You are on page 1of 7

Uvod u etnologiju

• studere – lat. baviti se nečime


• problem je znanstveno pitanje i podrazumijeva se riješavanje problema; može ga
se razmrsiti ili “staviti pod tepih”;
• filozof Friedman – najvažnija osobina znanosti nije znanje nego sposobnost
stjecanja znanja; formulacija problema često je važnija od njegova rješavanja
• razlika znanosti i nauke - nauk ne istražuje, nego ima gotova rješenja –
naučavanje gotovog sustava znanja daje gotova rješenja; znanost je
autokorektivna (može sama sebe popraviti), ako je nauk u osnovama kriv on se
ruši; postoji opasnost da se znanost nametne kao religija (scientološka crkva);
Leslie White: “Postoji opasnost da se znanost sroza na modernu magiju”
• Adolf Bastian (druga polovica 19. stoljeća) – tvorac pravca u etnologiji –
evolucionizam (razvoj ljudske kulture)
• etnologija je znanost, ali je važna imaginacija i intuicija – ali se ni vjera ni intuicija
ne smiju miješati u znanstveni postupak; objekt istraživanja – predmet znanosti;
• sinteza – dobivanje zaključaka na temelju opće poznatih stvari
• indukcija – uvoditi; dedukcija – izvoditi; aksiom – polazna pravila
• Galileo Galilei početkom 17. stoljeća definirao 3 osnovna znanstvena pitanja: što
– kako – zašto (treba odgovarati tim redoslijedom)
• etnologija je komparativna znanost što znači da uočava razlike među kulturama i
bavi se kulturama
• teza/postavka – postavljanje znanstvenih zaključaka
• hipoteza/pretpostavka – prvo što pada na pamet kao moguće rješenje
• radna hipoteza – suvišno ponavljanje
• zakon – dobiva se dokazivanjem hipoteza, ali je zgodnije govoriti o pravilnostima
nego o zakonima
• kada se skupi više pravilnosti dobiva se teorija
• teorija je logično udruživanje raznih teza, ali i onaj dio znanosti koji se bavi
načelima te znanosti
• praksa – upotreba teorijskih zasada u konkretnom poslu

Povijest etnološke misli

• prva etnološka misao – razlika u ponašanju ljudi


• objašnjavanje pitanja zašto završavalo je u mitovima zbog neznanstvenog
pristupa: a) mitološka/vjerska razina b) eksperimentiranje c) znanstvena razina
• pojedine skupine sebe zovu ljudima (npr. Eskimi), a drugima ne daju taj pridjevak
(zbog mita o postanku)
• Slaveni – “oni koji su svoji, koji govore” – tj. međusobno se razumiju
• tijekom godina prvo su se razvijale tehničke znanosti, a humanističke dosta kasno
jer su se dugo objašnjavale kroz mitove
• razvoj kulturne povijesti: a) ljudi su skupljači i vegetarijanci b) lov i zemljoradnja c)

1
razdoblje otkrića, umjetnost i obrt
• Herodot u svojim djelima često govori o pronalascima – Lidijci su izumili novac,
Karijci perjanicu na šljemu, Egipćani hramove i podjelu godine na 12 mjeseci,
Babilonci sunčani sat i podjelu dana na 12 sati; Herodot je otac povijesti; u
njegovo doba javlja se sofistička škola – čovjek kao tvorac kulture i života
• Hipokrat – liječnik, glavno djelo “O vjetrovima, vodama i krajevima”; tim djelom
udario je temelje znanosti antropogeografiji (proučava odnos čovjeka i njegove
zemlje); ima komparativni pristup (uspoređuje metode); pisao je da u grubim
zemljama, polupustinjama žive mršavi ljudi, ali hrabri i spretni, a na plodnim
visoravnima žive visoki, vitki i blagi ljudi
• Eudoksos – slavni geograf, ali je donosio i etnografsku građu; pisao o Perzijancu
Sastapenu koji je da bi izbjegao smrtnu kaznu zbog silovanja morao oploviti
Afriku; spominje i da su Perzijanci našli male ljude u palminom lišću (Pigmjei);
• Hipija – tvorac riječi arheologija
• Tukidid – tvorac egzaktne historiografije
• Aristotel – glavni grčki filozof; djelo “O politici”; daje opću etnografiju s
etnografskim razmišljanjima; razlikuje 3 kulture: a) lovačko – ribarsku b)
nomadsko – stočarsku c) zemljoradnička; ne stavlja ih niti u jedan vremenski
slijed;
• Pitija – pomorac i geograf, putovao do Islanda i prošao obalom Britanije;
spominje skromnu prehranu na sjeveru i piće od ječma; u Britaniji uočio da mlate
žito u zatvorenom prostoru;
• Timaj – opisao Korziku
• Eratosten – živio je u Aleksandriji i bio je direktor knjižnice; prvi je iskovao riječ
geografija (filolog);
• enkulturacija – prilagođavanje drugoj kulturi
• bitno što se tiče Grčke: osnovni Herodotov pristup – povijesni proces u kojem
djeluju različiti faktori koji nisu uvijek nužni (npr. jednokratna povijesna zbivanja);
Hipokratov antropogeografski pristup unosi u diskusiju prirodne zakone;
neznanstveni element – traganje za uzroima u zvijezdama

Povijesni okviri razvoja rimske znanosti

• 753. pr. K. braća Romul i Rem osnovali Rim; 509. pr. K. oslobađa se etrušćanske
vlasti i širi se na Lacij; 330. čitava Lacija; 304. Napulj; 272. osvaja “Veliku Grčku”
(južna Italija i Sicilija)
• bili su nepismeni, no kada su naučili pisati ne razvijaju pismenost; počeci
pismenosti vežu se uz Lavija i Andronika
• tijekom godina Rim je doživio puno stvari (“vladao svijetom”, Neronov požar,
1054. crkveni raskol itd.)
• ranokršćanstvo: 49. g. održan prvi koncil (prvi sabor u Jeruzalemu); 69. g. veliki
ustanak Židova; 80. – 100. g. piše se Evanđelja; samo jedan Bog; krš. mislioci se
ne bave znanošću – Isusov nauk su shvatili kao konačnu istinu; pokrštavanje
Slavena 10. i 12. stoljeću

2
• Bai Daissan – sirijski pisac; prvi kršć. kulturni povjesničar; istraživao indijsku
kulturu; žestoki protivnik astrologije; stavlja naglasak na svjesno prihvaćanje
kulture; izvodi općenite etnološke zaključke;
• čovjek svjesno treba neki način života
• svaka kultura ima nešto što je povezuje u cjelinu – neki narod može otići u drugo
podneblje, a da ne mijenja način života (npr. Židovi); narod može promijeniti
običaje (npr. prihvaćanje kršćanstva) a da se ništa ne mijenja;
• Aurelije Augustin (sv. Augustin) – 354. – 430. g.; djelo “De civitate dei” –
prikazuje kakav bi trebao biti život na ovom svijetu i suočava ga s poganskim
životom; daje vrlo temeljit opis rimskog poganstva;
• trulanska sinoda – u slučaju dvojbi, Biblija ima prednost nad vlastitim
istraživanjima
• Jan Scot Eriggena (810. – 877. ili 882.) – pripadnik ilirskog plemena; vjerske
istine shvaća kao simbole – papa Honorije III. ga zabranio;
• Jan Duns Scot (1266. – 1300.) – pokušava odvojiti znanost i teologiju; razlikuje
razum i volju (razum – znanost, volja – vjera); učinio znanost djelomično
autonomnom prema teologiji;
• Albert Veliki (13. st.) – njemački teolog; opće načelo: negira jedinstvo znanosti i
teologije;
• Toma Akvinski (13. st.) – za života je bio pod cenzurom, 1325. povučena je
zabrana njegovih djela: 1875. njegovo učenje je službena filozofija katoličke
crkve; dominikanac; doveo skolastiku do vrhunca, inzistira naautoritetu crkve i
kršćansko tumačenje Aristotela;
• Roger Bacon (1210. – 1292.) – zalaže se za izvornog Aristotela (induktivna
metoda); napominje važnost eksperimentiranja; udario je temelje suvremene
znanosti
• u 14. stoljeću dolazi do potrebe da se izađe iz okova srednjeg vijeka: Dante,
Petrarca, Boccaccio; Dante je napisao “Božanstvenu komediju”, napisana je na
talijanskom jeziku, iako su do tada djela pisana na latinskom, u djelu stvara
sponu između antike i srednjeg vijeka, Vergilije mu služi kao vodič kroz djelo;
Petrarca je studirao Platona, otkriva ljepotu stare poezije, piše suvremene tal.
pjesme u obliku antičkih; renesansa je svjesno obnavljanje starih antičkih oblika,
ženski ideal u pjesmama; Boccaccio je bio profesor homerologije, rugao se
novom svijetu u svom “Dekameronu”
• Jean Boden – djelo “Način za lako razumijevanje povijesti”; daje novu definiciju
povijesti kao znanosti te uvodi antropogeografiju, traži uzroke događanja u svijetu
oko sebe – stvara novu teoriju društva i građanstva – obrtnici i trgovci (imaju
svoja udruženja itd.)
• Thomas More 1500. g. objavljuje svoje djelo “...” u kojem opisuje život na
izmišljenom otoku Utopija koji je po njemu idealan
• nova otkrića: tiskarski stroj – pomoću pokretnih slova, oko 1450. Johannes
Guttenberg; novi svjetovi, narodi i običaji i potreba za interpretacijom novog
znanja
• enciklopedizam – pokušaj zaokruživanja cijelokupnog znanja u jedan sustav;

3
Pavao Skalić je prvi upotrijebio termin enciklopedija najbliže današnjem pojmu
• Nikola Kuzanski je sredinom 15. stoljeća točnije izračunao Pitagorin broj, a u
znanost uvodi pristup mjerenja (znanstvena istina koja se može prikazati
brojevima)
• Nikola Kopernik (1473. – 1543.) utvrdio heliocentrični sustav , nakon toga Kepler
i ostali ponovno proučavaju svemir i dolazi se do zaključka da Zemlja nije u
centru svemira
• plejada – pojam koji označava zviježđe od 7 zvijezda – 7. franc. pjesnika 16.
stoljeća
• Michel Mantaigne – 1571. g. objavio knjigu eseja u kojoj objašnjava da je
nerazumno uništavati stare običaje jer time uništavamo čitavu strukturu jedne
kulture i suprostavlja dva kulturna modela – barbare i civilizirane Europljane (... “o
kanibalima”)
• Rene Descartes (1596. – 1650.) tvrdi da je bog dao čovjeku razum da može
spoznati svijet koji je Bog stvorio; cijelu ljudsku djelatnost shvaća kao jednu
znanost čije je središte matematika; mišljene mu je bilo široko prihvaćeno i polazi
od dedukcija u promatranju
• Francis Bacon (1561. – 1626.) njegovo učenje ograničeno na Englesku
zagovaralo je induktvnu metodu, kritizira stanje u znanosti (... “isprazno
brbljanje”), idoli smetaju znanosti da se razvija; postavlja novu klasifikaciju
znanosti prema funkcijama u mozgu (memorija, fantazija, razum)
• tijekom godina javljaju se pojedinci koji razmišljaju i konkretnim pojmovima i iz
njih izvlače zaključke
• J. F. Lafitau (1670. – 1740.) – isusovac, spremao se za misionarenje među
sjevernoameričkim Indijancima; učio je indijanske jezike, dobro se s njima
upoznao, proveo je pet godina među Irokezima; djelo “Običaji divljih Amerikanaca
uspoređeni s običajima ranih vremena” - smatra da je čovječanstvo jedna cjelina
koja uz promjene nosi baštinu i ima zajedničkog pretka; ustvrdio je da su Indijanci
zapravo Grci koji su pobjegli preko Azije u Ameriku; njegova knjiga je prva
etnološka interpretativna knjiga
• Gotfried Wilhelm Leibnitz – studirao pravo, postao diplomat, bavio se
matematikom (jedan od tvoraca diferencijalne matematike), a bavio se i
teologijom i filozofijom; 1700. u Berlinu osnovao Akademiju znanosti
• Gianbatista Vico – iz Napulja; zanimao se za evoluciju;
• sredinom 18. stoljeća sve je više sljedbenika Descartesa (tj. racionalizma) –
ideja je da sami oni neće puno toga postići nego treba prosvijetliti narod –
francusko prosvjetiteljstvo (također postoji i paralelea u Habsbruškoj
monarhiji); njihova sva znanja su skupljena i objavljena u djelu “Enciklopedija”,
a oni se nazivaju enciklopedistima
• Voltaire se posebno bavio Kinom, ali i indijancima itd.; stvorio je pojam filozofija
ispovijesti; tvdi da je čovjek društveno biće, upućen jedan na drugog; “Studija o
običajima i duhu naroda” prvi je pokušaj cjelovite povijesti čovječanstva, kulturna
povijest;
• Jean Jacques Russeau rođen je u Ženevi u protestanskoj obitelji; tvrdi da je
čovjek po naravi dobar, ali ga kultura i civilizacija kvare; prirodne ljude otkriva kod
Karipskih Indijanaca – Europljani bi ih trebali slijediti po duhu

4
• Bouganville otkrio Tahiti (... raj na zemlji)
• Turgot oko 1750. napisao raspravu o općoj povijesti, ali nikada nije objavljena,
spominje etnicitet, miješanje naroda, zanimanje za migracije i običaje i jezik
• Condorset objavio djelo u kojem je pokušao prikazati razvoj ljudskog duha i tu
dijeli razvoj u tri skupine: a) ljudi se bave lovom, žene skupljačice b) razvoj
stočarstva, žene sabiračice c) zemljoradnja
• Diderot – glavni urednik franc. enciklopedije, zamišlja svemir kao jedno veliko
živo biće i da se prapravilo koje se skriva u biti tog bića
• Holbach – njem. barun koji je živio u Franc.; napisao “Društveni sustav” u kojem
objašnjava društveni sustav i kako funkcionira
• Maistre kreće od toga da je društvo organizam, a pojedinac njegov dio – tvrdi da
je individualna sloboda prava ludost i da su ljudi od početka iskvareni;
• u Škotskoj se javlja pokret škole zdravog razuma (moralni filozofi)
• Adam Ferguson dijeli razvoj na stupnjeve u svom djelu: a) divljaštvo – lovci,
sakupljači b) barbarstvo – stočari c) civilizacija – zemljoradnici
• Henry Home prvi u humanističku znanost unosi pojam kulture u današnjem
smislu
• Stewart – proučavao povijest čovječanstva
• Benjamin Franklin – proučava etnicitet, otkriva gromobran, a čovjeka naziva
“toolmaking animal”; javlja se riječ etnologija
• Mösci sustavno veže političku i ekonomsku povijest, naglašava važnost
seljaštva, unaprijedio pov.-hum. znanosti
• Merncis napisao “Osnova povijesti čovječanstva” s mnogo etnografskih
podataka, ali zbrkani i s rasističkim stajalištima
• Gatter utemeljitelj suvremenog zemljopisa
• Herder ponovno otkriva kulturu vlastitoga naroda; objavio pjesmaricu “Glasovi
naroda u pjesmama” gdje su bile objavljene pjesme iz svih krajeva svijeta (naša
Hasanaginica, pjesme A.K. Miošića)
• narodni duh (Volkgeist) – kultura se najbolje prepoznaje u pjesmama
• Hegel napisao “Enciklopediju filozofskih znanosti” u kojoj je trojstvena podjela
svega ušla u interpretaciju pojava
• etnologija ima dva izvora: a) zapadnoeuropsko prosvjetiteljstvo b) Adam Frano
Kollar;
• zapadnoeuropsko prosvjetiteljstvo – promatra kako se razvija društvo, koji su
odnosti i kako se mijenjaju; Chavannes napravio projekt za novu znanost –
antropologija (opća znanost o čovjeku); jedan od posebnih dijelova bila bi
etnologija, tj. znanost koja bi bila onaj dio antropologije koja proučava kako se
čovječanstvo razvija; zanima ga čovječanstvo kao cjelina;
• Kollar – Slovak; bavio se bilježenjem i opisivanjem naroda, kao i proučavanjem
kulturnih pojava; njega zanimaju specifične povijesti pojedinih naroda; napisao
“Ljepote prava i povijesti ugarskog kraljevstva” – tim djelom probao pokazati
korijen tih naroda i njihove povijesti i kulture; Slovaci su potomci Panonaca, a
Hrvati Ilira – taj postupak istraživanja naroda Kollar je nazvao etnologijom;
etnologija je trud učenih ljudi koji proučavaju predaje, govore i običaje, otkrivaju
sjedišta, domovine kako bi bolje razumjeli današnje narode; bio je kustos dvorske

5
knjižnice u Beču; Kollara zanima specifične povijesti pojedinog naroda, a
Chavannesa opća povijest čitavog čovječanstva; Djelo “Ideje o povijesti filozofije”
– najvažnije, spominju se Slaveni;
• Herder definirao Volkgeist (duša naroda) i tako s njim započinje etnologija
• Tylor – definirao da se etnologija bavi kulturom (civilizacijom), tj. onom složenom
cjelinom koja uključuje umjetnost, moral, pravo... i svim ostalim sposobnostim
koje je čovjek stekao kao član društva; etnologija je za njega reformacijska
znanost (treba oblikovati društvo) i treba tragati za uzrocima zbivanja u društvu;
vidio je da se u pojedinim djelovima zemlje pojave javljaju zajedno; nakon
nekoliko godina rada na statistici prestao se zanimati za statistiku i počinje se
zanimati za Meksičke teme; dolazi do zaključka da postoji neka veza između
Europe, Indije i Meksika; napisao “Primitivne kulture” - povijest i razvoj religije
(govori da je početak religije u u snovima); uvodi animizam kao 1. stupanj, 2.
stupanj demonizam (vrhovni demon), 3. stupanj politeizam, 4. stupanj
monoteizam;
• L. H. Morgan – Amerikanac, diplomirani pravnik; počeo praviti bilješke o
Irokezima, bio primljen u pleme, uočio je da postoje tragovi grupnog braka, tj. da
su svi muškarci vjenčani sa svim ženama u plemenu; napisao “Drevno društvo” –
istraživanje ljudskih društava – društvo počinje promiskuitetom, nema privatnog
vlasništva (prvobitni komunizam); dao periodizaciju razvoja ljudskog društva: 1.
niže ili starije divljaštvo, 2. srednje stanje, 3. mlađe divljaštvo;
• Freud – tumačenje totemizma, pojava da ljudi pričaju kako su potekli od neke
životinje, a uz pojedine svečanosti ubijaju i jedu baš tu životinju; napisao “Totem i
tabu” ;
• Malinovski – doktorirao matematiku, počeo se zanimati za pojmove izvan
europske kulture, u Leipzigu je proučavao australsku obitelj; piše o nuklearnoj
obitelji, muškarcu i ženi i njihovim odnosima; tvrdi da je biološka srodnost za
etnologa potpuno nezanimljiva, važno je stambeno udruživanje, klansko
zajedništvo i mitska srodnost; također i da se veza roditelj – dijete bazira na
emotivnoj povezanosti ne na biološkoj; tvrdio da treba shvatiti kulturu kao cjelinu i
to na terenskom radu; zabilježio je da urođenici ne znaju kako nastaju djeca i da
se radi o namjernoj mistifikaciji spolnog čina; na Novoj Gvineji je promatrao
domoroce; objavio “Uređenici Mairua” (zbog nje dobio drugi doktorat), “Duhovi
mrtvih na Trobrionskom otočju”, “Argonauti na Pacifiku”; preuzima vodstvo prve
katedre za antropologiju na Londonskom sveučilištu; radio je i na Yale-u kao
profesor; 1942. umro;
• Anton – bio je slavist; došao na ideju da rekonstruira kulturu Slavena, prije
njihova raspada
• braća Grimm – Jakob je studirao pravo, a kasnije se posvetio književnosti i
postao knjižničar i profesor; Wilhelm je bio boležljiv i posvetio se starijoj
njemačkoj književnosti; zajedno objavili “Dječje i kućne bajke” i “Njemačke
legelnde”, a nakon toga se razišli u razmišljanjima; Jakob je kasnije objavio i
njemačku gramatiku;

6
• 1883. godine osnovano Londonsko društvo za zaštitu urođenika – u to doba su
kolonijalne vlasti ugnjetavale domoroce;
• 1839. godine osnovano u Parizu etnološko društvo – trebalo prikupljati podatke o
pojedinim narodima itd.
• 1843. g. Londonsko društvo za zaštitu urođenika promijenilo ime u Londonsko
etnološko društvo
• Klemm počeo izdavati “Opću kulturnu povijest čovječanstva”
• Pritchard istraživao fizičku povijest čovječanstva
• Weis objavio “Antropologija prirodnih naroda” (izraz potiče od Russeaua) ; suzuje
predmet etnologije na egzotične narode, a izdvaja iz proučavanja one koji imaju
pismo
• Lathan objavio “Opisnu etnologiju” – opisivao i identificirao poznate narode
• Darwin – “Razvoj vrsta kroz prirodnu selekciju”; razlikuje biološku i kulturnu
(društvenu) evoluciju
• Riehl – “Narodoslovlje kao znanost”, iste godine Marx objavio “Kritiku političke
ekonomije”
• Saint Simone – učio kako se ljudi dijele u dvije klase: industrijalci i besposličari
(vojnici, plemići itd.);
• August Comte – njegov učenik, koristi termin sociologija;
• Adolf Bastian – smatrao da su do tada bili otkriveni svi narodi i da može početi
ozbiljno proučavanje; imao nemoguć stil pisanja (posebnost njemačkog jezika :) –
mnogo riječi, tekst bez točaka);
• Bachofen – ustvrdio kako je religija imala prvo mjesto među ljudskim
stvaralačkim snagama i veliku utjecaj; tvrdio da je prvo bio promiskuitet,
matrijahat, patrijahat