You are on page 1of 24

VREDNOVANJE

U nastavnome predmetu Matematika vrednovanje je sastavni dio procesa učenja i poučavanja.


Vrednovanjem dajemo obavijest o razini usvojenosti matematičkih znanja, razvijenosti matematičkih
vještina i potiče izgradnju pozitivnoga stava učenika prema učenju Matematike. Učenike prije poučavanja na
razumljiv način treba upoznati s očekivanim ishodima i kriterijima vrednovanja koji ukazuju na njihovu
usvojenost. Što i kako se vrednuje, potrebno je unaprijed planirati i najaviti.
Suvremenim pristupom vrednovanje treba biti instrument unaprjeđenja napretka učenika, ali i poučavanja
učitelja i cijeloga odgojno-obrazovnog sustava. Na taj način ono zahtijeva odgovornost svih sudionika
procesa.
Zahtjevi koji se postavljaju pred učenike trebaju od njih u značajnoj mjeri iziskivati znanja i vještine koje
odgovaraju višim razinama kognitivnih procesa. U vrednovanju učenici trebaju pokazati da mogu analizirati,
sintetizirati, argumentirati, procjenjivati, generalizirati, uspoređivati, povezivati, istraživati, postavljati
hipoteze, vrednovati podatke i informacije, zaključivati, osmišljavati, stvarati, dokazivati, obrazlagati ideje i
dr. Korišteni zadatci/problemi od učenika trebaju tražiti primjenu stečenih znanja i vještina u sličnim i novim
kontekstima, odnosno omogućuju prijenos na nove situacije učenja. U vrednovanju se traži izvedba koja
uključuje različite vidove komunikacije, suradnju, informacijsku i digitalnu pismenost. Da bi ta znanja i
vještine došle do izražaja, vrednovanje treba temeljiti na izravnome ispitivanju tih vještina s pomoću vrlo
različitih postupaka i zadataka, primjerice, opažanjem učeničke izvedbe aktivnosti, procjenom učeničkih
uradaka, zadatcima proširenoga odgovora i esejskoga tipa, praćenjem učenikova dnevnika učenja itd.

U svakom ishodu postoje predložene Razine usvojenosti: zadovoljavajuća, dobra, vrlo dobra i iznimna koje
nisu ekvivalent brojčanim ocjenama, ali mogu biti dobar orijentir u vrednovanju. Važno je istaknuti kako
svaki učitelj u pojedinom razrednom odjeljenju samostalno odlučuje o kriterijima vrednovanja koji ovise o
realiziranom procesu učenja i poučavanja koje je proveo.
Načine i elemente vrednovanja nužno je planirati već kod planiranja realizacije ishoda. Važno je planirati
vrednovanje zajedno s planiranjem poučavanja te je važno provjeravati onako kako smo poučavali.

Sustav vrednovanja u novom kurikulumu prikazan je na Slici 1. Razlikujemo tri pristupa vrednovanju:
vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje i vrednovanje naučenog. Učitelji imaju autonomiju i
odgovornost izabrati najprikladnije metode i tehnike vrednovanja unutar pojedinih pristupa vrednovanju.
Najveću promjenu želimo postići davanjem na važnosti vrednovanju za učenje i kao učenje. Ti pristupi
vrednovanju su visoko motivirajući i mogu imati pozitivan učinak u poboljšanju stava učenika prema
matematici. Iskazuju se opisno i služe kao jasna povratna informacija učeniku i roditelju o razini usvojenosti
ishoda u odnosu na očekivanja. Također olakšavaju i učeniku i učitelju pronalaženje učenikovih jakih
kompetencija i učinkovitih strategija u učenju matematike, koje će poboljšati učenikov napredak u usvajanju
i primjeni matematičkih koncepata.

Slika 1. Sustav vrednovanja


Vrednovanje naučenog jest pristup vrednovanju koji podrazumijeva procjenu razine postignuća učenika
nakon određenoga učenja i poučavanja tijekom školske godine ili na njezinu kraju. U pravilu rezultira
ocjenom ili nekom drugom sumativnom procjenom.

Vrednovanje za učenje jest pristup vrednovanju koji je sastavni dio kontinuiranoga procesa učenja i
poučavanja, odvija se za vrijeme učenja i poučavanja te kao takav ponajprije služi unapređivanju i planiranju
budućega učenja i poučavanja. Vrednovanje za učenje u pravilu ne rezultira ocjenom, nego kvalitativnom
povratnom informacijom i razmjenom iskustava o procesima učenja i usvojenosti znanja i vještina u odnosu
na postavljena očekivanja.

Vrednovanje kao učenje jest pristup vrednovanju koji se temelji na ideji da učenici vrednovanjem uče,
stoga nužno podrazumijeva aktivno uključivanje učenika u proces vrednovanja uz stalnu podršku učitelja
kao bi se maksimalno potaknuo razvoj učeničkoga autonomnog i samoreguliranog pristupa učenju.
Vrednovanje za učenje

Vrednovanje za učenje odvija se tijekom učenja i poučavanja. Odnosi se na proces prikupljanja informacija i
dokaza o procesu učenja te na interpretacije tih informacija i dokaza kako bi učenici unaprijedili proces
učenja, a učitelji poučavanje. Vrednovanjem za učenje primjenom različitih metoda učenicima se pruža
mogućnost da tijekom procesa učenja steknu uvid u to kako mogu unaprijediti svoje učenje da bi ostvarili
ciljeve učenja, čime se naglasak stavlja na sam proces učenja. Vrednovanje za učenje u pravilu ne rezultira
ocjenom, nego kvalitativnom povratnom informacijom i razmjenom iskustava o procesima učenja i
usvojenosti znanja i vještina u odnosu na postavljena očekivanja. Povratna je informacija središnji dio
vrednovanja za učenje jer učeniku omogućuje preuzimanje kontrole nad vlastitim učenjem.  Vrednovanje za
učenje uvijek je usmjereno na napredak učenika pa se trenutačna postignuća svakoga učenika uspoređuju s
njegovim prethodnim postignućima fokusirajući se na napredovanje koje je učenik ostvario u odnosu na
postavljene odgojno-obrazovne ishode.

