Nakladnik: Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru Matice hrvatske b.b. Za nakladnika: Prof. dr.sc. Ljubomir Zovko Recenzenti: Prof. dr.sc.

^ Vesna Kazazić Doc. dr.sc. Željko Bartulović Nastavnica: jelena Bošnjak Lektor: Ana Rozić Tisak: Tiskara PLEĆAŠ Metković Naklada: 1000 primjeraka

CIP -Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 342:94] (497.6) "1878/1941" ZOVKO, Ljubomir Studije iz pravne povijesti Bosne i Hercegovine : 1878. 1941. / Ljubomir Zovko. - Mostar: Pravni fakultet Sveučilišta, 2007. - 279 str.; 24 cm O autoru: str. 279 ISBN 978-9958-9271-2-6 COBISS.BH-ID 15636998

Ljubomir Zovko

STUDIJE IZ PRAVNE POVIJESTI BOSNE I HERCEGOVINE 1878. -1941.

Mostar, 2007.

Sadržaj

5
SADRŽAJ

SADRŽAJ....................................................................................................................................... 5 PREDGOVOR ........................................................................................:................................... 7 (pBIH ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE UPRAVE ........................................................... 11 Bosna i Hercegovina u vrijeme austrougarske uprave 1878. - 1918....................................... 13 Nacionalno pitanje u BtH u vrijeme austrougarske uprave 1878. - 1918............................... 36

(11; BIH ZA VRIJEME MONARHISTIČKE JUGOSLAVIJE ........................................47
Bosna i Hercegovina u vrijeme stvaranja Kraljevine SHS 1918, godine ...............................49 Bosna i Hercegovina u vrijeme ustava Kraljevine SHS 1921. - 1929. godine........................64 Pitanje administrativno-teritorijatoe podjele BiH u vrijeme ŠestosijeČanjske diktature 1929. godine..................................................................................................................75 O pokušaju federalizacije Kraljevine Jugoslavije 1932. godine .............................................84 Sporazum Cvetković-Maček i Bosna i Hercegovina.................................................................95 IH, PRILOZI...............................................................................................................................119 Berlinski kongres (članak XXV.) .............................................................................................121 Proglas stanovništvu Bosne i Hercegovine .............................................................................122 Carigradska (Novopazarska) konvencija..................................................................................124 Konkordat Austro-Ugarske sa Svetom Stolicom ....................................................................126 Statut o uregjenju crkvene i školske uprave srpsko-pravoslavnih eparhija (mitropolija) u Bosni i Hercegovini .......................................128 Hrvatska narodna zajednica ......................................................................................................132 Carsko pismo-Aneksija .............................................................................................................140 Statut za autonomnu upravu islamskih vjerskih, vakufskih i mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini ..............................................................................141

.......................... Zemaljski statut (statut) za Bosnu i Hercegovinu ...........................................................................................271 IV..................259 Zagrebačke punktacije .................... Pro memoria .................163 Londonski ugovor ..............................................................................................................6 Studije iz pravne po vijesti BiH 1878........................................................................191 Proklamacija Glavnog odbora Narodnog Vijeća BiH ...............................................................................................................................................................................................................................................................................................................249 Proklamacija kralja Aleksandra ............................................................................268 Uredba o Banovini Hrvatskoj ..............................................................................................................................................................................................................................................256 Drugi ustav monarhističke Jugoslavije ............................................................................ Stadlerova deklaracija .......................205 Državno uređenje ili ustav Neutralne seljačke republike Hrvatske (Radičev prijedlog ustava) ................150 Zakon o kotarskim vijećima i Izborni red .....................................279 ...................................................201 Prvoprosinački akt...........189 Priopćenje o osnivanju Narodnog Vijeća SHS .....................................................................253 Zakon o nazivu i pođeft Kraljevine na upravna područja ...........................................................................................209 Prvi ustav Kraljevine SHS ....................... Vidovdanski ustav .............................................................................................................................................176 Svibanjska deklaracija ..........................193 Naputak Narodnog Vijeća SHS .................................................................................................-1941............................................266 Sporazum Cvetković-Maček ................tzv.............................................................. 199 Adresa Narodnog Vijeća upućena regentu Aleksandru ......................................................................251 Zakon o kraljevskoj vlasti i o vrhovnoj državnoj upravi ........................................... O AUTORU .................................................................................................................................277 O autom ............................................................................................177 Kriška deklaracija ..........203 Rapallski ugovor ................................................................... Oktroirani ustav.................171 Proglas o osnivanju Jugoslavenskog odbora ....................tzv...................192 Ženevska deklaracija ........................................................................................................................................................................................................... 190 Zaključci Hrvatskog sabora..........................................231 Zakon o oblasnoj upravi ili Zakon o podeli zemlje na oblasti .................................................................................

godine. pitanje organizacije vlasti. jer se nalazila pod potpunom upravom njihovih vlada i kontrolom njihovih parlamenata. prosinca 1918. te njen status nakon uspostave zajedničke države južnoslavenskih naroda. bez obzira na to. agrarnih odnosa. Pored toga. Hrvata i Slovenaca l.1918. godine. godine. Međutim. godine. U svezi s rješavanjima veoma složenog nacionalnog pitanja u BiH. te posebice pokušaji rješavanja veoma složenog sklopa nacionalnih odnosa u BiH. godine. u više radova obrađen je položaj BiH u sastavu Države Slovenaca. dat je prikaz same veoma složene ustavne strukture monarhije. što je na određeni način pridonijelo ideji bosansko. .Predgovor 7 PREDGOVOR Ova se knjiga sastoji od više znanstvenih radova koji su objavljeni u posljednjih 7 godina od 1999 -2005.hercegovačke autonomije i posebnosti.kulturne. U radovima o položaju BiH u sastavu Austro-Ugarske Monarhi je. Što se tiče položaja BiH u sastavu Austro-Ugarske Monarhije može se zaključiti da je ona u političkom smislu potpuno ovisila od Austrije i Ugarske. te razdoblju Kraljevine SHS. Radovi obuhvaćaju osnovnu pravno-političku problematiku položaja BiH u sastavu Habsburške monarhije 1878-1918. Hrvata i Srba ujesen 1918.1941. te formiranje pojedinih građanskih političkih stranaka i njihovi politički programi. Pored toga. Kraljevine Srba. BiH je sa stajališta svog unutarnjeg poretka bila treća cjelina unutar Monarhije. pravnog sustava. austrougarska vlast je nastojala prekinuti . godine. u knjizi su prezentirani odgovarajući dokumenti iz pravno-političke povijesti BiH u vrijeme austrougarske uprave 1878. odnosno Kraljevine Jugoslavije 1918. pa sve do njenog raspada 1941. godine.

morala u pojedinim pokrajinama oslanjati na dotadašnju organizaciju vlasti. Međutim. lipnja 1921. Pored tih „centralnih" zemaljskih organa vlasti.8 Studije iz pravne po vijesti BiH 1878. između ostalog. Odmah po ujedinjenju. nastoje da sukladno sa svojom centralističko-unitarističkom politikom potpuno eliminiraju posebnost Hrvatske i BiH koju su one u izvjesnom smislu imale u prethodnim razdobljima svoje povijesti. Tada su se južnoslavenske zemlje prvi put u svojoj povijesti našle na okupu u sklopu jedne države. Od ujedinjenja 1. politika bošnjaštva. tu svoju politiku velikosrpska vlast dugo vremena nakon ujedinjenja nije uspjela u potpunosti provesti. u BiH je sve do konačnog uvođenja nove administrativnoteritorijalne podjele države na oblasti. Ujedinjenje Kraljevine Srbije i Države Slovenaca. predstavljalo je krupnu prekretnicu u političkom životu južnoslavenskih naroda. zatim pitanje položaja BiH nakon donošenja tzv. Hrvata 1 Slovenaca. djelovala zatečena upravna struktura. što govori u prilog činjenici da se prva zajednička vlada Kraljevine Srba. Austrougarska vlast zabranjuje hrvatsko i srpsko ime u BiH. Sve do sredine devedesetih godina devetnaestoga stoljeća. te povijesne literature. prosinca 1918.-1941. ekonomske i svake druge sveze sa. godine u jedinstveno Kraljevstvo Srba. godine. radi suzbijanja širenja hrvatske i srpske nacionalne ideje na tom prostoru. godine. godine. Hrvata i Srba u Zagrebu. obrađen je položaj BiH u vrijeme ujedinjenja 1918. na osnovu bogate arhivske objavljene i neobjavljene građe. prosinca 1918. U drugoj grupi radova. godine. odnosno bosanstva predstavljala je izvjesnu potencijalnu mogućnost suprotstavljanja pojedinim nacionalnim pokretima u BiH. Uporno zadržavanje tih organa pokazuje tendenciju za . godine. svakako s tendencijom postupnog sužavanja kruga poslova koji su ulazili u ovlasti tih pokrajinskih vlada. prosinca 1918. formirana 20. Vidovdanskog ustava 26. Hrvata i Slovenaca. Hrvata i Srba sa Narodnim vijećem Slovenaca. U procesu raspada Austro-Ugarske Monarhije južnoslavenske zemlje koje su bile u njenom sastavu uključujući tu i BiH ujedinile su se u Državu Slovenaca. te administrativno. odnosno Zemaljska vlada. ali od tada bošnjaštvo više nije bilo nikakva stvarna alternativa narastajučem hrvatskom i srpskom nacionalnom pokretu. Hrvata i Srba 1. u BiH djeluje Narodna. odnosno bosansku narodnost. velikosrpski hegemonističld krugovi sa kraljem Aleksandrom Karađorđevićem na čelu. do donošenja tzv. zemljama koje graniče s BiH. te nastoji stvoriti jedan bosanski jezik i posebnu bošnjačku. Vidovdanskog ustava 1921. godine.teritorijalna podjela BiH u vrijeme šestosiječanjske diktature 1929.

kulminirali su u najgrubljem obliku početkom i tijekom rata 1941. Jača oporbena kretanja počinju 1932. što je nova velikosrpska vladajuća vlast nastojala po svaku cijenu eliminirati. Sporazumom Cvetković-Maček.Predgovor 9 federalnom strukturom države. Nakon dugih pregovora. nazvane Zagrebačke punktacije. godine. godine. U uvjetima diktature koja je zavedena 1929. ukidanje Oktroiranog ustava iz J. te o Sporazumu Cvetković-Maček i BiH. bilo je jedno od glavnih zapreka za postizanje potpunog političkog kompromisa između dvije spomenute politike. Istovremeno je otvoreno pitanje njene daljnje državnopravne reorganizacij e. odnosno federalizaciju države. Sporazumom Cvetković-Maček u kolovozu 1939. centralističkounitavisticka i suprotna. odnosno podjela njene teritorije.u načelu narušen centralistieko-unitaristički sustav Kraljevine Jugoslavije. godine. godine i stvaranjem Banovine Hrvatske. Posebno su značajni radovi koji govore o pokušaju rješavanja veoma složenog pitanja unutarnjeg državnog ustrojstva Kraljevine SHS. bitno je bar . što je značilo reviziju dotadašnjeg ustavnog ustrojstva.unitarističkog sustava i postavljanje prvih osnova za preuređenje Kraljevine Jugoslavije u složenu federativnu državu. nastavljena je politika potpunog negiranja povijesnih granica BiH. Pitanje njenog položaja u daljnjoj reorganizaciji države. To su radovi koji govore o pokušaju federalizacije Kraljevine Jugoslavije 1932. . pripajanjem trinaest njenih kotara Banovini Hrvatskoj. hrvatsko političko vodstvo skupa sa dijelom vodstva srpskih oporbenih stranaka zahtjeva preuređenje. BiH je bila u središtu političke borbe za prevlast između velikosrpske i hrvatske politike. rezultirale su vrlo Živim političkim previranjima i sukobima. odnosno Kraljevine Jugoslavije. U rješavanju tog pitanja od početka političkog života zajedničke države oštro su se sukobljavale dvije koncepcije. godine sporazumom Cvetković-MaČek organizirana Banovina Hrvatska. hrvatska {kon)iederaUstička. u okviru kojih se javljaju zahtjevi za uvođenjem demokratskog parlamentarizma. te federalizacija države. konačno je 1939. Ti zahtjevi su jasno definirani u rezoluciji Seljačkodemokratske koalicije (Hrvatska seljačka stranka i Samostalna demokratska stranka). i to vladajuća velikosrpska. Posljedice podjele BiH poslije Sporazuma.93L godine. godine. Ta politička previranja i sukobi kao stoje poznalo.-1945. te početak razbijanja vladajučeg centralističko. između sva tri građanska etničko-vjerska politička pokreta.

2006. BiH kao poseban entitet ima i ostvaruje svoju posebnost i državnost u okviru te države. pitanje njenog unutarnjeg državnog ustrojstva predstavlja jedan od glavnih uzroka početka krvavog rata 1991. ne omogućuje uspostavu istinske ravnopravnosti tri bosanskohercegovačka naroda. međunarodno priznata država. Raspadom te države 1991. Međutim. te razdoblja dvije Jugoslavije. koji će u konaČnici osigurati jednakopravnost svih naroda i građana BiH. godine. doprinijeti ostvarenju tog cilja. U Mostaru. nije na pravedan način riješeno nacionalno pitanje u BiH. godine. te je vezano zato nužan novi ustavni sporazum. 4. godine.-1995. austrougarskog. Daytonskim mirovnom sporazumom 1995. osmanskog. Ljubomir Zovko . godine. Stvaranjem komunističke Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata 1945. kroz različita povijesna razdoblja. Ustavna struktura BiH predviđena tim mirovnim sporazumom. Mislimo da će izučavanje različitih pokušaja rješavanja nacionalnog pitanja u BiH i šire. 12.-1941. od srednjeg vijeka. BiH postaje samostalna.-1992.10 Studije iz pravne po vijesti BiH 1878.

BOSN A I HERCEGOVINA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE UPRAVE .

.

-1918. 2 Osnovni međunarodni akti koji su određivali taj položaj bili su čk 25. Bosna i Hercegovina je u njenom okviru čitavo vrijeme imala poseban položaj. koje su trajale više od dva i po mjeseca. 1 Zaposjedanjem 1878. te će u njemu . ostao pravno pod sultanovim suverenitetom. Austrougarska vojska je naišla na žilav otpor bosansko-hercegovačkih muslimana uz mjestimičnu potporu srpskog pučanstva. godine i paralelni austrougarski Zakon o upravljanju Bosnom i Hercegovinom od 22. Berlinskog ugovora je izričito određeno da će Austro-Ugarska „okupirati i upravljati pokrajinama BiH". godine Bosna i Hercego vina je faktički ušla u sastav austrougarske uprave. Provođenje okupacije nije bilo tako jednostavno kako su zamišljali austri jski vojni i politički krugovi. Berlinskog ugovora. Austrougarska uprava je na Berlinskom kongresu 1878. IJ članu 25. i veoma složenog ustavnog sklopa Habsburške monarhije. travnja 1879. Posve se smetnulo s uma „da se time jednom za svagda oduzima vlast ne samo snažnom nego i otpornom dijelu naroda. listopada iste godine. Zbog posebnih međunarodnih okolnosti u kojima je izvršeno zaposjedanje. koji je tu vlast dosada bio vršio na državno-vjerskoj bazi".Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske uprave 13 BOSNA I HERCEGO VINA U VRIJEME AUSTROUGARSKE UPRAVE 1878. godine. srpnja 1878. unutarnjih prilika i odnosa u zemlji. „na čelu sa vojnom glazbom". tako daje tek poslije teških borbi. godine. otpor slomljen i zaposjedanje vojno dovršeno. Novopazarska konvencija zaključena 21. iako je njen teritorij sve do aneksije 1908. veljače 1880. godine. nego Što se očekivalo. godine dobila mandat da okupira i upravlja Bosnom i Hercegovinom. te da „austrougarska vlada ne želi da primi na sebe upravu Novopazarskog sandžaka koji se prostire između Srbije i Crne Gore u pravcu jugoistoka do iza Mitrovice. Vojne operacije zaposjedanja Bosne i Hercegovine su počele 29. a konačno završene 20. Zato bijaše otpor muslimana veoma žestok a gubitci i troškovi okupacije mnogo veći.

da bi se osiguralo novo političko stanje i „sloboda" i sigurnosti putova. 4 Okupacijom Bosne i Hercegovine austrougarska uprava nije naglo prekinula sa osmanskom upravnom i financijskom praksom.-1941. Konvencijom je bila zajamčena sloboda vjeroispovijesti svim građanima. Svoj utjecaj u Bosni i Hercegovini. pripadalo je do donošenja Zemaljskog ustava 1910. U svezi sa rješenjem agrarnih odnosa u Bosni i Hercegovini. Austro. dok privremenost okupacije nije uopće spomenuta. pravni poredak. te da se troškovi uprave imaju pokrivati iz vlastitih prihoda okupirane zemlje. 3 Novopazarskom konvencijom je bilo određeno da Austro-Ugarska može držati tri garnizona u Sandžaku. Zakonom je najzad utvrđeno daje za promjenu odnosa u kome se okupirana zemlja JltllclZl prema državama uprave. Tim Zakonom je bilo određeno da nadzor nad privremenom upravom u Bosni i Hercegovini pripada zajedničkoj austrougarskoj vladi. a gdje to ne bude moguće. osim kad je to u posebnim slučajevima zbog financijskih i privrednih interesa obiju država uprave dolazilo do ingerencije austrijskog i ugarskog parlamenta. kao i da u dnevnim molitvama mogu spominjati sultanovo ime.Ugarska je ocijenila da je najbolje prihvatiti i razvijati refonnska rješenja . godine isključivo zakonodavno pravo u svim zemaljskim poslovima. „činjenica okupacije ne vrijeđa suverena prava" sultana nad Bosnom i Hercegovinom. jer su mnoge odredbe Konvencije bile u praksi stvarno anulirane nizom zakona i zakonskih propisa. niti je njihovo pučanstvo bilo zastupljeno u predstavničkim organima Austro-Ugarske. kojima se od početka išlo za tim da se Bosna i Hercegovina što jače veže za Monarhiju i uklopi u njen ekonomsko-fmancijski sustav. priznato pravo održavanja veza sa svojim vjerskim poglavarom u Carigradu. potreban pristanak zakonodavnih tijela oba dijela Monarhije. Austro-Ugarska zadržava za sebe pravo da na cijelom ovom prostoru starog bosanskog vilajeta drži svoje garnizone i da ima u svojoj vlasti njegove vojničke i trgovačke pravce. a osmansku zastavu isticati na džamijama. Prema Zakonu. Također im je bila zajamčena osobna i imovinska sloboda i sigurnost. poreski sustav i postojeće stanje agrarnih odnosa.14 Studije iz pravne po vijesti BiH 1878. Ali. ali uz izjavu u uvodu Konvencije da. Ona je u biti zadržala zatečenu osmansku administrativnu organizaciju u Bosni i Hercegovini. Austro-Ugarska je još potpunije osigurala spomenutim Zakonom o upravljanju Bosne i Hercegovine. Isticanja sultanovog suvereniteta nad Bosnom i Hercegovinom bilo je samo formalno. Posebno je muslimanima. gdje je to ranije bio običaj. Caru kao nosiocu faktičkog suvereniteta nad Bosnom i Hercegovinom. okupirane pokrajine nisu imale svoje predstavništvo. sporazumno sa obje vlade iz zajedničkih sredstava u smislu propisa koji važe za zajedničke poslove. i dalje funkcionirati osmanska uprava".

Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske uprave 15 izražena u osmanskom tanzimatskom zakonodavstvu. Po stajalištu austrougarskih državnih vrhova. godine. «obćem carinskom području austrougarske uprave». 7 Carine su donosile znatan prihod. vlada je obnovila kotarske pripomoćne zaklade koje su postojale u Bosni još za vrijeme osmanske uprave. uglavnom osmanski porezni sustav. za sve vrijeme austrougarske vladavine bili su krajnje nesređeni i napeti. Zato se smatralo da se desetina mora zamijeniti modernim Zakonom o zemljarini. Novopazarskom konvencijom i Zakonom o upravljanju Bosnom i Hercegovinom. godine. vlada je bila obvezna da osigura otkupni iznos u vidu zajma čiji rok otplate nije smio biti kraći od 30 niti duži od 50 godina. Bosna i Hercegovina je priključena od 1. Naredbom od 24. Po ovom Zakonu. . godine. Zato je Austro-Ugarska bez velikih unutarnjih potresa mogla svoju normativnu djelatnost na reguliranju agrarnih odnosa u Bosni i Hercegovini početi recipiranjem Saferske naredbe. koji je postupno usavršavan zakonodavnim i administrativnim mjerama. Austro-Ugarska je zadržala u Bosni i Hercegovini. ali je osnovni teret samofinanciranju bosansko-bercegovaČke uprave snosio bosanski seljak u obliku neposrednog poreza. siječnja 1880. nakon Čega se vlast definitivno iz financijskih i političkih razloga odlučila za fakultativan otkup kmetova. Zakonom od 13. godine. godine održana dva savjetovanja o agrarnom pitanju. sankcionirao je najzad Bosanski sabor.6 Ovu praksu dragovoljnog otkupa kmetova uz pomoć vlade. U ovome je Austro-Ugarskoj išla na ruku politika nacionalnih programa u Bosni i Hercegovini koje su svoje nacionalno-političke aspiracije stavljale ispred agrarnog pitanja. čiji je način određivanja i ubiranja onemogućavao unapređenje gospodarstva i konzervirao ekstenzivno privređivanje. bila je stara osmanska desetina. S tim u vezi. U cilju dragovoljnog otkupa kmetova i pomoći seljacima. pa je 1905. Osnova tog poreznog sustava. postavljeno je načelo samofmanciranja bosanskohercegovačke uprave. Jedno od središnjih pitanja bosanskohercegovačke uprave tijekom austrougarske vladavine bile su financije. pa su vlasti ulagale dosta napora da ih smire posredovanjem između posjednika i kmetova. radikalno rješenje agrarnog pitanja. lipnja 1911./6. desetina pretvorena u «desetinski paušal». o davanju zajmova za dragovoljno otkupl ji vanje kmetovskih selišta u Bosni i Hercegovini. dovelo bi do krupnih ekonomskih i demografskih pomicanja. ukoliko bi se aga i kmet dragovoljno sporazumjeli o otkupu. u Beču su 1880. prosinca 1879. a završiti nakon više od tri desetljeća Zakonom o fakultativnom otkupljivanju kmetovskih selišta. a time ugrozio položaj Monarhije u ovoj zemlji. čime bi se bitno narušila nacionalna struktura Bosne i Hercegovine. 3 Agrarni odnosi u Bosni i Hercegovini.

jer ni u jednoj drugoj pokrajini Monarhije. Reorganizacijom uprave 1912. Slično upravi. što je predstavljalo specifičnost Bosne i Hercegovine. i u pravosuđu. Pri svim kotarskim sudovima postojali su i šerijetski sudovi za obiteljske i nasljednopravne poslove muslimana. Zemaljsku vladu su sačinjavali. Valija je postao zemaljski poglavar (Landesshef). ali je civilni adlatus stvarno vodio cjelokupnu upravu u Bosni i Hercegovini. odjeljenja za nastavu i bogoštovlje i tehničko odjeljenje. u Čije je ime administraciju vršilo zajedničko ministarstvo financija. srpnja 1879. U Sarajevu je od 7. austrougarska uprava je u Bosni i Hercegovini zadržala u svojim osnovnim elementima osmanski upravni poredak. 8 Vrhovna upravna vlast nad Bosnom i Hercegovinom povjerena je zajedničkoj austrougarskoj vladi. kaze (srezovi) pretvoreni su u kotare (Bezirke). civilni adlatus i šefovi odjeljenja. 10 Za sve vrijeme austrougarske vladavine. godine. zemaljski poglavari nisu mogli biti vojni zapovjednici. Austro-Ugarska je zadržala ovu općinsku strukturu. a nahije u kotarske ispostave (Exposituren). zadržana je osmanska organizacija sudstva. upravljao poslovima Bosne i Hercegovine. okupacija je zatekla u Bosni i Hercegovini. u Bosni i Hercegovini je bio izgrađen poseban pravni poredak. Zemaljska vlada je u početku imala tri odjeljenja: administrativno. počeo djelovati Vrhovni zemaljski sud (Landesgericht). Apelacijsku vlast vršilo je šest okružnih sudova (Kreisgerichte). a kajmakami ili mudri (upravnici srezova) preimenovani su u kotarske predstojnike (Bezirksleisters). ali su samouprava prava i djelokrug općina bili veoma ograničeni. stoje bio jedan prelazni stadij između starog osmanskog sustava oporezivanja i modernog zemljišnog poreza. sustav općinskih samouprava u okviru seoskih općina (džemata) i gradskih općina ili beledija. 9 U upravno teritorijalnom pogledu. Prvostupanjski su bili kotarski sudovi (Bezirksgerichte) kojih je bilo 48. financijsko i pravosudno. sandžaci ili live postali su okruži (Kreise). različit od pravnog sustava Austrije i Ugarske koje su faktički njome upravljale i od sustava Osmanske carevine kojoj je .16 Studije iz pravne po vijesti BiH 1878. Na Čelu vlade je bio zemaljski poglavar. mutesarif (upravnici sandžaka) postali su okružni predstojnici (Keisleiter). ukinut je položaj civilnog adiatusa. Funkciju zemaljskog poglavara u Bosni i Hercegovini su stalno obavljali visoki carski časnici. a kasnije su osnovani građevinski odnosno gospodarski odjel.-1941. Pri tom ministarstvu postojao je Bosanski ured koji je preko Zemaljske vlade u Sarajevu. Bosanski vilajet je tako postao «Reishsland». godine. Pored ove državne upravne strukture. zemaljski poglavar koji je istovremeno bio zapovjednik austrougarske vojske u Bosni i Hercegovini. Pri Vrhovnom sudu u Sarajevu djelovao je u svojstvu apelacije Vrhovni šerijetski sud. a rukovođenje vladom povjereno je neposredno zemaljskom poglavaru.

zemlji. Jedan od osnovnih zadataka austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. od 3. kojom su regulirani agrarni odnosi u Bosni. na čemu je još za vrijeme Osmanske Carevine od 1861. godine. godine. godine formalno pripadala.Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske uprave 17 Bosna i Hercegovina do aneksije 1908. svibnja 1858. Benjaminom Kallayem. u prvom redu treba istaći poznatu Safersku naredbu. Ovaj Zakon je odgovarao novoj upravi. Pored toga. bio je onemogućavanje razvitka različitih nacionalnih težnji bosansko. godine 11 i Ha ti humajunom od 1856.Medžela i Zakon o zemljišnom posjedu. polazeći od tanzimatske normativne osnove. nastoje u bosanskohercegovačkom pučanstvu razviti i učvrstiti osjećaj posebnog bosanskog nacionalnog osjećaja s osloncem na Monarhiju. tako daje 1914. Hali bumajun je pravno-politićki akt koji je izdala osmanska carevina 1856. Odmah po okupaciji. međutim. Od sredine 1882.-1869. nije imala dovoljno snage da ovo zakonodavstvo dosljedno provede u praksi. Za sve ostale propise vlasti su pučanstvu preporuči vale da se vlada po svojim starim zakonima koji će se postepeno mijenjati kaci se prouče stvarni odnosi u. a državnu (mirijsku) zemlju učinio je mobilnom davanjem prava pojedincima da tu zemlju uz suglasnost države mogu otuđivati. austrougarski službeni krugovi. na čelu sa zajedničkim ministrom financija. Nasuprot tome. godine. Istovremeno je ovim Zakonom povećam opseg privatnih (mulkovrtih) imanja. 12 Tanzimatskim zakonodavstvom. Osmanska vlast. Po stanovištu austrougarskih državnih vrhova. Austro-Ugarska je ukinula samo one osmanske zakone koji su se protivili općim pravnim načelima 0 građanskoj jednakosti. u Bosni su postavljeni osnovi građanske pravne države. uspjela izgraditi u Bosni 1Hercegovini građanski pravni poredak i stvoriti pravnu državu. Tek je Austro. Austro-Ugarska je sankcionirala znatne dijelove osmanskog građanskog zakonika . Najvažniji pravni propisi koje je Austro-Ugarska zatekla i preuzela u Bosni i Hercegovini su osmansko tanzimatsko (reformno) zakonodavstvo. godine.Ugarska. jer je otvorio put privatnom vlasništvu i prodora kapitalističkih odnosa u poljoprivredi. radio Šerif Osman Topa! paša. 13 Među najvažnijim osmanskim zakonima koje je Austro-Ugarska preuzela i sankcionirala.bercegovačkog pučanstva. čije donošenje počinje Hatišerifom od Gilhane iz 1839. počela je Austro-Ugarska sustavno raditi na postepenom zamjenjivanju osmanskog zakonodavstva svojim propisima. svaki veći poremećaj konfesionalno-nacionalne . poznat kao Ramazanski zakon. godine ostalo još svega nekoliko turskih tanzimatskih zakona. kada je u suštini dovršena organizacija vlasti. Specifičnost pravnog poretka u Bosni i Hercegovini se sastojala u tome što se njen pravni sustav sastojao od dijelova naslijeđenog osmanskog sastava i novog austrougarskog pravnog poretka.

godine. vodstvo muslimanskog autonomnog pokreta je nastojalo ostvariti u suradnji sa vodstvom pokreta Srba za crkveno školsku autonomiju. Iako je «BoŠnjak» izlazio čak do 1910. bošnjaštvo ne predstavlja više nikakvu realnu političku snagu niti alternativu nacionalnim pokretima u Bosni i Hercegovini. 14 Za promidžbu bosanske. Srbiji i Hrvatskoj. Ovaj cilj. neriješeno agrarno pitanje ostalo je najveća . točnije do početka srpske i muslimanske borbe za vjersko-prosvjetnu autonomiju 1896. stoljeća. Okupacijska uprava je nizom svojih propisa od osamdesetih godina XIX. godine. odnosno bošnjačke ideologije pokrenuli su određeni muslimanski građanski krugovi 1891. Međutim. Islamska vjerska zajednica je bila potpuno nezadovoljna tim svojim statusom. isticao zahtjev za autonomijom Bosne i Hercegovine u okviru Osmanske Carevine. Cilj okupacijske vlasti je bio da potpuno izolira bosan. Ali. nasuprot srpskoj i hrvatskoj nacionalnoj ideji u Bosni i Hercegovini.-1941. Svojim lojalnim stavom prema austrougarskoj upravi. austrougarske vlasti poduzimaju mjere da uspostave svoju kontrolu i jurisdikciju nad vjerskim zajednicama u Bosni i Hercegovini.. bez obzira što oni većinom nisu pristajali uz taj list. Kallayeva bošnjačka politika i djelatnosti «Bošnjaka» je sve do sredine devedesetih godina.skohercegovaeke muslimane od Carigrada i Turske uopće. da bi se sve Češće. što je dalo osnovni poticaj oporbenoj aktivnosti muslimana. godine i list «BoŠnjak». odnosno narodnosti. godine. koja je bila pod potpunom njenom kontrolom i upravom. Čiji je osnovni-cilj bio učvršćenje položaja uprave u okupiranoj zemlji. Svojom nacionalnom politikom bošnjaštva. 16 Ona je vjerske službenike muslimana pretvorila u svoje činovnike. Ova borba je prolazila kroz razne stupnjeve razvitka. Kallav je nastojao onemogućiti razvitak postojećih nacionalnih pokreta i izolirati Bosnu i Hercegovinu od okolnih južnoslavenskih zemalja. predstavljala izvjesnu potencijalnu mogućnost suprotstavljanja pojedinim nacionalnim pokretima u Bosni i Hercegovini. s drage strane. stoljeća konstituirala takvu vjersku i vakufsko-mearifsku organizaciju muslimana. početkom XX. 15 Odmah po okupaciji. Njegova pojava i pisanje. isticanjem bošnjaštva. U početku je zahtijevana autonomija upravljanja vjerskim životom i školstvom. može se slobodno tvrditi da konačno od 1899. a vakuf stavila pod svoju potpunu kontrolu. «Bošnjak» je bio specifičan izraz osjećanja narodne posebnosti muslimana. izazvali su žestoke rasprave u Bosni. koja je vremenom prerasla u pokret poznat kao borba muslimana za vjersku i vakufsko mearifsku autonomiju. odnosno 1899.18 Studije iz pravne po vijesti BiH 1878. Zato je Kallay nastojao u bosanskohercegovačkom pučanstvu razviti i učvrstiti osjećaje zemaljske. ovaj list je nesumnjivo podržavao Kaliayevu bosansku politiku. ravnoteže u Bosni i Hercegovini u korist jednog od njena tri elementa mogao bi ugroziti položaj upravi u okupiranoj zemlji./1900. bosanske posebnosti.

Tim sporazumom usvojen je. godine). slobodu javnih korporacija i autonomiju Bosne i Hercegovine. godine. godine osnovana je Muslimanska navodna organizacija.18 Smrću Renjamina Kallaya. sultanov suverenitet nad okupiranim teritorijima. godine Srpska narodna organizacija. godine. Oporbena aktivnost muslimana dobila je organiziranije i šire razmjere u prvoj polovini 1899. povodom slučaja Fate Omanovič jedne maloljetne muslimanke iz okoline Mostara. Egzakutivni odbor stranke. na Čijem se čelu nalazio Ali beg Firdus. bio je usmjeren na pi tanje vjerske i vakufsko-mearifske autonomije i zaštitu posjedničkih interesa zemljovlasnika. Krajem 1906. imali su više taktičkopolitički značaj i nisu našli put suradnji sa dalekosežnijim političkim značajem. šeih-ul-Islamom u Carigradu. dolazi do postupne liberalizacije javnog života u Bosni i Hercegovini. istaknut je između ostalog. Zbog toga. koje su joj na Berlinskom kongresu povjerile samo upravu i uređenje ovih pokrajina' 4. Muslimanska narodna organizacija je osnovana na sastanku muslimanskih prvaka u Slavonskom Brodu.Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske uprave 19 prepreka za trajnije i sadržajnije približavanje građanskog vodstva muslimana i Srba. Muslimanska narodna organizacija je zahtijevala političke i građanske slobode. a 1908. „Statut za autonomnu upravu muslimanskih vjerskih i vakufskomearifskih poslova". te pravo bosanskohercegovačkih muslimana da svoja vjerska pitanja uređuju u suglasnosti sa vrhovnim islamskim vjerskim starješinom. postignut je sporazum u rujnu 1908. travnja 1909. koji je car sankcionirao tek 15.. godine. 19 Glavni pravac djelatnosti Muslimanske narodne organizacije. naredne 1907. uz nekoliko manjih stranaka. dugogodišnjeg zajedničkog ministra financija (1903. ostvareni kontakti predstavnika muslimanskog autonomnog pokreta i vodstva srpskog pokreta za crkveno-školsku autonomiju. godine.u državno-pravnom pogledu Bosnu i Hercegovinu. od kojih je najvažnija Hrvatska katolička udruga. što omogućuje da se već relativno formirani nacionalni pokreti konstituiraju u političke stranke. sa muftijom Ali Fehmi Džabićem na Čeiu. Ona je sve do iza aneksije dosljedno smatrala . koji je izradio jedan odbor od dvanaest uglednih muslimana iz Mostara. nastoji razviti živu političku aktivnost u pravcu ostvarenja tih ciljeva. a Austro-Ugarsku opunomoćenicom evropskih sila. početkom prosinca 1906. ali bez naročitog uspjeha. U svojim predstavkama i akcijama za vakufsko-mearifsku autonomiju. Stranka je činila izvjesne pokušaje da razvije rad na gospodarskom i kulturnom polju.17 U «nacrtu statuta za uređenje vjerskih i vakufsko-mearifskib pošlova». Poslije dugotrajnih pregovora između vodstva Muslimanske narodne organizacije i okupacijski vlasti. dijelom Turske carevine. 20 Time je i formalno-pravno okončana borba muslimana za uspostavu vjerske i vakufsko- . godine Hrvatska narodna zajednica.

Završetak borbe za vjersko-školsku autonomiju obilježen je time što je uskoro nakon priznavanja aneksije od strane vodstva Muslimanske narodne organizacije. te potpunu autonomiju Bosne i Hercegovine. AustroUgarska je uspjela uspostaviti kontrolu nad njenom crkvenom hijerarhijom. ipak je muslimanima osigurano veće sudjelovanje u „biranju kako najviših tako i najnižih vjersko-vakufskih institucija". lako je Austro-Ugarska i ovim Statutom osigurala sebi važne ovlasti u konstituiranju. godine predstavnici srpskog građanskog pokreta su usvojili rezoluciju kojom su tražili neodložno formiranje jedinstvene srpske političke organizacije. Nakon toga. koje se od druge polovine devedesetih godina iskazuje u organiziranoj borbi za vjersko-prosvjetnu autonomiju. mearifske autonomije. godine zaključila konvenciju sa Carigradskom patrijarŠijom. kolovoza te godine bijaše odobren statut od 21 uvodnog Članka i 264 paragrafa o uređenju crkvene i školske autonomne uprave srpsko-pravoslavnih eparhija u BiH". „Narod i Otadžbina". Stalno uplitanje okupacijskih vlasti u vjerske poslove srpskih autonomnih crkvenih općina izazvalo je veliko nezadovoljstvo srpskog pučanstva. U tom političkom programu centralno mjesto su imali nacionalno politički zahtjevi „koji u svom ukupnom zbira vode autonomiji Bosne i Hercegovine. uz plaćanje godišnje naknade. kakva je bila Habsburška uprava". Ta je borba okončana 1905.-1941. kada „previšnjim rješenjem od 13. dotadašnji njen oporbeni odnos zamijenjen lojalnošćuprema Habsburškoj dinastiji i spremnošću za suradnju sa austrougarskom upravom. u cijelosti usvojila stavove iz spomenute rezolucije kao politički program Srpske narodne organizacije. po kojoj austrijskom caru pripada. 23 Na sastanku u Sarajevu 11. Zaključujući izlaganja o nastanku i razvitku muslimanskog autonomnog pokreta. pravo da sam imenuje mitropolita i episkope i da ih predlaže Pattijaršiji radi ispunjenja kanonskih formalnosti. Skupština je. „muslimani odupru austrijskom kulturno-političkom okruženju. 22 Nakon okončanja borbe za crkveno-školsku autonomiju 1905.21 U pogledu položaja srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini. izboru i imenovanju najviših vjersko-vakufskih organa. zajednički ministar financija Burian je odobrio sazivanje osnivačke skupštine Srpske narodne organizacije uz uvjet da se ne ističe program spomenute sarajevske rezolucije. godine unutar srpskog građanskog pokreta izdvajaju se Četiri političke grupacije. zapravo iz neophodnosti da se kao narod održe na svom tlu i da sačuvaju svoju samobitnost u jednoj katoličkoj državi. te grupa Lazara Dimitrijevića oko lista „Dan". od kojih tri postaju poznate po nazivima svojih glasila: „Srpska riječ". ožujka 1880. . zatim ustavne slobode i parlament. treba istaći daje taj pokret nastao iz potrebe da se. tako što je 28. svibnja 1907.20 Studije iz pravne po vijesti BiH 1878. međutim. godine.

. Provodeći politiku strogog nacionalnog pariteta u Bosni i Hercegovini. i politiku srpskih političkih organizacija nastalih početkom XX. U državnopravnom pogledu Srpska narodna organizacija smatra daje Bosna i Hercegovina sastavni dio Turske Carevine. 24 U pogledu rješavanja agrarnog pitanja. krajnji politički ciljevi nisu smetali vodećim slojevima srpskog pučanstva u Bosni i Hercegovini da svakodnevno u svom interesu vođe aktivnu ekonomsku politiku. Tek poslije duže diplomatske borbe Sveta stolica je na kraju. odnosno ponovo uvesti svjetovnu katoličku hijerarhiju u toj zemlji. rušenje austrijske vlasti u Bosni i Hercegovini. uspostavljena je svjetovna crk vena hijerarhija sa nadbiskupijom .26 Nakon izdavanja bule.. kojim Austro-Ugarska na osnovu mandata evropskih sila upravlja". . odlučno se stavila na stranu srpskog seljaka idući u otvoreni sukob ne samo sa muslimanima nego i sa ostalim srpskim grupacijama. a s druge strane. KoČićeva grupa oko lista „Otadžbina". što u borbi za vjersko-prosvjetnu autonomiju potpuno zanemaruje agrarne interese seljaštva. možemo istaći daje politika srpskog pokreta i već spomenutih srpskih političkih organizacija. želje da održi politički savez sa Muslimanskom narodnom organizacijom. Upravo ono što je predviđao ugovor od 8. od 5. iako je tijekom pregovora s Bečom nastojala to izbjeći. ali uz uvjet da se taj privilegij ne spominje u buli ponovnoga ustanovljenja redovite uprave. godine. S tim u svezi.Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske uprave 21 u kojoj bi Srbi kao relativna većina pučanstva bili dominantan politički faktor. 25 Ocjenjujući suštinu srpskog autonomnog pokreta. Međutim. austrougarske vlasti i Sveta stolica nastoje reorganizirati katoličku crkvu u Bosni i Hercegovini. da u tom smislu i. dopustila Caru „privilegij imenovanja nadbiskupa i biskupa u BiH (.. stoljeća. Slično tome. si-pska građanska politika se našla. da bi se u pogodnom trenutku izvelo njeno ujedinjenje sa Kraljevinom Srbijom.. U svezi s tim. grupa oko Lazara Dimitrijevića je oštro napadala srpsko građansko vodstvo. srpnja 1881. odnosno da se presječe proces nacionalnog konstituiranja u njoj. te nastojanjem da se pučanstvo okupirane teritorije izolira od nacionalnih kretanja u susjednim zemljama. ali uz potpuni oslonac na austrougarsku vlast. lipnja bilo je određeno u buli ponovne uspostave redovite crkvene uprave. surađuje sa austrougarskim vlastima. koji je smatrala bitnim za ostvarenje srpskih nacionalnih težnji u Bosni i Hercegovini. koje je tražilo oslobođenje od feudalnih obveza. pa i austrijskom vlašću. Austro-Ugarska nastoji smanjiti utjecaj franjevaca na hrvatsko pučanstvo u BiH.) u obliku i prema pravilima ustanovljenim za predlaganje biskupske stolice u njegovu carstvu". Ova grupa se zalagala za radikalno rješenje agrarnog pitanja. s jedne strane između opravdanog pritiska svog seljaštva.Ex hac augusta principis apostolurm chatedra"..

S'luđije iz pravne povijesti BiH 1878.-1885.-1908.). zatim 1893. Austrougarska vlast kako je naprijed istaknuto nastojala prekinuti kulturne. kolovoza 1881.-1906.). te različite novine.). godine podnijela je bila zahtjev da društvo promjeni ime u "Narodno pjevačko društvo Zvonimir". Još od 1872. grbovi. u Livnu "Dinara" (1896. hrvatski građanski krugovi u BiH organiziraju različita pjevačka društva. Osobito se vodilo računa da se svaka djelatnost koja bi išla u pravcu naglašavanja zajedničkih interesa Hrvata iz BiH i Trojednice u začetku uguši. 28 Pošto je bilo onemogućeno da svoje nacionalne ideje realiziraju osnivanjem nacionalnih političkih ustanova i društava. još dok nije bilo dovršeno zaposjedanje BiH. škole. potom u Trebinju pod nazivom "Slavuj" (1893.-1886.-1884.). (1894. -1941. car je 18. Slavonije i Dalmacije u njihovom državnopravnom odnašaju prema kraljevini Ugarskoj". "Hercegovački bosiljak" (18S3. austrougarski službeni krugovi kako smo već konstatirali shvatili da bi svaki veći poremećaj konfesionalno etničke ravnoteže u BiH u korist jednog od njena tri elementa mogao ugroziti položaj Monarhije u toj zemlji. Hrvatski saboru Zagrebu je u adresi caru zatražio. godine u Mostaru su hercegovački franjevci s biskupom fra Anđelom Kraljevićem osnovali tiskaru. Uprava mostarskog pjevačkog društva 1890. što su vlasti odlučno odbile. čitaonice. profesora Teološkog fakulteta u Zagrebu.). ekonomske i svake druge sveze sa zemljama koje graniče s BiH radi suzbijanja. i katedralnim kaptolom u Sarajevu. "Mladi Hercegovac" (1873. širenja hrvatske i srpske nacionalne ideje na tom prostoru. godine. koja je izdavala školske i nakladne knjige. te je car Sabor raspustio. Josipa Štadlera. Adresa je odlučno odbijena jer je Sabor njenim podnošenjem prekoračio svoj djelokrug rada. narodne pjesme i slično. Drža vna uprava vodila je borbu ne samo protiv hrvatskog i srpskog imena i integracije hrvatske ili srpske nacionalne ideje. osnovano je "Narodno pjevačko društvo" i u Sarajevu.). Hrvatski kalendar "Hrvoje" (1901. da bi se s vremenom mogao pripojiti na ustroj kraljevine Hrvatske.) itd. "Osvit" (1898. 29 . "Glas Hercegovca" (1885. godine imenovao dr. a još su žešće reagirali kad se tražilo ime "Tomislav" ili "Hrvoje". Dana 28. godine osnovano društvo s nazivom "Narodno pjevačko društvo". u Tuzli "Majevica" (1895. osobito u prvo vrijeme uprave Benjamina Kallaya. da se "ustroj zadobivenih pokrajina (tj.). nego i protiv bilo kakvih drugih nacionalnih izražavanja vanjskim znakovljem kao što su zastave. Za prvog sarajevskog nadbiskupa. gospodarske institucije.). u VareŠu "Zvijezda". kalendare i političke listove. BiH) malo po malo tako udesi.27 Održavanjem nacionalne ravnoteže u BiH.).rujna 1878. u Travniku "VlaŠie" (1899. Tako je u Mostaru 1888.

stoljeća jasno iskazale dvije struje da bi održao svoje jedinstvo. Po svojoj svijesti i po svojim težnjama pučanstvo BiH se razdijelilo u troje: "Jedni prigrliše svom dušom hrvatske narodne i političke težnje. da bi Hrvati u Sarajevu tek 1900. pozivajući si u pomoć i učenje učenjaka svjetskog glasa dr. "koji bi u našoj monarhiji mogao biti posebnim državotvornim elementom". Račkog. u kojem su se početkom XX. Bosna i Hercegovina je ostala razdijeljena na tri vjerske skupine. dok katolici i pravoslavni ne htjedoše za to ni čuti". odgovorio je "etnografska znanost i životna praksa jasno i nesumnjivo pokazuju da Bosanci i Hercegovci nisu nikakav poseban narod".Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske uprave 23 Za razliku od ovih društava koji su okupljali hrvatsko pučanstvo. kao uz posebnu narodnost onda. Na pitanje. Sljedeće godine je i mostarsko pjevačko društvo odlukom vlade.31 Međutim i pored nastojanja austrougarske vlasti da izoliraju BiH od hrvatskih zemalja. ni tamo". godine dopustile srpsko-pravoslavnom pučanstvu u Mostaru da se njihovo pjevačko društvo nazove "Srpsko pjevačko društvo Gusle". sačinjava li pučanstvo BiH poseban narod. 32 Hrvatski politički pokret. i početkom XX. 30 Cilj ovakve protuhrvatske politike. Vatroslava Jagića". čas onamo. ovaj se pokušaj "posvema izjalovio.) bio je jačanje srpskog elementa u BiH. a najčešće ne bijahu ni sirno. Trumbića i Šupila. kad je bilo u najvećem cvietu. 0 austrougarskoj nacionalnoj politici u BiH. sad zemaljskim. godine dobili dozvolu da im se društvo "Trebević" nazove hrvatskim imenom. u te pokrajine prodirale su različite ideje slavenskog zajedništva u različitim oblicima počevši od ilirizma Ljudevita Gaja i Kukuljevića. osobito mađarskih vladajućih krugova na čelu sa Benjaminom Kali ay em do 1903.-1911. jugoslavenstva Strossmayera. konačno nakon deset godina svog djelovanja dobilo naziv "Hrvatsko glazbeno i pjevačko društvo llrvoje u Mostaru". te sprječavanje ujedinjenja tih pokrajina s Hrvatskom u sklopu Austrougarske monarhije. tada zastupnik u Hrvatskom državnom saboru u Zagrebu. Pored toga. krajem XIX. sporo je i oprezno pristupio . kojima se uzalud hoće dati posebno narodno obilježje. drugi težnje srpske. austrougarske vlasti su neposredno nakon osnivanja 1888. Austrougarska vlada se "trsila stvoriti poseban bosanski narod. čas ovamo. pristajaše samo manjina bosanskohercegovačkih muslimana. stoljeća u BiH sve snažnije prodiru ideje Ante StarČevića. godine. te uz bošnjaštvo. početkom XX stoljeća pisao je i Stjepan Radić. Međutim. te njegova nasljednika Buriana (1903. a treći kolebahu. pa je zato narodni govor u BiH i nazivala sad bosanskim. po kome "nije bilo nikakve dvojbe da hrvatski narod mora svoju opstojnost i budućnost graditi isključivo na svojoj zasebnoj nacionalnoj samobitnosti i na svom povijesnom državnom pravu".

35 Hrvatska narodna zajednica nije tražila proširenje građanskih i političkih sloboda. hrvatski državnopravni ciljevi se mogu ostvariti strmo ako se muslimani pridobiju za hi"vatsku nacionalnu ideologiju. u programu se naglašava da držeći se «strogog reciprociteta)). toliko i po državnom pravu hrvatske zemlje. «bosanski Hrvati će sa Srbima podržavati najbolje odnose». kojemu će se kasnije nadodati i drugi. tražeći potpuno ukidanje kmetovskih odnosa. stranka vrhbosanskog nadbiskupa J.muslimanskom bloku".24 Studije iz pravne po vijesti BiH 1878. godine u Sarajevu je osnovana Hrvatska narodna zajednica. zbog čega su je pripadnici Stadlerove stranke Hrvatske katoličke udruge oštro napadali. «. a to je isključivo narod katoličke vjere u ovim zemljama". uz koju su pristali i franjevci. Temeljni razlog ove hrvatske političke podijeljenosti. pa je «priroćna težnja bosansko.36 Nasuprot tome. Prema stajalištu glavnog ideologa Hrvatske narodne zajednice Ive Pilara. 33 Inicijativu za stvaranje prve hrvatske političke organizacije u Bosni i Fiercegovini dala je hrvatska građanska intelektualna grupacija.hercegovačkih Flrvata. Osnovni razlog takovoj politici Hrvatske narodne zajednice je taj stoje prevladavalo uvjerenje da se zbog brojnosti Hrvata u BiH.-1941.iko po plemenu svojih starosjedilaca». U svezi odnosa sa srpskim pučanstvom. ona nije zauzela nikakav stav. Taj reciprocitet i ravnopravnost bili bi ozbiljno ugroženi «kad bi se Bosna i Hercegovina pripojila kojoj od balkanskih država. formalnom organiziranju. da se Bosna i Hercegovina priključe Kraljevini Hrvatskoj. Isto tako odbacuje se i ideja «eventualno potpune autonomije Bosne i Hercegovine)). a dosljedno tome i Habsburškoj monarhiji". Po nadbiskupu Stadlera "ni jedan biskup niti osvjedočeni . ne uvijek vrlo sretno vođene katoličke promidžbe neće nikada moći privući muslimane i zato bi morali „uvijek ostati beznadna manjina nasuprot grkoistočno. Stadlera Hrvatska katolička udruga je smatrala da "prava realna narodna hrvatska politika u BiH mora poći od onoga što je njeno. Hrvatska građanska politika u Bosni i Hercegovini je jedino oslanjanjem na Hrvatsku i pridobivanjem bosansko -hercegovačkih muslimana mogla steći relativnu snagu u ovoj zemlji. nego smatraju dužnošću prema samom sebi ovako nastojanje svim silama pobijati)). bila su neslaganja Franjevačke bosanske provincije i Nadbiskupskog ordinarijata iz Sarajeva oko raspodjele župa u toj nadbiskupiji. a u pogledu agrarnog pitanja iz obzira prema muslimanima. niti odstranjenje stranaca iz državne službe. te bosanski Hrvati ne mogu simpatizirati sa težnjama pravoslavnog življa za ovakvim sjedinjenjem. koji je bio vrlo omražen kod muslimana zbog svoje. „FIrvati su sasvim ispravno osjećali da pod isključivim vodstvom nadbiskupa Stadlera. veljače 1908.kol. Nakon dužih priprema 21. 34 U njenom programu se jasno ističe da su Bosna i Hercegovina.

sultan zadržao formalnopravni suverenitet nad tom zemljom. 11a Rijeci. pa ćemo onda surađivati u svim zajedničkim točkama". gospodarskom i socijalnom polju. BiH i Istri sjedini ujedno samostalno državno tijelo u sklopu Habsburške Monarhije. godine. Stadlerje dobro prepoznao osjećaje većine muslimana. U austrougarskim državnim vrhovima je stalno tražen pogodan trenutak da se Bosna i Hercegovina potpuno priključi Monarhiji. Za razliku od HNZ. Drugim ri ječima znali su što nisu. ni Srbima. političko. Već je istaknuto. Njegova je želja bila "da se organiziraju Hrvati katoličke vjere za sebe. koje će štititi interese hrvatskog naroda onoga kraja za koji je osnovano. srpnja 1908. okupacijske vlasti su od početka počele djelovati kao daje okupirana teritorija već uključena u Monarhiju.U programu se dalje ističe da će se raditi na jačanju i širenju kršćanskog morala. zajednička austrougarska vlada je ocijenila da je taj dugo čekani trenutak nastao izvršenjem mladoturske revolucije i uvođenjem ustavnosti u Osmanskoj carevini 23. Konačno proglašenje aneksije za Monarhiju je postalo neophodno. oni su se još uvijek smatrah. lipnja 1894. Pored toga jasno se podržava aneksija BiH i zahtjeva trijalisticko preuređenje Monarhije. Slavoniji i Dalmaciji. Kotaru i Međimurju. na uvođenju ustavnih sloboda i radničke kurije u budućem ustavnom tijelu. kulturno i socijalno društvo. Posto je pitanje priključenja odnosno aneksije Bosne i Hercegovine zavisilo od stanja međunarodnih odnosa. godine. Sto se tiče programa Hrvatske katoličke udruge 011 se temeljio na programu Starčevićeve Hrvatske stranke prava od 26. prosvjete i vjerskog osjećaja medu katolicima. a Hrvati muslimani neka bi se opet za sebe organizirali. ali ne i što jesu. iako je sa međunarodnopravnog stajališta austrougarska uprava nad Bosnom i Hercegovinom smatrana privremenom. pošto imadu toliko svojih specijalnih potreba. 39 . razliku od mnogih drugih u to vrijeme u BiH. koji je jasno izražen zajedničkim zahtjevom Srpske i Muslimanske narodne organizacije od 7. da bi spriječila utjecaj mlađoturske revolucije u Bosni i Hercegovini. godine. da Bosna i Hercegovina dobije ustav bez promjene državno-pravnog položaja. na podizanju hrvatskog živote na kulturnom. 37 ■ Za. Međutim. U programu se između ostalog naglašava daje HKU. Stadler je znao vidjeti tu činjenicu. te se uglavnom brinuo kako razlučiti hrvatski nacionalni osjećaj kod "uspavanih" bosanskih katolika. Naime. HKU je zbog toga što nije bila opterećena imperativom suradnje s muslimanima. ni Hrvatima. da je okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske Monarhije.Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske uprave 25 katolik ne bi mogao nikada mirne duše dopustiti da se katolički narod odgaja drugačije nego u katoličkom duhu i po katoličkim načelima. tako što će se na temelju državnog prava i narodnog načela raditi svim zakonitim sredstvima da se narod hrvatski koji stanuje u Hrvatskoj. zahtijevala oslobađanje kmetova na što lakši i brži način. rujna 1908.

26 Studije iz pravne po vijesti BiH 1878. Proglas aneksije izazvao je veliku uznemirenost muslimanskog i srpskog pučanstva u Bosni i Hercegovini. godine proglašena je aneksija. odlučili smo se podijeliti objema zemljama konstitucionalne ustanove koje će odgovarati njihovim prilikama i zajedničkim interesima i stvoriti na taj način zakonsku podlogu za predstavništvo njihovih želja i koristi. „Došlo je vrijeme da stanovnicima obiju zemalja ukažemo nov dokaz naše vjere i njihovu političku zrelost. i pored upornog odbijanja priznanja aneksije. da i dalje produbljujemo rad u procesu zakonitosti)). travnja 1909. da sami o svojoj sudbini odlučujemo)). godine. veljače 1909. učinile su to .-1941. godine u Budimpešti izdali «zajedničku poruku narodu Bosne i Hercegovino). koje je uvijek bilo osnovica našem radu ne dopušta nam. Mi smo stoga odlučili. a od naroda se zahtijeva da ostane miran i sačeka odluku velikih sila. godine uz određenu materijalnu odštetu i povlačenje austrougarskih vojarni iz Novopazarskog sandžaka priznala taj čin. Muslimani nikako nisu mogli shvatiti da je jednom proklamacijom moguće ukloniti sultanov suverenitet i da su oni sada podanici kršćanskog vladara.rijateljiti sa okupacijom. pošto će se prvaci u svom radu rukovoditi «težnjom našeg naroda za slobodom.40 jednostrano proglašenje aneksije izazvalo je veliku međunarodnu krizu koja se polako stišala posto je Turska 26. Oni su poslije više sastanaka 11. Nakon što je Njemačka 21. Predstavnici Muslimanske i Srpske narodne organizacije su uporno odbijali dati izjavu o priznanju aneksije Bosne i Hercegovine. da se služimo neiskrenim i nezakonitim sredstvima. Time je Bosna i Hercegovina i formalno došla pod habsburški suverenitet. ožujka 1909. Tu se na prvom mjestu ističe da se kroz proteklih 30 godina narod nije mogao «sp. godine predala vladi u Petrogradu ultimatum kojim se traži da Rusija ja vno i formalno prizna aneksiju stoje ova odmah i učinila. ovaj državno-pravni čin priznale su konačno Srbija i Crna Gora. «PoŠtovanje pravnog poretka. ožujka. listopada 1908. 31. Neka se sluša i vaša riječ. publicirana je u Sarajevu 7. sve nade se polažu u europsku konferenciju. U svezi s aneksijom. Carevom proklamacijom od 5. 41 Međutim. godine. listopada. date su ovlasti zajedničkom ministru financija da pokrene postupak na izradi bosansko-hercegovaČkog ustava. godine aneksiju priznale sve europske zemlje. odnosno 5. car i kralj opravdavaju aneksiju potrebom uvođenja Ustava. kad se unaprijed odlučuje o stvarima vaše domovine. Da bi Bosnu i Hercegovinu digli na viši stupanj političkog života. Od zahtjeva za autonomijom Bosne i Hercegovine ne odustaje se. Proklamacija upućena Bosancima i Hercegovcima. listopada 1908. nakon što su početkom 1909. U proglasu. a carevim ručnim pismom od 5. listopada 1908. koja je došla bez našeg pitanja)). koja će kao i do sada imati svoju zasebnu upravu".

okružnih i općinskih predstojnika). Pored toga Sabor nije imao pravo čak. Sabor. 1. Njegova nadležnost protezala se „isključivo na bosanskohercegovačke poslove". Sabor nije mogao odlučivati o poslovima „koji se tiču oružane sile". Za razliku od većine muslimanskog i srpskog pučanstva. Ovakav korak je na kraju bio i logičan.Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske uprave 26 u svibnju 1909. 2. u prvom redu građanstvo. Novi ustavni poredak reguliran je sa šest zakona. Carevom sankcijom od 17. koji predstavljaju cjelinu. je vijest o aneksiji pozdravilo sa otvorenim oduševljenjem. godine objavljenje Zemaljski statut. predstavnici Hrvatske narodne zajednice Mandić. ni surađivati na svim zakonima. 5. Sunarić i Pilar su u ime stranke. pošto je službena austrougarska politika šutke prelazila preko zahtjeva i nadanja bosansko. Uvođenjem Ustava u politički život Bosne i Hercegovine. 43 . Izborni red. Zakon skupljanja za Bosnu i Hercegovinu i 6. 4. 3. iako sa vrlo ograničenim legislativnim pravima. 21. Ustav i njegovi prateći zakoni uveli su u politički život Bosne i Hercegovine tri nove institucije.. . Zemaljski ustav (Statut). U prvom članku Ustava istaknuto je da je Bosna i Hercegovina jedinstveno posebno upravno područje pod odgovornim rukovodnim vodstvom Zajedničkog ministarstva financija. i u veljači 1910. u osnovi nije došlo ni do kakvih promjena u njenom pravnom položaju. željele i u novim okolnostima legalno djelovati. u audijenciji kod cara Franje Josipa izrazili zahvalnost hrvatskog naroda za aneksiju.o uređenju međusobnih trgovačkih i prometnih veza". hrvatsko pučanstvo Bosne i Hercegovine. Ona je i dalje unutar Habsburške carevine ostala corpus separatum i zavisna od obje vlade Monarhije. sukladno Zakonu o upravljanju Bosnom i Hercegovinom iz 1882. godine Srpska i Muslimanska narodna organizacija. Zakon o društvima za Bosnu i Hercegovinu. tj. Po Ustavu . a prvi uvjet za to bio je. Sabor nije imao zakonodavnu vlast. priznavanje habsburškog suverenitete nad Bosnom i Hercegovinom. godine. Sabor nije imao nikakvog utjecaja na rad upravnopolitičkih organa (Zemaljske vlade. Zemaljski savjet i općinsko vijeće. pošto su i Srpska narodna organizacija i Muslimanska narodna organizacija. kao i sve ostale građanske političke stranke.hercegovačkih hrvatskih političara za priključenjem Bosne i Hercegovine Hrvatskoj. Najvažnija ustanova je Sabor. Krajem listopada 1908. veljače 1910. 42 To oduševljenje međutim nije dugo trajalo. Zakon o kotarskim vijećima. godine. Ustav Bosne i Hercegovine. koja je i dalje ostala u nadležnosti cara. Uloga Sabora u zakonodavstvu određena je čl. o carinskim pitanjima i ostalim . Ustava: „Na zakonima surađivat će Sabor u koji će pučanstvo Bosne i Hercegovine odašiljati zastupnike" 44 U pogledu upravne vlasti. Saborski poslovni red. odnosno vlada u Beču i Pešti i zajedničkog ministarstva financija.

Pored 72 izabrana zastupnika u sabor je ulazilo i 20 virilista. Poštovanjem nacionalnog pariteta pri formiranju bosanskog Sabora. Unutar konfesionalnog izbornog tijela postojale su posebne kurije na socijalnoj osnovi: gradska. Zemaljska vlada je bila izravno podređena Zajedničkom ministarstvu financija. Bosna i Hercegovina je formalno bila osmanska provincija. Bosna nije pripadala niti austrijskoj (Cislethania) niti ugarskoj (Transieithania) polovini Monarhije. bosanski ustav. apolitičko organiziranje upućeno na strogo nacionalne okvire. Nakon aneksije. kao činovničko tijelo bila potpuno nezavisna od Sabora. U ustavnoj strukturi Monarhije. mada je u znatnoj mjeri doprinio aktiviranju njenog građanskog političkog života. Priznata je sloboda vjere i savjesti. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu nije bila odgovorna bosanskom saboru. čime se svakoj konfesiji osiguravao odgovarajući broj zastupnika razmjerno njenom udjelu u ukupnom broju pučanstva. 48 U razdoblju od 1878-1908. postao je vrlo podesno sredstvo za rasplamsavanje političkih borbi i sukoba Često uz suprotstavljanje jedne konfesionalne grupe drugoj. Muslimanima je posebno zagarantirana primjena Šerijatskog prava za obiteljske i nasljednopravne poslove. Bosanski sabor je sastavljen kombinacijom socijalnog. Iz naprijed iznesenog. Ovi poslovi spadali su u isključivu ovlast parlamenta u Beču i Pešti i njihove odluke obvezivale su istovremeno Bosnu i Hercegovinu. . Građani su bili podijeljeni u tri kurije po vjersko-etničkim grupama. od okupacije do aneksije. ali je stvarna vlast u njoj pripadala AustroUgarskoj. Nju će isposlovati zajednički ministar kojem je povjereno vodstvo bosanskohercegovačke uprave. na prijedlog zemaljske vlade i nakon što su pristale vlade obiju država Monarhije".-1941. 45 Opća građanska prava ustavom su bila zajamčena. preko Sabora. veleposjednička i kurija inteligencije. što je pogodovalo razvijanju nacionalnog osjećaja i svijesti o naciji kao totalnoj zajednici". 47 Prema tome. seoska. Ustavom je bilo predviđeno da „zakonskim osnovama koje je usvojio Sabor treba Previšnja potvrda (sankcija). Ova pokrajina je smatrana kao posebno treće tijelo. nacionalnog i virilističkog kurijalnog sustava veoma složenog karaktera.28 Studije iz pravne po vijesti BiH 1878. „sprečavana je majorizacija slabijih od strane jačih. godine. Donesen na konfesionalnoj 1klasnoj osnovi. jasno proizlazi da Ustav Bosne i Hercegovine nije osigurao demokratski razvitak zemlje. 46 Prema Ustavu. Ona je. poslovima koji u Bosni i Hercegovini mogu biti uređeni na osnovu Zakona 0 upravi Bosne i Hercegovine iz 1880. te mu je odgovorna za „svoje cjelokupno zvanično poslovanje". koja se sastojala od dvije države. Bosna i Hercegovina je i formalno postala habsburška pokrajina.

reformira upravu. bez obzira što svoje zakone nije ni prije ni poslije Ustava 1910. bez obzira na to. kruni Ugarskoj. 50 Ugarsko stajalište o državnopravnom položaju Bosne i Hercegovine nakon rata. isto bi tako bilo potrebno ustupiti Ugarskoj usko područje uz morsku obalu zapadno od Ri jeke. a i Osmanske carevine. kruni Ugarskoj". Ugarskoj bi bilo slobodno da pripoji Kraljevinu Dalmaciju sv. Pučanstvo Bosne i Hercegovine. pravno nisu bili ni austrijski niti ugarski državljani. Međutim. da ukine autonomiju Školstva. mađarski državni vrhovi su smatrali daje potrebno ukinuti svaku autonomiju Bosne i Hercegovine. i to postavljena neodgovorna vlada trebalo da o jača u jednom prelaznom periodu državni (tj. kako bi se omogućio razvitak spomenutog lučkog grada. U tom smislu ne bi bilo neosnovano zaključiti daje austrougarska uprava na određeni način doprinijela ideji bosansko-hercegovačke autonomije i posebnosti. Kao pokrajina koja je imala poseban status u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. nego su tretirani kao bosansko-hercegovački „zemaljski pripadnici". osmanskog tanzimatskog (reformnog) prava. dok su austrijski vojni čimbenici smatrali da bi Bosnu i Hercegovinu trebalo pripojiti Austriji. Oni nisu uživali niz građanskih i političkih prava koja su imali građani Austrougarske. skuši proti vnike. i konačno. Određeni ugarski politički krugovi su smatrali da Bosnu i Hercegovinu nakon rata treba priključiti Ugarskoj. 51 U pogledu statusa Bosne i Hercegovine u sastavu Ugarske. predstavljao je jednu posebnost i jasno se razlikovao od druga dva pravna sustava unutar Monarhije. ugarski) autori tet. tek nakon toga moglo bi doći do formiranja pokrajinske vlade i do sudjelovanja Bosne i Hercegovine u .Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske uprave 29 odnosno općeđržavno područje u čijoj upravi sudjeluju Za/ednička vlada i vlade obiju država Monarhije. na kraju. te da se te zemlje priključe sv. Bosna i Hercegovina je sa stajališta svog unutarnjeg poretka bila jedna treća cjelina unutar Monarhije. Bosna i Hercegovina nije bila ravnopravna sa ovim dvjema državama. Sa stajališta unutarnjeg pravnog poretka. postojali su planovi koji su predviđali podjelu ove teritorije između Austrije i Ugarske. te nekoliko međunarodnih ugovora. nego je dapače u političkom pogledu potpuno ovisila od njih. polazilo je od toga da bi „s obzirom na veliki porast Austrije uslijed priključenja Poljske trebalo da se pitanje Bosne i Hercegovine riješi na temelju povijesnih prava Ugarske. Njen pravni sustav sastavljen od elemenata islamskog prava. godine sama donosila. 49 Početkom Prvog svjetskog rata u austrougarskim državnim vrhovima pojavljuju se različite kombinacije oko pitanja pravnog položaja Bosne i Hercegovine nakon rata. jer se nalazila pod upravom njihovih vlada i kontrolom njihovih parlamenata. te da bi „nova. Bosna i Hercegovina je Činila treću „državu" unutar Monarhije. I.

na sjednici Ugarske vlade. ne mijenjajući svoje usvojene zaključke od 2. U svezi s time. Iz razgovora koje je tada vodio sa najistaknutijim hosanskohercegovačkim političarima. za koje vrijeme treba 11 njoj da postoji čvrsta i od svih domaćih okolnosti neometana jaka i stroga drža vna uprava. pod dinastijom Habsburga. proklamiranje zajedničke Krfske deklaracije 35 od Kraljevske srpske vlade i Jugoslavenskog odbora u srpnju 1917. Bosni i Hercegovini u rujnu 1918. Pored toga. predsjednik ugarske vlade je konačno shvatio nemogućnost ostvarenja plana pripojenja Bosne i Hercegovine Ugarskoj. 2. ujedno samostalno. godine ustrajati sve do raznovrsnim utjecajima organizacija i pojedinaca". od svakoga gospostva tuđih naroda slobodno i na demokratskoj podlozi osnovano državno tijelo. Ivo Pilar odlučili su izložiti u obliku .54 Tom deklaracijom „potpisani narodni zastupnici izjavljuju da na temelju narodnoga načela i hrvatskoga državnoga prava zahtijevaju ujedinjenje svih zemalja u monarhiji. doprinijela je u velikoj mjeri rezolucija jugoslavenskog kluba u Bečkom parlamentu 30. te eventualno Istru i Kranjsku ukoliko se tome ne bi odupirala Austrija. rujna 1918. godine predali jugoslavenski orijentirani srpski i hrvatski političari iz Bosne i Hercegovine. te posebno na osnovu memoranduma koji su mu 20. godine.-1941.slovenske dinastije". Hrvati i Srbi. listopada 1915. 53 Posljednji pokušaj Mađara da nešto više učine u pravcu priključenja Bosne i Hercegovine Ugarskoj. Slavoniju. o ujedinjenju jugoslavenskih zemalja Monarhije. U svezi s tim. je posjeta grofa Tise. Bosnu i Hercegovinu. grof Ištvan Tisa je između ostalog istakao da će se u Bosni i Hercegovini moći uvesti „izvjestan oblik autonomnog života samo nakon dužih vremenskih prolaznih pauza. Po tom rješenju u jednu cjelinu trebalo je ujediniti Hrvatsku. o ujedinjenju svih jugoslavenskih naroda u zajedničku jugoslavensku državu. 52 Prilikom obrazovanja ovog stava. godine. Oni u svojim prijedlozima ponovno zagovaraju trijalističko preuređenje Monarhije. ustavnom životu ugarske države". nadbiskup Stadler i najistaknutiji ideolog Hrvatske narodne zajednice. godine. prvi su se izjasnili politički krugovi oko Stadlera koji su usko surađivali sa zemaljskim poglavarom. Stjepanom Sarkotićem. listopada 1915. pod žezlom Habsburško. Ovakva centralistička državna upra va bi kroz duži vremenski period morala izgraditi i ojačati ugled Monarhije. Oživljavanju političkog života u Bosni i Hercegovini. njen predsjednik. utjecalo je da se i postojeće građanske političke grupacije u Bosni i Hercegovini politički opredijele i zauzmu određene vlastite stavove. u kojima žive Slovenci. i kojim se zahtijeva rješenje bosanskog pitanja na osnovu principa samoopredjeljenja naroda i to u formi ravnopravnih i državno samostalnih naroda. hvatajući se.30 Studije iz pravne po vijesti BiH 1878. Dalmaciju. svibnja 1917. godine. prije svega u koštac sa svim ovakvom stajalištu će Ugarska.

Za deklaraciju su se otvoreno izjasnili i bosansko.prirodan zahtjev. a s druge strane s njegovom deklaracijom od 30. Hrvata i Srba". Pilar je u kolovozu 1917. zajedničkog ministra financija Burana. „odvažno izjavljuju" svoju solidarnost s jedne strane s Jugoslavenskim klubom u Beču. te samog cara Karla I. ističe se da je „nužna koncepcija svih stranaka i grupa koje. 59 Ratni događaji u rujnu i prvoj polovini listopada jasno su ukazivali na neminovnost propasti Austro-Ugarske Monarhije. ožujka 1918. godine da „muslimanska inteligencija a većim dijelom i široke narodne mase. po kome bi državnopravni položaj Bosne i Hercegovine trebalo riješiti njenim priključenjem Ugarskoj sa osiguranom autonomijom. naročito u tijeku i poslije boravka predsjednika Jugoslavenskog kluba. dr. Đuro Džamonja. stojeći na stanovištu narodnog jedinstva. Vojislav Šola) usvojenoj u Zagrebu 3. Jozo Sunarić. U rezoluciji hrvatskih. uviđaju da im je spas u slozi i jedinstvu svih Srba. 57 Nasuprot tome. u memorandumu koji je predao austrijskom caru 17 kolovoza 1917. Slovenci i Srbi na slovenskom Jugu . pa da bi od sebe odbili eventualnu sumnju da oni. godine. godine. Antona Korošea u ovoj pokrajini. Mehmeđ Spalio. traži svoju narodnu nezavisnost i na demokratskim temeljima uređenu državu Slovenaca.Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske uprave 31 promemorije svoja stajališta o državnopravnom preustroju Monarhije. što je još više učvrstilo jugoslavensku orijentaciju kod većeg dijela građanskih političara Bosne i . godine. 58 Tijekom 1918.hercegovački franjevci u svojim izjavama krajem 1917. izjavio je u veljači 1918. tobože nisu za ujedinjenje. Hrvata i Slovenaca".56 Jedan od najutjecajnijih političara Ujedinjene muslimanske organizacije u to vrijeme. Jedan od njihovih predstavnika. godine iznosi svoj stav. određeni mladi krugovi muslimanske inteligencije postepeno počinju prihvaćati jugoslavensku orijentaciju. godine primljenu audijenciju kod ministra predsjednika Seidlera. Šerif Arnautović. tada tajnik Trgovačke komore u Sarajevu. godine. kao autohtoni živalj u Bosni. Košta Majkić. Tom prigodom caru je uručena „promemoria" nadbiskupa Stadlera u kojoj su bila detaljno razrađena njegova stajališta o rješenju državnopravnog statusa hrvatskih zemalja unutar Monarhije. te oslanjajući se o načelo narodnog samoodređenja. godine. početkom rujna 1918. Bosanski franjevci su u svojoj izjavi tvrdili daje zahtjev da se ujedine Hrvati. S vibanjska deklaracija je naišla na potporu određenih hrvatskih i srpskih političara u Bosni i Hercegovini. u južnoslavenskim zemljama austrougarske monarhije tekao je proces postepenog političkog osamostaljivanja u odnosu na Beč i Budimpeštu. svibnja 1917. među kojima su bili i petorica iz Bosne i Hercegovine (Danilo Dimović. srpskih i slovenskih političara. odnosno početkom 1918.

-196. Ivo Pilar. Narodna vlada je 1. Hrvata i Srba koje je bilo jedini legitimni predstavnik Južnih Slavena na području AustroUgarske.. god. Sarajevo 1999. BILJEŠKE 1 Bliže o tome. 17. Mandie. XX. 226. 139.. studenog 1918. 60. O uključenju BiH u zajedničko Austrougarsko carinsko područje. Hercegovine i doprinijelo ubrzanju rada na ujedinjenju u zajedničku jugoslavensku državu...99. Istovremeno je ovim aktom pravno bio ukinut timarski sustav i na njemu zasnovana spahijska organizacija. (Mustafa Imamović. Povijest okupacije BiH (1878. 6 Isto. 97. Mustafa Imamović. Pravni položaj i unutrašnjo . 19. Hrvata i Srba. Historija države i prava BiH.-19.politički razvitak BiH 1878-1914. 7 Bliže o tome. Akademija nauka i umjetnosti BiH.. Anali Pravnog fakulteta u Beogradu. usp. listopada 1918.. . godine. Istovremeno je osnovana Narodna vlada za Bosnu i Hercegovinu pod predsjedništvom Atanasija Šole srpskim političarom iz Mostara. Sarajevo 1982. 4 Dževad Juzbašić. . Radovi XXXII. Knjiga 11. godine došlo je do formiranja Glavnog odbora Narodnog vijeća za Bosnu i Hercegovinu. Tom Osmanskom poveljom sloboda. «Prilozi» Instituta za istoriju u Sarajevu. godine preuzela vlast od dotadašnjeg zemaljskog poglavara generala Sarkotića.. Reguli sa nje agrarnih odnosa u BiH 1878. i 6.. 163. Hrvata i Srba proglašena je 29. 260. godine. Sarajevo 1976. O nastanku paralelnog austrijskog i ugarskog zakona i upravljanja BiH iz 1880. Poslije sjednice Narodnog vijeća Države Slovenaca. 60 Samostalna država Slovenaca. dj. U Zagrebu je 5. br. Wien 1918.) !() 11 . Pravni položaj i unutrašnja . 3 Isto. 261.-1941. godine osnovano Narodno vijeće države Slovenaca. Južnoslavensko pitanje. Probojem solunskog fronta i istupanjem Bugarske iz rata krajem rujna 1918. Mustafa Imamović.1914. 125~ 161. br. M. godine.2. čime je prestala četrdesetogodišnja vlast Austro-Ugarske Monarhije nad Bosnom i Hercegovinom. održane u Zagrebu 17. Sarajevo 1976.politički razvitak BiH 1878-1914. kako se često u zapadnoj historijskoj literaturi naziva. kojom se svim podanicima carstva bez obzira na religiju ili sektu jamči potpuna sigurnost života. godine.-1914. 9 Bliže o tome. jasno je bilo da je propast Austro-Ugarske Monarhije neminovna.. Dževad Juzbašić. 2 Mustafa Imamović. Hatišerif od Gulhane izdao je turski sultan Abdul Medžid 1839. proklamirane su „korisne" ili „sretne" reforme (tanzimat). listopada 1918.. časti i imetka. ^ Mustafa Imamović. Ivo Pilar.fi 1878. Odjeljenje društvenih nauka.32 Studije iz pravne povijesti Bi. n. 12. Pravni položaj i unutrašnja politika razvitka BiH od 1878.-149. Beograd 1973. s Bliže o tome.) Zagreb 191(1. 45-46. listopada 1918.

1982.). pa se obespravljena katolička i pravoslavna raja diže na ustanak protiv turske vlasti 1875. III. opširno vidi: Božo Madžar. nego da je sve to bio njezin slobodan izbor. Zagreb 1908. 29 Isto. 27 Dominik Mandić. 90. Ovom poveljom je proglašena jednakost svih sultanovih podanika. Pokret Srba BiH za vjersko prosvjetnu samoupravu. djevojka je tvrdila da prilikom njezina bijega i prilikom njenog krštenja nitko nije izvršio nikakvo nasilje.Mandić. Ogranak Matice Hrvatske Ljubuški. 17 Slučaj ove djevojke iz okoline Mostara (zaselak Kuti u Bijelom. n. Chicago. 236. Sarajevo 1968. 16 Nusret Šehić. službama i dobrima uz <<priir/. 19 2(1 21 22 Isto.polu) zaslužuje da bude spomenut jer predstavlja „iskru koja je zapalila lanac muslimanskih prosvjeda koji su zapravo početak pokreta kulturne i političke borbe za autonomiju muslimana u BiH". Isto. 30 . Pravni položaj i unutrašnjo-politički razvitak BiH 1878-1914. ustrojavaju i upravljaju stvarima svoje Crkve. Mostar 1994. Bliže o lome. Za razliku od ovog stajališta. 39. Zagreb 1985.Dominik . Ivo Pilar n. 139. historijska literatura objavljena do rala 1992. Islorijske pretpostavke Republike BiH. 104. Etnička povijest BiH. . Veličanstva. ZIRAL. godine uglavnom tvrdi da je spomenuta djevojka oteta i pod prisilom primila katoličku vjeru. 24 Hamdija Kapidžić. 262-263. Mustafa Imamović. Etnička povijest BiH. da samostalno rješavaju. Autonomni pokret. 150151. Temeljnih odredaba bijaše srbsko-pravoslavnim eparhijama podijeljeno pravo. koje vrši njegova vlada. Institut za istoriju radničkog pokreta. bez obzira na vjeru. dj.67. 326 i 406. Tomo Vukšić n dj. 79. 167. dj. 377. 137. 31 Stjepan Radić. 13 14 Isto.Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske uprave 33 12 Hati humajun je pravno-politički akt koji je izdala osmanska carevina 1856. Zagreb-Sisak-Ljubuški 1993. u Historijski zbornik. (Bliže o lome. Luka Đaković. Mirjana Gross. (Ivo Pilar. 520. Međusobni odnosi katolika i pravoslavaca u BiH 18781903.) 23 O nastanku i političkom djelovanju pojedinih grupacija unutar srpskog građanskog pokreta. Povijcsno-teoloŠki prikaz. 508.đržaj vrhovnog nadzornog prava NJ. Toronto-Ziirich-Roma. U obrana istine valja odmah. Sarajevo 1982. zagreb 1966-1967. 26 Bliže o tome. Položaj BiH za vrijeme austro-ugarske uprave (državnopravni odnosi). 38-39. Ogranak matice Hrvatske Sisak. Mustafa Imamović. 267. dj. Kalaiev režim u Bosni i Hercegovini (18821903). 1878-1914.. 21. Tomo Vukšić. n. 233. Isto. «Zakonom bijaše sada utvrđena srpska narodnost grkoistočne Crkve i njezino školsko ustrojstvo. 25 Mustafa Imamović. Sarajevo 1987. Tomislav Kaljačič. Muslimana za vrijeme austrougarske uprave. Hrvatska politika u BiH od 1878 do 19.. Budući da se nadbiskupa Stadlera i Katoličku crkvu još I u naše vrijeme nepravedno optužuje da su oteli spomenutu djevojku da bi ju na silu krstili. Bliže o tome. 158-159. godine. (Isto. Međutim. Političke organizacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata. 70-75. istaknuti da je ta optužba potpuno neutemeljena. Pravni položaj i unutrašnjo-politički razvitak BiH. Sarajevo 1980. Živo hrvatsko pravo na BiH.14. godine. (Mustafa Imamović. nisu se u BiH mogle sprovesti. treba naglasiti. da spomenute reforme Osmanskog carstva zbog otpora bosansko-hercegovačkog begovata. u BiH. Naime prema njenoj vlastitoj ispovijesti. Prema čl.». jezik ili rasu. škole i pripadajućim fondovima. Pravni položaj i unutrašnjo-politički razvitak BiH 1878-1914. 118.

O osnivanju i političkom programu Hrvatske narodne zajednice opširno vidi. 189. Luka Đaković. 4. 3. Vi. 260. n. Položaj BiH u austrougarskim koncepcijama rješenja jugoslavenskog pitanja 1914-1918. fototip izdanja iz 1910.. n. 44 Isto. 210-211. 45 Mustafa Imamović. Luka Đaković. «Muslimanski glas». 44. Tuzla 1981. 4 Članovi Sabora BiH po položaju (viritisti) su: 1. 104. Priredio dr Uzeir Bavčić.. Ivo Pilar. Iz državnopravne historije BiH (Dokumenti s komentarima). 229275. 1909. 8. Imamović. reis-el-ulema.. Politički spisi. Pravni položaj i unutrašnjo-politiČki razvitak BiH 1878-1914. predsjednik odvjetničke komore u Sarajevu. 83. 9-68. 96. dj. Prilozi Instituta za istoriju Sarajevo. br. O osnivanju i djelovanju Hrvatske katoličke udruge. Ferdo Hauptman. godine. Mustafa Imamović. usp.214. dj. 6. 261. Mustafa. rimsko-katolički nadbiskup i dva rimsko-katolička dijecezanska biskupa kao i oba redodrža vnikafranje vačkog reda. Četiri srpsko-pravoslavna mitropolita i potpredsjednik velikog upravnog i prosvjetnog savjeta srpskopravoslavne crkve. 229-246. Tomo Vukšić. Pripremanje ustavnog perioda u BiH (1908-1910). Luka Đakovu'. Kombinacije mađarskih političkih faktora 1915. usp. Pripremanje ustavnog perioda u Bili. Zagreb 1994.-1941. predsjednik trgovačke i obrtničke komore u Sarajevu. opširno vidi. sefardijski nadrabin sarajevski. sarajevski i mostarski muftija i osim toga po imenovanju najstariji muftija.. O Krfškoj deklaraciji. vakufsko-mearijški direktor. 35 36 37 38 Isto. Zagreb 1968. Sarajevo 1961. predsjednik Vrhovnog suda. 33 Luka Baković.. godine oko priključenja BiH Ugarskoj. Sarajevo 1991. 52 Isto. Svibanjska deklaracija je objavljena u knjizi Ferde Čulinovića. Bliže o tome. 12. XV. 47 Hamdija Kapidžić..34 32 33 34 Studije iz pravne po vijesti BiH 1878. dj. 47-48. dj. 73. Kombinacije oko državno-pravnogpoložaja BiH na početku Prvog svjetskog rata. 15. Pravni položaj i unutrašnjo-politiČki razvitak BiH 1878-1914. Hrvatski dnevnik. 43 Bosanski ustav.. Hamdija Kapidžić. 227. Isto. Jugoslavensko pitanje i Krfška . Ivo Pilar. Autor uvodne studije dr. dj. Godišnjak društva istoričaru BiH. u knjizi BiH u vrijeme austro-ugarske vladavine. 306-310. Dragoslav Janković. 272. 51 Isto. n. n. Govori i dokumenti.. bliže vidi. 5. 106. hr. Dokumenti o Jugoslaviji. 103-147. •c>() Bliže o tome. Sarajevo 1979. Sarajevo 1968. Pravni položaj i unutrašnjo-politiČki razvitak BiH 1878-1914. 188. 213. 9. 16. Dženana Čaušević. god. dj. n. 68. načelnik glavnog zemaljskog grada Sarajeva. 2. Sarajevo 2004. 207. 49 Isto. Mirjana Gruss. usp. n. 7. 41 42 Isto. Mustafa Imamović.

23-32. 3. br. Beograd 1967. Bosna i Hercegovina u koncepcijama građanskih političkih snaga i KPJ do 1041. O osnivanju. 36 Luka Đaković. Predstavnici Predsjedništva Narodnog vijeća SHS u Budimpešti 7 Beču i Pragu 1918. 156. u knjizi. 59 Isto. Historijski pregled. Naputevima revolucije. 163. opširno vidi radove Bogdana Krizmana. 57 Isto. . funkcioniranju i političkoj djelatnosti Narodnog vijeća SHS. Početak rada Narodnog vijeća SHS u Zagrebu 1918. 2/1954. 1/1956. Položaj BiH u austrougarskim koncepcijama rješenja jugoslavenskog pitanja 1914-1918. 83-116. 1. Sarajevo 1977. 28-29. 2. 39-47. Historijski zbornik VI171954.Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske uprave 35 deklaracija 1917. 30. Narodno vijeće SHS u Zagrebu i talijanska okupacija na Jadranu 1918. Osnivanje Narodnog vijeća SHS u zagrebu 1918. 23.43.-176 58 Nikola Babić. Anali Jadranskog instituta. 4. Historijski zbornik X/1957.

3 Svojom nacionalnom politikom bošnjaštva. godine. 2 Održavanjem nacionalne ravnoteže u BiH.-1941. zajednički ministar financija i ujedno uprav itel j nad Bosnom i Hercegovinom je uporno nastojao onemogućiti razvitak postojećih nacionalnih pokreta i izolirati BiH od okolnih j užnoslavenskih zemalja. te je car Sabor raspustio. austrougarski državni vrhovi su odlučili zabraniti i hrvatsko i srpsko ime u BiH.1918. ekonomske i svake druge sveze sa zemljama koje graniče s BiH radi suzbijanja. Austro-Ugarska je na prvom mjestu uvažavala realnost bosanskohercegovačkih konfesionalno etničkih i kulturno-političkih prilika. austrougarski službeni krugovi su dosta rano shvatili da bi svaki veći poremećaj konfesionalno etničke ravnoteže u BiH u korist jednog od njena tri elementa mogao ugroziti položaj Monarhije u toj zemlji.-1903. U skladu s tom politikom. NACIONALNO PITANJE U BOSNI I HERCEGOVINI U VRIJEME AUSTROUGARSKE UPRAVE 1878. B i H ) malo po malo tako udesi. da se "ustroj zadobivenih pokrajina (tj. đa bi se s vremenom mogao pripojiti na ustroj kraljevine Hrvatske. Austrougarska Monarhija je okupirala BiH i ostala u njoj sve do 1918.36 Studije iz pravne po vijesti BiH 1878. Nakon stoje dobila mandat na Berlinskom kongresu 1878. još dok nije bilo dovršeno zaposjedanje BiH. godine. 4 . Hrvatski sabor u Zagrebu je a adresi cara zatražio. 1 U svezi s tom politikom austrougarska vlast je nastojala prekinuti kulturne. rujna 1878. Benjamin Kallay (1882. te stvoriti posebni "bosanski jezik" i posebnu "bosansku narodnost". godine Preuzimajući vlast u BiH te godine. . Svoj zahtjev da dobije okupacijski mandat Austro-Ugarska Monarhija je upravo pravdala neophodnošću uspostavljanja ravnoteže u rasporedu političke moći između različitih bosansko-hercegovačkih nacionalnih skupina u cilju unutarnje stabilizacije te zemlje. Adresa je odlučno odbijena jer je Sabor njenim podnošenjem prekoračio svoj djelokrug rada. pošto su nesređene prilike u njoj duže vremena predstavljale opasnost za opći europski mir.). Slavonije i Dalmacije u njihovom državnopravnom odnašaju prema kraljevini Ugarskoj". širenja hrvatske i srpske nacionalne ideje na tom prostoru. Dana 28.

Sljedeće godine je i Mostarsko pjevačko društvo odlukom vlade. Hrvatski kalendar "Hrvoje" (1901. kalendare i političke listove. godine u Mostara su hercegovački franjevci s biskupom fra Anđelom Kraljevićem osnovali tiskaru.Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske uprave 37 Državna uprava vodila je borbu ne samo protiv hrvatskog i srpskog imena i integracije hrvatske ili srpske nacionalne ideje. godine osnovano društvo s nazivom "Narodno pjevačko društvo". "Mladi Hercegovac" (1873.1911. Toj je politici bio cilj da u cjelokupnom pučanstvu u BiH. 5 Pošto je bilo onemogućeno da svoje nacionalne ideje realiziraju osnivanjem nacionalnih političkih ustanova i društava. "Glas Hercegovca" (1885. osnovano je "Narodno pjevačko društvo" i u Sarajevu. godine dozvolili srpsko-pra vos)avnom pučanstvu u Mostaru da se njihovo pjevačko društvo nazove "Srpsko pjevačko društvo Gusle".). osobito u prvo vrijeme uprave Benjamina Kallaya. u Varešu "Zvijezda".-1884. te sprječavanje ujedinjenja tih pokrajina s Hrvatskom u sklopu Austrougarske monarhije. da bi Hrvati u Sarajevu tek 1900.). potom u Trebinju pod nazivom "Slavuj" (1893. zatim 1893. narodne pjesme i slično. grbovi. koja je izdavala školske i nakladne knjige. bošnjaštvo je dijelom došlo do izražaja početkom devedesetih godina XIX. "Osvit" (1898. te različite novine. "Hercegovački bosiljak" (1883. škole. 7 Cilj ovakve protuhrvatske politike. osobito mađarskih vladajućih krugova na čelu sa Benjaminom Kallayem do 1903.).-1885. godine podnijela je bila zahtjev da društvo promjeni ime u "Narodno pjevačko društvo Zvonimir". u Livnu "Dinara" (1896.-1906. bez obzira na vjersku pripadnost razvije i učvrsti osjećaje "zemaljske" bosanske posebnosti i narodnosti. Tako je u Mostaru 1888. Sredinom 1891.). što su vlasti odlučno odbile. gospodarske institucije.-1908. hrvatski građanski krugovi u BiH organiziraju različita pjevačka društva. čitaonice. konačno nakon deset godina svog djelovanja dobilo naziv "Hrvatsko glazbeno i pjevačko društvo Hrvoje u Mostaru". te njegovog nasljednika Buriana (1903. Još od 1872. u Travniku "Vlašić" (1899.). čija je pojava i pisanje izazvala .). a još su žešće reagirali kad se tražilo ime "Tomislav" ili "Hrvoje".). stoljeća. godine pokrenut je uz potporu vlasti i list "Bošnjak".) itđ. Osobito se vodilo računa da se svaka djelatnost koja bi išla u pravcu naglašavanja zajedničkih interesa Hrvata iz BiH i Trojednice u začetku uguši. 6 Za razliku od ovih društava koji su okupljali hrvatsko pučanstvo.) bio je jačanje srpskog elementa u BiH. Uprava mostarskog pjevačkog društva 1890. godine. u Tuzli "Majevica" (1895. U unutarnjem političkom životu BiH.). godine dobili dozvolu da im se društvo "Trebević" nazove hrvatskim imenom. (J 894.-1886. austrougarske vlasti su neposredno nakon osnivanja 1888.). nego i protiv bilo kakvih drugih nacionalnih očitovanja koje bi se izražavale vanjskim znakovima kao što su zastave.

stoljeća pisao je i Stjepan Radić. odgovorio je "etnografska znanost i životna praksa jasno i nesumnjivo pokazuju da Bosanci i Hercegovci nisu nikakav poseban narod". To je pokazalo i jedno ispitivanje javnog mišljenja u BiH. ali od tada bošnjaštvo više nije bila nikakva stvarna alternativa tim nacionalnim pokretima. pristajaše samo manjina bosanskohercegovačkih muslimana. tada zastupnik u Hrvatskom državnom saboru u Zagrebu. kad je bilo u najvećem evietu. što je statistički i politički zanemarivo. žučne polemike u BiH. Čak je i većina muslimanskog građanstva odbacila ideju bošnjaštva. kada je svega 1. te uz bošnjaštvo.-1941. u to vrijeme bošnjaštvo se "povremeno oglašava isključivo kao ideologija i politički koncept mentalnih zaostataka nekadašnjeg bosanskog bsgovata". Hrvatskoj i Srbiji. pozivajući si u pomoć i učenje učenjaka svjetskog glasa dr.38 Studije iz pravne po vijesti BiH 1878. kao uz posebnu narodnost onda. Na pitanje. lako govore istim jezikom i vjerojatno potječu iz jednog etničkog stabla. Muslimani. drugi težnje sipske. godine. čas ovamo. "koji bi u našoj monarhiji mogao biti posebnim državotvornom elementom". siad zemaljskim. Prema mišljenju vodećih muslimanskih povjesničara. početkom XX. te daje "bez obzira na vjeroispovijest ono neprihvatljivo kao eventualno zajedničko nacionalno ime. dok katolici i pravoslavni ne htjedoše za to ni čuti". 9 Nacionalnu politiku bošnjaštva u golemom broju muslimani u BiH odbacivali su i neposredno pred početak rata 1991. Vatroslava Jagića". "bošnjaštvo je davno prevladano kao moguća nacionalna odrednica Muslimana". kojima se uzalud hoće dati posebno narodno obilježje. Zbog toga. s obzirom na . niti alternativu nacionalnim pokretima u BiH. ni tamo". jer ona logično proizlazi iz cjelokupne njegove povijesti i duhovne strukture".-1992. a treći kolebahu. stoljeća bošnjaštvo ne predstavlja više nikakvu realnu političku snagu. sačinjava li pučanstvo BiH poseban narod. Bosna i Hercegovina je ostala razdijeljena na tri vjerske skupine. pa je zato narodni govor u BiH i nazivala sad bosanskim. a najčešće ne bijahu ni simo. O austrougarskoj nacionalnoj politici u BiH. Srbi i Hrvati su. pa se može slobodno tvrditi da konačno početkom XX. objavljeno u prosincu 1989.82% ispitanika odgovorilo da bi bošnjaštvo trebalo uvesti kao oznaku nacionalnog identiteta Muslimana. ovaj se pokušaj "posvema izjalovio. politika bošnjaštva je predstavljala izvjesnu potencijalnu mogućnost suprotstavljanja pojedinim nacionalnim pokretima u BiH. Austrougarska vlada se "trsila da stvori poseban bosanski narod. Međutim. 8 Sve do sredine devedesetih godina. čas onamo. Po svojoj svijesti i po svojim težnjama pučanstvo BiH se razdijelilo u troje: "jedni prigrliše svom dušom hrvatske narodne i političke težnje.' 0 Muslimani su tada u golemoj većini prihvatili svoju "muslimansku nacionalnu atribuciju. godine.

bila su neslaganja Franjevačke bosanske provincije i Nadbiskupskog ordinarijata iz Sarajeva oko raspodjele župa u toj nadbiskupiji. 13 Pored toga između dviju političkih grupacija. Nasuprot tome.1. Sav taj napor dao je suprotan rezultat. U odnosu prema muslimanima ističe se da su oni po narodnosti "neprijeporni Hrvati". u kojoj bi islam i Muslimani imali prevlast u odnosu na pravoslavlje i katolicizam. god. stoljeća jasno iskazale dvije struje da bi održao svoje jedinstvo. hrvatski državnopravni ciljevi mogu ostvariti samo ako se muslimani pridobiju za hrvatsku nacionalnu ideologiju. od 1908. Hrvatske katoličke udruge. Stadlera HICU je . učvršćenje i dalje razvijanje hrvatskog i srpskog nacionalnog i vjerskog života. stranka vrhbosanskog nadbiskupa . u te pokrajine prodirale su različite ideje slavenskog zajedništva u različitim oblicima počevši od ilirizma Ljudevita Gaja i Kukuljevića. odnosno zabranjivanje nacionalnih ideologija u BiH. Imajući to u vidu. Dugogodišnji upravitelj BiH je dva desetljeća uporno pokušavao tu zemlju izolirati od nacionalnih kretanja u susjednim zemljama i kontrolirati ili čak presjeći procese nacionalnog konstituiranja u BiH i uputi ih drugim pravcem. Temeljni razlog ove hrvatske političke podijeljenosti. postojali su i nesporazumi uzrokovani različitim stavom o nacionalnoj pripadnosti bosansko hercegovački muslimana. 14 Osnovni razlog takovoj politici HNZ je taj što je prevladavalo uvjerenje da se uslijed brojnosti Hrvata u BiH. Pored toga. Takva situacija bi neminovno vodila oživljavanju srpsko-hrvatskih planova o podjeli BiH. govori nam da se nikakvom represijom i silom ne mogu spriječiti oni počeci nacionalnog osvješćivanja i konstituiranja koji uhvate korijene u narodu. političkih stranaka Hrvatske narodne zajednice i 1910. 11 Kako je naprijed istaknuto i pored nastojanja austrougarske vlasti da izoliraju BiH od hrvatskih zemalja.Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske uprave 39 svoje različito vjersko tj. Hrvatski politički pokret. danas tri posebna naroda. krajem XIX i početkom XX stoljeća u BiH sve snažnije prodiru ideje Ante Starčevića. Trumbića i Šupila. u kojem su se početkom XX. sporo je i oprezno pristupio formalnom organiziranju. bošnjaštvo bi se u praksi svelo na ideologiju i politiku neke muslimanske BiH. kojemu će se kasnije nadodati i drugi. odnosno Srbe i Hrvate. po kome'"nije bilo nikakve dvojbe da hrvatski narod mora svoju opstojnost i budućnost graditi isključivo na svojoj zasebnoj nacionalnoj samobitnosti i na svom povijesnom državnom pravu". te se zahtjeva sjedinjenj e BiH sa Hrvatskom u okvirima Habsburške Monarhije. jugoslavenstva Strossmayera. 12 Austrougarska nacionalna politika favoriziranja bošnjaštva. Račkog. IJ programskim načelima HNZ između ostalog se naglašava da su BiH etnički i državnopravno hrvatske zemlje. duhovno i političko iskustvo.

na uvođenju ustavnih sloboda i radničke kurije u budućem ustavnom tijelu. Drugim riječima znali su što nisu. ali ne i što jesu. godine. kulturno i socijalno društvo. Stadler je dobro prepoznao osjećaje većine muslimana. pa ćemo onda surađivati u svim zajedničkim točkama". Cilj okupacijske vlasti je bio da potpuno izolira bosanskohercegovačke muslimane od Carigrada i Turske uopće. 16 U programu se dalje ističe da će se raditi na jačanju i širenju kršćanskog morala.-1941. PIKU je zbog toga što nije bila opterećena imperativom suradnje s muslimanima. stoljeća konstituirala takvu vjersku i vakufsko-mearifsku organizaciju muslimana. 17 Ona je vjerske službenike muslimana pretvorila u svoje činovnike. Islamska vjerska zajednica je bila nezadovoljna tim svojim statusom. Po nadbiskupu Stadleru "ni jedan biskup niti osvjedočeni katolik ne bi mogao nikada mirne duše dopustiti da se katolički narod odgaja drugačije nego u katoličkom duhu i po katoličkim načelima. U programu se između ostalog naglašava da je HKU.40 Studije iz pravne po vijesti BiH 1878.18 . na podizanju hrvatskog života na kulturnom. Slavoniji i Dalmaciji. Njegova je želja bila "da se organiziraju Hrvati katoličke vjere za sebe. koja je bila pod potpunom njenom kontrolom i upravom. a Hrvati muslimani neka bi se opet za sebe organizirali. pošto imađu toliko svojih specijalnih potreba. lipnjal 894. 15 Za razliku od mnogih drugih u to vrijeme u BiH. a vakuf stavila pod svoju potpunu kontrolu. političko. smatrala da "prava realna narodna hrvatska politika u BiH mora poći od onoga što je njeno. BiH i Istri sjedini u jedno samostalno državno tijelo u okviru Habsburške Monarhije. Okupacijska uprava je nizom svojih propisa od osamdesetih godina XIX. tako što će se na temelju državnog prava i narodnog načela raditi svim zakonitim sredstvima da se narod hrvatski koji stanuje u Hrvatskoj. koja je vremenom prerasla u pokret poznat kao borba muslimana za vjersku i vakufskomearifsku autonomiju. a to je isključivo narod katoličke vjere u ovim zemljama". na Rijeci. zahtijevala oslobađanje kmetova na što lakši i brži način. Što se tiče programa HKU on se temeljio na programu Starčevićeve HSP od 26. prosvjete i vjerskog osjećaja medu katolicima. Stadler je znao vidjeti tu činjenicu. Odmah po okupaciji austrougarske vlasti poduzimaju mjere da uspostave svoju kontrolu i jurisdikciju nad vjerskim zajednicama u Bosni i Hercegovini. Kotaru i Međimurju. te se uglavnom brinuo kako razlučiti hrvatski nacionalni osjećaj kod "uspavanih" bosanskih katolika. gospodarskom i socijalnom polju. Pored toga jasno se podržava aneksija BiH i zahtjeva trijalističko preuređenje Monarhije. ni Hrvatima. što je dalo osnovni poticaj oporbenoj aktivnosti muslimana. koje će Štititi interese hrvatskog naroda onoga kraja za koji je osnovano. ni Srbima. oni su se još uvijek smatrali. Za razliku od HNZ. Naime.

vodstvo muslimanskog autonomnog pokreta je nastojalo ostvariti u suradnji sa vodstvom pokreta Srba za crkveno školsku autonomiju. 22 Smrću Benjamina Ka?laya. slobodu javnih korporacija i autonomiju Bosne i Hercegovine. u povodu slučaja pokrštavanja jedne maloljetne muslimanke iz okoline Mostara. ali bez naročitog uspjeha. Poslije dugotrajnih pregovora između vodstva Muslimanske narodne organizacije i okupacijskih vlasti. 21 U «nacrtu statuta za uređenje vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova». godine. postignut je sporazum u rujnu 1908. Muslimanska narodna organizacija je zahtijevala političke i građanske slobode. a Austrougarsku opunomoćenicom europskih sila. imali su više taktičko. Krajem 1906. Ona je sve do iza aneksije dosljedno smatrala. dolazi do postepene liberalizacije javnog života u Bosni i Hercegovini. god ine je osnovana Muslimanska narodna organizacija u Slavonskom Brodu. . šeih-uMslamom u Carigradu. dugogodišnjeg zajedničkog ministra financija (1903. na čijem se Čelu nalazio Ali beg Firdus. 19 Međutim. Stranka je činila izvjesne pokušaje da razvije rad na privrednom i kulturnom polju. istaknut je između ostalog. sa muftijom Ali Fehmi Džabieem na čelu. koje su joj na Berlinskom kongresu povjerile samo upravu i uređenje ovih pokrajina». 24 Egzekutivni odbor stranke. U početku je zahtijevana autonomija upravljanja vjerskim životom i školstvom.Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske uprave 41 Ova borba je prolazila kroz razne stupnjeve razvoja. «u državno-pravnom pogledu Bosnu i Hercegovinu. U svojim predstavkama i akcijama za vakufsko-mearifsku autonomiju.politički značaj i nisu utrli put suradnji sa dalekosežnijim političkim značajem. da bi se sve češće. Tim sporazumom usvojen je. 23 Glavni pravac djelatnosti Muslimanske narodne organizacije. dijelom Turske carevine.godine). neriješeno agrarno pitanje ostalo je najveća prepreka za trajnije i sadržajnije približavanje građanskog vodstva Muslimana i Srba. isticao zahtjev za autonomnim položajem Bosne i Hercegovine u okviru Osmanske Carevine. Ovaj cilj. «Statut za autonomnu upravu muslimanskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova». što omogućava da se već relativno oformljeni nacionalni pokreti konstituiraju u političke stranke. stoljeća. 20 Oporbena aktivnost muslimana dobila je organiziranije i šire razmjere u prvoj polovini 1899. koji je izradio jedan odbor od dvanaest uglednih Muslimana iz Mostara. početkom XX. Zbog toga. nastoji da razvije živu političku aktivnost u pravcu ostvarenja tih ciljeva. bio je usmjeren na pitanje vjerske i vakufsko-mearifske autonomije i zaštitu posjedničkih interesa zemljovlasnika. ostvareni kontakti predstavnika muslimanskog autonomnog pokreta i vodstva srpskog pokreta za crkveno školsku autonomiju. sultanov suverenitet nad okupiranim teritorijima. te pravo bosanskohercegovačkih Muslimana da svoja vjerska pitanja uređuju u suglasnosti sa vrhovnim islamskim vjerskim starješinom. godine.

30 Na sastanku u Sarajevu 11.Time je i formalnopravno okončana borba muslimana za uspostavu vjerske i vakufsko-mearifske autonomije. U državnopravnom pogledu Srpska narodna organizacija smatra daje Bosna i Hercegovina sastavni dio Turske Carevine. svibnja 1907. 3' U političkom programu Srpske narodne organizacije središnje mjesto su imali nacionalno politički zahtjevi «koji u svom ukupnom zbiru vode autonomiji Bosne i Hercegovine.29 Ta je borba okončana 1905. sjedne strane između opravdanog pritiska svog seljaštva. te potpunu autonomiju Bosne i Hercegovine. po kojoj austrijskom caru pripada. ipak je muslimanima osigurano veće sudjelovanje u «biranju kako najviših tako i najnižih vjersko-vakufskih institucija)). 26 Završetak borbe za vjersko-Školsku autonomiju obilježen je time stoje uskoro nakon priznavanja aneksije od strane vodstva Muslimanske narodne organizacije. koje se od druge polovine devedesetih godina iskazuje u organiziranoj borbi za vjersko-prosvjetnu autonomiju. travnja 1909. dotadašnji njen Oporbeni odnos zamijenjen Iojalnošću prema Habsburškoj dinastiji i spremnošću za suradnju sa austrougarskom upravom. kojim Austrougarska na osnovu mandata europskih sila upravlja)). godine zaključila konvenciju sa Carigradskom patrijaršijom. "Narod i Otadžbina".. srpska građanska politika se našla. koji je car sankcionirao tek 15. godine kada su se unutar srpskog građanskog pokreta jasno izdiferencirale četiri grupe. u cijelosti usvojila stavove iz spomenute rezolucije kao politički program Srpske narodne organizacije. tako što je 28. Nakon dužeg zatezanja. lako je Austro-Ugarska i ovim statutom osigurala sebi važne nadležnosti u konstituiranju. pravo da sam imenuje mitropolita i episkope i da ih predlaže Patrijarsi]] radi ispunjenja kanonskih formalnosti. međutim. ožujka 1880. s druge strane. AustroUgarska je uspjela uspostaviti kontrolu nad njenom crkvenom hijerarhijom.. 28 Stalno uplitanje okupacijskih vlasti u vjerske poslove srpskih autonomnih crkvenih općina izazvalo je veliko nezadovoljstvo srpskog građanstva. zatim ustavne slobode i parlament. te grupa Lazara Dimitrijevića oko lista "Dan". godine predstavnici srpskog građanskog pokreta su usvojili rezoluciju kojom su tražili neodložno formiranje jedinstvene srpske političke organizacije. 32 U pogledu rješavanja agrarnog pitanja. godine. u kojoj bi Srbi kao relativna većina stanovništva bili dominantan politički faktor. zajednički ministar financija Burian je odobrio sazivanje osnivačke skupštine Srpske narodne organizacije uz uvjet da se ne ističe program spomenute sarajevske rezolucije. koje je tražilo oslobođenje od feudalnih obveza.-1941. izboru i imenovanju najviših vjersko-vakufskih organa. uz plaćanje godišnje naknade. 27 U pogledu položaja srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini.. 2 . od kojih tri postaju poznate po nazivima svojih glasila: "Srpska riječ".42 Studije iz pravne po vijesti BiH 1878. Skupština je. želje da održi dotadašnji .

krajnji politički ciljevi nisu smetali vodećim slojevima srpskog građanstva u Bosni i Hercegovini da svakodnevno u svom interesu vodi aktivnu ekonomsku politiku. Međutim. u to vrijeme ponovno zagovaraju trijalističko preuređenje Monarhije. Dalmaciju. te samog cara Karla 1. Pilar je u kolovozu 1917. te eventualno Istru i Kranjsku ukoliko se tome ne bi odupirala Austrija. grupa oko Lazara Dimitrijevića je oštro napadala srpsko građansko vodstvo. i konačno. što u borbi za vjersko-prosvjetnu autonomiju potpuno zanemaruje agrarne interese seljaštva. zajedničkog ministra financija Buriana. 39 Pored toga. dok su austrijski vojni. 34 Krajnji cilj Srpske narodne organizacije u to vrijeme je bio. odlučno se stavila na stranu srpskog seljaka idući u otvoreni sukob ne samo sa muslimanima nego i sa ostalim srpskim strujama. U svezi s time. Slavoniju. proklamiranje zajedničke . 36 Pored toga Stadler i određeni hrvatski građanski krugovi u BiH i Hrvatskoj.38 Krajem svibnja 1917. slabljenje austrijske vlasti u Bosni i Hercegovini. S tim u svezi. godine u austrougarskim državnim vrhovima pojavljuju se različite kombinacije oko državno-pravnog položaja Bosne i Hercegovine nakon rata. krugovi smatrali da bi Bosnu i Hercegovinu trebalo pripojiti Austriji. Određeni ugarski politički vrhovi su smatrali da Bosnu i Hercegovinu nakon rata treba priključiti Ugarskoj 35. pa i austrijskom vlašću. postojali su planovi koji su predviđali podjelu ove teritorije između Austrije i Ugarske. godine primljen u audijenciju kod ministra predsjednika Seidlera. 37 Stadler u svojim prijedlozima zastupa hrvatsko rješenje. koji je smatrala bitnim za ostvarenje srpskih nacionalnih aspiracija u Bosni i Hercegovini. da u tom smislu i surađuje sa austrougarskim vlastima. Tom prigodom caruje uručena «Promemoria» nadbiskupa Stadlera u kojoj su bila detaljno razrađena njegova stajališta o iješenju državnopravnog statusa hrvatskih zemalja unutar Monarhije.Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske uprave 43 politički savez sa Muslimanskom narodnom organizacijom. nadbiskup Stadler i najistaknutiji ideolog hrvatske narodne zajednice Ivo Pilar odlučili su izložiti u obliku promemorije svoja stajališta o držvnopravnom preustroju Monarhije. ali uz potpuni oslonac na austrougarsku vlast. Po tom rješenju u jednu cjelinu trebalo je ujediniti Hrvatsku. 33 Slično tome. godine Jugoslavenski klub u Carevinskom vijeću u Beču izdao je jednu deklaraciju o ujedinjenju Jugoslavenskih zemalja u Monarhiji pod dinastijom Habsburga. Ova grupa se zalagala za radikalno rješenje agrarnog pitanja. Kočićeva grupa oko lista "Otadžbina". da bi se u pogodnom trenutku izvelo njeno ujedinjenje sa Kraljevinom Srbijom. tražeći u njemu takve političke modalitete preko kojih bi se sačuvala Monarhija i njena dualistička struktura uz otvaranje mogućnosti za njeno trijalističko preuređenje. Početkom Prvog svjetskog rata 1914. Bosnu i Hercegovinu.

917. ali koji je unutar te države sačuvao svoje narodne osobcnosti.. Toronto . po kome. Oni su u svojoj izjavi tvrdili da je zahtjev da se ujedine Hrvati. u knjizi. Sarajevo. godineXXIV. Etnička povijest BiH. Poseban otisak iz «Godišnjaka. hrvatska građanska politika bila potpuno podijeljena..hafić.paše. 287. svibnja. Hrvata. Zimi. u kojoj je ozakonjena velikosrpska hegemonija i prevlast nad nesrpskim narodima u toj neprirodnoj državnoj tvorevini.44 Studije iz pravne po vijesti BiH 1878. O historiji bošnjačkog pokušaja. a s druge strane s njegovom deklaracijom od 30. narodnost u punom smislu". Zagreb 1985.prirodan zahtjev.ro . . Slovenci i Srbi na slovenskom jugu .. tobože nisu za ujedinjenje. kao autohtoni živalj u Bosni. Chicavo. posljednjeg bosanskog namjesnika. s Isto. 1917. pa da bi od sebe odbili eventualnu sumnju da oni..» Pravnog fakulteta u Sarajevu. godine 41 Činjenica je da u to prevratno vrijeme kraja I.9. njen drugi dio predvođen Jugoslavenskim odborom na čelu s Antom Trumbićem tražio je ujedinjenje svili jugoslavenskih zemalja uključujući i Kraljevinu Srbiju i Crnu Goru.-299.Ugarske Monarhije. 1991. 3 Prvi organizirani pokušaji na izgradnji jedne bosanske nacionalne ideologije činjeni su Šezdesetih godina 19..17.. Kriške deklaracije od Kraljevske srpske vlade i Jugoslavenskog odbora u srpnju 1. Faktori bosanskohercegavačke posebnosti u okviru Aust. Mislimo daje upravo ta razjedinjenost hrvatske politike toga vremena bila glavni uzrok uključivanja hrvatskog naroda u tu prvu zajedničku jugoslavensku državu. 2 Dominik Mandić. svjetskog rata i propasti AustroUgarske Monarhije. Političke organizacije bosansko hercegovačkih katolika. godine. 1976. muslimanska. odnosno početkom 1918. Osman Topalpaša se može smatrati tvorcem ideje interkonfeskmalnog bošnjaštva. Dok se jedan dio te politike u BiH i Hrvatskoj zalagao za ujedinjenje tih zemalja u jedno državno tijelo.-1941. "postoji bosanski narod koji je povijesno vezan za osmansku državu. 1982. stoljeća za vrijeme režima Osman Šerif Topal .. Mustafa Imamović. Muslimani i bošnjaštvo. Za svibanjsku deklaraciju su se otvoreno izjasnili bosansko-hercegovaČki franjevci u svojim izjavama krajem 1. tako da izražava. Luka Đaković. BILJEŠKE 1 Bliže o tome. Rusmir Mahmutče. (Mustafa Imamović. godine 40. Mustafa Imamović.) 4 Opširno o tome.151. 37-38.Zurich-Roma. Atif Purivatra. biblioteka. o ujedinjenju svib jugoslavenskih naroda u zajedničku jugoslavensku državu. "odvažilo izjavljuju" svoju solidarnost s jedne strane s Jugoslavenskim klubom u Beču. 508. utjecalo je da se i postojeće građanske političke stranke u Bosni i Hercegovini politički opredijele i zauzmu određene vlastite stavove. 150.

Sarajevo 1967. Pravni položaj i unutrašnjo-politički razvitak BiH od 1878. Nusrct Sehić n.. govori i dokumenti. Pokušaj stvaranja političkog saveza između vodstva srpskog i muslimanskog autonomnog pokreta u BiH.. 16. Imamović.1909. Sarajevo..211. kao sto su Dalmatinci po zemlji Dalmatinci. Stjepan Radić.. br.-1903.. ]< > O osnivanju i djelovanju Hrvatske katoličke udruge. Djelatnost srpske opozicije u Mostaru u prvoj fazi borbe.dj. dj. Političke organizacije bosansko hercegovačkih katolika Hrvata.9. BiH u koncepcijama građanskih političkih snaga i Komunističke partije Jugoslavije do 1941. 12 Franjo Tuđman. 127. Isto. Sarajevo 1980. 118-119. 374. Povijesno .. 1908..03. pijemonteškejad. Sarajevo 1978. 109-141.. Tomo Vukšić. Prilozi Instituta za povijest Sarajevo.). Živo hrvatsko pravo na BiH. Robert J. 14 Opširno o tome.. 207. Tirolci Tirolci itd. Islam IJnder the Đouble fagle: The Muslims of Bosnia and Hercegovina 1878. dj. ''' O formama i zakonitostima političkog razvitka Muslimana.. 3. New York 1981. Pokret Srba BiH za vjersko-prosvjetnu samoupravu. up. Ljubo Mađar. 77-1. Mustafa. Politički spisi. 520. 171-174.) 9 Stjepan Radić.prosinca 1891. kao što nema dalmatinske. opširno vidi. u knjizi. 229-246.. 166-171... Zagreb. općenito vidi Todor Kruševac... Stjepan Radić u Hrvatskoj povijesti. Mustafa Imamović. Pravni položaj i unutrašnjo-politički razvitak BiH 1878. usp. Pravni položaj i unutrašnjo-politički razvitak BiH od 1878. Etnička povijest BiH.-1915. Donis. Ogranak Matice hrvatske Ljubuški. n. Opolitičkim odnosima u BiH toga doba. !5 ■Hrvatski dnevnik". Ogranak Matice hrvatske Sisak. Isto. za vjersko-prosvjetnu samoupravu. Mostar 1994. Pravni položaj i imiitraŠnjo-politički razvitak Bili 1908.dj.. n. Sarajevo pod Austrougarskom upravom 1878. !() Mustafa Imamović. Ali «bošnjastvo» nije narodnost: Bosanske narodnosti nema. -68. n.1914. 65. Mustafa Imamović. dj. usp.. 12. usp.310. Isti. 1415. godina XV. opširno vidi. J37. tirolske. O historiji bošnjačkog pokušaja. Nikola Babić. Pijcmontezi Pijcmontczi. 384. vidi. Međusobni odnosi katolika i pravoslavaca u BiH (1878. Mustafa Imamović. Mustafa Imamović. Pravni položaj i unutrašnjo-politički razvitak BiH 1878.1914. Luka Đaković. (Mustafa Imamović. Sarajevo 1982. godine je pisao da su «Bošnjaci» po zemlji. Autonomni pokret muslimana za vrijeme Austrougarske uprave u BiH. 22 23 24 25 26 27 28 29 Nusret Šehić. br. Isto. up. Zagreb-Sisak-Ljubuški 1993.-1914. Zagreb 1994. Nusret Šehić.teološki prikaz. Isto. kao što su Slovenci Slovcnci.1914. '9 O političkoj suradnji Srba u borbi za crkveno-školsku autonomiju i vodstva autonomnog pokreta Muslimana. br. O historiji bošnjačkog pokušaja. 139. 17 Nusrel Sehić. 42. n Isto. 38. Isto. «Prilozi» Instituta za povijest. Dževad Juzbašić.. Lulca Đaković. 86.-39. 167. Luka Đaković.-1914. Sarajevo 1960. 1979. 15 . 2! Bliže o tome. prilozi Institutu za povijest radničkog pokreta u Sarajevu.. 70-75. 210 . Zagrebački list Obzor 24. . 373.-52L. 20 Isto. 67..Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske uprave 45 6 7 8 Dominik Mandić. 306. 14. n.-1914. 377.

46 Studije iz pravne po vijesti BiH 1878.-1941. Zagreb 1968.. Sarajevo 1979. Godišnjak Društva istoričara BiH. 30 O nastanku i političkoj aktivnosti pojedinih struja unutar srpskog građanskog pokreta. Sarajevo 1968. god. Ta politika je izravno ugrožavala planove vrhbosanskog nadbiskupa Štadlera. VI. te potaknuti stvaranje srpsko -muslimanskc stranke. Tuzla 1981. iz kolovoza 1917.517 41 Luka Đaković. Sarajevo. Kombinacije oko državno-pnivnog položaja BiH na početku Prvog svjetskog rata...fskoj deklaraciji. 39 Svibanjska deklaracija je objavljena u knjizi Ferde Čulinovića. 156.. 449. Luka Đaković. . o sadržaju Promemorie Ive Pilara caru Karlu I. 32 Isto. (Bliže o tome.. XV.. 236. godine. iz kolovoza 1917. Mustafa Imamović... Pravni položaj i unutrašnjo-politiČki razvitak Bili 1878. Drugo izdanje. Jugoslavenski leksikografski zavod «Miroslav Krleža». Položaj BiH za vrijeme Austrougarske uprave (državnopravni odnosi) Povijest pretpostavka Republike BiH. Austrougarska politika u BiH i jugoslavensko pitanje za vrijeme Prvog svjetskog rata. ie politiku vodstva HNZ.1914. Sarajevo 1968. 83-101.. bilježnica III. Mustafa imamović.-1918. Jugoslavensko pitanje i Krfska deklaracija 1917. 162. Hamdija Kapidžić. up. ive Pilara». O sadržaju Promemorije Ive Pilara caru Karlu I. Drai>oslav Janković. Zagreb 1984. 40 o /(. 3() Bliže 0 tome. Pravni položaj i unutrašnjo-politiČki razvitak Bili 1878. 84-85. 103-147. 149-166.. o povezivanju BiH sa Hrvatskom s osloncem na Austriju. 37 Zoran Grijak. 3S Hamdija Kapidžić. 96. Sarajevo 1961. Prilozi Instituta za povijest.-1914. svezakII. bliže vidi. opširno vidi. 31 Opširno o tome. Dokumenti o Jugoslaviji. Zagreb 2002. Beograd 1967. Ferdo Hauptman. Položaj BiH u austrougarskim koncepcijama rješenja jugoslavenskog pitanja ]914. 16. Zoran Grijak). 44... Isto.godine oko priključenja BiH Ugarskoj. 67. 34 Enciklopedija Jugoslavije. Prinosi za proučavanje života i cijela dr. 247-254. 157-163. Kombinacije mađarskih političkih faktora 1915. Institut za povijest radničkog pokreta. Godišnjak «Pilar. 33 U svezi s time Mađari su tražili potporu kod Srba i muslimana. br.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful