Rad s djecom je najljepši posao na svijetu, ali i nevjerojatno frustrira ako baš niste sigurni postupate li pravilno.

SAT RAZREDNOG ODJELA KAO OBLIK UPRAVLJANJA I VOĐENJA RAZREDOM U PRIMARNOM OBRAZOVANJU
Ne postoji neki službeni program za taj sat, već učitelj ima veliku mogućnost izbora o tome koje će odgojno-socijalizirajuće sadržaje implementirati u taj sat i kakve će metodičke scenarije prakticirati. Također, na učiteljskim fakultetima nema sustavnog osposobljavanja učitelja za taj oblik pedagoški i stručno složene učiteljske zadaće.

U Enciklopedijskom rječniku pedagogije (1963, str. 874) spominje se i objašnjava sat razrednika sljedećim riječima: „Sat razrednika – organizacijski oblik razrednikova rada s učenicima njegovog razreda. Funkcija razrednika obavlja se često samo administrativno-formalistički: vođenjem imenika i prozivkom, brigom za administraciju u dnevniku rada, opravdavanjem izostanaka, pisanjem zapisnika sjednica, đačkih knjižica, svjedodžbi i sl. Kod toga se zanemaruje pedagoška strana razrednikove dužnosti: rukovođenje cjelokupnim nastavnim odgojnim radom razreda. Razrednici, ponajčešće u okviru svog nastavnog predmeta ostvaruju uz obrazovne i odgojne zadatke škole, ali kao razrednici ne posvećuju posebnu pažnju složenim pitanjima formiranja pojedinca kao ličnosti i razreda kao kolektiva, pitanjima koja se ne mogu potpuno obuhvatiti nastavom pojedinog predmeta.“ Nadalje, iz spomenutog izvora može se zaključiti kako su učitelji i pedagozi već šezdesetih godina prošlog stoljeća zaključili da uloga razrednika postaje sve složenija i da treba predvidjeti posebno vrijeme za obavljanje razrednikovih zaduženja u radu s razrednim kolektivom. Osobito se naglašava potreba oblikovanja kolektivne svijesti, učenja i borbe za uspjeh, disciplinu i kulturne navike, odnos prema tuđoj i narodnoj imovini, organiziranje natjecanja i drugih sredstava motivacije i dr. Prvi sustavno razrađen prijedlog programskih sadržaja sata razredne zajednice objavio je Zavod za unapređivanje školstva 1972. godine. Iz njega je jasno vidljivo da se sat razredne zajednice izvodi jedanput tjedno u svim razredima osnovne škole i da su sadržaji razrađeni u nekoliko cjelina: put do samoupravljanja; osnovne higijenske navike i urednost; obitelj, škola, društvo; ovladavanje samim sobom, osnovne radne navike i odgoj ličnosti. Smatralo se da je u nižim razredima uloga razrednog nastavnika jače izražena, a da će njegova uloga biti tim uspješnija što će se u aktivnosti učenika manje uključivati i tamo manje primjećivati: „Razrednik će nenametljivu odgojnu pouku nadovezati na priču koju je ispričao ili novinski članak što ga je pročitao djeci. U kontaktu s učenicima izbjegavat će fraziranje, učene izraze i opširne analize…Tema drugarstva, međusobnog pomaganja, suradnje i solidarnosti bit će – u zavisnosti od sazrijevanja učenika sve temeljitije tretiran – jedna od najčešće razmatranih tema razgovora između razrednika i učenika, te učenika međusobno“ (Naša osnovna škola, 1972, str. 219).

Neposredno iza Drugoga svjetskog rata učiteljice i učitelji osnovna pedagoška znanja stjecali su iz literature prevedene s ruskog jezika. E.Raskin u svojoj knjizi Razrednik u sovjetskoj školi piše o principima i pravilima razrednikova odgojnog rada (str. 6-8) te prikazuje sadržaj i metode razrednikova rada (str. 14-32). Govoreći o principima i pravilima razrednikova rada, Raskin (1948, str. 6 i 7) objašnjava ulogu autoriteta učitelja, individualnog prilaženja učenicima, poštovanja djetetove ličnosti, odgoja uz pomoć pozitivnog (poticanje i isticanje pozitivnih strana učenika), zatim o jedinstvu sustava odgojnog djelovanja i značenju dječje inicijative i samostalnosti u vezi s kojom Raskin (str. 8) ističe: „Nema učenika koji nema pozitivnih svojstava.“ To je ono što se u suvremenoj psihologiji naziva, zapravo, pozitivnom slikom o sebi ili pozitivnom psihologijom (vidi: Rijavec, 2002). Kao sadržaj i metode razrednikova rada prije pedeset godina Raskin (1948) razmatra poučavanje učenika, povišenje kvalitete školskog rada, organizaciju razrednog kolektiva, socijalističko natjecanje, učvršćivanje svjesne discipline, razvijanje društvenog rada, kulturno-prosvjetni i politički rad, zatim fi zički odgoj i rad za obranu te upravljanje kolektivom nastavnika. Određeni iskorak u odnosu na prethodne priručnike čini M. Korčmaroš (1971) priručnikom pod naslovom Suvremeni razrednik. U strukturi njegova priručnika osjeća se utjecaj Raskina (1948) i Škalka (1949), jer se ponavljaju neki naslovi: upoznavanje učenika, briga o usvajanju znanja, vještina i navika, izbor i izmjena pedagoških mjera… Ipak, uočavamo zanimljivo poglavlje o upoznavanju učenika i praćenju njihova psihofi zičkog i socijalnog razvoja (str. 33-58). Korčmaroš, naime, smatra da razrednik treba temeljito poznavati svakog učenika, osobito njegova psihička obilježja te obiteljsko i socijalno okruženje u kojem dijete odrasta (str. 46-53). Znatna pozornost posvećena je učeničkoj samoupravi (Korčmaroš, 1971, str. 93-108). U tom kontekstu autor prikazuje ulogu međuljudskih odnosa, sadržaj i oblike učeničke samouprave te ulogu razrednika u razvoju samoupravljanja razrednog kolektiva. Kao bitne značajke razrednika Škalko ističe (1971, str. 138) stručne i moralne kvalitete i njegovu emocionalnost. „Dobar razrednik mora poznavati pedagoško-psihološke zakonitosti i tehnike rada, mora znati spretno i na demokratski način rukovoditi razrednim odjeljenjem i radnim odnosima, mora poznavati ciljeve i zadatke školovanja. Osim toga, suvremenog razrednika karakterizira svjestan i stvaralački odnos prema vlastitoj praksi, a osobito prema učenicima“ (Škalko, 1971, str. 139). Od hrvatske literature novijeg datuma, koja se bavi satom razrednog odjela ili satom razrednika, možemo spomenuti Vodič za razrednike početnike u osnovnoj školi (Rađenović i Smiljanić, 2004) te Priručnik za razrednike (istih autorica, 2007). Prema spomenutom vodiču (Rađenović i Smiljanić, 2004., str. 7): „Odgojna uloga sata razrednog odjela primarna je i neupitna. Spoznaje i iskustva koja učenici stječu na satima razrednog odjela nesumnjivo su upravo ono s čime će se učenici susretati u stvarnom životu – od spoznaje sebe i drugih, preko razvoja komunikacije, osposobljavanja za rješavanje problema i sukoba, socijalizacije itd.“. U novijem globaliziranom društvu, koje se nepre

stano mijenja, kod djece treba razvijati sposobnost demokratskog i etičkog mišljenja, slobodnog odabira, razvijati tolerantnog i odgovornog pojedinca koji će biti u stanju procijeniti što je dobro, a što nije. Tako se stvaraju pretpostavke da se kod učenika u globaliziranom svijetu, svijetu ubrzanih promjena, razvijaju sposobnosti demokratskog, etičkog razmišljanja i slobodnog odabira, što ih oblikuje u slobodne, samostalne i kritične graditelje svijeta. U vrijeme kada učenik nižih razreda osnovne škole prosječno dnevno provede više od četiri sata za ekranom (TV, računalo, playstation), a roditelji sve više izbivaju iz obiteljskog doma uslijed povećanog ekonomskog stresa, suvremena škola treba preuzeti sve veći dio odgojnog djelovanja. Kako bolje razumjeti sebe da bismo mogli razumjeti druge, kako poticati osobni stav i zdravu raspravu, kako uspješno komunicirati, samo su neke teme koje trebamo utkati u odgoj od početke osnovnog školovanja. Kako si se danas osjećao, tko ti je najbolji prijatelj, što te ljuti, čega te strah, kako razvijaš svoju toleranciju, zašto nije dobro rugati se… samo su neka od pitanja koja zaposleni roditelji postavljaju svojoj djeci sve rjeđe i rjeđe. Danas znamo da je stvarni život znanja znatno smanjen i da ono sve većom brzinom zastarijeva. Slušaj, pamti, ponovi – danas zamjenjuju istraži, promisli, stvori nešto novo, a sve to zahtijeva od učenika i učitelja nove kompetencije i vještine kojima će unapređivati svoj razvoj. Upravo je sat razrednog odjela takav sat koji bi kao cilj trebao imati razvoj niza socijalizirajućih i komunikacijskih vještina koje su preduvjet za život pojedinca u suvremenom demokratskom građanskom društvu.

Neke od vrijednosti zapadne civilizacije u okviru koje se i mi nalazimo jesu: dostojanstvo ljudske osobe, prava i dužnosti čovjeka, temeljne slobode, demokracija, blagostanje, mir i neprihvaćanje nasilja kao cilja i sredstva, poštovanje drugih, solidarnost, ravnomjerni razvoj, jednakost mogućnosti, priznavanje etičkih normi, čuvanje okoliša, osobna i društvena odgovornost. Spomenute vrijednosti utkane su i u naš kurikulum putem odgojno socijalizirajućih sadržaja i predstavljaju smjernice za odgojnoobrazovne i socijalizirajuće ciljeve. Evo nekih ciljeva koji proizlaze iz spomenutih vrijednosti: “promicanje općih vrijednosti kao što su: pristojnost/obazrivost, sposobnost vladanja
Radovanović D.: Sat razrednog odjela kao oblik upravljanja i vođenja razredom

433 sobom, čekanje na red, prepoznavanje vlastitih emocija i regulacija emocija poput vještine svladavanja straha, srdžbe, miroljubivost i sl., razvijanje osobne odgovornosti za vlastito zdravlje, razvijanje samopoštovanja i poštovanja drugih (empatija, simpatija, pomaganje, prijateljstvo, suradnja, altruizam, poštenje, plemenitost), razvijanje poštovanja života kao najveće vrijednosti, promicanje razumijevanja i poštovanja drugih i drugačijih (tolerancija i poštovanje različitosti (jezične, vjerske, svjetonazorske, nacionalne, rasne, socijalne, spolne), promicanje jednakovrijednosti i ravnopravnosti spolova, promicanje vrijednosti rada, poštenja, razvijanje poduzetničkog duha, promicanje obiteljskih vrijednosti, promicanje ljubavi i ponosa prema zavičaju i domovini, njegovanje, čuvanje i promicanje kulturne baštine kao dijela nacionalnog i kulturnog identiteta, poznavanje vlastitih korijena te poznavanje i

poštivanje drugih kultura i duhovnih vrijednosti različitih civilizacija, poznavanje vlastite religije kao i drugih religija i njihovih različitosti unutar duhovne baštine suvremenog svijeta, razvijanje ekološke svijesti, razvijanje sposobnosti prosuđivanja, razmišljanja, promatranja i samostalnog djelovanja (osobito sposobnosti kritičke prosudbe različitih ponuda suvremenog svijeta), promicanje osjećaja za lijepo i za duhovnu dimenziju postojanja, razvijanje međusobne solidarnosti, razvijanje sposobnosti za društveni angažman, tj. za aktivno i odgovorno sudjelovanje u životu društva” (http://www.mzos.hr/ 8. ožujka 2005.). Iako su ti i slični sadržaji utkani u većinu nastavnih predmeta na neizravan način, upravo je sat razrednog odjela vrijeme koje možemo ciljano, planski, na posve izravan način, osmisliti u cilju razvoja spomenutih vještina učenika.

Iskustva iz nekih zemalja
Najviše literature i prijedloga za izvođenje tzv. „cllass meating“ pronalazimo na američkom govornom području (npr. Nelsen, 2000. i 2001, Styles, 2001, R. J. Marzano et al. 2005, Waring, 1999. i dr.) gdje su razvili strategije „class meanagment-a“ i spoznaje o neizmjerno važnim životnim vještinama koje imaju zadatak u djeci razvijati upravo razredni sastanci. Evo što o tome kaže Jane Nelsen (2000, str. 12), autorica više knjiga koje učiteljima pomažu u razvoju „pozitivne discipline“ i upravljanju razredom: “Učitelji su otkrili da razredni susreti uče djecu esencijalnim vještinama i ohrabruju mlade ljude pozitivnim stavom za uspjeh u svim područjima života: škola, posao, obitelj i društvo. Učenici uče društvene vještine kao što su: slušanje, čekanje, uvažavanje drugačijeg pogleda, pregovaranje, komuniciranje, pomaganje jedan drugome i preuzimanje odgovornosti za svoje ponašanje. Nelsen (2000, str. 4) uočava: „Pretpostavka je da su akademske vještine potrebne svakom učeniku da bi bio uspješan u životu. Kada se učitelji malo bolje zamisle, shvatit će da je to zapravo besmislena pretpostavka zato što će akademske vještine imati malu važnost ako djeca prije toga nisu naučila važnost društvenih i životnih vještina.“ Upravo te životne vještine uče se, a da djeca toga nisu ni svjesna, na razrednim sastancima: aktivno slušati druge, čekati na red, biti odgovoran prema svojim postupcima, tolerantan, spreman na suradnju, poštovati sebe, imati samopouzdanje, učiti se samoupravljanju, samokritici. Sat razrednog odjela (engl. home room teaching) u američkim školama u predmetnoj nastavi vodi učitelj razrednik, koji je dužan svako jutro biti u svojoj učionici koja je za njegov razred njihova “soba” (home room), odakle i potječe naziv home room teacher. Slovenski kurikulum predviđa vrijeme „odelečne skopnosti“. Prema Pravilniku o pravima i dužnostima učenika u osnovnoj školi u Sloveniji (2001, str. 7) učenici na satu „odelečne skupnosti“ zajedno s razrednikom rješavaju različite probleme iz života i rada svog razrednog odjela i škole te oblikuju prijedloge za bolje rješavanje problema, npr. podnose izvještaje o uspjehu u učenju i organiziranju međusobne pomoći, daju prijedloge i ideje u vezi
Radovanović D.: Sat razrednog odjela kao oblik upravljanja i vođenja razredom

435 s poučavanjem, programom dnevnih aktivnosti, školskim izletima, priredbama, projektima, djelovanjem, sudjeluju u ocjenjivanju, oblikuju prijedloge za pohvale, priznanja i nagrade učenika u razrednom kolektivu, objavljuju eventualna

kršenja školskih pravila te daju prijedloge za načine preventivnog djelovanja ili kazni, organiziraju različite oblike dežurstava u skladu s važećim kućnim redom. Životnim vještinama veliku pozornost posvećuje fi nski model školstva koji od prvog razreda ima predmet Razvijanje nazora o životu i svijetu. Njegov je glavni zadatak davanje potpore učeniku u usvajanju vlastitih stajališta o svijetu. Vrlo cijenjeni fi nski model kod učenika razvija unapređivanje u: traženju i izgradnji identiteta i pogleda na život, savladavanju nesigurnosti pri susretu s povremenim teškoćama i osposobljavanju za prezentiranje vlastitih mišljenja i stajališta; razvijanju sposobnosti ocjenjivanja (vrednovanja) i moralnog djelovanja, osjećaja odgovornosti za svoje postupke; upoznavanju ljudskih prava, tolerancije i odgovornosti u komunikaciji s drugima, kao i razvijanju odgovornog ponašanja prema prirodi; upoznavanju vlastitog životnog okoliša i kulture. Teme su: samopouzdanje, osnove zajedništva, emotivnost, ljudska prava, kulturna baština i blagdanski kalendar, čovjekova okolina i priroda, praroditelji (preci), pripovijetke o postanku svijeta (National Core Curriculum for Basic Education, 2004).

U švicarskim osnovnim školama sat razrednog odjela, tzv. „klassenrat“, imaju jednom tjedno To su razredni sastanci na kojima učenici zajedno trebaju donositi rješenja svojih problema iz svakodnevnog života jer će tako biti spremniji za suradnju, samosvjesniji i samostalniji. Učenici uče slušati jedni druge, kao i poistovjetiti se s problemima drugih. No, isto je tako navedeno da sat razrednog odjela nije sudnica i da na njemu neće biti izrečene nikakve pravne mjere u pogledu sukoba kako ne bi bilo pobjednika ni gubitnika. Smisao je u tome da konfl ikt ne treba spriječiti, već ga treba riješiti konstruktivno, svjesno i s puno mašte. Prema spomenutim Napucima za učitelje u Švicarskoj u samom početku prvog razreda taj će sat voditi učiteljica, a nakon 436
ODGOJNE ZNANOSTI: Vol. 10, br. 2, 2008, str. 425-446

jesenskih praznika razgovor će voditi jedan od učenika. Učenici na tom satu sjede u krugu, a nastavnik sudjeluje u razgovoru jedino kada dobije pravo glasa. Zanimljivo je da nastavnik sjedi izvan kruga, izuzima se iz rasprave, osim u posebnim slučajevima kada učenici zatrebaju njegovu pomoć i dobije pravo glasa. Onaj tko želi govoriti javlja se podizanjem ruke. Neka od važnih pravila takvih sastanaka jesu: uvijek govori jedan učenik, a ostali ga slušaju; pravo na govor učenik dobiva kad od prethodnog govornika dobiju, npr. plišanu igračku (ili neki drugi predmet po izboru učenika); učenici govore konkretno i izravno, što znači da se pred svim učenicima obraćaju kolegici ili kolegi iz razreda. Npr:, „Ja želim da me više ne udaraš“, umjesto: „Ja želim da me Egon više ne udara.“

Ideje za razredne sastanke nekih suvremenih autora
Budući da su svojim teorijama i praksom najbliži našem shvaćanju modela upravljanja razredom i koncepcije sata razrednog odjela, odlučili smo temeljitije prikazati samo teorije i praksu što ih zagovaraju Dona Styles iz Kanade i Jane Nelsen iz Kalifornije (USA).

Razredni sastanci prema idejama Done Styles (Kanada) Styles (2001, str. 20) predlaže ustaljeni red i način održavanja razrednih sastanaka. „Sastanci se održavaju po utvrđenom redoslijedu: održavaju se redovito jednom tjedno, učenici sjede na stolicama postavljenima u krug, vode ih učenici, od učenika se traži da ohrabruju onoga koji vodi sastanak, od njih se očekuje rješavanje problema i donošenje odluka na utvrđen način, koristi se kreativno rješavanje problema, učenici se potiču na planiranje aktivnosti i organiziranje odbora koji će ih organizirati.“ Dnevni red sastanka je: 1. otvaranje sastanka 2. krug za ohrabrivanje 3. rasprava o obavljenim poslovima 4. novi poslovi, problemi i planovi 5. zahvaljivanje i pohvale 6. završavanje sastanka (prema Styles, 2001. str. 20, 21). Otvaranje sastanka podrazumijeva svojevrsnu proceduru u kojoj učenik voditelj otvara kutiju za razredne sastanke u koju su učenici tijekom prethodnog tjedan stavljali svoje probleme i prijedloge. Potom slijedi krug za ohrabrivanje. Svaki član grupe treba reći nešto što će ohrabriti učenika koji vodi sastanak. Riječi ohrabrenja trebaju se odnositi na isticanje dobrih osobina i sposobnosti učenika koji vodi sastanak, a ne na izgled učenika ili na nešto što on posjeduje. „Učenik koji vodi sastanak obično svakom osobno zahvaljuje na riječima ohrabrenja. Krug za ohrabrivanje mnogim učenicima je izazov. On istodobno privlači njihovu pažnju zato što im je to često prva prilika da nekome neposredno i pred drugima iskažu poštovanje“ (Styles, 2001, str. 23). U dijelu obavljeni poslovi najprije se govori o načinu rješenja problema o kojima su govorili na prethodnom satu, a zatim se čitaju novi prijedlozi i problemi iz kutije. U dijelu novi poslovi donose se odluke, planovi, raspravlja se, postavljaju se pitanja članovima raznih odbora itd. Zahvaljivanje i pohvale vrijeme je rezervirano za pohvale pojedincu ili skupini uz određena pravila kojih se učenici trebaju pridržavati (više u: Styles, 2001, str. 25). Završavanje sastanka uključuje zahvalu voditelja članovima grupe na pozornosti, odlaganje kutije s prijedlozima na određeno mjesto. Na kraju se svi mogu počastiti kolačima ili drugim što je donio učenik koji vodi razredni sastanak. Styles (2001) je u svojim radovima skupljenima u spomenutoj knjizi Razredni sastanci do potankosti razradila načine i strategije vođenja razrednih sastanaka naglašavajući i ona tehnička rješenja koja čitatelj ne vidi sve dok se ne upusti u njihovu konkretnu realizaciju. Npr., vodeći razredne sastanke po vrlo sličnom modelu u godinama prije objavljivanja ove vrlo konkretne i praktično primjenjive knjige, na početku uvođenja razgovora u krugu, kada je svatko trebao reći neku pohvalu jednom učeniku, autorica ističe kako su na to gubili puno vremena zato što neki učenici nisu uopće imali spremu rečenicu pohvale ili su se jednostavno sramili izgovoriti je. Nevjerojatno je kako ćete u razredima u kojima se ovaj oblik bodrenja i izravne pohvale ne potiče puno lakše dobiti negativnu kritiku za bilo koju osobu, ali kada je riječ o pohvali, nastaje svojevrsna blokada. Iskustvo kazuje da se djeca nakon kratkog vremena adaptiranja na taj način komuniciranja vrlo rado uključuju u izražavanje pohvala jer i sama jedva čekaju da dođe red kada će njih ostali hvaliti. Da je pohvala puno vrednija od kazne, pedagogija je već odavno spoznala. Krug je od velike važnosti za održavanje sastanaka. Taj oblik ne zagovara

samo Styles već se on ističe i u drugim pedagoškim koncepcijama i projektima, kao npr. u projektima Korak po korak (Walsh, 2003), Odgoj za razvoj (Miljević-Riđički, Maleš i Rijavec, 2001), za njega se zalažu Frienetovi sljedbenici (Koitka, 1989) i drugi. U krugu svi mogu vidjeti jedni druge i komunicirati pogledom te bi se svi trebali osjećati jednako važnim članovima razredne zajednice. Prema Stayls (2005, str. 14) vrlo je važno da se sat razrednog odjela održava kontinuirano svaki tjedan u određeno vrijeme koje je zabilježeno u rasporedu sati, a ne „prema potrebi“, kako to prakticiraju neki pedagozi. Uistinu, praksa nam pokazuje da samo redovitim održavanjem taj sat u očima učenika dobiva pravi smisao i ozbiljnost. On tada predstavlja nezaobilazno vrijeme „kada se ništa ne uči, već samo razgovaramo“, kako ga opisuju neki učenici. Styles (2001, str. 55 -59) razmatra i pojedine faze razrednih sastanaka sa svim potrebnim materijalom kako bi oni uistinu bili djelotvorni. Daje nam na uvid svoja očekivanja od učenika s obzirom na to kako se trebaju ponašati na razrednim sastancima: „Ne donosite ništa u krug, sjedite mirno za vrijeme sastanka, stopala neka vam budu na podu, podignite ruku kada želite govoriti, pričekajte da vam učenik koji vodi sastanak da riječ, obraćajte se u jednom trenutku samo jednoj osobi, gledajte u osobu koja govori, nemojte podizati ruku dok druge osobe govore“ (Styles, 2001. str. 51). Najuspješniji razredni sastanci održavaju se u razrednim odjelima u kojima se učenici međusobno podržavaju. U takvim odjelima učenici lakše uče, slobodnije izražavaju svoje ideje, surađuju, preuzimaju odgovornost za ono što su učinili. No, što je s onim odjelima u kojima situacija nije tako sjajna i u kojima bi upravo razredni sastanci trebali biti jedna od pedagoških metoda čiji bi scenariji pomogli u jačanju razredne kohezije, međusobnog razumijevanja i suradnje? Upravo u takvim odjelima dosljednost i ustrajnost u 440
ODGOJNE ZNANOSTI: Vol. 10, br. 2, 2008, str. 425-446

održavanju razrednih sastanaka pridonosi zajedničkom razvoju kolektiva i pojedinca koji u međusobnom prožimanju uče jedni od drugih i jedni o drugima. Redovito održavanje razrednih sastanaka omogućuje učenicima uspješno razrješenje problema. Iako neki problem neće biti riješen odmah, učenici će ga ipak iznijeti, zajednički će o njemu razmišljati i raditi na njegovu rješenju. „Kada učenici shvate da o njima ovisi sve ono što se u odjelu zbiva, kad ga zaista dožive kao nešto što im pripada i za što su odgovorni i kada shvate da tako misle i njihovi vršnjaci, oni će biti zadovoljni sobom. Učenici koji su zadovoljni sobom sposobniji su da izaberu ono što je dobro – i kada je riječ o ponašanju i kada je riječ o učenju“ (Styles, 2001. str.91). Razredni sastanci u pedagogiji Jane Nelsen (Kalifornija) Metode kontrole koje su dobro djelovale u odgoju djece prije tridesetak i više godina, prema Nelsen, danas više nisu uspješne. Stoga je upravo metoda pozitivne discipline, koju ćemo ovdje detaljnije objasniti, metoda koja ima uspjeh u radu s današnjim mladim naraštajima. Da bismo bolje uočili razliku između strogosti, popustljivosti i metode pozitivne discipline, valja objasniti razliku između tri osnovna pristupa interakciji odrasla osoba – dijete. To su: strogost (prekomjerna kontrola, red bez slobode), popustljivost, permisivnost (sloboda bez reda, neograničeni izbori) i pozitivna disciplina (sloboda s redom, ograničeni izbori, čvrstina s dostojanstvom i uvažavanjem). Prvu interakciju strogosti Nelsen oslikava rečenicom

odrasle osobe: „Učini to zato što sam ja tako rekao“, permisivan odgojitelj će reći: „Možeš raditi sve što želiš“, a odgojitelj koji poštuje načela pozitivne discipline reći će: „Možeš birati u granicama koje svima osiguravaju poštovanje“ (prema Nelsen, 2001, str. 27). Pozitivna disciplina je, dakle, pristup koji ne uključuje prekomjernu kontrolu kao ni popustljivost, a uspješna je u podučavanju djece samodisciplini, odgovornosti, suradnji i vještinama rješavanja problema. Razlika između strogosti ili popustljivosti s jedne strane i pozitivne discipline s druge strane u tome je što pozitivna disciplina, prije svega, nije ponižavajuća za djecu ni za odrasle (kazne i optužbe izazivaju stid i bol, a popustljivost stvara nezdravu međuovisnost), pozitivna disciplina usmjerena je na razvijanje odgovornosti i suradnje koji će biti dugotrajni. Ta metoda odgoja, zapravo metoda življenja s djecom, uključuje čvrstinu u stavovima s dostojanstvom i poštovanjem kao temeljem učenja vještina življenja i unutrašnjeg lokusa kontrole. Nelsen (2004) na osnovi svog dugogodišnjeg iskustva predlaže učiteljima dobru pripremu za uvođenje metode razrednih sastanaka. U osnovnoj bi se školi razredni sastanci trebali održavati svaki dan ili najmanje tri puta tjedno (slično možemo prepoznati i kod Frieneta, te u metodi Korak po korak itd.). Naime, ako se razredni sastanci ne održavaju dovoljno često, djeca mogu biti obeshrabrena u stavljanju svojih prijedloga na dnevni red jer će im biti predugo čekati da se razmotri neki njihov problem. Osim toga, učenici osnovne škole na početku tek uče o održavanju, vođenju i sudjelovanju u razrednim sastancima, pa i Nelsen preporučuje njihovo izvođenje više puta tjedno u kraćem trajanju. Da bi se izbjeglo „mjesec dana pakla“, o kojima (prema Nelsen, 2004, str. 153) govore učitelji koji su tek uvodili razredne sastanke u svojim odjelima, valja tijekom prvih sastanaka utvrditi procedure, poučiti učenike vještinama vođenja i održavanja uspješnih razrednih sastanaka. Nelsen (2000, str. 59 – 71) govori o osam osnovnih blokova potrebnih za ostvarivanje uspješnih razrednih sastanaka. To su: formiranje kruga, primjenjivanje komplimenata i zahvalnosti, kreiranje dnevnog reda, razvijanje vještine komuniciranja, učenje o odvojenim realnostima, rješavanje problema igranjem uloga i metodom oluje ideja, prepoznavanje četiri razloga zašto ljudi rade ono što rade, primjenjivanje logičnih posljedica i drugih kreativnih rješenja. Nelsen se u svojoj praksi koristi procedurom razrednih sastanaka
Radovanović D.: Sat razrednog odjela kao oblik upravljanja i vođenja razredom

443 kao što su: susret u krugu, dnevni red, razdoblje smirivanja, davanje komplimenata, komentiranje i usvajanje prijedloga. Djeca će sama doći do najboljih rješenja i najviše će biti spremna surađivati kada su uključena u odlučivanje. Sve to zahtijeva pomnu pripremu i određene vještine učitelja. Prema Nelsen (2000, str. 163) postoji nekoliko učiteljevih vještina koje u velikoj mjeri unapređuju razredne sastanke. Jedna od najvažnijih vještina koje oblikuju međusobno poštovanje i dopuštaju učenicima da razviju svoje sposobnosti jest postavljanje otvorenih pitanja, npr: „Što mislite zašto je to tako? Možemo li mi nekako pomoći?“ O svakom problemu treba otvoreno razgovarati. Često učitelji misle da govoreći o određenom nepodobnom ponašanju (npr., pljuvanju u školskom dvorištu, tučnjavi kao rješenju sukoba) zapravo dajemo ideju onima koji to još uvijek ne čine. No, ne bismo se mogli složiti da je to sasvim tako jer učenici već jesu svjedoci nekog nepodobnog ponašanja, a ne govoreći o problemu, dajemo im poruku da to i nije problem. Kada su razredni sastanci uspješni, učenici bi na njima često ostali i izvan redovitoga nastavnog vremena. Nelsen tu vidi neizmjerno veliku mogućnost

za odgojni utjecaj preko otvorenog razgovora i prethodno opisanih metoda.

Razrednik – ima ulogu učitelja koja se odnosi na vođenje povjerenoga razrednog odjela te komunikacijsko posredovanje između neposrednih i posrednih sudionika odgojno-obrazovne djelatnosti – učenika, učitelja, roditelja/skrbnika. On je osoba koja upućuje učenike u školski i nastavni rad, hrabri, razumije i usmjerava, pomaže im, potiče razvijanje suradnje i prijateljstva među učenicima te ih poučava zajedničkom življenju. Njegova uloga je stvaranje povoljnoga socijalno-psihološkog ozračja i međusobnog poštovanja. Razrednik prati rast i razvoj učenika, njihovo ponašanje, otkriva uzroke mogućega neprihvatljivoga ponašanja. Radi u skladu s ciljevima škole i nastave, identificira probleme učenika, pomaće im u rješavanju problema i neuspjeha u učenju, te stalno surađuje s drugim učiteljima i roditeljima/skrbnicima. Također vodi pedagoške i administrativne poslove. Na početku školske godine izrađuje program rada svoga odjela.
Aktivnosti „Savjetodavnog programa“ „Savjetodavni program“ može ukljuèiti aktivnosti kao što su: grupno obrazovanje o prihvatljivim obrascima ponašanja u okviru razreda, individualne konzultacije i radionice sa uèenikom/uèenicom, individualna savjetovanja roditelja/staratelja, ukljuèivanje roditelja/staratelja u odgojno-obrazovni proces na nivou razreda, grupne savjetodavne radionice, praæenje promjena u obrascima ponašanja uèenika/uèenice kroz direktno posmatranje i prikupljanje informacija od drugih èlanova školske zajednice, te vršnjaèke savjetodavne aktivnosti. „Savjetodavni program“ može ponuditi aktivnosti razvoja socijalne ukljuèenosti i kompetencije uèenika/uèenice kroz delegiranje uloga uèeniku/uèenici u aktivnostima kao što su: rad odjeljenske zajednice, provoðenje odgojno-obrazovnog procesa, rad školskih tijela, provoðenje vannastavnih aktivnosti i uèešæe u civilnim inicijativama lokalne zajednice.
Razred nik/r azrednica je osoba sa kojom trebaš često razgovarati , a koja će ti pomoći kad imaš problem.

2.2.3.5. Uloga razrednika/razrednice u provoðenju „Savjetodavnog programa“ Razrednik/razrednica je dio „Savjetodavnog školskog tima“ koji/a provodi savjetodavne aktivnosti u saradnji sa pedagogom/pedagoginjom i

roditeljem/starateljem. Jedna od uloga razrednika/razrednice je promatranje i nadgledanje promjena u ponašanju uèenika/uèenice. Ovu aktivnost razrednik/razrednica provodi kroz prikupljanje podataka o uèeniku/uèenici od drugih èlanova školske zajednice. Ova osoba mentorira uèenika/uèenicu (putem razgovora tijekom èasova odjeljenske zajednice, kratkih informativnih sastanaka prije ili poslije nastavnog èasa), te izgraðuje podršku odjeljenja prema djetetu ukljuèenom u savjetovanje. Razrednik/razrednica prezentuje teme u okviru odjeljenske zajednice kojima gradi socijalne vještine djece, organizuje aktivnosti razvoja socijalne ukljuèenosti i kompetencije uèenika/uèenice (delegiranje uloga u odjeljenskoj zajednici), te razvija vršnjaèke aktivnosti (delegiranje uèenika/uèenice-mentora ili uèenièkih grupa za podršku). Prateæi potrebe pedagoga/pedagoginje, ova osoba uèestvuje u individualnim i grupnim savjetodavnim sastancima i radionicama. Razrednik/razrednica vodi evidenciju svih savjetodavnih aktivnosti u razredu, te informacije proslijeðuje pedagogu/pedagoginji.

Razrednik – ključ uspješne komunikacije
Biti razrednik je najsloženije zaduženje svakog učitelja. Za tu dužnost nije dovoljno da učitelj bude izvrstan stručnjak u svojem području, već mora biti čovjek s ljubavlju za učenike, sa smislom za komunikaciju i organizaciju, mora posjedovati sposobnost empatije, imati neograničenu strpljivost, fleksibilnost, biti otvoren za nove ideje i stalno imati na umu da rukovodi razredom gdje postoje individualne razlike među učenicima. Razrednik, kao duša razrednog odjela, ima odgovornu ulogu za uspješnost pojedinca i razreda kao cjeline. Da bi u tome uspio, mora demokratski voditi razredni odjel, otvoreno komunicirati, usmjeriti zajedničke aktivnosti prema svrsi i sustavno motivirati sve subjekte u odgojno-obrazovnom procesu. Razrednik se treba dobro pripremiti za razredništvo, proučiti literaturu, razgovarati s ostalim razrednicima o njihovim iskustvima, polaziti organizirano stručno usavršavanje za razrednike (ako postoji) i tada će uspostaviti dobru komunikaciju s učenicima, roditeljima, ravnateljem, članovima razrednog i učiteljskog vijeća pa i ljudima iz lokalne i šire društvene zajednice.

Kako postići da škola bude mjesto u kojem učenici rado borave?
Svaki bi se učenik u školi trebao dobro osjećati, a da bi to mogao, treba znati komunicirati, prije svega s razrednikom, ostalim učiteljima i učenicima u razrednom odjelu. Učeniku treba usaditi stav da je svako dijete dobro i želi takvime biti, da svatko ima potencijal i vrijednost, a o njima samima ovisi kako će to iskoristiti za svoj napredak i koje će moralne vrjednote usvojiti. Djecu treba učiti da prepoznaju ljepotu u različitostima, da prepoznaju opasnost, pomognu drugima koji su u nevolji, da je potrebno surađivati s drugim ljudima u svakodnevnom, običnom životu, da je ljepše raditi u slozi, učiti u skupini, treba ih naučiti da poštuju sebe i druge jer je na taj način moguće postići kvalitetno zajedništvo.

Komunikacija
Prema Wikipediji je komunikacija proces razmjene informacija preko dogovorenog sustava znakova. Komunikacija je proces slanja informacija sebi ili bilo kojem drugom entitetu, najčešće pomoću jezika. Doslovno znači: učiniti nešto općim ili zajedničkim. Komunikacija je u razredu vrlo važna jer uvjetuje kakvo će biti ozračje u cijeloj školi. U mnogim školama uloga učitelja razredne nastave je da, uz obrazovnu ulogu, svoje učenike upozna s načinima komuniciranja: da im mogući da upoznaju sebe, da znaju razgovarati, slušati, opažati, da se međusobno bolje upoznaju i uvažavaju. Takvi učenici pri dolasku u 5. razred međusobno surađuju, naučeni su raditi u skupinama i timski jer su suradničko učenje primjenjivali od nižih razreda. U nekim se osnovnim školama u 5. razredu formiraju novi razredni odjeli. Za neke je učenike to vrlo stresno razdoblje jer više ne idu u razred s dotadašnjim prijateljima, nema više učiteljice koja ih „poznaje u dušu“, odjednom imaju mnoštvo predmeta i mnoštvo novih učitelja. Sada na scenu ulazi razrednik – čovjek koji i sam treba upoznati novu djecu te omogućiti da se i sami bolje međusobno upoznaju kako bi mogli djelovati kao razred.

Razrednik – ključ uspješne komunikacije
S obzirom da i sama radim u jednoj takvoj školi, bio mi je izazov kako upoznati učenike, a da to predstavlja zabavu, a ne stres. Uvijek su mi bile zanimljive nove ideje pa sam na satovima razrednika i u redovnoj nastavi počela primjenjivati mnogo toga što sam čula, vidjela, pročitala ili iskusila. Mnoge igre o kojima ću govoriti proizašle su iz rada u dramskoj grupi u kojoj su socijalne vještine ponekad važnije od talenta pojedinaca da bi rad bio kvalitetan. Sve je više literature o dramskom odgoju, a pomoć kako dramske igre uvrstiti u svakodnevni rad, nudi i http://www.hcdo.hr. Za upoznavanje sam odabrala jednostave igre u kojima smo morali zapamtiti tuđa imena pri čemu je meni bilo puno teže nego učenicima (neki su se poznavali od prije). Posebno je bilo zabavno kad su neki zamijenili imena učenika (osobito ja, i dan–danas ih ponekad prozovem krivim imenom). Igra „A i B biografija“ bila je većini učenika zabavna jer su bili netko drugi.

Nešto je teže bilo učenicima koji imaju problema s usmenom komunikacijom jer svojeg suigrača nisu predstavili baš onako kako bi on to napravio sam, ali su se trudili. Za razvijanje suradničkoh odnosa i međusobnog povjerenja odabarala sam neke igre koje radim u dramskoj grupi, a cilj im je da učenici budu spontani, opušteni i otvoreni te da se razvija potreba za radom u skupini. U pozitivnoj klimi učenici su upoznavali ostale suučenike, uočavali međusobne sličnosti i razlike pa su često iz tih aktivnosti proizašla i nova prijateljstva. Uskoro su se učenici počeli navikavati na rad u skupinama, znali dobro rasporediti uloge u timskom radu, međusobno si pomagali i počeli primjenjivati pravila koja su sami donijeli. Većina učenika je prihvatila ovakav način rada jer im je zanimljiv i rado u njemu sudjeluju, ali neki su učenici, unatoč našim naporima, ostali „individualci“ kojima je sve glupo i dosadno. Kako nisu nikad bili prisiljavani da rade aktivnosti koje im se ne sviđaju ili one u kojima se ne osjećaju ugodno, nakon nekog su im vremena naše aktivnosti ipak postale zanimljivije pa su se počeli pridruživati igrama. Uglavnom, cilj je postignut – razred je počeo djelovati kao cjelina.

Poslovi i uloga razrednika Razrednikova primarna uloga je biti odgajateljem. Sat razrednika Poticanje i praćenje odgojnog i obrazovnog napredovanja učenika. Suradnja s učenicima Razrednik razumije i uvažava probleme učenika, pravedan je i objektivan.

Suradnja s roditeljima Razrednik potiče i skrbi o ostvarivanju partnerske i komplementarne suradnje s roditeljima. Razredno vijeće Razrednik je voditelj i koordinator timu nastavnika koji predaju u jednom odjelu. Pedagoška dokumentacija Razrednik vodi svrhovitu, pravovremenu i urednu dokumentaciju o postignućima svakog pojedinog učenika i razrednog odjela. Sat razrednika Razrednik kao odgajatelj Razrednik Posjeduje osobine razumijevanja, podupiranja, komunikativnosti, empatičnosti, socijalnog percipiranja, pravednosti i dosljednosti. Sat razrednika Planirajte SRZ zajedno s učenicima. Planirajte aktivnosti za ostvarenje bioloških, socijalnih i samoaktualizirajućih potreba! Za inspiraciju pogledajte teme za satove razrednika Pomozite učenicima provoditi aktivnosti koje im pomažu u sazrijevanju i razvoju. Planirajte odgojne situacije i osigurajte stručnu pomoć. Pohvaljujte i nagrađujte svoje učenike, poučite ih kako samostalno i međusobno procjenjivati djelotvornost svojih aktivnosti. Osposobljavajte učenike da samostalno vode SRZ. Time ćete im ukazati povjerenje i pripremiti ih da u stvarnim životnim situacijama preuzmu odgovornost za pomoć sebi i drugomu. Dajte im priliku da procjenjuju vaš rad, time ćete dobit osnovu za unapređenje svog rada. Organizirajte radionice i slobodna druženja učenika. Vrjednujte rezultate rada!

Suradnja s učenicima Razrednik kao potpora učenicima Razrednik Njeguje prijatan i topao odnos kao osnovu za povjerenje. Učenici Pokažite im da ih razumijete i da im želite pomoći. Utvrdite vanjsku manifestaciju problema/postignuća. Otkrijte uzroke uspjesima ili poteškoćama Surađujte s roditeljima, pedagogom, psihologom, liječnikom i/ili socijalnim radnikom. Važno je istom mjerom isticati uspjehe i napredak, kao i pružati pomoć u poteškoćama.

Važno je istom mjerom isticati uspjehe i napredak, kao i pružati pomoć u poteškoćama. Skrbi o napredovanju učenika i razreda kao dinamičke skupine različitih osobnosti.

Suradnja s roditeljima Razrednik i roditelji - partneri u odgoju Razrednik Načela kvalitetne suradnje s roditeljima su razumijevanje, uvažavanje, podupiranje, dostupnost, iskrena, samokritična i otvorena komunikacija. Roditeljska razredna zajednica Suradnja s roditeljima se temelji na dogovoru. Na prvom roditeljskom sastanku se upoznajte s roditeljima i njihovim očekivanjima. Potaknite međusobnu kominikaciju i suradnju roditelja. Tako će lakše razumjeti razvojne poteškoće svoga djeteta i založiti se za poteškoće drugog djeteta iz razreda. Gradite zajednicu potpore i suradnje u kojoj se svi osjećaju vrijedno i sposobno. Planiranje Na početku godine najavite i isplanirajte barem tri roditeljska sastanka u školskoj godini. Nastojte da na sastanku osim teme o uspjehu i pedagoškim mjerama budu zastupljene i druge teme kao što su odgojne radionice i predavanja. Dogovarajte s roditeljima vrijeme, način i mjesto suradnje. Plan suradnje i aktivnosti trebaju biti ostvarive i učinkovite za dobrobit djeteta. Način Budite otvoreni, iskreni i samokritični. Komunikaciju temeljite na principima aktivnog slušanja i međusobnog uvažavanja mišljenja. Vrjednovanje Vrjednujte postignuća! Procjenjujte kvalitetu svoga rada s roditeljima. Procjenjujte kvalitetu svoga rada s roditeljima.

Razredno vijeće Rad u timu Razrednik On je moderator skrbi drugih nastavnika za napredovanje svakog pojedinog učenika i razredne zajednice u cijelosti. Razredno vijeće Upoznajte kolege s posebnostima svojih učenika na početku godine! Upoznajte ih sa odnosima i potrebama pojedinih skupina. Uvažite mišljenje pojedinih kolega i zajednički dogovarajte aktivnosti! Trebate djelovati jedinstveno, stoga utvrdite potrebnu razinu dosljednosti. Timski rad Brižljivo i pravovremeno razmjenjujte opažanja i dogovarajte pristup pojedinim učenicima, skupinama i cijeloj razrednoj zajednici.

Predlažite, usmjeravajte i donosite ostvarive odluke! Skrbite o njihovoj provedbi. Zatražite pomoć stručnih suradnika i ravnatelja. Korigirajte ponašanja, a ne učenike! Založite se i promovirajte pozitivan odnos prema učenicima a negativan prema neprihvatljivim postupcima! Ne dozvolite vrijeđanje i stigmatiziranje od strane kolega, njihovo "odustajanje" od djece u zajednici kojoj ste razrednik. Pedagoška dokumentacija Kvalitetno planiranje i evaluacija Postoji dokumentacija o suradnji s roditeljima, nastavnicima, stručnim suradnicima i drugim pomagačima izvan škole za napredovanje učenika Način Dokumentaciju sređujte redovito i sistematično. Osnovi kriterij dobro usustavljene pedagoške dokumentacije je u tome da u svakom trenutku možete potkrijepiti postignuće učenika i svoje aktivnosti. Vodite računa o školskom kalendaru poslova. Sređujte i organizirajte dokumentaciju prema prioritetima. Najbrižljivije o učenicima i njihovim postignućima. Budite uredni! Nastojte da se u dostupnim podacima uvijek možete snaći vi ili onaj kojem ćete ju predočiti. Suradnja Pomozite onom koji će koristiti podatke iz vaše dokumentacije. Zapisujte točno i pregledno i razumljivo. Pedagog/inja i ravnatelj/ica će vam biti zahvalni/e.

Razrednik - Wikipedija
Izvor: Wikipedija Skoči na: orijentacija, traži Razrednik je u hrvatskom obrazovnom sustavu voditelj razrednog odjela u osnovnoj školi od 5. do 8. razreda i u srednjoj školi. Od 1. do 4. razreda osnovne škole sve predmete osim stranog jezika i vjeronauka te glazbene kulture (u 4. razredu) predaje učitelj/učiteljica razredne nastave koji/koja je samim tim i razrednik. Poslovi i djelokrug rada razrednika određeni su Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN, br. 87/08), Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama i Pravilnikom o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi. Svaka škola u skladu sa

Zakonom o odgoju i obrazovanju donosi Statut škole, Pravilnik o pedagoškim mjerama, Pravilnik o pedagoškoj dokumentaciji, Pravilnik o polaganju popravnih ispita i druge akte u kojima je djelatnost razrednika pobliže određena.

Poslovi razrednika [uredi]
Razrednik:

planira i programira te provedi plan i program rada razrednoga odjela na satu razrednika u sklopu redovne nastave, sudjeluje u provedbi programa profesionalnoga informiranja i usmjeravanja učenika, brine o učeničkoj prehrani, zdravstvenoj i socijalnoj skrbi učenika te o poduci plivanja (u osnovnoj školi), surađuje s roditeljima (saziva roditeljske sastanke, predavanja za roditelje, pojedinačne razgovore) te ih informira o ocjenama i vladanju njihove djece brine o podmirenju učeničkih obveza, saziva i vodi sjednicu Razrednog vijeća razrednog odjela kojemu je razrednik vodi pedagošku dokumentaciju (matična knjiga, e-matica, imenik, dnevnik) te ispisuje izvješća o uspjehu, učeničke knjižice i svjedodžbe, organizira i provodi učeničke izlete i ekskurzije, izriče pedagoške mjere u skladu sa Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i Pravilnikom o pedagoškim mjerama i drugim podzakonskim aktima i pravilnicima (pohvalu i opomenu) utvrđuje ocjenu iz vladanja za svakog pojedinog učenika u razrednom odjelu kojemu je razrednik koju upisuje u učeničku knjižicu odnosno svjedodžbu obavlja druge poslove vezane uz razredni odjel (rješava izostanke učenika s nastave koje opravdava ili ne opravdava itd.)

• •

• • •

• •

Ostalo [uredi]
Razrednika imenuje ravnatelj škole u pravilu između jednog od učitelja odnosno nastavnika koji predaju u dotičnom razrednom odjelu. Razredništvo se računa kao dva sata neposrednog odgojno-obrazovnog rada s učenicima što znači da razrednik ima dva sata nastave manje. Škola nije samo obrazovna, nego i odgojna ustanova tako da je primarna uloga razrednika odgojna pri čemu nikada ne treba smetnuti s uma da primarnu odgojnu funkciju djeteta imaju roditelji što je njihovo pravo i obveza prema članku 63 Ustava Republike Hrvatske i Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima djeteta.

Asertivno ponašanje Prema Zarevskom (1998.) asertivnost je oblik ponašanja u socijalnim interakcijama kojim se borimo za svoja prava, u kojem izražavamo svoje želje i osjećaje te odbijamo nerazumne zahtjeve na način da ne nanosimo psihološku ili fizičku štetu drugim osobama. Emmer i suradnici (2003.) tumače kako učitelji u razredu mogu izraziti asertivno ponašanje:
• • •

Koriste odgovarajući ton – govore jasno, promišljeno, tek malo glasnije od uobičajenog, izbjegavajući iskazivanje emocije u glasu. Govor tijela – uspravno držanje s učenikom koji krši pravila zadržavajući udaljenost koja nije prijeteća. Ustraju u svojim naporima, ne ignoriraju neodgovarajuće ponašanje, slušaju opravdana objašnjenja i kad učenik niječe, prebacuje krivnju ili raspravlja.

Ovo ponašanje je naučeno, a ne instinktivno. Temelji se na razmišljanju i fleksibilnosti u odnosima s drugima, nije reaktivno. Asertivne osobe znaju što žele i mogu to tražiti na takav način da ne povrijede druge. Sposobni su se kontrolirati. Važno im je riješiti problem, a ne pobijediti. Asertivnost je i moći slobodno izabrati koje ponašanje odgovara određenoj situaciji (pasivno, agresivno ili asertivno). Asertivna osoba zna :
• • • • • • • • • • •

aktivno slušati, poštuje druge i to traži za sebe, jasno, konkretno i direktno govori – ne okoliša, iskazuje svoja očekivanja i osjećaje, pozitivo izriče prigovore (kritiku), zna pohvaliti druge, preuzima odgovornost za svoje riječi i djela, spreman/na je ispričati se kad pogriješi, zna se kontrolirati (svoje negativne osjećaje), gleda u oči i pokazuje osjećaje, glas prilagođava situaciji.

Izreći prigovor bez vrijeđanja

• • •

Sjetite se kako se prigovor odnosi na PONAŠANJE, a ne na učenika. Koristite JA rečenice. Ne odugovlačite, već prigovor izrecite NEPOSREDNO NAKON ponašanja.

Slika 2: Radite to u četiri oka (pohvalite pred drugima, pokudite nasamo).

Kako pohvaliti učenika? 1. Nasmiješite se i pogledajte učenika u oči. 2. Govorite u prvom licu i kažite ime osobe (Davide, sviđa mi se što … Cijenim to što si…). 3. Budite određeni – na što se odnosi pohvala. „Otkrivanje“ razloga - vrlo često su razlozi određenog ponašanja nekog učenika u našoj lošoj strategiji ili čimbenicima izvan škole. Čini mi se kako je jedan od primarnih zadataka učitelja otkriti razloge neprimjerenog ponašanja učenika (bez obzira radi li se o „školskim“ ili „obiteljskim“ razlozima). Dobra i kvalitetna organizacija – neki autori smatraju je od presudne važnosti u učinkovitom upravljanju razredom. Ona, prije svega, obuhvaća ove komponente: a) Aktivna uloga učenika – Erwin (2003.) tvrdi kako nemotivirani i neaktivni učenici ne rade te često ometaju nastavu. Aktivna uloga učeniku pomaže da uvježba odlučnost i smanjuje probleme u upravljanju razredom. b) Različite metodologije poučavanja – pomažu nam da optimalno odgovorimo na potrebe učenika – od suradničkih aktivnosti k timskom radu. Osmislite i planirajte sat razrednika!

Sat razrednika učenicima daje moć i prigodu da izraze svoje ideje o svom okruženju. Na taj su način aktivni u donošenju svih odluka. Danas je to jedan obavezan sat tjedno koji izvode razrednik u predmetnoj i učitelj u razrednoj nastavi. Ne postoji službeni program za sat razrednika pa razredni učitelji mogu biti kreativni i imaju mogućnost izbora odgojno-socijalizirajućih sadržaja rada.

Slika 3. Postoji mnogo materijala i kvalitetnih radionica koje učitelj može realizirati s učenicima ili s roditeljima. Razredni sastanak – iako u rasporedu sati svaki dan nije sat razrednika, možemo s učenicima dogovorno organizirati kratki razredni sastanak. Taj model je prvi predložio Glasser kao vrijeme koje se svaki dan rezervira za to da učenici izraze viđenje o svemu što se tiče škole (Loeser, 2008. prema Watkins, 2005.). Kaže da takav model stvara osjećaj zajedništva gdje se dijeli vođenje, a razvija odgovornost. Učitelj – uzor/model – učitelji svojim ponašanjem predstavljaju uzore za učenike. Ugovori o ponašanju – učitelj sastavlja ugovor/dogovor o ponašanju kako bi osigurao direktnu procjenu i vrjednovanje. Moja iskustva u radu pokazuju kako je ovo privremena

mjera koja vrlo često i nije učinkovita. Ova tehnika djeluje na mali postotak učenika. Praksa pokazuje kako vanjska motivacija ima tendenciju umanjivanja unutarnje. Naši pokušaji ekstrinzičnog potkrepljivanja djetetova primjerenog ponašanja i vanjske kontrole njegovog lošeg vladanja dugoročno ne uspijevaju u predmetnoj nastavi, dok je u razrednoj nastavi učinkovitija. Tehnika paradoksa – je vrlo učinkovita u radu s učenicima agresivnog ponašanja. U situacijama kada dijete intenzivno ometa nastavu raznim upadicama, iznenada prekinemo nastavu i kažemo učeniku kako ima svega nekoliko minuta (2 – 3) da kaže sve što želi. Nakon toga kažemo mu kako smo mi poštivali njegovo vrijeme pa je sada red da on poštuje naše. Tehnika ignoriranja nepoželjnih ponašanja – jedna je od tehnika koju je dobro koristiti u svakoj situaciji. Izbjegavamo prozivati dijete kad god je to moguće. Često pohvaljujemo pozitivna ponašanja. Dobro je na kraju sata porazgovarati s djetetom i osvrnuti se na njegovo ponašanje, reći što nam je smetalo i pitati ga što o tome želi reći. Dvije najveće pogreške koje učitelji čine u uvježbavanju discipline: 1. Previše pričaju, 2. Pokazuju previše emocija.

Slika 4. Previše pričanja i objašnjavanja navodi djecu na još manju suradnju zato što ih iritira i zbunjuje

Bilješke jednog učitelja Problemi i ideje, upućivanja i iskustva

IZREKE
● Nema kraja školi: »Na obodu šešira početak je ondje gdje i kraj.« (Heraklit) »Stvaranje bez napora, primanje bez posjedovanja, djelovanje bez očekivanja, vođenje bez vladanja – to se naziva skrivena vrlina!«
(Lao Tze, Knjiga puta i vrline; Razmišljanje 10.)

● »Odgajatelje valja već u načelu odgajati načinom kojim se odgaja za druga eminentno kreativna zanimanja, a oni koji bi ih u tome trebali voditi, morali bi i sami biti ne samo poznavatelji akademskoga govora o tome kako se odgaja, nego vrsnici odgojnog umijeća, učitelji par excellence… Odgoj je djelatnost čovjekova opstanka. Svatko je, htio to ili ne, pozvan da odgaja, svatko je odgajanik i odgajatelj. K ad

je pak riječ o odgoju samih odgajatelja, onih koji odgoj odabiru kao svoju profesiju, otkrivanje vrijednosti odgojnog čina prvi je korak u njihovu daljnjem samostalnom traganju za samoostvarenjem svoje osobnosti preko ostvarenja vrijednosti vrijednog obrazovnog čina« (J. Marinković, »Učitelj-umjetnik ili zanatlija«?, ŠN, br. 5. 1995). ● Učitelj, a on je i razrednik, mora biti tako obrazovan da je spreman mijenjati sebe, jer će samo tako moći mijenjati i druge i utjecati na druge. ● Učitelj mora biti temeljito svjestan činjenice da škola služi učenicima kako bi oni obogatili svoj socijalni i intelektualni razvoj i život. ● »Kuje hladno željezo učitelj koji pokušava poučiti učenika, a da ga ne nadahnjuje.« (Thomas Mann) ● »Vrhunska je umjetnost učitelja probuditi radost u stvaralačkom izrazu i spoznaji.« (Anonimus) ● »Uči i naučit ćeš nešto, poučavaj i naučit ćeš mnogo više.« (Anonimus) ● »Nije važno što je uliveno u učenika, već što je zasađeno.« (Hildebrand)
E. V argović: Bilješke jednog učitelja METODIČK I OGLE DI, 14 (2007) 2, 119–143

125 ● »Smislenost i kompetentnost učiteljske su taktike protiv koji učenici nisu pronašli obranu.« (John C ulkin) ● »Iskustvo je predivna pojava. Pomaže nam prepoznati pogrešku kad je ponovo učinimo.« (Anonimus) ● »Idealan učitelj ima obje osobine: 1) sposobnost i marljivost za temeljitim ovladavanjem predmetnog područja, te 2) vještinu zanimljivog i poticajnog komuniciranja svog znanja.« (Sidney Harris) ● »Ponavljač ne ponavlja razred zato što ga nitko nije poučio. Poučili su ga. Problem je u tome što nikad nije otkrio što to znači.« (Arthur Combs) ● Zadatak učitelja gotovo nitko bolje nije vidio nego Halil Đubran kad kaže: »Osoba nije posuda što je treba ispuniti, već svjetiljka što je treba upaliti.« ● »Idealni cilj odgoja jest stvaranje moći samonadzora.« (John Dewey) ● »Kad dobro poučavaš, uvijek izgleda kao da je 75% tvojih učenika nadprosječno.« (Jerone Bruner) ● »Drugi će slijediti tvoje stope mnogo lakše nego što bi slijedili tvoje savjete.« (Arnold H. Glasgor) ● Walter C ook piše: »Tradicionalna škola prečesto uočava i nagrađuje poslušnost i dobro pamćenje. Učitelji u takvim školama ostaju iznenađeni kad učenici koje su proglasili beznadnima postignu uspjeh u životu.« ● »Učitelj utječe na vječnost; nikad ne može reći gdje njegov utjecaj prestaje.« (Henry A dams) ● Jedna uputa Herberta Spencera: »Kad čovjekovo znanje nije uređeno, svako njegovo uvećavanje povećava i zbrku.« ● Pragmatičar J ohn Dewey piše: »Učitelj mora svesti na najmanju mjeru prilike gdje izražava osobni autoritet. K ad je nužno govoriti i djelovati čvrsto, neka to čini u korist interesa skupine, a ne kao izraz vlastite moći.« ● »Državna vlast odgovorna je za stvaranje uvjeta za cvjetanje dobrog odgoja i obrazovanja. Prosvjetni radnici odgovorni su za stvaranje dobrog odgoja i obrazovanja u tim uvjetima.« (James E . A llen)

● »Ništa u obrazovanju ne zaprepašćuje kao količina neznanja što se nakuplja u vidu nepovezanih činjenica.« (Henry A dams)
E. V argović: Bilješke jednog učitelja METODIČK I OGLE DI, 14 (2007) 2, 119–143

126 ● »Naš napredak kao naroda ne može biti brži od našeg napretka u odgoju i obrazovanju… L judski um naš je temeljni resurs.« (John F. K enendy) ● »Odgoj je prijatelj što ga nikakva nesreća ne može udaljiti, nikakav zločin uništiti, nikakav neprijatelj oduzeti, nikakav samovladar porobiti. K od kuće je drug, u inozemstvu nas predstavlja, u samoći tješi, u društvu resi. Što je čovjek bez njega? Blistavi rob i misleći divljak!« (Maury V incent) ● »Na najvišoj razini svrha poučavanja nije poučiti, već nadahnuti želju za učenjem. K ad se jednom učenikov um zapali za učenje, učenik će sam naći gorivo.« (Sidney Harris) ● Poznati psiholog A llport često je u svojim radovima naglašavao važnost odgoja u formiranju djetetove ličnosti. J edni roditelji su mu zbog toga oštro prigovorili. Oni naime imaju dva sina kojima su omogućili potpuno jednake uvjete. Pa ipak, jedan je pozitivna osoba, a drugi gotovo propala osoba (kriminalac). Nato je A llport uz osmijeh, dakako dobronamjeran, odgovorio: »Vaš je primjer upravo dokaz da ja imam pravo, tj. da se odgojem može formirati čovjekova ličnost. No ista će vatra jednu tvar (npr. maslac) rastopiti, a drugu stvar (npr. jaje) stvrdnuti. V i ste dakle učinili pogrešku upravo u tome što ste
E. V argović: Bilješke jednog učitelja METODIČK I OGLE DI, 14 (2007) 2, 119–143

128 dvije različite ličnosti odgajali na isti način. Umjesto toga trebalo je svako dijete odgajati drukčijim metodama.«

Kako roditelji mogu motivirati razrednika/cu za razgovor

Svakog roditelja zanima kako njegovo dijete napreduje u školi, u odnosu sa vršnjacima, u postizanju akademskog nivoa ili u odnosu prema nastavnicima. Te i slične teme roditelji mogu sami «nametnuti» kao teme o kojima će zajedno sa razrednikom/com diskutovati svi na roditeljskom sastanku. Zbog ugodne atmosfere u interakciji će svaki roditelj, ali i razrednik/ca rado dolaziti na sastanke. Svaki djetetov uspjeh, svaka njegova darovitost treba biti uočena i saopštena, a to možemo postići samo u pozitivnoj komunikaciji sa nastavnikom/com. Okrivljavanje, prigovaranje ili nedolaženje u školu nikome ne pomaže, a na kraju, dijete najviše gubi. I nastavnike treba motivirati za rad. Nastavnik također kao i svi ljudi će se lijepo osjećati ako pohvale roditelji rad nastavnika/ce, ako roditelji budu raspoloženi i ako jasno kažu šta ih zanima, brine ili s čim se ne slažu. Tada je to dobar početak za razgovor i o drugim stvarima koje smo u školi uočili Kako se pripremiti za individualni razgovor sa nastavnikom/com Sa izraženim potrebama savremenog društva, uočena je sve veća potreba za učenjem vještina roditeljstva. Biti odgovoran roditelj u situaciji kada se pred roditelja stavlja prije svega potreba za imati posao i materijalnu sigurnost za goli život, potrebna nam je pomoć kako bi ostvarili svoju ulogu roditelja na najbolji mogući način

Kako bismo pokazali nastavniku/ci da želimo biti odgovorni u svojoj ulozi roditelja, trebamo se pripremiti za svaki individualni razgovor. Svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete, s toga trebamo na razgovor u školu ići sa jasnim temama koje nas kao roditelje zanimaju i o njima pričati sa nastavnikom/com. Dobro bi bilo pripremiti natuknice kako bismo vodili razgovor ciljano. Roditelji, istaknite ono u čemu je dijete napredovalo, ali i objasnite nastavniku/ci vaš način pomoći kod kuće. Roditelji dobro poznaju svoju djecu kod kuće, ali ne znaju kakva su u školi. Dakle, prosvjetnim radnicima je od velikog značaja čuti roditelja kako bi učili više o djetetu od roditelja ali jednako tako je važno da roditelj čuje i nastavnika/cu jer ih oni bolje poznaju u školi. Važno je imati na umu da razgovor ne smije poprimiti oblik «pametovanja» ili monologa već razgovor između kompetentnih ljudi koji se dogovaraju o dobrobiti djeteta. Na kraju razgovora bi bilo dobro sažeti razgovor i ponoviti dogovoreno. Ako od početka njegujemo iskren odnos i uzajamno poštovanje, lako ćemo pričati sa razrednikom/com bez obzira na teme koje vas zanimaju. Zaključak Roditelji su pozvani i kompetentni da sudjeluju u odgoju i obrazovanju svoje djece zajedno sa nastavnim osobljem, jer svi imaju zajednički interes-dobrobit djece. Razvoj partnerstva mogu inicirati roditelji jer dobrim odnosom sa ostalim roditeljima i razrednikom/com mogu razmijeniti iskustva i sigurno naučiti nešto novo i korisno za dalji odgoj svoje djece. Naime, pozitivna komunikacija je vještina koja se uči cijeli život, a koju možemo učiti samo u kontaktima sa drugim osobama. Važno je njegovati dobre odnose sa svojim djetetom i ukućanima, jer u dobroj klimi kako u školi, tako i kod kuće, dijete postaje zainteresiranije i uspješnije. Za uspjeh djece u školi su jednako odgovorni kako nastavnici u školi, tako i roditelji kući. Kada je dijete sretno i uspješno, roditelji su također zadovoljnii ohrabreni jer osjećaju da su doprinijeli tom dobru. Dakle, za razliku od uzajamnog nepovjerenja i okrivljavanja, zahvaljujući pozitivnoj komunikaciji koja se razvija i uči u partnerskim odnosima između kuće i škole, imamo dogovor, podršku i zadovoljne roditelje, nastavnike i sretnu djecu. Mr. Vesna Varunek

SAVJETI ZA BOLJE RUKOVOĐENJE ODJELJENJEM
Savjet 1 Napravite lanac komplimenata. Počnite lanac bilo od papira ili od papirnih spajalica. Objasnite učenicima da svaki put kada primete da se neko u razredu ponaša lepo, vi ćete dodati jedan segment tom lancu. Kada lanac dostigne određenu veličinu, nagradićete čitav razred nekom nagradom ili posebnom užinom. Možete čak da uzmete u obzir dodavanje segmenata lancu ako neki drugi nastavnik pohvali nekog od vaših učenika. Možete startovati sa jednim ili dva segmenta za učenike da ih motivišete da nastave lanac. Savjet 2 Raspored sedenja. Pokušajte da rasporedite stolice i stolove u svojoj učionici u trostranom obliku koji čini kvadrat. Sa ovakvim rasporedom, svaki učenik je u prvom redu, a ovo znači da se možete kretati po učionici i paziti na čitav razred u isto vreme. Izučavanja su pokazala da kod tipičnih rasporeda stolica i stolova, što učenik sedi dalje od prednjeg dela učionice, veća je verovatnoća da će se i lošije ponašati. Ako vam je potrebno da rasporedite stolice i stolove za grupni rad, to ćete veoma lako uraditi.

Savjet 3 Skupljanje trofeja. Da biste pomogli prelazak učenika u novu školsku godinu, pozovite roditelje i učenike u svoju učionicu na "Otvorenu kuću". Igrajte igru sakupljanja trofeja sa roditeljima-decom tako što oni treba da pronalaze stvari po učionici, kao što su sat, neka pesma, njihovo ime na radnom stolu, itd. Vi budite ono poslednje što moraju da nađu. Ovako će se roditelji-deca osećati udobno u odnosu prema stvarima koje se nalaze u učionici a prvi dan u školi će im biti lakši. Savjet 4 Unapred ustanovite pravila. Pružite vašim učenicima prednost da se dobro ponašaju tako što ćete im unapred reći pravila ponašanja. Neka pravila budu kratka. Razgovarajte sa njima zašto su postavljena pravila važna. Savjet 5 Naučite brzo imena svojih učenika. Što brže zapamtite imena svojih učenika, to će vam biti lakše da imate kontrolu u učionici. Igrajte igre imena sa svojim učenicima na početku školske godine, tako ćete ih brže zapamtiti. Biće mnogo efikasnije ako ste u stanju da pozovete učenika koji remeti rad. Savjet 6 Budite čvrsti a zatim popuštajte. Neki nastavnici smatraju da je mnogo bolje biti čvrst na početku godine, ne dopuštajući učenicima previše. Dok neki učenici misle da je ovo loš nastavnik, drugi učenici će voleti sigurnost koju osjećaju kada je njihov nastanik u stanju da održava red u učionici. Kako godina odmiče, možete malo da popustite, ali i dalje budite dosledni kod poštovanja vaših pravila. Savjet 7 Sistem crvenog svetla-zelenog svetla. Napravite oglasnu tablu sa temom saobraćaja. Neka svaki učenik ima jedan džep na oglasnoj tabli sa imenom na njemu. U taj džep stavljajte crveni, žuti, odnosno zeleni karton. Neka učenici startaju sa zelenim kartonom svakog jutra. Ako se neki učenik loše ponaša ili je nepažljiv na času, promenite njegovo svetlo u žuto. Ako nastavi sa lošim ponašanjem, okrenite na crveno. Ako neko dete dobije crveno svetlo bilo kojeg dana, pošaljite ceduljicu kući roditeljima da je potpišu i neka je učenik vrati sledećeg dana. Savjet 8 Koristite poster da postignete cilj. Nađite postere u knjižarama koje možete da okačite po učionici a koji imaju pozitivnu poruku. Pravila se obično donose da se reaguje na neželjena ponašanja. Korišćenjem pozitivnih postera, vaši učenici će čitati stvari koje će ih izgrađivati. Savjet 9 Napravite tablu na kojoj će pisati "Sve o meni". Svake sedmice odaberite nekoliko učenika koji su pokazali izuzetno dobro ponašanje u razredu. Recite tim učenicima da donesu svoje

fotografije i fotografije svega što žele da pokažu razredu. Okačite slike na posebnu tablu koja ih prikazuje. Ovo će navesti svakog učenika u razredu da poželi da se i njegovo ime i fotografija nađu na tabli, te će se truditi da poprave svoje ponašanje. Savjet 10 Koristite poene da postignete cilj. Ako vaš razred ima teškoća da bude miran, pokušajte da koristite ovaj sistem bodova. Napravite tabelu i dajte svakom učeniku 20 bodova sa kojima će započeti dan. Ako neki učenik stalno ometa rad, oduzimajte mu po 5 poena. Ukoliko učenik ostane sa nula poena, onda možete poslati cedulju roditeljima. Na kraju svakog dana, saberite sve učeničke poene dobijajući jedan broj. Postavite cilj učenicima da dostignu dati broj poena za tu sedmicu. Ako dostignu cilj, uručite im male nagrade kao što su nalepnice, diplome ili bombone. Ako ne dostignu cilj za tu sedmicu, čitav razred ostaje bez nagrade. (edu-soft.rs)

MODUL –sat razrednika

LIJEPO PONAŠANJE
Vrijeme realizacije : studeni , prosinac , veljača , svibanj Redni broj nastavnog sata : 8., 9., 17., 20., 32. 9 Sadržaji Pravila lijepog ponašanja Promatranje i bilježenje ponašanja u školi Uređenost u društvu i pravila kojih bi se svi članovi trebali pridržavati METODE, PROCESI , ORGANIZACIJA Izrada razrednog bontona . Strip na temu ponašanja na javnom mjestu. Provođenje ankete u svezi kućnog reda . Kućni red u obitelji . POSTIGNUĆA Usvajanje spoznaja o kućnom redu . Usvajanje osnovnih pravila lijepog ponašanja . Kritičko vrjednovanje osobnih postupaka . Razvijanje samopouzdanja i stvaranje pozitivne slike o sebi .

Evaulacija Samovrjednovanje ; voljeti domovinu ; općeljudski osjećaj ; rasprava Ciljevi / očekivanja Upoznati učenike sa školskim kućnim redom. Naučiti lijepo se ponašati prema drugima , biti pouzdan i znati komunicirati s drugima. Usvojiti kulturu darivanja slavljenja. Naučiti lijepo se ponašati tijekom školskih priredbi i drugih manifestacija.

SUSRETI S RODITELJIMA – ODRŽAVANJE RODITELJSKIH SASTANAKA Održavanje roditeljskih sastanaka češće je teži dio učiteljskog posla. Tako nešto nas na fakultetu nisu učili. Jesu li isti prvi sastanci kao i oni koji slijede kasnije? Kako se postaviti? Što roditelje interesira? Hoće li poslušati što učitelj ima za reći? Treba li im savjet? … Pitanja ima nebrojeno. I umjesto da se taj broj smanjuje, sa svakim osmišljavanjem novog roditeljskog sastanka se povećava. Ako ga održavate prvi puta u razrednom odjelu, razmislite što biste Vi željeli saznati da je Vaše dijete učenik toga razreda. Roditeljski sastanak nisu informacije, te se stoga ne govori o pojedincu već o grupi kao zajednici. Bez obzira što ste se za roditeljski pripremali po nekoj knjizi, udžbeniku ili priručniku; nije preporučljivo čitati pripremljeni materijal. Stoga bi bilo najbolje na papir napisati samo riječi ili rečenice koje su nit vodilja. Rječnik treba prilagoditi roditelju – slušaču. Ako ne razumije o čemu govorite, postat će nezainteresiran i za ono što zna i razumije. Roditeljski sastanci nisu samo prilika da se uspostavi pravi kontakt između roditelja i učitelja već da se i roditelji povežu međusobno. Na taj način roditelji kroz zajedničku komunikaciju mogu pronaći rješenja za neke probleme svoje djece ili dati sugestije za rad s njima; što će čitati, kako ih potaknuti na čitanje, kako se nositi s pubertetom… Na roditeljskom sastanku se može i dogovoriti i tema za idući sastanak. Svaki razred i zajednica imaju zasebne probleme tako da ne treba generalizirati već pomoći u učenju i odrastanju baš tog razrednog odjela. Ako roditeljski sastanak održavate u prvom razredu osnovne škole treba obratiti pozornost koliko je roditelja prvi puta u ulozi roditelja školarca. Treba ohrabriti roditelje da postavljaju

pitanja. Njih interesira, za nas po mnogočemu nevažnih podataka: što ponijeti u školskoj torbi, kako umotati škoske knjige, kako se dijete socijalizira u razredu, kako komunicirati s učiteljem, što ponijeti koji dan u torbi, a što se može ostaviti u školi, kako održavati udžbenike i pisanke... Mali savjet za učitelje đaka prvaka: pisanku staviti u udžbenik toga predmeta zbog lakšeg snalaženja i da se izbjegne njeno oštećenje; ne umatati udžbenike u neprozirne omote, a ako su neprozirni, svaki predmet omotati u drugu boju. Učenicima lijevacima treba zapisivati brojku, slovo ili znak na kraju reda u pisanci tako da cijelo vrijeme vide predložak. INDIVIDUALNI RAZGOVORI ODGAJATELJA I RODITELJA Moguće dobiti od individualnih razgovora odgajatelja i roditelja Dobit za dijete je najvažnija ! Očekujemo kako će nakon pozitivno usmjerene razmjene informacija odgajatelj moći:
• • • Kvalitetnije zadovoljiti djetetove potrebe u vrtiću Biti će tolerantniji u poštivanju specifičnosti Produbiti će se emocionalna veza jer što bolje pozna dijete, ono mu je važnije i bliže Roditelj će s većim povjerenjem voditi dijete u vrtić, što podupire djetetov osjećaj sigurnosti

Nakon razgovora i odgajatelj i roditelj osjećaju se zadovoljno Dobit za roditelja :
• • Roditelj dobiva mogućnost pratiti razvoj svog djeteta u vrtiću Bolje će upoznati funkcioniranje vrtića i uvjete u kojima raste njegovo dijete Moći će govoriti o svom djetetu; što za njega želi, što očekuje od vrtića Potvrdit će se kao dobar roditelj u svojim očima i očima odgajatelja

• •

Dobit za odgajatelja :
• Bolje razumije dijete i roditelja, njihov način života u obitelji, vrijednosti i načine odgajanja, doznaje čemu se mora prilagoditi

Ima priliku govoriti o djetetu kako ga vidi, o životu i radu u vrtiću, o tome što očekuje od roditelja, što roditelj može očekivati od njega Potvrđuje se kao kompletna stručna osoba u svojim i u očima roditelja

Potvrdu uspješnosti svog rada valja potražiti u djetetu kojeg odgajamo. Zdravo i veselo dijete koje pokazuje da nas voli kao roditelja ili kao odgajatelja, najljepši je pokazatelj naše uspješnosti. Ipak, kao odrasle osobe potvrdu svoje kompetentnosti očekujemo i od druge osobe, a ne samo od djeteta. Individualni razgovor odgajatelja i roditelja o napredovanju djeteta dobra je prilika za to. Literatura: grupa autora, Pomozimo im rasti, Priručnik za partnerstvo odgajatelja i roditelja, Unicef, Ministarstvo prosvjete i sporta RH, Zagreb, 1977. Odabrala i pripremila: Božena Batisweiler, str. sur. defektolog savjetnik Što je bitno u odgoju ? Za odgoj nema recepta niti pravila. Svako dijete je individua za sebe. Svaka obitelj ima svoja pravila i vrijednosti posložene baš onako kako misli da je najbolje. DIJETE voli biti viđeno, voli kada ga čujemo i kada ga razumijemo. DIJETE voli kada zna što smije, a što ne smije. DIJETE voli kada zna što mora, a što ne mora. Dva principa u odgoju garantirano dovode do uspjeha –DOSLJEDNOST I ZAHTJEVNOST. Samo ako uvijek budemo dosljedni i nepopustljivi u svojim zahtjevima dijete se neće izgubiti i neće se morati tražiti u društvu. Samo tako će znati što su vrijednosti u vašoj obitelji. Poruka: Kako upropastiti svoje dijete?
• • • • • • • •

Ispunite mu svaku želju i tada ćete ga odgojiti u uvjerenju da se sav svijet okreće oko njega. Kada izgovori neku psovku ili prostu riječ, nasmijte mu se od srca pa će vaše dijete povjerovati da je veoma zabavno. Nemojte mu nikada govoriti o moralu; ovo ne valja, ovo ne smiješ…Ne govorite mu o dužnostima i obvezama prema društvu ,crkvi… Uvijek pospremajte za njim i oslobodite ga svake obveze. Svađajte se pred njim pa se neće začuditi ako se nešto dogodi u obitelji Dajte mu novac uvijek kad ga zatraži i neka ga troši kako hoće. Kad ste vi patili neka ne pati vaša MAZA. Ispunite mu svaku želju u jelu i piću. Uvijek budite na njegovoj strani kad ima problem i to bez provjere događaja: nastavnik, profesor, vjeroučitelj, susjed, prijatelj, vršnjak…Tada ćete ga odgojiti u uvjerenju da nikada ne može biti krivo. Kada upadne u kakve neprilike, recite da ste vi krivi i tako ćete ga osloboditi odgovornosti.

Ako učinite 80% od navedenoga,budite zadovoljni,postigli ste vaš cilj.upropastili ste vlastito dijete!? Ova istraživanja objavio je londonski Institut za pedagogiju i odgoj. Vera Eftimov, ravnateljica Osnovne škole Bilje

TEKSTOVI ZA SAT RAZREDNIKA

prethodna slijedeća

Sadržaj: - Zapis o prijateljstvu (Milan Milošević) - Jozef (Sanja Pilić) - Oponašajući ježića (Nada Iveljić) - Je li ovo smiješna priča (Sandra Ružić Čajavec) - Sjajna nit (Stjepan Lice) - Moraš (Sandra Ružić Čajavec) - Mala morska priča (Petra Tomljanović) - Krumpirska priča (Ivan Tomičević) - Nestašni trokut (Sanja Polak) - U mravinjaku (Milan Milošević) - Prepoznavanje tragova (Nada Iveljić) - Bilježnica s ušima (Ivana Radić) - Televizijske gliste (Vlasta Vuk) - Moji leptiri (Nada Zidar Bogadi)
ZAPIS O PRIJATELJSTVU Neki kažu da je čovjekov najbolji prijatelj - pas. Neki drugi opet kažu da je knjiga najbolji prijatelj. Prijatelji su i knjige i psi, ali i jedne i druge treba platiti, pogotovu ako su, knjige tvrdo ukoričene, a psi rasni. Ali postoji prijateljstvo koje se ničim ne može platiti. Ima ljudi koji ga pokušaju kupiti, a onda shvate da više nikada neće doći do njega. To prijateljstvo jedino se može uzvratiti prijateljstvom. To je i najbolje prijateljstvo. To je prijateljstvo medu ljudima. Milan Milošević

JOZEF Jedan se dječak zvao Jozef. Imao je naočale. Debele. I nije naročito vidio I zato je bio pomalo nespretan. I pomalo nesretan. Pomalo zamišljen. Miran. A kada je netko miran svi misle da je zadovoljan. A kada netko izgleda zadovoljno svi misle da je sretan. To je dobar dječak, rekla je učiteljica. Vrlo dobar, dodala je mama. Najbolji, rekao je ujak. Jozef je bio dobar zato jer nikoga nije gnjavio. A kada netko ne gnjavi onda ga se i ne zamjećuje. Jer je sve u redu. Jer je dobrota dosadna za promatranje. Nitko s Jozefom nije imao problema. Jozef je jedino imao problema sam sa sobom. Bio je tužan, a to nitko nije vidio. Bio je previše miran da bi to pokazao. Bio je previše šutljiv da bi to rekao. Bio je previše stidljiv da bi to otkrio.

Svi su mislili kako je Jozef vrlo sretan. Gledali su ga posve zdravim očima i nisu vidjeli. I što se desilo s Jozefom? Ništa posebno. Završio je u jednoj pomalo tužnoj priči koja vas moli, vas koji je čitate, da se povremeno okrenete oko sebe i pogledate ne nalazi li se u vašoj blizini kakav Jozef. Netko tko je tužan, miran, šutljiv, stidljiv. Netko tko bi htio biti vaš prijatelj, a boji se to reći. Učinite prvi korak. Svi ljudi trebaju prijatelje samo Jozef ne zna kako da ih nađe. Zato vi pronađite Jozefa. Sanja Pilić OPONAŠAJUĆI JEŽIĆA Iva je odjednom postala samovoljna i prkošljiva. U igri uvijek mora biti u pravu, ističe sebe a druge djevojčice omalovažava; ne pokazuje razumijevanje nego ih bocka zajedljivim primjedbama. Takva je otkako želi biti glavna, u svemu najbolja. To je djeci dosadilo. Odvratiše se od nje, i Iva ostade sama. Nema se s kime igrati. Kad se potužila mami da je dječaci i djevojčice u dvorištu i razredu izbjegavaju, mama, koja je primijetila njeno ponašanje ali se nadala da je prolazno, umjesto odgovora ispriča joj priču. - Slušaj dobro! - reče. Pričat ću ti o nevolji jednog ježića. On je, zalutavši, zvao u pomoć šumske stanovnike. Odazvaše se mnoge životinjice, od zeca i hrčka do krilatih ptičica. No, ubodene, ubrzo se razbjegoše. Luta ježić, ne zna se vratiti u svoj brlog pa od muke plače. Naposljetku se smilio sovi. Ne slijećući s grane; mudrica ga ovako posavjetuje: "Ako želiš da ti netko od nas priđe, uvuci bodlje!" "O, hvala na savjetu. Kako se prije nisam toga sjetio!" radosno usklikne ježić. "Osim toga, odozgo sam vidjela odakle si došao", nastavi sova i krilom mu pokaže smjer kojim treba ići. Ježić je putem sreo mnogo životinjica. Sve su prihvatile njegov poziv na igru čim je uvukao bodlje. Dovršivši priču, mama upitno pogleda Ivu. - Razumjela sam pouku, nasmije se Iva. - Kad zloću zamijenim blagošću, i djeca će se rado igrati sa mnom. Potom pridoda oponašajući ježića: - Kako se toga nisam prije sjetila! Nada Iveljić JE LI OVO SMIJEŠNA PRIČA? Jedna je djevojčica, a bijaše lijep; plavetan dan, skakutala ulicom. Pogled joj je lutao posvuda okolo, samo ne na pločnik. Tako nije primijetila izbočinu na ispucalom asfaltu. Posrnula je i pala. Kosa joj se rasplela, suknjica zaprašila, suze poletjele niz trepavice. Gledala to dva dječaka, u dokolici naslonjena na obližnju vežu. Nisu se obazirali na slane kapljice u trepavicama. Sjajno su se zabavljali, smijući se djevojčičinom padu. Nedugo potom, jednoga od njih pozove mama na objed. Dok je trčao prema svojoj kući, jedna je gospođa, zalijevajući cvijeće na prozoru trećeg kata, izlila višak vode na ulicu. Dječak je u trenu postao mokar kao da se upravo tuširao. Zajedno s odjećom. Nije plakao. Bio je ljut. Gledale to tri djevojčice, koje su preko puta igrale "gumi-gumi". To im je bilo toliko smiješno pa su se morale uhvatiti za svoje male trbuhe. Nisu zamijetile nemoćnu ljutnju u dječakovim očima, nego samo njegovu mokru i slijepljenu figuru usred vedra dana. Jedna od tih djevojčica posebno se dugo smijala tome prizoru. Kad je bio njen red preskočiti na suprotnu stranu, ona, ne pazeći, ispusti povisoko rastegnutu gumu. Guma je prerano odskočila i zapekla djevojčicu posred nosića. Tu suze nisu ni pitale smiju li se pojaviti. Jednostavno, prelile su se prije negoli se djevojčica uspjela iznenaditi. Vidjela to djevojčica s početka priče. Oprezno je prišla ozlijeđenoj djevojčici, pružajući joj mirišljavu papirnatu maramicu. Znala je kako ovoj djevojčici maramica neće ublažiti bol, ali barem će joj mirisati ljepše ispred ranjena nosića. I nije se smijala. Nema ničega smiješnog kada boli, ma kako to smiješno izgledalo. Sandra Ružić Čajavec SJAJNA NIT Čim je malena ribica proplivala, stara mudra riba počela joj je otkrivati svijet u kojem će živjeti. Plivajući uz nju,

zaštićena njezinom blizinom, upoznavala je podvodni morski svijet. Upoznala je sve stanovnike mora, raznovrsne ribe i biljke. Dobrohotne stanovnike mora upoznavala je iz neposredne blizine, a one koji se nisu doimali prijateljski raspoloženi, s razumne razdaljine. Upoznala je i hridi i pećine skrivene medu njima, izvore svježe vode koji su se probijali u more u blizini njezine obale i predmete koji su tko zna otkuda stigli u morski svijet. Malena je ribica bila oduševljena svijetom koji je upoznavala. Bila je zanesena njegovom ljepotom i gostoljubivošću. No, odjednom ugleda jednu dugačku sjajnu nit koja se odnekud spuštala u more. Na njezinu je kraju bilo ovješeno nešto nalik hrani. Htjede iz bliza promotriti što je to, no stara je mudra riba zaustavi: - Nikada se i ni zbog čega ne primiči ovakvim nitima bez obzira na to kakva je zamamna ljepota o njih ovješena. One bi te, nakon kratko trajnog zadovoljstva, istrgnule iz ovoga svijeta i grubo usmrtile. Dok je malena ribica još slušala što ~ joj stara mudra riba govori, neka se ~ oveća riba primakne niti i pokuša trzajem otkinuti ono što je o nju bilo ovješeno. U taj čas iščeznu i nit i riba. Malena je ribica prestravljena promatrala što se događa. Kada se pribrala, upita mudru staru ribu: - Zar ona nije ništa znala o ovome što si mi govorila - Znala je - sa žaljenjem potvrdi stara mudra riba - ali je primamljivost niti nadjačala njezino znanje i iskustvo. Ti nikada nemoj na to pristati. Nemoj dopustiti da te trenutak nepromišljenosti i ludog zadovoljstva otme iz tvoga svijeta i odvede na put bez povratka. Stjepan Lice MORAŠ Nestašna Vještica domogla se Glavnog čarobnog štapića i silno je željela dodvoriti se njime djeci. Iz svojega, nikome poznata, šumskog dvorca, mrmljajući čarobne riječi, u trenu je ukinula svako "MORAŠ". Tako više nije postojalo: MORA~ napisati zadaću, MORAŠ uvježbati tablicu množenja, MORAŠ naučiti pjesmicu napamet, MORAŠ oprati ruke (sad, poslije i u međuvremenu), MORAŠ ovo i MORAŠ ono... Ta čarolija (jer Nestašna Vještica bijaše početnica) prvo je pala na Ninu. Tako se Nina silno iznenadila kada je učiteljica sljedeći dan kazala: - Djeco, napišite zadaću iz prirode! Svi osim Nine, Nina ne mora! Na satu matematike dovršili su cijelu tablicu množenja i učiteljica reče: - Dječice, imate tjedan dana za uvježbati tablicu! Naravno, svi osim Nine, Nina ne mora. - Sada su svi učenici već zavidno gledali Ninu. Da stvar bude gora, veliku pjesmicu iz čitanke morali su do petka naučiti napamet. Dakako, svi osim Nine, Nina ništa ne mora! Nininu čuđenju nije bilo kraja kada se nakon nastave vratila kući. Prvi put, otkako pamti, baka nije izrekla onu svoju čuvenu rečenicu: "Ah, došla si, zlato! Požuri jer ručak je na stolu i ne zaboravi oprati ruke!" I Nina se prepustila. Nije napisala zadaću, nije naučila tablicu množenja, nije znala pjesmicu, a ruke su je već svrbjele od nečistoće: Bila je oslobođena svih obveza, ništa više nije morala, pa ipak, osjećala se nekako isključenom, osjećala se neznalicom i osjećala se prljavicom. Pa reče sama sebi: - Ne MORAM, ali HOĆU! - i baci se na posao. U međuvremenu Nestašna je Vještica uhvaćena u nestašluku. Glavna joj je kazala: - Ti se MORAŠ naučiti obuzdavati, MORAŠ još mnogo učiti želiš li postati dobrom vješticom i, iznad svega, MORAŠ shvatiti kako je od svake čarolije jači zdrav razum! Sandra Ružić Čajavec MALA MORSKA PRIČA Helena je bila školjka koja je živjela u jednoj uvali negdje u Jadranskom moru. Izvana je bita pomalo hrapava, a iznutra je imala divne glatke ljuske čije su se boje presijavale i sličile na dugu. Živjela je spokojno. Po cijele dane je drijemala u pijesku i uživala. Samo bi ponekad otvorila svoje ljuske i progutala ponešto hrane. Imala je najboljeg prijatelja Viktora. On je bio rak. Imao je jaka kliješta kojima bi mogao zgrabiti svakoga tko bi želio nauditi Heleni. Osim toga, Viktor je stalno lutao okolinom, pa je vidio i čuo sve novosti koje su se dogodile u uvali. Helena je željno očekivala Viktora da joj ispriča novosti. - Dobro jutro Viktore! Što ima novoga? - pitala je Helena. - Imam jako loše vijesti za tebe Stiglo je ljeto i u našu uvalu je došlo mnogo kupača. Stalno viču, plivaju i rone po uvali. Ovdje život postaje nespokojan. Samo mi treba da me netko ulovi. Ja napuštam uvalu! - rekao je Viktor. - Viktore ako odeš tko će me štititi? Sigurno će me netko od znatiželjnih kupača uzeti. -jecala je Helena. - Mogli bi i mene uloviti. Moja kliješta nisu više dovoljno jaka za obranu. Osim toga, život mi je jako drag!

Zbogom Heleno! Možda se ipak sretnemo nakon ljeta. - govorio joj je Viktor na rastanku. Helena je ostala sama u suzama. Znala je da će je kupači pronaći u pijesku i uzeti. To se nažalost i dogodilo. Jedan ju je ~dječak pronašao i odnio kući. Sada Helena stoji na njegovoj polici, tužna bez svoje morske uvale. Petra Tomljanović KRUMPIRSKA PRIČA Živjela u polju dva krumpira. Živjeli su sasvim dobro i ništa im nije nedostajalo. Sunce je grijalo zemlju i bilo im je toplo. Kiša se s vremena na vrijeme brinula da ne budu žedni. - Znaš - rekao je prvi krumpir jednog dana - želim postati netko i nešto u životu. Želim postati najveći krumpir na svijetu. - Kako hoćeš. Meni je dobro i ovako malenom - rekao je drugi. I tako je prvi krumpir počeo rasti. Trudio se iz sve snage i dobro mu je išlo. Rastao je naočigled. Drugi krumpir ga je gledao i ponekad upozoravao da ipak ne bi trebao pretjerivati. Prvi mu se smijao uživajući u svojoj veličini i za dokaz svoje moći porastao još malo. Otkrili su ih krajem ljeta. Prvom su se divili i hvalili ga. On se od prevelike sreće upinjao narasti još malo. Zatim su ga mjerili, vagali, fotografirali i na kraju odnijeli. Drugog su bahato bacili u polju na stranu govoreći: - A što ćeš nam ti kad si tako malen da ni pod zub ne staneš. Malen krumpir bijaše zadovoljan. Tu je našao drugi krumpir svoje veličine, pa se odmah sprijateljiše. Bilo im je lijepo. Pričali su šaljive priče i bijahu veseli. Jednog dana vjetar je odnekud donio u polje list novina. Krumpirići su na slici vidjeli svog znanca i saznali da je stvarno postao najveći krumpir na svijetu. Na kraju su pročitali koliko su porcija pomfrita uspjeli ispeći od njega. Bilo im je žao velikog krumpira. Vidjeli su da biti velik i slavan ne znači i biti sretan. Ivan Tomičević NESTAŠNI TROKUT U Ivorovoj bilježnici živi plavi trokut. Vrlo je zaigran i nestašan. Često iznenadi Ivora svojim nestašlucima. Jednog jutra šetao trokut bilježnicom i razgovarao s ostalim geometrijskim likovima. Veoma mu se svidio zeleni kvadrat.- Kako si ti lijep! I ja bih želio izgledati kao ti. - Nema problema - rekao je kvadrat i jako ga povukao za lijevo uho. - Evo, malo boli, ali sada izgledaš baš kao ja! I zaista, trokut se pretvorio u kvadrat. Tako pretvoren bio je sretan samo nekoliko minuta. Na lijevoj strani bilježnice ugledao je crveni krug. - Ti si ljepši od kvadrata. Želim biti kao ti! - To je bar jednostavno. Trebaš se samo jako, jako zavrtjeti - objasnio mu je krug. I zaista. Za nekoliko trenutaka postao je pravi pravcati krug. U tom obliku sreo se s tri dužine. Svaka dužina željela ga je samo za sebe. Kako se nisu mogle dogovoriti čiji će biti, počele su ga navlačiti. Svaka na svoju stranu. I tako je kvadrat-krug ponovno postao trokut - Što mi je to trebalo? - pitao se trokut. - Vrti mi se u glavi, boli me uho i noge ne osjećam. Dužine su me pošteno navukle. - Tako ti i treba kada želiš biti ono što nisi - rekao je Ivor i zatvorio svoju geometrijsku bilježnicu. Sanja Polak U MRAVINJAKU Ovo mi možda nećete povjerovati, ali zaista se ovako dogodilo. Dugo vremena je trajalo prikriveno negodovanje medu stanovnicima mravinjaka. Tih nekoliko milijuna malih radinih stanovnika nikako nije moglo prihvatiti ponašanje jednog njihovog člana. Što je to zapravo s njim bilo? U krevet je redovito odlazio prvi, a iz kreveta izlazio zadnji. Kod jela je uvijek tražio još, a da zlo bude još veće, radio je najmanje od svih. Ako su prenosili zrna žita ili mrvice, obavezno je uzimao najmanje komadiće. Ako je pak u nekoj grupi morao pomoći oko nekog većeg komada, uvijek se postavljao tamo gdje će na njega pasti najmanji teret. Medu mravima je iz dana u dan rastao nemir. Jednog dana, nakon završetka posla, odlučili su održati sastanak. Niti najstariji stanovnici nisu pamtili kad je zadnji održan.

Vijeće starih mrava povuklo se u jedan hodnik da bi riješilo ovaj slučaj. Imali su probleme pri odabiru članova u Vijeće, budući da ni jedan od njih nije pouzdano znao dan svoga rođenja, a nisu imali ni službenika koji bi takve podatke bilježio. Zadnji pokušaj da osnuju takvo radno mjesto propao je, jer se nijedan mrav nije htio prihvatiti tog posla. Svima se činio ponižavajućim. Ali i taj su problem brzo riješili, jer je slučaj bio neodložan, a ni vremena za gubljenje nisu imali. Dugo su vijećali. Odluka je bila jednoglasna: njihov drug je teško obolio od ljenitisa i nužno je odmah početi s terapijom. Terapiju su počeli provoditi već sutradan. S bolesnim mravom nitko nije htio progovoriti ni riječi. Svi su ga se klonili, izbjegavali i odvraćali pogled od njega. Usamljeni mrav je ubrzo postao svjestan situacije u kojoj se našao. Nije mu bilo lako podnositi toliku samoću, a živjeti među tolikim milijunima. Jedne noći nikako nije mogao zaspati. Donio je odluku da izmjeni svoj položaj. Ujutro je prvi bio na nogama. Cijeli dan je radio usporedo s ostalima, a uvečer, kad su svi bili u mravinjaku, glasno je objavio svoje ozdravljenje. Svima je laknulo. Ponovo su ga prihvatili na opće zadovoljstvo cijelog mravinjaka. I to se događa, medu mravima. Milan Milošević PREPOZNAVANJE TRAGOVA Kišno poslijepodne. Tomica ne može u dvorište, u stanu više ne zna čime bi se igrao. Zadaću je napisao, a sve što uči u drugom razredu zna, ili barem misli da zna. Djed je zadrijemao u naslonjaču čitajući "Lovački glasnik" koji mu ispadne iz ruke. Tomica podigne časopis s poda, pogleda ga i primijeti u njemu članak o tragovima životinja. Iscrpno se navodi kakvi su i kako ih razlikovati, u prilogu je mnogo crteža. "Veoma zanimljivo", pomisli Tomica. Sve je pročitao čekajući da se djed probudi, a onda ga zamoli da mu priča o tragovima. Kao stari lovac on ih može prepoznati lako poput Indijanca. Pokazujući mu crteže, a rukom pokrivajući potpise ispod slika, provjerio je njegovo znanje. Bez zabune djed je pogodio kome pripada svaki otisak šapa, papaka i kopita. Bila je to prava igra prepoznavanja tragova u kojoj je osvojio sve moguće bodove. - Ljudi nose cipele, stoga su njihovi tragovi slični - izvali Tomica. - Bez brige! Da detektivi umiju očitati različite otiske obuće, mogao si vidjeti u krimićima na televiziji - primetne djed i nastavi: - Kad si već spomenuo trag koji ostaje iza ljudi, ja ponajprije pomišljam na onaj koji ostavljaju u svojim djelima. Taj je važan! Svaki čovjek ostavlja neki trag, barem u srcu svojih najbližih. I ne mora za to biti genije kao Salk ili Einstein, dovoljno je da za života bude pošten i dobar. Djed je igru pretvorio u ozbiljno predavanje. "Uvijek me želi poučiti", otpuhne Tomica. No, sam sebi je priznao da ga se pouka dojmila, zapamtit će je i o njoj razmišljati. Jer, ako prolazan trag ostavlja i najmanja životinja, onda se i on mora potruditi da djelima iza sebe ostavi onaj daleko vredniji i trajniji koji je dostojan čovjeka. Nada Iveljić BILJEŽNICA S UŠIMA Zašto svi govore Mislavu da njegove bilježnice imaju ~ uši? Ušima čujemo. Što bilježnica sluša? Sluša ona, sluša učiteljicu kad Mislav spava na svojim ušima. Sluša ona, sluša mamu kad ona govori kako ruke đaka moraju biti spretne. Sluša ona, sluša tatu kad on tvrdi da bilježnica nije nogometna lopta. Sluša ona, sluša Mislava kad iz nje kida list po list za lađe i zrakoplove. Eto, zato su joj potrebne uši. I imat će ih tako dugo dok Mislav ne nauči slušati. Ivana Radić

TELEVIZIJSKE GLISTE Poznavao sam tog blijedog dječaka. Uvijek je zurio u televizor i igrao video-igre. Bio je mršav i nespretan, jedva je trčao po igralištu kada bi igrali nogomet. Ali zato je sebe nazivao super majstorom za kompjuterske i videoigre. Hubertino kaže da onaj koji dugo gleda televizijski program dobiva televizijske gliste. To su gliste koje normalno žive u televizoru. Kad jako, jako dugo gledaš TV-program, televizijske gliste te uspavaju i uđu ti pod kožu. Kad se probudiš sve ti izgleda kao prije. Ali nije! Ali nije! Poslije toga ti još više voliš da gledaš televiziju, ne možeš spavati, ne želiš propustiti nijednu reklamu, nijedan film, gledaš čak i televizijske dnevnike. Povremeno te zasvrbi stražnjica od dugog sjedenja, a ti nemaš pojma da su to u pitanju TV-gliste. Tako ti prolazi vrijeme . . . U školi ništa drugo ne pričaš nego samo o onome što si gledao na televiziji. Roditelji te, tjeraju na: spavanje, a ti se , stalno dereš: Hoću gledati televizor! Djeca zaražena televizijskim glistama imaju malo prijatelja jer su stalno u kući. Često su im prijatelji ona djeca koja su također zaražena spomenutim glistama: Tako oni zajedno sjede pred TV-ekranom i uživaju. A televizijske gliste su presretne… - Koji je lijek protiv tih glista? - zapitao sam Hubertna. - Jednostavan - odgovori on. Televizijske gliste ne vole trčanje, skakanje, plivanje, vožnju na biciklu, pjevanje, ne vole ići u dućan. Ne vole. igrati graničara, nogometa, ne vole ni knjige ni slikovnice. Kad dođu u vrt padaju u nesvijest Ako odeš na izlet na kakvo brdašce i udišeš svježi zrak, televizijske gliste jednostavno nestanu iz tvoje pameti. Poneke se od njih pretvore u obične kišne gliste i .nastavljaju živjeti u zemlji. Tamo one rahle zemlju i tako pomažu biljkama. Moglo bi se reći doprinose razvoju poljoprivrede i uopće im ne pada na pamet da se hvale da su bile televizijske gliste. Vlasta Vuk MOJI LEPTIRI! Na satu likovnog odgoja crtali smo leptire. Moji su bili najšareniji: ljubičasti na bijele točkice, žuti s crvenim prugicama, bijeli s nacrtanim plavim krugovima umjesto očiju. - Učiteljice, ovakvi leptiri ne postoje! - bunio se Krešo vireći preko ramena u moj crtež. - Ja imam kod kuće mrežicu za hvatanje leptira. Prošlog vikenda moj je otac bio u lovu na fazane, a ja u lovu na leptire. U ovom kraju ima najviše leptira kupusara. Nađe se i pokoji žuti ali nijedan nije ovakav, šaren! Vjerujte mi, ja ih satima promatram povećalom. - Kako, zar ti ne pobjegnu - čudila su se djeca. - Ne kad su pribadačom pričvršćeni... - Pa to su onda mrtvi leptiri! - rastuže se djevojčice. I skoro su zaplakale. Tada mojoj klupi priđe učiteljica i podigne moj crtež pokazujući ga učenicima. - Ovakvi čarobno lijepi leptiri, leptiri iz mašte, ne hvataju se mrežicama. Oni dolete sami. Ponekad... Nada Zidar Bogadi

Razredni starješina Član 125. Svako odjeljenje ima razrednog starješinu koji je pedagoški, organizacioni i administrativni rukovodilac razreda - odjeljenja. Član 126. Djelokrug rada razrednog starješine obuhvata: - donosi program rada razrednog starješine; - stara se o usklađivanju obrazovno-odgojnog rada u odjeljenju; - vodi evidenciju o uspjehu učenika u učenju i vladanju;

- pomaže razrednoj zajednici u njenom radu; - savjetuje učenike i podstiče ih na pravilan i stalan rad; - daje pohvale i izriče disciplinske mjere iz svoje nadležnosti i daje prijedloge drugim nadležnim organima za dodjelu pohvala i izricanje disciplinskih mjera; - saziva roditeljske sastanke i njima rukovodi; - saziva informativne sastanke a po potrebi posjećuje domove roditelja; - brine se da učenici stiču kultrurne i higijenske navike; - brine o zdravstvenom stanju učenika; - vodi evidenciju o pohađanju nastave od strane učenika; - unosi podatke o uspjehu učenika u matičnu knjigu; - vodi razrednu knjigu i ispunjava svjedočanstva, uvjerenja i učeničke kinjižice; - posjećuje časove nastave u svom odjeljenju i savjetuje se sa nastavnicinma u cilju poboljšavanja uspjeha i discipline učenika; - odobrava učenicima svog odjeljenja odsustvo sa nastave do tri dana.

Razredni starješina Razredni starješina:
• • • • • • • •

stara se o usklađivanju odgojno-obrazovnog procesa u razredu, podstiče učenike na učenje i uredno vladanje, vodi evidenciju o uspjehu učenika u učenju i vladanju, prima roditelje učenika i daje im potrebne informacije, daje pohvale i izriče disciplinske mjere učenicima u okviru svoje nadležnosti, brine se za objektivno ocjenjivanje učenika, vodi potrebne razredne knjige i drugu dokumentaciju za svoj razred, odobrava učenicima svog razreda odsustvovanje u trajanju od jednog dana

TEMELJNI POJMOVI ODGOJA Pedagogija Dr. sc. Elvi Piršl Sveučilište Jurja Dobrile u Puli 1. Uvod «Ideju koju imamo o odgoju, zavisi Očito, o ideji koju imamo o čovjeku I njegovom određenju. Otuda principi i ciljevi odgoja.» Laberthonniere

1.ODGOJ? educere (odgoj duše) educare (odgoj tijela) Odgoj - proces društvene integracije i kulturne transmisije putem kojeg se u okviru konkretnih povijesnih, obiteljskih, društvenih situacija stvara, kreira - LIČNOST Odgoj – svjesna djelatnost kojom se razvijaju intelektualne i socijalne vještine za aktivno i korisno/odgovorno sudjelovanje u društvu.  Odgoj – razvoj samosvijesti, samostalnosti, samopoštovanja, samokritičnosti.

Odgoj – razvoj svijesti o različitosti, poticanje otvorenosti, snošljivosti i poštivanja drugoga, suradnje i solidarnosti  Odgoj – razvoj globalne svijesti, višestruke perspektive, svijesti o povezanosti prirodnog o ljudskog svijeta te razvoj odgovornosti pojedinca za globalne promjene  Odgoj – holistički i cjeloživotni proces usvajanja znanja, vještina, vrijednosti i perspektiva koje su nužne za promicanje dostojanstva osobe i demokratskog društva. 2. ODGOJ ZA RAZVOJ?  Ima preventivno djelovanje – odgajamo djecu danas za budućnost.  Odgoj za razvoj je proces koji, kod djece i mladih ljudi, potiče razvoj stavova i vrijednosti poput:  globalne međuovisnosti, mira, snošljivosti,  socijalne pravde i ekološke osviještnosti  te ih obogaćuje znanjima i vještinama koje im omogućuju da unesu promjene u svoje osobne živote i živote svojih zajednica, lokalno i globalno (UNICEF, 1992.).
 

1. 2. 3. 4. 5.

Odgoj za razvoj temelji se na 5 osnovnih cjelina: međuovisnost; poznavanje drugih i poštivanje različitosti; socijalna pravda; sukobi i njihovo razrješavanje; promjena i budućnost.

Odgoj za razvoj predstavlja cjeloživotni proces u kojem treba obratiti pozornost na 3 dimenzije rada:  pružati učenicima znanja,  razvijati socijalne vještine,  razvijati stavove i vrijednosti.

Odgoj za razvoj - podrazumijeva proces učenja u tri stupnja: 1. istraživanje – prikupljanje i analiza podataka o predmetu 2. uključivanje – traženje primjene kroz osobno iskustvo 3. djelovanje – uključivanje u odgovarajuće aktivnosti koje se odnose na predmet proučavanja (Godwin, 1993.).

Koncept međuovisnosti podrazumijeva usvajanje sjedećih znanja:  svijet je sustav u kojem su svi elementi međusobno povezani (ljudi, događaji, trendovi, pojave)  lokalne odluke i akcije mogu imati globalne posljedice.

Koncept poznavanje drugih i poštivanje različitosti podrazumijeva:  znanje o osobinama, kulturi i povijesti vlastitog naroda te njegov položaj unutar šire svjetske zajednice.  poznavanje drugih kultura u vlastitoj zajednici i u različitim dijelovima svijeta,  upoznavanje stereotipa o drugim kulturama, njihovu izvoru i neopravdanosti.

Koncept socijalne pravde podrazumijeva: poznavanje ljudskih prava,  spoznaja da se ljudska prava ne poštuju u svim dijelovima svijeta, te da pojedinci, institucije ili društva mogu utjecati na ostvarivanje ljudskih prava i sloboda,  razumijevanje da čovjek uz prava ima i odgovornosti.

Koncept sukobi i njihovo razrješavanje podrazumijeva: poznavanje različitih vrsta sukoba, njihovih uzroka i mogućih ishoda,  shvaćanje da sukobi mogu završiti na različite načine, a da je nasilje samo jedan od tih načina,  shvaćanje da mir ima mnoge manifestacije i da u pojam mira spada negativni mir, pozitivni mir, mir sa samim sobom.

Koncept promjena i budućnost podrazumijeva:  shvaćanje glavnih problema razvoja, te sadašnjih i budućih trendova razvoja  razumijevanje razlike između kratkoročnih i dugoročnih promjena, te između poželjnih i nepoželjnih promjena  razumijevanje osobnih mogućnosti za stvaranje promjena.

3. HUMANISTIČKI ODGOJ I OBRAZOVANJE  Teorije i prakse odgoja i obrazovanja koje polaze od shvaćanja da je napredak, dobrobit i očuvanje dostojanstva čovjeka pojedinca i čovječanstva u cjelini glavna svrha ljudskog mišljenja i djelovanja, neovisno o ideologiji i religiji. 3. 1. Glavne pretpostavke humanističkog odgoja i obrazovanja  Humanističko obrazovanje usmjereno je na učenika.  Učitelj ima ulogu pomagača, suradnika.  Učenje je osoban akt. Najvrjednije učenje odvija se kada ga osoba koja uči opaža kao potrebno, važno, smisleno.  Sadržaj učenja nije cilj nego sredstvo za ostvarivanje ciljeva humanističkog odgoja i obrazovanja.  Razvoj pojedinca najbolje se potiče u suradničkoj, motivirajućoj okolini. 3. 2. Temeljni principi humanističkog odgoja i obrazovanja  Učenici najbolje uče kada imaju želju i potrebu za znanjem.  Važnije je znati kako učiti, nego steći veliku količinu znanja.  Samovrednovanje je jedini najsmisleniji način vrednovanja učenikova rada.  Osjećaji su važni isto koliko i činjenice.  Učenici uče najbolje u okolini koja ih ne ugrožava. U središtu interesa humanističke edukacije je – pojedinac. Obrazovanje ne smije biti usmjereno samo na ono što pojedinac misli, dakle na kognitivnu sferu, nego i na njegove osjećaje i ponašanje.  Područje obrazovanja mora uključiti i osobni razvoj, samoprihvaćanje, prihvaćanje od strane drugih. Cilj ovakve edukacije je kombinirati informacije s osjećajima, doživljajima i životom učenika.

Teorija, fiolozofija i strategija obrazovanja koja polazi od shvaćanja da ljudi nastavljaju s učenjem i nakon formativnog razdoblja, tijekom kojega formalni sustav odgoja i obrazovanja ima odlučujući utjecaj na ciljeve, sadržaje i metode učenja pojedinca.  Cjeloživotno obrazovanje obuhvaća sve oblike, razine i institucije obrazovanja od rođenja do kraja života pojedinca.

Uređuje se kao jedinstven sustav trajnog formalnog i neformalnog obrazovanja djece, mladeži i odraslih, u skladu sa svrhom, načelima i ciljevima”društva koje uči”.

Njime se ostvaruje pravo svih na obrazovanje tijekom cijelog života, uključujući pravo na izbor odgojnoobrazovnih sadržaja, metoda, organizacija i ustanova te ukida monopol formalnih obrazovnih ustanova na poučavanje i učenje.  Štoviše, cjeloživotnim obrazovanjem proširuju se obrazovne mogućnosti na sve veći broj ljudi i približava načelu jednakosti u pristupu, postupcima i rezultatima obrazovanja za sve.

4. 1. UNESCO-va koncepcija cjeloživotnog učenja  Koncepcija cjeloživotnog učenja UNESCO-va povjerenstva za obrazovanje za 21. stoljeće, temelji se na zahtjevu, naučiti živjeti zajedno – bolje razumijevanje drugih ljudi i svijeta oko nas. 4. 1. Četiri potpornja znanja su:  učiti znati – poticati objedinjavanje širokog općeg obrazovanja s mogućnošću specijalizacije u odabranom broju predmeta;  učiti činiti – osigurati usvajanje kompetencija koje ljudima omogućuju snalaženje u raznim situacijama, često nepredvidljivim, kao i rad u timovima; učiti živjeti zajedno, učiti živjeti s drugima – human odnos prema drugim ljudima, suradnja, međusobno uvažavanje, nenasilno rješavanje sukoba; poučavati o raznolikosti ljudskog roda ali i odgajati svijest o sličnostima među ljudima i njihovoj međuovisnosti. Želimo li razumjeti druge, moramo poznavati sebe!  Da bi se djeci i mladeži prikazalo točnu sliku svijeta, obrazovanje (u obitelji, zajednici, školi) mora im najprije pomoći otkriti tko su oni.

Tek će tada biti u stanju uživjeti se u tuđu situaciju i shvatitit tuđe reakcije. Razvitak takve empatije u školi (obitelji) donosi rezultat u obliku doživotnog društvenog ponašanja.  Npr. Poučavanjem učenika da prihvate stajališta drugih etničkih ili vjerskih skupina, nedostatak razumijevanja koji izaziva mržnju i nasilje među odraslima može se izbjeći. Takvo poučavanje o povijesti religija i običaja može poslužiti kao korisni orijentir za buduće ponašanje.

I na posljetku, način poučavanja ne smije se kositi s poštivanjem drugih ljudi! Odnošenje s drugima kroz dijalog i raspravu jedno je od oruđa potrebnih obrazovanju 21. stoljeća!  učiti biti – razviti samostalnost u donošenju odluka i veći osjećaj odgovornosti u ostvarivanju zajedničkih ciljeva; upoznati sebe i iskoristiti sve osobne talente.

Dakle, cilj načela “Učiti biti” je:  “...razvitak i potpuno ostvarenje ljudi, u punoj raskoši njihovih osobnosti, složenosti njihovih oblika izražavanja i njihovih različitih uloga – kao pojedinca, članova obitelji i zajednice, građana i proizvođača, izumitelja tehnika i kreativnih sanjalica” (Edgar Faure, 1972).

Individualni razvitak, koji počinje rođenjem i nastavlja se cijeloga života, dijalektički je proces koji počinje sampospoznajom, a potom se otvara prema odnosima s drugima.  Obrazovanje kao sredstvo postizanja cilja – uspješnog radnog života – stoga je vrlo individualizirani proces, a istodobno i proces izgradnje društvenog suodnošenja.

5. UČENJE – POUČAVANJE?  učenje – proces tijekom kojega se nadopunjuju, mijenjaju ili stječu novi pojmovi, znanja i vještine omogućujući pojedincu razvoj njegovih potencijala u skladu s njegovim vlastitim aspiracijama i društvenim mogućnostima.  U psihologiji se određuje kao proces usvajanja kognitivnih, afektivnih i psihomotoričkih odgovora za određeni zadatak što se očituje kao relativno trajna promjena ponašanja.

poučavanje - u širem smislu, svaki slučajan izvanjski zahvat u prirodni proces učenja do kojeg dolazi u komunikaciji čovjeka s okolinom (funkcionalno poučavanje).  U užem smislu, racionalni sustav pedagoških postupaka koje odgojitelji namjerno primjenjuje kao pomoć odgajaniku tijekom njegova/njezina učenja (intencionalno poučavanje).

6. PEDAGOGIJA??  DEFINICIJA - znanost o odgoju tj. znanost koja sustavno proučava načine i probleme odgoja u jednom određenom društvenom kontekstu.  PREDMET PEDAGOGIJE – teorije, metode i problemi odgoja.

ETIMOLOGIJA – grč. paidagogus (pais – dječak; ago, agein – voditi) – rob čiji je bio zadatak voditi dječaka (dijete) svog gospodara učitelju.

U antičkom Rimu zarobljeni učeni Grk postaje kućni učitelj djece svog gosodara i on je nazvan paedagogus. Dakle, dok je prvi rob samo brinuo o sigurnosti dječaka, ovaj drugi je postao u pravom smislu – učitelj djece.

XIX. st. – J. F. HERBART – zaslužan za sistematizaciju pedagoških saznanja, odredio predmet i metodologiju pedagogije.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful