You are on page 1of 185

SVEUČILIŠTE U SPLITU

ODJEL ZA STRUČNE STUDIJE

Mr. Sc. Juraj Buzolić

Eksploatacija i razvitak
telekomunikacijskog sustava
- ZA INTERNU UPORABU-

Split, 2006.
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

2
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

SADRŽAJ
1. UVOD 4
2. USTROJ TELEKOMUNIKACIJSKE MREŽE U HRVATSKOJ 5
2.1. KOMUTACIJA 5
2.2. SUSTAVI PRIJENOSA 7
2.3. PRISTUPNE MREŽE 9
2.3.1. OSNOVNI KONSTRUKTIVNI ELEMENTI PRISTUPNE MREŽE 9
2.3.2. KONCEPCIJA IZGRADNJE PRISTUPNE MREŽE 11
2.3.3. KOMERCIJALNA ADSL MREŽA 13
2.4. KABELI PRISTUPNE I SPOJNE MREŽE 14
2.5. ISDN (INTEGRATED DIGITAL SERVICES NETWORK) 17
2.5.1. PRIMJENE ISDN USLUGA 17
2.5.2. INTERNET I ISDN 18
2.5.3. POVEZIVANJE INTERNETA I JAVNE TELEFONSKE MREŽE 19
2.5.4. ISDN I INTERNET 19
2.6. MREŽA INTERNET 20
2.6.1. HT INTERNET 20
2.6.2. PRISTUP MODEMOM 20
2.6.3. NET START 20
2.6.4. NET PLUS 20
2.6.5. NET SUPER 21
2.6.6. NET GOST 21
2.6.7. STALNA VEZA NA INTERNET 21
2.6.8. VELIKI KORISNIK 21
2.6.9. VELIKI KORISNIK U NACIONALNOJ MREŽI 22
2.6.10. MEðUNARODNI INTERNET ROAMING 22
2.6.11. NAPREDNE USLUGE – USLUGE S DODATNOM VRIJEDNOŠĆU 22
TELEFONSKI I WEB IMENIK 23
WEB TRGOVANJE 23
INTERNET BANKARSTVO 25
UČENJE NA DALJINU 26
KOMPONENTE ELEKTRONIČKOG OKRUŽENJA NAMIJENJENOG UČENJU NA DALJINU 26
USLUGA FAKSIMIL-FAKSIMIL 28
3. DIZAJN RJEŠENJA IP PLATFORME NA RAZINI REPUBLIKE HRVATSKE 29
4. DEFINICIJA OSNOVNIH POJMOVA IZ TEORIJE POUZDANOSTI 35
4.1 DEFINICIJA OSNOVNIH POJMOVA I FUNKCIJA 36
4.1.1 EFIKASNOST 36
4.1.2 RASPOLOŽIVOST 36
4.1.3 POUZDANOST 36
4.1.4 OSNOVNE FUNKCIJE TEORIJE POUZDANOSTI I ODNOSI MEðU NJIMA 36
5. DEFINIRANJE KVALITETE TELEKOMUNIKACIJSKIH USLUGA 38
6. DEFINIRANJE EFIKASNOSTI TELEKOMUNIKACIJSKIH SUSTAVA 40
6.1 POSTIZANJE OPTIMALNE EFIKASNOSTI SUSTAVA 45
6.1.1 ASPEKT PREDVIðANJA 45
6.1.2 ASPEKT PROCJENE I REVIZIJE 45
6.1.3 ASPEKT VERIFIKACIJE 47
6.2 EKONOMSKI ASPEKT EFIKASNOSTI 47
6.3 LOGISTIČKA PODRŠKA 49
6.3.1 SREDNJE VRIJEME IZMEðU KVAROVA (MTBF) 51
6.3.2 FUNKCIJA OBNAVLJANJA 52
6.3.3 SREDNJE VRIJEME POPRAVAKA (MTTR) 52
6.3.4 DEFINIRANJE RASPOLOŽIVOSTI ZA SUSTAVE SA OBNAVLJANJEM 54
6.3.5 RASPOLOŽIVOST SLOŽENIH SUSTAVA 56

1
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

7. REFERENTNI MODELI ZA PROMETNE MREŽE 60


7.1 STRUKTURIRANJE PROMETNE MREŽE PREMA POOPĆENOM MREŽNOM MODELU 60
7.2 SLOJEVITO STRUKTURIRANJE FUNKCIJA I PROCESA 61
7.3 OSI REFERENTNI MODEL 64
7.4 UMREŽAVANJE PREMA TCP/IP PROTOKOLIMA 67
8. TELEKOMUNIKACIJSKI SUSTAV I PROMETNI TOKOVI 69
8.1 PROMETNI VOLUMEN 69
8.2 ODNOSI TELEKOMUNIKACIJSKOG PROMETA, TELEKOMUNIKACIJA I KOMUNIKACIJA 70
9. TEORIJSKI OPISI INFORMACIJE I KOMUNIKACIJE 72
9.1 TEOREMI SHANNONOVE TEORIJE INFORMACIJE 72
9.2 ODREðIVANJE KAPACITETA PREMA VELIČINI I SVOJSTVIMA INFORMACIJSKOG PROMETA
75
9.3 OSNOVNI MODELI KVANTIZACIJE TK PROMETA 77
10. MODELIRANJE GLOBALNOG HIJERARHIJSKOG SUSTAVA ZA UPRAVLJANJE, NADZOR,
KONTROLU EFIKASNOSTI TK MREŽE U EKSPLOATACIJI 78
10.1 STRATUMI: RAZINE OPISA ILI APSTRAKCIJE 80
10.1.1.2SLOJEVI: NIVOI KOMPLEKSNOSTI ODLUČIVANJA 82
10.1.1.3SUSTAVI SA VIŠE EŠALONA – ORGANIZACIJSKE HIJERARHIJE 83
11. MODEL UPRAVLJANJA TELEKOMUNIKACIJSKIM SUSTAVOM NA NIVOU IZGRAðENE
TEHNOLOGIJE I ORGANIZACIJE 86
12. MODELIRANJE GLOBALNOG SUSTAVA ZA EKSPLOATACIJSKO UPRAVLJANJE,
NADZOR I ODRŽAVANJE TELEKOMUNIKACIJSKE MREŽE U OBLIKU FUNKCIONALNE
MREŽE CENTARA ZA ODRŽAVANJE I OPERATIVNO VOðENJE (OIOV CENTRI) 89
13. IDENTIFIKACIJA I DEFINIRANJA SUSTAVA UPRAVLJANJA 95
14. UPRAVLJANJE RAZVITKOM TELEKOMUNIKACIJSKOG SUSTAVA 108
14.1 INVESTIRANJE 110
15 PRIVATIZACIJA I LIBERALIZACIJA TELEKOMUNIKACIJSKIH USLUGA 118
16 ORGANIZACIJA TELEKOMUNIKACIJSKIH OPERATORA 135
16.1 CENTRALISTIČKI SUSTAVI 126
16.2 TELEKOMUNIKACIJSKO TRŽIŠTE 126
16.3 DECENTRALIZIRANO USTROJSTVO 126
16.4 TEHNOLOGIJA – ČOVJEK - ORGANIZACIJA 127
16.5 MODELIRANJE DECENTRALIZIRANOG USTROJA 128
16.6 PROCESNO USMJERENJE KORISNICIMA 129
16.7 SINERGIJA 132
16.8 SPOZNAJA I ZNANJE 132
16.9 ORGANIZACIJSKO UČENJE 133
16.10 DEFINIRANJE FUNKCIJA TELEKOMUNIKACIJSKOG OPERATORA 134
17 PRIJEDLOG ORGANIZACIJE TELEKOMUNIKACIJSKIH OPERATORA 135
17.1 REGIONALNO (DECENTRALIZIRANO) USTROJSTVO 135
17.2 UPRAVLJANJE STRATEGIJOM 135
17.3 UPRAVITELJ REGIJE 136
17.4 OPĆE I KADROVSKE FUNKCIJE 136
17.5 ULOGA OPERATORA 136
17.6 EKSPLOATACIJSKO UPRAVLJANJE 137
17.7 DEFINIRANJE EKSPLOATACIJSKIH FUNKCIJA 138
17.8 TEHNOLOGIJSKI MARKETING 138
17.9 PRODAJA/MARKETING 138
17.10 MARKETING 138
17.11 NADZOR I UPRAVLJANJE 138
17.12 ADMINISTRATIVNE SLUŽBE 139
17.13 SKRB O KORISNIKU (CUSTOMER CARE) 140
17.14 RAZVITAK I REALIZACIJA RAZVITKA 140

2
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

PRILOG 1 144
PROJEKT SUSTAVA ZA NADZOR I UPRAVLJANJE TELEKOMUNIKACIJSKE MREŽE 144
1.1 POLAZNE POSTAVKE 145
1.2 KONCEPT KONFIGURACIJE 147
1.3 NAČIN POVEZIVANJA 147
1.4 STRUKTURA SUSTAVA 148
1.5 FUNKCIJE SUSTAVA 149
1.5.1 SUSTAV ZA PRIJEM I OBRADU PODATAKA 149
1.5.2 OBRAČUN TELEFONSKE USLUGE 151
1.5.3 OBRAČUN TELEKOMUNIKACIJSKIH USLUGA – BIS (BILLING SYSTEM) 152
1.5.4 NADZOR I UPRAVLJANJE 155
1.5.5 STATUS SUSTAVA 156
1.5.6 UPRAVLJANJE 157
1.5.7 ZBIRNA IZVJEŠĆA 158
PRILOG 2 159
1. PODRUČJE RAZMATRANJA 161
2. PREPORUKE 161
3. DEFINICIJE I SKRAĆENICE 162
4 OPĆA RAZMATRANJA 162
5 POKAZATELJI KAKVOĆE USLUGE GOVORNE TELEFONIJE 163
6 POKAZATELJI KAKVOĆE ISDN USLUGA 173

3
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

1. UVOD

Činjenica je da telekomunikacijski sustav (gledano globalno) “preživljava” enormni rast, uz


izraziti rast potreba korisničkih sustava.

Digitalizacija i integracija telekomunikacijskih sustava je orijentacija razvitka današnje


telekomunikacijske mreže u cjelini.

Postupna realizacija integrirane telekomunikacijske mreže (komutacijski čvor, prijenosni sustav)


je današnja realnost.

Meñutim, što je stupanj te realizacije viši, to je konfliktnost izmeñu korisničkog područja, kao
jednog segmenta telekomunikacijske mreže, i ostalog dijela telekomunikacijskog sustava veća.
Ta konfliktnost se ogleda u sve slabijoj kompatibilnosti i suradnji izmeñu ova dva segmenta,
posebno na razini tehničke osnovice, što uvjetuje ozbiljnu kočnicu daljnjeg razvitka
telekomunikacija kao cjeline.

Uvoñenjem novih usluga u telekomunikacijsku mrežu, osjetljivost korisnika na ažurnost i


kvalitetu njegovih usluga izrazito raste, odnosno korisnički sustav dolazi u još veću ovisnost
prema sustavu telekomunikacija, koji samo potvrñuje svoj značaj.

S obzirom je TK mreža sa stajališta eksploatacije odreñena velikom količinom podataka i


velikom dnevnom dinamikom dogañaja, u sadašnjoj organizaciji, posluživanje može vršiti samo
veliki broj radnika. Zbog navedenoga nužno je izvršiti sagledavanje ovog područja
telekomunikacijskog sustava u cilju postizanja efikasnijeg tehnološkog procesa na izvršnoj
razini, bez proporcionalnog povećanja broja zaposlenih s povećanjem kapaciteta TK mreže, te
ponuditi mogućnost efikasnijeg upravljanja ovim područjem na svim razinama (od planiranja,
projektiranja, eksploatacije i održavanja). CCIT preporukom G106 i diskusijama unutar
studijskih grupa definiran je osnovni koncept parametara kojima se ocjenjuje kvaliteta
telekomunikacijske mreže. U toj preporuci izvršena je hijerarhijska stratifikacija parametara
kvalitete definiranim kao ukupni efekt kvalitete usluga izraženih kao stupanj zadovoljenja
korisnika tih usluga.

Najviši stratum kvalitete usluga odreñen je kombiniranim aspektom raspoloživosti usluga,


podrške uslugama i pouzdanošću usluga.

Drugi stratum je odreñen karakteristikama prometa, raspoloživosti funkcija i pouzdanosti


prijenosa.

Treći najniži stratum je odreñen karakteristikama pouzdanosti sustava, pogodnosti za


održavanje i podrškom održavanja.

Definiranjem kvalitete telekomunikacijske mreže izražene kao kvalitete sa stajališta korisnika u


sebi sadrži sve elemente koji omogućavaju kvalitetno nov pristup eksploataciji, nadzoru i
održavanju složene telekomunikacijske mreže.

4
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

2. USTROJ TELEKOMUNIKACIJSKE MREŽE U HRVATSKOJ

Projekcijom dugoročnog razvitka telekomunikacija u Republici Hrvatskoj do 2000. godine


utvrñena je, pored osnovnih smjernica tehnološkog razvitka, potreba reorganizacije nacionalne
telekomunikacijske mreže koja je uvjetovana tim tehnološkim razvitkom.

Kao jedan od najvažnijih ciljeva reorganizacije mreže zacrtano je podizanje razine kvalitete
usluga kroz osiguravanje maksimalnog stupnja njene otpornosti na prometna opterećenja i na
sve pojedinačne kvarove izazvane višom silom ili utjecajem drugih nepredvidivih čimbenika u
bilo kojem segmentu mreže.

Na slici 1. prikazan je stari i novi ustroj TK mreže.

Slika 1. Stari i novi ustroj hrvatske telefonske mreže

2.1. Komutacija

Prilikom definiranja odrednica daljnjeg razvitka telekomunikacijske mreže posebnu pozornost


treba posvetiti kvaliteti telekomunikacijskih usluga mjerenoj parametrima raspoloživosti,
pouzdanosti i održivosti mreže.

Planom realizacije nacionalne mreže u hrvatskoj digitalnoj telefonskoj mreži predviñene su tri
razine:
− pristupna,
− tranzitna i
− meñunarodna,
koje su prikazane na slici 1. Sukladno tome i ciljni ustroj digitalnih mjesnih mreža u velikim
hrvatskim gradovima u pogledu komutacije biti će u dvije razine. Na donjoj razini nalazit će se
digitalne pristupne centrale (područne centrale), a na koje će pretplatnici biti povezani izravno,
putem udaljenih pretplatničkih stupnjeva, pretplatničkih multipleksnih ureñaja ili na neki drugi
pogodan način.

5
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Na gornjoj razini, koja je istovjetna tranzitnoj razini nacionalne mreže, nalazit će se po jedan par
tranzitnih ili kombiniranih meñunarodno/tranzitnih centrala s ulogom tranzitiranja ukupnog
lokalnog, nacionalnog i meñunarodnog prometa pretplatnika pristupnih centrala, kako iz mjesne
mreže tako i iz cijele županije, osim prometa koji se ostvaruje izmeñu pretplatnika pojedine
pristupne centrale. Povezivanje pristupnih centrala i tranzitnih (meñunarodno/tranzitnih) centrala
biti će ostvareno po načelu “dual homing”, što znači da će svaka pristupna (područna i/ili
lokalna) centrala za odlazni i dolazni promet biti povezana s obje ove centrale. Izravne veze
izmeñu pristupnih centrala neće postojati. Tranzitne (meñunarodne/tranzitne) centrale biti će
povezane meñuvezom unutar para, izravno s drugim tranzitnim centralama u zemlji, s drugim
zemljama prema pretežnom prometnom interesu i s meñunarodnim centralama I ranga u
Hrvatskoj (u Zagrebu). Načelni prikaz ciljnog ustroja mreže prikazan je na slici 2.

Slika 2. Ciljni ustroj digitalnih mjesnih mreža velikih gradova u Hrvatskoj

Na prostoru Splitsko-dalmatinske županije izgrañena je telekomunikacijska mreža prikazana


slikom 3.

Slika 3. Komutacije u splitskoj mreži 2000. godine


6
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

2.2. Sustavi prijenosa

Osnovni cilj daljnjeg razvitka mreže sustava prijenosa je ostvarenje kvalitetne, elastične i
otporne zajedničke digitalne transmisijske infrastrukture za sve signale postojećih i budućih
širokopojasnih usluga.

Temeljne odrednice podjednako se odnose na sve razine i područja mreže. To su:


− potpuna digitalizacija i primjena optičke tehnologije,
− primjena suvremenih koncepcija, tehnologije i modova prijenosa (SDH, DXC, ADM).
 SDH (Synchronous Digital Hierarchy) – Sinkrona digitalna hijerarhija
 DXC ( Digital Cross Connect) – Digitalni prespojnik
 ADM (ADD Drop Multiplexer) – SDH multipleksor s funkcijom izdvajanja, prospajanja i
umetanja digitalnih grupa.
− strukturirano ustrojstvo transmisijske mreže tipa “prsteni”, “lanci” i “dvojne trase”,
− maksimalna sigurnost, kvaliteta i raspoloživost mreže primjenom upravljanja na razini
transportnih puteva,
− transparentnost za prijenos govornih i negovornih usluga.

S obzirom je u dosadašnjoj izgradnji primjenom navedenih odrednica po principu “odozgo – na


dolje” postavljena osnova suvremene mreže na magistralnoj meñunarodnoj i meñužupanijskoj
razini, u tijeku daljnje izgradnje iste smjernice primjenit će se i u izgradnji lokalnih spojnih i
pristupnih mreža na području velikih gradova.

Na slikama 4. i 5. prikazana je planirana evolucija mreže prijenosnih sustava za povezivanje


pristupnih komutacija u Splitu (Split – Solin – Kaštela).

Slika 4. Prijenosni sustavi u Splitu - prva faza (logički prikaz)

7
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 5. Prijenosni sustavi u Splitu – druga faza (logički prikaz)

Slika 6. prikazuje planiranu mrežu prijenosnih sustava koja Split povezuje u telekomunikacijsku
mrežu na županijskoj i nacionalnoj razini.

Slika 6. Županijski prijenosni sustavi i povezivanje s višim razinama (I i II faza)

8
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

2.3. Pristupne mreže

U sustavu korisničkih pristupnih mreža pažnju obratiti na:


− primjenu suvremenih elemenata pristupne mreže (UPS, FAS/FMUX, SDH/ADMUX,
PGS, xDSL),
 UPS – udaljeni pretplatnički stupanj
 FMUX (Fleksible MUX) – fleksibilni multipleksor
 ADMUX
 PGS (Plair Gain Systems) – digitalni sustavi za višestruko korištenje parica
 xDSL – bilo koja DSL (Digital Subscriber Line) digitalna pretplatnička linija
− primjenu odgovarajućih mehaničkih struktura (npr. kabineti i/ili ormarići koje će omogućiti
osim smještaja i napajanja već spomenutih elemenata i postepenu ugradnju ATM i
CATV pristupnih ureñaja),
 ATM (Asynchronous Transfer Mode) – asinkroni transfer mod definiran od strane ITU-T
kao vrsta prijenosa u kojem su informacije organizirane u ćelijama
 CATV (Cable TeleVision) – kabelska televizija
− rezervne kapacitete optičke infrastrukture za nadogradnju širokopojasne multimedijalne
mreže.

2.3.1. Osnovni konstruktivni elementi pristupne mreže

Osnovni konstruktivni elementi pristupne mreže su:

− Glavni razdjelnik (vertikalna strana), omogućava elastično spajanje vodova iz


pretplatničke, odnosno spojne mreže sa vodovima u centrali.
− Završni kabel, instalacijski kabel sa izolacijom i omotačem od plastičnih masa ili
izolacijom od lak papira ili lak pamuka i sa metalnim omotačem.
− Završni nastavak, je kabelski nastavak glavnog i završnog kabela. On se postavlja na
kabelsko postolje.
− Razdjelnik u mreži, služi za elastično spajanje kabela glavne i distributivne mreže, kao i
kabela u distributivnoj mreži.
− Kabelski izvod – distributivna točka, predstavlja krajnju točku distributivne mreže –
distributivna točka – u kojoj se vrši prijelaz sa parica glavnog kabela u krutom sustavu
pretplatničke mreže, odnosno sa parica distributivnog kabela u elastičnom i mješovitom
sustavu mreže, na vodove kućne instalacije ili na vodove razvodne mreže.
− Kabelska kanalizacija, predstavlja mrežu podzemnih cijevi koja služi za razvod i zaštitu
kabela. Ona omogućava brzu i laku zamjenu postojećih kabela, jednostavno proširenje
mreže, popravak kabela u slučaju kvara, a da se kod ovih radova ne oštećuje vanjska
površina ulice i ne ometa promet.
− Ureñaji za višestruko korištenje pretplatničkih vodova, omogućavaju da više
pretplatnika koristi glavni vod.
− Ureñaji za plinsku ili električnu kontrolu, primjenjuju se u mjesnoj mreži za
održavanje izgrañenih dionica mreže. Njihov osnovni zadatak je stalno kontroliranje
nepropusnosti na vlagu i vodu ugrañenih kabela i nastavaka, na vrijeme signaliziranje
pojave popuštanje i po mogućnosti, spriječavanja daljnjeg prodiranja vlage i vode sve do
trenutka otklanjanja nastale smetnje.
− Pretplatnički kabel, prema načinu polaganja dijeli se na: uvlačni, podzemni, podvodni i
nadzemni, a prema mjestu u mreži na: glavni, distributivni I i II reda, izvodni, razvodni,
instalacijski i spojni. Prema vrsti izolacije i omotača razlikujemo tri tipa mjesnih kabela:
kabeli sa zračno-papirnom izolacijom i metalnim omotačem i kabeli sa izolacijom i
omotačem od plastičnih masa.

9
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 7. prikazuje strukturu pretplatničke mreže prema načelima grañenja u analognoj


tehnologiji.

Slika 7.

10
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

2.3.2. Koncepcija izgradnje pristupne mreže

Pristupna mreža čija je gradnja trajala dugi niz godina i koja se gradila po načelima analognog
telekomunikacijskog sustava predstavlja izgrañenu telekomunikacijsku infrastrukturu velikih
gradova. Uvažavajući izgrañenost pristupne mreže definirani su inicijalni hibridni optičko-bakreni
modeli pristupnih mreža, sposobni za evoluiranje, tj. nadogradnju u skladu s komercijalno
raspoloživim resursima pristupnih mreža na svjetskom tržištu, prema ciljnoj strukturi prikazanoj
na slici 8.

Ti modeli (slike 9., 10. i 11.) podržavaju:


− širokopojasnost (mreža s monomodnim optičkim nitima kao transmisijskom podlogom do
brzine korisnika, a kasnije do samih korisnika),
− dvosmjernost (za podržavanje distribucijskih i interaktivnih/komutiranih službi),
− multifunkcionalnost (za podržavanje svih vrsta službi/usluga i svih oblika poruka (audio, data,
video),
− kompatibilnost (s postojećom infrastrukturom/resursima),
− sposobnost evolucije (iterativne nadogradnje sustava unutar vijeka trajanja).


Slika 8. Ciljni model pristupne mreže

Slika 9. Model za realizaciju suvremene pristupne mreže za velike poslovne korisnike - FIFo concept

11
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 10. Inicijalni model realizacije suvremene pristupne mreže na stambenim dijelovima
velegradskih područja – koncept FTTB/FTTC

Slika 11. Model realizacije suvremene pristupne velegradske mreže


– koncept FTTB/FTTC/FTTH

12
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

2.3.3. Komercijalna ADSL mreža

Shema komercijalne ADSL mreže prikazana je na slici 12. Ovakve mreže su već puštene u rad
od strane svih zapadnoeuropskih i sjevernoameričkih telekomunikacijskih operatora.

Slika 12. DSL pristup širokopojasnim uslugama preko ATM mreže

Uvoñenje ovakve mreže širokopojasnih usluga u komercijalnu uporabu potencijalno je vrlo


profitabilno.

Korisnici ADSL usluga su:


− mala, srednja i velika poduzeća,
− znanstvene i obrazovne ustanove,
− hoteli i bolnice,
− rezidencijalni korisnici.

Poslovnim korisnicima mogle bi se ponuditi sljedeće usluge:


− brzi pristup Internetu,
− povezivanje LAN mreža,
− ostvarivanje videokonferencijskih veza izmeñu centrale tvrtke i poslovnica, uvoñenje
telemedicine, interaktivnog učenja na daljinu i drugih teleusluga.

Privatnim korisnicima mogle bi se ponuditi usluge:


− brzog pristupa Internetu,
− distribucije TV programa,
− videa na zahtjev,
− razne teleusluge.

13
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

2.4. Kabeli pristupne i spojne mreže

Na slikama 13., 14. i 15. su dani kabeli proizvoñača ELKA Zagreb koji se upotrebljavaju u
izgradnji pristupne i spojne mreže.

Slika 13.

14
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 14.

15
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 15.

16
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

2.5. ISDN (Integrated Digital Services Network)

ISDN digitalna mreža s integracijom usluga je koncept pružanja skupa usluga, oprema i
standarda pristupanja mreži. ISDN je nadogradnja postojeće digitalne telefonske mreže u
smislu omogućavanja digitalne veze od korisnika do korisnika kao i povećanje prijenosnih
kapaciteta postojeće mreže.

Pogodnosti koje mreža ISDN nudi su:


− široki spektar usluga,
− digitalna komunikacija brzinama od 64kbit/s do 2Mbit/s,
− veća kvaliteta pružanja usluga,
− pristup svim raspoloživim mrežama,
− brzi pristup Internetu,
− videotelefonija i videokonferencije.

Mreža ISDN omogućava dva načina pristupa:


− osnovni pristup – BRA,
− primarni pristup – PRA.

Osnovni pristup BRA omugućuje pristup ISDN uslugama putem 2B+D (2*64kbit/s + 16kbit/s).
BRA pristup namjenjen je rezidencijalnim i manjim poslovnim korisnicima. Ukupni kapacitet
sastoji se od dva B kanala koji služe za razmjenu podataka kroz komutiranu mrežu i jednog D
kanala koji služi za signalizaciju, te za još neke usluge ISDN. Pristup BRA omogućuje
istovremenu razmjenu podataka mrežom pri brzini od 128 kbit/s.
Primarni pristup PRA omogućuje pristup ISDN uslugama putem 30B+D (30*64kbit/s + 64kbit/s).
PRA pristup namijenjen je velikim poslovnim korisnicima i to za povezivanje njihovih kućnih
sustava na javnu telefonsku mrežu, kao i za prijenos podataka.

2.5.1. Primjene ISDN usluga


Pristup Internetu je jedna od najočitijih i najpopularnijih primjena mreže ISDN. Pristup Internetu
samo je dio prednosti mreže ISDN koje se očituju u bržoj komunikaciji, boljoj kvaliteti veze i u
različitim komunikacijskim sposobnostima.

Rad na daljinu je sve popularniji način rada u modernim tvrtkama. Putem jedne ISDN linije
moguće je istodobno osigurati telefonsku liniju, pristup Internetu ili LAN mreži tvrtke, te jedna
BRA linija može kućni ured ili udaljeni ured pretvoriti u učinkovito komunikacijsko središte.

Mali kućni uredi obično su uspješniji od velikih korporacijskih ureda jer mogu brzo i učinkovito
odgovoriti na zahtjeve korisnika, što je uporabom mogućnosti mreže ISDN postalo još lakše
ostvarivo.

Na slici 16. je prikazan primjer organizacije veze malog ureda koji ima do 25 zaposlenih, prema
Internetu. Za male urede može se upotrebljavati Microsoft Small Buisiness Server kako bi svaki
korisnik u mreži mogao imati pristup Internetu. Pristup Internet mreži omogućava se putem
ISDN modema. Small Business Server upotrebljavajući Microsoft Proxy Server, automatski
obrañuje pozive svakoga korisnika mreži pri pokušaju pristupa Internetu. Brzine pristupa su 64-
128 kbit/s.

17
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 16. Veza malog ureda prema Internetu

Organizacijsko rješenje veze prema Internetu ureda s 20 do 50 zaposlenih prikazano na Slici 17


temelji se na uporabi ISDN routera. U rješenju namjenjenom za ovakve urede bitno je
omogućavanje kvalitetnog pristupa Internetu svakog korisnika preko uredske lokalne mreže. U
ovom rješenju korištenje proxy servera nije nužno. ISDN to Ethernet router štiti lokalnu mrežu
od neželjenih upada.

Slika 17: Veza ureda s više od 20 zaposlenih prema Internetu

2.5.2. Internet i ISDN


Pristup Internetu osim javne telefonske mreže (PSTN) omugućava i digitalna mreža integriranih
usluga (ISDN). Istraživanja tržišta pokazuju da 97% postojećih Internet portova čine analogni
modemi (32 milijuna) i ISDN portovi (2 milijuna). Predviña se da će se ove godine taj odnos
promijeni. Od 133 milijuna Internet portova 83% činit će: analogni modemi (86 milijuna) i ISDN
portovi (24 milijuna). Ostatak će otpasti na asinkrone DSL portove. Dakle, i tada će 90%
prometa nositi javna telefonska i ISDN mreža.
PSTN/ISDN je najveća telekomunikacijska mreža, stoga telekomunikacijski operatori imaju
jasan interes da i dalje ulažu u nju, te da je što bolje iskoriste kao transportni medij do Interneta.

18
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

2.5.3. Povezivanje Interneta i javne telefonske mreže


Telefonska mreža u Hrvatskoj je organizirana na dvije razine: pristupna i tranzitna. Mreža je
podijeljena u četiri tranzitna područja (Zagreb, Rijeka, Split, Osijek) koja imaju parove tranzitnih
centrala na koje su povezane sve pristupne centrale tranzitnog područja. Pristupne centrale su
meñusobno povezane samo tamo gdje nema tranzitne centrale tranzitnih središta i sav
meñužupanijski promet se odvija preko tranzitne centrale. Iz toga razloga povezivanje Interneta
i telefonske mreže ide na tranzitnoj razini. Time se postiže manje opterećenje telefonske mreže.
ISDN PRA priključci na tranzitnim centralama namjenjeni su priključivanju na Internet. Na slici
18. prikazan je način povezivanja Interneta i javne telefonske mreže.

Slika 18. Povezivanje Interneta i javne telefonske mreže

Povezivanje preko ISDN primarnog pristupa (PRA) omogućava ISDN korisnicima pristup
Internetu. Isto tako korisnicima analognih modema omogućen je kvalitetniji pristup Internetu, jer
nakon pristupne centrale na koju je takav korisnik povezan put do Internet servera je potpuno
digitalan. Tako više ne postoje D/A i A/D konverzije na putu do komutacije na koju su bili
spojeni modemi do samih modema, a koje su utjecale na smanjenje kvalitete veze.

2.5.4. ISDN i Internet


Za korisnika Interneta ISDN priključak donosi brzinu nekoliko puta veću od one koju omogućava
analogni modem. Osnovni ISDN pristup, uporabom obaju B kanala (B kanal 64 kbit/s), korisniku
donosi brzinu od 128 kbit/s.

Osobno računalo prilagoñava se ISDN sučelju ugradnjom ISDN kartice. Dostupne su PC kartice
različitih mogućnosti, koje omogućavaju spajanje na jedan ili više BRA priključaka sve do PRA
priključaka. Kartice namijenjene priključivanju na više BRA priključaka, ili PRA priključak,
namijenjene su serverima lokalnih računalnih mreža kojima je tako omogućen izlaz na javnu
ISDN mrežu, odnosno prema Internetu brzinama do 2Mbit/s.

ISDN kartice povezuju se na S/T ISDN sučelje, te podržavaju osnovnu komunikaciju po B


kanalu brzinama n*64 kbit/s, i paketski prijenos (X.25) po B i D kanalu. ISDN adapteri
omogućavaju i spajanje telefona, slanje faksa (skupine 3 i 4), te neke druge usluge koje
podržava mreža ISDN.
Cijena ISDN karice se ne razlikuje bitno od cijena analognih modema.
ISDN omogućava višestuku namjenu:
− pristup Internetu
− razmjenu podataka s bilo kojim ISDN korisnikom iz cijeloga svijeta.

19
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

2.6. Mreža Internet


Internet je svojevrstan komunikacijski fenomen koji možemo promatrati sa tehničkog i
sociološkog aspekta. Sa tehničkog aspekta Internet je mreža računala na kojima su pohranjeni
različiti podaci i koja meñusobno komuniciraju. U sociološkom smislu Internet čine pojedinci koji
koriste globalnu mrežu za pristup do udaljenih podataka ili za korištenje usluga nekog drugog
računala u svijetu.

2.6.1. HT Internet
Krajem 1995. godine je službeno započeo rad HT Interneta čime je HT postao prvi komercijalni
davatelj Internet usluge u Hrvatskoj. Danas je T-Com internet vodeći hrvatski ISP (Internet
Service Provider) s više od 540.000 korisnika. Putem velikog broja svojih modemskih ulaza koji
podržavaju najveće standardne brzine prijenosa podataka, T-Com internet svojim korisnicima
osigurava:
− neograničen pristup uslugama Interneta u cijelom svijetu,
− neograničeno vrijeme služenja Internetom,
− neograničen prijenos različitih vrsta informacija,
− brz pristup modemom u bilo koje doba dana,
− e-mail adresu,
− brze i pouzdane veze prema najznačajnijim izvorima informacija i programa u svijetu,
− programsku podršku za jednostavno priključivanje na Internet.

2.6.2. Pristup modemom


Tehnički preduvjeti za korisnike koji pristupaju Internetu sa svog osobnog računala putem
komutirane telefonske mreže modemom su:
− osobno računalo,
− analogni modem brzine do 56 kbit/s ili adapter za brzinu 64/128 kbit/s,
− telefonska linija,
− odgovarajući program za pristup Internetu.

2.6.3. Net Start


Ova je usluga namijenjena korisnicima koji se svakodnevno ili povremeno služe Internetom. Net
Start korisnik nema vremenskog ograničenja dok se služi Internetom, a naplaćuje mu se
posebna tarifa za telefonski, odnosno ISDN poziv po jednom B kanalu. Korisnik ne plaća
mjesečnu naknadu nego samo cijenu uporabe, u sklopu telefonskog računa za taj mjesec.

Paket Net Start korisnik sadrži:


- e-mail adresu kapaciteta 10 MB,
- tri dodatne besplatne e-mail adrese,
- novu uslugu besplatne sigurnosne zaštite pristupa internetu, koja uključuje antivirusnu,
antispam i firewall zaštitu,
- mogućnost potpune samoadministracije korisničkog računa putem T-Com internet
korisničkih stranica (postavljanje preusmjeravanja pošte, provjera zauzetosti e-mail
pretinca, postavljanje poruke u odsutnosti, prilagodba statusa sigurnosne zaštite,
aktivacija Meñunarodne roaming usluge itd).

2.6.4. Net Plus


Usluga je namijenjena korisnicima koji se intenzivnije služe Internetom. Net Plus korisnik nema
vremenskog ograničenja u služenju Internetom, a naplaćuje mu se po posebnoj tarifi za
telefonski, odnosno ISDN poziv po jednom B kanalu. Korisnik plaća mjesečnu pretplatu u sklopu
20
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

T-Com računa, a upotrebu Interneta u sklopu telefonskog računa za protekli mjesec.

Paket Net Plus korisnik sadrži:


- e-mail adresu kapaciteta 10 MB
- tri dodatne besplatne e-mail adrese
- novu uslugu besplatne sigurnosne zaštite pristupa internetu, koja uključuje
antivirusnu, antispam i firewall zaštitu
- mogućnost potpune samoadministracije korisničkog računa putem T-Com internet
korisničkih stranica (postavljanje preusmjeravanja pošte, provjera zauzetosti e-mail
pretinca, postavljanje poruke u odsutnosti, prilagodba statusa sigurnosne zaštite,
aktivacija Meñunarodne roaming usluge itd)

2.6.5. Net Super


Usluga je namijenjena korisnicima koji se vrlo intenzivno služe Internetom. Net Super korisnik
nema vremenskog ograničenja dok se služi Internetom, a naplaćuje mu se posebna tarifa za
telefonski, odnosno ISDN poziv po jednom B kanalu. Korisnik plaća mjesečnu naknadu u sklopu
T-Com računa, a uporabu Interneta u sklopu telefonskog računa za taj mjesec.

Paket Net Super korisnik sadrži:


- e-mail adresu kapaciteta 10 MB,
- tri dodatne besplatne e-mail adrese,
- novu uslugu besplatne sigurnosne zaštite pristupa internetu, koja uključuje
antivirusnu, antispam i firewall zaštitu,
- mogućnost potpune samoadministracije korisničkog računa putem T-Com internet
korisničkih stranica (postavljanje preusmjeravanja pošte, provjera zauzetosti e-mail
pretinca, postavljanje poruke u odsutnosti, prilagodba statusa sigurnosne zaštite,
aktivacija Meñunarodne roaming usluge itd)

2.6.6. Net Gost


Usluga je namijenjena svima koji tek povremeno pristupaju Internetu i nemaju potrebu za e-mail
adresom i trajnim registriranjem.

Net Gost korisniku omogućen je pristup u svjetsku internet mrežu bez posebne registracije na
T-Com internet čvoru. Net Gost korisnik nema svoje korisničko ime (account) na T-Com
internetu.

2.6.7. Stalna veza na Internet


Tehnički podaci za korisnike putem usmjerivača (router) i zakupljenog voda svoju lokalnu mrežu
trajno vežu na Internet su:
− odgovarajući usmjerivač (router),
− odgovarajući komunikacijski ureñaj za željenu brzinu prijenosa,
− zakupljeni vod do najbližeg T-Com čvora.

2.6.8. Veliki korisnik


Uporabom jednog od prijenosnih protokola (PPP, HDLC, Frame Relay) moguće je ostvariti
brzine prijenosa od 33,6 kbit/s do 8Mbit/s. T-Com osigurava korisniku domenu i odgovarajući
broj Internet adresa. Korisnik u svojoj lokalnoj mreži ima računalo (ili više njih) koje obavlja
funkciju Mail Servera i Domain Name Servera za njegovu domenu. Veliki korisnik u pravilu
komunicira sinkronim načinom prijenosa, a kod manjih je brzina (do 33,6 kbit/s) moguće
upotrijebiti i asinkroni način rada.
21
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

2.6.9. Veliki korisnik u nacionalnoj mreži

Usluga je namijenjena velikim korisnicima koji svu Internet komunikaciju obavljaju unutar
Hrvatske. Promet je ograničen sampo na mrežu T-Com-a i mreže T-Com-ovih ravnopravnih
(peering) partnera. Putem odvojenih priključaka moguće je kombinirati obje vrste usluga, te
istodobno biti veliki korisnik u nacionalnoj i u svjetskoj Internet mreži.

2.6.10. Meñunarodni Internet roaming


Meñunarodni Internet roaming je namijenjen korisnicima T-Com usluga koji se u inozemstvu
žele putem lokalnog telefonskog poziva vezati na korisnički račun T-Com-a, kao i korisnicima
drugih Internet mreža koji se nañu u Hrvatskoj i žele se iz naše telefonske mreže putem T-Com-
a povezati na svoje korisničke račune u domicilnim zemljama. Korisnicima T-Com-a je na
raspolaganju više od 8000 ulaznih točaka (POP-ova) u više od 150 zemalja širom svijeta.
Detaljnije upute za korištenje Internet roaminga objavljene su na Web stranicama http://www.t-
com.hr/poslovni/internet/roaming/usluge.asp.

Slika 19. Općenita shema HiNet mreže

2.6.11. Napredne usluge – usluge s dodanom vrijednošću


Internet mreža je zbog svoje sveopće prisutnosti i rasprostranjenosti dostupna široj populaciji
stanovništva. Ta je činjenica potakla razvitak mnogih aplikacija koje koriste infrastrukturu
Internet mreže za pristup korisnicima. Neke od usluga su:

− telefonski i web imenik,


− web trgovina,
− Internet bankarstvo,

22
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

− prijenos govora preko Internet protokola (VoIP),


− prijenos faksimila putem Internet protokola (FoIP),
− učenje na daljinu.

Telefonski i Web imenik

Slika 20.

Usluga telefonskog imenika je alternativa usluzi službe informacija. Naime, podaci o telefonskim
pretplatnicima i korisnicima Web stranica u jednoj državi postavljeni su u bazu podataka.
Kreiranjem dinamičkih stranica moguće je postaviti upit za odreñeni podatak na koji poslužitelj
daje rješenje u obliku ispisa osoba koje zadovoljavaju zadani kriterij. Ova usluga je dostupna 24
sata dnevno i to neograničeno mnogo puta. Potrebno je omogućiti pretraživanje po dijelu naziva
pretplatnika što daje točnije rezultate. Takoñer je potrebno osigurati složeni pristup većem broju
korisnika istovremeno. HT posjeduje takav imenik na adresi imenik.tel.hr. Pod uvjetom da su
podaci trenutno ažurirani ova usluga predstavlja najbrži mogući način dobivanja informacija o
pretplatnicima.

Pružatelji pristupa Internetu takoñer daju na uvid i popis vlastitih Web korisnika. Problem je u
tome što ne postoji jedinstvena baza podataka svih korisnika WWW usluge u svijetu po kojoj je
moguće pretraživanje po ključnoj riječi. Kao osnovni podatak potrebno je poznavati davatelja
usluge koji je ugostio web sadržaj odreñenog korisnika ili tvrtke.

Web trgovina

Web trgovina se sastoji od niza stranica na kojima se mogu razgledati, naručiti i platiti ponuñeni
proizvodi.

23
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 21.

Kao tehnička podloga Web trgovine nalazi se operacijski sustav, uobičajeno Windows NT, Unix
ili Linux. Web trgovina se kreira postavljanjem Web poslužitelja koji često ima dodatak za
kriptiranje potreban kod prikupljanja podataka o broju kartice.
Kriptiranje se odvija po SSL protokolu. Podaci o proizvodima nalaze se u bazi podataka na
poslužitelju. Dinamičko kreiranje stranica prema podacima iz baze podataka izvodi se
primjenom ASP tehnologije. Sadržaj stranice nije stalan već ga odreñuje korisnik iteracijom s
Web stranicama. Korisnik takoñer kao klijent komunicira s poslužiteljem, a autorizacija se odvija
preko kratkih informacija zvanih cookies (kolačići). Odabrane proizvode korisnik sprema u
virtualnu košaricu koja sprema popis odabranih artikala i njegove količine. Sadržajem vlastite
košarice korisnik može upravljati tako da može izvršiti pregled košarice, pražnjenje dijela ili
cijele košarice, ispisa trenutno potrošene količine novca i sl.

Na početku ili na kraju kupovine od korisnika se traže podaci poput imena, prezimena, adrese,
imena tvrtke i sl. Plaćanje naručenih proizvoda moguće je na više načina, karticom, pouzećem
ili općom uplatnicom. Prilikom plaćanja kreditnom karticom korisnik mora u Web formularu
ostaviti broj svoje kartice koji se zaštitno kodiran šalje prodavaču. Prodavač s navedenim
iznosom tereti račun kupca i šalje robu kupcu. Prilikom prodaje pouzećem roba se šalje kupcu
koju on plaća prilikom primitka od poštara. Slična je situacija i kod plaćanja općom uplatnicom.
Dostava proizvoda može biti preko poštanske usluge ili pak preko posebnih službi za dostavu.
Svaka Web trgovina mora ostaviti mogućnost povrata naručene robe u odreñenom
vremenskom razdoblju uz povrat novca. Takoñer mora omogućiti informacije o servisu,
rezervnim dijelovima, te dodatne informacije o proizvodu kod svojih dobavljača u cilju
zadovoljenja kupca.

Uspostava web trgovine podrazumijeva usvajanje tehnologija kreiranja Web stranica, zaštitnog
kodiranja, integracije Web sadržaja s bazama podataka, generiranje dinamičkih Web stranica i
slično. Male tvrtke koje prodaju relativno uski asortiman roba mogu zakupiti Web trgovinu koju
održavaju druge tvrtke. Sa vlastitog računala prodavač se spaja na poslužiteljsko računalo
tvrtke koja je za njegove potrebe otvorila Web trgovinu te unosi izmjene u asortimanu, stanju
zaliha, cijenama i slično. Takoñer postoji mogućnost kupnje instaliranog poslužitelja Web
trgovine kojeg prodavač mora sam posluživati, ali na takav način ima potpunu kontrolu troškova,
zarade, te posjećenosti vlastite Web trgovine.

24
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 22.

Internet bankarstvo

Internet bankarstvo ili telebanking je uporaba Internet infrastrukture u poslovanju banaka kojom
se omogućava korisniku samoposluživanjem obaviti akcije plaćanja računa, prebacivanja novca
s računa na račun, uvida u stanje računa i slično.

Slika 23. Način provjere identiteta korisnika Internet bankarstva

Sigurnosna komponenta kod Internet bankarstva je uvelike izražena i podijeljena u dvije razine -
razina provjere identiteta korisnika i sigurnost komunikacije s korisnikom. Korisnik za korištenje
usluge Internet bankarstva mora imati računalo, pristup Internet mreži te identifikator, ureñaj koji
generira jednokratnu lozinku koja se koristi pri provjeri identiteta korisnika u bankovnom
sustavu. Sigurnost komunikacije korisnika i bankovnog sustava se osigurava razmjenom
zaštitno kodiranih poruka po SSL protokolu putem Internet mreže. Sama banka treba imati
potvrdu o autentikaciji.

25
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Učenje na daljinu

Sustavi učenja na daljinu omogućavaju obrazovanje u elektroničkom okruženju gdje korisnici


uče u bilo koje vrijeme, uporabom računala kod kuće ili u uredu. Internet mreža sa svojim
uslugama elektroničke pošte, prijenosa datoteka (ftp), WWW je idealna infrastruktura za
odvijanje procesa daljinskog učenja.

Moguće je organizirati formalne i neformalne programe daljinskog učenja. Putem elektroničke


pošte mogu se primati poruke sa poštanskih lista organiziranih na neku tematiku kao i
mogućnost razmjene poruka. Korisnik se takoñer može pretplatiti na elektronske časopise
posvećene odreñenoj tematici.

WWW usluga sa svojim svojstvima hipertekstualnih veza i multimedijalnog sadržaja predstavlja


najatraktivniji način provoñenja usluge učenja na daljinu. Web stranice mogu sadržavati tekst,
slike, audio i video zapise te, u sprezi s uslugom elektroničke pošte, omogućavaju potpuni
proces učenja.

Sukladno opisanim načinima samoučenja i pronalaženja podataka putem Internet mreže


moguće je organizirati formalne programe učenja na daljinu. Prvenstveno je to prikladno kod
organiziranja osposobljavanja i tečajeva namijenjenih zaposlenim osobama. Tečajevi se mogu
organizirati na intranet mreži neke tvrtke kojom ona na brz, jeftin i učinkovit način može podići
stručno znanje svojih djelatnika.

Prednosti daljinskog učenja putem Internet mreže su mogućnost suradničkog rada profesora,
predavača i učenika, zatim interaktivni pristup multimedijalnom sadržaju te ravnopravan pristup
znanju učenicima na lokalnoj i nacionalnoj razini, u gradu i u udaljenim mjestima.

Komponente elektroničkog okruženja namijenjenog učenju na daljinu

Slika 24.

Uloga učitelja je tumačenje gradiva, a učitelj može biti osoba ili program. Nadzornik brine o
organizaciji te o provjeri identiteta učenika, a njegovu ulogu može preuzeti učitelj, učenik ili
program. Ostali učenici takoñer sudjeluju u procesu učenja kao kod tradicionalnog modela
učenja. Nastavna graña je organizirana u hipertekstualne, multimedijske dokumente, kao što su
lekcije, vježbe, simulacijski programi. Dodatni izvori informacija su časopisi, priručnici koji ne
spadaju u nastavnu grañu. Alati su sredstva kojima se učenik pomaže pri učenju kao što su
kalkulatori, programska podrška za komunikaciju.

26
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Prijenos govora preko IP mreže

Internet protokol je prvenstveno namijenjen prijenosu informacija u nerealnom vremenu, a


temelji se na komutaciji paketa u koje se paketiziraju informacije. Slanje govora putem IP
protokola sastoji se od digitaliziranja i paketiziranja govora te slanja kroz mrežu Internet, a
naziva se Internet telefonija. Model Internet telefonije temelji se na komunikaciji dvaju ili više
korisnika koji posjeduju multimedijalno računalo spojeno na Internet. Uzorkovanje, sažimanje i
paketizacija govornog signala odvija se u koderu računala pošiljatelja. Na prijemnom računalu,
nakon dekodiranja govorni signal slušamo preko zvučnika računala. Krajnji korisnik može i
preko telefonskog ureñaja pristupiti Internet telefoniji. Tada se pristup Internet mreži odvija
preko poveznika koji obavlja povezivanje telefonske i Internet mreže prevoñenjem telefonskih
brojeva u IP adrese i obratno. U ovom slučaju digitalizacija govornog signala moguća je u
samom telefonskom aparatu, telefonskoj centrali ili u povezniku.
Usluge IP telefonije uključuju komunikaciju:

− telefon-telefon,
− telefon-IP telefon i obratno,
− telefon-PC telefon i obratno,
− IP telefon-IP telefon,
− IP telefon-PC telefon i obratno,
− PC telefon-PC telefon.

Standardnim telefonom pristupa se Internet telefoniji putem poveznika tako da se bira njegov
telefonski broj. Na dobiveni izbornik unese se telefonski broj ili adresa pozivatelja. Poveznik
provjerava status pozivatelja i uspostavlja vezu i nadzire promet.

Slika 25: Arhitektura IP telefonije

PC telefon je aplikacija postavljena na multimedijalno računalo koje je spojeno na IP mrežu. Uz


uobičajene funkcije prijenosa i kodiranja govora ove aplikacije omogućavaju tekstualnu
razmjenu podataka (text chat), govornu poštu, ploču (whiteboard), prijenos podataka, statistiku
veze, blokiranja poziva, mjerač vremena poziva. Takoñer podržava priključak PC kamere na
USB sučelje te ostvaruje uslugu videotelefona. Bolje performanse se postižu ako se u računalo
ugradi kartica za kodiranje govora. Ova kartica predstavlja poveznik za mali broj priključaka.

27
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

IP telefon se spaja izravno na IP mrežu preko Ethernet sučelja. IP telefon predstavlja telefonski
ureñaj koji u sebi ima ugrañen sklop za kodiranje govornog signala. Konfiguriranje IP telefona
se obavlja putem Web sučelja.

Naplatu usluge moguće je izvršiti plaćanjem prije (pre-paid) ili poslije (post-paid) ostvarene
usluge. Korisnici usluga IP telefonije mogu biti fizičke osobe korisnici pokretnih i nepokretnih
telefona, tvrtke te telekomunikacijski operateri i davatelji podatkovnih usluga.

Osnovni elementi arhitekture IP telefonije, a koji se temelje na H.323 standardu namijenjenom


za prijenos multimedijalnih usluga u realnom vremenu preko paketskih mreža su:
− terminali,
− poveznici,
− administratori poveznika,
− višespojne upravljačke jedinice.

Terminali koji se koriste za kontinuiranu dvosmjernu komunikaciju u stvarnom vremenu su


telefon, računalo koje podržava H.323 standard te multimedijske aplikacije. Poveznik spaja dvije
različite mreže prevoñenjem protokola za uspostavu i prekid poziva, pretvorbom formata medija
i prenošenjem informacija meñu mrežama. Administrator poveznika je središnja točka za sve
pozive unutar mreže. Administrator poveznika obavlja funkcije adresiranja, daje odobrenja i
provjere ispravnosti terminala i poveznika, upravlja pojasnom širinom te obračunava i naplaćuje
korisničke usluge.

Prijenos faksimila preko IP mreže (FoIP)


Aplikacije prijenosa faksimila putem paketskih mreža omogućava rad faksimil ureñaja preko
mreža s komutacijom paketa kao što je Internet. Postoje dva načina prijenosa faksimila: metoda
kontinuiranog prijenosa u realnom vremenu i metoda pohrani i proslijedi (store-and-forward).
Prijenos faksimila je sličan prijenosu elektroničke pošte, a prednosti su u uštedi u prijenosu
putem paketskih mreža u odnosu na slanje preko telefonske mreže, zatim bržem slanju
faksimila na više adresa istovremeno te u smanjenju broja potrebnih telefonskih linija.

Usluga elektronička pošta-faksimil

Postoji mogućnost slanja elektroničke pošte na faksimil ureñaj putem mreže Internet. Putem
korisničkog programa za slanje elektroničke pošte umjesto adrese unosi se slijedeći oblik
adrese: broj_faksimila@davatelj_usluge_FoIP.com. Podržan je i prijenos dodanih datoteka koje
su kreirane u nekom tekstualnom programu koje se transformiraju u faksimil. Davatelj usluge
FoIP posjeduje Internet faksimil poveznik koji obavlja prethodno opisane akcije.

Usluga faksimil-faksimil

Usluga slanja faksimil dokumenata putem Internet mreže povoljna je radi snižavanja troškova,
poglavito pri slanju velikog broja faksimila. Slanje faksimila se može obaviti na razne načine uz
korištenje usluge davatelja FoIP. Davatelj FoIP usluge prihvaća faksimil, ponavlja slanje ako je
odredišnji faksimil zauzet, te osigurava potvrdu slanja ili prekida pri slanju faksimila.

28
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

3. VIŠEUSLUŽNE MREŽE UTEMELJENE NA IP PLATFORMI

Dinamički rast prometa, pojačan eksplozijom podatkovnih komunikacija, pristupa internetu i


mobilne telefonije, kao i stvaranje nove generacije multimedijalnih usluga, postao je pokretač
ogromnog zahtjeva za povećanjem kapaciteta u gradskim i magistralnim transportnim mrežama.
Na slici 26. prikazana su predviñanja potreba za informacijskim kapacitetima u godinama koje
dolaze.

Slika 26.
Uvažavajući tehnologiju internet protokola (IP), kao višeuslužnog protokol sloja, nužno se
nameće upotreba mreže svjetlovodnog sloja (Optical Layer Network). Funkcija prijenosnog sloja
definirana je kao pouzdana i jeftina transmisija prometa izmeñu mrežnih točaka i od korisnika do
tih mrežnih točaka. Glavni zahtjev koji stoji pred prijenosnom mrežom je porast njezine
inteligencije, da bi se obavili zadaci viših slojeva. To znači da prijenosni sloj treba pomoći IP
mrežnom sloju kod podizanja pouzdanosti i raspoloživosti sustava kao cjeline.

Kako opseg prometa raste, telekomunikacijska mreža ga mora pratiti, kako uz pomoć
geografskih proširenja sustava, tako i povećanja kapaciteta. Mreže trebamo graditi na način da
su nadogradive u budućnosti, s mogućnošću ispunjavanja novih zahtjeva.

Iteracijski postupci izmeñu sustava upravljanja mrežom, mrežnog planiranja i alata za


dizajniranje mreže, pomažu da bi se ovaj složeni zadatak mogao riješiti.

Dinamičko preusmjeravanje (routing), pokazalo se kao najpogodnija mrežna arhitektura da bi se


izvršila interkonekcija IP sloja i prijenosne mreže.

Dinamičko prijenosno preusmjeravanje zahtijeva da IP sloj konfigurira prijenosnu mrežu


sukladno prometnom inženjeringu, varijacijama u opterećenju, greškama/prekidima na mreži i
zagušenju. Ono takoñer zahtijeva fleksibilnu, dinamički konfiguriranu prijenosnu infrastrukturu.
Ovo se može realizirati korištenjem „add/drop“ multipleksera i digitalne unakrsne konekcije, kao
i multipleksera optičkog sloja, te optičke unakrsne konekcije.
29
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Možda u prvom trenutku dinamičko-prijenosno preusmjeravanje nema toliki značaj zbog


startnog prekapacitiranja sustava, meñutim rast potreba za širokopojasnom paketskom mrežom
u budućnosti će sigurno pomoći sačuvanju kvalitete usluge. Dinamičko prijenosno
preusmjeravanje, sa svojim alociranjem resursa u realnom vremenu tamo gdje su oni potrebni,
optimizira ulaganje u mrežu.

Fleksibilni elementi svjetlovodne mreže i inteligentni sustavi upravljanja mrežom ključ su


rješenja u osiguranju da će upravljanje uslugama od kraja do kraja biti podržano sa svih
aspekata.

Svjetlovodni kabel postaje temeljni kamen razvitka telekomunikacijskih višeuslužnih mreža.


Svjetlovodna mreža postaje jedino rješenje za ispunjenje zahtjeva krajnjeg korisnika u
budućnosti. Na slici 27. dan je prikaz prijelaza sa tradicionalnih jednouslužnih mreža na
višeuslužne mreže.

Slika 27. Prijelaz sa jednouslužnih na višeuslužnu mrežu

Slika 28. pojednostavljeno ilustrira arhitekturu višeuslužne mreže.

Slika 28. Arhitektura konvergiranih IP usluga

30
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Današnje širokopojasne telekomunikacijske mreže uglavnom se grade oko jezgrene ili temeljne
mreže (Backbone Network), kojoj krajnji korisnici (End Users) pristupaju posredstvom pristupnih
mreža (Access Networks). Na strani krajnjeg korisnika najčešće se nalazi jedan ili više krajnjih
ureñaja koji su danas vrlo često povezani u lokalnu mrežu (Local Area Network). Jezgrena je
mreža zadužena za transport informacija izmeñu krajnjih korisnika ili izmeñu krajnjih korisnika i
davatelja sadržaja, usluga, odnosno aplikacija. Jezgrena mreža obavlja prijenos, odnosno
transmisiju te komutiranje (switching), odnosno usmjeravanje informacija.

3.1. Transmisijske mreže

Transmisijska ili prijenosna telekomunikacijska mreža je skup prostorno distribuiranih i


povezanih transmisijskih sustava, čiji je zadatak prenijeti ponuñenu količinu informacija,
zahtijevane kvalitete na traženu udaljenost uz što manju cijenu. Transmisijska se mreža može
opisati i kao skup transmisijskih čvorova ili linkova koji na fizičkoj razini povezuju krajnje
korisnike s čvorovima u pristupnoj mreži, te čvorove meñusobno u jezgrenoj mreži.

3.1.1. Optički transmisijski sustav

Razvitak optičke transmisijske mreže potaknut je nizom razloga:


- tehnološki napredak komponenti za prijenos, komutaciju i procesiranje optičkog
signala,
- pad cijena fotoničkih komponenata,
- povećanje zahtjeva za raznolikošću telekomunikacijskih usluga,
- povećanje zahtjeva za fleksibilnošću,
- povećanje zahtjeva za raspoloživošću,
- brzi porast prometa,
- zahtjevi za širokopojasnim uslugama.

Svojstva optičke mreže su:


- optička transparentnost na velikim udaljenostima,
- ogroman potencijalni transmisijski kapacitet,
- mala učestalost pogreške (BER),
- fleksibilnost u radu,
- integracija postojećih usluga.

Osnovne tehnologije i tehnike optičke mreže su:


- multipleksne tehnike,
- tehnologija svjetlovodne niti,
- tehnologije fotoničkih sustava i komponenti,
- transmisijska tehnika,
- komutacijska tehnika,
- obrada optičkog signala.

3.1.2. Arhitekture transmisijskih mreža

Suvremena transmisijska mreža temelji se na digitalnom prijenosu i vremenskom


multipleksiranju u električkoj domeni, valnom multipleksiranju u optičkoj domeni, te prostorno-
vremenskom prospajanju. Osnovni elementi transmisijske mreže su: digitalni linkovi (električki ili
optički), ureñaji za multipleksiranje i komutacijski elementi (ADM, OADM, DXC i OXC).

31
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

U mreži se prospajaju agregatni tokovi na dugoročnoj osnovi da bi se zadovoljili prometni


zahtjevi izmeñu pojedinih čvorova komutacijske mreže. Promjene u komutacijskoj matrici
čvorova transmisijske mreže dogañaju se u dva slučaja:
- zbog promjene u prometnim zahtjevima (spora promjena), ili
- zbog kvara u mreži i potrebe da se preusmjeravanjem izbjegne gubitak prometa (brza
promjena).

Za zadovoljenje prometnih zahtjeva (slika 29.) izmeñu čvorova A i B, u normalnom stanju mreže
koristi se primarni put (A, B) s potrebnim kapacitetom od x standardnih kanala, a izmeñu A i C
primarni put (A, C) s y kanala. U slučaju kvara izmeñu čvorova transmisijske mreže
(prospojnika) A i B, ugrožen je promet na oba puta. U prospojnicima A, B i C treba u što kraćem
vremenskom intervalu prospojiti promet na rezervne putove: rezervni put (A, D, B) umjesto
primarnog (A, B) i rezervni put (A, D, C) umjesto primarnog (A, B, C).

Slika 29.

3.1.3. Suvremena arhitektura transmisijske mreže

Suvremena arhitektura transmisijske mreže razlikuje dvije osnovne razine: jezgrenu i pristupnu
mrežu.

U jezgrenoj mreži s većim udaljenostima izmeñu transmisijskih čvorova, na meñunarodnoj i


nacionalnoj razini, primjenjuje se povezana optička mreža jer minimizira duljine optičkih putova.
U čvorovima se koriste električki prospojnici (DXC) s tendencijom prema primjeni optičkih
prospojnika (OXC). Radi povećanja mogućnosti preživljavanja u slučaju kvara, primjenjuju se
redundandni optički putovi uz primjenu različitih scenarija zaštite i obnavljanja (npr. zaštite 1+1,
1:1, obnavljanje linka). Optička transmisijska mreža koja obuhvaća optički prijenos i prospajanje
u optičkoj domeni, najčešće na razine valnih duljina, naziva se sveoptičkom transmisijskom
mrežom.

Na razini mreže gdje udaljenosti nisu velike (regionalna razina) najviše se koristi prstenasta
struktura. U prstenastoj mreži primjenjuju se add/drop multiplekseri i to električni (ADM) ili optički
OADM. Radi zaštite u slučaju kvara, koristi se dvostruki prsten.

32
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Na razini pristupne mreže najčešće se koristi zvjezdasta struktura, kao najjeftinija, ali i
nejnepouzdanija. Uvažavajući činjenicu da je telekomunikacijska mreža informacijska
infrastruktura, nužno je potrebno povećati pouzdanost i raspoloživost pristupa korisnika na
mrežu, pa je naše opredjeljenje za zvjezdastom strukturom pristupne mreže (vidi sliku 30).

Slika 30. Osnove topologije transportnih mreža

Današnja hijerarhija razina transmisijske mreže u slojevitom prikazu ima tendenciju smanjenja
skupih i složenih posrednika (ATM i SDH) izmeñu sveprisutnog IP sloja i perspektivnog fizičkog
sloja DWDM (slika 31). Protokol s komutacijom oznaka u IP mreži MPLS (Multi-Protocol Label
Switching) u optičkoj domeni postaje protokol s komutacijom valnih duljina MPλS (Multi-Protocol
Lambda Switching).

IP

ATM MPLS MPλS

SDH

DWDM

Slika 31. Razine mreže

U IP mreži primjenjuje se komutacija paketa, kao najučinkovitiji način prijenosa i komutacije


podataka u mreži. Budući da se i dalje očekuje velik porast podatkovnog prometa u
telekomunikacijskoj mreži, može se očekivati razvoj i implementacija optičke komutacije paketa
(OPS-Optical Packet Switching) u optičkim mrežama nove generacije. S tehnološkog gledišta
ovaj zadatak nije jednostavno realizirati jer pretpostavlja brzu optičku komutaciju zaglavlja
paketa i primjenu optičkih memorija.

33
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Kao kompromisno rješenje se razmatra optička komutacija snopova (OBS – Optical Burst
Switching), u kojoj se paketi agregiraju u velike snopove koji se prenose odvojeno od zaglavlja
snopa i tako ostavljaju dovoljno vremena za elektroničko procesiranje i usmjeravanje. Na slici
31. prikazana je evolucija funkcionalnosti optičke mreže koja se očekuje u sljedećih nekoliko
godina.

Novi telekomunikacijski operatori na prostoru Republike Hrvatske grade informacijsko-


komunikacijsku mrežu zasnovanu na IP platformi, sa uvoñenjem MPLS protokola.

IP MPLS mreža se u početnoj fazi rada sastoji od glavnog čvora u Zagrebu, te regionalnih
centara u Rijeci, Splitu i Osijeku. Svaki od tri regionalna centra povezana su na centralni čvor u
Zagrebu bežičnim radio vezama i optičkim vezama.

Osim zvjezdaste strukture povezivanja sa glavnim čvorom, nužno je izvršiti i meñusobno


povezivanje meñu čvorovima, kako bi se osigurala redundantnost kapaciteta.

Slika 32.

34
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

4. DEFINICIJA OSNOVNIH POJMOVA IZ TEORIJE POUZDANOSTI

Sve tehničke sustave općenito možemo podijeliti na:

− sustave koji se obnavljaju,


− sustave koji se ne obnavljaju.

Sustave koji se obnavljaju možemo podijeliti na:

− sustave koji se obnavljaju na nivou komponente, to jest za vrijeme izvršenja obnavljanja


ne prekida se izvršenje zadatka,
− sustave koji se obnavljaju na nivou sustava, to jest za vrijeme izvršenja obnavljanja
prekida se izvršenje zadatka.

Sustave koji se ne obnavljaju možemo podijeliti na:

− sustave koji za vrijeme obnavljanja bezuvjetno prekidaju izvršenje zadatka,


− sustave koji se uopće ne obnavljaju.

Sustavi koji se obnavljaju na nivou


Sustavi koji
komponente
se
obnavljaju Sustavi koji se obnavljaju na nivou
sustava
Sustavi
Sustavi koji za vrijeme obnavljanja
Sustavi koji bezuvjetno prekidaju rad
se ne
obnavljaju Sustavi koji se uopće ne obnavljaju

Slika 33.

Prema mjestu koje sustav zauzima u ovoj podjeli definiraju se osnovne veličine iz teorije
pouzdanosti. Na primjer sustav koji se uopće ne obnavlja ne posjeduje veličinu raspoloživosti.

Telekomunikacijski sustavi spadaju u sustave koji se obnavljaju, ovisno o strukturi obnavljanje


se vrši na nivou sustava ili na nivou komponente.

Kod telekomunikacijskih sustava definiramo sve pojmove iz teorije pouzdanosti:

− efikasnost,
− raspoloživost i
− pouzdanost.

35
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

4.1. Definicija osnovnih pojmova i funkcija

4.1.1. Efikasnost
Efikasnost je vjerojatnost izvršenja zadatka uz odgovarajuću cijenu koštanja.

D (t ;τ )
E(t;τ) =
C (t ;τ )

D(t;τ) – vjerojatnost izvršenja zadatka


C(t;τ) – cijena izvršenja zadatka

Vrlo često efikasnost izražavamo i u obliku


E(t;ττ) = Ee(t;ττ)Et(t;ττ)

Ee(t;τ) – ekonomski aspekt efikasnosti


Et(t;τ) = D(t;τ) – tehnički aspekt efikasnosti

4.1.2. Raspoloživost
Raspoloživost je vjerojatnost da će u nekom po volji odabranom trenutku sustav koji se obnavlja
biti u ispravnom stanju.

Praktički raspoloživost najčešće računamo iz odnosa ukupnog vremena ispravnog rada i čitavog
vremena promatranja sustava.

Ta
A(t) =
Tu

Ta – ukupno aktivno vrijeme


Tu – ukupno vrijeme promatranja

4.1.3. Pouzdanost
Pouzdanost je vjerojatnost ispravnosti u nekom vremenskom intervalu uz definirane uvjete rada
i zadatak.

4.1.4. Osnovne funkcije teorije pouzdanosti i odnosi meñu njima


U teoriji pouzdanosti definiramo četiri osnovne funkcije:
R(τ) – pouzdanost, vjerojatnost ispravnosti u nekom vremenskom intervalu,
f(τ) – funkcija gustoće kvarova,
λ(τ) – funkcija intenziteta kvarova,
F(τ) – vjerojatnost kvara u nekom vremenskom intervalu.

Očito je da postoji odreñena veza izmeñu funkcije R(τ) i F(τ), ta veza je dana relacijom.

R(τ) + F(τ) = 1
Iz gornje relacije proizlazi

R(τ) = 1 - F(τ)

36
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Takoñer iz teorije matematske statistike i vjerojatnosti poznata nam je veza izmeñu funkcija f(τ) i
F(τ).
τ

F(τ) = ∫ f (τ )dτ
−∞
Takoñer iz funkcije gustoće kvarova možemo izračunati vrijednost pouzdanosti.
Pomoću donjeg izraza najprije možemo izračunati prosječan broj kvarova u nekom intervalu
µ(τ).
τ
µ(τ) = ∫ λ (τ )dτ
0
Poissonova raspodjela P(n;µ) daje vjerojatnost odreñenog broja kvarova, pouzdanost je
vjerojatnost nultog kvara.

R(τ) = P(0;µ)

Iz gornje relacije nam proizlazi veza izmeñu funkcije R(τ) i λ(τ).


τ


− λ (τ ) dτ
R(τ) = e 0

Preko navedenih gornjih jednadžbi proizlazi nam veza izmeñu sve tri navedene funkcije koja
glasi:

f(τ) = λ(τ)R(τ)

Oblik pojedinih statističkih dogañaja ovisit će prvenstveno o obliku funkcija λ(τ). U našim
razmatranjima najčešće se uzima da je funkcija λ(τ) konstanta, što odgovara razdoblju
normalnog rada tehničkog ureñaja.

Slika 34.

37
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

5. DEFINIRANJE KVALITETE TELEKOMUNIKACIJSKIH USLUGA

Korisnika telekomunikacijskih usluga zanima isključivo kvaliteta usluga koju mu mreža pruža.
Prethodno izražavanje kvalitete telekomunikacijskih usluga je iznošeno više parametrima nego li
stvarnom definicijom. Parametri u upotrebi su: gomilanje, vrijeme odziva, šumovi, prekidi itd.
CCITT preporuka G 106 (poglavlje l) definira kvalitetu usluga kao vjerojatnost uspješnog
završetka posluživanja.
Razlikujemo tri skupine razloga, odnosno uzroka koji rezultiraju neuspješnim završetkom
posluživanja i to:
− pozivajući korisnik,
− telekomunikacijski sustav u mreži, i
− pozvani korisnik ili poslužitelj, odnosno davatelj usluge.
Iako su sva tri moguća izvora neuspješnog završetka posluživanja jednako važna, s obzirom na
širinu problema, predmet obrade će biti kvaliteta veza unutar telekomunikacijske mreže.
Ova kvaliteta usluga se odnosi na kvalitetu usluga sa stanovišta korisnika. Pojam kvalitete
usluga sa stanovišta korisnika često se naziva i efikasnost telekomunikacijske mreže sa
stanovišta korisnika, a dana je kao odnos broja uspješnih posluživanja s obzirom na ukupan
broj pokušaja pozivanja, uključujući osim kompletne veze i utjecaj ponašanja korisnika.

CCITT ovu složenu vjerojatnost naziva vjerojatnost uspješnog posluživanja:

p = p1 × p2 × p3

gdje je:
p – vjerojatnost uspješnog posluživanja,
p1 – raspoloživost telekomunikacijske mreže,
p2 – pouzdanost uspostavljene veze,
p3 – komponenta ljudskog faktora.

p1, p2 i p3 se mogu dalje razložiti na :

p1 = p11 × p12

p2 = p21 × p22

p3 = p31 × p32

Produkt vjerojatnosti p1 × p2 daje kvalitetu mreže (Network Connection Ration – NCR), koja
se dobiva kao odnos uspjelih pokušaja uspostavljanja veze obzirom na ukupan broj pokušaja
uspostavljanja veze, uz uvjet da se veza uspostavlja prema slobodnom korisniku ili slobodnom
davatelju TK usluga.

Vjerojatnost p11 se odnosi na pojedine pretplatničke telekomunikacijske priključke (ptp), a daje


se kao raspoloživost, odnosno vjerojatnost korisničke dostupnosti do centralnih organa.

p12 predstavlja vjerojatnost da jedan prihvaćeni poziv, a na temelju informacija o pozivanom


korisniku bude uspješno prospojen .Očito je da se ovaj parametar ne odnosi samo na tzv.
tehničku raspoloživost telekomunikacijskog sustava, već on ovisi i o prometnoj sposobnosti tj.
vjerojatnosti da će veza biti uspješno prospojena u uvjetima realnog prometnog opterećenja.

38
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Vjerojatnost p3 ovisi isključivo o ponašanju A i B korisnika i nije predmet razmatranja, ali u svrhu
razjašnjenja treba kazati da se p31 vrlo često navodi u literaturi i kao p13 tj. kao vjerojatnost da je
B korisnički telekomunikacijski priključak slobodan, ili poslužitelj odnosno davatelj usluga.
Sa vjerojatnošću p32 razmatra se ponašanje korisničkog telekomunikacijskog priključka kao
inicijatora pokušaja uspostavljanja željene veze. U ranijim razmatranjima korisnici su se tretirali
kao apsolutni izvori prometa, kojima se ne mogu pripisati nikakva svojstva.

U stvarnosti na korisničke telekomunikacijske priključke, odnosno na njihovo ponašanje u velikoj


mjeri utječe stanje u mreži, pa korisnički telekomunikacijski ureñaj i mreža čine zajedno jedan
sustav izmeñu čijih se dijelova razmjenjuju informacije. U vezi toga govori se o ponašanju
korisnika prilikom pokušaja ponovljenog pozivanja, a u svrhu uspješnog ostvarenja veze. Zbog
toga je potrebno razlučiti pojam gubitak poziva od gubitka veze.

Na temelju praćenja ovako specificiranih vjerojatnosti skupa dogañaja nazvanih kvaliteta usluga
možemo u potpunosti procijeniti kvalitetu usluge koju osjeća korisnik, odnosno kvalitetu
posluživanja. Ova informacija daje kvantificirano veličinu o kvaliteti telekomunikacijske mreže, a
postizanje definiranog nivoa tako specificirane kvalitete predstavlja krajnji cilj eksploatacije.

Analizirajući elementarne vjerojatnosti ovog skupa uočavamo da možemo izvršiti razdvajanje


utjecaja prometa i utjecaja korisnika telekomunikacijskog priključka od utjecaja otkaza (kvarova)
na kvalitetu posluživanja, a trajno praćenje nabrojenih parametara omogućava identifikacija
mjesta otkaza kao i razdvajanje utjecaja trajnih od trenutnih smetnji.

Slika 35. Komponente koje utječu na kvalitetu usluga

39
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

6. DEFINIRANJE EFIKASNOSTI TELEKOMUNIKACIJSKIH SUSTAVA

Efikasnost telekomunikacijskih sustava se definira kao vjerojatnost da će tijekom eksploatacije


sustav uspješno osigurati uspostavljanje veze meñu korisnicima (kada se za to ukaže potreba) i
zadanu kvalitetu prijenosa informacija u odreñenom vremenskom intervalu pod odreñenim
uvjetima rada i uz neko cijenu koštanja, može se prikazati izrazom:

D ( t, τ)
E ( t, τ) =
C uk ( t , τ )
gdje je:
D( t , τ) - vjerojatnost izvršenja funkcije sustava
C uk ( t , τ) - ukupna cijena koštanja prijenosa
t - vrijeme početka promatranja
τ - vremenski interval promatranja

Relativnu cijenu korištenja prijenosa možemo prikazati izrazom:

C0 + Ck
C rel ( t , τ) =
C0
gdje je:

co – cijena koštanja rada bez pojave kvara


ck – dodatni troškovi zbog pojave kvara
co = ci + cod
ci – cijena investicija (nabava + montaža)
cod – cijena održavanja i logističke podrške tijekom održavanja bez kvara
ck = cot + cg
cot – troškovi otklanjanja kvarova
cg – direktni gubici radi zastoja sustava

Izraz za efikasnost dat na ovaj način predstavlja statičku ocjenu efikasnosti sustava kojom se
mogu dosta dobro prikazati pojedina čvorišta sa relativno dosta fiksnim algoritmom upravljanja,
ali se tim izrazom ne obuhvaća mogućnost boljeg iskorištenja, efikasnije mogućnosti prijenosa
na razini složene mreže pomoću dinamičkog upravljanja i boljeg dinamičkog iskorištenja mreže
u cjelini.

Zbog navedenog pogodnija je ocjena efikasnosti pomoću komparativnog izraza idealne


efikasnosti mreže s obzirom na stvarnu efikasnost promatrane telekomunikacijske mreže.

K r ( t , τ)
E ( t , τ) =
K p ( t , τ)
gdje je:
K r ( t , τ) - statička ocjena stvarne efikasnosti mreže
Kp( t, τ) - statička procjena potencijalne efikasnosti mreže

40
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

D( t , τ)
K r ( t , τ) =
C( t , τ)

D( t, τ) - procjena vjerojatnosti pravilnog rada i prijenosa informacija u vremenskom


intervalu ( t , t + τ) na temelju stvarnih podataka o funkcioniranju
telekomunikacijske mreže
C (t ,τ ) - ukupni troškovi nabave i eksploatacije

D max ( t, τ)
K p ( t , τ) =
C min ( t, τ)

D max ( t , τ) - maksimalna moguća vjerojatnost pravilnog prijenosa informacija


C min ( t, τ) - procjena najmanjih mogućih troškova.

Uvrštavajući dobivamo:

D (t ,τ )
C (t ,τ )
E (t ,τ ) =
D max(t ,τ )
D min(t ,τ )

D( t, τ) C min ( t, τ)
E ( t, τ) = (1)
D max ( t , τ) C( t, τ)

pri čemu je:

D( t , τ)
- takozvani tehnički aspekt efikasnosti
D max ( t , τ)

C min ( t , τ)
- takozvani ekonomski aspekt efikasnosti
C( t , τ)

Za ukupnu efikasnost vrijedi:

0 ≤ E ( t , τ) ≤ 1

Ukoliko sada analiziramo pojedine parametre efikasnosti spomenute u izrazu (1) možemo
vjerojatnost pravilnog prijenosa informacije D( t , τ) prikazati kao produkt vjerojatnosti
nepojavljivanja grešaka u prospajanju i prijenosu informacija Ppr pr (vjerojatnost pravilnog
prijenosa informacija uz zanemarenje utjecaja pouzdanosti i vjerojatnošću pravilnog tehničkog
funkcioniranja sustava P( t , τ) pa za D( t , τ) možemo pisati:

D (t ,τ ) = Ppr pr (t ,τ ) ⋅ P(t ,τ )
Kod toga je vjerojatnost D( t , τ) ograničena vjerojatnošću pravilnog funkcioniranja sustava
odnosno njenih parametara, tako da vrijedi:

41
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

D( t , τ) ≤ P ( t , τ)
a time i
Dmax (t ,τ ) = Pprpr max (t ,τ )

Ako je C uk min ( t , τ) ukupna cijena koštanja idealizirane mreže, uvrštenjem dobivamo:

K r ( t , τ) D( t, τ) C min ( t , τ)
E ( t, τ) = = •
K p ( t, τ) Pprpr max ( t , τ) C i + C 0 + C p + C g
Ukoliko pretpostavimo da je K p ( t , τ) tj. idealna potencijalna efikasnost sustava K p ( t , τ) ≈ 1 , a
što za slučaj promatranja jednog čvora ili pretplatničke telekomunikacijske mreže možemo
napraviti , dolazimo na početni izraz:
D ( t , τ)
E ( t, τ) =
C( t, τ)
Vjerojatnost pravilnog uspostavljanja veze D ( t , τ) je odreñena vjerojatnošću bezotkaznog rada
sustava koja se za sustave, kod kojih su procesi otkazivanja i obnavljanja neovisni, možemo
odrediti prema:
D( t , τ) = K{A ( t ) ⋅ R ( t , t + τ) + [1 − A( t )] ⋅ M ( τ 0 ) ⋅ R ( τ − τ 0 )}
A(t ) ≈1
≈0

gdje su:

A(t) - funkcija raspoloživosti


R(t) - funkcija pouzdanosti
M ( τ 0 ) - funkcija obnavljanja
K - prikladnost konstrukcije promatranog sustava
τ0 - vrijeme obnavljanja
τr = τ − τ0 - vrijeme ispravnog rada
τ - vremenski interval promatranja

Iz ovog izraza vidimo da je vjerojatnost izvršenja zadatka dana produktom faktora prikladnosti
konstrukcije i sume uvjetnih vjerojatnosti da je u trenutku t sustav na raspolaganju, tada se u
vremenskom intervalu τ neće dogoditi kvar i vjerojatnosti da u trenutku t sustav nije na
raspolaganju, ali će se u intervalu τ 0 izvršiti popravak, te da se u preostalom vremenskom
intervalu τ − τ 0 neće dogoditi kvar, odnosno da će sustav ispravno obavljati svoju funkciju.
U slučaju da je vrijeme promatranja dovoljno dugo, a intezitet otklanjanja kvarova mnogo veći
od inteziteta nastanka kvara što je osigurano za sve telekomunikacijske ureñaje i sustave, to se
drugi izraz u sumi uvjetnih vjerojatnosti može uzeti približno 0, budući da imamo brzo
obnavljanje. Možemo kazati da je raspoloživost približno 1, što onda daje:

D (t ,τ ) = K p A(t ) ⋅ R(τ )

42
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Za ukupnu sustavsku efikasnost imamo sada izraz:

R ( τ) A ( t ) K p
E ( t, τ) =
C( t , τ )

gdje je:

R ( τ) - pouzdanost izvršenja zadatka u intervalu τ , ako je na početku intervala sustav


ispravno radio,
A ( t ) - funkcija raspoloživosti sustava,
K p - sposobnost tj. prikladnost konstrukcije s obzirom na mogućnost izvršenja
zadatka,
C( t , τ) - ukupna cijena koštanja.

Ova definicija efikasnosti objedinjuje sve osnovne faktore koji se javljaju tijekom eksploatacije
sustava. Ovdje su prisutni ekonomski, organizacijski i tehnički aspekti osiguranja efikasnosti
telekomunikacijskih složenih sustava.

U literaturi se najčešće govori o tehničkom aspektu efikasnosti, jer daje stupanj zadovoljenja
korisnika.

43
Efikasnost složenih tehničkih sustava

Ekonomski moment efikasnosti Tehnički moment efikasnosti

Raspoloživost Pouzdanost Sposobnost


Pouzdanost izvrš. Adekvatnost
Radna raspoloživost
zadatka konstrukcije

Vrijeme zastoja
Operativno vrijeme
Pogodnost za
pouzdanosti
održavanje

Vrijeme aktivnog
Logističko vrijeme Administrativno vrijeme
remonta
Funkcija dizajna, Funkcija raspolo. rez.
Funkcija osoblja i
opreme, podataka, dijelova, osoblja i
sredstava
sredstava i osob. sredst.

Planirano održavanje
Stvarna i ekonomska
podrška

Ispitno mjerna Upute i ost.


Obuka kadrova Rezervni djelovi Sredstva Ugovori o održav.
oprema dokum. za održ.

Slika 36. Osnovni odnosi izmeñu raznih parametara efikasnosti

44
6.1 Postizanje optimalne efikasnosti sustava

U svrhu postizanja optimalne efikasnosti sustava postoje uglavnom tri aspekta efikasnosti
sustava (aspekt predviñanja, aspekt procjene i revizije i aspekt verifikacije) u fazama
projektiranja, konstrukcije i proizvodnje.

6.1.1. Aspekt predviñanja


Tehnika predviñanja efikasnosti tijekom projektiranja i razvitka, osigurava uspješno
planiranje optimuma efikasnosti sustava.

6.1.2. Aspekt procjene i revizije


Procjenu efikasnosti treba vršiti tijekom faze projektiranja, konstrukcije, proizvodnje i svih
elemenata koji osiguravaju uspješno održavanje i visoku iskoristivost sustava u svrhu
smanjenja cijene sustava.

Procjena efikasnosti objedinjava:


− funkcionalnost (predviñanja, analize i testiranje),
− pouzdanost (MTBF) (predviñanja, analize i testiranje),
− raspoloživost:
− metoda nadzora (predviñanja, analize i testiranje),
− metoda lokacije greške (predviñanja, analize i testiranja),
− mogućnost popravka (predviñanja, analize i testiranja),
− logističku podršku (predviñanja, analize i testiranja),
− ljudski faktor (predviñanja, analize i testiranja).

Potrebno je naglasiti da bilo kakav pristup projektiranju efikasnosti sustava koji bi izostavio
potrebu iterativne procjene i revizije tj. višestrukog traženja optimuma meñusobno
izbalansiranih vrijednosti pojedinih parametara efikasnosti, ne bi u sebi nosio suštinu teorije
efikasnosti.

45
Ulazni zahtjevi Sredstva Opis sustava Faktori podrške Konstrukcija Upravljanje Prelazak na
Postupak
MODELA modela i tvorničko testiranje
Definicija odlučivanja
Kvalitativni Buñet efikasnosti sustava efikasnosti sustava razvoja
Identifikacija interfacca
operativni Osoblje Definicije
alternativnih sustava
zahtjevi, Kapacitet parametara Mjerenje i komp.
sustava Variable itd. DA
Specificiranje industrije interfacca parametara efikas. Optimal.
Konfiguracija Granice podatk.
radnih zahtjeva, Tehnološke Tehn. programa sustava za konfiguracije
Dokumentacija Popisi, sredstva
Zahtjevi podrške, granice izbora alternat. sustave sustava
Identifikacija
Sredstva zahtjeva podrške Izvršenje sustava
Popisi za svaki alter. studije i prodaje
Konceptualni sustav
studij

NE

Ulazni zahtjevi Efikasnost sustava Izvori podataka Analiza izmjena


Prikupljanje
Definicija Očekivani izvori podataka Procjena i
Raspoloživost
sustava Primjenjivi i primjena izmjena
Pouzdanost
Iskoristivost elementi postupak Osnovni zahtjevi
Sposobnost
Okolina podataka Dizajn sustava
Radni/održ. Podrška sustava
faktori
Kvantitativni
zahtjevi
Povratna veza

Slika 37.

46
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

6.1.3. Aspekt verifikacije

Ovim se misli na verifikaciju predviñenih parametara efikasnosti u fazi proizvodnje (na uzorcima
ili sustavu) i u fazi eksploatacije kroz prizmu praćenja stvarno postignute efikasnosti sustava.

Stvarna efikasnost sustava će se pokazati tek kad nastupe radni uvjeti sustava.

Čekanje do trenutka radnih uvjeta sustava je uzaludno ukoliko nisu bili osigurani odreñeni
postupci koji će rezultirati očekivanom efikasnošću sustava. Kod toga, kako bi se osigurala
moguća korektivna akcija uz minimalne troškove, mjerenje i procjena postaju iterativni proces
započet tijekom početnog projektiranja i proširen tijekom razvitka proizvodnje i testiranja.

Kroz fazu koncepcije i definicije postupak služi da bi ustanovio početne zahtjeve za sustav i
služi da se jasnije sagledavaju tehnički uvjeti, odnosno kupoprodajni ugovori obzirom na
mogućnost sustava, a kroz mogućnost alternativnih rješenja tokom izvedbene faze.

6.2. Ekonomski aspekt efikasnosti

Kod projektiranja i konstruiranja sustava želi se postići ispunjenje namijenjene funkcije uz nižu
cijenu. Ukupna cijena uključuje početne troškove (cijenu konceptualnih studija, razvitka,
proizvodnje, testiranja i montaže), te operativne troškove (troškovi održavanja, rezervni dijelovi
instrumenata, ispitna oprema i pomoćna sredstva).

Uz pravilnu procjenu troškova, moguće je bitno smanjiti troškove kroz sagledavanje problema
troškova s obzirom na traženu pouzdanost i raspoloživost, a što stvarno može utjecati na
redukciju bilo intenziteta kvarova, bilo vremena održavanja, a kroz to i na reducirane zahtjeve i
troškove za podršku u fazi eksploatacije.

47
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

POČETNI TROŠKOVI INVESTICIJE


1. Postupak i kontrola ugovaranja 10. Osoblje i obuka
2. Konceptualne studije a) obuka – teoretska
3. Projektiranje i razvitak b) obuka
a) osnovna oprema c) učionice
b) oprema podrške d) ureñaji za obuku
c) tehnički podaci e) podaci za obuku
4. Izvedba f) obuka nastavnika
5. Integrirano testiranje g) administrativno – režijski troškovi
a) kategorija I 11. Početni radovi podrške
b) kategorija II a) materijalno rukovodstvo
c) kategorija III opskrba
6. Sredstva pripravnost
a) održavanje i popravak podaci /
b) skladište kontrola inventara
c) nekretnine b) ugovorni radovi
d) korištenje terenski radovi
7. Oprema podrške c) zahtjevi obuke
a) radna d) administrativno vodstvo
b) održavanje 12. Transport (prvo odredište)
c) instrumenti a) osobna oprema
8. Rezervni dijelovi za popravak b) oprema podrške
a) osnovna oprema c) rezervni dijelovi za popravak
b) sredstva tipa rezerve d) sredstva
9. Tehnički podaci e) tehnički podaci
a) tehnička dokumentacija f) pakiranje
b) radni izvještaji g) ureñaj za obuku
c) crteži / mikrofilmovi/CD

OPERATIVNI TROŠKOVI
1. Godišnje održavanje 5. Logistička podrška
a) održavanje sustava a) upravljanje materijalom,
b) održavanje ostalih sredstava snabdijevanje i brisanje /
2. Rezervni dijelovi za popravak dodavanje kontrole inventara
a) nadopunjavanje rezervnih b) servisi nabavljača
dijelova terenski servis
osnovna oprema tehničko udruživanje
oprema podrške c) administrativno – režijski trošk.
b) modifikacija rezervnih dijelova 6. Tehnički podaci podrške
3. Modifikacija oprema a) servisni bilteni
4. Osobni dohoci osoblja b) tehničke upute
a) kvantiteta osoblja
b) brzina i vještina
c) direktna podrška osoblja
(socijalna zaštita, stanovanje i
dr.)
d) administracija

48
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

6.3. Logistička podrška

Logistička podrška osigurava korisniku trajan i efikasan rad sustava u fazi eksploatacije.

Logistička podrška uključuje sljedeće elemente:


1. Planirano održavanje
2. Oprema podrške
3. Osoblje i obuka
4. Tehnička dokumentacija
5. Rezervni dijelovi
6. Ugovori s dobavljačem rezervnih dijelova

1. Planirano održavanje u sebi sadrži:


− filozofiju, plan i postupke koji se odnose na upravljanje, izvršenje i kontrolu kvalitete
preventivnog i korektivnog ili kontrolirano korektivnog održavanja (ukoliko je
primijenjeno),
− planirano obnavljanje koje uključuje servis, popravak, testiranje, kalibriranje,
modifikacije,
− rukovanje i uskladištenje.
Ovaj skup poslova definiran je i sljedećim pojmovima (poglavlje 4.) kao MTTR, MTBM, vrijeme
reakcije na kvar, vrijeme pripreme, vrijeme lokacije i identifikacije greške, vrijeme potrebno za
demontažu, popravak i montažu, prilikom održavanja, itd.

2. Oprema podrške uključuje svu potrebnu opremu koja osigurava planirane ciljeve
održavanja s obzirom na traženu efikasnost opreme.

3. Osoblje i obuka definira nivo stručnosti, vještine, iskustva itd.

4. Tehnička dokumentacija obuhvaća svu dokumentaciju koja je potrebna za efikasno


upravljanje i održavanje (specifikacije, opisi, sheme, tehnički podaci, upute, postupci za
lociranje grešaka i druge forme tehničkih logističkih podataka).

5. Rezervni dijelovi obuhvaćaju količinu dijelova obzirom na postignutu pouzdanost i


raspoloživost sustava.

6. Ugovori s dobavljačima rezervnih dijelova definiraju potrebu i intenzitet narudžbi, način


dobave, osiguranje tehničke pomoći u održavanju itd.

Očito je da intefrirana logistička podrška direktno utječe na parametre raspoloživosti sustava, a


kroz to na sveukupnu efikasnost sustava.

Da bi se postiglo efikasno održavanje potrebno je da se pojam pogodnosti za održavanje


razmatra u ranim fazama projektiranja i konstrukcije, jer se isključivo u tim fazama mogu
ostvariti preduvjeti za efikasno održavanje i upravljanje sustavom.

Iz iznesenog proizlazi da je analiza pogodnosti održavanja takoñer iterativna funkcija, započeta


u ranoj fazi projekta, okvirno definirana ugovorom, a razvijena u fazi konstrukcije.

49
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 38.
50
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

6.3.1. Srednje vrijeme izmeñu kvarova (MTBF)


Jedan način opisivanja ponašanja sustava ili sklopa kojeg je moguće popraviti jest da se da
srednja vrijednost vremena izmeñu uzastopnih kvarova označenih s MTBF – Mean Time
Between Failure (MTBF).

Vrijeme koje je potrebno da se otkrije kvar, locira i ukloni, naziva se vrijeme popravka. Srednja
vrijednost vremena popravaka kod raznih pojava greške naziva se srednje vrijeme popravka –
Mean Time To Repear (MTTR). Recipročna vrijednost tj.

1
µ=
MTTR

naziva se učestalost popravka i daje srednju vrijednost za broj popravaka u jedinici vremena.

Srednje vrijeme do zakazivanja - Mean Time to Failure (MTTF) je srednja vrijednost razdoblja
izmeñu završetka popravka i pojave sljedećeg kvara. Jasno ova srednja vrijednost se odnosi na
vrijeme kada sustav radi.

Iz iznesenog proizlazi da je:

MTBF = MTTF + MTTR

Ukoliko je MTTR zanemarivo imamo:

MTBF = MTTF

Prikaz vremena dat je na slici 39.

Slika 39.

Trenutci kad doñe do kvara


a1, a2 Vremenski intervali (korisnog) rada
b1, b2 Vremenski intervali izmeñu pojave kvarova
c1, c2 Vrijeme popravka
MTTF Srednja vrijednost vremenskih intervala do pojave greške:

a=
∑ a i = ∑ (bi − ci )
i i
MTBF - Srednja vrijednost vremenskih intervala izmeñu grešaka:
51
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

∑ bi
b=
i
MTTR - Srednja vrijednost vremenskih intervala potrebnih za popravak:
∑ ci
c=
i
Dakle: b = a + c ili MTBF = MTTF + MTTR

Za telekomunikacijske sustave općenito vrijedi da su vremenski intervali ai i bi reda veličine


mjeseci ili godine, dok ci nije veći od nekoliko sati.

6.3.2. Funkcija obnavljanja


Funkcija koja opisuje nalaženje i otklanjanje kvarova naziva se funkcija obnavljanja. Funkcija
obnavljanja daje vjerojatnost da će kvar biti otklonjen u vremenu t, nakon što se pojavio, uz
odreñene korake i mogućnosti popravljanja sustava.

Najčešće korišten analitički izraz je:

M (t) = 1 - e -µt

gdje je:

M (t) - funkcija obnavljanja,


µ - intenzitet obnavljanja, i
t - vrijeme.

Na osnovi evidencije o kvarovima možemo izračunati srednje vrijeme obnavljanja, odnosno


popravaka:

1 1 NK
TC = = ⋅ ∑ T Ci
µ N K i =1

gdje je:

Nk - broj popravaka.

6.3.3. Srednje vrijeme popravaka (MTTR)

Kako je predmet rada problem upravljanja i nadzora mjesne decentralizirane tt mreže, zadržat
ćemo se na analizi srednjeg vremena popravaka (MTTR).
S obzirom na prethodno izneseno, kod apliciranja MTTR-a na mjesnu mrežu moramo razlikovati
odvojeno slučaj: odvija li se preko vodova za vrijeme popravaka tt promet i slučaj: je li došlo do
prekida prometa.

52
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Vrijeme popravka za slučaj kada se preko vodova mjesne mreže ne može odvijati promet,
predstavlja izuzetno važnu veličinu, o kojoj ovisi raspoloživost, a time i kvaliteta usluga sa
stajališta korisnika.

U svrhu povećanja kvalitete usluga, greškama koje uvjetuju prekid prometa treba u održavanju
dati prioritet. Očito je da za radnu jedinicu koja vrši održavanje mjesne mreže greške sa i bez
prekida prometa uvjetuju rad na popravci dijelova mreže, koji traje odreñeno vrijeme.

Ukoliko izvršimo analizu tog vremena, vidimo da se ono u stvari sastoji od četiri zasebna dijela
koji ovise o stupnju opremljenosti nadzorne opreme, o organizaciji kao i snabdjevenosti
rezervnim dijelovima.

mreža ispravna mreža u kvaru mreža ispravna


t
I II III IV

Slika 40.

tMTTR = t1 + t2 + t3 + t4

Za slučaj mjesne mreže vrijedi da se srednje vrijeme popravka mreže u kvaru sastoji od:
t1 - vremena potrebnog da se nastala greška uoči. Ova veličina ovisi o načinu i izboru
metoda održavanja kao i o izboru prikladne nadzorne opreme i upotrebljenog načina
informiranja.
t2 - vrijeme u kojem se na osnovi dobivene informacije o nastanku greške (dobivene
preko opreme ili korisnik – služba “97”) izvrši fino lociranje greške. Lokaciju greške
izvodi oprema ili osoblje za održavanje isključivo na osnovi znanja i iskustva koje mu
stoji na raspolaganju.
t3 - vrijeme zamjene ili popravka elementa mjesne mreže, koje ovisi isključivo o znanju,
vještini i opremljenosti ekipa na popravci.
t4 - vrijeme potrebno da se provjeri ispravnost popravljenog dijela mreža (kabelski pravac,
ogranak, izvod i dr.) i njegovo puštanje u eksploataciju.

Ovo je slučaj kada je na raspolaganju ljudstvo za održavanje sa potrebnim materijalom za rad, u


trenutku saznanja za kvar.

Ukoliko to nije slučaj onda ovoj grupi vremena, koju možemo nazvati zajedničkim imenom
aktivno vrijeme održavanja (popravaka) treba pridodati i vrijeme čekanja.

Vrijeme čekanja sadrži:


− logističko vrijeme, koje definira sustav snabdijevanja rezervnim dijelovima, i
− administrativno vrijeme, koje definira organizaciju održavanja.

Aktivno vrijeme popravaka uglavnom je ovisno o tipu opreme koja se popravlja, dok se vrijeme
čekanja odnosi na efikasnost organizacije održavanja, brzinu komuniciranja, raspoloživost i
kvalifikaciju ekipa za održavanje, te o broju i vrsti rezervnih dijelova i komponenata.

53
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

6.3.4. Definiranje raspoloživosti za sustave sa obnavljanjem


Pojavu kvarova općenito možemo predstaviti eksponencijalnom raspodjelom gustoće kvarova
čiji je intenzitet ispada konstantan I 4 I . Vjerojatnost da će sustav t sati nakon svakog kvara biti
ponovno spreman za rad (ispravan) data je sa:

M(t) = 1 – e - µt

gdje je:

1
µ= - učestalost popravka
MTTR

Dakle, da bi definirali raspoloživost za sustave sa obnavljanjem, potrebno je izračunati


vjerojatnost P1(t) da će sustav biti ispravan u trenutku “t”.

Uz primjenu Markovljevog procesa razlikujemo stanje 1 u kojem je sustav u redu i stanje 2 u


kojem je sustav u kvaru i biti će popravljen. Iz stanja 1 sa intenzitetom otkaza λ prelazi se u
stanje 2, a iz stanja 2 u stanje 1 s učestalošću popravaka µ.

µ
− µ∆t
1 2
−λ λ

Slika 41.

Matrica prijelaza glasi

d1 c 21 − λ µ
=
c12 d 2 λ −µ

a sustav transformiranih diferencijalnih jednadžbi I Laplaceova transformacija glasi:

P1 (0) s + λ − µ L{P1}
=
P 2 (0) − λ s + µ L{P 2}
Ako pretpostavimo da u trenutku t = 0 sustav može biti u ispravnom stanju s vjerojatnošću α
(time je obuhvaćen i slučaj α = 1) vrijede sljedeći početni uvjeti:

P1 (0) = α
P2 (0) = 1 - α

Na poznat način dobivamo vrijednost P1(t)

54
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

α −µ

L{P1} = ∆1 =
1 − α s + µ α(s + µ) + µ(1 − α) αs + µ µ 1 µ 1
= = = ⋅ + (α − )
∆ s+λ −µ (s + λ )(s + µ) − µλ s(s + µ + λ ) µ + λ s µ+λ s+µ+λ
−λ s+µ

µ µ −(µ +λ ) t
→ P1 ( t ) = + (α − )⋅
µ+λ µ+λ e

Ako se vrijeme t mjeri višekratnicima srednjeg vremena 1/µ do popravka postavlja se dakle:

t
= → t = tN µ
1 µ tN

µ µ − [( µ + λ ) µ ]
tN
P ( t ) = µ + λ + (α − µ + λ ) ⋅ e
1

ako to označimo sa:

µ
=k imamo
µ+λ

P1(t) = k + (α - k) exp (- tN / k)

P1(t) odnosno A(t) je vjerojatnost da se sustav u nekom proizvoljnom trenutku t nalazi u


ispravnom stanju. Ovako definiranu vjerojatnost nazivamo RASPOLOŽIVOST sustava. Vrlo
često nas raspoloživost interesira kroz dulji vremenski period pa onda tražimo

µ
lim (A ( t ) = P1 ( t )) = lim (k + (α − k ) exp(− t N k ) =
t →∞ t →∞ 1 4 4 4 2 4 4 43 µ+λ
0

Budući je
1 1
µ= ,a λ=
MTTR MTBF

možemo pisati:

MTBF
lim (A ( t ) =
t →∞ MTBF + MTTR

Ovako definiranu raspoloživost nalazimo često u literaturi, ali je očito da ovaj izraz vrijedi uz
ograničenje da su intenzitet ispadanja i popravaka konstante, te da postoji stanje ravnoteže.

Ovo možemo ilustrirati sljedećim dijagramom:

55
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 42.

Važna razlika izmeñu A(t) i R(t) je njihovo ponašanje u stacionarnom stanju. Kako “t” postaje
velik sve funkcije pouzdanosti približavaju se nuli, pri čemu funkcija raspoloživosti postiže
odreñenu vrijednost. Iz gornjeg dijagrama je vidljivo kako se A(t) približava konačnoj vrijednosti
kada “t” postaje vrlo velik.
µ
A∞ ( t ) = lim (A( t ) =
t →∞ µ+λ

Prikazane su krivulje A(tn) = k + (α - k) exp (- tN/k) za različite vrijednosti α, iz čega je vidljivo da


što je stacionarna raspoloživost veća to će trebati dulje vremena da sustav doñe u stanje
ravnoteže.

6.3.5. Raspoloživost složenih sustava


Već su u prethodnom poglavlju izvedeni izrazi za raspoloživost pojedinih sklopova i sustava, te
je za trajnu raspoloživost jednog sklopa izveden izraz:

µ 1 λ
A= = ≈ 1−
µ+λ λ µ
1+
µ

kada je λ << µ

U slučaju jednostavnih sklopova ili sustava kao na slici 43.:

A 1 A 2 A 3 A n

Slika 43.

56
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

trajna raspoloživost cijelog lanca dana je izrazom:

As = Π Ai = A1 . A2 . A3 . . . An

Kod redundantnih sklopova ili sustava kao na slici 44:

A 1

A 2

A n

Slika 44.

izraz za trajnu raspoloživost može se izvesti na temelju prethodne relacije samo što umjesto
raspoloživosti koristimo izraz za neraspoloživost.
Ako se s A1 označi raspoloživost jednog sustava, tada se za redundantni sustav kaže da nije
raspoloživ, kada ni jedan ni drugi, ni n-ti sustav ne stoji na raspolaganju tj. vrijedi izraz:

A = A1 ⋅ A 2 ⋅ ⋅ ⋅ A n = (1 − A1) ⋅ (1 − A 2) ⋅ ⋅ ⋅ (1 − A n )

za slučaj dva sklopa moguće je uvrštavanje za

µ
A=
λ−µ

dobiti izraz

2µλ + µ
2
2
µ
= 1 − (1− A) = 1 − (1−
2
A λ +µ
)=
µ
p 2
+ 2µλ + λ
2

Ako se gornji izraz izrazi kao funkcija od λ dobivamo:


µ

λ
2 +1
µ
A =
λ
pa 2
λ
1+ 2 + ( )
µ µ
Izvodeći dalje uz λ << µ dobivamo aproksimativni izraz za raspoloživost dvaju aktivnih
redundantnih sklopova ili sustava.

57
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

λ
2
1
Apa = ≈1−
λ µ
2 2
+ 2µλ
1+
µ
2
+ 2µλ

Ukoliko na sličan način razmotrimo izraz za pasivnu redundanciju dvaju sklopova dobijemo:

λ
+1
µ
2
+µ µ
A = =
µ λ
pp 2 2
+ µλ + λ
2
λ
( ) + +1
µ µ

Za redundantne sklopove od ranije vrijedi izraz:

[ ]
n n n
A = ∏ A i = ∏ [1− (1− A i)]= ∏ 1− A1
i =1 i =1 i =1

Odnosno

A S
= (1 − A1)(1 − A 2)(1 − A3) ⋅ ⋅ ⋅ (1 − A n )

n
A S = 1 − ∑ A i + članovi višeg reda
i +1
S obzirom da više članove možemo zanemariti (njihov udjel u ukupnoj raspoloživosti je vrlo
mali), dobijemo aproksimativni izraz za raspoloživost sustava pomoću pojedinih izraza za
raspoloživost u serijskom spoju prema:

n
A S ≈ 1 − ∑ A i za A i << 1
i +1
Ovi izrazi nam daju mogućnost da teoretski procijenimo vrijeme trajanja rada ili otkaza cijelog
sustava dozivom na ukupno vrijeme rada.

Iz teoretski izračunate raspoloživosti sustava dobivamo neraspoloživost kao:


As = 1 − As

Ukoliko se to množi sa ukupnim vremenom rada sustava, dobivamo relativno vrijeme prekida
prometa tj. nerada sustava.

IhI Ih / god ⋅I Igod⋅ I


TA = A ⋅ 8760 ⋅ broj godina
Ukoliko ovo vrijeme definiramo kao granicu dozvoljenog nerada sustava u odreñenom
razdoblju, onda ovo vrijeme postaje osnova i granica unutar koje se mora naći projektant kada
projektira kako sklopovsku konfiguraciju sustava IMTBFSI tako i sustava održavanja IMTTRSI.
To znači da:

58
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

≥ zadane ≥ 1 − λ s
≈1− MTTR s
A S
µ s
MTBF s

su ovime fiksno zadane granice odnosno omjer MTTRS i MTBFS tj. srednja vrijednost izmeñu
otkaza sustava IMTBFSI koja ovisi o intenzitetu otkaza sklopova i njihovoj serijskoj ili paralelnoj
razmještenosti u strukturi sustava.

Druga je ovisnost o srednjem vremenu otkaza sustava, a koji ovisi o metodama identifikacije
kvara te njegove lokacije i brzine kojom se kvar može otkriti, kao i o opskrbi rezervnim
dijelovima, jednom riječju ovisi o sustavu održavanja, nadzora i upravljanja telekomunikacijskom
mrežom u cjelini.

59
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

7. REFERENTNI MODELI ZA PROMETNE MREŽE

7.1 Strukturiranje prometne mreže prema poopćenom mrežnom modelu

Strukturu pojedine prometne mreže (teletraffic network) možemo sustavno proučavati polazeći
od poopćenog referentnog modela telekomunikacijske mreže koji prikazuje generičke
podsustave mreže i odnose (relacije) izmeñu njih i prema okruženju. Takvim pristupom
omogućeno je lakše razumijevanje kompleksne strukure mreže te je osigurana konzistentnost
proučavanja. Klasični tehnički opisi mrežni elemenata, sučelja i protokola specifičnih za svaku
mrežu trebaju se razumjeti kroz njihove temeljne funkcije i procese.

Osnovni koncept poopćenog referentnog modela telekomunikacijske mreže je sustavno


utemeljen opis funkcija, struktura i procesa u telekomunikacijskim mrežama, prihvaćen danas
kao standardni pristup.

Ovdje rekapituliramo poopćeni model koji je koristan u proučavanju prometnih mreža, odnosno
vrsta telekomunikacijskog prometa prema osnovnim teleuslugama. Prikaz poopćenog
referentnog modela telekomunikacijske mreže dan je na slici 45.

Slika 45. Poopćeni referentni model TK mreže

Prema poopćenom referentnom modelu fizičku strukturu telekomunikacijske mreže možemo


načelno predstaviti izrazom:

MFS = (UTE, ASN, SSN, TSN, NMS, INS, RSM)

60
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

gdje je:

UTE korisnički terminalni ureñaj (user terminal equipment)


ASN pristupna podmreža (pretplatničke parice, mobilni pristup i dr.) (access subnet)
SSN komutacijska podmreža sastavljena od komutacijskih sustava (centrala) (switching
subnet)
TSN spojna transmisijska podmreža koja povezuje čvorišta (trunk subnetwork)
NMS oprema (podsustavi) za upravljanje mrežom (network management system)
RSM relacije koje opisuju povezivanje komponenti mreže odnosno mrežnih elemenata.

Struktura telekomunikacijske mreže treba podržavati odgovarajuće funkcije i procese kojima se


osigurava kvalitetno usluživanje korisničkih zahtjeva. Funkcije koje automatizirano obavlja
telekomunikacijska mreža u osnovnoj klasifikaciji podijeljene su na:
 funkcije osnovne noseće (transportne) mreže (FBS),
 funkcije asocirane teleuslugama (FTS),
 funkcije asocirane uslugama inteligentne mreže (FIN),
 funkcije upravljanja mrežom (FNM).

Formalno možemo zapisati da skup funkcija telekomunikacijske mreže (FM) obuhvaća


prethodno naznačene osnovne skupine funkcija tako da vrijedi:

FM = FBS U FTS U FIN U FNM

gdje rabimo već uvedene oznake. Svaka funkcija realizira se odvijanjem odgovarajućih procesa
odnosno programa za odreñena „sustavska ponašanja“.

Za pojedine prometne mreže, usluge se nadograñuju na automatizirane tehničke funkcije i


sustavno ih emuliraju. Pri tome je značajno koristiti stečene spoznaje i iskustva iz dosadašnje
eksploatacije, ponajprije vezane za telefonski, telegrafski i podatkovni promet. Inženjeri
telekomunikacijskog prometa i prometni tehnolozi trebaju dobro upoznati korisničke zahtjeve
(user requirements), postaviti funkcijske i strukturne specifikacije za mrežne i ostale resurse koji
će omogućiti efikasno i efektivno obavljanje prometa.

7.2 Slojevito strukturiranje funkcija i procesa

Klasična telekomunikacijska (telefonska) mreža nije zahtijevala takvu funkcijsku kompleksnost i


složenu slojevitu arhitekturu kakvu nalažu novije mreže, odnosno sustavi. Razloga tomu ima
više i ukratko ćemo ih objasniti. Govorna (glasovna) komunikacija posredovanjem telefonske
mreže uključuje inteligentne krajnje korisnike koji obavljaju odgovarajuće postupke na početku,
tijekom i na kraju razgovora bez potrebe posebnih programa i protokola ugrañenih u krajnje
telefonske ureñaje. Čovjek bira odgovarajući broj, ponavlja poziv u slučaju zauzeća, predstavlja
se na početku razgovora, u slučaju smetnji ponovit će riječi ili rečenice i dr. Komunikacija
izmeñu krajnjih korisnika ( →sugovornika) oslonjena je uglavnom na fizičku (eletričku) razinu
mrežne usluge. Izuzetak je faza uspostavljanja i raskidanja veze kad se šalju odgovarajuće
signalizacijske poruke koje zahtijevaju višu razinu logičkog (mrežnog) procesiranja.

Uvoñenjem računalskih komunikacija putem javne mreže, te razvitkom paketnih i integriranih


višeuslužnih mreža, postalo je nužno razraditi drugačiji pristup i koncept ustrojavanja
telekomunikacijske mreže, odnosno funkcija i procesa koji se u njoj obavljaju. Novi pristup nije
se mogao oslanjati na klasična rješenja telefonske mreže, nego je zahtijevao cjelovito tretiranje
komunikacije izmeñu krajnjih sustava tako da se integralno tretiraju transmisijske mrežne
funkcije i aplikacijski orijentirane funkcije.

61
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

U skladu s uvedenim sustavskim opisivanjem možemo naznačiti da su zahtjevi temeljnim


funkcijama i strukturom mrežnih elemenata klasične telefonske mreže bitno manji u odnosu na
podatkovne i druge (negovorne) mreže. Načelno vrijedi:

K (TfM) < K (PDN)


K(TfM) << K (MSN)

gdje je:
K (TfM) - kompleksnost (K) klasične telefonske mreže (TfM)
K (PDN) - kompleksnost (K) javne podatkovne mreže (PDN)
K (MSN) - kompleksnost (K) širokopojasne multiservisne mreže (MSN).

Rast kompleksnosti implicira zahtjeve za slojevitim strukturiranjem. To znači da se pored


horizontalne strukture i razgraničenja mrežnih elemenata uvodi detaljnjija vertikalna podjela
sustava u podsustave sa srodnim funkcijama. Izmeñu podsustava moraju postojati
odgovarajuća sučelja tako da se osigura obavljanje procesa odnosno „end-to-end“ usluga za
krajnje korisnike.

Veliki problemi koji su nastali 70-ih godina u telekomunikacijskom povezivanju različite


računalne opreme dodatno su intenzivirali napore na standardizaciji i prihvaćanju globalno
usuglašene slojevite mrežne arhitekture. Povezivanje računalne opreme u kojoj je bio instaliran
vlastiti nekompatibilan komunikacijski software (napisan u npr. asembleru), zahtijevalo je
složene prilagodbe i adaptacije. Da bi se riješili takvi problemi, te podržao spomenuti novi
pristup razvitku integralnih komunikacijskih sustava, ISO (International Organization for
Standardization) je 1977. godine pokrenuo rad na referentnom (slojevitom) modelu povezivanja
otvorenih sustava (Open Systems Interconnection). Paralelno sa time radile su i radne skupine
CCITT-a, tako da je nakon publiciranja OSI-referentnog modela gotovo istovjetan model
prihvaćen 1984. godine preporukom X.200 [61].

Načela slojevitog strukturiranja funkcija/procesa bila su ugrañena i u računalske mreže koje su


prethodile OSI-RM-u. Najpoznatije takve mrežne arhitekture su:
 IBM-ova SNA (System Network Architecture),
 Digitalova DNA (Digital Network Architecture).

Kao svojevrsna konkurencija i/ili nadopuna OSI-RM razvijan je i skup Internet protokola
(TCP/IP). To je takoñer slojeviti model koji je podržan sve širom ponudom aplikacija i produkata
[60], [61].

Sustavski pristup razmatranja računalske komunikacije i slojevitog strukturiranja


funkcija/procesa prikazan je na slici 46. Kompletan komunikacijski sustav promatra se u
okruženjima i razlaže na odreñen broj slojeva od kojih svaki obavlja neke funkcije.
Konceptualno se razlikuju „niži“ slojevi orijentirani na mrežne funkcije (transmisiju, transport) i
„viši“ slojevi s aplikacijski orijentiranim funkcijama. Čitav komunikacijski sustav predstavlja
podsustav korisničkog (stvarnog) okruženja u kojem se obavljaju odreñene aplikacije (AP) i iz
njih generira potreba za telekomunikacijom.

U formalnom zapisu možemo načelno identificirati skup različitih funkcija telekomunikacijske


mreže kod otvorenih sustava. Opis tih funkcija uključuje odgovarajuću kompoziciju mrežnih
funkcija i aplikacijski orijentiranih funkcija tako da vrijedi:

f
OSI

TM
= {f } Ο {f }
MF AP

62
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

gdje je:

OSI
f TM
- skup funkcija telekomunikacijske mreže prema OSI okruženju

{ f } - skup mrežnih funkcija,


MF

{ f } - skup aplikacijskii orijentiranih funkcija,


AP

Ο - operator kompozicije.

Signalizacija i upravljanje mrežom su u gornjem izrazu uključene u mrežne funkcije, no moguće


ih je posebno tretirati.

Svaki sloj obavlja odreñenu dobro definiranu funkciju u kontekstu ukupne komunikacije. Rad se
obavlja prema definiranom protokolu razmjenom poruka koje sadrže korisničke podatke i
dodatne upravljačke informacije izmeñu korespondirajućih slojeva udaljenih sustava (terminala).
Svaki sloj ima definirano sučelje prema sloju koji je neposredno ispod i iznad njega. Takvim
slojevitim ustrojavanjem protokoli odreñenog sloja nezavisni su od ostalih slojeva.

Slika 46. Sustavni prikaz slojevitog strukturiranja računalske komunikacije

Različite funkcije koje omogućuju komunikaciju krajnjim korisnicima, odnosno aplikacijskim


procesima (AP) mogu biti grupirane na različite načine. Ako npr. razmatramo komunikaciju
izmeñu dva udaljena računala, tada je potrebno postići sljedeće „dogovore“ izmeñu njih:

 Koje usluge (e-mail, file transfer ili dr.) i koji jezik će se koristiti?
 Kako će informacije biti kodirane?
 Koje funkcije trebaju biti aktivirane za otklanjanje posljedica smetnji u prijenosu?
 Koja metoda će se koristiti za dodavanje adresnih labela?
 Kako će terminali biti fizički priključeni na mrežu (tip konektora, naponi)?
63
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Nakon opsežnih razmatranja stručnjaci uključeni u razradu OSI-RM usvojili su unificiranu


podjelu funkcionalnih slojeva kao opći hijerarhijski okvir za dotadašnje i nove standarde,
odnosno protokole mrežnih komunikacija.

7.3 OSI referentni model

Polazeći od općeg koncepta i načela slojevitog strukturiranja komunikacija, razvijen je referentni


model povezivanja otvorenih sustava (Open Source Interconnection – Reference Model). Izbor
sedam razina rezultat je iscrpnih evaluacija (prijedlozi su bili u rasponu 5 ÷ 11). OSI –RM
službeno je prihvaćen u listopadu 1984. godine kao ISO norma dokumentom ISO7948, te kao
preporuka CCITT (ITU-T) X.200 na Plenarnoj sjednici CCITT (takoñer u listopadu 1984.
godine).

OSI referentni model definira sedam protokolskih razina, od najvišeg sloja primjene ili aplikacije
do najnižeg fizičkog sloja. Slojevi OSI referentnog modela su:

1. fizički sloj (Physycal Layer)


2. sloj podatkovne veze (Data Link Layer)
3. sloj mreže (Network Layer)
4. sloj transporta (Transport Layer)
5. sloj sesije (Session Layer)
6. sloj prezentacije (Presentation Layer)
7. sloj primjene (Application Layer).

Tri donja sloja (1-3) su mrežno-ovisni i orijentirani na protokole asocirane s (podatkovnom)


telekomunikacijskom mrežom koja se koristi za povezivanje dva (računalska) sustava. Nasuprot
tomu, tri gornje razine (5-7) su aplikacijsko-ovisne i sadrže protokole koji omogućuju interakciju
aplikacijskih procesa (AP) krajnjih korisnika.

Meñusloj (4) → transportni sloj posreduje izmeñu viših i nižih slojeva tako da aplikacijski
orijentiranim slojevima pruža mrežno-neovisne usluge.

Sustavni prikaz logičke strukture OSI modela dan je na slici 47. Opis funkcija i programskih
modula na pojedinim protokolskim razinama dan je u nastavku.

64
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 47. Sustavni prikaz strukture OSI referentnog modela

Sloj aplikacije ili primjene (A-L) pruža korisničko sučelje (user interface) za različite mrežne
informacijske usluge, no on ne obuhvaća aplikacijske procese (AP) iz okruženja. A-L sadrži
skup aplikacijskih entiteta koji podržavaju semantički razumljivo povezivanje aplikacijskih
procesa iz okruženja sustava (RSE-Real System Environment). Niz programskih modula
sadržanih u A-L omogućuju da vanjski korisnici (a to su aplikacijski procesi ili ljudi) uspostavljaju
komunikaciju s drugim vanjskim korisnicima.

Pristup aplikacijskim uslugama ostvaruje se kroz definirani skup primitiva, svaki s pridruženim
parametrima, koji su podržani lokalnim radnim (operacijskim) softwareom. Osim transfera do
korisnika, A-L pruža sljedeće usluge:

- identifikacija namjeravanog komunikacijskog partnera imenom ili adresom,


- uspostavljanje autoriteta (ovlasti) za komuniciranje,
- dogovor o privatnosti i enkripciji,
- izbor načina ili discipline dijaloga, i dr.

Razvijeni su i razvijaju se brojni protokoli aplikacijskog sloja:

- MHS-X.400 (Message Handling Service),


- usluge imenika (X.500),
- usluge virtualnog terminala (Virtual Terminal Service),
- prijenos poslova/programa (Job Transfer and Manipulations) i dr.

Većina telematskih usluga (teleks, viteoteks...) realizira se potporom aplikacijskih uslužnih


modula/protokola.
65
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Sloj prezentacije (P-L) obavlja funkciju prezentacije (sintaksi) podataka tijekom komunikacije,
osiguravajući prepoznatljivost tih podataka. Da bi se ostvarilo istinski otvoreno povezivanje
sustava brojne apstraktne i konkretne sintaksne forme moraju biti definirane za korištenje
aplikacijskih procesa. P-L entiteti „pregovaraju i selektiraju“ odgovarajuće sintakse, odnosno
obavlja konverziju ili adaptaciju u razumljiv oblik za lokalni sustav. Sljedeća važna funkcija P-L
odnosi se na sigurnost podataka (data security) i potrebna šifriranja (encrypted). Primjeri
protokola sloja prezentacije: virtualna datoteka, šifrirana poruka i dr.

Sloj sesije ili sjednice (S-L) pruža „mehanizme“ za uspostavljanje, koordinaciju i sinkronizaciju
dijaloga izmeñu dva udaljena aplikacijska procesa. S-L dopušta dvosmjernu simultanu ili
naizmjeničnu komunikaciju, te definira specijalne pristupne znakove (tokens) za strukturiranje.
Lista sesijskih usluga koje se pružaju sloju prezentacije sadrži normalne, proširene i garantirane
usluge te posebna izvješća o iznimnoj situaciji/podatku (exception reporting). Sloj može
sadržavati usluge tarifiranja. Sesijske PDU (Protocol Data Unit) ponekad se nazivaju porukama
(messages).

Sloj transporta (T-L) ima posredničku ulogu izmeñu viših aplikacijskih orijentiranih slojeva
(protokola) i nižih mrežno-ovisnih slojeva (protokola). T-L pruža sloju sesije uslugu prijenosa
poruka (message transfer facility) koja je neovisna o tipu mreže, odnosno dovodi krajnje
sustave u stanje kao da s neposredno priključeni jedan na drugog. T-L osigurava najpovoljnije
korištenje mrežnih resursa i usluga ovisno o vrsti i zahtjevima komunikacije koju definiraju
korisnici, odnosno sloj sesije. Transportne PDU nazivaju se blokovi (blocks). Sloj transporta
pruža različite klase usluga (classes of services) što korenspondiraju različitoj kvaliteti usluga
koje pružaju pojedine telekomunikacijske mreže. Postoji pet klasa usluga u rasponu od klase 0
(koja pruža samo osnovne funkcije uspostavljanja konekcije) do klase 4 koja uključuje i funkcije
potpune kontrole pogrešaka i kontrolu tijeka prometa. Npr. klasa 0 izabire se kod korištenja
PSPDN mreže, a klasa 4 kod korištenja PSTN za prijenos podataka.

Sloj mreže (N-L) pruža usluge prijenosa (podataka) izmeñu krajnjih sustava preko komutirane
mreže, pri čemu se mogu koristiti različite linije i posredujući sustavi (čvorovi). N-L obavlja
funkcije uspostavljanja, održavanja i raskidanja konekcije kroz čitavu mrežu, odnosno adresira
korisnike i usmjerava podatkovne jedinice (→ pakete) kroz mrežu. U slučaju meñumrežne
komunikacije N-L pruža različite funkcije harmonizacije rada povezanih mreža.

Sloj podatkovne veze ili data-linka (D-L) obavlja funkcije uspostavljanja, održavanja i
raskidanja podatkovne konekcije od-točke-do-točke, odnosno pruža usluge pouzdanog
prijenosa podataka preko nekog fizičkog kanala/medija. To uključuje funkciju prijenosa okvira
(frames – naziv za PDU na sloju D-L) kao uslugu entitetima sloja mreže, te detekciju i korekciju
pogrešaka koje mogu nastati na fizičkom sloju. Protokoli D-L su: BCS (Binary Synchronous
Communication), HDLC (High Level Data Link Control), LAP-B (Link Access Procedure
Balanced), i dr.

Fizički sloj (P-L) obavlja funkciju transportnog prijenosa slijeda bitova preko fizičkog medija. P-
L sadrži funkcionalne i proceduralne norme za upravljanje fizičkom vezom i osiguranje nužnih
fizičkih i električkih performanci prijenosa. Sučelje izmeñu fizičkog sloja (korisničke opreme) i
realnog fizičkog medija (mrežnog zaključenja) definira se posebnim specifikacijama konektora i
elektroničkih signala. Primjeri normi i protokola su: CCITT (ITU-T) V.21, V.22, V.23, V.24, X.21:
EIA RS-232C, RS 449/442/423 i dr.

Treba znati da klasični opisi električkih i/ili mehaničkih povezivanja, multipleksiranja i dr. nisu
potpuno usklañeni s OSI modelom. Nadalje, termin fizički ne označava uvijek fizičku/materijalnu
suspstancu, npr. fizička konekcija (circuit) može biti realizirana bit-stringovima u TDM-sustavu
prijenosa. Fizički sloj bitno se razlikuje od ostalih slojeva u tome što ispod njega nema sloja koji
mu daje uslugu, nego postoji samo pasivno okruženje. Primjena novog transmisijskog medija ili
načina prijenosa implicira proširenje postojećih protokola ili pak definiranje novih - što je proces
koji kontinuirano traje.
66
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Opisane funkcije i usluge po pojedinim slojevima OSI modela posebno se razrañuju kroz
protokole [33]. Osim toga, OSI razmatra funkcije upravljanja (management functions) koje
uključuju prikupljanje, procesiranje i distribuciju informacija o statusu resursa, njihovim
promjenama i koordinaciji upravljačkih procesa. Aktivnosti OSI managementa takoñer uključuju
dijagnozu kvarova, tarifiranje, naplatu, rekonfiguraciju mreže i dr.

Jedan konkretniji prikaz strukture podatkovnih jedinica na pojedinim slojevima prikazan je na


slici 48.

Slika 48. Prijenos podataka izmeñu dva (podatkovna) sustava prema OSI modelu

Prijenos podataka obavlja se od aplikacijskog (transmitting) procesa u računalskom sustavu


(DTE) A do aplikacijskog (receiving) procesa u računalskom sustavu B. U svakom sloju dodaju
se korisničkim podacima upravljačke informacije (X header) na početku podatkovne jedinice. Na
sloju data linka dodaju se posebne informacije i na kraju podatkovne jedinice (paketa) kao DT
(data trailer). Posebni bitovi umežu se na fizičkom sloju. Naznačeni postupak prilagodbe
informacijskog sadržaja za prijenos mrežom ekvivalentan je adaptacijskim postupcima prema
generičkoj teoriji prometa.

7.4 Umrežavanje prema TCP/IP protokolima

U praksi danas egzistiraju dvije temeljne norme umrežavanja. Uz prethodno opisanu ISO normu
(OSI-RM), to je sustav otvorenog povezivanja prema TCP/IP skupini (Internet) protokola. Može
se reći da je TCP/IP široko prihvaćen, ne samo u akademskim krugovima (gdje je najprije
uveden) nego i kod vrlo rastućeg broja korisnika.

67
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Prikaz prihvaćenih normi (protokola) asociranih TCP/IP skupinom protokola (TCP/IP protocole
suite) dan je na slici 49. Naznačeni protokoli detaljnije su objašnjeni u posebnom poglavlju (→
Internet promet), tako da ovdje iznosimo samo zapažanja u kontekstu razmatranja slojevitih
modela.

Slika 49. Pregledni prikaz TCP/IP normi/protokola otvorenog povezivanja

Budući da se TCP/IP razvija paralelno s OSI modelom (i ISO/ITU normama koje podržavaju
OSI-RM), on ne sadrži protokole potpuno usklañene s OSI slojevima. Takoñer se i metodologija
korištena kod TCP/IP razlikuje od metodologije OSI modela, odnosno pripadajuće ISO skupine
normi/protokola. Tijekom 90-ih postoji snažan trend od OSI prema TCP/IP i Internetu.

68
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

8. TELEKOMUNIKACIJSKI SUSTAV I PROMETNI TOKOVI

Telekomunikacijski sustav promatramo kao tehnološki sustav čija se svrha iskazuje u


korisničkom okruženju (a ne unutar tehničkog okruženja). Svrha telekomunikacijskog sustava i
temeljni ciljevi koje definiraju relevantni sudionici (korisnici, vlasnici mreže, davatelji usluga)
neposredno su vezani uz uspješno obavljanje telekomunikacijskih usluga angažiranjem
adekvatnih kapaciteta telekomunikacijske mreže.

Slika 50.

S prometnog aspekta važno je precizno identificirati različite vrste/klase telekomunikacijskih


usluga i potrebne kapacitete telekomunikacijske mreže (opreme), komponente (facilities) koji
omogućavaju učinkovito i kvalitetno obavljanje usluga.

8.1 Prometni volumen

Prometni volumen svakog dijela TK mreže i čitave mreže mora biti dostatan za kvalitetno
posluživanje korisničkih zahtjeva uz respektiranje kriterija racionalnosti i cjenovne prihvatljivosti.

Obavljanjem TK usluga zauzimaju se (troše) alikvotni dijelovi prometnog volumena mreže PVM,
odnosno zauzimaju se odreñeni kapaciteti Cs tijekom vremena ts.

Svaka TK usluga potrošit će odreñeni dio prometnog volumena (Cs·ts), tako da će za n usluga
obavljenih tijekom vremena T biti potreban prometni volumen (PVM):

N
PV M ≥ ∑ C s ⋅ t s
s =1

69
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Apstrahirajući ovdje problem varijabilnosti prometa, možemo reći da je ključna zadaća osigurati
raspoloživost prostorno-distribuiranih kapaciteta mreže za očekivane vrijednosti prometnih
tijekova:

E (ϕi) = ο ≤ ϕi ≤ Ci
Uz zadovoljene normirane kvalitete posluživanja (QoSN) i minimalne troškove
di (Ci) → min

gdje je:

E (φi) - očekivana vrijednost tijekova informacija


Ci - kapacitet mrežnih elemenata
di (Ci) - trošak mrežnog kapaciteta Ci
Ukupni kapacitet mreže predstavlja cjelokupnu prometnu sposobnost mreže da zadovolji
specificirane operacije (postupke) prijenosa i/ili procesiranja informacije u jedinici vremena.
Odnos kapaciteta mreže i prometnog volumena mreže, predstavljen je izrazom:

PVM = C ⋅ T

gdje je:
PVM - prometni volumen mreže
C - ukupni kapacitet mreže s m-uključenih elemenata
C -(C1, C2, C3, ... Ci..., Cm)
T - vrijeme promatranja.

Prometni zahtjevi imaju izraženu stohastičnost i razlikuju se za pojedine oblike informacije,


odnosno odreñene teleusluge.

Temeljni generički zahtjevi su:


- potrebna širina kanala
- vremenska transparentnost prijenosa (kašnjenja)
- semantička transparentnost (osjetljivost na pogreške i dr.)

Sustavni pristup proučavanja telekomunikacijskog prometa ističe dva osnovna komplementarna


aspekta promatranja:

1. telekomunikacijske mreže kao ureñen sustav fizičkih (tehničkih) komponenti


(hardware+software) → „facilities network“
2. prometne mreže -> (traffic networks) asocirane s osnovnim vrstama teleusluga (govor,
tekst, podaci, nepomična slika, video).

Napušta se klasični obrazac dizajniranja „mreže za jednu uslugu“.

8.2 Odnosi telekomunikacijskog prometa, telekomunikacija i komunikacija

Odnosi izmeñu telekomunikacijskog prometa (TP), telekomunikacija (TK) i komunikacija (KOM)


ne mogu se predstaviti samo jednostavnom relacijom:

TC TKC KOM

70
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 51.

71
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

9. TEORIJSKI OPISI INFORMACIJE I KOMUNIKACIJE

9.1 Teoremi shannonove teorije informacije

Temeljne postavke teorije informacija relevantne za proučavanje informacija i komunikacijskih


kanala dao je C.E. Shannon u svom radu „A Mathematical Theory of Communication“ iz 1948.
godine.

Daljnji rad na ovoj problematici izvršili su:


- B. Mc Millan (1953.)
- A. Feinstein (1957.)
- L. Breiman (1957.)
- R. G. Gallager (1968.) i dr.

U skladu sa sustavnim pristupom treba respektirati činjenicu da je fenomen informacija moguće


promatrati s više različitih aspekata i stratuma, tako da postoje i drugi teorijski modeli
informacija, npr. oni vezani uz „učenje“, „promjenu ponašanja“ i dr.

Za osnovno objašnjenje problema komuniciranja u teoriji informacija rabi se shema


elementarnog komunikacijskog sustava (kanala) prikazana na slici 52.

Slika 52.

Izvor informacija generira neki informacijski sadržaj koji nakon kodiranja (adaptiranja za
prijenos) protječe komunikacijskim kanalom i preko dekodera stiže do odredišta.

Teorija informacija postavlja dva osnovna teorema u proučavanju problema komunikacije:


1. prvi je vezan uz učinkovito kodiranje i dekodiranje informacije (razina korisnika),
2. drugi uz funkcije kodera i dekodera signala radi sigurnosnog prijenosa informacije
ometanim komunikacijskim kanalom.

Matematički modeli u pravilu predstavljaju diskretne (binarne) izvore i diskretne (binarne)


komunikacijske kanale.
Formalno je prvi teorem definiran ovako: broj kodnih elemenata koji je u prosjeku potreban da bi
se kodiranjem prikazao bilo koji informacijski sadržaj (simbol, vijest) iz skupa {x} nalazi se u
granicama:

I(X ) I ( x) 1
≤b ≤ +
λd L λd L K
72
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

gdje je:

b prosječna dužina kodne riječi


I(x) prosječna količina informacija generirana na izvoru (izražena u bitima binarnim
jedinicama)
L baza kodne obrade (za binarne sustave L=2)
K broj simbola (vijesti u bloku) koji se uzima kao jedinica za kodiranje

Veličina I(x) definirana je izrazom:

n
I ( x) = −∑ p ( xi) ld p ( xi) [bita ]
i =1

gdje p(xi) prikazuje vjerojatnost pojave simbola (vijesti) xi, od ukupno n-simbola (vijesti) koje se
mogu pojaviti na izvoru. Količina informacije asocirana sa svakim simbolom (viješću) iznosi:

I ( xi) = − ld p ( xi) [bita ]

ld – označava logaritam po bazi2.

Duljine pojedinih kodnih riječi bi kojima se prikazuje elementarni informacijski sadržaj moraju
zadovoljiti uvjet:

∑L
i =1
−bi
≤1

Time se osigurava da postoji skup od n različitih kodnih riječi (npr. 32,64) napisanih abecedom
od L različitih elemenata (npr. nula i jedinica za L=2), takvih da dužine pojedinih kodnih riječi
iznose bi kodnih elemenata i nijedna kraća kodna riječ se ne pojavljuje kao početak neke dulje
kodne riječi.

To je nužan i dovoljan uvjet da bi se na odredišnoj strani uspješno obavio postupak dekodiranja


izvorišne informacije

Matematičko opisivanje fenomena prijenosa inforamcije kroz komunikacijski kanal u teoriji


informacije temelji se na drugom teoremu koji kaže: „pod odreñenim uvjetima moguće je kodirati
i dekodirati signale tako da vjerojatnosti pogrešnog prijenosa predane informacije budu po volji
male“.

Informacijski tijek koji se prenosi danim kanalom odreñen je količinom informacija sadržanih u
skupu primljenih simbola ili vijesti (Y) jednoznačno povezanih sa skupom predanih simbola ili
vijesti (X).

Količina ispravno prenesenih informacija naziva se transinformacija i opisuje izrazom:

I ( X i i Y ) Ix) − I ( x) − I ( X / Y ) = I (Y ) − (Y / X ) [bita ]

I(x), I(y) – izražavaju prosječni sadržaj informacija na ulazu i na izlazu kanala, smetnje i
generiranje informacija su slučajni procesi.

73
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

U opisu kanala možemo rabiti entropije diskretnih slučajnih varijabli ulaza H(X) i izlaza H(Y),
srednje uvjetne entropije H(Y/X) i H(X/Y) i entropiju ureñenih parova H (X i N).

Ne ulazeći u deteljne matematičke opise, možemo načelno definirati ključnu veličinu za opis
svojstva kanala (diskretnog bez memorije) neovisno o ulaznoj distribuciji vjerojatnosti Px=
(p1....pn) slučajne varijable X koja može poprimiti vrijednosti u zatvorenom skupu R(x). Ta
veličina naziva se kapacitet ili propusna moć kanal i formalno je definirana izrazom:

C= max I (X;Y)
Px є D u

gdje je:

Px – ulazna distribucija vjerojatnosti


Du – skup svih distribucija vjerojatnosti na skupu V (skup je zatvoren i ograničen)
Є – označava pripadanje (element)

Funkcija I:Du → R je neprekidna funkcija tako da maksimum u gornjem izrazu uvijek postoji.

Na Slici 49 su prikazane teorijske granice kapaciteta za tri pojasne širine (B1=4kH2, B2=3,7 kH2,
B3=3kH2) u ovisnosti o odnosu signal/šum.

Slika 53.

Odgovarajućom prilagodbom (adaptacijom prema generičkoj teoriji prometa) uz primjenu


zaštitnog kodiranja signala, moguće je zaštititi ulazni tijek od djelovanja smetnji.

Zaštitno kodiranje provodi se koderom signala tako da se izvornom tijeku dodaje zaštitni tijek
čija veličina ovisi o intenzitetu djelovanja šuma ili smetnji na kanalu.
74
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Tako će realnim kanalom protjecati povećani tijek (ϕ ′( x)) :

ϕ ′( x ) = ϕ ( x) + ϕ Z ( x)

ϕ ( x) izvorni tijek
ϕ Z (x) dodatni zaštitni tijek

Takav povećan tijek ne može prelaziti iznos kapaciteta C, odnosno u graničnom slučaju
maksimalni ukupni tijek informacija jednak je nominalnoj brzini kanala:

max (ϕ ′( x)) = C

9.2 Odreñivanje kapaciteta prema veličini i svojstvima informacijskog


prometa

Uz dodatni adaptacijski (zaštitni) dio, kapacitet mrežnog elementa (kanala ili dr.) raspoloživ za
prijenos korisničke informacije predstavljen je izrazom:

CK = C – φz (x) [bit/s]

gdje je:

CK kapacitet mrežnog elementa (kanala ili dr.) rasploživ za prijenos korisničke -


informacije)
C - nominalni kapacitet mrežnog elementa (kanala ili dr.)
φz(x) - dodatni adaptacijski (zaštitni...) tijek.

Kroz neki kanal u jedinici vremena ili vremenu promatranja (T) protječe informacijski tijek:

ϕ =℘⋅ D

stvarajući prosječno prometno opterećenje kanala:

ϕ
ρ = A= [erl ]
C

gdje je:

ρ - prosječno prometno opterećenje jednog kanala (? = A/m)


φ - prosječni informacijski tijek
℘ - intenzitet dolazaka jedinica ili blokova (prometno/transmisijskih entiteta)
D - prosječna veličina odnosno dužina poruke [bita]
C - kapacitet kanala.

Prometnom jedinicom „Erlang“ opisujemo zauzimanje kapaciteta odreñenog kanala tijekom


promatranog vremena tako da jedan kanal može ostvariti promet u rasponu (0,1) erlanga. Kod
potpunog (100%) iskorištenja kapaciteta kanala tijekom vremena T ostvaren je promet od 1
erlanga; kod 10% zauzimanja kapaciteta ostvaruje se promet 0,1 erlanga, i to:

75
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

(C)

φ=C φ

Slika 54.

Vrijeme zauzimanja kapaciteta kanala uključuje „često“ vrijeme posluživanja [Ts] i vrijeme
propagacije signala [Tpr]. Ako se prenose različite poruke, tada rabimo prosječne vrijednosti
tako da vrijedi izraz:

TS = D/C [s]

gdje je:

Ts - prosječno vrijeme zauzimanja komunikacijskog kanala za prijenos jedne poruke,


D - prosječna duljina poruke,
C - kapacitet kanala.

Vrijeme propagacije signala Tpr odreñeno je izrazom:

Tpr = lM/vEM

gdje je:

lM - fizička dužina medija kojim „putuje“ EM signal


vEM - brzina progacije EM signala kroz medij (200.000 – 300.000 km/s)

76
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

9.3 Osnovni modeli kvantizacije TK prometa

Telekomunikacijski promet na pojedinim podsustavima mreže s komutacijom kanala ili paketa


moguće je kvantitativno opisati ako raspolažemo odgovarajućim opisom:

- tijeka dolazaka prometnih entiteta (poziva ili paketa) u odreñenom reprezentativnom


vremenu T,
- tijeku posluživanja i odlazaka,
- relacije izmeñu dolazaka i posluživanja/odlazaka.

U uvjetima stacionarnog ponašanja ili statističke ravnoteže, tijekom vremena T prosječno


prometno opterećenje ili intenzitet prometa odreñeno je općim modelom (izrazom):

λ
A = λ ⋅ Ts = [erl ][T .U .]
β
gdje je:

A - prosječno prometno opterećenje ili intenzitet prometa,


λ - intenzitet dolazaka prometnih entiteta (poziva ili paketa) tijekom vremena T,
Ts - prosječno trajanje posluživanja ili prijenosa jednog entiteta (poziva ili paketa)
β - intenzitet posluživanja na jednom poslužitelju/kanalu tijekom vremena T

1
β=
Ts

Promet od jednog erlanga načinit će 10 korisnika koji zauzimaju odreñeni kapacitet svaki po
10% vremena T ili 2 korisnika koji zauzimaju jedinični kapacitet svaki po 50% vremena T.

U paketnim mrežama veličinu prometa možemo odrediti uporabom drugog modela koji
odvojeno tretira dolaske i posluživanje, te omogućuje izračunavanje količine prenesenih
informacija u bitima. Taj prometni model ima oblik

D
A= λ ⋅ [erl.]
C

A - veličina prometa u erlanzima


D - duljina/veličina paketa (u bitima)
C - kapacitet poslužitelja/kanala [bit/s]

Paketske mreže i pripadajući podsustavi u pravilu funkcioniraju kao sustavi s čekanjem.

77
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

10. MODELIRANJE GLOBALNOG HIJERARHIJSKOG SUSTAVA ZA


UPRAVLJANJE, NADZOR, KONTROLU EFIKASNOSTI TK MREŽE U
EKSPLOATACIJI

U dosadašnjem izlaganju bilo je ukazano na potrebu trajnog praćenja odgovarajućih veličina


koje omogućavaju kvantifikaciju kvalitete usluga odnosno lokaciju mjesta greške. Taj zahtjev
zapravo znači da se uočavaju ne samo trajni otkazi već i kratkotrajne nedozvoljene promjene
pojedinih parametara, a koje ukazuju na pojedine neregularnosti.

Upravo zbog toga je praćenje pouzdanosti pojedinih usluga odnosno funkcija nužan preduvjet
za kvalitativno nov način eksploatacije telekomunikacijske mreže pod nazivom: Kontinuirano
kontrolirana korektivna metoda centraliziranog održavanja, nadzora i upravljanja
telekomunikacijskom mrežom.

Dakle, osnova ove metode je trajno, ali selektivno praćenje pouzdanosti i raspoloživosti
pojedinih usluga, funkcija i organa koristeći pri tome procesore posebne namjene.

Praćenje kvalitativnih i kvantitativnih veličina parametara efikasnosti u velikim


telekomunikacijskim mrežama predstavlja vrlo složen problem čije se rješenje može isključivo
tražiti u teoriji upravljanja složenih hijerarhijskim sustavima.

Činjenica je da od strukturiranja modela upravljanja, nadzora i održavanja telekomunikacijskih


sustava u eksploataciji ovisi da li će se moći sakupiti sve informacije koje definiraju kvalitetu
telekomunikacijske mreže, kao cjeline i da li će se moći dobiti informacija o pojedinačnim
parametrima kvalitete, kako bi se moglo zaključiti kako o globalnom zadovoljenju kvalitete
mreže, tako i o zadovoljenju svakog od parametara koji ulaze u definiciju kvalitete sustava.
Rad na proučavanju složenih sustava sa više nivoa motiviran je željom da se izradi teorija
praćenja kvalitete sustava, koja će u neposrednoj mjeri biti povezana sa teorijom upravljanja
složenim telekomunikacijskim sustavom u eksploataciji.

Kod toga se složeni sustavi mogu promatrati kao familije funkcija koja na odreñene akcije
(promjene) odgovara optimalnim reakcijama. Ako se taj uzajamni odnos opiše dinamički mogu
se izvući korisni zaključci, koji se odnose na promjene u vremenu do kojih dolazi u ponašanju
nekog sustava.

Predvidljivost općeg pristupa na osnovi ulaz – izlaz (koji se naziva totalni sustavni pristup)
ograničena je njegovom neprikladnošću za predstavljanje unutrašnjih organizacijskih funkcija, a
samim tim i strukturalnim neslaganjem do kojeg dolazi izmeñu ulazno – izlaznih algoritama i
pripadajućih funkcija upravljanja.

Ova razmatranja ukazuju na potrebu sustavnog teoretskog modela organizacije, koji ima
strukturu na više nivoa.

Ova funkcionalna struktura treba otkriti najistaknutije karakteristike sustava upravljanja složenim
telekomunikacijskim mrežama. Najupadljiviji strukturalni aspekt neke hijerarhijske strukture
predstavlja specijalizacija, poslije koje neizbježno slijedi koordinacija. Specijalizacija predstavlja
jednu od najvažnijih karakteristika organizacije.

Općenito specijalizacija predstavlja raščlanjivanje organizacije povezujući je meñusobno


funkcijskim i operacijskim algoritmima i zadacima. Zbog toga specijalizacija bilo koje vrste
zahtijeva i definiranje druge karakteristike koja je od bitne važnosti u upravljanju složenim
sustavima, a to je da specijalizirane aktivnosti moraju biti koordinirane. Koordinacija koja se u
teoriji složenih sustava često naziva i upravljanjem dijeli se općenito u dva dijela:
78
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

− utvrñivanje operativnih pravila,


− odreñivanje postupaka pri donošenju rješenja koje mora biti u skladu sa globalnim ciljem
i operacijskim algoritmom.

U našem slučaju raščlanjivanje globalnog zadatka na pojedine dijelove organizacijske strukture


zove se upravljanje u velikom, dok se traženje optimalnog rješenja unutar tako definiranog
zadatka pojedine organizacijske jedinice obzirom na rezultat cijelog sustava naziva upravljanje
u malom.

Iz teorije upravljanja složenim sustavima poznato je da prilikom raščlanjivanja treba definirati


stupanj samostalnosti funkcionalnih jedinica.

Neka jedinica je samostalna u onoj mjeri i u onom stupnju u kome su uvjeti za provoñenje njenih
aktivnosti nezavisni od onoga što se radi u drugim organizacijskim jedinicama.

Koncepcija globalnog hijerarhijskog sustava

Koncepcija hijerarhijskih struktura sa više nivoa ne može se definirati kratkim izlaganjem.

Čak i površna analiza organizacije službe za upravljanje kvalitetom sustava u eksploataciji


može uvjeriti svakog da bi sveobuhvatna definicija bila isto što i nabrajanje svih mogućih
alternativa. Iz tog razloga odgovor na pitanje što je hijerarhijska struktura sa više nivoa, treba
potražiti u ukazivanju na neke suštinske karakteristike zajedničke svim hijerarhijama:
− vertikalni raspored podsustava koji sačinjavaju globalni sustav,
− prioritet djelovanja ili pravo na intervenciju,
− zavisnost podsustava na višem nivou od stvarnih performansi na nižim nivoima.

U svrhu sistematizacije gore navedenih karakteristika pokazati ćemo one (neophodne)


koncepcije koje će biti korištene u okviru daljnjeg izlaganja.

Izlaganje ćemo početi sljedećim jednostavnim pojmovima:

Jedan globalni sustav je skup operacija nad skupovima

S ⊆ X ⋅Y
Ako je S funkcija, S : X → Y , dobit će naziv funkcionalni sustav.
Sastavni skupovi jednog sustava S ⊆ X ⋅ Y nazivaju se:
X – ulazni skup,
Y – izlazni skup,
elementi X i Y su ulazni, odnosno izlazni.

Prikazivanje jednog sustava posredstvom analitičke relacije je, prema tome prikazivanje veza
ulaza – izlaza.

Ako je neki dani sustav funkcionalni sustav, njegovi ulazi mogu se tretirati kao uzroci, a njegovi
izlazi kao posljedice, prema tome ulazni i izlazni skupovi mogu se promatrati kao uzročno,
odnosno posljedični parametri..

Sustav S može se u tom slučaju razmatrati tako da uključuje jedan algoritam rješenje i u
kasnijem će se tekstu nazivati onim kojim donosi odluke ili odlučiteljem.

Ovako definiran globalni sustav omogućava definiranje najčešće upotrebljavanih tipova


hijerarhije u sustavu za upravljanje, nadzor i kontrolu kvalitete telekomunikacijske mreže.

79
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Osnovni tipovi hijerarhije


Da bi mogli sistematizirati karakteristike globalnog hijerarhijskog sustava uvodimo tri tipa
hijerarhijskih sustava koji omogućavanju definiranje parametara efikasnosti sustava, način
donošenja odluka, te strukturiranje organizacije i zadataka obzirom na zadovoljenje globalnog
cilja, postizanje definirane kvalitete usluga sa stanovišta korisnika.

U ovoj fazi razvitka ovo je značajan zadatak jer dovodi do razjašnjavanja pitanja zahvaljujući
većoj preciznosti izlaganja o sustavima i problemima koji su s njima u svezi. Kao što je često
slučaj, razjašnjavanje ne treba shvatiti kao podjelu, ona podcrtava razlike, a u manjoj mjeri
isključuje mogućnosti da sustav pripada većem broju klasa. Uvodimo tri pojma nivoa:

1. nivo opisa ili apstrakcije,


2. nivo kompleksnosti odlučivanja,
3. organizacijski nivo.

Da bi se napravila razlika izmeñu ovih pojmova koristimo termine “stratumi”, “slojevi”, odnosno
“ešaloni”.

Potrebno je ukazati na to da pri opisu nekog stvarnog hijerarhijskog sustava može doći do
korištenja sva tri pojma. Slučajevi u kojima se koristi samo jedan pojam mogu se prije smatrati
izuzetkom nego pravilom.

10.1 STRATUMI: Nivoi opisa ili apstrakcije


U trenutku koncipiranja sustava možemo ga opisati kao porodicu modela od kojih se svaki
odnosi na ponašanje sustava promatranog s različitih nivoa apstrakcije. Za svaki nivo postoji
jedan skup relevantnih karakteristika, varijabli, zakona i principa pomoću kojih se može opisati
ponašanje sustava.

U svrhu efikasnosti hijerarhijskog opisa neophodno je da funkcioniranje na bilo kojem nivou


bude u onoj mjeri neizvjesno od funkcioniranja na drugim razinama, koliko je to moguće.

Kod opisa ove koncepcije hijerarhije koristimo termin “STRATIFICIRANI SUSTAV” ili
“STRATIFICIRANI OPIS”. Razine apstrakcije do kojih dolazi u stratificiranom opisu nazivaju se
“STRATUMI”.

Na slici 55. ilustriran je primjer formiranja nivoa opisa za sustav upravljanja, nadzora i
održavanja efikasnosti telekomunikacijskih sustava u eksploataciji.

Najviši strat (stratum 3) opisuje upravljanje telekomunikacijskim sustavom kroz prizmu


ekonomije, dok srednji strat (stratum 2) opisuje telekomunikacijski sustav kroz prizmu
parametara tehničke efikasnosti i kvalitete usluga sa stanovišta korisnika, a najniži strat (stratum
1) opisuje kao pogonsku ispitno mjernu opremu, tako i način skupljanja informacija i podataka o
kvaliteti pojedinih čvorišta ili dionica mreže, tako i aktivnosti usmjerene na preventivu i
održavanje.

S obzirom na teoriju efikasnosti najviši strat opisuje ponašanje telekomunikacijske mreže kroz
prizmu ekonomskog aspekta efikasnosti tako nadzirane i upravljajuće mreže. To u stvari znači
da se na tom stratu opisuju i definiraju parametri sustava kroz prizmu čiste dobiti po pretplatniku
godišnje.

80
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 55.

Jasno je da nakon verifikacije dobiti, kroz najviši strat, možemo pristupiti definiranju drugog
nižeg strata kroz prizmu tehničkog aspekta efikasnosti sustava za upravljanje.

Drugi strat opisuje globalni model kroz prizmu zahtjeva i problema koji proizlaze iz parametara
koji definiraju tehnički aspekt efikasnosti, a to je pouzdanost, raspoloživost i sposobnost
telekomunikacijske mreže.

Danas se kod mnogih telekomunikacijskih organizacija prate kontrolirano – korektivnom


metodom globalni pokazatelji tehničkog aspekta efikasnosti sustava, odnosno pod nazivom
gubici, mjeri se u stvari produkt sposobnosti, pouzdanosti i raspoloživosti telekomunikacijske
mreže. Na ovaj način dobiva se realna slika kojom efikasnošću sa strane pretplatnika sustav
radi.

U treću razinu hijerarhije (najniži strat) ide oprema koja trajno nadzire smanjenje efikasnosti
sustava, a u nju ulaze nadzorni ureñaji sa svojom opremom, te ostali instrumenti na čvorištima,
odnosno kontrolirano mjerna oprema za kontrolu prijenosnog sustava. Za pravilno
funkcioniranje sustava na danom stratumu neophodno je da svi stratumi ispod njega
funkcioniraju pravilno. Ovo je u skladu sa karakteristikama povratne sprege performansi kod
hijerarhijskih sustava.

81
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Iz iznesenog uočavamo da svaki stratum ima svoj vlastiti skup termina, koncepcija i principa. Po
pravilu opis modela na bilo kojem stratu manje je detaljan nego na nižim stratumima. Ono što je
element na danom stratumu, postaje skup na nižim stratumima.

Ova meñusobna povezanost izmeñu stratuma može se prikazati i matematički. Općenito –


stratifikacija uključuje tri suštinske karakteristike hijerarhija: vertikalnu dekompoziciju, prioritet
akcija i ovisnost performansi.

10.1.1.2 SLOJEVI: Nivoi kompleksnosti odlučivanja


Druga koncepcija hijerarhije pojavljuje se u kontekstu definiranja procesa donošenja odluka. U
tom slučaju postoje dva, često puta zaboravljena, ali vrlo značajna momenta koji važe za gotovo
svaku situaciju u stvarnom životu kada treba donijeti odluku:
1. Kada doñe trenutak za odluku, njeno donošenje i provoñenje ne može se više odlagati,
2. Neizvjesnost u pogledu posljedica provoñenja različitih alternativnih akcija.
Ova dva čimbenika rezultiraju u fundamentalnoj dilemi pri donošenju odluka. S jedne strane
postoji potreba za djelovanjem bez odlaganja, a s druge isto tako velika potreba da se situacija
bolje upozna. U kompleksnim situacijama, kada treba donijeti odluku, razrješavanje ove dileme
traži se u hijerarhijskom pristupu. Ona se u osnovi sastoji u tome da se specificira grupa
problema u vezi sa donošenjem odluka čije se rješenja onda pokušava osigurati na sekventni
način, u tome smislu što rješavanje bilo kojeg problema u sekvenci odreñuje i fiksira neke
parametre kasnijeg problema, tako da je ovaj posljednji potpuno odreñen ranijim i može se
pristupiti njegovom rješavanju. To znači da se rješenje prvobitnog problema postiže u trenutku
kada se riješe svi problemi.

Dakle, ovim načinom rješenje nekog kompleksnog problema zamjenjuje se rješenjem jedne
grupe sekvencijalno rasporeñenih jednostavnih podproblema, tako da rješenje svih
podproblema u grupi dovodi do rješenja prvobitnog problema.

Ovakva se hijerarhija naziva hijerarhija slojeva odlučivanja, a čitav sustav donošenja odluka
naziva se sustav odlučivanja sa više slojeva. Kao primjer za interpretaciju može nam poslužiti
model koji se inače naziva funkcionalna hijerarhija u procesu odlučivanja. Ova se hijerarhija
slojeva pojavljuje u vezi sa tri osnovna aspekta problema odlučivanja u uvjetima stvarne
nesigurnosti:
1. Selekcija strategije koju treba koristiti u procesu odlučivanja.
2. Smanjene ili eliminiranje nesigurnosti.
3. Traženje poželjnog ili bar prihvatljivog pravca djelovanja u unaprijed specificiranim
uvjetima.

Funkcionalna hijerarhija prikazana na slici 56. sadrži tri sloja.

82
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

HIJERARHIJA DONOŠENJA ODLUKE

Samo - organizacija

(P, G, strategija učenja)

Učenje i adaptacija

(U, P, G)

Selekcija

Telekomunikacijski proces

Slika 56.

10.1.1.3 Sustavi sa više ešalona – Organizacijske hijerarhije


Kod organizacijske hijerarhije neophodno je da se:
1. Sustav sastoji od jedne grupe meñusobno djelujućih podsustava,
2. Neki od podsustava definiraju kao jedinice za donošenje odluka,
3. Jedinice odlučivanja rasporeñuju hijerarhijski u tom smislu da na neke od njih utječu ili
da ih kontroliraju druge jedinice odlučivanja.

Meñusobna povezanost izmeñu podsustava može dovesti do srednjeg meñusobnog odnosa


meñu podsustavima, s obzirom na ranije prikazane i definirane slojeve odlučivanja kao i s
obzirom na stratifikaciju funkcionalnih zadataka. Jedan dijagram sustava ovog tipa prikazan je
na slici 57. gdje se jedna razina naziva ešalon. Ovakvi sustavi se takoñer zovu i više-
ešalonskim ili sustavima na višoj razini sa više ciljeva.

U prirodi sustava sa više ciljeva i više razina je da više razine uvjetuju, ali ne mogu u potpunosti
upravljati aktivnostima jedinica nižih razina usmjerenih ka ostvarenju postavljenih ciljeva.
Jedinice koje odlučuju kod nižih razina moraju stoga raspolagati odreñenom slobodom
djelovanja kako bi bile u stanju selekcionirati svoje vlastite upravljačke parametre u procesu
odlučivanja. Ove odluke mogu biti (ali ne uvijek) iste one koje bi izabrale i jedinice na višoj
razini. U sustavima se mogu ostvariti uštede kod korištenja raspoloživih resursa za donošenje
odluka, jedino u slučaju ako je takva sloboda djelovanja osigurana na nižim razinama. Može se
prikazati da je od suštinske važnosti za efikasno korištenje strukture sa više razina da se
osigura odreñena sloboda akcije jedinicama odlučivanja struktura sa više razina.

83
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Treba se utvrditi prikladna raspodjela naprava u svezi sa donošenjem odluka izmeñu jedinica na
različitim razinama. Jedino u tom slučaju biti će opravdano postojanje hijerarhije.

Za naše razmatranje telekomunikacijskog sustava interesantan je sustav sa više ciljeva i više


razina. Sustav sa više razina i više ciljeva karakteriziran je postojanjem hijerarhijske relacije
izmeñu jedinica odlučivanja u datom sustavu.

Postojanje jedne nadreñene jedinice (na vrhunskoj razini) predstavlja najvažniju karakteristiku
organizacijskih hijerarhijskih sustava.

Problem odlučivanja za neodreñenu jedinicu, a s time neposredno vezan pojam koordinacije,


jeste najvažniji problem koji je specifičan za sustave sa više razina.

UPRAVLJANJE
KVALITETOM
Hijerarhija
donošenja
odluka
IMC-S
OMC-S Ešalon 3.
AOM-S

Jedinica
odlučivanja

Nadzor Nadzor Nadzor nad


Mjerenje
mjesne nad
prometa
transmisijom Ešalon 2.
mreže čvorištima ATME
Koordinacija

Informacija
povrat.
vezama

Pogonsko Pogonsko Pogonsko


održavanje održavanje održavanje
Ešalon 1.
Upravljanje
Povratna veza
za performanse

TELEKOMUNIKACIJSKI PROCES

Slika 57. Hijerarhijski model odlučivanja centra za upravljanje, nadzor i


održavanje telekomunikacijske mreže
84
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Ovaj hijerarhijski model je kod raznih telekomunikacijskih operatora dosta raznolik, ali se ipak u
suštini sastoji od 3 ešalona.

Ešalon 3 predstavlja hijerarhijsku razinu u kojoj se donose odluke o globalnom hijerarhijskom


algoritmu i gdje su definirane jednoznačno prava i obaveze l (povratna sprega i intervencija)
svake u prenesenom smislu podreñene jedinice. Ova razina predstavlja mjesto raščlanjivanja
globalne obveze na podobveze (upravljanje u velikom), kao i definiranja granice tolerancije
mogućih intervencija najvišeg sloja obzirom na podreñene jedinice (odnosno na samu
telekomunikacijsku mrežu – ako je tako zacrtano).

Ešalon 2 predstavlja organizacijske jedinice za koordinaciju i to: npr. jedinice za koordinaciju


aktivnostima održavanja, čvorištima, prijenosnim sustavima, mjesnom mrežom na području
jedne velike mreže.

Ešalon 1 predstavlja organizacijske jedinice za održavanje kvalitete pojedinog čvorišta,


prijenosnog sustava, odnosno mjesne mreže.

85
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

11. MODEL UPRAVLJANJA TELEKOMUNIKACIJSKIM SUSTAVOM NA


NIVOU IZGRAðENE TEHNOLOGIJE I ORGANIZACIJE

U uvodu je iznesena preporuka CCITT-a G 106 koja definira kvalitetu telekomunikacijskog


sustava, kao ukupni efekt kvalitete usluga izraženih kao stupanj zadovoljenja korisnika tih
usluga.

Činjenica je da u današnjoj organizacijskoj hijerarhiji najčešće ne postoji najviši hijerarhijski


ešalon – UPRAVLJANJE KVALITETOM ili on postoji samo u izuzecima.

Ovo dobrim dijelom proizlazi iz činjenice da se telekomunikacijski sustav nalazi u vlasništvu više
TO-a, te upravljanje sustavno direktno ovisi o njihovom meñusobnom koordiniranju,
usklañivanju i dogovaranju.

Danas su uglavnom izražene aktivnosti na drugom ešalonu, odnosno aktivnosti koordinacije


izmeñu pojedinih službi za održavanje pojedinih čvorišta odnosno prijenosnih sustava.

Na slici 58. je dan prikaz globalnog telekomunikacijskog sustava.

Sagledavanjem telekomunikacijskog sustava od A do B pretplatnika uočavamo više komutacija i


prijenosnih sustava povezanih u serijski lanac.

Slika 58. Prikaz globalnog telekomunikacijskog sustava

86
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Ukoliko se uvede
Kvaliteta sa dodatna oprema
stanovišta
3 korisnika na
nivou
tranzitnog
područja

Komutacioni dio
Probni pozivi sa Prijenosni dio
2 stanovišta Manualna ili
pretplatnika sa automatska
registracijom kontrola prijenosnih
pojedinih faza karakteristika
uspostavljanja veza

Trajna kontrola
Trajna kontrola
prijenosnih
centralnih organa
1 karakteristika
. .
. .
. .

Slika 59. Hijerarhijski prikaz procesa kontrolirano korektivne metode održavanja

Očito je da grupa za nadzor i održavanje predstavlja podsustav, odnosno bazu trokuta unutar
globalne strukture hijerarhijskog sustava KONTROLIRANO KOREKTIVNE METODE
ODRŽAVANJA (slika 59).

Drugi nivo odreñen je analizom podataka iz statistike, a u cilju utvrñivanja tehničke kvalitete
sustava.

U svrhu rješavanja problema i donošenja odluka na trećem nivou (3. ešalonu), takav sustav
pretpostavlja intervenciju nakon aktivnosti na nižim nivoima (ešalonima).
Formiranjem sistemske grupe za koordinaciju nadzora i održavanja na nivou globalnog sustava,
uzimajući kao mjerilo kvalitetu usluga sa stanovišta korisnika, dobivamo ocjenu kvalitete usluga
i tehničku kvalitetu kroz prizmu efikasnog održavanja pojedinih podsustava. Jasno, ovo je
moguće samo onda ako informacija centralne grupe za održavanje obavezuje podgrupe za
održavanje na akciju. Dakle, uspješan rad globalnog sustava ovisi o ispravnom koordiniranju pri
održavanju i upravljanju kvalitetom svakog od podsustava globalnog sustava.

Kontrolirano korektivna metoda održavanja prvi put uvodi pojam “nadzor telekomunikacijske
mreže”. S tim u svezi definirana su i dva parametra kvalitete:
− “tehnička kvaliteta” telekomunikacijskog postrojenja, koja govori o gubicima probnih
poziva unutar promatrane telekomunikacijske mreže u satima slabog prometa kada su
gubici prouzrokovani isključivo tehničkim greškama.
− kvaliteta usluge sa stajališta korisnika kao osjećaj korisnika o mogućnosti realizacije
želje za uspostavljanje definirane veze. Ovaj se parametar mjeri kao kvocijent
neuspješnih i ukupnog broja probnih poziva, a stvarna slika se upotpunjava uzimanjem
uzoraka iz realnog prometa.

87
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Da bi kontrolirano korektivna metoda dala dobre rezultate potrebno je da:

− telekomunikacijska mreža koja se nadzire bude opremljena dodatnom opremom za trajni


nadzor centralnih organa sa mogućnošću lociranja izvora greške, kao i nizom druge
opreme za pogonsko održavanja čvorišta,
− se na nivou telekomunikacijske mreže osigura oprema za generiranje probnih poziva,
kako bi se otkrile greške, odnosno smetnje unutar komutacijskih stupnjeva i spojnih
vodova.
Oprema ATME za nadzor i mjerenje, karakteristika prijenosnih sustava, kao i oprema za
ispitivanje i provjeru kvalitete mjesnih vodova služi za kontrolu prijenosnih sustava.

Nadalje potrebno je posjedovati opremu za mjerenje prometa i odgovarajućih statističkih


veličina, te opremu koja omogućava uzimanje uzoraka poziva iz realnog prometa kao i opremu
za centralizaciju alarma.

Da bi u praksi mogli uspješno uvesti kontrolirano korektivnu metodu (i dalje razvijati održavanje
na temelju stanja), neophodno je da su parametri kvalitete od kojih je najvažniji KVALITETE
USLUGA SA STAJALIŠTA KORISNIKA, jednoznačni, definirani i kvantificirani odgovarajućim
uputstvima.

Kako je već i u prethodnim poglavljima iznesena organizaciona forma i veličina službi za


eksploataciju ovise u stvari o željenom cilju – normirana kvaliteta usluge sa stanovišta korisnika.

Očito je da ukoliko ne postoji cjelovita ispitno-mjerno oprema ili/i ne postoje jednoznačno


definirani zahtjevi za kvalitetu usluga, mogu odreñena periodična ili trajna povećanja
opterećenja unutar mreže dovesti do značajnih gubitaka, odnosno smanjenja kvalitete usluga.

88
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

12. MODELIRANJE GLOBALNOG SUSTAVA ZA EKSPLOATACIJSKO


UPRAVLJANJE, NADZOR I ODRŽAVANJE TELEKOMUNIKACIJSKE MREŽE
U OBLIKU FUNKCIONALNE MREŽE CENTARA ZA ODRŽAVANJE I
OPERATIVNO VOðENJE (OIOV CENTRI)

Sadašnja telekomunikacijska mreža izgrañena je na telekomunikacijskim sustavima tzv. SPC


(Stored Program Control), koji su imali tendenciju tehničke i funkcionalne integracije čvorišta,
prijenosnih sustava i službi. Ovi sustavi su uveli nove metode održavanja, nadzora i upravljanja
telekomunikacijskom mrežom uz korištenje svih prednosti koje pružaju SPC sustavi.

Najnoviji sustavi koje uvode novi telekomunikacijski operatori bazirani su na novoj ICT
tehnologiji, pa je predmetnu integraciju moguće učinkovitije riješiti.

Polazeći od kvalitete telekomunikacijskog sustava kao cjeline i izdvajanjem “vremena odziva”


Tso (u formi usluge) kao jednog od najvažnijih (uz sigurnost i vjernost dostave informacije)
parametara kvalitete usluge sa stanovišta korisnika, pokušati ćemo modelirati globalni sustav za
upravljanje, nadzor i održavanje telekomunikacijske mreže.

Ukoliko iz cjelokupnosti sustava telekomunikacija izdvojimo eksploatacijsko upravljanje, kao


posebni podsustav moguće je jasnije vrednovati njegovu ulogu u kontekstu kvalitete odnosa
izmeñu korisnika i komunikacijske mreže, a takoñer i formulirati funkcionalnu ovisnost “vremena
odziva” (slika 60).

Prikazani model ima dvije uloge u okviru podsustava eksploatacijskog upravljanja i to kao:
– posrednik izmeñu okoline (korisnika i drugih sustava …) i mreže,
– kontrola, nadzor, te usmjeravanje funkcionalnih i pogonskih ponašanja resursa mreže.
Veličina Tso definira stupanj kvalitete telekomunikacijskih usluga i to u obrnuto proporcionalnom
odnosu izraza odgovarajućeg parametra kvalitete.

Slika 60. Funkcionalni prikaz podsustava eksploatacijskog


upravljanja telekomunikacijskog sustava

89
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Tso = λ (TU, TM, TKU-M)

gdje je:
TU – odziv upravljanje
TM – odziv mreže
TKU-M – globalno vrijeme na relaciji informacijsko – komunikacijskih odnosa navedenih
podsustava.
Ova relacija, iako kvantitativna koristi za definiranje funkcije λ.

Kako brzina dostave informacije prvenstveno (ali ne i jedino) ovisi o efikasnosti resursa mreže,
to se TM može tretirati kao početno nezavisna veličina.

Uvoñenje novih usluga, kao i porast količine i vrste informacija u mreži (uz zadržavanje
ekonomskih parametara u dozvoljenim granicama) zahtijevati će sigurno znatno veći angažman
(eksploatacijskog) upravljanja u podržavanju definiranog stupnja kvalitete samih usluga,
racionalnijim i svestranijim korištenjem resursa mreže.

Apstrahirajući ta ponašanja, svoñenjem na zajedničku mjeru u vremenu, procjenjujemo da će TU


i TKU-M biti u nekom zavisnom odnosu od TM, što formalno možemo izraziti na sljedeći način:
TU = φ (TM),
TKU-M = ρ (TM),

Svrstavanjem u prethodnu jednadžbu imamo:

Tso = λ I φ (TM), ρ (TM), (TM)I

Ovaj izraz ukazuje na činjenicu da jednostavnim smanjenjem vrijednosti TM ne doprinosima


smanjenju vremena Tso nego naprotiv možemo očekivati i njegovo povećanje. Razlog ovome je
u kvantitativnom i kvalitativnom povećanju informacijskih tokova u mreži, što znači (u globalnom
smislu) nazočnost većeg broja (različitih) dogañaja, a to se reflektira u odnosima koji su obrnuto
proporcionalni kako sa TU, tako i za TKU-M.
Uočavamo da je upravljanje s jedne strane pritisnuto povećanim zahtjevima za kvalitetnijim
telekomunikacijskim uslugama, a s druge strane smanjenjem vremena TM (koje zapravo
interpretira povećanje efikasnosti same mreže), što je prava posljedica upravo tih zahtjeva.

Poznato je da se suština djelovanja upravljajućeg podsustava svodi na manipuliranje


informacijama u cilju: analize, odlučivanja, planiranja i djelovanja na elemente izvršnih
podsustava.

Elektromehanički indirektni sustavi daju mogućnost predaje informacije od elektromehaničkih


čvorišta prema ispitnom centru, dok u suprotnom smjeru, u svrhu izvršenja neke korektivne
akcije potrebna je izravna intervencija osoblja za održavanje.

Ovaj način rada uvjetovao je da su se informacije potrebne za pogonsko održavanje


elektromehaničkih čvorišta, morale zadržati u okviru centrale, najčešće na nekom nadzornom
stolu ili panelu, kako bi osoblje za održavanje moglo u za to odreñenom vremenu intervenirati
na pojavu ozbiljne greške. Informacije koje takvi sustavi mogu dati, a koje se koriste u funkciji
nadzora takoñer su jednosmjerne, ali kako intervencije na nadzorne informacije ne moraju biti
trenutačne, to su se nadzorne informacije iz svih komutacija mogle centralizirati u odreñeni
ispitno-mjerni centar.

Upravo ova jednosmjernost informacije uvjetovala je činjenicu da je reagiranje na pojedinu


grešku bilo relativno dugo, a o čemu izravno ovisi RASPOLOŽIVOST telekomunikacijskog
sustava, a time i “vrijeme odziva” Tso (u formi usluge).

90
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

raspoloživost

e
nj
će
re
te
op
gubici

Slika 61.

Iz slike 61. vidimo prikaz gubitaka u telekomunikacijskoj mreži u odnosu na funkcije


raspoloživosti i opterećenja. Uočavamo da ukoliko želimo zadržati gubitke na istom nivou
(odnosno “vrijeme odziva” usluga), uz pretpostavku povećanja opterećenosti mreže, bezuvjetno
moramo povećati raspoloživost telekomunikacijskih postrojenja.

Savladati ovu činjenicu se moglo jedino tako da funkcije održavanja, nadzora i upravljanja
postanu sastavni dio funkcija sustava, što je proizvodnja SPC sustava i uspjela. Uz to se morala
omogućiti potpuna dvosmjernost u razmjeni informacija izmeñu terminala za održavanje i SPC
komutacije.

CCITT je u svojim preporukama (Z 317 volume VI.4) definirao funkcije za izravnu dvosmjernu
vezu terminal – SPC sustav, te ih ovdje ne treba posebno nabrajati.

Dakle, instaliranjem komutacijske opreme na osnovu SPC – tehnika, te uvoñenjem digitalne


transmisije s PCM-om, eksploatacija dolazi u situaciju da koristeći njihove prednosti (i
tehnologiju) uz prethodno iznesene potrebe, prvenstveno smanji svoju “tromost” u procesima
upravljanja, modernizacijom tehničke osnovice informacijskog sustava. Na Slici 59 vidimo
preporuke mogućeg pristupa rješavanju eksploatacije SPC sustava, a prema CCITT Z 311
volume VI.4.

Iz danog prikaza vidljivo je da služba eksploatacije može, bilo sa bliskog ili sa udaljenog
terminala, održavati, nadzirati i upravljati pojedinim SPC čvorištima.

Kroz pregled eksploatacijskih funkcija CCITT Z 317 i Z 318, a koje se uključuju u preporuku Z
311 proizlazi neophodnost i pogodnost njihove centralizacije na razini cijele telekomunikacijske
mreže, što dalje omogućava centralizaciju svih službi eksploatacije.

Uvažavajući izneseno i koristeći prethodna izlaganja u hijerarhijskim sustavima možemo


pristupiti izradi sustava (organizacijskog tipa) sa više ešalona. Kod izrade sustava sa više
ešalona javlja se problem u dodjeli zadataka koje izvršavaju različiti nivoi ili individualne
jedinice.

Racionalna polazna točka osigurana je time što se u obzir uzima “sagledavanje globalnog
sustava” – cijeli telekomunikacijski sustav i zadatak koji će on (kvalitativno posluživanje
korisnika) morati da obavi korištenjem koncepcije “strata” i “slojeva” kod hijerarhije. Treba
naglasiti da ne postoji odnos jedan prema jedan izmeñu strata, ešalona i slojeva.

91
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Zadatak za dva ili više ešalona može se definirati korištenjem modela iz istog stratuma, dok se
problem odlučivanja na datom sloju može raspodijeliti na nekoliko ešalona. Nadalje, zadatak za
jedan ešalon može sadržavati elemente problema iz dva ili više slojeva odlučivanja.

I/O
2

I/O
2

Funkcije drugih namjena


Udaljeni terminali za komunikaciju

I/O
2

Udaljeni I/O Računalo opće namjene


2
terminali za
komunikaciju Lokalni terminali
za komunikaciju

Funkcije upravljanja, nadzora i održavanja


I/O Procesor posebne
2 namjene za centralizirano
održavanje, nadzor i
Udaljeni I/O upravljanje
2
terminali za telekomunikacijskom
komunikaciju Lokalni terminali mrežom
za komunikaciju

I/O
2
Procesor za potrebe
Udaljeni I/O mjesne mreže
2
terminali za
komunikaciju Lokalni terminali
za komunikaciju

Slika 62.

Na ovaj način dolazimo do centralizacije upravljanja, nadzora i održavanja mreže, kao i do


zahtjeva za centralizaciju niza eksploatacijskih funkcija, koje možemo centralizirati pomoću
jedne ili više specijaliziranih službi (ovisno o načinu organizacije HT).
92
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Jedan od mogućih hijerarhijskih odnosa dan je na slici 63.

BIC Samoorgani
STRATUM 3 EKONOMIJA TCC
CHC zirajući sloj
EŠALON 3

STRATUM 2 Ekonomija MREŽE


EFIKASNOST TAC Učenje

FIZIČKE CSO UPRAVLJANJE


STRATUM 1 OMC Selekcija
OPERACIJE softver MREŽOM

CENTAR OIOV-a

EŠALON 2 TCC TCC TCC TCC TCC

OMC
Osoblje za EKIPA ZA RAD
FDC
EŠALON 1 pogonsko NA TERENU
održavanje

TELEKOMUNIKACIJSKI PROCESI

Slika 63. Meñusobni hijerarhijski odnosi različitih aktivnosti vezanih za održavanje jedne
telekomunikacijske mreže s procesorski upravljanim sustavima

TCC - centar za upravljanje mrežom


TAC – centar za analizu prometa
TMC – centar za održavanje prijenosnih sustava
SAC – centar za procijenu kvalitete usluga
SCC – centar za žalbe pretplatnika
FDC – centar za otklanjanje kvarova
OMC – centar za nadzor i održavanje
BIC – centar za naplatu
CSO – centar za prijavu i odjavu pretplatnika (prodajni centar)
CHC – tarifni centar
CDA - centar za obračun prihoda

93
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Formiranjem centra održavanja i operativnog voñenja (OIOV čvor) dobivamo takoñer i prve
komponente tehničke osnove informacijskog sustava HT eksploatacije. OIOV centar predstavlja
“informacijsko sučelje” koje s jedne strane postaje izvorom podataka za proces odlučivanja u
upravljanju, semantički grupiranih i koncentriranih unutar pojedinih službi, dok je s druge strane
tj. prema mreži, takoñer izvor podataka u obliku komandi koje “kanaliziraju” funkcionalno i
programsko ponašanje mreže prema optimalnim eksploatacijskim zahtjevima.

Zadaci i meñusobni odnosi, kao što je poznato, usko su vezani, pa hijerarhija donošenja odluka
i hijerarhija organizacije bitno ovise jedna o drugoj.

Zbog toga je na modelu prikazana maksimalna struktura takvog operacijskog centra, a s


obzirom na specificirane zadatke pridodjeljena im je maksimalna samostalnost, a meñusobni
algoritam interakcija jednoznačno je definiran. Budući da se informacije efikasnosti mreže
sakupljaju kontinuirano i ON LINE putem centralnog procesora za nadzor, to pojedine službe
mogu donositi u okviru svoje djelatnosti i u granicama dozvoljenih tolerancija odluke prije akcije
što omogućava ne samo efikasan nadzor nego i efikasno upravljanje prometnim tokovima.

94
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

13. IDENTIFIKACIJA I DEFINIRANJA SUSTAVA UPRAVLJANJA

S obzirom da polazimo od kvalitete telekomunikacijskog sustava kao cjeline, ovim sustavom


upravljanja želimo dovesti TK sustav u stanje maksimalne, odnosno definirane raspoloživosti. Ovo
je moguće postići smanjenjem MTTR-a i povećanjem operativnosti u okviru preventivnih zahvata.

Kao i kod drugih sustava i ovdje ćemo poći od činjenice da je potrebno proces kojim upravljamo
(održavanje mreže u stanju raspoloživosti koja je definirana odreñenom veličinom) promatrati
zajedno sa obradom podataka, koja je namijenjena tom upravljanju.

Kako je već izneseno, raspoloživost telekomunikacijske mreže CCITT definira kao raspoloživost
posluživanja. Ovaj parametar ovisi kako o prometnim uvjetima tako i o kvarovima mreže i radovima
na održavanju. Kvarovi pojedinih dijelova mreže povećavaju prometno opterećenje preostalog
dijela mreže, meñutim pretplatnik osjeća djelovanje oba parametra kao jedinstveni parametar
usluge. Očito je da porastom tehničke raspoloživosti raste i ukupan parametar usluge.

Na Slici 61 dan je prikaz kolanja informacija i akcija na održavanju ili šire na upravljanju kvalitetom
na nivou jedne telekomunikacijske mreže. Primjećujemo podjelu na upravljani dio sustava koji je
povezan uz tijek procesa, i upravljajući dio, vezan za obradu podataka. Uz pomoć kontrolne
opreme dovodi se na obradu skup podataka {x} koji izražavaju trenutno stanje procesa. Ti se
podaci obrañuju u sustavu za obradu podataka po odreñenim algoritmima uz korištenje baze
podataka. Kao rezultat obrade dobivamo skup upravljajućih informacija {u}, koje uz pomoć izvršnih
akcija djeluju na stanje TK mreže tako da ona dolazi u stanje koje odgovara definiranoj
raspoloživosti.

S obzirom da se radi o velikom sustavu elementi koji čine sustav, kao i njihova povezanost nisu
strogo determinirani već imaju slučajni karakter, pa nam je za opisivanje podataka koji ulaze iz
procesa u sustav {x} potrebno poznavanje gustoće vjerojatnosti.

95
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Programska baza
Baza podataka
UPRAVLJAJUĆI DIO

PREMA
informacije OD DRUGIH
DRUGIM Nadzor i održavanje SUSTAVA
SUSTAVIMA
akcije

informacije
Proces u TK
Akcija održavanja mreži
Kontrolna oprema
UPRAVLJANI DIO

Smetnje i
poremećaji

Slika 64.

Iz teorije informacija poznato je da se količina informacija koja je potrebna za opisivanje svih


mogućih stanja TK mreže izražava entropijom TK mreže, kao mjerom neodreñenosti. Maksimalnu
entropiju ima TK mreža u kojoj su sva stanja jednako vjerojatna, tj. radi se o mreži o kojoj unaprijed
ništa ne znamo.

Svaki sustav, a time i telekomunikacijska mreža, koji je prepušten samo utjecaju smetnji (grešaka)
teži upravo k stanju maksimalne entropije.

Uvoñenjem upravljanja u TK mrežu, smanjuju se nepredviñene pojave grešaka i entropija TK


mreže pada, odnosno TK mreža prelazi u stanje veće odreñenosti Hυ (Slika 62). Ako prekinemo
povratnu vezu, onda će se sustav nalaziti u stanju bez upravljanja tj. u stanju maksimalne
neodreñenosti koju označava entropija Ho. Konačno razlikujemo i takozvano prijelazno stanje
sustava koje se javlja na prijelazu iz upravljanog u neupravljano stanje i obrnuto, a definirano je
entropijom izmeñu Ho i Hυ.

96
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

H
Entropija

Ho (x)

Ix
H ε (x)

H υ (x)
TR

bez upravlljanja prelazno stacionirano s upravljanjem

Slika 65.

Očito je da smanjenje entropije sustava od vrijednosti od Ho do Hє možemo provesti unošenjem


informacije Ix iz računala u sustav.

Ix = Ho (x) - Hє (x)

Ovu količinu informacija računalo je trebalo prethodno obraditi. Vrijeme obrade, uzimanje podataka
i predaja rezultata predstavlja takt rada izmjene informacija (slika 66.) Tr.
Količina podataka u
sustavu za obradu

uzimanje predaja
obrada
podataka rezultata

t
t1 t2 t3

Tr
Količina podataka
kod održavanja

Tr

Slika 66.
97
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Količina informacije Ir koja se u vremenu Tr predaje u sustav može imati različite odnose ovisno o
prirastu entropije (Slika 64). Razlika entropije je:

Hr = Hk - Hp

Hk

Hr Ir
Hr > Ir

Hp
TR
t

Odnos entropije i obrañene informacije

Hk
Ir
Hr

Hp

TR

H r < Ir

Odnos entropije i obrañene informacije

H
Ir = H r
Hk

Hp
Hr = Ir
TR

Odnos entropije i obrañene informacije

Slika 67.

98
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Ukoliko je unesena količina informacija Ir mala da bi TK mreža bila u predviñenim granicama


kvalitete, TK mreža teži k povećanju entropije (Ir < Hr). Ovaj podatak zahtijeva povećanje volumena
informacijskog sustava. U slučaju Ir < Hr predana količina informacija je prevelika za predviñenu
kvalitetu i sustav će nastojati smanjiti entropiju što će reći da je informacijski sustav
predimenzioniran.

Ako pogledamo još jednom cijeli proces kroz dijagram na slici 68. vidimo jednu konstantnost
smanjenja i povećanja entropije.

H o (x)

Hk - 2
H rk
H k -1 Ik
Hk
TR

t0 t1 tk-2 tk-1 tk t
Odnos entropije i obrañene informacije u
prijelaznom stanju

Slika 68.

Iznos informacije koju računalo daje u sustav u trenutku k dan je sa:

Ik = Hk-1 -Hk + Hrk

stacionarno stanje (kojem se teži) dano je sa:

Hk-1 – Hk = Ik – Hrk

gdje je:

Hrk - iznos entropije dok je sustav prepušten sam sebi.

Sumarni sadržaj informacije koju unosi računalo u sustav dan je sa:

m m
Ipr = ∑
k =1
(Hk-1 – Hk) + ∑
k =1
Hrk

Prva suma znači smanjenje entropije koja je već dana prvim izrazom za Ix.. Sam izraz predstavlja
prijelazno stanje (slika 69).

99
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Veća količina informacija Ir može se dobiti samo obradom veće količine ulaznih podataka. Za
obradu veće količine podataka potrebno je veće vrijeme Tr (ukoliko su mogućnosti sustava za
obradu podataka konačne). Jasno je da će za povećano vrijeme Tr

porasti i entropija Hr, čiji porast se mora kompenzirati dobivenom količinom informacija Ir.

H o (x)
Ix
H ε (x )

m faktora Prelazno Stacionarno


stanje stanje

Odnos entropije i obrañene informacije

Slika 69.

Osim toga vrijeme Tr ovisi i o komunikacijskim svojstvima informacijske mreže (t1 i t3).

Još je potrebno izraziti povezanost brzine prijenosa informacija i kapaciteta računala. Brzina
prijenosa informacija za vrijeme jednog taktnog intervala dana je sa:

Ik
Ck =
Tr
gdje je:
Ik – količina informacije, predana u k-tom taktnom intervalu, i
Tr – dužina taktnog intervala.

Maksimalni odnos ovih veličina:

 Ik 
Cr =   max
 Tr 

Predstavlja karakteristiku računala (u praksi se povezuje sa kapacitetom računala).

Iz iznijetog proizlazi da upravljanje i održavanje telekomunikacijskom mrežom predstavlja sustav


upravljanja i održavanja cjelokupnog telekomunikacijskog sustava.

Očito je da uspješan rad ukupnog sustava ovisi o ispravnom radu i ispravnom koordiniranju pri
održavanju i upravljanju kvalitetom svakog od podsustava.

100
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Uvažavajući izneseno možemo za aktivnosti upravljanja TK mreža takoñer definirati tri osnovne
razine:
− strateško planiranje (definiranje ciljeva i pravaca djelovanja u svrhu postizanja maksimalne
efikasnosti TK mreže u eksploataciji),
− taktičko planiranje i kontrola (donošenje detaljnih planova i osiguranje mogućnosti za
realizaciju ovih planova), te
− operativna kontrola i izvoñenje radova (detaljno terminiranje aktivnosti i izvještavanje o
realizaciji).

Na slici 70. ilustriran je prikaz aktivnosti radnika na poslovima iz više razina.

Radnik na razini A bi trebao utrošiti prosječno AB/AD% vremena na aktivnosti strateškog


planiranja, BC/AD% vremena na aktivnosti taktičkog planiranja i CD/AC % vremena na aktivnosti
operativne kontrole.

Nažalost praksa pokazuje da rukovoditelji, a i radnici na najvišem nivou nedovoljno vremena


poklanjaju aktivnostima strateškog i taktičkog planiranja, a previše vremena na aktivnosti
operativne kontrole.

Strateško
planiranje
Najviše
rukovodstvo
A A B C D

Srednje rukovodstvo

Operativno rukovodstvo

0% 100%
Taktičko planiranje Operativna
i kontrola kontrola
Slika 70. Prikaz aktivnosti radnika

Ovo vjerojatno proizlazi iz činjenice da se rukovoditelji teže baviti aktivnostima na koje su navikli (tj.
onima koje su radili – operativa – prije nego su postavljeni na rukovodeće poslove i radne zadatke)
i radi toga teže provoditi manje vremena na aktivnostima koje nedovoljno poznaju ili na koje nisu
navikli.

Upravo radi toga kod projektiranja izvještaja treba vršiti filtriranje detalja sa operativnih nivoa, te
usmjeravanje ciljeva i područja odgovornosti na primatelje izvještaja.

Potrebno je detaljnije razmotriti koncept prethodne i povratne sprege (slika 71). Upravljački
informacijski sustav (UIS) obrañuje rezultate procesa kao i sam proces i o njemu izvještava
rukovodstvo. Rukovodstvo usporeñuje rezultate sa ciljevima (standardi, norme i definirane veličine)
koji su ranije usvojeni.
101
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Ove usporedbe mogu izazvati odreñene akcije (naročito ukoliko su rezultati ispod definiranih
veličina), a utjecati će na ulaze u proces (gradnja i puštanje u eksploataciju novih kapaciteta TK
mreže) ili na sam proces (stanje mjesne tt mreže). U ovom slučaju, povratna sprega se vrši post
fakto i zbog toga je reaktivna.

Prethodna sprega je s druge strane proaktivna, procesi koje rukovoditelj prati, predstavljaju
sveukupne procese iz područja organizacije i mjerenja stanja TK mreže. Upravljački informacijski
sustav treba osigurati informacije i o okolini putem analize okoline (utjecaj električne vuče, radovi u
blizini postrojenja, radovi u postrojenjima, prisutnost agresivnih tvari, vremenske nepogode, itd.).
Rukovoditelj treba izvršiti usporedbu dostavljenih informacija sa postavljenim ciljevima i na osnovi
usporedbe poduzeti potrebne mjere. Poduzete akcije mogu biti orijentirane na stanje TK mreže, na
organizaciju održavanja, na okolinu, i na uvoñenje novih kapaciteta u TK mrežu (“ulaz”).

Okolina

Standardi Analiza
okoline

Rukovodilac UIS

Analiza organizacije i
Akcija stanja tk mreže

Procesi u mjesnoj tk
Ulaz mreži Izlaz

Organizacija

Slika 71.

Prethodna sprega jorijentirana je prema budućnosti i predviñanju dogañaja koji će se u budućnosti


vjerojatno dogoditi, ukoliko se podrži zacrtan trend. Predviñeni rezultati, polazeći od postojećeg
stanja, postaju smjernice za akcije orijentirane ka budućnosti (usmjerene ka prerastanje razlika koje
postoje izmeñu ciljeva i postojećeg stanja).

Treba naglasiti da na ova predviñanja često djeluju promjene okoline koje mogu biti pozitivne,
negativne ili i jedne i druge.

102
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 72. prikazuje dva tipa predviñanja:

− mehanički (jednostavno korištenje povijesnih podataka metodom sezonskih oscilacija) i


− analitički (modifikacija mehaničkog korištenja primjenom intuitivnih ili očekivanih promjena
okoline).

Jaz izmeñu cilja (stanje koje treba postići) i analitičkog treba biti izazov rukovodiocu.

Ova predviñanja treba vršiti na svim razinama. Redoslijed dogañaja možemo svrstati na sljedeći
način:
1. Izvještaji rukovodiocu pokazuju mehanistička predviñanja.
2. Rukovoditelj i osoblje uz pomoć imaginacije odreñuju analitički trend, služeći se često
rezultatima računala i modeliranja.
3. Rukovoditelj i osoblje izrañuju plan akcija koje su potrebne da bi se eliminirao jaz izmeñu
postavljenog cilja i analitičkog trenda.

pre dviñanja
a n istič ki ciljevi
Meh
ltati
o sa d a šnji rezu
D

Razlika nastala
planiranjem
Utjecaj
okoline

Sada Datum cilja


Slika 72.

Imajući u vidu dosadašnje izlaganje, moguće je razraditi količinu informacija s obzirom na potrebu
pojedinog rukovodećeg nivoa.

Kompjutorizirani sustav upravljanja održavanjem

Kompletno kompjuteriziran sustav trebao bi obuhvatiti sve glavne funkcije održavanja: raspored,
analizu grešaka, preventivno održavanje, kontrolu materijala, stanje mreže, standarde, i procjenu
radnih performansi, te financijsku kontrolu.

U svrhu operativnosti opredjeljenje je izvršeno za program koji koristi modularan koncept i pruža
veliku fleksibilnost. U tom programu svaki se podprogram za održavanje može predočiti posebnim i
nezavisnim modulom.

103
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Modularni koncept pruža mogućnost da se dodatni podprogrami ugrade bez promjena i ponovnog
pisanja programa. Modularna izgradnja programa omogućava korisniku da odabere samo one
podprograme koje želi, dok i nadalje odabrani programski sustav zadržava svu svoju širinu.
Program dopušta korisniku, da pomoću informacija sa izvještaja iz svakog podprograma odabere
one, koje želi. Ovi izbori u stvari specificiraju program.

Sustav u sebi treba uključiti izvještavanje o performansama, raspored financijske kontrole, povijest
opreme, kontrolu grešaka, te preventivno održavanje. Orijentiran na izradi i tijeku radnog naloga,
aktivnostima održavanja i opisima poslova, te odreñivanju specijalnosti, sustav obuhvaća četiri
osnovna elementa: ulaz, program, datoteke i izlazne izvještaje.
Sustav radnog naloga daje efikasnu kontrolu bilo koje funkcije održavanja (skup procedura za
potrebe postavljanja upita i izvještavanja). Radni nalog je srce sustava dokumentacije održavanja.
Informacija o radnom nalogu može biti manipulirana mnoštvom kombinacija, koje će pomoći
rukovodstvu održavanja TK mreže, pri procjeni i kontroli operacija održavanja.

Raspored rada mora uzeti u obzir zahtjeve sadržane u poslu, pismene zahtjeve uz posao, zahtjeve
preventivnog održavanja, te hitne intervencije. Budući da nedostatak materijala ili kadrova, loša
procjena itd. mogu spriječiti, da posao bude završen prema planskom rasporedu, ustanovljeni su
prioriteti odnosno klasifikacijski sustav.

Nadalje, razmotreni su bitni elementi tipičnog radnog naloga. Svakoj specijalnosti treba dodijeliti
naziv i broj. Treba razviti numeričke šifre za svaki tip održavanja i za svaki tipradnog naloga (hitna
intervencija, preventivno održavanje itd.). Uz to treba izraditi i šifre grešaka i aktivnosti što će
omogućiti sortiranje i kumuliranje podataka za potrebe formiranja povijesti opreme, izradu izvještaja
o radovima održavanja koji su obavljeni na svakoj stavci opreme.

Daljnje izlaganje odnosi se na protok radnih naloga kroz opći sustav. Taj je sustav jedinstven na
dva načina. Prvo, konstrukcija sustava osigurava da nepotrebne ili problematične radne naloge
može uočiti operator jedinice, planer ili neka druga ovlaštena osoba, prije nego što uñe u samu
obradu. Ovi kadrovi imaju ovlaštenje da odobre ili odbiju radne naloge. Poslovi, za koje se troškovi
ne mogu opravdati, moraju se označiti zbog daljnje naknadne procjene odgovornih osoba. Drugo,
sustav treba osigurati da u bazu podataka uñu samo točni i pouzdani podaci, budući da samo
poslovoñe ekipa, a ne specijalisti unose sve informacije vezane uz radni nalog.

Informacije u vezi sa održavanjem, koje sačinjavaju bazu podataka održavanja, moraju se skupljati,
pohranjivati, manipulirati i distribuirati na logički način. Bazu podataka održavanja trebaju formirati
sljedeće stavke:

− aktivni radni nalozi,


− završeni radni nalozi,
− zaostali radni nalozi,
− norme specijalističkog posla
− kodovi za raspored prioriteta,
− kodovi grešaka,
− katalog kadrova specijalista,
− kodovi akcija,
− kodne oznake opreme,
− stanje rezervnog materijala na skladištu,
− brojčana oznaka područja TK mreže.

104
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Baza podataka sadrži samo one informacije koje su u vezi sa sustavom održavanja. Sve
informacije u vezi sa troškovima i poslom, a koje su potrebne za generiranje izvještaja koji pomažu
pri odlučivanju trebaju takoñer biti sadržane u bazi podataka održavanja.

Veličina baze podataka ovisi o funkciji, kojom želimo upravljati. Slika 73. ilustrira bazu podataka,
koja može rezultirati iz tog sustava. Uočavamo da neki podprogrami predstavljaju osnovu sustava,
dok se ostali mogu izvesti. Ta pogodnost omogućava sustavu da se koristeći modularnu strukturu,
prilagoñava uvjetima održavanja TK mreže.

Program Izvještavanje o Izvještavanje o


preventivnog financijama financijama
održavanja
Povijest opreme Izvještavanje o Rasporeñivanje izostanaka
performaciama
Aktivni, neaktivni i završni Upravljačke datoteke
radni nalozi
Baza podataka održavanja
Slika 73.

Informacije u sustavu možemo podijeliti na dvije osnovne kategorije. Aktivni, neaktivni i završeni
radni nalozi predstavljaju primarnu informaciju – to znači informaciju dobivenu direktno iz sustava u
kojem se prikupljaju zahtjevi za obavljanje poslova održavanja.

Podaci u radnom nalogu trebaju sadržavati: podatke definirane tabelom, podatke dobivene iz
nadzorne opreme na osnovu kojih se pristupilo radu, podatke specijaliste i osobe koja odobrava
posao. Ova primarna informacija koristi se pri generiranju sustavskih izvještaja – pouzdanost,
raspoloživost TK mreže. Svi aktivni i neaktivni radni nalozi smještaju se u datoteku završenih radnih
naloga.

Sekundarna informacija dobivena iz akumuliranih podataka datoteka koristi se za podršku pri


obradi aktivnih i završenih radnih naloga.

Podaci sa završenih radnih naloga automatski se prenose na odgovarajuće baze podataka


podprograma.

Informacije kanalizirane u odreñeni modul kombiniraju se sa podacima u upravljačkom dijelu


sustava i tako se formiraju izvještaji. Slika 71 prikazuje dijagram toka informacija kroz sustav i
ilustrira kako se te informacije koriste za kreiranje slogova u svakom modulu.
Sustav omogućava kreiranje izvještaja koji pomažu svim nivoima upravljanja održavanjem kod
donošenja odluka. Za željeni stupanj kontrole potrebni su odreñeni izvještaji:
− radne performanse (kvaliteta posluživanja TK mreže sa stanovišta korisnika, TK usluga i
dr.),
− raspored aktivnosti održavanja,
− troškovi materijala i rada,
− povijest opreme,
− analiza grešaka (uzroci, saniranja),
− raspored preventivnog održavanja.

105
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Ovi izvještaji daju realno mjerilo za mjerenje, kontrolu i ocjenu operacija održavanja. Uz to, oni
omogućavaju okvir za željeni stupanj kontrole čitavog sustava i mogu dozvoliti kombiniranje
planiranja, rasporeñivanja, mjerenja i povratne informacije u nekom koordiniranom formatu za
poboljšanje operacija održavanja.
Koristi ovakvog pristupa održavanju su sljedeće:
− efikasnije prognoziranje inženjeringa TK mreža,
− poboljšanje kvalitete prijenosa, kao i kvalitete usluga sa stanovišta korisnika u TK mrežama,
− minimiziranje grešaka u TK mrežama,
− otkrivanje propusta kod nadzora TK mreža,
− otkrivanje propusta u nadziranju radova na održavanju,
− utvrñivanje efikasnosti programa preventivnog održavanja,
− planiranje potreba za kadrovima održavanja,
− efikasnije analiziranje kvaliteta opreme TK mreže,
− ocjena grešaka u ovisnosti sa održavanjem, odnosno ocjena efikasnosti organizacijske
jedinice za održavanje,
− adekvatniji pristup dijelovima TK mreže karakterističnim po pretjeranim ili nepotrebnim
greškama,
− analiziranje standardnih vremena za radove održavanja,
− provjeravanje pouzdanosti postojećih standarda,
− ocjena efikasnosti planera i procjenitelja,
− ocjenjivanje da li je broj kadrova za održavanje suviše velik ili nedovoljan,
− lociranje područja sa prevelikim troškovima,
− osiguranje realnog mjerila za procjenu troškova održavanja za sljedeću godinu,
− mogućnost otkrivanja povoljnijih ili nepovoljnijih trendova u kretanju troškova rada i
materijala,
− stvaranje mogućnosti za poduzimanje mjera smanjenja ukupnih troškova održavanja.

106
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 74. Tijek informacija od započinjanja rada na radnom nalogu preko različitih koraka
obrade do završetka radnog naloga

107
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

14. UPRAVLJANJE RAZVITKOM TELEKOMUNIKACIJSKOG SUSTAVA

U cilju razvitka telekomunikacijskog sustava kao cjeline, potrebno je postići jedinstvenost


upravljanja razvitkom sustava.

S obzirom na činjenicu da se telekomunikacijski sustav, u okviru hrvatske telekomunikacijske


mreže, nalazi u vlasništvu HT-a, upravljanje razvitkom sustava direktno ovisi o meñusobnom
koordiniranju Telekomunikacijskih centara (TKC-a), usklañivanju i dogovaranju.

Osim toga ovdje treba istaći potrebu zajedničkog rada HT-a, znanstvenih ustanova, proizvoñača
opreme, a u svrhu postizanja kvalitetnijeg i pravilnijeg razvitka.

Kibernetičar A. T. Lerner definirao je upravljanje na sljedeći način: ”Upravljanje je djelovanje na


objekt koje poboljšava funkcioniranje i razvitak danog objekta, a koje je izabrano iz mnoštva
mogućih djelovanja, na osnovu za to raspoložive informacije”.

Upravljanje razvitka i investiranja, promatrano sa stanovišta kibernetike, možemo podijeliti u tri faze
i to:
− planiranje,
− realizacija i
− kontrola.

Planiranje predstavlja primarnu fazu procesa upravljanja koja obuhvaća definiranje ciljeva, pravaca
i globalnog sagledavanja razvitka, definiranje mogućih globalnih alternativa za realizaciju
postavljenih ciljeva i izbor najoptimalnije alternative.

U svrhu valjanog planiranja telekomunikacijskog sustava potrebno je vršiti istraživanja na osnovi


podataka koji se dobivaju kroz kontrolu sustava u eksploataciji. Kroz ovu fazu obuhvaćene su
izrade dugoročnih i srednjoročnih planova razvitka, te planova investicija za tekuću godinu.

Za dugoročno razdoblje planiranja uzima se period od 20 godina, dok je period srednjoročnog


planiranja odreñen sa 5 godina, a u novije vrijeme sa 3 godine.

Faza planiranja sa svojim izlazom, kanalom direktne veze, povezana sa sljedećom fazom, fazom
realizacije, dok je povratnom vezom vezana za fazu realizacije i fazu kontrole.

Faza realizacije obuhvaća izvršenje pripreme za realizaciju i direktnu realizaciju. Izlaz faze
realizacije povezan je direktnom vezom sa fazom kontrole (eksploatacije), dok je sa povratnom
vezom vezana za fazu planiranja. U okviru ove faze obuhvaćena je izrada investicijskih programa,
kompletne investicijsko-tehničke dokumentacije, financiranje i izgradnja planiranog dijela sustava.

Faza kontrole je zadnja faza, koja prima izlaze od faze realizacije (kao svoj ulaz) i odreñuje je li
realizacija u skladu sa planiranjem. Faza kontrole objedinjuje fazu eksploatacije
telekomunikacijskog sustava, te je zbog toga treba shvatiti dinamički, odnosno kao kontrolu
realizacije i kontrolu realiziranog. Izlaz faze kontrole (eksploatacije) je povratnom vezom vezan sa
fazom planiranja (i sa fazom realizacije), te se na taj način reagira na moguća odstupanja u
realizaciji i novim planiranjem i korekcijama utječe na realizaciju.

108
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

JE

T.
AN

KON
IR
AN

I.
AL
PL

RE

REALIZACIJA
AN
R.

PL
A NI
PL LI.
R EA

T.
KON
KO
N
T.

P LA N
E AL
I.

IJA
OA TAC
PL
EKS NTROLA
KO

Slika 75.

Kako vidimo proces upravljanja razvitkom i investiranjem predstavlja kompleksan proces koji se,
kao što je rečeno, može sagledati kroz tri osnovne faze – planiranje, realizaciju i kontrolu. To je
neprekidan i stalan proces u kojem se sve tri faze stalno ponavljaju.

Osnovni cilj koji treba postići u svrhu bržeg razvitka telekomunikacijskog sustava je stvaranje
jedinstvenog procesa upravljanja razvitkom i investiranjem (za sve nivoe telekomunikacijske mreže)
kod planera, proizvoñača, montažera i vlasnika.

Rješenje ovoga cilja leži u potrebi adekvatnijeg koordiniranja TK centara unutar HT-a sa
znanstvenim ustanovama, proizvoñačima i montažerima telekomunikacijske opreme.
Objedinjavanjem kvalitativnih parametara kao što su pouzdanost, raspoloživost, pogodnost za
održavanje, funkcionalna prikladnost konstrukcije itd., definirano je jedinstvenim parametrom
nazvanim EFIKASNOST sustava, koji sudjeluje u definiranju kvalitete telekomunikacijskih sustava
sa stajališta korisnika.

Dalje produbljivanje i proširivanje niza disciplina kao što su pouzdanost, održavanje, sposobnost
sustava i analize sustava, dali su doprinos osvjetljavanju problema efikasnosti.

Koncept efikasnosti sustava treba shvatiti kao integralno jedinstvo više raznih i povezanih
disciplina. Na taj način efikasnost omogućava da se upravlja projektiranjem, razvitkom,
proizvodnjom i eksploatacijom, a kroz to i sveukupnim troškovima sustava. To omogućava da se
prilikom ocjene sustava uzme u razmatranje čimbenike kao što su: uporabna vrijednost sustava,
109
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

ukupni troškovi prihvaćene odluke u fazi projektiranja, administrativne, tehničke zahtjeve, vijek
trajanja, eksploatacijske troškove, pouzdanost, raspoloživost, pogodnost za održavanje i sve ostalo
što se može uključiti u parametre sustava, koji opisuju njegova svojstva.

U cilju postizanja efikasnosti sustava potrebno je izvršiti kontinuiranu analizu i optimalno


balansiranje svih mogućih parametara i troškova, koji mogu utjecati na efikasnost sustava,
iterativnim postupkom.

Sveukupnu efikasnost tehničkih sustava može se prikazati kao produkt tehničko-organizacijske


efikasnosti (ET) i financijske efikasnosti (EF), stoga je studija cijena i ekonomičnosti prijenosnih
pokazatelja pojedinih parametara trajni rad koji omogućava traženje stvarnog, a ne samo tehničkog
optimuma zadovoljenja korisnika.

Proučavanje ovih svojstava vrši se preko razmatranja pouzdanosti i odgovarajućih troškova, u


svrhu osiguranja definirane pouzdanosti, raspoloživosti i odgovarajućih troškova, te pogodnosti za
održavanje i odgovarajućih troškova, kao i svih čimbenika koji definiraju efikasnost nekog sustava i
pripadajućih troškova.

14.1 Investiranje

Proces investiranja obuhvaća skup svih aktivnosti u cjelokupnom periodu planiranja, pripreme i
realizacije jedne investicije, odnosno cjelokupan proces realizacije investicije, do konačne
realizacije investicijskog poduhvata i njegovog puštanja u eksploataciju.

Grafički prikaz odvijanja procesa investiranja telekomunikacijske mreže, dan je na blok dijagramu
na slici 76.

Krajnji cilj realizacije investiranja je uglavnom ostvarenje odreñenog broja novih telekomunikacijskih
priključaka ili usluga. Da bi mogli ovo ostvariti potrebno je izvršiti, kako proširenje, tako i izgradnju
dijelova sustava.

U investicijskom programu treba obuhvatiti sve radnje koje vode ostvarenju cilja investiranja
(proširenje meñumjesne mreže, izgradnju mjesne mreže, komutacije, nadzorne opreme itd.).

Iako jednim investicijskim programom obuhvaćamo više dijelova telekomunikacijskog sustava, koji
grupno ostvaruje cilj investiranja, za svaki dio sustava vršimo izradu investicijsko-tehničke
dokumentacije i zasebno ugovaranje i gradnju.

110
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Vlastiti istraživačko razvojni rad Istraživanje tuñih znanja

Usporeñivanje sa planom
Stvaranje i selekcija ideja
razvoja

Donošenje NE
prethodne Kraj
odluke

Istraživanje najvažnijih utjecajnih Analiza zahtjeva,


Izbor najoptimalnije tehnologije
faktora prometa, grešaka, itd

Izrada investicijskog programa

Donošenje NE
investicijske Kraj
odluke

Izbor projektanta

Izrada investicijsko-tehničke Definitivno zatvaranje


Ugovaranje opreme
dokumentacije financijske konstrukcije

Dobijanje raznih dozvola i


suglasnosti

Izbor izvoñača radova

Početak gradnje

Montaža
Izgradnja grañ. dijelova objekta Obuka kadrova
telekomunikacijske opreme

Kontrola kvalitete

Tehnički prijem

Puštanje u eksploataciju

Slika 76.

111
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Objedinjavanje svih dijelova sustava unutar jednog investicijskog programa vodi skraćenju
razdoblja ulaganja i sinkroniziranoj izgradnji.

Osim toga, postiže se mogućnost uporabe različitih metoda planiranja i upravljanja koje
omogućavaju efikasnu realizaciju investicije. Ovdje je efikasno upotrijebiti metodu mrežnog
planiranja, pomoću koje se planira cjelokupna realizacija investicijskog objekta i operativno prati i
kontrolira njegovo odvijanje, kako u pogledu vremena (rokova), tako i u pogledu troškova. Treba
naglasiti da faza realizacije nosi najveći dio troškova od ukupnih troškova cjelokupnog procesa
investiranja i da su efekti dobrog upravljanja u ovom dijelu najveći.

Prilikom izrade investicijskog programa potrebno je izraditi ocjenu opravdanosti realizacije


investicijskog programa. Ocjena opravdanosti realizacije investicijskog programa vrlo je složen
postupak koji treba obuhvatiti sagledavanje i razmatranje svih relevantnih faktora, prije svega
utvrñivanje efekata koji se dobiju realizacijom odreñene investicije.

Najčešća podjela efekata investicija je podjela na ekonomske i neekonomske efekte.

Ekonomski efekti od investicija izraženi kroz broj impulsa izraz su rezultata realizacije
(eksploatacije) investicije i najlakši su za mjerenje i prikazivanje. S obzirom da telekomunikacijska
mreža spada u infrastrukturne objekte, kod izrade investicijskog programa treba voditi računa i o
neekonomskim efektima –politički, socijalni, obrambeni i dr.

Dakle, kod izrade investicijskog programa telekomunikacijske mreže, treba izvršiti analizu
ekonomskih i neekonomskih efekata od predmetne investicije.

Kod nekih investicija će očito prevladati neekonomski efekti (gradnja telekomunikacijskih mreža u
nerazvijenim područjima – velika ulaganja po priključku), dok će kod drugih prevladati ekonomski
efekti (gradnja mreža u gradskim, industrijskim i dr. područjima).

Jasno je da u odreñenom periodu investiranja treba iznaći kompromisni odnos izmeñu ekonomskih
i neekonomskih investicija u cilju neugrožavanja dohotka.

Najjednostavije je izbalansirati ekonomske i neekonomske investicije zbrajanjem svih investicija, s


obzirom na trenutak investiranja, te za ukupno investiranje utvrditi ekonomsku opravdanost
investiranja.

S obzirom da o realizaciji investicija telekomunikacijskih mreža ovisi dohodak HT (kao i daljnji


razvitak telekomunikacija), pri izradi investijskih programa posebnu pažnju treba posvetiti obradi
ekonomskih efekata od predmetnih investicija.

U našoj teoriji investicija razlikuju se uglavnom dvije vrste ekonomskih kriterija za ocjenu
opravdanosti investicijskog programa i to:
− statički kriterij,
− dinamički kriterij.
U statičke kriterije ubrajaju se oni pokazatelji koji ne uzimaju u obzir vrijeme procesa investiranja,
dok se u dinamičke kriterije ubrajaju pokazatelji koji uzimaju u obzir vrijeme, najčešće uz pomoć
računa aktualizacije.

Statička ocjena
Statički pristup ocjeni financijske, odnosno tržišne efikasnosti projekta, primjenjuje se kako u
predinvesticijskoj, tako i u investicijskoj studiji.
112
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Često se smatra da je u statičkom pristupu ocjeni dovoljno koristiti podatke iz reprezentativne


godine vijeka projekta. Reprezentativna godina vijeka projekta jest godina u kojoj je postignut
projektirani kapacitet proizvodnje, a još traju financijske obveze prema investicijskim kreditima.

Vrijednost pokazatelja za analizirani investicijski projekt korisno je usporediti s korespondirajućim


pokazateljima grupacije kojoj investicijski projekt pripada, pri čemu vrijednosti pokazatelja za
projekt trebaju biti povoljnije od prosjeka grupacije.

Prema našem mišljenju bilo bi korisno izračunati znatno veći broj pokazatelja, i to ne samo za
reprezentativnu godinu, veća za sve godine životnog vijeka i prosječne pokazatelje za cijeli životni
vijek projekta.

Samo izračunavanje pokazatelja je veoma jednostavno, a sve potrebne podloge za to mogu se


dobiti iz pojedinih prethodnih poglavlja predinvesticijske, odnosno investicijske studije.

Smatramo da bi bilo korisno izračunati slijedeće pokazatelje:


a) Pokazatelji rentabilnosti

Bruto dobitak
× 100
Uložena sredstva

Akumulacija (neto dobitak)


× 100
Uložena sredstva

Akumulacija + amortizacija
× 100
Uložena sredstva

Isplacene dividende
×100
Dionicki kapital

Ukupni rashodi
Obrtna sredstva
c) Pokazatelji ekonomičnosti

Ukupni prihodi
× 100
Ukupni rashodi

Bruto dobitak
× 100
Ukupni prihod

Akumulacija
× 100
Ukupni prihod
113
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

d) Pokazatelji proizvodnosti

Fizicki opseg proizvodnje


Broj zaposlenih

Bruto place
Broj zaposlenih

e) Posebni pokazatelji

Utrosak energije
Fizicki opseg proizvodnje

Uložena sredstva
Broj zaposlenih

e) Devizni efekt
Devizni primici
× 100
Devizni izdaci

Pri izradi investicijskih programa izgradnje telekomunikacija u prethodnom razdoblju, a i sada za


ocjenu opravdanosti investicijskog programa koriste se uglavnom statički kriteriji i to:
− kriterij roka vraćanja
− kriterij jedinične cijene koštanja,
− pokazatelji rezultata rada:
− ekonomičnost,
− rentabilnost, i dr.

Dinamička ocjena investicijskog ulaganja


Investiranje u izgradnji telekomunikacija (mreže, komutacije, nadzora i dr.) predstavlja dinamički
proces koji se odvija tijekom vremena i to tijekom dužeg perioda vremena (stalno) te nema realnog
opravdanja da se za ocjenu investicija upotrebljavaju oni kriteriji koji ne prate dinamiku procesa
investiranja. Statički kriteriji promatraju samo jedan vremenski presjek u procesu investiranja,
odnosno najčešće se promatra samo jedna godina perioda eksploatacije investicije (npr. kod
pokazatelja ekonomičnosti i rentabilnosti, dok se kod roka povrata uzima u obzir nekoliko godina do
povrata uloženih sredstava).

114
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Na taj način izvedena ocjena investicijskog programa ne obuhvaća cjelinu perioda eksploatacije,
što je neophodno za sagledavanje ukupne efikasnosti jedne investicije, niti uzima u obzir često vrlo
značajne, apsolutne pokazatelje pozitivnih rezultata investicija.

Kao osnovna metoda za ocjenu i selekciju investicijskih programa smatra se metoda svoñenja na
sadašnju vrijednost – metoda aktualizacije. Pomoću ove metode se uzimaju u razmatranje efekti
tijekom cijelog perioda eksploatacije jedne investicije i svode na vrijeme u kome se vrši proračun.

Na taj način se dobiva mogućnost usporedbe i ocjene investicija.

U svrhu objašnjenja iznesenog pratimo Pierre Massea:


“Pored fizički istog izgleda, jedna kuna raspoloživa odmah i jedna kuna raspoloživa kroz deset
godina čine dva razna ekonomska dobra, isto onako kao jabuka i kruška koje su raspoložive u isto
vrijeme. Oni se ne mogu niti usporediti niti zbrojiti direktno. I ova teškoća se savladava na isti način
u dva slučaja – pribjegavanjem sustava cijena. Kod problema investicija cijena koja igra osnovnu
ulogu je kamatna stopa, računska veza izmeñu sadašnjosti i budućnosti, dok je investirano dobro
njihova fizička spona”.
Ako izneseno matematički izrazimo imamo:

1 novčana jedinica danas = (1 + i1) novčanih jedinica kroz jednu godinu

gdje je:
i = kamatna stopa,

1 novčana jedinica danas = (1 + i1) (1 + i2) novčanih jedinica kroz dvije godine .
.
1 novčana jedinica danas = (1 + i1) (1 + i2) …(1 + in) novčanih jedinica kroz n godina,

a odavde proizlazi da:

1
1 novčana jedinica kroz n godina = novčanih jedinica danas
(1 + i1 )(1 + i 2 )...(1 + i n )

ili uz pretpostavku da je konstantna stopa

i = i1 = i2 = i3 = … = in imamo:

1
1 novčana jedinica kroz n godina = novčanih jedinica danas
(1 + λ ) n

1
Dakle, veličina predstavlja sadašnju vrijednost jedne novčane jedinice raspoložive kroz n
(1 + 1) n
godina.

Ako umjesto novčane jedinice uzmemo neki iznos An, imamo:


An
A=
(1 + i) n
Veličina A odreñuje sadašnju vrijednost iznosa An raspoloživog kroz n godina.

115
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

U našoj teoriji i praksi investicija meñu apsolutnim pokazateljima kao najpogodniji za primjenu
smatra se kriterij ukupne aktualizirane akumulacije (kriterij sadašnje vrijednosti ukupne
akumulacije), koji predstavlja sadašnju vrijednost akumulacije koja se ostvari u tijeku razdoblja
eksploatacije investicije. Akumulaciju predstavlja dio dohotka izdvojen za proširenje materijalne
osnove i rezerve uvećan za veličinu amortizacije.

Matematički imamo:

A = DAa - Ia

n D Ak m Ij n m
Aa = ∑ −∑ = ∑ D Ak ⋅ a k − ∑ I j ⋅ a j
k =1 (1 + i) k j=1 (1 + i) j k =1 j=1

gdje je:
Aa - kriterij ukupne aktualizirane akumulacije,
DAa - ukupna aktualizirana akumulacija od investicija,
DAk - akumulacija od investicija (uvećana za amortizaciju u K-toj godini razdoblja
eksploatacije investicije,
Ia - ukupna aktualizirana uložena sredstva
Ij - investicijska sredstva koja se ulažu u j – toj godini razdoblja ulaganja,
n - razdoblje eksploatacije investicije,
m - razdoblje ulaganja.
i - stopa aktualizacije,
a - faktor aktualizacije.
Za Aa veće od 0 investicija je ekonomski opravdana.

Ostali dijelovi procesa investiranja su dovoljno jasno prikazani na Slici 38, te ih nije potrebno
posebno obrañivati.
S obzirom da je predmet ovog rada izgradnja sustava upravljanja u telekomunikacijskim mrežama,
tj. izgradnja dijela sustava čiji je osnovni cilj sniženje troškova koji nastaju u eksploataciji (kao i
povećanje kvalitete prijenosa) može se kao kriterij ocjene efikasnosti investicije upotrijebiti veličina
aktualiziranih troškova.
Matematički izraz za ovaj kriterij dan je relacijom:
n
Tk
Ta = ∑
k =1 (1 + i)
k

gdje je:
Ta – ukupni aktualizirani troškovi
Tk – troškovi od investicije u k – toj godini perioda eksploatacije.

Kod ocjene opravdanosti investicijskog ulaganja težnja je da se ovaj kriterij minimizira. Ekonomski
je opravdana realizacija onog sustava upravljanja koji donosi sniženje ukupnih aktualiziranih
troškova (kod velikih mreža), kao i povećanje kvalitete prijenosa u odnosu na stanje prije realizacije
investicije. Opravdanost ulaganja postoji i za slučaj da se ne smanje ukupno aktualizirani troškovi,
ukoliko se poveća kvaliteta prijenosa (naročito ukoliko je kvaliteta postojećeg prijenosa ispod
dozvoljene granice).

116
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Na sljedećoj tablici dan je prikaz raspodjele sredstava za pojedine dijelove telekomunikacijskog


sustava, iz kojeg se uočava činjenica da mjesne kabelske mreže i pretplatnički ureñaji predstavljaju
velik dio investiranja.

Meñumjesna 7% pojačala + mjerni ureñaj


mreža 4% bežične veze
27% 9% meñumjesni kom. centri
7% meñumjesni kabeli
Gradska i pristupna 7% tel. apar. + kućne centrale
mreža 20% mjesni komutacijski centri
73% 46% mjesni kabeli

Ovakav odnos raspodjele sredstava za pojedine dijelove telekomunikacijskih sustava je trenutno


stanje odnosa cijena na tržištu za opremu koja se ugrañuje u telekomunikacijsku mrežu. Razvitak
tehnologije prijenosa i komutacije vjerojatno će unijeti promjene odnosa cijena u budućnosti.

Amortizacijski vijek trajanja dijelova TK sustava:

- INFRASTRUKTURA  DTK distribucijska telekomunikacijska kanalizacija ima


amortizacijski vijek > 20-25 godina
- KABELSKA MREŽA  SVK svjetlovodna kabelska mreža, instalacije –
strukturno kabliranje imaju amortizacijski vijek > 10-20
godina
- AKTIVNA OPREMA  čvorišta, oprema kod korisnika, prijenosna oprema –
imaju amortizacijski vijek > 3-5 godina

117
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

15. PRIVATIZACIJA I LIBERALIZACIJA TELEKOMUNIKACIJSKIH USLUGA

Prva privatizacija državnih telekomunikacijskih operatora i liberalizacija telekomunikacijskih usluga


dogodila se u Velikoj Britaniji otprilike prije 20 godina.

16. lipnja 1999. godine, prilikom prodaje prvih 35% dionica, donesen je Zakon o privatizaciji
Hrvatskih telekomunikacija d.d. (NN 65/99), a 24. srpnja 2001. godine donesen je Zakon o
izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji Hrvatskih telekomunikacija d.d. (NN 68/01), prilikom
prodaje daljnjih 16% dionica HT-a.

U meñuvremenu su brojne zemlje provele ovu transformaciju, ali telekomunikacijska industrija još
uvijek uči kako ove promjene izvesti uspješno. Ne postoje propisane metode ili modeli, a ovo
osobito vrijedi za liberalizaciju koja je puno kompleksnija od privatizacije.

Privatizacija i liberalizacija su često povezane. U svojoj osnovi, privatizacija je pretvorba državnog


poduzeća u privatno vlasništvo. Državno poduzeće može biti privatizirano bilo kao konkurentski,
bilo kao monopolistički subjekt. Za razliku od toga, liberalizacija predstavlja otvaranje
monopolističkog tržišta konkurentnom pružanju sadržaja i usluga, a je li bivši monopolistički
operator državno ili privatno poduzeće, to ne predstavlja razliku.

Prof. Michael Beesley, koji je bio glavni konzultant Vlade Velike Britanije u privatizaciji
telekomunikacija tijekom osamdesetih godina, je izjavio: “Privatizacija je neprijatelj
liberalizacije”. Tada stečeno iskustvo, kao i iskustvo iz drugih zemalja potakli su ga na gore
citiranu tvrdnju koja se odnosi na političke pritiske koji su često posljedica savjeta investicijskih
bankara koji zagovaraju produljenu zaštitu tržišta privatiziranih operatora, da bi se povećala
vrijednost dionica.

Osim političkih i administrativnih promjena, telekomunikacijski sektor prolazi kroz velike tehnološke
promjene

Hrvatska agencija za telekomunikacije

Otvaranje telekomunikacijskog tržišta Republike Hrvatske konkurenciji uvjetovalo je formiranje


Hrvatske agencije za telekomunikacije, koja je zadužena za brigu o lakšem ulasku novih igrača na
telekomunikacijsko tržište i zaštitu od antikonkurencijske prakse pozicioniranog monopolističkog
operatora HT-a. Hrvatska agencija za telekomunikacije je osnovana na temelju Zakona o
telekomunikacijama ("Narodne novine”, br. 122/03., 158/03. i 60/04) kao samostalna, neprofitna i
neovisna pravna osoba s javnim ovlastima.

Osnivač Agencije je Republika Hrvatska i za svoj rad odgovara Hrvatskom saboru. Rad Agencije je
javan. Hrvatska agencija za telekomunikacije je pravni sljednik Vijeća za telekomunikacije i
Hrvatskog zavoda za telekomunikacije.

118
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 77.

Sporazum s WTO zahtijeva da regulator bude neovisan od državnog operatora. U privatiziranim


okruženjima, otvoreni i transparentni procesi regulacije mogu biti najvažniji zahtjev. Interkonekcija
izmeñu operatora, primarno s pozicioniranim operatorom, mora biti transparentna i troškovno
orijentirana; sve subvencije moraju biti jasne. Novim operatorima koji ulaze na tržište mora biti
omogućen pristup izgrañenoj infrastrukturi i korištenje nužnih prostora i postrojenja

Ukoliko neke usluge nisu konkurentne, onda regulator mora biti u mogućnosti spriječiti
meñufinanciranje konkurentskih usluga uz pomoć prihoda od monopolističkih usluga. Brze
tehnološke inovacije stvorile su pritisak za brzom prodajom i uporabom nove ICT opreme.
Postupak testiranja i certificiranja ICT opreme mora biti fleksibilan i usmjeren na to da ispuni
zahtjeve tržišta. Regulator mora imati ovlasti i autoritet da bi kontrolirao tržišno ponašanje
industrije, a najčešće je to potrebno u pogledu zlouporabe tržišne snage od strane obveznog
operatora.

Dakle, glavna uloga Hrvatske agencije za telekomunikacije je rješavanje pitanja kao što su:
konkurencija, interkonekcija i odreñivanje cijena.

Postoje dva načina podsticanja konkurencije:

1. Podržati konkurenciju baziranu na infrastrukturi – davati podsticaje da bi se promoviralo


investiranje u infrastrukturu. Bez infrastrukture po dostupnoj cijeni, konkurencija u pružanju
usluge ostat će i dalje ograničena.

2. Podržati konkurenciju baziranu na uslugama – davati podsticaje da bi se maksimizirao faktor


opterećenja (“load factor”) postojeće infrastrukture.

119
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

U svakom slučaju, uvoñenje bilo koje regulatorne mjere ne bi smjelo imati negativan učinak na
dugoročnu konkurentnost, niti obeshrabriti investiranje u različite infrastrukture. Početak
telekomunikacijskog tržišta i razvitak konkurencije uvjetovan je sa oba načina podsticanja.

U cilju razvijanja konkurencije, potrebno je:

- objaviti regulatorsku politiku ohrabrujući zajedničku uporabu infrastrukture i kolokaciju,


- ohrabrivati lokalne vlasti, osobito komunalne, da podrže i olakšaju zajedničku uporabu
infrastrukture,
- podržati reciprocitet zajedničke uporabe infrastrukture (npr. od novih operatora trebalo bi
tražiti da prilagode veličinu i izgradnju svoje infrastrukture uz mogućnost korištenja od
strane pozicioniranog i drugih operatora),
- zahtijevati od pozicioniranog operatora da pruži informacije o lokacijama infrastrukture i
raspoloživom kapacitetu za zajedničku uporabu (npr. kapacitet cijevi, niti, stupova, itd.),
- uspostaviti zajedničko tijelo operatora da bi se planirali infrastrukturni kapaciteti,
koordinirale dozvole lokalnih vlasti i poboljšala meñusobna učinkovitost postupka
osiguravanja infrastrukture,
- operatori bi trebali biti u mogućnosti unaprijed rezervirati kapacitete, po razumnim
uvjetima.

U pogledu cijene zajedničke uporabe i kolokacije infrastrukture, regulatori bi trebali ohrabrivati


razvitak jasnih smjernica. U normalnim uvjetima, pozicionirani i ostali operatori trebali bi biti u
mogućnosti povratiti barem njihove izravne dodatne troškove zajedničke uporabe infrastrukture,
plus razuman dodatak, a dodatne komponente cijena mogu biti predmet pregovora i regulatorskih
odluka po prigovorima.

Cijene kolokacije i zajedničke uporabe infrastrukture trebale bi biti pojedinačne, tako da se od


operatora koji zahtijeva pristup traži da plati samo za usluge koje koristi. Troškovi nove
infrastrukture trebali bi se podijeliti izmeñu 2 ili više operatora proporcionalno i ovisno o uporabi
infrastrukture (npr. broj antena lociranih na mikrovalnom tornju), a troškovi povećanih kapaciteta i
kolokacije infrastrukture trebali bi se podijeliti meñu onima koji od njih imaju koristi. Tamo gdje
pozicionirani operator nema nikakve koristi od radova potrebnih da bi se smjestio novi operator, on
normalno ne bi trebao platiti, osim onda kada i on od takvih radova bude imao koristi. Alternativno
rješenje bi bila alokacija troškova meñu operatorima bazirana na korištenju, s većim opterećenjem
za operatora koji je zahtijevao radove

Budući zajednički korisnici infrastrukture trebali bi nadoknaditi ranijim korisnicima infrastrukture


troškove od kojih i oni imaju koristi.

Podijeljena infrastruktura trebala bi biti dostupna svim operatorima na nediskriminatornoj osnovi.


Ovo uključuje vlasnika infrastrukture. Kapacitet bi se trebao osiguravati po principu „tko prije
stigne“. U slučaju nedovoljnih kapaciteta, regulator bi trebao odobriti plan racionalizacije.

Od novih operatora (ili ostalih operatora) koji ne koriste naručene kapacitete infrastrukture unutar
unaprijed odreñenog roka, može se tražiti da ih vrate. Takoñer se može odrediti i kazna za
prekomjerno naručivanje kapaciteta. Operatori koji osiguravaju infrastrukturu za zajedničku
uporabu morali bi bilježiti i držati dostupnim za pregled od strane operatora rokove za vlastite
aktivnosti i za aktivnosti konkurenata.
120
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Fizičko odvajanje infrastrukture (npr. uz pomoć zidova ili ograda) može biti ishodovano tamo gdje je
to potrebno za prevenciju sabotaže, ali operatori bi trebali biti stimulirani da infrastrukturu zajednički
koriste na najučinkovitiji način.

Pristup izdvojenoj lokalnoj petlji

Na slici 78. prikazani su različiti argumenti u pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji.

Slika 78.

Karakteristike pojedinih vrsta konkurencije, njihovog odnosa s pozicioniranim operatorom i tipični


pristupi u odreñivanju cijena prikazani su na slici 79.

121
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 79.

U nekim slučajevima sve vrste konkurencije dozvoljene su od samog početka, u drugim


situacijama konkurencija može evoluirati iz jednog oblika u drugi tijekom vremena. Konkurencija je
dinamična i regulatorske mjere moraju reflektirati tu činjenicu.

Posebna regulativa potrebna je i prilagoñava se svaki put kada jedan od igrača na tržištu uživa
dominantnu poziciju. Ključna stvar je iščitati kriterije dominantnosti (na usporedivim ili čak
susjednim tržištima), jer kad god je neki operator dominantan, veća je vjerojatnost da će primjeniti
diskriminaciju tarife i na taj način narušiti tržišno natjecanje. Osnovna stvar je da interkonekcijske
usluge za nove operatore budu identične onim uslugama koje bi pozicionirani operator pružao
svojim vlastitim podružnicama, i to: po pitanju kvalitete, po pitanju tehničkih okolnosti i po pitanju
uvjeta, npr. cijena i uvjeta plaćanja.

Regulator na te osnovne probleme može odgovoriti na dva načina:

- rješavati monopolističke cijene intervenirajući uz pomoć odreñivanja cijena interkonekcije, i/ili


- služiti se destimulacijama da bi se osigurao pristup osnovnim kapacitetima, postavljajući
komercijalne i tehničke uvjete interkonekcije, pratiti pridržavanje, i odreñujući sankcije za
nepridržavanje.

Neovisno o izboru, regulatoru u svakom od tih slučajeva treba barem nepristrana, objektivna i
vjerodostojna informacija o troškovima usluge interkonekcije i kapaciteta da bi odredio
odgovarajuću cijenu. Prvi korak je dobiti „pravu“ definiciju troškova, da bi razine cijena
interkonekcije bile pravilno postavljene, a drugi korak je postaviti „pravu“ strukturu, tako da se može
učinkoviti izvršiti povrat troškova.

122
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 80. Regulatorna evolucija na telekomunikacijskom tržištu nakon liberalizacije

Općenito gledajući, tamo gdje postoji prednost pozicioniranog operatora, asimetrične cijene
interkonekcije smatraju se pogodnijim u inicijalnom razdoblju. Ovo je osobito vidljivo na primjeru
stopa mobilne interkonekcije.

Slika 81.

123
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Većina EU tržišta ima asimetrično odreñivanje cijena i stupanj asimetrije je viši kad operator ima
više od 50% tržišnoga udjela. Jedna od najboljih diskusija o interkonekcijskim načelima može se
pronaći u Poglavlju 3 “Priručnika o telekomunikacijskoj regulaciji" kojega je objavio infoDev
program Svjetske Banke može se pregledati u PDF formatu na adresi
http://www.infodev.org/projects/314regulationhandbook/module3.pdf

U odreñivanju tarifa interkonekcije mogu se primjeniti različiti modeli:

- Modeliranje od vrha prema dnu – alokacija stvarnih ukupnih troškova interkonekcije i ostalih
usluga,
- Sustavno vrednovanje – usporedivi troškovi u drugim jurisdikcijama,
- Modeliranje od dna prema gore - dizajn model komponenti troškova intekonekcijske usluge.

Slika 82.

Pristupi odreñivanju cijena možda će se morati mijenjati (evoluirati) tijekom vremena (slika 83).

124
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 83.

125
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

16. ORGANIZACIJA TELEKOMUNIKACIJSKIH OPERATORA

Sve učestalije i sve intenzivnije promjene, posebice u zadnjem desetljeću dvadesetoga stoljeća,
predstavljaju sve zahtjevnije uvjete za život i ustrojavanje svekolikoga ljudskoga djelovanja:
pojedinaca, obitelji, trgovačkih društava, gospodarstva i cijelog društva.

16.1. Centralistički sustavi


Veliki, glomazni i tromi, centralistički ustrojeni gospodarski sustavi (T-HT) koji su pretežno kruto i
hijerarhijski ustrojeni, doživljavaju turbulentne promjene. Oni se nezadrživo raspadaju i proživljavaju
još neko vrijeme agoniju propadanja, ako nisu svjesni novih uvjeta i zahtjeva globalnih i regionalnih
tržišta.

16.2. Telekomunikacijsko tržište


Zakon o telekomunikacijama osigurava mogućnost stvaranja više globalnih pa i znatno više
regionalnih operatora koji će pokušati pronaći svoje mjesto na telekomunikacijskom tržištu.

U burnim promjenama s neprekidnim pojavljivanjem novih potreba za telekomunikacijskim


uslugama, nemoguće je opstati zadržavajući krute nazadne strukture, koje mogu samo reagirati
(nažalost u pravilu neuspješno) na nove situacije.

16.3. Decentralizirano ustrojstvo


Koncepcija decentraliziranog ustrojstva – temeljena na načelima subsidijarnosti – daje odgovor na
ovaj izazov, stavljajući težište na procesno i uslužno usmjerenje korisniku, te na samoprilagodljivo
fraktalno i virtualno ustrojstvo poslovanja. Nadalje, uvodi znanjem i etikom voñenu organizaciju uz
interaktivno multimedijsko umreženje, te stavlja naglasak na izrazito smanjenje hijerarhijskih razina.

Sve što postoji, kibernetski razmatrano – u materijalnome, energetskome i informacijskome smislu


– izgrañeno je na načelima suprotnosti:
- privlačenja (graditi, povezati, sastaviti, složiti se, itd.), i
- odbijanja (rušiti, razvezati, rastaviti, razići se, itd.).

Ova tisućljetna mudrost kazuje nam, da je ustrojavanje u zajedništvo jedan od temeljnih procesa
svekolikoga življenja, stvaralaštva, postojanja i razvitka. Bogata iskustva ukazuju da proces
ustrojavanja započinje obično s idejom vodiljom, koja privlači buduće sudjelovatelje i oko koje se
stvara jezgro budućeg sustava (grupe, tima, organizacije, udruženja i sl.). Govorimo o misiji
odnosno središnjem zadatku sustava pružanja telekomunikacijskih usluga što većem broju
korisnika na telekomunikacijskom tržištu.

Treba razraditi koncepciju koja će definirati put do cilja i strategiju koja će ostvariti viziju. Treba
definirati operativni model budućeg sustava u kojem se optimiraju razni čimbenici, primjerice
sredstva koja će se koristiti (širokopojasna telekomunikacijska mreža) za ostvarenje cilja
(organizacijska struktura, podjela rada, kvalifikacija suradnika, sustav nagrañivanja i slično).

126
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Hijerarhije su prisutne svugdje u prirodi i sastavni su dio prirodnih struktura. Prirodne hijerarhije su
“plitke” za razliku od umjetnih, od čovjeka stvorenih hijerarhija, koje posjeduju pretjerano veliki broj
razina i time čine prepreke prirodnom toku informacija. Puno djelotvornije su mrežne strukture koje
omogućuju bolji protok informacija. Prilagodljivost je temeljni uvjet za razvitak sustava, tako da
krutost gubi ubrzano na značenju. Centralističke strukture, takoñer pripadaju povijesti, dočim
decentralizirani pristup ima veliku budućnost. Svijet i dijelove svijeta ne shvaćamo više kao
mehanizam, već kao organizam. Donedavno smo smatrali da je sigurnost u stabilnosti, a danas je
ostvarujemo promjenama. Umjesto zatvorenosti želimo otvorenost. Veličinu i snagu
nadoknañujemo hitrošću i spretnošću. Djelomična rješenja u pravilu zakazuju, dok cjeloviti pristup i
cjelovita rješenja omogućavaju održivi razvitak.

16.4. Tehnologija – čovjek – organizacija


Streloviti razvitak nove informacijsko-komunikacijske tehnologije treba popratiti odgovarajućim
razvitkom ustrojstva i ljudskog čimbenika, što je nužno potrebno za skladan razvitak sustava (slika
84).

U tom trodjelnom odnosu tehnologije, ustrojstva i ljudstva, koji odreñuje temelj organiziranja
sustava, jasno je uočljiva opasnost prevelikog naprezanja i loma, što može dovesti do neželjenih i
pogubnih posljedica. Neophodno je uravnotežiti razvitak tehnologije, ustrojstva i ljudstva. Budući je
usporavanje razvitka nove informacijsko-komunikacijske tehnologije neizvedivo, preostaje nam da
ubrzamo razvitak ustroja te posebice ljudstva. Važno je kod organiziranja telekomunikacijskih
operatora voditi računa o ovim postavkama i u startu složiti kvalitetni ljudski (stručni) tim i ustrojiti
organizaciju koja je u trendu sa razvitkom tehnologije.

razvitak
informacijsko
telekomunikacijske
tehnologije

razvitak
razvitak
ustrojstva
čovjeka

Značaj i uloga tehnologije u ustrojavanju sustava

Slika 84.
127
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Ispravni put sastoji se u tome da u cjelovitom pristupu uravnotežimo raskorak te sinergijskim te


etičkim usklañivanjem omogućimo uzajamno podupiranje tehnologije, ustrojstva i ljudstva. Isključivi
tehnološki pristup treba nužno oplemeniti s humanim pristupom i osposobiti čovjeka za djelotvorni
suživot sa suvremenom tehnologijom.

16.5. Modeliranje decentraliziranog ustroja

Dakle, opredijelili smo se za koncepciju decentraliziranog ustrojstva. Ta koncepcija stavlja čovjeka


– osjećajno, inteligentno i odgovorno društveno biće s njegovim kompentencijama – u središte
zbivanja. Ona omogućava jedinstveno povijesno ustrojstvo: stapanjem ljudskog čimbenika s
tehnologijom, organizacijom i primjenjenim znanjem u samoprilagodljivo stvaralačko zajedništvo
(slika 85).

Središnje značenje poprima sve jasnije fraktalno ustrojstvo. Osmislio ga je i u praksi isprobao
profesor Hans-Jurgen Warnecke.

• Procesno i uslužno usmjerenje kupcu i korisniku


• Samoprilagodljivo fraktalno ustrojstvo
• Znanjem i etikom voñena organizacija
• Virtualno ustrojstvo
• Interaktivno medijsko okruženje
• Izrazito smanjenje hijerarhijskih razina

Ključni čimbenici koncepcije decentraliziranog ustrojstva

Slika 85.

Osnova ideje fraktalnog ustrojstva rezultat je promatranja ponašanja i organizama i struktura iz


prirode. Dobitnik Nobelove nagrade za fiziku u 1986. godini professor Gerd Binnig postavlja
hipotezu, da sve što postoji, postoji takvo kakvo jeste, u osnovi samo zato jer je izgrañeno na
načelima fraktalnoga ustrojstva. Za osnovu svekolikog postojanja promatra jedan poseban vid
dematerijaliziranog informacijskog procesa kojega skraćeno naziva “uzajamno djelovanje”. Tvrdi da
ne samo materijalne, već i dematerijalizirane pojave, kao primjerice kreativnost, motivacija, kultura,
etika i slično, imaju takoñer obilježja fraktalnog ustrojstva.

128
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

16.6. Procesno usmjerenje korisnicima

Tradicionalan pristup ustrojstvu na hijerarhijskim načelima stvarao je znatne prepreke slobodnim


poslovnim tokovima, posebice informacijama. Novi pristup spaja sve ono što organski spada
zajedno u usmjerene procese i omogućuje slobodan protok informacija. Kratkoročno povezivanje u
lancu dobavljača, proizvoñača, ponuñača usluga i korisnika, zamjenjuje se dugoročnom suradnjom
u kojoj su zajednički ciljevi jasni i svima poznati. Egoizam u svim oblicima i pogled u prošlost
zamjenjuju se u novoj kulturi umreženog zajedništva usredotočenjem na djelotvornost u timskom i
projektnom radu, te usmjerenjem na budućnost i svrhoviti doprinos zajedničkoj sudbini (slika 86).

Slika 86.

Zastarjela hijerarhijsko-funkcionalna piramida centralističkog ustrojstva s pretežitim tijekom


komuniciranja odozgo nadolje, “okreće se naglavačke” te se procesno i uslužno usmjerava
korisniku usluga s kojim suradnici neposredno komuniciraju (slika 87).

129
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 87. Promjena poslovne kulture – prijelaz proizvodne u uslužnu kulturu

U ovakvoj organizaciji nužno je kvalitetno visoko obrazovanje suradnika koji neposredno


komuniciraju s korisnicima telekomunikacijskih usluga, kao i njihovo iskustvo na postojećim i novim
komunikacijsko informacijskim tehnologijama. T-HT, a i drugi svjetski državni operateri koji su u fazi
privatizacije, gradili su ukupan sustav i instalirane mogućnosti nudili i nude korisnicima.

Novi telekomunikacijski operatori, da bi se mogli staviti u odnos sa gigantom (T-HT), moraju


takoñer “okrenuti stvar naglavačke” tj. prvo graditi informacijsko-komunikacijski korisnički sustav u
skladu sa potrebama i zahtjevima korisnika i njega orijentirati prema budućem strateški definiranom
informacijsko telekomunikacijskom sustavu.

Profesor William Halal, opisujući nacrt i strukturu organizacija koje


će nastati u budućnosti, kaže: “To će biti konkurentske mreže
dijelova poduzeća u kojima će ovlašteni pojedinci brzo reagirati te
se grupirati prema diktatu tržišta.”

Fraktali u organizacijskom smislu čine organizacijske jedinice čija su obilježja samosličnost,


samoorganizacija, samooptimiziranje, samoodgovornost, dinamika, te usmjerenost postavljenome
cilju. Riječ je o malim, preglednim organizacijskim jedinicama, kojima je cilj: što djelotvornije
korištenje temeljnih čimbenika stvaralaštva, posebice ljudskih potencijala.

130
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Uz procesno oblikovanje ovih jednostavnih samostalnih organizacijskih jedinica, s malo


hijerarhijskih razina, važno je njihovo usmjeravanje korisniku te tehnologiji.

Od presudne je važnosti primjena suvremenih informacijskih i komunikacijskih sustava kao


živčanog sustava organizacijskog ustrojstva trgovačkog društva (poslovni informacijski sustav).
Kakvoća informacijsko-komunikacijskih usluga prema telekomunikacijskim korisnicima definira:
poštivanje rokova, vlastiti razvitak, suradnja i sl.

Fraktalni ustroj ne poznaje hijerarhije već teži za brzom, izravnom i slobodnom komunikacijom u
svrhu što djelotvornijeg uočavanja zahtjeva korisnika, te pronalaženja odogovarajućih tehničko-
tehnoloških rješenja. Za brzu i usklañenu komunikaciju od presudne je važnosti cjeloviti poslovni
informacijski sustav koji prvenstveno omogućuje svim zaposlenima uvid u poslovanje trgovačkog
društva, što je jedan od novih čimbenika motivacije.

Novo poimanje proaktivne organizacije uključuje neprestane svjesne promjene ustrojstva iste.
Proboj u nova područja prilagodljivih sustava moguć je jedino u novoj kulturi poslovanja, koju je
potrebno neprestano obnavljati. Pogled u prošlost i zatvorenost ostaju smutnja, a nadomještaju se
pogledom u budućnost i otvaranjem prema vanjskom svijetu te željenim meñusobnim uzajamnim
djelovanjem s tržišnim okruženjem. U središtu zbivanja nalazi se čovjek- društveno biće - kao
najbogatiji izvor stvaralačke energije. U takvom organskom povezivanju temeljnih procesa življenja
u cjelovite sustave fraktalno ustrojstvo poprima sve više na značenju (slika 88).

Sinergijski ČOVJEK – IZVOR


… usklañeni
STVARALAŠTVA
i etički… smisao, potrebe, “organizam”
zahtjevi…

FRAKTALNO
VIRTUALNO
NOVOTVORIVA USTROJSTVO
TEHNOLOGIJA metode, pravila,
tokovi, sredstva… odnosi, organizacijsko
znanje

Samoprilagodljiva fraktalno-virtualna organizacija


putem cjelovitih biokibernetskih sustava

Slika 88.

131
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

16.7. Sinergija

Riječ sinergija starogrčkoga je porijekla i označuje zajedničko (syn) djelovanje (ergon) pojedinačnih
sila, materijala, živih bića, itd.; u sklopu cjeline odnosno zajedništva. Rezultat uzajamnog
potpomaganja jest sinergijski učinak pri kojem je ukupno djelovanje veće od zbroja pojedinih
djelova(nja).

Povrh toga sinergija može imati pozitivno i negativno usmjerenje (predznak). Osim pozitivnih mogu
se jednako tako potpomagati i negativne sile i djelovanja. Zbog toga je neobično važno pozitivno
usmjerenje putem sustava vrijednosti, ako želimo kao pojedinci odnosno kao zajednica ostvariti
zajednički plemeniti cilj: uspjeh u zajedništvu (slika 89).

- Sinergija jest vrsta zajedničkog djelovanja, pri kojem se element


i sustavi uzajamno potpomažu
- Kod sinergijskog učinka je ukupno djelovanje veće od zbroja
pojedinih djelovanja

1+1>2
- Da li je to paradoks?
- Ili je to ipak tajna uspjeha u prirodi?

Sinergijski učinak – tajna uspjeha

Slika 89.

16.8. Spoznaja i znanje

Nakon što je informacijsko društvo poprimilo značajke uslužnog društva, nastavljen je daljnji
razvitak u smjeru znanosnog društva. Vjekovno neutažena žeñ za spoznajom i znanjem konačno
dobiva na početku trećeg tisućljeća svoje povijesno opravdanje i pojašnjenje. Temeljna jedinka na
tom razvojnom putu je organizacija voñenja znanjem i etikom, koja polako postaje dio svjetske
poslovne svakidašnjice.

Moderna trgovačka društva se koriste dostignućima znanosti, tehnologije i sustavne organizacije, te


prilikom organiziranja novog operatora – trgovačkog društva, trebamo izgraditi model samoučećeg
organizma koji spaja oblikovanje poslovnih, uslužnih procesa prema zahtjevima tržišta s
najsuvremenijim spoznajama u usmjeravanju poslovnih sustava. Jer operator koji ima za cilj
stvaranje informacijsko komunikacijske tehnologije kod korisnika i pružanja informacijsko
komunikacijskih servisa i usluga, da bi uspio na telekomunikacijskom tržištu, mora biti organiziran
kvalitetnije od korisnika kojima usluge pruža.
132
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

16.9. Organizacijsko učenje

Temelj čine informacije o kritičnim čimbenicima tržišnog uspjeha, o zahtjevima uslužnih djelatnosti i
servisa, te o viziji, koncepciji i strategiji poslovanja. Na tom temelju gradi se kultura poslovanja
posebnog obilježja, kultura sa sustavom vrijednosti koji potiče sposobnost organizacijskog
učenja. U ovom modelu management dobiva pravo mjesto i zadaću, da kao interdisciplinarni
moderator u umreženom dijalogu voñenom s povjerenjem i samoodgovornošću, sjedinjuje
preostale čimbenike u novu tvorevinu – biokibernetski informacijski sustav.

Čovjek i tehnologija srastaju u stvaralačko zajedništvo. To novo decentralizirano informacijsko


ustrojstvo kao nositelj primjenjenog organizacijskog znanja zahtjeva slobodno kolanje informacija i
znanja u umreženim strukturama: proizvoñač, eksploatacija – ponuñač i korisnik (slika 90).

o Zaposleni sudjeluju u svim procesima promišljanja


• Jasna globalna predodžba vizije
• Osmišljavanje koncepcije i stvaranje strategije
• Eksperimentiranje – otkrivanje i rješavanje problema
o Ključni zadatak managera – uspostavljanje ravnoteže:
• Kontrola i samostalnost
• Red i kaos
• Stabilnost i promjene
• Centralizacija i decentralizacija
o Najpogodnije ustrojavanje
• Privremene mrežne strukture
• Plitke hijerarhije
• Dogovorna suradnja
• Projektne zadaće

Organizacija voñena znanjem i timski rad


daljnji razvitak u smjeru znanosnog društva

Slika 90.

U organizaciji voñenoj znanjem uključeni su svi sudjelovatelji u otkrivanju i rješavanju problema,


omogućujući organizaciji neprekidno eksperimentiranje, promjene i razvitak, povećanje sposobnosti
rasta, učenja i ostvarivanja svrhe. Zaposleni imaju jasnu globalnu predodžbu vizije poduzeća i
dostupnost do svih informacija, te sudjeluju u svim mogućim procesima promišljanja, uključujući i
osmišljavanje koncepcije i stvaranje strategije. Potiče se meñusobno komuniciranje izmeñu raznih
dijelova organizacije ili pak vrha i dna. Stvara se i njeguje organizacijska inteligencija, poticajna
kultura i duh zajedništva, te zavidna prilagodljivost utjecajima iz okruženja.

133
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

16.10. Definiranje funkcija telekomunikacijskog operatora

Ova metoda koju primjenjujemo kod ustrojavanja organizacije telekomunikacijskog operatora


pripada svjetskoj gospodarskoj svakodnevici, promatra trgovačko društvo kao usklañeni sklop
izravnih, posrednih i pomoćnih (upravljačkih i uslužnih) poslovnih procesa umreženih na načelima
udruge samoodgovornih središta kompetencije.

Na slici 91. složene su funkcije telekomunikacijskog operatora u odnosu proizvoñača informacijske


komunikacijske opreme i korisnika.

Slika 91.

134
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

17 PRIJEDLOG ORGANIZACIJE TELEKOMUNIKACIJSKIH OPERATORA

17.1 Regionalno (decentralizirano) ustrojstvo

Uvažavajući činjenicu da su korisnici rasporeñeni po regijama (županije, gradovi, općine), kao i


činjenicu da osim telekomunikacijskog operatora T-HT, koji je rasporeñen na čitavom prostoru
Republike Hrvatske, organiziraju se ili će se organizirati operatori na državnim razinama i na nižim
razinama sukladno Zakonu o telekomunikacijama koji definira telekomunikacijsko tržište.

Isto tako treba uvažiti činjenicu da unutar regija postoji kvalitetan ljudski potencijal (informacijsko
komunikacijski stručnjaci) sa dugogodišnjim iskustvom u odnosu s korisnicima. Na temelju iznijetih
činjenica smatramo potrebnim sustavno dotjerati organizaciju odnosa s korisnicima na regionalnoj
razini i u tom smislu izrañujemo prijedlog odnosa s korisnicima unutar regije.

Prilikom strukturiranja organizacijske sheme telekomunikacijskog operatora na principima


regionalnog ustroja organizacije treba voditi računa o funkcijama unutar blokova, koje se prožimaju
kroz strukturu organizacije, koristeći se informacijsko komunikacijskom podrškom poslovno
informacijskog sustava.

Liam Fahey u knjizi “Strateški management” piše kako “sukob izmeñu potražnje u sadašnjosti i
zahtjeva u budućnosti, leži u srži strateškog managementa”. Fahey navodi tri temeljna zadatka
strateškog upravljanja: upravljanje strategijom na tržištu, upravljanje organizacijom i njezino
neprekidno rekonstruiranje, te vježbanje strateškog upravljanja, tj. praćenje i poboljšavanje veza
izmeñu tržišne strategije i onog što ljudi doista rade u trgovačkom truštvu.

17.2 Upravljanje strategijom

Kroz upravljanje strategijom telekomunikacijskog operatora važno je i upravljanje odabira


najprikladnije informacijsko komunikacijske tehnologije. Strategija više nije samo planiranje. Ona je
i provoñenje i organiziranje, ona je zamršeno povezana s načinom rada samog trgovačkog društva.

Jay A. Conger ističe da u današnjem turbulentnom konkurentskom okružju čak i najsvetije od svih
vodećih pozicija, nadzorni odbori bivaju podložni smjenama ako njihove poslovne politike i pozicije
ne pomažu trgovačkom društvu biti odgovarajućim za korisnike.

Posao managera danas je izazov iznad dosega prethodnih predodžbi. Tamo gdje je nekad
analitički specijalist bio idealan manager, sad je to češće osoba koja može žonglirati s mnogim
utjecajima i potrebama svih strana koje djeluju na korisnike. To je posao koji zahtijeva veliko
umijeće u stvaranju svakog dana novih i različitih rješenja za nove i različite probleme (slika 92).

135
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 92.

U organizacijskoj shemi telekomunikacijskih operatora prilikom definiranja funkcija treba koristiti


kombiniranje sa stručnošću koju nudi svaka od funkcija trgovačkog društva. Svaka funkcija ima
jednu ulogu, ali to je sve manje organizacijska, strukturna uloga, a sve više informacijska,
spoznajna uloga. U svakom pogledu, nužna je meñuzavisnost funkcija i njihova usmjerenost višem
cilju – djelotvorno upravljanje procesima koji definiraju trgovačko društvo.

17.3 Upravitelj regije

Upravitelj regije treba biti član strateškog upravljačkog tima trgovačkog društva, u cilju postizanja
koordinacije i istog pristupa strateškim problemima meñu regijama.
Upravitelj regije je ujedno moderator eksploatacijske podrške telekomunikacijskom sustavu
(informacijsko komunikacijskom sustavu), razvitku sustava i odnosa prema korisnicima sustava
unutar zemljopisnog područja regije.

17.4 Opće i kadrovske funkcije

Funkcija Opći i kadrovski poslovi je funkcija koja doprinosi upravljanju ljudskim potencijalom u cilju
da privuče i zadrži, ocijeni, nagradi i razvije svoje ljude. Ta funkcija koja je nekad vodila
knjigovodstvo kadrova danas treba imati djelovanje na radnu snagu koja će sve više raditi u
samovoñenim timovima.

17.5 Uloga operatora

S obzirom da je uloga telekomunikacijskog operatora izgradnja novog telekomunikacijskog


(informacijsko-komunikacijskog) sustava, njegova dužnost je i kvalitetno podržavanje, nadzor i

136
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

upravljanje izgrañenog sustava, uz korištenje svih tehnoloških prednosti koje pruža nova
informacijsko-telekomunikacijska tehnologija.

Telekomunikacijski sustav mora udovoljiti zahtjevima korisnika, a isto tako i pružiti kvalitetu usluge
sa stanovišta korisnika. Korisnika telekomunikacijskih usluga zanima isključivo kvaliteta usluga koje
mu mreža pruža. CCITT je definirao kvalitetu usluga kao vjerojatnost uspješnog završetka
posluživanja.

Polazeći od kvalitete izgrañenog telekomunikacijskog (informacijsko-komunikacijskog) sustava kao


cjeline i izdvajanje “vremena odziva” (u formi usluge) kao jednog od najvažnijih (uz sigurnost i
vjerodostojnost dostave informacije) parametara kvalitete usluge sa stajališta korisnika, modeliran
je predloženi globalni sustav za upravljanje, nadzor i održavanje telekomunikacijske mreže.

17.6 Eksploatacijsko upravljanje

Ukoliko iz cjelokupnosti sustava telekomunikacija izdvojimo eksploatacijsko upravljanje kao posebni


podsustav, moguće je jasnije vrednovati njegovu ulogu u kontekstu kvalitete odnosa izmeñu
korisnika i komunikacijske mreže, a takoñer i formulirati funkcionalnu ovisnost vremena odziva
(slika 93).

Prikazani model ima dvije uloge u okviru podsustava eksploatacijskog upravljanja, i to kao:
- posrednik izmeñu okoline (korisnika i drugih sustava…) i
- operatorove mreže,
- kontrola, nadzor, te usmjeravanje funkcionalnih i pogonskih ponašanja resursa mreže.

Veličina “vremena odziva” definira stupanj kvalitete telekomunikacijskih usluga, i to u obrnuto


proporcionalnom odnosu izraza odgovarajućeg parametra kvalitete.

Slika 93.

137
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

17.7 Definiranje eksploatacijskih funkcija

U skladu s usvojenim sustavnim pristupom i metodologijom možemo pozicionirati osnovna područja


djelovanja pojedinih “eksploatacijskih službi”, u odnosu na telekomunikacijsku mrežu prikazanu
poopćenim referentnim modelom. Područje eksploatacijskih djelovanja u širem smislu (uključivo sa
aktivnostima upravljanja mrežom) obuhvaća:
- upravljanje uslugama (servis management),
- skrb o korisnicima (customer care),
- klasične prodajne i nabavne aktivnosti,
- centar za operativni nadzor mreže (network operations),
- centar za operativnu potporu (operations support),
- kontrola i upravljanje kvalitetom,
- administracija, financije, računovodstvo, statistika i dr.

17.8 Tehnologijski marketing

U današnjim uvjetima optimalna ili dovoljno dobra ponuda usluga korisnicima podrazumijeva službu
tehnologijskog marketinga (regionalna razina) koja bi trebala integrirati aktivnosti upravljanja
uslugama i skrb o korisniku zajedno sa drugim instrumentima/aktivnostima marketinga
(promidžbenim aktivnostima, unapreñenjem prodaje, odreñivanjem cijene i načina plaćanja usluga,
i dr.). U suradnji s prodajom i “tehničkim službama” (network operations, operations support)
trebalo bi znati odgovore na splet pitanja:
- što ponuditi korisniku (product/servis) po kojoj cijeni i načinu plaćanja
(visoka ili niska priključna tarifa, prepaid ili postpaid)
- kako nuditi (izravno ili putem posrednika)
- kako zainteresirati korisnika i promovirati uslugu
- kakav trening ljudi koji su u kontaktu s korisnicima
- kakav fizički ambijent i potpora uslugama (ambijent prodaje/ugovaranja, upute)
- koje su implikacije na prometne procese (preopterećenja, bolje korištenje mrežnih resursa i
slično).

17.9 Prodaja/marketing

Funkcija prodaje obično se izdvaja iz marketing službe (iako je prodaja podfunkcija suvremenog
marketinga) zbog pretežito operativne (izvršne) naravi njezinih poslova i brojnosti osoblja.

17.10 Marketing

Marketing je definiran kao funkcija središnjice trgovačkog društva i ima za predmetnog operatora
pokrenutog tržištem obvezu isporučiti ono što korisnik želi te zadaću da sluša korisnika i organizira
se s korisnikom kao tržišnom točkom.

17.11 Nadzor i upravljanje

Uvoñenje funkcije nadzor i upravljanje vrši se ujedno i kontrola i upravljanje kvalitetom . Izgrañena
telekomunikacijska mreža kao automatizirani sustav imati će ugrañene odreñene funkcionalnosti
upravljanja mrežom koje su hardverski i softverski dio mreže. Funkcije za operativni nadzor i
“tekuće održavanje mreže” koriste te ugrañene funkcionalnosti u obavljanju kontinuiranog nadzora i
korektivnih aktivnosti. U tome imaju potporu centraliziranih službi (nadzor i upravljanje sustava),
koje raspolažu specijalistima, složenom opremom i odreñenim rezervnim dijelovima.
138
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

17.12 Administrativne službe

Administrativne službe zadužene su za financije, računovodstvo, statistiku, obračune s posebnim


davateljima usluge/informacije (information providers), naplatu od korisnika usluga i dr.
Računovodstvo i financije ima važnu ulogu kod upravljanja, planiranja i financiranja poslovnih
aktivnosti, kao i praćenja kratkoročne i dugoročne solventnosti i sadržaja dobiti na regionalnoj razini
i cjelini trgovačkog društva.

Da bi se u suvremenom okruženju razvila i uspješno uvela u eksploataciju neka nova


telekomunikacijska usluga ili poboljšala postojeća, nužno je usklañeno djelovanje stručnjaka iz više
službi:
- tehnologijskog marketinga i razvitka usluga (technological marketing& business
development)
- investicija i gradnja mreže,
- upravljanje mrežom,
- prodaja usluga i korisničke opreme,
- kontrole i dr. (slika 94).

Slika 94.

139
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

17.13 Skrb o korisniku (Customer Care)

Skrb o korisniku (Customer Care) ima rastuće značenje zbog trenda da korisnik ima bitno drukčiju
poziciju i bolju “pregovaračku snagu”.

Kod telekomunikacijskih operatora i davatelja usluga koji su izloženi tržišnoj utakmici udjel
zaposlenika u službama koje su neposredno orijentirane korisniku iznosi 30-50% svih zaposlenika.

Primjeri nekih važnijih customer care aktivnosti naznačeni su na slici 95. Budući da je riječ o novim
pojmovima, za sada nije razvijeno odgovarajuće domaće nazivlje koje bi bilo ekvivalentno stvarnom
sadržaju ili aktivnosti.

Slika 95.

Pružanje novih ili obavljanje postojećih usluga izloženo je stalnom poboljšanju i inoviranju. Korisnik
nema vremena, energije niti volje proučavati složene procedure i postupke tako da mu se mora
pružiti stalna i osobno prilagoñena potpora. To uključuje različite oblike informacija, instrukcija,
pomoći i sl. Dio tih aktivnosti može se realizirati telekomunikacijskim putem, no dio aktivnosti
podrazumijeva neposredan izlazak na teren (posebno kod većih korisnika).

Realizacija tehničke podrške korisniku kroz help desk i korisničke informacije obično se temelji na
prilagoñenom rješenju pozivnog centra (call center) uz odgovarajuće CTI aplikacije (integraciju
računala i telefona).

17.14 Razvitak i realizacija razvitka

U okviru funkcije razvitka i realizacije razvitka koja je predviñena u središnjici i na regionalnoj razini
telekomunikacijski mrežni operator treba sustavno razraditi sljedeće vrste planova:
140
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

- plan usluga koje nudi (product/servis plan),


- plan tehnologije transportne (noseće) mreže,
- plan razvitka telekomunikacijske mreže (network development plan),
- temeljne tehničke planove (fundamental tehnical plans),
- master plan.

Pretpostavka uspješnog planiranja i upravljanja jest:


- povezivanje potreba korisnika “efektivne” (platežno sposobne) potražnje,
- kvalitetne metode prognoziranja broja korisnika i prometa,
- praćenje tehničko-tehnološkog razvitka,
- primjena naprednih metoda strategijskog planiranja,
- odgovarajuće investicijsko-financijsko planiranje, i dr.

U uvjetima dinamičkog razvitka tehnologije i otvaranja telekomunikacijskog tržišta nužno je


redizajnirati klasični pristup planiranju koji je bio uglavnom orijentiran na proširenje postojećih
kapaciteta i temeljne tehničke planove (plan frekvencija, improvizacije, numeracije i dr.) i prilagoditi
brzom i efikasnom razvitku novog operatora na nacionalnom telekomunikacijskom tržištu.

Planiranje razvitka telekomunikacijske (informacijsko-komunikacijske) mreže na dulji rok obično se


temelji na primjeni koncepta ciljne mreže.

U fokusu razmatranja ciljne mreže su najvažniji čimbenici koji utječu na koncepciju mreže i
dugoročne investicije:
- arhitektura mreže (logička i fizička),
- topologija ciljne mreže,
- podjela na prometna područja i slijevanje prometa,
- temeljni tehnički planovi,
- osnovna rješenja upravljanja mrežom.

Na osnovi svega iznesenog dizajnirana je funkcionalna (organizacijska) shema novog


telekomunikacijskog operatora Optima telekomunikacije na regionalnoj razini – REGIJA ST (slika
96).

Tok funkcijskih odnosa s korisnicima na regionalnoj razini definiran je slikom 97.

141
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 96.

142
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 97.

143
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Prilog 1

PROJEKT SUSTAVA ZA NADZOR I UPRAVLJANJE


TELEKOMUNIKACIJSKE MREŽE

144
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

1 UVOD

Sustav koji opisuje ovaj dokument sastoji se više sustava koji se mogu objediniti u cjelinu:
1. Sustav za obračun telekomunikacijskih usluga (Billing)
− Podsustav za prikupljanje i obradu zapisa detaljne tarife (CDR-i) i stanja brojača impulsa
− Podsustav za obračun telekomunikacijskih usluga
− Podsustav salda - conti
2. Centar za nadzor telekomunikacijske mreže
3. Informacijski i uslužni centar za pretplatničke usluge (Customer care)

1.1 Polazne postavke

− Podaci detaljne tarife i brojači prikupljaju se na razini pristupnih i tranzitnih centrala


− Obrada podataka detaljne tarife radi se po više različitih kriterija
− Sustav mora podići kvalitetu nadzora i upravljanja telekomunikacijskom infrastrukturom,
te objediniti sve relevantne podatke
− Integrirati rješenje za automatsko prikupljanje alarma sa nadziranih telefonskih centrala i
drugih ureñaja
− Stanja nadziranih objekata prikazuju se hijerarhijskim pristupom
− Sustav mora omogućiti evidentiranje i praćenje troškova održavanja nadzirane
infrastrukture
Sustav omogućava povezivanje raznovrsnih funkcija, službi i usluga u jednu cjelinu i podiže
brigu o korisnicima na višu razinu.

Slika 1

Stalni nadzor telekomunikacijske mreže i vlastitih resursa omogućava brzo reagiranje u


situacijama nastanka kvara. Svi kvarovi, se registriraju u bazi podataka i po potrebi arhiviraju.

Broj usluga koje se nude se stalno povećava i proširuje novim sadržajima, tako da se postupno
stvara velika i bogata baza podataka za službu informacija o korisničkim uslugama.

145
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Dostup do svih ili pojedinih baza podataka je omogućen ovlaštenim osobama – operaterima,
kontrolorima, administratorima, na radnim mjestima rasporeñenim unutar sustava. Neka od tih
radnih mjesta su agenti pozivnog centra – to znači da se mogu javljati na dolazne pozive.
Sustav omogućava jedinstveni pristupni broj za pozivni centar preko kojeg korisnici mogu
prijaviti kvar, ili dobiti informaciju o nekoj od usluga.

Slika 2: Sprega meñu financijskim podsustavima

U posebnim bazama podataka čuvaju se podaci o ostvarenim pozivima (CDR – call data
records) i stanjima brojača telefonskih impulsa.

Izdavanje računa za pružene usluge vrši se na osnovi zapisa o detaljnoj tarifi što omogućava
korisniku dobivanje detaljne specifikacije troškova.

Posebni podsustav koji brine o salda konti knjigovodstvu omogućava uvid u trenutno stanje
njihovih dugovanja, dok davatelj usluga ima uvid u stanje svojih potraživanja.

Zbog trenda stalnog rasta broja poziva i traženja raznovrsnih informacija, neminovno je
uvoñenje novih informatičkih rješenja.

Customer care servis baziran je na pozivnom centru koji mora biti organiziran, tehnički i
kadrovski tako da može ispuniti visoko postavljene zahtjeve. Važan je i komercijalni efekt koji se
može stalno povećavati pružanjem što kvalitetnijih usluga.

146
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

1.2 Koncept konfiguracije

Slika 3: Koncept konfiguracije sustava

1.3 Način povezivanja

− Pozivni centar (customer care) povezuje se na telekomunikacijsku mrežu preko E-1


PCM linka (brzine 2.048 Mb/s).
U jednom posredničkom ureñaju se instalira sučelje za povezivanje do 4 E-1 PCM linka
(4 x 30 = 120 govornih kanala).
Koristi se SS7 ISUP ili ISDN signalizacijski protokol.
− Na svaku centralu povezan je server za prikupljanje podataka. Povezivanje s centralama
je direktno ili preko modema. Koristi se V.24 ili V.35 ožičenje.
− Za direktno, podatkovno povezivanje sustava sa AXE-10 telefonskim centralama koristi
se komunikacijski protokol X.25, (opcija TCP/IP ili RS232).
− Na strani AXE-10 centrale koristi se IOG komunikacijski blok, sa X.25 protokolom.
Preko X.25 protokola moguće je ostvariti više istovremenih veza sa jednom centralom.
Tako je moguće istovremeno upravljati centralom, primati alarmne poruke i prenositi
zapise o stanjima brojača ili zapise detaljne tarife.
− Pristupni serveri, data base serveri i radna mjesta agenata, meñusobno su povezani
preko lokalne računalne mreže (Ethernet LAN) brzine 100 Mbit/s. Sva računala su
povezana preko UTP kablova na switch.
Preko routera se sa sustava može pristupiti intranet mreži.

147
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 4: Globalna struktura i koncept uključivanja sustava u mrežu

1.4 Struktura sustava

Slika 5: Struktura konfiguracije

148
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

1.5 Funkcije sustava

1.5.1 Sustav za prijem i obradu podataka

Sustav se sastoji se od dvije cjeline:


− Pristupni serveri za prikupljanje podataka i predobradu, povezani sa AXE-10 centralama
− Centralni server za obračun, fakturiranje i salda-conti

Sustav je izgrañen iz manjih funkcijskih blokova, koji imaju točno odreñene zadatke i otvoreno
sučelje prema okolini. Na taj način je sustav otvoren za nadogradnju i proširenje funkcionalnosti.

Slika 6: Koncept prijema i obrade podataka sa centrale

149
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 7: Prijem i distribucija zapisa

Zahtjevi za Billing sustav – BIS

BIS mora biti zasnovan tako da uvažava trendove na području tarifne politike, glede
funkcionalnosti i otvorenosti za proširenjima i otvorenosti prema ostalim sustavima.

BIS omogućava povezivanje sa drugim sustavima, kao što su nadzor i upravljanje mrežom,
prijava i otklanjanje grešaka.

BIS je realiziran tako da je:


− razvijen pomoću alata koji baziraju na grafičkom sučelju
− grañen na client/server arhitekturi
− podupire obračun telekomunikacijskih usluga temeljen na tarifnim brojačima i zapisima o
detaljnoj tarifi.

Osnove za odreñivanje kapaciteta sustava


Potreban kapacitet definiraju sljedeći parametri:
− ukupan broj pretplatnika
− broj pretplatnika koji generiraju zapise detaljne tarife (Call Data Records – CDR)
− prosječan broj CDR-a u jednom satu po pretplatniku
− broj računa koji je potrebno generirati sa detaljnim ispisima
− zahtjevano vremensko razdoblje u kojem je potrebno omogućiti neposredan dostup do
podataka (dva, tri mjeseca)
Parametri utječu i na osnovno dimenzioniranje sustava glede:
− procesorske moći
− količine memorije i diskova
− broja radnih mjesta za operatere
− broja i tipa printera
− broja i tipa medija za arhiviranje podataka
Osnova modula detaljne tarife radi na snažnom UNIX serveru, na kojeg su pomoću LAN-a
povezani klijenti. Korisničko sučelje je Windows platforma.

150
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Modul za prikupljanje tarifnih podataka (Call Data Records - CDR)


Modul za prikupljanje tarifnih podataka ima zadatak periodičnog prikupljanja podataka o
korištenju telekomunikacijske mreže. Ti podaci mogu biti:
− brojači tarifnih impulsa
− detaljni ispis o telefonskim razgovorima (CDR)

Ovisno o tipu telekomunikacijskog sustava podaci mogu imati različite formate. Modul prikuplja
navedene podatke, te ih prevodi u oblik koji će biti prihvatljiv za daljnje procesiranje i arhiviranje.
Podaci o detaljno tarifiranim pozivima (CDR) prikupljaju se sa AXE-10 centrala:
− Tranzitne centrale
− Pristupne centrale
CDR-i se generiraju u formatu:
− HR11 aplikacije (Pristupne centrale)
− HR11 aplikacije (Tranzitne centrale)
Datoteka sa CDR-ima se sa centrale šalje automatski nakon zatvaranja.

Obrada CDR-a
Obrada CDR-a sa centrale za
− Fiksna mreža (POTS calls)
− ISDN mreža (ISDN calls)
− Preusjmeravanje poziva (call diversion)
− Pretplatničke procedure (subscriber procedure)

Obrada CDR-a po izvoru poziva


− Obični pretplatnik
− Pozivi iz javne govornice
− Pozivi iz posredničke kabine

Baza podataka
Baza podataka u kojoj su spremljeni CDR-i služi kao osnovni izvor podataka sustavu naplate
tekomunikacijskih usluga.

Pored opisanog postupka unosa podataka u bazu, podaci o pozivima se zbog svoje važnosti
čuvaju i u izvornom obliku. Na taj način je smanjena mogućnost gubitka pojedinog zapisa. Baza
podataka o pozivima, služi i kao izvor podataka za razne statističke analize.

Cijela baza je zaštićena sistemskim oruñima, pristup podacima je dopušten uz ispravnu prijavu
korisnika.

1.5.2 Obračun telefonske usluge


Obrada zapisa detaljne tarife za pojedinog pretplatnika (korisnika usluge) omogućava detaljnu
specifikaciju troškova.
Cijena osnovne telefonske usluge sastoji se od:
− cijene priključenja terminalne opreme
− pretplate
− cijene obavljene usluge
Tarifiranje telefonskih usluga temelji se na:
− trajanju veze – podijeljeno po vremenskim jedinicama
− udaljenosti – razvrstano po zonama
− razdoblju normalne i povlaštene tarife
151
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Podaci za naplatu bilježe se tarifnim impulsima, a trajanje impulsnih intervala po zonama:


− unutrašnji promet (tri vrste tarife / po danu)
− unutrašnji promet po udaljenosti (I i II zona)
− meñunarodni promet
Podatke o detaljnoj tarifi kao i o novonastalim troškovima pojedinog pretplatnika, koji se
automatski obrañuju, moguće je dobiti i na zahtjev operatera.

Slika 8: Proces obrade detaljne tarife

Zbirni obračuni
Podaci dobiveni iz CDR-a omogućavaju različite vrste zbirnih obračuna:
− Obračun po odlaznom ili dolaznom prometu sa odreñene centrale.
− Zbirni obračun za odlazne ili dolazne smjerove.
Obračun odlaznih i dolaznih poziva potreban je za fakturiranje ili provjeru prema:
− drugom operatoru
− meñunarodnom prometu
− drugim TK centrima
− analizi prometa

1.5.3 Obračun telekomunikacijskih usluga – BIS (Billing System)


Osnovna zadaća BIS je:
− priprema računa
− ispis računa
− spremanje računa
− praćenja procesa naplate računa

152
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Za obavljanje ovih zadataka neophodno je, da je BIS povezan sa drugim podsistemima kao što
su:
− Podsustav za prikupljanje i predobradu tarifnih podataka
− Sustav koji sadrži matične podatke korisnika
− Sustav za uzdržavanje telekomunikacijskog sustava, nove instalacije ....
− Financijski sustav koji procesira financijske transakcije

Funkcionalnost tarifnog sustava se temelji na relacijskim bazama podataka. U osnovi je BIS


procesni sustav, koji na osnovu ulaznih podataka kao što su:
− matični podaci pretplatnika
− podaci o cijenama usluga
− administrativni podaci (kamate, porezi,....)
− tarifni brojači, CDR-i
kao izlaz daje :
− telefonske račune
− različite sumarne podatke
− statističke podatke
− podatke o prometu, itd.

Slika 2. Skica blokova podataka matične evidencije

Priprema računa
Računi se pripremaju na način, da se za odreñeni konto, iz cijele baze uzmu svi provjereni a ne
obračunati zapisi, koji se kombiniraju s ostalim neobračunatim troškovima (paušal, kamata,...).
Konto tipično pokriva jedan telefonski priključak, iako je moguće izgraditi hijerarhiju telefonskih
priključaka (tvrtke, vlasnici više priključaka,..).
153
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Formatiranje računa
Pripravljeni računi se posreduju modulu za oblikovanje računa, koji ih oblikuje u odgovarajući
oblik:
− izračuna sumu za pojedine tipove poziva (lokalni, meñumjesni, meñunarodni),
− izračuna sumu svih troškova.

Oblikovani račun zatim se zapisuje na odgovarajući medij, koji je u većini primjera papir ili na
neki magnetski medij.

Slika 3. Skica blokova fakturiranja

Procesiranje plaćanja

Modul za procesiranje plaćanja vodi potpuni nadzor nad financijskim tokovima BIS.

Preko ovog modula se unosi povratna informacija o plaćanjima pretplatnika, izvodi balansiranje
konta, izračunavaju kamate, porezi. Preko ovog modula BIS je povezan s računskim centrom i s
njima izmjenjuje transakcije.
Arhiviranje
Cijeli tarifni sustav je u svakoj fazi i modulu opremljen funkcijama zaštite i arhiviranja.

Bazu podataka je moguće arhivirati u svakoj fazi, da bi se mogla upotrebiti kao rezervna kopija,
ili eksportirati drugim sustavima za potrebe statistike, obračuna izmeñu administracija, itd.

154
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

1.5.4 Nadzor i upravljanje


− Nadzor AXE-10 centrale. Istovremeno se prati stanje cijele mreže.
− Upravljanje AXE-10 centralama preko komunikacijskih kanala uz mogućnost
istovremenog prijenosa alarma. Koristi se X.25 protokol.
− Prikaz stanja svih nadziranih centrala.
− Globalni prikaz stanja telekomunikacijske mreže.
− Koordinacija otklanjanja kvarova.

Programska oprema se sastoji od sljedećih dijelova:


− Nadzor AXE-10 centrala .
− Prikaz statusa alarma nadziranih centrala.
− Globalni prikaz stanja telekomunikacijske mreže.
− Konfiguracijski blok nadzora telekomunikacijske mreže
− Registracija i procesiranje alarma
− Trenutno stanje kvarova
− Pregled statistike održavanja
− Upravljanje AXE-10 centralama preko komunikacijskih kanala uz mogućnost
istovremenog prijenosa alarma.
− Administrativni blok (korisnici, password-i, backup)

Slika 4. Koncept obrade alarma

Cjelokupna funkcionalnost izvodi se preko pristupnih servera koji su zasnovani na UNIX


operacijskom sustavu. Sve aplikacije razvijene za potrebe ovog projekta izvršavaju se na
centralnom računalu i fizički su locirane na njemu. Za radna mjesta koristimo računala koja na
centralno računalo spajamo preko LAN-a, lokalno ili preko modema. Ova računala koristimo kao
terminale. Sa svakog terminala moguće je pokrenuti bilo koju aplikaciju, a ovisno o pravima
djelatnika i opremljenosti. Terminalska računala imaju MS-Windows operacijski sustav.

155
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Nadzor telekomunikacijskih ureñaja


Nadzor telekomunikacijskih ureñaja izvršava se u backgroundu i nema korisničko sučelje.
Alarm datoteka donesena sa centrale se analizira, filtrira, upisuje u bazu i u on-line režimu
distibuira korisnicima.

Registracija i procesiranje alarma


Voditelj servisa na osnovi tabelarnog pregleda grešaka zadužuje nadležnog servisera. Voditelj
može tiskati interni radni nalog s podacima o ureñaju kojeg treba popraviti.

Nakon popravka, voditelj razdužuje servisera.

Slika 5: Koncept distribucije alarma

Pregled statistike održavanja


Nakon razduženja kvara, greška se briše iz baze grešaka i sprema u arhivsku datoteku
identične organizacije. Iz nje je moguće dobiti sljedeće podatke:
− kad je bio zadnji popravak na ureñaju,
− broj kvarova po pojedinom ureñaju u proteklom razdoblju,
− prosječno trajanje popravka.

1.5.5 Status sustava


− Stalni on-line ispis odvijanja procesa unutar sustava,
− Prikaz stanja komponenti (ispitnih ureñaja, servera baze podataka, itd.).

156
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Slika 6. Zbirni prikaz alarma

1.5.6 Upravljanje

Slika 7. Koncept bloka za upravljanje

157
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

1.5.7 Zbirna izvješća


− Pregled prijavljenih smetnji.
− Globalno stanje mreže.
− Analiza troškova.
− Broj poziva, broj minuta razgovora
− Broj tranzitnih veza ostvaren od pojedine mrežne grupe

Slika 8. Model prezentacije zbirnih podataka

158
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Prilog 2

ETSI ETR 138

159
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

ETSI ETR 138


TEHNIČKO
IZVJEŠĆE Prosinac 1997.
Drugo izdanje

Ključne riječi: korisnik, kakvoća usluge, ONP, ISDN

Pokazatelji kakvoće usluga u javnim


telefonskim i ISDN mrežama

ETSI
European Telecommunications Standard Institute

160
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

1. Područje razmatranja

Ovo ETSI-jevo tehničko izvjeće (ETR) sadrži ujednačene definicije i mjerne metode za skup
korisniku shvatljivih pokazatelja kakvoće usluge (QoS). Predložene su dvije skupine pokaatelja:
jedna za govornu telefoniju i jedna za ISDN. Skupine pokazatelja su napravljene s ciljem da
udovolje i BC-T-175-B1 i BC-T-174-B1.

Svrha ovih pokaatelja je da usporedbom objavljenih podataka o kakvoći usluge (QoS) omoguće
korisniku izbor različitih pružatelja telefonskoh iili ISDN usluga. Predlažu se zajedničke definicije
i mjerne metode da bi se osigurala poštena usporedba. U dodatku su predočeni zbirni podaci za
pojedine države. Odreñivanje ciljnih vrijednosti kakvoće usluge je izvan područja razmatranja
ovog tehničkog izvješća.

Parametri kakvoće usluge (QoS) goorne telefonije primjnenjivi su na telefonsku uslugu javne
komutirane telefonekse mreže (PSTN). Pokazatelji za ISDN primjenjivis u na skup kanalskih i
paketskih usluga ISDN mreže.

Budući da se inteligentna mreža (IN) i dodatne usluge sve više koriste u mrežama, oldluka koja
od njih će biti uključena u mjerenja prepuštena je raspravi izmeñu davatelja usluga i
nacionalnog regulatora. Za iSDN paket usluga pokazatelji su primjenjivi samo kada su
omogućene sve usluge iz ISDN paketa usluga (npr. slučaj B iz ITU-T preporuke X.31 [1] gdje se
upravljanje paketima nalazi unutar ISDN-a).

Ovo izmijenjeno izvješće je bilo potrebno zbog povećanog stupnja suglasnosti meñu opratorima
postignutog kroz rasprave unutar radne grupe ETNO QoS [6] i zbog vaćne promjene u Voice
Telephony Directive (VTD). Očekuje se da će ISDN poglavalje ovog dokumenta biti dopunjeno
unapreñenjima iSDN „QoS mjerenja pfiije donošenja ISDN Directive.

NAPOMENA: Voice Telephony Directive više ne poziva na mjerenje kakvoće prijenosa


govora.

2. Preporuke

Ovo izvješće uključuje datirane i nedatirane preporuke i odredbe iz drugih publikacija.


Normativne preporuke su navedene u tekstu, a publikacije u kojima su objavljene popisane su u
ovom poglavlju. Za datirane preporuke, kasniji dodaci ili izmjene primjenjujuj se na ovo
tehnološko izvješće samo ako su u njega uključeni dodatkom ili izmjenom. Za nedatirane
preporuke primjenjuju se posljednja izdanja publikacije.

[1] ITU-T preporuka X.31: „Support of packet mode terminal equipment by an ISDN“
[2] ITU-T preporuka P.82: „Method for evaluation of service from the standpoint of speech
transmission quality“
[3] ITU-T preporukaE.125: „Inquiries among users of the international telephone service“.
[4] ITU-T preporukaG.821: „Error performance of an international digital connection forming
part of an integrated services digital network“.
[5] ITU-T preporukaX.25: „Interface between Data Terminal Equipment (DTE) and Data
Circuit-terminating Equipment (DTE) for terminals operating in the packet mode and
connected to public data networks by dedicated circuit“.
[6] ETNO Quality os Service Guidelines on Service Quality Definitions & Terminology for
Open Network Provision of Voice Telephony Performance Measurement.

161
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

3. Definicije i skraćenice

3.1 Definicije

Za uporabu u ovom izvješću primjenjuju se sljedeće definicije:

Pretplatnik: Strana koja plaća za pruženu telekomunikacijsku uslugu/usluge.

Davatelj mreže: Organizacija koja daje na korištenje mrežu za pružanje telekomunikacijske


usluge. Ukoliko ista organizacija nudi i usluge onda ona postaje i davatelj usluga.

Davatelj usluge: Organizacija koja nudi telekomunikacijsku uslugu korisniku/korisnicima.


Davatelj usluge ne mora biti davatelj mreže.

Korisnik: Strana koja koristi pružene telekomunikacijske usluge.

3.2 Skraćenice

Za uporabu u ovom izvješću primjenjuju se sljedeće skraćenice:

CLI Calling Line Identitities


ETNO European Telecommunication Newordk Operators
IN Intelligent Network
ISDN Integrated Services Digital Network
ONP Open Network Provision
PSPDN Packet Switched Public Data Network
PSTN Public Switched Telephone Network
PTO Public Telecommunikcation Operators
QoS Quality of Service
SES Several Errored Second
VTD Voice Telephony Directive

4 Opća razmatranja

S obzirom na definicije i mjerne metode navedene u točkama 5 i 6, treba uzeti u obzir sljedeće:

- za neke pokazatelje metode prezentacije i točnost mjerenja ostavljeni su u dogovoru


nacionalnog regulatora i davatelja usluge. Na dogovor mogu utjecati želja korisnika i
dotadašnja operatorova praksa;

- za meñunarodne pozive (unutar ili izvan EU) i za pozive prema drugim OLO operator ne
mora nužno imati kontrolu nad svom mrežnom opremom ukljčenom u uspostavu poziva.
Zbog toga ovo izmijenjeno izvješće preporuča samo mjere za nacionalne pozive u okviru
mreže pojedinog operatora

- u nekim slučajevima mjerni podaci o kakvoći usluge mogu biti iskrivljeni (npr. zbog lošeg
vremena ili elementarnih nepogoda). Takve pojave ne moraju oštetiti mrežu, ali mogu
sniziti QoS inducirajući izvanredni promet u mreži itd. U takvim slučajevima davatelji
usluga trebaju objaviti izmjerenu QoS i mogu dodatno objaviti druge rezultate koji
isključuju utjecaj nepredvidivih okolnosti. Potrebno je jasno naznačiti razliku u podacima.
Ovim efektima su više izloženi operatori koji pokrivaju velike zamljkopisne površine nego
oni koji djeluju na malim površinama. Ukoliko se takve pojave dogode svakako je više
ugrožen QoS malog operatora.
162
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

- za pokazatelje „isporuka“ i „popravak“ operatori trebaju prijaviti:

- ili vrijeme za priključenje na mrežu; ili


- postotak zahtjeva za priključak obrañenih prije datuma utvrñenih ugovorom s
korisnikom; i
- ili vrijeme popravka greške: ili
- ponovna uspostava usluge.

5 Pokazatelji kakvoće usluge govorne telefonije

5.1 Izvješća o kvaru na pristupnoj liniji za godinu dana

5.1.1 Svrha

Ovaj pokazatelj treba pokazivati mjeru pouzdanosti usluga pruženih korisniku od odreñenog
davatelja usluga.

5.1.2 Definicija

Valjano izvješće o kvaru je izvješće o prekinutoj ili nevaljaloj usluzi koje sastavlja korisnik i koje
se odnosi na mrežu i zahtijeva popravak. Ono isključuje kvarove opreme na korisnikovoj strani.

Pristupna linija je veza koja podržava govorni kanal izmeñu korisnikove opreme i lokalne
centrale.

NAPOMENA 1: Slučaj da korisnik prijavi kvar za koji je utvrñeno da je već otklonjen pri
testiranju treba računati kao valjanu prijavu ako davatelj usluge zna da se
kvar dogodio u vrijeme naznačeno u prijavi.
NAPOMENA 2: Točka mrežnog završetka može biti različita u različitim državama i
uobičajeno je definira nacionalni regulator u pojedinoj državi.

5.1.3 Mjera

Broj kvarova prijavljenih od strane korisnika ili korisnikovog zastupnika.

5.1.4 Prikazivanje rezultata

Statistički podaci trebaju se prikazati kao prosječna vrijednost kvarova po pristupnoj liniji.

5.1.5 Mjerenje

Brojanje kvarova treba temeljiti na valjanim prijavama korisnika. Prijave koje se odnose na više
od jedne pristupne linije izmeñu korisnika i pristupne centrale treba računati zasebno za svaku
od prijavljenih pristupnih linija.

”Izvješće o kvarovima na pristupnoj liniji na godinu” sastavlja se dijeljenjem broja valjanih prijava
kvarova tijekom godine sa prosječnim brojem pristupnih linija postavljenih u mreži.

163
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

NAPOMENA 1: Računaju se samo valjane korisničke prijave.

NAPOMENA 2: Računanje prosječnog broja pristupnih linija potrebno je jer se njihov broj
može mijenjati tijekom godine.

5.2 Omjer neuspjelih poziva

ETNO koristi mjeru omjera neuspjelih poziva. Propis otvorene mreže (ONP-Open Network
Provision) uključuje dokumentaciju o pozivima za mjerenje neuspjelih poziva te koristi ONP
zahtijevane mjere.

5.2.1 Svrha

Pruža indikaciju brzine prijenosa korisničkih poziva u fiksnoj mreži.

5.2.2 Definicija

Omjer neuspjelih poziva je definiran kao omjer neuspjelih poziva u odnosu na ukupni broj
pokušaja poziva u definiranom vremenskom razdoblju.

5.2.3 Mjerenja

Omjer neuspjelih poziva treba biti izražen u postocima.

5.2.4 Prezentacija rezultata

Statistika treba biti izražena kao jedinstven postotni broj neuspjelih poziva za lokalne,
meñunarodne i pozive posluživanja. Statistika treba biti prezentirana godišnje jedanput.

NAPOMENA: postotak je definiran na osnovi godišnjeg promatranja.

5.2.5 Mjerenja

Mjerenja trebaju biti obavljena na osnovi:

- prikupljenih podataka stvarnog prometa za odlazne pozive u okviru reprezentativnog


broja korisnika priključenih na telefonsku centralu lokalnog tipa;
- generirajući test pozive u okviru reprezentativnog broja korisnika priključenih na
telefonsku centralu lokalnog tipa prema fiksnim brojevima reprezentativnog broja
korisnika priključenih na druge telefonske centrale lokalnog tipa i prikupljajući podatke; ili
- kombinacijom navedenih.

Mjerenja moraju uključiti varijacije u prometu ovisno o satu tijekom dana, danima u tjednu i
mjesecima u godini. Na primjer, mjerenja mogu biti napravljena za razdoblje jednog ili više
tjedana svakog mjeseca ili dana tijekom godine. Mjerenja mogu biti izvedena ili tijekom glavnog
prometnog sata ili tijekom svih 24 sata u danu.

Broj promatranja mora biti dovoljan da omogući apsolutnu točnost od 0,1% (na primjer: omjer
neuspjelih poziva = 0,3% ± 0,1%) ili najmanje relativnu točnost od 10% (na primjer: omjer
neuspjelih poziva = 0,5% ± 0,5%) sa 95% pouzdanosti. Jedna od dvije brojke koje zahtijevaju
zadnji broj promatranja može biti izabran. Ovo se odnosi na stvarne i generirane pozive.
164
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

NAPOMENA: metoda za izvoñenje potrebnog broja promatranja je dana u dodatku B.

Nadzor poziva može biti obavljen nadzorom svakih NTh poziva, gdje se N računa od ukupnog
broja očekivanih poziva u odreñenom vremenskom intervalu i potrebnog broja promatranja. U
slučaju generiranih test poziva izbor krajnje telefonske centrale mora biti prometno značajan.

5.3 Vrijeme uspostavljanja poziva

5.3.1 Svrha

Donošenje standardne mjere vremena uspostavljanja poziva, koja omogućava, kao dio
Europske direktive ONP za fiksnu govornu telefoniju unutar zemalja, direktnu usporedbu sa
drugim javnim telekomunikacijskim operatorima (PTO) razine vremena uspostave poziva.

5.3.2 Definicija

Vrijeme uspostavljanja poziva je vremensko razdoblje, koje počinje kada je potrebna adresna
informacija za uspostavljanje poziva primljena od strane mreže, te završava kada se od
pozvanog broja primi ton zauzeća ili ton zvonjenja pozivanog broja. Lokalni i nacionalni pozivi,
te pozivi posluživanja su uključeni, ali pozivi prema OLO nisu (jer operator ne može nadzirati
kvalitetu usluge druge mreže).

5.3.3 Mjera

Vremenski interval mora biti izražen u sekundama.

5.3.4 Prezentacija rezultata

Statistika treba biti izražena kao srednja vrijednost za lokalne i nacionalne pozive, te pozive
posluživanja. Statistika treba biti prezentirana jednom godišnje.

5.3.5 Mjerenje

Mjerenja trebaju biti obavljena na osnovi:

- prikupljenih podataka stvarnog prometa za odlazne pozive u okviru reprezentativnog


broja korisnika priključenih na telefonsku centralu lokalnog tipa;
- generirajući test pozive u okviru reprezentativnog broja korisnika priključenih na
telefonsku centralu lokalnog tipa prema fiksnim brojevima reprezentativnog broja
korisnika priključenih na druge telefonske centrale lokalnog tipa i prikupljajući podatke; ili
- kombinacijom navedenih.

Mjerenja moraju uključiti varijacije u prometu ovisno o satu tijekom dana, danima u tjednu i
mjesecima u godini. Na primjer, mjerenja mogu biti napravljena za razdoblje jednog ili više
tjedana svakog mjeseca ili dana tijekom godine. Mjerenja mogu biti izvedena ili tijekom glavnog
prometnog sata ili tijekom svih 24 sata u danu.

Nadzor poziva može biti obavljen nadzorom svakih NTh poziva, gdje se N računa od ukupnog
broja očekivanih poziva u odreñenom vremenskom intervalu i potrebnog broja promatranja.

165
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Ukoliko se mjere vrijednosti za različite odredišne kategorije (nacionalne, županijske ili


meñunarodne) tada se definiraju, sukladno tome, različite kategorije.

Pozivi koji se definiraju kao neuspjeli ne trebaju se uključiti.

Točna metodologija koju treba koristiti operator u kalkulaciji ovih parametara mora biti
usklañena sa nacionalnim regulatorom.

5.4 Vrijeme za priključenje korisnika na mrežu

5.4.1 Svrha

Vrijeme koje korisnik mora čekati prije nego se priključi na mrežu je mjera koliko dugo treba
tvrtci da osigura uslugu.

NAPOMENA: operator koji ne dogovori datum za pružanje usluge sa korisnikom, npr. kada
korisnik zahtijeva uslugu „što prije moguće“, mora omogućiti rezultate ovih
mjerenja kao dio odredbi za govornu telefoniju ONP. Ukoliko se datum
dogovori, tada se korisni mjerenje opisano u točci 5.5.

5.4.2 Definicija

Vremenski interval koji započinje potpisivanjem ispravnog ugovora (Napomena 1) izmeñu


davatelja usluga i korisnika, te priključenje korisnika na mrežu (Napomena 2). Ovo uključuje
preuzimanje postojećih veza.

5.4.3 Mjera

Vrijeme priključenja korisnika na mrežu može biti izraženo u jedinicama vremena, npr.
radnih dana i/ili radnih sati.

NAPOMENA 1: Procedure za ispravni ugovor mogu varirati unutar zemalja Europske unije.
Ispravnim odgovorom smatra se onaj koji je važeći u zemlji korisnika. Ugovor
može biti u govornom obliku, pisanoj formi ili bilo kojem drugom obliku.

NAPOMENA 2: Mjera uključuje mrežnu vezu potrebnu za korištenje usluge telefoniranja.


Telefon za korištenje usluge može se, a i ne mora se dobiti od strane
operatora. Da bi se zadržala korisnička sloboda odabira terminalnog aparata
od strane proizvoñača, uključenje terminalnog aparata u vrijeme priključenja
korisnika stoga nije prikladno, osim ukoliko opskrba telefona nije uključena u
ugovor.

5.4.4 Prezentacija rezultata

Rezultati se mogu nazvati „statističko vrijeme priključenja“ i imaju sljedeće komponente:


- statističko vrijeme priključenja treba biti prezentirano jedanput godišnje;
- statističko vrijeme priključenja može biti izraženo u radnim danima i/ili radnim satima:
- statističko vrijeme priključenja može biti u formi srednjeg vremena.

166
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

5.4.5 Mjerenje

Statističko vrijeme priključenja ne smije biti na osnovi uzorka. Statistika mora obuhvatiti sve
veze ostvarene u odreñenom vremenskom razdoblju.

Snimanje vremena potrebnog za kalkuliranje gore navedenih statističkih prikaza otvoreno je i ne


zahtijeva specijalne postavke. Biti će neophodno za računalne oblike da budu dostupni za
produkciju statističkih informacija iz neprerañenih podataka. Administracija ima slobodu
organiziranja njihovog vlastitog sustava snimanja.

5.5 Postotak narudžbi upotpunjenih na datum ili prije datuma potvrñenog i


dogovorenog sa korisnikom

5.5.1 Svrha

Za postizanje postotka narudžbi u odnosu na osiguranje novih usluga ili promjene na postojećim
uslugama koje su popunjene, na datum obećan korisniku od strane tvrtke. To je mjera koliko
dobro kompanija izlazi u susret svojim obvezama.

NAPOMENA: Operatori koji prihvate datum za osiguranje usluga koje su prikladne korisniku,
trebaju osigurati rezultate ovih mjera kao dio njihove zamolbe za govornu
telefoniju ONP. Oni koji ne prihvate datum trebaju upotrebljavati mjere opisane
u poglavlju 5.4.

5.5.2 Definicija

Narudžba je definirana kao obveza prema korisniku za pružanje proizvoda ili usluga. Ispunjenje
je definirano kao trenutak kada su sve stavke dostupne za uporabu od strane korisnika
potvrñene od strane operatora, a billing je pokrenut.

NAPOMENE:

- Pojedinačna narudžba može uključivati instalaciju višestrukih linija, npr. kao kod
višestrukih lokacija;

- Pojedinačna narudžba može uključivati omogućavanje usluga višestrukih identiteta


pozivajuće linije (Calling Line Identities) ili autorizacijskih kodova, kao npr. kod
višestrukih lokacija;

- Sve narudžbe kod kojih su datumi promijenjeni na zahtjev korisnika neće se brojati kao
neispunjena obveza sve dok sljedeći datum u rasporedu nije utvrñen. Napomena na
narudžbi zahtijeva se kako bi se detaljno opisao razlog za promjenu datuma;

- Sve narudžbe gdje su datumi promijenjeni kao rezultat nepristupačnosti korisnika u


vrijeme utvrñenog rasporeda ili promjena rasporeda susreta, neće se brojiti kao
neispunjene obveze sve dok sljedeći promijenjeni datum u rasporedu nedostaje od
strane operatora. Napomene na narudžbi potrebne su kako bi se detaljno utvrdili razlozi
promjene rasporeda;

- Naziv mjere odnosi se na datum potvrñen ili dogovoren sa korisnikom. U praksi ovi
termini odnose sa na datum obveze dostave usluge korisniku.
167
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Iznimke:
- Sve narudžbe za prekid usluge;

- Sve narudžbe koje su poništene ili odgoñene od strane korisnika prije nego što je
instalacija završena;

- Sve narudžbe koje zahtijevaju samo dostavu sklopovlja putem pošte i gdje prihvat nije
naknadno potvrñen od strane korisnika;

- Sve narudžbe sa neprihvatljivim kreditnim uvjetima prije pružanja;

- Sve narudžbe koje čekaju daljnje informacije od korisnika. Kao početak pružanja usluge
biti će smatran trenutak prijama podataka koji nedostaju.

5.5.3 Mjera

Postotak narudžbi upotpunjenih na datum ili prije datuma potvrñenog ili dogovorenog s
korisnikom.

NAPOMENA 1: Procedure za valjani ugovor mogu varirati unutar zemalja Europske unije.
Valjan odgovor je onaj koji je prepoznat kao valjan u zemljama pripadne
administracije i korisnika. Ugovor može biti napravljen u usmenom obliku,
pisano ili u bilo kojoj drugoj prihvatljivoj formi.

NAPOMENA 2: Mjera će se normalno baviti samo sa mrežnim konekcijama zahtijevanim za


uporabu usluga telefonije. Telefonski instrumenti za uporabu usluge mogu ili
ne moraju biti dobiveni od pružatelja usluge. U slučaju da je zadržana
korisnikova sloboda odabira terminalnog instrumenta iz širokog izbora izvora,
uključenje vremena isporuke nije relevantno razmatrano osim kod osiguranja
telefonskih instrumenata koji su uključeni u ugovor.

5.5.4 Prezentacija rezultata

Rezultati se mogu zvati „statistika vremena isporuke“ i objavljuju se jednom godišnje.

5.5.5 Mjerenje

Statistika vremena isporuke neće biti na osnovi uzoraka. Statistika zbraja sve veze ostvarene u
razdoblju zbrajanja.

Snimanje vremena potrebnog za kalkuliranje gore navedenih statističkih prikaza je otvoreno i ne


zahtijeva specijalne postavke. Biti će neophodno za računalne oblike da budu dostupni za
produkciju statističkih informacija iz neprerañenih podataka. Administracija ima slobodu
organiziranja njihovog vlastitog sustava snimanja.

168
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

5.6 Vrijeme odgovora za usluge operatora

5.6.1 Definicija

Vrijeme trajanja od trenutka kad je posljednja adresirana znamenka za jednu uslugu operatora
korektno poslana, do trenutka kada je čovjek operater odgovorio pozivu korisnika kako bi
omogućio zahtijevanu uslugu.

NAPOMENA: Ako operator uspostavi komunikaciju sa korisnikom koji zove, ali nije u
mogućnosti izići u susret korisnikovom zahtjevu za uslugom, tada će trajanje
biti od trenutka kada operator bude u mogućnosti ponuditi uslugu (npr. ako
operator odgovori na poziva i upita pozivatelja da pričeka dok on/ona
kompletira postojeći zahtjev od drugog korisnika, ovaj trenutak se ne smatra
korektnim trenutkom za uspostavu vremena odgovora za operatorovu uslugu).
Operatori trebaju obavijestiti njihovog odgovarajućeg Nacionalnog regulatora, u
naprednom prikupljanju podatak, koje usluge su uključene u svrhu ovih
mjerenja (npr. zahtjevi za imenikom, pozivi kojima je asistirao operater, itd.)

5.6.2 Mjera

Trajanje može biti izraženo u sekundama.

5.6.3 Predstavljanje rezultata

Statističke karakteristike mogu biti pružene kao sljedeće:

- postotak poziva na koje je odgovorio operater unutar x sekundi:


- statističke karakteristike mogu biti publicirane jednom godišnje, prosječno, za 12 mjeseci
za pozive u kojima je sudjelovao operater.

NAPOMENA 1: Nacionalni regulator treba u dogovoru sa uključenim pružateljem usluga


odlučiti koje usluge operatora će biti mjerene.

NAPOMENA 2: X vrijednost je predmet dogovora izmeñu nacionalnog regulatora i uključenog


pružatelja usluge. Vrijednost 10-30 sekundi je tipična.

5.6.4 Mjerenje

Uobičajena mjerenja biti će provedena od strane mrežnog operatora.

5.7 Dostupnost (npr. radno stanje) kartičnih i kovaničnih javnih telefonskih


govornica

5.7.1 Definicija

Omjer javnih telefonskih govornica u radnom stanju, npr. korisnik je u mogućnosti uporabiti
usluge oglašene kao normalno dostupne.

169
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

NAPOMENA: „Javne telefonske govornice“ znače jednako kovanične i kartične telefone i


isključuju uslužne telefone, uključujući javne telefone koji omogućavaju samo
izlazne pozive. Javni telefoni osigurani od čimbenika različitih od pružatelja
usluga kao što su hotelske sobe, osobe koje iznajmljuju javne telefone od
pružatelja usluga i nude ih javnosti po njihovim vlastitim tarifama takoñer su
isključeni.

Samo javni telefoni u potpunom vlasništvu i upravljani od strane pružatelja usluga su uključeni u
ovu definiciju.

5.7.2 Mjera

Broj javnih telefonskih govornica u radnom stanju izražen je kao postotak od cjelokupnog broja
javnih telefonskih govornica.

5.7.3 Predstavljanje statistike karakteristika

Statistika može biti predstavljena kao postotak kovaničnih i kartičnih javnih govornica u radnom
stanju tijekom 12 mjeseci.

5.7.4 Mjerenje

Mjerenje dostupnih javnih telefonskih govornica (koje su u radnom stanju) treba biti normalno
omogućeno od strane pružatelja usluga.

Objektivne i subjektivne mjere mogu biti načinjene upotrebom odgovarajućih automatskih i


agencijski nadgledanih tehnika.

5.8 Vrijeme popravka pogreške

5.8.1 Svrha

Ove mjere predstavljaju karakteristike tvrtke u obnavljanju usluge unutar odreñenog vremena u
tvrtki.

NAPOMENA: Operatori čiji su procesi za obnavljanje korisničke usluge temeljeni prvenstveno


na objavljenim standardima vremena popravke, mogu takoñer osigurati
rezultate ovih mjerenja kao dio njihove zamolbe za govornu telefoniju ONP ili
izvješća definiranog kao u poglavlju 5.9, koje pruža rezultate za ista izvješća o
greškama izraženim u postotcima.

5.8.2 Definicija

Trajanje od trenutka kada je korisnik prijavio pogrešku do trenutka kada je element usluge ili
usluga vraćena u normalno radno stanje.

Gornja definicija odnosi se samo na vremena „standardnih popravaka“ za krajnje korisnike. Ona
se ne primjenjuje na one slučajeve gdje pružatelj usluge dogovara sa korisnikom način kako bi
osigurao brži popravak uz plaćanje povećanih troškova održavanja.

Ukoliko korisnik posebice zatraži dolazak, čije vrijeme održavanja pada izvan operatorovog
objektivnog vremena, operator bi obično trebao isključiti vrijeme proteklo od prijave kvara do
dogovorenog dolaska.

170
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

NAPOMENA: „Prijavak kvara“ u ovoj definiciji obuhvaća sve valjano prijavljene kvarove
prethodno definirane u pokazatelju „izvješća o kvarovima po pristupnom vodu u
godini“ definiranom na nekom drugom mjestu u uputi za istu namjenu kao i
gore navedeno.

5.8.3 Mjera

Prosječno vrijeme potrebno da bi se riješili svi kvarovi prijavljeni od strane korisnika.

5.8.4 Prikaz izvedbene statistike

Rezultati trebaju rezimirati stvarni broj popravaka, a ne uzorak. Rezultati trebaju biti predočeni i
objavljeni jednom na godinu temeljem podataka prikupljenih tijekom te godine.

Slučajevi kada popravci ovise o pristupu korisnikovim premisama, a pristup nije moguće
ostvariti u željenom vremenu, trebaju biti isključeni iz statistike.

5.8.5 Mjerenje

Vrijeme popravka kvara ne treba biti temeljno na uzorku. Statistika treba rezimirati sve takve
popravke izvršene u promatranom razdoblju.

5.9 Ponovno uspostavljanje usluge

5.9.1 Svrha

Ova mjera predstavlja izvršenje obnavljanja usluge u okviru rokova utvrñenih od strane tvrtke.

NAPOMENA: Operatori čiji se postupci obnavljanja korisničke usluge temelje prvenstveno na


objavljenom standardu o vremenu popravka, mogu bilo pružiti rezultate ovog
mjerenja kao dio svoje zamolbe za ONP govorne telefonije bilo putem izvješća
definiranog u podklauzuli 5.8, koje pruža rezultate izražene kao prosječno
srednje vrijeme (ukoliko korisnik posebice zatraži dolazak, čije vrijeme
održavanja pada izvan operatorovog objektivnog vremena, operator bi obično
trebao isključiti vrijeem proteklo od prijave kvara do dogovorenog dolaska).

ILI

Operatori čiji postuci obnavljanja korisničke usluge obuhvaćaju i mehanizam dolaska i


objavljeno objektivno vrijeme popravka (bez dogovorenog dolaska) ali gdje se većina prijava
kvarova tretira kao bez dogovorenog dolaska, trebaju pružiti rezultate ovog mjerenja kao dio
svojih preuzetih obveza davatelja usluge govorne telefonije. U cilju osiguravanja da ovo
mjerenje odražava pažnju operatora prema većini prijavljenih kvarova od strane korisnika,
dodatna mjera koja pokazuje postotak prijavljenih kvarova isključenih iz ove mjere, primjerice
oni sa dogovorenim dolaskom, treba biti raspoloživa na uvid za zahtjev Nacionalnog
regulatorskog tijela.

171
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

5.9.2 Definicija

Prijavljeni kvar od strane korisnika usluge jest prijava korisnika o nesposobnosti pojedinog
elementa u izvršavanju zahtijevane funkcije što za posljedicu ima oslabljenu snagu.

Spremnost je definirana kao stanje kada su svi elementi raspoloživi korisniku za uporavu na
način koji je utvrdio operator.

Objektivno vrijeme jest naznačeno stvarno vrijeme (ili vremena) usluge ponuñeno od strane
operatora za odreñene pakete usluga održavanja (može se razlikovati za pojedinog operatora).

Dolazak jest susret dogovoren sa korisnikom usluge kada se zahtijeva pristup korisnikovim
premisa u cilju obnavljanja usluge. Ukoliko obnavljanje usluge ne zahtijeva pristup korisnikovim
premisama ne smatra se kao dolazak.

Zastoji uzrokovani isključivo od strane korisnika usluge pri omogućavanju pristupa premisama
mogu biti izostavljeni iz vremena obnavljanja usluge.

Napomene:

Radi pospješivanja prikupljanja podataka svaki operator treba navesti svom odgovarajućem
Nacionalnom regulatoru:

- ugovara li dolaske s obzirom na rješavanje kvarova i je li u stanju odrediti postotak


riješenih kvarova s dogovorenim dolaskom;
- svoje objektivno vrijeme za rješavanje kvarova bez dolaska;
- elemente na koje se ovo objektivno vrijeme odnosi (primjerice vodovi, ureñaji, objekti...):
- kako će objektivno vrijeme biti mjereno (primjerice ukoliko objektivno vrijeme iznosi 10
sati, trenutak kada mjerenje započne osnovica je za mjerenje stvarnih ili radnih sati, što
je definicija radnih sati).

5.9.3 Mjera

(i) postotak prijavljenih kvarova riješenih u objektivnom vremenu

ILI

(ii) postotak prijavljenih kvarova bez dogovorenog dolaska riješenih u objektivnom vremenu;

(iii) postotak prijavljenih kvarova s dogovorenim dolaskom.

5.9.4 Prikaz izvedbene statistike

Rezultati trebaju rezimirati stvarni broj popravaka, a ne uzorak. Rezultati trebaju biti predočeni i
objavljeni jednom na godinu, temeljem podataka prikupljenih tijekom te godine.

Slučajevi kada popravci ovise o pristupu korisnikovim premisama, a pristup nije moguće
ostvariti u željenom vremenu, trebaju biti isključeni iz statistike.

172
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

5.9.5 Mjerenje

Vrijeme popravka kvara ne treba biti temeljeno na uzorku. Statistika treba rezimirati sve takve
popravke izvršene u promatranom razdoblju.

6 POKAZATELJI KAKVOĆE ISDN USLUGA

6.1 Za sve osnovne usluge

6.1.1 Broj prijavljenih kvarova za ISDN pristup u godini

6.1.1.1 Definicija

Ispravno prijavljeni kvar je prijavak od strane korisnika o prekinutoj ili oslabljenoj usluzi jednog ili
više ISDN kanala, što se može pripisati mreži i zahtijeva popravak. Ovdje su isključeni kvarovi
bilo kojeg dijela opreme na korisnikovoj strani točke mrežnog završetka.

NAPOMENA 1: Slučaj kada korisnik prijavi kvar za koji je, nakon provjere, utvrñeno da je
riješen, treba uzeti u obzir kao valjano prijavljen kvar kada je davatelj usluge
svjestan da se kvar pojavio u vremenu navedenom u prijavku.

NAPOMENA 2: Točka mrežnog završetka može varirati u različitim državama i ne mora biti
definirana od strane nacionalnog regulatora svake države.

6.1.1.2 Mjera

Broj valjano prijavljenih kvarova od strane korisnika ili njegovog zastupnika.

6.1.1.3 Prikaz rezultata

Statistika treba biti prikazana kao prosječna vrijednost prijavljenih kvarova po ISDN pristupu u
godini za promatranu mrežu. Statistika treba biti prikazana jednom na godinu.

NAPOMENA: Svakom pojedinom davatelju usluga prepušta se hoće li dodatno pružiti


pojašnjenja u cilju jasnijeg predočavanja ove vrijednosti za javnost.

6.1.1.4 Mjerenje

Brojanje kvarova će se temeljiti na valjanim prijavama korisnika. Prijavak koji se odnosi na više
od jedne pristupne linije od korisnika do pristupne centrale će se uračunati kao prijavak za
svaku ovu pristupnu liniju posebice.

„Broj prijavljenih kvarova po ISDN liniji u godini“ dobije se dijeljenjem broja valjano prijavljenih
kvarova razmotrenih tijekom jedne godine s prosječnim brojem ISDN pristupnih linija u
promatranoj mreži tijekom iste godine.

NAPOMENA 1: Samo valjane prijave korisnika uzimaju se u obzir.


NAPOMENA 2: Uzimanje prosjeka neophodno je iz razloga što broj pristupnih linija može
varirati tijekom godine.
NAPOMENA 3: Izvještaji za primarni pristup i osnovni pristup trebaju biti odvojeni.
173
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

6.1.2 Sekunde s velikim pogreškama

6.1.2.1 Definicija

Sekunda s velikom pogreškom (SES) je interval od jedne sekunde s učestalošću pojave


pogrešnih bitova većom od 10-3 kako je definirano u ITU-T perporuci G.821 [4].

6.1.2.2 Mjera

SES karakteristika treba biti izražena kao postotak sekundi u kojima se pojavio velik broj
pogrešnih bitova.

6.1.2.3 Prikaz rezultata

Statistika treba biti predstavljena u obliku postotka sekundi s velikim pogreškama za


reprezentativnu skupinu ISDN 64 kbit/s veza. Statistika treba biti prikazana jednom na godinu i
to odvojeno za lokalne, meñužupanijske i meñunarodne veze.

6.1.2.4 Mjerenje

Mjerenja mogu biti izvršena:

a) generiranjem test poziva unutar reprezentativne skupine pristupnih centrala prema


fiksnim brojevima u drugoj reprezentativnoj skupini pristupnih centrala, te prikupljanjem
relevantnih podataka; ili
b) neprekidnim motrenjem prijenosnih sustava (primjerice provjerom signala prilagodbe
okvira) i procjenjivanjem mogućnosti svake veze pretpostavljajući podjednaku raspodjelu
pogrešaka bita izmeñu svake pojedine veze.

NAPOMENA: Opcija b) zahtijeva uporabu referentne veze (prosječna veza) koja sadrži udio
za svaki relevantni transmisijski sustav. Ova referentna veza je predmet
ugovora izmeñu nacionalnog regulatorskog tijela svake zemlje i davatelja
usluga.

Razdoblje mjerenja će isključivati razdoblja neraspoloživosti (vidi ITU-T preporuku G.821 [4].

6.2 Za osnovne usluge komutacijom kanala

6.2.1 Omjer neuspjelih poziva

6.2.1.1 Definicija

Ovo se definira kao omjer neuspjelih poziva u odnosu na ukupan broj pokušaja poziva u
definiranom vremenskom razdoblju. Neuspjeli poziv je pokušaj pozivanja postojećeg broja,
ispravo biranog, zato što korisnički signalizacijski sustav pozivanja ne prima poruku o stanju
pripravnosti i spajanja pozvanog korisnika niti indikaciju „zauzeća korisnika“ ili drugu udaljenu
indikaciju odbacivanja od strane odredišta koji odgovara javnoj/privatnoj mreži poslužujući
udaljenog korisnika unutar 30 sekundi od trenutka kada je primljena početna ili naknadna
adresna poruka od strane mreže potrebna za selektivnu odlaznu liniju.
174
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

NAPOMENA: Vrijeme do 30 sekundi je odabrano kako bi se omogućila indikacija „ne


odzivanja korisnika“ u slučaju kada je udaljeni krajnji terminal isključen.
Pokušaji pozivanja gdje se indikacija „ne odzivanja korisnika“ javlja prije 30
sekundi će se računati kao uspjeli poziv.

6.2.1.2 Mjera

Omjer neuspjelih poziva treba se izraziti u postotcima.

6.2.1.3 Prikaz rezultata

Statistički podaci trebaju se odvojeno prikazati kao postotak neuspjelih poziva za nacionalne,
županijske i meñunarodne pozive. Statistički podaci trebaju biti tiskani jednom godišnje.

6.2.1.4 Mjerenje

Mjerenje se treba izvršiti:


- skupljajući podatkovni promet u stvarnom vremenu za odlazne pozive od odabrane
skupine ljudi iz pristupnih centrala; ili

- generirajući test pozive od odabrane skupine ljudi na pristupnim centralama prema


fiksnim brojevima odabrane skupine ljudi na udaljenim centralama i skupljajući
relevantne podatke: ili

- kombinacijom navedenih postupaka.

Mjerenja se trebaju izvoditi tako da se točno odrede varijacije prometa u satima tijekom dana,
danima u tjednu i mjesecima u godini (primjerice, za nacionalne i županijske pozive, mjerenja
mogu biti izvršena za razdoblje jednog ili više kompletnih tjedana svakog mjeseca ili svakog
dana tijekom godine). Mjerenja se trebaju izvoditi za vrijeme najprometnijeg sata ili 24 sata na
dan. Za meñunarodne pozive, mjerenja se trebaju izvoditi 24 sata na dan za jedan tjedan
svakog mjeseca.

NAPOMENA: Cijepanjem meñunarodnih poziva prema odredišnom kontinentu mogu se


predvidjeti.

Broj promatranja treba biti dovoljan da omogući apsolutnu točnost od 0.1% (primjerice, omjer
neuspjelih poziva = 0,3% ± 0,1%) ili barem relativnu točnost od 10% (na primjer, omjer
neuspjelih poziva = 0,5% ± 0,5%) sa 95% pouzdanosti za nacionalne i županijske pozive i
apsolutna točnost od 0.1% ili barem relativna točnost od 20% sa 90% pouzdanosti za
meñunarodne pozive. Jedan od dva slučaja koji zahtijeva najmanji broj promatranja može biti
izabran. Ovo podrazumijeva nadziranje i test pozive.

NAPOMENA 1: Postizanje ove razine točnosti može biti problem u prvim godinama s ISDN-
om. Onda ovisi o nacionalnom regulatorskom tijelu, u dogovoru s davateljima
usluga, da odrede razinu točnosti za svaku zemlju.

NAPOMENA 2: Metoda izvlačenja broja potrebnih promatranja dana je u dodatku B.

Nadziranje poziva može se izvršiti promatranjem svakog N-tog virtualnog poziva gdje se N
izračuna od ukupnog broja očekivanih virtualnih poziva u relevantnim vremenskim intervalima i
od potrebnog broja promatranja. Kada se izmjere vrijednosti za različite odredišne kategorije
175
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

(nacionalna, županijska ili meñunarodna), ovo se primjenjuje odvojeno za svaku odredišnu


kategoriju. U slučaju test poziva, odabir odredišnih centrala trebao bi se odrediti po količini
prometa.

6.2.2 Vrijeme uspostavljanja poziva

6.2.2.1 Definicija

Vrijeme uspostavljanja poziva je razdoblje startanja od trenutka kada je primljena početna ili
naknadna adresna poruka potrebna za selektivnu odlaznu liniju od strane mreže i razdoblje
završetka od trenutka kada je poruka o stanju pripravnosti i spajanja pozvanog korisnika (ili
indikacija „zauzeća korisnika“ ili druge krajnje indikacije odbacivanja od strane odredišta koji
odgovara javnoj/privatnoj mreži posluživanja udaljenog korisnika) prošla kroz korisnički
signalizacijski sustav pozivanja.

NAPOMENA: Ovo vrijeme uspostavljanja poziva će uključivati neko vrijeme procesiranja u


udaljenom krajnjem terminalu.

6.2.2.2 Mjera

Vremenski interval treba se izraziti u sekundama.

6.2.2.3 Prikaz rezultata

Vrijeme uspostavljanja poziva treba se specificirati kao 95-postotna vrijednost ili kao postotak
uspostavljenih poziva unutar x sekundi za nacionalne, županijske i meñugradske pozive.
Statistički podaci trebaju biti tiskani jednom godišnje.

NAPOMENA: Nacionalno regulatorsko tijelo, u dogovoru sa davateljima usluga, odlučit će


koja će se prezentacija koristiti i u drugom slučaju će uspostaviti vrijednost x.

6.2.2.4 Mjerenje

Mjerenje se treba izvršiti:


- skupljajući podatkovni promet u stvarnom vremenu za odlazeće pozive od odabrane
skupine ljudi iz lokalnih centrala; ili

- generirajući test pozive od odabrane skupine ljudi na lokalnim centralama prema fiksnom
broju odabrane skupine ljudi na udaljenim centralama i skupljajući relevantne podatke; ili

- kombinacijom navedenih postupaka.

Mjerenja se trebaju izvoditi tako da se točno odrede varijacije prometa u satima tijekom dana,
danima u tjednu i mjesecima u godini. Primjerice, za nacionalne i županijske pozive, mjerenja
mogu biti izvršena za razdoblje jednog ili više kompletnih tjedana svakog mjeseca ili svakog
dana tijekom godine. Mjerenja se trebaju izvoditi za vrijeme najprometnijeg sata ili 24 sata na
dan. Za meñunarodne pozive, mjerenja se trebaju izvoditi 24 sata na dan za jedan tjedan
svakog mjeseca.

176
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

NAPOMENA: Cijepanjem meñunarodnih poziva prema odredišnom kontinentu mogu se


predvidjeti.

Broj promatranja treba biti najmanje 104 za svaku odredišnu kategoriju (nacionalna, županijska
ili meñunarodna). Ovo podrazumijeva nadziranje i test pozive. Nadziranja poziva može se
obavljati promatranjem svakog N-tog poziva gdje se N izračuna od ukupnog broja očekivanih
poziva u relevantnom vremenskom intervalu i od potrebnog broja promatranja. Kada se izmjere
vrijednosti za različite odredišne kategorije (nacionalna, županijska ili meñunarodna) ovo se
primjenjuje odvojeno za svaku odredišnu kategoriju.

Pozivi koji su klasificirani kao neuspjeli pozivi biti će obuhvaćeni. Ako je udaljeni krajnji terminal
isključen, pozvani pretplatnik će primiti indikaciju „ne odzivanja korisnika“. Ovi slučajevi će
takoñer biti uključeni u statističke podatke.

6.3 Za stalne osnovne usluge komutacijom kanala

Ova podklauzula treba biti pokrivena od strane BTC2 rada davatelja otvorene mreže (ONP) za
unajmljene linije.
6.4 Za sve osnovne usluge komutacijom kanala

6.4.1 Efikasnost propusnosti

6.4.1.1 Definicija

Efikasnost propusnosti za (virtualnu) mrežu definira se kao omjer broja korisničkih podatkovnih
bitova uspješno prenesenih od kraja do kraja u jednom smjeru u odnosu na jedinicu vremena
klase propusnosti razmatrane (virtualne) veze.

6.4.1.2 Mjera

Efikasnost propusnosti treba se izraziti u postotcima.

6.4.1.3 Prezentacija rezultata

Efikasnost propusnosti treba se specificirati kao 95-postotna vrijednost za nacionalne,


županijske i meñunarodne veze. Statistički podaci moraju biti tiskani jednom godišnje za svaku
klasu propusnosti (9.6 kb/s i 64 kb/s).

6.4.1.4 Mjerenje

Mjerenje propusne efikasnosti može se ostvariti mjerenjem stvarne brzine prometa od koje
treba oduzeti neuspjele prenesene bitove podataka.

Mjerenje se treba izvršiti generirajućim test pozivima.

Mjerenja se trebaju izvoditi tako da se točno odrede varijacije prometa u satima tijekom dana,
danima u tjednu i mjesecima u godini. Primjerice, za nacionalne i županijske pozive, mjerenja
mogu biti izvršena za razdoblje jednog ili više kompletnih tjedana svakog mjeseca ili svakog
dana tijekom godine. Mjerenja se trebaju izvoditi za vrijeme najprometnijeg sata ili 24 sata na
dan. Za meñunarodne pozive, mjerenja se trebaju izvoditi 24 sata na dan za jedan tjedan
svakog mjeseca.

177
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

NAPOMENA: Cijepanjem meñunarodnih poziva prema odredišnom kontinentu mogu se


predvidjeti.

Efikasnost propusnosti treba se računati za intervale od 10 sekundi u razdobljima kada je veza


aktivna. Broj promatranja treba biti predmet ugovora izmeñu nacionalnog regulatorskog tijela i
davatelja usluga.

6.4.2 Kružno kašnjenje (kašnjenje cijelim putem)

6.4.2.1 Definicija

Kružno kašnjenje definira se za paketne podatkovne veze s petljom kao vremenski interval od
trenutka kada se prvi bit paketa prenese do pristupne linije predajne jedinice do trenutka kada
se zadnji bit istog tog paketa primi u prijamnoj jedinici.

6.4.2.2 Mjera

Kašnjenje cijelim putem (kružno kašnjenje) trebalo bi se mjeriti u sekundama.

6.4.2.3 Prikaz rezultata

Kružno kašnjenje trebalo bi biti specificirano kao 95% vrijednosti za nacionalne, županijske i
meñunarodne (virtualne) veze. Statistika treba biti tiskana jednom na godinu.

6.4.2.4 Mjerenje

Mjerenje bi trebalo izvršiti generirajući test pozive u petlji koristeći podatkovne pakete od 128
bita. Neuspješno preneseni podatkovni paketi trebali bi se isključiti iz statistike.

Mjerenja bi trebala biti izvoñena tako da se točno odrede varijacije prometa u satima tijekom
dana, danima u tjednu i mjesecima u godini. Na primjer, za nacionalne i županijske pozive,
mjerenja mogu biti izvršena za razdoblje jednog ili više kompletnih tjedana svakog mjeseca ili
svakog dana tijekom godine. Mjerenje bi moglo biti izvršeno 24 sata na dan za jedan tjedan
svakog mjeseca.

NAPOMENA: Cijepanjem meñunarodnih poziva prema odredišnom kontinentu mogu biti


predviñeni.

Broj promatranja trebao bi biti stvar dogovora izmeñu nacionalnih regulatorskih tijela i davatelja
usluga.

6.5 Za osnovne usluge komutacijom paketa

Indikatori naznačeni dolje ne primjenjuju se kada je ISDN korišten za pristup paketnoj


komutiranoj javnoj podatkovnoj mreži (PSPDN), npr. kada su:
- paketne usluge ostvarene prema slučaju A ITU-T preporuke X.31 [1];
- paketne usluge ostvarene prema slučaju B ITU-T Preporuke X.31 [1], ako se oprema
koja upravlja paketima nalazi izvan ISDN mreže.

Kada je paketna usluga ostvarena prema slučaju iz B ITU Preporuke X.31 [1], i oprema koja
upravlja paketima se nalazi unutar ISDN mreže, paketna usluga može biti omogućena
korištenjem D kanala ili B kanala. U slučaju korištenja B kanala, uspostava ovog kanala za
spajanje s opremom za upravljanje paketima, ako prethodno nije uspostavljen potrebno ga je

178
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

uspostaviti ako je moguće prije uspostave virtualnog poziva. Podklauzule 6.5.1 i 6.5.2 samo se
primjenjuju na uspostavu virtualnog poziva nakon što je fizički kanal na strani pošiljatelja već
uspostavljen.

6.5.1 Omjer neuspjelih poziva

6.5.1.1 Definicija

Omjer neuspjelih poziva je definiran kao omjer neuspjelih virtualnih poziva prema ukupnom
broju pokušaja ostvarivanja virtualnih poziva u odreñenom razdoblju vremena. Neuspjeli
virtualni poziv je pokušaj uspostave virtualnog poziva prema valjanom broju koji ne prima paket
za uspostavu poziva definiran prema ITU-T preporuci X.25 [5] ili indikaciju raskidanja iniciranu
od primatelja unutar 200 sekundi od trenutka kad je paket za uspostavu poziva, definiran ITU-T
Preporukom X.25 [5], proslijeñen od pozivatelja prema pristupnom kanalu.

NAPOMENA 1: Razlog za indikaciju raskida je indiciran poljem uzroka raskida.


NAPOMENA 2: Vrijednost vremenskog razdoblja brojača T11 definiranog ITU-T
Preporukom X.25 [5] je 180 sekundi. Nakon isteka ovog brojača, virtualni
poziv će u svakom slučaju biti prekinut. 200 sekundi dozvoljava dodatno
kašnjenje od 20 sekundi izmeñu opreme za upravljanje paketima i
pristupne linije pozivatelja.
NAPOMENA 3: Slučajevi kada fizički kanal izmeñu udaljenog kraja opreme koja upravlja
paketima i udaljenog kraja terminala treba biti uspostavljen, i kada ovo nije
moguće, treba biti isključen iz statistike.

6.5.1.2 Mjera

Omjer neuspjelih poziva treba biti prikazan u postocima.

6.5.1.3 Prikaz rezultata

Statistički podaci trebaju se odvojeno prikazati kao postotak neuspjelih poziva za nacionalne,
županijske i meñunarodne pozive. Statistika treba biti prikazana jednom godišnje.

6.5.1.4 Mjerenje

Mjerenje bi trebalo izvršiti:


- skupljajući podatkovni promet u stvarnom vremenu za odlazeće pozive od odabrane
skupine ljudi iz lokalnih centrala; ili
- generirajući test pozive od odabrane skupine ljudi na lokalnim centralama prema fiksnom
broju odabrane skupine ljudi na terminirajućim centralama i skupljajući relevantne
podatke; ili
- kombinacija navedenih solucija.

Mjerenja bi trebala biti izvoñena tako da se točno odrede varijacije prometa u satima tijekom
dana, danima u tjednu i mjesecima u godini (npr. za nacionalne i županijske pozive, mjerenja
mogu biti izvršena za razdoblje jednog ili više kompletnih tjedana svakog mjeseca ili svakog
dana tijekom godine. Mjerenje bi moglo biti izvršeno 24 sata na dan za jedan tjedan svakog
mjeseca).

179
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

NAPOMENA: Cijepanjem meñunarodnih poziva prema odredišnom kontitentu mogu biti


predviñeni.

Broj promatranja treba biti dovoljan da omogući apsolutnu točnost od 0.1% (npr. omjer
neuspjelih poziva = 0,3% ± 0,1%) ili bar relativnu točnost od 10% (npr. omjer neuspjelih poziva
= 0,5% ± 0,5%) s 95% pouzdanosti za nacionalne i županijske pozive, apsolutna točnost od
0,1% ili barem relativna točnost od 20% s 90% pouzdanosti za meñunarodne pozive. Jedan od
dva slučaja koji zahtijevaju najmanji broj promatranja može biti izabran. Ovo povlači oboje,
nadziranje i test pozive.

NAPOMENA 1: Postizanje ove razine točnosti može biti problem u prvim godinama s ISDN-
om. Onda ovisi o nacionalnom regulatorskom tijelu, u dogovoru s davateljima
usluga, da odluče razinu točnosti za svaku zemlju.

NAPOMENA 2: Metoda izvlačenja broja potrebnih promatranja dana je u dodatku B.

Nadziranje poziva može biti izvršeno nadziranjem svakog N-tog virtualnog poziva gdje se N
izračuna od ukupnog broja očekivanih virtualnih poziva u relevantnim vremenskim intervalima i
od potrebnog broja promatranja. Kada se radi o vrijednosti mjerenja za različite odredišne
kategorije (nacionalna, županijska ili meñunarodna) ovo se primjenjuje za svaku odredišnu
kategoriju posebno. U slučaju test poziva, izbor odredišta trebala bi biti težina prometa.

6.5.2 Kašnjenje uspostave poziva

6.5.2.1 Definicija

Kašnjenje uzrokovano uspostavom virtualnog poziva definirano je kao interval izmeñu trenutka
kada je prvi bit paketa za uspostavu poziva, definiran ITU-T Preporukom X.25 [5], proslijeñen od
pozivatelja prema pristupnoj liniji i od trenutka kada je zadnji bit od paketa koji je uspostavio
vezu, definiran ITU-T Preporukom X.25 [5], prihvaćen od pozivajućeg korisnika.

6.5.2.2 Mjera

Kašnjenje bi trebalo biti prikazano u sekundama.

6.5.2.3 Prikaz rezultata

Kašnjenje uzrokovano uspostavom poziva trebalo bi biti specificirano kao 95% vrijednosti za
nacionalne, županijske i meñunarodne pozive odvojeno. Statistika treba biti tiskana jednom
godišnje za uspostavu virtualnog poziva izmeñu B-kanala i uspostave virtualnog poziva izmeñu
D-kanala odvojeno.

6.5.2.4 Mjerenje

Mjerenje bi trebalo izvršiti:


- skupljajući podatkovni promet u stvarnom vremenu za odlazeće pozive od odabrane
skupine ljudi iz lokalnih centrala; ili

- generirajući test pozive od odabrane skupine ljudi na lokalnim centralama prema fiksnom
broju odabranih skupina ljudi na udaljenim centralama i skupljajući relevantne podatke; ili

- kombinacijom navedenih solucija.


180
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Mjerenja se trebaju izvoditi tako da se točno odrede varijacije prometa u satima tijekom dana,
danima u tjednu i mjesecima u godini. Primjerice, za nacionalne i županijske pozive, mjerenja
mogu biti izvršena za razdoblje jednog ili više kompletnih tjedana svakog mjeseca ili svakog
dana tijekom godine. Mjerenje bi moglo biti izvršeno 24 sata na dan za jedan tjedan svakog
mjeseca.

NAPOMENA: Cijepanjem meñunarodnih poziva prema odredišnom kontinentu mogu se


predvidjeti.

Broj promatranja trebao bi biti najmanje 104 za svaku odredišnu kategoriju (nacionalna,
županijska ili meñunarodna). Ovo se odnosi na oboje, nadziranje i test pozive.

Pozivi koji su klasificirani kao neuspjeli pozivi trebali bi biti isključeni. Slučajevi kada fizički kanal
izmeñu udaljenog kraja opreme koja upravlja paketima i udaljenog kraja terminala treba biti
uspostavljena, a to nije moguće, trebaju biti isključeni iz statistike.

6.6 Za stalne usluge komutacijom paketa

6.6.1 Raspoloživost osnovne usluge

6.6.1.1 Definicija

Neraspoloživo stanje počinje s prvom pojavom od deset uzastopnih sekundi gdje za svaku
sekundu, usluga prekinuta zbog rušenja merže ili omjer zaostale pogreške je lošiji od 10-3. Ovih
deset sekundi smatraju se dijelom neraspoloživog vremena. Neraspoloživo stanje završava s
prvom pojavom od deset uzastopnih sekundi tijekom kojih nijedna od usluga nije prekinuta zbog
rušenja mreže, ili je omjer zaostale pogreške lošiji od 10-3. Ovih deset sekundi smatra se dijelom
raspoloživog vremena. Raspoloživost osnovne usluge je onda definirana kao prosjek, za sve
stalne veze, broja sati u vremenskom intervalu u kojem je usluga dostupna za korisnika
podijeljeno sa ukupnim brojem sati.

Omjer zaostale pogreške za (virtualnu) vezu u danom vremenskom intervalu definiran je kao
omjer ukupne pogreške, izgubljenih i posebnih (tj. pogrešno usmjerenih ili dvostrukih) bitova
korisničkih podataka, prema ukupnom broju bitova korisničkih podataka prenesenih s kraja na
kraj u tom vremenskom intervalu. Izgubljeni bitovi zajedno sa prekidima prijenosa paketa
prouzrokovanih od strane jednog korisnika isključuju se od proračuna omjera preostale
pogreške.

6.6.1.2 Mjera

Dostupnost se treba prikazati u postotcima.

6.6.1.3 Prikaz rezultata

Statistike trebaju biti prikazane kao srednja vrijednost raspoloživosti razmatranih stalnih veza.
Statistike treba prikazati jednom godišnje.

6.6.1.4 Mjerenje

Raspoloživost se može mjeriti nadgledanjem veza koje razmatramo. Nadgledanje treba vršiti i
na predajnoj i na prijemnoj strani. Intervali od jedne sekunde odnose se na nadgledanje
predajne strane.

181
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

Omjer preostale greške izračunava se usporeñivanjem podataka korisnika sa odgovarajućim


korisničkim podacima dobivenim na prijemnoj strani. Greške prouzročene opremom i/ili
postavljanjem opreme za koje nije odgovoran davatelj usluge ovdje su isključene. Razdoblje
promatranja je jedna godina.

Broj veza koje se nadgledaju i prikupljeno razdoblje promatranja trebali bi biti dovoljni da
omoguće točnost od ±x% i 95% sigurnost. Ovo se odnosi na nadgledanje i test pozive.
Vrijednost x stvar je dogovora izmeñu nacionalnog regulatorskog tijela i davatelja usluga.

NAPOMENA: Neke poteškoće su predviñene kod mjerenja ovih parametara, bilo da se radi o
mjerenju usluga u uporabi ili izvan uporabe.

6.6.2 Broj prekida usluge godišnje

6.6.2.1 Definicija

Prekid usluge stalne (virtualne) veze prijenosa komutacijom paketa pojavljuje se kada veza uñe
u nedostupno stanje.

6.6.2.2 Mjera

Broj prekida.

6.6.2.3 Prikazivanje rezultata

Statistike treba prikazati kao srednju vrijednost prekida usluge stalne veze s komutacijom
paketa u godini. Statistike se prikazuju jednom godišnje.

6.6.2.4 Mjerenje

Mjerenja se trebaju slagati sa mjerenjima raspoloživosti, brojanjem razdoblja neraspoloživosti i


dijeljenjem sa brojem promatranih veza.

NAPOMENA: Neke poteškoće predviñene su kod mjerenja ovih parametara, bilo da se radi o
mjerenju usluga u uporabi ili izvan uporabe.

182
Eksploatacija i razvitak telekomunikacijskog sustava

183