SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU

PSIHOLINGVISTIKA
SAŽETAK SEMINARSKOG RADA IZ KOLEGIJA “UČENJE, MIŠLJENJE I INTELIGENCIJA”

8. 3. 2006. Jelovica Vatroslav Krnjeta Sonja Lapaine Valentin Mažar Jelena Molnar Vlatka Nađ Petra

Oba pojma podrazumijevaju proučavanje psiholoških i neurobioloških čimbenika koji ljudima omogućavaju učenje. kako povezujemo značenje sa zvukovima (ili znakovima) jezika i kako koristimo sintaksu.Paić Antunović Jelena Uvod Pojam psiholingvistika prvi put se pojavljuje početkom 1950-ih. dok je termin psihologija jezika nešto stariji. istraživanja se usmjeravaju na način na koji mozak obrađuje i razumije te zvukove. Sintaksa je proučavanje uzoraka koji određuju kako se riječi sastavljaju u rečenice. Pragmatika je proučavanje uloge konteksta u interpretaciji značenja. 2005). Proučavanje prepoznavanja riječi i čitanja istražuje procese uključen u ekstrakciju ortografskih. arbitrarno simboličan. pravilno strukturiran. morfoloških. On je komunikativan. riječi. neuroznanosti. odnosno kako uspijevamo složiti riječi u odgovarajući redoslijed 2 . U početku nije bilo konkretnih podataka o načinu na koji ljudski mozak funkcionira pa su prvi izleti u psiholingvistiku bili ponajviše filozofske prirode. neurolingvistika postala samostalno područje psiholingvistike. poput psihologije. između ostaloga. strukturiran na više razina. pa je tako npr. kognitivne znanosti i informacijske teorije pri proučavanju načina na koji mozak obrađuje jezik. Primijenjena psiholingvistika između ostalog nastoji upotrijebiti dobivene spoznaje o prirodi jezičnih poteškoća i na taj način pomoći ljudima koji imaju iste. oblikovanje množine riječi). Razvojna psiholingvistika proučava sposobnosti učenja jezika djece. Također želi u najvećoj mogućoj mjeri poboljšati metode poučavanja materinjeg i stranih jezika u školama. teksta itd. Psiholingvistika pokriva kognitivne procese koji omogućavaju stvaranje gramatičkih i smislenih rečenica iz rječnika i gramatičkih struktura.(URL 1). često eksperimentalnim metodama. Unutar psiholingvistike. generativan i produktivan te dinamičan (Sternberg. Teorije Teorije o tome kako jezik funkcionira u ljudskom umu pokušavaju objasniti. Postoji više poddisciplina. Fonetika i fonologija se bave proučavanjem zvukova govora. kognitivne znanosti i lingvistike. Moderna istraživanja ujedinjuju spoznaje iz biologije. Postoji nekoliko potpodručja unutar psiholingvistike koja se temelje na komponentama koje sačinjavaju jezik. Područja proučavanja u psiholingvistici Psiholingvistika je po svojoj prirodi interdisciplinarna i proučavaju je ljudi iz različitih područja. Jezik je upotreba organiziranih načina kombiniranja riječi da bi se komuniciralo. Semantika se bavi značenjem riječi i rečenica. kao i procese koji omogućuju razumijevanje izjava. pogotovo odnose između povezanih riječi (poput mačka i mačke) i oblikovanja riječe na temelju pravila (na primjer. fonoloških i semantičkih informacija iz uzoraka u tekstu. upotrebu i razumijevanje jezika. Morfologija proučava strukture riječi.

U osnovi. biheviorizam kao škola psihologije smatra da je jezik.). sadržaj poruke nije bitan. Prema teoriji učenja. postoji još mnogo drugih teoretičara psiholingvistike. verbalni odgovori samo su podgrupa odgovora općenito i direktno su povezani s podražajima. (godine kada je i Chomsky predstavio prvu verziju svoje teorije transformacijske gramatike u knjizi Sintaktičke strukture) (Greene. "kognitivnu revoluciju" u psihologiji.o urođenoj sposobnosti . bez potrebe za umetnutim varijablama poput značenja.) prijelomna u razvoju psiholingvistike i ta je Chomskyjeva kritika pokrenula tzv. Svaka riječ ima određenu vjerojatnost pojavljivanja. ponašanje oblikovano kondicioniranim odgovorom. Stevena Pinkera i Michaela Tomasella. Može se reći da je drugo gledište . sa vrlo kritičnim osvrtom Avrama Noama Chomskog na Skinnerovu knjigu Verbalno ponašanje iz 1957. taj pogled tvrdi da su složena sintaktička obilježja poput rekurzije izvan dosega potencijalnih sposobnosti čak i najinteligentnijih i najdruštvenijih subhumanih vrsta (primjer rekurzije je upotreba odnosnih zamjenica za povratak na ranije dijelove rečenice — "Djevojka čiji auto mi zaklanja pogled drveta koje sam posadio prošle godine mi je prijateljica. pristup nečemu nazvanom "univerzalna gramatika". stoga te vjerojatnosti kontroliraju što će određena osoba reći. poput Georgea Lakoffa. ideja ili gramatičkih pravila. 3 . a predstavljen je u teorijama Jeana Piageta i Rudolfa Carnapa. S druge strane. Prema njima je sintaksa ono što određuje ljudski jezik i čini ga drugačijim čak i od najsloženijih oblika životinjske komunikacije.najmanje je kontroverzan i općenito se smatra da je to područje u kojem životinjska i ljudska komunikacija imaju zajedničkih čimbenika.. postoje dvije škole o tome kako uspijevamo stvoriti sintaktičke rečenice: (1) ista načela operantnog uvjetovanja koja se koriste za tumačenje drugih oblika ljudskog ponašanja mogu se upotrijebiti i za objašnjavanje stjecanja znanja jezika (teorija učenja). 1974. Prvi pogled prevladavao je do otprilike 1960. morfema i fraza redovito precizniji i bolji za deskripcije određenih pojava nego do tada korištene psihološke jedinice kao što su slova. Na primjer. Chomskyjeva teorija Prije pojave psiholingvistike. ljudska sposobnost za sintaksu je "urezana" u mozak. Pobornici tog pogleda tvrde da sposobnost za takvu upotrebu sintakse ne bi postojala bez urođenog koncepta za gramatička pravila koja se odnose na rekurziju. najveći broj psihologa koji su proučavali jezik bio je pod snažnim utjecajem dviju teorija: već spomenute teorije učenja i informacijske teorije. Prema informacijskoj teoriji.").te stvoriti i razumjeti nizove riječi koje nazivamo rečenicama. razdoblju od približno 20 godina u američkoj psihologiji u kojem je nastupio pomak od primarno biheviorističkog pogleda prema primarno kognitivnom. Također. Prema tom pogledu. Prvi od tih problema povezivanje zvuka sa značenjem . Od toga vremena psiholingvistiku su određivale pozitivne i negativne reakcije na Chomskog. Psiholozi koji su se bavili jezikom primijetili su da su lingvističke jedinice poput fonema. Ta je godina (1959. (2) jezik postoji jer ljudi posjeduju urođenu sposobnost. Osim njega. riječi i rečenice.započelo 1959. već samo vjerojatnost da će ona biti prenijeta. između ostalih. uključujući i sintaksu. sintaksa je vrlo kontroverzna.

Naglasak Chomskyjeve teorije je na kreativnom aspektu sposobnosti korisnika jezika da stvori nove rečenice koje još nikad nije izgovorio ni čuo (Greene.Chomskyjeva teorija generativne transformacijske gramatike prisilila je psihologe da preispitaju svoj pristup proučavanju jezičnog ponašanja i na taj način pokrenula psiholingvističku revoluciju. metoda uvjetovanja kroz sukcesivnu aproksimaciju čini temelj učenja govora u male djece (Fulgosi. kako smo već utvrdili da postoji beskonačno mnogo različitih 4 . a gramatika podrazumijeva pravila koja omogućavaju razlikovanje rečenica i nerečenica. a druga jest. mnogo je efikasnije razviti pravila stvaranja novih rečenica nego iskusiti sve moguće rečenice (kad bi to uopće bilo moguće) kako bi se postalo svijesno vjerojatnosti podražaj-odgovor asocijacija između riječi u rečenici. te nerečenice. a podražajodgovor vjerojatnosti bile bi vrlo neekonomično objašnjenje učenja jezika. kao i svako drugo. Skinner pak smatra da se govorno ponašanje. Međutim. Skinner i Chomsky ne slažu se ponajviše iz razloga što gledaju različite aspekte jezika i ne priznaju postojanje problema kojima se bavi onaj drugi. Chomsky drži da teorija učenja ne može objasniti govornikovu sposobnost korištenja jezika. Nadalje. Dvije poznate rečenice koje Chomsky upotrebljava kao primjere su: "Čak je i Marko došao.). Također. Skinner je cjelokupni razvoj govornog ponašanja raščlanio i pokazao da se on odvija na temelju operantnog uvjetovanja. Dakle. a ne psihologije. Postoje dvije vrste izjava: rečenice. Njegova definicija jezika isključila je nastavak jezične analize zajedno s postavkama teorije učenja i informacijske teorije. Malo dijete započinje svoje govorno izražavanje kojekakvim glasovima i brbljanjem. ali možda nitko drugi nije. uči te da. govornikova izvedba ne može se temeljiti na vjerojatnostima konačnog broja rečenica koje je već iskusio. Jedno važno pitanje koje se nameće jest jesu li zakoni koji upravljaju jezičnim ponašanjem karakteristični samo za njega ili su svojstvo svakog ponašanja? Chomsky smatra da se lingvističke sposobnosti razlikuju od svih drugih kognitivnih sposobnosti. U suprotnom će se dogoditi ono što se dogodilo mnogim psiholozima: učinilo im se da su mnoge postavke Chomskyjevog sustava vrlo arbitrarne. Prvo je potrebno definirati osnovne pojmove. npr. prema čemu je očito da teoretski nije moguće izračunati vjerojatnost zajedničke pojave nekoliko riječi u novoj kombinaciji na temelju njihovih prijašnjih pojava. Chomskyjeva poanta je da nema granice broja novih rečenica koje se mogu stvoriti i prema tome. Prva rečenica nije gramatička. 1974. iako Chomsky u svojim revizijama nije pretjerano mijenjao originalnu teoriju." (Greene. koje su gramatički ispravne. 1997).). Chomsky tvrdi da je broj mogućih gramatičkih rečenica beskonačan (jer je uvijek moguće dvije rečenice povezati nekim veznikom). 1974. iako je vjerojatnost da su se neke od riječi u toj rečenici zajedno pojavile prije praktički nikakva. Chomskyjeva teorija je dobivala brojne pozitivne i negativne kritike kako se razvijala. već je ponajprije pojašnjavao neke aspekte koji su krivo shvaćeni." i "Bezbojne zelene ideje spavaju bijesno. Pri hvatanju ukoštac sa Chomskyjevom teorijom prvo je potrebno odgoditi sve psihološke sudove dok se ne shvate osnovni principi teorije koja je u svojoj osnovi teorija lingvistike. Jezik je skup svih mogućih rečenica. Roditelji i okolina postupno oblikuju to njegovo glasanje sve dok ne počne sličiti govoru odraslih.

bile su čest način na koji su jezični istraživači mogli dobiti informacije o tome kako jezik očituje u radu mozga. jezik treba redefinirati kao beskonačan skup gramatičkih rečenica. Najčešće korištene mjere uspješnosti su vremena reakcije (najčešće u milisekundama) i proporcije točnih odgovora. reproduciraju podražaj. riječ "knjiga" u riječ "pisati". npr. tj. prosude nešto. što nas može ponukati da putem različitih istraživanja pokušamo shvatiti određene jezične poteškoće. sudionicima se prezentiraju određeni lingvistički podražaji i od njih se traži da naprave neki zadatak. riječ "voda" u riječ "piti" itd. Zadnja razina je eksplanatorna adekvatnost: gramatika mora odrediti strukturalne opise koji su u sukladnosti s teorijom lingvističkih općenitosti." i pasivni ekvivalent "Lopta je bačena Ivanu od Marka. 5 . Pri tome su empirijski podaci intuicije idealiziranih izvornih govornika o tome što je točna gramatička rečenica. Tako su istraživači mogli proučavati kako tako drastična operacija utječe na razumijevanje i produkciju jezika. invazivne procedure . mora sadržavati precizno formulirana pravila koja će stvoriti beskonačan skup mogućih rečenica i nijednu nerečenicu. pročitaju naglas vizualno prezentiranu riječ. Prva razina je opservacijska adekvatnost: gramatika mora imati slab generativni kapacitet.rečenica. Na primjer.operacije na mozgu .mora sadržavati pravila koja daju točne strukturalne opise rečenicama koje generira. odnosno mora sadržavati pravila koja će generirati beskonačno mnogo različitih rečenica i nijednu nerečenicu. Ili možemo prezentirati aktivnu rečenicu poput "Marko je bacio loptu Ivanu. Chomsky predlaže da se gramatike mogu vrednovati ovisno o tri razine adekvatnosti. Naravno. Druga razina je deskriptivna adekvatnost: gramatika također mora imati jak generativni kapacitet. Sve do ne tako davnog pronalaska neinvazivnih medicinskih tehnika. jezični istraživači su se mogli okoristiti njome. Isto tako. mozak se nije operirao samo u svrhu proučavanja jezika. još je zanimljivije da neki ljudi ne mogu razumjeti pasivne rečenice. U takvim proučavanjima. Prema Chomskom. tj. pri čemu svaka razina kao pretpostavku ima one prethodne. Pri tome su empirijski podaci intuicije idealiziranih govornika o tome koja gramatička pravila omogućuju da najveći broj obilježja svih jezika bude obuhvaćen najmanjim brojem generalizacija. ali kad je takva operacija bila potrebna. Metodologija i istraživanja u psiholingvistici Mnoga istraživanja u području psiholingvistike vrše se u obliku eksperimenata. Pri tome su empirijski podaci intuicije idealiziranih izvornih govornika o strukturalnim odnosima između rečenica. presjecanjem corpus callosuma (snopa živaca koji povezuje mozgovne hemisfere) liječilo se neke oblike epilepsije. tj. Pretpostavka je da sva djeca imaju urođenu predispoziciju za razvoj tog jednog tipa univerzalne gramatike za svoj materinji jezik. poput afazija (poteškoća ili nemogućnosti razumijevanja i produkcije jezika kao rezultat mozgovnog oštećenja). Svaka razina ima sve strože uvjete do zadnje razine gdje ostaje samo jedan mogući tip gramatike koji zadovoljava sve kriterije. Primjeri takvih zadataka mogu biti tražiti od sudionika da pretvori imenice u očite glagole." i potom pitati "Tko je bacio loptu?" U takvom bismo slučaju mogli zaključiti da se aktivne rečenice obrađuju lakše i brže od pasivnih. gramatika mora biti projektivna.

ali znatno ispodprosječnih ostalih mentalnih sposobnosti. Istom su metodom. Jedan od zanimljivijih fenomena u području psiholingvistike je i fis fenomen. prema Fulgosi. Još jedan problem vezan uz računala jest kako stvoriti računalne programe koji mogu razumjeti jezike jednako dobro kao i ljudi. sakade i fiksacije. Takvi su računalni programi korisni jer motiviraju teoretičare da budu eksplicitni u svojim hipotezama i zato što se mogu koristiti za stvaranje preciznih predviđanja za složene teoretske modele. Kad su ga upitali je li to njegov "fish". prema Fulgosi. U prvom slučaju radi se o proučavanju osobe s izrazitom sposobnošću učenja jezika. U drugom slučaju se radi o djetetu koje je živjelo izolirano od ljudskih kontakata od vrlo rane dobi i koje nije svijesno ljudskog ponašanja i nije izloženo jeziku.Novije neinvazivne tehnike uključuju snimanje mozga pozitronskom emisijskom tomografijom (PET). Kad su ga odrasli pitali je li to njegov "fis". Računalno modeliranje još je jedna metoda. Tehnike snimanja mozga razlikuju se po svojim prostornim i vremenskim razlučljivostima i svaka od njih ima određene prednosti i nedostatke pri proučavanju određenog problema u psiholingvistici. odgovorilo je potvrdno. 1997) uspjeli naučiti autističnu djecu da kažu nekoliko riječi. Brzina učenja takve djece vrlo je mala. funkcionalnom magnetskom rezonancom (fMRI) i transkranijalnom magnetskom stimulacijom (TMS). Lovaas i njegovi suradnici (1966. iako dijete još nije moglo izgovoriti riječ "fish". no postepeno se mogu razviti generalizirane jezične vještine i navike koje postupno postaju sve kompleksnije. te naravno uz pomoć potkrepljivanja. kad je jedno dijete nazvalo svoju plastičnu ribu igračku "fis" (eng. nakon čega su ih diskriminativnim treningom naučili da riječi izgovaraju i upotrebljavaju pokraj odgovarajućih objekata (lutke. automobila itd. To su učinili metodom sukcesivne aproksimacije. U novije vrijeme se za proučavanje obrade jezičnih informacija istražuju i pokreti očiju. To je blisko povezano s računalnom lingvistikom i ima velik broj potencijalnih praktičnih primjena. fenomen dječjeg učenja jezika koji demonstrira da je ranije moguće percipirati foneme nego ih producirati. O jednom primjeru studija slučaja vezanog uz psiholingvistiku izvještavaju Isaacs i drugi (1960. Dakle. Sve veći broj istraživanja proučava pokrete očiju kao alat za istraživanje kognitivnih procesa povezanih s jezikom. 1997). Obrada jezičnih informacija može se proučavati praćenjem pokreta očiju kada se sudioniku prezentiraju lingvistički podražaji jer su pokreti očiju blisko povezani s trenutnim žarištem pažnje. Ime je dobio slučajno. Odnosi se na postavljanje nekog kognitivnog modela u obliku računalnog programa. Oni su opisali dramatičan slučaj ponovnog uspostavljanja govora u jednog katatonog shizofreničara koji je bio nijem već 19 godina. 6 . fish=riba). reklo je da nije. moglo je uočiti razliku između "fis" i "fish".). Studije slučaja idiota savanta i tzv. ali veoma rijetka. "divlje djece" još su dva primjera.

Zagreb: Školska knjiga Greene. A. (1997). Psycholinguistics: Chomsky and Psychology.). R. J.org/wiki/Psycholinguistics) 7 . Harmondsworth: Penguin Education Sternberg. 3. Kakva sve mogu biti istraživanja u psiholingvistici? Potkrijepite primjerima i napišite moguća otkrića.teorije i istraživanja. Što je psiholingvistika i koja su područja proučavanja u psiholingvistici? 2. the free encyclopedia (http://en.wikipedia. (1974). Jastrebarsko: Naklada Slap URL 1: Wikipedia. J. Literatura Fulgosi. Navedite dvije dominantne psiholingvističke teorije i obrazložite njihove temeljne postavke. Kognitivna psihologija.Zadaci za ponavljanje: 1. (2005. Psihologija ličnosti .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful