ISSN 1512-8849 ISLAMSKA PEDAGO[KA AKADEMIJA U ZENICI

ZBORNIK RADOVA
NASTAVNIKA AKADEMIJE

II/ 2004.

1

2

ZBORNIK RADOVA NASTAVNIKA ISLAMSKE PEDAGO[KE AKADEMIJE U ZENICI

ILUM

3

ZBORNIK RADOVA NASTAVNIKA AKADEMIJE Godi{te 2, br. 2, april 2004. Zbornik izlazi godi{nje

Izdava~ Islamska pedago{ka akademija u Zenici

Za izdava~a Doc. dr. sc. [ukrija Rami}

Recenzenti Prof. dr. sc. Ismet Dizdarevi} Prof. dr. sc. Refik ]ati} Doc. dr. sc. Zuhdija Adilović

Lektor i korektor Mr. sc. Hazema Ni{tovi}

Prijevod na engleski Muhamed Pašanbegović

Tehni~ki urednik Izet Pehli}

Na osnovu mi{ljenja Federalnog ministarstva kulture i sporta broj: 02-15-573/03 od 13.03.2003. 2003. godine, Zbornik je oslobo|en pla}anja poreza na promet proizvoda i usluga.

4

PREDGOVOR U godini u kojoj Islamska pedagoška akademija u Zenici ulazi u drugu deceniju svoga postojanja, osjećam posebno zadovoljstvo što mi se pruža prilika da pišem predgovor, drugom po redu, Zborniku radova njezinih nastavnika i stručnih saradnika. Inspirirani riječima Kur’ana Časnog: “Uči, čitaj, s imenom Gospodara tvoga...”, “Gospodaru povećaj mi znanje”, i riječima poslanika Muhammeda, s.a.v.s, koji, one koji su stekli znanje pa ga šire, upoređuje sa plodnom zemljom, koja primi vodu i njome napaja bilje i rastinje, nastavnici i saradnici Islamske pedagoške akademije uložili su dodatni trud da uz svoje mnogobrojne obaveze u nastavnoedukativnom procesu, općedruštvenim korisnim aktvinostima i aktivnostima na polju sticanja znanja i znanstvenoistraživačkog rada, pripreme radove za ovaj Zbornik. Iskreno se nadam da će on opravdati njihova zvanja i naučnu reputaciju i kao takav kod čitalaca dobro biti primljen. Znajući da je zekat na znanje širiti ga i prenositi drugima, nastavnici i saradnici Akademije ovim Zbornikom su, nadam se, ispunili barem dio te obaveze. Zbornik je, dakle, samo dio znanstvenoistraživačkog rada nastavnika i stručnih saradnika Akademije realiziranog u školskoj 2003/04. godini. Radovi u njemu tretiraju problematiku iz različitih naučnih disciplina koje se izučavaju na Akademiji - šerijatskih, pedagoško-psiholoških i jezičkih, a njihov redoslijed uređen je po rasporedu predmeta u Nastavnom planu i programu Akademije. Uz molbu Allahu, dž.š, da nas pomogne na putu dobra, molim Ga da nas učini korisnim članovima društva u kojem živimo tako da naš rad i trud na polju afirmiranje nauke i morala ne bude uzaludan. Amin! Dekan Doc. dr. sc. Šukrija Ramić

5

6 .

7 . april 2004.ISLAMSKA PEDAGO[KA AKADEMIJA U ZENICI ZBORNIK RADOVA NASTAVNIKA AKADEMIJE Zenica.

8 .

isključivo. u sebi sadr`i i dati pojedina~ni povod i druge njemu slične. ne dokučuje racionalnim putem već.s. a ne posebnosti povoda (al-'ibra bi 'umum al-lafz la bi kusus al-sabab). Safet Halilović POVODI OBJAVE KUR'ANA (razumijevanje i mogućnosti korištenja u odgojno-obrazovne svrhe) Sažetak Pitanje povoda objave Kur’ana (asbab nuzul al-Qur'an) spada u izuzetno važna pitanja tefsirske znanosti. U razumijevanju poruke Kur'ana prednost se daje općenitosti kur'anskog teksta. jer jedan op}i kur'anski tekst. objavljen s odre|enim povodom. na osnovu predaje (al-riwaya). 2) da Poslaniku. dakle.. To se. bude postavljeno pitanje o nečemu.v. pa nakon toga dođe do objavljivanja nekog ajeta. hfz.Doc. s obzirom da je razumijevanje povoda objave važan uvjet za pravilno razumijevanje Kur'ana. Za davanje prioriteta posebnosti povoda nad općenitosti teksta potrebno je imati argumente na osnovu kojih se jasno vidi da se dotični tekst odnosi samo na fakat povoda. s.a. a onda uslijedi objava u kojoj dolazi odgovor na to pitanje. U radu je podvučeno da se poznavanje povoda objave može koristiti u odgojnoobrazovne svrhe. Štaviše. prvenstveno na planu motiviranja učenika i pobuđivanja njihove pažnje i zainteresiranosti na času Vjeronauke. *** 9 . dr. Povodi objave koje tretira tefsirska literatura podrazumijevaju: 1) da se desi neki događaj. Ovakav stav zastupa većina islamskih učenjaka (al-\umhur). postoje kur’anski tekstovi koji se ne mogu razumjeti ukoliko se ne poznaje povod njihovog objavljivanja. Sve dok nema takvih argumenata pouka je u općenitosti kur'anskog teksta a ne u posebnosti povoda. Jedini validan način upoznavanja povoda objave je pouzdana predaja od onih koji su bili prisutni i svjedočili situaciju u kojoj je neki ajet objavljen.

).Uvod Me|u pitanja oko kojih su saglasni islamski u~enjaci spada i stav da je Kur'an objavljen iz dva dijela. Al-Ilmam bi ahadil al-ahkam. 10 . I. 144. uzor drugim u~enjacima.a. VI.znameniti u~enjak i šeriatskopravni teoretičar.. 3 Ahmad ibn `Abd al-Halim ibn `Abd al-Salam al-Harani al-Dima{qi al-Hanbali (661/1262-728/1327) . Al-Furqan bayn awliya' Allah wa awliya' al-{aytan i druga (vidjeti: Al-Durar al-kamina. 2 Al-Suyuti. tako|er. Autor je brojnih djela.{ejhulislam. Knjige i otkrivanju njenih poruka. gdje je. Jedan je objavljen bez konkretnog povoda i sa~injava znatan dio Kur'ana.{. AlImam fi {arh al-ilmam i druga (vidjeti: Al-A`lam. u djelu Al-Durar al-kamina stoji da je imao preko 4. I. U vezi s njegovim opusom.). reformator.000 fascikli. Značaj poznavanja povoda objave Razumijevanje povoda objave veoma je važan uvjet za pravilno razumijevanje Kur'ana. Stoga su islamski učenjaci ustanovili potrebu da svako ko se upusti u komentarisanje Kur'ana časnog mora posvetiti veliku pažnju povodima objave..."2 Šejhulislam Ibn Taymiyya 3 je rekao: "Poznavanje povoda objave poma`e razumijevanju ajeta. Al-|am` bayn al-`aql wa al-naql. str. Ovaj rad pobliže osvjetljava tematiku povoda objave. Al-Fatawa. Al-A`lam. a drugi je objavljen povodom neke situacije koja se zbila. O tome Ibn Daqiq al-`Id1 ka`e: "Pronicanje u povod objavljivanja ~vrst je put u razumijevanje ~asnog Kur'ana.v. problem prioriteta (odnos teksta i povoda) kao i mogućnost okorištavanja s povodima objave u odgojno-obrazovne svrhe. da bi u zatvoru i umro. 29. str. dopao je zatvora. S manje od dvadeset godina je izdavao decizije (fetve) i dr`ao nastavu. s. str.s. Posljednji dio istra`uje posebna d isciplina koja se u tefsirskoj literaturi naziva povodi objave Kur'ana (asbab nuzul al-Qur'an). 144. a kad ih je izrekao. Nakon toga je otputovao u Damask. Poznavanje povoda i okolnosti vezanih za objavljivanje Kur'ana pru`a pomo} u dobrom razumijevanju Allahove. str. Bio je pozvan u Egipat da izrekne neke fetve. poznat kao Ibn Daqiq al`Id (umro 702/1302) . u periodu primanja objave. Al-Itqan fi 'ulum al-Qur'an. veoma rje~it. Bio je veliki autoritet u tefsiru i fikhu. Poznata djela su mu: Al-Siyasa al-{ar`iyya. uz poseban osvrt na tzv. koje neki prera~unavaju u 300 tomova. a poznatija su: Ihkam al-ahkam. jer 1 Muhammad ibn `Ali ibn Wahb ibn Muti` al-Qu{ayri. 283. d`. dopao zatvora. a to je vrijeme od dvadeset i tri godine njegove poslaničke misije. I. Minha\ al-sunna. ili vezano za neko pitanje koje je bilo upu}eno Poslaniku.

) mufessir i filolog. ili ih one pretpostavljaju. Svaka situacija se ne mo`e transponirati."4 Al-Wahidi. Dokaz tome je sljedeće: Prvo. niti se svaka sli~na situacija mo`e opisati istim rije~ima. spoznavanje onog {to nala`e situacija u kojoj je objavljen jedan tekst. zatim djela Asbab al-nuzul. V. tvrdi: "Nije mogu}e pravilno (pro)tumačiti jedan ajet ako se prije toga nemaju uvidi u povod njegove objave. u svoj predmet uklju~uju i spoznavanje onoga {ta pretpostavljaju okolnosti: govornu situaciju. I. Autor je tri djela iz tefsira: Al-Basit. ovisno o naravima onih koji razgovaraju.. Ako pri poku{aju uporednog opisivanja neke okolnosti promakne tek mali dio poruke. situaciju u kojoj se nalazi onaj ko govori i onaj kome se govori. prijetnje. str. 11 . mo`e dobiti zna~enje dozvoljavanja. jer se ista besjeda razlikuje u razli~itim situacijama. Asbab al-nuzul. povrh pronicanja u semantiku arapskog jezika. 7 Ibrahim ibn Musa ibn Muhammad al-Garnati. 6 Al-Wahidi. a to je da nepoznavanje povoda objave uzrokuje nejasno}e i te{ko}e. opis ne}e biti shva}en. IV. [ar h al-Alfiyya (vidjeti: Al-A`lam. 255.učenjak usula i hafiz iz Granade.5 autor djela Asbab al-nuzul. Poruka ne~eg {to je sasvim odre|eno usljed nepoznavanja povoda postaje 4 5 Al-Suyuti. Kao zapovijed. govor mo`e imati jedan isti sastav rije ~i. str.poznavanje povoda nudi saznanje o ishodu. 104. Poznata djela su mu: Al-Muwafaqat fi usul al-{ari`a. Spoznavanje povoda objave je. Poetika i tropika. Drugo proizlazi iz naprijed navedenog. 3. Al-Wasit i Al-Wa\iz. Al-A`lam. a `eljena zna~enja izra`ava putem izvanjezi~kih sredstava. op.). ili o ne~emu drugom. 75. pomo}u kojih se proni~e u i'džaz (nadnaravnost) Kur'ana. ili ne}e biti shva}en makar jedan njegov dio. 29-30.) . Kao pojava. Pronicanje u povode objavljivanja otklanja te{ko}e ove vrste. zapravo. str. pogrdnost i druga. Bio je istaknut fakih malikijskog mezheba. Abu al-Hasan al-Wahidi (umro 468/1075. onemogu}avanja i sli~no.). `Ali ibn Ahmad ibn Muhammad. str. poznat kao Al-[ atibi (umro 790/1388. cit. Prou~iti ih. Al-I`tisam (o osnovama fikha). Dar al-kutub al-Misriyya. nezaobilazan je zadatak. koja po~ivaju na posebnim situacijama. a dobijati razli~ita zna~enja: izri~itost. [ar h Diwan al-Mutanabbi (vidjeti: Al-Nu\um al-zahira. str. Usul al-nahw. ili ukupnu situaciju."6 Poznati islamski učenjak imam Al-[atibi7 u djelu Al-Muwafaqat fi usul al-šari'a je rekao: "Pronicanje u povode objavljivanja neophodno je svakome ko `eli spoznati prava značenja Kur'ana.

Vjerovjesnik. ne uvi|aju}i Bo`ansku mudrost u njihovom objavljivanju. također. To mo`e biti razlog nastanku spora. Pozvao ga je i rekao mu: 'Ponovi mi ono {to si rekao!' Kad mu je ponovio. III. razumio da su prijetnja vjernicima. Al-Muwafaqat fi usul al-{ari`a. pa su ajete razumijevali na neodgovaraju}i na~in. a oni su ga prevarili odgovoriv{i druga~ije nego {to jeste. str. ‫] َﺎ َﺤْ َ َ ﱠ اﱠ ِﯾ َ َﻔْ َ ُﻮ َ ِ َﺎ َ َﻮْا َ ُ ِ ﱡﻮ َ َنْ ُﺤْ َ ُوا ِ َﺎ َﻢْ َﻔْ َُﻮا ََﺎ‬ ‫ﻟ ﺗ ﺴﺒﻦ ﻟﺬ ﻦ ﯾ ﺮﺣ ن ﺑﻤ أﺗ وﯾﺤﺒ ن أ ﯾ ﻤﺪ ﺑﻤ ﻟ ﯾ ﻌﻠ ﻓﻠ‬ [ ٌ ‫َﺤْ َ َ ﱠ ُﻢْ ِ َ َﺎ َ ٍ ِ َ اﻟْ َ َا ِ ََ ُﻢْ َ َا ٌ َِﯿ‬ ‫ﺗ ﺴﺒﻨﮭ ﺑﻤﻔ زة ﻣﻦ ﻌﺬ ب وﻟﮭ ﻋﺬ ب أﻟ ﻢ‬ 8 Al-[ atibi. Zamolio je Ibn `Abbasa da u{uti i on je oti{ao. dok ne pre|e u ne{to sasvim drugo. Nakon nas }e do}i generacije koje }e ~itati Kur'an a ne}e znati za{to je {ta objavljeno. idi Ibn `Abbasu i reci mu: 'Svaki čovjek se raduje onome što mu je darovano. a.op}a. a Vjerovjesnik joj je jedan i kibla jedna?' ^uo ga je Ibn `Abbas i na to reagirao: 'Vo|o pravovjernih.a. ' `Umar se naljutio.' Tad je Ibn `Abbas prou~io: A kad je Allah uzeo obavezu od onih kojima je knjiga data (Ali `Imran. Tad se `Umar zapitao o tome {ta mu je Ibn `Abbas rekao. znali smo za{to je {ta objavljeno (tj. Oko toga }e im se ja vljati misli. kako prenose autori dvaju Al-Sahiha. drago mu je da bude pohvaljen i za ono što nije uradio – da li to znači da ćemo svi biti kažnjeni?'" Ibn `Abbas mu je na to odgovorio: 'Ni{ta vi nemate s tim. poznavali smo povode objave).nikako ne misli da }e se kasnije spasiti (Ali `Imran.s."8 Nepoznavanje povoda objave često je ljude dovodilo u nedoumicu. `Umar je sve shvatio i to mu se dopalo. 12 . 188. kao {to se. odmah za njim dolazi razmimoila`enje.. pa je svom vrataru rekao: "Ibn Rabi`e. Obradovali su se onim {to su postigli prevarom.). nama je Kur'an objavljen. da to mo`e po jasniti ono {to Abu `Ubayd prenosi od Ibrahima al-Taymija koji prenosi: 'Jednog dana se `Umar ibn al-Kattab osamio i po~eo ragirati sam sa sobom: 'Kako se mo`e razilaziti ova zajednica. po onom. a ako se mimoi|u i sukobit }e se. ^im se pojavi neko mi{ljenje. 347-348. Dok smo ga ~itali. Pretvarali su se da zaslu`uju da im Vjerovjesnik zahvali za ono {to su mu rekli. desilo Marwanu ibn al-Hakamu kad je rije~i Uzvi{enoga: Ne misli nikako da }e oni koje veseli ono {to rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono {to nisu u~inili .v. se obra}ao Jevrejima i ne{to ih pitao. [ta zna~i. s.

3. I. od Al-Barra'a br. br. nego je ~estitost u tome da se Allaha bojite. Kitab: Tafsir al-Qur'an. Ovaj ajet se ne bi mogao razumjeti bez poznavanja povoda objave. Muslim (Al-Sahih. َ َﺎ ُِﻮا ِﻲ َ ِﯿ ِ اﻟﱠ ِ اﱠ ِﯾ َ ُ َﺎ ُِﻮ َ ُﻢ‬ ‫وﻗ ﺗﻠ ﻓ ﺳﺒ ﻞ ﻠﮫ ﻟﺬ ﻦ ﯾﻘ ﺗﻠ ﻧﻜ‬ ‫ﻣ أ ﻮ ﺑﮭ و ﺗﻘ ﻠﮫ ﻟﻌﻠﻜ ﺗ ﻠﺤ‬ [ َ ‫ََﺎ َﻌْ َ ُوا ِ ﱠ اﻟﱠ َ َﺎ ُ ِ ﱡ اﻟْ ُﻌْ َ ِﯾ‬ ‫وﻟ ﺗ ﺘﺪ إن ﻠﮫ ﻟ ﯾﺤﺐ ﻤ ﺘﺪ ﻦ‬ Predaju bilje`e: Al -Bukari (Al-Sahih. Qatada i `Atta' prenose da su pripadnici nekog plemena u predislamskom dobu. Ahkam al-Qur'an. kad bi obukli ihrame.088. U 195. riječi: ِ َ ُْ‫] ََﻧْ ِ ُﻮا ِﻲ َ ِﯿ ِ اﻟﱠ ِ ََﺎ ُﻠْ ُﻮا َِﯾْ ِﯾ ُﻢْ َِﻰ اﻟ ﱠﮭ‬ ‫وأ ﻔﻘ ﻓ ﺳﺒ ﻞ ﻠﮫ وﻟ ﺗ ﻘ ﺑﺄ ﺪ ﻜ إﻟ ﺘ ﻠﻜﺔ‬ [ َ ‫ ََﺣْ ِ ُﻮا ِ ﱠ اﻟﱠ َ ُ ِ ﱡ اﻟْ ُﺤْ ِ ِﯿ‬I imetak na Allahovom putu ‫وأ ﺴﻨ إن ﻠﮫ ﯾﺤﺐ ﻤ ﺴﻨ ﻦ‬ `rtvujte. str. 267. XVII. Kitab: Sifat al-munafiqin wa ahkamuhum. od `Atta'a br.. od Qatade br. 556-560. 10 Primjeri koji slijede navedeni su prema Al-|assasovom tefsiru Ahkam alQur'an.187. dž. 310.. kaže: Ne iskazuje se ~estitost u tome da sa stra`nje strane u ku}e ulazite. tom III..11 U ovom ajetu je poruka da ulazak u ku}u sa stra`nje strane nije ne{to blisko Uzvi{enom Allahu. Štaviše. 29.). niti ne{to {to bi neko trebao osje}ati kao svoju du`nost. U tome je dokaz da ono {to ne približava Allahu i nije Njegov zalog nije po`eljno. poznavanje povoda objave otklanja nejasnoće u razumijevanju kur'anskog teksta.086. i sami sebe u propast ne dovodite . 3.). Ahmad (Musnad Bani Ha{im. Allah. I. Kasnije su od toga odustali.. niti nam u zalog stavio. 166.778. da On to nije propisao. ajetu sure Al-Baqara nalaze se Allahove."9 Kao što se vidi u prethodnom primjeru. Navest ćemo nekoliko primjera:10 Prvi primjer.).. Bez poznavanja povoda objave teško bismo razumjeli šta se tim riječima poručuje. Bab: La tahsabann allarina yafrahun bi ma ataw.577. str."12 Drugi primjer. 3.084.075.. br. VII. oni koje veseli ono {to rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono {to nisu u~inili.š. 3.) dok nije sitgao do: . A povod objave je sljedeći: Ibn `Abbas. 11 Ove predaje navodi Al-Tabari u svome tefsiru |ami' al-bayan. primorav{i se da u ku}e ulaze kroz vrata. 2. 3. U 189. Al-Suyuti (Al-Itqan. Al-Barra'. O tome poznati mufessir i fakih Abu Bakr al-Razi Al-|assas kaže: "Moglo 9 ‫وﻟ ﺲ ﺒﺮ ﺑﺄ ﺗ ﺗ ﺒﯿ ت ﻣ ﻇﮭ رھ وﻟﻜﻦ ﺒﺮ ﻣﻦ ﺗﻘ و ﺗ ﺒﯿ ت‬ َ ‫] ََﯿْ َ اﻟْ ِ ﱡ َِنْ َﺄْ ُﻮا اﻟْ ُ ُﻮ َ ِﻦْ ُ ُﻮ ِ َﺎ ََ ِ ﱠ اﻟْ ِ ﱠ َ ِ ا ﱠ َﻰ َأْ ُﻮا اﻟْ ُ ُﻮ‬ ْ‫ِﻦْ َﺑْ َا ِ َﺎ َا ﱠ ُﻮا اﻟﱠ َ َ َﱠ ُﻢْ ُﻔِْ ُﻮن . str. br.. str.š. pod brojevima kako slijedi: od Ibn `Abbasa br..). 2. 12 Vidjeti: Al-|assas. 13 . pravili otvor na stra`njem zidu svojih ku}a i kroz taj otvor ulazili i izlazili. str. dž. u Kur'anu postoje tekstovi ~ije poruke ~ovjek ne mo`e razumjeti bez poznavanja povoda objave... ajetu sure Al-Baqara.966.

da je ovaj ajet objavljen s navedenim povodom. 14 Ahkam al-Qur'an. Qatade. 2. a Bizantinci su nas ~ekali u zasjedi na gradskim zidinama.) i ajet koji za njim slijedi: 13 Hadis prenosi Abu Dawud (Al-Sunan. Isto se prenosi i od Ibn `Abbasa. Kitab: Al-|ihad. Uzvi{eni Allah je objavio: I imetak na Allahovom putu `rtvujte. a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo. 212.). Hurayfe.) Isto prenosi i Al-Tirmiri (Al-Sunan. Jedan od nas je krenuo na neprijatelja. prenosi ga i Al-Suyuti (Lubab al-nuqul.'13 Abu Ayyub je kazao da bacanje rukama u propast znači ostavljanje borbe na Allahovom putu. str.512. ispitajte ih. V. br.bi se re}i da ima vi{e razli~itih tuma~enja. pa ako se uvjerite da su vjernice.). Jedno je ono za koje nam je kazivao Muhammad ibn Bakr rekav{i: 'Kazao nam je Abu Dawud rekav{i: Kazao nam je Ahmad ibn `Amr ibn al-Sarh rekav{i: Kazao nam je Ibn Wahb.. pod zapovjedništvom `Abd al-Rahmana ibn al-Walida. i sami sebe u propast ne dovodite. koji prenosi od Haywe ibn [u rayha i ibn Lahi`e. a ljudi su zavikali: '[ta je ovome!? Svojim rukama se baca u propast!' Abu Ayyub kazuje: 'Ovaj ajet je objavljen u prisustvu jedne grupe nas ensarija. 318. III. I. Kad je Allah pomogao svog Vjerovjesnika i osna`io islam.' Abu `Imran kazuje: 'Abu Ayyub se neprestano borio na Allahovom putu. str. Bab: Fi qawlihi Ta`ala Wa la tulqu bi aydikum ila al-tahluka.. kad vam vjernice kao muhad`irke do|u. Mu\ahida i AlDahhaka. niti su oni njima dopu{teni. Kitab: Tafsir al-Qur'an. a njima dajte ono {to su potro{ili (Al-Mumtahina. a oni od Zayda ibn Abi Habiba. br. str.972. Bab: Sura Al-Baqara. 10. Al-Hasana. uz istovremeno zapostavljanje borbe na Allahovom putu. Također. sve dok nije ukopan u Konstantinopolu. 14 . 2. 12. str. Kad čita riječi Uzvišenoga: ‫] َﺎ َ ﱡ َﺎ اﱠ ِﯾ َ آ َ ُﻮا‬ ‫ﯾ أﯾﮭ ﻟﺬ ﻦ ﻣﻨ‬ ‫إذ ﺟ ءﻛﻢ ﻤ ﻣﻨ ت ﻣﮭ ﺟﺮ ت ﻓ ﺘﺤﻨ ھﻦ ﻠﮫ أ ﻠﻢ ﺑﺈ ﻤ ﻧﮭﻦ ﻓﺈ ﻋﻠ ﺘﻤ ھﻦ‬ ‫ِ َا َﺎ َ ُ ُ اﻟْ ُﺆْ ِ َﺎ ُ ُ َﺎ ِ َا ٍ َﺎﻣْ َ ِ ُﻮ ُ ﱠ اﻟﱠ ُ َﻋَْ ُ ِِﯾ َﺎ ِ ِ ﱠ َِنْ َِﻤْ ُ ُﻮ ُ ﱠ‬ ْ‫ُﺆْ ِ َﺎ ٍ ََﺎ َﺮْ ِ ُﻮ ُ ﱠ َِﻰ اﻟْ ُ ﱠﺎ ِ َﺎ ُ ﱠ ِ ﱞ َ ُﻢْ ََﺎ ُﻢْ َ ِﱡﻮ َ َ ُ ﱠ َآ ُﻮ ُﻢ‬ ‫ﻣ ﻣﻨ ت ﻓﻠ ﺗ ﺟﻌ ھﻦ إﻟ ﻜﻔ ر ﻟ ھﻦ ﺣﻞ ﻟﮭ وﻟ ھ ﯾﺤﻠ ن ﻟﮭﻦ و ﺗ ھ‬ ‫إذ ﺗ ﺘﻤ ھﻦ أﺟ رھﻦ وﻟ ﺗ ﺴﻜ ﻣ أ ﻔﻘ وﻟ ﺟﻨ ح ﻋﻠ ﻜ أ ﺗ ﻜﺤ ھﻦ‬ ‫ِ َا آ َﯿْ ُ ُﻮ ُ ﱠ ُ ُﻮ َ ُ ﱠ ََﺎ ُﻤْ ِ ُﻮا َﺎ َﻧْ َ ُﻮا ََﺎ ُ َﺎ َ ََﯿْ ُﻢْ َنْ َﻨْ ِ ُﻮ ُ ﱠ‬ ْ‫ِ ِ َ ِ اﻟْ َ َا ِ ِ َاﺳَُْﻮا َﺎ َﻧْ َﻘْ ُﻢْ َﻟْ َﺴَُْﻮا َﺎ َﻧْ َ ُﻮا َِ ُﻢْ ُﻜْ ُ اﻟﱠ ِ َﺤْ ُ ُ َﯿْ َ ُﻢ‬ ‫ﺑﻌﺼﻢ ﻜﻮ ﻓﺮ و ﺄﻟ ﻣ أ ﻔ ﺘ و ﯿ ﺄﻟ ﻣ أ ﻔﻘ ذﻟﻜ ﺣ ﻢ ﻠﮫ ﯾ ﻜﻢ ﺑ ﻨﻜ‬ [ ٌ ‫َاﻟﱠ ُ َِﯿ ٌ َ ِﯿ‬ ‫و ﻠﮫ ﻋﻠ ﻢ ﺣﻜ ﻢ‬ O vjernici. rekli smo: Okrenimo se imovini da je pove}amo. 59-60. a on od Aslama Abu `Imrana."14 Treći primjer. koji ka`e: Bili smo u pohodu na Konstantinopol. Bacanje svojim rukama u propast bilo je to da se okrenemo imovini i njenom uve}avanju. onda ih ne vra}ajte nevjernicima: one njima nisu dopu{tene.

). Ovaj primjer nam pokazuje kako zanemarivanje povoda objave može odvesti u potpuno pogrešno interpretiranje kur'anskog teksta. ajetu sure Al-Ma'ida kaže se: ْ‫] َِنْ َﺎ َ ُﻢْ َﻲْ ٌ ِﻦْ َزْ َا ِ ُﻢْ َِﻰ اﻟْ ُ ﱠﺎ ِ َ َﺎ َﺒْ ُﻢْ َﺂ ُﻮا اﱠ ِﯾ َ َھ َﺖْ َزْ َا ُ ُﻢ‬ ‫وإ ﻓ ﺗﻜ ﺷ ء ﻣ أ و ﺟﻜ إﻟ ﻜﻔ ر ﻓﻌ ﻗ ﺘ ﻓ ﺗ ﻟﺬ ﻦ ذ َﺒ أ و ﺟﮭ‬ [ َ ‫ِﺜْ َ َﺎ َﻧْ َ ُﻮا َا ﱠ ُﻮا اﻟﱠ َ اﱠ ِي َﻧْ ُﻢْ ِ ِ ُﺆْ ِ ُﻮ‬ ‫ﻣ ﻞ ﻣ أ ﻔﻘ و ﺗﻘ ﻠﮫ ﻟﺬ أ ﺘ ﺑﮫ ﻣ ﻣﻨ ن‬ ‫] َﯿْ َ ََﻰ اﱠ ِﯾ َ آ َ ُﻮا َ َ ُِﻮا اﻟ ﱠﺎِ َﺎ ِ ُ َﺎ ٌ ِﯿ َﺎ َ ِ ُﻮا ِ َا َﺎ ا ﱠ َﻮْا‬ ‫ﻟ ﺲ ﻋﻠ ﻟﺬ ﻦ ﻣﻨ وﻋﻤﻠ ﺼ ﻟﺤ ت ﺟﻨ ح ﻓ ﻤ ﻃﻌﻤ إذ ﻣ ﺗﻘ‬ ‫ﺼ ﻟﺤ ت ﺛﻢ ﺗﻘ و ﻣﻨ ﺛﻢ ﺗﻘ وأ ﺴﻨ و ﻠﮫ ﯾﺤﺐ‬ ‫َآ َ ُﻮا َ َ ُِﻮا اﻟ ﱠﺎِ َﺎ ِ ُ ﱠ ا ﱠ َﻮْا َآ َ ُﻮا ُ ﱠ ا ﱠ َﻮْا ََﺣْ َ ُﻮا َاﻟﱠ ُ ُ ِ ﱡ‬ ‫و ﻣﻨ وﻋﻤﻠ‬ [ َ ‫اﻟْ ُﺤْ ِ ِﯿ‬ ‫ﻤ ﺴﻨ ﻦ‬ Onima koji vjeruju i dobra djela čine nema nikakva grijeha u onome što oni pojedu i popiju. treba li to primjenjivati i na `ene. ako ne zna koji posebni uvjeti su potpisani u slu~aju da neko Poslaniku pri|e kao musliman. vjen~ane darove. rekli: "A šta je sa onima koji su pili alkohol i umrli prije njegove zabrane?" Tada je objavljen ovaj ajet u kojem se govori da je Allah njima oprostio. Kayf nata`amal ma`a al-Qur'an al-`azim. str. šejtanovo djelo. Međutim. Al-Wahidi o tome u predgovoru djelu Asbab nuzul al-Qur'an ka`e: 15 16 Vidjeti: Yusuf al-Qaradawi. 11. a govore da vjernice treba izuzeti iz uvjeta Mirovnog sporazuma na Hudejbiji. zato se toga klonite da biste postigli ono što želite (Al-Ma'ida. nakon {to ih se ispita i utvrdi da su vjernice. 204.). Stoga je potrebno poznavanje povoda objave. činilo da nije zabranjeno uživanje alkoholnih pića. Prenosi se da su neki ashabi. ili ne treba!? Ova dva ajeta su objavljena u vezi s tim. namirite. na osnovu ovog ajeta. Bojte se Allaha u koga vjerujete (Al-Mumtahina. Još u prvom periodu islama nekima se. a treba ga vratiti Kurej{ijama. U 93. kada je objavljeno: Vino. 249.. koje su im dali. onda onima ~ije su `ene umakle. ako ne zna da su objavljeni nakon Mirovnog sporazuma na Hudejbiji. i kocka. Vidjeti: Al-Wahidi. 90. ako vi poslije u borbu s njima stupite. i strelice za gatanje – odvratne su stvari. povod objave ukazuje da se ajet odnosi na one koji su pili alkohol prije njegove zabrane. str. ~italac ih ne mo`e razumjeti ako ne zna povod i vrijeme njihovog objavljivanja. 15 .15 Četvrti primjer. i kumiri. Asbab al-nuzul.A ako neka od `ena va{ih nevjernicima umakne..16 Način upoznavanja povoda objave U~enjaci su raspravljali o na~inu spoznavanja povoda objave.

3-4. 16 . 543. Ovdje je. koji znaju povode. `Ata'a ibn Abi Rabaha. potrebno naglasiti da prilikom pozivanja na predaje koje govore o povodima objave treba biti veoma 17 18 Al-Wahidi. dakle. 19 Vidjeti: Ahkam al-Qur'an. ako se on dodatno osna`i drugo mursal predajom."20 Ukoliko je udovoljeno ovim uvjetima. Sa`ida al-Musayyaba i Al-Dahhaka ibn Muzahima. Ahkam al-Qur'an. kao {to je utvr|eno za `Ikrimu. str. jer se povod sastoji iz spleta okolnosti koje su posvjedo~ili Vjerovjesnikovi drugovi. To je ispravan postupak koji su u~enjaci odobrili obrazlo`enjem: "Prihvatljiv je (u tuma~enju povoda objavljivanja) stav tabi`ina.'"17 Ovi citati ukazuju na to da je jedini validan način upoznavanja povoda objave je pouzdana predaja od onih koji su bili prisutni i svjedo~ili situaciju u kojoj je neki ajet objavljen."18 Na drugom mjestu isti učenjak naglašava da. Al-Hasana al-Basrija. cit. Mu\ahida ibn |abra. str. pa kaže: "Poznavanje hronologije objavljivanja ajeta ne doku~uje se putem razuma. na osnovu predaje (al-riwaya). također. str. op." Muhammad ibn Sirin je rekao: "Pitao sam `Ubaydu al-Sulaymanija o jednom ajetu iz Kur'ana. ve} samo putem predaje. sened (lanac prenosilaca) do tabi'ina. 216. razum nema mjesta da i{ta pretra`uje. a on mi je odgovorio: 'Boj se Allaha i pravo govori! Oti{li su oni koji su znali povode objave Kur'ana. To se. svakako. mora biti vjerodostojan. I. 20 Vidjeti: Subhi al-Salih. str. mursal predaja o povodu objave nekog kur'anskog teksta je validna. Poznati učenjak hanefijske pravne škole Abu Bakr al-Razi al-|assas to naglašava. Sa`ida ibn |ubayra. isključivo."Nije dopu{teno govoriti o povodima objavljivanja Kur'ana osim na osnovama predaje (al-riwaya) od onih koji su bili svjedoci objavljivanja. kad se radi o nekom ajetu koji je imao poseban povod objavljivanja. Uz navedeno. prihva}enom od strane nekoga vode}eg mufessira. Mabahil fi `ulum al-Qur'an. ne dokučuje racionalnim putem već. koji je za tabi`ine pouzdano u tvrdio da su preuzimali od ashaba. koji su živjeli u vrijeme objave. niti je žvjela u vrijeme objave) može biti prihvaćena u objašnjenju povoda objave? Većina islamskih učenjaka smatra da predaje koje dosežu do tabi`ina (mursal predaje) mogu biti prihvaćene u obrazloženju povoda objave nekog ajeta. II. 134-135.19 Da li predaja koja doseže do tabi'ina (generacije koja nije vidjela Poslanika.

s.a. Dar as-Salam. da bi se odabralo ono {to je pouzdano i primjereno duhu Kur'ana i njegovih propisa. U ovome je dokaz o interdisciplinarnosti islamskih znanosti.oprezan. Put ka raspoznavanju onog što je ispravno i autentično dobra je upućenost u hadisku znanost i kriterije koje su učenjaci postavili za provjeru lanca prenosilaca kao i samoga teksta (metna) koji se prenosi.. čak. 22 Vidjeti: Subhi al-Salih.. Naprotiv. to je onda jasna formulacija uzro~nosti.21 Izrazi kojima se ukazuje na povod objave nekog ajeta imaju jednu od sljedećih formulacija: "Povod objave ovog ajeta je to" ili: "Dogodilo se to i to.). A ako se. Međutim. pak. a to su mogu}i propisi koje ajet u sebi sadr`i . 141-142. o tome i tome pa je objavljen taj ajet. pretpostavlja i ne{to drugo. pa (fa) je objavljen ajet taj i taj". Al-Imam Abu Bakr al-Razi Al-|assas wa manhaguhu fi al-tafsir. ili ako upotrijebi sastavni veznik pa (fa) prilikom navođenja nekog događaja i spominjanja nekog pitanja postavljenog Poslaniku.v. s. takva formulacija. 489-490.s. pa ka`e: ْ‫َ َ َ َﺬَ َو‬ ‫ﺣﺪث ﻛ ا أ‬ ‫ﻛ ا ﻓﻨﺰﻟ ﯾﺔ ﻛ ا‬ َ‫" ُ ِ َ اﻟ ﱠ ِ ﱡ َﱠﻰ اﷲ ﻋﻠﯿﮫ وﺳﱠﻢ ﻋﻦ َﺬَ َ َ ََﺖْ آ َ ُ َﺬ‬Dogodilo se to i ‫ﻠ‬ ‫ﺳﺌﻞ ﻨﺒﻲ ﺻﻠ‬ to"." Ako prenosilac povod jasno nazna~i rije~ima: َ‫َ َ ُ ُﺰ ُ ِ َ ِ ِ اﻵﯾ ِ َﺬ‬ ‫ﺳﺒﺐ ﻧ ول ھﺬه ﺔ ﻛ ا‬ "Povod objavljivanja ovog ajeta je to". jer bez dobre upućenosti u hadisku znanost i njenu problematiku mnoga pitanja u tefsiru bi bila teško dokučiva. 17 . pa je objavljen ovaj ajet" ili: "Upitan je Poslanik. Neki muhaddisi su ovo uzimali kao marfu' predaju koja doseže do Poslanika (s.a.s.s. izmišljenje zbog ostvarenja određenog cilja. a ne da je to bio povod njegovom objavljivanju.a. pored uzro~nosti. o tome i tome. Dakle.v. ili "Upitan je Poslanik. {to se vidi iz Ibn `Umarovog komentara rije~i Uzvi{enoga: @ene va{e su njive va{e 21 Opširnije o mjerama predostrožnosti koje su poduzimali islamski učenjaci prilikom pozivanja na predaje o povodima objave vidjeti u: Safwat Halilufitš. str.v. onaj ko se poziva na predaje o povodima objave ne smije biti puki prenosilac tih predaja.. str.s. one se moraju podvrgavati ispitivanju sa stanovi{ta pouzdanosti (al-tashih) i nepouzdanosti (al-tad'if). objavljena doktorska disertacija.v. Mabahil fi `ulum al-Qur'an. Postoje predaje koje su prenesene na autentičan način i kao takve su validne. s. postoje predaje koje nisu tako prenesene ili su. kazivanje ograni~i na: َ‫" َ ََﺖْ ھﺬه اﻵﯾ ُ ﻓﻲ َﺬ‬Ovaj ajet ‫ﺔ ﻛا‬ ‫ﻧﺰﻟ‬ je objavljen u vezi s tim i tim". Kairo.a. znalo se da se time `eli re}i da taj ajet obuhvata dati propis.22 O tome Al-Zarka{i kaže: "Iz prakti~ne navike ashaba i tabi`ina da ka`u: 'Ovaj ajet je objavljen u vezi s tim i tim'.

pa ni Muslim i neki drugi. jer je to ne{to iz domena tra`enja upori{ta nekom propisu u datom ajetu (al-istidlal). je izišao i popeo se na brežuljak Safa. u periodu primanja objave. pa nakon toga dođe do objavljivanja nekog ajeta. Ovaj drugi dio je predmet interesovanja posebne discipline koja se u tefsirskoj literaturi naziva povodi objave Kur'ana (asbab nuzul al-Qur'an)."23 Šta može biti povod objave? Na početku ovog rada je istaknuto da su islamski u~enjaci saglasni u tome da je Kur'an objavljen iz dva dijela. Da se desi neki događaj. ِﻲ ِﯿ ِ َﺎ َﺒْ ٌ ِﻦ‬ ‫ذ ت ﻟﮭﺐ و ﺮأﺗﮫ ﺣﻤ ﻟﺔ ﺤﻄﺐ ﻓ ﺟ ﺪھ ﺣ ﻞ ﻣ ﻣﺴﺪ‬ Neka propadne Abu Lahab i propao je!¨Neće mu od koristi biti blago njegovo.. 32. kada je objavljen 214." Tada je Poslanikov amidža Abu Lahab rekao: "Propao si! Zar si nas samo zbog toga sakupio!?" To je rekao i otišao. I. kada bih vas ja obavijestio da konji izlaze u podnožju ovoga brda. to nisu tretirali kao marfu' predaju. str. a ni ono što je stekao. I.). uzvikujući: "Ya sabahah!" Kada su se okupili.. Isto navodi AlSuyuti (Al-Itqan. a drugi povodom nekg događaja koji se desio. َﺎ َﻏْ َﻰ َﻨْ ُ َﺎُ ُ َ َﺎ َ َ َ .s. َ َﺼَْﻰ َﺎ ًا‬ ‫ﺗﺒ ﯾﺪ أﺑ ﻟﮭﺐ وﺗﺐ ﻣ أ ﻨ ﻋ ﮫ ﻣ ﻟﮫ وﻣ ﻛﺴﺐ ﺳﯿ ﻠ ﻧ ر‬ [ ٍ َ َ ْ‫َا َ َ َ ٍ . uistinu. kao npr. َاﻣْ ََ ُ ُ َ ﱠﺎَ َ اﻟْ َ َ ِ .. Ahmad. 18 .a. ajet sure Al-Šu'ara': [ َ ِ ‫ ] وَﻧْ ِرْ َﺸ ِ َ َ َ ا َﻗْ َﺑ‬I opominji rodbinu svoju ‫أ ﺬ ﻋ ﯿﺮﺗﻚ ﻷ ﺮ ﯿﻦ‬ najbližu!. 223. Al-Burhan fi `ulum al-Qur'an. Jedan je objavljen bez konkretnog povoda i sa~injava prete`an dio Kur'ana. Poslanik.v. s. 31-32. ući će on sigurno u vatru 23 Vidjeti: Al-Zarka{i. da li biste mi vjerovali?" "Za tebe ne znamo da si ikada neistinu govorio" – odgovorili su.(Al-Baqara. Potom je počeo prizivati svoju rodbinu. Dotle.v. poslan da vas opomenem da vas čeka teška kazna (ako me ne budete slijedili). ili vezano za neko pitanje koje je bilo upu}eno Poslaniku. s. ve} kao ono za {ta se ka`e na osnovu tuma~enja (ta'wil). upitao ih je: "Šta mislite. a ne iz domena kazivanja o tome ko je to rekao.a. Nakon toga je objavljena sura AlMasad: ‫] َ ﱠﺖْ َ َا َ ِﻲ َ َ ٍ َ َ ﱠ .s. Povodi objave koje podrazumijevaju dvije stvari: tretira tefsirska literatura 1. str.). "Ja sam.

kada sam ušla u godine i kada više ne mogu rađati. Oni koji ženama svojim reknu da im nisu dopuštene... on mi je rekao da mu nisam dopuštena kao što mu nije dopuštena njegova majka (zaharani). Rekla je: "Allahov poslaniče. tom VIII. s. On bi joj rekao da ona njemu nije dopuštena kao što mu nije dopuštena njegova majka.s.a. kao što im nisu dopuštene majke njihove. َاﱠ ِﯾ َ ُ َﺎ ِ ُو َ ِﻦْ ِ َﺎ ِ ِﻢْ ُ ﱠ َ ُﻮ ُو َ ِ َﺎ َﺎُﻮا‬ ‫وإن ﻠﮫ ﻟﻌﻔﻮ ﻏﻔ ر و ﻟﺬ ﻦ ﯾﻈ ھﺮ ن ﻣ ﻧﺴ ﺋﮭ ﺛﻢ ﯾﻌ د ن ﻟﻤ ﻗ ﻟ‬ .v. Kitab altafsir. 25 nakon čega je Kawla otišla da se požali na svoga muža Poslaniku. str. اﱠ ِﯾ َ ُ َﺎ ِ ُو َ ِﻨْ ُﻢْ ِﻦْ ِ َﺎ ِ ِﻢْ َﺎ ُ ﱠ‬ ‫ُ ﱠ َﺎ ِ ِﻢْ ِنْ ُ ﱠ َﺎ ُ ُﻢْ ِﱠﺎ اﻟﱠﺎ ِﻲ ََﺪْ َ ُﻢْ َِ ﱠ ُﻢْ َ َ ُﻮُﻮ َ ُﻨْ َ ًا ِ َ اﻟْ َﻮْ ِ َ ُو ًا‬ ‫أﻣﮭ ﺗﮭ إ أﻣﮭ ﺗﮭ إﻟ ﻠ ﺋ وﻟ ﻧﮭ وإﻧﮭ ﻟﯿﻘ ﻟ ن ﻣ ﻜﺮ ﻣﻦ ﻘ ل وز ر‬ ‫َِ ﱠ اﻟﱠ َ َ َ ُ ﱞ َ ُﻮ ٌ . 360-361. da je Aws ibn al-Samit kazao svojoj supruzi Kawli bint La'laba da mu ona nije dopuštena kao što mu nije dopuštena njegova majka.s. uistinu. 19 . on je iskoristio moju mladost. tako što je njen muž ne bi razvjenčavao a ne bi joj se ni približavao u postelji. ja tebi iznosim svoj jad!" 'Aiša pripovjeda: "Ubrzo nakon toga došao je Gibril (melek zadužen za dostavljanje Objave) i objavljeni su ovi ajeti: ‫ﻗ ﺳﻤﻊ ﻠﮫ ﻗ ل ﻟﺘ ﺗﺠ دﻟ َ ﻓ ز ﺟﮭ وﺗ ﺘﻜ إﻟ ﻠ ِ و ﻠﮫ ﯾ ﻤﻊ‬ ُ َ ْ‫] َﺪْ َ ِ َ اﻟﱠ ُ َﻮْ َ اﱠ ِﻲ ُ َﺎ ُِﻚ ِﻲ َوْ ِ َﺎ َ َﺸْ َ ِﻲ َِﻰ اﻟﱠﮫ َاﻟﱠ ُ َﺴ‬ ‫ﺗﺤ ورﻛﻤ إن ﻠﮫ ﺳﻤ ﻊ ﺑﺼ ﺮ ﻟﺬ ﻦ ﯾﻈ ھﺮ ن ﻣ ﻜ ﻣ ﻧﺴ ﺋﮭ ﻣ ھﻦ‬ ‫َ َﺎ ُ َ ُ َﺎ ِ ﱠ اﻟﱠ َ َ ِﯿ ٌ َ ِﯿ ٌ . 4971.. A sada. Oni od vas koji ženama svojim reknu da im nisu više dopuštene. ja sam mu rađala djecu. s. jer Allah.a one nisu majke njihove. Da Poslaniku. 4770-4771. i žena njegova koja spletkari. 25 Ovdje se misli na zihar. hadis br. bude postavljeno pitanje o nečemu a onda uslijedi objava u kojoj dolazi odgovor na to pitanje. kao što im nisu 24 Ovu predaju prenosi Al-Bukari u djelu Al-Sahih (vidjeti Fath al-Bari. zaista. ٌ ‫ﻓ َﺤْ ِﯾ ُ َ َ َ ٍ ِﻦْ َﺒْ ِ َنْ َ َ َﺎ ﱠﺎ َِ ُﻢْ ُﻮ َ ُﻮ َ ِ ِ َاﻟﱠ ُ ِ َﺎ َﻌْ َُﻮ َ َ ِﯿ‬ ‫َﺘ ﺮ ﺮ رﻗﺒﺔ ﻣ ﻗ ﻞ أ ﯾﺘﻤ ﺳ ذﻟﻜ ﺗ ﻋﻈ ن ﺑﮫ و ﻠﮫ ﺑﻤ ﺗ ﻤﻠ ن ﺧﺒ ﺮ‬ ‫ﻓﻤ ﻟ ﯾﺠ ﻓﺼﯿ م ﺷ ﺮ ﻦ ﻣﺘﺘ ﺑﻌ ﻦ ﻣ ﻗ ﻞ أ ﯾﺘﻤ ﺳ ﻓﻤ ﻟ ﯾ ﺘﻄ ﻓﺈ ﻌ م‬ ُ ‫َ َﻦْ َﻢْ َ ِﺪْ َ ِ َﺎ ُ َﮭْ َﯾْ ِ ُ َ َﺎ ِ َﯿْ ِ ِﻦْ َﺒْ ِ َنْ َ َ َﺎ ﱠﺎ َ َﻦْ َﻢْ َﺴْ َ ِﻊْ َِﻃْ َﺎ‬ ‫ﺳﺘ ﻦ ِ ﻜ ﻨ ذﻟﻚ ﻟﺘ ﻣﻨ ﺑ ﻠﮫ ورﺳ ﻟﮫ وﺗ ﻚ ﺣﺪ د ﻠﮫ وﻟ ﻜ ﻓﺮ ﻦ ﻋﺬ ب‬ ٌ ‫ِ ﱢﯿ َ ﻣﺴْ ِﯿ ًﺎ َِ َ ِ ُﺆْ ِ ُﻮا ِﺎﻟﱠ ِ َ َ ُﻮِ ِ َ ِﻠْ َ ُ ُو ُ اﻟﱠ ِ َِﻠْ َﺎ ِ ِﯾ َ َ َا‬ [ ٌ ‫َِﯿ‬ ‫أﻟ ﻢ‬ Allah je čuo riječi one koja se s stobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala – A Allah čuje razgovor vaš međusobni. govore ružne riječi i neistinu – a Allah sigurno briše grijehe i prašta. jedan od predislamskih načina maltretiranja žene.a. . i str. uz naznaku da je predaja vjerodostojna (sahih). majke njihove su samo one koje su ih rodile. hadisi br. sve čuje i vidi.v. Kao primjer može poslužiti sljedeće: Prenose Ibn Maga i Al-Hakim.oni. Takvu pojavu (zihar).. . 609.rasplamsalu. islam je dokinuo. Gospodaru moj. o vratu njenu bit će uže od ličine usukane!24 2.

ali ga je. prije nego što jedno drugo dodirnu. A nevjernike čeka patnja nesnosna (Al-Mugadala.a Allah dobro zna šta vi radite.). šejh Muhammad 'Ali al-Sabuni. Muhammad Salim i dr. U sklopu tog poglavlja u tim zbirkama prenose se brojne predaje koje tretiraju povode objave Kur'ana. dužan je dva mjeseca da posti uzastopce prije nego jedno drugo dodirne. Haylamijev Ma\ma' al-zawa'id i dr. dužni su. učitelj imama Al-Bukarija. Vidjeti Al-Bukarijin i Muslimov Sahih. 20 . veoma značajno djelo u ovoj oblasti napisao je Abu al-Hasan al-Wahidi (umro 468/1075. Muhammad Sayyid |ibril. 1984. nazvavši ga Lubab al-nuqul fi asbab al-nuzul. dr. O povodima objave pisao je i veliki hadiski autoritet Ibn Ha\ar al-Asqalani (umro 852/1452. gotovo sve hadiske zbirke u sebi sadrže poglavlje o tefsiru (kitab al-tafsir).).dopuštene majke njihove. dr. dužan je da šezdeset siromaha nahrani. 27 Djelo je štampano u Sarajevu u izdanju Starješinstva Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. da jednog roba ropstva oslobode. Djelo je doživjelo brojna izdanja a često je štampano i na marginama pojedinih tefsira kao i standardnih izdanja Kur'ana.). Istaknuti učenjak 'Abd al-Rahman al-Suyuti (umro 911/1505. zato da biste potvrdili da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete – to su Allahovi propisi. Onaj ko ne nađe. Među prvima koji je pisao o povodima objave bio je 'Ali ibn al-Madini (umro 468/1075. nažalost. 1-4. djela poznata pod nazivom AlSunan. dr. Jusuf Ramić je napisao knjigu Povodi objave Kur'ana. Njegovo djelo Asbab al-nuzul doživjelo je brojna izdanja. dr. Hrvatske i Slovenije.) preuzeo je to djelo i završio ga.). o povodima objave su na arapskom jeziku pisali brojni autori (npr. smrt spiječila da dovrši svoje djelo. Literatura o povodima objave Zbog ogomne važnosti i značaja koju ima poznavanje povoda objave u razumijevanju i tumačenju Kur'ana. a na bosanskom jeziku dr. 27 Više povoda objave jednoga ajeta Literatura kur'anskih nau~nih disciplina isti~e da se u nekim prilikama mo`e nai}i na više predaja o objavljivanju jednoga istog 26 Ovdje spominjemo samo zasebna djela o povodima objave. Muhammad Abu Šahba. Subhi al-Salih. godine. Poslije njega. To vam se naređuje. .). U novije vrijeme. islamski učenjaci su napisali zasebna djela 26 u tom području. A onaj ko ne može. Inače. a onda odluče da s njima nastave da žive.

nastoji spojiti razloge koji se spominju u predajama o povodima objave nekih ajeta. U~enjaci su u takvim slu~ajevima postavili jasna i precizna mjerila."28 U nastavku donosimo nekoliko primjera iz Al-|assasovog tefsira Ahkam al-Qur'an (Propisi Kur'ana) koji mogu ilustrirati kako su učenjaci postupali u situacijama kada postoji više povoda objave jednoga ajeta. Ako su dvije predaje s pouzdanim lancem. a on od `Urwe. na osnovu kojih jednim predajama daju prednost pred drugima. koji prenosi od Al-Zuhrija. Ako su. 158. obje predaje s pouzdanim lancem. cit. op. 21 . 142-147. u sklopu kojeg Al-|assas navodi dvije predaje o povodu objave. primjenjuju}i im kazivanja na okolnosti obuhva}ene s oba povoda objave.ajeta. u tom slučaju prihvatit }emo to da je jedan ajet objavljen više puta. ili ih dovode u prihvatljivu saglasnost. veli: "Prenosi se od Ibn `Uyayne. od kojih jednoj mo`emo dati pred nost po tome {to je za nijansu pouzdanija od druge. uvjerljivo govore o autonomnosti obuhva}enih povoda. pa ne mo`emo nijednoj dati prednost. Nakon {to je nastojao spojiti ih. ili zbog toga {to je njen prenosilac bio svjedok doga|aja a prenosilac druge predaje nije. posvetio veliku pažnju proučavanju takvih povoda objave. kad god je to mogu}e. inače. ili umru obavi. koji kazuje: Prou~io sam pred `Ai{om: Safa i Merva su 28 Opširnije o tome vidjeti: Subhi al-Salih. U vezi s tim u~enjaci ka`u: "Kad do|u dvije predaje. Zato onaj ko Kabu hodo~asti. koja je pouzdanija. pak. obje s pouzdanim predajnim lancem. i u vezi s tim. budu}i da on. a ne mo`emo jednoj dati prednost. niti ih spojiti zbog velike vremenske razlike vezane za nastanak povoda. spojit }emo ih. ne ~ini nikakav prestup ako obiđe (učini tavaf) oko njih (Al-Baqara. a vrlo rijetko se opredjeljuje za davanje prednosti. svaka za sebe. Al-|assas je.). U nastavku ćemo navesti tri primjera iz njegovog tefsira: Prvi primjer ilustruje komentar rije~i Uzvi{enoga: ‫] ِ ﱠ اﻟ ﱠ َﺎ‬ ‫إن ﺼﻔ‬ ‫و ﻤ ة ﻣ ﺷﻌ ﺋﺮ ﻠﮫ ﻓﻤ ﺣﺞ ﺒ ﺖ أو ﺘﻤﺮ ﻓﻠ ﺟﻨ ح ﻋﻠ ﮫ أ ﯾﻄﻮف‬ َ ‫َاﻟْ َﺮْوَ َ ِﻦْ َ َﺎ ِ ِ اﻟﱠ ِ َ َﻦْ َ ﱠ اﻟْ َﯿْ َ َ ِ اﻋْ َ َ َ ََﺎ ُ َﺎ َ ََﯿْ ِ َنْ َ ﱠ ﱠ‬ [ ٌ ‫ِ ِ َﺎ َ َﻦْ َ َ ﱠ َ َﯿْ ًا َِ ﱠ اﻟﱠﮫ َﺎ ِ ٌ َِﯿ‬ ‫ﺑﮭﻤ وﻣ ﺗﻄﻮع ﺧ ﺮ ﻓﺈن ﻠ َ ﺷ ﻛﺮ ﻋﻠ ﻢ‬ Safa i Merva su Allahova ~asna mjesta. str. odmah se mo`e primijetiti da kod njega u takvim prilikama preovladava postupak spajanja i usagla{avanja (al-\am' wa al-tawfiq). nema dvojbe da treba prihvatiti povod objave utemeljen na predaji koja ima prednost. a te predaje.

To je sunnet. 1. 181. radilo se o odnosu prema kipovima i idolima.). uz ~iji povod objave Al-|assas navodi dvije razli~ite situacije. kad je došao islam ustručavali su se da obilaze oko njih sve dok nije objavljen ovaj ajet."31 Drugi primjer zahvata prvi ajet iz skupine ajeta o nasljedstvu. 2. V. Abu Dawud (AlSunan. Kitab: Al-Ha\\.' Dalje `Urwa kazuje: 'To sam spomenuo Abu Bakru ibn `Abd alRahmanu. s. Bab: Sura Al-Baqara.. str. I. 22 . br.277.s. str. Muslimani je nisu obilazili zbog kipova i idola. rekao: 'Na Safi su bili kipovi i idoli. 147. Mislim da je ajet objavljen s povodima koje iznose obje grupe.). Al-Nasa'i (Al-Sunan. br.'29 Prenosi se od `Ikrime. str. Muslim (Al-Sahih. nastoje}i da ih 29 [ ِ ْ‫] ﯾ ُﺻ ِ ُ ُ اﷲ ﻓﻲ َوْ َ ِ ُﻢْ ِﻠ ﱠ َ ِ ِﺜْ ُ َ ﱢ اﻟُْﻧْ َ َـﯿ‬ ‫أ ﻻدﻛ ﻟ ﺬﻛﺮ ﻣ ﻞ ﺣﻆ ﺄ ﺜﯿ ﻦ‬ ‫ﻮ ﯿﻜ ﻢ‬ Prvi dio ove predaje (do `Ai{inog kazivanja) navode Al-Bukari (Al-Sahih. V.965. Al-Tirmiri.. Bab: Al-Sa`y bayn alSafa wa al-Marwa rukn la yasihh al-ha\\ illa bihi.901. str. br.v. 116.' 30 Abu Bakr (al-|assas) ka`e: 'Povod objave ovog ajeta prema kazivanju `Ai{e jeste pitanje onih koji ih nisu obilazili. br. Kitab: Al-Ha\\. 1. Kitab: Al-Manasik. Uzvi{eni Allah je objavio: ne ~ini nikakav prestup ako obiđe oko njih. 31 Ahkam al-Qur'an. 401. 30 Ovako navodi Al-Suyuti (Lubab al-nuqul. Zato je mogu}e da povod objave ovog ajeta budu okolnosti koje navode predaje obiju skupina. Bab: Amr al-Safa wa al-Marwa. Al-Suyuti (Lubab al-nuqul). koji su se nalazili na tim mjestima zbog ~ega su ih se ljudi u islamu klonili..484. da je u vezi s rije~ima Uzvi{enoga: Safa i Merva su Allahova ~asna mjesta. III. po~eo obilaziti ih. str. str. 237. sestriću. Po onom {to navode Ibn `Abbas i Abu Bakr ibn `Abd al-Rahman. IX.' Ona mi je na to uzvratila: 'Nije lijepo to {to si rekao. koji prenosi od Ibn `Abbasa. str.Allahova ~asna mjesta.). To je tada postalo sunnet.a.).).. 44.. Allahov Poslanik i muslimani su ih obilazili. Oni koji su to (u džahilijetu) činili zbog Menata (božanstvo kod predislamskih Arapa).. 11. II. a on mi je rekao: 'To je znanje. Bilo je u~enjaka koji su znali re}i: O ovome je (prenosilac) pitao ljude koji su obilazili izme|u Safe i Merve.). Tad je Allahov Poslanik. 1. te sam rekao: 'Ni ne pomi{ljam da to u~inim. Kitab: Al-Manasik. zbog toga što su u predislamskom dobu (na tim mjestima) činili obred božanstvu Menat. 208. Bab: Wu\ub al-Safa wa al-Marwa min {a`a'irillah. Bab: Rikr Al-Safa wa al-Marwa). koji glasi: Allah vam nare|uje da od djece va{e mu{kom pripadne toliko koliko dvjema `enskima (Al-Nisa'. Kitab: Tafsir al-Qur'an.

s. ve} je o problemu rekao ono {to je mogao.a.a. amid`i je naredio da djevojkama i njihovoj majci isplati njihov dio. je došao da me obiđe.s. {to Poslanik. Jedan je to da je. 119.s.a.' Allahov Poslanik. a njihovoj majci osminu. 120. Amid`i je rekao: 'Daj im dvije tre}ine. s. ponovo insistirao na onom {to za sobom povla~i objavljivanje ajeta i na ranijoj odredbi koja nije derogirana.v. Ibn Ma\\a (Al-Sunan..a. II. kako bi ti postupio s mojom imovinom? Ni{ta mi nije odgovorio dok nije objavljen ajet o nasljedstvu: Allah vam nare|uje da od djece va{e mu{kom 32 Ovako ga navode: Abu Dawud (Al-Sunan. Kitab: Al-Fara'id.' 32 Abu Bakr (al-|assas) na to ka`e: 'O vo kazivanje je višesmisleno. 414. Bab: Fara'id al-sulb. [ta ti misli{ o tome. s. To dokazuje da amid`a nije uzeo nasljedstvo po osnovu zavje{tanja. III. str.). 2. 908.720.v. a to je: 'Allah }e o tome izna}i rje{enje. ovo su k}erke Labita ibn Qaysa koji je poginuo kad je s tobom bio u Bici na Uhudu. Tad sam ga pitao: Allahov Poslani~e. je odgovorio: 'Allah }e o tome donijeti rje{enje. nakon {to je objavljen ajet. Poprskao me vodom koja mu je pretekla i ja sam do{ao svijesti. jer bi.spoji. a ne djevojke.v.. a on od |abira ibn `Abdillaha da je kazao: 'Razbolio sam se. 23 . ve} na temelju obi~aja koji su u vezi s naslje|ivanjem vladali u predislamskom dobu. Amid`a im ne da n i{ta od imovine. tvoje je.). Allahov Poslanik. Bab: Man kan laysb lahu akawat. U tom smislu ka`e: "Muhammad ibn `Abdillah ibn `Aqil prenosi od |abira ibn `Abdillaha da je rekao: 'Dovela neka `ena ensarijka dvije k}eri i pita: 'Allahov Poslani~e. od koje se jo{ nije bilo odustalo.891. zato {to su obje zapam}ene i bile su povod objave ovog ajeta. ina~e.). Dotle.. Al-Tirmiri (Al-Sunan. 2. br. je zatra`io da pozovu `enu i amid`u njenih k}eri. Povod je spomenut i u Al-Suyutijevom djelu Lubab al-nuqul (str. amid`a imao pravo na nasljedstvo. Poslanik. [to pretekne. nije zanemario kad ga je `ena pitala.092. Sufyan ibn `Uyayna prenosi od Muhammada ibn al-Munkadira.' Tad je objavljen ajet iz sure Al-Nisa': Allah vam nare|uje da od djece va{e mu{kom pripadne toliko koliko dvjema `enskima . Kitab: Al-Fara'id. Bab: Ma \a' fi miral al-banat. Allahov Poslanik je tad abdestio. str. br.s.. To dokazuje da je nasljedstvo bio uzeo na temelju odredbe koja je bila na snazi u predislamskom dobu.). Kitab: Al-Fara'id.v.' Zatim. br. str. III. Sve je sebi prigrabio. a meni se bilo zanesvijestilo.s.... prema obi~ajima koji su vladali u predislamsko doba. Allahov Poslani~e? Bez imovine }e se te{ko udati. 2. s.

230.. Bab: Qawlullah Ta`ala Yusikum Allah fi awladikum. vidi da se u vidu imao |abir.. XI. 34 Ahkam al-Qur'an. X. Lubab al-nuqul..''33 U prvom hadisu se. ajeta sure Al-Ma'ida. saglasan je i Al-Suyuti u djelu Lubab al-nuqul. presudno zbog toga {to |abir nije imao djece. 3. Kitab: Tafsir al-Qur'an. Kitab: AlMarda. a on od Abu Hurayre koji kazuje: Allahov Poslanik se ljutit.). u sklopu kojeg Al-|assas navodi brojne predaje vezane za tuma~enje povoda objave: "Prenosi Qays ibn alRabi` koji prenosi od Abu Husayna. Tad je objavljen ajet koji utvr|uje odgovaraju}i dio rije~ima: Mu{karcima pripada dio onoga {to ostave roditelji i ro|aci (Al-Nisa'."34 Mi bismo u vezi s tim rekli: S metodom koju je Al-|assas primijenio u utvr|ivanju dviju situacija.prenosi Ibn Ha\arovu tvrdnju isti~u}i: "Ibn Ha\ar ka`e: 'Uvjerljiviji su oni koji tvrde da je ajet objavljen povodom Sa`dovih k}eri. Bab: `Iyada al-magma `alayhi. ve} je sa~ekao objavu. treba pretpostaviti da su prvi objavljeni u vezi s dvjema djevojkama: Allah vam nare|uje da od djece v a{e.pripadne toliko koliko dvjema `enskima . gdje se. IX.616. str. str. br. 107.). 24 .999. ne zapitkujte o onome {to }e vam ‫ﺗ ﺪ ﻟﻜ ﺗ ﺴ ﻛ‬ pri~initi neprijatnosti. rumen u licu. Mogu}e je da su se dogodila oba slu~aja. 250. kako se moglo vidjeti iz prethodnog citata.. Ako je ta~an odgovor da su ovi ajeti objavljeni povodom oba doga|aja. ispeo na mimber. k}erke Labita ibn Qaysa . br. 100-101. br. Bab: Yusikum Allah.. kao povoda objave ovog ajeta. 4. sjeo i rekao: 'Što god me upitate – sve ću vam odgovoriti!' Pri{ao 33 Prenosi Al-Bukari na više mjesta u Al-Sahihu (vidjeti Al-Sahih. spominje pri~a o `eni i k}erkama. VII. nego oni sa stavom vezanim za |abira. a povodom situacije s |abirom zavr{ni: A ako mu{karac ili `ena ne budu imali ni roditelja ni djeteta (Al-Nisa'.. str. zapravo rije~i Uzvi{enoga: ْ‫] ﯾَ أ ﱡﮭَ اﱠﺬ ِ َ آ َ ُﻮا َ َﺴَُْﻮا َﻦْ َﺷْﯿَ َ ِن‬ ‫ﺎ ﯾ ﺎ ﻟ ﯾﻦ ﻣﻨ ﻻ ﺗ ﺄﻟ ﻋ أ ﺎء إ‬ [ ْ‫ ُﺒْ َ َ ُﻢْ َ ُﺆْ ُﻢ‬O vjernici. 1. dakle.975. Kitab: Al-Fara'id.). 173. po tome {to nema ni roditelja ni djeteta. str. 5. |abir ga je pitao dok je le`ao bolestan. str. Kitab: Al-Fara'id. u kojem. 7. 12.'"35 Tre}i primjer zahvata komentar 101. a u drugom se navodi da je |abir pitao Poslanika za isto tuma~enje.975. Nakon toga. Bab: Miral al-kalala. str. 120. nakon {to navodi pri~u o k}erkama Sa`da ibn al-Rabi`a . II.one su u Al-|assasovom i Abu Dawudovom preno{enju.). Prenosi ga i Muslim (Al-Sahih. 35 Vidjeti: Al-Suyuti. @ena ga je pitala a on joj nije odgovorio.

str. ko mu je otac. od Abu Umame 12. Muqsimovu predaju nigdje nismo uspjeli prona}i. Me|utim. da potvrde da je Vjerovjesnik. ko mu je otac.804-12.).). od Ibn `Abbasa).. Isto se navodi i od Anasa.794. s. jer to uistinu nije potrebno. Uzvišeni Allah je tad objavio: ne zapitkujte o onome {to }e vam pri~initi neprijatnosti.802.. br. Kitab: Tafsir al-Qur'an.s. br.a. ~ime je razotkrio ne{to {to je bilo zata{kano voljom Uzvi{enog Allaha.. XI.v. ne zapitkujte o onome {to }e vam pri~initi neprijatnosti.mu je jedan ~ovjek i pitao ga: 'Gdje je moje mjesto?' Odgovorio mu je: 'U vatri!' Pri{ao mu je drugi i pitao: 'Ko je moj otac?' Odgovorio je: 'Otac ti je Hurafa. 203. Spominje ih i Al-Suyuti (Lubab al-nuqul. U ovim predajama tvrdnje o povodima su izri~ite).014. a i drugi su ga pitali o svemu navedenom. 499.. 104-108. 4. sebe osramotio. a Muqsim veli da je u vezi sa znakovima koje ~lanovi zajednice zahtijevaju od svojih vjerovjesnika.805. XV. od Anasa ibn Malika. zatim od Ibn `Abbasa. rekao: 'Što god me upitate . Nakon toga je objavljen ovaj ajet: O vjernici.s. Kad je rije~ o `Abdullahu ibn Hurafi 'na osnovu postelje' se smatralo da mu je otac Hurafa.. Preuzetog od Abu Hureyre navodi ga Al-Bukari (Al-Sahih. Bab: Qawluhu La tas'alu `an a{ya' in tubda lakum tasu'kum. Muhammad vjerovjesnik! Allahov poslani~e. VII. 38 Abu Bakr (al-|assas) kaže: 'Nema zapreke da sve predaje o povodima objave ovog ajeta budu pouzdane. on je bio uvjeren da porijeklo vodi od nekoga drugog. Kitab: Al-Fada'il.) pitali o oslobo|enim robinjama. 12. 4. 37 Ove predaje navodi Al-Tabari (|ami' al-bayan.812. Navodi je Al-Tabari (|ami' al-bayan. bili smo savremenici paganskog doba i mnogobo{tva. br. umirio. br. str. 25 . ~ime je majku povrijedio. br. Sa`id ibn |ubayr veli da je ajet objavljen u vezi s onima koji su Allahovog Poslanika (s. da li se obavlja svake godine i sli~no tome.013.' Tad se Poslanik.s. 199.. Kur'an vodi~.37 `Ikrima prenosi da je ajet objavljen u vezi s ~ovjekom koji je pitao. 38 Predaja `Ikrime i Sa`ida ibn |ubayra je jedna ista. bez valjanog razloga i bilo 36 Hadis prenosi Al-Tabari (|ami` al-bayan.a. str. islam vjera.) bi kalra).v.' 36 Ibrahim al-Hi\ri prenosi od Abu Hurayre da je ajet objavljen kad je bilo postavljeno pitanje had`a. 12. 103. XI.v.' Tad je ustao `Umar i rekao:' Zadovoljni smo {to nam je Allah gospodar.. pod slijede}im brojevima: od Abu Hurayre 12. 12. Bab: Wu\ub tark su'alihi (s.807. a prava istina nije utvr|ivana na osnovu nasljednih osobina. str.a. {to zna~i o sli~nimneugodnim pitanjima.795.a. a Allah zna ko su nam o~evi.. jer se naklapalo o njegovom porijeklu. XI.sve ću vam odgovoriti!' Hurafin sin ga je pitao. br. Prenosi ga i Muslim (Al-Sahih. 12. s. 111-112. str.s.v.).

unato~ dokazivanim nadnaravnostima (mu`\iza). bilo da nije. pitan o oslobo|enim robinjama. Zato mu je majka rekla: 'Slomio si me tim tvojim pitanjem!' On je njoj odgovorio: 'Srce mi se ne}e smiriti sve dok pitanje ne iznesem Vjerovjesniku.v. jer mu pitanje nije po{te|eno predubje|enja o oslobo|enoj robinji i dopu{tenosti.a. budu}i da je to bilo manifestacija krivovjerstva s kojim su se pribli`avali idolima.. postavljali neumjesna pitanja. ako se ne{to dozvoljava odredbom ajeta. u kojem utvr|uje pouzdanost predaja. rekao:' To je samo jedno hodo~a{}e. o povodima objave ovog ajeta. u smislu.a. bez potkrepljivanja ajetom jer.v. Daleko je od takvog komentara tvrdnja onog ko isti~e da je Poslanik. da bi. Kad se ti~e kazivanja koje Mu\ahid prenosi od Ibn `Abbasa (za Al-|assasa je to `Ikrimino 26 . Zato je Vjerovjesnik.a. o ~emu nisu trebali ni{ta pitati.s. kao i drugi njemu sli~ni. pojedincu neprimjerena jer.s.. s. a onaj ko je prihvatio islam trebao bi jasno znati je li to dozvoljeno.v. da li svake godine? Ovo posebno zbog pojavljivanja kazivanja ashaba. 604-605. a bolje mu je. utoliko je pitanje nepo`eljnije..v. onda po tome treba postupati. To je vrsta ru`nih i nepo`eljnih pitanja . [to se ti~e pitanja o had`u svake godine. ako ja za ne{to ka`em da. budu}i da mu se porijeklo jednako ra~una po Hurafi uprkos tome {to ga vodi od nekoga drugog.s. II. s. kao {to je bilo Ibn Hurafino o tome ko mu je otac. s. zatim ono koje je neko postavio na vijest da je Allah propisao had` kao strogu du`nost. bilo je dovoljno da zna da se propisuje jednom.kakve koristi. nema potrebe da se o tome i{ta dodatno pita. rekao: "Najispravnija je tvrdnja onoga ko ka`e: 'Ovaj ajet je objavljen zbog narastanja broja onih koji su Poslaniku. budu}i da je naziv robinja.' To je bilo jedno od pitanja ~iji odgovor nanosi {tetu.s. nadnaravnosti vjerovjesnika ne trebaju udovoljavati `eljama i hirovima krivovjernika. gdje je moje mjesto?' Takvo pitanje je bilo suvi{no. jer se ra~una 'na osnovu postelje'. str. istovjetan postupku velikana tefsirke nauke Al-Tabarija u tefsirskom djelu |ami' al-bayan. a ako sam rekao tako.a. o ~emu je suvi{no bilo pitati je li dozvoljeno."39 39 Ahkam al-Qur'an. tabi`ina i komentatora o tome. Sli~no je i s ~ovjekom koji je pitao: 'Allahov Poslani~e. ozna~avao ne{to konvencionalno. Sli~no je i s pitanjem Vjerovjesniku o znakovima. Ovdje `elimo primijetiti da je postupak dokazivanja pouzdanosti koji Al-|assas slijedi u posmatranju predaja (osim dviju posljednjih). I takva pitanja su neumjesna. makar na ovom svijetu. za onog ko je ~uo ajet o had`u. jer je s ~ovjeka svuklo pla{t kojim se prikrivao. s. poznato u predislamskom dobu. onda je to tako!' Rekao je. nakon njihovog nizanja. Ako se do|e do neo~ekivanog odgovora.

str. s. usljed ~ega ih nismo navodili.a. nakon kojeg je Vjerovjesnik. s kontekstom u kakvom su ga postavili Poslaniku. s. ono nije daleko od istine. 34. cit. 41 Ahkam al-Qur'an.v. str. zbog ~ega je njen brat do{ao Allahovom Poslaniku.v. 127. s.. mogu}e i da jedan doga|aj bude povod objavljivanju dva ili vi{e ajeta. |arir ibn Hazim prenosi od Al-Hasana koji kazuje: 'Neki ~ovjek je o{amario suprugu. niti na pitanje `Abdullaha ibn Hurafe o njegovom ocu. 112..v. bilo je. rekao: Ja sam po`elio jedn o.).)."40 Al-|assas je i ovu pojavu razmatrao u svome tefsiru. XI.. 147-148. |ami' al-bayan.a.' Tad je Allah objavio: I ne po`elite ono ~ime je Allah neke od vas odlikovao. uz koje Al-|assas ka`e: "Yunus prenosi od Al-Hasana (al-Basrija) da je neki ~ovjek ranio suprugu.) nagla{ava da je Umm Salamino pitanje bilo povod objavljivanju dva ajeta. uz koje isti~e: "Sufyan (al-Lawri) prenosi od Ibn Abi Na\iha. mu{karci ratuju a `ene ne ratuju. 32. s. objavljen je ajet kojim se zabranjuju takva pitanja.). To je pojava koju su nau~nici nazvali pojavom "više ajeta s jednim povodom objave. i vjernicima i vjernicama… (Al-Ahzab.Više ajeta s jednim povodom objave Kao {to je mogu}e bilo da se sustigne ve}i broj doga|aja i situacija i budu povod objave jednog ajeta. a Allah nare|uje drugo'. u {ta se mo`emo uvjeriti ako pogledamo njegov komentar rije~i Uzvi{enog Allaha: [ ٍ ْ‫] و َ َ َ َ ﱠﻮْا ﻣَ َ ﱠ َ اﷲ ِ ِ َﻌْ َ ُﻢْ ََﻰ َﻌ‬I ne po`elite ‫ﻻ ﺗﺘﻤﻨ ﺎ ﻓﻀﻞ ﺑﮫ ﺑ ﻀﻜ ﻋﻠ ﺑ ﺾ‬ ono ~ime je Allah neke od vas odlikovao (Al-Nisa'. a pru`a se odgovor svakom ko takva i sli~na pitanja postavlja."41 Ne{to sli~no mo`emo na}i i uz rije~i Uzvi{enoga: Mu{karci vode brigu o `enama zato {to je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato {to oni tro{e imetke svoje (Al-Nisa'. a ona se za pomo} obratila Allahovom Poslaniku. mu{karci }e se spominjati a `ene ne}e. Premda se ne mo`e zanijekati da na pitanja poput onog o oslobo|enoj robinji. 40 Vidjeti: Subhi al-Salih.s. II. 35. a Poslanik mu je rekao: 'Milo za drago!' Tad je Uzvi{eni Allah objavio ajet: Mu{karci vode brigu o `enama .s. Uzvi{eni Allah nije odgovorio. kazivanje). Poslanik.s.). 229.v. a on od Mu\ahida. po onom {to se navodi u literaturi iz kur'anskih nau~nih disliplina. a on od Umm Salama koja ka`e: 'Rekla sa m: Allahov Poslani~e.a. kao ni na pitanje u vezi s had`om. str.a. Al-Suyuti u djelu Lubab al-nuqul (str. a zatim i: Muslimanima i muslimankama. dok se kazivanja nastala od ashaba i tabi`ina razilaze. da li svake godine ili samo jednom. U svakom pogledu su bliske istini (vidjeti: Al-Tabari. To je za nas najuvjerljiviji stav. 27 . jer su sve pobude kazivanja i sve poruke pouzdane. op.s.

. nakon ~ega je objavio i: Mu{karci vode brigu o `enama. Manna' al-Qattan. str. Ovakav stav zastupa većina islamskih učenjaka (al-\umhur). 44 U obrazloženju takvoga stava učenjaci kažu da opći kur'anski iskaz objavljen s nekim posebnim povodom sam po sebi. Al-Itqan. 83. 44 Vidjeti: Al-Suyuti. a i sve njemu slične. s obzirom da imaju opću formu. 45 obuhvataju taj slučaj. Povodi objave Kur'ana. obuhvata i osobe koje nisu bile povod njegove objave. 28 . I. Tako ajeti o međusobnom proklinjanju supružnika (ayat al-li'an) koji su objavljeni povodom Hilala ibn Umayye koji je optužio svoju suprugu da je učinila preljubu a nije imao svjedoka koji bi to posvjedočili.joj je rekao: 'Ostaje ti samo da uzvrati{ istom mjerom!' Tad je Allah objavio: I ne `uri s ~itanjem Kur'ana prije nego {to ti se objavljivanje njegovo ne zavr{i (Taha. str. Subhi al-Salih. str.. 85. str. II. pored osoba označenih tim povodom. 45 Na početkui tih ajeta je opći iskaz: allarina yarmun… oni koji okrive svoje žene (vidjeti kur'ansku suru Al-Nur. cit. Jusuf Ramić. 236. Mabahil fi 'ulum al-Qur'an." 42 U literaturi koja se bavi povodima objave spominju se i druge predaje u kojima se navodi da jedan povod može biti razlogom objavljivanja više ajeta. jer propis ustanovljen na osnovu tih ajeta nije ničim derogiran. 114. niti ograničen samo na aktere tog 42 Ahkam al-Qur'an. 43 Vidjeti: dr. Isto navodi i Al-Suyuti (Lubab al-nuqul. 128-129. 6-9. jer nije opravdano da kur'anski iskazi s općom namjenom budu upućeni samo pojedinoj osobi. 10-11. To pravilo se tiče odnosa teksta i povoda objave i odgovara na pitanje: Šta je u razumijevanju kur'anskog teksta prioritetnije: općenitost teksta ili posebnost povoda (hal al-'ibra bi 'umum al-lafz am bi kusus al-sabab)? Odgovarajući na to pitanje učenjaci su ustanovili pravilo koje kaže: U razumijevanju poruke Kur'ana prednost se daje općenitosti kur'anskog teksta. str.). op. str. a ne posebnosti povoda (al-'ibra bi 'umum allafz la bi kusus al-sabab). objavljen s određenim povodom.). u sebi sadrži i dati pojedinačni povod i druge njemu slične. jer jedan opći kur'anski tekst.43 Problem prioriteta: općenitost teksta ili posebnost povoda? Istaknuti učenjaci u području usulske znanosti (al-usuliyyun) ustanovili su važno pravilo u vezi s povodima objave. 158. ajet).

1316) i dr. str. Ovdje se prioritet mora dati kusus al-sababu. Zna se tačno da je ajet objavljen poslije bitke na Uhudu.. ti ajeti imaju opću formu i obuhvataju taj povod a i druge njemu slične. Isto tako bi pogrešno bilo ako bi se kod kur'anskog ajeta u kojem stoji: Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika. Muslimani su konstantno tokom povijesti pokazivali izvanredne primjere snošljivosti i tolerancije i prema 29 . 130-132) davali prednost posebnosti povoda. Karić nije. već treba prosuđivati prema općenitosti kur'anskog iskaza. 122. op. usvojio princip al-'ibra bi 'umum al-lafz…" Smatramo da navedeni primjeri ne idu u prilog onoga što autori žele da dokažu. kada za to postoje validni argumenti. Jusuf Ramića (Povodi objave Kur'ana. Tačno je da ovi ajeti ne propisuju načelan stav prema Jevrejima i kršćanima niti pozivaju ka isključivosti i netrpeljivosti.događaja. Ovaj ajet ne propisuje načelan odnos i stav islama prema drugima. čak. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Isto je i sa ajetima o ziharu koji su objavljeni zbog Awsa ibn al-Samita i njegove supruge Kawle.48 46 47 Vidjeti: Manna' al-Qattan. cit. što unekoliko iznenađuje. Tako prof. tj. osim kad se razumijevanje poruke svodi samo na fakat povoda. poput dr. Dr. Njime je regulirana jedna konkretna. Allah vas podsjeća na Sebe i Allahu se vraća sve (Ali 'Imran. str. str.)."47 To znači da za suprotan stav.Allah neće štititi. 46 Znameniti komentator Kur'ana. Samo u iznimnim situacijama. Ramić (a prof. 84. Vidjeti: Ahkam al-Qur'an. Karić ga u tome doslovce slijedi) kaže: "Pogrešno bi bilo ako bi se npr. Sarajevo. u novije doba. Ako bi se kod ovog ajeta usvojio stav al-'ibra bi 'umum al-lafz pogrešno bi se shvatio taj odnos. sukobu i ratu. kod kur'anskog ajeta u kome stoji: O vjernici. Enesa Karića (Uvod u tefsirske znanosti. fakih i šeriatskopravni teoretičar imam Abu Bakr al-Razi Al-|assas u svome tefsiru tvrdi "da nije ispravno prosuđivati na osnovu povoda objave.). koji ih uzima za prijatelje (Al-Ma'ida. Sve dok nema takvih argumenata pouka je u općenitosti kur'anskog teksta a ne u posebnosti povoda. za davanje prioriteta posebnosti povoda nad općenitosti teksta potrebno imati argumente na osnovu kojih se jasno vidi da se dotični tekst odnosi samo na fakat povoda. naročito ako se ima u vidu da se i u klasičnoj i savremenoj tefsirskoj literaturi naglašava stav većine islamskih učenjaka (al-\umhur) po kojem je pouka u općenitosti teksta a ne u posebnosti povoda. str. 1997. str. ni ukazao na to šta je stav većine islamskih učenjaka. 51. II. I. 28. Interesantni su primjeri koje su navedeni autori iznijeli radi ilustriranja posebnosti povoda kojima treba dati prioritet. može se – kako kaže imam Al-|assas – općenitost kur'anskog teksta svesti samo na fakat povoda. 48 Evidentno je da su neki autori koji su. vremenski uvjetovana situacija. 510.. a onoga ko to čini . ne uzimajte za prijatelje Jevreje i kršćane! Oni su jedni drugima prijatelji! A njihov je i onaj između vas. Ovdje je potrebno ispitati povode objave ovog ajeta. usvojio princip al-'ibra bi 'umum al-lafz. pisali o povodima objave na bosanskome jeziku. situacija u konfrontaciji.

uglavnom. str. Karić pojašnjava da u situacijama kad muslimanu takvo prijateljstvo neće naškoditi. 30 . A upravo to se zabranjuje u navedenom ajetu. ponekad. od njih pomoć ne tražite. awliya') ne ukazuje.s. iz sure Al-Ma'ida. faktički. s. Karić na margini svoga prijevoda kaže: "Ovaj ajet je objavljen u doba loših odnosa između sljedbenika Knjige u Medini i muslimanske strane. Kur'an s prijevodom na bosanski jezik. te obavljao korespondenciju sa mnogim značajnim savremenicima". Jevrejima i kršćanima. i kršćani i Jevreji.. ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane! Oni su jedni drugima zaštitnici! A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati. dovode u pitanje čak i oni propisi oko kojih postoji konsenzus. S. vodilo ka tome da brojni kur'anski propisi i odredbe budu dokinuti. Kur'an časni je Allahova Riječ i njegovi propisi su trajno važeći. Interesantno je da je u novije vrijeme u islamskom svijetu prisutna tendencija davanja prioriteta posebnosti povoda i to od strane onih krugova koji su o islamu i njegovim izvorima. Karić u svom prijevodu: O vjernici ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane! Oni su jedni drugima zaštitnici! A ko ih od vas za zaštitnike uzme – njihov je! Štaviše. awliya') ima upravo to značenje.a. te bi je stoga trebalo tako i prevoditi na naš jezik. Rahmetli Besim Korkut pomenuti ajet.). učili na Zapadu. njih uzimao za svoje bliske prijatelje i zaštitnike (awliya'). prijateljstvo između njega i sljedbenika Knjige nema zapreke (vidjeti: Enes Karić. trguje ili ima neki oblik korespondencije. A ajet poručuje da muslimani u tome trebaju biti oprezni. kršćanima. već u sebi nosi značenje velike bliskosti i povjerenja na osnovu kojih se određuje pripadnost nekome ili nečemu. p. niti će njegovoj vjeri kakvo zlo prouzrokovati. prof. to bi značilo da šeriatskopravni propisi i odredbe koji su ustanovljeni na osnovu kur'anskih tekstova koji imaju poseban povod. Ono što prof. Riječ waliyy (pl. Poruka ajeta je da se kršćani i Jevreji ne uzimaju za bliske prijatelje i zaštitnike.H. Jer. dakle.Jedan od bitnih razloga zbog kojeg su islamski učenjaci ustanovili spomenuto pravilo je činjenica da bi. jedna su ruka protiv vas! Oni žele vama propast!" Nakon toga. na obično prijateljevanje s nekim u smislu da se s njim živi u toleranciji. lijepo razgovara. Interesantno je da je isto učinio i prof. Makluf (istaknuti učenjak i muftija iz Egipta. Ajet precizira da muslimani ne uzimaju za prijatelje ni zaštitnike sljedbenike Knjige (kršćane i Jevreje). bili svedeni na aktere događaja koji su bili povod objavljivanja tih tekstova. opet. Ramić navodi iz Poslanikovog života "da je on sklapao ugovore sa mušricima. nikako ne znači da je Poslanik. što apsolutno nije dozvoljeno. Jevrejima. Riječ waliyy (pl. 117. ukoliko bi se dao prioritet posebnosti povoda. Rezultat takvog pristupa su suspektna tumačenja vjere i vjerskih propisa gdje se.) ovaj ajet tumači i ovako: Nemojte prisno prijateljevati sa njima. A to bi. je tako i preveo: O vjernici.v.

). ukoliko je po svojoj naravi zapovijed (alamr) ili zabrana (al-nahy). I. rije~i Uzvi{enoga: . da se žena pokriva. obuhvata aktera/aktere tog povoda. To je ne{to {to ne mo`e pomisliti nijedan vjernik. ili nekom grupom Jevreja. i sudi im (Al-Ma'ida. 50 Vidjeti: Al-Suyuti. itd.. da su. ali i aktere sličnih situacija.poput obaveze da se dnevno pet puta obavlja namaz. imaju velikih poteškoća kada je u 49 Naš profesor dr. kao kad tvrde da je ajet o specifičnom (ras)puštanju žene (al-zihar) objavljen u vezi sa `enom Labita ibn Qaysa. Kad se to kaže apsolutno se ne misli na to da se propisi tih ajeta odnose samo i jedino na nazna~ene osobe.. niti bilo ko razuman.49 U vezi s pitanjem odnosa teksta i povoda objave govorili su brojni islamski autoriteti. s kojom se hvali ili kudi. 31 . Ajet koji je imao neki konkretan povod. str. da je ajet o nasljedstvu daljne rodbine (al-kalala) objavljen u vezi s |abirom ibn `Abdillahom. 49. primjerice. te sli~ni ajeti za koje ka`u da su objavljeni u vezi s nekim licem ili grupom nevjernika u Mekki. Ukoliko se neki i spore oko op}eg iskaza objavljenog u vezi s nekim povodom. O tome je šejhulislam Ibn Taymiyya rekao: "Kad se govori o povodima objave često se kaže: 'Ovaj ajet je objavljen u vezi s tim'." 50 Korištenje povoda objave u odgojno-obrazovne svrhe Učitelji i pedagozi. kr{}ana ili muslimana. da obuhvati sve {to ima osobine sli~ne toj osobi. obuhvataju}i sve {to je nalikuje datom opisu i situaciji. 86-87. Al-Itqan. napisao je vrlo interesantnu studiju o razumijevanju povoda objave u savremenom dobu u kojoj je detaljno iznio i pobio takve pristupe i shvaćanja. niko ne}e re}i da se univerzalne poruke Allahove Knjige i Poslanikovog sunneta ti~u samo neke osobe. takav povod obuhvata konkretnu osobu ali i sve druge osobe sa sličnim osobinama. odnosno svi oni koji rade u odgojnoobrazovnim institucijama. ve} je svrha onog {to se ka`e. naročito kad se radi o jednoj osobi (ili grupi) koja je bila razlog objavljivanja nekog teksta. Muhammad Salim. oko toga koliko je specifi~an samo datom povodu. inače profesor tefsira i kur'anskih znanosti na Univerzitetu Al-Azhar u Kairu. Isti je slučaj ako se radi i o predikaciji (alkabar). objavljene u vezi s plemenima Benu Qurayza i Al-Nadir. Općenitost kur'anskog iskaza (al-'umum) ne može se svoditi samo na pojedince koji su bili povod objavljivanja ajeta sa takvim formama.

`Abd al-Baqi. Dar al-kutub al-hadila. Naročito ako na početku časa ispriča priču o nekom interesantnom događaju ili postavi pitanje s kojim nastoji uspostaviti komunikaciju s učenicima.pitanju privlačenje pažnje učenika i njihovo misaono prisustvo na času. oni se mogu okoristiti poznavanjem povoda objave Kur'ana u privlačenju pažnje učenika i pobuđivanja njihove zainteresiranosti na času Vjeronauke. i pitanja. problem s kojim se susreću svi oni koji su uključeni u odgojnoobrazovni proces. Koristeći se metodom kazivanja (priče) i postavljanja pitanja. Dar al-kutub al-`ilmiyya. Al-Taba`a al-laniya. Al-Qahira.a. već i misaono i emocionalno. u vezi nekim propisom ili pojavom. postavljaju pitanja.. jedan od najvećih ako ne i najveći. 32 . također. 1415/1994. 2. Kako ili na koji način zainteresirati učenike i studente za materiju koja se izlaže? Šta (u)raditi da bi se oni privoljeli da s pažnjom prate temu o kojoj se govori? U cilju prevladavanja tog problema učitelji nastoje da na razne načine privuku pažnju svojih učenika. |assas (al-).a. Abu Bakr Ahmad al-Razi: Ahkam al-Qur'an. vjeroučitelj može privući pažnju učenika i zainteresirati ih za određenu temu. vjerovatno. Al-Qahira. 1396/1976. s. To je. Dar al-hadil. naročito ona koja se postavljaju u formi traganja za iznalaženjem rješenja za određeni problem. U tu svrhu koriste priče. LITERATURA 1. 1408/1987. anegdote. kazivanja (priče) o određenoj situaciji i njenim akterima. Događaji su. Abu [uhba . Kazivanja su interesantna učenicima a. 4. Muhammad Husayn: Al-Tafsir wa al-mufassirun. Bayrut. Rahabi (al-). ustvari. Muhammad Fu'ad: Al-Mu`\am al-mufahris li alfaz al-Qur'an al-karim. Muhammad: Al-Isra'iliyyat wa al-mawdu`at fi kutub al-tafsir.v. ne samo fizički. U ovom radu je na više mijesta istaknuto da povodi objave (asbab al-nuzul) obuhvataju događaje koji su se desili u vrijeme objave Kur'ana kao i pitanja koja su postavljana Poslaniku. Na taj način će pomoći učenicima da budu prisutni na času. Mataba al-sunna. Al-Taba`a al-ula. što je jako bitno u odgojno-obrazovnom procesu. 3. radne zadatke itd… S obzirom da će studenti Islamske pedagoške akademije biti vjeroučitelji i direktno učestvovati u nastavi.s. Al-Qahira. šale. s.

Tahqiq: Muhammad Fu'ad `Abd al-Baqi. 11. 1414/1994. Abu Dawud. 15. Yusuf: Kayf nata`amal ma` al-Qur'an al-`azim?. 33 . Al-Risala. Al-Qahira. s. Tahqiq: Muhammad Abu Fadl Ibrahim. s. Al-Qahira. Tahqiq: Muhammad Abu Fadl Ibrahim. s.a. Al-`Asqalani: Fath al-bari bi {arh Sahih al-Bukari. 1990. 1412/1992. Muhammad ibn |arir: Tafsir al-Tabari (poznato i kao: |ami` al-bayan `an ta'wil al-Qur'an). 9. |alal al-Din: Al-Itqan fi `ulum al-Qur'an. Nur al-Din `Ali ibn Abi Bakr: Ma\ma` al-zawa'id wa manba` al-fawa'id. Suyuti (al-). Qaradawi (al-). Matba`a `Isa al-Babi al-Halabi. Paginirano. 10. Badr al-Din Muhammad ibn `Abdillah: Al-Burhan fi `ulum al-Qur'an. Muhammad Ra{id: Tafsir al-manar. Ibn Ha\ar. Zarka{i (al-). Dar al-kutub al-`ilmiyya. Sulayman ibn al-A{`ab al-Si\istani: Al-Sunan. 18. Haylami (al-). Al-Nasik wa al-mansuk). Paginirano. Ibn Kalir. s. Al-Taba`a al-lamina `a{ra. Abu `Abdillah Muhammad ibn Isma`il: Al-Sahih. 19. Abu `Abdillah Muhammad ibn Yazid al-Qazwini: Al-Sunan. Rida.a.a. Al-Qahira 1408/1987. Dar al-rayyan li al-tural. Suyuti (al-). Abu al-Qasim Hibatullah. 13. Bayrut. 14.a. Dar al-sahaba li al-tural. 1405/1984. Abu al-Fida' Isma`il al-Dima{qi: Tafsir al-Qur'an al-`azim (poznato i kao: Tafsir Ibn Kalir). Muhammad al-Sayyid Radi: Madkal ila manahi\ al-mufassirin. Dar al-`ilm li al-malayin. 8. Tahqiq: `Abdullah Muhammad Darwi{. Al-Qahira. Al-Taba`a al-rabi`a. Tahqiq: Mahmud [ akir. Tanta.a. |ibril. Tahqiq: Ibrahim ibn Muhammad. Ibn Taymiyya: Al-Muqaddima fi usul al-tafsir. Dar al-tural. Wahidi (al-). 16. Mura\a`a: Muhammad Muhy al-Din Muhammad `Abd al-Hamid. Al-Qahira. s. Ibn Ma\a. s. Tabari (al-). |alal al-Din: Lubab al-nuqul fi asbab al-nuzul (na marginama mushafa u izdanju: Dar al-Ra{id). Subhi: Mabahil fi `ulum al-Qur'an. 1380/1960. Dar al-fikr. Al-Qahira. Al-Qahira. Al-Qahira. Bayrut. Isdar La\na ihya' kutub al-sunna al-tabi`a li al-ma\lis al-a`la li al-{u'un al-islamiyya fi Misr. 12. Bayrut. 1351/1932. 1419/1999. Al-Maktaba al-`asriyya. `Ali ibn Ahmad ibn Muhammad: Asbab al-nuzul (Na marginama: Ibn Salama.5. Bayrut. 17. Dar al-Rayyan li al-tural. Dima{q. Dar al-{uruq. Salih (al-). 6. 20. Bukari (al-).a. Bayrut. 7.

Fakultet islamskih nauka. 30.21. 1990. Haydar Abad. Abu `Abd al-Rahman Ahmad ibn [ u`ayb ibn `Ali: Al-Sunan. Nasa'i (al-). Teufik: Arapsko-bosanski rje~nik. Al-Sunan. I`dad ma\mu`a al-asatira bi i{raf `Ali `Abd al-Hamid Abu al-Kayr. Na{r idara al-Qur'an wa al-`ulum al-islamiyya fi Karat{i. 28. 1403/1983. 1945-1950. Tahqiq: Akram al-Bu{i. Ibrahim ibn Musa al-Garnati: Al-Muwafaqat fi usul al-šari`a. Bosanska knjiga. 29. Abu `Isa Muhammad ibn `Isa ibn Sura. Bayrut. Zafar Ahmad: Qawa`id fi `ulum al-hadil. [atibi. Ibn al-Ha\\a\ al-Qu{ayri al-Nisaburi: Al-Sahih. Besim: Prevod (zna~enja) Kur'ana. Al-Maktaba al-ti\ariyya. Al-Taba`a al-laniya. Muslim. Ibn Ha\ar. Al-Talkis). Tahqiq: Muhammad Fu'ad `Abd al-Baqi. 34 . Korkut. [ arh: Al-Suyuti. 25. Kayr al-Din: Al-A`lam. Muhammad Husayn: Siyar a`lam al-nubala'. Tahqiq: `Abd al-Fattah Abu Gadda. 23. Sarajevo. Enes: Kur'an s prijevodom na bosanski jezik. Sarajevo. s. Ibn Manzur. s. Bayrut. Sarajevo. 22. Mu'assasa al-risala. 31. Dar al-Rayyan li al-tural. El-Kalem. s. 34. Dar al-`ilm li al-malayin. 27.a. 1984. Al-Qahira. 1978. Karat{i. Bayrut. Dar al-kitab al-`arabi. Nisaburi (al-). 26. Jusuf: Povodi objave Kur'ana. Bayrut. 33. Al-`Asqalani: Al-Durar al-kamina fi a`yan al-mi'a al-lamina. 1997. 1995. s. 24. Karić. Tirmiri (al-). Abu al-Fadl |amal al-Din ibn Mukrim: Lisan al-`Arab. 1997.a.a. Enes: Uvod u tefsirske znanosti. Nepaginirano.a. Tahanawi (al-). Al-Taba`a al-laniya. Ramić. Dar Sadir. Rahabi (al-). Matba'a Mustafa al-Babi al-Halabi. Al-Hakim: Al-Mustadrak `ala al-Sahihayn (Zajedno s njim je: Al-Rahabi. Sarajevo. Sarajevo. 32. Bayrut. Kopija indijskog izdanja. Karić. Al-Qahira. 1416/1996. Zirikli (al-).a. s. Dar al-kayr. 1997. Mufti}. Tre}e izdanje. Paginacija: Fu'ad `Abd al-Baqi.

واﻟﻄﺮﯾ ﻖ اﻟﻮﺣﯿ ﺪ ﻟﻤﻌﺮﻓ ﺔ‬ ‫أﺳ ﺒﺎب اﻟﻨ ـﺰول : اﻟﺮواﯾ ﺔ اﻟ ﺼﺤﯿﺤﺔ ﻋ ﱠ ﻦ ﺣ ﻀﺮوا زﻣ ﻦ اﻟ ﻮﺣﻲ وﺷ ﺎھﺪوا‬ ‫ﻤ‬ ‫وﻗﺎﺋﻊ اﻟﺘﻨـﺰﯾﻞ . وﯾﻨﺒﻐﻲ اﻟﺘﺜ ﱡﺖ ﻣﻦ ﺻ ﱠﺔ ﻣﺎ ُﺮوى ﻓ ﻲ ﻣﺠ ﺎل أﺳ ﺒﺎب اﻟﻨ ﺰول‬ ‫ﯾ‬ ‫ﺤ‬ ‫ﺒ‬ ‫. ﻓﺎﻟﻤ ﺪ ﱢس ﯾﻤﻜﻨ ﮫ أن ﯾﺜﯿ ﺮ اﻧﺘﺒ ﺎه ﻃﻼﺑ ﮫ ﺑﮭ ﺎﺗﯿﻦ اﻟﻮﺳ ﯿﻠﺘﯿﻦ : اﻟﻘ ﺼﺔ‬ ‫ر‬ ‫ﻠ‬ ‫واﻟﺴﺆال ، وﺑﺬﻟﻚ ﯾﺤ ﱢﻖ ﺗﮭﯿﺌﺔ ﻧﻔﻮس اﻟﻄﻼب ﻟﺘﻘ ﱡﻞ اﻟﺪرس .‬ ‫ھﺬا ، وﻗﺪ ﻗ ﱠر اﻟﻤﺤﻘﻘﻮن ﻣﻦ ﻋﻠﻤﺎء اﻷﺻﻮل أن اﻟﻌﺒ ﺮة ﺑﻌﻤ ﻮم اﻟﻠﻔ ﻆ اﻟﻘﺮآﻧ ﻲ‬ ‫ﺮ‬ ‫وﻟﯿﺴﺖ ﺑﺨﺼﻮص ﺳﺒﺐ ﻧﺰوﻟﮫ ، وھﺬا ﻣﺬھﺐ اﻟﺠﻤﮭ ﻮر ، ﻷن اﻟ ﻨ ﱠ اﻟﻘﺮآﻧ ﻲ‬ ‫ﺺ‬ ‫اﻟﻌ ﺎم اﻟ ﺬي ﻧ ﺰل ﺑ ﺴﺒﺐ ﺧ ﺎص ﻣﻌ ﱠﻦ ﯾ ﺸﻤﻞ ﺑﻨﻔ ﺴﮫ أﻓ ﺮاد اﻟ ﺴﺒﺐ وﻏﯿ ﺮ أﻓ ﺮاد‬ ‫ﯿ‬ ‫اﻟﺴﺒﺐ ، إذ ﻻ ُﻌﻘﻞ أن ُ َ ﱠ َ ﻋﻤﻮﻣﺎت اﻟﻘﺮآن إﻟﻰ ﺷﺨﺺ ﻣﻌ ﱠﻦ .‫د.‬ ‫ھﺬا ، وﻗﺪ أﻓﺎد اﻟﺒﺤﺚ أﻧﮫ ﯾﻤﻜﻦ اﻻﺳﺘﻔﺎدة ﻣﻦ ﻣﻌﺮﻓﺔ أﺳﺒﺎب اﻟﻨﺰول ﻓ ﻲ ﻣﺠ ﺎل‬ ‫اﻟﺘﺮﺑﯿ ﺔ واﻟﺘﻌﻠ ﯿﻢ ﺣﯿ ﺚ إن اﻟﻤﺪ ﱢﺳ ﯿﻦ واﻟﻤ ﺮ ﱢﯿﻦ ﯾﻌ ﺎﻧﻮن ﻓ ﻲ ﻣﺠ ﺎل اﻟﺤﯿ ﺎة‬ ‫ﺑ‬ ‫ر‬ ‫اﻟﺘﻌﻠﯿﻤﯿ ﺔ ﻛﺜﯿ ﺮً ﻣ ﻦ اﻟﻤﺘﺎﻋ ﺐ وھ ﻢ ﯾﺤ ﺎوﻟﻮن إﺛ ﺎرة إﻧﺘﺒ ﺎه اﻟﻄ ﻼب ﺣﺘ ﻰ ﺗﺘﮭ ﱠ ﺄ‬ ‫ﯿ‬ ‫ا‬ ‫ﻧﻔﻮﺳﮭﻢ ﻟﻠﺪرس وﺗﺴﺘﺠﻤﻊ ﻗﻮاھﻢ اﻟﻌﻘﻠﯿﺔ ﻟﻼﺳﺘﻤﺎع واﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ . وﻣﻌﺮﻓ ﺔ أﺳ ﺒﺎب‬ ‫اﻟﻨ ﺰول ھ ﻲ اﻟ ﺴﺒﯿﻞ اﻟﺠﯿ ﺪ ﻟﺘﺤﻘﯿ ﻖ ﺗﻠ ﻚ اﻷھ ﺪاف اﻟﺘﺮﺑﻮﯾ ﺔ ، إذ ﯾﻜ ﻮن ﺳ ﺒﺐ‬ ‫اﻟﻨﺰول إﻣﺎ ﻗﺼﺔ ﻟﺤﺎدﺛﺔ وﻗﻌ ﺖ ، أو ﺳ ﺆا ً ُ ﺮح ﻋﻠ ﻰ اﻟﻨﺒ ﻲ ﺻ ﱠﻰ اﷲ ﻋﻠﯿ ﮫ‬ ‫ﻠ‬ ‫ﻻﻃ‬ ‫وﺳ ﱠﻢ .‬ ‫ﺪ‬ ‫ﺒ‬ ‫وﻓﻲ اﻟﺒﺤﺚ أﻣﺜﻠﺔ ﻋﻠﻰ ﻛﻠﺘﺎ اﻟﺼﻮرﺗﯿﻦ .‬ ‫ﺒ‬ ‫ﻘ‬ ‫53‬ . وھﺬا اﻟﻘ ﺴﻢ اﻷﺧﯿ ﺮ ھ ﻮ اﻟ ﺬي ﯾ ـﺒﺤﺚ ﻋ ﻦ ﺳ ﺒﺐ ﻧ ﺰول‬ ‫ث‬ ‫اﻟﻘ ﺮآن اﻟﻜ ﺮﯾﻢ ، ﻷن ﻣﻌﺮﻓ ﺔ اﻷﺳ ﺒﺎب واﻟﻤﻼﺑ ﺴﺎت اﻟﻤﺤﯿﻄ ﺔ ﺑ ﺎﻟﻨ ﱢ اﻟﻤﻨ ـ ﱠل‬ ‫ﺰ‬ ‫ﺺ‬ ‫ﺗﺴﺎﻋﺪ ﻋﻠﻰ ُﺴْ ِ ﻓﮭﻤﮫ وﻛ ﺸﻒ اﻟﻤ ﺮاد ﻣﻨ ﮫ .‬ ‫ﯿ‬ ‫ﺗﻮﺟﮫ‬ ‫ﯾ‬ ‫ﺺ‬ ‫وﺗﺬﻛﺮ ﻛﺘﺐ ﻋﻠﻮم اﻟﻘﺮآن أﻧﮫ ﯾﻤﻜﻦ أن ﺗـﺘﻌ ﱠد اﻟﺤﻮادث ﺣﻮل ﺳﺒﺐ ﻧﺰول ﻧ ﱟ‬ ‫ﺪ‬ ‫ﻗﺮآﻧﻲ واﺣﺪ ، وﯾﺠﻮز أﯾﻀً أن ﺗﻜ ﻮن ﺣﺎدﺛ ٌ واﺣ ﺪة ﺳ ﺒﺒً ﻓ ﻲ ﻧ ﺎزﻟﯿﻦ أو أﻛﺜ ﺮ‬ ‫ﺎ‬ ‫ﺔ‬ ‫ﺎ‬ ‫ﻣﻦ اﻟﻘﺮآن ، وھﺬا ﻣﺎ ﯾﻌ ّﺮون ﻋﻨﮫ ﺑﻘﻮﻟﮭﻢ : » ﺗﻌ ﱡد اﻟﻨ ﺎزل واﻟ ﺴﺒﺐ واﺣ ﺪ « . ﺻﻔﻮت ﺧﻠﯿﻠﻮﻓﯿﺘﺶ )أﺳﺘﺎذ اﻟﺘﻔﺴﯿﺮ وﻋﻠﻮم اﻟﻘﺮآن اﻟﻤﺴﺎﻋﺪ (‬ ‫أﺳﺒﺎب ﻧﺰول اﻟﻘﺮآن : ﻓﮭﻤﮭﺎ وإﻣﻜﺎﻧﯿﺔ اﻹﺳﺘﻔﺎدة ﻣﻨﮭﺎ ﻓﻲ ﻣﺠﺎل اﻟﺘﺮﺑﯿﺔ‬ ‫واﻟﺘﻌﻠﯿﻢ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﻢ‬ ‫ﻣﻦ اﻷﻣﻮر اﻟﻤﻘ ﱠرة ﻟﺪى اﻟﻌﻠﻤﺎء : أن اﻟﻘﺮآن اﻟﻜﺮﯾﻢ ﻧ ـﺰل ﻋﻠ ﻰ ﻗ ﺴﻤﯿﻦ : ﻗ ﺴ ٌ‬ ‫ﺮ‬ ‫ﻧـﺰل اﺑﺘﺪا ً ، وھﻮ ﻣﻌﻈﻢ اﻟﻘﺮآن ، وﻗﺴ ٌ ﻧـﺰل ﻋﻘﺐ واﻗﻌ ﺔ ﺣ ﺪﺛﺖ ، أو ﺳ ﺆال‬ ‫ﻢ‬ ‫ء‬ ‫و ﱢﮫ إﻟﻰ اﻟﻨﺒﻲ ﺻﻠﻰ اﷲ ﻋﻠﯿﮫ وﺳﻠﻢ ، وذﻟﻚ ﺧﻼل ﻣﺪة ﻧ ـﺰول اﻟ ﻮﺣﻲ ، وھ ﻲ‬ ‫ﺟ‬ ‫ﺛﻼ ٌ وﻋﺸﺮون ﺳﻨﺔ . وﻣ ﻦ ھ ﺬا اﻟﻤﻨﻄﻠ ﻖ أ ﱠ ﺪ اﻟﻌﻠﻤ ﺎء‬ ‫ﻛ‬ ‫ﺣ ﻦ‬ ‫اﻟﻤﺤ ﱠﻘ ﻮن ﻋﻠ ﻰ ﺿ ﺮورة ﻣﻼﺣﻈ ﺔ أﺳ ﺒﺎب اﻟﻨ ـﺰول ﻟﻜ ّ َ ﻦْ ﯾﺘ ﺼ ﱠى ﻟﺘﻔ ﺴﯿﺮ‬ ‫ﺪ‬ ‫ﻞﻣ‬ ‫ﻘ‬ ‫اﻟﻘ ﺮآن اﻟﻜ ﺮﯾﻢ ، وورد ﻓ ﻲ ذﻟ ﻚ ﻋﺒ ﺎرات ﻛﺜﯿ ﺮة .

Most of the Islamic scholars (al-ğumhūr) take such a view. Therefore. but exclusivelly by means of tradition (al-riwaya). In giving priority to the particularity of the reason for revelation over the universality of the text. there are Qur’anic texts which cannot be understood unless one understands the reason for their revelation. considering that the understanding of the reason for the revelation is an important condition for the proper understanding of the Qur’an.s.THE REASONS FOR THE REVELAION OF THE QUR’AN (understanding and the possibility of using it for educational purposes) Summary The question of the reason for the revelation of the Qur’an (ashab nuzul al-Qur’an) falls into exceptionally important questions in the science of tafseer. In the understanding of the message of the Qur’an. contains the individual reason and the reference to other similar texts. we fathom the reasons for revelations of Qur’anic verses not by rational means. priority is given to the universality of the text and not to the particulars of the reason behind revelation (al-‘ibra bi ‘umum al-lafz la bi kusus al-sabab). 2) a question posed to the Prophet s. revealed for a specific reason. Moreover. it is necessary to possess the arguments based on which it can be clearly seen that the text in question refers only to the reason for revelation. one is to learn from the universality of the text and not from the particularity of the reason. primarily to motivate the students and to stimulate their interest and attention during religious instruction. following which a certain verse is revealed. on a certain subject to which he provides an answer based on the revelation of a Qur’anic verse. This work emphasises the fact that the understanding of the reason can be used for educational purposes.a. As long as there are no such arguments. The reasons for revelation which are treated in tafseer literature include the following: 1) an occurrence of an event. The only valid way of acquainting oneself with the reason for the revelation is a reliable tradition from those who were present and witnessed the situation in which a certain Qur’anic verse was revealed.w. 36 . for one universal Qur’anic text.

Ovom prilokom ga prvi put predstavljamo javnosti. histori~ar. Rukopis nosi naslov Unvanul-hikme vel-mevizatul-hasene.v. U sklopu ovoga rukopisa. On je njime `elio ukazati na obligatnost slije|enja prakse Allahova poslanika.Rukopis je ra]en manuskripotom.s. 24.. Za biblioteku je rukopis poklonio autorov brat Mustafa Hand`i} iz Sarajeva.a. koji je do sada neobra|en i kao takav nepoznat {iroj ~itala~koj publici. u kojoj autor komentira 65. Nesh krupan. 27. knji`evnik.Mr. Naslovi poglavlja napisani crvenim mastilom. Halil Mehtić ANALIZA RUKOPISA MEHMEDA HAND@I]A “UNVANUL-HIKME VEL-MEVIZATUL-HASENEH” S POSEBNIM OSVRTOM NA TEMU [ERHU AJETIN VE TEFSIRUHA Sažetak U Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalazi se rukopis pod rednim brojem 6966. Povez tvrdi (kartonski). hfz. *** U bogatoj kolekciji rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke nalazi se i zna~ajan broj rukopisa.5 x 12). Napisao ga je Muhammed El-Hand`i el-Bosnevi (1906-1944) istaknuti bosanski alim u nekoliko islamskih disciplina. kao i na neke devijantne pojave me|u tada{njim muslimanima u izvr{avanju vjerskih obaveza i su{tinskom shvatanju vjerovanja.. Mastilo crno. prevodilac sa arapskog i turskog. Papir od sveske sa {irokim linijama.5 x 20 (19. Pisao je autorske radove na bosanskom i arapskom jeziku. 22 retka. ajet sure En-Nisa’. jednog od najistaknutijih alima 37 . Osnovne karakteristike rukopisa: L. Rukopis sadr`i petnaest vazova (vjerskih predavanja) koja je autor svojevremeno odr`ao u dv ije sarajevske d`amije. s. za ovu prigodu izdvojili smo temu naslovljenu [erhu ajetin ve tefsiruha .

Već kao student napisao je nekoliko zapaženih djela. Sarađivao je u mnogim listovima i časopisima. hadisa.Bosne i Hercegovine.. kojeg je uradio Kasim Dobra~a. Ali Mahfuza. godine gdje je obavljao niz značajnih poslova na planu afirmacije islamske duhovnosti. Džaviša i dr. a visoko na Islamskom univerzitetu “El-Azher” u Kairu. crnim slovima. odnosno 54 stranice. To je. Imajući na umu da je živio svega 38 godina njegov sveukupni rad i spisateljski opus doima se impozantnim. Analima Gazi Husrev-begove biblioteke knjiga XIII-XIV. Hand`i}a.. a najveću pažnju naučne javnosti privuklo je djelo El-Dževherul-esna fi teradžimi ulemai ve šuarai Bosna u kojem je obradio 216 biografija naših najistaknutijih učenjaka iz reda uleme i književnosti. godine. Pored ovih dužnosti koje je obavljao. stranici. 114-126. koji }e biti predmetom ovoga rada. zbirka vazova na arapskom jeziku sa petnaest tema koje je Hand`i} odr`ao u dvije sarajevske d`amije.) kojeg je priredio Osman Lavi} i u sklopu bibliografije njegovih radova objavljena u Izabranim djelima Mehmeda Hand`i}a. Mehmed ef. BiH. Bitno je istaknuti da je iza sebe ostavio oko 40 štampanih djela i preko tristo naslova različitog sadržaja. Iza njega ostali su rukopisi i štampana djela iz: akaida. iz kolekcije rukopisa. Mahlufa. hfz. knjiga VI. koju je priredio prof. str. 1 Indeks njegovih rukopisa registriran je u Katalogu arapskih turskih i perzijskih rukopisa tom I. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u rodnom gradu. Handžić rođen je u Sarajevu 1906. tefsira. jula 1944. 1996. Sarajevo. vrlo lijepim i ~itljivim rukopisom na bijelom papiru sa {irokim linijama. Esad Durakovi}. neobra|en im rukopisom.-52. (1987. Po završetku studija vratio se u domovinu 1931. ustvari. koji je u GH biblioteci registriran pod rednim brojem 6966. Rukopisna zbirka Hand`i}a je pisana neshom. El-Masrefija. 1999. Handžić se istakao kao vanreno plodotvoran pisac iz više naučnih oblasti. ovog na{eg u~enjaka. Broji 27 listova. Tokom studija slušao je predavanja znamenitih islamskih učenjaka poput Eš-Šenkitija. godine. U rukopisu je obra|eno nekoliko kra}aih tematskih cjelina me|u kojima se. Umro je u Sarajevu 29. Sarajevo. (Opširnije vidjeti: Zbornik radova sa znanstvenih skupova o hadži Mehmedu Handžiću. dr. 1998. godine.) 38 . El-Adevija. Naslovi tema pisani 1 Mehmed ef. Sarajevo. usuli fikha. El-Hidaje – Udruženje uleme. književnosti i povjesti Bosne i muslimana. nalazi rad pod naslovom [arh ajah we tafsiruha ‫(ﺷﺮح آﯾﺔ و ﺗﻔﺴﯿﺮھﺎ‬Obja{njenje ajeta i njegov komentar). na 48. Mahmut Traljić: Istaknuti Bošnjaci. Rukopis je naslovljen Unwan-al-hikmah wa al-mawizah al-hasanah ‫(ﻋﻨﻮان اﻟﺤﻜﻤﺔ و اﻟﻤﻮﻋﻈﺔ اﻟﺤﺴﻨﺔ‬Primjer mudrosti i lijepog savjeta). Rijaset IZ-e u BiH. Sarajevo. Ovih dana imali smo priliku upoznati se sa jo{ jednim.

jer je On uistinu Dobro~initelj Plemeniti.5 x 12). jer nadu u milost Gospodara svoga gube samo zabludjeli. Autor rukopis zapo~inje rije~ima: ‫اﻟﺤﻤﺪ ﷲ ﺑﯿﻦ ﻟﻨﺎ ﺳﺒﯿﻞ اﻟﺪﻋﻮة اﻟﻰ دﯾﻨﮫ اﻟﻘﻮﯾﻢ و أوﺿﺢ ﻟﻨﺎ دﻟﯿﻞ اﻹرﺷﺎد إﻟﻰ‬ ‫ﻃﺮﯾﻖ ﻣﺴﺘﻘﯿﻢ. ^itaju}i tekst njegovog vaza Komentar i obja{njenje jednog ajeta. ne navodi hadiske izvore. formata 24. Povez je kartonski. na koje je Allah plemenitio naputio svoga slaba{nog roba Mehmeda Hand`i}a. Molim Allaha da mi to u~ini iskrenim djelom ura|enim radi Njegovog zadovoljstva. اﻟﺘﻮﺑﺔ وﺳﻌﺔ رﺣﻤﺔ اﷲ ﺗﻌﺎﻟﻰ‬ “Hvala Allahu koji nam je objasnio na~in pozivanja Njegovoj postojanoj vjeri i ukazao na dokaz upute ka ispravnom putu. oja~aj nas. ovi objavljeni govori.. ispuni nas pokorno{}u prema Tebi i nemoj nas odbiti pa da izgubimo nadu u Tvoju milost. odr`i sa kjursa u dvije d`amije.. a zatim. Izuzev{i prvi hadis iz Buharijinog Sahiha koji navodi kao sebebi nuzul spomenutom ajetu. niti brojeve ajeta. 39 .. واﷲ ﯾﺠﻌﻠﮭﺎ ﻋﻤﻼ ﺧﺎﻟﺼﺎ‬ ‫ﻟﻮﺟﮭﮫ اﻟﻜﺮﯾﻢ إﻧﮫ ھﻮ اﻟﺒﺮ اﻟﺮﺣﯿﻢ. on. 22 retka na stranici. da ih kao vazove. niti stepen hadisa za preostale hadise... iznad pojedinih rije~i stavlja njihove sinonime i kra}a poja{njenja.5 x 19.” Autor rukopis zavr{a dovom koja glasi: ‫اﻟﻠﮭﻢ ﻣﺪدﻧﺎ إﻟﯿﻚ أﻛﻒ اﻟﻀﺮاﻋﺔ ﻓﻼ ﺗﺮدﻧﺎ ﺧﺎﺋﺒﯿﻦ ﻻ ﻧﯿﺄس ﻣﻦ روﺣﻚ و ﻻ‬ ‫ﻧﻘﻨﻂ ﻣﻦ رﺣﻤﺘﻚ و ﻣﻦ ﯾﻘﻨﻂ ﻣﻦ رﺣﻤﺘﺔ رﺑﮫ إﻻ اﻟﻀﺎﻟﻮن‬ “Allahu moj. citirane u drugom dijelu njegovog komentara predmetnog ajeta. Allahovom voljom ovu Zbirku sam nazvao Primjer mudrosti i lijepog savjeta.5 (19.واﺳﺘﺨﺮت اﷲ اﺳﻤﻲ ھﺬه‬ ‫اﻟﻤﺠﻤﻮﻋﺔ ﻋﻨﻮان اﻟﺤﻜﻤﺔ واﻟﻤﻮﻋﻈﺔ اﻟﺤﺴﻨﺔ.su crvenim slovima.. Mustafa Hand`i} iz Sarajeva... a ponekad to ~ini na marginama. و ﺑﻌﺪ ﻓﮭﺬه ﻋﻘﻮد ﻣﻨﺸﻮرة ﻣﻦ اﻟﻤﻮاﻋﻆ اﻟﺘﻲ ھﺪى اﷲ اﻟﻜﺮﯾﻢ‬ ‫ﻋﺒﺪه اﻟﻀﻌﯿﻒ ﻣﺤﻤﺪا اﻟﺨﺎﻧﺠﻲ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي إﻟﻰ إﻟﻘﺎﺋﮭﺎ ﻣﻦ ﻛﺮﺳﻲ إﻟﺠﺎﻣﻌﯿﻦ‬ ‫اﻟﺨﻨﻜﺎري و اﻟﺨﺴﺮوي ﻓﻲ ﻣﺪﯾﻨﺔ ﺳﺮاي ﺑﻮﺳﻨﮫ.” Za GH biblioteku rukopis je poklonio autorov brat. u Sarajevu.. Autor. primje}uje se da autor u tekstu ne navodi nazive sura. tako|er. Hunkarijinoj i Husrevbegovoj. pobli`e poja{njavaju}i zna~enje nekih izraza.

Teme koje se u rukopisu obra|uju Tevba je prilika za zadovoljstvo Allaha Uzvi{enog ^isto}a i lijep izgled Sadaka i pomaganje siroma{nih Odgoj djece Nare|ivanje dobra i suprotstavljanje zlu Odlomak o ljubavi Odabrana no} . obaveza. da je za ispravnost vjerovanja (iman) dovoljno da ~ovjek ima lijepu `elju u srcu bez potkrjepe konkretnim djelom. Povod njegom komentarisanju ovoga ajeta je ra{irenost pogre{nih shvatanja u na{em narodu za koje mo`emo re}i da se`u do na{ih dana.‫دﻋﺎء‬ Obja{njavaju}i zna~enje 65. islamom propisanih. a to je. Na ovaj na~in Hand`i} se suprotstavio ovoj neislamskoj pojavi uzev{i navedeni ajet kao moto ovom vazu i dokaz neispravnosti takvog shvatanja. 40 .Lejletul-kadr Prisustvovanje na bezbo`ni~kim praznicima @ena muslimanka i biografije majki pravovjernih Obja{njenje jednog hadisa Spominjanje Allaha Uzvi{enog Neke poku|enosti kod de rvi{a Komentar jednog hadisa Istina o tespihu Komentar i obja{njenje jednog ajeta Dova ‫اﻟﺘﻮﺑﺔ وﺳﻌﺔ رﺿﻰ اﷲ‬ ‫ﺗﻌﺎﻟﻰ‬ ‫اﻟﻨﻈﺎﻓﺔ و ﺣﺴﻦ اﻟﮭﯿﺌﺔ‬ ‫اﻟﺼﺪﻗﺔ و اﻋﺎﻧﺔ اﻟﻔﻘﺮاء‬ ‫ﺗﺮﺑﯿﺔ اﻷوﻻد‬ ‫اﻷﻣﺮ ﺑﺎﻟﻤﻌﺮوف و اﻟﻨﮭﻲ‬ ‫ﻋﻦ اﻟﻤﻨﻜﺮ‬ ‫ﻓﺼﻞ ﻣﻦ اﻟﺨﻮاﻃﺮ‬ ‫ﻟﯿﻠﺔ اﻟﻘﺪر‬ ‫ﺣﻀﻮر أﻋﯿﺎد اﻟﻜﻔﺎر‬ ‫اﻟﻤﺮأة اﻟﻤﺴﻠﻤﺔ و ﺳﯿﺮة‬ ‫أﻣﮭﺎت اﻟﻤﺆﻣﻨﯿﻦ‬ ‫ﺷﺮح ﺣﺪﯾﺚ‬ ‫ذﻛﺮ اﷲ ﺗﻌﺎﻟﻰ‬ ‫ﺑﻌﺾ ﻣﻨﻜﺮات دراوﯾﺶ‬ ‫ﺷﺮح ﺣﺪﯾﺚ‬ ‫ﺣﻘﯿﻘﺔ اﻟﺴﺒﺤﺔ‬ ‫ﺷﺮح آﯾﺔ و ﺗﻔﺴﯿﺮھﺎ‬ . Njegovo slije|enje podrazumijeva prakticiranje svih. autor je `elio ukazati na obaveznost slije|enja Pos lanikovog sunneta (prakse) u svim domenima ljudskog `ivota. ajeta sure En -Nisa’.

s. bez obzira koliko se ono suprotstavljalo njihovom poimanju odre|enih islamskih na~ela. obavezno za svakog muslimana i muslimanku. a. odnosno da je slije|enje Poslanikovih. on je `elio poru~iti da je takvo shvatanje vjere i vjerskih na~ela rezultat njihove slabe i iskrivljene vjere.. rje{enja u vjeri. 41 .Navode}i odre|ene hadise i izreke.

Borio se na Bedru. 42 . oni ne}e vjerovati dok za sudiju u sporovima me|usobnim tebe n e prihvate. prije h. a. (Vidjeti: Hajrudin Ez-Zirikli. Ubio ga je Ibn Džermuz u Bici kod deve nedaleko od Basre. Bio je veliki trgovac i veoma bogat. (Opširnije vidjeti: Ibnu Imad. sve što je mimo ovoga ne smatra se postom. Prvi u islamu koji je isukao svoju sablju iz korica.s. (29-94. Bio je izrazito visok. mu je rekao: ’Zubejre. s. prvo izdanje. Bio vrlo učen u fikhu i hadisu. Bejrut. sin Zubejr bin Avvama.) 5 Ensarija je želio da njih dvojica istovremeno koriste istu vodu i zato je bio nezadovoljan Poslanikovim rješenjem. 3/43. zalij svoju zemlju.-36./594-656.v. pa tek onda pusti ْ‫َ َ َ َ ﱢ َ َ ُﺆْ ِ ُﻮ َ َ ﱠ َ ُ َ ﱢ ُﻮ َ ِﯿ َﺎ َ َ َ َﯿْ َ ُﻢْ ُ ﱠ َ َ ِ ُواْ ِﻲ َﻧ ُ ِ ِﻢ‬ ‫ﻓﻼ ورﺑﻚ ﻻ ﯾ ﻣﻨ ن ﺣﺘﻰ ﯾﺤﻜﻤ ك ﻓ ﻤ ﺷﺠﺮ ﺑ ﻨﮭ ﺛﻢ ﻻ ﯾﺠﺪ ﻓ أ ﻔﺴﮭ‬ ‫ﺣﺮ ﺎ ﻣﻤ ﻗﻀ ﺖ وﯾﺴﻠﻤ ﺗ ﻠ ﺎ‬ ً ‫َ َﺟً ﱢ ﱠﺎ َ َﯿْ َ َ ُ َﱢ ُﻮاْ َﺴِْﯿﻤ‬ 2 3 En-Nisa’. 1986.s. Isticao se izrazitom pobožnošću. “El-Ea’lam” deveto izdanje. Šezeratuz-zeheb fi ahbari men zeheb. a. h.). 65. Poslije hazreti Omerove smrti pripomogao uspostavi hilafeta. svoje komentare zapo~inje rije~ima: “Allah Uzvi{eni ka`e: ’I tako mi Gospodara tvoga. Prenosilac je 38 hadisa. Darul-ilmi lilmelajin. a onda zaprije~i vodu sve dok dobro ne natopi{ korjenje svoje zeleni..v.’5 Ensarija je prigovorio: ’O Allahov poslani~e jeli to radi toga {to ti je on te~i}? Lice Resulullaha.a.”2 Nakon citiranog ajeta Hand`i} navodi predaju iz Buharijinog Sahiha koja je bila povod objavljivanju navedenom ajetu rekav{i: “Urve3 ka`e: ’Zubejr 4 se prepirao s nekim ~ovjekom (Ensarijom) oko toka vode (za navodnjavanje).) 4 Ez-Zubejr bin el-A’vvam bin Huvejlid el-Esdi el-Kureši. s.. Vjerovjesnik. Za njega je halifa Abdul-Melik bin Mervan rekao: “Koga raduje da vidi čovjeka džennetliju neka pogleda Urve bin Ez-Zubejra. Uhudu i drugim značajnim bitkama. Jedan o desetorice obradovanih džennetom još za života (ašere-i-mubeššere).. zalij svoju zemlju a potom pusti vodu kom{iji. Bejrut.) Ugledni tabi’in. 1990. Ebu Abdullah. a potom u du{ama svojim tegobe ne osjete za ono {to si odredio i sasvim se ne predaju. Ebu Muhammed Urve bin Ez-Zubejr bin El-Avvam El-Esdi el-Medeni.s.s. (28. Daru ibnu Kesir. 1/373. sin Safijje bin Abdul-Mutalib. tečić Poslanikov. bujne kose i rijetke brade. postio iz dana u dan dok mu to Alejhisselam nije zabranio rekavši: “Allahu je najdraži post Davuda. Prigrlio islam u dvanaestoj godini života.” Umro je u stanju posta. se zacrvenilo (od ljutnje) a onda je rekao: ’O Zubejre. ugledni ashab.a. jedan dan je postio a jedan mrsio. po ocu..Hand`i}.. rahmetullahi alejhi.

. kupoprodaje (beju’) i sl. 93.s. 1..kom{iji vodu.s.a.”9 . na jo{ nekoliko mjesta u Kur’anu zaklinje se.s. rekao je Zubejr. Muslim u poglavlju o “Fedailu” br.”10 U nastavku svoga komentara Hand`i} navodi kako “Uzvi{eni u ajetu spominje tri uvjeta za ispravno vjerovanje (iman). 1-3.“Tako mi vremena ~ovjek je na gubitku.v.” ..v. budu}i da se islam vezuje za vjerovanje (iman). Hadisa 4219. 92. a ovakva zakletva ukazuje na va`nost i uvjeravanje u ono {to slijedi iza toga..“I tako mi Gospodara tvoga. presudio. Obja{njavaju}i zna~enje ovog ajeta Hand`i} ka`e: “U ovom ajetu Allah Uzvi{eni zaklinje se Sobom.Prvi je da Poslanik..a. ima pravo arbitra`e u svim sporovima bez obzira da li oni bili ~isto vjerske ili ovosvijetske naravi. 9 El-A’sr. Allah.. s. 2. poslovanje (muamelat) iz domena braka (munakehat). arbitra`a je. doista. . njih }emo sve na odgovornost pozvati za ono {to su radili. 9.. ko je sposoban da to ~ini na precizan i poznat na~in. Tirmizi u poglavlju o “Ahkamu” br. 10 El-Hidžr. 43 . {to razumijemo iz sebebi nuzula (povoda objavljivanju) spomenutog ajeta. slije|enje Kur’ana i su nneta i onoga {to se izvodi iz njih. 8 Ed-Duha. s.”8 . Hadisa 4347. Zatim on citira nekoliko kur’anskih primjera u kojima su prisutne zakletve Allah Uzvi{enog: . uspjet }e samo onaj ko je o~isti (du{u). bez imalo sumnje i tjeskobe u du{i zbog toga. u suglasju s njima.Drugi uvjet je zadovoljstvo sa onim kako je Poslanik. s ciljem ukazivanja na zna~aj onoga o ~emu se govori.”6 Mislim da je ovaj ajet objavljen ovim povodom. Poslanikova. Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo.”7 . ustvari. 7 Eš-Šems. 1.Tre}i uvjet je potpuna predanost nakon presude. i to je stvar srca. 10. d`.{.“Tako mi Sunca i svjetla njegova.. a..“Tako mi jutra i no}i kad se uti{a. obredoslovlje (ibadat). a bit }e izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi. i Nesai u poglavlju “Adabul-kudat”. Hadisa 2953. {to razumijemo iz forme (el-mef’ulul-mutlak ‫)اﻟﻤﻔﻌﻮل اﻟﻤﻄﻠﻖ‬ 6 Bilježe: Buhari u poglavlju “Tefsirul-Kur’an” br.

”15 Iznad sintagme “ulul-emr ‫( ”ﺍﻟﻮﺍﺍﻷﻣﺮ‬predstavnicima vašim) Handžić je stavio. Allah. i reci im o njima ono {to }e ih dirnuti. poslanja pa sve do Sudnjeg dana. pro{lost i sda{njost.” “A {ta }e tek biti kad ih.s. pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima va{im. subhanehu ve teala. a nare|eno im je da ne vjeruju u njega. to vam je bolje i za vas rje{enje ljep{e.”ﺃﻥ ﻳﻀﻠﻬﻢ‬ 14 Iznad riječi “tevfikan ‫ ”ﺗﻮﻓﻴﻘﺎ‬autor je stavio izraz “savaben ‫ ”ﺻﻮﺍﺑﺎ‬Što znači “pravilno postupiti”. U nastavku svoga komentara Hand`i} ka`e da se zna~enje ovoga ajeta otkriva u ajetima koji mu prethode citiraju}i od 59. zaklinje se Sobom da ~ovjek ne}e biti vjernikom sve dok ne usvoji ova tri uvjeta ({arta).”14 “Allah dobro zna {ta je u srcima njihovim. “O vjernici. zbog djela ruku njihovih. sintagmu “ulul-I’lm ‫( ”ﺍﻟﻮﺍ ﺍﻟﻌﻠﻢ‬učenjacima). sallallahu alejhi ve selleme.”13 “Kada im se ka`e: ’Prihvatite ono {to Allah objavljuje. i Poslanika!’ . pogodi kakva nesre}a. Ovo va`i za sva vremena. zato se ti ne obaziri na rije~i njihove i posavjetuj ih. On zna koji propisi koriste Njegovim robovima do Sudnjeg dana zbog ~ega ih je propisao preko svoga Vjerovjesnika Muhammeda.. a.”12 “Zar ne vidi{ one koji tvrde da vjeruju u ono {to se objavljuje tebi i u ono {to je objavljeno prije tebe pa ipak `ele da im se pred {ejtanom sudi. u cilju dodatnog pojašnjenja. ajeta iste sure. od Poslanikovog.spomenute u ajetu (ve jusellimu teslima ‫)و ﯾﺴﻠﻤﻮا ﺗﺴﻠﯿﻤﺎ‬ “i sasvim se predaju”.11 A ako se u ne~emu ne sla`ete. do 63. 12 Na kraju ajeta. iznad riječi “ahsenu te’vilen ‫( ”ﺃﺣﺴﻦ ﺗﺄﻭﻳﻼ‬ljepše rješenje) on je dodao riječ “a’kibeten ‫ ”ﻋﺎﻗﺒﺔ‬što znači “ljepši završetak.” 13 Prepisujući ovaj ajet Handžiću se potkrala greška tako što je napisao “en judillekum ‫ ”ﺃﻥ ﻳﻀﻠﻜﻢ‬a ispravno je “en judillehum ‫. zbog toga {to je Allah zakonodavac i {to Njegovo znanje obuhvata budu}nost. 11 44 .vidi{ licemjere kako se od tebe sasvim okre}u. obratite se Allahu i Poslaniku. A {ejtan `eli da ih u veliku zabludu navede. pa ti do|u kunu}i se Allahom: ’Mi smo samo htjeli da u~inimo dobro i da bude sloge. ako vjerujete u Allaha i onaj svijet. i to je stvar i srca i tijela.

a. koji je rekao: “O ljudima se u vrijeme Resulullaha. Ovaj hadis se još spominje u Miškatul-mesabih. Takođe ga bilježi Ibn ebi Šejbe u El-Musannefu. sudilo na osnovu objave koja je jo{ silazila. 2/289. sa slabim lancem prenoslaca kao govor Sei’d bin Musejjeba. Fethulbari. Hand`i} ka`e: “Ono {to je Allah opisao ovim ajetima podudarno je sa onim {to se sada de{ava kod ve}ine ljudi. Vidjeti: Ithafus-sadetil-muttekin bi šerhi Ihjai ulumid-din. me|utim.”17 U jednoj izreci se veli: “Svaka posuda zaudara na ono {to je u njoj. Du{a ima svoja zadu`enja kao i tijelo. tako|er. je rekao: “Zaista ako su im srca pokvarena i djela su im takva”. se vjerovanje (iman) ne mo`e odvojiti od islama niti se du`nosti du{e mogu odvojiti od du`nosti t ijela... El-Iraki kaže da ga prenose El-Hakim i Et-Tirmizi u En-Nevadiru. od Ez-Zubejdija. u komentaru Buharijinog Sahiha. Kao {to se du{a na dunjaluku ne mo`e odvojiti od tijela osim smr}u. s. od Ibn Hadžera. takođe od Sei’d bin Musejjeba u nešto drugačijoj formi. Bejrut.) Albani ga smatra mevdu’om (lažnim) hadisom. sallallahu alejhi ve sellem. ali Vjerovjesnik. a imami Nevevi ga navodi s kraja svoje zbirke od 40 hadisa i smatra ga vjerodostojnim. Stoga la`u oni koji ignoriraju islamske du`nosti i poslove vjerske naravi kada ka`u: “Va`no je srce.”16 Dalje on ka`e: “^ovjek je konstituiran od du{e i tijela. sa merfu’ predajom. 1/412 “Darul-fikr” Bejrut. od Muhammed bin Abdullaha et-Tibrizija.” U nastavku svoga komentara Hand`i} citira Omera.” Ovaj hadis navodi imam Gazali u svom djelu Ihjau ulumid-din. rekao: “Da mu je nutrina skru{ena i organi njegovog tijela bili bi skru{eni. (Vidjeti: Irvaul-galil. 17 Ovaj hadis se prenosi od Ebu Hurejre da je Resulullha. tahkik El-Ea’zami.s. 1979/1399). 16 Navedeni hadis prenosi Abdullah bin Amr bin A’s. El-Musannef. Iman mora ispunjavati {artove (uvjete). U vezi s tim Vjerovjesnik.Nakon citiranja gornjih ajeta.v. radijallahu anhu. je jasno rekao: ‫ﻻﯾﺆﻣﻦ‬ ‫“أﺣﺪﻛﻢ ﺣﺘﻰ ﯾﻜﻮن ھﻮاه ﺗﺒﻌﺎ ﻟﻤﺎ ﺟﺌﺖ ﺑﮫ‬Ne}e vjerovati niko dok me gorljivo ne bude slijedio u onome s ~im sam do{ao. Mektebetul-islami. Mehmed ef. objava je prestala i mi o vama Iznad riječi “veizhum ‫( ”ﻭ ﻋﻈﻬﻢ‬posavjetuj ih). sallallahu alejhi ve sellem. (Vidjeti: Ibn Ebi Šejbe.a. 3/23. Darus-selefijje. Sallallahu alejhi ve sellem je.” Dakako.s.v. s. jer ako je srce ispravno i tijelo je ispravno. spomenute u protuma~enom ajetu. nakon {to je vidio ~ovjeka da klanja bez skru{enosti (hu{u’).a. a iza riječi “fi enfusihim ‫ ”ﰲ ﺃﻧﻔﺴﻬﻢ‬on je dodao riječi “fis-sirri vel-hafai ‫( ”ﰲ ﺍﻟﺴﺮ ﻭﺍﳋﻔﺎﺀ‬diskretno i tajno) i nasamo im se obrati. 12/289. (1994/1414). Mektebetur-Rijad el-hadisijjeh/Darul-fikr.. 15 45 . autor je dodao sintagmu “filmelei ‫ ”ﰲ ﺍﳌﻠﻼﺀ‬među uglednicima. vidio nekog čovjeka kako se na namazu igra s bradom pa je rekao: “Da mu je nutrina skrušena i organi njegovog tijela bi bili skrušeni. r.

donosimo sud na osnovu va{ih postupaka. ^iji se postupci poka`u dobrim, bezbjedan je od nas i mi smo mu bliski. A {to se ti~e njegovih tajnih djelovanja, Allah }e svoditi ra~une s njim i mi u tome nemamo nikakva udjela. Me|utim, ~iji se postupci poka`u lo{im nije siguran od nas pa makar da ka`e, “u du{i sam `elio dobro”. Prema tome, rekao je Omer, radijallahu anhu, “Ko svojim postupcima izazove sumnju, neka ne krivi druge zbog lo{eg mi{ljenju o njemu. Autor18 djela Avariful-mearif19 ‫ ﻋﻮارف اﻟﻤﻌﺎرف‬ka`e: “Kada primijetimo da je neko ravnodu{an prema propisima {eriata, nemaran prema namazima i da je sklon poku|enim stvarima, mi ga ignori{emo i ne prihvatamo, iako on, mo`da, u du{i ima dobru namjeru.” Zavr{avaju}i komentar 65. ajeta sure En-Nisa’ Hand`i} upu}uje dovu rije~ima: “Neka Allah popravi na{e postupke i tajne i javne, Svojom mili{}u i dobrotom.” LITARATURA 1. El-Albani, Nasiruddin: Irvaul-galil, Mektebetul-islami, Bejrut, 1979/1399. 2. Et-Tibrizi, Muhammed bin Abdullaha: Miškatul-mesabih, 1/412, “Darul-fikr” Bejrut, (1994/1414) 3. Ez-Zirikli, Hajrudin: El-E’lam, Darul-ilmi lil-melajin, deveto izdanje, Bejrut, 1990. 4. Ez-Zubejdi: Ithafus-sadetil-muttekin bi šerhi Ihjai ulumid-din, 3/23, bez mjesta i godine izdanja. 5. Ibn Ebi Šejbe: El-Musannef, Darus-selefijje, tahkik El-Ea’zami, 2/289, bez mjesta i godine izdanja.
18

Autor djela Avariful-mearif, je Ebu Nedžib es-Suhreverdi Abdul-Kahir bin Abdillah Muhammed bin U’mevijje (490-563.h.) Bio istaknuti sufija, primjer uspješnog vaiza, fekih šafijskog mezheba, muhaddis, historičar. Iz rodnog Suhreverda došao u Bagdad radi nauke. Slušao istaknute alime i postao imam u šafijskom mezhebu i uzor u tesavvufu. Bio je od roda Ebu Bekra es-Siddika i od njega ga je djelilo samo dvanaest ljudi. Predavao je u čuvenoj medresi “Nizamijji” u Bagdadu i bio je irački muftija. El-Isnevi za njega kaže: “Bio je šejh Iraka u njegovo vrijeme.” 19 Djelo Avariful-mearif, tretira odgoj sufija i tesvvufski prilaz izvršenju određenih vjerskih obaveza. Od ostalih njegovih djela izdvajamo: Adabulmuridin i Muhtesaru miškatil-mesabihi lil-Begavi. (Opširnije vidjeti: Ibn Imad, Šezeratuz-zeheb, 6/346,347, Omer Rida Kehala, Mu’džemul-muellifin, 2/202. i Hajrud-din ez-Zirikli, Elea’lam, 4/174)

46

‫‪6. Ibn Hadžer: Fethul-bari, Mektebetur-Rijad el-hadisijjeh/Darul‬‬‫.‪fikr, Rijad, bez godine izdanja‬‬ ‫,‪7. Ibn Imad: Sezaretu-zeheb fi ahbari men zeheb, Daru ibnu Kesir‬‬ ‫.6891 ,‪Bejrut‬‬ ‫,‪8. Kehala, Omer Rida: Mu’džemu-l-muellifin, Muessesetur-risale‬‬ ‫.4141/3991 ,‪Bejrut‬‬ ‫,‪9. Traljić, hfz. Mahmut: Istaknuti Bošnjaci, Rijaset IZ-e u BiH‬‬ ‫.8991 ,‪Sarajevo‬‬ ‫‪10. Zbornik radova sa znanstvenih skupova o hadži Mehmedu‬‬ ‫.6991 ,‪Handžiću, El-Hidaje – Udruženje uleme, BiH, Sarajevo‬‬

‫دراﺳﺔ ﻣﺨﻄﻮﻃﺔ اﻟﺸﯿﺦ ﻣﺤﻤﺪ اﻟﺨﺎﻧﺠﻲ ﺑﻌﻨﻮان: "ﻋﻨﻮان اﻟﺤﻜﻤﺔ‬ ‫واﻟﻤﻮﻋﻈﺔ اﻟﺤﺴﻨﺔ" ﻣﻊ اﻟﺘﺮﻛﯿﺰ ﻋﻠﻰ اﻟﻤﻮﺿﻮع: "ﺷﺮح آﯾﺔ وﺗﻔﺴﯿﺮھﺎ"‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﺗﻮﺟ ﺪ ﻓ ﻲ ﻣﻜﺘﺒ ﺔ ﻏ ﺎزي ﺧ ﺴﺮو ﺑ ﻚ ﻣﺨﻄﻮﻃ ﺔ ﺗﺤ ﺖ رﻗ ﻢ: 6696 وﻟ ﻢ ﺗﻨ ﺸﺮ‬ ‫ﺑﻌﺪ، ﻓﺒﻘﺖ ﻣﺠﮭﻮﻟﺔ ﻟﺪى أﻛﺜﺮ اﻟﻘﺮاء، وﻧﺤﻦ ﻧﻘﺪﻣﮭﺎ ﻷول ﻣﺮة.‬ ‫ﻋﻨﻮان اﻟﻤﺨﻄﻮﻃ ﺔ "ﻋﻨ ﻮان اﻟﺤﻜﻤ ﺔ واﻟﻤﻮﻋﻈ ﺔ اﻟﺤ ﺴﻨﺔ" ﻛﺘﺒﮭ ﺎ اﻟ ﺸﯿﺦ ﻣﺤﻤ ﺪ‬ ‫ﺧﺎﻧﺠﻲ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي )6091-4491م.( اﻟﻌﺎﻟﻢ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي اﻟﻤﺸﮭﻮر، وﻗﺪ ﺑﺮز ﻓﻲ‬ ‫ﻋ ﺪد ﻣ ﻦ اﻟﻌﻠ ﻮم: اﻟﺤ ﺪﯾﺚ، اﻟﺘ ﺎرﯾﺦ، اﻟﻜﺘﺎﺑ ﺔ، اﻟﺘﺮﺟﻤ ﺔ ﻣ ﻦ اﻟﻌﺮﺑﯿ ﺔ واﻟﺘﺮﻛﯿ ﺔ.‬ ‫ﻛﺘﺐ ﺗﺂﻟﯿﻔﮫ ﺑﺎﻟﻠﻐﺔ اﻟﻌﺮﺑﯿﺔ واﻟﺘﺮﻛﯿﺔ.‬ ‫ﻛﺘﺒﺖ اﻟﻤﺨﻄﻮﻃﺔ ﺑﺨﻂ اﻟﻨﺴﺦ ﻓﻲ اﻷوراق ﻣﻘﺎﺳﮭﺎ 5.42‪ 20X‬ﻣ ﻊ 22 ﺳ ﻄﺮا‬ ‫ﻓﻲ ﻛﻞ ﺻﻔﺤﺔ. وﻛﺘﺒﺖ ﻋﻨ ﺎوﯾﻦ اﻷﺑ ﻮاب ﺑ ﺎﻟﺤﺒﺮ اﻷﺣﻤ ﺮ. وﻛﺘﺒ ﺖ اﻟﻤﺨﻄﻮﻃ ﺔ‬ ‫ﺑﺨﻂ ﯾﺪ اﻟﻤﺆﻟﻒ، وأھﺪﯾﺖ إﻟﻰ اﻟﻤﻜﺘﺒﺔ ﻣ ﻦ ﻗﺒ ﻞ أﺧﯿ ﮫ ﻣ ﺼﻄﻔﻰ ﺧ ﺎﻧﺠﯿﺘﺶ ﻣ ﻦ‬ ‫ﺳﺮاﯾﯿﻔﻮ.‬ ‫وﺗﻀﻢ اﻟﻤﺨﻄﻮﻃﺔ 51 ﻣﻮﻋﻈﺔ اﻟﺘ ﻲ أﻟﻘﺎھ ﺎ اﻟﻤﺆﻟ ﻒ ﻓ ﻲ اﻟﻤ ﺴﺠﺪﯾﻦ ﻓ ﻲ ﻣﺪﯾﻨ ﺔ‬ ‫ﺳ ﺮاﯾﯿﻔﻮ. واﺧﺘﺮﻧ ﺎ ﻟﮭ ﺬه اﻟﻤﻨﺎﺳ ﺒﺔ اﻟﻤﻮﺿ ﻮع ﺑﻌﻨ ﻮان: "ﺷ ﺮح آﯾ ﺔ وﺗﻔ ﺴﯿﺮھﺎ"‬ ‫اﻟﺬي ﺷﺮح ﻓﯿ ﮫ اﻟﻤﺆﻟ ﻒ اﻵﯾ ﺔ 56 ﻣ ﻦ ﺳ ﻮرة اﻟﻨ ﺴﺎء. وأﻛ ﺪ اﻟﻤﺆﻟ ﻒ ﻓﯿ ﮫ ﻋﻠ ﻰ‬ ‫ﺿﺮورة اﺗﺒﺎع ﺳﻨﺔ اﻟﺮﺳﻮل، ﺻﻠﻰ اﷲ وﺳﻠﻢ، وﺣﺬر ﻣﻦ ﺑﻌﺾ اﻟﻤﺨﺎﻟﻔﺎت ﻓ ﻲ‬ ‫ﻓﮭﻢ اﻹﺳﻼم وﺗﻄﺒﯿﻘﮫ اﻟﺘﻲ ﻇﮭﺮت ﺑﯿﻦ اﻟﻤﺴﻠﻤﯿﻦ ﻓﻲ ذﻟﻚ اﻟﻌﺼﺮ.‬

‫74‬

THE ANALYSIS OF THE MANUSCRIPTS BY MEHMED HANDŽIĆ “UNVANUL-HIKME VEL-MEVIZATULHASENEH” WITH A SPECIAL LOOK AT SHERHU AYETIN VE TEFSIRUHA Summary Inside the Ghazi Husrev-beg’s Library is a manuscripts under the reference number 6966 which hasn’t been studied to date and as such is unknown to the wider reading public. On this occasion we are presenting it to the public for the first time. The manuscript is entitled Unvanul-hikme vel-mevizatul-hasene. It was written by Muhammed El-Handži el-Bosnevi (1906-1944), who was an renowned Bosnian alim in several Islamic disciplines, a historian, a writer and a translator from Arabic and Turkish. He wrote in Bosnian and Arabic. The main characteristics of the manuscript: L. 27; 24,5 X 20 (19,5 X 12); 22 lines. Large print. Black ink. The headings of each paragraph are written in black ink on lined notebook paper. Hard binding (cardboard). Autograph manuscript. Donated to the library by the author’s brother Mustafa Handžić from Sarajevo. The manuscript consists of fifteen sermons which the author had, at one time, delivered in two Sarajevo mosques. As a part of this manuscript, we have singled out, for this occasion, a theme entitled Sherhu ayetin ve tefsiruha, in which the author comments on the 65th verse of the sura En-Nisa.’ With his commentary the author wished to emphasise the obligatory importance of following the practice of Allah’s Prophet s.a.w.s., as well as some deviant occurrences among the Muslims of that time in respect to the fulfilment of religious obligations and the essential understanding of belief.

48

Mensur Valjevac, prof. SEJJID DŽEMALUDDIN EL-AFGANI (1254-1314/1838-1897) /preteča tumačenju Kur'ana u 14/20 stoljeću/ Sažetak Iako Sejjid Džemaluddin El-Afgani (1254-1314/1838-1897) nije napisao vlastiti Tefsir, on je svojim djelovanjem, nastupima, radom i druženjem izvršio ogroman uticaj na mufessire čije je tumačenje Kur'ana umnogome obilježilo 14/20 vijek. Prije svih na šejha Muhammeda Abduhua i njegovog učenika Muhammeda Rida, a indirektno i na šehida Sejjida Kutba. I drugo; neosporna je činjenica da je Afganija bio jedan od preteča islamskog preporoda, buđenja i obnove modernog doba. O ovome radu mi smo predstavili njegovu ličnost, životni put, i ideje kako bismo se podsjetili na značaj i ulogu koju je ovaj veliki borac odigrao u razvoju oslobodilačke i reformističke misli, nadajući se da će on ostati i biti poticaj Bošnjacima u borbi za opstankom i ljudskim dostojanstvom.

***
Iako nije napisao vlastiti Tefsir, on je svojim djelovanjem, nastupima, radom i druženjem izvršio ogroman uticaj na mufessire čije je tumačenje Kur'ana umnogome obilježilo 14/20 vijek. Prije svih mislimo na šejha Muhammeda Abduhua i njegovog učenika Muhammeda Rida, a indirektno i na šehida Sejjida Kutba. I drugo; neosporna je činjenica da je Afganija bio jedan od preteča islamskog preporoda, buđenja i obnove modernog doba. Smatrali smo našom dužnošću da iznova osvijetlimo lik ovog velikana, da predstavimo i da se podsjetimo na značaj i ulogu koju je ovaj veliki borac odigrao u razvoju oslobodilačke i reformističke misli, nadajući se da će on ostati i biti poticaj Bošnjacima u borbi za opstankom i ljudskim dostojanstvom. No, s obzirom na hal u kojem se mi sada nalazimo u Bosni smatramo za potrebnim, u uvodu, napomenuti sljedeće. 49

Sve što je Allah Uzvišeni navijestio u Svoj Knjizi, desilo se, dešavat će se i dešava će se. To je jedan od aspekata kur'anske nadnaravnosti (i'džazul-Kur'an). Isto tako i sve što je Njegov Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, navijestio, sigurno će se desiti. U istinitost ovoga mogli su se uvjeriti, tokom historije, svi muslimani i nemuslimani. To što je Bosnu od paganstva i neznanoboštva (džahilijja) oslobodio sultan Mehmed El-Fatih kojeg je i njegovu vojsku navijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, jeste posebna privilegija, ali i obaveza da se ustraje u čuvanju Allahova dina i znanja o njemu. Spomenut ćemo još neke primjere. Pete godine po hidžri, u vrijeme opsade Medine i takve napetosti «kada oči više ne mogahu gledati s ustrajnošću i kad se srca ljudi uzdigoše u grla njihova, a vas obuzeše neprilične misli o Allahu. Tad vjernici bijahu ispitivani i kušani, a duše njihove potresene drhtanjem silnim.»1 Allahov Vjesnik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, navijesti osvajanje Jemena, slom Perzije i Bizanta. Već smo spomenuli naviješćeno oslobađanje Kostantinopolisa Istanbula. Isto tako, navijšćeno je i oslobađanje Rima. Abdullah ibn Amr ibnul-As, kaže: «Jednom prilikom smo bili kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, i nešto pisali, kada ga neko upita: 'Koji grad će biti prvo oslobođen, Konstantinopolis ili Rim?' 'Heraklijev grad će biti prvi.' – odgovorio je, Sallallahu alejhi ve alihi ve selleme.»2 U drugom hadisu navjestiteljskog sadržaja Allahov Vjesnik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, kaže: «Uistinu, ova vjera će stići dokle stiže noć i dan. Allah neće ostaviti ni jedne kuće u nekom selu, gradu ili pustinji nekoj, a da neće u nju uvesti ovu vjeru, čašću ili poniženošću. Čašću kojom će Allah uzdići Islam i poniženošću kojom će Allah poniziti nevjorvanje (kufr).»3 Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Allah će ovome ummetu na svakih sto godina slati nekoga ko će mu reafirmirati vjeru.»4
1 2

Sura el-Ahzab, 10-11. Hadis su zabilježili Ahmed, Darimja i Hakim. Evedeno prema: dr Fuad Sedić. Mali predznaci Sudnjeg dana, Zenica, 1996., str. 107. 3 Hadis je zabilježio imami Ahmed u svome Musnedu. 4 Zabilježili ga Ebu Davud, Hakim, Bejheki i drugi. Sujuti i Iraki su ga ocijenili kao sahih.

50

Gdje god 5 Vidi: šejh Karadavi: «Zbog islamskog buđenja vjera je doživjela reafirmaciju i renesansu na ovom svijetu – Min edžli sahvetin islamijjetin tedžeddeded-dinu ve tenehheda bid-dunja». a neke još uvijek traju (Sudan. posljednji Allahov Poslanik Muhammed – sallallahu alejhi ve alihi ve selleme . 269. Bejrut. str. Politika je. vjerovanja i prakse»5 Profesor F. kako je to radio.»6 Veliki broj islamskih učenjaka smatra da se pod obnovom zapravo misli na političko uspostavljanje islamske vlasti nekada mačem i silom. 6 Fikrete Karčić. a nekada i mudrost opstanka u kakvoj se situaciji danas mi muslimani Bošnjaci nalazimo. političkih pregovora i ekonomije. Historija je pokazala da potpuna reforma i obnova jedino je moguća putem «islamske vlasti koja nije uspostavljena monarhija». 7 Sura el-Bekare. a nekad pregovorima. 9-36. u 20. 93.»7 «Mudrost je izgubljena stvar vjernika. Malezija i Iran). a onome kome je dā dao mu je veliko dobro. zapravo. najčešće korišćene riječi islah – reforma i tedždid – obnova. kada je govor o promjeni. Karčić u knjizi «Društveno-pravni aspeket islamskog reformizma» govoreći o glavnim obilježjima i sadržini reformističkih ideja kaže da su na prelazu iz 19. 51 . revolucije. «Allah daje mudrost kome hoće. str. i onaj koji je uzor svima onima koji se nadaju Allahu. ostvariva je samo putem borbe. El-mektebul-isalmijj.i kako će to uraditi i imami Mehdija posljednji najavljeni i očekivani obnovitelj. Takva vlast. mudrost osvajanja vlasti. stoljeće. prema vjerovanju ehlisuneta. Društveno pravni asket islamskog reformizma. Islamske zemlje. Bog slati na kraju svakih stotinu godina. mudrost njenog očuvanja. Danu posljednjem i koji Allaha mnogo spominju. Islam se samim tim shvaćao kao moralna reforma pojedinca i religijski utemeljena reforma društva. uspostavljane na ovaj način najduže su trajale (sultan Mehmed Fatih). On dalje ističe da se u tradicionalnom islamskom učenju tedždid shvatao kao «pročišćenje vjerskog učenja i prakse muslimana od strane obnovitelja koga će. Šejh Karadavi kaže: «Pod reafirmacijom vjere u ovome hadisu se misli na obnavljanje njezinog razumijevanja.Obnova ili reafirmiranje vjere (tedždiduddin) različito je tumačena od strane islamskih učenjaka.

Tirmizija i dr.»9 «S osmijehom gledamo u lica nekih ljudi.s.». 14 Imam HOMEINI. budite oprezni»11 «I protiv njih pripremite koliko možete snage»12 Ibni Kesir tumačeći 80. kojem daje slijedeće značenje: «Tj. učini da umrem. i «vjera borbenih pojedinaca»14 onda je jedan od njih svakako i sejjid Džemaluddin el-Afgani. 52 . to što se vi i cio Zapad klanjate čovjeku koga je dao i rodio Istok. spriječi putem vlasti činjenje pokvarenosti i grijeha od kojih većinu ljudi ne bi spriječio sami Kur'an. a da si Ti zadovoljan mnome i učini da iz mrtvih ustanem. da zbace okove i stege koje su mu kroz historiju nametnuli neprijatelji čovječanstva uopće. a to je Isa a.. 1982. Tirmizija i dr. ajet sure el-Isra «I reci: 'Gospodaru moj.. 13 Dr Ahmed Smajlović.s. koje je zabilježio Buharija.. str. između ostalog. 11 Sura en-Nisa. Džemaluddin Afganija. Beograd.»13 Ličnost Ako je Islam. Njegovo pravo islamsko gledanje na Isaa a. zar mu nije dovoljna čast i zasluga u doprinosu kulturi čovječanstva. a naša srca ih preziru. a da si Ti zadovoljan mnome.» 10 «O vjernici.» navodi hadis: «Allah ustrojava putem vlasti ono što ne ustrojava putem Kur'ana Inallahe lejezeu' bis-SULTANI ma la jezeu' bil-Kur'ani. Muslim. Islamska misao. 10 Riječi Ebu Derda. ideolozi kolonijalističke politike i neprijatelji Islama i njegovih naroda kao što su Renan… ostajali su nijemi pred njegovim riječima: 'Ako u vašim očima Istoku ne pripada nikakva čast i zasluga u doprinosu kulturi čovječanstva. Čak i njegovi neprijatelji.» «Osnovna težnja Afganije bila je da se muslimani čitavog svijeta ugledaju na ličnost Muhammeda a. i daruj mi od Sebe snagu (SULTAN) koja će mi pomoći!'. Islamska vlast (VELAJAT-I-FAQIH). br. radijallahu anhu.. i to je jedna realnost. 2. str.. 37. Hadis kojeg bilježi Buharija. 60. i shvatanje njegove misije učinilo je da su Afganijia poštovali i cijenili na Zapadu koliko i na Istoku. 71.da je nađe on ima najviše prava na nju.s. reformator i revolucionar koji je svojim životnim putem potvrđivao 8 9 Hadis kojeg bilježi Muslim.»8 «Rat je prijevara. 12 Sura el-Enfal. 9. zar mu nije dovoljna čast i zasluga. 1990. a kolonijalizma posebno.

37. Ahmeda Smajlovića. pisac. Iranu. ukoliko nisu posebno označeni fusnotom. on je oživljavao energije svugdje gdje je prolazio tokom godina svoga muhadžirluka. 53 . eksploatacije i ugnjetavanja naroda teško naći nekoga ko bi mogao stati naporedo sa ovim revolucionarom. U vremenu urušavanja Osmanlijskog carstva. religijsku i drugu pripadnost uzimajući u svemu ovome Islam kao neprikosnovenu ideološku platformu. osoba duše i srca. novinar. Afganija je bio i ostao nepokolebljivi musliman. turskom sultanu. Džemaluddin Afganija. kako na intelektualnom planu tako i na praktičnom.načela koja je zagovarao. kako kaže Osman Emin. objavljenog u Islamskoj misli. u Indiji. naspram kolonijalnih sila. «Leksikona Islama» Nerkeza Smailagića i «Historije islamske filozofije» M. Šerifa. koji će biti stavom mnogih pokreta za nacionalno oslobođenje. On je perom i riječju zagovarao nužnost islamskog protuodgovora. Izuzetno obrazovan. poznavalac islamske filozofije. kada evropske sile uveliko ulaze u njihovu ekonomiju i politiku on ima jasan pogled na situaciju. socijalnu. uvjerljiv govornik i dijalektičar» Njegov učenik Muhamed Abduhu spominje njegovu srdačnost. Londonu. Afganistanu. 1982. Sve ovo nam jasno govori da je u novovjekovnoj povijesti razmišljanja protiv porobljavanja. Međutim. mudžtehidom i učenjakom. jaku volju. nepokolebljivost i velikodušnost. «On je poticao 15 Svi naredni znaci navoda u tekstu. Smatraju ga «ocem modernog muslimanskog antikolonijalizma» začetnikom manjeviše svih reformatorskih pokreta islamskih zemalja kojeg su njegovi neprijatelji smatrali opasnim agitatorom. kako ruskom caru. tromosti i propadanja islamskih zemalja. Hrabar. Parizu. Ahmed Smajlović za njega je rekao: «U svom radu Afganija nikad nije prezao da otvoreno istupi i jasno u lice kaže šta misli. govornik. šarmantan. Istanbulu. tako i svakom drugom. rasnu. Prvi je iznio politički stav. i uzor svim sljedbenicima… dobar pisac. Bio je revolucionar i mislilac koga su se bojali i od koga su strepili mnogi njegovi neprijatelji. ma ko on bio i ma koji položaj zauzimao. M. Dr. koji je cio svoj život i rad podario borbi za osnovna prirodna i politička prava i potpunu nezavisnost svih naroda Istoka i islamskog svijeta bez obzira na njihovu klasnu. poliglota. Egiptu. Moskvi. elokventan. preuzeti su iz rada dr. iznad svega toga.»15 On bijaše. iranskom šahu. uporan. On je bio jedan od katalizatora islamskog preporoda i obnove14/20 stoljeća. br. sa kairskog univerziteta «čovjek akcije.

njegovog Haruna i Memuna. Većinu budućih vođa iranske revolucije u njezinoj ranoj fazi. kolijevke Objave. Sejjid Džemaluddinove poznate propovijedi doniješe mu među Irancima velike simpatije: probudio je u narodu osjećaj dostojanstva i slobode i upozorio na opasnosti kako od unutrašnjeg despotizma. on presijeca granice nacija. Čak i kad je podmuklo protjerivan iz zemlje nastavlja djelovati – npr.» «Među onima koji su se borili protiv stranih uticaja bijaše Sejjid Džemaluddin. gdje objavljuje svoje historijsko pismo iranskoj ulemi. tako i od strane eksploatacije.» Govoreći o svojoj misiji. Egipat i Turska osjetiše puni uticaj njegove ličnosti. Iran. sam Afganija je rekao: «Sabrao sam razbacanu misao i sakupio raštrkano poimanje. Mladoturski pokret od 1326/1908.mlade da se bave perom. Govornik kojem nije bilo premca. da se bace u novinarstvo. pa me zaustavio Afganistan čiju sam zemlju najprije dodirnuo svojim tijelom. pak. Rođeni revolucionar.» Elektronski mediji tada su još bili nepoznati. te Šama. potom Arabijsko poluostrvo. koje se držalo sredstvom modernog djelovanja na duhove. duguje glavninu svoga dinamizma sveobuhvatnom uticaju njegovih učenja dok je boravio u Istanbulu. u Londonu izdaje novine pod nazivom Dijaul-hafikajni uz pomoć Mirza Malkom Hana. ne manje. zaostalosti. U ovom pismu obraća se duhovnjacima da budu nesebični i požrtvovni kako bi se sačuvala nezavisnost zemlje… Stvarni uspjeh ove revolucionarne figure leži u pridobivanju 'uleme koja je. onda Iran po prirodi susjedstva i srodstva. Andaluzije i njene kulture. imala veliki uticaj na mase. Egipatski nacionalni pokret a i. neznanja i političke učmalosti uzdrma i probudi cio islamski svijet. zatim Indija gdje sam se obrazovao. on je uzburkao muslimanski svijet hrabreći narod da se digne protiv despotske vladavine kraljeva i da se bori protiv provala zapadnog imperijalizma. pa Nedžda. Tako je po/sijano sjeme revolucije. a onda pogledao na Istok i njegove narode. posmatrajući na šta su spali i došli 54 . odnosno Damaska i njegovih Omejida. preko Jemena i njegovih brda. Iraka i Bagdada. Kritikovao je islamske vladare koji su se opirali reformama ili se nisu dovoljno suprotstavljali prodiranju Evrope. «On je svojom ideološkom snagom i revolucionarnom odlučnošću prosvjetiteljsko-islamskog duha uspio da iz dubokog sna. a revolucije slijede njegov trag. od Hidžaza. on je inspirirao. intelektualno buđenje Šejha Muhamed 'Abduhuha izravni su rezultat njegova djelovanja. popularno nazvan Afgani.

Po drugima (tj. treba biti oprezan u pogledu onoga što su pisali orijentalisti. tefsir. na području Kabula. pa sam radio na jedinstvu njihove riječi. On je «djelovao i uticao gotovo bez granica. Zato je i nosio titulu «sejjid» njegovih časnih potomaka. Šiama. a kada je otišao u Indiju na školovanje. filozofiju. ali blizu Hamadana. što zbog nerazumijevanja. unuka Poslanikovog. izvjesno je da se rodio u Asadabadu mjestu koje se nalazi blizu Konrea. poznavao je učenjake. Po povratku u Afganistan 10-tak godina je aktivno uključen u politički život. Istok.» Godine 1273/1857 obavlja hadždž. logiku. poput Jevreja I. sallallahu alejhi ve alihi ve selleme. Emir 55 . tesavvuf. Prvo obrazovanje stekao je u Perziji i Afganistanu. po jednima. «Učio je arapski jezik i književnost. Indijci. Svojataju ga sebi Perzijanci. u Perziji i da je i on sam bio šiit džaferijskog mezheba. islamsko-pravne znanosti. a nije bio stranac ni u prijestolnicama Evrope.njihovi narodi. Goldzihera. hadis i dr. među kojima i caristička Rusija.» Međutim. «Školski i životni put napravit će od ovog mladog i nadarenog muslimana istinskog prosvjetitelja i pravog borca za puna prava i nezavisnost naroda Istoka koji je u to vrijem stenjao pod teretom jarma krvožednog zapadnog kolonijalizma. i njemu sličnih. što zlonamjerno. Afganistanci i Turci.» Kada je u pitanju njegova biografija. ali je to cijeli život prikrivao (tekijja). bavio se izučavanjem matematike i klasične medicine» U osamnaestoj godini već je «postigao zamjereno znanje». njihovo razilaženje o jedinstvu i njihovo jedinstvo u razilaženju. sina Alijinog. teologe i političare i Istoka i Zapada. On će prerasti u putujuću živu revolucionarnu baklju arapsko-islamskog svijeta od koje će strepiti kolonijalistička Britanija.) u istoimenom Asadabadu. kao i druge izrabljivačke zemlje. Pronašao sam da su njegove najopasnije i najsmrtonosnije bolesti razjedinjenost i pocijepanost njegovih naroda. Životni put Njegova porodica preko čuvenog muhaddisa Ebu Isaa etTirmizija vezuje se za hazreti Husejna. Istok! Odlučio sam da svoj um posvetim dijagnozi njihovih bolesti i pronalaženju lijeka za njih. boreći se svim svojim bićem za to i upozoravajući ih na opasnost koja ih okružuje i koja im prijeti od strane Zapada. podijeljenost njihovog mišljenja. za njega je svaka islamska zemlja bila otadžbina..

strogo nadziran od Engleza i na kraju «zamoljen» da što prije ode. Ukazuje na opasnost strane dominacije. nominalno bio pod 56 . Iste godine u martu ponovo stiže u Kairo. Poznate su njegove riječi egipatskim zemljoradnicama (fellahima) koje im je uputio nakon što se upoznao sa prilikama u kojima rade i njihovim socijalnim položajem: «Fellahu! Kao što svojom motikom i krampom razaraš zemlju i natapaš je svojim znojem i krvlju radeći za eksploatatora i izrabljivača. Međutim. Oko njega se okupljaju mladi ljudi. «Kako je već tada uživao sjajan ugled. «To je bio početak jednog značajnog razdoblja njegovog života. Narednih desetak godina provodi u Egiptu. Naime. Odlazi u Indiju. dolazi do sukoba između dva njegova sina Muhammeda Azama. Novi emir ga postavlja za svog ministra. Bio je pozvan u savjet za odgoj» drži predavanja u Aja Sofiji i Ahmedovoj džamiji.» To dovodi da bude loše gledan od strane Vijeća ministra. među kojima Muhammed Abduhu. tako svojom motikom i krampom razori prsa svoga nasilnika i ugnjetača. ali i njegova napredna vjerska stajališta povrijedila su konzervativne azharovce i naravno političke protivnike Britance. visoko društvo priređuje mu vrlo laskav doček. Njegova popularnost je smetala Englezima i on je 1286/1869. do 1914. Drži privatna predavanja. Odlazi u Istanbul 1287/1870.Afganistana Dust Muhammed Han ga prima u svoju službu. ali mu ipak nameće ograničenja. te je po njihovom nagovoru primoran da napusti Egipat 1297/1879.» Tu ostaje manje od dva mjeseca. budući muftija Egipta i Sad Zaglul. boravka u Egiptu. kojeg podržava Afgani. Uključuje se u politički život zahtijevajući parlamentarnu demokratiju. Sukob sa šejhul-Islamom bio je uzrokom njegove odluke da napusti i ovu zemlju 1288/1871. Međutim. naročito od šejhul-Islama Hasana Fehmija. usput držeći predavanja i tribine. Odlazi po drugi put na hadždžd. U Kairu ostaje 14 dana gdje se upozanje sa nekim azharovcima. izazvala su osude. ljubomora nije izostala. «Tamošnja vlada ga uvažava. budući heroj egipatske neovisnosti. Njegova predavanja na tadašnoj Akademiji umjetnosti (Darul-funun) o korisnosti umjetnosti. Englezi podržavaju drugog sina Šira Alija čija strana pobijedi. kao i općenito njegova napredna shvaćanja. početak naime. Egipat je u periodu od 1867.» Bez ikakvih prethodnih uvjeta vlada mu daje godišnju potporu od 12000 egipatskih pjestera. prisiljen napustiti zemlju. gdje je naišao na topao prijem kod intektulanih krugova što je i produžilo njegov posjet Egiptu. poslije emirove smrti.

Njegov učenik Abduhu je jedan od glavnih umova revolucionarne vlade u borbi za slobodu i nezavisnost egipatskog naroda. u Parizu. uz manje prekide. Poznate novine objavljuju njegove članke sa značajnim odjekom. Poslije će Renan reći: «. situaciji u Turskoj i 16 Poznato orijentalista. među kojima je bilo i muslimana. mogli biste natjerati u okean. inače veliki poznavalac Ibni Rušdove filozofije. filozof. vjerskog i drugog života u Egiptu. kritičar i lingvista. «Revolucija je u osnovi bila uperena protiv engleskog okupatora i domaćih korupcionara i izdajnika.» Revolucija je ugušena u krvi britanskom intervencijom 1300/1882. tražeći njegovo mišljenje o mogućnostima Indije za oslobođenje od britanskog kolonijalističkog jarma on im je odgovorio: «Da ste muhe koliko vas je. Kada mu se prilikom ovog boravka obratila grupa javnih radnika.dok razgovaram sa Afganijem i gledam u njega. U tom vremenu piše svoje najpoznatije djelo «Odgovor materijalistima/ateistima – Er-reddu aleddehrijjin» Napisao ga je na perzijskom. koju je on uveliko inicirao.. Tadašnje vlasti u Egiptu bile su uveliko pod uticajem Britanaca.» Nekoliko mjeseci boravi u SAD. može doprinijeti da se misli obrnuto. nekoć. kulturnog.turskom vlašću. čija vlast. Nakon njegova odlazka na prijalazu 13/14 hidžretskog stoljeća u Egiptu izbija revolucija. čini mi se kao da razgovaram sa filozofima Ibni Rušdom i Ibni Sinaom». On vodi kampanju protiv britanske politike u islamskim zemljama. a naredne tri godine boravi u Parizu. stiže u London. piše odgovor Ernestu Renanu16 na njegovo predavanje: Islam i nauka održano na Sorboni. književnog. Sejjid Džemaluddin el-Afgani odlazi u Indiju gdje strogo nadziran živi u Hajdarabadu i Kalkuti.» Otprilike u isto vrijme se desila i uspješna islamska revolucija u Sudanu.» Kada se bliže upoznao sa ovim poznatim francuskim piscem Afgani ga je istinski impresionirao. 57 . Piše o istočnoj politici Rusije i Engleske. u časopisu Journal des Débates. sve Engleze što god ih je. i dan danas traje. političara i drugih uglednih ljudi. Maja 1883/1301. samo savremeno stanje. U odgovoru kaže «da je Islam povezan sa naukom i da je. a Abduhu ga je poslije preveo na arapski. bilo naučnika kod muslimana. «Njegov boravak u Egiptu ostavit će najdublje tragove u modernoj historiji političkog. Za vrijeme njegova boravka u Parizu njegove ideje se šire diljem islamskog svijeta. U proljeće 1883. u kojem se nalazi Islam.

koji je vjerovao da se prvo mora podići svijest naroda. kada je časopis i zvanično zabranjen. Spomenuti britanski državnik kazao je za njega: «Po prirodi neobuzdan. da bi kao rezultat toga moglo doći i do vanjskih promjena. važnosti Mehdijeve revolucije u Sudanu. Ovo su bile prve arapske novine u Evropi. «Ipak i za tako kratka izlaženja list je izvršio izvjestan uticaj u ovim zemljama. 2003. britanski političari su mu ponudili da ga postave za sultana u Sudanu. a njegov prijatelj Vilfrid Blunt pomaže ga u pridobivanju javnog mnijenja. Velikani tefsirskih znanosti. Abduhu se više okreće real-politici «skeptičan prema mogućnostima političke akcije na Istoku» on se 1203/1885.Egiptu. Posebno je «napadao englesko djelovanje u islamskim zemljama i isticao idejne osnove na kojima treba počivati Islam da bi ponovo našao svoju snagu». pa da možete da postavljate njegovom narodu koga vi hoćete i želite za sultana?» Afgani se koristi ovom prilikom da im ponudi projekt osnivanja arapskog hilafeta ili anglo-islamskog saveza. engleski državnici. Ironično i s podsmijehom upitao je britanske lordove: «Od kada vi stekoste svojinsko pravo nad Sudanom. Nakon povratka iz Londona. Naime. «Glavna razlika između njih dvojice ogledala se u tome što je Afgani bio revolucionar koji se zalagao za vanjsku promjenu postojećeg stanja stvari a onda popravljanje iznutra. Upoznaje se sa britanskim političarima. Britanci brzo zabranjuje njegovu distribuciju u Egiptu i Indiji.» Iste godine Abduhu. 1302/1884 u martu počinje sa objavljivanjem časopisa «Neraskidiva veza / El-Urvetul-vuska» zajedno sa Muhammedom Abduhuom kojem je bio duhovni vođa. odbacivao je novac i slavu kloneći ih se i čuvajući svoju nezavisnost kako bi što bolje služio idealu kojemu je posvetio cio svoj život. dok je Abduhu bio reformator. 267. str.»17 Iste godine. što oni odbiju. sa zahtjevom da sa njim razgovaraju o mjerama koje treba poduzeti naspram Mehdijevog pokreta u Sudanu. Blunta.» 17 Ahmed Adilović. Afagani nastavlja put pionira panislamizma. Uspjeli su da objave 16/18 brojeva ovog dvonedeljnika na arapskom jeziku do oktobra iste godine. na nagovaranje W. Svojom koncepcijom bio je usmjeren protiv zapadnjačke eksploatacije i ispunjen idejama panislamizma. zbog učešća u antibritanskoj revoluciji. a nakon što je ovaj bio protjeran iz Egipta. Travnik. kao predstavnik svoje revije boravi u Londonu. 58 . odvaja se od svoga učitelja. obraćaju se Afganiju.

«Jedno vrijeme boravi u Parizu da bi susreo šaha u Minhenu. tako da nakon sedam mjeseci. kakva se sve nasilja čine i kakva bezakonitost vlada u ovoj zemlji. ali uskoro napušta Iran. bezemljaši i radnici?' Tvrdi se da mu je tada Afganija objašnjavao šta sve čeka vladare kada se poigraju sa sudbinom masa. Osjećajući da je to i njemu samom lekcija.. što je u znatnoj mjeri olakšalo položaj tadašnjih muslimana u ovoj zemlji. a onda dodao: 'Veličanstvo. ruski car želio ga je vidjeti i razgovarati s njim. car mu je rekao: 'Mislim da je šah u pravu. Afagni u Teheranu priprema projekat pravnih reformi. pa se on povlači u jedno svetište blizu Teheran. Također. spomenuo je 59 . nego da mu budu neprijatelji. da dozvoli muslimanima da štampaju Kur'an. Međutim. U pismu ga upozorava na odluku šaha kojom je dodijelio koncesije za iranski duhan jednom engleskom društvu. govori o političkoj reformi potlačenih zemalja. također. U početku je naišao na dobar prijem. Čuvši za takve Afganijeve zahtjeve. pregovarao o rusko-muslimanskom savezu. nastojeći da ga unište. vjerujem da je bolje za vladarski prijesto da mu budu milioni podanika prijatelji. Iako je bio povučen i izoliran predstavljao je opasnost za šaha i njegov režim. vodećem šiijskom autoritetu. I ovdje je digao svoj glas protiv nasilja. koji je tada boravio u Samari. Poznato je da je od tadašnje vlade tražio.Na poziv šaha Nasiruddina 1886 odlazi u Teheran. kao i neke druge koncesije na štetu iranskog naroda. gdje. između ostalog. kao i neke druge vjerske knjige. ljubomorni veliki vezir Mirza Ali mijenja šahovo raspoloženje prema Afagniju. svezan u pratnji 500 konjanika biva ispraćen do iranske granice. pokušavajući da pridobije tadašnju carističku Rusiju za borbu islamskih naroda protiv zapadnog kolonijalizma. car se najprije interesirao za razloge Afganijevog razilaženja sa tadašnjim iranskim šahom. On ga je nagovorio da se ponovo vrati u Perziju. «Tada je otkrio kako bezobzirna caristička politika ove zemlje ugnjetava. ugnjetavanja i porobljivanja. Iz Basre šalje pismo ajatullahu Hasanu Širaziju. jer kako se bilo koji vladar može pomiriti i zadovoljiti s time da njegovom državom upravljaju zemljoradnici. početkom 1891. Izlažući svoja razilaženja Afganija je objasnio ruskom caru šta se sve radi u Iranu. a u korist «neprijatelja Islama». Imajući pretenzije na Iran. eksploatiše i uništava milione muslimana na jugu zemlje.'. Potom oko četiri godine boravi u Carskoj Rusiji gdje.» Bio je primoran da napusti zemlju. okružen grupom divljenika. tražeći priliku da ga sruše i gajeći u sebi mržnju prema njemu.

Ponovo odlazi u London gdje vodi žestoku kampanju. i sam dao prinos. jer njegov narod traga za pravom vjerom?» Afganija mu je odgovorio pitanjem: «Da li da idem u Japan i pozivam njegov narod u Islam onakav kakav je Islam. smještaj u blizini sultanove palače i mjesečnu potporu. Naišao na dobar prijem. Više puta je tražio da ode. Bilo mu je omogućeno da održava odnose sa osobama koje su se htjele sa njim družiti. Sultan je od njega tražio da prekine kampanju protiv šaha i ponudio mu mjesto šejhul-Islama što je on odbio. Ajatullah je donio fetvu o zabrani upotrebe duhana dok vlada ne poništi ugovor o koncesiji. Ostatak života proveo je u nekoj vrsti zlatnog zatočeništva. Posebno se obraća ulemi. putem članaka i predavanja. uvjeravajući ih da oni trebaju biti «bedemi Islama protiv evropskih ambicjjia. Traži svrgavanje šaha. ali svi njegovi zahtjevi su odbijani. uspjeh bojkota duhana. pa ako on to bude prihvatio. onda bi mi sigurno rekao da japanski narod nema nikakve potrebe za takvom vjerom i da je za njega bolje da ostane bez takve vjere!» 60 . bili su polazna tačka moćnog reformističkog pokreta kojeg je podržala iranska ulema. Naime. obratio mu se riječima: «O Šejhu! Zašto npr. čovječe. onda dođi i pozivaj nas na ovu vjeru. Posebno piše u dvojezičnom (arapsko-engleskom) mjesečniku «Dijaul-hafikajni – Svjetlo dviju hemisfera» čijem je utemeljenju 1892. Sultan ga je u dva navrata 1892. Nakon prvog odbijanja prihvatio je drugi poziv. posebno velikog vezira Alija Asgar-hana. po čijem nagovoru ga je šah i protjerao iz Irana. halifa muslimana tog vremena. Kada ga je primio sultan Abdul-Hamid. rekao bi mi: 'Idi ti. pa pozivaj svoj narod na te principe'. a ako bi ga pozivao na Islam onakav kakav se primjenjuje u našim zemljama.» Njegovi ponovljeni pozivi. emocije koju je izazvalo njegovo progonstvo. ili da njegov narod pozivam u islam kakav je u islamskim zemljama?» Sultan začuđen ovakvim odgovorom ponovo je pitao: «O Šejhu! Kaži mi razliku o kojoj si maločas govorio i reci mi nešto u vezi s tim i pozivanja japanskog naroda u Islam!» Afganija mu odgovori: «Ako bi japanski narod pozivao u Islam onakav kakav je Islam.okrutnost članova vlade. kao nadzirani gost kod sultana Abdul-Hamida II. Vlada je morala ustuknuti. protiv šaha i režima koji pustoši Iran. ne ideš u Japan da pozivaš njegov narod u Islam. on je sultanu Abdul-Hamidu II upućivao od ranije apele za savez muslimanskih zemalja pod vođstvom Osmanlijske Carevine. pozivao u posjet.

gdje mu se nalazi mauzolej.Ljubomora i spletke nekih dvorjana nisu ni ovaj put izostali. katkada nam 61 . kao jedinoj mogućoj osnovi za reforme islamskih zemalja. jer sam Kur'an na više mjesta obavezuje čovjeka na upotrebu razuma i traži od njega naučno-istraživački rad. marta 1897. o islamu kao učenju i vjeri. Pokopan je u predgrađu Kabula. sjedne strane i Kur'ana s druge strane. ideološkog i političkog. Po njegovom shvaćanju Kur'an i Sunnet predstavljaju «osnovni i glavni izvor svakog vjerskog. 3. njegovim osnovama i njegovoj univerzalnosti uopće. preneseni su Afganistan. njenoj uvjetovanosti i njenoj općoj društvenoj nužnost. Umro je od raka grla. kojeg je počinio jedan vjerni pristaša Afganija.materijalističkog gledanja na svijet. On je i dalje zagovarao ideje o nužnosti ustavnih sloboda i Islamu. Njegova situacija postala je još složenija. Stoga i njegovo najznačajnije djelo u kojem on izlaže svoje ideje ima sljedeći naslov «Pobijanje materijalista/ateista» Govori o tri osnovna pitanja: 1. Ideje Kako smo ranije istakli u životu ovog velikana teorija i praksa bili su čvrsto povezani. pravnog i drugog reda» «Vrata idžtihad prema Afagnijevom shvatanju nisu nikada bila zatvorena u Islamu. Njegovi zemni ostaci početkom 1945. niti uopće mogu biti. o društvenoj ulozi i mjestu Vjere. Objektivno-racionalističko gledanje na svijet. optužen je kao zagovornik tog ubojstva. mada se pričalo da je bio i otrovan.» Islamski svijet u vremenu u kojem je živio biva izložen udarima najgrubljeg ateističko . 2. ne može nas dovesti do suprotnosti između spoznaje i razuma. Materijalna strana njegova života završena je 9. o ateizmu i njegovim filozofskim smjerovima u istoriji filozofije. Najveća potvrda njihove originalnosti je njihova današnja aktuelnost. Nakon uspjelog atentata na šaha 1896. kao i o ateizmu i njegovoj ideološkofilozofskoj pojavi uopšte. nauku. U njemu piše: «Katkada materijalisti/ateisti (dehrijjūn) objavljuju da im je stalo da pročiste naše umove od praznovjerja i da našu inteligenciju osvijetle istinskom spoznajom. Ideje velikog reformatora i borca za slobodu i nezavisnost porobljenih naroda žive su i danas. kao i na opće filozofske probleme.

» Nastanak ideja političkog panislamizama. moralnosti i učenosti. tj. On poziva sve muslimane različitih pravaca (mezahib) da se koriste razumom. zaštitnicima slabih i kao braniocima potlačenih… Kojojgod skupini pripadala njihova djelatnost. jer «Islam predstavlja univerzalnu ideologiju koja po svojoj naravi i prirodi predstavlja pravo objektivno i naučno racionalno gledanje čovjeka na prirodu.» Istinska civilizacija nije utemeljena na materijalističkom progresu. Cit. On je to jedinstvo vidio kako ističe profesor Karčić kao «savez država sa zajedničkom vanjskom politikom i odbranom. nije drugo do loša inovacija (bid'a) koja je zlonamjerno uvedena u muslimanski svijet radi političkih ciljeva. 79.» Oštro suprotstavlja doktrinu islamskog vjerovanja u predodređenje doktrini fatalizma koji se često pripisuje Islamu od strane zapadnjaka: «Postoji velika razlika između muslimanskog vjerovanja u predestinaciju (el-kada vel-kader) i onoga u fatalizam (el-džebr).. pak. str.se predstavljaju kao prijatelji siromaha. njihove ideje bi zatrovale naše duše.»18 18 Fikrete Karčić.» Kolonizacija je ekonomski rat čiji je cilj potčinjavanje i porobljavanje pobijeđenog i slabog. op. i osuđuje one koji slijede shvatanja bez ikakve izvjesnosti… štogod naučavao. «jedinstva svih islamski naroda pod jednim halifom radi odolijevanja stranoj dominaciji» veže se za njega. On ovom pojmu suprotstavlja pojam svetog rata (džihad) u Islamu čiji je cilj propagiranje vjerovanja. već na vjerovanju.» On kaže: «Islam je gotovo jedini koji ukorava one koji vjeruju a da nemaju dokaza. 62 . uspostavljanju jakih gradskih jezgri s velikom akumulacijom kapitala. El-džebr. El-kada vel-kader jača odlučnost u čovjeku. ona svakako predstavlja šok koji će uzdrmati same osnove društva i razoriti plodove njegova rada… Njihove misli potiskuju plemenite motive naših srdaca. a njihova ticala vazda nastoje gušiti ili remetiti uspostavljeni red. ljudsko društvo i mišljenje. On piše: «Vjera je sama srž i bit naroda i stvarni izvor sreće pojedinaca. gradi njegovu moralnu stabilnost i nadahnjuje ga hrabrošću i strpljivošću. Islam se poziva na razum… a sveti tekstovi objavljuju da se sreća sastoji u pravom korištenju razuma. na savršenstvu u izgradnji strojeva koji nište i razaraju.

Cit. koji ne priznaje ili zaboravlja djela svojih velikana.'… za razliku od vehabija… on je ostavio otvorena vrata za inovacije modernog doba. 63 . gotovo dobrohotno nose jaram strane vlasti. 77. Stoga je nužno jedinstvo muslimanskog svijeta u velikome odbrambenom savezu kojega je preduvjet ovladavanje dijelom tehnologije Zapada. čak ratom.» Upravo gušenje patriotizma cilj je koji žele postići zapadnjaci tako što potiskuju nacionalno i vjersko obrazovanje kako bi doveli istočne narode do zaborava i nijekanja vlastitih vrlina i identiteta.Profesor Karčić kaže: «. čak njihovih vlastitih kuća. kako sami. one štite sebe silom. priječeći svaku reformu ili renesansu islamskih naroda. Zainteresirani za potencijalni dobitak iz naših zemalja.. ekonomskog i obrazovnog je obračun sa domaćim izdajnicima: «Izdajnik nije pojedinac koji je prodao 19 Op. političkog. pa je vjerovao da se vanjska odbrana može najbolje osigurati unutrašnjom reformom. Danas vidimo muslimanske upravljače kako daju odriješene ruke strancima u vođenju poslova njihovih država. te da njihova povijest nema velikana. Istočnjaci su uvjeravani «da na arapskom. perzijskom ili indijskom nema književnog stvaralaštva vrijedna spomena. ova potreba ni po čemu se ne razlikuje od nagona za samoodržanjem. U tom cilju je prihvatio vehabijski zahtjev 'Vratimo se Kur'anu i Sunetu'. da ne može biti slavan narod koji nema povijesti i da ne može imati povijest narod koji se ne oslanja na tradiciju vlastite zemlje.. ali je i dodao 'Modernizujmo islamsko društvo da bude jednako Zapadu. Evropljani nastoje razoriti vjersko jedinstvo i osnažiti unutrašnje razmirice muslimanskih zemalja. ne prežući ni od čega.» Jedinstveni cilj političkog oslobađanja svih islamskih zemalja ne isključuje patriotizam: «Odbrana otadžbine je prirodni zakon i pravilo života.»19 On piše: «Evropske su države opravdavale svoje napade i ponižavanje istočnih zemalja tvrdeći da su ove zaostale.» Osnovni preduvjet i uvjet svake odbrane i oslobođenja vjerskog. ali su se u praksi same pokazale uskog duhovnog horizonta. str.» Afgani upozorava: «Istočnjaci moraju shvatiti da ne može biti zajednice koja nema vlastitog jezika..bio je prvenstveno okupiran pitanjem odbrane muslimanskog svijeta od evropskog kolonijalizma.

neprijatelju svoju zemlju za novac ili za kakvu uslugu ili ustupak. bilo zbog inertnosti ili upućenosti na vlastita prolazna zadovoljstva. naime. Elči Ibrahimpašina medresa.M. a to bijedno drži u sebi. Sulejman: Sunen. dr Fikret: Društveno pravni asket islamskog reformizma.. El-Urvetul-vuska . Hanbel: Musned. dr Jusuf: Min edžli sahvetin islamijjetin tedžeddededdinu ve tenehheda bid-dunja. Autodestrukcija je najveća i neizbrisiva. 9.» Dalje kaže: «Nije sramota ni za jedan mali i slab narod da bude osvojen od strane oružane sile veće i snažnije. bio mali ili veliki – nema. Ebu Davud. August Cesarec.Neraskidiva veza (zajedno sa Muhammedom Abduhuom). cijene za koju zemlju možemo prodati. a sposoban je suprotstaviti se svako ko se može oduprijeti mišlju ili djelom. Risaletur-reddi aleddehrijjin . LITERTURA 1. Kairo. ali sramota koju vrijeme neće izbrisati… jest podilaženje neprijatelju. 64 . sa engleskog preveo dr. Adilović. 3. Ahmed: Velikani tefsirskih znanosti. El-mektebul-isalmijj. Bejrut. 2003. časopis koji je više puta štampan kao cjelovita knjiga 3. Darur-rejjan lit-turasi. Karadavi. Kairo. M. Imam Homeini: Islamska vlast (Velajat-I-Faqih). Hasan Sušić. 7. Kairo 2. 1988. istinska sramota… » Djela 1. 8. Kairo. 1990. Ahmed b. Zagreb. Karčić. Darul-me'arif. dobrovoljno ujarmljivanje bilo zbog nebrige. Daru-hadis. El-kada vel-kader – Predodređenje 4. Beograd. Ibn Hadždžadž: Sahih. pa uzeo i pedalj njegove zemlje. Sarajevo 1990. dopušta da stavi nogu na njegovo vlastito tlo. Darul-hadis. El-Askalani. Ibn Hadžer: Fethul-Bari bi šerhi Sahihil-Buhari. Stvarni izdajnik je odgovoran jer neprijatelju. 4. Tarihu Afganistan – Historija Afganistana Nadamo da će ovaj rad pobuditi interes za prevođenjem njegovih djela na naš jezik.: Historija islamske filozofije. taj je izdajnik. Šerif. Travnik. 5. 6. Muslim.Odgovor materijalistima/ateistima 2.

‬ ‫56‬ .‪aktivne islamske omladine Bosne i Hercegovine.0991 . Darul-ilmi lil-melajin‬‬ ‫.‪12. dr Ahmed: Džemaluddin Afganija.‪11. Zenica‬‬ ‫.‬ ‫وﻋﺮﻓﻨﺎ ﻓﻲ ھﺬا اﻟﺒﺤﺚ ﺑﺸﺨ ﺼﯿﺔ اﻟ ﺴﯿﺪ اﻷﻓﻐ ﺎﻧﻲ وﺣﯿﺎﺗ ﮫ وأھ ﻢ أﻓﻜ ﺎره ﺑﮭ ﺪف‬ ‫اﻟﺘ ﺬﻛﯿﺮ ﺑﺎﻟ ﺪور اﻟﻜﺒﯿ ﺮ اﻟ ﺬي ﻟﻌﺒ ﮫ ھ ﺬا اﻟﺮﺟ ﻞ اﻟﻜﺒﯿ ﺮ ﻓ ﻲ ﻇﮭ ﻮر اﻟﻨﮭ ﻀﺔ‬ ‫واﻹﺻﻼح، راﺟﯿﻦ أن ﯾﻜ ﻮن ﻣﺜﻠ ﮫ داﻓﻌ ﺎ ﻟﻠﺒﻮﺳ ﻨﻮﯾﯿﻦ ﻓ ﻲ ﻃ ﺮﯾﻘﮭﻢ اﻟ ﺸﺎق إﻟ ﻰ‬ ‫ﺿﻤﺎن اﺳﺘﻤﺮارﯾﺔ اﻟﺒﻘﺎء واﻟﺤﻔﺎظ ﻋﻠﻰ ھﻮﯾﺘﮭﻢ اﻹﺳﻼﻣﯿﺔ. Darul-hadis.0991 . Ebu 'Isa Muhammed: Sunen.‫‪10. Sedić. Sarajevo‬‬ ‫.‪Bejrut‬‬ ‫اﻟﺴﯿﺪ ﺟﻤﺎل اﻟﺪﯾﻦ اﻷﻓﻐﺎﻧﻲ )8381-7981/4521-4131( راﺋﺪ ﺗﻔﺴﯿﺮ‬ ‫اﻟﻘﺮآن اﻟﻜﺮﯾﻢ ﻓﻲ اﻟﻘﺮن اﻟﺮاﺑﻊ ﻋﺸﺮ اﻟﮭﺠﺮي – اﻟﻌﺸﺮﯾﻦ اﻟﻤﯿﻼدي‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﻟ ﻢ ﯾﻜﺘ ﺐ اﻟ ﺴﯿﺪ ﺟﻤ ﺎل اﻟ ﺪﯾﻦ اﻷﻓﻐ ﺎﻧﻲ اﻟﺘﻔ ﺴﯿﺮ اﻟﻤ ﺴﺘﻘﻞ وﻟﻜﻨ ﮫ أﺛ ﺮ ﺑﺄﻋﻤﺎﻟ ﮫ‬ ‫وأﻓﻜﺎره ﺗﺄﺛﯿﺮا ﺑﺎﻟﻐﺎ ﻋﻠﻰ اﻟﻤﻔ ﺴﺮﯾﻦ اﻟ ﺬﯾﻦ ﺑ ﺮزوا ﻓ ﻲ اﻟﻘ ﺮن اﻟﻌ ﺸﺮﯾﻦ، وﻛ ﺎن‬ ‫ﺗﺄﺛﯿﺮه ﻋﻠﻰ ﺗﻠﻤﯿﺬه اﻟﺸﯿﺦ ﻣﺤﻤﺪ ﻋﺒﺪه وﺗﻠﻤﯿ ﺬه رﺷ ﯿﺪ رﺿ ﺎ ﻗﺒ ﻞ اﻵﺧ ﺮﯾﻦ، ﻛﻤ ﺎ‬ ‫أن ﻟﮫ ﺗﺄﺛﯿﺮا ﻏﯿﺮ ﻣﺒﺎﺷﺮ ﻋﻠﻰ اﻟﺸﮭﯿﺪ ﺳﯿﺪ ﻗﻄﺐ. Kairo‬‬ ‫. Islamska misao‬‬ ‫. Ez-Zirikli.‪br‬‬ ‫. Smajlović. dr Fuad: Mali predznaci Sudnjeg dana.6991 .‬ ‫واﻟﺤﻘﯿﯿﻘﺔ اﻷﺧﺮى، ﻻ ﯾﻨﻜﺮھ ﺎ أﺣ ﺪ، أن اﻟ ﺴﯿﺪ اﻷﻓﻐ ﺎﻧﻲ ﻣ ﻦ ﻣﺆﺳ ﺴﻲ اﻟﻨﮭ ﻀﺔ‬ ‫اﻹﺳﻼﻣﯿﺔ اﻟﺤﺪﯾﺜﺔ. Smailagić.73 .‪14. Et-Tirmizi.‪13. Hajrud-Din: El-E'alam. Svjetlost.2891 . Nerkez: Leksikon Islama. Organizacija‬‬ ‫.

Shaikh Sayyid Qutb. include Shaikh Muhammad Abduhua and his disciple Muhammed Rida and. his life and his ideas have been presented. 66 . In this work Afghani’s influential figure. in the first place. The fact that Afghani was one of the forerunners of Islamic revival. Namely. so that we could be reminded of the significance and the role that this great champion played in the development of the liberation and reformist thought. those mufassir. with his works and association with others he had greatly influenced the mufassirs.SAYYID JAMALLUDDIN AL-AFGHANI (1254-1314/1838-1897) A forerunner in the interpretation of the Qur’an in the 14th century according to hijra /20th century Summary Although Sayyid Jamaluddin al-Afghani (1254-1314/1838-1897) hadn’t written his own tafseer. marked the 14th according to hijra / 20th century. whose interpretation of the Qur’an had. indirectly. in many ways. hoping that he will remain a stimulus for the Bosniaks in their struggle for survival and human dignity. reawakening and the rebirth of the modern age is indisputable.

jedinstvena. R. Za formiranje prve islamske zajednice. pronicljivom selekcijom preveo na islam dva ključna čovjeka u Medini i. pića i odijevanja. sallallahu 'alejhi ve sellem.A. Metode koje je upotrijebio u svom da'vetskom angažmanu postale su paradigma svim budućim generacijama. ali i otvorio vrata za normalan dolazak muhadžira iz idolopokloničke Mekke u ovaj grad. sc. bio je jedan od najmarljivijih učenika Allahovog poslanika. . Muhammeda. dr. r. školi uveliko će doprinijeti nama da pokušamo na sličan način drugima predstaviti i približiti islam i afirmirati ga na način koji će postati blizak i prihvatljiv onima koji za istinom žude i žele je. sallallahu 'alejhi ve sellem. 'Umjer. On je.. na taj način. omogućio prelazak polovine stanovnika tog grada na islam. spoznati. Iako su ga roditelji maltretirali zbog njegove odanosti islamu. Šefik Kurdić MUS'AB B. vojske i države itekako je doprinio ovaj prvi ambasador da've u islamu. Analizirajući njegove perfektne metode. sallallahu 'alejhi ve sellem. naime. *** 67 .Doc. koji će postati nukleus iz koga će se izroditi nova. neponovljiva generacija muslimana do Sudnjega dana. poslao da poučava prve muslimane Medine učenju Kur'ana i temeljnim postulatima islama.. jednoga dana.a. on je ostao stamen na putu istine i postao primjer drugim mladićima kako se bori za ideale koji nadvisuju ovodunjalučki život i životne potrebe. savladane u Poslanikovoj. kojeg je Allahov Poslanik. kroz zabranu hrane. Veoma rano je primio islam i u njega je utkao svu svoju fizičku i duhovnu snagu koju je posjedovao. 'UMEJR.PRVI AMBASADOR DA'VE U ISLAMU Sažetak Mus'ab b.

s. Kada su muslimani učinili prvu hidžru u Abesiniji i Mus'ab. ga je poslao grupi muslimana iz Medine. Treba znati da se njihovo djelovanje nije zadržalo samo unutar granica Mekke. 'Abdi Menaf b. mučili su ga na razne načine. Čitajući njihove biografije primjećuje se da su svaki slobodan trenutak svoga života obilato koristili da drugima prenesu ono što su duboko osjećali u dubini svoga bića i u srži svojih kostiju. školi.. Ko je bio Mus'ab b. Pažljivo analiziranje njegovog angažmana u Medini otkrit će nam izuzetnu pronicljivost i vanrednu mudrost ovog vrsnog da'ije i biti jasan putokaz na našem da'vetskom putu. Druženje sa Allahovim Poslanikom.. čak su mu zabranjivali jelo i piće. r. r. Nakon povratka iz Abesinije. Željeli su sreću i duhovno zadovoljstvo koje su osjećali podijeliti sa drugima. smatramo neophodnim analiziranje njegovih metoda koje je koristio i koje su polučile takav briljantan rezultat.a. 'Umejr b. Jedan od prvih da'ija među ashabima koji je djelovao van Mekke i prije Hidžre bio je. sallallahu 'alejhi ve sellem. 'Abdi-d-dar b. nadajući se da će se vratiti u idolopokloničku vjeru. On je sva zlostavljanja na dostojanstven način izdržao. 'Umjer. r. Upravo ta nesebičnost i briga za drugima i pokušaj da ih izbavi iz zablude bili su i ostali njihova konstantna opsesija. posebnu pažnju su poklanjali da'vi i da'vetskom angažiranju.a. tadašanjeg Jesriba. Budući da je upravo on. postigao zavidne rezultate i da je za vrlo kratko vrijeme svog da'vetskog djelovanja uspio prevesti na islam skoro polovinu stanovnika Medine. Kusajj b.a.s. sallallahu 'alejhi ve sellem. uveliko doprinijeti da se islam izuzetno brzo proširi i da temeljito izmijeni način života ogrmnog broja ljudi. Mus'ab b.? Mus'ab b. sallallahu 'alejhi ve sellem. 'Umejr. Allahov Poslanik. koji su bili učesnici prvog sastanka na Akabi. Kada su roditelji saznali za njegov prelazak na islam. Hašim b. Allahovom milošću i dobrotom. iznjedrili su izuzetnu generaciju da'ija.a. je bio s njima. koja će svojim metodama savladanim u Vjerovjesnikovoj. kako bi ih 68 .v. Njihov da'vetski angažman bio je primijetan van granica ovog grada i prije Hidžre. Kilab el-Bedri el-Kureši el-'Abderi rođen je u Mekki.Ashabi Allahovog poslanika Muhammeda. Islam je primio veoma rano i to je držao u tajnosti. i svakodnevni kružoci sa njim. svakako.

je bio jedan od najmarljivijih Vjerovjesnikovih. sallallahu 'alejhi ve sellem. Zadul-me’ad. Imam Buhari navodi predaju El-Bera'a b. Ibn ‘Abdu-lBerr. učinio iz dva razloga. 172. sallallahu 'alejhi ve 1 Ovaj hadis bilježi Buhari u Sahihu: 63 – Kitabu menakibi-l-ensar. sallallahu 'alejhi ve sellem.a. odsjeo kod Es'ad b. sallallahu ’alejhi ve sellem. str. imao nešto preko četrdeset godina kada je pao kao šehid na Uhudu. Zurare. Iz života ashaba. kojom prilikom je bio počašćen od strane Poslanika.. 46 – Babu makdemi-n-Nebijji. bio učesnik i prve i druge prisege na 'Akabi i osoba koja je prva dala prisegu Allahovom poslaniku. ve ashabihi-l-Medinete. r. a posebno svojih roditelja. 1/145-150.a.a. i drugo.. U Bici na Uhudu je. sve dok ne ostavi vjeru.a. U jeku borbe idolopoklinici su mu odsjekli sabljom desnu ruku. a on je zastavu preuzeo u lijevu. Es-Siretu-n-nebevijjetu. Vjerovjesnikovim. 'Umejr i Ibn Ummi Maktum.a. Prvo.a. je učestvovao u Bici na Bedru.. r. 'Aziba. hadis br. Muhammed Jusuf el-Kandehlevi. pa ga je Vjerovjesnik.. Abdurrahman Ra’fat el-Baša.1 Mus'ab. 3/36. r. dok nije pao kao šehid i ukopan zajedno sa Hamzom. suočavao se sa nesnošljivim iskušenjima od mekkanskih idolopoklonika. Ibnu-l-Kajjim. Ez-Zehebi. pa kada su mu odjsekli i lijevu ruku. ElIsabe fi temjizi-s-sahabe. bili prvi od ashaba koji su iz Mekke došli u Medinu. očito je. Ibn Ishak tvrdi da je Mus'ab. r. je. Mus'ab.a. 'Umejr. 3/421-422. koji su ga na svaki način nastojali poniziti. amidžom. 388-392. 2 Njegovo da'vetsko angažiranje Mus'ab b. Sijeru a’lami-n-nubela’. r. došavši u Medinu. sallallahu 'alejhi ve sellem. Hajatu-ssahabe. čovjeka koji je prvi od Medinjana primio islam. r. koja je duboko prodrla u njegovo biće.. 3924. hadisa i fikha. 195 i 197. Muhammmedu. bio počašćen da nosi zastavu islama. sallallahu 'alejhi ve sellem. 69 .poučavao temeljnim propisima vjere i učenju Kur'ana. želio udaljiti iz te sredine i sačuvati od još težih iskušenja. r.. učenika. r. 3/46-48. u kojoj se navodi da su Mus'ab b. sallallahu 'alejhi ve sellem. Ibn Hadžer.a. pa je mogao itekako pomoći novopridošlima u islam u Medini. da nosi bijelu zastavu tokom cijele borbe i da pokaže svoju istinsku hrabrost. 3/469-470. 1/301 i dr. koji je postao izuzetan znalac iz domena Kur'ana.. Ovo je Poslanik islama.. on je sa ostacima tih ruku nosio bajrak islama. El-Isti’ab fi esmai-l-ashab. također. 2 Vidi njegovu biografiju: Ibn Hišam.

a. 87. en-Nu’man b. El-Bera’ b. sallallahu ‘alejhi ve sellem. prvak poznatog medinskog plemena Evs. pored muslimana.a. Zurare b. kako mu je Poslanik islama. pozicija u islamu najbolje će ilustrirati hadisi Allahovog Poslanika.a. r... r.sellem. god.a. Za njega se tvrdi da je prvi ashab koji je preselio na Ahiret nakon Hidžre i da je prva osoba kojoj je Allahov Poslanik. r. kojeg su dodirivali ashabi i divili se njegovoj mehkoći i kvalitetu! Vjerovjesnik. Imru-l-Kajs b. što je omogućilo Mus'abu. El-Isabe fi temjizi-s-sahabe. Sa'd b. Mus'ab. s. Ez-Zehebi. r. r.a. r. klanjao dženazu-namaz. 4 Vidi o tome: Ibn Hišam. našla i dvojica prvaka naroda Benu 'Abdi-l-Ešhel. učenju Kur'ana i osnovnim postulatima islama.. El-Isti’ab fi esmai-l-ashab. eventualnim. Umro je 5. 5 Sa’d b. Uhudu i Handeku. ljudi i okupljali a posebno omladina. r. izložit ćemo ga. jer bi njihovim. ‘Ades b. onako kako ga navode historičari u svojim djelima.s. str.a. Sa’lebe Ebu Umame el-Ensari el-Hazredži en-Nedždždari. 1/82-84. ‘Azib. Kakva je Sa’dova.. Tu su se. Učestvovao je u Bici na Bedru.a. prenosi: “Vjerovjesniku. r.Ahmed u Musnedu i En-Nesai u Fadailu-s-sahabe. Primijetivši da Mus'ab. r. 144..6 prvaci iz 3 Njegovo puno ime je Es’ad b. Mu'az 5 i Usejd b.. 4 Mus'ab. želeći susresti i okupiti navopridošle Medinjane u islam i poučiti ih Kur'anu i temeljnim principima islama. ErRehiku-l-mahtum.a. Budući da će ovaj susret Mus'aba.v. sallallahu ‘alejhi ve sellem. Njegova dženaza je bila sedmi mjeseci nakon Hidžre. Zejd b. Tirmizi i Ibn Madže u svojim sunenima . i savjetovao da poučava konvertite islamu. Mu’az b.a. po Hidžri. zajedno sa svojim domaćinom Es'adom. da djeluje i na njih. Sijeru a’lami-n-nubela’. 3 Upravo uz njegovu pomoć. po običaju. sa dvojicom prvaka Benu 'Abdi-l-Ešhela uveliko izmijeniti sliku Medine i otvoriti vrata Hidžre. ‘Ubejd b. ‘Abdi-l-Ešhel el-Ensari el-Ešheli. tu su se okupljali i drugi. ih je upitao: “Zar se divite ovoj 70 . Hudajr. je otpočeo svoju da'vetsku misiju.. str.a.. uz ostale Medinjane. gdje su se. Naime. njegov zadatak je bio. koji su posebno zanimali Mus'aba. sallallahu 'alejhi ve sellem.. Poslanikov životopis. prelaskom na islam otvorili sasvim nove horizonte djelovanja i omogućili daleko lakši pristup ostalim ljudima tog područja. U prvom. 1/34-35). djeluje na omladinu kod navedenog bunara. je poklonjen svileni ogrtač. a nakon toga ga analizirati. sallallahu ‘alejhi ve sellem. i El-Mubarekfuri. (Vidi opširniju biografiju: Ibn ‘Abdi-l-Berr. kojeg bilježe Buhari i Muslim u svojim sahihima. Budući da je to bilo javno mjesto. 1/299304 i Ibn Hadžer. odlazi do jednog poznatog medinskog bunara. kako bi našim generacijama bio putokaz u nastojanjima da se da'vetski angažiramo i uspijemo u svojoj misiji. mjesec dana nakon Bitke na Hendeku od posljedica ranjavanja strijelom u toj bici.

El-Isabe fi temjizi-s-sahabe. Muslim i Ahmed u svojim hadiskim zbirkama..a. bilježe Buhari. s obzirom da je Es'ad b. Muslim. Brojni izvori navode da je Vjerovjesnik. Tirmizi.. kako navodi El-Vakidi. Prenosi se.a. r. (Vidi njegovu biografiju: Ibn ‘Abdi-l-Berr. Usejd je prihvatio Sa'dov savjet i otišao je do bunara.. bio izuzetno potresen smrću ovog velikog ashaba. el-Hudajr b. a koju. Sa'd se obrati Usejdu. str. koji mu je i klanjao dženazu. predložio je Mus'abu. Angažiraj se da ga privedeš vjeri u Allaha Uzvišenog!». sallallahu ‘alejhi ve sellem. El-Isti’ab fi esmai-l-ashab. 71 . u vrijeme hilafeta Omera b. str.a. Mu’aza!”. kako navode Buhari. r.a. Ez-Zehebi. sallallahu ‘alejhi ve sellem. koja nije nagovještavala ništa dobro. koji du došli da zaglupljuju našu omladinu. 2/27-28.naroda Benu 'Abdi-l-Ešhel. Ebu Bekr.a. god. prihvati. (Vidi njegovu biografiju: Ibn ‘Abdi-l-Berr. Ibn Madže. viknuo: «Šta je vas dvojicu dovelo ovdje da naše slabe zaglupljujete!? Napustite nas. ElIsti’ab fi esmai-l-ashab. Sijeru a’lami-n-nebela’. sljedeće: «Ovaj je prvak i autoritet svog naroda.a.a.. Bio je poznat po izvanrednom učenju Kur’ana i izuzetno lijepom glasu. r. a ako osjetiš u tome bilo mehkoći i kvalitetu?! Znate li da će Sa’dove maramice (u Džennetu) biti i mekše i kvalitetnije!”. r... ‘Atik b. Zurare moj tečić!». čovjeka radi koga je cijelo pleme prihvatilo islam. El-Isabe ti temjizi-s-sahabe. nije preferirao. U drugoj predaji koju prenosi Džabir. r. Ez-Zehebi. gdje je bila omladina okupljena oko Mus'aba i Es'ada. da su se meleki spuštali i slušali njegovo milozvučno učenje Kur’ana. 1/340-343. Sijeru a’lami-n-nubela’. Zejd b. pa je izvukavši sablju iz njenih korica. Es'ad. Vjerovjesnik. r. po Hidžri. 134-135). rekavši mu: «Otiđi onoj dvojici ljudi. 1/49 i dr. Mus'ab. Ibn Hadžer. primijetivši Usejda kako im prilazi. nikoga od Ensarija ispred Usejda. odnosno 21. Jedan od najvećih autoriteta među ensarijama. kaže: “’Arš se potresao smrću Sa’da b. Histroičari se dvoume u njegovom učestvovanju na Bedru. ozbiljno se zabrinu i žestoko naljute.a. otjeraj ih i zabrani im da im se približavaju! Ja bih to učinio. r. 1/279-297. r. 1/53-55. također. Ibn Hadžer. 2/37-38 i dr. 6 Usejd b. tek onda. Ahmed i En-Nesai. ali mi je neugodno. ‘Abdi-l-Ešhel el-Ensari el-Ešheli. 119-120). približivši im se Usejd je započeo kontakt povišenim tonom i oštrom prijetnjom. Umro je 20. ako želite sebi dobro!!!». Međutim. Faruk Hamade u Fadailu-ssahabe Imama Nesaija.. Imru-l-Kajs b. Semmak b. je na ove riječi ostao miran i sasvim blago i ljubazno mu odgovorio: «Zar nećeš sjesti i ovo saslušati!? Ako te ovo zadovolji – ti. Na Uhudu je zadobio čak sedam rana. ali sa sigurnošću tvrde da je učestvovao u Bici na Uhudu i svim drugim koje su se vodile do njegove smrti. Faruk Hamade u knjizi: Fadailu-s-sahabe Imama Nesaija. el-Hattaba.

Mus'ab. Kada je došao.» Usejd se uputio ka Sa'du i njegovom narodu. r. šta je učinio sa onom dvojicom da'ija. ti. uzeo sablju iz Usejdovih ruku i ljutito se uputio ka bunaru. r. dobacio je okupljenim ljudima: «Usejd nam dolazi sasvim drugačijeg izraza lica. r. narode 7 Tj. Mu’az i njegov rod. svi pripadnici njegovog naroda bi to učinili i niko mu ne bi oponirao! Poslat ću vam ga istoga momenta. očisti svoju odjeću. 72 . prisjećajući se tog događaja. r. prije nego što je Sa'd bilo šta progovorio. kako navode neki izvori. Sa’d b. onda. pristao. koji su nestrpljivo očekivali ishod njegovog razgovora sa Mus'abom i Es'adom. je govorio o temeljnim postulatima islama a.. nakon ovih riječi. Predstavio mu je islam.. tona. Sa'd je. on mu je odgovorio: «Obratio sam se oštro onoj dvojici i zaprijetio im da se ne približavaju našoj omladini. prije nego je i progovorio!». To je Sa'd b.. obraćajući mu se toplo i blago. r. ustao rasrđen. Oni su ga posavjetovali da treba da se okupa. da bi upotrijebio protiv njih oružje zbog njihovog negativnog djelovanja na omladinu. r. odložio sablju sa kojom je došao i sjeo kod njih dvojice. nego što je otišao od nas!». Usejd im je predložio: «Iza mene je jedan čovjek. proučio odlomke iz poglavlja Ez-Zuhruf. Ukoliko bi on postao musliman. zastidjeli su se!».kakvo naspokojstvo i odbojnost.. Nakon što su i njemu saopćili uvjete za primanje islama. oštro se obratio Es'adu. Zuraru. kaže: «Primijetili smo.. Na njihov savjet.a. Međutim. Kada ga je Sa'd vidio.a. Usejd je oduševeljeno uzviknuo: «Kako je lijep i zadivljujući ovaj govor! Šta treba uraditi kada neko želi prihvatiti ovu vjeru?». nisam. primijetili su njegov pristanak i simpatija spram islama. samo da nije rodbinskih veza koje njih dvojicu spajaju. proučio neke odlomke iz Kur'ana i. primijetio ništa loše kod njih.a. na njegovom izrazu lica simpatije spram islama. ali sada ne srdit i ljut. tako nam Allaha. nakon toga. Mu'az. kao što je učinio i sa Usejdom. Nakon toga. uistinu.a.a. Nakon Sa'doovg pitanja. Usejd je. on se vratio svom narodu. to odbaci i svoju prijetnju do kraja ispuni!». Rekao sam im da se priča da Benu Harise7 žele ubiti Es'ada b. Nakon citiranja kur'anskog teksta.a. Tada ponovo stupa na scenu Mus'ab. nakon tako miroljubivog Mus'abovog. već veseo i ozarena lica i obratio im se pitanjem: «Kako me poznajete. naglasivši mu. izgovori Šehadet i klanja dva rekjata namaza. Mus'ab. ali pošto znaju da im je on tečić.

73 . kako navode najpoznatiji historičari u svojim djelima. što će mu pomoći da postigne zavidan uspjeh među stanovnicima Medine. dolazimo do sljedećih zaključaka. 131-132. 147 i dr. Benu 'Abdi-l-Ešhel. Hajatu-s-sahabe. 3/195-201. u to vrijeme. pokušajmo prodrijeti u suštinu njegovog uspjeha i otkriti tajne tog sjajnog rezultata koji nam trasira da'vetske puteve punih četrnaest stoljeća.a. r. stoljećima razjedinjene plemenskim i drugim razmiricama i sukobima. Osim toga. dušu prožetu Poslanikovom. primijetit ćemo da on stiže u Medinu kao da'ija bez institucije ili države na koju bi se mogao osloniti i bez ikakvih materijalnih sredstava s kojima bi mogao srca ljudi.. na te riječi. da su do kraja dana svi pripadnici njegovog naroda. 1/187-190. prevodeći na islam polovinu stanovnika Medine i otvarajući širom vrata dolaska muhadžira iz Mekke u Medinu. šejh Muhammed el-Gazali. 8 Analiza njegovog da'vetskog djelovanja Ako analiziramo ovaj briljantan uspjeh Mus'aba b. Muhammed b. 205207. 144-146. Muhammed Se’id Ramadan elButi. dr. koji nam u cjelosti osvjetljavaju tajnu njegovog trijumfalnog uspjeha: 1 – Mus'abova. dolazi sa onim što ima: on donosi srce ispunjeno kur'anskim ajetima. Otuda. 121-122. Fikhu-s-sire. r. Muhammed Jusuf el. 390. mudrost i pronicljivost.a.moj?!». ElMubarekfuri. ‘Abdu-l-Vehhab. El-Bidaje ve-n-nihaje. Iz života ashaba. Fikhu-s-sireti-n-nebevijjeti. 'Umejra.a. Ovaj trijumfalan uspjeh kakvog je postigao Mus'ab b. Mus'ab. sallallahu 'alejhi ve sellem. r. 'Umjer. sallallahu 'alejhi ve sellem. uputom i svoju prirodnu nadarenost. str. r. otići u Taif da bi tamo djelovao i našao bar neko utočište. 2/8386. Er-Rehiku-l-mahtum. precizna analiza stanja u Medini. str. str. Zapečaćeni džennetski napitak. str. pridobiti. Sa'd je. Analizirajući njegov da'vetski angažman. ‘Abdurrahman Ra’fat el-Baša. koga njegov narod protjeruje i koji je bio prinuđen.. primili islam. iza sebe u Mekki je ostavio Poslanika.. sallallahu ‘alejhi ve sellem.. Svi su odgovorili: «Ti si naš prvak! Najbolji si i najvrjedniji od svih nas!». Ta analiza se sastojala u preciznom definiranju i detaljnom 8 O ovom događaju pogledaj opširnije: Ibn Hišam.a. dijeleći ih. str. Es-Siretu-n-nebevijjetu. nije sigurno nastao slučajno.Kandehlevi. Muhatsaru sireti-r-Resul. Bilježi se. prije nego uzvjeruje u Allaha i Njegovog Poslanika!». odlučno dodao: «Od ovog trenutka zabranjujem bilo kome da mi se obraća. Ibn Kesir. ‘Abdullah b.

uveliko su doprinijeli da Mus'ab. u tom pogledu..a. r. njihove navike i aspiracije. 3 – Mus'ab. Naime. 7 – Oštra prijetnja od strane Sa'da i Usejda. koja je prisutna od faraona koji se pribojavao da Musa. sa prijateljima i neprijateljima islama i muslimana i faktorima koji utječu i na jedne i na druge. ulazi u njihove redove i djeluje iznutra. kao i način na koji se može odbraniti od njihovog neprijateljstva koje je kulminiralo čak do fizičkog obračuna.. r. Es'ad. kao i mjesta njihova okupljanja. r. Zašto? Upravo zbog toga što će pravi da'ija koristiti svaku osobu koja mu može pomoći na planu da'veta. njihovom neprijateljskom odnosu spram njega. vlastodržaca i moćnika svijeta.a. koji danas mnogima nedostaje u njihovim da'vetskim naporima. On se ponaša kao iskusan ljekar. ne promijeni vjeru njegova naroda pa sve do današnjih silnika i tirana.a. r.a. na najbolji način ilustrira neprijateljstvo spram onoga što se ne zna.s. poznatog i uglednog stanovnika Medine. r. veoma dobro koristi poznavanje društvenog statusa pojedinih Medinjana i posebno njima poklanja pažnju. ugleda i dostojanstva. koji zna u svakom momentu koji lijek. mirno djeluje i da. eventualnom. niti pravi kancelariju. r. r. ne sjedi u Es'adovoj. Njegovo preferiranje ove dvojice nad drugima i njegova selekcija da baš oni budu njegovi izabranici koji će djelovati na stotine i hiljade drugih je vanredan osjećaj prioriteta.a. već odlazi njima. 5 – Obraćanje Sa'da Usejdu da ode do navedene dvojice da'ija i spriječi ih. kada i kome će propisati ili kao selektor neke sportske reprezentacije koji zna koja ekipa može donijeti pravi trijumf i pobijediti. od «zaglupljivanja njihove omladine». 6 – Mus'ab..a.. a.. na najeklatantniji način ilustrira logiku svih vladara. 2 – On dolazi kod domaćina – Es'ada b. je bio taj koji je dobro poznavao ljude. a u.. pomoći će mu u odbrani života.a. kući. čekajući grupu novopridošlih muslimana da mu tu dođu da ih poučava vjeri ili medinsku omladinu. njihovo mjesto okupljanja. ako treba i silom. Zurare. Otuda su 74 . ne doživi velike poteškoće i nesnosna iskušenja.a. r. rodbinski odnosi Es'ada i Sa'da. U ovom konkretnom slučaju. njihov status i ugled u društvu... rezultirao je minimumom maltretiranja od strane Medinjana.a. pa čak ni džamiju. a posebno osobu koja poznaje ljude.upoznavanju sa društvenim i historijskim okolnostima u Medini. koji je među prvima primio islam.. koji još nisu osjetili slast prave vjere. r. 4 – Njegov mudri postupak da se da'vetski angažira zajedno sa svojim domaćinom – Es'adom.

nije fetve izvlačio «iz rukava» i proizvoljno govorio o islamu. bez materijalne podloge. na najbolji način pokazuje perfektne da'vetske metode jednog od Vjerovjesnikovih. se osjećao sretnim prelaskom na islam. poslao onome koji ima jaču argumentaciju! Na kraju Ako kompariramo mogućnosti kojima je raspolagao Mus'ab b. Upravo loš uspjeh današnjih da'ija i kod nas i u svijetu je rezultat odsustva mudrih.a. sallallahu 'alejhi ve sellem. r.. On. koje će i rezultirati trijumfalnim uspjehom. kod nas i u svijetu. nakon što su ga upoznali?! 8 – Ljubazna Mus'abova. savremenih i djelotvornih metoda u prezentiranju istine! 9 – Usejdove. danas dešava kod nekih da'ija.. ranije a i danas.. pa ako im se ne dopadne. otrkrivaju nam dva momenta: a) Usejd.a.. a koliko. r. kako bi rezultat bio što bolji i efikasniji. upravo oni ljudi koji ne poznaju islam ili imaju sasvim pogrešnu predstavu o njemu. primijetit ćemo ogromnu razliku! Mus'ab. onda.a. r.a. loših ideja uspije zahvaljujući vanrednim metodama?! Ovaj primjer nam eksplicite ukazuje na to da je neophodno za da'iju da upotrijebi kvalitetne i djelotvorne metode. u Medini i mogućnosti muslimana danas..najveći neprijatelji islama. Zar ova dva velikana Medine nisu došli ljuti i srditi na islam i da'ije. a kasnije i Sa'du. da je iza njega «čovjek koji.. da. r. b) On ga ne želi poslati Mus'abu b. sallallahu 'alejhi ve sellem.a. govorio i radio.. opet. vlasti i časti. dakle. bez kancelarija i raskošnih 75 . r. zbog toga što on lično ne želi na njega da'vetski djelovati.. preciznije poznaje propise islama i ima temeljitije uvide u sve ono što je Poslanik. r.a.a. pa je želio da taj osjećaj doživi i njegov prijatelj Sa'd. nažalost. da obilato koriste ovakav način i da usmjere svoj angažman na ljude od intelekta.a. izvrše svoju prijetnju. r..a. Koliko dobrih i humanih ideja propadne zbog loših metoda.. kao što se. 'Umjeru. r. nego je Sa'da. ako bi prihvatio islam. već naprosto što smatra da Mus'ab. preporuka Usejdu. 'Umjer. i njegov narod bi to učinio». da sjednu i saslušaju ono što iznosi.a. ugleda. a vratili se ozarenih lica i nježnoga srca.. riječi. r.a. učenika. riječi da će im «istoga momenta poslati Sa'da». r. najbolja su preporuka današnjim da'ijama. r. bez plate i penzije.a. 10 – Usejdove. r.

1994. Ebu 'Abdullah Muhammed b. Kairo. Ibn 'Abdu-l-Berr. 1998. nismo u stanju napraviti takav podvig! Zašto? Odgovor potražimo sami!!! LITERATURA 1. 9. Damask i Daru-l-fikri-l-mu'asir. bez mehanizama koji štite njegovu sigurnost. Bejrut.prostorija. Ibn 'Abdu-l-Vehhab. 1991. muftijstava. 11. Muhammed: Muhtesaru siretir-Resul. imama i profesora. Daru-l-kalem. i uz. Bejrut. Ebu Omer el-Kurtubi: El-Isti'ab fi esami-lashab. pa sve do obrazovno-odgojnih institucija i stotine službenika. 6. El-Buhari. Hanbel. 1993. prijevod: Mustafa Prljača. Damask. uz sve mehanizme kojima raspolaže Islamska zajednica. 1997. dok mi danas. Zenica.Ibn Hišam: Es-Siretu-n-nebevijjetu. ElMektebu-l-islami. Rijad. 1987. Sarajevo. bez automobila i drugih konfornih prevoznih sredstava. Ahmed b. dr Abdurrahman Ra'fat: Iz života ashaba. El-Baša. 4. Daru ihjai-t-turasi-l-'arebi. Bejrut. Ibn Hišam. 2. Šemsuddin ed-Dimiški: Zadu-lme'ad fi hed'ji hajri-l-'ibad. 1989. Rijaseta. kako je prethodno navedeno. izdanja). Darul-kalem. konkretno u Bosni i Hercegovini. Ebu Muhammed el-Himjeri: Poslanikov životopis. 7. skraćena verzija: Abdusselam Harun. Bejrut (bez god. prijetnju smrću. 13. El-Buti. Bemust. 1983. medžlisa IZ.Ibn Kesir. Isma'il: Es-Sahih. 'Abdullah b. Mu'essesetu-r-risale. Ibn Hadžer. prijevod: Mirsad Sedić i Sabri Puška. 1978. 12. prevodi na islam polovinu stanovnika Medine. Ahmed b. 1994. 3. 'Ali el-Askalani: El-Isabe fi temjizi-ssahabe. AIO. Daru-l-fikr.Ibnu-l-Kajjim el-Dževzijje. od Sabora. Daru-l-fikr. Daru-l-kitabi-l-'arebi. Damask. Ebu 'Abdullah eš-Šejbani: El-Musned. Daru-l-fikr.El-Kandehlevi. 8. 1990. Mektebetu dari-s-selam. Muhammed Se'id Ramadan el-Buti: Fikhu-s-sireti-nnebevijjeti. El-Gazali. 1978. Daru-l-hadis. Bejrut. 5. 76 . dr. Bejrut. Hafiz Ebu-l-Fida' Isma'il ed-Dimiški: El-Bidaje ve-nnihaje. 10. Bejrut. šejh Muhammed Jusuf: Hajatu-s-sahabe. sallallahu 'alejhi ve sellem. šejh Muhammed: Fikhu-s-sire.

Mustafa: Poslanikov životni put – pouke i poruke.Kutb.Ibn Madže.En-Nesai. Rijad. Daru-l-hadis. dr. prijevod: Subhija Hadžimjelić-Skenderović. radijellahu 'anhu. Maroko. Šemsuddin: Sijeru a'lami-n-nubela'. Safijurrahman: Zapečaćeni džennetski napitak. 20. Kairo. 1984. 2000.Et-Tirmizi.( bez godine izdanja. mjesta i godine izdanja). Kazablanka. 1994. ElMuhataru-l-islami. 19. Jezid el-Kazvini: EsSunen. Ebu 'Isa Muhammed b. 16.Muslim. Mektebetu dari-s-selam. 22. prijevod: Ahmet Alibašić (bez izdavača. Bejrut. Ebu 'Abdullah Muhammed b. 1987.El-Mubarekfuri. Sarajevo.) 15. Ebu-l-Husejn el-Kušejri en-Nejsaburi: Es-Sahih. 18. 1991. Kairo. 77 . Ahmed b.Es-Siba'i. Darul-hadis. Mu'az. Šu'ajb: Fadailu-s-sahabe. Visoki saudijski komitet za pomoć narodu BiH. 1994. 17.14. Bejrut. Kairo. Daru-s-sekafe. 21. Muhammed 'Ali: Sa'd b. Mu'essesetu-rrisale. Safijjurrahman: Er-Rehiku-l-mahtum. 1996.Ez-Zehebi. 'Isa: Es-Sunen. Faruk Hamade. Daru-lkutubi-l'ilmijje.El-Mubarekfuri. obrada i komentar: dr.

أﺳﻠﻢ ﻣﺒﻜﺮا وﺳﺨﺮ ﻟﻺﺳﻼم ﺟﻤﯿﻊ ﻃﺎﻗﺎﺗﮫ اﻟﻤﺎدﯾﺔ واﻟﻤﻌﻨﻮﯾﺔ. وﻛﺎن‬ ‫واﻟﺪاه ﯾﻤﻨﻌﻮﻧﮫ ﻣﻦ اﻟﻤﺘﻊ واﻟﻤﻠﺬات اﻟﺘﻲ ﻛﺎن ﯾﻨﻌﻢ ﺑﮭﺎ ﻋﻨﺪھﻢ ﻗﺒﻞ اﻹﺳﻼم ﺣﺘﻰ‬ ‫ﻣﻨﻌ ﻮه ﻣ ﻦ اﻟﻄﻌ ﺎم واﻟ ﺸﺮاب اﻟﻔ ﺎﺧﺮ، وﻟﻜﻨ ﮫ ﺑﻘ ﻲ ﻣﺨﻠ ﺼﺎ ﻟﺪﯾﻨ ﮫ راﺳ ﺨﺎ ﻓ ﻲ‬ ‫إﯾﻤﺎﻧﮫ وﺿﺮب ﻣﺜﻼ ﻟﻠﺸﺒﺎب ﻛﯿﻒ أن ﺻ ﺎﺣﺐ ﻣﺒ ﺪأ ﯾﻘ ﺪم ﻣﺒ ﺪأه ﻋﻠ ﻰ ﻣ ﺼﺎﻟﺤﮫ‬ ‫اﻟﺪﻧﯿﻮﯾﺔ. اﺳﺘﻄﺎع ﻣﺼﻌﺐ، رﺿ ﻲ‬ ‫اﷲ ﻋﻨ ﮫ، ﺑﻔﺮاﺳ ﺘﮫ اﻹﯾﻤﺎﻧﯿ ﺔ أن ﯾﻮﻓ ﻖ ﻓ ﻲ اﺧﺘﯿ ﺎر ﺷﺨ ﺼﯿﻦ ﻣ ﻦ أﻛﺜ ﺮ‬ ‫اﻟﺸﺨﺼﯿﺎت ﺗﺄﺛﯿﺮا ﻓﻲ اﻟﻤﺠﺘﻤﻊ اﻟﻤﺪﻧﻲ وﯾﻨﺠﺢ ﻣﻌﮭﻤﺎ ﻓﻲ إﺳﻼﻣﮭﻤﺎ، ﻣﮭﺪ ﺑﺬﻟﻚ‬ ‫اﻟﻄﺮﯾ ﻖ إﻟ ﻰ إﺳ ﻼم ﻧ ﺼﻒ ﺳ ﻜﺎن اﻟﻤﺪﯾﻨ ﺔ ووﻓ ﺮ ﻣﻨﺎﺧ ﺎ ﻣﻨﺎﺳ ﺒﺎ ﻻﺳ ﺘﻘﺒﺎل‬ ‫اﻟﻤﮭﺎﺟﺮﯾﻦ ﻣﻦ ﻣﻜﺔ اﻟﺘﻲ ﺑﻘﻲ أھﻠﮭﺎ ﻋﻠ ﻰ وﺛﻨﯿ ﺘﮭﻢ، ﻓﺄﺻ ﺒﺤﺖ اﻟﻤﺪﯾﻨ ﺔ ﻣﺤ ﻀﻦ‬ ‫اﻹﺳﻼم اﻷول، وﻧﺸﺄ ﻓﯿﮫ ذاك اﻟﺠﯿﻞ اﻟﻔﺮﯾﺪ اﻟﺬي ﻛﻮن ﺑﯿﻀﺔ اﻹﺳﻼم اﻷوﻟﻰ.‬ ‫أﺻﺒﺤﺖ أﺳﺎﻟﯿﺐ اﻟﺪﻋﻮة اﻟﺘﻲ اﺳﺘﺨﺪﻣﮭﺎ ﻣ ﺼﻌﺐ ﺑ ﻦ ﻋﻤﯿ ﺮ، رﺿ ﻲ اﷲ ﻋﻨ ﮫ،‬ ‫أﻣﺜﻠﺔ واﻗﻌﯿﺔ ﺗﻀﻲء ﻃﺮﯾﻖ اﻟﺪﻋﻮة ﻟﻸﺟﯿﺎل اﻟﻘﺎدﻣﺔ.‬ ‫ﻧﺤﻦ ﻧﺴﺘﻄﯿﻊ ﺑﺪراﺳﺘﻨﺎ ﻟﺘﻠﻚ اﻷﺳﺎﻟﯿﺐ اﻟﺘ ﻲ ﺗﻌﻠﻤﮭ ﺎ ﻣ ﺼﻌﺐ، رﺿ ﻲ اﷲ ﻋﻨ ﮫ،‬ ‫ﻓﻲ ﻣﺪرﺳﺔ اﻟﺮﺳﻮل، ﺻﻠﻰ اﷲ ﻋﻠﯿﮫ وﺳﻠﻢ، أن ﻧﺴﺘﻠﮭﺐ اﻟﻌﺒ ﺮ اﻟﺘ ﻲ ﺳﺘ ﺴﺎﻋﺪﻧﺎ‬ ‫ﻓﻲ ﻋﺮض اﻹﺳﻼم ﻓﻲ ھﺬا اﻟﻌﺼﺮ إﻟﻰ ﻣﻦ ﯾﺒﺤﺚ ﻋﻦ اﻟﺤ ﻖ ﺑﺎﻟ ﺸﻜﻞ اﻟﺠ ﺬاب‬ ‫اﻟﺬي ﺳﯿﺠﻌﻠﮭﻢ ﯾﺪرﻛﻮن اﻟﺤﻘﯿﻘﺔ.‫ﻣﺼﻌﺐ ﺑﻦ ﻋﻤﯿﺮ أول ﺳﻔﯿﺮ ﻟﻠﺪﻋﻮة ﻓﻲ اﻹﺳﻼم‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﻛﺎن ﻣﺼﻌﺐ ﺑﻦ ﻋﻤﯿﺮ، رﺿﻲ اﷲ ﻋﻨﮫ، ﻣﻦ أﺑﺮز ﺻﺤﺎﺑﺔ اﻟﺮﺳﻮل، ﺻﻠﻲ اﷲ‬ ‫ﻋﻠﯿﮫ وﺳﻠﻢ.‬ ‫وﻛ ﺎن ﻟﮭ ﺬا اﻟ ﺴﻔﯿﺮ اﻷول ﻓ ﻲ اﻹﺳ ﻼم إﺳ ﮭﺎﻣﺎ ﻛﺒﯿ ﺮا ﻓ ﻲ ﺗﻜ ﻮﯾﻦ أول ﻣﺠﺘﻤ ﻊ‬ ‫إﺳﻼﻣﻲ وإﻗﺎﻣﺔ ﺟﯿﺸﮫ ودوﻟﺘﮫ.‬ ‫87‬ .

This first ambassador of da’wa. recognise it. was one of the most diligent students of Allah’s Prophet.w. The analysis of his perfect methods. by depriving him of food.w. made it possible for half of the population of this city to embrace Islam. ‘UMEJR..A. r. 79 .s.a. learned in the school of Muhammed s. one day. had sent to teach the first Muslims of Medina the recitation of Qur’an and the fundamental postulates of Islam.s. but he also made way for a normal arrival of muhajeers from the idolatrous Mecca into the city of Medina which was to become a nucleus from which a new. military and state. whom Allah’s Prophet s. R. drink and clothing. had very much contributed to the formation of the first Islamic community. he remained steadfast on his path of truth and became an example to other young men on how to fight for ideals. which surpass the mundane life and its needs. united and a unique generation of Muslims emerged – the likes of which would never emerge again until the Day of Judgement.s. Even though his parents had mistreated him because of his devotion to Islam.MUS’AB B. Muhammed s. using his discerning selection he converted two key men in Medina and by doing so.w. He embraced Islam in his early years and wove into it all of his physical and spiritual strength. – THE FIRST AMBASSADOR OF DA’WA IN ISLAM Summary Mus’ab b. Namely.a. ‘Umejr. will greatly contribute to our attempts to present Islam and affirm it in such a way so as to bring it nearer and make it more receptive to those who are longing for the truth and wish to.a. The methods he used in his da’wa became the paradigm for all future generations.a.

80 .

(Vidi: Zbornik radova nastavnika akademije. Šteta se uklanja (Ed-Dareru juzālu). dr. NITI UZVRAĆANJA ŠTETOM (Lā darere ve lā dirār) Sažetak Ovaj rad osvjetljava jedno od pet općih pravnih principa u Šerijatu: “Nema (nanošenja) štete.) 81 . s posebnim osvrtom na hadis s istim značenjem. izvorište. str. Otklanjanje štete preče je od pridobijanja koristi (Der’ul'mefāsidi evlā min dželbil-mesālihi). mnoge jedinke koje je nemoguće ograničiti. Uzima se manje zlo i manja šteta (Juhtaru ehveneš-šerrejni ev ehaffed-darerejn). 133. Šukrija Ramić DRUGI OPĆI1 ŠERIJATSKO-PRAVNI PRINCIP: NEMA (NANOŠENJA) ŠTETE. sc. uporište i značenje ovog pravila je objašnjeno.Doc. čineći onu koja je manje zlo (Izā te’āreda mefsedetāni ru’ije e’azamuhuma dareren birtikābi ehaffihima). 1/2003. bilo svojim oblikom ili značenjem. Na početku. *** 1 Izraz “opći” u usuli fikhu označava. nastoji se izbjeći ona koja je veće zlo. S ciljem otklanjanja opće podnosi se personalna pojedinčna šteta (Jutehammelu ed-darer el-hāss li-def’i darerin ’āmm). Veća šteta otklanja se manjom štetom (Ed-dareru el-ešeddu juzālu bid-darer el-ehaff). a na kraju su prezentirani njegovi primjeri. Kada se sučelje dvije loše stvari. Nakon općeg pravila elaborirana su sporedna pravila sa primjerima: Šteta se otklanja onoliko koliko se može (Ed-Dareru judfe’u bi-kadril-imkān). Šteta se ne otklanja istovjetnom štetom (Ed-Dareru lā juzālu bi mislihi). niti uzvraćanja štetom” i sporednih pravila koja se pod njega mogu podvesti.

233. je naredio vlasniku zemlje da drvo iščupa.2/977. 28/104.) Odlazeći do svoje palme njen vlasnik nanosio je štetu vlasniku zemlje koji se požalio Poslaniku.s. Poslanik. 231.. odmazditi. je naredio vlasniku drveta da uzme od vlasnika zemlje drugu palmu u zamjenu ili da mu je pokloni.a. Poslanik.s. (Ebu Davud. rječitosti koja se ogleda u činjenici da je isti postao pravno pravilo koje se može primijeniti u neograničenom broju slučajeva.s. odstranjivati). niti uzvraćanja štetom2 (Lā darere ve lā dirār3).s. “Kitābul-akdije”.a. 2/57.a. ili na lijep način zadržite ili ih velikodušno otpremite. 7 Taj hadis predstavlja jedan divan primjer Poslanikove. 3152) 6 Mustafa Ez-Zerqā. broj pravila 19. onda ih. s.v. kako kaže šejh Mustafa Ez-Zerqā doseže do stepena dobar6. Medžmū’u fetāva. s. od 2 Šejh Ahmed Ez-Zerqā veli: “Pravilo je.v.v. On je to odbio. (Ibn Tejmijje kaže da je vlasnik stabla bio ashab Semure ibn Džundub.” (Šerhul-kava’id el-fikhijje. s. koje bilježi Malik u Muvettau od Amra ibn Jahjaa.s.”. Umro 970 god. 9.v.Uvod Drugi opći šerijatsko-pravni princip o kojem govore islamski pravnici glasi: Nema (nanošenja) štete. i ne činite im teškoće da biste ih stijesnili. a vlasnik vrta neki ensarija. prije nego što ispune njima propisano vrijeme za čekanje. prema svojim mogućnostima.) “. uistinu. Ovaj princip jedan je od temelja Šerijata.v.majka ne smije da trpi štetu zbog djeteta svoga. 82 .) 3 Ovo pravno pravilo je prevedeno u Medželli na sljedeći način: ”Zabranjeno je štetu činiti (prouzrokovati) a isto tako i učinjenu štetu štetom odvraćati (naknaditi.” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije.” (Et-Talak.v.) 4 Kao naprimjer: “Njih ostavite da stanuju tamo gdje i vi stanujete.a.v. Hakim je u Mustedreku taj hadis okarakterisao kao vjerodostojan rekavši da njegov sened ispunjava uvjete koje je postavio Muslim.a. Sunen. ograničeno na onu štetu koju šerijat nije dozvolio. niti (uzvraćanja) štetom. S njim se u toj ocjeni složi i Zehebi. 6. koji.5 Suština i forma tog principa (pravnog pravila) najjasnije je artikulirana u hadisu Poslanika. str. s.” (El-Bekare. bio vlasnik stabla (palme) u tuđoj zemlji. s. 7 El-Hakim je za ovaj hadis rekao da mu sened ispunjava uvjete Muslimove i u tome se složio Zehebī. 8 Istaknuti pravnik u hanefijskom mezhebu. 113. Osnovu za njega možemo naći u mnogim kur’anskim ajetima 4 i izrekama i postupcima poslanika Muhammeda. po hidžri.) “Kada pustite žene. a vlasniku drveta rekao: “Ti. konsenzusom.. nanosiš štetu”.a. El-Mustedrek ales-sahīhajn. (Vidi: El-Hakim. O ovom pravilu. El-Medhal el-fikhī el-āmm.” (El-Bekare. Doduše. dati.. s.a. hadisu na kojem je ono utemeljeno i njegovim prenosiocima Ibn Nudžejm8 veli: “Osnova za taj princip su Alejhisselamove riječi “Nema (nanošenja) štete. Vidi: Ibn Tejmijje.s.. s. br.s.) 5 Prenosi se da je neki čovjek u vrijeme Muhammeda. str.

21714. “Musnedu Beni Hašim”. 2332) 13 Ahmed. 10 83 .َ ﱠ َ َﺎ َﺒْ ُ َ ﱢ ِ ﺑْ ُ َﺎِ ٍ اﻟ ﱡﻤﯿْ ِ ﱡ َ ُﻮ اﻟْ ُ َﱢ ِ َ ﱠ َ َﺎ ُ َﯿْ ُ ﺑْ ُ َُﯿْ َﺎ‬ ‫ﺣﺪﺛﻨ ﻣ ﺳ ﻦ ﻋ ﺒﺔ ﺣﺪﺛﻨ إ ﺤﻖ ﻦ ﯾ ﯿ ﻦ ﻮﻟ ﺪ ﻋ ﻋﺒ دة ﻦ ﺼ ﻣﺖ‬ ِ ِ ‫َ ﱠ َ َﺎ ُﻮ َﻰ ﺑْ ُ ُﻘْ َ َ َ ﱠ َ َﺎ ِﺳْ َ ُ ﺑْ ُ َﺤْ َﻰ ﺑْ ِ اﻟْ َِﯿ ِ َﻦْ ُ َﺎ َ َ ﺑْ ِ اﻟ ﱠﺎ‬ . rekao: “Nema (nanošenja) štete niti uzvraćanja štetom. niti uzvraćanja štetom. Neka od predanja ovog hadisa su: ‫ﺣﺪﺛﻨ ﻋ ﺪ رﺑﮫ ﻦ ﺧ ﻟﺪ ﻨ َ ﺮي أﺑ ﻤﻐﻠﺲ ﺣﺪﺛﻨ ﻓﻀ ﻞ ﻦ ﺳﻠ ﻤ ن‬ َ ‫1. br. Musned. 2331. on od ‘Ikrime.َ ‫َ ﱠ َ ُﻮ َ اﻟﱠ ِ َﱠﻰ اﻟﱠ ُ ََﯿْ ِ َ َﱠ َ َ َﻰ َنْ َﺎ َ َ َ ََﺎ ِ َا‬ ‫أن رﺳ ل ﻠﮫ ﺻﻠ ﻠﮫ ﻋﻠ ﮫ وﺳﻠﻢ ﻗﻀ أ ﻟ ﺿﺮر وﻟ ﺿﺮ ر‬ 1. njemu Abdurrezak.a. “Kitabul-ahkam”. br. njemu Fudajl ibn Sulejman. Isto tako.َ ‫َ َ َ ََﺎ ِ َا‬ ‫ﺿﺮر وﻟ ﺿﺮ ر‬ 2. El-Hakim. El-Mustedrek ales-sahihajn. prenoseći od Džabira. Također.Pripovijedao nam je Muhammed ibn Jahja. br.a.v.v. 85. a (širina) puta kojim se ide je sedam aršina. br.v. 2332) ‫ﺣﺪﺛﻨ ﻋ ﺪ ﺮز ق أ ﺒﺮﻧ ﻣ َﺮ ﻋ ﺟ ﺑﺮ ﻋ ﻋ ﺮﻣﺔ ﻋﻦ ﻦ ﻋﺒ س ﻗ ل‬ َ ‫3. Sunen. “Musnedu Benī Hašim”. a on od Ibn ‘Abbasa da je Allahov Poslanik. njega je obavijestio Ma‘mer od Džabira El-Džužfija. 2331) ‫ﺣﺪ ﻨ ﻣﺤﻤﺪ ﻦ ﯾ ﯿ ﺣﺪﺛﻨ َ ﺪ ﺮز ق أ ﺒﺄﻧ ﻣ ﻤﺮ ﻋ ﺟ ﺑﺮ ﺠ ﻔﻲ‬ ‫2. s. Sunen. “Baki musnedi ensar”. “Kitabul-ahkam”.s. r.” (Ibn Madždže. bilježi ga Hakim u El-Mustedreku10. 2/57.Pripovijedao nam je Abdu Rabbihi Halid En-Numejri Ebul-Mugallis. 2719. s.َ ﱠ َ َﺎ َﺒْ ُ اﻟ ﱠ ﱠا ِ َﺧْ َ َ َﺎ َﻌْﻤ ٌ َﻦْ َﺎ ِ ٍ َﻦْ ِﻜْ ِ َ َ َ ِ اﺑْ ِ َ ﱠﺎ ٍ َﺎ‬ ‫ﻗ ل رﺳ ل ﻠﮫ ﺻﻠ ﻠﮫ ﻋﻠ ﮫ َﺳﻠﻢ ﻟ ﺿﺮر وﻟ ﺿﺮ ر وﻟ ﺮﺟﻞ أ ﯾ ﻌﻞ‬ َ َ ْ‫َﺎ َ َ ُﻮ ُ اﻟﱠ ِ َﱠﻰ اﻟﱠ ُ ََﯿْ ِ و َﱠ َ َﺎ َ َ َ ََﺎ ِ َا َ َِﻠ ﱠ ُ ِ َنْ َﺠ‬ . Čovjek ima (pravo) da stavi gredu u zid svoga komšije. Musned.a. 2719.” (Ibn Madždže. “Bāqī musnedi ensār”. bilježi ga Ibn Madždže od Ibn ‘Abbasa i ‘Ubade ibn Es-Samita.s. 12 Ibn Madždže.s. Sunen. njemu Musa ibn ‘Ukbe. El-Ešbāh ve-n-nazāir. rekao: “Nema (nanošenja) štete.njegova oca kao mursel9. on od ‘Ikrime. s. “Kitabul-ahkam”. br.a. br. 21714) 9 To je vrsta hadisa u čijem lancu prenosilaca nema ashaba. on od Ibn ‘Abbasa da je Allahov Poslanik. presudio da nema (nanošenja) štete. njemu Ishak ibn Jahja ibn El-Velid od ‘Ubade ibn Es-Samita da je Allahov Poslanik.”12 Uz prethodno spomenute hadis je zabilježio i Ahmed ibn Hanbel u Musnedu13.” (Ahmed.ٍ ُ ْ‫َ َ َ ً ِﻲ َﺎ ِ ِ َﺎ ِ ِ َاﻟ ﱠ ِﯾ ُ اﻟْ ِﯿ َﺎ ُ َﺒْ َ ُ َذ‬ ‫ﺧﺸﺒﺔ ﻓ ﺣ ﺋﻂ ﺟ ره و ﻄﺮ ﻖ ﻤ ﺘ ء ﺳ ﻌﺔ أ رع‬ 3.َ ﱠﺛَ َﺎ ُ َ ﱠ ُ ﺑْ ُ َﺤْ َﻰ َ ﱠ َ َﺎ ﻋﺒْ ُ اﻟ ﱠ ﱠا ِ َﻧْ ََ َﺎ َﻌْ َ ٌ َﻦْ َﺎ ِ ٍ اﻟْ ُﻌْ ِ ﱢ‬ ‫َﻦْ ِﻜْ ِ َ َ َﻦْ اﺑْ ِ َ ﱠﺎ ٍ َﺎ َ َﺎ َ َ ُﻮ ُ اﻟﱠ ِ َﱠﻰ اﻟﱠ ُ ََﯿْ ِ َ َﱠ َ َﺎ‬ ‫ﻋ ﻋ ﺮﻣﺔ ﻋ ﻦ ﻋﺒ س ﻗ ل ﻗ ل رﺳ ل ﻠﮫ ﺻﻠ ﻠﮫ ﻋﻠ ﮫ وﺳﻠﻢ ﻟ‬ . niti uzvraćanja štetom. br. str. te Bejheki i Darekutni od Ebu Seida El-Hudrija11.Pripovijedao nam je Abdurrezak da ga je obavijestio Ma‘mer. 11 Ibn Nudžejm.

jer Šerijat je propisao mjere i sankcije koje predstavljaju vid uzvraćanja na počinjenu štetu. 107. str. postoji mogućnost da znači ‘nema nanošenja štete bilo kome’. 15 Ahmed ibn Muhammed el-Hamevī. a šteta za tvoga komšiju. o pitanju intencije. a da dirār znači da svaki od njih našteti drugome.َ ‫اﻟﱠ ِ َﱠﻰ اﻟﱠ ُ ََﯿْ ِ َ َﱠ َ َﺎ َ َﺎ َ َ َ ََﺎ ِ َا‬ ‫ﻠﮫ ﺻﻠ ﻠﮫ ﻋﻠ ﮫ وﺳﻠﻢ ﻗ ل ﻟ ﺿﺮر وﻟ ﺿﺮ ر‬ 4.َ ﱠ َ ِﻲ َﺤْ َﻰ َﻦْ َﺎِﻚ َﻦْ َﻤْ ِو ﺑْ ِ َﺤْ َﻰ اﻟْ َﺎ ِ ِ ﱢ َﻦْ َ ِﯿ ِ َ ﱠ َ ُﻮ‬ . El-Hušenī veli: ‘Darer je ono u čemu je korist za tebe. Dakle. sigurno je da su oni zbog blizine vremena.. s. i da mu nije dozvoljeno nanositi štetu drugome. da je darar ono čime sebi čovjek namjerava pridobiti korist. a u čemu je šteta drugome. a dirār je ono u čemu nema koristi za tebe. jer je Kur’an objavljen bi lisānin ’arabijjin mubīn (na jasnom i tečnom arapskom jeziku). oni su objavljeni na tečnom arapskom jeziku tog vremena.15 Komentator Malikovog Muvetta’a veli: “Postoji mogućnost da la dirār potvrđuje lā darere tako da darar i dirār imaju isto značenje. što će reći da (čovjek) nije obavezan da se strpi ukoliko mu se nanosi šteta.a. rekao: “Nema (nanošenja) štete.s.v. 1234) Značenje hadisa lā darere ve lā dirār u tradicionalnim izvorima U tradicionalnim izvorima. s. To zbog toga što se ta jezička forma puno koristi 14 To zbog toga.Pripovijedao mi je Jahja prenoseći od Malika. Isto tako.a. a oni su najmjerodavniji tumači. “Kitabul-akdije”. najbolji njeni poznavaoci. Tako Ahmed ibn Muhammed el-Hamevi kaže da hadis znači da čovjek ne smije prvi nanositi štetu svome bratu niti mu smije uzvraćati na počinjenu štetu. Gamzul-ujūn ve-l-besāir ’alā el-ešbāh ven-nezāir. a Allah najbolje zna. on od svoga oca da je Allahov Poslanik.. br. Naravno. 118. 84 .” (Malik. poznavanja duha Šerijata itd.. posebno kada se radi o jezičkom značenju i intenciji14. a ima šteta za tvoga komšiju. darar znači da jedan komšija našteti drugome. Isto tako.. Muvetta.s. je dat dževāmi’ul-kelimi (jezgrovit i elokventan govor). to se odnosi na situaciju kada uzvraćanje na štetu nema svoje pravno opravdanje i kao takvo nije propisano Šerijatom. Uzvišeni Allah veli: “A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli i nevjerovanje osnažili i razdor među vjernike unijeli. a značenja riječi tog vremena najbolje su poznati autorima tih tradicionalnih izvora. nalazimo nekoliko značajnih tumačenja ovog hadisa.’ To znači. a da je dirār ono čime namjerava naštetiti drugome. on od ‘Amra ibn Jahja El-Mazinija.)”16 Isto tako. po mom mišljenju. Ibn Habīb se opredijelio za to mišljenje. niti uzvraćanja štetom. a Poslaniku.(Vellezinet-tehazū mesdžiden dirāren.‫ﺣﺪﺛﻨ ﯾ ﯿ ﻋ ﻣ ﻟ ﻋ ﻋ ﺮ ﻦ ﯾ ﯿ ﻤ زﻧﻲ ﻋ أﺑ ﮫ أن رﺳ ل‬ َ ‫4.v. 16 Et-Tevbe.

elktronsko izdanje) 18 Ibnul-Esīr. a u drugom bi bila korist za oštećenog.” 18 Na osnovu prethodnih tumačenja. kojom se ništa ne postiže osim dodatne štete i destrukcije.. 21 Ukoliko neko stavi primjedbu i kaže da je u islamu propisano nanošenje štete. niti ima uzvraćanja štetom). dakle. 1234. tj. smatram da njegovo opće značenje obuhvata i nanošenje štete lično sebi s obzirom da čestica lā u formi negacije obuhvata svakoga na koga se može odnositi. tj. 85 . bilo da se to radi u smislu uzvraćanja na počinjenu štetu (ve lā dirāre. 17 El-Muntekā.. jer je u tome dodatna šteta od koje nema koristi21. 20 Naravno. jer to ne može biti opravdan razlog za nanošenje štete. iz tog općeg značenja koji hadis nosi u sebi izuzeti su neki propisi kao što su precizno definirane kazne hudud itd. 19 Iako svi učenjaci. nego ona ima prevashodni cilj da suzbije i spriječi potencijalne prestupnike. dakle. koja je sama sebi svrha. a dirār je oblik fi’āl od ed-darru. bilo da je taj novac bačen u vatru ili vraćen njegovu vlasniku. Umjesto toga on ima pravo da od delikventa dobije srazmjernu odštetu. Zabrana dirāra (uzvraćanja štetom) ukazuje na to da ideja odmazde. nema nanošenja štete bilo sebi19 bilo drugome20). isto je. jer bi time šteta bila ublažena ili u potpunosti sanirana. Međutim. Isto tako. 3/81. po islamu je zabranjena.u značenju mufā’ale kao što je borba (kitāl). jezičkog značenja i duha islamskog Šerijata može se reći da hadis eksplicitno artikulira zabranu (tahrīm) nanošenja štete bilo kome (lā darere. Odmazda u tim slučajevima nije sama sebi cilj. iz ajeta i drugih hadisa jasno je da je nanošenje štete samome sebi. u ovoj situaciji. jer te vrste prestupa ne može suzbiti ništa drugo do odmazda. Za delikventa. zabranjeno. En-Nihāje fi garībil-hadīs. ima značenje opće negacije. (Mevsū’atu-l-hadīsi-š-erīfi. recipročno kažnjavanje.”17 Ibnul-Esir veli: “Lā darere znači da čovjek neće činiti štetu svome bratu uzimajući njegovo pravo. također. pa makar se radilo o uzvraćanju na počinjenu štetu. Recimo da je neko nekome uzeo novac i bacio ga u vatru oštećenom bi bilo zabranjeno da mu uzvrati istom mjerom i baci njegov novac u vatru. govore o nanošenju štete drugome. u prvom slučaju bismo imali čistu štetu. čija tumačenja ovog hadisa sam imao priliku pročitati. odgovor je da je odmazda propisana u slučaju namjernog ubistva i nanošenja ozljeda tijelu. Sve dok je nanošenje štete samo sebi cilj zabrana ostaje na snazi. neće ga kažnjavati zbog štete koju mu je učinio. kao što je odmazda propisana Kur’anom i sunnetom. bilo da se to radi bez povoda. tj. komentar hadisa br.

odmazda itd. Ibn Nudžejm. str. kao što su jabuke. b) U slučaju da istekne period za iznajmljeno zemljište. niti uzvraćanja štetom” Iz prethodnih tumačenja spomenutog hadisa da se zaključiti da pravni princip izveden iz njega generalno zabranjuje činjenje djela koja su štetna. zemljište će ostati u rukama zakupnika po istoj cijeni sve dok plodovi ne budu ubrani. pravo na izbor. Oni se kažnjavaju. Mustafa Ez-Zerqā. El-Ešbāh ve-n-nezāir. bilo za zajednicu. Primjeri za pravni princip lā darere ve lā dirār23: a) Kada bi kupac nestao prije nego što isplati i preuzme robu koja se brzo kvari. na obavezu uzimanja manjeg zla da bi se otklonilo veće zlo. iskupi. povrat zbog mahane. On. također. bilo da je počinilac pojedinac ili grupa. Ovo pravilo ukazuje. jer je u tome pravda. To pravilo podupire princip općeg dobra elmesālih el-mursele koje ima za cilj postizanje onog što je dobro i korisno i odbacivanje onog što je štetno. samoodbrana. str. odobrava primjenu preventivnih sredstava da bi se šteta spriječila i odobrava uklanjanje posljedica. 2/979-980. pravilo lā darere ve lā dirār čvrst je oslonac i mjerilo kojeg islamski pravnici koriste u procesu presuđivanja i određivanja šerijatskih propisa u novonastalim situacijama. Kao takvo. jer u čekanju postoji realna mogućnost da se kvarenjem robe nanese šteta. Primjer za to imamo u kažnjavanju prestupnika. na način koji će obezbijediti da tragovi štete nestanu a njeno ponavljanje u budućnosti se spriječi. naknade za uništeno. te otklanjanje i sprečavanje opće štete koja je daleko veća od njihovog pojedinačnog kažnjavanja 22. El-Medhal el-fikhī el-āmm. prodavac bi imao pravo da samostalno raskine ugovor i da robu proda. stavljanje pod skrbništvo. Gamzu ’ujūnil-besāir. 86 .Značenje pravnog pravila “Nema (nanošenja) štete. iako se time njima nanosi šteta. Sva fikhska poglavlja koja tretiraju pitanje štete. nakon što se šteta desi. To je radi toga da bi se spriječila šteta koju bi zakupnik 22 23 Ahmed ibn Muhammed El-Hamevī. 118. bilo za pojedinca. 85. bazirana su na tom pravilu kao naprimjer: pravo prvokupnje. kompenzacije itd. također. jer se time umanjuje šteta u situaciji kada se ona ne može nikako izbjeći. precizno određene šerijatske kazne. prije nego što plodovi budu ubrani.

Šteta se otklanja onoliko koliko se može24 (Ed-Dareru judfe’u bi-kadril-imkān).2/981-982.” (Medželle i ahkjami šerije. 1. s ciljem da se društvo zaštiti od njihovog zla. pa makar ne bili osuđeni u sudskom procesu. Ineče. str. Ukoliko je sprečavanje i uklanjanje štete moguće bez nanošenja štete tako će se postupiti. preventivno djelovanje (sedduz-zerāi’) jedan je od izvora šerijatskog prava26. ukazuje da je preventivno djelovanje u otklanjanju štete obavezno i da se u skladu sa principima o općem dobru (el-mesālih elmurseleh) i pozitivnoj šerijatskoj politici25 sva raspoloživa i Šerijatom dozvoljena sredstva. pravilo br. Ono. odnosno otklanjanje štete. pravilo br. Iz toga je nastala i maksima da je preventiva bolja od liječenja. sve što vodi u zlo i samo je zabranjeno. Iz ovog šerijatsko-pravnog pravila razumijemo da je po Šerijatu dužnost otklanjanja štete onoliko koliko se može. Prema tome. trgovini bijelim robljem i prostituciji sve dok se ne pokaju. Iz drugih pravnih pravila razumijemo da eventualna 24 Ovo pravno pravilo prevedeno je u Medželli na sljedeći način: ”Štetu treba odstraniti (naknaditi) koliko je moguće. mogu koristiti. 87 . niti uzvraćanja štetom. makar u osnovi ne bilo haram. c) Dozvoljeno je u pritvoru držati osobe koje su općepoznate po svodništvu. 25 U tom duhu je pravno pravilo: “Treba odstraniti (ukloniti) ono što štetu može prouzrokovati.” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije. 10. 20. El-Medhal el-fikhī el-āmm. str.pretrpio kada bi se plodovi ubrali prije nego što dospiju za berbu. Sporedna pravila Mnoga potpravila mogu se podvesti pod opće pravilo nema (nanošenja) štete. dakle preventivno djelovanje. šteta se mora ograničini na što manju mjeru. Šerijat nalaže suzbijanje zla u korijenu. koja garantuju sprečavanje. 9. 31) Mustafa Ez-Zerqā.) 26 Sedduz-zerāi’ znači suzbijanje zla u korjenu. d) Ukoliko je neko prisiljen da za nekoga plati dug to se ne smatra dobrovoljnim prilogom i on ima pravo da traži vraćanje tog iznosa od dužnika. te da nemogućnost da se šteta otkloni u potpunosti ne smije biti zapreka da se na tom planu uradi onoliko koliko se može. a ukoliko nije moguće. također. Sva ta pravila imaju široku primjenu u Šerijatu i čvrst su oslonac šerijatskim pravnicima kod rješavanja pravnih pitanja.

285. Tako je u cilju sprečavanja i otklanjanja opće štete propisan je džihad kako bi se potencijalni neprijatelj zastrašio. Mustafa Ez-Zerqā. u duhu spomenutog pravila. ugroženi ima pravo da se brani minimalnim sredstvima koja će pružiti potrebnu zaštitu. To razumijemo iz mnogobrojnih propisa koji to imaju za svoj glavni cilj. vlasnik ima izbor da je uzme. imetak. jer Allah. dozvoljeno uzeti tuđu hranu bez dozvole. čast itd. e) Suvlasnik se može sudski prisiliti da učestvuje u potrebnom održavanju nekretnine ili njenom renoviranju ako nekretninu nije moguće podijeliti. kaže: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih. propisano je pravo prve kupnje da bi se od komšije otklonila potencijalna šteta. koje nije u stanju samo o sebi se brinuti. sud ima pravo da ga na to prisili odgovarajućim mjerama. Ahmed Ez-Zerqā. Šerhul-kavā’id el-fikhijje. niti veća. jer se šteta treba odstraniti koliko je to moguće. a aktivni spriječio i zaustavio u nanošenju štete. 2/981-982.šteta. str. kako pojedincu tako i zajednici.š. dato je pravo sudu da ograniči putovanje dužniku ukoliko to kreditor zatraži itd. ili da uzme njenu protuvrijednost. propisano je ograničenje za bankrota. jer ako je istovjetna. tada ne postoji opravdanost za sprečavanje potencijalne i uklanjanje postojeće štete. Isto tako. da svako zlo suzbija u njegovu korijenu. 153. kojom se sprečava potencijalna ili uklanja postojeća. Obaveznost sprečavanja i otklanjanja štete. c) Kada bi roditelj uskratio brigu o svome djetetu. ali je obaveza štetu nadoknaditi. d) U slučaju da neko ugrozi nekome njegov život. u cilju očuvanja života. b) Nasilno oteta imovina vraća se vlasniku ukoliko nije oštećena. propisane su kazne za prekršioce zakona i stavljeno je u obavezu. El-Medhal el-fikhī el-āmm. Ukoliko je oštećena. U slučaju da odbije. Obavezenost sprečavanja i otklanjanja štete odnosi se na svakog pojedinca i svaku zajednicu. 88 . ili veća. dž. u pogledu novčanih i drugih transakcija s ciljem zaštite njegovih kreditora. uz nadoknadu oštećenja.”27 Primjeri28: a) U nevolji je. 27 28 El-Bekare. ne može biti istovjetna. u granicama je njihovih mogućnositi. kako za pojedinca tako i za zajednicu.

85-86. ali uz obavezno obavještavanje svoga komšije prije penjanja. Primjeri31: a) U slučaju inflacije zajmodavac ima pravo na onu vrijednost koju je pozajmio. Šerhul-kevkebil-munīr. koja je u zajedničkom vlasništvu. str. e) Kada bi grane drveta dosezale u komšijsko dvorište i komšiji smetale.”30 Štetu je dužan nadoknaditi onaj ko ju je uzrokovao.strana koja izvrši renoviranje ima pravo da sama koristi nekretninu dok se ne izmiri dug druge strane. kako bi prodavac i kupac imali dovoljno vremena da procijene transakciju. vlast je dužna da ga u tome spriječi i da uzurpirano vrati prvotnoj namjeni. ukoliko je imovina djeljiva. uzmu mišljenje stručnjaka itd. izjava u terminologiji pravnika znači obaveznost. 85. f) Propisana je podjela imovine. 2. c) Kada bi neko kućni odvod doveo na javni put i to smetalo prolaznicima. to bi mu bilo zaranjeno. 89 . i na taj način otklonili potencijalnu štetu. vlasti bi bile dužne da štetu otklone. str. El-Ešbāh ven-nezāir. 30 Ibn En-Nedždžar. Ibn Nudžejm. Možda obuhvata njegovu polovinu. str. Ibn En-Nedždžar veli: “Ono u sebi sadrži toliko prava da se ne može obuhvatiti. 125-129. Šteta se uklanja (Ed-Dareru juzālu) Ovo pravilo znači obaveznost 29 uklanjanja štete nakon što se desi. Vidi: Ahmed Ez-Zerqā. s ciljem otklanjanja štete od suvlasnika. 31 Es-Sujūtī. osim po potrebi. 29 Naime. El-Medhal el-fikhī el-āmm. g) U Šerijatu je propisano pravo izbora u kupoprodaji. d) Kada bi se čovjek penjao na stablo u svome dvorištu i tako ugrožavao privatnost svoga komšije. Šerhul-kavā’id el-fikhijje. Ahmed Ez-Zerqā. El-Ešbāh ven-nezāir. 4/443. 125. b) Kada bi neko uzurpirao javnu površinu koju svijet koristi. Šerhul-kavā’id el-fikhijje. vlasnik bi bio obavezan da ih ukloni ili odsječe. str.2/982. Ono predstavlja značajan princip u islamskom pravu i ima u njemu veoma široku primjenu. Mustafa Ez-Zerqā.

3. Ibn Nudžejm. str. Međutim. Primjeri34: a) Kada bi se u kupljenoj robi otkrila stara mahana koja je bila skrivena prilikom transakcije i u međevremenu se kod kupca dogodila nova mahana. pravilo br. str. a ukoliko bi šteta bila veća tada bi takva aktivnost bila zabranjena. Ukoliko bi šteta bila istovjetna tada bi se izgubio smisao za otklanjanje postojeće štete33. Šerhul-kavā’id el-fikhijje. U ovom slučaju od prodavca se traži da nadoknadi vrijednost uzrokovanu starom mahanom. jer bi time prodavcu zbog nove mahane bila nanesena šteta. ili uz štetu koja je manja od postojeće. El-Ešbāh ven-nezāir. Dakle. 10. moguće je da iz nekih opravdanih razloga i pozitivnih ciljeva uklanjanje štete istovjetnom štetom može imati pravni rezon i opravdanje. Šteta se ne otklanja istovjetnom štetom32 (Ed-Dareru lā juzālu bi mislihi) Ovo pravilo ograničava prethodno postavljajući uvjet za otklanjanje štete. a to je da uklanjanje štete bude bez nanošenja štete. ili pak uz štetu koja je manja od one koja se otklanja. Ahmed Ez-Zerqā. str. 87. 25) 33 Smatram da bi u takvoj situaciji otklanjanje štete bilo zabranjeno (haram) jer bi to bilo uzaludno gubljenje vremena. El-Medhal el-fikhī el-āmm. g) U duhu s ovim pravilom u mnogim transakcijama propisano je pravo izbora (izbor zbog mahane. 32 Iz ovog razumijemo da ako se šteta ne smije uklanjati njoj istovjetnom da je preče da se ne uklanja većom štetom. Mustafa Ez-Zerqā.) s ciljem da se otklone štete koje su se nekom u transakcijama desile. Ovo pravno pravilo prevedeno je u Medželli na sljedeći način: ”Jedna šteta ne smije se odstranjivati (naknađivati) jednom drugom njoj jednakom (sličnom) štetom. 141. ili da vrati prodatu robu sa mahanom nastalom kod kupca koji će mu nadoknaditi štetu u visini novonastale mahane. da bi otklanjanje štete imalo svoju pravnu osnovu uvjet je da se otklanja bez nanošenja štete.f) Počinilac štete dužan je štetu nadoknaditi ukoliko je to nepravedno uradio. 90 . prevare itd.” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije. 34 Es-Sujūtī. kupac ne bi mogao vratiti robu na osnovu stare mahane. 2/983. El-Ešbāh ven-nezāir. 86. str.

1. str. d) Zabranjeno je osobi. bilo bi zabranjeno da od nje uzme vodu i tako spasi svoj život. treba birati manje zlo. Osnovu za ova tri pravila možemo naći u izreci učenjaka: “Ko se suoči sa dva istovjetna belaja. pravilo br. c) Siromašna osoba nema pravo zahtijevati da je izdržava rođak koji je na njenom stepenu siromaštva. Zbog toga se mogu tretirati kao jedno pravilo koje znači da u situaciji kada čovjek mora izabrati između dva zla. kojoj žeđ prijeti životom. Veća šteta otklanja se manjom štetom36 (Ed-dareru el-ešeddu juzālu bid-darer el-ehaff). Kada se sučelje dvije loše stvari. 29) 38 Ovo pravno pravilo prevedeno je u Medželli na sljedeći način: ”Kada bi se dva zla snašla (sukobila).”39 35 Es-Sujūtī je izuzeo vjerovjesnika rekavši da bi on imao pravo sačuvati svoj život zbog općeg dobra. uzet će koje hoće. El-Ešbāh ven-nezāir.3. a gledat će se odstraniti. 36 Ovo pravno pravilo prevedeno je u Medželli na sljedeći način: ”Težu štetu treba odstraniti lakšom štetom.2. da ubije nevinu osobu. 39 Ibn Nudžejm. nastoji se izbjeći ona koja je veće zlo čineći onu koja je manje zlo 38 (Izā te’āreda mefsedetāni ru’ije e’azamuhuma dareren birtikābi ehaffihima) Prethodna tri pravila su istovjetnog značenja. str. koje je manje. str. To zbog toga što je činjenje harama zabranjeno osim u nuždi. našla drugu osobu u istoj situaciji. str. da bi sačuvala svoj život.” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije. 91 . 4.b) Kada bi izgubljena osoba u pustinji. pravilo br. 4. 10. 28) O pitanju sučeljavanja dobrog i lošeg i davanju prednosti jednom od njih Ibn Tejmijje govori u Medžmū’ fetāva 28/129. pravilo br. 10. El-Ešbāh ven-nezāir. 10. onda se treba upustiti u zlo. koje je veće. Vidi: Es-Sujūtī. Uzima se manje zlo i manja šteta (Juhtaru ehveneš-šerrejni ev ehaffed-darerejn37).” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije. 27). str. a nema nužde u onome što je višak. a uništi njen35. 4. 37 Ovo pravno pravilo prevedeno je u Medželli na sljedeći način: ”Između dva zla. Šerijat mu nalaže da čini ono koje je manje izbjegavajući na taj način ono koje je veće. a ako se razlikuju uzet će ono koje je lakše. 86.” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije. 89.

El-Ešbāh ven-nezāir. bilo bi dozvoljeno da se sruši. kao npr. pri činjenju sedžde klanjao bi naginjući se. 88-90. jer je izostavljanje sedžde u njenom potpunom obliku manji prestup u odnosu na namaz bez abdesta. tada vlasnik zemlje ima pravo na svoju zemlju uz plaćanje vrijednosti kuće kupcu koji ju je izgradio. kada se za to ukaže potreba. Mustafa EzZerqā. Ahmed Ez-Zerqā.Primjeri40: a) Dozvoljeno je uzeti naknadu za dobra djela (ta’āt). vlasnik bisera bi imao pravo da kokoš kupi po normalnoj cijeni i izvadi biser. i) Dozvoljeno je muslimanu prešutjeti kada vidi da neko radi zlo ukoliko će suprotstavljanje uzrokovati veće zlo. g) Dozvoljeno je prisiliti oca na izdržavanje maloljene djece i bogataše na izdržavanje rodbine u uzlaznoj i silaznoj liniji kada za tim postoji potreba. zbog nedostatka odjeće.2/983-984. Šerhul-kavā’id el-fikhijje. 41 Naravno. a potom se pojavio pravi vlasnik. Ibn Nudžejm. uz naknadu. j) Kada bi. klanjaču bio otkriven dio tijela. c) Kada bi kokoš pojela vrijedan biser. ako klanja stojeći. f) Dozvoljeno je dužnika prisiliti da vrati dospjeli dug u situaciji kada nema pravnog opravdanja za odugovlačenje njegova vraćanja. 87. str. od strane vlasnika govečeta. ovaj primjer važi za one koji smatraju da krv kvari abdest. b) Dozvoljeno je prešutjeti loša djela i ne suprotstaviti im se ukoliko bi suprotstavljanje rezultiralo većim zlom. d) Kada bi čovjek na sebi imao ranu iz koje bi potekla krv41. klanjač bi klanjao sjedeći jer je izostavljanje kijāma lakše u odnosu na klanjanje sa otkrivenim stidnim mjestom. 40 Es-Sujūtī. h) Kada bi goveče uvuklo glavu u ogradu i ne bi je moglo vratiti osim rušenjem dijela ograde. Ukoliko je obratno. vršenja imameta. k) Kada bi kupac zemlje na njoj izgradio kuću. str. podučavanja Kur’anu itd. 145-149. El-Medhal el-fikhī el-āmm. koji je dužan pokriti. 92 . za učenje ezana. El-Ešbāh ven-nezāir. str. kupac bi imao pravo da je zadrži uz isplatu njene vrijednosti ukoliko je kuća skuplja od same zemlje. e) Dozvoljeno je preminuloj trudnici izvaditi nerođeno dijete ako postoji pretpostavka da će preživjeti.

Šerhulkavā’id el-fikhijje. b) Vlast određuje cijene robi koja služi za monopol na tržištu. 5. život. El-Medhal el-fikhī el-āmm. 10. Učenjaci su ga derivirali iz konsenzusa i šerijatskih tekstova. Kao što nam je poznato islamski propisi imaju za cilj da zaštite vjeru. Primjeri43: a) Propisano je odsijecanje ruke kradljivcu. str. 42 Ovo pravno pravilo prevedeno je u Medželli na sljedeći način: ”Odobravat će se trpljenje privatne štete pred javnom štetom. jer šteta koju će pretrpjeti pojedinac manja je od opće štete koju proizvodi monopol. 143-144. str.2/984. trpi se pojedinačna. Ono je odraz općih ciljeva Šerijata u okviru kojih je i cilj postizanja općeg dobra (el-masleha el-mursele). ako je to jedini način da se spriječi opća. c) Da bi se spriječilo širenje požara dozvoljeno je porušiti zgrade i posjeći drveće. bilo da se strpi i bude ubijena. ili da se baci u provaliju i pogine. Ahmed Ez-Zerqā. 26) 43 Ibn Nudžejm. U cilju otklanjanja opće štete podnosi se personalna pojedinčna šteta42 (Jutehammelu ed-darer el-hāss li-def’i darerin ’ āmm) Ovo pravilo izuzetno je značajno i ima široku primjenu u Šerijatu. 87-88. pravilo br.l) Kada bi se nekoj osobi zaprijetilo vatrenim oružjem na vrhu provalije. str. jer podrazumijeva se da je pojedinačna šteta manja u odnosu na opću. Smatram da je ispravno da uradi onako kako smatra da ima šansu da sačuva život uz napomenu da je čovjek dužan da svoj život brani. razum. neki učenjaci kažu da takva osoba ima izbor. 93 . Zbog toga.” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije. potomstvo i imetak. El-Ešbāh ven-nezāir. Ukoliko je to jedini način onda je to obaveza. Ukoliko se šteta ne može u cjelosti spriječiti ili ukloniti uklanja se i sprečava onoliko koliko se može. Mustafa Ez-Zerqā. jer ta pojedinačna šteta manja je od opće štete koja se ogleda u otuđivanju imetaka i općoj nesigurnosti. sve što to ugrožava ili narušava treba biti spriječeno i uklonjeno. U situaciji kada imamo opću i pojedinačnu štetu.

onome što zabranjuje daje se da nadvlada. Poslanik. osim ukoliko je el-muktedī važniji i veći. U tom duhu imamo i pravna pravila koja kažu: “Kada se sučelje halāl i harām. uradite onoliko koliko možete. 46) 94 . a otklanjanje štete ima prednost u odnosu na ostvarivanje koristi. klonite se toga. ima prednost. s. daje se prednost dokazu koji zabranjuje. na osnovu prethodnih pravila. El-Ešbāh ven-nezāir. e) Dužnost je spriječiti nestručnog ljekara. Otklanjanje štete preče je od pridobijanja koristi44 (Der’ul'mefāsidi evlā min dželbil-mesālihi) U većini slučajeva. da rade poslove za koje nisu stručni. a drugi na dozvolu.” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije. str. 6. kada se sučelje dva dokaza od kojih jedan upućuje na zabranu. ili ono što nešto čini dozvoljenim s onim što nešto čini zabranjenim. pošto je u zabrani njima kao pojedincima manja šteta od opće koju mogu nanijeti svojim pogrešnim radom. nego pribavljati sebi korist. 10. izuzetak su situacije kada je šteta minorna a korist značajna. muftiju. a kada vam zabranim. pravilo br. kada se sučelje šteta i korist. pravilo br.”45 Naravno.”47 Prema tome. Ibn Nudžejm. 30) 45 En-Nesāī. 46 Es-Sujūtī. time se otklanja ono što je štetno. arhitektu itd. 109. 105. “Menāsikul-hadždž” br.a. preče je otkloniti štetu nego postići korist. Sunen.” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije. 44 Ovo pravno pravilo spominje se u Medželli na sljedeći način: ”Bolje je odstranjivati zlo.”46 “Kada se sučelje el-mani’ [razlog (zapreka) koji zahtijeva da se nešto ne čini] i el-muktedī [razlog (zahtjev) koji zahtijeva da se nešto čini] daje se prednost el-māni’u. koja tome stoji na putu. veli: “Kada vam nešto naredim. 12.d) Kamenovanje i bičevanje propisani su da bi se zaštitila čast ljudi i njihovo potomstvo itd. jer ono što zabranjuje.s. U isto vrijeme. dat će se prvenstvo zapreci. 2572. To zbog toga što je insistiranje Šerijata na čuvanju od zabrana daleko veće u odnosu na insistiranje na postizanju dobara. koji dopušta nešto učiniti. 47 Ovo pravno pravilo spominje se u Medželli na sljedeći način: ”Kada se sastane razlog. str. te se trpi minimalna šteta da bi se ostvarila značajna korist. str. i zapreka.v. str. El-Ešbāh ven-nezāir.

371. kada se ne posti. 49 g) Zabranjeno je čovjeku da zajedničko vlasništvo koristi na način koji će štetiti njegovu ortaku. alkoholom i cigaretama. El-Ešbāh ven-nezāir. Mustafa Ez-Zerqā. 105-108. Medželle i ahkjami šerije. 49 Vidi komentar hadisa koji govori o ovom pitanju: El-’Askalānī. d) Pokuđeno je pretjerano izapirati usta i nos tokom posta. El-Medhal el-fikhī el-āmm. a ne bi imala mogućnosti da se sakrije od muškaraca. 373. iako se njihovo dugotrajno izapiranje. ulovljeno ne bi bilo dozvoljeno jesti. Ahmed Ez-Zerqā. El-Ešbāh vennezāir. Fethul-Bārī. pravila br. “Kitābul-bujū’”4/1939. e) Kada bi među djevojkama bila jedna rodica s kojom se mladić ne bi mogao oženiti bilo bi mu zabranjeno da se ženi s bilo kojom dok ne sazna s kojom mu je haram se oženiti. a otklanjanje štete preče je od pribavljanja koristi. 1212. i) Kada bi se žena bila dužna okupati. Zabrana je određena na osnovu činjenice da su ti proizvodi štetni po čovjeka. uprkos tome što bi lično imao korist. 1192. str. otklanjanje fesada preče je od postizanja dobra. preporučuje. jer je otklanjanje štete preče. str. jer je otklanjanje štete preče od pridobijanja koristi. iako se na tim proizvodima danas najbolje može profitirati. 90-91. str. Šerhul-kavā’id el-fikhijje. čije meso je dozvoljeno jesti i neke čije nije. 151-152. jer je u njenom otkrivanju pred muškarcima velika šteta i fesad. str. njeno meso ne bi bilo dozvoljeno. odgodila bi kupanje. Ibn Nudžejm.Primjeri48: a) Zabranjeno je trgovati opojnim drogama. nastala nova vrsta. makar u tome imali koristi. 379.2/985. c) Zabranjeno je u urbanoj sredini držati stoku. 1200. j) Kada bi ukrštanjem životinje. pa makar u tome bila za njega određena korist. 48 Es-Sujūtī. b) Stanarima u soliteru nije dozvoljeno da rade u svojim stanovima. ukoliko će smrad uznemiravati komšije. 95 . f) Kada bi se lovačkom keru u lovu pridružio ker koji nije dresiran. dakle u svom vlasništvu. po jačem mišljenju. nešto čime nanose štetu komšiji. h) Zabranjeno je komšiji da ugrozi privatnost komšije.

Istanbul 1979. 96 . bilo bi mu dozvoljeno da s njim pravi biznis po jačem mišljenju sa dozom pokuđenosti. a to je jedan od njegovih prevashodnih ciljeva. Harf produkcija. Dārul-fikr. vodeći računa o pojedincu i zajednici i da Šerijat. Bejrut 1992. da šerijatski pravnik ima jasne smijernice kod rješavanja pojedinih pitanja.k) Kada bi se halal meso pomiješalo sa haram mesom. LITERATURA 1. 2. niti uzvraćanja štetom” i sporednih pravila koja se mogu podvesti pod njega. Dželaluddīn Abdurrahman: El-Ešbāh ve-nnezāir. Sulejmān ibn El-Eš’as Es-Sidžistānī: Sunen. Šihabuddīn Ahmed ibn Hadžer: Fethul-Bārī šerh Sahīhil-Buhārī. pa makar ih bilo više od ostalog teksta. a ne od ranjavanja. c) Kada bi ranio pticu koju je dozvoljeno jesti i ona pala na zemlju. bilo bi mladiću dozvoljeno da se oženi makar ne znao koje je njegova rodica. 3. Ibn Ebū Bekr. Bejrut. 4. Izuzeci iz ovog pravila: a) Kada bi čovjek znao da je većina imetka njegovog poslovnog partnera haram. ne bi bilo dozvoljeno jesti bilo koje sve dok se ne ustanovi koje je halal. u cjelini. može se jasno zaključiti da šerijatsko pravo stoji na čvrstim temeljima Objave. Elektronsko izdanje. d) Kada bi u velikom mjestu rodica se pomiješala sa drugim djevojkama. b) Dozvoljeno je bez abdesta uzimati knjige u kojima ima kur’anskih ajeta. Dār el-Kutub el-Ilmijje. El-Buhārī. El-’Askalānī. da šerijatska pravna pravila omogućavaju postizanje dobra i sprečavanje zla na najbolji mogući način. Zaključak Na osnovu prethodne elaboracije općeg pravnog pravila “Nema (nanošenja) štete. bilo bi je dozvoljeno jesti uprkos činjenici da postoji mogućnost da je umrla od pada. ali ne bi znao koji je to dio. Muhammed ibn Isma’īl: Sahīh el-Buhārī. omogućava ljudima da njegovom primjenom uvijek ostvare opće dobro. el-Mekteba el-islāmijje. Ebū Dāvūd.

Elektronsko izdanje. Ebus-Se’ādāt Mubārek ibn Muhammed: En-Nihāje fi garībil-hadīs. Istanbul 1290. Es-Sujūtī. 20. 8. Prvo izdanje 1985. Drugo izdanje 1996. (Otomanski građanski zakon). Ibn Hadždžadž. Kajona Daniela A. Bejrut. Zenica. Ibn Nudžejm. Matba’atu Isa El-Bābī El-Halebī. Prvo izdanje. 15. Elektronsko izdanje. 14. Ed-Debbūsī. Zejnuddīn ibn Ibrāhīm: El-Ešbāh ve-n-nezāir. Harf produkcija. 18. Bejrut. Teqijjuddīn Muhammed ibn Ahmed ElFettūhī: Šerhul-kevkebil-munīr. 19. Riāset idārat el-buhus el-ilmijjeti ve-l-iftāi ve-d-da’veti ve-l-iršād. El-Hākim En-Nejsābūrī. štampano u Bejrutu bez godine izdanja. Ahmed ibn Hanbel: El-Musned. Bejrut. Kairo. Abdullah ibn ’Umer: Tesīs en-nazar ve usūl elimām el-Kerhī. Rijad 1980. Ibn En-Nedždžar. Dar et-tibā’a el-’amīre. El-Džurdžāni. Ibnul-Esīr. 6. Ahmed ibn Muhammed: Gamz el-ujūn ve-l-basāir ala el-ešbāh ve-n-nazāir. 1962. Merkezul-bahs elilmi. 11. Ali ibn Muhammed ibn Ali: Kitāb et-ta’rifāt. 1/2003. Jusuf: Lisān el-’arab el-muhīt. Dār el-Kutub el-Ilmijje. 9. Ebū Abdullah Muhammed ibn Abdullah. Matbaat el-imam. Hajjat.: Medželle i ahkjami šerije. Zbornik radova nastavnika akademije. Ebu-l-Husejn Muslim: Sahīh Muslim. El-Mustedrek ales-sahihajn. izdavač IPA. Ahmed ibn Tejmijje: Medžmū’u fetāva. 17. 97 . Bejrut 1399 H. 10. Muhammed ibn Jezīd El-Qazwīnī: Sunen. Egipat. Muhammed Revvās: Mu’džemu lugati el-fuqahā. 2003. Dār lisān el-’arab. Dār en-Nefāis.5. bez godine i mjesta izdanja. Bejrut 1993. Ibn Tejmijje. Dželāluddīn Abdurrahmān ibn Ebū Bekr: El-Ešbāh ve-n-nezāir. Dār el-kitāb el-arebī. H. Qal’adžī. El-Hamevī. Džamiatul-Ummil-kurā. 1987. Dār el-Kutub el-Ilmijje. 16. 12. Harf produkcija. Prvo izdanje. Ibn Hanbel. 7. 13. Ibn Mādždže. Sarajevo 1906.

‬ ‫ﺑﻌﺪ ﺑﯿﺎن اﻟﻘﺎﻋﺪة اﻟﻌﺎﻣﺔ ﺗﻢ ﺷﺮ ح اﻟﻘﻮاﻋﺪ اﻟﻔﺮﻋﯿﺔ ﻣ ﻊ اﻷﻣﺜﻠ ﺔ: "اﻟ ﻀﺮر ﯾ ﺪﻓﻊ‬ ‫ﺑﻘﺪر اﻹﻣﻜﺎن" "اﻟﻀﺮر ﯾﺰال" "اﻟﻀﺮر ﻻ ﯾﺰال ﺑﻤﺜﻠﮫ" "اﻟﻀﺮر اﻷﺷﺪ ﯾ ﺰال‬ ‫ﺑﺎﻟ ﻀﺮر اﻷﺧ ﻒ" "ﯾﺨﺘ ﺎر أھ ﻮن اﻟ ﺸﺮﯾﻦ وأﺧ ﻒ اﻟ ﻀﺮرﯾﻦ" "إذا ﺗﻌ ﺎرض‬ ‫ﻣﻔﺴﺪﺗﺎن روﻋﻲ أﻋﻈﻤﮭﻤﺎ ﺿﺮرا ﺑﺎرﺗﻜﺎب أﺧﻔﮭﻤﺎ" "ﯾﺤﺘﻤﻞ اﻟﻀﺮر اﻷﺧ ﺺ‬ ‫ﻟﺪﻓﻊ ﺿﺮر ﻋﺎم" درء اﻟﻤﻔﺴﺪة أوﻟﻰ ﻣﻦ ﺟﻠﺐ اﻟﻤﺼﺎﻟﺢ"‬ ‫وأﻧﮭﯿﻨ ﺎ اﻟﺒﺤ ﺚ ﺑﺎﻟﺨﻼﺻ ﺔ اﻟﺘ ﻲ ذﻛﺮﻧ ﺎ ﻓﯿﮭ ﺎ ﻣ ﺸﺮوﻋﯿﺔ اﻟﻘﻮاﻋ ﺪ اﻟﻔﻘﮭﯿ ﺔ ﻓ ﻲ‬ ‫اﻟ ﺸﺮﯾﻌﺔ اﻹﺳ ﻼﻣﯿﺔ وأھﻤﯿﺘﮭ ﺎ ﻟﻠﻤﺠﺘﮭ ﺪ واﻟﻤﺠﺘﻤ ﻊ ﻋﻤﻮﻣ ﺎ ﻷن ھ ﺪﻓﮭﺎ ﺗﺤﻘﯿ ﻖ‬ ‫اﻟﻤﺼﻠﺤﺔ اﻟﻌﺎﻣﺔ ﻟﻠﻔﺮد واﻟﻤﺠﺘﻤﻊ. Bejrut‬‬ ‫.‪Jedanaesto izdanje‬‬ ‫اﻟﻘﺎﻋﺪة اﻟﺸﺮﻋﯿﺔ اﻟﺜﺎﻧﯿﺔ: ﻻ ﺿﺮر وﻻ ﺿﺮار‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ھ ﺬا اﻟﺒﺤ ﺚ ﯾﻠﻘ ﻲ اﻟ ﻀﻮء ﻋﻠ ﻰ واﺣ ﺪة ﻣ ﻦ اﻟﻘﻮاﻋ ﺪ اﻟﻔﻘﮭﯿ ﺔ اﻟﺨﻤ ﺲ. Damask‬‬ ‫. Ez-Zirikli.‬ ‫89‬ .8691 ‪el-Fikr. Matba’atu Tarbin. وﻗ ﺪ ﺑﯿﻨ ﺎ‬ ‫أﺻﻞ ھﺬه اﻟﻘﺎﻋﺪة وأدﻟﺘﮭﺎ اﻟﺸﺮﻋﯿﺔ ﻣﻊ اﻟﺘﺮﻛﯿﺰ ﻋﻠﻰ اﻟﺤﺪﯾﺚ اﻟﺸﺮﯾﻒ ﺑﺎﻟﻤﻌﻨﻰ‬ ‫ﻧﻔﺴﮫ، ﺛﻢ أوردﻧﺎ اﻷﻣﺜﻠﺔ اﻟﺘﻄﺒﯿﻘﯿﺔ ﻟﺘﻠﻚ اﻟﻘﺎﻋﺪة. Prvo izdanje‬‬ ‫‪22. Ez-Zerqā. Ahmed ibn Muhammed: Šerh el-qavā’id el-fiqhijje‬‬ ‫. Dārul-ilm lil-melājīn.‪21. Mustafa ibn Ahmed: El-Medhal el-fiqhī el-āmm. Hajrudin: El-E’alam. Dār‬‬ ‫.3891 ‪Dār el-garb el-islāmī. Ez-Zerqā.‪23.5991 .‫.

the subordinate principles are explained in detail along with examples: One eliminates harm as much as one is able to (Ed-Dareru yudfe’u bi-kadril-imkān). Greater harm is warded off with lesser harm (Ed-Dareru el-eshedu yuzālu bid-darer el-ehaff). and the subordinate principles which are subsumed under it. especially when it’s considered that their aim is to make possible the attainment of common good for the individual. their importance for the mujtehid and the community. When one is confronted with two bad things one endeavours to avoid the greater of the two evils by doing the lesser one (Izā te’āreda mefsedetāni ru’ije e’azamuhuma dareren birtikābi ehaffihima). Harm is removed (Ed-Dareru lā yuzālu). Lesser evil and lesser harm is taken (Yuhtaru ehvenesh-sherreyni ev ehaffed-darereyn). while the examples of this principle are presented at the end of this paper. 99 .THE SECOND GENERAL SHARIA – LEGAL PRINCIPLE: THERE IS NO INFLICTING OF HARM OR REPAYING ONE BY INFLICTING HARM Summary This paper sheds some light on one of the five general principles in sharia: “There is no inflicting of harm or repaying one by inflicting harm”. Following the explanation of the general principle. Harm is not eliminated with identical harm (Ed-Dareru lā yuzālu bi mislihi). The origin. In an attempt to eliminate general harm individual harm is endured (Yutehammelu ed-darer el-hāss li-def’i darerin ‘āmm). as well as for the community. The paper concludes with an emphasis on the wellfoundedness of the legal principles in sharia. Eliminating harm si more important than acquiring gain (Der’ul’mefāsidi evlā min jelbilmesālihi). the point of reference and the meaning of this principle is explained at the beginning with a special mention of the hadith with the same meaning.

100 .

a koji se na desetine puta ponavljaju. Zuhdija Adilović NEORACIONALISTIČKI PRAVAC U ISLAMSKOM SVIJETU I NJEGOV UTICAJ NA ISLAMSKU MISAO U SVIJETU I KOD NAS Sažetak Razum zauzima veoma važno mjesto u islamu. drugi su potpuno potcjenjivali razum i nijekali njegovu vrijednost. njegovu ulogu i značaj u životu čovjeka kao Knjiga islama. astronomiji. su se sekte i došlo je do razlaza među ljudima. Svi modernisti nisu isti.da biste razmislili. sc. Neoracionalisti su negativno uticali na islamsku misao i njihove ideje prouzrokovale su negativan stav prema klasičnim komentarima Kur'ana.. da biste shvatili.Doc. geografiji i dr..” “. što je bio razlog njihove upute i razlog procvata islamske civilizacije i nauke u svim oblastima: medicini. dr. a Šerijat se neće shvatiti izuzev razumom. ali su ostali privrženi zapadnim idejama koje su primili tokom svojih studija na Zapadu. Suprotno njima. matematici. određenim fikhskim propisima i statusu žene u islamskom društvu. Jedni su razum veličali i dali mu veće mjesto nego što mu pripada. Nijedna od dostavljenih objava ne upućuje na razum. Među njima ima i onih koji imaju iskrenu namjeru i pokušavaju da daju svoje mišljenje.ljudima koji razumiju”.. I pored toga pojavile. mudrosti. ili su pali pod uticaj mu'tezilizma (racio-škole). Letimičnim pogledom na kur’anski tekst uočit ćemo ajete koji se završavaju riječima: “. prema autentičnosti drugog izvora islama – hadisu.. 101 . Prve generacije muslimana i njihovi časni sljedbenici ostali su čvrsto na istini.. *** Razum neće uspjeti izuzev sa predanošću Šerijatu..” “.

. Letimičnim pogledom na kur’anski tekst uočit ćemo ajete koji se završavaju riječima: “. pa da te od mene snađe žestoka kazna!” Kada je spomenuti doveden Omeru. njegovu ulogu i značaj u životu čovjeka kao Knjiga islama. r. zatim ga udari bičem i vrati u njegovu pokrajinu i napisa Ebu Musa El-Eš’ariju da se sa njim ne smije družiti niko od muslimana. drugi su potpuno potcjenjivali razum i nijekali njegovu vrijednost do te (Ali Džriše: El-ittidžahatu-lfikrijje el-mu’asire) mjere da su vjerovali da su pojedini luđaci 1 2 Vidi: Abdu-l-Kerim El-Hatib: Ed-dinu daruretu hajati-l-insan. u prvo doba islama. El-As šalje ga Omeru b. Ograđivali su se od svakog ko je bio poznat po nastranim idejama i zapitkivanju o značenju nejasnih i dvosmislenih ajeta. Ovi citati potvrđuju jedinstveni kur’anski metod razumskog prihvatanja i potvrđivanja istina imana. r.a. Muhammed među muslimanima raspitivao o nejasnim (mutešabih) ajetima iz Kur’ana. Sigurno je da ne postoji ni jedna vjera koja toliko uvažava ljudski razum i na njega se oslanja. čak i o pitanju samog razuma. Isto tako... a koji se na desetine puta ponavljaju.” 2 Nakon toga pojavile. 102 . i ovaj ga pročitao. spoznali ono što je van njegovih granica i toga se klonuli. isto tako. ni jedna od dostavljenih objava ne upućuje na razum. ali su. makar nas bilo stotinu.. “. El-Hattabu. Vidi: Abdul-Kadir b. Jedni su ga veličali i dali mu veće mjesto nego što mu pripada. str. Kada je izaslanik stigao sa pismom do Omera. Oni su bili poznati pod imenom “Mu’tezile”. r. Tadašnji namjesnik Egipta Amr b. Omer mu reče: “Novotarija!”. Razum zauzima veoma važno mjesto u islamu. u Medinu.a. 6/385. r. Omer. Ebu Usman En-Nehdi kaže: “Kada bi se pojavio među nama. sve dok nije došao u Egipat. Ahmed Ed-Dumi: Tehzibu Tarih Ibn Asakir. da biste shvatili”. su se sekte i došlo je do razlaza među ljudima. kao što je to islamsko vjerovanje. prilikom dokazivanja svojih istina. 209-210.a...1 Muslimani. mi bismo se svi razišli. Tako se Sabig b.. je povikao: “Gdje je taj čovjek? Provjeri.Nastanak i definicija Da bismo što bolje shvatili ovaj pravac neophodno je da se na samom početku osvrnemo na njegov nastanak i prilike u kojima se pojavio. spoznali su vrijednost razuma i koristili se njime.a.da biste razmislili”. Suprotno njima.ljudima koji razumiju”. nemoj da se desi da je pobjegao.. “...

evlije.s. a drugi su je odbacili. 5 To stanje se veoma brzo mijenja. (1099. Sve to dalo je povoda nosiocima pokreta za slobodu i oslabađanje od Crkve i njenih okova da se ohrabre u svojoj borbi. god. geografiji i dr. Evropljani su došli do naučne literature iz raznih oblasti nauke i znanosti. te su je počeli temeljito izučavati. 103 . naučnike koji su izučavali prirodu. dajući im prednost nad onima koji slijede Poslanika. 57-58. Crkva nije birala sredstva od pogubljenja spaljivanjem do mučenja raznim spravama. te su uspjeli da ograniče uticaj 3 4 Vidi: Ibn Ebi-l-Izz EL-Hanefi: Šerhu-l-akide et-tahavijje. 2/769. Nastavili su se krstaški pohodi prema islamskom svijetu. s. mudrosti. Dr. Prve generacije muslimana i njihovi časni sljedbenici ostali su čvrsto na toj istini. Fahd b. što je bio razlog njihove upute. te. Dok je islamski svijet tada bio na vrhuncu svoje nauke.v. hemiju. kršćanski svijet u Evropi nalazio se u dubokim tminama neznanja. 5 Vidi: Ali Džriše: El-ittidžahatu-l-fikrijje el-mu’asire.a. svakog ko se usudi da joj se susprotstavi. isto tako. astronomiji. nakon što je Papa Grigory Sedmi poveo prve krstaške ratove 492 h. matematici. te su zalutali. astronomiju ili slično. što je rezultiralo prenošenjem islamske civilizacije na njihovo područje. istina je na sredini. te su i druge upućivali i danas upućuju. to je još više ohrabrilo učenjake koji su se proslavili žrtvujući svoje živote za principe i ideje koje su zagovarali. kako ne bi izgubila autoritet među svojim podanicima u društvu u kome je ona u potpunosti dominirala. koje su za to napravljene. Međutim. te spalila i pogubila mnoge naučnike. 2/715. Opširnije o zlostavljanu naučnika od strane crkve pogledaj: Muhammed Ebu Zehre: Muhadarat fi-n-nasranijje. Prvi su u njoj pretjerali. Međutim. zalutali. Uspostavila je kontrolu nad naučnicima i nauku zadržala isključivo za sebe i samo sebi dala za pravo tumačenje prirodnih pojava. jedan za drugim. str. Abdurrahman Er-Rumi: Ittidžahatu-t-tefsir fi-l-karni-r-rabi’ ašere. 4 To je bio razlog procvata islamske civilizacije i procvata nauke u svim oblastima: medicini. Crkva je potegla svoje poteze.god.3 I jedni i drugi su za svoje stavove imali neosnovana opravdanja i pogrešne teze. Crkva je bila potpuno okupirala ljudski razum i zabranila svojim podanicima izučavanje mnogih nauka. provjeravati i unapređivati.) kojima je osvojio Kuds.

tvrdeći da današnji muslimani neće uspjeti izuzev na isti onaj način na koji su uspjeli njihovi preci. Ismail Kejlani: Faslu-d-din ani-d-devle. 7 Uz to. Nakon izvjesnog vremena. koristeći. tenkova i ogromnih fabrika. odvojila se vjera od države i došlo je do pojave “sekularizma” na Zapadu. nakon krstaških ratova. kolonizatori su uložili veliki napor u širenju zapadnog svjetonazora i bezvjerstva. odrasli u okrilju kolonijalizma i zadojili njegovom civilizacijom. str. Abdurrahman Er-Rumi: Menhedžu-l-medreseti-l-aklijje fi-ttefsir. Fahd b. 7 Vidi: El-ittidžahatu-l-vetanijje fi-l-edebi-l-mu’asir.Pape i Crkve. Drugi su pozivali slijeđenju Zapada u svim njegovim 6 Vidi: Dr. tijelo bez duše ili gotovo tako. Intelektualci sa vjerskom naobrazbom su svrgnuti s uticajnih položaja i vjera svedena samo u džamiju u kojoj je bilo sve manje prisutnih. 1/275. te su se okomili na muslimane. Prepušta se nezainteresiranosti i neradu. kao što se izgladnjeli radnici okome na posudu sa hranom. Naravno. islamski svijet se probudio iz dubokog sna usljed buke aviona. Oni su zavladali obrazovnim institucijama u gotovo svim islamskim zemljama. te se zadivio tom civilizacijom i počeo zapitkivati o uzrocima njenog uspjeha i uspona. koji se sveo samo na obrede. Ukoliko islamski svijet postupi tako. kolonizatorima nije promaklo da pripreme odgovor na ovo pitanje. Islamske zemlje. u do tada postignutim uspjesima. pri tome. Državne službe i sredstva za upravljanje i obrazovanje pale su u ruke onih koji su se naoružali evropskom kulturom. 1/274-275. usljed toga.odvajanjem vjerske od svjetovne vlasti. 104 . Jedni su zagovarali povratak islama njegovim prvim izvorima. koje su iskoristile njihova bogastva i uživale u njihovim blagodatima. 69-70.6 Islamski svijet. Vremenom je islamski svijet postao kao morska pjena koja nema nikakvu vrijednost. prolazi kroz period u kome se odaje uživanjima. Uspjeli su obmanuti islamski svijet da njihovo stanje sliči stanju Evrope u srednjem dobu i da kao takav neće doživjeti renesansu osim na isti način na koji se to desilo u Evropi. Iz nje su jeli i pili dok nije postala potpuno prazna. U odgovoru na te ideje koristili su se raznim metodama. str. 8 To stanje je zaprepastilo islamsku ulemu. 8 Vidi: Dr. Tu slabost neprijatelji islama nisu propustili. desit će mu se isto što se desilo i Evropi. Muhammed Muhammed Husejn: El-ittidžahatu-l-vetanijje fi-l-edebil-mu’asir. koji su ga iscrpili i oslabili. sva rospoloživa sredstva. 116-122. pale su pod vlasništvo evropskih zemalja. Na taj način.

"10 Rešid Rida kaže: "Na veliku žalost muslimana. slobode i misli. te dosta grešaka u koje. Pokušali su i da Kur’an tumače tom metodom i na tim osnovama. na tom polju.koracima. ili putem 9 10 Vidi: Menhedžu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir. Njihov pokret je nazvan reformističkim pokretom. zbog tih njihovih ideja. 105 . Njihov pravac. zatim njegov učenik Muhammed Abduhu. 1/17. Neki su pokušali da nađu kompromis između nauke i vjere. 70. Ova racio-škola imala je svoje pobornike koji su imali veliki uticaj u širenju ovih ideja. niti protiv razuma. a sve ostale teme su u službi tog cilja ili sredstvo za njegovo ostvarivanje. ima mnogo ideja koje su oprečne idejama prvih generacija muslimana (selef). borbi protiv kolonizatora. te njegovi učenici: Muhammed Mustafa ElMeragi. posumnjali u iskrene namjere osnivača ove škole – Afganija i Abduhua. većina napisanih tefsira odvodi muslimane od ovih velikih ciljeva. Muhammed Rešid Rida i mnogi drugi. ne bi pali da nisu pretjerivali u davanju prioritetne uloge razumu u prosuđivanju svih vjerskih pitanja. Vidi: Tefsiru-l-menar. stilističke i gramatičke naravi. koji se tumači tako da odgovara zapadnoj civilizaciji i da opravdava njena iskustva i tradiciju. Treći su pozivali u “napredni islam”. Dokaz za takve tvrdnje uzimaju pojedine citate iz njihovih djela i njihove kontakte sa sumnjivim organizacijama. sigurno. Oni su. 9 Posljedice neoracionalističke škole u islamskoj misli Tefsir Pobornici ove škole precizno određuju svrhu tefsira pa kažu: "Cilj tefsira jeste razumijevanje Kur'ana kao putokaza koji upućuje ljude ostvarivanju njihove sreće na ovom i budućem svijetu. Pojedini savremeni islamski mislioci su. Jedna od najznačajnijih ličnosti racio-škole i ujedno jedan od njenih osnivača je Džemalu-d-din El-Afgani. prekoračili granice istine i odstupili od prave staze. putem predugih rasprava jezičke. da je on vjera razuma. Pokušali su da to objasne narodu tako što su utemeljivali islam na razumu – pored kojeg pobornici zapadne civilizacije ne prihvataju drugo mjerilo – tvrdeći da u islamu ne postoji ništa što nije u razumu utemeljeno. objašnjavajući da islam nije protiv nauke. pored određenih pozitivnosti. i odbrani vjere od napada zapadnjaka i njihovih tvrdnji da je vjera uzrok civilizacijskog nazatka. str. nego naprotiv.

s. razglabanja usulijjina i nagađanja mutesavvifina. kao što su Buharija. 1/7. Pojedini tefsiri čovjeka odvode od Kur'ana mnoštvom predaja i raznih israilijata koji su se sa njima pomiješali. Oni su u nekim prijašnjim tefsirima pronašli mnogo toga što je oprečno razumu.Kur'an je prvi izvor islama: Nema sumnje da je ovo ispravna postavka. str.v. a često su i potpuno pogrešno prezentirali određene sadržaje.13 U tefsirima neoracionalista vrlo lahko možemo ustanoviti metodu tumačenja Kur'ana prvenstveno razumom. te su to kritikovali i dokazali njegovu neispravnost.s. isto kao što to čine mu'tezile. Prve generacije muslimana (selef) imale su pozitivan stav o ovom načinu komentiranja Kur'ana.beskorisnih polemika mutekellimina. Orijentalisti i kršćanski istraživači islama su ove ideje na najperfidniji način zloupotrijebili i u njima odgajali svoje učenike. 246-252. protumačio određene kur'anske ajete. Neoracionalisti su te ideje preuzeli od pojedinih ši'itskih sekti haridžija i mu'tezila. Vidi: Menhedžu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir..12 . 106 .Umanjivanje vrijednosti tradicionalnih tefsira: Pod tradicionalnim tefsirom misli se na tumačenje Kur'ana Kur'anom."11 Najvažnije postavke tefsira kod neoracionalista: . . u tefsiru i predaja od ashaba i 11 12 Vidi: Ibid. To se vidi u tefsiru Abdu-l-Kadira Magribija. pa kaže: "Što se tiče hadisa Poslnika. pa i u tefsiru. 13 Vidi: Menhedžu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir. Oni razumu daju presudno mjesto i uzimaju ga za dokaz u svim segmentima vjere. s.a.s.Racionalni metod tumačenja Kur'ana: Reformisti uveličavaju ulogu razuma. Muhammed Rešid Rida pojašnjava ovaj metod. Abdu-l-Aziza Džaviša i njihovog predvodnika Muhammeda Abduhua. U tome su ponekad uspjeli.v. u svojim zbirkama izdvajaju posebno poglavlje za tefsir Kur'ana u kojem navode vjerodostojne hadise kojima je Poslanik. U većini tefsira su ustanovili potpunu predanost imanu u stvarima koje prijašnji mufessiri nisu mogli razumom dokučiti. Muhaddisi. tumačenje Kur'ana hadisom i tumačenje Kur'ana izrekama ashaba i tabi'ina.a. 292-293. str. ali oni njome žele negirati hadis i oduzeti mu mjesto drugog izvora islama. Muslim i drugi. te su ih pokušali razumski objasniti..

ismijavajući se taklidom i njegovim pobornicima. 1/7-8. makar se on nalazio i kod Buharije i Muslima. ne postoji nikakav spor između umjerenih pobornika taklida i umjerenih pobornika idžtihada oko toga da je običnom čovjeku.15 Zbog toga. pojedine od njih. isto tako.s. Međutim. s. Veći dio tradicionalnog tefsira se uvukao prenosiocima hadisa preko zlonamjernih Jevreja. 3/241. možda. Muhammed Husejn Ez-Zehebi za njih kaže: "Oni (nasljednici mu'tezila) ne prave razliku između onoga što prenose Buharija i Muslim i između onoga što prenose drugi. 16 Vidi: Tefsiru-l-menar. ali. 333-336. kada je u pitanju jezička strana. o tome.v. Vidi: Menhedžu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir. Ovakav stav predstavlja svojevrstan vid negiranja većine hadisa Poslanika. Uzeli su sebi za pravo da idžtihad čine u veoma teškim i kompleksnim pitanjima. jedna vrsta nevidljivih mikroba.17 Ovakav njihov stav prema idžtihadu bio je razlog zauzmanja određenih stavova i podržavanja ideja koje su neprihvatljive sa šerijatske tačke gledišta. Međutim.tabi'ina o tome. 17 Vidi: Menhedžu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir. vrlo je malo vjerodostojnih hadisa i predaja iz ove oblasti. dozvoljen taklid. su neophodne. veli: "U Menaru smo više puta istakli da se s pravom može reći da su nevidljiva živa bića koja su otkrivena u savremenom dobu pomoću mikroskopa i koja 14 15 Vidi: Tefsiru-l-menar."16 . str. 381. koji nije dovoljno upućen u šerijatska pitanja. Perzijanaca i ehlukitabija koji su primili islam. jer su vjerodostojni hadisi najpreči. a zatim izreke učenih ashaba. Oni smatraju da su džini. 107 . Oni odbacuju sve hadise koji se ne slažu sa njihovim idejama. Rešid Rida. onda ga negiraju i smatraju apokrifnim. str. pokušaju ga razumski objasniti. kada je u pitanju vjerodostojnost. ili bilo šta vezano za doba u kome su oni živjeli. neoracinalisti kada nisu u stanju da razumiju određeni hadis. također. ili tvrde da su to "ahad" hadisi koji ne mogu poslužiti kao valjan dokaz. Primjer za to jeste njihovo shvatanje svijeta džina. onome ko ispunjava uvjete idžtihada dozvoljen je idžtihad.a."14 Zbog toga. a ako ne uspiju.Negiranje taklida i otvaranje vrata idžtihada: Prvo u što su pozivali neoracionalisti jeste pokuđenost taklida (slijeđenja) i obaveznost idžtihada.

str. 108 . u kojem se relativna saznanja ne mogu uzeti u obzir. 7/319.š.a. niti bilo šta razumije.s. a. jer Allah dž. a u akaidu nema mjesta relativnim spoznajama. kome se svi dive zato što je napamet naučio Buhariju. Vidi: Adva' ala-s-sunneh el-muhammedijje. to su predaje koje upućuju na relativno znanje (zann).s. ustvari jedna vrsta džina. a naučno je dokazano da oni uzrokuju mnoge bolesti.savremeni reformisti odbacili su "ahad" hadise. s. a pošto su ovo teme vezane za gajb i spadaju u područje akaida. jer su to "ahad" hadisi.v. Neoracionalisti su uvijek veličali mu'tezile i branili njihove stavove. šejtan primio islam i da je iz njegovog srca izvađen udio šejtana. pali su pod uticaj orijentalista koji su u svojim djelima iznijeli mnoge optužbe i sumnje o hadisu. zatim hadisa koji govore kako je Poslanikaov.se nazivaju mikrobima. Također. ne prelazi vrijednost jednog primjerka knjige Buharije koja se ne kreće.. slijede samo pretpostavke. a kudili muhaddise i kritikovali njihov metod. Muhammed Abduhu veli: "Što se tiče hadisa koji se prenose za Merjemu i Isa'a."18 Hadis Neoracionalisti su pali pod uticaj mu'tezila i njihovog odnosa prema hadisu.v."19 Zar je do te mjere spao ugled hafiza hadisa Poslanika." Tako mi Allaha. Mahmud Ebu Rejje prenosi riječi svoga profesora u kojima stoji: "Allah se smilovao našem profesoru Muhammedu Abduhu'u koji je rekao za jednog čovjeka koji je naučio kompletnu Buharijinu zbirku hadisa napamet: "Povećan je broj primjeraka Buharijine zbirke u našoj zemlji za jedan primjerak. s. Mu'tezile su poznate po svom negiranju hadisa kao drugog izvora islama i pokušaju da iznesu razne sumnje o tome. 329.. zato što oni upućuju na relativno znanje (zann).. da ih šejtan nije dodirnuo. istinu je rekao naš profesor! Vrijednost tog čovjeka. a pretpostavka istini 18 19 Vidi: Tefsiru-l-menar.s.a. osim napada na njega i nekorektnog odnosa prema njemu?! Neoracionalisti . kao što su ih odbacili i obezvrijedili i njihovi preci mu'tezile. kaže: a o tome ništa ne znaju. da se njima ismijavaju nasljednici mu'tezila i učenici Zapada? A šta su to oni doprinijeli islamu.

.s.. Sahih Muslim kitab sifatu-l-munafikin. 6. kitabu-liman. str. i njegovu majku Merjemu prenosi Buharija. Hadis o mi'radžu. 22 Vidi: Sahihu-l-buhari.s.s. s.s.a. a.v. Sahih Muslim.s. kitabu ehadisi-l-enbija'. 24 Vidi: Medželletu-l-menar. 19/29. kojima čovjek postaje vjernikom ne mogu se bazirati na "ahad" hadisima. 2. a na njima se ne mogu bazirati pitanja akaida. također. koji upućuju na relativna saznanja.s. 1/147. Hadis koji govori o primanju islama od strane Poslanikovog. Hadisi o sihiru koji je bio spravljen Poslaniku. babu kejfe furidati-s-salatu. 4."21 Hadisi o kojima Abduhu govori su vjerodostojni (sahih). 644-714. Evo nekih od ti hadisa: 1. šejtana..v.23 Ovaj metod potvrđuje Rešid Rida riječima: "Temeljna pitanja akaida i imana.a.v."24 Pobornici ove škole i njihovi simpatizeri odbacili su mnoge sahih hadise Poslanika.s.. Vidi: Tefsiru-l-menar. i njegovu majku Merjemu a. Hadis u kome se govori kako čovjek radi djela stanovnika dženneta sve do pred samu smrt.v.s. s. 3. šejtana i hadis o tome da šejtan nije dodirnuo Isa'a. 28. i Meleku smrti. 7. Haidisi o Dedždžalu. 8. babu kavlillahi te'ala: "Vezkur fi-l-kitabi Merjem" 6/469..s. 1/458-459. 6/374.s. 23 Vidi: Sahihu-l-buhari. pred kraj ovoga svijeta. Hadis o silasku Isa'a.v.s. kitabu-s-salati. bab tahriši-ššejtan. 4/2167-2168. 25 Vidi: Mevkifu-l-medrseti el-aklijjeti el-hadiseti mine-l-hadis..a. 3/392.. ve kitabu ehadisi-l-enbija'. pa se promijeni i preseli kao stanovnik džehennema. Hadis o Musa'u. En-Nedžm. 25 Pobornici ovog pravca su pali pod uticaj orijentalističkih sumnji u drugi izvor islama – hadis. babu zikri Idris a. Hadis o rastavljanju grudi Poslanika. a.a. s. a. prenose ih Buharija i Muslim. Orijentalisti su iznijeli tvrdnje 20 21 Kur'an. 109 . i vađenju šejtanovog udjela iz njih prenose i Buharija i Muslim.22 Hadis o tome da Iblis nije dodirnuo Isa'a. s. Hadis o mušici koja padne u posudu..baš nimalo ne koristi20 mi nismo dužni vjerovati u sadržaje tih hadisa u našem vjerovanju. 5. svojim razumom i degradirali ih pod izgovorom da su to "ahad" hadisi. a.a.. s. a hadis o primanju islama od strane Poslanikovog. prenosi Buharija.

Muhammed Rešid Rida kaže: "Hadisi koji treba da budu osnova uzora jesu praksa koju je prakticirao Poslanik. Mnogi su počeli iznositi svoje lične stavove o pitanjima za koje bi Malik b..da ima veoma mnogo apokrifnih hadisa koji su se uvukli u hadiske zbirke i da je danas veoma teško razlikovati vjerodostojne hadise i odvojiti ih od njih. te da su mnogi od poznatih hadisa. Enes 26 27 Vidi: Medželletu-l-menar. ali sigurno je da postoji manji broj hadisa oko čijeg teksta postoji spor i u mnogima od njih se prepoznaju određene mahane koje u sebi nose elemente apokrifnosti. i njegovi najbliži ashabi."27 "Osnova vjere je Kur'an i mutevatir hadisi koji predstavljaju praktični dio sunneta.a. kao što je način obavljanja namaza i obreda hadždža. Niko od tih alima ne može se smatrati rušiocem islama zbog toga..a. kao što je to nauka o hadisu. i samo poneki izrečeni hadisi.. 110 .a. a ne izgovorene riječi. Muhammed Rešid Rida kaže: "Tvrdnju da u Buhariji postoje hadisi koji su apokrifni nije lahko dokazati. a neki netačni. Kada ovo dobro promotriš.Podjela hadisa na teoretske i praktične: Pobornici ovog pravca u obzir uzimaju samo praktičnu starnu sunneta Poslanika. Alimi. jeste predmet mišljenja (idžtihada). koji su zanijekali neke od tih hadisa. s. Možda su neki od tih dokaza tačni. koji se često upotrebljavaju apokrifni. iznosili su sumnje u najpoznatije prenosioce hadisa.v. kao što je Ebu Hurejre. Također. 27/616. Sve što je mimo toga od "ahad" hadisa.. 10/852. unatoč činjenici da nijedna nauka nije tako brižljivo čuvana od vremena ashaba pa sve do danas. r. učinili su to zbog dokaza koje su imali..s."28 Fikh Otvaranje vrata idžtihada bez nekih posebnih uvjeta prouzrokovalo je tome da se svako usudio da izdaje fetve i tumači šerijatske propise bez imalo bojaznosti i opreza. Takav njihov odnos prema hadisu prouzrokovao je i tvrdnju da kod Buharije i Muslima postoje hadisi koji nisu sahih. 28 Vidi: Medželletu-l-menar.v. koje je prihvatila većina uleme.. s. 29/104-105. Vidi: Medželletu-l-menar. koji ne upućuju na apsolutnu spoznaju."26 .s.. shvatit ćeš da vjerovati u svaki hadis koji se nalazi u Buharijinoj zbirci ne spada u temelje imana i islama.

str. a o emancipaciji žene i njenom izlasku radi posla i mješanju sa muškarcima da i ne govorimo. Muhammed Abduhu kaže: "Nema načina da se islamski ummet ispravno odgoji dok je višeženstvo i dalje zastupljeno u njemu. 31 El-Islamu ve-l-hadaretu-l-garbijje. Ako se u određenoj pojavi otkrije štetnost. navest ću samo njihov stav prema poligamiji koju oni otvoreno niječu.29 Kao primjer njihovog idžtihada.rekao: "Ne znam". poziv u demokratiju i parlamentarnu vladavinu. Zatim. jer oni ne poriču činjenicu da je vjera objavljena radi ljudi i u njihovom interesu. 87. 111 . Ulema je dužna da ovo pitanje ponovo prouči."30 Politika i društvo Među najbitnijim pitanja koja je inicirao Abduhu jeste: "Govor o nacionalizmu i lokalpatriotizmu. koji je prevazišao sve granice. 86-87. nema sumnje da je obaveza promijeniti stav prema toj pojavi i uvažiti postojeće stanje. inšaAllah svojim saznanjima i svojim razumom. Zatim. Ebu Rejje kaže: "Ljudi će. višeženstva i ograničavanja prava na rastavu braka. Ta vjera će biti utemeljena na tri osnovna temelja: 1 – Vjerovanje u Allaha 2 – Činjenje dobra 3 – Vjerovanje u budući svijet 29 30 Vidi: Menhedžu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir. a Omer b. str. Hattab bi sakupio sve učesnika Bedra da ih riješe. pitanje hidžaba. Nakon toga dolazi pitanje statusa žene u društvu. poseban akcenat na izučavanju predislamskog razdoblja i traženju korijena u njemu. 4/349-350."32 Jedno od velikih pitanja u koje pozivaju pobornici ovog pravca jeste jedinstvo religija i njihovo međusobno utapanje. Tada će se svi ljudi sjediniti u jednoj vjeri koja će biti dovoljna za sve ljude. str. dostići nivo u kojem će nestati vjerskih podjela i mezhebskih pristrasnosti. 32 Ibid. 752."31 "Nakon Abduhua dolaze njegovi učenici koji su njegove ideje i prijedloge doveli do najekstremnijeg vida sekularizma. Vidi: Tefsiru-l-menar. i da zabranjuje sve što je štetno. a naročito hanefijska ulema po čijem se mezhebu sudi. koja nije bila poznata u prijašnjim vremenima.

pojavljuje se veliki broj knjiga koje pozivaju u obnovu i reformu. str."38 Nasljednici neoracionalističke škole U drugoj polovini dvadesetog stoljeća. on odgovara: "Ako je vaša ocjena ko je nevjernik ispravna. Preuzet iz djla: El-Islam ve-l-hadaretu el-garbijje. Tako će ljudi živjeti sretno. Kabu i El-Azhar. 28. nakon odlaska kolonizatora. 35 Vidi: Menhedžu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir. Engleski vladar Egipta Kromer kaže: "Došao sam u Egipat da (i)zbrišem tri stvari: Kur'an. Cilj je jedan i sasvim jasan: istisnuti istinsku vjeru iz života i zamijeniti je bezbožnjačkim "lokal-patriotizmom" koji će potpuno odbaciti vjeru i odvojiti je od politike.Sve što je van toga i što izlazi iz okvira ljudskog saznanja prepušta se Allahu i niko nema pravo da se u to miješa. str. str. izjavljuje: "Zbog njegovog dubokog poznavanja islamskog Šerijata i njegovih liberalnih ideja saradnja i dogovor sa njim je imao veliku vrijednost."37 Na drugom mjestu za Abduhua veli: "Sljedbenici Šejha zaslužuju svaku pažnju i podršku Evropljana."34 "Nacionalizam". Kolonizator je vojno otišao. ali je iza sebe. 36 El-Hindžer el-mesmum. 168. "međureligijsko zbližavanje" i "odvajanje države od vjere" sve su to razni oblici istog problema. To je svjetski jevrejski cionistički pokret koji ima za cilj uništitenje vjerskog koncepta života. 3/426. preko svojih saradnika i propagatora "westernizacije".35 Zato. uvažavajući jedni druge i radeći ono što je od opće koristi svima. 764. oni koji su to sve iza zastora isplanirali.33 Ako se nekome od njih prigovori da je kršćanin nevjernik. 29. str. onda se kršćanin ne može smatrati nevjernikom. ostavio svoje ideje. jasno prepoznajemo podršku engleskog konlonijalizma upravo ovom pravcu. vrlo lahko će preuzeti kontrolu u svoje ruke. hvaleći Muhammeda Abduhua. njegovim pobornicima i njihovim projektima. 82. 112 . Njihovi nasljednici su se sakupili ispod upečatljivih parola: 33 34 Vidi: Dinullahi vahid ala elsineti džemi'i-r-rusul. str. 37 Citat iz Kromerovog godišnjeg izvještaja za 1905 g. Ibid. 38 Tarihu-l-ustazi el-imam."36 Isti čovjek. Nakon toga.

str. Među njima ima i onih koji pristupaju islamu iz političkih interesa i svoju promociju na političkom planu vide u govoru i 39 40 El-Asranijjetu fi hajatina el-idžtima'ijjeti."Prosvjetiteljska vjerska misao". Isto je i sa drugim terminima koje modernisti povremeno lansiraju. Među njima ima onih koji imaju za cilj unošenje zabune u ideje islamista putem iniciranja rasprava o novonastalim spornim terminima koji su nedefinirani i višestrukog značenja. ili putem izvrtanja istine veličanjem zabludjelih ličnosti i prvaca kroz historiju islama i nazivanje istih revolucionarima i borcima za pravdu. zagovara vezanje čovjekovog života za naučna dostignuća umjesto vjere. ili "el-hadase" (suvremenost) koja se u posljednje vrijeme sve više upotrebljava u arapskom svijetu kao pravac u mišljenju. u svojoj osnovi. obuhvata sve pravce i škole koje se suprotstavljaju vjeri u bilo kojem segmentu. Ibid. Sekularizam. str.40 Svi modernisti nisu isti. pojavni svijet."39 Drugim riječima modernizam je prilagođavanje stalnim društvenim i naučnim promjenama u svakom vremenu i vezivanje čovjeka kao jedinke i kao društvenog bića za te promjene sa ovodunjalučkog ljudskog aspekta gledanja. 24-25. Pod terminom "modernizam" mislimo na: "polaženje od trenutnog realnog stanja u životu i smatranje da sve ono što ne odgovara tom stanju ne treba prihvatati. Modernizam. Među njima ima onih koji otvoreno izjavljuju kako im je cilj rušenje islama. Danas se pobornici svih tih ideja nazivaju "modernisti". 24. a sve što mu odgovara treba usvojiti. potaknuti idejama o nacionalizmu ili ljevičarskom socijalizmu. u ovom značenju. "Veliki islamski historičar" i slično. Većina modernista danas pripada ovoj grupi. jer je modernizam svima njima zajednička karakteristika. 113 . a smatranje poznatih autoriteta islama zaostalim i konzervativnim. a koje su se pojavile od početka renesanse u Evropi i koje se još i danas pojavljuju. kao što su: "prosvjetiteljstvo". kojim pojedini Arapi opisuju svoju filozofiju. ili označava termin kojim se želi prikriti nastojanje da se ljudi odvrate od Boga i u svojim interesovanjima i izučavanjima ograniče samo na materijalni.

41 Ideje modernista predstavljaju nastavak ideja neoracionlističke škole koje sam ranije spomenuo. 114 .42 3 . 43 Vidi: El-Asranijjune bejne mezaimi-t-tedždid ve mejadini-t-tagrib. po uzoru na ženu na Zapadu. 88. 44 Vidi: El-Muvatunune la zimmijjun.Modernisti se zalažu za tzv. 257271. Jedan od onih koji su ovo pitanje posebno aktuelizirali jeste Fehmi Huvejdi. uz tvrdnju da su ti propisi stvar prošlosti i da savremeno doba odbacuje takav vid propisa. ali su ostali privrženi zapadnim idejama koje su primili tokom svojih studija na Zapadu. Vidi: El-Asranijjune mu'teziletu-l-jevm. ili su pali pod uticaj mu'tezilizma (racio . 6 – Iznošenje sumnji u Kur'an i Božiju objavu općenito. pod izgovorom očuvanja državne ekonomije. Zabranjena kamata. djelimično ili u cijelosti.44 5 – Nejasnoća u odnosu prema nemuslimanima (el-vela' ve-lbera'). koji je o tome napisao knjigu pod naslovom: Muvatinun la zimmijjun ("Građani. kao što je samilost prema čovjeku. je samo ona kamata koja je višestruka u odnosu na ulog.pisanju protiv islamskog preporoda. a ne zimmijje – podanici"). neopravdanim razlozima. str.?! 2 – Dozvoljavanje kamate u bankama. 41 42 Vidi: Sekafetu-d-dirar. koje se odnose na nemuslimane u islamskoj državi (ehlu-z-zimme).škole). a odsijecanje ruke ili kamenovanje predstavljaju se kao svojevrstan barbarizam koji ne odgovara savremenom dobu. Među njima ima i onih koji imaju iskrenu namjeru i pokušavaju da daju svoje mišljenje. 7 – Nijekanje sunneta. i njegovih nosilaca. po njihovom mišljenju. koji je danas vidan u svim zemljama svijeta. str. 24-25. a koje se mogu svesti pod sljedeće: 1 – Odbijanje izvršenja šerijatskih kazni nad prestupnicima. poligamije i rastave braka kao isključivog prava muškarca. str. pak. Oni su pokrenuli kampanju protiv hidžaba. str. 12. sve to sabralo u jednom shvatanju čovjeka koji neminovno pada u kontrdiktornost. "emancipaciju" žene i davanje političkih prava ženi. 8 – Nekorektan odnos prema ashabima. ili se. nedoumicu i greške.43 4 – Ukidanje posebnih odredbi.

115 . 47 Vidi: Ibid. Naprotiv. djelo.9 – Omalovažavanje islamske tradicije i njeno potpuno odbacivanje. 50 Kur'an. 77. str. Islam poziva čovjeka da razmisli o Kur'anu i da ga dobro prostudira: " Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je. Kur'an upućuje izazov ljudskom razumu pozivajući ga da sačini nešto slično njemu. sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti. islam poziva čovjeka da upotrijebi svoj razum i sve svoje intelektualne sposobnosti s ciljem dolaska do razumski prihvatljivih dokaza. 45 46 Vidi: El-Asranijjetu mehatir ve metahat.."49 "Kako oni ne razmisle o Kur’anu. a ukoliko ostane nemoćan. str. pa da tek onda vjeruje. 379-401. istakao sam da ne postoji nijedna druga vjera ili ideja koja više uvažava ljudski razum. 10 – Poziv na čitanje i izučavanje knjiga koje su napisali orijentalisti i njihovog shvatanja islama. 29.45 11 – Odobravanje udaje muslimanke za kitabije (jevreje i kršćane). 88. dž. str.Islam poziva u vjeru putem razumskih dokaza: Islam ne traži od čovjeka da utrne svjetiljku svoga razuma.47 Stav ehli sunneta ve-l-džemata prema neoracionalističkoj školi i njenim nasljednicima Na početku ovog rada. to će biti dovoljan dokaz da je Kur'an Allahovo. Islam ističe počast koju je ukazao razumu na više načina. Muhammed. 82.46 12 – Tvrdnja da je džihad u islamu samo odbrambeni rat. evo nekih: . da vjera ima pozitivan uticaj na čovjekov svakodnevni život. 48 Kur'an. Vidi: El-Asranijjune mu'teziletu-l-jevm. Sad. 49 Kur'an. En-Nisa. njime se ponosi i na njega oslanja u svojim temeljnim doktrinama kao što je to islamsko vjerovanje. a ne od Allaha."48 "A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog.š. ili su im na srcima katanci!"50 Zatim. 24. da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.

Pored toga. kaže: "A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni. 8. El-Mulk. još više povećao svoj iman: ". 55 Kur'an. hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!"53 "A zašto ne razmisle sami o sebi? Allah je stvorio nebesa i Zemlju i ono što je između njih – sa ciljem i do roka određenog.š. zatim ponovo više puta pogledaj..Islam. 116 . Kao što tijelo napreduje posredstvom hrane. A mnogi ljudi ne vjeruju da će pred Gospodara svoga doista izići. razum se razvija znanjem.š. Ti nisi ovo uzalud stvorio.."Zar oni da govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Pa sačinite vi deset Kur’anu sličnih. ako istinu govore!"52 Kur'an. El-Gašije. i nebo – kako je uzdignuto. pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak. 34. 13.ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada. 53 Kur'an. što je suprotno zakonu života i prijeti nestanku ljudskog roda."56 . upućuje ljudski razum na razmišljanje o Allahovim. pogled će ti se vratiti klonuo i umoran. zatim. 3-4. 57 Kur'an. Et-Tur. Allah.. stvorenjima. i planine – kako su postavljene. i Zemlju – kako je prostrta?!"55 Kur'an. da potraži bilo kakav nedostatak u Allahovim. isposništvo zapostavlja ljudske sposobnosti i korisne aktivnosti. dž. Hud. 28. kako bi. 56 Kur'an. dž. jer ono ograničava razum. ako je istina što tvrdite!”51 "Zato neka oni sastave govor sličan Kur’anu. također. Alu 'Imran. i koga god hoćete. 191. Er-Rum. Kur'an.š. .. dž. izmišljenih sura. u pomoć pozovite. upućuje sljedeći izazov razumu i svim njegovim osjetilima. zatim. nastoji da odnos između čovjeka i njegovog Gospodara bude utemeljen na razumskoj jasnoći kako u vjerovanju (akida) tako i u propisima (Šerijat).. stvorenjima: "…za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. 54 Kur'an. Fatir. U islamu ne postoji isposništvo koje je čovjek obavezan prihvatiti nakon što povjeruje. nakon što to ne nađe. a o ljudskim nagonima i potrebama da i ne govorimo. “Gospodaru naš.Jedan od vidova uvažavanja razuma u islamu je i taj što se naređuje čovjeku da stiče znanje."57 "Allah će na 51 52 Kur'an. 17-20. od onih u koje pored Allaha vjerujete."54 "Pa zašto oni ne pogledaju kamile – kako su stvorene. ukoliko bi ga ljudi prihvatili kao način života.

17. također. "Razum ima svoje posebne karakteristike. Ukoliko se razum usmjeri korisnim naukama sigurno će ljudska zajednica doživjeti prosperitet i napredak. s. islam nakon jasnog uvažavanja i davanja velikog značaja razumu određuje sfere u kojima on može da djeluje. s. Razum.v. ili koncenzusu islamske uleme.a. 61 Nazaratun fi-n-nubuvve. Taberani u ElEvsatu i El-Bejhaki u Šu'abu-l-iman.a.s.59 To se jasno vidi iz slučaja kada je Poslanik. r. a ne razmišljajte o Allahu!"62 U drugom hadisu stoji: "Ljudi će se 58 59 Kur'an. svoje polje djelovanja i svoje mogućnosti. Ibnu Ebi Šejbe. kako ne bi zalutao. sigurno će pogriješiti."61 Islam zabranjuje razumu da se upušta u ono što nije u stanju dokučiti." Tada ga je Poslanik."60 Međutim. Es-Sehavi kaže: "Senedi ovog hadisa su 117 .. dž. pogledaj: Da'ifu Sunen Tirmizi.Sljedeći vid uvažavanja razuma je taj što islam donošenje šerijatskih propisa prepušta razumu. El-Mudžadele. bića. kao što je suština Allahovog. 11. ili ostati nemoćan.s. s. jer on ima svoje granice i nije u stanju da dokuči sve. u Jemen kao kadiju. Ovo. U stanju je na osnovu postojećeg otkriti i izumiti novo. Ovaj hadis je da'if (slab). 4/556-557.v." "A ako ne nađeš?" "Onda ću postupiti po svom mišljenju.. str. 60 Prenose imami Ahmed i Tirmizi.v.s. 36. zbog svoje ograničenosti ostaje uskraćen mnogih istina. str. 62 Prenose Ebu Nu'ajm u svme djelu El-Hilje. a ukoliko ih pokuša spoznati postaje zbunjen i pravi velike greške. Poslanik. Vidi: Tuhfetu-l-ahvezi. poslao Mu'aza. ili pak preko njegovih mogućnosti. ukoliko se radi o pitanjima koja nisu spomenuta u Kur'anu i sunnetu. Vidi: Menhedžu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir. str. Materijalni pojavni svijet je široki krug djelovanja ljudskog razuma u kome on može da se ispolji.58 .a.. U stanju je otkriti mnoge tajne i povezati posljedice sa uzrocima.a. ili koje su van njegovog polja djelovanja..v.visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. duše i slično. predstavlja uvažavanje razuma. je rekao: "Razmišljajte o Allahovim stvorenjima. pomilovao po grudima i rekao: "Hvala Allahu koji je uputio izaslanika Allahovog poslanika onome sa čime će biti zadovoljan Allah i Njegov Poslanik. 253-154. Ukoliko se bude upuštao u oblasti koje su daleko izvan njegovih dometa. s.s. pa ga upitao: "Kako ćeš suditi Mu'aze?" "Po Kur'anu" "A ako u Kur'anu ne nađeš?" "Po sunnetu Allahova Poslanika..š.a.

Ebu Zehre. Nadam se da ću nekom drugom prilikom biti u stanju iznijeti neke od tih odgovora. Ali b. slabi. El-Askalani. Saud. Džamiatu-limam. kaže: "Pitaju te o duši. Reci: “Šta je duša – samo Gospodar moj zna. a da na njega nije dat adekvatan i nepobitan odgovor. 2. 65 Vidi: El-Mekasidu-l-amme li-š-šeri'ah. 8. El-Alim. ali svi zajedno daju snagu. Daru-l-Wefa. Ebu Rejje. Mahmud: Dinullahi vahid ala elsineti džemi'i-rrusul. 64 Kur'an. jer on ne spada u domen ljudskog razuma. 63 Ovaj hadis prenosi Buharija u poglavlju o pridržavanju Kur'ana i sunneta pod naslovom: Šta nije poželjno pitati. tako da nema nijednog pitanja koje su oni inicirali. Ali Džriše: El-ittidžahatu-l-fikrijje el-mu’asire. dž. h. Ebu Rejje. 5.65 Islamska ulema je odgovorila na sumnje koje su neoracionalisti iznijeli ranije.stalno zapitkivati sve dok se ne kaže: Ovo su Allahova stvorenja. 7. 85. mea Fethu-l-Bari. Muhammed b. odvraća ljudski razum od traganja za odgovorom na ovo pitanje. str. Ed-Dumi. El-Mektebul-arabijje. Eddaru-l-alemijjetu lilkitabi-l-islamijj. a vama je dato samo malo znanja. Isto tako je i sa Džennetom i njegovim užicima. Džehennemom i njegovim patnjama i ostalim pitanjima gajba koja ne spadaju u domen kompetencija ljudskog razuma. ali koje stvorio Allaha? Ko to osjeti kod sebe neka kaže: "Ja vjerujem u Allaha i Poslanika!"63 Allah. El-Buhari. 4.. Jusuf Hamid: El-Mekasidu-l-amme li-š-šeri'ah. Vidi: Fethu-l-bari. 1994. El-Isra.”64 U ovom ajetu Allah. god..š. Ahmed: Tehzibu Tarih Ibn Asakir. 1385." Vidi: ElMekasidu-l-hasene. Muhammed: Muhadarat fi-n-nasranijje. str. dok je njegovo značenje ispravno. Džamiatu-iimam Muhammed b. Alemu-l-kutub. Damask. dž. 344. Et-Tabatus-salise. Mahmud: Adva' ala-s-sunneh el-muhammedijje. 261. LITERATURA 1. 1989. 3. 6. Ahmed b. 13/265. Daru-l-mearif. a to čini i danas kada su u pitanju njihovi nasljednici. Hadžer: Fethu-l-bari. Ismail: Sahihu-l-buhari. Abdul-Kadir b. 118 .š. 1876.

26. Muhammed Muhammed Husejn: El-ittidžahatu-l-vetanijje fi-ledebi-l-mu’asir. Abdu-l-Kerim: Ed-dinu daruretu hajati-l-insan. Zejd: El-Asranijjetu fi hajatina elidžtima'ijjeti. h. Fahd b. Es-Sehavi. Abdurrahman: El-Mekasidu-lhasene. god. El-Hanefi. Daru-š-šerk. Sultan. El-Islamu ve-l-hadaretu-lgarbijje. Er-Rumi. 1981. Ibn Ebi-l-Izz: Šerhu-l-akide et-tahavijje. 17. Muhammed Nasiru-d-din: Da'ifu Sunen Tirmizi. god. 1988. Daru-l-wefa. god. Muhammed Hamid: El-Asranijjune bejne mezaimi-ttedždid ve mejadini-t-tagrib. Daru-l-kitabi-l-arabijj. Rida.Matbatu-lmenar. 24. god. Muhammed Rešid: Tarihu-l-ustazi el-imam. 1987. Rida. 1996. El-Hatib. 16. Abdurrahman b. h. Abdurrahman: Menhedžu-l-medreseti-laklijje fi-t-tefsir. Muslim b. Et-Tabatu-l-ula. h. Kairo. Fehmi: El-Muvatinune la zimmijjun. 23. Daru-l-fikr. 13. 21. Muhammed b. god. h. En-Nasir. 1413. 19. Daru ihjai-tturas el-arabi. Mues-sesetu-r-risale. 10. El-Kušejri. 1410. 1374 h. Muhammed Rešid: Tefsiru-l-menar. 1405. 1986. Jusuf: El-Asranijjune mu'teziletu-l-jevm. Abdurrahman: Ittidžahatu-t-tefsir fi-l-karni-rrabi’ ašere. 27. 1991. 1992. 20. Ismail: Faslu-d-din ani-d-devle. Daru-l-wetan. god. 25. Daru-l-muslim. Hadždžadž: Sahih Muslim. 1994. 14. El-Mektebu-l-islamijj. h.9. 1399. god. h. 22. Daru-r-risale. El-Mubarekfuri. 1935. Er-Rumi. Fahd b. Džemal: Sekafetu-d-dirar. Muessesetu-r-risale. Muhammed Abdu-r-Rahman: Tuhfetu-lahvezi. Daru-l-menar. 18. Daru-l-Esaleti. 15. h. 11. 1931. Kemal.god. 1405. ElMektebu-l-islamijj. Ez-Zunejdi. Kejlani. 1993. 12. h. El-Elbani. 1414. 119 . god. Huvejdi. Medželletu-l-menar. 1373. Muhammed Muhammed Husejn. Mektebetu-l-kevser.

وﻓﻲ ﻣﻘﺎﺑﻞ ھﺆﻻء‬ ‫ذھﺒﺖ ﻃﺎﺋﻔﺔ إﻟﻰ اﺣﺘﻘﺎر اﻟﻌﻘﻞ واﻣﺘﮭﺎﻧﮫ.‬ ‫021‬ .‫اﻟﻤﺪرﺳﺔ اﻟﻌﻘﻠﯿﺔ اﻟﺤﺪﯾﺜﺔ وأﺛﺮھﺎ ﻓﻲ اﻟﻔﻜﺮ اﻹﺳﻼﻣﻲ ﻓﻲ اﻟﻌﺎﻟﻢ اﻹﺳﻼﻣﻲ‬ ‫وﻓﻲ اﻟﺒﻮﺳﻨﺔ واﻟﮭﺮﺳﻚ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫إن ﻟﻠﻌﻘﻞ ﻓ ﻲ اﻹﺳ ﻼم ﻣﻨﺰﻟ ﺔ ﻛﺒﯿ ﺮة ودرﺟ ﺔ رﻓﯿﻌ ﺔ، وﻟ ﯿﺲ ﺛﻤ ﺔ ﻋﻘﯿ ﺪة ﺗﺤﺘ ﺮم‬ ‫اﻟﻌﻘ ﻞ اﻹﻧ ﺴﺎﻧﻲ وﺗﻌﺘﻤ ﺪ ﻋﻠﯿ ﮫ ﻓ ﻲ ﺗﺮﺳ ﯿﺨﮭﺎ ﻛﺎﻟﻌﻘﯿ ﺪة اﻹﺳ ﻼﻣﯿﺔ، وﻟ ﯿﺲ ﺛﻤ ﺔ‬ ‫ﻛﺘ ﺎب ﺧﺎﻃ ﺐ اﻟﻌﻘ ﻞ ورﻓ ﻊ ﻣ ﻦ ﻗﯿﻤﺘ ﮫ وﻛﺮاﻣﺘ ﮫ ﻛﻜﺘ ﺎب اﻹﺳ ﻼم، وﻧﻈ ﺮة إﻟ ﻰ‬ ‫آﯾ ﺎت اﻟﻘ ﺮآن اﻟﻜ ﺮﯾﻢ ﺗﻠﻘ ﻰ ﻋﺒ ﺎرات "ﻟﻌﻠﻜ ﻢ ﺗﻌﻘﻠ ﻮن" "ﻟﻘ ﻮم ﯾﺘﻔﻜ ﺮون" "ﻟﻘ ﻮم‬ ‫ﯾﻔﻘﮭﻮن" ﺗﺘﻜﺮ ﻋﺸﺮات اﻟﻤﺮات.‬ ‫أﺛﺮ اﻟﻌﻘﻼﻧﯿﻮن ﻋﻠ ﻰ اﻟﻔﻜ ﺮ اﻹﺳ ﻼﻣﻲ ﺳ ﻠﺒﺎ وﺳ ﺒﺒﺖ أﻓﻜ ﺎرھﻢ اﻟﺘﻘﻠﯿ ﻞ ﻣ ﻦ ﺷ ﺄن‬ ‫اﻟﺘﻔ ﺴﯿﺮ ﺑﺎﻟﻤ ﺄﺛﻮر، وأﺿ ﻌﻔﺖ ﻣﻜﺎﻧ ﺔ اﻟﺤ ﺪﯾﺚ اﻟ ﺸﺮﯾﻒ – اﻟﻤ ﺼﺪر اﻟﺜ ﺎﻧﻲ‬ ‫ﻟﻠﺘﺸﺮﯾﻊ اﻹﺳﻼﻣﻲ، ﻛﻤﺎ أﻧﻜﺮت ﺑﻌﺾ اﻷﺣﻜ ﺎم اﻟﻔﻘﮭﯿ ﺔ، وھ ﺰت ﻣﻜﺎﻧ ﺔ اﻟﻤ ﺮأة‬ ‫ﻓﻲ اﻟﻤﺠﺘﻤﻊ اﻟﻤﺴﻠﻢ.‬ ‫واﻟﻌﺼﺮاﻧﯿﻮن ﻟﯿﺴﻮا ﺳﻮاء، وﻣﻨﮭﻢ ﻣﻦ ﯾﺼﺪر ﻋﻦ ﺣﺴﻦ اﻟﻨﯿﺔ ﻣﺤﺎوﻟﺔ ﻣﻨﮫ ﻓ ﻲ‬ ‫اﻻﺟﺘﮭﺎد إﻻ أﻧﮫ ﺑﻘﻲ ﻣﺸﺪودا إﻟﻰ ﺗﺼﻮرات اﻟﻤﻨﺎھﺞ اﻟﻐﺮﺑﯿﺔ اﻟﺘﻲ ﺗﻠﻘﺎھ ﺎ ﺧ ﻼل‬ ‫دراﺳﺘﮫ أو اﺑﺘﻌﺎﺛ ﮫ إﻟ ﻰ دﯾ ﺎر اﻟﻐ ﺮب، أو ﻣ ﺎ ﯾ ﺰال ﻣﺘ ﺄﺛﺮا ﺑﺄﻓﻜ ﺎر اﻟﻤﻌﺘﺰﻟ ﺔ، أو‬ ‫ﺟﻤﻊ ھﺬه ﻛﻠﮭﺎ ﻓﻲ ﻋﻘﻠﯿﺔ واﺣﺪة ﻓﻮﻗﻊ ﻓﻲ اﻻﺿﻄﺮاب واﻟﺨﻠﻞ واﻟﺘﻨﺎﻗﺾ.‬ ‫ﻋﺮف اﻟﻤﺴﻠﻤﻮن ﻓﻲ اﻟﻌﺼﺮ اﻷول ﻣﻦ اﻹﺳﻼم ﻣﺎ ﻟﻠﻌﻘﻞ ﻓﺪرﺳﻮه وﻣﺎ ﻟ ﯿﺲ ﻟ ﮫ‬ ‫ﻓﺎﺟﺘﻨﺒﻮه، وازدھﺮت اﻟﺤﻀﺎرة اﻹﺳﻼﻣﯿﺔ وﻋﻠﻮﻣﮭﺎ ﻓﻲ ﺟﻤﯿﻊ ﻣﻨﺎﺣﻲ اﻟﻤﻌﺮﻓﺔ:‬ ‫ﻓﻲ اﻟﻄﺐ، واﻟﺤﻜﻤﺔ، واﻟﺮﯾﺎﺿﯿﺎت، واﻟﻔﻠﻚ، واﻟﺠﻐﺮاﻓﯿﺎ، وﻏﯿﺮھﺎ.‬ ‫واﻟﺨﻼﺻﺔ: ﻟﻦ ﯾﻔﻠﺢ اﻟﻌﻘﻞ إﻻ ﺑﺎﻟﺘﺴﻠﯿﻢ ﻟﻠﺸﺮع، وﻟﻦ ﯾﻔﮭﻢ اﻟﺸﺮع إﻻ ﺑﺎﻟﻌﻘﻞ.‬ ‫ورﻏﻢ ذﻟﻚ ﻇﮭﺮت اﻟﻔﺮق واﺧﺘﻠﻒ اﻟﻨﺎس ﺣﺘﻰ ﻓﻲ اﻟﻌﻘﻞ ﻧﻔﺴﮫ، ﻓﻄﺎﺋﻔ ﺔ ﺗﻤﺠ ﺪه‬ ‫وﺗﺮﻓﻊ ﻣﻦ ﻣﻘﺎﻣﮫ إﻟﻰ درﺟﺔ ﺗﻘﺪﯾﺴﮫ وإﻋﻄﺎﺋﮫ أﻛﺜﺮ ﻣﻦ ﺣﻘﮫ.

Not one of the past revelations directs our attention to intellect. certain sects have appeared and disagreements emerged. others completely neglected the intellect and denied its value. geography. Some extolled the intellect and assigned to it a higher place than it deserved. which was the reason for the flourishing of Islamic civilisation and all scientific fields: medicine. its role and significance in the life of man. certain fiqh regulations and the status of women in Islamic society.” “…to those who understand”. Neo-rationalist had negatively influenced Islamic thought and their ideas caused a negative attitude towards the classical commentaries of the Qur’an. Contrary to this view. and which are repeated dozens of times. Despite this. The first generations of Muslims and their honourable followers remained steadfast and held firmly to the Truth. philosophy. but they have remained faithful to Western ideas which they had adopted during their studies in the West. as does the Book of Islam. A superficial glance at a Qur’anic text will reveal verses that end with the words: “… so that you would understand. or they had fallen under the influence under mu’tezilizm (school of rationalism). the authenticity of the second source of Islam – hadith. mathematics. etc. There are those among them whose intentions are genuine and who are trying to offer their opinions.NEO-RACIONALISTIC DIRECTION IN ISLAMIC WORLD AND ITS INFLUENCE ON ISLAMIC THOUGHT IN BOSNIA AND THE REST OF THE WORLD Summary Intellect occupies a very important place in Islam. astronomy. 121 .” “…so that you would think. All the modernists are not alike.

122 .

sadr`i sva temeljna obilje`ja d`am ije (minaret. Smatra se prvim potpunim ostvarenjem islamske sakralne arhitekture. U ovom svom djelu islamska umjetnost }e ozna~iti svoje izla`enje iz podru~ja kolebanja i nesigurnih traganja za autenti~nijim umjetni~kim izrazima u podru~je smirenijih odnosa sa vlastitim duhovnim ishodi{tima i sigurnijim estetskoumjetničkim samodefiniranjem. osobito kongregacijske d`amije klasi~nog perioda islamske povijesti.Mr. Krunsko djelo islamske kulture umejadskog razdoblja i jedno od najinteresantnijih djela islamske arhitekture uop}e je Velika d`amija u Damasku. DJELO SIMBIOZE ISLAMA I KULTURA ORIJENTA Sažetak Nastajanje islamske umjetnosti kao kulturnopovijesnog realiteta islama vezano je za Umejade. u njenom dvori{nom dijelu. {adrvan za obredno pranje vjernika). U tom pogledu se mo`e smatrati obrascem za sve budu}e. Nusret Isanović VELIKA D@AMIJA U DAMASKU. sc. *** Povijesni okvir i kulturnocivilizacijski background Nastajanje islamske umjetnosti vezano je za Umejade. kona~no. Naravno. mimber. mo}nije i jasnije ostvari u djelu. U kulturnopovijesnom pogledu ona s njima dospijeva u znatno izgledniju priliku da se estetski uobli~i. Ona. Stoga je i bilo razumljivo da u 123 . u tom ranom periodu njenog nastajanja djelatne mo}i islamskog duha jo{ nisu narasle do razine na kojoj bi nadmo}no mogao kontrolirati i podvrgnuti unutarnjim zahtjevima Objave sve oblike i tokove bujaju}eg `ivota muslimanske zajednice i u potpunosti odrediti narav i smisao njenim novim umjetni~kim i duhovnopovijesnim tvorbama. mihrab. maksuru i. Velika d`amija u Damasku djelo je sinteze duha islama i najrazli~itijih autohtonih elemenata kultura Bliskog istoka.

graditelju Velike d`amije u Damasku. Rezultat ovih pohoda bit }e kasnije islamiziranje Turaka. uzajamno pro`imlje. U al-Walidovo vrijeme muslimani su vladali ogromnim prostorom.kojeg je ranije. Kao nikada do tada pro{irile su se granice Hilafeta. ono nadolaze}e novo islama i ono bilo. iako ne i pro{lo. Tu se vrlo sretno dodiruje. u neposrednoj blizini bazilike Ivana Krstitelja. Kupolu na stijeni i Veliku d`amija u Damasku. helenizma. univerzalnosti koja pro`imlje i svojim Vje~nim istinama oslovljava sve svjetove i ekstaze vremena. U graditelju Kupole na stijeni. niti }e izgubiti svoje temeljne vrijednosti u njegovim novim ostvarenjima. islamu svojstvenoj. podigli su “najrazli~itiji autohtoni elementi Sirije i Mezopotamije . Sasanidske Persije i Bizanta. On }e vidjeti mnoge sazrele plodove rada svojih prethodnika. Umjetni~ki najuspjelija djela ovog perioda. Mezopotamije. Zahvaljuju}i. Ona }e utonuti u op}i tok cjeline i nastaviti svoj `ivot kao {to rijeka i dalje nastavlja da `ivi u bezmjerju svoga morskog uto~i{ta. opiru potpunoj preobrazbi. Ovim se ne ispunjavaju 1 2 Hi{am D`ait: Evropa i islam. dopunjuje. zati~emo gotovo netaknute elemente razli~itih umjetni~kih tradicija koji se. osobito ono {to je pripremljeno u vrijeme uspje{ne vladavine njegovog oca. 99. na nadahnu}u koje je do tada bilo potisnuto i koje je islam oslobodio” 1. Kutaybe ibn Muslim po~inje velike pohode na Istok prema sredi{njoj Aziji2.ukazao ~ast 124 . a Muhammed ibn-al-Qasim poduzima (711-12) osvajanja dijelova Indije. Mnogo toga {to se od ranije. u napetosti svladavanja starog i boli ra|anja novog svijeta. Namjesnik Afrike Musa ib Nusayr i njegov vojskovo|a Tarik ibn Ziyad osvajaju [paniju. sagradio osniva~ dinastije Muawija . pripremalo. Najve}i dio budu}ih uspjeha islama i temeljnih promjene u strukturi njegove kulture vezani su za ovaj srednjoazijski narod. od rijeke Ind na Istoku do alAndalusa (Iberskog poluotoka) na Zapadu3. str.. halifi Abd al-Maliku i njegovom sinu. 3 Al-Walid je u rasko{nom dvorcu al-Hadraa . hebrejskog i ranokr{}anskog Bliskog istoka. koje je nastalo u tom ranom periodu na “nagovor” potreba kulturno promijenjenog svijeta i u novim obzorjima islama. iako uklju~eni u novi univerzum smisla. al-Walidu I islamsko Carstvo ranoga perioda i dinastija Umejada dosegli su svoje vrhunce. i nadmo}noj civilizacijskoj naravi njegove kulture preuzeta postignu}a zate~enih i prethode}ih mu umjetnosti i duhovnih tradicija ne}e biti potpuno uni{tena. prispjelo je za svoje kona~no ozbiljenje tek u al-Walidovo doba.jednom te istom umjetni~kom djelu. ali nerijetko i netaknuto uporedo supostoji.. koptskog Egipta.

najvi{e biti usredsre|en na sre|ivanje dr`ave. 125 . Al-Mansurovim naporima i Gurgisovim dolaskom u Bagdad stekli su se uvjeti za po~etak organizirane recepcije znanstvenog i filozofskog naslje|a drevnih naroda Istoka i Mediterana. najvjerovatnije. Za dva i po stolje}a (750-1000) u vi{e razli~itih prevodila~kih i znanstvenoobrazovnih sredi{ta islama prevedeno je na arapski jezik svako zna~ajnije znanstveno i filozofsko djelo sa gr~kog. dva stolje}a jednog od najpoznatijih prevodila~kih i znanstvenih sredi{ta Istoka. bila je. sredi{nje Azije. organiziran i kontinuiran proces usvajanja znanja i kulturnocivilizacijskih postignu}a ovih naroda po~et }e s Abasidima. {to je naravno posve razumjivo. ~ak i filozofska (pseudoAristotelova poslanica Aleksandru) djela. str. iskusnog upravitelja bolnice i dobrog poznavaoca jezika va`e}ih znanosti.osvajanje i povezivanje velikih kulturnih i geografskih podru~ja. Abu Gafarom al-Mansurom (757-775).) dogodile su se ipak u vrijeme Umeyada. medicinska rasprava nekog kr{}anskog sve}enika iz Aleksandrije. filozofskih i knji`evnih djela. muslimani su sa podjednakom radoznalo{}u i smislom ostvarili susret i upoznavanja i sa ostalim. bliskog Istoka. Me|utim. Al-Mansur je na svoj dvor (765) doveo iz D`undi{apura. Usput re~eno ovaj lije~nik je i rodona~elnik ugledne ministarske porodice Barmakida. filozofskim. a vrhunit }e al-Ma’munovim osnivanjem (830) Ku}e mudrosti (Bayt al-hikma). 4 Prve konkretne intelektualne reakcije na bogato kulturno naslije|e “koje je sudbina stavila na raspolaganje muslimanima” (Seyyed Hossein Nasr. sirijskog. umjetni~kim i kulturnim ostvarenjima pokorenih naroda. alhemijska. na koje je dugo bio razdijeljen Stari svijet. Morat }e se ulo`iti jo{ mnogo napora kako bi se islam po~eo realizirati na razini vlastite civilizacijske zrelosti i zahtjeva svjetske povijesti. Naravno. duhovnim i kulturnim podru~jima drugih naroda. nestorijanskog lije~nika Gurgisa ibn Bahtiye{ua. sanskrita i pahlevija do kojeg je bilo mogu}e do}i. Prvo djelo koje je prevedeno sa sirskog na arapski. Ovaj golemi intelektualni napor u osnovi je rezultat integriranja i uzajamnog pro`imanja razli~itih civilizacijskih postignu}a i islamskog nauka. Iako prva upoznavanja i preuzimanja duhovnog i intelektualnog naslije|a ovih naroda po~inje u doba Umayada4 muslimanski um }e jo{ uvijek.samo prostorni preduvjeti za ostvarenje civilizacijske zada}e Islama par excellence . ta~nije s osniva~em Bagdada. i primio sa posebnim po~astima osvaja~e {panije Musa ibn Nusayra i Tarik ibn Ziyada. Evrope ve} i dospijeva u neposrednu mogu}nost muslimanskog upoznavanja sa znanstvenim. kada nastaju prvi poznati arapski prijevodi znanstvenih. Mediterana. crne Afrike. 9. Kasnije su prevo|ena jo{ neka prirodnoznanstvena. ~ije }e zna~enje za razvoj islamske kulture ranog abasidskog perioda biti nemjerljivo. Tri muslimanska mudraca. za nih va`nim.

od koje je kasnije nastala italijanska i engleska rije~ seraglio. Qusayr ’Amrah (Crveni dvorac).5 Pored remek djela islamske arhitekture . Pored dvorca njome se ozna~ava i: zamak. osobito sa stanovi{ta gra|enja potpunije predstave o nastanku slikarstva imaju va`nu ulogu. Njihova namjena je bila vi{estruka. 6 Filip Hiti. str. str. osobito u Siriji i Damasku. podesna mjesta za uspostavljanje ”izravnijeg kontakta sa arapskim plemenskim stanovni{tvom” i njihovim starje{inama. qusur) . Od djela profane arhitekture. paviljon. London. U ovim ladanjskim 126 . 1997. Istorija Arapa. kako tvrdi Robert Irwin. U njegovom carstvu.Velike d`amije u Damasku po svjedo~anstvima Baladhuria . i kao ”sredi{ta upravljanja agrikulturnim imanjima”. Vanjski izgled dvorca podsje}a 5 Neki muslimanski pisci.: Robert Irwin. “prvi vladar u srednjem vijeku koji je zidao bolnice za lica oboljela od hroni~nih bolesti i mnoge lazarete. ponekad i Dom vladara (Dar al-imara). poput al-Fahria i at-Tabaria. audijencije i zabavu u pustinji Transjordanije8.ima {iroko semanti~ko polje. Pored toga {to je izgradio i nekoliko manjih d`amija u Siriji al-Walid je podigao ve}i broj {kola. 103. Islamic Art. Pored toga {to su slu`ili vladarima i ~lanovima njihove porodice kao skloni{ta od ljetnjih vru}ina u gradovima. pro{irio i bogato ukrasio Poslanikovu d`amiju u Medini. str. Odu{evljenje ljepotom i sklonost (sympatheo) za gra|enjem obilje`avali su duh ovoga vremena. Laurence King. izolirana i utvr|ena gra|evina. Halifa ga je izgradio (712 . Islamic Art. kao {to su gubavci.715) za odmor. Umjesto rije~i qasr na persijskom i turskom se upotrebljava imenica saray. daleko od gradske vreve i zarad ugodne izdvojenosti. ljudi iz vi{ih krugova su bili gotovo opsjednuti graditeljstvom. te darivao posebne ustanove za te{ko oboljele i hendikepirane.: Robert Irwin.koja se naj~e{}e prevodi engleskom rije~ju palace (dvorac) . 211/12. rezidencijalni kompleks. 8 Ve}ina umejadskih halifa voljeli su graditi dvorce u pustinji. d`amiju Kabe u Mekki (709-710) i Amrovu d`amiju u Fustatu (710-712). koja sa stanovi{ta rane povijesti islamske umjetnosti. navode da su na svakom zna~ajnimem skupu u Damasku glavne teme bili razgovori o lijepim gra|evinama.Graditeljski poduhvati al-Walida I i njihov presudni zna~aj za ranu islamsku umjetnost Al-Walid I je bez sumnje bio najve}i graditelj me|u umejadskim halifama. 104. Posvuda se govorilo o lijepim i rasko{nim gra|evinama. administrativnih optere}enja. na svje`em zraku. Usp. mo`da. Usp. koji su kasnije bili podizani u velikom broju na Zapadu po ugledu na muslimanske obrasce” 6. 7 Imenica qasr ( mn. On je. belvedere. i 105. interesantno je spomenuti al-Walidov mali pustinjski dvorac (qasr)7 sa termama (hammam) i lova~kim paviljonom. nadzora njihovih podanika ovi pustinjski dvorci su bili. hromi i slijepi.obnovio je.

Ove slike u Qusayr ’Amri tvore ”najinteresantnija poglavlja u figurativnom muslimanskom slikarstvu” do danas. koja je podignuta ponajprije iz obredoslovnih potreba vjere. To posvjedo~uju sve pustinjske palate nastale u doba Umayada (Qusayr ’Amrah. Iznad mermernih obloga. calidarium (topla prostorija) sa instaliranim sistemom za zagrijevanje (hipokaust). Qasr al-Hayr al-Sharqi). koje u dva reda predstavljaju vladare mo}nih carstava koje su porazili Umayyadi. kupaonica i gimnasti~kih vje`bali{ta. stupcima i svodovima naslikane su freske koje svojom figurativno{}u i stilskom izvedbom u rezidencijama ne}e se odvijati samo slobodniji `ivot plemstva. ”dopu{taju” figurativno predstavljanje. kakvim je i dvorac Qusayr ’Amrah. 127 . Njegova unutra{njost je organizirana u dvije cjeline. kojeg su Rimljani. nalaze se u prijestolnoj dvorani dvorca. Sa stanovi{ta umjetnosti ovaj dvorac je zanimljiv i po mozaicima od obojenog stakla (fusayfisa) u velikoj dvorani i ukrasnim mermernim plo~icama na podovima i podno`jima zidova. uglavnom. Mo`da je u toj ~injenici mogu}e tra`iti poja{njenje pojave figurativnog i likovnog predstavljanja u ranom periodu islamske umjetnosti. likove koji simboliziraju historiju. i ono po svom rasporedu slijedi shemu rimski termi koje su imale tepidarijum (mala dvorana).na rimski castrum (~etvrtasta gra|evina. ve} i neki alternativni tokovi kulture i umjetnosti za koje se jo{ nije osigurao prostor u magistralnim podru~jima muslimanske zajednice. u calidariumu po slikovnim formulama naslije|enim od antike. sa stanovi{ta na{ega interesa najdragocjenije je zidno slikarstvo koje je nastalo u ovom mlom dvorcu. Ako d`amija. Tako naprimjer u al-Walidovom dvorcu zidno slikarstvo pretstavlja `ivot profanog svakodnevlja: scene iz lova. djela profane arhitekture. gradili na limesu svoga carstva. na lukovima. U prvoj se nalazi ve}e predvorje. umjetnost (poeziju) i filozofiju. U drugom dijelu je smje{teno kupatilo (hammam). opasana debelim zidom i polukru`nim kulama). apoditerium. Khirbat al-Mafjar. Qasr al-Hayr al-Gharbi. igre i. Me|utim. muzi~ke zabave. na gornjim dijelovima zida. arabesknih i kaligrafskih formi umjetnosti. znakovima Zodijaka itd. i mala dvorana za audijencije. Mshatta. u svojoj dekoraciji apsolutno isklju~uje likovno prikazivanje ~ovjeka ili `ivotinja i tako priprema prostor za razvoj ornamentalnih. i odra`avaju trijumf i dimenzije mo}i al-Walida I i dinastije kojoj on pripada. {to je osobito interesantno. Ove posljednje slike. Budu}i da se radi o prvom poku{aju potkupolnog odslikavanja kozmosa naro~ito interesantnim se nadaje slikarsko predstavljanje nebeskog svoda s Velikim i malim medvjedom.

osobito u njenom formativnom razdoblju. zati~emo u dvorskoj arhitekturi Umayada ona nam. najjasnije otkriva da islamska kultura jo{ nije elementarno sazrela kao povijesnoestetski individualitet i smogla snage da u “profanom” prostoru.10 9 Katarina Oto-Dorn. U njima se sustje~u. njegovoj biti. oblike i vlastiti duhovni smisao.”9 Znanstvena nesuglasja i dvojbe o porijeklu i arhitektonskom karakteru Umayadske d`amije Me|utim. U ovoj umjetnosti “ostaju raznorodni suprotni elementi ~esto jedan pored drugog. str. Ona jo{ nije uspjela dovoljno osna`iti svoje kriti~ke i transformacijske mo}i kako bi preuzimala samo one uticaje koji odgovaraju njenoj biti. sasanidsko-persijske i. Me|utim. ~ini se. naro~ito zbog neposrednosti dodira. Kada je u pitanju umjetnost {to je. Ova umjetnost na osobit na~in svjedo~i da je islamska kultura multipla i da se njena mnogovrsna ostvarenja nipo{to ne mogu razumijevati samo iz religijskih obzorja. potrebno je imati na umu da je na dvoru muslimanskih vladara tokom povijesti nastao poseban smjer umjetnosti raznovrsnog i bogatog izraza koji je umnogome nastao opiru}i se pot~injavanju strogim estetskim zahtjevima vjere. te onim vrijednostima {to u nju prispijevaju spolja iz svijeta kultura drugoga u potpunosti obvladati odre|uju}i mu novi telos. koje se sa stanovi{ta fundamentalnoteolo{kog razumijevanja na~ela islamske umjetnosti do`ivljava kao akcident. u gradovima Bizanta. nastaju iz mo}i islama da u svoje duhovnopovijesne tvorbe znatnijeg kulturnocivilizacijskog zna~enja uklju~i elemente i. Njega nije svladala ni kasnija potpuna zrelost duha Islama. Uputno je imati na umu da je u isto vrijeme dok su nastajala najzna~ajnija ostvarenja islamske umjetnosti u narastaju}em carstvu Umejada (661-750). Pored uticaja drevnih i lokalnih umjetni~kih tradicija na ranu islamsku arhitekturu lahko su ustanovljivi stanoviti. napose. ranokr{}anske i bizantske umjetni~ke i graditeljske tradicije. 64. Ona. bliska postignu}a drugih naroda. supostojala jedna. ~ine manje-vi{e uspje{nu sintezu i bore za premo} autenti~ne mo}i islama i elementi anti~ke. u crkvenim i manastirskim zajednicama. 10 128 . tako|er. {to nastaje u obzorjima rane islamske kulture. obvlada formama umjetnosti drugih kultura i pot~ini ih zahtjevima vlastite metafizike. uvodi figurativno slikarstvo. ne stapaju}i se. u ~ije je tokove sve vi{e prodirala.umjetnost. vjernost islamu ~uvaju sva najbolja ostvarenja islamske sakralne umjetnosti. posredni ili neposredni. osobito u njegovoj prijestolnici Konstantinopolisu. Islamska umetnost. velika i ve} sazrela umjetnost.

Kao i ostala zna~ajnija djela islamske umjetnosti iz njenog ranog perioda i Velika umejadska d`amija u Damasku djelo je produktivnih susreta i uzajamnih pro`imanja islama i razli~itih duhovnih tradicija i svjetova kultura Mediterana i Istoka..: \ina Piskel. na prostorima novog islamskog carstva.. Ne mo`e se smatrati pukom slu~ajno{}u da se upravo na prou~avanju ovog veli~anstvenog djela islamske umjetnosti poku{ava sugerirati utisak kako je ona neorginalna. koji }e kasnije postati karakteristi~nim sastojnicama islamske arhitekture kao {to su svodovi. koja se od svih aktivnosti duha najmo}nije o~itovala upravo u umjetnosti.koji su ovdje. jo{ uvijek se kre}u na razinama pretpostavki. bizantskog). a u prvom stolje}u nove ere na anti~kom uticaji i ove umjetnosti. Prostor za ovakve.n. Njeno stanovito zna~enje za razvoj islamske umjetnosti afirmira i ~injenica da je ona.e. Vuk Karad`i}. ranokr{}anskog. Ona. mo`da na najbolji na~in svjedo~i tu izuzetnu simbiozu islama i tih svjetova. S po~etka prvog milenija pr. Zbog nedostatka potpunijih i preciznijih podataka iz vremena njene gradnje i nemogu}nosti opse`nijih arheolo{kih istra`ivanja ispod d`amijskog kompleksa suvremeni istra`iva~i i znanstvenici. ornamentalnoj dekoraciji i tehnikama izrade mozaika. kao jedno od najuspjelijih ostvarenja muslimanskog genija iz prvih stolje}a islama. budu}i je uglavnom nastajala na opona{anjima velikih umjetni~kih ostvarenja drugih naroda. Mjesto na kojem je nastala Velika d`amija u Damasku svjedo~anstvo je vi{eslojnih tragova djelovanja razli~itih kulturnih i religijskih sistema pro{losti (aramejskog. 1974. U na{em stolje}u izvr{ena su brojna istra`ivanja i posve}en je znatan znanstveni interes Velikoj umejadskoj d`amiji. u pitanjima koja se odnose na njen nastanak. Usp. Op{ta istorija umetnosti. Beograd. najprije helenizam a zatim Rim ostavili za sobom”. I. posebice u domeni na~ina gradnje. 129 . str. To osobito vrijedi za neke elemente. kupola i apsida. jo{ od ranije imali znatan broj objekata “zna~ajnih strukturalnih rije{enja . gr~ko-rimskog. te da se u usporedbi sa umjetnostima velikih svjetskih civilizacija nalazi tek na razini synkrasisa. Pa ipak. 174. na istom mjestu postojalo je aramejsko sveti{te (hram paganskog bo`anstva Adada). u osnovi nedovoljno utemeljene i ~esto izvanumjetni~kim razlozima motivirane stavove u znatnoj mjeri je oslobo|en nemogu}no{}u potpune znanstvene provjere velikog broja informacija i okolnosti vezanih za nastajanje nekih vrlo zna~ajnih djela islamske umjetnosti. povijest nastajanja ovog veli~anstvenog djela islamske arhitekture jo{ nije potpuno neupitna i znanstveno transparentna.

iako o{te}ena tokom sasanidskih osvajanja Sirije. Diehla. Ovaj autor pi{e i o nekim. 46.13 Uvidi u arapske izvore i svjedo~anstva musliamskih klasi~nih pisaca. do tada nepoznatog. Band I. Sli~ne stavove zastupali su i neki drugi zapadnoevropski autori znatnog znanstvenog ugleda. Crkve Ro|enja u Bethlehemu i Bazilike u Jerusalemu bila petobrodna gra|evina. Islam Frühe Bauwerke Von Bagdad bis Cordoba. 14 U dvori{tu i neposrednoj blizini Umejadske d`amije 1966. 30.: ’Afif al-Bahnasi. Mauzolej u kojem je njegova glava i danas se nalazi u sredi{njem dijelu unutra{njosti Umejadske d`amije i mjesto je hodo~a{}a velikog broja muslimanskih vjernika. u anti~kom periodu i rimski hram Jupitera Dolihenusa. str. 11 U muslimanskoj tradiciji Ivan Krstitelj je poznat kao Jahja (a. na kojem je s po~etkom 8. 15 Ovi Creswellovi nalazi uveliko korespondiraju sa uvidima nekih muslimanskih autora.). Nakon {to je kr{}anstvo osna`ilo i postalo oficijelnom religijom Carstva. te da je ovo Al-Walidovo djelo ustvari nova gra|evina sagra|ena na mjestu poru{ene kr{}anske bazilike 15. interesantnim okolnostima vezanim za po~etke gradnja Velike 130 . Al-Gami’ al-Umawi al-Kabir.11 Bazilika }e. 54 13 Usp. godine vr{ena su va`na iako. stolje}a bila sagra|ena AlWalidova gra|evina. u ovom kontekstu. str. Dussauda. Pa ipak. Usp.s. nakon neuspjele nagodbe sa predstavnicima kr{}anske zajednice. ograni~enog opsega arheolo{ka istra`ivanja. biti sru{ena12. ranije (jo{ u prvom mileniju pr. str. Islam Frühe Bauwerke Von Bagdad bis Cordoba. 12 Crkva Ivana Krstitelja jedna je od najve}ih bazilika kr{}anstva. 903). poput Watzingera. Pretpostavlja se da je pupot Crkve Sv. su otkriveni i ostaci. U istra`iva~kim i znanstvenim krugovima od tada se sa velikom sigurno{}u smatra da je na istom prostoru.: Henri Stierlin. posebno istra`ivanja uticajnog engleskog znanstvenika i poznavaoca islamske arhitekture mo}ne kompetencije K. kao {to je naprimjer Ibn al-Fakih (u. Sagra|ena je u samom sredi{tu anti~kog temenosa. jo{ uvijek odre|eni broj arheologa i histori~ara umjetnosti smatraju da Al-Walidova d`amija nije ni{ta drugo do samo prepravljena i za 90 stepeni (dakle. Lammensa i Strzygowskog. u IV stolje}u Theodosius Veliki (379-395) Jupiterov hram pretvara u baziliku Ivana Krstitelja. Rezultati iskopavanja potvrdili su neke ranije pretpostavke vezane za nastanak d`amije od kojih posebnu va`nost ima ona po kojoj je crkva Ivana Krstitelja znatno manjih dimenzija od Velike d`amije.) postojalo aramejsko sveti{te. Creswella nedvojbeno pokazuju da su proporcije Umejadske d`amije znatno ve}e od proporcija Ivanove crkve14. gotovo potpuno neupitne kulturno-povijesne o~itosti. pre`ivjeti sve do velikog Al-Walidovog graditeljskog poduhvata. A. Teko|er.e. aramejskog grada. kada }e crkva. C. Usp.n. prema Kabi) preusmjerena kr{}anska bazilika. jedan od Bo`ijih vjerovjesnika koji je vi{e puta spomenut u Kur’anu. Petra u Rimu.: Henri Stierlin. a kasnije. zbog nemogu}nosti opse`nijih kopanja ispod same d`amije. te rezultati suvremenih istra`ivanja. Ove su danas znanstveno.temenosu bi}e izgra|en poznati rimski hram posve}en Jupiteru Delihonisu.

na sli~nom arhitektonskom obrascu “i usvojenim stilskim elementima”17. To se u najve}oj d`amije u Damasku. kapiteli i dijelovi velikih kamenih blokova u crkvi Ivana Krstitelja poti~u iz rimskoga hrama Jupitera Dolihenusa. pa`ljivo prenijeli u novu gra|evinu odre|uju}i joj islamu primjerenu namjenu. nakon {to su prethodno pa`ljivo analizirali Baziliku. Naime. Usp. tako ~esta u povijestl. str. Stierlin ne odbacuje kao neprihvatljivu tvrdnju da al-Walidova d`amija nije nastala pukim preure|enjem Ivanova crkva. O tome nalazimo i jasna svjedo~anstva u nekim najreprezentativnijim ostvarenjima kr{}anske i islamske arhitekture kakvi su bili i bazilike Ivana Krstitelja i Velike d`amije u Damasku. iako uva`ava neke rezultate najnovijih istra`ivanja i teoretske postavke na njima zasnovane. suvremeni njema~ki histori~ar islamske umjetnosti Henri Stierlin. Ivanova bazilika bila potpuno sru{ena. U povijesti graditeljstva ~esti su slu~ajevi da se pri gradnji novih objekata upotrebljavaju dijelovi ostataka ranijih gra|evina.a koji kao cjelina. Me|utim. 131 . H. Tek nakon toga otpo~eta je gradnja sada{nje d`amije. sve njene nosive dijelove. ~ime se poku{ava u~initi upitnim njen islamski karakter. kapitele16 i lukove dio po dio. Predlo`io im je da odaberu bilo koje drugo mjesto u gradu na kojem bi napravili novu crkvu.: ’Afif al-Bahnasi. 16 Stubovi. 17 Henri Stierlin. Naime. budu}i da nastaje od njenih spolija i drugog istog materijala. te da se radi o takvom arhitektonskom ostvarenju koje u bitnome ne nadilazi zadatosti onih umjetni~kih tradicija na kojima je nastala i Ivanova crkva. ali. . Band I. prije nego je otpo~eo radove na ovom svom velikom grditeljskom poduhvatu pozvao predstavnike kr{}anske zajednice u Damasku kako bi ih obavijestio o namjeri da sagradi d`amiju na mjestu na kojem je ranije bio anti~ki hram a sada njihova bazilika. To je povrijedilo njegovo vladarsko dostojanstvo i posljedovalo dono{enjem odluke po kojoj je .”osim vanjskih zidova i ugaonih tornjeva”. jo{ uvijek odre|eni broj zapadno-evropskih autora nastoji dokazati kako je Umejadska d`amija nastala na tek neznatnim odstupanjima od paradigme kr{}anske bazilike. stubove. Tako naprimjer. On smatra da su umejadski graditelji.Do tada znatno ra{irena hipoteza da je Umejadska d`amija samo muslimanskim obrednim potrebama prilago|ena Ivanova crkva ovim znanstvenim i istra`iva~kim nalazima biva obesna`ena i gotovo stavljena van znanstvene upotrebe. ustvari. zdru`enost sila gradnje i razgradnje u nastajanju novoga. Al-Gami’ al-Umawi al-Kabir. I ovdje je na djelu ona ~udna. 52. on smatra da se radi o gra|evinama velike sli~nosti. str. ne korespondiraju sa njegovim stavovima . slijede}i u osnovi njene arhitektonske obrasce.sugerira jednu “novu” hipotezu koja u krajnjoj konsekvenci Veliku d`amiju u Damasku svodi na anastilozu. Islam Frühe Bauwerke Von Bagdad bis Cordoba. on prenosi da je al-Walid I. 34. Crkveni predstavnici su bez razmi{ljanja odbili ovaj halifin prijedlog uz upozorenje da }e ga zadesiti prokletstvo i stra{na kazna ukoliko provede svoju zamisao.

19 Profane sale za audijencije i srednji brod predislamskih sirijskih crkava imali su sli~ne transepte koje je karakteriziralo nadvi{enje i fasada sa trougaonim zabatom. poznavaoci islamske umjetnosti i arhitekture velike kompetencije. novi element u arhitekturi d`amije. ranije ve} sru{enog. trokrilna anti~ka vrata i monumentalne propileje s isto~ne strane (veliki kameni blok sa natpisom na gr~kom). Tako su primjrice pored Damaska i u Himsu muslimani i kr{}ani dijelili zajedni~ki prostor za d`amiju i crkvu. koji }e zahtijevati stanovito redefiniranje molitvenog prostora. po svemu sude}i.mjeri odnosi na salu za obavljanje salata. str.19 Kada su muslimani zauzeli Damask (14.20 Potom su. koristili su isto~ni dio Ivanove crkve za obavljanje namaza. str. Ovaj graditeljski element bazilikalnog je tipa i najvjerovatnije vodi porijeklo od predislamske bazilike. anti~kog hrama. na istom mjestu. Razme|uju}e djelo islamske umjetnosti U umejadskom razdoblju ina~e arhitektura d`amije ostvaruje svoju sadr`ajnu potpunost i prispjeva za jasniju stilsku definiranost. Prostoru za obavljanje namaza dodaje se transept. 18 Katarina Oto-Dorn i K. Studije o islamskoj arhitektonskoj ba{tini. U slu~aju Velike umejadska d`amije to osobito vrijedi za njen transept i dekoraciju. odnosno za kvadrati~ne minarete (samo po Creswelu). h. U njenoj gradnji usvaja se dvodjelna shema tipa kufa.: Katarina Oto-Dorn. 64. uva`avaju}i kr{}ansko-bizantske arhitektonske modele tipa bazilike 18. al-Walid ibn Abd al-Malik }e po~eti izgradnju Velike umejadske d`amije. {to je evropske histori~are umjetnosti navelo na zaklju~ak da je Umejadska d`amija u sebe inkorporirala neke arhitektonske elemente anti~kih i kr{}anskuh gra|evina. ili 15. smatraju da su ina~e umejadski graditelji pri gradnji d`amija uva`avali kr{}anske uzore. izgradili neveliku priru~nu d`amiju uz same zidove crkve. 132 . Sala sa stubovima koja je do tada bila nedovoljno ra{~lanjena dobiva novu organizaciju i vizualno jasnu usmjerenost prema Kabi. 20 U ranoj povijesti islama nisu rijetki primjeri zajedni~kog kori{tenja crkava za molitve muslimana i kr{}ana. Islamska umetnost. bit }e uklju~eni u arhitektonsku strukturu d`amije. 71. A.. podigao novo zdanje pa`ljivo u njega ugra|uju}i dijelove od kojih je bila sagra|ena Ivanova crkva. Usp. nakon {to su njegove arhitekte detaljno razmotrile baziliku. Ovo prividno protivurije~je njema~ki znanstvenik poku{ava razrije{iti tako {to uzima kao sasvim izvjesno “da je halifa al-Walid prvo poru{io bizantsku gra|evinu” a potom. Ne{to kasnije (705).). Pri njenoj gradnji bit }e kori{teni i preostali materijali i arhitektonski elementi. koje }e kasnije postati minareti. Creswel. Temenos i ~etiri ugaone kule. Husref Red`i}. C.

te al-Aqsa u Jeruzalemu (692. a muslimani ih samo naslijedili odre|uju}i im novu namjenu. g. oblicima i svojom dispozicijom kao razme|uju}e djelo izme|u ranih po~etaka islamske umjetnosti i njene stasalosti za vlastiti umjetni~ki izraz. 133 . 21 Ovi minareti. me|u kojima je bilo i kr{}ana. mozaicima. Sasvim je mogu}e da su dvije kule izgradili Bizantijci. Prva je znatno izmijenjena i pro{irena. sjeverni minaret iznova izgra|en. {to je izazvalo negodovanje nekih vjernika.). Takve su. 21 Krivo se misli da su minareti Velike d`amije u Damasku prvi uop}e nastali minareti.). naprimjer. tako|er. Poslanikova (a. 22 Poslanikovu d`amiju dogradio je i dao joj novi umjetni~ki izgled.) d`amija u Medini22 i Amr ibn al-Asova u Fustatu. najstariji su originalno sa~uvane i imaju veliki zna~aj za pra}enje (stilova i oblika) njihovog budu}eg razvoja. Anga`irao je najbolje graditelje i umjetnike. Naime. dvori{tem. o ~emu smo op{irnije govorili na drugom mjesto ovog rada. ~ije porijeklo nije do danas nedvojbeno ustanovljeno. Ovaj originalni elemenat islamske sakralne arhitekture sasvim sigurno je nastao u prvim desetlje}ima vladavine Umayada. u Fustatu i Qayrawanu. a da je tre}i. a druga nema jo{ izdiferencirane prostorne elemente. koje je dogradio i dao im novi umjetni~ki izgled. Tako se ova al-Walidova d`amija nadaje kao primjer najstarijeg cjelovitog rje{enja koncepta zborne-kufske d`amije koja se u osnovnim odrednicama i konstruktivnim rje{enjima o~uvala u prvobitnom stanju. Prije Velike d`amije u Damasku podignuto je samo tek nekoliko d`amija koje bi se mogle uzeti kao njene prete~e. iako ne prvi u povijesti islamskog graditeljstva. Prostorne i konstruktivne karakteristike arhitekture Velike d`amije u Damasku predstavljaju jedan od najzna~ajnijih pokazatelja dostizanja d`amije kao monumentalnog reprezenta islamske kulture. koji se pored ostalog manifestirao i u o~itim sli~nostima arhitekture d`amije sa arhitekturom crkava.Velika d`amija je longitudinalna vi{ebrodna gra|evina s transeptom. trijemovima uzdu` vanjskih zidova harema (obredoslovnog dijela prostora) i trima. {koljkama i zlatom. Prije Velike d`amije u damasku izvjesno su ih imale d`amije u Basri. jer njenom izgradnjom zavr{ava se period prazne nesigurnosti i neodre|enosti a ozna~ava razdoblje monumentalnog graditeljstva. al-Walid I. tako|er. al-Walid I. To su d`amije Sidi Ukba u Qayrawanu (670. D`amija je ukra{ena mramornim oblogama. Oni su nastali na osnovama i preuzetim formama anti~kih kula. g. Velika d`amija al-Walida I stoji svojim dimenzijama.s. minaretima. Plan Velike d`amije s dvori{tem okru`enim arkadnim hodnicima i vi{ebrodnom molitvenom dvoranom odgovara planu onovremenih d`amija. uo~eno je nesuglasje izme|u rasko{i d`amije i muslimanskog ideala skromnosti i jednostavnost.

ulaze. Na isto~noj strani nalazi se jedan ulaz sa predvorjem (gajnum). zapadne. Po {irini je podijeljen sa dva reda stubova u tri broda. pravougaono dvori{te (sahn) i trijem koji ga okru`uje. ustvari. potrebno je ne{to re}i o na~inu njihovog oblikovanja. Dvori{te je ~ak dublje nego prostor za bogoslu`je. prodor ovog broda kroz tri popre~na iskori{ten je za pozicioniranje baldahina sa kupolom. 134 . Ovaj zahtjev potpoma`u i ostali sastavni dijelovi kompleksa d`amije. odnosno u nagla{avanju mihrabske osovine a jasno se uo~ava i u formama krovi{ta. Vi{i je i {iri nego drugi brodovi i usmjeren je prema Kabi. trijem. Time je. za razliku od osnova d`amija Sidi Uqba i al-Aqsa koje slijede tradicionalni podu`ni bazilikalni plan. To je. centralni brod koji vertikalno presijeca razvu~eni prostor d`amije. minarete. Molitveni prostor je izdijeljen i uzdu`no i popre~no. [ta vi{e. u ina~e ~istu temu plana arapske d`amije. {adrvan. a okru`en je sa tri strane trijemom. jasan novi koncept d`amije po kojem se ovakav objekat razlikuje od dotada{njih i suvremenih kr{}anskih sakralnih gra|evina podu`nom osnovom. dvori{te. pored prostora za zajedni~ko obavljanje salata zna~ajan dio zauzima zatvoreno dvori{te (sahn). Ove prostorne tokove po kojima se razvijaju safovi sije~e jedan kratki brod (transept)23 koji je upravljen prema mihrabskom zidu. tako|er. U tom smislu posebno je zanimljiv prostor namijenjen za bogoslu`je koji je relativno male dubine ali vrlo nagla{ene {irine.Ve} u postavci osnove pravougaonika o~ituje se primjena zahtjeva da d`amija jeste prostor koji mora da primi veliki broj ljudi koji se svrstavaju u safove te da omogu}i da se safovi razviju {to vi{e po {irini. Sa suprotne. 23 Transept je novi arhitektonski element kojeg u gradnju d`amije uvode Umejadi. strane je drugi tropasa`ni ulaz (“po{tanska vrata”) dok je tre}i ulaz pozicioniran na sjevernoj strani uz minaret mlado`enje (al-Arus). Polaze}i od ~injenice da Velika d`amija u Damasku ima izdiferencirane prostorne elemente: bogoslu`ni prostor. Ova razlika je nastala iz neposrednog zahtjeva za zajedni~kim obavljanjem namaza u zatvorenom prostoru. Tako je ovakva osnova d`amije. Prodor ovog broda kroz popre~ne brodove vidi se i na pro~elju d`amije. ucrtano ne{to od koncepta prostora i oblikovanja gra|evina kasnoanti~kih i ranobizantskih planova. Tada tako postavljena osnova preovla|ivala je u koncepciji monumentalnih d`amija sa odstupanjima koja su uzrokovana karakteristikama lokacije u svakom pojedinom slu~aju. pomo}ne prostorije. trezor. On }e iz osnove promijeniti prostor za obavljanje salata i direktno uticati na njegovo potpunije ra{~lanjenja. U prostornom planu al-Walidove d`amije.

s. tu se o~ituju uticaji graditeljskih tradicija i starijih i mla|ih kultura. Umarovo turbe. Osnovno gradivo je kamen i kamenom su izvedeni svi nosivi dijelovi gra|evine: zidovi. nakon toga.: ’Afif al-Bahnasi. kamenim kvaderima ve}ih dimenzija u donjim zidnim strukturama a ne{to manjim u gornjim dijelovima konstrukcije. To se osobito vidi na zidovima gdje su se mogle o~ekivati neke supstitucije. te trezor. U ovoj ~injenici }e neki histori~ari islamske umjetnosti tra`iti porijeklo mihraba. str.Stasavanje za vlastiti arhitektonski izraz u umjetnosti Gradivo i konstrukcija Velike d`amije u Damasku vi{e nego drugi aspekti ovog velikog djela islamske umjetnosti pokazuju vezanost za tradiciju gra|enja u prostoru Mediterana i bliskog Istoka. stubovi. u njenom zatvorenom dijelu. anti~ko-rimski niti kr{}ansko-bizantski) element u arhitekturi d`amije. Huseinovo i Abu Bakrovo turbe. Dvije podu`ne prostorije sa isto~ne strane d`amije. 118. nije do{lo. Tesanici su slo`eni u redove paralelnih i relativno tankih spojnica {to pokazuje solidan kvalitet gradnje. mâlikijsku i hanbaliijsku). bogo{tovlje obavljali ashabi (vjerovjesnikovi drugovi). naravno. Iako je objekt velikih dimenzija on je dosljedno izveden materijalima najvi{e kvalitete i najbolje obrade.). {to je prilog postavkama da je on izvorno islamski (ne. Al-Gami’ al-Umawi alKabir. Od kamena su napravljeni i dijelovi namje{taja. 135 . po ~emu je ovaj mihrab dobio ime: mihrab Vjerovjesnikovih drugova (mihrab sahabet al-Rasul). Dok su stariji narodi koji su gradili s kamenim materijalima primjenjivali ravnu kamenu ili drvenu gredu za premo{}ivanje otvora ovdje su graditelji 24 Na zidu kible Velike d`amije u Damasku nalaze se ~etiri mihraba koja predstavljaju ~etiri glavne pravne {kole u islamu (hanafijsku.Du` bo~nih strana d`amije smje{tene su druge. {afi’itsku. Usp. U cijeloj dispoziciji gra|evine zna~ajne orijentacione ta~ke su ~etiri mihraba24 i turbe Bo`ijeg vjerovjesnika Jahja (a. nazivaju se h. lukovi. Velika d`amija i u na~inu gra|enja pokazuje visoke ambicije vakifa i realizacije koje su na razini najboljih graditeljskih iskustava poznoanti~kog svijeta. do kojih. a njima sa zapadne strane d`amije odgovaraju. U jugozapadnom i jugoisto~nom uglu plana smje{tena su jo{ dva minareta. kupola satova i {adrvan u dvori{njem dijelu. tako|er. desno i lijevo od ulaza. stupci. pomo}ne prostorije. Usmanovo (danas soba za audijencije) i h. Na isto~nom dijelu ovoga zida nalazi se mihrab koji ozna~ava mjesto na kojem je jedan od osvaja~a Damaska Halid ibn al-Walid predvodio salat i na kojem su. D`amija je gra|ena tesanicima. dvije ve}e podu`ne prostorije nazvane h. [ta vi{e. KONSTRUKTIVNA RJE[ENJA . dakle.

Lukovi trijema u prvoj zoni svoju polukru`nu formu za malo produ`avaju u potkrovi~astu {to predstavlja rani primjer tvorbe takve vrste islamskog luka. zatim u vestibilima isto~nog i zapadnog ulaza te u alternaciji sa stupcima u isto~nom i zapadnom dijelu trijema. Me|u konstruktivnim elementima najva`niji su stub i luk. tako|er. To je. Ako je cijeli stub preuzet i donesen sa neke anti~ke gra|evine onda se sa podmetanjem ~etvrtaste plinte pod bazu i umetanjem impost kapitela njegova dimenzija prilago|avala novoj poziciji i zahtjevima gra|evine. zapravo. ali i u oblikovanju Velike d`amije u Damasku. stub i luk su najzna~ajniji elementi oblikovanja arhitekture Velike d`amije u Damasku. lahko je uo~ljiva njihova velika primjena. fizi~kog. obratno postavljena. Pomo}u lukova premo{}eni su svi otvori ili rasponi izme|u nosa~a i u molitvenom prostoru i u trijemu. Stablo stuba je monolitno i glatko a stub se zavr{ava rimsko-korintskim i kompozitnim kapitelom.ju`na. [to se ti~e lukova. stubovi i lukovi. Stupac. Osim zidova kao nosivih elemenata konstrukcije u Velikoj d`amiji su primijenjeni jo{ i stupci. Stupci su primijenjeni i na mjestu ukr{tanja srednjeg popre~nog broda sa uzdu`nim. piramida. Ve}ina lukova su polukru`ni pa kao takvi. umetak izme|u rimsko-korintskog kapitela i le`i{ta luka koji se u primjeru Velike d`amije javlja kao kockasta forma. ta~nije zarubljena. Tako je s oblikovanjem bogoslu`nog prostora a tako je i s trijemom oko 136 . Stubovi su primijenjeni u molitvenom prostoru sa kojima su razdijeljeni brodovi. vode porijeklo iz anti~ke arhitektonske tradicije. njegove sjeverne fasade dok su druge tri fasade . najbolji pokazatelji preuzimanja starijih anti~kih konstruktivnih stilskih rje{enja u ovom periodu islamske umjetnosti. mo`da. primjer pravog. Upravo rje{enja kapitela sa akantusovim li{}em kao i tehnika obrade kapitela pokazuju to neposredno preuzimanje anti~kih i kasnoanti~kih stilskih i konstruktivnih elemenata. tako|er.primijenili stereometrijski sistem za povezivanje nosa~a a ravnom grednom konstrukcijom su zatvorili prostore odozgo. preuzimanja ovih konstruktivnih elemenata sa nekog anti~kog spomenika ili preuzimanja stilskih rje{enja. Stubovi su. isto~na i zapadna u obliku masivnog kamenog zida. izvedeni od kamena. Stub se sastoji od baze (dva torusa i trahilus) kojoj je dodata ~etvrtasta plinta kojom se stub izdi`e. pa stoga i velika uloga u konstrukciji objekta. Lukovi su izvedeni finim tesanicima sa zrakastim spojnicama. Novina koju donosi islamska umjetnost je impost kapitela. Stupci su zidani kamenim kvaderima i primijenjeni su u nizu za izradu pro~elja molitvenog prostora tj.

: Henri Stierlin. Radi se. zapravo. 53. str. Dvije od ovih kula bile su izvan zidova same d`amije i kasnije su (728. dvostruke arkade.dvori{ta d`amije. Ina~e i u prostoru za bogoslu`je i u trijemu primijenjen je jedan sistem dvoeta`nih arkada tako da su u prvoj zoni stupci i stubovi povezani jednim lukom. Tre}i minaret se nalazi u sredi{njem dijelu sjevernog zida i on najvjerovatnije poti~e iz vremena al-Walida I. zapadni i sjeverni). Dok neki drugi autori. o ugra|enom baldahinu koji se sastoji od ~etiri stupca. 137 . Usp. Neki autori. h. Da se radi o pa`ljivom oblikovanju arhitekture Velike d`amije pokazuje rje{enje sistema arkada u trijemu. dok su sjeverna strana i pro~elje d`amije podudarni u osnovnim elementima. Ovi minareta se ubrajaju me|u najstarije o~uvane minarete do danas. Band I. ’Afif al-Bahnasi. Naime. kao {to je Katarina Oto-Dorn. stubova i arkada. Po{to se ovaj sistem ne uo~ava tako jasno u unutra{njosti d`amije on se posebno doima u dvori{tu jer je sva arhitektonika trijema rije{ena upravo dosljedno sprovedenim sistemom stubaca. U prostoru za obavljanje bogoslu`ja stubovi su premo{}eni dvoeta`nim sistemom lukova kao i u trijemu harema... Tako se ova sjeverna strana trijema ogleda u pro~elju d`amije dok druge dvije strane. Pro~elju d`amije koje ima u prizemlju stupce povezane lukovima. Islam Frühe Bauwerke Von Bagdad bis Cordoba. Kad su u pitanju arkade u zatvorenom prostoru d`amije na dva reda stubova uo~ava se njihova plasti~nost i oblikovanje tjemena luka na koji se oslanja greda tavanice. isto~na i zapadna. Islamska umetnost. a na mjestu ukr{tanja popre~nih brodova sa podu`nim lukovima su udvostru~eni. Najzad. a u gornjoj zoni smje{tene su bifore. smatraju da su od starih ugaonih tornjeva do na{ih dana o~uvani temelji samo jugozapadnog tornja.) sru{ene. posebni plasti~ni akcent arhitektonskog ansambla Velike d`amije su tri minareta razli~itih starosti i oblika25 od kojih 25 Po ibn al-Faqihu i Mas’uudiju al-Walid je sawâme (~etiri ugaona tornja) preuzeo od anti~ke gra|evine i ostavio ih u njihovom starom stanju. Na krajevima Kibla-zida uzdi`u se dva minareta. dvije strane trijema: isto~na i zapadna rije{ene su istovjetno ili simetri~no. na kojeg se nastavlja minaret iz vremena Memeluka (1488). odgovara sjeverna strana trijema sa istim rasporedom i sistemom stubaca iznad kojih su arkade istih konstruktivnooblikovnih karakteristika kao {to su arkade prozora sa suprotne strane dvori{ta. Danas d`amija ima tri minareta (isto~ni. poput Henria Stierlina jo{ uvijek misle. koje slijede ritmiku donje zone. str. zatvaraju taj jedinstveni arkadni sistem sa svojim malim specifi~nostima (stubovi i stubi}i). a u vi{oj zoni prozore sa po dvije prozorske osi iznad svakog pojedinog otvora prizemlja. str. da su prva dva minareta nastala na anti~kim ugaonim tornjevima. 25. 56. ~etiri luka na koja se oslanja cilindri~ni tambur kupole. Al-Gami’ al-Umawi alKabir. Katarina OtoDorn.

Nije poznato u kojoj je mjeri bila ukra{ena Velika d`amija nakon izgradnje jer su njeni enterijeri. Isto. i 69. skupocjenu i trajnu slikarsku tehniku upotrebljavali Rimljani i Bizantinci ukra{avaju}i podove i zidove vila. Usp. palata i crkava. To ~ine i vladari iz dinastije Umejada. iz spomenutih kultura. Mozaik su kao rasko{nu. U doba njegove vladavine (527-565) nastala su najve}a arhitektonska i umjetni~ka djela isto~nog kr{}anstva. Ovi mozaici su dijelom ra|eni najvjerovatnije po uzoru na sli~ne podne mozaike Velikog carskog dvorca u Konstantinopolisu. dosta velika kupola na kri`i{tu brodova i testerasti krov kojim ova d`amija prononsira karakteristike arapske d`amije. koja simboliziraju pro`imanja starijih mediteransko-anti~kih i novih islamskih. Ali nije samo tehnika preuzeta. MOZAICI . Mozaici u Khirbat al-Mafyaru i Velikoj d`amiji. za ovo vrijeme. najljep{i do danas sa~uvani mozaici uop}e. 27 Al-Walidova d`amija u Damasku pretrpjela je tri velika po`ara. str. Prvi je bio 1069. Umetnost vizantijskog doba. mozaici su mo`da i najizrazitiji primjer {iroke otvorenosti rane islamske umjetnosti spram takvih uticaja. Sasvim je vjerovatno da su pri njihovoj izradi kori{tena iskustva kr{}anskih majstora ne samo iz Sirije i Egipta ve} i iz Bizanta. umjetnost Bizantije imat }e zapa`enu produkciju i dat }e znatan broj djela visoke umjetni~ke vrijednosti. Beograd. ranokr{}anskim i bizantskim umjetnostima. 1968. Poslije posljednjeg po`ara 26 Justinijan je bio jedan od najprosvje}enijih bizantskih vladara Isto~nog Rimskog Carstva. 47.: David Talbot Rice. Stilska rje{enja i tematika mozaika Velike d`amije vode porijeklo. a i ve}i dio vanjskih prostora vi{e puta stradali u velikim po`arima 27. objektima koje su izgradili al-Walid II ibn Yazid (743-744) i al-Walid I. i u njemu su ve} znatno uni{tene velike mozai`ke cjeline..je sjeverno svojim donjim ~etvrtastim oblikom uticalo na formu minareta afri~kih pa i {panskih d`amija. {to se dobrim dijelom poklapa sa postojanjem umejadskog Hilafeta. sve do pojave ikonoborstva (726). Sa~uvani su 138 . vjerovatno. zatim.Stapanje umjetni~kih uticaja bizantske i mediteranskoanti~ke kulture Iako i u prostornim i u konstruktivnim rje{enjima Velike d`amije u Damasku ima puno elemenata stilsko-konstruktivnih rje{enja. pokazuju preuzimanje ovakvog na~ina ukra{avanja objekta. I nakon njegove smrti (565). koji je izgra|en ({esto stolje}e) u vrijeme Justinijana26. tako|er. god. Mozaici u Velikoj d`amiji u Damasku su. 68. Izdava~ki zavod “Jugoslavija”. str. Te{ko je na}i ne{to sli~no s ~ime bi se mogli usporediti u helenisti~ko-rimskim.

29 Usp. Sli~ni su ili istovjetni sadr`aji na ostacima mozaika na stupcima i zidnim plohama trijema sa isto~ne i zapadne strane. 139 . str.  Najzad. W. u timpanonu opet sli~na ali manja slika. tako|er. str. Ovi mozaici u sebi sadr`e blage rezonanse iluzionizma. 186. str. u kojem je do{lo i do najve}ih o{te}enja. kao {to su Jeruzalem. Antiohija i samo oskudni ostaci koji su ukra{avali dijelove unutra{njosti d`amije i stupce i zidove transepta u njenom dvoti{tu. godine kako je zapisano na isto~nom uglu frontona d`amije. Tematski sli~ne mozaike. tako|er. 25. Zahvaljuju}i ostacima obnovljeni su mozaici pro~elja hid`retske 1385. a visok 7 metara na ~ijoj su prostranoj kompoziciji predstavljene vedute. Istorija Arapa. str. godine. dug preko 30. je mozaik na zapadnom unutra{njem zidu trijema. 28.: H. Islamska umetnost.1893. dogodio se 1893. Pregled razvoja likovnih umetnosti od praistorije do danas. 28 Usp. koji su pridodati obalama i skupinama zgrada smje{tenim izme|u drve}a u prire~ju.  U tre}em je najrazvijenija predstava neke gradske vedute u ~ijem sredi{tu su tri ve}e i ljep{e palate uokvirene velikim drve}em dok su ostali me|uprostori popunjeni manjim objektima i stablima. Filip Hiti. Oni. Janson. u luneti oko trifore opet su raspore|eni biljni ukrasi ali ve} stilizirani u rasko{an ornament voluta. drve}em i zelenim kro{njama te rijekom ispod njih. Al-Gami’ al-Umawi al-Kabir. Drugi po`ar ju je zadesio 1400. god. a posljednji. zati~ermo u {estom stolje}u u jordanskom gradu Mabadi. neka ~etiri grada opet u ritmi~koj alternaciji sa brojnom vegetacijom. Istorija umjetnosti. 251. predstavljaju rije~ne pejsa`e o`ivljene talasastim treperenjima.: ’Afif al-Bahnasi. Usp. koji je davno ve} ostvaren u pompejskom slikarstvu28. str. koji je gotovo potpuno uni{tio prostor za obavljanje namaza ostali su na pro~elju d`amije samo dijelovi nekada{nje mozai~ke dekoracije te veliki dio mozaika u zapadnom trijemu i mozaici trezora.  U drugom polju.: Katarina Oto-Dorn.78-80. 29 Mozai~ka cjelina pro~elja sastoji se od ~etiri polja:  U prvoj donjoj zoni su stilizovani `bunovi ili kro{nje ~ija su stabla stubovi ulaza. Izvanredne mozaike Velike d`amije u Damasku ~ine pejsa`ne perspektive i arhitektura uokvirena ornamentalnim bordurama na zlatnoj osnovi. Katarina OtoDorn. U predstavama gradova histori~ari umjetnosti uglavnom razaznaju ili tada{nje poznate metropole svijeta. Islamska umetnost. Najve}a mozai~ka cjelina koja istovremeno spada u najve}e o~uvane mozai~ke cjeline u svijetu.

To pokazuje pribli`avanje tradicionalnog realisti~kog koncepta novom plo{nom i {ematskom prikazu koji bi bio zapravo prvi korak ka astratizaciji i pretvorbi u arabesku. Arhitektura na pro~elju d`amije predstavljena je inventivnije i bli`e karakteru mozai~ke dekoracije. ali Velika d`amija al-Walida I ostaje ipak 140 . Pojava se mo`e pratiti i na drugim djelima islamske umjetnosti iz vremena Umayada. a dio je iznova pravljen na licu mjesta. kao sredi{njim simbolom orijentiranja muslimana u duhovnom prostoru svijeta. U svakom slu~aju. Staklene kocke u mozaicima Velike d`amije sadr`e oko trideset razli~itih tonova boje. odre|uje mu nove odnose i otvara nova estetska i duhovna zna~enja. Moglo bi se re}i da se tematika mozaika u unutra{njosti d`amije unekoliko razlikuje od tematike u njenom dvori{tu (sahn). dok su floralni ornamenti primjer rasko{ne i vje{to izvedene dekoracije. U cjelini posmatrani.Konstantinopolis. Ipak u na~inu predstavljanja arhitektonskih sadr`aja vidi se prisustvo barem dvije radionice. odre|uju kako karakter umjetnosti tako i odabir mozai~kih motiva suglasno njegovoj jasnoj funkciji i svrsi. isti sadr`aj: arhitektonska veduta i vegetacija. posebno u crte`u palme. Pretpostavlja se da je dio ovih mozai~kih kocki uzet iz crkava. mozaici Velike d`amije predstavljaju najbolji i najraznovrsniji primjer uvo|enja motiva i oblika kasnoanti~ke i bizantske umjetnosti u ranu islamsku umjetnost. Arhitektonske veduta na velikom mozaiku trijema impresioniraju monumentalnim dimenzijama i rasko{nom predstavom prirode ali su sami arhitektonski oblici izvedeni tvr|im crte`om i konturom. ili kao sveti islamski gradovi. Strogi zahtjevi sakralne estetike . Ve} drve}e na mozaiku trijemova nije takvo i na njemu se vidi jo{ jako prisustvo realisti~kog plasti~kog oblikovanja sa finim i bogatim modelacijama i tonskim gradacijama.koji su zasnovani na vi{em smislu vjere i potrebama metafizi~ke zbilje molitvenog prostora. i na ovom velikom mozaiku kao i na ostalim dijelovima mozai~ke dekoracije opa`a se isti koncept. Tu su predstavljene palate i rezidencije sa finim pro~eljima. trijemovima i peristilima tako da je njihova perspektiva i trodimenzionalnost ve} dovedena u ravan mozaika. Izvjesne tvrdo}e vide se i na mozaicima trezora. Boje mozaika i mermera u Velikoj d`amiji poja~avaju osje}aj sveprisutnosti ljepote kao neke vrste svetog ozra~enja Istine. Tako je prostor iznad mihraba Velike d`amije bio ukra{en motivima Mekke s Kabom. Ljepota mozaika mijanja njegov karakter. imaju ulogu dematerijalizacije volumena i oduhovljenja arhitektonskog prostora.

141 . osobito iz. Islamska umjetnost se po ovoj nepromjenljivoj Bo`anskoj zbilji uspostavlja. Stoga njoj.najve}i i najbolji primjer ovakvih pro`imanja i civilizacijskih uticaja. Me{ihat Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj. Zagreb. Razlikovni specifikum islamske umjetnosti. sred posvuda razasutog znakovlja (ayat) otkrivenog svijeta (a “ne postoji ni{ta na ovom svijetu a da nije simbol za ne{to na onom svijetu”/Fe ma min {ej’in min hazel-’alemi illa ve huve misalun li {ej’in min zalikel-’alemi30). otkriva i ostvaruje svoja zna~enja. susresti s Drugim. ostvarena posredstvom preuzetih tehnika. “Kao {to su bo`anski zakoni nepromjenljivi. s ve} ostvarenim formama njegovog duha i stupiti u djelotvornu suradnju sa zate~enim svijetom kulture. 1995. ve} od onoga {to svijet i njegove mnogovrsne oblike oslovljava iz bezdanog bezmjerja duha. str. a vrijeme “dariva” duhu one oblike u kojima on postaje neposredna zbilja svijeta i temeljna mo} povijesnog realiteta. u onome {to je samo po sebi nepromjenljivo i {to kao takvo omogu}ava promjene i mnogovrsje oblika i tokova u vremenom svijetu. pripadaju osobite mo}i posredstvom kojih nam se otvara Istina i dospijevamo u mogu}nost stupanja u “razgovor” sa Transcendencijom. da bi se umjetnost Islama povijesno ozbiljila. ali se o~ituju u promjenljivom. Zasnovana je na njenim transpovijesnim i bezvremenim dimenzijama. velike d`amije u Qayrawanu i Samarri. osobito iz prvih stolje}a islama kao {to su Kupola na stijeni. Iz ovih obzorja gledano ~ini se sasvim razumljivim da su najuspje{nija djela islamske umjetnosti. tako }e nam se vje~ne i nepromjenljive biti na kojima se temelje vjerodostojna ostvarenja islamske umjetnosti javljati u suglasnim im. konstruktivnih rje{enja. ono po ~emu ona jeste obitava u religijskoj i metafizi~koj zbilji islama. Arhitektonska simbioza i otkrivanje novog jezika umjetnosti Islamska umjetnost je na~in o~itovanja Ljepote kao Istine u povijesti. materijala. 77. kao {to smo vidjeli. 30 Ebu Hamid El-Gazali. stilskih elemenata. od onoga {to se ospoljilo i postalo podlo`no stalnim promjenama. mo}nije umjetni~ki artikulirala i estetski samodefinirala ona se morala. graditeljskih iskustava. Me|utim. al-Walidova d`amija u Damasku. Duh oplo|uje vrijeme i o`ivljava njegove oskudijevaju}e svjetove. vremenom i povijesnom svijetu. ali promjenljivim oblicima” (Eva de Vitray Meyerovitch). Ni{a svjetlosti. Njena bit i primordijalni karakter ne ovise od vremenih formi i zate~enih svjetova kultura.

kao {to su Velika d`amija u Cordobi (785). svi strani uticaji gube na zna~enju i islamska umjetnost izni~e sa svojim vlastitim individualitetom”31. To je tradicija koja se sabire i do jasnog govora dovodi prototipska djela islamske vjerske arhitekture . d`amija kao najznakovitije djelo islamske arhitekture uop}e u svom graditeljskom definiranju i umjetni~kom samouobli~enju. kasnoanti~ke i ranokr{}anske. ona se slu`i iskustvima helenisti~ke umjetnosti i. Za razliku od Kupole na stijeni i al-Aqsa d`amije. osobito. po svemu sude}i.s. str. Pa ipak. u umjetni~koestetskom smislu. Ona prispijeva za ustanovljenje svog osobenog jezika i potpunog estetskog izraza. u ovoj gra|evini. What is Islamic Art. koja je ina~e prvo jasno o~itovanje duhovne premo}i islama i njegovog uspje{nog ostvarenja u podru~ju graditeljstva. Pri svom arhitektonskoumjetni~kom artikuliranju. pripremana su i u najve}oj mjeri omogu}ena onim istim mo}ima koje su u~inile ostvarivom Al-Walidovu d`amiju u Damasku. Malwiya d`amija u Samari (848) i Ibn Tulunova d`amija u Cairu (879). zasnovanih na unutarnjem konceptu i vjerovanju. Kasnija najljep{a djela islamske sakralne umjetnosti. 12.) ku}u u Medini. Nedugo nakon njene izgradnje “razvili su se jasni stilovi i obrasci i. i podvrgavanje njenom duhovnom telosu onih elementa koji u nove forme ostvarenja islama dolaze iz kulturnocivilizacijskih obzorja drugih naroda. ponajvi{e slijedi jednu duhovno i kulturno mnogo joj bli`u i vjerodostojniju tradiciju.) d`amije. nekim konstruktivnim rje{enjima ranokr{}anskih reprezentativnih gra|evina tipa bazilike.s. te u pripremi kona~nog nastajanja vlastitih. nastaju}i na preuzetoj shemi Poslanikove (a. kao {to smo ranije istaknuli. bizantske i sasanidsko-persijske sakralne tradicije. koje ne uspijevaju dostatno prevladati okvire zadate unutar tradicija helenisti~ke i ranokr{}ansko-bizantske umjetnosti.vremenski joj bliske. 142 . Osobiti zna~aj Velike umayadske d`amije o~ituje se.Kabu u Mekki i Poslanikovu (a. nastale razme|uju}e umjetni~ke forme. najavljuje se trijumf ideje nove vjere i u mediju umjetnosti nad jakim izvanjskim uticajima. Njihovi bitni elementi i temeljne zna~ajke imat }e svoju krajnju konsekvencu i najpotpuniju arhitektonsku razradu upravu u Velikoj d`amiji u Damasku. tako|er i u tome {to ona mo}no doprinosi skorom osloba|anju islamske umjetnosti od posu|enih pravila. *** 31 Wijdan Ali.

Tarik: Srednjovjekovno filozofsko nazivlje u arapskom jeziku. 11. Sarajevo. Beograd. Red`i}. 1987. 18. Robert: Islamic Art. Starje{instvo islamske zajednice Bosne i Hercegovine. Veselin Masle{a.bilo umnogome prijetnja njenom identitetu. Al-Bahnasî. 2.iako je u velikoj mjeri oboga}uje i povijesno ~ini ostvarivom . 13. Sarajevo. 1988. Wijdan: What is Islamic Art.: Istorija umetnosti. Mafraq. 4. 9. Katarina: Islamska umetnost. 1994. 1990. \ina: Op{ta istorija umetnosti. Prosveta. 1985. 8. 143 . 6. Nasr. H. 1991. 12. Seyyed Hossein: Tri muslimanska mudraca. Al al-Bayt University. Hiti. El-Kalem. Me{ihat Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj. 1983. 7. kod suvremenih histori~ara islamske umjetnosti ponaj~e{}e razumijevana kao “prva uspjela islamska arhitektonska realizacija”32. Sarajevo. 1995. Bratstvo jedinstvo. Irwin. Hrvatske i Slovenije.W. 1988. 1997. te onih tradicija koje joj pripadaju iznutra kako bi zajedno s njom ~inile jedinstveni duhovni univerzum utemeljen na Bo`anskoj Objavi i sasvim osobenoj . Hi{am. Novi Sad. Haveri}. 10. Oto-Dorn. da otkrivamo jasnu distinkciju izme|u onoga {to u nju prispijeva “spolja” i {to je . Vuk Karad`i}. 32 Husref Red`i}. Janson. 1996. Sarajevo. 3.Nakon svega. Beograd. D`ait. Laurence King. koja je. U odgovaranje na tu zada}u mogu}e je krenuti i od Velike Umejadske d`amije. Al-Gazali. Damask. Filip: Istorija Arapa. Veselin Masle{a. 1971. Piskel. Abu Hamid: Ni{a svjetlosti. 5. Zagreb. Seyyed Hossein: Tradicionalni Islam u modernom svijetu. Evropa i Islam. ’Afif: Al-Gami’ al-Umawî al-Kabîr. Studije o islamskoj arhitektonskoj ba{tini.metafizici islama. El-Kalem. Ali.zasnovanoj na ideji Tawhida . da }e nam jo{ zadugo biti zadato da razaznajemo one oblike i napore duha u kojima se odista ustanovljuje islamska umjetnost i zadobiva njen potpuni subjektivitet. Sarajevo. 1974. Sarajevo. Nasr. ~ini nam se. El-Kalem. To smo u stanovitom smislu poku{ali pokazati tokom njenog detaljnijeg predstavljanja u ovom radu. str. Husref: Studije o islamskoj arhitektonskoj ba{tini. kao {to smo vidjeli. LITERATURA 1.

Köln‬‬ ‫اﻟﺠﺎﻣﻊ اﻟﻜﺒﯿﺮ ﻓﻲ دﻣﺸﻖ اﻟﺘﻘﺎء اﻹﺳﻼم واﻟﺤﻀﺎرات اﻟﺸﺮﻗﯿﺔ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﻇﮭ ﻮر اﻟﻔ ﻦ اﻹﺳ ﻼﻣﻲ اﻟ ﺬي أﺑ ﺮز اﻟﺠﻮاﻧ ﺐ اﻹﺑﺪاﻋﯿ ﺔ ﻓ ﻲ اﻹﺳ ﻼم ﻣ ﺮﺗﺒﻂ‬ ‫ﺑﺎﻟﻌﮭ ﺪ اﻷﻣ ﻮي. Taschen.‬ ‫ﯾﻤﺜ ﻞ اﻟﺠ ﺎﻣﻊ اﻟﻜﺒﯿ ﺮ ﻓ ﻲ دﻣ ﺸﻖ اﻻﻟﺘﻘ ﺎء اﻟﻤﺘﻤﯿ ﺰ ﻟ ﺮوح اﻹﺳ ﻼم وأﺳ ﺲ‬ ‫اﻟﺤﻀﺎرات اﻟﺸﺮﻗﯿﺔ اﻷﺧﺮى.6991 .8691 .‪Cordoba.‬ ‫441‬ . وﯾﻤﻜ ﻦ اﻋﺘﺒ ﺎر ھ ﺬا اﻟﺠ ﺎﻣﻊ ﻣ ﻦ ھ ﺬا اﻟﺠﺎﻧ ﺐ ﻣﺜ ﺎﻻ‬ ‫ﻟﺠﻤﯿﻊ اﻟﺠﻮاﻣﻊ اﻟﺘﻲ ﺑﻨﯿﺖ ﻓﻲ اﻟﻌﺼﺮ اﻹﺳﻼﻣﻲ اﻷول.‪zavod “Jugoslavija” . واﻟﺠ ﺎﻣﻊ اﻟﻜﺒﯿ ﺮ ﻓ ﻲ دﻣ ﺸﻖ ﯾﻤﺜ ﻞ ﻗﻤ ﺔ اﻟﻔ ﻦ اﻹﺳ ﻼﻣﻲ ﻓ ﻲ‬ ‫اﻟﻌﺼﺮ اﻷﻣﻮي وﻓﻲ ﺗﺎرﯾﺦ اﻟﺤﻀﺎرة اﻹﺳﻼﻣﯿﺔ ﺑﺄﻛﻤﻠﮭﺎ. Henri: Islam Frühe Bauwerke Von Bagdad bis‬‬ ‫. Izdava~ki‬‬ ‫. وﯾﺘ ﻀﻤﻦ ھ ﺬا اﻟﺠ ﺎﻣﻊ ﺟﻤﯿ ﻊ اﻟﻤﻜﻮﻧ ﺎت‬ ‫اﻷﺳﺎﺳ ﯿﺔ ﻟﻠﻤ ﺴﺠﺪ: اﻟﻤﻨ ﺎرة، اﻟﻤﺤ ﺮاب، اﻟﻤﻨﺒ ﺮ، اﻟﻤﻘ ﺼﻮرة، واﻟﻨ ﺎﻓﻮرة ﻓ ﻲ‬ ‫اﻟﺴﺎﺣﺔ ﻟﻮﺿﻮء اﻟﻤ ﺼﻠﯿﻦ. Stierlin. وﯾﻌﺘﺒﺮ ھ ﺬا اﻟﺠ ﺎﻣﻊ أول اﻟﻌﻤ ﻞ اﻟﻔﻨ ﻲ اﻟﻤﺘﻜﺎﻣ ﻞ‬ ‫ﻓﻲ ﻣﺠﺎل اﻟﻤﺒﺎﻧﻲ اﻟﻤﺨﺼﺼﺔ ﻟﻠﻌﺒ ﺎدة.‬ ‫وأﻋﻠﻦ اﻟﻔﻦ اﻹﺳﻼﻣﻲ ﺑﮭﺬا اﻟﻌﻤﻞ اﻟﺨﺮوج ﻣﻦ ﻓﺘ ﺮة اﻟﺘ ﺮدد واﻟﺒﺤ ﺚ اﻟﻤﺘ ﺸﻜﻚ‬ ‫ﻋﻦ أﺷﻜﺎل اﻟﻔﻦ اﻟﻤﺘﻤﯿ ﺰ واﻟﺨ ﺎص ﺑ ﮫ إﻟ ﻰ ﻋﮭ ﺪ اﻟﻌﻼﻗ ﺎت اﻟﮭﺎدﺋ ﺔ ﻣ ﻊ أﺻ ﻮﻟﮫ‬ ‫اﻟﺪﯾﻨﯿﺔ واﻷﻋﻤﺎل اﻟﻔﻨﯿﺔ اﻟﻤﺘﻜﺎﻣﻠﺔ.‫‪14. Rice. David Talbot: Umetnost vizantijskog doba.Beograd‬‬ ‫‪15.

The crowning work of Islamic culture of the Ummayad Period is one of the most interesting works of Islamic architecture in general . maksura and. Finally.THE GREAT MOSQUE IN DAMASCUS – A WORK OF SYMBIOSIS OF ISLAM AND THE CULTURE OF THE ORIENT Summary The emergence of Islamic art as a cultural and historical reality of Islam is linked to the Ummayads. It is considered the first total accomplishment of Islamic sacral architecture. especially congregational ones. In this respect. mihrab. 145 . it contains all the basic features of a mosque (minaret. a shadarwan – a water fountain for performing ablution).the Great Mosque in Damascus. This work marks the coming out of Islamic art from the phase of vacillation and a wavering search for a more authentic artistic expression into a phase of a more confident relationship with its own spiritual origins and more certain aesthetic and artistic self-defining. The Great Mosque in Damascus is a work of synthesis of the spirit of Islam and the most diversified and indigenous elements of the cultures of the Near East. within its courtyard. it can be considered a model for all the future mosques of the classical period of Islamic history.

146 .

dr. te{ko je na}i slijed kojim se mogu pru`iti 1 Tekst je interpretiran na istovjetno naslovljenoj tribini posve}enoj `ivotu i djelu prof. Nakon uvida u cjelokupan rad profesora Teufika Muftića. koju pove}ava razumljiva `elja da na {to manjem broju stranica {to vi{e ka`emo o nau~niku i njegovom djelu. sa sigurnošću možemo reći da je on najuspješniji naučni radnik na polju izučavanja arapskog jezika i naučnog istraživanja na tom polju u BiH. 01. sc. dr. Mehmed Kico LINGVISTI^KO DJELO PROF. T. 2004. Teufika Muftića nenodknadiv je gubitak. na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. referat podnio i uva`eni prof. 147 . a ističe se na polju udžbenika za učenje arapskog jezika.Doc. DR. s obzirom da je on autor veoma vrijednih naučnih djela i radova iz oblasti izučavanja i razumijevanja arapskog jezika. Mufti}a. Neupitnu odgovornost. {ta u vidu jednog saop}enja javnosti re}i o nau~niku koji je brojnim po{tovaocima bio nedosti`an uzor.1 Na{em iskrenom `aljenju se pridru`uje i odgovornost koju name}e pitanje. *** Uvod Tu`an povod da se o zaista zaslu`nom nau~niku posthumno govori. Jusuf Rami}. odr`anoj 06. pored potpisnika ovih redova. dr. Njegov veoma plodni naučni rad značajan je u raznim oblastima. kakvim je uistinu bio ispunjen `ivot Teufika Mufti}a. na kojoj je. olak{ava preovla|uju}e obilje`je saop}enja koje nas jasno potvr|uje kao iskrenog po{tovaoca djela Teufika Mufti}a. pisanja naučnih radova na arapskom jeziku i gramatike arapskog jezika koja se izučava na fakultetima. do`ivljava se s `aljenjem zbog nenadoknadivoga gubitka. TEUFIKA MUFTI]A (1918-2003) Sažetak Smrt prof. Ako na samo nekoliko stranica treba uvjerljivo govoriti o ~etrdesetogodi{njem plodnom radu.

godine na 2 Umjesto punog naslova. godine u Sarajevu. koji su u radu kombinovali razli~ite nau~ne oblasti. utemeljivali bosanskohercegova~ku orijentalistiku kao integralnu nau~nu diciplinu. razlikovao po tome {to je u arabistici bio najplodniji i predmetu istra`ivanja najdosljedniji. dok su drugi. Raditi je po~eo 1949. Teufik Mufti} se u cjelosti posvetio arabistici. utemeljuju}i bsanskohercegova~ku orijentalistiku ujedno utemeljivali i bosanskohercegova~ku arabisitku. radovi Teufika Mufti}a ~vrsto po~ivaju na istra`ivanju pitanja povezanih s arapskim jezikom i uticajima koje je on izvr{io na ju`noslovenske jezike u me|usobnim dodirima. godine). godine). prema onom {to je nama poznato. Opravdano je iznalaziti mu sli~nosti s grupom vrijednih istra`iva~a među kojima su: Hamid Had`ibegi} (vrstan poznavalac islamskih nauka i {erijatskog prava). 148 . Diplomirao je njema~ki jezik i knji`evnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1949. Biografija Teufik Mufti} je ro|en 1918. objavljivao jo{ samo u rijetkim tematskim brojevima Tre}eg programa Radio Sarajeva. Nedim Filipovi} (istinski poznavalac organizacije osmanske vlasti).najpotpuniji uvidi u nesagledive rezultate.2 koji izdava~ka ku}a Brill svrstava me|u trideset referalnih nau~nih ~asopisa u svijetu. Od drugih se. dakle. dokazuje to {to je. a doktorirao filolo{ke nauke na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1965. Nau~ni lik Teufika Mufti}a je ~ak po`eljno posmatrati u svjetlu sli~nosti i razlikovanja od ovih nau~nika jer. u vrijeme kad je Teufik Mufti} zapo~injao nau~no djelovanje. pod kojom je ~asopis op}epoznat doma}oj nau~noj javnosti. Koliko je bio vjeran saradnji u POF-u. gdje je stekao osnovno i srednje obrazovanje. godine kao profesor u ni`oj realnoj gimnaziji u Vlasenici. [a}ir Sikiri} i Besim Korkut (posvjedo~eni znalci arapskog jezika) i drugi koji su. Prije nego {to je objavio prvo autorsko djelo. Teufik Mufti} je du`e od dvije decenije objavljivao radove u referalnom ~asopisu Orijentalnog instituta Prilozi za orijentalnu filologiju. u daljem tekstu }emo koristiti skra}enicu POF. Hazim [abanovi} (osmanista svjetskoga glasa i istra`iva~ bo{nja~ke kulturne ba{tine). Omer Mu{i} (marljivi istra`iva~ rukopisa i njihovih knji`evnih sadr`aja). Od 1951. Za razliku od spomenutih nau~nika. Za po~etak se ~ini opravdanim Teufika Mufti}a dovesti u blisku vezu s nau~nicima s kojma je dijelio sudbinu kad je ~inio prve korake u svijet nauke.

Orijentalnom institutu u Sarajevu prolazi put nau~nog stasanja, po~ev{i od zvanja stru~nog saradnika (1951.), preko zvanja vi{ega stru~nog saradnika, nau~nog saradnika, vi{ega nau~nog saradnika, do zvanja nau~nog savjetnika 1976. godine. Jedno vrijeme, zapravo 1965-78., u zvanjima docenta, vanrednoga i redovnog profesora, uporedo je na Odsjeku za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu vodio nastavu iz predmeta: arapski jezik; klasi~na arapska stilistika; historija arabistike. Cjelokupan nau~ni rad profesor Mufti} je posvetio arapskom jeziku. Rezultat upornog istra`ivanja je veoma plodan i konzistentan lingvisti~ki rad. Neprocjenjivo vrijedan doprinos bosanskohercegova~koj arabistici pru`a njegov obimni Arapskosrpskohrvatski rje~nik, I-II (Udru`enje Ilmije SRBiH, Sarajevo 1973.3 Opredijeljeni da govorimo primarno o djelu Teufika Mufti}a, budu}i da drugi o tome jo{ nisu posebno govorili, ukazat }emo na samo neke tekstove koji sadr`e bogate podatke iz njegovog `ivotopisa.4 Kratak pogled u naučno djelo U smislu favorizovanja uvida u djelo, posebno nagla{avamo da arabisti iz zemalja biv{e Jugoslavije ve} pune tri decenije svakodnevno koriste Mufti}ev Arapsko-srpskohrvatski rje~nik. Me|u djela koja se koriste kao priru~nici na studiju arapskog jezika i knji`evnosti ovdje spada i Mufti}eva Klasi~na arapska stilistika.5 Pored ovih djela, pa`nje vrijedna je i Mufti}eva doktorska disertacija, objavljena pod naslovom Infinitivi trilitera u arapskom jeziku (Orijentalni institut u Sarajevu, 1966.), zatim monografija Arapsko pismo (Orijentalni institut u Sarajevu, 1982.) i Gramatika

Vidjeti: Amir Ljubovi} (prikazuje): Teufik Mufti}, Arapsko-srpskohrvatski rje~nik, Sarajevo 1973., 2 vol. Str. XVIII + 3950., POF XXV/1975., Sarajevo 1977., str. 360-362. Dodajemo da je drugo izdanje ovo djelo do`ivjelo 1984., te da se u tre}em izdanju pojavilo u jednoj knjizi pod naslovom Arapsko-bosanski rje~nik (Al-Kalem, Sarajevo 1997.). 4 Mislimo prvenstveno na: Prof. dr. Teufik Mufti} (Orijentalni institut u Sarajevu 1950.-2000, Uredili: Amir Ljubovi} i Lejla Gazi}, Orijentalni institut, Sarajevo 2000., str. 15-16.); Povodom d`enaze rahmetli dr. Teufika Mufti}a napisao Samir Beglerovi} (Preporod, Br. 1/771., 1. jan. 2004. str .34.). 5 Esad Durakovi} (prikazuje): Teufik Mufti}, Klasi~na arapska stilistika, Rijaset islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1995., POF XLVI/1996., Sarajevo 1997., str. 197-199.
3

149

arapskog jezika (Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Sarajevo 1998.). Premda ne kvantitativno mnogo, Teufik Mufti} se uspje{no ogledao i u prevo|enju. S arapskog jezika je preveo Golubi~in |erdan (Tawq al-hamama) Ibn Hazma al-Andalusija (Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1987.), a uskoro se mo`e o~ekivati i izlazak iz {tampe njegovog prijevoda Ibn Kaldunove Prolegomene (Al-Muqaddima, u izdanju El-Kalema). Posebno vrijedan doprinos bosanskohercegova~koj arabistici, na ~ije vrijednosti mi `elimo staviti naglasak, Mufti} je pru`io saradnjom u POF-u u kojem je objavio niz nau~noistra`iva~kih radova iz oblasti arapske lingvistike, zahvativ{i i pitanje kori{tenja arapskog pisma u pisanju na{eg jezika (arabica) i ispitivanja rije~i arapskog porijekla u na{em jeziku (arabizmi). Lingvistika arapskog jezika i primijenjena lingvistika

Lingvistika arapskog jezika
Kao vrstan znalac naravi arapskoga jezika, Teufik Mufti} u raspravi Trilitere u arapskom jeziku (POF III-IV/1952-53., 1953., str. 509-551.) ispitivanju arapskoga fonetskog sistema prilazi s punom odgovorno{}u kakvu zahtijeva rad u vezi s pitanjima u koja se i "evropski orijentalisti nerado upu{taju".6 Rad se zasniva na ispitivanju frekvencije arapskih glasova na leksi~kom materijalu rje~nika Lisan al-`Arab |amal al-Dina Muhammada al-Ansarija. Iako rad u cijelosti donosi brojne rezultate, na osnovu kojih se za svaki arapski glas mo`e pribli`no utvrditi s kakvom u~estalo{}u se pojavljuje u arapskoj leksici, posebno vrijedan je uvodni dio rasprave u kojem Mufti} vr{i prvu kod nas potpuniju podjelu arapskih glasova. Predmetom se na ovaj rad nadovezuje Semantika iz trilitera izvedenih vrsta arapskih glagola (POF XXVIII-XXIX/1978-79., 1980., str. 37-65.), a tematski sasvim srodna je i rasprava Arapske plurilitere i njihovi derivati (POF XXXV/1985., 1986., str. 7-27.). Raspravom O intensifikaciji u arapskom (POF VI-VII/195657., 1958., str. 5-38.) autor obra|uje intensifikaciju - semanti~ku pojavu koja obuhvata "sva ona jezi~ka sredstva koja slu`e za izra`avanje intenziteta ili relativno vi{eg stepena osje}anja vezanih
6

Darko Tanaskovi}: Na{a arabistika i arapska gramatika, “@ivi jezici , Beograd ” 1972., knj. XIV, br. 1-4., str. 35.

150

za pojedine osobine lica, predmeta, zbivanja i stanja, a koje se odnose na njihov sastav, obim, broj, brzinu i dr." Sistematski su obra|ena brojna fonetska, morfolo{ka i sintaksi~ka sr edstva. Kako se iz zavr{ne autorove rije~i vidi, rad i pored toga nije iscrpio sva sredstva za izra`avanje intenziteta zna~enja, ali i takav kakav je, pregledno{}u i koncizno{}u koje ga krase u cjelini, rad mo`e "poslu`iti kao polazna ta~ka za dublju analizu ovog problema kao i radi iznala`enja mogu}nosti da se rezultati iskoriste u prakti~ne svrhe". I radom o zna~enju arapskog deminutiva, ~ija tvorba je obra|ena u arapskoj tradicionalno njegovanoj normativnoj gramatici, Mufti} u napisu Osobitosti arapskog deminutiva (POF XXII-XXIII/1972-73., 1976., str. 269-280.) pokazuje sklonost iznala`enju izvornih tema istra`ivanja. Posebno vrijedni u ovom radu su zaklju~ci da je arapski deminutiv, premda "ima, uglavnom svrhu: 1) isticanja da je ne{to maleno …; 2) da slu`i za izraze od milja (hipokoristika) i da se time izrazi prezir …" ipak zadr`ao veliki broj rije~i deminutivnog oblika s "neumanjenim" zna~enjem, obrazovanih prete`no u arapskoj onomastici i toponomastici. O sinonimiji - "pojavi da se u nekom jeziku u istodobnoj upotrebi javljaju po dvije ili vi{e rije~i ili izraza istog, odn. vrlo bliskog zna~enja" Teufik Mufti} raspravlja u radu Uvod u sinonimiku arapskog jezika (POF V/1954-55., 1955., str. 5-32.). Uz temeljitu analizu jezi~kih slojeva u kojima sinonimi nastaju, rad obiluje brojnim zanimljivim stavovima, od kojih su najbitnija dva: 1) da u jeziku nema apsolutne sinonimije i 2) da se pomo}u sinonima jezik postepeno obnavlja, tako {to jedan izraz za odre|eni pojam zastari, bude pro{iren nekim novim izrazom sli~noga zna~enja i naposljetku biva zamijenjen novim izrazom. Polisemiju - pojavu suprotnu sinonimiji, kada jedna rije~ ima dva ili vi{e zna~enja, Mufti} je obradio u raspravi O polisemiji u arapskom jeziku (POF VIII-IX/1958-59., 1960., str. 7-27.). Tragaju}i za ovom pojavom, kao i u prethodnom radu, autor je prou~io sve pore jezi~kog bi}a, a za nas je najva`nije zaklju~no poglavlje gdje je istaknuta suprotstavljenost polisema i sinonima. Dok sinonimi podsti~u beskrajno boga}enje leksike, polisemi vode njenom siroma{enju. Uravnote`enje njihovih dijalekti~kih odnosa utire puteve standardizaciji leksi~kog blaga. Dok se sinonimijom izra`avaju odnosi sli~nosti me|u zna~enjima dviju rije~i, a polisemijom odnosi razli~itosti dvaju ili vi{e zna~enja jedne iste rije~i, antonimijom, koju Mufti} obra|uje u 151

radu naslovljenom O antonimiji u arapskoj leksici (POF XIIXIII/1962-63., 1965., 5-14.), izra`avaju se suprotnosti zna~enja dviju rije~i. Raspravom Homonimija u arapskoj leksici (POF XL/1990., 1991., str. 9-18.) Mufti} je osvijetlio pojavu da se jednom istom rije~ju izra`avaju suprotna zna~enja, kao {to pokazuje primjer savremenog zna~enja rije~i "stra{no" u na{em jeziku. Teorijske rezultate dobijene istra`ivanjem ovih pojava Mufti} je primijenio na bogatstvu arapske leksike za izra`avanje boja i nijansi u radu pod naslovom Leksika za boje u arapskom (POF XXV/1975., 1977., str. 227-282.). Na 350 izraza za boje i nijanse, Mufti} je ispitao pojave polisemije, sinonimije, antonimije i homonimije, a uz to je pru`io i de finiciju boje kao "opti~ke i fiziolo{ke pojave". Za ovaj, kao i za prethodne Mufti}eve radove, mo`e se re}i da se odlikuje sistemati~no{}u i nastojanjima da se do|e do teorijskih rezultata koji se dobro mogu iskoristiti prilikom raznovrsnih jezi~kih istra`ivanja. U na{em jeziku ima preko 8.000 tu|ica porijeklom iz orijentalnih jezika. U raspravi O arabizmima u srpskohrvatskom jeziku (POF X-XI/1960-61., 1961., str. 5-29.) Mufti}a su posebno zanimale one tu|ice koje su porijeklom iz arapskog jezika. Razradio je teoriju ispitivanja promjena ovih izraza na putu prilago|avanja fonetici i morfologiji na{eg jezika. Predmetom istra`ivanja na ovaj rad se nadovezuje rasprava Prilog semanti~kom izu~avanju arabizama u srpskohrvatskom jeziku (POF XVIIIXIX/1968-69., 1973., str. 59-87.). U radu O arebici i njenom pravopisu (POF XIV-XV/196465., 1969., str. 101-121.) Mufti} prati razvojni put arabice (odnosno arebice) kod nas, sve do posljednje etape njenog razvoja matufovice, u kojoj je ovo pismo reformirano i oslobo|eno m nogih suvi{nih dijakriti~kih znakova, kad je kona~no bio utvr|en arapski znak za svaki na{ glas. U radu Osobenosti upotrebe "kunye" (POF XXVII/1977., 1979., str. 133-164.) Mufti} raspravlja o jezi~koj praksi upotrebe "nadimka" u arapskom jeziku, s naglaskom na tome da on nije isto {to i apozicija. Preostali autorski radovi: O semantici arapskog idafeta (POF XXXII-XXXIII/1982-83., 1984. str. 1-16.) i O fonetskom ponavljanju u arapskom jeziku (POF XXXI/1981. str. 11-32.), tako|er govore o pojavama specifi~nim semantici arapskog jezika.

152

Primijenjena lingvistika
Premda bi se u nekim drugim okolnostima o Mufti}evom Arapsko-srpskohrvatskom rje~niku govorilo kao o kolosalnome leksikografskom poduhvatu, on se s obzirom na njegovo mjesto u bosanskohercegova~koj arabistici s pravom mo` e uvrstiti u primijenjenu lingvistiku, budu}i da neizostavno slu` i u nastavi iz arapskog jezika i kod nas ima priru~ni~ku namjenu. Sli~nu namjenu ima i Mufti}eva Klasi~na arapska stilistika, a u priru~ni~ku vrstu djela treba uvesti i Mufti}evu Gramatiku arapskog jezika. Po{to djelo Infinitivi trilitera u arapskom jeziku, koje sadr` i dora| en tekst autorove doktorske teze, sintetski interpretira jedan zbir Mufti}evih lingvisti~kih rasprava, objavljenih u razli~itim godi{tima POF-a, napominjemo da smo ga uzgred osvijetlili, dok smo govorili o lingvisti~kim studijama zasnovanim na ispitivanju korijenskih osnova arapskih rije~i. Mufti}evo djelo Arapsko pismo, razvoj, karakteristike, problematika je prvo potpunije djelo ovakve vrste kod nas. U njemu se govori o porijeklu, razvoju i specifi~nim obilje`jima arapskog pisma. Uz druga specifi~na obilje`ja, autor posebno nagla{ava ~injenicu da je arapsko pismo konsonantsko, da "izostavljanje vokalizacije i drugih pomo}nih grafi~kih znakova, koliko god upro{tava pismo... toliko opet stvara, u najmanju ruku, nesigurnost u ~itanju i najboljim poznavaocima arapskog pisma". Zbog toga je "suprotno praksi u drugim jezicima, u arapskom potrebno prvo razumjeti tekst da bi se tek poslije toga mogao pravilno pro~itati, a nikako u obrnutom smislu" (str. 253.). Izuzimaju}i iscrpnu bilibliografiju, djelo ima tri sadr`ajne cjeline a to su: uvodni dio s pregledom nastanka i razvoja pisma; razrada inventara osnovnih i pomo}nih znakova koji ~ine sistem pisanja; pitanje pisanja stranih rije~i s osvrtom na primjenu arapskog pisma u glasovnim sistemima drugih jezika. Dva poglavlja ovog djela su posve}ena razvoju kaligrafske forme ovog pisma i njenom {irenju na na{em tlu (Osvrt na na{e kaligrafe, str. 139-147. i Osvrt na vrste i njihovo kaligrafsko uobli~avanje, str. 190-196.). Pitanje transkripcije arapskog pisma latini~nim znakovima, osvijetljeno je sa stanovi{ta nau~nih potreba za ujedna~avanjem predstavljanja arapskih glasova drugim sistemima pisanja. Autor je poseban napor zalo`io fenomenu grafi~kog pisanja arapskih narje~ja, {to je pitanje kojim bi se trebale pozabaviti cjelokupne 153

u ~ije ispitivanje su se nerado upu{tali i savremeni arapski jezikoslovci. isti~u}i razlike u 7 Mehmed Kico (prikazuje): Teufik Mufti}. jer je u njima dosta prostora ustupljeno vladaju}em re`imu u datim sredinama. Sama ~injenica da su samo dva istorodna ud`benika kod nas slu`ila univerzitetskim nastavnim potr ebama govori o opravdanosti da se jedino oni. ra|ena na istim metodolo{k im konceptima i. {to je posebno zanimljivo. to ne `elimo analiti~ki ponavljati. ve} bismo istakli ona obilje`ja po kojim se ova gramatika razlikuje od drugih. mi smo u POF-u okvalifikovali kao kulturni doga|aj u na{oj arabistici. ideolo{ki indiferentna i politi~ki neutralna. Za razliku od drugih gramatika.nadle`ne institucije u arapskom svijetu.) gdje autor raspravlja o denotativnom i konotativnom zna~enju rije~i. Izlazak Mufti}eve Gramatike arapskog jezika iz {tampe. 154 . pridru`eni sli~nim djelima koja su istoj svrsi slu`ila u drugim evropskim zemljama. uporede s Mufti}evom Gramatikom. 661-721. Nau~no je moderno zasnovana. str.. Sarajevo 1999. Prilikom usporedbe se mo`e uo~iti da su takva djela.. 201-204. Za ud`benike neuobi~ajenu materiju donosi poglavlje pod naslovom Uvod u semantiku (str. POF XLVIIXLVIII/1997-1998. u kojem Mufti} ukazuje na zna~aj znakova koji razdvajaju re~eni~ne cjeline i zaokru`ene dijelove.. Sadr`ina knjige je raspore|ena u devet poglavlja. kulture i sporta. Tu je i odjeljak Interpunkcija. Sarajevo 1998. Gramatika arapskog jezika.7 Gramatika se pojavila kao kruna autorovoga vi{edecenijskog bavljenja onim pojavama u arapskom jeziku. Pritom se u vidu ima prvenstveno odjeljak Semitski jezici. Budu}i da smo o njihovim sadr`ajima dovoljno govorili u navedenom prikazu. u kojem se ~itaoci prvi put susre}u s potpunijom podjelom semitskih jezika iznesenom kod nas. opravdano je ispitivanju podvrgnuti uvrije`eno pravilo da govor prethodi potrebi uspostavljanja pisma. Mufti}eva nema ideolo{kih primjesa. Ministarstvo obrazovanja. Budu}i da je gotovo nemogu}e fonetsko {arenilo arapskih govornih varijeteta obuhvatiti jedinstvenim pismom. nauke. u vje`bankama nisu li{ena ideolo{koga konteksta. bez izuzetka. Sastavljena je na principu tra`enja uzora u dobrim arapskim gramatikama u evropskim zemljama i donosi brojne sadr`aje koji se u na{oj arabistici pojavljuju kao prvijenci. ne propu{taju}i priliku da uka`e na slo`enost ovog problema u arapskom pravopisu. kojem ni Arapi ne obra}aju odgovaraju}u pa`nju.

morfema. antonimije. 155 . latinskih i arapskih termina. 707-721. kao pojava koje.) donose abecedne popise bosanskih. nipo{to nije njen propust.. "Sadr`aji ove gramatike su dobro raspore|eni. 853-862. u evoluciji jezika. Ne treba ni pomi{ljati da ona ne}e odgovarati potrebama na{e arabistike. 262. Pretpostavka {to }e izostanak vje`bi u ovoj Gramatici mnoge iznenaditi. Mufti} je ~itaocima POF-a pru`ao uvide u razvoj predmetnih nau~nih oblasti u nazna~enim sredinama. str.8 Doprinos drugim podru~jima arapske lingvistike Napisav{i na stranicama POF-a prete`an broj ocjena i prikaza. Odjeljak Sintaksi~ka semantika (str.ovisnosti od toga da li nosilac jezi~kog aktiviteta ima neutralan stav prema pojavi koju odre|uje. ili pritom izra`ava posebna osje}anja. Na istom principu je ustrojen i Abecedni indeks autora (str. 8 Jusuf Rami}. a u kojima je zastupljena nesistemati~nost i optere}enost suvi{nim obja{njenjima". Obzorja arapsko-islamske knji`evnosti. ~estica i afiksa. Oni nisu optere}eni suvi{nim obja{njenjima. polisemije. El-Kalem. ve} treba `aliti {to tradicionalisti~ki odnos prema zadacima arabistike kod nas ne mo`e pratiti vrijednosti ovoga djela.) govori o sli~nim relacijama me|u misaonim skupovima rije~i. 723-782. bez vezivanja za stranicu na kojoj su u knjizi iskori{teni. hiponimije i inkompatibilnosti rije~i. rije~i stavljaju u dinami~ne zna~enjske odnose naspram njihovoga osnovnog zna~enja kao i prema zna~enjima drugih rije~i. U odjeljku Leksi~ka semantika (670-706. Sarajevo 1999. Indeksi kao dodatak knjizi (str. 783-852. ve} govori o visokoj nau~noj razini. nastava iz predmeta arapski jezik je "pokrivena" na razini akademskog izu~avanja.) dijela i radova koje profesor Mufti} navodi u iznimno bogatoj Selektivnoj bibliografiji lingvisti~ke arabistike (str. Djelom Gramatika arapskog jezika Teufika Mufti}a. homonimije. zajedno s nejgovim Arapsko-bosanskim rje~nikom.). Selektivna bibliografija lingvisti~ke arabistike je veoma informativna i "to je ono {to ovu gramatiku arapskog jezika izdvaja od gramatika koje su joj prethodile.) su terminolo{ka poja{njenja sinonimije. kroz koje je izlo`io sadr`aje referalnih ~asopisa i djela iz arabistike u Evropi i arapske lingvistike u mati~nim zemljama.

) kao i Rje~nik arapskih dijalekata Sirije.). U prikazu (9.Prikazao je monografiju ruske arabistike iz perioda od 1917-1959. iz predislamskog perioda. Denizeaua.Paris (4. te priloge pet tomova Journal of the Royal asiatic society of Great Britain and Ireland London (7. 156 . Chouemia i Cl. rje~nika savremenog arapskog jezika. Ne{to op{irnije. da bi bilo korisnije da se autor {ire osvrtao na djela istaknutih arabista umjesto izlaganja o njima. J.). potom sadr`aje tri toma Journal Asiatique . imponuje Mufti}eva primjedba. 8. i 13.London (2.) te Arapsko-ruski i ruskoarapski rje~nik vojnih termina. Pellata (10. ne zbog zna~aja koliko zbog rijetkosti.) ukratko prikazuje Rabinov rad o dijalektima zapadnih krajeva Arabije. vi{e pa`nje posvetio likovima arabista nego njihovim djelima (16. V. Cl. I. Denizeaua (25. u kojem je autor. Anisimova (27. R.) izvje{tava o studiji Chaima Blanca o dijalektima sjevernih krajeva Palestine. Ne{to op{irnije prikazom (18.). i 11. Mufti} izla`e sadr`inu djela iz dijalektologije. Fück. najzad.. Libana i Palestine. godine (23. Georga Graffa (20.). T. I. Pa`nju mu je priv ukao i Rje~nik klasi~nog arapskog jezika Jörga Krämera i Helmuta Gätjea (26. Iako je djelom obuhva}eno sve zna~ajno u razvoju arabistike "od pomo}nog studija u samostalnu disciplinu".)9 Predstavio je i pregled razvoja arabistike u Evropi.).) osvjetljava djelo Ibrahima Anisa o arapskim dijalektima uop}e i o njihovom diferenciranju. prikazao je Rje~nik arapskih crkvenih termina.) i. 1143.). Posredstvom tri prikaza. 6. s podacima o prou~avanju arapskog jezika. zatim sadr`inu arabisti~kih radova u nekim svescima Bulletin of The scool of oriental and African studies . 9 Broj u zagradama ( ) slu`i umjesto navo|enja cjelokupnog naslova prikaza navedenog pod tim brojem u popisu ocjena i prikaza na kraju rada.). Blasherea. zami{ljen kao dodatak Barthelemyevu Arapsko-francuskom rje~niku (28. M. Ry`kova i M.).). sadr`aje 27 radova iz pet godi{ta lajdenskog ~asopisa Oriens (5. po~ev{i od prvog prijevoda Kur'ana na latinskom jeziku (Robertus Ketanesis.. Danilova. a u osvrtu (14.Kairo (1. Sa`eto je izlo`io i sadr`inu L'arab vivant. S. godine). 12. Osvrnuo se i na I tom Arapsko-francusko-engleskog rje~nika klasi~noga i savremenog jezika. francuskog arabiste Ch. Izlo`io je i sadr`inu najzanimljivijih priloga iz tri toma Billetin de l'Institut d'Egypte .

157 . str. 1973. POF VIII-IX/1958-59.. POF XVIII-XIX/1968-69.. O antonimiji u arapskoj leksici. 5-32.. 1953. O polisemiji u arapskom jeziku. str.. POF XXXII-XXXIII/1982-83. O arebici i njenom pravopisu. POF VI-VII/1956-57. POF X-XI/1960-61. 1961.. O intensifikaciji u arapskom. str. str. POF XXVIII-XXIX/1978-79. 37-65. Morfolo{ko semanti~ki osvrt. (Abstract: On ortography of arabic script used for serbo-croatian by Teufik Mufti}).. 101-121. (Resume: Une introduction a l'etude des synonimes de la langue arabe). str.... POF XXII-XXIII/1972-73. 227-282. POF XXV/1975. 509-551. 1984. POF XIV-XV/1964-65. O arabizmima u srpskohrvatskom jeziku. 1976. Uvod u sinonimiku arapskog jezika. 5-38. (Summary: On arabic loanwords in serbo-croatian). 1960. (Summary: On polysemy in arabic).. (Summary: Characteristics of arabic deminutive). Une statistique et phonetique). str. 1979. 133-164. (Resume: Sur l'intensification dans la langue arabe).. 1-16. POF XII-XIII/1962-63. POF V/195455.... 1977. str. O semantici arapskog idafeta (Summary: On the Semantic of the Arabic Annexation). + 11 tabela fonetske podjele arapskih glasova...... 5-14. str.. POF III-IV/195253. str. 1980. (Summary: On antoymy in arabic). 1965. str.. Leksika za boje u arapskom. 1969. 59-87. Morphological and Sintactic Review). str.. 1955. Prilog semanti~kom izu~avanju arabizama u srpskohrvatskom jeziku. (Summary: Contribution to the semantic study of loanwords in srbo-croatian). 1958.Popis radova objavljenih u POF-u Rasprave Trilitere u arapskom. 5-29. 269-280.. Osobenosti upotrebe "kunye" (Summary: The specific usages of "kunya"). (Resume: Les raciens triliteres dans la langue arabe. str.. Osobitosti arapskog deminutiva. POF XXVII/1977. (Summary: Colour lexis in arabic... 7-27. Semantika iz trilitera izvedenih vrsta arapskih glagola (Summary: Semantics of Arabic Verbal Stems Derived from Triliteral Roots). str.

.. 648-655. Tome CCXL.. No 1. Mufti}. 11-32.. iz 1952. T. No 1.... god. (POF II/1951. i 2. str. POF XL/1990. 120 i 20 plo~a (POF IIIIV/1952-53. i 2. 2. (prikazuje): Mamluk costume.O fonetskom ponavljanju u arapskom jeziku (Summary: On phonetic repetition in Arabic). drugi o novcu iz vremena Mameluka u Egiptu i tre}i o ornamentima kojim su Arapi u Egiptu ukra{avali posu|e... (Summary: Homonymy in arabic Vocabulary). Prikazi i ocjene 1. str. 632. Mufti}.. POF XXXV/1985. Arapske plurilitere i njihovi derivati (Summary: Arabic pluriliteral roots and their derivates). No 1. 1. Leiden 1948. Svezak XIII. str. 1981. 1953. POF XXXI/1981. 1950. 1986. Rezimirana je tematika tri priloga iz 32. T. Vol.. Session 1949-1950. 1951. 158 . strana 406. 1. (POF III-IV/1952-53. i 2. T. Mayer. 644-648..... 1950. 727. 1952. A. 1949. str. str. Ukratko je izlo`ena sadr`ina devet priloga za ~asopis. Rezimirana je sadr`ina 27 radova iz pet godi{ta lajdenskog orijentalisti~kog ~asopisa. Majerovo djelo izla`e historijski pregled narodnih no{nji srednjevjekovnih Arapa. IV + 551-810.). i 2. 2. str. str. (prikazuje): Bulletin of The school of oriental and African studies. u Egiptu.).. str. (POF II/1951. god.. Homonimija u arapskoj leksici.. str. iz 1951. iz razli~itih orijentalisti~kih oblasti.. Vol. od kojih prvi govori o nekoliko starih dokumenata na papirusu. i 2.. 335-336.). (prikazuje): Oriens. 1952. No 1... 3. godi{ta ~asopisa.). 4.. Tome XXXII. 5. i 2. Mufti}. 5. Mufti}.. 1. 1953. 3.. i 2. University of London. 1991. Ukratko je rezimiran sadr`aj tri godi{ta ~asopisa. 4. Vol. 1953.). Paris. 1952.. 9-18. A Survey by L. 1952. Teufik (prikazuje): Bulletin de l'Institut d'Egypte. Geneve... 1950. Tome CCXXXVIII.. T. (POF IIIIV/1952-53. Vol. Vol.. (prikazuje): Journal Asiatique.. str. 335. Palestini i Siriji. Mufti}. Tome CCXXXIX. dio 3. No 1. 1 i 2. Kairo 1951.

1. Librarie d'Amerique et d'Orient-Adrien-Maisonneuve. i 4.. T. 322-323. T.000 rije~i. Mufti}.6. str. Tome XXXV. Mufti}.).. London 1951. (prikazuje): Chaim Rabin. 1953.. 661-662. str. Vol. 1955.. Le Cairo 1954. 77. 356358. 351.). str. str. Rezimirana je tematika 19 radova iz ~asopisa.. 11.. 2. i 3.. 1952. (prikazuje): Bulletin of The school of oriental and african studies. (prikazuje): Journal of The Royal asiatic society of Great Britain and Ireland. 8. Session 1952-53. 14. Mufti}.. University of London. POF V/1974-75. 10.. Session 1950-51. (prikazuje): Bulletin de l'institut d'Egypte. XV. 1953.. T.. str. Mufti}. 4.. (POF V/1954-55. (POF III-IV/1952-53. T. Ancient West-Arabian. (prikazuje): Bulletin of The school of oriental and African studies. Parts 1.. (POF IIIIV/1952-53. Kratka informacija o pojavi Pellatova Rje~nika savremenog arapskog jezika.. (POF IIIIV/1952-53. No 1..... 3. l955. Rezimirana je tematika 16 radova jednog godi{ta ~asopisa. 2. tomom ~asopisa. XIV.. Mufti}. Blancova studija je dio doktorske disertacije o dijalektu palestinskog plemena Druza. sa preko 9. str. 362-363.. 49. Studies in North Palestinian arabic (No. Izlo`ena je tematika ~etiri najzanimljivija rada obuhva}ena 33. Mufti}. 1955. T. T. Part. 659661. Paris. i 3. Mufti}.. 1958.. 1955. (prikazuje): Bulletin de l'Institut d'Egypte. Sa`eto je izlo`ena tematika ~etiri rada iz jednoga godi{ta ~asopisa. Rezimirana je tematika 10 radova iz 35. Le Cair 1952..). 666-667. University of London. 3. Rezimirana je sadr`ina 11 radova iz tri godi{ta ~asopisa. (POF V/195455. 13. (prikazuje): Charles Pellat.. 2. str. (prikazuje): Journal Asiatique. L'arabe vivant. i 4. 159 . 1.). Mufti}. Taylor's Foreign Press..). Part. T. Vol. 7. 12. V + 284 (zapravo 568 stupaca). Tome CCXLI. 351.). XIV + 226 sa 20 karata (POF VI-VII/1956-57. toma ~asopisa. Paris 1953. koju izdaje The Israel Oriental society). Mufti}. 2.. god. 1953.. 9. str.. str. T. str.. 1953. iz serije Oriental Notes and Studies. 1952. (prikazuje): Chaim Blanc..).. T. 1955. 36o-362. Tome XXXIII. (POF V/1954-55.). (POF V/1954-55.

(prikazuje): Johann Fück. str. (prikazuje): Johann Fück.). 1960..Prikazanim djelom je obuhva}en razvoj. 324. Mufti}.und sozialwisswnschaftelichen Klasse. AlQahira 1374/1954.. Der arabicshe Elativ (Akademie der Wissenschafte und der Literatur. str.. No 7. Heft 1. str. Ibrahim Anis.. At-taba'atu l-laniya. T.. 1958. 323. str. pa sve do po~etka 20. Berlin 1950. 178. str. At-taba'a l-'ula. 323-324. podjela i odlike dijalekata Zapadne Arabije iz predislamskog perioda. T.. Abhandlungen der geistes. 1958. Fückovim djelom je obuhva}en razvoj arabistike i "srodnih grana nauke" u Evropi. stolje}a. (POF VI-VII/195657. Mu'\am lugawi nahwi sarfi yahtawi 'ala raka'ir min asrari-l-'arabiyya mustaqatin min nadidi-l-mu'allafat wa aqwali-l-a'immah fi-l-kutubi-lmaktuta wa-l-matba'a. str. In Komission bei Franz Steiner Verlag GMBH. Ta'lif: dr. Verlag der Akademie der Wissenschaften und Literatur in Meinz. 17. 210-212. Leipzig 1955. str. Navedena Wehrova studija je obuhvatila sve modele elativnih formi u knji`evnom arapskom jeziku.). Band 45.). T. Bi qalami-l-'allama l-muhaqqiq lmagfuri lahu Ahmad Taymur-ba{a. Studija J. str 148. T. (POF VIII-IX/1958-59.. (prikazuje): Dr Hans Wehr. Mufti}. Mufti}. Anisovo djelo se smatra jednim od najranijih pregleda historijskog razvoja arapskih dijalekata. 16. Jahrgang 1952.. Fückanudi historijski pregled razvoja arapske lingvistike u srednjem vijeku. (POF VIII-IX/1958-59.. T. 160 .. Mufti}. Die arabischen Studien in Europa bis in den Anfang des 20.. po~ev od 12. Njegove lingvisti~ke radove je posthumno objavio Muhammad [awqi Amin. 18.. (prikazuje): Fi lah\at al-'arabiya. Untersuchungen zur arabischen Sprach. str.. Ahmad Taymur se uspje{no bavio i teorijom nauke o jeziku. 15. str. Jahrhunderts (Otto Harrassowitz). 355.. (POF VI-VII/1956-57. Wiesbaden. Pored toga {to zauzima jedno od istaknutijih mjesta u knji`evnosti u Egiptu iz prve polovine na{eg stolje}a. 57 (POF VI-VII/1956-57.).und Stilgeschichte (Abhandlung der Sachsischen Akademie der Wiisenschaften zu Leipzig.). Arabiya. Philogisch-historische Klasse. Akademie Verlag). (prikazuje): Esraru-l-'arabiya. 212-213.). 238. Al-Qahira 1952. 19.. 1958. 1953. Mufti}.. 1960..

. 448-449. do 1959. 1-7. Mufti}. Semitistik..20. 22. 21. Mufti}. (prikazuje): G. [arbatovljeva studija pru`a pregled razvoja svih oblasti arabistike u Sovjetskom Savezu u periodu od 1917...).). T. Autor predstavljenog rje~nika je sakupio sve izraze koji se praktikuju u teolo{koj. Kratkij o~erk. T.. Imprimerie Orientaliste L. 128. 24. Istorija arabskogo jazykoznanija. Mufti}. Zvegincev. (prikazuje): V. 1965. (POF XII-XIII/196263. (prikazuje): Muhammad al... str. str. str. Mufti}.. Moskva 1959.). 131.. str. str. 132. prema autoru. 391-393.. dostignu}ima i zadacima arapske lingvistike.). Mubarakovo djelo govori o tokovima.. 1953. 5-29.Mubarak. Mufti}.. (POF X-XI/1960-61.). (prikazuje): Bertold Spuler. 213-214. godine. T. 388-389. Mufti}. 80. (prikazuje): Verzeichnis arabischer kirchlicher Termini. (POF XII-XIII/1962-63. Durbecq 1954. VII. 1965. Louvain. Tome premier. donose}i bibliografiju predmetnih radova. T. Izdal'stvo Moskovskogo Univerziteta 1958. Filologija. str. str. VIII.. Leiden 1954. 1961.. Zweite.. str. str. [.. Dirasa tahliliyza muqarina li-l-kalimati-l-'arabiyya.. T.. XXX + 1-418. 283-284.. Fiqhu-l-luga. 1960. str. str. 390. [arbatov: Arabistika v SSSR (1917-1959). A.). 1965. (POF XIV-XV/1964-65. Paris 196466. Handbuch der Orientalistik. Erster Abschnitt. str. U radovima obuhva}enim navedenim priru~nikom pribli`no jednako su zastupljene razli~ite orijentalisti~ke discipline. 25. (POF VIII-IX/1958-59. Leiden-Köln. 23. Fasc. Dima{q 1379/1960. (POF XII-XIII/196263.. Zweiter und dritter Abschnitt. Mostafa Chouemi et Claude Denizeau. dogmati~koj i obrednoj praksi arapskih kr{}ana. vermehrte Auflage von Georg Graff. 161 . (prikazuje): Dictionnaire Arabe-francais-anglais (Langue classique et moderne) Arabic (French) English Dictionnary par Regis Blashere. uzori iz gr~ke normativne gramatike i specifi~ni uvjeti razvoja ove oblasti kod Arapa. 1969. 203.. str. 400. T. Predstavljen je Zvegincevljev kratak pregled razvoja arapske lingvistike za koji su. Dritter Band. str. tri najva`nija momenta: uticaji indijske gramatike.

V. str. Anisimov pod redakciej I. 1960. Auf Grund der Sammlungen von August Fischer. Liban et Palestine (Supplement au Dictionnaire arabefrancais de Barthelemy). Paris 1966. 1970. par Gaston Wiet. 375-376. (POF XVIXVII/1966-67. Istaknute su specifi~ne odlike Rje~nika klasi~nog arapskog jezika na ~ijem su prikupljanju i sastavljanju u~estvovali mnogi istaknuti njema~ki arabisti.. Mufti}. 1-296... Prikazom je istaknut zna~aj rje~nika za razvoj vojne terminologije u sovjetskoj arabistici. Al-Balaga.Prvi tom Arapsko-francusko-engleskog rje~nika trojice autora je samo dio zami{ljenoga velikog leksikona kojim bi trebalo biti obuhva}eno cjelokupno leksi~ko blago araspskoga svijeta.. 27. 337.. Danilova. (prikazuje): Wörterbuch der klassischen arabischen Sprache. (POF XVI-XVII/19661967. [awqi Dayf. T. Sostavil I. 704. Danilov.Paris. predstavljeno francuskim i engleskim vokabularom u istome potezu. zna~ajne za razvoj 162 . Lieferung 1-5. Theodor Nöldeke. 1970. (POF XVI-XVII/1966-67. 375.. Voenoe izdatel'stvo Ministarstva SSSR. Wiesbaden 1957-64. Ry`kov. 1974.. Autor djela se osvrnuo na svako pojedino djelo i autora. Mufti}. XVI. XXIII. T. par Cl. Moskva – 1965. To je jedini prilog u POF-u o arapskoj retorici. (prikazuje): Dictionnaire des parlers arabes de Syrie.. Al-Qahira. 30. (prikazuje): Arabsko-ruskij i Rusko-arabskij slovar'. 374-375.. 29. Hermann Röckendorf und anderer Quellen herausgegeben durch die Deutsche Morgenländische Gesellschaft. str. str. S. M. U Wietovom Uvodu u arapsku knji`evnost dat je globalan pogled u razvoj arapske knji`evnosti. (POF XX-XXI/1970-71. stolje}e) posve}eno "manje prostora nego {to stvarno zaslu`uje".). 536. In Verbindung mit Anton Spitaler bearbeitet von Jörg Krämer und Helmut Gätje. 1969. Istaknut je zna~aj Rje~nika za izu~avanje dijalekata u Siriji. I. Dar al-ma'arif. T. T. i 20. Mufti}. Tatawwur wa tarik. str. 1965. 449. 381.. Libanu i Palestini. (prikazuje): Dr. Me|utim. T. str. Teufik (prikazuje): Introduction a la litterature arabe.. 1970. 28.). 525-527. u djelu je novijoj knji`evnosti (19. Mufti}.. str. str.). str.). str.. (POF XIV-XV/1964-65. Mufti}.. 26.). S. kako isti~e autor prikaza. Denizeau ... str.

str. Al-Qahira (u izdanju: Dar al-ma`arif) 1968. pisanje priru~nika podrazumijeva i "logisti~ku podr{ku" {ire z jednice. Detaljno obuhvativ{i ulogu i doprinos arapskih gramati~kih {kola (Basra. Instituto Hispano-Arabe de Cultura. I. 32. Al-Madarisu l-nahwiyah. Teufik (prikazuje): [awqi Dayf. iznio je djela koja se u njegovoj oblasti djelovanja. Madrid.)... 375. Mufti}. 31. (POF XXXI/1981.. Kufa i Bagdad) djelo je po ocjeni autora prikaza "dalo zna~ajan doprinos povijesti jezi~ke nauke kod Arapa". str. str. str. 1977. edicion. pa i {kole arabistike. Zaključak Iz izlo`enog se mo`e izvesti zaklju~ak da je Teufik Mufti} najplodniji i predmetu najdosljedniji bosanskohercegova~ki arabista. Pisanje priru~nika predstavlja temeljne pretpostavke izu~avanju nekog predmeta na akademskoj razini. Pru`en je uvid u priloge o kompartivnoj analizi knji`evn osti pripadnika razli~itih kulturnih zajednica nastanjenih u Iraku. 233-235. 487. (POF XX-XXI/1970-71. T. Neusporediv zna~aj njegovog rada ogleda se u pisanju priru~nika i rasprava iz arapske lingvistike.). Njegov bogat i raznovrstan nau~ni rad je davao neusporedive plodove u ~etiri razli~ita podru~ja djelovanja: 1) pisanju priru~nika iz arabistike.. 1974. 163 . predstavio se kao usamljen arabista koji je prodro u sr` pitanja specifi~nih arapskom jeziku. pov ezuje ba{tinike razli~itih kultura i jezika.. 3) Rad u nastavi iz arapskog jezika na Filozofskom fakultetu. 2) pisanju rasprava iz arapske lingvistike kroz saradnju u POF-u. daju}i tako zaokru`enu sliku o razvoju predmetne oblasti kod Arapa.arapske retorike i stilistike.. 1981. (prikazuje): Literatura Iraqui contemporanea. 4) Prevo|enje s arapskog jezika. Prologo y nota preliminar de Pedro Martinez Montavez. 2. Mufti}. kod nas. 527-530. a Iako Mufti} nije imao dovoljno razumijevanja zajednice. Svojim raspravama iz arapske lingvistike kroz saradnju u POF-u. Pored educiranosti autora i rije{enosti na decenijski strpljiv rad. mogu izjedna~avati s onim {to su u drugim evropskim zemljama stvarali timovi. kroz zajedni~ko slije|enje Kur'ana. Serie: Antologios nacionales. kao jeziku koji zauzima najistaknutije mjesto me|u semitskim jezicima i jeziku koji.

2 vol. Amir (prikazuje): Teufik Mufti}. Sarajevo 1973. Uredili: Amir Ljubovi} i Lejla Gazi}. str. To je potvrda opravdanosti da se odgovorno ispita moralna utemeljenost podjele priznanja.. Arapskosrpskohrvatski rje~nik. XVIII + 3950. 2004. 7. Rami}. Orijentalni institut u Sarajevu. Prilozi za orijentalnu filologiju. 197-199. Durakovi}. str. Sarajevo 1999. Tanaskovi}. Kujovi}. Ministarstvo obrazovanja. Gramatika arapskog jezika. dok tako malo govorimo o tako velikom djelu. 4. Ljubovi}. kulture i sporta. Orijentalni institut u Sarajevu.. Sarajevo 1995. Teufik Mufti} (1918. nauke. 15-16. Prilozi za orijentalnu filologiju. ili da se odgovoni upitaju kako je mogu}e da priznanja vrlo ~esto zaobi|u najzaslu`nije. 1987. problematika.. dr. LITERATURA 1. str.. 1999. Prilozi za orijentalnu filologiju. Br.-2000 . str. 288290. Prilozi za orijentalnu filologiju. "@ivi jezici". 2. Teufika Mufti}. XIV. "Orijentalni institut u Sarajevu 1950. Prof.. 1997. 1/771.. XLVI/1996. knj. 3.S ~u|enjem se treba pitati kako u blistavosti lika Teufika Mufti}a nema sjaja nesumnjivo zaslu`enih priznanja. Sarajevo 1982. Str. br. 1. XLVII-XLVIII/1997-1998...).. str. zata{kavanju blistavog lika velikog nau~nika. Klasi~na arapska stilistika. 5. 1-4..The Institute for Oriental Studies in Sarajevo 1950-2000.. El-Kalem. XXV/1975. 201204. 34. Beograd 1972. Dragana (prikazuje): Teufik Mufti}. 1977. Esad (prikazuje): Teufik Mufti}... str. Mehmed (prikazuje): Teufik Mufti}. da li i nesvjesnom. Arapsko pismo razvoj. Rijaset islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Kico. Beglerovi}. Orijentalni institut. koji zemlju ukra{ava u~enim ljudima". Orijentalni institut u Sarajevu. Orijentalni institut u Sarajevu.. Darko: Na{a arabistika i arapska gramatika. "Preporod". Stoga se i mi. 36o-362. ne sudjelujemo u nesumnjivo posvjedo~enom. Samir: Povodom d`enaze rahmetli dr. Jusuf: Obzorja arapsko-islamske knji`evnosti ..". Sarajevo 2000.. 1988. s razlogom bojimo da ovim saop}enjem. jan. Sarajevo 1998. U to ime bismo za kraj rekli jo{: "Hvala Allahu. Orijentalni institut u Sarajevu. 8. karakteristike. 6. XXXVII. 164 .

Teufik Muftic is an irretrievable loss. writing of research works in Arabic and the grammar of Arabic which is used at university level.(2003-1918) ‫ﻣﺆﻟﻔﺎت اﻟﺪﻛﺘﻮر ﺗﻮﻓﯿﻖ ﻣﻮﻓﺘﯿﺸﺖ اﻟﻠﻐﻮﯾﺔ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﺗﻌﺘﺒﺮ وﻓﺎة اﻷﺳ ﺘﺎذ اﻟ ﺪﻛﺘﻮر ﺗﻮﻓﯿ ﻖ ﻣﻔﺘﯿ ﺘﺶ ﺧ ﺴﺎرة ﻻ ﺗﻌ ﻮض، ﻧﻈ ﺮا إﻟ ﻰ أن‬ ‫اﻷﺳ ﺘﺎذ ﻣﻔﺘﯿ ﺘﺶ ﺻ ﺎﺣﺐ اﻟﻜﺘ ﺐ اﻟﻘﯿﻤ ﺔ و اﻵﺛ ﺎر اﻟﻌﻠﻤﯿ ﺔ و اﻟﻤﻘ ﺎﻻت‬ .‫اﻟﺠﺎﻣﻌﻲ و اﻟﺘﺮﺟﻤﺔ ﻣﻦ اﻟﻠﻐﺔ اﻟﻌﺮﺑﯿﺔ‬ ‫وﺑﻌ ﺪ اﻻﻃ ﻼع ﻋﻠ ﻰ ﺟﻤﯿ ﻊ آﺛ ﺎره اﻟﻌﻠﻤﯿ ﺔ ﯾﻤﻜ ﻦ اﻟﺘﺄﻛﯿ ﺪ ﺑ ﺄن اﻷﺳ ﺘﺎذ اﻟﻤﺮﺣ ﻮم‬ ‫ﻛﺎن أﻛﺜﺮ اﻟﻌﻠﻤﺎء ﻧﺠﺎﺣﺎ ﻓ ﻲ اﻟﺒﺤ ﺚ اﻟﻌﻠﻤ ﻲ و ﺗﻄ ﻮﯾﺮ اﻟﺪراﺳ ﺎت اﻟﺤﺪﯾﺜ ﺔ ﻟﻌﻠ ﻢ‬ . His prolific scholarly works are important for many fields. considering that he was the author of very valuable scholarly works in the field of study and understanding of Arabic. Following the examination of Dr. TEUFIK MUFTIC (1918-2003) Summary The passing of Dr. especially in the field of textbooks for the study of Arabic. we can ascertain that he is the most successful scholar in the field of study of Arabic and the research in that field in all of Bosnia and Herzegovina.‫اﻟﻤﺘﺨﺼﺼﺔ ﻓﻲ ﺗﻄﻮﯾﺮ دراﺳﺎت اﻟﻠﻐﺔ اﻟﻌﺮﺑﯿﺔ و ﻓﻘﮭﮭﺎ‬ ‫وﺑﺮز إﻧﺘﺎﺟﮫ اﻟﻌﻠﻤﻲ اﻟﻤﺜﻤﺮ ﻓﻲ ﻣﺠﺎﻻت اﻟﺒﺤﺚ اﻟﻌﻠﻤﻲ اﻟﻤﺤﺘﻠﻔﺔ و ﺧﺎﺻ ﺔ ﻓ ﻲ‬ ‫ﺗ ﺼﻨﯿﻒ ﻛﺘ ﺐ اﻟﺘﻌﻠ ﯿﻢ و ﺗ ﺄﻟﯿﻒ اﻟﻤﻘ ﺎﻻت اﻟﻌﻠﻤﯿ ﺔ و اﻟﺘ ﺪرﯾﺲ ﻓ ﻲ اﻟﻤ ﺴﺘﻮى‬ . 165 .‫اﻟﻠﻐﺔ اﻟﻌﺮﺑﯿﺔ ﻓﻲ اﻟﺒﻮﺳﻨﺔ واﻟﮭﺮﺳﻚ‬ THE LINGUSITIC ACHIEVEMENT OF PROFESSOR DR. Muftic’s complete works.

166 .

neracionalno korištenje vremena i neprilagođena kadrovska struktura. koje je zadržalo svoju višestoljetnu formu. koja su. ekonomsku i političku prekretnicu. dr. Više od dvije decenije. od kojih su neka bila stoljećima “nedodirljiva”. kako modernijem osnovnom. Anketa je. To. oni su energično odbijali. nije moglo tako trajno ostati. i pored heterogenog intelektualnog sastava. Posebno je bilo problematično osnovno-mektepsko obrazovanje. kao što je svjetovno obrazovanje muslimanske ženske djece. bez obzira kako izgledalo. s obzirom da se sve više osjećala potreba. Bošnjaci nisu uspjeli da pronađu svoje mjesto u novonastalim društveno-političkim i civilizacijskim tokovima. međutim. da se “muslimanski element” mora postepeno mijenjati i prilagođavati novim civilizacijskim promjenama i prihvatati ono što je za njih dobro i korisno. tako i srednjem i višem obrazovanju. Sve što je dolazilo sa Zapada. držeći se čvrsto svojih ustaljenih pogleda i shvatanja. *** Dolazak austrougarske uprave u Bosnu i Hercegovinu 1878. koju je karakterizirala zastarjela metodologija rada. poslije okupacije. To se posebno manifestiralo u obrazovno-odgojnoj oblasti. bila značajan korak naprijed u vjerskoj i općeobrazovnoj edukaciji muslimanskog podmlatka. 167 . odgojnih i općeobrazovnih pitanja u domenu osnovnog obrazovanja. izvršila analizu svih tih pitanja i ponudila neka rješenja. za razliku od postojećeg stanja. koja je postajala sve ozbiljnija kočnica. god. s obzirom da su u tom domenu vladali snažni otpori kako roditelja tako i većeg dijela konzervativne uleme.Doc. značio je za bošnjačko-muslimanski narod veliku kulturnu. Bilal Hasanović PRVA ISLAMSKA PROSVJETNA ANKETA (1910-1911) Sažetak Islamska prosvjetna anketa (stručni savjet) imala je zadatak da prouči ponudi rješenja niza vjersko-prosvjetnih.

Taj problem uviđale su kako nova administrativna vlast tako i islamska vjerska uprava, koje su željele, svaka na svoj način, da učine nešto što bi pomoglo da se to stanje počne postepeno mijenjati nabolje. U tom smislu, krajem decembra 1910. god. na prijedlog Vakufskog sabora održana je Prva islamska prosvjetna anketa (stručni savjet) u koju su ušli istaknuti bošnjački alimi, pedagozi i drugi intelektualci, na čelu sa reisu-l-ulemom hfz. Sulejman ef. Šarcem.1 Ova anketa imala je savjetodavni karakter. Cilj joj je bio “da pokaže put kako bi se islamski element u Bosni i Hercegovini u islamskom duhu prosvjetno unaprijedio”2 Na prvom zasijedanju usvojen je program vjeronaučnog gradiva koji je trebalo da savlada svako dijete u dobi od 7-12 godina. Taj program sastojao se od sljedećih predmeta: 1. učenje Kur’ana, 2. nauka o i’tikadu (vjerovanje), 3. nauka o amelijjatu (obredoslovlje), 4. elementi ahlaka i adaba (etika i odgoj), 5. kratka historija islama. U raspravi o jeziku, na kojem će se izvoditi nastava, učesnici Ankete imali su tri različita pristupa:  da se udžbenik napiše na turskom jeziku,  da se napiše na bosanskom jeziku, arebicom,  da se napiše na bosanskom jeziku, latinicom. Jedan od članova Islamske prosvjetne ankete, prof. Mehmed ef. Muftić, iznoseći prijedlog da se udžbenik napiše na turskom jeziku, pravdao je to činjenicom što će to djeci kasnije u medresi dobro doći “kad budu učili kitabe na turskom jeziku”, dok je hafiz Ali ef. Zagorica, također, član Ankete, smatrao da se vjeronauka
1

Prvu islamsku prosvjetnu anketu sačinjavali su: hafiz Sulejman ef. Šarac, reisul-ulema, kao predsjednik, hafiz Mehmed ef. Okić i Omer ef. Zukanović, članovi Ulema medžlisa, Mehmed ef. Muftić, profesor Mustajbeg Halilbašić i Šefkija Gluhić, članovi Vakufsko-me’arifskog sabora, Nedžib ef. Smajlbegović, profesor Šeriatske sudačke škole, Ali ef. Kadić, profesor Gimnazije, Hasan ef. Hodžić, učitelj Učiteljske škole, hafiz Ali ef. Zagorica, Mustafa ef. Tulić, muallimi, Salih ef. Bašić, profesor Carigradske gimnazije, Hajdar ef. Fazlagić, učitelj osnovne škole, dr. Hamdija Karamehmedović, ljekar. Naknadno je umjesto Ali ef. Kadića, kooptiran Safvet-beg Bašagić. 2 Zapisnici sjednica Islamske prosvjetne ankete, održanih koncem decembra 1910. i u januaru 1911. svezak I, str. 4

168

može mnogo bolje naučiti i razumjeti na svome -maternjem, nego na stranom, nepoznatom jeziku. Ali, kako je arapsko pismo upravo radi Kur’ana sveto, “treba da se vjeronaučka knjiga napiše arapskim pismenima, koja su već dotjerana prema našem jeziku,” kazao je Zagorica. 3 Učesnik Ankete, Šefkija Gluhić, zastupao je vrlo radikalno mišljenje, insistirajući da se udžbenik napiše na bosanskom jeziku, latinicom, jer “i sada, rekao je on, mnogo svijeta zna čitati latinicu, ili bar čita lakše nego arapska slova...Vjera će se, na taj način, mnogo tačnije i sigurnije poznavati.” 4 S obzirom da su neki članovi Ankete izrazili rezervu prema tom stavu, bojeći se kako će to narod prihvatiti, Gluhić na to reagira primjedbom kako “treba da smo mi vođe narodu, a ne narod nama... i da ovdje ustanovimo i zaključimo onako kako je po našem mišljenju za narod najbolje”5 Elaborirajući mentalnu sposobnost djece, učitelj Hasan ef. Hodžić, istakao je da “duševni razvoj djeteta u ovom dobu isključuje obuku i na kakavom drugom jeziku osim na njegovom maternjem...Svi narodi uče vjeronauku na svom maternjem jeziku. I Arapi i Turci i Perzijanci i Kinezi i svako drugi, samo Bosanci treba da budu iznimka.”6 Nakon analize tog pitanja, Anketa je zauzela stav da se vjeronaučni udžbenik napiše na bosanskom jeziku, ali arapskim slovima, “kako bi kontakt učenika sa kur’anskim pismom bio što veći i svestraniji”. Jedno od značajnih pitanja koje je Anketa trebala da razriješi, bio je kvalitet i kvantitet svjetovnog programa nastave. Obrazlažući taj problem, član Ankete, dr. Hamdija Karamehmedović iznio je utemeljeno mišljenje da muslimanska djeca dolaze vrlo kasno u srednje škole te “ako naša djeca budu i ubuduće svršavala početne škole sa 14 i 15 godina, mi ćemo za kratko vrijeme propasti. Drugi elementi našeg naroda, koji s nama žive, rapidno napreduju, a mi rapidno nazadujemo. Prebrojte naše obrazovane ljude, pomislite na onaj strašno maleni broj muslimanskog činovništva i slobodne inteligencije, pa ćete vidjeti kako je tužno naše stanje”, naglasio je dr. Karamehmedović. 7
3 4

Isto, str. 8 Isto 5 Isto, str. 9. 6 Isto 7 Isto, str. 19.

169

Pitanje uvođenja svjetovnih predmeta u osnovno obrazovanje Anketa je rezimirala zaključkom “da je potrebno obraditi ono gradivo što je sadržano u minimalnom nastavnom planu osnovnih škola”. To je podrazumijevalo da djeca iz općeobrazovne oblasti trebaju “naučiti čitati i pisati latinicom i ćirilicom; iz gramatike bosanskog jezika temeljne pojmove; iz računa četiri glavne radnje s cijelim brojevima; iz zemljopisa i historije: nešto iz matematičkog zemljopisa, te zemljopis Bosne i Hercegovine i Austrougarske Monarhije, kao i nešto iz higijene i prirodopisa, što nam inače za život treba.”8 Anketa je, zatim, analizirala pitanje vremena u kojem se, objektivno, može realizirati takav nastavni program, pa su izražena tri stajališta:  da se program realizira za četiri godine,  da se realizira za četiri godine, plus jedna primpremna godina (ihtijati-sunuf), isključivo za arapsko pismo i Kur’an,  da se program realizira za četiri godine, plus dvije pripremne godine (ihtijati-sunuf) za vjeronauku. Nakon rasprave Anketa je zaključila “da se u onim mjestima gdje ima škola, a nema mektebi-ibtida’ijje, osnuje ihtijati-sunuf (pripravni tečaj-razred) od jedne godine, a osim toga da se predaje vjeronauka u sva četiri razreda osnovne škole po četiri sata na heftu.”9 Razmatrajući pitanje stručnog kadra koji bi predavao na ovim školama, Anketa je ocijenila da bi to trebao biti profil svršenika Daru-l-muallimina (islamska učiteljska škola), ili pak svršenika neke medrese, koji bi trebali komisijski da dokažu nivo svoje stručnosti. Drugo pitanje kojim se Anketa bavila, bilo je pitanje mektebi-ibtida’ijja u mjestima u kojima nema osnovne škole. Naime, jedan broj učesnika Ankete smatrao je da u takvim mjestima treba osnovati petorazredne ibtida’ijje, koje će preuzeti ulogu osnovnih škola, koje bi finansirala Zemaljska vlada, dok bi sredstva koja su se trošila iz Vakufske uprave za izdržavanje trogodišnjih ibtida’ijja, trebalo usmjerila na gradnju ibtida’ijja u mjestima u kojima postoje samo zastarjeli sibjan-mektebi.

8 9

Isto, str. 21 Isto, str. 37

170

Nakon analize ovog pitanja, usvojen je prijedlog da se u mjestima u kojima nema osnovne škole, osnuje petorazredna ibtida’ijja sa programom osnovne škole, uz dodatni razred (ihtijatisunuf). Anketa je zauzela ispravano stajalište da se u mjestima u kojima postoji osnovna škola ne otvara mektebi-ibtida’ijja, izuzev pripravnog razreda, odnosno da se kod osnivanja ovih škola prioritet daje mjestima u kojima nema ni ibtida’ijje ni osnovne škole. Muslimanski zastupnici u Bosanskom saboru pozvani su da se zauzmu da petorazredna ibtida’ijja dobije pravo javnosti, odnosno isti tretman kao i državna osnovna škola, te da se svršenicima trorazrednih ibtida’ijja omogući prelaz u onaj razred osnovne škole za koji budu mogli položiti ispit. I dalje je, međutim, ostao otvoren problem učiteljskog kadra, s obzirom da postojeći ni djelimično nije mogao pokriti utvrđene potrebe. Anketa je posebno poklonila pažnju funkcionalnosti mektepskih zgrada, namještaja i higijene. Naveden je žalostan primjer nekih fanatičnih i konzervativnih hodža koji su tvrdili da je grijeh sjediti u klupama i pisati na školskoj tabli. Da bi se takve i slične pojave izbjegle, te sačuvalo zdravlje i normalan razvitak učenika, Anketa je i u tom pogledu donijela nekoliko konstruktivnih zaključaka.10 Poseban problem predstavljao je uvođenje vjeronauke i svjetovnih predmeta u mjestima u kojima nema ni osnovne škole, ni ibtida’ijje, nego samo, eventualno, sibjan-mekteb. To pitanje Anketa je, ne nalazeći drugog modusa, apsolvirala molbom Zemaljskoj vladi da se u općinama u kojima žive muslimani, što prije otvore osnovne škole, a Vakufsko-me’arifskom saboru da uz

10

Ti zaključci sadržani su u sljedećim tačkama: Školske (mektepske) zgrade, prostorije i namještaj, treba da su urađeni prema modernim zahtjevima školske higijene. Osobito treba paziti: a/ da školska (mektepska) zgrada bude, po mogućnosti, na otvorenom mjestu, da je okrenuta prema istoku ili jugoistoku i da se ne gradi na vlažnom mjestu, b/ prostorije - školske (mektepske) sobe treba da su dovoljno prostrahne. Na jednog učenika moraju doći najmanje tri kubna metra prostora. Sobe moraju imati dovoljno svjetla i podesnu ventilaciju, te da se mogu dobro zagrijavati, c/ namještaj - ovdje osobito treba paziti na to da se svuda obezbijede podesne klupe, urađene prema visini učenika. (Zapisnici Islamske prosvjetne ankete, svezak I, str. 76)

171

ove škole odmah otvori ihtijat sunufe (pripremni razred) od jedne godine. 11 Prva islamska prosvjetna Anketa nastojala je da u sibjanmektebe uvede više reda i organizacije, s obzirom na opću anarhiju koja je vladala u njima. To stanje je, vjerovatno, dosta realno predstavio dr. Hamdija Karamehmedović, tvrdeći kako “hodže u takvim mektebima nemaju nikakve spreme. Povrh toga nema ni nazora nad njima. Svaki radi po svom ćeifu...Djeca nisu u razredu podijeljena-koliko je djece toliko je i razreda. U mekteb se počinje ići kad ko hoće, ne zna se tu ni za školsku godinu, ni za ferije. Djeca ostaju u mektebu po dvije i više godina, a ne nauče ni kira’eti-Kur’an... Provesti reformu u ovim mektebima prijeka je potreba”.12 Nakon svestranije analize stanja u sibjan-mektebima, Anketa je donijela zaključak o uvođenju trogodišnje nastave, da škol. godina počinje 1. septembra, a završava 30. juna, da mekteb zajednički pohađaju muška i ženska djece. Međutim, ni učesnicima Ankete,izgleda, nije bilo jasno kako će jedan sibjan-hodža organizirati trorazrednu nastavu u jednoj maloj i neuvjetnoj prostoriji, što govori da je i ovdje bilo dosta improvizacije i oslanjanja na neka nerealna rješenja. Ipak, Anketa je donijela novi plan reformiranih sibjanmekteba, koji se sastojao od sljedećih predmeta: Za prvi razred: 1. Elif-ba (sufara), a/ za bosanski jezik, b/ za arapski jezik, 2. Kira’eti-Kur’an, bez tedžvida, Za drugi razred: 1. Kur’an a.š. 2. Tedžvid, 3. Ilmihal, I i II svezak, Za treći razred: 1. Kur’an a.š. 2. Tedžvid, 13 3. Ilmihal, III i IV svezak. Kako su u sibjan-mektebima, uglavnom, predavali odrasliji svršenici tih mekteba, oni su bili dužni, po zaključku Ankete, da

11 12

Zapisnici Islamske prosvjetne ankete, str. 125 Isto, str. 132 13 Isto, str. 140

172

osim nekoliko mješovitih. ukoliko se u blizini od četiri kilometra otvori mektebi-ibtida’ijja ili državna osnovna škola. jer se nigdje ne spominje način kako privoljeti roditelje i učenike da to i učine. a dvije četverogodišnje. “koji su završili u zadnje tri godine”. Ta obaveza je. Razlog je većinom konzervativnost i fanatizam. posebno ahlaku. ima i sada dosta mjesta u Bosni i Hercegovini gdje postoje državne osnovne škole. jer su se sibjan-hodže. Ono što reformi sibjan-mekteba daje negativan predznak jeste i dalje nedostatak osnovnih elemenata svjetovne naobrazbe (čitanje. međutim. Jedan broj članova Ankete insistirao je da se u svim većim mjestima otvaraju ovakve ženske škole. Taj nedostatak je. str. trebali predavati i svjetovni predmeti. “budući da velika većina ženske djece neće učiti ništa više osim početnog mekteba”14Izneseni su podaci da u cijeloj zemlji. izgleda. pored vjerskih. ima samo 13 ženskih mektebi-ibtida’ijja. a ne sibjan mekteb. gdje bi se naročita pažnja posvetila vjeronauci. Od toga su u Sarajevu četiri – dvije trogodišnje. 145 173 . istakao je dr. U tim školama bi se. od kojih se jedna naziva rušdijjom. potrebno je da se uz ovu školu otvori ihtijat-sunuf (pripremni razred). Ženske početne škole Jedan broj učesnika Islamske prosvjetne ankete insistirao je da se vjerskoj naobrazbi ženske djece pokloni mnogo više pažnje. a muška djeca postaju obavezna pohađati dotičnu školu. po programu državnih osnovnih škola.”Doduše. Taj 14 Isto. i pored volje većine učesnika Islamske prosvjetne ankete. isključivo sa vjeronaukom. ali u njih ne idu muslimanska djeca. račun). to je zaključeno da. dužni pohađati dvomjesečni analfabetski tečaj. kiji je završio Daru-l-muallimin. bar u većini. S obzirom da je Anketa sibjan-mektebe smatrala provizornim tipom mekteba. pisanje. Hamdija Karamehmedović. bilo nemoguće otkloniti. pokazali nesposobnim za provođenje bilo kakavog oblika svjetovne edukacije mladih. prema kojem su svi svršenici reformiranog sibjan-mekteba. bila teoretske naravi.bar tri mjeseca provedu na pedagoškoj praksi kod nekog muallima ibtida’ijje. Konstruktivan zaključak Anketa je donijela u pogledu organiziranja analfabetskih tečajeva.

146 Isto. gdje bi ljekarska intervencija bila neophodna. U tom smislu traženo je da se muslimanki omogući da se samostalno obrazuje. što podrazumijeva i pristupačnu literaturu na našem jeziku.. isticali su oni. čak. kao rezultat neznanja i praznovjerja. Odavno je već osnovana ženska učiteljska škola.”17 S obzirom da je Zemaljska vlada već bila u pripremi Zakona o obaveznom osnovnom školovanju muške i ženske djece. “jer (po njima) ženska djeca neće dalje produljavati nauku. to je dio 15 16 Isto. pjesnika. poznavalaca prirodnih znanosti itd. Postoje naznake da se islam budi na sve strane. dio učesnika Ankete i dalje je ostao pri svojim zastarjelim i konzervativnim nazorima. op. i pored jake argumentacije u prilog vjerskog i svjetovnog obrazovanja ženske djece u početnim mektebi-ibtida’ijjama. koja bi trajala četiri godine. odnosno da se djevojkama omogući školovanje na učiteljskoj školi. str. Konstatirano je da samo dobro obrazovana žena može biti dobra majka i dobar prvi učitelj svoje djece. a osim toga mogla bi (svjetovna nauka. da i njihova ženska djeca imaju mogućnost da stiču nižu i srednju naobrazbu. aktuelizirana je potreba za osnivanjem jedne ženske učiteljske škole (daru-l-mu’allimat) u Sarajevu. koji su se ukorijenili kod neukog muslimanskog svijeta. kao i škola za babice.konzervativizam ide čak dotle da ni liberalniji i obrazovaniji ljudi ne šalju svoju žensku djecu u školu”15 U skladu s tim. a jedan broj njih da nastavi školovanje na Islamskom sveučilištu u Istanbulu. 157 174 . dok nižih i srednjih ženskih zavoda već sada ima značajan broj. Rečeno je da na Medicinskom sveučilištu u Petrogradu već ima upisano 11 muslimanki. str. a. Među ženama Omejadskog perioda bilo je pravnika. nego danas. Istaknuto je. Kod najobičnijih bolesti.) na naše žensko dijete hrđavo uticati. str. naše uzdanice.. gubi se dragocjeno vrijeme u “saljevanju strave” i sl. U Carigradu je već aktualizirana potreba za otvaranjem ženskog sveučilišta. s obzirom da je postojeća na turskom i arapskom jeziku. Istaknuto je da je mortalitet muslimanske djece zastrašujući. prije nekoliko stoljeća stajale na većem stupnju kulture. da se i ruski muslimani bude. da same žene počinju dizati svoj glas i tražiti obrazovanje. Žene su. 16 No. 149-150 17 Isto. Neki članovi Ankete pozivali se na “svijetle primjere žena” iz islamske prošlosti koje su bile na visokom obrazovnom nivou.

Ankete zagovarao otvaranje petogodišnjih ženskih ibtida’ijja, koje bi programom odgovarale državnim osnovnim školama. Drugi dio Ankete zagovarao je četverogodišnju školu sa istim vjeronaučnim i svjetovnim gradivom, s tim što bi se u udžbenike unijele neke specifičnosti za žene (fikh - u vjeronauci i ručni rad i šivenje - u svjetovnoj naobrazbi). Nakon debate o ovom pitanju, Anketa je zaključila da islamska ženska osnovna škola treba da bude uređena slično kao i muška ibtida’ijja, s izvjesnim specifičnostima za žene. U toj školi izučavali bi se sljedeći predmeti: - Za vjeronauku: a/ Elif-ba, kao u muškoj ibtida’ijji, b/ Kur’an, c/ Ilmihal, d/ prijevod Karabaš tedžvida. - Za druge predmete: a/ četiri čitanke (ta’limi kiraet) za četiri razreda, sastavljene prema potrebama ženske djece, pisane arapskim harfovima, b/ računica za I, II, III i IV razred, c/ zemljopisa za III i IV razred, također pisani arapskim slovima. Prema propozicijama Ankete, vjersku nastavu trebali bi držati svršenici Daru-l-muallimina ili oni koji su položili stručni ispit i proveli tromjesečnu praksu u mektebi-ibtida’ijji. Svjetovne predmete, prema istom zaključku, predavale bi učiteljice iz narodnih osnovnih škola, do prispijeća muslimanki sa zamišljenog daru-l-muallimata (ženska učiteljska škola). Trebale su, međutim, godine da ženske mektebi-ibtida’ijje dobiju odgovarajući nastavni kadar, posebno ženski. Anketa je, privremeno, vidjela rješenje tog problema u angažmanu učitelja drugih konfesija. Pada u oči činjenica da je i ovdje “tvrda” linija Ankete uspjela u svome konzervativnom nastojanju da ženske mektebiibtida’ijje i dalje ostanu bez latiničnog pisma, dok su svjetovni udžbenici, također, trebali biti pisani arapskim slovima, što je bio ozbiljan nedostatak u modernijem obrazovanju muslimanke u odnosu na pripadnice drugih konfesija. Zaključak Prva islamska prosvjetna anketa morala je privesti kraju svoj rad januara 1911. godine, ne završivši u cjelosti predviđeni program, s obzirom da su neki njeni učesnici bili zastupnici Bosanskog zemaljskog sabora, koji je, upravo, počinjao zasijedanje u januaru te godine.

175

Anketa je imala izuzetno težak i odgovoran zadatak; da prouči i ponudi rješenja niza vjersko-prosvjetnih, odgojnih i općeobrazovnih pitanja, kojima se do tada prilazilo vrlo površno, parcijalno i nedovoljno nestručno, što je rezultiralo općom stagnacijom u svim segmentima bošnjačko-muslimanskog društva. Da bi uspješno realizirala taj cilj, Anketa je morala da otvori i neka pitanja koja su stoljećima imala status “nedodirljivosti”. To se, prije svega,odnosi na vjersko, a posebno svjetovno obrazovanje muslimanske ženske djece,s obzirom da su u tom domenu bili prisutni izuzetno snažni otpori, kako neobrazovanih roditelja, tako i većeg dijela konzervativno orijentirane uleme. No, Anketa je ipak, bar “pokucala na vrata” nekim rješenjima, o kojima su do tada mogli razmišljati samo izuzetno hrabri i odvažni alimi i intelektualci. Sama činjenica da je Anketa postavila određene standarde u oblasti osnovnog vjerskog i općeg obrazovanja, kako za mušku, tako i za žensku djecu, govori u prilog da je napravljen vrlo značajan iskorak u pravcu modernije islamske i općeobrazovne edukacije. Istina, neki zahtjevi Ankete nisu realno sagledani, s obzirom na prilike i općeobrazovni i kulturni nivo muslimanskog stanovništva na prelazu iz jednog u drugi povijesno-civilizacijski krug. Na intelektualnom planu učesnici Ankete bili su vrlo heterogenih svaćanja i razmišljanja. Među njima je bilo mladih, trezvenih i otvorenih, koji su željeli da se mijenja i popravlja sve što nije valjalo, ali ih je bilo i neodlučnih, slabih i vrlo konzervativnih, koji su, bez obzira na posljedice, željeli da sačuvaju status-kvo postojećeg stanja. S obzirom na aktuelno društveno-ekonomsko stanje, nedostatak kadrova, finansisikih sredstava, pa i volje kod nekih institucija, mnogi zaključci Prve islamske prosvjetne ankete dočekali su zasijedanje i Druge islamske prosvjetne ankete (decembar, 1911- januar, 1912). Pa, i pored toga, Prva islamska prosvjetna anketa svojim zaključcima, bar teoretski, uspjela je pokrenuti izvjesne reforme muslimanskog školstva, što će tek kasnije dobiti potpuniji smisao i opravdanje.

176

LITERATURA 1. Zapisnici sjednica Islamske prosvjetne ankete, održanih koncem decembra 1910. i januara 1911., svezak I-II, Ulemaimedžlis, Sarajevo, 1911., Arebica 2. Hasanović, Bilal: Neobjavljena doktorska disertacija Islamske pedagoško-obrazovne institucije u BiH s kraja Osmanske uprave do Drugog svjetskog rata (1850-1941), na arapskom jeziku

(1911-1910) ‫أول إﺣﺼﺎء إﺳﻼﻣﻲ ﻓﻲ ﻣﺠﺎل اﻟﺘﻌﻠﯿﻢ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﻛﺎن ھﺪف اﻹﺣﺼﺎء اﻹﺳﻼﻣﻲ اﻷول ﺑﯿﻦ اﻟﻤﺪرﺳﯿﻦ اﻟﻤﺴﻠﻤﯿﻦ دراﺳﺔ ﻋﺪد ﻣﻦ‬ ‫اﻟﻤﺸﻜﻼت اﻟﻤﺘﻌﻠﻘﺔ ﺑ ﺎﻟﺘﻌﻠﯿﻢ واﻟﺘﺮﺑﯿ ﺔ ﻓ ﻲ اﻟﻤ ﺪارس اﻟﺤﻜﻮﻣﯿ ﺔ ﻟﻸﻃﻔ ﺎل، ﺣﯿ ﺚ‬ ‫ﻛﺎن ﺑﻌﺾ ﺗﻠﻚ اﻟﻤﺸﻜﻼت ﻟﻢ ﯾﻤﺲ ﻣﻨﺬ ﻗﺮون، ﻣﺜﻞ دراﺳﺔ اﻟﺒﻨ ﺎت، ﺣﯿ ﺚ ﻛ ﺎن‬ .‫ﯾﻌﺎرض ذﻟﻚ ﻛﺜﯿﺮ ﻣﻦ اﻵﺑﺎء واﻟﻌﻠﻤﺎء اﻟﺘﻘﻠﯿﺪﯾﯿﻦ‬ ‫اﺳ ﺘﻄﺎﻋﺖ ﻟﺠﻨ ﺔ اﻹﺣ ﺼﺎء رﻏ ﻢ اﺧ ﺘﻼف ﺗﻮﺟ ﺎت أﻋ ﻀﺎﺋﮭﺎ أن ﺗ ﺪرس ﺟﻤﯿ ﻊ‬ ‫اﻟﻤﺸﻜﻼت اﻟﻤﺬﻛﻮرة وﺗﻄﺮح ﻋﺪدا ﻣ ﻦ اﻟﺤﻠ ﻮل اﻟﺘ ﻲ ﻛﺎﻧ ﺖ ﺗﻌﺘﺒ ﺮ ﻧﻘﻠ ﺔ ﻧﻮﻋﯿ ﺔ‬ .‫ﻛﺒﯿﺮة ﻓﻲ ﻣﺠﺎل ﺗﻌﻠﯿﻢ اﻟﺠﯿﻞ اﻟﻤﺴﻠﻢ اﻟﻨﺎﺷﻰء ﻣﻘﺎرﻧﺔ ﺑﺎﻟﻮﺿﻊ اﻟﺮاھﻦ‬
THE FIRST ISLAMIC EDUCATIONAL SURVEY (1910-1911) Summary The Islamic educational poll (expert board) had the task of studying and offering solutions to a number of religiouseducational and general educational questions in the field of elementary education, of which some had been ‘inviolable’ for centuries – such as secular education of female Muslim children, considering that strong opposition from parents as well as from the greater part of the conservative ulama dominated this sphere. Despite the heterogeneous intellectual makeup, the survey had conducted an analysis of all the questions and offered some solutions which, in contrast to the present condition, was a significant step forward in the direction of religious and general education of the new generation of Muslims.

177

178

Mr. sc. Mejra Softić GLAGOLSKE VRIJEDNOSTI ARAPSKIH DEVERBALNIH IMENA Sažetak Mogućnost realizacije glagolskog značenja upotrebom određenih deverbalnih imena smatra se zasebnim morfološkosintaksičkim specifikumom arapskoga jezika. Takvu funkciju u većoj ili manjoj mjeri imaju sva deverbalna imena - infinitivi, participi, pridjevi i elativna forma - s tim što sami participi pokazuju najveći stepen glagolske vrijednosti. Kako bi se upotrebom deverbalnih imena zadržalo glagolsko značenje uz istovremeno regiranje drugih sintaksičkih konstituenata -subjekta i objekta - moraju biti ispoštovani određeni «kontekstualni» uvjeti. U suštini, oni su općevažeći za svako od ovih imena, a još važniji uvjet je da značenje iskaza ostaje potpuno isto u momentu kada deverbalna imena budu zamijenjena aktivnom glagolskom formom. S formalnog aspekta, deverbalna imena s glagolskom funkcijom mogu stojati nedeterminirana ili determinirana članom ili aneksijom uz mogućnost iskazivanja temporalnih vrijednosti glagolske radnje.

***
Shodno svojoj morfološkoj strukturi, glagoli se u arapskom jeziku smatraju nesumnjivo «najrazuđenijom» kategorijom riječi. Utemeljenje za ovako sigurnu tvrdnju nije teško pronaći ima li se u vidu postojanje velikog broja proširenih glagolskih vrsta, šest razreda glagola samo prve glagolske vrste, šest vrsta nepravilnih glagola, brojni pomoćni glagoli, glagoli hvale, čuđenja, divljenja... svi praćeni brojnim specifičnostima svojih promjena kroz različita vremena, lica i načine koje se sa morfološkog nivoa obavezno protežu i na nivo sintakse. Ovako usložnjenoj situaciji sa arapskim glagolima dodatno doprinosi i jedna druga jezička pojava koja se smatra zasebnim

179

formalno-semantičku funkciju. 180 . dok je u proširenim ‫ﺴ‬ glagolskim vrstama on pravilan (‫ . dakle. ostvarivu samo na sintaksičkom nivou. rekcije. Naime.specifikumom arapskoga jezika i koja je obilježje više stilskog nego li svakodnevnog načina izražavanja. Kairo. 122. Poznato je da ovako dvostruku. ‫ﻥ‬ ‫ﻌﺎ‬‫ﻠﹾﻢ، ﺗ‬‫ﻢ، ﻋ‬‫ . Šarh Ibn Aqil. Dār at-turāl. participi. prvi termin podrazumijeva imensku formu koja svojim i značenjem i prirodom grafema u potpunosti odgovara glagolu umjesto kojeg stoji kao što su npr. arapski gramatičari prvenstveno imaju na umu pravi ili korijeni infinitiv (‫ ) اﻟﻤ ﺼﺪر اﻷﺻ ﻠﻲ‬koji u prvoj glagolskoj vrsti ima oblik prema ustaljenoj upotrebi (‫ ) اﻟ ّﻤﺎﻋﻲ‬i polimorfon je. pod određenim uvjetima poprimaju sintaksičke funkcije svojstvene glagolima.ﻓﹶﻬﹺﻢ‬S druge strane ‫ﻭ‬ «glagolska imenica» podrazumijeva formu koja se formalno. imenice za nadoknadu glagolskog značenja svedena na vrlo rijetke slučajeve (vidi Abdullah Ibn Akil. kao imena. tj. u arapskom jeziku postoji izvjesna razlika u tom smislu. u većoj ili manjoj mjeri imaju sva deverbalna imena (infinitivi. al-Maktaba al-asriyya.) اﻟﻘﯿﺎﺳ ﻲ‬Da bi implicirao glagolsku vrijednost. koji ni na koji način nisu nadoknađeni. ﻋﺎﻭ‬O ovim razlikama šire vidjeti ‫ﻠﺖ‬ Muhammad As‘ad an-Nadiri. Infinitiv ili glagolska imenica ( ‫1)اﻟﻤﺼﺪر أو اﺳﻢ اﻟﻤﺼﺪر‬ Kada govore o infinitivu kao realnoj zamjeni glagola. po broju grafema. dok je upotreba gl. III. odnosno značenja. ﻓﹶﻬ‬od glagola ‫ﻥﹶ‬‫ﻌﺎﻭ‬‫، ﺗ‬‫ﻢ‬‫ﻠ‬‫، ﻋ‬‫ . pridjevi i elativ) i u ovom radu ukazat će se na posebne uvjete koji definiraju njihove glagolske vrijednosti. npr. Po pitanju njihove gl. 101. Ona se veže za mogućnosti realiziranja glagolskog značenja. radnje kroz upotrebu određenog broja deverbalnih imena semantički usko vezanih za sam pojam glagola koja. ostaju pošteđene nekih kompleksnih morfoloških kategorija uobičajenih za glagole a istovremeno nadoknađuju njihovo značenje. da je upotrijebljen kao cjelovita zamjena za elidirani glagol što podrazumijeva zadržavanje njegovog značenja. tj. Nahw al-luġa al-‘arabiyya. kod Arapa čestoj pojavi skraćivanja u govoru s obzirom na činjenicu da ove forme. infinitiv mora zadovoljiti dva primarna uvjeta: 1. ‫إﺷْ ﻔﺎﻗً ﻋﻠ ﻰ اﻟ ﻀﻌﯿﻒ‬ ‫ﺎ‬ 1 Iako se u bosanskom jeziku ova dva izraza i terminološki i značenjski poistovjećuju jedan sa drugim. Ovakva njihova upotreba može se pripisati i jezičnoj ekonomičnosti. Ibn Akil smatra da u tom smislu infinitiv ima primarnu ulogu. 1997. temporalne vrijednosti i valencije. razlikuje od svog glagola kao što je u primjeru ‫ ﻋﻠﻴﻪ ﺳﻼﻣﺎﹰ‬ ‫ﹼﻤ‬‫ ﺳ‬ili ‫ﻧﺎﹰ‬‫ﻮ‬‫ﻧﺘﻪ ﻋ‬‫ . odnosno. Bejrut.

kao što je u ovom primjeru što.skidanjem glava ljudi mačevima)5 ili determiniran određenim članom. ُ ‫( أﻋﺠﺒﺘﻨ ﻲ ﻣ ﺎ ﺗ ﺼﺮ‬ ‫ب‬ Začudilo me što udaraš.. npr. npr. npr. ‫ﺎ ﻟ‬ ‫ﺗ‬ ‫( ُ ﻜْﺮً ِﺮّ ﻚ‬Zahvali se gospodaru svome). ili da se ravna prema njezinoj sintaksičkoj funkciji pri čemu u prvom slučaju stoji u nominativu a u drugom u akuzativu. dakle. 220. 6 Ibn Akil.. otvara sve tri mogućnosti njegove temporalne vrijednosti. ٍ ْ‫. III. (Začudilo me što ćeš udariti... Kairo. Ukoliko uz upotrijebljeni infiniti ne postoji nikakva oznaka vremena vršenja radnje.. ﻋﺠﺒ ُ ﻣﻦ ﺷﺮْب زﯾْ ٍ اﻟﻌﺴ‬ ‫ﻞ‬ ‫ﺪ‬ ‫ﺖ‬ Što se tiče padežnog nastavka apozitiva subjektnog ili objektnog genitiva.94. ‫ﻞ‬ ‫ء‬ ‫ﻞ ﻠ ﺬ ﺪ‬ ٌ ‫( ﻋﺠﺒ ﺖ ﻣ ﻦ ﺷ ﺮْب اﻟﻌ ﺴ ِ اﻟّﺬﯾ َ زﯾ‬Začudilo me da je Zejd popio ukusni med). ِ َﺮْ ٍ ﺑﺎﻟ ّﯿﻮ ِ ُ ُو َ َ ﻮ‬ ‫ﺑ ﻀ ب ﺴ ف رء س ﻗ م‬ (. 1966. npr. o.. an-Nahw al-wāfī. َ ‫َﻋْ َ َﺘﻨ ﻲ َ ﺮْ ُﻚ أﺧ ﺎك اﻟ ﺼﻐﯿ‬ ‫ﺮ‬ ‫أ ﺠﺒ ﺿ ﺑ‬ što može podrazumijevati َ ‫أﻋ َﺒﺘﻨ ﻲ أن ﺿ ﺮﺑ َ أﺧ ﺎك اﻟ ﻀﻐﯿ‬ ‫ﺮ‬ ‫ﺖ‬ ‫ﺠ‬ (Začudilo me što si udario svog malog brata).) i ..c.3 Najčešća forma upotrebe infinitiva u arapskom jeziku jeste anaksija kada on ima aktivno ili pasivno značenje. 4 A.. da ga može zamijeniti glagol istog značenja praćen infinitivnim česticama ْ‫أن‬i ‫ ﻣ ﺎ‬s tim što upotreba prve čestice implicira temporalnu vrijednost perfekta i futura a druga temporalnu vrijednost prezenta.‫( َﻌْﻈﯿﻤ ً واِ ﺪﯾْﻚ‬Poštuj svoje roditelje). što se rijetko dešava. tada odlučujuću ulogu u njegovom definiranju ima sam kontekst. a prema svojoj sintaksičkoj funkciji u nominativu. o. Dār al-ma‘ārif.(Smiluj se na slaboga). ً‫6. 5 ibid.. npr... U prvom slučaju imenica iza infinitiva stoji kao subjektni genitiv što znači da je formalno u genitivu. III. on može slijediti formalni izgled imenice i biti stalno u genitivu. ٌ ‫( ﻋﺤﺒ ُ ﻣﻦ ﺷ ﺮْ ِ اﻟﻌ ﺴ ِ زﯾ‬Začudilo me ‫ﻞ ﺪ‬ ‫ب‬ ‫ﺖ‬ da je Zejd popio med) što implicira َ ‫.4 U drugom slučaju iza infinitiva stoji objektni genitiv kada je imenica formalno u genitivu a ima sintaksičku funkciju objekta dok subjekt stoji u nominativu. III. 212. ُ ‫( ﻣﺼﺎﺣﺒﺔ اﻟﻤﺮ ِ اﻟ ُﻘﻼء أَ َ ُ و ﻣﺠﺎﻧﺒﺔ اﻟﺴﻔﮭﺎء أﺳ ﻠ‬Čovjeku je ‫ﻢ‬ ‫ء ﻌ َ ﻟﺰم‬ potrebnije družiti se sa pametnima. 211. Svoju glagolsku rekciju i značenje infinitiv zadržava i kada se upotrijebi nedeterminiran. 181 . npr.. a zdravije kloniti se glupih). َ ‫أﻋﺠﺒﺘﻨﻲ أن ﺗﺼﺮ‬ ‫ب‬ .).. ﻋﺠﺒﺖ ﻣﻦ اﻟﻀﺮ ِ زﯾﺪ‬ ‫ب ا‬ 2 3 ‘Abbas Hasan.c.).ُ ‫( ﻣ ﺼﺎﺣﺒﺔ اﻟﻤ ﺮ ِ اﻟﻌﺎﻗ‬Pametni čovjek se druži. što je jednako ‫ﺷ اﻟ ﺑ‬ formama ‫2. . أﺷْ ِﻖْ ﻋﻠﻰ اﻟﻀﻌﯿﻒ، َ ﱢﻢْ واِﺪﯾﻚ، ُﺷْ ُﺮْ ِﺮّﻚ‬ ‫ا ﻜ ﻟ ﺑ‬ ‫ﻋﻈ ﻟ‬ ‫ﻔ‬ 2... tj.. Hassan.

Naime.). radnja koju izražava mora biti smještena u okvire prezenta ili prezentskog futura.. Dār al-maktab al-‘arabī. َ ‫أ زاﺋ ٌ رﺋ ﯿ ُ اﻟﺤﻜﻮﻣ ﺔ ِ رﺋ ﯿ‬ ‫ﺲ‬ ‫ﺲ‬ ‫ﺮ‬ ‫( اﻟﺠﻤﮭﻮرّ ﺔ؟‬Da li je predsjednik vlade u posjeti ‫ﯾ‬ predsjedniku republike?). te kao umanjeno ime. ili u cilju pojašnjenja njezinog načina ili broja. npr. ً ‫( ﯾﺎ ﻃﺎﻟﻌً ﺟﺒ‬O ti koji se penješ uz brdo!). Particip aktivni i particip pasivni (‫)إﺳﻢ اﻟﻔﺎﻋﻞ و اﺳﻢ اﻟﻤﻔﻌﻮل‬ S obzirom na svoja formalno semantička obilježja. Awdah al-masālik ilā Alfiyya Ibn Mālik. pa je ispravno reći ٌ ِ ‫ ُﻘﺒﻞ راﻛ ٌ ﺳّﺎر ً ﻣﺴ‬a ne ‫ﯾﻘﺒﻞ راﻛﺐ‬ ‫ﺐ ﺒ َ ﺮع‬ ‫ة‬ ‫ﯾ‬ 7 Ibn Hišam. npr. (On danas ili poslije podne napušta grad). ‫( اﻟﺤ ﺴﺪ ﻧ ﺎ ٌ ﻗﺎﻃﻠ ٌ ﺻ ﺎﺣ َﮭﺎ‬Zavist je vatra koja ‫ﺒ‬ ‫ﺔ‬ ‫ر‬ ubija svoga gospodara). moraju biti ispoštovani određeni kontekstualni uvjeti. tzv. ‫اﻟﺤﻜﻮﻣ ﺔ‬ ‫( ﻋﺎ ِ ٌ رﺋﯿ ُﮭﺎ ﻣ ﺆﺗﻤﺮً ﺻ ﺤﻔّﺎ‬Predsjednik Vlade održava ‫ﯿ‬ ‫ا‬ ‫ﻗﺪ ﺴ‬ konferenciju za štampu). oznake stanja ili imenskog predikata. odrična ili čestica za dozivanje. da bi nedeterminirani particip aktivni bio u funkciji glagola uz istovremeno zadržavanje njegove rekcije.َ ‫ ھ ﺬا ﺿ ﺎ ِ ٌ زﯾ ﺪً، ھ ﻮ ﻣﻐ ﺎ ِ ٌ اﻟﻤﺪﯾﻨ‬što ‫ﺔ‬ ‫در‬ ‫رب ا‬ implicira ‫ھ ﺬا ﯾ ﻀﺮب زﯾ ﺪً )اﻵن أو ﻏ ﺪً(، ھ ﻮ ُﻐ ﺎدر اﻟﻤﺪﯾﻨ ﺔ )اﻵن أو ﺑﻌ ﺪ‬ ‫ﯾ‬ ‫ا‬ ‫ا‬ (‫( اﻟﻈﮭ ﺮ‬Ovaj danas tuče Zejda-ovaj će sutra. 153.7 2.Ukoliko se infinitiv upotrebljava kao dopuna u svojstvu intenzifikatora glagolske radnje. d) da nije upotrijebljen u formi deminutiva. arapski participi u poređenju sa drugim deverbalnim imenima imaju najizraženiji intenzitet glagolskog značenja čiju temporalnu vrijednost diktira njegova determiniranost članom ili aneksijom. ‫ﻧ ﺰ َ اﻟﻤ ﺴﺎﻓﺮ ﻣ ﻦ اﻟﻄ ﺎﺋﺮة ﺣ ﺎﻣ ً ﺣﻘﯿﺒﺘ ﮫ‬ ‫ﻼ‬ ‫ل‬ (Putnik je izašao iz aviona noseći svoju torbu). ‫ﺎ ﻼ‬ b) mora biti u funkciji atributa. 182 . Bejrut. ‫ﻣ ﺎ ﺑ ﺎﺋ ٌ ﺻ ﺎﺣ ُ ھ ﺬا اﻟ َ ّﺎن ﺷ ﯿﺌً ﻣ ﻦ‬ ‫ﺎ‬ ‫ﺪﻛ‬ ‫ﺐ‬ ‫ﻊ‬ ‫( ﺑ ﻀﺎﻋﺘﮫ‬Vlasnik ovog dućana ne prodaje ništa od svoje robe). npr.. ُ ‫ُ ِر‬ ‫ﺳﺮ ت‬ ‫( ﻣ ﻦ ﻃ ﺎﻟﺒﯿْﻦ زاﺋ ﺮﯾْﻦ ﻣﻜﺘﺒ ﺔ اﻟﺠﺎﻣﻌ ﺔ‬Obradovao sam se dvojici studenata koji posjećuju univerzitetsku biblioteku). njegova glagolska vrijednost prestaje. da njegov atribut stoji tek poslije regirane riječi a nikako između njih. c) treba implicirati značenje odnosne zamjenice. II. npr. trebaju biti zadovoljena sljedeća dva uvjeta: 1. "‫ "ﺷﺮوط اﻹﻋﺘﻤﺎد‬koji se ogledaju u sljedećem: a) participu aktivnom moraju prethoditi upitna.

te da između njega i njegovog objekta ne stoji nikakva riječ koja nije u najužoj sintaksičkoj vezi s ovim participom.c. Ukoliko je particip aktivni derterminiran članom. Particip pasivni regira glagolsku radnju u pasivu na isti način kao i particip aktivni. što ilustrira primjer ً ‫ﻛﺎﻧ ﺖ اﻷﻣﻄ ﺎر أﻣ ِ ﻏﺎﺳ ﻠ‬ ‫ﺔ‬ ‫ﺲ‬ ‫ء‬ َ ‫( اﻷﺷﺠﺎ َ، ﻣﻨﻘﯿ ً ﻣﯿﺎ ُﮭ ﺎ اﻟﮭ ﻮا‬Jučerašnje kiše su saprale drveće. on je ‫ ﻧﺎﺋ ﺐ اﻟﻔﺎﻋ ﻞ‬i stoji u nominativu. dok kod trovalentnog glagola u akuzativu ostaju dva posljednja objekta. II. tako da je ispravno reći ‫ ھ ﺬا ﻣﻜ ّ ٌ ﻣﺆدّ ً واﺟ َﮭ ﺎ‬a ne _ ‫ھ ﺬا ﻣﻜ ّ ٌ _واﺟﺒﮭ ﺎ‬ ‫ﺮم ﺑ ﺔ ﺒ‬ ‫ﺮم‬ ‫ﯾﺔ‬ ً ّ‫( ﻣﺆد‬Ovaj uvažava onu koja izvršava svoju dužnost). Ako je glagol u aktivnom stanju polivalentan.11 8 9 A. naročita pažnja treba biti posvećena glagolskoj valenciji ako se. 11 Nadoknada glagolske radnje u pasivu participom pasivnim ispravna je samo ako se on u bilo kojem kontekstu može zamijeniti glagolom a da pri tome ne dolazi do promjene značenja iskaza. što znači da može stojati sa određenim članom kada radnja. Hasan.8 U sklopu složenog glagolskog vremena. i A. 255. ٌ َ ْ‫ھ ﻞ ُﺨ‬ ‫ﻣ ﺒﺮ‬ ‫( اﻟ ّ ﻼ ُ اﻹﻣﺘﺤ ﺎ َ ُ َ ﱠ ً ؟‬Jesu li studenti obaviješteni da je ispit ‫ن ﻣ ﺆﺟﻼ‬ ‫ﻄ ب‬ odgođen?). naravno. ً ‫( ھ ﺬا ُﻌﻄ ِ ﻣﺤﺘ ﺎ ٍ أﻣ ِ درھﻤ‬Ovaj je jučer siromahu dao ‫ﺎ‬ ‫ج ﺲ‬ ‫ﻣ ﻰ‬ 10 jedan dirhem). o. o. npr. npr. Ako participe ‫ﻏﺎﺳﻠﺔ‬i ‫ ﻣﻨﻘﻴﺔ‬zamijenimo aktivnim glagolima ‫ ﺗﻐﺴِﻞ‬i ‫ﻨﻔﻲ‬. uz određene priloge. značenje se ne ‫ﺗ‬ mijenja. Kada se radnja iz aktivnog stanja prevodi u formu pasiva. radi o prijelaznim glagolima. Hasan. on tada bez ikakvih uvjetovanja implicira glagolsku rekciju i značenje kroz sve tri temporalne vrijednosti. 131. npr. 183 .c. može imati sve tri temporalne vrijednosti. ً ‫رأﯾ ُ ﺳ ّﺎر‬ ‫ﺖ ﯿ ة‬ ‫( ﻣﻜ ﺴﻮرً زﺟﺎ ُﮭ ﺎ‬Vidio sam automobil razbijenih stakala). II.c.250. 159. ovim participom je moguće iskazati prošlu radnju samo ako postoji mogućnost njegove zamjene formom prezenta a da pri tome ne dođe do promjene u značenju samog iskaza. ً‫( اﻟﺒ ﺎﻧﻲ ﻣﺪرﺳ ً ﻛﺎﻟﮭ ﺎدم ﺳ ﺠﻨ‬Onaj koji ‫ﺎ‬ ‫ﺔ‬ gradi školu nalikuje onome ko ruši tamnicu).o. Nadiri. ako je ‫ا ﺟ‬ dvovalentan drugi objekt ostaje u akuzativu. tj. u pasivnoj rečenici njegov objekt ima funkciju subjekta. Nadiri. npr.. npr. i očistile ‫ﺔ ھ‬ ‫ر‬ zrak).‫ع ﺒ ة‬ ً ‫(ٌ ﻣﺴﺮ ٌ ﺳّﺎر‬Dolazi brzi vozač automobila). Vidjeti A.c. 10 A. ‫ﺳ ﻌﯿ ٌ ﻣﻤﻨ ﻮ ٌ أﺧ ُه‬ ‫ح ﻮ‬ ‫ﺪ‬ ‫ة‬ ً ‫( ﺟﺎﺋﺰ‬Seidovom bratu se dodjeljuje nagrada).9 Nadoknada perfekta upotrebom participa aktivnog svedena je na mali broj slučajeva kada on sa regiranom riječi stoji u formi aneksije. ili bez člana kada trebaju biti ispoštovani prethodno spomenuti kontekstualni uvjeti. o.

. ً ‫.ﯾﻔﻮز اﻟﺤﻠ ُ ﻗﻮ‬ ‫ﻮ ﻻ‬ Iako pridjev i particip aktivni imaju zajedničku definiciju koja ih karakteriše kao derivirana imena glagolskog značenja sposobna za iskazivanje kategorije roda. Hasan. broja i padeža koja se ponekad formalno preklapaju. neophodno je da ispunjava sve kontekstualne uvjete. Ova sličnost prvenstveno se ogleda u njihovoj semantici. prijedložna konstrukcija ili infinitiv. ‫ﺔ‬ ‫ع‬ ‫ﺔ ﺎ‬ ‫ق‬ ili ِ ‫( اﻟﺠﺎﻣﻌ ُ ﻣﻔﺘﻮﺣ ُ اﻷﺑﻮا‬Vrata fakulteta su otvorena). dakle. bez obzira da li stoji sa određenim članom ili bez njega. ne mogu imati objekti akuzativ. ovdje se obaveznom nameće potreba da se ukaže na to da mogući objekt koji se javlja uz ove pridjeve nije pravi direktni objekt. Prema pravilu. mogućnosti iskazivanja glagolskog značenja.. kao i oznaku za genitiv. riječ regirana pridjevom glagolskog značenja može imati i oznaku za nominativ. npr. III. ِ ‫ . npr.ﯾﻔ ﻮز اﻟﻜ ﺮﯾ ُ اﻟﻘﻠ‬te ‫ﻢ ﺐ‬ da stoji kao akuzativ specifikacije. nego samo njemu sličan. tj. npr. 294. rekciji akuzativnog objekta. umjesto elidiranog subjekta u pasivnoj rečenici obično stoji neki prilog. te mogućnosti iskazivanja kategorije roda i broja. pridjev ovakvog značenja treba biti korijeni. ne implicira glagolsku radnju nego samo postojanost nekog svojstva. postoje ipak neka obilježja koja pridjev jasno 12 A. odnosno. npr. dakle. odnosno.اﻟﻐﺮﻓ ﺔ‬Particip pasivni rijetko stoji u aneksiji sa zamjenom subjekta i ako se to desi tada obično ima pridjevsko značenje koje. 184 .. o. ‫ﻊ‬ plemenit i hrabar).. npr.. ‫(ﺻ ﺪﯾ ُﻚ ﻃّ ٌ أﺻ ُﮫ‬Tvoj prijatelj je ‫ﻘ ﯿﺐ ﻠ‬ lijepog porijekla). ِ ‫( أﻧﺖ ﻣﺮﻣﻮ ُ اﻟﻤﻜﺎﻧ ِ داﺋﻤً، ﻣﺴﻤﻮ ُ اﻟﻜﻠﻤ‬Ti si uvijek ugledan i uvažen). . ﺷ ﺒﯿﮫ ﺑ ﺎﻟﻤﻔﻌﻮل ﺑ ﮫ‬pri čemu bi se ova sličnost mogla prije vezati za njegov sintaksički položaj nego za funkciju. ُ ‫ﯾﻔ ﻮز ﺑﺮﺿ ﺎ اﻟﻨ ﺎس اﻟﺤﻠ ُ اﻟﻘ ﻮ َ، اﻟﻜ ﺮﺑ‬ ‫ﻢ‬ ‫ﻮ ل‬ ‫ع ﺐ‬ َ ‫( اﻟﻄﺒ َ ، اﻟ ﺸﺠﺎ ُ اﻟﻘﻠ‬Naklonost ljudi zadobija onaj ko je slatkorječiv. da bi regirao glagolsko značenje. deriviran iz trokonsonantske osnove neprijelaznih glagola. npr. ُﻌْ َ َ ُ ﻓﻲ اﻟﻐﺮﻓﺔ‬a ono od ‫َﻌْ َ ِ ُ اﻟﻤﺮﯾ ُ ﻓﻲ‬ ‫ﯾ ﺘﻜﻒ‬ ‫ﺾ‬ ‫ﯾ ﺘﻜﻒ‬ ‫ . s obzirom na njezinu stvarnu sintaksičku funkciju subjekta. Istovremeno. Pored oznake za akuzativ.c. ‫ب‬ ‫ﺔ‬ ‫ﺔ‬ Pridjev (‫) اﻟﺼ ّﺔ اﻟﻤﺸ ّﮭﺔ‬ ‫ﺒ‬ ‫ﻔ‬ Arapski gramatičari ga nazivaju ‫اﻟ ﺼ ّﺔ اﻟﻤ ﺸّﮭﺔ ﺑﺎﺳ ﻢ اﻟﻔﺎﻋ ﻞ اﻟﻤﺘﻌ ّي‬ ‫ﺪ‬ ‫ﺒ‬ ‫ﻔ‬ ‫إﻟ ﻰ واﺣ ﺪ‬tj. «pridjev sličan polivalentnom participu aktivnom».12 S obzirom na činjenicu da se deriviraju iz neprijelaznih glagola koji. ‫ .U slučaju da se radi o neprijelaznom glagolu. ‫( اﻟ ُﺮْﻓ ُ ُﻌْ َ َ ٌ ﻓﯿﮭ ﺎ‬U sobi se ‫ﻐ ﺔ ﻣ ﺘﻜ ﻒ‬ boravi) što je derivirano od ‫ .

negacijom ili zabranom. 185 . Elativ (‫)اﺳﻢ اﻟﺘﻔﻀﯿﻞ‬ Ima li se u vidu semantika elativne forme koja se ogleda u pojačanom isticanju svojstva. realizacija glagolskog značenja njegovom upotrebom javlja se kao jedna sasvim realna mogućnost.o. tačnije rečeno. dok je takav redoslijed sasvim moguć u kombinaciji sa participom aktivnim.. mnogo su brojnije i formalno raznovrsnije.13 U odnosu na paradigme participa aktivnog koje su pravilne i sasvim ograničenog broja. Nadiri. Ona se prvenstveno ogledaju u činjenici da se pridjevi deriviraju od neprijelaznih glagola i označavaju kontinuirano svojstvo koje. tj. dok imenica koja stoji u službi glagolskog subjekta ima dvostruku funkciju. on mora biti trokonsonantski. Nadairi. o.. Šire o ovome vidjet A. potrebno je da elativ regira imenicu u nominativu kao glagolski subjekt. Ove zakonitosti ilustriraju i sljedeći primjeri : َ ‫ھ ﻞ رأﯾ‬ ‫ﺖ‬ ‫( رﺟ ً أﺣ ﺴ َ ﻓ ﻲ ﻋﯿﻨ ﮫ اﻟﻜﺤ ُ ﻣﻨ ﮫ ﻓ ﻲ ﻋ ﯿﻦ زﯾ ٍ ؟‬Jesi li vidio ikoga s boljom ‫ﺪ‬ ‫ﻞ‬ ‫ﻦ‬ ‫ﻼ‬ surmom na očima od Zejdovih očiju?). 163). 152. dakle. Riječ kvalificirana elativom mora biti neka opća imenica uvedena pitanjem. isticanju samog značenja sadržanog u glagolu iz čijeg infinitiva se i derivira. nije dopušteno da regirana riječ pridjeva glagolskog značenja stoji ispred njega.distanciraju od participa aktivnog. ona je istovremeno ‫( اﻟﻤﻔ ّﻞ‬riječ koja se poredi) i ‫( اﻟﻤﻔ ّﻞ ﻋﻠﯿ ﮫ‬riječ s kojom ‫ﻀ‬ ‫ﻀ‬ se poredi). Također. ‫ﻣ ﻞ رأﯾ ﺖ رﺟ ً أﻛﻤ َ ﻓ ﻲ وﺟﮭ ﮫ‬ ‫ﻼ ﻞ‬ 13 Ponekad pridjev može biti deriviran i iz prijelaznog glagola i to na paradigmu participa aktivnog kada akuzativni objekt prelazi u formu genitivnog objekta. nije ograničeno temporalnom vrijednosti. Pri tome mora postojati mogućnost zamjene elativa glagolom u aktivnom stanju bez promjene značenja iskaza.c. i pravilne i nepravilne.c. paradigme pridjeva. ‫ﻊ‬ ‫ﻢ‬ gdje upravo značenje kontinuiranog svojsta ukazuje da se radi o pridjevu a ne participu.14 U cilju postizanja glagolskog značenja. Da bi se paradigmom elativa ُ ‫أﻓﻌ‬ ‫ﻞ‬ moglo istaknuti pridjevsko svojstvo glagola. 14 Važno je napomenuti da nije ispravno derivirati elativ iz pridjeva koji nemaju glagolsku osnovu. ‫ ﺍﻟﻜﻠﻤﺔ‬ ‫ ﺍﻟﺮﺃﻱ، ﻗﺎﻃ‬ ‫( ﺃﺧﻮﻙ ﺣﺎﺳ‬Tvoj brat ima presudno mišljenje i završnu riječ). potpunog značenja i potvrdnog oblika. kao što je u primjeru ‫ ﺑﻪ‬ ‫ ﻫﻮ ﺃﻗﻤ‬umjesto ‫ ﺑﻪ‬ ‫( ..ﺃﺣ‬On je vrjedniji ‫ﻦ‬ ‫ﻖ‬ toga). jer ne postoji osnovna glagolska vrsta s korijenim radikalima ‫( ﻕ،ﻡ، ﻥ‬Vidjeti A. a sam eletiv treba imati pridjevsku funkciju. npr.

riječ ‫ رﺟ ﻞ‬u oba iskaza jeste opća imenica. Ibn ‘Aqīl. ‘Abbās: an-Nahw al-wāfī. 1996. Bejrut. Muftić. Dār al-makteb al-‘arabī. Al-Ansārī al-Misrī. ‘Abdullāh: Šarh Ibn ‘Aqīl ‘alā Alfiyya Abī Abdullāh Muhammad Ğamāludīn Ibn Mālik. kuture i sporta – Ljiljan. 6. uvedena je pitanjem i negacijom dok glagolski subjekti ‫ اﻟﻜﺤ ﻞ‬i ‫ اﻹﺷ ﺮاق‬imaju svoju dvojnu funkciju. Bejrut. odnosno. 2. As‘ad an-Nādiri. Ako bi se elativne forme ‫ أﺣ ﺴﻦ‬i ‫ أﻛﻤ ﻞ‬zamijenile aktivnim glagolskim oblicima ‫ ﯾﺠﻤ ﻞ‬i ‫ ﯾﺤ ﺴﻦ‬smisao iskaza se ne mijenja. 1998.‫ﺼ ق‬ ِ ‫( اﻹﺷﺮا ُ ﻣﻨﮫ ﻓﻲ وﺟ ِ اﻟﻌﺎﺑ ﺪ اﻟ ّﺎد‬Nisam vidio nikoga lica blistavijeg od ‫ﮫ‬ ‫ق‬ lica iskrenog vjernika). Ibn Hišām: Awdah al-masālik ilā Alfiyya ibn Mālik. 186 . 5. 1974. Kairo 1996. nauke. Kairo. su zadovoljeni i drugi. Teufik: Gramatika arapskoga jezika. Ministarstvo obrazovanja. Wright. Muhammad: Nahw al-luga al-‘arabiyya. al-Maktaba al-‘asriyya. and edited with numerous additions and corrections by W. Dār al-ma‘ārif. Sarajevo. 3. 1997. 4. Također. 1980. Dār at-turāl . Hasan. William: A grammar of the Arabic language translated from the german of caspari. Librairie du Liban. prethodno spomenuti uvjeti. Wright. Bejrut. LITERATURA 1.

participles. All deverbal nouns – infinitives.‫اﻟﻔﻌﻠ ّﺔ‬ ‫ﯿ‬ ‫إذا أردﻧﺎ أن ﻧﺤﺘﻔﻆ ﺑﺎﻟﻤﻌﻨﻰ اﻟﻔﻌﻠﻲ اﺳﺘﻌﻤﺎﻻ ﻟﮭﺬه اﻷﺳﻤﺎء ﺑﻌﻤﻞ اﻷﻋﻀﺎء‬ ‫اﻟﻨﺤﻮ ّﺔ اﻷﺧﺮى ﻓﻲ اﻟﻮﻗﺖ ﻧﻔﺴﮫ، اﻟﻔﺎﻋﻞ و اﻟﻤﻔﻌﻮل، ﻻ ﺑ ّ ﻣﻦ اﻋﺘﺒﺎر ﺷﺮوط‬ ‫ﺪ‬ ‫ﯾ‬ ‫اﻟﻘﺮﯾﻨﺔ اﻟﻤﻌ ّﻤﺔ اّﺘﻲ ھﻲ ﻓﻲ اﻷﺳﺎس ﺧﺎ ّﺔ ﺑﻜ ّ ﻣﻦ ھﺬه اﻷﺳﻤﺎء.‫اﻟ ّﻔﺎت اﻟﻔﻌﻠ ّﺔ ﻟﻸﺳﻤﺎء اﻟﻤﺸ ّﮭﺔ ﺑﺎﻷﻓﻌﺎل‬ ‫ﺒ‬ ‫ﯿ‬ ‫ﺼ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ُﻌﺘﺒﺮ إﻣﻜﺎن ﺗﺤﻘﯿﻖ اﻟﻤﻌﻨﻰ اﻟﻔﻌﻠ ّ ﺑﺎﺳﺘﻌﻤﺎل اﻷﺳﻤﺎء اﻟﻔﻌﻠ ّﺔ اﻟﻤﻌ ّﻨﺔ اﻣﺘﯿﺎزا‬ ‫ﯿ‬ ‫ﯿ‬ ‫ﻲ‬ ‫ﯾ‬ ‫ﺧﺎ ّﺎ ﺑﺎﻟّﻐﺔ اﻟﻌﺮﺑ ّﺔ و ذﻟﻚ ﻋﻠﻰ ﻣﺴﺘﻮى اﻟﻠﻐﺔ اﻟﻨﺤﻮ ّ اﻟ ّﺮﻓ ّ. in some different degree. In essence. adjectives and noun of preeminence – have.‫اﻟﺘﻌﺮﯾﻒ و اﻹﺿﺎﻓﺔ و أن ﺗﻀﻤﻦ زﻣﻦ اﻟﻔﻌﻞ اّﺬي ﺗﺆدى ﻓﻲ ﻣﻮﺿﻌﮫ‬ ‫ﻟ‬ VERBAL VALUES OF ARABIC DEVERBAL NOUNS Summary The possibility to be realized verbal functions using some defined verbal nouns is considered to be specific morphological and sintax appearance in arabic language. they are in efect for each of those verbal nouns. functions like that. In order to be kept verbal functions using those deverbal nouns by the presence of verbal governing other sintax elements – subject and object – some specific context conditions must be followed. The forms like these include temporal verbal values also. 187 .‫ﻓﯿﮭﺎ ھﻮ إﺑﻘﺎء ﻣﻌﻨﻰ اﻟﻘﻮل ﻧﻔﺴﮫ وﻗ َ ﺗﺒﺪﯾﻞ اﻷﺳﻤﺎء اﻟﻤﺸ ّﮭﺔ ﺑﺎﻷﻓﻌﺎل ﻓﻌﻼ‬ ‫ﺒ‬ ‫ﺖ‬ ‫ﻣﻦ اﻟﺠﺎﻧﺐ اﻟﺸﻜﻠ ّ، ﯾﻤﻜﻦ ﻟﮭﺬه اﻷﺳﻤﺎء أن ﺗﻜﻮن ﻧﻜﺮة أو ﻣﻌﺮﻓﺔ ﺑﺄداة‬ ‫ﻲ‬ . ﺟﻤﯿﻊ ھﺬه‬ ‫ي ﺼ ﻲ‬ ‫ﯿ‬ ‫ﺻ ﻠ‬ ‫اﻷﺳﻤﺎء، اﺳﻢ اﻟﻔﺎﻋﻞ و اﻟﻤﻔﻌﻮل، اﻟ ّﻔﺔ اﻟﻤﺸ ّﮭﺔ و اﺳﻢ اﻟﺘﺼﻐﯿﺮ، ﻟﮭﺎ ﻣﺜﻞ‬ ‫ﺒ‬ ‫ﺼ‬ ‫ھﺬا اﻟﻤﻮﺿﻊ. أ ّﺎ اﺳﻢ اﻟﻔﺎﻋﻞ ﻓﮭﻮ ﯾﻈﮭﺮ أﻋﻈﻢ درﺟﺔ ﻓﻲ ﻣﻀﻤﻮن اﻟ ّﻔﺔ‬ ‫ﺼ‬ ‫ﻣ‬ . More important condition for sintax mean is to stay unchanged when deverbal nouns be replaced by active verbal form. such verbal nouns can stand undefined and defined by article or annexation. From the formal point of view. أھ ّ ﺷﺮط‬ ‫ﻢ‬ ‫ﺻ ﻞ‬ ‫ﯿ ﻟ‬ . The participles are separated as nouns by the most remarkable verbal value degree.

188 .

Bošnjak je tako zauzeo određeni stav prema orijentalnoj tradiciji u okviru koje je posebno mjesto pripadalo prevođenju vjerskih knjiga na bosanski jezik. Na ovaj način Bošnjaci se čvršće vezuju za etničko-jezičku maticu. jezik u sebi sadrži porijeklo jednog naroda. a ne za orijentalne jezike. bosanskim jezikom. obrazovani tradicionalno u velikim islamskim centrima. To neznanje o sebi i svom historijskom biću predstavljeno je u listu Bošnjak kao sudbina jednog naroda. koji nisu doživljavali nametnutim već su ga prihvatali kao jezik islama i nastojali da se arapski jezik uči uporedo s maternjim.Mr. njegovu prošlost i budućnost. Mnogi Bošnjaci. Jezikom su Bošnjaci potvrđivali slavensku pripadnost. Hazema Ništović BOŠNJAKOV STAV PREMA ORIJENTALNOJ JEZIČKOJ TRADICIJI Sažetak Bošnjaci su u jednom historijskom periodu svoju pismenost vezivali za orijentalne jezike. Bošnjak kritizira njihovu inertnost i sklonost distanciranju od vlastite sudbine. List Bošnjak se zalagao za maternji. I ovaj period bošnjačke historije i pored raznih pritisaka austrougarske vlasti obilježen je čvršćim vezivanjem Bošnjaka za bosansku kulturnu tradiciju. U uvjetima jake orijentalne tradicije bosanski jezik je dobio poseban značaj jer su njime Bošnjaci potvrđivali svoju slovensku pripadnost. Dakle. upoznali su se s bogatom kulturom islamskog svijeta. sc. pa su teško prihvatili činjenicu da bosanskom jeziku treba dati prednost u odnosu na orijentalne jezike. Ma koliko Bošnjaci prihvatali islam 189 . posebno za arapski jezik. *** U uvjetima orijentalnog okruženja bosanski jezik je dobio poseban značaj.

Arapski jezik mnogi Bošnjaci nisu znali. pa kaže: "najbolji je onaj jezik koji je od svojih 1 Na osnovu zvaničnih podataka. Bošnjak je isticao značaj narodnog jezika i pored vladajuće orijentalne klime. 3 Anonim (Safvet-beg Bašagić): O bosanskoj književnosti. 1. 2. Arapsko pismo trebalo je da ustupi mjesto latinici. I/1891. to je bila Vladina dugoročna strategija. 190 . str."3 Bašagić ističe značaj nastajanja bošnjačke književnosti na bosanskom jeziku. Tako će u tekstu: O bošnjačkoj književnosti. arapski 440. Protiv orijentalne tradicije bilo je propagande sa strane. Tokom 1892. 2 Anonim (Safvet-beg Bašagić): O bosanskoj književnosti. odnosno rezultata popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini od 10. List se zalagao za odvajanje od orijentalnog kulturnog miljea i čvršće vezivanje za bošnjačku tradiciju. br. a posebno od turskog uticaja. 3-4.1 Vlada je nastojala Bošnjake odvojiti od orijentalnih jezika. Edukacija izbjegličke populacije ostvarivala se naporedo ćirilicom i arapskim alfabetom. I/1891. te njegovanje maternje jezičkokulturne baštine. 3-4. Vlada je nastojala da muslimane postepeno odvoji od orijentalnih jezika. Bošnjak. Neki Bošnjaci i sami uviđaju da je za njih najbolje odvajanje od orijentalne jezičke tradicije. većina ih je znala arapsko pismo. Bošnjaci su se služili i ostalim orijentalnim jezicima (perzijski i turski). Jaka propaganda sa srbijanske strane i vladina politika odvajanja Bošnjaka od orijentalne tradicije rezultirale su cijepanjem bošnjačkog korpusa u dva nacionalno-politička tabora. a ne turski i perzijski. Safvet-beg Bašagić2. analizirajući djela Abdija i Potur-Šahidija. ali sve je to bilo zanemarljivo u odnosu na maternji bosanski jezik. br. zaključiti: "Što bi se dalo ovako jezgrovitom i mudrom savjetu prigovoriti? Valjda samo to što je rečeno naški. hrvatski i srpski. str.VII. godine u Beogradu je osnovano udruženje za pomoć bosanskohercegovačkim izbjeglicama nastanjenim u Srbiji. 2. s ciljem vjerske edukacije omladine na bosanskom jeziku. turski jezik je znalo svega 2289 lica.1910. oni su pravili razliku između jezika kojim se obavlja molitva i jezika kojim komuniciraju.10. 1.kao svoju vjeru.VII. Bošnjak je započeo seriju tekstova pod naslovom: Šta je s prijevodima kitaba? List se zalaže za prevode vjerskih knjiga na bosanski jezik. Arapsko pismo postaje sredstvo pomoću kojeg se manipuliralo Bošnjacima. Bošnjak.

Autor konstatira da su mnoga djela napisana čistim bosanskim jezikom. nije prihvatio jezik Joze Čebulara pitajući se zašto se ne piše him umjesto im kada u Kur'anu imamo takve konstrukcije. 42). str. 5 Anonim: O bosanskoj književnosti. Sarajevo IX. već samo iz ljubavi napram svojoj braći i domovini na svom materinskom jeziku pisali. "Isto tako bilo je čestitih sinova mile naše domovine koji su premda nije bilo potreba. str. str. upoznali su se sa bogatom kulturom islamskog svijeta. Š. i Š. Žali bože. pod većim brojem biografija paša. 2." Sve su to sinovi naše mile domovine koji su vrlo lijepo pisali i pjevali na našem materinskom jeziku. S. pjevali i pojedine knjige izdavali. upravo zbog toga što je pisana bosanskim jezikom. Šahin-beg Šestokrilović. te davanje prednosti bosanskom jeziku nad orijentalnim jezicima. što nijesu većina njihovih djela još objelodanjena. 6 Dževad Jahić: Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora. te se od takvih ljudi nije ni moglo očekivati uključivanje u jezičke preporodne tokove.Š. Šahin Šestokrilović.. ovdje bosanski. Zabilježena je anegdota Edhema Mulabdića o jeziku Bošnjaka. Jusuf-beg Filipović. 3-4. vezira i književnika Bašagić se potpisivao stavljajući šest tačaka i "ć" na kraju (Bibliotekarstvo. 1963. ali zbog nedostataka materijalne potpore čekaju na štampanje. 51.Š. Kamo sreće da se nađe koji domoljub te da to dragocjeno blago sakupi i na ogled svojoj braći izdade. Kakva je fajda sa onijem jezikom što govoriti kojega dotični ne razumije?"4 Bašagić posebno ističe značaj alhamijado literature."6 Mnogi Bošnjaci obrazovani su tradicionalno u velikim islamskim centrima. jedan od urednika i vlasnika Bošnjaka. Naime.roditelja čuo i naučio. 191 . a malo je onih koji govore o tome koliko su Bošnjaci imali udjela u zapostavljanju bosanskog jezika. Šestokrilović. tj. 4 U Bošnjaku je Bašagić pisao pod pseudonimima i inicijalima: Šestokrilović."5 Uzroci potiskivanja bosanskog jezika obično se traže izvan bošnjačkog korpusa.. br. Bošnjaci su se čvrsto držali orijentalne tradicije mada im orijentalni jezici nisu nudili čvršću vezu sa islamskim svijetom? Islamske institucije u Bosni slijedile su "internacionalnu koncepciju u koju se teško uklapao jedan mali jezik kakav je bio bosanski. Srbima i Hrvatima nije odgovarala teza o bosanskom jeziku jer je labavila vezu sa njihovim maticama. Bošnjak je konstatirao da su najveći otpor prijevodima vjerskih knjiga na bosanski jezik pružali ljudi iz redova visoke uleme.

pa je Bošnjak posebno na tome insistirao. apelirajući. 193-198) 192 . ali se nisu mirili sa činjenicom da se bosanskom jeziku da isti tretman. To pitanje nije ozbiljnije postavljeno narednih pet godina. 7 Alija Nametak: Inicijali i pseudonimi u bosanskohercegovačkim listovima. što odugovlači sa prijevodima vjerske literature na bosanski jezik. IV. Bošnjak. Sarajevo. "U životu našem susrećemo ogromnu većinu našeg islamskog mlagjeg naraštaja bez ikakve vjerske naobrazbe – čega prije nije bilo pa ipak ne možemo dokučiti nazadka uzroka tom. Duh preporoda i u ovom segmentu je prisutan na stranicama Bošnjaka. 9 U Sarajevu se 1908. koje je uredništvo Tarika prevelo na bosanski jezik. Ovo je od virovanja na bosanski jezik kitab."8 Bošnjak kritizira visoku ulemu što ovaj civilizacijski čin ne podržava. U realizaciji ove ideje bila su podijeljenja mišljenja. Istina. Bibliotekarstvo. br. (S. Janković: Ko je autor prvog našeg štampanog alhamijado teksta?. da se spasimo.1. 10 Autor prvog našeg štampanog alhamijado teksta. pritom. str.10 Faktor bošnjačke identifikacije je jezik i slavensko porijeklo. br. autor članka se zalaže za arapsko pismo i bosanski jezik. Očito je u Bosni bio aktuelan period adaptiranja arebice i procvat alhamijado književnosti. Dž. da se "turskije pismeni" za te potrebe posebno preurede. da budu čelična u borbi s drugim elementima. IX/1963. Bošnjak se zalaže za prevođenje vjerskih knjiga na bosanski jezik. 7 Prijevod vjerskih knjiga na bosanski jezik Rasprava o prijevodima vjerskih knjiga na bosanski jezik započela je u Bošnjaku 1899. 17/4. Neki Bošnjaci su prihvatali isključivo arapski jezik kao jezik vjerske literature. da bi se ponovo aktueliziralo 1906. Čauševića. objavio u Istambulu djelo pod nazivom. Književni jezik. 8 Anonim: Dvije tri o prijevodu vjerskih kitaba. da svoju mladost naoružamo potrebnim vjerskim znanjem. 1988. 15. nego su čak insistirali na zabrani prijevoda vjerskih knjiga sa turskog na bosanski jezik. posebno ženske populacije. 2. Ilmihala i Bergivije sa turskog na bosanski jezik. zebe pa uzalud tražimo lijeka. 9 U Bošnjaku se posebno ističe potreba za prijevodom Šurutisalata. XVI/1906. godine.Kapetanović ga je izružio što oblike bosanskog jezika tumači oblicima iz arapskog jezika. 12. S ciljem kvalitetnijeg obrazovanja mladih. str. godine pojavljuje djelo Bergivija M. s prvim pokušajem stvaranja stabilnijeg arabičkog pravopisnog uzusa za štampanu praksu bio je Mustafa Rakim koji je 1868. To nas boli.

". 13 Isto.14 Bošnjak kritizira bošnjačke intelektualce. 193 . 2.Neki Bošnjaci su smatrali da je prijedlog konstruktivan i da će imati značajnijeg udjela u islamskom odgoju omladine. pa su se oni zbog toga čvršće vezali za Osmansko carstvo. ali i napretku islama. uvjereni da će taj korak doprinijeti napretku domovine. ili se potpuno ugasi kada dođe do nadležnih faktora. XI/1899. a potom je napuštaju. br. Bošnjak. ali svaka napredna ideja zastane. "Neki alimi i drugi umni ljudi izjasnili su se za prevođenje kitaba na bosanski jezik. str.. Bošnjaci nisu imali dovoljno snage i 11 Vidjeti u tekstu Šta je s prijevodima kjitaba. To je posebno važilo za prve univerzitetski obrazovane Bošnjake koji su studirali u Beču ili u Zagrebu. 1. onim koji znaju misliti zrelo svojom glavom i kojima je stalo do napretka društva."11 Bošnjak ističe kako vatreni zagovornici turskoga jezika postaju oni koji taj jezik ne poznaju. ili ga poznaju toliko da na tom jeziku bez podsmijeha Osmanlija ne bi mogli ni hljeba zatražiti. ali zna toliko da bi umio na turskome jeziku zaiskati hljeba.taj gorljivi zagovaratelj turskoga jezika možda ne zna ni bleknuti turski. izloženi razvlačenju bošnjačkog intelektualnog korpusa na jednu ili na drugu stranu. 14 Vidjeti o ovome u knjizi Dževada Juzbašića: Nacionalno-politički odnosi u bosanskohercegovačkom Saboru i jezičko pitanje (1910-1914)."12 Istina neki istaknuti alimi iz toga perioda zauzeli su se za realizaciju ideje o prevođenju vjerskih knjiga na bosanski jezik.. br. njihovu inertnost i sklonost distanciranju od vlastite sudbine. 1. taj bi ga morao ismijavati. U Bošnjaku se posebno ističe sklonost Bošnjaka da se za neku ideju zainteresiraju. 12 Isto. Anonimni autor članka Šta je s prijevodima kitaba (Bošnjak XI/1899. 30.) ove prve smatra umnim ljudima. Sarajevo. 2. 1. a drugi su ovu ideju odbacivali. XI. str. str 1. Autor je posebno ogorčen na one koji turski jezik drže za neku "nadnaravnost koja i danas naš milozvučni bosanski jezik baca u zapećak. 44. 44."13 Kulturološki napredak i kulturnu individualnost Bošnjaka nije pratilo postojanje moderne nacionalne svijesti. str. Napredak Bošnjaka koči ona primitivna struja koja se drži starih načela i koja želi da sve ostane po starom "kalufu". str. Malobrojni pripadnici evropski obrazovane bošnjačke inteligencije bili su pod jakim uticajem hrvatske i srpske propagande. a kad bi ga čuo jedan Osmanlija da turski razgovara. XI.

mi sve očekujemo da nam to neko drugi uredi i pred nas gotovo ko na tanjiru postavi. makar u tome ležao i preveliki napredak za nas. Anonim: Što je s prijevodima kjitaba. Jezičke tendencije u Bošnjaku.upornosti da bi istrajali na realizaciji ideje. Bošnjak. zapostavljanja arebice i bosančice. tijem pitanjem i tako sada gotovo o tome niko i ne misli. te da oni ništa ne moraju poduzimati. "Mi sve očekujemo od visoke zemaljske vlade. Međutim. tendencije suprotstavljanja i otpor ćirilici pojavljuje se u periodu kada su Bošnjaci bili na raskrsnici svoje nacionalne identifikacije i kada su tragali za svojim historijskim korijenima. Bosanska grafija kao i velik broj neslavenskih riječi. o tome Bošnjak kaže: "Ni nadležni faktori na žalost ne uzeše tu stvar ozbiljno i za to malo po malo ušutješe i oni koji su se bili živo zainteresirali. te navale zapadne leksike. Otvaranjem fronta na liniji ćirilica – latinica skrenula se pažnja sa mnogo značajnih jezičkih pitanja koja je trebalo riješiti. da nam se za svaki korak našeg napretka pobrine i uredi. str. 44. Jest mi kando svaku stvar. Težnja za jezičkim emancipacijom probudila je bošnjačku inertnost i prekinula uvjerenje da će se o njihovom napretku i kulturološkoj emancipaciji brinuti Zemaljska vlada. 1."15 U austrougarskom periodu dolazi do naglog prodora latinice. Pitanje grafije u Bošnjaku je nepotrebno ispolitizirano. Mi koda se bojimo išta od sebe i sami svojim silama poduzeti. 1. te sve prepustimo pustoj zaboravi ili iščekujemo da nas na to neko treći prinuka. a ni istočni civilizacijski tokovi nisu kod Bošnjaka potirali osjećaj slavenske pripadnosti. 2. Ni zapadni. XI."16 List ističe kako Bošnjaci teško pokreću neke probleme s mrtve tačke bez obzira o kakvom se napretku radilo. Oni čekaju da 15 16 Anonim: Šta je s prijevodima kjitaba. Preko mnogih značajnih pitanja su hladnokrvno prelazili. pa makar to bilo i od neophodne potrebe. pa da mi gotovo nagjemo bez da mi imalo oko toga promučimo. a čuvali otvorenost prema Istoku. U ostalom to je kod nas muslimana sasvim prirodno da se za svaku novoizvršenu stvar u veliko počnemo zanimati. vezane za orijentalnu tradiciju su kompleksne.. a nakon vrlo kratkog vremena se toga svega nasitimo i preko svega toga hladnokrvno prijegjemo. XI/1899. Bošnjak. str.. 194 . svako poduzeće pa zasijecalo ono ne znam koliko u naše sopstvene interese i narodni nam napredak. To je razdoblje kada su se Bošnjaci otvarali prema Zapadu. adaptiranih i inkorporiranih u slavenski jezički milje predstavljaju bogatstvo bosanskog jezika. makar u tome ležao i opći napredak zajednice. br.

koliko se oni za svoj opstanak brinu. Bošnjak nikada ne daje uopćene kritike. Premda nas je pri duši boljelo gledajući kako se pitanje o prijevodu kjitaba sve više baca u zaborav. članovi sa presvijetlim reis-elulemom na čelu. jer stara riječ veli: 'tugja ruka svrab ne češe'!"18 17 Anonim: Što je s prijevodima kjitaba. Ta nije ona dužna da se za sve brine i da nam sve ugotovljeno u ruke predaje. 44. Bošnjak XI/1899. "To dakako niti je.važna pitanja pokrene Vlada. Sarajevo 2. pogotovo naš visoki rijaset-ulema-medžlis je to pitanje ostavio dok minu nesnosne ljetne vrućine i dok se veleučani gg. str. da ne izgledamo da nam visoka zemaljska vlada svašta ugotovi i pred nas gotovo stavi i na svašta nas upućuje. nagju opet iza ljetnog odmora na okupu. Ako to ne uradi. to smo se ipak tješili time. nego ga vodi rubu posvemašnje propasti. jer kada se mi nećemo sami za se da pobrinemo. 1. Zbog inertnog držanja i distanciranja od ideje vezane za prijevode vjerskih knjiga na bosanski jezik. oni se ne bore za svoje interese i ne ulažu dovoljno intelektualne energije za napredak svog naroda."17 Bošnjak se buni protiv Vladinih "ugotovljenih rješenja" i davanja uputa za oživotvorenje ideja koje su korisne za budućnost bošnjačkog podmlatka. br. a potpuno smo uvjereni da je dobrobit potpomagati i ići nam na ruku da sami sebi i svome rodu koristimo. X. traže se uzroci. ali se ne očekuju i ne prihvataju gotova rješenja. sve će ostati na razini zamisli. to je onda znak da mi još spavamo. Od Vlade se očekuje da potpomaže korisne ideje. u onom mrtvom snu koji nikome ne daje jamstvo za napredak. onda se ne ostaje samo na tome. Kada se istakne neki problem. što smo mislili da naši nadležni faktori. Bošnjak upućuje kritike visokim vjerskim službenicima među kojima se nalazi i reisulema i članovi rijaseta ulema-medžlisa. te da podržava one koji su svome rodu od koristi. pa da to pitanje o prijevodu uzmu ozbiljno u pretres i shodne korake učini. 195 . da sami sebi i svom rodu pomognemo. "Već je krajnje vrijeme da se pubrinemo sami za se i za svoju djecu. sagledavaju se posljedice i nude rješenja. str. 18 Isto. Bez obzira što je bilo vrijeme preporoda i što je bio pravi trenutak za značajnije intelektualne akcije. Pogledajmo na naše sugragjane drugih vjeroispovijesti. Bošnjaci su u stanju mrtvila. pa treba da se i mi sami za se pobrinemo. 1. a niti može služiti nama na čast. niti ima uopćen stav prema pojavi koju iznosi.

Tako je nastala čuvena matufovača ili matufovica. a osobito potaknut uvodnim člankom iz 44. Ibrahim Seljubac i Arif Sarajlija. Senahida Halilovića i Ismaila Palića. XI. Dolaskom Austro-Ugarske bosančica iščezava dok je arebica i dalje u upotrebi. br.": Za prijevod naših kjitaba. Čim je objavljen tekst o potrebi prijevoda vjerskih knjiga na bosanski jezik.Bošnjakovu ideju o prijevodu vjerskih knjiga na bosanski jezik narod je dočekao s oduševljenjem i odobravanjem. da je ova stvar zaista nužna i potrebna. str. Junus Stovra. nego ćemo pričekati dok vidimo kakav će sud poručiti kod nadležnih faktora. ali i težnji da se nađe najbolje i najprikladnije rješenje prilagođavanja arebice zahtjevima bosanskog jezika. (Sad rodoljub nastavlja rasporegjivati arapska pismena i udešava ih za naš bosanski jezik. Prvi zapaženi reformator arapskog pisma bio je Omer Humo. Bilo je prijedloga da se vjerski kitabi prevode na bosanski jezik i pišu latinicom. 196 . Štampane su i neke početnice pisane arebicom i na bosanskom jeziku."20 Sva ta pisma čitalaca svjedoče o težnji Bošnjaka da se očuva arapsko pismo. 47. a to je znak. Dževada Jahića. "B. uredniče jednu moju radnju s kojom sam po svojim slabim silama pokušao preurediti arapska pismena za naš bosanski jezik. Bošnjaku su počela stizati pisma čitalaca u kojima rodoljubi izriču zahvalnost "što se ova korisna i tako potrebna stvar potiče. str. te zato mi sada o istoj uredbi ne ćemo više govoriti. Nama je drago što se za ovu važnu stvar zauzimaju naši rodoljubi. što mi zbog pomanjkanja onih pismena ne možemo objelodanit. pr. 3. mektebe i uopće za potrebe vjerske pouke. 21 Isto. broja vašeg lista od 20. Bošnjak. Na prelazu između XIX i XX vijeka ona se reformira. 20 Ur. Ta 19 O ovome vidjeti više u Gramatici bosanskoga jezika."21 Krajem XIX i početkom XX vijeka prisutna je tendencija masovnijeg uvođenja bosanskog jezika u vjerske škole. šaljem vam evo g. Kako smo razumjeli ovaj rodoljub je jedan primjerak ovog rasporeda i preuredbe arapskih pismena podastro i na nadležno mjesto na pregled. str. Sarajevo. 56-57. 19 U grafijskom usavršavanju arebice učestvovali su i čitaoci Bošnjaka. U reformiranju arebice značajnije rezultate postizali su i Ibrahim Berbić. 23. Ipak je na reformi arebice najznačajnije rezultate imao Džemaludin Čaušević koji je na jednostavan način arapsko pismo prilagodio bosanskom jeziku. "Ali potaknut vašim pisanjem i poticanjem za tu zaista potrebnu stvar u vašem Bošnjaku.mj. 3. 2000. XI/1899.

te ćemo tako daleko naprijed koračati u vjerskoj nauci i kulturnom napretku.25 Ovaj preporod aktueliziran je pojačanom sviješću Bošnjaka o značaju svog bosanskog jezika koji se sve češće dovodi u vezu sa opstankom bošnjačkog naroda. 3. 25 Isto."22 Sa kitabima pisanim latinicom ne bi bilo tako pa je razumljivo što se na ovoj ideji nije istrajavalo. "Neki su mislili da bi se ti prijevodi mogli urediti i latinicom. Senahid Halilović. str."23 Mada se Bošnjak zalagao za latinicu kao službeno pismo arebička tradicija je bila veoma jaka. mada nemaju ništa protiv da budu prisutni i u orijentalnoislamskom jezičkom prostoru. te bi vjerske kjitabe štampane bosanskim jezikom i arapskim pismom prigrlili s pobožnim poštovanjem kao što uopće naši Muslimani poštuju i kazini čine kjitabima. 3. On je presudno uticao na preusmjeravanje razvoja bosanskog pisanog jezika u austrougarskom periodu. kjitab koji je bio napisan sa arapskim pismenima a na našem milozvučnom bosanskome jeziku sa nasladom učiti i gledati.ideja nije naišla na podršku jer je bilo dovoljno argumenata koji govore da bi ti prijevodi promašili svoj cilj. str. Dževad Jahić. ali ja mislim da bi upotreba tog pisma u naše vjerske kjitabe izazvla nepoćudnost. U vrijeme aktuelne preporodne djelatnosti Bošnjaka u Istanbulu je 1893. 58. Bošnjak. Ur. XI. svoj milozvučni bosanski jezik s nasladom uče. 24 Gramatika bosanskoga jezika. XI/1899. Sedam godina prije pokretanja Bošnjaka Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak napisao je knjigu Risalei ahluk (Pouka o lijepom ponašanju) bosanskim jezikom i latinicom. 22 23 Isto. 197 .": Za prijevod naših kjitaba.24 Ta knjiga odigrala je značajnu ulogu u prihvatanju latiničnog pisma među Bošnjacima. što više mi bi s tijem promašili svoj cilj pošto se ne bi htjelo lahko primiti. "B. 58. Ismail Palić. str. 47. Pa samo se po sebi razumije da će svaki naš bosanski Musliman. 23. "Muslimani vjerske kjitabe prihvataju kao svoju svetinju. br. Otuda se njeguje svijest da se Bošnjaci ne smiju odvajati od svog maternjeg jezika. objavljena prva dvojezična gramatika Bosansko-turski učitelj. str. Različiti stavovi koji se mogu naći na stranicama Bošnjaka odraz su borbe različitih struja unutar bošnjačkog korpusa kao i nekih ekstremnih pogleda na nacionalni identitet Bošnjaka. Zbog toga je i razumljivo što se pitanje prijevoda vjerskih knjiga u Bošnjaku često postavlja kao prioritetno.

S obzirom da mnogi Bošnjaci nisu znali ćiriličko i latinično pismo. Preporodna linija pod vođstvom Džemaludina Čauševića bila je središnja. mada je objavljivao vijesti o izlasku iz štampe manje značajnih publikacija. 198 . Gramatika Bosansko-turski učitelj dokaz je da se i u vrijeme jake orijentalne tradicije nije prekidala veza sa slavenskom jezičkom niti. kafanama sa ovim pismom. a koji su se zalagali 26 Bošnjak je pratio sve ono što se dešavalo u oblasti prevođenja vjerskih knjiga ali se nije zabilježio prevod Kur'ana Miće Ljubibratića 1895. oglase po školama. Džemaludin Čaušević je bio pod jakim uticajem turskog književnika Sami Frašerija. Čaušević je u II godištu kalendara Mekteb (1907/1908) objasnio razloge koji su ga naveli da se zalaže za bosanski jezik i arapsko pismo. Sa bosanskim jezikom i arapskim pismom on je želio da ublaži jake reakcije koje su dolazile čak i od članova Egzekutivnog odbora. "Mi Muslimani Bosne i Hercegovine. nego ćemo dobiti i potrebite natpise. ako pokažemo himet (nastojanje) i hamijjet (patriotizam) ne samo da ćemo imati vjerskih knjiga sa arapskim hurufom na našem jeziku. arebica je trebala da potakne Bošnjake da čitaju i da se tako kulturno uzdižu. Autor Gramatike ponudio je neka originalna rješenja. a onda i Bošnjak uz latinicu i ćirilicu trebao bi obući lijepo istočno odijelo. arapsko pismo. uredima. Pretpostavlja se da jezik na koji je preveden Kur'an nisu smatrali bosanskim. 27 Dž.Gramatika je bila namijenena Turcima za učenje bosanskog jezika i Bošnjacima za učenje turskog jezika. štacijama. Čaušević: II godište kalendara Mekteb. On je predlagao Bošnjaku da pored ćirilice i latinice neke rubrike piše i arapskim pismom. Bošnjak nije komentirao izlazak iz štampe pomenute Gramatike. Ovo je usporilo kulturni napredak Bošnjaka. 1907/1908. Činjenica je da su brojni pisci stvarali svoja djela na turskom jeziku koji je Bošnjacima bio veoma blizak mada se u Bosni nikada masovnije nije turskim jezikom govorilo."27 Ovakvi Čauševićevi stavovi bili su motivirani panislamističkim razlozima. 26 Usklađivanje vjerskih udžbenika sa zahtjevima vremena i širenje literature na bosanskom jeziku Štampanje knjiga na bosanskom jeziku a arapskim pismom trebalo je poslužiti širenju pismenosti i kulturnom napretku Bošnjaka. koji je zastupao ideju da svako treba pisati svojim jezikom za koji će prilagoditi arapski alfabet.

29 Isto. Bošnjak tvrdi kako se niko nije usprotivio oživljavanju ideje o prijevodima kitaba. XVI/1906.za zadržavanje postojećeg stanja. objavljenu u Gajretovom Kalendaru. Puška. da je pitanje to postalo nužno. br. Najaktivniji među Čauševićevim saradnicima bio je učeni muderiz Sejfulah ef. Hajrović. a neke firme uvodile su ovo pismo u svojim natpisima uporedo sa ćirilicom i latinicom. 130. koji zagovara to pitanje i otvoreno s dokazom vjerskim u ruci ističe tu potrebu. "Uz svu anahronost računa se da je arapsko-turskim pismom i bosanskim jezikom izdato 500 000 primjeraka raznih knjiga.28 Ova tradicionalna struja bila je veoma jaka pa je svaka ideja o prijevodu vjerskih knjiga bila gušena. Heremić. Murat ef. "Tu potrebu smo mi danas kao donekle već osjetili jer se ono staro pitanje o prijevodu vjerskih kjitaba počinje oživljavati. Proho. 1. Razloge što to pitanje nije riješeno Bošnjak nalazi u pojedincima koji se vješto koriste narodnim slabostima i mrse račune naprednim ljudima. postavljeni su zahtjevi da ovo pismo dobije ravnopravan status sa ostalim (ćirilicom i latinicom). ali ti ništa ne vrijede. Zagreb. Salih Emin Avdić. Proho. Ibrahim ef. Hadži Hafiz Džafer ef. a ujedno je to garancija da će ova ideja pobijediti i po tome se naskoro ostvariti. koji su se zalagali za prijevod knjiga na bosanski jezik bili su Sejfulah ef. Ova grupa učenih ljudi početkom XX vijeka je zatalasala bošnjačke mase da se pitanje o prijevodima vjerskih knjiga na bosanski jezik počne oživljavati. Muhamed Hadžijahić: Od tradicije do identiteta. Čak je u jednom periodu ovo pismo bilo uvedeno u vjerskim ustanovama kao pismo administracije. 12. 1990. 130. Sejfullah ef. navike da se u vjerskim školama nastavi sa učenjem iz starih udžbenika na arapskom i turskom jeziku. Da je baš jedan muderiz (g. str. tj. Praho) iznio danas to pitanje opet na tapet to je dokaz. Hasan ef. Ovaj put je stupio na poprište učeni muderiz. Zahvaljujuću učenim Čauševićem saradnicima Bošnjak se nada da će ideja o prijevodu vjerskih knjiga na bosanski jezik pobijediti i da će uskoro početi njena realizacija. IV. str. 30 Anonim: Dvije tri o prijevodu vjerskih kjitaba."30 Komentirajući raspravu gospodina Prohe. Muslimanska naklada "Putokaz"."29 Najbliži Čauševićevi saradnici. jer su 28 Dr. "Bilo je doduše protesta po raznim sastancima. Bošnjak. Mahmić. str. 15. Kulenović i drugi. 199 . Hafiz Abdulah Sofić. Muhamed Seid Serdarević. Hamdija Muhić. Ahmed ef.

"34 Bošnjak posebno kritizira nemarnost i lijenost vjerskih službenika kvalifikujući to neoprostivim grijehom zbog kojeg će pred Bogom odgovarati. Obrazovanje na narodnom jeziku Bošnjak stavlja u sami egzistencijalni vrh.. Značajan doprinos za uvođenje bosanskog jezika u sistem vjerske edukacije dao je Džemaludin Čaušević izdanjem popularne Bergivije 1908. Ako se ovo pitanje zdogovorom. str. te da se nalazimo u okolnostima koje nas od malih nogu prisiljavaju da se borimo za egzistenciju. Ipak vjerski udžbenici na narodnom jeziku konačno su uvedeni tek 1912. taj će na vidjelo. str. slogom i velikom ljubavlju što prije ne sredi. 34 Isto. već mora obrazovanje nastaviti u državnim školama "od kojih mu zavisi život i položaj. 200 . 1. Dijete više ne može ostati u mektebu pet do šest godina. a što se prije polahko. ovdje treba iskreno raditi. Kvalitetnim vjerskim obrazovanjem "svoju mladež od džehaleta kutarišemo i na pravu stazu izvodimo. br. Ne treba bar u ovom pitanju uzimati slabu stranu lahkovjernog i dobroćudnog naroda. str. str. 12. Bošnjak. učilo. 1. "Ovo bi trebale hodže zapamtiti i manuti se svojih besposlica. jer je ovo pitanje oko kojeg se sva pitanja kreću koje nam daje obilježje kao jednoj zasebnoj skupini.vezani za uzahan krug a autori njihovi ne smiju na svjetlo kao šišmiši. Vjersko obrazovanje mora biti savremeno kako bi se brzo i lahko savladalo ono što je za vjeru potrebno. Jedan vjerski udžbenik na bosanskom jeziku napisao 31 32 Isto. a stari nemar zabaciti jer će pred Bogom za to odgovarati. ne osvrćući se na trajanje. 15. XVI/1906. te se svojski latiti posla. Ko hoće raspravljati treba izaći s kalemom u ruci u javnost – junak ko je. 1."33 Sve ovo govori da je potrebno prevođenje vjerskih knjiga na bosanski jezik radi lakšeg shvatanja i usvajanja vjerske pouke..32 U Bošnjaku se ističe potreba usklađivanja vjerskih udžbenika sa zahtjevima vremena. Isto. IV."35 Prijevodi knjiga za vjersku pouku predstavljali su značajno pitanje u Bošnjakovim raspravama o jeziku. ako nas je Bog gadob učinio u drugim stvarima. 33 Isto. 1."31 Bošnjak ističe da su se vremena promijenila i da su potrebe za prijevodima knjiga na bosanski jezik narasle. str. onda nam je jasna sudbina naša. 1. 35 Anonim: Dvije tri o prijevodu vjerskih kjitaba. donoseći uporedo turski i bosanski tekst. godine kada je Bošnjak prestao izlaziti.

jezik prema kojem su Bošnjaci imali posebno poštovanje. Gramatika arapskog jezika sa objašnjenjima na bosanskom jeziku Već je naglašeno da je arapski jezik u Bosni imao poseban status. str. koji 36 37 Dr. koliko se kod nas troši truda i vremena na izučavanje arapskoga jezika. 9. "Poznata je stvar. Arapski jezik je nesumnjivo uticao i na neke pojave u govornom bosanskom jeziku. X. U Bosni su postojale brojne vjerske škole u kojima se izučavao arapski jezik. 38 Bošnjak. Jusuf Midžić. 12. str. 24-25.39 Bošnjaci su svoju pismenost u jednom periodu vezali za arapski jezik. prijedloge i komentare. dopisnik šta primijetio ovom odgovoru. te zauzimanje stavova prema orijentalnoj literarnoj tradiciji i čvršćem vezivanju za bosansku kulturnu tradiciju. br. a ne može biti što ne znam turski. VI. Muhamed Hadžijahić. str. Bošnjak. 2. Uredništvo Bošnjaka je uputilo prijedlog Rijasetu da penzionira nestručne vjeroučitelje i hodže.je i Abdulvehab Ilhamija početkom XIX vijeka. 41. posebno one koji preko pisma i jezika utiču na omladinu da prihvate hrvatstvo ili srpstvo kao što je učinio jedan učitelj u mostarskom Osvitu. neka mi dopusti reći da to učinih. 39 Vidjeti ovo kod Dževada Jahića: Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora. što ga napisah slatkim maternjim jezikom. 36 U Bošnjaku je postojala rubrika Naši dopisi u kojoj su čitaoci reagirali na pojedine stavove. a posebno se insistiralo na čitanju i usvajanju temeljnih zakonitosti arapskog jezika. da me bolje razumje i on i sva ostala braća. 201 . II/1892. Tu se prije svega misli na suglasnik h i na udvojene suglasnike. učenik Šerijetske škole u Sarajevu polemizira sa jednim Vatanovim dopisnikom koji piše turskim jezikom. Zbog toga se osjećala potreba da se arapski jezik uči preko maternjeg bosanskog jezika. samo radi toga. Jusuf Midžić: Naši dopisi. str."37 Bošnjak je poduzimao i neke samostalne akcije kao što je zahtjev da se islamski školski zavodi temeljito reformiraju. 127. nisu taj jezik doživljavali nametnutim već su ga prihvatali kao jezik islama. 23. obilježen je kulturno-prosvjetnim napretkom u odnosu na prethodni period. to je bio jezik Kur'ana. Ovaj period bošnjačke historije i pored raznih pritisaka austrougarske vlasti.38 To neznanje o sebi i svom historijskom biću predstavljeno je u Bošnjaku kao sudbina jednog naroda. pa kaže: "Da ne bi g. XV/1905. br. Od tradicije do identiteta. 2.

Poseban publicitet dat je arapskoj Gramatici A. štampariju predana arapska gramatika na štampanje. Između ostalih korisnih izdanja donosi se kraći tekst o izlasku iz štampe Šeringerovog Priručnog rječnika tuđih riječi i fraza. H. Bulića. Pravila o pravopisu kao uvod u Gramatiku 2. Isto. strukturirana iz tri dijela: 1. Knjiga se preporučuje svim onim koji se bave pisanjem. 42 Anonim: Gramatika arapskog jezika. str. Do toga vremena kod nas nije bila prevedena ni gramatika ni rječnik na bosanski jezik. br. to dobar uspjeh iz arapskoga jezika ne može izostati. XX/1910. Knjiga će nositi naziv: Gramatika i vježbanika arapskog jezika od A. opširno ćemo se na nju osvrnuti. Oblikoslovlje (sarf) 3. 31. profesora i A. 19.je od starina kulturni. 1. Danas je pravilo da se svaka znanost mora obučavati na najlakši način. a za Muslimane i vjerski jezik. kad izagje iz štampe. Uostalom."42 Bošnjak je obavještavao kulturnu javnost o svim značajnim izdavačkim poduhvatima. 10. dct. te isticao potrebu prevođenja vjerskih knjiga na bosanski jezik."41 Gramatika je najavljena u Bošnjaku tri godine prije njenog izlaska."40 Bošnjak je u nizu članaka pratio i komentirao arapske udžbenike i priručnike. "Uz to smo u istoj knjizi dodali zgodne i dovoljne vježbe u arapskom i našem jeziku i protumačili sve riječi koje u tim vježbama dolaze. učitelja vel. gimnazije u Mostaru. Anonimni autor teksta obrazlaže kome je sve i zašto potreban rječnik stranih riječi pa kaže: "Svakome slabo obrazovanom. nadamo se da će ta knjiga biti dobra i razumljiva. a njen kvalitet obećavaju renomirani autori koji su poznati kao dobri poznavaoci arapskog jezika. I. 202 . str. 3. br. 40 41 Književni oglas. Budući da poznajemo pisce te arapske gramatike kao vješte ljude u arapskom jeziku. XVII/1907. Bošnjak. def. Za učenje kojega stranoga jezika prvo je i temeljno pravilo. 1. Kadića. da se taj jezik uči preko svoga materina. saradnicima raznih listova i časopisa. profesora gimnazije u Sarajevu i A. U najavama se isticao njen značaj. Bošnjak. Kadića. str. X. Hartmana St. Kugli – Zagreb. Sintaksa (nahv) Uz Gramatiku su autori dodali vježbe na arapskom i bosanskom jeziku. u izdanju knjižare I. Ako se dakle ova knjiga tačno progje. učitelja gimnazije u Mostaru. 5. da je u ovdašnju Islamsku dion. Bulića. "Čujemo. Gramatika navedenih autora pisana je po savremenim metodama.

kojim su arapski istumačeni. 1-2. str. str. hvala Bogu. 7. te da u pomenutoj gramatici nema dovoljno primjera."45 Bošnjak smatra nedopustivim da neko kritizira knjigu koja nije "ni štampana ni litografisana. 7. koji je pismen i čita knjige. 34. 203 . pa tamo naći latinske nazive.kojih ima. da je u vrijeme kada je gramatika pisana postojao neko ko je poznavao latinski. kaže se u Bošnjaku." Autor teksta kritizira pisca Gramatike šta je "arapski jezički sistem tumačio bosanskim jezikom navodeći da je trebalo pri sastavljanju arapske gramatike za naše škole zaviriti u arapske gramatike pisane na njemačkom jeziku. kritizira nastavu i rukopisnu Gramatiku profesora Muftića. str. kao i učenu i visoko obrazovnu potreban je rječnik tuđih riječi."44 Autor se upušta u suhoparno i nedokumentirano poređenje arapskog jezika sa grčkim i latinskim "kao da je pohabao sve komentare klasičnih jezika. a hvali i preporučuje kao uzor oblikoslovlja Herderovu Arapsku gramatiku sa objašnjenjima na njemačkom jeziku. XII/1902. a uz to da je bio poznavalac arapskoga jezika. nego je samo dva tri puta među đacima prepisana. Bošnjak. 47 Dr Muhamed Hadžijahić. 1-2. Bošnjak. Mladi autor teksta. 1-2. 27."46 Sve bi to bilo uredu. VIII. 45 Isto. Sarajevo. svršeni gimnazijalac.. Sarajevo. 34.. 5. Neka Mehmed Teufik upre prstom u jednog čovjeka. Bošnjak. br. "Mi ćemo samo ovo dodati. 46 U VI broju Behara."43 Ranije je istaknuto da se na stranicama Bošnjaka često nalaze polemičke rasprave u formi odgovora ili reakcije na pisanje nekih listova. često piše u novine. 44 Anonim: U VI broju Behara. Bošnjak konstatira da "spisatelj nije dozrio da ocjenjuje ovako zamašne stvari. Od tradicije do identiteta. br. kada je ova gramatika ragjena znao ili latinski ili njemački. I. koji bi onda. njemački i arapski. str. Bošnjak je oštro napao način pisanja pomenutog autora jer nije ispoštovao objektivnost kao osnovno načelo novinarskog poziva. br. 31. . autora Mehmeda Teufika. str. 3. vidi se da se još nije kutarisao iz gjačkih krpa. XII/1902."47 Mehmed Teufik kritičan je i prema načinu prevođenja definicija jer smatra da su doslovno prevedene i da autor nije u te prijevode udahnuo nimalo kreativnosti. 43 Anonim: Priručni riječnik tugjih riječi i fraza. Bošnjak posebno negoduje što autor članka napada Muftićevu neobjavljenu Gramatiku čiji su komentari pisani bosanskim jezikom. priličan broj.recimo popularno. XVII/1907. U VI broju Behara započeo je izlaziti članak (filološka disertacija) pod naslovom: Arapski jezik na našim gimnazijama. VIII.

Bošnjak. Bošnjak. 6. XI/1899. 15. 4. Dž. 48 49 U VI broju Behara. XI. 7. br. 12. koji po ovoj gramatici uče.Autor teksta to objašnjava činjenicom da se veoma malo prevodi s arapskog na naš jezik. 7. 8. Anonim: Priručni riječnik tugjih riječi i fraza.VII. List ističe da je Herderova Gramatika rađena za savremeni arapski jezik.pobijedile su Bošnjakove ideje o uvođenju udžbenika na narodnom jeziku u vjerske škole. Od tradicije do identiteta. br. br. XV/1905. 2. 12. 5. 10. "Pred dvije godine veli pisac. da je nauka krenula boljim putem. 44. XX/1910. 2. 3."48 I pored brojnih opstrukcija. a što više ta je gramatika izragjena za novi arapski jezik. a navodi brojne razloge protiv Herderove Gramatike pisane na njemačkom jeziku. X. 27. br. X. Anonim: U VI broju Behara. I. XVI/1906. Anonim: Dvije tri o prijevodu vjerskih kjitaba. str. dakle. 1907/1908. pa ne može poslužiti đacima za učenje klasičnog arapskog jezika. Bošnjak. Anonim: Gramatika arapskog jezika. Bošnjak. Anonim: Dvije tri o prijevodu vjerskih kitaba. pa se sam gjak ne može njom apsolutno ništa poslužiti. zaslužan i za objavljivanje prvih gramatika arapskog jezika sa objašnjenjima na bosanskom jeziku. Bošnjak. 5. 5. XVII/1907. Anonim: Književni oglas. Anonim: Šta je s prijevodima kjitaba. I. br. Anonim (Safvet-beg Bašagić): O bosanskoj književnosti. 19. 15. XVI/1906. Bošnjak. br. Sarajevo. Bošnjak. VIII. Bošnjak. 10. br. XVII/1907. br. napisanom na njemačkom jeziku. 1912. Bošnjak se zalaže za gramatiku koja ima objašnjenje na bosanskom jeziku. 31. IV. str. kako se počelo raditi sa Herderovom gramatikom. 1. Bošnjak. a ne za stari klasični. niti je slušao predavanja dotičnih profesora. 31. IV. XII/1902. Dr Muhamed Hadžijahić. Bošnjak. 34. I/1891. Bošnjak je. To je malo pretjerano. br. 41. 204 . a vjerske knjige su se počele prevoditi na bosanski jezik bez predrasuda i zapreka. jer niti je pisac ispitivao dotičnog gjaka.: II godište kalendara Mekteb. 49 LITERATURA 1. 9. Čaušević. 12. 2. 2.

‪15. br. S. Bošnjak. "B.‫. Juzbašić‬‬ ‫:‪Dževad‬‬ ‫‪Nacionalno-politički‬‬ ‫‪odnosi‬‬ ‫‪u‬‬ ‫)4191-0191( ‪bosanskohercegovačkom Saboru i jezičko pitanje‬‬ ‫.3691/‪bosanskohercegovačkim listovima.‪11. IX‬‬ ‫.2 . I. 23. S. Hadžijahić. Bibliotekarstvo.0991 .0002 .‪teksta?.‪jezika. XI/1899. Ur. VI‬‬ ‫.‪23. Jusuf: Naši dopisi.‪br‬‬ ‫.8891 . i Palić. Muhamed: Od tradicije do identiteta‬‬ ‫.‪Muslimanska naklada "Putokaz". II/1892..‪16.: Gramatika bosanskoga‬‬ ‫.‬ ‫وﺑﻘ ﻲ اﻟﺒﻮﺳ ﻨﻮﯾﻮن ﻣ ﺮﺗﺒﻄﯿﻦ ﺑﻠﻐ ﺘﮭﻢ اﻷﺻ ﻠﯿﺔ وأﻛ ﺪو ﺑ ﺬﻟﻚ اﻧﺘﻤ ﺎﺋﮭﻢ إﻟ ﻰ ﻗ ﻮم‬ ‫اﻟﺼﻘﺎﻟﺒﺔ اﻟﺴﻜﺎن اﻷﺻﻠﯿﯿﻦ ﻓﻲ ھ ﺬه اﻟﻤﻨ ﺎﻃﻖ.‬ ‫ودرس اﻟﻜﺜﯿ ﺮون ﻣ ﻦ اﻟﺒﻮﺳ ﻨﻮﯾﯿﻦ ﻓ ﻲ اﻟﻤﺮاﻛ ﺰ اﻟﻌﻠﻤﯿ ﺔ اﻟﻜﺒ ﺮى ﻓ ﻲ اﻟﻌ ﺎﻟﻢ‬ ‫اﻹﺳ ﻼﻣﻲ وﺗﻌﺮﻓ ﻮا ﻋﻠ ﻰ اﻟﺘ ﺮاث اﻹﺳ ﻼﻣﻲ اﻟﺰاھ ﺮ وﻛ ﺎن ﯾ ﺼﻌﺐ ﻋﻠ ﯿﮭﻢ‬ ‫اﻻﻋﺘ ﺮاف ﺑﺄﻧ ﮫ ﯾﺠ ﺐ ﻋﻠ ﯿﮭﻢ اﻟﺤﻔ ﺎظ ﻋﻠ ﻰ اﻟﻠﻐ ﺔ اﻟﺒﻮﺳ ﻨﻮﯾﺔ، ﺑ ﻞ ﺗﻘ ﺪﯾﻤﮭﺎ ﻋﻠ ﻰ‬ ‫اﻟﻠﻐ ﺎت اﻟ ﺸﺮﻗﯿﺔ، وﻟﻜ ﻦ اﻟﺒﻮﺳ ﻨﻮﯾﯿﻦ ﻟ ﻢ ﯾ ﺴﻤﺤﻮا ﻷﻧﻔ ﺴﮭﻢ ﺑﺎﻟﺒﻘ ﺎء دون ﻣﻌﺮﻓ ﺔ‬ ‫ﺣﻘﯿﻘﯿﺔ ﻟﺘﺎرﯾﺨﮭﻢ واﺳﺘﺨﻼص اﻟﻌﺒﺮ ﻣﻤﺎ ﺟﺮى ﺑﮫ اﻟﻘﺪر ﻟﮭﺬا اﻟﺸﻌﺐ اﻟﻤﺴﻠﻢ. Dževad: Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora‬‬ ‫‪14.‪17. Dž. Midžić. Nametak‬‬ ‫:‪Alija‬‬ ‫‪Inicijali‬‬ ‫‪i‬‬ ‫‪pseudonimi‬‬ ‫‪u‬‬ ‫. Sarajevo‬‬ ‫. XI‬‬ ‫ﻣﻮﻗﻒ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮﯾﯿﻦ ﻣﻦ اﻟﺘﺮاث اﻟﺸﺮﻗﻲ اﻟﻠﻐﻮي‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﻛﺎن اﻟﺒﻮﺳ ﻨﻮﯾﻮن ﻓ ﻲ ﻓﺘ ﺮة ﻣ ﻦ ﺗ ﺎرﯾﺨﮭﻢ ﯾﺮﺑﻄ ﻮن ﺗﻌﻠ ﯿﻤﮭﻢ ﺑﺎﻟﻠﻐ ﺔ اﻟﻌﺮﺑﯿ ﺔ وﻻ‬ ‫ﯾﻌﺘﺒﺮوﻧﮭﺎ ﻟﻐﺔ أﺟﻨﺒﯿﺔ ﻓﺮﺿﺖ ﻋﻠﯿﮭﻢ، ﺑﻞ ﻟﻐﺔ دﯾﻨﮭﻢ وﻛﺎﻧﻮا ﯾﺘﻌﻠﻤﻮﻧﮭﺎ ﻣﻊ ﻟﻐﺘﮭﻢ‬ ‫اﻟﺒﻮﺳﻨﻮﯾﺔ اﻷﺻﻠﯿﺔ ﺟﻨﺒﺎ إﻟﻰ ﺟﻨﺐ.: Ko je autor prvog našeg štampanog alhamijado‬‬ ‫.": Za prijevod naših kjitaba.‬ ‫502‬ . br‬‬ ‫. Bošnjak.74 . Halilović. Dr. 17/4. Janković.‬ ‫وﺗﻤﯿ ﺰت ﻓﺘ ﺮة اﻻﺣ ﺘﻼل اﻟﻨﻤ ﺴﺎوي ﻟ ﺒﻼد اﻟﺒﻮﺳ ﻨﺔ ﺑﺎﻟﺘﻤ ﺴﻚ اﻷﻗ ﻮى ﻣ ﻦ ﻗﺒ ﻞ‬ ‫اﻟﺒﻮﺳﻨﻮﯾﯿﻦ ﺑﺘﺮاﺛﮭﻢ اﻟﻤﺘﻤﯿﺰ. Jahić. Zagreb‬‬ ‫‪12. Književni jezik. Jahić. وأﻗﺒ ﻞ اﻟﺒﻮﺳ ﻨﻮﯾﻮن إﻟ ﻰ ﺗﺮﺟﻤ ﺔ‬ ‫اﻟﻜﺘﺐ اﻟﺪﯾﻨﯿﺔ إﻟﻰ اﻟﻠﻐﺔ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮﯾﺔ وزادت ﻋﻼﻗﺘﮭﻢ ﺑﺸﻌﺒﮭﻢ وﻟﻐﺘﮫ.‪18. 9. Sarajevo‬‬ ‫‪13.

for with it the Bosniaks were confirming their Slavic affiliation. which they didn’t experience as something that was imposed upon them. the Bosniaks were creating a stronger bond with their ethnic-linguistic roots.THE ATTITUDE OF ‘BOSNIAKS’ TOWARDS ORIENTAL LINGUISTIC TRADITION Summary In one historical period the Bosniaks linked their literacy to oriental languages. The ‘Bosniak’ criticises their ineptness and their inclination towards distancing themselves from their own destiny. this period of Bosniak history is marked by stronger attachment of the Bosniaks towards their Bosnian cultural tradition. especially Arabic. In such a way. Many Bosniaks who had received their traditional education in great Islamic centres. In this way. the Bosnian language gained special importance. but embraced it as the language of Islam and endeavoured to learn Arabic along with the native Bosnian language. This ignorance of oneself and one’s own historical being is presented within the ‘Bosniak’ as a destiny of a people. Under conditions of strong oriental tradition. acquainted themselves with the rich cultural Islamic world. 206 . a ‘Bosniaks’ had assumed a particular attitude towards oriental tradition and within the framework of this tradition a special place was occupied by translation of religious books into Bosnian. so that they had a difficult time accepting the fact that the Bosnian language should be given precedence with respect to oriental languages. Despite different kinds of pressure from the AustroHungarian administration.

This is not a modern phenomenon brought about by globalization or the virtual disappearance of borders. prof.000 entries. English vocabulary consists of 70% ‘loan words’. Unlike any other language. as we see in the example of the European Union. that means that around 350. but it is something that has taken place whenever different language speaking peoples or communities came into contact with each other. The borrowed word is referred to as a ‘loanword’.000 words in English have been borrowed from other languages. When did this borrowing begin? Did borrowing occur as an isolated linguistic phenomenon or were 207 . The borrowed words are referred to as ‘loanwords’. MAJOR PERIODS OF BORROWING WORDS FROM OTHER LANGUAGES IN THE HISTORY OF ENGLISH Summary This paper presents a short overview of the history of the English language and its expansion through borrowing of words from other languages. Each of the four periods is discussed in terms of the influential languages that dominated these periods and their contribution to the development of the English language. *** The practice of taking a word from a foreign language and introducing it into another is called borrowing. English vocabulary consists of 70% ‘loan words’. Early Modern English Period (1500-1800) and Late Modern English Period (1800-present).Muhamed Pašanbegović. The history of English and thus ‘borrowing’ is divided into four periods: Old English Period (500-1100). If we consider the fact that the Oxford Dictionary has over 500. Unlike any other language. In comparison with many other languages the vocabulary of English is of very diverse origin. Middle English Period (1100-1500).

and Dart are all forms of the British name for ‘oak river’. while Trent apparently means ‘trespasser’. for example London and Leeds. the number of Celtic words taken into English in the whole of its history has been very small. that is. The English Language: A Historical Introduction (Cambridge.”2 Little is known about the Anglo-Saxons until after their conversion to Christianity in the late 6th and early 7th century. Darent. the Anglo-Saxon or the Old English Period. the Thames is the ‘dark river’. Derwent. they were the conquered people “whose language had no prestige compared with that of the conquerors. Indeed. Cornwall. 1 The failure of Celtic to influence Old English is largely do to the fact that the Celts were displaced from what is today England. After all. which extended from 500-1100 AD. Wales. 101 2 Ibid. 1993) p. Saxons and Jutes. 1 Charles Barber. and the AngloSaxons had settled in such large numbers that there could be no question of their absorption by the Celts. 102 208 . and the small number of them that remained living among the Anglo-Saxons couldn’t hope to exert much influence on English.. The invaders pushed the Celtic-speaking inhabitants of the present-day England into Scotland. Rivers often have Celtic names: Avon and Ouse are Celtic words for ‘water’ and ‘stream’. and Ireland. a river liable to flooding. The names of some English towns were taken over from the Celts. The invasion of England by the Germanic tribes ushered in the first of the four conventional periods of the history of English. These Germanic invaders included the tribes of Angles (whose name is the source of the words England and English).other extralinguistic factors involved? When was borrowing of words from other languages most intense? Does borrowing still occur and to what extent? The history of borrowing begins in approximately 449 AD with the arrival of West Germanic invaders from Jutland and southern Denmark. The missionaries from Rome carried out the conversion to Christianity. p. leaving behind a few Celtic words.

In later Old English Period we must visualize various bilingual situations. The English Language: A Historical Introduction (New York. angel. Also. get. 1997). A few words came from Greek (devil. and when they didn’t know a word in the other language they would use a word from their own…And no doubt there were children of mixed marriages…Thus great mixing took place between the two languages. without too much difficulty. and Danes speaking Old English. disciple). However. guess. 1993). paradise. all of them having to do with the Church (e. “given the fact that religious texts were written in Latin and the early Christian missionaries were influential in spreading literacy. 130 209 . By the late 8th century the Scandinavian Vikings invaded England. Most of these words came from Latin. one estimate is that only 3% of Old English vocabulary consisted of loanwords. master. take). sister. which extended from after the Norman invasion and up to the year 1500. 24 Charles Barber. them).g.800) have survived into present day English: (band. The similarity between the Scandinavian languages (Old Norse and Old Danish) and Anglo-Saxon English made it easy for many words to be adopted into the English vocabulary: Old English and Old Norse were still reasonably similar. psalm. The Vikings concluded their settlement in England by the 11th century. church) and some from Celtic (bin. and by the end of the 9 th century they had conquered almost half of the territory of England. altar.”3 They introduced around 450 words. and Englishmen and Danes could probably understand each other. dun. nun. some of the most important grammatical words are also of Scandinavian origin. die. There would be Englishmen speaking Old Norse.Conversion to Christianity introduced two things to Old English: writing and loanwords. brock). History of English (Routledge. egg. call. (they. and pick up each other’s language. p. p. bull. leg.4 A great many words of Scandinavian origin (about 1. their. The next period in the history of English. is known 3 4 Jonathan Culpeper.

For the next 300 years French remained the prestige language in England. In 912 they were recognized by the French crown. and by 1100 AD overwhelming majority of England’s bishops and abbots were Normans. But people know well that it is good to master both. confession. so that noblemen of this land. his invasion. all keep to the same speech that they received from them. This invasion primarily involved the imposition of a Norman upper class. Less than forty years after the Norman invasion a vast number of original English aristocrats were no longer in possession of their lands. best describes the status of those who spoke French and those who didn’t: Thus came England into Normandy’s hand: and the Normans then knew how to speak only their own language. p. But low men keep to English. law (accuse.as the Middle English Period. and also had their children taught it. The rulers of Normandy had originally been Scandinavian Vikings. and to their own language still. invaded and conquered England in 1066. cardinal. heresy). 136 210 . When William the Conqueror.. unlike the previous two. The following comment. convict.000 words were adopted from French. Most of these words came from areas such as religion (abbot. who occupied parts of northern France. for unless a man knows French. the Duke of Normandy. except England alone. 5 During the Middle English Period over 10. that come of their stock. After a few generations the Scandinavian Vikings abandoned their language and took up French. found in the Chronicle of Robert of Gloucester. people make little account of him. I think that in the whole world there are no countries that do not keep to their own language. 5 Ibid. did not involve a massive migration of people. and spoke French as they did at home. This meant that French became the language of the ruling class and English remained the language of the ruled. because the more a man knows the more honored he is.

While French had exerted a powerful influence on the English language during the Middle English Period. In 1476 William Caxton set up the first printing press in England. by the year 1700 around 13. English also began to be used in Parliament. Once again. pardon. ribibe. poison. dean. Chaucer was the first to use many Arabic words. obstruction. there are 39 words of French origin in the first 43 lines of the Prologue. Books became cheaper and as a result. The widespread use of French Middle English can be seen from looking at the most famous example of Middle English . disease. Some of the Arabic loanwords used in Chaucer’ words include: almanac. Most of the Arabic words were loaned through French since. “discounting proper names. 1993). satin. study. The new waves of loanwords were brought into the English language thanks to the revival of classical works and the advent of the printing press. soldier).000 new loanwords entered the English language from Latin. virus. exist. education (college. However. battle. plague. As a result.Chaucer’s Canterbury Tales in which. subject. jupon. including his Treatise on the Astrolabe. alkali. enemy. noun. French was not the only language from which the loan words came into English. nadir. In order to make the texts more widely available. powder). During the Middle English Period trade and the Crusades led to contacts with the Middle East and thus borrowing of Arabic words. statute). university). relevant. fen. those who translated from Latin often had trouble finding English equivalents for many of the Latin words. it was Latin that dominated the Early Modern English Period (1500-1800). However. external. judge. One simple solution was to use the Latin words. 6 W. literacy became more common. French was the language of the educated class in England.”6 However. vacuum. p. retreat. grammar. written in 1391. Since Chaucer was deeply interested in medieval science and philosophy and used his acquired knowledge in these fields in his works. benefit. In 1362 the Statute of Pleading was adopted. medicine (cure. almury. Some of the examples of Latin loanwords include absurdity.F. The English Language (London. fact. beginning in the mid 14th century the linguistic division between the nobility and the commoners was largely over.crime. Bolton and David Crystal. making English the language of the courts. drug. tartar. translation of works from Latin became common. fers. military (army. 169 211 . checkmate. as mentioned earlier. capture. jury. evidence.

karate). 25-26 212 . REFERENCES 1. pundit). English is no longer borrowing from Classical languages. bazaar). igloo). tattoo). 1993. continued into the Late-Modern English Period (1800-Present). The borrowing from Latin. kibbutz). Turkish (yoghourt. Japanese (tycoon. divan. Hebrew (kosher. The influx of new loanwords in the Late-Modern English was resulted by two historical factors. with the influx of new loanwords steadily increasing. pp. as well as Greek. and African languages for 6%. African and other languages and “some studies suggest that Japanese accounts for 8% of borrowings in the last fifty years.exact and eradicate. Hawaiian (hula. Hindustani (guru. from American Indian languages (moccasin) to Arabic (sultan. Cambridge: Cambridge University Press. Charles: The English Language: A Historical Introduction. Barber. caravan. More recently English has gone global and as a result it has come into contact with languages right round the world. ukulele). Persian (shah. ruled one quarter of the earth’s surface. 7 Jonathan Culpeper. at its height. sheikh. History of English (Routledge. As a consequence. The first factor necessitated new words for things and ideas that were not previously encountered and the second factor saw the British adopt a great number of foreign words. typhoon). This period also saw the printing of the first English dictionary in 1604. 7 Since the number of those wishing to learn English is increasing every day and since English has reached every corner of the world. harem). dervish. During the time of the British Empire virtually every language on earth made its contribution to the development of English. hashish. Polynesian (taboo. The second was the British Empire. it is very likely that the practice of borrowing will extend to languages that have not been a source of ‘loanwords’ but will make their contribution to English. but has turned to European. This was not surprising since the British Empire. The first was the Industrial Revolution and the rise of the technological society. kiosk. fez). judo. Eskimo (kayak. 1997). Some examples of vast contributions to English include the following: Chinese (ketchup.

3.: Introduction to Early Modern English. Pei. 5. London: John Murray. 1991. Culpeper. London: Routledge. Historija engleskog jezika je podijeljena u četiri perioda: staro-engleski period (500-1100). srednjo-engleski period (1100-1500). third edition. Svaki od ova četiri perioda je razmatran u pogledu uticajnih jezika koji su dominirali u ovim periodima i njihovom doprinosu engleskom jeziku. third edition.2. Ovaj pregled počinje sa osvrtom na dolazak Anglo-Saksonaca i prati razvijanje engleskog jezika od 5. and Crystal D. 1983. 1965. Gorlach. GLAVNA RAZDOBLJA POSUĐIVANJA RIJEČI IZ DRUGIH JEZIKA U HISTORIJI ENGLESKOG JEZIKA Sažetak Ovaj rad predstavlja kratak pregled historije engleskog jezika i njegovo širenje kroz posuđivanje riječi iz drugih jezika. Cambridge: Cambridge University Press.: The English Language.: A History of English. 1997. 7. L. London: Methuen. Bolton.: A History of the English Language. Wyld. do danas). B. Strang. W. Bauer. Philadelphia and New York. rani moderno-engleski period (1500-1800) i kasni moderno-engleski period (od 1800. 213 . Baugh. A.F. Blake. 1970 10.: A Short History of English. 8.C.H. Jonathan: History of English. New York: New York University Press. London: Routledge and Kegan Paul 4. Mario: The Story of Language. N. H.C. 1996.M. 9. Cambridge: Cambridge University Press. 1927. London: Penguin Books. 1993. 6.: English Word Formation.: A History of the English Language. stoljeća pa nadalje. M.

‬ ‫ﯾﻨﻘ ﺴﻢ ﺗ ﺎرﯾﺦ اﻟﻠﻐ ﺔ اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾ ﺔ إﻟ ﻰ أرﺑ ﻊ ﻣﺮاﺣ ﻞ: ﻣﺮﺣﻠ ﺔ اﻟﻠﻐ ﺔ اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾ ﺔ‬ ‫اﻟﻘﺪﯾﻤﺔ )005-0011(، اﻟﻤﺮﺣﻠﺔ اﻟﻮﺳ ﻄﻰ ﻟﻠﻐ ﺔ اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾ ﺔ )0011-0051(،‬ ‫ﺑﺪاﯾ ﺔ ﻣﺮﺣﻠ ﺔ اﻟﻠﻐ ﺔ اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾ ﺔ اﻟﺤﺪﯾﺜ ﺔ )0051-0081(، وﻣﺮﺣﻠ ﺔ اﻟﻠﻐ ﺔ‬ ‫اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾ ﺔ اﻟﺤﺪﯾﺜ ﺔ )0081إﻟ ﻰ اﻟﯿ ﻮم(.‬ ‫412‬ . درس اﻟﺒﺤ ﺚ ھ ﺬه اﻟﻤﺮاﺣ ﻞ ﻛﻠﮭ ﺎ ﻣ ﻦ‬ ‫ﻧﺎﺣﯿﺔ اﻟﻠﻐﺎت اﻟﺘﻲ ﻛﺎﻧﺖ ﺳﺎﺋﺪة ﻓﯿﮭﺎ وأﺛﺮھﺎ ﻓﻲ اﻟﻠﻐﺔ اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾﺔ. ﯾﺒ ﺪأ اﻟﺒﺤ ﺚ ﺑ ﺬﻛﺮ وﺻ ﻮل اﻷﻧﺠﻠ ﻮ-‬ ‫ﺳﺎﻛﺴﻮﻧﯿﯿﻦ وﺗﻄﻮر اﻟﻠﻐﺔ اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾﺔ ﻣﻦ اﻟﻘﺮن اﻟﺨﺎﻣﺲ ﻓﻤﺎ ﺑﻌﺪه.‫أھﻢ ﻓﺘﺮات اﺳﺘﻌﺎرة اﻟﻜﻠﻤﺎت ﻣﻦ اﻟﻠﻐﺎت اﻷﺧﺮى ﻓﻲ ﺗﺎرﯾﺦ اﻟﻠﻐﺔ اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾﺔ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﯾﻌ ﺮض ھ ﺬا اﻟﺒﺤ ﺚ ﻣﻠﺨ ﺼﺎ ﻟﺘ ﺎرﯾﺦ اﻟﻠﻐ ﺔ اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾ ﺔ وﺗﻮﺳ ﻌﮭﺎ ﻣ ﻦ ﺧ ﻼل‬ ‫اﺳ ﺘﻌﺎرة اﻟﻜﻠﻤ ﺎت ﻣ ﻦ اﻟﻠﻐ ﺎت اﻷﺧ ﺮى.

posebno nad Jevrejima. *** Kodifikacija genocida kao međunarodnog krivičnog djela je ostvarena nakon Drugog svjetskog rata. Oni. čak. U radu se analiziraju izjave i ponašanja ratnih zločinaca kojima je 1945. mučili su ih u logorima i kazamatima i masovno ubijali. Srpski nacionalisti su nemilosrdno proganjali Bošnjake. osjećali muslimanima. a veliki broj je strijeljan. Planerima i izvršiocima genocida nad Bošnjacima Bošnjaci su bili "krivi" samo zato što su ostali ono što su uvijek bili Bošnjaci i što su se. Ismet Dizdarević. godine suđeno u Nirnebergu i kojima se sada sudi u Hagu. kako izjavljuju. dr. U slučajevima ispoljenog kajanja i zatraženog oprosta moguće je očekivati oprost. samo branili srpski narod od "napada i progona Turaka". Oni su.Prof. obješen ili spaljen. Moguće je očekivati oproštaj samo ako se planeri i izvršioci genocida nad Bošnjacima iskreno pokaju i ako kajanje javno iskažu i zatraže oprost. U izjavama njemačkih planera i izvršilaca genocida u usporedi sa ponašanjima i izjavama srpskih planera i izvršilaca genocida nema razlika. Većina zločinaca ne ispoljava osjećanje krivice niti kajanja za izvršene zločine. U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu nad Bošnjacima je izvršen grozomorniji genocid. ali za duboke usjekline genocida zaborava nema niti je psihološki moguć. iako su pojave masovnog ubijanja nacionalnih ili vjerskih skupina zabilježene i u Prvom 215 . mnogi si fizički i psihički mučeni. misle da nisu uopće krivi jer zločine koje su izvršili ne doživljavaju zločinima već "pravednim djelima". po svojim vjerskim uvjerenjima. Filozofski fakultet u Sarajevu OSJEĆANJE KRIVICE I KAJANJA PLANERA I IZVRŠILACA GENOCIDA Sažetak U toku Drugog svjetskog rata njemački fašisti su izvršili genocid na negermanskim narodima. Mnogo je nevinih ljudi protjerano iz svojih domova.

odlučno i sa dubokim uvjerenjem o "pravednosti" i sa mjerama najviše surovosti i nečovječnosti onemogućiti "neprijatelje naroda čiste rase". S obzirom da su u prvom i drugom članu Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju genocida od 9. Naglašeno je i da je namjerno. veliki zločin (magnum crimen) i po načinu i širini i po veličini posljedica koji iz. rezultiraju. etničkih. potrebna puna međunarodna saradnja. U Rezoluciji Generalne skupštine UN (od 11. prije i u toku Drugog svjetskog rata. bez obzira da li je izvršen za vrijeme mira ili rata. sredstvima psihološke propagande. da ostvare svoje "planirane zločinačke aktivnosti. U prvom članu piše da "strane ugovornice utvrđuju da je genocid. koja je usvojena Rezolucijom broj 1386 (XIV) Generalne skupštineUN. ovog animalnog kriminalnog djela. je precizirano ono što je u termin "genocid"sadržano: namjerno uništavanje nacionalnih. Genocid je. a naročito Jevreje. su rezultirali iz genocidnog plana kojeg je Hitler i njegovi sljedbenici. a naročito Jevreja.ubiti. Brutalni. rasnih ili vjerskih skupina.1946) je značenje pojma "genocid" jasno je određeno. progoni i strahovita mučenja u kazamatima i logorima. Psihosocijalni korijeni genocida i masovnih ubijanja Kako je moguće naučno objasniti korijene genocida i masovnog ubijanja? Ko je kriv za sve ono što je genocid 1 sobom 1 Iz značanje termina "genocid" vidljiva je njegova suština. naroda plave krvi".svjetskom ratu. od onih pojedinaca i grupa koji su u "jasnoj i dokazanoj namjeri i ponašanju" ispoljili "mržnju. decembra 1948. uskraćivanje prava na život pojedinim ljudskim bićima. u svojoj biti. ostvarivali na "neprijateljima njemačkog naroda". prikazivali "opravdanim" mjerama zaštite "pripadnike uzvišenog naroda. U nacističkoj doktrini je jasno iskazano šta treba i kako činiti za "odbranu od opasnosti": svjesno. kao što su ubistvo (homicid). da je u svim povijesnim periodima izazvao velike štetne posljedice i da je. sadržane i polazne psihološke osnove važne za objašnjenje psiholoških korijena genocida." U Rezoluciji je rečeno da je genocid međunarodno krivično djelo (zločin). za oslobađenje od genocida.12. agresivne pobude i aktivnosti" opasne za njemački narod. U prva dva člana Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju genocida. mučenja i ubijanja pripadnika negermanskog naroda. Svoje mračne planove i njihova surova ostvarenja su. godine. odnosno plansko i svjesno uništavanje određenih skupina teško krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava." U članu dva je precizirano koja krivična djela se smatraju 216 . međunarodno krivično djelo i da preuzimaju obavezu da ga spriječe i kazne. Termin "genocid" je kovanica grčke riječi genos-rod. masovni progoni. citirat ćemo sadržaje oba člana. grozomorni. pleme i latinske riječi occidere . Genocid je "uskraćivanje prava na opstanak cijelim ljudskim grupama." Ishod " odbrane naroda plave krvi" je bio vidljiv cijelom svijetu: masovna ubijanja.

pripadnicima određenih naroda ili nacionalnih manjina. ali ne zanemaruju i ulogu kulturelnih faktora. političkih organizacija. nanio? U brojnim studijama o ranijim genocidima. nisu doživljavali najviše zbog dominacije moralnih standarda o potrebi i opravdanosti ubijanja i mučenja osoba koje su Rimljani smatrali neprijateljima. se razmatraju uloge i stupnjevi odgovornosti za izvršene zločine pojedinaca. u okolnostima u kojima se genocidni porivi i genocidna ponašanja motiviraju i nagrađuju. rasne ili vjerske grupe kao takve: (a) ubistvo članova grupe. ili sa agresivnim. (d) mjere uperene na sprječavanje rađanja u okviru grupe." 217 .nosio i fizičke i psihičke posljedice koje je. Treći ističu da se glavni razlozi genocidnih ponašanja pojedinaca. Svoje gledište baziraju na agresivnim i zločiničakim ponašanjima pojedinaca uvjetovanih karakterom uređenja u kojem žive. etničke. ili sa altruističkim genetskim predispozicijama. posebno u obitelji. političke organizacije. vlade ili određeni narodi? Jedni tvrde da su pojedinci isključivi krivci. Ako naslijeđena agresivna sklonost pojedinaca bude kasnije. socijalnih organizacija i (ili) vlada nalaze u genocidnom karakteru određenih naroda. odnosno. Na pitanja da li su Hitler i njegova vlada. Drugi ne osporavaju značaj osobnih karateristika pojedinaca. posebno tradicije i dominantnih. Ko je kriv? Pojedinci. u procesima socijalizacije. jer su svoje postupke smatrali moralnim i opravdanim. (e) prinudno premještanje djece iz jedne grupe u drugu. (b) teška povreda fizičkog ili mentalnog integriteta članova grupe. (c) namjerno podvrgavanje grupe životnim uvjetima koji vode njenom potpunom ili djelimičnom uništenju. tokovima i posljedicama genocida koji se odigrao u Bosni i Hercegovini. državnih uređenja i naroda iz kojih su izrasli idejni začetnici i izvršitelji genocida. Rimski vojnici su ubijali zarobljene neprijateljske vojnike i zlostavljali njihove žene i djecu. Osjećaj grižnje savjesti zbog zločina koje su izvršavali. u novije vrijeme. u posljednjoj deceniji dvadesetog stoljeća. Ljudi se rađaju. Svoje gledište o individualnoj krivici za genocid dokazuju genetskim predispozicijima. kao i u studijama o korijenima. pisanih i nepisanih. Slobodan djelima genocida: "U Konvenciji kao genocid se smatra bilo koje od navedenih djela učinjenih u namjeri potpunog ili djelimičnog uništenja jedne nacionalne. moralnih standarda. naravno. Narod ne može biti kriv. razvijana i podsticana moguće je očekivati genocidna ponašanja.

deterioraciji materijalnih dobara ili.. psihološki utiču na teške uvjete života. S obzirom da je pouzdana percepcija svijeta važan uvjet sigurnosti.u krajnoj liniji mogu rezultirati izgladnjavanjem ili prijetnjom životu. One mijenjaju ustaljene standarde življenja i vode dezorganizaciji. prijete i ugrožavaju život. Promjene koje se javljaju. Iz teških životnih uvjeta (depresija. zašto nastavljaju da čine zlo? Mnogo pitanja a malo odgovora. Istaknuti istraživač psiholoških korijena genocida i drugih nasilja Ervin Staub ukazuje. također. najmanje. Jedan od puteva izlaska je izgradnja novog pogleda na svijet. E. nakon razranja tradicionalnih načina življenja. uzrokuju pogreške u procjeni svijeta i stvarnosti. Staub. Rasprostranjeno kriminalno nasilje. ne jednog čovjeka već više ljudi? Da li osjećaju grižnju savjest zbog ovog. ostvariti zamišljena očekivanja i dostići ciljeve do kojih je moguće nalakše i najbrže doći. Bitno je prevazići poteškoće. normalno je očekivati da će ljudi biti snažnije motivirani u traženju rješenja. Neprijateljstvo i nasilje."Ekonomski uvjeti . Političko nasilje prijeti sigurnosti čak i onim ljudima koji su izvan njega." (Staub.Milošević i njegovi bliski saradnici mogli planirati i izvršiti poznate. u osujećenju unapređenja blagostanja. Njihov odgovor je: zločini. a pogotovo zločini takvih razmjera ne bi se uopće dogodili. Ishodi manje ekstremnih ekonomskih uvjeta mogu se ispoljiti u odgođenoj deprivaciji. kriminalitet. Nije bitno koji su i kakvi su bitno je da vode nekom rješenju. strahovite zločine da nisu imali podršku i odobravanje njemačkog odnosno srpskog naroda. fizička i materijalna nesigurnost) izrastaju odgovarajuća psihološka ponašanja ljudi.Odgovor na ova pitanja omogućava bolje razumijevanje psiholoških korijena genocida i masovnog ubijanja. bilo političko nasilje između unutarnjih grupa. ugrožava život i sigurnost. U teškim životnim uvjetima ljudi su preokupirani putevima izlaska iz tih stanja. također. 1995. u najmanju ruku. životu samo određenim članovima društva i utiče na mnoge aspekte društva. neljudskog čina? Ako je osjećaju. Rapidne promjene u kulturi i društvu .. Rat je prijetnja.pored osobnih razloga. str. I 218 . bilo rat s vanjskim neprijateljem. Zašto jedna skupina ljudi želi da uništi drugu? Koji ih motivi podstiču na to? Šta osjećaju kada ubijaju. na ekonomske i kulturne faktore kao bitne motivacione izvore genocida i drugih nasilja. u traženju izlasaka iz neugodnosti koje sobom nosi neizvjesnost i dezorijentacija. brze tehologijske promjene i prateće promjene na radu i socijalnim običajima.naprimjer. 14).ističe E. socijalna dezorganizacija. ustvari.

koncept. Ervin Staub ukazuje na istu činjenicu. u značajnom stupnju. otežavaju komunikaciju i motiviraju ljude da misle samo o sebi. Zato će i potreba za zaštitom i unaprjeđenjem društvenog self koncepta ili potreba za pronalaženjem nove grupe s kojom će se identificirati biti snažna. Budući da se ljudi. zbog toga.U cilju samoodbrane vlastitih života ili očuvanja tjelesnog integriteta... definiraju po svome statusu u grupi zato je i normalno što većinu ljudi. str. ili su vođe s kojima su se poistovijetili pa. ljudi ispoljavju osjećanje ugroženosti i frustriranosti. u teškim vremenima.promjena u perceptivom sagledavanju i razumskom uviđanju "nove stvarnosti". Bez obzira da li su rezultirali iz aktualnih teških stanja ili su samo postaknuti "povoljnim okolnostima" motivacioni procesi su sjedinjeni istom psihološkom sadržinom: destruktivnim namjerama i naglašenim neprijateljstvima prema drugim pojedincima ili skupinama. zapravo prema pripadnicima drugih naroda ili drugih vjeroispovijesti. osobnih doživljaja sebe i svijeta oko sebe i ishoda percipiranih procesa rastakanja društvenih vrijednosti i tradicija zapravo društvenih vrijednosti koji su. E. Osjećanje grupne pripadnosti je važan pokretač aktiviteta pojedinaca. Psihološka reagiranja na teške životne uvjete su očekivana. ljudi nastoje da otklone stvarne ili percipirane izvore svojih poteškoća i problema. bili izvori sigurnosti. Ističe da prijetnje i frustracije uvećavaju neprijateljstvo i želju da se naudi ljudima koji su "uzročnici" njihovih problema. već ga 219 . kada grupa kojoj pripadaju pojedinci " funkcionira slabo i ne obezbjeđuje zaštitu i dobrobit. smanjuje nesigurnost i anksioznost. Međutim. oštećen je njihov društveni self. za njih. Očekivana su. ali i da uvijek ne postoji osoba ili osobe koje bi okrivili." (Staub. 16) Teški životni uvjeti utiču na odnose među članovima grupe. Ponekad oni uočavaju da su krivci njihovih nevolja isuviše moćni. U suočavanju sa teškim životnim uvjetima. jer ugrožavaju dva glavna ljudska cilja: opstanak i sigurnost. Porast potrebe za samoodbranom izrasta iz tjelesne i psihičke ugroženosti. postaju snažni pokretači njihovih namjera i aktivnosti. Motivi koji izrastaju iz osjećanja ugroženosti vlastitih individualiteta. ne mogu ili ne žele svoje neprijateljstvo usmjeriti prema njima. pozitivan stav njihove grupe prema sebi vide kao najbitniji uvjet za osobnu samoprocjenu a. U ponašanjima se uočavaju ishodi aktualnih djelovanja ili reaktiviranih ranijih latentnih motivacionih usmjerenja. naročito. poštovanje i vrednovanje te grupe se umanjuje. 1995. također. pogotovo kada ih ne mogu ublažiti ili otkloniti.

javno ispoljavao. povjesnu.kanališu prema drugima. epizodna pojava. kao i drugi ekstremni i miltantni nacionalizmi. Srpski nacionalizam. zbog toga. biti realizirani na način koji prevazilaze ponašanja krvoločnih životinja i to ne kada su site. Intenzitet neprijateljstva raste kada misli da je njihovo teško stanje prouzrokovano nepravdom a. masovna ubijanja u Argentini ) kao i analiza posljednjeg genocida koji se dogodio. Najčešće je tretiran kao benigna. Pokazale su. zapažali značajne indikatore genocidnih stremljenja i aktivnosti koji će. na vlastitoj koži. kada je povezan sa spoznajom ili naslućivanjem da drugi ne žive u poteškoćama sličnim njihovim. Koji će stupanj uticaj biti uveliko zavisi od karakteristike određenih kultura. Uticaj teški životnih uvjeta može biti pojačan. u Bosni i Hercegovini su pokazala vezu između prethodnih priprema i čina genocida. ublažen ili jako slab u rađanju i realiziranju genetskih pobuda. zapravo. U tim kulturama je dugo živio aktivni potencijal za grupno nasilje. kulturnu i moralnu "nadmoćnost" . u načinima ponašanja potencijalnih izvršilaca i potencijalnih žrtava. Psihološka analiza toka i posljedica genocida u svijetu (holokaust. tobože. osjetili posljedice od aktualiziranih genocidnih pobuda. nažalost. iz kojeg su izrastali potencijalni nasilnici. Psihološkom propagandom je utiskivano u svijest naroda. u početnim etapama psiholoških priprema za genocid. Osim toga oni su "glavni uzročnici" njihove patnje a postoje i "dokazi" da pripremaju napad na njih. osjećanje superiornosti. u njihovim ponašanjima. naročito. kod kasnijih izvršitelja genocida . u rudimentarnim vidovima agresivnosti. ne priznaju ovu njihovu. je izrastao upravo iz takvog dihotomnog. kada se ovi "mirni građani" nađu u okolnostima "pogodnim za zločin". još u etapi dužih priprema za genocid otkriti ili nazrijeti indikatori onoga što će se kasnije desiti. spoznavala tek kada su. Egizistorao je u latentnom vidu a ponekad se. "Mi" smo jedno a "Oni" su drugo. opravdanosti istrebljivanja drugih naroda jer oni. slabijim pojedincima ili skupinama. Povjesne činjenice govore da su se planeri i izvršitelji genocida i masovnih ubijanja rađali i živjeli u kulturama u kojima je potreba za genocidom bila duboko utkana u obrascima ponašanja ljudi te kulture. 220 . da je bilo moguće u fazi planiranja agresije i genocida.genocida i masovnog ubijanja. u toku agresije (1992-1995). Teški životni uvjeti jesu važan korijen zla . genocid u Kambodži. Potencijalne žrtve nisu. nacionalne uzvišenosti i vjerske pravovjernosti i. Istina o vlastitoj zabludi žrtve su . već kada su gladne.

o njegovom ubjeđenju da je baka (očeva majka) bila Jevrejka. o njegovim seksualnim nastranostima itd. osjećanja bezizlaznosti i potrebe prevazilaženja doživljaja vlastite slabosti ostvarivanjem "moći" nasiljem nad drugim. o Hitlerovim neuspjesima u kontaktima sa ženama. i okolnosti u kojima se našla mlada generacija nakon poraza Njemaca u Prvom svjetskom ratu. Pored podataka iz životne historije Adolfa Hitlera. Hitler im je "ponudio sebe" kao zamjenu za njihove očeve. Genocid nad Jevrejima se mogao očekivati upravo zbog nastalih uvjeta i to. koji su u poslijeratnim vremenima. ukazao im na "krivce". ne samo zbog ekonomskih i kulturalnih već i zbog psiholoških. može dovesti u vezu sa podacima o njegovom vanbračnom rođenju. dobar dio njih je ispoljavao simptome postratnog stresnog poremećaja. Potreba za vođom koji će naći izlaz postaje opsesija većine. mlada generacija nije mogla naći oslonca u svojim očevima. o njegovom uvjerenju da je njegova voljena majka umrla zbog greški ljekara Jevrejina. Zašto je Adolf Hitler dobio široku podršku. a ne neka druga osoba koja je ispoljavala ekstremizam u pogledima na njemačku stvarnost? Neosporno je da je on i. U psihobiografskim studijama ličnosti Adolfa Hitlera se njegov izraziti antisemitizam se. kao osoba čiji su obiteljski i kasniji uvjeti razvoja formirali u njemu osjećanje mržnje prema negermanskim narodima. Mnogi očevi su poginuli ili ostali invalidi. a naročito prema Jevrejima i kao osoba koja je ispoljila fantastičnu odanost ideologiji fašizma. u nastalom spoju teškog 221 . najbolje odgovarao tadašnjim potrebama i stremljenjima njemačkog naroda. na Jevreje i pozvao ih da idu putem koji on smatra najboljim. o ispoljenoj mržnji prema svom ocu. kako ističe Ervin Staub. a oni koji su preživjeli nosili su gorčinu poraza i osobnu sramotu. koji mogu poslužiti kao ilustracija mogućih razloga Hitlerove mržnje. Odanost i poslušnost vođi U okolnostima psiholoških priprema za genocid su ispoljavanja i druga ponašanja potencijalnih izvršitelja genocida. na izvore njihove patnje. Očekivalo se ono što se.polarizovanog shvatanja i razvijanog uvjerenja u okviru stvarnih ekonomskih nedaća. vladali u Njemačkoj. U nastalom haosu. Ponašanja njemačkog naroda u toku uspona i vladanja Adolfa Hitlera rječito govori o potrebi tog naroda za vođom. posebno mladih.

19) Izražena poslušnost naroda Hitleru. Oni koji prihvataju autoritet vođe spremni su prihvatiti i njegovu ideologiju. odanih Hitleru sa genocidnim ponašanjem pripadnika "nebeskog naroda" vođenih od "velikog vožda" Slobodana Miloševića i njegovih sljedbenika. uz glasno i prećutno odobravanje ideologijom fašizma pokrenutih masa. 1995. mudrom i uzvišenom vođi.Staub ističe da su " izraziti respekt autoriteta i jaka sklonost ka pokornosti druge predisponirane karakteristike koje dovode do genocida i masovnog ubijanja. kada se nađu u teškim vremenima. kao i pripadnika drugih naroda koje su Hitler i njegovi sljedbenici proglasili "neprijateljima njemačkog naroda" je." (Staub. E. Poslušnost autoritetu.odanost i poslušnost.stanja. mučenja i ubijanja Jevreja. Hitler je obećao i ostvarivao izlazak iz teškog stanja i psihološke neizvjesnosti.. uz određene povjesne. a narod je prema njemu ispoljavao ono što je vođi trebalo . Njihova jaka potreba za podrškom čini ih podložnim grupi i njezinim vođama. Progoni. Eksperimentalna istraživanja Stenli Milgrama o pokornosti autoritetu i teorijske studije Ericha Fromma i Alice Miller o pokornosti kao glavnom izvoru destruktivnosti. U stručnoj literaturi se ukazuje na poslušnost autoritetu kao jednom od značajnih psiholoških korijena genocida. Usporedba genocidnog ponašanja Nijemaca. vladajaućih standarda kulture i posebnih psiholoških okolnosti. str. ne oslanjaju se na svoje vlastite sposobnosti. usmjeriti u pravcu "najefikasnijeg rasterećenja. E. Između njemačkog naroda i Hitlera uspostavljen je odgovarajući interaktivni odnos." To je jedino mogla biti osoba koja se odlikovala radikalnim stavom i spremnošću da nasiljem vrati "izgubljenu moć narodu plave krvi". najvjerovatnije. dovesti do neodgovornog ponašanja i do bezrezervnog služenja vođi. realizirana masovno i nemilosrdno. izazvanu nezadovoljstvom. realiziraju planirani genocid. U ličnosti i idejama Adolfa Hitlera većina Nijemaca je "prepoznala" osobu koja može ostvariti njihova opća stremljenja i izražene aspiracije za vladanjem nad drugim skupinama. ohrabrila i njega i njegove sljedbenike da. vremenske i 222 . Radovana Karadžića. moglo nazrijeti da će doći. u dobu Hitlerove autoritarne vladavine.Fromm pokazuje da su pojedinci u Njemačkoj. bježali od slobode i pokorovali se vođi i (ili) grupi. uz punu podršku većine Nijemaca.. Očekivati je da će oni. odnosno kako E. Ratka Mladića i drugih ideologa i izvršitelja genocida nad Bošnjacima je. Očekivala se pogodna osoba koja će tenziju većine. Ljudi koji su uvijek bili vođeni od snažnih autoriteta.

kako on pogrešno misli. Barbari su uvijek Barbari bez obzira da li su dati liku fašiste. "poturice". bez grižnje savjesti. I. žene i nemoćne starce samo zato što su njihova imena Haso. Na sijelima i prelima. Bošnjaci nisu vjerovali da se četničko nasilje koje su doživjeli u Drugom svjetskom ratu neće ponoviti. njihova pretenzija dokazivanja svoje "nadmoćnosti" ponižavanjem i mučenjem nemoćnih kao i ono što je duboko utkano u njih . "Turci". nerealno poimanje. Nakon ratobornih izjava Slobodana Miloševića masa je spontano izrazila svoju odanost i pokornost. 35 ) Bošnjaci nisu očekivali nastavak ranijih genocida U ponašanju žrtava najtežih zločina. gozbama i svadbama guslari su zanosno opjevavali junaštvo i časnost Srbina. dogodio se genocid nad Bošnjacima. Ponašanje drugih žrtava genocida dosta nalikuje na ponašanje žrtava holokausta. U toku psihološke pripreme genocida nad nesrbima aktualizirano je ono što se stoljećima "iz generacije u generaciju. Bošnjaci nisu sagledavali posljedice od viđenog da je "oživljavanja četničkog pokreta u Srbiji. ubilačku strast i podmuklost drugih naroda. nacionalnih i vjerskih osobenosti. a kasnije i u Bosni i Hercegovini. ili osobi surovog argentiskog vojnika odanog diktatoru koji. muči i sadistički ubija djecu. U ideologiji velikosrpskih teritorijalnih pretenzija i "duhovnog" i "naučnog" opravdanja progona nesrba. prenosilo isto. Pedeset godina nakon genocida nad Jevrejima. zločina genocida i masovnih ubijanja. u srpskoj mitologiji. uvijek su naglašavali svirepost.. "mali ljudi" su našli potvrdu za zločine nad Bošnjacima. ukazivali na njegovu zaštitničku brižnost za nemoćne i nevine. da progoni.. Mujo. se otkrivaju pobude i ponašanja izvršitelja ovih kriminalnih radnji.ideološki fanatizam. sebe i drugih. prihvatljiva i opravdana. otvoreno ispoljile. Na Gazimestanu masa je prepoznala svoga vođu. samo zato što su oni. posebno "poturica" i "Turaka"." (Dizdarević.kulturne specifičnosti. ubija druge ili u liku srpskog nasilnika. Safija. uvjerenog u opravdanost ubijanja svakog pojedinca koji se "ne krsti sa tri prsta" i koji je. Iz iskaza preživjelih žrtava genocida mguće je uočiti kriminogene osobine izvršitelja. Dugo razvijane i podsticane predrasude su se. u okolnostima nacionalizma. 2003. komadanta logora namijenjenog za istrebljenje Jevreja. uzdizali njegovu pravdoljubivost i milosrdnost. prethodno obučen. sredinom osamdesetih 223 . str. U veličanju svojih.

siluje i što je. da primjenjuje surove. u masovnim ubijanjima i genocidu koji su se dešavali u raznim vremenima i u raznim društvenim okolonostima su uvjerljivi pokazatelji ponašanja koja protivriječe razumskom rezoniranju. nisu očekivali da će ih sutra proganjati njihove prve komšije koje su smatrali bliskim prijateljima. Nasilnici su tada su tada mogli "prilagoditi" svoje postupke ispoljenim ponašanjima žrtava. Sve drugo je lakše podnijeti. da ga liši života. zastave. str. iako su srpske snage zauzele Banja Luku na samom početku konflikta. ponovo donijelo stare uniforme. ali je relativno mali broj pojedinaca na njih obratio pažnju.) I u uvjetima pogoršane situacije Bošnjaci su se nadali da im se neće desiti ono što im se desilo. 1998. usprkos rastućoj klimi terora od strane srpskih zločinaca. mnogi lokalni muslimani su bili spremni da kažu: "Najvažnije je da nam granate ne padaju na glave.. reagirali su "mirenjem sa sudbinom uz objašnjenje da kako god su stvari sada loše one mogu postati još gore. sadističke tehnike fizičkog mučenja i (ili) da ubija nevine i nezaštićene na načine koji nisu viđeni ni u najstrašnijim filmovima strave i užasa. pjesme i slogane kao sastavni dio njegove rehabilitacije.) Općenito bi se moglo reći da je ponašanje žrtava "pomagalo" nasilniku da se odluči za ovaj ili onaj. a to to je značilo da mogu primjeniti metode torture i načina ubijanja pojedinaca ili grupa pojedinaca dobijenim instrukcijama od planera i nosilaca genocida i svojim. 137. 224 .. maltretira. veći ili manji. Rezultati viktimoloških istraživanja. osnova srpskog nacionalističkog pokreta. N. još više neshvatljivo. da osporova vrijednost njenog nacionalnog i vjerskog identiteta." U očajanju. naime. Opisi karakterističnih ponašanja žrtvi u individualnim nasiljima. bili su ubijeni.godina. nesrbi su protjerivani postepeno." (Cigar. A kad su prešli granicu. postupak. odbijali su da kupuju oružje.. Naprimjer. oštriji ili "blaži". kako smo ranije istakli ukazuju na. Ovakvi otvoreni signali trebali su izazvati uzbunu u muslimanskoj zajednici. str.. 1998. mnogi muslimani su se nadali da mogu izmaći težoj sudbini podmićivanjem člana specijalne jedinice armije bosanskih Srba da ih prebaci preko granice u Crnu Goru. Pojedinci su očajnički pokušavali da se održe izbjegavajući da učine bilo što što je moglo provocirati još nasilnije reakcije. Četnički pokret bio je. Mogao je svaki nasilnik: da psihički maltretira žrtvu. Prema riječima jednog tamošnjeg posmatrača. N. osobenim kriminalnim sklonostima." (Cigar. 134. udio žrtve u nasilju izvršenom nad njom. Teško je razumski prihvatiti da neko "želi" da ga neko napadne. Vjerovali su srpskoj propagandi. Ali.

u toku i nakon suđenja. Engleska i Francuska). nakon sudskog postupka vođenog od izabranih sudija država pobjednica (Amerika. Presuda koja je izrečena je primljena sa olakšanjem i nadom da se genocid više neće ponoviti. Najveći broj ratnih zločinaca je osuđen na smrt vješanjem. Tjelesni i psihički simptomi doživljene traume ne prestaju nakon završetka nasilja. Stiče se dojam da društvo više vodi računa o kriminalcima i izvršiteljima genocida nego o žrtvama kriminala odnosno o žrtavama ratnog zločina i (ili) žrtvama genocida. ispunjavalo. Psihološki nalazi pokazuju da nose višestruke posljedice od pretrpljenog nasilja. planerima i izvršiocima genocida su izrečene kazne za njihova zlodjela. pa i decenija.očito je. Ne mogu da nađu smiraj koji žele. Svi oni koji su u tim vremenima a i kasnije slušali ili čitali o tim zlodjelima bili su uvjereni da se genocid neće ponoviti i to ne samo zbog izrečenog uvjerenje država koje su vojnički porazile fašizam. ljudski neshvatljive. Sovjetski savez. neposredno prije ulaska vojske Alijanse u Berlin. Tragovi posljedica genocida su. Autentični dokumenti su otkrivali. ne mogu da se oslobode sjećanja na traumatska preživljavanja iako bi to. već i zbog rođaka i prijatelja intimno htjele. Na optužničkoj klupi nije sjedio vođa Trećeg Reicha Adolf Hitler jer je. izrečene u Nurnbergu 1946. bili vidljivi u svim zemljama u kojima je stigla čizma njemačkog fašizma. 225 . prizore izvršenih djela genocida. Ali su sjedili neki od njegovih najbližih planera i izvršitelja genocida: Hermann Goring. Presude su primljene sa olakšanjem i nadom Nakon poraza Hitlerove Njemačke. Preživjeli logoraši. prije stresnih događaja. Presude su. a naročito žrtve genocida pokazuju otežano ili skoro nikakvo socijalno funkcioniranje. već mogu trajati više godina. godine. Wilhem Frick. djeca izgubljenih roditelja su potresno govorili o strahotama doživljenih zlodjela. svjedoci masovnih ubijanja. Rudolf Hess. da su takva ponašanja žrtve ispoljavale i da će ih i dalje ispoljavati ako društvo ne posveti odgovarajuću pažnju žrtvama. Joachim von Ribbentrop. Žrtve nasilja. izvršio samoubistvo. već i zbog iskustvenih spoznaja običnih ljudi da se genocid objektivno više ne može dogoditi. Wilhelm Keitel i drugi.nastoje da osjete zadovoljstvo u svakodnevnom življenju koje ih je. ne samo zbog sebe. Alfred Rossenberg.

nisu iščezle genocidne pobude i planovi. zato što su "smetnja". Jevreji. završiti svoj životni vijek nekažnjeno. najmnogobrojnije žrtve. Putevi formiranja kriminalne svijesti kod planera i izvršitelja genocida ili masovnih ubijanja su različiti. da su pozvani da vladaju drugima. političkih organizacija i država . nakon strahota koje su doživjeli Jevreji i pripadnici drugih naroda koji nisu prihvatili i ostvarivali doktrinu fašizma. Sigurno je da se proces formiranja svijesti o opravdanosti uništavanja drugih skupina odvija u odgovarajućim društvenim uvjetima. Suđenje izvršiteljima zločina. ni sud jedne države niti međunarodni sud. masovna ubijanja u Argentini (l976) i. U međunarodnom pravu je naglašeno da ratni zločini.Nekim od njih ni jedan sud. na sili formiranih uvjerenja. najvjerovatnije. nakon više od 55 godina od izrečenih presuda ratnim zločincima u Nirnbergu. Sa velikom vjerovatnoćom možemo očekivati da će i većina izvršitelja genocida u Ruandi i Bosni i Hercegovini ostati nekažnjena. a posebno zločini genocida ne zastarjevaju. su primili sa velikim olakšanjima. Zašto? 226 . Hitlerovim najbližim saradnicima. ali i ne i dokaz da će svi koji su doprinijeli genocidu biti privedeni sudu pravde. u toku Drugog svjetskog rata.) su pokazali da u svijesti i ponašanju ljudi. napravili tolika zla privedeni sudu pravde. Argentina) ili. naročito. pak.Ali. "ugrožen" od drugih. Olakšanje da. obećanja moćnih država i nadanja običnih ljudi se nisu obistinila. To je moguće ostvariti samo onda kada su izvršitelji zločina uhvaćeni. Genocid u Kambodži (l975). ali su ishodi isti. socijalne bezizlaznosti i naglašenog mita o povjesnoj veličini svoga naroda ali i naroda koji je. Sigurno je da bi svaki međunarodni sud preduzeo odgovarajuće pravne postupke u cilju izricanja odgovarajuća kazna zločincima. genocid izvršen nad nesrbima. nije nikad izrekao presudu iako su žrtvama njihova zlodjela bila dobro poznata. u uvjetima ekonomske nesigurnosti. "prepreka" ostvarenju njihovih. A da li su svi planeri i izvršitelji genocida koji su. Odgovor je jasan: Ne. Genocid koji se dogodio u ovim zemljama je ishod oživljenih ideje fašizma o opravdanosti uništavanja drugih skupina samo zato što su drugačiji ili samo zato što se ne slažu sa ideologijom moćnih vlastodržaca (npr. Presuda planerima i izvršiteljima genocida. nažalost. I danas. a naročito izvršiteljima zločina genocida u Nirnbergu žrtve su shvatile i intimno prihvatile kao dokaz ostvarenja pravde. upravo zbog svoje duhovne velilčine. saznaje se o njima da žive kao "mirni građani" sa uvjerenjem da neće biti suđeni i da će. posebno nad Bošnjacima (u periodu od 1991-1995.

) Krivica za učinjena zlodjela i kajanje Pojmovi "krivica" i "osjećanje krivice" su dva različita pojma." (Trebješanin. već je pitanja kolika je krivica svakog od tih pojedinca. 324. doprinijeli ostvarivanju zločina ne bi se mogla tretirati kao pravno i moralno ispravna odluka. nisu li oni svi koliko i blgajnik logora iz priče Dvajta Mekdonalda. a ne i svih pojedinaca koji su. drugi samo patrolirao duž ograde logora. Ž. 2002.). str. koje se sada osjeća. A šta ćemo sa onima koji su dozvolili da se skladišni prostor na nekoj farmi ili sportska dvorana koriste kao centar za pritvor.) Osjećanje krivice je čin unutrašnjeg sudije.. U pravnim i psihološkim leksikonima ili rječnicima krivica se određuje kao "društveno opasna radnja koja povlači krivičnu odgovornost (Petrović. bolnu ocenu tog događaja kao moralno neispravnog. ustvari savjesti čovjeka. S.. A. pogrešno je jedino njih činiti odgovornim.264. str. iako se ponekad poistovjećaju. Osjećanje krivice može biti lahko i prolazno. ali i beskrajno mučenje ako je krivično djelo veće a 227 . jer su stvarno krivi ako su bili u bilo kojoj ulozi u toku izvršavanja zločina. Oni su samo realizatori odluka "viši instanci". 1998. str. makar i neznatno. a osjećanje krivice kao "neprijatno moralno osećanje koje se javlja kada se stvarno ili samo u mislima prekrši neka moralna norma i predstavlja subjektivnu. Arije Nejer ističe da i oni "koji su tražili suđenje da bi se individualizovala krivica za ratne zločine suočavaju se sa ključnim pitanjem: može li se jasno razgraničiti između krivice i nevinosti? Ako je jedan čuvar u logoru za pritvor silovao. pogotovo zločina genocida.. blažeg ili strožijeg "moralnog imperatora".. Međutim.Kao razlog se obično navodi neefikasnost onih koji su dužni da to urade: policije i (ili) drugih odgovorni organi. Da li su i koliko su "više instance" spremne da poduzmu radikalne mjere u tome pravcu? Ako je prisutno oklijevanja. Prema tome nije u pitanju da li su krivi.. onda to treba objelodaniti. 139. ili sa susedom koji je odao njihova skrovišta? Kolika je njihova krivica?" (Nejer. treći vozio kamion kojim su zatvorenici dopremani u logor. a sebe samog kao nedostojnog ili grešnog. P. Silovatelj ne bi bio u mogućnosti da počini svoja zlodela da mu ostali to nisu omogućili svojim delovanjem. Ako odluka "viših instanci" podrazumijeva hvatanje samo glavnih planera i izvršitelja zločina.. ili sa službenikom iz grada koji je ustanovio etničku pripadnost pritvorenika. 2001.

. Planerima i izvršiteljima genocida nakon priznanja izvršenih zlodjela se značajno smanjuje dužina zatvorske kazne. Nerazrešeno osećanje krivice ponekad može voditi u suicid. Za razliku od psihopata. ispovedanju kod duhovnika. 1998.S. predviđena kazna doživotnog zatvora izriče se kazna zatvora u trajanju petnaest godina pa čak i manje. Radi toga. U opisu očitih razlika osjećanju krivice između pojedinaca S. da li će ili neće svojim kasnijim ponašanjem pokazati unutrašnju patnju zavisi od mnogobrojnih činitelja među kojima faktori ličnosti imaju prioritetnu ulogu. nakog čega se ponovo uspostavlja poremećeni duhovni mir. Presude koje sada izriče Međunarodni sud u Haagu takođe pokazuje da se priznanje za zločine "isplati". u želji da se oslobode mučnog osećanja krivice. Osobe. Osobe koje priznaju krivicu za zločine a nisu uvjereni da su krivi to čine iz straha od kazne a ne zbog onoga što se. u izjavima i ponašanjima okrivljenih. 65. ustvari. prijavljivanju svoje krivice da bi kroz kaznu dobili oproštaj. Priznanje izvršenih zločina se. osobe sa razvijenom savešću. se uoćavaju značajne individualne razlike u stupnju razvijenosti savjesti. Petrović ističe da "psihopate imaju zakržljalu savest i njima je nepoznato osećanje krivice. osećanje krivice se može ublažiti ili potpuno otkloniti kroz ispaštanje ili kaznu. u toku i ishodu sudskog postupka. psihoterapiju. ma koliko prestup koji su izvršili bio težak sa moralnog i pravnog aspekta.savjest pojedinca strožija. tumači kao početak moralne katarze okrivljene osobe. nažalost. primenu vaspitnih mera. ova druga kategorija je vrlo zahvalna za sticanje uvida u poreklo i značaj svoga prestupničkog ponašanja. obično pate od osećanja krivice.) U krivičnim postupcima se očekuje da će izvršitelj krivičnog djela priznati svoj delikt. Priznanje zločina." (Petrović. alkoholizam ili mentalnu bolest. rehabilitaciju i resocijalizaciju. kod kojih je savest razvijena ili stroga. da li će ili neće ispoljiti iskreno kajanje zbog izvršenih zločina. U sudskim postupcima se. Za krivično djelo za koje je. Priznanje ubrzava donošenje odgovarajuće presude. Da li jeste ili nije početak "moralno čišćenja sebe od zla".. posebno zločina genocida. često pribegavaju raznim oblicima samokažnjavanja. činjenju dobrih dela itd. nije uvijek praćeno i osjećanjem grižnje savjesti. tretrira kao moralni čin okrivljenog. P. U sudskim postupcima priznanje obično dovodi da ublažavanja kazne izvršitelju krivičnog djela bez obzira na njegovu težinu. 228 . str. Prema judeohriščanskom verovanju. naprimjer. od koga se brane na razne načine.

da se obezvrijede djela “čestitih” boraca za otadžbinu. zapaža se skoro isto ponašanje." Odanost ideologiji fašizma i uvjerenje o svojoj rasnoj superiornosti učinilo ih je neosjetljivim na patnje i umiranje nedužnih u poznatim logorima smrti.Sudska praksa pokazuje i da sve okrivljene osobe ne priznaju krivicu iako su stvarno krive. Dokumenti o torturama u logorima. u izjavama okrivljenih. pretpostavke: zločinci. sadržana njihova uvjerenja da sud nema uvjerljivih dokaza o njihovom ponašanju u toku agresiji na Bosnu i Hercegovinu i da je. Da oni stvarno ne doživljavaju osjećanje kajanja za zločine koje su izvršili vidljivo je iz njihovog ponašanja i verbalnih obrazloženja svoga kriminalnog djelovanja. zbog toga. kao prizore koji su “falsificirani” sa ciljem da se “pravedna borba srpskog naroda “ za opstanak okalja. da se osramote “viteška ponašanja” pripadnika “nebeskog naroda". Ponašanje zločinaca. Ustvari. posebno ratni 229 . u njihovim izjavama utkana samopoznaja i istinsko uvjerenje da. zbog "unutrašnjih zavjera". Rjeđe se polazi od druge. vjerovatno je. pak. već sa osjećanjem žaljenja što nisu mogli. Da li su. moguće osobnim i advokatskim “manverima” biti oslobođen optužbe ili je. da do kraja ostvare planirana istrebljenja Jevreja i drugih "neprijatelja naroda plave krvi. Sve predočene dokaze oni su ignorirali a izrečene kazne smrt vješanjem nisu doživjeli sa osjećanjem krivice. Proces i ishod suđenje planerima i izvršiteljima genocida u Nirnbergu su uvjerljivo pokazali da veliki broj pouzdanih dokumenata o njihovim zločinima nije uticao na promjenu njihovog uvjerenja o opravdanosti i pravednosti vršenja tih zločina. nisu krivi? Sudeći prema toku uobičajene sudske procedure. doživljavali kao nešto što nije vezano za njih. za koje postoje validni dokazi o njihovoj odgovornosti za genocid u Bosni i Hercegovini. u " njihovom ponašanju u toku slušanja svjedočenja očevidaca o strahovitim zločinama koji su izvršeni na nevinim žrtvama i u trenutku izricanja presude nisu primjećeni znaci kajanja. U toku suđenja u Haagu kod većine planera i izvršitelja genocida nad Bošnjacima. za izvršena zlodjela. psihološki moguće. kosturi izvađeni iz masovnih grobnica i filmovi o sadističkom ponašanju agresora su. Iskazi na pitanje predsjednika Suda da li se osjećaju krivi najčešći odgovori su "Ne osjećam se krivim". u toku procesuiranja u Hagu ukazuje i na potrebu iznalaženja mogućih psiholoških razloga takvog ponašanja. očito je da se obično polazi od prve psihološke pretpostavke ili uvjerenja i u skladu sa polaznim stavom poduzimaju se odgovarajuće pravne mjere.

već uporno brane “pravednost” svojih genocidnih činova. posebno nad Bošnjacima Jugoslavije. također. u okolnostima državnih priprema za genocid nad nesrbima.nedvosmisleno ukazuje na opravdanost nepostojanja uvjerenja o odgovornosti za svjesno vršena zlodjela.) Raskorak između učinjenih zločina i uvjerenja zločinaca Kako je moguće objasniti ovaj očiti raskorak između stvarnih zločina i uvjerenja zločinaca o svojoj nevinosti? Bez temeljnih psihobiografskih studija o strukturi ličnosti i načinima ideološkog oblikovanja svakog pojedinca optuženog za zločin genocida vrlo je otežano spoznavanje svih onih psihosocijalnih determinanti koji su doprinijeli ispoljenim vidovima genocidnog ponašanja. u psihološkoj atmosferi kakave je propagandom stvorena. ukazati na psihosocijalne činitelji koji su. naučnih i iskustvenih spoznaja. moguće je na temelju ranijih. sužavali prostor izlaska iz okolnosti koje su idejni tvorci i planeri genocida željeli i očekivali.od drugih "gušenih". U stvorenoj atmosferi se osjećalo da su izvori legitimiteta za zločlin sadržani i u političkim odlukama vladajućeg režima i u planovima i 230 . "nebeskih vrijednosti" Srba. str. Oni koji su. "koji su krivi" za patnje srpskog naroda (Bošnjaci i Hrvati) bit će ostvareni i "ekonomsko blagostanje" i duhovni procvat. namjeravani ili izvršeni zločini unaprijed oprošteni i da su i od svjetovnih i vjerskih dostojanstvenika bili. ne samo da ne ispoljavaju znake osjećanja grižnje savjesti. Genocidne pobude su buđene i podsticane i mjerama koje su bile i emotivne primamnljive i logički uvjerljive.zločinci. Nirnberškom procesu i sadašnjem. Vidljivo je to i iz njihovih prvih izjava i iskaza u toku sudskog procesa. I. su ih mogli uz odobravanje i pohvaljivanje. iz razno raznih razloga. ostvarivati. Oni. Međutim." (Dizdarević. 138. za zločine. su. sve dublje urezivali u svijest i ponašanje masa. Ponašanje većine ratnih zločinaca u ranijem. Oni nose u sebi i saznanje da su njihovi. Kada se protjeraju ili poubijaju narodi. kako se dan početka oružane agresije približavao. manifestno ili laterntno djelovali. skrivali svoje agresivne pobude i brižljivo njegovane predrasude i stereotipe o Bošnjacima kao "Turcima " ili "poturicama". "Jedini izlazak" je mogao biti samo genocid. Haškom.. se ne osjećaju krivim za zlodjela. pohvaljivani i nagrađivani. 2003. U njihovoj svijesti je utkano uvjerenje da nisu u pitanju zločini već “pravedna djela”. Teži uvjeti života i oživljeni mitovi koji su se..

djelima ratnog zločina ili genocida? Da li će zapaziti i shvatiti da je "rđava radnja proistekla iz nesavladivih.. jer njihova djela nisu zločini već činovi "ostvarene pravde." (Kreč. pomoći onima koji budu osuđeni za ratne zločine ili zločine genocida. dani. Koliko su individualne sklonosti ka zločinu genocidu ili mjere propagande koje su u sebi sadržavali sve ono što je opravdalo zločin genocid ili pak. pouzdanije odmjeriti stupanj njihovog uticaja. što su pripadnioci "nebeskog naroda". "iracionalnih " impulsa u čijim se "kandžama" on osjećao bespomoćan. Intelektualci i vjerski dostojanstvenici su." Da li će opće otrežnjvanje srpskog naroda. su uvjeravali gledatelje. Kračfild. ništa ne mogu sada da učinim da stvar ispravim!" Ta vremenska perspektiva okrenuta prošlosti prestavljha kritičnu karakteristiku situacije u kojoj se kajanje javlja. interakcija osobnih i društvenih determinanti doprinijele lažnim iskazima planera i izvršitelja genocida kojima se sada sudi u Haagu nije moguće. pored ideologa "Velike Srbije" i brojnih sljedbenika Slobodana Miloševića. o djelima koji se.aktivnostima nevladinih organizacija. Intenzitet osećanja kajanja može biti posle mnogo godiuna krajnje snažan..) 231 .mučili i ubijali druge samo zato što su drugačije nacionalnosti ili vjere i to. mjeseci i godine koji će provesti u jednom od zatvora u Evropi. 253. 1976. kao osoba koji su progonjali. ako do njega dođe.. Oni misle i intimno vjeruju da ne treba da priznaju da su krivi i da se. već zato što su "duhovno uzvišeni". "Sada je sve prekasno. radi odbrane srpskog naroda od "pripremanih zločina njima namjenjenim". bez serioznih psiholoških ispitivanja. što im drugi zavide na njihovoj "časnosti" i "viteštvu". sigurno je da su oni značajno doprinijeli nihovom poimanju sebe kao pravednika. da preispitaju i promjene svoja uvjerenja o svojoj krivici i krivici njihovih nalegodavaca? Da li će. u međunradnom pravu. općenito rečeno. Međutim. tretiraju kriminalnim djelimna. pokaju. R. zbog toga. slušatelje i čitatelje da su Srbi stoljećima "ugrožavani" i to ne zato što su slabi. kako tvrde. U sećanjima na tu situaciju verovatno se jačina tih impulsa neće u potpunosti repredokuvati i to takođe može da dovede doitle da nam se kasnije u većoj meri čini da jedan akt zaslužuje osudu. biti za njih godine razmišljanja o svemu onom što su činili. Jedan od izvora intenzivne uznemirenosti koji prati kajanje leži u svesti o nemoći da se ranije počinjena dela poprave. D. str. "nepogrešivog" vožda.

U Ruandi su Hutui. suđenja glavnim planerima i izvršiteljima genocida nad Jevrejima u Nirnbergu (1945). naprimjer. Ove činjenice.. Oni koji su planirali i vršili masovne zločine ne bi takve mjere poduzimali da nisu imali ispoljenu ili prećutnu podršku većine. zabilježene genocide. nije mali broj. izreći Slobodanu Miloševiću i drugim optuženim za njihove ratne zločine ili zločine geniocid značajno promijeniti formirana destruktivna uvjerenja većine. do 1995. također. Srbiji i Crnoj Gori. nakon presude svim glavnim planerima i izvršiteljima ratnih zločina i zločina genocida. Pitanja je da li će i presude koju će.Kolektivna i(ili) individualna odgovornost U toku. U posljednjoj deceniji dvadesetog stoljeća nastavljeni su dijalozi o. i nakon. Međunarodni sud u Haagu. Samo rijetki pojedinci su ispoljili svoje neslaganje sa njegovim velikodržavanim pretenzijama i genocodnim planovima. sigurno je. ponašanje drugih izvršitelja zločina. U Bosni i Hercegovini srpski nacionalisti su nad brojnim Bošnjacima. pobili oko 800. smatraju uvjerljivim dokazima. Ako su. izvršili pokolj koji. po animalnosti samog čina i po širini i dubini individualnih i društvenih posljedica koje su rezultirale iz njega. identičnim problemima. u Evropi i šire. Međutim. prevazišao je sve do tada. skoro. u novoformiranoj državi. u pitanju zločini genocida izvršeni nad Bošnjacima. Rezultati tajnih glasanja su reljfna ilustracija stavova glasača o ličnosti i politici Slobodana Miloševića. vođeni su dijalozi i između stručnjaka (pretežno pravnika) i između laika o individualnoj i kolektivnoj odgovornosti. kojima još nije 232 . u periodu između aprila i juna 1994. zagovornici kolektivne odgovornosti.000 Tutsa na svirep i grozomoran način. Glavni planeri i naredbodavavci jesu krivi ali ne mogu biti nedužni i oni koiji su ih slijepo slijedili i činili sve ono što je od njih traženo. godine. Načini izvršavanja mnogobrojnih zločina genocida ukazuje na potrebu pouzdanijeg procjenjivanja broja zločinaca koji su zločline planirali i (ili) realizirali. u Ruandi i Bosni i Hercegovini. A njih. Slobodan Milošević i njegovi najbliži saradnici nisu mogli planirati i realizirati genocid nad nesrbima da nisu imali bezrezervnu podršku srpskog naroda. u periodu od 1992. Razlozi za nastavak dijaloga o kolektivnoj i individualnoj odgovornosti su rezultirali iz događaja koji su odigrali u zadnjoj deceniji dvadesetog stoljeća. teško je povjerovati da su ih izvršili samo oni koji se sada nalaze u Haagu i koji se nalaze na zatvorenim ili objelodanim listama i za kojima se sada traga.

) Bez obzira u kojem će stepenu. 2002. I zato uticaj toka i ishoda suđenja na doživljaj osjećanja krivice ne može biti u onkavim razmjerama kako neki očekuju da bi mogao biti. Krivično gonjenje o osuda onih koji su komandovali i podsticali na zločine doprineće tome da se hiljade ili desetine hiljada. zatvaranju i zlostavljanju pritvorenika. Ustvari "nijedan detalj stradanja i patnje Bošnjaka . 233 . Oni kriminalci koje ne bude moguće izvesti pred sud znaće da je njihovim vođama suđeno i da je. neće biti isto. pojavu osjećanje krivice kod određenih slojeva srpskog naroda. 280. relativno mali broj suđenja visokim zvaničnicima ipak može biti odgovarajuće reagovanje na to. ustaše. što bi bio značajni pokazatelj osude planera i izvršitelja genocida. i njihovo ponašanje izloženo osudi. ko je napadač. džamija. Jedan od važnih razloga za to je nesumnjivo i činjenica što je "tokom ratova u Hrvatskoj i Bosni desetine hiljada ljudi angažovano u procesu etničkog čišćenja. uvjeravali ih u opravdanost progona i ubijanja "tradicionalnih neprijatelja srpskog naroda"i raspirivali u njima atavističke pobude da jedino Srbin može biti prijatelj Srbinu. makar u rudimentu. planeri i izvršioci genocida nad Bošnjacima. niti ostati nezabilježen. A.. islamske fanatike. i tako dalje. a ko stradalnik. shodno tome. biblioteka ili koji drugi srušeni objekat . Sve se mora zapisati i pred savjest čovječanstva i sud historije staviti.ne smije biti zaboravljen.nijedna žrtva. moralnom i metafizičkom krivicom. Moguće je očekivati.drugih suoće sa sopstvenom političkom." (Nejer. Opravdavajući svoja dela sebi samima. kao najveće žrtve genocida. Teško je predvidjeti. ispoljiti osjećanje krivice i kajanja Bošnjaci. teško je predvidjeti. Da li će osjećanje krivice biti praćeno i potrebom traženja oprosta od pripadnika naroda nad kojima je izvršen genocid. jer su planeri genocida usađivali duboku mržnju u svijest svojih građana. prirodno je da oni omrznu žrtve i da prikazuju one koje zlostavljaju kao oličenje zla: mudžahedine. To što je veliki broj ljudi učestvovao u zlodelima pokreće sledeće pitanje: da li u suđenje šačici glavnih kriminalaca i njihovo kažnjavanje zapravo doprinosi individualizovanju kriminalne krivice? Ako su vođe u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi namerno uvukle hiljade drugih u svoje zločine. ne smiju zaboraviti ono što su im nosioci zla iz Srbije i Hrvatske nanijeli. četnike i tako dalje. Ne samo da je veliki broj građana učestvovao u hvatanju. već je mnogo veći broj seljaka i građana doprinosio tome otimajući imovinu i zauzimajući domove onih koji su pobijeni ili oterani..suđeno. da bude znano ko je agresor. str.

suditi porasti broj pojedinaca koji će priznati zločine." (Omerdić.) Očito je da je broj izvršitelja. Očekivati je. sa punim pravom. individualna i masovna. a ko rodoljub.. U svojoj dugoj povijesti nisu ispoljavali nagon za osvetom i odmazdom pa to ne žele ni sada. nemoguće je očekivati da će većem broj optuženih za ratne zločine ili zločine genocida biti izrečene zaslužne kazne. 143. Oni samo traže da se svakom ratnom zločincu odmjeri odgovarajuća kazna za učinjena zlodjela. ko je terorist. Zato je privođenje što većeg broja izvršitelja zločina sudu pravde od prioritetnog društvenog značaja. Pravedna presuda i kajanje su prvi preduvjet pomirenja. str. Fašizam nije pobijedio u Bosni i Hercegovini usprkos planovima i srpskog i hrvatskog velikodržavlja usmjerenim na njenu razgradnju i uništenje. se hapse pojedinci koji su bili planeri ili izvršitelji holokausta. Ostvarenje masovnijeg hapšenja zločinaca ima poseban značaj za žrtve zločina. Bošnjaci koji su duboko i neposredno doživjeli progone. ali ne i zaborava. Oni. Neki od njih se slobodno kreću i ne osjećaju grižnju savjest zbog nanesene patnje drugim ljudima. najčešće svojim susjedima. mučenja. sadistička silovanja i. M.) 234 .. svojom unutrašnjom logikom. a niti hoće. da će neki od njih doživjeti duboku starost a da neće biti kažnjeni za svoja zlodjela. povećati svijest o potrebi oproštaja. nakon hapšenja ili dobrovoljne predaje. Tragovi genocida su se duboko usjekli u memoriji pojedinaca i naroda. Očekivati je da će se broj priznanja za ratne zločine i kajanja povećavati a to će. I. ispoljiti kajanje i tražiti oproštaj. nakon pedeset godina. traže efikasnije hvatanje zločinaca i naglašavaju da je suđenje većem broju zločinaca bitan preduvjet pomirenja i suživota. 1999. ubijanja ne mogu.. pomagača i očevidaca genocida zaista velik." (Dizdarević. bilo kada zaboraviti ove grozomorne zločine. Očekuju i da će. str. Oproštaj je moguć i opravdan. 2003. 13. nažalost. pljačkaš i razbojnik. među onima kojima se sada sudi i kojima će se. I "osjećanje trajne žalosti zbog gubitka najbližih je praćeno spoznajom da ubice još uvijek nisu privedeni sudu pravde. I danas. Dosadašnji rezultati procesuiranja u Haagu pokazuju da je izrazito mali broj ratnih zločinaca priznalo svoja zlodjela.a ko branitelj. nakon iskrenog priznanja i kajanja. Sudeći prema sadašnjim ishodima hapšenja ratnih zločinaca i dužine sudskog postupka.

Beograd 12. Sarajevo. (2000): Uloga srpskih orijentalista u opravdavanju genocida nad Muslimanima Balkana. Sarajevo 14. Sarajevo. M. Beograd 235 . genocid. Sarajevo. Kreč.W. Sarajevo. I. Čekić. (1976): Elementi psihologije. (2003): Nezaborav usjeklina genocida. 10.D. 13. 3. Kračfild. (2001): Milošević..Mag. N. Byrne D.. Ž. A. Baron. N. (1998): Barbari su bili bolji. Sarajevo. R. Stubovi kulture. D. 6. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Allyn and Bacon. Gutman. Staub. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Cambridge University Press. Nejer. New York 2. Dizdarević. teror i borba za pravdu. 17. Šiber. El-Kalem. R. Rieff.W. (2002): VOJISLAV KOŠTUNICA i budućnost Srbije. 5. Bemust. Gutman . V. Stevanović. (2000): Bosanski narod optužuje za GENOCID. 8. 7. N. S. I. R. 9. Cigar. F.R. London 11. (1999): Crimes of War. Institut za istraživanje zlolčina protiv čovejčnosti i međunarodnog prava. (1998): Genocid u Bosni -Politika "etničkog čišženja". (1998): Osnove političke psihologije. Sarajevo. (2001): Rečnik psihologije.Norton and Company ltd. (1995): Svjedok genocida. I. Zagreb. (1989): The roots of evil. Sarajevo. Institut za istraživanja zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. 15. Compact. Dizdarević. Cigar.. (2002): RATNI ZLOČINI: brutalnost. (1994): Social Psychology. Trebjašanin. 16. Naučna knjiga. (1996): Genocid nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu. Cigar. Sarajevo.Samizdat FREEB92. jedan epitaf. Vijeće Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca. 4. (1999): Prilozi izučavanju genocida nad Bošnjacima (1992-1995). Omerdić. Bojl. Beograd. E.LITERATURA 1. Sarajevo. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.

وﻻ ﺗﻮﺟ ﺪ ﻓ ﻮارق ﺑ ﯿﻦ ﺗ ﺼﺮﯾﺤﺎﺗﮭﻢ‬ ‫ﺣﯿﺚ ﯾﺰﻋﻢ أﻛﺜﺮھﻢ ﺑﺄﻧﮭﻢ ﻻ ﯾﺸﻌﺮون ﺑﺎﻟ ﺬﻧﺐ وأﻧﮭ ﻢ ﻗ ﺎﻣﻮا ﺑ ﻮاﺟﺒﮭﻢ ﻓ ﻲ ﺳ ﺒﯿﻞ‬ ‫اﻟﺪﻓﺎع ﻋﻦ ﺷﻌﺒﮭﻢ وﺣﻤﺎﯾﺘﮫ ﻋﻦ اﻟﻤﺴﻠﻤﯿﻦ اﻟﻤﺠﺮﻣﯿﻦ.‬ ‫632‬ . ﺷ ﺮد ﻛﺜﯿ ﺮ ﻣ ﻦ اﻷﺑﺮﯾ ﺎء، ﻛﻤ ﺎ ﻋ ﺬب‬ ‫ﺷﻨﻖ وأﺣﺮق ﻋﺪد ﻛﺒﯿﺮ ﻣﻨﮭﻢ. ﻗ ﺎم اﻟ ﺼﺮب اﻟﻤﺘﻄﺮﻓ ﻮن ﺑﺘﮭﺠﯿ ﺮ‬ ‫وﺗﻌﺬﯾﺐ وﻗﺘﻞ اﻟﻤﺴﻠﻤﯿﻦ اﻟﺒﻮﺳ ﻨﻮﯾﯿﻦ ﻓ ﻲ أﻋ ﺪاد ﻛﺒﯿ ﺮة.‫ااﻟﺸﻌﻮر ﺑﺎﻟﺤﺴﺮة واﻟﻨﺪم ﻣﻦ ﻗﺒﻞ اﻟﻤﺨﻄﻄﯿﻦ واﻟﻤﻨﻔﺬﯾﻦ ﻟﻺﺑﺎدة اﻟﺠﻤﺎﻋﯿﺔ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﻗ ﺎم اﻟﻘﻮﻣﯿ ﻮن اﻷﻟﻤ ﺎن اﻟﻤﺘﻄﺮﻓ ﻮن أﺛﻨ ﺎء اﻟﺤ ﺮب اﻟﻌﺎﻟﻤﯿ ﺔ اﻟﺜﺎﻧﯿ ﺔ ﺑﺎﻹﺑ ﺎدة‬ ‫اﻟﺠﻤﺎﻋﯿﺔ ﻟﻐﯿﺮ اﻷﻟﻤ ﺎن وﺧﺎﺻ ﺔ اﻟﯿﮭ ﻮد. ﻟ ﻢ ﯾﻜ ﻦ ﻟﮭ ﻢ ذﻧ ﺐ ﻟ ﺪى‬ ‫اﻟﻤﺨﻄﻄﯿﻦ واﻟﻤﻨﻔﺬﯾﻦ ﻟﮭﺬه اﻟﺠﺮاﺋﻢ ﺳﻮى أﻧﮭﻢ ﺑﻮﺷﻨﺎق ﻣﺴﻠﻤﻮن. وﺟ ﺮت ﺟﺮﯾﻤ ﺔ اﻹﺑ ﺎدة اﻟﺠﻤﺎﻋﯿ ﺔ ﻋﻠ ﻰ ﻣ ﺴﻠﻤﻲ‬ ‫اﻟﺒﻮﺳ ﻨﺔ واﻟﮭﺮﺳ ﻚ ﺑ ﺸﻜﻞ أﻛﺒ ﺮ وأﻓﻈ ﻊ.‬ ‫وﻗ ﺎم ھ ﺬا اﻟﺒﺤ ﺚ ﺑﻤﻘﺎرﻧ ﺔ اﻻﻋﺘﺮاﻓ ﺎت اﻟﺘ ﻲ أدﻟ ﻰ ﺑﮭ ﺎ ﻣﺠﺮﻣ ﻮ اﻟﺤ ﺮب اﻟ ﺬﯾﻦ‬ ‫ﺣﻮﻛﻤﻮا ﺳﻨﺔ 5491 ﻓﻲ ﻣﺪﯾﻨﺔ ﻧﯿﻨﺒﻮرغ واﻻﻋﺘﺮاﻗﺎت اﻟﺘﻲ أدﻟﻰ ﺑﮭ ﺎ اﻟﻤﺠ ﺮون‬ ‫اﻟﺬﯾﻦ ﯾﺤﺎﻛﻤﻮن ﻓﻲ ﻣﺪﯾﻨﺔ ھﺎغ ھﺬه اﻷﯾﺎم. وﯾﻤﻜﻦ ﺣﺪوث اﻟﻌﻔﻮ ﻣﻦ‬ ‫اﻟﺒﻮﺳﻨﻮﯾﯿﻦ ﻓﻲ ﺣﺎﻟﺔ واﺣﺪة ﻓﻘﻂ، إذا ﻧﺪم اﻟﻤﺨﻄﻄﻮن واﻟﻤﻨﻔ ﺬون ﻟﮭ ﺬه اﻟﺠ ﺮاﺋﻢ‬ ‫ﺣﻘﯿﻘﺔ وﻃﻠﺒﻮا اﻟﻌﻔﻮ ﻣﻦ ﺿﺤﯿﺎھﻢ ﻋﻠﻨﺎ. وإذا ﺣﺪث ھﺬا ﻓﯿﻤﻜﻦ أن ﯾﺤ ﺪث اﻟﻌﻔ ﻮ‬ ‫وﻟﻜﻦ اﻟﺠﺮوح اﻟﻌﻤﯿﻘﺔ اﻟﺘﻲ ﺟﻨﺘﮭﺎ ھﺬه اﻟﺠﺮاﺋﻢ ﻻ ﺑﻤﻜﻦ وﻻ ﯾﻨﺒﻐﻲ ﻧﺴﯿﺎﻧﮭﺎ.

This paper analyses the statements and the behavior of war criminals who were put on trial in Nuremberg in 1945 and those who are now on trial in the Hague. physically and psychologically tortured. but the deep scars of genocide cannot be forgotten nor is it psychologically possible to forget them. and because. there are no differences. in terms of their religious conviction.” They were only. they considered themselves Muslims. especially the Jews.THE FEELING OF GUILT AND REMORSE AMONG THOSE WHO PLANNED AND COMMITTED GENOCIDE Summary During WWII the German fascists committed genocide against the non-Germanic peoples. They even think that they are not guilty at all because they consider the war crimes they committed “righteous deeds. When comparing the statements of Germans who planned and committed genocide and those among the Serbs who did the same. For those who show remorse and ask for forgiveness it is possible to expect forgiveness.” It is possible to expect forgiveness only if those who planned and committed genocide against the Bosniaks show sincere remorse and ask for forgiveness. defending the Serb people from the “attacks and the persecution of the Turks. The Serb nationalists mercilessly persecuted the Bosniaks. tortured them in concentration camps and prisons. The only crime of the Bosniaks was that they were “guilty” for being who they always were – Bosniaks. and a great number of them were hanged or burned alive. Many innocent people were expelled from their homes. as they say. Most of the war criminals do not show any feelings of guilt or remorse for the committed crimes. and killed them in large numbers. During the aggression on Bosnia and Herzegovina a far more atrocious genocide was committed against the Bosniaks. 237 .

238 .

Dževdeta Ajanović. Dominantna dimenzija društvenog razvoja je globalno obrazovanje kao opća linija razvoja s jasnom orijentacijom u budućnost – sustav se na svojoj globalnoj razini neposredno ugrađuje u evropske i svjetske tokove. ali nije dosljedno prihvatio nove ideje. razina i procjena uspješnosti. U ovome trenutku mogu se zapaziti rasprave na svim razinama društva o «školi budućnosti».Prof. uvažavajući naše korisne ideje i teoretske obrasce. Zbog svega toga treba imati na umu da ta budućnost uopće nije na dohvat ruke. niti se uključio organizirano u evropske tokove orijentirane na učenje za 21. ne smijemo zanemariti ni neke školske osobenosti koje 239 . Nastavnici i učenici će moći izvršiti zadatak koji pripada njihovoj funkciji samo ako stalno uče. Zapravo. Škola budućnosti je daleko od nas. Filozofski fakultet u Sarajevu NAŠA ŠKOLA NA PRAGU PROMJENA Sažetak Naš obrazovni sustav se otrgnuo od socijalističke doktrine odgoja. Međutim. tako daleko da nijedan znanstvenik ne može tačno predvidjeti kako će ta budućnost izgledati i koje će zahtjeve u obrazovanju sa sobom nositi. i time obogaćivati svjetski fond. «Ništa ne uspjeva kao uspjeh» Dostojevski *** Osavremeniti pedagošku misao u našim uvjetima znači prvenstveno komunicirati sa svjetskim pedagoškim znanjem. stoljeće. Organizacijske forme takvog obrazovanja tek su naznačene. vrijednosti i kvalitete procesa odgoja i obrazovanja. sc. Globalno obrazovanje može se odrediti kao pravac razvoja suvremene pedagoške teorije i prakse u formiranju univerzalnih intelektualnih znanja. dr. osnovu integracije školskog učenja i pripreme mladih za život.

ali nije dosljedno prihvatio nove ideje. političkih i znanstvenih činilaca. civilizacijske i sve druge prednosti pojedinih nacionalnih zajednica. Svjetski kontekst i ideje koje će značajno uticati na sadržaj i metode rada u svim sustavima odgoja i obrazovanja u sljedećih dvadesetak godina vjerovatno možemo promatrati u sklopu zaključaka Međunarodne konferencije o obrazovanju. raseljene osobe). politiku zapošljavanja i pokretljivost građana. koja je održana u Ženevi 2001. a to je sustavan i kvalitetan rad sa roditeljima u partnerskoj saradnji i lokalnoj zajednici). globalizaciju. još uvijek bila. osoba. škola ne potiče kreativnost). Naš obrazovni sustav se otrgnuo od socijalističke doktrine odgoja. povezivanje sustava odgoja i obrazovanja. koji se shvaća kao međuovisnost društvenih. Sasvim je jesno da je XXI stoljeće – stoljeće znanja i da će se u njegovom toku ostvariti definitivne znanstvene. Toj skupini 2000. učitelj (niska profesionalna autonomija. Prvi je proces globalizacije. posebno multitkulturalizam. potrebe i mogućnosti. Evropska unija. Međutim. god. poručuje da obrazovni sustavi ne smiju više biti generatori nezaposlenosti s teškim socijalnim posljedicama. koncept evropskog znanja i stručnosti. u koju želi ući Bosna i Hercegovina.. tržište rada i međunarodnu konkurentnost. a odnose se na tri odgojnoobrazovna činitelja: nastavni program (ne poštuje dovoljno interese učenika. pripada već oko 150 mil. Treći razlog je vezan za migracijska kretanja (radnici i osobe koje traže azil. Ta tri važna razloga u svjetskim razmjerima uvjetovala su takav pristup. dominacija nadzora nad savjetovanjem i suradnjom) i roditelj (hitno i aktivno ojačati još jedan segment svoga djelovanja.bitno utječu na koncept promjena. Poruka konferencije bila je Obrazovanje za sve – učiti živjeti zajedno: sadržaji i strategije učenja – problemi i rješenja. god. stoljeće. unificiranost i dr. ubrzane tehnološke promjene. Tako je škola. Evropski stručnjaci poručuju da je prošlo vrijeme obrazovne samoizolacije. preopterećen je formalnim sadržajima. unatoč mnogim novim kvalitetama (i u mnogo čemu suvremenija) sputavana pripadnošću određenoj alternativnosti (koncepcijski i 240 . Evropski koncept obilježava nekoliko odrednica. niti se uključio organizirano u evropske tokove orijentirane na učenje za 21. te koncept cjeloživotnog odgoja i obrazovanja. njegov položaj je više pasivan nego aktivan. uz sva nastojanja da prevlada svoje tradicionalne slabosti statičnost.

Stejli predlaže četiri faze u izradi nastavnog plana. jezičku). ali može dati osnovne smjernice na svakom stupnju obrazovanja. oponašanje zatečenog. Tako F. a ne imitacija. nove modele nastavnika. ali i ograničena mogućnost posebnosti i prepoznatljivosti svake pojedine škole. Kompleksnost i način transformacije škole u konceptualni «model» života i rada. Program ne može obuhvatiti sve značajno na karti svijeta. Koncepcija globalno obrazovanje zasnovana je na idejama humanizma. matematsku. Idejom globalnog obrazovanje škola se ne odriče domovinske pedagogije. inovacionog menadžmenta u obrazovanju koji formira strategije obrazovanja za 21. Globalno obrazovanje može se odrediti kao pravac razvoja suvremene pedagoške teorije i prakse u formiranju univerzalnih intelektualnih znanja. preko njega obrazovanje u jednoj zemlji postaje dijelom ukupnog procesa na kulturnom. za prelazni period (uvođenje globalne perspektive u postojeće školske programe. vođenje nastave. razvija se samo po principu «od drugih». na raznim nivoima. koje možemo ugraditi u postojeće programe. prevazilaženje njezinog tradicionalnog stila. originalan čin. osnovu integracije školskog učenja i 241 . izvode globalno učenje konkretnog sadržaja koji je proistekao iz prve tri faze.statusno). Temeljne odrednice izgrađivanja prepoznatljivosti suvremene škole kompleksnog su karaktera i izraz interdisciplinarnog uvjetovanja. ono je zadatan. od kojih su prve tri kompromisne. Pokušaji prepoznatljivosti svake škole je proces. stoljeće. ekonomskom i drugim razinama suvremenog života. Dominantna dimenzija društvenog razvoja je globalno obrazovanje kao opća linija razvoja s jasnom orijentacijom u budućnost – sustav se na svojoj globalnoj razini neposredno ugrađuje u evropske i svjetske tokove. Uključivanje škole u globalno obrazovanje je postepen proces. socijalnom. ali i ambicija da se mijenja i razvija vlastitim i prepoznatljivim ritmom i intenzitetom. Svaki predmet u školi stvara uvjete globalne orijentacije na karti svijeta za konkretnu perspektivu (historijsku. integracija modula ili učenja). čime joj je bio predodređen karakter njezine samostalnosti. razrada modula. nove strategije međusobne suradnje među subjektima odgojno-obrazovnog procesa. strukturiranja njezine teorijsko-metodološke organizacije sadržaja i karaktera pedagoškog procesa u njoj. ovisit će njezina fizionomija. a ne «mirovanje». Nastavnici izvode nastavu zajednički integracijom disciplina.

humane odnose unutar škole i konačno autonomiju učitelja. što se želi postići). . vrijednosti.» (Colin J.) ističe «da odgajatelji imaju ulogu odvjetnika djeteta i odvjetnika kulture i težak zadatak – posredovati između oba zahtjeva. 1994. poticaja školske kulture. To je moguće ostvariti kvalitetnim kurikulumom koji će osigurati dobre uvjete osposobljenosti učitelja. H. Američki pedagog Wakler (Wakler. pa čak i posvađati se u vezi s tim šta je platforma ili kakva bi trebala ona da bude.) Platformu čine različite koncepcije (vjerovanje u ono što već postoji. D. Njihove misli zasnovane su na pretpostavkama koji su glavni problemi i obaveze.uključuje razne stručnjake.da ispunjava određene norme. Marsh..bude zajedničko odlučivanje nastavnika i učenika.pripreme mladih za život. Promišljanje se ne uzima kao drugi korak. raspravljati. došao je do zaključka da je najbitnije pitanje kako učesnici u planiranju kurikuluma pristupaju svome zadatku. već kao trajna samostalna aktivnost. M.)..F..) misli da: . «Zato je prvi korak pridobiti sve da se uključe razgovarati. što je moguće ostvariti).» 242 . 1984. Svi pojedinci koji će raditi na izradi kurikuluma pristupit će tom zadatku sa određenim uvjerenjem i vrijednosnom orijentacijom. učenika do ministarstva obrazovne politike. 1977. u svojstvu posmatrača uspjeha u sprovođenju projekta u Kaliforniji.kurikulum ima interni karakter svake ustanove. teorije (teorijska iskustva) i namjere (ono što je poželjno. sintezu između nacionalnog (propisanog) i nepropisanog kurikuluma koga čine partneri od nastavnika. Utvrdio je da u planiranju postoji logičan redoslijed postupaka: platforma  promišljanje  nacrt. 1994. Mogućnost alternative treba iznalaziti i nuditi prihvatljiva rješenja. Nastavnici i učenici će moći izvršiti taj zadatak koji pripada njihovoj funkciji samo ako stalno uče. . Utvrditi platformu znači potpuno «očistiti sukob alternativa». Gudjons (Gudjons. O kurikulumu utemeljenom na školi engleski pedagog Skilbeck (Skilbeck. . Prednost ovoga iskustva osigurava ujednačenost školskog sustava. kako se planiranje kurikuluma stvarno odvija u praksi. Nacrt kurikuluma je vrhunac svih predviđenih akcija.

Razvoj pojedinca u timu zadaća je novog pristupa profesionalizmu. Sigurna 12. «Iznutra prema vani» 18.Jedan od osnovnih uvjeta za refleksiju osobnih i kolektivnih iskustava je timski rad. Komunikacija 9. Odgovornost 7. Osjetljivost za druge 4. Proaktivnost 17. Trajni 15. Nezastrašujuća 243 . Zadovoljavajuća 22. Osjećaj da smo dio zadaće 20. Povjerenje 2. Otvorena 8. Međuovisnost 5. Svaki nastavnik morao bi biti uključen u takav ili drugačiji tim iz koga će proisticati školska kultura. Timski rad / zajedništvo 21. Problemi 6. Odnosi 16. PROCES SURADNJE (kvalitetni rad) Proces suradnje Učenici Nastavnici 1. Posvećenost 14. Rješenja 11. Energija 10. Rezultati 19. temeljena na suglasnosti među ljudima u školi i školskoj okolini. Otvorenost 3. Okolina 13.

Učiti činiti predstavlja sposobnost snalaženja u raznim situacijama. Kačapor.) temeljne su odrednice koje usmjeravaju nastavnika na: «učiti znati. وﻻ ﺷ ﻚ أن اﻟﺘﻌﻠ ﯿﻢ أھ ﻢ ﻋﻨﺎﺻ ﺮ ﺗﻘ ﺪم ورﻗ ﻲ اﻟﻤﺠﺘﻤ ﻊ‬ ‫وﻧﻈﺮﺗﮫ إﻟﻰ اﻟﻤﺴﺘﻘﺒﻞ، وﻻ ﺑ ﺪ ﻣ ﻦ ﺗﻤﺎﺷ ﯿﮫ ﻣ ﻊ ھ ﺬه اﻟﻌﻤﻠﯿ ﺔ ﻓ ﻲ أورﺑ ﺎ واﻟﻌ ﺎﻟﻢ‬ . 1994. Educa. Gudjons. 5. 2. što ih ugrađuje inovativna škola. 3. iz kojih proističu sve komponente odgoja i obrazovanja.: Reforming the Science Curriculum with a Global.» Učiti znati ujedno znači i učiti učiti. Ovisno o predmetu i programu. 1996.: Uvod u školsku pedagogiju.: Pedagogija (temeljna znanja). učiti živjeti s durgima i učiti biti. H. Učiti živjeti zajedno predstavlja razumijevanje drugih ljudi. svaki nastavnik mora. uzajamnog razumijevanja i mira. Staley. pluralizma. kako bi se iskoristile mogućnosti koje obrazovanje pruža cijelog života. Beograd. Educa.‫اﻟﻐﺮﺑﻲ‬ ‫واﻟﺘﻌﻠ ﯿﻢ ﺑﺎﻟ ﺸﻜﻞ اﻟﻌ ﺎم ﯾﻤﻜ ﻦ أن ﻧﻌﺮﻓ ﮫ ﺑﺄﻧ ﮫ ﻣ ﻨﮭﺞ ﺗﻄ ﻮﯾﺮ اﻟﻨﻈﺮﯾ ﺔ اﻟﺘﻌﻠﯿﻤﯿ ﺔ‬ ‫اﻟﻤﻌﺎﺻ ﺮة وﺗﻄﺒﯿﻘﮭ ﺎ ﻓ ﻲ ﺳ ﺒﯿﻞ ﺗﻜ ﻮﯾﻦ اﻟﻌﻠ ﻮم اﻷﺳﺎﺳ ﯿﺔ اﻟﺘ ﻲ ﺳ ﺘﺄھﻞ اﻟ ﺸﺒﺎب‬ . 1998. Zagreb. Za uspješan rad u svakoj djelatnosti obično se navode i tri osnovne pretpostavke: ljubav. uz opće zahtjeve.. 4. Zagreb.U knjizi «Učenje blago u nama» (Delors. F. kao i sposobnost za timski rad. 1994. poštivanje vrijednosti. J. učiti činiti.: Učenje blago u nama. LITERATURA 1. stručnost i zalaganje. Educa.: Kurikulum.‫ﺳﯿﺘﻤﻜﻦ اﻷﺳﺎﺗﺬة واﻟﺘﻼﻣﯿﺬ ﻣﻦ أداء واﺟﺒﮭﻢ ﺑﺎﻟﺘﻌﻠﻢ اﻟﻤﺴﺘﻤﺮ ﻓﻘﻂ‬ 244 . Marsh. The American Forum. Nastavnikova uloga je poticati i kreirati uspjeh na radost sviju.‫ﻟﺤﯿﺎة أﻓﻀﻞ‬ . 1999. jer ne zaboravimo: Ništa ne uspijeva kao uspjeh. ‫ﻣﺪارﺳﻨﺎ ﻋﻠﻰ ﺑﺎب اﻟﺘﻐﯿﺮات‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫اﻧﺴﻠﺦ ﺗﻌﻠﯿﻤﻨﺎ ﻣﻦ اﻟﻨﻈﺮﯾﺔ اﻟﻤﺎرﻛﺴﯿﺔ ﻟﻠﺘﺮﺑﯿﺔ، وﻟﻜﻨﮫ ﻟ ﻢ ﯾﺘﻘﺒ ﻞ اﻷﻓﻜ ﺎر اﻟﺠﺪﯾ ﺪة‬ ‫ﺑﺎﻟﺸﻜﻞ اﻟﻤﻄﻠﻮب وﻟﻢ ﯾﺪﺧﻞ رﺳﻤﯿﺎ ﻓﻲ ﻧﻈﺎم اﻟﺘﻌﻠﯿﻢ اﻷورﺑﻲ اﻟ ﺬي أﻋ ﺪ ﻟﻠﻘ ﺮن‬ ‫اﻟﻮاﺣ ﺪ واﻟﻌ ﺸﺮﯾﻦ. J. Colin J. Delors. izgrađivati svoja mjerila i vrijednosti i težiti humanom i cjelovitom pristupu prema svakom učeniku.A. Zagreb. 1998. S.

nor has it integrated itself. 245 . The dominant dimension of social development is global education as a general line of development with a clear orientation for the future – on the global level this system is being directly integrated into European and World developments.OUR SCHOOL ON THE THRESHOLD OF CHANGE Summary Our educational system has broken away from the socialist doctrine of upbringing. Global education can be defined as a trend in the development of contemporary pedagogical theory and practice in the function of universal intellectual knowledge. which belongs to their function only if they are constantly involved in the process of learning. which are geared towards learning for the 21st century. in an organised manner into the European developments. Teachers and the students will be able to perform the task. the basis for the integration of scholastic learning and the preparation of the young for life. but it hasn’t been consistent in adoption of new ideas.

246 .

Edina Vejo PROŠIRENO RAZUMIJEVANJE METODE U NASTAVI ISLAMSKE VJERONAUKE Sažetak Tekst raspravlja o pojmu metode u nastavi islamske Vjeronauke. *** Uređenost odnosa sadžaja i metode Ideja razvoja znanosti situirana u epistemologiju a na temelju postojanja općenitih znanstveno-teorijskih konzekvenci prisutna i u znanosti o odgoju predstavlja početni okvir zadatom razumijevanju problema metode u nastavi islamske vjeronauke. Znanstveno interveniranje u području sadržaja predstavljeno je kroz dva komplementarna pristupa: iz pozicije pedagoškog menadžmenta čime biva problematizirano strategijsko planiranje u području islamske Vjeronauke smješteno u kontekst makromenadžmenta. Na taj način bi se otvorila mogućnost poboljšanju metodičkih odluka u islamskoj vjeronauci. dr. koja je trenutno limitirana upravo prirodom sadržaja koji se prezentiraju. 247 . osjetljivom za intelektualnu i duhovnu pozadinu koju obezbjeđuje upravo islam.Doc. Šira implikacija ovakvih interveniranja ogleda se u temeljitijem zasnivanju znanosti o odgoju kod nas. upravo razumijevanje ideje razvoja znanosti eksponira pitanje odnosa sadržaja i metode. sc. U jednom vremenskom odsječku preokupirajuća ambicija znanosti bila je rješavanje temeljne strukture znanstvenog spoznavanja a ta dosegnuta struktura je po svojim moćima i rezultatima predstavljala vrijednost za sebe. Jer. nudeći prošireno razumijevanje metode utemeljeno na postojanju implikacijske relacije između sadržajnih i metodičkih odluka u nastavi. Drugi pristup reformuliranja sadržaja počiva na potrebi nadilaženja njihove reduciranosti i uvođenja sadržaja više osjetljivih za intelektualnu islamsku tradiciju. Naglasak je na metodi.

43 98.«1 Isključivi interes za sadržaj u nastavi islamske Vjeronauke ozbiljno bi unio nedoumice u dosegnuto shvaćanje jezika ovog doba kojim se ostvaruje odgoj u vjeri. Beograd. »Pojam metode nisu samo pojedini metodički oblici. obavezuje na pojačanu znanstvenu nadnesenost nad ovim područjem. Prema podacima Vjersko-prosvjetne službe Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. naglašavajući tako značaj proučavanja historije nauke i konkretne naučne prakse. pa i suprotstavljenosti između dominantnih referentnih znanosti za pitanje sadržaja (teološke discipline).38 68. razmišljanja 1 2 Staniša Novaković. znanstveno razmišljanje o njemu događa se prvenstveno posredstvom škoske Vjeronauke: a) školska vjeronauka kao forma u kojoj se ostvaruje vjerski odgoj. 2002/03. Ovakav pristup svoj izraz pronalazi u proširenom razumijevanju metode u nastavi islamske Vjeronauke. interdisciplinarnog pristupa koji izbjegava zamke nedostatnog partikularnog i teži integriranju. što su artikulacijski zahtjevi znanstvenog promišljanja u nekoj oblasti praktičnog djelovanja b) broj mladih osoba obuhvaćenih školskom vjeronaukom. 14. logičko-formalnoj orijentaciji.49 96. Podržavajući kompleksnost prostora u kojem se ostvaruje odgoj u vjeri. za šk. kontrolirati i vrednovati. standardiziranosti.25 99. Hipoteze i saznanje. već on obuhvaća sasvim općenite prethodne odluke o nastavnom programu. 1984.76 73.putu.š.13 92. Time se nadilazi odnos suprotstavljenosti u tretiranju ova dva bitna elementa odgoja u vjeri.19 84. godinu. str. Začinje se konstruiranje sintetičkog.46 100 248 . podaci o obuhvaćenosti bošnjačke omladine nastavom islamske Vjeronauke su slijedeći: Muftijstvo Zeničko Bihaćko Mostarsko Travničko Sarajevsko Goraždansko Tuzlansko Banjalučko (podaci za Ključ) Procenat polaznika vjeronauke u o. uspjela je više od ostalih odgojnih polja svoje odgojno nastojanje programirati.65 99 93.73 96.85 (bez škola Kantona Sarajevo u kojima nema Vjeronauke) Nedostaju podaci 86. odnosno metode (pedagoško-psihološke znanosti). 95. Odatle potječe pokušaj da se problem sadržaja u nastavi islamske Vjeronauke2 smjesti u područje njene metode. Potom će uslijediti period u kojem ne bivaju zanemareni dometi ostvarenog u području metode. ali izražavaju sumnju u »postojanje u naučnom saznanju takvih logičkih struktura koje bi nadilazile posebne historijske situacije.15 96 Procenat polaznika vjeronauke u srednjoj školi 61.

Misao o sadržajima kao ’mogućim predmetima poučavanja’ implicira metodičku odluku. Naravno. ostvareni su izvjesni prodori u oblikovanju njene odvažnije metode kao puta prenošenja sadržaja. dogodit će se zaustavljanje mogućnosti usavršavanja metodičkog aspekta Vjeronauke ukoliko se sadržajni aspekt ne reformulira. Berlinska didaktička škola5 (Blankertz. Isto djelo. 4 Meta-organizaciju čini školska uprava. Heimann) ukazuje na nezaobilazni sklop implikacija između sadržajnih i metodičkih odluka. Odatle potječe razumijevanje odnosa sadržaja i metode kao odnosa izrazite kreativne napetosti.Heimann smatrao je da nijedan elemenat nastavnog procesa ne može odvojeno posjedovati primat djelovanja. kao i manirima pristupa problemima.nastavnika o planiranju nastave. Za nastavu islamske Vjeronauke.«3 Postoji navika da se o metodi u nastavi islamske Vjeronauke razmišlja kao o problemu nastavnikovog djelovanja. kao i cjelokupnost procesa u nastavi (prezentacija tema. 2001. ipak je ovu njegovu mogućnost potrebno uokviriti stvarnošću. navike). iskustvo. 51. obrazovanje. 48. 5 Isto djelo. organizacijski oblici. ministarstva obrazovanja i svi oni činioci koji oblikuju opće pretpostavke za organizaciju učenja. već samo se žele senzibilitirati odgovorni za dalekosežne efekte njihovih odluka u području vjeronaučne prakse. već treba polaziti od međuzavisnosti svih uključenih elemenata. Metode učenja i poučavanja. području njegovih odluka i odgovornosti. Shodno tezi o postojanju implikacijske relacije između sadržajnih i metodičkih zahvata. kao protagonist u kreiranju ovih veoma bitnih okvirnih uvjeta. načina formativnog uplivavanja u svijet kvaliteta mladih ljudi. u prostoru znanstvene preokupiranosti nastavom islamske vjeronauke kod nas. 64. procesi interakcije). Zagreb. Fend (1980) distingvira makro-organizaciju. U ovom času. pojavljuje se i Islamska zajednica sa svojom stručnom službom (Vjersko-prosvjetna služba). Osnivač ovog didaktičkok koncepta P. str. ovim se ne želi suzbiti nastavnikova konstruirajuća aktivnost u procesu zadobijanja svoje metodičke kompetencije (njegova stručnost. str. Ne poričući prostor nastavnikovog metodičkog odlučivanja. 249 . str. Nove teorijske paradigme nude saznanja za postizanje takvog kvaliteta instrukcije koji je orijentiran učeničkom individualnošću: pojedine kategorije učenika sa svojim osebujnim personalističkim 3 4 Ewald Terhart. mikro-organizaciju i meta-organizaciju procesa učenja.

f)kada je potrebno dati uvod u određeno područje ili pružiti orijentacionu pomoć u savladavanju zadataka učenja koje zatim treba izvršiti uz pomoć neke druge metode. 201. b)odgovarajuće gradivo ne može obraditi na drugi način..intrapersonalne i interpersonalne. kao organiziranu hijerarhiju koja počinje jednostavnim i završava složenim zadacima. ovakvi teorijski koncepti ne bivaju primijenjeni u praksi Vjeronauke. Metode poučavanja i učenja. str. e)gradivo treba zadržati u pamćenju samo kratko vrijeme. 7 Gardnerov model višestrukih sposobnosti (Frames of Mind. svojom senzitivnošću u određenom području.crtama. 'Matrica ciljeva i metoda' bi trebala omogućiti da se za svaki postavljeni nastavni cilj odabere najprimjerenija metoda poučavanja a izbjegne neprimjerena. emocijama… U svakom čovjeku egzistira personalistički sklop inteligencije. intelektualna. emocionalna. nerazrađenog. afektiviteta i psihomotorike. 8 U svakom pojedincu postoji. Predavanja nisu prikladna kad: a)želimo ostvariti druge ciljeve osim prenošenja informacija. tjelesne sposobnosti. senzualna. 95-101. 1976) je razradio taksonomiju odgojnoobrazovnih ciljeva u području kognitiviteta. Taksonomski model (Bloom. c)gradivo se za posebnu skupinu mora organizirati i prikazati na poseban način. numeričke. a time i teško mjerljivog. e)treba dosegnuti kognitivne ciljeve 250 .1983) ponudio je različite kategorije inteligencije: konvencionalne (verbalne.d)kad je potrebno probuditi zanimanje za temu.8 Istovremeno. Meta-organizacija poučavanja u nastavi islamske Vjeronauke ovim modelom dobiva orijentir pokušaju da se ciljevi i zadaci Vjeronauke operacionaliziraju. b)nešto treba zapamtiti u dužem vremenskom razdoblju. Zagreb. stavovima.što implicira i mogućnost odgajanja. profilom intelektualnih sposobnosti7. 1956. Nedopustiva komocija u području cilja i zadataka reflektira se i u području sadržaja. c)gradivo je složeno ili apstraktno ili sadrži mnoštvo detalja. Dabrowsky (1964) upozorava da se razvoj ne može svesti na prosječnu normu i ukazuje na pet vrsta psihičke osjetljivosti (overexcitability) kao na prediktore razvojnog potencijala: psihomotorna. osobinama.9 6 Allport (1969) u svojoj teoriji osobe konstatira da je struktura inteligencije nerazdvojivo povezana s cjelokupnom osobom .njemu svojstvena energija.sklopom inteligencije6. sposobnosti ponavanja sebe i drugih . jedinstvena isprepletenost s njenim drugim dimenzijama. To im naravno ne umanjuje snagu ali zato krni odgojnoobrazovne domete ove nastave i tako što i dalje traje artikuliranje njenog cilja i zadataka na razini deklarativnog. Metoda predavanja: Na temelju mnogih istraživanja više autora je došlo do zaključka da je metoda predavanja prikladna onda kada se a)glavni cilj sastoji u prenošenju podataka. imaginativna.. d)bitnu pretpostavku za postizanje nastavnih ciljeva tvori aktivno sudjelovanje učenika u nastavi. 9 Ewald Terhart. navikama. prostorne) ali i sposobnosti muzičkog izražavanja. osobeni koncept razvojnog potencijala.

dakle. (komunikativna didaktika) Nastava u razredima: Sinteza različitih kombinacija metoda frontalne nastave i objašnjenja. sinteza 6. primjena 4. socijalnih. metoda rasprave. odgovaranje 3. aktivnijih metoda. a koji svojom prirodom induciraju opredjeljenje za upotrebu življih. svakako situirano u kontekst interesa za cjelinu. Individualni pristup: Individualizaciju je moguće postići na području domaćih zadaća ali i posredstvom primjene materijala i medija. podrazumijeva slijedeće rakurse: višeg reda poput analize. razumijevanje 3. vrednovanje Afektivno područje 1. sinteze ili integracije ili su f) inteligencija ili nastavno iskustvo učenika prosječni odnosno ispod prosjeka. Razliku između djelotvorne i nedjelotvorne nastave tvore kombinacije. Humanistički pristup: Najvažnije obilježje je nastojanje da se omogući cjeloviti razvoj svih kognitivnih. analiza 5. recepcija 2. vrednovanje 4. Metoda rasprave: Cilj primjene je podstaći sposobnost učenika za kritičko prosuđivanje kao i jezičke sposobnosti u razmjeni s drugim. karakterizacija pomoću vrijednosti B B C C C D C B A A A A A A A A A C C C B B B B B B B B B B B D B B D A A A B B A B D D D A A A A A B B B B B Skala: A= vrlo dobro B= dobro C= dovoljno D= loše Implikacijska relacija usmjerava ka potrebi ozbiljnog nadnošenja nad sadržajima koji su u funkciji operativno postavljenih ciljeva vjeronaučne nastave.’ 251 . učenje glavom. vjeronaučnu metodu. Urgentno interveniranje u području sadržaja nastave islamske Vjeronauke. organizacija vrijednosti 5.Matrica ciljeva i metoda (kognitivno i afektivo područje) Metoda poučavanja Kategorija cilja predavanje rasprava individualni pristup humanistički pristup nastava u razredu Kognitivno područje 1. individualnih nastavnih metoda i humanističke metode. emocionalnih i tjelesnih sposobnosti učenika. znanje 2. ’Kao i u glazbi… ukupni efekt (melodiju) ne određuje učestalost pojedinih načina postupanja (nota). srcem i rukom. ritmovi i tempo nastavnikovih postupaka (a time i učeničkih akcija).

Zagreb.prostor kompetentnog susretanja sa svojom tradicijskom intelektualnošću. Izrasliji stratum bošnjačke mladosti ne traži u vjeronauci uporišta svojim racionalizacijama. jer joj je postalo sasvim jasno koliko je uređen identitet bitna pretpostavka dometa i kvaliteta onog što će spoznati. O jastvu. Proces mladalačkog samooblikovanja ne biva potaknut ovom nastavom a odgojni dometi bivaju počesto svedeni na deklarativno pristajanje. Erikson jasno poručuje da mladi ne žele svijet u kojem je sve dopušteno. Zedler: Teorije znanosti o odgoju. 14/2001. 10 Mladi nisu ravnodušni prema nastavi islamske vjeronauke. nezainteresiranošću mladih. 12 Maturanina biologija kognicije: Spoznaju uvijek treba gledati u suodnosu s posmatračem. Prema Konig.. a koja nastava Vjeronauke i ne dotiče 2. već žele novi način suočavanja s bitnim stvarima.. E. 2001. ne postoji o posmatraču neovisna spoznaja. Mlada osoba želi urediti 'osnove svog uvažavanja života'11. 252 . Sarajevo. možda elitizitrano promišljanje o mladima ne dopušta 'opravdavanja' skromnog formativnog dometa Vjeronauke. br. ali sad se postavlja pitanje njihovih očekivanja. nadomjestak osjećanju inferiornosti. str.12 Kreator respektirajuće psihosocijalne teorije razvoja osobe. 256. čime bi ispunili sadržajnim razumijevanjem svoju često samo slućenu intelektualnu pozadinu. Tragom naslućivanja bošnjačke mladosti (dobivena razgovorima sa mladim osobama širokih interesa i značajnih postignuća u pojedinim školskim oblastima) artikulira se zadatost koncepta islamske vjeronauke. 11 Rusmir Mahmutčehajić.1. naprotiv . časopis Forum Bosne. ugao koji može obezbijediti oblast pedagoškog menadžmenta. ugao ovovremenosti: uporna preokupirajuća istrajavanja bošnjačke mladosti na nekim pitanjima egzistencije. jer slijedi očekivanja i zahtjeve 10 Saglašavanje je takva razina odgojnog uticaja tokom koje odgojna promjena traje dok je prisutan agens uticaja. str 32. ishod procesa vrijednosnog interioriziranja njene pouke je neizvjestan. pa se i među bošnjačkom mladošču širi osjećanje indiferentnosti. Prvi ugao: Otvorenost sadržaja islamske vjeronauke Postojeći sadržajni koncept nastave islamske vjeronauke nedovoljno uspijeva opskrbiti mladog čovjeka moralnom osjetljivošću. Ovakvo. bez dubljeg odgojnog odijeka. opasno relativiziranje.

str 44. pronalazimo i u ideji 'ihsani intelektualne tradicije'14 koja insistira na usavršavanju intelekta koji shodno tradicijskoj islamskoj misli obitava u ljudskom srcu. zahtijeva definiranje i drugih orijentira reformuliranom sadržaju: 13 Namjerno upotrijebljen izraz ’intelektualnost’ treba razumijevati u kontekstu slijedećeg značajnog distingviranja: “U perspektivi autonomnog jastva. sposobnost spoznavanja sebe. Trag željenom reformuliranom konceptu sadržaja Vjeronauke. potpunijeg razumijevanja vrijednosti . ».” Prema Rusmir Mahmutćehajić.. svoju pedagošku argumentaciju crpi iz postojanja implikacijske relacije u odnosu prema metodičkim odlukama. taj korijen je samo jastvo sa svojim razumom kao najvišom mogućnošću pojedinca. već naprotiv.. Naravno. Ilmihal. Isti tekst.. br. 18-19/2003. 14 Nevad Kahteran. kao da Ga vidimo. osjetljivom za islamske intelektualne domete. 16 Midhat i Abdulah Čelebić. Dobro. a njeno središnje učenje .. je vodič dosezanju potpunosti življenja svoje tradicije.la ilaha illa Llah reducirano na puki slogan. Time se otvara mogućnost odgojno proširenog. Tradicionalni islam i ideja ihsani intelektualnosti. bez određenog oblika ihsani intelektualne tradicije. nema svetog korjena znanja.. npr. str. I suvremena znanstvena razumijevanja. intrapersonalnu inteligenciju. dželle šanuhu. Ponuđena ilustracija ne ispražnjava ovakvu mogućnost. jasno priznaju njenu nekonvencionalnu dimenziju.» Ponašati se služeći Allahu. ona prožimajuća snaga koja upravo i prečesto nedostaje postojećem konceptu islamske Vjeronauke. začeti krak interveniranja u području sadržaja vjeronaučne nastave. str. već kao način bivanja. 15 Isti tekst. Zenica. pa i islamskog odgoja uopće kod nas. Reducirani pristup području sadržaja vjeronauke zamagljuje intelektualnu dimenziju islamskog. jer ako mi Njega ne vidimo.. ne samo kao način obavljanja posebnih djela. Sarajevo. 1995. Tako razum /ratio/ zamjenjuje um /intellectus/ a osjetnost unutarnju osvijetljenost.npr. sam islam je izložen postajanju ideologijom koja je lišena duhovne učinkovitosti. 41. kao sposobnost doživljaja sebe kao cjeline.intelektualno13 izrasle bošnjačke mladosti. Prezentirani su kroz cjeline o njihovom smislu i značenju.«15 S radošću biva dočekano otkriće u jednom udžbeniku islamske pouke16 ihsanskih šarta. 253 . pojma kao što je inteligencija. zaista On vidi nas«. te su nabrojani i sažeto objašnjeni osnovni principi. časopis Znakovi vremena.. 38-48. i prezentiran je kao svojevrsna ilustracija potrebe i mogućnosti da se područje sadržaja podvrgne ozbiljnom propitkivanju i preoblikovanju.

Sarajevo. 71-72. str. Zenica. antropološkog. To je način da nastava islamske Vjeronauke zadobije transponirano značenje . makro-menadžmenta. očekivanja . Zbornik IPA. 16/2003. uz uvažavanje posebnosti djelatnosti kojom se bave) odabir sadržaja nastave islamske Vjeronauke je domen odgovornosti tzv. Postoji li strategijsko planiranje u nastavi islamske Vjeronauke? Prema teoriji menadžmenta. 254 . oblikuje se šta organizacija želi da bude. Menadžment u obrazovnim ustanovama.. br. primjenjivoj u području rada odgojno-obrazovnih institucija (i nužnoj kao artikulacijskoj formi osmišljavanja ovih institucija.«18 Nastava islamske Vjeronauke realizira se posredstvom nastavnog plana i programa koji 'donosi' Islamska zajednica.. obavezi i mogućnosti za ovu nastavu. historijskog. u školi za čije makro-menadžerske funkcije su kompetentna odgovarajuća ministarstva.kulturološkog. koji bi trebao rezultirati ostvarenjem poslovne misije i vizije. str. časopis Muallim. uspješnost u ostvarenju ove uloge pretpostavlja potpuno razumijevanje škole. mjereno konkretnim odgojno-obrazovnim rezultatima. čijim se ostvarenjem ujedno ostvaruje i vizija i poslovna misija. te oblikuje poslovnu strategiju kao obrazac poslovnog ponašanja. produktivne komponente ukupnog nastojanja škole. koju 'vrijednost' organizacija isporučuje kupcima. Sarajevo. Postupkom strategijskog menadžmenta. Naravno. te način ostvarenja željenog stanja (poslovna strategija) tako da se strategijski menadžment. 18 Aziz Šunje... što se postiže njenim sistematičnim posmatranjem i proučavanjem.1/2003. naziva i strategijsko vođenje.. 1/2002. više u: Edina Vejo. prevođenje vizije i poslovne strategije u konkretne (poslovne) planove. Odgovornost Islamske zajednice za ovu nastavu je neprenosiva. 19 Plan i 17 Antropološki aspekt u: Nove orijentacije u definiranju sadržaja nastave islamske Vjeronauke. br. 19 O reformi obrazovanja kao zadatom okviru za razmišljanje o nastavi islamske Vjeronauke i njenom shvaćanju kao izazovu. časopis Obrazovanje odraslih..od stranog tijela u školi ka. s pravon. interese. artikulira poslovnu misiju.17 Svakako bi u ovo interveniranje trebalo ukomponirati i spoznate preopkupacije mladih. Uloga analitički strukturirane aktivnosti (strategijskog planiranja) je konvertovanje. »Uloga strategijskog menadžmenta je da u procesu strategijskog promišljanja osmisli organizacijsku viziju. br. dileme. 222-230. 4-6. Pozicija nastave islamske Vjeronauke u kontekstu reformirane škole. str.

Ako bi ciljevi nastave Vjeronauke slijedili zahtjev konkretnijeg definiranja. izgrađenim vanjskim i unutrašnjim kriterijima. Razina evaluacije pretpostavlja umijeće dosljednog vrednovanja sadržaja prema. ekstrapolacije. ali i odgaja. prevođenja. oblikuje ciljeve ove nastave i sadržaje kojim će ciljevi biti ostvareni. Prva razina. tačno definiranje u pripremi nastavnog sata onog što se želi satom postići. Darovitost i kreativnost.poznavanje smjerova i nizova .poznavanje kriterija .program za nastavu islamske Vjeronauke.znanje terminologije .. Razina shvatanja pretpostavlja razvijanje intelektualnih vještina poput razumijevanja. Sarajevo.poznavanje metodologije . Aktivnosti makro-menadžmenta 20 Razrada razina kognitivnog područja posredstvom potkategorija.znanje činjenica . tumačenja..poznavanje konvencija .znanje načina tretiranja pojedinosti . str. to bi dovelo do pomaka određivanju sadržaja kojim će biti ostvareni. prema Petar Stojaković.poznavanje klasifikacija i kategorija . uvjetuje nedovoljnu nadnesenost nad pitanjima njenih sadržaja. Dominacija uopćeno. proklamirajuće formuliranih ciljeva nastave Vjeronauke.. obuhvaća slijedeće potkategorije 20: . Razina analize: analiza elemenata. sposobnost izrade generalizacije podataka. 216-217.poznavanje općih pojmova u nekom području . a uvijek prisutna implikacijska relacija bi se reflektirala i kroz nove zahtjeve metodičke kompetencije nastavnika: npr. Razina sinteze: izrada originalne prezentacijske forme gradiva. suptilniji odabir metode kojom se to može postići. već spomenuta Bloomova taksonomija može ilustrirati složenost ostvarenja naizgled jednostavnije dimenzije ove nastaveobrazovne. Kako nastava islamske Vjeronauke obrazuje. u toku ovog procesa.znanje teorija i struktura.. analiza odnosa i analiza organizacijskih principa gradiva. 2000.znanje principa i generalizacija . 255 .. Domete obrazovnog ostvarenja Vjeronauke moguće je pratiti prema taksonomiji zadataka u području kognitivnog razvoja. znanje.

G. Katarina. Nevad (2003): Tradicionalni islam i ideja ihsani intelektualnosti. Petar (2000): Darovitost i kreativnost. H. Zenica 3. New York 4. časopis Znakovi vremena. Aziz (2002): Menadžment u obrazovnim ustanovama.iziskuju začinjanje kreiranja drukčijeg pristupa . časopis Obrazovanje odraslih. pedagoške psihologije. Čelebić. Novaković. Neimarlija. Ostajući čvrsto oslonjen na sopstvene duhovne temelje. Očito da područje sadržaja u nastavi islamske Vjeronauke zahtijeva svježiji pristup. Muftijstvo zeničko. Zagreb. br.1/2002. ne zadovoljavajući se uopćenim određenjem 'vjere i morala' njenim sadržajem i posredstvom prodornijeg. Kahteran. Zbornik radova Tesawwuf. Sarajevo 5. 256 . 1989. Midhat i Abdulah (1995): Ilmihal. Bugojno 2.. Gardner.«21 LITERATURA 1. (1991): Sklop i razvoj ličnosti. više integrirajući čime bivaju opcrtana dva komplementarna kraka ovakvom nastojanju: u prostoru nastavnog gradiva Vjeronauke. Zagreb 8. Nolit. Konig. br. Srajevo 21 Hilmo Neimarlija. 'Srpsko' Sarajevo 10. Basic Books. Beograd 9. Priroda ovakvog izazova i mogućnosti oslikava se u slijedećoj komunikacijskoj razini: «Islamski život danas prolazi novo veliko suočenje sa svijetom i sa sopstvenim islamskim temeljima. 18-19/203. islamski život je u mogućnosti da plodotvorno preuzima moderne znanstvene spoznaje na način njihovog razviđanja u svjetlu sopstvenog intelektualnog naslijeđa i istovremenog razviđanja sopstvenog naslijeđa u svjetlu tih spoznaja. Zagreb 6. odgovornijeg primjenjivanja znanstvenih spoznaja koje pomažu čvršću artikulaciju bdijenja nad Vjeronaukom. Šunje.. Zbornik Prvog simpozija Zagrebačke džamije Tesawwuf. 14/201. Sufizam i duhovna situacija čovjeka. Sarajevo 7. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.uvažavanje i primjenjivanje dometa suvremenih znanstvenih paradigmi iz područja pedagoškog menadžmenta. Zedler (2001): Teorije znanosti o odgoju. Staniša (1984): Hipoteze i saznanje. Zagrebačka džamija. Allport. Hilmo (1989): Sufizam i duhovna situacija čovjeka.V. (1983): Frames of Mind: The Theory of multiple intelligence. Educa. Stojaković.. Rusmir (2001): O jastvu. produbljeniji. časopis Forum Bosne. Mamutćehajić.. br.

أﻣ ﺎ ﻣ ﺎ ﯾﺘﻌﻠ ﻖ ﺑﻤ ﻀﻤﻮن اﻟﻤ ﺎدة ﻓﺪرﺳ ﻨﺎه ﻣ ﻦ ﺟ ﺎﻧﺒﯿﻦ: ﻣ ﻦ اﻟﺠﺎﻧ ﺐ‬ ‫اﻹداري ﻓﻲ ﻣﺠﺎل اﻟﺘ ﺪرﯾﺲ ﺑﺈﺛ ﺎرة ﻣ ﺸﻜﻠﺔ اﻟﺘﺨﻄ ﯿﻂ اﻟﻌ ﺎم ﻓ ﻲ ﻣﺠ ﺎل ﺗ ﺪرﯾﺲ‬ ‫اﻟﺘﺮﺑﯿﺔ اﻟﺪﯾﻨﯿﺔ ﻓﻲ ﺿﻮء اﻹدارة اﻟﻌﺎﻣﺔ، واﻟﺠﺎﻧﺐ اﻵﺧ ﺮ اﻟﺘﺮﻛﯿ ﺰ ﻋﻠ ﻰ اﻟﻤ ﻮاد‬ ‫اﻟﻤﺘﻌﻤﻘ ﺔ . Zagreb‬‬ ‫. Đuro (1989): Otpori kritičkom mišljenju. Educa‬‬ ‫‪Zagreb‬‬ ‫.‬ ‫وﺳﯿﻨﻌﻜﺲ ھﺬا ﻋﻠﻰ وﺿﻊ ﻋﻠﻢ اﻟﺘﺮﺑﯿﺔ ﻋﻨﺪﻧﺎ ورﺑﻄﮫ ﺑﺎﻷﺳ ﺲ اﻹﺳ ﻼﻣﯿﺔ اﻟﺘ ﻲ‬ ‫ﺳﺘﺴﮭﻢ ﻓﻲ ﺗﺤﺴﯿﻨﮫ. Vujić. Antun (1987): Otvorena znanost i otvoreno društvo‬‬ ‫‪Centar za kulturnu djelatnost. Radna‬‬ ‫‪zajednica RK SSO Hrvatske. Šušnjić.أﻛﺜ ﺮ دﻗ ﺔ اﻟﺘ ﻲ ﺗﮭ ﻢ اﻟﻤﺜﻘ ﻒ ﺛﻘﺎﻓ ﺔ إﺳ ﻼﻣﯿﺔ ﺑ ﺪﻻ ﻣ ﻦ اﻟﺘﺮﻛﯿ ﺰ ﻋﻠ ﻰ‬ ‫ﻣﺠﺮد اﺧﺘﺼﺎر اﻟﻤﺎدة. وﯾﻔﺘﺢ ﺑﮭﺬا ﺑ ﺎب ﺗﺤ ﺴﯿﻦ ﻃ ﺮق اﻟﺘ ﺪرﯾﺲ ﻟﻤ ﺎدة اﻟﺘﺮﺑﯿ ﺔ‬ ‫اﻹﺳﻼﻣﯿﺔ اﻟﺘﻲ اﻧﺤﺼﺮت ﻓ ﻲ وﺿ ﻌﮭﺎ اﻟﺤ ﺎﻟﻲ ﻟ ﺴﺒﺐ ﻣ ﻀﻤﻮن اﻟﻤ ﺎدة ﻧﻔ ﺴﮭﺎ.‬ ‫752‬ . Zagreb‬‬ ‫اﻟﻤﻌﻨﻰ اﻟﻤﻮﺳﻊ ﻟﻤﻔﮭﻮم ﻃﺮق اﻟﺘﺪرﯾﺲ ﻟﻤﺎدة اﻟﺘﺮﺑﯿﺔ اﻹﺳﻼﻣﯿﺔ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﯾ ﺪرس ھ ﺬا اﻟﺒﺤ ﺚ ﻣﻔﮭ ﻮم ﻃ ﺮق اﻟﺘ ﺪرﯾﺲ ﻟﻤ ﺎدة اﻟﺘﺮﺑﯿ ﺔ اﻹﺳ ﻼﻣﯿﺔ ﺑﻌ ﺮض‬ ‫اﻟﻤﻌﻨ ﻰ اﻟﻤﻮﺳ ﻊ ﻟﮭ ﺬا اﻟﻤ ﺼﻄﻠﺢ اﻟ ﺬي ﯾﺠﻤ ﻊ ﺑ ﯿﻦ ﻣ ﻀﻤﻮن اﻟﻤ ﺎدة وﻣﮭ ﺎرات‬ ‫اﻟﺘ ﺪرﯾﺲ.‪13.‫‪11. Terhart Ewald (2001): Metode učenja i poučavanja.‪12.

Scientific intervention in the area of content is represented through two complemental approaches.In this approach the strategy of planning in the area of Islamic education placed in the context of macro-management is questioned. It rests on the need of surprassing of their reduction and introduction of contents more sensitive to the intellectual Islamic tradition. The education here is sensitive because of the intellectual and spiritual background secured by Islam. This possibility is limited at the moment by the nature of contents that are presented.EXPANTED UNDERSTANDING OF METHOD IN ISLAMIC EDUCATION Summary The text discuses the notion of method in Islamic education. The second approach is reformulation of contents. Wider implication of such interventions is manifested in more radical establishment of science in our education. In that way the possibility of improvement of methodical decisions in Islamic education would be opened. 258 .It offers broader understanding of the method based on the existence of implicational relation between decisions regarding method and content in the education. The first is from the position of pedagogical management.

Ključni pojmovi: Percepcija. Sposobnost adekvatnog socijalnog percipiranja dobija na značenju i u području rada. Reklo bi se kako je teškoća razumijevanja drugoga i drugačijeg jedna od pojava 1 Ovom prilikom čini se dostatno podsjetiti na suru Hudžurat. ne samo nastavnika. bez čega se ne mogu očekivati ni uspjesi na planu suočenja osobe sa samim sobom. izvlačenje pouka iz ranijih iskustava ili korigiranja krivih spoznaja i ubjeđenja. diferencirano percipiranje. te kako tretirati vijesti onih koji to nisu (primjer 6-8 ajet). a vidjeli smo. ali i sebe u odnosu na druge. u kojoj gotovo svi ajeti govore o prirodi međusobnih odnosa među muslimanima. autopercepcija *** U vremenu u kojem živimo svjedoci smo svakodnevnih konflikata i nerazumijevanja među ljudima. već i imama. ZNAČAJ SOCIJALNE PERCEPCIJE ZA GRA\ENJE ME\ULJUDSKIH ODNOSA U ZAJEDNICI Sažetak Poznavanje problema socijalnog percipiranja trebalo bi da bude sastavnim dijelom individualnog rada sa svakom osobom. takve odnose teško da možemo očekivati bez kvaliteta adekvatnog socijalnog percipiranja svih participanata.Amel Alić. pogreške u percipiranju. ali i svih članova bilo koje vrste zajednice. socijalna percepcija. Ili u najkraćem: u kojoj mjeri je svako od nas sposoban objektivno percipirati samog sebe. podizanja nivoa korigibilnosti. 259 . prof. Tako od obaveze «vježbanja» ovog kvaliteta nije izuzet niti jedan član džemata bilo kojeg nivoa. Ovo tim prije zbog činjenice što brojni Kur'anski ajeti1 i hadisi upućuju na nužnost građenja adekvatnih odnosa u zajednici. u tolikoj mjeri će se takvi pojedinačni kvaliteti prenositi i na cjelokupnu zajednicu. onih koji bdiju nad džematom.

a kako bi komunikacija nastavnika. te prilagodi sopstveni stav okruženju. Cilj ovog kratkog prikaza je ponuditi neka od razumijevanja fenomena socijalnog percipiranja i percipiranja općenito. Zagreb. tim ovaj fenomen dobija na važnosti. zbog čega bi se trebalo gotovo svakodnevno baviti sopstvenom spremnošću na kompromise. organizirana osjetna cjelina kod koje svaki osjetni podatak ima svoje posebno. moguće. Enciklopedijski rječnik pedagogije. imama. 2. Pomoću percepcije u stanju smo spoznati i osmisliti objektivnu realnost. integracija osjetnih podataka na osnovi naslijeđenih dispozicija. aktivan psihički proces i uključuje percipiranje druge osobe. iskustava.  emocionalni stavovi i  empatija. Percepcija je cjelovit i jedinstven doživljaj. Ova komponenta dijelom je preduvjet socijalne zrelosti svakog čovjeka. Socijalna percepcija Percepiranje je psihička reakcija na sve podatake koji preko različitih receptora neprestano stižu u korteks mozga. (1963). Od mnogih mogućih faktora koji utiču na uspješnost međuljudskih odnosa izdvajaju se:  socijalna percepcija. Pomanjkanje spremnosti da se prevaziđu različita stajališta. Percepcija je istovremeno: 1. bitno drugačijim osobnostima i osobenostima. navika i čuvstava2. često. pa se na isto vrijedi i osvrnuti. bolje rezultate. cjelinom određeno značenje.imanentnih čovjeku. također je i kvalitet koji se tokom života uči. Poznavati navedeni fenomen ima za pretpostavku i bolje poznavanje samog sebe u atmosferi svakodnevne izloženosti naših osobnosti drugim. U ovaj proces uključena su i različita prethodna znanja i iskustva koja utiču na 2 Grupa autora. 260 . Imajući u vidu kako jedan od ključnih indikatora pri ocjenjivanju uspješnosti svake osobe u određenom socijalnom ambijentu pripada kvalitetu građenja prihvatljivih odnosa i sposobnosti uspostavljanja pozitivnog transfera u komunikaciji. prihvatanje različitosti i uvažavanje drugoga i drugačijeg. kao i svih drugih učesnika u zajedničkom saobraćanju imala.

Zapravo bi se mogli usuditi ustvrditi kako sve ove pojave vanjskog svijeta. On 3 Opširnije: Bašić. Trbović. iskustva i afiniteti imaju potpuno različit put od sakupljanja do interpretiranja percipiranog kod svake osobe. fizionomije ljudi.. Zagreb. kod svake osobe poprimaju različita značenja. ali ih svi ljudi ne doživljavaju na isti način. pozivanje na poštivanje normi i određenih vrijednosti biti na raznolik način doživljene i od strane onoga kome se obraćamo – svaka osoba. spoznaje stvarnosti određuju naše ponašanje i djelovanje sukladno sa interpetacijom spoznaje.. pa je za uspješnost komunikacije nužno poznavati što veći broj činjenica vezanih za onoga na koga smo upućeni. Opažanje vanjskog svijeta nije jednostavan proces. Žižak.. Tako će i različite forme savjetovanja. odnosno. u suštini su isti. pa tako svaki čovjek percipirajući okruženje. J. spoznajama i iskustvima. Heider (prema Bratanić. 261 . Glasser (prema Bašić i ostali. prirodne pojave i slično. K. naime. A. (1994): Integralna metoda. te on uključuje pet stupnjeva percipiranja3: F.. već dolazi sa formiranim predubjeđenjima. Objekti koji nas okružuju. Alinea. unosi dio vlastite ličnosti u tu percepciju. čime se potvrđuje kako različite spoznaje. W. Ovi doživljaji. Hudina. N.različitost interpetacija procesa percepcije. 1994) opažanje svijeta i primanje podražaja proširuje na cijeli sistem percipiranja. 1993) ovaj proces opisuje na način da “osoba A percipira psihičke procese osobe B kroz psihičke procese u samoj sebi”. procesuirane “u nama”. B.

imaginacija (hijal) .smatra da jedini sistem kroz koji zamjećujemo stvarni svijet jeste opažajni (perciptivni) sistem. opaža osjetilima smještenim između stvarnog svijeta i opažajnog sistema. H.intelekt u djelu . Uspostavljeni i već primljeni sistem vrijednosti utiče da se odredimo prema podražajima na taj način što svaka informacija dobija pozitivan. Tradicionalni islam u moderno svijetu. Obrazovanje uma upućuje na obrazovanje teoretskog. nadalje pojašnjava tabelarni prikaz4: Praktički intelekt Vegetativne (nebati) osobine životinjske (animalne. O. Šta uključuje koji intelekt. tako.uzvišeni ili stečeni intelekt Kada govori o psihičkim snagama čovjeka. Stvarni svijet se. (1990): Ibn Sina – egzistenicja i bit. direktno povezano s ostvarivanjem funkcije praktičnog i teoretskog intelekta. str. Sarajevo.poimanje (fehm) . El-Kalem. 262 . kao i: Bajraktarević. 165-175.. Ibn Sina navodi dvije vrste moći percipiranja: 4 Vidjeti opširnije: S. str. Takvim. određujući naše ponašanje. (1994). afektivni i voljni). 143. a obrazovanje karaktera upućuje i na teoretski i praktički intelekt. po njemu. hajvani) osobine . Prethodna razmatranja pomažu nam shvatiti kako sve ono što opažamo uključuje interes za nešto (spoznajni. koje je. negativan ili neutralan predznak. Sarajevo. razmatrajući pitanje obrazovanja na višem nivou.. Sve informacije koje prolaze kroz opažajni sistem istodobno prolaze i kroz filter vrijednosti i potpunog znanja. u osnovi i ne opažamo (potpuno ili djelimično). Nasr. Ibn Sina.intelekt en habitus .mašta (fantasija) Teoretski intelekt Materijalni intelekt (inteligencija) . dotiče se i fenomena percepcije. a ono za šta nemamo interes.

pa je objektivno prosuđivanje drugih na najdirektiniji način povezano sa mogućnošću objektivnog odnosa spram vlastite 5 6 “drugi doživljavaju svijet kao ja” “drugi su slični meni” 263 . u prilici smo sresti i osobe koji su svjesni šarolikosti uvjerenja. uključujući i “shemu duše”. razmišljanje 5. proizvodom je cjelokupnog procesa odgajanja i obrazovanja. u ambijentu saobraćanja s drugim osobama. Svijest je dakle. pa percipirano na mnoštvo načina dijelimo sa okolinom. do konačnog prosvjetljenja koje bi trebao čovjek dosegnuti na kraju kompletnog procesa. Zbog toga se javlja fenomen socijalne percepcije koja predstavlja međuovisno percipiranje u socijalnoj situaciji. vanjske i  unutarnje. Ibn Sina razvija teoriju o “jastvu”. Nasuprot nefleksibilnom pristupu različitim gledištima. sličnost gledišta6. U unutarnje spadaju: 1. memorija ili kuvej-hafiza (zadnja šupljina mozga) S obzirom da u svakom čovjeku postoji nešto što okuplja sve ove dosezaje. na ovaj način. “enanijetu”. Pojedini ljudi nisu spremni uvažiti različiti kut sagledavanja stvarnosti. koja je u dodiru sa idejom svijesti. Međutim. Ibn Sina nastojao je rasvijetliti u svom opsežnom filozofskom djelu: s procesom koji počinje djelovanjem roditelja. te dometa duhovnog izrastanja svakog čovjeka. mi se ne zadovoljavamo samo prikupljanjem informacija za sebe. objedinjujuća komponenta koja unificira dijelove ličnosti. Tačnost percipiranja svijeta. senzus communis ili hisi-mušterik (prva šupljina mozga mjesto svih osjeta) 2. zbog čega se za njih kaže kako preferiraju vlastito gledište u socijalnoj percepciji5. zakonitosti socijalne percepcije ogledaju se kroz poznavanje drugih na osnovu poznavanja samih sebe. Sve ove zamršene puteve “jastva” kroz koje čovjek putuje tokom svog odgoja i obrazovanja. mašta (srednja šupljina mozga) 4. Simplificirano rečeno. pa ovakve osobe preferiraju tzv. formativna moć (zadnja šupljina prednjeg mozga pamćenje informacija senzus communisa) 3.

u nama samima. uzrocima i povodima. kako smo vidjeli. “halo-efekta”. U tom smislu. Ovakva procjena se sastoji od prijenosa pojedine osobine (na cjelokupnu ličnost) i transfera cjelokupnog dojma. Mi ćemo ovom prilikom pažnju posvetiti samo nekim najčešćim pogreškama. najčešće ogleda u precjenjivanju vlastitih sposobnosti. Projekcija je odbrambeni mehanizam za kojim posežu svi oni koji su nenaučeni realno se suočiti s nezadovoljenim motivima. bit će spriječena objektivno suditi o drugome. učenici nastavnicima. tako.. Diel (prema Bratanić. dok se pod pojmom introspekcija podrazumijeva kvalitet samopromatranja.ličnosti. opet. a sa kojima se susrećemo u svakodnevnoj komunikaciji. stavova i motiva ponašanja. Greške u donošenju sudova i tačnom opažanju stvarnih osobina vrlo su često proizvod prvog dojma. i brojnim mogućim greškama. koja su. pripisuju drugima (radnim kolegama. Na ovaj način zaključujemo kako je projekcijska introspekcija zapravo pripisivanje drugoj osobi osobina. stereotipijama. 264 . uvjerenja u vlastitu “nepogrešivost”. Pod “halo-efektom” treba razumijevati uočavanje i procjenjivanje cjelokupne osobe na osnovu neke pojedinačne osobine prilikom prvog susreta sa određenom osobom7. neuspjehe. 1993) je ovakav način sagledavanja stvarnosti zaokružio sintagmom projekcijska introspekcija. Osoba neriješenih unutarnjih konfliktata i neosvješćenog nesvjesnog u sebi. Pogreške u percipiranju Proces opažanja podložan je. P. itd. najčešće rezultat i neadekvatne autopercepcije koja se. ne ulažući niti minimalan napor na suočenju sa stvarnim razlozima. 7 Nesvjesni mehanizam halo-efekta prenosi dojam i na ostale osobine ličnosti. te za tzv. tzv. a kojih nismo svjesni i ne želimo ih priznati. "halo-efekat". intolerantnosti. mogućnosti ili pak. pa ih se rješavamo pripisujući ih drugima (gotovo redovno je to nesvjestan proces).. nerijetko se može čuti kako pojedine osobe vlastitu poziciju (posebno ako je nepovoljna). Pogreške u percipiranju su.). Najčešće pogreške vezane su za sklonost predrasudama. zapravo. probleme i uzroke za različite konflikte. Svakodnevna komunikacija s drugim osobama uključuje i suočavanje sa iskrivljenom ili neadekvatnom percepcijom socijalnog okruženja. projekcijama.

kroz život. a koje se dalje. nacionalnim. Olport (1991) kao vrlo čest izvor griješenja u procjenjivanju i percipiranju navodi i pretjeranu uproštenost. 2002). 265 . kvaliteta osobine i sličnosti osoba. Inteligentni ljudi su u prednosti kod ocjenjivanja ličnosti drugih. tako. pa se pod ovakvim vrstama pogrešaka mogu podrazumijevati i svi prethodni navedeni izvori griješenja. Pa ipak. Mogućnosti tačnog percipiranja Prosuđivanje i procjenjivanje percipiranog ovisi od sposobnosti ljudi. konfesionalnim i drugim razlozima. Gardnerovo pobijanje jedinstvene i monolitne inteligencije zasnovano je na tvrdnji kako inteligenciju predstavlja spektar od sedam osnovnih varijeteta u koje spadaju: verbalna.. On je ustanovio kako se kod svake osobe u većoj ili manjoj mjeri zapažaju različiti kognitivni stilovi za koje postoje i različite predispozicije. razvitak i dometi kognitivnog područja svake osobe u procesu odgajanja i socijaliziranja od presudnog su značaja za tačnost percipiranja u kasnijim razdobljima života. upozoravaju na potrebu koherentnosti unutar i izvan ovog temeljnog trougla svake osobe u procesu tačnog percipiranja. Salovej (prema Goleman. Gardnerovu personalnu inteligenciju8 proširuje na slijedeća osnovna područja: 8 Tako je Gardner kroz svoja istraživanja proširio dotadašnje dominantno shvatanje inteligencije zasnovano na dovoljnosti izračunavanja standardnog koeficijenta inteligencije (poznatog skraćeno kao IQ). emocionalne ili personalne inteligencije. ni “osjećati za” kao ni “biti vođen ka” ne mogu biti isključeni. Zamke pretjeranog uproštavanja ogledaju se kroz prirodno ograničenje ljudskog intelekta u sklonosti da se poseže za stereotipnim kategorizacijama i kvalifikacijama baziranim na polnim. Šta to znači? Nerijetko i pored dovoljno saznanja i racionalnog uvida bivamo vođeni protuslovnim osjećajima i istim takvim motivima.Pored već pomenute projekcije. Upravo zbog potpunijeg razumijevanja inteligencije. Zbog toga kontroliranje vlastitih emocija (afektivno područje) i unutarnjih pokretača (konativno područje). Kako vidimo. generacijskim. Prosuđivanje je složen sklop mentalnih procesa kod kojih inteligencija igra vrlo važnu ulogu. matematičko-logička sposobnost. uz ranije navedeno kognitivno područje. mogu razvijati. recentna istraživanja klasičnom shvatanju ove čovjekove kvalitete pridodaju i neophodnost uključivanja tzv. te interpersonalne i intrapersonalne sposobnosti. premda “spoznaja o” čini fundament ispravnog opažanja. kinestetički i muzički. talenat za osjećaj prostora.

prethodno uvažavajući i vlastitu i osobnost drugih ljudi. te  umijeće održavanja povoljnih međusobnih odnosa. O aspektima emocionalne inteligencije vidjeti opširnije: Goleman. kognitivnu složenost. Geopolitika. sličnost pojave.  samomotivacija. Beograd. L. zapravo su usmjereni ka učenju tačnog opažanja. 266 . D. brižljivo vodeći računa o tome da realno-humano sagledavamo svakoga.  prepoznavanje emocija kod drugih (empatija). kako vidimo. Olport (1991) u preduvjete dobre procjene ubraja: iskustvo. moraju biti ispunjeni ranije pobrojani uvjeti. Terapeutski zahvati koji imaju za cilj razviti kompetentost diferenciranog percepcipiranja. Islamski stav u pogledu pristupa povjerenju je. očito. gradirajući od neumjerenog povjerenja u sve. mi neprestano preispitujemo u kolikoj mjeri osjećamo povjerenje prema drugima. Tako objektivnost u islamskoj perspektivi zahtijeva sigurni hod između krajnosti. U svakoj mreži interakcije pristupi povjerenju mogu biti različiti. Opća klima u izgrađenoj mreži socijalne interakcije ovisi od izgrađenosti pojedinačnih odnosa. estetski stav i intraceptivnost. samouviđanje. tačnost socijalne percepcije uvjetovana je stupnjem značaja za nas onoga što percipiramo i sposobnošću uživljavanja u položaj druge osobe. do potpunog nepovjerenja. (2002). 1993). što u slučaju pogrešne procjene stupnja povjerenja može uticati na tačnost percipiranja. inteligenciju.  upravljanje emocijama. Prema N.. društvenu snalažljivost i prilagodljivost. Također. u interakciji sa drugim osobama. nedvosmislen. za čiju tačnost. Emocionalna inteligencija. pristupi povjerenju: optimističan = imam povjerenja u svakoga pesimističan = nemam povjerenja ni u koga realan-human = imam povjerenja u onoga ko to zaslužuje Pristup svakoj osobi počinje i biva određen adekvatnim percipiranjem. sposobnost spoznavanja emocija. izdvojenost. Imati povjerenje u druge podrazumijeva i specifično percipiranje. Gagen (Bratanić.

3. LITERATURA 1. filozofski (organizirana vjerovanja. Bellenger. Takvim.. Svjetlost. Premda bi se samo o ovom pitanju mogli posvetiti i čitavi tomovi. ja se u svakom danu više od sedamdeset puta obratim Allahu za oprost. Alinea.  Ja kakav mislim da bih trebao biti. (1990): Ibn Sina – egzistenicja i bit. vrijednosti. 1994) predlaže vježbanje i preispitivanje svake osobe kroz kontinuirano postavljanje slijedećih pitanja:  Ja kakav sam. socijalni (odnos s drugima) i komunikacijski aspekt ličnosti.. a kojeg prenosi Muslim: «Tako mi Allaha. A. (1994): Integralna metoda. 267 . intelektualni. autopercepcije i percepcije općenito. L. Bašić. čini se dovoljnim i prikladnim podsjetiti na samo jedan hadis Allahova Poslanika. ali i vertikalnu pozicioniranost čovjeka u odnosu na transcedentno.. emocionalni. stavlja se u kontekst stupnja imana.. N. Sarajevo.  Ja kakav drugi misle da jesam. Žižak. J.. razotkrivajući i horizontalnu..  Ja kakav mislim da jesam. 2. Kingovih sedam pitanja za preispitivanje kao da su preuzeta iz bilo kojeg općeg mjesta poučavanja Islamu. Na temelju odgovora dobivenih na prethodna pitanja (percepcija samog sebe). (1992): Umijeće komuniciranja.» Na ovaj način islamsko stajalište u pogledu adekvatne socijalne percepcije. King (prema Bašić i ostali. sallallahu alejhi ve alihi ve selleme. Osvješćivanje samoga sebe proizilazi iz spoznaje šest ključnih ili temeljnih komponenata slike o sebi. B. Hudina. O. i  Ja kakav mislim da sam u odnosu na ono što mislim da moram biti. Trbović. Zagreb. No. stavovi…). Bajraktarević. podrazumijevajući pod tim tjelesni. Sarajevo.K.  Ja kakav mislim da drugi misle da sam. dolazi se i do cjelokupne slike o sebi (self-image). Praktični rad na području svakog aspekta uključivao bi temeljito preispitivanje osobe kroz postavljanje pitanja o određenju samog sebe u odnosu na svako područje.Da bi proces opažanja vanjskog svijeta bio pozitivan.

(1991): Sklop i razvoj ličnosti. (1991): Tako je govorio Muhammed Resulullah. Goleman. 268 . W. Grafičar. 9. P... 5. Svjetlost. Olport. Glasser. Sarajevo. D. Zagreb. Brajša. (1993): Mikropedagogija – interakcijskokomunikacijski aspekt odgoja. Školska knjiga.: "Konflikti". Beograd. 8. Zagreb. Visoki saudijski komitet za pomoć BiH. Sarajevo. Rakić. (1974): Vaspitno djelovanje u malim grupama. Sarajevo. Zagreb. Bugojno. 12. (1993): Pedagoška komunikologija. Mandić. 11..4. 1989. Grupa autora. B.. Zagreb. G. V. Socijalna zaštita. 13. M. Bratanić. br. (1963): Enciklopedijski riječnik pedagogije. (2002): Emocionalna inteligencija. 7.. P. (1986): Savjetodavni vaspitni rad... 30/31/32. 6. (2002): Tefsir: skraćeno izdanje. Školske novine. Tuzla. Ibn-Kesir. Mehmedović. 10. Geopolitika. A. Katarina..

‬ ‫ﻷﺳﻠﻮب اﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ اﻻﺟﺘﻤﺎﻋﯿﺔ دور ﻣﮭﻢ ﻓﻲ ﻋﻤ ﻞ اﻟﻤﺪرﺳ ﯿﻦ واﻷﺋﻤ ﺔ وﻛ ﻞ ﻣ ﻦ‬ ‫ﯾﮭﺘﻢ ﺑﺄﻓﺮاد ﻣﺠﺘﻤﻌﮫ.‬ ‫962‬ . ﻻ ﺳ ﯿﻤﺎ وﺗ ﺸﯿﺮ اﻵﯾ ﺎت واﻷﺣﺎدﯾ ﺚ اﻟﻜﺜﯿ ﺮة‬ ‫إﻟﻰ ﺿﺮورة إﻗﺎﻣﺔ اﻟﻌﻼﻗﺎت اﻟﻄﯿﺒﺔ ﺑﯿﻦ أﻓﺮاد اﻟﻤﺠﺘﻤﻊ وﻻ ﯾﻤﻜﻦ ذﻟ ﻚ إﻻ ﻋ ﻦ‬ ‫ﻃﺮﯾﻖ أﺳﻠﻮب اﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ اﻻﺟﺘﻤﺎﻋﯿﺔ اﻟﻤﺘﻤﯿﺰ ﻟﻜﻞ أﻓﺮاد اﻟﻤﺠﻤﻮﻋﺔ.‬ ‫اﻟﻤﺼﻄﻠﺤﺎت اﻟﺮﺋﯿﺴﯿﺔ: اﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ، اﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ اﻻﺟﺘﻤﺎﻋﯿﺔ، اﻷﺧﻄﺎء ﻓ ﻲ اﻟﻤﺘﺎﺑﻌ ﺔ،‬ ‫اﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ اﻟﻤﺘﻨﻮﻋﺔ، اﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ اﻟﺬاﺗﯿﺔ.‫أھﻤﯿﺔ اﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ اﻻﺟﺘﻤﺎﻋﯿﺔ ﻓﻲ ﻣﺠﺎل ﺑﻨﺎء اﻟﻌﻼﻗﺎت ﻓﻲ اﻟﻤﺠﺘﻤﻊ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﻣﻌﺮﻓﺔ أﺳﻠﻮب اﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ اﻻﺟﺘﻤﺎﻋﯿ ﺔ ﺷ ﺮط ﻟﻠﺘﻌﺎﻣ ﻞ اﻟ ﺼﺤﯿﺢ ﻣ ﻊ ﻛ ﻞ ﻓ ﺮد ﻣ ﻦ‬ ‫أﻓ ﺮاد اﻟﻤﺠﺘﻤ ﻊ، وﺑ ﺪوﻧﮭﺎ ﻻ ﯾﻤﻜ ﻦ ﺗﺤﻘﯿ ﻖ اﻟﻨﺘ ﺎﺋﺞ ﻓ ﻲ ﻣﺘﺎﻋﺒ ﺔ اﻟﻔ ﺮد ﻟﻨﻔ ﺴﮫ‬ ‫وﺗﺼﺤﯿﺢ اﻟﻤﺴﺎر ﺑﻨ ﺎء ﻋﻠ ﻰ اﻟﺘﺠ ﺎرب اﻟ ﺴﺎﺑﻘﺔ وﺗ ﺼﺤﯿﺢ اﻟﻤﻮاﻗ ﻒ واﻟﻤﻌ ﺎرف‬ ‫اﻟﺨﺎﻃﺌﺔ. وﯾﻨﺒﻐﻲ ﻋﻠﻰ ﺟﻤﯿﻊ أﻓﺮاد اﻟﺠﻤﺎﻋﺔ ﺑﺄي ﺷﻜﻞ ﻣﻦ أﺷ ﻜﺎﻟﮭﺎ‬ ‫ﻣﻤﺎرﺳﺔ ھﺬا اﻟﻔﻦ واﻟﺘﺪرﯾﺐ ﻋﻠﯿﮫ.‬ ‫وﺑﺎﺧﺘ ﺼﺎر ﻧﻘ ﻮل: إﻟ ﻰ أي ﻣ ﺪى ﯾﻜ ﻮن اﺳ ﺘﻌﺪاد ﻛ ﻞ واﺣ ﺪ ﻣﻨ ﺎ ﻟﻤﺘﺎﺑﻌ ﺔ ﻧﻔ ﺴﮫ‬ ‫وﺧﺎﺻﺔ ﻣﺎ ﯾﺨﺺ ﻋﻼﻗﺎﺗﻨﺎ ﻣﻊ اﻵﺧﺮﯾﻦ؟ وﺑﮭ ﺆﻻء ﯾﻨﺘ ﺸﺮ ذﻟ ﻚ وﯾ ﺆﺛﺮ إﯾﺠﺎﺑﯿ ﺎ‬ ‫ﻋﻠﻰ اﻟﻤﺠﺘﻤﻊ ﻛﻠﮫ.

Key words: perception. and as we have seen. differentiative perception. All the more so because of the fact that numerous Qur’anic verses and hadith direct our attention to the necessity of building adequate relations in the community. of not only the teachers. raising the level of correction. but also all the members of any community. perception errors. learning from earlier experiences or correcting false beliefs. autoperception. so that no member of a jama’t on any level is exempt from the duty of ‘practising’ this quality. social perception. The ability of adequate social perception gains in its meaning in the field of work. it is difficult to expect such relations without quality and adequate social perception of all the participants. but also the imams and those who watch over the jam’ats. To put it very briefly: to what degree is each and everyone of us capable of objectively perceiving him/herself. but also his/her own self in relation to others. to such an extent so that such individual qualities will be passed on to the entire community. 270 .THE SIGNIFICANCE OF SOCIAL PRECEPTION IN THE BUILDING OF INTERPERSONAL RELATIONS IN THE COMMUNITY Summary The familiarity with the problem of social perception ought to be an integral part of individual work with every individual – without which one cannot except success on the level of an individual who is confronting his/her own self.

kurikulum. Zenica. sociologije odgoja. Jednako tako. Pedagoški fakultet u Zenici. nastavni plan i program *** Planiranjem nastavnog rada i pripremanjem za rad obezbjeđuje se ne samo postepeno prelaženje nastavnog programa nego i njegovo ravnomjerno prelaženje i sistemska obrada. 1 Prof. U našoj prosvjetnoj javnosti termin kurikulum se izbjegavao. dr. U angloameričkom miljeu pojam kurikulum se u kontinuitetu održao i razvijao i pojmovno u sebi sjedinio releventne dimenzije koje potiču iz različitih pedagogijskih disciplina (školske pedagogije. nastavna osnova. čime se otvorio prostor za razumijevanje njegovog značenja. 2003.1 Cilj ovoga rada je da se pokušaju razjasniti terminološke nejasnoće i izvesti jasna distinkcija između osnovnih pojmova iz oblasti planiranja i programiranja nastavnog procesa. pa čak i potpunog ignoriranja njegovog postojanja ili svođenje na samo jednu od njegovih dimenzije (nastavni plan. TERMINOLOŠKE NEJASNOĆE U OBLASTI PLANIRANJA I PRIPREMANJA ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA Sažetak U radu se analiziraju osnovni pojmovi iz oblasti planiranja i programiranja odgojno-obrazovnog rada. metodike). Refik Ćatić: Osnovi didaktike. postoje i tendencije reduciranja njegovog značenja. Ključne riječi: planiranje.Izet Pehlić. programiranje. prof. kao i blagovremeno pribavljanje svega što je neophodno za pravilnu metodsku obradu i dobro organiziran rad. nastavni program).. 271 . 153. str. didaktike. nego i u znatnom broju zemalja mnogobrojne njegove definicije se razlikuju. ili je imao mnogoznačna tumačenja koja nisu samo karakteristična za našu pedagogijsku teoriju i praksu.

. Nastavu planiraju. te ciljeve koje treba ostvariti. Uvijek se polazi od globalnog/godišnjeg planiranja. 1989. str. nastavni plan. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.: Planiranje u nastavi. Zagreb. ono je pretežno globalno. Nastava je svrhovit. “Svjetlost” Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. odnosno proces odgoja i obrazovanja u skladu sa zahtjevima društva. Definiranje pojmova i njihova terminološka distinkcija Budući da u ovom radu govorimo o pojmovima koji su neraskidivo vezani za nastavu. organiziran i vođen proces učenja i poučavanja u školi ili drugom odgovarajućem mjestu. nastavna osnova. 4 Nikola Potkonjak i Pero Šimleša: Pedagoška enciklopedija II. koji se ostvaruje zajedničkim radom učitelja i učenika. programiranje. preciznije i konkretnije. vrijeme koje će se raditi. opremu koja će se upotrijebiti u radu. 3 Dr Sait Kačapor: Uvod u školsku pedagogiju. V. Beograd. 200.. Sarajevo. umijeća i navika. osmišljen. nastavni program. 109. a ovdje ih i upotrebljavamo u tom kontekstu. pa se takav plan u pojedinim dionicama u toku godine detaljizira za kraća razdoblja (tematski plan. kurikulum. odnosno sticanja znanja. Zagreb.2 Planiranje Planiranje je intelektualni rad na izradi određenog plana prema kojem se svjesno usmjerava nastavni proces. programiraju. planiranje. grubo. nastavni plan i program.5 2 Antun Mijatović: Leksikon temeljnih pedagogijskih pojmova.4 Ukoliko je planiranjem obuhvaćena školska godina. EDIP. no prije definiranja pojmova bitno je da definiramo i samu nastavu. 194.U literaturi se susrećemo sa većim brojem pojmova i termina koji tretiraju područje našeg interesa: nastava.. 1999. 2000. 3 Ono je i smišljeno projektiranje nastavnog rada s obzirom na sadržaj koji će se obrađivati. te razvijanja sposobnosti učenika i usvajanja nekog sistema vrijednosti. 1974. prostorne uvjete u kojima će se izvoditi nastavni rad. 5 Više vidi u: Potkonjak. str. dnevni plan). orijentacijsko. 272 . str. organiziraju i izvode učitelji u cilju sistematske pomoći. okvirno. dok je za kraći period detaljnije.

podsjećaju se rasejani nastavnici i obezbjeđuje se sistematičnost. škola formira programske baze koje uključuju programske pakete i svu potrebnu programsku aparaturu. EDUCA. socijalnim uvjetima. 1995. b) školskom – na kojem se formira program škole kojim se oblikuje ukupna radna kompozicija. 7 Chris Kyriacou: Temeljna nastavna umijeća. str. nastavnih predmeta i odgojnih područja. zavisno o vrsti škole. sc. grupa autora. 8 Dr. Stanko Antić: Pedagoški pojmovnik. u djelu: Osnove suvremene pedagogije.8 Pored osnovne funkcije programiranja (strukturiranje školskog sistema rada). str.. «Najvažnija je ta što omogućuje da dobro promislite o vrsti učenja koju ste odredili za nastavni sat i da povežete pedagoške ciljeve s onim što znate o učenicima i mjestu tog nastavnog sata u nastavnom programu.informativnu funkciju: prikupljanje potrebnih informacija o uspjehu. bolje se koordiniraju različite aktivnosti. Učiteljski fakultet u Beogradu. c) operativni programi – koji se formiraju u okviru razrednih grupa (odjela.. Zagreb. Hrvatski pedagoško-književni zbor. kao alati vođenja nastave). Beograd. nastava postaje racionalnija i ekonomičnija. nastava se svjesno usmjerava u željenom pravcu. formira programski sistem. 32. 273 . programiranje ima i: .Planiranjem se postiže više ciljeva značajnih za rad škole: osvješćuje se proces rada.. 68. 652.6 Planiranje ima puno važnih svrha i funkcija. nepripremljenost. tj. sprječavaju se improvizacija.»7 Programiranje Programiranje označava niz precizno određenih postupaka i metodologijskih pravila koji prethode odgojnoj i obrazovnoj djelatnosti: proces odlučivanja o programima odgoja. intelektualnim 6 Nedeljko Trnavac: Pedagog u školi – prilog metodici rada školskog pedagoga. Zagreb. nastavnici motiviraju na bolji rad. nastave i učenja koji se obično vrše na nekoliko nivoa odlučivanja (programiranja): a) globalnom – na kojem se utvrđuje opća programska politika. 1999. slučajnost. 1993. str. utvrđuju programske smjernice.

195. a manje taksativnom nabrajanju onoga što treba učiti. tj. to je konačan završetak aktivnosti planiranja i može biti na različite načine prikazan. 13 Dr Sait Kačapor: Uvod u školsku pedagogiju.. Zagreb. str. «biti samo viša od zadane osnove. 11 Dr. 11 Na taj način se ostvaruje znatno velik i odgovoran prostor za učiteljevu kreativnost u procesu odgoja i obrazovanja. 10 Za njega se u novije vrijeme često. str. Stanko Antić: Pedagoški pojmovnik. sc. 110. koristi sinonim kurikulum. str. Nastavnom osnovom smatramo zadani nivo usvojenosti znanja i umijeća svakog učenika. Navodim samo neke: Nastavni plan je školski dokument koji nastaje «kao rezultat planiranja. 9 Nastavna osnova Nastavna osnova je stari naziv za nastavni plan i program. Zenica. 174.predikativnu funkciju: predviđanje određenih pedagoških ishoda kako ne bi bilo praznog hoda i kako bi se pratili rezultati koji se ostvaruju programiranjem rada škole. 274 . 12 Antun Mijatović: Leksikon temeljnih pedagogijskih pojmova. 10 Enciklopedijski rječnik pedagogije. sadržaje i ostale alate potrebne za ostvarivanje nastave. str. 1963. a ponekad i neprimjereno. Značajno je da suvremeno određivanje nastavene osnove teži preciznom određivanju onog što učenik treba da nauči. Time se otvara realna mogućnost da svaki učenik pomoću usvojenog znanja dostigne u skladu sa svojim sposobnostima i najviši nivo obrazovanosti i socijalne promocije. podataka o porodici i drugih podataka značajnih za školu i programiranje rada škole. 1998.»13 9 Refik Ćatić i Osman Ramić: Osnovnoškolska pedagogija. . One su različite u tome kojem njegovom segmentu daju više značaja. 524. 649. Matica hrvatska.» po tom shvatanju.regulativnu funkciju: normativno reguliranje života i rada škole i ono ima usmjeravajuću i obavezujuću snagu. «Uspješnost rada učitelja kod svakog učenika mora. str. . ali nikako niža. Pedagoška akademija u Zenici.»12 Nastavni plan Za nastavni plan ima više definicija. Nastavna osnova obuhvata didaktički kompletiran nastavni program.sposobnostima.. zadatke. koji se planiraju unaprijed i operacionaliziraju u toku samog procesa nastave.

. kojim redom po razredima i po koliko sati. str. nigdje i ničim nije opovrgnut nijedan njen elemenat. 21. radikalni smjerovi: skupne nastave. 529. ECTS sistem). Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije. U historijskom i društvenom razvoju i razvoju nastavne prakse pojedini nastavni predmeti se izostavljaju.. 1967.15 Nastavni plan je školski dokument u kojem se u obliku tablice propisuju odgojno-obrazovna područja. Beograd.). odnosno nastavni predmeti koji će se proučavati u određenoj školi. str. str.16 Nastavni plan određuje nastavne predmete i vrijeme potrebno za učenje tih predmeta u školama. Zenica. 123. doživljajne nastave i sl. a u nastavne planove se uvode novi. 2002. Sarajevo. kompleksnog sistema. 99. 16 Pedagoška enciklopedija II. zatim redoslijed proučavanja tih područja ili predmeta po razredima ili semestrima. 17 Iz svih navednenih i konsultiranih definicija može se izdvojiti definicija kojoj. Vilotijević18: Nastavni plan. str. 2001. a dio sami učenici slobodnim izborom predmeta (npr. iako joj zamjeraju neki didaktičari. 19 Enciklopedijski rječnik pedagogije. kojim redoslijedom po razredima i sa kolikim brojem časova iz svakog predmeta.Nastavni plan je osnovni školski dokument koga propisuje odgovarajući državni organ (najčešće ministarstvo prosvjete). 275 . str. 18 Mladen Vilotijević: Didaktika 3. 528.14 a postoji i tendencija da jedan njegov dio utvrđuju škole prema lokalnim potrebama. te sedmični fond sati za pojedino područje ili predmet. a koju navodi prof. projekt-metode. BH MOST.19 Nastavni program Nastavni program je službeni dokumenat koji propisuju prosvjetne vlasti i koji određuje sadržaj rada u svakom nastavnom 14 Marko Stevanović i Refik Ćatić: Savremena didaktika. jeste osnovni školski dokument i njime se određuje koji će se nastavni predmeti učiti u pojedinom tipu i vrsti škole. 15 Enciklopedijski rječnik pedagogije. prigodne nastave. Pedagoška akademija u Zenici.. Nastavni plan je osnovni školski dokumenat koji izdaju prosvjetne vlasti i kojim se u formi tabele propisuju predmeti koji će se izučavati u određenoj školi. U školskoj praksi bilo je i ekstremnih pokušaja ukidanja stalnog nastavnog plana (npr. str. 631. zaista. 17 Pedagoški rečnik.

vještina i navika) koju učenici treba da usvoje u pojedinim razredima. Do izmjena obavezno dolazi zbog promjena sistema i odnosa u društvu. str.» Zato je on «konkretizacija nastavnog plana» s tim da je mnogo opširnije formuliran. ali najčešće zbog novih znanstvenih spoznaja. Nastavni sadržaji u nastavnom programu mogu se poredati linijski. Promjene mogu biti u vidu korekcija. 20 21 Ibidem. Pedagoški rečnik. 276 . 22 Pedagoška enciklopedija II. 23 Mladen Vilotijević: Didaktika 3. tj. 530. 20 Nastavni program je «školski dokument kojim se određuju obrazovno-vaspitni sadržaji i daju opšta metodska uputstva kako će se ti sadržaji realizovati u pojedinim razredima i predmetima u školi. Ova dva dokumenta su u tijesnoj vezi. program sadrži jasan popis svih nastavnih sadržaja nastavnog predmeta u cjelini. dopuna i izmjena. Izmjene planova i programa nisu tako česte pa jedna generacija učenika može završiti prema započetom programu. dubina i redoslijed nastavnih sadržaja u pojedinom nastavnom predmetu. dubina (kvalitet stečenih znanja) i redoslijed nastavnih sadržaja. str. Nastavni plan i program Nastavni plan i program je osnovni školski i državni dokument koga najčešće propisuje i donosi Ministarstvo prosvjete. On u sebi sadrži nastavni plan i nastavni program u formi knjige. 101. jer se opseg i dubina gradiva zasnivaju na postojećem fondu sati. str. 633. Detaljan opis i definiciju i opis daje i prof. str.kao školski dokument kojim su propisani nastavni sadržaji po predmetima iz nastavnog plana. Vilotijević23: nastavni program se različito definira: .22 Pored zadataka koje treba ostvariti u procesu nastave.kao sistem sadržaja izdijeljen na predmete prema nastavnom planu i namijenjen je za obrazovanje u odgovarajućoj vrsti (ili tipu) škole ili .»21 Nastavni program je «školski dokument kojim se propisuje opseg. opseg građe (znanja. Nastavnim programom se konkretizira nastavni plan – utvrđuje se obim (suma znanja). 31-36.predmetu. kulture i sporta. koncentrično i kombinirano.

Promjene u planovima i programima najčešće dolaze od državnih vlasti. navedneno djelo.A. Grupa autora: Osnove suvremene pedagogije. Zato se svako planiranje i programiranje ne može zvati kurikulumom. str. sadržaji. kriterije i tehnologiju izrade kurukuluma. Ono obuhvata sistemsku ukupnost planiranog odgoja i obrazovanja (cilj. a osnovna mu je karakteristika «učenje orijentirano na učenika». a ako su potrebne izmjene. Zadružna štampa. Zagreb. tok života. životopis. 648. onda se vrše manje korekcije i dopune. Sait Kačapor: Uvod u školsku pedagogiju. 110. latinska riječ curriculum označavala je «plan ili tok po kojem se u samostanima vaspitao podmladak 'samostanske braće'. 1965. strategije i evolucija učenja).24 Kurikulum Kurikulim je raznovrsno korišten termin. pa se sve više u mnogim jezicima udomaćuje u izvornom obliku. koristi se za izraz ili odrednica za tečaj.. str. navodi da se antički pojam kurikulum s didaktičkim idejama Wolfganga Ratkea i J. 268-273. nego samo ono «koje zadovoljava metodologijske uvjete. Marko Palekčić28 u radu Nastavni sadržaji i znanje. str. 28 Grupa autora: Osnove suvremene pedagogije. u poglavlju Kurukulum i nastavni plan. 277 .»25 U srednje vijeku. organizacija. Za njega mnogi jezici nemaju odgovarajući ekvivalentni izraz. ali precizno artikulirano (algoritmizirano). u latinskoj frazi curriculum vitae. Dr. navedneno djelo. 73. str.»26 U općem značenju. ali samo sa smjernicom da treba pogledati nastavni plan i nastavni program. Promjene programa u normalnim društvenim i ekonomskim uvjetima obično se provode tako da svaka generacija radi do kraja po započetom planu i programu (4-8 godina). Komenskog uvriježio i zapadnoevropskom govornom području i označavao opseg znanja koje mladi trebaju usvojiti kako bi se 24 25 Marko Stevanović i Refik Ćatić: Savremena didaktika. 132. 27 Interesantno je da u Pedagoškom rečniku i Enciklopedijskom rječniku pedagogije uopće nema ovog pojma. U novije doba. zadaci. ali i od samih nastavnika koji najbolje osjećaju potrebu za promjenama. dok se u Pedagoškoj enciklopedijj II pojam navodi. 26 Dr. str. 27 Branko Šeringer: Rječnik stranih riječi. mediji. sve više ulazi u upotrebu i na našim prostorima.

sustavna i ukupna planiranost obrazovanja i odgoja koja se odnosi na zadaće. 147-155. Tako opisan kurikulum treba veze između školskog učenja i poučavanja. Od tog vremena pod kurikulumom se podrazumijeva propisivanje ciljeva učenja i poučavanja. Preciznije i konkretnije o kurikulumu govori i dr.»29 Stručna štampa na našim prostorima u jednom dijelu nastavni plan i program poistovjećuje s kurikulumom. Vladimir Mužić u svojoj studiji Učinkovitiji kurikulum koherentnošću sadržaja nastave i primjenom modula. Napredak – časopis za pedagogijsku teoriju i praksu. 2000. str.. ovaj pojam se počeo mnogo više koristiti i doživio je znatno proširenje značenja koje se. ZIB Mladost. st. te naputke o organizaciji i metodama rada uz precizno određenje što učenici trebaju naučiti i usvojiti na primjerenoj razini znanja i umijeća. 2000. str. Mijatović i Previšić konstatiraju da je najjednostavnije rješenje definiciju nastavnog plana i programa s jednom od najprihvatljivijih definicija koje se najčešće i koriste: «Kurikulum ili nastavni plan i program je cjelovita. te objasniti s kojim ciljem je potrebno učiti i poučavati. nastavnih sadržaja. međutim. Vladimir Mužić: Učinkovitiji kurikulum koherentnošću sadržaja nastave i primjenom modula. U dvadesetim godinama prošlog stoljeća.. U školskoj praksi se često koriste oba pojma (nastavni plan i kurikulum) sa usporednim značenjem. Zagreb.pripremili za život i rad u svojoj društvenoj sredini. metoda. od 18. Zagreb. a njihova konkretizacija u školskoj praksi označava se kao kurikulum. «mada se u novije vrijeme nastavnim planovima sve češće naziva naučno kodificiranje nastavnih sadržaja. 29 30 Ibidem. Antun Mijatović. tema.31 On kurikulum pozicionira širim od nastavnog plana i programa. medija i postupaka vrednovanja. 269. kada je rasprava o kurikulumu nakon SAD-a zahvatila i Evropu. Vlatko Previšić i Ante Žužul: Kulturni identitet i nacionalni kurikulum. na njemačkom govornom području u tu svrhu se koristi pojam nastavnog plana. 278 . vrijeme. 136.»30 Oni govore o 'nacionalnom kurikulumu'. str. dok se pojam kurikulum u angloameričkim zemljama zadržao sve do danas. ZIB Mladost. dr. sc. Po njegovom mišljenju. Ovakvo definiranje je vrlo blisko pojmu nastavna osnova. nije uvijek podudaralo s tradicionalnim poimanjem nastavnog plana. Napredak – časopis za pedagogijsku teoriju i praksu. a u drugom obavezno ukazuje da to nisu isti pojmovi. 31 Prof.

130. «koherentna i dinamična cjelina svih elemenata koji su relevantni za učenje». pa onda sadržaj i metode prate željeno pedagogijsko usmjerenje kao što je usmjeravanje na dijete ili učenje otkrivanjem. 41. pa osim 'klasičnih.»32 Dr. Pedagogijska tradicija najveću važnost pridaje načinu na koji djeca uče. str. kada govori o nastavnom kurikulumu. nego i određena kombinacija formalnih i neformalnih iskustava u učenju koja se stiču u školi.da je tačno postavljanje ciljeva bitni elemenat nastavnog planiranja. . Mladen Vilotijević. «posebno ističe potrebu raznolikosti iskustava. uvodi i suvremene metode i oblike organiziranog učenja. sintagmatski u 'kurikulumskoj didaktici' – didaktici orijentiranoj na cilj učenja. te konstatira da kurikulum pokret čine dvije oblasti: teorija kurikuluma (bavi se dugoročnim planiranjem koje se izražava nastavnim planom) i teorija nastave usmjerene cilju učenja (ograničava se na kratkoročno i srednjoročno planiranje i ima pragmatičnu svrhu – da pruži neposrednu pomoć u nastavnoj praksi).da je time dat temelj za djelotvoran izbor metoda..da za to valja pripremiti instrumentarij kojim je moguće upravljati i koji je naučno osiguran. te . 279 . On smatra da je kurikulum «svrhovito planirano i sustavno organizirano poučavanje i učenje»..Filip Jelavić pojam kurukulum razumijeva i upotrebljava. «jasna i pregledna cjelina koja 'motri' na sve dijelove i situacije odnosno iskustva učenja». . . 'kurikulumska didaktika' polazi od toga: . str. 196.da se uspjeh djelotvorno provjerava samo na temelju tako određenih ciljeva. 33 Kurukulum nije samo niz dokumenata. 34 Herbert Gudjons: Pedagogija – temeljna znanja. Mladen Vilotijević: Didaktika 3. 1998. str.da jednoznačno treba odrediti i ponašanje onih koji uče i sadržaje na kojima se ponašanje pokazuje. također. EDUCA. Christine Möller pojam kurikulum pozicionira široko. To se osvjedočuje u zaključnom razmatranju. pojam kurukulum razumijeva širim od pojma nastavni plan i program. Jastrebarsko. Po njoj. Zagreb. 34 32 33 Filip Jelavić: Didaktika. Naklada Slap. 1994.

reforma kurikuluma. ali oni nisu poznati ili razumljivi širokoj javnosti. str. izradi rasporeda i sistema nagrađivanja. Zagreb. te razne interesne grupacije. 170-179. te ih oni koriste kako bi postigli svoje ciljeve. 1994. povijest kurikuluma. 280 . a termin nastavni plan i program trerira kao manifestnu realizaciju kurikuluma. neslužbenim raspravama. udžbenika. . te nastavnom planu i programu. te su skriveni od mnogih grupa. ZIB Mladost. Tako naprimjer. Po Marshu. On je očit. pisanjem izvještaja. U svakoj kategoriji napisano je nekoliko kratkih poglavlja nazvanih modulima. organizacija nastave i kontrola nastave.Möllerova smatra da razvoj jednog kurikuluma teče u trodijelnom procesu: planiranje nastave.neskrivenog kurikuluma'. 2000. pristup kurikulumu temelje na sociologiji znanja. Govoreći o konceptu prikrivenog kurikuluma. istraživači. radova. koristeći pojam kurikulum. . na prednosti i slabosti. Oni svoje zadatke obavljaju na različite načine: planiranjem sastanaka. Marsh: Kurikulum – temeljni pojmovi. priručnika. 36 Slavica Bašić: Koncepr prikrivenog kurikuluma. Zagreb.kurikulumskoj ideologiji. školski predmeti. u usmjeravanju. u kategoriji upravljanje kurikulumom govori o pet modula: teoretiziranje o kurikulumu i tvorci novih pojmova (rekonceptualisti). stepenovanju.nastavničkom gledišti. EDUCA. 20. didaktici. Nejednakosti povećavaju posebni elementi. Napredak – časopis za pedagogijsku teoriju i praksu.upravljanju kurikulumom i .učeničkom gledištu. držanje govora. onakvom kakvim ga tretira Colin J. ljudi u upravnim tijelima. Marsh. Ti elementi su bliži nekim društvenim grupama.planiranju i izradi kurikuluma. Marsh35. Svaki modul je usmjeren na ključni pojam. govori i o školskoj pedagogiji.. na njegova glavna obilježja. On govori o skrivenom kurikulumu koji ima uticaja na planiranje i provođenje 'javnog . primjera radi.. . On govori o: . Slavica Bašić36 govori o skrivenom kurikulumu. te konstarira kako su mnogobrojna 35 Colin J. str. političari. univerzitetski nastavnici. Colin J. predavanja i vođenje radionica. u kreiranju kurikuluma uključen je niz različitih ljudi: zaposleni u školama.

nepisani. alternativni. koncentrično i kombinirano. koji se planiraju unaprijed i operacionaliziraju u toku samog procesa nastave. Nastavni sadržaji u nastavnom programu mogu se poredati linijski. koncept koji omogućava da se objasni kako u standardiziranoj situaciji učenja (nastavi) nastaju obrasci ponašanja koji mladima omogućavaju integraciju u dominantnu društvenu grupaciju.Nastavna osnova obuhvata didaktički kompletiran nastavni program.Nastavni plan je osnovni školski dokument kojim se određuje koji će se nastavni predmeti učiti u pojedinom tipu i vrsti škole. Suvremeno određivanje nastavene osnove teži preciznom određivanju onog što učenik treba da nauči. odnosno kulturu. Zaključna razmatranja Nakon teorijskih razmatranja i stečenih uvida u literaturu. pored javnog. . Nastavnim programom se konkretizira nastavni plan – utvrđuje se obim (suma znanja). možemo izvesti nekoliko zaključaka: . dubina (kvalitet stečenih znanja) i redoslijed nastavnih sadržaja. On je školski dokument kojim su propisani nastavni sadržaji po predmetima iz nastavnog plana. konkurentsko ponašanje. latentni. sadržaje i ostale alate potrebne za ostvarivanje nastave. nezainteresiranost i druge aspekte koji se. kojim redoslijedom po razredima i sa kolikim brojem časova iz svakog predmeta. 37 Ibidem. manifestnog. 281 . . eksplicitnog. registriranog. procjenjuju negativnima. 170.Nastavni program je sistem sadržaja izdijeljen na predmete prema nastavnom planu i namijenjen je za obrazovanje u odgovarajućoj vrsti (ili tipu) škole. pisanog kurikuluma postoji i skriveni. implicitni.istraživanja školske prakse dovela do toga da se «o društvenoj efektivnosti školske prakse prestane zaključivati iz nastavnih planova i programa i društveno-pedagoških intencija učitelja i odgovornih za školu te da se rekonstruiraju vanjske i unutarnje determinante nastavne situacije koje podržavaju hijerarhijsku strukturu odnosa u nastavi.»37 Dakle. str. a manje taksativnom nabrajanju onoga što treba učiti. tj. u odnosu na objavljene (emancipacijske) odgojne ciljeve. neregistrirani ili parakurikulum. poslušnost. zadatke. službenog.

1999. poistovjećuje s nastavnim planom ili nastavnim programom. 4. Pedagoška akademija u Zenici. treba ga tretirati i koristiti u njegovoj značenjskoj punini. Bašić.Nema razloga za izbjegavanje već udomaćenog pojma kurikulum i korištenje neprimjerenih i neodgovarajućih zamjenskih pojmova.Kurikulum je cjelovita. grupa autora. 1998. pa čak i potpunog ignoriranja njegovog postojanja ili svođenje na samo jednu od njegovih dimenzije (nastavni plan. LITERATURA 1. Ćatić. Neki u definiranju njegovog područja bavljenja obuhvataju školsku pedagogiju. 5. u djelu: Osnove suvremene pedagogije. a mali broj njih ga.Veliki broj teoretičara kurukulum razumijeva širim od pojma nastavni plan i program. zadatke i sadržaje učenja. nastavni program).. Ćatić. . . 2. Hrvatski pedagoškoknjiževni zbor.Razvoj pedagogije i njenih poddisciplina je uvjetovao da se pojam kurikulum u svijetu različito razvijao. 2003. 1963. Zagreb. Zenica. Naprotiv. te konstatira da kurikulum pokret čine dvije oblasti: teorija kurikuluma i teorija nastave usmjerene cilju učenja. te načine evaluacije. Pedagoški fakultet u Zenici. čime se otvorio prostor za razumijevanje njegovog značenja. . Zagreb. 153. postoje i tendencije reduciranja njegovog značenja. Refik: Osnovi didaktike. on obuhvata definirane ciljeve. Jednako tako. metode. 3. U angloameričkom miljeu on se u kontinuitetu održao i razvijao i pojmovno u sebi sjedinio releventne dimenzije koje potječu iz različitih pedagogijskih disciplina (školske pedagogije. Antić. ZIB Mladost. Refik i Ramić. Osman: Osnovnoškolska pedagogija. didaktike. Zagreb. u različitim kontekstima. Enciklopedijski rječnik pedagogije. Stanko: Pedagoški pojmovnik. situacije i strategije. Matica hrvatska. 2000. Napredak – časopis za pedagogijsku teoriju i praksu.. Slavica: Koncepr prikrivenog kurikuluma. sistemska i ukupna planiranost odgoja i obrazovanja. sociologije odgoja. 282 . kako u odgojno-obrazovnoj teoriji tako i u praksi. metodike). Zenica. str. neki didaktiku.

Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. 2000. Šeringer.. Zagreb. 19. Kyriacou. EDUCA. 10. Gudjons. 2002. HarperCollins. 17. New York. 1974. Trnavac. Napredak – časopis za pedagogijsku teoriju i praksu.: Curriculum – a comprehensive intruduction. 20. Zagreb. Antun. ZIB Mladost. 13. 1996. Ante: Kulturni identitet i nacionalni kurikulum. V. Mijatović. Mijatović Antun: Leksikon temeljnih pedagogijskih pojmova. Vilotijević. 1993.: Planiranje u nastavi. 1994. Zenica. 12. Jelavić. 8. Mladen: Didaktika 3. Naklada Slap. 1995. Marsh. 1989. Stevanović. 11. Potkonjak. 2000. Filip: Didaktika. McNail. Nikola i Šimleša. Branko: Rječnik stranih riječi. Jastrebarsko. College Publishers. 1998. Chris: Temeljna nastavna umijeća. John D. 2000. Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije. EDIP. Pedagoški rečnik. Beograd. Herbert: Pedagogija – temeljna znanja.: Kurikulum – temeljni pojmovi. EDUCA. Marko i Ćatić. ZIB Mladost. Pedagoška akademija u Zenici. BH MOST. 14. EDUCA. Vlatko i Žužul. Zagreb. 1967. Potkonjak.6. Zagreb. 2001. Nedeljko: Pedagog u školi – prilog metodici rada školskog pedagoga. Zagreb. Zadružna štampa. 1994. Sarajevo. Napredak – časopis za pedagogijsku teoriju i praksu. 7. Sait: Uvod u školsku pedagogiju. Beograd. 1965. Beograd. Učiteljski fakultet u Beogradu. Refik: Savremena didaktika. Kačapor. 16. “Svletlost” Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Zagreb. 21. 18. Previšić. Mužić. 15. Colin J. 1999. Vladimir: Učinkovitiji kurikulum koherentnošću sadržaja nastave i primjenom modula. 283 . 9. Zagreb. Sarajevo. Pero: Pedagoška enciklopedija II. Zagreb. str. 194.

‬ ‫482‬ . وھﻨ ﺎك‬ ‫ﻣﺤﺎوﻻت ﻟﺤﺼﺮ ﻣﻌﻨﻰ ھﺬا اﻟﻤﺼﻄﻠﺢ ﻋﻠﻰ اﻟﻤﻌﻨﻰ اﻟﻮاﺣ ﺪ: اﻟﻤ ﻨﮭﺞ اﻟﺪراﺳ ﻲ‬ ‫أو اﻟﻤﻘﺮرات اﻟﺪراﺳﯿﺔ.‬ ‫ﻓﺎﻟﻤ ﺼﻄﻠﺤﺎت اﻟﺮﺋﯿ ﺴﯿﺔ ﻓ ﻲ ھ ﺬا اﻟﺒ ﺎب: "ﻛﻮرﯾﻜﻮﻟ ﻮم" "اﻟﺘﺨﻄ ﯿﻂ" اﻟﻤ ﻨﮭﺞ‬ ‫اﻟﺪراﺳﻲ" اﻟﻤﻘﺮرات اﻟﺪراﺳﯿﺔ".‫ﻋﺪم وﺿﻮح اﻟﻤﺼﻄﻠﺤﺎت ﻓﻲ ﻣﺠﺎل ﺗﺨﻄﯿﻂ وإﻋﺪاد ﻋﻤﻠﯿﺔ اﻟﺘﺮﺑﯿﺔ‬ ‫واﻟﺘﺪرﯾﺲ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫درﺳ ﻨﺎ ﻓ ﻲ ھ ﺬا اﻟﺒﺤ ﺚ أھ ﻢ اﻟﻤ ﺼﻄﻠﺤﺎت ﻓ ﻲ ﻣﺠ ﺎل ﺗﺨﻄ ﯿﻂ وإﻋ ﺪاد ﻋﻤﻠﯿ ﺔ‬ ‫اﻟﺘﺮﺑﯿﺔ واﻟﺘﺪرﯾﺲ.‬ ‫اﻧﺤﺼﺮ ﻣﻔﮭﻮم اﻟﺘﺮﺑﯿﺔ واﻟﺘﺪرﯾﺲ ﻓﻲ ﻣﺤﯿﻄﻨ ﺎ ﻋﻠ ﻰ ﻣ ﺼﻄﻠﺢ اﻟﺘ ﺪرﯾﺲ )ﻣ ﻮاد‬ ‫دراﺳ ﯿﺔ( وﺣ ﺪه واﻧﻌ ﺪم ﻣ ﺼﻄﻠﺢ "ﻛﻮرﯾﻜﻮﻟ ﻮم" اﻟ ﺬي ﯾ ﺴﺘﺨﺪم ﻓ ﻲ اﻟﻐ ﺮب‬ ‫وﯾﺘ ﻀﻤﻦ اﻟﻤﻌ ﺎﻧﻲ اﻟﻜﺜﯿ ﺮة اﻟﻤﺘﻌﻠﻘ ﺔ ﺑﺎﻟﺘﺮﺑﯿ ﺔ اﻟﺪراﺳ ﯿﺔ، واﻟﺘﺮﺑﯿ ﺔ اﻻﺟﺘﻤﺎﻋﯿ ﺔ،‬ ‫وأﺳﺎﻟﯿﺐ وﻃﺮق اﻟﺘﺪرﯾﺲ، ﻣﺎ ﺟﻌﻞ ﻓﮭ ﻢ ھ ﺬا اﻟﻤ ﺼﻄﻠﺢ أﻛﺜ ﺮ ﺗﯿ ﺴﯿﺮا.

didactics. programming. curriculum foundation. Key words: planning. program of instruction 285 . there are tendencies of diminishing its meaning. program of instruction). or it had multiple interpretations that were not only characteristic for our pedagogical theory and practice but also for a significant number of other countries. developed. and even totally ignoring its existence or reducing it to only one of its dimensions (curriculum. created an environment for the understanding of its meaning. curriculum. sociology of education. in turn. In the Anglo-American milieu the term curriculum had continuously survived.TERMINOLOGICAL OBSCURITY IN THE FIELD OF PLANNING AND PREPARATION OF THE EDUCATIONAL PROCESS Summary This work analyses the basic concepts in the field of planning and the development of an educational program. Its numerous definitions differ from each other. The term curriculum has been avoided in our educational public. which. Equally. and conceptually united within itself the relevant dimensions which originate from various pedagogical disciplines (school pedagogy. teaching methods).

286 .

.......... R.....49 Doc........... hfz......... NITI UZVRAĆANJA ŠTETOM .............................. 'UMEJR..PRVI AMBASADOR DA'VE U ISLAMU.... TEUFIKA MUFTI]A (1918-2003) ........................................101 Mr....... SEJJID DŽEMALUDDIN EL-AFGANI (1254-1314/1838-1897)............. ................................................ Halil Mehtić ANALIZA RUKOPISA MEHMEDA HAND@I]A “UNVANUL-HIKME VEL-MEVIZATUL-HASENEH” S POSEBNIM OSVRTOM NA TEMU [ERHU AJETIN VE TEFSIRUHA.......... dr... Bilal Hasanović PRVA ISLAMSKA PROSVJETNA ANKETA (1910-1911).167 ... dr............. sc................37 Mensur Valjevac...... Safet Halilović POVODI OBJAVE KUR'ANA ............... DR.. Mehmed Kico LINGVISTI^KO DJELO PROF. sc...5 Doc... Zuhdija Adilović NEORACIONALISTIČKI PRAVAC U ISLAMSKOM SVIJETU I NJEGOV UTICAJ NA ISLAMSKU MISAO U SVIJETU I KOD NAS ...... prof....... sc.67 Doc... sc.......... dr...123 Doc....................... Šukrija Ramić DRUGI OPĆI ŠERIJATSKO-PRAVNI PRINCIP: NEMA (NANOŠENJA) ŠTETE... sc............... dr..........9 Mr........... Šefik Kurdić MUS'AB B................ Nusret Isanović VELIKA D@AMIJA U DAMASKU..... hfz.... dr........................... dr.......A......................147 Doc..........SADRŽAJ PREDGOVOR..............81 Doc... DJELO SIMBIOZE ISLAMA I KULTURA ORIJENTA...................

............................189 Muhamed Pašanbegović...... prof..........Mr.... sc........... Ismet Dizdarević OSJEĆANJE KRIVICE I KAJANJA PLANERA I IZVRŠILACA GENOCIDA.............................271 .... dr....179 Mr.............................................. sc............. TERMINOLOŠKE NEJASNOĆE U OBLASTI PLANIRANJA I PRIPREMANJA ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA ................................... dr...247 Amel Alić...... prof.259 Izet Pehlić..... Dževdeta Ajanović NAŠA ŠKOLA NA PRAGU PROMJENA .............................................215 Prof.............239 Doc.............207 Prof. prof..... sc........ sc.............. Mejra Softić GLAGOLSKE VRIJEDNOSTI ARAPSKIH DEVERBALNIH IMENA ........... dr... sc... Edina Vejo PROŠIRENO RAZUMIJEVANJE METODE U NASTAVI ISLAMSKE VJERONAUKE .. ZNAČAJ SOCIJALNE PERCEPCIJE ZA GRA\ENJE ME\ULJUDSKIH ODNOSA U ZAJEDNICI ............ Hazema Ništović BOŠNJAKOV STAV PREMA ORIJENTALNOJ JEZIČKOJ TRADICIJI . MAJOR PERIODS OF BORROWING WORDS FROM OTHER LANGUAGES IN THE HISTORY OF ENGLISH ....