UNIVERZITET U ZENICI ZDRAVSTVENI FAKULTET

www.zf.unze.ba

Prof.Dr Sci. Darko PETKOVIĆ, dipl.inž. Viši asistent Mr Sci. Suad SIVIĆ, Dr.med.

TEHNOLOGIJE U MEDICINI
-skripta-

Zenica, decembar, 2005.

1

SADRŽAJ Predgovor 1. TEHNIKA I TEHNOLOGIJA –OPŠTI POJMOVI
1.1. TEHNIKA .............................................................................................5 1.2. TEHNOLOGIJA....................................................................................5 1.3. ZDRAVSTVENA I MEDICINSKA TEHNOLOGIJA ............................10 1.4. OPSEG ZDRAVSTVENE TEHNOLOGIJE.........................................12 1.5. TRANSFER TEHNOLOGIJE..............................................................18 1.6. EKONOMSKI ASPEKTI TEHNOLOGIJA U MEDICINI.....................26

2. TEHNOLOGIJE ZDRAVSTVENE NJEGE
2.1. DEFINICIJE ZDRAVSTVENE NJEGE................................................30 2.2. PROCES ZDRAVSTVENE NJEGE.....................................................30 2.3. STRUKTURA PROCESA ZDRAVSTVENE NJEGE...........................32 2.4. MEĐUSOBNA POVEZANOST ETAPA PROCESA............................35

3. SISTEMI INTENZIVNE NJEGE I HITNE POMOĆI
3.1. SISTEM INTENZIVNE NJEGE.............................................................37 3.2. SISTEM HITNE POMOĆI.....................................................................41

4. MEDICINSKA DIJAGNOSTIKA
4.1. MJERENJE BIOELEKTRIČNIH POTENCIJALA.................................45 4.2. MJERENJE BIOLOŠKIH NEELEKTRIČNIH VELIČINA......................48 4.3. ULTRAZVUČNA DIJAGNOSTIČKA TEHNIKA....................................48 4.4. RENTGENSKA TEHNIKA.....................................................................51 4.5. RENTGENSKA KOMPJUTERIZIRANA TOMOGRAFIJA (CT)............53 4.6. EMISIJSKA KOMPJUTERIZIRANA TOMOGRAFIJA I TOPOGRAFIJA........................................................55 4.7. NUKLEARNA MAGNETSKA REZONANCA (eng. MRI)......................57 4.8. JEDAN KLINIČKI SLUČAJ...................................................................58

5. TIMSKI RAD
5.1. 5.2. 5.3. 5.4. 5.5. 5.6. 5.7. OPŠTE NAZNAKE TIMSKOG RADA..............................................61 PORAST VAŽNOSTI I UPORABE TIMSKOG RADA: TREND ILI NUŽNOST……………………………………………………61 SKUPINA I TIM …………………………………………………………...66 PREDNOSTI I NEDOSTACI TIMSKOG RADA………………………..69 USPJEŠAN MENADŽER……………………………………………...…72 FORMIRANJE TIMOVA......................................................................76 ZNAČAJ TIMSKOG RADA U ZDRAVSTVU.......................................77

6. ZDRAVSTVENI INFORMACIONI SISTEM
6.1. OPŠTE KARAKTERISTIKE....................................................................79 6.2. IZGRADNJA INFORMACIJSKIH SISTEMA...........................................79 6.3. TIPOVI ZDRAVSTVENIH INFORMACIONIH SISTEMA.........................80
2

6.4. SVRHA I SADRŽAJ ZDRAVSTVENOG INFORMACIONOG SISTEMA.................................................................81 6.5. SPECIFIČNOSTI ZDRAVSTVENOG INFORMACIONOG SISTEMA B&H........................................................................................82 6.7. JEDAN PRIMJER INFORMACIJSKOG SISTEMA ZUBNE AMBULANTE............................................................................83

7. MENADŽMENT VISOKIH TEHNOLOGIJA U MEDICINI
7.1. BIOTEHNOLOGIJA.................................................................................87 7.2. BIOHEMIJSKA DIJAGNOSTIKA............................................................88 7.3. TERAPEUTIKA I VAKCINE....................................................................89 7.4. GENETSKI INŽENJERING.....................................................................92 7.5. PEPTIDI...................................................................................................93

8. MENADŽMENT INDUSTRIJI

TEHNOLOGIJA

U

FARMACEUTSKOJ

8.1. KLJUČNE TEHNOLOGIJE U FARMACEUTSKOJ INDUSTRIJI.........95 8.2. ZADACI MENADŽMENTA TEHNOLOGIJA U FARMACEUTSKOM PREDUZEĆU...................................................97 8.2. ORGANIZACIJA MENADŽMENTA TEHNOLOGIJA U FARMACEUTSKIM PREDUZEĆIMA.....................102

9. LITERATURA.........................................................................105

3

Rad na ovom rukopisu predstavljao je i veliki izazov za same autore jer jedan sa malo većim iskustvom dolazi iz sfere tehničkih nauka a drugi mlađi je iz oblasti medicinskih nauka. Univerzitetskoj klinici RWTH Aachen. U namjeri da maksimalno ispoštuju postojeći nastavni plan i program na predmetu Tehnologije u medicini te da studentima pripremu ovog ispita učine što lakšom i kvalitetnijom autori su se opredijelili za prezentovani sadržaj. decembra. na dozvoli da u njihovim prostorima načine brojne fotografije ili da koriste fotoarhive za ilustracije materije o kojoj se govori. Mišljenje je autora pak. tehnika i tehnologija su univerzalne naučne discipline. danas je vrlo teško zamisliti moderan i sofisticiran razvoj i primjenu savremene medicinske opreme bez učešća tehničkih lica.Predgovor Poštovane Kolege. Pogotovo kada se ima na umu da je ovo jedno od prvih izdanja Zdravstvenog fakulteta Univerziteta u Zenici koji je svoj rad započeo akademske 2005/06. Bolnici La Molinete Torino.godine. UK Tuzla i fabrici Krka Novo Mesto.godine Autori 4 . S obzirom da je skripta u pisanoj i elektronskoj formi besplatno dostupna studentima nadamo se da će najveći broj primjedbi i sugestija za buduća izdanja doći upravo od njih. u kome inženjeri pa bila to i oblast medicine imaju šta da kažu. da je ova kombinacija dala pravi rezultat i poseban pečat rukopisu. Naime. Autori se zahvaljuju osoblju KBC Zenica. Sigurno je da će u daljem toku rada na ovoj knjizi ona pretpjeti brojne izmjene i dopune. I ne samo to. 2005. Zenica. Vjerovatno je to i svojevrsna nedoumica za tvrdokorne stavove da knjige za medicinske fakultete mogu pisati samo osobe za medicinskim obrazovanjem i obratno. Pisati knjigu pa makar ona bila i u formi skripte velika je odgovornost i obaveza.

uređaji. naziv za opremu za izvođenje radnog procesa.. Otkako postoje. Postoji oko 160 definicija tehnike. nauci. biologije . a definicija Svjetske Enciklopedije (World Book Encyclopedia) glasi: “ Tehnika upućuje na sva umijeća koja ljudima omogućuju da svoje izume i otkrića upotrijebe za zadovoljenje svojih potreba i želja. mehaničku spretnost. paru... domaćinstvu . medicine i dr. On razrađuje pet upotreba te riječi: tehnika je sposobnost rutinskog izvođenja radnih procesa bilo koje vrste (tehnika - - sviranja klavira). Pod tehnologijom u širem smislu podrazumijeva se ukupnost načina i metoda dobijanja. čime su povećali djelotvornost svoga rada. prerade. uputstva za rukovanje njima. „ Profesor Stevan Kukoleča u Organizaciono-poslovnom leksikonu označava tehniku kao vještinu. materijale i postupke koji olakšavaju rad.. vjetar. polazeći od opštih zakona fizike. aparati.. otkrili su kako ukrotiti vodu. proučava primjenu naučnih dostignuća u proizvodnji. Tako možemo prevesti taj termin doslovno kao nauka o umijeću odnosno nauka o vještinama. ali i kako bi zadovoljili svoje želje za dokolicom i udobnošću. građevinarstva. karte.Pri tome ona obuhvata konstrukcijska riješenja. elektricitet i druge oblike energije. TEHNOLOGIJA Riječ tehnologija vodi porijeklo od grčkih riječi techne – umjetnost. naučno područje koje. Tokom milenija ljudi su izumili alate.1. rudarske tehnologije. vještina. zanat. ljudi su radili kako bi proizveli hranu. skladištenja i čuvanja. TEHNIKA Riječ tehnika potiče od starogrčke riječi τε'χνη (eng. mašinske tehnologije. Tehnologijom se uobičajeno naziva i opis proizvodnih procesa.2. Isto tako.. proizvodnji. naziv za sredstva rada u nekim radnim organizacijama kao što su strojevi. kao što su instrumenti i pribor. strojeve. tehnička riješenja i provedbu tehničkih procesa u praksi. hemije. umješnost. građevinske tehnologije. medicini. naziv za skup metoda ili formuliranih riješenja za primjenu i provođenje naučno ili u praksi definiranih spoznaja za zadovoljenja potreba u životu. umjetnost i znanost.1. Tehnologijom (ili tehnološkim procesima) nazivaju se i same operacije dobijanja. alati. TEHNIKA I TEHNOLOGIJA –OPŠTI POJMOVI 1. Tehnologija se obično vezuje za određenu privrednu granu (npr. privredi.. tehnološka pravila. zdravstvenoj zaštiti. 1. odjeću i skloništa.. materijala. medicinske tehnologije) ili 5 . transporta. uz istodobno istraživanje novih mogućnosti i projektiranje novih riješenja te njihovo uvođenje u život i daljnje razvijanje. Technic) što je značilo umjetnost mada kod Grka ona nije značila samo umjetnost nego i zanat. zahtijevi. obrade ili prerade sirovina. obrade. polufabrikata ili proizvoda u raznim granama industrije. Tehnologijom se naziva i naučna disciplina koja razrađuje i usavršava ove metode i postupke. koje predstavljaju osnovu proizvodnih procesa. grafikoni itd. umijeće i logos – nauka.

koje čine bazu konkurencije i čijim ovladavanjem se stiče sasvim specifična kompetentnost. Tako je.za način dobijanja ili obrade određenih materijala (tehnologija metala. na primjer. Kao primjer. s najmanjim utroškovim vremena i materijalnih resursa. Poslije provjere u praksi i zadovoljavanja uslova kao što su efikasnost. intenzivnost procesa. troškovi proizvodnje. nastaju. koje se mogu praktično iskoristiti u cilju što efikasnijeg i ekonomičnijeg vođenja proizvodnih procesa. cijena koštanja.» tehnologije se mogu podijeliti na tri velike kategorije. Prema jednoj savremenoj definiciji: «Tehnologija je sistem koji čine tehnička sredstva (hardware). prolaze kroz etapu ispitivanja u pilot postrojenjima i prve primijene u nekim domenima. količina i kvalitet gotove produkcije. tehnologija dobijanja različitih metala zasnovana na promjeni hemijskog sastava. jer su široko rasprostranjene i u njima konkurenti imaju ekvivalentne mogućnosti. ramotrimo ključne tehnologije u granama industrije kao što su hemijska i farmaceutska. metode i postupci primjene tih sredstava. efektivnost i ekološki standardi. fizičkih. čiji konkurentski uticaj više nije odlučujući. Ova tri podsistema čine međusobno integrisani sistem – firmware. One samo djelimično učestvuju u proizvodnim procesima u određenim granama industrije. Zadatak tehnologije kao nauke jeste utvrđivanje i izbor onih hemijskih. mehaničkih i drugih zakonitosti u toku prirodnih procesa. uz odgovarajuću organizaciju. 6 . tehnologija vlaknastih materijala. tj. Generičke (dolazeće ili nastajuće) tehnologije su tehnologije koje se tek stvaraju. proizvodnih do medicinskih. tekstilna tehnologija). neke od generičkih tehnologija mogu postati ključne u određenoj grani industrije. uz povećanje produktivnosti i efikasnosti. moguće riješavanje određenih problema u cilju dobijanja različitih proizvoda – robe. Kao rezultat tehnoloških procesa dolazi do kvalitativnih izmjena obrađivanih objekata. Tehnologija mehaničke obrade zasniva se na izmjeni oblika i nekih fizičkih svojstava dijelova koji se obrađuju: hemijska tehnologija zasniva se na hemijskim reakcijama kojima se mijenja sastav i osobine polaznih supstanci. Usavršavanje tehnologije je važan uslov ubrzanja tehničkog procesa. nužna za uspjeh u određenom domenu proizvodnje. fizičkohemijskih. Najvažniji pokazatelji koji karakterišu tehničko-ekonomsku efikasnost tehnoloških procesa jesu: relativan utrošak sirovina. Najvažniji procesi u hemijskoj i farmaceutskoj industriji su: istraživanje. kao i fizičkih i hemijskih osobina polaznih sirovina. Bazne tehnologije su tehnologije koje su u najvećoj mjeri prisutne u osnovi određene djelatnosti. 3. Klasifikacija tehnologija U skladu s klasifikacijom firme «Artur D. njihova programska podrška (software) i organizaciona struktura (orgware)». Tehnologija je u suštini skup metoda i tehničkih sredstava pomoću kojih je. Generičke tehnologije ili njihove komponente u hibridnim tehnologijama nazivaju se tehnologijama budućnosti ili tehnologijama III milenijuma odnosno tehnologijama XXI vijeka. nivo produktivnosti rada. Ključne tehnologije su one u kojima je konkurentski uticaj najjači. vršenja različitih usluga od prodajnih. 1. 2. polufabrikata i energije na jedinicu produkcije.Little Ltd.

ekstrakciju i transport sirovina. U tabeli 1. Savremene tehnologije u glavnim procesima farmaceutske industrije Glavni procesi Tehnologije Primarno istraživanje CAMD (Computer Aided Molecular Design). prikazan je uticaj ključnih tehnologija i tehnika na ove procese. novi logistički sistemi Iz tabele 1. modeli organa). 7 . se vidi da moderne tehnologije imaju jak uticaj na bazna istraživanja. • visoke tehnologije. informatike i kompjuterskog modeliranja moguće je projektovati i sintetizovati hemijska jedinjenja i lijekove. možemo proučavati uticaj ključne tehnologije na razvoj proizvodnog procesa i poslovanja uopšte. QSAR metode. mikro i nano tehnike (implantati. • informatizovane klasične tehnologije. kao i informacione tehnologije ugrađene u mnoge procese. Interesantne mogućnosti primjene pojavljuju se kod poznate kompjuterske tehnike virtuelne realnosti (Virtual Reality). • pad akumulativnosti u toku životnog ciklusa. Na primjeru farmaceutske industrije i njenih revolucionarnih tehnologija: biotehnologije i genske tehnike. novi screening-sistemi (ćelijske kulture. robotska tehnika Marketing Informaciona tehnologija Prodaja Informaciona tehnologija. supstanci Biotehnologija Farmaceutska Novi materijali. molekularno modeliranje. proizvodnja aktivne supstance. Klasične tehnologije Bitne karakteristike klasičnih tehnologija su: • visokaradna intenzivnost (potreba za velikom količinom manuelnog rada). direktnu manipulaciju na monitoru i uzajamno podešavanje. što omogućava njihovo posmatranje sa svih strana. Kombinacijom metoda molekuralne biologije. ekonomskom i društvenom razvoju. čista prostorna Proizvodnja tehnika. socijalnih i političkih kriza. farmaceutska proizvodnja.razvoj. pumpe za injekcije). Komplikovani biomolekuli se predstavljaju zajedno s niskomolekularnim aktivnim supstancama u jednom fiktivnom trodimenzionalnom prostoru. U osnovi sve tehnologije mogu se svrstati u jednu od tri osnovne grupe: • klasične tehnologije. Tabela 1. procesna tehnologija. LIMS (laboratorijski sistem informacija i menadžmenta). • velika osjetljivost na uticaj ekonomskih. laboratorijska robotska tehnika. • trošenje velikih količina energije za preradu. molekularna biologija Farmaceutski razvoj Novi terapeutski sistemi (liposomi). marketing i prodaja. • trošenje velikih količina sirovina iz neobnovljivih resursa. robotska tehnika Klinički razvoj Informaciona tehnologija Registracija CANDA (Computer Aided New Drug Application) Proizvodnja aktivnih Asimetrična i hemi-enzimska sinteza. procesna tehnologija. Njihovi osnovni resursi i osobine bitni su za poimanje njihovog istorijskog značaja u tehnološkom. virtuelna realnost.

jer one iniciraju trku između potrebe za preradom sve većih količina materijala i potrebe za proizvodnjom i potrošnjom sve većih količina energije. između ostalih: • brodogradnja. povećanje nacionalnog dohotka zahtijeva povećanje opsega industrijske proizvodnje. koje su kao glavnu energetsku sirovinu koristile naftu. neminovno prelaze u tabor nerazvijenih zemalja. samo troškovi otplate kredita NE Krško bili su oko 40 miliona USD godišnje. što se proticanjem vremena još i produbljuje. nije moguće naći u domenu klasičnih tehnologija. nuklearnih materijala) i nova energetska postrojenja. kao osnovnoj i trajnoj orijentaciji. itd. Želja za posjedovanjem i osiguranjem izvora sirovina bila je u prošlosti čest uzrok i pokretač ratnih sukoba. Kao negativna posljedica klasičnih tehnologija raste stepen narušavanja ekološke ravnoteže i pad kvaliteta života stanovništva. Klasične industrijske grane koriste sve veće količine sirovina koje se prerađuju upotrebom sve većih količina energije. Zbog dugogodišnje orijentacije na klasične tehnologije Bosna i Hercegovina. • metalurgija. • petrohemija. dolazile su u vrlo teške situacije nakon svakog skoka cijena nafte na svjetskom tržištu ili nakon svakog poremećaja u nabavci nafte. Uzroci kriza leže u bitnim karakteristikama klasičnih tehnologija. Nakon toga dolazi do duboke krize klasičnih industrija i ta kriza traje i danas. Zemlje koje svoju privredu temelje na klasičnim tehnologijama nalaze se u permanentnoj krizi. Očito je da rješenje privrednog razvoja u uslovima krize koja ne samo da traje. Razvijene zemlje su sredinom pedesetih godina shvatile da je kriza klasičnih industrija neminovna i da se ne može prevladati bez duboke orijentacije privrede na nove tehnologije koje će se temeljiti na sasvim drukčijim resursima od klasičnih tehnologija. 8 . danas ima hroničnu nestašicu svih oblika resursa. Sirovine za klasične industrijske grane oduvijek su bile predmet ne samo ekonomskih. proizvodnja sve većih količina energije zahtijeva sve veće količine sirovina (nafte. Tipični predstavnici industrija baziranih na klasičnim tehnologijama jesu. Industrijsko društvo i klasične tehnologije bili su u zenitu u razvijenim zemljama pedesetih godina XX vijeka. a nisu same proizvodile dovoljne količne nafte. • tekstilna industrija. već se i produbljuje. povećanje opsega repromaterijala. efekt staklene bašte i globalno otopljavanje klime. uglja. jer postaju žrtve toga procesa. • drvna industrija. prerada sve većih količina sirovina i repromaterijala (uz odgovarajuće troškove njihovog transporta) zahtijeva proizvodnju sve većih količina energije. i pored velikih investicija i neotplativih dugova. Pojedine zemlje. Države koje svoju ekonomiju grade na klasičnim industrijskim granama. Neophodno je razvijati nove industrijske grane bazirane na visokim tehnologijama. Na primjer.• visok stepen zagađenja i degradacije ekološke sredine s katastrofalnim posljedicama na sve većim geografskim područjima (npr. već i političkih akcija. kisele kiše i uništavanje šuma). Slično važi i za energiju. Posljednjih decenija nafta se «afirmisala» kao jedan od važnih uzročnika svjetskih ekonomskih i političkih kriza.

proizvodnju svih uređaja i sistema automatizovanog projektovanja i proizvodnje. temeljena na fizici materijala. području visokih tehnologija pripadaju još i tehnologija novih materijala. Taj sektor obuhvata proizvodnju poluprovodnika. čipova. Taj sektor je danas toliko jak da u razvjenim zemljama zapošljava procentualno najveći broj ljudi uz tendenciju rasta tog broja. Posljedica je bježanje kapitala iz tih industrija u informacionu industriju. Postoje brojni primjeri investiranja značajnih sredstava vodećih naftnih kompanija u informacioni sektor. doduše. koje pripadaju informacionom sektoru.Visoke tehnologije Pod uticajem visokih tehnologija natao je novi sektor industrijske proizvodnje i privređivanja poznat pod nazivom sektor informacionih tehnologija. Prozvodne grane. svrsishodnijem i ekonomičnijem trošenju energije. molekularna elektronika. najpropulzivnije su proizvodne grane u razvijenim zemljama. iako upravo ta grana industrije bilježi najviši stepen automatizacije. Tajna uspjeha visokih tehnologija. telekomunikacionih i telematskih uređaja. 9 . lasera i optoelektronske opreme. stepen razvijenosti informacionog sektora sve više postaje mjera opšte razvijenosti pojedinih zemalja. Zato se pod visokom tehnologijom najčešće podrazumijeva mikroelektronika koja danas upravo u proizvodnji medicinske opreme doživaljava svoju neslućenu ekspanziju. hidro i nuklearnih elektrana. proizvodnja kompjutera postaje sve unosnija privredna grana. ne može sam po sebi riješiti energetske probleme. tehnologija korišćenja mora i podmorja. genetski inženjering i biotehnologija. proizvodnju informatizovane kancelarijske opreme. godini zapažen je u mikroelektronici (proizvodnji poluprovodnika. metalurgija (proizvodnja aluminijuma i čelika). petrohemija. Uz mikroelektroniku i na njoj bazirane informacione tehnologije.) U proizvodnji čipova u SAD broj zaposlenih je u posljednih 30 godina porastao 50 puta (oko 20% godišnje). Velik rast broja zaposlenih u toj grani posljedica je velikog rasta obima proizvodnje. kao nosilaca privrednog razvoja. Zahvaljujući snažnom razvoju mikroelektronike. Porastu broja zaposlenih doprinosi i sve veća potreba za istraživačkim radom koji je glavni preduslov za razvoj te proizvodnje. Osnovni resursi tih tehnologija – informacije i znanje – neiscrpivi su nematerijalni resursi koji se «obrađuju» praktično bez trošenja energije. proizvodnju kompjutorske opreme. Najveći rast proizvodnje u 2000. je u činjenici da one ne troše energiju i sirovine u količinama koje bi mogle ugroziti njihov rast. ali može doprinijeti mnogo pametnijem. vasionska tehnologija (proučavanje mogućnosti korišćenja kosmosa za obavljanje određenih tehnoloških operacija). personalnih kompjutera i sl. pojave novih proizvođača i sve veće potrošnje čipova. proizvodnju medicinske opreme i slično. On. One preuzimaju primat od industrijskih grana kao što su automobilska industrija. Bez obzira na veliki značaj navedenih visokih tehnologija. Odatle i tvrdnja da je čip na energetskom planu učinio mnogo više od brojnih termo. mikroelektronici i njenim primjenama pripada oko 80% tržišta visokih tehnologija. Uz to. senzora i mijernih sistema.

Informatizovane klasične tehnologije Informatizacija klasične industrijske proizvodnje jedna je od bitnih posljedica pojave informacije kao osnovnog resursa visokih tehnologija. automobil. Čipovi doslovno štede energiju i sirovine – to je osnovni razlog zbog koga su razvijene zemlje probleme nedostatka sirovina i energije unatrag deset godina počele rješavati sve više investiranjem u elektroniku.. srednjeg vijeka -renesanse. Kako se dalji rast nacionalnog dohotka industrijskih zemalja nije više mogao temeljiti na povećanju količine prerađivanih sirovina i na povećanju kapaciteta energetskih postrojenja (i iz ekonomskih i iz ekoloških razloga). Ugradnju pameti omogućile su visoke tehnologije. U strogo tehnološkom smislu uistinu je riječ o mikroelektronskoj revoluciji. Sve to doprinosi nagloj transformaciji društva koje je veoma pokretljivo. bez povećanja utroška sirovina i energije. bilo je neophodno stvoriti novi resurs koji će. sa velikim mogućnostima komuniciranja i dr. željeznog. Taj nov kvalitet mora osigurati mnogo racionalniju upotrebu sirovina i energije. film. sa pristupom velikoj količini informacija. mikroelektroniku i visoke tehnologije. ZDRAVSTVENA I MEDICINSKA TEHNOLOGIJA Tehnika svoje korijene vuče još iz praistorije odnosno iz kamenog doba kada su ljudi počeli upotrebljavati prva kamena oruđa. Ona se razvija preko bronzanog. To je dovelo do prave eksplozije u njegovoj primjeni. bežični radio. Sirovinsko-energetska supstanca tih industrija postala je kočnica njihovog razvoja u globalnim razmjerama. Zbog pristupačne cijene. čip se može primjeniti doslovce u svim ljudskim aktivnostima. a posebno mikroprocesora. Zahvaljujući mikroelektronici.. ugradnjom mentalnih funkcija u industrijsku proizvodnju omogućena je velika ušteda u repromaterijalu i energiji po jedinici društvenog bruto-proizvoda. Informatizovane klasične industrije su industrije koje su razvijene u industrijskom dobu. fonograf. što današnju industrijsku proizvodnju čini znatno ekonomičnijom od one koja je postojala samo deceniju ranije. dakle zaključno s petom decenijom XX vijeka. Industrijska revolucija počinje u Engleskoj izgradnjom prvih fabrika u tekstilnoj industriji. avion. Što se tiče razvoja tehnike i tehnologije u medicini možemo reći da ona također vuče svoje korijene iz praistorije u kom periodu su urađene 10 . To je i glavni razlog zašto mnogi termin informaciona revolucija zamjenjuju terminom mikroelektronska revolucija. Suština djelovanja čipova uopšte. da bi se u devetnaestom i dvadesetom vijeku pronašli telefon.3. u industrijsku proizvodnju i u sve vidove ljudskih djelatnosti. zato u industrijsku proizvodnju. povećati rentabilnost i profit industrije klasičnog tipa. 1. umjesto dotadašnjeg investiranja u energetska postrojenja i sirovinske izvore. preciznije rečeno njihov čelni dio – informacione tehnologije. Za «ugradnju pameti» u tehnološke procese i proizvode glavna zasluga pripada mikroelektronskoj tehnologiji koja je proizvela silicijumske čipove. Taj resurs mora biti takav da stvori nov kvalitet u industrijskoj proizvodnji. dakle izrazito mentalnih funkcija. neznantne mase i obima. kada su sasvim iscrpjele mogućnost svog prosperiteta na sirovinsko-energetskoj bazi. osim snage. sastoji se u uvođenju funkcija odlučivanja i upravljanja. treba ugraditi pamet koja će omogućiti svrsishodnije korišćenje materijala i energije. pa sve do polovine 18 vijeka kada počinje nagla industrijalizacija i enormni razvoj veoma značajnih tehnika za čovječanstvo.

Također iz potrebe da se riješe neki učestali problemi razvijaju se različita tehnička pomagala. Godine 1816. klinici. i kako su nastajala pojedina otkrića u nekim drugim područjima nauke mnoga od njih su našla svoju ulogu i u medicini.godine kada je prvi put vidio bakterije koje su uzrokovale infektivne bolesti. Slična istraživanja vezuju se i za maestralnog Leonarda da Vinčija te druge genijalne naučnike. gastroskopa. Laenec pronalazi stetoskop što daje snažan zamah razvoju medicinske tehnike. Novu dijagnostičku metodu sasvim slučajno otkriva Vilhem Rentgen (Wilhelm Roentgen) 1895 godine otkrivajući X-zrake koji su tako zvani upravo zbog svoje nepoznanice a 1898. slikare.godine Pijer i Marija Kiri (Pier Curie) otkrivaju radijum koji će se kasnije koristiti za tretman malignih bolesti. Najraniji pisani dokument o tretmanu zubi potiče iz starog Egipta i najstariji poznati stomatolog je Hesi-Re koji je živio 3 000 godine prije nove ere u Egiptu. amputacije udova. Kako se razvijala nauka. Tokom dvadesetog vijeka dolazi do niza otkrića tehničkih pomagala koja se koriste u medicini. Kako smo vidjeki tehnologija obuhvata vještinu. incizije gnjojnih apscesa i sl. nuklearna medicina. vajare i dr. Razvoj mikroprocesora je omogućio široku infiltraciju računara u biomedicinske instrumente za mjerenje. Digitalne komunikacijske tehnike omogućile su umrežavanje kompjutera i razmjenu velikih količina informacija koje su potrebne ekspertnim sistemima za poboljšanje kvaliteta odlučivanja. ultrazvučna diagnostika i intenzivna njega. Prema definiciji Svjetske 11 . iz perioda renesanse Prvo tehničko pomagalo bio je termometar koga je izumio Robert Boyle 1663. Dakle gotovo 1000 godina prije nego što se pojavila upotreba amalgama u zapadnoj medicini . godine. bez kojih se ne bi mogla ni zamisliti savremena medicina. Tako recimo bolesti zuba koje su poznate otkako postoji civilizacija su nametnule potrebu za njihovim riješavanjem pomoću različitih tehničkih aparata ili proceduralnih tehnika. Dalji napredak medicine se ne može ni zamisliti bez informacione tehnologije. Kroz vijekove upotrebljavala su se različita pomagala u medicini a prvi značajniji pomaci ka razvoju tehnologije u medicini su se javili pod uticajem Dekartova učenja u 17 vijeku kada je ljudsko tijelo svaćeno kao mašina. laringoskopa. laboratorijima i dr. Prve opravke zuba su zabilježene kod starih Rimljana oko 450 p. koriste i izrađuju korisne pa i nekorisne stvari.e.n. praćenje i prikazivanje niza parametara u fiziologiji. Od 1900 godine medicinske nauke napreduju krupnim koracima tako da je na kraju 20 vijeka medicinska dostignuća pomogla da se prosječan životni vijek čovjeka produži za 30 godina. kompjutera i digitalnih tehnika javljaju nove discipline u medicini kao što su radiologija. Krajem XIX vijeka Willem Einthoven otkriva elektrokardiograf. sfingomanometra (za mjerenje krvnog pritiska). Iako je bilo otpora upotrebi stetoskopa vremenom on postaje široko prihvaćen te kasnije dolazi do pronalaska i uvođenja u medicinsku praksu oftalmoskopa. a u Kini su 695 godine šupljine zubi ispunjene mješavinom žive. hemodijaliza. Antony van Leeuwenhoek usavršava mikroskop i uvodi ga u medicinsku praksu 1676. radiologiji.prve trepanacije lubanje. kada su oni ispunjavali šupljine zuba i pravili mostove za nedostajuće zube. nuklearnoj medicini. srebra i kalaja. Među mnogim otkrićima koja su tome doprinjela bila su mnoga i iz područja tehnike. znanje i sposobnost da se prave. Tako se otkrićem rendgenskih zraka.

Brain – mozak) obuhvata znanje i ekspertizu koji su neophodni da bi se zadaci mogli obaviti.. operacija žučne kese i dr. ili još uže samo za određene hirurške bolesnike. koronarna angiografija. brainware-a i orgware-a. OPSEG ZDRAVSTVENE TEHNOLOGIJE Tri karakteristike opisuju zdravstvenu tehnologiju. To su njena materijalna priroda. Neki tehnološki proces se može posmatrati kao projektovana cijelina koja obuhvata sve potencijale moguće primjene pa govorimo o makro fenomenu tehnologije. To bi bili različiti medicinski aparati (rendgen aparat. medicinske potrepštine i supstance (uključujući lijekove) i druge stvari koje se koriste u zaštiti pacijenata.. U širem smislu. software-a.uređaji. Software obuhvata sva neophodna znanja o tome kako se hardware koristi da bi se zadaci izvršili. CT skeneri. tehnologija je čitav niz sredstava koji uključuje ne samo hardware (oprema. već i procedure zdravstvene zaštite i organizaciju njege pacijenata. te u ovisnosti koliko je koja komponenta uključena u taj paket možemo govoriti o medicinskoj tehnologiji ili tehnologiji u zdravsvtvu. WHO) tehnologija u zdravstvu obuhvata opremu. namjena i njena raspostranjenost. Makrofenomen bi recimo bio proces zdravstvene njege uopšte (kako je organiziran u svim segmentima kroz primarnu i sekundarnu zdravstvenu zaštitu) a mikro fenomen bi bio organizacija zdravstvene njege po istim postulatima kao i za opšu zdravstvenu njegu ali specifično za hirurške bolesnike. lijekovi. vakcine. operativni i aplikativni programi u aparatima koji imaju digitalnu elektroničku podršku (programi ultrazvučnih aparata. 12 . krvni produkti i dr. penicilin. Materijalna priroda Po široko prihvaćenom mišljenju tehnologija je praktična primjena znanja. i Orgware obuhvata neophodnu organizacionu strukturu da bi se neki tehnološki proces mogao provesti. sanitarni materijal). kompjuterska oprema). To bi bili različiti pisani dokumenti.lijekovi: naprimjer aspirin. Hardware podrazumjeva fizičku strukturu i logički raspored opreme neophodne da se izvrše neki zadaci. beta blokatori. oprema i materijal za njihov rad: pejsmejkeri. ultrazvučni aparat. . Dakle univerzalni tehnološki model se sastoji od hardware-a. laboratorijski aparati i pribori. software i znanje o tehnologiji dok bi zdravstvena tehnologija uključivala i organizaciju tehnološkog procesa u sklopu organizacije zdravstvene službe. ili joj se može pristupiti kroz specifične oblike njene primjene pa govorimo o mikro fenomenu tehnologije. - - Sve ove četiri komponente predstavljaju tehnološki paket.4.zdravstvene organizacije (bhs SZO ili eng. hirurške rukavice. dijagnostički kitovi i dr. Prema tome. Brainware (eng. Naime medicinska tehnologija bi uključivala hardware.medicinske i hirurške procedure: psihoterapija. Većina zdravstvenih tehnologija pada u slijedeće široke kategorije: . zdravstvena tehnologija znači mnogo više od mašina koje se koriste u zdravstvenim ustanovama. zatim lijekovi i sanitetski materijal. 1. . mašine.).

organizacijski i upravljački sistemi: plaćanje unaprijed prema dijagnostički vezanim grupama. program kontrole intrahospitalnih infekcija). Naprimjer ultrazvuk u medicini se koristi za dijagnostiku različitih morfoloških patoloških promjena. serološki test za tifus. pomoć kod inkontinencije…) Ne pripada svaka tehnologija u jednu kategoriju. mamografija. . Pojedine „granične“ tehnologije imaju kombinirane karakteristike lijekova.- sistemi za podršku: elektronski sistem za praćenje pacijenta. Neke tehnologije koje se koriste u dijagnostici se isto tako dobro koriste i u tretmanu nekih bolesti. tretman bola kod malignih bolesti…). održi ili popravi fizičku ili mentalnu nesposobnost i socijalno funkcioniranje osobe (program vježbi kod osoba poslije moždanog udara. banke krvi. testiranje holesterola u krvi…). poremećaj ili pridružene rizikofaktore kod asimptomatičnih osoba ( Papa bris.tretman: je dizajniran da poboljša ili održi zdravstveni status. programi upravljanja potpunom kvalitetom i dr. tuberkulinski test. inplantirane 13 . . da se izbjegnu gora oštećenja ili da osigura ublaživanje teškoća (koronarna graft premosnica. a ito tako može dobro poslužiti u tretmanu bubrežnih konkremenata.prevencija: namjera zaštite od nastajanja bolesti reducijrajući rizikofaktore za njihovo nastajanje ili smanjiti njihov opseg ili posljedice (imunizacija. telemedicinski sistemi. rendgen mogućeg preloma kosti…).dijagnostika: ima namjenu da otkrije uzrok i prirodu ili veličinu bolesti sa kljiničkim znacima (elektrokardiogram.skrining: ima namjenu da otkrije bolest. aparata i nekih drugih velikih kategorija kao naprimjer spermicidni kondomi. ili kao interventni terapijski ultrazvuk pri različitim terapijskim zahvatima. . psihoterapija. florinacija vode za piće. . laboratorije i dr. Mnogi testovi i druge tehnologije upotrebljene za dijagnostiku se također koriste i u skrinigu. pomoćni aparati za pomoć pri govoru. Namjena Tehnologije također mogu biti grupirane shodno njihovoj namjeni: . klinički vodiči.rehabilitacija: ima namjenu da popravi.

udruženja za AIDS i dr. Transfer tehnologija iz istraživačkih centara u kliničku praksu nije jednostavan proces. i kompleksne ekonomske i finansijske olakšice. Okvir za difuziju zdravstvene tehnologije Plaćanje igra značajnu ulogu u razvoju zdravstvene tehnologije. Ako je tehnologija dio standardnog načina za zaradu onda će se ona vrlo brzo razvijati. Povoljno je to što je interes za zdravlje veoma veliki. Ljekari. Proizvođači moraju preći veliku barijeru između istraživačkih programa i kliničke prakse koja obuhvata nepovezan tok informacija. pa je potiskuju i zamjenjuju novije i efikasnije tehnologije. Od predviđanja razvoja u budućnosti u nekom hipotetičkom stepenu koji je unaprijed očekivan. Stoga menadžment u zdravstvenom planiranju mora pažljivo odvagati svaku odluku o uvođenju novih tehnologija. Sve bolja informiranost stanovništva o mogućnostima savremene medicine otvara mogućnost promatranja rada i sklonost ka kriticizmu. sestre. Da bi to bilo tako moraju stalno biti informirani o mogućim poboljšanjima.pumpe za kontinuiranu aplikaciju lijekova… Stupen zrelosti Tehnologije mogu biti procijenjene u različitim stadijima proširnosti i zrelosti. razlike u kliničkoj praksi. Pored toga tehnologija u određenom momentu postaje zastarjela. naročiro specijaliziranih grupa kao što su grupe za zdravlje žena. moraju imati kontinuiranu edukaciju u okviru struke. preko eksperimentalne faze (faze testiranja) u kojoj se koriste životinjski ili neki drugi modeli pa do proučavanja i afirmacije kada se tehnologije podvrgavaju kliničkim procjenama i kada se razmatra standardizacija pojedinih prostupa i uvođenja u opštu upotrebu. 14 . drugi zdravstveni radnici i zdravstvene organizacije su oni koji moraju prihvatiti i primjeniti poboljšanu tehnologiju dijagnosticiranja i liječenja. tj. fragmentaciju usluga. neefikasna ili čak i štetna. pa su milioni istraživača širom zemlje usmjereni na istraživanja novih tehnologija za poboljšanje dijagnostike i tretmana različitih bolesti. koje svakako povećavaju operativne troškove.

odjeli za tretman i njegu onkoloških bolesnika. Svaki pa i najjednostavniji zdravstveni sistem ne može funkcionirati bez nekih od njih. Iz tih razloga nastoji se racionalizirati upotreba zdravstvene tehnologije uvođenjem osnovnih zdravstvenih tehnologija. od najjednostavnijih do veoma naprednih. postupci i tehnička podrška su propisani odlukama zakonodavnih tijela. Isto tako neke zdravstvene tehnologije su zajedničke za više segmenata zdravstvene zaštite. pedijatrijski odjeli. Pacijenti traže nove tehnologije i spremni su platiti više za njih.Svi smo mi potencijalni pacijenti i korisnici zdravstvenih usluga. Osnovne zdravstvene tehnologije su bazične tehnologije koje osiguravaju optimalna riješenja u pogledu koštanja i efekata pri rješavanju zdravstvenih problema. ili strategijskim planiranjem difuzije pojedinih zdravstvenih tehnologija. te se za nadzor osiguranja određenog kvaliteta organizira rad agencija za akreditaciju i kvalitet u zdravstvu. Između ostalog definiraju se osnovne zdravstvene tehnologije u okviru različitih paketa zdravstvene zaštite. One formiraju kičmu medisinskih servisa koji se koriste u prevenciji. Osnovne zdravstvene tehnologije Danas većina svjetske populacije živi u siromaštvu. Postoji velika nestašica radioloških i laboratorijskih servisa u zemljama u razvoju. Zdravstvene tehnologije su osnovni halat za riješavanje medicinskih problema. S tim ciljem donose se nacionalni programi dostupnosti zdravstvenim tehnologijama. ali postoje i inspekcijske službe koje prate kvalitetu pruženih usluga u zdravstvu. te o tehnologiji pojedinih specijalnih odjela kao što su urgentni blok. a u isto vrijeme polovina postojeće opreme nije u funkciji. Da bi se osigurao kvalitet i jednakomjerna dostupnost pruženih usluga u okviru segmenata pojedini tehnološki procesi. Tehnologije po segmentima zdravstvene zaštite Jasno je da određeni segmenti u sistemu zdravstvene zaštite koriste samo njima specifične zdravstvene tehnologije. Unapređenja u zdravstvenoj tehnologiji igraju veliku ulogu u pokretanju tereta bolesti od infektivnih ka hroničnim bolestima i produženju prosječnog življenja za čak 30 godina u zadnjih 100 godina. Tako možemo govoriti o tehnologiji primarne zdravstvene zaštite. dijagnostici i tretmanu bolesti. Zdravstvene tehnologije su osnovne kada one: zadovoljavaju bazične potrebe zdravstvenog sistema osiguravaju optimalne efekte koštanja-koristi jasno osnovne bez kojih se ne može Tehnologije su jasno osnovne kada ispunjavaju dobro definirane pojedinosti koje su potvrđene kroz kliničku praksu ili su široko prihvaćene od eksperata. tehnologiji sekundarne zdravstvene zaštite (bolnička tehnologija i tehnologija pojedinih specijalističkih grana u okviru konsultativnospecijalističke zdravstvene zaštite). Tehnologija primarne zdravstvene zaštite Ako znamo koji su zadaci primarne zdravstvene zaštite te gdje se ona odvija možemo zaključiti koja se tehnologija koristi u zadovoljenju potreba pacijenata u 15 . Zdravstvene tehnologije se upotrebljavaju na svakom nivou zdravstvenog sistema. hirurški odjeli i dr.

Pored nje tu treba da bude EKG aparat. količina utrošenih resursa. spektrofotometar na ultravioletnom području ili anziometar za kvantitativnu i kvalitativnu biohemijsku analizu (biohemijski analizator) te pehametar i mikroskop. otoskop. pa se ovim standardima pokušavaju uskladiti mogućnosti sa potrebama. službe za zaštitu zdravlja zuba. i tamo se zna svaki korak u operaciji unaprijed. stetoskop i još neka standardna pomagala. Tim propisima se osigurava pravilno izvođenje postupka.primarnoj zdravstvenoj zaštiti. suhi sterilizator. higienskoepidemiološke službe. a najčešće u domovima zdravlja postoji laboratorij za hematološke i biohemijske analize koje se mogu raditi na tom nivou. oftalmoskop. U okviru primarne zdravstvene zaštite. U službi za hitnu medicinsku pomoć treba da bude oprema slična kao kod opće zdravstvene zaštite. set za kardiopulmonalnu reanimaciju. ali bi u PZZ trebalo da mogu raditi kako veće serije testova tako i pojedinačne testove u urgentnim stanjima. te na osnovu dobijenih izlaza se odlučuje o daljnoj sudbini procesa. timovi za zaštitu zdravlja predškolske i školske djece. Isto tako i za tehnološke procese postoje propisi za svako pojedinačno stanje.. aparat za audiotestiranje. spirometar. timovi za zaštitu zdravlja žena. rendgen aparat i dr. kako je medicina dinamična nauka svi ti tehnološki 16 . Naime. Manji laboratoriji se mogu organizirati i u udaljenim terenskim ambulantama. Krvnih i biohemijskih analizatora ima različitih mogućnosti. portabl inkubator te setovi za pružanje hitne medicinske pomoći. dinamometar. Za kliničku praksu postoje vodiči dobre prakse. Tako naprimjer za ambulantu opće zdravstvene zaštite je propisano da ima pored namještaja propisanog od medicinskih aparata tlakomjer. ergometar.) jer se tada ne bi poštovali principi jednako dostupnosti . Ne bi bilo prikladno da u nekom domu zdravlja postoje visokospecifična tehnologija predviđena za sekundarnu i tercijarnu zdravstvenu zaštitu (CT aparat. mobilni aparat za anesteziju. Naravno.. U intervenciji za opću medicinu bi bilo značajno napomenuti da mora postojati EKG aparat. U ambulanti za zaštitu zdravlja žena na primarnom nivou je značajno da postoji pored standardne opreme i kolposkop. služba za plućne bolesti.. Ti standardi se propisuju na nacionalnom (državnom) nivou. Tako recimo u hitnim službama postoje šeme postupaka za određena stanja u okviru kojih se mora djelovati. Uglavnom svaki laboratorij u PZZ (primarna zdravstvena zaštita) treba da ima brojač krvnih elemenata (hematološki analizator). Svaka od ovih službi ima svoje specifične tehnološke postupke i opremu propisanu u „standardima i normativima zdravstvene zaštite“. urgentna služba. služba za rehabilitaciju i služba za mentalno zdravlje. svakako sa manjim setom pretraga. ultrazvučni aparat. Primarna zaštita se pruža u domovima zdravlja i područnim ambulantama a pružaju je timovi obiteljske i opće medicine. U ambulanti za zdravstvenu zaštitu radnika na primarnom nivou treba da budu pored ostalog EKG aparat. u zdravstvu nikada nema dovoljno novca. U hirurškoj praksi postoje razrađene tehnike za svako hirurško stanje. koji daju preporuke za uspješnu dijagnostiku i tretman te daljnju administraciju oboljelih. U okviru službe hitne medicinske pomoći u ovisnosti od veličine područja koje pokriva treba da bude određen broj sanitetskih vozila sa opremom za pružanje hitne medicinske pomoći na terenu kao i pri transportu. za zaštitu zdravlja radnika. U službi za pneumoftiziološku zaštitu pored ostalog treba da bude spirometar. visokospecifični imunohemijski analizatori i sl. amnioskop. Količina navedene opreme se utvrđuje na osnovu očekivanog najvećeg broja intervencija u toku 24 sata. aparat za kisik i dr.. defibrilator.

Kako je broj specijalizacija i subspecijalizacija u medicini veliki a svaka zahtijeva svoju specifičnu medicinsku opremu i specifične tehnologije to bi bilo neprikladno sve ih nabrojiti u okviru ovog teksta. defibrilator. Dakle u domovima zdravlja i poliklinikama mogu biti organizirani kabineti sa potrebnom opremom za dijagnostiku. Postoje specijalizirane bolnice za imunološka oboljenja. vestibulograf. a razlika između sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite je samo u specijalističkoj ili subspecijalističkoj složenosti pruženih usluga. Tehnologija na nivou sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite U sekundarnu i tercijarnu zdravstvenu zaštitu spadaju konsultativno-specijalistička i bolnička zdravstvena zaštita. radiodijagnostika. bolnička apoteka. U konsultativnospecijalističkoj službi koriste se uglavnom dijagnostička pomagala te različiti tenološki dijagnostički procesi. perimetar. Kabinet za funkcionalna kardiološka ispitivanja mora imati treba da ima EKG aparat. i dr.procesi se stalno nadograđuju novijim savremenijim i uspješnijim metodima. ultrazvučni aparat i dr.). Sekundarni nivo zdravstvene zaštite se organizira na nivou konsultativnospecijalističke službe i bolničke službe. tuberkulozu. Takvi centri imaju visokorazvijenu sofisticiranu tehnologiju. posebne protokole u cjelokupnom procesu transplantacije (od donatorske mreže. Za potrebnu terapiju pacijent se vraća u PZZ ili proslijeđuje u bolnicu ako se procijeni da se pacijent ne može uspiješno tretirati u PZZ. Konsultativno-specijalistička služba se može organizirati u okviru domova zdravlja. U okviru doma zdravlja ili poliklinike može se organizirati centralni radiološki kabinet te centralni laboratorij sa potrebnom opremom za taj nivo zdravstvene zaštite. dijagnostički i operacioni mikroskop i dr. Kabinet za oftalmološku dijagnostiku oftalmoskop. urgentni blokovi. refraktometar. protokola za obradu donora i primaoca. A pored pojedinih odjela organiziraju se i zajedničke službe kao što su centralni laboratorij. poliklinika i u okviru bolnica pa se tehnološka podrška za tu službu može tako i rasporediti. zatim aparat za elektromiografiju… Kabinet za otorinolaringološka ispitivanja mora imati audiometar. ergometar. Onkološki centri razvijaju specifične terapijske protokole pojedinih malignih bolesti. ezofagogastroduodenoskop. reumatološki odjeli i dr. same tehnike transplantacije te posttransplantacijskog praćenja prihvatanja organa i dr. Tako recimo centri za transplantaciju organa imaju specifičnu hiruršku tehnologiju. Bolnička zdravstvena zaštita na sekundarnom nivou se organizira na regionalnom nivou gdje se provode specijalne dijagnostičke i terapijske procedure. 17 . Tako recimo kabinet za neurološka ispitivanja može imati aparat za elektroencefalografiju sa mogućom registracijom evociranih fotoelektričnih potencijala. i dr. Rad u bolnicama je organiziran po odjelima koji svaki ima svoju specifičnu tehnologiju. Tercijarna zdravstvena zaštita se organizira u specijalnim centrima ili specijalno izgrađenim bolnicama gdje se pruža uskospecijalistička visokodiferencirana zdravstvena zaštita.

kosmička istraživanja. vođenje i upravljanje odnosno kontrola funkcionisanja proizvodnih kapaciteta uključujući nabavno-proizvodnu i prodajnu funkciju. montaža i nadzor nad izgradnjom novih proizvodnih kapaciteta (projektni i građevinski inženjering). Mnoge zemlje u razvoju zbog nedostatka sredstava za skupa fundamentalna i primjenjena istraživanja svoj tehnološki razvoj baziraju na transferu i kupovini tehnologije.IR). održavanje i kontrola kvaliteta proizvoda (proizvodni inženjering). što znači prenosim. d. Mnoge od njih su još dugo ostale ekonomski zaostale i zavisne od bivših metropola. prodaje i prenosa tehnološkog znanja i materijalnih tehnoloških komponenti od mjesta njihovog nastanka do mjesta budućeg korisnika. borba s ekonomskom zaostalošću komplikuje se zbog teškoća u razvoju vlastite industrije. ostale aktivnosti povezane s izgradnjom proizvodnih kapaciteta i montažom investicione opreme. Fenomen transfera tehnologije postoji od nastanka tehnološkog progresa u društvu i pretpostavlja se da će on dobijati sve veći značaj u budućnosti. Poslije drugog svjetskog rata SAD su transferom tehnologije značajno doprinijele obnovi ratom razorene zapadne Evrope. osnovno tehnološko znanje: o proizvodima i proizvodnim procesima i povezani s njima inženjering. predinvesticione studije itd. godine kada je federalna vlada postala odgovorna za istraživanja i razvoj na nacionalnom nivou. poslovodne i upravljačke usluge u organizaciji i implementaciji novih investicionih projekata. pogotovu afričkih. uslijed vjekovne agrarnosirovinske specijalizacije ekonomike. c. Termin «transfer tehnologije» uveden je u SAD 1940. ni za kupovinu novih tehnologija.1. Primarni ciljevi su bili istraživanja u vojne svrhe. b. Transfer tehnologije (prenos tehnologije) je složen pojam multidisciplinarnog sadržaja i predstavlja sve oblike razmjene. migracija. 18 . proizvodnih postupaka i organizacionih pristupa potrebnih za transformaciju inputa u konačne proizvode i usluge» onda prenos tehnologije uključuje prvenstveno ove komponente: a. TRANSFER TEHNOLOGIJE Riječ transfer vodi porijeklo od latinskog transfero. U većini bivših kolonija. Ove zemlje nemaju finansijskih sredstava ni za fundamentalna istraživanja. Transfer tehnologije se kroz istoriju ispoljavao na različite načine – preko osvajanja. premiještam.5. izgradnja.). • projektovanje. procesa i proizvodne opreme (istraživanje i razvoj . • obezbijeđivanje nove prozvodnje. trgovine itd. testiranje i mijenjanje proizvoda. putovanja. Međutim politička nezavisnost ne predstavlja potpunu nezavisnost. Ako tehnologiju u najširem smislu definišemo kao «zbir tehnoloških znanja. Kolonijalizam se modernizovao i transformisao u neokolonijalizam. istraživanja u domenu nuklearne energije i kasnije. tehničke i ekonomske usluge za: • projektni menadžment (priprema novih projekata. Većina bivših kolonija ostale su praktično u istim feudalno-agrarnim okovima ekonomske zavisnosti. Pad kolonijalizma za vrijeme i poslije drugog svjetskog rata rezultirao je proširivanjem kruga zemalja kojima je bio neophodan transfer tehnologija za razvoj nacionalne industrije. • planiranje.

nove tehnologije (Kompjuterski integrisana proizvodnja: Computer Integrated manufacturing. različitih preduzeća. između različitih proizvodnih sistema. primjene i implementacije.. to je proces kojim se nova naučna znanja uključuju u tehnologiju. Nekomercijalni transfer se obavlja kroz razmjenu informacija u toku poslovnih razmjena stručnjaka. Tehnologije – naročito one koje se zasnivaju na informacionoj tehnologiji i novim materijalima – mogu bitno uticati na mjenjanje strukture pojedinih nacionalnih privreda. On obuhvata: prenošenje rezultata istraživanja na radne operacije. prenos nauke i tehnologije svakom potencijalnom korisniku. Od njihove interakcije i kompatibilnosti zavisi uspjeh transfera i efikasnost implementirane tehnologije. licence. kao i proces kojim se nauka i tehnologija raspoređuju kroz ljudske aktivnosti. S druge strane. Transfer tehnologija može se obavljati između različitih zemalja. Po nekima. Ova vrsta transfera je najintenzivnija u razvijenim zemljama s visokim tehnološkim potencijalima. Komercijalni transfer podrazumjeva prenos tehnologije na osnovu ugovora o transferu. uvođenja. nove aplikacije postojeće tehnologije. firmi. naučnih institucija. unutar jedne zemlje. Mnogo autora bavilo se pitanjem transfera tehnologije. na integracione procese pojedinih ekonomskih grupacija ili sektora. naučnih 19 . Computer Aided Manufacturing CAM) mjenjaju karakter ne samo proizvodnje nego čitavog ljudskog života i rada. Pri tome se može kupiti kompletna tehnologija ili pojedine njene komponente. To uključuje proizvodnju. a drugi (primalac tehnologije) ima potrebu za tom tehnologijom i posjeduje sposobnost njenog prihvatanja. difuziju inovacija. Međunarodni transfer tehnologije poprima nove dimenzije zbog ekspanzije nekih ključnih tehnologija koje postaju nosioci postindustrijskog društva. U zavisnosti od toga li se za novu tehnologiju daje naknada ili ne – razlikujemo komercijalni i nekomercijalni transfer.». od kojih jedan (davalac tehnologije) posjeduje tehnologiju. pogotovu za zemlje u razvoju koje ne mogu ostvariti moderna tehnološka dostignuća vlastitim snagama. ubrzavanje primjene rezultata istraživanja u industriji. One vrhunsku tehnologiju često razmjenjuju međusobno. Computer Aided Planing CAD. kompanija.Transfer i difuzija tehnologije postaju u savremenim međunarodnim ekonomskim uslovima – pored transfera kapitala i ljudskih potencijala – osnovni faktor privrednog razvoja. određena znanja. povećanje međunarodne razmjene robe i usluga.CIM. fabrika. Slijedeća definicija jasnije određuje transfer tehnologije: «Transfer tehnologije predstavlja multilateralan tok informacija i tehnika peko granica različitih oblasti nauke. vodeći tako sistem do nove tehnologije.. Drugi autori transfer tehnologije predstavljaju kao komunikaciju dva sistema. tehnologije i praktične primjene. Danas se ovaj termin koristi za pokrivanje širokog spektra aktivnosti koje uključuju tok informacija od univerzitetske laboratorije do odgovarajućih odjeljenja kompanije za primjenu u proizvodnji i za istraživanje i razvoj. marketing. proizvođača medicinske opreme i bolnica. između bolnica različitog tehnološkog nivoa razvjenosti i dr.

Postoje različite klasifikacije transfera tehnologije. Horizontalni smjer podrazumijeva prenos tehnologije iz različitih firmi i grana proizvodne i neproizvodne djelatnosti u druge firme i industrijske grane u istim ili različitim geografskim područjima. 20 . sajmova. Kupovinom opreme. Zbog mogućnosti globalnih komunikacija transfer tehnologije ne može se geografski ograničiti: Globalni transfer obezbjeđuju konsalting firme. Vertikalni transfer znanja i tehnologije se obavlja u cjelokupnom inovacionom lancu – od fundamentalnih (osnovnih) i primjenjenih istraživanja do inovacija i razvoja proizvoda. izložbi. Vertikalni smjer podrazumjeva prenos znanja i rezultata iz fundamentalnih nauka i baznih istraživanja. Međunarodni transfer tehnologije predstavlja internacionalni promet tehnologija. marketing tehnologija. Vertikalni i horizontalni transfer tehnologije U zavisnosti od stepena komercijalne upotrebljivosti tehnološkog znanja. kao i putem publikacija. identifikaciju internacionalnih kupaca tehnologija. Npr. preko primjenjenih u razvojna istraživanja. metoda i popratnih materijala neophodnih za razvoj proizvodnih i neproizvodnih sfera.simpozijuma. neophodnim za adaptaciju nove tehnologije). Metode horizontalnog transfera tehnologija Pribavljanje tehnologije pomoću horizontalnog komercijalnog transfera vrši se: 1. horizontalni transfer tehnologija podrazumijeva transfer tehnologije primjene ultrazvuka za ispitivanje stanja konstrukcija u mašinogradnji ka primjeni i razvoju opreme za ultrazvučna ispitivanja u medicini. Horizontalni transfer tehnologije omogućava korišćenje tehnoloških inovacija bez spostvenih istraživanja (ili s minimalnim obimom istraživanja. razmjene mišljenja itd. promociju novih tehnologija u stranim zemljama. konferencija i dr. Ukoliko se on obavlja između različitih zemalja naziva se međunarodnim transferom. skupova. opreme i zamjene zastarjele tehnologije novom. Kupoprodajom prava intelektualne svojine koja obuhvata industrijsku svojinu i autorsko pravo. što uključuje: • • • • identifikaciju raspoloživih internacionalnih tehnologija. 2. razlikujemo dva pravca transfera: vertikalni i horizontalni.

proklamovana deviza doživotnog učenje (long-life-learinig). što je pogrešno. Dosadašnja praksa je pokazala slijedeće: • • oprema koja se uvozi je često zastarjela. ono ne kupuje od inostranog dobavljača. ♦ poslovno-tehničke saradnje. «globalnog transfera» se svakako odnose na činjenicu da pri tome: a) primalac ostaje u zavisnom odnosu prema snabdjevaču i ima potrebu duže saradnje s njim. Horizontalni transfer tehnologije putem kupovine opreme Danas je ovaj vid transfera tehnologije ponajviše prisutan u zdravstvu. Viši oblici horizontalnog transfera Transfer tehnologije putem zajedničkih ulaganja i dugoročne 21 . softverske komponente-ljudskog kapitala. rijetko je koja oblast ljudske djelatnosti toliko pod „stalnim pritiskom“ tehničkih inovacija u pogledu mogućnosti nove opreme koja svaki dan postaje komercijalno dostupna i pojavljuje se i u našim bolnicama pa čak i u ambulantama. nije doživjela tako očiglednu primjenu kao u medicini. ugovori o kupovini opreme često sadrže i obavezu kupovine sirovina i poluproizvoda od nabavljača ili druge firme iz inostranstva.3. Ako tehnologiju shvatimo kao akumulirano ljudsko znanje. To zahtijeva sa jedne strane permanento učenje i obuku osoblja koje radi sa ovom opremom tako da nigdje. Horizontali transfer tehnologije putem kupovine opreme može se smatrati najnižim tipom transfera tehnologije. ♦ zajedničkih ulaganja u preduzetničke firme. ili je u stanju samo da razvije. b) ovaj oblik ne podstiče razvoj sopstvene istraživačko-razvojne aktivnosti primaoca. Negativni aspekti kupovine opreme u globalu ili tzv. Naime. Transfer tehnologije često se jednostavno izjednačava s kupoprodajom proizvodne opreme. Tendencija je ka sve većoj parcijalizaciji ovog načina transfera tako da one dijelove opreme koje preduzeće već posjeduje. budući da su rješenja kupljena gotova. ne možemo uzimati u obzir samo opredmećen tehnološki napredak (mašinsku opremu) nego i sve veću važnost neopredmećene. • kupovina opreme sadrži i niz drugih usluga u «paketu» koje kupac plaća. c) oprema nabavljena na ovaj način iziskuje prihvatanje i svih ostalih uslova što podrazumijeva dodatne troškove. posebno u uslovima softizacije tehnologije i privrede u cjelini. Višim oblicima saradnje u okviru: ♦ dugoročne proizvodne kooperacije. jer se u nedovoljno razvijenim sredinama često jednakom opremom i jednakim investicijama postižu bitno slabiji proizvodni rezultati nego u razvijenim zemljama. a koje mu često nisu potrebne.

da obezbijedi sve neophodne komponente za proizvodnju i dalji razvoj tehnologije s obzirom da inostrana firma učestvuje i u raspodjeli dobiti. sirovinskih i energetskih resursa. znanje može bit usmjereno ka proizvodnji boljih proizvoda ili obavljanju usluga na brži i jeftiniji način. ulaganja finansijskih resursa. Pod transferom tehnologije putem zajedničkih ulaganja podrazumijevaju se svi oblici kooperacije inopartnera (razmjena tehnologija. dijagnostičke i transportne opreme. Ovdje je postignuta zainteresovanost inostrane firme da se dogoročnije veže za partnera. Sistem javnih i privatnih kompjuterizovanih informacionih baza i Internet omogućuju ukupan pristup svim svjetskim tehnologijama. Tabela 2. danas se nova tehnologija uvodi deset puta brže nego što je to bio slučaj prije deset godina. U cilju održavanja tempa. U stvari. Jedan od novih metoda transfera tehnologija jeste prenos informacija o novim tehnologijama putem Interneta ili specijalizovanih kompanija koje se bave traženjem tehnoloških i naučnih informacija i povezivanjem potencijalnih partnera: davalaca i primalaca modernih tehnologija (LINK sistemi). pribavljanje proizvodne. S transferom tehnologije. Transfer tehnologije putem zajedničkih ulaganja i kooperacije predstavlja nov kvalitet u odnosu na transfer tehnologije putem kupovine opreme i licenci. Različiti oblici i mehanizmi transfera tehnologije prikazani su u tabeli 2. U današnjoj globalnoj ekonomiji. Efektivnost transfera Visoko efektivno Efektivno Umjereno efektivno Nisko efektivno 22 . poboljšana tehnologija može značiti poboljšan gotov proizvod ili poboljšanu uslugu. Oblici transfera tehnologije Mehanizam transfera Izgradnja po principu «ključ u ruke» Licence s ekstenzivnim obučavanjem Zajednička ulaganja Dugoročna tehnička razmjena i pomoć Obučavanje u visokorazvijenim ambijentima Proizvodna oprma s know-how-om Inženjerska dokumentacija s tehničkim podacima Konsalting Licence sa know-how-om Ponude (dokumentovane) Proizvodna oprema bez know-how-a Komercijalne posjete Licence bez know-how-a Prodaja prozvoda bez dokumentacije u održavanju Ponude (nedokumentovane) Komercijalna literatura Trgovačke izložbe i sajmovi Novi mehanizmi transfera tehnologije U industriji. američka originalnost se takmiči s drugim naprednim ekonomijama širom svijeta. razmjena stručnjaka i rezultata daljeg usavršavanja tehnologije). brz tehnološki transfer je kritičan.kooperacije.

identifikovanje potrebne ekspertize. procjenu i primjenu dobijenih rezultata. obrazovanje. Prihvatanje tehnološke inovacije ponekad je usporeno zbog nemogućnosti unošenja potrebnih izmjena u opštu 23 . pravosuđe itd. znanje se može dobijati iz raznih oblasti. uvedu nove proizvode ili usavrše svoje procese. Difuzija svake inovacije predstavlja proces zajedničke evolucije stare i nove tehnologije i tehnike. eliminisanje nebitnih informacija. snižavanje troškova poboljšanjem postojećih procesa.Proces transfera tehnologije obuhvata: • • • • • • • • elektronsko traženje izvora objavljene tehnologije. pripremu tehničkih izvještaja. Kroz tehnološke mreže. praćen mnogobrojnim promjenama njihovih funkcionalnih karakteristika. zaštita životne sredine. kooperativno istraživanje i razvojne sporazume. lociranje izvora poboljšane tehnologije i ostvarenje veze. pomoć kompanijama uvođenjem novih tehnologija radi zadovoljavanja potreba. građevinarstvo. pristup specijalizovanoj ekspertizi. kao što su: medicina. automatika. Evolucija i supstitucija tehnologija Pronalazak nove tehnologije ili novog tehničkog sredstva sam po sebi ne označava prestanak upotrebe ranijih. Usluge transfera tehnologije uključuju: • • • • • • • • pomoć kompanijama da usavrše karakeristike proizvoda ili usluge. analizu informacija. avijacija. lični kontakt s tehnološkim ekspertima. obuku za usvajanje nove tehnologije. skraćivanje vremena između istraživačke i razvojne faze i proizvodne ili uslužne komercijalizacije. naglašavanje najznačajnijeg materijala. pripremu podesnih tekstualnih dokumenata.

već samo postepeno. Najzad. u kojem učetstvuju ne samo proizvođači opreme (tehnike). Difuzija tehnloških inovacija se ne odvija u izolaciji. Tako su. Drugo. U početku se ona. U mnogim slučajevima izmjene konstrukcionih i eksploatacionih osobina novih uređaja predstavljaju neophodnu pretpostavku njihove primjene. Treće. krug njenih primjena se širi. Oba tipa promjena su tijesno povezana i ni jedan od njih se ne može shvatiti bez onog drugog. Takve izmjene često dovode do širenja kruga mogućih primjena u poređenju s provobitno zamišljenim. Novi tehnički uređaji ne mogu se jednostavno uključiti u postojeći sistem proizvodnje ili pružanja usluga. nov raspored opreme itd. U slučaju kada postoje različiti tehnički uređaji s uporedivim karakteristikama oni obično uzajamno utiču jedan na drugog. jer tehnološka inovacija pretpostavlja zamjenu stare tehnologije ili tehnike. bezuspješni pokušaji smanjivanja nivoa vibracija i buke pri radu elise u kombinaciji s gasnom turbinom predstavljali osnovni razlog zamjene turboelisnih avionskih motora turboreaktivnim. Kada inovcija u procesu eksploatacije pokaže svoje prednosti nad tehnikom koja je ranije postojala.shemu ili funkcionisanje konstrukcije. Zato se nova tehnika ne može uvesti «odmah». Dvije su bitne karakteristike procesa difuzije. kada je ova uporediva s novom u pojedinim karakteristikama. četrdesetih godina ovog vijeka. nastupa trenutak kada dolazi 24 . Zato se može očekivati da će se poslije zvršetka početne faze difuzija tehnologije odvijati u bržem tempu. Za to su obično potrebne nove metode. ovdje se radi o procesu «inovacija u inovaciji». Uopštavajući rečeno. Dobro je poznato da svaka tehnologija u početnim fazama svog razvoja ima mnoštvo «dječijih bolesti». na primjer. Često izmjene koje se unose u jedan proces dovode do promjena u čitavom sistemu proizvodnje. korist za postizanje ograničenih ciljeva. može se zaključiti da difuziju tehnologije karakterišu kako kvantitativne. već i njeni korisnici. Jedan od aspekata ovog procesa povezan je sa širenjem sfere primjene inovacije. Prirodno je. Zato se može zaključiti da je difuzija tehnologije višedimenzionalni proces. viša stručna sprema zaposlenih. Širenje oblasti primjene konkretne tehnologije povezan je s procesom «obuke». Nije teško shvatiti zašto se širenje tehnologije tokom vremena opisuje krivom u obliku slova S. uporedo sa sticanjem iskustva u korišćenju tehnološke inovacije. ona određuje stepen i širinu primjene nove tehnike. već više predstavlja proces realne zamjene stare tehnike novom. Širenje tehničkih uređaja često zavisi od usavršavanja njihovih funkcionalnih karakteristika. Kasnije. što se u prvo vrijeme proces implementacije tehnološke inovacije odvija sporo. po pravilu. tako i kvalitativne promjene. Uporedo sa sticanjem iskustva u projektovanju i proizvodnji odgovarajuće opreme pojavljuje se mogućnost eliminisanja različitih mana u njenom funkcionisanju. Širenje nove tehnike takođe je povezano s obukom. Prvo. Prva od njih se sastoji u tome da inovacija rijetko ostaje nepromijenjena tokom čitavog procesa implementacije. Najzad. «korak po korak». modifikacije proizvodnog procesa. Druga karakteristika procesa difuzije tehnologije sastoji se u tome da se uvođenje nove tehnike često odvija u oštroj konkurentskoj borbi s postojećom tehnikom. kad se mogućnosti primjene iscrpu korišćenje tehnike dostiže nivo zasićenja. brzina njenog širenja naglo raste i dostiže maksimum. U suštini. Proces obuke prilikom tehnoloških pomaka je mnogostran. obuka predstavlja ključni faktor razvoja same inovacije. kao što je već napomenuto. Drugi – s promjenama do kojih dolazi u fizičkom sastavu tehničkih uređaja. važnije. što se često ispušta iz vida. je činjenica da je obuka bitna za evoluciju same tehnologije te proističu važne posljedice koje se odnose na proces njene difuzije.

farmakokinetika i galenika. Prateće veze se mnogo brže razvijaju jer se oslanjaju na kliničko iskustvo. Na ovom stupnju odlučujuću ulogu u inovacionom precesu igraju hemija. odnosno uvođenja nove ključne tehnologije. početak djelovanja. predstavljaju najvažnije tehnološke skokove u dosadašnjem razvoju farmaceutske industrije. koja se može nazvati «difuzijom preko obuke». Postoji čitav niz teorijskih modela za određivanje uticaja tehnologije na jednu industrijsku granu. uzajamno povezana. Primjenom tehnologija koje su razvijene u ovim disciplinama moguće je varirati prihvatljivost i biološku raspoloživost jedne aktivne supstance dok se ne dostignu optimalni terapeutski rezultati.do usporavanja tempa korišćenja tehnološke inovacije uslijed iscrpljivanja mogućnosti daljih poboljšanja njenih eksploatacionih i drugih karakteristika. po pravilu. o prirodi tehnoloških pomaka. Pomoću modela S-krive pokušaćemo da prikažemo uticaj tehnološke revolucije na napredak farmaceutske industrije. Dalja poboljšanja osobina odgovarajuće klase prozvoda su bitno ograničena na optimizaciji dejstva. Mogu se jasno uočiti tri elementa svake S-krive: polazni dio (nastanak nove tehnologije). U slučaju farmaceutske industrije. difuzija inovacije uslovljena je obukom prilikom širenja u nove sfere kao i tokom kasnijeg razvoja same tehnologije. mikroprocesora ili nanotehnike). Ova faza odgovara gornjem dijelu S-krive. U vezi punog razvoja su već dobro poznate sve jake i slabe strane odgovarajućeg preparata. Prethodna razmatranja omogućavaju formulisanje hipoteze. Ova faza odgovara naglom usponu krive. Tehnologija upotrebljena u jednom konretnom vremenskom razdoblju pri tom direktno zavisi od naučnog nivoa dotičnog perioda. koja u svakom periodu bitno određuje razvoj lijekova. Modeli tehnološke evolucije pokazuju da kada je zrela faza jedne tehnologije dostignuta do daljeg napretka može doći samo preko tehnološkog skoka. Neophodno je praviti razliku između ključnih tehnologija koje definišu jedan terapeutski koncept i time omogućavaju novu generaciju lijekova i tehnologija koje služe za optimiziranje preparata unutar postojećeg terapeutskog koncepta. a takođe kod razvojnih tržišta (na primjer kod medija. dužinu djelovanja i smanjenje sporednog djelovanja. Pogledajmo detaljnije ovaj slučaj na primjeru farmaceutske industrije. Svaka od ovih S-krivih prdstavlja jednu ključnu tehnologiju. 25 . gdje tehnologija bitno određuje strukturu tržišta. faza nastanka nove tehnologije obuhvata vrijeme od prve pojave novog lijeka izrađenog na bazi jednog novog terapeutskog koncepta pa sve do njegovog odobravanja od strane nadležnih medicinskih vlasti i priznavanja od strane stručne medicinske javnosti. Ovaj uticaj je naročito vidljiv u slučaju tehnloških skokova. Jedan niz S-krivih predstavlja evoluciju terapije lijekova u zavisnosti od primjenjene ključne tehnologije. prilagođavanjem specijalnim ciljnim grupama. po svemu sudeći. Diskontinuiteti između S-krivih na slici 1. na primjer model S-krive ili tehnološki životni model. U zreloj fazi jednog terapeutskog koncepta mogu se postići samo mala poboljšanja date generacije lijekova i to. Sadašnji razvoj na nacionalnom i međunarodnom farmaceutskom tržištu ubjedljivo potvrđuje ovu vezu. Prema ovoj hipotezi. središnji dio (razvoj) i završni dio (zrela tehnologija). Difuzija nove i stare tehnike je.

Povoljni efekti tehnološkog razvoja su veća produktivnost i proizvodnja. Genetski uzroci jednog oboljenja se prepoznaju na nivou naslijedne predispozicije a zatim se koriguju na molekularnog nivou.000 novih jedinjenja da bi se dobio jedan nov preparat koji će izaći na tržište. Korištenje čovjekovog fizičkog rada sve se više zamjenjuje radom mašina u periodu mehanizacije. genetike i medicine. Time se po prvi put stvaraju terapeutski koncepti za prevenciju bolesti. ali usmjerenog tipa. prije dvadesetak godina. u prošlosti je ova tehnologija imala velikih uspjeha. omogućeno je bitno sužavanje istraživačkog fronta. Njena efikasnost je ograničena. biofizike. 1. Model S-krive primjenjen na tehnološki razvoj u farmaceutskoj industriji Empirijsko pronalaženje djelotvornih supstanci predstavljalo je prvu naučno zasnovanu tehnologiju proizvodnje lijekova. kroz istoriju. mijenja se karakter ljudskog rada koji je neophodan da bi se određena aktivnost mogla obaviti. Širina osnovnih znanja o uzrocima bolesti predstavlja preduslov uspješnosti usmjerenog nalaženja aktivnih supstanci.6. Pojmovi kao što su genetski razvoj i genetska terapija predstavljaju danas simbole ovog intenzivnog razvoja.Slika 1. 26 . Na njima zasnovan novi tehnološki skok u farmaceutskoj industriji dovešće do preorijentacije na uzročno preorjentisano liječenje i prevenciju bolesti. Ova tehnologija je dostigla svoj vrhunac. Ono počiva na hemijskoj sintezi velikog broja jedinjenja i sistematskom praćenju u odabranim farmaceutskim modelima. Veći nacionalni dohodak omogućava veće ulaganje u standard življenja te i u razvoj novih tehnoloških dostignuća što stvara jednu uzlaznu spiralu razvoja. a određene intelektualne aktivnosti zamjenjuju se specifičnim mogućnostima novih. Dalji tehnološki napredak zasniva se na kombinaciji znanja iz biologije. mijenja se uloga čovjeka u proizvodnim procesima. Zahvaljujući identifikaciji molekularne strukture koja stoji u direktnoj vezi s datom bolešću. Slijedeća generacija novih lijekova takođe je bazirana na hemijskoj sintezi. Dugogodišnje iskustvo s ovom tehnologijom pokazuje da je potrebno sintetizovati u prosjeku 10. Ipak. Usmjerena hemijska sinteza dostigla je svoje krajnje mogućnosti. informacionih tehnologija. pa samim tim i veća akumulacija materijalnih dobara i veći nacionalni dohodak.EKONOMSKI ASPEKTI TEHNOLOGIJA U MEDICINI Razvojem tehnike.

Novije savremene tehnologije u zdravstvu izazivaju niz ekonomskih efekata na društvo u cijelini: . te time tretmana u samim počecima bolesti čime se pojeftinjuje tretman. akumulacija rast životnog Činjenica je da je došlo do usporenja rasta i razvoja u razvijenim zemljama (paradoks produktivnosti) što se može objasniti problemom kašnjenja. ukazuje na svu složenost problema upravljanja tehnologijom u zdravstvenoj ustanovi. .bolja i brža dijagnostika dovode do bržeg uspostavljanja dijagnoze. Drugo relevantno pitanje tiče se sagledavanja odnosa između usporenog rasta produktivnosti i izmjenjene prirode investicija u savremeno doba koje sve više iziskuje Uticaj nauke i tehnologije na potrebe Nauka Tehnologija Primjena Vrijeme 27 . Investicije su nužne za obezbijeđenje rasta produktivnosti. rad društvenog . standarda Naravno uvođenje novih tehnologija je u početku uvijek skupo. kao što je veća fleksibilnost u pružanju raznovrsnih usluga u manjim serijama i mogućnosti zadovoljenja širokih zahtijeva pacijenata. a investicije u novu tehnologiju znače porast i efikasnosti i efektivnosti proizvodnog procesa.nove tehnologije pojednostavljuju uvećana produktivnost tehnološke procese čime se redukuje rada korištenje resursa te time pojeftinjuje proces. s druge strane. S postojećom tehnologijom. s druge strane. čime se smanjuju zahtjevi u pogledu dužine.dijagnoza je egzaktnija te nema lutanja u tretmanu i nepotrebnog produženja i poskupljenja liječenja što omogućuje efikasniji tretman. čime se također stvaraju povoljni ekonomski uvjeti i dr.savremene tehnologije omogućuju veću akumulacija znanja i obradu slučajeva u vremenskoj jedinici iskustva u društvu sa manjim utroškom resursa potrebnih u tehnološkom procesu čime se također stvara povoljniji cost-benefit (korist u tehnološka dostignuća odnosu na utrošena sredstva). . količine i širine tretmana. dovode do sniženja troškova u cjelini zbog rasta efikasnosti i daljnjeg smanjenja jediničnih troškova zahvaljujući sinergetskim efektima nove tehnologije koji se vezuju za prateća svojstva.razvijeni novi tehnološki procesi dovode proizvoda do adekvatnijeg menadžmenta u zdravstvu. Investicije u novu tehnologiju. smanjivanje jediničnih troškova je moguće jedino povećanjem ukupnog obima usluga. ali adekvatnim programima njihovog uvođenja i eksploatacije kod provjerenih tehnoloških procesa na kraju je rast kreativnih uvijek ekonomski efekat povoljan. potencijala Protivuriječnost potrebe za novim tehnologijama. Naime poznato je da između trenutka nastanka otkrića i njegovog distribuiranja u primjenu postoji određeno vremensko kašnjenje. . s jedne i racionalizacija korištenja postojećih tehnologija.

dugoročne investicije 5. 2. i b. evolutivne. Radi procjene efikasnosti tehnološkog procesa/usluge vrši se ekonomska analiza procesa. 7. b. prioritetni investicioni projekti. 3. investicioni projekti nižeg stepena značajnosti. kako bi se dalje utvrdila mjera efikasnosti tehnološkog procesa. i c. investicije u nove tehnologije procesa/usluge. veliki investicioni poduhvati. prema visini investicionih ulaganja: a. prema stepenu promjena koje se u odnosu na postojeće tehnologije uvode kao: a. radikalne. prema dužini trajanja investicionih projekata: a. Investicije u tehnologiji se mogu na više načina klasificirati: 1. i c. manji. investicije u informacionu tehnologiju. izračunavaju se ukupni troškovi. Zahtijev za efukasnošću tehnološkog procesa može se izraziti slijedećim obrazcem: Res=Ros+Rsr+Rps+Ref+Rrs 28 . Značajan je problem određivanja trenutka i visine investicionih ulaganja u novu tehnologiju. i b. Efikasnost tehnološkog procesa se sagledava kroz odnos ulaznih i izlaznih veličina i nastoji se sa što manjim troškovima obezbijediti što veći izlaz. investicije u nove tehnologije proizvoda/usluge. i b. srednji. investicije u tehnologiju radi ispunjenja operativnih ciljeva i zadataka. U praksi produktivnost treba posmatrati sa aspekta efikasnosti (odnos output-a i input-a) i efektivnosti (vrijednost output-a za potrošače). prema komponentama razvoja tehnologija: a. prema značaju za ispunjenje poslovnih ciljeva: a. 4. koja se sastoji u određivanju operacija i tehnologije koja se primjenjuje kao polazna osnova za identifikaciju troškova. Najbolji trenutak je onaj kada se dodatni dobitak od daljnjeg malog odlaganja izjednači sa dodatnim troškom usljed tog malog odlaganja. zamjena opreme. potpuno nova oprema s obzirom na novu tehnologiju. i c.uvažavanje nužne komplementarenosti između različitih vrsta investicija. prema karakteru ulaganja u opremu: a. b. Na bazi podataka o utrošcima u tehnološkom procesu. prema ciljevima preduzeća: a. 6. investicije u tehnologiju s obzirom na strateške ciljeve preduzeća. i b. kratkoročne investicije. ekspanzija kapaciteta. Investicije u novu tehnologiju u praksi znače vezivanje kapitala kojim firma raspolaže na duži rok. te se u smislu smanjenja troškova traže optimalna riješenja. b.

29 .gdje su: Res – ukupna vjerovatnoća da će proces efikasno funkcionisati Ros – vjerovatnoća operativne spremnosti procesa da neprekidno funkcionira. i da pruži planom predviđene rezultate Rsr – vjerovatnoća sigurnosti realizacije zadataka u mjeri koja je projektom predviđena Rps – vjerovatnoća da je tehnološki proces pogodan da bude stalno usavršavan Ref – vjerovatnoća da će se ispuniti planom predviđeni ekonomski efekti Rrs – vjerovatnoća da su ispunjeni uslovi za razvoj tehnološkog procesa.

1. primjene i evaluacije ishoda. 1. Njena definicija glasi: „Prevashodna funkcija medicinske sestre je da pomogne čovjeku – bolesnom ili zdravom – u obavljanju aktivnosti koje doprinose zdravlju. Jednu od svjetski priznatih i najšire poznatih definicija zdravsvene njege dala je američka medicinska sestra.2. Prihvatanjem ove koncepcije ispravlja se klasično shvatanje sestrinstva. što omogućava uspješne rezultate i razvoj svih učesnika. PROCES ZDRAVSTVENE NJEGE Među brojnim definicijama do kojih smo. operacionalnoj formi. 2. teoretičar i predavač. Zatim se dodaje da se Proces sastoji od četiri uzastopne etape: procjene. Sve druge djelatnosti medicinske sestre – nastava u medicinskim školama. koje bi on radio bez tuđe pomoći kada bi imao potrebnu snagu. svaka definicija rizikuje da ispusti poneku bitnu komponentu. kroz uzajamnu razmjenu znanja. kroz stručnu literaturu došli. iskustva i razumjevanja. Virdžinija Henderson. pa čak i kada bi bila dana u tzv. stoji ova definicija: "Proces zdravstvene njege je promišljen. što doprinosi širem i slobodnijem uključivanju višeg medicinskog osoblja u razvoj teorijske misli svoje struke. navodimo one koje nam izgledaju najprihvatljivije i koje potkrepljuju navedenu konstataciju.2. može da pokreće na razmišljanje i diskusiju. zdravstveno vaspitanje. U materijalima Regionalnog biroa (službe za sestrinstvo) za Evropu SZO u Kopenhagenu (1980). planiranja. definicije ipak treba sačinjavati. organizacija službe i drugo – nisu bile priznate kao dio osnovnih samostalnih sestrinskih aktivnosti. ozdravljenju ili mirnoj smrti. kontrolu i provjeru. Ona podrazumjeva planski i sistematski rad. TEHNOLOGIJE ZDRAVSTVENE NJEGE 2. kao i sa njenom složenom prirodom. Ta teškoća je povezana sa njenim vrlo širokim poljem interesovanja. participaciju pojedinca i drugih relevantnih subjekata. Proces zdravstvene njege je složena višeetapna metoda. Svaka etapa se zapisuje. problemski orijentisan pristup koji uključuje principe i naučne metode u zadovoljavanju potreba ljudi za njegom". Stoga. po kojem medicinska sestra obavlja njegu uglavnom po nalogu ljekara i po kojem je njega bolesnika samo praktična disciplina bazirana na vještinama i na intuiciji medicinske sestre. No. volju i znanje“. Analizom ove definicije vidi se sljedeće: 30 . jer svaki takav pokušaj može da djeluje inspirativno na stvaranje neke nove i potpunije definicije. DEFINICIJE ZDRAVSTVENE NJEGE Veoma je teško definisati zdravstvenu njegu. zasnovana na opštenaučnim principima i principima zdravstvene njege i maksimalno je prilagođena zadovoljavanju individualnih potreba korisnika/bolesnika za njegom.

Time se naglašava značaj određenog slijeda aktivnosti. međusobna veza i zavisnost faza Procesa u praktičnoj primjeni. i u skladu sa rješavanjem njegovog cjelokupnog zdravstvenog problema. Insistiranje da se svaka etapa rada zapisuje govori o značaju dobro razvijenog i dobro održavanog sistema sestrinske dokumentacije. motode poučavanja i demonstracije. ali pri tom ističe i međusobnu povezanost i međuzavisnost koraka. zato što zdravstveni problemi bolesnika. a ne izolovano. djeluju na ove subjekte. . na određeni način.Proces se označava kao promišljena problemski orijentisana aktivnost. što je jedna od odnosnih pretpostavki naučnog pristupa u primjeni ove metode. odnosno individualizaciju njege.) daju svoju definiciju "Proces zdravstvene njege je sistem međusobno povezanih i međuzavisnih. što znači da nezadovoljene potrebe korisnika za njegom treba posmatrati sa aspekta potreba njegove cjelokupne ličnosti odnosno posebnosti.. što je razumljivo jer je štampana u materijalima koji služe za tekuću upotrebu u sestrinskoj praksi. To podrazumijeva prilagođavanje njege potrebama korisnika. 2.Ističe se primjena naučnih principa i metoda. kao što i njihovo učešće u zadovoljavanju potreba bolesnika može da djeluje na njega i da bude dragocjeni doprinos uspješnosti zdravstvene njege. upućuje na problemsku orijentaciju procesa u zadovoljavanju potreba bolesnika za njegom. takođe. Definicija se navedenom dopunom operacionalizuje. Šta donosi ova definicija? . Lukman i Sorensen (Luckman J.Proces je naučno zasnovan sistem … -dovoljno govori da je dobro promišljen. Sumirajući većinu poznatih definicija procesa njege možemo izvesti jednu generalnu definiciju da je proces zdravstvene njege naučno zasnovan sistem rada medicinske sestre.Ova definicija. metodu analize i sinteze. To je stoga. čime se potvrđuju stavovi sestrinskih službi pri SZO da je profesionalna zdravstvena njega naučno zasnovana. zdravstveno-vaspitne i druge metode. člana kolektiva (grupe) i člana zajednice. programski orijentisan. . .Naglašavanje da proces služi zadovoljavanju potreba bolesnika i njemu bliskih (i važnih) osoba podrazumjeva da bolesnika treba posmatrati kao društveno biće – kao člana porodice. kao i određenu organizacionu strukturu. i Sorensen K. usmjeren na identifikovanje i rješavanje potreba pojedinca. što način rada po procesu uključuje primjenu više metoda – metodu posmatranja. U ovoj definiciji: Proces se označava kao sistem. porodice i zajednice za njegom. višeetapni – logično povezan lanac sukcesivnih i međuzavisnih 31 . koje proizilaze iz njihovih reagovanja na zdravstvene probleme i druge životne situacije u vezi sa zdravljem. problemski orijentisanih koraka ka zadovoljavanju potreba bolesnika i njemu značajnih bliskih osoba" (1980).

Utvrđivanje potreba za njegom Utvrđivanje potreba za njegom je prva faza procesa zdravstvene njege. blisko se određuju najbitniji sadržaji rada medicinske sestre po procesu.Posljednja.Kada se kaže da je proces sistem rada medicinske sestre. 32 . 2. odnosno uzimanje sestrinske anamneze je vrlo važna etapa procesa.3. a svaka od njih ima više elastično postavljenih i logično povezanih sekvenci. koje su osnovne ljudske potrebe i na koji način mogu da se zadovolje. . kao i procjenu valjanosti prikupljenih informacija i dokumentovanje svih relevantnih podataka u formi sestrinske anamneze. porodice.sekvenci. upućuje na elemente značajne za sestrinsku dijagnozu. To su osnovni elementi karakteristični za svaki naučno zasnovan sistem. Utvrđivanje potreba korisnika za njegom je faza procesa kroz koju se prikupljaju i procjenjuju podaci o subjektivnom i objektivnom stanju pojedinca. STRUKTURA PROCESA ZDRAVSTVENE NJEGE Proces zdravstvene njege se u svim interpretacijama objašanjava kao višeetapna metoda ili sistem rada medicinske sestre u njegovanju zdravlja čovjeka. Glavne faze procesa se u svim uobičajenim situacijama odvijaju sljedećim redosljedom: ♦ utvrđivanje potreba bolesnika za njegom. jer treba da obezbijedi solidnu bazu podataka za postavljanje sestrinske dijagnoze. Medicinska sestra. grupe izajednice i okolnostima u kojima je nastao zdravstveni problem ili druga životna situacija za čije rješavanje je potrebna stručna pomoć službe zdravstvene njege. da bi mogla da sagleda i utvrdi potrebe bolesnika za njegom. za utvrđivanje potreba korisnika za njegom i realizovanje svih sljedećih etapa procesa. jasno je da se sve navedene osobine sistema događaju u sestrinskoj praksi. ali ne i manje važna sekvenca definicije – da se proces primjenjuje i na životne situacije u vezi sa zdravljem. nemoći i/ili neznanja.Isticanjem da je proces usmjeren na identifikovanje i zadovoljavanje potreba bolesnika za njegom. mora da zna šta su to potrebe. ♦ realizovanje planiranih aktivnosti i evaluacija (vrednovanje). provjeru. afirmiše njegovu široku primjenu i za rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. . kao i da mora imati predikciju. vrednovanje i odgovarajuću dokumentaciju. . . Najčešće se navodi četiri ili pet etapa procesa. ♦ planiranje njege. ♦ stvaranje sestrinske dijagnoze.Sekvenca da potrebe proizilaze iz reagovanja bolesnika na zdravstveni problem. u okolnostima narušenosti zdravlja i ograničenja zbog bolesti. Obuhvata organizovano i sistematsko prikupljanje podataka o reagovanju bolesnika na bolest ili drugu životnu situaciju. Utvrđivanje potreba za njegom.

govori da je stvaranje sestrinske dijagnoze izuzetno složena aktivnost i da su medicinske sestre dugo razvijale proces kao teorijski model. Čak i u razvijenim zemljama. prema dosadašnjim iskustvima. ona može da sarađuje sa članovima porodice i drugim licima značajnim u životu bolesnika. fizio i radnim terapeutima. gdje postoje zakonske i obrazovne pretpostavke. Takvo planiranje obavezuje sve članove zdravstvenog tima na 33 . U toj fazi medicinska sestra još jednom analizira utvrđene potrebe za njegom u okviru njegovog cjelokupnog tretmana i na osnovu sestrinskih dijagnoza odabira strategiju za samostalne sestrinske aktivnosti.Sestrinska dijagnoza Sestrinska dijagnoza. da održava ili unapređuje zdravlje i prevenira novi zdravstveni problem. dijetetičarima. psihologom i dr. Planiranje zdravstvene njege Planiranje zdravstvene njege je faza procesa koja se prirodnim redosljedom nastavlja poslije izvedenih zaključka o problemima korisnika. Čin iznošenja tvrdnje. Timski pristup naročito je važan u planiranju zdravstvene njege za bolesnika sa složenim zdravstvenim problemom. odnosno donošenje zaključaka o nečem samo po sebi obavezuje i nosi visok stepen odgovornosti. gdje se proces primjenjuje kao suvereni metoda više decenija. koja se mogu steći kroz visoko i više obrazovanje. odnosno planiranje određuje kako da se na organizovan. a izdvajanje u posebnu fazu još kasnije. Riječ dijagnoza podrazumijeva prepoznavanje i utvrđivanje nekog problema. iskazane u sestrinskim dijagnozama. Planiranje obuhvata odabiranje strategije u cilju smanjenja ili korigovanja reagovanja na probleme korisnika. Medicinska sestra po pravilu. socijalnim radnikom. brojni autori smatraju da je sestrinska dijagnoza jedno od najsporednijih i najsloženijih pojmova iako je to istovremeno i ključno pitanje ovog metoda. Za takve aktivnosti u zdravstvenoj njezi potrebna su solidna stručna i opšta znanja. Planiranje je početak konkretizovanja zaključaka iskazanih kroz sestrinske dijagnoze i njihovo pretvaranje u sestrinske akcije. kada je Američko društvo medicinskih sestara (ANA) prihvatilo i ozakonilo upotrebu ovih termina. Sestrinska dijagnoza se izdvojila kao posebna etapa procesa sredinom 70-ih godina prošlog vijeka. individualizovan i ka cilju usmjereni način pomogne korisniku da riješi ili smanji problem. Činjenica da je prihvatanje sestrinske dijagnoze usljedilo niz godina poslije početka rada na procesu. Pored toga. predstavlja najsloženije pitanje u okviru procesa zdravstvene njege. Razlog tome leži u brojnim činjenicama. planira njegu zajedno sa bolesnikom. a po potrebi i sa sestrama i članovima zdravstvenog tima: ljekarima. iskazanim u sestrinskim dijagnozama. gdje postoje opšteprihvaćeni osnovni standardi i kriterijumi. odnosno njegovim reagovanjima na probleme.

modifikacija zdravstvenog ponašanja. osposobe za preuzimanje samonjege. Realizacija plana je najdinamičnija i sa aspekta bolesnika najznačajnija etapa procesa zdravstvene njege. Zapravo. unapređivanja i restauracije zdravlja bolesnika. sestrinske aktivnosti prilagođava trenutnim prioritetima a kada je to moguće i eventualnoj želji bolesnika da se promjeni redosljed aktivnosti (npr. treba da bude maksimalno fleksibilna i da. kada je to potrebno.maksimalnu međusobnu saradnju i koordinaciju u poslu. znači. cjelovito rješavanje problema bolesnika. 5. zdravstveno vaspitanje. radi blagovremenog otkrivanja i preveniranja potencijalnih problema. kao član zdravstvenog tima. u cilju savjetovanja bolesnika i porodice da sačuvaju zdrav način života ili da ga mjenjaju i prilagođavaju izmjenjenoj situaciji. gdje je proces zdravstvene njege uhodan. Realizacija plana zdravstvene njege Realizacija je etapa procesa u kojoj učestvuje najveći broj medicinskih sestara. u ostvarivanju plana. ili druge njemu bliske osobe – uz instrukcije i nadzor medicinske sestre. odnosno zajedničke liste problema bolesnika. U realizaciji određenih zahtjeva njege takođe mogu da učestvuju bolesnik i odabrani članovi porodice. simptoma i drugih pojava. 6. U savremenim uslovima. Medicinska sestra. suočavanje i borba s problemom. 4. usmjerenih ka postizanju određenih specifičnih ciljeva u bolesnika. pomaže bolesniku u rješavanju složenih problema i kroz druge stručne aktivnosti: terapeutske komunikacije. Izdvajanje prioriteta Postavljanje ciljeva Razmatranje mogućih strateških pristupa Preuzimanje ljekarskih naloga Izbor i formulisanje odgovarajućih sestrinskih naloga Dokumentovanje planiranih aktivnosti službe zdravstvene njege (samostalne. Realizacija plana njege obuhvata brojne sestrinske aktivnosti kao što su: neposredno pružanje fizičke njege u cilju očuvanja. sve češće se sprovodi cjelokupan tretman bolesnika na osnovu zajednički postavljenog plana. praćenje i procjena znakova. 2. Procjena stanja bolesnika i situacije vrši se kontinuirano prilikom svakog kontakta sa bolesnikom tokom smjene. izvođenje dijagnostičko-terapeutskih intervencija. zavisne i međuzavisne sestrinske funkcije). izvode se intervencije predviđene individualnim planom njege bolesnika. da obavi ličnu higijenu prije intervencije). realizacija podrazumjeva neposredno izvođenje svih planiranih intervencija i drugih aktivnosti zdravstvene njege (samostalnih i međuzavisnih). Iskusna i dobro obrazovana medicinska sestra. Prioriteti se izdvajaju na isti ili sličan način kao i prilikom planiranja. U ovoj etapi procesa realizuju se ljekarski i sestrinski nalozi. 3. Planiranje zdravstvene njege ima nekoliko sekvenci: 1. 34 . obično s različitim nivoima obrazovanja i iskustva. u okvirima svojih kompetencija. podučavanje bolesnika i njegove porodice s namjerom da se u okvirima njihove moći.

Evaluacija je najmjerodavnija ocjena rezultata njege ostvarene kroz proces. Medicinska sestra. 2. šta je uticalo na njenu realizaciju i slično – sve s ciljem da se isprave eventualne greške i unaprijedi dalji rad. Evaluacija Evaluacija je posljednja faza procesa iako se vrednovanje sestrinskih aktivnosti i procjena reagovanja korisnika na njih vrši kontinuirano – kroz cio proces. da utvrdi koliki je doprinos zdravstvene njege u cjelokupnom tretmanu bolesnika. da utvrdi efikasnost sestrinskog rada i činioce koji su uticali (u pozitivnom ili negativnom stil) na uspješnost njege. Svaka složena ljudska aktivnost. o mogućim sestrinskim dijagnoza. MEĐUSOBNA POVEZANOST ETAPA PROCESA ZDRAVSTVENE NJEGE Etape procesa zdravstvene njege opisuju se pojedinačno i imaju sistematizovan i logičan sled događanja. Ovakva mogućnost proizilazi. da stvara korpus specifičnih sestrinskih znanja koja doprinose razvoju teorije i prakse sestrinstva kao posebne nauke. naročito u razmišljanjima medicinske sestre – aktivnosti iz dvije ili više etapa se međusobno povezuju i prepliću. s ciljem: da jača njegov uvid u sopstvene mogućnosti i da ih pokreće. ne samo iz složenosti i ozbiljnosti poslova. šta je i koliko postignuto ili promašeno i zašto. mnogo prije nego što pokupi sve važne podatke. iz društvene zajednice. sa radnog mjesta. da pomogne bolesniku da on sagleda i prihvati pomoć i podršku koja dolazi od porodice. Evaluacija kao dio procesa i posebna intervencija u zdravstvenoj njezi ima za cilj: da utvrdi progres u postizanju ciljeva predviđenih planom njege. u praksi se često dešavaju odstupanja. dostojanstven i produktivan životi i da podržava samopoštovanje i razvija optimizam bolesnika prema budućnosti. već i iz razvijenosti kadrova koji te poslove obavljaju. Međutim. prijatelja. da utvrdi koliko su uspješno obavljene sve etape procesa zdravstvene njege. počinje misaono da interpretira dobijene informacije i da zaključuje o prirodi mogućih problema – tj. Prva i druga etapa procesa – utvrđivanje potreba za njegom i postavljanje sestrinske dijagnoze od samog početka međusobno se prepliću. analizu i ocjenu: kako se odvijala. kroz sve svoje aktivnosti treba intenzivno i svjesno da podržava snage bolesnika/korisnika. radi uvažavanja situacionih okolnosti (hitnost u pružanju pomoći vitalno ugroženom bolesniku. neočekivana promjena u reagovanju bolesnika i slično). kada bude završena ili ometena problemom. zahtjeva osvrt. odnosno da utvrdi koliko je sestrinska služba postigla u zadovoljavanju bolesnikovih potreba za njegom.Medicinska sestra.4. 35 . da pomogne bolesniku da se korišćenjem postojećih resursa obezbijedni najbolja moguća njega.

istaknuti ciljevi. mora stalno da se procjenjuje valjanost svake pojedinačne intervencije počev od uspostavljanja prvog kontakta sa bolesnikom pa do završetka tretmana.Sestrinska dijagnoza i planiranje njege su tjesno povezani jer se prioriteti i ciljevi izvajaju direktno iz dijagnoze a na osnovu toga se planiraju sve samostalne sestrinske aktivnosti. Čekanje da se u završnoj evaluaciji konstatuje da su aktivnosti realizovane ali da ciljevi nisu postignuti. ili drugo može da bude rizično po bolesnika. na primjer. u odgovornom poslu kao što je zdravstvena njega. Međutim. relevantni podaci. kako je već rečeno. U tom smislu služi evaluacija u toku. da se planiranje. dovoljan je taj jedan podatak da se odmah ide na zaustavljanje krvarenja. ostvareni postavljeni ciljevi i planirana njega. pa i realizacija nekih aktivnosti sprovodu prije nego se postavi sestrinska dijagnoza. Evaluacija u odnosu na planiranje zdravstvene njege treba da odgovori da li je plan potpun. Tako. odnosno da li je postavljena prava sestrinska dijagnoza. Postavljanje dijagnoze i planiranje mogu i da se međusobno preklapaju. procjenjene (preostale) snage bolesnika i da li su predviđene sestrinske intervencije u skladu sa aktuelnom situacijom bolesnika. Evaluacija u toku se odvija kroz sve faze procesa. Planiranje i realizacija njege. Ona počinje vrednovanjem tačnosti opažanja aktuelnog stanja bolesnika i procjenom da li su prikupljeni svi. kako i koliko. One se realizuje na osnovu plana. 36 . da li plan odgovara trenutnom stanju bolesnika. No. Evaluacija kao posebna faza procesa direktno je povezana sa planiranjem i realizacijom njege – u njoj se uvijek postavlja pitanje da li su. brojne aktivnosti njege mogu da se obave prije sačinjavanja plana – naročito u slučajevima ugroženosti života ili dostojanstva bolesnika. iako se na ovakva odsupanja u redosljedu pojedinih aktivnosti mora računati redosljed faza treba poštovati. Međutim. Sljedeći korak u ovoj vrsti evaluacije je utvrđivanje da li je problem bolesnika sa aspekta zdravstvene njege nazvan pravim imenom. jer se tako obezbjeđuje višestruka zasnovanost procesa. U fazi realizacije evaluacijom se provjerava da li se aktivnosti izvode prema planu. da li su dobro izdvojeni prioriteti. pa da se tek potom počne šira obrada bolesnika. tj. koji činioci sugerišu eventualne promjene plana i slično. takođe su u neposrednom odnosu. u hitnom slučaju kao što je krvarenje kod bolesnika. za utvrđivanje potreba za njegom. odnosno postavljanje sestrinske dijagnoze.

Tako se jedinice intenzivne njege nalaze na hirurškim odjelima. 2.naponi srca. godine. uz neprekidan nadzor nad stanjem bolesnika. koronarnim jedinicama. i mogućnost vrlo brze intervencije. Mogu se ponekad mjeriti i ovi parametri kao dodatne mjerne veličine: 6. a u Evropi u Arhusu (Aarhus) 1965. srčani izlaz (output). sistolički. Ti uređaji takva stanja mogu mnogo bolje pratiti i registrovati nego pažnja medicinske sestre kojoj je nekad briga za teško oboljelog pacijenta bila isključivo prepuštena. Od posebnog ineteresa za stanje zdravlja pacijenta izdvajaju se slijedeći fiziološki parametri: 1. krvni pritisak/tlak. Ti uređaji pojavili su se tek s razvitkom osjetljivih i preciznih dijelova elektroničke mjerne instrumentacije. broj otkucaja srca u minuti. u intenzivnoj njezi mogu se prepoznati teška stanja bolesnika u kojima im je život ugrožen. prikaz talasnog oblika i broj udisaja u minuti i temperatura. godine u Baltimoru (Blatimore) u SAD. odjelima za cerebrovaskularne bolesti i slično. Stoga su oni u ovom rukopisu ovako zasebno i malo šire elaborirani. S obzirom da je sistem hitne pomoći svojim koncepcijskim radom po prijemu pacijenta kod hitne medicinske pomoći vrlo sličan radu „urgentnog bloka“ u našim bolnicama to ovaj nije zasebno posmatran. respiracija. 3. puls. Tip uređaja koji će se upotrijebiti za nadzor ovisi o vrsti fiziološkog parametra koji je potrebno pratiti.3. Intenzivna njega obuhvata. Prva jedinica intenzivne njege opremljena elektronskim uređajima pojavila se 1958. 5. Uređaji za nadzor pacijenta su većinom elektronički. kako bi se ovako kritično stanje odstranilo i bolesnik održao na životu. na traumatološkim odjelima. Fiziološki parametri koji se prate zavise dijelom i o vrsti jedinice intenzivne njege. 4. prikaz talasnog oblika. prikaz talasnog oblika (EKG). Zahvaljujući pretežno elektroničkim uređajima. u porodilištima za nedonoščad. 37 .1. 3.SISTEM INTENZIVNE NJEGE Intenzivna njega provodi se na bolesnicima u teškom fizičkom stanju kojima je život u opasnosti. Intenzivna njega provodi se u posebnim prostorijama u bolničkim odjelima gdje su smješteni bolesnici u rizičnim stanjima s ugroženim vitalnim funkcijama. SISTEMI INTENZIVNE NJEGE I HITNE POMOĆI Rijetko koji sistemi u sveukupnom sistemu zdravstvene zaštite izazivaju toliku pažnju i interes „kako stručne tako i laičke javnosti“ kao sistem intenzivne njege i sistem hitne pomoći. el. dijastolički i srednji pritisak.

38 . te dovod komprimiranog zraka za mješanje s kisikom. kad se mora momentalno pristupiti oživaljavanju. pa ga je potrebno kontrolirati kao parcijalni pritisak u artrijskoj krvi (pO2). vaskularnim poremećajima. tj. prikaz neke karakteristične veličine koja se sporije mijenja. s trovanjem živčanog ssistema. tako da ono postaje plavo (tzv. ali se trajanje može izabrati i za kraće vremenske intervale. U jedinicama intenzivne njege u neurologiji uz nadzor vitalnih parametara (EKG. Za mjerenje krvnog pritiska primjenjuje se za kraće vrijeme praćenja invazivna metoda. temperature i sl. Katkada se zbog nedovoljnog disanja novorođenčeta pojavljuje nedostatak kisika. sistolički i dijastolički pritisak. Osim senzora. otkucaji srca u minuti itd. s nekim oblicima epilepsije i bolesti kralješničke modine. Uz električne mjerne uređaje za praćenje funkcije vitalnih parametara tu se mora nalaziti i defibrilator za defibrilaciju srčanih komora. zatim aspiratori s visokim i niskim podpritiskom. pritiska. blue baby) zbog cijanoze. kao što je temperatura. Također se mjeri i temperatura. Kod novorođenčeta. parcijalni pritisak ugljik-dioksida (pCO2). tu su u brojna pojačala i i monitori. kao i inkubatora u kojem se nalazi. naime. U nekim slučajevima i djetetu se mjeri krvni pritisak. tako i broj udisaja novorođenčeta u minuti. Uz navedene vremenske prikaze napona srca. Za neka mjerenja potrebno je intubirati pacijenta. tako da se poboljšanjem njegovog zdravstvenog stanja pojedini mjerni senzori uklanjaju. koji mogu posluživati do tri kreveta. pritisak i respiracija) nalaze se obično i dva kanala elektroencefalografa (EEG). a za dulja vremenska razdoblja neinvazivna metoda.7. Tada se novorođenčetu dovodi kisik u većoj količini od one koja je u zraku. Uz elektroničke mjerne uređaje mora tu još biti smješten dovod kisika s nekog središnjeg mjesta ili boca s kisikom. Za mjerenje vitalnih parametara na pacijenta se priključuju elektrode za mjerenje električnog srčanog napona i ritma. U porodiljstvu je uz prikaz EKG-a i broja otkucaja srca u minuti posebno važno pratiti respiraciju: kako talasni oblik. npr. Taj zapis može prikazati promjene navedenih veličina u trajanju i do 24 sata. U koronarnoj intenzivnoj njezi još se nalaze i srčani ekstrakorporalni stimulatori kao vodiči srčanog ritma za privremenu transvensku stimulaciju srca. U neurološkoj intenzivnoj njezi uglavnom su pacijenti s cerebralnom komom. apneu. od 15 minuta do nekoliko sati. tako da je posebno važan nadzor apnee. tokom dužeg razdoblja s jednim zapisom na monitoru. a često i respiracije. što predstavlja tzv. Danas se sve više upotrebljava numerički prikaz s grafičkom ilustracijom na ekranu monitora. Sve to prilično optrećuje pacijenta. Uređaji za mjerenje vitalnih parametara bolesnika smješteni su uz krevet kako bi bolesnik bio povezan sa što kraćim dovodima. mnogi uređaji intenzivne njege imaju i prikaz trenda. Kreveti moraju biti izvedeni tako da se ispod kreveta može smjestiti rentgenska cijev za potrebe eventualnih rentgenskih snimanja. disanje može biti vrlo neravnomjerno ili čak može potpuno prestati. jer dugi dovodi mogu biti izvor smetnje. Vrlo je važno i mjerenje temperature tijela djeteta. ako dođe do fibrilacije srčanih komora.

Najčešće su alarmi vezani za mjerenje broja otkucaja srca i broja udisaja te temperature tijela. zapisi na vrpci brišu se nakon otprilike 10 minuta. Netom koja od navedenih veličina premaši određenu granicu (što ju je predhodno postavio liječnik).napona srca. U intenzivnoj njezi novorođenčeta alarm se daje ako prestane disanje (apnea monitoring). oglašuje se alarm. Isto tako. zbog kojeg se daje alarm. Najčešća je takva pogreška ispadanje elektrode. zadržavaju se zapisani podaci koji su 39 . svaka greška nastala u mjerenju napona srca ispisuje se na mjestu gdje je prikazana krivulja el. Svaki nedostatak nastao na uređaju kao padanje elektrode. Neke izvedbe uređaja za intenzivnu njegu imaju alarm izveden u dvije razine. Ti alarmi skreću pažnju medicinske sestre na pacijenta kome su ugrožene neke vitalne funkcije.Svi ti elementi smješteni su u jedinicu koja se nalazi uz krevet pacijenta. Pojave koje se prikazuju na monitoru zapisuju se istovrmeno i na magnetsku vrpcu. Česti kvarovi i problemi u radu permanentne dijagnostičke opreme frustiraju medicinsko osoblje. popraćen je alarmom i ispisom na zastoru monitora uz mjesto predviđeno za tog pacijenta. To se ostvaruje inteligentnom instrumentacijom često uz primjenu neuronskih mreža. da se izbjegne davanje prevelikog broja informacija uvodi se više razina signalizacije s podjelom ulaznih mjernih podataka prema prioritetima. predviđeni su zvučni i optički alarmi. U slučaju da je došlo do poremećaja. Svi izmjereni vitalni parametri s jedinica smještenih uz krevet pacijenta prenose se do centralne jedinice. Budući da bi se na taj način na vrpci zapisalo i mnogo nevažnih podataka. zbog čega nije moguće provoditi mjerenje na bolesniku. Uz napone srca na monitoru se mogu vidjeti i vremenske krivulje respiracije. kako bi dežurna srestra bila upozorena da mora obratiti posebnu pažnju dotičnom bolesniku i intervenisati. jer se najčešće misli na izostanak neke od vitalnih funkcija pacijenta. a koji odgovaraju svakom pojedinom pacijentu. gdje se prikazuju na jednom višekanalnom monitoru ili više monitora. Budući da pažnja i budnost medicinske sestre ne može uvijek biti usredotočena na sve višekanalne ispise na monitoru. pa se za život opasne promjene vitalnih parametara oglase tonom jačeg intenziteta ili boje od onih nastalih zbog manje opasnih razloga kao što je npr. aritmija. U novije vrijeme. Sistolički i dijastolički pritisak prikazuju se brojčano na istom monitoru ili posebnim indikatorima. Katkada se na jednom monitoru prikazuju i podaci izmjereni na pacijentima s dva ili četiri susjedna kreveta.

bez dodavanja novih podataka. Isto tako. Kod digitalnog zapisa novi podaci se neprekidno upisuju. Jednostavnim odabirom utičnih jedinica odabiru se mjerni parametri. može se upotrijebiti telemetrijski uređaj kako bi se bolesniku omogućila izvjesna sloboda kretanja. Za prikaz talasnih oblika EKG-a ili respiracije na monitoru s katodnom cijevi može se zadržati zapis na katodnoj cijevi s pamćenjem (pamćenje na rešetki katodne cijevi) ili digitalnim putem. dobiva se nepomični prikaz (freeze tj. Na taj način može se proširivati i mijenjati broj priključnih jedinica prema potrebi. U takvom slučaju svaka se vitalna funkcija mjeri zasebnim uređajem s vlastitim napajanjem. Ovakav način se danas rijetko upotrebljava. a s time da se podaci s izlaza vraćaju na ulaz (FIFO). što daje veću fleksibilnost. Kao parametar najviše se prenosi EKG. ali mu je potreban još nadzor jednog vitalnog parametra ili dvaju. „zamrznuti prikaz“). kada se podaci koji se prikazuju na zastoru katodne cijevi memoriraju u RAM memoriji. a može se izvesti i kao jedinstvena cjelina za mjerenje svih parametara u jednoj jedinici s zajedničkim izvorom napajanja. češće. Prostorije s pacijentima također su ostakljene tako da se svaki bolesnik može vidjeti iz središnje jedinice. gdje se prikazuju na monitoru i u kritičnim trenucima automatski je zapisuju na magnetsku vrpcu. no komunikacije između središnje jedinice i jedinice uz krevete u ovoj izvedbi ne postoje. Memorisani podaci mogu se poslije registrovati na papiru ili se jedan njihov dio može štampati. Broj kreveta koji se priključuju na jednu centralnu jedinicu obično nije veći od osam. To se postiže magnetskom vrpcom određene dužine kojoj je kraj spojen s početkom. a za svaki parametar postoji posebna utična jedinica koja se utiče u zajedničku kutiju s više odjeljaka. a iz njega se brojenjem R-zubaca određuje srčani ritam. RAM memorijama također je kontinuirano. Treća mogućnost izvedbe su utične (plug in) jedinice s zajedničkim monitorom i napajanjem. Uređaji intenzivne njege smješteni uz krevet pacijenta mogu biti izvedeni pojedinačno prema vitalnoj funkciji koju mjere. Memorisanje na disku ili. Sve te mjerne veličine vode se na središnje mjesto. Nedostatak ove izvedbe je što intervencija kod jednog bolesnika može uznemiriti ostale. a središnja jedinica smještena je u posebnoj ostakljenoj prostoriji. Danas se više izvodi intenzivna njega zatvorenog tipa. pa čini zatvorenu petlju. Intenzivna njega može biti otvorenog tipa. a stari brišu. i nakon 10 minuta se briše kako ne bi RAM memorija bila prevelika. kada su svi kreveti smješteni u jednoj većoj prostoriji kao i središnja kontrolna jedinica. To je najjeftinije rješenje.prethodili 10 minuta prije alarma. Telemetrijski uređaj može biti izveden kao utična jedinica u jedinici smještenoj uz krevet. No češće se susreću jedinice s četiri priključena kreveta. a da se pri intervenciji kod jednog bolesnika drugi ne uznemiruje. gdje se svaki bolesnik nalazi u svojoj prostoriji. Kada se stanje bolesnika toliko popravilo da on može ustati. 40 . Akustički i optički signali prenose se također do središnje jedinice.

računaju broj otkucaja srca u minuti iz izdvojenih R-zubaca elektrokardiograma. Broj pisača obično nije veći od dva (jedan jednokanalni i jedan dvokanalni).2. Također postoji i mogućnost postavljanja granica za alarme.Utične jedinice su za mjerenje krvnog pritiska. Mnogo veće mogućnosti pružaju uređaji intenzivne njege u digitaliziranom obliku. oblik zdravstvene zaštite izaziva veću pažnju javnosti od hitne medicinske pomoći. temperature. Neke komande s upravljačke ploče prenose se opet na uređaj uz krevet bolesnika. Također to može biti i prikaz tzv. Jedna jedinica može mjeriti do četiri različite veličine s četiri krveta. Kod prikaza dviju veličina s jednog kreveta to uz elektrokardiogram može biti i respiracija ili krvni tlak. ili broj udisaja u minuti. Naponi srca ili promjene krvnog pritiska i temperature pretvoreni pretvornicima u napone najčešće se privode multipleksoru koji ih u slijednim vremenskim razmacima privodi analogno-digitalnom pretvorniku. To mogu biti dvije pojave s četiri kreveta ili jedna pojava s osam kreveta. Uz digitalni prikaz mogu se ugraditi i utične jedinice s analognim prikazom radi veće preglednosti. trenda. To su najčešće temperatura. pod čim se razumijeva grafički «zgusnuti» prikaz neke veličine u dužem periodu. Zbog navedenih razloga sve se više upotrebljava multiprocesorska arhitektura. Nepobitno je da na to utiče dramatičnost neposredne borbe za život unesrećenog ili teško oboljelog. ali treba biti omogućen dolazak podataka s bilo kojeg kreveta. krvni pritisak ili respiracija.Na monitoru se ispisuju i brojčani podaci o navedenim mjernim veličinama. Osim toga urgentna medicinska tehnologija je uzbudljiva oblast za proučavanje i omogućuje neposrednu primjenu teorije i 41 . Ti podaci prikazuju se na zastoru monitora koji može prikazati do osam pojava. respiracije. Ona podrazumjeva niz mjera i postupaka koji se poduzimaju u cilju uklanjanja ili ubalžavanja poremećaja vitalnih funkcijakoje neposredno ugrožavaju život bolesnika ili povrijeđenog. zatim osiguravaju u slučaju alarma zapis mjerenog signala s pisačem ili štampanje nekih numeričkih podataka matričnim štampačem. U posljednjem slučaju to je najčeće elektrokardiogram. Nakon analogno-digitalne pretvorbe signali se u digitalnom obliku kao binarni broj proizvode preko kratkotrajnih memorija mikroprocesoru. na te pisače. odnosno osam kreveta. prema prioritetu. Rijetko koja medicinska disciplina. SISTEM HITNE MEDICINSKE POMOĆI (HMP) Hitna medicinska pomoć je je farmakološko ili hirurško liječenje koje se izvršava bez odlaganja. a centralna jedinica može prihvaćati podatke s dvije takve jedinice. 3. Između elektroda ili pretvornika i multipleksora postavljena su pojačala koja pojačavaju signal na zahtijevanu vrijednost na ulazu A/D pretvarača. a EKG s mjerenjem pulsa fiksno je ugrađen s katodnom cijevi na kojoj se mogu vidjeti dva do četiri elektrokardiograma. Mikroprocesori omogućuju prikaz mjernih krivulja na određenom mjestu na zastoru monitora. ili drugim riječima.

znaci gušenja stranim tijelom. uključuje teorijska znanja. a pored toga i pružanje pomoći bolesnima kojima život nije ugrožen ali bi bolest mogla ako se pomoć ne pruži proizvesti teže posljedice. uzajamna pomoć i stručna pomoć. Procjenjuje se kardiorespiratorna funkcija. znaci srčanog ili moždanog udara. praktične vještine i zdrav razum.. unesrećeni se transportuje do najbliže stanice hitne medicinske pomoći. prevoz hitnog pacijenta.. Svaka služba HMP bi trebala da se sastoji od jednog centralnog trijažnog dijela gdje se vrši procijena težine stanja bolesnika i odatle se premješta u odjel za akutna stanja gdje se odmah intervenira ili u odjel za subakutna stanja gdje se oboljeli tretira i prati. Upozoravajući znaci za prepoznavanje hitnosti mogu biti znaci zastoja disanja. Zadaci službe HMP su spašavanje iznenada ugroženog života.i sva ta stanja mogu izazvati gubitak svijesti unesrećenog i tada se mora pružiti hitna pomoć. Prehospitalna faza HMP je vremenski period koji protiče od momenat nastanka povrede ili bolesti pa do definitivnog zbrinjavanja. očuvanju zdravlja i liječenju bolesti upućuje na tri razine pomoći koje se također mogu odnositi i na HMP. Mi ćemo ovdje obraditi sistem stručne hitne medicinske pomoći. svijest pacijenta a zatim se prema dobijenim 42 .praktičnih vještina. To su samopomoć. odnosno tokom prevoza te hitnu medicinsku pomoć u prostoru zdravstvene ustanove. ali organizacijski. Pored njih trebala bi biti hirurška sala za male hirurške intervencije. dakle. Izvanbolnička (prehospitalna) hitna medicinska pomoć organizira se u okviru: – ustanove za hitnu medicinsku pomoć. Ustanova za hitnu medicinsku pomoć ili jedinica hitne medicinske pomoći u domu zdravlja tokom 24 sata pruža hitnu medicinsku pomoć i/ili prevoz naglo oboljelim i ozlijeđenim osobama. Proces pružanja pomoći u sistemu hitne medicinske pomoći počinje sa prepoznavanjem hitnog stanja na mjestu njegova nastajanja. Svjetska zdravstvena organizacija u svojim općim dokumentima o unapređenju. – jedinice hitne medicinske pomoći u domovima zdravlja. Godinama je postojao jaz između onoga što je bilo moguće i onoga što se stvarno činilo na pružanju hitne medicinske pomoći. su odvojene cjeline. Na mjestu nastanka stanja koje zahtijeva takvu pomoć obično nema stručnog medicinskog kadra ta pomoć pružaju osobe koje su se tu zatekle a znaju kako se pruža bazična pomoć za održavanje života (BLS – Basic Life Support). Kada se obezbijede bazične vitalne funkcije (uspostavi normalo disanje i srčani puls). zatim dijagnostički blok te zajedničke prostorije. Znanje i oprema neophodna za razvoj sistema hitne medicinske pomoći (EMS – Emergency Medical System) su postojali mnogo prije nego je takav sistem uspostavljen. hitnu medicinsku pomoć trudnici tokom poroda izvan zdravstvene ustanove. Kada je pacijent dospio u SHMP vrši se procijena njegova stanja. To su međusobno funkcionalno povezani dijelovi. pružanje pomoći prilikom nesreća i katastrofa. Služba HMP u našem sistemu zdravstvene zaštite funkcionira kroz svoj prehospitalni i hospitalni dio. Tehnologija urgentne medicine.

informacijama vrši trijaža hitnosti pacijenta. Postoji nekoliko sistema trijaže ali je generalno prihvaćen Australiskoazijski metod trijaže (ATS = Australasian triage scale) gdje se stepeni hitnosti razvrstavaju u pet kategorija hitnosti prema vremenu koje može da protekne bez štete po bolesnika, do ukazivanja ljekarskih usluga. Kategorija Maximalno vrijeme čekanja Opis Stanja koja ugrožavaju život i zahtjevaju trenutnu agresivnu intervenciju. Tipični pacijent ne reaguje, vitalni znaci su nestabilni ili odsutni, pacijent je ozbiljno dehidriran te ima ozbiljan respiratorni distres. Stanja koja će ugroziti život ako se ne započne sa tretmanom unutar 10 min ili stanja čiji ishod ovisi o vremenu početka terapije (protuotrovi, tromboliza) Stanja koja potencijalno mogu ugroziti život. Mogu biti asocirana sa značajnim nelagodnostima ili oštećenom sposobnosti za radnom funkcijom ili redovnim dnevnim aktivnostima. Potencijalno ozbiljna stanja. To su stanja koja, vezano za starost pacijenta, tegobu ili potencijalnu mogućnost za pogoršanje ili komplikacije mogu biti obrađene unutar jednod sata. Manje hitna stanja. To su stanja koja mogu biti akutna, ali ne i urgentno, ili neka hronična stanja koja se ne pogoršavaju.

1 Odmah (reanimacija) 2 (vlo hitni) 3 (hitni) 4 (manje hitni) 5 (nehitni)

10 minuta

30 minuta

60 minuta

120 minuta

Početna procijena pacijenta mora se izvršiti unutar 10 minuta od dolaska pacijenta, bar vizuelno (ukoliko postoje 2 ili više pacijenata koji čekaju trijažu). Trijaža je dinamičan proces, jer pacijentovo stanje se može popraviti ili dramatično pogoršati za vrijeme dok čeka tretman, tako da se i stepen trijaže može mijenjati. Sve aktivnosti, početno stanje i sve promjene moraju biti adekvatno dokumentirane. Nakon procijenjenog stepena hitnosti pacijent se dalje upućuje na određeni tretman, a ukoliko mu se stanje ne može definitivno popraviti u SHMP a obezbijeđene su mu vitalne funkcije šalje se na odjele za specifičnu zaštitu pojedinih hitnih stanja (intenzivne njege na hirurgiji, traumatologiji, neurologiji, internoj medicini...). Hitna ljekarska pomoć se može sastojati od medikamentoznog ili hirurškog liječenja. Odjel hitne medicine opremljen je najsavremenijim medicinskim pomagalima za zbrinjavanje bolesnika svih stepena

43

hitnosti. Oprema odjela sastoji se od pokretnih kreveta, monitora za nadziranje svih vitalnih funkcija bolesnika, defibrilatora, EKG aparata, mobilni i stalni ventilator za djecu i odrasle, infuzijske pumpe, opremu za zagrijavanje kod hipotermije itd. U Odjelu hitne medicine rade ljekari opšte medicine, specijalisti urgentne medicine, medicinski tehničari srednje i više stručne spreme, inžinjer medicinske radiologije i pomoćno osoblje. PROCES TRIJAŽE

Prijem

Prostorija koja omogućava povjerenje

Prikupljanje podataka

Opšti izgled: ABC Motiv dolaska Istorija bolesti

Subjektivno

Objektivno

Posmatranje: Fizički i psihički znaci Vitalni parametri Specifična ispitivanja

Tumačenje podataka

Analiza: Mentalni proces Saznanja Kliničko prosuđivanje Profesionalno iskustvo

Donošenje odluke

Stepen hitnosti

Intervencija

Usmjeriti pacijenta ka što bližem prostoru za njegu Korisnici na čekanju Paziti na razvoj stepena hitnosti

Ponovna evaluacija

44

4. MEDICINSKA DIJAGNOSTIKA
Ovaj rukopis sigurno da nema namjeru da daje prikaz svih metoda medicinske dijagnostike jer tako što zaista nema potrebe u predmetu koji studente treba da uvede u osnove tehnologija a najposlije tehnologija u medicini. Dakle, ovdje su obrađene samo neke od metoda-tehnika medicinske dijagnostike koje su se autorima činile najprikladnije s obzirom na opštu strukturu koncipiranog rukopisa. Možda su prikazane metode i suviše sofisticirane u pogledu traženog kursa predmeta Tehnologije u medicini. No upravo zbog ovih razloga one su i date kao takve da bi se i na ovaj način pocrtao sav značaj koji su tehnološka otkrića iz nekih drugih naučnih disciplina doprinijela razvoju medicine (računarske tehnologije, mikroelektronika, automatika, precizno mašinstvo i dr.) kao što je i zajednički integrisani rad stručnjaka različitih profila (inženjera, liječnika, informatičara i dr.) u radu sa ovakvim uređajima jedina garancija uspješne primjene istih i garancija da ćete na najbolji način iskoristiti samo mali dio svih ugrađenih performansi ove opreme.

4.1. MJERENJE BIOELEKTRIČNIH POTENCIJALA
Naponi srca. Elektrokardiografija (EKG) Mjerenje i prikaz napona srca ima veliku dijagnostičku vrijednost. Broj dijagnoza koje se mogu utvrditi veći je nego pri mjerenju bilo kojeg drugog biološkog napona. Da bi se približno utvrdio talasni oblik napona srca, možemo zamisliti srce sastavljeno od dvije kuglaste nakupine stanica. Prva odgovara atrijima, a druga ventrikulima. Da bismo izmjerili napon srca mogli bismo elektrode postaviti bilo gdje u blizini srca. No tada bi se dobili i nešto drugačiji talasni oblici napona srca prema položaju elektroda. Zbog toga je Einthoven predložio da se elektrode postave u vrhove trokuta s osnovom smještenom gore (Einthovenov trokut). No budući da su ruke i noge dobri vodiči, to elektrode ne moramo postaviti u vrhove trokuta, nego, što je mnogo jednostavnije, na zapešće lijeve i desne ruke i gležanj lijeve noge. Desna noga služi kao uzemljenje. Ulazne priključnice pojačala koje pojačava napone srca postavljaju se na sve tri postavljene elektrode tako da se mjere tri napona srca. Posmatranjem talasnog oblika srčanog napona mogu se otkriti gotovo svi teži poremećaji srčanog mišića, tzv. miopatije. U nekih bolesti, npr. kod akutnog infarkta, dio srčanog mišića ostaje stalno depolariziran, a posljedica je da struja teče neprekidno između polariziranog i patološki depolariziranog dijela. To je tzv. struja ozljede. Pri začepljenju koronarnih arterija pri infarktu nedovoljna je prokrvljenost tog dijela srca gdje su nastala začepljenja (okulzije), posljedica toga je zadržavanje depolariziranog stanja i protjecanje struja ozljede. Kad je srce u potpunosti

45

Napon mozga posmatran samo na jednom njegovu dijelu nema veće značenje. a posljedice su koordinirane depolarizacije i repolarizacije skupine živčanih stanica u mozgu. pa i dipola koje oni oblikuju. a kod monopolarnog načina samo jedna elektroda mjeri napon mozga. Spuštanje ST-segmenta karakteristično je za postojanje struja ozljede. onda se pojavljuje struja ozljede i za vrijeme ST-intervala. Pri snimanju s velikim brojem elektroda smještenih na kori velikog mozga (elektrokortigrafija). a posljedica je spuštanje ST-segmenta. a pomak je veći. Depolarizacija živčane stanice od some prema ograncima na kraju aksona predstavlja u električnom pogledu električni dipol u datom trenutku. Oni se označavaju grčkim slovima: α-talasi. a i na površini glave (elektroencefalografija). a i za nedovoljnu prokrvljenost srčanog mišića (ishemija). susreću se još 12kanalni. a raspored elektroda na glavi pacijenta izveden je prema Međunarodnoj federaciji EEG udruženja. θ-talasi i δ-talasi. βtalasi. Naponi mozga. govorimo o osmokanalnom EEG-uređaju. ali simultano depolarizirajućih. pojavljuju se na elektrodama valovite promjene napona i u vremenu i u prostoru. Ako depolarizacija ne obuhvata cijeli srčani mišić. što odgovara ST. ako je ishemičnost srca veća. Osim 8-kanalnih. 46 . te pisač koji bilježni naponske promjene s glave pacijenta. Pod kanalom razumijeva se pojačalo s elektrodama i sve regulacije. Konačni rezultirajući napon zajedničkog djelovanja vrlo velikog broja neurona. Kod snimke napona srca za vrijeme fizičkog naprezanja (ergometrija) dolazi zbog navedenih razloga također do spušanja ST-spojnice. Samo istovremena registracija napona mozga s različitih područja mozga ima dijagnostičko značenje. Te izvore valova možemo smatrati dipolima sastavljenih od mnogo neurona. Razmak među elektrodama postavljen je u razmaku 10%. struja ne teče. veličini amplitude i frekvenciji. U elektroencefalografiji mogu se uočiti četiri karakteristična signala po talasnom obliku.depolarizirano ili polarizirano. nego je dio ostao polariziran. dok je druga na nultom odnosno srednjem referentnom potencijalu. Kod bipolarnog načina mjeri se razlika potencijala između dviju elektroda koje su obje na potencijalima mozga. 20% (sistem deset-dvadeset). Elektroencefalografija (EEG) Naponi mozga mogu se mjeriti elektrodama postavljenim na glavu pacijenta. Pomak STspojnice pojavljuje se pri svakoj nedovoljnoj opskrbi srca krvlju. može se uočiti širenje napona iz pojedinih središta kao kružnih valova. odnosno TP intervalu (nulta linija). Mjerenje napona može se provesti na bipolaran i monopolaran način. Kako se istovremeno registruju naponi s najmanje osam mjesta na glavi. Zato se upotrebljava standardno 19 elektroda smještenih na glavi pacijenta. 24-kanalni i najviše 32-kanalni EEG uređaji.

EEG je posebno važan za dijagnostiku epilepsije (padavice). Relativno su najveće amplitude (od 60 do 100 µV). β. jedni do drugih izgledaju slično električkom šumu.5 do 3. Pri naprezanju mišića pojavljuju se akcijski potencijali u mišiću kojih se frekvencija i amplitude povećavaju razmjerno naprezanju. opušteni i ni na što koncentrirano ne misle. a katkada dosežu i 50 Hz.theta talasi imaju frekvenciju između 4 i 7 HZ i amplitudu oko 70 µV. a posebno različite vrste epilepsije. u djece i pri težim bolestima moza. dok je samo tumorozno tkivo električki inaktivno. Baš zahvaljujući EEG-u uspjelo je utvrditi više vrsta epilepsija. a pojavljuje se sve više θ-talasa i δ-talasa. Elektroencefalografija (EEG) omogućuje dijagnostiku mnogih organskih bolesti mozga. U ovom slučaju velik broj akcijskih potencijala s velikog broja mišićnih vlakana koji se nesinkronizirano ponavljaju s različitim frekvencijama. Da bi se snimili naponi s pojedinih živčanih vlakana. Naponi mišića. Ako se u čovjeka ugodni doživljaj naglo prekine i odstrani. δ. kao što su intrakranijalni tumori. 47 . Te elektrode zbog malog razmaka među elektrodama (0. upotrebljavaju se poktožne elektrode koje mogu biti monopolarne i bipolarne. Za tumore su karakteristični spori talasi i velike amplitude u okolišu tumora. meningitis i enefalitis. Frekvencija je tih talasa u granicama od 8 do 13 Hz.3-06 mm) mogu mjeriti napon nastao samo u jednom mišićnom vlaknu. Ako se bolest pogoršava. Elektromiografija (EMG) Naponi koji se mjere na mišićima su posljedica akcijskih potencijala koji se šire duž mišićnih vlakana. nakon toga pojavljuje se EEG malih amplituda spore aktivnosti dok se ne uspostavi normalan ritam. Pojavljuju se pretežno u parijentalnim i temporalnim regijama u djece. Epilepsija kao bolest nastaje zbog niskog praga podražljivosti neurona mozga kada neočekivano nastaju akcijski potencijali. Te spore aktivnosti uglavnom su u području theta-talasa i delta-talasa.α. Amlituda β-talasa manja je od α-talasa i iznosi pbriižno 20 µV. a i u odraslih za vrijeme emocijskih stresova. osobito kod razočaranje i frustracije. Neposredno nakon traume pojavljuje se kratkotrajna brza aktivnost (talasi visoke frekvencije). θ. hematomi. a koji su gusto smješteni. to izaziva θ-valove u trajanju od približno 20 sekundi. Najveći energetski sadržaj kod ovih napona u području je od 40 do 80 Hz.delta talasi pokraivaju područje frekvencija od 0. različite traume.alfa talasi (α-ritam) pojavljuju se kod gotovo svih normalnih ljudi kad su budni. osnovna aktivnost je sporija.beta talasi najčešće se registruju na frontalnim i parijetalnim regijama u području frekvencije od 14 Hz do 30 Hz. Prisutna je najviše difuzna spora aktivnost u području frekvencije θ-talasa. Kod meningitisa i encefalitisa EEG nije jače promijenjen.5 Hz. Pojavljuju se u dubokom snu. Β talasi pojavljuju se za vrijeme duševne aktivnosti. a oni najvećih frekvencija za vrijeme neke duševne napetosti. U slučaju upotrebe površinskih elektroda koje nisu invazivne kao potkožne dobiva se odziv ukupnog djelovanja zbroja akcijskih potencijala u više mišićnih vlakana. a amplituda im je približno 50 µV.

4. Uz određenu praksu koju ta metoda zahtijeva mogu se dobiti dovoljno tačni rezultati. oscilometrijska metoda i 3. Manžete se mogu staviti i oko prsta.2. 4. Zatim se na zrak iz manžete postupno ispušta i prate fenomeni koji se pri tome pojavljuju uz određeni pritisak. Auskultativna metoda Auskultativna metoda jedna je od najstariji i najjednostavnihih metoda koja se upotrebljava uz praćenje akustičkih šumova stetoskopom. tako da su u području srednjeg pritiska najtiši. To gibanje čestica može se prikazati periodičnom funkcijom različitih frekvencija. Pritisak približno opada s 0. Daljim smanjenjem pritiska u manžeti Korotkovljevi šumovi mijenjaju svoj sadržaj. po čemu je i ime dobila.3 do 0. pa se po njemu i zovu Korotkovljevi šumovi. šumovima odnosno prigušenim tonovima koje je prvi primjetio Korotkov. Zatim se manžeta počne sporo prazniti kroz zračni ventil malog otvora. od nekih 16 Hz do 16 000-20 000 Hz ( ili 16 do 20 kHz). Ako su te frekvencije gibanja čestica u čujom području. dok ultrazvuk predstavlja isto mehaničko titranje čestica zraka ili neke druge tvari u području iznad 20 kHz.3. Za neinvazivno mjerenje krvnog pritiska mogu se spomenuti tri najviše upotrebljavane metode: 1. Kod ove metode manžeta se stavlja na nadlakticu i napuše se na vrijednost približno 20% veću od sistoličkog tlaka pm. MJERENJE BIOLOŠKIH NEELEKTRIČNIH VELIČINA Neinvazivne metode mjerenja krvnog pritiska (tlaka) Gotovo sve neinvazivne metode mjerenja krvnog pritiska temelje se na manžeti koja se obavija oko nadlaktice i ispunjava zrakom pod određenim pritiskom koji je oko 10 do 20% veći od sistoličkog pritiska. arteriokinetska (ultrazvučna) metoda. Kad bude dosegnut pritisak u manžeti jednak ili zatim manji od sistoličkog pritiska ps. U medicinskoj dijagnostici primjenjuje se ultrazvuk 48 . Pritisak u manžeti pri kojem su se pojavili prvi Korotkovljevi šumovi i jest sistolički pritisak. auskultativna metoda. krv počinje prolaziti u početku u vrlo kratkim vremenskim intervalima kroz arteriju. zbog vrloženja i vibracija krvi. onda to zovemo zvukom. tj. Ti kratkotrajni prolazi krvi popraćeni su. ali i intenzitet. 2. tako da protosak pada od maksimalne vrijednosti pm.4 kPa/s. Pad tlaka zbiva se po eksponencijalnom zakonu. ULTRAZVUČNA DIJAGNOSTIČKA TEHNIKA Karakteristike ultrazvuka Zvuk predstavlja titranje čestica zraka ili nekoga drugog medija kroz koji se prostire.

Skoro da u današnjoj medicinskoj doktrini ne postoji grana medicine u kojoj ultrazvučna dijagnostika nije uzela učešće. Ultrazvučna dijagnostika Predstavlja neinvazivnu dijagnostičku proceduru koja je svoju primjenu pronašla u velikom broju medicinskih disciplina. Stoga. Možemo dobiti odgovor na pitanje da li bubrezi normalno funkcionišu. Putem ovoga pregleda stiču se informacije koje zajedno sa biohemijskim parametrima mogu da nam kažu kakvo je stanje jetre. Ultrazvučni pregled dojke Ovo je jedna od dve suverene dujagnostičke procedure u ispitivanju dojke koje se uzajamno prepliću i dopunjuju. Zvuk u području frekvencija nižih od 16 Hz zove se infrazvuk. Opšte je poznato da incidenca adenoma. Ovim pregledom liječnik stiče uvid u morfološke i anatomske osobenosti unutrašnjih organa stomaka. po pacijenta jako komforna i bezbolna. različita je i ovisna o gustoći tvari. posebna prirema za sam pregled u najvećem broju slučajeva nije neophodna. prostate raste sa starošcu muškarca kao i da značajan procenat ovih uvećanja prostate maligno alteriše. pankreasa i slezine. bez štetnih dejstava. žučne kese i žučnih puteva. I jedna i druga imaju za cilj da se pravovremeno i blagovremeno izvrši dijagnostika i prevencija oboljenja dojke. a i kada jeste ne predstavlja bilo kakav diskomfor po samog pacijenta. Zahvaljujući svojim tehničko-tehnološkim karakteristikama ultrazvučna dijagnostika je jedna od najrasprostranjenijih procedura.frekvencija od 1 MHz do 15 MHz. olovo). će u okviru pregleda primjene metoda ultrazvučne dijagnostike u ovom rukopisu biti dat samo jedan njen dio. Ovo je organ koji bi svaki muškarac trebao da posle pedesete godine života rutinski kontroliše na svakih šest meseci do godinu dana bez obzira da li ima tegoba ili ne. Svima nam je jako dobro poznato da su 49 . za različite tvari. odnosno patološkog uvećanja. Pored napred navedenih organa koji su identični kod oba pola ovim pregledom se kod muškaraca ispituje i prostata. a po potrebi i ranije. Brzina širenja ultrazvuka. Ne zahtijeva veliku prateću opremu. da li postoje znaci konkremenata odnosno što bi se popularno reklo da li ima "kamenja". a po liječnika jako korisna i veoma informativna.Takođe se ovim pregledom može vidjeti mokraćna bešika i njene karakteristike. Gušće tvari imaju u pravilu veću brzinu širenja zvuka uz nekoliko iznimaka (npr. koji je prema mišljenju autora i najznačajnije primjenjivan sa ciljem uspostavljanja pravovremene i odgovarajuće dijagnoze a samim tim i sprovodenja što adekvatnijeg i boljeg liječenja Ultrazvučni pregled abdomena Ovo je najčešći i u današnjoj svakodnevnoj praksi najrasprostranjeniji ultrazvučni pregled. kao i zvuka.

kolor-dopler tehnika dala je mogućnost bolje i sigurnije dijagnostike promjena koje se uočavaju u smislu vaskularizacije istih. treba da bude signal za onkološki tj. 50 . bilo da se bave sportom ili teškim fizičkim naporima ili im je iz bilo kog razloga ugroženo funkcionisanje lokomotormog sistema te je neophodno izvršiti dijagnostičko ispitivanje ili možda punktirati pod kontrolom ultrazvuka zglob ili u njega aplikovati medikament a sve u cilju bilo dijagnostike ili terapije oboljenja. Ova tehnička novina dala je jako veliki doprinos u mogućnostima ultrazvučnog pregleda. Ultrazvučni pregledi zglobova i mišića Ova vrsta pregleda namenjena je svima onima kojima je iz bilo kojih razloga neophodna. je je svima jasno da je zdravlje naših najmlađih naša najveća briga. Ulrtazvučni pregled dečijih kukića Najveća sreća i najveća radost svih roditelja je doneti na svijet zdravo i sposobno potomstvo. Pored samog samostalnog snimanja krvnih sudova o kojima će biti više riječi u nastavku. Ultrazvučni pregled štitaste žlijezde Ultrazvučnim aparatima obavljauju se i ovakve vrste pregleda ako se za njom ukaže potreba to jest ako postoji sumnja na oboljenje ovog organa. Dobro je poznato da je štitna žlezda okidač i regulator našeg metabolizma tako da je i dijagnostička procedura koja se bavi morfološkim ispitivanjem promjena iste jako značajna u uspostavljanju dijagnoze i pravilnom otklanjanju poremećaja.malignomi dojke najveći i najčešći uzrok oboljevanja i neželjenih ishoda kod žena od svih maligniteta. Dakle potrebno je što prije doći do prave dijagnoze i svaka sumnja na bilo kakvu promjenu na dojkama. To praktično znači da u skopu svih do sada navedenih pregleda liječnik ako uoči bilo kakvu promjenu može uključiti u ispitivanje i kolor-dopler opciju i dobiti dodatne informacije neophodne za što tačnije dijagnostikovanje promjene. ultrazvučni pregled i po potrebi i mamografiju kako bismo bili sigurni o čemu se radi. Također. Kolor-Dopler ultrazvučna dijagnostika Predstavlja novu podvrstu ultrazvučnih pregleda gde je pored klasične tehnike pregleda moguće pratiti protoke kroz krvne sudove. Ultrazvučni pregled kukova u najmladjem uzrastu kako bi se preveniralo a po potrebi i saniralo svako odstupanje u razvoju dečijih kukića onda kada je to najlakše moguće uraditi i kada to neće ostaviti nikakvu posledicu na zdravlje deteta predstavlja danas jednu od najrasprostranjenijih primjena ultrazvučne dijagnostike.

Gušenje rentgenskih zraka kroz tijelo ovisi o gustoći pojedinih organa mekih tkiva. Fotografski film je još osjetljiviji na rentgensko 51 . Mozak kao centralni "procesor" našeg organizma jako je osjetljiv na nedovoljan dotok krvi. Ovaj pregled je od velikog značaja jer vrlo često može da odgovori o nastanku različitih poremećaja vezanih za centralni nervni sistem. navođenje punkcijskih igala ili pri perkutanoj perfuziji ljekovitih supstanci) ili kao glavno terapijsko sredstvo gdje se koriste ultrazvučni talasi veće snage. te stoga izvesti zaključke o vaskularizaciji moždanog tkiva te ako postoji potreba i o modalitetima liječenja poremećaja Naravno ovo nisu sve mogućnosti primjene ultrazvučne dijagnostike niti za takvo što ima potrebe da se prikaže u ovom rukopisu. Rentgensko zračenje može se identificirati na dva načina: fluorescentnim zastorom i filmom.1 mm do 1 pm. a da pri tome nisu toliko oslabljene da se ne bi mogle lako detektirati. Ultrazvuk posebnih karakteristika i velike snage se također koristi za razbijanje konkremenata u bubrežnim čašicama ili mokraćnoj bešici. Npr. bilo da se radi o onima koji svoj radni vijek provode uz dosta stajanja ili o onima koji se zbog načina života nedovoljno kreću.4. U ovisnosti o prigušenju rentgenskih zraka dobivaju se svjetlija ili tamnija mjesta i područja na fluorescentnom zastoru u ovisnosti o veličini apsorpcije zračenja pojedinih organa. Poremećajima cirkulacije izložen je širok dijapazon ljudi. kod nekih terapijskih procedura u fizikalnoj medicini pored visokofrekventnih struja koristi se i ultrazvuk. Terapijska primjena ultrazvuka Pored dijagnostičke primjene ultrazvuk se u medicini može koristiti i u terapijske svrhe na dva načina. Kao što je već rečeno mogu se pregledati i gornji i donji ekstremiteti ali se najčešće ovaj pregled vezuje za donje ekstremitete. Ovim pregledom možemo dobiti informacije o stanju zidova krvnih sudova koji ishranjuju mozak. a posebno je izrazito kod kostiju. Tako se stvara na fluorescentnom zastoru vidljiva slika različitih gustoća prozračenog objekta (tijela).Kolor-Dopler ekstremiteta Ovim pregledom ispituju se arterijski i venski krvni sudovi ekstremiteta. Tokom ovog pregleda u stanju smo da ispratimo i izmjerimo protoke kroz arterijske krvne sudove. Bilo kao pomoćno sredstvo pri različitim hirurškim operacijama (npr. RENTGENSKA TEHNIKA Opšte karakteristike Rentgensko zračenje predstavlja elektromagnetske talase vrlo kratke talasne dužine koja se nalazi u području od 0. Zbog tako kratke talasne dužine rentgenske zrake su vrlo prodorne tako da mogu proći kroz tijelo. 4. da pregledamo debljinu zidova i vidimo da li postoji patološko suženje istih. da li postoje patološka suženja i kakvi su protoci kroz te krvne sudove. Pored toga možemo vidjeti i kakav je protok krvi kroz vene i da li postoje znaci tromboze u dubokim venama kao potencijalna pretjeća opasnost. Kolor-Dopler krvnih sudova vrata Pregled krvnih sudova vrata je od velikog značaja u dijagnostici jer kroz vrat protiču svi krvni sudovi koji opskrbljuju mozak krvlju. Pored toga poremećaji cirkulacije mogu biti izazvani i u sklopu neke druge bolesti (šećerna bolest na primjer).

Rontgen.Laue na temelju difrakcije zraka na kristalima. a predstavlja rentgenološku metodu koja omogućuje posmatranje srca i cjelokupnoga kardiovaskularnog sistema pomoću ubrizgavanja kontrastnog sredstva. Osnovna svojstva tih zraka istražio je i opisao sam Rontgen već nakon nekoliko mjeseci. aneurizme i druge malformacije. Angiografija Angiografija potječe od grčke riječi ageion. kao to je tehnička rentgenska dijaskopija. koje je nazvao Xzrakama. Rentgensko zračenje otkrio je 1895. ali prirodu ovoga elektromagnetskog zračenja otkrio je tek 1912. strukturna analiza. dok se u Evropi odomaćio naziv rentgenske zrake. Naziv Xzraka ostao je u angloameričkom govornom području još i danas. tako da su dovoljno osvijetljeni i ističu se samo dijelovi u sjecištu rentgenskih zraka. Kod rentgenskog prikaza na filmu ili na fluorescentnom zastoru neki dijelovi organizma pokriveni su drugim dijelovima koji više apsorbiraju rentgensko zračenje. Ostali dijelovi slike. Velika prodornost rentgenskih zraka zasnovana je na njihovim vrlo kratkim talasnim dulžinama. Podeksponirane snimke snimaju se jedna preko druge. defektoskopija. Tomografija Tomografija (grč. bivaju razmazani i ne primjećuju se dobro. te se tako mogu istražiti mnoge prirođene i kasnije nastale srčane mane. Ta metoda rentgenskog snimanja omogućuje snimanje tankog sloja. cerebralna angiografija. Tako se mogu promatrati cerebralne žile i njihova oboljenja nastala arteriosklerozom i trombozom. nego i u terapiji.režanj: isto i laminografija. Za ovo otkriće dobio je Rontgen prvu Nobelovu ngradu za fiziku. To je tzv. Rentgenske zrake se upotrebljavaju i u drugim područjima izvan područja medicine. a aortografija prikazuje 52 .C. spektralna analiza različitih materijala i slično. što im omogućuje prodor kroz relativno veliku debljinu tijela. odnosno sloja male debljine ljudkog organizma.zračenje te se upotrebljava za dobivanje rentgenskih slika uz kraću ekspoziciju. upotrebljava se rentgenska tomografija. U ovom slučaju liječnik dijagnostičar nije izložen zračenju. Rentgenske zrake ne upotrebljavaju se samo u dijagnostičke svrhe. najčešće za uništavanje malignih stanica. godine njemački fizičar W. Film se njiše sinhrono u suprotom smjeru. pa se na taj način ne vide. Rentgenska cijev ljulja-njiše se u jednom smjeru praveći niz podeksponiranih snimaka na rentgenskom filmu smještenom ispod pacijenta. Koronografija omogućuje prikaz koronarnih arterija. Angiokardiografija prikazuje cirkulaciju krvi u šupljinama srca i pripadnim velikim krvnim žilama. gdje se djelovanje zraka ne zbraja. ističući time nepoznavanje njihovih svojstava i zagonetnost. planigrafija) je metoda rentgenske pretrage u kojoj se nizom snimanja prikazuje samo jedan sloj (presjek) snimanog tijela. Da bi se omogućio prikaz presjeka. što znači posuda. godine M.

Pri davanju konstrastnog sredstva treba paziti da ne nastanu neželjene nuspojave zbog kontrakcije krvne žile za vrijeme ubrizgavanja kontrasta (grč. Ta tehnika danas je u velikom razvojnom zamahu. što se postiže uređajima za automatsko ubrzigavanje. Koncentracija kontrastnog sredstva obično je 30 do 85%. U tom slučaju dobivaju se frontalni presjeci simultanim pomicanjem rentgenske cijevi i kasete s filmom smještenim ispod pacijenta. zatim različite digitalne filtracije i primjena različitih prozora. Vrtoglavica. Ubrizgavanje kontrastnog sredstva vrši se punkcijom glavne žile koja opskrbljuje krvlju područje krvnih žila koje se žele promatrati. Ta tehnika je jednostavna i poznata još od tridesetih godina ovog stoljeća. mučnina. što znači da se svakom elementu rentgenske slike dodijeli jedna numerička vrijednost izražena binarnim brojem koja odgovara intenzitetu svjetla na tom mjestu rentgenske slike. ali mogući. ali daje dosta debele presjeke i na oštre snimke u frontalnoj ravnini. Angiografija omogućuje promatranje žila u različitim područjima tijela ubrzigavanjem kontrastnog sredstva. Količina kontrastnog sredstva je samo 5 cm3 kod promatranja neke žile. Rentgenska slika. 53 . pristupa se obrnutoj pretvorbi digitalne vrijednosti u analognu. Pošto je obrada provedena. RENTGENSKA KOMPJUTERIZIRANA TOMOGRAFIJA (CT) Opšta načela Rentgenska tomografija ima svrhu prikazati jedan tanak presjek tijela. Pronalaženje odgovarajućega kontrastnog sredstva dosta je zadržavalo brži razvoj angiografije. Digitalna radiografija Digitalna radiografija jest tehnika koja omogućuje obradu rentgenske slike digitalnim putem. digitalizira se. trijod-benzojeve kiseline i različite druge jodne otopine poznate pod različitim tvorničkim imenima. osjećaj vrućine i slično).5. Danas se kao kontrastno sredstvo najviše upotrebljavaju vodene otopine trijodnih organskih spojeva natrijeve i metliglutaminske soli. gdje se svakoj poziciji na slici dodjeljuje odgovarajuća analogna vrijednost razmjerna intenzitetu svjetla i prikazuje na zastoru katodne cijevi monitora. koja se najčešće dobiva putem pojačala slike. Katkada se te vrijednosti snimaju i na film.općenito prsni i trbušni dio aorte. zbrajanja i usrednjavanja u smislu pojačavanja kontrasta. Posebno se mogu navesti postupci slikovne suptrakcije (odbijanja). a zatim slijedi serija rentgenskih snimaka u vremenu od jedne sekunde do nekoliko sekundi. a omogućuje znatno poboljšanje i dobivanje novih informacija iz rentgenske slike. Mogu se pojaviti i različite alergijske pojave. Smrtni slučajevi kao posljedice uštrcanja kontrastnog sredstva vrlo su rijetki. 4. Tako dobivene vrijednosti pojedinih elemenata slike obrađuju se različitim postupcima digitalne obrade poznatim i u drugim područjima digitalne obrade slike. do 100 cm3 u angiokardiografiji. Angiografijom se mogu prikazati još i vene (flebografija). kao i limfne žile (limfografija). Konstrastno sredstvo se na pogodnom mjestu mora ubrizgati u žile koje se žele promatrati u vrlo kratkom vremenu od 2 do 3 sekunde da ne dođe do razrjeđenja s krvlju.

Izvedba do sada opisana. Prvi uređaji koji su bili proizvedeni bili su namijenjeni promatranju glave odnosno mozga. Kompjuteriziranom tomografijom otvoreno je jedno novo područje u rentgenskoj dijagnostici s mogućnošću promatranja dijelova tijela. što je izvrgavalo pacijenta dugom rentgenskom zračenju.M. U trećoj generaciji broj detekora zračenja i dalje se povećava ( i do 360). Broj detektora bio je od 18 do 24.N. nego polukružno po obodu kružnice s izvorom zračenja na suprotnom kraju. što pojednostavljuje mehaničku izvedbu. s mnogo više detalja i bez zaklanjanja nekih dijelova prikaza iza objekata veće gustoće kao (kosti). Ovdje je to isključeno jer se prosijavanje vrši sa svih strana presjeka koji se promatra. Tačnost u postavljanju i pomacima rentgenskog izvora i detektora mora biti velika kako se ne bi izazvale pogreške u mjerenju. kada su neki dijelovi ostajali u «sjeni» gušćih dijelova. Tome je razlog i znatno veća osjetljivost detektora zračenja od filma. godine Nobelovu nagradu za medicinu. a ostaje samo rotacijsko gibanje. jer se za vrijeme snimanja već moglo zaustaviti disanje pacijenta. i to za cijeli red veličine bolji nego obična tomografija. pa se zbog toga takva tomografija zove kompjuterizovana tomografija (CT). Načela tomografskog snimanja pomoću računala prvi je postavio inženjer G.Cormack dobili 1979. a pogotovo od fluorescentnog zastora.Hounsfield i A. dok se kod obične tomografije ne može ostvariti bolje razlikovanje gustoća od 2%.Znatno bolje prikaze određenih presjeka omogućila je upotreba elektroničkog računala. godine. a i 54 .2%. a i ne smještaju se više po pravcu. Ovdje se mogu razlikovati gustoće koje se razlikuju samo 0. koji se prije ni jednom rentgenskom tehnikom nisu mogle vidjeti. što je pri nekadašnjim snimanjima s prvom generacijom uređaja izazivalo artefakte «zamagljivanja» detalja slike zbog pomicanja snimanih organa bolesnika za vrijeme dugotrajnog snimanja.1 mm. a prvi uređaj takve vrste proizvela je britanska kompanija EMI (EMI-scanneri). Za taj izum su G. što je to slučaj s promatranjem s prosijavanjem. Na taj način se vrijeme snimanja bitno skratilo na samo 20 s. Nakon te prve generacije CT-uređaja došla je druga generacija s više smještenih detektora u nizu i po pravcu. To skraćenje vremena imalo je veliko značenje. No i dalje je zadržan način rada s translacijom (paralelno) i rotacijom za razne kutove izvora i detektora. Rentgenska cijev i detektor postavljeni su po unutrašnjem obodu velikog prstena u čijem se središtu smješta pacijent.N. To je iziskivalo isto toliki broj pojačala i A/D pretvornika.Hounsfield 1972. no tada se istodobno koristilo i više pravaca zračenja lepezasto raširenih od izvora. a poslije se prešlo na promatranje transverzalnog presjeka cijelog tijela. s jednim detektorom. Zazor među mehaničkim dijelovima ne smije biti veći od 0. Ovdje je važna jedna značajka: da se translacijskogibanje posve isključuje. bila je prva generacija i zahtijevala je dugotrajno mjerenje od oko 300 s (5 min). Ova tomografija daje snimke neusporedivo bolje i s mnogo boljim razlučivanjem nijansa.

Broj detektora zračenja veći je od 2500. 4. pa zato uz SPECT-uređaje nisu potrebni ciklotroni u neposrednoj blizini. nego se s vremenom smanujuju. U ovom slučaju određuje se koncentracije izotopa u pojedinim organima. kod koje više nema pomičnih dijelova. Pomak izvora rentgenskog zračenja ostvaruje se magnetskim otklonom mlaza elektrona koji izlaze iz elektronskog topa. Snop elektrona se nakon fokusiranja provodi kroz magnetsko polje i otklanja na anodu u obliku prstena. što znači ponište. a vrijeme snimanja se skraćuje na 2 do 3 sekunde. Četvrta generacija CT-uređaja postavlja detektore zračenja oko cijelog oboda prstena koji se više ne pokreće i ne okreće. inhalacijom ili oralno u posebnoj otopini. pozitronska emisijska tomografija (PET) temelji se na emisiji pozitrona iz radioaktivne smjese koju je pacijent primio. to proizilazi kao da se izvro rentgenskog zračenja pomiče isto tako brzo po obodu kružne anode. Izvor rentgenskog zračenja jest mjesto gdje udaraju elektroni u anodni prsten. posmatranje istog presjeka u različitim vremenskim intervalima kada je nastala veća promjena koncetracije izotopa posebno je značajna u medicinskoj dijagnostici. Tek nakon interakcije pozitrona s elektronom njihove se mase anihiliraju. Najkraće vrijeme za jednu snimku daje danas peta generacija CT-uređaja. Posebno je taj izotop pogodan za istraživanje u odjelima nuklearne medicine. jer se promjenama koncetracije u vremenu može utvrditi funkcionalno stanje pojedinih organa. S druge strane. Podatke pojedinog presjeka treba prikupiti dovoljno brzo prije nego se promijeni koncetracija radioizotopa. Pozitron Emission Tomography) zbog emisije pozitrona. Ti radionuklidi imaju znatno duže vrijeme poluraspada. Zato se pozitronska emisijska tomografija zove i dvofotonska. Gama-zračenje svojom fizikalnom prirodom pripada rentgenskom zračenju.brzina pregleda se još povećava. Budući da se rentgenska cijev ne pokreće i nema mehaničkih pokretnih dijelova. Dvofotonska emisijska tomografija poznatija kao pozitronska emisijska tomografija (PET. Radioaktivni izotopi emitiraju fotone kao gama zračenje ili pozitrone kao posljedice nuklearnog raspada. rezultat čega je nastanak dvaju fotona. Najčešće je to izotop fluorodeoksiglukoze koji se upotrebljava u prikazivanju mozga i srca. a okreće se za 1800 samo rentgenska cijev. S obzirom na povećani broj detektora zračenja sada jedno snimanje traje 5 do 10 sekundi. EMISIJSKA KOMPJUTERIZIRANA TOMOGRAFIJA I TOPOGRAFIJA Opšte karaktersitike Emisijska kompjuterizirana tomografija omogućuje dobivanje tomografskih prikaza na temelju emisije fotona odnosno gama zračenja iz radionuklida koje pacijent dobiva injekcijom. Pozitronska emisijska tomografija (PET) Kao što je prethodno rečeno. Kako te koncentracije nisu konstantne. što bitno pojeftinjuje cijenu uređaja. pa kako se snop elektrona može pomicati vrlo brzo duž prestena magnetskim otklonom. Danas su u upotrebi najviše treća i četvrta generacije CT-uređaja. Postoje dvije vrste emisijske tomografije: jednofotonska i dvofotonska. to se mogu pratiti promjene koncetracije izotopa u vremenu i metabolički procesi u organizmu. Elektroni velike kinetičke energije kočeni na anodi emitiraju rentgensko zračenje koje prolazi kroz tijelo do detektora zračenja dijametralno smještenih. ta izvedba CT-uređaja omogućuje najveću brzinu u dobivanju slika. nego je stabilan.6. 55 .

Kako se slike odjednom određuju bez skeniranja. bubrezi. Kao radionuklid najčešće se upotrebljava izotop tehnecija-99. a gamakamerama i srce. Scintigraf je elektronički jednostavan uređaj koji se sastoji od kolimatora detektora yzračenja. gama-kamera može napraviti i do 100 slika u sekundi. Ti radionuklidi vežu se za tkiva nekih bioaktivnih organa. Izotopi kao što su jod-123 i tehnecij-99 omogućuju dobivanje informacija o prokrvljenosti mozga i srca. godine i od tada ona je pretrpjela mnogobrojne izmjene i tehnološka usavršavanja. pa ne mora imati ciklotron u neposrednoj blizini. NaI sa dodatkom talija. a mogu se upotrebljavati i drugi. No za sada ne postoji izotop kao što je (deoksi-glukoza) koja omogućuju promatranje metabolizma glukoze. spušta se kolimator za debljinu te linije niže u y-smjeru i tako oblikuje sliku koja se sastoji od 50 do 100 horizontalnih linija. Nakon uzimanja radionuklida treba pričekati 10 do 30 minuta da se oni nakupe u organu koji se promatra. koštana srž. fotomultiplikatora i pretpojačala koji se gibaju linearno preko organa koji emitira y-zračenje. Tl. npr.Danas se SPECT najviše upotrebljavaju za otkrivanje tumora i drugih oštećenja. Informacija koja se na tim linijama nanosi može biti tamnija ili svjetlija već prema intenzitetu zračenja koje je kolimator na tim mjestima prikupio. Zbog znatno niže cijene i široko upotrebljavanih radionuklida SPECT se mnogo više primjenjuje. Kao detektor zračenja može se upotrijebiti i plinski luminiscentni detektor. gama-kamera upotrebljava kristal detektora zračenja velikih dimenzija kako bi se odjednom obuhvatilo cjelopkupno polje zračenja koje se želi prikazati na slici. u x-smjeru. Slika je načinjena od mnogo pojedinačnih događaja. Radionuklidi ugljika. Na ovaj način jonizacijom inertnog plina u zatvorenom prostoru mogu se dobitii više od stotinu puta 56 . Kao kristal detektora zračenja upotrebljava se najviše natrijev-jodid. kao npr. Na taj način mogu se promatrati jetra. žlijezda štitnjača. kao za vrednovanje i promatranje rada srca uz uporabu radionuklida talija-201. To se može ostvariti samo PETuređajem. Gama-kamera Za razliku od scintigrafa (skenera). Pošto je kolimator s ostalim navedenim dijelovima prešao jednu liniju. tako da je detektor zračenja nepomičan. Veći intenzitet zračenja prikazuje se kao veći broj vertikalnih kratkih crtica na jedinici duljine jedne linije. Prvu gamakameru izradio je Anger još 1958. jod-131. Vrijeme poluraspada tehnecija-99 je 6 sati. kobalt-57 i sl. Scintigrafi (lat. kisika i dušika koji imaju vrlo kratko vrijeme poluraspada zahtijevaju ciklotron u neposrednoj blizini. EMISIJSKA TOPOGRAFIJA Scintigraf (skener) Scintigrafi su prvi uređaji koji su omogućavali dvodimenzijski prikaz u nuklearnoj medicini. scintilla-iskra) su se pojavili početkom pedesetih godina i omogućuju prikaz y-zračenja ili β-zračenja iz pojedinih organa koje potiče od odgovarajućeg radionuklida što ga je pacijent prethodno uzeo ili oralno ili posredstvom injekcije.

Treba spomenuti i da su uređaji za prikaz s magnetskom rezonancijom od četiri do šest puta skuplji od kompjuterizirane tomografije. pa se ove dvije metode međusobno i dopunjavaju. dok se s rentgenskom tehnikom dobivaju razlike od samo nekoliko postotaka. Osim toga. Ovdje se promatra ponašanje atoma vodika u jakom magnetskom polju i prema okolini koji ih kružuje. Izraz MRI danas se preferira za dobivene prikaze pred izrazom NMR. Tako MR omogućuje prikaz aktivnosti mozga bez radionuklida i kontrastnih tvari. što se može predstaviti kao rotacija atomske jezgre oko svoje osi. a potiče od engleskog naziva Magnetic Resonance Imaging. To se posebno postiže zahvaljujući razlikama u vremenima T1 i T2. Tako se mogu postići kontrasti koji se razlikuju od 150%. Prednosti i nedostaci MR prikaza Velika prednost MR u usporedbi s kompjuteriziranom tomografijom (CT) jest u mogućnosti dobivanja velikog kontrasta između različitih «mekih» tvari u organizmu. PET ipak dominira na promatranju metaboličkih aktivnosti mozga. što nije moguće ostvariti kompjuteriziranom tomografijom. ali su zasnovani na sasvim drugim načelima. što omogućuje praćenje promjena u krvnom volumenu. Akronim MRI danas se gotovo isključivo upotrebljava u medicinskoj tehnici. MR omogućuje danas i neka promatranja mozga koja je prije omogućavala samo pozitronska emisijska tomografija (PET). Ipak. Tako se ovakve jezgre sa spinom trebaju smatrati nukealrnim magnetima. snimanje na temelju nuklearne magnetske rezonancije posve je neopasno. Zahvaljujući bržim tehnikama i tehnologiji (matrični procesori) danas se mogu snimati dvodimenzijske slike s promjenjivim dijelovima za samo 100 ms. protoku i procesima oksidacije u mozgu. NUKLEARNA MAGNETSKA REZONANCA (eng. Prikazi tomografskih presjeka dobiveni nuklearnom magnetskom rezonancijom (NMR) izvanredne su kvalitete i rezolucije. 4. jer nije zasnovano na rentgenskom ili yzračenju. Kao primjer može se uzeti atom vodika kome proton s nabojem rotira oko svoje osi stvara i magnetsko polje. U daljnjem izlaganju proizaći će svojstva koja posjeduje prikaz temeljen na magnetskoj rezonanciji (MRI. magnetic resonance imaging). u nekim slučajevima kompjuterizirana tomografija ima prednost. dok je kod CT tehnike najpogodniji transverzalni presjek.veće svjetline bljeska nego kod kristala natrij-jodida. koji se je upotrebljavao na početku primjene ove metode u medicini. MR omogućuje promatranje presjeka u sve tri ravnine: frontalnoj. To omogućuju svojstva atoma vodika koji posjeduju spin s obzirom na njegova magnetska svojstva i magnetsku rezonanciju njegove jezgre. Kao plinovi koriste se ksenon i kripton. a omogućuju razlikovanje mekih tkiva u organizmu prema količini vode odnosno vodikovih atoma u njima. transverzalnoj i sagitalnoj. Nuklearna magnetska rezonancija temeljena je na onim elementima koji posjeduju spin. Kao prednosti MR može se spomenuti da: 57 . Također MR omogućuje prikaze koji nisu mogući nijednom drugom tehnikom.7. što u slobodnom prevodu znači prikaz magnetske rezonancije. MRI) Fizikalni temelji Prikazi na temelju magnetske rezonancije također su tomografski.

. Biološki učinci Iako pregledi uređajima MR ne pokazuju neke učinke nepovoljne za ljudsko zdravlje.8. Da li se posao liječnika u ovim ali i drugim situacijama može olakšati i ulogom stručnjaka iz TP? Šta TP može da ponudi na ovom planu usluga bolnicama..30C. Objašnjenje za to pogledajmo iz knjige o Tehnološkim parkovima a značaj timskog rada u ovom slučaju detaljnije ćemo elaborirati u narednom poglavlju. Svi znamo vrlo važnu ulogu koju hirurške ekipe liječnika imaju nakon tih nesreća u želji da spasu ljudske živote. Statičko magnetsko polje ne izaziva pri kraćoj upotrebi neke vidljive efekte. Zato se ne preporučuje da promjene magnetskog polja pri preklapanju budu veće od 3T/s. svjetlosne efekte pri pomicanju očiju i metalni okus u ustima.nešto lošija rezolucija slike nego kod CT-a.slaba osjetljivost. "Česte su saobraćajne nesreće na našim putevima. . tj.može se snimati više presjeka istodobno i omogućuje relativno jednostavno dobivanje trodimenzijskog prikaza. ipak se može konstatirati da se zbog primjene visokofrekvencijskih impulsa povećava temperatura tijela za 0.5 T. Kao nedostaci MR mogu se navesti: .nema mehaničkih pokretnih dijelova potrebnih za dobivanje slike. . . Neki autori spominju opadanje sposobnosti raspoznavanja. Pošto je i autor ovog rukopisa imao skroman udio u svemu ovome ideja je bila da se takvo što počne raditi i u budućem Tehnološkom parku Zenica (TP). Ili pak hirurške operacije kojima se pacijentu otklanjaju estetski ili vitalni životni problemi. 4. koja se ne može povećati pojačavanjem izvora kao kod rentgenske tehnike. Osima toga uređaji MR vrlo su skupi. Mjesto dešavanja je operaciona sala Bolnice La Molinete u Torinu Italija a na djelu imamo hiruršku intervenciju na lobanji pacijenta u kojoj važne tehničke podatke daje CT aparat a inženjeri-konstruktori i tehnolozi vrlo brzo (samo ime tehnologije Rapid Prototyping) daju gotova rješenja za ugradnju. zdravstvenim ustanovama ili privatnim klinikama?Pokažimo i ovo na jednom primjeru” Pogledajmo kakvu ulogu u ovom slučaju može da ima TP? 58 . Ipak magnetsko polje od 4 T može prouzročiti vrtoglavicu. usporeno zacjeljivanje rana i povećanje triglicerida u krvi u jakim magnetskim poljima. JEDAN KLINIČKI SLUČAJ I da sve u ovom poglavlju ne bi bilo samo „teorija i priča“ pogledajmo jedan praktičan primjer vrhunske tehnologije koja je jedino moguća uz timski rad stručnjaka različitih profila.nema ionizacijskog zračenja. pogotovo ne do jakosti magnetske indukcije od 1. približno četiri puta skuplji od CT uređaja. Od liječnika različitih specijalnosti do inženjara istih takvih karakteristika. Velika brzina preklapanja gradijenta inducira električne struje u organizmu koje mogu dovesti do ventrikularne fibrilacije.dugo vrijeme snimanja (do 20 minuta).

I-Deas. pristupilo se hirurškom zahvatu korekcije kostiju lobanje u kojem značajnu ulogu su odigrali stručnjaci jednog TP. izazivajući trajnu traumu. Snimak konture lobanje Izgled implantanta Ovdje treba istaći da je još tokom operacionog zahvata stručnjak za CAD tehnologije (računarsko crtanje na računaru).) dobio izgled replike -implantanta. koji je još dok je pacijent bio na operacionom stolu urađen na već Rapid Prototyping ili Rapid Manafacturing (mašine za brzu izradu prototipova i brzu izradu gotovih elemenata). ProEningeer idr. najprije je na CT aparatu uzet snimak konture lobanje koji je zatim konvertovan u kompjuter. Inženjer za CAD tehnologije je zatim korištenjem softwarea SolidWorks (također moguće i u drugim programima kao CATIA.Pacijentu kojem su nakon saobraćajne nesreće ostale trajno vidljive posljedice na licu i lobanji. simulacionom metodom provjerio funkcionalnost i mogućnost ugradnje implantanta na lobanju i konačni izgled prije postavljanja. Naime. 59 .

brojni su i drugi primjeri primjene znanja iz TP koja se mogu primjeniti na sve oblasti ljudskog života i rada.).Prikazani primjer je samo jedan od slučajeva moguće primjene iskustava i znanja stručnjaka iz TP u drugim granama od proizvodnih tehnologija za koje se ovakvi parkovi prvenstveno grade. anatomska pomagala i sl. dizajn korektivnih uložaka za obuću. uz brojne druge primjere primjene sličnih slučajeva u medicini (hirurški zahvati kod lomova kostiju. optimizacija oblika proteza. 60 . Dakle.

Između tima i skupine postoje sličnosti. ali zato druge bez razmišljanja odbacimo. Ovaj trend primijetili smo i ovdje kod nas u Bosni i Hercegovini. prve nekako i prihvaćamo.5. ali i bitne razlike. Korištenje sofisticirane opreme koje u sve većoj mjeri ulaze i u naše bolonice. PORAST VAŽNOSTI I UPORABE TIMSKOG RADA: TREND ILI NUŽNOST Uptreba timskog rada i njegova važnost za poslovne i druge sisteme već godinama ima uzlaznu putanju. OPŠTE NAZNAKE TIMSKOG RADA Možda više nego igdje drugo značaj timskog rada je danas postao maksima modernog i kvalitetnog rada u zdravstvu. nemoguće predvidjeti sve njihove posljedice za budućnost čovječanstva. Pisana literatura koja obrađuje tematiku timskog rada kao uvod u cijelu priču. Razlike postoje i između timova i uspješnih timova. ambulante ili pak sisteme upravljanja zdravstvenom zaštitom na širem ili užem području. pa je za sada. Zato je teorijskim osnovama timskog rada ovdje i posvećena veća pažnja. govorit će se o promjenama za koje smatramo da ih moramo prihvatiti bez obzira na naše osobne (ne)sklonosti. Svu složenost našeg bližeg i daljnjeg svakodnevnog i poslovnog okruženja moguće je objasniti vrlo jednostavnom istinom: svijet u kojem živimo radikalno se promijenio u posljednjih četrdesetak godina. Jedna od bitnih promjena u području menadžmenta jest promjena u važnosti i učestalosti upotrebe timskog rada u različitim poslovnim sistemima a kao takve možemo smatrati i bolnice.1. 5. sve ovo predstavlja temu ovog poglavlja. kao što postoje sličnosti ali i razlike između kluba obožavatelja Haryja Pottera i fudbalskog kluba Real iz Madrida.2. svakodnevni pa i rutinski operacioni zahvati koji se timski obavljaju su samo krajnji slučajevi primjene timskog rada u svim sferama zdravstvene zaštite. izbjegavajući dublje pametovanje. TIMSKI RAD 5. U ekonomski razvijenom svijetu one promjene koje su shvaćene. Prve naznake nalazili smo u štampi pri konkursima raspisanim od međunarodnih 61 . S ove distance logično je da riječ „timsko „ u ranije spomenutim slučajevima treba biti zamijenjena s riječi „zajedničko“ ili“skupno“ djelovanje ljudi koji su se silom prilika našli okupljeni na zajedničkom poslu. najčešće koristi opise istorijskih događaja kao što je gradnja Kineskog zida i piramida. revnosno i temeljito istražuju. ali i menadžera koji ih vode i koriste. usvajaju se. dok se one koje su neshvaćene. U ovom poglavlju. Promjene su obuhvatile sve aspekte ljudskog življenja i djelovanja. Mi u Bosni i Hercegovini promjene još uvijek dijelimo na one koje nam se sviđaju i one koje nam se ne sviđaju. te sličnu istorijsku baštinu nezamislivu bez timskog rada velikog broja ljudi.

a kako su SAD bile predvodnice ostalih razvijenih zapadnih zemalja. ograničimo se na razdoblje menadžerskog upravljanja poslovnim sistemima što nas dovodi do vremena japanske privredne invazije. Naime. japanski menadžeri svoje firme doživljavaju kao timove u kojima svaki član tima uzima jednak udio u postizanju ciljeva firme. Budući da je nedostatak menadžerskih znanja u Bosni i Hercegovini već dobro poznata stvar. To ni u kojem slučaju ne znači da svi oni menadžeri i vlasnici firmi koji žele zaposliti osobe sa spremnošću na timsko djelovanje zaista i znaju o čemu se tu. lojalnosti i dubokog prožimanja čovjeka s prirodom. na svojoj vlastitoj koži osjetile visoku konkurentnost i učinkovitost japanske privrede. Što je onda uzrokovalo usvajanje i usavršavanje prakse timskog rada? Bila je to nužna potreba iznikla iz posve drugačijeg. dok smo za viša menadžerska mjesta nalazili formulacije poput „sposobnost za podsticajno i uspješno vođenje radnih timova“. To nas dovodi do promjena. kulturološke. jer da oni to tako ne rade. ne bi bili bogati. promijenjenog poslovnog okruženja u kojem je svako sredstvo koje je moglo podići produktivnost. Ovo bi ujedno bilo i kritičko objašnjenje porasta orijentacije na timski rad na našim prostorima. efektivnost i konkurentnost velikih korporacija bilo rado i brzo prihvaćeno. američka nacija nije napravile važeće izmjene u sovjim stavovima oko zajedničkog i pojedinačnog interesa. Japanski menadžment od svog začetka temeljio se na istočnjačkoj filozofiji rada u grupi. posebno Sjedinjene Američke Države. No. Neke od njih. kako je to išlo kod tih stranih i bogatih? O prednostima timskog djelovanja ljudi moglo se kroz dugu ljudsku istoriju učiti iz niza primjera. S vremenom su se počeli pojavljivati konkursi sa sličnim zahtjevima. Ipak. U razdoblju japanskog buma američke kompanije su sa sebi svojstvenom ohološću bogate i “nepobjedive” zemlje s visoka gledale na ideje veličanja važnosti timskog odnosno zajedničkog nad interesima individualnog. Uzgred. sa svim tim timskim atributima. američka privreda nije u početku nešto značajnije prihvatala praksu timskog rada. snažna orijentacija na timski način obavljanja zadaća u poslovim sistemima mogla se vrlo jednostavno preuzeti iz japanskog načina upravljanja u trenutku kada su razvijene zemlje zapadnog svijeta. tako su i one imali slična stajališta o timskom radu. vjerovatno se u najvećem broju ovakve inovacije svode na slijedi trend ili slijedi strance. Značaj promjena Nije potrebno nabrajati i objašnjavati baš sve promjene koje su se desile u posljednjem vijeku ili samo u njegovoj drugoj polovini. zapravo radi. Kao jedan od uslova za radni angažman otprilike bi stajalo: „spremnost na timski rad“. Znači. ali od domaćih kompanija i institucija. sociološke i prihološke zahtijevaju autore pripadajućih kompetencija i ne 62 .organizacija ili predstavništva stranih kompanija. jer nisu sve one relevntne za temu porasta važnosti i upotrebe timskog načina djelovanja. Crpeći snagu iz tradicije. ali su njihove korporacije u zadnjih pedesetak godina podaleko odmakle od tadašnje izjave jednog od menadžera General Motorsa kako je ono što je dobro za General Motors dobro i za zemlju.

. obrada i upotreba informacija postaje dominantan katalizator daljnjeg razvitka. Jedno od naupečatljivijih tehničkih postignuća jesu programi istraživanja i osvajanja svemira lansiranjem umjetnih satelita.bi bilo primjereno doticati ih se u većoj mjeri u ovom rukopisu. procesa. ona sigurno već sada premašuje prosječnu ljudsku glad za novim znanjima. Sve veći značaj dobijaju informacije. mnoštvo informacija o svakoj stvari koju samo i zamislimo dostupno nam je u nekoliko dijelova sekunde. globalna komunikacija. ostaje samo podatak. Ukratko. Što se tiče količine informacija kojoj smo izloženi. Na sadašnje stanje veoma velik uticaj ima burni razvitak tehnologije koji se dogodio u drugoj polovici prošlog vijeka. globalizacije je globalna privreda. Sve dotle dok je samo primamo. V2 raketa. teški bombarderi. ali i kompanije.ima tendenciju ubrzanja. Najveći. radar i dr. globalni pogled na svijet i globalne interese. atomska bomba. Jedna od njih je početak borbe za ekološku održivost. U poslijeratnom razdoblju ove tehnologije oplemenjuju klasične tehnologije i njihovim međudjelovanjem nastaje čitav niz novih tehničkih mogućnosti i rješenja. Mudro iskorištena informacija postaje znanje na koje se ovih dana ne gleda samo kao na istaživačku već isključivo kao na novčanu vrijednost. globalno tržište. Gubitnici ove revolucije su velike korporacije koje su nas lagale o (ne)štetnosti industrijskih tehnologija. samo je profit ostao profit. Taj razvitak se temeljio na tada klasičnim tehnologijama i na ratnim tehnologijama koje su bile visoke tehnologije za svoje doba. Nastaje vrijeme globalizacije i svi mi imamo neko svoje viđenje ovog fenomena pa se tako dijelimo na pristalice. globalne korporacije. odnosno cijela planeta Zemlja. koje brigu za ekologiju koriste kao poslovni imidž. I dok se gotovo sve oko nas globaliziralo.. protivnike i rijetko na ravnodušne. servisi i dr. Tehnološki progres. Zahvaljujući globalizaciji i pomoći računarskih i komunikacijskih tehnologija. Ekološki bum – iz kontroverznog hipi pokreta šezdesetih godina izrodile su i neke korisne stvari. računar. Lansiranjem prvih satelita 1957. Ograničit ćemo stoga naša razmišljanja samo na one promjene koje su direktno oblikovale poslovni svijet današnjice i koje su istovremeno i značajan s aspekta različitih poslovnih sistema u Bosni i Hercegovini. biljni i životinjski svijet. Uspjeh ovih tehnologija ponajviše se može vidjeti u razvitku Interneta. koji ima iznimno veliko značenje i uticaj na način rada i življenja. Druga bitna promjena vezana za informacije odnosi se na njihovu količinu i dostupnost. najbrži i najznačajniji progres zahvatio je računarske i telekomunikacijske tehnologije. Dobitnici u ovog borbi su postojeći i budući ljudski korpus. 63 . primijenjena ona daje novu upotrebnu vrijednost. otpada ili cigareta. bolnice. Dolazi razdoblje kada za razvoj tehnike i nauke. godine završava se era industrijske i počinje era informacijske revolucije. razdaljine između pojedinačnih tačaka na našem planetu prevaljuju se za kraće vrijeme i svi mi živimo i djelujemo mnogo ubrzanije. Ove tehnologije mogu se predstaviti sa svojim tipičnim tehničkim izumima: mlazni motor.

moći i stalnih priljeva profita. svrha gornjeg zapažanja ima i poseban praktični smisao za dalji tok priče o promjenama. S druge strane. Inovacije mogu biti novine u proizvodu.Reakcije poslovnih sistema na promjene Utvrđeno je da postoji obrazac između promjena. mi odreda klimamo glavama i izgleda da smo svi saglasni kako su promjene sasvim razumljiva stvar koja se mora urgentno provesti. Organske strukture dopuštaju znatno brže reakcije na promjene iz vanjskog okruženja. skupinama. krutih struktura postao je neprikladan za okruženje informatičkog okruženja. Menadžeri sve više obraćaju pažnju na davne teorije o pojedincima. Organizacijska struktura – godinama pouzdani organizacijski odabir u vidu mehaničkih. kada god bude riječi o promjenama. na najmanji spomen potrebe da mijenjamo nešto u svojim glavama. zapravo najuspješnijim. klasične mehaničke strukture ustupaju mjesto novim organskim strukturama. otvorenost i slične osobine koje krase uspješne menadžere i poslovne sisteme moraju biti nagrađene u obliku održivosti. Međutim. poslovnih sistema i menadžera. bolnicom i dr. menadžent ljudskih resursa postaje naučna praksa. tehnologiji usluge. koliko menadžera se stvarno mijenja? Odgovor na pitanje koliko menadžera glasi – svi oni koji su uspješni nekada ih je više. što nas opet vraća na prethodno spomenutu promjenu – značenje čovjeka kao nosioca znanja i kreativnosti u poslovnom sistemu. neke manji broj godina. Ova činjenica nas dovodi do sljedeće važne promjene – uvažavanja znanja kao najvažnnijeg resursa današnjice. a neke čini nam se oduvijek. U skladu s trendovima traženja rješenja u prirodi koja nas okružuje. proizvodnom i tehnološkom procesu. Eksplozivan rast Univerzitetskog KBC Tuzla nije rezultat samo i prvenstveno nove opreme nego izvrsno praktično provedenog menadžmenta ljudskim resursima. te brzo povezivanje poslovnih sistema u organizacijske mreže. Znanje i kreativnost – sve što se nalazi u glavama njegovih zaposlenih na čelu s njihovim genijalnim i vizionarskim šefom čini Microsoft uspješnim. Odgovor na pitanje koje su to firme glasi – sve one koje su uspješne. nekada manje. Osim da ukažemo na postavku kako hrabrost. odnosit će se na promjene u uspješnim poslovnim sistemima. proizvodnom firmom. načinu pristupa prema unutrašnjem i vanjskom okruženju. Njihova fleksibilnost dopušta firmama da oslobode kreativnost ljudskog resursa koji sve više pokazuje netrpeljivost prema jakim autoritetima i formalizmu. kvaliteta ljudskog potencijala postaje predmet procjene vrijednosti poslovnog sistema – imovina čija vrijednost predstavlja mjeru njegovog intelektualnog kapitala. ali i načinu upravljanja poslovnim sistemom (bankom. Ljudi – čovjek postaje najvrednija imovina uspješne firme. Najvrijednija imovina spomenute kompanije i ostalih uspješnih kompanija ima fantastične osobine: lako se prenosi i sasvim je obnovljiva. motivaciji i vođenju.). načinu rada i u svojim firmama. 64 . Inovacije – jedan od načina da u okruženju visoke konkurentnosti uspješne firme zadrže spomenuti atribut jest stalno uvođenje inovacija. Naime. U nastavku. fleksibilnost. Nakon promjene u stavovima o značenju ljudskog resursa za poslovanje uslijedile su promjene u tretmanu ljudi u poslovnim sistemima. Ilustrujmo to i konkretnim primjerom.

Na drugoj strani. još sporije provodimo. bilo da prodaju robu i usluge. organizacijskoj i menadžerskoj teoriji. Procesima decentralizacije donošenje odluka prenosi se na one razine u sistemima od kojih implementacija tih istih odluka najviše ovisi. Sva ona ista sredstva koja jedan poslovni sistem čine uspješnim. BIH menadžeri još su najtanji u sferi izučavanja organiziranja. stepen centralizacije i stupanj formalizacije. Stručnjaci koji danas čine okosnicu uspješnosti neke firme. Bez namjere da se podcjenjuje stečeno iskustvo ili urođena nadarenost za vođenje poslova. Promjene koje su zahvatile globalni svijet prešle su i preko granica naše zemlje. za prosječne ljude nerazumljivim. naročito u preduzetničkim. Izgradnja karijere jednog uspješnog menadžera teško ide sama od sebe. i promjene koje su opisane mijenjaju se neprestano. Upravljanje u našim firmama. Poslovno okruženje visoke neizvjesnosti i konkurentnosti – filozofski rečeno. postoji mišljenje da se određene stvari ipak moraju naučiti iz knjiga koje su baš zbog ovakvih potreba i napisane. U uspješnim poslovnim sistemima svi ovi elementi postupno se mijenjaju. uspješni poslovni sistemi radije prakticiraju timski nego individualni koncept u procesu odlučivanja. planiranja. fizičkim i virtualnim putanjama od jednog satelita do drugog. najčešće nema uporište u ekonomskoj. Elektroničko poslovanje – primjena Internet mreže omogućila je poslovnim sistemima da svoje poslovne aktivnosti obavljaju. Zaključak je jasan: za sve poslovne sisteme. zbog kompleksnosti i visoke neizvjesnosti poslovnog okruženja. samo da se pitaju“. upravljanja ljudskim resursima i svojom sopstvenom karijerom. ali progres postoji i vidljiv je. bolnice. Kreativnost ii genijalnost pojedinaca ne idu uvijek na ruku s njihovom lojalnošću. Bilo bi suvišno dalje pričati o promjenama. firme. Ukusi potrošača postaju globalni i jedanput izgubljeni proizvod izgubljen je na svim tržištima. Najvažnija obilježja organizacijske strukture jesu: broj hijerarhijskih razina. posebno razina za „srednje menadžere za nešto. a pojedinačni hijerarhijski autoritet zamijenjen s naglaskom na timsko djelovanje. S druge strane. Sporo ih prihvaćamo. E-business za tvrtke znači bitno smanjenje potrebnog vremena i potrebnih resursa bilo da kupuju. mogu u kratkom vremenu uzrokovati njegovu propast. 65 . smatrajući da je na taj način vjerovatnoća donošenja ispravne odluke značajno veća. Donošenje odluka samo na vrhu organizacijske piramide također više nije način da se za firmu donosu najbolje odluke. univerzitete ili pak nacionalne vlade porast važnosti i povećanje upotrebe timskog rada kao svojevrsnog mehanizma za postizanje uspješnosti i održivosti u okruženju visoke neizvjesnosti i konkurentnosti jest čista nužnost a nikako trend nastao u biblioteci u odjeljku za ekonomiju i menadžment.Lako izmjenjive i prilagodljive organizacijske strukture i orijentacija na ljudski faktor rezultiraju modernim firmama u kojima je naglasakk stavljen na pojedinca. sutradan osvanu u suparničkoj. U globalnoj ekonomiji krah jedne jake nacionalne berze ili samo promjena na čelu vladajuće partije ima negativne globalne posljedice. ukida se broj nepotrebnih upravljačkih razina. nije važno što. osobna samoizgradnja predstavlja neprekidan i planski proces u kojem je svakodnevno učenje i potreba i zadovoljstvo.

5. Niti jedan pojedinac. Slobodno tumačenje povećanog skupnog odlučivanja u svim ostalim sistemima moglo bi se pronaći u sve manjem broju karizmatičnih ili autokratskih pojedinaca kojima pomoć skupina ne treba ili je ne žele dobrovoljno uzeti. rješavanje problema u ljudskim zajednicama zahtijevalo je više različitih znanja i više različitih razmišljanja od onih koje može dati samo jedan čovjek Danas. timovima. U poslovnim sistemima ovu pojavu mogli bismo pravdati s bojazni od prevelike izvršne moći u samo jednoj osobi. motivacije i komunikacije koje im u tom pomažu. Formalna pozicija na hijerarhijskoj ljestvici kao i neformalna moć koju posjeduju pojedini članovi skupine čini ih ili nadmoćnima ili više podčinjenima. Po oprobanom receptu ujedinjeni rad većeg broja ljudi kvalitetom i učinkom nadmašuje ukupni rezultat njihovog pojedinčnog rada.3. znanja i umijeća ljudi od kojih su formirani. pa je i logično da ih svi članovi razumiju i da u njih vjeruju. • Imaju određenu radnu zadaću ili svrhu zbog koje nastaju. ali rijetko jednakima s ostatkom skupine. U radnoj skupini. bez drugih. Na prvi pogled ove veze bi se trebale temeljiti na konceptu demokratije. veća je vjerovatnost da na putu do njegovog postignuća ni jedan član neće zalutati. tim više ako je formirana suviše kruto i birokratski. bolnicama. neovisno radi li se o proizvodnim firmama. Oblast poslovnog i svakog drugog upravljanja. ne zna i ne umije baš sve. • Sastoje se više od jednog ljudskog člana. Čak i u davnim vremenima kada je svijet bio kudikamo manje složen nego što je to danas. Članovi radne skupine nemaju jednak položaj i tretman u procesu obavljanja svojih radnih zadaća ili projekata. svakodnevnom i poslovnom djelovanju.. Ovdje ujedno prestaju spomena vrijedne sličnosti između tima i radne skupine. Ne znači da održavanje zajedničkog cilja u timu ide samo od sebe. Ukoliko tim vjeruje u zajednički cilj. sam. Razlozi za to su vrlo jednostavni i dobro poznati. samovođenja. Radna skupina 66 . međutim činjenica je da su skupine za donošenje odluka uobičajene i na mjestima na kojima demokratija nema stalno boravište. Pogledajmo što smo do sada uočili o timovima i radnim skupinama: • I jedni i drugi su nužnost u složenom. SKUPINA I TIM Radne skupine i timovi neizostavni su u gotovo svim oblicima ljudskih organizacija. vijećima. Zajednički cilj ili zajednički ciljevi u timu postavljaju se i prihvaćaju od svih članova. odborima i sl. ma kako umno bio nadaren. te počinju njihove bitne razlike. ciljevi pojedinih članova ne moraju nužno biti i zajednički. u poslovnim sistemima gotovo da više i ne postoji problem ili rješenje koji se tiču samo jednog odjela ili poslovne funkcije. obrazovnim insitucijama. te naročito odlučivanja također ima vrlo čvrste veze sa skupinama. • Po svojoj bitnoj prirodi tim jest skupina. vladama i parlamentima ili organizacijama poput Ujedinjenih naroda. no timovi za razliku od skupina koriste posebne metode vođenja. a uspješnost crpe iz povezivanja različitih iskustava.

zbog čega tim obično sačinjavaju eksperti. Inače. ona se u timu samo svodi na mjeru koja ne šteti konačnim radnim postignućima. Tim nekada ima vođu. za sudjelovanje u uspješnom timu poželjno je da svi članovi. Ako u timu postoji vođa. sukob treba učiniti kreativnim i konstruktivnim za što literatura o timskom djelovanju navodi adekvatne (praktično isprobane) metode. No prije nego što ga se proglasi poželjnim. Ali razlike ipak postoje. Odgovornost za (ne)postignuće postavljenog cilja i obrnuto. uspješni timovi upravljaju sami sobom i sami sebe vode prema cilju. Upućenost u različite metode i tehnike generiranja ideja. Pri tome se članovi po njihovoj stučnosti biraju na način da se pokušaju pokriti oblasti potrebne za obavljanje postavljene zadaće ili rješavanje problema. Temelj timskog djelovanja jest otvorena komunikacija. pa bi formalni raspored pozicija u skladu s temeljnim zakonima organizacijske strukture bilo vrlo teško napraviti. moći i slično. ovisno o veličini skupine te složenosti i važnosti preuzete zadaće. postoje i sukobi. U timu. Tim niti prenosi organizacijsku strukturu iz okruženja u kojem je nastao niti stvara svoju posebnu. Otprilike.tokom obavljanja svojih aktivnosti zadržava ili prenosti postojeću organizacijsku strukturu poslovnog sistema. sukob u timu je poželjan. S vođom ili bez njega. većeg autoriteta. ovo pravilo podjednako vrijedi i za radne skupine. Vođa je i trener i saradnik. pa i u idealno zamišljenom timu. Nije rijetko za tim da netko provodi aktivnosti za koje nije izričiti specijalist. Ako se kao menadžeri odlučimo na formiranje tima. za tim su karakteristični kvalitetniji međuljudski odnosi i manje konkurencije među članovima. dok se odgovornost za eventualno neizvršenje dijeli između članova koji se nalaze na manjoj hijerarhijskoj poziciji. osobu koja je hijerarhijski bolje pozicionirana od ostalih članova. vladaju određenim znanjima i vještinama timskog rada i da se za to posebno obučavaju. Ovo „manje“ ne znači da je nema nikako. U radnoj skupini uspješni rezultati pripisuju se rukovoditelju-šefu skupine. Istodobno. jer članovi tima moraju posjedovati flaksibilnosti i otvorenost prema drugačijim znanjima. analitičko rješavanje problema i poznavanje načela dobre komunikacije temeljni 67 . a nekada ga nema. Radna skupina ima rukovoditelja. a posebno vođe. za postignutu pobjedu u timu dijele se ravnopravno. konzultantske kuće). Temeljne postavke uspješnog timskog rada ne dopuštaju preveliku nejednakost njenih članova u smislu posvajanja viših pozicija. Vođa u timu ne šefuje. onda je on osoba koja vodi i koordinira. On ne samo da ne podliježe zakonima unutrašnje organizacijske strukture nego u pravilu postaje i ostaje autonoman. Nerijetko timovi unutar jednog poslovnog ssistema imaju članove koji pripadaju nekom drugom sistemu (npr. niti da vlada atmosfera u kojoj „svi rade“. a tamo gdje su ljudi. onda bi njegova poslovna zadaća trebala biti poprilično složena. U timu nema vrata koja su zatvorena za bilo koju informaciju povezanu s timskom zadaćom. Tim se sastoji od ljudi. pravilo o šarolikosti ekspertnih profila nije slijepo pravilo. Za razliku od radne skupine u kojoj se na svaki sukob gleda kao na destruktivnu pojavu. najzad konkurencija između nekoliko poslovnih ljudi na istom projektu postoji svuda.

su preduslovi za dobrog timskog igrača. samo što je ona u njima više rezultat formalnog i neformalnog rasporeda moći. Međutim. Boravak u timovima odličan je način lične (poboljšanje vještina rada s ljudima. ideja ili rješenje odabrano. Preporuka glasi da kreativnost i formalna sputanost ne idu u istom smjeru. tolerancija spram različitih i oprečnih razmišljanja u timu mora biti veoma visoka. Posljedično. Procjena uspješnosti djelovanja tima i članova važna je komponenta teorije i prakse timskog rada. ideja . razmišljanjima i svojim danima kada im kreativnost ide bolje i danima kada im ide lošije. Zajednička odgovornost za djelovanje tima nipošto ne znači da će svi članovi uvijek biti jednako zaslužni za uspjeh. Skupina ima onoliko članova koliko rukovoditelji smatraju da ih treba biti. Ove procjene ne provode se na načina na koji je to 68 . Odlučivanje u radnoj skupini provodi se često glasanjem ili tačnije rečeno nadglasavanjem. Formiranje skupine rješava se brzo. oslobađanje kreativnosti) nadgradnje i usvajanja dotada nepoznatih specijalističkih vještina. trening i stvaranje adekvatnog okruženja. Formiranje tima. Da bi se postigao konsenzus ideja i stavova. Autonomija pojedinih članova predstavlja obilježje i radnih skupina. barem u onim firmama gdje se timski rad tek uvodi. uglavnom je neizbježna i nije uzrokovana nikakvim svjesnim podsticanjem samostalnosti u cilju povećanja kreativnost članova. Pri tome. odlukom rukovodstva ili jednostavnim pomicanjem figura po organizacijskoj ploči. rješenja i odluke isključivo rezultat zajedničkog timskog rada. no to je dug proces i uspješni se timovi u svojim redovima radije koriste treninzima za poboljšanje ovog uistinu prekrasnog ljudskog umijeća. članovi tima nakon njegovog raspuštanja usvajaju znanja koja dotada nisu imali. važno je da je najbolje moguće. Tim ne prihvaća izdvojeno djelovanje jednog člana iza leđa ili na štetu ostalih. debatiranje. Kreativna autonomija je sljedeći veliki oslonac uspješnosti timskog rada. Tim nema ni manje ni više članova no. Članovi tima kao i članovi radne skupine jesu zasebne individue sa svojim ličnim stajalištima. da bi se postigli zajednički ciljevi. što to zahtijeva njihov zadatak. posebno ako se uspostavi da neki pojedinci gotovo uvijek imaju baš pobjedinčka rješenja dok ih neki nemaju baš nikada. složen je proces prije čijeg početka treba stvoriti nekoliko preduslova kao što su edukacija. nije važno čija je strategija. U timu je izvjesna doza samostalnosti svakog člana i nužna i potrebna kako bi se stvorio ambijent u kojem se oslobađa i podstiče pojedinačna. samim time i ukupna kreativnost. U timu su postavke problema. Čak postoje i svojevrsni timski zakoni koje treba poštovati kad se odlučuje o broju njegovih članova. Razina tolerancije timskih igrača može se povećati zajedno s povećanjem njihove starosti. sa stanovišta postignuća cilja. pojedinci u timu ne mogu sebi dopustiti da budu potpuno samostalni strijelci. a često je opterećena onim ljudima iz organizacijske sheme za koje u tom trenutku ne može osmisliti nijedna bolja organizacijska funkcija ili poslovna zadaća.

ideja. jer prvo je u pitanju veći broj ljudi. 5. Kako nam to pomaže? Kada je u pitanju sama količina. Koristi koje timski koncept pruža menadžerima. firmama i pojedincima od kojih se sastoji brojne su i velike. To je i razlog zašto se danas svi tako puno hvataju za timove. slično kao u japanskom menadžemntu. ubrzo se oglase i ostali. a ne četiri. iskustva. jer je dokazano da čim jedan član iskaže neku ideju. od stručnosti pa do osobnosti svakog člana. da zaključimo tim je manja skupina ljudi raznih profila. sačuvaju svoju samostalnost. Procjene se vode pažljivo uzimajući u obzir posebne potrebe pojedinaca i njihove stavove o poslu koji su obavili kao i ocjene koje za njih daje njihov vođa. stavova. mišljenja. učinak. ima svoje prednosti i svoje nedostatke. ali se na temelju njih skupljaju nova iskustava za neki novi tim. drugo jer se podrazumijeva da su iz veće skupine raspoloživih ljudi odbrani oni koji su najbolji za dati posao. još jedanput upozoravamo na pravilo da je u timu ukupno puno veće od zbroja pojedinačnog i odnosi se na rad . odnosno timski način djelovaanja. pažljivo formirana i vođena zajedničkim ciljem na način da bude u stanju obaviti posebnu poslovnu zadaću po čijem okončanju slijedi njeno raspuštanje. Tako energija postaje sinergija. Tim jest skupina ali skupina jednakih ljudi kojima je omogućeno da slobodno izraze sovju kreativnost i ideje. energiju. Upotreba timova. Na kraju timsko djelovanje je organizacijski i upravljački koncept na kojem se sve češće temelji način djelovanja poslovnog sistema u cjelini. PREDNOSTI I NEDOSTACI TIMSKOG RADA Prednosti Sve u životu ima svoje dobre i svoje loše strane. tako je to u prirodi ljudi. Kvaliteta i kvantiteta ideja u timu je velika. Prednost timskog rada ponajprije treba pronaći u raznolikosti i količini zanja. za pojedinca s lošom procjenom traže se drugi pristupi motivacije. preuzmu odgovornost za pad i podijele nagradu za pobjedu. Raznolikost ekspertnih znanja i umijeća učinit će da na jednostavniji način riješimo sve zamršenije problemu u poslovnim sistemama. Pogreške u timu se pažljivo traže. umijeća. razvoj ove discipline u uspješnim firmama dosegao je tačku u kojoj se na firmu u cjelini gleda kao na tim ili tim timova. tim je idealno mjesto za navalu ideja. Greške u lošem učinku traže se i ispravljaju. Ideje naviru ako 69 . ali i one koji oni daju njemu. Kritika u timu prije svega ima motivacijsku svrhu. rezultate i kreativnost. a prosto zbrajanje dva i dva postaje sinergetsko zbrajanje i daje pet. Aktivnom razmjenom u timskom radu različito pojedinačno znanje u timu postaje zajedničko ukupno znanje.4. Dakle. pristupa i svega onog što u tim sa sobom unose njegovi članovi. Osim toga. nikako kazneno popravnu. prije nego li se od njega dignu ruke. npr.karakteristično za procjenjivanje u radnoj skupili ili na način na koji se to radi u birokratskim poslovnim sistemima.

a još više vole da se ono od njih traži. S organizacijskog gledišta. Zbog svega navedenog jesu mnogo djelotvorniji i mnogo brži u svom djelovanju. Veći broj različitih mišljenja je proprilična prednost u donošenju veoma važnih odluka. privrženost cilju bit će neupitna i vožnja u pravom smjeru bit će lakše izvediva cijelim putem. Očigledno. Ljudi po svojoj prirodi vole da daju savjete i mišljenja. zahvaljući naprednim tehnologijama. Timovi za to postoje i nikada ne znamo na kakvo nas izvrsno mjesto neka naizgled bezvezna ideja može dovesti. Jedna od važnih stvari u timskom radu je i izgradnja organizacijske kulture u kojoj je značaj međuljudskih odnosa veći od značaja njihovih formalnih odnosa. diskusija i razmatranje svakog prijedloga. Timovi. a motivacija važnija od kontrole. Jednom kada shvate da su sudjelovali u donošenju odluke o nekoj važnoj stvari. ne moraju voditi računa ni o ostalim tradicionalnim organizacijskim ograničenjima kao npr. Kazali smo kako u timu nema nadglasavanja. 70 . Različiti ljudi različito gledaju i vide. mobilnijim. Koncept snažne motivacije od koristi je i timu i njegovim članovima kao pojedincima. Na taj način donesena odluka ili preporuka ima puno snažniju garanciju za uspješnu provedbu. onda je provala ideja u timu nedostatak koji se u velikoj mjeri može neutrralizirati stvaranjem timskog okruženja u kojem prevelika konkurencija među članovimanije poželjna. otuda dolaze i njihovi različiti stavovi i mišljenja. Ovako izgrađena kultura prenosi se i na tim. Ova prednost timskog donošenja odluka još je izraženija kada se radi o postavljanju ciljeva tima. Ako odmah u početku rada s novim timom osigurate da svi njegovi članovi svojim radom doprinesu postavljanju zajedničkog cilja. manja je vjerovatnost da je ona koju zajednički odabere veći broj ljudi kriva opcija. Motivisani pojedinci kroz bolje radne učinke za tim lakše ostvaruju svoje potrebe. Još jedno od pravila u dobrom timskom okruženjuuklanjanje svih oblika demotivatora čini timove mjestom vrlo privlačnim za najbolje ljude u firmama. naročito potrebe za priznanjem. Kada god smo u položaju da iz skupa opcija biramo najbolju. Ako su razlozi konkurencija ili potreba da se zdravo smijemo. Mudar timski vođa ili menadžer mora voditi računa o stvaranju i održavanju atmosfere koja je slobodna i podsticajna za izražavanje različitih ideja i zamisli. timski rad posjeduje brojne prednosti. upravo onima na kojima i počiva njihova uspješnost. Moramo ih sve jako dobro poznavati kako bismo ih mogli iskoristiti do krajnjih granica. ona za njih postaje još važnija. a timska pravila ponašanja isključuju ismijavanje svake ideje ma kako ona nekom bila komična i neracionalna. argumenta i protuargumenta osigurava da odluka bude odabir tima a ne jedinke.ni zbog čega drugog onda zbor rivalstva ili pak da bi se produžilo razdoblje glasnog smijanja. jer omogućava da se iz većeg skupa rješenja odabere ono najbolje. fleksibilnijim i otpornim prema turubulencijama u poslovnom okruženju. labavije organizacijske veze uz potporu sredstava informatičke i komunikacijske tehnologije čine timove više otvorenim. propisno određenom radnom vremenu ili označenom radnom mjestu.

koje ga tek usvajaju.. Kakogod. bolnica. Za izgradnju tima (obrazovanje. ako je vođa jedan od takvih. mogu postati takozvane odluke pod pritiskom. nego duži proces preispitivanja argumenata što bi moglo ugroziti rokove i umanjiti njegov ugled kod njemu nadređenih. ozbiljno ugroziti njegovu svrhu. opština i sl. Pritisci vođe također su mogući ukoliko je on od onih menadžera koji će radije odabrati donošenje krive odluke. Koliko je to vrijeme. negdje će biti potrebno manje. Postoji velika vjerovatnost da će se odluka oko koje se složi veći broj članova. timovi se uglavnom sastoje od unutarnjih eksperata. vođa sam ili sa svojim pristalicama može pokušati i može uspjeti nametnuti svoju volju timu. negdje više. one s kojima nije moguće učiniti ništa do prihvatiti ih sa što je moguće manje menadžerskog stresa i usputne nedostatke koje moramo otkloniti sa što je moguće više menadžerskog umijeća i razboritosti. timski koncept djelovanja ima ii određenu materijalnu težinu. sastanci su sastanci i neki ljudi zbilja uživaju u njima. koristeći ga za ostvarenje svojih interesa. vrijeme potrebno da tim postigne rezultate ugrozit će postizanje ciljeva i postojanje tima. pokazati lošom za poslovni sistem. Stvarni nedostatak timskog rada i veliko ograničenje za većinu (posebno u Bosni i Hercegovini). Lobiji nastaju posvuda. te na taj način. ali ih je nemoguće zaobići i dobiti najbolji proizvod . univerzitet. onda to već stvarno košta.. tim košta.. (promjene organizacijske kulture i organizacijske strukture) potrebno je određeno vrijeme. Razumljivo. vrijeme potrebno da tim donese odluku.Nedostaci Nedostatke timskog rada možemo podijeliti na stvarne nedostatke. 71 . Odluke nastale u okruženju u kojem je konsenzus u završnici nepisano ali važno pravilo.. Naime. koje dok su u timu plaćamo malo više. Trajanje kreativnih diskusija može izmaći kontroli. Koštaju treneri. zavisiće o financijskim mogućnostima firme i spremnosti menadžementa i zaposlenih da se ozbiljno prihvate promjena u načinima svog djelovanja. nalazi se u njegovoj cijeni. potrebna literatura i radni sati koje zaposleni provode na treningu umjesto na svojim radnim zadacima. trening) kao i za izgradnju odgovarajućeg okruženja unutar firme pa bila ona banka. Na koncu. Tu su još i plaćanja za nužna informacijska i komunikacijska pomagala i sve one tehnološke uređaje uz koje timski rad ima bolje i brže rezultate (u timu u kojemu se informacije razmjenjuju papirima. naročito u firmama. koje plaćamo još više – a ukoliko su isti još priznati konsultanti.uspješan tim. Cijena školovanja i treninga postojećeg ljudskog resursa za timski način djelovanja nije mala. Dalje. službenim kanalima i tekama. ali ovaj proces sigurno nigdje neće trajati samo jedan dan. i vanjskih eksperata. ova početna ulaganja brzo se vrate.pa još poštom. Drugo bitno ograničenje timskog djelovanja je vrijeme. preporuku ili rješenje svakako je duže nego kada sve to obavi samo jedna osoba. a „opozicija“ je prihvati jer se to od nje očekuje (ipak su tim). Sljedeći su usputni nedostaci ili ona ograničenja timskog rada koja se mogu ublažiti ili u cijelosti otkloniti i ovdje ćemo ih samo ukratko navesti. sigurno neće biti brzih rješenja).

Možda upravo tu leži razlog zašto se ovi popisi neprestano mijenjaju.5. Bilo kako bilo. ovisno o ishodu. treća je važna veza između menadžera. poredak u vrhu liste ne ostaje isti ni tokom jedne poslovne godine. pa ipak ga nerado dijele s drugim ljudima. Ili to ne umiju. uz sve prednosti timskog rada treba znati da on ipak nije rješenje za sve naše menadžerske probleme. umijeće poznavanja i ophođenja s drugim ljudima esencijalno je umijeće potrebno za uspješan razvoj čovjeka na svim poljima. razumijevanja ljudi. instituti. motivacije i slično. Sposobnost da prepoznamo kada trebamo iskoristiti prednost timskog rada i kako da uz tim ipak ostanemo ono što jesmo. To su: ♦ umijeće delegiranja. mnogo uspješniji. Oko popisa ovih znanja i umijeća složila bi se većina teoretičara savremenog menadžmenta. 72 . to bi svi bili mnogo. jednostavno ne mogu djelovati na taj način. ♦ umijeće rada s ljudima i ♦ umjeće racionalnog korištenja timskog rada. I dok neke vještine izlaze da bi prepustile mjesto nekim nanovo pronađenim. No.Izbjegavanje svakog mogućeg sukoba u cilju očuvanja prijateljske atmosfere i dobrih međuljudskih odnosa s vremenom će ugušiti svu kreativnost tima. dok uspješan definitivno neće biti. Stoga ćemo ovdje izdvojiti tri umijeća koja predstavljaju dosta pouzdanu vezu (uvijek visoko na popisu) između menadžera i uspješnosti. Kada bi svi menadžeri precizno znali oko čega se treba truditi i na šta ne treba gubiti svoje dragocjeno vrijeme. Zajednička odgovornost i podjela uspjeha mogu i manje zaslužnim ali manipulaciji vještijim članovima tima poslužiti ili za prikrivanje osobnih promašaja ili za prisvajanje poena koje nisu zaslužili. da dijele informacije i znanje. istraživački timovi i svi ostali koje zanima veza uspješnosti. tima i uspješnosti. a direktno su povezane s temom timskog rada. USPJEŠAN MENADŽER mora posjedovati da bi postala menadžer u se na znanja tehničke prirode ili stručna struke do osnova menadžmenta) i ona ljudske vođenja. Obrazovani menadžeri dobno zanju da je delegiranje posla jedna od najvažnijih menadžerskih funkcija. 5. možda ih uspijete navesti da doprinose i sarađuju s drugima. no odmah na početku za njih odvojite rezervno vrijeme i mentalnu snagu. Osoba koja ne zna s ljudima teško će uopšte biti menadžer. Bilo motivacijom bilo prinudom možda ih možete dovesti u tim. manadžera i poslovnih sistema. Znanja i umijeća koje neka osoba najjednostavnijoj klasifikaciji dijele menadžerska znanja (od poznavanja prirode koja obuhvaćaju umijeće Popisi potrebnih obilježja koji čine jednog menadžera uspješnim veoma su popularni i često su predmet istraživanja i anketa koje provode vodeće svjetske poslovne novine. komunikacije. Uvijek postoje „zvijezde“ ili genijalni ljudi koji premda razumiju sve prednosti timskog rada. bez ovog umijeća ne možemo biti uspješni u radu s timovima.

• Tromosti i nespremnosti da znanje i iskustvo prenostimo na saradnike.U slučaju kada menadžeri ne žele delegirati posao. Ako ste pak menadžer na čijem radnom stoju uvijek leži jedan te isti papir i ako imate veliki višak vremena koje često prekidate s pomisli kako je dobro biti menadžer. Delegiranje odnosno nedelegiranje poslova je bumerang za menadžera jer ako ne želi svoje saradnike uključivati u djelovanje firme i prenositi na njih poslove kako bi se dalje profesionalno razvijali. Tu su i menadžeri koji dio svojih obaveza prenose na podređene. Nema bitne razlike između menadžera koji sam faksira svoj dopis kako bi bio siguran da je isti uredno odaslan i menadžera koji takav posao prepusti svom podređenom i onda mu visi nad glavom kako bi se uvjerio da je zadatak dobro obavljen.. Ljudi kojima upravljamo naše su ogledalo i naša menadžerska uspješnost mjeri se njihovom sposobnošću. • Bojazni od gubitka kontrole nad poslovima i pozicijama koje smo stekli. kratki spoj koji nastaje kad se menadžer za trenutak udalji. jer sve svoje obaveze možete prenijeti na druge i ne morate uraditi ništa drugo osim pronaći odgovornog za loše obavljen zadatak i smisliti mu odgovarajuću kaznu. onu razinu na kojoj je sada u položaju podređenog i čeka čitavu vječnost da mu neko dodijeli zadatak na kojem bi dokazao svoje sposobnosti.“ i sl. Delegiranje nije izlaz za bijeg od menadžerske odgovornosti niti menadžerska povlastica. ali kada to učine. Nekorisno menadžersko vrijeme bolje je pretvoriti u vrijeme koje može biti utrošeno i na podučavanje suradnika kako bi jednog dana oni mogli preuzeti i složenije zadaće. Svi izgovori i razlozi zbog kojih ne koristimo delegiranje ili ga koristimo na kontraproduktivan način potiču od: • Nepovjerenja u ljude s kojima sarađujemo. Ovoj skupini pridružuju se i sami sebi dovoljni menadžeri koji smatraju da je svaki djelić njihovog posla toliko složen i uzvišen da ga nitko drugi nije u stanju razumjeti i obaviti.. a zapravo imaju vrlo krivu predstavu o tome što delegiranje uistinu predstavlja. Možda se najveća pogreška nalazi u mišljenju menadžera da su uspješniji što ih više smatraju „onima bez kojih se ne može“. • Potrebe da se smatramo nezamjenjivima i • Nepoznavanja dugoročnih koristi dobivenih delegiranjem. upropastimo mi je čitav posao“ do „najbolji i najbrži način da se posao obavi jest da ja to uradim sam“ ili „dok im ja objasnim. onda se to isto može dogoditi i njima kada se jednom popnu na višu razinu. Upravo je obrnuto. očito je znak njegove nesposobnosti da uspješno organizuje posao i ljude kojima upravlja. izgovori se kreću se od „kad god sam nekomu povjerio i najmanju sitnicu. a menadžer nastaviti dalje uzlaznom putanjom na višu razinu. 73 . onda spadate među menadžere koji smatraju da delegiraju. prođe. već jedna od njegovih temeljnih zadaća. onda počinju trošiti sve svoje dragocjeno menadžersko vrijeme kako bi kontrolirali njihov rad i tako spriječili neku katastrofalnu pogrešku.

dok su istovremeno neki drugi ljudi sasvim slobodni u svojoj besposlici. a povjerenje koje im dajemo svaki put kada im povjerimo složeniju zadaću svojevrsno je priznanje za njihov radni napredak. Za koje cijenimo da ih neko od saradnika može korektno obaviti. posao obavlja preko drugih ljudi i s drugim ljudima. ali sve to u mjeri koju saradnik prihvaća kao podsticaj. osiguravajući pri tome povratnu informaciju da je ono što joj povjeravamo kao i ono što od nje očekujemo u cijelosti shvaćeno. Također bit će nekorektno zatrpavati određene ljude dodatnim poslom ako već znamo da imaju podosta svog vlastitog. Za koje ne posjedujemo adekvatna znanja. potrebno je odabrati ljude kojima ćemo ih povjeriti. Opravdanje u stilu „u njega ili nju se jedino mogu pouzdati“ zamka je iste prirode kao i ona u koju upadamo kada ne želimo delegirati. i sve preostalo što spada u umjetnost ophođenja s ljudima. Menadžer. puno razumijevanja.Razumljivo je da delegiramo uvijek kada imamo više aktivnosti nego što ih sami možemo obaviti. najbolje je pružiti u trenutku kada joj dajemo zadaću. Bilo bi pogrešno dijeliti dosadne i rutinske poslove ljudima koji su sposobni za složenije zadaće. ali čak i kada to nije slučaj. U komunikaciji sa ljudima dobri menadžeri trebaju biti i psiholozi i sociolozi. a nikako kao strogi nadzor i nepovjerenje u njegovu sposobnost da posao dovrši uspješno. pažljivo vodeći računa o njihovoj sposobnosti i očekivanjima. Izbjegavanje greški moguće je ostvariti laganim nadgledanjem. trebamo svakako delegirati one poslove: • • • • Koji nam oduzimaju puno vremena a ne zahtijevaju naše znanje. Za koje uočimo da su predmet interesa i sklonosti nekog od naših ljudi Nakon što izdvojimo poslove. naši će nas ljudi više cijeniti i ulagati više truda u poslove koje im povjeravamo. za koju smatramo da je potrebno dati osobi kojoj delegiramo posao. trebamo biti dostojni svog položaja i preuzeti odgovornost za grešku koju je napravio netko od suradnika ili podređenih. po svom određenju. viši nivo aktuelnih znanja iz informatike obično imaju oni podređeni). Stoga moramo biti strpljivi s pogreškama koje će se pojaviti u njihovom radu. jasno je da umijeće rada s ljudima predstavlja najvažnije obilježje uspješnog menadžera. veliku moć utjecanja. Uključivanjem u posao motivišemo svoje saradnike. posebno ukoliko bismo to konstatno činili. strpljenje i mir. U slučaju da nešto ipak završi naopako. naročito ako pojedine zadaće obavljaju prvi put. 74 . Budući da je nezamislivo da se bilo koji posao obavi bez ljudi. sposobnost da vide i ono što se želi sakriti. imati dobru sposobnost slušanja i dobre govorničke vještine. ali znamo da ih neko iz našeg okruženja ima (npr. pokazivanjem zanimanja za njihov progres i korigiranjem. Obuku.

sposobnost uticanja nekoga putem pažljivo usmjerene komunikacije. dijagnostike pacijenta ili prezentacije proizvoda za menadžera puno je jednostavnije steći ili mudro sakriti nego što je to slučaj s manjkom znanja o ljudskom ponašanju i načinima njegovog predviđanja. Ljudi po svojoj prirodi vole pripadnost naročito u poslovnim sistemima. specifičnostima. sve 75 . To ne bi bilo tako značajno da se menadžerska misija unutar poslovnih sistema ne sastoji od: • • • • • Zadaće da sve te ljude različitog ponašanja usmjerimo prema jednom. Ponašanje čovjeka u timu razlikuje se od njegovog individualnog ponašanja. Ova sposobnost omogućava menadžerima da postave pravu osobu na pravo mjesto: pedantnu. Svaka pojedina osoba u načelu je zasebna i tako je treba doživljavati – zasebno. interesima. ako znamo da neko ne podnosi kritiku. Ponekad nekog dobrog poznanika ne možemo prepoznati kada je u društvu u kojem silno želi biti pa ulaže dodatne napore da se dopadne ili istakne. može se reći na još barem nekoliko načina. Odabira odgovarajućih ljudi za odgovarajuće poslove. Umijeće komunikacije ili praktično. Izgradnje podnošljivih odnosa sa sindikalnim predstavnicima. uvijek možemo odabrati riječi (posebno ton) tako da kritika ne zvuči kao kritika a primalac ipak shvati poruku. Ljudi ne vole promjere. Umijeće prepoznavanja različitih očekivanja usmjerit će menadžere na izbor različitih motiviacijskih oblika. Ljudi čuju samo ono što žele čuti. metodičnu i analitici sklonu osobu na poslove planiranja te probitačnu. kulturi i tradiciji-što sve zajedno rezultira bitno drugačijim individualnim ponašanjem i stavovima prema poslu. pogotovo ne svoje. navikama. Uspješan menadžer sposoban je u svakoj osobi prepozanti neku sklonost i pronaći u svakome njegovu najbolju stranu. Nerealno je smatrati da će se svi ljudi u određenoj situaciji ponašati upravo onako kako bismo se mi ponašali. Prepoznavanje učinkovitih motivacijskih strategija. Sprečavanja i rješavanja sukoba. znanjima. Sve što kažemo. zajedničkom cilju-cilju sistema. Ljudi u dobi u kojoj zanimaju poslovne sisteme neće se bitno mijenjati. otvorenu i elokventnu osobu na poslove odnosa s javnošću. a ne što bi mi voljeli da budu. iskustvima. usluge. Ali s druge strane. Zašto onda koristiti jedan za različite ljude? Npr. Različiti ljudi imaju različite motive. porijeklu. Osobnost i zanimanje pojedinca trebali bi biti kompatibilni s njegovim poslom.Bilo kakva znanja iz tehnologije izrade. Svako ima neki talenat. Ljudi jesu jako različiti po svojim vrijednostima. Uspješan menadžer zna da će osoba koja je tri poslednje firme napustila radi sukoba s kolegama predstavljati sigurnu opasnost za svako novo okruženje u kojem se nađe. sklonostima. moćno je oružje u rukama uspješnog menadžera. Uspješni menadžeri znaju da ljudi jesu ono što jesu.

Postoje ozbiljni razlozi zbog kojih takve odluke moraju biti ishod pažljive analize i opravdanosti okupljanja ljudi i novca. uspješnost njihovih radnih sastanaka kao i mogućnost da je odluka donesena pod pritiskom većine ili lobija u timu. sutra nemaju 76 . Tu su i odluke za čije donošenje ne postoji kratko vremensko ograničenje i odluke koje. Postoji još mnoštvo obrazaca u ljudskom ponašanju koji mogu pomoći menadžerima u njihovom svakodnevnom djelovanju.6 FORMIRANJE TIMOVA Na početku ovog poglavlja došli smo do zaključka da je povećanje važnosti i upotrebe timskog rada u poslovnim sistemima nužnost a ne trend. tim košta. Skupina je jedno od rijetkih mjesta na kojima ljudi podilaze pravilima i poštuju zajedničke norme. U teoriji i praksi menadžmenta i organizacije pridavanje veće važnosti nekim oblastima znalo je rezultirati njihovom pretjeranom eksploatacijom u mjeri u kojoj se opravdanost pretvarala u nepotrebno. ne donesu li se „juče“. fazu unapređivanja i fazu pretjeranog i slijepog obožavanja da bi tek na kraju ovog procesa dobio svoju optimalnu mjeru u važnosti i stepenu korištenja. Zbog sklonosti da nužne stvari pretvaramo u trendove.. Uspješni menadžeri koriste upravo fenomen normi skupine kao jedno od mogućih mehanizama za preoblikovanje i usmjeravanje ponašanja ljudi prema željenom cilju i u željenom smjeru. one za čije donošenje postoji obilje informacija ili odluke koje se moraju donijeti hazarderski. Odluke koje je potrebno donijeti u prosječnom poslovnom sistemu mogu biti različite prirode: odluke manje važnosti ili one od krucijalnog značaja za opstanak sistema. vrijeme) i oni prikriveni (uzimanje ljudi s njihovih redovnih poslovnih zadaća).skupine imaju neke svoje norme i pravila ponašanja. ali znati raditi s ljudima. Čak i ako se potreba za timskim djelovanjem pokaže opravdanom. čak i ako one nisu njihove lične. podjednako je pogrešno kao i napraviti ga manje kvalitetnim. Uspješan menadžer je duboko svjestan da je tim samo njegovo pomoćno sredstvo u ispunjenju menadžerskih zadaća kao i da se odluke o formiranju tima ne donose naprečac i dva puta dnevno. Sa jedne strane to su očekivanja od njegovog djelovanja a sa druge strane to su troškovi i to one vidljivi (ulaganja. ljudi koji su vodili brigu o marketingu bili su tada firmino najvrjednije blago. morao bi jasno znati cilj koji želi postići formiranjem tima. to smo već rekli. Gotovo preko noći započela je potraga za certifikacijskim kućama. opravdano je očekivati da će timski rad proći kroz određene faze: fazu otkrivanja. Stoga. Ljudska priroda je jako složena i nije se potrebno previše zamarati njenim zakonima i stoga niko ne očekuje da uspješan menadžer mora znati tumačiti nečije snove. uspješan menadžer će svaku odluku ili preporuku dobivenu na ovaj način uzeti s određenom rezervom uzimajući u obzir kvalitetu i stručnost članova tima. prije nego što menadžer donese odluku o upotrebi tima. Napraviti proizvod veće kvalitete nego što je to uistinu potrebno. Ubrzo se desilo otkrivanje pravog značaja još jedne poslovne funkcije – osiguranja kvalitete. bez puno pitanja o cijeni i analizi stvarne namjene i eventualnih koristi od dobivenih potvrda. Sjetite se samo marketinškog buma i vremena u kojem je marketing predstavljao najvažniju funkciju u firmama. ipak mora. 5. ljudi. odluke kratkoročne ili dugoročne prirode. Jer.

Zadovoljavanje ega eksperata i njihova upotreba samo iz razloga njihove dostupnosti za mudrog menadžera ne predstavlja ni dovoljne ni potrebne razloge. ranije smo naglasili da ono što uspješan menadžer delegira jest posao. Posezanje za timom besmisleno je i u slučaju manje važnih i perifernih tema. Da ne govorimo o značaju timskog rada prilikom neke hirurške intervencije ili dolaska pacijenta u urgetni blok. Dalje. odnosno da se prepozna situacija koja zahtijeva urgentno povlačenje mudrih poteza pojedinca – menadžera. Odgovornost menadžera posljednji je na popisu faktora u čestoj dilemi „menadžer ili tim“. sistem porodične medicine ili sistem regionalnog-kantonalnog upravljanja zdravstvenim ustrojem. Na kraju svakodnevni jutarnji sastanci bolničkog osoblja i vizite pacijenata su dio rada jednog tima. Poznavanje ovih teorijskih načela zato je minimum koji menadžeri u zdravstvu moraju znati ukoliko žele da njihovi sistemi u kojima rade daju dobre i efektivne radne učinke.nikakvog značaja.7 ZNAČAJ TIMSKOG RADA U ZDRAVSTVU Prethodno šire elaboriranje dato je iz prvenstvenog razloga današnjeg ogromnog značaja koje timski rad ima u zdravstvu. ali zato mogu imati značajne posljedice za firmu. a nikako odgovornost. formiranje tima predstavlja nepotrebno gubljenje vremena. 5. Naime. Također veliki broj bolničkih službi i odjela funkcioniše na isključivim principima timskog i skupnog rada. I ne na kraju i kao manje značajno recimo i da školovanje na ovom vidu studija mora imati za cilj sticanje nužnih menadžerskih znanja u zdravstvu koja i pored svega još uvijek nisu na zavidnom nivou. ambulanta. niti jedan uspješan i preduzetan menadžer neće čekati da mu tamo neki tim servira rješenje (bez obzira na važnost i brzinu) ako ga je sposoban sam iznaći. nekim dijagnostičkim procedurama nije za potcjenjivanje ali je također jasno da četiri ili više očiju vide bolje i šire. Odlučivanje ili rješavanje problema za koje je odgovoran isključivo menadžer može se prebaciti u nadležnost tima. Jasno je da uloga eksperata pojedinaca u npr. Ono što predstavlja prednost uspješnih jest umijeće da se ovakve odluke prepoznaju. 77 . Date opservacije se bez rezerve mogu pronaći u svakoj zdravtsvenoj ustanovi bilo da je u pitanju bolnica. ali nikako u slučaju ako je jedini razlog za takav korak izbjegavanje menadžerske odgovornosti. Uspješan menadžer zna da su veliki eksperti i stručnjaci ona vrsta ljudi koji su u stanju od muhe napraviti slona samo da bi imali što proučavati. Nije potrebno biti uspješan menadžer da bi se prihvatila spoznaja da kod odluka koje se moraju donijeti “u trenutku” i koje nisu rijetka pojava.

Popišite poslove koji vam nisu važni. već mudrošću svojstvenom uspješnom menadžeru izvucite na površinu ono najbolje što imaju. Ljudi su ono što jesu. Iskoristite sve prednosti timskog djelovanja: njegovu sinergiju. Ako pogriješite. kurseve i posmatrajte one uspješne u ovom poslu. Zamislite svoje odjeljenje. imaju različita ponašanja i vrlo različite motive za sve što rade. skupinu. Ne prepuštajte ekspertima diskusije o stvarima koje trebaju njima a ne vama. Počnite od samih sebe i dobro zapamtite: promjene su navika uspješnih menadžera! Menadžment je naučna disciplina! Dohvatite se knjiga. obučite svoje ljude i nadgledajte ih kao dobar trener. njenu organizaciju i način na koji tretirate ljudski resurs i njegovo znanje. organizaciju ili sistem kao veliki tim sastavljen od manjih timova i radite na ostvarenju te zamisli! Pripremite se na ograničenja timskog rada.važno je da ih prihvatite! Mijenjajte način upravljanja poslovima. u sutrašnjoj praksi bilo da ste na menadžerskoj funkciji u zdravstvenom sistemu ili samo dio tima nastojte da: • Shvatite da su promjene svuda oko vas. ali jednakih ljudi ujedinjenih zajedničkim ciljem. pohađajte tečajeve.Dakle. akumuliranje različitih znanja i vještina. • • • • • • • • • • • • • 78 . kada iste testirate ili kada smišljate kako ih uspješno prodati. možemo ih mijenjati vrlo malo. preuzmite odgovornosti i nastavite dalje. Slobodno griješite. Stalno imajte na umu da će vam se ulaganja za uvođenje timskog načina djelovanja brzo i višestruko vratiti. svoj posao i odgovrornost! Odluke koje možete donijeti sami-donesite sami. Slobodno ih upotrijebite za donošenje veoma važnih dugoročnih odluka. kad vam treba razumna preporuka. Počnite sa usvajanjem timskog načina djelovanja! Timski koncept djelovanja predstavlja oprobano sredstvo za povećanje učinka. kada kreirate novi proizvod ili uslugu. ali vam oduzimaju vrijeme. čuvaju svoju samostalnost i imaju zajedničku odgovornost za pad i pobjedu. Silni posao koji će vam jednog dana vjerovatno doći glave podijelite sa svojim saradnicima. racionalnost u odlučivanju i timsku kreativnost. seminare. Budite strpljivi sa saradnicima. uspješnosti i fleksibilnosti poslovnih sistema. Ljudi u timu slobodno izražavaju svoju kreativnost i ideje. nije važno dopadaju li vam se. ali nikada dva puta na istom mjestu! Tim jeste skupina. čuju samo ono što žele čuti. Morate razumjeti doista čudna obilježja i zakone ljudske prirode. vide samo ono što žele vidjeti. Timove koristite za složene probleme koje je nemoguće riješiti bez različitih znanja. Menadžer ste i zadržite svoje područje. većinu njih možete ublažiti ili u potpunosti otkloniti. Ne gledajte svoje ljude kroz njihove loše strane.

79 . kao i evaluaciju provođenja tih programa sa stanovišta njihove racionalnosti.6. zatim intenzivnim angažmanom zdravstvenog kadra različitih specijalnosti. Izgradnja i razvoj zdravstvenog informacijskog sistema (ZIS) je u praksi motivirana značajnim povećanjem složenosti zdravstvenog sistema u globalu. softver ili programska podrška. Stručni kadar ZIS-a čine stručnjaci različitih profila: analitičari sistema.1. programeri. 6. mašina. ZDRAVSTVENI INFORMACIONI SISTEM 6. obradu i čuvanje podataka i njihovo dostavljanje za korištenje. IZGRADNJA INFORMACIJSKIH SISTEMA Zdravstveni informacijski sistem podrazumjeva kompleks informacijskih sistema koji su izgrađeni i funkcioniraju interaktivno u realnom vremenu u području zdravstvene djelatnosti. Dva su ključna faktora koja dovode do velikog povećanja podataka u sistemu zdravstva: ♦ porast ukupnog medicinskog znanja baziran na velikom napretku medicinske nauke. preko domova zdravlja. razvojem i primjenom novih tehnologija u zdravstvu. Dvije najznačajnije funkcije informacijskih sistema su : • Funkcija upravljanja gdje se pravovremenim i tačnim informiranjem mogu uspješno donijeti operativne odluke. struke i vještina. učesnici. te zahtijeva i potreba na pojedinim nivoima zdravstvene zaštite. a namjenjeni su za prikupljanje. rukovodioci ZIS-a i dr. Elementi informacionog sistema su: hardver ili mašinska podrška. planiranje i upravljanje. i metode i postupci ili organizacijska podrška. odnosno opreme koji po određenoj organizaciji i metodima služe za prikupljanje. ♦ razvoj i primjena programa zdravstvene zaštite za koje je potrebno obezbijediti odgovarajuću dokumentaciju i evidenciju. te distribuciju informacija. arhiviranje i obradu podataka.2. ljudi ili kadrovska podrška. Korisnici ZIS-a mogu biti pojedinci ili asocijacije ljudi koji koriste usluge zdravstvene zaštite. i • Funkcijom dokumentacije se obezbjeđuje dokumentacija za rekonstrukciju poslovnih događaja ili reviziju poslovanja. Naročito važna komponenta informacionog sistema su ljudi koji u njemu mogu učestvovati kao korisnici. Imaju razvijene baze podataka i internu komunikaciju. Posljedica svega ovog je ogroman porast informacija koje je neophodno obraditi i pratiti u svakodnevnoj praksi radnika. te kao profesionalni kadar. Učesnici sistema su zdravstveni i drugi radnici u zdravstvenom sistemu. OPŠTE KARAKTERISTIKE Informacijski sistem se definira kao određeni skup ljudi. efikasnosti i ekonomičnosti. bolnica i zavoda za javno zdravstvo. On djeluje na svim nivoima zdravstvene zaštite kako od područnih ambulanti (zdravstveni kartoni i zdravstvena izviješća. Ciljevi informacijskog sistema moraju biti usklađeni s ciljevima organizacije u kojoj se taj sistem razvija.. kako bi se poboljšalo funkcioniranje te organizacije i postigli bolji poslovni rezultati.. administratori baza podataka.

Danas imamo uvezan u nekim segmentima internacionalno uvezan zdravstveni sistem gdje se određeni podaci prikupljaju u bazama podataka Svjetske zdravstvene organizacije.regionalni .3. TIPOVI ZDRAVSTVENIH INFORMACIONIH SISTEMA Obzirom na obim i funkciju ZIS-a možemo razlikovati slijedeće tipove: . U početku su bili vezani za poslovne aplikacije a kasnije i za zdravstvenu djelatnost.internacionalni Lokalni ZIS zadovoljava potrebe jednog ili više zdravstvenih timova ili ekipa koji provode neki od specifičnih tipova zdravstene zaštite.institucionalni . Svi ZIS se oslanjaju na primjenu računarske tehnologije i o tome postoji opšta saglasnost u literaturi i dokumentima SZO. U principu to je odnos 80 . Tok podataka kroz pojedine nivoe organizacije zdravstvene zaštite možemo vidjeti na slijedećoj šemi: 6.nacionalni i .ZIS-ovi se počinju razvijati krajem šezdesetih godina prošlog vijeka.lokalni . ali upotreba računara nije sama po sebi osnovni preduslov za funkcioniranje ZIS-a. Cilj uvođenja računarske tehnologije da se na veoma efikasan i brz način manipulira ogromnim količinama podataka. Nivo tih sistema je išao od institucionalnog do regionalnog pa i nacionalnog.

. laboratoriju ili u bolnici kraj bolesničkog kreveta) gdje se proizvode primarne zdravstvene informacije. Ovakvi sistemi postoje u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i pojedinim organizacijama Ujedinjenih nacija koje su od značaja za zdravstvo. organizacija rada timova ..za poboljšanje efikasnosti i ekonomičnosti rada u zdravstvu. U njemu je veoma važna proizvodnja primarnih i sekundarnih zdravstvenih informacija. On proizvodi sekundarne i naučne i stručne medicinske informacije . Distribuirani ZIS-i su organizirani tako da postoji više baza podataka distribuiranih u mreži koje koriste lokalni korisnici. programiranje i donošenje odluka u zdravstvenoj djelatnosti. Nacionalni i internacionalni sistemi su čisto zdravstveni informacioni sistemi. zavodi za zaštitu zdravlja.. Ovaj ZIS mora osigurati informacije: . finansiranje. možda veću nego bilo koja druga društvena dijelatnost. onda se sistem mora baviti i naučnim i stručnim medicinskim informacijama (tercijarne zdravstvene informacije). evaluaciju i koordinaciju programa zdravstvene zaštite. Centralizirani ZIS-i raspolažu sa centralnom bazom podataka na serveru a razmjena informacija se odvija preko terminalske mreže. Prema strukturi ZIS može biti centralizirani i distribuirani. 6. U slučaju da institucija provodi i poslove nastave. bolnica. Nacionalni ZIS povezuje sve sisteme nižih nivoa. Regionalni ZIS zadovoljava potrebe na nivou jedne teritorije i obuhvata zdravstvene institucije i druge. administrativnofinansijski poslovi. . Internacionalni ZIS bi trebalo da djeluju u okviru međunarodnih organizacija.. a služe za planiranje..). nadzor. Institucionalni ZIS djeluje na nivou čitave zdravstvene institucije koja provodi određene mjere zdravstvene zaštite (dom zdravlja. programiranje. U ovom sistemu sekundarne zdravstvene informacije imaju poseban značaj jer omogućavaju upravljanje sistemom na regionalnom nivou. osim medicinskog rada važan je i rad u zdravstvenom osiguranju i javnom zdravstvu pa se ti sistemi nazivaju Zdravstveni informacioni sistemi i oni integriraju sve medicinske informacione sisteme. zavod. S obzirom da su lokalni i institucionalni ZIS-i pretežno orijentirani na zadovoljenje informacionih potreba medicinskog rada oni se još nazivaju i Medicinski informacioni sistemi. 81 . apoteke. edukacije i naučnoistraživački rad. SVRHA I SADRŽAJ ZDRAVSTVENOG INFORMACIONOG SISTEMA Zdravstvo i medicinska nauka pokazuju izuzetnu dinamiku razvoja u posljednjih tridesetak godina. U regionalnim sistemima. zavode za zdravstveno osiguranje.4. za zdravstvo važne organizacije (domovi zdravlja. praćenje.. .za proučavanje zdravstvenih pojava u društvu.). Sistem ima nizak nivo integracije i to samo u okviru funkcija koje su interesantne lokalnom timu (vođenje medicinske dokumentacije.za planiranje. tako što prikuplja podatke i informacije o zdravstvenom stanju populacije i funkcioniranju sistema zdravstvene zaštite kao cjeline.zdravstveni radnik-pacijent ( u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u ambulanti.za provođenje mjera zdravstvene zaštite. I ovaj je sistem integriran u kome se na pojedinim nivoima zdravstvene zaštite proizvode svi tipovi zdravstvenih informacija. bolnice.) Ovo je integrirani sistem koji zadovoljava potrebe cjelokupnog osoblja zdravstvene institucije. te da integriraju informacije iz nacionalnih sistema.

Što se tiče strukture informacija. prostor i kadar). . poliklinikama.za budućnost.za sadašnjost. hospitaliziranost.. SPECIFIČNOSTI ZDRAVSTVENOG INFORMACIONOG SISTEMA B&H Stablo zdravstvenog informacionog sistema BiH predstavlja bazu osnovnih podataka koji se formiraju u: 1. umrlih. Matičnom uredu općine i MUP-a (evidencija rođenih. Izgradnjom savremenog inforamcionog sistema u zdravstvenoj djelatnosti i zdravstvenom osiguranju. jer se na temelju proteklih događanja vrši evaluacija zbivanja u zdravstvu. Funkcije i domet Zdravstvenog informacionog sistema U mnogim zemljama sve više dolazi do izražaja raskorak između očekivanih i stvarnih rezultata informacionih sistema u procesu rukovođenja. jer on služi za planiranje tekućih poslova i organiziranje provođenja zdravstvene djelatnosti. bolnicama (evidencije prvih i ponovnih posjeta. nego uvođenjem novih metoda obrade informacija. podaci o stanju unutar zdravstvenih ustanova (oprema. proizvodnja. Zbog toga su se javili otpori pri prikupljanju tolikog broja podataka.za prošlost . stanje zdravlja pojedinca i naroda (mortalitat i morbiditet). podaci o zdravstvenoj potrošnji (finansijski parametri). tj. jer služi potrebama planiranja razvoja zdravstvene djelatnosti. Individualno ili timsko upravljanje najsloženijim procesima kao što je liječenje. 82 . ♦ podaci o ekološkim faktorima koji utiču na zdravlje stanovništva. 6. Pojednostavljeno se kaže da zdravstveni informacioni sistem radi za prošlost. odseljenih i slično). i . doseljenih. podaci se odnose na nekoliko segmenata – subsistema i to: ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ vitalni događaji (natalitet. Postalo je jasno da se ova takozvana „informacijska barijera“ u zdravstvu ne može prevazići klasičnim metodima obrade podataka. Promašaji individualnog klasičnog upravljanja i intuitivnog upravljanja na bazi odluka koje su zasnovane na nedovnoljnim informacijama nedopustivi su. nesposobnosti. bolesti. 2. invalidnosti. zahtijeva adekvatnu količinu informacija da bi ono bilo efikasno i uspješno. prirodni priraštaj). promet i potrošnja lijekova.Stalni napredak medicinske nauke. Glavni razlog za ovo je to što informacione sisteme često stvaraju i provode stručnjaci koji pri tome imaju lošu naviku da ne uvažavaju mišljenja i potrebe stvaraoca politike i rukovodilaca koji očekuju na neki način da koriste rezultate informacionog sitema. sadašnjost i budućnost: . Jedinicama primarne zdravstvene zaštite. raznovrsnost i složenost zdravstvene djelatnosti su uslovile nagli porast broja informacija u svim oblastima što je dovelo do velike preopterećenosti zdravstvenih radnika sa administracijom i gomilama papira. korištenja kapaciteta zdravstvene djelatnosti. ♦ korištenja medicinske literature i drugo.5.)..

). strane publikacije. programi imunizacije.). UNICEF i druge agencije Ujedinjenih nacija ili Evropskog savjeta. Završne ocjene sa selektiranim podacima se šalju pojedinim ministarstvima u Vladi a potom u Svjetsku zdravstvenu organizaciju. „Zdravlje za sve 21“ indikatori za ocijenu postavljenih ciljeva koje je neophodno dostaviti u bazu Svjetske zdravstvene organizacije HFA DB (Health for all database). Higijensko epidemiološke službe (infektivne bolesti. Šematski prikaz ZIS-a BiH prikazan je na slijedećoj šemi. investicije. oprema. 8. Bioinformatika u medicini (domaće publikacije... 5. hrane i jonizirajućeg zračenja. nakon čega se proslijeđuju u Federalni odnosno Državni zavod za javno zdravstvo. vode..). Uprave zdravstvenih ustanova (objekti. JEDAN PRIMJER INFORMACIJSKOG SISTEMA ZUBNE AMBULANTE Informacijski sistemi mogu biti urađeni i za znatno niže organizacijske razine i upravo iz tih razloga ovdje je prikazan primjer jednog informacijskog sistema za zubne/stomatološke ordinacije. Svjetsku banku. stručni elaborati... amortizacija.). 83 ..). esencijalni lijekovi. 9. 4. kontrola ekoloških rizikofaktora. 6.7. časopisi..3. 7... kadar. Fond zdravstvenog osiguranja (ukupna sredstva za zdravstvo. galenski lijekovi. škole. Farmaceutska proizvodnja i potrošnja (vakcine. vazduha. intrahospitalne infekcije.. naučni izvještaji. epidemije. Svi podaci se prikupljaju posebnim izvještajnim obrascima u Kantonalnim zavodima za javno zdravstvo. sredstva zdravstvenog osiguranja. 6. Posljedice katastrofa. sredstva lične i materijalne potrošnje.

VAKC INE . MATICNI URED OPCINE.INDIKATO RI .PO LITIKA C ILJEVA Veličina ovog programa je manja od 2MB što omogućuje rad i sa niskim konfiguracijama računara odnosno prosječan Pentium I ili II računar. Klijentski program može biti na istom ili drugom računaru i u njemu službenici otvaraju kartone novim ili izdaju već postojeće poznatim pacijentima. 84 . brojevi telefona i dr. LIJEK. Svi podaci o pacijentima koji prođu kroz neku ordinaciju ostaju na računaru.C ASO PISI .RO ÐENI . . DZ.UMRLI . adresa.PUBLIKAC IJE . 32MB RAM memorije i 5MB prosora na hard disku. MUP . BO LESTI EPIDEMIJE IMUNIZAC IJE VO DA VAZDUH HRANA - KADRO VI KAPAC ITETI O ŠTEÆENJA PO GINULI . On predstavlja pomoćno sredstvo za olakšavanje obrade podataka u stomatologiji.NAUC NI IZVJEŠTAJI 2 3 4 5 6 7 8 PZZ.O BJEKTI .ŠKO LE . - INF.ESENC . Nikakva druga podešavanja i programi nisu potrebni.GALENSKI LIJEK. WHO OECD UNICEF UNESKO WB DRŽAVNI NIVO BIH ZAVODI ZA ZDRAVSVENU ZAŠTITU (FEDERACIJE BIH I RS) 9 1. U MEDICINI .INVESTIC IJE . BOLNICE UPRAVE ZDRAVSTVENIH USTANOVA FOND ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA FARMACEUTSKA PROIZVODNJA I POTROŠNJA HES RATNE POSLJEDICE HFA DB - BO LESTI NESPO SO BNO STI INVALIDNO STI REGISTRI O BO LJENJA .Ovaj kompjuterski program je dizajniran za za profesionalno vođenje stomatoloških ordinacija i ustanova.DO SELJENI KANTONALNI ZAVODI ZA ZDRAVSTVENU ZAŠTITU BIOINFORMATI. prezime.AMO RTIZAC IJA . POLIKLINIKE.KADRO VI .O PREMA . Sa klijentskim programom se evidentiraju lični podaci o pacijentu tipa: ime. U slučaju korištenja više računara u jednoj ordinaciji na jednom od njih je smešten server program i baza podataka.PO TRO ŠNJA .PRIHO DI .

neograničen unos i skenirani dokumenti neograničen broj) • Grafički prikaz kartona • Direktan odabir odgovarajuće terapije iz liste prethodno unijetih terapija • Cjenovnik ordinacije • Podržani su sljedeci formati slika za dodavanje rentgenskih snimaka: bmp. Ovime je vrijeme za unos i pregled informacija svedeno na minimum. • Detaljni podaci o zaposlenima • Detaljni podaci o pacijentima • Brza navigacija kroz program (Stalna prisutnost dugmadi na taskbaru za brzu navigaciju ) • Pretraživanje po bazi pacijenata po raznim kriterijumima • Medicinska dokumentacija (tekst . ukoliko pročita kratko uputstvo za upotrebu jer je i grafički asocijativan . Sliku možete sami kreirati (ili je izabrati iz spiska ponuđenih slika). tj. ico. i to sam.. je bila da pristup podacima mora biti maksimalno jednostavan a podaci pregledni.Osnovna ideja. jednostavnom promjenom inicijalnih parametara za startovanje programa u nekom tekst editoru. • Prilikom kreiranja tretmana. prilikom samog razvoja ovakvih programa. jer nema uzaludnog prolaska kroz više stepena menija već je sve tu na jednoj korisničkoj masci! Bitna stvar kod ovakvih programa je da korisnik može sam podesiti što više opcija i tako prilagoditi program sopstvenim potrebama. ♦ Štampanje računa osiguravajućim kompanijama ♦ Štampanje računa pacijentima 85 . kako bi svi najvažniji i najbitniji podaci o pacijentima i njihovim pregledima (kartonima i snimcima) mogli biti prikazani i obrađivani u jednom pogledu. • Grafički prikaz mliječnih zuba.. • Svaki korisnik programa ima svoje korisničko ime i lozniku (sa definisanim nivoom administrativnih ovlaštenja). jpg. možete za određeni tretman vezati i sliku koja reprezentuje taj tretman. wmf. gif. • Mogu se zumirati rentgenske snimke. Najvažnije karakteristike programa za zubne/stomatološke ordinacije su: • Ulaz u program zaštićen lozinkom. medicinska sestra. Dakle program je izuzetno "user friendly" čak u tolikoj mjeri da ga može koristiti i osoba bez predhodnog informatičkog znanja. također su mogu eksportovati iz programa.. na jednom izgledu ekrana. emf. • Podrška za rad sa privatnim osiguravajućim kompanijama! • Vezivanje pacijenta za privatno osiguranje • Dodavanja/brisanje/pregled zanimanja za zaposlene/zubar./ • Stampanje izvještaja.

♦ Štampanje zakaznih pregleda za neki dan/period ♦ Štampanje prometa za period vremena ♦ Štampanje liste osiguravajućih kompanija • Prikaz prometa za određeni period • Unošenje dugovanja pacijenata • Brzo i lako zakazivanje pregleda • Jednostvan rad. 86 . tako da ih kasnije možete koristiti prilikom pregleda • Platni spisak zaposlenih ! • Brzo i lako arhiviranje podataka ! • Baza podataka je šifrovana i zaštićena od neovlašćenog prikaza. ako je potrebno možete sami prevesti program na drugi jezik vrlo lako. unošenje podataka prilikom pregleda pacijenta • Unapred kreiranje liste tretmana. • Višejezična podrška.

Sam termin «biotehnologija» pojavio se sredinom sedamdesetih godina ovog vijeka. proizvodnja sira. hljeb. msovnoj proizvodnji proteina i aminokiselina (biomasa). Stari Grci su bogu Dionisu pripisivali pronalazak procesa vrenja u proizvodnji vina. Ovi radovi su stimulisali dalja istraživanja i 87 . Bioehnologija se uglavnom bavi procesima povezanim s preradom bioloških materijala i korišćenjem bioloških agenasa. na primjer ćelija. dok je na «plavom spomeniku» starom više hiljada godina. prije svega medicinskih preparata (interferoni. jogurt i sos od soje. hormona i dr. kada je ova disciplina doživjela svoje «drugo rođenje» u vezi s pojavom genetskog inženjerstva. BIOTEHNOLOGIJA Biotehnologija (biološka tehnologija) je grana tehnologije koja se bavi tehnologijom stvaranja biomaterijala. Za uspješno rješavanje zadataka biotehnologije neophodno je vladati znanjima iz oblasti osnova bilogije. U ishrani čovjeka već vrlo dugo važnu ulogu imaju procesi vrenja pomoću kojih se.). Rješavanje savremenih problema biotehnologije bazira se na korišćenju najnovijih podataka i najsavršenije tehnologije iz obe ove oblasti. To je u isto vrijeme. Vrlo perspektivan smjer razvoja biotehnologije povezan je s dobijanjem hibrida (u poljoprivredi). Biotehnologija preživljava perid izvanredno brzog rasta. koji se koriste kao dodatak stočnoj hrani. na primjer. hormoni rasta.7. Ovi univerzalni biološki katalizatori služe čovječanstvu već mnogo hiljada godina. vina i piva poznati su čovječanstvu odvajkada. načini njihove kontrole i upravljanja njima. fermenata ili antitjela. genetski materijali itd). koji je stimulisan uspjesima fundamentalnih i teorijskih istraživanja u oblasti bioloških nauka. fermenata. u sprečavanju zagađivanja prirodne sredine. Razvoj genetskog i ćelijskog inženjerstva omogućio je dobijanje ranije nedostupnih materija.1. humani insulin. Istorijat razvoja biotehnologije Čovjek koristi mikroorganizme od davnina. MENADŽMENT VISOKIH TEHNOLOGIJA U MEDICINI 7. novih sojeva bakterija i virusa a takođe njihovih antitjela. dobijaju sir. Zaista. prikazan proces proizvodnje piva u Vavilonu. zaštiti biljaka od bolesti i štetočina. Krajem prošlog vijeka Paster i Tindal su pokazali da sve procese vrenja iniciraju živi organizmi. kao i metodologijom i strategijom hemijske tehnologije. a takođe se određuju putevi njihovog daljeg razvoja i optimizacije. koja se već sada široko koriste kao medikamentni. Na toj osnovi se razvijaju novi biotehnološki procesi. Danas se procesi biotehnologije široko koriste u proizvodnji važnih biološki aktivnih materija (antibiotika. Na taj način je postavljen kamen temeljac mikrobiologije kao nove nezavisne nauke. procesi kao što su pečenje hljeba. dijagnostički preparati i specifični reagensi. jedna od najstarijih a takođe i najmlađih nauka i industrijskih grana. ako se biotehnologija shvati kao korišćenje živih organizama ili bioloških procesa u proizvodnji.

Ovi teorijski radovi su poslužili kao osnova za razradu metoda tehnologije rekombinantnih DNK (dezoksiribonukleinskih kiselina) koje imaju veoma velike mogućnosti primjene u genetskom inženjeringu. privreda. Imunološke metode testiranja najprije su primjenjene u serologiji krvnih grupa i diferenciranju patogenih bakterija pomoću specifičnih antiseruma. koji predstavljaju osnovu procesa biosinteze u živim organizmima. Uspješno korišćenje i usmjeravanje ćelijskih procesa od strane čovjeka. kao i liječenju artritisa i reumatskih oboljenja. Zahvaljujući kompleksnim radovima u oblasti molekularne biologije i genetike mikroorganizama stečena su značajna saznanja o različitim načinima kontrole i katalize. Na slijedećoj etapi razvoja biotehnologije razrađeni su načini dobijanja steroida. Tada se i rodila biotehnologija. ekonomika. koji su korišćeni u kontroli rađanja. Pored radio-imunotestiranja (RAI) ili enzim-imunotestiranja (EIA) pojačano se koristi tehnika za stvaranje monoklonarnih antitjela „in vitro“ koju su razvili Willstein i Kohler. Ovo je odvelo još dalje do pojačanog poboljšavanja imunodijagnostičkih metoda analiza. Primjer za 88 . 7. Tek kasnije je dodata tipizacija struktura ćelijskih površina.već početkom 20. Korišćenje antitjela omogućuje da se odredi fini spektar bioloških supstanci. naročito proteina. enzimi i sorbenti biološkog porijekla. Primjena metoda kultivacije biljnih i životinjskih ćelija omogućila je masovnu proizvodnju vakcina i drugih dragocijenih bioloških preparata. U nekim slučajevima se radi o mogućoj pojavi teških naslijednih oboljenja. u okviru analize davaoca i primaoca koji su predviđeni za transplantaciju organa i tkiva. vijeka Buhner. u drugim o posebnoj sklonosti ka bolestima koje su indukovane životnom sredinom. BIOHEMIJSKA DIJAGNOSTIKA Biohemijska dijagnostika pomoću enzima omogućuje da se pomoću poboljšavanja i automatizacije mjerne tehnike dobiju brze i tačne informacije o stanju metabolizma kao indikatoru za patološke promjene. Nojberg i Vajcman razrađuju tehnološke šeme za porizvodnju etanola. histokompatibilnih antigena. genetike mikroorganizama i tehnologije omogućuju početak ere antibiotika. Gentehnikom se postiže da nova vrsta antitjela i usmjereno sintetizovani fragmenti antitjela mogu da stoje na raspolaganju za primjenu. zaštita životne sredine. Kod čovjeka se danas prije rođenja mogu utvrditi mnoge osobine. glicerina i drugih organskih jedinjenja. odnosno tehnologija u kojoj se koriste katalizatori. Četrdesetih godina XX vijeka uspjesi biologije. što je čovječanstvu donijelo spas od mnogih bolesti i značajno povećalo prosječan ljudski vijek. socijalni problemi itd. Monospecifična antitjela se upravljaju samo protiv usko ograničene strukturne determinante. ima ogroman uticaj na razne aspekte živaota kao što su: zdravstvo.2. bez sumnje.

za često oboljenje bijelaca u Americi. a mogu da se sprovedu u najvećoj mogućoj mjeri potpuno automatski. Na osnovu broja oboljelih za primjenu genterapije očekuje se veliko tržište. Prvi kandidati za somatsku genterapiju su genetski uslovljene bolesti kao što je smrtonosni imunološki defekt ekstremno rijetkog deficita ADA. Ukoliko je tačno poznata nukleotid-sekvenca u genu koji treba da se dokaže. Dijagnoza zahtijeva prognozu i prije svega terapiju. ali za ocjenu uspjeha je joše prerano. Oboljeli su u stalnoj životnoj opasnosti od infekcija i mogu da umru već i od banalne kijavice. TERAPEUTIKA I VAKCINE Uvođenje gentehnike je u istraživanju lijekova otvorilo pristup ka jednoj novoj klasi prirodnih bioloških supstanci. Italiji i Engleskoj kod gore navedenih oboljenja. Kod cistične fibroze postoje smetnje u žlijezdama koje stvaraju sekret. godišnje se podvrgne screening-testu 6 miliona trudnih žena. S pojavom sintetsko-organske hemije u 89 .ovo je povećan rizik za dobijanje plućnog emfizema zbog pušenja kod ljudi kojima nedostaje alfa-1-antitripsin. Jednim genetičkim izmijenjenim adenovirusom treba da se unese preko disajnih puteva nslijedna informacija koja nedostaje. smirenje ili san. dijabetesa ili reume. Prvi pokušaji somatske genterapije na ljudima preduzeti su u SAD. da bi se dokazalo prisustvo ili odsustvo gena ili genmutacije. Pored pronalaženja molekularnih uzroka mnogih naslijedno uslovljenih oboljenja. Procjena tržište u mil. visoko se senzitivni. Na primjer. Tržište za dijagnostiku na DNA-nivou prikazano je u tabeli 3. što može dovesti do prerane smrti. Time se otvara dalje tržište pomoću molekularne biologije. Kini. USD 1985 2 2 - DNA-sondne-dijagnostike za svjetsko 1986 25 25 1988 51 45 5 1 1990 146 100 20 25 1 2000 650 400 50 100 100 Napredak u sekvenciranju i sređivanju po karticama modela organizama veoma proširuje dijagnostičke mogućnosti. cističnu fibrozu. pokušava se da se razviju sistemi testiranja koji određuju rizik da se u kasnijem životnom dobu oboli od srčanog infarkta. Ona počiva na defektnom genu za proizvodnju enzima adenozindesaminaze (ADA). Tržišne strategije su usmjerene na testove koji štede vrijeme. onda može da se koristi sintetički oligonukleotid kao i DNA-sonda. Rak i daleko češće naslijedne bolesti kao što je nedostatak alfa-1-antitripsina i cistična fibroza (mukoviscidoza) su dalji kandidati za somatsku genterapiju. 7.3. Istorijski gledano lijekovi su najpre bile biljne supstance koje su u čovječijem metabolizmu razvijale određeno biološko dejstvo kao što je na primjer ublažavanje bola. somatska genterapija. sigurni i brzi. O terapeutskoj strategiji i komercijalnim izgledima genterapije daje detaljna obavještenja posebna sveska časopisa «Trends in Biotechnology». Godina Ukupno Infekcijska oboljenja Transplantacije organa Naslijedne bolesti Terapija raka Tabela 3.

šistosomiaze (bilharcioza) i tripanosomiaze (spavaća bolest). Sintetička proizvodnja dugo nije bila moguća. sada se naširoko diskutuje što je uslovljeno u međuvremenu objelodanjenim skandalima u vezi s konzervama krvi. jer nemaju dovoljno faktora koji stimulišu rast eritrocita. Ukoliko se oni daju pacijentu. da bi se zadovoljile jednogodišnje potrebe djeteta s niskim rastom potrebno je ekstrahovati hormon rasta iz hipofiza pedesetero umrlih. tj. U okviru farmaceutske industrije 90 . Pošto je izolovan gen za hormon rasta i njegov genproizvod proizveden u gentehnički izmijenjenoj ćelijskoj kulturi. O brojnim rizicima za primaoca koji se javljaju pri klasičnoj proizvodnji takvih faktora iz prirodne krvi.XIX vijeku mogle su da se postignu hemijskim promjenama biljnih materija odnosno novom sintezom. Na primjer. a mogu se naći najčešće samo u malim koncetratima. Na vakcini protiv izazivača AIDS-boljenja HIV intenzivno se radi u mnogim laboratorijama u svijetu. već stoji ljekarima na raspolaganju. Riziku od infekcije od spavaće bolesti izloženo je u Africi oko 50 miliona ljudi. Mnogi bubrežni bolesnici pate od nedostatka crvenih krvnih zrnaca. bolja podnošljivost tih lijekova ili dejstvo na čovjeka. Bjelančevinama koje se u prirodi pojavljuju u kompleksnijem obliku. U kliničkim ispitivanjima se pokazalo da je više tih supstanci djelotvorno u liječenju različitih oblika raka i hroničnih zapaljenskih bolesti kao što je reumatizam zglobova. vakcine protiv malarije. Vakcine protiv ovih bolesti koje su sada u razvoju biće uskoro spremne za tržište. Dalje se izoluju faktori za zgrušavanje krvi i fibrinolizu.000 godišnje. Broj novoobolelih se procjenjuje na 20. Gentehničarima je pošlo za rukom da prizvedu receptor-antagoniste protiv faktora rasta virusa u rastvorljivom obliku. teško se može prići klasičnim metodama. Do sada upotrebljavani lijekovi su srazmjerno jednostavno građeni organski molekuli koji se lako mogu hemijski sintetizovati. Imunitetski modulatori koji su važni za našu prirodnu otpornost protiv prodora prouzrokovača bolesti kao što su bakterije. Takve supstance otvaraju novu vrstu mogućnosti za liječenje raka i za savladavanje virusnih infkcija. Vakcina protiv opasne infektivne žutice koja je proizvedena pomoću gentehnički izmjenjenih ćelija kvasca. lepre. Oni su od velikog značaja za sistem zgrušavanja krvi i liječenje tromboza i embolija. Gentehnički proizvedena supstanca se kliničko-terapijski koristi kao faktor rasta koji opet sa svoje strane stimuliše rast bijelih krvnih zrnaca poslije hemoterapije za rak. koji se stvara u zdravom bubregu. onda neutrališu faktore rasta odnosno viruse. načinjen je odlučan prodor u gentehničkoj proizvodnji lijekova. virusi ili paraziti. identifikovani su posljednjih godina i gentehnički su proizvedeni. Ovakvi kontaminacijski rizici se ne pojavljuju pri industrijskoj proizvodnji. Zahvaljujući uvođenju gentehnike sada se može misliti i na po cijeni povoljne vakcine novih vrsta protiv infekcija koje su neophodno potrebne prije svega Trećem svijetu.

PDGF koštane srži Hormoni (npr. 27 i bakterijske infekcije. HGH. Tabela 4. a to je skoro 20% od 40-45 novih supstanci koje se na internacionalnom planu u farmaceutskoj industriji godišnje razvije za tržište. I protiv gljivičnih infekcija. do 1991. U vremenu od 1991. Biofarmaceutika koja trenutno predstavlja oko 4% prodatih lijekova u svijetu. osteoporoza Rak. tifus.nova biotehnologija je već u velikoj mjeri našla svoje mjesto. Pored proteina u svojstvu lijekova koriste se i nukleinske kiseline kao antisenzitivi ili kao antigena DNA-terapija kod bolesti kao što je rak. Računa se s tim da će u budućnosti godišnje biti spremno za tržište 5-8 novih proteina pomoću gentehnike. a 38% rasta je zabilježeno u vremenu od 1990. TPA) Vakcine Rekombinovani proteini Rekombinovane žive vakcine 11 19 14 28 22 6 91 Dijabetis. AIDS. Mnogi od ovih novo proizvedenih proteina ne postoje u tom obliku u prirodi. a za 2003. Pertusis. U portfolijama razvojnog procesa proizvoda sadržano je već više od 40 monoklonalnih antitjela i preko 150 novo rekombinovanih proteina koji se nalaze u kliničkom razvoju. sistemska autoimuna oboljenja. virusne infekcije Rak Bolesti srca i krvotoka Hepatitis-B. Insulin. razvoj rasta. virusne Faktori rasta (npr. Pomoću kompjuterskog modeliranja «Computer-aided drug-design» i rekombinovane DNA-tehnike mogu se proizvoditi derivati iz proteina. malarija. godine prognozirano je povećanje rasta od 40%. čiji broj je u porastu. transplantacija FGF. Tržište za gentehnički proizvedene proteine procjenjuje se u ovom trenutku na 10-20 miliona US dolara. Biotehnički lijekovi. na primjer insulin koji mogu da služe kao korisni terapeutski agensi. anemija. SCF. liječenje rana. EPO. do 2005. Razvojne tehndencije: rekombinovani proizvodi u kliničkom razvoju Proteini Broj Selektivni indikatori Rak. 13 GRF. relaksin Interferon Interleukini Fibrinolitski enzimi (npr. kao rekombinovani DNA-proizvodi imaju znatno veću stopu kliničkih uspjeha nego konvencionalni lijekovi. U tabeli 4 prikazan je pregled ovih proteina i njihovih indikacija. godinu se navodi 250 miliona US dolara. spada u segmente koji na tržištu najbrže rastu. stvorene su nove vrste lijekova pomoću genetskog inženjeringa. influenca . IGF. bakterijske infekcije i protiv parazita. endokrina i neurološka oboljenja. virusne infekcije. godine. TNF.

zapaljenja Zapaljenja. slično kao «prirodni». Sinteza molekula DNA prilično je jednostavnija od sinteze proteinskih molekula. jer smo joj dodavanjem vektora (tj. infekcije.3 milijarde US dolara. Ovo znači u poređenju s 1987. GENETSKI INŽENJERING Za praktično izvođenje promjena u redoslijedu aminokiselina u enzimima. Taj se postupak zove subkloniranje a 92 . CD-4. koje se planira na osnovu saznanja o njihovoj ulozi u mehanizmu reakcija odnosno o njihovom uticaju na osobine enzima. a osim toga. godinom povećanje za osam puta. Pomoću enzimskih oruđa (restriktaza i drugih enzima) moguće je gen našeg proteina opet izvaditi iz prvog vektora i prenijeti ga. potrebno je savladavanje brojnih metoda genetskog inženjeringa i molekularne biologije. Izolacijom molekula informacione (messinger) RNA (mRNA) iz tkiva koje smo prethodno stimulirali da sintetiše traženi protein. Prije svega nam je potrebna barem djelimična informacija o primarnoj strukturi toga proteina da bismo mogli prići izolaciji gena koji kdira taj protein. koja će sada moći da ga sintetizuje. Širom svijeta je 1992.Rekombinovana antitjela monoklonalna 11 12 18 Rak. Razvojne tendencije na ukupnm području lijekova mogu da se posmatraju kao one koje obećavaju pun uspjeh. 7. ako smo fragmente oligonukleotida pravilno izabrali. Ako smo uspjeli da izaberemo pravi vektor. kojim transformišemo živu ćeliju da bi ga multiplicirale «in vitro». koji će se sami slijepiti u traženi veliki molekul DNA. prema potrebi. nego je sasvim dovoljno da sintetišemo kraće fregmente. možemo lako ugraditi u neki vektor (veliki molekul DNA). Iz toga razloga je interes proteinskih biohemičara brzo prešao u molekularnu biologiju. Sintetsku cDNA koja sad sadrži informaciju o strukturi traženog proteina. Faktor VIII. Ako nam to uspije. Biosintetski postupak za sintezu proizvoljnog proteina pomoću bakterijskih ili kvaščevih a i dugih viših ćelija u principu je prilično jednostavan. hiv-infekcija Enzimske greške Rastvorljivi receptori (npr. čak i u veoma velikim proteinskim molekulama. rekombinovanog molekula DNA) obezbjedili informaciju o njegovoj strukturi. Tako dobijamo sintetički gen.4. dobićemo prirodnu informaciju o strukturi gena toga proteina. Na isti način kao što to radi ćelija. u drugi vektor. IL-1-receptor Drugi (npr. zbog prirode molekula DNA. Umjesto prirodnog gena. nije ni potrebno sintetizovati komplentne molekule DNA. U posljednih deset godina molekularni biolozi razvili su postupke kojima možemo brzo i jednostavno mijenjati bilo koju aminokiselinu. DNA Biotehnološki lijekovi podižu veliku buru na poljima terapije protiv raka i na tržištu lijekova protiv infekcija. čija je radna kopija bio izolovan molekul mRNA. koji možemo. možemo upotrijebiti i sintetički gen. postignut promet biotehnološkim lijekovima u iznosu od 4. ta će ćelija početi da «proizvodi» novi protein. možemo reći da je naš gen eksprimirao. pa se oni danas više bave kloniranjem gena nego bilo kojom drugom tehnikom. ubaciti u pogodni vektor i time posredovati informaciju o strukturi proteina ćeliji. možemo tu informaciju prenijeti u molekul DNA sintezom komplementrne DNA (cDNA) «in vitro». što je praktički nemoguće postići pomoću klasičnih metoda sintetske hemije.

potreban antagonist toga hormona. a situacije na tržištu može se uporediti sa situacijom na području mikroelektronike. monelin i taumatin (biljnog porijekla) koji su približno 100. PEPTIDI Peptidi nastupaju u živim bićima u ulozi hormona. pripremimo takav nukleotid. termostabilnost. Ćelija će taj novi gen multiplicirati. Cijene preparata molekularne biologije neprestano i skokovito opadaju. imunoregulatora. kao i računarskih metoda simulacije trodimenzionalne strukture. Osim toga. što bi moglo imati veliko praktično značenje kod enzima za industrijsku upotrebu. Prirodni peptidi za terapeutske namjene imaju i više nepogodnih osobina. Kao i kod drugih aktivnih molekula. što naročito dolazi u obzir kad radimo sa sintetičkim genima u kojima možemo unaprijed predvidjeti pogodna restrikcijska mjesta. u vremenu od priblićno dvije nedjelje dobićemo protein u kojem smo promjenili jednu vili više aminokiselina. antibiotika i inhibitora enzima. Namjera proteinskog inženjeringa je da se postignu poboljšane osobine proteina kao što je na primjer.. Straegija peptidnog inženjeringa zasnovana je na korelacijama između (trodimenzionalne) strukture peptida i biološkog aktiviteta. biološki odgovor uslovljen je interakcijom između aktivnog molekula specifičnog receptora. Ta približna granica postavljena je mogućnostima sinteze i primjene metoda za određivanje strukture u rastvoru. Osim toga. a interakcija zavisi od komplementarnosti 93 . koji je osnovica za daljnju sintezu gena. sintezom jednoga kratkog oligonukleotidnog fragmenta s inkorporiranom promjenom. i ako nismo izgubili ekspresije. a mnogi prirodni peptidi dejstvuju na više receptora. u CNS 1: 10-12 – 10-16 na proteinsku masu) pa je za praktičnu primjenu nužno njihovo sintetsko dobijanje. Peptidi se u organizmu sreću u veoma niskim koncentracijama (npr. Zato se peptidnim inženjeringom teži ka dobijanju peptida i peptidnih analoga s produženim i ograničenim dejstvom na jedan tip receptora. naročito analoga prirodnih peptida (oko 15 peptida je već u proizvodnji i upotrebi). Za uvođenje promjena u strukturu gena postoji više mogućnosti. nrp.moguće je strukturu gena prije toga i promijeniti. proizvodnju lijekova. ne samo u pogledu cijena nego i u ogledu mogućnosti kojima raspolaže neka zemlja kao naša. Jedna od glavnih mana oligopeptida je brza deaktivizacija u organizmu (često nekoliko minuta). često je potrebno za terapiju dobiti peptide ili analoge. Zbog svojih terapeutski i inače interesantnih osobina. postoje peptidi s nepoznatom ulogom u organizmu. Samo u centralnom nervnom sistemu (CNS) do danas je nađeno i okarakterisano oko 50 peptidnih regulatora. koji će kodirati promjenu strukturu našeg proteina. Dirigovanu mutagenezu možemo obaviti i sasvim sintetski. antihormoni). koji djeluju suprotno od prirodnih (antagonisti. 7.5. peptidi predstavljaju izvanredan razvojni potencijal u farmaceutskoj industriji i u skladu s tim u svijetu se ulažu velika sredstva u istraživanje i razvoj peptida. ako prihvati dobro izabran program na tom području. Tako možemo još jednostavnije doći do promjenjenih proteina. što je češći i opasniji poremećaj. hormona i dr. Primjer je gastrin koji stimuliše lučenje želučane kiseline.000 puta slađi nego šećer. ali s praktički interesantnim osobinama. Strategija dizajna peptida s boljim odnosno novim osobinama već je prilično razvijena kod manjih peptida do 50 aminokiselina. specifičnih stimulatora rasta tkiva i diferencijacije ćelija. dok je za liječenje hiperaciditeta. ili da protein modificiramo zato da bismo povećali njegovo dobijanje ili slično. Na primjer.

topoloških površina obiju komponenata. Topologija aktivnog dijela površine većine receptora još nije poznata. Za racionalni dizajn komplementarnosti potrebno je dobiti sliku o stereostrukturnim zahtjevima receptora sintezom i biološkom karakterizacijom niza molekula, polazeći obično do prirodnih aktivatora receptora. To vrijedi uglavnom za opštu strategiju razvoja aktivnih molekula, a kod peptida nastupa više momenata u vezi s fizičko-hemijskim osobinama peptida i njihovom prirodnom genezom. Peptidni inženjering nije ograničen samo na dizajn analoga nego se odnosi i na nepeptidna jedinjenja s dejstvom nalik na peptidne supstance. Cilj je opet veća specifičnost, produženo dejstvo i lakša primjena. Dizajn nepeptidnih molekula koje dejstvuju na peptidne receptore tek je na početku, zbog problema pronalaženja početnih struktura. Nedavno su sintetisani antagonisti holecistokinina peptidnog hormona koji ima najmanje dvije vrste receptora, jedna je u CNS, a druga u probavnom traktu i dovodi se u vezu s raznim poremećajima motiliteta glatke muskulature. Veliki teoretski i praktični interes ima dizajn inhibitora enzima. Strategija je slična kao kod hormonskih i drugih peptidnih suspstanci, a bitno je olakšan zadatak poznavanjem strukture enzima i naročito njihovih aktivnih mjesta, tako da se mogu uspješnije primjenjivati metode računarskog modeliranja za dizajn molekula čija topografska površina odgovara mjestu vezivanja na enzim. Druga važna osnova je poznavanje mehanizma djelovanja enzima, naročito strukture prelaznog stanja. Bitno je za dizajn inhibitora približavanje strukturi prelaznog stanja i pri tome zamjenjivanje veza, koje enzim cijepa, s vezama koje ne može cijepati. Na kraju, spomenimo još jedno značajno područje peptidnog inženjeringa: sintetske vakcine. Od relativno velikog bakterijskog ili virusnog antigenog proteina ili glikoproteina često su samo manji peptidni fragmenti bitni za speciičnost antigenom izazvanog stvaranja antitjela. Peptidni fragmenat obično nije dovoljan za proizvodnju antitjela, dobijanje sintentskih vakcina osnovano je na kovalentnim vezama peptida s polimernim nosiocima (serumski albumin ili sintetički polimer). Preimućstvo je sintetskih vakcina ne samo u nižoj cijeni, nego i u otklanjanju toksičnosti običnih vakcina, naročito u otklanjanju pasnosti oda se u vakcini nalazi još virulentan virus. U pripremi je izrada sintetskih vakcina protiv brojnih humanih i životinjskih virusa, enterotoksina nekih bakterija. Prije kliničke upotrebe tih potencijalnih vakcina, treba riješiti brojne probleme koji su povezani s apslikcijom tih supstanci.

94

8.MENADŽMENT TEHNOLOGIJA U FARMACEUTSKOJ INDUSTRIJI
8.1. KLJUČNE TEHNOLOGIJE U FARMACEUTSKOJ INDUSTRIJI
Ključne tehnologije u farmaceutskoj industriji u ovom trenutku su biotehnologija, genetska tehnika (genetski inženjering) i informaciona tehnologija. Biotehnologija i genetska tehnika izvršile su u posljednjih deset godina najveći uticaj na razvoj farmaceutske industrije izazivajući temeljne strukturne promjene i otvarajući nove horizonte. One su omogućile skraćenje vremena razvoja, otvorile nove terapeutske mogućnosti i načinile kvalitativan skok ka uzročno orijentisanom liječenju i prevenciji. Izrada lijekova po mjeri, s optimalnim dejstvom, s minimalnim sporednim efektima, za individualnog pacijenta postala je bliska mogućnost. U budućnosti će se male firme genetske tehnologije baviti razvojem metoda i proizvoda u jednom savezu zajedničkih interesa s velikim firmama. Ovaj trend spajanja farmacutskih preduzeća s preduzećima koja se bave biotehnologijom i genetskom tehnologijom će se nastaviti. U farmaceutskoj industriji genetska tehnologija daje važne doprinose u slijedećim oblastima: • • • • • • utvrđivanje uzroka naslijeđenih bolesti, medicinskoj dijagnostici, sinteze proteina i drugih biomolekula, razvoju screening-sistema, rasvjetljavanju pitanja rezistencije lijekova, rasvjetljavanju djelovanja lijekova i metabolizma.

Danas je poznato oko 3000 monogenetskih nasljednih bolesti, u koje spadaju, na primjer multipliskleroza ili pak Alchajmerova bolest. Genetska tehnika je takođe važan instrument kod istraživanja uzroka raka, dijabetesa i autoimunih oboljenja. Biotehnološki proizvedeni lijekovi prodaju se na tržištu već 20 godina. Samo u SAD njihov promet je dostigao 3 milijarde dolara. Počev od sedamdesetih godina u SAD je u ovoj oblasti otvoren veliki broj novih firmi tako da ih danas ima 1300 s oko 97.000 zaposlenih. Kod farmaceutskih firmi veliki interes izazivaju genetska istraživanja s ciljem utvrđivanja oko tri milijarde ljudskih baznih parova, što budi nadu u otkrivanje genetski uslovljenih izroka oboljenja. Na području biotehnologije i genetske tehnologije, s velikim brojem pojedinačnih tehnika, visokim investicionim potencijalom i brzim razvojem metodike, obezbjeđenje i odbrana tehnološke prednosti imaju bitnu ulogu. U posebne probleme patentiranja pronalazaka na polju genetske tehnologije ovddje nećemo ulaziti. Za dalji napredak i komercijalno korišćenje, dobijanje prava na patent je veoma važno.

95

Navedene činjenice i problemi pokazuju da je u slučaju genetske tehnologije i biotehnologije, zbog njihove kompleksnost i dinamike, menadžment tehnologija neophodan u svim fazama primjene. Brzi razvoj informacione tehnologije (IT) postavio je pred farmaceutsku industriju slijedeća pitanja: Kako koristiti informacionu tehnologiju u upravljanju globalnim procesom razvoja lijekova? Kako učiti od drugih industrijskih grana koje šrioko koriste obradu podataka? Pri analizi stanja razvijenosti informacione tehnologije preduzeća, njegovog stepena integracije i povezivanja u lokalne i internacionalne mreže, kao i količine razmjenjenih podataka, zapaža se stepen njegove razvijenosti. Već na jednostavnom stepenu IT razvoja može se utvrditi napredak u automatizaciji, rutinskim provjerama, analizama stabilnsoti istraživanja ili kvaliteta proizvodnje, dok dalji napredak donosi uvođenje informacionog sistema za laboratorije i specijalizovanih sistema za statističku bradu podataka iz kliničkih studija. Produktivan dobitak se ostvaruje uštedom potencijala radne snage pri obradi rutinskih zadataka. Veoma važan efekat predstavlja ušteda vremena prilikom razvoja i odobravanja novog lijeka. U kliničku razvojnu fazu jedne aktivne supstance često su uključene hiljade pacijenata i stotine kontrolnih centara širom svijeta. Enormna količina podataka koja se pri tome proizvodi omogućava ubrzanje razvoja lijekova. Primjenom napredne informacione tehnologije otvara se interesantna mogućnost u menadžmentu za poboljšanje multicentrično organizovane kliničke studije. Dosije za registraciju i odobravanju jednog novog lijeka sa svim potrebnim podacima o njegovoj efikasnosti i sigurnosti sadrži ogromnu količinu podataka i često dostiže više stotina hiljada stranica. S umnožavanjem, raspodjelom i provjerom takve papirne dokumentacije, davanjem mišljenja i donošenjem odluka o izdavanju dozvole za prozvodnju novog lijeka traje u prosijeku tri godine. Zato ne iznenađuje, što se primjena informacione tehnologije u ovoj fazi posebno intenzivno provjerava. Pod pojmom CANDA (Computer Assisted New Drug Application) podrazumijeva se sistem za obradu podataka radi dobijanja dozvole za proizvodnju novog lijeka. Uz pomoć CANDA ovo vrijeme je skraćeno u prosjeku na 9.2 mjeseci. Primjena informacionih tehnologija u razvoju lijekova i procesu njihovog odobravanja dovodi do primjena u samom procesu i odražava se na organizaciju samih farmaceutskih preduzeća. Informaciona tehnologija se tako pojavljuje kao katalizator u procesu reinženjeringa farmaceutske industrije.

96

kao i tehnološke i ekonomske dimenzije. dugoročno gledano. Svaki kriterijum dobija određenu važnost. genetika i hemija. Izuzetno je važno da preduzeće prati tehnološki razvoj unutar farmaceutske industrije i van nje. (Tabela 5). Zadatak menadžmenta tehnologija je da ovdje izvršava funkciju koordiniranja i da obezbijedi identifikovanje. a koja raspolaže specijalnim galeničkim know-how-om (na primjer. ZADACI MENADŽMENTA TEHNOLOGIJA U FARMACEUTSKOM PREDUZEĆU Kao što je već istaknuto. vrši se jači uticaj na tehnološke kriterijume i parametre aktiviteta. statistiku. implementiranje i razvoj nove tehnologije u duhu ciljeva i strategije preduzeća. nego u firmi koja je marketinški orijentisana. kao na primjer galeniku. obradu podataka itd. Tehnološko-naučne analize mogu pružiti važnu pomoć uprav firme prilikom donošenja odluka. 97 . kao što su medicina. Zato im je potreban jedan sistem za vrednovanje ovih projekata u pogledu atraktivnosti i rizika.2. mogle da prežive. Praćenje stručne literature. Pošto samo jedan od dva do 10 novih lijekova postiže uspjeh na tržištu. Razvijene su različite metode vrednovanja projekata. kojom utiče na parametre atraktivnosti i rizika. u skladu s ciljevima i strategijom preduzeća. vrednovanje. patenata i banaka podataka nije dovoljno. a da se njegovo uvođenje u procese preduzeća prepusti pojedinim stručnim odjeljenjima. Direktni kontakti s vodećim laboratorijama kao i aktivno učešće na stručnim skupovima su obavezan preduslov da se nove tehnologije ne «prespavaju». kreativnim naučnim podmlatkom iz renomiranih radnih grupa. koji donosi novo tehnološko iskustvo. U prethodnom odjeljku razmotrene su neke ključne tehnologije koje presudno utiču na ovaj proces.8. na osnovu unaprijed utvrđenih kriterijuma. Jedna od njih je „portfolio“ prikaz. Kompleksnost i važnost tehnološkog razvoja ne dozvoljavaju da se on samo koordinira i slučajno prati. Pravilno vrednovanje jedne nove tehnologije sa stanovišta postizanja ciljeva preduzeća je od presudnog značaja. toksikologiju. farmaceutske forme su veoma zavisne od kontinuiranog toka novih programa da bi. proces razvoja novog lijeka i njegove prodaje na tržištu je multidisciplinarni postupak koji pored osnovnih nauka. analitiku. Za svaki nov proizvod (lijek) kvantifikuju se atraktivnost i rizik na jednog istoj skali. kako bi se ograničeni kapaciteti firme optimalno iskoristili. obuhvata i niz specijalizovanih disciplina. Pr tome je potrebno da preduzeće raspolaže kadrovima koji su za to sposobni. plaster ili aerosol tehnologijom). Takođe je važno da se odjeljenja za istraživanje i razvoj redovno osvježavaju mladim. Kod ove metode se projekti upoređuju na osnovu atraktivnosti i rizika. U firmi koja je usmjerena na tehnologiju. biohemija. shodno različitim kriterijumima i njihovoj važnosti.

U kombinaciji s matricom «tehnologija / projekat» predstavlja važan instrument planiranja i upravljanja tehnologijom. Slijedeći korak je kontrola indentifikovanih tehnologija u pogledu: • • (jaka-srednja-slaba). Zato je potrebno u sistem za procjenu projekata uvesti analizu tehnologije. budući razvoj Atraktivnost Komercijalna Veličina tržišta. Matrica «tehnologija/proizvod» Tehnologija Tip Drug Design T1 Laboratorijski robot T2 Biotehnologija T3 Materijali T4 Informaciona tehnologija T5 Projekat/proizv od Proces P1 P2 P3 Molekularno modeliranje + Hemijska sinteza ++ Kombinovana hemija ++ Farmakološki skrining + + + Generski inženjering ++ Kulture ćelija + Galenski oblici ++ ++ + + + LIMS automatizacija + + Menadžment i dokumentacija kliničkih + studija + + + CANDA + + + Informacioni menadžment Socio-ekonomskih podataka Popunjena matrica prikazuje kritične tehnologije za svaki projekat i stavlja ih u vezu s jednim multirpojektom. sinergizam Tehnološka Patent. Nadmetanja kod IR Rizik Komercijalna Nadmetanje. Princip se sastoji u identifikovanju različitih tehnologija koje moraju biti uvedene da bi se vrednovani proizvod uveo na trište. mogućnost realizovanja. Kriterijumi za ocjenjivanje parametara atraktivnosti i rizika Parametar Dimenzije Kriterijumi Tehnološka Terapeutska vrijednost/ korist. djelotvorni mehanizam. Kao pomoćno sredstvo ovdje se koristi formiranje matrice «tehnologija/proizvod». konkurentske pozicije firme u vezi s tehnologijom 98 . galenska forma. Tabela 6. Ovakav dijagram pokazuje jake i slabe strane firme u vezi s tehnologijama i može poslužiti prilikom određivanja tehnološkog rizika projekata. isplativost (ROI-return on investment). know-how. prikazan je jedan primjer ovakve matrice. cijena Za projekte u ranoj fazi razvoja vjerovatnoća tehničke realizacije bitno je kritičnija od ekonomskog aspekta buduće prodaje na tržištu. generalnog statusa u razvijenom procesu. mogućnost nadoknade.Tabela 5. Raspored dobijenih podataka u obliku jednog dvodimenzionog dijagrama daje željeni «tehnološki portfolio» prikazan na narednoj slici. U tabeli 6.

Ovaj projekat razrađuje projektantski tim sastavljen od malog broja naučnika i tehničara. T2 i T3 označavaju različite tehnologije. U ranoj fazi implementiranja nove tehnologije nije neophodno potrebno formirati posebnu organizacionu jedinicu. Članovi pilot grupe mogu obraditi projekat u okviru svojih redovnih funkcija. strelice pokazuju pravac kretanja kroz ciljne programe istraživanja i razvoja Implementacija novih tehnologija. Vrlo je važno rano uključiti vođe projekata i menadžere proizvoda čiji su projekti i proizvodi pogođeni od strane nove tehnologije. Interni razvoj jedne za preduzeće nove tehnologije može da uslijedi preko jednog pilot-projekta. Pri tome se naročita pažnja obraća na prilagođavanje zakonski propisanim standardima kvaliteta i proceduri za izdavanje dozvola. Pozicija ove tehnologije u «tehnološkom portfoliju» pokazuje da je ona praćena značajnim rizikom. da bi se vrijednost nove tehnologije za preduzeće u dovoljnoj mjeri ocijenila na praktičnim primjerima. Implementacija nove tehnologije može se postići razvijanjem sopstvenog know-how-a ili spoljnom akvizicijom. Jačanje konkurentske pozicije firme u odnosu na ove tehnologiju trebalo bi da ima visok prioritet. Glavni zadatak takvog projekta je unošenje spolja specifičnog stručnog znanja. Ako se pokaže da iz nove tehnologije rezultira konkretan kandidat za predklinička i klinička ispitivanja treba koristiti posebne timove za razvoj. Obezbjeđivanjem resursa za odgovarajuće odjeljenje za istraživanje i razvoj ova tehnologija mora biti ojačana i osigurana pošto od nje zavisi uspjeh sva tri projekta. 99 . Važan zadatak takvog tima je i prilagođavanje nove tehnologije uslovima farmaceutske industrije.U posmatranom primjeru tehnologija T3 predstavlja ključni problem za sva tri procjenjivana projekta. Tehnološki portfolio T1. Kada se utvrdi da je neka nova tehnologija neophodno potrebna za realizaciju ciljeva preduzeća ona se mora uvesti i učiniti efikasnom. etabliranje internog znanja i skupljanje prvih praktičnih iskustava. Tehnologija u nastajanju vrhunska pozicija ← T1 ↓ ← smanjen rizik nije konkurentna u sazrijevanju jaka srednja slaba T2 T3 visok rizik Slika.

koje na ovom području nemaju sopstveni know-how. ali nemaju dovoljno resursa za kompletan razvoj lijekova po međunarodnim standardima.Spoljna akvizicija je sigurno najbrža metoda uvođenja nove tehnologije. ulaze u strateške saveze s biotehnološkim firmama. Spektakularni primjeri za ovo su ulazak «Hoffmann – La Roche» u «Genentech» sa 62% za sumu od 2. koje su razvile interesantne metode i tehnologije. Tip Projekat kombinovana «Eli Lilly» «Sphinx» 1994 akvizicija hemija «American Home «Affymax» 1994 prećutni dogovor kombinovana Products» o istraživanju hemija istraživaki i «Glaxo» «Megabios» 1994 licencni ugovor genter. U tabeli 7. Primjeri aktivnosti velikih farmaceutskih firmi u vezi s akvizicijom modernih tehnologija Firma Partner u tehnologiji God. navedeno je nekoliko primjera saradnje u farmaceutskoj industriji iz posljednjih godina. Koliki značaj vodeće farmaceutske firme pridaju razvoju tehnologije može se vidjeti iz činjenice da one sve više sredstava ulažu u firme – nosioce novih tehnologija. fib. cyst. U najvećem broju slučajeva originalne tehnologije se ne razvijaju u okviru jednog farmaceutskog produzeća. Mnoge evropske i američke farmaceutske firme. Menadžment 100 .1 milijarde dolara i učešće «Chiron»-a u «Chiron Cetus Corporation» sa 660 miliona dolara. Tabela 7. već nastaju kombinaciojom i saradnjom univerzitetskih istraživanja i industrijskih laboratorija. koja je svoje mogućnosti već pokazala. Beecham» Sciences 1993 akvizicija ljudski geni «W-Lambert» «Theragan» 1993 ugovor o razvoju genska terapija «Chiron «Cetus Corporation» Corporation» 1991 akvizicija genska terapija «American Home «Genetics 1991 djelimično genska terapija Products» Institute» učešće «Hoffman-La Roche» «Genentech» 1990 djelimično učešće genska terapija Ova pojava se zapaža i u oblasti biotehnologije. ili ih direktno preuzimaju. I u strateškim oblastima osnovnih i primarnih istraživanja kooperacije više nisu nikakva rijetkost. Može se zapaziti da se sve više farmaceutskih firmi sa strateški važnim tehnologijama fuzionišu ili ulaze u kooperaciju u oblast istraživanja i razvoja. «Chiron peptid sinteza i Corporation» «Houghten Phar» 1993 joint venture skrining «Protein Design prećutni dogovor monoklonalna «Corange» Labs» 1993 o istraživanju antitjela «Smith Kline «Human Genome genom-analiza.

prodaja licenci jakim firmama. Inovativne tehnologije čsto nude mogućnost podizanja čitave lepeze proizvoda na kvalitativno viši nivo. toksikološkoj ili 101 . Važan zadatak menadžmenta tehnologija jeste obezbjeđivanje tehnološke prednosti firmi. transdermal sistemi. Preko sistematskih analiza literature i intenzivnih spoljnih kontakata mora se na osnovu mase informacija prepoznati trend tehnološkog razvoja koji će dovesti do budućih tehnoloških skokova. Projektni menadžment u farmaceutskoj industriji bitno se razlikuje od projektnog menadžmenta u mašinkoj industriji ili građevinarstvu zbog dugog razvojnog perioda i visokog rizika. Važno je da interna politika firme podržava takve eksterne kontake s firmama koje raspolažu specijalnim tehnološkim know-how-om. Mogućnosti za eksterno vrednovanje tehnologije koju je firma sama razvija su: • • • • aktivno učešće na seminarima i naučnim skupovima. liposomi i drugi terapeutski sistemi pružaju interesantne mogućnosti. «Technological Gate-Keepers») uvedeni su u mnogim firmama već krajem sedamdesetih godina. i svoje inovativne tehnologije nude drugim firmama.tehnologija mora uzeti u obzir ovu veoma važnu činjenicu. Uvođenjem nove tehnologije zadatak menadžmenta tehnologija nije završen. u kojoj imaju tehnološko vođstvo . Traganje za mogućim partnerima i sastavljanje ugovora vezanih za istraživanja i licence postaje sve važnija oblast menadžmenta tehnologija u farmaceutskoj industriji. Skupljači specifičnih tehnoloških informacija (tzv. Tehnološka konkurentska prednost. Za obezbjeđivanje tehnološke prednosti važi isti postupak kao i pri identifikovanju novih tehnologija. Otvaranje firme prema okruženju je bitan uslov za provjeru njenog tehnološkog nivoa u poređenju s konkurencijom. davanje naloga stranim firmama. da bi se moglo poslovati s dobitkom. Ovi zadaci se najbolje prate preko interne strukture koja ima važnu ulogu u odnosu na proizvod. razvijati i optimizirati da bi se omogućila proizvodnja tržišno konkurentnih proizvoda. Specijalne galenske tehnologije. Postoji čitav niz farmaceutskih preduzeća koja su se spcijalizovala u određenoj oblasti. a takođe predstavlja preduslov za obezbjeđivanje novih preparata na visokom tehnološkom nivou. Tu se radi o kvalifikovanom stručnom personalu sa specijalnim senzibilitetom za važne eksterne informaije. Takva organizaciona forma je već pomenuti projektni menadžment koji je posljednjih godina našao svoje mjesto u farmaceutskoj industriji. i to na duži vremenski period. pjenušave tablete. Izbor podesnih osoba i njihova integracija u organizaciju je zadatak menadženta tehnologija. čime se i njihove prodajne mogućnosti bitno popravljaju. Takva prednost direktno štiti proizvode od imitatora i falsifikatora. implatanti. Za ovu vrstu firmi obezbjeđenje tehnološke prednosti je veoma bitno. bilo u galenskoj. Tehnologiju je potrebno stalno prilagođavati. kooperacija s univerzitetima i naučnim institutima. Pri tome se posebna pažnja mora pokloniti tehnološkom razvoju neposrednih konkurenata.

Farmaceutski patenti štite nove supstance. Strategija firme sastoji se u tome da preko serije različitih patenata na najbolji mogući način zaštiti novu tehnologiju odnosno nove preparate. U oblasti farmacije. Internacionalne firme. Na osnovu stečenog iskustva. spuštanje odgovornosti prema bazi. Često se određene oblasti organizuju kao posebni profit-centri ili društva s ograničenom odgovornošću. proizvodnje i marketinga. podjela i rotacija poslova dobijaju sve veći značaj. čak i bez direktne veze s projektom – važan zadatak menadžmenta tehnologija. uvele projektni menadžment. Rano i blagovremeno prepoznavanje novih ključnih tehnologija je pri tome zadatak primarnog istraživanja koje je povezano s univerzitetima i institutima. Neophodna je saradnja menažmenta istraživanja i razvoja s odjeljenjima za licence i za marketing. galenske forme ili određene medicinske primjene. 8. kao što su «Bayer». U današnjim uslovima visokih troškova i niskih marži u farmaceutskoj industriji sve se više koriste «lean-management» metode. ORGANIZACIJA MENADŽMENTA FARMACEUTSKIM PREDUZEĆIMA TEHNOLOGIJA U Farmaceutske firme su ranije imale jako raščlanjenu strukturu. Menadžment tehnologija nije centralna funkcija u preduzeću. patent na supstancu obezbjeđuje najjaču zaštitu. metode uvedene od stran projektnog menadžera nude povoljne preduslove za menadžment tehnologija. s jasno razgraničenim funkcijama istraživanja i razvoja. 102 . Matrični oblici organizacije.kliničkoj oblasti. kao i čvrsto hijerarhijsko uređenje. Poslovni uspjesi u prošlosti su podržavali ovakvu konzervativnu strukturu. «Hoechst» ili «Boehringer». pri čemu. Menadžment tehnologija stoji pri tome u tjesnoj vezi s menažmentom istraživanja i razvoja i menadžmentom informacija. proizvodne procese. Topmenadžment je odgovoran za stvaranje ambijenta za razvoj menadžmenta tehnologija. ni velika prduzeća ne uspjevaju da održe tehnološko vođstvo u dužem vremenskom intervalu. po pravilu. prilagodile centralne oblasti istraživanja i učvrstile odgovornost operativnih područja. Zato ga treba decentralizovati i koristiti u svim bitnim stručnim funkcijama i na svim nivoima odlučivanja. Tehnologija tako postaje interesantan faktor za farmaceutske firme. u međuvremenu su ukinule hijerarhijske ljestvice. Nivo glavnog rukovodioca i rukovodilaca odjeljenja sve češće se dovodi u pitanje kao podesan instrument za odgovor na buduće izazove i upravjanje njima. Eksternom ponudom ovakvih kapaciteta mogu se postići direktni dobici. patentiranje prestavlja kritičnu tačku u poslovanju s lijekovima. Obezbjeđivanje intelektualne svojine u industriji obavlja se obično pomoću patenta. U procesu nove organizacije poseban značaj pripada implementiranju menadžmenta tehnologija. a njen razvitak. Osim ove aktivne. Posebno je kod tehnološki orijentisanih projekata značajno ako šef projekta ili projektnog tima istovremeno obavlja funkciju tehnološkog menadžera. odnosno obezbjeđivanje tehnološke prednosti. Kao što je rečeno. postoji i paivna strategija koja se sastoji u blokiranju konkurencije pomoću patentiranja tehnologije.3.

razvijaju se na bazi krčenja novih puteva inovacije. prije svega u blizini značajnih unvierziteta. Razvoj. u jednom izvanrednom okruženju vrhunskih univerzitetskih i tehnološki visokorazvijenih firmi. dodjeljivanje kapaciteta za istraživanje i razvoj. izgradnja nove proizvodne linije. kao i uspostaviti kontakte s naučnicima. ili to namjerava da učini. položaj novih tehnologija. nedavno otvorila centar za istrživanje i razvoj vrijedan 100 miliona dolara u Masačusetskom biotehnološkom parku. Kod donošenja strateških odluka moraju se uzeti u obzir tehnološka baza preduzeća s konkurencijom. dobitnika Nobelove nagrade za hemiju. zahtijeva spremnost na rizik i neustrašivost prilikom donošenja odluka. TNO u Holandiji i Office of Technology Transfer u SAD. Obrazovanje takvih firmi i centara za nove tehnologije. Tako je «BASF».B. Kao primjere navedimo Medical Research Council Tehnology Transfer Group u Velikoj Britaniji. posmatra i bira moguće kandidate za saradnju. firma-kćerka «BBC». 103 . U ovakve odluke spadaju: • • • • • početak razvoja lijeka u novom terapeutskom sektoru. kao i sopstvene mogućnosti efektivnog menažmenta tehnologija. iznošenje na tržište novog proizvoda. koja još uvijek nije sazrela niti široko isprobana. grupe za tranfer tehnologija i njihovu valorizaciju. sprovođenje i valorizacija jednog novog terapeutskog principa predstavlja dug proces.Menadžment tehnologija u farmaceutskoj industriji. naročito je iraženo u SAD. osnovana od strane renomiranih univerzitetskih istraživača i finansirana preduzetničkim kapitalom. Za velike farmaceutske firme su ovakvi tehnološki centri izuzetno interesantni. Investicije u jednu visoko inovativnu tehnologiju. Kao primjer navedimo komercijalnu primjenu PCR (Polymerase Chain Reaction) tehnologije molekularne biologije. pun rizka.Mullisa. preko spstvene firme «Star Gene». Mala preduzeća. Za to je potreban kvalifikovan i informisan top-menadžment. od strane njenog pronalazača K. Jedan od zadataka strateškog menadžmenta tehnologija je da prati ovaj trend na međunarodnom nivou. obustavljanje proizvodnje jdnog proizvoda ili jednog proizvodnog procesa itd. koji se oslanja na menadžment tehnologija. Zato se farmaceutske firme moraju baviti posebnim dugoročnim planiranjem i istraživanjem poslovne oblasti. u blizini Bostona. Odluka o uvođenju nove tehnologije zahtijeva preduzetničko djelovanje. Velike firme obično ne učestvuju aktivno u prvim redovima tehnološke revolucije. One predstavljaju podesna mjesta na kojima zainteresovane firme mogu potražiti ili ponuditi određena tehnološka rješenja. kao i da ih vrednuje u pogledu kompetencija i inovacionog stupnja. što se može okarakterisati kao tehnološko vođstvo. Niz univerziteta i drugih državnih istraživačkih institucija osnovao je.

mogu nadoknaditi visoki razvojni troškovi. po pravilu. 104 .Globalna valorizacija novog lijeka odvija se na svim važnim farmaceutskim tržištima. Na osvim tržištima se. Zapadna Evropa i Japan. kao što su Sjeverna Amerika.

Beograd 2002. Standardi i normativi zdravstvene zaštite. Sarajevo 1989. 8. Sarajevo. World Book. Milena Tijanić.A.obrta i poduzetništva.8. godina 16. Proces zdravstvene njege u okviru polivalentne patronažne zaštite. Walton Street. Socijalna medicina sa organizacijom zdravstva.org. 2002. Larisa Kolomejceva: Upravljanje tehnološkim razvojem. LZ „M. Mary Cain. Darko Petković : Tehnička dijagnostika (rukopis u priremi). Darko Petković : Tehnološki parkovi. Sarajevo 1999. 1979. 1988.uk 29.godine 3. Toronto. 2. Uvod u medicinu. Dom Štampe. WA 98052-6399 U. Zenica. 2. Naučna. London. Univerzitet u Zenici i Federalno min. Školska knjiga. Mensura Begić. 1996. Organizaciono-poslovni leksikon. * * * : .Riđanović. Plasty a kaučuk. S.. 1991. http://health. Rad. Beograd.Kendić.yahoo. FON. 7. Beograd 1982. Bibiloteka Menadžment. Eine Systemtheorie der Technik. 2005. Regionalni ured za Evropu. Inc. Sveučilište u Mostaru. Sidney.uk 105 . Canadian Association of Emergency Physicians (CAEP): Implementation Guidelines for the Canadian Emergency Department Triage and Acuty Scale (CTAS) 20. godine 27. Z. godine 23. G. Mapping Transformations in Health Technology.anaphylaxis.S. Sarajevo 1996. Microsoft Encarta 2005. Zenica 2001. Proces zdravstvene njege. www. 33(1996)1. godine 19. Arif Smajkić.Više od mjesta za tehnološki transfer i razvoj MSP. godine 22. S. Redmond.com 28. S. 12. The Oxford Dictionary.godina 5. Urgentno zbrinjavanje i transport. Medicinska enciklopedija. Avicena. Carl Hanser Verlag. 17.godine 4. 2005. godine 24. The World Book Encyclopedia. Zagreb 1974.1996. Svjetlost-Larousse. Avicena. * * *: WHO. Johanniter Unfall Hilfe. godine. Vol 19. ZDRAVSTVENA NJEGA I SAVREMENO SESTRINSTVO. Medicinska informatika. Zagreb 1995. IP „Svijetlost“ Sarajevo. Oxford University Press. 9.godine. godine 14. Leksikon LZ. historijski razvoj medicine i medicinska etika. Microsoft Corporation.Kukoleča. Izet Mašić. 1996. zur Grundlegung der allgemeinen Technologie.co. dine 21. Sarajevo. 10. 1994. 1986. Upravljanje tehnologijom i operacijama. Sveučilište u Zagrebu. 11. Medicinska informatika. N. Ciljevi zdravlja za sve : zdravstvena politika za Evropu / Škola narodnog zdravlja Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Sarajevo. 6. Sveučilite u Mostaru –Univerzitet u Zenici. Dragan Čović : Timski rad. 1997.Rophol. Copenhagen.N. Chicago. LITERATURA: 1. dio. Institute for the Future Health Care Horizons. Nové definice pojmºu vëda a technologie. godine 13. Ante Šantić : Biomedicinska elektronika. godine 18. Ćatović. Beograd. Mašić. Oxford OX2 6DP. godine 15.Izatovi trećeg milenijuma. SZO. godine 26. 2002. godine 25. * * * : SIZ zdravstvene zaštite BiH. München wien. www. 1981.Krleža“. Maja Levi-Jakšić.allergy-network. I. 2005. 2001.

www. www. www.net 46.medicalnewstoday.pharmacytimes.patienthealthinternational.co. www.uk 37. www.eczema.org 36.uk 31.hr 47. www.org 42.trudnoca.30. www.com 41.lasg.co.patient.news. www.co.org 33.co.aaaai.cancercell.bbc.uk 32.poliklinika-harni.org.edu 40.com 44.org 34.wisc. www.yumama.bsaci. www.neuron.co.com 45.uk 38.yu 106 . www.yu 49.org 35. www.org 43.menssana.asthma.com 39. www.mit-med.com 48. www. www. www. www.allergyuk. www. www.antamedica. www.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful