You are on page 1of 15

SEMINARSKI RAD

TEMA: Sakupljanje Kur’ana


Sadržaj:

UVOD ............................................................................................................................................................... 3

1. KUR’AN – DEFINICIJA I SADRŽAJ .............................................................................................................. 4

2. EBU-BEKR R.A. ......................................................................................................................................... 6

2.1. EBU BEKR, R.A – POSLANIKOV HALIFA ............................................................................................................. 7

3. OMER IBN EL-HATTAB ............................................................................................................................. 8

3.1. OMER R.A. – DRUGI HALIFA .......................................................................................................................... 8

4. OSMAN IBN AFFAN .................................................................................................................................. 9

4.1. OSMAN R.A.-TREĆI HALIFA ........................................................................................................................... 9

5. KUR’AN PRIJE POSLANIKOVE SMRTI .......................................................................................................10

6. KUR’AN POSLIJE POSLANIKOVE SMRTI ...................................................................................................12

7. UZROK SAKUPLJANJA KUR’ANA ..............................................................................................................13

ZAKLJUČAK .....................................................................................................................................................14

LITERATURA ....................................................................................................................................................15
UVOD

Nakon što je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, preselio, neka od arapskih plemena su
napustila islam. Kada se to desilo Ebu Bekr, Allah sa njim bio zadovoljan, je poslao vojsku
koja se sukobila sa tim otpadnicima, a među tom vojskom je bio i veliki broj hafiza koji su u
toj borbi ubijeni, pa su se ashabi pobojali da se ne zagubi nešto od Kur'ana. (El-Begavi,
Šerhu-s-sunneti, četvrti tom, str.521)

Spomenuti događaj bilježi imam Buhari od Zejda b.Sabita u kojem se između ostalog
spominje da je Omer došao Ebu Bekru i predložio mu da sakupi Kur'an. Nakon što se Ebu
Bekr nekoliko puta dvoumio da li da uradi taj posao, na kraju je i pristao, pa je Kur'an
sakupljen. Nakon što je sakupljen bio je kod Ebu Bekra sve do njegove smrti, nakon toga kod
Omera, a potom kod njegove kćerke Hafse. (Sahihu-l-Buhari, šesti tom, str.98-99)
Sakupljanje se dogodilo, kao što se spominje u hadisima, nakon bitke na Jemami, dvanaeste
godine po hidžri.

Zejd b.Sabit izabran je da nadgleda sakupljanje Kur'ana iz nekoliko razloga:


1.Bio je hafiz Kurana,
2.prisustvovao je zadnjem Poslanikovom učenju Kur'ana,
3.bio je jedan od pisara Objave,
4.bio je veoma oštrouman
Način sakupljanja Kur'ana na koji se oslonjao Zejd b.Sabit zasnivao se na četiri temelja:
1.Tekst Kur'ana koji je bio zapisan pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve selleme,
2.nije prihvatao tekst Kur'ana dok dva svjedoka ne bi posvjedočla da je to zapisano pred
Poslanikom, sallallahu alejhi ve selleme,
3.tekst koji je bio zapamćen,
4.nije prihvatao osim od onih hafiza koji su Kur'an naučili direktno pred Poslanikom,
sallallahu alejhi ve selleme.

3
1. Kur’an – definicija i sadržaj

Premda se Kur’an kao vječna Božija riječ i Dojava Gospodara svjetova ne može svesti u
okvire jedne definicije – jer one ono što definiraju ograničavaju po mjeri ljudskoga razuma –
ipak su islamski učenjaci dali jednu uvjetnu definiciju Kur’ana, koju ćemo ovdje navesti i
ukratko prokomentirati. Dakle, Kur’an je: Allahov govor, nadnaravan i objavljen
Muhammedu, alejhi’ s-selam, zapisan u zbirkama, prenesen vjerodostojno, a samo njegovo
učenje pobožno je djelo (Subhi Salih i Musa Šahin Lašin). Nekoliko elemenata iz ove
definicije obrazložit ćemo u nastavku.

Kur’an je Allahov govor, Božija Riječ (kelamulah). Prema učenju ehl-i sunneta, Kur’an je
„nestvoreni Božiji govor“.
Taj Vječni govor, dakle, silazi, spušta se (tenzil) u vrijeme i prostor. Vrijeme i prostor su
odrednice koje se vežu za čovjeka, one ništa ne znače u odnosu na vječni Božiji govor. Čest
motiv u Kur’anu je prostor, dakako u odnosu na čovjeka, odnosno grad; poslanici dolaze u
gradove, čak ih i grade (npr. Davud, a.s., gradi Jerusalem). Silazak Allahovog govora u
vrijeme i prostor, tj. u historiju, podsjeća nas na činjenicu da čovjek nije ostavljen bez poruke
s Neba.

Kur’an je nadnaravan, nenadmašan, nedostižan, jednom riječju – on je mudžiza jer je Božije


svojstvo, i zato ljudi nisu u stanju „donijeti nešto slično njemu“. Budući da je Kur’an, kako
rekosmo, Božije svojstvo, kada ga slušamo, zapravo slušamo uzvišenog Allaha! Kur’an je
jedina Knjiga koja je ljude izazvala da ga oponašaju, i taj izazov vrijedi do kraja ovoga
svijeta. Nesagledivi su i neuhvatijivi aspekti kur’anskog i’džaza. Kur’anski i’džaz, kako su to
uočili još klasični autori(teti), ne iscrpljuje se samo u njegovom nadnaravnom zadivljujućem
ustrojstvu, već obuhvata i mnoge druge aspekte njegovog diskursa, npr. zakonodavni,
historijski, obavijesni, nagovještajni, znanstveni itd. I’džaz je u svim svojim poznatim i
nepoznatim dimenzijama ljudskome umu neprolazna i svevremena odlika Kur’ana, te vječiti
znak njegovog Božanskog porijekla i, također, nepobitni i uvijek aktualni dokaz istinitosti
poslanstva vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s. Za ljudski um on je stalni izazov i poziv na
kontinuiran tragalački i istraživački napor. Otuda se u svakom vremenu otkrivaju novi ili na
nov način uočavaju aspekti kur’ankoga i’džaza.

4
Kada se vječna Božija Riječ objavi na Zemlju, ona poprima određenu formu oblik. Njezin
prvi oblik je jezik, tj. da je ona napisana, odnosno da je u Knjizi. Kur’an je sabran u mushaf,
ne na način redoslijeda kako je objavljivan, već je raspored sura u mushafu, prema većini
islamskih učenjaka, dat putem Objave (tevkif). Dakle, u slučaju kur’anskog Teksta mi vidimo
vječni poredak Kur’ana a ne vremenski (npr. sura el-Alek je prva objavljena, a ona je 96. sura
u Kur’anu; Fatiha je objavljena u Medini, a nalazi se na prvom mjestu u mushafu itd). Zato
Kur’an, između ostalog, nema usporedbu u književnim tvorevinama ljudi.

Rana muslimanska zajednica na čelu sa halifama Ebu Bekrom i Osmanom, r.a., poduzela je
niz idžtihadskih poteza u vezi sa:
a) nastankom mushafa,
b) njegovim prepisivanjem i umnožavanjem i
c) reformom kur’anskog pisma.
U vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Kur’an je zapisivan na različitim materijalima:
kamenim plohama, palminom granju, kostima i slično, ali nije bio sakupljen u jednu zbirku
(mushaf). Svi ti predmeti bili su pohranjivani kod Zejda ibn Sabita, glavnog Poslanikovog,
s.a.v.s., pisara Objave. Usporedo s time, i još u većoj mjeri, teklo je učenje Kur’ana napamet.
Sa halifom Ebu Bekrom nastaje prvi mushaf. Naime, kada je na Jemami (12/634. godine)
poginula skupina ashaba u borbi protiv Musejlime el-Kezzaba, Omer b. el-Hattab ukazao je
Ebu Bekru, r.a., da sakupi Kur’an zbog straha da on ne nestane sa smrću njegovih učača
poznavalaca. Ebu Bekr je izdao fetvu Zejdu b. Sabitu, i Kur’an je zapisan, odnosno sakupljen
u jednu zbirku (mushaf). Taj mushaf ostao je kod Ebu Bekra, zatim kod Omera, a onda kod
Omerove kćerke Hafse. Tokom toga perioda raširile se su kopije Kur’ana širom tadašnjeg
carstva. Među njima je bilo određenih razlika pa je Huzejfe b. el-Jemani (25. godine po
Hidžri) na to ukazao Osmanu b. el-’Affanu, r.a. Onda je Osman formirao komisiju na čelu sa
Zejdom b. Sabitom da po drugi put zapišu Kur’an. Mushaf koji je bio kod Hafse uzeli su kao
osnovni tekst (imamu l-mushaf) prilikom ovog posljednjeg zapisivanja/sakupljanja
Kur’ana. Osman, r.a., lično je nadzirao ovaj posao i u njemu sudjelovao. Osman, r.a., im je
rekao: „Ako se u nečemu ne složite, zapišite prema jeziku plemena Kurejš.“ Kada je mushaf
završen, Osman, r.a., načinio je njegove kopije i poslao u glavne centre carstva, a za sve
mimo njega naredio je da se podere ili spali (prenose se obje ove mogućnosti).

5
2. EBU-BEKR R.A.

Istorija islama puna je pouka i poruka koje su potrebne muslimanima u svakom vremenu, a
posebno danas, u vremenu mnogobrojnih smutnji usljed kojih se ne mogu snaći ni oni
najučeniji. Proučavanje te blagoslovljene istorije i uzimanje pouka iz života islamskih
velikana, omogućava nam da ispravno razumijemo vjeru, da se ispravno postavimo u svakoj
situaciji i da mlade naraštaje odgojimo na temeljima poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi
ve sellem.

O prvoj generaciji muslimana Allah, dž.š., rekao je: „Allah je zadovoljan prvim muslimanima,
muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su
zadovoljni Njime: za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će
vječno i zauvijek u Njima boraviti.“ (Et-Tevba, 100) To je generacija za koju je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Najbolja generacija je moja generacija, zatim ona poslije
nje pa ona poslije nje.“ (Muslim)

Opisujući tu nedostižnu generaciju, Abdullah ibn Mes‘ud, r.a., kazao je: „Ko želi da slijedi
neku stazu neka slijedi stazu onih koji su umrli, jer živi nisu sigurni od smutnji. A oni koji su
umrli su ashabi Muhammedovi, a.s., koji su, tako mi Allaha, bili najčišćih srca, najvećeg i
najtemeljitijeg znanja i sa najmanje usiljenosti i pretvaranja. Allah ih je odabrao da druguju sa
Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, da obrazuju društvo i uspostave državu na
temeljima islama. Upoznajte njihove vrline, slijedite ih koliko god možete u vjeri i moralu, jer
oni su bili na ispravnom putu.“ (El-Begavi, Šerhus-sunne, I/214-215).Istorija prve generacije
muslimana je istorija riznica islamskog znanja, džihada, izgradnje kulture i civilizacije sa
čijom se veličinom i grandioznošću teško može mjeriti bilo koja druga ljudska civilizacija.

Neprijatelji islama su dobro znali kakva se snaga i inspiracija krije u životopisima ashaba, pa
su nastojali da iskrive i falsifikuju povijesne činjenice, da oskrnave i uprljaju njihove čiste
biografije, da ubace sumnju i posiju smutnju, koja je započela ubistvom drugog pravednog
halife Omera b. Hattaba, a kuliminirala u vrijeme trećeg pravednog halife Osmana, r.a., o
kojem su munafici i spletkaroši širili gnusne laži sve dok nisu uspjeli okupiti skupinu
nesretnika koja je učestvovala u njegovom ubistvu.Stoga je nužno da se uvijek i iznova
vraćamo i upoznajemo sa prvom i najboljom generacijom muslimana, a posebno sa životom i

6
djelom četverice pravednih halifa, kako bi odagnali sumnje i nedoumice i kako bi, slijedeći
njihov put, bili što bliže sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

2.1. Ebu Bekr, r.a – poslanikov halifa

Početkom rebiul-evela 11. godine po hidžri Poslanik, s.a.v.s., se razboli. U ponedjeljak,


ujutro, 12. rebiul-evela izađe iz Aišine sobe i ljudima održa vaz u mesdžidu. Odredio je Ebu
Bekra, r.a., za imama ljudima u namazu, a Usamu ibn Zejda za vođu mudžahida u ratu protiv
Bizantijaca . Poslanik, s.a.v.s., se vratio u svoju sobu i ubrzo zatim preselio ka Allahovoj,
dž.š., milosti. Među ashabima je počela panika. Nisu mogli shvatiti da je Poslanik, s.a.v.s.,
umro… Na Ahiret je preselio njihov drug, Allahovo odabrano stvorenje, Njegov posljednji
Poslanik ljudskom rodu, Muhammed ibn Abdullah, s.a.v.s. U tom teškom trenutku, Ebu Bekr
je otišao da se uvjeri u stanje Poslanika. Otkrio je njegovo plemenito lice i zaplakao. Ljubio je
Poslanikovo lice, govoreći: "Divno li je tvoje lice, dok si bio živ. A njegova ljepota je i sada."
Zatim je izašao pred ljude i rekao: "O ljudi, ko je obožavao Muhammeda, neka zna da je
Muhammed preselio, a ko obožava Allaha, pa Allah vječno živi i nikad ne umire". Proučio je
ajet:: "Muhammed je Allahov Poslanik. A i prije njega je bilo poslanika. Pa ako bi on umro ili
ubijen bio, zar biste se vi stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati neće
Allahu nimalo nauditi, a Allah će zahvalne sigurno nagraditi." Nakon toga ljudi su shvatili da
je Poslanik zaista umro.

Pored gore nabrojanih situacija i primjera, Ebu Bekrova pronicljivost, pravednost i mudrost
došla je do izražaja onda kada su se ensarije, nakon Poslanikove, a.s., smrti, okupili na imanju
Benu Saide, da između sebe izaberu halifu. Muhadžiri su čuli za to, pa su Ebu Bekr, Omer,
Ebu Ubejde otišli na to imanje. Zatekli su ensariju Sa‘d ibn Ubadu kako govori ensarijama da
oni trebaju preuzeti vođstvo nad islamskom državom nakon Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem, rekavši: „Mi smo prvi pomogli islam, mi smo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
pružili utočište kada ste ga vi odbacivali. Osim toga, vi niste starosjedioci u Medini, vi ste
skupina koja je ovdje došla. Zato mi treba da preuzmemo vođstvo u državi.“ Omer, r.a., je
htio silom zaustaviti Sa‘dov govor, ali mu je Ebu Bekr rekao: „Polahko Omere!“ Zatim je
ustao i rekao ensarijama: „Dragi brate, Sa‘d, sve što si rekao istina je. Vi znate, a i mi znamo
da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Kada bi ljudi krenuli jednom dolinom, a
ensarije drugom, ja bih išao sa ensarijama.’ Ali, Sa‘d, ti također dobro znaš, bio si prisutan,
kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Kurejšije trebaju upravljati ovom stvari,

7
dobročinitelji će slijediti njihove dobročinitelje, a griješnici njihove griješnike.’ Ebu Bekrove
riječi smirile su Sa‘da, pa je rekao: ‘Ebu Bekre, istinu si rekao. Mi smo ministri, a vi ste emiri
(halife).’“

3. OMER IBN EL-HATTAB

Omer ibn el-Hattab, drugi je Halifa, izabran preporukom Ebu-Bekra, r.a. Smatra se da je bio
visok čovjek, preko 2 metra, obdaren izuzetnom fizičkom snagom, bijelog tena i crvenkaste
kose. Bio je poznat među ashabima kao najučeniji u Allahovoj Knjizi, kao onaj koji
najdosljednije radi po Allahovoj Knjizi i kao onaj koji najviše razumije Allahovu vjeru. Dok
je još biomušrik, poželio je ubiti Poslanika Muhammeda s.a.v.s., no Allah s.w.t. je udesio da
baš tada primi islam i postane jedan od najvećih boraca za prava muslimana. Jedan je od
desetorice Poslanikovih s.a.v.s Ashaba r.a. kojima je još za života obećan Džennet.

3.1. Omer r.a. – drugi halifa

Još nakon što je Ebu-Bekrr.a. odlučio da izabere Omera r.a. da ga naslijedi, neki su se uplašili
da će Omer r.a. biti još oštriji kada preuzme hilafet. Takvo mišljenje se samo povećalo nakon
smrti Ebu-Bekra. No, prije zakletve, Omer r.a. se pred prisutnim
obratioGospodaru dovom: "Allahu moj, ja sam grub, pa me učini blagim. Allahu moj, ja sam
slab, pa me ojačaj. Allahu moj, ja sam škrt, pa me učini darežljivim", i nastavio dalje
riječima:
"Allah vas je, uistinu, iskušao sa mnom, a mene je iskušao sa vama i ostavio me među vama
poslije moga prijatelja (Muhammeda a.s.). Tako mi Allaha, svako vaše pitanje koje mi dođe,
ja ću lično preuzeti. Neću ga drugom povjeravati i neću žaliti uloženog truda. Bit ću odlučan i
povjerljiv. A ko bude loš, sigurno ću ga kazniti. "
Omer je dobio nadimak Vođa pravovjernih Emirul-u'minin. Po preuzimanju halifata, Omer
r.a. je smijenio Halida ibn el-Velida sa mjesta glavnokomandujućeg muslimanske vojske. Na
njegovo mjesto postavio je Ebu-Ubejde Amir ibn El-Džerraha. Nastavio je sa osvajanjima.
Veoma lako je uspjevao potaknuti veliki broj muslimana na Džihad. Tome su uveliko
doprinosili i uspjesi na bojnom polju. Posebno se trebaju

8
spomenuti Irak, Šam, Kuds te Egipat koji su muslimani za vrijeme vladavine Vođe
pravovjernih uspjeli u potpunosti ostvojiti.
Za vrijeme svoga halifata, Emirul-u'minin je učinio Medinu muslimanskom
prijestolnicom, džamiju je učinio mjestom gdje se raspravlja o općim muslimanskim
problemima. Džamija je u Omerovo vrijeme bila mjesto odakle se upravlja državom. Prvi je
postavio sudije i zahtijevao od njih da se drže pravde u svojim presudama. A sam je on bio
primjer za pravednost. Nazvan je Farukom jer je rastavljao istinu od laži. Jednom prilikom,
kada je došao u Medinu izaslanik Kisre htio je pitati o muslimanskom kralju, pa su ga
obavijestili da kod njih nema kralja, nego da imaju halifu. Potom ih je pitao gdje on boravi, pa
su ga uputili prema džamiji. Potražio ga je u džamiji, ali ga nije našao. Rečeno mu je da ode
na jedno mjesto nedaleko od džamije. Kada je perzijski izaslanik došao na mjesto gdje su ga
uputili, našao je čovjeka kako spava u hladovini voćnjaka. Sam, sakriven od sunca, sa svojim
štapom pod glavom, siguran i bezbrižan spavao je prvi čovjek najveće države tog doba. Ta
slika je nagnala Perzijanca da kaže poznatu rečenicu: "Pravdu si uspostavio, pa mirno
zaspao".
Prvi je uveo poštu, plate i protokole. Uveo je mjesečevo računanje vremena za muslimane.

4. OSMAN IBN AFFAN

Osman ibn Affan vodi porijeklo od Umejje, jednog od najčasnijih kurejševićkih plemena,
koje je nosilo zastavu u ratovima i imalo neka vjerska zaduženja oko Kabe. Bio je jedan od
rijetkih pismenih ljudi tog doba. Ostao je zapamćen kao 3. halifa i kao pisar, koji je
zapisivao Objavu dok je silazila Poslaniku s.a.v.s.. Imao je dva nadimka: Ebu-Abdullah i Ebu-
Amr. Jedan je od desetorice poslanikovih ashaba kojima je još za života obećan Džennet.

4.1. Osman r.a.-Treći halifa

Nakon smrti Omera r.a, okupilo se vijeće kako bi izabrali novoga halifu. Bilo je predloženo
šest ashaba, da bi nakon rasprave trojica odustala, a ostali su: Osman ibn Affan, Alija ibn
Ebu-Talib i Abdurrahman ibn Avf. Abdurrahman ibn Avf je tada rekao: "Ja ću preuzeti na
sebe izbor, i odredit ću onoga ko je preči od vas dvojice", pa je ispitivao stanovništvo u nadi

9
da će volja naroda odlučiti. Međutim, kada ni jednom od njih dvojice narod ne ukaza
povjerenje, on se odluči da okupi vjernike u džamiji, te sa minbera zatraži od kandidata da se
zakunu Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika a.s. da će raditi kao Ebu-
Bekr i Omer ibn el-Hattab. Alija ibn Ebu-Talib odgovori da se ne može zakleti, ali da će
uložiti sve od sebe, a Osman izreče zakletvu, te tako postade treći halifa.
Za vrijeme Osmanovog hilafeta nastavljena su osvajanja na istoku. Osvojena
je Armenija i Azerbejdžan, a stanovniciTaberistana i Gruzije su se dobrovoljno predali.
Period hilafeta Osmana r.a. je period kada su muslimani bili najjači, i kada su živjeli u
najvećem blagostanju. To vrijeme je zapamćeno po sljedećem:
 Kovan je novac koji je dopro u sve krajeve hilafeta.
 Formirana je mornarica koja je izvojevala mnoge pobjede.
 Medina je postala prijestolnica
 Kur'an je sastavljen u jednu zbirku po pravilima koja važe i danas.
Izmjenjivao je namjesnike na visokim položajima i na njihova mjesta postavljao svoje rođake,
pa je to izazvalo nezadovoljstvo muslimana. Nagomilani gnjev prerastao je u pobunu. Prvo se
pobunio narod Kufe, zatim Basre, a u Egiptu se pripremala pobuna i zavjera o ubistvu halife.
Iako je bio svjestan teškoće u kojoj se našao halifa nije htio preći u Šam gdje bi mu bila
pružena zaštita, nego je govorio: "Allah mi je dovoljan, a divan je On zaštitnik"

5. KUR’AN PRIJE POSLANIKOVE SMRTI

Kur'an je objavljivan ajet po ajet i sure po sure. Pošto se koristio čudesnom čistoćom jezika i
nadmoćnim stilom širio se zapanjujućom brzinom. Arapi su bili zaljubljenici čistoće jezika i
stilistike, padali su u zanos pred Kur'anom i dolazili iz dalekih krajeva da slušaju neke ajete sa
usana Božijeg poslanika, s.a.v.a.

Velikani Mekke i uglednici iz plemena Kurejš obožavali su idole i bili najžešći neprijatelji
misije islama. Vrlo žestoko su pokušavali udaljiti ljude od Poslanika i ne dati im priliku da
slušaju Kur'an tvrdeći da je on magija kojom su opčinjeni. Uz sve ovo, ipak su sa strahom u
mrklim noćima dolazili blizu kuće Poslanika i slušali ajeta koje je Muhammed, s.a.v.a., učio.

10
Muslimani su vrlo marljivo memorisali i čuvali Kur'an jer im je Poslanik naredio da ga uče
zajedno1, a oni su vjerovali da je Kur'an Božiji Govor. Kur'an je prvi temelj njihovog vjerskog
učenja i naređeno im je da u namazu uče suru Al-Fatiha i druge potrebne dijelove Kur'ana.
Nakon što je Poslanik preselio u Medinu i organizovao život muslimana naredio je zajednici
svojih sljedbenika da posebnu pažnju posvete Kur'anu i njegovom poučavanju. Poslanik ga je
izučavao i obznanjivao vjerske propise i ono što mu je objavom stiglo. Svakodnevno se
zapisivalo ono što je stizalo dok Kur'an nije bio pohranjen. Oni koji su se bavili tim poslom
ispričavali su se zbog izostanka na ratnom polju o čemu i Kur'an govori.2

S obzirom na to da su Poslanikovi drugovi muhadžiri bili nepismeni, nisu znali ni čitati ni


pisati, Poslanik je iskoristio židove zarobljenike i svakom od njih naredio da nauče pismu
nekoliko njegovih drugova. Na taj način se oko Poslanika našla grupa onih koji su znali čitati
i pisati.

Jedna grupa među njima je radila na učenju i memorisanju Kur'ana i zapisivanju njegovih sura
i ajeta. To su oni koji su kasnije bili poznati kao “hafizi”. Od njih je u bici kod Bi'r Mau'na
poginulo četrdeset ili sedamdeset osoba.3

Sve što je bilo u cijelosti objavljeno ili postepeno dolazilo zapisivano je na pločama, plećnim
kostima brava i palminoj kori, i pamćeno je.
Ono što nije podložno nikakvoj sumnji i što se ne može opovrgnuti, jeste svakako to da je
najveći broj kur'anskih sura kružio i bio raširen među ashabima, Poslanikovim drugovima,
prije Poslanikove smrti. Pojavila su se mnoga imena sura u mnoštvu hadisa prenesenih i kod
šija i kod sunija. Ti hadisi opisuju način Poslanikove dostave islamskog poziva, način
obavljanja namaza i način kako je Poslanik učio, recitirao Kur'an. Tako u hadisima nalazimo
posebna imena za skupine sura koja su se koristila prije Poslanikove smrti kao što su druge
sure, sure od stotinu ajeta, međusobno slične sure po duljini i kratke sure.

1
En-Nahr: 44. ajet i mnogi drugi.
2
Et-Tewbe: 122.
3
El-Itkan, 1/22

11
6. KUR’AN POSLIJE POSLANIKOVE SMRTI

Nakon Poslanikove smrti, Alija, mir s njime, koji je prema Poslanikovoj naredbi poučavao
ljude Kur'anu u svojoj kući4počeo je sakupljati Kur'an u Mushaf (knjižnu zbirku) prema
redoslijedu kako je on objavljivan. Nije prošlo ni šest mjeseci od Poslanikove smrti, a Imam
Alija, mir s njime, je završio sakupljanje Kur'ana u cjelosti i dao ga na korištenje ljudima.5

Godinu dana nakon Poslanikove smrti6 izbio je rat na Jemami u kome je poginulo sedamdeset
učača pa je tadašnji hilafet razmišljao da sakupi sure i ajeta u jednu knjigu bojeći se izbijanja
drugog rata, nestanka učača i odlaska Kur'ana sa njihovom smrću.

Hilafet je naredio da se svi učači, Poslanikovi drugovi, okupe pod rukovodstvom Zejd bin
Sabita i sakupe Kur'an sa ploča, palmove kore i plećnih kostiju koje su bile čuvane u
Poslanikovoj kući i kod drugih ashaba. Kada je sakupljenje bilo završeno prepisali su
nekoliko primjeraka i razaslali ih po islamskim pokrajinama.

Nakon izvjesnog vremena treći halifa Osman7 uočio je da Kur'anu prijeti iskrivljavanje i
mijenjanje iz nehata prilikom prepisivanja pa je naredio petorici ashaba, među njima je bio i
Zejd bin Sabit, da uzmu Hafsin Mushaf, koji je bio prvi primjerak Ebu Bekra, i prema njemu
prepisuju.
Također je naredio da se svi primjerci Kur'ana iz muslimanskih gradova vrate u Medinu i
budu spaljeni.

Napisano je pet primjeraka Kur'ana. Jedan primjerak je ostavljen u Medini, jedan je poslat u
Mekku, jedan u Šam, jedan u Kufu i jedan u Basru. Tvrdi se da je osim ovih pet primjeraka po
jedan poslat u Jemen i Bahrejn. Ovaj prvi primjerak je poznat pod imenom “Mushaf vodič” i
svi kasniji primjerci Kur'ana prepisivani su na osnovu njega.

Između ovih primjeraka i Mushafa koji je zapisan po naredbi prvog halife ne postoje razlike
izuzev u jednoj stvari, a to je: u Mushafu prvog halife sura Et-Tewbe nalazila se između sura
“sure od stotinu ajeta”, a sura El-Enfal nalazila se između “međusobno sličnih sura”. U

4
El-Itkan, 1/59
5
El-Masahif, Sidžistani.
6
El-Itkan, 1/5-60.
7
El-Itkan, 1/61

12
“Mushafu vodiču” sure El-Enfal i Et-Tewbe smještene su na jednom mjestu između sura El-
A'raf i Junus.

7. UZROK SAKUPLJANJA KUR’ANA

Kada je Islam počeo da se širi, ashabi su odlazili u razna područja i svako od njih je ljude
podučavao Kur’anu onako kako je naučio od Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme.
Stanovnici Šama su bili podučavani kiraetu Ubejj b.Kaba, pa su učili na način kakav nije bio
poznat stanovnicima Iraka, dok su stanovnici Iraka podučavani kiraetu Abdullaha b. Mesuda,
te su učili na način kakav nije bio poznat među stanovnicima Šama, te su jedni druge zbog
toga proglašavali nevjernicima.8

Kada su muslimani krenuli da osvoje Armeniju i Azerbjedžan, desio se nesporazum između


vojnika koji su došli sa područja Šama i onih koji su stigli iz Iraka.
Takvo razilaženje je primjetio ashab Huzejfe b. Jeman, te je odlučio da to saopšti halifu
Osmanu, koji je nakon toga zatražio od Hafse, r.a., da mu pošalje mushaf koji je bio kod nje.

Sakupljanje se desilo krajem dvadeset četvrte i početkom dvadeset pete godine po Hidžri, kao
što to spominje Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao.9

Osman, r.a., je izabrao četvericu ashaba, koji su bili zaduženi za sakupljanje Kur’ana ,
a to su : Zejd b. Sabit, Abdullah b. Zubjer, Seid b. El-As i Abdurrahman b. Haris b.Hišam.10

Osman, r.a. je upitao : Ko najbolje piše?


Kazali su mu :Onaj koji je pisao i Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, Zejd b. Sabit.
Nakon toga je Osman upitao : A ko najbolje poznaje jezik?
Odgovorili su mu: Seid b. El-As.
Tada Osman reče: Neka Seid čita, a neka Zejd piše.11

8
Ibn Hadžer El-Askalani, Fethu-l-Bari, treći tom, str.18
9
Prethodni izvor, deveti tom, str.17
10
Mekki b. Ebi Talib, El-Ibane, str.64
11
Ibn Hadžer, Fethu-l-Bari, deveti tom, str.19

13
ZAKLJUČAK

Već smo kazali da su kur'anske sure i ajeti bili rašireni među muslimanima prije prvog i
drugog sakupljanja u Mushaf i pobuđivali su njihovo puno interesovanje. Pored toga
Poslanikovi drugovi i sljedbenici, učači, izvršili su sakupljanje Kur'ana.
Svi su oni kasnije prihvatili Mushaf koji je sačinjen pod njihovim ravnateljstvom i prepisivali
ga bez bilo kakvih prigovora i zahtjeva.
Prilikom drugog sakupljanja, u vrijeme halife Osmana, neki su htjeli izostaviti harf, “waw” iz
ajeta12 pa su spriječeni u tome na taj način što im je ashab Ebi ibn Ka'b zaprijetio sabljom ako
ne zabilježe i harf “waw”, pa su to i uradili.13
Drugi halifa, Omer,14 svojevremeno je rečenicu iz ajeta15 čitao izostavljajući veznik “we” pa
su ga opomenuli i čak obavezali da čita sa veznikom.
Pored toga što Imam Ali, Bog njime bio zadovoljan, bio prvi koji je sakupio Kur'an prema
redoslijedu objave, nisu ga uključili u prvo i drugo sakupljanje Kur'ana. To nije izazvalo
nikakvo razmimoilaženje i opoziciju ni prije pojave Mushafa, a ni kasnije u toku njegove
vladavine.
Tako Imami Poslanikove porodice, s.a.v.a., potomci Alijini i njihovi nasljednici, nisu se
suprotstavljali po pitanju Mushafa i nisu ništa prigovarali čak ni u krugu najbližih prijatelja,
nego su uvijek pozivali poštovanju Mushafa. Šije naređuju da se čita Kur'an onako kako ga
ljudi čitaju i kako je prihvaćeno.
Sa sigurnošću možemo tvrditi da je Alijina šutnja u pogledu razlika između njegovog
Mushafa i sunijskog koji je jako raširen, opravdana, jer povodi objave nemaju značaja u
tumačenju Kur'ana samim Kur'anom, na čemu insistira Ehlu-l-bejt. U tom obliku tumačenja
Kur'ana značajno je grupiranje ajeta i međusobno upoređivanje, jer je Kur'an vječna knjiga za
sva vremena i sve narode i nemoguće je njegove poruke svesti u osobenost jednog vremena,
mjesta, događaja i tome slično.
Spoznajom ovih osobenosti moguće je svakako polučiti odredjene koristi kao što su povijesni
razlozi pojave nekih oblika svijesti i pravnih normi koji koincidiraju objavljivanju ajeta,
intenzitet napretka islamske misije u toku 23 godine i sl. No, očuvanje islamskog jedinstva,
koje je bilo stalni cilj Ehli-l-bejta, mnogo je važnije od ovih parcijalnih koristi.

12
Et-Tewbe, 34.
13
Sujuti, Ed-Duru al-mansur, 3/232.
14
Ibid,3/369.
15
Ibid,3/369.

14
LITERATURA

 Ebul-Hasan Alija ibn Ahmed el-Vahidi en-Nejsaburi, „Povodi objave Kur'ana“,


Bookline.
 Edib Smolo, „Uvod u Islamsku ekonomiju i finansije“, teorija i praksa, Dobra knjiga
Sarajevo.
 „Kur'an s prevodom“

15