Učiteljima vrednovanje za učenje pomaže u:
 Prikupljanju informacija o početnim znanjima i iskustvima učenika.
 Uočavanju i otklanjanju nedostataka koje učenici imaju tijekom procesa učenja, razrješavanju
eventualnih miskoncepcija.
 Procjeni razina usvojenosti znanja, vještina i stavova, stilova učenja učenika, motivacije za učenje,
njihovih interesa i drugo.
 Postavljanju ciljeva i planiranju poučavanja u skladu s potrebama konkretnih učenika u određenom
trenutku.
 Dobivanju uvida u učinkovitost vlastita rada, učinkovitijem planiranju i kontinuiranome unapređenju
procesa poučavanja.
 Dobivanju povjerenja učenika i roditelja jer je sam proces vrednovanja transparentniji.

Učenicima vrednovanje za učenje pomaže da:


 Postanu svjesni koliko učinkovito uče te uvide kako trebaju učiti.
 Unapređuju kompetenciju učiti kako učiti postavljanjem svojih ciljeva učenja i razvijanjem vještina
upravljanja svojim učenjem.
 Imaju bolja postignuća jer primaju česte povratne informacije koliko napreduju i koliko učinkovito
uče.
 Razvijaju motivaciju za učenje, samopouzdanje i pozitivnu sliku o sebi.
 Imaju visoka očekivanja od sebe i općenito su zainteresiraniji za uspjeh jer znaju kako do njega doći.

Roditeljima vrednovanje za učenje osigurava da:


 Dobivaju specifične i korisne informacije o procesu učenja i razvoju svog djeteta.
 Dobivaju smjernice kako pružiti podršku djetetu u učenju (kako u školi, tako i kod kuće).
 Lakše razumiju proces odgoja i obrazovanja, što pomaže izgradnji partnerstva škole i obitelji.

Vrednovanje za učenje
 Tijekom učenja i poučavanja
 Proces prikupljanja informacija
 Dokazi o procesu učenja
 Interpretacija informacija i dokaza
 Bilješke
Neke metode vrednovanja za učenje
 Rubrike
 Domaći uradak
 Anegdotske zabilješke
 Učeničke mape
 Propitivanje razumijevanja
 Opažanja tijekom rada, individualnog ili u skupini
 Kratke pisane provjere
 Izlazne kartice
 Rasprave u skupini
 Grafički organizatori znanja

Povratne informacije 

Povratnom informacijom u vrednovanju za učenje smatra se proces traženja i tumačenja dokaza koje
učenici i njihovi učitelji mogu upotrijebiti pri procjeni gdje su učenici u svom učenju, kamo i kuda trebaju ići
i kako najuspješnije ostvariti definirane ishode. 
Vrednovanje za učenje podrazumijeva davanja povratne informacije prije ocjenjivanja. Učenici na osnovi te
informacije mogu poboljšati svoj rad i bolje se pripremiti za vrednovanje naučenog te biti uspješnije
ocijenjeni.

Dobra povratna informacija treba biti:


 Motivirajuća - istaknuti sve što je dobro učinjeno, a potom ono što treba poboljšati.
 Dobronamjerna – komentirati rad, a ne osobu, dati komentare koji mogu poboljšati rad učenika.
 Precizna – ponuditi ciljane i konkretne prijedloge za poboljšanje, koristiti se jasnim i učenicima
razumljivim jezikom.
 Od pomoći – predložiti strategije za poboljšanje, usmjeriti učenje i rad, komentirati ono na što
učenik može utjecati.

Dobro oblikovane povratne informacije mogu unaprijediti proces učenja i poučavanja. 


Planiranje i kreiranje aktivnosti istovremeno prati i oblikovanje oblika vrednovanja i davanja povratne
informacije. 

Povratna informacija može se oblikovati: 


1. tako da ukaže na ono što je dobro napravljeno: 
 „Odlično primijenjeno rješavanje  problemske situacije dopunjavanjem crteža.“ 
 „Smatram da si dobro iznio i argumentirao svoje rješenja zadatka.“ 
 „Dobro je, vidim da si pročitao tekst o…“ 
 „Izvrsno je što si na nov i drugačiji način pristupio rješavanju problemskog zadatka. 
 „Primjereno i precizno se koristiš geometrijskim priborom.“ 
 „ Sviđa mi se što pri pojašnjavanju stvaraš poveznice sa svakodnevnim životom.“ 

2. tako da negativnu informaciju prikaže pozitivnim i jednostavnim jezikom: 
 „Odličan izbor metode rješavanja zadanog sustava. Trebao/la bi  još provjeriti koeficijente u
zadanim jednadžbama sustava.“ 
 „Bilo bi dobro da kod kuće ponovo riješiš zadatke koje smo radili danas na satu.“ 
 „Prije rješavanja zadatka prouči pravila za računanje s potencijama koja ćeš primijeniti.“ 
 „Bilo bi dobro da za svaki korak pokušaš odrediti pravilo koje si primijenio."
 „Ideje su ti iznimno kreativne, bilo bi dobro kada bi ih pokušala izraditi u više različitih tehnika i tek
onda odlučila koji rad predati na ocjenjivanje.“ 

3. u obliku reflektivnih pitanja učenicima: 
 Možeš li problem prikazati na drugačiji način? 
 Kako možeš riješiti jednadžbu na kraći način? 
 Možeš li napisati kraće, a zapravo reći više? 
 Koji digitalni alat bi bio prigodan za prikaz rezultata tvoga rada? 
 Možeš li rezultate istraživanja povezati sa svakodnevnim životom? 
 Koje podatke još možeš prikupiti kako bi podržao ideju o svojoj pretpostavci? 

4. pomoću listi za procjenu i rubrika 


U kreiranju povratnih informacija učiteljima pomažu i liste procjena te opisnici u rubrikama koji mogu
uspješno informirati učitelje i učenike tijekom formativnog vrednovanja.

Vrednovanje kao učenje

Vrednovanje kao učenje temelji se na ideji da učenici vrednovanjem uče. Ono podrazumijeva aktivno
uključivanje učenika u proces vrednovanja uz podršku učitelja kako bi se maksimalno poticao razvoj
učenikova samostalnog i samoreguliranog pristupa učenju. Kad se učenici i sami uključe u proces
vrednovanja, on će im vjerojatno biti manje stresan i rizičan. Vrednovanje kao učenje jest oblik partnerstva
učenika i učitelja u kojemu je učenik aktivan i odgovaran nositelj vlastitoga učenja i vrednovanja, a učitelj
stvara uvjete za učenje i prema potrebi ga usmjerava. Učitelj pomaže učeniku razumjeti kriterije za
samovrednovanje, vodi proces samorefleksije i pomaže pri donošenju odluke kako unaprijediti učenje. S
obzirom na svrhu ove vrste vrednovanja, povratnu informaciju kod vrednovanja kao učenja daju učenik,
drugi učenici, a u manjoj mjeri i učitelj.

Učiteljima vrednovanje kao učenje pomaže u:
 podjeli odgovornosti za učenje između učitelja i učenika
 dobivanju uvida u učenikovo razmišljanje prilikom analize i vrednovanja procesa učenja
 kreiranju učinkovitijega poučavanja jer učenici postaju samostalniji i motiviraniji.

Učenicima vrednovanje kao učenje pomaže da:
 shvate da je vrednovanje alat za vlastito praćenje učenja i za stjecanje razumijevanje na kojoj se
razini učenja nalaze
 usklađuju vlastite procjene s procjenama drugih
 razvijaju vještinu upravljanja svojim učenjem, postavljanja vlastitih ciljeva i razvijanja vještine
samovrednovanja i vršnjačkoga vrednovanja potrebnih za postizanje tih ciljeva
 razvijaju osjećaj odgovornosti i samopouzdanja istovremeno razvijajući kritičko razmišljanje, analizu i
na kraju vrednovanje

Vrednovanje kao učenje


 Učenici vrednovanjem uče
 Učenici uključeni u proces vrednovanja
 Razvoj samostalnosti u učenju
 Postavljanje dostižnih ciljeva učenja
Neke metode vrednovanja kao učenje
 Dnevnik učenja
 Konzultacije s učiteljem
 Razgovori s kolegama
 Ispravak vlastitih i tuđih uradaka
 Rubrike za samovrednovanje
 Rasprava o postavljenim kriterijima
 Rasprava o kriterijima po kojima su (samo)vrednovali

Vrednovanje naučenoga

Vrednovanje naučenoga rezultira brojčanom ocjenom, a usvojenost se ishoda provjerava usmenim


ispitivanjem, pismenim provjerama i matematičkim/interdisciplinarnim projektima. U jednoj provjeri
moguće je ocijeniti više elemenata vrednovanja.
U predmetu Matematika postignuća učenika vrednuju se brojčanom ocjenom (nedovoljan – 1, dovoljan – 2,
dobar – 3, vrlo dobar – 4, odličan – 5).

Elementi vrednovanja u nastavnome predmetu Matematika:


1. Usvojenost znanja i vještina
 opisuje matematičke pojmove
 odabire pogodne i matematički ispravne procedure te ih provodi
 provjerava ispravnost matematičkih postupaka i utvrđuje smislenost rezultata
 upotrebljava i povezuje matematičke koncepte.
2. Matematička komunikacija
 koristi se odgovarajućim matematičkim jezikom (standardni matematički simboli, zapisi i
terminologija) pri usmenome i pisanom izražavanju
 koristi se odgovarajućim matematičkim prikazima za predstavljanje podataka
 prelazi između različitih matematičkih prikaza
 svoje razmišljanje iznosi cjelovitim, suvislim i sažetim matematičkim rečenicama
 postavlja pitanja i odgovara na pitanja koja nadilaze opseg izvorno postavljenoga pitanja
 organizira informacije u logičku strukturu
 primjereno se koristi tehnologijom.
3. Rješavanje problema
 prepoznaje relevantne elemente problema i naslućuje metode rješavanja
 uspješno primjenjuje odabranu matematičku metodu pri rješavanju problema
 modelira matematičkim zakonitostima problemske situacije uz raspravu
 ispravno rješava probleme u različitim kontekstima
 provjerava ispravnost matematičkih postupaka i utvrđuje smislenost rješenja problema
 generalizira rješenje.
Elementi su odraz ciljeva predmeta i vrednuju se u postocima, u 2. ciklusu u omjeru 40 : 30 : 30, a u višim
ciklusima u omjeru 30 : 30 : 40.
U elementu Usvojenost znanja i vještina vrednujemo učenikovo poznavanje i  razumijevanje matematičkih
pojmova i koncepata te točnost i vještinu u provođenju procedura. U ovom elementu često
ćemo vrednovati primjenu procesa Povezivanje i Prikazivanje i komunikacija.

U elementu Matematička komunikacija vrednujemo komunikaciju matematikom, o matematici i unutar


matematike: primjenu matematičkog jezika, primjenu različitih prikaza matematičkih koncepata i
procedura,  razumljivost i točnost objašnjavanja postupaka, obrazloženja i zaključaka. U ovom elementu
često ćemo vrednovati primjenu procesa Povezivanje, Prikazivanje i komunikacija te Logičko mišljenje,
argumentiranje i zaključivanje.

U elementu Rješavanje problema vrednujemo primjenu steategija za  rješavanje problema. U njemu ćemo
često vrednovati primjenu procesa Rješavanje problema i matematičko modeliranje te Logičko mišljenje,
argumentiranje i zaključivanje.

Vrednovanje naučenog planiramo prilikom razrade teme. Vrednovati možemo sve što smo planirali za
vrednovanje naučenog:
 pisane provjere znanja – na kraju teme, vrednuju sve (ili većinu) ishoda teme;
 pisane provjere znanja – unutar teme, vrednuju manji dio ishoda, obično kraće traju;
 razne aktivnosti kroz koje možemo provjeriti i vrednovati usvojenost ishoda učenja: zadaci, timski
rad, radni listići, projektni zadaci, mape radova (portfolio)…

Uz ocjenu treba stajati bilješka iz koje je vidljivo što je vrednovano tom ocjenom (oblik, ishod, razina
usvojenosti).
Zaključna ocjena iz matematike mora se temeljiti na usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. U tu svrhu
nužno je ostvarenost ishoda provjeravati na što više različitih načina i u što više vremenskih točaka.
Zaključna ocjena mora biti utemeljena na vjerodostojnim, valjanim i dokazivim informacijama o učenikovu
učenju i napretku, o onome što je naučio i kako se razvio. Dobro ju je temeljiti na što više različitih
informacija (o postignuću na većem broju provjera, o rezultatima sudjelovanja u projektima, o kvaliteti
učenikovih prezentacija, o njegovom sudjelovanju u grupnom radu s drugim učenicima i sl.). Na ovaj način,
ocjena će biti utemeljena na mnogo relevantnih podataka (dobivenih različitim metodama vrednovanja o
okviru pristupa vrednovanja naučenoga, ali i vrednovanja za učenje i kao učenje).
Izvješćivanje koje se odvija tijekom svakoga odgojno-obrazovnog razdoblja temelji se na informacijama
dobivenim putem svih pristupa vrednovanja učeničkih postignuća: vrednovanjem za učenje, vrednovanjem
kao učenje i vrednovanjem naučenoga. Pri tome se upotrebljavaju različiti načini izvješćivanja, od koji su
neki formalniji (npr. svjedodžba na kraju nastavne godine, slanje pisanoga izvješća i ocijenjenoga uratka na
uvid roditeljima i dr.), a neki manje formalni (npr. razgovor s učenikom i roditeljima o postignućima te
sljedećim ciljevima učenja i strategijama učenja). Izvješćivanje tijekom odgojno-obrazovnih razdoblja ima
ponajprije dijagnostičku i formativnu ulogu. Na temelju informacija koje je prikupljao o učeniku tijekom
odgojno-obrazovnoga rada, učitelj pri izvješćivanju odgovara na sljedeća pitanja:
 koje je odgojno-obrazovne ishode učenik već savladao i na kojoj razini te u kojim se odgojno-
obrazovnim postignućima ističe
 u kojim je specifičnim područjima potrebno poboljšanje.
Izvješćivanje o postignućima i napredovanju učenika može se provoditi na različite načine, u skladu s
potrebama učenika i obitelji te specifičnostima škole.

Primjer vrednovanja po elementima vrednovanja


Ishod iz dokumenta:
B.1.6 Primjenjuje linearnu funkciju pri rješavanju problema
U problemskim situacijama prepoznaje linearnu ovisnost, zapisuje ju kao funkciju te primjenjuje za analizu
problema. Analizira problem iz grafičkog prikaza.
Ishod aktivnosti:
Učenik:
 Analizira problem iz grafičkog prikaza.
 Iz zadanih podataka linearnu ovisnost zapisuje kao linearnu funkciju.
 Računa vrijednosti za problem opisan linearnom funkcijom.

 Zadatak za vrednovanje naučenoga:


Na slici je prikazan put koji je biciklist prošao u vremenu. Očitaj iz grafa i odgovori na pitanja:
 Koliko je vremena biciklistu trebalo da prijeđe 3 kilometra? 
 Koliko je kilometara prešao za 15 minuta? 
 Kako glasi funkcija s(t) koja opisuje ovisnost puta o vremenu vožnje?
 Ako se nastavi voziti istom brzinom koliko će kilometara prijeći za 35 minuta? Opiši kako si to
izračunao/la.


Prijedlog elemenata vrednovanja: 
Prva mogućnost:
Budući da se u zadatku radi o prijelazu iz jednog matematičkog zapisa u drugi možemo cijeli zadatak
vrednovati u elementu Matematička komunikacija. 
Druga mogućnost: 
Ako nam tako odgovara (na primjer u ispitu znanja), podzadatke možemo vrednovati u različitim
elementima:
 Koliko mu je vremena trebalo da prijeđe 3 kilometra?  (UZV)
 Koliko je kilometara prešao za 15 minuta?  (UZV)

U ovim zadacima učenik treba pokazati osnovna znanja o grafu funkcije, zato su zadaci vrednovani u
elementu Usvojenost znanja i vještina. 
 Kako glasi funkcija s(t) koja opisuje ovisnost puta o vremenu vožnje?  (MK)
U ovom zadatku radi se o prijelazu iz jednog zapisa funkcije u drugi, pa ga stoga možemo vrednovati u
elementu Matematička komunikacija. 
 Ako se nastavi voziti istom brzinom koliko će kilometara prijeći za 35 minuta?  (RP)
Ovu vrijednost učenik ne može očitati s grafa, pa mora primijeniti neku strategiju za rješavanje problema
kako bi ga riješio. Zato je zadatak vrednovan u elementu Rješavanje problema.
 Opiši kako si to izračunao/la.  (MK)
U ovom dijelu zadatka učenik treba opisati svoja razmišljanja, pa ga vrednujemo u elementu Matematička
komunikacija.
 Treća mogućnost: 
Ako zadatak želite vrednovati samo u dva elementa vrednovanja, možete, primjerice, prva dva pitanja
vrednovati u elementu Usvojenost znanja i vještina, a druga dva u elementu Rješavanje problema. 
Nastavnik ima slobodu odabira elemenata vrednovanja u kojima će vrednovati pojedini zadatak/aktivnost.

Metode vrednovanja za učenje i kao učenje

Neke ideje za vrednovanje za učenje i kao učenje (formativno vrednovanje) možete pronaći u scenarijima
poučavanja:Ponavljanje je majka znanja

Ovdje navodimo nekoliko tehnika za formativno vrednovanje. One omogućuju dijeljenje ideja, potiču
raspravu i učenje te pridonose zanimljivosti i dinamici sata. Tehnike su preuzete iz knjige P. Keely, C.R.
Tobey: Mathematics Formative Assessment, NCTM, 2011

Tehnike koje izdvajamo su:

 Uvijek, ponekad, nikad


 KWL tablica (znam, želim saznati, naučio/la sam)
 Frayer model
 Riješi i baci
 Raspršeni ljudski graf
 Popis naziva/pojmova
 3 - 2 - 1 model
 Dvije zvijezde i želja
 Primjer - protuprimjer
 Semafor kartice
 Ispitivanje suprotnih pogleda
 Izlazna kartica
 SWOT analiza
 Umna mapa

Uvijek - ponekad - nikad


Za učenike pripremimo listić s nekoliko tvrdnji. Za svaku tvrdnju trebaju odrediti vrijedi li uvijek, ponekad ili
nikad. Uz to trebaju napisati obrazloženje svog zaključka.

Primjer:
Tvrdnja Obrazloženje
Aritmetička sredina skupa brojeva je veća ili jednaka  
od najmanjeg broja i manja ili jednaka od najvećeg
broja.

Uvijek Ponekad Nikad
Ako je aritmetička sredina nekog skupa brojeva 8,  
tada je broj 8 u tom skupu.

Uvijek Ponekad Nikad
Kad izračunamo aritmetičku sredinu nekog skupa
brojeva polovica brojeva bit će manja od nje, a
polovica veća.

Uvijek Ponekad Nikad


Aritmetička sredina skupa prirodnih brojeva može biti
negativan broj.

Uvijek Ponekad Nikad

KWL tablica (znam, želim saznati, naučio/la sam)

Naziv metode dolazi od početnih slova riječi Know (Znam), Want to know (Želim) i Learned (Naučio/la sam)
Na početku sata najavi se tema i od učenika se traži da napišu što već znaju o toj temi i što žele naučiti, a na
kraju sata dopisuju što su naučili o temi.

Frayer model
U ovom modelu učenici organiziraju svoja znanja o nekom matematičkom pojmu, popunjavajući tablicu na
slici:
Riješi i baci

Učenicima se zada pitanje ili zadatak. Svaki učenik piše svoj odgovor/rješenje na papir. Nakon što su napisali
učenici zgužvaju papire i dobacuju se njima po učionici. Nastavnik zaustavlja dobacivanje i učenici čitaju sa
papira koji imaju. Na taj način se anonimno dijele ideje u razredu.

Raspršeni ljudski graf

Metoda na brz i vizualan način pokazuje kako učenici razmišljaju i koliko vjeruju u svoje ideje.
Učenicima se postavi pitanje na koje se ponude 3 - 4 odgovora. Učionica (ili ploča) se podijeli sa dvije osi.
Na jednoj su ponuđeni odgovori, a na drugoj osi se određuje koliko su učenici sigurni u svoje odgovore (od
nisam siguran do sasvim sam siguran) Učenici se rasporede po učionici (ili stave svoje inicijale na ploču) na
poziciju koja označava njihov odgovor i stupanj sigurnosti.
Popis naziva/pojmova

Ova tehnika predstavlja svojevrsnu anketu o tome koliko učenici poznaju i razumiju matematičke pojmove i
nazive. Učenici dobivaju niz naziva vezanih uz određeni pojam i za svaki odabiru tvrdnju:

 Nikad nisam čuo/la za taj naziv.


 Čuo/la sam za taj naziv, no nisam siguran/na što znači.
 Imam neke ideje što bi taj naziv mogao značiti.
 Znam što taj naziv znači i mogu ga opisati:

Ako su odabrali posljednju tvrdnju trebaju i opisati taj naziv/pojam.

3 - 2 - 1 model

U ovom modelu učenici daju osvrt na svoje učenje odgovarajući na tri pitanja, vezana uz temu o kojoj su
učili.
Učenici trebaju napisati:

 3 nove stvari koje sam naučio/la


 2 stvari s kojima još imam teškoća
 1 strategija koja mi pomaže riješiti problem

Dvije zvijezde i želja

Ovo je metoda koju nastavnik može primijeniti kod davanja povratne informacije o učeničkim radovima.
Nakon pregleda rada (bilo bi dobro da rad sadrži zadatke kroz koje se pokazuje konceptualno razumijevanje
i rješavanje problema) nastavnik učeniku daje komentar u kojem ističe dvije pozitivne stvari, tj. daje dvije
pohvale ("dvije zvijezde") i ističe jednu stvar koju treba popraviti ("želja").

Primjer - protuprimjer

Nakon što savladaju određeni koncept ili pojam, od učenika se traži da navedu primjer i protuprimjer te
pravilo ili definiciju koji određuju primjere i protuprimjere. Nastavnik određuje pojam za koji treba smisliti
primjere i protuprimjere, recimo:
 Do kraja skraćeni (algebarski) razlomci
 Četverokuti koji su pravokutnici
 Ovisnost opisana linearnom funkcijom

Semafor kartice

Ova tehnika omogućuje učitelju da na jednostavan i brz vizualan način dobije povratnu informaciju koliko
učenici razumiju ili mogu pratiti lekciju koju obrađuju. Nastavnik za svakog učenika pripremi crvene, žute i
zelene kartice. Zelena kartica znači "vrlo dobro razumijem", žuta znači "dosta toga razumijem, ali dobro bi
došla mala pomoć" a crvena kartica znači "nije mi jasno i trebam pomoć". U bilo kojem trenutku sata
nastavnik može zatražiti od učenika da podignu karticu koja najbolje opisuje njihov trenutni stupanj
razumijevanja, i na temelju toga može odlučiti o sljedećoj fazi sata. Nastavnik, na primjer, može zamoliti
učenike s zelenom karticom da pomognu onima sa žutom, dok on sam pomaže učenicima s crvenom
karticom.
Umjesto kartica možemo se poslužiti signaliziranjem rukom: palac gore - "vrlo dobro razumijem", okretanje
ruke - "tako-tako", palac dolje - "nije mi jasno".

Ispitivanje suprotnih pogleda

U ovoj metodi likovi iznose suprotne poglede na neki matematički zadatak, koncept ili ideju. Učenik se treba
odlučiti za jedan lik i objasniti zašto njegov mišljenje smatra ispravnim. Ova metoda potiče kritičko mišljenje
i omogućava argumentiranu raspravu među učenicima. Potiče da učenici pažljivo slušaju jedni druge i
donose odluke na temelju argumenata. Metoda omogućuje rješavanje miskoncepcija i uobičajenih
proceduralnih pogrešaka. Metoda je izvrsna kao vrednovanje za učenje, ali može se koristiti i za
vrednovanje naučenog. U priručniku se nalazi nekoliko primjera nastavnih listića za ovu metodu.

Više o tehnikama formativnog vrednovanja i primjere možete pronaći u diplomskim radovima:


Vrednovanje kao strategija učenja matematike - diplomski rad, Marijana Hunjek
Formativno vrednovanje u nastavi matematike - diplomski rad, Ivana Matišić

Izlazna kartica

Izlazne kartice traže od učenika da prije izlaska iz učionice ostave dokaze učenja — misli, definicije,
objašnjenja, odgovore ili pitanja. Izlaznu karticu učenici rješavaju na kraju sata ili aktivnosti. Učenici mogu
napisati odgovore na postavljena pitanja, riješiti (kratke) zadatke, samostalno napisati što su naučili, a na
čemu još trebaju poraditi, napisati pitanje na temelju onog što su naučili….
Izlazna kartica treba:
 pokazati je li svaki učenik ovladao ključnim pojmovima
 pokazati što je svaki učenik razumio
 ukazati na pogrešno shvaćanje/razumijevanje
 biti strukturirana tako da traži jasan odgovor
 omogućiti učenicima brzo odgovaranje (do pet minuta)
 omogućiti učitelju brzo reagiranje (do deset minuta čitanja izlaznih kartica) i odlučivanje što učiniti
sljedeće.
Izlazne kartice omogućuju učitelju analizu odgovora učenika i pravovremeno pružanje povratne informacije
o njihovu učenju. Istovremeno, one potiču učitelje da isprave miskoncepcije učenika, a mogu biti i
smjernice za uvođenjem promjena u poučavanje. Također pružaju povratnu informaciju učenicima o
njihovom učenju.
Korištenje digitalnih alata može nam olakšati organizaciju rada i praćenje rezultata na izlaznim karticama (na
primjer: Padlet, Lino ploča, Mentimetar, razni alati za kvizove…).
SWOT analiza

SWOT ili KREDA analiza može se koristiti kako bi učenici osvijestili sebi koje su im dobre strane, a koji
nedostaci u nastavi bilo kojeg predmeta, a onda i matematike. Može se primijeniti generalno na predmet, a
može i na neku konkretnu temu.

Više o SWOT analizi možete pročitati na (inačica na engleskom


jeziku): https://en.wikipedia.org/wiki/SWOT_analysis

Primjer ispunjene SWOT tablice jednog učenika:

Na ovaj način učenici lakše osvijeste svoje snage i nedostatke, ali i uočavaju koje su im mogućnosti za
napredak.

Važno je naglasiti da se SWOT analiza inače koristi u poslovanju, ali ju je moguće upotrijebiti i u nastavi,
čime se ispunjavaju neka očekivanja iz međupredmetnih tema.
Rubrike i ljestvice za vrednovanje

Rubrike su skup opisa različitih razina kvalitete nekoga postignuća ili zadatka koji se učenicima daju prije ili
tijekom učenja, odnosno izvršenja zadatka, kako bi oni mogli pratiti i regulirati u kojoj su mjeri svladali
predviđena znanja i vještine. Rubrike imaju iste elemente kao ljestvice za vrednovanje, ali se upotrebljavaju
u različite svrhe, primjerice, za davanje povratne informacije, za samoprocjenu, za procjenu rada drugih
učenika, za postavljanje ciljeva te u komunikaciji s roditeljima. Primjenom rubrika također upućujemo
učenike na elemente aktivnosti bitne za učenje i vrednovanje.

Ljestvice za vrednovanje su ljestvice koje se primjenjuju pri procjeni rada učenika (seminar, esej,
prezentacija, izlaganje, istraživački rad i sl.). Sadržavaju elemente vrednovanja specifične za određene
sadržaje/aktivnosti, odnosno ishode pojedinoga predmeta. Za svaki element razrađuju se opisivači razina
usvojenosti koji opisuju opseg i dubinu znanja te stupanj razvijenosti vještina. Svaki se opisivač može
bodovati s određenim brojem bodova, što nam onda daje dobro razrađen kriterij za vrednovanje - ocjenu.
Možemo reći da su ljestvice za vrednovanje rubrike kojima su dodani jasni kriteriji za vrednovanje.

Rubrike pružaju podršku za sva tri načina vrednovanja jer učenici znaju što se od njih očekuje, imaju
povratnu informaciju o svome rezultatu, mogu se njima koristiti za samovrednovanje, a učitelju
omogućavaju objektivniju procjenu postignuća učenika. Rubrike je potrebno kontinuirano usavršavati i
dosljedno primjenjivati.

Više o rubrikama i ljestvicama procjene možete naći na poveznicama:


Kriterijsko vrednovanje - rubrike, dr. sc. Ines Radanović
Vrednovanje skupnog rada, Elvira Nimac, prof.

Primjer ljestvice za samoprocjenu učenika:

Linearne nejednadžbe–ljestvice za samoprocjenu


Procijeni koliko dobro razumiješ i Nimalo,
rješavašnejednadžbe Ponekad Ne baš, uopće
Uvijek,
uglavno trebam ne
(Stavi kvačicu u stupcu koji odgovara tvojoj dobro
m dobro pomoć razumije
procjeni) m

Provjeravam i zaključujem je li neki broj rješenje


nejednadžbe.

Obrazlažem kada i zašto treba promijeniti znak


nejednakosti pri rješavanju nejednadžbe.

Rješenje nejednažbe prikazujem na brojevnom


pravcu. Zapisujem rješenje pomoću intervala.

Provjeram i zaključujem je li neki broj rješenje


sustava. Objašnjavam što znači riješiti sustav
nejednadžbi.

Iz prikaza na brojevnom pravcu određujem rješenje


sustava nejednadžbi i zapisujem ga pomoću
intervala.

Obrazlažem zašto se kod rješavanja nejednadžbi


oblika

razmatraju različiti slučajevi (sustavi).

Obrazlažem i zapisujem različite slučajeve (sustave)


kod rješavanja nejednadžbe oblika

Iz rješenja pojedinih slučajeva (sustava) određujem,


prikazujem na pravcu i zapisujem pomoću intervala
rješenje početne nejednadžbe.

Prepoznajem kada najednadžbu treba srediti prije


razmatranja slučajeva i obrazlažem zašto.

Primjer rubrike za ocjenu prezentacije. Svakoj se kategoriji može dodati određen broj bodova i
skala za ocjene, pa rubrike postaju ljestvice za ocjenu prezentacije.
Prezentacija

Kriteriji
Elementi Uzorno Korektno Djelomično Nepotpuno
korektno

Informacija je Informacija je Informacija je Informacija je


potpuna, opsežna i potpuna i djelomična, ali nepotpuna, većina
zanimljiva, zanimljiva, zanimljiva, neki bitni bitnih dijelova
obuhvaćeni su svi obuhvaćeni su svi dijelovi nedostaju, nedostaje, naglasak
Sadržaj
bitni dijelovi, dodani bitni dijelovi, nije jasno što je je na nevažnim
(kvaliteta
su prošireni sadržaji, otprilike je jasno što važno, redoslijed informacijama,
obrade teme)
jasno je naglašeno je važno, redoslijed slajdova nije uvijek redoslijed slajdova je
što je najvažnije, slajdova je jasan nejasan i nelogičan
redoslijed slajdova je uglavnom dobar
dobro strukturiran

Veličina i oblik Veličina i oblik Veličina i oblik Veličina i oblik


znakova te odabir znakova omogućava znakova omogućava znakova te odabir
podloge lako čitanje, odabir lako čitanje, odabir podloge otežavaju
omogućavaju lako podloge ometa podloge ometa čitanje i praćenje,
čitanje, natuknice su praćenje, natuknice praćenje, natuknice natuknice su nejasne,
jasne, potpune i su jasne i potpune su jasne ali nepotpune i
sadrže samo bitno, ali preopširne, bitni nepotpune i preopširne, nisu
bitni dijelovi teksta dijelovi teksta su preopširne, nisu istaknuti bitni dijelovi
Kvaliteta
su istaknuti, istaknuti, animacije istaknuti bitni teksta, animacije su
prikaza
animacije su su primjerene i ne dijelovi teksta, neprimjerene i
primjerene i ne zamaraju, animacije su zamarajuće,
zamaraju, pojavljivanje slika i neprimjerene, pojavljivanje slika i
pojavljivanje slika i teksta je uglavnom pojavljivanje slika i teksta nije dobro
teksta je dobro dobro osmišljeno, teksta nije dobro osmišljeno, slike i
osmišljeno, slike i slike i filmovi su osmišljeno, slike i filmovi nisu
filmovi su jasni i primjereno filmovi nisu primjereno obrađeni
primjereni obrađeni primjereno obrađeni

Svi izvori su jasno, Svi izvori su Izvori su navedeni Nisu navedeni izvori
potpuno i navedeni na samo djelomično i
Izvori
primjereno navedeni uglavnom primjeren nejasno
način

Izlaganje Izlaganje je tečno, Izlaganje je Izlaganje zastaje, Izlaganje zastaje,


govornik gleda u uglavnom tečno, govornik rijetko govornik uglavnom
publiku, natuknice govornik većinom gleda u publiku, gleda u prezentaciju,
se pojavljuju prateći gleda u publiku, povremeno čita sa većinu izlaganja čita
izlaganje, broj natuknice se slajdova, natuknice sa slajdova,
slajdova primjeren je pojavljuju prateći uglavnom prate natuknice samo
duljini izlaganja izlaganje, broj izlaganje, broj dijelom prate
slajdova primjeren slajdova nije izlaganje, broj
je duljini izlaganja primjeren duljini slajdova nije
izlaganja primjeren duljini
izlaganja

Primjer ljestvice za ocjenu projekta:

Projekt

Kriteriji
Elementi
Uzorno (3) Korektno (2) Nepotpuno (1 ili 0)

Sve aktivnosti su jasno Aktivnosti su navedene, ali Aktivnosti su djelomično


planirane i razrađene, nisu jasno razrađene, navedene, razrada je
Plan rada
planirano je vrijeme vrijeme ili izvršitelji nisu nepotpuna, vrijeme ili
izvršenja i izvršitelji precizno određeni izvršitelji nisu navedeni

Metode rada su dobro Metode rada su uglavnom Metode rada nisu najbolje
Metode rada odabrane i pravilno i točno dobro odabrane i odabrane i primjena nije
primijenjene primijenjene pravilna i točna

Podaci (rezultati) su Podaci (rezultati) su


pravilno obrađeni te jasno, uglavnom pravilno Podaci nisu dobro
Prikaz rezultata
precizno i kreativno obrađeni, prikaz nije jasan i obrađeni, prikaz je nejasan
prikazani precizan

Izvori su potpuno i precizno Izvori su djelomično i Izvori su nepotpuni ili


Izvori
navedeni ispravno navedeni nedostaju

Ocjena 12,11 – odličan, 10,9 – vrlo dobar, 8,7 – dobar, 6,5 – dovoljan

Primjeri i smjernice pri oblikovanju povratnih informacija

Dobro oblikovane povratne informacije mogu unaprijediti proces učenja i poučavanja.


Planiranje i kreiranje aktivnosti istovremeno prati i oblikovanje oblika vrednovanja i
davanja povratne informacije.

Povratna informacija može se oblikovati:


1. tako da ukaže na ono što je dobro napravljeno:
„Odlično primijenjeno rješavanje problemske situacije dopunjavanjem crteža.“
„Smatram da si dobro iznio i argumentirao svoje rješenja zadatka.“
„Dobro je, vidim da si pročitao tekst o…“
 „Izvrsno je što si na nov i drugačiji način pristupio rješavanju problemskog zadatka.
 „Primjereno i precizno se koristiš geometrijskim priborom.“
„ Sviđa mi se što pri pojašnjavanju stvaraš poveznice sa svakodnevnim životom.“

2. tako da negativnu informaciju prikaže pozitivnim i jednostavnim jezikom:
„Odličan izbor metode rješavanja zadanog sustava. Trebao/la bi još provjeriti
koeficijente u zadanim jednadžbama sustava.“ 
„Bilo bi dobro da kod kuće ponovo riješiš zadatke koje smo radili danas na satu.“
„Prije rješavanja zadatka prouči pravila za računanje s potencijama koja ćeš 
primijeniti.“
„Ideje su ti iznimno kreativne, bilo bi dobro kada bi ih pokušala izraditi u više različitih
tehnika i tek onda odlučila koji rad predati na ocjenjivanje.“

3. u obliku reflektivnih pitanja učenicima:
Možeš li problem prikazati i drugačije zapisanom jednadžbom?
Kako možeš riješiti jednadžbu na kraći način?
Možeš li upotrijebiti više pridjeva radi boljeg opisivanja stvari / ljudi / događaja u
svome eseju?
Možeš li napisati kraće, a zapravo reći više?
Koji digitalni alat bi bio prigodan za prikaz rezultata tvoga rada?
Možeš li rezultate istraživanja povezati sa svakodnevnim životom?
Koje podatke još možeš prikupiti kako bi podržao ideju o svojoj pretpostavci?  
Što iz kućanstva možeš koristiti za izvedbu ovog praktičnog rada?
 4. pomoću listi za procjenu i rubrika
U kreiranju povratnih informacija učiteljima pomažu i liste procjena te opisnici u
rubrikama koji mogu uspješno informirati učitelje i učenike tijekom formativnog
vrednovanja. Naknadno se rubrike za vrednovanje za učenje mogu prilagoditi
samovrednovanju i vršnjačkom vrednovanju (vrednovanje kao učenje) ili biti sastavni
dio vrednovanje naučenoga.
Pri korištenju listi i rubrika potrebno je učenike unaprijed upoznati s elementima koji se
vrednuju kako bi učenici znali što se od njih očekuje, odnosno što će učitelji
vrednovati. U osmišljavanju rubrika poželjno je uključiti i učenike.
RUBRIKE
RUBRIKA se sastoji od niza elemenata koji učenicima osiguravaju točnu informaciju o
tome što se od njih očekuje i procjenu trenutnog napretka. Svaka rubrika ima dva ili
više elemenata i kriterije prema kojima su oni razrađeni . Pri tome treba imati na umu
da razine nisu istovjetne ocjenama.
U vrednovanju za učenje učitelj koristi rubriku kako bi uočio raskorak pri ostvarivanju
ishoda i na osnovu toga prilagodio poučavanje. 
U vrednovanju kao učenju koristi je učenik u refleksiji o svome učenju i
prilagođavanju strategija učenja. 
Ista rubrika može se koristiti i u vrednovanju za učenje i u vrednovanju kao učenju. 
Primjer rubrike : Vrednovanje samostalnog uratka

Primjer rubrike : Vrednovanje mini projekta


ELEMENTI KRITERIJI

U potpunosti Djelomično Potrebno doraditi
CILJ Cilj je jasno definiran, Cilj je nejasno  Cilj je znanstveno
aktualan, zanimljiv i definiran i djelomično neutemeljen.
znanstveno utemeljen. je znanstveno
utemeljen.
PLAN Sve aktivnosti su jasno Aktivnosti su dobro Aktivnosti su
RADA razrađene s navedenim razrađene, ali bez djelomično razrađene s
vremenom izvršenja i s precizno utvrđenih nedorečenim
jasnom podjelom rada.  komponenata komponentama
realizacije. realizacije.
METODE Metode rada dobro su Metode rada dobro su Metode rada nisu
RADA odabrane u odnosu na cilj te odabrane u odnosu na najbolje odabrane u
su pravilno i točno cilj, ali je njihova odnosu na cilj, a
primijenjene. primjena manjkava. primjena im je
manjkava.
OBRADA Rezultati su sistematično Rezultati su dobro Rezultati nisu
PODATAK obrađeni te točno,  jasno i obrađeni, ali nisu jasno obrađeni, a prikaz je
AI kreativno prikazani. nejasan i/ili
PRIKAZ prikazani (tabelarno/ nepregledan i/ili
REZULTAT grafički/slikovno). nečitljiv.
A
ZAKLJUČA Zaključak je jasno napisan i Zaključak djelomično Zaključak je preopćenit
K I OSVRT proizlazi iz dobivenih proizlazi iz dobivenih i ne proizlazi iz
NA RAD rezultata. Povezan je s rezultata. Nije u dobivenih rezultata i/ili
hipotezom, sažima glavnu potpunosti jasno ih krivo tumači. Nije
ideju rada te  sadrži osvrt na povezan s hipotezom, povezan s hipotezom,
istraživanje (eventualne a samo djelomično ne sažima glavnu ideju
pogreške i/ili prijedlozi sažima glavnu ideju rada.  Ne sadrži osvrt
poboljšanja). rada.  Sadrži na istraživanje.
djelomičan osvrt na
istraživanje.
IZVORI Precizno navedeni (citirani) Precizno navedeni Nepravilno citirani
ZNANJA svi izvori znanja. (citirani) izvori znanja, izvori znanja i/ili
ali nedostaju 1 ili navedeni samo
najviše 2 izvora djelomično.
znanja.

LISTA ZA PROCJENU 
LISTA ZA PROCJENU - jednostavna i brza metoda vrednovanja. Zadatak, aktivnost,
koji se njima procjenjuje razradi se na više pokazatelja/elemenata, a učenici bilježe
jesu li ili nisu ostvarili određene pokazatelje/elemente.

Jednostavna i brza metoda vrednovanja. Zadatak koji se njima procjenjuje razradi se na više
pokazatelja/elemenata, a učenici bilježe jesu li ili nisu ostvarili određene pokazatelje/elemente. Najčešće
imaju dva (DA/NIJE JOŠ , +/ - , i sl.) ili tri stupca (DA/DJELOMIČNO/NIJE JOŠ).  

Primjer liste za procjenu (za samovrednovanje poznavanja djeljivosti u skupu N)

Procijeni koliko dobro razumiješ i primjenjuješ djeljivost Uvijek, dobro Ponekad, Ne baš,
(Stavi kvačicu u stupcu koji odgovara tvojoj procjeni) uglavnom dobro trebam pomoć
Znam pravila djeljivosti s 2, 3, 5, 9 i 10.      
Prepoznajem broj djeljiv s 2.      
Prepoznajem broj djeljiv s 3.      
Prepoznajem broj djeljiv s 5.      
Prepoznajem broj djeljiv s 9.      
Znam napisati višeznamenkasti broj djeljiv s 2.      
Znam napisati višeznamenkasti broj djeljiv s 3.      
Znam napisati višeznamenkasti broj djeljiv s 5.      
Znam napisati višeznamenkasti broj djeljiv s 9.      
Znam rastaviti broj na proste faktore.      
Znam odrediti djelitelje zadanog broja.      
Znam nabrojati nekoliko višekratnika zadanog broja.      
Primjer zadataka za samovrednovanje i vršnjačko vrednovanje 
Jedan član para neka riješi A zadatke, a drugi B zadatke. Rješenja napišite u
tablicu. Pregledajte zadatke vašeg para i označite jesu li rješenja točna. Vratite
zadatke svom kolegi u paru i raspravite o rješenjima. Ukoliko je potrebno savjetujte se
s učiteljem.

A zadaci Rješenje T/N


Ime i prezime:
Izračunaj vrijednost izraza  2∙a+1  za   a = 0.5    
Opseg kvadrata iznosi 45.16 cm. Izračunaj mu površinu.    
Izračunaj vrijednost izraza 8∙2.5 - 5:2.5    

B zadaci Rješenje T/N


Ime i prezime:
Izračunaj vrijednost izraza  2∙a + 2∙b  za   a = 0.05 , b = 1.2    
Izračunaj  rješenje jednadžbe 0.2∙y=5, y = ?    
Površina vrta iznosi 25.5 metara kvadratnih. Dvije petine vrta je zasađeno cvijećem.    
Koliko kvadratnih metara vrta je zasađeno cvijećem?

Vrednovanje timskog rada

Suradnju u timu možete opisati po sljedećem ključu:


Stalno: S,     Često: Č,     Ponekad: P,     Rijetko: R,    Nikad: N

                                    Ime i Vođ Pomoć Član Član
prezime a nik 1 2


Suradnja u skupini
Samoinicijativno i marljivo        
radi.
Uporan(na) je u radu.        
Pažljivo i s poštovanjem        
sluša druge.
Dogovara se i prihvaća        
prijedloge.
Pomaže drugima.        
Prihvaća sve članove        
skupine.
Preuzima odgovornost.        

Materijali preuzeti iz Virtualne učionice Škola za život-Matematika, tema Vrednovanje