Naravno. str. 46 Es-Sujūtī. 47 Ovo pravno pravilo spominje se u Medželli na sljedeći način: ”Kada se sastane razlog. nego pribavljati sebi korist. To zbog toga što je insistiranje Šerijata na čuvanju od zabrana daleko veće u odnosu na insistiranje na postizanju dobara. Otklanjanje štete preče je od pridobijanja koristi44 (Der’ul'mefāsidi evlā min dželbil-mesālihi) U većini slučajeva. koja tome stoji na putu. El-Ešbāh ven-nezāir. kada se sučelje šteta i korist. i zapreka. ili ono što nešto čini dozvoljenim s onim što nešto čini zabranjenim. te se trpi minimalna šteta da bi se ostvarila značajna korist. Poslanik. 105. izuzetak su situacije kada je šteta minorna a korist značajna. klonite se toga. osim ukoliko je el-muktedī važniji i veći.”47 Prema tome. a kada vam zabranim. na osnovu prethodnih pravila. U tom duhu imamo i pravna pravila koja kažu: “Kada se sučelje halāl i harām. 109. time se otklanja ono što je štetno. pravilo br. str. ima prednost. 2572. pošto je u zabrani njima kao pojedincima manja šteta od opće koju mogu nanijeti svojim pogrešnim radom.d) Kamenovanje i bičevanje propisani su da bi se zaštitila čast ljudi i njihovo potomstvo itd. 12.s. Sunen.

371. po jačem mišljenju. nastala nova vrsta. makar u tome imali koristi. d) Pokuđeno je pretjerano izapirati usta i nos tokom posta. i) Kada bi se žena bila dužna okupati. f) Kada bi se lovačkom keru u lovu pridružio ker koji nije dresiran. str. pravila br.Primjeri48: a) Zabranjeno je trgovati opojnim drogama. h) Zabranjeno je komšiji da ugrozi privatnost komšije. iako se njihovo dugotrajno izapiranje. Fethul-Bārī. El-Ešbāh vennezāir. čije meso je dozvoljeno jesti i neke čije nije. 1212. Medželle i ahkjami šerije. 49 Vidi komentar hadisa koji govori o ovom pitanju: El-’Askalānī. b) Stanarima u soliteru nije dozvoljeno da rade u svojim stanovima. Šerhul-kavā’id el-fikhijje. nešto čime nanose štetu komšiji. Zabrana je određena na osnovu činjenice da su ti proizvodi štetni po čovjeka. ukoliko će smrad uznemiravati komšije. uprkos tome što bi lično imao korist. jer je u njenom otkrivanju pred muškarcima velika šteta i fesad. 1200. str. odgodila bi kupanje. “Kitābul-bujū’”4/1939. Ahmed Ez-Zerqā. Mustafa Ez-Zerqā. str. jer je otklanjanje štete preče od pridobijanja koristi. El-Ešbāh ven-nezāir. El-Medhal el-fikhī el-āmm. jer je otklanjanje štete preče. 90-91. c) Zabranjeno je u urbanoj sredini držati stoku. str. pa makar u tome bila za njega određena korist. a ne bi imala mogućnosti da se sakrije od muškaraca. preporučuje. 95 . otklanjanje fesada preče je od postizanja dobra. alkoholom i cigaretama. 1192. j) Kada bi ukrštanjem životinje. 373. 49 g) Zabranjeno je čovjeku da zajedničko vlasništvo koristi na način koji će štetiti njegovu ortaku. 379. Ibn Nudžejm. kada se ne posti. dakle u svom vlasništvu. iako se na tim proizvodima danas najbolje može profitirati.2/985. 105-108. 151-152. e) Kada bi među djevojkama bila jedna rodica s kojom se mladić ne bi mogao oženiti bilo bi mu zabranjeno da se ženi s bilo kojom dok ne sazna s kojom mu je haram se oženiti. ulovljeno ne bi bilo dozvoljeno jesti. 48 Es-Sujūtī. a otklanjanje štete preče je od pribavljanja koristi. njeno meso ne bi bilo dozvoljeno.

3. može se jasno zaključiti da šerijatsko pravo stoji na čvrstim temeljima Objave. da šerijatski pravnik ima jasne smijernice kod rješavanja pojedinih pitanja. El-Buhārī. Ebū Dāvūd. pa makar ih bilo više od ostalog teksta. Bejrut 1992. Šihabuddīn Ahmed ibn Hadžer: Fethul-Bārī šerh Sahīhil-Buhārī. Dār el-Kutub el-Ilmijje. Harf produkcija. a ne od ranjavanja. Sulejmān ibn El-Eš’as Es-Sidžistānī: Sunen. Dārul-fikr. bilo bi mu dozvoljeno da s njim pravi biznis po jačem mišljenju sa dozom pokuđenosti. bilo bi mladiću dozvoljeno da se oženi makar ne znao koje je njegova rodica. Bejrut. da šerijatska pravna pravila omogućavaju postizanje dobra i sprečavanje zla na najbolji mogući način. ne bi bilo dozvoljeno jesti bilo koje sve dok se ne ustanovi koje je halal. u cjelini. Dželaluddīn Abdurrahman: El-Ešbāh ve-nnezāir. 4. bilo bi je dozvoljeno jesti uprkos činjenici da postoji mogućnost da je umrla od pada. omogućava ljudima da njegovom primjenom uvijek ostvare opće dobro. Muhammed ibn Isma’īl: Sahīh el-Buhārī. vodeći računa o pojedincu i zajednici i da Šerijat. El-’Askalānī. Elektronsko izdanje. d) Kada bi u velikom mjestu rodica se pomiješala sa drugim djevojkama. b) Dozvoljeno je bez abdesta uzimati knjige u kojima ima kur’anskih ajeta. niti uzvraćanja štetom” i sporednih pravila koja se mogu podvesti pod njega. c) Kada bi ranio pticu koju je dozvoljeno jesti i ona pala na zemlju. Izuzeci iz ovog pravila: a) Kada bi čovjek znao da je većina imetka njegovog poslovnog partnera haram. 96 . a to je jedan od njegovih prevashodnih ciljeva. 2. el-Mekteba el-islāmijje. ali ne bi znao koji je to dio. Istanbul 1979. Ibn Ebū Bekr. Zaključak Na osnovu prethodne elaboracije općeg pravnog pravila “Nema (nanošenja) štete.k) Kada bi se halal meso pomiješalo sa haram mesom. LITERATURA 1.

11. Bejrut. Ibn Hadždžadž. Prvo izdanje. Ed-Debbūsī. 97 . Muhammed ibn Jezīd El-Qazwīnī: Sunen. 16. 15. 8. El-Hamevī. Ebū Abdullah Muhammed ibn Abdullah. Ebus-Se’ādāt Mubārek ibn Muhammed: En-Nihāje fi garībil-hadīs. Ibn Mādždže. El-Džurdžāni. 6. Prvo izdanje 1985. Ibn Tejmijje.: Medželle i ahkjami šerije. Bejrut 1993. Ahmed ibn Tejmijje: Medžmū’u fetāva. Teqijjuddīn Muhammed ibn Ahmed ElFettūhī: Šerhul-kevkebil-munīr. Qal’adžī. Sarajevo 1906. Elektronsko izdanje. Rijad 1980. Dar et-tibā’a el-’amīre. izdavač IPA. 1/2003. Dār en-Nefāis. (Otomanski građanski zakon). El-Mustedrek ales-sahihajn. Džamiatul-Ummil-kurā. 2003. 12. H. Dželāluddīn Abdurrahmān ibn Ebū Bekr: El-Ešbāh ve-n-nezāir. 1962. Ahmed ibn Muhammed: Gamz el-ujūn ve-l-basāir ala el-ešbāh ve-n-nazāir. Zejnuddīn ibn Ibrāhīm: El-Ešbāh ve-n-nezāir. Harf produkcija. 17. Kajona Daniela A. Ibn Hanbel. Ali ibn Muhammed ibn Ali: Kitāb et-ta’rifāt. Hajjat. El-Hākim En-Nejsābūrī. štampano u Bejrutu bez godine izdanja. Dār el-Kutub el-Ilmijje. 19. 13. Egipat. Matba’atu Isa El-Bābī El-Halebī. Matbaat el-imam. 10. Drugo izdanje 1996. Es-Sujūtī. Zenica. Dār el-kitāb el-arebī. Merkezul-bahs elilmi. 20. Ebu-l-Husejn Muslim: Sahīh Muslim. 9. Harf produkcija. Elektronsko izdanje. Abdullah ibn ’Umer: Tesīs en-nazar ve usūl elimām el-Kerhī. Istanbul 1290. Ibn En-Nedždžar.5. Ahmed ibn Hanbel: El-Musned. Riāset idārat el-buhus el-ilmijjeti ve-l-iftāi ve-d-da’veti ve-l-iršād. Prvo izdanje. Bejrut 1399 H. 14. Dār el-Kutub el-Ilmijje. Bejrut. Bejrut. Zbornik radova nastavnika akademije. Muhammed Revvās: Mu’džemu lugati el-fuqahā. Jusuf: Lisān el-’arab el-muhīt. 7. 18. 1987. Ibnul-Esīr. Dār lisān el-’arab. Kairo. bez godine i mjesta izdanja. Ibn Nudžejm.

Hajrudin: El-E’alam. Matba’atu Tarbin. Dār‬‬ ‫. Mustafa ibn Ahmed: El-Medhal el-fiqhī el-āmm. Ez-Zerqā.‬ ‫89‬ . Ez-Zirikli. Bejrut‬‬ ‫.‪21. Dārul-ilm lil-melājīn. وﻗ ﺪ ﺑﯿﻨ ﺎ‬ ‫أﺻﻞ ھﺬه اﻟﻘﺎﻋﺪة وأدﻟﺘﮭﺎ اﻟﺸﺮﻋﯿﺔ ﻣﻊ اﻟﺘﺮﻛﯿﺰ ﻋﻠﻰ اﻟﺤﺪﯾﺚ اﻟﺸﺮﯾﻒ ﺑﺎﻟﻤﻌﻨﻰ‬ ‫ﻧﻔﺴﮫ، ﺛﻢ أوردﻧﺎ اﻷﻣﺜﻠﺔ اﻟﺘﻄﺒﯿﻘﯿﺔ ﻟﺘﻠﻚ اﻟﻘﺎﻋﺪة. Damask‬‬ ‫.3891 ‪Dār el-garb el-islāmī.‬ ‫ﺑﻌﺪ ﺑﯿﺎن اﻟﻘﺎﻋﺪة اﻟﻌﺎﻣﺔ ﺗﻢ ﺷﺮ ح اﻟﻘﻮاﻋﺪ اﻟﻔﺮﻋﯿﺔ ﻣ ﻊ اﻷﻣﺜﻠ ﺔ: "اﻟ ﻀﺮر ﯾ ﺪﻓﻊ‬ ‫ﺑﻘﺪر اﻹﻣﻜﺎن" "اﻟﻀﺮر ﯾﺰال" "اﻟﻀﺮر ﻻ ﯾﺰال ﺑﻤﺜﻠﮫ" "اﻟﻀﺮر اﻷﺷﺪ ﯾ ﺰال‬ ‫ﺑﺎﻟ ﻀﺮر اﻷﺧ ﻒ" "ﯾﺨﺘ ﺎر أھ ﻮن اﻟ ﺸﺮﯾﻦ وأﺧ ﻒ اﻟ ﻀﺮرﯾﻦ" "إذا ﺗﻌ ﺎرض‬ ‫ﻣﻔﺴﺪﺗﺎن روﻋﻲ أﻋﻈﻤﮭﻤﺎ ﺿﺮرا ﺑﺎرﺗﻜﺎب أﺧﻔﮭﻤﺎ" "ﯾﺤﺘﻤﻞ اﻟﻀﺮر اﻷﺧ ﺺ‬ ‫ﻟﺪﻓﻊ ﺿﺮر ﻋﺎم" درء اﻟﻤﻔﺴﺪة أوﻟﻰ ﻣﻦ ﺟﻠﺐ اﻟﻤﺼﺎﻟﺢ"‬ ‫وأﻧﮭﯿﻨ ﺎ اﻟﺒﺤ ﺚ ﺑﺎﻟﺨﻼﺻ ﺔ اﻟﺘ ﻲ ذﻛﺮﻧ ﺎ ﻓﯿﮭ ﺎ ﻣ ﺸﺮوﻋﯿﺔ اﻟﻘﻮاﻋ ﺪ اﻟﻔﻘﮭﯿ ﺔ ﻓ ﻲ‬ ‫اﻟ ﺸﺮﯾﻌﺔ اﻹﺳ ﻼﻣﯿﺔ وأھﻤﯿﺘﮭ ﺎ ﻟﻠﻤﺠﺘﮭ ﺪ واﻟﻤﺠﺘﻤ ﻊ ﻋﻤﻮﻣ ﺎ ﻷن ھ ﺪﻓﮭﺎ ﺗﺤﻘﯿ ﻖ‬ ‫اﻟﻤﺼﻠﺤﺔ اﻟﻌﺎﻣﺔ ﻟﻠﻔﺮد واﻟﻤﺠﺘﻤﻊ.8691 ‪el-Fikr. Ez-Zerqā.5991 .‫. Prvo izdanje‬‬ ‫‪22.‪23.‪Jedanaesto izdanje‬‬ ‫اﻟﻘﺎﻋﺪة اﻟﺸﺮﻋﯿﺔ اﻟﺜﺎﻧﯿﺔ: ﻻ ﺿﺮر وﻻ ﺿﺮار‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ھ ﺬا اﻟﺒﺤ ﺚ ﯾﻠﻘ ﻲ اﻟ ﻀﻮء ﻋﻠ ﻰ واﺣ ﺪة ﻣ ﻦ اﻟﻘﻮاﻋ ﺪ اﻟﻔﻘﮭﯿ ﺔ اﻟﺨﻤ ﺲ. Ahmed ibn Muhammed: Šerh el-qavā’id el-fiqhijje‬‬ ‫.

while the examples of this principle are presented at the end of this paper. 99 . Harm is not eliminated with identical harm (Ed-Dareru lā yuzālu bi mislihi). the point of reference and the meaning of this principle is explained at the beginning with a special mention of the hadith with the same meaning. especially when it’s considered that their aim is to make possible the attainment of common good for the individual. In an attempt to eliminate general harm individual harm is endured (Yutehammelu ed-darer el-hāss li-def’i darerin ‘āmm). their importance for the mujtehid and the community. the subordinate principles are explained in detail along with examples: One eliminates harm as much as one is able to (Ed-Dareru yudfe’u bi-kadril-imkān). and the subordinate principles which are subsumed under it. The origin. Eliminating harm si more important than acquiring gain (Der’ul’mefāsidi evlā min jelbilmesālihi).THE SECOND GENERAL SHARIA – LEGAL PRINCIPLE: THERE IS NO INFLICTING OF HARM OR REPAYING ONE BY INFLICTING HARM Summary This paper sheds some light on one of the five general principles in sharia: “There is no inflicting of harm or repaying one by inflicting harm”. The paper concludes with an emphasis on the wellfoundedness of the legal principles in sharia. Greater harm is warded off with lesser harm (Ed-Dareru el-eshedu yuzālu bid-darer el-ehaff). Following the explanation of the general principle. When one is confronted with two bad things one endeavours to avoid the greater of the two evils by doing the lesser one (Izā te’āreda mefsedetāni ru’ije e’azamuhuma dareren birtikābi ehaffihima). as well as for the community. Harm is removed (Ed-Dareru lā yuzālu). Lesser evil and lesser harm is taken (Yuhtaru ehvenesh-sherreyni ev ehaffed-darereyn).

100 .

da biste shvatili.. njegovu ulogu i značaj u životu čovjeka kao Knjiga islama. a koji se na desetine puta ponavljaju.da biste razmislili. I pored toga pojavile. su se sekte i došlo je do razlaza među ljudima.. geografiji i dr.. *** Razum neće uspjeti izuzev sa predanošću Šerijatu. Suprotno njima.. sc. Među njima ima i onih koji imaju iskrenu namjeru i pokušavaju da daju svoje mišljenje. dr. određenim fikhskim propisima i statusu žene u islamskom društvu. Zuhdija Adilović NEORACIONALISTIČKI PRAVAC U ISLAMSKOM SVIJETU I NJEGOV UTICAJ NA ISLAMSKU MISAO U SVIJETU I KOD NAS Sažetak Razum zauzima veoma važno mjesto u islamu. ili su pali pod uticaj mu'tezilizma (racio-škole). drugi su potpuno potcjenjivali razum i nijekali njegovu vrijednost. Neoracionalisti su negativno uticali na islamsku misao i njihove ideje prouzrokovale su negativan stav prema klasičnim komentarima Kur'ana. mudrosti. ali su ostali privrženi zapadnim idejama koje su primili tokom svojih studija na Zapadu.” “.” “. 101 . Letimičnim pogledom na kur’anski tekst uočit ćemo ajete koji se završavaju riječima: “. Jedni su razum veličali i dali mu veće mjesto nego što mu pripada.ljudima koji razumiju”.. astronomiji. prema autentičnosti drugog izvora islama – hadisu. što je bio razlog njihove upute i razlog procvata islamske civilizacije i nauke u svim oblastima: medicini. a Šerijat se neće shvatiti izuzev razumom. Prve generacije muslimana i njihovi časni sljedbenici ostali su čvrsto na istini..Doc. Nijedna od dostavljenih objava ne upućuje na razum. Svi modernisti nisu isti. matematici.

.da biste razmislili”. zatim ga udari bičem i vrati u njegovu pokrajinu i napisa Ebu Musa El-Eš’ariju da se sa njim ne smije družiti niko od muslimana. prilikom dokazivanja svojih istina. čak i o pitanju samog razuma. 209-210. ali su.. i ovaj ga pročitao. spoznali su vrijednost razuma i koristili se njime. sve dok nije došao u Egipat. Isto tako. Oni su bili poznati pod imenom “Mu’tezile”. je povikao: “Gdje je taj čovjek? Provjeri. 6/385. Razum zauzima veoma važno mjesto u islamu.a. Omer... Ovi citati potvrđuju jedinstveni kur’anski metod razumskog prihvatanja i potvrđivanja istina imana. mi bismo se svi razišli. Ahmed Ed-Dumi: Tehzibu Tarih Ibn Asakir. makar nas bilo stotinu.. Sigurno je da ne postoji ni jedna vjera koja toliko uvažava ljudski razum i na njega se oslanja. “. Jedni su ga veličali i dali mu veće mjesto nego što mu pripada. u Medinu. Ograđivali su se od svakog ko je bio poznat po nastranim idejama i zapitkivanju o značenju nejasnih i dvosmislenih ajeta. Letimičnim pogledom na kur’anski tekst uočit ćemo ajete koji se završavaju riječima: “.. a koji se na desetine puta ponavljaju.. r. r. “. pa da te od mene snađe žestoka kazna!” Kada je spomenuti doveden Omeru.a. kao što je to islamsko vjerovanje. El-As šalje ga Omeru b. El-Hattabu. Omer mu reče: “Novotarija!”. Tako se Sabig b.a. spoznali ono što je van njegovih granica i toga se klonuli.ljudima koji razumiju”. Vidi: Abdul-Kadir b. ni jedna od dostavljenih objava ne upućuje na razum. Suprotno njima. r. 102 .a. Tadašnji namjesnik Egipta Amr b. Muhammed među muslimanima raspitivao o nejasnim (mutešabih) ajetima iz Kur’ana. drugi su potpuno potcjenjivali razum i nijekali njegovu vrijednost do te (Ali Džriše: El-ittidžahatu-lfikrijje el-mu’asire) mjere da su vjerovali da su pojedini luđaci 1 2 Vidi: Abdu-l-Kerim El-Hatib: Ed-dinu daruretu hajati-l-insan.. njegovu ulogu i značaj u životu čovjeka kao Knjiga islama. da biste shvatili”.. Ebu Usman En-Nehdi kaže: “Kada bi se pojavio među nama. Kada je izaslanik stigao sa pismom do Omera.” 2 Nakon toga pojavile. isto tako.Nastanak i definicija Da bismo što bolje shvatili ovaj pravac neophodno je da se na samom početku osvrnemo na njegov nastanak i prilike u kojima se pojavio. r. su se sekte i došlo je do razlaza među ljudima. str. nemoj da se desi da je pobjegao.. u prvo doba islama.1 Muslimani.

v. Uspostavila je kontrolu nad naučnicima i nauku zadržala isključivo za sebe i samo sebi dala za pravo tumačenje prirodnih pojava. Evropljani su došli do naučne literature iz raznih oblasti nauke i znanosti. što je bio razlog njihove upute. matematici.a. istina je na sredini. te su zalutali. isto tako.evlije.s. Fahd b. s. Nastavili su se krstaški pohodi prema islamskom svijetu. god. astronomiji. kršćanski svijet u Evropi nalazio se u dubokim tminama neznanja. Dok je islamski svijet tada bio na vrhuncu svoje nauke. 103 .3 I jedni i drugi su za svoje stavove imali neosnovana opravdanja i pogrešne teze. te spalila i pogubila mnoge naučnike. te. to je još više ohrabrilo učenjake koji su se proslavili žrtvujući svoje živote za principe i ideje koje su zagovarali. hemiju. te su je počeli temeljito izučavati. jedan za drugim. Crkva nije birala sredstva od pogubljenja spaljivanjem do mučenja raznim spravama. Crkva je bila potpuno okupirala ljudski razum i zabranila svojim podanicima izučavanje mnogih nauka. (1099. Crkva je potegla svoje poteze. 57-58. svakog ko se usudi da joj se susprotstavi. Opširnije o zlostavljanu naučnika od strane crkve pogledaj: Muhammed Ebu Zehre: Muhadarat fi-n-nasranijje. mudrosti. Međutim. provjeravati i unapređivati. dajući im prednost nad onima koji slijede Poslanika. te su uspjeli da ograniče uticaj 3 4 Vidi: Ibn Ebi-l-Izz EL-Hanefi: Šerhu-l-akide et-tahavijje. Prvi su u njoj pretjerali. zalutali. Sve to dalo je povoda nosiocima pokreta za slobodu i oslabađanje od Crkve i njenih okova da se ohrabre u svojoj borbi. astronomiju ili slično. 4 To je bio razlog procvata islamske civilizacije i procvata nauke u svim oblastima: medicini. Prve generacije muslimana i njihovi časni sljedbenici ostali su čvrsto na toj istini. 5 To stanje se veoma brzo mijenja. te su i druge upućivali i danas upućuju. Abdurrahman Er-Rumi: Ittidžahatu-t-tefsir fi-l-karni-r-rabi’ ašere. 5 Vidi: Ali Džriše: El-ittidžahatu-l-fikrijje el-mu’asire. 2/715. naučnike koji su izučavali prirodu. geografiji i dr.god. nakon što je Papa Grigory Sedmi poveo prve krstaške ratove 492 h. što je rezultiralo prenošenjem islamske civilizacije na njihovo područje. kako ne bi izgubila autoritet među svojim podanicima u društvu u kome je ona u potpunosti dominirala. Međutim. str. a drugi su je odbacili. 2/769.) kojima je osvojio Kuds. koje su za to napravljene. Dr.

kao što se izgladnjeli radnici okome na posudu sa hranom. 8 To stanje je zaprepastilo islamsku ulemu. Intelektualci sa vjerskom naobrazbom su svrgnuti s uticajnih položaja i vjera svedena samo u džamiju u kojoj je bilo sve manje prisutnih. Islamske zemlje. Vremenom je islamski svijet postao kao morska pjena koja nema nikakvu vrijednost. usljed toga. Drugi su pozivali slijeđenju Zapada u svim njegovim 6 Vidi: Dr. tenkova i ogromnih fabrika. islamski svijet se probudio iz dubokog sna usljed buke aviona. Prepušta se nezainteresiranosti i neradu. 1/275.Pape i Crkve. kolonizatori su uložili veliki napor u širenju zapadnog svjetonazora i bezvjerstva. tijelo bez duše ili gotovo tako. 7 Vidi: El-ittidžahatu-l-vetanijje fi-l-edebi-l-mu’asir. sva rospoloživa sredstva. U odgovoru na te ideje koristili su se raznim metodama. Jedni su zagovarali povratak islama njegovim prvim izvorima. 1/274-275. koje su iskoristile njihova bogastva i uživale u njihovim blagodatima. 104 . pri tome. kolonizatorima nije promaklo da pripreme odgovor na ovo pitanje. Na taj način. 7 Uz to. odvojila se vjera od države i došlo je do pojave “sekularizma” na Zapadu. Ukoliko islamski svijet postupi tako. str. 69-70. Ismail Kejlani: Faslu-d-din ani-d-devle. tvrdeći da današnji muslimani neće uspjeti izuzev na isti onaj način na koji su uspjeli njihovi preci. 8 Vidi: Dr. Uspjeli su obmanuti islamski svijet da njihovo stanje sliči stanju Evrope u srednjem dobu i da kao takav neće doživjeti renesansu osim na isti način na koji se to desilo u Evropi. koristeći. koji su ga iscrpili i oslabili. Iz nje su jeli i pili dok nije postala potpuno prazna. u do tada postignutim uspjesima. 116-122. prolazi kroz period u kome se odaje uživanjima.6 Islamski svijet. nakon krstaških ratova. Oni su zavladali obrazovnim institucijama u gotovo svim islamskim zemljama. Fahd b. pale su pod vlasništvo evropskih zemalja. te se zadivio tom civilizacijom i počeo zapitkivati o uzrocima njenog uspjeha i uspona. te su se okomili na muslimane. Naravno.odvajanjem vjerske od svjetovne vlasti. desit će mu se isto što se desilo i Evropi. odrasli u okrilju kolonijalizma i zadojili njegovom civilizacijom. koji se sveo samo na obrede. Abdurrahman Er-Rumi: Menhedžu-l-medreseti-l-aklijje fi-ttefsir. Muhammed Muhammed Husejn: El-ittidžahatu-l-vetanijje fi-l-edebil-mu’asir. Državne službe i sredstva za upravljanje i obrazovanje pale su u ruke onih koji su se naoružali evropskom kulturom. Nakon izvjesnog vremena. str. Tu slabost neprijatelji islama nisu propustili.

Muhammed Rešid Rida i mnogi drugi. Jedna od najznačajnijih ličnosti racio-škole i ujedno jedan od njenih osnivača je Džemalu-d-din El-Afgani. sigurno. Ova racio-škola imala je svoje pobornike koji su imali veliki uticaj u širenju ovih ideja. Pokušali su i da Kur’an tumače tom metodom i na tim osnovama. 9 Posljedice neoracionalističke škole u islamskoj misli Tefsir Pobornici ove škole precizno određuju svrhu tefsira pa kažu: "Cilj tefsira jeste razumijevanje Kur'ana kao putokaza koji upućuje ljude ostvarivanju njihove sreće na ovom i budućem svijetu. 105 .koracima. niti protiv razuma. borbi protiv kolonizatora. putem predugih rasprava jezičke. Treći su pozivali u “napredni islam”. Pokušali su da to objasne narodu tako što su utemeljivali islam na razumu – pored kojeg pobornici zapadne civilizacije ne prihvataju drugo mjerilo – tvrdeći da u islamu ne postoji ništa što nije u razumu utemeljeno. Dokaz za takve tvrdnje uzimaju pojedine citate iz njihovih djela i njihove kontakte sa sumnjivim organizacijama. stilističke i gramatičke naravi. zbog tih njihovih ideja. Vidi: Tefsiru-l-menar."10 Rešid Rida kaže: "Na veliku žalost muslimana. ima mnogo ideja koje su oprečne idejama prvih generacija muslimana (selef). a sve ostale teme su u službi tog cilja ili sredstvo za njegovo ostvarivanje. str. Njihov pravac. 70. slobode i misli. te dosta grešaka u koje. ili putem 9 10 Vidi: Menhedžu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir. objašnjavajući da islam nije protiv nauke. prekoračili granice istine i odstupili od prave staze. 1/17. Njihov pokret je nazvan reformističkim pokretom. zatim njegov učenik Muhammed Abduhu. nego naprotiv. Pojedini savremeni islamski mislioci su. na tom polju. Neki su pokušali da nađu kompromis između nauke i vjere. i odbrani vjere od napada zapadnjaka i njihovih tvrdnji da je vjera uzrok civilizacijskog nazatka. te njegovi učenici: Muhammed Mustafa ElMeragi. Oni su. da je on vjera razuma. koji se tumači tako da odgovara zapadnoj civilizaciji i da opravdava njena iskustva i tradiciju. posumnjali u iskrene namjere osnivača ove škole – Afganija i Abduhua. pored određenih pozitivnosti. većina napisanih tefsira odvodi muslimane od ovih velikih ciljeva. ne bi pali da nisu pretjerivali u davanju prioritetne uloge razumu u prosuđivanju svih vjerskih pitanja.

ali oni njome žele negirati hadis i oduzeti mu mjesto drugog izvora islama. 292-293. Oni su u nekim prijašnjim tefsirima pronašli mnogo toga što je oprečno razumu. U tome su ponekad uspjeli. u tefsiru i predaja od ashaba i 11 12 Vidi: Ibid. Orijentalisti i kršćanski istraživači islama su ove ideje na najperfidniji način zloupotrijebili i u njima odgajali svoje učenike.a. 106 . a često su i potpuno pogrešno prezentirali određene sadržaje. Muhaddisi. Pojedini tefsiri čovjeka odvode od Kur'ana mnoštvom predaja i raznih israilijata koji su se sa njima pomiješali. pa kaže: "Što se tiče hadisa Poslnika.Umanjivanje vrijednosti tradicionalnih tefsira: Pod tradicionalnim tefsirom misli se na tumačenje Kur'ana Kur'anom. u svojim zbirkama izdvajaju posebno poglavlje za tefsir Kur'ana u kojem navode vjerodostojne hadise kojima je Poslanik. tumačenje Kur'ana hadisom i tumačenje Kur'ana izrekama ashaba i tabi'ina.13 U tefsirima neoracionalista vrlo lahko možemo ustanoviti metodu tumačenja Kur'ana prvenstveno razumom. 1/7. Abdu-l-Aziza Džaviša i njihovog predvodnika Muhammeda Abduhua.a.s.Kur'an je prvi izvor islama: Nema sumnje da je ovo ispravna postavka.v.beskorisnih polemika mutekellimina.Racionalni metod tumačenja Kur'ana: Reformisti uveličavaju ulogu razuma. str.v. isto kao što to čine mu'tezile. Muhammed Rešid Rida pojašnjava ovaj metod. protumačio određene kur'anske ajete. U većini tefsira su ustanovili potpunu predanost imanu u stvarima koje prijašnji mufessiri nisu mogli razumom dokučiti. 246-252.."11 Najvažnije postavke tefsira kod neoracionalista: .. s. . s.s. kao što su Buharija. Prve generacije muslimana (selef) imale su pozitivan stav o ovom načinu komentiranja Kur'ana. Muslim i drugi.12 . To se vidi u tefsiru Abdu-l-Kadira Magribija. pa i u tefsiru. 13 Vidi: Menhedžu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir. Neoracionalisti su te ideje preuzeli od pojedinih ši'itskih sekti haridžija i mu'tezila. Oni razumu daju presudno mjesto i uzimaju ga za dokaz u svim segmentima vjere. razglabanja usulijjina i nagađanja mutesavvifina. Vidi: Menhedžu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir. te su ih pokušali razumski objasniti. te su to kritikovali i dokazali njegovu neispravnost. str.

v. ili tvrde da su to "ahad" hadisi koji ne mogu poslužiti kao valjan dokaz. s. Vidi: Menhedžu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir. ali.a. ne postoji nikakav spor između umjerenih pobornika taklida i umjerenih pobornika idžtihada oko toga da je običnom čovjeku. jedna vrsta nevidljivih mikroba. isto tako. 333-336. Rešid Rida. 16 Vidi: Tefsiru-l-menar.15 Zbog toga. a zatim izreke učenih ashaba.s. također. ili bilo šta vezano za doba u kome su oni živjeli. Perzijanaca i ehlukitabija koji su primili islam.tabi'ina o tome.17 Ovakav njihov stav prema idžtihadu bio je razlog zauzmanja određenih stavova i podržavanja ideja koje su neprihvatljive sa šerijatske tačke gledišta. Ovakav stav predstavlja svojevrstan vid negiranja većine hadisa Poslanika. o tome. možda. onome ko ispunjava uvjete idžtihada dozvoljen je idžtihad. a ako ne uspiju. kada je u pitanju vjerodostojnost. 17 Vidi: Menhedžu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir. Međutim. Oni odbacuju sve hadise koji se ne slažu sa njihovim idejama. Oni smatraju da su džini. 107 . 381. pokušaju ga razumski objasniti. makar se on nalazio i kod Buharije i Muslima. su neophodne. onda ga negiraju i smatraju apokrifnim. jer su vjerodostojni hadisi najpreči. Međutim. Primjer za to jeste njihovo shvatanje svijeta džina."16 . Veći dio tradicionalnog tefsira se uvukao prenosiocima hadisa preko zlonamjernih Jevreja. neoracinalisti kada nisu u stanju da razumiju određeni hadis. dozvoljen taklid. Muhammed Husejn Ez-Zehebi za njih kaže: "Oni (nasljednici mu'tezila) ne prave razliku između onoga što prenose Buharija i Muslim i između onoga što prenose drugi. str. Uzeli su sebi za pravo da idžtihad čine u veoma teškim i kompleksnim pitanjima.Negiranje taklida i otvaranje vrata idžtihada: Prvo u što su pozivali neoracionalisti jeste pokuđenost taklida (slijeđenja) i obaveznost idžtihada. veli: "U Menaru smo više puta istakli da se s pravom može reći da su nevidljiva živa bića koja su otkrivena u savremenom dobu pomoću mikroskopa i koja 14 15 Vidi: Tefsiru-l-menar. koji nije dovoljno upućen u šerijatska pitanja. 3/241. 1/7-8. pojedine od njih. str."14 Zbog toga. ismijavajući se taklidom i njegovim pobornicima. kada je u pitanju jezička strana. vrlo je malo vjerodostojnih hadisa i predaja iz ove oblasti.

to su predaje koje upućuju na relativno znanje (zann). zato što oni upućuju na relativno znanje (zann). Mahmud Ebu Rejje prenosi riječi svoga profesora u kojima stoji: "Allah se smilovao našem profesoru Muhammedu Abduhu'u koji je rekao za jednog čovjeka koji je naučio kompletnu Buharijinu zbirku hadisa napamet: "Povećan je broj primjeraka Buharijine zbirke u našoj zemlji za jedan primjerak. str.. niti bilo šta razumije. Vidi: Adva' ala-s-sunneh el-muhammedijje. 7/319. da se njima ismijavaju nasljednici mu'tezila i učenici Zapada? A šta su to oni doprinijeli islamu. ne prelazi vrijednost jednog primjerka knjige Buharije koja se ne kreće."19 Zar je do te mjere spao ugled hafiza hadisa Poslanika. a kudili muhaddise i kritikovali njihov metod. zatim hadisa koji govore kako je Poslanikaov."18 Hadis Neoracionalisti su pali pod uticaj mu'tezila i njihovog odnosa prema hadisu... osim napada na njega i nekorektnog odnosa prema njemu?! Neoracionalisti .se nazivaju mikrobima.a. istinu je rekao naš profesor! Vrijednost tog čovjeka. jer su to "ahad" hadisi. u kojem se relativna saznanja ne mogu uzeti u obzir.v. Neoracionalisti su uvijek veličali mu'tezile i branili njihove stavove. a pošto su ovo teme vezane za gajb i spadaju u područje akaida. a. a u akaidu nema mjesta relativnim spoznajama. pali su pod uticaj orijentalista koji su u svojim djelima iznijeli mnoge optužbe i sumnje o hadisu. Muhammed Abduhu veli: "Što se tiče hadisa koji se prenose za Merjemu i Isa'a. 329. a naučno je dokazano da oni uzrokuju mnoge bolesti.s. Također. da ih šejtan nije dodirnuo. kome se svi dive zato što je napamet naučio Buhariju.š." Tako mi Allaha. jer Allah dž. ustvari jedna vrsta džina. šejtan primio islam i da je iz njegovog srca izvađen udio šejtana.savremeni reformisti odbacili su "ahad" hadise.s. s. kaže: a o tome ništa ne znaju.v. a pretpostavka istini 18 19 Vidi: Tefsiru-l-menar. s.a.s. slijede samo pretpostavke. Mu'tezile su poznate po svom negiranju hadisa kao drugog izvora islama i pokušaju da iznesu razne sumnje o tome. kao što su ih odbacili i obezvrijedili i njihovi preci mu'tezile. 108 .

i njegovu majku Merjemu a. 19/29. Hadis o silasku Isa'a. pred kraj ovoga svijeta.a. koji upućuju na relativna saznanja.v. a na njima se ne mogu bazirati pitanja akaida. 1/147. 4/2167-2168. i vađenju šejtanovog udjela iz njih prenose i Buharija i Muslim. Hadis o Musa'u. a hadis o primanju islama od strane Poslanikovog.s. 644-714.. također.s. kitabu ehadisi-l-enbija'. Hadis o rastavljanju grudi Poslanika. pa se promijeni i preseli kao stanovnik džehennema. 8. bab tahriši-ššejtan. s.s. Orijentalisti su iznijeli tvrdnje 20 21 Kur'an.a. Evo nekih od ti hadisa: 1. 3. 5. Sahih Muslim kitab sifatu-l-munafikin.23 Ovaj metod potvrđuje Rešid Rida riječima: "Temeljna pitanja akaida i imana. s.. s. kitabu-s-salati.a. Hadis o mi'radžu. šejtana i hadis o tome da šejtan nije dodirnuo Isa'a.baš nimalo ne koristi20 mi nismo dužni vjerovati u sadržaje tih hadisa u našem vjerovanju. 7. kojima čovjek postaje vjernikom ne mogu se bazirati na "ahad" hadisima. 23 Vidi: Sahihu-l-buhari. i njegovu majku Merjemu prenosi Buharija. s. 25 Pobornici ovog pravca su pali pod uticaj orijentalističkih sumnji u drugi izvor islama – hadis.s. šejtana.v.. a. babu kejfe furidati-s-salatu. 1/458-459. 6/374. 6. Vidi: Tefsiru-l-menar. Sahih Muslim. Hadis koji govori o primanju islama od strane Poslanikovog.v."21 Hadisi o kojima Abduhu govori su vjerodostojni (sahih)..s.s. 25 Vidi: Mevkifu-l-medrseti el-aklijjeti el-hadiseti mine-l-hadis. i Meleku smrti. a.s. Haidisi o Dedždžalu. Hadis o mušici koja padne u posudu. 4. svojim razumom i degradirali ih pod izgovorom da su to "ahad" hadisi. kitabu-liman. Hadisi o sihiru koji je bio spravljen Poslaniku. prenose ih Buharija i Muslim.s. babu kavlillahi te'ala: "Vezkur fi-l-kitabi Merjem" 6/469. 24 Vidi: Medželletu-l-menar.s.22 Hadis o tome da Iblis nije dodirnuo Isa'a.. En-Nedžm.v. Hadis u kome se govori kako čovjek radi djela stanovnika dženneta sve do pred samu smrt."24 Pobornici ove škole i njihovi simpatizeri odbacili su mnoge sahih hadise Poslanika. 22 Vidi: Sahihu-l-buhari. 109 . prenosi Buharija. ve kitabu ehadisi-l-enbija'.. a.a.. babu zikri Idris a. str. s.a. a.v..s. 2.. 28.s. 3/392.

unatoč činjenici da nijedna nauka nije tako brižljivo čuvana od vremena ashaba pa sve do danas. Mnogi su počeli iznositi svoje lične stavove o pitanjima za koje bi Malik b. kao što je Ebu Hurejre.a.s. koji se često upotrebljavaju apokrifni. Vidi: Medželletu-l-menar. Takav njihov odnos prema hadisu prouzrokovao je i tvrdnju da kod Buharije i Muslima postoje hadisi koji nisu sahih. a neki netačni.a. shvatit ćeš da vjerovati u svaki hadis koji se nalazi u Buharijinoj zbirci ne spada u temelje imana i islama. koje je prihvatila većina uleme. jeste predmet mišljenja (idžtihada).v. 110 . Također. Kada ovo dobro promotriš.. s.Podjela hadisa na teoretske i praktične: Pobornici ovog pravca u obzir uzimaju samo praktičnu starnu sunneta Poslanika. koji su zanijekali neke od tih hadisa. 28 Vidi: Medželletu-l-menar.. te da su mnogi od poznatih hadisa."27 "Osnova vjere je Kur'an i mutevatir hadisi koji predstavljaju praktični dio sunneta. Sve što je mimo toga od "ahad" hadisa. s. 10/852. kao što je način obavljanja namaza i obreda hadždža..v. 27/616. koji ne upućuju na apsolutnu spoznaju. Niko od tih alima ne može se smatrati rušiocem islama zbog toga.. Alimi. učinili su to zbog dokaza koje su imali. Muhammed Rešid Rida kaže: "Hadisi koji treba da budu osnova uzora jesu praksa koju je prakticirao Poslanik. r. a ne izgovorene riječi.s.da ima veoma mnogo apokrifnih hadisa koji su se uvukli u hadiske zbirke i da je danas veoma teško razlikovati vjerodostojne hadise i odvojiti ih od njih. i njegovi najbliži ashabi."28 Fikh Otvaranje vrata idžtihada bez nekih posebnih uvjeta prouzrokovalo je tome da se svako usudio da izdaje fetve i tumači šerijatske propise bez imalo bojaznosti i opreza.. 29/104-105. iznosili su sumnje u najpoznatije prenosioce hadisa.."26 . kao što je to nauka o hadisu. Muhammed Rešid Rida kaže: "Tvrdnju da u Buhariji postoje hadisi koji su apokrifni nije lahko dokazati.a. Možda su neki od tih dokaza tačni. ali sigurno je da postoji manji broj hadisa oko čijeg teksta postoji spor i u mnogima od njih se prepoznaju određene mahane koje u sebi nose elemente apokrifnosti.. Enes 26 27 Vidi: Medželletu-l-menar. i samo poneki izrečeni hadisi.

31 El-Islamu ve-l-hadaretu-l-garbijje. Ebu Rejje kaže: "Ljudi će. 87. poziv u demokratiju i parlamentarnu vladavinu. str. inšaAllah svojim saznanjima i svojim razumom. Ta vjera će biti utemeljena na tri osnovna temelja: 1 – Vjerovanje u Allaha 2 – Činjenje dobra 3 – Vjerovanje u budući svijet 29 30 Vidi: Menhedžu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir. a Omer b. jer oni ne poriču činjenicu da je vjera objavljena radi ljudi i u njihovom interesu. str. Ulema je dužna da ovo pitanje ponovo prouči. Ako se u određenoj pojavi otkrije štetnost. 4/349-350."31 "Nakon Abduhua dolaze njegovi učenici koji su njegove ideje i prijedloge doveli do najekstremnijeg vida sekularizma. nema sumnje da je obaveza promijeniti stav prema toj pojavi i uvažiti postojeće stanje. i da zabranjuje sve što je štetno. a naročito hanefijska ulema po čijem se mezhebu sudi. Vidi: Tefsiru-l-menar. poseban akcenat na izučavanju predislamskog razdoblja i traženju korijena u njemu. Nakon toga dolazi pitanje statusa žene u društvu. Muhammed Abduhu kaže: "Nema načina da se islamski ummet ispravno odgoji dok je višeženstvo i dalje zastupljeno u njemu."30 Politika i društvo Među najbitnijim pitanja koja je inicirao Abduhu jeste: "Govor o nacionalizmu i lokalpatriotizmu.rekao: "Ne znam". Zatim."32 Jedno od velikih pitanja u koje pozivaju pobornici ovog pravca jeste jedinstvo religija i njihovo međusobno utapanje. 111 . dostići nivo u kojem će nestati vjerskih podjela i mezhebskih pristrasnosti. navest ću samo njihov stav prema poligamiji koju oni otvoreno niječu.29 Kao primjer njihovog idžtihada. str. Hattab bi sakupio sve učesnika Bedra da ih riješe. koji je prevazišao sve granice. pitanje hidžaba. a o emancipaciji žene i njenom izlasku radi posla i mješanju sa muškarcima da i ne govorimo. Zatim. 86-87. koja nije bila poznata u prijašnjim vremenima. višeženstva i ograničavanja prava na rastavu braka. Tada će se svi ljudi sjediniti u jednoj vjeri koja će biti dovoljna za sve ljude. 752. 32 Ibid.

onda se kršćanin ne može smatrati nevjernikom. Njihovi nasljednici su se sakupili ispod upečatljivih parola: 33 34 Vidi: Dinullahi vahid ala elsineti džemi'i-r-rusul."38 Nasljednici neoracionalističke škole U drugoj polovini dvadesetog stoljeća.Sve što je van toga i što izlazi iz okvira ljudskog saznanja prepušta se Allahu i niko nema pravo da se u to miješa. str. 29. 28. nakon odlaska kolonizatora. uvažavajući jedni druge i radeći ono što je od opće koristi svima. Engleski vladar Egipta Kromer kaže: "Došao sam u Egipat da (i)zbrišem tri stvari: Kur'an. on odgovara: "Ako je vaša ocjena ko je nevjernik ispravna.33 Ako se nekome od njih prigovori da je kršćanin nevjernik. str. "međureligijsko zbližavanje" i "odvajanje države od vjere" sve su to razni oblici istog problema. Kabu i El-Azhar. 112 . ostavio svoje ideje. Cilj je jedan i sasvim jasan: istisnuti istinsku vjeru iz života i zamijeniti je bezbožnjačkim "lokal-patriotizmom" koji će potpuno odbaciti vjeru i odvojiti je od politike. ali je iza sebe. hvaleći Muhammeda Abduhua. Preuzet iz djla: El-Islam ve-l-hadaretu el-garbijje. njegovim pobornicima i njihovim projektima. 82."36 Isti čovjek. To je svjetski jevrejski cionistički pokret koji ima za cilj uništitenje vjerskog koncepta života."34 "Nacionalizam". 37 Citat iz Kromerovog godišnjeg izvještaja za 1905 g. jasno prepoznajemo podršku engleskog konlonijalizma upravo ovom pravcu. Tako će ljudi živjeti sretno. oni koji su to sve iza zastora isplanirali. str. 38 Tarihu-l-ustazi el-imam.35 Zato."37 Na drugom mjestu za Abduhua veli: "Sljedbenici Šejha zaslužuju svaku pažnju i podršku Evropljana. preko svojih saradnika i propagatora "westernizacije". 35 Vidi: Menhedžu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir. 36 El-Hindžer el-mesmum. Ibid. 764. Nakon toga. str. 168. vrlo lahko će preuzeti kontrolu u svoje ruke. izjavljuje: "Zbog njegovog dubokog poznavanja islamskog Šerijata i njegovih liberalnih ideja saradnja i dogovor sa njim je imao veliku vrijednost. str. Kolonizator je vojno otišao. pojavljuje se veliki broj knjiga koje pozivaju u obnovu i reformu. 3/426.

a sve što mu odgovara treba usvojiti."39 Drugim riječima modernizam je prilagođavanje stalnim društvenim i naučnim promjenama u svakom vremenu i vezivanje čovjeka kao jedinke i kao društvenog bića za te promjene sa ovodunjalučkog ljudskog aspekta gledanja. ili putem izvrtanja istine veličanjem zabludjelih ličnosti i prvaca kroz historiju islama i nazivanje istih revolucionarima i borcima za pravdu. potaknuti idejama o nacionalizmu ili ljevičarskom socijalizmu. obuhvata sve pravce i škole koje se suprotstavljaju vjeri u bilo kojem segmentu. u ovom značenju. Među njima ima onih koji otvoreno izjavljuju kako im je cilj rušenje islama. str. u svojoj osnovi.40 Svi modernisti nisu isti. a smatranje poznatih autoriteta islama zaostalim i konzervativnim. "Veliki islamski historičar" i slično. Isto je i sa drugim terminima koje modernisti povremeno lansiraju. Modernizam. Ibid. Među njima ima onih koji imaju za cilj unošenje zabune u ideje islamista putem iniciranja rasprava o novonastalim spornim terminima koji su nedefinirani i višestrukog značenja. str. ili označava termin kojim se želi prikriti nastojanje da se ljudi odvrate od Boga i u svojim interesovanjima i izučavanjima ograniče samo na materijalni. Sekularizam. a koje su se pojavile od početka renesanse u Evropi i koje se još i danas pojavljuju. kao što su: "prosvjetiteljstvo". 24. Danas se pobornici svih tih ideja nazivaju "modernisti". zagovara vezanje čovjekovog života za naučna dostignuća umjesto vjere."Prosvjetiteljska vjerska misao". Među njima ima i onih koji pristupaju islamu iz političkih interesa i svoju promociju na političkom planu vide u govoru i 39 40 El-Asranijjetu fi hajatina el-idžtima'ijjeti. Većina modernista danas pripada ovoj grupi. 24-25. pojavni svijet. kojim pojedini Arapi opisuju svoju filozofiju. Pod terminom "modernizam" mislimo na: "polaženje od trenutnog realnog stanja u životu i smatranje da sve ono što ne odgovara tom stanju ne treba prihvatati. jer je modernizam svima njima zajednička karakteristika. 113 . ili "el-hadase" (suvremenost) koja se u posljednje vrijeme sve više upotrebljava u arapskom svijetu kao pravac u mišljenju.

a odsijecanje ruke ili kamenovanje predstavljaju se kao svojevrstan barbarizam koji ne odgovara savremenom dobu.?! 2 – Dozvoljavanje kamate u bankama. 44 Vidi: El-Muvatunune la zimmijjun. uz tvrdnju da su ti propisi stvar prošlosti i da savremeno doba odbacuje takav vid propisa. 24-25. Oni su pokrenuli kampanju protiv hidžaba. 12.44 5 – Nejasnoća u odnosu prema nemuslimanima (el-vela' ve-lbera'). koji je o tome napisao knjigu pod naslovom: Muvatinun la zimmijjun ("Građani. str. str.42 3 . po uzoru na ženu na Zapadu. Među njima ima i onih koji imaju iskrenu namjeru i pokušavaju da daju svoje mišljenje. 7 – Nijekanje sunneta. "emancipaciju" žene i davanje političkih prava ženi. 8 – Nekorektan odnos prema ashabima.škole).Modernisti se zalažu za tzv. ili se. Jedan od onih koji su ovo pitanje posebno aktuelizirali jeste Fehmi Huvejdi. koji je danas vidan u svim zemljama svijeta. 88. str.pisanju protiv islamskog preporoda.41 Ideje modernista predstavljaju nastavak ideja neoracionlističke škole koje sam ranije spomenuo. str. 41 42 Vidi: Sekafetu-d-dirar. sve to sabralo u jednom shvatanju čovjeka koji neminovno pada u kontrdiktornost. a koje se mogu svesti pod sljedeće: 1 – Odbijanje izvršenja šerijatskih kazni nad prestupnicima.43 4 – Ukidanje posebnih odredbi. pak. pod izgovorom očuvanja državne ekonomije. poligamije i rastave braka kao isključivog prava muškarca. 114 . je samo ona kamata koja je višestruka u odnosu na ulog. djelimično ili u cijelosti. 257271. Zabranjena kamata. ili su pali pod uticaj mu'tezilizma (racio . kao što je samilost prema čovjeku. nedoumicu i greške. po njihovom mišljenju. 6 – Iznošenje sumnji u Kur'an i Božiju objavu općenito. 43 Vidi: El-Asranijjune bejne mezaimi-t-tedždid ve mejadini-t-tagrib. Vidi: El-Asranijjune mu'teziletu-l-jevm. neopravdanim razlozima. ali su ostali privrženi zapadnim idejama koje su primili tokom svojih studija na Zapadu. a ne zimmijje – podanici"). koje se odnose na nemuslimane u islamskoj državi (ehlu-z-zimme). i njegovih nosilaca.

10 – Poziv na čitanje i izučavanje knjiga koje su napisali orijentalisti i njihovog shvatanja islama.Islam poziva u vjeru putem razumskih dokaza: Islam ne traži od čovjeka da utrne svjetiljku svoga razuma. 88.45 11 – Odobravanje udaje muslimanke za kitabije (jevreje i kršćane). djelo."49 "Kako oni ne razmisle o Kur’anu.š. 47 Vidi: Ibid. istakao sam da ne postoji nijedna druga vjera ili ideja koja više uvažava ljudski razum.47 Stav ehli sunneta ve-l-džemata prema neoracionalističkoj školi i njenim nasljednicima Na početku ovog rada. njime se ponosi i na njega oslanja u svojim temeljnim doktrinama kao što je to islamsko vjerovanje. da vjera ima pozitivan uticaj na čovjekov svakodnevni život. Muhammed. 82. 24. pa da tek onda vjeruje. Naprotiv. Kur'an upućuje izazov ljudskom razumu pozivajući ga da sačini nešto slično njemu. evo nekih: .9 – Omalovažavanje islamske tradicije i njeno potpuno odbacivanje. str. 45 46 Vidi: El-Asranijjetu mehatir ve metahat. Islam ističe počast koju je ukazao razumu na više načina. da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili. Islam poziva čovjeka da razmisli o Kur'anu i da ga dobro prostudira: " Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je. Vidi: El-Asranijjune mu'teziletu-l-jevm.. a ukoliko ostane nemoćan. Sad. 50 Kur'an. 29. 48 Kur'an."48 "A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog. 49 Kur'an. to će biti dovoljan dokaz da je Kur'an Allahovo. En-Nisa. 115 . a ne od Allaha. dž. islam poziva čovjeka da upotrijebi svoj razum i sve svoje intelektualne sposobnosti s ciljem dolaska do razumski prihvatljivih dokaza. 77. 379-401. sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti. str. ili su im na srcima katanci!"50 Zatim. str.46 12 – Tvrdnja da je džihad u islamu samo odbrambeni rat.

upućuje ljudski razum na razmišljanje o Allahovim. 191. ako je istina što tvrdite!”51 "Zato neka oni sastave govor sličan Kur’anu."56 .ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada. od onih u koje pored Allaha vjerujete. hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!"53 "A zašto ne razmisle sami o sebi? Allah je stvorio nebesa i Zemlju i ono što je između njih – sa ciljem i do roka određenog.. također. 55 Kur'an. El-Mulk. razum se razvija znanjem. Allah. a o ljudskim nagonima i potrebama da i ne govorimo."57 "Allah će na 51 52 Kur'an. zatim ponovo više puta pogledaj. i koga god hoćete. Hud. 53 Kur'an..Jedan od vidova uvažavanja razuma u islamu je i taj što se naređuje čovjeku da stiče znanje. “Gospodaru naš. zatim. izmišljenih sura. Fatir. 13. i nebo – kako je uzdignuto. nakon što to ne nađe.š. u pomoć pozovite. kaže: "A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni.š."54 "Pa zašto oni ne pogledaju kamile – kako su stvorene. Et-Tur. dž. zatim. što je suprotno zakonu života i prijeti nestanku ljudskog roda. dž. . isposništvo zapostavlja ljudske sposobnosti i korisne aktivnosti."Zar oni da govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Pa sačinite vi deset Kur’anu sličnih. A mnogi ljudi ne vjeruju da će pred Gospodara svoga doista izići..š. 116 . Pored toga. i Zemlju – kako je prostrta?!"55 Kur'an. Kur'an. 57 Kur'an. pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak. stvorenjima. kako bi. nastoji da odnos između čovjeka i njegovog Gospodara bude utemeljen na razumskoj jasnoći kako u vjerovanju (akida) tako i u propisima (Šerijat). Er-Rum. 3-4.. još više povećao svoj iman: ". stvorenjima: "…za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. U islamu ne postoji isposništvo koje je čovjek obavezan prihvatiti nakon što povjeruje. 28. 8. 34. upućuje sljedeći izazov razumu i svim njegovim osjetilima. 54 Kur'an. Ti nisi ovo uzalud stvorio.Islam. Alu 'Imran. Kao što tijelo napreduje posredstvom hrane. pogled će ti se vratiti klonuo i umoran. dž. ako istinu govore!"52 Kur'an. 17-20. da potraži bilo kakav nedostatak u Allahovim. jer ono ograničava razum. ukoliko bi ga ljudi prihvatili kao način života. El-Gašije.. 56 Kur'an. i planine – kako su postavljene.

s. Vidi: Menhedžu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir. 253-154. bića.a.s. kako ne bi zalutao. str. 17. 61 Nazaratun fi-n-nubuvve. Materijalni pojavni svijet je široki krug djelovanja ljudskog razuma u kome on može da se ispolji. također. El-Mudžadele.s.v. ili pak preko njegovih mogućnosti. Ovo. u Jemen kao kadiju.. pomilovao po grudima i rekao: "Hvala Allahu koji je uputio izaslanika Allahovog poslanika onome sa čime će biti zadovoljan Allah i Njegov Poslanik. predstavlja uvažavanje razuma.v.visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.59 To se jasno vidi iz slučaja kada je Poslanik. 60 Prenose imami Ahmed i Tirmizi.a. 62 Prenose Ebu Nu'ajm u svme djelu El-Hilje.58 . ili ostati nemoćan. U stanju je otkriti mnoge tajne i povezati posljedice sa uzrocima. "Razum ima svoje posebne karakteristike. s. Ukoliko se razum usmjeri korisnim naukama sigurno će ljudska zajednica doživjeti prosperitet i napredak. poslao Mu'aza.š. str. svoje polje djelovanja i svoje mogućnosti." "A ako ne nađeš?" "Onda ću postupiti po svom mišljenju. str.. Ibnu Ebi Šejbe.a. ukoliko se radi o pitanjima koja nisu spomenuta u Kur'anu i sunnetu.. s.a. Vidi: Tuhfetu-l-ahvezi. Ukoliko se bude upuštao u oblasti koje su daleko izvan njegovih dometa."60 Međutim. Ovaj hadis je da'if (slab). r. sigurno će pogriješiti. jer on ima svoje granice i nije u stanju da dokuči sve. duše i slično.s.v.a. dž.s. 36. 4/556-557. je rekao: "Razmišljajte o Allahovim stvorenjima." Tada ga je Poslanik. 11. a ukoliko ih pokuša spoznati postaje zbunjen i pravi velike greške.v. kao što je suština Allahovog. pogledaj: Da'ifu Sunen Tirmizi.Sljedeći vid uvažavanja razuma je taj što islam donošenje šerijatskih propisa prepušta razumu. Razum.. zbog svoje ograničenosti ostaje uskraćen mnogih istina. Poslanik. a ne razmišljajte o Allahu!"62 U drugom hadisu stoji: "Ljudi će se 58 59 Kur'an. ili koncenzusu islamske uleme.. islam nakon jasnog uvažavanja i davanja velikog značaja razumu određuje sfere u kojima on može da djeluje. Es-Sehavi kaže: "Senedi ovog hadisa su 117 . ili koje su van njegovog polja djelovanja. U stanju je na osnovu postojećeg otkriti i izumiti novo."61 Islam zabranjuje razumu da se upušta u ono što nije u stanju dokučiti. Taberani u ElEvsatu i El-Bejhaki u Šu'abu-l-iman. s. pa ga upitao: "Kako ćeš suditi Mu'aze?" "Po Kur'anu" "A ako u Kur'anu ne nađeš?" "Po sunnetu Allahova Poslanika.

Džehennemom i njegovim patnjama i ostalim pitanjima gajba koja ne spadaju u domen kompetencija ljudskog razuma. ali svi zajedno daju snagu. Ahmed b. Saud. 3. Isto tako je i sa Džennetom i njegovim užicima. 1876." Vidi: ElMekasidu-l-hasene. dž. Et-Tabatus-salise. Džamiatu-limam. 344. 1989. tako da nema nijednog pitanja koje su oni inicirali.š. Ebu Rejje. Ali b. a vama je dato samo malo znanja. Ebu Rejje. 4. Ed-Dumi.š. Abdul-Kadir b. Jusuf Hamid: El-Mekasidu-l-amme li-š-šeri'ah. El-Mektebul-arabijje. Džamiatu-iimam Muhammed b.stalno zapitkivati sve dok se ne kaže: Ovo su Allahova stvorenja. ali koje stvorio Allaha? Ko to osjeti kod sebe neka kaže: "Ja vjerujem u Allaha i Poslanika!"63 Allah. El-Askalani. Muhammed: Muhadarat fi-n-nasranijje. Damask. a to čini i danas kada su u pitanju njihovi nasljednici. 63 Ovaj hadis prenosi Buharija u poglavlju o pridržavanju Kur'ana i sunneta pod naslovom: Šta nije poželjno pitati. 5. jer on ne spada u domen ljudskog razuma. str. El-Isra. 64 Kur'an. 65 Vidi: El-Mekasidu-l-amme li-š-šeri'ah. LITERATURA 1. Daru-l-Wefa. Ali Džriše: El-ittidžahatu-l-fikrijje el-mu’asire. Ismail: Sahihu-l-buhari. Mahmud: Adva' ala-s-sunneh el-muhammedijje.. 1385. Hadžer: Fethu-l-bari. mea Fethu-l-Bari. 7. 2. Eddaru-l-alemijjetu lilkitabi-l-islamijj. dž. dok je njegovo značenje ispravno. 261.. 6.”64 U ovom ajetu Allah. Mahmud: Dinullahi vahid ala elsineti džemi'i-rrusul. god. 13/265. Alemu-l-kutub. Nadam se da ću nekom drugom prilikom biti u stanju iznijeti neke od tih odgovora. Reci: “Šta je duša – samo Gospodar moj zna. 1994. Muhammed b. 118 . odvraća ljudski razum od traganja za odgovorom na ovo pitanje. slabi. 85. Daru-l-mearif. Ebu Zehre. El-Buhari.65 Islamska ulema je odgovorila na sumnje koje su neoracionalisti iznijeli ranije. kaže: "Pitaju te o duši. 8. h. El-Alim. Ahmed: Tehzibu Tarih Ibn Asakir. str. a da na njega nije dat adekvatan i nepobitan odgovor. Vidi: Fethu-l-bari.

1994. 11. god. Džemal: Sekafetu-d-dirar. h. Jusuf: El-Asranijjune mu'teziletu-l-jevm. 1399. 15. 119 . Zejd: El-Asranijjetu fi hajatina elidžtima'ijjeti. 13. god. 1413. 23. El-Mektebu-l-islamijj. h. El-Mubarekfuri. 1993. Abdurrahman: Ittidžahatu-t-tefsir fi-l-karni-rrabi’ ašere. Ismail: Faslu-d-din ani-d-devle. Er-Rumi. Daru-š-šerk. 21. Muhammed Rešid: Tefsiru-l-menar. Ibn Ebi-l-Izz: Šerhu-l-akide et-tahavijje. 1373. Muhammed Rešid: Tarihu-l-ustazi el-imam. ElMektebu-l-islamijj. h. Fehmi: El-Muvatinune la zimmijjun. god. 1405. Es-Sehavi. Daru ihjai-tturas el-arabi. Abdurrahman: Menhedžu-l-medreseti-laklijje fi-t-tefsir. Mektebetu-l-kevser. Ez-Zunejdi. 1405. Fahd b. Huvejdi. god. Et-Tabatu-l-ula. 22. 20. 1935. El-Islamu ve-l-hadaretu-lgarbijje. 19. El-Kušejri. Abdurrahman b. h. h. 1414. Daru-l-kitabi-l-arabijj. 12.9. Daru-l-wefa. Kemal. Hadždžadž: Sahih Muslim. Abdu-l-Kerim: Ed-dinu daruretu hajati-l-insan. 1996. 1374 h. Daru-l-fikr. El-Elbani. Muhammed Muhammed Husejn: El-ittidžahatu-l-vetanijje fi-ledebi-l-mu’asir. 16. 1931. Rida. Muslim b. Kejlani. Sultan. 1987. Rida. h. Muhammed Nasiru-d-din: Da'ifu Sunen Tirmizi. god. Muessesetu-r-risale. 10. 1410. En-Nasir. Daru-l-menar. 25. 1992. Daru-r-risale.god. Muhammed Abdu-r-Rahman: Tuhfetu-lahvezi. Daru-l-Esaleti. 24. god. 1986. god. h.Matbatu-lmenar. Kairo. Mues-sesetu-r-risale. Muhammed Hamid: El-Asranijjune bejne mezaimi-ttedždid ve mejadini-t-tagrib. 18. Daru-l-wetan. 17. Medželletu-l-menar. Daru-l-muslim. El-Hatib. Muhammed Muhammed Husejn. El-Hanefi. god. Er-Rumi. Muhammed b. 1991. Fahd b. 14. 1988. Abdurrahman: El-Mekasidu-lhasene. h. 1981. 27. 26.

‬ ‫ورﻏﻢ ذﻟﻚ ﻇﮭﺮت اﻟﻔﺮق واﺧﺘﻠﻒ اﻟﻨﺎس ﺣﺘﻰ ﻓﻲ اﻟﻌﻘﻞ ﻧﻔﺴﮫ، ﻓﻄﺎﺋﻔ ﺔ ﺗﻤﺠ ﺪه‬ ‫وﺗﺮﻓﻊ ﻣﻦ ﻣﻘﺎﻣﮫ إﻟﻰ درﺟﺔ ﺗﻘﺪﯾﺴﮫ وإﻋﻄﺎﺋﮫ أﻛﺜﺮ ﻣﻦ ﺣﻘﮫ.‬ ‫أﺛﺮ اﻟﻌﻘﻼﻧﯿﻮن ﻋﻠ ﻰ اﻟﻔﻜ ﺮ اﻹﺳ ﻼﻣﻲ ﺳ ﻠﺒﺎ وﺳ ﺒﺒﺖ أﻓﻜ ﺎرھﻢ اﻟﺘﻘﻠﯿ ﻞ ﻣ ﻦ ﺷ ﺄن‬ ‫اﻟﺘﻔ ﺴﯿﺮ ﺑﺎﻟﻤ ﺄﺛﻮر، وأﺿ ﻌﻔﺖ ﻣﻜﺎﻧ ﺔ اﻟﺤ ﺪﯾﺚ اﻟ ﺸﺮﯾﻒ – اﻟﻤ ﺼﺪر اﻟﺜ ﺎﻧﻲ‬ ‫ﻟﻠﺘﺸﺮﯾﻊ اﻹﺳﻼﻣﻲ، ﻛﻤﺎ أﻧﻜﺮت ﺑﻌﺾ اﻷﺣﻜ ﺎم اﻟﻔﻘﮭﯿ ﺔ، وھ ﺰت ﻣﻜﺎﻧ ﺔ اﻟﻤ ﺮأة‬ ‫ﻓﻲ اﻟﻤﺠﺘﻤﻊ اﻟﻤﺴﻠﻢ.‬ ‫واﻟﺨﻼﺻﺔ: ﻟﻦ ﯾﻔﻠﺢ اﻟﻌﻘﻞ إﻻ ﺑﺎﻟﺘﺴﻠﯿﻢ ﻟﻠﺸﺮع، وﻟﻦ ﯾﻔﮭﻢ اﻟﺸﺮع إﻻ ﺑﺎﻟﻌﻘﻞ.‬ ‫021‬ .‬ ‫ﻋﺮف اﻟﻤﺴﻠﻤﻮن ﻓﻲ اﻟﻌﺼﺮ اﻷول ﻣﻦ اﻹﺳﻼم ﻣﺎ ﻟﻠﻌﻘﻞ ﻓﺪرﺳﻮه وﻣﺎ ﻟ ﯿﺲ ﻟ ﮫ‬ ‫ﻓﺎﺟﺘﻨﺒﻮه، وازدھﺮت اﻟﺤﻀﺎرة اﻹﺳﻼﻣﯿﺔ وﻋﻠﻮﻣﮭﺎ ﻓﻲ ﺟﻤﯿﻊ ﻣﻨﺎﺣﻲ اﻟﻤﻌﺮﻓﺔ:‬ ‫ﻓﻲ اﻟﻄﺐ، واﻟﺤﻜﻤﺔ، واﻟﺮﯾﺎﺿﯿﺎت، واﻟﻔﻠﻚ، واﻟﺠﻐﺮاﻓﯿﺎ، وﻏﯿﺮھﺎ.‫اﻟﻤﺪرﺳﺔ اﻟﻌﻘﻠﯿﺔ اﻟﺤﺪﯾﺜﺔ وأﺛﺮھﺎ ﻓﻲ اﻟﻔﻜﺮ اﻹﺳﻼﻣﻲ ﻓﻲ اﻟﻌﺎﻟﻢ اﻹﺳﻼﻣﻲ‬ ‫وﻓﻲ اﻟﺒﻮﺳﻨﺔ واﻟﮭﺮﺳﻚ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫إن ﻟﻠﻌﻘﻞ ﻓ ﻲ اﻹﺳ ﻼم ﻣﻨﺰﻟ ﺔ ﻛﺒﯿ ﺮة ودرﺟ ﺔ رﻓﯿﻌ ﺔ، وﻟ ﯿﺲ ﺛﻤ ﺔ ﻋﻘﯿ ﺪة ﺗﺤﺘ ﺮم‬ ‫اﻟﻌﻘ ﻞ اﻹﻧ ﺴﺎﻧﻲ وﺗﻌﺘﻤ ﺪ ﻋﻠﯿ ﮫ ﻓ ﻲ ﺗﺮﺳ ﯿﺨﮭﺎ ﻛﺎﻟﻌﻘﯿ ﺪة اﻹﺳ ﻼﻣﯿﺔ، وﻟ ﯿﺲ ﺛﻤ ﺔ‬ ‫ﻛﺘ ﺎب ﺧﺎﻃ ﺐ اﻟﻌﻘ ﻞ ورﻓ ﻊ ﻣ ﻦ ﻗﯿﻤﺘ ﮫ وﻛﺮاﻣﺘ ﮫ ﻛﻜﺘ ﺎب اﻹﺳ ﻼم، وﻧﻈ ﺮة إﻟ ﻰ‬ ‫آﯾ ﺎت اﻟﻘ ﺮآن اﻟﻜ ﺮﯾﻢ ﺗﻠﻘ ﻰ ﻋﺒ ﺎرات "ﻟﻌﻠﻜ ﻢ ﺗﻌﻘﻠ ﻮن" "ﻟﻘ ﻮم ﯾﺘﻔﻜ ﺮون" "ﻟﻘ ﻮم‬ ‫ﯾﻔﻘﮭﻮن" ﺗﺘﻜﺮ ﻋﺸﺮات اﻟﻤﺮات. وﻓﻲ ﻣﻘﺎﺑﻞ ھﺆﻻء‬ ‫ذھﺒﺖ ﻃﺎﺋﻔﺔ إﻟﻰ اﺣﺘﻘﺎر اﻟﻌﻘﻞ واﻣﺘﮭﺎﻧﮫ.‬ ‫واﻟﻌﺼﺮاﻧﯿﻮن ﻟﯿﺴﻮا ﺳﻮاء، وﻣﻨﮭﻢ ﻣﻦ ﯾﺼﺪر ﻋﻦ ﺣﺴﻦ اﻟﻨﯿﺔ ﻣﺤﺎوﻟﺔ ﻣﻨﮫ ﻓ ﻲ‬ ‫اﻻﺟﺘﮭﺎد إﻻ أﻧﮫ ﺑﻘﻲ ﻣﺸﺪودا إﻟﻰ ﺗﺼﻮرات اﻟﻤﻨﺎھﺞ اﻟﻐﺮﺑﯿﺔ اﻟﺘﻲ ﺗﻠﻘﺎھ ﺎ ﺧ ﻼل‬ ‫دراﺳﺘﮫ أو اﺑﺘﻌﺎﺛ ﮫ إﻟ ﻰ دﯾ ﺎر اﻟﻐ ﺮب، أو ﻣ ﺎ ﯾ ﺰال ﻣﺘ ﺄﺛﺮا ﺑﺄﻓﻜ ﺎر اﻟﻤﻌﺘﺰﻟ ﺔ، أو‬ ‫ﺟﻤﻊ ھﺬه ﻛﻠﮭﺎ ﻓﻲ ﻋﻘﻠﯿﺔ واﺣﺪة ﻓﻮﻗﻊ ﻓﻲ اﻻﺿﻄﺮاب واﻟﺨﻠﻞ واﻟﺘﻨﺎﻗﺾ.

as does the Book of Islam. etc. others completely neglected the intellect and denied its value. 121 . The first generations of Muslims and their honourable followers remained steadfast and held firmly to the Truth. Despite this. the authenticity of the second source of Islam – hadith. Not one of the past revelations directs our attention to intellect.” “…so that you would think. mathematics. A superficial glance at a Qur’anic text will reveal verses that end with the words: “… so that you would understand. Neo-rationalist had negatively influenced Islamic thought and their ideas caused a negative attitude towards the classical commentaries of the Qur’an. geography. philosophy. certain sects have appeared and disagreements emerged. but they have remained faithful to Western ideas which they had adopted during their studies in the West. All the modernists are not alike.NEO-RACIONALISTIC DIRECTION IN ISLAMIC WORLD AND ITS INFLUENCE ON ISLAMIC THOUGHT IN BOSNIA AND THE REST OF THE WORLD Summary Intellect occupies a very important place in Islam. certain fiqh regulations and the status of women in Islamic society. and which are repeated dozens of times. There are those among them whose intentions are genuine and who are trying to offer their opinions. or they had fallen under the influence under mu’tezilizm (school of rationalism). Some extolled the intellect and assigned to it a higher place than it deserved. which was the reason for the flourishing of Islamic civilisation and all scientific fields: medicine. Contrary to this view. its role and significance in the life of man.” “…to those who understand”. astronomy.

122 .

Nusret Isanović VELIKA D@AMIJA U DAMASKU. mo}nije i jasnije ostvari u djelu. U tom pogledu se mo`e smatrati obrascem za sve budu}e. maksuru i. mihrab. DJELO SIMBIOZE ISLAMA I KULTURA ORIJENTA Sažetak Nastajanje islamske umjetnosti kao kulturnopovijesnog realiteta islama vezano je za Umejade. Krunsko djelo islamske kulture umejadskog razdoblja i jedno od najinteresantnijih djela islamske arhitekture uop}e je Velika d`amija u Damasku. U ovom svom djelu islamska umjetnost }e ozna~iti svoje izla`enje iz podru~ja kolebanja i nesigurnih traganja za autenti~nijim umjetni~kim izrazima u podru~je smirenijih odnosa sa vlastitim duhovnim ishodi{tima i sigurnijim estetskoumjetničkim samodefiniranjem. u tom ranom periodu njenog nastajanja djelatne mo}i islamskog duha jo{ nisu narasle do razine na kojoj bi nadmo}no mogao kontrolirati i podvrgnuti unutarnjim zahtjevima Objave sve oblike i tokove bujaju}eg `ivota muslimanske zajednice i u potpunosti odrediti narav i smisao njenim novim umjetni~kim i duhovnopovijesnim tvorbama. U kulturnopovijesnom pogledu ona s njima dospijeva u znatno izgledniju priliku da se estetski uobli~i. u njenom dvori{nom dijelu. Ona. sadr`i sva temeljna obilje`ja d`am ije (minaret. osobito kongregacijske d`amije klasi~nog perioda islamske povijesti. {adrvan za obredno pranje vjernika). Smatra se prvim potpunim ostvarenjem islamske sakralne arhitekture. mimber. Naravno. Velika d`amija u Damasku djelo je sinteze duha islama i najrazli~itijih autohtonih elemenata kultura Bliskog istoka. sc. *** Povijesni okvir i kulturnocivilizacijski background Nastajanje islamske umjetnosti vezano je za Umejade.Mr. Stoga je i bilo razumljivo da u 123 . kona~no.

Umjetni~ki najuspjelija djela ovog perioda. islamu svojstvenoj. U graditelju Kupole na stijeni. od rijeke Ind na Istoku do alAndalusa (Iberskog poluotoka) na Zapadu3. Kupolu na stijeni i Veliku d`amija u Damasku. uzajamno pro`imlje. Zahvaljuju}i. On }e vidjeti mnoge sazrele plodove rada svojih prethodnika. ono nadolaze}e novo islama i ono bilo. u napetosti svladavanja starog i boli ra|anja novog svijeta. sagradio osniva~ dinastije Muawija . pripremalo. dopunjuje. Mnogo toga {to se od ranije.ukazao ~ast 124 .jednom te istom umjetni~kom djelu. koptskog Egipta. iako ne i pro{lo. i nadmo}noj civilizacijskoj naravi njegove kulture preuzeta postignu}a zate~enih i prethode}ih mu umjetnosti i duhovnih tradicija ne}e biti potpuno uni{tena. koje je nastalo u tom ranom periodu na “nagovor” potreba kulturno promijenjenog svijeta i u novim obzorjima islama. opiru potpunoj preobrazbi. 99. a Muhammed ibn-al-Qasim poduzima (711-12) osvajanja dijelova Indije. Sasanidske Persije i Bizanta. Namjesnik Afrike Musa ib Nusayr i njegov vojskovo|a Tarik ibn Ziyad osvajaju [paniju. hebrejskog i ranokr{}anskog Bliskog istoka. U al-Walidovo vrijeme muslimani su vladali ogromnim prostorom. Tu se vrlo sretno dodiruje. Mezopotamije.kojeg je ranije.. Kao nikada do tada pro{irile su se granice Hilafeta. ali nerijetko i netaknuto uporedo supostoji. helenizma. Ona }e utonuti u op}i tok cjeline i nastaviti svoj `ivot kao {to rijeka i dalje nastavlja da `ivi u bezmjerju svoga morskog uto~i{ta. niti }e izgubiti svoje temeljne vrijednosti u njegovim novim ostvarenjima. str. Rezultat ovih pohoda bit }e kasnije islamiziranje Turaka. prispjelo je za svoje kona~no ozbiljenje tek u al-Walidovo doba. 3 Al-Walid je u rasko{nom dvorcu al-Hadraa . iako uklju~eni u novi univerzum smisla. zati~emo gotovo netaknute elemente razli~itih umjetni~kih tradicija koji se.. al-Walidu I islamsko Carstvo ranoga perioda i dinastija Umejada dosegli su svoje vrhunce. osobito ono {to je pripremljeno u vrijeme uspje{ne vladavine njegovog oca. na nadahnu}u koje je do tada bilo potisnuto i koje je islam oslobodio” 1. halifi Abd al-Maliku i njegovom sinu. podigli su “najrazli~itiji autohtoni elementi Sirije i Mezopotamije . Ovim se ne ispunjavaju 1 2 Hi{am D`ait: Evropa i islam. graditelju Velike d`amije u Damasku. Najve}i dio budu}ih uspjeha islama i temeljnih promjene u strukturi njegove kulture vezani su za ovaj srednjoazijski narod. Kutaybe ibn Muslim po~inje velike pohode na Istok prema sredi{njoj Aziji2. u neposrednoj blizini bazilike Ivana Krstitelja. univerzalnosti koja pro`imlje i svojim Vje~nim istinama oslovljava sve svjetove i ekstaze vremena.

Za dva i po stolje}a (750-1000) u vi{e razli~itih prevodila~kih i znanstvenoobrazovnih sredi{ta islama prevedeno je na arapski jezik svako zna~ajnije znanstveno i filozofsko djelo sa gr~kog. Evrope ve} i dospijeva u neposrednu mogu}nost muslimanskog upoznavanja sa znanstvenim. najvjerovatnije. medicinska rasprava nekog kr{}anskog sve}enika iz Aleksandrije. Morat }e se ulo`iti jo{ mnogo napora kako bi se islam po~eo realizirati na razini vlastite civilizacijske zrelosti i zahtjeva svjetske povijesti. 4 Prve konkretne intelektualne reakcije na bogato kulturno naslije|e “koje je sudbina stavila na raspolaganje muslimanima” (Seyyed Hossein Nasr. za nih va`nim.osvajanje i povezivanje velikih kulturnih i geografskih podru~ja. a vrhunit }e al-Ma’munovim osnivanjem (830) Ku}e mudrosti (Bayt al-hikma). Mediterana. ta~nije s osniva~em Bagdada. {to je naravno posve razumjivo. Prvo djelo koje je prevedeno sa sirskog na arapski. na koje je dugo bio razdijeljen Stari svijet. sanskrita i pahlevija do kojeg je bilo mogu}e do}i. Iako prva upoznavanja i preuzimanja duhovnog i intelektualnog naslije|a ovih naroda po~inje u doba Umayada4 muslimanski um }e jo{ uvijek. umjetni~kim i kulturnim ostvarenjima pokorenih naroda. Al-Mansurovim naporima i Gurgisovim dolaskom u Bagdad stekli su se uvjeti za po~etak organizirane recepcije znanstvenog i filozofskog naslje|a drevnih naroda Istoka i Mediterana. Usput re~eno ovaj lije~nik je i rodona~elnik ugledne ministarske porodice Barmakida. Naravno. sredi{nje Azije. str. Tri muslimanska mudraca. najvi{e biti usredsre|en na sre|ivanje dr`ave.samo prostorni preduvjeti za ostvarenje civilizacijske zada}e Islama par excellence . bila je. Abu Gafarom al-Mansurom (757-775). 9. kada nastaju prvi poznati arapski prijevodi znanstvenih. Kasnije su prevo|ena jo{ neka prirodnoznanstvena. crne Afrike. 125 . sirijskog. ~ak i filozofska (pseudoAristotelova poslanica Aleksandru) djela. iskusnog upravitelja bolnice i dobrog poznavaoca jezika va`e}ih znanosti. bliskog Istoka. organiziran i kontinuiran proces usvajanja znanja i kulturnocivilizacijskih postignu}a ovih naroda po~et }e s Abasidima. ~ije }e zna~enje za razvoj islamske kulture ranog abasidskog perioda biti nemjerljivo. alhemijska. Ovaj golemi intelektualni napor u osnovi je rezultat integriranja i uzajamnog pro`imanja razli~itih civilizacijskih postignu}a i islamskog nauka. Al-Mansur je na svoj dvor (765) doveo iz D`undi{apura. duhovnim i kulturnim podru~jima drugih naroda. Me|utim. nestorijanskog lije~nika Gurgisa ibn Bahtiye{ua. filozofskim.) dogodile su se ipak u vrijeme Umeyada. muslimani su sa podjednakom radoznalo{}u i smislom ostvarili susret i upoznavanja i sa ostalim. dva stolje}a jednog od najpoznatijih prevodila~kih i znanstvenih sredi{ta Istoka. i primio sa posebnim po~astima osvaja~e {panije Musa ibn Nusayra i Tarik ibn Ziyada. filozofskih i knji`evnih djela.

navode da su na svakom zna~ajnimem skupu u Damasku glavne teme bili razgovori o lijepim gra|evinama.Velike d`amije u Damasku po svjedo~anstvima Baladhuria . qusur) . Pored toga {to su slu`ili vladarima i ~lanovima njihove porodice kao skloni{ta od ljetnjih vru}ina u gradovima. podesna mjesta za uspostavljanje ”izravnijeg kontakta sa arapskim plemenskim stanovni{tvom” i njihovim starje{inama. pro{irio i bogato ukrasio Poslanikovu d`amiju u Medini. str. ponekad i Dom vladara (Dar al-imara). Laurence King. Od djela profane arhitekture. London. Qusayr ’Amrah (Crveni dvorac). 6 Filip Hiti.Graditeljski poduhvati al-Walida I i njihov presudni zna~aj za ranu islamsku umjetnost Al-Walid I je bez sumnje bio najve}i graditelj me|u umejadskim halifama. U njegovom carstvu. d`amiju Kabe u Mekki (709-710) i Amrovu d`amiju u Fustatu (710-712). poput al-Fahria i at-Tabaria. Umjesto rije~i qasr na persijskom i turskom se upotrebljava imenica saray. osobito sa stanovi{ta gra|enja potpunije predstave o nastanku slikarstva imaju va`nu ulogu. str. kako tvrdi Robert Irwin. Halifa ga je izgradio (712 . administrativnih optere}enja. te darivao posebne ustanove za te{ko oboljele i hendikepirane. str. Islamic Art. U ovim ladanjskim 126 . i kao ”sredi{ta upravljanja agrikulturnim imanjima”. Posvuda se govorilo o lijepim i rasko{nim gra|evinama.obnovio je. 8 Ve}ina umejadskih halifa voljeli su graditi dvorce u pustinji. na svje`em zraku. “prvi vladar u srednjem vijeku koji je zidao bolnice za lica oboljela od hroni~nih bolesti i mnoge lazarete. rezidencijalni kompleks. mo`da.5 Pored remek djela islamske arhitekture . 7 Imenica qasr ( mn. nadzora njihovih podanika ovi pustinjski dvorci su bili. 211/12. interesantno je spomenuti al-Walidov mali pustinjski dvorac (qasr)7 sa termama (hammam) i lova~kim paviljonom. Islamic Art. belvedere. Odu{evljenje ljepotom i sklonost (sympatheo) za gra|enjem obilje`avali su duh ovoga vremena. Pored dvorca njome se ozna~ava i: zamak. od koje je kasnije nastala italijanska i engleska rije~ seraglio. paviljon. Njihova namjena je bila vi{estruka. koji su kasnije bili podizani u velikom broju na Zapadu po ugledu na muslimanske obrasce” 6. Istorija Arapa.koja se naj~e{}e prevodi engleskom rije~ju palace (dvorac) .ima {iroko semanti~ko polje.: Robert Irwin. Usp. Pored toga {to je izgradio i nekoliko manjih d`amija u Siriji al-Walid je podigao ve}i broj {kola. hromi i slijepi. audijencije i zabavu u pustinji Transjordanije8. ljudi iz vi{ih krugova su bili gotovo opsjednuti graditeljstvom. 1997. Vanjski izgled dvorca podsje}a 5 Neki muslimanski pisci. Usp. 104.: Robert Irwin. 103. i 105.715) za odmor. koja sa stanovi{ta rane povijesti islamske umjetnosti. daleko od gradske vreve i zarad ugodne izdvojenosti. kao {to su gubavci. izolirana i utvr|ena gra|evina. osobito u Siriji i Damasku. On je.

muzi~ke zabave. Budu}i da se radi o prvom poku{aju potkupolnog odslikavanja kozmosa naro~ito interesantnim se nadaje slikarsko predstavljanje nebeskog svoda s Velikim i malim medvjedom. 127 . Sa stanovi{ta umjetnosti ovaj dvorac je zanimljiv i po mozaicima od obojenog stakla (fusayfisa) u velikoj dvorani i ukrasnim mermernim plo~icama na podovima i podno`jima zidova. apoditerium. arabesknih i kaligrafskih formi umjetnosti. djela profane arhitekture. u svojoj dekoraciji apsolutno isklju~uje likovno prikazivanje ~ovjeka ili `ivotinja i tako priprema prostor za razvoj ornamentalnih. koje u dva reda predstavljaju vladare mo}nih carstava koje su porazili Umayyadi. calidarium (topla prostorija) sa instaliranim sistemom za zagrijevanje (hipokaust). Qasr al-Hayr al-Sharqi). u calidariumu po slikovnim formulama naslije|enim od antike. ve} i neki alternativni tokovi kulture i umjetnosti za koje se jo{ nije osigurao prostor u magistralnim podru~jima muslimanske zajednice. nalaze se u prijestolnoj dvorani dvorca. kakvim je i dvorac Qusayr ’Amrah. Mshatta. igre i. znakovima Zodijaka itd. stupcima i svodovima naslikane su freske koje svojom figurativno{}u i stilskom izvedbom u rezidencijama ne}e se odvijati samo slobodniji `ivot plemstva. U prvoj se nalazi ve}e predvorje. To posvjedo~uju sve pustinjske palate nastale u doba Umayada (Qusayr ’Amrah. i ono po svom rasporedu slijedi shemu rimski termi koje su imale tepidarijum (mala dvorana). sa stanovi{ta na{ega interesa najdragocjenije je zidno slikarstvo koje je nastalo u ovom mlom dvorcu. koja je podignuta ponajprije iz obredoslovnih potreba vjere. Tako naprimjer u al-Walidovom dvorcu zidno slikarstvo pretstavlja `ivot profanog svakodnevlja: scene iz lova. U drugom dijelu je smje{teno kupatilo (hammam). i mala dvorana za audijencije. Mo`da je u toj ~injenici mogu}e tra`iti poja{njenje pojave figurativnog i likovnog predstavljanja u ranom periodu islamske umjetnosti. Ako d`amija. Njegova unutra{njost je organizirana u dvije cjeline. Ove posljednje slike. Me|utim. Ove slike u Qusayr ’Amri tvore ”najinteresantnija poglavlja u figurativnom muslimanskom slikarstvu” do danas. kojeg su Rimljani. umjetnost (poeziju) i filozofiju. Iznad mermernih obloga.na rimski castrum (~etvrtasta gra|evina. Khirbat al-Mafjar. kupaonica i gimnasti~kih vje`bali{ta. i odra`avaju trijumf i dimenzije mo}i al-Walida I i dinastije kojoj on pripada. likove koji simboliziraju historiju. na lukovima. {to je osobito interesantno. opasana debelim zidom i polukru`nim kulama). Qasr al-Hayr al-Gharbi. gradili na limesu svoga carstva. ”dopu{taju” figurativno predstavljanje. uglavnom. na gornjim dijelovima zida.

uvodi figurativno slikarstvo. osobito u njenom formativnom razdoblju. Ona jo{ nije uspjela dovoljno osna`iti svoje kriti~ke i transformacijske mo}i kako bi preuzimala samo one uticaje koji odgovaraju njenoj biti. oblike i vlastiti duhovni smisao. ~ine manje-vi{e uspje{nu sintezu i bore za premo} autenti~ne mo}i islama i elementi anti~ke. nastaju iz mo}i islama da u svoje duhovnopovijesne tvorbe znatnijeg kulturnocivilizacijskog zna~enja uklju~i elemente i. Njega nije svladala ni kasnija potpuna zrelost duha Islama. Uputno je imati na umu da je u isto vrijeme dok su nastajala najzna~ajnija ostvarenja islamske umjetnosti u narastaju}em carstvu Umejada (661-750). {to nastaje u obzorjima rane islamske kulture. u crkvenim i manastirskim zajednicama.umjetnost. U ovoj umjetnosti “ostaju raznorodni suprotni elementi ~esto jedan pored drugog. ne stapaju}i se. potrebno je imati na umu da je na dvoru muslimanskih vladara tokom povijesti nastao poseban smjer umjetnosti raznovrsnog i bogatog izraza koji je umnogome nastao opiru}i se pot~injavanju strogim estetskim zahtjevima vjere.”9 Znanstvena nesuglasja i dvojbe o porijeklu i arhitektonskom karakteru Umayadske d`amije Me|utim. u ~ije je tokove sve vi{e prodirala. u gradovima Bizanta. str. Pored uticaja drevnih i lokalnih umjetni~kih tradicija na ranu islamsku arhitekturu lahko su ustanovljivi stanoviti. 10 128 . Ova umjetnost na osobit na~in svjedo~i da je islamska kultura multipla i da se njena mnogovrsna ostvarenja nipo{to ne mogu razumijevati samo iz religijskih obzorja. Me|utim. naro~ito zbog neposrednosti dodira. velika i ve} sazrela umjetnost. tako|er. Islamska umetnost. ~ini se.10 9 Katarina Oto-Dorn. njegovoj biti. najjasnije otkriva da islamska kultura jo{ nije elementarno sazrela kao povijesnoestetski individualitet i smogla snage da u “profanom” prostoru. zati~emo u dvorskoj arhitekturi Umayada ona nam. vjernost islamu ~uvaju sva najbolja ostvarenja islamske sakralne umjetnosti. 64. Ona. supostojala jedna. obvlada formama umjetnosti drugih kultura i pot~ini ih zahtjevima vlastite metafizike. ranokr{}anske i bizantske umjetni~ke i graditeljske tradicije. U njima se sustje~u. koje se sa stanovi{ta fundamentalnoteolo{kog razumijevanja na~ela islamske umjetnosti do`ivljava kao akcident. posredni ili neposredni. bliska postignu}a drugih naroda. sasanidsko-persijske i. te onim vrijednostima {to u nju prispijevaju spolja iz svijeta kultura drugoga u potpunosti obvladati odre|uju}i mu novi telos. napose. Kada je u pitanju umjetnost {to je. osobito u njegovoj prijestolnici Konstantinopolisu.

Op{ta istorija umetnosti. 129 .e. str. jo{ od ranije imali znatan broj objekata “zna~ajnih strukturalnih rije{enja .: \ina Piskel. Ona. I. To osobito vrijedi za neke elemente. na istom mjestu postojalo je aramejsko sveti{te (hram paganskog bo`anstva Adada).koji su ovdje. budu}i je uglavnom nastajala na opona{anjima velikih umjetni~kih ostvarenja drugih naroda. ranokr{}anskog. Usp. ornamentalnoj dekoraciji i tehnikama izrade mozaika. U na{em stolje}u izvr{ena su brojna istra`ivanja i posve}en je znatan znanstveni interes Velikoj umejadskoj d`amiji. na prostorima novog islamskog carstva. gr~ko-rimskog. koji }e kasnije postati karakteristi~nim sastojnicama islamske arhitekture kao {to su svodovi. Vuk Karad`i}. Ne mo`e se smatrati pukom slu~ajno{}u da se upravo na prou~avanju ovog veli~anstvenog djela islamske umjetnosti poku{ava sugerirati utisak kako je ona neorginalna. a u prvom stolje}u nove ere na anti~kom uticaji i ove umjetnosti. koja se od svih aktivnosti duha najmo}nije o~itovala upravo u umjetnosti. u pitanjima koja se odnose na njen nastanak. Prostor za ovakve. jo{ uvijek se kre}u na razinama pretpostavki.Kao i ostala zna~ajnija djela islamske umjetnosti iz njenog ranog perioda i Velika umejadska d`amija u Damasku djelo je produktivnih susreta i uzajamnih pro`imanja islama i razli~itih duhovnih tradicija i svjetova kultura Mediterana i Istoka. u osnovi nedovoljno utemeljene i ~esto izvanumjetni~kim razlozima motivirane stavove u znatnoj mjeri je oslobo|en nemogu}no{}u potpune znanstvene provjere velikog broja informacija i okolnosti vezanih za nastajanje nekih vrlo zna~ajnih djela islamske umjetnosti.. Zbog nedostatka potpunijih i preciznijih podataka iz vremena njene gradnje i nemogu}nosti opse`nijih arheolo{kih istra`ivanja ispod d`amijskog kompleksa suvremeni istra`iva~i i znanstvenici. 174. Njeno stanovito zna~enje za razvoj islamske umjetnosti afirmira i ~injenica da je ona. kupola i apsida. Pa ipak.n. 1974. Beograd. najprije helenizam a zatim Rim ostavili za sobom”. mo`da na najbolji na~in svjedo~i tu izuzetnu simbiozu islama i tih svjetova. bizantskog). S po~etka prvog milenija pr. povijest nastajanja ovog veli~anstvenog djela islamske arhitekture jo{ nije potpuno neupitna i znanstveno transparentna. Mjesto na kojem je nastala Velika d`amija u Damasku svjedo~anstvo je vi{eslojnih tragova djelovanja razli~itih kulturnih i religijskih sistema pro{losti (aramejskog. te da se u usporedbi sa umjetnostima velikih svjetskih civilizacija nalazi tek na razini synkrasisa. kao jedno od najuspjelijih ostvarenja muslimanskog genija iz prvih stolje}a islama. posebice u domeni na~ina gradnje..

Ovaj autor pi{e i o nekim. Nakon {to je kr{}anstvo osna`ilo i postalo oficijelnom religijom Carstva. str. nakon neuspjele nagodbe sa predstavnicima kr{}anske zajednice. zbog nemogu}nosti opse`nijih kopanja ispod same d`amije. str. Diehla. su otkriveni i ostaci. u ovom kontekstu. pre`ivjeti sve do velikog Al-Walidovog graditeljskog poduhvata. 903).11 Bazilika }e. Usp. prema Kabi) preusmjerena kr{}anska bazilika. Sli~ne stavove zastupali su i neki drugi zapadnoevropski autori znatnog znanstvenog ugleda. jedan od Bo`ijih vjerovjesnika koji je vi{e puta spomenut u Kur’anu.: Henri Stierlin. poput Watzingera. iako o{te}ena tokom sasanidskih osvajanja Sirije. ograni~enog opsega arheolo{ka istra`ivanja.temenosu bi}e izgra|en poznati rimski hram posve}en Jupiteru Delihonisu. Creswella nedvojbeno pokazuju da su proporcije Umejadske d`amije znatno ve}e od proporcija Ivanove crkve14. te rezultati suvremenih istra`ivanja. 30. A. u anti~kom periodu i rimski hram Jupitera Dolihenusa. 46. 14 U dvori{tu i neposrednoj blizini Umejadske d`amije 1966. interesantnim okolnostima vezanim za po~etke gradnja Velike 130 . 12 Crkva Ivana Krstitelja jedna je od najve}ih bazilika kr{}anstva. te da je ovo Al-Walidovo djelo ustvari nova gra|evina sagra|ena na mjestu poru{ene kr{}anske bazilike 15. jo{ uvijek odre|eni broj arheologa i histori~ara umjetnosti smatraju da Al-Walidova d`amija nije ni{ta drugo do samo prepravljena i za 90 stepeni (dakle. Pa ipak. Islam Frühe Bauwerke Von Bagdad bis Cordoba.). ranije (jo{ u prvom mileniju pr. kao {to je naprimjer Ibn al-Fakih (u. Usp. C. Lammensa i Strzygowskog. 15 Ovi Creswellovi nalazi uveliko korespondiraju sa uvidima nekih muslimanskih autora.s. Rezultati iskopavanja potvrdili su neke ranije pretpostavke vezane za nastanak d`amije od kojih posebnu va`nost ima ona po kojoj je crkva Ivana Krstitelja znatno manjih dimenzija od Velike d`amije. 54 13 Usp. posebno istra`ivanja uticajnog engleskog znanstvenika i poznavaoca islamske arhitekture mo}ne kompetencije K.: Henri Stierlin.: ’Afif al-Bahnasi. Band I. Crkve Ro|enja u Bethlehemu i Bazilike u Jerusalemu bila petobrodna gra|evina. Teko|er. kada }e crkva.n. 11 U muslimanskoj tradiciji Ivan Krstitelj je poznat kao Jahja (a. Pretpostavlja se da je pupot Crkve Sv. U istra`iva~kim i znanstvenim krugovima od tada se sa velikom sigurno{}u smatra da je na istom prostoru. na kojem je s po~etkom 8.) postojalo aramejsko sveti{te. a kasnije. biti sru{ena12. do tada nepoznatog. godine vr{ena su va`na iako. stolje}a bila sagra|ena AlWalidova gra|evina. aramejskog grada. Al-Gami’ al-Umawi al-Kabir. u IV stolje}u Theodosius Veliki (379-395) Jupiterov hram pretvara u baziliku Ivana Krstitelja. gotovo potpuno neupitne kulturno-povijesne o~itosti. Dussauda. Mauzolej u kojem je njegova glava i danas se nalazi u sredi{njem dijelu unutra{njosti Umejadske d`amije i mjesto je hodo~a{}a velikog broja muslimanskih vjernika.e. Petra u Rimu. str. Islam Frühe Bauwerke Von Bagdad bis Cordoba.13 Uvidi u arapske izvore i svjedo~anstva musliamskih klasi~nih pisaca. Sagra|ena je u samom sredi{tu anti~kog temenosa. Ove su danas znanstveno.

pa`ljivo prenijeli u novu gra|evinu odre|uju}i joj islamu primjerenu namjenu. prije nego je otpo~eo radove na ovom svom velikom grditeljskom poduhvatu pozvao predstavnike kr{}anske zajednice u Damasku kako bi ih obavijestio o namjeri da sagradi d`amiju na mjestu na kojem je ranije bio anti~ki hram a sada njihova bazilika. str. iako uva`ava neke rezultate najnovijih istra`ivanja i teoretske postavke na njima zasnovane. nakon {to su prethodno pa`ljivo analizirali Baziliku. To se u najve}oj d`amije u Damasku. Islam Frühe Bauwerke Von Bagdad bis Cordoba. Tek nakon toga otpo~eta je gradnja sada{nje d`amije. tako ~esta u povijestl. slijede}i u osnovi njene arhitektonske obrasce. budu}i da nastaje od njenih spolija i drugog istog materijala. stubove. ne korespondiraju sa njegovim stavovima . Naime. Tako naprimjer. on smatra da se radi o gra|evinama velike sli~nosti.: ’Afif al-Bahnasi. Naime. Predlo`io im je da odaberu bilo koje drugo mjesto u gradu na kojem bi napravili novu crkvu. Crkveni predstavnici su bez razmi{ljanja odbili ovaj halifin prijedlog uz upozorenje da }e ga zadesiti prokletstvo i stra{na kazna ukoliko provede svoju zamisao. 131 . ~ime se poku{ava u~initi upitnim njen islamski karakter. Me|utim. Usp. . 34. kapiteli i dijelovi velikih kamenih blokova u crkvi Ivana Krstitelja poti~u iz rimskoga hrama Jupitera Dolihenusa. suvremeni njema~ki histori~ar islamske umjetnosti Henri Stierlin. 52. na sli~nom arhitektonskom obrascu “i usvojenim stilskim elementima”17. Al-Gami’ al-Umawi al-Kabir. On smatra da su umejadski graditelji. Band I. U povijesti graditeljstva ~esti su slu~ajevi da se pri gradnji novih objekata upotrebljavaju dijelovi ostataka ranijih gra|evina. te da se radi o takvom arhitektonskom ostvarenju koje u bitnome ne nadilazi zadatosti onih umjetni~kih tradicija na kojima je nastala i Ivanova crkva. ali. ustvari.sugerira jednu “novu” hipotezu koja u krajnjoj konsekvenci Veliku d`amiju u Damasku svodi na anastilozu. str. on prenosi da je al-Walid I. I ovdje je na djelu ona ~udna. H. 17 Henri Stierlin. O tome nalazimo i jasna svjedo~anstva u nekim najreprezentativnijim ostvarenjima kr{}anske i islamske arhitekture kakvi su bili i bazilike Ivana Krstitelja i Velike d`amije u Damasku.a koji kao cjelina. zdru`enost sila gradnje i razgradnje u nastajanju novoga. 16 Stubovi.Do tada znatno ra{irena hipoteza da je Umejadska d`amija samo muslimanskim obrednim potrebama prilago|ena Ivanova crkva ovim znanstvenim i istra`iva~kim nalazima biva obesna`ena i gotovo stavljena van znanstvene upotrebe. kapitele16 i lukove dio po dio. Ivanova bazilika bila potpuno sru{ena.”osim vanjskih zidova i ugaonih tornjeva”. sve njene nosive dijelove. To je povrijedilo njegovo vladarsko dostojanstvo i posljedovalo dono{enjem odluke po kojoj je . Stierlin ne odbacuje kao neprihvatljivu tvrdnju da al-Walidova d`amija nije nastala pukim preure|enjem Ivanova crkva. jo{ uvijek odre|eni broj zapadno-evropskih autora nastoji dokazati kako je Umejadska d`amija nastala na tek neznatnim odstupanjima od paradigme kr{}anske bazilike.

Ovaj graditeljski element bazilikalnog je tipa i najvjerovatnije vodi porijeklo od predislamske bazilike. U slu~aju Velike umejadska d`amije to osobito vrijedi za njen transept i dekoraciju. str. Tako su primjrice pored Damaska i u Himsu muslimani i kr{}ani dijelili zajedni~ki prostor za d`amiju i crkvu.: Katarina Oto-Dorn. odnosno za kvadrati~ne minarete (samo po Creswelu). Creswel. C. Pri njenoj gradnji bit }e kori{teni i preostali materijali i arhitektonski elementi. koristili su isto~ni dio Ivanove crkve za obavljanje namaza. po svemu sude}i. Ovo prividno protivurije~je njema~ki znanstvenik poku{ava razrije{iti tako {to uzima kao sasvim izvjesno “da je halifa al-Walid prvo poru{io bizantsku gra|evinu” a potom. smatraju da su ina~e umejadski graditelji pri gradnji d`amija uva`avali kr{}anske uzore. Usp. Husref Red`i}.. novi element u arhitekturi d`amije. Razme|uju}e djelo islamske umjetnosti U umejadskom razdoblju ina~e arhitektura d`amije ostvaruje svoju sadr`ajnu potpunost i prispjeva za jasniju stilsku definiranost. A. bit }e uklju~eni u arhitektonsku strukturu d`amije. str.mjeri odnosi na salu za obavljanje salata. 71. izgradili neveliku priru~nu d`amiju uz same zidove crkve. koje }e kasnije postati minareti. Prostoru za obavljanje namaza dodaje se transept. Temenos i ~etiri ugaone kule. 132 . trokrilna anti~ka vrata i monumentalne propileje s isto~ne strane (veliki kameni blok sa natpisom na gr~kom). podigao novo zdanje pa`ljivo u njega ugra|uju}i dijelove od kojih je bila sagra|ena Ivanova crkva. h. 18 Katarina Oto-Dorn i K. al-Walid ibn Abd al-Malik }e po~eti izgradnju Velike umejadske d`amije. ili 15. nakon {to su njegove arhitekte detaljno razmotrile baziliku. 64.20 Potom su.19 Kada su muslimani zauzeli Damask (14. Islamska umetnost. Sala sa stubovima koja je do tada bila nedovoljno ra{~lanjena dobiva novu organizaciju i vizualno jasnu usmjerenost prema Kabi. ranije ve} sru{enog. poznavaoci islamske umjetnosti i arhitekture velike kompetencije. U njenoj gradnji usvaja se dvodjelna shema tipa kufa. uva`avaju}i kr{}ansko-bizantske arhitektonske modele tipa bazilike 18. na istom mjestu. 20 U ranoj povijesti islama nisu rijetki primjeri zajedni~kog kori{tenja crkava za molitve muslimana i kr{}ana. Ne{to kasnije (705). {to je evropske histori~are umjetnosti navelo na zaklju~ak da je Umejadska d`amija u sebe inkorporirala neke arhitektonske elemente anti~kih i kr{}anskuh gra|evina. koji }e zahtijevati stanovito redefiniranje molitvenog prostora. Studije o islamskoj arhitektonskoj ba{tini. anti~kog hrama.). 19 Profane sale za audijencije i srednji brod predislamskih sirijskih crkava imali su sli~ne transepte koje je karakteriziralo nadvi{enje i fasada sa trougaonim zabatom.

21 Ovi minareti. Prije Velike d`amije u Damasku podignuto je samo tek nekoliko d`amija koje bi se mogle uzeti kao njene prete~e. al-Walid I. te al-Aqsa u Jeruzalemu (692. Takve su. trijemovima uzdu` vanjskih zidova harema (obredoslovnog dijela prostora) i trima. {to je izazvalo negodovanje nekih vjernika.) d`amija u Medini22 i Amr ibn al-Asova u Fustatu. g.). Ovaj originalni elemenat islamske sakralne arhitekture sasvim sigurno je nastao u prvim desetlje}ima vladavine Umayada. Prije Velike d`amije u damasku izvjesno su ih imale d`amije u Basri. a da je tre}i. al-Walid I. 21 Krivo se misli da su minareti Velike d`amije u Damasku prvi uop}e nastali minareti. iako ne prvi u povijesti islamskog graditeljstva. Poslanikova (a. Velika d`amija al-Walida I stoji svojim dimenzijama. To su d`amije Sidi Ukba u Qayrawanu (670. Prostorne i konstruktivne karakteristike arhitekture Velike d`amije u Damasku predstavljaju jedan od najzna~ajnijih pokazatelja dostizanja d`amije kao monumentalnog reprezenta islamske kulture. a muslimani ih samo naslijedili odre|uju}i im novu namjenu. Sasvim je mogu}e da su dvije kule izgradili Bizantijci. koje je dogradio i dao im novi umjetni~ki izgled. tako|er. najstariji su originalno sa~uvane i imaju veliki zna~aj za pra}enje (stilova i oblika) njihovog budu}eg razvoja. o ~emu smo op{irnije govorili na drugom mjesto ovog rada. Plan Velike d`amije s dvori{tem okru`enim arkadnim hodnicima i vi{ebrodnom molitvenom dvoranom odgovara planu onovremenih d`amija. mozaicima. u Fustatu i Qayrawanu. a druga nema jo{ izdiferencirane prostorne elemente. ~ije porijeklo nije do danas nedvojbeno ustanovljeno. sjeverni minaret iznova izgra|en. me|u kojima je bilo i kr{}ana. tako|er. jer njenom izgradnjom zavr{ava se period prazne nesigurnosti i neodre|enosti a ozna~ava razdoblje monumentalnog graditeljstva. Prva je znatno izmijenjena i pro{irena. dvori{tem. oblicima i svojom dispozicijom kao razme|uju}e djelo izme|u ranih po~etaka islamske umjetnosti i njene stasalosti za vlastiti umjetni~ki izraz. 133 . Anga`irao je najbolje graditelje i umjetnike.). minaretima. Naime.Velika d`amija je longitudinalna vi{ebrodna gra|evina s transeptom. naprimjer. g. koji se pored ostalog manifestirao i u o~itim sli~nostima arhitekture d`amije sa arhitekturom crkava. D`amija je ukra{ena mramornim oblogama.s. uo~eno je nesuglasje izme|u rasko{i d`amije i muslimanskog ideala skromnosti i jednostavnost. Oni su nastali na osnovama i preuzetim formama anti~kih kula. 22 Poslanikovu d`amiju dogradio je i dao joj novi umjetni~ki izgled. {koljkama i zlatom. Tako se ova al-Walidova d`amija nadaje kao primjer najstarijeg cjelovitog rje{enja koncepta zborne-kufske d`amije koja se u osnovnim odrednicama i konstruktivnim rje{enjima o~uvala u prvobitnom stanju.

Vi{i je i {iri nego drugi brodovi i usmjeren je prema Kabi. Time je. Dvori{te je ~ak dublje nego prostor za bogoslu`je. Na isto~noj strani nalazi se jedan ulaz sa predvorjem (gajnum). prodor ovog broda kroz tri popre~na iskori{ten je za pozicioniranje baldahina sa kupolom. tako|er. U prostornom planu al-Walidove d`amije. ucrtano ne{to od koncepta prostora i oblikovanja gra|evina kasnoanti~kih i ranobizantskih planova. 134 . Tako je ovakva osnova d`amije. potrebno je ne{to re}i o na~inu njihovog oblikovanja. 23 Transept je novi arhitektonski element kojeg u gradnju d`amije uvode Umejadi. odnosno u nagla{avanju mihrabske osovine a jasno se uo~ava i u formama krovi{ta. U tom smislu posebno je zanimljiv prostor namijenjen za bogoslu`je koji je relativno male dubine ali vrlo nagla{ene {irine.Ve} u postavci osnove pravougaonika o~ituje se primjena zahtjeva da d`amija jeste prostor koji mora da primi veliki broj ljudi koji se svrstavaju u safove te da omogu}i da se safovi razviju {to vi{e po {irini. minarete. Ova razlika je nastala iz neposrednog zahtjeva za zajedni~kim obavljanjem namaza u zatvorenom prostoru. Tada tako postavljena osnova preovla|ivala je u koncepciji monumentalnih d`amija sa odstupanjima koja su uzrokovana karakteristikama lokacije u svakom pojedinom slu~aju. Prodor ovog broda kroz popre~ne brodove vidi se i na pro~elju d`amije. zapadne. centralni brod koji vertikalno presijeca razvu~eni prostor d`amije. To je. dvori{te. trezor. za razliku od osnova d`amija Sidi Uqba i al-Aqsa koje slijede tradicionalni podu`ni bazilikalni plan. a okru`en je sa tri strane trijemom. Ovaj zahtjev potpoma`u i ostali sastavni dijelovi kompleksa d`amije. {adrvan. ulaze. Ove prostorne tokove po kojima se razvijaju safovi sije~e jedan kratki brod (transept)23 koji je upravljen prema mihrabskom zidu. pored prostora za zajedni~ko obavljanje salata zna~ajan dio zauzima zatvoreno dvori{te (sahn). Sa suprotne. jasan novi koncept d`amije po kojem se ovakav objekat razlikuje od dotada{njih i suvremenih kr{}anskih sakralnih gra|evina podu`nom osnovom. [ta vi{e. u ina~e ~istu temu plana arapske d`amije. strane je drugi tropasa`ni ulaz (“po{tanska vrata”) dok je tre}i ulaz pozicioniran na sjevernoj strani uz minaret mlado`enje (al-Arus). ustvari. pomo}ne prostorije. On }e iz osnove promijeniti prostor za obavljanje salata i direktno uticati na njegovo potpunije ra{~lanjenja. Molitveni prostor je izdijeljen i uzdu`no i popre~no. Po {irini je podijeljen sa dva reda stubova u tri broda. pravougaono dvori{te (sahn) i trijem koji ga okru`uje. Polaze}i od ~injenice da Velika d`amija u Damasku ima izdiferencirane prostorne elemente: bogoslu`ni prostor. trijem.

Od kamena su napravljeni i dijelovi namje{taja. U jugozapadnom i jugoisto~nom uglu plana smje{tena su jo{ dva minareta. nije do{lo. [ta vi{e. dakle.: ’Afif al-Bahnasi. anti~ko-rimski niti kr{}ansko-bizantski) element u arhitekturi d`amije. desno i lijevo od ulaza. naravno. stubovi. a njima sa zapadne strane d`amije odgovaraju. Velika d`amija i u na~inu gra|enja pokazuje visoke ambicije vakifa i realizacije koje su na razini najboljih graditeljskih iskustava poznoanti~kog svijeta.). Osnovno gradivo je kamen i kamenom su izvedeni svi nosivi dijelovi gra|evine: zidovi. mâlikijsku i hanbaliijsku). nakon toga. U cijeloj dispoziciji gra|evine zna~ajne orijentacione ta~ke su ~etiri mihraba24 i turbe Bo`ijeg vjerovjesnika Jahja (a. Umarovo turbe. Iako je objekt velikih dimenzija on je dosljedno izveden materijalima najvi{e kvalitete i najbolje obrade. bogo{tovlje obavljali ashabi (vjerovjesnikovi drugovi).s. Usmanovo (danas soba za audijencije) i h. do kojih. te trezor. po ~emu je ovaj mihrab dobio ime: mihrab Vjerovjesnikovih drugova (mihrab sahabet al-Rasul). u njenom zatvorenom dijelu. nazivaju se h. {to je prilog postavkama da je on izvorno islamski (ne. 118. stupci. lukovi. str. kupola satova i {adrvan u dvori{njem dijelu. Na isto~nom dijelu ovoga zida nalazi se mihrab koji ozna~ava mjesto na kojem je jedan od osvaja~a Damaska Halid ibn al-Walid predvodio salat i na kojem su. Tesanici su slo`eni u redove paralelnih i relativno tankih spojnica {to pokazuje solidan kvalitet gradnje. Dvije podu`ne prostorije sa isto~ne strane d`amije. D`amija je gra|ena tesanicima. To se osobito vidi na zidovima gdje su se mogle o~ekivati neke supstitucije. U ovoj ~injenici }e neki histori~ari islamske umjetnosti tra`iti porijeklo mihraba. Dok su stariji narodi koji su gradili s kamenim materijalima primjenjivali ravnu kamenu ili drvenu gredu za premo{}ivanje otvora ovdje su graditelji 24 Na zidu kible Velike d`amije u Damasku nalaze se ~etiri mihraba koja predstavljaju ~etiri glavne pravne {kole u islamu (hanafijsku. Huseinovo i Abu Bakrovo turbe. KONSTRUKTIVNA RJE[ENJA . dvije ve}e podu`ne prostorije nazvane h.Stasavanje za vlastiti arhitektonski izraz u umjetnosti Gradivo i konstrukcija Velike d`amije u Damasku vi{e nego drugi aspekti ovog velikog djela islamske umjetnosti pokazuju vezanost za tradiciju gra|enja u prostoru Mediterana i bliskog Istoka.Du` bo~nih strana d`amije smje{tene su druge. 135 . pomo}ne prostorije. {afi’itsku. kamenim kvaderima ve}ih dimenzija u donjim zidnim strukturama a ne{to manjim u gornjim dijelovima konstrukcije. Usp. Al-Gami’ al-Umawi alKabir. tako|er. tu se o~ituju uticaji graditeljskih tradicija i starijih i mla|ih kultura.

tako|er. Osim zidova kao nosivih elemenata konstrukcije u Velikoj d`amiji su primijenjeni jo{ i stupci. Stupci su zidani kamenim kvaderima i primijenjeni su u nizu za izradu pro~elja molitvenog prostora tj. najbolji pokazatelji preuzimanja starijih anti~kih konstruktivnih stilskih rje{enja u ovom periodu islamske umjetnosti. ali i u oblikovanju Velike d`amije u Damasku. Lukovi trijema u prvoj zoni svoju polukru`nu formu za malo produ`avaju u potkrovi~astu {to predstavlja rani primjer tvorbe takve vrste islamskog luka. Stubovi su. fizi~kog. Tako je s oblikovanjem bogoslu`nog prostora a tako je i s trijemom oko 136 . zatim u vestibilima isto~nog i zapadnog ulaza te u alternaciji sa stupcima u isto~nom i zapadnom dijelu trijema. Ve}ina lukova su polukru`ni pa kao takvi. To je. primjer pravog. umetak izme|u rimsko-korintskog kapitela i le`i{ta luka koji se u primjeru Velike d`amije javlja kao kockasta forma.ju`na. Stablo stuba je monolitno i glatko a stub se zavr{ava rimsko-korintskim i kompozitnim kapitelom. Lukovi su izvedeni finim tesanicima sa zrakastim spojnicama. mo`da. tako|er. obratno postavljena. Stupac. preuzimanja ovih konstruktivnih elemenata sa nekog anti~kog spomenika ili preuzimanja stilskih rje{enja. Stub se sastoji od baze (dva torusa i trahilus) kojoj je dodata ~etvrtasta plinta kojom se stub izdi`e. Novina koju donosi islamska umjetnost je impost kapitela. pa stoga i velika uloga u konstrukciji objekta. piramida. stubovi i lukovi. ta~nije zarubljena. izvedeni od kamena. vode porijeklo iz anti~ke arhitektonske tradicije. [to se ti~e lukova. Stupci su primijenjeni i na mjestu ukr{tanja srednjeg popre~nog broda sa uzdu`nim. isto~na i zapadna u obliku masivnog kamenog zida. lahko je uo~ljiva njihova velika primjena.primijenili stereometrijski sistem za povezivanje nosa~a a ravnom grednom konstrukcijom su zatvorili prostore odozgo. zapravo. stub i luk su najzna~ajniji elementi oblikovanja arhitekture Velike d`amije u Damasku. njegove sjeverne fasade dok su druge tri fasade . Ako je cijeli stub preuzet i donesen sa neke anti~ke gra|evine onda se sa podmetanjem ~etvrtaste plinte pod bazu i umetanjem impost kapitela njegova dimenzija prilago|avala novoj poziciji i zahtjevima gra|evine. Pomo}u lukova premo{}eni su svi otvori ili rasponi izme|u nosa~a i u molitvenom prostoru i u trijemu. Me|u konstruktivnim elementima najva`niji su stub i luk. Stubovi su primijenjeni u molitvenom prostoru sa kojima su razdijeljeni brodovi. Upravo rje{enja kapitela sa akantusovim li{}em kao i tehnika obrade kapitela pokazuju to neposredno preuzimanje anti~kih i kasnoanti~kih stilskih i konstruktivnih elemenata.

na kojeg se nastavlja minaret iz vremena Memeluka (1488). Danas d`amija ima tri minareta (isto~ni. Dvije od ovih kula bile su izvan zidova same d`amije i kasnije su (728. Band I. kao {to je Katarina Oto-Dorn. str. Na krajevima Kibla-zida uzdi`u se dva minareta. Islam Frühe Bauwerke Von Bagdad bis Cordoba. poput Henria Stierlina jo{ uvijek misle. stubova i arkada. Katarina OtoDorn. 53. Al-Gami’ al-Umawi alKabir. 137 . ~etiri luka na koja se oslanja cilindri~ni tambur kupole. h. isto~na i zapadna. koje slijede ritmiku donje zone. str. posebni plasti~ni akcent arhitektonskog ansambla Velike d`amije su tri minareta razli~itih starosti i oblika25 od kojih 25 Po ibn al-Faqihu i Mas’uudiju al-Walid je sawâme (~etiri ugaona tornja) preuzeo od anti~ke gra|evine i ostavio ih u njihovom starom stanju. dok su sjeverna strana i pro~elje d`amije podudarni u osnovnim elementima. odgovara sjeverna strana trijema sa istim rasporedom i sistemom stubaca iznad kojih su arkade istih konstruktivnooblikovnih karakteristika kao {to su arkade prozora sa suprotne strane dvori{ta. Islamska umetnost. o ugra|enom baldahinu koji se sastoji od ~etiri stupca. zatvaraju taj jedinstveni arkadni sistem sa svojim malim specifi~nostima (stubovi i stubi}i). U prostoru za obavljanje bogoslu`ja stubovi su premo{}eni dvoeta`nim sistemom lukova kao i u trijemu harema.. zapadni i sjeverni). Pro~elju d`amije koje ima u prizemlju stupce povezane lukovima. a na mjestu ukr{tanja popre~nih brodova sa podu`nim lukovima su udvostru~eni.) sru{ene. Neki autori. Da se radi o pa`ljivom oblikovanju arhitekture Velike d`amije pokazuje rje{enje sistema arkada u trijemu. da su prva dva minareta nastala na anti~kim ugaonim tornjevima. 56. Radi se. smatraju da su od starih ugaonih tornjeva do na{ih dana o~uvani temelji samo jugozapadnog tornja. ’Afif al-Bahnasi. dvostruke arkade. a u vi{oj zoni prozore sa po dvije prozorske osi iznad svakog pojedinog otvora prizemlja. Najzad. zapravo.: Henri Stierlin. Po{to se ovaj sistem ne uo~ava tako jasno u unutra{njosti d`amije on se posebno doima u dvori{tu jer je sva arhitektonika trijema rije{ena upravo dosljedno sprovedenim sistemom stubaca. a u gornjoj zoni smje{tene su bifore. Ina~e i u prostoru za bogoslu`je i u trijemu primijenjen je jedan sistem dvoeta`nih arkada tako da su u prvoj zoni stupci i stubovi povezani jednim lukom. Ovi minareta se ubrajaju me|u najstarije o~uvane minarete do danas. str. Naime. 25. Tako se ova sjeverna strana trijema ogleda u pro~elju d`amije dok druge dvije strane. Usp.. dvije strane trijema: isto~na i zapadna rije{ene su istovjetno ili simetri~no. Tre}i minaret se nalazi u sredi{njem dijelu sjevernog zida i on najvjerovatnije poti~e iz vremena al-Walida I. Dok neki drugi autori. Kad su u pitanju arkade u zatvorenom prostoru d`amije na dva reda stubova uo~ava se njihova plasti~nost i oblikovanje tjemena luka na koji se oslanja greda tavanice.dvori{ta d`amije.

68. 27 Al-Walidova d`amija u Damasku pretrpjela je tri velika po`ara. palata i crkava. {to se dobrim dijelom poklapa sa postojanjem umejadskog Hilafeta. i u njemu su ve} znatno uni{tene velike mozai`ke cjeline. tako|er. za ovo vrijeme. 47. koja simboliziraju pro`imanja starijih mediteransko-anti~kih i novih islamskih. skupocjenu i trajnu slikarsku tehniku upotrebljavali Rimljani i Bizantinci ukra{avaju}i podove i zidove vila. Prvi je bio 1069. sve do pojave ikonoborstva (726). Stilska rje{enja i tematika mozaika Velike d`amije vode porijeklo. Poslije posljednjeg po`ara 26 Justinijan je bio jedan od najprosvje}enijih bizantskih vladara Isto~nog Rimskog Carstva. zatim. MOZAICI . umjetnost Bizantije imat }e zapa`enu produkciju i dat }e znatan broj djela visoke umjetni~ke vrijednosti. objektima koje su izgradili al-Walid II ibn Yazid (743-744) i al-Walid I. To ~ine i vladari iz dinastije Umejada. iz spomenutih kultura.: David Talbot Rice. mozaici su mo`da i najizrazitiji primjer {iroke otvorenosti rane islamske umjetnosti spram takvih uticaja. Usp. Te{ko je na}i ne{to sli~no s ~ime bi se mogli usporediti u helenisti~ko-rimskim. Ali nije samo tehnika preuzeta. Sa~uvani su 138 . a i ve}i dio vanjskih prostora vi{e puta stradali u velikim po`arima 27. koji je izgra|en ({esto stolje}e) u vrijeme Justinijana26. Isto.. i 69. U doba njegove vladavine (527-565) nastala su najve}a arhitektonska i umjetni~ka djela isto~nog kr{}anstva. pokazuju preuzimanje ovakvog na~ina ukra{avanja objekta.je sjeverno svojim donjim ~etvrtastim oblikom uticalo na formu minareta afri~kih pa i {panskih d`amija. str. Sasvim je vjerovatno da su pri njihovoj izradi kori{tena iskustva kr{}anskih majstora ne samo iz Sirije i Egipta ve} i iz Bizanta. dosta velika kupola na kri`i{tu brodova i testerasti krov kojim ova d`amija prononsira karakteristike arapske d`amije. Mozaici u Velikoj d`amiji u Damasku su.Stapanje umjetni~kih uticaja bizantske i mediteranskoanti~ke kulture Iako i u prostornim i u konstruktivnim rje{enjima Velike d`amije u Damasku ima puno elemenata stilsko-konstruktivnih rje{enja. str. najljep{i do danas sa~uvani mozaici uop}e. I nakon njegove smrti (565). vjerovatno. Umetnost vizantijskog doba. 1968. ranokr{}anskim i bizantskim umjetnostima. Beograd. Mozaik su kao rasko{nu. Nije poznato u kojoj je mjeri bila ukra{ena Velika d`amija nakon izgradnje jer su njeni enterijeri. Mozaici u Khirbat al-Mafyaru i Velikoj d`amiji. Izdava~ki zavod “Jugoslavija”. god. Ovi mozaici su dijelom ra|eni najvjerovatnije po uzoru na sli~ne podne mozaike Velikog carskog dvorca u Konstantinopolisu.

dug preko 30.1893. u timpanonu opet sli~na ali manja slika. Najve}a mozai~ka cjelina koja istovremeno spada u najve}e o~uvane mozai~ke cjeline u svijetu. Sli~ni su ili istovjetni sadr`aji na ostacima mozaika na stupcima i zidnim plohama trijema sa isto~ne i zapadne strane. Al-Gami’ al-Umawi al-Kabir. Katarina OtoDorn. str. u kojem je do{lo i do najve}ih o{te}enja. godine kako je zapisano na isto~nom uglu frontona d`amije. Istorija umjetnosti. tako|er. koji su pridodati obalama i skupinama zgrada smje{tenim izme|u drve}a u prire~ju. Pregled razvoja likovnih umetnosti od praistorije do danas. Islamska umetnost. Tematski sli~ne mozaike. Zahvaljuju}i ostacima obnovljeni su mozaici pro~elja hid`retske 1385. U predstavama gradova histori~ari umjetnosti uglavnom razaznaju ili tada{nje poznate metropole svijeta. Ovi mozaici u sebi sadr`e blage rezonanse iluzionizma. kao {to su Jeruzalem. 25. zati~ermo u {estom stolje}u u jordanskom gradu Mabadi. str. u luneti oko trifore opet su raspore|eni biljni ukrasi ali ve} stilizirani u rasko{an ornament voluta. str.: Katarina Oto-Dorn. neka ~etiri grada opet u ritmi~koj alternaciji sa brojnom vegetacijom. 28 Usp.  U drugom polju. 186.: ’Afif al-Bahnasi. Istorija Arapa. predstavljaju rije~ne pejsa`e o`ivljene talasastim treperenjima. str. koji je davno ve} ostvaren u pompejskom slikarstvu28. Izvanredne mozaike Velike d`amije u Damasku ~ine pejsa`ne perspektive i arhitektura uokvirena ornamentalnim bordurama na zlatnoj osnovi. Janson. dogodio se 1893. Oni. Islamska umetnost. koji je gotovo potpuno uni{tio prostor za obavljanje namaza ostali su na pro~elju d`amije samo dijelovi nekada{nje mozai~ke dekoracije te veliki dio mozaika u zapadnom trijemu i mozaici trezora. je mozaik na zapadnom unutra{njem zidu trijema. 29 Mozai~ka cjelina pro~elja sastoji se od ~etiri polja:  U prvoj donjoj zoni su stilizovani `bunovi ili kro{nje ~ija su stabla stubovi ulaza. a posljednji. godine. Usp.: H. tako|er. 29 Usp. drve}em i zelenim kro{njama te rijekom ispod njih. str. 251. Filip Hiti. a visok 7 metara na ~ijoj su prostranoj kompoziciji predstavljene vedute.  Najzad.  U tre}em je najrazvijenija predstava neke gradske vedute u ~ijem sredi{tu su tri ve}e i ljep{e palate uokvirene velikim drve}em dok su ostali me|uprostori popunjeni manjim objektima i stablima. 139 . Antiohija i samo oskudni ostaci koji su ukra{avali dijelove unutra{njosti d`amije i stupce i zidove transepta u njenom dvoti{tu. Drugi po`ar ju je zadesio 1400. god.78-80. W. 28.

Ve} drve}e na mozaiku trijemova nije takvo i na njemu se vidi jo{ jako prisustvo realisti~kog plasti~kog oblikovanja sa finim i bogatim modelacijama i tonskim gradacijama. To pokazuje pribli`avanje tradicionalnog realisti~kog koncepta novom plo{nom i {ematskom prikazu koji bi bio zapravo prvi korak ka astratizaciji i pretvorbi u arabesku. Ipak u na~inu predstavljanja arhitektonskih sadr`aja vidi se prisustvo barem dvije radionice. Ljepota mozaika mijanja njegov karakter. ili kao sveti islamski gradovi.koji su zasnovani na vi{em smislu vjere i potrebama metafizi~ke zbilje molitvenog prostora.Konstantinopolis. isti sadr`aj: arhitektonska veduta i vegetacija. Pretpostavlja se da je dio ovih mozai~kih kocki uzet iz crkava. Arhitektura na pro~elju d`amije predstavljena je inventivnije i bli`e karakteru mozai~ke dekoracije. Tu su predstavljene palate i rezidencije sa finim pro~eljima. i na ovom velikom mozaiku kao i na ostalim dijelovima mozai~ke dekoracije opa`a se isti koncept. odre|uju kako karakter umjetnosti tako i odabir mozai~kih motiva suglasno njegovoj jasnoj funkciji i svrsi. Tako je prostor iznad mihraba Velike d`amije bio ukra{en motivima Mekke s Kabom. Izvjesne tvrdo}e vide se i na mozaicima trezora. kao sredi{njim simbolom orijentiranja muslimana u duhovnom prostoru svijeta. mozaici Velike d`amije predstavljaju najbolji i najraznovrsniji primjer uvo|enja motiva i oblika kasnoanti~ke i bizantske umjetnosti u ranu islamsku umjetnost. trijemovima i peristilima tako da je njihova perspektiva i trodimenzionalnost ve} dovedena u ravan mozaika. posebno u crte`u palme. U cjelini posmatrani. Strogi zahtjevi sakralne estetike . Boje mozaika i mermera u Velikoj d`amiji poja~avaju osje}aj sveprisutnosti ljepote kao neke vrste svetog ozra~enja Istine. dok su floralni ornamenti primjer rasko{ne i vje{to izvedene dekoracije. odre|uje mu nove odnose i otvara nova estetska i duhovna zna~enja. Moglo bi se re}i da se tematika mozaika u unutra{njosti d`amije unekoliko razlikuje od tematike u njenom dvori{tu (sahn). imaju ulogu dematerijalizacije volumena i oduhovljenja arhitektonskog prostora. Pojava se mo`e pratiti i na drugim djelima islamske umjetnosti iz vremena Umayada. Arhitektonske veduta na velikom mozaiku trijema impresioniraju monumentalnim dimenzijama i rasko{nom predstavom prirode ali su sami arhitektonski oblici izvedeni tvr|im crte`om i konturom. Staklene kocke u mozaicima Velike d`amije sadr`e oko trideset razli~itih tonova boje. a dio je iznova pravljen na licu mjesta. U svakom slu~aju. ali Velika d`amija al-Walida I ostaje ipak 140 .

“Kao {to su bo`anski zakoni nepromjenljivi. kao {to smo vidjeli. Me{ihat Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj. susresti s Drugim. konstruktivnih rje{enja. str. 141 . Njena bit i primordijalni karakter ne ovise od vremenih formi i zate~enih svjetova kultura. 30 Ebu Hamid El-Gazali. al-Walidova d`amija u Damasku. Razlikovni specifikum islamske umjetnosti. Iz ovih obzorja gledano ~ini se sasvim razumljivim da su najuspje{nija djela islamske umjetnosti. od onoga {to se ospoljilo i postalo podlo`no stalnim promjenama. Arhitektonska simbioza i otkrivanje novog jezika umjetnosti Islamska umjetnost je na~in o~itovanja Ljepote kao Istine u povijesti. da bi se umjetnost Islama povijesno ozbiljila. a vrijeme “dariva” duhu one oblike u kojima on postaje neposredna zbilja svijeta i temeljna mo} povijesnog realiteta. mo}nije umjetni~ki artikulirala i estetski samodefinirala ona se morala. otkriva i ostvaruje svoja zna~enja. ono po ~emu ona jeste obitava u religijskoj i metafizi~koj zbilji islama. Zasnovana je na njenim transpovijesnim i bezvremenim dimenzijama. u onome {to je samo po sebi nepromjenljivo i {to kao takvo omogu}ava promjene i mnogovrsje oblika i tokova u vremenom svijetu. osobito iz prvih stolje}a islama kao {to su Kupola na stijeni. ali promjenljivim oblicima” (Eva de Vitray Meyerovitch). Duh oplo|uje vrijeme i o`ivljava njegove oskudijevaju}e svjetove. vremenom i povijesnom svijetu. graditeljskih iskustava. Islamska umjetnost se po ovoj nepromjenljivoj Bo`anskoj zbilji uspostavlja. ve} od onoga {to svijet i njegove mnogovrsne oblike oslovljava iz bezdanog bezmjerja duha. tako }e nam se vje~ne i nepromjenljive biti na kojima se temelje vjerodostojna ostvarenja islamske umjetnosti javljati u suglasnim im. 1995. Zagreb. sred posvuda razasutog znakovlja (ayat) otkrivenog svijeta (a “ne postoji ni{ta na ovom svijetu a da nije simbol za ne{to na onom svijetu”/Fe ma min {ej’in min hazel-’alemi illa ve huve misalun li {ej’in min zalikel-’alemi30). ostvarena posredstvom preuzetih tehnika. materijala. s ve} ostvarenim formama njegovog duha i stupiti u djelotvornu suradnju sa zate~enim svijetom kulture. Stoga njoj. 77. osobito iz.najve}i i najbolji primjer ovakvih pro`imanja i civilizacijskih uticaja. ali se o~ituju u promjenljivom. Me|utim. velike d`amije u Qayrawanu i Samarri. pripadaju osobite mo}i posredstvom kojih nam se otvara Istina i dospijevamo u mogu}nost stupanja u “razgovor” sa Transcendencijom. stilskih elemenata. Ni{a svjetlosti.

Njihovi bitni elementi i temeljne zna~ajke imat }e svoju krajnju konsekvencu i najpotpuniju arhitektonsku razradu upravu u Velikoj d`amiji u Damasku. ona se slu`i iskustvima helenisti~ke umjetnosti i. str. Kasnija najljep{a djela islamske sakralne umjetnosti.) ku}u u Medini. koje ne uspijevaju dostatno prevladati okvire zadate unutar tradicija helenisti~ke i ranokr{}ansko-bizantske umjetnosti. 142 . i podvrgavanje njenom duhovnom telosu onih elementa koji u nove forme ostvarenja islama dolaze iz kulturnocivilizacijskih obzorja drugih naroda. te u pripremi kona~nog nastajanja vlastitih.s. Nedugo nakon njene izgradnje “razvili su se jasni stilovi i obrasci i. 12. *** 31 Wijdan Ali. zasnovanih na unutarnjem konceptu i vjerovanju. nastaju}i na preuzetoj shemi Poslanikove (a.Kabu u Mekki i Poslanikovu (a. svi strani uticaji gube na zna~enju i islamska umjetnost izni~e sa svojim vlastitim individualitetom”31. kao {to smo ranije istaknuli. nekim konstruktivnim rje{enjima ranokr{}anskih reprezentativnih gra|evina tipa bazilike. koja je ina~e prvo jasno o~itovanje duhovne premo}i islama i njegovog uspje{nog ostvarenja u podru~ju graditeljstva. d`amija kao najznakovitije djelo islamske arhitekture uop}e u svom graditeljskom definiranju i umjetni~kom samouobli~enju. po svemu sude}i.) d`amije. ponajvi{e slijedi jednu duhovno i kulturno mnogo joj bli`u i vjerodostojniju tradiciju. kao {to su Velika d`amija u Cordobi (785). Pa ipak. Pri svom arhitektonskoumjetni~kom artikuliranju. najavljuje se trijumf ideje nove vjere i u mediju umjetnosti nad jakim izvanjskim uticajima. u ovoj gra|evini.vremenski joj bliske. u umjetni~koestetskom smislu. Malwiya d`amija u Samari (848) i Ibn Tulunova d`amija u Cairu (879). pripremana su i u najve}oj mjeri omogu}ena onim istim mo}ima koje su u~inile ostvarivom Al-Walidovu d`amiju u Damasku. Osobiti zna~aj Velike umayadske d`amije o~ituje se. bizantske i sasanidsko-persijske sakralne tradicije. kasnoanti~ke i ranokr{}anske. tako|er i u tome {to ona mo}no doprinosi skorom osloba|anju islamske umjetnosti od posu|enih pravila.s. What is Islamic Art. nastale razme|uju}e umjetni~ke forme. Ona prispijeva za ustanovljenje svog osobenog jezika i potpunog estetskog izraza. To je tradicija koja se sabire i do jasnog govora dovodi prototipska djela islamske vjerske arhitekture . Za razliku od Kupole na stijeni i al-Aqsa d`amije. osobito.

1996. 1994. 1974. H. Seyyed Hossein: Tradicionalni Islam u modernom svijetu. Damask. Robert: Islamic Art. Hrvatske i Slovenije. Evropa i Islam. Irwin. 2. Sarajevo. 18. El-Kalem. 1991.Nakon svega. Me{ihat Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj. 32 Husref Red`i}. Novi Sad. 13. 143 . D`ait. 1983. 1988. 7. 8. Nasr.W.zasnovanoj na ideji Tawhida . El-Kalem. Vuk Karad`i}. Haveri}. 5. Janson. koja je. Husref: Studije o islamskoj arhitektonskoj ba{tini. Sarajevo. \ina: Op{ta istorija umetnosti. te onih tradicija koje joj pripadaju iznutra kako bi zajedno s njom ~inile jedinstveni duhovni univerzum utemeljen na Bo`anskoj Objavi i sasvim osobenoj . Oto-Dorn. Laurence King.metafizici islama. 12. da otkrivamo jasnu distinkciju izme|u onoga {to u nju prispijeva “spolja” i {to je . Studije o islamskoj arhitektonskoj ba{tini. 1971. Al-Gazali. 11. Veselin Masle{a. Tarik: Srednjovjekovno filozofsko nazivlje u arapskom jeziku. Zagreb. kod suvremenih histori~ara islamske umjetnosti ponaj~e{}e razumijevana kao “prva uspjela islamska arhitektonska realizacija”32. 1987. Sarajevo.bilo umnogome prijetnja njenom identitetu. Abu Hamid: Ni{a svjetlosti. 9. Katarina: Islamska umetnost. Wijdan: What is Islamic Art. Sarajevo. Prosveta. Starje{instvo islamske zajednice Bosne i Hercegovine. ~ini nam se. Bratstvo jedinstvo. U odgovaranje na tu zada}u mogu}e je krenuti i od Velike Umejadske d`amije. Ali. 4. El-Kalem. To smo u stanovitom smislu poku{ali pokazati tokom njenog detaljnijeg predstavljanja u ovom radu. Hiti. Seyyed Hossein: Tri muslimanska mudraca. 10. Hi{am. Veselin Masle{a. 3. Sarajevo. Sarajevo. Filip: Istorija Arapa. Piskel. Nasr. Beograd. 1985.iako je u velikoj mjeri oboga}uje i povijesno ~ini ostvarivom . Red`i}. Al al-Bayt University. Beograd. str. 1988. kao {to smo vidjeli. Mafraq. ’Afif: Al-Gami’ al-Umawî al-Kabîr. Al-Bahnasî. LITERATURA 1. 1990. 1997. 6. 1995. da }e nam jo{ zadugo biti zadato da razaznajemo one oblike i napore duha u kojima se odista ustanovljuje islamska umjetnost i zadobiva njen potpuni subjektivitet.: Istorija umetnosti.

وﯾﻌﺘﺒﺮ ھ ﺬا اﻟﺠ ﺎﻣﻊ أول اﻟﻌﻤ ﻞ اﻟﻔﻨ ﻲ اﻟﻤﺘﻜﺎﻣ ﻞ‬ ‫ﻓﻲ ﻣﺠﺎل اﻟﻤﺒﺎﻧﻲ اﻟﻤﺨﺼﺼﺔ ﻟﻠﻌﺒ ﺎدة. Taschen.‪Cordoba.‬ ‫441‬ .6991 . Henri: Islam Frühe Bauwerke Von Bagdad bis‬‬ ‫.‬ ‫ﯾﻤﺜ ﻞ اﻟﺠ ﺎﻣﻊ اﻟﻜﺒﯿ ﺮ ﻓ ﻲ دﻣ ﺸﻖ اﻻﻟﺘﻘ ﺎء اﻟﻤﺘﻤﯿ ﺰ ﻟ ﺮوح اﻹﺳ ﻼم وأﺳ ﺲ‬ ‫اﻟﺤﻀﺎرات اﻟﺸﺮﻗﯿﺔ اﻷﺧﺮى.Beograd‬‬ ‫‪15.‫‪14. وﯾﺘ ﻀﻤﻦ ھ ﺬا اﻟﺠ ﺎﻣﻊ ﺟﻤﯿ ﻊ اﻟﻤﻜﻮﻧ ﺎت‬ ‫اﻷﺳﺎﺳ ﯿﺔ ﻟﻠﻤ ﺴﺠﺪ: اﻟﻤﻨ ﺎرة، اﻟﻤﺤ ﺮاب، اﻟﻤﻨﺒ ﺮ، اﻟﻤﻘ ﺼﻮرة، واﻟﻨ ﺎﻓﻮرة ﻓ ﻲ‬ ‫اﻟﺴﺎﺣﺔ ﻟﻮﺿﻮء اﻟﻤ ﺼﻠﯿﻦ. وﯾﻤﻜ ﻦ اﻋﺘﺒ ﺎر ھ ﺬا اﻟﺠ ﺎﻣﻊ ﻣ ﻦ ھ ﺬا اﻟﺠﺎﻧ ﺐ ﻣﺜ ﺎﻻ‬ ‫ﻟﺠﻤﯿﻊ اﻟﺠﻮاﻣﻊ اﻟﺘﻲ ﺑﻨﯿﺖ ﻓﻲ اﻟﻌﺼﺮ اﻹﺳﻼﻣﻲ اﻷول. Stierlin. David Talbot: Umetnost vizantijskog doba. Köln‬‬ ‫اﻟﺠﺎﻣﻊ اﻟﻜﺒﯿﺮ ﻓﻲ دﻣﺸﻖ اﻟﺘﻘﺎء اﻹﺳﻼم واﻟﺤﻀﺎرات اﻟﺸﺮﻗﯿﺔ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﻇﮭ ﻮر اﻟﻔ ﻦ اﻹﺳ ﻼﻣﻲ اﻟ ﺬي أﺑ ﺮز اﻟﺠﻮاﻧ ﺐ اﻹﺑﺪاﻋﯿ ﺔ ﻓ ﻲ اﻹﺳ ﻼم ﻣ ﺮﺗﺒﻂ‬ ‫ﺑﺎﻟﻌﮭ ﺪ اﻷﻣ ﻮي.‪zavod “Jugoslavija” . واﻟﺠ ﺎﻣﻊ اﻟﻜﺒﯿ ﺮ ﻓ ﻲ دﻣ ﺸﻖ ﯾﻤﺜ ﻞ ﻗﻤ ﺔ اﻟﻔ ﻦ اﻹﺳ ﻼﻣﻲ ﻓ ﻲ‬ ‫اﻟﻌﺼﺮ اﻷﻣﻮي وﻓﻲ ﺗﺎرﯾﺦ اﻟﺤﻀﺎرة اﻹﺳﻼﻣﯿﺔ ﺑﺄﻛﻤﻠﮭﺎ.‬ ‫وأﻋﻠﻦ اﻟﻔﻦ اﻹﺳﻼﻣﻲ ﺑﮭﺬا اﻟﻌﻤﻞ اﻟﺨﺮوج ﻣﻦ ﻓﺘ ﺮة اﻟﺘ ﺮدد واﻟﺒﺤ ﺚ اﻟﻤﺘ ﺸﻜﻚ‬ ‫ﻋﻦ أﺷﻜﺎل اﻟﻔﻦ اﻟﻤﺘﻤﯿ ﺰ واﻟﺨ ﺎص ﺑ ﮫ إﻟ ﻰ ﻋﮭ ﺪ اﻟﻌﻼﻗ ﺎت اﻟﮭﺎدﺋ ﺔ ﻣ ﻊ أﺻ ﻮﻟﮫ‬ ‫اﻟﺪﯾﻨﯿﺔ واﻷﻋﻤﺎل اﻟﻔﻨﯿﺔ اﻟﻤﺘﻜﺎﻣﻠﺔ. Izdava~ki‬‬ ‫. Rice.8691 .

it contains all the basic features of a mosque (minaret. especially congregational ones.THE GREAT MOSQUE IN DAMASCUS – A WORK OF SYMBIOSIS OF ISLAM AND THE CULTURE OF THE ORIENT Summary The emergence of Islamic art as a cultural and historical reality of Islam is linked to the Ummayads. a shadarwan – a water fountain for performing ablution). maksura and. In this respect. The crowning work of Islamic culture of the Ummayad Period is one of the most interesting works of Islamic architecture in general .the Great Mosque in Damascus. It is considered the first total accomplishment of Islamic sacral architecture. This work marks the coming out of Islamic art from the phase of vacillation and a wavering search for a more authentic artistic expression into a phase of a more confident relationship with its own spiritual origins and more certain aesthetic and artistic self-defining. mihrab. within its courtyard. The Great Mosque in Damascus is a work of synthesis of the spirit of Islam and the most diversified and indigenous elements of the cultures of the Near East. Finally. 145 . it can be considered a model for all the future mosques of the classical period of Islamic history.

146 .

na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Nakon uvida u cjelokupan rad profesora Teufika Muftića.1 Na{em iskrenom `aljenju se pridru`uje i odgovornost koju name}e pitanje. Teufika Muftića nenodknadiv je gubitak. Mehmed Kico LINGVISTI^KO DJELO PROF. te{ko je na}i slijed kojim se mogu pru`iti 1 Tekst je interpretiran na istovjetno naslovljenoj tribini posve}enoj `ivotu i djelu prof. {ta u vidu jednog saop}enja javnosti re}i o nau~niku koji je brojnim po{tovaocima bio nedosti`an uzor. *** Uvod Tu`an povod da se o zaista zaslu`nom nau~niku posthumno govori. odr`anoj 06. Mufti}a. pisanja naučnih radova na arapskom jeziku i gramatike arapskog jezika koja se izučava na fakultetima. sc. pored potpisnika ovih redova. olak{ava preovla|uju}e obilje`je saop}enja koje nas jasno potvr|uje kao iskrenog po{tovaoca djela Teufika Mufti}a. 01. dr. a ističe se na polju udžbenika za učenje arapskog jezika. Ako na samo nekoliko stranica treba uvjerljivo govoriti o ~etrdesetogodi{njem plodnom radu. kakvim je uistinu bio ispunjen `ivot Teufika Mufti}a. dr.Doc. DR. T. do`ivljava se s `aljenjem zbog nenadoknadivoga gubitka. 2004. Njegov veoma plodni naučni rad značajan je u raznim oblastima. dr. na kojoj je. Neupitnu odgovornost. s obzirom da je on autor veoma vrijednih naučnih djela i radova iz oblasti izučavanja i razumijevanja arapskog jezika. TEUFIKA MUFTI]A (1918-2003) Sažetak Smrt prof. Jusuf Rami}. sa sigurnošću možemo reći da je on najuspješniji naučni radnik na polju izučavanja arapskog jezika i naučnog istraživanja na tom polju u BiH. koju pove}ava razumljiva `elja da na {to manjem broju stranica {to vi{e ka`emo o nau~niku i njegovom djelu. 147 . referat podnio i uva`eni prof.

dokazuje to {to je. Teufik Mufti} se u cjelosti posvetio arabistici. Za po~etak se ~ini opravdanim Teufika Mufti}a dovesti u blisku vezu s nau~nicima s kojma je dijelio sudbinu kad je ~inio prve korake u svijet nauke.najpotpuniji uvidi u nesagledive rezultate. [a}ir Sikiri} i Besim Korkut (posvjedo~eni znalci arapskog jezika) i drugi koji su. Biografija Teufik Mufti} je ro|en 1918. godine kao profesor u ni`oj realnoj gimnaziji u Vlasenici. prema onom {to je nama poznato. u vrijeme kad je Teufik Mufti} zapo~injao nau~no djelovanje. Diplomirao je njema~ki jezik i knji`evnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1949. objavljivao jo{ samo u rijetkim tematskim brojevima Tre}eg programa Radio Sarajeva. Koliko je bio vjeran saradnji u POF-u. Za razliku od spomenutih nau~nika. Nedim Filipovi} (istinski poznavalac organizacije osmanske vlasti). gdje je stekao osnovno i srednje obrazovanje. Nau~ni lik Teufika Mufti}a je ~ak po`eljno posmatrati u svjetlu sli~nosti i razlikovanja od ovih nau~nika jer. Prije nego {to je objavio prvo autorsko djelo. utemeljuju}i bsanskohercegova~ku orijentalistiku ujedno utemeljivali i bosanskohercegova~ku arabisitku. Od 1951.2 koji izdava~ka ku}a Brill svrstava me|u trideset referalnih nau~nih ~asopisa u svijetu. Omer Mu{i} (marljivi istra`iva~ rukopisa i njihovih knji`evnih sadr`aja). razlikovao po tome {to je u arabistici bio najplodniji i predmetu istra`ivanja najdosljedniji. godine u Sarajevu. dok su drugi. u daljem tekstu }emo koristiti skra}enicu POF. godine). radovi Teufika Mufti}a ~vrsto po~ivaju na istra`ivanju pitanja povezanih s arapskim jezikom i uticajima koje je on izvr{io na ju`noslovenske jezike u me|usobnim dodirima. godine). Raditi je po~eo 1949. Teufik Mufti} je du`e od dvije decenije objavljivao radove u referalnom ~asopisu Orijentalnog instituta Prilozi za orijentalnu filologiju. Od drugih se. pod kojom je ~asopis op}epoznat doma}oj nau~noj javnosti. godine na 2 Umjesto punog naslova. dakle. Hazim [abanovi} (osmanista svjetskoga glasa i istra`iva~ bo{nja~ke kulturne ba{tine). 148 . Opravdano je iznalaziti mu sli~nosti s grupom vrijednih istra`iva~a među kojima su: Hamid Had`ibegi} (vrstan poznavalac islamskih nauka i {erijatskog prava). koji su u radu kombinovali razli~ite nau~ne oblasti. a doktorirao filolo{ke nauke na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1965. utemeljivali bosanskohercegova~ku orijentalistiku kao integralnu nau~nu diciplinu.

Orijentalnom institutu u Sarajevu prolazi put nau~nog stasanja, po~ev{i od zvanja stru~nog saradnika (1951.), preko zvanja vi{ega stru~nog saradnika, nau~nog saradnika, vi{ega nau~nog saradnika, do zvanja nau~nog savjetnika 1976. godine. Jedno vrijeme, zapravo 1965-78., u zvanjima docenta, vanrednoga i redovnog profesora, uporedo je na Odsjeku za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu vodio nastavu iz predmeta: arapski jezik; klasi~na arapska stilistika; historija arabistike. Cjelokupan nau~ni rad profesor Mufti} je posvetio arapskom jeziku. Rezultat upornog istra`ivanja je veoma plodan i konzistentan lingvisti~ki rad. Neprocjenjivo vrijedan doprinos bosanskohercegova~koj arabistici pru`a njegov obimni Arapskosrpskohrvatski rje~nik, I-II (Udru`enje Ilmije SRBiH, Sarajevo 1973.3 Opredijeljeni da govorimo primarno o djelu Teufika Mufti}a, budu}i da drugi o tome jo{ nisu posebno govorili, ukazat }emo na samo neke tekstove koji sadr`e bogate podatke iz njegovog `ivotopisa.4 Kratak pogled u naučno djelo U smislu favorizovanja uvida u djelo, posebno nagla{avamo da arabisti iz zemalja biv{e Jugoslavije ve} pune tri decenije svakodnevno koriste Mufti}ev Arapsko-srpskohrvatski rje~nik. Me|u djela koja se koriste kao priru~nici na studiju arapskog jezika i knji`evnosti ovdje spada i Mufti}eva Klasi~na arapska stilistika.5 Pored ovih djela, pa`nje vrijedna je i Mufti}eva doktorska disertacija, objavljena pod naslovom Infinitivi trilitera u arapskom jeziku (Orijentalni institut u Sarajevu, 1966.), zatim monografija Arapsko pismo (Orijentalni institut u Sarajevu, 1982.) i Gramatika

Vidjeti: Amir Ljubovi} (prikazuje): Teufik Mufti}, Arapsko-srpskohrvatski rje~nik, Sarajevo 1973., 2 vol. Str. XVIII + 3950., POF XXV/1975., Sarajevo 1977., str. 360-362. Dodajemo da je drugo izdanje ovo djelo do`ivjelo 1984., te da se u tre}em izdanju pojavilo u jednoj knjizi pod naslovom Arapsko-bosanski rje~nik (Al-Kalem, Sarajevo 1997.). 4 Mislimo prvenstveno na: Prof. dr. Teufik Mufti} (Orijentalni institut u Sarajevu 1950.-2000, Uredili: Amir Ljubovi} i Lejla Gazi}, Orijentalni institut, Sarajevo 2000., str. 15-16.); Povodom d`enaze rahmetli dr. Teufika Mufti}a napisao Samir Beglerovi} (Preporod, Br. 1/771., 1. jan. 2004. str .34.). 5 Esad Durakovi} (prikazuje): Teufik Mufti}, Klasi~na arapska stilistika, Rijaset islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1995., POF XLVI/1996., Sarajevo 1997., str. 197-199.
3

149

arapskog jezika (Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Sarajevo 1998.). Premda ne kvantitativno mnogo, Teufik Mufti} se uspje{no ogledao i u prevo|enju. S arapskog jezika je preveo Golubi~in |erdan (Tawq al-hamama) Ibn Hazma al-Andalusija (Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1987.), a uskoro se mo`e o~ekivati i izlazak iz {tampe njegovog prijevoda Ibn Kaldunove Prolegomene (Al-Muqaddima, u izdanju El-Kalema). Posebno vrijedan doprinos bosanskohercegova~koj arabistici, na ~ije vrijednosti mi `elimo staviti naglasak, Mufti} je pru`io saradnjom u POF-u u kojem je objavio niz nau~noistra`iva~kih radova iz oblasti arapske lingvistike, zahvativ{i i pitanje kori{tenja arapskog pisma u pisanju na{eg jezika (arabica) i ispitivanja rije~i arapskog porijekla u na{em jeziku (arabizmi). Lingvistika arapskog jezika i primijenjena lingvistika

Lingvistika arapskog jezika
Kao vrstan znalac naravi arapskoga jezika, Teufik Mufti} u raspravi Trilitere u arapskom jeziku (POF III-IV/1952-53., 1953., str. 509-551.) ispitivanju arapskoga fonetskog sistema prilazi s punom odgovorno{}u kakvu zahtijeva rad u vezi s pitanjima u koja se i "evropski orijentalisti nerado upu{taju".6 Rad se zasniva na ispitivanju frekvencije arapskih glasova na leksi~kom materijalu rje~nika Lisan al-`Arab |amal al-Dina Muhammada al-Ansarija. Iako rad u cijelosti donosi brojne rezultate, na osnovu kojih se za svaki arapski glas mo`e pribli`no utvrditi s kakvom u~estalo{}u se pojavljuje u arapskoj leksici, posebno vrijedan je uvodni dio rasprave u kojem Mufti} vr{i prvu kod nas potpuniju podjelu arapskih glasova. Predmetom se na ovaj rad nadovezuje Semantika iz trilitera izvedenih vrsta arapskih glagola (POF XXVIII-XXIX/1978-79., 1980., str. 37-65.), a tematski sasvim srodna je i rasprava Arapske plurilitere i njihovi derivati (POF XXXV/1985., 1986., str. 7-27.). Raspravom O intensifikaciji u arapskom (POF VI-VII/195657., 1958., str. 5-38.) autor obra|uje intensifikaciju - semanti~ku pojavu koja obuhvata "sva ona jezi~ka sredstva koja slu`e za izra`avanje intenziteta ili relativno vi{eg stepena osje}anja vezanih
6

Darko Tanaskovi}: Na{a arabistika i arapska gramatika, “@ivi jezici , Beograd ” 1972., knj. XIV, br. 1-4., str. 35.

150

za pojedine osobine lica, predmeta, zbivanja i stanja, a koje se odnose na njihov sastav, obim, broj, brzinu i dr." Sistematski su obra|ena brojna fonetska, morfolo{ka i sintaksi~ka sr edstva. Kako se iz zavr{ne autorove rije~i vidi, rad i pored toga nije iscrpio sva sredstva za izra`avanje intenziteta zna~enja, ali i takav kakav je, pregledno{}u i koncizno{}u koje ga krase u cjelini, rad mo`e "poslu`iti kao polazna ta~ka za dublju analizu ovog problema kao i radi iznala`enja mogu}nosti da se rezultati iskoriste u prakti~ne svrhe". I radom o zna~enju arapskog deminutiva, ~ija tvorba je obra|ena u arapskoj tradicionalno njegovanoj normativnoj gramatici, Mufti} u napisu Osobitosti arapskog deminutiva (POF XXII-XXIII/1972-73., 1976., str. 269-280.) pokazuje sklonost iznala`enju izvornih tema istra`ivanja. Posebno vrijedni u ovom radu su zaklju~ci da je arapski deminutiv, premda "ima, uglavnom svrhu: 1) isticanja da je ne{to maleno …; 2) da slu`i za izraze od milja (hipokoristika) i da se time izrazi prezir …" ipak zadr`ao veliki broj rije~i deminutivnog oblika s "neumanjenim" zna~enjem, obrazovanih prete`no u arapskoj onomastici i toponomastici. O sinonimiji - "pojavi da se u nekom jeziku u istodobnoj upotrebi javljaju po dvije ili vi{e rije~i ili izraza istog, odn. vrlo bliskog zna~enja" Teufik Mufti} raspravlja u radu Uvod u sinonimiku arapskog jezika (POF V/1954-55., 1955., str. 5-32.). Uz temeljitu analizu jezi~kih slojeva u kojima sinonimi nastaju, rad obiluje brojnim zanimljivim stavovima, od kojih su najbitnija dva: 1) da u jeziku nema apsolutne sinonimije i 2) da se pomo}u sinonima jezik postepeno obnavlja, tako {to jedan izraz za odre|eni pojam zastari, bude pro{iren nekim novim izrazom sli~noga zna~enja i naposljetku biva zamijenjen novim izrazom. Polisemiju - pojavu suprotnu sinonimiji, kada jedna rije~ ima dva ili vi{e zna~enja, Mufti} je obradio u raspravi O polisemiji u arapskom jeziku (POF VIII-IX/1958-59., 1960., str. 7-27.). Tragaju}i za ovom pojavom, kao i u prethodnom radu, autor je prou~io sve pore jezi~kog bi}a, a za nas je najva`nije zaklju~no poglavlje gdje je istaknuta suprotstavljenost polisema i sinonima. Dok sinonimi podsti~u beskrajno boga}enje leksike, polisemi vode njenom siroma{enju. Uravnote`enje njihovih dijalekti~kih odnosa utire puteve standardizaciji leksi~kog blaga. Dok se sinonimijom izra`avaju odnosi sli~nosti me|u zna~enjima dviju rije~i, a polisemijom odnosi razli~itosti dvaju ili vi{e zna~enja jedne iste rije~i, antonimijom, koju Mufti} obra|uje u 151

radu naslovljenom O antonimiji u arapskoj leksici (POF XIIXIII/1962-63., 1965., 5-14.), izra`avaju se suprotnosti zna~enja dviju rije~i. Raspravom Homonimija u arapskoj leksici (POF XL/1990., 1991., str. 9-18.) Mufti} je osvijetlio pojavu da se jednom istom rije~ju izra`avaju suprotna zna~enja, kao {to pokazuje primjer savremenog zna~enja rije~i "stra{no" u na{em jeziku. Teorijske rezultate dobijene istra`ivanjem ovih pojava Mufti} je primijenio na bogatstvu arapske leksike za izra`avanje boja i nijansi u radu pod naslovom Leksika za boje u arapskom (POF XXV/1975., 1977., str. 227-282.). Na 350 izraza za boje i nijanse, Mufti} je ispitao pojave polisemije, sinonimije, antonimije i homonimije, a uz to je pru`io i de finiciju boje kao "opti~ke i fiziolo{ke pojave". Za ovaj, kao i za prethodne Mufti}eve radove, mo`e se re}i da se odlikuje sistemati~no{}u i nastojanjima da se do|e do teorijskih rezultata koji se dobro mogu iskoristiti prilikom raznovrsnih jezi~kih istra`ivanja. U na{em jeziku ima preko 8.000 tu|ica porijeklom iz orijentalnih jezika. U raspravi O arabizmima u srpskohrvatskom jeziku (POF X-XI/1960-61., 1961., str. 5-29.) Mufti}a su posebno zanimale one tu|ice koje su porijeklom iz arapskog jezika. Razradio je teoriju ispitivanja promjena ovih izraza na putu prilago|avanja fonetici i morfologiji na{eg jezika. Predmetom istra`ivanja na ovaj rad se nadovezuje rasprava Prilog semanti~kom izu~avanju arabizama u srpskohrvatskom jeziku (POF XVIIIXIX/1968-69., 1973., str. 59-87.). U radu O arebici i njenom pravopisu (POF XIV-XV/196465., 1969., str. 101-121.) Mufti} prati razvojni put arabice (odnosno arebice) kod nas, sve do posljednje etape njenog razvoja matufovice, u kojoj je ovo pismo reformirano i oslobo|eno m nogih suvi{nih dijakriti~kih znakova, kad je kona~no bio utvr|en arapski znak za svaki na{ glas. U radu Osobenosti upotrebe "kunye" (POF XXVII/1977., 1979., str. 133-164.) Mufti} raspravlja o jezi~koj praksi upotrebe "nadimka" u arapskom jeziku, s naglaskom na tome da on nije isto {to i apozicija. Preostali autorski radovi: O semantici arapskog idafeta (POF XXXII-XXXIII/1982-83., 1984. str. 1-16.) i O fonetskom ponavljanju u arapskom jeziku (POF XXXI/1981. str. 11-32.), tako|er govore o pojavama specifi~nim semantici arapskog jezika.

152

Primijenjena lingvistika
Premda bi se u nekim drugim okolnostima o Mufti}evom Arapsko-srpskohrvatskom rje~niku govorilo kao o kolosalnome leksikografskom poduhvatu, on se s obzirom na njegovo mjesto u bosanskohercegova~koj arabistici s pravom mo` e uvrstiti u primijenjenu lingvistiku, budu}i da neizostavno slu` i u nastavi iz arapskog jezika i kod nas ima priru~ni~ku namjenu. Sli~nu namjenu ima i Mufti}eva Klasi~na arapska stilistika, a u priru~ni~ku vrstu djela treba uvesti i Mufti}evu Gramatiku arapskog jezika. Po{to djelo Infinitivi trilitera u arapskom jeziku, koje sadr` i dora| en tekst autorove doktorske teze, sintetski interpretira jedan zbir Mufti}evih lingvisti~kih rasprava, objavljenih u razli~itim godi{tima POF-a, napominjemo da smo ga uzgred osvijetlili, dok smo govorili o lingvisti~kim studijama zasnovanim na ispitivanju korijenskih osnova arapskih rije~i. Mufti}evo djelo Arapsko pismo, razvoj, karakteristike, problematika je prvo potpunije djelo ovakve vrste kod nas. U njemu se govori o porijeklu, razvoju i specifi~nim obilje`jima arapskog pisma. Uz druga specifi~na obilje`ja, autor posebno nagla{ava ~injenicu da je arapsko pismo konsonantsko, da "izostavljanje vokalizacije i drugih pomo}nih grafi~kih znakova, koliko god upro{tava pismo... toliko opet stvara, u najmanju ruku, nesigurnost u ~itanju i najboljim poznavaocima arapskog pisma". Zbog toga je "suprotno praksi u drugim jezicima, u arapskom potrebno prvo razumjeti tekst da bi se tek poslije toga mogao pravilno pro~itati, a nikako u obrnutom smislu" (str. 253.). Izuzimaju}i iscrpnu bilibliografiju, djelo ima tri sadr`ajne cjeline a to su: uvodni dio s pregledom nastanka i razvoja pisma; razrada inventara osnovnih i pomo}nih znakova koji ~ine sistem pisanja; pitanje pisanja stranih rije~i s osvrtom na primjenu arapskog pisma u glasovnim sistemima drugih jezika. Dva poglavlja ovog djela su posve}ena razvoju kaligrafske forme ovog pisma i njenom {irenju na na{em tlu (Osvrt na na{e kaligrafe, str. 139-147. i Osvrt na vrste i njihovo kaligrafsko uobli~avanje, str. 190-196.). Pitanje transkripcije arapskog pisma latini~nim znakovima, osvijetljeno je sa stanovi{ta nau~nih potreba za ujedna~avanjem predstavljanja arapskih glasova drugim sistemima pisanja. Autor je poseban napor zalo`io fenomenu grafi~kog pisanja arapskih narje~ja, {to je pitanje kojim bi se trebale pozabaviti cjelokupne 153

Sama ~injenica da su samo dva istorodna ud`benika kod nas slu`ila univerzitetskim nastavnim potr ebama govori o opravdanosti da se jedino oni. isti~u}i razlike u 7 Mehmed Kico (prikazuje): Teufik Mufti}.. Budu}i da je gotovo nemogu}e fonetsko {arenilo arapskih govornih varijeteta obuhvatiti jedinstvenim pismom. u kojem se ~itaoci prvi put susre}u s potpunijom podjelom semitskih jezika iznesenom kod nas. jer je u njima dosta prostora ustupljeno vladaju}em re`imu u datim sredinama. 201-204. ve} bismo istakli ona obilje`ja po kojim se ova gramatika razlikuje od drugih. u vje`bankama nisu li{ena ideolo{koga konteksta. Gramatika arapskog jezika. kulture i sporta. kojem ni Arapi ne obra}aju odgovaraju}u pa`nju. Ministarstvo obrazovanja. Sarajevo 1998. Za ud`benike neuobi~ajenu materiju donosi poglavlje pod naslovom Uvod u semantiku (str. Prilikom usporedbe se mo`e uo~iti da su takva djela.) gdje autor raspravlja o denotativnom i konotativnom zna~enju rije~i.. pridru`eni sli~nim djelima koja su istoj svrsi slu`ila u drugim evropskim zemljama. Izlazak Mufti}eve Gramatike arapskog jezika iz {tampe. Nau~no je moderno zasnovana. ra|ena na istim metodolo{k im konceptima i. POF XLVIIXLVIII/1997-1998. Sastavljena je na principu tra`enja uzora u dobrim arapskim gramatikama u evropskim zemljama i donosi brojne sadr`aje koji se u na{oj arabistici pojavljuju kao prvijenci. mi smo u POF-u okvalifikovali kao kulturni doga|aj u na{oj arabistici. opravdano je ispitivanju podvrgnuti uvrije`eno pravilo da govor prethodi potrebi uspostavljanja pisma. ne propu{taju}i priliku da uka`e na slo`enost ovog problema u arapskom pravopisu. {to je posebno zanimljivo.. nauke. str. Tu je i odjeljak Interpunkcija. ideolo{ki indiferentna i politi~ki neutralna. u kojem Mufti} ukazuje na zna~aj znakova koji razdvajaju re~eni~ne cjeline i zaokru`ene dijelove. bez izuzetka. Sarajevo 1999. Sadr`ina knjige je raspore|ena u devet poglavlja. Za razliku od drugih gramatika. Budu}i da smo o njihovim sadr`ajima dovoljno govorili u navedenom prikazu.nadle`ne institucije u arapskom svijetu. Mufti}eva nema ideolo{kih primjesa. uporede s Mufti}evom Gramatikom. 661-721. u ~ije ispitivanje su se nerado upu{tali i savremeni arapski jezikoslovci. to ne `elimo analiti~ki ponavljati. 154 .7 Gramatika se pojavila kao kruna autorovoga vi{edecenijskog bavljenja onim pojavama u arapskom jeziku. Pritom se u vidu ima prvenstveno odjeljak Semitski jezici.

ve} govori o visokoj nau~noj razini. zajedno s nejgovim Arapsko-bosanskim rje~nikom. a u kojima je zastupljena nesistemati~nost i optere}enost suvi{nim obja{njenjima". 783-852. Indeksi kao dodatak knjizi (str.. morfema. 262. 707-721. kroz koje je izlo`io sadr`aje referalnih ~asopisa i djela iz arabistike u Evropi i arapske lingvistike u mati~nim zemljama. Selektivna bibliografija lingvisti~ke arabistike je veoma informativna i "to je ono {to ovu gramatiku arapskog jezika izdvaja od gramatika koje su joj prethodile. ve} treba `aliti {to tradicionalisti~ki odnos prema zadacima arabistike kod nas ne mo`e pratiti vrijednosti ovoga djela.). homonimije. latinskih i arapskih termina. 155 . Oni nisu optere}eni suvi{nim obja{njenjima. Pretpostavka {to }e izostanak vje`bi u ovoj Gramatici mnoge iznenaditi. 723-782. ~estica i afiksa. hiponimije i inkompatibilnosti rije~i. rije~i stavljaju u dinami~ne zna~enjske odnose naspram njihovoga osnovnog zna~enja kao i prema zna~enjima drugih rije~i. 853-862. Mufti} je ~itaocima POF-a pru`ao uvide u razvoj predmetnih nau~nih oblasti u nazna~enim sredinama. ili pritom izra`ava posebna osje}anja. u evoluciji jezika. nipo{to nije njen propust. polisemije. antonimije. Na istom principu je ustrojen i Abecedni indeks autora (str.) govori o sli~nim relacijama me|u misaonim skupovima rije~i.) su terminolo{ka poja{njenja sinonimije. Ne treba ni pomi{ljati da ona ne}e odgovarati potrebama na{e arabistike.8 Doprinos drugim podru~jima arapske lingvistike Napisav{i na stranicama POF-a prete`an broj ocjena i prikaza. Sarajevo 1999. bez vezivanja za stranicu na kojoj su u knjizi iskori{teni. Obzorja arapsko-islamske knji`evnosti. "Sadr`aji ove gramatike su dobro raspore|eni. str.) dijela i radova koje profesor Mufti} navodi u iznimno bogatoj Selektivnoj bibliografiji lingvisti~ke arabistike (str. nastava iz predmeta arapski jezik je "pokrivena" na razini akademskog izu~avanja. Djelom Gramatika arapskog jezika Teufika Mufti}a. U odjeljku Leksi~ka semantika (670-706. Odjeljak Sintaksi~ka semantika (str. kao pojava koje.) donose abecedne popise bosanskih. 8 Jusuf Rami}. El-Kalem.ovisnosti od toga da li nosilac jezi~kog aktiviteta ima neutralan stav prema pojavi koju odre|uje.

Pa`nju mu je priv ukao i Rje~nik klasi~nog arapskog jezika Jörga Krämera i Helmuta Gätjea (26. 1143. Sa`eto je izlo`io i sadr`inu L'arab vivant. Libana i Palestine. 156 . zatim sadr`inu arabisti~kih radova u nekim svescima Bulletin of The scool of oriental and African studies . Posredstvom tri prikaza.). Ne{to op{irnije prikazom (18. Georga Graffa (20. sadr`aje 27 radova iz pet godi{ta lajdenskog ~asopisa Oriens (5. po~ev{i od prvog prijevoda Kur'ana na latinskom jeziku (Robertus Ketanesis.).. Ne{to op{irnije.) te Arapsko-ruski i ruskoarapski rje~nik vojnih termina.) osvjetljava djelo Ibrahima Anisa o arapskim dijalektima uop}e i o njihovom diferenciranju. iz predislamskog perioda. J. 12. Ry`kova i M.. godine). I. Danilova.).).). T.) i. S. godine (23.London (2. potom sadr`aje tri toma Journal Asiatique .)9 Predstavio je i pregled razvoja arabistike u Evropi. Denizeaua.) ukratko prikazuje Rabinov rad o dijalektima zapadnih krajeva Arabije. imponuje Mufti}eva primjedba. Izlo`io je i sadr`inu najzanimljivijih priloga iz tri toma Billetin de l'Institut d'Egypte . I. U prikazu (9. vi{e pa`nje posvetio likovima arabista nego njihovim djelima (16. te priloge pet tomova Journal of the Royal asiatic society of Great Britain and Ireland London (7.Prikazao je monografiju ruske arabistike iz perioda od 1917-1959. 9 Broj u zagradama ( ) slu`i umjesto navo|enja cjelokupnog naslova prikaza navedenog pod tim brojem u popisu ocjena i prikaza na kraju rada.) izvje{tava o studiji Chaima Blanca o dijalektima sjevernih krajeva Palestine. najzad. Pellata (10. francuskog arabiste Ch. s podacima o prou~avanju arapskog jezika.Kairo (1. Blasherea. Mufti} izla`e sadr`inu djela iz dijalektologije. V. da bi bilo korisnije da se autor {ire osvrtao na djela istaknutih arabista umjesto izlaganja o njima. ne zbog zna~aja koliko zbog rijetkosti. M.).) kao i Rje~nik arapskih dijalekata Sirije. u kojem je autor. zami{ljen kao dodatak Barthelemyevu Arapsko-francuskom rje~niku (28. Denizeaua (25. Osvrnuo se i na I tom Arapsko-francusko-engleskog rje~nika klasi~noga i savremenog jezika. a u osvrtu (14. prikazao je Rje~nik arapskih crkvenih termina. 6. Cl.). R.Paris (4. Chouemia i Cl. Fück. Iako je djelom obuhva}eno sve zna~ajno u razvoju arabistike "od pomo}nog studija u samostalnu disciplinu". rje~nika savremenog arapskog jezika. i 13.). 8.). i 11. Anisimova (27.

157 . 1973. 269-280. POF XXII-XXIII/1972-73. Morfolo{ko semanti~ki osvrt. Semantika iz trilitera izvedenih vrsta arapskih glagola (Summary: Semantics of Arabic Verbal Stems Derived from Triliteral Roots). O polisemiji u arapskom jeziku.. POF XXVIII-XXIX/1978-79. str. 1958. str. 1953. 37-65. 1969. POF XXVII/1977.. POF XIV-XV/1964-65. 7-27. 1979. + 11 tabela fonetske podjele arapskih glasova. Uvod u sinonimiku arapskog jezika. O arebici i njenom pravopisu.. Une statistique et phonetique). 1976... 1-16.. 101-121. (Summary: On arabic loanwords in serbo-croatian). str.. 59-87.. 133-164... 1960. str. str. POF XXXII-XXXIII/1982-83. Prilog semanti~kom izu~avanju arabizama u srpskohrvatskom jeziku.. POF V/195455. str. 1984... Leksika za boje u arapskom. Osobenosti upotrebe "kunye" (Summary: The specific usages of "kunya"). 509-551. POF XXV/1975. POF XVIII-XIX/1968-69. (Resume: Les raciens triliteres dans la langue arabe. str. (Summary: Colour lexis in arabic. (Resume: Sur l'intensification dans la langue arabe). str.Popis radova objavljenih u POF-u Rasprave Trilitere u arapskom. 1965. POF XII-XIII/1962-63. 1961. (Summary: Contribution to the semantic study of loanwords in srbo-croatian).. 5-14.. O antonimiji u arapskoj leksici. (Summary: Characteristics of arabic deminutive). 5-29... Osobitosti arapskog deminutiva. POF VIII-IX/1958-59. 5-38. O semantici arapskog idafeta (Summary: On the Semantic of the Arabic Annexation).. (Resume: Une introduction a l'etude des synonimes de la langue arabe).. Morphological and Sintactic Review). 5-32. O intensifikaciji u arapskom. str. (Abstract: On ortography of arabic script used for serbo-croatian by Teufik Mufti}).. 1955. 1977. str. 1980. POF VI-VII/1956-57. 227-282. POF III-IV/195253. (Summary: On polysemy in arabic)... str. (Summary: On antoymy in arabic).. POF X-XI/1960-61.. str. O arabizmima u srpskohrvatskom jeziku... str.

. 1950. T. No 1. i 2. str.. Ukratko je izlo`ena sadr`ina devet priloga za ~asopis. drugi o novcu iz vremena Mameluka u Egiptu i tre}i o ornamentima kojim su Arapi u Egiptu ukra{avali posu|e. 335-336. dio 3.. T. (prikazuje): Oriens. Mufti}. str. Tome XXXII. Mayer. (POF II/1951.. 1949. str. 644-648. god. POF XXXI/1981. (POF IIIIV/1952-53. 335. Mufti}. Rezimirana je sadr`ina 27 radova iz pet godi{ta lajdenskog orijentalisti~kog ~asopisa. Session 1949-1950.).. str. 1950. Svezak XIII. i 2. 1981.). iz razli~itih orijentalisti~kih oblasti. 1. i 2. IV + 551-810. str. (Summary: Homonymy in arabic Vocabulary). Kairo 1951. 2.. strana 406. u Egiptu.O fonetskom ponavljanju u arapskom jeziku (Summary: On phonetic repetition in Arabic). 11-32. Teufik (prikazuje): Bulletin de l'Institut d'Egypte. 158 . i 2. Homonimija u arapskoj leksici.. Majerovo djelo izla`e historijski pregled narodnih no{nji srednjevjekovnih Arapa. i 2. iz 1952. Mufti}.. 1951. Mufti}. str.). No 1... str. 1952. i 2.. University of London. (prikazuje): Bulletin of The school of oriental and African studies. No 1. Vol. 727. 632. 1952... god. 1 i 2.. Vol. No 1.. 1. Vol.. godi{ta ~asopisa.. T. No 1.). Ukratko je rezimiran sadr`aj tri godi{ta ~asopisa.. 9-18.. str. Arapske plurilitere i njihovi derivati (Summary: Arabic pluriliteral roots and their derivates). Vol. 1991..). A Survey by L. 1953. 1953. 1.. Tome CCXL. 3.. 4. (POF III-IV/1952-53. 1953. 5. POF XXXV/1985. 120 i 20 plo~a (POF IIIIV/1952-53. (prikazuje): Journal Asiatique. Paris. Prikazi i ocjene 1. Leiden 1948.. Mufti}. od kojih prvi govori o nekoliko starih dokumenata na papirusu. Tome CCXXXVIII. (prikazuje): Mamluk costume. Tome CCXXXIX. 4. 1952. (POF II/1951. T. str. 3... A. 648-655.. 2. iz 1951. Palestini i Siriji. 1952. i 2..... 1950. 5. Geneve. POF XL/1990. 1986. Vol.. Rezimirana je tematika tri priloga iz 32. str.

(prikazuje): Bulletin de l'Institut d'Egypte.. 36o-362.6. 356358. god. Part. 49. Ancient West-Arabian.). Mufti}.. 1955. Kratka informacija o pojavi Pellatova Rje~nika savremenog arapskog jezika.. Paris 1953. str. Rezimirana je sadr`ina 11 radova iz tri godi{ta ~asopisa. T. toma ~asopisa. 351. (prikazuje): Journal Asiatique.. Vol. 1953. Sa`eto je izlo`ena tematika ~etiri rada iz jednoga godi{ta ~asopisa. 659661.). (prikazuje): Chaim Blanc. 666-667. 1955. (prikazuje): Journal of The Royal asiatic society of Great Britain and Ireland. Studies in North Palestinian arabic (No. 12. Mufti}. (prikazuje): Chaim Rabin. 11.). (POF V/1954-55.. Parts 1.. Mufti}. Rezimirana je tematika 16 radova jednog godi{ta ~asopisa.. str. 1952. T. 1. 3. 14.. i 4. University of London. (POF IIIIV/1952-53.000 rije~i. 322-323. i 4.. 7. iz serije Oriental Notes and Studies. Paris. L'arabe vivant... No 1. i 3.... Librarie d'Amerique et d'Orient-Adrien-Maisonneuve. University of London. 1953. Tome CCXLI. 1953. T. tomom ~asopisa. 3. (POF V/1954-55... T. London 1951. T. koju izdaje The Israel Oriental society). (POF III-IV/1952-53.. 159 . 362-363. str..).. Le Cairo 1954.). str. POF V/1974-75... Rezimirana je tematika 19 radova iz ~asopisa. 8. (POF V/1954-55. 1955. str. Tome XXXIII. (prikazuje): Bulletin of The school of oriental and african studies. Le Cair 1952. 1. 2. Session 1950-51. l955. (prikazuje): Bulletin de l'institut d'Egypte. 1958. XV. 77. 13. 351. XIV + 226 sa 20 karata (POF VI-VII/1956-57. 2. T. 10. (prikazuje): Charles Pellat. i 3. 1953. Mufti}.). Session 1952-53. Mufti}.. T.. Taylor's Foreign Press. 4.. Mufti}. (POF V/195455. 2. (prikazuje): Bulletin of The school of oriental and African studies. 2.). 1955. str. XIV. sa preko 9. str.. (POF IIIIV/1952-53. 1952.. T. Mufti}. T. str. Part. Vol. str. Izlo`ena je tematika ~etiri najzanimljivija rada obuhva}ena 33.). 9. Rezimirana je tematika 10 radova iz 35. 661-662. Mufti}... Blancova studija je dio doktorske disertacije o dijalektu palestinskog plemena Druza.. Tome XXXV. str.. Mufti}.. V + 284 (zapravo 568 stupaca).

str. 19. pa sve do po~etka 20. Mufti}. 212-213. 17. str. (prikazuje): Dr Hans Wehr. (prikazuje): Fi lah\at al-'arabiya. Verlag der Akademie der Wissenschaften und Literatur in Meinz. In Komission bei Franz Steiner Verlag GMBH.. str. Untersuchungen zur arabischen Sprach. (prikazuje): Esraru-l-'arabiya. Bi qalami-l-'allama l-muhaqqiq lmagfuri lahu Ahmad Taymur-ba{a.).).. Wiesbaden... T.und Stilgeschichte (Abhandlung der Sachsischen Akademie der Wiisenschaften zu Leipzig.. T.. 57 (POF VI-VII/1956-57.). 1958.. Leipzig 1955. stolje}a. 1953. Mu'\am lugawi nahwi sarfi yahtawi 'ala raka'ir min asrari-l-'arabiyya mustaqatin min nadidi-l-mu'allafat wa aqwali-l-a'immah fi-l-kutubi-lmaktuta wa-l-matba'a..und sozialwisswnschaftelichen Klasse.). Ahmad Taymur se uspje{no bavio i teorijom nauke o jeziku. 324.). Mufti}. Mufti}. Band 45. Al-Qahira 1952. 18.. Njegove lingvisti~ke radove je posthumno objavio Muhammad [awqi Amin. 1958. Jahrgang 1952. At-taba'atu l-laniya. Jahrhunderts (Otto Harrassowitz). (POF VI-VII/1956-57. str. Akademie Verlag). Anisovo djelo se smatra jednim od najranijih pregleda historijskog razvoja arapskih dijalekata. Arabiya. po~ev od 12. At-taba'a l-'ula. Berlin 1950.. T.. Die arabischen Studien in Europa bis in den Anfang des 20. Heft 1. T. T. Navedena Wehrova studija je obuhvatila sve modele elativnih formi u knji`evnom arapskom jeziku. 1960. 160 . AlQahira 1374/1954. (prikazuje): Johann Fück. str. str. 323.. Ta'lif: dr. Fückanudi historijski pregled razvoja arapske lingvistike u srednjem vijeku. Fückovim djelom je obuhva}en razvoj arabistike i "srodnih grana nauke" u Evropi. str 148. (POF VIII-IX/1958-59. 16.).. 178. 355. str. 323-324. Pored toga {to zauzima jedno od istaknutijih mjesta u knji`evnosti u Egiptu iz prve polovine na{eg stolje}a. str.. Studija J. Philogisch-historische Klasse. podjela i odlike dijalekata Zapadne Arabije iz predislamskog perioda. Ibrahim Anis. (POF VI-VII/195657..Prikazanim djelom je obuhva}en razvoj. 1958. (POF VIII-IX/1958-59. 15. Abhandlungen der geistes. 210-212. str. Der arabicshe Elativ (Akademie der Wissenschafte und der Literatur. 238. No 7. 1960... Mufti}. (prikazuje): Johann Fück. Mufti}.

str.. (prikazuje): G. str. 1969. Dirasa tahliliyza muqarina li-l-kalimati-l-'arabiyya.. 5-29.). Mufti}. Mufti}. Filologija. Mubarakovo djelo govori o tokovima. Mostafa Chouemi et Claude Denizeau.. vermehrte Auflage von Georg Graff. str. (prikazuje): Muhammad al. Handbuch der Orientalistik. Fasc. 1961.). str. Zweite.... Zweiter und dritter Abschnitt. (prikazuje): V. str. 25. Durbecq 1954. str.). 391-393. godine. 1965. Erster Abschnitt. (POF VIII-IX/1958-59. prema autoru.. 80.. 388-389. Louvain.. Leiden-Köln. str.. (POF XII-XIII/196263.. [. 24.). dogmati~koj i obrednoj praksi arapskih kr{}ana. Leiden 1954. uzori iz gr~ke normativne gramatike i specifi~ni uvjeti razvoja ove oblasti kod Arapa. VII. Paris 196466. Moskva 1959.Mubarak. 203. 22.. Semitistik. Mufti}. Dima{q 1379/1960. T. do 1959. 448-449.. 132. 213-214. T. 283-284. str. T. Istorija arabskogo jazykoznanija. Kratkij o~erk. 1953.. T. str. Fiqhu-l-luga. (POF XII-XIII/196263. (prikazuje): Dictionnaire Arabe-francais-anglais (Langue classique et moderne) Arabic (French) English Dictionnary par Regis Blashere. str. 1-7. 21.). Autor predstavljenog rje~nika je sakupio sve izraze koji se praktikuju u teolo{koj. (POF XIV-XV/1964-65.). 390. Imprimerie Orientaliste L. (prikazuje): Verzeichnis arabischer kirchlicher Termini. (prikazuje): Bertold Spuler. donose}i bibliografiju predmetnih radova. [arbatov: Arabistika v SSSR (1917-1959). Mufti}. XXX + 1-418. 400. Mufti}. Tome premier.. 23.. (POF XII-XIII/1962-63. Dritter Band. Izdal'stvo Moskovskogo Univerziteta 1958.. T. Zvegincev. str. str. 128.. tri najva`nija momenta: uticaji indijske gramatike. dostignu}ima i zadacima arapske lingvistike. 131. Predstavljen je Zvegincevljev kratak pregled razvoja arapske lingvistike za koji su. T.20. U radovima obuhva}enim navedenim priru~nikom pribli`no jednako su zastupljene razli~ite orijentalisti~ke discipline. [arbatovljeva studija pru`a pregled razvoja svih oblasti arabistike u Sovjetskom Savezu u periodu od 1917. str. VIII. 161 . 1960... str. 1965. Mufti}. 1965. (POF X-XI/1960-61.. A.

Mufti}. Ry`kov. Theodor Nöldeke. Mufti}. Danilova.). str. Mufti}. 1970. T.. kako isti~e autor prikaza. 1960.. Danilov. str. str. T. 1969. Paris 1966. str. predstavljeno francuskim i engleskim vokabularom u istome potezu. (POF XX-XXI/1970-71. 381. i 20. Sostavil I. T. Moskva – 1965. 1970. str.. Liban et Palestine (Supplement au Dictionnaire arabefrancais de Barthelemy). 29. 27..Prvi tom Arapsko-francusko-engleskog rje~nika trojice autora je samo dio zami{ljenoga velikog leksikona kojim bi trebalo biti obuhva}eno cjelokupno leksi~ko blago araspskoga svijeta. (POF XVI-XVII/19661967. str. u djelu je novijoj knji`evnosti (19. Autor djela se osvrnuo na svako pojedino djelo i autora. Denizeau . Teufik (prikazuje): Introduction a la litterature arabe.Paris.. (prikazuje): Arabsko-ruskij i Rusko-arabskij slovar'. XVI. (POF XVIXVII/1966-67. str. str. I.. Mufti}. par Gaston Wiet. (prikazuje): Wörterbuch der klassischen arabischen Sprache..). T. 1970. zna~ajne za razvoj 162 . stolje}e) posve}eno "manje prostora nego {to stvarno zaslu`uje". 1965. 536... (POF XVI-XVII/1966-67. (prikazuje): Dr. Mufti}. Me|utim. Lieferung 1-5... 525-527. str.). V. Prikazom je istaknut zna~aj rje~nika za razvoj vojne terminologije u sovjetskoj arabistici. Auf Grund der Sammlungen von August Fischer.). 375-376. 704. 1974.. XXIII. S. 374-375.). str. Voenoe izdatel'stvo Ministarstva SSSR. par Cl. (prikazuje): Dictionnaire des parlers arabes de Syrie. Dar al-ma'arif. 28. 30.. Wiesbaden 1957-64. Libanu i Palestini. Istaknut je zna~aj Rje~nika za izu~avanje dijalekata u Siriji. S. Al-Qahira. 449. [awqi Dayf. Al-Balaga.. In Verbindung mit Anton Spitaler bearbeitet von Jörg Krämer und Helmut Gätje. (POF XIV-XV/1964-65. 375. To je jedini prilog u POF-u o arapskoj retorici.. T. Istaknute su specifi~ne odlike Rje~nika klasi~nog arapskog jezika na ~ijem su prikupljanju i sastavljanju u~estvovali mnogi istaknuti njema~ki arabisti. Hermann Röckendorf und anderer Quellen herausgegeben durch die Deutsche Morgenländische Gesellschaft. M. U Wietovom Uvodu u arapsku knji`evnost dat je globalan pogled u razvoj arapske knji`evnosti. Anisimov pod redakciej I. Tatawwur wa tarik. 337. 26.. 1-296.

str. str.). pov ezuje ba{tinike razli~itih kultura i jezika. Serie: Antologios nacionales. Al-Madarisu l-nahwiyah.. str. daju}i tako zaokru`enu sliku o razvoju predmetne oblasti kod Arapa. predstavio se kao usamljen arabista koji je prodro u sr` pitanja specifi~nih arapskom jeziku.. 1974. 31. Detaljno obuhvativ{i ulogu i doprinos arapskih gramati~kih {kola (Basra. T. 4) Prevo|enje s arapskog jezika.. str. 2) pisanju rasprava iz arapske lingvistike kroz saradnju u POF-u. Svojim raspravama iz arapske lingvistike kroz saradnju u POF-u. kroz zajedni~ko slije|enje Kur'ana. edicion.. 2. Al-Qahira (u izdanju: Dar al-ma`arif) 1968. Kufa i Bagdad) djelo je po ocjeni autora prikaza "dalo zna~ajan doprinos povijesti jezi~ke nauke kod Arapa". 163 . 32. 487. I. (POF XX-XXI/1970-71. Mufti}. 233-235. a Iako Mufti} nije imao dovoljno razumijevanja zajednice. 3) Rad u nastavi iz arapskog jezika na Filozofskom fakultetu. 375.). kod nas. Teufik (prikazuje): [awqi Dayf. mogu izjedna~avati s onim {to su u drugim evropskim zemljama stvarali timovi. Pisanje priru~nika predstavlja temeljne pretpostavke izu~avanju nekog predmeta na akademskoj razini. Neusporediv zna~aj njegovog rada ogleda se u pisanju priru~nika i rasprava iz arapske lingvistike. Prologo y nota preliminar de Pedro Martinez Montavez. iznio je djela koja se u njegovoj oblasti djelovanja.. Mufti}. 1977. Pored educiranosti autora i rije{enosti na decenijski strpljiv rad. Instituto Hispano-Arabe de Cultura. kao jeziku koji zauzima najistaknutije mjesto me|u semitskim jezicima i jeziku koji. (POF XXXI/1981. 1981.arapske retorike i stilistike.. pa i {kole arabistike. pisanje priru~nika podrazumijeva i "logisti~ku podr{ku" {ire z jednice. Njegov bogat i raznovrstan nau~ni rad je davao neusporedive plodove u ~etiri razli~ita podru~ja djelovanja: 1) pisanju priru~nika iz arabistike. (prikazuje): Literatura Iraqui contemporanea. Pru`en je uvid u priloge o kompartivnoj analizi knji`evn osti pripadnika razli~itih kulturnih zajednica nastanjenih u Iraku. Zaključak Iz izlo`enog se mo`e izvesti zaklju~ak da je Teufik Mufti} najplodniji i predmetu najdosljedniji bosanskohercegova~ki arabista. Madrid. 527-530.

2.. str. XVIII + 3950. 8. Prof. Darko: Na{a arabistika i arapska gramatika. dr... Str. Br. Prilozi za orijentalnu filologiju. El-Kalem. Uredili: Amir Ljubovi} i Lejla Gazi}. 1. Arapskosrpskohrvatski rje~nik. Esad (prikazuje): Teufik Mufti}. 1977.. Klasi~na arapska stilistika. Mehmed (prikazuje): Teufik Mufti}. Orijentalni institut u Sarajevu. U to ime bismo za kraj rekli jo{: "Hvala Allahu. da li i nesvjesnom. Kujovi}. 1988. 15-16. 1-4. LITERATURA 1. 4. Rijaset islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. XXXVII. koji zemlju ukra{ava u~enim ljudima".-2000 .. XLVII-XLVIII/1997-1998. str.. Rami}. Sarajevo 1973. Orijentalni institut u Sarajevu.. ili da se odgovoni upitaju kako je mogu}e da priznanja vrlo ~esto zaobi|u najzaslu`nije.. Jusuf: Obzorja arapsko-islamske knji`evnosti . Samir: Povodom d`enaze rahmetli dr. 201204. Sarajevo 1999. 1987. Teufik Mufti} (1918. Gramatika arapskog jezika. Dragana (prikazuje): Teufik Mufti}. 197-199. Stoga se i mi.The Institute for Oriental Studies in Sarajevo 1950-2000. Orijentalni institut u Sarajevu.. nauke.. Teufika Mufti}. 2 vol.". 6. Prilozi za orijentalnu filologiju. Sarajevo 1995. Beglerovi}. Prilozi za orijentalnu filologiju. 1997. str. Orijentalni institut. zata{kavanju blistavog lika velikog nau~nika. Arapsko pismo razvoj. s razlogom bojimo da ovim saop}enjem.. Amir (prikazuje): Teufik Mufti}. karakteristike. Durakovi}. 1/771. 1999. br.. problematika. str. Sarajevo 1982. 36o-362. 164 .)... "Orijentalni institut u Sarajevu 1950. dok tako malo govorimo o tako velikom djelu. Sarajevo 1998. Orijentalni institut u Sarajevu. knj. Ministarstvo obrazovanja. str. Kico. 3. str. 34.. 5. 7. ne sudjelujemo u nesumnjivo posvjedo~enom. Beograd 1972. Prilozi za orijentalnu filologiju. "@ivi jezici". To je potvrda opravdanosti da se odgovorno ispita moralna utemeljenost podjele priznanja. Tanaskovi}. XXV/1975. 288290. "Preporod". Ljubovi}. XLVI/1996. kulture i sporta. XIV. jan.. Sarajevo 2000.S ~u|enjem se treba pitati kako u blistavosti lika Teufika Mufti}a nema sjaja nesumnjivo zaslu`enih priznanja. 2004. Orijentalni institut u Sarajevu.

considering that he was the author of very valuable scholarly works in the field of study and understanding of Arabic.‫اﻟﻠﻐﺔ اﻟﻌﺮﺑﯿﺔ ﻓﻲ اﻟﺒﻮﺳﻨﺔ واﻟﮭﺮﺳﻚ‬ THE LINGUSITIC ACHIEVEMENT OF PROFESSOR DR. TEUFIK MUFTIC (1918-2003) Summary The passing of Dr.‫اﻟﺠﺎﻣﻌﻲ و اﻟﺘﺮﺟﻤﺔ ﻣﻦ اﻟﻠﻐﺔ اﻟﻌﺮﺑﯿﺔ‬ ‫وﺑﻌ ﺪ اﻻﻃ ﻼع ﻋﻠ ﻰ ﺟﻤﯿ ﻊ آﺛ ﺎره اﻟﻌﻠﻤﯿ ﺔ ﯾﻤﻜ ﻦ اﻟﺘﺄﻛﯿ ﺪ ﺑ ﺄن اﻷﺳ ﺘﺎذ اﻟﻤﺮﺣ ﻮم‬ ‫ﻛﺎن أﻛﺜﺮ اﻟﻌﻠﻤﺎء ﻧﺠﺎﺣﺎ ﻓ ﻲ اﻟﺒﺤ ﺚ اﻟﻌﻠﻤ ﻲ و ﺗﻄ ﻮﯾﺮ اﻟﺪراﺳ ﺎت اﻟﺤﺪﯾﺜ ﺔ ﻟﻌﻠ ﻢ‬ . especially in the field of textbooks for the study of Arabic. writing of research works in Arabic and the grammar of Arabic which is used at university level. we can ascertain that he is the most successful scholar in the field of study of Arabic and the research in that field in all of Bosnia and Herzegovina. His prolific scholarly works are important for many fields. Muftic’s complete works. Following the examination of Dr. Teufik Muftic is an irretrievable loss. 165 .‫اﻟﻤﺘﺨﺼﺼﺔ ﻓﻲ ﺗﻄﻮﯾﺮ دراﺳﺎت اﻟﻠﻐﺔ اﻟﻌﺮﺑﯿﺔ و ﻓﻘﮭﮭﺎ‬ ‫وﺑﺮز إﻧﺘﺎﺟﮫ اﻟﻌﻠﻤﻲ اﻟﻤﺜﻤﺮ ﻓﻲ ﻣﺠﺎﻻت اﻟﺒﺤﺚ اﻟﻌﻠﻤﻲ اﻟﻤﺤﺘﻠﻔﺔ و ﺧﺎﺻ ﺔ ﻓ ﻲ‬ ‫ﺗ ﺼﻨﯿﻒ ﻛﺘ ﺐ اﻟﺘﻌﻠ ﯿﻢ و ﺗ ﺄﻟﯿﻒ اﻟﻤﻘ ﺎﻻت اﻟﻌﻠﻤﯿ ﺔ و اﻟﺘ ﺪرﯾﺲ ﻓ ﻲ اﻟﻤ ﺴﺘﻮى‬ .(2003-1918) ‫ﻣﺆﻟﻔﺎت اﻟﺪﻛﺘﻮر ﺗﻮﻓﯿﻖ ﻣﻮﻓﺘﯿﺸﺖ اﻟﻠﻐﻮﯾﺔ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﺗﻌﺘﺒﺮ وﻓﺎة اﻷﺳ ﺘﺎذ اﻟ ﺪﻛﺘﻮر ﺗﻮﻓﯿ ﻖ ﻣﻔﺘﯿ ﺘﺶ ﺧ ﺴﺎرة ﻻ ﺗﻌ ﻮض، ﻧﻈ ﺮا إﻟ ﻰ أن‬ ‫اﻷﺳ ﺘﺎذ ﻣﻔﺘﯿ ﺘﺶ ﺻ ﺎﺣﺐ اﻟﻜﺘ ﺐ اﻟﻘﯿﻤ ﺔ و اﻵﺛ ﺎر اﻟﻌﻠﻤﯿ ﺔ و اﻟﻤﻘ ﺎﻻت‬ .

166 .

Posebno je bilo problematično osnovno-mektepsko obrazovanje. koju je karakterizirala zastarjela metodologija rada. izvršila analizu svih tih pitanja i ponudila neka rješenja. da se “muslimanski element” mora postepeno mijenjati i prilagođavati novim civilizacijskim promjenama i prihvatati ono što je za njih dobro i korisno. poslije okupacije. s obzirom da se sve više osjećala potreba. god.Doc. Sve što je dolazilo sa Zapada. dr. 167 . kao što je svjetovno obrazovanje muslimanske ženske djece. držeći se čvrsto svojih ustaljenih pogleda i shvatanja. od kojih su neka bila stoljećima “nedodirljiva”. kako modernijem osnovnom. tako i srednjem i višem obrazovanju. značio je za bošnjačko-muslimanski narod veliku kulturnu. ekonomsku i političku prekretnicu. neracionalno korištenje vremena i neprilagođena kadrovska struktura. Više od dvije decenije. To. koje je zadržalo svoju višestoljetnu formu. *** Dolazak austrougarske uprave u Bosnu i Hercegovinu 1878. Bilal Hasanović PRVA ISLAMSKA PROSVJETNA ANKETA (1910-1911) Sažetak Islamska prosvjetna anketa (stručni savjet) imala je zadatak da prouči ponudi rješenja niza vjersko-prosvjetnih. Bošnjaci nisu uspjeli da pronađu svoje mjesto u novonastalim društveno-političkim i civilizacijskim tokovima. za razliku od postojećeg stanja. međutim. koja je postajala sve ozbiljnija kočnica. nije moglo tako trajno ostati. koja su. oni su energično odbijali. s obzirom da su u tom domenu vladali snažni otpori kako roditelja tako i većeg dijela konzervativne uleme. bila značajan korak naprijed u vjerskoj i općeobrazovnoj edukaciji muslimanskog podmlatka. bez obzira kako izgledalo. To se posebno manifestiralo u obrazovno-odgojnoj oblasti. i pored heterogenog intelektualnog sastava. Anketa je. odgojnih i općeobrazovnih pitanja u domenu osnovnog obrazovanja.

Taj problem uviđale su kako nova administrativna vlast tako i islamska vjerska uprava, koje su željele, svaka na svoj način, da učine nešto što bi pomoglo da se to stanje počne postepeno mijenjati nabolje. U tom smislu, krajem decembra 1910. god. na prijedlog Vakufskog sabora održana je Prva islamska prosvjetna anketa (stručni savjet) u koju su ušli istaknuti bošnjački alimi, pedagozi i drugi intelektualci, na čelu sa reisu-l-ulemom hfz. Sulejman ef. Šarcem.1 Ova anketa imala je savjetodavni karakter. Cilj joj je bio “da pokaže put kako bi se islamski element u Bosni i Hercegovini u islamskom duhu prosvjetno unaprijedio”2 Na prvom zasijedanju usvojen je program vjeronaučnog gradiva koji je trebalo da savlada svako dijete u dobi od 7-12 godina. Taj program sastojao se od sljedećih predmeta: 1. učenje Kur’ana, 2. nauka o i’tikadu (vjerovanje), 3. nauka o amelijjatu (obredoslovlje), 4. elementi ahlaka i adaba (etika i odgoj), 5. kratka historija islama. U raspravi o jeziku, na kojem će se izvoditi nastava, učesnici Ankete imali su tri različita pristupa:  da se udžbenik napiše na turskom jeziku,  da se napiše na bosanskom jeziku, arebicom,  da se napiše na bosanskom jeziku, latinicom. Jedan od članova Islamske prosvjetne ankete, prof. Mehmed ef. Muftić, iznoseći prijedlog da se udžbenik napiše na turskom jeziku, pravdao je to činjenicom što će to djeci kasnije u medresi dobro doći “kad budu učili kitabe na turskom jeziku”, dok je hafiz Ali ef. Zagorica, također, član Ankete, smatrao da se vjeronauka
1

Prvu islamsku prosvjetnu anketu sačinjavali su: hafiz Sulejman ef. Šarac, reisul-ulema, kao predsjednik, hafiz Mehmed ef. Okić i Omer ef. Zukanović, članovi Ulema medžlisa, Mehmed ef. Muftić, profesor Mustajbeg Halilbašić i Šefkija Gluhić, članovi Vakufsko-me’arifskog sabora, Nedžib ef. Smajlbegović, profesor Šeriatske sudačke škole, Ali ef. Kadić, profesor Gimnazije, Hasan ef. Hodžić, učitelj Učiteljske škole, hafiz Ali ef. Zagorica, Mustafa ef. Tulić, muallimi, Salih ef. Bašić, profesor Carigradske gimnazije, Hajdar ef. Fazlagić, učitelj osnovne škole, dr. Hamdija Karamehmedović, ljekar. Naknadno je umjesto Ali ef. Kadića, kooptiran Safvet-beg Bašagić. 2 Zapisnici sjednica Islamske prosvjetne ankete, održanih koncem decembra 1910. i u januaru 1911. svezak I, str. 4

168

može mnogo bolje naučiti i razumjeti na svome -maternjem, nego na stranom, nepoznatom jeziku. Ali, kako je arapsko pismo upravo radi Kur’ana sveto, “treba da se vjeronaučka knjiga napiše arapskim pismenima, koja su već dotjerana prema našem jeziku,” kazao je Zagorica. 3 Učesnik Ankete, Šefkija Gluhić, zastupao je vrlo radikalno mišljenje, insistirajući da se udžbenik napiše na bosanskom jeziku, latinicom, jer “i sada, rekao je on, mnogo svijeta zna čitati latinicu, ili bar čita lakše nego arapska slova...Vjera će se, na taj način, mnogo tačnije i sigurnije poznavati.” 4 S obzirom da su neki članovi Ankete izrazili rezervu prema tom stavu, bojeći se kako će to narod prihvatiti, Gluhić na to reagira primjedbom kako “treba da smo mi vođe narodu, a ne narod nama... i da ovdje ustanovimo i zaključimo onako kako je po našem mišljenju za narod najbolje”5 Elaborirajući mentalnu sposobnost djece, učitelj Hasan ef. Hodžić, istakao je da “duševni razvoj djeteta u ovom dobu isključuje obuku i na kakavom drugom jeziku osim na njegovom maternjem...Svi narodi uče vjeronauku na svom maternjem jeziku. I Arapi i Turci i Perzijanci i Kinezi i svako drugi, samo Bosanci treba da budu iznimka.”6 Nakon analize tog pitanja, Anketa je zauzela stav da se vjeronaučni udžbenik napiše na bosanskom jeziku, ali arapskim slovima, “kako bi kontakt učenika sa kur’anskim pismom bio što veći i svestraniji”. Jedno od značajnih pitanja koje je Anketa trebala da razriješi, bio je kvalitet i kvantitet svjetovnog programa nastave. Obrazlažući taj problem, član Ankete, dr. Hamdija Karamehmedović iznio je utemeljeno mišljenje da muslimanska djeca dolaze vrlo kasno u srednje škole te “ako naša djeca budu i ubuduće svršavala početne škole sa 14 i 15 godina, mi ćemo za kratko vrijeme propasti. Drugi elementi našeg naroda, koji s nama žive, rapidno napreduju, a mi rapidno nazadujemo. Prebrojte naše obrazovane ljude, pomislite na onaj strašno maleni broj muslimanskog činovništva i slobodne inteligencije, pa ćete vidjeti kako je tužno naše stanje”, naglasio je dr. Karamehmedović. 7
3 4

Isto, str. 8 Isto 5 Isto, str. 9. 6 Isto 7 Isto, str. 19.

169

Pitanje uvođenja svjetovnih predmeta u osnovno obrazovanje Anketa je rezimirala zaključkom “da je potrebno obraditi ono gradivo što je sadržano u minimalnom nastavnom planu osnovnih škola”. To je podrazumijevalo da djeca iz općeobrazovne oblasti trebaju “naučiti čitati i pisati latinicom i ćirilicom; iz gramatike bosanskog jezika temeljne pojmove; iz računa četiri glavne radnje s cijelim brojevima; iz zemljopisa i historije: nešto iz matematičkog zemljopisa, te zemljopis Bosne i Hercegovine i Austrougarske Monarhije, kao i nešto iz higijene i prirodopisa, što nam inače za život treba.”8 Anketa je, zatim, analizirala pitanje vremena u kojem se, objektivno, može realizirati takav nastavni program, pa su izražena tri stajališta:  da se program realizira za četiri godine,  da se realizira za četiri godine, plus jedna primpremna godina (ihtijati-sunuf), isključivo za arapsko pismo i Kur’an,  da se program realizira za četiri godine, plus dvije pripremne godine (ihtijati-sunuf) za vjeronauku. Nakon rasprave Anketa je zaključila “da se u onim mjestima gdje ima škola, a nema mektebi-ibtida’ijje, osnuje ihtijati-sunuf (pripravni tečaj-razred) od jedne godine, a osim toga da se predaje vjeronauka u sva četiri razreda osnovne škole po četiri sata na heftu.”9 Razmatrajući pitanje stručnog kadra koji bi predavao na ovim školama, Anketa je ocijenila da bi to trebao biti profil svršenika Daru-l-muallimina (islamska učiteljska škola), ili pak svršenika neke medrese, koji bi trebali komisijski da dokažu nivo svoje stručnosti. Drugo pitanje kojim se Anketa bavila, bilo je pitanje mektebi-ibtida’ijja u mjestima u kojima nema osnovne škole. Naime, jedan broj učesnika Ankete smatrao je da u takvim mjestima treba osnovati petorazredne ibtida’ijje, koje će preuzeti ulogu osnovnih škola, koje bi finansirala Zemaljska vlada, dok bi sredstva koja su se trošila iz Vakufske uprave za izdržavanje trogodišnjih ibtida’ijja, trebalo usmjerila na gradnju ibtida’ijja u mjestima u kojima postoje samo zastarjeli sibjan-mektebi.

8 9

Isto, str. 21 Isto, str. 37

170

Nakon analize ovog pitanja, usvojen je prijedlog da se u mjestima u kojima nema osnovne škole, osnuje petorazredna ibtida’ijja sa programom osnovne škole, uz dodatni razred (ihtijatisunuf). Anketa je zauzela ispravano stajalište da se u mjestima u kojima postoji osnovna škola ne otvara mektebi-ibtida’ijja, izuzev pripravnog razreda, odnosno da se kod osnivanja ovih škola prioritet daje mjestima u kojima nema ni ibtida’ijje ni osnovne škole. Muslimanski zastupnici u Bosanskom saboru pozvani su da se zauzmu da petorazredna ibtida’ijja dobije pravo javnosti, odnosno isti tretman kao i državna osnovna škola, te da se svršenicima trorazrednih ibtida’ijja omogući prelaz u onaj razred osnovne škole za koji budu mogli položiti ispit. I dalje je, međutim, ostao otvoren problem učiteljskog kadra, s obzirom da postojeći ni djelimično nije mogao pokriti utvrđene potrebe. Anketa je posebno poklonila pažnju funkcionalnosti mektepskih zgrada, namještaja i higijene. Naveden je žalostan primjer nekih fanatičnih i konzervativnih hodža koji su tvrdili da je grijeh sjediti u klupama i pisati na školskoj tabli. Da bi se takve i slične pojave izbjegle, te sačuvalo zdravlje i normalan razvitak učenika, Anketa je i u tom pogledu donijela nekoliko konstruktivnih zaključaka.10 Poseban problem predstavljao je uvođenje vjeronauke i svjetovnih predmeta u mjestima u kojima nema ni osnovne škole, ni ibtida’ijje, nego samo, eventualno, sibjan-mekteb. To pitanje Anketa je, ne nalazeći drugog modusa, apsolvirala molbom Zemaljskoj vladi da se u općinama u kojima žive muslimani, što prije otvore osnovne škole, a Vakufsko-me’arifskom saboru da uz

10

Ti zaključci sadržani su u sljedećim tačkama: Školske (mektepske) zgrade, prostorije i namještaj, treba da su urađeni prema modernim zahtjevima školske higijene. Osobito treba paziti: a/ da školska (mektepska) zgrada bude, po mogućnosti, na otvorenom mjestu, da je okrenuta prema istoku ili jugoistoku i da se ne gradi na vlažnom mjestu, b/ prostorije - školske (mektepske) sobe treba da su dovoljno prostrahne. Na jednog učenika moraju doći najmanje tri kubna metra prostora. Sobe moraju imati dovoljno svjetla i podesnu ventilaciju, te da se mogu dobro zagrijavati, c/ namještaj - ovdje osobito treba paziti na to da se svuda obezbijede podesne klupe, urađene prema visini učenika. (Zapisnici Islamske prosvjetne ankete, svezak I, str. 76)

171

ove škole odmah otvori ihtijat sunufe (pripremni razred) od jedne godine. 11 Prva islamska prosvjetna Anketa nastojala je da u sibjanmektebe uvede više reda i organizacije, s obzirom na opću anarhiju koja je vladala u njima. To stanje je, vjerovatno, dosta realno predstavio dr. Hamdija Karamehmedović, tvrdeći kako “hodže u takvim mektebima nemaju nikakve spreme. Povrh toga nema ni nazora nad njima. Svaki radi po svom ćeifu...Djeca nisu u razredu podijeljena-koliko je djece toliko je i razreda. U mekteb se počinje ići kad ko hoće, ne zna se tu ni za školsku godinu, ni za ferije. Djeca ostaju u mektebu po dvije i više godina, a ne nauče ni kira’eti-Kur’an... Provesti reformu u ovim mektebima prijeka je potreba”.12 Nakon svestranije analize stanja u sibjan-mektebima, Anketa je donijela zaključak o uvođenju trogodišnje nastave, da škol. godina počinje 1. septembra, a završava 30. juna, da mekteb zajednički pohađaju muška i ženska djece. Međutim, ni učesnicima Ankete,izgleda, nije bilo jasno kako će jedan sibjan-hodža organizirati trorazrednu nastavu u jednoj maloj i neuvjetnoj prostoriji, što govori da je i ovdje bilo dosta improvizacije i oslanjanja na neka nerealna rješenja. Ipak, Anketa je donijela novi plan reformiranih sibjanmekteba, koji se sastojao od sljedećih predmeta: Za prvi razred: 1. Elif-ba (sufara), a/ za bosanski jezik, b/ za arapski jezik, 2. Kira’eti-Kur’an, bez tedžvida, Za drugi razred: 1. Kur’an a.š. 2. Tedžvid, 3. Ilmihal, I i II svezak, Za treći razred: 1. Kur’an a.š. 2. Tedžvid, 13 3. Ilmihal, III i IV svezak. Kako su u sibjan-mektebima, uglavnom, predavali odrasliji svršenici tih mekteba, oni su bili dužni, po zaključku Ankete, da

11 12

Zapisnici Islamske prosvjetne ankete, str. 125 Isto, str. 132 13 Isto, str. 140

172

ali u njih ne idu muslimanska djeca. ima samo 13 ženskih mektebi-ibtida’ijja. S obzirom da je Anketa sibjan-mektebe smatrala provizornim tipom mekteba. 145 173 . Jedan broj članova Ankete insistirao je da se u svim većim mjestima otvaraju ovakve ženske škole. a muška djeca postaju obavezna pohađati dotičnu školu. to je zaključeno da. U tim školama bi se. “budući da velika većina ženske djece neće učiti ništa više osim početnog mekteba”14Izneseni su podaci da u cijeloj zemlji. dužni pohađati dvomjesečni analfabetski tečaj. Od toga su u Sarajevu četiri – dvije trogodišnje. Ženske početne škole Jedan broj učesnika Islamske prosvjetne ankete insistirao je da se vjerskoj naobrazbi ženske djece pokloni mnogo više pažnje. bila teoretske naravi. izgleda. str. Ono što reformi sibjan-mekteba daje negativan predznak jeste i dalje nedostatak osnovnih elemenata svjetovne naobrazbe (čitanje. a ne sibjan mekteb. isključivo sa vjeronaukom. pored vjerskih. pisanje. trebali predavati i svjetovni predmeti. pokazali nesposobnim za provođenje bilo kakavog oblika svjetovne edukacije mladih. Ta obaveza je.bar tri mjeseca provedu na pedagoškoj praksi kod nekog muallima ibtida’ijje. međutim. jer su se sibjan-hodže. osim nekoliko mješovitih. posebno ahlaku. ukoliko se u blizini od četiri kilometra otvori mektebi-ibtida’ijja ili državna osnovna škola.”Doduše. gdje bi se naročita pažnja posvetila vjeronauci. potrebno je da se uz ovu školu otvori ihtijat-sunuf (pripremni razred). ima i sada dosta mjesta u Bosni i Hercegovini gdje postoje državne osnovne škole. jer se nigdje ne spominje način kako privoljeti roditelje i učenike da to i učine. kiji je završio Daru-l-muallimin. “koji su završili u zadnje tri godine”. bilo nemoguće otkloniti. i pored volje većine učesnika Islamske prosvjetne ankete. bar u većini. Razlog je većinom konzervativnost i fanatizam. prema kojem su svi svršenici reformiranog sibjan-mekteba. Hamdija Karamehmedović. istakao je dr. a dvije četverogodišnje. Taj nedostatak je. račun). po programu državnih osnovnih škola. od kojih se jedna naziva rušdijjom. Taj 14 Isto. Konstruktivan zaključak Anketa je donijela u pogledu organiziranja analfabetskih tečajeva.

Postoje naznake da se islam budi na sve strane.konzervativizam ide čak dotle da ni liberalniji i obrazovaniji ljudi ne šalju svoju žensku djecu u školu”15 U skladu s tim. a osim toga mogla bi (svjetovna nauka. 157 174 . gubi se dragocjeno vrijeme u “saljevanju strave” i sl. U Carigradu je već aktualizirana potreba za otvaranjem ženskog sveučilišta. pjesnika. čak. da i njihova ženska djeca imaju mogućnost da stiču nižu i srednju naobrazbu. aktuelizirana je potreba za osnivanjem jedne ženske učiteljske škole (daru-l-mu’allimat) u Sarajevu. dio učesnika Ankete i dalje je ostao pri svojim zastarjelim i konzervativnim nazorima. gdje bi ljekarska intervencija bila neophodna. da same žene počinju dizati svoj glas i tražiti obrazovanje. s obzirom da je postojeća na turskom i arapskom jeziku. isticali su oni. dok nižih i srednjih ženskih zavoda već sada ima značajan broj. Kod najobičnijih bolesti. i pored jake argumentacije u prilog vjerskog i svjetovnog obrazovanja ženske djece u početnim mektebi-ibtida’ijjama.”17 S obzirom da je Zemaljska vlada već bila u pripremi Zakona o obaveznom osnovnom školovanju muške i ženske djece. prije nekoliko stoljeća stajale na većem stupnju kulture. Među ženama Omejadskog perioda bilo je pravnika. str. 146 Isto. koji su se ukorijenili kod neukog muslimanskog svijeta. str. Neki članovi Ankete pozivali se na “svijetle primjere žena” iz islamske prošlosti koje su bile na visokom obrazovnom nivou. da se i ruski muslimani bude. kao i škola za babice. 149-150 17 Isto. Istaknuto je da je mortalitet muslimanske djece zastrašujući.) na naše žensko dijete hrđavo uticati. a. U tom smislu traženo je da se muslimanki omogući da se samostalno obrazuje.. “jer (po njima) ženska djeca neće dalje produljavati nauku. a jedan broj njih da nastavi školovanje na Islamskom sveučilištu u Istanbulu. naše uzdanice. 16 No. odnosno da se djevojkama omogući školovanje na učiteljskoj školi. Žene su. Istaknuto je.. poznavalaca prirodnih znanosti itd. kao rezultat neznanja i praznovjerja. Odavno je već osnovana ženska učiteljska škola. op. Rečeno je da na Medicinskom sveučilištu u Petrogradu već ima upisano 11 muslimanki. str. to je dio 15 16 Isto. što podrazumijeva i pristupačnu literaturu na našem jeziku. koja bi trajala četiri godine. Konstatirano je da samo dobro obrazovana žena može biti dobra majka i dobar prvi učitelj svoje djece. nego danas.

Ankete zagovarao otvaranje petogodišnjih ženskih ibtida’ijja, koje bi programom odgovarale državnim osnovnim školama. Drugi dio Ankete zagovarao je četverogodišnju školu sa istim vjeronaučnim i svjetovnim gradivom, s tim što bi se u udžbenike unijele neke specifičnosti za žene (fikh - u vjeronauci i ručni rad i šivenje - u svjetovnoj naobrazbi). Nakon debate o ovom pitanju, Anketa je zaključila da islamska ženska osnovna škola treba da bude uređena slično kao i muška ibtida’ijja, s izvjesnim specifičnostima za žene. U toj školi izučavali bi se sljedeći predmeti: - Za vjeronauku: a/ Elif-ba, kao u muškoj ibtida’ijji, b/ Kur’an, c/ Ilmihal, d/ prijevod Karabaš tedžvida. - Za druge predmete: a/ četiri čitanke (ta’limi kiraet) za četiri razreda, sastavljene prema potrebama ženske djece, pisane arapskim harfovima, b/ računica za I, II, III i IV razred, c/ zemljopisa za III i IV razred, također pisani arapskim slovima. Prema propozicijama Ankete, vjersku nastavu trebali bi držati svršenici Daru-l-muallimina ili oni koji su položili stručni ispit i proveli tromjesečnu praksu u mektebi-ibtida’ijji. Svjetovne predmete, prema istom zaključku, predavale bi učiteljice iz narodnih osnovnih škola, do prispijeća muslimanki sa zamišljenog daru-l-muallimata (ženska učiteljska škola). Trebale su, međutim, godine da ženske mektebi-ibtida’ijje dobiju odgovarajući nastavni kadar, posebno ženski. Anketa je, privremeno, vidjela rješenje tog problema u angažmanu učitelja drugih konfesija. Pada u oči činjenica da je i ovdje “tvrda” linija Ankete uspjela u svome konzervativnom nastojanju da ženske mektebiibtida’ijje i dalje ostanu bez latiničnog pisma, dok su svjetovni udžbenici, također, trebali biti pisani arapskim slovima, što je bio ozbiljan nedostatak u modernijem obrazovanju muslimanke u odnosu na pripadnice drugih konfesija. Zaključak Prva islamska prosvjetna anketa morala je privesti kraju svoj rad januara 1911. godine, ne završivši u cjelosti predviđeni program, s obzirom da su neki njeni učesnici bili zastupnici Bosanskog zemaljskog sabora, koji je, upravo, počinjao zasijedanje u januaru te godine.

175

Anketa je imala izuzetno težak i odgovoran zadatak; da prouči i ponudi rješenja niza vjersko-prosvjetnih, odgojnih i općeobrazovnih pitanja, kojima se do tada prilazilo vrlo površno, parcijalno i nedovoljno nestručno, što je rezultiralo općom stagnacijom u svim segmentima bošnjačko-muslimanskog društva. Da bi uspješno realizirala taj cilj, Anketa je morala da otvori i neka pitanja koja su stoljećima imala status “nedodirljivosti”. To se, prije svega,odnosi na vjersko, a posebno svjetovno obrazovanje muslimanske ženske djece,s obzirom da su u tom domenu bili prisutni izuzetno snažni otpori, kako neobrazovanih roditelja, tako i većeg dijela konzervativno orijentirane uleme. No, Anketa je ipak, bar “pokucala na vrata” nekim rješenjima, o kojima su do tada mogli razmišljati samo izuzetno hrabri i odvažni alimi i intelektualci. Sama činjenica da je Anketa postavila određene standarde u oblasti osnovnog vjerskog i općeg obrazovanja, kako za mušku, tako i za žensku djecu, govori u prilog da je napravljen vrlo značajan iskorak u pravcu modernije islamske i općeobrazovne edukacije. Istina, neki zahtjevi Ankete nisu realno sagledani, s obzirom na prilike i općeobrazovni i kulturni nivo muslimanskog stanovništva na prelazu iz jednog u drugi povijesno-civilizacijski krug. Na intelektualnom planu učesnici Ankete bili su vrlo heterogenih svaćanja i razmišljanja. Među njima je bilo mladih, trezvenih i otvorenih, koji su željeli da se mijenja i popravlja sve što nije valjalo, ali ih je bilo i neodlučnih, slabih i vrlo konzervativnih, koji su, bez obzira na posljedice, željeli da sačuvaju status-kvo postojećeg stanja. S obzirom na aktuelno društveno-ekonomsko stanje, nedostatak kadrova, finansisikih sredstava, pa i volje kod nekih institucija, mnogi zaključci Prve islamske prosvjetne ankete dočekali su zasijedanje i Druge islamske prosvjetne ankete (decembar, 1911- januar, 1912). Pa, i pored toga, Prva islamska prosvjetna anketa svojim zaključcima, bar teoretski, uspjela je pokrenuti izvjesne reforme muslimanskog školstva, što će tek kasnije dobiti potpuniji smisao i opravdanje.

176

LITERATURA 1. Zapisnici sjednica Islamske prosvjetne ankete, održanih koncem decembra 1910. i januara 1911., svezak I-II, Ulemaimedžlis, Sarajevo, 1911., Arebica 2. Hasanović, Bilal: Neobjavljena doktorska disertacija Islamske pedagoško-obrazovne institucije u BiH s kraja Osmanske uprave do Drugog svjetskog rata (1850-1941), na arapskom jeziku

(1911-1910) ‫أول إﺣﺼﺎء إﺳﻼﻣﻲ ﻓﻲ ﻣﺠﺎل اﻟﺘﻌﻠﯿﻢ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﻛﺎن ھﺪف اﻹﺣﺼﺎء اﻹﺳﻼﻣﻲ اﻷول ﺑﯿﻦ اﻟﻤﺪرﺳﯿﻦ اﻟﻤﺴﻠﻤﯿﻦ دراﺳﺔ ﻋﺪد ﻣﻦ‬ ‫اﻟﻤﺸﻜﻼت اﻟﻤﺘﻌﻠﻘﺔ ﺑ ﺎﻟﺘﻌﻠﯿﻢ واﻟﺘﺮﺑﯿ ﺔ ﻓ ﻲ اﻟﻤ ﺪارس اﻟﺤﻜﻮﻣﯿ ﺔ ﻟﻸﻃﻔ ﺎل، ﺣﯿ ﺚ‬ ‫ﻛﺎن ﺑﻌﺾ ﺗﻠﻚ اﻟﻤﺸﻜﻼت ﻟﻢ ﯾﻤﺲ ﻣﻨﺬ ﻗﺮون، ﻣﺜﻞ دراﺳﺔ اﻟﺒﻨ ﺎت، ﺣﯿ ﺚ ﻛ ﺎن‬ .‫ﯾﻌﺎرض ذﻟﻚ ﻛﺜﯿﺮ ﻣﻦ اﻵﺑﺎء واﻟﻌﻠﻤﺎء اﻟﺘﻘﻠﯿﺪﯾﯿﻦ‬ ‫اﺳ ﺘﻄﺎﻋﺖ ﻟﺠﻨ ﺔ اﻹﺣ ﺼﺎء رﻏ ﻢ اﺧ ﺘﻼف ﺗﻮﺟ ﺎت أﻋ ﻀﺎﺋﮭﺎ أن ﺗ ﺪرس ﺟﻤﯿ ﻊ‬ ‫اﻟﻤﺸﻜﻼت اﻟﻤﺬﻛﻮرة وﺗﻄﺮح ﻋﺪدا ﻣ ﻦ اﻟﺤﻠ ﻮل اﻟﺘ ﻲ ﻛﺎﻧ ﺖ ﺗﻌﺘﺒ ﺮ ﻧﻘﻠ ﺔ ﻧﻮﻋﯿ ﺔ‬ .‫ﻛﺒﯿﺮة ﻓﻲ ﻣﺠﺎل ﺗﻌﻠﯿﻢ اﻟﺠﯿﻞ اﻟﻤﺴﻠﻢ اﻟﻨﺎﺷﻰء ﻣﻘﺎرﻧﺔ ﺑﺎﻟﻮﺿﻊ اﻟﺮاھﻦ‬
THE FIRST ISLAMIC EDUCATIONAL SURVEY (1910-1911) Summary The Islamic educational poll (expert board) had the task of studying and offering solutions to a number of religiouseducational and general educational questions in the field of elementary education, of which some had been ‘inviolable’ for centuries – such as secular education of female Muslim children, considering that strong opposition from parents as well as from the greater part of the conservative ulama dominated this sphere. Despite the heterogeneous intellectual makeup, the survey had conducted an analysis of all the questions and offered some solutions which, in contrast to the present condition, was a significant step forward in the direction of religious and general education of the new generation of Muslims.

177

178

Mr. sc. Mejra Softić GLAGOLSKE VRIJEDNOSTI ARAPSKIH DEVERBALNIH IMENA Sažetak Mogućnost realizacije glagolskog značenja upotrebom određenih deverbalnih imena smatra se zasebnim morfološkosintaksičkim specifikumom arapskoga jezika. Takvu funkciju u većoj ili manjoj mjeri imaju sva deverbalna imena - infinitivi, participi, pridjevi i elativna forma - s tim što sami participi pokazuju najveći stepen glagolske vrijednosti. Kako bi se upotrebom deverbalnih imena zadržalo glagolsko značenje uz istovremeno regiranje drugih sintaksičkih konstituenata -subjekta i objekta - moraju biti ispoštovani određeni «kontekstualni» uvjeti. U suštini, oni su općevažeći za svako od ovih imena, a još važniji uvjet je da značenje iskaza ostaje potpuno isto u momentu kada deverbalna imena budu zamijenjena aktivnom glagolskom formom. S formalnog aspekta, deverbalna imena s glagolskom funkcijom mogu stojati nedeterminirana ili determinirana članom ili aneksijom uz mogućnost iskazivanja temporalnih vrijednosti glagolske radnje.

***
Shodno svojoj morfološkoj strukturi, glagoli se u arapskom jeziku smatraju nesumnjivo «najrazuđenijom» kategorijom riječi. Utemeljenje za ovako sigurnu tvrdnju nije teško pronaći ima li se u vidu postojanje velikog broja proširenih glagolskih vrsta, šest razreda glagola samo prve glagolske vrste, šest vrsta nepravilnih glagola, brojni pomoćni glagoli, glagoli hvale, čuđenja, divljenja... svi praćeni brojnim specifičnostima svojih promjena kroz različita vremena, lica i načine koje se sa morfološkog nivoa obavezno protežu i na nivo sintakse. Ovako usložnjenoj situaciji sa arapskim glagolima dodatno doprinosi i jedna druga jezička pojava koja se smatra zasebnim

179

ﻓﹶﻬﹺﻢ‬S druge strane ‫ﻭ‬ «glagolska imenica» podrazumijeva formu koja se formalno. Nahw al-luġa al-‘arabiyya. ‫إﺷْ ﻔﺎﻗً ﻋﻠ ﻰ اﻟ ﻀﻌﯿﻒ‬ ‫ﺎ‬ 1 Iako se u bosanskom jeziku ova dva izraza i terminološki i značenjski poistovjećuju jedan sa drugim.) اﻟﻘﯿﺎﺳ ﻲ‬Da bi implicirao glagolsku vrijednost. ostaju pošteđene nekih kompleksnih morfoloških kategorija uobičajenih za glagole a istovremeno nadoknađuju njihovo značenje. Poznato je da ovako dvostruku. Po pitanju njihove gl. Dār at-turāl. dok je u proširenim ‫ﺴ‬ glagolskim vrstama on pravilan (‫ . Šarh Ibn Aqil. dok je upotreba gl. Ibn Akil smatra da u tom smislu infinitiv ima primarnu ulogu. da je upotrijebljen kao cjelovita zamjena za elidirani glagol što podrazumijeva zadržavanje njegovog značenja. tj. 122. ﻋﺎﻭ‬O ovim razlikama šire vidjeti ‫ﻠﺖ‬ Muhammad As‘ad an-Nadiri. 180 . dakle. 101. III. u većoj ili manjoj mjeri imaju sva deverbalna imena (infinitivi. Bejrut. imenice za nadoknadu glagolskog značenja svedena na vrlo rijetke slučajeve (vidi Abdullah Ibn Akil. Ona se veže za mogućnosti realiziranja glagolskog značenja. formalno-semantičku funkciju. razlikuje od svog glagola kao što je u primjeru ‫ ﻋﻠﻴﻪ ﺳﻼﻣﺎﹰ‬ ‫ﹼﻤ‬‫ ﺳ‬ili ‫ﻧﺎﹰ‬‫ﻮ‬‫ﻧﺘﻪ ﻋ‬‫ . u arapskom jeziku postoji izvjesna razlika u tom smislu. po broju grafema. odnosno značenja. participi. pod određenim uvjetima poprimaju sintaksičke funkcije svojstvene glagolima. ﻓﹶﻬ‬od glagola ‫ﻥﹶ‬‫ﻌﺎﻭ‬‫، ﺗ‬‫ﻢ‬‫ﻠ‬‫، ﻋ‬‫ . infinitiv mora zadovoljiti dva primarna uvjeta: 1. al-Maktaba al-asriyya.specifikumom arapskoga jezika i koja je obilježje više stilskog nego li svakodnevnog načina izražavanja. arapski gramatičari prvenstveno imaju na umu pravi ili korijeni infinitiv (‫ ) اﻟﻤ ﺼﺪر اﻷﺻ ﻠﻲ‬koji u prvoj glagolskoj vrsti ima oblik prema ustaljenoj upotrebi (‫ ) اﻟ ّﻤﺎﻋﻲ‬i polimorfon je. radnje kroz upotrebu određenog broja deverbalnih imena semantički usko vezanih za sam pojam glagola koja. kao imena. Naime. kod Arapa čestoj pojavi skraćivanja u govoru s obzirom na činjenicu da ove forme. npr. rekcije. ostvarivu samo na sintaksičkom nivou. Infinitiv ili glagolska imenica ( ‫1)اﻟﻤﺼﺪر أو اﺳﻢ اﻟﻤﺼﺪر‬ Kada govore o infinitivu kao realnoj zamjeni glagola. tj. koji ni na koji način nisu nadoknađeni. ‫ﻥ‬ ‫ﻌﺎ‬‫ﻠﹾﻢ، ﺗ‬‫ﻢ، ﻋ‬‫ . odnosno. 1997. prvi termin podrazumijeva imensku formu koja svojim i značenjem i prirodom grafema u potpunosti odgovara glagolu umjesto kojeg stoji kao što su npr. pridjevi i elativ) i u ovom radu ukazat će se na posebne uvjete koji definiraju njihove glagolske vrijednosti. Ovakva njihova upotreba može se pripisati i jezičnoj ekonomičnosti. temporalne vrijednosti i valencije. Kairo.

. ٍ ْ‫. Ukoliko uz upotrijebljeni infiniti ne postoji nikakva oznaka vremena vršenja radnje. III.ُ ‫( ﻣ ﺼﺎﺣﺒﺔ اﻟﻤ ﺮ ِ اﻟﻌﺎﻗ‬Pametni čovjek se druži.. َ ‫َﻋْ َ َﺘﻨ ﻲ َ ﺮْ ُﻚ أﺧ ﺎك اﻟ ﺼﻐﯿ‬ ‫ﺮ‬ ‫أ ﺠﺒ ﺿ ﺑ‬ što može podrazumijevati َ ‫أﻋ َﺒﺘﻨ ﻲ أن ﺿ ﺮﺑ َ أﺧ ﺎك اﻟ ﻀﻐﯿ‬ ‫ﺮ‬ ‫ﺖ‬ ‫ﺠ‬ (Začudilo me što si udario svog malog brata). 181 . 6 Ibn Akil.). o. što je jednako ‫ﺷ اﻟ ﺑ‬ formama ‫2. III. on može slijediti formalni izgled imenice i biti stalno u genitivu. ili da se ravna prema njezinoj sintaksičkoj funkciji pri čemu u prvom slučaju stoji u nominativu a u drugom u akuzativu. npr..... 211. npr. npr. 1966. ‫ﻞ‬ ‫ء‬ ‫ﻞ ﻠ ﺬ ﺪ‬ ٌ ‫( ﻋﺠﺒ ﺖ ﻣ ﻦ ﺷ ﺮْب اﻟﻌ ﺴ ِ اﻟّﺬﯾ َ زﯾ‬Začudilo me da je Zejd popio ukusni med).. 4 A.. ِ َﺮْ ٍ ﺑﺎﻟ ّﯿﻮ ِ ُ ُو َ َ ﻮ‬ ‫ﺑ ﻀ ب ﺴ ف رء س ﻗ م‬ (. npr. Kairo. ﻋﺠﺒﺖ ﻣﻦ اﻟﻀﺮ ِ زﯾﺪ‬ ‫ب ا‬ 2 3 ‘Abbas Hasan. Svoju glagolsku rekciju i značenje infinitiv zadržava i kada se upotrijebi nedeterminiran. dakle. otvara sve tri mogućnosti njegove temporalne vrijednosti... an-Nahw al-wāfī...skidanjem glava ljudi mačevima)5 ili determiniran određenim članom. 220.c. što se rijetko dešava.94.‫( َﻌْﻈﯿﻤ ً واِ ﺪﯾْﻚ‬Poštuj svoje roditelje). III. . ﻋﺠﺒ ُ ﻣﻦ ﺷﺮْب زﯾْ ٍ اﻟﻌﺴ‬ ‫ﻞ‬ ‫ﺪ‬ ‫ﺖ‬ Što se tiče padežnog nastavka apozitiva subjektnog ili objektnog genitiva. ُ ‫( ﻣﺼﺎﺣﺒﺔ اﻟﻤﺮ ِ اﻟ ُﻘﻼء أَ َ ُ و ﻣﺠﺎﻧﺒﺔ اﻟﺴﻔﮭﺎء أﺳ ﻠ‬Čovjeku je ‫ﻢ‬ ‫ء ﻌ َ ﻟﺰم‬ potrebnije družiti se sa pametnima. npr. kao što je u ovom primjeru što.(Smiluj se na slaboga). Dār al-ma‘ārif.4 U drugom slučaju iza infinitiva stoji objektni genitiv kada je imenica formalno u genitivu a ima sintaksičku funkciju objekta dok subjekt stoji u nominativu. ٌ ‫( ﻋﺤﺒ ُ ﻣﻦ ﺷ ﺮْ ِ اﻟﻌ ﺴ ِ زﯾ‬Začudilo me ‫ﻞ ﺪ‬ ‫ب‬ ‫ﺖ‬ da je Zejd popio med) što implicira َ ‫. 5 ibid. ‫ﺎ ﻟ‬ ‫ﺗ‬ ‫( ُ ﻜْﺮً ِﺮّ ﻚ‬Zahvali se gospodaru svome). (Začudilo me što ćeš udariti.3 Najčešća forma upotrebe infinitiva u arapskom jeziku jeste anaksija kada on ima aktivno ili pasivno značenje. a prema svojoj sintaksičkoj funkciji u nominativu. ُ ‫( أﻋﺠﺒﺘﻨ ﻲ ﻣ ﺎ ﺗ ﺼﺮ‬ ‫ب‬ Začudilo me što udaraš. 212. Hassan.c. َ ‫أﻋﺠﺒﺘﻨﻲ أن ﺗﺼﺮ‬ ‫ب‬ .. tada odlučujuću ulogu u njegovom definiranju ima sam kontekst. tj. أﺷْ ِﻖْ ﻋﻠﻰ اﻟﻀﻌﯿﻒ، َ ﱢﻢْ واِﺪﯾﻚ، ُﺷْ ُﺮْ ِﺮّﻚ‬ ‫ا ﻜ ﻟ ﺑ‬ ‫ﻋﻈ ﻟ‬ ‫ﻔ‬ 2..) i . da ga može zamijeniti glagol istog značenja praćen infinitivnim česticama ْ‫أن‬i ‫ ﻣ ﺎ‬s tim što upotreba prve čestice implicira temporalnu vrijednost perfekta i futura a druga temporalnu vrijednost prezenta. a zdravije kloniti se glupih)..). ً‫6.. U prvom slučaju imenica iza infinitiva stoji kao subjektni genitiv što znači da je formalno u genitivu. npr. o.

npr. ili u cilju pojašnjenja njezinog načina ili broja.. َ ‫أ زاﺋ ٌ رﺋ ﯿ ُ اﻟﺤﻜﻮﻣ ﺔ ِ رﺋ ﯿ‬ ‫ﺲ‬ ‫ﺲ‬ ‫ﺮ‬ ‫( اﻟﺠﻤﮭﻮرّ ﺔ؟‬Da li je predsjednik vlade u posjeti ‫ﯾ‬ predsjedniku republike?). npr. II.. Dār al-maktab al-‘arabī. 182 . njegova glagolska vrijednost prestaje. ‫( اﻟﺤ ﺴﺪ ﻧ ﺎ ٌ ﻗﺎﻃﻠ ٌ ﺻ ﺎﺣ َﮭﺎ‬Zavist je vatra koja ‫ﺒ‬ ‫ﺔ‬ ‫ر‬ ubija svoga gospodara).َ ‫ ھ ﺬا ﺿ ﺎ ِ ٌ زﯾ ﺪً، ھ ﻮ ﻣﻐ ﺎ ِ ٌ اﻟﻤﺪﯾﻨ‬što ‫ﺔ‬ ‫در‬ ‫رب ا‬ implicira ‫ھ ﺬا ﯾ ﻀﺮب زﯾ ﺪً )اﻵن أو ﻏ ﺪً(، ھ ﻮ ُﻐ ﺎدر اﻟﻤﺪﯾﻨ ﺔ )اﻵن أو ﺑﻌ ﺪ‬ ‫ﯾ‬ ‫ا‬ ‫ا‬ (‫( اﻟﻈﮭ ﺮ‬Ovaj danas tuče Zejda-ovaj će sutra. (On danas ili poslije podne napušta grad). 153. Particip aktivni i particip pasivni (‫)إﺳﻢ اﻟﻔﺎﻋﻞ و اﺳﻢ اﻟﻤﻔﻌﻮل‬ S obzirom na svoja formalno semantička obilježja. da njegov atribut stoji tek poslije regirane riječi a nikako između njih. npr. tzv. ‫ﺎ ﻼ‬ b) mora biti u funkciji atributa. Naime.Ukoliko se infinitiv upotrebljava kao dopuna u svojstvu intenzifikatora glagolske radnje. oznake stanja ili imenskog predikata. pa je ispravno reći ٌ ِ ‫ ُﻘﺒﻞ راﻛ ٌ ﺳّﺎر ً ﻣﺴ‬a ne ‫ﯾﻘﺒﻞ راﻛﺐ‬ ‫ﺐ ﺒ َ ﺮع‬ ‫ة‬ ‫ﯾ‬ 7 Ibn Hišam. npr. "‫ "ﺷﺮوط اﻹﻋﺘﻤﺎد‬koji se ogledaju u sljedećem: a) participu aktivnom moraju prethoditi upitna. moraju biti ispoštovani određeni kontekstualni uvjeti. te kao umanjeno ime. radnja koju izražava mora biti smještena u okvire prezenta ili prezentskog futura. trebaju biti zadovoljena sljedeća dva uvjeta: 1. da bi nedeterminirani particip aktivni bio u funkciji glagola uz istovremeno zadržavanje njegove rekcije. odrična ili čestica za dozivanje. Bejrut. ‫اﻟﺤﻜﻮﻣ ﺔ‬ ‫( ﻋﺎ ِ ٌ رﺋﯿ ُﮭﺎ ﻣ ﺆﺗﻤﺮً ﺻ ﺤﻔّﺎ‬Predsjednik Vlade održava ‫ﯿ‬ ‫ا‬ ‫ﻗﺪ ﺴ‬ konferenciju za štampu).7 2. ‫ﻣ ﺎ ﺑ ﺎﺋ ٌ ﺻ ﺎﺣ ُ ھ ﺬا اﻟ َ ّﺎن ﺷ ﯿﺌً ﻣ ﻦ‬ ‫ﺎ‬ ‫ﺪﻛ‬ ‫ﺐ‬ ‫ﻊ‬ ‫( ﺑ ﻀﺎﻋﺘﮫ‬Vlasnik ovog dućana ne prodaje ništa od svoje robe). c) treba implicirati značenje odnosne zamjenice. ‫ﻧ ﺰ َ اﻟﻤ ﺴﺎﻓﺮ ﻣ ﻦ اﻟﻄ ﺎﺋﺮة ﺣ ﺎﻣ ً ﺣﻘﯿﺒﺘ ﮫ‬ ‫ﻼ‬ ‫ل‬ (Putnik je izašao iz aviona noseći svoju torbu).). ً ‫( ﯾﺎ ﻃﺎﻟﻌً ﺟﺒ‬O ti koji se penješ uz brdo!). arapski participi u poređenju sa drugim deverbalnim imenima imaju najizraženiji intenzitet glagolskog značenja čiju temporalnu vrijednost diktira njegova determiniranost članom ili aneksijom. d) da nije upotrijebljen u formi deminutiva. ُ ‫ُ ِر‬ ‫ﺳﺮ ت‬ ‫( ﻣ ﻦ ﻃ ﺎﻟﺒﯿْﻦ زاﺋ ﺮﯾْﻦ ﻣﻜﺘﺒ ﺔ اﻟﺠﺎﻣﻌ ﺔ‬Obradovao sam se dvojici studenata koji posjećuju univerzitetsku biblioteku). Awdah al-masālik ilā Alfiyya Ibn Mālik.

npr. što ilustrira primjer ً ‫ﻛﺎﻧ ﺖ اﻷﻣﻄ ﺎر أﻣ ِ ﻏﺎﺳ ﻠ‬ ‫ﺔ‬ ‫ﺲ‬ ‫ء‬ َ ‫( اﻷﺷﺠﺎ َ، ﻣﻨﻘﯿ ً ﻣﯿﺎ ُﮭ ﺎ اﻟﮭ ﻮا‬Jučerašnje kiše su saprale drveće. Hasan. i očistile ‫ﺔ ھ‬ ‫ر‬ zrak). ً ‫رأﯾ ُ ﺳ ّﺎر‬ ‫ﺖ ﯿ ة‬ ‫( ﻣﻜ ﺴﻮرً زﺟﺎ ُﮭ ﺎ‬Vidio sam automobil razbijenih stakala). Hasan. Vidjeti A. Ako je glagol u aktivnom stanju polivalentan. dok kod trovalentnog glagola u akuzativu ostaju dva posljednja objekta.11 8 9 A. o.c. on je ‫ ﻧﺎﺋ ﺐ اﻟﻔﺎﻋ ﻞ‬i stoji u nominativu. 10 A. ً ‫( ھ ﺬا ُﻌﻄ ِ ﻣﺤﺘ ﺎ ٍ أﻣ ِ درھﻤ‬Ovaj je jučer siromahu dao ‫ﺎ‬ ‫ج ﺲ‬ ‫ﻣ ﻰ‬ 10 jedan dirhem). u pasivnoj rečenici njegov objekt ima funkciju subjekta.c. te da između njega i njegovog objekta ne stoji nikakva riječ koja nije u najužoj sintaksičkoj vezi s ovim participom. ٌ َ ْ‫ھ ﻞ ُﺨ‬ ‫ﻣ ﺒﺮ‬ ‫( اﻟ ّ ﻼ ُ اﻹﻣﺘﺤ ﺎ َ ُ َ ﱠ ً ؟‬Jesu li studenti obaviješteni da je ispit ‫ن ﻣ ﺆﺟﻼ‬ ‫ﻄ ب‬ odgođen?). što znači da može stojati sa određenim članom kada radnja.. on tada bez ikakvih uvjetovanja implicira glagolsku rekciju i značenje kroz sve tri temporalne vrijednosti.‫ع ﺒ ة‬ ً ‫(ٌ ﻣﺴﺮ ٌ ﺳّﺎر‬Dolazi brzi vozač automobila). tako da je ispravno reći ‫ ھ ﺬا ﻣﻜ ّ ٌ ﻣﺆدّ ً واﺟ َﮭ ﺎ‬a ne _ ‫ھ ﺬا ﻣﻜ ّ ٌ _واﺟﺒﮭ ﺎ‬ ‫ﺮم ﺑ ﺔ ﺒ‬ ‫ﺮم‬ ‫ﯾﺔ‬ ً ّ‫( ﻣﺆد‬Ovaj uvažava onu koja izvršava svoju dužnost). o. radi o prijelaznim glagolima. Kada se radnja iz aktivnog stanja prevodi u formu pasiva. tj.o. i A. Nadiri. o. može imati sve tri temporalne vrijednosti. ili bez člana kada trebaju biti ispoštovani prethodno spomenuti kontekstualni uvjeti. npr.c. 131.250. II. 183 . ً‫( اﻟﺒ ﺎﻧﻲ ﻣﺪرﺳ ً ﻛﺎﻟﮭ ﺎدم ﺳ ﺠﻨ‬Onaj koji ‫ﺎ‬ ‫ﺔ‬ gradi školu nalikuje onome ko ruši tamnicu). Ukoliko je particip aktivni derterminiran članom. Particip pasivni regira glagolsku radnju u pasivu na isti način kao i particip aktivni. 255. II. ovim participom je moguće iskazati prošlu radnju samo ako postoji mogućnost njegove zamjene formom prezenta a da pri tome ne dođe do promjene u značenju samog iskaza. npr. npr.c.9 Nadoknada perfekta upotrebom participa aktivnog svedena je na mali broj slučajeva kada on sa regiranom riječi stoji u formi aneksije. 159. ‫ﺳ ﻌﯿ ٌ ﻣﻤﻨ ﻮ ٌ أﺧ ُه‬ ‫ح ﻮ‬ ‫ﺪ‬ ‫ة‬ ً ‫( ﺟﺎﺋﺰ‬Seidovom bratu se dodjeljuje nagrada). Nadiri. uz određene priloge.8 U sklopu složenog glagolskog vremena. značenje se ne ‫ﺗ‬ mijenja. naročita pažnja treba biti posvećena glagolskoj valenciji ako se. Ako participe ‫ﻏﺎﺳﻠﺔ‬i ‫ ﻣﻨﻘﻴﺔ‬zamijenimo aktivnim glagolima ‫ ﺗﻐﺴِﻞ‬i ‫ﻨﻔﻲ‬. naravno. ako je ‫ا ﺟ‬ dvovalentan drugi objekt ostaje u akuzativu. 11 Nadoknada glagolske radnje u pasivu participom pasivnim ispravna je samo ako se on u bilo kojem kontekstu može zamijeniti glagolom a da pri tome ne dolazi do promjene značenja iskaza. npr.

s obzirom na njezinu stvarnu sintaksičku funkciju subjekta. ne mogu imati objekti akuzativ.c.ﯾﻔﻮز اﻟﺤﻠ ُ ﻗﻮ‬ ‫ﻮ ﻻ‬ Iako pridjev i particip aktivni imaju zajedničku definiciju koja ih karakteriše kao derivirana imena glagolskog značenja sposobna za iskazivanje kategorije roda. Istovremeno. ُﻌْ َ َ ُ ﻓﻲ اﻟﻐﺮﻓﺔ‬a ono od ‫َﻌْ َ ِ ُ اﻟﻤﺮﯾ ُ ﻓﻲ‬ ‫ﯾ ﺘﻜﻒ‬ ‫ﺾ‬ ‫ﯾ ﺘﻜﻒ‬ ‫ . ‫ﺔ‬ ‫ع‬ ‫ﺔ ﺎ‬ ‫ق‬ ili ِ ‫( اﻟﺠﺎﻣﻌ ُ ﻣﻔﺘﻮﺣ ُ اﻷﺑﻮا‬Vrata fakulteta su otvorena). Ova sličnost prvenstveno se ogleda u njihovoj semantici.. deriviran iz trokonsonantske osnove neprijelaznih glagola. . o. kao i oznaku za genitiv. ‫ب‬ ‫ﺔ‬ ‫ﺔ‬ Pridjev (‫) اﻟﺼ ّﺔ اﻟﻤﺸ ّﮭﺔ‬ ‫ﺒ‬ ‫ﻔ‬ Arapski gramatičari ga nazivaju ‫اﻟ ﺼ ّﺔ اﻟﻤ ﺸّﮭﺔ ﺑﺎﺳ ﻢ اﻟﻔﺎﻋ ﻞ اﻟﻤﺘﻌ ّي‬ ‫ﺪ‬ ‫ﺒ‬ ‫ﻔ‬ ‫إﻟ ﻰ واﺣ ﺪ‬tj. neophodno je da ispunjava sve kontekstualne uvjete. tj. ﺷ ﺒﯿﮫ ﺑ ﺎﻟﻤﻔﻌﻮل ﺑ ﮫ‬pri čemu bi se ova sličnost mogla prije vezati za njegov sintaksički položaj nego za funkciju. odnosno. ‫( اﻟ ُﺮْﻓ ُ ُﻌْ َ َ ٌ ﻓﯿﮭ ﺎ‬U sobi se ‫ﻐ ﺔ ﻣ ﺘﻜ ﻒ‬ boravi) što je derivirano od ‫ . postoje ipak neka obilježja koja pridjev jasno 12 A. riječ regirana pridjevom glagolskog značenja može imati i oznaku za nominativ. npr. umjesto elidiranog subjekta u pasivnoj rečenici obično stoji neki prilog. npr. npr.. broja i padeža koja se ponekad formalno preklapaju. dakle. 184 . prijedložna konstrukcija ili infinitiv. dakle. bez obzira da li stoji sa određenim članom ili bez njega. III. Pored oznake za akuzativ.. ِ ‫ . ِ ‫( أﻧﺖ ﻣﺮﻣﻮ ُ اﻟﻤﻜﺎﻧ ِ داﺋﻤً، ﻣﺴﻤﻮ ُ اﻟﻜﻠﻤ‬Ti si uvijek ugledan i uvažen). ne implicira glagolsku radnju nego samo postojanost nekog svojstva. pridjev ovakvog značenja treba biti korijeni. ً ‫. mogućnosti iskazivanja glagolskog značenja. ‫ﻊ‬ plemenit i hrabar).U slučaju da se radi o neprijelaznom glagolu.اﻟﻐﺮﻓ ﺔ‬Particip pasivni rijetko stoji u aneksiji sa zamjenom subjekta i ako se to desi tada obično ima pridjevsko značenje koje. rekciji akuzativnog objekta. ovdje se obaveznom nameće potreba da se ukaže na to da mogući objekt koji se javlja uz ove pridjeve nije pravi direktni objekt. odnosno. npr. npr. Hasan.. nego samo njemu sličan. te mogućnosti iskazivanja kategorije roda i broja.. npr. ُ ‫ﯾﻔ ﻮز ﺑﺮﺿ ﺎ اﻟﻨ ﺎس اﻟﺤﻠ ُ اﻟﻘ ﻮ َ، اﻟﻜ ﺮﺑ‬ ‫ﻢ‬ ‫ﻮ ل‬ ‫ع ﺐ‬ َ ‫( اﻟﻄﺒ َ ، اﻟ ﺸﺠﺎ ُ اﻟﻘﻠ‬Naklonost ljudi zadobija onaj ko je slatkorječiv. da bi regirao glagolsko značenje.12 S obzirom na činjenicu da se deriviraju iz neprijelaznih glagola koji. ‫ . «pridjev sličan polivalentnom participu aktivnom». ‫(ﺻ ﺪﯾ ُﻚ ﻃّ ٌ أﺻ ُﮫ‬Tvoj prijatelj je ‫ﻘ ﯿﺐ ﻠ‬ lijepog porijekla).ﯾﻔ ﻮز اﻟﻜ ﺮﯾ ُ اﻟﻘﻠ‬te ‫ﻢ ﺐ‬ da stoji kao akuzativ specifikacije. Prema pravilu. 294.

Nadiri. kao što je u primjeru ‫ ﺑﻪ‬ ‫ ﻫﻮ ﺃﻗﻤ‬umjesto ‫ ﺑﻪ‬ ‫( . realizacija glagolskog značenja njegovom upotrebom javlja se kao jedna sasvim realna mogućnost. negacijom ili zabranom. on mora biti trokonsonantski. dok imenica koja stoji u službi glagolskog subjekta ima dvostruku funkciju. Također. paradigme pridjeva. i pravilne i nepravilne. o. jer ne postoji osnovna glagolska vrsta s korijenim radikalima ‫( ﻕ،ﻡ، ﻥ‬Vidjeti A. 163). potrebno je da elativ regira imenicu u nominativu kao glagolski subjekt. nije ograničeno temporalnom vrijednosti.c.o.14 U cilju postizanja glagolskog značenja..13 U odnosu na paradigme participa aktivnog koje su pravilne i sasvim ograničenog broja. mnogo su brojnije i formalno raznovrsnije. Pri tome mora postojati mogućnost zamjene elativa glagolom u aktivnom stanju bez promjene značenja iskaza. npr..ﺃﺣ‬On je vrjedniji ‫ﻦ‬ ‫ﻖ‬ toga). dok je takav redoslijed sasvim moguć u kombinaciji sa participom aktivnim. nije dopušteno da regirana riječ pridjeva glagolskog značenja stoji ispred njega. Ona se prvenstveno ogledaju u činjenici da se pridjevi deriviraju od neprijelaznih glagola i označavaju kontinuirano svojstvo koje. ‫ ﺍﻟﻜﻠﻤﺔ‬ ‫ ﺍﻟﺮﺃﻱ، ﻗﺎﻃ‬ ‫( ﺃﺧﻮﻙ ﺣﺎﺳ‬Tvoj brat ima presudno mišljenje i završnu riječ). isticanju samog značenja sadržanog u glagolu iz čijeg infinitiva se i derivira. ‫ﻊ‬ ‫ﻢ‬ gdje upravo značenje kontinuiranog svojsta ukazuje da se radi o pridjevu a ne participu. ‫ﻣ ﻞ رأﯾ ﺖ رﺟ ً أﻛﻤ َ ﻓ ﻲ وﺟﮭ ﮫ‬ ‫ﻼ ﻞ‬ 13 Ponekad pridjev može biti deriviran i iz prijelaznog glagola i to na paradigmu participa aktivnog kada akuzativni objekt prelazi u formu genitivnog objekta. potpunog značenja i potvrdnog oblika. tačnije rečeno. tj..distanciraju od participa aktivnog. 14 Važno je napomenuti da nije ispravno derivirati elativ iz pridjeva koji nemaju glagolsku osnovu. ona je istovremeno ‫( اﻟﻤﻔ ّﻞ‬riječ koja se poredi) i ‫( اﻟﻤﻔ ّﻞ ﻋﻠﯿ ﮫ‬riječ s kojom ‫ﻀ‬ ‫ﻀ‬ se poredi). 185 . a sam eletiv treba imati pridjevsku funkciju. Ove zakonitosti ilustriraju i sljedeći primjeri : َ ‫ھ ﻞ رأﯾ‬ ‫ﺖ‬ ‫( رﺟ ً أﺣ ﺴ َ ﻓ ﻲ ﻋﯿﻨ ﮫ اﻟﻜﺤ ُ ﻣﻨ ﮫ ﻓ ﻲ ﻋ ﯿﻦ زﯾ ٍ ؟‬Jesi li vidio ikoga s boljom ‫ﺪ‬ ‫ﻞ‬ ‫ﻦ‬ ‫ﻼ‬ surmom na očima od Zejdovih očiju?). dakle. Da bi se paradigmom elativa ُ ‫أﻓﻌ‬ ‫ﻞ‬ moglo istaknuti pridjevsko svojstvo glagola.c. 152. Nadairi. Šire o ovome vidjet A. Riječ kvalificirana elativom mora biti neka opća imenica uvedena pitanjem. Elativ (‫)اﺳﻢ اﻟﺘﻔﻀﯿﻞ‬ Ima li se u vidu semantika elativne forme koja se ogleda u pojačanom isticanju svojstva.

Bejrut. Teufik: Gramatika arapskoga jezika. prethodno spomenuti uvjeti. riječ ‫ رﺟ ﻞ‬u oba iskaza jeste opća imenica. 1998. ‘Abdullāh: Šarh Ibn ‘Aqīl ‘alā Alfiyya Abī Abdullāh Muhammad Ğamāludīn Ibn Mālik. Bejrut. William: A grammar of the Arabic language translated from the german of caspari. 4. Muftić. As‘ad an-Nādiri. Sarajevo. 6.‫ﺼ ق‬ ِ ‫( اﻹﺷﺮا ُ ﻣﻨﮫ ﻓﻲ وﺟ ِ اﻟﻌﺎﺑ ﺪ اﻟ ّﺎد‬Nisam vidio nikoga lica blistavijeg od ‫ﮫ‬ ‫ق‬ lica iskrenog vjernika). Al-Ansārī al-Misrī. ‘Abbās: an-Nahw al-wāfī. LITERATURA 1. Ibn Hišām: Awdah al-masālik ilā Alfiyya ibn Mālik. 5. Kairo. Muhammad: Nahw al-luga al-‘arabiyya. Ako bi se elativne forme ‫ أﺣ ﺴﻦ‬i ‫ أﻛﻤ ﻞ‬zamijenile aktivnim glagolskim oblicima ‫ ﯾﺠﻤ ﻞ‬i ‫ ﯾﺤ ﺴﻦ‬smisao iskaza se ne mijenja. nauke. Ibn ‘Aqīl. 3. Također. Bejrut. al-Maktaba al-‘asriyya. and edited with numerous additions and corrections by W. 1996. Ministarstvo obrazovanja. odnosno. 1980. Dār at-turāl . Librairie du Liban. Dār al-ma‘ārif. 1974. 186 . Wright. 2. Wright. uvedena je pitanjem i negacijom dok glagolski subjekti ‫ اﻟﻜﺤ ﻞ‬i ‫ اﻹﺷ ﺮاق‬imaju svoju dvojnu funkciju. 1997. Kairo 1996. kuture i sporta – Ljiljan. su zadovoljeni i drugi. Dār al-makteb al-‘arabī. Hasan.

In essence. The forms like these include temporal verbal values also. The participles are separated as nouns by the most remarkable verbal value degree. أھ ّ ﺷﺮط‬ ‫ﻢ‬ ‫ﺻ ﻞ‬ ‫ﯿ ﻟ‬ .‫اﻟﻔﻌﻠ ّﺔ‬ ‫ﯿ‬ ‫إذا أردﻧﺎ أن ﻧﺤﺘﻔﻆ ﺑﺎﻟﻤﻌﻨﻰ اﻟﻔﻌﻠﻲ اﺳﺘﻌﻤﺎﻻ ﻟﮭﺬه اﻷﺳﻤﺎء ﺑﻌﻤﻞ اﻷﻋﻀﺎء‬ ‫اﻟﻨﺤﻮ ّﺔ اﻷﺧﺮى ﻓﻲ اﻟﻮﻗﺖ ﻧﻔﺴﮫ، اﻟﻔﺎﻋﻞ و اﻟﻤﻔﻌﻮل، ﻻ ﺑ ّ ﻣﻦ اﻋﺘﺒﺎر ﺷﺮوط‬ ‫ﺪ‬ ‫ﯾ‬ ‫اﻟﻘﺮﯾﻨﺔ اﻟﻤﻌ ّﻤﺔ اّﺘﻲ ھﻲ ﻓﻲ اﻷﺳﺎس ﺧﺎ ّﺔ ﺑﻜ ّ ﻣﻦ ھﺬه اﻷﺳﻤﺎء. From the formal point of view. such verbal nouns can stand undefined and defined by article or annexation. functions like that. ﺟﻤﯿﻊ ھﺬه‬ ‫ي ﺼ ﻲ‬ ‫ﯿ‬ ‫ﺻ ﻠ‬ ‫اﻷﺳﻤﺎء، اﺳﻢ اﻟﻔﺎﻋﻞ و اﻟﻤﻔﻌﻮل، اﻟ ّﻔﺔ اﻟﻤﺸ ّﮭﺔ و اﺳﻢ اﻟﺘﺼﻐﯿﺮ، ﻟﮭﺎ ﻣﺜﻞ‬ ‫ﺒ‬ ‫ﺼ‬ ‫ھﺬا اﻟﻤﻮﺿﻊ.‫ﻓﯿﮭﺎ ھﻮ إﺑﻘﺎء ﻣﻌﻨﻰ اﻟﻘﻮل ﻧﻔﺴﮫ وﻗ َ ﺗﺒﺪﯾﻞ اﻷﺳﻤﺎء اﻟﻤﺸ ّﮭﺔ ﺑﺎﻷﻓﻌﺎل ﻓﻌﻼ‬ ‫ﺒ‬ ‫ﺖ‬ ‫ﻣﻦ اﻟﺠﺎﻧﺐ اﻟﺸﻜﻠ ّ، ﯾﻤﻜﻦ ﻟﮭﺬه اﻷﺳﻤﺎء أن ﺗﻜﻮن ﻧﻜﺮة أو ﻣﻌﺮﻓﺔ ﺑﺄداة‬ ‫ﻲ‬ .‫اﻟﺘﻌﺮﯾﻒ و اﻹﺿﺎﻓﺔ و أن ﺗﻀﻤﻦ زﻣﻦ اﻟﻔﻌﻞ اّﺬي ﺗﺆدى ﻓﻲ ﻣﻮﺿﻌﮫ‬ ‫ﻟ‬ VERBAL VALUES OF ARABIC DEVERBAL NOUNS Summary The possibility to be realized verbal functions using some defined verbal nouns is considered to be specific morphological and sintax appearance in arabic language. participles. In order to be kept verbal functions using those deverbal nouns by the presence of verbal governing other sintax elements – subject and object – some specific context conditions must be followed. All deverbal nouns – infinitives.‫اﻟ ّﻔﺎت اﻟﻔﻌﻠ ّﺔ ﻟﻸﺳﻤﺎء اﻟﻤﺸ ّﮭﺔ ﺑﺎﻷﻓﻌﺎل‬ ‫ﺒ‬ ‫ﯿ‬ ‫ﺼ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ُﻌﺘﺒﺮ إﻣﻜﺎن ﺗﺤﻘﯿﻖ اﻟﻤﻌﻨﻰ اﻟﻔﻌﻠ ّ ﺑﺎﺳﺘﻌﻤﺎل اﻷﺳﻤﺎء اﻟﻔﻌﻠ ّﺔ اﻟﻤﻌ ّﻨﺔ اﻣﺘﯿﺎزا‬ ‫ﯿ‬ ‫ﯿ‬ ‫ﻲ‬ ‫ﯾ‬ ‫ﺧﺎ ّﺎ ﺑﺎﻟّﻐﺔ اﻟﻌﺮﺑ ّﺔ و ذﻟﻚ ﻋﻠﻰ ﻣﺴﺘﻮى اﻟﻠﻐﺔ اﻟﻨﺤﻮ ّ اﻟ ّﺮﻓ ّ. in some different degree. More important condition for sintax mean is to stay unchanged when deverbal nouns be replaced by active verbal form. أ ّﺎ اﺳﻢ اﻟﻔﺎﻋﻞ ﻓﮭﻮ ﯾﻈﮭﺮ أﻋﻈﻢ درﺟﺔ ﻓﻲ ﻣﻀﻤﻮن اﻟ ّﻔﺔ‬ ‫ﺼ‬ ‫ﻣ‬ . they are in efect for each of those verbal nouns. adjectives and noun of preeminence – have. 187 .

188 .

To neznanje o sebi i svom historijskom biću predstavljeno je u listu Bošnjak kao sudbina jednog naroda. Bošnjak kritizira njihovu inertnost i sklonost distanciranju od vlastite sudbine. posebno za arapski jezik. jezik u sebi sadrži porijeklo jednog naroda. Dakle. Ma koliko Bošnjaci prihvatali islam 189 . *** U uvjetima orijentalnog okruženja bosanski jezik je dobio poseban značaj. obrazovani tradicionalno u velikim islamskim centrima. a ne za orijentalne jezike. pa su teško prihvatili činjenicu da bosanskom jeziku treba dati prednost u odnosu na orijentalne jezike. I ovaj period bošnjačke historije i pored raznih pritisaka austrougarske vlasti obilježen je čvršćim vezivanjem Bošnjaka za bosansku kulturnu tradiciju.Mr. koji nisu doživljavali nametnutim već su ga prihvatali kao jezik islama i nastojali da se arapski jezik uči uporedo s maternjim. sc. upoznali su se s bogatom kulturom islamskog svijeta. Mnogi Bošnjaci. List Bošnjak se zalagao za maternji. njegovu prošlost i budućnost. bosanskim jezikom. U uvjetima jake orijentalne tradicije bosanski jezik je dobio poseban značaj jer su njime Bošnjaci potvrđivali svoju slovensku pripadnost. Jezikom su Bošnjaci potvrđivali slavensku pripadnost. Bošnjak je tako zauzeo određeni stav prema orijentalnoj tradiciji u okviru koje je posebno mjesto pripadalo prevođenju vjerskih knjiga na bosanski jezik. Na ovaj način Bošnjaci se čvršće vezuju za etničko-jezičku maticu. Hazema Ništović BOŠNJAKOV STAV PREMA ORIJENTALNOJ JEZIČKOJ TRADICIJI Sažetak Bošnjaci su u jednom historijskom periodu svoju pismenost vezivali za orijentalne jezike.

Bošnjak. te njegovanje maternje jezičkokulturne baštine. Arapski jezik mnogi Bošnjaci nisu znali. Bošnjak. pa kaže: "najbolji je onaj jezik koji je od svojih 1 Na osnovu zvaničnih podataka. hrvatski i srpski. turski jezik je znalo svega 2289 lica. I/1891. str.VII. br. I/1891. zaključiti: "Što bi se dalo ovako jezgrovitom i mudrom savjetu prigovoriti? Valjda samo to što je rečeno naški. 1.1 Vlada je nastojala Bošnjake odvojiti od orijentalnih jezika. s ciljem vjerske edukacije omladine na bosanskom jeziku. str."3 Bašagić ističe značaj nastajanja bošnjačke književnosti na bosanskom jeziku. Arapsko pismo postaje sredstvo pomoću kojeg se manipuliralo Bošnjacima. List se zalagao za odvajanje od orijentalnog kulturnog miljea i čvršće vezivanje za bošnjačku tradiciju. 2 Anonim (Safvet-beg Bašagić): O bosanskoj književnosti. 3 Anonim (Safvet-beg Bašagić): O bosanskoj književnosti. 190 . 2. ali sve je to bilo zanemarljivo u odnosu na maternji bosanski jezik. odnosno rezultata popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini od 10. 2. Tako će u tekstu: O bošnjačkoj književnosti. analizirajući djela Abdija i Potur-Šahidija. Tokom 1892. 1. Protiv orijentalne tradicije bilo je propagande sa strane. to je bila Vladina dugoročna strategija.VII. 3-4. oni su pravili razliku između jezika kojim se obavlja molitva i jezika kojim komuniciraju. a posebno od turskog uticaja. Edukacija izbjegličke populacije ostvarivala se naporedo ćirilicom i arapskim alfabetom.kao svoju vjeru. Bošnjak je započeo seriju tekstova pod naslovom: Šta je s prijevodima kitaba? List se zalaže za prevode vjerskih knjiga na bosanski jezik. 3-4. Safvet-beg Bašagić2. arapski 440. Neki Bošnjaci i sami uviđaju da je za njih najbolje odvajanje od orijentalne jezičke tradicije. br. Jaka propaganda sa srbijanske strane i vladina politika odvajanja Bošnjaka od orijentalne tradicije rezultirale su cijepanjem bošnjačkog korpusa u dva nacionalno-politička tabora. Arapsko pismo trebalo je da ustupi mjesto latinici.1910. većina ih je znala arapsko pismo. Bošnjak je isticao značaj narodnog jezika i pored vladajuće orijentalne klime. godine u Beogradu je osnovano udruženje za pomoć bosanskohercegovačkim izbjeglicama nastanjenim u Srbiji. Bošnjaci su se služili i ostalim orijentalnim jezicima (perzijski i turski). a ne turski i perzijski.10. Vlada je nastojala da muslimane postepeno odvoji od orijentalnih jezika.

upravo zbog toga što je pisana bosanskim jezikom. 191 . 2. pod većim brojem biografija paša. ovdje bosanski. tj. 4 U Bošnjaku je Bašagić pisao pod pseudonimima i inicijalima: Šestokrilović. Zabilježena je anegdota Edhema Mulabdića o jeziku Bošnjaka. Sarajevo IX. vezira i književnika Bašagić se potpisivao stavljajući šest tačaka i "ć" na kraju (Bibliotekarstvo. 42). Srbima i Hrvatima nije odgovarala teza o bosanskom jeziku jer je labavila vezu sa njihovim maticama.roditelja čuo i naučio. upoznali su se sa bogatom kulturom islamskog svijeta. 51. Šestokrilović. Naime. Bošnjaci su se čvrsto držali orijentalne tradicije mada im orijentalni jezici nisu nudili čvršću vezu sa islamskim svijetom? Islamske institucije u Bosni slijedile su "internacionalnu koncepciju u koju se teško uklapao jedan mali jezik kakav je bio bosanski. S. Š. Bošnjak je konstatirao da su najveći otpor prijevodima vjerskih knjiga na bosanski jezik pružali ljudi iz redova visoke uleme. Kamo sreće da se nađe koji domoljub te da to dragocjeno blago sakupi i na ogled svojoj braći izdade. 6 Dževad Jahić: Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora. pjevali i pojedine knjige izdavali. već samo iz ljubavi napram svojoj braći i domovini na svom materinskom jeziku pisali. str. Autor konstatira da su mnoga djela napisana čistim bosanskim jezikom. str. Šahin Šestokrilović.Š. a malo je onih koji govore o tome koliko su Bošnjaci imali udjela u zapostavljanju bosanskog jezika. 1963. ali zbog nedostataka materijalne potpore čekaju na štampanje."6 Mnogi Bošnjaci obrazovani su tradicionalno u velikim islamskim centrima. Žali bože. 5 Anonim: O bosanskoj književnosti. 3-4. jedan od urednika i vlasnika Bošnjaka. br." Sve su to sinovi naše mile domovine koji su vrlo lijepo pisali i pjevali na našem materinskom jeziku. te se od takvih ljudi nije ni moglo očekivati uključivanje u jezičke preporodne tokove. Šahin-beg Šestokrilović.Š. "Isto tako bilo je čestitih sinova mile naše domovine koji su premda nije bilo potreba.. i Š. str."5 Uzroci potiskivanja bosanskog jezika obično se traže izvan bošnjačkog korpusa.. Jusuf-beg Filipović. što nijesu većina njihovih djela još objelodanjena. Kakva je fajda sa onijem jezikom što govoriti kojega dotični ne razumije?"4 Bašagić posebno ističe značaj alhamijado literature. te davanje prednosti bosanskom jeziku nad orijentalnim jezicima. nije prihvatio jezik Joze Čebulara pitajući se zašto se ne piše him umjesto im kada u Kur'anu imamo takve konstrukcije.

apelirajući. Bošnjak se zalaže za prevođenje vjerskih knjiga na bosanski jezik. 8 Anonim: Dvije tri o prijevodu vjerskih kitaba. Ilmihala i Bergivije sa turskog na bosanski jezik. objavio u Istambulu djelo pod nazivom. koje je uredništvo Tarika prevelo na bosanski jezik. str. Istina. 10 Autor prvog našeg štampanog alhamijado teksta. 2. 17/4. ali se nisu mirili sa činjenicom da se bosanskom jeziku da isti tretman. godine pojavljuje djelo Bergivija M. Čauševića. 1988.1. To nas boli. Bošnjak. 9 U Sarajevu se 1908.Kapetanović ga je izružio što oblike bosanskog jezika tumači oblicima iz arapskog jezika. (S. da budu čelična u borbi s drugim elementima. pa je Bošnjak posebno na tome insistirao. 15."8 Bošnjak kritizira visoku ulemu što ovaj civilizacijski čin ne podržava. br. IV. 7 Alija Nametak: Inicijali i pseudonimi u bosanskohercegovačkim listovima.10 Faktor bošnjačke identifikacije je jezik i slavensko porijeklo. Neki Bošnjaci su prihvatali isključivo arapski jezik kao jezik vjerske literature. Književni jezik. "U životu našem susrećemo ogromnu većinu našeg islamskog mlagjeg naraštaja bez ikakve vjerske naobrazbe – čega prije nije bilo pa ipak ne možemo dokučiti nazadka uzroka tom. da se "turskije pismeni" za te potrebe posebno preurede. pritom. 12. da svoju mladost naoružamo potrebnim vjerskim znanjem. zebe pa uzalud tražimo lijeka. br. da bi se ponovo aktueliziralo 1906. što odugovlači sa prijevodima vjerske literature na bosanski jezik. da se spasimo. Ovo je od virovanja na bosanski jezik kitab. 193-198) 192 . godine. XVI/1906. 9 U Bošnjaku se posebno ističe potreba za prijevodom Šurutisalata. U realizaciji ove ideje bila su podijeljenja mišljenja. 7 Prijevod vjerskih knjiga na bosanski jezik Rasprava o prijevodima vjerskih knjiga na bosanski jezik započela je u Bošnjaku 1899. s prvim pokušajem stvaranja stabilnijeg arabičkog pravopisnog uzusa za štampanu praksu bio je Mustafa Rakim koji je 1868. To pitanje nije ozbiljnije postavljeno narednih pet godina. autor članka se zalaže za arapsko pismo i bosanski jezik. Duh preporoda i u ovom segmentu je prisutan na stranicama Bošnjaka. Sarajevo. str. Bibliotekarstvo. Očito je u Bosni bio aktuelan period adaptiranja arebice i procvat alhamijado književnosti. IX/1963. posebno ženske populacije. Janković: Ko je autor prvog našeg štampanog alhamijado teksta?. S ciljem kvalitetnijeg obrazovanja mladih. nego su čak insistirali na zabrani prijevoda vjerskih knjiga sa turskog na bosanski jezik. Dž.

ali svaka napredna ideja zastane. 1."13 Kulturološki napredak i kulturnu individualnost Bošnjaka nije pratilo postojanje moderne nacionalne svijesti. Bošnjaci nisu imali dovoljno snage i 11 Vidjeti u tekstu Šta je s prijevodima kjitaba. 44. ili ga poznaju toliko da na tom jeziku bez podsmijeha Osmanlija ne bi mogli ni hljeba zatražiti. 13 Isto. 30. To je posebno važilo za prve univerzitetski obrazovane Bošnjake koji su studirali u Beču ili u Zagrebu. a kad bi ga čuo jedan Osmanlija da turski razgovara. 44.. U Bošnjaku se posebno ističe sklonost Bošnjaka da se za neku ideju zainteresiraju. str 1. pa su se oni zbog toga čvršće vezali za Osmansko carstvo. ali i napretku islama. ". a drugi su ovu ideju odbacivali. str. a potom je napuštaju. XI."12 Istina neki istaknuti alimi iz toga perioda zauzeli su se za realizaciju ideje o prevođenju vjerskih knjiga na bosanski jezik. Sarajevo. 2. Bošnjak.Neki Bošnjaci su smatrali da je prijedlog konstruktivan i da će imati značajnijeg udjela u islamskom odgoju omladine. ili se potpuno ugasi kada dođe do nadležnih faktora."11 Bošnjak ističe kako vatreni zagovornici turskoga jezika postaju oni koji taj jezik ne poznaju. 12 Isto. taj bi ga morao ismijavati. uvjereni da će taj korak doprinijeti napretku domovine. 193 . str. br. str. str. 1. 14 Vidjeti o ovome u knjizi Dževada Juzbašića: Nacionalno-politički odnosi u bosanskohercegovačkom Saboru i jezičko pitanje (1910-1914).taj gorljivi zagovaratelj turskoga jezika možda ne zna ni bleknuti turski. XI/1899.14 Bošnjak kritizira bošnjačke intelektualce. br. izloženi razvlačenju bošnjačkog intelektualnog korpusa na jednu ili na drugu stranu. Anonimni autor članka Šta je s prijevodima kitaba (Bošnjak XI/1899. 1. Malobrojni pripadnici evropski obrazovane bošnjačke inteligencije bili su pod jakim uticajem hrvatske i srpske propagande. onim koji znaju misliti zrelo svojom glavom i kojima je stalo do napretka društva.. Napredak Bošnjaka koči ona primitivna struja koja se drži starih načela i koja želi da sve ostane po starom "kalufu". njihovu inertnost i sklonost distanciranju od vlastite sudbine.) ove prve smatra umnim ljudima. Autor je posebno ogorčen na one koji turski jezik drže za neku "nadnaravnost koja i danas naš milozvučni bosanski jezik baca u zapećak. 2. "Neki alimi i drugi umni ljudi izjasnili su se za prevođenje kitaba na bosanski jezik. XI. ali zna toliko da bi umio na turskome jeziku zaiskati hljeba.

Jest mi kando svaku stvar. Jezičke tendencije u Bošnjaku. te da oni ništa ne moraju poduzimati. XI. Pitanje grafije u Bošnjaku je nepotrebno ispolitizirano. Bošnjak. svako poduzeće pa zasijecalo ono ne znam koliko u naše sopstvene interese i narodni nam napredak."15 U austrougarskom periodu dolazi do naglog prodora latinice. adaptiranih i inkorporiranih u slavenski jezički milje predstavljaju bogatstvo bosanskog jezika. XI/1899. Preko mnogih značajnih pitanja su hladnokrvno prelazili. tijem pitanjem i tako sada gotovo o tome niko i ne misli. vezane za orijentalnu tradiciju su kompleksne. Bošnjak. pa makar to bilo i od neophodne potrebe. 1."16 List ističe kako Bošnjaci teško pokreću neke probleme s mrtve tačke bez obzira o kakvom se napretku radilo. Mi koda se bojimo išta od sebe i sami svojim silama poduzeti. 2. str. To je razdoblje kada su se Bošnjaci otvarali prema Zapadu. tendencije suprotstavljanja i otpor ćirilici pojavljuje se u periodu kada su Bošnjaci bili na raskrsnici svoje nacionalne identifikacije i kada su tragali za svojim historijskim korijenima. Međutim. Bosanska grafija kao i velik broj neslavenskih riječi. 1. Otvaranjem fronta na liniji ćirilica – latinica skrenula se pažnja sa mnogo značajnih jezičkih pitanja koja je trebalo riješiti. Težnja za jezičkim emancipacijom probudila je bošnjačku inertnost i prekinula uvjerenje da će se o njihovom napretku i kulturološkoj emancipaciji brinuti Zemaljska vlada. pa da mi gotovo nagjemo bez da mi imalo oko toga promučimo. da nam se za svaki korak našeg napretka pobrine i uredi. Ni zapadni. a ni istočni civilizacijski tokovi nisu kod Bošnjaka potirali osjećaj slavenske pripadnosti. makar u tome ležao i opći napredak zajednice. U ostalom to je kod nas muslimana sasvim prirodno da se za svaku novoizvršenu stvar u veliko počnemo zanimati.. te sve prepustimo pustoj zaboravi ili iščekujemo da nas na to neko treći prinuka. o tome Bošnjak kaže: "Ni nadležni faktori na žalost ne uzeše tu stvar ozbiljno i za to malo po malo ušutješe i oni koji su se bili živo zainteresirali. br. mi sve očekujemo da nam to neko drugi uredi i pred nas gotovo ko na tanjiru postavi.. str.upornosti da bi istrajali na realizaciji ideje. Oni čekaju da 15 16 Anonim: Šta je s prijevodima kjitaba. Anonim: Što je s prijevodima kjitaba. makar u tome ležao i preveliki napredak za nas. a čuvali otvorenost prema Istoku. a nakon vrlo kratkog vremena se toga svega nasitimo i preko svega toga hladnokrvno prijegjemo. 44. te navale zapadne leksike. 194 . "Mi sve očekujemo od visoke zemaljske vlade. zapostavljanja arebice i bosančice.

"Već je krajnje vrijeme da se pubrinemo sami za se i za svoju djecu. br. Bošnjak upućuje kritike visokim vjerskim službenicima među kojima se nalazi i reisulema i članovi rijaseta ulema-medžlisa. 195 . to je onda znak da mi još spavamo. onda se ne ostaje samo na tome. nego ga vodi rubu posvemašnje propasti."17 Bošnjak se buni protiv Vladinih "ugotovljenih rješenja" i davanja uputa za oživotvorenje ideja koje su korisne za budućnost bošnjačkog podmlatka. X. a niti može služiti nama na čast. ali se ne očekuju i ne prihvataju gotova rješenja. str. 44. Bošnjak XI/1899. Zbog inertnog držanja i distanciranja od ideje vezane za prijevode vjerskih knjiga na bosanski jezik. članovi sa presvijetlim reis-elulemom na čelu. niti ima uopćen stav prema pojavi koju iznosi. Bošnjaci su u stanju mrtvila. Premda nas je pri duši boljelo gledajući kako se pitanje o prijevodu kjitaba sve više baca u zaborav.važna pitanja pokrene Vlada. Kada se istakne neki problem. jer stara riječ veli: 'tugja ruka svrab ne češe'!"18 17 Anonim: Što je s prijevodima kjitaba. Ako to ne uradi. te da podržava one koji su svome rodu od koristi. pa treba da se i mi sami za se pobrinemo. traže se uzroci. 1. Bošnjak nikada ne daje uopćene kritike. sagledavaju se posljedice i nude rješenja. nagju opet iza ljetnog odmora na okupu. Pogledajmo na naše sugragjane drugih vjeroispovijesti. jer kada se mi nećemo sami za se da pobrinemo. to smo se ipak tješili time. "To dakako niti je. u onom mrtvom snu koji nikome ne daje jamstvo za napredak. str. Sarajevo 2. oni se ne bore za svoje interese i ne ulažu dovoljno intelektualne energije za napredak svog naroda. 18 Isto. Ta nije ona dužna da se za sve brine i da nam sve ugotovljeno u ruke predaje. pa da to pitanje o prijevodu uzmu ozbiljno u pretres i shodne korake učini. da ne izgledamo da nam visoka zemaljska vlada svašta ugotovi i pred nas gotovo stavi i na svašta nas upućuje. Bez obzira što je bilo vrijeme preporoda i što je bio pravi trenutak za značajnije intelektualne akcije. Od Vlade se očekuje da potpomaže korisne ideje. 1. da sami sebi i svom rodu pomognemo. sve će ostati na razini zamisli. koliko se oni za svoj opstanak brinu. a potpuno smo uvjereni da je dobrobit potpomagati i ići nam na ruku da sami sebi i svome rodu koristimo. pogotovo naš visoki rijaset-ulema-medžlis je to pitanje ostavio dok minu nesnosne ljetne vrućine i dok se veleučani gg. što smo mislili da naši nadležni faktori.

br. Bošnjaku su počela stizati pisma čitalaca u kojima rodoljubi izriču zahvalnost "što se ova korisna i tako potrebna stvar potiče. "B. mektebe i uopće za potrebe vjerske pouke. Ibrahim Seljubac i Arif Sarajlija. Na prelazu između XIX i XX vijeka ona se reformira. 19 U grafijskom usavršavanju arebice učestvovali su i čitaoci Bošnjaka. Bilo je prijedloga da se vjerski kitabi prevode na bosanski jezik i pišu latinicom. Prvi zapaženi reformator arapskog pisma bio je Omer Humo. Čim je objavljen tekst o potrebi prijevoda vjerskih knjiga na bosanski jezik. nego ćemo pričekati dok vidimo kakav će sud poručiti kod nadležnih faktora. str. te zato mi sada o istoj uredbi ne ćemo više govoriti. 21 Isto. šaljem vam evo g. "Ali potaknut vašim pisanjem i poticanjem za tu zaista potrebnu stvar u vašem Bošnjaku. pr. 3. XI. XI/1899. Senahida Halilovića i Ismaila Palića. ali i težnji da se nađe najbolje i najprikladnije rješenje prilagođavanja arebice zahtjevima bosanskog jezika. Dževada Jahića. Tako je nastala čuvena matufovača ili matufovica. Nama je drago što se za ovu važnu stvar zauzimaju naši rodoljubi. 47.Bošnjakovu ideju o prijevodu vjerskih knjiga na bosanski jezik narod je dočekao s oduševljenjem i odobravanjem. Bošnjak. Junus Stovra. 3.mj. što mi zbog pomanjkanja onih pismena ne možemo objelodanit. U reformiranju arebice značajnije rezultate postizali su i Ibrahim Berbić. a osobito potaknut uvodnim člankom iz 44. Dolaskom Austro-Ugarske bosančica iščezava dok je arebica i dalje u upotrebi. a to je znak. str. da je ova stvar zaista nužna i potrebna. 23. broja vašeg lista od 20."21 Krajem XIX i početkom XX vijeka prisutna je tendencija masovnijeg uvođenja bosanskog jezika u vjerske škole. Sarajevo. 56-57. Kako smo razumjeli ovaj rodoljub je jedan primjerak ovog rasporeda i preuredbe arapskih pismena podastro i na nadležno mjesto na pregled. Ta 19 O ovome vidjeti više u Gramatici bosanskoga jezika. 20 Ur. str. uredniče jednu moju radnju s kojom sam po svojim slabim silama pokušao preurediti arapska pismena za naš bosanski jezik. 2000. (Sad rodoljub nastavlja rasporegjivati arapska pismena i udešava ih za naš bosanski jezik."20 Sva ta pisma čitalaca svjedoče o težnji Bošnjaka da se očuva arapsko pismo. 196 .": Za prijevod naših kjitaba. Štampane su i neke početnice pisane arebicom i na bosanskom jeziku. Ipak je na reformi arebice najznačajnije rezultate imao Džemaludin Čaušević koji je na jednostavan način arapsko pismo prilagodio bosanskom jeziku.

"Muslimani vjerske kjitabe prihvataju kao svoju svetinju. 23. Senahid Halilović. mada nemaju ništa protiv da budu prisutni i u orijentalnoislamskom jezičkom prostoru. Zbog toga je i razumljivo što se pitanje prijevoda vjerskih knjiga u Bošnjaku često postavlja kao prioritetno. 47. svoj milozvučni bosanski jezik s nasladom uče."22 Sa kitabima pisanim latinicom ne bi bilo tako pa je razumljivo što se na ovoj ideji nije istrajavalo. str.25 Ovaj preporod aktueliziran je pojačanom sviješću Bošnjaka o značaju svog bosanskog jezika koji se sve češće dovodi u vezu sa opstankom bošnjačkog naroda. Ur. Sedam godina prije pokretanja Bošnjaka Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak napisao je knjigu Risalei ahluk (Pouka o lijepom ponašanju) bosanskim jezikom i latinicom. Dževad Jahić."23 Mada se Bošnjak zalagao za latinicu kao službeno pismo arebička tradicija je bila veoma jaka. ali ja mislim da bi upotreba tog pisma u naše vjerske kjitabe izazvla nepoćudnost. str.ideja nije naišla na podršku jer je bilo dovoljno argumenata koji govore da bi ti prijevodi promašili svoj cilj. U vrijeme aktuelne preporodne djelatnosti Bošnjaka u Istanbulu je 1893. XI/1899. br. Različiti stavovi koji se mogu naći na stranicama Bošnjaka odraz su borbe različitih struja unutar bošnjačkog korpusa kao i nekih ekstremnih pogleda na nacionalni identitet Bošnjaka. str. 3. Ismail Palić. str. 3. te bi vjerske kjitabe štampane bosanskim jezikom i arapskim pismom prigrlili s pobožnim poštovanjem kao što uopće naši Muslimani poštuju i kazini čine kjitabima. objavljena prva dvojezična gramatika Bosansko-turski učitelj.24 Ta knjiga odigrala je značajnu ulogu u prihvatanju latiničnog pisma među Bošnjacima. kjitab koji je bio napisan sa arapskim pismenima a na našem milozvučnom bosanskome jeziku sa nasladom učiti i gledati. 197 .": Za prijevod naših kjitaba. Pa samo se po sebi razumije da će svaki naš bosanski Musliman. 24 Gramatika bosanskoga jezika. što više mi bi s tijem promašili svoj cilj pošto se ne bi htjelo lahko primiti. "Neki su mislili da bi se ti prijevodi mogli urediti i latinicom. 22 23 Isto. Otuda se njeguje svijest da se Bošnjaci ne smiju odvajati od svog maternjeg jezika. 58. 58. On je presudno uticao na preusmjeravanje razvoja bosanskog pisanog jezika u austrougarskom periodu. te ćemo tako daleko naprijed koračati u vjerskoj nauci i kulturnom napretku. 25 Isto. "B. Bošnjak. XI.

26 Usklađivanje vjerskih udžbenika sa zahtjevima vremena i širenje literature na bosanskom jeziku Štampanje knjiga na bosanskom jeziku a arapskim pismom trebalo je poslužiti širenju pismenosti i kulturnom napretku Bošnjaka. arebica je trebala da potakne Bošnjake da čitaju i da se tako kulturno uzdižu. Činjenica je da su brojni pisci stvarali svoja djela na turskom jeziku koji je Bošnjacima bio veoma blizak mada se u Bosni nikada masovnije nije turskim jezikom govorilo. Preporodna linija pod vođstvom Džemaludina Čauševića bila je središnja. Čaušević: II godište kalendara Mekteb. Pretpostavlja se da jezik na koji je preveden Kur'an nisu smatrali bosanskim. koji je zastupao ideju da svako treba pisati svojim jezikom za koji će prilagoditi arapski alfabet. oglase po školama. Bošnjak nije komentirao izlazak iz štampe pomenute Gramatike. Gramatika Bosansko-turski učitelj dokaz je da se i u vrijeme jake orijentalne tradicije nije prekidala veza sa slavenskom jezičkom niti. štacijama. 1907/1908.Gramatika je bila namijenena Turcima za učenje bosanskog jezika i Bošnjacima za učenje turskog jezika. Sa bosanskim jezikom i arapskim pismom on je želio da ublaži jake reakcije koje su dolazile čak i od članova Egzekutivnog odbora. Autor Gramatike ponudio je neka originalna rješenja. uredima. On je predlagao Bošnjaku da pored ćirilice i latinice neke rubrike piše i arapskim pismom. a koji su se zalagali 26 Bošnjak je pratio sve ono što se dešavalo u oblasti prevođenja vjerskih knjiga ali se nije zabilježio prevod Kur'ana Miće Ljubibratića 1895. Džemaludin Čaušević je bio pod jakim uticajem turskog književnika Sami Frašerija."27 Ovakvi Čauševićevi stavovi bili su motivirani panislamističkim razlozima. nego ćemo dobiti i potrebite natpise. Čaušević je u II godištu kalendara Mekteb (1907/1908) objasnio razloge koji su ga naveli da se zalaže za bosanski jezik i arapsko pismo. ako pokažemo himet (nastojanje) i hamijjet (patriotizam) ne samo da ćemo imati vjerskih knjiga sa arapskim hurufom na našem jeziku. Ovo je usporilo kulturni napredak Bošnjaka. a onda i Bošnjak uz latinicu i ćirilicu trebao bi obući lijepo istočno odijelo. kafanama sa ovim pismom. "Mi Muslimani Bosne i Hercegovine. arapsko pismo. 27 Dž. mada je objavljivao vijesti o izlasku iz štampe manje značajnih publikacija. 198 . S obzirom da mnogi Bošnjaci nisu znali ćiriličko i latinično pismo.

XVI/1906. 1990. 130. Salih Emin Avdić. Proho. Hafiz Abdulah Sofić. Hasan ef. koji zagovara to pitanje i otvoreno s dokazom vjerskim u ruci ističe tu potrebu. 130. tj. da je pitanje to postalo nužno. "Uz svu anahronost računa se da je arapsko-turskim pismom i bosanskim jezikom izdato 500 000 primjeraka raznih knjiga. Hadži Hafiz Džafer ef. IV. "Tu potrebu smo mi danas kao donekle već osjetili jer se ono staro pitanje o prijevodu vjerskih kjitaba počinje oživljavati.za zadržavanje postojećeg stanja. 12. Ibrahim ef. Muhamed Seid Serdarević. Bošnjak. Puška. "Bilo je doduše protesta po raznim sastancima. koji su se zalagali za prijevod knjiga na bosanski jezik bili su Sejfulah ef. br. Ova grupa učenih ljudi početkom XX vijeka je zatalasala bošnjačke mase da se pitanje o prijevodima vjerskih knjiga na bosanski jezik počne oživljavati. 199 . Hamdija Muhić. Praho) iznio danas to pitanje opet na tapet to je dokaz. Muslimanska naklada "Putokaz". str. str. Razloge što to pitanje nije riješeno Bošnjak nalazi u pojedincima koji se vješto koriste narodnim slabostima i mrse račune naprednim ljudima. Muhamed Hadžijahić: Od tradicije do identiteta. Da je baš jedan muderiz (g."29 Najbliži Čauševićevi saradnici. str. 29 Isto. Heremić. Sejfullah ef. a neke firme uvodile su ovo pismo u svojim natpisima uporedo sa ćirilicom i latinicom. Bošnjak tvrdi kako se niko nije usprotivio oživljavanju ideje o prijevodima kitaba. Hajrović. Ahmed ef. Najaktivniji među Čauševićevim saradnicima bio je učeni muderiz Sejfulah ef. ali ti ništa ne vrijede. Proho. Zahvaljujuću učenim Čauševićem saradnicima Bošnjak se nada da će ideja o prijevodu vjerskih knjiga na bosanski jezik pobijediti i da će uskoro početi njena realizacija. objavljenu u Gajretovom Kalendaru. a ujedno je to garancija da će ova ideja pobijediti i po tome se naskoro ostvariti. Čak je u jednom periodu ovo pismo bilo uvedeno u vjerskim ustanovama kao pismo administracije. Mahmić. postavljeni su zahtjevi da ovo pismo dobije ravnopravan status sa ostalim (ćirilicom i latinicom). 15. jer su 28 Dr.28 Ova tradicionalna struja bila je veoma jaka pa je svaka ideja o prijevodu vjerskih knjiga bila gušena. Zagreb. Murat ef. 30 Anonim: Dvije tri o prijevodu vjerskih kjitaba. 1."30 Komentirajući raspravu gospodina Prohe. Kulenović i drugi. navike da se u vjerskim školama nastavi sa učenjem iz starih udžbenika na arapskom i turskom jeziku. Ovaj put je stupio na poprište učeni muderiz.

Ne treba bar u ovom pitanju uzimati slabu stranu lahkovjernog i dobroćudnog naroda. a što se prije polahko."31 Bošnjak ističe da su se vremena promijenila i da su potrebe za prijevodima knjiga na bosanski jezik narasle. 1. br. 1. jer je ovo pitanje oko kojeg se sva pitanja kreću koje nam daje obilježje kao jednoj zasebnoj skupini. 12. XVI/1906. Značajan doprinos za uvođenje bosanskog jezika u sistem vjerske edukacije dao je Džemaludin Čaušević izdanjem popularne Bergivije 1908. Bošnjak. Jedan vjerski udžbenik na bosanskom jeziku napisao 31 32 Isto. IV. Obrazovanje na narodnom jeziku Bošnjak stavlja u sami egzistencijalni vrh. 34 Isto. str. str. Ako se ovo pitanje zdogovorom. str. onda nam je jasna sudbina naša.. Kvalitetnim vjerskim obrazovanjem "svoju mladež od džehaleta kutarišemo i na pravu stazu izvodimo.32 U Bošnjaku se ističe potreba usklađivanja vjerskih udžbenika sa zahtjevima vremena. 15. Dijete više ne može ostati u mektebu pet do šest godina. te da se nalazimo u okolnostima koje nas od malih nogu prisiljavaju da se borimo za egzistenciju. 1. "Ovo bi trebale hodže zapamtiti i manuti se svojih besposlica. slogom i velikom ljubavlju što prije ne sredi. godine kada je Bošnjak prestao izlaziti. Isto. str. ako nas je Bog gadob učinio u drugim stvarima."34 Bošnjak posebno kritizira nemarnost i lijenost vjerskih službenika kvalifikujući to neoprostivim grijehom zbog kojeg će pred Bogom odgovarati. ne osvrćući se na trajanje. ovdje treba iskreno raditi. učilo. str. donoseći uporedo turski i bosanski tekst. a stari nemar zabaciti jer će pred Bogom za to odgovarati."35 Prijevodi knjiga za vjersku pouku predstavljali su značajno pitanje u Bošnjakovim raspravama o jeziku. 1. Ko hoće raspravljati treba izaći s kalemom u ruci u javnost – junak ko je. 200 . taj će na vidjelo.."33 Sve ovo govori da je potrebno prevođenje vjerskih knjiga na bosanski jezik radi lakšeg shvatanja i usvajanja vjerske pouke. 1. 35 Anonim: Dvije tri o prijevodu vjerskih kjitaba. te se svojski latiti posla. 33 Isto. već mora obrazovanje nastaviti u državnim školama "od kojih mu zavisi život i položaj.vezani za uzahan krug a autori njihovi ne smiju na svjetlo kao šišmiši. Vjersko obrazovanje mora biti savremeno kako bi se brzo i lahko savladalo ono što je za vjeru potrebno. Ipak vjerski udžbenici na narodnom jeziku konačno su uvedeni tek 1912.

br. Zbog toga se osjećala potreba da se arapski jezik uči preko maternjeg bosanskog jezika. prijedloge i komentare. neka mi dopusti reći da to učinih. obilježen je kulturno-prosvjetnim napretkom u odnosu na prethodni period. VI. X. 23."37 Bošnjak je poduzimao i neke samostalne akcije kao što je zahtjev da se islamski školski zavodi temeljito reformiraju. samo radi toga. br. 12. 2. 127. 36 U Bošnjaku je postojala rubrika Naši dopisi u kojoj su čitaoci reagirali na pojedine stavove. str. to je bio jezik Kur'ana. dopisnik šta primijetio ovom odgovoru. Gramatika arapskog jezika sa objašnjenjima na bosanskom jeziku Već je naglašeno da je arapski jezik u Bosni imao poseban status. a ne može biti što ne znam turski. 38 Bošnjak. posebno one koji preko pisma i jezika utiču na omladinu da prihvate hrvatstvo ili srpstvo kao što je učinio jedan učitelj u mostarskom Osvitu. 201 . Uredništvo Bošnjaka je uputilo prijedlog Rijasetu da penzionira nestručne vjeroučitelje i hodže. te zauzimanje stavova prema orijentalnoj literarnoj tradiciji i čvršćem vezivanju za bosansku kulturnu tradiciju. Od tradicije do identiteta. II/1892. koliko se kod nas troši truda i vremena na izučavanje arapskoga jezika. nisu taj jezik doživljavali nametnutim već su ga prihvatali kao jezik islama. koji 36 37 Dr. Bošnjak. učenik Šerijetske škole u Sarajevu polemizira sa jednim Vatanovim dopisnikom koji piše turskim jezikom.39 Bošnjaci su svoju pismenost u jednom periodu vezali za arapski jezik. U Bosni su postojale brojne vjerske škole u kojima se izučavao arapski jezik. Jusuf Midžić. Jusuf Midžić: Naši dopisi. pa kaže: "Da ne bi g. XV/1905. Tu se prije svega misli na suglasnik h i na udvojene suglasnike. 2. str. Ovaj period bošnjačke historije i pored raznih pritisaka austrougarske vlasti. "Poznata je stvar. str. da me bolje razumje i on i sva ostala braća. 39 Vidjeti ovo kod Dževada Jahića: Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora. jezik prema kojem su Bošnjaci imali posebno poštovanje. 24-25. str.38 To neznanje o sebi i svom historijskom biću predstavljeno je u Bošnjaku kao sudbina jednog naroda. što ga napisah slatkim maternjim jezikom. 41. 9. a posebno se insistiralo na čitanju i usvajanju temeljnih zakonitosti arapskog jezika. Muhamed Hadžijahić.je i Abdulvehab Ilhamija početkom XIX vijeka. Arapski jezik je nesumnjivo uticao i na neke pojave u govornom bosanskom jeziku.

br. 5. učitelja gimnazije u Mostaru. u izdanju knjižare I. da je u ovdašnju Islamsku dion. Budući da poznajemo pisce te arapske gramatike kao vješte ljude u arapskom jeziku.je od starina kulturni. I. H. X. Između ostalih korisnih izdanja donosi se kraći tekst o izlasku iz štampe Šeringerovog Priručnog rječnika tuđih riječi i fraza. Kugli – Zagreb. opširno ćemo se na nju osvrnuti. 42 Anonim: Gramatika arapskog jezika. Pravila o pravopisu kao uvod u Gramatiku 2. nadamo se da će ta knjiga biti dobra i razumljiva. str. Poseban publicitet dat je arapskoj Gramatici A. Anonimni autor teksta obrazlaže kome je sve i zašto potreban rječnik stranih riječi pa kaže: "Svakome slabo obrazovanom. Kadića."41 Gramatika je najavljena u Bošnjaku tri godine prije njenog izlaska. Hartmana St. Bošnjak. XVII/1907. "Čujemo. Kadića. Knjiga će nositi naziv: Gramatika i vježbanika arapskog jezika od A. a njen kvalitet obećavaju renomirani autori koji su poznati kao dobri poznavaoci arapskog jezika. 40 41 Književni oglas. 1."40 Bošnjak je u nizu članaka pratio i komentirao arapske udžbenike i priručnike. kad izagje iz štampe. Do toga vremena kod nas nije bila prevedena ni gramatika ni rječnik na bosanski jezik."42 Bošnjak je obavještavao kulturnu javnost o svim značajnim izdavačkim poduhvatima. da se taj jezik uči preko svoga materina. Bulića. def. Isto. štampariju predana arapska gramatika na štampanje. str. br. Knjiga se preporučuje svim onim koji se bave pisanjem. 31. XX/1910. te isticao potrebu prevođenja vjerskih knjiga na bosanski jezik. Sintaksa (nahv) Uz Gramatiku su autori dodali vježbe na arapskom i bosanskom jeziku. učitelja vel. 202 . saradnicima raznih listova i časopisa. dct. 19. U najavama se isticao njen značaj. 3. "Uz to smo u istoj knjizi dodali zgodne i dovoljne vježbe u arapskom i našem jeziku i protumačili sve riječi koje u tim vježbama dolaze. to dobar uspjeh iz arapskoga jezika ne može izostati. Oblikoslovlje (sarf) 3. Bošnjak. Gramatika navedenih autora pisana je po savremenim metodama. a za Muslimane i vjerski jezik. 1. Bulića. Za učenje kojega stranoga jezika prvo je i temeljno pravilo. profesora i A. Danas je pravilo da se svaka znanost mora obučavati na najlakši način. str. Ako se dakle ova knjiga tačno progje. profesora gimnazije u Sarajevu i A. 10. Uostalom. strukturirana iz tri dijela: 1. gimnazije u Mostaru.

1-2. str."47 Mehmed Teufik kritičan je i prema načinu prevođenja definicija jer smatra da su doslovno prevedene i da autor nije u te prijevode udahnuo nimalo kreativnosti. često piše u novine. str. 43 Anonim: Priručni riječnik tugjih riječi i fraza. koji je pismen i čita knjige. 31. Neka Mehmed Teufik upre prstom u jednog čovjeka. kada je ova gramatika ragjena znao ili latinski ili njemački. autora Mehmeda Teufika. 45 Isto. koji bi onda. pa tamo naći latinske nazive. svršeni gimnazijalac. njemački i arapski. Bošnjak. str. vidi se da se još nije kutarisao iz gjačkih krpa. hvala Bogu.. Sarajevo. 27. 47 Dr Muhamed Hadžijahić. Od tradicije do identiteta. . kojim su arapski istumačeni.kojih ima. I. Mladi autor teksta. a uz to da je bio poznavalac arapskoga jezika. nego je samo dva tri puta među đacima prepisana. 1-2. 1-2. "Mi ćemo samo ovo dodati. VIII. str. Sarajevo. br."45 Bošnjak smatra nedopustivim da neko kritizira knjigu koja nije "ni štampana ni litografisana. str."46 Sve bi to bilo uredu."44 Autor se upušta u suhoparno i nedokumentirano poređenje arapskog jezika sa grčkim i latinskim "kao da je pohabao sve komentare klasičnih jezika. Bošnjak. 203 . VIII. XII/1902."43 Ranije je istaknuto da se na stranicama Bošnjaka često nalaze polemičke rasprave u formi odgovora ili reakcije na pisanje nekih listova. Bošnjak. 34. br..recimo popularno." Autor teksta kritizira pisca Gramatike šta je "arapski jezički sistem tumačio bosanskim jezikom navodeći da je trebalo pri sastavljanju arapske gramatike za naše škole zaviriti u arapske gramatike pisane na njemačkom jeziku. te da u pomenutoj gramatici nema dovoljno primjera. 3. U VI broju Behara započeo je izlaziti članak (filološka disertacija) pod naslovom: Arapski jezik na našim gimnazijama. Bošnjak posebno negoduje što autor članka napada Muftićevu neobjavljenu Gramatiku čiji su komentari pisani bosanskim jezikom. priličan broj. a hvali i preporučuje kao uzor oblikoslovlja Herderovu Arapsku gramatiku sa objašnjenjima na njemačkom jeziku. 46 U VI broju Behara. 44 Anonim: U VI broju Behara. kao i učenu i visoko obrazovnu potreban je rječnik tuđih riječi. kritizira nastavu i rukopisnu Gramatiku profesora Muftića. Bošnjak konstatira da "spisatelj nije dozrio da ocjenjuje ovako zamašne stvari. XII/1902. 7. da je u vrijeme kada je gramatika pisana postojao neko ko je poznavao latinski. br. kaže se u Bošnjaku. XVII/1907. Bošnjak je oštro napao način pisanja pomenutog autora jer nije ispoštovao objektivnost kao osnovno načelo novinarskog poziva. 7. 34. 5.

dakle. XVI/1906. Bošnjak. pa ne može poslužiti đacima za učenje klasičnog arapskog jezika. XI. 2. Čaušević. Od tradicije do identiteta.pobijedile su Bošnjakove ideje o uvođenju udžbenika na narodnom jeziku u vjerske škole. Bošnjak. br. 31. I. 12. Anonim: Priručni riječnik tugjih riječi i fraza. str. jer niti je pisac ispitivao dotičnog gjaka. I. 10. Bošnjak. 44. Anonim (Safvet-beg Bašagić): O bosanskoj književnosti. 1907/1908. Anonim: U VI broju Behara. Bošnjak. 5. 15. 27. a navodi brojne razloge protiv Herderove Gramatike pisane na njemačkom jeziku.Autor teksta to objašnjava činjenicom da se veoma malo prevodi s arapskog na naš jezik. Anonim: Dvije tri o prijevodu vjerskih kjitaba. 12. 2. br. 48 49 U VI broju Behara. 19. 31. XVI/1906. br. 204 . br. br. 34.: II godište kalendara Mekteb. napisanom na njemačkom jeziku. 15. 5. 9. 1912. To je malo pretjerano. zaslužan i za objavljivanje prvih gramatika arapskog jezika sa objašnjenjima na bosanskom jeziku. 7. 8. Bošnjak. br. a vjerske knjige su se počele prevoditi na bosanski jezik bez predrasuda i zapreka. VIII. Bošnjak. 12. 6. 10. Anonim: Gramatika arapskog jezika. 41. Sarajevo.VII. Anonim: Šta je s prijevodima kjitaba. XI/1899. List ističe da je Herderova Gramatika rađena za savremeni arapski jezik. I/1891. Dž. XII/1902. Bošnjak. br. XV/1905. 3. br. 1. a ne za stari klasični. pa se sam gjak ne može njom apsolutno ništa poslužiti. Bošnjak. Anonim: Književni oglas. 49 LITERATURA 1."48 I pored brojnih opstrukcija. Dr Muhamed Hadžijahić. 2. X. br. da je nauka krenula boljim putem. 2. 4. koji po ovoj gramatici uče. 5. XX/1910. XVII/1907. Bošnjak. XVII/1907. Bošnjak se zalaže za gramatiku koja ima objašnjenje na bosanskom jeziku. 7. str. niti je slušao predavanja dotičnih profesora. X. kako se počelo raditi sa Herderovom gramatikom. IV. Anonim: Dvije tri o prijevodu vjerskih kitaba. Bošnjak je. a što više ta je gramatika izragjena za novi arapski jezik. Bošnjak. "Pred dvije godine veli pisac. IV.

Jahić. Janković. br. Bošnjak. Dževad: Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora‬‬ ‫‪14. i Palić.‪11.‪17. Jahić.: Gramatika bosanskoga‬‬ ‫.‬ ‫وﺑﻘ ﻲ اﻟﺒﻮﺳ ﻨﻮﯾﻮن ﻣ ﺮﺗﺒﻄﯿﻦ ﺑﻠﻐ ﺘﮭﻢ اﻷﺻ ﻠﯿﺔ وأﻛ ﺪو ﺑ ﺬﻟﻚ اﻧﺘﻤ ﺎﺋﮭﻢ إﻟ ﻰ ﻗ ﻮم‬ ‫اﻟﺼﻘﺎﻟﺒﺔ اﻟﺴﻜﺎن اﻷﺻﻠﯿﯿﻦ ﻓﻲ ھ ﺬه اﻟﻤﻨ ﺎﻃﻖ. XI‬‬ ‫ﻣﻮﻗﻒ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮﯾﯿﻦ ﻣﻦ اﻟﺘﺮاث اﻟﺸﺮﻗﻲ اﻟﻠﻐﻮي‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﻛﺎن اﻟﺒﻮﺳ ﻨﻮﯾﻮن ﻓ ﻲ ﻓﺘ ﺮة ﻣ ﻦ ﺗ ﺎرﯾﺨﮭﻢ ﯾﺮﺑﻄ ﻮن ﺗﻌﻠ ﯿﻤﮭﻢ ﺑﺎﻟﻠﻐ ﺔ اﻟﻌﺮﺑﯿ ﺔ وﻻ‬ ‫ﯾﻌﺘﺒﺮوﻧﮭﺎ ﻟﻐﺔ أﺟﻨﺒﯿﺔ ﻓﺮﺿﺖ ﻋﻠﯿﮭﻢ، ﺑﻞ ﻟﻐﺔ دﯾﻨﮭﻢ وﻛﺎﻧﻮا ﯾﺘﻌﻠﻤﻮﻧﮭﺎ ﻣﻊ ﻟﻐﺘﮭﻢ‬ ‫اﻟﺒﻮﺳﻨﻮﯾﺔ اﻷﺻﻠﯿﺔ ﺟﻨﺒﺎ إﻟﻰ ﺟﻨﺐ. وأﻗﺒ ﻞ اﻟﺒﻮﺳ ﻨﻮﯾﻮن إﻟ ﻰ ﺗﺮﺟﻤ ﺔ‬ ‫اﻟﻜﺘﺐ اﻟﺪﯾﻨﯿﺔ إﻟﻰ اﻟﻠﻐﺔ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮﯾﺔ وزادت ﻋﻼﻗﺘﮭﻢ ﺑﺸﻌﺒﮭﻢ وﻟﻐﺘﮫ.": Za prijevod naših kjitaba.0991 . "B.‪br‬‬ ‫.‪18. Dr. Zagreb‬‬ ‫‪12. Midžić.8891 .0002 . Sarajevo‬‬ ‫.. IX‬‬ ‫.‪16.2 . Muhamed: Od tradicije do identiteta‬‬ ‫. I. II/1892. 9. 23. VI‬‬ ‫.‪jezika. XI/1899.‬ ‫وﺗﻤﯿ ﺰت ﻓﺘ ﺮة اﻻﺣ ﺘﻼل اﻟﻨﻤ ﺴﺎوي ﻟ ﺒﻼد اﻟﺒﻮﺳ ﻨﺔ ﺑﺎﻟﺘﻤ ﺴﻚ اﻷﻗ ﻮى ﻣ ﻦ ﻗﺒ ﻞ‬ ‫اﻟﺒﻮﺳﻨﻮﯾﯿﻦ ﺑﺘﺮاﺛﮭﻢ اﻟﻤﺘﻤﯿﺰ.‬ ‫502‬ .3691/‪bosanskohercegovačkim listovima.‬ ‫ودرس اﻟﻜﺜﯿ ﺮون ﻣ ﻦ اﻟﺒﻮﺳ ﻨﻮﯾﯿﻦ ﻓ ﻲ اﻟﻤﺮاﻛ ﺰ اﻟﻌﻠﻤﯿ ﺔ اﻟﻜﺒ ﺮى ﻓ ﻲ اﻟﻌ ﺎﻟﻢ‬ ‫اﻹﺳ ﻼﻣﻲ وﺗﻌﺮﻓ ﻮا ﻋﻠ ﻰ اﻟﺘ ﺮاث اﻹﺳ ﻼﻣﻲ اﻟﺰاھ ﺮ وﻛ ﺎن ﯾ ﺼﻌﺐ ﻋﻠ ﯿﮭﻢ‬ ‫اﻻﻋﺘ ﺮاف ﺑﺄﻧ ﮫ ﯾﺠ ﺐ ﻋﻠ ﯿﮭﻢ اﻟﺤﻔ ﺎظ ﻋﻠ ﻰ اﻟﻠﻐ ﺔ اﻟﺒﻮﺳ ﻨﻮﯾﺔ، ﺑ ﻞ ﺗﻘ ﺪﯾﻤﮭﺎ ﻋﻠ ﻰ‬ ‫اﻟﻠﻐ ﺎت اﻟ ﺸﺮﻗﯿﺔ، وﻟﻜ ﻦ اﻟﺒﻮﺳ ﻨﻮﯾﯿﻦ ﻟ ﻢ ﯾ ﺴﻤﺤﻮا ﻷﻧﻔ ﺴﮭﻢ ﺑﺎﻟﺒﻘ ﺎء دون ﻣﻌﺮﻓ ﺔ‬ ‫ﺣﻘﯿﻘﯿﺔ ﻟﺘﺎرﯾﺨﮭﻢ واﺳﺘﺨﻼص اﻟﻌﺒﺮ ﻣﻤﺎ ﺟﺮى ﺑﮫ اﻟﻘﺪر ﻟﮭﺬا اﻟﺸﻌﺐ اﻟﻤﺴﻠﻢ. Bibliotekarstvo.‪23.‪15. Halilović.74 . Hadžijahić. br‬‬ ‫. Ur. Nametak‬‬ ‫:‪Alija‬‬ ‫‪Inicijali‬‬ ‫‪i‬‬ ‫‪pseudonimi‬‬ ‫‪u‬‬ ‫.‫. Juzbašić‬‬ ‫:‪Dževad‬‬ ‫‪Nacionalno-politički‬‬ ‫‪odnosi‬‬ ‫‪u‬‬ ‫)4191-0191( ‪bosanskohercegovačkom Saboru i jezičko pitanje‬‬ ‫. Književni jezik.‪teksta?.‪Muslimanska naklada "Putokaz". Dž. Jusuf: Naši dopisi. 17/4. Bošnjak.: Ko je autor prvog našeg štampanog alhamijado‬‬ ‫. S. S. Sarajevo‬‬ ‫‪13.

In such a way. but embraced it as the language of Islam and endeavoured to learn Arabic along with the native Bosnian language. this period of Bosniak history is marked by stronger attachment of the Bosniaks towards their Bosnian cultural tradition. the Bosnian language gained special importance. especially Arabic.THE ATTITUDE OF ‘BOSNIAKS’ TOWARDS ORIENTAL LINGUISTIC TRADITION Summary In one historical period the Bosniaks linked their literacy to oriental languages. Under conditions of strong oriental tradition. a ‘Bosniaks’ had assumed a particular attitude towards oriental tradition and within the framework of this tradition a special place was occupied by translation of religious books into Bosnian. Many Bosniaks who had received their traditional education in great Islamic centres. so that they had a difficult time accepting the fact that the Bosnian language should be given precedence with respect to oriental languages. Despite different kinds of pressure from the AustroHungarian administration. The ‘Bosniak’ criticises their ineptness and their inclination towards distancing themselves from their own destiny. the Bosniaks were creating a stronger bond with their ethnic-linguistic roots. 206 . This ignorance of oneself and one’s own historical being is presented within the ‘Bosniak’ as a destiny of a people. for with it the Bosniaks were confirming their Slavic affiliation. which they didn’t experience as something that was imposed upon them. acquainted themselves with the rich cultural Islamic world. In this way.

Each of the four periods is discussed in terms of the influential languages that dominated these periods and their contribution to the development of the English language.Muhamed Pašanbegović. *** The practice of taking a word from a foreign language and introducing it into another is called borrowing. If we consider the fact that the Oxford Dictionary has over 500.000 words in English have been borrowed from other languages. Unlike any other language. This is not a modern phenomenon brought about by globalization or the virtual disappearance of borders. The borrowed word is referred to as a ‘loanword’. Unlike any other language. In comparison with many other languages the vocabulary of English is of very diverse origin. prof. Middle English Period (1100-1500). When did this borrowing begin? Did borrowing occur as an isolated linguistic phenomenon or were 207 . The history of English and thus ‘borrowing’ is divided into four periods: Old English Period (500-1100). English vocabulary consists of 70% ‘loan words’. English vocabulary consists of 70% ‘loan words’. but it is something that has taken place whenever different language speaking peoples or communities came into contact with each other. The borrowed words are referred to as ‘loanwords’. MAJOR PERIODS OF BORROWING WORDS FROM OTHER LANGUAGES IN THE HISTORY OF ENGLISH Summary This paper presents a short overview of the history of the English language and its expansion through borrowing of words from other languages. that means that around 350.000 entries. Early Modern English Period (1500-1800) and Late Modern English Period (1800-present). as we see in the example of the European Union.

for example London and Leeds.”2 Little is known about the Anglo-Saxons until after their conversion to Christianity in the late 6th and early 7th century. The English Language: A Historical Introduction (Cambridge. The missionaries from Rome carried out the conversion to Christianity.. Indeed. the number of Celtic words taken into English in the whole of its history has been very small. Wales. The invasion of England by the Germanic tribes ushered in the first of the four conventional periods of the history of English. the Anglo-Saxon or the Old English Period. 101 2 Ibid. that is. 1 Charles Barber. Saxons and Jutes. Derwent. Darent. After all. These Germanic invaders included the tribes of Angles (whose name is the source of the words England and English). and the AngloSaxons had settled in such large numbers that there could be no question of their absorption by the Celts. 1 The failure of Celtic to influence Old English is largely do to the fact that the Celts were displaced from what is today England. while Trent apparently means ‘trespasser’. and the small number of them that remained living among the Anglo-Saxons couldn’t hope to exert much influence on English. The invaders pushed the Celtic-speaking inhabitants of the present-day England into Scotland. p.other extralinguistic factors involved? When was borrowing of words from other languages most intense? Does borrowing still occur and to what extent? The history of borrowing begins in approximately 449 AD with the arrival of West Germanic invaders from Jutland and southern Denmark. Cornwall. Rivers often have Celtic names: Avon and Ouse are Celtic words for ‘water’ and ‘stream’. the Thames is the ‘dark river’. a river liable to flooding. which extended from 500-1100 AD. 102 208 . leaving behind a few Celtic words. and Dart are all forms of the British name for ‘oak river’. 1993) p. they were the conquered people “whose language had no prestige compared with that of the conquerors. The names of some English towns were taken over from the Celts. and Ireland.

The English Language: A Historical Introduction (New York. p. leg. 1993). guess. some of the most important grammatical words are also of Scandinavian origin. which extended from after the Norman invasion and up to the year 1500. 1997). disciple). and by the end of the 9 th century they had conquered almost half of the territory of England. nun. The next period in the history of English. them). get. one estimate is that only 3% of Old English vocabulary consisted of loanwords. without too much difficulty. master. take). angel. their. Also. “given the fact that religious texts were written in Latin and the early Christian missionaries were influential in spreading literacy. 130 209 . dun. psalm. There would be Englishmen speaking Old Norse.Conversion to Christianity introduced two things to Old English: writing and loanwords. The similarity between the Scandinavian languages (Old Norse and Old Danish) and Anglo-Saxon English made it easy for many words to be adopted into the English vocabulary: Old English and Old Norse were still reasonably similar. sister. (they. and Danes speaking Old English. church) and some from Celtic (bin. call. altar. However. paradise. By the late 8th century the Scandinavian Vikings invaded England. Most of these words came from Latin. die. and pick up each other’s language. brock). p. 24 Charles Barber. History of English (Routledge. is known 3 4 Jonathan Culpeper. and Englishmen and Danes could probably understand each other.4 A great many words of Scandinavian origin (about 1. and when they didn’t know a word in the other language they would use a word from their own…And no doubt there were children of mixed marriages…Thus great mixing took place between the two languages. all of them having to do with the Church (e. In later Old English Period we must visualize various bilingual situations. A few words came from Greek (devil.”3 They introduced around 450 words.g. The Vikings concluded their settlement in England by the 11th century.800) have survived into present day English: (band. bull. egg.

and also had their children taught it. Most of these words came from areas such as religion (abbot. the Duke of Normandy. unlike the previous two. and by 1100 AD overwhelming majority of England’s bishops and abbots were Normans. did not involve a massive migration of people. his invasion. confession. p. invaded and conquered England in 1066. For the next 300 years French remained the prestige language in England.as the Middle English Period. I think that in the whole world there are no countries that do not keep to their own language. In 912 they were recognized by the French crown.. and to their own language still. best describes the status of those who spoke French and those who didn’t: Thus came England into Normandy’s hand: and the Normans then knew how to speak only their own language. heresy). so that noblemen of this land.000 words were adopted from French. Less than forty years after the Norman invasion a vast number of original English aristocrats were no longer in possession of their lands. But people know well that it is good to master both. for unless a man knows French. cardinal. When William the Conqueror. found in the Chronicle of Robert of Gloucester. and spoke French as they did at home. that come of their stock. This meant that French became the language of the ruling class and English remained the language of the ruled. 5 Ibid. 5 During the Middle English Period over 10. except England alone. convict. This invasion primarily involved the imposition of a Norman upper class. law (accuse. all keep to the same speech that they received from them. The rulers of Normandy had originally been Scandinavian Vikings. But low men keep to English. who occupied parts of northern France. because the more a man knows the more honored he is. 136 210 . After a few generations the Scandinavian Vikings abandoned their language and took up French. The following comment. people make little account of him.

subject. English also began to be used in Parliament. p. beginning in the mid 14th century the linguistic division between the nobility and the commoners was largely over. jupon. Once again. judge. tartar. obstruction. soldier). Books became cheaper and as a result. jury. The English Language (London. Since Chaucer was deeply interested in medieval science and philosophy and used his acquired knowledge in these fields in his works. study. nadir. As a result. powder). 6 W. making English the language of the courts. One simple solution was to use the Latin words. While French had exerted a powerful influence on the English language during the Middle English Period. there are 39 words of French origin in the first 43 lines of the Prologue. grammar. During the Middle English Period trade and the Crusades led to contacts with the Middle East and thus borrowing of Arabic words. The new waves of loanwords were brought into the English language thanks to the revival of classical works and the advent of the printing press. enemy. 169 211 . retreat. checkmate. In 1476 William Caxton set up the first printing press in England. almury. drug. dean. “discounting proper names. external. Some of the examples of Latin loanwords include absurdity. French was the language of the educated class in England. alkali. university). by the year 1700 around 13. capture. fact. education (college. poison. pardon. disease. noun. literacy became more common. medicine (cure. as mentioned earlier. However. In 1362 the Statute of Pleading was adopted. fers. Some of the Arabic loanwords used in Chaucer’ words include: almanac. French was not the only language from which the loan words came into English. benefit. including his Treatise on the Astrolabe. those who translated from Latin often had trouble finding English equivalents for many of the Latin words. Most of the Arabic words were loaned through French since. written in 1391. evidence. However.Chaucer’s Canterbury Tales in which. Chaucer was the first to use many Arabic words.crime. battle. exist. translation of works from Latin became common. 1993). ribibe. plague. virus. fen. The widespread use of French Middle English can be seen from looking at the most famous example of Middle English . military (army. relevant.F. statute). satin. In order to make the texts more widely available.”6 However. it was Latin that dominated the Early Modern English Period (1500-1800).000 new loanwords entered the English language from Latin. Bolton and David Crystal. vacuum.

Polynesian (taboo. hashish. The first was the Industrial Revolution and the rise of the technological society. tattoo). kiosk. The influx of new loanwords in the Late-Modern English was resulted by two historical factors. from American Indian languages (moccasin) to Arabic (sultan. Some examples of vast contributions to English include the following: Chinese (ketchup. 1997). at its height. Hawaiian (hula. and African languages for 6%. it is very likely that the practice of borrowing will extend to languages that have not been a source of ‘loanwords’ but will make their contribution to English. Hebrew (kosher. Charles: The English Language: A Historical Introduction. REFERENCES 1. with the influx of new loanwords steadily increasing. Persian (shah. English is no longer borrowing from Classical languages. igloo). This was not surprising since the British Empire. 7 Jonathan Culpeper. divan. as well as Greek. judo. More recently English has gone global and as a result it has come into contact with languages right round the world. but has turned to European. During the time of the British Empire virtually every language on earth made its contribution to the development of English. The borrowing from Latin. bazaar). dervish. 7 Since the number of those wishing to learn English is increasing every day and since English has reached every corner of the world. 25-26 212 . Turkish (yoghourt. The first factor necessitated new words for things and ideas that were not previously encountered and the second factor saw the British adopt a great number of foreign words. ruled one quarter of the earth’s surface.exact and eradicate. harem). Cambridge: Cambridge University Press. History of English (Routledge. typhoon). 1993. kibbutz). The second was the British Empire. Barber. Hindustani (guru. ukulele). pundit). Japanese (tycoon. pp. As a consequence. This period also saw the printing of the first English dictionary in 1604. caravan. fez). sheikh. African and other languages and “some studies suggest that Japanese accounts for 8% of borrowings in the last fifty years. continued into the Late-Modern English Period (1800-Present). karate). Eskimo (kayak.

6. Cambridge: Cambridge University Press. 5. Historija engleskog jezika je podijeljena u četiri perioda: staro-engleski period (500-1100). stoljeća pa nadalje. L.: English Word Formation. Bolton. 1996.: A Short History of English. 1970 10. Cambridge: Cambridge University Press. Pei. third edition. third edition. 1927. 7.: Introduction to Early Modern English. Ovaj pregled počinje sa osvrtom na dolazak Anglo-Saksonaca i prati razvijanje engleskog jezika od 5.C.M. London: Penguin Books. Culpeper. Wyld. Blake.: A History of the English Language.: A History of the English Language.: A History of English. London: Methuen. 1983. 3. London: Routledge and Kegan Paul 4. Svaki od ova četiri perioda je razmatran u pogledu uticajnih jezika koji su dominirali u ovim periodima i njihovom doprinosu engleskom jeziku. Mario: The Story of Language. N. 9. A. do danas). New York: New York University Press. 1965.2. Gorlach. 213 . Bauer.H. Baugh. London: John Murray.: The English Language. 1993. B.C. rani moderno-engleski period (1500-1800) i kasni moderno-engleski period (od 1800. 1991. srednjo-engleski period (1100-1500). Philadelphia and New York. Jonathan: History of English. H. W.F. Strang. and Crystal D. GLAVNA RAZDOBLJA POSUĐIVANJA RIJEČI IZ DRUGIH JEZIKA U HISTORIJI ENGLESKOG JEZIKA Sažetak Ovaj rad predstavlja kratak pregled historije engleskog jezika i njegovo širenje kroz posuđivanje riječi iz drugih jezika. M. London: Routledge. 8. 1997.

‫أھﻢ ﻓﺘﺮات اﺳﺘﻌﺎرة اﻟﻜﻠﻤﺎت ﻣﻦ اﻟﻠﻐﺎت اﻷﺧﺮى ﻓﻲ ﺗﺎرﯾﺦ اﻟﻠﻐﺔ اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾﺔ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﯾﻌ ﺮض ھ ﺬا اﻟﺒﺤ ﺚ ﻣﻠﺨ ﺼﺎ ﻟﺘ ﺎرﯾﺦ اﻟﻠﻐ ﺔ اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾ ﺔ وﺗﻮﺳ ﻌﮭﺎ ﻣ ﻦ ﺧ ﻼل‬ ‫اﺳ ﺘﻌﺎرة اﻟﻜﻠﻤ ﺎت ﻣ ﻦ اﻟﻠﻐ ﺎت اﻷﺧ ﺮى.‬ ‫412‬ .‬ ‫ﯾﻨﻘ ﺴﻢ ﺗ ﺎرﯾﺦ اﻟﻠﻐ ﺔ اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾ ﺔ إﻟ ﻰ أرﺑ ﻊ ﻣﺮاﺣ ﻞ: ﻣﺮﺣﻠ ﺔ اﻟﻠﻐ ﺔ اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾ ﺔ‬ ‫اﻟﻘﺪﯾﻤﺔ )005-0011(، اﻟﻤﺮﺣﻠﺔ اﻟﻮﺳ ﻄﻰ ﻟﻠﻐ ﺔ اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾ ﺔ )0011-0051(،‬ ‫ﺑﺪاﯾ ﺔ ﻣﺮﺣﻠ ﺔ اﻟﻠﻐ ﺔ اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾ ﺔ اﻟﺤﺪﯾﺜ ﺔ )0051-0081(، وﻣﺮﺣﻠ ﺔ اﻟﻠﻐ ﺔ‬ ‫اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾ ﺔ اﻟﺤﺪﯾﺜ ﺔ )0081إﻟ ﻰ اﻟﯿ ﻮم(. درس اﻟﺒﺤ ﺚ ھ ﺬه اﻟﻤﺮاﺣ ﻞ ﻛﻠﮭ ﺎ ﻣ ﻦ‬ ‫ﻧﺎﺣﯿﺔ اﻟﻠﻐﺎت اﻟﺘﻲ ﻛﺎﻧﺖ ﺳﺎﺋﺪة ﻓﯿﮭﺎ وأﺛﺮھﺎ ﻓﻲ اﻟﻠﻐﺔ اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾﺔ. ﯾﺒ ﺪأ اﻟﺒﺤ ﺚ ﺑ ﺬﻛﺮ وﺻ ﻮل اﻷﻧﺠﻠ ﻮ-‬ ‫ﺳﺎﻛﺴﻮﻧﯿﯿﻦ وﺗﻄﻮر اﻟﻠﻐﺔ اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾﺔ ﻣﻦ اﻟﻘﺮن اﻟﺨﺎﻣﺲ ﻓﻤﺎ ﺑﻌﺪه.

U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu nad Bošnjacima je izvršen grozomorniji genocid. U slučajevima ispoljenog kajanja i zatraženog oprosta moguće je očekivati oprost. Moguće je očekivati oproštaj samo ako se planeri i izvršioci genocida nad Bošnjacima iskreno pokaju i ako kajanje javno iskažu i zatraže oprost. mnogi si fizički i psihički mučeni. obješen ili spaljen. U radu se analiziraju izjave i ponašanja ratnih zločinaca kojima je 1945. Oni. Filozofski fakultet u Sarajevu OSJEĆANJE KRIVICE I KAJANJA PLANERA I IZVRŠILACA GENOCIDA Sažetak U toku Drugog svjetskog rata njemački fašisti su izvršili genocid na negermanskim narodima. posebno nad Jevrejima. a veliki broj je strijeljan. *** Kodifikacija genocida kao međunarodnog krivičnog djela je ostvarena nakon Drugog svjetskog rata. Planerima i izvršiocima genocida nad Bošnjacima Bošnjaci su bili "krivi" samo zato što su ostali ono što su uvijek bili Bošnjaci i što su se.Prof. čak. samo branili srpski narod od "napada i progona Turaka". Srpski nacionalisti su nemilosrdno proganjali Bošnjake. iako su pojave masovnog ubijanja nacionalnih ili vjerskih skupina zabilježene i u Prvom 215 . U izjavama njemačkih planera i izvršilaca genocida u usporedi sa ponašanjima i izjavama srpskih planera i izvršilaca genocida nema razlika. osjećali muslimanima. misle da nisu uopće krivi jer zločine koje su izvršili ne doživljavaju zločinima već "pravednim djelima". Ismet Dizdarević. dr. Oni su. kako izjavljuju. Mnogo je nevinih ljudi protjerano iz svojih domova. mučili su ih u logorima i kazamatima i masovno ubijali. godine suđeno u Nirnebergu i kojima se sada sudi u Hagu. Većina zločinaca ne ispoljava osjećanje krivice niti kajanja za izvršene zločine. ali za duboke usjekline genocida zaborava nema niti je psihološki moguć. po svojim vjerskim uvjerenjima.

sredstvima psihološke propagande. prije i u toku Drugog svjetskog rata. godine. Naglašeno je i da je namjerno. U nacističkoj doktrini je jasno iskazano šta treba i kako činiti za "odbranu od opasnosti": svjesno. su rezultirali iz genocidnog plana kojeg je Hitler i njegovi sljedbenici.svjetskom ratu. Genocid je. da je u svim povijesnim periodima izazvao velike štetne posljedice i da je. Genocid je "uskraćivanje prava na opstanak cijelim ljudskim grupama. decembra 1948. citirat ćemo sadržaje oba člana. naroda plave krvi"." U Rezoluciji je rečeno da je genocid međunarodno krivično djelo (zločin). Svoje mračne planove i njihova surova ostvarenja su. rasnih ili vjerskih skupina. U prva dva člana Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju genocida. S obzirom da su u prvom i drugom članu Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju genocida od 9. masovni progoni.1946) je značenje pojma "genocid" jasno je određeno. rezultiraju. koja je usvojena Rezolucijom broj 1386 (XIV) Generalne skupštineUN. Brutalni. a naročito Jevreja. a naročito Jevreje. za oslobađenje od genocida. ovog animalnog kriminalnog djela. uskraćivanje prava na život pojedinim ljudskim bićima. odnosno plansko i svjesno uništavanje određenih skupina teško krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava. pleme i latinske riječi occidere . sadržane i polazne psihološke osnove važne za objašnjenje psiholoških korijena genocida.odlučno i sa dubokim uvjerenjem o "pravednosti" i sa mjerama najviše surovosti i nečovječnosti onemogućiti "neprijatelje naroda čiste rase".12. grozomorni. mučenja i ubijanja pripadnika negermanskog naroda. kao što su ubistvo (homicid). U Rezoluciji Generalne skupštine UN (od 11. bez obzira da li je izvršen za vrijeme mira ili rata. međunarodno krivično djelo i da preuzimaju obavezu da ga spriječe i kazne. je precizirano ono što je u termin "genocid"sadržano: namjerno uništavanje nacionalnih. prikazivali "opravdanim" mjerama zaštite "pripadnike uzvišenog naroda. Termin "genocid" je kovanica grčke riječi genos-rod. agresivne pobude i aktivnosti" opasne za njemački narod. U prvom članu piše da "strane ugovornice utvrđuju da je genocid. da ostvare svoje "planirane zločinačke aktivnosti. od onih pojedinaca i grupa koji su u "jasnoj i dokazanoj namjeri i ponašanju" ispoljili "mržnju. progoni i strahovita mučenja u kazamatima i logorima. Psihosocijalni korijeni genocida i masovnih ubijanja Kako je moguće naučno objasniti korijene genocida i masovnog ubijanja? Ko je kriv za sve ono što je genocid 1 sobom 1 Iz značanje termina "genocid" vidljiva je njegova suština." Ishod " odbrane naroda plave krvi" je bio vidljiv cijelom svijetu: masovna ubijanja.ubiti. potrebna puna međunarodna saradnja. u svojoj biti. etničkih. ostvarivali na "neprijateljima njemačkog naroda"." U članu dva je precizirano koja krivična djela se smatraju 216 . veliki zločin (magnum crimen) i po načinu i širini i po veličini posljedica koji iz.

Rimski vojnici su ubijali zarobljene neprijateljske vojnike i zlostavljali njihove žene i djecu. etničke. Ko je kriv? Pojedinci. tokovima i posljedicama genocida koji se odigrao u Bosni i Hercegovini. političkih organizacija. pripadnicima određenih naroda ili nacionalnih manjina." 217 . nisu doživljavali najviše zbog dominacije moralnih standarda o potrebi i opravdanosti ubijanja i mučenja osoba koje su Rimljani smatrali neprijateljima. u novije vrijeme. Slobodan djelima genocida: "U Konvenciji kao genocid se smatra bilo koje od navedenih djela učinjenih u namjeri potpunog ili djelimičnog uništenja jedne nacionalne. jer su svoje postupke smatrali moralnim i opravdanim. Svoje gledište o individualnoj krivici za genocid dokazuju genetskim predispozicijima. posebno u obitelji. (e) prinudno premještanje djece iz jedne grupe u drugu.nosio i fizičke i psihičke posljedice koje je. naravno. (c) namjerno podvrgavanje grupe životnim uvjetima koji vode njenom potpunom ili djelimičnom uništenju. Ako naslijeđena agresivna sklonost pojedinaca bude kasnije. razvijana i podsticana moguće je očekivati genocidna ponašanja. vlade ili određeni narodi? Jedni tvrde da su pojedinci isključivi krivci. Ljudi se rađaju. ali ne zanemaruju i ulogu kulturelnih faktora. Drugi ne osporavaju značaj osobnih karateristika pojedinaca. rasne ili vjerske grupe kao takve: (a) ubistvo članova grupe. Treći ističu da se glavni razlozi genocidnih ponašanja pojedinaca. posebno tradicije i dominantnih. Osjećaj grižnje savjesti zbog zločina koje su izvršavali. socijalnih organizacija i (ili) vlada nalaze u genocidnom karakteru određenih naroda. Na pitanja da li su Hitler i njegova vlada. (b) teška povreda fizičkog ili mentalnog integriteta članova grupe. u okolnostima u kojima se genocidni porivi i genocidna ponašanja motiviraju i nagrađuju. moralnih standarda. kao i u studijama o korijenima. ili sa agresivnim. političke organizacije. ili sa altruističkim genetskim predispozicijama. u posljednjoj deceniji dvadesetog stoljeća. Svoje gledište baziraju na agresivnim i zločiničakim ponašanjima pojedinaca uvjetovanih karakterom uređenja u kojem žive. državnih uređenja i naroda iz kojih su izrasli idejni začetnici i izvršitelji genocida. (d) mjere uperene na sprječavanje rađanja u okviru grupe. odnosno. se razmatraju uloge i stupnjevi odgovornosti za izvršene zločine pojedinaca. nanio? U brojnim studijama o ranijim genocidima. Narod ne može biti kriv. pisanih i nepisanih. u procesima socijalizacije.

Promjene koje se javljaju. zašto nastavljaju da čine zlo? Mnogo pitanja a malo odgovora.. Nije bitno koji su i kakvi su bitno je da vode nekom rješenju. deterioraciji materijalnih dobara ili. u najmanju ruku. prijete i ugrožavaju život. također. uzrokuju pogreške u procjeni svijeta i stvarnosti.Milošević i njegovi bliski saradnici mogli planirati i izvršiti poznate. 1995. najmanje. socijalna dezorganizacija. ne jednog čovjeka već više ljudi? Da li osjećaju grižnju savjest zbog ovog. životu samo određenim članovima društva i utiče na mnoge aspekte društva. I 218 . Rapidne promjene u kulturi i društvu . a pogotovo zločini takvih razmjera ne bi se uopće dogodili. bilo rat s vanjskim neprijateljem. Zašto jedna skupina ljudi želi da uništi drugu? Koji ih motivi podstiču na to? Šta osjećaju kada ubijaju.pored osobnih razloga. str. 14). Političko nasilje prijeti sigurnosti čak i onim ljudima koji su izvan njega..ističe E. Ishodi manje ekstremnih ekonomskih uvjeta mogu se ispoljiti u odgođenoj deprivaciji. Njihov odgovor je: zločini.u krajnoj liniji mogu rezultirati izgladnjavanjem ili prijetnjom životu. One mijenjaju ustaljene standarde življenja i vode dezorganizaciji."Ekonomski uvjeti . Bitno je prevazići poteškoće. S obzirom da je pouzdana percepcija svijeta važan uvjet sigurnosti. strahovite zločine da nisu imali podršku i odobravanje njemačkog odnosno srpskog naroda. na ekonomske i kulturne faktore kao bitne motivacione izvore genocida i drugih nasilja." (Staub. Rat je prijetnja. U teškim životnim uvjetima ljudi su preokupirani putevima izlaska iz tih stanja. Neprijateljstvo i nasilje. Staub. također. kriminalitet.Odgovor na ova pitanja omogućava bolje razumijevanje psiholoških korijena genocida i masovnog ubijanja. Istaknuti istraživač psiholoških korijena genocida i drugih nasilja Ervin Staub ukazuje. ostvariti zamišljena očekivanja i dostići ciljeve do kojih je moguće nalakše i najbrže doći. bilo političko nasilje između unutarnjih grupa. neljudskog čina? Ako je osjećaju. normalno je očekivati da će ljudi biti snažnije motivirani u traženju rješenja. fizička i materijalna nesigurnost) izrastaju odgovarajuća psihološka ponašanja ljudi. E. u osujećenju unapređenja blagostanja. Rasprostranjeno kriminalno nasilje. brze tehologijske promjene i prateće promjene na radu i socijalnim običajima. Iz teških životnih uvjeta (depresija. Jedan od puteva izlaska je izgradnja novog pogleda na svijet. ustvari.naprimjer. ugrožava život i sigurnost. psihološki utiču na teške uvjete života. nakon razranja tradicionalnih načina življenja. u traženju izlasaka iz neugodnosti koje sobom nosi neizvjesnost i dezorijentacija.

zbog toga. Budući da se ljudi.. Osjećanje grupne pripadnosti je važan pokretač aktiviteta pojedinaca. ljudi nastoje da otklone stvarne ili percipirane izvore svojih poteškoća i problema. kada grupa kojoj pripadaju pojedinci " funkcionira slabo i ne obezbjeđuje zaštitu i dobrobit. bili izvori sigurnosti. naročito. postaju snažni pokretači njihovih namjera i aktivnosti. 16) Teški životni uvjeti utiču na odnose među članovima grupe. str. oštećen je njihov društveni self. Bez obzira da li su rezultirali iz aktualnih teških stanja ili su samo postaknuti "povoljnim okolnostima" motivacioni procesi su sjedinjeni istom psihološkom sadržinom: destruktivnim namjerama i naglašenim neprijateljstvima prema drugim pojedincima ili skupinama. Porast potrebe za samoodbranom izrasta iz tjelesne i psihičke ugroženosti. u teškim vremenima. Ističe da prijetnje i frustracije uvećavaju neprijateljstvo i želju da se naudi ljudima koji su "uzročnici" njihovih problema. zapravo prema pripadnicima drugih naroda ili drugih vjeroispovijesti.koncept. ali i da uvijek ne postoji osoba ili osobe koje bi okrivili. ne mogu ili ne žele svoje neprijateljstvo usmjeriti prema njima. osobnih doživljaja sebe i svijeta oko sebe i ishoda percipiranih procesa rastakanja društvenih vrijednosti i tradicija zapravo društvenih vrijednosti koji su. U suočavanju sa teškim životnim uvjetima." (Staub. također. definiraju po svome statusu u grupi zato je i normalno što većinu ljudi. poštovanje i vrednovanje te grupe se umanjuje. Ervin Staub ukazuje na istu činjenicu. pozitivan stav njihove grupe prema sebi vide kao najbitniji uvjet za osobnu samoprocjenu a. pogotovo kada ih ne mogu ublažiti ili otkloniti. 1995. Zato će i potreba za zaštitom i unaprjeđenjem društvenog self koncepta ili potreba za pronalaženjem nove grupe s kojom će se identificirati biti snažna. Motivi koji izrastaju iz osjećanja ugroženosti vlastitih individualiteta. smanjuje nesigurnost i anksioznost.promjena u perceptivom sagledavanju i razumskom uviđanju "nove stvarnosti". ljudi ispoljavju osjećanje ugroženosti i frustriranosti. za njih. otežavaju komunikaciju i motiviraju ljude da misle samo o sebi. E. Međutim. Očekivana su. U ponašanjima se uočavaju ishodi aktualnih djelovanja ili reaktiviranih ranijih latentnih motivacionih usmjerenja. u značajnom stupnju. već ga 219 .U cilju samoodbrane vlastitih života ili očuvanja tjelesnog integriteta. Ponekad oni uočavaju da su krivci njihovih nevolja isuviše moćni. ili su vođe s kojima su se poistovijetili pa. Psihološka reagiranja na teške životne uvjete su očekivana.. jer ugrožavaju dva glavna ljudska cilja: opstanak i sigurnost.

Pokazale su. ne priznaju ovu njihovu. je izrastao upravo iz takvog dihotomnog. Najčešće je tretiran kao benigna. povjesnu. Osim toga oni su "glavni uzročnici" njihove patnje a postoje i "dokazi" da pripremaju napad na njih. u Bosni i Hercegovini su pokazala vezu između prethodnih priprema i čina genocida. slabijim pojedincima ili skupinama. kod kasnijih izvršitelja genocida . osjećanje superiornosti. Teški životni uvjeti jesu važan korijen zla . još u etapi dužih priprema za genocid otkriti ili nazrijeti indikatori onoga što će se kasnije desiti. U tim kulturama je dugo živio aktivni potencijal za grupno nasilje. već kada su gladne. da je bilo moguće u fazi planiranja agresije i genocida. Koji će stupanj uticaj biti uveliko zavisi od karakteristike određenih kultura. nažalost. Uticaj teški životnih uvjeta može biti pojačan. masovna ubijanja u Argentini ) kao i analiza posljednjeg genocida koji se dogodio. Srpski nacionalizam. 220 . kulturnu i moralnu "nadmoćnost" . Psihološkom propagandom je utiskivano u svijest naroda. u rudimentarnim vidovima agresivnosti. javno ispoljavao. Istina o vlastitoj zabludi žrtve su . spoznavala tek kada su. osjetili posljedice od aktualiziranih genocidnih pobuda. opravdanosti istrebljivanja drugih naroda jer oni. Potencijalne žrtve nisu. u početnim etapama psiholoških priprema za genocid. zapažali značajne indikatore genocidnih stremljenja i aktivnosti koji će. zapravo. u toku agresije (1992-1995).genocida i masovnog ubijanja. biti realizirani na način koji prevazilaze ponašanja krvoločnih životinja i to ne kada su site. ublažen ili jako slab u rađanju i realiziranju genetskih pobuda. nacionalne uzvišenosti i vjerske pravovjernosti i. Intenzitet neprijateljstva raste kada misli da je njihovo teško stanje prouzrokovano nepravdom a. na vlastitoj koži. zbog toga. kada je povezan sa spoznajom ili naslućivanjem da drugi ne žive u poteškoćama sličnim njihovim. iz kojeg su izrastali potencijalni nasilnici. Psihološka analiza toka i posljedica genocida u svijetu (holokaust. u načinima ponašanja potencijalnih izvršilaca i potencijalnih žrtava. Egizistorao je u latentnom vidu a ponekad se. tobože. genocid u Kambodži. epizodna pojava. naročito. Povjesne činjenice govore da su se planeri i izvršitelji genocida i masovnih ubijanja rađali i živjeli u kulturama u kojima je potreba za genocidom bila duboko utkana u obrascima ponašanja ljudi te kulture. kada se ovi "mirni građani" nađu u okolnostima "pogodnim za zločin". u njihovim ponašanjima.kanališu prema drugima. kao i drugi ekstremni i miltantni nacionalizmi. "Mi" smo jedno a "Oni" su drugo.

Ponašanja njemačkog naroda u toku uspona i vladanja Adolfa Hitlera rječito govori o potrebi tog naroda za vođom. o Hitlerovim neuspjesima u kontaktima sa ženama. Očekivalo se ono što se. vladali u Njemačkoj. u nastalom spoju teškog 221 . a oni koji su preživjeli nosili su gorčinu poraza i osobnu sramotu. Potreba za vođom koji će naći izlaz postaje opsesija većine. o njegovim seksualnim nastranostima itd. mlada generacija nije mogla naći oslonca u svojim očevima. ne samo zbog ekonomskih i kulturalnih već i zbog psiholoških. i okolnosti u kojima se našla mlada generacija nakon poraza Njemaca u Prvom svjetskom ratu. Mnogi očevi su poginuli ili ostali invalidi. a ne neka druga osoba koja je ispoljavala ekstremizam u pogledima na njemačku stvarnost? Neosporno je da je on i. koji mogu poslužiti kao ilustracija mogućih razloga Hitlerove mržnje. posebno mladih. koji su u poslijeratnim vremenima. Hitler im je "ponudio sebe" kao zamjenu za njihove očeve. U nastalom haosu. Odanost i poslušnost vođi U okolnostima psiholoških priprema za genocid su ispoljavanja i druga ponašanja potencijalnih izvršitelja genocida. na Jevreje i pozvao ih da idu putem koji on smatra najboljim. U psihobiografskim studijama ličnosti Adolfa Hitlera se njegov izraziti antisemitizam se. o ispoljenoj mržnji prema svom ocu. o njegovom ubjeđenju da je baka (očeva majka) bila Jevrejka. dobar dio njih je ispoljavao simptome postratnog stresnog poremećaja. a naročito prema Jevrejima i kao osoba koja je ispoljila fantastičnu odanost ideologiji fašizma. kako ističe Ervin Staub.polarizovanog shvatanja i razvijanog uvjerenja u okviru stvarnih ekonomskih nedaća. Genocid nad Jevrejima se mogao očekivati upravo zbog nastalih uvjeta i to. osjećanja bezizlaznosti i potrebe prevazilaženja doživljaja vlastite slabosti ostvarivanjem "moći" nasiljem nad drugim. o njegovom uvjerenju da je njegova voljena majka umrla zbog greški ljekara Jevrejina. ukazao im na "krivce". kao osoba čiji su obiteljski i kasniji uvjeti razvoja formirali u njemu osjećanje mržnje prema negermanskim narodima. Zašto je Adolf Hitler dobio široku podršku. Pored podataka iz životne historije Adolfa Hitlera. najbolje odgovarao tadašnjim potrebama i stremljenjima njemačkog naroda. može dovesti u vezu sa podacima o njegovom vanbračnom rođenju. na izvore njihove patnje.

Eksperimentalna istraživanja Stenli Milgrama o pokornosti autoritetu i teorijske studije Ericha Fromma i Alice Miller o pokornosti kao glavnom izvoru destruktivnosti. a narod je prema njemu ispoljavao ono što je vođi trebalo . kada se nađu u teškim vremenima. uz glasno i prećutno odobravanje ideologijom fašizma pokrenutih masa. moglo nazrijeti da će doći. Očekivati je da će oni. ohrabrila i njega i njegove sljedbenike da." (Staub. mudrom i uzvišenom vođi. realizirana masovno i nemilosrdno. 1995. E. Između njemačkog naroda i Hitlera uspostavljen je odgovarajući interaktivni odnos. vremenske i 222 .. Ratka Mladića i drugih ideologa i izvršitelja genocida nad Bošnjacima je. odnosno kako E. dovesti do neodgovornog ponašanja i do bezrezervnog služenja vođi.19) Izražena poslušnost naroda Hitleru. usmjeriti u pravcu "najefikasnijeg rasterećenja. uz punu podršku većine Nijemaca. u dobu Hitlerove autoritarne vladavine. Radovana Karadžića. U stručnoj literaturi se ukazuje na poslušnost autoritetu kao jednom od značajnih psiholoških korijena genocida." To je jedino mogla biti osoba koja se odlikovala radikalnim stavom i spremnošću da nasiljem vrati "izgubljenu moć narodu plave krvi". vladajaućih standarda kulture i posebnih psiholoških okolnosti. kao i pripadnika drugih naroda koje su Hitler i njegovi sljedbenici proglasili "neprijateljima njemačkog naroda" je. Njihova jaka potreba za podrškom čini ih podložnim grupi i njezinim vođama. str. E. ne oslanjaju se na svoje vlastite sposobnosti. Usporedba genocidnog ponašanja Nijemaca. Oni koji prihvataju autoritet vođe spremni su prihvatiti i njegovu ideologiju. Poslušnost autoritetu.Staub ističe da su " izraziti respekt autoriteta i jaka sklonost ka pokornosti druge predisponirane karakteristike koje dovode do genocida i masovnog ubijanja. bježali od slobode i pokorovali se vođi i (ili) grupi. Progoni. mučenja i ubijanja Jevreja. realiziraju planirani genocid. izazvanu nezadovoljstvom. Ljudi koji su uvijek bili vođeni od snažnih autoriteta. najvjerovatnije.. uz određene povjesne. Očekivala se pogodna osoba koja će tenziju većine.odanost i poslušnost. Hitler je obećao i ostvarivao izlazak iz teškog stanja i psihološke neizvjesnosti.stanja.Fromm pokazuje da su pojedinci u Njemačkoj. odanih Hitleru sa genocidnim ponašanjem pripadnika "nebeskog naroda" vođenih od "velikog vožda" Slobodana Miloševića i njegovih sljedbenika. U ličnosti i idejama Adolfa Hitlera većina Nijemaca je "prepoznala" osobu koja može ostvariti njihova opća stremljenja i izražene aspiracije za vladanjem nad drugim skupinama.

samo zato što su oni. prihvatljiva i opravdana. komadanta logora namijenjenog za istrebljenje Jevreja. prethodno obučen. u okolnostima nacionalizma. uzdizali njegovu pravdoljubivost i milosrdnost. gozbama i svadbama guslari su zanosno opjevavali junaštvo i časnost Srbina. ubija druge ili u liku srpskog nasilnika. Na sijelima i prelima.kulturne specifičnosti. U toku psihološke pripreme genocida nad nesrbima aktualizirano je ono što se stoljećima "iz generacije u generaciju. "Turci". nerealno poimanje. "poturice". 2003. I. sebe i drugih. Mujo. bez grižnje savjesti. Nakon ratobornih izjava Slobodana Miloševića masa je spontano izrazila svoju odanost i pokornost. U veličanju svojih. dogodio se genocid nad Bošnjacima.ideološki fanatizam. Na Gazimestanu masa je prepoznala svoga vođu. uvijek su naglašavali svirepost. sredinom osamdesetih 223 . Safija. muči i sadistički ubija djecu. zločina genocida i masovnih ubijanja. Dugo razvijane i podsticane predrasude su se. str. posebno "poturica" i "Turaka". otvoreno ispoljile. Iz iskaza preživjelih žrtava genocida mguće je uočiti kriminogene osobine izvršitelja. ubilačku strast i podmuklost drugih naroda. Barbari su uvijek Barbari bez obzira da li su dati liku fašiste.. u srpskoj mitologiji. Pedeset godina nakon genocida nad Jevrejima. Ponašanje drugih žrtava genocida dosta nalikuje na ponašanje žrtava holokausta. Bošnjaci nisu vjerovali da se četničko nasilje koje su doživjeli u Drugom svjetskom ratu neće ponoviti. a kasnije i u Bosni i Hercegovini. uvjerenog u opravdanost ubijanja svakog pojedinca koji se "ne krsti sa tri prsta" i koji je. se otkrivaju pobude i ponašanja izvršitelja ovih kriminalnih radnji. nacionalnih i vjerskih osobenosti. ukazivali na njegovu zaštitničku brižnost za nemoćne i nevine." (Dizdarević. U ideologiji velikosrpskih teritorijalnih pretenzija i "duhovnog" i "naučnog" opravdanja progona nesrba. da progoni. žene i nemoćne starce samo zato što su njihova imena Haso. Bošnjaci nisu sagledavali posljedice od viđenog da je "oživljavanja četničkog pokreta u Srbiji. njihova pretenzija dokazivanja svoje "nadmoćnosti" ponižavanjem i mučenjem nemoćnih kao i ono što je duboko utkano u njih . kako on pogrešno misli.. ili osobi surovog argentiskog vojnika odanog diktatoru koji. prenosilo isto. "mali ljudi" su našli potvrdu za zločine nad Bošnjacima. 35 ) Bošnjaci nisu očekivali nastavak ranijih genocida U ponašanju žrtava najtežih zločina.

ponovo donijelo stare uniforme. reagirali su "mirenjem sa sudbinom uz objašnjenje da kako god su stvari sada loše one mogu postati još gore. udio žrtve u nasilju izvršenom nad njom. Opisi karakterističnih ponašanja žrtvi u individualnim nasiljima. Pojedinci su očajnički pokušavali da se održe izbjegavajući da učine bilo što što je moglo provocirati još nasilnije reakcije." (Cigar. kako smo ranije istakli ukazuju na. str. Naprimjer.. Ali. Rezultati viktimoloških istraživanja.) I u uvjetima pogoršane situacije Bošnjaci su se nadali da im se neće desiti ono što im se desilo. odbijali su da kupuju oružje.. Nasilnici su tada su tada mogli "prilagoditi" svoje postupke ispoljenim ponašanjima žrtava. sadističke tehnike fizičkog mučenja i (ili) da ubija nevine i nezaštićene na načine koji nisu viđeni ni u najstrašnijim filmovima strave i užasa. Ovakvi otvoreni signali trebali su izazvati uzbunu u muslimanskoj zajednici.godina. str. N. iako su srpske snage zauzele Banja Luku na samom početku konflikta.." (Cigar. da primjenjuje surove. 224 . Teško je razumski prihvatiti da neko "želi" da ga neko napadne. nesrbi su protjerivani postepeno.. nisu očekivali da će ih sutra proganjati njihove prve komšije koje su smatrali bliskim prijateljima. Sve drugo je lakše podnijeti. zastave. osnova srpskog nacionalističkog pokreta. oštriji ili "blaži". u masovnim ubijanjima i genocidu koji su se dešavali u raznim vremenima i u raznim društvenim okolonostima su uvjerljivi pokazatelji ponašanja koja protivriječe razumskom rezoniranju. 137. a to to je značilo da mogu primjeniti metode torture i načina ubijanja pojedinaca ili grupa pojedinaca dobijenim instrukcijama od planera i nosilaca genocida i svojim. usprkos rastućoj klimi terora od strane srpskih zločinaca. A kad su prešli granicu. 1998. ali je relativno mali broj pojedinaca na njih obratio pažnju. maltretira. mnogi muslimani su se nadali da mogu izmaći težoj sudbini podmićivanjem člana specijalne jedinice armije bosanskih Srba da ih prebaci preko granice u Crnu Goru. pjesme i slogane kao sastavni dio njegove rehabilitacije. osobenim kriminalnim sklonostima. još više neshvatljivo. mnogi lokalni muslimani su bili spremni da kažu: "Najvažnije je da nam granate ne padaju na glave. Prema riječima jednog tamošnjeg posmatrača. Mogao je svaki nasilnik: da psihički maltretira žrtvu. da osporova vrijednost njenog nacionalnog i vjerskog identiteta. 134. Vjerovali su srpskoj propagandi.) Općenito bi se moglo reći da je ponašanje žrtava "pomagalo" nasilniku da se odluči za ovaj ili onaj. postupak." U očajanju. veći ili manji. N. siluje i što je. naime. bili su ubijeni. 1998. da ga liši života. Četnički pokret bio je.

očito je. prije stresnih događaja. Tragovi posljedica genocida su. Stiče se dojam da društvo više vodi računa o kriminalcima i izvršiteljima genocida nego o žrtvama kriminala odnosno o žrtavama ratnog zločina i (ili) žrtvama genocida. Presuda koja je izrečena je primljena sa olakšanjem i nadom da se genocid više neće ponoviti. nakon sudskog postupka vođenog od izabranih sudija država pobjednica (Amerika. Wilhem Frick. planerima i izvršiocima genocida su izrečene kazne za njihova zlodjela. ispunjavalo.nastoje da osjete zadovoljstvo u svakodnevnom življenju koje ih je. godine. prizore izvršenih djela genocida. Wilhelm Keitel i drugi. Alfred Rossenberg. Preživjeli logoraši. već i zbog iskustvenih spoznaja običnih ljudi da se genocid objektivno više ne može dogoditi. već i zbog rođaka i prijatelja intimno htjele. svjedoci masovnih ubijanja. Psihološki nalazi pokazuju da nose višestruke posljedice od pretrpljenog nasilja. Engleska i Francuska). 225 . Joachim von Ribbentrop. ne mogu da se oslobode sjećanja na traumatska preživljavanja iako bi to. Autentični dokumenti su otkrivali. Presude su. već mogu trajati više godina. neposredno prije ulaska vojske Alijanse u Berlin. u toku i nakon suđenja. Sovjetski savez. Žrtve nasilja. Rudolf Hess. izvršio samoubistvo. pa i decenija. da su takva ponašanja žrtve ispoljavale i da će ih i dalje ispoljavati ako društvo ne posveti odgovarajuću pažnju žrtvama. a naročito žrtve genocida pokazuju otežano ili skoro nikakvo socijalno funkcioniranje. Presude su primljene sa olakšanjem i nadom Nakon poraza Hitlerove Njemačke. izrečene u Nurnbergu 1946. Svi oni koji su u tim vremenima a i kasnije slušali ili čitali o tim zlodjelima bili su uvjereni da se genocid neće ponoviti i to ne samo zbog izrečenog uvjerenje država koje su vojnički porazile fašizam. Na optužničkoj klupi nije sjedio vođa Trećeg Reicha Adolf Hitler jer je. djeca izgubljenih roditelja su potresno govorili o strahotama doživljenih zlodjela. Ne mogu da nađu smiraj koji žele. ne samo zbog sebe. Najveći broj ratnih zločinaca je osuđen na smrt vješanjem. ljudski neshvatljive. Ali su sjedili neki od njegovih najbližih planera i izvršitelja genocida: Hermann Goring. Tjelesni i psihički simptomi doživljene traume ne prestaju nakon završetka nasilja. bili vidljivi u svim zemljama u kojima je stigla čizma njemačkog fašizma.

U međunarodnom pravu je naglašeno da ratni zločini.Ali. A da li su svi planeri i izvršitelji genocida koji su. Sa velikom vjerovatnoćom možemo očekivati da će i većina izvršitelja genocida u Ruandi i Bosni i Hercegovini ostati nekažnjena. Olakšanje da. nakon više od 55 godina od izrečenih presuda ratnim zločincima u Nirnbergu. posebno nad Bošnjacima (u periodu od 1991-1995. a posebno zločini genocida ne zastarjevaju. nisu iščezle genocidne pobude i planovi. nije nikad izrekao presudu iako su žrtvama njihova zlodjela bila dobro poznata. nakon strahota koje su doživjeli Jevreji i pripadnici drugih naroda koji nisu prihvatili i ostvarivali doktrinu fašizma. Sigurno je da se proces formiranja svijesti o opravdanosti uništavanja drugih skupina odvija u odgovarajućim društvenim uvjetima. ali su ishodi isti. "ugrožen" od drugih. naročito. ali i ne i dokaz da će svi koji su doprinijeli genocidu biti privedeni sudu pravde. ni sud jedne države niti međunarodni sud. nažalost. Jevreji. završiti svoj životni vijek nekažnjeno. Argentina) ili. Zašto? 226 .Nekim od njih ni jedan sud. To je moguće ostvariti samo onda kada su izvršitelji zločina uhvaćeni. na sili formiranih uvjerenja. u uvjetima ekonomske nesigurnosti. socijalne bezizlaznosti i naglašenog mita o povjesnoj veličini svoga naroda ali i naroda koji je. napravili tolika zla privedeni sudu pravde. I danas. "prepreka" ostvarenju njihovih. Odgovor je jasan: Ne. u toku Drugog svjetskog rata. Hitlerovim najbližim saradnicima. masovna ubijanja u Argentini (l976) i. saznaje se o njima da žive kao "mirni građani" sa uvjerenjem da neće biti suđeni i da će. političkih organizacija i država . obećanja moćnih država i nadanja običnih ljudi se nisu obistinila.) su pokazali da u svijesti i ponašanju ljudi. Suđenje izvršiteljima zločina. Putevi formiranja kriminalne svijesti kod planera i izvršitelja genocida ili masovnih ubijanja su različiti. da su pozvani da vladaju drugima. upravo zbog svoje duhovne velilčine. a naročito izvršiteljima zločina genocida u Nirnbergu žrtve su shvatile i intimno prihvatile kao dokaz ostvarenja pravde. Sigurno je da bi svaki međunarodni sud preduzeo odgovarajuće pravne postupke u cilju izricanja odgovarajuća kazna zločincima. najvjerovatnije. Presuda planerima i izvršiteljima genocida. Genocid u Kambodži (l975). zato što su "smetnja". najmnogobrojnije žrtve. pak. genocid izvršen nad nesrbima. Genocid koji se dogodio u ovim zemljama je ishod oživljenih ideje fašizma o opravdanosti uništavanja drugih skupina samo zato što su drugačiji ili samo zato što se ne slažu sa ideologijom moćnih vlastodržaca (npr. su primili sa velikim olakšanjima.

A šta ćemo sa onima koji su dozvolili da se skladišni prostor na nekoj farmi ili sportska dvorana koriste kao centar za pritvor..) Krivica za učinjena zlodjela i kajanje Pojmovi "krivica" i "osjećanje krivice" su dva različita pojma. doprinijeli ostvarivanju zločina ne bi se mogla tretirati kao pravno i moralno ispravna odluka.. nisu li oni svi koliko i blgajnik logora iz priče Dvajta Mekdonalda.264." (Trebješanin. str. jer su stvarno krivi ako su bili u bilo kojoj ulozi u toku izvršavanja zločina. Prema tome nije u pitanju da li su krivi. a ne i svih pojedinaca koji su. pogrešno je jedino njih činiti odgovornim. ili sa susedom koji je odao njihova skrovišta? Kolika je njihova krivica?" (Nejer. S. već je pitanja kolika je krivica svakog od tih pojedinca. 2001. str. U pravnim i psihološkim leksikonima ili rječnicima krivica se određuje kao "društveno opasna radnja koja povlači krivičnu odgovornost (Petrović. bolnu ocenu tog događaja kao moralno neispravnog. ili sa službenikom iz grada koji je ustanovio etničku pripadnost pritvorenika.. Oni su samo realizatori odluka "viši instanci". pogotovo zločina genocida. Silovatelj ne bi bio u mogućnosti da počini svoja zlodela da mu ostali to nisu omogućili svojim delovanjem.. Međutim. ali i beskrajno mučenje ako je krivično djelo veće a 227 .). iako se ponekad poistovjećaju. a osjećanje krivice kao "neprijatno moralno osećanje koje se javlja kada se stvarno ili samo u mislima prekrši neka moralna norma i predstavlja subjektivnu. a sebe samog kao nedostojnog ili grešnog. Arije Nejer ističe da i oni "koji su tražili suđenje da bi se individualizovala krivica za ratne zločine suočavaju se sa ključnim pitanjem: može li se jasno razgraničiti između krivice i nevinosti? Ako je jedan čuvar u logoru za pritvor silovao. koje se sada osjeća. Da li su i koliko su "više instance" spremne da poduzmu radikalne mjere u tome pravcu? Ako je prisutno oklijevanja.. ustvari savjesti čovjeka. str. makar i neznatno.Kao razlog se obično navodi neefikasnost onih koji su dužni da to urade: policije i (ili) drugih odgovorni organi.. blažeg ili strožijeg "moralnog imperatora". P. treći vozio kamion kojim su zatvorenici dopremani u logor. 324. drugi samo patrolirao duž ograde logora. A. 2002. Osjećanje krivice može biti lahko i prolazno. 1998. Ž. Ako odluka "viših instanci" podrazumijeva hvatanje samo glavnih planera i izvršitelja zločina. 139.) Osjećanje krivice je čin unutrašnjeg sudije. onda to treba objelodaniti.

tretrira kao moralni čin okrivljenog. Za razliku od psihopata.. Priznanje izvršenih zločina se. nije uvijek praćeno i osjećanjem grižnje savjesti. osećanje krivice se može ublažiti ili potpuno otkloniti kroz ispaštanje ili kaznu. Nerazrešeno osećanje krivice ponekad može voditi u suicid. često pribegavaju raznim oblicima samokažnjavanja. posebno zločina genocida. Osobe koje priznaju krivicu za zločine a nisu uvjereni da su krivi to čine iz straha od kazne a ne zbog onoga što se. ova druga kategorija je vrlo zahvalna za sticanje uvida u poreklo i značaj svoga prestupničkog ponašanja. U sudskim postupcima priznanje obično dovodi da ublažavanja kazne izvršitelju krivičnog djela bez obzira na njegovu težinu. osobe sa razvijenom savešću. nakog čega se ponovo uspostavlja poremećeni duhovni mir. u želji da se oslobode mučnog osećanja krivice. Radi toga. Prema judeohriščanskom verovanju. činjenju dobrih dela itd. 1998. prijavljivanju svoje krivice da bi kroz kaznu dobili oproštaj." (Petrović. primenu vaspitnih mera. u izjavima i ponašanjima okrivljenih..savjest pojedinca strožija. P. predviđena kazna doživotnog zatvora izriče se kazna zatvora u trajanju petnaest godina pa čak i manje. ma koliko prestup koji su izvršili bio težak sa moralnog i pravnog aspekta. nažalost. U opisu očitih razlika osjećanju krivice između pojedinaca S. Priznanje zločina. ispovedanju kod duhovnika. od koga se brane na razne načine. da li će ili neće svojim kasnijim ponašanjem pokazati unutrašnju patnju zavisi od mnogobrojnih činitelja među kojima faktori ličnosti imaju prioritetnu ulogu. alkoholizam ili mentalnu bolest. psihoterapiju. kod kojih je savest razvijena ili stroga. naprimjer. u toku i ishodu sudskog postupka. Priznanje ubrzava donošenje odgovarajuće presude. ustvari. Petrović ističe da "psihopate imaju zakržljalu savest i njima je nepoznato osećanje krivice. Osobe. U sudskim postupcima se. 228 . Za krivično djelo za koje je. Da li jeste ili nije početak "moralno čišćenja sebe od zla". se uoćavaju značajne individualne razlike u stupnju razvijenosti savjesti. obično pate od osećanja krivice. tumači kao početak moralne katarze okrivljene osobe. Presude koje sada izriče Međunarodni sud u Haagu takođe pokazuje da se priznanje za zločine "isplati". Planerima i izvršiteljima genocida nakon priznanja izvršenih zlodjela se značajno smanjuje dužina zatvorske kazne.S.) U krivičnim postupcima se očekuje da će izvršitelj krivičnog djela priznati svoj delikt. rehabilitaciju i resocijalizaciju. da li će ili neće ispoljiti iskreno kajanje zbog izvršenih zločina. str. 65.

da se osramote “viteška ponašanja” pripadnika “nebeskog naroda". sadržana njihova uvjerenja da sud nema uvjerljivih dokaza o njihovom ponašanju u toku agresiji na Bosnu i Hercegovinu i da je. kosturi izvađeni iz masovnih grobnica i filmovi o sadističkom ponašanju agresora su. u toku procesuiranja u Hagu ukazuje i na potrebu iznalaženja mogućih psiholoških razloga takvog ponašanja. Dokumenti o torturama u logorima. zbog toga. već sa osjećanjem žaljenja što nisu mogli. za izvršena zlodjela. psihološki moguće. Ustvari. Proces i ishod suđenje planerima i izvršiteljima genocida u Nirnbergu su uvjerljivo pokazali da veliki broj pouzdanih dokumenata o njihovim zločinima nije uticao na promjenu njihovog uvjerenja o opravdanosti i pravednosti vršenja tih zločina. da se obezvrijede djela “čestitih” boraca za otadžbinu. Sve predočene dokaze oni su ignorirali a izrečene kazne smrt vješanjem nisu doživjeli sa osjećanjem krivice. pak. nisu krivi? Sudeći prema toku uobičajene sudske procedure. doživljavali kao nešto što nije vezano za njih. Da oni stvarno ne doživljavaju osjećanje kajanja za zločine koje su izvršili vidljivo je iz njihovog ponašanja i verbalnih obrazloženja svoga kriminalnog djelovanja. pretpostavke: zločinci. moguće osobnim i advokatskim “manverima” biti oslobođen optužbe ili je. Rjeđe se polazi od druge. u izjavama okrivljenih. u njihovim izjavama utkana samopoznaja i istinsko uvjerenje da. vjerovatno je." Odanost ideologiji fašizma i uvjerenje o svojoj rasnoj superiornosti učinilo ih je neosjetljivim na patnje i umiranje nedužnih u poznatim logorima smrti. U toku suđenja u Haagu kod većine planera i izvršitelja genocida nad Bošnjacima. Ponašanje zločinaca. zbog "unutrašnjih zavjera". posebno ratni 229 . da do kraja ostvare planirana istrebljenja Jevreja i drugih "neprijatelja naroda plave krvi. Iskazi na pitanje predsjednika Suda da li se osjećaju krivi najčešći odgovori su "Ne osjećam se krivim". očito je da se obično polazi od prve psihološke pretpostavke ili uvjerenja i u skladu sa polaznim stavom poduzimaju se odgovarajuće pravne mjere. kao prizore koji su “falsificirani” sa ciljem da se “pravedna borba srpskog naroda “ za opstanak okalja. za koje postoje validni dokazi o njihovoj odgovornosti za genocid u Bosni i Hercegovini.Sudska praksa pokazuje i da sve okrivljene osobe ne priznaju krivicu iako su stvarno krive. u " njihovom ponašanju u toku slušanja svjedočenja očevidaca o strahovitim zločinama koji su izvršeni na nevinim žrtvama i u trenutku izricanja presude nisu primjećeni znaci kajanja. zapaža se skoro isto ponašanje. Da li su.

Oni.zločinci.. ne samo da ne ispoljavaju znake osjećanja grižnje savjesti. također. sve dublje urezivali u svijest i ponašanje masa. moguće je na temelju ranijih. već uporno brane “pravednost” svojih genocidnih činova. U stvorenoj atmosferi se osjećalo da su izvori legitimiteta za zločlin sadržani i u političkim odlukama vladajućeg režima i u planovima i 230 . se ne osjećaju krivim za zlodjela. u psihološkoj atmosferi kakave je propagandom stvorena. str. Genocidne pobude su buđene i podsticane i mjerama koje su bile i emotivne primamnljive i logički uvjerljive. Nirnberškom procesu i sadašnjem. sužavali prostor izlaska iz okolnosti koje su idejni tvorci i planeri genocida željeli i očekivali. skrivali svoje agresivne pobude i brižljivo njegovane predrasude i stereotipe o Bošnjacima kao "Turcima " ili "poturicama". Ponašanje većine ratnih zločinaca u ranijem." (Dizdarević. 2003.. za zločine. "Jedini izlazak" je mogao biti samo genocid. 138. su. I. Oni koji su. manifestno ili laterntno djelovali. Oni nose u sebi i saznanje da su njihovi. su ih mogli uz odobravanje i pohvaljivanje. naučnih i iskustvenih spoznaja. iz razno raznih razloga. Haškom. U njihovoj svijesti je utkano uvjerenje da nisu u pitanju zločini već “pravedna djela”. kako se dan početka oružane agresije približavao. Kada se protjeraju ili poubijaju narodi.od drugih "gušenih". Međutim. u okolnostima državnih priprema za genocid nad nesrbima. ukazati na psihosocijalne činitelji koji su. pohvaljivani i nagrađivani.nedvosmisleno ukazuje na opravdanost nepostojanja uvjerenja o odgovornosti za svjesno vršena zlodjela. Vidljivo je to i iz njihovih prvih izjava i iskaza u toku sudskog procesa. "nebeskih vrijednosti" Srba. "koji su krivi" za patnje srpskog naroda (Bošnjaci i Hrvati) bit će ostvareni i "ekonomsko blagostanje" i duhovni procvat. posebno nad Bošnjacima Jugoslavije.) Raskorak između učinjenih zločina i uvjerenja zločinaca Kako je moguće objasniti ovaj očiti raskorak između stvarnih zločina i uvjerenja zločinaca o svojoj nevinosti? Bez temeljnih psihobiografskih studija o strukturi ličnosti i načinima ideološkog oblikovanja svakog pojedinca optuženog za zločin genocida vrlo je otežano spoznavanje svih onih psihosocijalnih determinanti koji su doprinijeli ispoljenim vidovima genocidnog ponašanja. ostvarivati. Teži uvjeti života i oživljeni mitovi koji su se. namjeravani ili izvršeni zločini unaprijed oprošteni i da su i od svjetovnih i vjerskih dostojanstvenika bili.

jer njihova djela nisu zločini već činovi "ostvarene pravde. pokaju. biti za njih godine razmišljanja o svemu onom što su činili. Koliko su individualne sklonosti ka zločinu genocidu ili mjere propagande koje su u sebi sadržavali sve ono što je opravdalo zločin genocid ili pak. u međunradnom pravu.aktivnostima nevladinih organizacija. slušatelje i čitatelje da su Srbi stoljećima "ugrožavani" i to ne zato što su slabi. str. "iracionalnih " impulsa u čijim se "kandžama" on osjećao bespomoćan. ništa ne mogu sada da učinim da stvar ispravim!" Ta vremenska perspektiva okrenuta prošlosti prestavljha kritičnu karakteristiku situacije u kojoj se kajanje javlja. Jedan od izvora intenzivne uznemirenosti koji prati kajanje leži u svesti o nemoći da se ranije počinjena dela poprave. sigurno je da su oni značajno doprinijeli nihovom poimanju sebe kao pravednika. kao osoba koji su progonjali. djelima ratnog zločina ili genocida? Da li će zapaziti i shvatiti da je "rđava radnja proistekla iz nesavladivih. ako do njega dođe. dani. "nepogrešivog" vožda. Intelektualci i vjerski dostojanstvenici su.. Intenzitet osećanja kajanja može biti posle mnogo godiuna krajnje snažan. U sećanjima na tu situaciju verovatno se jačina tih impulsa neće u potpunosti repredokuvati i to takođe može da dovede doitle da nam se kasnije u većoj meri čini da jedan akt zaslužuje osudu. pomoći onima koji budu osuđeni za ratne zločine ili zločine genocida.) 231 .. mjeseci i godine koji će provesti u jednom od zatvora u Evropi." Da li će opće otrežnjvanje srpskog naroda." (Kreč. pouzdanije odmjeriti stupanj njihovog uticaja. već zato što su "duhovno uzvišeni". općenito rečeno. bez serioznih psiholoških ispitivanja. Kračfild.. zbog toga. Oni misle i intimno vjeruju da ne treba da priznaju da su krivi i da se.mučili i ubijali druge samo zato što su drugačije nacionalnosti ili vjere i to. što im drugi zavide na njihovoj "časnosti" i "viteštvu". R. 1976. interakcija osobnih i društvenih determinanti doprinijele lažnim iskazima planera i izvršitelja genocida kojima se sada sudi u Haagu nije moguće. tretiraju kriminalnim djelimna. o djelima koji se. Međutim. D. su uvjeravali gledatelje. 253. pored ideologa "Velike Srbije" i brojnih sljedbenika Slobodana Miloševića. radi odbrane srpskog naroda od "pripremanih zločina njima namjenjenim". da preispitaju i promjene svoja uvjerenja o svojoj krivici i krivici njihovih nalegodavaca? Da li će. što su pripadnioci "nebeskog naroda". "Sada je sve prekasno. kako tvrde.

skoro. Samo rijetki pojedinci su ispoljili svoje neslaganje sa njegovim velikodržavanim pretenzijama i genocodnim planovima. identičnim problemima. Rezultati tajnih glasanja su reljfna ilustracija stavova glasača o ličnosti i politici Slobodana Miloševića. godine. prevazišao je sve do tada. Slobodan Milošević i njegovi najbliži saradnici nisu mogli planirati i realizirati genocid nad nesrbima da nisu imali bezrezervnu podršku srpskog naroda. u pitanju zločini genocida izvršeni nad Bošnjacima. u Evropi i šire. smatraju uvjerljivim dokazima.. u novoformiranoj državi. U Ruandi su Hutui. Pitanja je da li će i presude koju će. suđenja glavnim planerima i izvršiteljima genocida nad Jevrejima u Nirnbergu (1945). Međunarodni sud u Haagu. pobili oko 800. A njih. u Ruandi i Bosni i Hercegovini. Glavni planeri i naredbodavavci jesu krivi ali ne mogu biti nedužni i oni koiji su ih slijepo slijedili i činili sve ono što je od njih traženo. nakon presude svim glavnim planerima i izvršiteljima ratnih zločina i zločina genocida. izreći Slobodanu Miloševiću i drugim optuženim za njihove ratne zločine ili zločine geniocid značajno promijeniti formirana destruktivna uvjerenja većine. teško je povjerovati da su ih izvršili samo oni koji se sada nalaze u Haagu i koji se nalaze na zatvorenim ili objelodanim listama i za kojima se sada traga. vođeni su dijalozi i između stručnjaka (pretežno pravnika) i između laika o individualnoj i kolektivnoj odgovornosti. Ove činjenice. Načini izvršavanja mnogobrojnih zločina genocida ukazuje na potrebu pouzdanijeg procjenjivanja broja zločinaca koji su zločline planirali i (ili) realizirali. naprimjer. U posljednjoj deceniji dvadesetog stoljeća nastavljeni su dijalozi o. sigurno je. i nakon. U Bosni i Hercegovini srpski nacionalisti su nad brojnim Bošnjacima. zagovornici kolektivne odgovornosti. zabilježene genocide. Srbiji i Crnoj Gori. nije mali broj.000 Tutsa na svirep i grozomoran način. Razlozi za nastavak dijaloga o kolektivnoj i individualnoj odgovornosti su rezultirali iz događaja koji su odigrali u zadnjoj deceniji dvadesetog stoljeća. ponašanje drugih izvršitelja zločina. do 1995. u periodu od 1992. Ako su. u periodu između aprila i juna 1994. Međutim. izvršili pokolj koji. također. po animalnosti samog čina i po širini i dubini individualnih i društvenih posljedica koje su rezultirale iz njega. kojima još nije 232 . Oni koji su planirali i vršili masovne zločine ne bi takve mjere poduzimali da nisu imali ispoljenu ili prećutnu podršku većine.Kolektivna i(ili) individualna odgovornost U toku.

kao najveće žrtve genocida. Oni kriminalci koje ne bude moguće izvesti pred sud znaće da je njihovim vođama suđeno i da je. Ne samo da je veliki broj građana učestvovao u hvatanju.drugih suoće sa sopstvenom političkom. biblioteka ili koji drugi srušeni objekat . moralnom i metafizičkom krivicom. i tako dalje. teško je predvidjeti. jer su planeri genocida usađivali duboku mržnju u svijest svojih građana. četnike i tako dalje. ispoljiti osjećanje krivice i kajanja Bošnjaci.. shodno tome. niti ostati nezabilježen. neće biti isto. već je mnogo veći broj seljaka i građana doprinosio tome otimajući imovinu i zauzimajući domove onih koji su pobijeni ili oterani. da bude znano ko je agresor. a ko stradalnik. islamske fanatike. Sve se mora zapisati i pred savjest čovječanstva i sud historije staviti. zatvaranju i zlostavljanju pritvorenika. relativno mali broj suđenja visokim zvaničnicima ipak može biti odgovarajuće reagovanje na to. ne smiju zaboraviti ono što su im nosioci zla iz Srbije i Hrvatske nanijeli. pojavu osjećanje krivice kod određenih slojeva srpskog naroda.suđeno. To što je veliki broj ljudi učestvovao u zlodelima pokreće sledeće pitanje: da li u suđenje šačici glavnih kriminalaca i njihovo kažnjavanje zapravo doprinosi individualizovanju kriminalne krivice? Ako su vođe u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi namerno uvukle hiljade drugih u svoje zločine. Opravdavajući svoja dela sebi samima. Jedan od važnih razloga za to je nesumnjivo i činjenica što je "tokom ratova u Hrvatskoj i Bosni desetine hiljada ljudi angažovano u procesu etničkog čišćenja.nijedna žrtva. 2002.. uvjeravali ih u opravdanost progona i ubijanja "tradicionalnih neprijatelja srpskog naroda"i raspirivali u njima atavističke pobude da jedino Srbin može biti prijatelj Srbinu. ustaše. i njihovo ponašanje izloženo osudi." (Nejer. Krivično gonjenje o osuda onih koji su komandovali i podsticali na zločine doprineće tome da se hiljade ili desetine hiljada. prirodno je da oni omrznu žrtve i da prikazuju one koje zlostavljaju kao oličenje zla: mudžahedine. I zato uticaj toka i ishoda suđenja na doživljaj osjećanja krivice ne može biti u onkavim razmjerama kako neki očekuju da bi mogao biti. ko je napadač. 233 . makar u rudimentu. što bi bio značajni pokazatelj osude planera i izvršitelja genocida. Moguće je očekivati. planeri i izvršioci genocida nad Bošnjacima. str. A. džamija. Teško je predvidjeti.ne smije biti zaboravljen. Ustvari "nijedan detalj stradanja i patnje Bošnjaka . Da li će osjećanje krivice biti praćeno i potrebom traženja oprosta od pripadnika naroda nad kojima je izvršen genocid.) Bez obzira u kojem će stepenu. 280.

nakon hapšenja ili dobrovoljne predaje. U svojoj dugoj povijesti nisu ispoljavali nagon za osvetom i odmazdom pa to ne žele ni sada. Očekivati je da će se broj priznanja za ratne zločine i kajanja povećavati a to će. M. Očekivati je. svojom unutrašnjom logikom. među onima kojima se sada sudi i kojima će se.. 1999.) 234 . ali ne i zaborava. traže efikasnije hvatanje zločinaca i naglašavaju da je suđenje većem broju zločinaca bitan preduvjet pomirenja i suživota. nakon pedeset godina. ispoljiti kajanje i tražiti oproštaj. Ostvarenje masovnijeg hapšenja zločinaca ima poseban značaj za žrtve zločina. str." (Dizdarević. Fašizam nije pobijedio u Bosni i Hercegovini usprkos planovima i srpskog i hrvatskog velikodržavlja usmjerenim na njenu razgradnju i uništenje. a niti hoće. sa punim pravom. I "osjećanje trajne žalosti zbog gubitka najbližih je praćeno spoznajom da ubice još uvijek nisu privedeni sudu pravde. nemoguće je očekivati da će većem broj optuženih za ratne zločine ili zločine genocida biti izrečene zaslužne kazne. mučenja. Očekuju i da će. povećati svijest o potrebi oproštaja.. ko je terorist. Sudeći prema sadašnjim ishodima hapšenja ratnih zločinaca i dužine sudskog postupka. da će neki od njih doživjeti duboku starost a da neće biti kažnjeni za svoja zlodjela. Oni samo traže da se svakom ratnom zločincu odmjeri odgovarajuća kazna za učinjena zlodjela. Tragovi genocida su se duboko usjekli u memoriji pojedinaca i naroda. 2003. I danas. Dosadašnji rezultati procesuiranja u Haagu pokazuju da je izrazito mali broj ratnih zločinaca priznalo svoja zlodjela. 143. ubijanja ne mogu." (Omerdić. najčešće svojim susjedima. pljačkaš i razbojnik. individualna i masovna. sadistička silovanja i.. nakon iskrenog priznanja i kajanja. nažalost. Zato je privođenje što većeg broja izvršitelja zločina sudu pravde od prioritetnog društvenog značaja. Neki od njih se slobodno kreću i ne osjećaju grižnju savjest zbog nanesene patnje drugim ljudima. Pravedna presuda i kajanje su prvi preduvjet pomirenja. suditi porasti broj pojedinaca koji će priznati zločine. pomagača i očevidaca genocida zaista velik.) Očito je da je broj izvršitelja. str. a ko rodoljub. 13. bilo kada zaboraviti ove grozomorne zločine.a ko branitelj. Bošnjaci koji su duboko i neposredno doživjeli progone. Oni. Oproštaj je moguć i opravdan. se hapse pojedinci koji su bili planeri ili izvršitelji holokausta. I.

Sarajevo. Omerdić. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Beograd 12. Stevanović.LITERATURA 1.. (1999): Prilozi izučavanju genocida nad Bošnjacima (1992-1995). Byrne D.R. R. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Cigar. 5. Stubovi kulture. 4. Allyn and Bacon.Norton and Company ltd. Ž. Cigar. Sarajevo.W. Sarajevo. Sarajevo. (1994): Social Psychology. V. N. 9. New York 2. M. 17. teror i borba za pravdu. 3. (1989): The roots of evil. Beograd.W. Zagreb. (2002): VOJISLAV KOŠTUNICA i budućnost Srbije. Sarajevo 14. (1999): Crimes of War. (1998): Osnove političke psihologije. Gutman. Staub. (1995): Svjedok genocida. Rieff. Trebjašanin. R. Bojl. Sarajevo.Mag. N. Vijeće Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca. Kreč. Sarajevo. (2003): Nezaborav usjeklina genocida. 7. (1998): Barbari su bili bolji. (1976): Elementi psihologije.Samizdat FREEB92. Compact. 15. I. R. Šiber. Sarajevo. 13. Naučna knjiga. Cigar. E. F. genocid.. Bemust. El-Kalem. Nejer. 16. N. (2000): Bosanski narod optužuje za GENOCID. Kračfild. Baron.D. (2001): Rečnik psihologije. A. (1996): Genocid nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. S. 6. Institut za istraživanja zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.. Sarajevo. I. Institut za istraživanje zlolčina protiv čovejčnosti i međunarodnog prava. D. Dizdarević. Gutman . (1998): Genocid u Bosni -Politika "etničkog čišženja". Sarajevo. Cambridge University Press. 8. 10. London 11. (2001): Milošević. (2000): Uloga srpskih orijentalista u opravdavanju genocida nad Muslimanima Balkana. Beograd 235 . (2002): RATNI ZLOČINI: brutalnost. Čekić. jedan epitaf. Dizdarević. I.

ﻗ ﺎم اﻟ ﺼﺮب اﻟﻤﺘﻄﺮﻓ ﻮن ﺑﺘﮭﺠﯿ ﺮ‬ ‫وﺗﻌﺬﯾﺐ وﻗﺘﻞ اﻟﻤﺴﻠﻤﯿﻦ اﻟﺒﻮﺳ ﻨﻮﯾﯿﻦ ﻓ ﻲ أﻋ ﺪاد ﻛﺒﯿ ﺮة. ﻟ ﻢ ﯾﻜ ﻦ ﻟﮭ ﻢ ذﻧ ﺐ ﻟ ﺪى‬ ‫اﻟﻤﺨﻄﻄﯿﻦ واﻟﻤﻨﻔﺬﯾﻦ ﻟﮭﺬه اﻟﺠﺮاﺋﻢ ﺳﻮى أﻧﮭﻢ ﺑﻮﺷﻨﺎق ﻣﺴﻠﻤﻮن. وﯾﻤﻜﻦ ﺣﺪوث اﻟﻌﻔﻮ ﻣﻦ‬ ‫اﻟﺒﻮﺳﻨﻮﯾﯿﻦ ﻓﻲ ﺣﺎﻟﺔ واﺣﺪة ﻓﻘﻂ، إذا ﻧﺪم اﻟﻤﺨﻄﻄﻮن واﻟﻤﻨﻔ ﺬون ﻟﮭ ﺬه اﻟﺠ ﺮاﺋﻢ‬ ‫ﺣﻘﯿﻘﺔ وﻃﻠﺒﻮا اﻟﻌﻔﻮ ﻣﻦ ﺿﺤﯿﺎھﻢ ﻋﻠﻨﺎ.‫ااﻟﺸﻌﻮر ﺑﺎﻟﺤﺴﺮة واﻟﻨﺪم ﻣﻦ ﻗﺒﻞ اﻟﻤﺨﻄﻄﯿﻦ واﻟﻤﻨﻔﺬﯾﻦ ﻟﻺﺑﺎدة اﻟﺠﻤﺎﻋﯿﺔ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﻗ ﺎم اﻟﻘﻮﻣﯿ ﻮن اﻷﻟﻤ ﺎن اﻟﻤﺘﻄﺮﻓ ﻮن أﺛﻨ ﺎء اﻟﺤ ﺮب اﻟﻌﺎﻟﻤﯿ ﺔ اﻟﺜﺎﻧﯿ ﺔ ﺑﺎﻹﺑ ﺎدة‬ ‫اﻟﺠﻤﺎﻋﯿﺔ ﻟﻐﯿﺮ اﻷﻟﻤ ﺎن وﺧﺎﺻ ﺔ اﻟﯿﮭ ﻮد. ﺷ ﺮد ﻛﺜﯿ ﺮ ﻣ ﻦ اﻷﺑﺮﯾ ﺎء، ﻛﻤ ﺎ ﻋ ﺬب‬ ‫ﺷﻨﻖ وأﺣﺮق ﻋﺪد ﻛﺒﯿﺮ ﻣﻨﮭﻢ. وإذا ﺣﺪث ھﺬا ﻓﯿﻤﻜﻦ أن ﯾﺤ ﺪث اﻟﻌﻔ ﻮ‬ ‫وﻟﻜﻦ اﻟﺠﺮوح اﻟﻌﻤﯿﻘﺔ اﻟﺘﻲ ﺟﻨﺘﮭﺎ ھﺬه اﻟﺠﺮاﺋﻢ ﻻ ﺑﻤﻜﻦ وﻻ ﯾﻨﺒﻐﻲ ﻧﺴﯿﺎﻧﮭﺎ. وﻻ ﺗﻮﺟ ﺪ ﻓ ﻮارق ﺑ ﯿﻦ ﺗ ﺼﺮﯾﺤﺎﺗﮭﻢ‬ ‫ﺣﯿﺚ ﯾﺰﻋﻢ أﻛﺜﺮھﻢ ﺑﺄﻧﮭﻢ ﻻ ﯾﺸﻌﺮون ﺑﺎﻟ ﺬﻧﺐ وأﻧﮭ ﻢ ﻗ ﺎﻣﻮا ﺑ ﻮاﺟﺒﮭﻢ ﻓ ﻲ ﺳ ﺒﯿﻞ‬ ‫اﻟﺪﻓﺎع ﻋﻦ ﺷﻌﺒﮭﻢ وﺣﻤﺎﯾﺘﮫ ﻋﻦ اﻟﻤﺴﻠﻤﯿﻦ اﻟﻤﺠﺮﻣﯿﻦ.‬ ‫وﻗ ﺎم ھ ﺬا اﻟﺒﺤ ﺚ ﺑﻤﻘﺎرﻧ ﺔ اﻻﻋﺘﺮاﻓ ﺎت اﻟﺘ ﻲ أدﻟ ﻰ ﺑﮭ ﺎ ﻣﺠﺮﻣ ﻮ اﻟﺤ ﺮب اﻟ ﺬﯾﻦ‬ ‫ﺣﻮﻛﻤﻮا ﺳﻨﺔ 5491 ﻓﻲ ﻣﺪﯾﻨﺔ ﻧﯿﻨﺒﻮرغ واﻻﻋﺘﺮاﻗﺎت اﻟﺘﻲ أدﻟﻰ ﺑﮭ ﺎ اﻟﻤﺠ ﺮون‬ ‫اﻟﺬﯾﻦ ﯾﺤﺎﻛﻤﻮن ﻓﻲ ﻣﺪﯾﻨﺔ ھﺎغ ھﺬه اﻷﯾﺎم.‬ ‫632‬ . وﺟ ﺮت ﺟﺮﯾﻤ ﺔ اﻹﺑ ﺎدة اﻟﺠﻤﺎﻋﯿ ﺔ ﻋﻠ ﻰ ﻣ ﺴﻠﻤﻲ‬ ‫اﻟﺒﻮﺳ ﻨﺔ واﻟﮭﺮﺳ ﻚ ﺑ ﺸﻜﻞ أﻛﺒ ﺮ وأﻓﻈ ﻊ.

THE FEELING OF GUILT AND REMORSE AMONG THOSE WHO PLANNED AND COMMITTED GENOCIDE Summary During WWII the German fascists committed genocide against the non-Germanic peoples. For those who show remorse and ask for forgiveness it is possible to expect forgiveness.” They were only. and a great number of them were hanged or burned alive.” It is possible to expect forgiveness only if those who planned and committed genocide against the Bosniaks show sincere remorse and ask for forgiveness. in terms of their religious conviction. Most of the war criminals do not show any feelings of guilt or remorse for the committed crimes. They even think that they are not guilty at all because they consider the war crimes they committed “righteous deeds. The Serb nationalists mercilessly persecuted the Bosniaks. When comparing the statements of Germans who planned and committed genocide and those among the Serbs who did the same. During the aggression on Bosnia and Herzegovina a far more atrocious genocide was committed against the Bosniaks. and because. tortured them in concentration camps and prisons. especially the Jews. but the deep scars of genocide cannot be forgotten nor is it psychologically possible to forget them. and killed them in large numbers. there are no differences. Many innocent people were expelled from their homes. This paper analyses the statements and the behavior of war criminals who were put on trial in Nuremberg in 1945 and those who are now on trial in the Hague. defending the Serb people from the “attacks and the persecution of the Turks. 237 . The only crime of the Bosniaks was that they were “guilty” for being who they always were – Bosniaks. as they say. they considered themselves Muslims. physically and psychologically tortured.

238 .

Zapravo. razina i procjena uspješnosti. niti se uključio organizirano u evropske tokove orijentirane na učenje za 21. Međutim. Zbog svega toga treba imati na umu da ta budućnost uopće nije na dohvat ruke. Dževdeta Ajanović. uvažavajući naše korisne ideje i teoretske obrasce.Prof. Organizacijske forme takvog obrazovanja tek su naznačene. Globalno obrazovanje može se odrediti kao pravac razvoja suvremene pedagoške teorije i prakse u formiranju univerzalnih intelektualnih znanja. tako daleko da nijedan znanstvenik ne može tačno predvidjeti kako će ta budućnost izgledati i koje će zahtjeve u obrazovanju sa sobom nositi. U ovome trenutku mogu se zapaziti rasprave na svim razinama društva o «školi budućnosti». vrijednosti i kvalitete procesa odgoja i obrazovanja. ali nije dosljedno prihvatio nove ideje. i time obogaćivati svjetski fond. dr. ne smijemo zanemariti ni neke školske osobenosti koje 239 . Škola budućnosti je daleko od nas. sc. osnovu integracije školskog učenja i pripreme mladih za život. «Ništa ne uspjeva kao uspjeh» Dostojevski *** Osavremeniti pedagošku misao u našim uvjetima znači prvenstveno komunicirati sa svjetskim pedagoškim znanjem. Nastavnici i učenici će moći izvršiti zadatak koji pripada njihovoj funkciji samo ako stalno uče. Filozofski fakultet u Sarajevu NAŠA ŠKOLA NA PRAGU PROMJENA Sažetak Naš obrazovni sustav se otrgnuo od socijalističke doktrine odgoja. Dominantna dimenzija društvenog razvoja je globalno obrazovanje kao opća linija razvoja s jasnom orijentacijom u budućnost – sustav se na svojoj globalnoj razini neposredno ugrađuje u evropske i svjetske tokove. stoljeće.

niti se uključio organizirano u evropske tokove orijentirane na učenje za 21. ali nije dosljedno prihvatio nove ideje.bitno utječu na koncept promjena. Evropska unija. ubrzane tehnološke promjene. Treći razlog je vezan za migracijska kretanja (radnici i osobe koje traže azil. škola ne potiče kreativnost). pripada već oko 150 mil. unificiranost i dr. Evropski stručnjaci poručuju da je prošlo vrijeme obrazovne samoizolacije. učitelj (niska profesionalna autonomija. povezivanje sustava odgoja i obrazovanja. u koju želi ući Bosna i Hercegovina. stoljeće. Tako je škola. te koncept cjeloživotnog odgoja i obrazovanja. tržište rada i međunarodnu konkurentnost. posebno multitkulturalizam. koja je održana u Ženevi 2001. Evropski koncept obilježava nekoliko odrednica. globalizaciju. god. a odnose se na tri odgojnoobrazovna činitelja: nastavni program (ne poštuje dovoljno interese učenika. Ta tri važna razloga u svjetskim razmjerima uvjetovala su takav pristup. Sasvim je jesno da je XXI stoljeće – stoljeće znanja i da će se u njegovom toku ostvariti definitivne znanstvene. njegov položaj je više pasivan nego aktivan. Prvi je proces globalizacije. osoba. god. uz sva nastojanja da prevlada svoje tradicionalne slabosti statičnost. politiku zapošljavanja i pokretljivost građana. dominacija nadzora nad savjetovanjem i suradnjom) i roditelj (hitno i aktivno ojačati još jedan segment svoga djelovanja. Naš obrazovni sustav se otrgnuo od socijalističke doktrine odgoja. a to je sustavan i kvalitetan rad sa roditeljima u partnerskoj saradnji i lokalnoj zajednici). koji se shvaća kao međuovisnost društvenih.. unatoč mnogim novim kvalitetama (i u mnogo čemu suvremenija) sputavana pripadnošću određenoj alternativnosti (koncepcijski i 240 . civilizacijske i sve druge prednosti pojedinih nacionalnih zajednica. preopterećen je formalnim sadržajima. koncept evropskog znanja i stručnosti. Toj skupini 2000. još uvijek bila. Poruka konferencije bila je Obrazovanje za sve – učiti živjeti zajedno: sadržaji i strategije učenja – problemi i rješenja. poručuje da obrazovni sustavi ne smiju više biti generatori nezaposlenosti s teškim socijalnim posljedicama. potrebe i mogućnosti. Međutim. Svjetski kontekst i ideje koje će značajno uticati na sadržaj i metode rada u svim sustavima odgoja i obrazovanja u sljedećih dvadesetak godina vjerovatno možemo promatrati u sklopu zaključaka Međunarodne konferencije o obrazovanju. raseljene osobe). političkih i znanstvenih činilaca.

Koncepcija globalno obrazovanje zasnovana je na idejama humanizma. Nastavnici izvode nastavu zajednički integracijom disciplina. matematsku. ali može dati osnovne smjernice na svakom stupnju obrazovanja. Uključivanje škole u globalno obrazovanje je postepen proces. Dominantna dimenzija društvenog razvoja je globalno obrazovanje kao opća linija razvoja s jasnom orijentacijom u budućnost – sustav se na svojoj globalnoj razini neposredno ugrađuje u evropske i svjetske tokove. ekonomskom i drugim razinama suvremenog života. a ne «mirovanje». Kompleksnost i način transformacije škole u konceptualni «model» života i rada. razvija se samo po principu «od drugih». preko njega obrazovanje u jednoj zemlji postaje dijelom ukupnog procesa na kulturnom. na raznim nivoima. Globalno obrazovanje može se odrediti kao pravac razvoja suvremene pedagoške teorije i prakse u formiranju univerzalnih intelektualnih znanja. integracija modula ili učenja). vođenje nastave. stoljeće. jezičku). strukturiranja njezine teorijsko-metodološke organizacije sadržaja i karaktera pedagoškog procesa u njoj. oponašanje zatečenog. Idejom globalnog obrazovanje škola se ne odriče domovinske pedagogije. od kojih su prve tri kompromisne. Temeljne odrednice izgrađivanja prepoznatljivosti suvremene škole kompleksnog su karaktera i izraz interdisciplinarnog uvjetovanja. Program ne može obuhvatiti sve značajno na karti svijeta. nove modele nastavnika.statusno). a ne imitacija. Stejli predlaže četiri faze u izradi nastavnog plana. originalan čin. Svaki predmet u školi stvara uvjete globalne orijentacije na karti svijeta za konkretnu perspektivu (historijsku. ovisit će njezina fizionomija. ali i ambicija da se mijenja i razvija vlastitim i prepoznatljivim ritmom i intenzitetom. inovacionog menadžmenta u obrazovanju koji formira strategije obrazovanja za 21. prevazilaženje njezinog tradicionalnog stila. osnovu integracije školskog učenja i 241 . razrada modula. nove strategije međusobne suradnje među subjektima odgojno-obrazovnog procesa. za prelazni period (uvođenje globalne perspektive u postojeće školske programe. Pokušaji prepoznatljivosti svake škole je proces. čime joj je bio predodređen karakter njezine samostalnosti. koje možemo ugraditi u postojeće programe. Tako F. ono je zadatan. izvode globalno učenje konkretnog sadržaja koji je proistekao iz prve tri faze. ali i ograničena mogućnost posebnosti i prepoznatljivosti svake pojedine škole. socijalnom.

1994. M. što je moguće ostvariti).da ispunjava određene norme.) misli da: . Nacrt kurikuluma je vrhunac svih predviđenih akcija. pa čak i posvađati se u vezi s tim šta je platforma ili kakva bi trebala ona da bude. . Utvrditi platformu znači potpuno «očistiti sukob alternativa».uključuje razne stručnjake. «Zato je prvi korak pridobiti sve da se uključe razgovarati. Američki pedagog Wakler (Wakler.) Platformu čine različite koncepcije (vjerovanje u ono što već postoji. raspravljati.) ističe «da odgajatelji imaju ulogu odvjetnika djeteta i odvjetnika kulture i težak zadatak – posredovati između oba zahtjeva.F. kako se planiranje kurikuluma stvarno odvija u praksi. vrijednosti. Mogućnost alternative treba iznalaziti i nuditi prihvatljiva rješenja.. došao je do zaključka da je najbitnije pitanje kako učesnici u planiranju kurikuluma pristupaju svome zadatku. O kurikulumu utemeljenom na školi engleski pedagog Skilbeck (Skilbeck. 1994. Njihove misli zasnovane su na pretpostavkama koji su glavni problemi i obaveze.kurikulum ima interni karakter svake ustanove. teorije (teorijska iskustva) i namjere (ono što je poželjno. Svi pojedinci koji će raditi na izradi kurikuluma pristupit će tom zadatku sa određenim uvjerenjem i vrijednosnom orijentacijom. Nastavnici i učenici će moći izvršiti taj zadatak koji pripada njihovoj funkciji samo ako stalno uče. poticaja školske kulture. već kao trajna samostalna aktivnost. 1984. D. u svojstvu posmatrača uspjeha u sprovođenju projekta u Kaliforniji.. 1977. .). H. Promišljanje se ne uzima kao drugi korak. humane odnose unutar škole i konačno autonomiju učitelja. sintezu između nacionalnog (propisanog) i nepropisanog kurikuluma koga čine partneri od nastavnika. Utvrdio je da u planiranju postoji logičan redoslijed postupaka: platforma  promišljanje  nacrt.» (Colin J.pripreme mladih za život..bude zajedničko odlučivanje nastavnika i učenika. Prednost ovoga iskustva osigurava ujednačenost školskog sustava.» 242 . što se želi postići). Gudjons (Gudjons. To je moguće ostvariti kvalitetnim kurikulumom koji će osigurati dobre uvjete osposobljenosti učitelja. učenika do ministarstva obrazovne politike. . Marsh.

Trajni 15. Svaki nastavnik morao bi biti uključen u takav ili drugačiji tim iz koga će proisticati školska kultura. Rezultati 19. Odgovornost 7. Zadovoljavajuća 22. Razvoj pojedinca u timu zadaća je novog pristupa profesionalizmu. Energija 10. Otvorena 8. temeljena na suglasnosti među ljudima u školi i školskoj okolini. Odnosi 16. Rješenja 11. Osjetljivost za druge 4. Sigurna 12. Timski rad / zajedništvo 21. Međuovisnost 5. «Iznutra prema vani» 18. Problemi 6. Nezastrašujuća 243 . Komunikacija 9.Jedan od osnovnih uvjeta za refleksiju osobnih i kolektivnih iskustava je timski rad. Osjećaj da smo dio zadaće 20. Povjerenje 2. Proaktivnost 17. Okolina 13. PROCES SURADNJE (kvalitetni rad) Proces suradnje Učenici Nastavnici 1. Otvorenost 3. Posvećenost 14.

stručnost i zalaganje.: Učenje blago u nama. kao i sposobnost za timski rad.U knjizi «Učenje blago u nama» (Delors. Gudjons. jer ne zaboravimo: Ništa ne uspijeva kao uspjeh. što ih ugrađuje inovativna škola.: Uvod u školsku pedagogiju. uzajamnog razumijevanja i mira. Zagreb. 4. 1999. Educa. Za uspješan rad u svakoj djelatnosti obično se navode i tri osnovne pretpostavke: ljubav. 1994. svaki nastavnik mora. kako bi se iskoristile mogućnosti koje obrazovanje pruža cijelog života. uz opće zahtjeve. Colin J. F. ‫ﻣﺪارﺳﻨﺎ ﻋﻠﻰ ﺑﺎب اﻟﺘﻐﯿﺮات‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫اﻧﺴﻠﺦ ﺗﻌﻠﯿﻤﻨﺎ ﻣﻦ اﻟﻨﻈﺮﯾﺔ اﻟﻤﺎرﻛﺴﯿﺔ ﻟﻠﺘﺮﺑﯿﺔ، وﻟﻜﻨﮫ ﻟ ﻢ ﯾﺘﻘﺒ ﻞ اﻷﻓﻜ ﺎر اﻟﺠﺪﯾ ﺪة‬ ‫ﺑﺎﻟﺸﻜﻞ اﻟﻤﻄﻠﻮب وﻟﻢ ﯾﺪﺧﻞ رﺳﻤﯿﺎ ﻓﻲ ﻧﻈﺎم اﻟﺘﻌﻠﯿﻢ اﻷورﺑﻲ اﻟ ﺬي أﻋ ﺪ ﻟﻠﻘ ﺮن‬ ‫اﻟﻮاﺣ ﺪ واﻟﻌ ﺸﺮﯾﻦ. 5. Staley.: Kurikulum.. učiti živjeti s durgima i učiti biti. 1998. Nastavnikova uloga je poticati i kreirati uspjeh na radost sviju.A. Marsh. 1998. iz kojih proističu sve komponente odgoja i obrazovanja. 1996. Zagreb. učiti činiti. Učiti činiti predstavlja sposobnost snalaženja u raznim situacijama.: Reforming the Science Curriculum with a Global. Beograd. Delors. J. Kačapor. 2. J. وﻻ ﺷ ﻚ أن اﻟﺘﻌﻠ ﯿﻢ أھ ﻢ ﻋﻨﺎﺻ ﺮ ﺗﻘ ﺪم ورﻗ ﻲ اﻟﻤﺠﺘﻤ ﻊ‬ ‫وﻧﻈﺮﺗﮫ إﻟﻰ اﻟﻤﺴﺘﻘﺒﻞ، وﻻ ﺑ ﺪ ﻣ ﻦ ﺗﻤﺎﺷ ﯿﮫ ﻣ ﻊ ھ ﺬه اﻟﻌﻤﻠﯿ ﺔ ﻓ ﻲ أورﺑ ﺎ واﻟﻌ ﺎﻟﻢ‬ . Ovisno o predmetu i programu.: Pedagogija (temeljna znanja).» Učiti znati ujedno znači i učiti učiti.‫ﺳﯿﺘﻤﻜﻦ اﻷﺳﺎﺗﺬة واﻟﺘﻼﻣﯿﺬ ﻣﻦ أداء واﺟﺒﮭﻢ ﺑﺎﻟﺘﻌﻠﻢ اﻟﻤﺴﺘﻤﺮ ﻓﻘﻂ‬ 244 . 1994. H.‫ﻟﺤﯿﺎة أﻓﻀﻞ‬ . poštivanje vrijednosti. Educa. Educa. S.‫اﻟﻐﺮﺑﻲ‬ ‫واﻟﺘﻌﻠ ﯿﻢ ﺑﺎﻟ ﺸﻜﻞ اﻟﻌ ﺎم ﯾﻤﻜ ﻦ أن ﻧﻌﺮﻓ ﮫ ﺑﺄﻧ ﮫ ﻣ ﻨﮭﺞ ﺗﻄ ﻮﯾﺮ اﻟﻨﻈﺮﯾ ﺔ اﻟﺘﻌﻠﯿﻤﯿ ﺔ‬ ‫اﻟﻤﻌﺎﺻ ﺮة وﺗﻄﺒﯿﻘﮭ ﺎ ﻓ ﻲ ﺳ ﺒﯿﻞ ﺗﻜ ﻮﯾﻦ اﻟﻌﻠ ﻮم اﻷﺳﺎﺳ ﯿﺔ اﻟﺘ ﻲ ﺳ ﺘﺄھﻞ اﻟ ﺸﺒﺎب‬ . Učiti živjeti zajedno predstavlja razumijevanje drugih ljudi. izgrađivati svoja mjerila i vrijednosti i težiti humanom i cjelovitom pristupu prema svakom učeniku. The American Forum. 3. Zagreb.) temeljne su odrednice koje usmjeravaju nastavnika na: «učiti znati. LITERATURA 1. pluralizma.

but it hasn’t been consistent in adoption of new ideas. Teachers and the students will be able to perform the task. which are geared towards learning for the 21st century. which belongs to their function only if they are constantly involved in the process of learning. the basis for the integration of scholastic learning and the preparation of the young for life. The dominant dimension of social development is global education as a general line of development with a clear orientation for the future – on the global level this system is being directly integrated into European and World developments. nor has it integrated itself. in an organised manner into the European developments. Global education can be defined as a trend in the development of contemporary pedagogical theory and practice in the function of universal intellectual knowledge.OUR SCHOOL ON THE THRESHOLD OF CHANGE Summary Our educational system has broken away from the socialist doctrine of upbringing. 245 .

246 .

upravo razumijevanje ideje razvoja znanosti eksponira pitanje odnosa sadržaja i metode. Naglasak je na metodi. 247 . Na taj način bi se otvorila mogućnost poboljšanju metodičkih odluka u islamskoj vjeronauci. Šira implikacija ovakvih interveniranja ogleda se u temeljitijem zasnivanju znanosti o odgoju kod nas. Drugi pristup reformuliranja sadržaja počiva na potrebi nadilaženja njihove reduciranosti i uvođenja sadržaja više osjetljivih za intelektualnu islamsku tradiciju. koja je trenutno limitirana upravo prirodom sadržaja koji se prezentiraju. sc. Edina Vejo PROŠIRENO RAZUMIJEVANJE METODE U NASTAVI ISLAMSKE VJERONAUKE Sažetak Tekst raspravlja o pojmu metode u nastavi islamske Vjeronauke. osjetljivom za intelektualnu i duhovnu pozadinu koju obezbjeđuje upravo islam. nudeći prošireno razumijevanje metode utemeljeno na postojanju implikacijske relacije između sadržajnih i metodičkih odluka u nastavi. dr. *** Uređenost odnosa sadžaja i metode Ideja razvoja znanosti situirana u epistemologiju a na temelju postojanja općenitih znanstveno-teorijskih konzekvenci prisutna i u znanosti o odgoju predstavlja početni okvir zadatom razumijevanju problema metode u nastavi islamske vjeronauke. U jednom vremenskom odsječku preokupirajuća ambicija znanosti bila je rješavanje temeljne strukture znanstvenog spoznavanja a ta dosegnuta struktura je po svojim moćima i rezultatima predstavljala vrijednost za sebe.Doc. Jer. Znanstveno interveniranje u području sadržaja predstavljeno je kroz dva komplementarna pristupa: iz pozicije pedagoškog menadžmenta čime biva problematizirano strategijsko planiranje u području islamske Vjeronauke smješteno u kontekst makromenadžmenta.

Začinje se konstruiranje sintetičkog. za šk. Prema podacima Vjersko-prosvjetne službe Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.76 73. što su artikulacijski zahtjevi znanstvenog promišljanja u nekoj oblasti praktičnog djelovanja b) broj mladih osoba obuhvaćenih školskom vjeronaukom.43 98. razmišljanja 1 2 Staniša Novaković. 14. znanstveno razmišljanje o njemu događa se prvenstveno posredstvom škoske Vjeronauke: a) školska vjeronauka kao forma u kojoj se ostvaruje vjerski odgoj. obavezuje na pojačanu znanstvenu nadnesenost nad ovim područjem. 1984. interdisciplinarnog pristupa koji izbjegava zamke nedostatnog partikularnog i teži integriranju. Odatle potječe pokušaj da se problem sadržaja u nastavi islamske Vjeronauke2 smjesti u područje njene metode. Podržavajući kompleksnost prostora u kojem se ostvaruje odgoj u vjeri. uspjela je više od ostalih odgojnih polja svoje odgojno nastojanje programirati. Ovakav pristup svoj izraz pronalazi u proširenom razumijevanju metode u nastavi islamske Vjeronauke.19 84.85 (bez škola Kantona Sarajevo u kojima nema Vjeronauke) Nedostaju podaci 86. logičko-formalnoj orijentaciji. ali izražavaju sumnju u »postojanje u naučnom saznanju takvih logičkih struktura koje bi nadilazile posebne historijske situacije.15 96 Procenat polaznika vjeronauke u srednjoj školi 61. Time se nadilazi odnos suprotstavljenosti u tretiranju ova dva bitna elementa odgoja u vjeri. Hipoteze i saznanje. standardiziranosti.49 96.38 68. str. odnosno metode (pedagoško-psihološke znanosti). već on obuhvaća sasvim općenite prethodne odluke o nastavnom programu. 2002/03. 95.«1 Isključivi interes za sadržaj u nastavi islamske Vjeronauke ozbiljno bi unio nedoumice u dosegnuto shvaćanje jezika ovog doba kojim se ostvaruje odgoj u vjeri.13 92. Potom će uslijediti period u kojem ne bivaju zanemareni dometi ostvarenog u području metode. Beograd. pa i suprotstavljenosti između dominantnih referentnih znanosti za pitanje sadržaja (teološke discipline).73 96. naglašavajući tako značaj proučavanja historije nauke i konkretne naučne prakse.putu. godinu. kontrolirati i vrednovati. »Pojam metode nisu samo pojedini metodički oblici.š.25 99.46 100 248 .65 99 93. podaci o obuhvaćenosti bošnjačke omladine nastavom islamske Vjeronauke su slijedeći: Muftijstvo Zeničko Bihaćko Mostarsko Travničko Sarajevsko Goraždansko Tuzlansko Banjalučko (podaci za Ključ) Procenat polaznika vjeronauke u o.

ipak je ovu njegovu mogućnost potrebno uokviriti stvarnošću.nastavnika o planiranju nastave. već treba polaziti od međuzavisnosti svih uključenih elemenata. 64. 48. pojavljuje se i Islamska zajednica sa svojom stručnom službom (Vjersko-prosvjetna služba). ministarstva obrazovanja i svi oni činioci koji oblikuju opće pretpostavke za organizaciju učenja. Heimann) ukazuje na nezaobilazni sklop implikacija između sadržajnih i metodičkih odluka. Misao o sadržajima kao ’mogućim predmetima poučavanja’ implicira metodičku odluku.Heimann smatrao je da nijedan elemenat nastavnog procesa ne može odvojeno posjedovati primat djelovanja. u prostoru znanstvene preokupiranosti nastavom islamske vjeronauke kod nas. načina formativnog uplivavanja u svijet kvaliteta mladih ljudi. Odatle potječe razumijevanje odnosa sadržaja i metode kao odnosa izrazite kreativne napetosti. Metode učenja i poučavanja. Nove teorijske paradigme nude saznanja za postizanje takvog kvaliteta instrukcije koji je orijentiran učeničkom individualnošću: pojedine kategorije učenika sa svojim osebujnim personalističkim 3 4 Ewald Terhart. str. Berlinska didaktička škola5 (Blankertz. str.«3 Postoji navika da se o metodi u nastavi islamske Vjeronauke razmišlja kao o problemu nastavnikovog djelovanja. 4 Meta-organizaciju čini školska uprava. kao protagonist u kreiranju ovih veoma bitnih okvirnih uvjeta. organizacijski oblici. mikro-organizaciju i meta-organizaciju procesa učenja. 5 Isto djelo. kao i manirima pristupa problemima. str. već samo se žele senzibilitirati odgovorni za dalekosežne efekte njihovih odluka u području vjeronaučne prakse. ostvareni su izvjesni prodori u oblikovanju njene odvažnije metode kao puta prenošenja sadržaja. iskustvo. 51. Osnivač ovog didaktičkok koncepta P. navike). ovim se ne želi suzbiti nastavnikova konstruirajuća aktivnost u procesu zadobijanja svoje metodičke kompetencije (njegova stručnost. dogodit će se zaustavljanje mogućnosti usavršavanja metodičkog aspekta Vjeronauke ukoliko se sadržajni aspekt ne reformulira. procesi interakcije). 249 . Shodno tezi o postojanju implikacijske relacije između sadržajnih i metodičkih zahvata. Zagreb. kao i cjelokupnost procesa u nastavi (prezentacija tema. Za nastavu islamske Vjeronauke. 2001. Ne poričući prostor nastavnikovog metodičkog odlučivanja. području njegovih odluka i odgovornosti. obrazovanje. Naravno. U ovom času. Isto djelo. Fend (1980) distingvira makro-organizaciju.

c)gradivo se za posebnu skupinu mora organizirati i prikazati na poseban način. osobeni koncept razvojnog potencijala. numeričke. senzualna. d)bitnu pretpostavku za postizanje nastavnih ciljeva tvori aktivno sudjelovanje učenika u nastavi.d)kad je potrebno probuditi zanimanje za temu. 1976) je razradio taksonomiju odgojnoobrazovnih ciljeva u području kognitiviteta. kao organiziranu hijerarhiju koja počinje jednostavnim i završava složenim zadacima. 8 U svakom pojedincu postoji. c)gradivo je složeno ili apstraktno ili sadrži mnoštvo detalja. 9 Ewald Terhart. 'Matrica ciljeva i metoda' bi trebala omogućiti da se za svaki postavljeni nastavni cilj odabere najprimjerenija metoda poučavanja a izbjegne neprimjerena. 7 Gardnerov model višestrukih sposobnosti (Frames of Mind. 1956. intelektualna.intrapersonalne i interpersonalne. sposobnosti ponavanja sebe i drugih . ovakvi teorijski koncepti ne bivaju primijenjeni u praksi Vjeronauke.. Predavanja nisu prikladna kad: a)želimo ostvariti druge ciljeve osim prenošenja informacija. Dabrowsky (1964) upozorava da se razvoj ne može svesti na prosječnu normu i ukazuje na pet vrsta psihičke osjetljivosti (overexcitability) kao na prediktore razvojnog potencijala: psihomotorna. profilom intelektualnih sposobnosti7.crtama. navikama. b)odgovarajuće gradivo ne može obraditi na drugi način. emocionalna. Taksonomski model (Bloom.što implicira i mogućnost odgajanja.. afektiviteta i psihomotorike. Nedopustiva komocija u području cilja i zadataka reflektira se i u području sadržaja. f)kada je potrebno dati uvod u određeno područje ili pružiti orijentacionu pomoć u savladavanju zadataka učenja koje zatim treba izvršiti uz pomoć neke druge metode. jedinstvena isprepletenost s njenim drugim dimenzijama. b)nešto treba zapamtiti u dužem vremenskom razdoblju. nerazrađenog. Zagreb. str.njemu svojstvena energija. stavovima. To im naravno ne umanjuje snagu ali zato krni odgojnoobrazovne domete ove nastave i tako što i dalje traje artikuliranje njenog cilja i zadataka na razini deklarativnog. svojom senzitivnošću u određenom području. Metoda predavanja: Na temelju mnogih istraživanja više autora je došlo do zaključka da je metoda predavanja prikladna onda kada se a)glavni cilj sastoji u prenošenju podataka. 201. emocijama… U svakom čovjeku egzistira personalistički sklop inteligencije. a time i teško mjerljivog.1983) ponudio je različite kategorije inteligencije: konvencionalne (verbalne. prostorne) ali i sposobnosti muzičkog izražavanja. e)treba dosegnuti kognitivne ciljeve 250 . 95-101. e)gradivo treba zadržati u pamćenju samo kratko vrijeme. osobinama. tjelesne sposobnosti.8 Istovremeno. Meta-organizacija poučavanja u nastavi islamske Vjeronauke ovim modelom dobiva orijentir pokušaju da se ciljevi i zadaci Vjeronauke operacionaliziraju. imaginativna.sklopom inteligencije6. Metode poučavanja i učenja.9 6 Allport (1969) u svojoj teoriji osobe konstatira da je struktura inteligencije nerazdvojivo povezana s cjelokupnom osobom .

podrazumijeva slijedeće rakurse: višeg reda poput analize. Metoda rasprave: Cilj primjene je podstaći sposobnost učenika za kritičko prosuđivanje kao i jezičke sposobnosti u razmjeni s drugim. odgovaranje 3. vjeronaučnu metodu. recepcija 2. svakako situirano u kontekst interesa za cjelinu. analiza 5.’ 251 . aktivnijih metoda. ’Kao i u glazbi… ukupni efekt (melodiju) ne određuje učestalost pojedinih načina postupanja (nota). sinteza 6. znanje 2. Humanistički pristup: Najvažnije obilježje je nastojanje da se omogući cjeloviti razvoj svih kognitivnih. a koji svojom prirodom induciraju opredjeljenje za upotrebu življih. Razliku između djelotvorne i nedjelotvorne nastave tvore kombinacije. ritmovi i tempo nastavnikovih postupaka (a time i učeničkih akcija). vrednovanje 4. Individualni pristup: Individualizaciju je moguće postići na području domaćih zadaća ali i posredstvom primjene materijala i medija. razumijevanje 3.Matrica ciljeva i metoda (kognitivno i afektivo područje) Metoda poučavanja Kategorija cilja predavanje rasprava individualni pristup humanistički pristup nastava u razredu Kognitivno područje 1. (komunikativna didaktika) Nastava u razredima: Sinteza različitih kombinacija metoda frontalne nastave i objašnjenja. socijalnih. sinteze ili integracije ili su f) inteligencija ili nastavno iskustvo učenika prosječni odnosno ispod prosjeka. individualnih nastavnih metoda i humanističke metode. emocionalnih i tjelesnih sposobnosti učenika. karakterizacija pomoću vrijednosti B B C C C D C B A A A A A A A A A C C C B B B B B B B B B B B D B B D A A A B B A B D D D A A A A A B B B B B Skala: A= vrlo dobro B= dobro C= dovoljno D= loše Implikacijska relacija usmjerava ka potrebi ozbiljnog nadnošenja nad sadržajima koji su u funkciji operativno postavljenih ciljeva vjeronaučne nastave. Urgentno interveniranje u području sadržaja nastave islamske Vjeronauke. dakle. srcem i rukom. primjena 4. metoda rasprave. učenje glavom. organizacija vrijednosti 5. vrednovanje Afektivno područje 1.

ugao ovovremenosti: uporna preokupirajuća istrajavanja bošnjačke mladosti na nekim pitanjima egzistencije. ali sad se postavlja pitanje njihovih očekivanja. 252 . a koja nastava Vjeronauke i ne dotiče 2. pa se i među bošnjačkom mladošču širi osjećanje indiferentnosti. jer slijedi očekivanja i zahtjeve 10 Saglašavanje je takva razina odgojnog uticaja tokom koje odgojna promjena traje dok je prisutan agens uticaja. Prvi ugao: Otvorenost sadržaja islamske vjeronauke Postojeći sadržajni koncept nastave islamske vjeronauke nedovoljno uspijeva opskrbiti mladog čovjeka moralnom osjetljivošću. 10 Mladi nisu ravnodušni prema nastavi islamske vjeronauke. naprotiv .12 Kreator respektirajuće psihosocijalne teorije razvoja osobe. str. nadomjestak osjećanju inferiornosti.1. 12 Maturanina biologija kognicije: Spoznaju uvijek treba gledati u suodnosu s posmatračem. Mlada osoba želi urediti 'osnove svog uvažavanja života'11. nezainteresiranošću mladih. Erikson jasno poručuje da mladi ne žele svijet u kojem je sve dopušteno. 2001. 14/2001. ugao koji može obezbijediti oblast pedagoškog menadžmenta. opasno relativiziranje. bez dubljeg odgojnog odijeka. ne postoji o posmatraču neovisna spoznaja.. br. Prema Konig. E.prostor kompetentnog susretanja sa svojom tradicijskom intelektualnošću. možda elitizitrano promišljanje o mladima ne dopušta 'opravdavanja' skromnog formativnog dometa Vjeronauke. Zagreb. Izrasliji stratum bošnjačke mladosti ne traži u vjeronauci uporišta svojim racionalizacijama.. 11 Rusmir Mahmutčehajić. već žele novi način suočavanja s bitnim stvarima. jer joj je postalo sasvim jasno koliko je uređen identitet bitna pretpostavka dometa i kvaliteta onog što će spoznati. str 32. časopis Forum Bosne. ishod procesa vrijednosnog interioriziranja njene pouke je neizvjestan. Sarajevo. Zedler: Teorije znanosti o odgoju. čime bi ispunili sadržajnim razumijevanjem svoju često samo slućenu intelektualnu pozadinu. Proces mladalačkog samooblikovanja ne biva potaknut ovom nastavom a odgojni dometi bivaju počesto svedeni na deklarativno pristajanje. Ovakvo. Tragom naslućivanja bošnjačke mladosti (dobivena razgovorima sa mladim osobama širokih interesa i značajnih postignuća u pojedinim školskim oblastima) artikulira se zadatost koncepta islamske vjeronauke. O jastvu. 256.

npr. sposobnost spoznavanja sebe. svoju pedagošku argumentaciju crpi iz postojanja implikacijske relacije u odnosu prema metodičkim odlukama. pojma kao što je inteligencija. str. str 44.. časopis Znakovi vremena. potpunijeg razumijevanja vrijednosti . već naprotiv.. 16 Midhat i Abdulah Čelebić. sam islam je izložen postajanju ideologijom koja je lišena duhovne učinkovitosti. ona prožimajuća snaga koja upravo i prečesto nedostaje postojećem konceptu islamske Vjeronauke. 41. 253 . Trag željenom reformuliranom konceptu sadržaja Vjeronauke. Ilmihal. str. ne samo kao način obavljanja posebnih djela. Tradicionalni islam i ideja ihsani intelektualnosti. Isti tekst. npr. začeti krak interveniranja u području sadržaja vjeronaučne nastave.. 15 Isti tekst. pa i islamskog odgoja uopće kod nas.. zahtijeva definiranje i drugih orijentira reformuliranom sadržaju: 13 Namjerno upotrijebljen izraz ’intelektualnost’ treba razumijevati u kontekstu slijedećeg značajnog distingviranja: “U perspektivi autonomnog jastva. kao da Ga vidimo. dželle šanuhu. I suvremena znanstvena razumijevanja. 1995. 18-19/2003. Prezentirani su kroz cjeline o njihovom smislu i značenju. Reducirani pristup području sadržaja vjeronauke zamagljuje intelektualnu dimenziju islamskog. taj korijen je samo jastvo sa svojim razumom kao najvišom mogućnošću pojedinca.intelektualno13 izrasle bošnjačke mladosti. te su nabrojani i sažeto objašnjeni osnovni principi.la ilaha illa Llah reducirano na puki slogan. Time se otvara mogućnost odgojno proširenog. kao sposobnost doživljaja sebe kao cjeline.«15 S radošću biva dočekano otkriće u jednom udžbeniku islamske pouke16 ihsanskih šarta. Zenica. a njeno središnje učenje . Dobro.. jer ako mi Njega ne vidimo. je vodič dosezanju potpunosti življenja svoje tradicije.» Ponašati se služeći Allahu.. pronalazimo i u ideji 'ihsani intelektualne tradicije'14 koja insistira na usavršavanju intelekta koji shodno tradicijskoj islamskoj misli obitava u ljudskom srcu. Tako razum /ratio/ zamjenjuje um /intellectus/ a osjetnost unutarnju osvijetljenost.” Prema Rusmir Mahmutćehajić. 38-48. nema svetog korjena znanja. Naravno. zaista On vidi nas«. br. 14 Nevad Kahteran. i prezentiran je kao svojevrsna ilustracija potrebe i mogućnosti da se područje sadržaja podvrgne ozbiljnom propitkivanju i preoblikovanju. ». osjetljivom za islamske intelektualne domete. Sarajevo. intrapersonalnu inteligenciju. jasno priznaju njenu nekonvencionalnu dimenziju. Ponuđena ilustracija ne ispražnjava ovakvu mogućnost.. bez određenog oblika ihsani intelektualne tradicije. već kao način bivanja.

koji bi trebao rezultirati ostvarenjem poslovne misije i vizije. produktivne komponente ukupnog nastojanja škole. 1/2002.kulturološkog. 71-72. Postupkom strategijskog menadžmenta. str.. Sarajevo..od stranog tijela u školi ka. čijim se ostvarenjem ujedno ostvaruje i vizija i poslovna misija. makro-menadžmenta. te način ostvarenja željenog stanja (poslovna strategija) tako da se strategijski menadžment. uspješnost u ostvarenju ove uloge pretpostavlja potpuno razumijevanje škole.«18 Nastava islamske Vjeronauke realizira se posredstvom nastavnog plana i programa koji 'donosi' Islamska zajednica. obavezi i mogućnosti za ovu nastavu. dileme. uz uvažavanje posebnosti djelatnosti kojom se bave) odabir sadržaja nastave islamske Vjeronauke je domen odgovornosti tzv. časopis Obrazovanje odraslih. 19 O reformi obrazovanja kao zadatom okviru za razmišljanje o nastavi islamske Vjeronauke i njenom shvaćanju kao izazovu. historijskog. str. 19 Plan i 17 Antropološki aspekt u: Nove orijentacije u definiranju sadržaja nastave islamske Vjeronauke. »Uloga strategijskog menadžmenta je da u procesu strategijskog promišljanja osmisli organizacijsku viziju. Uloga analitički strukturirane aktivnosti (strategijskog planiranja) je konvertovanje. 4-6. očekivanja . u školi za čije makro-menadžerske funkcije su kompetentna odgovarajuća ministarstva. Odgovornost Islamske zajednice za ovu nastavu je neprenosiva. antropološkog. oblikuje se šta organizacija želi da bude. artikulira poslovnu misiju. interese. prevođenje vizije i poslovne strategije u konkretne (poslovne) planove. Sarajevo. 254 . To je način da nastava islamske Vjeronauke zadobije transponirano značenje . 16/2003. Postoji li strategijsko planiranje u nastavi islamske Vjeronauke? Prema teoriji menadžmenta. Zbornik IPA. više u: Edina Vejo. Zenica. str. 222-230. te oblikuje poslovnu strategiju kao obrazac poslovnog ponašanja. Naravno. koju 'vrijednost' organizacija isporučuje kupcima. 18 Aziz Šunje.... mjereno konkretnim odgojno-obrazovnim rezultatima. br. što se postiže njenim sistematičnim posmatranjem i proučavanjem. Menadžment u obrazovnim ustanovama. s pravon. primjenjivoj u području rada odgojno-obrazovnih institucija (i nužnoj kao artikulacijskoj formi osmišljavanja ovih institucija. naziva i strategijsko vođenje.1/2003.17 Svakako bi u ovo interveniranje trebalo ukomponirati i spoznate preopkupacije mladih. Pozicija nastave islamske Vjeronauke u kontekstu reformirane škole. časopis Muallim. br. br..

Ako bi ciljevi nastave Vjeronauke slijedili zahtjev konkretnijeg definiranja. Razina shvatanja pretpostavlja razvijanje intelektualnih vještina poput razumijevanja.znanje načina tretiranja pojedinosti . sposobnost izrade generalizacije podataka. Dominacija uopćeno. već spomenuta Bloomova taksonomija može ilustrirati složenost ostvarenja naizgled jednostavnije dimenzije ove nastaveobrazovne. oblikuje ciljeve ove nastave i sadržaje kojim će ciljevi biti ostvareni. 2000. Razina evaluacije pretpostavlja umijeće dosljednog vrednovanja sadržaja prema. a uvijek prisutna implikacijska relacija bi se reflektirala i kroz nove zahtjeve metodičke kompetencije nastavnika: npr. u toku ovog procesa. obuhvaća slijedeće potkategorije 20: . analiza odnosa i analiza organizacijskih principa gradiva. Razina analize: analiza elemenata. ekstrapolacije. Kako nastava islamske Vjeronauke obrazuje. prema Petar Stojaković. tačno definiranje u pripremi nastavnog sata onog što se želi satom postići..poznavanje konvencija .poznavanje klasifikacija i kategorija .poznavanje kriterija . znanje.znanje teorija i struktura. Domete obrazovnog ostvarenja Vjeronauke moguće je pratiti prema taksonomiji zadataka u području kognitivnog razvoja. Razina sinteze: izrada originalne prezentacijske forme gradiva.znanje činjenica .znanje principa i generalizacija . str...poznavanje smjerova i nizova . Darovitost i kreativnost..poznavanje metodologije . Sarajevo. 255 . to bi dovelo do pomaka određivanju sadržaja kojim će biti ostvareni. 216-217. suptilniji odabir metode kojom se to može postići. prevođenja. tumačenja. proklamirajuće formuliranih ciljeva nastave Vjeronauke.poznavanje općih pojmova u nekom području .znanje terminologije . izgrađenim vanjskim i unutrašnjim kriterijima.. Aktivnosti makro-menadžmenta 20 Razrada razina kognitivnog područja posredstvom potkategorija.program za nastavu islamske Vjeronauke. Prva razina. ali i odgaja. uvjetuje nedovoljnu nadnesenost nad pitanjima njenih sadržaja.

Midhat i Abdulah (1995): Ilmihal. 18-19/203.1/2002.«21 LITERATURA 1. 'Srpsko' Sarajevo 10. Konig. Novaković. Srajevo 21 Hilmo Neimarlija. Gardner. produbljeniji. Šunje. Zbornik radova Tesawwuf. Sarajevo 7. G. Katarina. Zagreb. New York 4.. 256 . Zedler (2001): Teorije znanosti o odgoju. br. Zbornik Prvog simpozija Zagrebačke džamije Tesawwuf. br.. (1983): Frames of Mind: The Theory of multiple intelligence. Ostajući čvrsto oslonjen na sopstvene duhovne temelje. islamski život je u mogućnosti da plodotvorno preuzima moderne znanstvene spoznaje na način njihovog razviđanja u svjetlu sopstvenog intelektualnog naslijeđa i istovremenog razviđanja sopstvenog naslijeđa u svjetlu tih spoznaja. Aziz (2002): Menadžment u obrazovnim ustanovama.. Sufizam i duhovna situacija čovjeka. Mamutćehajić. Bugojno 2. časopis Obrazovanje odraslih. Sarajevo 5. Rusmir (2001): O jastvu. časopis Znakovi vremena.. Čelebić. Educa. odgovornijeg primjenjivanja znanstvenih spoznaja koje pomažu čvršću artikulaciju bdijenja nad Vjeronaukom. Zagreb 8.V. H. br. Nolit. Stojaković. 1989. Zagreb 6. Staniša (1984): Hipoteze i saznanje.iziskuju začinjanje kreiranja drukčijeg pristupa . Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Neimarlija. Petar (2000): Darovitost i kreativnost. Zenica 3. ne zadovoljavajući se uopćenim određenjem 'vjere i morala' njenim sadržajem i posredstvom prodornijeg. Basic Books. 14/201. Očito da područje sadržaja u nastavi islamske Vjeronauke zahtijeva svježiji pristup. Muftijstvo zeničko. Hilmo (1989): Sufizam i duhovna situacija čovjeka. Zagrebačka džamija. časopis Forum Bosne. Nevad (2003): Tradicionalni islam i ideja ihsani intelektualnosti. Beograd 9.uvažavanje i primjenjivanje dometa suvremenih znanstvenih paradigmi iz područja pedagoškog menadžmenta. više integrirajući čime bivaju opcrtana dva komplementarna kraka ovakvom nastojanju: u prostoru nastavnog gradiva Vjeronauke. Allport. Kahteran. Priroda ovakvog izazova i mogućnosti oslikava se u slijedećoj komunikacijskoj razini: «Islamski život danas prolazi novo veliko suočenje sa svijetom i sa sopstvenim islamskim temeljima. pedagoške psihologije. (1991): Sklop i razvoj ličnosti.

أﻣ ﺎ ﻣ ﺎ ﯾﺘﻌﻠ ﻖ ﺑﻤ ﻀﻤﻮن اﻟﻤ ﺎدة ﻓﺪرﺳ ﻨﺎه ﻣ ﻦ ﺟ ﺎﻧﺒﯿﻦ: ﻣ ﻦ اﻟﺠﺎﻧ ﺐ‬ ‫اﻹداري ﻓﻲ ﻣﺠﺎل اﻟﺘ ﺪرﯾﺲ ﺑﺈﺛ ﺎرة ﻣ ﺸﻜﻠﺔ اﻟﺘﺨﻄ ﯿﻂ اﻟﻌ ﺎم ﻓ ﻲ ﻣﺠ ﺎل ﺗ ﺪرﯾﺲ‬ ‫اﻟﺘﺮﺑﯿﺔ اﻟﺪﯾﻨﯿﺔ ﻓﻲ ﺿﻮء اﻹدارة اﻟﻌﺎﻣﺔ، واﻟﺠﺎﻧﺐ اﻵﺧ ﺮ اﻟﺘﺮﻛﯿ ﺰ ﻋﻠ ﻰ اﻟﻤ ﻮاد‬ ‫اﻟﻤﺘﻌﻤﻘ ﺔ . Vujić.‬ ‫وﺳﯿﻨﻌﻜﺲ ھﺬا ﻋﻠﻰ وﺿﻊ ﻋﻠﻢ اﻟﺘﺮﺑﯿﺔ ﻋﻨﺪﻧﺎ ورﺑﻄﮫ ﺑﺎﻷﺳ ﺲ اﻹﺳ ﻼﻣﯿﺔ اﻟﺘ ﻲ‬ ‫ﺳﺘﺴﮭﻢ ﻓﻲ ﺗﺤﺴﯿﻨﮫ.‪12.‪13. Šušnjić. Zagreb‬‬ ‫. Terhart Ewald (2001): Metode učenja i poučavanja. Zagreb‬‬ ‫اﻟﻤﻌﻨﻰ اﻟﻤﻮﺳﻊ ﻟﻤﻔﮭﻮم ﻃﺮق اﻟﺘﺪرﯾﺲ ﻟﻤﺎدة اﻟﺘﺮﺑﯿﺔ اﻹﺳﻼﻣﯿﺔ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﯾ ﺪرس ھ ﺬا اﻟﺒﺤ ﺚ ﻣﻔﮭ ﻮم ﻃ ﺮق اﻟﺘ ﺪرﯾﺲ ﻟﻤ ﺎدة اﻟﺘﺮﺑﯿ ﺔ اﻹﺳ ﻼﻣﯿﺔ ﺑﻌ ﺮض‬ ‫اﻟﻤﻌﻨ ﻰ اﻟﻤﻮﺳ ﻊ ﻟﮭ ﺬا اﻟﻤ ﺼﻄﻠﺢ اﻟ ﺬي ﯾﺠﻤ ﻊ ﺑ ﯿﻦ ﻣ ﻀﻤﻮن اﻟﻤ ﺎدة وﻣﮭ ﺎرات‬ ‫اﻟﺘ ﺪرﯾﺲ. Educa‬‬ ‫‪Zagreb‬‬ ‫.‬ ‫752‬ . Radna‬‬ ‫‪zajednica RK SSO Hrvatske.‫‪11. وﯾﻔﺘﺢ ﺑﮭﺬا ﺑ ﺎب ﺗﺤ ﺴﯿﻦ ﻃ ﺮق اﻟﺘ ﺪرﯾﺲ ﻟﻤ ﺎدة اﻟﺘﺮﺑﯿ ﺔ‬ ‫اﻹﺳﻼﻣﯿﺔ اﻟﺘﻲ اﻧﺤﺼﺮت ﻓ ﻲ وﺿ ﻌﮭﺎ اﻟﺤ ﺎﻟﻲ ﻟ ﺴﺒﺐ ﻣ ﻀﻤﻮن اﻟﻤ ﺎدة ﻧﻔ ﺴﮭﺎ.أﻛﺜ ﺮ دﻗ ﺔ اﻟﺘ ﻲ ﺗﮭ ﻢ اﻟﻤﺜﻘ ﻒ ﺛﻘﺎﻓ ﺔ إﺳ ﻼﻣﯿﺔ ﺑ ﺪﻻ ﻣ ﻦ اﻟﺘﺮﻛﯿ ﺰ ﻋﻠ ﻰ‬ ‫ﻣﺠﺮد اﺧﺘﺼﺎر اﻟﻤﺎدة. Đuro (1989): Otpori kritičkom mišljenju. Antun (1987): Otvorena znanost i otvoreno društvo‬‬ ‫‪Centar za kulturnu djelatnost.

258 . The second approach is reformulation of contents. This possibility is limited at the moment by the nature of contents that are presented.It offers broader understanding of the method based on the existence of implicational relation between decisions regarding method and content in the education. The first is from the position of pedagogical management. Scientific intervention in the area of content is represented through two complemental approaches. Wider implication of such interventions is manifested in more radical establishment of science in our education.EXPANTED UNDERSTANDING OF METHOD IN ISLAMIC EDUCATION Summary The text discuses the notion of method in Islamic education. In that way the possibility of improvement of methodical decisions in Islamic education would be opened. It rests on the need of surprassing of their reduction and introduction of contents more sensitive to the intellectual Islamic tradition. The education here is sensitive because of the intellectual and spiritual background secured by Islam.In this approach the strategy of planning in the area of Islamic education placed in the context of macro-management is questioned.

Sposobnost adekvatnog socijalnog percipiranja dobija na značenju i u području rada. ne samo nastavnika. Reklo bi se kako je teškoća razumijevanja drugoga i drugačijeg jedna od pojava 1 Ovom prilikom čini se dostatno podsjetiti na suru Hudžurat. Tako od obaveze «vježbanja» ovog kvaliteta nije izuzet niti jedan član džemata bilo kojeg nivoa. u kojoj gotovo svi ajeti govore o prirodi međusobnih odnosa među muslimanima. Ovo tim prije zbog činjenice što brojni Kur'anski ajeti1 i hadisi upućuju na nužnost građenja adekvatnih odnosa u zajednici. bez čega se ne mogu očekivati ni uspjesi na planu suočenja osobe sa samim sobom. ali i sebe u odnosu na druge. Ključni pojmovi: Percepcija. ali i svih članova bilo koje vrste zajednice. a vidjeli smo. 259 . autopercepcija *** U vremenu u kojem živimo svjedoci smo svakodnevnih konflikata i nerazumijevanja među ljudima. u tolikoj mjeri će se takvi pojedinačni kvaliteti prenositi i na cjelokupnu zajednicu. diferencirano percipiranje. Ili u najkraćem: u kojoj mjeri je svako od nas sposoban objektivno percipirati samog sebe. već i imama. pogreške u percipiranju.Amel Alić. onih koji bdiju nad džematom. prof. podizanja nivoa korigibilnosti. izvlačenje pouka iz ranijih iskustava ili korigiranja krivih spoznaja i ubjeđenja. ZNAČAJ SOCIJALNE PERCEPCIJE ZA GRA\ENJE ME\ULJUDSKIH ODNOSA U ZAJEDNICI Sažetak Poznavanje problema socijalnog percipiranja trebalo bi da bude sastavnim dijelom individualnog rada sa svakom osobom. socijalna percepcija. takve odnose teško da možemo očekivati bez kvaliteta adekvatnog socijalnog percipiranja svih participanata. te kako tretirati vijesti onih koji to nisu (primjer 6-8 ajet).

bolje rezultate. Poznavati navedeni fenomen ima za pretpostavku i bolje poznavanje samog sebe u atmosferi svakodnevne izloženosti naših osobnosti drugim. a kako bi komunikacija nastavnika. iskustava. također je i kvalitet koji se tokom života uči. moguće. Ova komponenta dijelom je preduvjet socijalne zrelosti svakog čovjeka. 260 . Cilj ovog kratkog prikaza je ponuditi neka od razumijevanja fenomena socijalnog percipiranja i percipiranja općenito. Socijalna percepcija Percepiranje je psihička reakcija na sve podatake koji preko različitih receptora neprestano stižu u korteks mozga. Od mnogih mogućih faktora koji utiču na uspješnost međuljudskih odnosa izdvajaju se:  socijalna percepcija. organizirana osjetna cjelina kod koje svaki osjetni podatak ima svoje posebno. pa se na isto vrijedi i osvrnuti. kao i svih drugih učesnika u zajedničkom saobraćanju imala. Percepcija je istovremeno: 1. navika i čuvstava2. U ovaj proces uključena su i različita prethodna znanja i iskustva koja utiču na 2 Grupa autora. zbog čega bi se trebalo gotovo svakodnevno baviti sopstvenom spremnošću na kompromise. 2. Enciklopedijski rječnik pedagogije. imama. te prilagodi sopstveni stav okruženju. tim ovaj fenomen dobija na važnosti. bitno drugačijim osobnostima i osobenostima. prihvatanje različitosti i uvažavanje drugoga i drugačijeg. Pomanjkanje spremnosti da se prevaziđu različita stajališta. Pomoću percepcije u stanju smo spoznati i osmisliti objektivnu realnost. aktivan psihički proces i uključuje percipiranje druge osobe.  emocionalni stavovi i  empatija. cjelinom određeno značenje.imanentnih čovjeku. Percepcija je cjelovit i jedinstven doživljaj. često. (1963). Zagreb. Imajući u vidu kako jedan od ključnih indikatora pri ocjenjivanju uspješnosti svake osobe u određenom socijalnom ambijentu pripada kvalitetu građenja prihvatljivih odnosa i sposobnosti uspostavljanja pozitivnog transfera u komunikaciji. integracija osjetnih podataka na osnovi naslijeđenih dispozicija.

ali ih svi ljudi ne doživljavaju na isti način.. čime se potvrđuje kako različite spoznaje. te on uključuje pet stupnjeva percipiranja3: F. Tako će i različite forme savjetovanja. odnosno. iskustva i afiniteti imaju potpuno različit put od sakupljanja do interpretiranja percipiranog kod svake osobe. Heider (prema Bratanić. On 3 Opširnije: Bašić. 1994) opažanje svijeta i primanje podražaja proširuje na cijeli sistem percipiranja. kod svake osobe poprimaju različita značenja. procesuirane “u nama”. Glasser (prema Bašić i ostali. K. Zagreb. fizionomije ljudi. naime. već dolazi sa formiranim predubjeđenjima. pozivanje na poštivanje normi i određenih vrijednosti biti na raznolik način doživljene i od strane onoga kome se obraćamo – svaka osoba. Zapravo bi se mogli usuditi ustvrditi kako sve ove pojave vanjskog svijeta. J. prirodne pojave i slično.različitost interpetacija procesa percepcije. W. Hudina. unosi dio vlastite ličnosti u tu percepciju. N. u suštini su isti. pa je za uspješnost komunikacije nužno poznavati što veći broj činjenica vezanih za onoga na koga smo upućeni. Objekti koji nas okružuju. Ovi doživljaji. Opažanje vanjskog svijeta nije jednostavan proces. spoznaje stvarnosti određuju naše ponašanje i djelovanje sukladno sa interpetacijom spoznaje. 1993) ovaj proces opisuje na način da “osoba A percipira psihičke procese osobe B kroz psihičke procese u samoj sebi”. pa tako svaki čovjek percipirajući okruženje. (1994): Integralna metoda. Trbović. A. B. Žižak. 261 ... spoznajama i iskustvima.. Alinea.

(1990): Ibn Sina – egzistenicja i bit.intelekt en habitus . a ono za šta nemamo interes. afektivni i voljni). Takvim. direktno povezano s ostvarivanjem funkcije praktičnog i teoretskog intelekta. dotiče se i fenomena percepcije. razmatrajući pitanje obrazovanja na višem nivou.imaginacija (hijal) . Šta uključuje koji intelekt.smatra da jedini sistem kroz koji zamjećujemo stvarni svijet jeste opažajni (perciptivni) sistem. 262 .uzvišeni ili stečeni intelekt Kada govori o psihičkim snagama čovjeka. H. Sarajevo. (1994). u osnovi i ne opažamo (potpuno ili djelimično). 165-175. Obrazovanje uma upućuje na obrazovanje teoretskog. opaža osjetilima smještenim između stvarnog svijeta i opažajnog sistema. po njemu. Ibn Sina. Sve informacije koje prolaze kroz opažajni sistem istodobno prolaze i kroz filter vrijednosti i potpunog znanja. str.mašta (fantasija) Teoretski intelekt Materijalni intelekt (inteligencija) . Ibn Sina navodi dvije vrste moći percipiranja: 4 Vidjeti opširnije: S.. nadalje pojašnjava tabelarni prikaz4: Praktički intelekt Vegetativne (nebati) osobine životinjske (animalne. tako. Sarajevo. Tradicionalni islam u moderno svijetu. hajvani) osobine . 143. O. Prethodna razmatranja pomažu nam shvatiti kako sve ono što opažamo uključuje interes za nešto (spoznajni. Stvarni svijet se. negativan ili neutralan predznak. Nasr. El-Kalem.intelekt u djelu ..poimanje (fehm) . koje je. a obrazovanje karaktera upućuje i na teoretski i praktički intelekt. kao i: Bajraktarević. određujući naše ponašanje. str. Uspostavljeni i već primljeni sistem vrijednosti utiče da se odredimo prema podražajima na taj način što svaka informacija dobija pozitivan.

Tačnost percipiranja svijeta. na ovaj način. sličnost gledišta6. pa ovakve osobe preferiraju tzv. te dometa duhovnog izrastanja svakog čovjeka. Ibn Sina razvija teoriju o “jastvu”. Svijest je dakle. Sve ove zamršene puteve “jastva” kroz koje čovjek putuje tokom svog odgoja i obrazovanja. razmišljanje 5. Ibn Sina nastojao je rasvijetliti u svom opsežnom filozofskom djelu: s procesom koji počinje djelovanjem roditelja. U unutarnje spadaju: 1. Međutim. pa percipirano na mnoštvo načina dijelimo sa okolinom. Pojedini ljudi nisu spremni uvažiti različiti kut sagledavanja stvarnosti. u prilici smo sresti i osobe koji su svjesni šarolikosti uvjerenja. zakonitosti socijalne percepcije ogledaju se kroz poznavanje drugih na osnovu poznavanja samih sebe. koja je u dodiru sa idejom svijesti. uključujući i “shemu duše”. formativna moć (zadnja šupljina prednjeg mozga pamćenje informacija senzus communisa) 3. do konačnog prosvjetljenja koje bi trebao čovjek dosegnuti na kraju kompletnog procesa. memorija ili kuvej-hafiza (zadnja šupljina mozga) S obzirom da u svakom čovjeku postoji nešto što okuplja sve ove dosezaje. Zbog toga se javlja fenomen socijalne percepcije koja predstavlja međuovisno percipiranje u socijalnoj situaciji. mi se ne zadovoljavamo samo prikupljanjem informacija za sebe. Nasuprot nefleksibilnom pristupu različitim gledištima. Simplificirano rečeno. objedinjujuća komponenta koja unificira dijelove ličnosti. mašta (srednja šupljina mozga) 4. proizvodom je cjelokupnog procesa odgajanja i obrazovanja. “enanijetu”. pa je objektivno prosuđivanje drugih na najdirektiniji način povezano sa mogućnošću objektivnog odnosa spram vlastite 5 6 “drugi doživljavaju svijet kao ja” “drugi su slični meni” 263 . vanjske i  unutarnje. senzus communis ili hisi-mušterik (prva šupljina mozga mjesto svih osjeta) 2. u ambijentu saobraćanja s drugim osobama. zbog čega se za njih kaže kako preferiraju vlastito gledište u socijalnoj percepciji5.

pa ih se rješavamo pripisujući ih drugima (gotovo redovno je to nesvjestan proces). itd.. intolerantnosti. “halo-efekta”. najčešće ogleda u precjenjivanju vlastitih sposobnosti. kako smo vidjeli. 264 . ne ulažući niti minimalan napor na suočenju sa stvarnim razlozima. a sa kojima se susrećemo u svakodnevnoj komunikaciji.). Osoba neriješenih unutarnjih konfliktata i neosvješćenog nesvjesnog u sebi. 1993) je ovakav način sagledavanja stvarnosti zaokružio sintagmom projekcijska introspekcija. koja su. i brojnim mogućim greškama. opet. "halo-efekat". Svakodnevna komunikacija s drugim osobama uključuje i suočavanje sa iskrivljenom ili neadekvatnom percepcijom socijalnog okruženja. Mi ćemo ovom prilikom pažnju posvetiti samo nekim najčešćim pogreškama. probleme i uzroke za različite konflikte. Najčešće pogreške vezane su za sklonost predrasudama. te za tzv. mogućnosti ili pak. uvjerenja u vlastitu “nepogrešivost”. pripisuju drugima (radnim kolegama.ličnosti. projekcijama. u nama samima. Pogreške u percipiranju su. a kojih nismo svjesni i ne želimo ih priznati. Pogreške u percipiranju Proces opažanja podložan je. Diel (prema Bratanić. stavova i motiva ponašanja. Pod “halo-efektom” treba razumijevati uočavanje i procjenjivanje cjelokupne osobe na osnovu neke pojedinačne osobine prilikom prvog susreta sa određenom osobom7. bit će spriječena objektivno suditi o drugome. zapravo. neuspjehe. Greške u donošenju sudova i tačnom opažanju stvarnih osobina vrlo su često proizvod prvog dojma. Na ovaj način zaključujemo kako je projekcijska introspekcija zapravo pripisivanje drugoj osobi osobina. tzv. najčešće rezultat i neadekvatne autopercepcije koja se. tako.. Ovakva procjena se sastoji od prijenosa pojedine osobine (na cjelokupnu ličnost) i transfera cjelokupnog dojma. U tom smislu. uzrocima i povodima. stereotipijama. učenici nastavnicima. dok se pod pojmom introspekcija podrazumijeva kvalitet samopromatranja. Projekcija je odbrambeni mehanizam za kojim posežu svi oni koji su nenaučeni realno se suočiti s nezadovoljenim motivima. 7 Nesvjesni mehanizam halo-efekta prenosi dojam i na ostale osobine ličnosti. nerijetko se može čuti kako pojedine osobe vlastitu poziciju (posebno ako je nepovoljna). P.

Zamke pretjeranog uproštavanja ogledaju se kroz prirodno ograničenje ljudskog intelekta u sklonosti da se poseže za stereotipnim kategorizacijama i kvalifikacijama baziranim na polnim. nacionalnim. Gardnerovu personalnu inteligenciju8 proširuje na slijedeća osnovna područja: 8 Tako je Gardner kroz svoja istraživanja proširio dotadašnje dominantno shvatanje inteligencije zasnovano na dovoljnosti izračunavanja standardnog koeficijenta inteligencije (poznatog skraćeno kao IQ). premda “spoznaja o” čini fundament ispravnog opažanja. kinestetički i muzički. 2002). pa se pod ovakvim vrstama pogrešaka mogu podrazumijevati i svi prethodni navedeni izvori griješenja. matematičko-logička sposobnost. Mogućnosti tačnog percipiranja Prosuđivanje i procjenjivanje percipiranog ovisi od sposobnosti ljudi. Gardnerovo pobijanje jedinstvene i monolitne inteligencije zasnovano je na tvrdnji kako inteligenciju predstavlja spektar od sedam osnovnih varijeteta u koje spadaju: verbalna. uz ranije navedeno kognitivno područje. On je ustanovio kako se kod svake osobe u većoj ili manjoj mjeri zapažaju različiti kognitivni stilovi za koje postoje i različite predispozicije. Salovej (prema Goleman. tako. recentna istraživanja klasičnom shvatanju ove čovjekove kvalitete pridodaju i neophodnost uključivanja tzv.Pored već pomenute projekcije. Olport (1991) kao vrlo čest izvor griješenja u procjenjivanju i percipiranju navodi i pretjeranu uproštenost. a koje se dalje. mogu razvijati. ni “osjećati za” kao ni “biti vođen ka” ne mogu biti isključeni. Zbog toga kontroliranje vlastitih emocija (afektivno područje) i unutarnjih pokretača (konativno područje). te interpersonalne i intrapersonalne sposobnosti. 265 . Inteligentni ljudi su u prednosti kod ocjenjivanja ličnosti drugih. Šta to znači? Nerijetko i pored dovoljno saznanja i racionalnog uvida bivamo vođeni protuslovnim osjećajima i istim takvim motivima. generacijskim. Upravo zbog potpunijeg razumijevanja inteligencije. razvitak i dometi kognitivnog područja svake osobe u procesu odgajanja i socijaliziranja od presudnog su značaja za tačnost percipiranja u kasnijim razdobljima života. kvaliteta osobine i sličnosti osoba. Prosuđivanje je složen sklop mentalnih procesa kod kojih inteligencija igra vrlo važnu ulogu. upozoravaju na potrebu koherentnosti unutar i izvan ovog temeljnog trougla svake osobe u procesu tačnog percipiranja. Pa ipak. Kako vidimo. talenat za osjećaj prostora. kroz život. emocionalne ili personalne inteligencije. konfesionalnim i drugim razlozima..

Olport (1991) u preduvjete dobre procjene ubraja: iskustvo. L. Terapeutski zahvati koji imaju za cilj razviti kompetentost diferenciranog percepcipiranja. brižljivo vodeći računa o tome da realno-humano sagledavamo svakoga. mi neprestano preispitujemo u kolikoj mjeri osjećamo povjerenje prema drugima. sličnost pojave. nedvosmislen. te  umijeće održavanja povoljnih međusobnih odnosa. kognitivnu složenost. Imati povjerenje u druge podrazumijeva i specifično percipiranje. društvenu snalažljivost i prilagodljivost.  prepoznavanje emocija kod drugih (empatija). samouviđanje. moraju biti ispunjeni ranije pobrojani uvjeti. 1993).. što u slučaju pogrešne procjene stupnja povjerenja može uticati na tačnost percipiranja.  upravljanje emocijama. Prema N. Islamski stav u pogledu pristupa povjerenju je. sposobnost spoznavanja emocija. estetski stav i intraceptivnost. Emocionalna inteligencija.  samomotivacija. Tako objektivnost u islamskoj perspektivi zahtijeva sigurni hod između krajnosti. u interakciji sa drugim osobama. za čiju tačnost. kako vidimo. izdvojenost. do potpunog nepovjerenja. tačnost socijalne percepcije uvjetovana je stupnjem značaja za nas onoga što percipiramo i sposobnošću uživljavanja u položaj druge osobe. (2002). O aspektima emocionalne inteligencije vidjeti opširnije: Goleman. inteligenciju. 266 . Opća klima u izgrađenoj mreži socijalne interakcije ovisi od izgrađenosti pojedinačnih odnosa. prethodno uvažavajući i vlastitu i osobnost drugih ljudi. Beograd. Također. Gagen (Bratanić. očito. U svakoj mreži interakcije pristupi povjerenju mogu biti različiti. gradirajući od neumjerenog povjerenja u sve. zapravo su usmjereni ka učenju tačnog opažanja. pristupi povjerenju: optimističan = imam povjerenja u svakoga pesimističan = nemam povjerenja ni u koga realan-human = imam povjerenja u onoga ko to zaslužuje Pristup svakoj osobi počinje i biva određen adekvatnim percipiranjem. D. Geopolitika.

 Ja kakav drugi misle da jesam. Zagreb. razotkrivajući i horizontalnu. J. a kojeg prenosi Muslim: «Tako mi Allaha. Praktični rad na području svakog aspekta uključivao bi temeljito preispitivanje osobe kroz postavljanje pitanja o određenju samog sebe u odnosu na svako područje.» Na ovaj način islamsko stajalište u pogledu adekvatne socijalne percepcije. dolazi se i do cjelokupne slike o sebi (self-image). emocionalni. Bellenger. 1994) predlaže vježbanje i preispitivanje svake osobe kroz kontinuirano postavljanje slijedećih pitanja:  Ja kakav sam.K. podrazumijevajući pod tim tjelesni. A. Kingovih sedam pitanja za preispitivanje kao da su preuzeta iz bilo kojeg općeg mjesta poučavanja Islamu. LITERATURA 1. stavovi…). N. (1990): Ibn Sina – egzistenicja i bit. i  Ja kakav mislim da sam u odnosu na ono što mislim da moram biti. B. stavlja se u kontekst stupnja imana. Svjetlost.  Ja kakav mislim da jesam.. (1994): Integralna metoda. L. autopercepcije i percepcije općenito. Bašić.. King (prema Bašić i ostali. sallallahu alejhi ve alihi ve selleme.. 267 . Osvješćivanje samoga sebe proizilazi iz spoznaje šest ključnih ili temeljnih komponenata slike o sebi. Na temelju odgovora dobivenih na prethodna pitanja (percepcija samog sebe). filozofski (organizirana vjerovanja. Sarajevo. Bajraktarević. (1992): Umijeće komuniciranja.  Ja kakav mislim da bih trebao biti. Sarajevo. Hudina. ali i vertikalnu pozicioniranost čovjeka u odnosu na transcedentno. vrijednosti. socijalni (odnos s drugima) i komunikacijski aspekt ličnosti. čini se dovoljnim i prikladnim podsjetiti na samo jedan hadis Allahova Poslanika. intelektualni. Takvim. 2. Žižak.Da bi proces opažanja vanjskog svijeta bio pozitivan. 3. Premda bi se samo o ovom pitanju mogli posvetiti i čitavi tomovi.. O.  Ja kakav mislim da drugi misle da sam.. Trbović. No.. ja se u svakom danu više od sedamdeset puta obratim Allahu za oprost. Alinea.

(1991): Sklop i razvoj ličnosti. Zagreb. 11. Mandić.. Školske novine. B. Bratanić. Sarajevo.. Tuzla. (1974): Vaspitno djelovanje u malim grupama. Sarajevo. (2002): Emocionalna inteligencija.. Olport. Bugojno. 10. 13. (1993): Mikropedagogija – interakcijskokomunikacijski aspekt odgoja. Školska knjiga. Zagreb. G.. 5. Geopolitika. (2002): Tefsir: skraćeno izdanje. Grupa autora. Socijalna zaštita. 30/31/32. 12.. Rakić. Grafičar.: "Konflikti". br. V. Brajša. D. Ibn-Kesir.. M... Svjetlost. (1963): Enciklopedijski riječnik pedagogije. Goleman. Beograd. Katarina. 1989. Visoki saudijski komitet za pomoć BiH. Glasser. 9. P. 8. Zagreb. 268 . 6. (1993): Pedagoška komunikologija. Mehmedović. A. Sarajevo. (1991): Tako je govorio Muhammed Resulullah. W. P.4. (1986): Savjetodavni vaspitni rad. 7. Zagreb.

‫أھﻤﯿﺔ اﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ اﻻﺟﺘﻤﺎﻋﯿﺔ ﻓﻲ ﻣﺠﺎل ﺑﻨﺎء اﻟﻌﻼﻗﺎت ﻓﻲ اﻟﻤﺠﺘﻤﻊ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﻣﻌﺮﻓﺔ أﺳﻠﻮب اﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ اﻻﺟﺘﻤﺎﻋﯿ ﺔ ﺷ ﺮط ﻟﻠﺘﻌﺎﻣ ﻞ اﻟ ﺼﺤﯿﺢ ﻣ ﻊ ﻛ ﻞ ﻓ ﺮد ﻣ ﻦ‬ ‫أﻓ ﺮاد اﻟﻤﺠﺘﻤ ﻊ، وﺑ ﺪوﻧﮭﺎ ﻻ ﯾﻤﻜ ﻦ ﺗﺤﻘﯿ ﻖ اﻟﻨﺘ ﺎﺋﺞ ﻓ ﻲ ﻣﺘﺎﻋﺒ ﺔ اﻟﻔ ﺮد ﻟﻨﻔ ﺴﮫ‬ ‫وﺗﺼﺤﯿﺢ اﻟﻤﺴﺎر ﺑﻨ ﺎء ﻋﻠ ﻰ اﻟﺘﺠ ﺎرب اﻟ ﺴﺎﺑﻘﺔ وﺗ ﺼﺤﯿﺢ اﻟﻤﻮاﻗ ﻒ واﻟﻤﻌ ﺎرف‬ ‫اﻟﺨﺎﻃﺌﺔ.‬ ‫اﻟﻤﺼﻄﻠﺤﺎت اﻟﺮﺋﯿﺴﯿﺔ: اﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ، اﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ اﻻﺟﺘﻤﺎﻋﯿﺔ، اﻷﺧﻄﺎء ﻓ ﻲ اﻟﻤﺘﺎﺑﻌ ﺔ،‬ ‫اﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ اﻟﻤﺘﻨﻮﻋﺔ، اﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ اﻟﺬاﺗﯿﺔ. وﯾﻨﺒﻐﻲ ﻋﻠﻰ ﺟﻤﯿﻊ أﻓﺮاد اﻟﺠﻤﺎﻋﺔ ﺑﺄي ﺷﻜﻞ ﻣﻦ أﺷ ﻜﺎﻟﮭﺎ‬ ‫ﻣﻤﺎرﺳﺔ ھﺬا اﻟﻔﻦ واﻟﺘﺪرﯾﺐ ﻋﻠﯿﮫ.‬ ‫وﺑﺎﺧﺘ ﺼﺎر ﻧﻘ ﻮل: إﻟ ﻰ أي ﻣ ﺪى ﯾﻜ ﻮن اﺳ ﺘﻌﺪاد ﻛ ﻞ واﺣ ﺪ ﻣﻨ ﺎ ﻟﻤﺘﺎﺑﻌ ﺔ ﻧﻔ ﺴﮫ‬ ‫وﺧﺎﺻﺔ ﻣﺎ ﯾﺨﺺ ﻋﻼﻗﺎﺗﻨﺎ ﻣﻊ اﻵﺧﺮﯾﻦ؟ وﺑﮭ ﺆﻻء ﯾﻨﺘ ﺸﺮ ذﻟ ﻚ وﯾ ﺆﺛﺮ إﯾﺠﺎﺑﯿ ﺎ‬ ‫ﻋﻠﻰ اﻟﻤﺠﺘﻤﻊ ﻛﻠﮫ.‬ ‫ﻷﺳﻠﻮب اﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ اﻻﺟﺘﻤﺎﻋﯿﺔ دور ﻣﮭﻢ ﻓﻲ ﻋﻤ ﻞ اﻟﻤﺪرﺳ ﯿﻦ واﻷﺋﻤ ﺔ وﻛ ﻞ ﻣ ﻦ‬ ‫ﯾﮭﺘﻢ ﺑﺄﻓﺮاد ﻣﺠﺘﻤﻌﮫ. ﻻ ﺳ ﯿﻤﺎ وﺗ ﺸﯿﺮ اﻵﯾ ﺎت واﻷﺣﺎدﯾ ﺚ اﻟﻜﺜﯿ ﺮة‬ ‫إﻟﻰ ﺿﺮورة إﻗﺎﻣﺔ اﻟﻌﻼﻗﺎت اﻟﻄﯿﺒﺔ ﺑﯿﻦ أﻓﺮاد اﻟﻤﺠﺘﻤﻊ وﻻ ﯾﻤﻜﻦ ذﻟ ﻚ إﻻ ﻋ ﻦ‬ ‫ﻃﺮﯾﻖ أﺳﻠﻮب اﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ اﻻﺟﺘﻤﺎﻋﯿﺔ اﻟﻤﺘﻤﯿﺰ ﻟﻜﻞ أﻓﺮاد اﻟﻤﺠﻤﻮﻋﺔ.‬ ‫962‬ .

Key words: perception. but also the imams and those who watch over the jam’ats. 270 . learning from earlier experiences or correcting false beliefs. social perception. raising the level of correction. The ability of adequate social perception gains in its meaning in the field of work. but also all the members of any community. of not only the teachers. To put it very briefly: to what degree is each and everyone of us capable of objectively perceiving him/herself.THE SIGNIFICANCE OF SOCIAL PRECEPTION IN THE BUILDING OF INTERPERSONAL RELATIONS IN THE COMMUNITY Summary The familiarity with the problem of social perception ought to be an integral part of individual work with every individual – without which one cannot except success on the level of an individual who is confronting his/her own self. it is difficult to expect such relations without quality and adequate social perception of all the participants. and as we have seen. to such an extent so that such individual qualities will be passed on to the entire community. but also his/her own self in relation to others. autoperception. differentiative perception. All the more so because of the fact that numerous Qur’anic verses and hadith direct our attention to the necessity of building adequate relations in the community. so that no member of a jama’t on any level is exempt from the duty of ‘practising’ this quality. perception errors.

nastavni plan i program *** Planiranjem nastavnog rada i pripremanjem za rad obezbjeđuje se ne samo postepeno prelaženje nastavnog programa nego i njegovo ravnomjerno prelaženje i sistemska obrada. kurikulum. 271 . postoje i tendencije reduciranja njegovog značenja. 2003. nastavna osnova.. Jednako tako. metodike). ili je imao mnogoznačna tumačenja koja nisu samo karakteristična za našu pedagogijsku teoriju i praksu.Izet Pehlić. str. Ključne riječi: planiranje. Pedagoški fakultet u Zenici. nastavni program). U angloameričkom miljeu pojam kurikulum se u kontinuitetu održao i razvijao i pojmovno u sebi sjedinio releventne dimenzije koje potiču iz različitih pedagogijskih disciplina (školske pedagogije. čime se otvorio prostor za razumijevanje njegovog značenja. U našoj prosvjetnoj javnosti termin kurikulum se izbjegavao. 153. Zenica. nego i u znatnom broju zemalja mnogobrojne njegove definicije se razlikuju.1 Cilj ovoga rada je da se pokušaju razjasniti terminološke nejasnoće i izvesti jasna distinkcija između osnovnih pojmova iz oblasti planiranja i programiranja nastavnog procesa. dr. kao i blagovremeno pribavljanje svega što je neophodno za pravilnu metodsku obradu i dobro organiziran rad. prof. didaktike. programiranje. Refik Ćatić: Osnovi didaktike. TERMINOLOŠKE NEJASNOĆE U OBLASTI PLANIRANJA I PRIPREMANJA ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA Sažetak U radu se analiziraju osnovni pojmovi iz oblasti planiranja i programiranja odgojno-obrazovnog rada. sociologije odgoja. 1 Prof. pa čak i potpunog ignoriranja njegovog postojanja ili svođenje na samo jednu od njegovih dimenzije (nastavni plan.

nastavni program. te ciljeve koje treba ostvariti. str. 272 . 194.5 2 Antun Mijatović: Leksikon temeljnih pedagogijskih pojmova. Sarajevo. programiranje. 2000. prostorne uvjete u kojima će se izvoditi nastavni rad. nastavni plan. grubo. odnosno proces odgoja i obrazovanja u skladu sa zahtjevima društva. nastavna osnova. ono je pretežno globalno. str. koji se ostvaruje zajedničkim radom učitelja i učenika. vrijeme koje će se raditi. organiziraju i izvode učitelji u cilju sistematske pomoći. no prije definiranja pojmova bitno je da definiramo i samu nastavu. umijeća i navika. odnosno sticanja znanja. Zagreb. Definiranje pojmova i njihova terminološka distinkcija Budući da u ovom radu govorimo o pojmovima koji su neraskidivo vezani za nastavu. dnevni plan). Nastavu planiraju. Uvijek se polazi od globalnog/godišnjeg planiranja. EDIP. 4 Nikola Potkonjak i Pero Šimleša: Pedagoška enciklopedija II.U literaturi se susrećemo sa većim brojem pojmova i termina koji tretiraju područje našeg interesa: nastava. 200.4 Ukoliko je planiranjem obuhvaćena školska godina. programiraju.2 Planiranje Planiranje je intelektualni rad na izradi određenog plana prema kojem se svjesno usmjerava nastavni proces. 5 Više vidi u: Potkonjak. preciznije i konkretnije.: Planiranje u nastavi. pa se takav plan u pojedinim dionicama u toku godine detaljizira za kraća razdoblja (tematski plan. orijentacijsko. te razvijanja sposobnosti učenika i usvajanja nekog sistema vrijednosti.. Nastava je svrhovit. nastavni plan i program. Beograd. 3 Ono je i smišljeno projektiranje nastavnog rada s obzirom na sadržaj koji će se obrađivati. a ovdje ih i upotrebljavamo u tom kontekstu. osmišljen. 109. str. 3 Dr Sait Kačapor: Uvod u školsku pedagogiju. opremu koja će se upotrijebiti u radu. dok je za kraći period detaljnije. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. okvirno. “Svjetlost” Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. 1999. Zagreb... 1974. organiziran i vođen proces učenja i poučavanja u školi ili drugom odgovarajućem mjestu. planiranje. 1989. kurikulum. V.

nepripremljenost. 7 Chris Kyriacou: Temeljna nastavna umijeća. Stanko Antić: Pedagoški pojmovnik. intelektualnim 6 Nedeljko Trnavac: Pedagog u školi – prilog metodici rada školskog pedagoga.. Zagreb.informativnu funkciju: prikupljanje potrebnih informacija o uspjehu.8 Pored osnovne funkcije programiranja (strukturiranje školskog sistema rada). nastavnih predmeta i odgojnih područja. 1995. bolje se koordiniraju različite aktivnosti. nastavnici motiviraju na bolji rad.»7 Programiranje Programiranje označava niz precizno određenih postupaka i metodologijskih pravila koji prethode odgojnoj i obrazovnoj djelatnosti: proces odlučivanja o programima odgoja. 8 Dr.. grupa autora. slučajnost. str. 273 . 68. EDUCA. 1993. nastava se svjesno usmjerava u željenom pravcu. tj. u djelu: Osnove suvremene pedagogije. Zagreb. podsjećaju se rasejani nastavnici i obezbjeđuje se sistematičnost. utvrđuju programske smjernice. str. socijalnim uvjetima. Učiteljski fakultet u Beogradu.. škola formira programske baze koje uključuju programske pakete i svu potrebnu programsku aparaturu. 32. kao alati vođenja nastave). 652. formira programski sistem.Planiranjem se postiže više ciljeva značajnih za rad škole: osvješćuje se proces rada. c) operativni programi – koji se formiraju u okviru razrednih grupa (odjela. «Najvažnija je ta što omogućuje da dobro promislite o vrsti učenja koju ste odredili za nastavni sat i da povežete pedagoške ciljeve s onim što znate o učenicima i mjestu tog nastavnog sata u nastavnom programu. Hrvatski pedagoško-književni zbor. programiranje ima i: . Beograd.6 Planiranje ima puno važnih svrha i funkcija. nastave i učenja koji se obično vrše na nekoliko nivoa odlučivanja (programiranja): a) globalnom – na kojem se utvrđuje opća programska politika. sprječavaju se improvizacija. 1999. nastava postaje racionalnija i ekonomičnija. b) školskom – na kojem se formira program škole kojim se oblikuje ukupna radna kompozicija. zavisno o vrsti škole. str. sc.

274 . to je konačan završetak aktivnosti planiranja i može biti na različite načine prikazan. str..»12 Nastavni plan Za nastavni plan ima više definicija. 10 Za njega se u novije vrijeme često. 524. . Pedagoška akademija u Zenici. Matica hrvatska. str. Zagreb. 174. Time se otvara realna mogućnost da svaki učenik pomoću usvojenog znanja dostigne u skladu sa svojim sposobnostima i najviši nivo obrazovanosti i socijalne promocije.. a ponekad i neprimjereno. 1963. 11 Na taj način se ostvaruje znatno velik i odgovoran prostor za učiteljevu kreativnost u procesu odgoja i obrazovanja. sc. . str. Stanko Antić: Pedagoški pojmovnik.regulativnu funkciju: normativno reguliranje života i rada škole i ono ima usmjeravajuću i obavezujuću snagu. a manje taksativnom nabrajanju onoga što treba učiti. 12 Antun Mijatović: Leksikon temeljnih pedagogijskih pojmova. koji se planiraju unaprijed i operacionaliziraju u toku samog procesa nastave. str. sadržaje i ostale alate potrebne za ostvarivanje nastave. ali nikako niža. Značajno je da suvremeno određivanje nastavene osnove teži preciznom određivanju onog što učenik treba da nauči. 110. 195. Nastavna osnova obuhvata didaktički kompletiran nastavni program. zadatke. koristi sinonim kurikulum. 9 Nastavna osnova Nastavna osnova je stari naziv za nastavni plan i program. 10 Enciklopedijski rječnik pedagogije. 1998.predikativnu funkciju: predviđanje određenih pedagoških ishoda kako ne bi bilo praznog hoda i kako bi se pratili rezultati koji se ostvaruju programiranjem rada škole. 13 Dr Sait Kačapor: Uvod u školsku pedagogiju.sposobnostima. 11 Dr. Nastavnom osnovom smatramo zadani nivo usvojenosti znanja i umijeća svakog učenika. Navodim samo neke: Nastavni plan je školski dokument koji nastaje «kao rezultat planiranja. str. tj. podataka o porodici i drugih podataka značajnih za školu i programiranje rada škole. 649. «biti samo viša od zadane osnove. «Uspješnost rada učitelja kod svakog učenika mora.» po tom shvatanju.»13 9 Refik Ćatić i Osman Ramić: Osnovnoškolska pedagogija. Zenica. One su različite u tome kojem njegovom segmentu daju više značaja.

16 Nastavni plan određuje nastavne predmete i vrijeme potrebno za učenje tih predmeta u školama. zatim redoslijed proučavanja tih područja ili predmeta po razredima ili semestrima. Pedagoška akademija u Zenici.Nastavni plan je osnovni školski dokument koga propisuje odgovarajući državni organ (najčešće ministarstvo prosvjete). U školskoj praksi bilo je i ekstremnih pokušaja ukidanja stalnog nastavnog plana (npr. Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije. 15 Enciklopedijski rječnik pedagogije. 16 Pedagoška enciklopedija II. doživljajne nastave i sl. a u nastavne planove se uvode novi. iako joj zamjeraju neki didaktičari. 528. str. 99. 275 . kompleksnog sistema. str. a dio sami učenici slobodnim izborom predmeta (npr.15 Nastavni plan je školski dokument u kojem se u obliku tablice propisuju odgojno-obrazovna područja.). 631..19 Nastavni program Nastavni program je službeni dokumenat koji propisuju prosvjetne vlasti i koji određuje sadržaj rada u svakom nastavnom 14 Marko Stevanović i Refik Ćatić: Savremena didaktika. Zenica. 18 Mladen Vilotijević: Didaktika 3. jeste osnovni školski dokument i njime se određuje koji će se nastavni predmeti učiti u pojedinom tipu i vrsti škole. Nastavni plan je osnovni školski dokumenat koji izdaju prosvjetne vlasti i kojim se u formi tabele propisuju predmeti koji će se izučavati u određenoj školi.. BH MOST. str. ECTS sistem). 17 Iz svih navednenih i konsultiranih definicija može se izdvojiti definicija kojoj. 2001. kojim redoslijedom po razredima i sa kolikim brojem časova iz svakog predmeta. a koju navodi prof. kojim redom po razredima i po koliko sati. 123.14 a postoji i tendencija da jedan njegov dio utvrđuju škole prema lokalnim potrebama. prigodne nastave. radikalni smjerovi: skupne nastave. str. Sarajevo. str. odnosno nastavni predmeti koji će se proučavati u određenoj školi. U historijskom i društvenom razvoju i razvoju nastavne prakse pojedini nastavni predmeti se izostavljaju. te sedmični fond sati za pojedino područje ili predmet. 17 Pedagoški rečnik. 529. 2002. 21. zaista. Vilotijević18: Nastavni plan. 1967. str. projekt-metode.. 19 Enciklopedijski rječnik pedagogije. nigdje i ničim nije opovrgnut nijedan njen elemenat. Beograd.

23 Mladen Vilotijević: Didaktika 3. On u sebi sadrži nastavni plan i nastavni program u formi knjige. Nastavnim programom se konkretizira nastavni plan – utvrđuje se obim (suma znanja). str.kao sistem sadržaja izdijeljen na predmete prema nastavnom planu i namijenjen je za obrazovanje u odgovarajućoj vrsti (ili tipu) škole ili . 20 21 Ibidem.kao školski dokument kojim su propisani nastavni sadržaji po predmetima iz nastavnog plana. Ova dva dokumenta su u tijesnoj vezi. Detaljan opis i definiciju i opis daje i prof. koncentrično i kombinirano. 276 .» Zato je on «konkretizacija nastavnog plana» s tim da je mnogo opširnije formuliran. Pedagoški rečnik. vještina i navika) koju učenici treba da usvoje u pojedinim razredima. str. opseg građe (znanja. Do izmjena obavezno dolazi zbog promjena sistema i odnosa u društvu. kulture i sporta. dubina i redoslijed nastavnih sadržaja u pojedinom nastavnom predmetu. program sadrži jasan popis svih nastavnih sadržaja nastavnog predmeta u cjelini. jer se opseg i dubina gradiva zasnivaju na postojećem fondu sati.»21 Nastavni program je «školski dokument kojim se propisuje opseg. 101. dubina (kvalitet stečenih znanja) i redoslijed nastavnih sadržaja.predmetu. Nastavni plan i program Nastavni plan i program je osnovni školski i državni dokument koga najčešće propisuje i donosi Ministarstvo prosvjete.22 Pored zadataka koje treba ostvariti u procesu nastave. 20 Nastavni program je «školski dokument kojim se određuju obrazovno-vaspitni sadržaji i daju opšta metodska uputstva kako će se ti sadržaji realizovati u pojedinim razredima i predmetima u školi. dopuna i izmjena. tj. ali najčešće zbog novih znanstvenih spoznaja. Vilotijević23: nastavni program se različito definira: . str. Nastavni sadržaji u nastavnom programu mogu se poredati linijski. str. 633. Promjene mogu biti u vidu korekcija. Izmjene planova i programa nisu tako česte pa jedna generacija učenika može završiti prema započetom programu. 530. 22 Pedagoška enciklopedija II. 31-36.

268-273. Marko Palekčić28 u radu Nastavni sadržaji i znanje. 648. Grupa autora: Osnove suvremene pedagogije. sve više ulazi u upotrebu i na našim prostorima.»25 U srednje vijeku.Promjene u planovima i programima najčešće dolaze od državnih vlasti.24 Kurikulum Kurikulim je raznovrsno korišten termin. str. mediji. U novije doba. str. navedneno djelo. 27 Interesantno je da u Pedagoškom rečniku i Enciklopedijskom rječniku pedagogije uopće nema ovog pojma. 28 Grupa autora: Osnove suvremene pedagogije. 26 Dr. a ako su potrebne izmjene. navedneno djelo. 132. tok života. 73. Za njega mnogi jezici nemaju odgovarajući ekvivalentni izraz. strategije i evolucija učenja). str.A. Zadružna štampa.. Komenskog uvriježio i zapadnoevropskom govornom području i označavao opseg znanja koje mladi trebaju usvojiti kako bi se 24 25 Marko Stevanović i Refik Ćatić: Savremena didaktika. 1965. Zato se svako planiranje i programiranje ne može zvati kurikulumom. a osnovna mu je karakteristika «učenje orijentirano na učenika». str. zadaci. organizacija. Promjene programa u normalnim društvenim i ekonomskim uvjetima obično se provode tako da svaka generacija radi do kraja po započetom planu i programu (4-8 godina). ali precizno artikulirano (algoritmizirano). navodi da se antički pojam kurikulum s didaktičkim idejama Wolfganga Ratkea i J.»26 U općem značenju. kriterije i tehnologiju izrade kurukuluma. dok se u Pedagoškoj enciklopedijj II pojam navodi. latinska riječ curriculum označavala je «plan ili tok po kojem se u samostanima vaspitao podmladak 'samostanske braće'. Sait Kačapor: Uvod u školsku pedagogiju. str. pa se sve više u mnogim jezicima udomaćuje u izvornom obliku. Ono obuhvata sistemsku ukupnost planiranog odgoja i obrazovanja (cilj. Zagreb. ali samo sa smjernicom da treba pogledati nastavni plan i nastavni program. koristi se za izraz ili odrednica za tečaj. 110. onda se vrše manje korekcije i dopune. u poglavlju Kurukulum i nastavni plan. 277 . ali i od samih nastavnika koji najbolje osjećaju potrebu za promjenama. 27 Branko Šeringer: Rječnik stranih riječi. životopis. Dr. sadržaji. nego samo ono «koje zadovoljava metodologijske uvjete. u latinskoj frazi curriculum vitae.

ZIB Mladost. a njihova konkretizacija u školskoj praksi označava se kao kurikulum. te objasniti s kojim ciljem je potrebno učiti i poučavati. ZIB Mladost. 29 30 Ibidem. str. U dvadesetim godinama prošlog stoljeća. Vladimir Mužić: Učinkovitiji kurikulum koherentnošću sadržaja nastave i primjenom modula. 278 . Po njegovom mišljenju.31 On kurikulum pozicionira širim od nastavnog plana i programa. Vladimir Mužić u svojoj studiji Učinkovitiji kurikulum koherentnošću sadržaja nastave i primjenom modula. Preciznije i konkretnije o kurikulumu govori i dr. medija i postupaka vrednovanja. 31 Prof. te naputke o organizaciji i metodama rada uz precizno određenje što učenici trebaju naučiti i usvojiti na primjerenoj razini znanja i umijeća. str. U školskoj praksi se često koriste oba pojma (nastavni plan i kurikulum) sa usporednim značenjem. Mijatović i Previšić konstatiraju da je najjednostavnije rješenje definiciju nastavnog plana i programa s jednom od najprihvatljivijih definicija koje se najčešće i koriste: «Kurikulum ili nastavni plan i program je cjelovita. a u drugom obavezno ukazuje da to nisu isti pojmovi. na njemačkom govornom području u tu svrhu se koristi pojam nastavnog plana. 269. od 18. Napredak – časopis za pedagogijsku teoriju i praksu. 147-155. ovaj pojam se počeo mnogo više koristiti i doživio je znatno proširenje značenja koje se. tema. dr. metoda.. Ovakvo definiranje je vrlo blisko pojmu nastavna osnova. «mada se u novije vrijeme nastavnim planovima sve češće naziva naučno kodificiranje nastavnih sadržaja. st. 2000. nastavnih sadržaja.»29 Stručna štampa na našim prostorima u jednom dijelu nastavni plan i program poistovjećuje s kurikulumom. str. sustavna i ukupna planiranost obrazovanja i odgoja koja se odnosi na zadaće. nije uvijek podudaralo s tradicionalnim poimanjem nastavnog plana.. kada je rasprava o kurikulumu nakon SAD-a zahvatila i Evropu. vrijeme. Antun Mijatović. 2000. međutim.»30 Oni govore o 'nacionalnom kurikulumu'. Tako opisan kurikulum treba veze između školskog učenja i poučavanja. Od tog vremena pod kurikulumom se podrazumijeva propisivanje ciljeva učenja i poučavanja. Napredak – časopis za pedagogijsku teoriju i praksu. Zagreb. 136.pripremili za život i rad u svojoj društvenoj sredini. Zagreb. dok se pojam kurikulum u angloameričkim zemljama zadržao sve do danas. sc. Vlatko Previšić i Ante Žužul: Kulturni identitet i nacionalni kurikulum.

34 32 33 Filip Jelavić: Didaktika. pojam kurukulum razumijeva širim od pojma nastavni plan i program. Pedagogijska tradicija najveću važnost pridaje načinu na koji djeca uče. uvodi i suvremene metode i oblike organiziranog učenja. također. te . .Filip Jelavić pojam kurukulum razumijeva i upotrebljava. 41. To se osvjedočuje u zaključnom razmatranju. 279 . str. Mladen Vilotijević: Didaktika 3. On smatra da je kurikulum «svrhovito planirano i sustavno organizirano poučavanje i učenje». 130.da je tačno postavljanje ciljeva bitni elemenat nastavnog planiranja. .da je time dat temelj za djelotvoran izbor metoda.»32 Dr. Jastrebarsko. Christine Möller pojam kurikulum pozicionira široko. nego i određena kombinacija formalnih i neformalnih iskustava u učenju koja se stiču u školi. Mladen Vilotijević. Zagreb. 1994. str. «jasna i pregledna cjelina koja 'motri' na sve dijelove i situacije odnosno iskustva učenja».. te konstatira da kurikulum pokret čine dvije oblasti: teorija kurikuluma (bavi se dugoročnim planiranjem koje se izražava nastavnim planom) i teorija nastave usmjerene cilju učenja (ograničava se na kratkoročno i srednjoročno planiranje i ima pragmatičnu svrhu – da pruži neposrednu pomoć u nastavnoj praksi). «koherentna i dinamična cjelina svih elemenata koji su relevantni za učenje».da se uspjeh djelotvorno provjerava samo na temelju tako određenih ciljeva. Naklada Slap.da za to valja pripremiti instrumentarij kojim je moguće upravljati i koji je naučno osiguran. sintagmatski u 'kurikulumskoj didaktici' – didaktici orijentiranoj na cilj učenja. 33 Kurukulum nije samo niz dokumenata. pa onda sadržaj i metode prate željeno pedagogijsko usmjerenje kao što je usmjeravanje na dijete ili učenje otkrivanjem. str.. «posebno ističe potrebu raznolikosti iskustava. kada govori o nastavnom kurikulumu. 196.da jednoznačno treba odrediti i ponašanje onih koji uče i sadržaje na kojima se ponašanje pokazuje. 1998. pa osim 'klasičnih. . 'kurikulumska didaktika' polazi od toga: . Po njoj. 34 Herbert Gudjons: Pedagogija – temeljna znanja. EDUCA.

na njegova glavna obilježja. Oni svoje zadatke obavljaju na različite načine: planiranjem sastanaka. izradi rasporeda i sistema nagrađivanja.Möllerova smatra da razvoj jednog kurikuluma teče u trodijelnom procesu: planiranje nastave. On je očit. u kategoriji upravljanje kurikulumom govori o pet modula: teoretiziranje o kurikulumu i tvorci novih pojmova (rekonceptualisti).kurikulumskoj ideologiji. u kreiranju kurikuluma uključen je niz različitih ljudi: zaposleni u školama. . organizacija nastave i kontrola nastave.upravljanju kurikulumom i . Napredak – časopis za pedagogijsku teoriju i praksu. priručnika. istraživači.planiranju i izradi kurikuluma. koristeći pojam kurikulum.. Marsh. Slavica Bašić36 govori o skrivenom kurikulumu. govori i o školskoj pedagogiji. Marsh: Kurikulum – temeljni pojmovi. te konstarira kako su mnogobrojna 35 Colin J. didaktici. ali oni nisu poznati ili razumljivi širokoj javnosti. pisanjem izvještaja. držanje govora. Govoreći o konceptu prikrivenog kurikuluma. .nastavničkom gledišti. str.učeničkom gledištu. školski predmeti. reforma kurikuluma. Marsh35. Zagreb. Tako naprimjer. Nejednakosti povećavaju posebni elementi. te ih oni koriste kako bi postigli svoje ciljeve. 2000. pristup kurikulumu temelje na sociologiji znanja. te nastavnom planu i programu. u usmjeravanju. Colin J. radova. Ti elementi su bliži nekim društvenim grupama. predavanja i vođenje radionica. Svaki modul je usmjeren na ključni pojam.neskrivenog kurikuluma'. 170-179. U svakoj kategoriji napisano je nekoliko kratkih poglavlja nazvanih modulima. te razne interesne grupacije. udžbenika. 20. . Po Marshu.. na prednosti i slabosti. ljudi u upravnim tijelima. te su skriveni od mnogih grupa. političari. univerzitetski nastavnici. On govori o: . povijest kurikuluma. 36 Slavica Bašić: Koncepr prikrivenog kurikuluma. EDUCA. neslužbenim raspravama. Zagreb. 1994. primjera radi. ZIB Mladost. onakvom kakvim ga tretira Colin J. stepenovanju. str. 280 . On govori o skrivenom kurikulumu koji ima uticaja na planiranje i provođenje 'javnog . a termin nastavni plan i program trerira kao manifestnu realizaciju kurikuluma.

alternativni.Nastavni program je sistem sadržaja izdijeljen na predmete prema nastavnom planu i namijenjen je za obrazovanje u odgovarajućoj vrsti (ili tipu) škole. eksplicitnog. Zaključna razmatranja Nakon teorijskih razmatranja i stečenih uvida u literaturu.istraživanja školske prakse dovela do toga da se «o društvenoj efektivnosti školske prakse prestane zaključivati iz nastavnih planova i programa i društveno-pedagoških intencija učitelja i odgovornih za školu te da se rekonstruiraju vanjske i unutarnje determinante nastavne situacije koje podržavaju hijerarhijsku strukturu odnosa u nastavi. odnosno kulturu. sadržaje i ostale alate potrebne za ostvarivanje nastave. tj.»37 Dakle. kojim redoslijedom po razredima i sa kolikim brojem časova iz svakog predmeta. koncept koji omogućava da se objasni kako u standardiziranoj situaciji učenja (nastavi) nastaju obrasci ponašanja koji mladima omogućavaju integraciju u dominantnu društvenu grupaciju. a manje taksativnom nabrajanju onoga što treba učiti. u odnosu na objavljene (emancipacijske) odgojne ciljeve. zadatke. Nastavni sadržaji u nastavnom programu mogu se poredati linijski. pisanog kurikuluma postoji i skriveni. pored javnog. registriranog. neregistrirani ili parakurikulum. latentni. koji se planiraju unaprijed i operacionaliziraju u toku samog procesa nastave. Suvremeno određivanje nastavene osnove teži preciznom određivanju onog što učenik treba da nauči.Nastavna osnova obuhvata didaktički kompletiran nastavni program. . poslušnost. 37 Ibidem. službenog. . nepisani. implicitni. procjenjuju negativnima. str. dubina (kvalitet stečenih znanja) i redoslijed nastavnih sadržaja. manifestnog. nezainteresiranost i druge aspekte koji se. koncentrično i kombinirano. On je školski dokument kojim su propisani nastavni sadržaji po predmetima iz nastavnog plana. konkurentsko ponašanje.Nastavni plan je osnovni školski dokument kojim se određuje koji će se nastavni predmeti učiti u pojedinom tipu i vrsti škole. 170. 281 . možemo izvesti nekoliko zaključaka: . Nastavnim programom se konkretizira nastavni plan – utvrđuje se obim (suma znanja).

postoje i tendencije reduciranja njegovog značenja. Refik i Ramić. u djelu: Osnove suvremene pedagogije. ZIB Mladost.Razvoj pedagogije i njenih poddisciplina je uvjetovao da se pojam kurikulum u svijetu različito razvijao. Slavica: Koncepr prikrivenog kurikuluma. Ćatić. Bašić.Veliki broj teoretičara kurukulum razumijeva širim od pojma nastavni plan i program. . metodike). Zagreb. Zenica. 153. Refik: Osnovi didaktike. metode. on obuhvata definirane ciljeve. 282 . 1998. kako u odgojno-obrazovnoj teoriji tako i u praksi. čime se otvorio prostor za razumijevanje njegovog značenja. zadatke i sadržaje učenja. Neki u definiranju njegovog područja bavljenja obuhvataju školsku pedagogiju. 2003.. Hrvatski pedagoškoknjiževni zbor. didaktike. 5. 2000. U angloameričkom miljeu on se u kontinuitetu održao i razvijao i pojmovno u sebi sjedinio releventne dimenzije koje potječu iz različitih pedagogijskih disciplina (školske pedagogije. Osman: Osnovnoškolska pedagogija. situacije i strategije. sociologije odgoja. Antić. str. Stanko: Pedagoški pojmovnik. Naprotiv. 1999. Zenica. Enciklopedijski rječnik pedagogije. grupa autora. 3. LITERATURA 1. nastavni program). Jednako tako. a mali broj njih ga. 1963. . . Pedagoški fakultet u Zenici.Nema razloga za izbjegavanje već udomaćenog pojma kurikulum i korištenje neprimjerenih i neodgovarajućih zamjenskih pojmova. poistovjećuje s nastavnim planom ili nastavnim programom. neki didaktiku. 4. Napredak – časopis za pedagogijsku teoriju i praksu. 2.Kurikulum je cjelovita. sistemska i ukupna planiranost odgoja i obrazovanja. te konstatira da kurikulum pokret čine dvije oblasti: teorija kurikuluma i teorija nastave usmjerene cilju učenja. Zagreb. Matica hrvatska. Ćatić.. Pedagoška akademija u Zenici. pa čak i potpunog ignoriranja njegovog postojanja ili svođenje na samo jednu od njegovih dimenzije (nastavni plan. u različitim kontekstima. treba ga tretirati i koristiti u njegovoj značenjskoj punini. Zagreb. te načine evaluacije.

20. 1974. Napredak – časopis za pedagogijsku teoriju i praksu. 9. 8. 1995. str. Zagreb. EDIP. Zagreb. 13. 17. 15. New York. Zenica. BH MOST. Mijatović. Ante: Kulturni identitet i nacionalni kurikulum. Beograd. 1996. Šeringer. Colin J. Beograd. Jelavić. V. 2002. Zagreb. Napredak – časopis za pedagogijsku teoriju i praksu. Učiteljski fakultet u Beogradu. 1993. 21. Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije. 10. 1994. 2000.. Zagreb. 18. Kačapor. Pero: Pedagoška enciklopedija II. 2001. Vlatko i Žužul. “Svletlost” Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Zadružna štampa. 16. Gudjons. Previšić.6. 1965.: Kurikulum – temeljni pojmovi. Mijatović Antun: Leksikon temeljnih pedagogijskih pojmova. 2000. Sarajevo. 19. Pedagoški rečnik. Vladimir: Učinkovitiji kurikulum koherentnošću sadržaja nastave i primjenom modula. Nikola i Šimleša. Chris: Temeljna nastavna umijeća. Zagreb.: Planiranje u nastavi. Kyriacou. EDUCA. 1999. Filip: Didaktika. Marsh. Zagreb. Pedagoška akademija u Zenici. Zagreb. Sarajevo. Beograd. John D. Potkonjak. ZIB Mladost. Naklada Slap. 1998. EDUCA. Herbert: Pedagogija – temeljna znanja. Zagreb. Nedeljko: Pedagog u školi – prilog metodici rada školskog pedagoga. Antun. McNail. 7. 194. Refik: Savremena didaktika. ZIB Mladost. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. 11. HarperCollins. 1967. Sait: Uvod u školsku pedagogiju. 1994. Branko: Rječnik stranih riječi. Vilotijević. 1989. Mužić. 283 . Mladen: Didaktika 3. 2000. Trnavac. Jastrebarsko. 12.: Curriculum – a comprehensive intruduction. Marko i Ćatić. EDUCA. Stevanović. Potkonjak. 14. College Publishers.

‫ﻋﺪم وﺿﻮح اﻟﻤﺼﻄﻠﺤﺎت ﻓﻲ ﻣﺠﺎل ﺗﺨﻄﯿﻂ وإﻋﺪاد ﻋﻤﻠﯿﺔ اﻟﺘﺮﺑﯿﺔ‬ ‫واﻟﺘﺪرﯾﺲ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫درﺳ ﻨﺎ ﻓ ﻲ ھ ﺬا اﻟﺒﺤ ﺚ أھ ﻢ اﻟﻤ ﺼﻄﻠﺤﺎت ﻓ ﻲ ﻣﺠ ﺎل ﺗﺨﻄ ﯿﻂ وإﻋ ﺪاد ﻋﻤﻠﯿ ﺔ‬ ‫اﻟﺘﺮﺑﯿﺔ واﻟﺘﺪرﯾﺲ.‬ ‫ﻓﺎﻟﻤ ﺼﻄﻠﺤﺎت اﻟﺮﺋﯿ ﺴﯿﺔ ﻓ ﻲ ھ ﺬا اﻟﺒ ﺎب: "ﻛﻮرﯾﻜﻮﻟ ﻮم" "اﻟﺘﺨﻄ ﯿﻂ" اﻟﻤ ﻨﮭﺞ‬ ‫اﻟﺪراﺳﻲ" اﻟﻤﻘﺮرات اﻟﺪراﺳﯿﺔ".‬ ‫اﻧﺤﺼﺮ ﻣﻔﮭﻮم اﻟﺘﺮﺑﯿﺔ واﻟﺘﺪرﯾﺲ ﻓﻲ ﻣﺤﯿﻄﻨ ﺎ ﻋﻠ ﻰ ﻣ ﺼﻄﻠﺢ اﻟﺘ ﺪرﯾﺲ )ﻣ ﻮاد‬ ‫دراﺳ ﯿﺔ( وﺣ ﺪه واﻧﻌ ﺪم ﻣ ﺼﻄﻠﺢ "ﻛﻮرﯾﻜﻮﻟ ﻮم" اﻟ ﺬي ﯾ ﺴﺘﺨﺪم ﻓ ﻲ اﻟﻐ ﺮب‬ ‫وﯾﺘ ﻀﻤﻦ اﻟﻤﻌ ﺎﻧﻲ اﻟﻜﺜﯿ ﺮة اﻟﻤﺘﻌﻠﻘ ﺔ ﺑﺎﻟﺘﺮﺑﯿ ﺔ اﻟﺪراﺳ ﯿﺔ، واﻟﺘﺮﺑﯿ ﺔ اﻻﺟﺘﻤﺎﻋﯿ ﺔ،‬ ‫وأﺳﺎﻟﯿﺐ وﻃﺮق اﻟﺘﺪرﯾﺲ، ﻣﺎ ﺟﻌﻞ ﻓﮭ ﻢ ھ ﺬا اﻟﻤ ﺼﻄﻠﺢ أﻛﺜ ﺮ ﺗﯿ ﺴﯿﺮا. وھﻨ ﺎك‬ ‫ﻣﺤﺎوﻻت ﻟﺤﺼﺮ ﻣﻌﻨﻰ ھﺬا اﻟﻤﺼﻄﻠﺢ ﻋﻠﻰ اﻟﻤﻌﻨﻰ اﻟﻮاﺣ ﺪ: اﻟﻤ ﻨﮭﺞ اﻟﺪراﺳ ﻲ‬ ‫أو اﻟﻤﻘﺮرات اﻟﺪراﺳﯿﺔ.‬ ‫482‬ .

The term curriculum has been avoided in our educational public. Its numerous definitions differ from each other. Key words: planning. curriculum foundation. sociology of education. there are tendencies of diminishing its meaning. and even totally ignoring its existence or reducing it to only one of its dimensions (curriculum. teaching methods). and conceptually united within itself the relevant dimensions which originate from various pedagogical disciplines (school pedagogy. which. In the Anglo-American milieu the term curriculum had continuously survived. didactics.TERMINOLOGICAL OBSCURITY IN THE FIELD OF PLANNING AND PREPARATION OF THE EDUCATIONAL PROCESS Summary This work analyses the basic concepts in the field of planning and the development of an educational program. program of instruction 285 . developed. program of instruction). curriculum. Equally. programming. created an environment for the understanding of its meaning. in turn. or it had multiple interpretations that were not only characteristic for our pedagogical theory and practice but also for a significant number of other countries.

286 .

... DR....... Bilal Hasanović PRVA ISLAMSKA PROSVJETNA ANKETA (1910-1911)....... ............101 Mr.....PRVI AMBASADOR DA'VE U ISLAMU... Zuhdija Adilović NEORACIONALISTIČKI PRAVAC U ISLAMSKOM SVIJETU I NJEGOV UTICAJ NA ISLAMSKU MISAO U SVIJETU I KOD NAS ..123 Doc. sc............................................ Halil Mehtić ANALIZA RUKOPISA MEHMEDA HAND@I]A “UNVANUL-HIKME VEL-MEVIZATUL-HASENEH” S POSEBNIM OSVRTOM NA TEMU [ERHU AJETIN VE TEFSIRUHA.......... dr........................... Nusret Isanović VELIKA D@AMIJA U DAMASKU.........................A.. prof.. 'UMEJR....5 Doc......... TEUFIKA MUFTI]A (1918-2003) ... Mehmed Kico LINGVISTI^KO DJELO PROF... hfz...............SADRŽAJ PREDGOVOR...... dr............................... dr........................ sc.. Šukrija Ramić DRUGI OPĆI ŠERIJATSKO-PRAVNI PRINCIP: NEMA (NANOŠENJA) ŠTETE.................... Šefik Kurdić MUS'AB B...37 Mensur Valjevac.. sc....67 Doc...... SEJJID DŽEMALUDDIN EL-AFGANI (1254-1314/1838-1897)..................81 Doc.....147 Doc.................... sc.....167 ................ dr.. hfz.. R..............49 Doc.................... dr... DJELO SIMBIOZE ISLAMA I KULTURA ORIJENTA........ Safet Halilović POVODI OBJAVE KUR'ANA .............. NITI UZVRAĆANJA ŠTETOM ............................ dr................. sc................9 Mr....

.......... prof......................... dr..........259 Izet Pehlić... dr........................................... ZNAČAJ SOCIJALNE PERCEPCIJE ZA GRA\ENJE ME\ULJUDSKIH ODNOSA U ZAJEDNICI ...179 Mr........... prof.... Ismet Dizdarević OSJEĆANJE KRIVICE I KAJANJA PLANERA I IZVRŠILACA GENOCIDA... prof............ MAJOR PERIODS OF BORROWING WORDS FROM OTHER LANGUAGES IN THE HISTORY OF ENGLISH ............... Edina Vejo PROŠIRENO RAZUMIJEVANJE METODE U NASTAVI ISLAMSKE VJERONAUKE ................................. sc................. sc.. TERMINOLOŠKE NEJASNOĆE U OBLASTI PLANIRANJA I PRIPREMANJA ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA ... Hazema Ništović BOŠNJAKOV STAV PREMA ORIJENTALNOJ JEZIČKOJ TRADICIJI ...... Mejra Softić GLAGOLSKE VRIJEDNOSTI ARAPSKIH DEVERBALNIH IMENA . sc........239 Doc......215 Prof................................271 ...........................247 Amel Alić........... dr......... sc... sc.............................189 Muhamed Pašanbegović. Dževdeta Ajanović NAŠA ŠKOLA NA PRAGU PROMJENA ....Mr.......207 Prof..

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful