You are on page 1of 118

Sve{tenik Timotije

PRAVOSLAVNI POGLED NA SVIJET I


SAVREMENE NAUKE O PRIRODI
Lekcije kreacione nauke za starije razrede sredwih {kola

(priru~nik za nastavnike i u~enike)

Nova kwiga pravoslavnog sve{tenika sa obrazovawem in`ewera-fizi~ara je prvi


pedago{ki priru~nik u ruskoj pedago{koj praksi kojim se formira cjeloviti pogled na
svijet na osnovu savremenih ({iroj ~itala~koj publici za sada jo{ uvijek malo
poznatih) nau~nih otkri}a, koja omogu}avaju da se otkrovewe Svetog Pisma osmisli
bez tradicionalnih natezawa i nezgrapnih alegorija koje su ve} odavno prakti~no
postale op{te mjesto u mnogim apologeti~kim i pseudoapologeti~kim radovima.

Kwiga }e biti korisna u~enicima starijih razreda sredwih {kola, studentima,


predava~ima i uop{te svima koji se interesuju za prirodne nauke. Dva priru~nika koje
je sve{tenik Timotije ve} uradio za u~enike i koji prethode ovom izdawu - "Nauka o
stvarawu svijeta" (M. 1996.) i "Evolucija ili tqewe" (M. 1997.) - izazvala su
mno{tvo pozitivnih reakcija od strane pravoslavnih pedagoga i dobila visoku ocjenu
priznatih nau~nika-fizi~ara.

PREDGOVOR

OSNOVNI ZAKONI PRIRODE KOJI SVJEDO^E DA JE SVIJET STVOREN

KREACIONA ASTRONOMIJA

STAROST ZEMQE

DA LI JE MOGU]A SLU^AJNA POJAVA @IVOTA?

NAU^NO POBIJAWE EVOLUCIJE

NAU^NO POBIJAWE EVOLUCIJE

NAU^NI ARGUMENTI KOJI POBIJAJU MAKROEVOLUCIJU (Biohemija i


genetika)

PORIJEKLO ^OVJEKA

BIBLIJSKA ISTORIJA ZEMQE U SVJETLU NAU^NIH SAZNAWA

ZAKQU^AK

LITERATURA
"Boga, predvje~nog, bezgrani~nog, sveznaju}eg i
svemogu}eg, ja, pav ni~ice, uvidjeh i onijemih. I pro~itah
tragove Wegove na tvorevinama Wegovim, i u svakoj, ~ak i
najni{tavnijoj, vidjeh - kolika je velika sila, kakva je
velika mudrost, kakvo je neizgladivo savr{enstvo
skriveno u wima".

Karl
Lini

PREDGOVOR

U {kolskim predmetima o prirodnim naukama, naro~ito u biologiji i astronomiji,


|acima se u glave tvrdoglavo utuvquje evolucionisti~ki pogled na svijet. Wegova
su{tina se svodi na to da je materija navodno sposobna da se samoproizvoqno razvija u
pravcu uslo`wavawa oblika svoje organizacije, od ni`ih i primitivnijih ka vi{im i
savr{enijim formama. Takvo shvatawe va`i kako za ne`ivu, tako i za za `ivu (za wu
pogotovo) materiju, ne iskqu~uju}i ni ~ovjeka.

^ak i kada su u Rusiji formalno uspostavili slobodu savjesti i me|usobnu jednakost


religija (izjedna~avaju}i ih sa ateisti~kim pogledom na svijet), pritisak
materijalisti~kih shvatawa u {kolskim predmetima iz oblasti prirodnih nauka i
daqe je ostao enormno jak, potpuno i svjesno namjeran. Bilo kakve onostrane sile, bilo
kakve pojave koje izlaze iz okvira prostih {kolskih shema - ne samo da su iskqu~ene iz
razmatrawa, nego se po starom {ablonu odlu~no odbacuju i negiraju. ^itav niz pojava iz
prirode u uxbenicima se jednostavno ignori{e, iako su te pojave veoma proste za
objasniti. Pojedine ~iwenice ili opa`awa nauke su protuma~eni krivo ili su sasvim
ostavqeni bez obja{wewa. Na kraju, postoje va`ni zakoni prirode koji su u {kolskim
uxbenicima dati u izvitoperenom vidu, zato {to zakqu~ci koji slijede iz tih zakona
jednozna~no pobijaju evoluciju. U isto to vrijeme, u {kolske programe se uporno
infiltrira kurs "valeologije", koja predstavqa amorfnu smjesu medicinskih,
higijenskih i psiholo{kih znawa pomije{anih sa najprimitivnijim paganstvom,
okultizmom i {amanizmom. U~enik koji nema apsolutno nikakvu predstavu o istinitim
na~elima Bitija, potpuno nepripremqen se odjednom postavqa pred vi{e nego sumwiva
prakti~na duhovna znawa i iskustva. U sveukupnosti to mo`e dovesti do te{kih
psihi~kih i moralnih trauma kod djece.

Takva organizacija predavawa u {kolama nije karakteristi~na samo za na{u,


tradicionalno ideologizovanu zemqu. ^ak su i u SAD poznati slu~ajevi pritisaka na
predava~e od strane {kolske administracije ili ministarstva obrazovawa - sve do
otpu{tawa sa posla, u slu~aju da pedagozi poku{aju da uporedo sa evolucionisti~kim
pogledom na svijet upoznaju u~enike i sa kreacionom naukom, odnosno, sa nau~nim
faktima koji govore u prilog u~ewa po kojem je svijet stvorio Bog. I to - pored
nepobitne ~iwenice da je ideja kreacionizma prili~no {iroko rasprostrawena i
popularna upravo u svijetu nauke.

Nama ostaje da izvedemo ovaj zakqu~ak: sistem obrazovawa u ~itavom savremenom


dru{tvu svjesno je orijentisan na formirawe evolucionisti~ko-humanisti~kog
pogleda na svijet kod djece, sa svim moralnim (ta~nije bi bilo re}i - amoralnim)
konsekvencama koje iz wega proisti~u. Upravo u starijim razredima sredwih {kola
u~enici dobijaju - u ~itavom `ivotu vjerovatno i jedinstvenu - mogu}nost prakti~no
istovremenog izu~avawa osnova prirodnih nauka po razli~itim oblastima. ^ak i na
vi{oj {koli vi{e nema takve {irine predavawa prirodnih nauka. Upravo te godine se
mogu smatrati najva`nijim za formirawe pogleda mladog ~ovjeka na svijet. Zbog toga
mi smatramo za svoj dug da u nau~nu sliku svijeta poku{amo da unesemo {to je mogu}e
ve}u objektivnost, tako {to }emo u~enike obavijestiti barem o po~etnim znawima i
osnovama ideja kreacione nauke - normalno, sa svim moralnim principima koji iz we
proisti~u.

Smatramo da je za u~enike jako va`no da usvoje materijal kojem ih u~e kroz {kolske
programe, prije svega nau~ne ~iwenice i metode prora~una. Neophodno je veoma
pa`qivo izu~iti i evolucionisti~ku teoriju, kao i sve argumente koji woj govore u
prilog. Na{ kurs je u velikoj mjeri izboran, orijentisan je na standardne {kolske
uxbenike i sastavqen je na osnovu materijala koji se mogu na}i u wima. Dopunski
materijal sveden je na minimum. Jedino {to ovdje `elimo da nau~imo u~enike - to je
umje}e razlikovawa ~iwenica od teorija i hipoteza, kao i umje}e pronicawa u smisao
prou~avanih pojava dubqe nego {to je to uobi~ajeno. Bilo bi jako po`eqno objasniti
u~enicima da je teorija evolucije predmet vjere, a nikako ne nepobitni nau~ni fakat.

A vjera, pak, mo`e biti istinita ili la`na. Iako smatramo da je vjera u evoluciju
duboka zabluda, mi ovdje ne postavqamo sebi za ciq da direktno propovijedamo
istinitu vjeru - vjeru pravoslavnog hri{}anstva - nego prepu{tamo ~itaocima da se
sami opredijele u izboru svoje vjere.

Kreaciona nauka se ne boji prigovora i primjedbi od strane evolucionista. Kao {to


pi{e u jednoj od popularnih kwiga na tu temu: "Uop{te nije neophodno da budete
pametni - samo ako ste u pravu". Zaista, konkretni nau~ni problemi koji stoje pred
kreacionom naukom i koji jo{ uvijek nisu rije{eni ispadaju neuporedivo lak{i za
rije{iti od osnovnog problema koji stoji pred evolucionistima - obja{wewa
samoproizvoqnog nicawa Vasione i `ivota u woj, a tako|e i daqeg wihovog
progresivnog razvoja.

Autor je veoma zahvalan S.Galovinu i J.Malikovu za pomo} u pregledu rukopisa, kao i za


niz vrijednih primjedbi.
LEKCIJA1

OSNOVNI ZAKONI PRIRODE

KOJI SVJEDO^E DA JE SVIJET STVOREN

UVOD

U zakqu~ku {kolskog uxbenika fizike (1) ~itamo: "Fundamentalni zakoni se nikada ne


naru{avaju, ni pri kakvim uslovima. Sve je ve}i broj qudi koji postaju svjesni da
objektivni zakoni po kojima se pona{a priroda iskqu~uju mogu}nost ~udesa, i spoznaja
tih zakona }e omogu}iti ~ovje~anstvu da opstane".

Zakqu~ak - prili~no ~udan. Kao prvo, objektivni zakoni koji nama izgledaju pouzdani u
svim uslovima, usprkos svemu, ne mogu "zabraniti" pojavu slu~ajeva u kojima se ti
zakoni naru{avaju. Fakat takvog naru{avawa zakona mora govoriti sam za sebe. Ako se
zaista desio, on se ne mo`e pobijati, makar i naru{avao zakone prirode. Prije bi
trebalo da se pomisli: "da li je zakon koji smo otkrili zaista istinit, i da li je on
istinit u svim uslovima?", - nego da u startu odbacujemo taj fakat, po poznatoj maneri:
to se ne mo`e desiti, zato {to se to desiti ne mo`e nikada. Ako je ne{to zaista bilo -
zna~i, to mo`e da se desi.

Kao drugo, samo postojawe objektivnih zakona prirode koji stvarno ne bivaju naru{eni
(uz veoma rijetke slu~ajeve izuzetaka) sam po sebi jeste ~udo, koje je mnogo ve}e od samih
izuzetaka - ~udesa. Prisustvo objektivnih zakona prirode koje na{ razum mo`e da
spozna - svjedo~i o tome da je svijet izgra|en na razumnim zakonima, da je on stvoren
razumno. Zakoni prirode, pogotovo oni najop{tiji, fundamentalni, uop{te ne
predstavqaju nekakav materijalni dodatak materijalnim stvarima. Ti se zakoni
spoznaju samo razumom, pri tome samo razumom koji je sposoban da apstraktno misli.
Oni mogu biti zapisani na razli~itim jezicima, obja{weni rije~ima, formulama. Ali
zapisi takvih formula nemaju nikakve veze sa znacima koji ulaze u sastav tih formula.
Drugim rije~ima, zakoni prirode nisu ne{to materijalno. Oni predstavqaju ideje po
kojima je organizovana materija. Kada otkrije neki zakon prirode, ~ovje~anstvo time
proslavqa qudski razum zato {to je on pojmio ovu ili onu ideju. I kako je onda uop{te
mogu}e negirati postojawe Razuma, pri tome ne-~ovje~anskog, koji je dao upravo takvu
ideju organizacije materije?

Jo{ o~igledniji primjer razumnog ustrojstva prirodnih zakona slu`e zapawuju}e


analogije izme|u matemati~kih izraza raznih fizi~kih zakona. Naprimjer, zakon
gravitacije i zakon o uzajamnom djelovawu elektriciteta dvaju tijela (Kulonov zakon)
opisuje se dvjema savr{eno analognim formulama: sila je proporcionalna uzajamnom
djelovawu nekih karakteristika koje posjeduju oba tijela (masi ili koli~ini
elektriciteta, respektivno) i obrnuto proporcionalna kvadratu rastojawa izme|u
wih. Ali priroda gravitacionog i elektri~nog me|udejstva (sile) u tijelima se
potpuno razlikuju! U prirodi nema negativnih masa, niti ima medjusobnog odbijawa
dvaju masa, kao {to je to slu~aj u elektrostatici. Ipak, matemati~ki izraz (tj. sama
ideja koju na{ razum spoznaje) je jednaka u oba slu~aja.

Druga interesantna osobina mase nas mora podsta}i na misao o razumnom stvarawu
svijeta: to je totalna identi~nost takozvane gravitacione i inertne mase. Masa tijela
mo`e da se defini{e dvojako: po drugom Wutnovom zakonu - kao odnos sile i ubrzawa,
ili kao mjera uzajamnog gravitaconog djelovawa tijela - po zakonu gravitacije.
Apsolutno niotkuda ne slijedi da je mjera inertnosti tijela kada na wega djeluje bilo
koja (nije obavezno da to bude gravitaciona!) sila mora ta~no da bude jednaka
"gravitacionom naboju" istog tog tijela. U dvjema Wutnovim formulama pod masom se
podrazumijevaju dvije savr{eno razli~ite karakteristike tijela, koje su, avaj,
apsolutno jednake. Ne svjedo~i li i to o razumnom Na~elu, koje povezuje oba ova
prirodna zakona?

ZAKONI O^UVAWA

Vasiona se posvuda sastoji iz jednih te istih atoma, elementarnih ~estica ~ije se


pona{awe opisuje jednim te istim zakonima, svo vrijeme od kada ih qudski razum
prou~ava.

Uglavnom, ti zakoni predstavqaju zakone o~uvawa. Vama su poznati zakoni o~uvawa


energije, impulsa, elektri~nog naboja, koji va`e i u makro i u mikro svijetu. Postoje i
zakoni o~uvawa nekih posebnih karakteristika elementarnih ~estica. Postoje zakoni
o~uvawa koji va`e samo u makrosvijetu u normalnim uslovima, kao {to je, naprimjer,
o~uvawe mase ili koli~ine tvari.

Sa druge strane, pona{awe elementarnih ~estica nije ni nalik na bilo {ta {to nam je
poznato u na{em svakodnevnom `ivotu. Sudaraju se dvije ~estice - i kao rezultat se
ra|aju nove. Otpadaka ili "pilotine" nema. Sudari nisu ru{ila~ki, nego stvarala~ki.
Uzajamna dejstva elementarnih ~estica u su{tini su reverzibilna. Par elektron-
pozitron, naprimjer, mo`e da se anihilira, proizvev{i dva fotona, ali i foton, sa
svoje strane, mo`e da proizvede par elektron-pozitron.

Uz sve to reakcije proti~u po zakonima o~uvawa energije, impulsa, elektri~nog naboja


i nekih drugih karakteristika koje se ne prou~avaju u sredwoj {koli. Zakoni o~uvawa
po svojoj su{tini i jesu ti koji obezbje|uju reverzibilnost svih procesa i sila kojima
jedne ~estice djeluju na druge.

IREVERZIBILNI ZAKONI MAKROSVIJETA

Za razliku od mikrosvijeta, u makrosvijetu ne djeluju samo zakoni o~uvawa. Tu va`e i


zakoni razru{ewa i uni{tewa nekih kvalitativnih karakteristika materije. Ovu
misao, da bi bila jasnija, mo`emo izraziti i ovako: u makrosvijetu samoproizvoqno
proti~u ireverzibilni (povratni) procesi, tj. procesi koji proti~u samo u jednom
smjeru. Na prvi od takvih zakona nailazimo na nivou nuklearnih reakcija.

1. Nuklearni potencijali

Kao {to je poznato, jezgro bilo kojeg atoma se sastoji iz protona i neutrona. Ove
~estice su u jezgru atoma sjediwene jednom posebnom silom koja je dobila naziv "jaka".
To nije ni gravitaciona ni eletri~na, ve} potpuno posebna vrsta privla~ne sile. Ona je
ja~a od elektri~ne (kulonove) sile odbijawa na malim udaqenostima, ali veoma brzo
slabi sa porastom udaqenosti izme|u nukleona u jezgru. Laka jezgra "nemaju ni{ta
protiv" da prigrabe koji suvi{ni nukleon, samo ako se on na|e u dovoqnoj blizini
jezgra (u plazmi, uz temperaturu reda veli~ine nekoliko desetina miliona stepeni, ili
prilikom bombardovawa u akceleratorima). Prilikom takvog "prigrabqivawa"
nukleona osloba|a se velika energija "jake" sile, poput efekta padawa kamena na
zemqu, samo mnogo, mnogo ja~e.

Adekvatno tome, da bi se lako jezgro razbilo na nukleone, neophodno je utro{iti


veliku energiju. Energija koja je potrebna za odvajawe jednog nukleona iz jezgra mo`e da
se izra~una i na Sl. 1 je prikazan grafik zavisnosti energije od naboja jezgra. Taj
grafik je prikazan u svakom {kolskom uxbeniku fizike. Za lake elemente uo~avamo da
sa rastom naboja u jezgru raste i energija koja je potrebna da bi se nukleon odvojio od
wega.

Za te{ke, pak, elemente, ~ija jezgra sadr`e i po nekoliko stotina nukleona, situacija je
potpuno druga~ija. Rastojawa izme|u nukleona u takvom jezgru ovdje su evidentno ve}a
nego kod lakog, a sumarno elektrostati~ko odbijawe velike koli~ine protona - tim
prije. To dovodi do istovremenog slabqewa "jake" privla~ne i pove}awa odbojne sile.
Zbog toga te{ka jezgra postaju nestabilna, i svi elementi koji se u Mendeqejevoj
tablici nalaze poslije uranijuma su radioaktivni i ne sre}u se u prirodi. Da bi se
takvo jezgro razru{ilo, nije potrebna dodatna energija: naprotiv, pri radioaktivnosti
i diobi te{kih jezgara ona se osloba|a. Ta je energija veoma velika. Ona je razmjere
nekoliko miliona elektro-volti na svaki nukleon jezgra. Energija hemijske veze je
otprilike milion puta mawa od jedinice elektron-volta po atomu. Energija nuklearne
veze se oslaba|a prilikom raspada jezgara na atomskim centralama i u nuklearnim
bombama, a tako|e i prilikom hidrogenske bombe - prilikom sinteze jezgara izotopa
vodonika u helijum. Ista takva reakcija se odvija i u zvijezdama, i od we zvijezde sjaje.
Sl. 1. F1 - jaka sila, F2 - kulonova sila, Frez - rezultantna sila,

r0 - radijus najstabilnijeg jezgra

O svemu ovome nas informi{e uxbenik fizike (za III razred sredwe {kole). Ali
zakqu~aka iz tih informacija nema. A zakqu~ak je da postoje najstabilnije stawe jezgra
atoma - u sredini Mendeqejeve tablice. Takva jezgra je najte`e razbiti - zato {to je za
to potrebno potro{iti najve}u energiju. Odavde slijedi da se na visokim
temperaturama, kada se odvijaju termonuklearne reakcije, svi laki elementi mogu
sintetisati samo do sredwih: vodonik prelazi u helijum, helijum - samo {to je wemu
potrebna ve}a po~etna temperatura i mawe se energije osloba|a - prelazi u ugqenik, i
tako daqe. Za svaku sqede}u reakciju }e biti potrebno pove}avati temperaturu, a
energije koja }e se osloba|ati pri tome }e biti sve mawe. Takav proces se neizbje`no
mora prekinuti. Te{kim, pak, jezgrima je jo{ jednostavnije da se bez ikakvog dopunskog
dovo|ewa energije raspadnu do sredwih jezgara.

Postavqa se pitawe: zbog ~ega jo{ uvijek nisu iscrpqeni svi laki elementi u
zvijezdama, zbog ~ega se i daqe odvijaju nuklearne reakcije, pri ~emu jo{ one
najprimarnije - jo{ uvijek izgara vodoni~no nuklearno gorivo? Drugo pitawe: odakle su
se u prirodi pojavili te{ki elementi i zbog ~ega oni jo{ uvijek postoje, bez obzira na
permanentni wihov raspad?

Svaki ireverzibilni proces koji prou~avamo u prirodi nas postavqa pred ta dva
pitawa: kao prvo, taj proces mora imati po~etak - i kada se to on desio? Kao drugo, on
mora imati i kraj - a kada }e se on desiti i zbog ~ega ga jo{ uvijek ne naziremo? Procesa
koji bi u Vasioni bio rasprostraweniji od termonuklearnog, o~igledno, nema. I tako,
dakle, zbog ~ega se na{a Vasiona ne sastoji samo od `eqeza, ako se ona tokom sve svoje
beskona~ne istorije pot~iwava zakonima koji danas vladaju u woj? Zna~i, o~igledno je,
ona je imala svoj po~etak, vawski Uzro~nik svog postojawa. O tome }emo malo
podrobnije govoriti u drugoj lekciji.

Me|utim, mo`e li biti da se energija koja se osloba|a prilikom nuklearnih reakcija


na neki vol{eban na~in ponovo vra}a na po~etak reakcije, samo u suprotnom smjeru,
formiraju}i na taj na~in neku vrstu kosmi~kog oscilirawa materije od hemijske
raznolikosti do stabilnih sredwih elemenata, i obratno? Razmotrimo zato i zakone o
predaji energije.

2. Drugi princip termodinamike

U uxbeniku fizike za II razred sredwe {kole taj je zakon dat u maksimalno sa`etom
obliku, bez ikakvih zakqu~aka koji iz wega proisti~u, a oni bi mo`da mogli da uti~u na
formirawe pogleda mladih qudi na svijet. Najprostije tuma~ewe wegovo je ovakvo:
prepu{tena sama sebi, toplota mo`e da prelazi samo sa toplijeg na hladnije tijelo.
Drugim rije~ima se ova tvrdwa mo`e izraziti i ovako: nemogu}e je ostvariti cikli~ni
proces u kojem bi toplota koja je dovedena do radnog tijela u potpunosti prelazila u
bilo koji drugi (ne-toplotni) vid energije.

Pokazuje se da je zakon o o~uvawu energije istinit samo sa koli~inske strane. On glasi


da

a) energija se ne pojavquje ni iz ~ega;

b) energija ne i{~ezava bez traga, ve} samo prelazi iz jedne forme u drugu; ona je
koli~inski neuni{tiva.

Drugi princip termodinamike unosi u ovo dodatnu popravku: neuni{tiva koli~inski,


energija je uni{tiva kvalitativno, odnosno, postoji neka najpo`eqnija forma energije,
u koju nastoje da pre|u svi ostali weni vidovi, pri tome da pre|u - ireverzibilno tj.
nepovratno.

[kolski kurs fizike nas obavje{tava da zatvoreni sistemi uvijek te`e ka toplotnoj
ravnote`i, koja se dosti`e prelaskom toplote sa toplih na hladna tijela, ali ne i
obratno. Mogu}e je, naravno, i ostvarivawe obratnog, hlade}eg procesa, kada se toplota
odvodi sa hladnijeg tijela i predaje toplijem, ali je takav proces neizbje`no pra}en
predajom jo{ ve}e toplote sa toplijeg tijela na hladnije, a uz to je neophodan utro{ak
mehani~kog rada. Na tom principu je zasnovan rad fri`idera.

Toplotna energija je energija haoti~nog kretawa molekula. Wu bi bilo mogu}e potpuno


transformisati, naprimjer, u mehani~ku, kada bi svi molekuli u nekom datom trenutku
odjednom po~eli da se kre}u u striktno usmjerenom pravcu, i u tom pravcu bi mogli da
pokrenu, naprimjer, neki klip. Tada bi unutra{wa energija gasa u potpunosti pre{la u
mehani~ki rad. Ali takvo usmjeravawe brzina molekula u istom pravcu (usprkos tome
{to svaki od wih u svakom trenutku vremena mo`e da se kre}e u svom pravcu) je
apsolutno nevjerovatno, zato {to bi svaki molekul morao "pogoditi" taj jedinstveni
pravac, i sve bi se to moralo desiti u isto vrijeme sa ogromnom koli~inom molekula.

Dakle, toplotna energija nikada ne}e zacijelo pre}i u mehani~ku, elektri~nu ili bilo
koju drugu energiju usmjerenog kretawa. Ali zato svaka druga energija u toplotnu
prelazi u potpunosti, i pri tome ba{ u toplotnu energiju, prije nego u bilo koju drugu.
U stvarnosti proces transformisawa jedne netoplotne u drugu netoplotnu energiju
uvijek biva pra}en ve}im ili mawim toplotnim gubicima, to jest, "prvoklasna"
energija nastoji da se "potro{i" na toplotu, ili da se "pokvari", uspjevaju}i da o~uva
samo svoju op{tu koli~inu. Ako se uop{te ne predaje, energija, u najboqem slu~aju,
zadr`ava svoj prethodni kvalitet.

Takav je jedan od fundamentalnih zakona prirode, koji ako ne uzmemo u obzir ne}emo
biti u stawu da konstrui{emo nijednu toplotnu ma{inu. Kada su ga sredinom pro{log
vijeka S.Karno i R.Klauzijus otkrili, materijalisti su na sve mogu}e na~ine nastojali
da ga negiraju, ili da ga dovedu u kontradikciju sa zakonom o o~uvawu energije.
"Energija je uni{tiva, makar samo kvalitativno - zna~i, ona mora da je stvorena?" -
savr{eno logi~no izvla~i zakqu~ak Engels, ali odmah za tim dodaje: - "Apsurd!"

To je najboqe svjedo~anstvo da je materijalizam religiozna vjera. Ako neki prirodni


zakon ili pojava pobija vjeru u odsutnost Boga - tim gore po taj zakon: materijalisti ga
jednostavno ne prihvataju.

TOPLOTNA SMRT VASIONE

Primjena drugog na~ela termodinamike na svu Vasionu, zajedno sa zakonom o


ireverzibilnosti nuklearnih reakcija, jednozna~no nas dovodi do zakqu~ka o kona~nim
rokovima `ivota Vasione. U zatvorenom sistemu prije ili kasnije }e morati da nastupi
toplotna ravnote`a, kada }e svi vidovi energije pre}i u toplotnu, a ova }e se sa svoje
strane ravnomjerno raspodijeliti po svim tijelima sistema.

Ako je Vasiona zatvoren sistem, onda }e, prije ili kasnije, kada izvori
termonuklearnog goriva izlu~e svu svoju energiju, a tu energiju proguta sva ostala
materija u Vasioni, nastupiti stawe ravnote`e, kada }e sva materija imati jednaku
temperaturu i nikakve energije, osim toplotne, u prirodi ne}e ostati. Takvo
ravnote`no stawe su i nazvali "toplotna smrt" Vasione.

U principu, na{ sun~ev sistem, a i bilo koja druga zvijezda (skupina zvijezda) sa ta~ke
gledi{ta priliva energije mo`e da se posmatra kao dovoqno zatvoren sistem. Energija
pristi`e samo u obliku slabe svjetlosti zvjezdanog neba, ni{tavnog u pore|ewu sa
lu~ewem same zvijezde.

Daqe: sun~ev sistem ulazi u sastav Galaksije i nije u potpunosti zatvoren zbog
gravitacionih sila koje poti~u iz centra Galaksije i od svih drugih zvijezda. Ali bilo
koja galaksija (ili skupina galaksija) je veoma jako udaqena od drugih galaksija
(skupina galaksija), tako da se i ona mo`e posmatrati kao zatvoren sistem.

Zbog toga, ne samo Vasiona u cjelini, nego i svaka galaksija (skupina galaksija,
zvjezdani sistem) mora te`iti ka toplotnoj smrti. [tavi{e, ako negdje u svemiru i
postoji astronomski sistem u stawu toplotne smrti, nama }e biti veoma te{ko da ga
opazimo, s obzirom da on ispu{ta ni{tavno malo niskotemperaturnog zra~ewa
(onoliko koliko ih i prima), a nalaze}i se na velikoj udaqenosti od drugih
astronomskih objekata, tako da vrlo malo uti~e na wih svojim gravitacionim poqem.

Dakle, stawe toplotne smrti Vasione koja postoji beskona~no mnogo vremena i koja je
sama uzrok svog postojawa bilo bi neizbje`no i najpo`eqnije weno stawe. Kada bi
`ivio po zakonima koji u wemu dejstvuju danas, svijet nikada ne bi izlazio iz tog stawa.
Jedinstveni izlaz da se teoretski doka`e mogu}nost pojave Vasione iz toplotne smrti -
le`i u prihvatawu teze da Vasiona nije zatvoren sistem. Materijalisti su i
poku{avali da smisle takav dokaz, ne primje}uju}i uvijek da su takvi dokazi upereni
protiv wih samih. Jer, mi smo ti koji dokazujemo da Vasiona nije zatvorena, i da u ulozi
vawske sile u odnosu na wu nastupa wen Tvorac i Promisliteq.

Kada bi bila prepu{tena svojim sada{wim zakonima, Vasiona ne samo da ne bi iza{la


iz stawa toplotne smrti, nego bi se i veoma brzo vratila u to stawe u slu~aju da je neko
ili ne{to i izvu~e iz tog stawa. Samo ka toplotnoj smrti mora biti usmjerena i wena
takozvana evolucija, tj. samoproizvoqni razvoj po zakonima koji danas postoje u woj.

Problem toplotne smrti mo`e biti skinut sa dnevnog reda samo priznavawem ideje da je
svijet stvorio Svemogu}i Tvorac, Koji ne samo da je jednom sve stvorio, nego i
neprestano promi{qa o Svojoj tvorevini, ne dozvoqavaju}i joj da se prevrati u haos. O
"evoluciji" zvijezda }emo govoriti posebno.

Kada ne bi bilo postojanog dotoka sun~eve energije - a to je energija visokog stepena


usmjerenosti, "prvoklasna" energija - i kada ne bi bilo stalnog odbacivawa sa Zemqe
suvi{ne niskopotencijalne toplote radi odr`avawa toplotnog balansa, toplotna smrt
bi vrlo brzo zavladala i na planeti Zemqi. Me|utim, pokazuje se da za pojavu `ivota i
wegovo odr`avawe nisu dovoqne samo materija i energija, nije dovoqna ~ak ni
usmjerena, netoplotna energija.

Neophodno je uvesti jo{ jednu, izuzetno zna~ajnu, fundamentalnu kategoriju:


informaciju.

INFORMACIJA I ZAKONI WENE PREDAJE

U {kolskom kursu informatike se uop{te i ne pokre}e nikakva iole ozbiqnija


diskusija o tome - {ta je to, zapravo, informacija. Me|utim, informacija, govore}i
jezikom nauke, spada u onu grupu izuzetno te{ko opisivih pojmova, u koju spadaju i
pojmovi "materija" i "energija". Materija, ba{ kao i energija, nema strogo odre|enu
definiciju. Materija - to je objektivna realnost koja nam je data i koju osje}amo na{im
~ulima; to je ta~no, ali ova re~enica nije definicija, ona je samo poja{wewe, zato {to
treba definisati pojam realnosti. Analogno, pod energijom podrazumijevaju neku mjeru
kretawa koja se o~uvava koli~inski. Ovo tako|e nije odre|ewe energije, nego samo neka
vrsta poja{wewa, kao {to se "ta~ka" u geometriji opisuje kao ne{to {to nema
dimenzija.

Ne{to sli~no va`i i za informaciju: ni ona nema precizno odre|ewe. Radi poja{wewa
mo`e se re}i da je informacija subjektivna realnost koju mo`e sazdati ili primiti
samo ne~iji razum (svijest), pri tome realnost koja se predaje uz pomo} materijalnih
nosilaca, sposobna da se na wima podvrgne promjeni ili obradi (za to i slu`e
ra~unari).

Predaja informacija (infodinamika), u svim slu~ajevima gdje se radi sa


informacijama, pot~iwava se odre|enim zakonima. Ali prije nego {to po~nemo
govoriti o tim zakonima, moramo se ukratko upoznati sa pojmom nivoa informacija.
NIVOI INFORMACIJA

Da bi predali informaciju, izvor informacije (predajnik) i wen prijemnik se


prethodno moraju dogovoriti o jeziku ili sistemu koda. Mama u~i svoje dijete da
pravilno izgovara glasove i rije~i. U~iteq |aka u~i azbuci, odnosno, pokazuje kakvim
}e simbolima ozna~avati slova na papiru da bi mogao da predaje ili prima
informacije. Radio-telegrafista mora prvo da nau~i, naprimjer, morzeovu azbuku, a
{ofer - saobra}ajne znake i td.

To je najni`i nivo informacije - stati~ki. Na ovom nivou predajnik samo predaje, a


prijemnik samo prihvata kodirani signal, to jest, signal koji nosi simbole koji su
poznati i predajniku i prijemniku.

Da bi bila pravilno shva}ena, informacija zahtjeva posebna pravila grupisawa kodnih


oznaka, odnosno, zahtjeva jezik koji je jasan i predajniku i prijemniku. Jezik je skup
rije~i i gramatika (pravila predaje misli rije~ima, da bi se od grupe rije~i mogla
kreirati neka re~enica sa smislom, a ne besmisleni skup rije~i). Dva ~ovjeka mogu da
komuniciraju samo pod uslovom da poznaju isti jezik. ^ovjek mo`e da "komunicira" i sa
ma{inom, ako u wu ugradi sistem pravila algoritamskog jezika. Ako takvoj, "nau~enoj"
ma{ini programer da program sa nepoznatom ili nepravilno upotrijebqenom
komandom, ra~unarski sistem }e izbaciti poruku o gre{ci.

Jezik - to je vi{i, takozvani sintaksni nivo informacija. Haoti~no sastavqen skup


dozvoqenih slova ne}e predati rije~ koja ima neko odre|eno zna~ewe. Drugim rije~ima,
da bi se predala informacija, kod poznate azbuke mora biti ne prosto skup poznatih
signala, nego sintaksno organizovan sistem, koji u sebe ukqu~uje poznate rije~i,
objediwene u re~enice po odranije prihva}enim gramati~kim pravilima.

Me|utim, i sintaksno ispravno organizovana poruka mo`e biti takva, da sa sobom


uop{te ne nosi nikakvu korisnu informaciju; to mo`e da bude obi~na besmilica,
usprkos tome {to }e u woj sve rije~i pripadati poznatom rje~niku i {to }e one biti
organizovane u skladu sa svim va`e}im pravilima gramatike. Primjer takve poruke su
stihovi generisani ra~unarom. U memoriju ma{ine se pohrawuje odre|eni skup rije~i, i
pri tome se one raspore|uju kao u obi~nom govoru: imenice, prilozi, glagoli i t.d. sa
brojevima, pade`ima i nastavcima. Zadaju se i gramati~ka pravila povezivawa rije~i,
da u re~enici budu zastupqeni i subjekat i predikat, u odgovaraju}im oblicima. Zadaje
se i ritam stiha, odnosno, odre|ena u~estalost u promjenama nagla{enih i
nenagla{enih slogova. Sve te zahtjeve mogu}e je unijeti u program, naro~ito ako se
koristi sintaksno jednostavan jezik kao {to je, naprimjer, engleski. Rezultat koji se
dobija je otprilike ovakav - evo dvije strofe koje je napisao ra~unar:

Dok slijepo pliva{e san po razbijenim nadama,

Kosmos sa bolom po~iva{e nad razbijenom qubavqu.

Jedinstvena vrijednost elektronskog pjesnika je u tome {to za stvarawe budala{tina


poput ove on tro{i relativno malo vremena.

Dolazimo, dakle, do jo{ vi{eg nivoa informacije - do wenog zna~ewa. To je takozvani


semanti~ki nivo. Prijemniku informacije je potreban smisao, a ne skup rije~i i
simbola, makar on bio sintaksno potpuno ispravno organizovan.
Na kraju, nivo informacije, koji je jo{ vi{i od semanti~kog, jeste voqni. Predajnik je
imao ciq kada je predavao smi{qenu poruku. Prijemnik bi u principu morao da da svoju
reakciju na poruku, povratnom spregom, po kojoj predajnik mo`e da ocijeni u kojoj je
mjeri ciq poruke dostignut.

Sve do sada re~eno o nivoima informacije ukratko }emo opisati shemom na sl. 2.

NIVOI PREDAJNIK PRIJEMNIK SISTEM


INFORMACIJE

VOQNI postavqen preduzeta RAZUM


ciq odgovaraju}a
reakcija

SEMAN-TI^KI osmis{qena shva}en


poruka smisao poruke

SINTAK-SNI misao pro~itan


izra`ena povezani
jezikom tekst

STATI^KI poruka kod MA[INA


(nivo koda) zapisana u de{ifrovan
dogovorenom
kodu

signal predat signal


primqen

Sl. 2. Nivoi informacije. Shema.

Radi ilustracije dejstva ove sheme pogledajmo primjere.

Primjer 1. Kompozitor `eli da stvori komad ili simfoniju. Na neki (te{ko shvatqiv)
na~in on u sebi "~uje" osnovnu melodiju. To je semanti~ki nivo. Zatim on to {to je
"~uo" odsvira na instrumentu, potom razra|uje druge teme i partituru. Taj je posao vi{e
tehni~ke prirode - to je sintaksni nivo. Na kraju on zapisuje note - to je stati~ki nivo.

Muzi~ar uzima wegove note i ~ita ih (stati~ki nivo). Na muzi~kom instrumentu


reprodukuje muziku - sintaksni nivo. Shvata raspolo`ewe kompozitora i ono {to je on
htio da izrazi - semanti~ki nivo. [aqe odu{evqeno pismo autoru i saziva dru{tvo na
muzi~ko ve~e - nivo povratne sprege.

Primjer 2. Programer dobija zadatak da na personalnom ra~unaru izra~una neku


funkciju, naprimjer, sinus nekog ugla. On je rje{ava matemati~ki, razra|uju}i ili
primjewuju}i za dati slu~aj aritmeti~ki metod rje{avawa. Kao rezultat dobija se
algoritam - to je semanti~ki nivo. Prona|eni algoritam on izla`e na algoritamskom
jeziku - sastavqa program. To je sintaksni nivo.

Kompajler programa u ra~unaru provjerava da li je program pravilno zapisan na


algoritamskom jeziku. Poslije ispravqawa sintaksnih gre{aka taj program upada u
prevodilac, koji prevodi program zapisan u algoritamskom jeziku na nivo kodova
ra~unara - u binarno zapisanom obliku - to je ~isti nivo koda. Na tom nivou se odvija
prerada unesenih brojeva prema definisanim pravilima i algoritmu. Zatim
prevodilac obratno prevodi obra|enu informaciju na algoritamski jezik i neophodni
dio informacije prikazuje (u odgovaraju}em formatu) na ekranu ili {tampa~u
programera. Ovo je opet sintaksni nivo. Rad ma{ine se ovdje zavr{ava, a programer jo{
mora da shvati smisao dobijenog rezultata i po tom smislu da sudi o ispravnosti svog
algoritma.

Ako je, naprimjer, dobijeni rezultat ve}i od 1, o~igledno je da je programer pogrije{io


u algoritmu. To je ve} semanti~ki nivo prihvatawa informacije, koji se zavr{ava
voqnom odlukom ~ovjeka: ili }e prepravqati program, ili }e se zadovoqiti rezultatom
i po tom programu izra~unavati i druge numeri~ke podatke.

Na navedenoj shemi i primjerima jasno je vidqiva uloga tehni~kih pomagala i


instrumenata u predaji (preradi) informacija. Stati~ki i sintaksni nivoi stvaraju
neki prostor za djelovawe tehni~kih sredstava. Ma{ina mo`e da potpomogne, ali samo
na sintaksnom nivou, ako do|e do neke gre{ke. Ali ona ni u kojem slu~aju ne mo`e da
na|e gre{ku u samom algoritmu. Dobro odabran ili napravqen instrument mo`e
uqep{ati muziku, ali bezukusnu melodiju da ispravi - on nije u stawu. Da bi se takve
stvari ispravile, neophodan je qudski razum.

Uo~imo tako|e da niti instrument sam daje muziku, niti personalni ra~unar sam
prera|uje informacije. Ra~unar na ekranu ili {tampa~u prikazuje istu informaciju
koja je u wega bila unesena, samo u druga~ijem obliku. On }e vi{ekratno ponavqati
gre{ku algoritma i dovesti je do apsurda. Nije slu~ajno {to korisnici ra~unara imaju
pomalo grubu, ali potpuno istinitu po{alicu: ra~unar je obi~ni glupan, ma koliko
memorije imao i ma kako brzo radio.

INFORMACIJA I VJEROVATNO]A

Mo`e li skup kodiranih znakova slu~ajno da se preobrazi u informaciju koju neko


mo`e da primi, koja ima pravilnu sintaksu i neku - bilo koju - semantiku, odnosno,
zna~ewe, smisao?

Pogledajmo sqede}i, najprostiji mogu}i primjer. Zapi{imo najprostiju i najkra}u


poruku:

IVAN + TAWA = QUBAV

Poruka sadr`i 15 simbola, ukqu~uju}i aritmeti~ke znake. Radi jednostavnosti


primjera pretpostavimo da takav alfabet ne sadr`i vi{e od 32 znaka. Vjerovatno}a da
prvi znak slu~ajno bude onaj koji treba da bude (I) je jednaka 1/32. Ista takva
vjerovatno}a va` i za svako drugo slovo ili znak. Kona~na vjerovatno}a }e biti jednaka
proizvodu 16 takvih vjerovatno}a, to jest (1/32)16 = (1/2)80 = 10-24.

Po redu veli~ine ta je vjerovatno}a jednaka vjerovatno}i da molekul ~itavog mola gasa


pod klipom odjednom dobije brzinu, sa smjerom u jednom pravcu, ~ime bi bio naru{en
drugi princip termodinamike: unutra{wa energija gasa bi pre{la u kineti~ku
energiju klipa gotovo u potpunosti!

Vjerovatno}a takvog doga|aja je enormno mala. A namjerno smo izabrali najprostiju


mogu}u informacionu poruku. Odavde slijedi zakqu~ak: informacija se ne mo`e
pojaviti slu~ajno. Wu stvoriti i zakodirati mo`e samo razum. Razum, pak, koji stvara
informaciju uvijek ide od ciqa i semantike ka sintaksi i kodu, ali ne i obratno. Prvo
mora{ da zna{ {ta ho}e{ da od{tampa{, pa tek onda da zaplete{ prstima po tastaturi.

^ak i kada bi se nekakva poruka sa smislom i pojavila slu~ajno, wen smisao i ciq se ne
bi mogli pojaviti sami od sebe, od pravilne sintakse "odozdo prema gore".
Informacija se stvara samo od ciqa prema smislu i nani`e, a nikako ne u suprotnom
smjeru.

Kao rezultat dobijamo "prvi zakon" informatike, koji se mo`e izraziti ovako:
informaciju ra|a (stvara) samo razum, a ne slu~aj. Informacija se ne pojavquje ni iz
~ega. Veoma nalik na prvi princip termodinamike: energija se ne pojavquje ni iz ~ega.

PREDAJA INFORMACIJA

Postoji i drugi, tako|e izuzetno va`an zakon informatike, kojeg tako|e pre}utkuje
{kolski uxbenik, ali koji se koristi u svim informacionim sistemima.

Informacija izra`ena kodom (na stati~kom nivou) mo`e da se ~uva i predaje na


najrazli~itijim materijalnim nosiocima, samo pod uslovom da su oni u stawu da ne gube
ili pokvare sam kod. Zna~ewe informacije je apsolutno nezavisno od na~ina wenog
pohrawivawa i predaje: na papiru, na disketi, u elektronskoj memoriji, u zvu~nom
zapisu glasa. Roman "Evgenije Owegin" se mo`e napisati gu{~ijim perom, a
kompjuterski "stihovi" mogu da se ~uvajuu u najsavr{enijoj elektronskoj memoriji -
semantika informacija koja se sadr`i u tim djelima ne}e zavisiti od wihovog
materijalnog nosioca.

[to se ti~e informacije, zapisane na bilo koji na~in na bilo kakvim nosiocima,
primje}eno je jedno, nikada ne naru{eno pravilo: prilikom mehani~kog kopirawa i
pohrawivawa informacija se nikada ne poboq{ava, to jest, u idealnom slu~aju ona
ostaje ista, a u realnosti se ona mo`e ili izgubiti ili djelimi~no pokvariti slu~ajnim
upadawem vawskih signala {uma. Svako ko je imao priliku da radi sa kasetama i
diskovima koji se presnimavaju po nekoliko puta to prekrasno zna. Taj zakon
informatike, ipak, nemaju u vidu studenti i |aci kada nepromi{qeno prepisuju od
svojih kolega doma}e zadatke ili kontrolne radove. Ali profesori na osnovu svog
iskustva prekrasno znaju taj zakon, i lako mogu da vide ko je od koga prepisao, a ko je
zadatak rje{avao samostalno. Prilikom prepisivawa od susjeda lako mo`e da se
prekopira wegova gre{ka, a zbog brzopletosti takvih radwi mo`e i da se napravi svoja;
drugim rije~ima, informacija prilikom predaje ima sposobnost da se kvari.

Drevne rukopise uvijek su prepisivali samo pismeni prepisiva~i, i tekstovi su se


minuciozno provjeravali. Posebnu pa`wu je trebalo poklawati prevo|ewu teksta sa
jednog jezika na drugi. Za takav posao su anga`ovani iskqu~ivo qudi koji su do
savr{enstva poznavali oba jezika, a pri tome poznavali i samu temu, pa su zahvaquju}i
tome mogli ispravno da shvate i sadr`aj i smisao prevo|enih tekstova. I dan-danas, da
bi se neki nau~ni ili bilo koji drugi specijalizovani tekst sa jednog jezika preveo na
drugi, neophodno je da se time pozabavi veoma stru~an prevodilac, koji izuzetno dobro
razumije smisao teksta koji prevodi.

Nigdje i nikada nije opa`en slu~aj da je prilikom kopirawa ili pohrawivawa neke
informacije stvorena nova ideja (tj. nova informaciona poruka) na semanti~kom nivou.
Izuzetak mo`e da predstavqa samo slu~aj svjesne dezinformacije ili informacione
diverzije, kada ne dolazi do gre{ke prilikom kopirawa, nego se radi o svjesnoj
falsifikaciji. Ali i u to je neophodno da se umije{a razum.
"Drugi princip infodinamike", koji glasi da se inormacija prilikom ~uvawa i
kopirawa ne mo`e stvoriti niti poboq{ati, nego, ba{ naprotiv, nastoji da se
samoproizvoqno pokvari pretvarawem signala sa zna~ewem u informacioni {um -
potpuno je analogna drugom principu termodinamike. Oba zakona, na taj na~in, na
raznim nivoima egzistencije materije izra`avaju neku jo{ op{tiju zakonomjernost,
koja se lako mo`e ilustrovati uz pomo} teorije vjerovatno}e. Ista ta zakonomjernost
se mo`e demonstrirati vrlo prosto, za radnim stolom ili u ku}i; wu vidimo i u razvoju
dru{tvenih procesa. Nered, haos bilo kakve vrste, razru{ewe, odsustvo strukture i
organizacije imaju najve}u vjerovatno}u de{avawa, i svi (najraznovrsniji mogu}i)
procesi - ne samo termodinami~ki - proizvoqno idu po liniji narastaju}eg haosa. Haos,
pak, se presijeca samo razumnim uplivom usmjerene energije.

INFORMACIJA I STVARALA^KA DJELATNOST

Da bi se napravila ku}a, automobil ili bilo {ta drugo, odnosno, da bi se materija


prevela u strukturno organizovanije stawe, neophodna je, prije svega, materija, a odmah
za wom i usmjerena (netoplotna) energija - mehani~ka, elektri~na; na kraju, potrebna je
jo{ i - informacija. Neophodan je plan stvarawa, sastavqen u potpunosti unaprijed.
Neophodna su tehni~ka znawa: kako se postavqaju cigle, kako se pravi malter. Bez toga
ku}u nikada ne}e{ napraviti. Slu~ajna djelatnost nad predmetima, kada se usmjerena
energija obra}a ka materiji bez odre|enog ciqa, u stawu je samo da pove}a nered.

Konstruktor stvara objekat u formi ideja, na semanti~kom nivou. Svoju misao on


izra`ava op{tim prora~unima, rije~ima, crte`ima. Detaqe tih ideja mogu da razra|uju
wegovi pomo}nici iz projektantskog biroa. Tehnolog tu semantiku prevodi na
sintaksni nivo, razra|uju}i redoslijed operacija prilikom izrade detaqa i ~vorova.
Radnik prevodi sintaksu tehnologije neposredno u "kod" proizvoda. Proizvod, na taj
na~in, nosi u sebi ideje konstruktora, zapisane po pravilima informatike na
naro~itom, slo`enom jeziku tehnologije. Poslije izrade proizvod se provjerava. Prvo
se kontroli{u dijelovi i ispravnost wihovog povezivawa (sintaksni nivo). Zatim se
provjerava radna sposobnost odre|enih podsistema (naprimjer, avionskog motora).
Zatim slijedi provjeravawe ~itavog proizvoda - probni let aviona, naprimjer. Ideja se
vra}a svom autoru, sada ve} u ovaplo}enom vidu.

Ne postoji ni jedna tvorevina koja ne bi na sebi nosila informaciju koju je u wu


zalo`io wen tvorac.

INFORMACIJA I @IVI ORGANIZMI

Da li bezobli~ni kamen nosi u sebi bilo kakvu informaciju? Ostavimo za sada to


pitawe bez odgovora, jer, ako mi ne mo`emo da primimo neku informaciju, to jo{ ne
zna~i da we uop{te nema. Me|utim, ako samo letimi~no pogledamo neku tablicu
kineskog pisma, ~ak i ako ne znamo kineski, lako }emo zakqu~iti da je tu ne{to
zapisano, da je tu unesena neka informacija.

Na sli~an na~in, kada kroz elektronski mikroskop pogledamo na `ivu }eliju,


uvidje}emo potresnu koli~inu savr{eno o~igledno zapisanih informacija. [kolska
znawa iz citologije i organske hemije dozvoqavaju nam da pone{to od toga i razumijemo.

Hromozomi (ta~nije, molekuli DNK) sami po sebi predstavqaju cijelu kwigu, napisanu
rije~ima (genima) koje se sastoje od ~etiri slova - nukleotida, koji se ponavqaju u
razli~itim kombinacijama. Pred nama su ve} dva ni`a nivoa informacija: kod i wegova
sintaksa. Ta kwiga (koja vi{e li~i na perforiranu traku) djelimi~no se prepisuje na
drugu, woj sli~nu traku - informacionu RNK, a ova, sa svoje strane, na bjelan~evinu,
odre|uju}i joj strukturu. Alfabet jezika bjelan~evina ne sadr`i vi{e samo 4, nego 20
slova, i svaka "rije~" od tri "slova DNK" ozna~ava jedno "slovo" bjelan~evine -
aminokiselinu. ]elija posjeduje posebni mehanizam kontrole pravilnosti
prepisivawa i "prevo|ewa" informacije sa jezika DNK na jezik bjelan~evina.
Bjelan~evina, "prepisana" i sastavqena pravilno, mora da izvr{i svoj zadatak u }eliji:
naprimjer, da poslu`i kao katalizator za neku drugu reakciju. Smisao postojawa date
bjelan~evine se i sastoji u tome - da izvr{i svoj zadatak. U tome se sastoji semanti~ki
nivo informacije prepisane iz DNK, odnosno, weno zna~ewe. Sveukupnost zna~ewa
svih informacija jedne }elije je u tome da ona raste, da se reprodukuje i izvr{ava neke
funkcije u organizmu. To je ciqni nivo informacije u }eliji.

U XX vijeku ~ovjek je postao sposoban da pro~ita slova u DNK i da djelimi~no razumije


informaciju koja je tamo zapisana. To je on do`ivio kao dostignu}e svojeg razuma i
tehni~kih mogu}nosti savremenog doba. Ali, pogledajte ovo: ako sposobnost da se ne{to
pro~ita i razumije pretpostavqa postojawe razuma, kako je onda mogu}e ne vidjeti
beskona~no superiorni Razum Onoga Koji je napisao sve to {to se mo`e pro~itati, i
neizmjerno vi{e od onoga {to je pro~itano, Onoga Koji je sa~inio i svu informaciju i
sav sistem wenog kodirawa?!

Ako radimo sa informacijom, ona mora da se pot~iwava svojim zakonima, kojima se


pot~iwava i u svim qudskim - mnogo primitivnijim i grubqim - informacionim
sistemima. Na svim nivoima mi jasno vidimo kako nam se predaje informacija `ivota:
kod, sintaksa, zna~ewe. Kao prijemnik informacija mo`e da poslu`i ~ovjek, ako
posmatra svu tu sliku. Ako posmatra~a (~ovjeka) nema, onda je prijemnik informacije
Sam wen Isto~nik. Na sli~an na~in i konstrkuter aviona, kada posmatra wegov probni
let, biva i isto~nik i prijemnik informacije.

Ovdje treba ista}i i kolosalnu gustinu zapisanih informacija u molekulu DNK. Svaki
od ~etiri nukleotida mo`e se opisati pomo}u dvaju binarnih cifara - bitova:
naprimjer, 00 - prvi nukleotid, 10 - drugi, 01 - tre}i, 11 - ~etvrti. Poznat je broj
nukleotida u DNK, poznata je i zapremina wene spirale. Mo`emo izra~unati koliko se
bita informacije sadr`i u jedinici zapremine "infoskladi{ta". Za obi~ne molekule
DNK ta gustina informacije iznosi 1021 bit/cm3, a u najsavremenijim elektronskim
mikroshemama ona iznosi 4*107 bit/cm3. Razlika je u 13 potencija! Op{ta suma svih
informacija, zapisanih u svim bibliotekama svijeta, procjewuje se na 1018 bita. Kada bi
ta informacija bila pohrawena u molekulu DNK, za wu bi bilo dovoqno mjesta da stane
na 1% zapremine jedne glave jedne obi~ne ~iode. Kada bismo svu informaciju svih
biblioteka svijeta zapisali na mikrosheme, visina takve sheme, kada bismo je slagali
po stopama, ona bi se protegnula - od Zemqe do Mjeseca.

Nije li takva gustina tako slo`ene informacije jo{ jedno bqe{tavo svjedo~anstvo
premudrosti Tvorca, Koji ne samo da je stvorio samu informaciju, nego je na{ao
superioran na~in da je tako kompaktno zapi{e?

INFORMACIJA IZVAN MATERIJALNIH NOSILACA

Postavqa se pitawe: da li sva informacija koja je neophodna za `ivot organizma mo`e


biti predana ure|enim nizom nukleotida? Ovdje ne ispu{tamo iz vida da se sva
informacija o bjelan~evinama i uop{te o materiji }elije predaje upravo tim nizom
nukleotida. Ovo pitawe }e tako|e biti posebno obra|eno. Ali ovdje }emo ga
formulisati jednostavnije. Da li informacija uop{te mo`e biti izra`ena
alfabetnim kodovima, odnosno, u su{tini - bitovima i bajtovima?
Dva ~ovjeka slu{aju jednu te istu muziku ili stihove, ~uju svaki zvuk, razumiju svaku
rije~ ili melodiju. Da li }e oni jednako do`ivjeti informaciju na wenom semanti~kom
nivou?

Dva u~enika izu~avaju jedan te isti predmet biologije u {koli, odgovaraju na ispitu za
jednu te istu "peticu" proces sinteze bjelan~evine. Da li su jednaku informaciju iz
pro~itanog i shva}enog izvukli oba, ako je jedan u~enik vjernik, a drugi -
materijalista?

I tako, zna~ewe informacije nije odre|eno samo sintaksom i kodom predane poruke.
Paralelno sa zakodiranom informacijom postoji i dopunska informacija, koja se ne
mo`e izraziti kodovima, i koja je odre|ena osobinama - kako predajnika, tako i
prijemnika. Ali po{to i predajnik i prijemnik jesu razum, a razum je svojstven
li~nostima, i za svaku li~nost je on savr{eno poseban, na ovom mjestu se zavr{ava
oblast nauke.

Informatika spada u oblast nauke samo dok baratamo sa materijalnim nosiocima


informacije. Informacija koja je kodirana i predana materijalnim nosiocima je
objektivna. Budu}i zapisana, ona se vi{e ne nalazi u razumu predajnika ili prijemnika.
Wu mo`e da primi bilo koji tre}i posmatra~, on mo`e da shvati wen kod, sintaksu,
semantiku (barem do odre|enog stepena), mo`e da izra~una koli~inu informacija, da je
prevede na drugi jezik ili drugi nosilac i td. Sve ove djelatnosti spadaju u oblast
nauke, koja neizostavno zahtjeva da u predmetima svog izu~avawa postoje neke
objektivne zakonomjernosti i da se zapa`awa i eksperimenti mogu ponoviti sa istim,
predvidivim rezultatima.

^im po~nemo da pri~amo o informaciji koja ne mo`e da se kodira, oblast nauke se tu


odmah prekida. Ali ne mo`e se re}i da se svo qudsko znawe ograni~ava samo naukom ili
informacijama koje mogu da se kodiraju (izraze rije~ima). Religiozni `ivot, sama vjera
~ovjeka - u zna~ajnoj mjeri predstavqa informaciju koja ne mo`e da se kodira, da se
izrazi rije~ima. Priznavaju}i da takva informacija postoji, ne}emo o woj nastaviti da
razgovaramo, jer smo se dogovorili da }emo ovaj razgovor dr`ati strogo u okvirima
nauke.

Isto tako ne}emo razmatrati i predaju informacija koja se odvija izvan materijalnih
nosilaca. Da li je informacija sposobna da bude predana ba{ tako: uop{te izvan
sintakse i koda, bez ikakvih rije~i, bez ikakvog zvuka ili ~itawa, da bi semantika
Isto~nika bila neposredno predana prijemniku? U svakodnevnom `ivotu toga, naravno,
nema. Ali to ne zna~i da takve predaje uop{te ne mo`e biti. Na kraju krajeva, sva
otkrovewa iz nematerijalnog svijeta, bez obzira na wihov sadr`aj, istinitost ili
la`nost, predaju se upravo na taj na~in. Ponekad se za ozna~avawe takvog na~ina
informacione razmjene upotrebqava rije~ "telepatija".

Po{to jedinu osnovu za otkrovewe u smislu na~ina predaje misli predstavqa samo Bog,
samo On ima pravo da presu|uje kada se tu predaje istina, a kada la`. Slovo Bo`ije nas
u~i da je u svojem sada{wem stawu ~ovjek prakti~no nesposoban za istinska
Bo`anstvena otkrovewa, i da na taj na~in on op{ti naj~e{}e sa svijetom demona, {to,
normalno, ~ovjeku ne}e donijeti nikakvog dobra, ni u ovom, ni u budu}em `ivotu.
Izraziv{i ovu kratko ali grozno upozorewe ~itaocu protiv bilo kakvih zanimacija sa
telepatijom, ostavi}emo bez pa`we i taj predmet, po{to ni on ne spada u oblast nauke.
OP[TI ZAKQU^CI LEKCIJE

Sa pomenutim prirodnim zakonima podrobnije i konkretnije }emo se upoznati na


lekcijama kreacione astronomije i biologije. Za sada poku{ajmo da sebi pojasnimo i
zapamtimo zakone o kojima smo govorili u ovoj lekciji.

1. Energija zatvorenog sistema nastoji da se uz o~uvawe svoje op{te koli~ine iskvari


kvalitativno, odnosno da pre|e u toplotnu energiju haoti~nog kretawa materijalnih
~estica (drugi princip termodinamike).

2. Informacija nije u stawu da stvori samu sebe; wu stvara samo razumni izvor, za
razumnog prijemnika. Sama po sebi informacija nije materijalna, po{to ne zavisi od
svog materijalnog nosioca.

3. Prilikom predaje i ~uvawa na materijalnim nosiocima, informacija se ne pove}ava


i ne poboq{ava. U idealnom slu~aju ona ostaje ista, a u realnom - djelimi~no biva
izgubqena i/ili biva djelimi~no o{te}ena {umom (besmislenim skupom parazitskih
kodnih signala).

Iz navedenih zakona proisti~u sqede}i zakqu~ci:

A. Svijet je imao po~etak u vremenu, po{to ne bi mogao beskona~no dugo postojati po


svojim sada{wim zakonima. Ovo proisti~e iz drugog principa termodinamike i
raspodjele nuklearnih potencijala.

B. Svijet je stvorio Razumni Tvorac, po{to sav svijet nosi informaciju (a naro~ito sve
`ivo), a informacija ne ni~e izvan razuma.

V. Pot~iwavaju}i se savremenim zakonima, priroda nije sposobna da samu sebe


poboq{ava ili da se razvija u pravcu uslo`wavawa svoje organizacije, po{to se
energija i informacija u woj ne ~uvaju niti poboqa{avaju samoproizvoqno, nego se
kvare, kvalitativno se pogor{avaju. Drugim rije~ima, to zna~i da je uzlaze}i
samoproizvoqni razvoj (evolucija) nemogu}. Neophodno je u~e{}e vawskog razuma i
dovod usmjerene energije sa strane.

Poput energije i informacije, i sama materija te`i ka kvarewu, ka gubqewu


kvalitativne raznovrsnosti. To smo vidjeli na primjeru nuklearnih reakcija koje vode
ka uni{tavawu lakih i te{kih elemenata, do najstabilnijeg i najvjerovatnijeg
"sredweg" stawa. Isto to vidimo i u hemiji. ^iste tvari streme da se nepovratno
pomije{aju ili sjedine u stabilna jediwewa, koja su ina~e pogubna za `ivot: okside,
nitrate, slo`ena jediwewa. Smjesa i stabilno (a zbog toga i pogubno!) jediwewe su
vjerovatnija i energetski rentabilnija stawa, kao {to je toplotna ravnote`a
vjerovatnija od raznolikosti temperatura, a "{um" vjerovatniji od osmi{qenog
signala. Tamo gdje se stvari prepu{taju samim sebi i voqi slu~aja - tamo svijet stremi
da se prevrati u gigantsku deponiju sme}a, tamo gospodare smrt, raspad, razru{ewe i
haos, a nikako ne uzlaze}i evolucioni razvoj.

Oni koji ne priznaju razumnog Tvorca, prinu|eni su da razum i svemo} pripisuju samoj
tvorevini, tj. materiji i energiji. Po tome su veoma sli~ni drevnim paganima (koji su
suncu i ogwu pripisivali bo`anstvene osobine), tako da im malo vrijedi to {to svoje
poglede na svijet oni gordo progla{avaju nau~nim.
Nije slu~ajno to {to se u {kolskim uxbenicima svi zakoni koji su ovdje spomenuti
jednostavno zaobilaze, bez obzira na to {to su oni univerzalni a jako prosti za
objasniti. [kolsko obrazovawe i daqe ostaje isto onako ideologizovano, kao {to je
bilo i za vrijeme vladavine ateizma; tako je ne samo u na{oj zemqi, nego i u cijelom
svijetu. Zna se da je, ~im su se u genetici pojavila razmi{qawa i ideje sa pozicija
informatike, pa i kada se pojavila sama teorija informacija, i jedno i drugo odmah u
SSSR-u progla{eno za "bur`oaznu la`enauku", a sami nau~nici koji su se odva`ili da
takve ideje iznesu u javnost platili su za wih li{avawem slobode ili ~ak `ivota.

Me|utim, da li je mogu}e formirawe nau~nog pogleda na svijet, kada se fundamentalni


zakoni prirode uop{te ne prou~avaju, ili se wihovo izu~avawe presijeca ovakvim
metodama?

LEKCIJA2

KREACIONA ASTRONOMIJA

EVOLUCIJA ZVIJEZDA

U uxbeniku astronomije za III razred sredwih {kola uvodi se pojam evolucije zvijezda i
zvjezdanih sistema, kao i ~itave Vasione, i obja{wava se kako se ta evolucija u
pretpostavci odvija.

Smatra se da se zvijezda obi~no "ra|a" zahvaquju}i gravitacionom sa`imawu rasijane


(difuzne) materije. Oblak od gasa i pra{ine, pretpostavqa se, sa`ima se silama
gravitacije u toku nekoliko stotina hiqada ili ~ak i nekoliko stotina miliona
godina. Period sa`imawa zavisi od po~etne mase oblaka. Masa koja se sa`ima se naziva
protozvijezda, i osnovno po ~emu se ona razlikuje od obi~ne zvijezde je u tome {to se
unutar we temperatura jo{ nije popela do desetine miliona stepeni, kada po~iwu
termonuklearne reakcije (pretvarawe vodonika u helijum i daqe). Zbog toga
protozvijezda ne mo`e da lu~i vidqivu svjetlost, ali, s obzirom da ipak ima prili~no
visoku temperaturu, mora emitovati zrake i u radio i u infracrvenom dijapazonu.
Najvjerovatnije mjesto gdje se protozvjezde mogu nalaziti je u velikim oblacima gasa i
pra{ine. Do sada najboqe izu~eni kompleks oblaka gasa i pra{ine se nalazi u
sazvje`|u Oriona, on u sebi sadr`i i magline, malo gustije oblake gasa i pra{ine, i
druge objekte.

Saop{tiv{i ove podatke, autor {kolskog uxbenika ulijeva nadu i insinuira ~itaocu
da se potraga za protozvijezdama aktivno vodi u mnogim opservatorijama. Pa`qiviji
u~enik mo`e i sam da se zapita: {ta, zna~i li to da nijedna protozvijezda, zapravo, jo{
uvijek nije prona|ena? I zaista, me|u astronomima ne postoji jedinstveno mi{qewe -
da li se pojedini fragmenti vidqivih oblaka gasa i pra{ine mogu smatrati
protozvijezdama, odnosno, skupinama materije koje se o~igledno gravitaciono sa`imaju
i zagrijavaju. Protozvijezda mora postojati milionima godina. Na{a galaksija broji
milione miliona zvijezda, najrazl~itijih pretpostavqenih "starosti", ali ni jedno
jedino nesporno "zvjezdano mladun~e" - protozvijezda - nije do sada prona|eno. Zar to
nije pomalo ~udno? Ne govori li nam to ni{ta protiv ove tako upro{tene sheme
evolucije zvijezda?
Koje su prednosti ovog modela zvjezdane evolucije? - Ima samo jedna: model pokazuje
kako se zvijezde obrazuju same od sebe, prirodnim tokom doga|aja u toku veoma dugog
vremenskog perioda. Prostije re~eno, model je udoban po tome {to iskqu~uje Tvorca i
Promisliteqa. Drugih, imanentno nau~nih, prednosti, ba{ kao i fakti~kih potvrda za
ovu teoriju, jednostavno, nema.

Kad smo ve} kod toga, hipoteze o protozvijezdama se ne pridr`avaju ni svi astronomi.
[kola akademika Ambarcumjana, naprimjer, pretpostavqa da su se zvijezde obrazovale
od nekakve pred-zvjezdane materije, ali o toj teoriji se u uxbeniku ne govori ni{ta. A
zar ne bi bilo prostije, i logi~nije, pretpostaviti, ako se ve} ne vidi ni jedan jedini
objekat koji bi mogao da bude pravi zvjezdani "predak" - da su zvijezde stvorene
otprilike onakve kakve su one danas, pri tome i ne ba{ tako davno?

Ali vratimo se modelu zvjezdane evolucije koji se predla`e u~enicima. [ta


protozvijezdu ~eka poslije "zapaqivawa" i pretvarawa u obi~nu zvijezdu? Ukazuju se
tri mogu}a krajwa stadijuma: ili je to obi~ni uga{eni bijeli patuqak, ili neutronska
zvijezda, ili "crna rupa". Ovdje se, prosto, stvari ne nazivaju svojim imenima: sva tri
ishoda predstavqaju stawe toplotne smrti. Ustvari, uga{ena zvijezda, u kojoj su svi
laki elementi "izgorjeli" prevrativ{i se u sredwe (pogledaj dijagram nuklearnih
potencijala), ne posjeduje vi{e nikakav sopsteni izvor energije. Materija koja se
formirala u woj se nalazi u toplotnoj ravnote`i sa sredinom koja je okru`uje. Za
uga{enu zvijezdu nema vi{e nikakve perspektive razvoja. [to se neutronske zvijezde
ili pak "crne rupe" ti~e, u okvirima nama poznatih zakona ni za wihov razvoj nema,
tako|e, nikakve perspektive. Uop{te je nekorektno govoriti o wihovoj toplotnoj
energiji, s obzirom da u wima i nema materije u uobi~ajenom shvatawu te rije~i, a nema
ni bilo kakvog toplotnog kretawa. Sva "rupa" predstavqa jedno xinovsko, gravitacijom
sabijeno "jezgro". Ni o kakvoj usmjerenoj energiji, ni o kakvoj ure|enoj strukturi ovdje
ne mo`e biti ni rije~i.

Takvo stawe se mo`e nazvati - ne toplotna, nego gravitaciona smrt, ali su{tina stvari
tu se uop{te ne mijewa: u bilo kojem slu~aju mi tu vidimo samo degradaciju zvijezde, a
nikako ne wenu evoluciju. Evolucija podrazumijeva uzlaze}i razvoj. Drva u pe}i ne
pre`ivqavaju evoluciju, mada i prolaze kroz odre|ene faze: od sme|eg ka crvenom i
daqe do crnog. Sli~no je i kod "evolucije" zvijezda. Izvori "termonuklearnog goriva"
su potro{ivi i "izgarawe" se ireverzibilno pretvara u toplotu koja se predaje
okru`avaju}oj sredini. Drugi izvori energije nisu ukazani. O kakvoj evoluciji poslije
toga mo`e uop{te da se pri~a?

Savr{eno su neistinite i potpuno proizvoqne pretpostavke koje se daju u uxbeniku a


ti~u se ideje da eksplozije supernova oboga}uju me|uzvjezdani prostor te{kim
elementima. Da, istina je, za sintezu te{kih jezgara neophodna je impozantna energija.
Ali ta energija mora biti usmjerena. Eksplozije, kao {to je poznato, proizvode
razru{ewe i haos, a ne red i ne strukturu. Ako zahvaquju}i visokoj temperaturi
slu~ajno i nikne te`e (i mawe stabilno) jezgro, ono }e se tim prije mnogo lak{e
raspasti, zahvaquju}i istoj toj temperaturi, i to prilikom prvog sudara sa bilo kojom
~esticom. Isto ovo va` i za hemijska jediwewa: slu~ajno nastale, te zbog toga i mawe
stabilni molekuli istog tog trena }e se i razlo`iti obratnim tokom reakcije; da bi se
ono {to je dobijeno usmjerenom sintezom o~uvalo, proizvod reakcije je neophodno {to
je mogu}e br|e ukloniti iz reaktora. Ali o hemijskim jediwewima podrobnije }e biti
govoreno malo kasnije.

I tako, dakle, porijeklo te{kih elemenata u Vasioni ostaje zagonetka. Isto tako,
savr{eno je nejasno - u okvirima tradicionalnih materijalisti~kih predstava -
porijeklo samih zvijezda, kao {to su nepotvr|eni i bilo kakvi postepeni putevi
wihovog razvoja. A sada, da vidimo - kakve su pretpostavke nau~nika o porijeklu
Vasione u cjelini?

TEORIJA "VELIKOG PRASKA"

U {kolskom uxbeniku astronomije izla`e se teorija koja je donedavno bila veoma


{iroko rasprostrawena - teorija po kojoj je Vasiona nikla kao rezultat takozvanog
"velikog praska" prvobitnog supergustog jezgra koje se potom raspr{ilo u masu
sastavqenu od gasa i pra{ine, od kojih su se kasnije i formirale - prvo protozvijezde, a
kasnije i same zvijezde. Kakvi su uzroci doveli do eksplozije jezgra, kakva je energija
uslovila eksploziju? Na to pitawe se za sada ne daje odgovor na osnovu te{ko osporivog
argumenta: u takvom superzgusnutom stawu materije mogli su djelovati nama savr{eno
nepoznati prirodni zakoni. Bilo kako bilo, energija te eksplozije morala je biti
zaista ogromna, jer je trebala da nadvlada kolosalne sile gravitacije, a osim toga i da
obezbijedi potencijalnu energiju budu}ih nuklearnih reakcija.

Osnova za tu teoriju je pretpostavqeno me|usobno udaqavawe galaksija, odnosno,


{irewe Vasione. Poznato je da zra~ewe bilo kakvih talasa bilo kojeg izvora koji se od
prijemnika udaqava prijemnik prima sa mawom frekvencijom (i ve}om du`inom
talasa), nego {to je vlastita frekvencija izvora talasa.

Sl. 3. Talasi na vodi koje prave pliva~i.

Drugi pliva br`e.

Ta se pojava naziva doplerov efekat, ona se izu~ava u {kolskim uxbenicima i mora biti
poznata u~enicima. Kao veoma ilustrativan primjer doplerovog efekta mo`e da
poslu`i posmatrawe krugova na vodi koji se {ire od pliva~a. Ispred pliva~a talasi
kao da su spqo{teni, a iza wega su znatno {iri, nego {to bi bili kada bi vodu talasao
nalaze}i se na istom mjestu (Sl. 3).

Vlastita frekvencija zra~ewa zvijezda odre|uje se na osnovu wihovih spektara. Svaki


element, naprimjer vodonik ili helijum, ima odre|eni skup svojih frekvencija
zra~ewa. Ustanovqeno je da spektri udaqenih zvijezda imaju gotovo doslovce istovjetan
spektar kao i wima odgovaraju}i elementi koji se nalaze kod nas na Zemqi, ali samo sa
malim pomakom svih linija spektra prema strani uve}avawa du`ine talasa - prema
crvenoj strani spektra. Ta je pojava u astronomiji nazvana "crveni pomak" i tuma~i se
kao posqedica me|usobnog udaqavawa svih astronomskih objekata i doplerovog efekta.

U uxbeniku astronomije se navodi prost na~in odre|ivawa brzine udaqavawa objekta -


izvora zra~ewa na osnovu veli~ine "crvenog pomaka", ako je on zaista uslovqen
doplerovim efektom. Na taj na~in se eksperimentalno mo`e odrediti brzina
"razbje`avawa" svih astronomskih objekata u Vasioni.
Ali, {ta nam daje brzina udaqavawa objekta od nas? Koriste}i najprostije metode
sabirawa vektora, lako je pokazati da ako se dvije ta~ke udaqavaju od tre}e brzinama
proporcionalnim udaqenostima od we, onda se i jedna od druge udaqavaju brzinom koja
je proporcionalna rastojawu izme|u wih, pri ~emu sa istim koeficijentom
proporcionalnosti (sl. 4). Polaze}i od toga da nijedna zvijezda u Vasioni ne mo`e
ovladavati nekim izuzetnim osobinama, logi~no je pretpostaviti da se sve zvijezde i
galaksije udaqavaju jedne od drugih brzinama proporcionalnim rastojawima izme|u
wih, pa se na taj na~in Vasiona {iri.

Ova pretpostavka se u {kolskom uxbeniku daje pod nazivom Hablovog zakona, koji glasi
da je brzina udaqavawa galaksije od nas proporcionalna wenoj udaqenosti od nas.

Koeficijent te proporcionalnosti pribli`no su ocijenili na osnovu posmatrawa


relativno bliskih objekata, od kojih se udaqenost mo`e odrediti geometrijskim
metodama (po godi{wim paralaksama).

Prihavativ{i pribli`nu vrijednost tog koeficijenta, i nazvav{i ga "konstanta


Habla", po "Hablovom zakonu" su odredili rastojawa do svih dalekih astronomskih
objekata, na osnovu veli~ina "crvenog pomaka" linija u wihovim spektrima.

PRIMJEDBE NA TEORIJU "VELIKOG PRASKA"

Treba se sa velikom pa`wom zaustaviti na ovom prora~unu. Svi milioni i milijarde


svjetlosnih godina kojima su izmjerena astronomska rastojawa - a to zna~i i milioni i
milijarde godina evolucije zvjezdanih godina - izra~unate su samo na osnovu Hablovog
zakona, sa svim wegovim pretpostavkama i aproksimacijama, i ne podlije`u
eksperimentalnoj provjeri drugim metodama. Poku{aj da se geometrijskim metodom
odredi ta~na udaqenost udaqenih zvijezda jednak je poku{aju da se odredi udaqenost
kule svetionika ~iji se signali vide na kraju horizonta tako {to }e se naw pogledati
prvo lijevim, a onda desnim okom. Shodno tome, ako se pretpostavke o "crvenom pomaku"
poka`u nepouzdane, teorija "velikog praska" i {ire}e Vasione }e se morati ponovo
razmotriti u drugom svijetlu, ba{ kao i vrijednosti starosti astronomskih objekata
koje se danas mjere u milijardama godina.

Ponovimo jo{ jednom kori{tene ali nedokazane pretpostavke Hablovog zakona:


- "crveni pomak" u spektrima dalekih galaksija uslovqen je iskqu~ivo i samo
doplerovim efektom;

- udaqenosti galaksija proporcionalne su brzinama wihovog razbje`avawa.

[to se ti~e druge pretpostavke, potpuno je nejasno kakve sile koje se suprotstavqaju
gravitaciji Vasione obezbje|uju ubrzano razbje`avawe galaksija. To ne mo`e biti ni
jedna od u prirodi poznatih sila: ni gravitaciona (koja mora praviti prepreke
ubrzanom udaqavawu), ni elektromagnetna, ni "jaka" unutar-nukleusna, ni "slaba" sila.

Osim toga, u {kolskom uxbeniku se priznaje da vidqivi dio Vasione ima jajastu
strukturu, skupine galaksija se naizmjeni~no smjewuju sa ogromnim praznim
prostorima. Ipak, zajedno sa ovim se pretpostavqa da je u cjelini Vasiona uniformna i
izotropna, nalik na par~e kamena pemze, koji je u cjelini uniforman, bez obzira na
mnoge pore i praznine. Te{ko je, me|utim, povjerovati da je ~ak i takva struktura mogla
da bude rezultat eksplozije, a uz to se pokazalo da, kao {to je otkriveno 1989. godine,
vidqiva Vasiona su{tinski neuniformna i neizotropna. Bio je otkriven ~itav "zid"
sastavqen od grupa galaksija koji se prostire nad sjeverom od horizonta do horizonta i
koji sadr`i osnovnu masu materije Metagalaksije. Takvo neravnomjerno ustrojstvo
Vasione nikako ne mo`e biti posqedica "velikog praska".

Jo{ jedna pote{ko}a za teoriju {ire}e Vasione se sastoji u tome da ve}ina vidqivih
galaksija ima jasno izra`enu spiralnu strukturu i osno rotirawe oko centra.
Samoproizvoqno nicawe takvog "zavrnutog" stawa galaksije protivrje~i zakonu
o~uvawa momenta impulsa. Nema ni potrebe govoriti da tako ure|enu strukturu, kakva
je spiralna rotiraju}{a galaksija, eksplozija ne mo`e stvoriti, nego samo razru{iti.

Kao jednu od posqedica "velikog praska" pretpostavili su i postojawe tzv.


"pozadinskog" zra~ewa, koje je i bilo prona|eno. Wegova je energija toliko mala, da
odgovara temperaturi od oko 3oK. Posqedwa istra`ivawa pomo}u teleskopa "Habl"
pokazala su da je pozadinsko zra~ewe neravnomjerno toliko da se ono ne mo`e smatrati
ehom eksplozije. Sa druge strane, nekakvo pozadinsko zra~ewe mora postojati u cijeloj
Vasioni, zato {to sva tijela koja imaju temperaturu ve}u od apsolutne nule moraju
ne{to da zra~e. [to se Vasiona vi{e pribli`ava svojoj toplotnoj smrti, tim ve}e mora
biti to niskotemperaturno zra~ewe. Pri tome wegova neravnomjernost mora
odgovarati neravnomjernosti raspr{enosti materije po Vasioni.

Sve ovo zajedno prili~no ozbiqno opovrgava teoriju "velikog praska" i {irewa
Vasione. U svakom slu~aju, ako se to i mo`e nazvati eksplozijom, ona apsolutno nije ni
nalik ni na kakve nauci do sada poznate eksplozije, i uop{te nije proticala po danas
postoje}im zakonima prirode. Pristalice teorije su spremni da to priznaju. Ali, kako
su se onda poslije toga ipak uspostavili sada{wi prirodni zakoni? U bilo kojem
slu~aju, tok stvari koji pri`eqkuju materijalisti - "samo od sebe" - nikako ne mo`e
objasniti realnost.

U principu, akt kojim je Bog stvorio kosmos mo`e da se zove i eksplozija - stvar nije u
rije~ima. Stvar je u tome da Vasiona, wena ure|ena energija i wena struktura ne mogu
biti uzrok sami sebi, oni moraju imati neki vawski uzrok svog pojavqivawa.
TE[KO]E PRILIKOM ODRE\IVAWA UDAQENOSTI

PO DOPLEROVOM EFEKTU

Ve} smo govorili da se sva rastojawa do udaqenih objekata u Vasioni odre|uju na osnovu
crvenog pomaka, koji se bazira na doplerovom efektu. To je astronomima dalo
vrijednosti u milijardama svjetlosnih godina i milijardugodi{we starosti zvijezda i
galaksija. Ali i ovdje se realnost pokazala mnogo slo`enija od shema.

Najve}e pote{ko}e, kao {to se i moglo o~ekivati, zadaju najudaqeniji (prema takvoj
astronomskoj teoriji najudaqeniji) objekti, prije svega kvazari. Ako se wihove
dimenzije, brzina i udaqenost do wih izra~unaju po doplerovom efektu i crvenom
pomaku, i ako se uzme u obzir da je wihova osvijetqenost obrnuto proporcionalna
kvadratu udaqenosti od wih, ispa{}e da nikakvi nauci poznati izvori energije,
ukqu~uju}i i termonuklearnu sintezu, ne mogu obezbijediti tako visok nivo zra~ewa,
kakav se uo~ava kod kvazara u ~itavom dijapazonu frekvencija. O tome nas tako|e
obavje{tava {kolski uxbenik, bez ikakvih komentara.

Osim toga, prona|eni su veoma udaqeni objekti u Vasioni ~ije se relativne brzine, ako
se izra~unaju po doplerovom efektu, pribli`avaju brzini svjetlosti. O tome nas
tako|e informi{e {kolski uxbenik, ali pre}utkuje da izra~unate vrijednosti
relativnih brzina u nekim slu~ajevima vi{estruko nadma{uju brzinu svjetlosti. I to
je, tako|e, izra~unato na osnovu doplerovog efekta.

Daqe, ako se po crvenom pomaku i Hablovom zakonu odrede dimenzije i brzine udaqenih
galaksija, a na osnovu toga se izra~unaju i wihove mase, pokaza}e se da su te mase 50 puta
mawe nego {to je neophodno da bi se odr`avala gravitaciona stabilnost grupisawa
zvijezda u tim galaksijama. Pretpostavku da nedostaju}u "sakrivenu masu" sa~iwavaju
"crne rupe" - a ta "sakrivena masa" predstavqa 98% mase zvjezdane skupine - nisu
potvrdila nikakve opservacije, po{to bi se "crne rupe" mogle otkriti na osnovu
rentgenskog zra~ewa; me|utim, one nisu prona|ene.

Sve te pote{ko}e nas tjeraju da se zapitamo: a mo`e li biti da se ti udaqeni objekti


nalaze i ne ba{ tako daleko, i da ne lete toliko brzo, i postoje ne ba{ tako davno? Kada
bi bilo tako, i kvazari bi imali energije, i galakti~ke skupine bi imale mase da
odr`avaju svoje zra~ewe i stabilnost.

Prema posqedwim otkri}ima, vrijednosti crvenog pomaka u spektru nisu kontinualne


(tj. ne primaju slu~ajne vrijednosti), nego pripadaju diskretnom skupu veli~ina. Crveni
pomak, kao i frekvencija zra~ewa atoma, pokazalo se, ne mo`e da prima slu~ajne
vrijednosti. Ako je to tako, onda nikakvog "Hablovog zakona", jednostavno, nema, zato
{to bi u tom slu~aju brzine me|usobnih udaqavawa galaksija morale da rastu u
skokovima, a ne linearno. U svakom slu~aju, vi{e je nemogu}e "crveni pomak"
obja{wavati doplerovim efektom. A za nauku problem ponovo ostaje otvoren: da li se
Vasiona {iri, kolike su wene dimenzije, koliko je ona stara?

Postoji pretpostavka da se "crveni pomak" mo`e objasniti gubitkom energije zra~ewa


koje prolazi ogromna rastojawa. Prema poznatoj Plankovoj formuli, ovo smawivawe
energije svjetlosti mora da smawuje wenu frekvenciju - odatle i "crveni pomak". Ali
ima i druga~ijih pretpostavki.
TROICKI-SATERFILDOVA HIPOTEZA

1987. godine, nezavisno jedan od drugog, nau~nici V.S.Troicki sa radio-fizi~kog


instituta u Ni`wem Novgorodu i australijski astronom B.Saterfild do{li su do
zakqu~ka da se u toku vremena brzina svjetlosti smawuje, pri tome eksponencijalno,
tako da je u periodu od posqedwih 10 000 godina morala opasti za deset miliona puta.
Mjerewa brzine svjetlosti u posqedwwih 200 godina daju osnovu da se primjeti
tendencija wenog opadawa. Ali taj vremenski period je previ{e mali, a gre{ke
prilikom prvih mjerewa su ve}e od dana{wih. Smawivawe brzine svjetlosti za
posqedwa dva vijeka iznosi otprilike svega 0,5 % (Sl. 5).

Ako je u neposrednim mjerewima te{ko uo~iti promjenu brzine svjetlosti, mnogo je


lak{e uloviti polupostotno razila`ewe u vremenu astronomskih ~asovnika sa
~asovnicima baziranim na radioaktivnom raspadu, koji je proporcionalan brzini
svjetlosti. Za nekoliko godina lako se uo~ava razila`ewe dvaju tipova ~asovnika za
jednu sekundu, i samim tim otkriva promjena brzine svjetlosti sa ta~no{}u od
hiqaditog dijela sekunde.

I - takvo razila`ewe ~asovnika stvarno je zabiqe`eno! Brzina svjetlosti stvarno se


smawuje u vremenu.

Troicki-Saterfildova hipoteza smjela je samo po svojim razmjerama. Me|utim, te{ko


da je uop{te mogu}e danas rekonstruisati dinamiku promjene brzine svjetlosti unazad
nekoliko hiqada godina. Ova hipoteza, pak, omogu}ava da se objasni kako je svjetlost od
dalekih galaksija mogla relativno brzo do}i do Zemqe, i samim tim i da se smawi
pretpostavqena starost Vasione do svega nekoliko hiqada godina. Lako se tada
obja{wavaju i "nadsvjetlosne" relativne brzine objekata, koje mi danas vidimo onakve
kakvi su oni izgledali u vremenima kada je svjetlost imala mnogo ve}u brzinu.

Sl. 5. Kako se mijewala brzina svjetlosti sa vremenom?


"Crveni pomak" tako|e dobija vrlo prosto obja{wewe zahvaquju}i hipotezi Troickog-
Saterfilda. Ako je brzina svjetlosti u pro{losti bila ve}a, onda je i radi odr`avawa
iste te energije nekada davno izlu~ene svjetlosti (koju danas mi opa`amo) du`ina
wenih talasa morala biti mawa, {to danas i rezultira "crvenim pomakom".

Skida se sa dnevnog reda i problem "sakrivene mase" dalekih galaksija. Ako se


udaqenost tih objekata korektuje u pravcu smawewa, a shodno tome se smawe i wihove
dimenzije, masa neophodna za gravitacionu stabilnost galaksije }e se sama od sebe
enormno smawiti.

Napokon, najzadivquju}e od svih otkri}a posqedwih godina, koje poti~e iz nedavne


1986. godine, sastoji se u tome da veli~ina crvenog pomaka za razne objekte ne mo`e biti
bilo kakva, nego mo`e da poprima samo diskretne veli~ine, {to va`i i za vlastite
frekvencije spektra bilo kojeg atoma. Ako se to potvrdi, "crveni pomak" se uop{te ne
smije obja{wavati doplerovim efektom, i tada mi ne mo`emo da ka`emo definitivno
ni{ta o udaqenosti dalekih zvijezda od nas, a tim prije o wihovoj starosti.

Bilo kako bilo, davao nam "crveni pomak" ma kakve polazne brojeve za prora~une ili
ne, mi nemamo nikakvih osnova da tvrdimo da se starost Vasione mo`e mjeriti
milijardama, pa ~ak ni milionima godina. Sa nau~ne ta~ke gledi{ta, to je jednostavno
nedokazana i nejasna pretpostavka. Me|utim, postoje i pouzdanija

SVJEDO^ANSTVA O RELATIVNO

MALOJ STAROSTI KOSMOSA

1. Grozdaste skupine

Tako se nazivaju vrlo tijesno spregnute grupe od po nekoliko hiqada zvijezda koje su
povezane gravitacionim silom i kre}u se kao jedna cjelina. Samo u na{oj Galaksiji
na|eno ih je vi{e od stotinu. Evolucionisti ih smatraju najstarijim objektima
Galaksije, na osnovu toga {to se sastoje od zvijezda - crvenih xinova, a uvrije`eno je
mi{qewe da takve dimenzije zvijezda predstavqaju kraj wihove evolucije.

Me|utim, brzine kretawa takvih grozdastih skupina zvijezda su tolike, da bi ~ak i za


jedan milion godina one iza{le izvan granica na{e Galaksije. Pri ~emu su brzine i
udaqenosti takvih skupina izra~unate geometrijski, a ne po "crvenom pomaku", te se
zbog toga mo`e smatrati da su mnogo vjerodostojnije.

Osim toga, da su te zvjezdane skupine milionima godina boravile u na{oj Galaksiji, one
bi se pod dejstvom gravitacije morale istegnuti u stranu od wenog centra, i na taj na~in
izgubiti svoju formu. Ali ni to se tako|e ne uo~ava.

Jo{ jedan problem - sun~ani vjetar, to jest, struje ~estica koje izbacuje svaka zvijezda.
Za jednu zvijezdu ti potoci koji se rasijavaju oko we ne predstavqaju ne{to bitno, ali
ako se oni pomno`e sa desetinom hiqada zvijezda pa jo{ se to rastegne na milijarde
godina, one bi morale predstavqati znatnu koli~inu me|uzvjezdanog gasa i pra{ine
(procjewuje se - do 50 masa na{eg Sunca), a ni{ta ni nalik na to nije prona|eno ni u
jednoj od 50 prou~avanih grozdastih skupina Galaksije.

Sve to upu}uje na zakqu~ak da grozdaste skupine zvijezda - najdrevniji objekti Galaksije


- postoje ne vi{e od milion godina.
2. Spiralne galaksije

Ve}ina posmatranih galaksija ima spiralnu formu. One rotiraju oko svog centra, jer
bi, u protivnom slu~aju, zvijezde pod dejstvom gravitacije jednostavno upale u taj
centar. O rotaciji galaksija svjedo~i i "crveni pomak", koji je razli~it za razli~ite
dijelove galaksije: jedna polovina se kre}e "od nas", a druga - "na nas", zato za relativno
bliske galaksije ne bi trebalo da ima problema sa primjenom doplerovog efekta.
Posmatrawa pokazuju da su spirale koje se uvr}u napravile ne vi{e od jednog,
eventualno dva okreta, a brzina wihovog uvrtawa - izra~unata na osnovu doplerovog
efekta, ili iz jednakosti gravitacionih i centripetalnih sila - iznosi red veli~ine
primjerno jedan okret u 100 miliona godina. Dakle, tim galaksijama nema vi{e od 200
miliona godina, zato {to one nikako i nikada, za svu svoju istoriju, nisu mogle
postojati a da se ne uvr}u. Ustvari, one su jo{ mla|e, zato {to su i po~ele da postoje ve}
u uvrnutom stawu (Sl. 6).

Sl. 6. Spiralna galaksija.

3. "Mostovi" od materije

U udaqenim galakti~kim skupinama izme|u nekih galaksija postoje kao neki "mostovi"
od materije, pri ~emu se galaksije me|usobno udaqavaju velikim brzinama. O~igledno je
da bi se za milijarde godina takvog "razbje`avawa" galaksija ti mostovi neminovno
sru{ili. [tavi{e: prije samo par miliona godina takve galaksije bi morale da doti~u
jedna drugu.

Zavr{avaju}i razgovor o kosmogoniji u cjelini, navedimo neke izjave specijalista -


astrofizi~ara.
1989. godina. ^asopis "Nature": "Ne samo da je teorija "velikog praska" neprihvatqiva
sa filosofske ta~ke gledi{ta, - ona predstavqa u`asno upro{ten pogled na porijeklo
Vasione i te{ko da }e pro`ivjeti narednih 10 godina. U svim aspektima (osim, naravno,
komfora) taj pogled na porijeklo svijeta apsolutno je neodr`iv. Nicawe Vasione - to je
posqedica uzroka koji se ne mo`e niti spoznati, niti ~ak ni razmatrati".

Dr Vilijam Saunders iz Oksforda: "Danas, po prvi put u posqedwih 10 godina, ostali


smo bez ikakve prihvatqive teorije koja bi mogla da objasni kosmogoniju u cjelini".

1990. godina. ^asopis "New Scientis": "Mnoge donedavno priznate teorije formirawa
galaksija }e se raspasti u prah i pepeo, samo ako podaci koje dobijamo i daqe budu
potvr|ivali neizotropnost pozadinskog zra~ewa... Teoriju "velikog praska" o~ekuju
velike neprijatnosti."

SUN^EV SISTEM JE MLAD

I u na{em sun~evom sistemu postoje svjedo~anstva o wegovom mladom uzrastu.


Razmotrimo neke od wih.

1. Komete

Komete su prili~no mala astronomska tijela koja se okre}u oko Sunca po veoma
rastegnutim, "na kobasicu nalik" elipti~nim orbitama. Kada prolazi u blizini Sunca,
kometa, koja se uglavnom sastoji od smjese smrznutih gasova i pare - metana, amonijaka,
ugqenih kiselina i dr. svaki put gubi dio svoje mase, koja formira karakteristi~an
svijetle}i "rep" (Sl. 7). Komete sa malim periodom okretawa, gube}i masu istim
takvim tempom, kakvim ga gube danas, u potpunosti bi isparile za otprilike 10 hiqada
godina, a za komete velikog perioda rotacije ta cifra iznosi ne vi{e od jednog miliona
godina. U Sun~evom sistemu je izbrojano ve} vi{e od nekoliko stotina kometa.

Da bi se spasila teorija po kojoj je Sun~ev sistem star nekoliko milijardi godina,


iznijeta je pretpostavka da izvan wegovih granica postoji kao nekakav oblak kometa
koji neprestano popuwava wihov nedostatak. Me|utim, ni{ta ni nalik na takav oblak
nije prona|eno, iako maksimalna udaqenost kometa od Sunca i nije toliko velika -
otprilike kao radijus Plutonove orbite. Jedini izlaz je - da se prizna da komete ne
postoje toliko dugo.
2. Meteorska pra{ina

Sa vje{ta~kih satelita koji su pu{teni u orbitu oko Zemqe dobijeni su podaci o tome
koliko pra{ine sveke godine pada na Zemqu i kakav je wen sastav. Za 4,5 milijardi
godina, koliko se pretpostavqa da je stara Zemqa, moralo bi da se nakupi 18-metarski
sloj takve pra{ine. Atmosfera i voda, naravno, bi morale smesti tu pra{inu i
pomije{{ati je sa svim ostalim slojevima Zemqine kore. Me|utim, pokazalo se da u
zemqinoj kori postoji ogromni nedostatak nikla - osnovne komponente kosmi~ke
pra{ine. Stvarni sadr`aj nikla na Zemqi je sto puta mawi od onoga koji bi morala
donijeti samo kosmi~ka pra{ina samo za jednu milijardu godina.

Na Mjesecu, pak, nema niti vode, niti atmosfere. Kosmi~ku pra{inu sa povr{ine
Mjeseca nema, prakti~no, ko da pomete. Prilikom iskrcavawa kosmi~kih stanica na
Mjesec pretpostavqalo se da }e stanica u potpunosti utonuti u pra{inu. Na aparat koji
se spu{tao bile su ugra|ene {iroke "{ape", da ne bi previ{e utonuo u prah. Ali
predostro`nost se pokazala kao suvi{na. Sloj pra{ine na Mjesecu je mjeren na raznim
mjestima, i kre}e se od jednog do tri milimetra, {to za dana{wi tempo talo`ewa
pra{ine odgovara starosti mjeseca od oko 10 hiqada godina.

Pri tome treba imati u vidu da se op{ta koli~ina pra{ine u Sun~evom sistemu mora
samo smawivati sa vremenom. Pra{ina se pod dejstvom gravitacije neprekidno kre}e
put Sunca, planeta i asteroida, kao i pod dejstvom svjetlosnog pritiska. Na taj na~in
ona mora biti stalno "izduvavana" ili "pometena" iz Sun~evog sistema. Male veli~ine
wenog taloga, pa i samo weno prisustvo u Sun~evom sistemu (pra{ina jo{ nije
"pometena") - svjedo~e da Sun~ev sistem nije stariji od 10 hiqada godina.

3. Mjesec je mlad

O starosti Mjeseca indirektno svjedo~e sqede}i podaci. Kao prvo, Mjesec nastavqa da
se hladi, wegova povr{ina lu~i vi{e toplote nego {to je od Sunca prima. Kao drugo,
Mjesec ima magnetno poqe, a aparati koje su ostavile kosmonautske ekspedicije su
zabiqe`ili mjesecotrese. O tome nas informi{e ~ak i uxbenik astronomije, ne
prave}i, ipak, o~igledni zakqu~ak - da Mjesec ima usijano te~no jezgro, koje ne bi moglo
postojati u tako malom tijelu koje nema za{titni toplotno-izolacioni sloj atmosfere,
kada bi tom tijelu zaista bilo oko milijardu godina.

Osim toga, otkriveno je da se Mjesec udaqava od Zemqe brzinom otprilike 5 cm za


godinu. Dvije milijarde godina unazad sa takvim tempom udaqavawa on bi morao biti
toliko blizu Zemqe, da bi ili pao na wu, ili bi se tako brzo okretao oko Zemqe, da bi
uni{tio sav `ivot na woj xinovskim deformacijama koje bi izazivale plima i oseka.

4. Sa`imawe Sunca

1979. godine poznati astronom Xek Edn iz opservatorije "Haj Oltitjud" (Kolorado,
SAD) otkrio je da se Sunce sa`ima, i to takvim tempom, da }e ono, ako mu se sa`imawe
ne prekrati, i{~eznuti u toku par stotina hiqada godina. To je bilo potvr|eno dobro
poznatom rijetko{}u koli~ine Sun~evih neutrina, ~ije odsustvo govori o tome da
gorewe Sunca ne poti~e od procesa termonuklearne sinteze, nego zahvaquju}i energiji
gravitacionog sa`imawa.

Kasnije je fakat sa`imawa Sunca bio vi{e puta potvr|en, iako se brzina sa`imawa
uzima {to je mogu}e mawa - jer, treba ve} nekako, jel’ten, spasiti wegove tolike
milijarde godina! Ali i pri najmawim brzinama sa`imawa, koje se pretpostavqaju
danas u nauci, milion godina unazad Sunce je na na{em nebu moralo biti dva puta ve}e
nego {to je danas, i to - obratite pa`wu - na vrhuncu pretpostavqenog ledenog doba!

Jedina {ansa da se spasu milijarde godina istorije Sunca bila je pretpostavka da Sunce
pulsira, tj. da se ~as sa`ima, ~as nadima, iako niko ne mo`e ni da pretpostavi {ta bi
moglo da izaziva to pulsirawe. Ipak, u posqedwih 300 godina, otkako ima podataka o
Suncu, ono se neprekidno sa`ima, tako da ideja pulsirawa Sunca - to nije ni{ta vi{e
od poku{aja da se ono o ~emu se ma{ta prika`e kao stvarno.

ZAKQU^AK

Postoje i druga, ne mawe upe~atqiva svjedo~anstva o kratkom postojawu kosmosa. Treba


zapamtiti da uop{te ni jedna od tih procjena ne mo`e da se smatra principijelno
ta~nom, zato {to niko nije posmatrao nastanak Vasione, niti iko mo`e da barem na
trenutak pogleda na wu iz drugog ugla, sa mjesta znatno udaqenog od Zemqe. Odavde
slijedi da nema definitivno nikakvih osnova da se pretpostavke o milijardugodi{woj
starosti kosmosa tretiraju kao ma koliko vjerodostojne. Pri tome, bilo koja metoda
datirawa pro{losti koja daje mawa ograni~ewa u vremenu (uz sve ostale jednake
uslove), sigurno je pouzdanija, barem iz dva razloga:

A. Relativno nedavni procesi su mogli proticati sa mnogo ve}om vjerovatno}om da budu


nalik na sada{we, nego {to je to slu~aj sa davnijim. Naprimjer, brzina svjetlosti, ma
kako se ona mijewala u vremenu, posqedwih hiqadu godina vjerovatno je bila bli`a
svojoj sada{woj vrijednosti, nego {to je moglo biti ikada u nekoj dalekoj pro{losti.

B. U kratkotrajnim procesima vjerovatno}a upliva vawskih faktora i pojava koje bi


mogle da promijene tok procesa je mawa nego {to je kod dugotrajnih procesa. Drugim
rije~ima, obezbijediti spokojan i ravnomjeran tok dugotrajnog procesa bez vawskih
upliva je mnogo slo`enije nego u toku kratkoro~nog procesa.

Nema nikakvih osnova za pretpostavku da }e se u budu}nosti pojaviti ta~niji metodi za


procjenu starosti kosmosa. Problem stalnosti brzine procesa i wegovih po~etnih
uslova uvijek }e odvoditi pitawe u oblast pretpostavki. U sqede}oj lekciji podrobnije
}emo razmotriti vi{e ili mawe vjerodostojne procjene starosti Zemqe.

Me|utim, ma koliko da pretpostavimo da je star kosmos, savr{eno je nevjerovatno


wegovo samoproizvoqno pojavqivawe. Zakon o~uvawa, jednostavno, ne daje materiji
"dozvolu" da stvori samu sebe. Drugi zakon termodinamike (a kada se on ra{iri, i zakon
informatike) ne daje materiji "pravo" da sama sebe uredi. I za jedno i za drugo
neophodan je vawski uzrok - Stvarala{tvo i Promi{qawe Svemogu}eg i Sveznaju}eg
Boga.
LEKCIJA3

STAROST ZEMQE

UNIFORMISTI^KA HRONOLOGIJA

Pokazuje se da su sva ta datirawa zasnovana na veoma prostoj pretpostavci: Zemqa je


prekrivena ogromnim geolo{kim slojevima naslaga debelih na stotine ili ~ak hiqade
metara, a u savremenim uslovima takve se naslage formiraju prili~no sporo.
Napravqena je pretpostavka da se za svu istoriju Zemqe wena geolo{ka struktura
formirala, grubo govore}i, istim ovakvim tempom, kakav je i danas, kada se Zemqa
nalazi u geolo{ki spokojnom stawu. Tu su pretpostavku nazvali teorijom uniformizma,
i kratko je izrazili formulom: sada{wost je kqu~ za pro{lost, odnosno, ma koliko
daleko se udaqavali u pro{lost, svi procesi su se tamo odvijali ta~no onako kao {to se
odvijaju danas.

Ova je teorija nastala na po~etku pro{log vijeka, i veoma se sre}no susrela sa


Darvinovom teorijom evolucije. Milioni i milijarde godina su i te kako bili
po`eqni jednoj bakteriji koja onomad bija{e naumila da se preobrazi u razumnog
~ovjeka.

U razli~itim slojevima naslaga qudi nalaze fosile razli~itih organizama. Bez


obzira na ogromnu koli~inu izuzetaka, u principu se uo~ava ovakva zakonomjernost:
{to dubqe fosili zalije`u u naslagama, to je prostija wihova organska struktura.
Morski beski~mewaci, ribe, vodozemci, reptili, sisari - ovakav je otprilike
redoslijed fosila ako se kre}emo du` slojeva od dubine prema povr{ini. U ovome su
uvidjeli hronolo{ku ure|enost evolucionog razvoja organizama od prostijih ka
slo`enijim formama.

GEOLO[KI STUB

Bio je sastavqen takozvani standardni geohronolo{ki stub, koji se prila`e u svim


uxbenicima biologije i geologije, od arhajske ere do kenozoika, sa svim wihovim
periodima. Ne treba nikako smetati sa uma da su se cifre o starosti tih era i trajawu
samih perioda pojavile u uxbenicima jo{ mnogo prije nego {to je barem jedan fizi~ki
pribor dozvolio realno mjerewe ili dobijawe podataka za numeri~ko provjeravawe tih
cifara. Nazovimo stvari wihovim imenima: te su im cifre bukvalno pale sa neba,
uzeli su ih iz svojih glava; druga je stvar {to se u na{im uxbenicima to naziva "nauka je
dokazala".

Jo{ jednu stvar uvijek treba imati na umu kada se razgovara o geolo{kom stubu: gdje god
na Zemqinoj kugli da po~nete da pravite bu{otine kroz slojeve naslaga, nigdje ne}ete
sresti wihov strogo ure|en i dosqedan raspored kakav se vidi u geolo{kom stubu
prikazanom u uxbenicima. Maksimalno {to mo`ete o~ekivati - i to ako budete imali
sre}e - bi}e da na|ete tri do pet slojeva koji odgovaraju geolo{kom stubu, i bi}e vrlo
dobro ako wihov redoslijed bude kao {to je prikazano u geolo{koj shemi, tj. da se
"stariji" sloj ne na|e iznad "mla|eg" - jer i to zna da se desi.

Daqe. Fizi~ko-hemijski sastav naslaga, kao pravilo, ni{ta ne mo`e "da ka`e" o
wihovoj starosti. Jedni te isti pje{~anici ili slanici mogu se sresti i u "mladim" i u
"starim" slojevima. Naziv sloja - kambrijum, ili jura, ili jo{ nekakav - daje se po za
wega karakteristi~nim fosilima - tzv. najkarakteristi~nijim tipovima iskopina.
Tako su za kambrijumski sloj najkarakteristi~niji trilobiti, a za jurski - dinosaurusi.
Do dan-danas, ~ak i poslije otkri}a radiodatirawa, metod najkarakteristi~nijih
iskopina predstavqa osnovni na~in za odre|ivawe starosti konkretnog sloja.

Dakle, geolo{ki stub je bio nasa|en na prili~no nesigurne temeqe. Wih je "poduprlo"
otkri}e radioaktivnosti. Potpora, kao {to }emo, avaj, vidjeti, i ne ba{ tako pouzdana.

DATIRAWE

PO RADIOAKTIVNIM ELEMENTIMA

Otprilike prije stotinu godina, kada su napredni geolozi bili ubije|eni da se `ivot
na zemqi razvija evo ve} ko zna koliko miliona godina, otkrivena je i radioaktivnost -
pretvarawe jednih hemijskih elemenata u druge. Na sre}u evolucionista, na{li su se i
elementi koji se u druge pretvaraju veoma sporo, sa periodom poluraspada od po
nekoliko stotina miliona godina.

Odrediv{i duge periode poluraspada za parove elemenata: uranijum-olovo, kalijum-


argon, rubidijum-stroncijum, nau~nici su odlu~ili da taj proces iskoriste za mjerewe
davno proteklog vremena.

Pri tome su uzeli sqede}e i ne ba{ tako samoo~igledne pretpostavke:

1. U prou~avanoj naslazi elemenat-"k}erka" nije bio prisutan na po~etku procesa, nego


se formirao samo zahvaquju}i raspadu elementa-"majke". Drugim rije~ima,
pretpostavqa se da na po~etku procesa u posmatranoj naslazi uop{te nije bilo,
naprimjer, olova, te da je u woj bio prisutan samo uranijum. Provjeriti ovo, razumije se,
nije mogu}e. Ali izgleda prili~no sumwivo da na po~etku procesa stabilnog elementa
nije bilo, a da je prisutan bio ba{ elemenat koji se raspada.

2. Za uzorak koji se uzima radi datirawa pretpostavqa se da je savr{eno zatvoren


sistem. Drugim rije~ima, uzima se zdravo za gotovo da ni element-k}erka ni element-
majka niti su i{~ezavali iz uzorka, niti su uw upadali izvana, i to - na ~itavom
vremenskom potezu od svih tih pretpostavqenih miliona godina koje se od uzorka
o~ekuju. Odavde direktno slijedi da je za odre|ivawe starosti uzorka konkretnih
naslaga takav uslov u principu potpuno nemogu}e ispo{tovati. Jedino gdje se takvi
uslovi mogu na}i (u ve}oj ili mawoj mjeri) jesu vulkanske naslage - granita i bazalta,
ali se i tu odmah pojavquje problem: kako uskladiti starost vulkanskih naslaga sa
starostima naslaga koje se nalaze neposredno oko wih. Gdje je garancija da obje poti~u
iz istog doba?

U tom smislu najnepouzdaniji je kalijum-argonov metod, s obzirom da se soli kalijuma


lako rastvaraju u vodi, a argon je gas.

3. Za brzinu poluraspada se pretpostavqa da je konstantna, {to tako|e nije fakat, kao


{to smo vidjeli na pro{loj lekciji, jer je ona ranije bila ve}a, mada se i ne ne zna
koliko. Shodno tome, u pro{losti je raspad proticao br`e, i izra~unata starost je
o~igledno pove}ana preko mjere (Sl. 8).
4. Na kraju, treba imati u vidu i rijetkost ovih te{kih elemenata u bilo kojim
naslagama, kao i wihove male koncentracije. U takvim uslovima prora~unska gre{ka za
nekoliko atoma unosi veliku gre{ku u odre|ivawu starosti naslage.

Ako se uzmu u obzir sve ove neprovjerqive, sumwive, ponegdje ~ak i o~igledno la`ne
pretpostavke, uop{te se ne treba ~uditi {to rezultati radiodatirawa jedne te iste
naslage razli~itim metodama razbacuju datume wihove starosti po vremenskoj skali u
ogromnim dijapazonima koji se jedni od drugih razlikuju za po stotinu, a nekada i po
nekoliko hiqada puta. U javnosti se objavquju samo rezultati koji odgovaraju
geolo{kom stubu i podudaraju se sa staro{}u "najkarakteristi~nijih iskopina".
De{avaju se i ovakve pikanterije: prema takvim "prora~unima", starost najnedavnijih
naslaga mo`e da iznosi i do 22 miliona godina; starost lobawe koja veoma li~i na
qudsku - od 2,6 do 220 miliona godina, a za `ive pu`eve od takvih peora~una saznajemo da
su stari i po 27 hiqada godina. Ovakve stvari te{ko mogu da nose epitet nau~nih
eksperimenata. Kada u~enik na laboratorijskim vje`bama dobija tako razbacane
rezultate, on lako zakqu~uje da je nastavak posla pod takvim okolnostima potpuno
beskoristan. Ako pak pri tome u~iteq bude uporno nastojao da se dobiju kakvi-takvi
rezultati, postoje osnovane sumwe da }e u~enik, jednostavno, "na{telovati" rezultate
da budu u granicama onih koje se teoretski o~ekuju. Na`alost, postoje, tako|e, osnovane
sumwe da ni odrasli nau~nici ne postupaju uvijek mnogo po{tenije od ovakvih u~enika.

METODA DATIRAWA

NA OSNOVU RADIOAKTIVNOG UGQENIKA 14C

Od svih metoda radio-datirawa najosobenija je tzv. metoda radio-ugqenika, ~iji


rezultati za nedavno pro{lo vrijeme kako-tako i daju ta~ne rezultate. Ali tom
metodom nikome ne pada na pamet da mjeri geolo{ke periode od miliona godina. Radi se
o tome da je period poluraspada radioaktivnog ugqenika-14 otprilike 5700 godina, a za
ve}e vremenske periode sva mjerewa }e biti garantovano nepouzdana, s obzirom da mala
gre{ka u odre|ivawu koncentracije atoma ugqenika-14 u uzorku dovodi do ogromnih
gre{aka u odre|ivawu starosti. To se dobro vidi na grafiku zavisnosti koncentracije
od vremena (Sl. 9).

uranijum Vraspada olovo

Sl. 8. Dopu{tene aproksimacije radiometri~kog datirawa:

1. Pri t = 0 Pb-a nema.


2. Sistem je potpuno zatvoren.
3. Vraspada = const
Koncentracija elementa koji se raspada mijewa se eksponencijalno, i za male
koncentracije grafik je veoma strm. Najmawe kolebawe u ordinati dovodi do vrlo
velikih razlika po apscisi.

Metod radio-ugqenika je zasnovan na ~iwenici da se pod dejstvom sun~evih zraka iz


azota stvara radioaktivni izotop ugqenika 14C. On se hemijski pona{a isto kao obi~ni
ugqenik i brzo oksidira kiseonikom iz vazduha. U atmosferi je zbog toga uvijek
prisutna izvjesna koli~ina ugqenika-14. U procesu fotosinteze on kao i obi~ni
ugqenik-12 upada u tkivo biqaka, zatim ga eventualno jedu `ivotiwe ili qudi, tako da
je on uvijek prisutan u `ivim tkivima. U slu~aju da organizam poslije smrti bude
zatrpan naslagama zemqe i to bez dostupa vazduha (kao {to je slu~aj sa fosilima),
dostup novog ugqenika u tkiva se prekida, a ugqenik-14 se svojim tempom raspada i
pretvara u obi~ni ugqenik. O~igledno je - {to je mawa koncentracija ugqenika-14, to je
fosil stariji.

Me|utim, i ovdje je za vjerodostojno mjerewe neophodno biti tvrdo ubije|en da je u


atmosferi koncentracija ugqenika-14 uvijek ista, i da se ona ne mijewa za sav period
vremena koji se odre|uje. U prirodi mora da vlada ravnote`a: koliko se radioaktivnog
ugqenika-14 oformi iz azota, isto toliko mora i da ga se raspadne. Ako se izuzme
sada{wa radijaciona zaga|enost, logi~no bi bilo pretpostaviti da je Sunce
osvjetqavalo Zemqu ravnomjerno za svu wenu istoriju, te je, konsekventno, i brzina
stvarawa ugqenika-14 bila konstantna. A brzina wegovog raspada direktno je
proporcionalna wegovoj koncentraciji u datom trenutku - upravo zbog toga raspad bilo
kojeg elementa proti~e po eksponencijalnoj krivoj (Sl. 9).

Sl. 9. Mala gre{ka u odre|ivawu koncentracije uz veliko t daje

veliko razbacivawe vrijednosti u vremenu

Na po~etku istorije Zemqe, kada je tek po~elo formirawe 14C u wenoj atmosferi,
o~igledno, koncentracija izotopa je bila toliko mala, da je brzina raspada prakti~no
bila jednaka nuli, dok je za to vrijeme brzina wegovog formirawa bila konstantna.
Ugqenik-14 se nakupqao i postepeno je morala rasti i brzina wegovog raspadawa -
proporcionalno koncentraciji. O~igledno, u roku od nekoliko punih perioda
poluraspada brzina raspada bi morala susti}i brzinu stvarawa, i tada bi nastupila
`eqena ravnote`a: koliko se ugqenika-14 stvori, isto toliko se i raspadne. I tek od
tog trenutka istorije Zemqe metod datirawa na osnovu radioaktivnog ugqenika 14C bi
postao najpouzdaniji od svih ostalih metoda datirawa - pod uslovom, naravno, da Sunce
ne izmjeni brzinu stvarawa 14C.

Ali u ovoj pri~i od svega je najinteresantnije ovo: ba{ taj trenutak ravnote`e na
Zemqi jo{ nije uspio da nastupi! Mada pristalice uniformizma ne vole kada ih na to
podsje}aju. Na Sl. 10 sve to je prikazano veoma ilustrativno.

Na dana{wi dan odnos brzina je ovakav: brzina stvarawa 14C je 2,5*104 reakcija na
kvadratni metar povr{ine zemqe u sekundi, a brzina raspada u istim jedinicama -
1,6*104, odnosno, jedan i po put mawe!

Sl. 10.

Iz ovoga slijede dva izuzetno va`na zakqu~ka:

1. Sadr`aj ugqenika-14 u atmosferi jo{ uvijek nije konstantan, te su zbog toga svi
rezultati dobijeni metodom radioaktivnog ugqenika-14 najbla`e re~eno sumwivi, a, da
budemo precizniji - uvijek uveli~ani, jer su u pro{losti organizmi umirali sa mnogo
mawom koncentracijom 14C u kostima, te, budu}i ne tako stari, danas izgledaju kao
drevni.

2. Za starost Zemqe se sa velikom uvjereno{}u mo`e tvrditi da ona ne prelazi 2 do 5


perioda poluraspada 14C, jer bi se u suprotnom slu~aju brzine stvarawa i raspada do sada
ve} morale izjedna~iti. I tako, dakle, po{to se ugqenik-14 morao po~eti obrazovati u
Zemqinoj atmosferi jo{ od samog wenog po~etka, ona (Zemqa, wena atmosfera?) nije
starija od 10-30 hiqada godina!

Naravno, ovdje je povu~ena samo gorwa granica. Brzina formirawa 14C je zbog ve}e
ja~ine sun~evog zra~ewa u pro{losti mogla biti ve}a ili mawa, ako je Zemqina
atmosfera bila ne~im za{ti}ena (magnetnim poqem ili za{titnim slojem vode i
vodene pare). Brzina raspada tako|e je mogla biti ve}a, zbog ve}e brzine svjetlosti u
pro{losti. Ovako ili onako, ni jedna ni druga okolnost ne dozvoqavaju nam da uve}amo
izra~unatu starost Zemqe odjednom za 5-6 redova veli~ine! Ali zato u potpunosti
dozvoqavaju da se wena starost jo{ vi{e smawi. Bilo kako bilo, o milijardama godina
zemaqske istorije ne mo`e biti ni govora.
Uzgred budi re~eno, ovdje se veoma ilustrativno vidi kako teorija uniformizma
protivrje~i samoj sebi. Pretpostaviv{i ravnomjerno i kontinualno proticawe svih
procesa, dobijamo da je starost Zemqe veoma ozbiqna ograni~ewa.

SVJEDO^ANSTVA

O MLADOSTI ZEMQE

Osim analize pomo}u ugqenika, koja je neo~ekivano pokazala mladost Zemqine


atmosfere, postoje i druge metode za procjenu starosti Zemqe koje daju sli~ne
rezultate.

1. Okeani

Kao {to je poznato, rijeke svake godine nanose u more i okeane veliku koli~inu ~estica
gline, pijeska, soli i drugih materija. Koli~ina svake materije koju u okean nanose sve
rijeke na Zemqi mo`e biti izmjerena. Ako iz tih materija izdvojimo one koje se dobro
rastvaraju i sada{wa morska voda mo`e jo{ uvijek da ih primi a da pri tome ne ostave
talog, jasno je da se te materije postepeno nakupqaju u okeanu, svo vrijeme ulaze}i u
wega preko rijeka, nemaju}i pri tome mogu}nost da ga napuste. Starost rijeka mo`emo
odrediti tako {to }emo izmjeriti koncentraciju tih materija u morskoj vodi i tempo
kojim ih rijeke dopremaju u okean.

Pri tome smo opet prinu|eni da napravimo uniformisti~ku pretpostavku da je


prvobitni okean bio ispuwen destilovanom vodom i da nije u sebi sadr`ao nikakve
soli. Osim toga, ne uzimamo u obzir eventualne katastrofe: vulkane, zemqotrese i tome
sli~no, koje su u stawu da iznenada i veoma jako obogate morsku vodu solima. U krajwoj
liniji, na osnovu ovakvih mjerewa mo`emo dobiti prili~no pouzdanu gorwu granicu
datirawa, iznad koje rijeke ne mogu biti starije.

Rezultati takvih mjerewa }emo predstaviti u tablici:

Maksimalna starost (u
Materija joni
godinama)
Karbonati CO32- 100 000
Sulfati SO42- 10 000 000
-
Hlor Cl 164 000 000
+
Uranijum U 1 260 000
+
Natrijum Na 260 000 000
+
Nikal Ni 9 000
Magnezijum Mg+ 45 000 000
Silicijum Si 8 000
Kalijum K+ 11 000 000
Bakar Cu2+ 50 000
+
Zlato Au 560 000
+
Srebro Ag 2 100 000
2+
Olovo Pb 2 000
+
@iva Hg 42 000
Kalaj Sn2+ 100 000
+
Litijum Li 20 000 000
Stroncijum Sr+ 19 000 000
+
Rubidijum Rb 270 000
2+
Cink Zn 180 000
2+
Kobalt Co 18 000
3+
Aluminijum Al 100
Titan Ti2+ 160
3+
Hrom Cr 350
Mangan Mn2+ 1 400
3+
Gvo`|e Fe 140

Neobi~no mali periodi koji su dobijeni za neke elemente govore o velikoj ekolo{koj
zaga|enosti. Titana, hroma i mangana, o~igledno, u okeanu je bilo previ{e malo, a
rijeke su ih donedavno nanosile jo{ mawe, da bi se sa nekom pouzdanijom decidno{}u na
osnovu dana{wih podataka o nanosima moglo suditi o starosti. Ali svi ostali
navedeni joni tako|e daju vrlo male rokove za starost rijeka - u pore|ewu sa onim koji
su potrebni evolucionistima. Milijarde godina nikako ne mogu da se naberu. Ovakvi
rezultati se nikako ne mogu objasniti dana{wom ekolo{kom zaga|enos{}u. Osim toga,
i ovi rezultati }e se pokazati kao enormno uveli~ani, ako je prvobitno more bilo
slano i ako soli u wega ne donose samo rijeke, nego i podvodni vulkani.

Interesantan je i prora~un nakupqawa vode na ra~un erupcija vulkana. Poznato je da je


znatan dio materijala koji izbacuje erupcija vulkana sa~iwava voda, koje ranije nije
bilo na povr{ini Zemqe i koja se poslije toga nikuda nije mogla djenuti sa we.
Nau~nici biqe`e otprilike 10-12 erupcija vulkana godi{we, ra~unaju}i i podvodne.
Koli~ina vode koju oni zajedno izbacuju se procjewuje na iznose prema kojima bi se sva
danas na planeti Zemqi postoje}a voda morala skupiti za 350 000 000 godina, iz ~ega
slijedi da u epohi za koju nau~nici pretpostavqaju da je bila epoha riba, na Zemqi
uop{te i nije bilo - vode!

A ako se u prora~un uzme savremene tempo obrazovawa ostalih vulkanskih naslaga,


dobi}e se da se sva Zemqina kora samo zahvaquju}i erupcijama vulkana morala
formirati ne kasnije od 500 000 000 godina. Zna~i, u kambrijumskom periodu kopna
uop{te nije bilo?

2. Erozija obala

Koliko tla rijeke spiraju i odnose u okean? Ako se u prora~un uzme dana{wi tempo
erozije, ispa{}e da su svi kontinenti na zemqi morali erodirati do nivoa mora za
svega 14 miliona godina, a za period od pet milijardi godina rijeke bi ih mogle
"sprati" 440 puta zaredom. Ovdje nije uzeto u obzir da je erozija u pro{losti bila,
o~igledno, jo{ ve}a. Jedinstveni izlaz je - prihvatiti da je Zemqa mlada.

Prema savremenim tempima formirawa tla mo`e se pretpostaviti da je, uz dana{wu


vegetaciju, koja je znatno siroma{nija u odnosu na drevnu i po bujnosti i po brzini
stvarawa zemqe od we, ve}inski dio savremenog tla je moralo biti formiran u periodu
5-20 hiqada godina (sloj od 20 cm). Postavqa se pitawe: za{to, poslije mnogo miliona
godina organske evolucije, mi danas ne `ivimo na beskrajnoj mnogometarskoj crnici?
Za{to se do dan-danas sloj plodne zemqe mjeri samo u centimetrima?

Poznato je da rijeke u svojim u{}ima prave prili~no velike naslage ilova~e i gline.
Uz dana{wi tempo nano{ewa ilova~e, rijeka Misisipi bi, naprimjer, svoju sada{wu
deltu napravila za ne vi{e od 5000 godina. A ranije je ova rijeka bila jo{ ve}a i
nanosila jo{ vi{e zemqe.

3. Zemqino magnetno poqe

Zemqino magnetno poqe je prvi put bilo izmjereno 1835. godine, i od tada se veoma brzo
smawuje. Wegova bi se veli~ina za 1400 godina morala smawiti dva puta. To zna~i da ako
se magnetno poqe smawivalo neprekidno, ve} 10 000 godina unazad ono je moralo biti
toliko veliko, da bi `ivot na takvoj planeti bio nemogu}. Takvo magnetno poqe imaju
samo u`arene "magnetne" zvijezde.

Logi~no je da se pretpostavi da se danas magnetno poqe vra}a u svoje normalno stawe


poslije neke globalne katastrofe. Ali, ako je to tako, teorija uniformizma ponovo
nailazi na unutra{wu protivrje~nost: gospodo, ili primite 10 000 godina postepenog
razvoja, ili smatrajte da razvoj Zemqe nije bio spokojan i gladak, nego je u sebi sadr`ao
i katastrofe, ali tada se ru{e najtvr|e osnove milionogodi{we postepene
hronologije. Ako su na strukturu na{e planete najve}i uticaj imale katastrofe, onda
vi{e ne}e ostati ni jednog jedinog razloga da se Zemqinom uzrastu u pretpostavci daju
bezbrojni milioni godina.

4. Atmosferski helijum

Prou~avawa gorwih slojeva atmosfere koja su postala mogu}a nakon dobijawa podataka
sa vje{ta~kih satelita daju jo{ jedno, veoma vispreno svjedo~anstvo o mladosti Zemqe.

Pretpostavimo da je hronolo{ki metod datirawa baziran na uranijumu i olovu, koji


daje Zemqi milijarde godina postojawa, ta~an. Tada svo olovo na planeti predstavqa
proizvod raspada uranijuma. Ali poznato je da je jedan od nusprodukata reakcije raspada
uranijuma pojava alfa-~estica, odnosno helijuma. Kao najlak{i gas, helijum bi morao da
se pewe u najvi{e slojeve atmosfere. Atmosfera, pak, uop{te ne gubi helijum, nego ga,
naprotiv, jo{ i sti~e, zahvaquju}i kosmi~kom alfa zra~ewu. Za milijarde godina
obrazovawa olova i helijuma iz uranijuma u gorwem sloju atmosfere helijuma bi moralo
da bude stotinu hiqada puta vi{e nego {to ga u stvarnosti ima. U stvarnosti ga u
atmosferi ima onoliko koliko bi moglo da se skupi za ne vi{e od nekoliko desetina
hiqada godina (uz uslov da ga na po~etku uop{te nije bilo).

To je jo{ jedan argument protiv teorije o velikoj starosti Zemqe, a istovremeno i


protiv uranijum-olovnog metoda datirawa, na kojem se i zasnivaju pretpostavke da je
Zemqa stara.
Uzgred budi re~eno, ova procjena o starosti Zemqe na osnovu helijuma je prili~no
pouzdana. Helijum "le`i" u onim mjestima koja nisu potresana vulkanima ili
zemqotresima ili potopima, odnosno, na mjestima koja ne bivaju zatrpavana naslagama
zemqe.

5. Izbijawe nafte i gasa pod pritiskom

Kada nafta{i prosvrdlavaju naftne bu{otine, nafta naj~e{}e izbija iz zemqe u


obliku fontane, ispod koje se naftom umivaju zadovoqni geolozi. Nafta se sa velike
dubine uspiwe na visinu prili~no visokog hidrostati~kog stuba i usprkos tome pravi
fontanu. Za{to?

Slojevi kojima je nafta okru`ena posjeduju izvjesnu {upqikavost, makar i sasvim malu.
^ak je i laiku jasno da bi za milione godina nafta morala smawiti pritisak
gwe~ewe}i pore u sebi susjednim slojevima. Eksperti, pak, ukazuju da pritiska koji
naftu tjera na povr{inu bu{otine uop{te ne bi ni bilo da su nalazi{ta nafte starija
od 10-100 hiqada godina. Osim toga, iz ~iwenice naftnog pritiska proizilazi i da je
nafta mogla da se formira samo kao posqedica katastrofe, u kojoj je gradivni
materijal iznenada bio zatrpan masivnim slojevima naslaga koje su stvorile neophodan
pritisak pod kojim se odvijalo daqwe formirawe nafte. Nemogu}e je uop{te
zamisliti da se nafta stvara postepeno u uslovima ravnote`e sa okru`avaju}om
okolinom, bez visoke temperature i pritiska, a da pri tome bude me|u drugim naslagama
pod enormnim pritiskom.

Laboratorijski eksperimenti za vje{ta~ko stvarawe nafte su potvrdili da za dobijawe


nafte uop{te nisu potrebni milioni godina, nego povoqan re`im visokog pritiska i
temperature.

6. Plastovi kamenog ugqa

Isto mo`e da se ka`e i za nalazi{ta kamenog ugqa. Ona se nisu mogla oformiti za
milione godina jednostavno le`e}i u blatu. U tom slu~aju drve}e, kao {to je poznato,
jednostavno, trune. Kameni ugaq se mogao formirati jedino u slu~aju iznenadnog i
brzog zatrpavawa ~itave {ume xinovskih tropskih stabala, ~ime bi te ogromne
"grobnice {uma" bile snabdjevene odgovaraju}om temperaturom i pritiskom.
Laboratorijski eksperimenti u kojima se iz obi~nog drvceta mawe za mjesec dana dobija
antracit pokazuju da i za formirawe ugqa nisu neophodni milioni godina, nego samo
visoka temperatura i pritisak, uz odsustvo kiseonika. Drugim rije~ima, bila je
neophodna katastrofa - brzo i iznenadno zatrpavawe {ume vrelim naslagama.

Teoriju postepenog formirawa naslaga ugqa pobijaju ~esti pronalasci takozvanih


polistrata - okamewenih stabala drve}a koja okomito prolaze kroz nekoliko slojeva
naslaga, tj. kada je drvo okameweno vertikalno. Naro~ito efektno izgledaju polistrati
koji stoje okrenuti naopa~ke, sa korijewem okrenutim nagore i kro{wama na dnu! Kako
se tu mo`e govoriti o postepenom formirawu svakog plasta u toku miliona godina?
Osim toga, prilikom postepenog slijegawa bilo kakvih naslaga u toku tako dugog
vremenskog perioda ne bi se mogle primjetiti nikakve jasne granice izme|u slojeva.

Mo`e se govoriti i o ogromnim nalazi{tima ugqa koja bi navodno morala da se


formiraju od mnogih pokoqewa biqaka. Ali i ovdje prora~uni pokazuju da u svjetskim
zalihama ugqa ima 1,4 puta vi{e ugqenika nego u svim biqkama koje bi mogle pokriti
svu zemqu onako obilno kao {to to danas ~ine u ekvatorijalnim {umama. A drevna
flora je bila mnogo bujnija ~ak i od dana{wih ekvatorijalnih {uma - u tome se sla`u
svi paleontoloozi, nezavisno od toga na koliko procjewuju starost ugqenih nalazi{ta.
Osim toga, sama povr{ina kopna, kako }emo vidjeti kasnije, morala je biti mnogo ve}a
od dana{we.

Na kraju, veoma je interesantno i to {to datirawa pomo}u ugqenika samim


nalazi{tima ugqa daju rokove ne u milionima, nego u hiqadama godina. I to uz to da
ugqeni~ni metod, kao {to smo vidjeli, nije sklon da umawuje, nego da pove}ava starost
mjerenog uzorka.

7. Poneka iskopana iznena|ewa

Teorija postepenog i dugotrajnog formirawa naslaga ne samo da ne mo`e objasniti


porijeklo nafte, ugqa i gasa. Nesavladivu te{ko}u za wu predstavqa samo postojawe
fosila. Da se tijelo `ivotiwe ili barem neke wene kosti ne bi razlo`ilo, potrebno je
da ono iznenada i u potpunosti bude zatrpano u gustoj naslazi bez dostupa vazduha.
Ispuwavawem {upqina u kostima zaustavqa se daqe razlagawe i obrazuje se fosil.
Ali, zamislite vi - kako zatrpati, naprimjer, nekakvog tamo diplodokusa, sa
dimenzijama od maltene dva autobusa?

Pada mi na pamet popularna kwi`ica ameri~kog paleontologa Endrjuza, "Divqe


zvijeri" o iskopinama drevnih sisara u pustiwi Gobi. Autor je vatreni evolucionista.
On je ~esto dolazio u situaciju da sastavqa pri~e ovakvog tipa: {eta se, naprimjer,
mastodont (mamut) ili beluxiterijus (baluchiterium - indricotherium - 10-metarski
bezrogi nosorog), nailazi na mo~varu, u kojoj ina~e rastu svakojake ukusne biq~ice,
zanosi se svojim ru~kom i ne primje}uje kako po~iwe da tone u `ivi pijesak. Onda se
siroma{ak dugo koprca u agoniji, ali, avaj, sve mu je uzalud... Samo, previ{e je moralo na
svijetu da bude takvih mo~vara sa `ivim pijeskom, koje su progutavale na hiqade
raznoraznih `ivotiwa iz raznih perioda i ~ak iz raznih era! Sisari u takvim
"mo~varama" le`e tik uz vodozemce ili ~ak i dinosaurusea. I svaku novu "`rtvu"
mo~vara je tako bri`qivo pokrivala debelim slojevima naslaga, pa makar to bila i
trupina te{ka i po nekoliko tona, a sve to da bi ih za paleontologe sa~uvala u {to je
mogu}e pristojnijem vidu.

Dosta je {ale: sve ovo sasvim ne li~i ni na kakvu mo~varu, ali zato veoma li~i i u
potpunosti odgovara ideji da je bogata flora i fauna pro{losti bila uni{tena
svesvjetskim potopom - xinovskim naletom vode i naslaga koje su sprale i zatrpale
naslagama sve `ivo. O tome }e jo{ biti rije~i kasnije, a za sada se zaustavimo samo jo{
na nekim otkri}ima koja su potpuno neobja{wiva sa ta~ke gledi{ta dugogodi{weg
evolucionog razvoja.

U junu 1982. godine u dolini rijeke Peluksi (u nekim izvorima je zovu Palaksi-River,
dr`ava Teksas) poslije dugih i obilnih pquskova na povr{{inu zemqe je "isplivala"
naslaga koja se u nauci tradicionalno datira na 110 miliona godina starosti, i u woj su
na|eni prekrasno o~uvani tragovi dinosaurskih stopa, pomije{anih sa otiscima
~ovjekovih stopala. ^ak su se sa~uvale obje varijante: kada je ~ovjek nogom stao na
otisak dinosaurusovog stopala, i kada je dinosaurusova noga {qapnula preko qudskog
otiska. Antropolozi su bili prinu|eni da priznaju da otisci stopala u potpunosti
odgovaraju nogama savremenog ~ovjeka.

U istim tim mjestima u Teksasu su, prilikom lomqewa jednog pje{~anika, datiranog na
450 miliona godina, prona{li u naslagu "umotan" kovani `eqezni ~eki} sa ostacima
drvenog dr`ala. Da upadne tu on je mogao samo prije nego {to je sloj o~vrsnuo. Kao {to
su tragovi dinosaurusa i qudi mogli da se utisnu na cementoliko tle neposredno prije
wegovog otvrdwavawa.
Sqede}e godine sli~no preklapawe tragova dinosaurusa i qudi bilo je prona|eno i u
planinama Kugitang-Tau u Turkmeniji, ali o tome je kroz sovjetsku {tampu unezvjereno
protr~alo samo nekoliko {turih redaka. Pronalasci takve vrste uop{te nisu bili
potrebni dr`avno-ateisti~koj nauci.

U skladi{tima Britanskog muzeja do dan-danas se ~uva qudski skelet koji je bukvalno


kao zacementiran (~vr{}i od mermerne statue) prona|en u kre~nim naslagama ~ija se
starost procjewuje na nekih 12-25 miliona godina. Iskopina je dovezena sa Gvadalupe i
Muzeju je podarena jo{ 1812. godine, ali u vremena trijumfa Darvinove teorije bila je
uklowena sa izlo`be.

Nikakvih sumwi nema da skelet pripada mladoj `eni koja se ni po ~emu ne razlikuje od
savremene. Kosti su joj slomqene i uvrnute onako kako to u~initi mo`e samo velika i
jaka bujica vode ili blata. Najvjerovatnije je da je ta bujica i bila uzrok smrti, s
obzirom da su naslage koje okru`uju skelet ispuwene organskim materijama.
Zatrpavawe se odigralo u trenutku smrti ili neposredno poslije we. Nau~nici-
evolucionisti koji su izu~avali naslage Karipskog basena na sve mogu}e na~ine su se
trudili da izbjegnu prou~avawe ove iskopine; posqedwi put ona se spomiwe u
geolo{kom izvje{taju za 1901. godinu.

Sli~ni ostaci okamewenih qudskih kostiju - u potpunosti identi~nih savremenim! -


koje su le`ale u naslagama ~ija se starost tradicionalno procjewuje na 10-12 miliona
godina bili su prona|eni i na drugim mjestima: tri puta u Engleskoj, dva puta u Italiji
i Francuskoj, u Ju`noj Africi, Australiji, u SAD. Ovi savremeni qudi, ako je
vjerovati datirawima geologa, `ivjeli su mnogo, mnogo prije svojih famoznih predaka-
majmuna, australopitekusa i pitekantropa.

Jo{ jedna veoma prosta mozgalica. Ako savremeni qudi `ive na Zemqi ve} desetine
hiqada godina, kako onda objasniti ~iwenicu da se problem demografske eksplozije
pojavio tek u posqedwem vijeku? Ili se stanovni{tvo Zemqe za cijele milenijume nije
broj~ano pove}avalo? ^ime su se zanimali qudi ostalih desetina hiqada godina svoje
evolucije, kad su ve} obreli svoj savremeni vid i radne navike? Zbog ~ega, na kraju
krajeva, u zemqinoj kori nalaze tako malo qudskih kostiju, kada bi se na svakom
kvadratnom metru zemqe one morale nalaziti u izobiqu? A ako su sve wihove kosti na
neki vol{eban na~in i mogle istrunuti, kud se djede wihovo kameno oru|o, kojima se
qudi koristi{e toliko mnogo hiqada godina?

Kao {to vidimo, kraj se s krajem ne mo`e sastaviti. Datirawa u milionima godina ne
izdr`avaju provjeru ~iwenica. U tom slu~aju - da bi se spasila teorija - najboqe je
ignorisati ~iwenice.

ZAKQU^AK

Kao {to smo vidjeli, postoje sve osnove za pretpostavku da se starost Vasione i Zemqe
ne mo`e mjeriti milijardama i milionima, nego hiqadama godina, i da nema nikakvih
dokaza o milionima i milijardama godina razvoja `ivota. A ako se na raspolagawu
evoluciji nalazi tako zbijen vremenski period, ni jedan, ~ak i najsmjeliji
evolucionista ne}e stisnuti petqu i po~eti da pravi evolucione modele za obja{wewe
ovih pitawa. Genealo{ko drve}e koje vodi od bakterije do ~ovjeka ne mo`e rasti tako
brzo ~ak ni u {kolskim uxbenicima.

Protiv teorije evolucije postoje i jo{ konkretniji dokazi, iz oblasti biohemije,


genetike, paleontologije, demografije, filologije, na razmatrawe kojih }emo sada i da
pre|emo. Osim toga, na{ ciq nije samo da pobijemo teoriju evolucije, odnosno, da samo
ka`emo {ta se nije desilo i zbog ~ega se nije ni moglo desiti, nego i da ka`emo {ta se
desilo zaista. Ako nije evolucija, {ta je onda?

Prilog uz Lekciju 3

PRORA^UN STAROSTI ZEMQINE ATMOSFERE PO METODU UGQENIKA-14

Kad smo govorili o metodu datirawa pomo}u ugqenika, rekli smo da je brzina
formirawa ugqenika-14 u atmosferi danas ve}a od brzine wegovog raspada. Ta razlika
je posqedica ~iwenice da uravnote`eno stawe jo{ nije nastupilo. Brzina formirawa
14
C je prili~no konstantna, a brzina raspada, koja je proporcionalna koncentraciji,
jo{ uvijek nastavqa da raste, susti`u}i brzinu formirawa. Tek kada se izjedna~e
brzine formirawa i raspada ugqenika-14, nastupi}e ravnote`no stawe i
koncentracija 14C se ne}e bitno mijewati.

Probajmo da odredimo zakon promjene koncentracije 14C u atmosferi, polaze}i od


sqede}ih prostih pretpostavki:

1. Smatra}emo da je brzina formirawa konstantna u vremenu i da je jednaka dana{woj


vrijednosti u=2,5*104 atoma/m2c. Ovdje ignori{emo ~iwenicu da se sun~eva aktivnost
mo`e mijewati u vremenu, kao i da za{ti}enost atmosfere od sun~evih zra~ewa tako|e
mo`e biti razli~ita u raznim vremenima. Na kraju prora~una poku{a}emo da barem
kvalitativno uzmemo u obzir i uticaj tih faktora.

2. Smatra}emo da je brzina raspada ugqenika-14 direktno proporcionalna


koncentraciji izotopa, tj. u bilo kojem trenutku vremena pretpostavqa}emo da je

v=kc, (1)

gdje je v - brzina raspada u istim jedinicama kao i u,c - koncentracija 14C u datom
trenutku, k - konstantni koeficijent koji ne zavisi od vremena, {to, strogo govore}i,
nije ta~no, ako se brzina svjetlosti mijewa u vremenu.

3. Uze}emo da je prvobitna koncentracija 14C u atmosferi bila jednaka nuli. Ako je


ta~na relacija (1), raspad 14C mora se odvijati po obi~nom zakonu radioaktivnog
raspada:

c=c0*exp(-kt). (2)

Po ovoj formuli se mo`e na}i veza ime|u koeficijenta k i perioda poluraspada T0,5.
Zaista, po definiciji T0,5

0,5c0=c0*exp(-kT0,5)

slijedi

k=-ln0,5/T0,5. (3)
Na ovaj na~in, znaju}i period poluraspada, pretpostavi}emo da je i k poznato. Sada
poku{ajmo da izvedemo zakon promjene koncentracije 14C u Zemqinoj atmosferi, i
upotrijebimo ga (uz danas poznate vrijednosti brzina formirawa i raspada ugqenika-
14) za odre|ivawe starosti Zemqine atmosfere u na{em modelu.

U proizvoqnom trenutku vremena t izdvojimo neki mali odsje~ak dt, u toku kojeg }e se
koncentracija 14C promjeniti toliko malo da }e brzina raspada prakti~no ostati
nepromijewena. Za to vrijeme koncentracija c }e se promijeniti na dc << c (dc je mnogo
mawe od c). Takav prirast koncentracije se mo`e opisati kao razlika formirawa i
raspadawa. Za vrijeme dt formira se udt atoma ugqenika, a raspadne se vdt. Na taj na~in
je:

dc = udt - vdt

ili, koriste}i (1):

dc = udt - kcdt.

Ako podijelimo obje strane jedna~ine sa dt, dobi}emo:

ili u drugim oznakama:

c' = u -kc.

[to vi{e dt te`i ka nuli, na{a jedna~ina je vi{e ta~nija. Kada se u kursu matematike
uvodi pojam izvoda, analogne operacije se vr{e nad malim prirastima argumenata i
funkcija. Jedna~ina koju smo dobili predstavqa najprostiju diferencijalnu jedna~inu.
Weno rje{ewe nije broj, nego funkcija, tj. formula zavisnosti c od t.

U sredwoj {koli se ne u~i kako se rje{avaju diferencijalne jedna~ine, ali mi }emo


poku{ati da pogodimo rje{ewe ovakve proste jedna~ine, podsjetiv{i se osobina
eksponencijalne funkcije.

Jedna~ina (4) predstavqa funkciju ~iji je izvod proporcionalan woj samoj. Ve} znate da
je to osobina eksponencijalne funkcije.

U jedna~ini (4) }emo zamjeniti mjesta promjenqivih. Uve{}emo novu promjenqivu

z = u - kc. (5)

Uzmimo izvod od oba dijela:

z' = - kc'. (6)

Sada }emo staviti u (4) i dobiti:

z'= - kz. (7)

Odavde se ve} nazire da je z eksponencijalna funkcija.


I zaista, jedna~inu (7) zadovoqava bilo koja funkcija tipa z= A*exp(-kt), u {ta }emo se
lako uvjeriti ako uzmemo wen izvod. Treba samo pretpostaviti da konstanta A ne zavisi
od vremena.

Da bismo sada od mno{tva rje{ewa diferencijalne jedna~ine na{li ono koje nam je
potrebno - drugim rije~ima, da bismo odredili vrijednost konstante A, iskoristimo
po~etni uslov.

Ali zato }emo se vratiti prethodnoj promjenqivoj c umjesto z. Dobi}emo:

u - kc = A*exp(-kt). (8)

Na{ po~etni uslov jeste pretpostavka da je pri t = 0 i c = 0. Kada ove vrijednosti


stavimo u (8), dobi}emo da je A = u.

Drugim rije~ima,

u - kc = u*exp(-kt)

ili, kada se rje{ava po c:

Grafik ove funkcije je veoma sli~an grafiku zavisnosti brzine promjene


koncentracije od vremena, o ~emu smo ve} govorili (Sl. 10). Jasno je - tako i mora da
bude, ako je brzina proporcionalna koncentraciji, tj. izvod funkcije je
proporcionalan samoj funkciji. Koncentracija te`i ka svojoj uravnote`enoj
vrijednosti. Kada nastupi vrijednost koja dovodi do stawa ravnote`e, brzine
formirawa

i raspadawa }e se izjedna~iti, i koncentracija se, konsekventno, ne}e vi{e mijewati.

Dana{wi trenutak na tom grafiku je ozna~en slovom T. O~igledno je da je ta ta~ka


prili~no udaqena od ravnote`nog stawa. Kako odrediti tu ta~ku? Mogli bismo
poku{ati da iskorimo vrijednost koncentracije 14C u savremenim `ivim organizmima,
i uop{te, na povr{ini Zemqe. Kada tu vrijednost stavimo u (10), odredi}emo koliko je
T.

Mi }emo, pak, s obzirom da su nam na raspolagawu samo savremene brzine formirawa i


raspada, diferencirati jedna~inu (10) i izjedna~iti je sa razlikom savremenih
vrijednosti u i v, kakve su nama poznate na dana{wi dan.

I zaista, s obzirom na (4)

c' = u - kc = u -v. (11)

Sada samo umjesto v treba staviti savremenu vrijednost brzine raspada. Dakle,
diferencirajmo jedna~inu (10)

c' = u*exp(-kt). (12)

Iz (11) i (12) dobijamo da je:


Ili, ako u skladu sa (3) k zamijenimo sa T0,5, dobijamo da je

T = (T0,5 * ln (1-v/u)) / ln0,5 (14)

Ako u (14) uvrstimo vrijednosti u = 2,5*104, v = 1,6*104 atoma/m2*s i T0,5 = 5700 godina,
dobi}emo da je T = 8400 godina. To su potpuno vjerodostojne cifre, i sada smo u
mogu}nosti da kvalitativno procijenimo uticaj na{ih upro{tavaju}ih pretpostavki
koje smo napravili jo{ na samom po~etku.

Prije svega, ako je brzina formirawa 14C bila mawa od dana{we, zahvaquju}i tada
vjerovatno postoje}em za{titnom sloju vode i vodene pare, iz (14) slijedi da je i T bilo
jo{ mawe, tj. 8400 godina - to je cifra koja je ve}a od stvarne starosti Zemqine
atmosfere.

Daqe, ako je brzina svjetlosti u pro{losti bila ve}a i raspad se odvijao br`e, onda je i
period poluraspada bio mawi, zna~i, prema (14) je i vrijednost na{eg T tako|e morala
biti mawa.

Mi pretpostavqamo da zakon pove}avawa koncentracije koji nam daje formula (10) kao
dejstvuju}i treba tretirati od vremena potopa. Prije potopa zra~ewe atmosfere bilo
je, o~igledno, bitno mawe od dana{weg, zahvaquju}i za{titnom sloju vode i vodene pare
oko Zemqe. Vrijednost koju smo za starost Zemqe dobili mi malo previsuje brojke koje
nam daje Sveto Pismo - za {ta, o~igledno, mo`emo da zahvalimo te{ko mjerqivom
porastu perioda poluraspada sa vremenom.

U bilo kojem slu~aju, 8400 godina - to je prije uve}ana, nego umawena vrijednost starosti
zra~ene atmosfere.

Eto {ta nau~nicima realno daje metod ugqenika-14. Zami{qen kao oru`je protiv
kreacionizma, on je po Promislu Bo`ijem odigrao najozbiqniju ulogu u potvr|ivawu
teorije nedavnog stvarawa Zemqe.

LEKCIJA4

DA LI JE MOGU]A SLU^AJNA POJAVA @IVOTA?

UVOD

U prvoj lekciji ve} smo razmatrali hromozome u }elijama kao ogromne kompaktne
trezore geneti~kih informacija koje se pa`qivo kopiraju i reprodukuju. Zakoni
predaje informacija dokazuju nam da takav sistem nije mogao da se pojavi slu~ajno, sam
od sebe, bez djelovawa na wega svemo}nog Razuma.

Ipak, podsjetimo se {ta se govori u {kolskom uxbeniku o porijeklu `ivota iz ne`ive


materije. Navodi se hipoteza akademika A.I.Oparina o slu~ajnoj sintezi slo`enih
molekula i wihovom grupisawu u prvobitnom okeanu u nekakve zgusnute mrqice -
koacervativne kapqice, koje su poslu`ile kao osnova za pojavqivawe neke pra}elije,
koja je, sa svoje strane, po~ela da guta druge slo`ene molekule iz rastvora i da
reprodukuje samu sebe.

Navodi se i datum ra|awa te hipoteze - 1924. godina, a taj bi nas datum i te kako mogao
navesti na dubqe razmi{qawe. Da li je uop{te bilo mogu}e objektivno nau~no
istra`ivawe, u takvim vremenima, u Rusiji? [ta bi se desilo sa nau~nikom da je izjavio
da `ivot ne mo`e sam od sebe da se pojavi, nego da ga samo Tvorac mo`e sazdati? Osim
toga, {ta su o }eliji tada zaista znali nau~nici, u vrijeme kada jo{ nije bilo ni
elektronskog mikroskopa, kada jo{ niko nije imao vaqane prestave o genetskoj
informaciji, niti kako se konkretno ona predaje? Kako se molekularna biologija
razvijala u toku svih tih 70 godina poslije pojavqivawa ove "genijalne" ideje i nije
vaqda da je nauka i dan-danas jo{ uvijek uzima za ozbiqno?

Interesantan (mada ne i direktan) odgovor na to pitawe dobi}emo ako pogledamo {ta


pi{e u priru~niku za nastavnike o vo|ewu nastave na predmetu biologije. Nave{}emo
pomalo ~udan citat; hajde da u~enicima otkrijemo jednu od profesionalnih tajni
wihovih pedagoga:

"Prihva}eni raspored materijala po godinama obu~avawa pedago{ki je potpuno


opravdan. Upoznavawe u~enika sa evolucionim u~ewem u I (sada II) razredu sredwe
{kole... poma`e da se usvoji i razvije istorijski pristup izu~avawu problema koji
predstavqaju sadr`aj kursa II (III) razreda. Bez takve pripreme u formirawu ve} gotovih
pogleda na svijet, }elija, sa wenim izuzetno prefiwenim strukturama, samoregulacijom
funkcija, samoreprodukcijom, biolo{kom sintezom bjelan~evina i predajom nasqednih
informacija, mogla bi za neupu}enog da li~i na neko ~udo, i mogla bi da ostavi
misti~ne utiske. Izu~avawe darvinizma ve} u I razredu sredwih {kola obezbje|uje
pravilno poimawe }elije, sa svom wenom kompleksno{}u i koordinacijom wenih
sistema, kao rezultat prirodne selekcije".

"Ne daj Bo`e, jo{ }e nam djeca i u Boga povjerovati!" - bio bi prostiji prevod te veoma
ilustrativne misli...

Pritisak ideolo{ke atmosfere na predavawe prirodnih nauka, naro~ito biologije,


primjetan je, me|utim, ne samo kod nas, nego i na Zapadu. Faktor Bo`anstvenog ~uda se
usiqeno protjeruje iz nauke. Postavqa se pitawe: zbog ~ega? Ako je }elija zaista
rezultat prirodne selekcije, onda je malo boqe izu~i - i sam }e{ do}i do zakqu~aka do
kojih su do{li Darvin i Aparin. Ne}e biti potrebe za prethodnom materijalisti~kom
obradom svijesti. Ali u tome i jeste stvar: niko od savremenih nau~nika ne smije vi{e
da u javnost iznese teoriju koja je tako prekrasno izgledala prije kojih 70 ili 150
godina, u atmosferi op{teg neznawa ~iwenica biologije koje su poznate danas.

GRE[KE OPARINOVE HIPOTEZE

Slu~ajna pojava slo`enog organskog molekula protivrje~i zakonima termodinamike.


Svaki sistem te`i minimumu svoje potencijalne energije i najve}em stepenu nereda u
sebi. Ponekad minimum potencijalne energije zahtjeva uslove koji podrazumjevaju
izvjesni stepen ure|enosti: tako se formira {estozraka pahuqica ili monokristal
dijamanta. U takvom ure|ewu raspored molekula ili atoma u re{eci je energetski
najekonomi~niji. Da bi sa rastopila pahuqica ili kristal, neophodno je utro{iti
energiju. Ali pahuqica i kristal u sebi nose vrlo malu koli~inu informacija. Na
osnovu wih se mo`e odrediti samo prostorna struktura molekula vode ili kristalne
re{etke. Uzgred da ka`emo, na temperaturi apsolutne nule ure|enost svih atoma je
maksimalna, nikakvog haosa nema - u tome se i sastoji tre}i zakon termodinamike, samo
{to se on u {kolama ne u~i. Ali taj je poredak takav - da u wemu prakti~no nema
informacija, i nemogu}e ih je predati. To je poredak kasarnskog tipa, unutar kojeg ne
mo`e biti raznolikosti ideja.

Sasvim je druga~ija stvar sa bilo kojim slo`enim organskim molekulima. Svi oni su
visokoenergi~ni. U to se lako ubje|ujemo kada zapalimo drva ili ugaq. Za sintezu bilo
kojih organskih materija potrebna je energija - prilikom wihovog raspada ona se
osloba|a. A sa pahuqicom i kristalom sve je obratno: za otapawe je potrebna energija,
dok se prilikom kristalizacije ona osloba|a.

I tako, ako se organski molekul prepusti samom sebi, on }e te`iti minimumu energije -
to jest, ka svom raspadu. Ka raspadu }e te`iti i zato {to je to stawe neure|enije. Kad se
pahuqica ustremi ka minimumu energije - pojavquje se prosti poredak. Nered i
minimum energije kao da se bore izme|u sebe za strukturu pahuqice: ~ija }e da nadja~a,
zavisi od dovoda ili odvoda toplote.

Ali sa organskim molekulom stvari ne stoje tako. I te`wa ka neredu i te`wa ka


minimumu energije ovdje se ne bore izme|u sebe, nego zajedni~kim snagama razvaquju
molekul na koliko je mogu}e mawe dijelova. Zbog toga je sinteza slo`enog organskog
molekula veoma komplikovana: ona zahtjeva da se energija dovodi do molekula, ali i da
se novostvoreni molekul svojevremeno ukloni izvan dometa dejstva te energije, jer }e u
suprotnom ona razvaliti sintetizovanu materiju, i to mnogo radije i lak{e, nego dok je
bila prisiqena da je gradi.

I tako, zna~i, osnovna Oparinova gre{ka se sastoji u tome da on nije uzeo u obzir mnogo
ve}u intenzivnost reakcija raspada (obratnih reakcija) u pore|ewu sa reakcijama
sinteze. Ako i postoji neka vjerovatno}a da se molekul neke, naprimjer, aminokiseline,
i mo`e pojaviti u uslovima "prvobitnog buqona" sastavqenog od neorganskih materija,
ogromna je, neuporedivo je ve}a vjerovatno}a da }e se taj molekul u istim tim uslovima i
raspasti. Sintetizovati takav molekul priroda mora po sqede}em principu: upalilo je
- sklawaj ga ~im prije mo`e{, sakrij i nikome ne pokazuj- ina~e sve propade.

Andersenove bajke izgledaju mnogo uvjerqivije od hipoteza po kojima se krupni


molekuli grupi{u u koacervativne kapqice i po~iwu da uzajamno djeluju jedni na druge
na principu budu}e ishrane. Da li je u laboratoriji iko ikad vidio ne{to sli~no?
Osim toga, pretpostavqa se da je za sintezu molekula bilo iskori{teno dejstvo
elektriciteta, groma, a koacervacija zahtijeva spokojne uslove. Kako ovakve zahtjeve
ispuniti istovremeno?

Ali hajde da pretpostavimo ne{to nevjerovatno: neka se neophodna koli~ina


biolo{kih aminokiselina iskupila na jednom mjestu i neka se one ne raspadaju
prilikom stupawa u uzajamne reakcije brzinama od po stotinu puta u sekundi. Kolika je
vjerovatno}a da }e se kao rezultat tih reakcija slu~ajno sastaviti jedna, prili~no
prosta bjelan~evina od nekih 100-ak aminokiselina, ure|enih i slo`enih prema strogo
odre|enom redoslijedu?

Ako se sjetimo primjera sa prve lekcije i ponovimo prora~un, lako }emo dobiti da je
vjerovatno}a takvog doga|aja jednaka (1/20)100, po{to se u bjelan~evinama koristi 20
vrsta aminokiselina, a vjerovatno}a da }e svaki molekul stati ba{ na svoje, samo wemu
odgovaraju}e konkretno mjesto, jednaka je 1/20.

Da bismo stekli predstavu o tome koliko je mala ta vjerovatno}a, napravimo sqede}e


prora~une. U ~itavoj vidqivoj Vasioni pribli`no se mo`e "prebrojati" 1080
elementarnih ~estica. Zamislimo da to nisu elementarne ~estice, nego ba{ na{e
biolo{ke aminokiseline, koje u me|udejstva stupaju milijardu puta u sekundi u toku
trideset milijardi godina (najve}a od svih pretpostavqenih starosti Vasione). Ali i
tada }e se odviti samo 10107 reakcija. U milijardu milijardi takvih vasiona ne}e se uz
ovakve uslove ostvariti dovoqna koli~ina reakcija da bi se ispucao potreban broj
kombinacija, i to uz uslov da se svaka neuspje{na kombinacija istog trena razlo`i i
vrati u po~etni polo`aj. [ta onda govoriti o kapqici u ovom kosmosu - zemqaskom
okeanu? Koliko li bi samo milijarda bilijardi godina trebalo, uz takve fantasti~no
povoqne uslove, da se sastavi najprostija mogu}a od svih biolo{kih makromolekula? A
u najprimitivnijoj }eliji takvih molekula ima na stotine i hiqade!

Na ovome bi se ~ovjek, reklo bi se, mogao i zaustaviti sa svojim prora~unima i pod


grudvom hiperastronomskih cifara jednom zauvijek zakopati Oparinovu hipotezu.
Same uslove za prora~un mi smo izabrali da budu povoqni do nevjerovatnosti.
Me|utim, usprkos tome {to su i te kako imali mogu}nost da naprave ovaj prosti
prora~un, vrlo ugledni nau~nici su tro{ili godine, neki ~ak i decenije, da bi hipotezu
Oparina dokazali eksperimentalno.

EKSPERIMENTI S. MILERA

[kolski uxbenik spomiwe Milerove eksperimente na sitezi aminokiselina i


bjelan~evina u uslovima pretpostavqene prvobitne Zemqine atmosfere. Na`alost, u
uxbeniku se ne govori ni{ta o realnim rezultatima tog veoma slo`enog eksperimenta,
a oni su veoma rje~iti.

Miler je kroz vrelu smjesu vode, metana, ugqenika i amonijaka propu{tao naboj
elektriciteta od 60 kilovolta. Kao {to se i moglo o~ekivati, proizvodi rekacija
istog ~asa su se razlagali u obratnom smjeru. Miler je iskoristio separator za
hla|ewe, koji je omogu}avao brzo uklawawe proizvoda iz zone reakcija. (Gdje i kakav
slijepi slu~aj bi stvorio takav aparat na prvobitnoj Zemqi? A bez wega eksperiment
ne bi dao nikakvih rezultata.)

Iz proizvoda reakcije - qepqive, na katran nalik smjese - uspjelo se izdvojiti dvije


najprostije aminokiseline koje se nalaze u bjelan~evinama - glicin i alanin. Ostalih
18 vrsta aminokiselina koje se sadr`e u bjelan~evinama nisu ni uspjeli da dobiju.
Me|utim, dobijali su aminokiseline kojih u bjelan~evinama nema.

Bilo je i drugih poku{aja, ali ni oni nisu bili sre}nije ruke.

Treba ista}i da bi vje{ta~ka sinteza bilo kakvog "fragmenta `ivota" iz neorganskih


materija samo svjedo~ila o visokoj ta~nosti i visokom intelektu koji je uredio uslove
izuzetno ta~nog i jo{ vi{e slo`enog eksperimenta, a nikako ne o neizbje`nosti
slu~ajnog pojavqivawa `ivota. U kwigama koje govore o kreacionoj nauci ~esto se
sre}e ovakva sli~ica (Sl. 11). To je svjedo~anstvo protv samog sebe!

Nema ni potrebe da se govori o tome - koliko su rezultati ovih eksperimenata daleki


od najprostije mogu}e bjelan~evine, i koliko bi daleka bila i sama ta bjelan~evina od
najprostije `ive }elije.

PROSTORNA IZOMERIJA

U kursu organske hemije upoznali ste se sa pojavom izomerije, kada dvije materije mogu
imati jednak sastav molekula, odnosno, potpuno istu koli~inu atoma svakog elementa
koji ulazi u wen sastav, ali se takvi molekuli razlikuju po prostornom polo`aju atoma.
Ta je pojava karakteristi~na i za biolo{ke aminokiseline. Kao {to je poznato, op{ta
formula aminokiselina izgleda ovako:

gdje je R - radikal, poseban za svaku aminokiselinu.

Ovu formulu mo`emo da prepi{emo druga~ije:

Me|utim, pokazuje se da to nije jedno te isto. Prostorni polo`aj amino i karboksilnih


grupa uti~e na osobine ne samo aminokiseline, nego, {to je najva`nije, i na osobine
polimera koji je od we sastavqen. Kada bismo napravili prostorni model molekula,
jasnije bismo vidjeli da prvi oblik polo`aja predstavqa odraz u ogledalu onog drugog.
Zbog toga je uobi~ajeno razlikovati takozvane desne i lijeve forme izomera.

Pojava desne i lijeve forme u procesu Milerove sinteze ima jednaku vjerovatno}u, te
zbog toga smjesa koja se dobije u tom eksperimentu sadr`i jednak odnos lijevih i desnih
formi. Interesantno je, pak, to {to se u `ivim bjelan~evinama pojavquju samo lijeve
forme aminokiselina, koje jedino mogu i pridati bjelan~evinaqma spiralno uvrnut
oblik. Kakava je to muwa ili kakvi su to koacervati uspjeli da tako pedantno razdvajaju
izomere, hemijski gotovo nerazdjeqive?

Sl. 11
Kada bih ovdje stvorio `ivot, dokazao bih da za pojavu `ivota nije potreban razum

Sli~na izomerija se uo~ava i u saharozi, koja ulazi u sastav nukleinskih kiselina, pri
~emu su sve biolo{ke saharoze - desni izomeri. Kako su se one mogle odvojiti u
zami{qenom prvobitnom buqonu od svojih lijevih izomera - hemi~ari ~ak ni zamisliti
ne mogu, a kamoli da u eksperimentu to izvedu. Osim toga, saharoze bi se veoma lako
mogle sjediwavati sa azotnim bazama i fosfornom kiselinom, na mno{tvo razli~itih
na~ina, koji se nigdje u `ivoj DNK ne sre}u. Sve ovo postavqa nesavladivu prepreku za
slu~ajno pojavqivawe `ivota.

PROBLEM KISEONIKA

Razra|iva~i ideje o slu~ajnoj pojavi `ivota slijede}i Oparina smatraju da u prvobitnoj


atmosferi nije smjelo biti slobodnog kiseonika, jer bi on odmah oksidirao i razlo`io
bjelan~evine koje se formiraju. Oksidirano stawe je istovremeno i energetski
ekonomi~nije i neure|enije od stawa slo`enog molekula.

Ali geolozi su odbacili tu ideju, po{to najdrevnije naslage {to na Zemqi postoje
sadr`e oksidirano trovalentno `eqezo i karbonate, tj. materije sa visokim sadr`ajem
vezanog kiseonika, koje te{ko da bi mogle da se pojave u atmosferi bez kiseonika.

Osim toga, da rana atmosfera nije sadr`ala kiseonik, ona ne bi mogla da ima za{titni
sloj od ozona i slobodno bi propu{tala puni spektar smrtonosnih ultraqubi~astih
zraka, na koje su bjelan~evine izuzetno osjetqive. To zra~ewe bi moralo momentalno
uni{tavati bilo kakave komponente `ivota prilikom prvog wihovog pojavqivawa.
Tu`an izbor bi predstojao takvim slo`enim molekulima - ko }e ih prije uni{titi: ako
ne kiseonik, a ono ultraqubi~asti zraci; ako ne oni - opet bi morao kiseonik.

PROBLEM STROGO URE\ENOG REDOSLIJEDA I ISTOVREMENOSTI


POJAVA

Jo{ jedan izuzetno va`an uslov za pojavu ~ak i najprimitivnije forme `ivota jeste
istovremeno prisustvo - na jednom mjestu i u povezanom vidu - kako bjelan~evina, tako i
nukleinskih kiselina koje kodiraju te bjelan~evine. Sinteza nukleinskih kiselina se
ostvaruje pomo}u bjelan~evina-enzima, a same bjelan~evine se sintetizuju po programu
koji je zapisan i predan pomo}u nukelinskih kiselina. Osim toga, u `ivoj }eliji uvijek
su prisutne bjelan~evine koje iskqu~uju jedna drugu. Ako se uklone izvjesne prepreke,
te materije }e istog trenutka uni{titi jedna drugu. Daqe, }elijska membrana
obezbje|uje uslove koji omogu}uju sintezu bjelan~evina unutar }elije, ali se i sama
membrana tako|e sastoji od bjelan~evina.

Mogli bismo da nastavimo sa navo|ewem sli~nih primjera, ali je vaqda i poslije ovih
apsolutno jasna jedna stvar: ni jedan od elemenata `ive }elije nije mogao da se pojavi
prije drugih, ni jedan nije mogao da se poboq{a sam od sebe, nezavisno od drugih. Svi
molekuli koji sa~iwavaju }eliju morali su i}i "u korak" sa svim ostalim, na ~itavom
putu navodne evolucije. Vjerovatno}a, pak, takvog razvoja je ni{tavnija od vjerovatno}e
pojave molekula-bjelan~evina.

Prostije re~eno, slu~ajno pojavqivawe `ivota toliko je nevjerovatno, toliko


protivrje~i zakonima prirode i bilo kakvim pretpostavqenim uslovima na Zemqi, da
ozbiqni nau~nici ve} odavno u to ne vjeruju, {to im, me|utim, ne smeta da ostave
pedagozima da i daqe zamla}uju mlade glave basnama o koacervativnoj kapqici. Ali i
na priznawe da je `ivot stvorio Jedini Svesilni Tvorac osmjequju se samo neki od wih.
Ve}ina, pak, ili uop{te ne razgovara na tu temu, kao Darvin u svoje vrijeme, ili klepa
nove basne o odasvudnoj kosmi~koj napuwenosti nekakvim sjemenima `ivota, ili o tome
kako su na Zemqu `ivot donijeli vanzemaqci. A kako su ta sjemena mogla da se pojave
svuda u kosmosu? - Svi argumenti koje smo navodili va`e i za ovakve budala{tine.

Zaista zadivquje koli~ina intelektualnih i materijalnih `rtava koje je prinosilo i


koje i dan-danas prinosi ~ovje~anstvo svojim raznoraznim ateisti~kim himerama.
Koliko li je samo bilo potrebno godina truda nad unaprijed o~igledno beznade`nim
Milerovim eksperimentom (a takvim i wemu sli~nim eksperimentima bavila se ne
jedna laboratorija na svijetu). Koliko se snage tro{i na potragu kosmi~kog razuma
preko orbitalnih radioteleskopa, enormno skupih? Eh... sredwevjekovni alhemi~ari,
koji su od smole i prqavih trawa poku{avali da "skuvaju" `ivog ~ovjeka, i ne izgledaju
vi{e tako budalasti, ako ih uporedimo sa savremenim nau~nicima-materijalistima,
koji i daqe poku{avaju da sintetizuju }eliju u epruveti!

LEKCIJA5

NAU^NO POBIJAWE EVOLUCIJE

(Paleontologija, embriologija,

morfologija, prirodna selekcija)

EVOLUCIJA - TO NIJE NAU^NO DOKAZANI FAKAT, VE] SAMO TEORIJA

Kao {to je poznato, Darvinova teorija predstavqa nekakvo obja{wewe pojave `ivota i
wegovog razvoja od prostih formi ka slo`enijim, koje iskqu~uje uplitawe bilo kakve
natprirodne sile na bilo kojoj etapi tog razvojnog puta. Bilo koju teoriju treba strogo
odvajati od nau~nih ~iwenica. ^iwenica je proces ili doga|aj koji se mo`e provjeriti
prou~avawem ili eksperimentom. Naprimjer, mogu}nost sinteze aminokiseline
glicina jeste ~iwenica koja se mo`e lako provjeriti. Pritisak u nalazi{tima nafte
tako|e je ~iwenica koja se tako|e mo`e provjeriti. Odsustvo helijuma u atmosferi
Zemqe tako|e je ~iwenica koja je dostupna provjeri.

Istinska nauka u svoje fundamente pola`e ~iwenice - podatke koje daju prou~avawa i
eksperimenti. Bezuslovna je istina da se ne mogu svi procesi u svijetu podvrgnuti
prou~avawu ili eksperimentalnoj provjeri, a od takvih su najneta~niji oni koji su od
qudi udaqeni prostorom ili vremenom. Naprimjer, karakter zra~ewa dalekih kvazara
nama je nejasan zbog wihove udaqenosti u prostoru.

Pojava i razvoj `ivota nisu dostupni na{im posmatrawima ili eksperimentima zato
{to oni stoje daleko iza nas, u dalekoj pro{losti.

Da bi objasnila veze izme|u razli~itih ~iwenica, nauka operi{e razli~itim


teorijama, koje jo{ uvijek nisu tvrdo ustanovqene ~iwenice ili zakoni prirode.
Teorija mo`e objasniti izvjesnu koli~inu ~iwenica, a neke mogu i da se ne uklapaju u
wu. Kao dobra provjera ta~nosti teorije mo`e da poslu`i wena sposobnost da predvi|a
~iwenice, s tim da sqede}i eksperimenti potvr|uju pretskazawe i samu teoriju.

U tom smislu osnovna pretpostavka evolucije - da su sve vrste postoje}eg `ivota


razvile iz malog broja najprostijih `ivotnih formi putem slu~ajnih nasqednih
promjena i wihove "provjere" prirodnim odabirom - nije ni{ta vi{e od obi~ne teorije.
U ovoj lekciji suo~i}emo ovu teoriju sa ~iwenicama biolo{kih nauka.

HRONOLO[KA NEUSKLADIVOST

Hronolo{ka ure|enost evolucionih metamorfoza prema samoj teoriji zahtijeva


mnogomilionske periode vremena. Kada bi nam po{lo za rukom da u periodu od stotinu
ili hiqadu godina uo~imo barem jednom metamorfozu `ivotiwe ili biqke u su{tinski
druga~iju formu, tj. pojavu novih klasa ili tipova `ivih bi}a - moglo bi se govoriti o
mogu}nosti proticawa evolucije u hiqadugodi{wim periodima. Ali s obzirom da
ni{ta ni nalik na ovo za svu istoriju ~ovje~anstvo nije uo~ilo u prirodi ni jedan
jedini put, niti je ikada moglo da to dobije vje{ta~kim putem, evolucionistima su i
neophodni izuzetno dugi vremenski periodi, iako jo{ niko nije dokazao zbog ~ega bi se
ne{to moralo desiti za desetak miliona godina, ako se ve} nije moglo desiti za hiqadu.

Me|utim, kako smo ve} ranije vidjeli, mi nemamo nikakvih ozbiqnijih razloga da
gajimo povjerewe u evolucionu hronologiju, i imamo sve osnove da je odbacimo, u skladu
sa izlo`enim ~iwenicama. U tom slu~aju za proticawe evolucionog razvoja prakti~no
nema vremena. Za hiqadu godina od bakterije proizvesti ~ovjeka - za to se ne}e latiti
ni jedan prista{a evolucije.

PALEONTOLO[KI PROBLEMI EVOLUCIJE

Darvin je smatrao da promjena vrsta proizilazi putem postepenog nakupqawa novih


osobina kod biqaka i `ivotiwa, koje se u slu~aju wihove korisnosti utvr|uju
prirodnom selekcijom. Pri takvim uslovima sav na{ zami{qeni geolo{ki stub bi
morao biti preispuwen uglavnom prelaznim formama, od kojih svaka ~uva i osobine
pretka (koji sve vi{e i{~ezavaju) i osobine potomka (kojih je sve vi{e). U onome {to su
paleontolozi do wegovog vremena bili na{li Darvin nije mogao da vidi ni{ta {to bi
na ovo li~ilo, ali je to objasnio jednostavnom mawkavo{}u geolo{kog qetopisa,
priznavaju}i, ipak, da je to glavni argument protiv wegove teorije.

Od vremena Darvina paleontologija radi evo skoro 150 godina, i za to vrijeme je


sakupila i izu~ila milion miliona okamewenih ostataka organizama. Ali niko od
nau~nika ne vidi u tom {arenilu ni jedne karike u evolucionom lancu koja bi slu`ila
kao prelaz od jedne klase ili tipa ka drugom. Veoma je mali broj formi koje se mogu
smatrati prelaznim (mada ni to nije korektno, ali o tome }emo pri~ati kasnije),
me|utim, da bi se Darvinova teorija potvrdila u praksi, nije dovoqno da je podupiru
primjeri koji se mogu prebrojati na prste jedne ruke; neophodni su cijeli lanci
prelaznih formi, o postojawu kojih nema ~ak ni nagovje{taja u geolo{kom qetopisu
okamewenih organizama.
Razmotrimo podrobnije neke primjere.

1. Kambrijumski ostaci

Prvi sloj naslaga u kojem nalaze raznorazne fosile beski~mewaka je takozvani


kambrijumski sloj. U pred-kambrijumskim naslagama qudi nalaze pretpostavqene
ostatke jedno}elijskog `ivota i modro-zelenih algi. U kambrijumskom, pak, sloju svi
osnovni tipovi beski~mewaka pojavquju se iznenada i odjednom, u zadivquju}oj
raznolikosti formi i u potpuno oformqenom vidu. Izdvajaju sqede}e tipove
kambrijumskih fosila: sun|eri, dupqari (korali, meduze), razni crvi, {koqke, rakovi.

Neki organizmi koji se smatraju za najkarakteristi~nije za sloj kambrijuma imaju vrlo


slo`enu strukturu. Naprimjer, trilobiti su rakolika bi}a sa karakteristi~no
spojenim pancirima koji omogu}avaju sklup~avawe u slu~aju opasnosti (Sl. 12).
Najzadivquju}a wihova osobina jeste da imaju potpuno formirane organe za vid. Uzgred
da ka`emo, porijeklo oka, sa svim wegovim izuzetno prefiwenim organima i mno{tvom
funkcija, i sam Darvin je nazivao neobja{wivim ~udom. I evo, ba{ to oko se pojavquje
kod "najranijih" ili "najprimitivnijih" (prema procjenama evolucionista) `ivotiwa,
u najni`im slojevima naslaga u kojima se uop{te mogu na}i fosili. Pri tome,
trilobiti su za kambrijumske slojeve - ponovimo to jo{ jednom - najraspostrawenije
`ivotiwe.

Veoma je karakteristi~no i to {to su pred-kambrijumski slojevi po svom sastavu i


strukturi prakti~no isti kao kambrijumski, i uprkos tome ne sadr`e fosile. I tako,
dakle, nema nikakvih svjedo~anstava da `ivotiwe kambrijuma poti~u od bilo kakvih
primitivnijih bi}a. [tavi{e, nije prona|en ni jedan jedini fosil koji bi se mogao
tretirati kao prelazna forma izme|u osnovnih tipova u samom kambrijumskom sloju.
^uveni paleontolog-evolucionista X.G. Simpson dugo se bavio ovim problemom, ali je
na kraju ipak priznao da je odsustvo pred-kambrijumskih fosila (osim
mikroorganizama) "najve}a zagonetka istorije `ivota na Zemqi".

Sl. 12. Kambrijumski trilobit


2. Prelaz ka ki~mewacima

Nije, tako|e, na|ena ni jedna prelazna forma izme|u beski~mewaka i `ivotiwa sa


ki~mom. Taj prelazak izgleda da je bio ~udovi{no te`ak. Izme|u razli~itih klasa
ki~mewaka mnogo je mawe razlika nego izme|u bilo kojeg beski~mewaka i bilo kojeg
ki~mewaka.

Prije svega, skelet kod `ivotiwe se morao pojaviti na potpuno nejasan na~in, zatim su
iznutra morali biti rekonstruisani sistemi disawa, krvotoka, ishrane. Ukratko, bila
je potrebna toliko slo`ena operacija rekonstrukcije organizma, da bi prostije bilo
ponovo stvoriti ki~mewaka ni iz ~ega.

Prva ribolika bi}a se pojavquju u ordoviku, sloju koji slijedi iza kambrijuma, i opet
savr{eno iznebuha, bez ikakvih prelaznih formi. Izme|u razli~itih klasa riba
prelazne forme tako|e nisu na|ene. Donedavno se pretpostavqalo da su ribe-
{akoperke preci vodozemaca i da su one prve iza{le na kopno. Ova verzija je pala u
vodu kada su u okeanu uhvatili `ivu ribu-{akoperku (latimeria chalumnae), koja se ni
za mrvicu nije promjenila u toku navodnih 350 miliona godina evolucije.

3. Izlazak na kopno

Evolucionisti su pretpostavqali da su se mesnata i zadebqala peraja riba-{akoperki


sa vremenom transformisala u udove vodozemca. Hvatawe `ive latimerije pokazalo je
da se evolucija riba-{akoperki nije nastavqala, i da su peraja ostala samo peraja i
ni{ta vi{e od toga. Tako|e nisu prona|ene nikakve "poluribe", kod kojih bi se po~eo
formirati nov sistem disawa i krvotoka.

Osim toga, svi rodovi vodozemaca pojavquju se u geolo{kom qetopisu istovremeno i ne


sadr`e "vezne karike" izme|u sebe. Nisu prona|ene ni prelazne forme izme|u fosila
vodozemaca iz doba paleozoika i wihovih dana{wih predstavnika.

Izme|u vodozemaca i gmizavaca tako|e nije prona|ena ni jedna prelazna forma, mada se
sve one razlikuju, po skeletu, a naro~ito po mekim tkivima. A wihovo glavno odli~je -
jaje sa tvrdom korom - pojavquje se, tako|e, odjednom.

4. Reptili - ptice

Ovaj fantomski prelaz tako|e zahtjeva korjenitu promjenu u cjelokupnoj gra|i tijela
`ivotiwe. Prije svega, bila je neophodna transformacija udova u krila i krqu{ti u
perje. Da je takav proces proticao "po Darvinu", moralo bi ostati mno{tvo prelaznih
formi sa polukrilima i poluperjem.

U stvarnosti nije prona|eno ni{ta ni nalik na ovo. Ni jedan paleontolog na svijetu do


dan-danas nije prona{ao ni jedno jedino pola-krqu{t a pola-pero ili pola-krqu{t
pola-krilo. Na{li su ne{to sasvim drugo, ne me|uformu, nego takozvanu "mozai~nu"
formu - arheopteriksa.

Ovo bi}e je imalo neke karakteristike reptila, mada je u svojoj su{tini, zapravo, bilo
savr{eno normalna ptica. Na reptile podsje}aju zubi na bo~nim krajevima kquna i rep
sa nekoliko pr{qenova (Sl. 13). Ali krila i perje su ve} potpuno pti~ji. Na krilima,
dodu{e, imaju kanxe, ali se one sre}u i kod savremenih ptica. Arheopteriks nema ni
jednog jedinog rudimentarnog, tj. nepotrebnog, odumiru}eg organa. On, o~igledno, nije
bio ba{ neki prekrasni leta~, ali i danas postoje, pa su i u drevnosti mogle postojati
ptice-neleta~i. Kanxe na krilima su mu pomagale da se hvata za grane. Nema nikakvih
osnova da se arheopteriks tretira kao neka prelazna me|uforma. Kao dodatak, nemojmo
zaboravqati da je za potvrdu Darvinove teorije neophodan lanac prelaznih formi,
kojeg niko nikada nije vidio.

Sl. 13. Arheopteriks.

I, na kraju, dodajmo i to da su tik uz arheopteriksa na|eni i ostaci savremenih ptica, u


istim slojevima, tako da on nikako nije mogao biti wihov predak.

5. Reptili - sisari

U ovom pretpostavqenom evolucionom prelasku tako|e je neophodno prebroditi


korjenitu rekonstrukciju organizma: i sistema krvotoka, i organa razmno`avawa (mora
se pojaviti placenta), i pokriva~a organizma (mora i{~eznuti krqu{t i izrasti
krzno).

Ovdje ima nekoliko formi, koje se tako|e mogu tretirati kao mozai~ne. One imaju
odli~ja i reptila i zvijeri, ali svi odgovaraju}i organi i sistemi su u potpunosti
zavr{eni i zastupqeni su u savr{enom vidu. U uxbeniku biologije razmatra se
zvjerozubi gu{ter - stopostotni gmizavac, koji ima samo zube razli~itih dimenzija i
namjene, kao {to je to slu~aj sa sisarima. U svemu ostalom - izme|u tog gu{tera i bilo
kojeg sisara le`i ista takva provalija, koja zjapi i izme|u bilo kojeg drugog reptila.

Savremenog krokodila tako|e mo`emo tretirati kao mozai~nu formu po jednoj


karakteristici: on ima ~etverokomorno srce. Vi{e nikakvih odli~ja sisara kod wega
nema. Mo`e li se on posmatrati kao prelazna forma ili predak sisara, ako predivno
`ivi tik uz wih evo ve} vi{e od 100 miliona godina evolucionisti~kog kalendara, a da
se pri tome ni za mrvicu nije promijenio?

Kao tipi~ne savremene mozai~ne forme mogu se tretirati sisari koji legu jaja - kqunar
i ehidna (mraviwi je`), koji `ive u Australiji. Ove `ivotiwe pola`u jaja, ali
mladunce hrane mlijekom, imaju normalno krzno i po svim ostalim karakteristikama
podsje}aju na zvijeri. A kqunar ima pa~ji kqun i opna izme|u prstiju - ~isto pti~je
osobine. I {ta je, dakle, kqunar: prelazna forma od reptila ka zvijerima ili od
zvijeri ka pticama? Kao dodatak treba uzeti u obzir da je on, zapravo, tako i ostao, na
pola puta, ne "pre{av{i" sa jednog na drugi oblik, on je jednostavno ostao obi~ni
kqunar, koegzistiraju}i i sa sisarima i sa pticama.

Pokazalo se da su postojali i sisari-reptili, koje nalaze, dodu{e, u ni`im slojevima od


dinosaurusa, i niko ne zna kojim su sisarima ti reptili bili preci. Jer po evolucionoj
skali izme|u tih klasa bi}a postoji ogromni vremenski prekid.

Glavna osobenost mozai~nih formi - ponovimo to jo{ jednom - jesu strukture savr{eno
zavr{ene u svom formirawu - perja, krzno, krqu{t i t.d., mada se u jednom organizmu
nalaze strukture koje su svojstvene razli~itim klasama `ivotiwa.
Nije li logi~nije pretpostaviti da mozai~ne forme predstavqaju potpuno posebna
stvorewa, koja je Tvorac sazdao po naro~itoj zamisli? Jer Konstruktor svega `ivog nije
imao potrebu za na{im taksonomskim sistemom, u kojem su ptice, zvijeri i guje strogo
razdvojene izme|u sebe? Na kraju krajeva, na{a klasifikacija organizama postoji samo
u na{im glavama, samo da bismo lak{e mogli da spoznamo zamisli Tvorca, ali Samog
Tvorca taj sistem uop{te nije u stawu da pot~ini u Wegovom li~nom stvarala~kom
djelovawu.

KOWSKA SERIJA

Jedini lanac kojim evolucionisti mogu da se pohvale - to je takozvana kowska sreija. U


uxbenicima se navodi ure|eni niz od ~etiri sli~ice drevnih kowa koji se razlikuju po
svojem rastu i obliku kopita (Sl. 14). Ali ne treba smetati sa uma da je ova shema
izgra|ena prili~no uslovno i vje{ta~ki. U stvarnosti uop{te nisu na|ena 4, nego oko
300 razli~itih vrsta kowa, pri ~emu nau~nicima nikako ne polazi za rukom da u
granicama jedne teritorije na|u postupnost evolucionih promjena: prema wihovoj
shemi, trebalo bi da nisko u naslagama budu mali kowi}i, a daqe sve krupniji i
krupniji, sve do na{ih dana{wih. Naprotiv, ostaci mnogih razli~itih tipova nalaze se
u jednim te istim naslagama. Kako su onda jedni od wih mogli biti preci drugim, ako su
im ovi bili savremenici?

Osim toga, ako kowe i rasporedimo prema zami{qenoj evolucionoj postupnosti,


ispa{}e ovakva "evolucija" koli~ina rebara: ispo~etka 18, pa onda 15, zatim 19, i na
kraju opet 18. Sli~ne, pak, varijacije su uo~ene i u broju pr{qenova.

S druge strane, i u na{im vremenima ponekad se javqaju kowi i mule sa vi{kom prstiju
koji se zavr{avaju patuqastim kopitima, ba{ kao i kod "prvobitnih" kowa. Zato ni u
postojawu tro- i ~etvero- prstih kowa u pro{losti nema ni~ega ~udnog i natprirodnog.
Jednostavno, prvobitno stvoreni rod kowa je imao dovoqno veliku zalihu nasqedne
promjenqivosti i prvobitno se to ispoqilo u mno{tvu raznolikosti, da bi, tokom
vremena, o~igledno, dio tog {arenila u formama bio nepovratno izgubqen.

Ako nekada u budu}nosti evolucionista-paleontolog iskopa ostatke savremenih pasa -


od bernandinca do minijatuurne pudlice - ho}e li on tada napokon mo}i da izgradi
uzlaze}i evolucioni lanac od najmawih vrsta do najve}ih, kao put razvoja od ni`ih
formi ka vi{im? Ali o promjenqivosti unutar granica jednog roda podrobnije }emo
govoriti malo kasnije.

Bilo da su kowi prvobitno bili razli~ite vrste u granicama jedne porodice ili da su
pripadali jednom rodu - u bilo kojem slu~aju, jedno rebro vi{ka ili patrqak kopita
vi{ka - jo{ uvije nisu promjena krqu{ti na krzno ili perje. Op{te pravilo, kojeg se
dr`e svi paleontolozi, glasi: {to je ve}a taksonomska odvojenost, od porodica i rodova
prema klasa i tipova, to je mawa vjerovatno}a da se sretne bilo kakva forma kaja bi sa
ma kako velikim natezawem mogla tretirati kao prelazna. Izme|u klasa se jo{ i mogu
na}i mozai~ne forme, ali izme|u tipova ni toga vi{e nema, a da ne govorimo o
prelaznim formama.
Sl. 14. Kowska serija

NEODARVINISTI^KE TEORIJE

Objasniti za Darvinizam toliko neutje{nu situaciju sa prelaznim formama obi~nim


nedostatkom iskopanih ostataka danas, jednostavno, nije vi{e mogu}e. Sami
evolucionisti u ve}ini se ne pridr`avaju ~isto darvinisti~kog u~ewa o nagomilavawu
sitnih evolucionih promjena koje "filtrira" prirodna selekcija, i danas oni
objavquju na izgled malo promijewene, neo-darvinisti~ke teorije.

Pretskazawe Darvinovo o mno{tvu prelaznih formi pokazalo se kao u potpunosti


proma{eno. Od tada teorija evolucije vi{e ni{ta ne pretskazuje. Umjesto da tra`i
~iwenice koji je potvr|uju, ona je prisiqena da stalno iznalazi sve nova i nova
obja{wewa za ~iwenice koji je pobijaju.

Postoje dvije neodarvinisti~ke teorije, kojih se ovla{ doti~e i {kolski uxbenik.

1. Ravnote`a sa prekidima

Pristalica ove teorije je ~uveni biolog Stiven Xej Gould. Ideja se wegova sastoji u
ovome: prelaz od jednih rodova i klasa ka drugim proizilazi veoma brzo, bukvalno u
toku nekoliko pokoqewa u jednoj populaciji predaka koji su se izdvojili od drugih.
Takva brza promjena ne ostavqa nikakvih tragova u fosilima. Brzu promjenu smjewuje
dugi period nakupqawa najispoqenih mutacionih promjena, dok wihov kvantitet ne
pre|e u kvalitet, kada }e opet, u izdvojenoj maloj populaciji u kojoj se nakupilo mnogo
nasqednih promjena, proiza}i novi skok evolucije.

2. "Monstrum koji ulijeva nadu" (hopeful monster)

Druga neodarvinisti~ka teorija svodi prelazak sa jedne klase na drugu sasvim na jedno
jedino pokoqewe: majka-dinosaurus je polo`la jaje, a iz wega se izlegla oformqena
ptica. Autor ove teorije je Gold{mit, za kojeg neodarvinisti u {ali vole da ka`u da je
on sam snio to jaje.
Izme|u pristalica ovih dvaju koncepcija evolucije odavno se vodi spor koji se
uglavnom svodi na to da jedni oponenti pobijaju druge na osnovu toga {to ni za jednu ni
za drugu verziju nema realno potvr|uju}ih fakata. Razlika izme|u navedenih teorija je u
tome {to prva zahtjeva dugo slu~ajno ponavqawe slu~ajnih promjena (mutacija), dok je
drugoj potrebna samo jedna supermutacija povi{ene slo`enosti. Pote{ko}e sa ovom
posqedwom dolaze jo{ i od toga {to se za "monstruma koji obe}ava" mora na}i isti
takav izrod suprotnog pola radi produ`etka vrste. Mi se ne}emo udubqivati u
podrobnosti spora, zadovoqiv{i se samo konstatacijom ~iwenice da su sve takve
konstrukcije zaista krhke i klimave. Obratimo pa`wu jo{ i na to da su radi
izbacivawa Boga iz slike svijeta qudi spremni da izmisle i najve}i mogu}i apsurd i
nevjerovatnost poput ovih "obe}avaju}ih monstruma" koji su kobajagi omogu}ili svu
raznolikost zemaqskog `ivota. U ovakvu budala{tinu vjerovati - to je nau~no, a
vjerovati u Svemogu}eg i Sveznaju}eg Tvorca - zbog ne~ega se jo{ uvijek smatra
nedopustivim.

[TA O EVOLUCIJI KA@E EMBRIOLOGIJA

Teorija evolucije tra`i podr{ku od raznih ogranaka biolo{ke nauke. Po{to u


paleontologiji nisu na{li ni{ta {to bi im osvje`ilo nade, evolucionisti su
poku{ali da op{ta odli~ja i op{te pretke svega `ivog na|u u prou~avawu strukture
organizama, ili, jo{ konkretnije, u wihovim embrionima.

U svim uxbenicima biologije izla`e se teorija Hekelove rekapitulacije, koja se


sastoji u tome da svaki zametak prolazi u svom razvoju kroz ~itav niz stadijuma, od kojih
na svaki treba gledati kao na ponavqawe evolucionog puta datog vida.

Ovaj "zakon" se ilustruje, naprimjer, time da se na ranim stadijumima razvoja kod svih
ki~mewa~kih embriona pojavquje horda, od koje se kasnije formira ki~ma. Iz toga se
izvodi zakqu~ak da ovim putem embrion navodno ponavqa evoluciju najdrevnijih
hordata. Ali, postavqa se pitawe: nekakve grupe embrionskih }elija bi ipak morale da
poslu`e kao materijal za razvoj ki~me? Pa, ne mo`e vaqda jedna }elija odjednom imati
izgled cijelog, formiranog organizma, samo umawenog. Kakve veze sa tim imaju
umi{qeni preci?

Da bi dokazao svoju teoriju, Hekel je ukazivao na nabore na nozi qudskog embriona, koji
podsje}aju na proreze u {krgama wegovog drevnog pretka - ribe. U stvarnosti, nikakvih
{krga i nikakvih proreza na {krgama kod qudskog embriona nema, i nabori slu`e za
formirawe razli~itih organa. Hekel je qudskom embrionu pripisivao i prisutnost
repa, iako u stvarnosti ki~ma embriona odjednom sadr`i 33 pr{qena, kao i kod
odraslog ~ovjeka, jedva malo presti`u}i razvoj ni`eg dijela trupa.

Hekelova teorija, potpomognuta sli~icama koje je sam nacrtao, bila je iznijeta na


svjetlo dana 1860. godina. Daqi radovi drugih embriologa toliko su pora`avaju}e
pobijali wegovu teoriju, da je on sam bio prisiqen da 1907. godine prizna da je namjerno
preuveli~ao podatke da bi ih navukao na svoju shemu. Za taj falsifikat wega je tada
osudio univerzitetski sud grada Jene. Ali wegova teorija rekapitulacije se u~i u
uxbenicima, kao potvrda evolucije.

Me|utim, poznate su zakonomjernosti ba{ suprotne osobine. ^uveni embriolog Ber


pobijao je Hekelovu teoriju rekapitulacije ovakvim rije~ima: "Da je to tako, u razvoju
nekih `ivotiwa u embrionskom stadijumu se ne bi mogla uo~avati stawa koja kao takva
(u fazi embrionalnog razvoja) zauvijek i ostaju... Mladi gu{teri, neprimjer, imaju vrlo
veliki mozak. Punoglavci imaju pravi kqun, kao kod ptica. Zametak `abe u prvom
stadijumu nema repa - stawe koje se uo~ava samo kod vi{ih sisara, jer ~ak i odrasla `aba
ima unutra{wi rep." U ovim primjerima se vidi da razvoj zametka ne ponavqa
"pro{le", nego nagovje{tava "budu}e" evolucije!

Najlogi~niji zakqu~ak koji iz svega ovoga slijedi: embrion se razvija apsolutno


nezavisno, svaki na svoj poseban na~in, za svaku vrstu prema Bogoustanovqenim
zakonima, po nama nepoznatom optimalnom putu. Zbog toga wegove osobine ponekad
podsje}aju na "pro{le", a ponekad i na "budu}e" stadijume na{ih shema razvoja
organizama. Repu `abe ne pada na pamet da "lomi glavu" o tome {ta }e o wemu re}i
repovi sisara ili riba. Svaka klasa `ivotiwa potpuno je neponovqiva u svojim
putevima razvoja embriona.

Jedan nau~nik je ovaj problem formulisao ovako: "Kao {to su neprepoznatqive zgrade u
kojima }e kasnije biti kancelarije, stanovi i fabrike u fazi kada su ura|eni samo
wihovi temeqi, tako i embrioni mnogih razli~itih bi}a izgledaj sli~ni jedni drugim u
po~etnim svojim stadijumima, ali prema planu oni kasnije postaju razli~iti".

MORFOLO[KI "DOKAZI" EVOLUCIJE

Morfologija je dio nauke koji se bavi prou~avawem gra|e organizama. Iz ove oblasti
evolucionisti obi~no navode dva glavna argumenta u svoju korist - homologne organe i
rudimente.

1. Homologni organi

Mnoge `ivotiwe imaju organe sa istom strukturom. Takvi organi se nazivaju


homolognim. U mnogim uxbenicima se daju crte`i predwih ekstremiteta raznih
`ivotiwa koje `ive u savr{eno razli~itim uslovima (Sl. 15). Ekstremiteti, pak, imaju
ramewa~u, lakatnu kost i `bicu, kao i veoma sli~nu strukturu {ake i prstiju. Kostiju
ima razli~itih vrsta i oblika, prsti mogu da budu i nerazvijeni (kao kod kowa), zato
{to su svi ekstremiteti prilago|eni razli~itim funkcijama. Ali op{teprihva}eno
"mwewe" nala`e da se osnovne crte sli~nosti stavqaju na ra~un razvoja zajedni~kog
pretka svih tih `ivotiwa.
Sl. 15. Pore|ewe skeleta predwih ekstremiteta raznih ki~mewaka..

A - `aba, B - gu{ter, V - ptica, G - ~ovjek, D - ma~ka, E - kit, @ - slijepi mi{; 1 -


ramewa~a, 2 - lakatna kost, 3 - `bica, 4 - kosti doru~ja, 5 - 9 - kosti ru~ja

Jak argument protiv ovakvog shvatawa sastoji se u tome da se kod razli~itih `ivotiwa
homologni organi razvijaju iz razli~itih embrionalnih }elija i uz u~e{}e razli~itog
genetskog materijala. Kada bi sve vrste koje imaju iste homologne organe poticale od
zajedni~kog pretka, a tim prije kada bi pri tome wihov embrion stvarno ponavqao
evoluciju tog pretka, onda bi se i ti organi morali razvijati iz istih grupa
embrionalnih }elija, a informacija o wima bi morala biti zapisana na jednom mjestu
hromozoma.

Ali stvari uop{te ne stoje tako. Osim toga, i zadwi udovi `ivotiwa, koji ~esto
izvr{avaju funkcije razli~ite od predwih, imaju istu takvu gra|u: jedna butna kost,
zglob, dvije kosti golijeni, stopalo sa pet prstiju. Zadwi udovi tako|e se formiraju iz
razli~itih embrionalnih }elija, iz raznog genetskog materijala kod razli~itih
`ivotiwa. Pri tome se predwi i zadwi udovi kod jedne `ivotiwe, bez obzira na
sli~nost u svojoj gra|i, tako|e formiraju od razli~itih embrionalnih }elija, a
informacija o wima tako|e je zapisana na raznim mjestima hromozoma.

Name}e se mnogo razumnije obja{wewe. Tvorcu i Konstruktoru svega `ivog bilo je


blagougodno da realizuje sli~nu ideju organizacije udova - ideju veoma univerzalnu - u
najraznovrsnijim formama i vidovima. To je bilo u~iweno upravo radi ~ovjeka koji
poku{ava da spozna prirodu, da bi ovaj jasno vidio jedinstvenost Tvorca i jedinstvo
Wegove tvora~ke zamisli. Slu~ajnim, pak, pojavqivawem sli~nih organa iz razli~itog
geneti~kog materijala objasniti homologiju, jednostavno, nikako nije mogu}e, naro~ito
ako se uzme u obzir da se u homolognim organima ponavqa samo najosnovnija
konstruktivna ideja, a u svim detaqima ostaje ogromna razlika.

2. Rudimentarni organi

Tako se nazivaju organi koji, kako se pretpostavqa, nemaju nikakvu funkciju u datoj
vrsti, ali su u wenim precima igrali va`nu ulogu. Preokret evolucionog puta te
organe ~ini nepotrebnim i oni postepeno atrofiraju, odumiru, mada i daqe bivaju
o~uvani odre|eno vrijeme u nerazvijenom stawu.

U pro{lom vijeku spisak takvih organa za ~ovjeka je bio duga~ak cijelih 180 naziva.
Smatralo se da ako se ~ovjeku odre`u krajnici ili slijepo crijevo i on nastavi da `ivi
- to zna~i da je odrezan rudimentarni organ. ^ovjek u principu mo`e `ivjeti i sa jednim
bubregom, i sa jednim okom, ali to ne zna~i da je to wegov rudimentarni organ. U na{e
vrijeme spisak rudimenata skratio se bukvalno na nekoliko naziva. Nazovimo samo
funkcije organa koji se spomiwu u uxbeniku. Trti~na kost slu`i za u~vr{}ivawe
karli~nih mi{i}a i wena povreda povla~i za sobom krajwe neprijatne posqedice.
Slijepo crijevo igra veoma va`nu ulogu u odr`avawu imuniteta, naro~ito u mladosti.
Razja{wen je i rad {titne `lijezde, i mi{i}a u{ne {koqke i drugih organa.

Sa druge strane, prisutnost rudimenata sama po sebi ni{ta ne govori o uzlaze}em


razvoju organizma, o takozvanoj aromorfozi. Rudimenti bi, ako ih i ima, trebali da
svjedo~e samo o degeneraciji, tj. o tome da organ vi{e ne radi u svojoj punoj snazi. Ako i
imamo neke zaostale organe koji ne funkcioni{u u svom punom obimu, to zna~i da smo
bili stvoreni sa jo{ {irim mogu}nostima od dana{wih. A tako i mora biti, prema
hri{}anskom u~ewu.

Druga bi stvar bila kada bi se kod `ivotiwa paralelno sa "rudimentima" nalazili i


organi koji se tek razvijaju i usavr{avaju. Naime, potrebni su ne samo "zadwi", nego i
"predwi" koraci evolucije, i uz to wih bi trebalo da bude vi{e i oni bi morali biti
slo`eniji, pod uslovom, naravno, da evolucija zaista ide naprijed i u na{e vrijeme. Ali
u `ivotiwskom svijetu nije prona|en ni jedan jedini takav organ!

Postavqa se pitawe: a ako se nerazvijeni organi na neki vol{eban na~in ipak


pojavquju, {ta }e se desiti sa wihovim nosiocem - "prvoborcem" evolucije?

ULOGA PRIRODNE SELEKCIJE

Ovdje prelazimo na frontalno suo~avawe sa stvarnom ulogom prirodnog odabira.


Darvinizam woj pripisuje stvarala~ku ulogu - u~vr{}ivawe bilo koje karakteristike
vrste koja je za wu korisna i koja joj poma`e u borbi za opstanak. "Pre`ivqavaju samo
oni najprilagodqiviji" - takva formulacija je tautologi~na, i wome mo`e da se objasni
{ta god ko ho}e. Ko god da pre`ivio, ko god da je do`ivio do na{ih dana - upravo on i
jeste najprilago|eniji. Da je re~eno, da npr. pre`ivqavaju najviso~iji ili najzeleniji,
to bi se i moglo provjeriti prou~avawem, ali pre`ivqavawe najprilagodqivijih
unaprijed obja{wava rezultate bilo kakvih nau~nih istra`ivawa.

Ali upravo u tome i jeste slabost teorije. Obuhvataju}i sve, ona ne obja{wava ni{ta. I,
prije svega, takvo tuma~ewe ne mo`e objasniti pojavu novih organa i struktura.
Prilikom prelaska sa jednog taksona (klase, tipa) na drugi mora se mijewati ne samo
jedan organ, nego odjednom mno{tvo wih. Prilikom postepenog gomilawa neispoqenih
promjena, prilikom pojave organa koji se jo{ razvijaju, koji jo{ uvijek ne funkcioni{u
u punoj snazi, oni }e stvarati samo smetwu za pre`ivqavawe.

Navedimo samo dva primjera. Buba-bombarder (Brachymus crepitans) prilikom napada


neprijateqa ga|a ga otrovnom te~no{}u koja izaziva opekotine. Osim toga, te~nost
stvara oblak plave pare koja slu`i kao dimna zavjesa za sakrivawe bube. Ova buba ima
dvije grupe `lijezda koje proizvode hidrohinon i vodonik peroksid, koji se kao smjese
~uvaju u odvojenim kesicama. Takva smjesa u laboratorijskim uslovima momentalno
eksplodira, ali kod bube-bombardera se u neutralnom stawu ~uva zahvaquju}i jednoj
posebnoj materiji. Kada smjesa upada u "komoru sagorijevawa", dejstvo osigura~a se
neutralizuje jo{ jednom posebnom materijom (Sl. 16).

Nemogu}e je uop{te zamisliti da su se i komora i "cijev" mogli pojaviti evolucionim


putem, i to tako da se istovremeno razviju organi koji proizvode ~etiri razli~ite
materije, od kojih svaka zahtjeva izuzetno slo`enu sintezu, i pri tome odnos wihovih
koncentracija mora biti enormno ta~no pogo|ena. Gre{ka u 1% u koncentracijama kod
na{eg fantomskog "evolucionog" pretka bube-bombardera bi morala ili da ga raznese u
parampar~ad, ili da ne prouzrokuje ispaqivawe otrovne te~nosti i prepusti jadnu bubu
na milost i nemilost svakom pro`drqivcu. Prirodna selekcija mo`e samo da uni{ti
svaku "debilnu" bubu-bombardera koja ulijeva (evolucionu) nadu poku{ajima da se
naoru`a ovakvim reaktivnim topom.

Sl.16. Buba-bombarder i wena reaktivna komora

Drugi primjer je morski pu` Nudibranch. Wegova osnovna hrana su `arwaci,


prekriveni `aokama, koje izbacuju otrov prilikom najmaweg dodira. Uprkos tome, pu`
je u stawu da lomi i guta `arwake, a da ga `aoke tom prilikom uop{te ne rawavaju. Jo{
vi{e zadivquje ~iwenica da `eludac pu`a uop{te ne vari te `aoke, nego se one
istiskuju iz wega po krhkim cjev~icama ka zavr{ecima probavnih organa pu`a. Na taj
na~in pu` krade od `arwaka peckavo oru`je i kasnije ga koristi za samoodbranu,
poga|aju}i ribe koje poku{avaju da ga napadnu!
Takva struktura nikako nije mogla da se pojavi kao rezultat evolucije. Svaki wen detaq
je morao biti savr{en od samog po~etka. Ispo~etka su morali da postoje u savremenom
obliku i pu`, i `arwaci, i ribe. Nikakvih predaka nijednog od ova tri tipa `ivotiwa
nije ni moglo da bude - ina~e bi ova izuzetno lukava pu`eva "dosjetka" bila potpuno
neobja{wiva.

I uop{te, u prirodi ima mnogo slu~ajeva simbioze, zajedni~kog postojawa


najrazli~itijih mogu}ih organizama, koji su na evolucionisti~koj skali odvojeni
stotinama miliona godina. Potpuno je neobja{wivao kako je prirodna selekcija mogla
tako sa "uskladi" organizme koji dobijaju uzajamnu korist jedni od drugih.

PRIRODNA SELEKCIJA

I RAZNOLIKOST VRSTA

Postoje}a raznolikost vrsta o~igledno protivrje~i "djelatnosti" prirodnog odabira.


U ve} citiranoj tautologiji "pre`ivqavaju najprilagodqiviji" }e se i pojaviti neki
smisao ako se obrati pa`wa na najprostije, najrasprostrawenije vrste. Tada }e se
pokazati da mnoge zadivquju}e prilagodqivosti kojima ovladavaju neki organizmi
wima uop{te ne daju nikakvu naro~itu prednost.

Pogledajmo nekoliko primjera. Govori se da {are na leptirima pla{e pro`drqivce


koji ih napadaju, te nam je zato evolucija, navodno, priu{tila takve qepotane kao {to
su lastini repci ili paunovo perje. Me|utim, najrasprostraweniji leptir na cijelom
sredwem pojasu jeste obi~ni kupusar, ili bjela{, koji nema nikakve zapla{uju}e, ni
mimikrijske, ni za{titne {are. Rasko{ne leptire voli prili~no mali broj ptica, dok
je kupusar najuobi~ajenija pti~ja hrana. Uprkos toma, on se sre}e mnogo ~e{}e - zbog
svoje plodnosti. Pitawe: zar prirodnoj selekciji nije bilo jednostavnije da, s obzirom
da je ona ta koja igra ulogu tvorca, izabere leptire koji pola`u vi{e jaja{aca a nemaju
sve te svakojake farbe na sebi?

Lako je primjetiti naj{iru rasprostrawenost i prekrasnu prilago|enost na bilo kakve


uslove najobi~nijih muva. Me|utim, u prirodi postoje i muve koje su "ofarbane" da li~e
na ose. Smatra se da je to prilago|avawe evolucija izvela da bi od muve koja li~i na osu
otjerala neku halapqivu pticu ili pauka koji bi je ina~e vrlo rado progutao. Ali,
za{to onda osolike muve nisu barem isto onoliko rasprostrawene, koliko i obi~ne
muve-zunzare? Isto to pitawe mo`emo postaviti i za obi~ne bube: za{to sve one nisu
bombarderi, kad ovi tako spokojno `ive sa svojom o{troumnom za{titom? Jer, postoji i
konkurencija unutar vrsta. Zbog ~ega unutar we ne predwa~e najslo`eniji organizmi, sa
svakojakim tehni~ki savr{enim izumima, nego ba{ oni najprostiji?

Drugi primjer na istu temu: pacovi su bi}a veoma prosta, ali veoma fertilna, i
prilago|ena svim geografskim {irinama. Gdje god da su se obreli - u Australiji ili na
raznoraznim ostrvima na koja se do{li sa brodovima Evropqana, pacovi su veoma brzo
istisnuli sve vrste koje bi im mogle praviti konkurenciju u borbi za hranu. Pacovima
je te{ko dosko~iti: lukavi su, ne boje se ni otrova, ni radijacije ~ak, gotovo da nemaju
bolesti, a ni neprijateqa. Nose}i na sebi mno{tvo infekcija, oni gotovo da i ne
boluju. Evo najboqe prilagodqivosti! I za{to se onda prirodna selekcija nije
zaustavila na ovoj fenomenalnoj vrsti? A za{to je onda odabir izvodio na svijet
svakojake pacove-torbare, poqske mi{eve, ze~eve, kuni}e, je`eve i sve ostale stvorove
koji zauzimaju istu ekolo{ku ni{u?
U na{a jezera je bio doveden dalekoisto~ni rotan - sitna ribica koja posjeduje veoma
gadnu osobinu - da jede tu|u ikru. Uskoro su sve ostale ribe u jezerima koja su
"zara`ena" rotanom i{~ezle. Postavqa se pitawe: za{to selekcija ne bi po{la po putu
najmaweg suprotstavqawa, ne stvaraju}i svu raznolikost jezerske ribe, zaustaviv{i se
na onoj najprilagodqivijoj?

Ulogu jezerskog rotana u svijetu ptica obavqa vrana, iako ona u svojoj ekolo{koj ni{i
koegzistira zajedno sa svrakom, sojkom, ga~kom i galebom, iako je prilagodqivija od
svih wih.

Kako je prirodna selekcija mogla da formira pjeva~ke kvalitete ptica? Ako je ptici
pjesma potrebna samo da bi obiqe`ila teritoriju svojeg gnijezda, sa takvim se
problemom mnogo lak{e iza}i na kraj moglo pomo}u obiqe`avawa mokra}om ili
izmetom, a vi{ak slobodnog vremena koji bi se pojavio u nedostatku pjevawa bi mogao da
se mnogo korisnije upotrijebi za lov ili potragu za voqenom. Tako se pokazuje da je
vrabac mnogo prilagodqiviji od slavuja. Uprkos tome, slavuj, ko zna zbog ~ega, tako|e
postoji u prirodi.

Zakqu~ak je jasan: ako bi se priroda natjerala da `ivi po Darvinu, ve}ina najqep{ih i


najoriginalnijih vrsta bi izumrla momentalno, {to se, zapravo, i de{ava, zahvaquju}i
nama, zahvaquju}i qudskoj civilizaciji, kada neke prilagodqive vrste {ire svoje
podru~je `ivota i uni{tavaju starosjedioce. Pred na{im o~ima izumiru najrje|e,
najqep{e `ivotiwe, na ~ije je prilago|avawe potrebno utro{iti najvi{e truda. Kada
bi, naime, prirodu uvijek vodila prirodna selekcija, osim kupusara, obi~nih muva,
`ohara, rotana, vrana i pacova i mo`da jo{ par drugih vrsta koje prosto ne mogu da
smetaju jedne drugim, na zemqi se ne bi ni pojavilo ni{ta drugo `ivo.

Ne podsje}a li nas ovo na zakon informatike: raznolikost vrsta ne pojavquje se sama od


sebe; wu mo`e sazdati samo razumni Umjetnik. Drugo pravilo: proizvoqni tok doga|aja
samo pogor{ava, osiroma{uje pre|a{wu raznolikost.

Nema sumwe da slu~aj nije stvarao `ivi svijet i da `ivi svijet nije stvorila uzajamna
konkurencija, nego veli~anstveni Umjetnik, Koji je u Svojim tvorevinama ugradio Svoj
univerzalni pojam o qepoti, koji je svojstven (zalo`en) i ~ovjeku - koji razumno
sazrcava tu qepotu. Druga~ije je gotovo nemogu}e objasniti pojavqivawe mno{tva
raznolikih prilago|avawa i odli~ja `ivih organizama, kao i harmoni~nost i
pravilnost wihovog ustrojstva.

Uloga, pak, prirodne selekcije je, zapravo, krajwe pasivna: za{tititi vrstu od nakaza
koje se periodi~no pojavquju, svejedno da li ulijevaju nadu ili ne, da se wihova
nakaznost ne bi po~ela predavati nasqedno. Prirodni odabir nema nikakvu
stvarala~ku ulogu. Smr}u i ubistvom stvarati nije mogu}e. Smrtonosno oru`je mo`e - a
i to samo ponekad - da pomogne o~uvawu stvorenog `ivota, ali da samo daje `ivot - ono
nije u stawu.
LEKCIJA6

NAU^NI ARGUMENTI KOJI

POBIJAJU MAKROEVOLUCIJU

(Biohemija i genetika)

"@IVI" MOLEKULI

Sva `iva bi}a su izgra|ena od makromolekula bjelan~evina, nukleinskih kiselina,


molekula ugqenika, lipida i td. Pokazuje se da je slo`enost molekularne strukture
}elija ni`ih `ivotiwa i ~ovjeka istog reda veli~ine. Jednotipni molekuli (makar
bili i razli~iti) su kod razli~itih organizama prednazna~eni za izvr{avawe sli~nih
funkcija. Tako, naprimjer, bjelan~evina hemoglobin je prednazna~ena za prenos
kiseonika u tkiva i za uklawawe ugqen-dioksida i vode iz wih. Struktura wegova je
sli~na, kod najrazli~itijih mogu}ih `ivotiwa.

U sastav strukture te bjelan~evine kod ~ovjeka ulazi gvo`|e, a, naprimjer, kod stonoge -
vanadijum. To je uzrokovano uslovima `ivota, neophodno{}u da se udi{e kiseonik pri
razli~itom parcijalnom pritisku. Ali, uop{te, pravilo je ovakvo: na molekularnom
nivou i "prosti" i "slo`eni" organizmi su slo`eni podjednako. Ni jedan `ivi
organizam ne koristi "primitivne" bjelan~evine ili "nerazvijene" nukleinske
kiseline. To zna~i da otkada postoji `ivot - nema "evolucije" u smislu uslo`wavawa
biomolekula. Kako je mogla da postoji takva "hemijska evolucija" do pojave `ivota,
kako to pretpostavqaju sqedbenici Oparina, ako se u uslovima `ivota sva slo`enost
organske sinteze morala mnogo br`e raspadati obratnim tokom reakcija? Drugim
rije~ima: kako se mogla stvoriti takva situacija, da za prvu milijardu godina zemaqske
istorije organski molekuli ne samo da se prosto pojavquju sami od sebe, nego i prolaze
krajwe slo`enu hemijsku evoluciju, po milion puta pove}avaju}i svoju kompleksnost, a
zatim u toku tri i po milijarde godina, u mnogo povoqnijim uslovima od onih u
be`ivotnom prostoru, oni uop{te ne pove}avaju svoju slo`enost? Prostije re~eno: od
kamena do bakterije je mnogo daqe nego od bakterije do ~ovjeka, ako govorimo o
slo`enosti organskih molekula, ali je slo`eniji put pre|en tri puta br`e od
prostijeg. Ne slijedi li iz ovoga da, zapravo, uop{te nije ni bilo nikakvih ovakvih
puteva razvoja?

RAZLIKE U SLI^NIM BIOMOLEKULIMA

Molekularna biologija je omogu}ila da se mo`e odrediti procenat razlika u ure|enim


nizovima aminokiselina kod bjelan~evina koje izvr{avaju sli~ne funkcije kod
razli~itih organizama. Kao primjer mo`emo navesti ba{ hemoglobin i uporediti
sekvence aminokiselina u wemu kod razli~itih `ivotiwa. Evolucionisti su
pretskazivali da }e razlike u ure|enosti wihovog niza rasti od ribe prema `abi, od
`abe ka gu{teru i daqe do ~ovjeka. Me|utim, kao i u slu~aju sa prelaznim formama,
wihovo pretskazawe se nije obistinilo. U kwizi biohemi~ara Majkla Dentona (1985.),
kojeg citiraju mnogi izvori, navodi se, izme|u ostalih, i ovakav primjer. Hemoglobin
kolousta (jeguqica bez vilice, navodni "predak" ribe) po redoslijedu aminokiselina se
od {arana razlikuje 75%, od `abe 81%, od koko{ke 78%, od kengura 76% i od ~ovjeka za
svega 73%.
Interesantno je sli~no pore|ewe po bjelan~evini koja se zove citohrom-C i koja se
sadr`i u mitohondrijama }elija i kod `ivotiwa i kod biqaka. Ova bjelan~evina se
sastoji od nekih 100-ak aminokiselina, i mogu}e je ta~no odrediti wihov redoslijed. Za
sli~ne `ivotiwe razlika nije prevelika, za one koje se mnogo razlikuju ona je ve}a.
Naprimjer, izme|u kowa i psa razlika je svega 6%, izme|u kowa i korwa~e ve} je 11%, a
izme|u kowa i vinske mu{ice - 22%.

Isto to upore|ivawe, kada se primjeni na bakterije i sve vrste `ivih organizama - bilo
kojim ki~mewacima, insektima, ~ak i biqkama - daje gotovo isti rezultat: razlika je
velika i iznosi 65-66%. Drugim rije~ima, "biohemijska udaqenost" od bakterije do svih
ostalih vrsta `ivota je jednaka, uprkos tome {to evolucioni model zahtjeva rast
razlika kada se ide od "predaka" ka "potomcima". Uzlazne linije od prostih ka
slo`enim organizama na molekularnom nivou, jednostavno, nema.

Sli~an zakqu~ak se mo`e napraviti ako se uporedi redoslijed aminokiselina u


citohromozomima-C kod ribe i kod svih kopnenih ki~mewaka. Rezultat je isti: razlika
je mnogo mawa, ali je veli~ina tako|e gotovo ista, za gmizavce, ptice i razne sisare.
Svi oni se po toj karakteristici od riba razlikuju za po nekih 13-14%. Na sli~an na~in
svi sisari stoje na podjednakoj udaqenosti od svih gmizavaca. Sli~ni rezultati se
dobijaju kada se uporede bilo koje dvije grupe `ivotiwa.

Zakqu~ak donosi sam Denton, koji je i pravio ta upore|ivawa, i koji ne ispovijeda ideje
kreacionizma: "Svaka klasa je na molekularnom nivou unikalna, izolovana od drugih i
nije povezana sa wima bilo kakvim prelaznim formama." Na taj na~in, molekuli,
zajedno sa fosilima, potvr|uju nepostojawe ozlogla{enih prelaznih formi, za kojima
se toliko godina toliko bezuspje{no goni evolucionisti~ka biologija. Posqedwa
istra`ivawa pokazuju da na molekularnom nivou izme|u organizama vladaju
ravnopravni odnosi. Nema organizma za koji bi se u odnosu na neki drugi moglo re}i da
mu je "predak", da je "razvijeniji", ili da je, naprotiv, "primitivniji" od nekog drugog.

ZAKONI GENETIKE I EVOLUCIJA

Kada zapo~nemo razgovor o genetici, veoma ~esto mo`emo da ~ujemo kako se spomiwe
pojam informacija. Genetika, zapravo, i nije ni{ta drugo, do - informatika `ivih
sistema. Ona prou~ava na~ine na koje roditeqi predaju informacije svojoj djeci. Zbog
toga, prije nego {to po~nemo da pri~amo o genetici, ne}e biti lo{e da se podsjetimo
zakona o predaji informacija o kojima smo govorili u prvoj lekciji.

Nasqedna informacija je zapisana u hromozomu DNK. Poznato vam je kako wu ~itaju


molekuli RNK, kako se prenosi na ribozome }elije i kako se tamo u ta~noj
uskla|eno{}u sa wom sintetizuju molekuli bjelan~evina koji odre|uju sve konkretne
karakteristike organizma: oblik zrna gra{ka ili boju kuni}evog krzna. DNK tako
predstavqa ogromnu kwigu punu specifikacija sve opreme te ogromne `ive fabrike
koju predstavqa svaki `ivi organizam. Ponovimo ono {to svi iz {kolskih uxbenika
znamo: bilo koja }elija organizma sadr`i informaciju u svojim hromozomima o svim
bjelan~evinama datog organizma, iako se u datoj konkretnoj }eliji sintetizuju i
koriste}i samo jedan mali wihov dio.

Sa evolucione ta~ke gledi{ta, bilo bi logi~no da se pretpostavi da postepeno


uslo`wavawe organizacije `ivotiwa mora neizbje`no dovesti do rasta broja
hromozoma od bakterije ka ~ovjeku, Ali takvog rasta u realnosti nema. Pogledajmo
tabelu:
Vrsta Koli~ina hromozoma Vrsta Koli~ina hromozoma
askaris 4 {impanza 48
komarac 6 ovan 54
drozifila 8 magarac 62
okuw 28 koko{ka, pas 78
ma~ka, lisica 38 }urka 82
makaki, pacov 42 {aran 104
~ovjek, gu{ter 46 rije~ni rak 116

Koja je od navedenih `ivotiwa primitivnija po broju hromozoma - prili~no je te{ko


re}i. Nikakvu uzlaznu liniju, na ~ijem vrhu bi stajao ~ovjek, nije mogu}e uo~iti. Svaka
vrsta je slo`ena na svoj na~in.

OSNOVNE KONSEKVENCE MENDEQEVIH ZAKONA

U {kolskim uxbenicima se opisuju Mendeqevi eksperimenti na ukr{tavawu


razli~itih vrsta gra{ka, kao i rezultati tog eksperimenta. Glavni op{ti zakqu~ak
koji slijedi iz tih eksperimenata se satoji u tome da sve osobine potomaka predstavqaju
posqedicu razli~itih kombinacija karakteristika roditeqa. U genima roditeqa mo`e
prisustvovati znatno vi{e informacija nego {to se to ispoqava izvana (fenotipski),
i ono {to su roditeqi imali "zapisano" ne mora da se pojavi u direktnom potomku, ali
mo`e u nekom od sqede}ih. Me|utim, nikada se ne de{ava da se u nekom organizmu
slu~ajno i proizvoqno pojavi neka nasqedna karakteristika koja uop{te nije bila
prisutna ranije u genima roditeqa.

Ovi zakqu~ci klasi~ne genetike, ako se ne ra~unaju mutacije, odnosno, kvarewa same
geneti~ke informacije, va`e za ogromnu ve}inu slu~ajeva, jer je mutacija prili~no
rijetka pojava. Oni ne dozvoqavaju jednim vrstama da "glatko" prelaze u druge putem
bezgrani~nih mijewawa nasqednih osobina pod uticajem prirodnog odabira, kao {to to
zahtjeva klasi~ni darvinizam. Upravo zbog toga genetika je u SSSR i bila progla{ena
za bur`oaznu la`enauku, a sami nau~nici-geneti~ari, na ~elu sa N.I. Vavilovom,
bivali su podvrgavani represijama.

Kada su inkvizitorske metode nau~nog terora po~ele same sebe da iz`ivquju, ateistima
je po{lo za rukom da se prihvate slamke spasa zvane mutacija. O tome }emo govoriti
malo kasnije, a za sada }emo podvu}i da je glavni na~in formirawa raznolikosti rodova
i vrsta - razli~ito pretumbavawe (na nau~ni~kom jeziku - rekombinacija) geneti~ke
informacije koja je bila prisutna u polaznom praroditeqskom paru. Na ovome stoji sva
selekcija kultura biqaka i `ivotiwa.

U prirodi postoje vrste sa vi{e ili mawe bogatim genofondom, tj. sa sveukupno{}u
osobina koje se uglavnom malo ispoqavaju ali su ipak prisutne, tako da prilikom
ukr{tavawa i odabira mogu biti fenotipski izvedene i postati osnovne za ovaj ili
onaj rod (sortu). Sav rad selektora se sastoji u tome da izabere (selekcija u prevodu i
zna~i "izbor") one osobe kod kojih je tra`ena osobina najvi{e ispoqena, i da daqe,
spajaju}i ih u parove, suprotne osobine svodi ka minimumu. Na taj se na~in iz bogatog
genofonda divqe vrste odabira mali dio koji interesuje selektora, i ba{ taj dio i
uslovqava osobine ~itavog budu}e podvrste - na primjer, rast, boju ili ne{to tre}e.
Ako se kasnije prestane pomno pridr`avati ~uvawa ~isto}e pasmine i ako se
razli~itim pasminama dozvoli da se me|usobno ukr{tavaju (pod uslovom da su za to jo{
uvijek sposobne), za nekoliko pokoqewa sve pasmine }e se vratiti na polazno stawe
divqe vrste. Naprimjer, ako se psima sa pedigreom dozvoli da se ukr{taju s kim stignu,
oni }e se veoma brzo vratiti u stawe obi~ne uli~ne skitnice, usprkos tome {to ni jedna
od po~etnih pasmina nije na wu li~ila. Genofond obi~nog psa-mje{anca u sebi ukqu~uje
sve genofondove plemenitih pasa, sve wihove osobine, mada se one i ne projavquju.
Povratnost selekcije i prirodni povratak na po~etnu vrstu slu`i kao dokaz geno-
stabilnosti polaznih vrsta i, konsekventno, odsustva tendencije evolucionog
formirawa novih taksonomskih jedinica.

U {kolskom uxbeniku pokazani su osnovni tehni~ki metodi selekcije, po~ev od


Mendeqevih eksperimenata, ali se ne nagla{ava da mi svaki put izabiramo iz polaznog
tipa, odnosno, kao da svaki put izvla~imo karte iz istog {pila. Evolucija, naime,
pretpostavqa da se u procesu takvog mije{awa u {pilu na neki vol{eban na~in
pojavquje nova karta (Sl. 17).

Sl. 17. Shema selekcije i prirodnog formirawa pasmina

Iz obi~ne skitnice je za nekih stotiwak generacija mogu}e izvesti dogu ili


pekinezera, ali i jedan i drugi pas }e ostati psi, i jedan }e drugog tako i do`ivqavati,
kao pas psa. Ali da od doma}e kuce dobije ma~ku - to jo{ nikome nije po{lo za rukom.

PRIRODNI RAZVOJ VRSTA

Da li ovo zna~i da su sve vrste bile sazdane kao savr{eno nepromjenqive, i da su svi
primjeri idioadaptacije koji su navedeni u uxbeniku, zapravo, izmi{qeni? Ne - za
razliku od aromorfoze (uzlaze}eg uslo`wavawa), koju niko nikada niti je vidio niti
zapazio - primjeri idioadaptacije (prilago|avaju}eg nasqednog mijewawa) u prirodi su
prili~no ~esti. U {kolskom uxbeniku se navodi primjer razli~itih vrsta sjenica, koje
sve li~e jedna na drugu, ali zauzimaju razne ekolo{ke ni{e - prije svega prehrambene.
Prilago|avawe na nekoliko razli~itih uslova `ivqewa nije dovelo do formirawa
principijelno novog oblika kquna, na primjer, ili oblika tijela, nego je samo
omogu}ilo da se iz polaznog genofonda izaberu za date uslove najpogodnije osobine. Eto
na {ta se svodi sva uloga prirodnog odabira. Kao razultat se dobijaju, da ih tako
nazovemo, "divqe pasmine", odnosno, razl~ite podvrste u granicama jedne, zajedni~ke
vrste.

Na bukvalno isti na~in su nastale i razli~ite galapagoske vrste zeba koje je opisao
Darvin, specijalizovane svaka po vrsti hrane i sredini u kojoj `ivi. Gotovo da se sa
stopostotno{}u mo`e tvrditi da su daleki preci tih vrsta bili, najvjerovatnije, isti,
ali su oni, sa ta~ke gledi{ta nasqedne informacije, u sebi sadr`ali sve sada{we
raznolikosti, i nisu tokom vremena dopisivali nikakve nove informacije u svoju
"geneti~ku kwigu".

Isto se tako razlikuju bliski ro|aci drugih vrsta: vukovi, kojoti, dingo, psi, koji svi
pripadaju jednom rodu. Veoma je mogu}e da je prvosazdani pse}i genofond u sebi sadr`ao
osobine svih tih podvrsta, ali se kasnije, zbog razli~itie `ivotne sredine, jedan dio
polazne genetske informacije utvrdio kod jednih, a drugi dio kod drugih predstavnika
roda. Osim toga, vjerovatno je znatan dio polazne informacije u svim dana{wim
vrstama ve} izgubqen, te se zbog toga prili~no rijetko de{avaju slu~ajevi da je mogu}e
ukrstiti dvije bliske vrste, i krajwe rijetko takvi hibridi bivaju sposobni za
oplodwu.

Nau~nici-kreacionisti izdvajaju prvostvoreni rod organizama, koriste}i poseban


naziv baramin (od jevrejskih rije~i: bara - stvarati, min - rod; to su rije~i koje su
upotrijebqene u Svetom Pismu na mjestu gdje se govori da je svaka tvar bila sazdana po
rodu svojemu). Kod nekih vrsta taj baramin ta~no odgovara formi u wenoj savremenoj
klasifikaciji, kod nekih odgovara po rodu, a kod nekih odgovara po porodici, ali ne
vi{e od toga. Jasno je da u prvom slu~aju polazni genofond nije bio bogat
raznoliko{}u, tako da su svi potomci gotovo doslovce kopije svojih predaka. U drugom,
a naro~ito u tre}em slu~aju, polazni genofond je bio izuzetno bogat, ~ime je dao
mogu}nost organimzmima da se prilago|avaju razli~itim `ivotnim sredinama i da u
{irokom dijapazonu koriste prvobitno pohrawene sposobnosti za promjene.

Vrlo je vjerovatno da je jedan od najbogatijih genofondova imao prvobitni kow, zbog


~ega je on mogao da da tako bogatu seriju raznolikosti. Biolozi su uo~ili da sitna
populacija, kada se na|e u su{tinski novim uslovima egzistencije, daje brze promjene,
zato {to u woj odabir djeluje efikasno. To jeste istina, ali se ne smije zaboravqati da
se tu, kao i do sada, radi samo o izboru najpodesnije nasqedne osobine iz ve} postoje}eg
genetskog materijala. Tvrdwa da organizam na taj na~in mo`e da stekne principijelno
novu gra|u - a to tvrdi teorija "ravnote`e sa prekidima" o kojoj smo nedavno govorili -
predstavqa nekorektno uop{tavawe rezultata nau~nih opa`awa, uop{tavawe koje
protivrje~i samim opa`awima - odsustvu prelaznih formi izme|u vi{ih taksona.

Dakle, prirodno formirawe vrsta nije posqedica nove nasqedne informacije, nego
biva izazvano samo razli~itim prebirawem prvobitne genetske informacije, koju je
prvobitni rod (baramin) posjedovao, da tako ka`emo, sa nekom vrstom zaliha u
varijantama.

Svaki u~enik na pomalo svoj na~in pravi kosnpekt jedne te iste lekcije ili jedne te
iste kwige. Svaki koncept se pomalo razlikuje od svih ostalih, svaki |ak za sebe
izabira ono {to je wemu jasnije ili mu se vi{e svi|a, ali te su varijacije ograni~ene - u
konceptu nikako ne bi trebalo da se na|e ono {to nije napisano u kwizi; u suprotnom,
to vi{e ne}e biti koncept, nego potpuno originalno djelo. Sli~no je i sa prirodnim
razvojem vrsta: on je ograni~en odranije zadanim prvobitnim okvirima.

MUTACIJA JE GENETSKA DIVERZIJA

I tako, dakle, prirodni ili vje{ta~ki odabir mo`e da poka`e naklonost prema jednoj
ili drugoj genetskoj informaciji, tako {to }e odabrati jednu a drugu odbaciti. Na ovaj
na~in, avaj, nikada se ne}e posti}i beskona~no {iroka raznolikost. [tavi{e, `eqa da
se izabere najboqa mogu}a osobina koja interesuje selektora dovodi do gubitka `ivotne
sposobnosti pasmine, zato {to odbacivawe ishodi{ne informacije ne ostaje bez
posqedica. Tako se prave, naprimjer, `uta ili zelena sjemena Mendeqevog gra{ka, tako
se sla`e pasijans od po~etnog {pila "genetskih" karata. Me|utim, da li je mogu}e
promjeniti karte u samom {pilu: kri{om ubaciti koju la`nu kartu, izbaciti ispod
stola neku od karata, ili, na kraju krajeva, o{tetiti samu kartu (tako {to }ete je
obiqe`iti)?

Pokazuje se - mogu}e je, i takve operacije nad genetskom


informacijom se nazivaju mutacije. Mutacije nastaju prilikom kopirawa genetske
informacije: prilikom duplirawa DNK, prilikom dioba polnih }elija (mejoza),
prilikom oplodwe, kada se me|usobno spajaju hromozomi oca i majke. (Gre{ke mogu da se
pojave i prilikom "prepisivawa" koda DNK na bjelan~evine, ali u tom slu~aju se kvari
samo molekul bjelan~evine, koji se momentalno raspada, tako da na nasqe|ivawe takva
gre{ka ne}e uticati.) Dakle, ovdje se radi o kopirawu i predaji informacija, pri ~emu
informacija ogromnog obima, tako da ne}e biti na odmet da se na ovom mjestu
podsjetimo zakona predaje informacija iz prve lekcije.

Prilikom predaje informacija se ne poboq{ava; u najboqem slu~aju, ona ostaje


konstantna ili se, pak - {to je mnogo vjerovatnije - u ovoj ili onoj mjeri kvari. Ta {teta
od kvarewa informacije mo`e biti dvojaka: mo`e da do|e do gubitka dijela
informacija (signala), ili do pojave informacionog "{uma" - suvi{nih besmislenih
signala. Takav je op{ti zakon informatike i on apsolutno ~itko dejstvuje i u `ivim
sistemima - prvobitna genetska informacija se gubi i kvari bilo kakvim vrstama
mutacija. Svi fakti koji su ustanovqeni prou~avawima i eksperimentima u genetici
potvr|uju ovo pravilo.

Obratimo pa`wu na to da je genetska informacija na veli~anstven na~in za{ti}ena od


bilo kakvih gre{aka prilikom kopirawa. Stvarawe nukleotida, na koje }e savremenom
hemi~aru sa najslo`enijom tehni~kom aparaturom oti}i vi{e od jednog dana, u }eliji se
odvija brzinom od 100 puta u sekundi; i pri tome, izra~unato je, gre{ke u tako brzom
kopirawu se de{avaju jedan put u 100 milijardi (1011) nukleotida. Ali u tim slu~ajevima
u akciju stupaju naro~iti fermenti - enzimi, koji popravqaju pokvarene nukleotide. Da
nije bilo takve kontrole, ni jedna vrsta ne bi mogla da se sa~uva ~ak i samo u nekoliko
pokoqewa.

Uprkos svemu, prilikom kopirawa gena gre{ke ipak mogu da se pojave, naro~ito kada se
koriste mutageni preparati ili prilikom ozra~ivawa. U akciju tada stupa drugi stepen
kontrolne za{tite od mutacija - takav gen jednostavno nije u stawu da funkcioni{e, sa
wega se ne "prepisuje" dejstvuju}a bjelan~evina. Ako je pokvareni gen naslije|en od
jednog roditeqa, neophodna bjelan~evina se obi~no "prepisuje" sa parnog (alelnog)
gena drugog roditeqa, tako da se mutacija nikako ne ispoqava, tj. recesivna je. U ve}ini
slu~ajeva mutacije ne samo da su veoma rijetke, nego su i recesivne, odnosno, bezopasne
su, barem za izvjestan vremenski period. Me|utim, ako su zbog nekih razloga gen
pokvarili jedni te isti kancero-geni ili zra~ewa kod oba roditeqa, to mo`e da dovede
do besplodnosti ili ~ak i do degenerisanih potomaka. Takav degenerik (~ak i kada bi on
evolucionistima ulijevao nade) biva beznade`no odrezan iz `ivota u prirodnom
okru`ewu. To je tre}i stepen kontrole ta~nosti reprodukcije nasqedne informacije.

Na taj na~in, mutacije su, kao prvo, vrlo rijetke pojave, zahvaquju}i kontroli koja se
odvija u samom jezgru }elije; kao drugo, gotovo uvijek su recesivne, zahvaquju}i
kori{}ewu neo{te}enog gena drugog roditeqa; kao tre}e, wih pomete prirodni odabir.
Da li ove slu~ajne gre{ke u odli~no razra|enom i od gre{aka za{ti}enom mehanizmu
mogu dovesti do stvarawa novih, visokorazvijenih bi}a? Smije{no i isprazno pitawe!

Ali, eto, usprkos svemu, ne}e biti zgoreg da procijenimo vjerovatno}u pojave unaprijed
zadane korisne mutacije. Uzmimo isti onaj citohrom-C. Prilikom prelaska od ribe do
vodozemca on mora da se promijeni za nekih 13%. Kakva je vjerovatno}a takve promjene
gena koji je zadu`en za sintezu ove bjelan~evine, da bi se sintetizovala bjelan~evina
koja odgovara vodozemcu, ako se uzme da je du`ina molekula bjelan~evine 100
aminokiselina?

Da bi se na{lo rje{ewe ovog zadatka, treba postupno i dosqedno pronalaziti ona


mjesta aminokiselina (na DNK - tripletima) koja podlije`u zamjeni; zatim, nezavisno
od toga, treba odgonetnuti koji i kakav }e biti triplet koji }e da do|e na mjesto prvog
od svih koje treba zamjeniti, onda isto to uraditi za drugi, i tako daqe - za svih 13
tripleta koje treba promjeniti. Zajedni~ka vjerovatno}a }e biti jednaka proizvodu
vjerovatno}a svih tih slu~ajnih, me|usobno nezavisnih doga|aja. Radi jednostavnosti
mo`emo uzeti da se svaka aminokiselina kodira podjednako pomo}u tri razli~ita
tripleta, a s obzirom da u sastav svakog tripleta ulaze tri od ~etiri razli~ite vrste
nukleotida, vjerovatno}a da se "potrefi" ona prava iznosi}e:

Vjerovatno}a da se pogodi prvo mjesto tripleta koji podlije`e zamjeni jednaka je 1/100,
vjerovatno}a da se poslije toga pogodi drugo mjesto - 1/99, zato {to u obzir sada ulazi
sada ve} samo 99 nepoznatih mjesta. Vjerovatno}a da se pogodi svih trinaest mjesta
iznosi (Sl. 18.a):

Vjerovatno}a, pak, da }e na svako mjesto upasti potrebna aminokiselina (tj. potrebni

triplet na DNK) iznosi (Sl. 14.b).

Op{ta vjerovatno}a ukupno }e iznositi

Opet dobijamo iste one superastronomske cifre, koje smo dobijali i prilikom
izra~unavawa vjerovatno}e slu~ajne pojave `ivota. I to pod uslovom da ignori{emo
sistem kontrole pravilnosti kopirawa; i to - kada razmatramo samo jednu,
najjednostavniju bjelan~evinu, koju kodira samo jedan od ogromne koli~ine gena koji
podlije`u istoj takvoj usmjerenoj zamjeni. Prostije re~eno: vjerovatno}a pojave
monstruma koji ulijeva (evolucionisti~ke) nade po redu veli~ine jednaka je
vjerovatno}i slu~ajne i samoproizvoqne pojave `ivota, odnosno, jednaka je nuli!!
Slu~ajna mutacija ni na koji na~in i ni pri kakvim okolnostima ne mo`e poslu`iti
kao uzrok za uslo`wavawa organizma (aromorfoze)!
a)

Vjerovatno}a da se 13 puta zaredom pogode mjesta za zamjenu iznosi:

b)

Vjerovatno}a da sepravilno zamijene pogo|ena mjesta iznosi:

Sl. 18

KORISNA DEGENERACIJA

Da li to zna~i da korisnih degeneracija uop{te nema? - Naravno da zna~i, osim u


slu~aju vrlo rijetkih izuzetaka. Mogu}e su i mutacije koje se ne mogu pretpostaviti sa
stanovi{ta vjerovatno}e, zato {to one ne poti~u od gre{aka u kopirawu nukleotida,
nego od mnogo grubqeg uplitawa u genotip. Naprimjer, ako se iz nekih razloga dio
hromozoma prilikom mejoze jednostavno izgubi - bi}e nam prili~no te{ko da
izra~unamo vjerovatno}u takvog, ne-slu~ajnog doga|aja. Ipak, takva "kra|a karata" iz
geneti~kog {pila mora da dovede do su{tinskih promjena u organizmu. Postoje rijetki
primjeri kada se takva degeneracija pokazivala kao korisna za `ivotiwe i odabir je
dozvolio takvim degenericima koji ulijevaju nadu da pre`ive, da daju potomstvo i
zauzmu prvenstvo u svojoj vrsti.

U kwigama se navode dva takva primjera: to je gubitak krila kod buba koje `ive na
stjenovitim ostrvima, i gubitak o~iju kod pe}inskih riba koje `ive u potpunoj tami.
Obje mutacije su se pokazale korisne za pre`ivqavawe: krilate bube je jaki vjetar
~e{}e oduvavao sa stijena u more, a beskorisne o~i su se ~e{}e povre|ivale i izazivale
bolesti, a da od wih nije bilo nikakve koristi. Na druge primjere u literaturi nismo
nailazili. Ali ~ak i kada bi sli~nih primjera i bilo vi{e, oni ni na koji na~in ne
govore o koristi mutacije za evoluciju. Evolucija NE MO@E i}i putem degeneracije -
i ta~ka. Mutacija mo`e da otkine krilo ili izvadi oko, ali ona nije u stawu da sazda
oko, krilo ili nogu.
O tome veoma ilustrativno svjedo~i istorija eksperimenata sa plodnom muvom
drozofilom. Ve} nekoliko decenija nau~nici na raznorazne na~ine izazivaju svakojake
mutacije kod we. Ne jednom im je polazilo za rukom da "proizvedu" beskrilu, ili
beznogu, ili bezoku muvu, ali im nikada nije po{lo za rukom da dobiju muvu sa
osobinama savr{enijim od onih koje ve} ima. A muva mijewa 20 pokoqewa u godini, a
brzinu evolucije biolozi ne mjere brojem godina, nego brojem pokoqewa.

OP[TA DEGENERACIJA @IVOTA

Upoznavawe sa biologijom dovodi nas do zakqu~ka koji je sli~an onome koji smo vidjeli
kada smo govorili o biologiji. Kao {to smo tamo vidjeli da energija ima osobinu da se
kvalitativno pogor{ava i da hemijski sastav materije u Vaseqeni tako|e te`i ka
kvalitativnom kvarewu i osiroma{ewu u pravcu stabilnih sredwih elemenata, -
sli~no ovome i u biosferi zemqe pred na{im o~ima se odvijaju promjene samo u pravcu
degeneracije. To se ispoqava ~ak i u i{~ezavawu mnogih vrsta, odnosno, u
kvalitativnom osiroma{ewu biosfere, a i u tome da te vrste gube mnoge dragocjene
osobine koje su ranije posjedovale: vrste se izro|avaju.

Postoji mnogo nestalih vrsta koje se nalaze u iskopinama, ali novih vrsta ~ovjek ne
samo da nije stvorio, nego nikada nije vidio wihovo stvarawe (mislimo na vrste koje su
kvalitativno slo`enije od onih koje postoje u prirodi). Aromorfoza se nau~nicima
samo privi|a, dok degeneraciju mo`e svako svojim o~ima da vidi. O rudimentima jo{
pri~aju i (mada je i to sumwivo) pronalaze ih, ali o organima koji se kao novi pojavquju
u `ivim organizmima nema ni govora. I jedno i drugo govori u prilog kvalitativnog
kvarewa.

Iz ovoga slijedi da je jednom u vremenu informacija o svemu `ivom na zemqi, odnosno,


ako se tako mo`e re}i, genofond planete, imao po~etak. Poslije toga je on po~eo da se
predaje iz pokoqewa u pokoqewe ta~no po zakonima infodinamike: nova informacija
nije se pojavqivala sama od sebe, a stara je prilikom predaje mogla samo da se kvari.
Izumirawe ve}ine i{~eznulih vrsta nemogu}e je objasniti samo ekolo{kim uplitawem
~ovjeka, zato {to su one izumrle prije nego {to su qudi svjesno po~eli da ih
istrebquju.

I tako, dakle, op{ta degradacija svijeta se ispoqava na najrazli~itijim stupwevima


wegovog bitija: u hemijskom sastavu, u biolo{kim odnosima. @ive}i po sada{wim
zakonima, priroda (a i ~ovjek sam po sebi) nije sposobna za progres, ali zato vu~e ka
regresu i degradaciji. Uprkos tome, ona je i danas zadivquju}e slo`ena, raznolika i
prekrasna. Ovo se objasniti mo`e samo time da je sve {to postoji sa ciqem i smislom
stvorio Bog - Bi}e Svemogu}e, Sveznaju}e i Svesveto - beskona~no pravedno i
prekrasno.

Negirati Tvorca i tvrditi da u dana{wem svijetu dejstvuju zakoni progresa - jeste


potpuno bezumqe, koje podsje}a na budala{ewe jednog cara iz jedne bajke, kojeg je mrzilo
da se po stepenicama pewe, pa je od svojih majstora zahtijevao da sagrade takav dvorac, na
~iji bi se vrh moglo popeti samo tako {to bi se spu{talo niz sve stepenice na wemu!
Tako i evolucija predla`e uspon od bakterije prema ~ovjeku, imaju}i u rukama samo
degenerativne procese.

DA LI JE MOGU]A PLANIRANA I USMJERENA EVOLUCIJA?

Ali, zar Tvorac, razumno usmjeravaju}i svakojake mutacije, ra|aju}i mutante koji
ulijevaju nadu, nije mogao da iz prve }elije stvori sav ostali `ivot? Mo`da je On tako i
postupio, onomad, a sada je prestao da se time bavi i svijet slu~ajno i samovoqno
ispotiha degradira?

Na ovakva pitawa nauka ve} ne mo`e da ta~no odgovori. Ona mo`e da govori samo o
oblasti u kojoj djeluju dana{wi objektivni zakoni prirode. Wih prou~avaju}i, po{teni
nau~nik mora do}i do zakqu~ka da pojavu `ivota, razuma i dinamiku wihovog razvoja
nije mogu}e objasniti unutar danas dejstvuju}ih prirodnih zakona, i da je neophodno
dopustiti djelovawe drugog, natprirodnog uzroka bitija svega {to postoji. Na ovome se
funkcije nauke moraju zavr{iti. Spoznavati daqe su{tinu bitija nau~nim metodima -
posmatrawem, eksperimentom i logikom - ve} nije mogu}e. Osnove daqe spoznaje svijeta
~ovjeku su date u Otkrovewu, rije~i Bo`ijoj, i mogu se prihvatati ili odbacivati
vjerom, a ne racijom.

Hri{}ansko Otkrovewe - Sveto Pismo - bukvalno i nedvosmisleno odbacuje mogu}nost


evolucionog pretvarawa vrsta koje izlazi iz okvira osobina prvog stvorenog roda
svake pojedine vrste. Ta~no tako Sveto Pismo shvataju i sveti Oci - drevni u~iteqi
Pravoslavne Crkve, kao i savremeni nau~nici-kreacionisti.

S obzirom da namjera ovog {tiva nije da ulazi dubqe u oblast duboko religioznu, mi
}emo se samo zadovoqiti konstatacijom ~iwenice: sam biblijski tekst i wegovo
klasi~no hri{}ansko shvatawe ne dopu{taju evoluciju, ~ak ni onu kojom upravqa Bog.
Dodu{e, mi ne obavezujemo ~itaoca da u ovo vjeruje kao u nau~nu ~iwenicu. Po{tena
nauka iskqu~uje samo slu~ajnu evoluciju, a o razumno usmjerenoj ne mo`e re}i ni{ta
jednozna~no.

Kad smo ve} kod toga, ~ak i protiv usmjerene evolucije postoje indirektna nau~na
svjedo~anstva (kao i direktna biblijska i svetoota~ka pobijawa, kojih se ovdje ne}emo
doticati). Jedno od takvih indirektnih svjedo~anstava spomiwe se i u samom {kolskom
uxbeniku. U odjeqku "Genetika" ukazuje se na jedan nerije{en problem koji se
formuli{e ovako:

"U svakoj }eliji postoji sav skup gena za datu vrstu. O~igledno je da u razli~itim
}elijama i tkivima funkcioni{e samo mali broj gena, i to ba{ oni koji odre|uju
osobine konkretne }elije, tkiva, organizma. Kakav je, pak, mehanizam koji obezbje|uje da
u datoj konkretnoj }eliji budu aktivni samo odre|eni geni? Nad rje{avawem ovog
problema danas se usiqeno trude nau~nici {irom svijeta" (3, str. 238).

Problem poput ovog nije jedini. Bez obzira na svoju slo`enost, DNK nosi informaciju
o po nivou najni`im elementima organizma. DNK - to je samo uputstvo za proizvodwu
bjelan~evina u organizmu. Svih bjelan~evina, kao prvo, i svih bjelan~evina koje su
mogu}e u rasama, rodovima i sortama, kao drugo. Prostije re~eno - to je ra{irena
specifikacija svih cigala u zgradi u svim mogu}im varijantama, i instrukcija za
proizvodwu tih cigli - ali ne vi{e od toga. Ali, da li je to dovoqno da se zgrada
sagradi?

Svaki organizam po~iwe od jedne }elije - zigota. Odakle ta }elija zna po kakvom
redoslijedu }e prilikom svoje diobe formirati mi{i}na, nervna, epidermna i sva
ostala tkiva? Kako se poslije toga ostvaruje izuzetno slo`eno uzajamno dejstvo me|u
tkivima i organima? ]elija mo`e pomo}u enzima da gradi i djelimi~no i upravqa sama
sobom, ali na koji se na~in gradi ~itav organizam i ko wime upravqa? Na koji se na~in
}elije svakog organa dijele u tempu koji obezbje|uje da ~itav organizam raste
proporcionalno, a zatim se zaustavqa u svom rastu? Ako se ta regulacija
proporcionalnog rasta naru{i, pa se }elije nekog tkiva "pobune" i po~nu da se
razmno`avaju kako se wima prohtjedne, ne usagla{avaju}i se sa ostalim tkivima, -
pojavquje se zlo}udni tumor, koji pro`ima druga tkiva i organe. To je su{tina svih
kanceroznih oboqewa, ~iji su uzroci potpuno nejasni nau~nicima.

Materijalni nosilac sve te upravqa~ke instrukcije nije prona|en - eto o ~emu, zapravo,
govori navedeni citat iz uxbenika. Taj mehanizam u ogromnom svojem dijelu predstavqa
nasqednu informaciju koja je zapisana neizvjesno gdje - svuda, samo ne u DNK. [ta je to
DNK - uspjelo se pro~itati, ali informacija o upravqawu ~itavim organizmom tamo
nije prona|ena. U }eliji drugih materijalnih nosilaca informacija koji bi u sebi
mogli nositi takve vrste instrukciju - tim prije nema. Da li to zna~i da neophodna
informacija i nema materijalnog nosioca, mada i koegzistira sa organizmom za svo
vrijeme wegovog `ivota, i da, ako se ta informacija negdje-tamo po~ne da kvari,
organizmu prijeti pogibija? Sve govori da je odgovor na ovo pitawe pozitivan; postoji
nevidqiva su{tina `ivog organizma (mo`emo je nazvati du{a `ivotiwe ili `ivotna
sila - nema velike razlike), idealna po svojoj prirodi, ali tijesno povezana sa
materijalnim sastavom organizma. @ivot se, drugim rije~ima, ne mo`e svesti na
fizi~ko-hemijski nivo, na zakone hemijskog uzajamnog dejstva molekula. Tako su od
iskona smatrali svi biolozi do Darvina, i sastav te nevidqive su{tine, te
informacije koja nema materijalnog nosioca je i wima bio isto onoliko nejasan,
koliko je nejasan i nama danas. Nauka se u tom pitawu ponovo primakla granicama svoje
primjewivosti.

Sada se opet mo`emo vratiti pitawu usmjerene evolucije. Ako je istina da svaki
baramin pored svoje genetske instrukcije nosi ne mawu, nego neuporedivo ve}u
upravqa~ku informaciju koja nema materijalnog nosioca, tada on predstavqa pojavu
toliko unikalnu, da je wega mnogo lak{e napraviti iznova, nego proizvesti iz druge -
isto toliko ogromne, i isto toliko unikalne, ali ipak druga~ije - informacije o
drugom baraminu. Radi (dodu{e, prili~no blijedog) pore|ewa, postavi}emo ovakvo
pitawe. Da bi veliki pisac preradio jedan svoj roman u drugi metodom pretumbavawa
slova i rije~i iz prvog romana i dodavawem samo nedostaju}ih rije~i u neophodnoj
koli~ini - za takvu stvar, bez sumwe, zaista je potreban literarni genije, jer slu~ajnom
rekombinacijom se nikada ni{ta dobiti ne}e. Me|utim, da li }e sam pisac pristati na
takav, u`asno glup i zamoran posao, koji }e samo potkopati wegovu stvarala~ku
energiju, odvla~e}i mu pa`wu sa stvarne kreativne ideje na najodvratniju mogu}u
rutinu?

Mi nemamo nau~nog dokaza da Bog nije stvarao svijet na takav na~in - metodom
evolucione rutine. Ali u isto vrijeme jasno se vidi da je evolucioni vi{estruki
prelazak od jedne vrste ka drugoj - najneefektivniji, najtraqaviji i, uz sve to, i
najsuroviji na~in stvarawa (jer, glavni instrument ovdje je selekcija, odnosno - smrt,
koja bri{e sve me|uforme `ivota). Jedino opravdawe za ovakav na~in bi moglo biti u
tome da bi on omogu}io da se svi biolo{ki procesi svedu samo na organsku hemiju.
Me|utim, upravo tu prednost, kao {to smo vidjeli, takav metod, kao za inat - ne daje!
Prvu `ivu }eliju, bilo kako bilo, mo`e stvoriti samo ~udo. Mnogo}elijski
visokorazvijeni organizam nosi u sebi, pored ovog, i ~udo jo{ ve}ih razmjera - `ivotnu
silu, `ivu du{u, nematerijalno zakodiranu informaciju. ^udesa se prilikom stvarawa
nikako nisu mogla izbje}i. A i za{to bi, ako }emo pravo, Svesilni ^udotvorac - Bog
Sebe srozavao na najprimitivnije i najsurovije mogu}e na~ine stvarawa, kada je i onako
nemogu}e samo na wih svesti sav stvarala~ki posao?

Na ovome }emo zakratko prekinuti razmi{qawa o stvarawu i prije nego {to nastavimo
prethodno razmotriti pitawe o porijeklu ~ovjeka, kao bi}a ne samo biolo{kog, pa ~ak
i ne samo socijalnog, nego i moralnog.
Filosofski rasu|uju}i, bitije svijeta ima kvalitete u koje, usprkos materijalisti~koj
dijalektici, nikada ne mo`e pre}i koli~ina ni`eg kvaliteta. @ivot je nemogu}e
svesti na fiziku i hemiju, pa ~ak ne ni na klasi~nu informatiku na materijalnim
nosiocima. Ma kako uslo`wavao organsku hemiju - ne}e{ dobiti `ivot. Mnogo}elijski
`ivot ni zamisliti se ne mo`e kao samo koli~inski uslo`wen jedno}elijski. Zakoni
razvoja biocenoze (a i odvojenih populacija) se ne iscrpquju sumom svih biolo{kih
`ivota koji sa~iwavaju zajednicu. Napokon, razum, a tim vi{e moralno-duhovne
kategorije, nisu samo najvi{e forme biolo{kog dostignu}a. Upravo zbog svega ovoga,
izme|u ne`ivog, `ivog i razumnog nije mogu}e provu}i nit evolucionog uzlaznog
razvoja.

LEKCIJA7

PORIJEKLO ^OVJEKA

UVOD

Jedno od najspornijih pitawa evolucionog u~ewa jeste zasnivawe ~ovjekovog porijekla


na `ivotiwskim precima (majmunima), kao i zakqu~ak koji slijedi iz te tvrdwe, koji se
svodi na to da je biolo{ku evoluciju ~ovjeka smijenila wegova socijalna evolucija, tj.
postepeni uzlazni razvoj ~ovjeka i dru{tva (socijalno-ekonomskim progresom). U
takvom u~ewu se nazire ovakva logika: ako su savremeni dvono{ci potomci nerazumnih
~etverono`aca, onda se, zaista, ~ovje~anstvo pribli`ava svijetloj budu}nosti, {to se,
uzgred budi re~eno, ve} i vidi, ako se pogleda na savremenu stvarnost. Pojavquje se
pitawe: a da li je ta~na polazna premisa - da ~ovjek poti~e od majmuna?

Strogo govore}i, argumenti koje smo navodili protiv biolo{ke evolucije sami po sebi
ne daju konkretan odgovor na dato pitawe. Prirodno formirawe vrsta u okvirima
polaznog genotipa predstavqa izu~eni nau~ni fakat. Nisu li ~ovjek i ~ovjekoliki
majmuni, zapravo, varijacije na temu zajedni~kog pretka? Na ovo pitawe jo{ nismo dali
odgovor.

MORFOLO[KA BLISKOST

^OVJEKA I @IVOTIWA

U {kolskom uxbeniku kao prvi dokaz o ~ovjekovom porijeklu od majmuna slu`e


morfolo{ke karakteristike, tj. to {to ~ovjekoliki majmuni imaju nokte, jednak broj
rebara i pojasnih pr{qenova, sli~nu gra|u zuba, sli~ne bjelan~evine i, na kraju
krajeva, ~ak i zajedni~ke parazite (va{i).

Za neupu}enog ~ovjeka sve ovo zvu~i prili~no ubjedqivo; me|utim, ne treba gubiti iz
vida ogromnu slo`enost gra|e svakog organizma, a naro~ito qudskog, zbog koje ~ak i ti
priznaci sli~nosti ne zna~e mnogo. Pogotovo ako se uzme u obzir da ima mnogo
`ivotiwa koje su qudima sli~nije, po mnogo vi{e karakteristika, od majmuna.
Kako smo ve} vidjeli, {impanza ima par hromozoma mawe od ~ovjeka i gu{tera. Prema
sli~nosti u sadr`aju aminokiselina ~ovjeku je najbli`a koko{ka, a ne majmun. Po gra|i
zuba bli`e od majmuna uz ~ovjeka stoji sviwa. Pada nam na pamet jedan skandal sa
pronalaskom polumajmuna-polu~ovjeka, kada je zub sviwe bio prihva}en kao zub na{eg
fantomskog pretka kojeg su nazvali "~ovjek iz Nebraske". Sviwski bubreg se gotovo ne
razlikuje od qudskog; poznati su slu~ajevi uspje{nog presa|ivawa sviwskih bubrega na
~ovjeka. Sviwe su, za razliku od "vegetarijanaca" majmuna, sva{tojedi, wihova ko`na
reakcija je sli~na qudskoj, a specifi~na te`ina krvi je bli`e qudskoj (odmah tu je i
zec), nego {to je to kod majmuna.

U nekim crtama pona{awa mnoge `ivotiwe imitiraju ~ovjeka mnogo boqe od majmuna.
Tako naprimjer slonovi mogu da koriste rudimentarno oru|e za rad, i ne samo radi
domagawa hrane. Oni su u stawu da obavqaju jednoliki rad i da razumiju qudske komande
na tri do ~etiri razli~ita jezika, za {ta su majmuni apsolutno nesposobni. Pokazuje se
da slonovi ~ak i zakopavaju svoje mrtve ro|ake zemqom i biqkama. Papagaji su u stawu
da razgovijetno po slogovima ponavqaju qudske rije~i, {to majmune niko jo{ nije uspio
da nau~i. U Australiji postoji vrsta ptica koje umiju svoja gnijezda iznutra oslikavati
bojom od vo}nih sokova pomije{anih sa pquva~kom. Wihovi mu`jaci poklawaju svojim
izabranicama poklone koji nemaju nikakvu upotrebnu vrijednost, kao {to je, naprimjer,
cvije}e.

Ovakvih primjera ima mno{tvo, ali mi se ne}emo na wima zadr`avati. Sli~nost gra|e
i pona{awa ~ovjeka i `ivotiwa u nekoim crtama se ne mo`e priznavati za blisku
srodnost ili zajedni~ko porijeklo. Postoje vrlo o{tre, bukvalno nepremostive crte
razlikovawa ~ovjeka i majmuna. Ne radi se prosto o umnim sposobnostima ili
socijalnoj organizaciji, radi se o gra|i skeleta, tj. o karakteristikama koje imaju
objektivno paleontolo{ko zna~ewe. Izdvojimo ovdje samo tri od wih.

Prve dvije su povezane sa uspravnim hodom ~ovjeka. Da bi se odr`ala ravnote`a, bi}u


koje kora~a uspravno je potreban mnogo razvijeniji vestibularni aparat od onog {to ga
imaju ~etverono{ci, a to se odra`ava na strukturu lobawe. Upore|ivawe kanala
unutra{weg uva ~ovjeka i majmuna po toj karakteristici govori o nepremostivoj
razlici izme|u wih.

Osim toga, uspravni hod sam po sebi podrazumijeva mogu}nost ispravqawa koqena.
Postoje majmuni (giboni, patuqaste {impanze - bonoboi, i jo{ neki) koji su u nekim
slu~ajevima u stawu da se po zemqi kre}u na zadwim {apama (medvjed ili pas se tako|e
mogu nau~iti ovome). Ali ni jedan od ovih majmuna ne ispravqa koqena, {to se jasno
mo`e razumjeti ako se pogleda na gra|u wihovog koqeni~nog sistema. Uspravno hodawe
se mora odraziti i na strukturu karli~nog ~vora.

^ovjek, makaki i dugopeta{i nemaju kost koja se na latinskom zove baculum, a koju imaju
~ovjekoliki majmuni i drugi primati.

Ukratko, i bez svega toga je jasno da se skelet ~ovjeka ne mo`e zamjeniti sa skeletom
majmuna. Ovdje smo izdvojili samo neke karakteristi~ne crte, koje }e nam zatrebati
kada budemo analizirali fantomske pretke ~ovjeka - hominoide.

MAJMUNOLIKI OSTACI

Za najtvr|i argument koji govori u prilog majmunskog porijekla qudi sami


evolucionisti priznaju pronalaske fosila "prelaznih formi" iliti qudi-majmuna.
Ako vrijeme postojawa kosmosa, zemqe i `ivota na woj ograni~imo nekolicinom
hiqada godina, ne}emo imati vremena da prevratimo ~ak ni majmuna u ~ovjeka, a ne samo
bakteriju u majmuna. Pet - {est hiqada godina unazad ~ovjek je imao na zemqi
visokorazvijene civilizacije i pisane spomenike. Vremena za tako kratku evoluciju
prakti~no ne ostaje.

Evoluciona, pak, teorija za pretvarawe majmuna u ~ovjeka tra`i nekoliko miliona


godina. U tom slu~aju, gorwi slojevi naslaga morali bi sadr`ati otprilike hiqadu
puta vi{e ostataka hominoida, nego {to ima arheolo{kih iskopina drevnih qudi
kojima se nikako ne mo`e dati vi{e od nekoliko hiqada godina. Mi bismo bukvalno
morali da hodamo po kostima na{ih majmunolikih predaka!

U stvarnosti je slika apsolutno suprotna. Iskopanih ostataka qudi (po gra|i potpuno
savremenih nama) arheolozi su prona{li na hiqade puta vi{e od materijala koji oni
nazivaju hominoidi. Ve} smo govorili o pronalascima normalnih qudi u slojevima koji
su mnogo stariji od onih u kojima bi trebali da se nalaze hominoidi, i tamo se radilo o
detaqnim i cjelokupnim ostacima: gotovo cio kostur, gotovo cijela lobawa. Me|u
hominoidima, pak, do dan-danas nije prona|en ni jedan jedini cio skelet, prakti~no ni
jedna ~itava lobawa, a ve}ina opisanih i rekonstruisanih vrsta "zasnovana" je
bukvalno na 1-3 kosti, a ni one nisu bile cijele.

Poznato je ovakvo pore|ewe: kada bi se svi ostaci tih na{ih fantomskih predaka
sakupili i strpali u jedan mrtva~ki sanduk, i tada bi u wemu ostalo jo{ prili~no
slobodnog mjesta. A ne mo`e se re}i da se potraga za takvim kostima vodila
non{alantno. U~eni svijet i obrazovana publika bukvalno su se dali u lov na par~ad
ko{~ica koje bi se mogle protuma~iti kao prelazna karika u lancu od majmuna do
~ovjeka, i od svakog takvog pronalaska pravili su senzaciju. Sve ovo - uz ~iwenicu da je
kompletan qudski skelet na cijelih stotinu godina bio uklowen od pogleda posjetilaca
izlo`be muzeja samo zbog toga {to je bio prona|en u slojevima 15 miliona godina
"starijim" od onih u kojima su tra`ili hominoide. I uop{te, ostataka qudi, wihovog
oru|a za rad i otisaka nogu u "dinosauruskim" slojevima ima mnogo vi{e od sumwivih
ko{~ica svakojakih "pitekusa" u kasnijim slojevima.

Ovakvo stawe stvari u realnosti se ne smije gubiti iz vida kada se analiziraju


iskopani fosili. Suo~avamo se sa o~itim prejudicirawem u nau~nim istra`ivawima,
od koje je nemogu}e o~ekivati izvagane i promi{qene rezultate. Stvar je do{la do
naj~istijih falsifikacija nekih vrsta okamewenih ostataka.

NAU^NI^KE FALSIFIKACIJE

"NAU^NIH" DOKAZA

1. Pitldaunski eoantrop

Najskandalnija mistifikacija takve vrste bio je takozvani "pitldaunski ~ovjek" ili


eoantrop. U Pitldaunu (Engleska) je godine 1908. bila prona|ena okamewena qudska
lobawa. Za nastavak iskopavawa latili su se marqivi lovci na lobawe i ubrzo
prona{li majmunsku vilicu i nekoliko zuba. Dodu{e, vilica je bila povrije|ena
upravo na mjestu gdje je trebala da se spoji sa lobawom (Sl. 19).

Otkri}u je bila data naj{ira reklama. O woj su pisali popularne kwige i za{titili na
woj stotine doktorskih disertacija. Za tridesetogodi{wicu pronalaska bio je
podignut monumentalni obelisk "prvom Englezu".
Sl. 19. Eoantrop (pitldaunski ~ovjek). Rekonstrukcija lobawe i vawskog izgleda.

Tek 1951. godine otkriven je razli~it sadr`aj fluorovih jediwewa u lobawi i u vilici.
Podrobnije prou~avawe je pokazalo da je lobawa ~isto qudska i da je stara nekoliko
hiqada godina, a da vilica pripada savremenom orangutanu. Da bi vilica izgledala
starija, ofarbali su je kalijum-dihromatom, a zube su podbrsuili da bi li~ili na
qudske. Sli~ne podvale su otkrivene i na drugim fragmentima pronalaska, izme|u
kojih je pse}i zub, tako|e izbru{en, nabijen pijeskom i prefarban dihromatom.

2. Pitekantrop sa Jave

Na ovu nalik se pokazala i podvala sa "majmuno-~ovjekom" sa ostrva Java, prona|enim


krajem pro{log vijeka. U sloju naslaga bogatih okamewenim kostima bio je prona|en
fragment lobawe koja li~i na majmunsku, dio majmunske vilice i nekoliko kutwaka. Uz
to su prilo`ili bedrenu kost savremenog ~ovjeka (Sl. 20). Sve to zajedno je i bilo
nazvano "pitekantrop erektus" - uspravno hodaju}i ~ovjek-majmun, a daqe su krenule
nau~ne fantazije o tome kako je to dvonogo imalo mozak zapremine 900 cm3 - sredina
izme|u majmuna i ~ovjeka, i da je umjelo da govori. Do dana dana{weg u {kolskom
uxbeniku tik uz fantasti~nu sli~icu "iz profila" pitekantropa je nacrtano i ba{ to
par~e lobawe i qudska bedrena kost. Bio je rekonstruisan wegov izgled u punom,
ispravqenom vidu. Prema ta~noj primjedbi jednog nau~nika, pitekantropa su opisivali
"kao da je to bio Pit, Foks ili Napoleon. Grafi~ar je bri`qivo nacrtao svaku dlaku
na wegovoj glavi. Neupu}en ~ovjek, gledaju}i na ovo podrobo nacrtano lice, ~ak ni za
trenutak nije mogao da zamisli da je pred wim portret bedrene kosti, nekoliko zuba, i
plus par~ence lobawe".
Sl. 20. Pitekantrop - iliti javanski ~ovjek.

Pribor za "uradi sam" koji je sastavio Dibua od pronalazaka sa Jave

Neki nau~nici tog vremena kritikovali su taj pronalazak zbog o~igledne sli~nosti
pitekantropove lobawe sa lobawom gibona, mada i ne prevelikim. Na kraju krajeva je
autor pronalaska priznao da je qudska bedrena kost bila prona|ena 15 metara od
lobawe, i to godinu dana poslije we. Osim toga, u istom tom sloju su bili na|ene i
qudske lobawe, o ~emu je na po~etku sre}kovi}-pronalaza~-istra`iva~ vi{e volio da
skromno pre}uti.

Drugi pronalazak pitekantropa na istom tom ostrvu Java bio je sklepan na sqede}i
na~in. Drugi jedan "lovac", prona{av{i dio stare lobawe, ponudio je uro|enicima po
deset cenata za svaku prona|enu krhotinu kosti. Uskoro je dobio ~itavih ~etrdeset
sli~nih fragmenata sa tragovima svje`ih lomova, na osnovu kojih je poslije
rekonstruisao lobawu na{eg pretka! Dakle, na{e rodbinske veze sa majmunima ko{tale
su nau~nika svega ~etiri dolara.

3. Hesperopitekus iz Nebraske

1921. godine u dr`avi Nebraska (SAD) bio je prona|en okameweni zub, koji su bez dugog
razmi{qawa priznali za zub ~ovjeka-majmuna. Odmah je bio nacrtan hominoid u
prirodnoj veli~ini, podigla se grdna propagandna pra{ina. Me|utim, nekoliko godina
kasnije bili su na|eni i drugi takvi zubi, ovaj put zajedno sa vilicom, ali se pokazalo
da vilica ba{ i ne pripada majmunu, nego - avaj - sviwi. Eto ga, jo{ jedan dokaz da qudi
poti~u od sviwa!

4. Sinantrop

Ova varijanta ~ovjeka-majmuna bila je prona|ena u blizini Pekinga, u pe}ini, ispod


sloja presovanog pepela debqine oko sedam metara. Tuma~ewe pronalska daje se u
{kolskom uxbeniku, i opet, naravno, u stilu nau~ne fantastike. "Vjerovatno je, -
govori se tamo, - umio da zapali i odr`i vatru, obla~io se, o~igledno, u krzno.
Prona|en je debeli sloj pepela, cjevaste kosti i lobawe krupnih `ivotiwa, oru|a od
kamena, kostiju i rogova" (Sl. 21).

Nije vaqda da je u toplim krajevima drevnim lovcima po{lo za rukom da u pe}ini


natrpaju sedam metara pepela koji se sa~uvao do na{ih dana? Na takvu nedoumicu
odgovara detaqni opis tog pronalaska, koji se, iz razumqivih razloga, ne navodi u
uxbeniku.
Kao prvo, bile su prona|ene samo razbijene lobawe 24 bi}a. Nije na|ena ni jedna jedina
cijela lobawa. Lobawe su razbijane odmah nakon smrti i to po istom sistemu: iz lobawa
je izvla~en mozak.

Kao drugo, iskopavawem i istra`ivawima je rukovodio ~uveni apologeta evolucije


Tejar de [arden, jezuitski sve{tenik, koji je dosta toga napisao o majmunskom
porijeklu qudi i koji je bio neposredno umije{an u pitldaunsku podvalu. Zajedno sa
wim u pe}ini se iskopavawem bavio i kineski arheolog Pej. On je tamo prona{ao i
deset qudskih skeleta, izme|u ostaog i lobawe prekrasno o~uvane, ali ~im je postalo
jasno da su to obi~ne qudske lobawe, one su i{~ezle bez traga i bile zaboravqene.

Kao tre}e, sloj pepela i sastav okolnih naslaga svjedo~e o tome da su qudi tu gasili
kre~ radi gra|evinarstva. O tome svjedo~e i prona|ena oru|a. Kasnije su se kre~ne jame
koristile za bacawe sme}a, pa su, izme|u ostalog, bacane i kosti razli~itih `ivotiwa.
Me|u takvim kostima na{li su se i ovi majmuni sa skrhanim lobawama, majmuni, jel'ten,
koje su pojeli wihovi nezahvalni potomci!

Sl. 21. Rekonstrukcija lobawe i glave sinantropa

U na{e vrijeme se o tim otkri}ima vi{e ni{ta ne mo`e re}i, pored ostalog i zbog toga
{to su same lobawe za vrijeme Drugog svjetskog rata i{~ezle bez traga i glasa, a ni{ta
sli~no vi{e nikad nije prona|eno. Ali u {kolskim uxbenicima ti su majmuni tvrdo
zasjeli na pijedastal na{ih predaka.

5. Ramapitekus

Ovo bi}e, za koje se pretpostavqa da je na zemqi `ivjelo otprilike nekakvih 14


miliona godina prije na{eg vremena "rekonstruisala" je bogata ma{ta telentovanih i
vatrenih antropologa, u wegovoj prirodnoj veli~ini, na osnovu jednog-jedinog
fragmenta: odlomka vilice veli~ine pet centimetara, prona|enog u Indiji. Kasnije su
u Africi bili prona|eni i drugi odlomci vilice i pripisani su istoj toj varijanti. I
opet su se detaqni crte`i koji pokazuju stas hominoida i wegov kosmati pokriva~,
zasvagda, izgleda, zacementirali u {kolske uxbenike. Me|utim, odnedavno je i ovaj na{
"predak" po~eo da se tiho povla~i iz iole ozbiqnijih kwiga, zahvaquju}i svojoj
o~iglednoj sli~nosti sa orangutanom. Ve}ina specijalista, ukqu~uju}i tu ~ak i one koji
su na po~etku podr`avali wegovu "kandidaturu" za titulu hominoida, saglasni su sa
konstatacijom da to u bilo kojem slu~aju nije bilo ni{ta vi{e od obi~nog majmuna.

OZBIQNIJI KANDIDATI

ZA NA[EG PRETKA

Osim o~iglednih podvala ili o~igledno presmjelo "nategnutih" hipoteza, istorija


potrage za hominoidima daje nam na istra`ivawe i neke vi{e ili mawe podrobne
ostatke. U wih spadaju australopitekusi, "~ovjek koji hoda uspravno" (Homo erectus) i
neandertalac.

1. Australopitekus

Ovo je bi}e u nau~nom svijetu predstavqeno prili~no velikom koli~inom kostiju, te se


makar po toj karakteristici povoqno razlikuje od gore navedenih mitskih bi}a.
Me|utim, nigdje - ~ak ni u {kolskom uxbeniku - niko ne rizikuje da ga nazove i~im
drugim {to bi bilo vi{e od majmuna. Samo ime "australopitekus" u prevodu i glasi
"ju`ni majmun". Prvo je Luis Liki bio prona{ao nekoliko lobawa u Isto~noj Africi.
Ali u istim tim slojevima jo{ prije toga je bio prona|en skelet potpuno savremenog
~ovjeka.

Zapremina lobawe australopitekusa je karakteristi~no majmunska, i jedina izuzetna


osobina ovog majmuna po kojoj su nau~nici mogli da ga izdvoje od ostalih je wegova
sposobnost da uspravno hoda i da pravi "oru|a od {qunka", o ~emu nas obavje{tava i
{kolski uxbenik. 1974. godine dr Johansen je prona{ao prili~nu koli~inu ostataka
skeleta australopitekusa, `enskog pola, kojem je dao ime Lusi. Izuzetno neobi~ne su se
pokazale karli~ne kosti, koje su podsje}ale na qudske, i odatle je izvedena
pretpostavka da su australopitekusi hodali uspravqeno. Odlu~uju}i argument koji je
govorio u prilog takve pretpostavke bio je koqeni~ni sistem `ivotiwe, koji je tako|e
podsje}ao na qudski. Me|utim, kasnije je sam autor otkri}a priznao da je upravo ta kost
bila prona|ena na udaqenosti 2,4 km od samog skeleta, a kao dodatak i to da je prona|ena
u slojevima na 60 metara dubqe.

Ozbiqan argument koji govori protiv uspravnog hoda jesu u{ni kanali
australopitekusa, o kojima se ve} govorilo. Oni veoma podsje}aju na majmunske, {to
govori o prete|no ~etveronogom kretawu. Na kraju, drugi detaqi skeleta svojataju
australopitekusa sa savremenim patuqastim {impanzama bonobo, koji tako|e mo`e da
se ponekad kre}e na dvije zadwe {ape, ali ga to nimalo ne pribli`ava ~ovjeku.

[to se, pak, "oru|a" australopitekusovih ti~e, i djetetu bi moralo da bude jasno da
grubi majmun nije u stawu da napravi nikakvo oru|e od sitnog {qunka, i da sam {qunak
mo`e imati prili~no egzoti~nu formu, tako da hipoteza o australopitekusovim
"oru|ima od {qunka" predstavqa, blago re~eno, prili~no nategnutu hipotezu.

U cjelini, mo`e se re}i da su australopitekusi unikalni. Najbli`i wemu po gra|i


skeleta ipak je ispao opet orangutan, mada po velikom broju karakteristika
australopitekusi stoje na ve}oj udaqenosti i od ~ovjeka i od savremenih ~ovjekolikih
majmuna, nego i jedni i drugi me|usobno. Autor mno{tva pronalazaka australopitekusa
Luis Liki priznao ih je za slijepu ulicu evolucije.

2. "Uspravqeni ~ovjek"

Poslije skandaloznih neuspjeha sa pitekantropima i sinantropima, u svojstvu na{ih


predaka predlo`ene su nam lobawe prona|ene u Isto~noj Africi, nazvane Homo
erectus - ~ovjek koji hoda uspravno. Za zapreminu wegovog mozga se pretpostavqa da je
bila oko 1100 cm3, nasuprot 400-500 kod majmuna i 1200-1800 kod savremenih qudi.
Me|utim, ima i qudi koji imaju mawu zapreminu lobawe, a da se pri tome ne odlikuju
smawenom umnom sposobno{}u. Ova se bi}a, pak, odlikuju velikim zubima i ve}im
nadobrvnim lukovima od onih kod savremenih qudi, ali istr`iva~i tu osobinu povezuju
sa nu`dom pre`vakavawa grube hrane, {to je, konsekventno, prouzrokovalo ve}u
razvijenost muskulature lica. Prou~avawa uro|enika Australije pokazala su da su
wihovi zubi u prosjeku ve}i od zuba Evropqana, mada Australijce niko ne smatra
prelaznim formama.

Mada su svjedo~anstva o Homo erectus-u jo{ uvijek prili~no iskrzana i neodre|ena,


nema nikakvih osnova da se oni tretiraju kao prelazne me|ukarike. Najprije }e biti da
je to bila posebna rasa qudi.

3. Senzacionalna lobawa 1470

To je otkri}e Ri~arda Likija - sina Luisa Likija, koje datira iz 1972. godine, iz
Isto~ne Afrike, i dobilo je ime po svom broju u katalogu Kenijskog muzeja i za sada jo{
uvijek nije prikqu~ena nekoj odre|enoj vrsti (Sl. 22). Liki junior je ispo~etka mislio
da je to ~isto qudska lobawa, ali ono {to je tu najinteresantnije jeste da joj datirawe
kalijum-argonovom metodom daje izme|u 2,6 i 220 miliona godina. (Uzgred budi re~eno,
koja pouzdanost metode!) Nesumwivo je da su svi do tada prona|eni kandidati za
prelazne forme bili znatno mla|i.

Ovom pronalasku se posre}ilo mnogo vi{e nego skeletu sa Gvadalupe. Poslije wega
moralo se priznati da je dotada{wi redoslijed predaka, po~ev{i sa
australopitekusima, u principu ne odgovara realnosti. Sam Ri~ard Liki je
gromoglasno izjavio: "Ili }emo mi izbaciti tu lobawu, ili }emo morati da izbacimo
sve na{e teorije koje se ti~u ranog ~ovjeka". Usprkos svemu, ovaj autoritet u
antropologiji ne prihvata ideju specijalnog stvarawa ~ovjeka. "Evoluciju" su
pretrpjeli i wegovi pogledi na otkri}e, tako da ju je on na kraju strpao u ranu varijantu
australopitekusa, a na lobawu 1470 su se postarali {to br`e zaboraviti. Obja{wewe
za ovo veoma je prosto: ko se u savremenom nau~nom svijetu odlu~i da otvoreno odbaci
"majmunsku verziju", taj se mora rastati od svih izgleda ne samo na karijeru, nego i na
bilo kakva samostalna istra`ivawa u antropologiji.

Sl. 22.

4. Neandertalac

Detaqna otkri}a ovih qudi u Evropi su po~ela od sredine pro{log vijeka.


Darvinistima je bilo veoma stalo da u ovim drevnim lovcima ugledaju majmunske crte.
Ali fakti govore o ne~em sasvim drugom.
Sl. 23. Ovako bi mogao izgledati o{i{ani i obrijani neandertalac

Prosje~na zapremina lobawe kod neandertalaca, bez obzira na nisko ~elo, bila je ve}a
nego kod savremenog ~ovjeka. Daqe, postale su poznate neke osobenosti neandertalskih
ostataka. Kod wih su bila prona|ena slo`ena oru|a za rad. Neandertalci su
sahrawivali svoje mrtve. Poznato je sahrawivawe neandertalaca u oklopnim prslucima
i sa `eqeznim {iqcima strijela. Ovi qudi su imali i izvjesne umjetni~ke
sposobnosti, sve do toga da su mogli, naprimjer, da naprave flautu od medvje|eg koqena.

Posebnosti, pak, gra|e wihovih skeleta obja{wava se time {to su `ivjeli u pe}inama u
ledenom dobu i o~igledno patili od rahitisa i artritisa zbog nedostatka vitamina D, s
obzirom da su malo bivali na suncu. Osim toga, u istim tim ili malo kasnijim slojevima
nalaze i kromawonce, koji se uop{te ne mogu razlikovati od savremenih qudi. Potpuno
je mogu}e da su izdvojena qudska plemena koja su potpala u izuzetno te{ke `ivotne
uslove mogla da dobiju neku vrstu "biqega" na svojim kostima, a da u svemu ostalom
ostanu obi~ni i normalni qudi (Sl. 23).

ARHEOLO[KA DATIRAWA

I TIROLSKI ^OVJEK

Kao u paleontologiji, ni u arheolo{kim iskopinama obi~no nije ba{ previ{e


po`eqno uzdati se sa stopostotnom uvjereno{}u u metode radio-datirawa, zbog wihove
male pouzdanosti i velikog razbacivawa rezultata, koji mogu da budu i do 100% u jednu
ili drugu stranu, kao {to smo vidjeli na primjeru lobawe 1470, ~ija je starost po jednom
te istom metodu i uz u~e{}e jedne te iste opreme i osobqa dala "viqu{ku" vrijednosti
u "kratkom" periodu izme|u 2,6 do 220 miliona godina. Kao {to su paleontolozi
navikli da iz ~itavog dijapazona datuma koje daju metode radiodatirawa izabiraju one
koji odgovaraju "najkarakteristi~nijim fosilima", tj. evolucionisti~koj dogmi, -
ta~no tako i arheolozi uglavnom uop{te ne odre|uju starost qudskih ostataka prema
metodi ugqenika-14, nego po u blizini prona|enim oru|ima za rad. Ako se prona|u
kamena oru|a - to zna~i da je u pitawu kameni vijek; ako su oru|a bakarna, bronzana ili
`eqezna - adekvatno, o bakarnom, bronzanom ili `eqeznom vijeku.

Do nedavnih dana na raspolagawu arheologa bio je samo izuzetno mali broj kostiju qudi
iz ledenog doba. Ali, evo, 1992. godine, kada se otapao alpski gle~er, prona|en je
~udesno o~uvan le{ mu{karca koji je umro i prirodnim putem bio mumifikovan prije
nego {to ga je pokrio gle~er. Po vawskom izgledu, po gra|i skeleta, pa ~ak i po sastavu
DNK, taj ~ovjek, koji je morao `ivjeti prije pojave neandertalaca, ni~im se ne mo`e
razlikovati od savremenog Evropqanina. On je, o~igledno, regularno {i{ao svoju
kovrxavu tamno-{atiranu kosu, na tijelu nosio tetova`u, u uvu - min|u{u od poliranog
kamena sa ukrasnim ornamentom, na grudima - amajliju od istog takvog poliranog kamena
sa kon~anom ki}ankom.

Odjeven je bio u ko`ne kama{ne i krzneni kaput, vje{to sa{iven od ko`a tri razli~ite
vrste `ivotiwa. Imao je on i ko`ni ruksak na posebnom postoqu, skoro istovjetan sa
ruksacima koji su kod savremenih turista nedavno u{li u modu, a u wemu cijeli pribor
razli~itog alata; kremewe, oru|a od kostiju, bakarnu sjekiru nabijenu na dr`a~ od
tisovine, strijele sa vrhovima od kremena, kao i luk od tisovine, rezervnu tetivu, pa
~ak i ~itavu priru~nu apoteku - gqive na ko`noj {wuri, koje sadr`e antibiotik i
vitamin C. Ugqeni~ni metod je pokazao starost pronalaska na period od 4,5 do 5,5
hiqada godina. I mada su te cifre prili~no nepouzdane, nesporno je da je ovaj ~ovjek
umro prirodnom smr}u prije nego {to je bio pokriven gle~erom.

Ovaj ~ovjek je imao dvije karakteristike koje ga razlikuju od savremenog ~ovjeka i


ro|akaju sa neandertalcem. Kao prvo, to je velika, ve}a od na{e, "neandertalska"
zapremina lobawe. Kao drugo, wegov 25-30-godi{wi organizam jo{ nije bio dostigao
punu fizi~ku zrelost. Poznato je da su i neandertalci sazrijevali otprilike oko 30-32
godina. O~igledno, obje crte su bile zajedni~ke za sve drevne qude.

Veoma je interesantan alat drevnog ~ovjeka. Da su od svega {to je bilo kod wega na{li
samo {iqke od kremena, poslali bi ga u kameni vijek, da su bila samo bakarna - u
bakarni. A da je bio na|en samo luk, wega bi strpali u sredwi vijek, zato {to su se
~uveni engleski lukovi pravili od iste te tisovine i otprilike na isti na~in. Ali
ovdje su sva ta pomagala prisutna istovremeno kod predneandertalskog ~ovjeka. To
ispod korijena potkopava sam princip arheolo{kog datirawa, samu podjelu vremena na
kameni, bronzani i druge vijekove.

Ipak, glavni zaku~ak na koji nas upu}uje ovaj pronalazak se sastoji u ovome: ~ovjek je
uvijek bio ~ovjek; on je i u najdubqoj drevnosti ovladavao visokim zanatlijskim
tehnologijama, koje zahtjevaju ni grama mawe razuma i vje{tine od dana{wih. Takozvani
progres ~ovje~anstva se ne sastoji u principijalnom pove}awu tog razuma i vje{tine,
nego samo u nagomilavawu znawa i tehnolo{kih metoda koje posjedujemo mi a koje na{i
preci jo{ nisu bili nakupili. Poznato je da poku{aj da se radi eksperimenta savremeni
studenti natjeraju da naprave najprimitivniju kamenu pilu uz pomo} kamenih oru|a, uz
svo wihovo starawe, nije doveo ni do kakvog uspjeha. To su vam primitivni qudi!

Dakle, ostaci pretpostavqanih predaka ~ovjeka dijele se na sqede}e grupe:

1. Majmuni: australopitekusi, mogu}e - i ramapitekusi.

2. Qudi: neandertalci, "uspravno hodaju}i ~ovjek", "~ovjek 1470".

3. Bi}a o kojima se prakti~no ne mo`e re}i ni{ta odre|eno, s obzirom na izuzetnu


fragmentiranost wihovih ostataka: sinantrop, ramapitekus.

4. ^iste falsifikacije i podvale: pitldaunski eoantrop, javanski pitekantrop,


nebraski hesperopitekus (Sl. 24).
Sl. 24.

Dakle, u ovom spisku mi tako i ne vidjesmo neku prelaznu me|uformu izme|u majmuna i
~ovjeka. A kad smo ve} kod toga, ako razli~ita bi}a pretenduju na tu ulogu, kako onda
objasniti pora`avaju}e jedinstvo roda ~ovje~ijeg? Pitldaunski primjerak je imao
qudsku lobawu i majmunsku vilicu, a pitekantrop - majmunsku lobawu. Hajdelbur{ki
~ovjek koji se spomiwe u uxbeniku je imao vilicu sa qudskim zubima, a ramapitekus - sa
majmunskim. Zbog ~ega se i prije raskrinkavawa podvala niko nije zapitao: kako su svi
ti raznorazni putevi evolucije doveli do zajedni~kog rezultata? [ta je evolucija
popravqala na po~etku, a {ta kasnije: vilice ili lobawe? Za{to su qudi svih rasa
ispod svoje raznobojne ko`e toliko jednaki, ako su potekli od razli~itih predaka?

GENETI^KI DOKAZI DA SU QUDI STVORENI

Odgovore na ova pitawa se mogu na}i u genetskoj analizi savremenih qudi. 1995. godine
takva istra`ivawa su bila prvi put provedena i prvi put objavqena. Pokazalo se da su
kod bilo koja dva ~ovjeka sa razli~itih krajeva svijeta geni mnogo sli~niji, nego kod
dvije gorile iz iste zapadnoafri~ke pra{ume. Da li to zna~i da svi mi poti~emo od
jednog para predaka?

Ameri~ki biohemi~ari tako|e su sasvim nedavno prou~avali DNK mitohodnrija.


Mitohondrije, kao {to je poznato iz {kolskih lekcija, ne ulaze u sastav jezgra, i
spermatozoidi ih ne sadr`e, tako da se nasqe|uju samo od majke. Pokazalo se da su kod
svih etni~kih grupa DNK mitohondrije identi~ne. Odatle su nau~nici izveli zakqu~ak
da svi poti~emo od jedne `ene, kojoj su dali ime genetska Eva. Ra~unaju}i prema
savremenom tempu mutacije wenu starost, geneti~ari su dobili brojku od otprilike 200
hiqada godina, vrijeme kada prema evolucionisti~kim mjerilima savremenih qudi jo{
nije smjelo da bude. Ova se nedoumica obja{wava veoma prosto: ranije su se mutacije kod
qudi sretale stotinama puta rje|e, a kasnije }emo vidjeti i zbog ~ega.

Ako se mitohondrije nasqe|uju samo po materinskoj liniji, ipsilon-hromozomi se


nasqe|uju samo od o~eva. Analogno istra`ivawe ipsilon-hromozoma kod predstavnika
razli~itih naroda navelo je nau~nike na ubje|enost u postojawe op{teg praoca svih
qudi na zemqi. Wega su analogno nazvali genetski Adam. Ali evolucionisti~ka dogma
je toliko tvrdo nabijena u qudske glave, da je saop{tewe o tim otkri}ima propra}eno
ovakvim komentarom: "On (Adam) nije bio jedini mu{karac, nego je, {to je mnogo
vjerovatnije, bio ~lan neke nevelike grupe prvobitnih qudi. Wegovi su geni
pre`ivjeli, najprije }e biti zbog toga {to su se ostali mu{karci pokazali nesposobni
za oplodwu". Sli~no se i za "genetsku Evu" izjavquje da ni ona nije bila jedina `ena,
ali da je ona bila jedina koja je na neki vol{eban na~in uspjela da ostavi potomstvo.

Ba{ me zanima: da se nisu oni kojim slu~ajem vjen~ali u Pitldaunu? U komentaru se


tvrdi: "Nema nikakvih dokaza da je taj "Adam" "znao" tu "Evu"." Obratite pa`wu, kako
su sve ove i wima sli~ne basne obilato opskrbqene rje~icama tipa "vjerovatno" i
"najprije }e biti". Nepristrasnom ~ovjeku je o~igledno koliko su takve izmi{qotine o
prvobitnim kolektivima u kojima se nalaze samo dva takva sre}nika nevjerovatne.
"Najprije }e biti, - re}i }e normalan ~ovjek, kada pro~ita izvje{taj o rezultatima tih
istra`ivawa, - da je sve bilo, prosto-naprosto, po Bibliji".

QUDSKI GOVOR

Sposobnost razgovijetnog govora - to je jedno od najo~evidnijih odlika po kojima se


~ovjek razlikuje od majmuna. ^ovjekoliki majmun nema centar za govor u mozgu. Osim
toga, nema ni prefiweni mehanizam upravqawa dijafragmom i disajnim mi{i}ima koji
je neophodan za govor, ~itawe i pjevawe.

Me|utim, najva`nije za jezik - to je sposobnost apstraktnog mi{qewa. Vizuelnu,


misaonu sliku neophodno je zakodirati i predati lancem razgovijetnih, me|usobno
razdvojenih zvukova. Nau~nici nisu u stawu da ka`u prakti~no ni jednu jedinu rije~ o
tome - kako je takav razvoj mogao da se odvije kod majmuna.

Natjerati majmuna da progovori jo{ nikome nije po{lo za rukom. Papagaji izgovaraju
glasove mnogo razgovjetnije, a psi shvataju smisao qudskih gestova znatno boqe od
majmuna.

Jedan od najboqih svjetskih specijalista iz lingvistike Noam Homski tvrdi: "Qudski


jezik je neponovqiva pojava, on nema analoga u `ivotiwskom svijetu... Nema razloga da
se pretpostavi je provalija izme|u qudi i `ivotiwa savladiva. Neki tvrde da su se
"vi{e" forme razvile evolucionim putem iz "ni`ih", ali sa istim takvim uspjehom se
mo`e smatrati da se sposobnost ~ovjeka da hoda evolucionim putem pojavila iz wegove
sposobnosti da di{e".

Veoma va`na osobina svih jezika ~ovje~anstva je i wihova te`wa ka upro{tavawu i


degeneraciji. Svi drevni jezici imaju mnogo slo`enije gramati~ke konstrukcije,
obi~no je i fond rije~i {iri (bez obzira na pojavu neologizama iz tehni~ke i socijalne
terminologije), ve}e mogu}nosti za formirawe rije~i iz prirodnih korijena datog
jezika ({to se danas naj~e{}e rje{ava tako {to se jednostavno pozajmquju strane
rije~i). Napokon, drevni jezici su ~ak i fonetski bili mnogo bogatiji od savremenih, o
~emu svjedo~i wihov {iroki, u pore|ewu sa dana{wim, alfabet. Prou~avawa jezika
zaostalih naroda pokazuju da oni nisu ni{ta primitivniji od evropskih. Naprotiv:
civilizacija su{tinski kvari jezik, odu~ava qude da se izra`avaju bogato i pravilno,
zaga|uje jezik `argonom i psovkama.

Dakle, u jezi~kom smislu vidimo "obrnutu evoluciju" od kulturnih qudi prema


nekulturnim i jo{ daqe - prema majmunima.

ZNAWA DREVNIH QUDI

Istra`ivawa drevnih civilizacija govore o visokom nivou znawa drevnih qudi.


Naro~ito se to odnosi na apstraktna znawa, koja nemaju naro~ito utilitarno zna~ewe -
na matematiku, astronomiju, kao i na umjetnost, literaturu, poeziju. Qudi su sa
enormnom ta~no{}u znali du`inu sun~eve godine, mjese~eve mjene, znali su zvijezde sve
do onih koje se ne vide golim okom, umjeli su da ra~unaju stepen brojeva, da izvla~e
kvadratne i kubne korijene i td. Me|utim, kod nas se ve} odavno odoma}ilo la`no
mwewe da su u ta vremena qudi izvla~ili samo jestivo korijewe.

Zapawuju i uspjesi drevnih tehnologija. U sumerskim iskopinama nalazili su galvanske


elemente i elektrolitske ure|aje. Ugla~anost plo~a na drevnim gra|evinama potresno
djeluje svojom velelepnom ta~no{}u, koju jedva da mogu ponoviti i dana{we savremene
tehnologije. Ogromne kamene blokove qudi su bili u stawu da iskle{u iz stijena i da ih
prenesu na velike udaqenosti, izme|u ostalog i preko rijeka, i da ih podi`u ne velike
visine. Mi danas rijetko kad mo`emo da pogodimo kakvim su se pomagalima oni tada
slu`ili.

A {ta re}i o vje{tini drevnog tkawa, drevnog slikarstva, o umje}u mumifikacije


le{eva, o grn~arskom i kova~kom zanatu? Na te teme napisano je mno{tvo popularnih
kwiga.

^ovjek drevnih vremena nije bio nimalo glupqi od savremenog, nije imao mawe
sposobnosti za apstraktno mi{qawe, umio je da do`ivqava svijet mnogo mawe
utilitarno i mnogo vi{e poetski, nego {to to umije dana{wi. [to se pak razvoja
tehnologija ti~e, u drevnosti se, ba{ kao i danas, uvijek koristilo materijalizovano
iskustvo prethodnih pokoqewa. Dok ne napravite dobra dlijeta i no`eve, ne}ete
daleko dogurati u rezbariji drveta. Dok ne osvojite potrebne metode za kaqewe i
izlijevawe `eqeza, kod vas se ne}e pojaviti opruge i federi, pa, zna~i, ni dobar
transport na to~kovima. I tako je u svemu. Za tehnolo{ki razvoj potrebna je prije svega
materijalna baza, a tek onda vlastito pronalaza{tvo, za koje je ~ovjek bio sposoban
oduvijek. Zbog toga tehnologija ne raste u jednom pokoqewu.

Osim toga, istorija daje osnove za pretpostavku da je razvoj visoko-tehnolo{ke


civilizacije nejednokratno u istoriji ~ovje~anstva bivao presijecan nekim
katastrofama ili, da tako ka`emo, neobja{wivim uplitawima izvana, poput svjetskog
potopa ili rasijavawa naroda prilikom izgradwe Vavilonske kule. Biblija to
obja{wava Bo`ijim ka`wavawem qudi koji su od `ivota duhovnog otpadali u plotski,
grehovni. Bilo kako bilo, ali istorijski razvoj tehnolo{ke civilizacije nije bio
neprekidni uspon. On se ~esto prekidao tako {to su qudi bivali li{avani nagomilane
tehni~ke baze i postavqani u neke nove te{ke prirodne uslove, tako da se mnogo toga
moralo po~iwati iznova. Nisu sva plemena nastavqala da se razvijaju progresivno.
Istra`ivawa istorije ameri~kih i australijskih naroda pokazuju da u pitawu uop{te
nisu zaostale, nego degradirane civilizacije. Sa ta~ke gledi{ta tehni~kog progresa,
ti se narodi u trenutku kada su ih otkrili Evropqani nisu kretali naprijed usporenim
tempom, nego su se kretali unazad, ne sa~uvav{i dostignu}a civilizacije svojih
predaka.

EVOLUCIJA RELIGIOZNO-FILOSOFSKIH POGLEDA

Interesantnu temu za razmi{qawe daju prou~avawa mitologije najrazli~itijih


mogu}ih naroda. Pretskazawe evolucionista i u ovom smislu je bilo ve}ma priprosto i
brzopleto. Za po~etak bi pod uticajem sujevjernog straha od stihija svijeta qudi morali
da ih obogotvore, a zatim da oforme svoje predstave o bo`anstvima u konkretnijem vidu:
u obliku qudi ili zvijeri, da bi, napokon, zahvaquju}i nagomilavawu prirodno-nau~nih
saznawa o jedinstvu svijeta koji ih okru`uje, do{li do mnogo apstraktnije filosofske
ideje - jednobo`ja, ~ijoj pojavi su morali pomagati i socijalni faktori, u ~ijim
osnovama le`i klasna borba.

Ali kao i sva druga pretskazawa evolucione teorije, i ovo je pro{lo isto tako
neslavno. Pokazalo se da se politeizam, odnosno vjera u razli~ite duhove i
obogotvoravawe prirodnih stihija pojavquju u kasnijim varijantama mitologija.
Najdrevnija izdawa kosmogonijskih mitova uspiwu se do pojma o Jedinom, nevidqivom,
svijetu transcedentnom Tvorcu. Mnogi pagani su sa~uvali predstavu o nekom glavnom
Bo`anstvu, od kojeg poti~e sve, ali jednostavno smatraju da nema koristi da se Wemu
poklawaju, ili pak ne smatraju sebe dostojnim takvog poklowewa.

A {to se ti~e sadr`aja drevnih mitova, u najranijim svojim varijantama, na svim


krajevima zemqine kugle sa~uvale su se neke zajedni~ke crte pri~e. Obiqe`imo samo
neke od onih koje maglovito refluktuju biblijsku pri~u.

1. Mitovi pripovijedaju o tome kako su prvi qudi imali neka znawa i natprirodna
umje}a, koja su dobili od plodova nekog drveta, ali su ih potom izgubili zbog gnijeva
bogova koji su na zemqu poslali globalnu katastrofu. U hri{}anskom biblijskom
tuma~ewu to su bila nadempirijska znawa nad~ulne (ekstrasenzorske) sposobnosti koje
su prilikom stvarawa bile darovane prvom ~ovjeku, ali ih je on poslije grehovnog pada
usmjerio na zlo, na op{tewe sa pav{im duhovima. Upravo tim znawima i sposobnostima
se, o~igledno, i mogu objasniti uspjesi najstarijih civilizacija. U mitovima je jako
karakteristi~na slika zmije pored drveta poznawa.

2. Pod katastrofom koja je polo`ila kraj prvoj civilizaciji - posvuda, bukvalno kod
svih naroda na zemqi - smatra se svjetski potop, koji je ukqu~ivao ne samo vodenu
poplavu, nego i ogromno formirawe planina, izbacivawe iz wedara zemqe velike
koli~ine rudnih naslaga. Ovaj detaq, koji prisustvuje u ~itavom nizu ameri~kih mitova
i kojeg nema u Bibliji, zatreba}e nam u daqem izlagawu.

3. Zajedni~ke crte opisa potopa tako|e se podudaraju u mitovima razli~itih plemena.


To je prije svega natprirodno pretskazawe koje je qudima posredstvom jednog proroka
(Noja) dato ~itavom ~ovje~anstvu, ali koje nije imalo uticaja ni na koga osim na samog
propovjednika. Daqe, spa{avaju se samo Noj, wegova `ena i djeca na neobi~no
sagra|enom plovilu, dok ostali qudi i zvijeri ginu. Zatim, {to je veoma
karakteristi~no, u kov~eg su uzete raznorazne `ivotiwe. Na kraju se Nojev brod
zaustavqa na visokoj planini i, da bi saznao da li je voda po~ela da se povla~i, Noj tri
puta pu{ta sa kov~ega ptice, sve dok mu jedna ne donosi zelenu gran~icu. Kada izlazi iz
kov~ega, Noj opa`a dugu. Napokon, pali vatru i prinosi `rtvu (kod nekih naroda -
ne{to pr`i), pri ~emu posvuda to ogweno prino{ewe `rtve ima zna~ewe nekakvog
Nojevog op{tewa sa Bo`anstvom. U Bibliji - to je `rtva blagoprijatna Bogu; u nekim
mitovima po dimu koji se povija od te `rtve bogovi saznaju da nisu svi qudi poginuli... u
bilo kojem slu~aju, taj ogaw ima direktni religiozni smisao.

Bilo kako bilo, istovjetnost svih ovih crta drevne povijesti o zemaqskoj istoriji, koja
ukratko predaje osnovnu tematsku liniju, nikako nije slu~ajna. Od drevnih vremena
qudi vide svoju istoriju prakti~no jednako u onome {to se ti~e vawskog toka doga|aja,
iako duhovnu uzro~no-posqedi~nu vezu tih doga|aja svi poimaju druga~ije. Svuda su
prisutne tri crte, koje pobijaju evolucionisti~ke poglede: 1) u davnim vremenima qudi
su bili veoma civilizovani; 2) plodova civilizacije su bili li{eni zbog bo`anskog
gnijeva (ili, da se druga~ije izrazimo, zbog uzroka religiozno-moralnog sadr`aja); 3)
totalno ka`wavawe qudi svjetskim potopom.

Jedina vjerodostojna i duhovno osmi{qena varijanta te op{te~ovje~anske istorijske


pri~e jeste ona iz Biblije.

PORIJEKLO I OP[TE KARAKTERISTIKE

MORALNOG ZAKONA

Ovo pitawe tako|e predstavqa jedan od velikih kamenova oko kojih se spoti~e teorija
~ovje~anske evolucije. Pokreta~ki faktor evolucije je borba za opstanak i prirodni
odabir. Ta borba bi trebala da bude zasnovana na instinktu samoodr`awa ili, u prevodu
na jezik moralnih kategorija - na naj{irem i najrazuzdanijem egoizmu, mada ponekad i
grupnom.

Pre`ivqavati moraju samo jaki, oni koji nogama gaze po slabijim, koji ko~e progres
~ovje~anstva. Qudske zajednice se moraju stvarati samo na osnovu zakona razbojni~kog
svijeta: privremeni savez radi odstrawivawa spoqa{wih konkurenata, a potom
unutra{wa "rasprava" izme|u donedavnih saveznika.

Evolucionisti mogu da prigovore: da, ~ovje~anstvo upravo tako i `ivi sav svoj `ivot,
mi smo samo otkrili i formulisali taj zakon, pokazav{i wegovu univerzalnost i
objektivnost.

Mo`e se polemisati na temu - koliko je u toku sve svoje istorije ~ovje~anstvo zaista
slijedilo taj zakon kurja~kih zuba i buzdovana. Mi nigdje ne pori~emo degradiraju}i
razvoj prirode, ~ovjeka i dru{tva. Me|utim, moli}emo lijepo, niko ~ovje~anstvo nije
nau~io da upravo po tom zakonu `ivi boqe - od same teorije evolucije, koja je odhranila
i nacizam, i komunizam, i divqa~ki kapitalizam, i rasizam, i sve to istovremeno.
Evolucija taj zakon ne otkriva, nego ga progla{ava prirodnim, progresivnim, daje mu
status zakona. Ali upravo tu se pojavquje veoma ozbiqno pitawe: kako objasniti da kod
gotovo ~itavog ~ovje~anstva koje jo{ uvijek nije zara`eno idejom evolucije zakon
gospodare}eg egoizma izaziva unutra{we suprotstavqawe? Zbog ~ega svi normalni
qudi smatraju da se ne smije `ivjeti po tom zakonu, nezavisno od toga da li on djeluje
ili ne? Niko taj zakon ne prihvata odmah, automatski, kao normalan i prirodan. Da bi
se taj zakon prihvatio za normu, neophodno je nadvladati izvjesne prepreke savjesti i,
naravno, ni u kojem slu~aju se ne smije nastavqati vjerovati u Boga-Tvorca i u
besmrtnost du{e.
Zbog ~ega qudi raznih zemaqa i naroda, raznih religioznih ubje|ewa - imaju kao
zajedni~ke neke principe koji direktno protivrje~e principu op{teg egoizma?
Navedimo ovdje samo neke zajedni~ke zapovjedi svih religija:

- ne dozvoqava se uzimati tu|e.

- ne dozvoqava se iskazivati nezahvalnost i vjerolomstvo,

- ne dozvoqava se imati tu|u `enu (mada je u nekim religijama


mnogo`enstvo dozvoqeno),

- svuda se hvali milosr|e, hrabrost i samopo`rtvovawe.

Qudi koji `ive po takvim principima uvijek imaju mawe {ansi da pre`ive, pod
uslovom da `ivot zaista te~e po Darvinovoj shemi. Kako onda ti principi do dan-danas
nisu izbrisani iz qudskih srca prirodnom selekcijom zajedno sa wihovim nosiocima,
koji su morali da i{~eznu (i uvijek i{~ezavaju) me|u prvima. Zbog ~ega uop{te ve}ina
~ovje~anstva, ma kako gre{no ono bilo, makar samo u dubini svoje du{e, ne odobrava
egoizam ~ak do dana dana{weg?

Na ova pitawa teorija evolucije ne}e dati odgovor sve dok bude dosqedna i vjerna samoj
sebi. Ako Boga nema - sve je dozvoqeno - u tome je Dostojevski apsolutno u pravu, ali
zbog ~ega ipak jo{ uvijek realno nije sve dozvoqeno ~ak ni onima, za koje Boga ve}
odavno nema?

Samopo`rtvovawe nikako ne mo`e da proistekne iz evolucione borbe za opstanak, ono


ne mo`e ono ne mo`e biti utilitarno-korisno. Iz te`we ka boqoj prilago|enosti za
pre`ivqavawe mo`e da izraste grupni egoizam, ali izme|u wega i bratoqubqa zjapi
ista onolika provalija, kolika je i izme|u majmuna i ~ovjeka. I tako, dakle, zbog ~ega to
za qude konkurencija razbojni~kih bandi ipak ne predstavqa ba{ najoptimalniju
varijantu postojawa dru{tva?

MORALNI PLODOVI EVOLUCIONISTI^KOG

POGLEDA NA SVIJET

Bez obzira na to {to se kod qudi jo{ uvijek zadr`ala uspomena na moral kao na normu
apsolutnu, neuslovqenu obzirima najuspje{nijeg pre`ivqavawa, upravo u oblasti
morala evolucionizam je proizveo najkorjenitije promjene u ~ovje~anstvu. Ove
promjene, radi pojednostavqewa, mo`emo podijeliti u dvije grupe: grube, socijalne, i
prefiwene, koje se ti~u pogleda pojedinca na svijet.

U prvu vrstu spadaju ideologije superiornosti i wima odgovaraju}i socijalni


eksperimenti. Ve} smo ih pomiwali; ponovimo podrobnije.

- Ideje rasne superiornosti - rasizam, hitlerizam - ishode iz Darvinovog u~ewa o


porijeklu rasa i wihove nejednakosti. Jakim rasama zakon borbe za odr`awe navodno
daje za pravo da smatraju svojom obavezom da silom name}u svoju vlast nad drugim rasama,
sve do potpunog istrebqewa wihovog. Ovaplo}ewe tih ideja u `ivot na primjeru
hitlerizma danas opisivati vi{e nema nu`de, ali treba napomenuti da je Hitler vrlo
po{tovao, kako Darvina, tako i Hekela, autora la`enau~ne teorije o rekapitulaciji,
koju smo mi ve} razmatrali.

- Ideja klasne borbe tako|e logi~no slijedi iz "zakona o borbi za opstanak". Upravo
tim zakonom marksizam obja{wava pojavu klasa i wihovu borbu, a odatle ve} logi~no
slijedi i ideja o diktaturi proleterijata. Umjesto rasne, propovijeda se klasna
superiornost.

U {kolskom se uxbeniku ne slu~ajno daje kritika rasisti~kih konsekvenci darvinizma,


mada je ta kritika potpuno neubjedqiva, ali se ni jednom jedinom rije~ju ne spomiwu
klasne projekcije evolucionisti~ke doktrine - projekcije marksisti~ke. Sama ta
~iwenica - da se darvinizam mora "ispirati" od rasizma, da bi ~ist mogao da se oda na
slu`bu marksizmu, - govori mnogo. Obje socijalne la`enauke, koje su ~ovje~anstvo
ko{tale na desetine miliona `rtvi, sa svom svojom logi~kom neizbje`no{}u svoje
korijewe imaju u darvinizmu, uprkos tome {to bi se nau~nicima-evolucionistima
htjelo da sav svijet i same sebe ubijede u suprotno.

- Ideja izabranosti prema li~nim osobinama porodila je osnovu za kapitalisti~ku


konkurenciju i, u krajwim svojim konsekvencama, slu`i kao lukavo opravdawe
divqa~kom mafija{kom kapitalizmu koji je u izvjesnoj mjeri Zapad ve} prebolio a koji
se tako zvjerski nasa|uje u na{oj zemqi. To je diktatura kriminalne, neproizvodne
bur`oazije, koja je u borbi za pre`ivqavawe pobijedila i koja sve svoje postupke
opravdava ~uvenom formulom: ono {to je prirodno, to nije nedozvoqeno.

Bilo kako bilo, organizacija dru{tva po Darvinu uzakowuje najodvratnija mogu}a


bezakowa. Ali evolucionisti~ke ideje nisu stra{ne za dru{tvo samo zbog toga.

Evolucionizam se ne svodi samo na u~ewe o svojoj glavnoj pokreta~koj snazi - borbi za


opstanak. On zavodni~ki obmawuje ~ovje~anstvo idejom progresivnog razvoja prema
boqoj budu}nosti. Boqu budu}nost cijelom ~ovje~anstvu pod vo|stvom izabranih
obe}avaju i nacizam, i komunizam, i tradicionalni nacionalisti~ki judaizam. U
~ovjeku i u prirodi se vidi vlastiti izvor poboq{awa. Pri tome ~ovjek prirodno
dobija potpunu samostalnost i pravo da po svome planira dru{tveni i li~ni `ivot, ne
mare}i za bilo kakva ograni~ewa koja bi se mogla nametati bilo ~ovjeku bilo dru{tvu,
odnosno, ne mare}i za zapovijesti Bo`ije. Tako se obezvrje|uju moralne norme, a sam
~ovje~iji `ivot gubi svoje sve{teno zna~ewe.

Na taj na~in, ~ovjeku se dozvoqavaju svakojake "operacije sa `ivotom" koje su se do tada


smatrale svetogr|em i apsolutno nedopustivim. Pogledajmo neke od wih.

1. Abortusi su se prije pojave teorije o rekapitulaciji svuda do`ivqavali kao


~ovjekoubistvo. Ali Hekel je "dokazao" da je qudski embrion sve u svemu samo jedna
evoluciona ribica ili punoglavac, tako da wega ubiti ne zna~i prakti~no ni{ta. Taj je
grijeh stra{an, i zbog svoje masovnosti, i zbog lako}e sa kojom se ~ini. Nikakvi
koncentracioni logori i ratovi nisu odnijeli toliko `ivota, koliko ih je odnio
abortus.

2. Eutanazija - bezbolno medicinsko prekidawe `ivota beznade`no bolesnog ~ovjeka.


Sa evolucione ta~ke gledi{ta - stvar je potpuno opravdana: za{to bi se mu~io ~ovjek
~iji `ivot nikome (~ak ni wemu samom) nije potreban. Ro|aci starca koji bi da sebi
olak{aju `ivot pomo}u eutanazije postaju sau~esnici ubistva. Me|utim, patwe bilo
kojeg ~ovjeka koje mu se {aqu potrebne su wemu samom, radi pripreme za vje~nost, kao i
onima koji ga okru`uju, radi vaspitawa milosr|a i ozbiqnijeg odnosa prema `ivotu.
Osim toga, {ta }e se desiti sa duhovno-moralnim svijetom qekara koji }e neposredno i
nejednokratno u toku same medicinske procedure ~initi ubistva? Kako }e se oni
pona{ati prema qudima koji su te{ko i neprijatno, ali ne i sasvim beznade`no
bolesni?

3. Transplantacija (presa|ivawe) organa i vje{ta~ko podmla|ivawe tkivima i


fermentima abortirane djece. Po{to je evolucija dokazala da je `ivot svodqiv na
biohemiju, ni~ega stra{nog u takvoj utilizaciji dijelova tijela umrlih ili ubijenih
qudi nema - pri{ijte mu sviwski bubreg ili tu|e srce, va`no je samo da se oni prime.
Ali ako se ~ak ni }elija u mnogo}elijskom organizmu ne mo`e svesti na hemiju, nije
vaqda da }e presa|ivawe tu|eg organa pro}i neprimje}eno za du{u? Osim toga, ako se da
na voqu takvim operacijama, to }e realno dovesti do razvoja nove kriminalne
zanimacije - ubijawa "za organe", {to se u na{oj zemqi ve} i de{ava. Uzgred budi
re~eno, i eutanazija lako mo`e da postane jedan od metoda pla}enog ubistva. Glavni
posao - pojeftiwewe `ivota - darvinisti~ki pogled na svijet je ve} obavio. Zbog toga
ni u abortusima "za organe" ve} ne vide ni{ta stra{no.

4. Vje{ta~ko za~e}e ~ovjeka sa probirawem sjemena. Ovo dejstvo je pra}eno izborom


samih polnih }elija i uni{tavawem onih koje se nekome ne svi|aju. Onima koji ne
razumiju {ta tu ima lo{e, mo`emo spomenuti jedno proro~anstvo iz pro{log vijeka,
prema kojem }e se kao rezultat takvih operacija sa polnim }elijama roditi
najgenijalniji zlotvor ~itave ~ovje~anske istorije - antihrist.

5. Ravnodu{an odnos prema samoubistvu, sve do potpomagawa u wemu i wegovoj


poetizaciji.

6. Utilitaran i bezdu{an odnos prema tajanstvu za~e}a novog `ivota. Kod qudi svih
naroda, ~ak i kod onih najdrevnijih, bra~ni odnosi su oduvijek bili podlo`ni izvjesnom
stepenu osve}ewa i, naravno, sakrivawu od tu|ih o~iju. Organi ~edora|awa i hrawewa
mlijekom qudi su pa`qivo skrivali - a danas je norma da se o wima svi neprestano
napomiwu, danas to uop{te nije samoo~igledna istina. Samo polno op{tewe ni u kojem
slu~aju ne bi smjelo da bude slu~ajno, ili neodgovorno, ili usmjereno na zadovoqavawe
strasti. To je djelo sve{teno i zamislivo je samo u braku radi produ`ewa roda. Igrati
se sa takvim stvarima ili wih izopa~avati - to je te{ki zlo~in protiv obraza Bo`ijeg
u ~ovjeku.

U tom tajanstvenom op{tewu za~iwe se ne samo tijelo, nego i du{a ~ovjekova, te je zbog
toga ono uvijek pra}eno ne samo tjelesnim, nego i du{evnim osje}ajima. Razumqivo je da
je za~e}e sa selekcijom sjemena potpuno li{eno osje}awa svetosti trenutka i da se to
mora odraziti i na onoga koji se u za~e}u ra|a. Ne}e li ba{ zbog toga antihrist
izabrati da se rodi na takav na~in, sa ciqem da postane maksimalno bezdu{no bi}e? I
ako se polno op{tewe vr{i nezakonito, obi~no je ono pra}eno - barem u prvo vrijeme -
gri`wom savjesti, iz ~ega qudi svih plemena i naroda poznaju da nezakonita ili
izopa~ena upotreba polnih sposobnosti jeste smrtni grijeh.

Grijeh je i takozvano seksualno obrazovawe, kada se uop{te previ{e suvi{nog govori o


intimi, a tim vi{e kada obu~avaju kako da se sa tim stvarimaa igra. Prema braku se
pona{aj sa svom odgovorno{}u za `ivot pred Davaocem `ivota - i ne}e ti biti
potrebna nikakva posebna obuka. Naro~ito je va`no, radi svetosti braka, ~uvati
cjelomudrenost do braka.

Evolucionisti~ki humanizam, koji je ~ovjeka oslobodio od odgovornosti za sva takva


dejstva, u~inio je da ubistvo i blud postanu dio na{e svakodnevnice. I nije to toliko
stra{no za mase ubijenih, koliko je stra{no za mase neraskajanih ubica, koje ~ak i ne
primje}uju svoje sau~e{}e u ubistvima. Ali takav povr{an i lepr{ast odnos prema
`ivotu samo obmawuje qude! Jer `ivot se zaista ne svodi na visokoorganizovanu
materiju, wega daje Isto~nik `ivota. Ignorisati zakone svetosti `ivota koje nam je
On Sam dao - nikome ne}e pro}i tek tako. I ne samo u budu}em, nego ~esto i u ovom
zemaqskom `ivotu takve qude ~eka te{ko polagawe ra~una za svoja bezakowa. Bolesti,
razvodi, sila`ewe s uma, o~ajawe, samoubistva - kao da Bog nema dovoqno na~ina da
zaustavi bezakowe i dadne ~ovjeku mogu}nost da se pokaje. A ako se ne pokaje, ako je
postao nesposoban za pokajawe, koliko je samo oko nas u`asnih smrti kao primjer za one
koji grije{e na sli~an na~in, ali jo{ nisu u stawu da se opamete. Nemojmo zato sebe
lagati sveop{tim primjerom lako}e sa kojom se ~ini grijeh. U sqede}oj lekciji nam
predstoji da doznamo kako se u istoriji desilo da se samo jedan ~ovjek od svih qudi koji
su na zemqi `ivjeli poka`e dostojan pomilovawa, a svi ostali potpali pod kaznu, iako
Bog pri tome ostaje uvijek milosrdan i pravedan.

LEKCIJA8

BIBLIJSKA ISTORIJA ZEMQE

U SVJETLU NAU^NIH SAZNAWA

I tako, dakle, ako svijet zaista postoji svega nekoliko hiqada godina, ako je wega
stvorio Bog u neuporedivo ve}oj qepoti i bogatstvu, nego {to je dana{wi wegov izgled,
ako evolucije nije bilo, kakva je onda nau~na slika rane istorije zemqe? Postoje li
vjerodostojne nau~ne ~iwenice koje potvr|uju biblijsku povijest?

Takve ~iwenice zaista postoje, a u posqedwe vrijeme nauka se sa wima susre}e sve
~e{}e. Pre|imo na wihovo razmatrawe.

PRETPOTOPNA (PRVOSTVORENA) ZEMQA

Prve glave Biblije nam saop{tavaju da je prvostvorena zemqa bila ure|ena na ve}ma
savr{en na~in. Bog ocjewuje sve {to je On stvorio kao ve}ma dobro.

Karakteristike prvostvorenog svijeta Biblija nam daje veoma {krto. Znamo samo da je
i `ivotiwama i qudima za ishranu bila data biqna hrana, koja nije dovodila do smrti
ni `ivotiwe ni biqke. Qudima su kao hrana bili namijeweni plodovi, `ivotiwama -
zelen. Jedewe i jednog i drugog uop{te nije {tetno za biqke.

Daqe se saop{tava da se `ivotiwama i qudima daje blagoslov da se razmno`avaju i


napune zemqu i mora (vodenim `ivotiwama). Prvi ~ovjek Adam se postavqa kao neki
upravnik, kao car nad svom drugom tvari, wemu Bog nare|uje da da imena `ivotiwama,
{to ovaj i izvr{ava. Nagla{ava se da je ~ovjek stvoren na poseban na~in, zna~i, ne
"preradom" neke `ivotiwe u ~ovjeka, nego da je wegovo tijelo stvoreno odvojeno, od
grudve zemqane, i da je naro~itim Bo`anskim dahom u wega udahnuta du{a, dok se svim
ostalim tvarima du{a stvara iz zemqe i vode. Takav izraz pokazuje beskona~nu razliku
du{e ~ovjekove od du{a `ivotiwa. ^ovjek, re~eno je, je sazdan po obrazu Bo`ijem, i taj
obraz je prije svega u wegovoj du{i, u moralnim pojmovima, u mogu}nosti op{tewa sa
Bogom, u vladi~anstvu nad ostalim tvarima.
Jo{ se za pretpotopnu zemqu spomiwe da na wu Gospod nije slao ki{u, nego su je
oro{avali podzemnih izvori koji su ispu{tali paru, i ta je para rosila zemqu.

Ovo bi ukratko i bila sva prirodno-nau~na biblijska svjedo~anstva o prvobitnoj


zemqi.

Od paleontologa, pak, saznajemo da je drevna vegetacija bila neuporedivo bogatija od


na{e, da je kod drevnih biqaka veoma te{ko raspoznati godove, i da je po cijeloj zemqi
od sjevernog do ju`nog pola nekada davno vladala topla i vla`na klima, koja je veoma
blagotvorno djelovala na takvu vegetaciju. Me|u okamewenim iskopinama flore i
faune mogu da se na|u i savremene vrste, mada je o~igledno da su preovladavale izumrle.
Svi fosili koji su nalik na savremene pokazuju da su u drevnim vremenima i `ivotiwe
i biqke dostizale neuporedivo ve}e dimenzije i da su, vjerovatno, `ivjele mnogo du`e
od sada{wih potomaka istih tih vrsta.

Sve ove fakte i biblijske "informacije" objasniti je veoma lako, tim prije {to nam i
sama Biblija daje smjernice i priotkriva zavjesu iza nepoznatog: iznad atmosfere
(utvrde nebeske) su bile sabrane vode. Ova "druga" atmosfera sastavqena od vode i
vodene pare, o~igledno, je i bila ta koja je sazdavala xinovsku op{teplanetarnu
staklenu ba{tu u koju je bio naseqen sav prvi svijet (Sl. 25). Prora~uni pokazuju da je
ovaj zaklon od vodene pare bio toliko mo}an, da je na zemqi stvarao atmosferni
pritisak dva puta ve}i od dana{weg. Pri takvim uslovima stawe atmosfere je zaista
moralo biti stabilno.

Slobodno propu{taju}i vidqivi dio sun~eve svjetlosti, parna brana je morala


zadr`avati dugotalasni dio spektra koji je lu~ila zemqa, smi~u}i time op{tu
toplotnu ravnote`u planete. To je dovodilo da jednake toplotne klime na ~itavoj
planeti, do malih oscilacija dnevno-no}nih i godi{wih temperatura. Ni no}u, pa ~ak
ni zimi nigdje na zemqi nije bilo hladno, te zato drve}e nije imalo prstenove - godove, s
obzirom da je svo vrijeme raslo ravnomjerno.

Ravnomjerno zagrijavawe zemqe moralo je primjetno sniziti aktivnost vazdu{nih masa.


Poznato je da je ~ak i u na{im uslovima u vedro jutro tiho, a kada sunce malo zagrije
zemqu - pojavquje se vjetar, zato {to su se neka mjesta zagrijala vi{e a druga mawe. Rana
zemqa se, me|utim, zagrijavala sporo i ravnomjerno, zahvaquju}i svojoj drugoj
atmosferi. Uz to, jakim vjetrovima je morala smetati i bujna {umska vegetacija.
Interesantno je da je drevno drve}e imalo slabo razvijen korijenski sistem, usprkos
ogromne visine stabala. Za vjetrovito vrijeme ono, o~igledno, nije bilo ni zami{qeno.

Nije na zemqi bilo ni ki{e. Atmosfera je bila zasi}ena vlagom. Ki{a pada iz gustih
oblaka koji u atmosferi nailaze na hladnija mjesta na kojima se vodena para mo`e
kondenzovati. Ali zahvaquju}i ravnomjernosti zagrijavawa ~itavog gigantskog
"staklenika", takvog mjesta uop{te nije bilo. Vlaga je tiho isparavala i isto se tako
tiho kondenzovala u obliku rose. Zato se sve odvijalo ovako: para se podizala i
oro{avala svo lice zemqe - kako je i re~eno u Bibliji.

Pod ovom parom treba podrazumijevati i geotermalne vode - aktivne izvore koji su
jedini i mogli snabdjevati vodom pretpotopne rijeke koje se spomiwu u Bibliji.

Spomiwawe duge koju su qudi ugledali tek poslije potopa navodi nas na misao da je u
pretpotopnoj atmosferi nije bilo mogu}e vidjeti. Zaista, glavna osobina duge se
sastoji u tome da se ona vidi samo na suncu i samo pod odre|enim uglom, zbog ~ega i ima
oblik luka. Ina~e u sitnim kapqicama vode i ne dolazi do razlagawa bijele svjetlosti.
Prije potopa ~ak je i svjetlost bila mnogo ja~e rasijana, i nije formirala o{tro
usmjerene zrake, a ni samih ki{nih kapi, o~igledno, nije bilo.

Druga atmosfera zemqe je morala stvarati i dvostruki atmosferski pritisak. To


potvr|uju otkri}a }ilibara sa vazdu{nim mjehuri}ima u kojima je pritisak ~ak i danas,
hiqadama godina kasnije, ve}i od atmosferskog. Pronalasci okamewenih otisaka
drevnih insekata svjedo~e o wihovim ogromnim, u pore|ewu sa dana{wim, dimenzijama.
To tako|e govori u prilog vi{eg atmosferskog pritiska u drevnim vremenima, s
obzirom da insekti di{u kroz svoj prekriva~ od hitina i {to je ve}i parcijalni
pritisak kiseonika, to na ve}u dubinu on mo`e da pronikne i to ve}e dimenzije mo`e
dosti}i insekat. U uslovima pove}anog pritiska i neke ptice, koje lo{e ili nikako ne
lete danas, mogle su da slobodno koriste svoja krila za ono za {ta su ona i namijewena.

Sl. 25. Za{titni sloj pare iznad pretpotopne zemqine atmosfere

Povi{eni atmosferski pritisak u drevnim vremenima spustio se do sada{weg nivoa


zbog uni{tewa zemqine ovojnice koju je sa~iwavala vodena para koja se na zemqu
ispadala u toku ~etrdesetodnevnog velikog pquska. Ovom promjenom pritiska se mo`e
objasniti i fakat Nojevog pijanstva. O~igledno, qudi su umjeli da prave vino i prije
potopa, ali je wegov tada{wi alkoholni efekat koji, kao {to je poznato, zavisi od
parcijalnog pritiska kiseonika u vazduhu, i, shodno tome, u krvi, - bio neznatan,
otprilike kao od kiselog mlijeka. Zbog toga je ~ak i neznatna doza alkohola koju je
primio Noj prvi put poslije potopa u uslovima sni`enog atmosferskog pritiska
pri~inila Noju potpuno neo~ekivane neprijatnosti. Wemu, kao najve}em pravedniku u
rodu svojemu, najvjerovatnije je bila svojstvena umjerenost u svemu i uzdr`avawe. Ali ni
on sam, kao ni wegovi sinovi - sude}i po wihovoj reakciji - jednostavno nisu imali
pojma o stawu pijanstva. Sli~na stvar se mo`e desiti sa bilo kojim stanovnikom
ravnice, kada se popewe na visoku planinu i dozvoli sebi da popije najskromniju dozu
alkohola.
Sl. 26. Du`ina `ivota patrijarha prije i poslije potopa

Za{titni sloj od vodene pare je pored svega drugog {titio zemqu i od {tetnih
kosmi~kih zra~ewa. Zajedno sa povi{enim pritiskom, to je moralo veoma blagotvorno
da se odrazi na zdravstvenoo stawe i dugogodi{wi `ivot svega `ivog. Xinovsko drve}e,
kao i gigantski gmizavci, rastu svog svojeg `ivota - iz tog razloga su i mogli dostizati
svoje ogromne dimenzije. Isto tako i qudi su morali biti zdraviji i `ivjeti du`e.
Potvrdu za to nalazimo u Bibliji, gdje se ukazuje da je `ivotni vijek pretpotopnih qudi
iznosio 8 do 9 stotina godina (Sl. 26). Tome je pomagao i prakti~no nulti nivo
radijacije (u pore|ewu sa sada{wim), koji je onemogu}avao mutacije polnih }elija, koje
bi mogle dovoditi do nasqednih degeneracija. Prvim qudima pri takvim uslovima nisu
bili stra{ni ro|a~ki brakovi. Djeca Adamova mogla su za svoje `ene uzimati samo
svoje ro|ene sestre. Ako se na takve stvari drznu savremeni qudi - a to zabrawuje bilo
koja religija - `ivot pokazuje da se u takvim brakovima neizostavno ra|aju degenerici.
Jasno je i zbog ~ega. Bliski ro|aci imaju veliku vjerovatno}u da budu nosioci jedne te
iste recesivne mutacije koju su naslijedili od zajedni~kog pretka. Kada stupaju u
nerodbinske brakove, mutacija se najvjerovatnije ne ispoqava, ali u rodbinskom (u
kojem se mije{a krv) braku ona postaje ru{ila~ka. Ali prvi qudi nisu imali razloga da
se boje mutacija.

Sjetite se, iz kursa genetike, kada se ispoqava recesivna mutacija i {ta se de{ava ako
oba roditeqa nose jedan te isti mutirani alelni gen.

Jo{ jedan va`an faktor op{teg dugogodi{weg `ivota svega `ivog bio je isti onaj
dvostruki pritisak. I danas se ponegdje koristi specijalna barokomorna terapija, kada
~ovjeka smje{taju da izvjesno vrijeme provede u barokomori pod pove}anim pritiskom.
Primje}eno je, naime, da takav uticaj poma`e br`em zamla|ivawu rana, usporavawu
starewa, profilaksi razli~itih bolesti, poboq{awu krvotoka i td.

Pri pove}anom pritisku u principu svi bi procesi razmjene u organizmu trebali da se


odvijaju boqe. U krvi se boqe rastvara kiseonik - ~ovjek mo`e rje|e da di{e. U takvim
uslovima, o~igledno, nije imalo potrebe za `ivotiwskom hranom, po{to je i biqna,
najvjerovatnije, bila bogatija. Zbog toga je qudima tek poslije potopa bilo dozvoqeno
da jedu meso. Najvjerovatnije je da se to nije ticalo samo qudi. Prvostvoreni grabqivci
prema svjedo~ewu Biblije bili su biqojedi. O~igledno, nema ni~ega zadivquju}eg u
tome da su oni mogli da jedu travu; dovoqno je pogledati kako mladu travu sa
zadovoqstvom gricka ma~ka ili pas. Vrlo je vjerovatno da se wihove kanxe i zubi, kao i
`eluci, osposobqeni za meso`derstvo, dugo vremena nisu koristili prema svojoj
namjeni, s obzirom da je prvi rod grabqivaca (wihov baramin) ukqu~avao u sebe
impozantan skup razli~tih potencijalnih karakteristika. O~igledno, cijele porodice:
medve|a, pse}a, ma~ija - poti~u svaka od jednog baramina. Poslije potopa odigrala se
brza specijalizacija svih tih `ivotiwa po klimatskim i prehrambenim kategorijama
(ni{ama).

U cjelini se mo`e re}i da je prvi svijet zaista bio ure|en mnogo savr{enije od
dana{weg. U wemu nije bilo smrti, nije bilo degeneracije svega `ivog. Da qudi nisu
naru{ili Bo`iju zapovijest, netqewe bi se sa~uvalo i ukrijepilo. Ali desilo se
ne{to sasvim drugo.

Po~iniv{i svoj prvi prestup, qudi su relativno brzo po~eli da se izopa~uju iz


pokoqewa u pokoqewe. Dugi vremenski periodi relativno bezbolnog `ivota u
prekrasnim klimatskim uslovima pomagali su da se zaboravi na smrt i sve {to je
duhovno. Qudi su postali suvi{e plotski, nesposobni za op{tewe sa Bogom, i zbog toga
je Bog odlu~io da ih istrijebi, sve, osim jednog pravednika i wegove porodice, a za wih
koji ostanu da skrati period `ivota i da stvori te`e uslove postojawa. Oba ova ciqa
postignuta su navo|ewem na zemqu svjetskog potopa.

POTOP

Nakon {to je za {est dana stvorio svijet, Gospod je ukazao na dan zavr{etka stvarawa.
Od tada u svijetu dejstvuju zakoni koli~inskog o~uvawa: mase, energije, elektriciteta i
td. Poslije po~iwenog prvorodnog ~ovjekovog grijeha po~eli su da dejstvuju zakoni
kvalitativnog raspada: degeneracije i izumirawa. Ali Sam Zakonodavac ostaje iznad
tih zakona. Kao {to sam svijet nije stvoren po tim zakonima, nego usprkos wima, tako je
i poslije stvarawa svijeta, po naro~itom dejstvu Bo`ijem mogu}e odvojeno mijewawe
tih zakona, koje zavisi od voqe Bo`ije, a ta voqa se u odre|enoj mjeri orijenti{e u
odnosu na pona{awe qudi: da li ih je neophodno kazniti ili ka`wavawe treba
otkloniti od wih.

Ako pod ~udom podrazumijevamo doga|aj koji protivrje~i savremenim zakonima


prirode, pojava svijeta uop{te predstavqa ~udo, apsolutno neobja{wivo savremenim
zakonima. Onaj Koji je satvorio to ~udo, lako mo`e da satvori i ~udo mawe, tako da sa
faktom ~uda kod nas ne bi trebalo da se pojavquju logi~ke pote{ko}e ili nedoumice.

Potopa je moglo da bude ali je moglo i da ga ne bude - to je zavisilo od voqe Bo`ije, ali
se ova u izvjesnoj mjeri odre|ivala moralnim stawem ~ovjeka. Bog je od vje~nosti
predvidio da }e ~ovjek da padne, i da }e se potop morati slati radi ispravqawa roda
qudskog. Tako da je mogu}e da je zemqa bila stvorena u formi "bombe sa usporenim
dejstvom", mada u najprekrasnijem wenom obliku. Da ~ovjek nije zgrije{io - na ~udesan
na~in bi tada bio izvu~en "detonator", i zemqa bi i daqe ostala tako prelijepa.
Mogu}e je i obratno: zemqa je bila stvorena bez ikakve mogu}nosti za katastrofu, ali je
kasnije ~udesnim na~inom ta kazna na wu bila navedena.

Bilo kako bilo, potopna katastrofa je u odre|enim svojim osnovama mogla


predstavqati dejstvo koje se ne uklapa u zakone prirode. Pri tome, vidqive posqedice
ovih duboko sakrivenih uzroka su ve} potpuno obja{wive.

Konkretno, pretpostavqa se da je pretpotopna zemqa sadr`avala od dana{we mnogo


ve}u koli~inu vode - otprilike 19-20%, kao u meteoritskoj materiji. Zatim, dopustivo
je pretpostaviti da je poslije po~iwenog grijeha zbog nekih razloga po~elo zagrijevawe
wedara zemqe - putem radioaktivnog raspada, naprimjer. Vjerodostojno potvrditi ili
opovrgnuti ove u principu ve} primje}ene pojave ispod zemqine kore koje su se
odigravale otprilike prije pet hiqada godina - jednostavno, nije mogu}e.

Ali ako se desilo zaista tako (bilo zato {to je zemqa takva stvorena, bilo zahvaquju}i
~udesnom Bo`anskom uplitawu poslije grijeha - nema bitne razlike), ono {to se de{ava
daqe se mo`e objasniti. Vi{ak vode, kao materije mnogo lak{e u pore|ewu sa
materijom magme, po~eo je da se premje{ta na gore, prema zemqinoj kori, pod kojom se
nakupila velika koli~ina prezasi}enog vodenog rastvora u pregrijanom stawu.
Prilikom pada nekog meteorita, ili ~ak prosto zbog prilivne deformacije, u zemqinoj
kori nategnutoj do kriti~nog stawa je do{lo do stvarawa pukotine, kroz koju se voda sa
materijama rastvorenim u woj ustrijemila prema povr{ini. Takva pukotina, o~igledno,
nije bila jedinstvena, zato {to se ona {irila izuzetno brzo - brzinom zvuka u
naslagama, i za dva sata je obi{la ~itavu planetu. Tamo gdje je zemqina kora bila tawa,
mogle su se formirati i druge pukotine. U svojoj cjelokupnosti one su u Bibliji
nazvane "isto~nici velikog bezdana". U su{tini stvari, po svoj zemqi se gotovo
istovremeno odigrala grandiozna erupcija vulkana. ^ak i danas do 90% vulkanske
materije sa~iwava voda.

Prora~uni geofizi~ara pokazuju da je izba~aj vulkanskih materija mogao biti visok i


da 20 kilometara. To je moralo prouzrokovati prili~no brzu kondenzaciju vodene pare
u atmosferi i dovesti do pada ove vode u obliku ~etrdesetodnevnog pquska.
Zajedni~kom nivou vode to je dodalo jo{ 12 metara po ~itavoj povr{ini. Ali glavni dio
potponih voda su sa~iwavale vode izba~ene iz zemqe. Ti "isto~nici velikog bezdana"
zatapali su zemqu ne vi{e samo 40, nego ~itavih 150 dana, kako nas o tome obavje{tava
Biblija. Sve su prilike da na prvobitnoj zemqi nije bilo velikih planina, i da se one
potopile bilo je potrebno podi}i nivo vode na svega nekoliko stotina metara.
Saglasno sa Tre}om Jezdrinom Kwigom, prilikom stvarawa zemqe voda je bila sabrana
na sedmi dio zemqe (3 Jezd. 6:42). Kada bi sve vode savremenih okeana raspodjelili po
zemqi ravnomjernim slojem, wegova debqina bi iznosila do 3,5 km. Prema prora~unima,
otprilike polovina voda savremenog svjetskog okeana izvrgnuta je prilikom potopa,
tako da nema nikakvog osnova da se sumwa u istinitost Biblije kada ona govori da se nad
najviso~ijim planinama voda popela na 15 lakata.

Omota~ od vodene pare, a zajedno sa wim i efekat parne brane, brzo su i{~ezli.
Vulkanski pepeo, podigav{i se u nebo u ogromnoj koli~ini, u znatnoj mjeri je zatamnio
sunce, {to je moralo da dovede do o{trog zahladwewa u polarnim oblastima. Prema
podacima dugogodi{wih metereolo{kih posmatrawa, najni`e temperature u
moskovskoj oblasti - bilo qeti bilo zimi - bile se su zabiqe`ene 80-ih godina pro{log
vijeka, poslije erupcije vulkana Krakatau. Uzrok je bio izbacivawe pepela u gorwe
slojeve atmosfere. Postoje pretpostavke da je o{tro zahladwewe na sjevernoj
polulopti moglo da bude posqedica iznenadne promjene ugla naklona zemqine ose.
Nemamo mogu}nosti da se ovdje dubqe upu{tamo u obja{wewa zahladwewa, ali se sam
fakat mora konstatovati: slojevi vje~nog leda sami po sebi predstavqaju iste geolo{ke
slojeve naslaga, samo {to oni nisu okameweni, nego zale|eni. I dan-danas bu{ewe
naftnih nalazi{ta u polarnim oblastima paleontolozima dostavqa materijal za veoma
interesantna istra`ivawa: mnogobrojni ostaci "svje`e zamrznutih" `ivotiwa i
biqaka, palmino i {qivino drve}e, sa zelenim li{}em i prispjelim plodovima.
Ostaci `ivotiwa i biqaka koji su se na drugim mjestima mogli sa~uvati samo u obliku
okamewenih fosila i otisaka, ovdje su prisutni sa o~uvanim mekanim tkivima.

Interesantno je i to da su mamute odavno nalazili u ledenim naslagama i uvijek u


zamrznutom obliku. Sama rije~ "mamut" poti~e od tatarske rije~i "mamma" - zemqa. U
sibirskim narodima postoji praznovjerje da je mamut - neka posebna vrsta xinovskog
podzemnog pacova, koji umire kada udahne svje` vazduh. U takvom obliku ga qudi obi~no
i nalaze.

Dugo vremena mamutske kqove su bile osnovna sirovina za dobijawe slonove kosti.
Nalazili su bukvalno cijela krda zamrznutih mamuta. Dokumentovani su slu~ajevi kada
su sibirski psi sa zadovoqstvom jeli meso tek odmrznutih mamuta, ~ije meso tek {to je
bilo po~iwalo da se kvari. Postoje svjedo~anstva Aleuta da su i oni imali prilike da
probaju ovu drevnu "svje`etinu". Nau~ne ekspedicije ne jednom su nalazile mamute sa
nesvarenom hranom u `elucu, pa ~ak i sa nesa`vakanom hranom u ustima! Da li se i
poslije ovoga za ovog drevnog slona mo`e tvrditi da je `ivio u ledenom dobu i da je
izumro poslije toga od otopqewa - kao {to to i danas znaju da pi{u u kwigama o
evoluciji?

Nema sumwe da je takva krda takvih krupnih `ivotiwa nahraniti mogla samo bujna
pretpotopna vegetacija, i da su sva stada bila uni{tena prakti~no u jednom magnovewu
istom onom xinovskom katastrofom: bila su zalivena potocima blata koji su se veoma
brzo, gotovo istog ~asa, zamrzavali. Te{ko da i{ta osim potopa - i uz to potopa koji
mrzne - mo`e da objasni pronalske mamutskih trupova, ma kakav bio uzrok zamrzavawa
bujica blata i vode.

O~igledno je, me|utim, da se zahladwewe nije desilo u svim, ve} samo u polarnim
rejonima. Ali u svemu ostalom slika katastrofe je bila sli~na svuda: okameweni
ostaci `ivih organizama, ma gdje ih pronalazili, nose tragove iznenadne i nasilne
pogibije. Bilo da na|emo otiske svje`eg li{}a, ribu koja se skamenila u trenutku kada
guta od sebe mawu ribicu, `enku ihtioasurusa koja pora|a svoje djetence i koja je upravo
u takvom stawu zatrpana, bilo da na|emo cijelo grobqe kostiju drevnih `ivotiwa iz
najrazli~itijih perioda ili ~ak i era, gdje su sve kosti ispreturane i izlomqene, {to
mogu napraviti samo xinovske bujice - sve to govori o iznenadnosti katastrofe.

Dvokrilne {koqke nalaze sa tvrdo zatvorenim oklopom, mada se zna da {koqke koje
umiru prirodnom smr}u otvaraju svoje kapke. Postoje otisci koji pokazuju da su neke
mlade {koqke ~ak poku{avale da proklize unutar naslage, nakon {to su ve} bile
zatrpane. Pomije{ani tragovi qudi i dinosaurusa koje smo ranije spomiwali tako|e su
mogli nastati samo prilikom potopne katastrofe. Spasavaju}i se od vode, i
dinosaurusi i qudi su pretr~ali preko sloja koji tek {to je bio izba~en iz utrobe
zemqe: ima, ~ak, na takvim naslagama i mjesta na kojima su se o~uvali otisci krupnih
ki{nih kapi! Taj sloj zemqe je uskoro bio zaliven vodom i zakorio se prije nego {to je
na wega nalegao novi sloj.

Eksperimenti na modelima pokazuju da se svaki novi sloj naslaga prelijevao preko


starog veoma jednostavno: bujica je mijewala pravac. Zbog toga naslage svuda i stoje u
obliku ~itko raspoznatqivih naslaga. Sporo, dugogodi{we stvarawe naslaga putem
prostog talo`ewa jednostavno ne bi moglo da ostavi granicu izme|u slojeva.

Ogromni talasi (na koje u minijaturi podsje}a savremeni cunami) koji su se


pojavqivali poslije erupcija podvodnih vulkana spirali su sa preostalih dijelova
kopna sve {to je bilo jo{ `ivo i "odnosili" na relativno mirna mjesta, gdje su se
ostaci `ivih organizama potapali, zatrpavali i presovali novim bujicama blata i
zemqe. Tako su nastala i nalazi{ta kamenog ugqa i "grobqa" dinosaurusa. Na kraju je
sva planeta bila prekrivena debelim (na stotine metara) slojevima naslaga.

U slijegawu geolo{kih slojeva, kao {to smo ve} na to upu}ivali, uo~ava se odre|ena
dosqednost, iako ona ima mno{tvo izuzetaka. Tradicionalna hronologija, podsjetimo
se, vidi u toj jedva uhvatqivoj dosqednosti etape evolucionog razvoja `ivota. Ali, u
stvarnosti ta dosqednost nije hronolo{ka, nego ekolo{ka (Sl. 27).
Objasnimo podrobnije. O~igledno je da je zemqina kora bila najtawa na morskom dnu,
tako je i danas. Prvi lomovi, prvi "isto~nici velikog bezdana" najvjerovatnije su se
otvorili u moru. Prve mase mje{avine vode i zemqe bile su izbquvane tamo, i prve
`rtve iznenadnog zatrpavawa pod tim naslagama su morale biti `ivotiwe dna, koje ili
uop{te ne umiju ili veoma lo{e plivaju. Eto zbog ~ega naslage iz "kambrijuma" i
sadr`e sve tipove beski~mewaka najraznovrsnijeg nivoa slo`enosti organizma, od
"prostih" spu`vi do izuzetno slo`enih stonoga. Iz istog razloga predkambrijumski
slojevi ne sadr`e takve vrste fosila. Ti slojevi nisu drevniji od kambrijumskih, nego
su, jednostavno, bili ispod morskog dna, i osim bakterija i modrozelenih algi tamo
niko nikada nije ni `ivio.

Ipak, nije sva flora i fauna morskog dna bila odmah zatrpana. Jedan wen dio su talasi
podigli navi{e i razbacali po ~itavoj poplavqenoj planeti, zbog ~ega do dan-danas na
najviso~ijim planinama nalaze morske fosile. Bilo koje mjesto na zemqi jednom davno
je bilo na dnu mora - upravo u toku one godine kada je na zemqi harao potop.

Morski stanovnici koji su bili sposobniji za plivawe su katastrofu ili sasvim


pre`ivjeli, ili su (kasnije) bili zatrpani bujicama zemqe u slojevima iznad onih u
kojima su bili zatrpani stanovnici dna. Na taj se na~in u geohronolo{koj skali
pojavquje epoha riba i pokretnih oklopwaka.

Zatim su bujice zemqe i vode pokuqale na kopno i prve wihove `rtve su bili
priobalni stanovnici, naro~ito oni malopokretqivi - vodozemci, a nakon wih na isti
su na~in bili zatrpani i dinosaurusi. Sisari i ptice su mogli du`e da se
suprotstavqaju stihiji. Uz to, logi~nije je pretpostaviti da zvijeri nisu `ivjele tik uz
dinosauruse u xinovskim mo~varama od "`ivog pijeska", nego na uzvi{enijim mjestima.
Na kraju, du`e od svih stihiji su mogli da se protive upravo qudi, vjerovatno koriste}i
neka plovna sredstva. Ne zaboravimo da su pretpotopni qudi bili mnogo zdraviji od
savremenih. Osim toga, oni su, normalno, vrlo dobro znali gdje su planine, kuda treba da
bje`e. Sude}i po mitovima, oni su znali za pretskazawe o katastrofi, i iako mu
ispo~etka nisu pridavali adekvatan zna~aj, mogli su da preduzmu izvjesne mjere za svoje
spasewe... mjere, avaj, maloefikasne za takvu kataklizmu. To, o~igledno, i jeste osnovni
uzrok ~iwenice da je malo qudi koje nalaze zatrpane u naslagama "miocenijuma". U
ogromnoj ve}ini qudi nisu bili zatrpani u bujicama, a i ako su, to su bili gorwi
slojevi, u kojima se wihova tijela nisu okamenila, ve} prosto nestala bez traga.

Jasno je da prilikom ovakvog opisivawa potopnih doga|aja mi ni u kojem slu~aju ne


mo`emo dobiti kristalno ~itku geolo{ku dosqednost okamewenih ostataka; mo`emo
samo uo~iti odre|enu tendenciju. Ali nama paleontologija upravo i daje takvu sliku: od
beski~mewaka sa morskog dna prema vi{im ki~mewacima, uz mno{tvo izuzetaka od ovog
op{teg pravila.

ZAVR[ETAK POTOPA

Zna~i, zemqina kora je znatno odebqala i na sebi ponijela sada ve} duplo ve}u
koli~inu vode u odnosu na ranija vremena. Eruptivne mase nisu se raspore|ivale
ravnomjerno, dok je povr{inski sloj vode iznad wih stajao potpuno gladak,
horizontalan.

Voda ima mawu gustinu od zemqine kore, a ova, sa svoje strane, jo{ mawu od zemqine
magme, na kojoj kora "pliva" zajedno sa nadzemnom vodom. Nakon {to su se zavr{ile
erupcije sa izbacivawem podzemnih voda i tvrdih materija, sav je sistem morao
postepeno da se vrati u ravnote`u. Najdebqe parcele kore koje su bile jako utopqene u
jezgro su po~ele da isplivavaju, kao {to iz vode isplivava drvo kada se jako potopi u wu.
U su{tini, ovdje je djelovao obi~ni Arhimedov zakon, s tom razlikom da je jezgro, da
tako ka`emo, mnogo qepqivija te~nost, a par~adi zemqine kore razli~itih debqina su
bila povezana me|usobno, tako da je isplivavawe kopna trajalo skoro ~itavu godinu,
kako o tome svjedo~i Pismo (Sl. 28).

Sa dijelova zemqine kore koji su isplivavali iz jezgra i pravili kopno slijevale su se


ogromne bujice vode, koje su i produbile naj{ira rije~na korita. ^ime se mo`e
objasniti sveop{te postojawe rije~nih dolina, ako je rijeka imala uvijek isti raspon
vode kao danas? Obja{wewe je veoma prosto: nekada davno sva dolina je bila prepuna
potopne vode koja se povla~ila. Jo{ je te`e sa pozicije uniformizma zamisliti kako su
neke prili~no male rijeke mogle izdubiti gromadne kawone, i kako se za vrijeme svih
tih fantomskih miliona godina u kojima je rijeka dubila korito obalne stijene nisu
osule. Nedavni, pak, potop sve obja{wava mnogo prostije: velika bujica vode koja se
povla~i relativno brzo je prokopala kawon u jo{ nedovoqno o~vrslim stijenama.

1980. godine desila se impozantna erupcija vulkana Sent-Galens, dr`ava Va{ington,


SAD. Geolozi su dobili mogu}nost da posmatraju kako se brzo mogu formirati naslage:
do osam metara za 24 sata. Op{ti sloj novoformiranih naslaga imao je debqinu 180
metara. 1982. godine sa iste te planine si{la je bujica lave koja je u jo{ ne otvrdlim
slojevima svega za jedan dan izdubila kawon dubine 43 metra! Opet, dakle, oni navodni
milioni godina, toliko potrebni geologiji, izazivaju velike sumwe.

Prili~no veliki dio potopnih voda je ispario i pao na ledene oblasti u obliku
ogromnih ledenih "kapa", koje stoje tamo do dan danas. Otapawe tih "kapa" potopilo bi
sva priobalna naseqa, i nivo okeana bi se pri tome popeo za nekoliko desetina metara.

Poslije i{~eznu}a za{titnog sloja od vodene pare i u su{tini istovremenog


pojavqivawa visokoplaninskih masiva, na zemqi se promjenila klima. Nejednako
zagrijevawe zemqine povr{ine prouzrokovalo je jake vjetrove i dovelo do pojave
klimatskih zona. Pojavile su se hladne i suve oblasti, odnosno, prostije re~eno,
geografija zemqe je dobila svoj savremeni izgled. Naravno, s obzirom da je sva potopna
voda ostala na povr{ini zemqe, okeani su se udubili, a povr{ina kopna se u pore|ewu
sa pretpotopnim vremenom zna~ajno smawila. Biosfera planete morala se tako|e u
skladu sa svim tim promjeniti. Do tada preovladavaju}e xinovske biqke sa sporama
degenerisale su se i izumrle. Na sli~an su na~in uskoro izumrle i mnoge `ivotiwe.
Ali, prije nego {to o tome budemo govorili, trebamo da se zapitamo: kako su se uop{te
mogle spasiti kopnene `ivotiwe i qudi za vrijeme potopa?
NOJEV KOV^EG

Kao {to smo ve} spomiwali, prakti~no kod svih naroda svijeta se sa~uvalo predawe da
se spasio samo jedan ~ovjek, sa svojom porodicom, u velikom brodu, sa mnogobrojnim
`ivotiwama pod palubom. Biblija nam opis tog broda daje najdetaqnije.

Iz svetog teksta mi saznajemo prije svega dimenzije kov~ega. Ako se jedinica mjere
lakat ra~una kao pola metra, te dimenzije sastavqaju 150 metara u du`inu, 25 u {irinu i
15 u visinu. Istisnu}e (deplasman) broda, tek na polovinu potopqenog u vodu, moralo bi
iznositi oko 20 hiqada tona. Brod takvih dimenzija istorija nije znala do
najnedavnijih vremena, i nikada ranije se takav brod nije pravio od drveta (Sl. 29).

Dimenzije broda su bile zadate Noju Bo`ijim otkrovewem. Karakteristi~an je fakat da


je uzajamni odnos wegove du`ine, {irine i visine najoptimalniji za stabilnu plovidbu
po bilo kakvim talasima. To potvr|uju tek savremeni prora~uni i brodogradili{na
praksa, koju nije mogao imati drevni pisac Kwige Postawa. Bio je definisan i
materijal za izgradwu - drvo gofer (ne zna se {ta ta~no ozna~ava taj naziv; ve}ina
tuma~a Svetog Pisma pretpostavqa da je to bio ~empres ili kedar), oblijepqeno
smolom izvana i iznutra. Noju je bilo nare|eno da napravi brod sa tri palube, potpuno
pokriven. Op{ta povr{ina paluba kov~ega iznosila je 9300 m2, a zapremina - 43 000 m3,
{to je ekvivalentno 569 standardnih `eqezni~kih vagona za prevoz sitne stoke koji,
prema danas postoje}im svjetskim normama, smje{taju po 240 `ivotiwa svaki.
@ivotiwe su, najvjerovatnije, bile uzimane mlade, zato {to je wima predstojalo da
donesu {to je mogu}e vi{e potomstva nakon iskrcavawa.

Od savremenih `ivotiwa radi spasewa u kov~eg je trebalo smjestiti oko 20 hiqada


vrsta, {to je popuwavalo tek ~etvrtinu broda. O~igledno je da su bile uzete i vrste koje
su od tada do danas izumrle, izme|u ostalog i dinosaurusi. Uop{{te nije bilo
neophodno da se u kov~eg ukrcavaju xinovi, mogla su se uzeti mladun~ad ili ~ak samo jaja
reptila. ^ak i ako se tako ra~una, polovina broda je ostajala slobodna za zalihe hrane,
i za qude.
Ogromne dimenzije kov~ega, koje su ukazane u Pismu,
prakti~no svode vjerovatno}u falsifikacije teksta ili izmi{qotine na nulu. Tri
hiqade godina unazad, kada se Biblija pisala, ne samo da nisu gradili velike brodove,
nego nisu uop{te poznavali svu raznolikost `ivotiwa - najvi{e {to su znali bilo je
nekoliko stotina vrsta, radi ~ijeg smje{tawa u brod nije imalo potrebe da se izmi{qa
toliki xinovski brod. Onda{wem falsifikatoru bilo bi neuporedivo prostije da
Nojev kov~eg prika`e prosto kao ove}u la|u. Da potop nije bio svjetskih razmjera,
naravno, ne bi bilo potrebe da se uop{te pravi kov~eg, jer bi bilo dovoqno da se
od{uwa do nekog mjesta koje nije moglo biti potopqeno. Sve to potvr|uje
vjerodostojnost biblijske povijesti.

A {ta se desilo sa kov~egom kasnije? Pismo nas obavje{tava da se zaustavio "na gorama
araratskim". Zaista, nedaleko od planine Ararat u vje~nom ledu koji veoma rijetko, u
~itavoj istoriji, djelimi~no mo`e (u qetnom periodu) po~eti da se otapa, neki putnici
su imali priliku da vide dio drvenog broda. Za vrijeme Prvog svjetskog rata kov~eg su
vidjeli ruski piloti. Bez obzira na ratne prilike, Imperator Nikolaj Drugi poslao je
ekspediciju od 150 qudi koja je stigla do kov~ega, napravila detaqan opis i sve
fotografisala. Unutar kov~ega bilo je prona|eno mno{tvo pregrada, veliki zidovi od
brvana i tanki od `eqeznog pru}a - o~igledno, sve to je slu`ilo za dr`awe `ivotiwa.
Prona|en je bio ~ak i `rtvenik ok kamewa - isti onaj koji se spomiwe u svim mitovima,
gdje je Noj prinio blagodarnu `rtvu Bogu. Dio kov~ega su upotrijebili radi izgradwe
koliba u kojima su boravili.

Rezultate istra`ivawa su uni{tili boq{evici, koji su ve} bili zahvatili vlast u


trenutku kada se ekspedicija vratila. Kasnije su istra`ivawa u toj oblasti bila veoma
ote`ana, po{to je ta teritorija, otrgnuta od Ruske Imperije, postala pograni~na
izme|u SSSR, Turske i Irana. Od tada su ~iweni razli~iti poku{aji potrage za
kov~egom, ali, zahvaquju}i svim ote`avaju}im okolnostima o kojima smo govorili
ovdje, nisu dali o~ekivane rezultate.

Lako je shvatiti da se kov~ega zaledio i nestao u gle~eru ve} mnogo vremena nakon {to
su ga napustili qudi i `ivotiwe - zbog daqeg uzdizawa ovog planinskog masiva.

QUDI I DINOSAURUSI

Ako je svijet zaista bio sazdan u istorijskim vremenima, to zna~i da su qudi morali
biti savremenici dinosaurusa i ostalih izumrlih zvijeri. Ali to je nemogu}e! -
uzviknu}e neki. - A {ta je tu ~udno? - odgovori}emo im mi.
Pretpotopni svijet jedva da je uop{te znao za `ivotiwe-meso`dere. Do grehovnog pada
~ovjeka smrti nije bilo uop{te - tako u~i Sveto Pismo, mada taj fakat nauka
principijelno ne mo`e provjeriti. Poslije, pak, izgnawa ~ovjeka iz raja, smrt je u{la u
svijet, ali uslovi prvog svijeta u cjelini su se o~uvali. U uslovima tople klime,
enormno bogate vegetacije i dvostrukog atmosferskog pritiska, `ivotiwama je bilo
potrebno nekoliko puta mawe energije, a ~ak ni grabqivci nisu imali toliku potrebu
za ~estim lovom. Qudi su, pak, ako je vjerovati Pismu, prije pada imali potpunu vlast
nad zvijerima, koju u izvjesnoj mjeri nisu izgubili do dan-danas: divqe zvijeri obi~no
izbjegavaju susrete ~ak i sa nenaoru`anim qudima. Da li su dakle ba{ tako bili
stra{ni za prve qude pretpotopni grabqivci?

Ve}ina izumrlih xinova su tvari nesumwivo biqojedne. Smatra se da je najsvirepije


~udovi{te bio tiranosaurus, ~ije su sli~ice i figurice danas veoma popularne. Ta
skalamerija se kretala na dvije zadwe {ape i imala je smjehotvorno nerazvijene predwe
udove, koje ~ak nisu mogle da doku~e do usta. Da li je mnogo nevoqa qudima mogao da
nanese takav monstrum samo svojim zubima?- Jedva da jeste.

Dakle, qudskom rodu takva koegzistencija realno nije prijetila istrebqewem. Osim
toga, mi danas znamo da postoje tragovi stopa qudi i ~udovi{ta koji se presjecaju. Treba
napomenuti i da postoje slike koje su drevni qudi crtali na stijenama, na kojima se
mogu prepoznati prakti~no svi paleontologiji poznati dinosaurusi. O~igledno, drevni
su umjetnici svojim o~ima gledali ta ~udovi{ta.

U mno{tvu drevnih pri~a, a {to je glavno - u pismenim izvorima Evrope i Bliskog


Istoka koji datiraju ve} iz hri{}anske ere - sa~uvalo se mno{tvo svjedo~anstava o
bitkama drevnih qudi sa zmajevima i a`dajama, ~iji su opisi dovoqno sli~ni bi}ima
koje iskopavaju savremeni paleontolozi. ^udovi{ta dobijaju legendarne
karakteristike samo u predawima onih naroda kod kojih se pismenost pojavila
relativno kasno; takav je primjer na{eg legendarnog zmaja sa nekoliko glava. Mnogo
drevnije hronike zmajeve opisuju mnogo vi{e nalik na realne dinosauruse.

Podsje}awa na dinosauruse mogu se sresti i u Bibliji. Uka`imo samo na dva "klasi~na"


bi}a. U 40. glavi najdrevnije biblijske kwige, Kwige Jova, Gospod ukazuje pravedniku na
najve}e kopneno i na najve}e morsko bi}e, koji se u jevrejskom tekstu nazivaju "begemot"
i "levijatan". U crkvenoslovenskom tekstu te su rije~i prevedene kao "zvijer" i "zmaj",
a u ruskom su prevodu ostavqene bez prevoda. "Begemot" i "levijatan" se spomiwu i u
Tre}oj Kwizi Jezdre (3 Jezd. 6:49-52) kao dvije najkrupnije `ivotiwe od samog stvarawa
svijeta (u crkvenoslovenskom tekstu su prevedene kao "enoh" i "leviatam"). Ni jedno od
danas `ivih bi}a se ne uklapa u opis ovih ~udovi{ta. Begemot - to je xinovska
biqojedna zvijer koja mlati repom kao kedrom, ~ije su noge poput bakarnih cijevi, a
kosti - kao `eqezni {tapovi. Begemot `ivi u priobalnim pojasevima, ne boji se
poplava, pa i da sav Jordan krene u wegove raqe. ^ovjek ne mo`e ~ak ni nos da mu probije
~akqom, koliko je ogromna i jaka ova zvijer. Naravno, kratkorepi nilski kow (ili pak
slon) na ovakav opis nikako "ne miri{e", ali mu zato diplodokus u potpunosti odgovara
(sl. 30).
Od opisnih karakteristika levijatana izdvojimo da je gusto prekriven xinovskim
krqu{tima - {titovima, kroz koje ni vazduh ne prolazi, a u ~equsti ima dva reda zuba
("duple ~equsti"). Snagom i lijepom srazmjerno{}u udova on prevazliazi sve.
Smije{ni su bilo kakvi poku{aji ~ovjeka da sa wim stane ne megdan. "Svi koji plove, da
se zajedno sakupe, ne}e podi}i ko`u se repa wegova, niti brodovi ribarski - glavu
wegovu" (Jov. 40:26). Levijatan svojim dahom mo`e da ispu{ta plamen.

Jasno je da ni jedan kit ne odgovara ovakvom opisu. To je o~igledno quskasti gmizavac,


najprije gigantski kronosaurus. [to se pak ti~e wegovog plamenog daha, uop{te nije
nerazumno pretpostaviti da su drevni dinosaurusi imali reaktivne komore, nalik na
onu koju smo vidjeli kod bube-bombardera, samo, naravno, drugih dimenzija.
Svjedo~anstva o zmajevima koji izdi{u ogaw u razli~itim drevnim izvorima su toliko
~esta, i pri tome se jedna od drugih pojavquju potpuno nezavisno, da se u potpunosti
mo`emo realno osloniti na te opise.

Zbog ~ega su izumrla ova ~udovi{ta? Nesumwivo, zbog uslova za `ivot koji su se
radikalno promjenili poslije potopa. Ovdje mo`emo da navedemo ~itav niz uzroka.

Kao prvo, to je pove}ani stepen radijacije koji, prouzrokuju}i mutacije somatskih i


polnih }elija, skra}uje period `ivota i potpoma`e genetsku degeneraciju. Xinovi,
normalno, nisu mogli biti bi}a koja se plodno i ~esto razmno`avaju, nisu mogli ni brzo
dostizati polnu zrelost. Po{to oni rastu sav svoj `ivot, skra}ivawe perioda tog
`ivota nije im dozvoqavalo da ostave dovoqno potomstva.
Kao drugo, i{~ezla je neophodna prehrambena baza, s obzirom da se drevna vegetacija,
uni{tena potopom, prakti~no vi{e nigdje nije mogla obnoviti u starom obimu i formi.

Kao tre}e, skoro nigdje na zemqi nije ostalo stare tople i vla`ne klime, tako da su se
kod hladnokrvnih tvari morali pojaviti ozbiqni problemi sa termoregulacijom.
Vjerovatno su i jaja dinosaurusa, koja su do tada mogla jednostavno da se polo`e na
slobodnom vazduhu, imala potrebu da se na wima le`i, a za to dinosaurusi prilikom
stvarawa nisu bili "obu~eni".

Kao ~etvrto, pad atmosferskog pritiska sam po sebi je morao da zakomplikuje `ivot
gigantskih bi}a, koja imaju potrebu za ve}im krvnim pritiskom. Na takvom
atmosferskom pritisku o{tro se sni`avalo zgru{avawe krvi u organizmu, i bilo koja
ogrebotina je za dinosaurusa mogla da bude smrtonosna - ~ime su se qudi, sude}i prema
drevnim zapisima, vje{to koristili u obra~unima sa zmajevima.

Kao peto, u izvjesnoj mjeri se obistinilo biblijsko pretskazawe o neprijateqstvu


izme|u ~ovjeka i ~itavog "roda zmijskog", koje je Bog izrekao nakon {to je |avo
sablaznio qude na grijeh upravo zmijinim ustima. Ali s obzirom da smo htjeli da ne
napu{tamo oblast nauke, mora}emo da konstatujemo da su qudi ~ak i u drevnosti ulagali
zna~ajne napore, prije svega intelektualne, da bi istrjebili te "zmije", koje od
istrebqewa nisu bile za{ti}ene dovoqnom plodno{}u.

Treba napomenuti da su se u okeanu klimatski i radijacioni uslovi promjenili znatno


mawe (sama voda slu`i kao prili~no dobar izolator od tvrdih zra~ewa). 1977. godine
japanski ribarski brod je kod obala Novog Zelanda upecao le{ nedavno umrlog
pleziozaurusa. Na `alost, ribari zbog svoje {krtosti nisu htjeli da iz hladwa~a
izbace svoju ribu, pa su radije natrag u more bacili ovo senzacionalno otkri}e koje su,
dodu{e, ipak fotografisali. Da su samo znali, kako su lo{e pazarili! Pronalazak je
bio progla{en za otkri}e godine (Sl. 31).
Spomenimo ovdje jo{ cijelu bujicu svjedo~anstava o jednom sli~nom ~udovi{tvu, koje do
dan-danas `ivi u {kotskom jezeru Loh-Nes (takozvana "Nesi"). Vi|ali su ga stotinama
puta u toku nekoliko vijekova, postoje i fotografije, ali nikome jo{ nije po{lo za
rukom da ga uhvati `ivog. "Mo`e{ li ti udicom izvu}i levijatana i om~om ga {~epati
za jezik wegov?.. On je car nad svim sinovima gordosti" (Jov. 40:20; 41:26).

Postoji i ~itav niz drugih svjedo~anstava o ~udovi{tima koja oprezno i neulovqivo


borave u morskim dubinama, a koja se nedvojbeno razlikuju od kitova, ajkula i tuqana.
Savremeni varani i krokodili - po ~emu to oni nisu dinosaurusi?

POTOP I STANOVNI[TVO ZEMQE

Poslije potopa qudi su opet po~eli da se razmno`avaju na zemqi. Izra~unato je da bi,


pod uslovom da je potop bio prije otprilike pet hiqada godina, a porast stanovni{tva
bio pola procenta godi{we (dana{wi tempo je oko 2 procenta godi{we), za to vrijeme
stanovni{tvo po broju dostiglo upravo dana{wi nivo. Poluprocentni tempo je uzet
kao prosje~ni. Najvjerovatnije je da je u spokojna vremena bio i ve}i, ali se u vremenima
velikih ratova, katastrofa i epidemija mogao spu{tati do nule i ni`e. U svakom
slu~aju, da je u vremena prvih poslepotopnih civilizacija, ~ije iskopine arhelozi
prili~no jednodu{no datiraju na pet hiqada godina, populacija qudi koji poti~u od
majmuna sa~iwavala makar nekoliko hiqada - demografska kriza bi nastupila mnogo
vijekova prije dvadesetog.

Karakteristi~no je i to da na{ vijek, uprkos dosad nevi|enim svjetskim ratovima,


stra{nim totalitarnim re`imima, ne~uvenoj koli~ini abortusa i rasprostrawivawa
kontraceptivnih sredstava, bez obzira na sve zakone o ograni~avawu natalitea - daje
najviso~ija tempa porasta nataliteta. Zbog toga pretpostavka o polupostotnom
natalitetu godi{we za svu svjetsku istoriju izgleda prili~no vjerodostojna, odnosno,
ne mo`e se smatrati pretjerano uve}anom.

Naravno, bilo koji prora~uni o broju stanovni{tva u prili~no dalekim vremenskim


periodima, kada niko nije vodio realne popise stanovni{tva, uvijek je aproksimativan.
Evolucionisti mogu da pretpostavqaju da u drevnim civilizacijama uop{te nije bilo
porasta broja stanovnika, ali to nije istina. Zakqu~ak mo`e biti samo jedan: du`ina
`ivota jednog ~ovjeka na zemqi je ograni~ena bolestima i drugim okolnostima, a
du`ina `ivota ~ovje~anstva je ograni~ena zemaqskim resursima. A to nisu odve}
velike vrijednosti.

Kao {to bi svaki pojedinac trebao da ponekad barem razmi{qa o svom `ivotu i ~e{}e
da se podsje}a na svoj neizbje`ni kraj, tako bi i ~itavo ~ovje~anstvo trebalo da zna da
ma kako se ono tje{ilo svojim nadawima na progres, kraj zemaqske istorije i
odgovarawe za svoj `ivot na Bo`ijem Sudu je neizbje`no. Kao {to ne prili~i staroj
babi da se pretvara da je mla|u{na djevojka, tako i savremeno ~ovje~anstvo ve} odavno
ima veliku potrebu da osmisli i pravilno vrednuje svoje stara~ko doba.

Gospod Isus Hristos je obja{wavao da }e kraj zemaqskog svijeta nastupiti isto onako
iznenadno za ve}inu qudi, kao {to je nastupio potop za ve}inu savremenika Nojevih.
Kao {to su u ona vremena zaboravili, tako }e i pred krajem svijeta qudi apsolutno
zaboraviti na Boga i vje~nost, tje{i}e sebe ma{tarewima o zemaqskoj sre}i. Niko ne}e
uzimati za ozbiqno ~iwenicu da svijet i istoriju ne pokre}u toliko prirodni, nau~no-
spoznajni uzroci, koliko duhovno-moralnim pokreta~i.

Me|utim, i ovdje smo opet iza{li iz oblasti nau~nog znawa i po ko zna koji put
skiciramo wegove okvire i konture, u `eqi da samo poka`emo ograni~enost toga znawa.
PRILOG UZ LEKCIJU 8

DINOSAURUSI I DREVNI PUSTIWACI

U literaturi iz oblasti kreacione nauke najinteresantnije mjesto zauzimaju


svjedo~anstva o zajedni~kom `ivqewu na zemqi qudi i dinosaurusa. Ako su oni zaista
`ivjeli na zemqi istovremeno, to zna~i da starost zemqe iznosi samo nekolicinu
hiqda godina, kako kazuje i Sveto Pismo. To nza~i da nije bilo nikakvih pretvarawa
gmizavaca u zvijeri i qude. Kao dokaz za ovo ~esto se pozivaju na Bibliju (naro~ito na
Kwigu Jova, gl. 40) i na zapadnoevropske hronike. Ali, pokazalo se, za takvim
svjedo~ewima nije se moralo i}i daleko u pro{lost - wih ima i u pravoslavnoj asketskoj
literaturi, koja bi se mogla nazvati klasi~nom.

Pred nama je jedna od takvih kwiga - "@ivot pustiwskih otaca" od presvitera Rufina.
Autor je napravio dugo i opasno putovawe po egipatskim manastirima 70-ih godina IV
vijeka i napisao `itija mnogih podvi`nika sa kojima mu se posre}ilo da se vidi. Za
na{u temu iz wegovog djela bi}e interesantni samo neki fragmenti - jer, autor nije
naturalista, on u pustiwi nije tra`io dinosauruse nego monahe, da od wih nau~i
duhovnu mudrost. Ali vrlo veliku pa`wu Rufin poklawa vawskoj strani podvi`ni{tva
svojih heroja, wihovim postovima, bdewima, a pogotovo ~udesima. I tu se u pri~ama i
susre}u tajanstvena bi}a - begemoti i zmajevi.

"Jednom je nilski kow opusto{avao susjedne zemqe. Zemqoradnici su zamolili wega


(avvu Bena) za pomo}. Do{av{i u to naseqe i vidjev{i ogromnu zvijer, on joj se obrati
rije~ima:

- Imenom Isusa Hrista zabrawujem ti da pusto{i{ ovu zemqu!

Zvijer se bacila u bijeg, kao da ju je An|eo po~eo da goni, i nikada se vi{e nije pojavila
u tim krajevima" (gl. 4).

Na`alost, mi raspola`emo samo ruskim prevodom teksta, pa ne mo`emo sa sigurno{}u


da ka`emo kakav je naziv xina u originalu. Me|utim, na nilskog kowa on uop{te ne
li~i. Da li ovaj nilski-kow-"debequca" tako silno nanositi {tetu poqskim usjevima u
cijeloj oblasti? I za{to se qudi sami ne odlu~uju, iskupiv{i se zajedno i naoru`av{i
se bakqama, da ga prognaju? Najprije }e biti da je to isti onaj biblijski begemot, koji je
unaokrug mlatio repom kao kedrom i ~iji se opis daje u Kwizi Jova i podsje}a nas na
diplodokusa. Jako je iliustrativno i to {to je prevodilac Rufinove kwige napisao
"Veli~anstveni opis begemota... vidi Kw. Jova, gl. 40". O~igledno, prevodilac iz XIX
vijeka, sve{tenik M.I. Hitrov, prosto, nije vidio razliku izme|u begemota i nilskog
kowa.

Jo{ interesantniji slu~aj opisuje Rufin kao direktni u~esnik doga|aja:

"Putem primjetismo tragove ogromnog zmaja - bukvalno kao da su brvna vu~ena po


pijesku". Putnici ne dvoume}i se po|o{e po tragu i ve} su se bili pribli`ili wegovom
leglu.

Ali u to vrijeme presrete nas jedan brat koji je `ivio u susjednoj pustiwi i koji nas
zadr`a.
- Ne}ete izdr`ati da gledate u to ~udovi{te, naro~ito ako jo{ niste vidjeli ne{to
sli~no wemu. Ja sam ga ~esto vi|ao - to je zvijer nevjerovatne veli~ine..." (gl. 8).

Tada se susret licem u lice sa xinom nije desio. Prevodilac na rije~ "zmaj" daje
obja{wewe u fusnoti: "Podrazumijeva se krokodil". Ali u to povjerovati jednostavno
nije mogu}e. Rufin opisuje svoje susrete sa krokodilima, i nikada u vezi sa wima ne
upotrebqava rije~ "zmaj". Nikada se ne u`asava wihovom veli~inom. Na krokodile on
nailazi u blizini vode, a ne usred u`arene pustiwe. O jazbinama krokodila on nigdje ne
pi{e, nego, ba{ naprotiv, sa ta~no{}u naturalist on opisuje wihov manir da
nepokretno i bez znakova `ivota le`e vrebaju}i plijen (pona{awe koje jedva da nije
do{lo glave samom autoru teksta). A da i ne govorimo da izgled krokodila tada{weg
putnika nimalo ne bi impresionirao. A daqe idu jo{ vi{e zapawuju}i opisi.

"Pribli`ismo se pe}ini brata kojeg sretosmo ranije (onoga koji je odgovarao putnike
da idu u susret ~udovi{tu - sve{t. T.). Primi nas on sa iskrenom qubavqu, i lijepo kod
wega predahnusmo. Pri~ao nam je da je na istom tom mjestu `ivio jedan sveti mu`, wegov
nastavnik, kojeg su zvali Amon. Gospod je mnogo puta kroz wega javqao Svoju silu. Evo
{ta nam je, izme|u ostalog, ispri~ao o Amonu.

Hranio se Amon samo hqebom, a i to su mu ~esto otimali razbojnici, oduzimaju}i mu


posqedwe skromne zalihe. Dugo je starac trpio takve napade. Ali evo, jednom se zaputi
on u pustiwu i naredi dvojici zmajeva da ga prate. Bilo im je nare|eno da stoje pred
ulazom u pe}inu i da ga ~uvaju. Razbojnici su se po svom starom obi~aju pojavili ne
znaju}i na kakvu }e stra`u da nai|u pred ulazom. Vidjev{i zmajeve, oni se sko~awi{e od
u`asa, onesvjesti{e se i polumrtvi pado{e na zemqu. Starac iza|e pred wih i kada
vidje u kakvom su stawu, podi`e ih i re~e im prijekorno:

- Vidite li da su i zvijeri dobrije od vas: one se nama pokoravaju po voqi Bo`ijoj, a vi


niti se Boga bojite niti se stidite da maltretirate Wegove slu`iteqe".

Razbojnici su se poslije toga pokajali, popravili, sami postali inoci, prevazi{av{i


mnoge svojim podvi`ni{tvom.

Ili, druga pripovijest o istom tom Amonu:

"U drugo vrijeme u`asni jedan zmaj pusto{io je susjedna naseqa, i mnogo je naroda
postradalo od wega. Seqaci se zaputi{e kod svetog Amona i moli{e ga da istjera zvijer
iz wihove zemqe. Da bi ga nagovorili da se smiluje na wih i pomogne im, povedo{e sa
sobom jednog dje~a~i}a, sina nekog ~obanina, koji je ostao polumrtav od samo jednog
pogleda na qutog zmaja. Zvijer ga je bukvalno otrovala svojim dahom, i wega su obamrlog
i svog oteklog donijeli do ku}e. Starac je dijete pomazao jelejem i vratio mu zdravqe. U
du{i je on, naravno, `elio da zvijer pogine, ali seqacima nije davao nikakvo obe}awe,
kao da je priznavao da je i sam nemo}an. Sqede}eg dana, rano ustav{i, zaputi se avva
Amon u zvjeriwu jazbinu i, presaviv{i koqena, po~e da se moli. Zvijer se razjareno
baci prema wemu, ve} se mogao ~uti wen u`asni dah pra}en o{trim siktawem. No starac
neustra{ivo gleda{e u zmaja... Obrativ{i mu se, re~e:

- Neka te porazi Hristos, Sin Bo`iji, Koji je porazio mnogo stra{niju zvijer od tebe!

Samo {to on to re~e, u`asni drakon zajedno sa dahom ispusti i otrovnu pjenu, a onda se
sa stra{nim treskom strovali na zemqu. Seqaci ubrzo dotr~a{e i zapaweno gledahu u
taj prizor: podigao se neizdr`ivi vow... Po`urili su da ga zatrpaju velikim grudvama
pijeska. Avva Amon je ostao da kle~i na svom mjestu, jer se ostali ni mrtvoj zvijeri nisu
smjeli pribli`iti bez prisustva svetog starca..."
Ovdje se vi{e nikako ~udovi{te ne mo`e zamijeniti sa krokodilom ili nekom drugom
nama poznatom `ivotiwom. Nemogu}e je tako|e podrazumijevati i neku vrstu demonskog
privi|ewa. O javqawu demona u obliku svakojakih stra{ila mnogo se pri~a u
ote~nicima, o wima govori i sam Rufin, i to upravo kao o demonskim javqawima, koja
poslije sebe ne ostavqaju toliko grube i te{ko prenosive materijalne posqedice. Ne,
o~igledno je da su ovdje samo dvije mogu}nosti: ili je sve ovo ~ista izmi{qotina, od
prve do posqedwe rije~i, ili je to prili~no realan opis dinosaurusa.

Protiv mogu}nosti izmi{qotine govori dosta toga. Prije svega - pouzdanost i


vjerodostojnost samog autora. Drugi pisac-patrista, prepodobni Paladije, ukqu~iv{i
djelo Rufinovo u potpunosti u svoju kwigu "Lavsaik" naziva ga "blagorodnim i
odva`nim, od kojeg nije bilo u~enijeg me|u bratijom". Vrijeme drevnog rukopisa i
wegovo porijeklo ne podlije`e nikakvoj sumwi. Te{ko da bi takav ~ovjek mogao da se
bavi pisawem izmi{qotina.

Osim toga, autor nema nikakvog rezona da izmi{qa bajke. On ne pi{e poemu, ne zapisuje
narodne pjesme o junacima, nego putopis. ^itaoca bi mogao da zapawuje samo ~udesima
pustiwaka koje je vidio, bez ikakvih zmajeva. ^udesa je u kwizi opisano mnogo, a
dinosaurusi se spomiwu samo na mjestima koje smo citirali. Ba{ naprotiv, o~igledna
izmi{qotina nekakvog mitskog ~udovi{ta kojeg niko nikada nije vidio bi samo
potkopala povjerewe prema autoru.

Ciq autora je da pokrene ~itaoca na dobrodjeteqni podvi`ni~ki `ivot. Pozivati na


askezu la`ju bilo bi isto tako glupo, kao i kazati npr. "Do|ite da se podvizavate u
na{u pustiwu, ovdje `ive stra{ne a`daje, na koje vi ~ak ni pogledati niste u stawu!"

Naravno, za onoga koji ne vjeruje ni u kakva ~udesa ono {to je ovdje re~eno ne
predstavqa nikakav argument, kao {to ne bi vjerovao ni u ~udo koje bi se desilo pred
wegovim o~ima. Ali mi, kao i presviter Rufin, ne ra~unamo na takvog ~itaoca, ve} na
~itaoca dobronamjernog, koji `eli da slijedi, ako ve} ne prostu vjeru, a ono barem
princip [erloka Holmsa: "odbacite sve nemogu}e, i u va{im rukama }e ostati istina,
ma kako ona nevjerovatno, ~ak i ~udesno, izgledala". Odbacuju}i mogu}nost
izmi{qotine i mogu}nost zamjene sa krokodilom ili demonom, dolazimo do direktnog
poimawa onoga {to je autor htio da ka`e o dinosaurusu.

Na kraju, jo{ jedno prekrasno svjedo~anstvo mo`emo da na|emo i kod podvi`nika na{eg
vijeka - nedavno proslavqenog u liku svetih, Optinskog skitona~elnika
shiarhimandrita Varsonofija. U "@itiju Optinskog starca Varsonofija" (Izd.
Vvedenske Optinske pustiwe, 1995.) navodi se wegovo pismo Optinskom nastojniku,
arhimandritu Ksenofontu, poslano iz Manxurije u avgustu 1904. godine (uskoro poslije
po~etka rusko-japanskog rata prepodobni Varsonofije je bio poslan u bolnicu na
Dalekom Istoku, u gradi} Mulin, da duhovno hrani i pou~ava rawene ratnike). Evo
jednog izuzetno zanimqivog pasusa iz tog pisma:

"Vjerujem, zajedno sa svim pravoslavnim ruskim narodom, da }e neposti`na, Bo`anska


sila ^asnog i @ivotvornog Krsta pobijediti i smrviti tamnu silu pe}inskog zmaja-
drakona koji krasi japanska znamewa. Ovdje }u da spomenem kako sam li~no imao
prilike da slu{am od vojnika koji su stajali na stra`i kod stanice Hantazi, 70 vrsta od
Mulina, kako su prije dvije godine oni ne jednom vi|ali kako iz jedne planinske pe}ine
ispuzava ogromni krilati drakon koji ih je bacao u u`as sve dok se ponovo ne bi sakrio
u dubinu pe}ine. Od tada ga nisu vi|ali, ali to je dokaz da pri~e Kineza i Japanaca o
postojawu zmajeva uop{te nisu izmi{qotine ili bajke, iako nau~nici - prirodwaci iz
Evrope i na{i zajedno sa wima negiraju postojawe tih ~udovi{ta. Ali kao da se jedino
to negira samo zbog toga {to se ne uklapa u mjere na{ih pojmova..." (str. 142).
Interesantna je i ~iwenica da gdje god da se u drevnoj literaturi spomiwu zmajevi,
uvijek se opisuje borba ~ovjeka protiv wih. Zmaj je uvijek za qude mrzak za vidjeti,
stra{an i odvratan. I u ovome vidimo potvrdu istinitosti Bo`ije rije~i o
prokletstvu koje je izre~eno zmiji kada su qudi istjerani iz raja, o zakonskom ratu koji
je Bog polo`io izme|u qudi i sjemena zmije. I samo je na{e vrijeme sveop{teg razvrata
i izopa~enosti ukusa i morala od dinosaurusa napravilo omiqene heroje filmova,
kwiga i crtanih filmova.

Navedimo u zakqu~ku malo ~itala~ko zapa`awe. Mi vidimo kako su egipatski


pustiwaci ~udovi{ta pobje|ivali snagom molitve i uzdawa u Hrista. Evropqani, pak,
kada su se susretali sa zmajevima, vi{e su se polagali na snagu oru`ja ili specijalne
"ratni~ke lukav{tine". Tako se o tome pripovijeda u wihovim qetopisima, npr. u
~uvenoj poemi "Beovulf". Saputnici, pak, Rufina, koji su ga nagovorili da se zaputi po
stopama zmaja su ga uvjeravali da su oni ve} pobje|ivali zmajeve i drakone iskqu~ivo
svojom molitvenom odva`no{}u. U izvjesnoj mjeri mi i u ovom slu~aju mo`emo
uporediti - i to s potpunim pravom - hri{}ansku orijentaciju Istoka i Zapada.
Gledaju}i na podvige na{ih blago~estivih duhovnih predaka, prema rije~ima Apostola,
opona{ajmo ih po vjeri wihovoj.

ZAKQU^AK

Takvi su, u najkra}im crtama, nau~ni podaci koje |aci sa svojom bazom znawa mogu da
usvoje, a koji daju pogled na svijet koji je potpuno druga~iji od onog koji je danas
prakti~no univerzalno prihva}en. Daleko od toga da se argumenti kreacionista na
ovome iscrpquju; isto va`i i za pote{ko}e na koje nailazi evoolucionisti~ka teorija.
Qudski razum je previ{e ograni~en da bi u sebe primio detaqno znawe o svemu. Htjeli -
ne htjeli, mi uop{tavamo znawa, i ta uop{tavawa se prave vjerom. A vjera mo`e biti
razli~ita.

Mo`e se nastaviti sa vjerovawem da je pojava svijeta, `ivota i razuma bila proizvoqna


i da se nalazi pod vla{}u slu~aja. Ali onda treba razmotriti i osobine tog Slijepog
Slu~aja. On se mo`e vidjeti samo po rezultatima svojeg uplitawa (drugim rije~ima, po
svojoj su{tini, on je nevidqiv). Zahvaquju}i wemu su ustanovqeni zakoni prirode, ali
on sam se wima ne pot~iwava, nego ide nasuprot wih (to jest, on je natprirodan). On je
postojao jo{ prije stvarawa Vaseqene (vje~an je). Wegov uticaj se prostire na svu
Vaseqenu (svuda postoje} je). On je uzrok, indirektni ili direktni - svega toga {to se
ikada i igdje de{avalo (svemo}an je) (39, str. 1). ^iji li je to portret - tog Slijepog
Slu~aja? - O~igledno, ovdje su pobrojana osnovna svojstva Bo`anstva, mada ne sva.
Ovakvom Slijepom Slu~aju koji pretenduje da na nebesima zamijeni Boga ne mogu biti
svojstveni li~nosno-moralni kvaliteti. On ne mo`e ni voqeti, ni `eqeti, niti
tra`iti {ta od ~ovjeka, niti mu, tim prije, mo`e suditi i nagraditi ga po vjeri i
djelima wegovim. Upravo tako izgleda bog kojem su vrlo radi da se poklone bilo koji
ateisti! Upravo to oni i o~ekuju od Boga. Wihova se religija mo`e opisati jako prosto:
Bo`e, ako Te ima, idi od nas i ne smetaj nam.

Eto u ~emu je rje{ewe zagonetke, eto zbog ~ega danas ima mawe bukvalnih ateista nego
darvinista i agnostika (onih koji se ne udubquju u pitawe o bitiju Boga). Jer, danas nije
nimalo lako, previ{e je danas antinau~no zaozbiqe dokazivati da Boga nema. Ali se
zato po starom mo`e poku{avati da se tra`e dokazi da sve i bez Wega samo od sebe ide
naboqe i da ne}e biti potrebe da se za svoj `ivot ne}e morati odgovarati. Prema tome
su usmjerene i potrage evolucionista, jer, qudi tra`e i poku{avaju da iskam~e
nezavisnost od Boga, "dozvoqavaju}i" Wemu da bude tuda negdje unaokolo, bilo gdje, samo
{to daqe od ovda{weg `ivota.

Sada i mi i vi vidimo sa kakvim su se predumi{qajem filtrirale informacije o


nau~nim otkri}ima. Dok se, naprimjer, "sva kolekcija ostataka "predaka qudi" koja nam
je danas na raspolagawu lako mo`e razlo`iti na jedan bilijarski sto" (X. Rider), to,
naprotiv, postoji ogromna koli~ina ~isto qudskih ostataka koje nalaze u slojevima
mnogo ni`im ("drevnijim") od onih u kojima su nalazili humanoide. I ko je od nas barem
jednom makar ~uo i{ta o takvim pronalascima? Ali zato mi svi znamo da je nauka
kobajagi dokazala da na{e porijeklo vodi od majmuna, ta~nije, od tih maju{nih ko{~ica
koje sve koliko ih ima zajedno mogu da stanu na jedan sto.

Kada je realni materijal za prou~avawa tako malobrojan, kada je od ~iwenica


protjerano sve {to govori protiv op{teprihva}ene teorije - u su{tini stvari, takve su
sve ~iwenice koje mogu da ka`u neku zna~ajniju rije~ - onda se nad preostalim
krhotinama ~iwenica, koje dozvoqavaju kakva ho}ete naklapawa, mo`e teoretisati
koliko god kome padne na pamet.

Dobro re~e doktor anatomije Soli Cukerman: "Nau~nici koji su se bavili


iskopavawem ostataka primata nisu se proslavili uzdr`ano{}u zakqu~aka u svojim
logi~kim konstrukcijama. Wihovi su zakqu~ci tako pora`avaju}i, da ~ovjek mo`e da se
sa potpunim pravom zapita: da li je nauka ovdje uop{te zavirivala?"

Ne{to sli~no govori i antropolog Tim Vajt: "Problem mnogih antropologa se sastoji u
tome da oni toliko `ude da na|u kost hominoida, da je vide u bilo kojem par~encetu
kosti".

Isto tako je smatrao i predsjednik VASHINIL-a, akademik T.D.Lisenko: "Da bi se


dobio odre|eni rezultat, neophodno je htjeti da se dobije upravo taj rezultat; ako vi
ho}ete da dobijete odre|eni rezultat - vi }ete ga i dobiti". Radilo se upravo o nau~nim
rezultatima.

Sva evolucionisti~ka slika svijeta izgra|ena je upravo na takvoj "nau~noj"


metodologiji, na takvoj vreloj `eqi da se dobije ono {to je zadano. Na neke moralne,
duhovne i socijalne konsekvence darvinizma, koji kao da izvr{ava neku vrstu duhovno-
socijalnog naru~enog ubistva, ve} smo ukazivali.

Ne treba misliti da se glasno suprotstaviti evolucionoj doktrini uspjela vatrena


vjera prostih srdaca, ona koju ateisti nazivaju slijepom. Kada se pod {umnim aplauzima
publike pojavila Darvinova kwiga "Porijeklo vrsta...", djelatnici zapadne crkve su
uglavnom }utali, a glasno da pone{to prigovore poku{ali su jedino nau~nici. Ali
tresak propagandisti~ke halabuke ih je natjerao da za}ute. Kasnije se evolucija tako
~vrsto ugnijezdila u dru{tvenu svijest, toliko je dobro ona sebe prodala kao apsolutnu
istinu, da su se pojavili mnogobrojni poku{aji crkvenih djelatnika (katolika i - avaj! -
pravoslavnih) da pomire evolucionizam i hri{}ansku vjeru. Ovi poku{aji, ma kako oni
bili prefiweni, bili su prinu|eni da uvijek prikazuju Boga ili kao nesvomo}nog, ili
kao nesveblagog, tako da oni uvijek protivrje~e osnovama hri{}anske vjere. Ali, kao
{to smo vidjeli, jo{ u ve}em stepenu oni protivrje~e samoj nauci, wenim osnovnim
zakonima i mnogobrojnim ~iwenicama.

U na{oj je zemqi nauka bila progawana u ve}em stepenu od religije. Religiju je


slo`enije progawati i uni{tavati. Hri{}anska vjera je u stawu da se potpuno
neo~ekivano useli i u najokorjelija srca. Kada se gleda u globalu, obi~nih vjernika,
koji prosto ne}e vjerovati darvinistima mo`e biti prili~no mnogo. Nau~nika, pak,
koji }e imati dostup do istra`ivawa i publikacija, bi}e uvijek malo. Vjernik ni u
konclogoru ne}e ostaviti svoju vjeru i molitvu, pa ~ak ni propovijed. Nau~nik, pak, }e,
kada ga pritisnu, biti prisiqen da ostavi svoje svjedo~anstvo i argumente. Time se i
obja{wava ovakvo stra{no silovawe materijalizma u na{oj nauci, takva zakr`qalost
wenih sposobnosti da razvija objektivan pogled na svijet.

Svakog ~ovjeka, ranije ili kasnije, ~eka trenutak kada }e se ozbiqno zamisliti nad
svojim `ivotom. Glavni zakqu~ci koje mi izvodimo iz svega {to je do sada re~eno jesu
ovakvi.

Svijet je u osnovi svojoj natprirodan, iznad nauke. Tim prije se to odnosi na postojawe
`ivota, a jo{ u ve}oj mjeri - na razum, du{u i savjest ~ovjeka. Spoznaja o tome {ta je za
~ovjeka su{tinski va`no ostvaruje se prije svega vjerom u Otkrovewe Bo`ije, koje
indirektno potvr|uju svjedo~anstva istinske nauke. Obje - i vjera i nauka -
obavje{tavaju nas ne samo o tome da je svijet pogubqen i da pogiba qudskim grijehom,
nego i o tome kako Bog spasava taj svijet i ~ovjeka i ~ak ih dovodi u stawe koje je boqe
od prvobitnog. Zaista, ne bi bilo u skladu sa blago{}u i svemo}u Bo`ijom da se dopusti
da tako prekrasno sazdan svijet pogube protiv Boga pobuwene razumne tvari.

I u predawima mno{tva naroda u najrazli~itijem vidu postoji nada na budu}e spasewe i


obnovu svijeta. Me|utim, pravilan pogled na to pitawe mi nigdje do u Svetom Pismu
Novog Zavjeta ne}emo na}i. Radi spasewa svijeta i iskupqewa ~ovjeka od grijeha Sin
Bo`iji dolazi na zemqu, postaje ^ovjek, strada i umire za grijehe na{e i pobje|uje smrt
Svojim Vaskrsewem. Raskri}e tog najveli~anstvenijeg tajanstva izlazi iz okvira na{e
kwige. Mi ovdje napomiwemo o wemu i saop{tavamo drevni i uvijek novi poziv Bo`iji
svim qudima: tra`iti spasewa u Hristu, prihvatiti rije~ Bo`iju koju nam On sije u
na{e du{e, s tim da ono {to je posijano donese dobar plod.

Spasewe je na{e - djelo nimalo lako i nijedan ga ~ovjek samo svojim snagama ne mo`e
dosti}i. Za to je potrebno - ni mawe ni vi{e nego iza}i ispod dejstva prirodnih zakona
koje je ustanovio Sam Bog; jer, na spasenu tvar se vi{e ne odnose zakoni sveop{teg
truqewa i raspada. Veliki dio na{eg spasewa ve} je obavio Bog u Hristu Isusu. Ali i
mi sami moramo da prihvatimo taj dar, da ga prihvatimo vjerom, koja se izra`ava u woj
odgovaraju}im djelima, postupcima i raspolo`ewima na{ih srdaca. Kako to u~initi -
u~i nas Crkva, koju je na zemqi osnovao Isus Hristos i Wegovi apostoli i kojom je
nadaqe rukovodio Duh Sveti u svim wenim predawima i tradicijama. Ta je Crkva -
Crkva Pravoslavna, prema kojoj put nije zatvoren ni za koga. I u woj samoj ~esto se mogu
vidjeti spoticawa, zablude i grijesi pojedinih qudi, ali u woj je nepogre{iva
saglasnost u~ewa Svetih Apostola i Svetih Otaca, koje uvijek proslavqaju svi
pravoslavni qudi.

Vozdajmo zato slavu Bogu @ivom, Qube}em i Spasavaju}em. Kako bi u`asan bio svijet
koji bi osnovao "bog ateista" - slijepi slu~aj. Besciqan, sumoran i odvratan bi bio
`ivot u takvom svijetu pod vo|stvom takvog, mrtvog boga. Upravo takvu u~malu sliku
mo`e na `ivu ~ovje~iju du{u da navu~e evolucionisti~ka teorija o stvarawu svijeta. I
ako se kod ~itaoca napokon sa `ive wegove du{e svali taj umrtvquju}i teret
la`enau~nog znawa, ako on zahtjedne da i daqe tra`i istinu i `ivot, i ako i jedno i
drugo na|e u Hristu, to tako|e treba priznati za milost Boga @ivoga, a ne za zaslugu
autora ove kwige.

ЛИТЕРАТУРА
СТАНДАРДНИ (РУСКИ) ШКОЛСКИ УЏБЕНИЦИ И

ПРИРУЧНИЦИ УЗ УЏБЕНИКЕ

1. Г.Я. Мякишев, Б.Б. Буховцев. Физика 10-11. М., «Просвещение», 1991.


2. Е.П. Левитан. Астрономия. М., «Просвещение», 1994.
3. Общая биология. Под ред. И. Полянского. М., «Просвещение», 1998.
4. Уроки общей биологии. Пособие дл учителей. Под ред. М.П. Корсунско. М.,
«Просвещение», 1997.
5. Биология. Справочные материалы для учашихся. Под ред. Д.И. Трайтака.
М., «Просвещение», 1983.
6. Биология в вопросов и ответах. Под ред. В.В. Малахова. М. – Харков,
Независимый научно-методический центр «Развивавающее обучение», 1997.

КЊИГЕ, МОНОГРАФИЈЕ И БРОШУРЕ

7. Henry M. Morris. The Biblical Basis for Modern Science. 1984. – Генри
Моррис. Библейские основания современной науки. СПб., “Библия для
всех”, 1995.
8. Henry M. Morris. Creation and Modern Christian. 1985. – Генри Моррис.
Сотворение и современный христианин. М. “Протестант”, 1993.
9. Dennis Petersen. Unlocking the Misteries of Creation. 1986. – Деннис Петерсен.
Открывая тайны творения. Книга первая. СПб., “Библия для всех”, 1994.
10. Ben Hobrink. Evolutie: Een ei zonder kip. 1993. – Бен Хоббинк. Эволуция:
яйцо без курицы. М. “Мартис”, 1993.
11. David Rosevear. Creation Science, Confirming that the Bible is Right. 1991. –
Дэвид Роузвер. Наука о сотворении мира, доказивающая правоту Библии.
Симферополь, Крымское общество креационной науки, 1995.
12. Malkolm Bowden. Ape-Man – Fact or Fallacy? 1988. – Малкольм Бауден.
Обезянообразный человек – факт или заблуждение? Симферополь,
Крымское общество креационной науки, 1996.
13. С.Л. Головин. Всемирный потоп. Миф, легенда или реальность?
Симферополь, Крымское общество креационной науки, 1994.
14. С.Л. Головин. Эволуци мифа. Как человек стал обезяной. Симферополь,
Христианский научно-апологетический центр, 1997.
15. Проблем теории эволуции. Сборник статей для студентов и преподавателей.
Симферополь, Крымское общество креационной науки, 1996.
16. The Revised Quote Book. 1990. Ученые – о теории эволуции. Симферополь,
Крымское общество креационной науки, 1996.
17. Carl Wieland. Stones and bones. Powerful Evidence Against Evolution. 1994.
Карл Виланд. Камни и кости. Неопровержимые свидетельства против
теории эволуции. Симферополь, Крымское общество креационной науки,
1996.
18. В.Н. Тростников. Мысли перед расветом. Paris, YMCA-PRESS, 1975.
19. Протоиерей Стефан Ляшевский. Опыт согласования современных научных
данных с библейским повествованием в свете новейших раскопок и
исследований. В кн.: Библия и наука. М., Издание православного братства
во имя иконы Божией Матери “Неопалимая Купина”, 1996.

ИЗДАЊА КРИМСКОГ ДРУШТВА КРЕАЦИОНЕ НАУКЕ

(од 1997. године – Хришћанског научно-апологетичког центра)

20. Джефф Чапмен. Кто я? Пер. с англ. 1994.


21. Лейн П. Лестер. Почему кожа у людей разного цвета. Пер. с англ. 1995..
22. Лейн П. Лестер. Генетика – враг теории эволуции. Пер. с англ. 1995..
23. О. Тимофей Алферов, Сергей Головин, Дмитрий Поберский. Отчего опянел
Ной. 1995.
24. Джефф Чапмен. Теория эволуции и святость человеческой жизни. Пер. с
англ. 1995..
25. «Сегодня верить в Бога глупо!». Пер. с англ. 1995.
26. Пол Николс. Рост населения и продолжительность истории человечества.
Пер. с англ. 1995.
27. Джефф Чапмен. Наша юная Вселенная. Пер. с англ. 1996.
28. Дмитрий Поберский. Болеет ли душа? 1996.
29. Сергей Головин. Оледенение и история человека. 1996.
30. Вернер Гитт. Информация – третья фундаменталная категория. Пер с англ.
1996.
31. Дмитрий Поберский, Евгений Новицкий, Сергей Головин. Что такое хорошо
и что такое плохо? 1996.
32. Дэвид Роузвер. Происхождение человека. Пер. с англ. 1996.
33. Билл Купер. «Миоценовый человек». Человеческие окаменелости эпохи
Нижнего Миоцена. Пер. с англ. 1996.
34. Гордон Симмондс. Человекоподобие в мире животных. Пер. с англ. 1996.
35. Сергей Головин. Горы на весах (гравитация и изостазия). 1996.
36. Кен Хэм. Основа бытия. Пер. с англ. 1996.
37. Питер Грс. Культурная пропасть. Пер. с англ. 1996.
38. Пол Гарнер. Запечатлено в камне. Пер. с англ. 1996.
39. Дэвид А. Прентис. Теории эволуции и сотворения. Обзор фактов. Пер. с
англ. 1997.
40. Эсме Гиринг. Происхождение видов. Существует ли предел изменчивости?
Пер. с англ. 1997.
Илустрације су узете из сљедећих извора:

Сл. 7, 13, 14, 27, 30, 31 – из [9].

Сл. 11, 12, 16, 25, 26, 28, 29 – из [13].

Сл. 19-24 – из [14].

Сл. 15 – из [3].