MEHANIKA TLA

Interna skripta



Prof. dr. Predrag Kvasnička
Dubravko Domitrović, dipl. ing.













Zagreb, 2007.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 2










POGLAVLJA:
1. Uvod
2. Fizičke osobine materijala tla
3. Terenski istraživački radovi
4. Ugradnja zemljanih materijala
5. Voda u tlu
6. Naprezanja i deformacije u tlu
7. Slijeganje tla
8. Vremenski tok slijeganja – konsolidacija
9. Čvrstoća tla
10. Plitki temelji
11. Stabilnost kosina
12. Potporni zidovi i slične konstrukcije


DODACI:
13. Građevne jame
14. Piloti


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 3
1. UVOD

Ova je knjiga namijenjena, kako početnicima u mehanici tla, dakle studentima tehničkih struka
(prvenstveno rudarske i građevinske), tako i inženjerima koji se žele informirati o novim
trendovima u geotehničkom projektiranju, posebno povezanim sa stupanjem na snagu eurokoda
7 (EC7). Na hrvatskom jeziku, doduše, već imamo knjige od Nonveillera i Terzaghija ([4] i [5]),
koje su vrlo opsežne, pa baš i nisu pogodne za početnike, a primjenjuju i drugačija pravila za
projektiranje nego što to nameće EC7. One, ipak i dalje ostaju kao dobra dopunska literatura za
stručnjake koji se žele detaljnije informirati o porijeklu i nastanku pojedinih metoda
projektiranja. Utoliko nisam smatrao potrebnim da neke izvode odande prenosim, kako ne bih
nepotrebno opterećivao ovaj tekst. Uopće, ne smatram da ova knjiga može zamijeniti neke
druge, nego samo da ona slijedi moj pristup izlaganju ove materije i da čitaoca upozna s
«jezikom struke», a zatim i s nekim inženjerskim modelima proračuna, deformacija (slijeganja) i
stabilnosti geotehničkih konstrukcija.
Mehanika tla je nauka (tj. primijenjena znanost) koja proučava i opisuje mehaničke
osobine temeljnog tla, bilo da je ono prirodni oslonac građevini čiju težinu mora preuzeti bez
štetnih slijeganja i deformacija, bilo da služi kao materijal pri građenju nasipa za ceste,
željeznice ili brane. Često se kaže i slijedeće: mehanika tla bavi se objektima «na tlu, u tlu i od
tla».
Mehanika tla je, zajedno s mehanikom stijena i inženjerskom geologijom, dio tehničke
discipline geotehnike koja se bavi projektiranjem i izvođenjem objekata u tlu i stijeni. Za potrebe
geotehnike, u mehanici tla se proučavaju teoretski modeli naprezanja, deformacija, tečenja i sl.,
pomoću kojih se predviđaju ponašanja geotehničkih objekata i procjenjuje koliko ta ponašanja
zadovoljavaju postavljene kriterije. Ti su kriteriji, prema novim evropskim propisima –
eurokodovima, povezani s graničnim stanjima uporabivosti i nosivosti, pa treba ustanoviti,
zadovoljavaju li predviđeni geotehnički zahvati kriterije za odgovarajuća granična stanja.
Rješavanje (geotehničkih) inženjerskih problema možemo prikazati simbolički, prema
Lambe & Whitman (1969):

MEHANIKA TLA
• karakteristike tla vezane uz odnos
naprezanje/deformacije
• teorijske analize

INŽENJERSKA GEOLOGIJA,
ISTRAŽIVANJE
• sastav i osobine temeljnog tla +

ISKUSTVO
• iz prethodnih projekata
• iz zahvata na susjednom i sličnom tlu

EKONOMIKA

Slika 1.1-1 Rješavanje geotehničkih inženjerskih problema možemo prikazati
simbolički (Lambe & Whitman, 1969).
INŽENJERSKA
PROCJENA
RJEŠENJA
geotehničkih
problema
vezanih uz
mehaniku tla
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 4
Shema sa slike upućuje na to da je za rješavanje geotehničkih problema iz mehanike tla
potrebno znati i nešto o bliskim strukama kao što je, primjerice, inženjerska geologija, nešto iz
ekonomike (jer netko naše geotehničke zahvate treba platiti), a svakako je dobro imati i određeno
iskustvo na sličnim poslovima (ako ne vlastito, barem nekog starijeg kolege koji vas može
savjetovati). Uz sve to je potrebno i nešto što se zove «inženjerska procjena», a što bi otprilike
trebalo značiti da sve ranije navedeno treba dobro «odvagnuti» prije nego što se predloži rješenje
inženjerskog problema.
Neki od geotehničkih zadataka su: plitko i duboko temeljenje, izrada nasipa i nasutih
brana te potporne konstrukcije. Uz njih nailazimo i na specifične probleme iz rudarske prakse
kao što su slijeganje tla kao posljedica (podzemnih i površinskih) rudarskih radova te odlaganje
jalovine.
Kako je organizirana i od čega se sastoji sama mehanika tla? Jedan, danas opće
prihvaćeni način prikaz sheme mehanike tla je i tzv. Burlandov trokut (sl. 1.1-2, prema Burland,
1987).


















Slika 1.1-2. Geotehnički trokut (Burland, 1987).

Iz tog trokuta se vidi da teoretski dio mehanike tla (modeli) predstavlja tek jednu trećinu
potrebnog znanja, a da je jednako tako važno dobro poznavati rasprostiranje i sastav tla (profil
tla) te njegovo ponašanje koje se određuje pomoću terenskih istraživanja, vađenja uzoraka iz tla i
određivanja njihovih svojstava u laboratoriju. Naime, u odnosu na, primjerice, građevinske
materijale koji, u pravilu imaju poznata svojstva, tlo je na svakoj lokaciji drugačije, pa ga prvo
treba dobro istražiti i procijeniti, a tek onda kombinirati moguća rješenja za projekte. Dodatna je
«komplikacija» voda u tlu, bez koje ne bi bilo života na zemlji, ali koja inženjeru geotehničaru
uvijek zagorča život. Kako neki kažu da «voda nije dobra ni u cipeli» tako bi se isto moglo reći i
za njezino prisustvo u tlu.
profil
tla
ponašanje
tla
odgovarajući
model tla
iskustvo
rizik
laboratorijska /
terenska
ispitivanja /
opažanja /
mjerenja
idealizacija povezana s ocjenom /
fizički i analitički modeli
postanak tla /
geologija
istraživanja na terenu i opis tla
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 5
Slijedom ovih razmišljanja organizirana su i poglavlja u ovoj knjizi, čija se prva
poglavlja bave općim fizikalnim osobinama tla (2. poglavlje), istraživanjima na terenu (3. pog.),
ponašanjem zemljanih materijala prilikom ugradnje (4. pog.) te pojavnošću i tečenjem vode u tlu
gdje se daju prvi teoretski izvodi (5. pog.). Slijede poglavlja o dodatnim naprezanjima (6. pog.),
slijeganjima (7 pog.) te slijeganjima u vremenu (8. pog.) u kojima se uvode modeli ponašanja tla
pri malim deformacijama. Naprezanja koja uzrokuju velike deformacije i slom tla obrađuju se u
9. pog. gdje se govori o čvrstoći. Slijede poglavlja o modelima koji se primjenjuju za opise
ponašanja plitkih temelja (10. pog.), stabilnosti kosina (11. pog.), potpornih konstrukcija (12,
pog.), građevnih jama (13. pog.), pilota (14. pog.) i sidara (15. pog.). Zaključno je poglavlje o
eurokodu 7.
U ovom su tekstu uvažene promjene koje su došle s novim evropskim propisima za
geotehniku eurokod 7, kako u oznakama i terminologiji, tako i u prilagođavanju izraza za
proračun, posebno što se tiče uvođenja parcijalnih koeficijenata.

LITERATURA:
[1] Burland, J.B. (1987). Nash lecture: The teaching of soil mechanics – A personal view,
Groundwater effects in geotechnical engineering, IX ECSMFE, Dublin.
[2] EC 7 1994, Eurokod 7. Dio 1. - Opća pravila, Dio 2. – Projektiranje pomoću
laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja.
[3] Lambe, T. W. & Whitman, R. V. (1969). Soil mechanics. Massachusetts Institute of
Technology, John Willey & Sons, Inc., New York.
[4] Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje građevina. Školska knjiga, Zagreb.
[5] Terzaghi, K. (1943) Theoretical soil mechanics, prema: Teorijska mehanika tla. tiskano
1972, Naučna knjiga, Beograd





















Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 6
Dodatak 1A

1. UVOD

Mehanika tla proučava i opisuje mehaničke osobine tla, bilo da je ono prirodni oslonac
građevini čiju težinu mora preuzeti bez štetnih slijeganja i deformacija, bilo da služi kao
materijal pri građenju (npr. nasipa za ceste, željeznice ili brane). Tlo je materijal na kojem se
gradi, u kojem se gradi i od kojeg se gradi.
Mehanika tla proučava fizičke i mehaničke osobine tla, tečenje vode kroz tlo, naprezanja
i deformacije u tlu, parametre čvrstoće tla, nosivost tla, metode laboratorijskog i terenskog
ispitivanja i spada u širem smislu u tzv. geotehničko inženjerstvo.
Mehanika tla spada u područje tehničke ili primijenjene mehanike u kojoj se zakoni i
metode teorijske mehanike primjenjuju u tehnici.
Klasična mehanika tla zasniva se na dvije idealizacije realnog tla:
1. tlo je kruto plastično tijelo – za razmatranje problema sloma tla tj. graničnog
opterećenja,
2. tlo je elastično tijelo – za razmatranje problema deformacija u tlu.
Realno tlo nije niti jedno od toga no ta je idealizacija pogodna za analitičko rješavanje više
tipičnih zadataka u mehanici tla. Realno tlo je ustvari nelinearno elastičan materijal s
povratnim deformacijama pri rasterećenju.
Suvremena mehanika tla osniva se na detaljnijim terenskim istraživanjima, složenijim
laboratorijskim pokusima i primjeni raznih vrsta programa na osobnim računalima čime se
bolje opisuje stvarno ponašanje tla, ali ne možemo reći da su svi problemi riješeni na
odgovarajući način, pa istraživanja u ovom području i dalje intenzivno traju.
Povoljne lokacije za izgradnju uglavnom su iskorištene, preostale zahtijevaju složenija
znanja i bolje tehnike izgradnje.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 7
1.2. POVIJEST

Unatoč nedostatku sveukupnih saznanja o ponašanju tla, postoje dokazi o empirijskom iskustvu starih
civilizacija koje se očituje različitim građevinama iz Rimskog doba (akvadukti, mostovi, ceste), građevinama u
Grčkoj, egipatskim piramidama, Kineskom zidu, zemljanim branama u Indiji.
Naravno da su postojale i neuspješne građevine. Pretpostavlja se da su građevine koje
se nisu zadovoljavajuće ponašale mijenjane novima na principu pokušaja i pogreške, često na
istoj lokaciji. Primjer neuspješnog temeljenja jeste kosi toranj u Pisi sagrađen u 12. st.
Veći interes za probleme vezane uz tlo javlja se ponovno u 17. i 18. stoljeću uglavnom vezano za probleme
stabilnosti pokosa i potpornih zidova. Navodimo samo neke značajnije doprinose razvoju ove discipline:
Charles Augustine Coulomb (1736-1806), francuski vojni inženjer, poznatiji po
istraživanjima elektriciteta i magnetizma, razmatrao je probleme pritisaka tla, potpornih zidova
i posmične čvrstoće materijala.
William John Macquorn Rankine (1820-1872), škotski inženjer i fizičar, osim
doprinosa u molekularnoj fizici, termodinamici i čvrstoći materijala, također se bavio pitanjima
potpornih zidova i pritisaka tla – Rankine-ova granična stanja ravnoteže, tzv. aktivno i pasivno
stanje.
Karl Culman (1821-1881), njemački inženjer, razvio grafičku metodu određivanja
pritisaka tla na potporne zidove.
Henri Philibert Gaspard Darcy (1803-1858), francuski inženjer poznat po
eksperimentalnom radu vezanom za problem propusnosti tla, kojeg prepoznajemo po poznatom
Darcy-jevom zakonu.
Joseph Valentin Boussinesq (1842-1929), primijenjeni matematičar, unaprijedio je
Rankinovu analizu problema zemljanih pritisaka, te se bavio analizom naprezanja u tlu uslijed
vanjskog opterećenja – elastični, izotropni, homogeni poluprostor.
Otto Mohr (1835-1918), poznat je po grafičkoj metodi predstavljanja naprezanja tzv.
Mohrovoj kružnici, kao i po Mohrovoj teoriji loma baziranoj na posmičnoj čvrstoći odnosno
koheziji i kutu unutrašnjeg trenja.
Temelje mehanike tla kao zasebne discipline dao je Karl Terzaghi (1882-1963) u knjizi
“Erdbaumechanik” 1925. godine spojivši eksperimentalni i teoretski rad. Prije te publikacije,
postojali su doprinosi drugih autora, no nisu bili integrirani u koherentnu disciplinu.
Početkom 20. stoljeća najviše istraživanja vezanih uz ovu disciplinu provedeno je u
SAD, te u nekim europskim državama: Njemačka, Francuska, Švedska.
Nakon što je Karl Terzaghi objavio svoju knjigu 1925. godine, fond raspoložive literature
o ovom području postaje ogroman, a publicira se osim u knjigama, još i u stručnim časopisima
te saopćenjima sa kongresa (ICSM, ECSMFE). Navodimo samo neke značajnije:
ASCE Journal of Geotechnical and Geoenvironmental Engineering, New York,
Canadian Geotechnical Journal, Ottawa,
Geotechnique – Institution of Civil Engineers, London,
ASTM Geotechnical Testing Journal.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 8
2 FIZIČKE OSOBINE MATERIJALA TLA
2.1 Trofazni karakter tla

U ovom se poglavlju opisuje tlo kao inženjerski materijal. Tlom se bave razne struke (geologija,
mineralogija, rudarstvo, graditeljstvo, agronomija, ...), i svaka razmatra “svoje” osobine tla.
Ovdje ćemo se zadržati prvenstveno na onim osobinama tla koja su bitna za ono što bi se moglo
nazvati inženjerskim osobinama tla, tj. osobinama koje su bitne za projektiranje i izvođenje
građevinskih i rudarskih objekata i zahvata.
Tlo je materijal koji se sastoji od tri komponente (faze): čvrstih čestica te tekuće i
plinovite faze u porama između čestica. Čestice tla su zrna i pločice vrlo različitih veličina,
oblika i mineraloškog sastava. U ponašanju tla odražavaju se svojstva svih triju faza kao i
njihove interakcije. Ponašanje takvog materijala je vrlo kompleksno, radi čega je neophodno
proučiti karakteristike svake faze, a zatim i njihovu interakciju.

Čestice tla
Osnovne karakteristike čestica tla su:
- gustoća čestica tla ili masa jedinice volumena čestica tla (nekad se to krivo zvalo “specifična
težina”),
- granulometrijski sastav, što je raspodjela čestica tla po veličini, izražena u postotku mase i ?
- boja, oblik i mineraloški sastav čestica.

Tekućina u porama
Tekućina u porama tla je redovito voda, ali može biti i nafta ili sl. No, premda su
mehaničke karakteristike vode dobro poznate, njeno ponašanje u sitnim porama u tlu ne
odgovara uvijek klasičnoj fizici, jer dolazi do interakcije na molekularnoj razini.

Plin u porama
O plinovitoj komponenti u tlu se vrlo malo zna te se iz tog razloga u inženjerskoj praksi
najčešće promatraju ili potpuno “suha” ili vodom zasićena tla. Svojstva djelomično zasićenih tala
se u inženjerstvu uzimaju u obzir tek u zadnjih dvadesetak godina i to prvenstveno tamo gdje se
zanemarivanjem tih svojstava dobivaju grube greške.


















Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 9
2.2. MODEL TLA

Radi jednostavnijeg definiranja odnosa faza u tlu uvodi se tzv. model tla uz pomoć kojega se
kvantificiraju jedinični odnosi
1
volumena i masa u uzorku tla. Oznake, indeksi i kratice se ovdje
navode kao što su u Eurokodu 7 |1|, a porijeklom su uglavnom iz engleskog jezika, pa će se, radi
lakšeg pamćenja, navesti i engleski termini.

V
V
v
V
s
V
g
V
w
m
s
m
W
m
g
m
volumeni mase
uzorak tla model tla
plin
tekućina
čestice tla

Oznake na slici su:
- V – ukupni volumen uzorka (sve tri faze), [m
3
],
- V
v
– volumen pora (engl. “voids”), [m
3
],
- V
s
– volumen čvrstih čestica (engl. “solids”), [m
3
],
- V
g
– volumen plina (engl. “gas”), [m
3
],
- V
w
– volumen vode (engl. “water”), [m
3
],
- m – ukupna masa uzorka, [g],
- m
g
– masa plina, [g], masu plina u praktičnim problemima zanemarujemo,
- m
w
– masa vode, [g] i
- m
s
– masa čvrstih čestica, [g].

Slika 2.2-1 Model tla.


Volumni odnosi

Definirani su slijedeći volumni odnosi (bezdimenzionalne veličine, vrijednosti im se
mogu izraziti i u postocima):
relativni porozitet
V
V
n
v
= (2.2-1)
(raspon je, uglavnom, između n
min
= 0,10 i n
max
= 0,55)
koeficijent pora
s
v
V
V
e = (2.2-2)
(raspon je uglavnom između e
min
= 0,10 i e
max
= 1,20)
stupanj zasićenosti
v
w
r
V
V
S = (2.2-3)
(raspon mu je određen ispunjenošću pora vodom, 0 ≤ S
r
≤ 1, ili u postocima).



1
jedinični odnos ovdje znači: po jedinici volumena, obično za m
3

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 10
Kako S
r
mjeri ispunjenost pora vodom?
S
r
= 0 → suho tlo,

S
r
= 100% → potpuno zasićeno (saturirano) tlo,

0 ≤ S
r
≤ 100% → djelomično saturirano tlo.

Relativni porozitet i koeficijent pora su međusobno zavisne veličine. Njihova veza dobije
se iz:

s v
v
V V
V
n
+
= , dijeljenjem i brojnika i nazivnika na desnoj srani s V
s
dobiva se (2.2-4)
e
e
n
+
=
1
, a također se dobije i (2.2-5)
n
n
e

=
1
(2.2-6)
Maseni odnosi

U udžbenicima i knjigama iz mehanike tla na ovom se mjestu obično uvode, umjesto
mase i gustoće, težine i jedinične (neki puta «specifične») težine. Treba prihvatiti da je masa
osnovno svojstvo materijala, dok je težina sila kojom tu masu privlači sila zemljine teže. Očito
da nije potrebno u osnovno svojstvo mase unositi i silu planeta na kojemu se masa nalazi. U
inženjerskim problemima se često koriste i jedinične težine koje se iz masa i gustoća dobivaju
jednostavno, množenjem s g, akceleracijom zemljine teže (tj. gravitacijom)
Definirani su slijedeći odnosi masa ili maseni odnosi unutar uzorka tla:
vlažnost
s
w
m
m
w = (2.2-7)
(vlažnost tla je obično w < 100 %, ako je w = 0 % ⇒ suho tlo)
Slijede gustoće koje se izražavaju u jedinicama [kg/m
3
] ili [Mg/m
3
]:
gustoća tla
V
m
= ρ (2.2-8)
gustoća čestica tla
s
s
s
V
m
= ρ (2.2-9)
gustoća vode
w
w
w
V
m
= ρ (2.2-10)
Gustoća tla se može povezati s ostalim jediničnim veličinama na slijedeći način:
n S n
r w s
⋅ ⋅ + − ⋅ = ρ ρ ρ ) 1 ( (2.2-11)

gustoća suhog tla (S
r
= 0) ) 1 ( n
s d
− ⋅ = ρ ρ (2.2-12)

Indeks d dolazi od engleskog “dry”.
v s
s s
d
V V
m
V
m
+
= = ρ (2.2-13)

Rasponi vrijednosti gustoća tla nalaze se u okviru sljedećih granica, tablica 2.2-1:







Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 11
Tablica 2.2-1 Rasponi vrijednosti gustoća tla.

gustoće vrijednosti
2

kg/m
3
ρ
s
2500-2800
ρ

1750-2000
ρ
d
1400-1700

Kao što je već rečeno, svakoj gustoći odgovara neka jedinična težina. Jedinice težine dobiju se,
prema drugom Newtonovom aksiomu, tako da se masa (u kg) množi s akceleracijom (u m/s
2
) što
daje silu (u N), tj. [kg ⋅ m/s
2
] = [N], pa se za jediničnu težinu (sve se dijeli s m
3
) dobije [kg⋅m/s
2
/ m
3
] = [ N/m
3
]. Zbog praktičnosti se jedinična težina češće izražava u 1000 puta većoj jedinici
tj. u [ kN/m
3
]. Jedinična težina i gustoća se mogu, dakle, povezati na slijedeći način:
g
V
g m
⋅ =

= ρ γ [kN/m
3
] (2.2-14)
gdje je:
- γ – jedinična težina,
- m – masa uzorka,
- V – volumen uzorka,
- g – ubrzanje sile teže (gravitacija), g = 9,81 m/s
2
i
- ρ – gustoća.
Veličine navedenih masenih i volumnih odnosa se određuju odgovarajućim postupcima i
mjerenjima u laboratoriju za mehaniku tla.
Tablica 1. Izrazi za računanje stupnja zasićenosti materijala (Nonveiller, 1981)


















2
Vrijednosti gustoća bi se prema SI sustavu trebale izražavati u [g/m
3
], ali se u svrhu pojednostavljenja izražavaju u
[g/cm
3
] odnosno [kg/m
3
], čak i u [t/m
3
].
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 12

Tablica 2. Izrazi za računanje težina i poroziteta tla (Nonveiller, 1981)










































Napomena:Svi odnosi vrijede za potpuno zasićen materijal. Ako je on nepotpuno zasićen sa Sr
<1, u sve izraze treba uvrstiti Sr⋅γ
w
umjesto γ
w
.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 13
2.3. LABORATORIJSKI POKUSI KOJIMA SE ODREĐUJU FIZIČKE OSOBINE
ČESTICA TLA
2.3.1. Gustoća čestica tla

Gustoća čestica tla određuje se laboratorijski pomoću tzv. piknometra, male vatrostalne bočice sa
šupljim staklenim čepom (slika 2.3-1). Kod određivanja gustoće čestica je problem odrediti
gustoću pojedine čestice što se očito ne bi moglo učiniti mjerenjem mase i volumena svake
pojedine čestice u uzorku. Problem se rješava posredno, moglo bi se reći – trikom: «volumen
zrnaca zamijenimo jednakim volumenom vode». U piknometar se prvo ulije voda; vaganjem se
odredi masa piknometra s vodom (m
p
). U tu se istu bočicu usipa (rastresiti) uzorak, mase m
u
i
izvaže piknometar s uzorkom ( m
p+u
). Zrna uzorka istisnu toliko vode koliki je njihov volumen.
Volumen istisnute vode odredimo preko mase vode koja je jednaka razlici zbroja mase i
piknometra s vodom (m
u
+ m
p
) i mase piknometra s uzorkom u vodi (m
p+u
).
Pokus počinje tako da se izvaže masa male količine (cca 20 g) suhog tla (sušenog 24 sata
na 100 do 110
o
C), razmrvljenog uzorka, m
u
, i masa, m
p
, piknometra, napunjenog vodom na
temperaturi 20
o
C. Uzorak se tada stavi u prazan piknometar u koji dolijemo vodu (tri četvrtine
volumena) i kuhamo ga na 105
o
C, da se iz pora uzorka ukloni sav zrak i pore popune vodom.
Piknometar se ohladi, dopuni vodom do vrha, i izvaže masa, m
p+u
. Volumen uzorka tada
dobijemo odnosom istisnute mase vode iz piknometra i gustoće vode:

w
u p p u
u
m m m
V
ρ
+
− +
= , (2.3-1)
iz uvjeta da je
s u
V V = , a
s u
m m = , slijedi da je gustoća čestica tla:
s
s
s
V
m
= ρ , (2.3-2)
a jedinična težina čestica tla g
s s
⋅ = ρ γ (2.3-3)







Slika 2.3-1 Piknometri.

2.3.2 Granulometrijski sastav

2.3.2.1 Što je granulometrijski sastav i čemu služi?

Već je uvodu rečeno da je granulometrijski sastav raspodjela čestica tla po veličini, izražena u
postotku mase. Smatramo ga vrlo važnom osobinom materijala tla, pa ćemo o tome ovdje nešto
više reći.
Tlo je skupina čestica (zrnaca) različitog oblika i veličine. Prema dominantnoj veličini zrna
svrstavamo tla u skupine (klasificiramo ih) u: pijeske i šljunke (krupnozrnati materijali), te
prahove i gline (sitnozrnati materijali). Dominantna veličina zrna određuje se tako da se uzorak
materijala tla prosijava kroz sita različite veličine okca i dobiju ostaci na sitima koji se važu i
tako odrede razredi promjera zrna (=zrna promjera od-do?) izraženi u masama. Dominantna
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 14
veličina zrna je ona čiji razred ima najveći postotak u ukupnoj masi uzorka. Možemo sada izreći
nešto točniju definiciju granulometrijskog sastava:
Granulometrijski sastav je, za neki uzorak tla, veza (relacija, odnos) svih razreda promjera
zrna i njihovih postotaka masa. Klasifikacija materijala tla, prema granulometrijskom sastavu, po
raznim normama, prikazana je u tablici 2.3-1. Već se samo na temelju granulometrijskog sastava
mogu odrediti neke fizikalne karakteristike tla, a za njegovu primjenu u geotehničkim zahvatima,
kao primjerice [2]:
- vodopropusnost;
- stišljivost;
- kapilarnost;
- filtarska svojstva;
- osjetljivost na smrzavanje;
- nosivost;
- podložnost eroziji,
- uporabljivost određene mehanizacije itd.
Osnovni koraci u određivanju granulometrijskog sastava su:
- odabiranje reprezentativnog uzorka,
- dispergiranje agregata na konačne čestice,
- mjerenje mase pojedinih frakcija..
Postupci za određivanje granulometrijskog sastava su:
a) sijanje – za čestice veće od 0,06 mm;
b) areometriranje (sedimentiranje čestica u vodi) – za čestice manje od 0,06 mm;
c) kombinirana analiza – ako materijal sadrži i krupne i sitne frakcije.

Tablica 2.3-1. Vrste materijala prema veličini čestica (ISO – Međunarodna
organizacija za standardizaciju, USCS – Američki propisi):

VRSTA MATERIJALA ISO/DIS 14688 USCS BROJ SITA (USCS)


DROBINA (OBLUTCI)
60 mm 75 mm
krupni
20 mm
ŠLJUNAK srednji
6 mm
sitni
2 mm 4,75 mm No. 4
krupni
0,6 mm
PIJESAK srednji
0,2 mm
sitni
0,06 mm 0,075 mm No. 200
krupni
0,02 mm
PRAH srednji
0,006 mm
sitni
0,002 mm
GLINA


s
i
j
a
n
j
e

a
r
e
o
m
e
t
r
i
r
a
n
j
e

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 15
2.3.2.2. Sijanje

Provodi se suhim ili mokrim postupkom.
Za sijanje se koristi niz (garnitura) sita standardnih dimenzija, čiji se otvori smanjuju na
svakom slijedećem situ (odozgo prema dolje).

Suhi postupak
Uzme se određena količina materijala, uzorak (veličina uzorka ovisi o vrsti materijala i
veličini zrna). Uzorak se usipa na najgrublje sito u nizu sita (koja su postavljena jedno iznad
drugog) u tresilicu. Sita s uzorkom se tresu 10 do 15 min. Nakon toga se važe ostatak na svakom
situ: m
1
, m
2
, ... m
n
, te materijal koji je prošao kroz najfinije sito m
p
(uhvaćen u zdjelu na dnu).
Kroz sito s najvećim otvorima mora proći sav materijal (kako bi se znalo koje je maksimalno
zrno).


Slika 2.3-2. Prikaz ucrtavanja rezultata laboratorijskih pokusa sijanja i
areometriranja u granulometrijski dijagram.

Slijedi proračun veličine razreda što je postotak mase ukupnog uzorka između dva
promjera sita. Postoci se određuju prema izrazu:
100 ⋅ =


i
n
i
i
i
m
m
N |%| (2.3-4)
gdje je m
i
– masa ostatka na situ i.
U mehanici tla je uobičajeno da se crtaju tzv. kumulativni granulometrijski dijagrami,
kod kojih se jedni postoci pribrajaju drugima, za razliku od tzv. krivulja razdiobe, gdje se svaka
frakcija crta odvojeno. Da se dobije kumulativna krivulja potrebno je odrediti:

− =
i
i Di
N N
1
100 |%| (2.3-5)
Rezultati se prikazuju granulometrijskim dijagramom (sl. 2.3.-2.):
- N
Di
– koeficijent prolaza mase u |%| kroz sito (linearno mjerilo) i
- D - promjer (veličina) zrna u |mm| (logaritamsko mjerilo).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 16
Ako ima i sitnijih frakcija nalijepljenih na krupna zrna primjenjuje se mokri postupak.
Postupak je isti kao i suhi samo se na svakom situ materijal ispire, zatim suši i važe. Ovakvim
ispitivanjem dobiva se tzv. efektivni promjer zrna, jer zrno može biti pločasto ili izduženo:
d
d
















a)



Slika 2.3-3. Sita.

a) Nekoliko vrsta sita s obzirom na
vrstu otvora.

b) Shematski prikaz sijanja.


b)

Još jedna mogućnost tumačenja granulometrijskog dijagrama

Ako uzorak kojeg sijemo ima neku početnu masu m
0
i početni volumen V
0
, on ima i neku
početnu gustoću suhog tla,
0
0
0
V
m
d
= ρ . U postupku sijanja možemo tako pratiti promjenu mase,
kao promjenu početne gustoće suhog tla (za početni volumen uzorka, V
0
). Ako u izrazu 2.3-5.
podijelimo brojnik i nazivnik s V
0
dobijemo:

100 100
/
/ ) (
100 100
0 0
0
⋅ = ⋅

= ⋅ − =

∑ ∑


d
di
n
i
i
i
n
i
n
i
i
i
Di
V m
V m m
m
m
N
ρ
ρ
(2.3-6)

U izrazu 2.3-6. je
di
ρ «trenutna gustoća» tj. gustoća uzorka na odgovarajućem situ.
Na slici 2.3-2. prikazan je i odnos trenutne i početne gustoće suhog tla. Ovakva predodžba
sijanja pomaže pri povezivanju rezultata ovoga pokusa s areometriranjem u jedan zajednički
dijagram (vidi 2.3.2.3.).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 17
2.3.2.3. Areometriranje

Areometriranje je metoda određivanja granulometrijskog sastava tla za materijal koji sadrži zrna
manja od 0,06 mm (prah, glina). Budući da tako sitne čestice nije moguće sijati (nisu vidljive
prostim okom), veličina i postotak pojedinih frakcija određuju se indirektno, mjerenjem gustoće
suspenzije u određenim vremenskim intervalima, primjenjujući tzv. Stockesov zakon.
Stockesovim zakonom se definira brzina padanja zrnaca u mirnoj tekućini koja je to veća što su
čestice krupnije. Drugim riječima, ako u vodu uspemo malu količinu materijala koji se sastoji od
čestica različite veličine, krupnije čestice padat će brže, a sitnije sporije.
Stockes-ov zakon glasi:

18
2
D v
w s



=
η
ρ ρ
, a brzinu možemo pisati i kao (2.3-7)
t
H
v = , pa izjednačavanjem tih dvaju izraza dobijemo (2.3.-8)

( ) t
H
const
t
H
t
H
D
w s w s
t

18 18
⋅ = ⋅


=
⋅ −
⋅ ⋅
=
ρ ρ
η
ρ ρ
η
, (2.3-9)

gdje je
v ... brzina padanja čestice,
D
t
... promjer istaloženog zrna nakon vremena t,
η ... viskoznost vode na određenoj temperaturi (svojstvo materijala),
H ... visina padanja zrna,
t ... vrijeme i
ρ
s
i ρ
w
... gustoće čestica i vode.

Ako zamislimo da imamo neku posudu u kojoj te čestice padaju i ako na putu padanja
čestica možemo postaviti «vrata» na nekoj dubini u kojoj možemo mjeriti vrijeme u kojemu je
čestica potonula, od površine do te dubine, možemo, prema Stockesovom zakonu, odrediti njezin
promjer. Međutim, budući da su čestice nevidljive prostim okom, mi njihov prolaz moramo
mjeriti posredno. To činimo mjerenjem gustoće suspenzije na vratima.
Kako i zašto je to moguće?
Naime, ako imamo više čestica različitog promjera, onda će kroz ta vrata proći prvo
grupa krupnih čestica, a slijedit će je grupe čestica manjih promjera. Te grupe čestica treba
zamisliti kao «rešetke» u čijim su čvorovima čestice. Sve rešetke kreću istovremeno (jer su sve
čestice prije pokusa jednoliko raspodijeljene u suspenziji), ali one s većim zrnima padaju brže, a
s manjim, sporije. Ako na vratima imamo uređaj za mjerenje gustoće, taj će registrirati promjenu
gustoće suspenzije tek kad zadnja čestica iz krupne rešetke prođe mimo njega.
Ako možemo registrirati promjenu mase (ili gustoće) uzorka, zbog čestica koje su prošle
kroz vrata, u odnosu na početnu masu uzorka, dobit ćemo vezu promjene mase (kao kod sijanja
ostataka na sitima) i promjera pripadajuće grupe čestica.
Opisani postupak provodi se u pokusu areometriranja u laboratoriju za mehaniku tla. U
tom se pokusu za mjerenje prolaza čestica koristi u gustoćama umjereni plovak koji se zove
areometar. Areometar (još ga nazivaju i hidrometar) mjeri gustoću na dubini gdje pluta njegovo
težište. Gustoća suspenzije se očitava na vratu areometra, na mjestu gdje vrat areometra izviruje
iz vode (skala u jedinicama gustoće).

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 18

Slika 2.3-3. Prikaz ucrtavanja rezultata laboratorijskih pokusa areometriranja u
granulometrijski dijagram.

Pokus teče tako da se u menzuru od 1 l nalije destilirana voda (1 l) i naspe materijal tla,
koji se dobro natopi i dispergira u vodi pomoću miješalice. Vodi je dodan antikoagulans –
vodikov peroksid – da spriječi koagulaciju, tj. nakupljanje manjih čestica u veće. Količina
materijala tla ovisi o veličini čestica; 25 g za glinu, 100 g za prah. Čestice tla padaju u suspenziji
i talože se na dnu. Prije nego što padnu na dno prođu pored težišta areometra koje predstavlja
«vrata» pri prolasku pored kojih se registrira promjena gustoće suspenzije, što se očita na vratu
areometra u određenim vremenskim razmacima. Ti su razmaci (prema američkom standardu)
75'', 2', 5', 15', 45', 2 h, 5 h, 24 h. Veza vremena, promjera i mase čestica u suspenziji dobije se
na slijedeći način:
Početna gustoća suspenzije,
0
ρ , i početna gustoća suhog tla suspenzije,
0 d
ρ , mogu,
prema 2.2.-11. i 2.2-12., povezati na sljedeći način:
w r d
n S ρ ρ ρ + =
0 0
(2.3-10)
gdje je početni volumen uzorka, zapravo volumen menzure, V
0
, a početni volumen vode jednak
volumenu pora, a što je praktički opet V
0
, pa su i stupanj zasićenosti i relativni porozitet jednaki
jedan. Izraz 2.3-10 tako postaje
w d
ρ ρ ρ + =
0 0
. (2.3-11)
Koeficijent prolaska mase iz izraza 2.3-6., 100
0
⋅ =
d
di
Di
N
ρ
ρ
, može se tada napisati kao:
100 100 100
0 0 0



= ⋅ = ⋅ =
w
w t
d
dt
d
di
Di
N
ρ ρ
ρ ρ
ρ
ρ
ρ
ρ
, (2.3-12)

gdje su ρ
t
i ρ
0
trenutna i početna gustoća suspenzije (koje se izravno mjere areometrom), a
pripadajući se promjeri zrna dobiju iz 2.3.-9.
Pretpostavke i ograničenja metode određivanja promjera zrna areometriranjem su:
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 19
- nema utjecaja zrnaca jednog na drugo pri padanju (zato je važno da imamo ograničenu
količinu uzorka u vodi - oko 50 g u 1 l);
- sferična zrnca – nije točno naročito za zrnca gline < 0,005 mm – pločasti oblik,
- u proračunu treba uzeti u obzir korekcije zbog temperature, viskoziteta tekućine i vrste
antikoagulansa.














AREOMETRI


Slika 2.3-4. Areometri.


2.3.2.4. Kombinirana analiza

Do sada su sijanje i areometriranje razmatrani odvojeno. Međutim, prirodni materijali su često
kombinacija krupnih i sitnih materijala, pa granulometrijsku krivulju, dobivenu sijanjem, treba
nastaviti areometriranjem (za čestice manje od 0.06 (ISO), odnosno 0.0750 mm (USCS)).
Kombinirana se analiza provodi ako više od 10% zrnaca prođe kroz sito s najmanjim otvorima.





Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 20
Korekcija prolaza za areometriranje je:

0
1
'
m
m
N N
Di Di
⋅ = (2.3-13)
gdje su
- N
Di
– % prolaz kroz najmanje sito No. 200;
- m
1
– masa uzorka koja je prošla kroz sito No. 200;
- m
0
– ukupna masa suhog tla na početku sijanja.


2.3.2.5. Koeficijenti granulometrijskog sastava tla

Za karakterizaciju granulometrijskog sastava tla definiraju se dva koeficijeta: koeficijent
jednoličnosti i koeficijent zakrivljenosti. Oni se definiraju na temelju karakterističnih vrijednosti
promjera zrna.
Koeficijent jednoličnosti je
10
60
D
D
c
u
= , (2.3.-14)
a koeficijent zakrivljenosti
60 10
2
30
) (
D D
D
c
c

= . (2.3.-15)

Karakteristični promjeri zrna D
10
, D
30
i D
60
se dobiju tako da se u granulometrijskom
dijagramu povuče horizontala na odgovarajućim postocima (10%, 30% i 60%) i očitaju
odgovarajuće vrijednosti promjera u [mm].
Koeficijent jednoličnosti c
u
= 1 odgovara materijalu kojemu su sva zrna jednakog
promjera. Ako promjer zrna vrlo široko varira onda je c
u
vrlo velik. Ovdje treba upozoriti na
«anomaliju naziva». Naime, što je c
u
veći to je materijal manje jednoličan, a ista je situacija i s
koeficijentom zakrivljenosti. Na ovu su anomaliju već upozoravali razni autori (primjerice,
Kovaks & Holtz), ali su takvi nazivi usvojeni i u međunarodnim standardima (ISO).

Tablica 2.3-2. Termini za oblik granulomet. krivulje (draft ISO/CD14688-2, Tab.
2).

termin c
u


c
c


dobro graduiran
(multi-graded)
c
u
>15.0 1 < c
c
< 3
srednje graduiran
(medium-graded)
6.0 do 15.0 c
c
< 1.0
jednoliko graduiran
(even-graded)
c
u
< 6.0 c
c
< 1.0
slabo graduiran
(gap-graded)
obično visok bilo koji (obično c
c
< 0.5)

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 21
2.4 Indeksni pokazatelji
2.4.1 Što su indeksni pokazatelji?

Indeksni pokazatelji su parametri koji, uz granulometrijski sastav, daju dodatne informacije o
osobinama tla koja su povezana s porozitetom i vlažnošću tla. To je posebno važno za
sitnozrnate materijale, kod kojih svojstva tla i ne ovise toliko o granulometrijskom sastavu.
Podaci kojima se detaljnije opisuju osobine tla, ovisno o porozitetu i vlažnosti, su:
- indeks relativne gustoće – za nekoherentne materijale i
- granice plastičnih stanja – za koherentne materijale.
2.4.2. Indeks relativne gustoće

Indeks relativne gustoće izračunavamo po formuli:
min max
0 max
e e
e e
I
D


= (2.4-1)
gdje su e
i
koeficijenti pora uzorka:
- e
0
– u prirodnom stanju,
- e
min
– u najgušćem stanju,
- e
max
– u najrahlijem stanju.

U tablici 2.4.-1. je dan pregled stanja tla po zbijenosti (ISO/DIS 14688-2).

Tablica 2.4-1. Stanja materijala tla prema zbijenosti (draft ISO/CD14688-2, Tab.
2).

STANJE I
D
[-] SPT N
30
CPT q
c
[MPa] PMT p
l
[MPa]
vrlo rahlo < 0,20 < 4 < 2,5 < 0,30
rahlo (rastresito) 0,20 - 0,40 4 – 7 2,5 – 5,0 0,30 - 0,50
srednje zbijeno 0,40 - 0,60 7 – 15 5,0 – 10,0 0,50 - 1,0
zbijeno 0,60 – 0,80 15 – 30 10,0 – 20,0 1,0 – 2,0
vrlo zbijeno >0,80 > 30 >20,0 >2,0

U tablici 2.4.-1., osim prema I
D
-u, određena je zbijenost i prema rezultatima in istu
ispitivanja, o čemu će se govoriti kasnije.
Indeks relativne gustoće je važan i za određivanje podložnosti tla dinamičkim utjecajima,
koja je to veća što je relativna gustoća manja.

2.4.3. Granice plastičnih stanja (Atterbergove granice)

Fizikalne osobine glina mijenjaju se s promjenom sadržaja vode. Zato se njihovo stanje definira
preko granica plastičnih stanja, koje je, na temelju iskustva, postavio švedski geokemičar Albert
Atterberg, početkom dvadesetog stoljeća, pa ih zovu i Atterbergove granice. Granice se određuju
na temelju jednostavni ispitivanja u laboratoriju za mehaniku tla. Na dijagramu su prikazana
stanja kroz koja prolazi koherentno tlo s povećanjem vlažnosti.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 22
STANJE ČVRSTO POLUČVRSTO PLASTIČNO ŽITKO

w
GRANICA w
S
w
P
w
L


I
p


Granice plastičnih stanja su:
- w
S
– granica stezanja (shrinkage limit), w
S
= 0 ÷ 30 %,
- w
P
– granica plastičnosti (plastic limit), w
P
= 0 ÷ 100 %, uglavnom, w
P
< 40 % i
- w
L
– granica tečenja (liquid limit), w
L
= 0 ÷ 1000 %, uglavnom, w
L
< 100 %.

Poznavanjem gore spomenutih granica koherentan materijal možemo klasificirati u
određene skupine prema plastičnosti. Za klasificiranje materijala prema plastičnosti, potrebno je
odrediti i tzv. indeks plastičnosti.

P L P
w w I − = (2.4-1)

Pomoću granice tečenja i indeksa plastičnosti razvrstavamo (klasificiramo) koherentne materijale
prema plastičnosti (tablica 2.4.-2.). Još jednom treba naglasiti da koherentne materijale ne
klasificiramo prema granulometrijskom sastavu, već prema plastičnosti.

Tablica 2.4-2. Klasificiranje koherentnih materijala prema plastičnosti (draft
ISO/CD14688-2, Tab. 3).

stupanj plastičnosti granica tečenja u

[%] indeks plastičnosti, I
P

neplastično - < 12,0
nisko plastično < 12,0 12,0 do 25,0
srednje plastično 30,0-50,0 25,0 do 40,0
visoko plastično >50,0 >40,0

Važan je i indeks konzistencije (što je I
C
veći materijal je manje deformabilan):
P
O L
C
I
w w
I

= (2.4-2)
Gdje je w
0
prirodna vlažnost. Indeks konzistencije se, s povećanjem vlažnosti, kreće u rasponu
od nule do jedinice, tj. od stanja u kojemu je uzorak praktički tekuć, do polučvrstog stanja.
Suprotno od indeksa konzistencije je indeks tečenja:
P
P
L
I
w w
I

=
0
(2.4-3)
tj. I
L
= 1-I
C
. Procjena konzistentnog stanja prema vrijednosti indeksa konzistencije dana je u
tablici 2.4.-3. U tablici su navedeni hrvatski termini koje je predložio Nonveilller (1981).
Termini nisu doslovno prevedeni s engleskog, ali su u nas uobičajeni.

Tablica 2.4-3. Indeks konzistencije za prahove i gline (draft ISO/CD14688-2, Tab.
8).
konzistencije prahova i glina indeks konzistencije, I
C

žitko (very soft) <0,25
lako gnječivo (soft) 0,25 do 0,50
teško gnječivo (firm) 0,50 do 0,75
polučvrsto (stiff) 0,75 do 1,00
čvrsto (very stiff) >1,00
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 23

2.4.2.1. Granica tečenja

Granica tečenja se određuje pomoću uređaja s pokretnom mjedenom zdjelicom standardiziranog
oblika – tzv. Casagrandeovog aparata (sl, 2.4-1.). Pomoću ekscentra na osovini, zdjelica se
podiže na visinu od 1 cm s koje slobodno pada na podlogu. Na uzorku se načini standardizirani
žlijeb posebnim nožem. Pokretana ručno ili automatski, zdjelica brzinom od 2 udarca u sekundi
udara o podlogu, dok se žlijeb ne sastavi na duljini od 12 mm. Broj udaraca ne smije biti manji
od 10, a ne veći od 50. Pokus se ponavlja na više uzoraka (4 do 5) istog materijala, a kojima se
postepeno dodaje voda (tj. povećava se vlažnost). Za svaki se uzorak odredi vlažnost, w.
Rezultati se unose na dijagram w (% - lin. mjerilo) i N (broj udaraca - log mjerilo), povuče se
pravac i odredi vlažnost za 25 udaraca. To je granica tečenja, w
L
(sl. 2.4.-2.).


























Slika 2.4-1. Casagrandeov aparat (fotografija i presjeci) i određivanje granice
tečenja pomoću dijagrama (granica tečenja je za N = 25).


2.4.2.2. Granica plastičnosti

Za određivanje granice plastičnosti ne treba poseban aparat. Uzorak se pripremi u
mekoplastičnom stanju. Grumeni materijala se valjaju, na neupijajućoj podlozi (primjerice,
staklenoj ploči), u valjčiće promjera 3 mm. Valjčići bi se, kod te debljine, trebali početi kidati ili
pucati. Ako se to ne događa, valjčići se ponovno stišću u grumenčiće i pokus se ponavlja. Tim se
postupkom uzorku pomalo oduzima voda (smanjuje vlažnost). Valjčiće koji su počeli pucati na 3
mm spremamo u zatvorenu posudu, a zatim ih važemo i stavljamo sušiti da odredimo vlažnost.
Tako dobijemo granicu plastičnosti - w
p
.
Uzorak tla
2.126 in. (54 mm)
radius
Gumeno postolje
11 mm
2 mm
8 mm
10 20 30 40 50
Broj udaraca [N]
30
35
40
45
50
V
l
a
ž
n
o
s
t

[
%
]
Granica tečenja = 42
25
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 24
2.4.2.3. Granica stezanja

Granica stezana je vlažnost od koje se sušenjem volumen uzorka više ne smanjuje. Naime, u
postupku sušenja, zbog povećavanja kapilarnih sila vode u porama uzorka, uzorak se steže sve
dok čestice ne dođu u tako zbijenu strukturu da ih te sile više ne mogu zbijati. Granica stezanja u
laboratoriju se određuje tako da se uzorak suši u posudi pravilnog oblika (da se može lako
odrediti početni volumen uzorka), a povremeno mu se određuju vlažnost i volumen sve dok se
daljnjim sušenjem volumen više ne smanjuje.
Vrijednost granice stezanja interesantna je, uglavnom, kad se radi s nesaturiranim
materijalima, pa se, kod uobičajenih laboratorijskih ispitivanja, rijetko traži.

Volumen
Vlažnost [w]
čvrste čestice
voda
zrak
čvrsto stanje
polučvrsto
stanje
plastično stanje
tekuće stanje
indeks plastičnosti [I
p
]
g
r
a
n
i
c
a

s
t
e
z
a
n
j
a
g
r
a
n
i
c
a
p
l
a
s
t
i
č
n
o
s
t
i
g
r
a
n
i
c
a

t
e
č
e
n
j
a
w
L w
p
w
s
v
o
l
.

č
e
s
t
i
c
a
v
o
l
.

p
o
r
a


Slika 2.4-3. Granica stezanja, w
s
, na mjestu gdje prestaje smanjenje volumena
uzorka sa smanjenjem njegove vlažnosti.


2.4.2.4. Dijagram plastičnosti (A-dijagram)

A. Casagrande je predložio da se rezultati ispitivanja Atterbergovih granica prikazuju u tzv.
dijagramu plastičnosti (sl. 2.4.-4.). U tom se dijagramu rezultati ispitivanja grupiraju oko pravca
s jednadžbom:
) 20 ( 73 , 0 − ⋅ =
L P
w I , (2.4-4)
Iznad pravca se grupiraju gline, a ispod prahovi i organske gline. S pozicijom materijala u
A-dijagramu su povezana neka «inženjerska» svojstva materijala. Kao što ćemo kasnije vidjeti,
dijagram plastičnosti služi i za klasifikaciju sitnozrnatih materijala (vidi poglavlje 2.4.4.).

2.3.2.4. Aktivnost

Aktivnost glinovite frakcije tla definira se kao odnos indeksa plastičnosti, I
P
, i sadržaja frakcije
promjera manjeg od 0,002 mm u postocima. Naime, količina vode koja se može vezati uz čestice
tla zavisi o količini i vrsti minerala gline. Tako, na osnovi relativno jednostavnih pokusa
možemo približno dobiti uvid i u mineraloški sastav materijala.
Aktivnost gline definira se na slijedeći način
002 , 0
N
I
A
P
= , (2.4-5)
gdje je N
0,002
sadržaj frakcija promjera zrna manjeg od 0,002 mm.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 25
S obzirom na aktivnost gline dijelimo na (sl. 2.4.-5.):
- A < 0,75 neaktivne gline (kaolinit);
- 0,75 < A < 1,25 normalne gline (ilit);
- A > 1,25 aktivne gline (montmorilonit).
0 20 40 60 80 100
w
l
0
20
40
60
80
I
p
k
o
h
e
z
i
j
a
A

l
i
n
i
j
a
I p
=
0
,
7
3
(
w
l
-
2
0
)
v
e
ć
a
m
a
n
j
a
g
l
i
n
e
p
r
a
h
,

o
r
g
a
n
.

g
l
i
n
e
Propusnost
Suha čvrstoća,
plastičnost,
stišljivost
S
t
i
š
l
j
i
v
o
s
t
,
p
r
o
p
u
s
n
o
s
t
S
u
h
a

č
v
r
s
t
o
ć
a

Slika 2.4-4. Dijagram plastičnosti (A – dijagram).



0 20 40 60 80 100
Sadržaj gline [%]
0
20
40
60
80
100
I
n
d
e
k
s

p
l
a
s
t
i
č
n
o
s
t
i
,

I
p

[
%
]
a
k
t
v
i
n
e

g
l
i
n
e

(
m
o
n
t
m
o
r
i
l
o
n
i
t
)
n
e
a
k
t
i
v
n
e

g
l
i
n
e

(
k
a
o
l
i
n
i
t
)
n
o
r
m
a
l
n
e

g
l
i
n
e

(
i
l
i
t
)


Slika 2.4-5. Dijagram aktivnosti gline.


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 26
2.4. Identifikacija i klasifikacija tla

2.4.1. Što su identifikacijski pokusi?

Treba razlikovati pojmove identifikacija i klasifikacija. Identifikacija je proces
određivanja stanovitih osobina tla. Klasifikacija je proces uspoređivanja tih osobina tla s
osobinama grupe u nekom sustavu klasifikacije. Tada promatrani uzorak možemo klasificirati tj.
svrstati ga u klasifikacijsku grupu.
Identifikacijski se pokusi obavljaju na terenu i u laboratoriju. Na terenu se radi o skupu
jednostavnih pokusa koji se izvode rukama ili uz pomoć noža. Služe za svrstavanje uzoraka u
klasifikacijske skupine, na temelju čega se određuju daljnja terenska i laboratorijska ispitivanja.
Budući da terenski pokusi mogu dati samo ocjenu traženih osobina, konačno se materijali mogu
klasificirati tek na temelju laboratorijskih ispitivanja.
Na terenu, prvi je korak da se tla razdijele obzirom na na dominantna zrna:
- pojedinačna zrna vidljiva prostim okom (dogovorno, d > 0,060 mm) ⇒ krupnozrnato,
nevezano, nekoherentno tlo, dvije grupe: pijesci i šljunci;
- pojedinačna zrna nevidljiva prostim okom (dogovorno, d < 0,060 mm) ⇒ sitnozrnato,
vezano, koherentno tlo, dvije grupe: prah i glina.
Za identifikaciju na terenu potrebno je određeno iskustvo osobe koja je obavlja. Ona je
prvenstveno vizualna. Greška može nastati, primjerice, kod određivanja granulometrijskog
sastava, kad se količine određuju vizualno (po volumenu), a traže se odnosi u masama. Tlo je
redovito mješavina krupno- i sitnozrnatog materijala, pa postoje dodatni kriteriji za određivanje
klasifikacijske grupe.

2.4.2. Identificikacija krupnozrnatih tala (nekoherentnih tala)

Izvađeni uzorak materijala rasprostremo na neku ravnu površinu (novine, ploča) i vizualno
odredimo kolika je količina (postotak) koje vrste čestica (s obzirom na njihovu veličinu).
Utvrdimo li da prevladavaju krupnija zrna, slijedeći korak je odrediti oblik zrna:
- uglast;
- poluuglast;
- poluzaobljen;
- zaobljen.
Nakon toga pokušamo odrediti granulometrijski sastav, odnosno je li materijal dobro,
jednoliko ili loše graduiran. Za šljunak i krupni pijesak se vizualno to uglavnom može odrediti,
dok za sitnije materijale ne može. Treba reći da se vizualno mogu odrediti samo odnosi
volumena pojedinih frakcija, dok se odnosi masa (koji se ucrtavaju u granulometrijski dijagram)
mogu odrediti tek na temelju vaganja u laboratoriju, pa je i to uzrok moguće greške kod
vizualnog procjenjivanja granulometrijskog sastava.

2.4.3. Identifikacija sitnozrnatih tala (koherentnih tala)

Na terenu uzimamo među prste malo vlažni uzorak tla. Ustanovljavamo slijedeće:
Lijepljenje za prste. Ako se uzorak lijepi za prste, radi se o glini ili o organskoj glini.
Prah i treset se ne lijepe za prste.
Miris, boja i sjaj uzorka nam mogu pomoći da ocijenimo plastičnost i sadržaj organske
komponente. Sjaj određujemo zarezivanjem površine grumena slabo vlažnog do suhog
materijala. Voštan sjaj se javlja kod gline visoke plastičnosti, mutan sjaj kod gline srednje
plastičnosti, a bez sjaja su prah i organske niskoplastične gline. S obzirom na miris, svježe
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 27
zarezana površina gline može biti: bez mirisa, imati zemljan miris ili mirisati po organskoj
truleži. Tada uzorak ima i karakterističnu tamnu do crnu boju.
Reakcija na potresanje. Materijal se izmiješa s vodom u veličini loptice za stolni tenis
tako da bude u lakognječivom stanju. Kuglica se stavi na dlan, a gornja se površina poravna
nožem. Drugom rukom lagano udaramo s donje strane po ruci koja drži kuglicu i čeka pojavu
vode na poravnatoj površini kuglice. Kad se voda pojavi, ruka se stisne, pa raširi i promatra
brzinu nestajanja vode s površine kuglice. Brza je reakcija kod prašinastih i niskoplastičnih
materijala.
Konzistentno stanje određuje gnječenjem uzoraka među prstima, pa slijedi:
- žitko konzistentno stanje – ne može se valjati (blato).
- lako gnječivo – može formirati valjčiće tanje od 3 mm;
- teško gnječivo – valjčići od 3 mm se ne drobe, ali malo tanji se drobe;
- polučvrsto – može se gnječiti, drobe se valjčići od 3 mm;
- čvrsto konzistentno stanje – uzorak se mrvi u male komadiće;
Sadržaj kalcijevog karbonata. Još jedan dodatni pokus koji se ponekad provodi daje
podatak o količini kalcijevog karbonata u sastavu čestica, CaCO
3
. Pokus se provodi tako da se na
površinu uzorka kapne nekoliko kapi solne kiseline i prati reakcija, Nonveiller (1981):
- ne šumi: < 1 % težinskog udjela;
- šumi kratko, slabo: 1÷2 %;
- šumi jače, kratko: 2÷4 %;
- šumi jako, dugo: > 5 %.
Suha čvrstoća. Ako je uzorak suh, pokušavamo prstima stisnuti grudicu materijala.
Velika je čvrstoća glinovitih, visokoplastičnih materijala, a srednja kod glina srednje plastičnosti.
Niska je za sve ostale materijale.

2.4.4. Klasifikacija tla

2.4.4.1. Čemu služi klasifikacija tla?

Klasifikacija tla je već više puta spominjana. Radi se, dakle, o svrstavanju materijala tla u grupe
sličnih svojstava. Kao što je već rečeno, interesantna su prvenstveno svojstva materijala za
iskope i građenje; često kažemo i da su to inženjerska svojstva. Treba reći da se, samo na temelju
klasifikacijske grupe, ne mogu odrediti svojstva materijala, već treba obaviti i odgovarajuće
terenske i laboratorijske pokuse. Klasifikacijske grupe nam služe da ocijenimo raspon
vrijednosti u kojemu se rezultati pokusa mogu kretati (da ne pravimo grube greške).

2.4.4.2. Jedinstvena klasifikacija

U nas je uobičajena tzv. jedinstvena klasifikacija koja materijale dijeli prema veličini zrna, a
sitnozrnate još i prema plastičnosti. Za nju je potrebno provesti relativno jednostavna
laboratorijska ispitivanja kao što su sijanje, areometriranje i Atterbergove granice. Razradio ju je
Arthur Casagrande (1948), pa je još zovu i AC-klasifikacija. Kasnije su se pojavile još neke
klasifikacije, koje su bile povezane s poznatim institucijama za standardizaciju kao što su DIN,
British standard, AFNOR (Francuska) i ASTM (SAD). Sve su one bazirane na istim principima
kao i jedinstvena klasifikacija, ali su nastojale u svoje klasifikacijske sustave uvrstiti grupe
materijala koje su karakteristične za «njihova» tla. Što se tiče novih evropskih propisa za
građevinarstvo – eurokodova (za geotehniku Eurokod 7), ne predviđa se vlastiti sustav
klasifikacije već će eurokodovi preuzeti sustav koji predlaže Međunaroda organizacija za
normizaciju – ISO, norme ISO 14688 (1997) i ISO 14688-2 (2000), o čemu će biti riječi nešto
kasnije.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 28
Važno je uočiti da su dosadašnje klasifikacije tla tretirale samo već poremećeno tlo. Takav
pristup vuče porijeklo još od Atterberga koji je bio geokemičar i određivao je svoje granice da
razvrsta materijale tla za keramičku industriju.
Jedinstvena klasifikacija
3
tla ima (prema Nonveiller, 1981):
a) Oznake glavnih grupa materijala tla; klasificiraju se u grupe prema veličini zrna na (u
zagradama su odgovarajući međunarodno usvojeni simboli, koji uglavnom dolaze iz engleskog
jezika):
- šljunak (gravel – G),
- pijesak (sand – S),
- prah (sand – M
4
),
- glina (clay –C) i
- organsko tlo (organic soil – O),
- treset (peat – Pt).
Granice materijala se određuju prema dominantnim razredima zrna, a koji su navedeni u
tablici 2.3-1.
b) Za krupnozrnata tla se uvode i dopunske opisi, prema graduiranosti i količini sitnih
čestica, iz čega slijede i dopunske oznake:
- dobro graduirano (well – W),
- dobro graduirano s dovoljno sitnih čestica da veže krupna zrna (with clay – C),
- slabo graduirano, nedostaje neki razred zrna, nema sitnih frakcija (poor – P),
- slabo graduirano, s mnogo prašinastih čestica (fines – Fs),
- slabo graduirano, s mnogo glinovitih čestica (fines, clay – Fc),
- jednolično graduirano, jednozrnato, malo sitnih čestica (uniform – U).
Za krupnozrnate materijale se opis dobiva kombinacijom osnovne grupe i dopunskih opisa
(iz a i b), pa tako imamo i simbole materijala za razne šljunke: GW, GC, GP, GFs, GFc i GU.
Tako se isto dobije i za pijeske, što ukupno čini deset grupa.
c) Sitnozrnata tla se svrstavaju u klasifikacijske grupe prema plastičnosti i to prema
vrijednosti granice tečenja, w
L
:
- w
L
< 35 % , niskoplastično tlo (low – L),
- 35 < w
L
< 50 %, srednjeplastično tlo (intermediate – I),
- 50% < w
L
, visokoplastično tlo (high – H).
Materijali iznad A-linije u dijagramu plastičnosti (sl. 2.4.-4) su gline, a ispod, prahovi i
organske gline. Za sitnozrnata tla se opisi dobiju kombinacijom iz a) i c), pa su tako i simboli
ML, MI i MH te CL, CI, CH, a za organsko tlo je OL, OI i OH.
Ove grupe, s krupnozrnatim materijalima, daju ukupno 20 grupa.
Američki standard (ASTM, D-2487) i danas uvažava jedinstvenu klasifikaciju, s time da
nema krupnozrnate materijale tipa Fs i Fc, a kod sitnozrnatih, srednje plastičnosti (I).

2.4.4.3. Klasifikacija prema ISO 14688 (1997) i ISO 14688-2 (2000)

Kao što je već rečeno, Međunaroda organizacija za normizaciju – ISO, s ciljem klasificiranja tla,
je izdala norme ISO 14688 (1997) i ISO 14688-2 (2000). To su još uvijek nacrt norme i
prednorma, pa tako nemaju punu snagu. Također su primijećene neke nedosljednosti. Naime,
ISO 14688 (1997) razlikuje pet stupnjeva plastičnosti: nisku (L), srednju (I), visoku (H), vrlo
visoku (very high – V) i ekstremno visoka (extremely high – E) (sl. 2.4-6.). S druge strane, ISO
14688-2 (2000) ima samo tri stupnja plastičnosti (tablica 2.4-2.). U ovim normama nisu na jasan

3
Istini za volju, američki standard za klasificiranje, iako se također zove jedinstvena klasifikacija ima neke grupe i
oznake drugačije, ali ovdje se držimo opisa kakvi su dani u Nonveillerovoj knjizi, a i kakvi vrijede po hrvatskim
normama.
4
slovo M za prah je dao A. Atterberg prema nazivu jednog naselja u Švedskoj (Mo), jer nije u jeziku našao
prikladan naziv za materijal između pijeska i gline (prema Šuklje, 1967).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 29
način predložene klasifikacijske grupe s oznakama kao što je to u jedinstvenoj klasifikaciji. Zbog
toga se ovdje navode samo neki elementi klasifikacije po tim normama.
Nacrt norme ISO 14688 (1997) slijedi, u stvari, British Standard, BS 5930. Kao i
jedinstvena klasifikacija, i ova slijedi svrstavanje materijala prema veličini zrna u ritmu brojeva
2 i 6 (tablica 2.3.-1). Sitnozrnati materijali se klasificiraju na temelju dijagrama plastičnosti (za
materijale ili frakcije materijala čija su efektivna zrna manja od 425 um).



Slika 2.4-5. Primjeri granulometrijskih krivulja, prema draft ISO/DIS 14688-1, sl.-
1.

Slika 2.4-6. Dijagram plastičnosti prema draft ISO/DIS 14688-1, sl-2.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 30
Na sl. (sl. 2.4.-6.) je prikazan dijagram plastičnosti s odgovarajućim klasifikacijskim
grupama za takve materijale.
Za krupnozrnate materijale, tipovi graduiranosti se određuju na temelju koeficijenta
jednoličnosti, c
u
i koeficijenta zakrivljenosti, c
c
(vidi potpoglavlje 2.3.2.5). Tako dijagrame na
slici 2.4.-5. opisujemo na slijedeći način:
1 - GLINA,
2 – jednoliko graduirani prašinasti fini PIJESAK,
3 - pjeskovito šljunkovito prašinasta GLINA,
4 – slabo graduirana prašinasto šljunkoviti PIJESAK i
5 – dobro graduiran prašinasti pijesak fini do krupni ŠLJUNAK.

2.5. Geološki uvjeti postanka tla
2.5.1. Procesi u tlu

Ovdje će se o procesima u tlu reći nešto u najkraćim crtama jer su to pojave koje se tretiraju u
geoznanostima kao što su to geologija i inženjerska geologija, pa više zainteresiranog čitaoca
upućujem na literaturu specijaliziranu literaturu, primjerice, Šestanović (1993).
Nama su, sa stanovišta mehanike tla, zanimljivi oni (dugotrajni) procesi koji izazivaju
promjene u sastavu zemljine kore. Rezultati tih procesa su:
1. raspadanje stijena;
2. transport produkata raspadanja;
3. sedimentacija transportiranih čestica.
2.5.2. Mineraloški sastav tla

S geomehaničkog aspekta, mineraloški sastav krupnozrnatog materijala tla nema veliki
značaj, dok kod sitnih čestica glavne osobine i ponašanje ovise upravo o mineraloškom sastavu.
Glina je poluvezana klastična stijena pretežno izgrađena od minerala glina (kaolinit, ilit,
montmorilonit), kvarca, klorita, Fe-hidroksida, feldspata, te organskih i drugih primjesa, veličine
čestica D < 0.002 mm. Ishodišni materijal postanka glina povezan je s kemijskim trošenjem
stijena, a svi ostali procesi nastanka mehaničkog su karaktera. Ako su vlažne, gline odlikuje
plastičnost, što je posljedica koloidnog stanja većine minerala koji ih izgrađuju.
Različite su boje:
- bijele – ako su čiste;
- žute i smeđe – od limonita;
- zelenkaste – od klorita;
- crvene – od hematita;
- crne – od organskih materijala.
Jedna od bitnih karakteristika glina jest njihova sposobnost bubrenja i skupljanja, što je
rezultat ionske zamjene. Ovisno o zamijenjenim ionima, mijenjaju se i svojstva glina. Gline s
kalcijskim i magnezijskim ionima bubre tek neznatno, ali ako se ti ioni zamijene ionom natrija
sposobnost bubrenja se jako povećava. Mineraloški sastav se reflektira i u aktivnosti gline (vidi
2.3.2.4).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 31
2.5.3. Struktura tla

Struktura tla je raspored čvrstih čestica u tlu. Strukture koherentnih i nekoherentnih
materijala tla međusobno se bitno razlikuju. Kod nekoherentnog tla, dominantan čimbenik koji
utječe na formiranje strukture tla je gravitacija. Kod koherentnih tala važan je utjecaj ne samo
gravitacije već i molekularnih sila.
Navode se neki primjeri struktura za idealne kuglice, slika 2.5-1 (prema Nonveiller,
1979):

a) b) c)

Slika 2.5-1. Neki primjeri struktura za idealne kuglice:
a) jednoliko graduiran materijal, rahla struktura, n = 0,48;
b) jednoliko graduiran materijal, gusta struktura, n = 0,26;
c) kuglice dvaju promjera, vrlo gusta struktura, n < 0,26
Kod koherentnih tala prevladava utjecaj molekularnih sila. Struktura može biti saćasta ili
pahuljasta. Najčešće imamo kombinacije jedne i druge strukture.

LITERATURA:

[1] EC 7 1994, Eurokod 7. Dio 1. - Opća pravila, Dio 2. – Projektiranje pomoću
laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja.
[2] Holtz, R. D., & Kovacs, W. D. (1981). An introduction to geotechnical engineering,
Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey.
[3] ISO 14688 (1997), draft international standard, Geotechnics in civil engineering -
Identification and classification of soil, classification and quatification, International
Standardisation Organisation.
[4] ISO 14688-2 (2000), Geotechnical engineering - Identification and classification of soils,
Part 2: Classification principles and quatification of descriptive characteristics (draft prEN
ISO/DIS 14688-2:2001), International Standardisation Organisation.
[5] Lambe, T. W. & Whitman, R. V. (1969). Soil mechanics. Massachusetts Institute of
Technology, John Willey & Sons, Inc., New York.
[6] Morgenstern, N. (2000). Common ground. GeoEng2000. Vo. 1., Melbourne, Australia, 1-
20.
[7] Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje građevina. Školska knjiga, Zagreb
[8] Šestanović, S. (1993). Osnove inženjerske geologije – primjena u graditeljstvu. Udžbenici
sveučilišta u Splitu. Sveučilište u Splitu.
[9] Šuklje, L. (1967). Mehanika tal, Univerza v Ljubljani, Fakulteta za arhitekturo,
gradbeništvo in geodezijo. Ljubljana.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 32
3 TERENSKI ISTRAŽIVAČKI RADOVI
3.1 Što su terenski istraživački radovi?
U ovom se tekstu nastojalo, koliko je to bilo moguće, ravnati prema načelima iz EC 7
1994, Eurokod 7., Dio 3. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja (što će se referencirati kao
EC 7/3). Ovdje opisan opseg i vrste istraživanja uglavnom se odnose na geotehničke građevine
druge kategorije (prema EC 7/1), odnosno istraživanja za, sa stanovišta temeljenja i stabilnosti,
prosječno složene građevine. Sastoje se od:
- geofizičkih ispitivanja,
- mjerenja osobina tla in situ i
- bušenja i vađenja uzoraka.
Svrha terenskih istraživačkih radova je da se prikupe podaci o tlu, po opsegu dovoljni za
zadani projekt. Provode se u fazama, pa razlikujemo (EC 7/3, Aneks A): prethodna, projektna i
kontrolna istraživanja.
Prethodna istraživanja bi trebalo obaviti stručno lice, prije svih, inženjer-geolog, koji, na
temelju pregleda terena, topografskih i geoloških karata daje prve informacije o lokaciji. To su
podaci o inženjerskogeološkim karakteristikama terena. U njih spadaju: podaci o površinskim i
podzemnim vodama (traže se izvori, potoci, jezera) te podaci o nekim geotehničkim svojstvima
tla (normalno- ili prekonsolidirano tlo, rahlo-zbijeno, lako-teško gnječivo). Takvi se podaci
mogu naći u: geološkim, injženjerskogeološkim i hidrogeološkim kartama te na
aerofotogrametrijskim snimcima. Kod određivanja svojstava tla mogu pomoći i podaci o
geotehničkim ispitivanjima susjednih područja, pogotovo ako se istražuje urbanizirano područje.
Tu pomažu stari urbanistički planovi iz kojih se može doznati slijedeće: prethodna namjena
lokacije, prethodna istraživanja na lokaciji i u okolici i prethodno stečena iskustva u tom
području.
Istraživački radovi za projektiranje i gradnju. Trebaju dati nužne podatke za zahvate u
temeljnom tlu i podzemnoj vodi. Istraživačkim se radovima mora obuhvatiti tlo ispod i oko
gradilišta u onoj širini u kojoj ponašanje tla može možda negativno utjecati na građevinske
radove. Uključuju, ako zatreba, penetracijske pokuse, bušotine i/ili sondažne jame za
uzorkovanje, in situ ispitivanja i mjerenje razine podzemne vode.
Kontrolna istraživanja. Tijekom gradnje i izvođenja radova na projektu, često se provode
određene provjere i dodatna ispitivanja kad treba ustanoviti: kakav je sastav tla, isporučeno
gradivo (za nasipe i brane) i radovi u suglasju s onim što je predviđeno ili naručeno.
3.2 Geofizička ispitivanja
5

3.2.1 Općenito

Pripremni radovi i geofizička ispitivanja, za razliku od ostalih ispitivanja, spadaju u tzv.
posredna ili nerazorna ispitivanja. Ta su ispitivanja, u odnosu na količinu podataka koje pružaju,
jeftinija od «razornih». Na temelju nerazornih bi trebalo planirati ostala ispitivanja, što često,
zbog ograničenog vremena za obavljanje zadatka, nije moguće.
Geofizička ispitivanja možemo podijeliti na geoelektrična i seizmička. Izvode se, u
pravilu, na površini terena, a geofizička ponekad i u bušotini (down-hole i cross-hole).
Geoelektričnim se mjerenjima određuje električni otpor tla, a seizmičkim, brzine mehaničkih
valova u tlu. S obje metode se može odrediti sastav slojeva tla po dubini, a na temelju brzina

5
Komentar: Iako se spominju kao dio preliminarnih ispitivanja (u EC 7/3, Aneks A), geofizička ispitivanja u EC
7/3 nisu opisana.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 33
valova se mogu odrediti i neki mehanički parametri sredine kao što su to Youngov modul
elastičnosti i Poissonov koeficijent, pa s te strane seizmičke metode imaju određenu prednost. Ne
treba zbog toga automatski odbaciti geoelektrična mjerenja jer svaka metoda ima svoje prednosti
i mane, pa se često, tek na temelju mjerenja na oba načina, može odrediti uslojenost tla. Ovakav
princip, da se jedan podatak određuje na temelju više metoda, gdje jedna kontrolira drugu, naziva
se redundancija. Redundancija se, kad je god to moguće, nastoji provoditi u istraživačkim
radovima, jer se podaci o tlu i tako određuju uglavnom posredno, i rijetko se možemo izravno
uvjeriti o stvarnom sastavu tla. Budući da se geofizička ispitivanja temeljito obrađuju u drugim
kolegijima, ovdje će se navesti samo njihova osnovna obilježja.

3.2.2 Geoelektrična ispitivanja

Geoelektričnim se ispitivanjem mjeri specifični električni otpor slojeva tla. Shema mjerenja na
terenu je prikazana na slici 3.2-1. Preko naponskih se elektroda nametne električni potencijal
(potencijalno polje) u tlu ispod površine. U mjernim se elektrodama mjeri električni potencijal.
Iz takvih se podataka mogu odrediti promjene specifičnog otpora u tlu. Te se promjene ponekad
uspoređuju sa specifičnim otporima na uzorcima izvađenim iz tla da se dobije točnija slika
rasporeda materijala u tlu.

baterija
mjerni most
naponska mjerna
elektroda
strujna mjerna elektroda
polje električnih
potencijala
u tlu


Slika 3.2-1 Shema geoelektričnih ispitivanja.

Geoelektričnim mjerenjima se može ispitati sastav tla od 30 do 50 m dubine.

3.2.2.Seizmička ispitivanja

Seizmičkim se ispitivanjima mjeri brzina prolaska mehaničkih valova kroz slojeve tla. Provode
se tako da se na jednom mjestu, udarom čekića ili eksplozijom, generiraju valovi (izvor vala), a u
okolini izvora se mjeri vrijeme nailaska vala (pomoću geofona postavljenih na točno određenim
udaljenostima). Vrste mehaničkih valova u tlu su prikazane na sl. 3.2-2.
Uzdužni ili longitudinalni valovi se šire zbijanjem i razrjeđivanjem, pa se šire i kroz tlo i
kroz vodu. Kad je tlo saturirano, uzdužni valovi odražavaju svojstva krućeg medija – vode.
Poprečni ili transverzalni valovi titraju okomito na smjer širenja. Kroz tlo se šire trenjem
među česticama tla - što kroz vodu nije moguće, pa je tako brzina poprečnih valova odraz
svojstava skeleta tla. Poprečni su nam valovi, dakle, važniji, jer na temelju njih možemo odrediti
neka mehanička svojstva tla kroz koje val prolazi, dok se kod uzdužnih ne mogu odvojiti valovi
koji prolaze kroz tlo od onih koji prolaze kroz vodu.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 34
površinski val
uzdužni val
poprečni val
smjer kretanja vala
smjer kretanja vala
zgušnjavanje i razrjeđivanje u smjeru kretanja vala
čestice titraju okomito na smjer kretanja vala


Slika 3.2-2 Vrste mehaničkih valova u tlu.

Podaci se trenutno obrađuju u računalu, pa se tako može ocijeniti i ispravnost mjerenja.
Shema površinskog seizmičkih refrakcijskih mjerenja je prikazana na sl. 3.2-3. Valovi se na
granicama slojeva odbijaju ili/i ogibaju (refleksija i refrakcija) i stižu u geofone na površini, gdje
se elekronski mjeri brzina nailaska vala, a te se informacije obrađuju u računalu. U pravilu, ova
metoda nje pogodna za tlo gdje su krući slojevi iznad mekših, ali se danas i to rješava.

udar
geofoni
pojačalo
reflektirani val u
prvom sloju
reflektirani val u
drugom sloju
smjer vala
računalo


Slika 3.2-3 Shema seizmičkog refrakcijskog mjerenja.

Valovima na putu često stoje neke prepreke, ali i «ubrzivači valova» kao što su
vodovodne i slične instalacije. Zbog toga se seizmička mjerenja obavljaju i s površine u
geotehničku bušotinu (down-hole) i između dviju bušotina (cross-hole), gdje je lako odrediti put
vala (udaljenost između dvije točke). Važno je da izvor vala proizvodi jasno izraženi val,
primjerice, transverzalno titrajući u vertikalnom smjeru. Mjerač brzine valova tada mjeri
nailazak upravo takvog vala, što olakšava interpretaciju mjerenja. Mjerenja u bušotinama se
provode rijetko i uglavnom kod vrlo zahtjevnih projekata (sl. 3.2-4 i 3.2-5).
Kao što je već rečeno, na osnovi seizmičkih ispitivanja se mogu odrediti i mehaničke
karakteristike tla. Iz brzine poprečnih valova, v
s
, možemo odrediti, primjerice, modul posmika,
G: G = ρ v
s
2
, gdje je ρ gustoća tla. Gustoće tla se mjere pomoću tzv. karotažnih mjerenja
(primjenom radioaktivnih izotopa). Treba reći da je ponašanje tla nelinearno, tj. za veće pomake
su moduli manji, pa ovaj modul posmika vrijedi samo za razinu deformacija koja odgovara
seizmičkim valovima, a to su stotinke milimetra. Module za veće deformacije možemo ispitati
samo na uzorcima tla u laboratoriju. Zbog toga moramo nastojati izvaditi kvalitetne uzorke tla.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 35
osciloskop
okidač input
0,6 m
injektirano
p
u
t

v
a
lo
v
a
izvor
valova
vertikalni impuls
plast.
cijev
3-D mjerač
brzine
valova
električni
okidač

Slika 3.2-4 Down-hole mjerenje brzine nailaska valova.

3-D mjerač
brzine
osciloskop
okidač input
plast. cijev
injektirano
smjer kretanja
valova
izvor valova
mjerač vertikalne
brzine
vertikalni impuls

Slika 3.2-5 Cross-hole mjerenja brzine nailaska valova.

3.3 Mjerenje osobina tla in situ
3.3.1 Općenito

Iz nekih je materijala praktički nemoguće izvaditi neporemećeni uzorak; to su prvenstveno
šljunci, a djelomično i pijesci. Zbog toga se mehanička svojstva takvih materijala određuju
uglavnom posredno, primjerice, na temelju dinamičkog ili statičkog prodiranja stardandiziranog
šiljka ili cilindra u tlo. Takvi se pokusi provode u velikom broju po cijelom svijetu, od SAD-a do
Japana, pa se na temelju tako velikog broja podataka i usporedbi s mjerenjima na izvedenim
objektima određuju korelacije s parametrima potrebnim za projektiranje kao što su moduli i
čvrstoće. Za korelaciju se često kaže da je bolje nego ništa («correlation is better then nothing»),
ali je ona često i jedini izvor podataka o parametrima. Od in situ ispitivanja koje ćemo ovdje
navesti, jedino se u pokusu krilnom sondom izravno određuje čvrstoća tla, ali i kod njega nisu do
kraja definirani rubni uvjeti, niti uvjeti dreniranja (o čemu će biti više riječi u poglavlju 9.), pa je
preporučljivo rezultate komparirati s istovrsnima na uzorcima u aparatima u laboratoriju (princip
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 36
redundancije). Od ispitivanja koja se navode u EC 7, ovdje će se nabrojiti samo ona in situ
ispitivanja koja se kod nas primjenjuju, a to su:
- statički penetracijski pokus i piezokon (oznaka, eng.: CPT i CPTU)
- presiometarski pokus,
- standardni penetracijski pokus (SPP, eng. SPT),
- terenska krilna sonda,
- plosnati dilatometrom, DMT i
- mjerenja u podzemnoj vodi.
3.3.2 Statički penetracijski pokus i piezokon (cone penetration testing, CPT(U))

Ovaj se pokus ne izvodi u bušotini već sa samostalnim uređajem. U tlo se utiskuje stožac
standardnog oblika. Stožac se utiskuje relativno polagano, stalnom brzinom (od 2 cm/s). Mjeri se
sila utiskivanja stošca i plašta (s dvama osjetilima za silu (1) i (2), Sl. 3.3-1). Ako je, iza konusa,
ugrađeno i osjetilo za mjerenje pornog tlaka, zovemo ga piezokon (piezocone – CPTU). Otpor
prodiranju šiljka mjerimo na osjetilu (2), a otpor plašta je razlika očitanja između (1) i (2).
Razlikujemo slijedeće veličine:
- q
c
... specifični otpor stošca (sila na stošcu podijeljena s njegovom površinom),
- f
s
... specifični otpor plašta (sila na plaštu podijeljena s površinom plašta),
- R
1
... jedinični koeficijent trenja: f
s
/ q
c
(za istu dubinu).
Mjerenjem tlaka u vodi, osim određivanja razine podzemne vode, razlikuju se
nekoherentni od koherentnih materijala. Ovi drugi su slabopropusniji, pa se tlak u vodi, koji
nastaje pri utiskivanju sonde, sporo disipira (raspršuje).
Statički penetracijski pokus je precizniji od SPT-a jer se uvjeti izvođenja pokusa mogu
bolje kontrolirati. Osim toga, sve se veličine i zapis mogu pratiti preko elektronskih uređaja,
obrađivati, pohranjivati i prikazivati pomoću računala.
CPTU može poslužiti i za određivanje koeficijenta konsolidacije (Lancellotta, 1995).
Jedan primjer korelacijske veze edometarskog modula tla i specifičnog otpora stošca
naveden je i u dodatku EC 7, tab. 3.3-1:
E
oed
= α
.
q
c
(3.3-1)

Tablica 3.3-1 Tablica koeficijenata α (prema Sanglerat, 1972 i EC 7/3).

CL - nisko plastična glina: q
c
≤ 0,7 (MPa) 3 < α < 8
0,7 < q
c
< 2 (MPa) 2 < α < 5
q
c
≥ 2 (MPa) 1 < α < 2,5
ML - niskoplastičan prah q
c
< 2 (MPa) 3 < α < 6
q
c
≥ 2 (MPa) 1 < α < 2
CH - visoko plastična glina
MH - visoko plastičan prah: q
c
< 2 (MPa) 2 < α < 6
q
c
> 2 (MPa) 1 < α < 2
OL - visokoplastičan organski prah: q
c
< 1,2 (MPa) 2 < α < 8
Pt-OH - treset i visokopl. organska glina: q
c
< 0,7 (MPa)
50 < w ≤ 100 1,5 < α < 4
100 < w ≤ 200 1 < α < 1,5
w > 300 α < 0,4
Kreda: 2 < q
c
≤ 3 (MPa) 2 < α < 4
q
c
> 3 (MPa) 1,5 < α < 3
Pijesak: q
c
< 5 (MPa) α = 2
q
c
> 10 (MPa) α = 1,5
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 37
φ = 3.57 cm
30 cm
osjetilo za
silu (1)
plašt
filtar i osjetilo
za porni tlak
vrh (stožac)
osjetilo za
silu (2)


Slika 3.3-1 Vrh statičke penetracijske sonde (lijevo) i primjer rezultata statičke
penetracije prije i nakon zbijanja tla.

Iz slike se može zaključiti da je otpor šiljka, poslije zbijanja tla na dubini od 1-2 metra,
puno veći nego prije zbijanja tla. Na dubini do 1 metra otpor šiljka nešto je manji nakon zbijanja
tla, što tumačimo kao posljedicu vibracija koje se javljaju prilikom zbijanja uzrokujući
razrahljenje površinskog sloja.

3.3.3 Presiometarski pokus (Menardov presiometar)

Glavni dio presiometra je sonda koja se sastoji od valjka koji u srednjem dijelu ima elastičnu
membranu (sl. 3.3-2). Sonda se upušta u bušotinu čije su stjenke malo šire od sonde. Pomoću
hidrauličkog uređaja na površini, u sondi se povećava tlak, koji djeluje na stjenke bušotine i širi
ih. Mjere se tlak i bočni pomak membrane (u stvari tla). Crta se dijagram naprezanja (tlaka) i
promjene volumena ekspandirajuće dionice (ćelije), (sl. 3.3-2) iz čega se određuje bočni modul
tla.
Teorija za Menardov presiometar bazira se na širenju beskonačno debelog cilindra od
elastičnog materijala (Das, 1990), pa se Youngov modul tla određuje prema:
V
p
V E
o


⋅ ⋅ + ⋅ = ) 1 ( 2 ν , (3.3-2)
gdje je
E ... Youngov modul tla,
ν ... Poissonov koeficijent,
V
o
... volumen ekspandirajuće dionice (ćelije) koji odgovara tlaku p
o
(na
početku zone II, Sl. 3.3-2, b),
∆p /∆V ... nagib pravca za zonu II.

Menard preporučuje da se uzme vrijednost ν = 0,33, pa izraz (3.3.-2.) postaje:
V
p
V E
o


⋅ ⋅ = 66 , 2 , (3.3-3)

Interpretacija dijagrama prema EC 7/3, je nešto složenija nego što je to prikazano na sl.
3.3-2b); prikazana je u dodatku 7.A.
Prije zbijanja
Poslije
Otpor šiljka
Dubina (m)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 38

b
u
š
o
t
i
n
a
i
s
p
i
t
n
a

d
i
o
n
i
c
a
p
r
e
s
i
o
m
e
t
a
r
s
k
a
s
o
n
d
a
e
k
s
p
a
n
d
i
r
a
j
u
ć
a
d
i
o
n
i
c
a
šipka
vodovi
PC

tlak u presiometarskoj ćeliji, p
p
r
o
m
j
e
n
a

v
o
l
u
m
e
n
a

p
r
e
s
.

ć
e
l
i
j
e
,

V
zona I.
početno
opterećenje
zona II.
pseudo-
elastično
ponašanje
zona III.
plastično
ponašanje
∆p
∆V
p
0
V
0


(a) (b)

Slika 3.3-2. (a) Presiometar - shema i (b) dijagram opterećivanja.

3.3.4 Standardni penetracijski pokus, SPP (standard penetration testing, SPT)
φ 50 mm
5
0
0

m
m
3
0
0

m
m
nož
rasklopni cilindar
kuglica
rupe za zrak


Slika 3.3-3 Cilindar za SPP.

Ovo je najraširenije terensko ispitivanje. Prvenstveno se rabi za nekoherentna pjeskovita tla.
Izvodi se u bušotini. Cilindar, standardnih dimenzija (sl. 3.3-3) se postavlja na dno (prethodno
očišćene) bušotine, a preko bušaćih šipki je spojen s površinom. Na najvišoj je šipki “nakovanj”
na koji pada malj od 63,5 kg s visine od 76 cm. Mjeri se broj udaraca N da cilindar uđe u tlo
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 39
“jednu stopu” (ili 30cm).
Utjecaj prijenosa energije. Iako se zove «standardni», pojavljuju se različite izvedbe
uređaja za spuštanje malja, pa prijenos energije s malja na nakovanj nije uvijek jednak. Naime,
kod nekih uređaja malj pada slobodno, a kod drugih je vezan užetom koje je prebačeno preko
koloture (pa ima dodatno trenje). Zbog toga su, za razne uređaje, izmjereni različiti korekcijski
faktori energije. Uvodi se tzv. koeficijent energije, ER
r
, što je omjer energije koja se (neposredno
ispod nakovnja) prenosi na potisnu šipku i teoretske energije slobodnoga pada malja, a izražava
se u postocima. Definira se tzv. referentni broj udaraca N
60
što je vrijednost N popravljena
koeficijentom energije ER
r
od 60 %. S druge strane, zbog povećanja naprezanja s dubinom, broj
udaraca je potrebno korigirati i s tom veličinom. tako se dobije vrijednost (N
1
)
60
što je vrijednost
N popravljena na referentnu energiju ER
r
od 60 % i efektivno vertikalno naprezanje od
σ′ = 100 kPa. Ako imamo uređaj s nekim drugim energetskim koeficijentom, da ga svedemo na
60%, poslužit ćemo se obrnutom proporcionalnošću između energetskog koeficijenta i broja
udaraca (EC 7/3, 5.5.2):

N
a
⋅ ER
r,a
= N
b
⋅ ER
r,b
=> N
a
/ N
b
= ER
r,b
/ ER
r,a
(3.3-4)

iz čega slijedi, za N
60
N
ER
N
60
r
60
= (3.3-5)
gdje je N broj udaraca, a ER
r
je energetski koeficijent za upotrijebljenu opremu.
Utjecaj duljine šipki. Ako je duljina šipki manja od 10 m, tada se manja energija prenosi
na cilindar, pa se broj udaraca treba korigirati pomoću koeficijenta iz tab. 3.3-2 (ako je materijal
pijesak).

Tablica 3.3-2 Popravni koeficijenti za duljinu šipke u pijesku
(EC 7/3, Tab. 5.1).
Duljina šipke ispod nakovnja |m| Popravni koeficijent, λ
> 10
6 - 10
4 - 6
3 - 4
1,00
0,95
0,85
0,75

Utjecaj pritiska nadsloja u pijesku. Utjecaj pritiska nadsloja na vrijednosti N u pijesku, a
za razne koeficijente relativne zbijenosti, I
D
, može se uzeti u obzir tako da se izmjerena
vrijednost N pomnoži s popravnim koeficijentom, C
N
iz tablice 3.3-3.

Tablica 3.3-3 Popravni koeficijenti C
N
za efektivno naprezanje uslijed nadsloja
pijeska (EC 7/3, Tab. 5.2).
Vrsta pijeska
Relativna zbijenost I
D

%
C
N
za σ′
v
u | kPa × 10
-2
|
40 do 60
v
1
2
′ σ +

Normalno konsolidiran
60 do 80
v
2
3
′ σ +

Prekonsolidiran

v
7 , 0
7 , 1
′ σ +


Za efektivno naprezanje nadsloja od 100 kPa, u tablici 3.3-3 je σ′
v
= 1, iz čega je i
C
N
= 1, a tada se vrijednost N definira kao normalizirana vrijednost N
1
. Vrijednosti popravnog
koeficijenta C
N
koje su veće od 2,0 ne bi trebalo primjenjivati (a poželjno je ni one veće od 1,5).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 40
Konačna normalizirana vrijednost, N
60
, korigirana sa svim gornjim popravnim koeficijentima, bit
će:
N C
ER
N ⋅ ⋅ ⋅ =
N
r
60
60
λ (3.3-6)
Za ilustraciju, prikazana je upotreba rezultata SPT-a za određivanje zbijenosti tla, Tab.
3.3-4.

Tablica 3.3-4 Stanja materijala tla prema zbijenosti (draft ISO/CD14688-2, Tab.
2).
SPT N
30
zbijenost tla
0-4 vrlo rahlo
4-7 rahlo (rastresito)
7-15 srednje zbijeno
15-30 zbijeno
>30 vrlo zbijeno
3.3.5 Krilna sonda (određivanje nedrenirane čvrstoće tla na terenu)

Krilna sonda se sastoji od četiri ploče (krilca), međusobno učvršćene pod kutom od 90°.
Pokus se izvodi tako da se sonda utiskuje, izravno u tlo ili kroz bušotinu, do zadane dubine, a
zatim zakreće s momentom, tako da do sloma tla dođe u nedreniranim uvjetima (tj. u vodi se
mogu povećati porni tlakovi). Krilnu sondu treba okretati stalnom brzinom. Da se ostvare
nedrenirani uvjeti, brzina okretanja u koherentnom tlu treba biti od 0,1°/s do 0,2°/s (6°/min do
12°/min). U mekom koherentnom tlu male osjetljivosti, brzina okretanja može biti i do 0,5°/s.

h
meko,
prašinasto-
glinovito tlo
krilna sonda
krilca
d
τ
f
= c
u
povećanje nedrenirane
čvrstoće vlaženjem i sušenjem
c raste s dubinom
jer i efektivna
naprezanja od
vlastite težine
rastu s dubinom
kora
površina
e
f
e
k
t
i
v
n
a

n
a
p
r
e
z
a
n
j
a

u

t
l
u

o
d

v
l
a
s
t
i
t
e

t
e
ž
i
n
e


σ
g
σ
g
' od z
1
z
z
1
z
c
u
od z
1
krilca
ploha sloma
tla
zakretni moment
RPV

Slika 3.3-4 Prikaz krilne sonde i rezultata ispitivanja.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 41
0 20 40 60 80 100 120 140 160 180 200
granica tečenja w
L
0.4
0.5
0.6
0.7
0.8
0.9
1
1.1
1.2
f
a
k
t
o
r

k
o
r
e
k
c
i
j
e

-

u
c
f u
= uc
f v
u ≤ 1,2
0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6
srednja vrijednost za c
f v
/ σ
v
'
0.4
0.5
0.6
0.7
0.8
0.9
1
f
a
k
t
o
r

k
o
r
e
k
c
i
j
e

-


u
c
f u
= uc
f v
u ≤ 1
I
p
< 40 %
I
p
< 40 %

Slika 3.3-5 Popravni koeficijent c
fv
, za normalno konsolidiranu (lijevo) i
prekonsolidiranu glinu (desno), prema EC7/3, dodatak G.
Zakretnom momentu, M, se odupire tlo koje se nađe na obodu krilca. Izraz za c
u
= c
fv

(jed. 3.3-7) se dobije uravnoteženjem momenata aktivnih sila, M, i momenata sila otpora po
oplošju valjka od tla koji nastaje rotacijom krilca. Pretpostavlja se da, zbog rotacije krilca, u tlu
nastaje slom, pa su posmična naprezanja i na plaštu i na bazama valjka jednaka čvrstoći tla, tj.
c
fv
. U tom je slučaju krak sila na dvjema bazama jednak 2
.
(d/2)/3, a po oplošju d/2, pa jednadžba
ravnoteže momenata glasi:
)
2 4 2 3
2
2 (
2
d
h d
d d
c M
fv
⋅ ⋅ ⋅ +

⋅ ⋅ ⋅ = π
π
(3.3-7)
što daje
3
2
273 , 0
3
2
d
M
d
h d
M
c
fv f
⋅ =
|
.
|

\
|
+
= =
π
τ (3.3-8)
Izraz s krajnje desne strane dobije se samo ako je odnos h = 2d (kako traži EC 7/3).
Nedrenirana čvrstoća c
u
raste s dubinom (sl. 3.3-4) jer rastu i početna efektivna naprezanja (od
vlastite težine tla). Ovisnost nedrenirane čvrstoće od početnim efektivnim naprezanjima
objašnjena je u 9.2.3.3 (UU pokus).
Vrijednosti izmjerene posmične čvrstoće, c
fv
, treba korigirati s popravnim koeficijentom
koji treba odrediti na temelju lokalno stečenog iskustva. Neki primjeri za popravne koeficijente
za određivanje nedrenirane posmične čvrstoće iz mjerenih vrijednosti, prikazani su na slikama
3.3-5. (za meku, normalno konsolidiranu glinu) i 3.3-6. (za prekonsolidiranu glinu), a temelje se
na lokalno stečenom iskustvu i povratnim analizama klizanja kosina (iz EC 7/3, Dodatak G).
3.3.5 Plosnati dilatometar (DMT)

Plosnatim dilatometar (DMT) je sječivo s tankom okruglom čeličnom membranom koja je
poravnata s jednom plohom sonde. Služi za određivanje: svojstava čvrstoće i krutosti sitnozrnog
tla, stratigrafije tla i in situ stanja naprezanja.
Ispitivanje se provodi tako da se sonda u tlo vertikalno utiskuje (u bušotini). Određuje se
kontaktno naprezanje tla - p
0
, na membranu dok je poravnata s jednom plohom sonde, te još
jedanput kad se izboči za 1,10 mm - p
1
. DMT je najprikladniji za glinu, prah i pijesak tj. za tla
čije su čestice male u usporedbi s veličinom membrane.
Za interpretaciju rezultata DMT-a treba znati in situ vrijednosti tlaka porne vode, u
0
, i
efektivnog vertikalnog naprezanja, σ'
v0,
prije utiskivanja sječiva. Vrijednost u
0
treba odrediti za
svaku dubinu ispitivanja na temelju mjerenja tlaka porne vode. Vrijednost σ'
v0
treba procijeniti
za svaku dubinu ispitivanja na temelju jedinične težine slojeva tla iznad dubine ispitivanja.
Dilatometarski koeficijent materijala, I
DMT
, koeficijent horizontalnog naprezanja K
DMT
i
modul elastičnosti E
DMT
treba izračunati iz sljedećih izraza:
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 42
I
DMT
= (p
1
- p
0
) / (p
0
- u
0
), (3.3-9)
K
DMT
= (p
0
- u
0
) / σ'
v0
, (3.3-10)
E
DMT
= 34,7 (p
1
- p
0
). (3.3-11)
Postoji, primjerice, korelacija DMT-a i edometarskog modula E
oed
= dσ′ / dε (tangentni modul)
(EC 7/3, Dodatak H):
E
oed
= R
M
⋅ E
DMT
(3.3-12)
gdje je R
M
koeficijent koji se procjenjuje, bilo na temelju lokalno stečenog iskustava, bilo iz
sljedećih izraza:
I
DMT
≤ 0,6
I
DMT
≥ 3,0
0,6 < I
DMT
< 3,0
K
DMT
> 10
R
M
= 0,14 + 2,36 log K
DMT

R
M
= 0,5 + 2 log K
DMT

R
M
= R
MO
+ (2,5 - R
MO
) log K
DMT,
R
MO
= 0,14 + 0,15 (I
DMT
- 0,6)
R
M
= 0,32 + 2,18 log K
DMT


Ako se iz gornjih izraza dobije vrijednost R
M
< 0,85, uzima se da je R
M
= 0,85.


dilatometar
utisna šipka
pneumatski i
električni vodovi
uređaj za upravljanje
i umjeravanje
tlačna cijev
uzemljenje
tlačna boca


Slika 3.3-6 Plosnati dilatometar – shema instalacije uređaja.


čelična
membrana
P
0
P
1
95
mm
5
0
m
m
čelična
membrana


Slika 3.3-7 Plosnati dilatometar (lijevo) i položaji membrane.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 43
3.3.6 Mjerenja u podzemnoj vodi

Mjerenja u podzemnoj vodi se odnose prvenstveno na mjerenje razine podzemne vode ili
pornoga tlaka. Ta se mjerenja obavljaju pomoću:
- otvorenog sustava i
- zatvorenog sustava.
Otvoren sustav je kad se u tlu postave otvorene cijevi, ili cijevi s filtrima. To je sustav u
kojemu je podzemna voda u izravnom dodiru s atmosferom, a mjeri se razina vode u bušotini,
cijevi ili plastičnom crijevu. U praksi se upotrebljavaju tri vrste otvorenih sustava: bušotina za
opažanje (sa ili bez zacjevljenja), otvorena perforirana cijev s filtrom od krupnog pijeska ili
geotekstila te cijev s filtrom na vrhu i s unutarnjim plastičnim crijevom. Otvoreni sustavi, kao što
su bušotine za opažanje i otvorene perforirane cijevi, mogu se upotrebljavati samo u slučaju vrlo
propusnog homogenog tla i stijene, kao što je to pijesak, šljunak ili stijena s raspuklinama, gdje
nema opasnosti da će čestice tla ući u bušotinu ili cijev,
Zatvoren sustav je kad se umjesto cijevi, u tlo (nasip, branu) ugrade osjetila za tlak s
mogućnošću praćenja tlaka elektronskim putem. Prednost zatvorenih sustava je u tome što je
dovoljno da i mala količina vode uđe u sondu, da se tlak točno izmjeri (što je naročito važno za
koherentna tla). Postoje hidraulički, pneumatski i električni sustavi zatvorenih piezometara.
Ipak, najčešći su piezometri s otvorenom cijevi (sl. 3.3-7) što na donjem kraju cijevi
imaju filtar, koji sprečava prodor čestica u piezometar.
Piezometarska razina. Razina vode koja se digne u piezometru je tzv. piezometarska
razina iz koje se može izračunati piezometarski tlak (umnožak te visine i jedinične težine vode),
a koji bi trebao odgovarati tlaku iz odgovarajuće strujne mreže. To nije razina podzemne vode
(vodno lice).
Razina podzemne vode ili vodno lice je linija koja povezuje one točke u prostoru (i
vremenu), u kojima je tlak jednak atmosferskom tlaku.


Tablica 3.3-5 Podobnost sustava za mjerenja u podzemnoj vodi, ovisno o vremenu
njihova odziva i svrsi mjerenja (EC 7/3, tab. 14.1).
uvjeti u temeljnom tlu
šljunak,
krupan pijesak
sitan pijesak, krupan
prah
sitan prah,
glacijalni nanos,
glina
Svrha mjerenja
mjerenje razine
podzemne vode ili
raspodjele pornog
tlaka i njihovih
kolebanja
bušotina za opažanje,
otvorena cijev
filtar na vrhu cijevi
otvorena cijev
filtar na dnu cijevi
piezometar (hidraulički,
pneumatski, električni)
filtar na dnu cijevi
piezometar
(hidraulički,
pneumatski,
električni)
mjerenje promjena
pornog tlaka uslijed
njegovih kolebanja,
crpenja, iskopa,
opterećenja ili
rasterećenja, učinaka
zabijanja pilota, ili radi
praćenja npr. kosina
filtar na vrhu cijevi
piezometar (hidraulički,
pneumatski, električni)
filtar na vrhu cijevi
piezometar (hidraulički,
pneumatski, električni)
piezometar
(hidraulički,
pneumatski,
električni)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 44
0
,
6
1
+
2

m
0
,
6
f
i
l
t
a
r
betonska brtva
cijev d=50 mm
nasip od priručnog
materijala
bentonitna brtva
saturirani pijesak
bentonitna brtva
ispuna
Slika 3.3-7 Piezometar (otvoreni sustav).

3.4 Vađenje uzoraka iz tla
3.4.1 Općenito

Uzorci tla su nam potrebni da možemo odrediti sastav i svojstva tla. Uzorci mogu biti
poremećeni (ako ih se ispituje samo zbog klasificiranja tla) i neporemećeni, ako treba odrediti
svojstva koja su ovisna o strukturi tla, kao što su vodopropusnost, deformabilnost i čvrstoća.
Uzorci se dalje ispituju u geomehaničkom laboratoriju, koji može biti smješten na terenu ili u
nekom većem mjestu. Da se sačuva osnovna struktura uzoraka nakon vađenja, potrebno ih je
čuvati u temperaturno i vlažnosno kondicioniranom prostoru, a isto tako ih pažljivo transporti do
laboratorija.
Uzorci se mogu vaditi iz sondažnih jama i bušotina.
3.4.2 Vađenje uzoraka iz sondažnih jama

Vađenje uzoraka iz sondažnih jama prikazano je na sl. 3.4-1. U pravilu su to najkvalitetniji
uzorci, ali su skupi jer je potrebno puno ljudskog rada, a i sondažne jame se ne kopaju dublje od
5.0 m. Da se izvadi uzorak iz tla, na nekoj se dubini, nožem i sličnim alatom, obradi dio tla u
obliku kvadra, umota se u plastičnu foliju, a u lošijoj varijanti u gazu i parafin (jer se
zagrijavanjem mijenja vlažnost uzorka).

do 5,0 m
sanduk
parafin
sondažna jama
uzorak
tla
oštar alat
ovdje treba
pažljivo odrezati
cca 30 cm
detalj "A"
detalj "A"

Slika 3.4.-1 Vađenje uzoraka iz sondažnih jama.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 45
3.4.3. Bušenje i vađenje uzoraka iz bušotina

Bušenje može biti ručno ili motorno (odnosno, bušiti se može pomoću ručne ili motorne bušaće
garniture). Iako je motorno suvremenije i kvalitetnije, zbog cijene i, za motorne garniture,
nepristupačnih terena, ručno se bušenje i danas uvelike primjenjuje.
Ručno bušenje. Buši se pomoću svrdla (sl. 3.4-2), maksimalno do 10 m, i vade
poremećeni uzorci. Prvenstveno se rabi za određivanje dubine i sastava slojeva u tlu. Iako se
vade i tzv. «neporemećeni uzorci». njihova je kvaliteta slabija nego kod onih vađenih strojno.

svrdlo
šipke (mogu se dodavati)
bušaći toranj
svrdla:
ulazi tlo



Slika 3.4-2 Vađenje uzoraka iz bušotina – ručna garnitura.

Motorno bušenje. Jedna jednostavnija motorna garnitura je prikazana na sl. 3.4-3.
Samo bušenje se izvodi sa svrdlom ili s tzv. ”jezgrenom cijevi”. Na taj se način dobivaju
tzv. poremećeni uzorci. Služe uglavnom za određivanje slojeva po dubini i za klasifikacijska
ispitivanja.
Ako treba vaditi neporemećene uzorke, na traženoj dubini se bušotina prvo dobro očisti, a
umjesto jezgrene cijevi, ugradi se cilindar za vađenje neporemećenih uzoraka. Najčešće se
neporemećeni uzorci vade pomoću tzv. tankostjenog cilindra (sl. 3.4-3 b) i cilindra s fiksnim
klipom (sl. 3.4-4).
Da bi uzorak ostao koliko-toliko neporemećen, potrebno je da cilindar zadovolji dva
kriterija:
- koeficijent površine (EC 7/3) : 15 , 0
2
2 2


=
n
n v
a
D
D D
C , (3.4-1)
- koeficijent unutrašnjeg otvora: 015 , 0 ≤

=
n
n u
i
D
D D
C . (3.4-2)
gdje je:
D
n
... unutrašnji rub noža cilindra,
D
v
... najveći vanjski promjer cilindra,
D
u
... unutrašnji promjer cilindra.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 46





























a) b)

Slika 3.4-3 a) Vađenje uzoraka iz bušotina – motorna garnitura i
b) tankostjeni cilindar za vađenje neporemećenih uzoraka.



Cilindri s uzorcima se nakon vađenja parafiniraju i prevoze u geomehanički laboratorij. U
laboratoriju se uzorci istiskuju iz cilindra pomoću preše, ali pažljivo, tako da je cilindar položen i
uzorak klizi u žlijeb, a do ispitivanja se uzorci čuvaju u vlažnoj komori. Važno je da se uzorci
brzo ispitaju (ne kasnije od tjedan dana). Neporemećeni uzorci se ugrađuju u laboratorijske
uređaje (primjerice, edometre te uređaje za izravni i troosni posmik).
Stupanj očuvanosti uzorka. Nakon što se uzorak istisne iz cilindra, ocjenjuje se stupanj
očuvanosti uzorka prema odnosu L / H, gdje je L duljina uzorka u cilindru, a H duljina cilindra.



pogonski
motor
pumpa
stezna glava
vitlo
(dizalica)
kolotura
četveronožni
toranj
transmisija
uvodna kolona
bušeča šipka
isplaka
jezgrena cijev
dijamantna kruna
isplačni bazen

D
u
2 , 5 m m
D
n
D
v
g l a v a s
v e n t i l o m
č e l i č n i
c i l i n d a r
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 47
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10


















Slika 3.4-4 Cilindar s fiksnim klipom, za vađenje neporemećenih uzoraka.


3.5 Prikaz rezultata geotehničkih terenskih i laboratorijskih ispitivanja

Izvještaj o geotehničkim istraživačkim radovima treba biti u skladu s EC 7/1, pogl. 3.4 i
Orr & Farell (1999). Rezultati ispitivanja prikazuju se tzv. geotehničkim izvještajem ili, kako je
kod nas uobičajeno reći geotehničkim elaboratom. Sastoji se od dva dijela. Prvi dio sadrži sve
rezultate istraživanja u koje su uključene i geološke i inženjerskogeološke značajke istraživane
lokacije, a drugi sadrži izvedene vrijednosti parametara i njihovu ocjenu. Rezultati istraživanja
moraju sadržavati i:
- rezultate terenskih i laboratorijskih ispitivanja u odgovarajućim prilozima,
- bušotinske profile s fotografijama jezgri i opisima tla na temelju rezultata
laboratorijskih ispitivanja i
- podatke o kolebanju razine podzemne vode u bušotinama.
Geotehnički je izvještaj ujedno i dio tzv. geotehničkog projektnog izvještaja (EC 7/1,
pogl. 2.9). Geotehnički izvještaj treba sadržavati opis svih terenskih i laboratorijskih radova i
dokumentaciju o postupcima terenskih i laboratorijskih ispitivanja.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 48

Slika 3.5-1 Bušotinski profil.

Uobičajeno je da se u bušotinske profile unose rezultati terenskih i laboratorijskih
ispitivanja, a da se bušotinski profili nastoje povezati u tzv. geotehničke profile, tako da se dobije
slika podzemlja. Posao povezivanja slojeva i stvaranje slike podzemlja, kod imalo složenije
situacije, trebao bi raditi inženjer geolog. Primjeri bušotinskog i geotehničkog profila prikazani
su na sl. 3.5-1, 3.5-2 i 3.5-3.
AC KLASIFIKACIJA
MATERIJALA
SIMBOL
TERENSKO LABORATORIJSKI
REZULTATI
10 0 20 30 40 50
10 0 20 30 40 50 udaraca
50 0 100 150 200 250 ( kPa )
0,2 0 0,4 0,6 0,8 1,0
10 0 20 30 40 50 ( kN/m )
3
60 70 90 80 100 %
W W W
1 2 0
SPT
γ γ γ
d s
q
u
Ik
U - 2
Legenda :
RPV
PPV
- neporemećeni uzorci
- aksijalna čvrstoća q (kPa)
- standardni penetracijski test (SPT)
- atterbergove granice W , W ( % )
- prirodna vlažnost W ( % )
- suha prostorna težina d ( kN/m )
- vlažna prostorna težina ( kN/m )
- razina podzemne vode
- pojava podzemne vode
- indeks konzistencije Ik
u
2
0
1
γ
γ
3
3
GEOTEHNIČKI PRESJEK BUŠOTINE
M 1:100
E-170-03-01
Prilog br.: 5
0,00
7
1,30
4,00
2,50
4,60
15,50
SM
GP/GM
GW/GM
Pijesak, sitni, prašinast, rastresit, smeđe boje.
Mjestimično sitni komadi polutrulog drveta.
Pijesak, sitan do srednje krupan, slabo graduiran do
prašinast, vrlo zbijen, sive boje. Mjestimično pokoja valutica
šljunka.
Šljunak, sitan do srednje krupan, slabo graduiran do
prašinast, rastresit, tamnosive do crne boje, organskog
mirisa.
Šljunak, srednje krupan, dobro graduiran do prašinast,
oblog do poluzaobljenog zrna, max. 3 cm, rastresit, crne
boje.
Šljunak, sitan do srednje krupan, slabo graduiran do
prašinast, oblog do poluzaobljenog zrna, max. 3 cm,
srednje zbijen, sive boje.
SP/SM
Lapor, čvrst,sive boje. Uglavnom kompaktan u komadima
svijeća, te mjestimično razlomljen (uglavnom usljed bušenja).
L
5
26
2
30
26
GP
5,10
SP/SM
6,30
7,30
14,40
GP/GM
Šljunak, srednje krupan slabo graduiran, oblog do
poluzaobljenog zrna, maks. 3 cm, rastresit, sive boje.
Pijesak, srednje krupan, slabo graduiran do prašinast, vrlo
rastresit, crne boje, organskog mirisa.
40
>50
>50
PPV
RPV
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 49
(1)
(2)
(2)
(1)
(1)
(4)
15.50
14.40
o
s

u
p
o
r
n
j
a
k
a
U

-

2
7.30
5.10
4.60
1.30
(164.93)
U-2
0.00
8.70
8.00
11.60
4.20
3.20
7.10
5.40
0.00
S-2
(161.02)
LIJEVA OBALA
1.30
GW
L
SP
L
GP
SP-SM
CH
GP
SP-SM
4.00
SM
GP
GP-GM
SP-SM
6.30
GW-GM
GP-GM
SP-SM
L
N=22
N=24
N=34
N=38
N=43
N=7
N=5
N=2
N=30
N=26
N=33
N=35
N=29
N=26
RPV 2.50


Slika 3.5-2 Geotehnički profil za približno horizontalno uslojeno tlo.



Slika 3.5-3 Geotehnički profil za kosinu (u ovom slučaju ujedno i
inženjerskogeološki model klizišta, prema Mihalić, 2001).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 50
7.A Dodatak – Određivanje presiometarskog modula prema EC 7
tlak


p
r
o
m
j
e
n
a

v
o
l
u
m
e
n
a

-


v
p
r
o
m
j
e
n
a

t
l
a
k
a

-


p
tlak
u
t
i
s
n
u
t
i

v
o
l
u
m
e
n
∆V
V
c
+2 V
r
V
c
+V
r
p
r
p
LM
1,2 minimum
minimum
E
M
= 2,66
∆p
∆V
V
(V = V
c
+ V
r
)
p
r
V
r


Slika 7.A-1 Presiometarski dijagram prema EC 7/3, sl 4.3.

LITERATURA:

[1] Das, M.B. (1990). Principles of geotechnical engineering, PWS-KENT, Boston
[2] EC 7 1994, Eurokod 7. Dio 1. - Opća pravila, Dio 2. – Projektiranje pomoću
laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja.
[3] Lancellota, R. (1995). Geotechnical engineering, Balkema. Rotterdam.
[4] Mihalić, S. (2001) Geotehničko izvješće za klizište u ulici sv. Dorotea, Jakovlje.
Geoexpert GTB (2001), Zagreb.
[5] Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje građevina. Školska knjiga,
Zagreb
[6] Orr, T.L.L., & Farell, R.F. (1999). Geotechnical design to Eurocode 7, Springer-Verlag,
New York.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 51
4 UGRADNJA ZEMLJANIH MATERIJALA
4.1 Uvod

Zemljani se materijali ugrađuju u:
- nasipe za ceste i željeznice te u kolničke konstrukcije za ceste,
- nasipe i konstrukcije za aerodromske piste,
- nasipe i podloge za temelje objekata,
- vodoprivredne nasipe i brane.
“Ugraditi”, znači najčešće materijal razastrijeti po pripremljenoj podlozi i zbiti ga
valjanjem u sloj određene debljine. Na takav se sloj treba moći ugraditi novi sloj tla. Zbijanjem
se zemljanom materijalu daju bolja mehanička svojstva tj. veća krutost i čvrstoća. Nisu svi
materijali tla jednako pogodni za ugradnju, međutim, često se isplati koristiti zemljani materijal
koji je slabije ugradljiv, a bliži je mjestu ugradnje nego bolji iz udaljenog nalazišta, jer su
transportni troškovi vrlo veliki. Zato treba podrobno ispitati razna nalazišta materijala u blizini
gradilišta. U prikladne materijale za nasipavanje spada većina prirodnih zrnatih materijala, ali i
određeni otpadni proizvodi, kao što su odabrana jalovina iz ugljenokopa i leteći pepeo. Neki se
umjetno proizvedeni materijali, kao što su laka punila, također mogu upotrijebiti u nekim
okolnostima. Neki koherentni materijali mogu biti prikladni, ali zahtijevaju poseban tretman.
Kriterij za odabir materijala, koji je prikladan za nasipavanje, temelje se na postizanju
odgovarajuće čvrstoće, krutosti i vodopropusnosti nakon zbijanja. Pri tome se mora uzeti u obzir
svrha nasipavanja i zahtjeve moguće konstrukcije koja će se izgraditi na nasipanoj podlozi.
Geolog treba obaviti preliminarna istraživanja terena i pronaći položaje potencijalnih
nalazišta; slijede istražna bušenja iz kojih se vade poremećeni i neporemećeni uzorci koji se
klasificiraju, odredi im se prirodna vlažnost, a neporemećenim se uzorcima odredi jednoosna
čvrstoća. Detaljnija istraživanja uključuju iskop istražnih jama i, eventualno dodatnih bušotina,
kako bi se odredila količina raspoloživog materijala. Na reprezentativnim se uzorcima (prema
EC 7/1): Atterbergove granice, granulometrijski sastav, vlažnost i prirodni porozitet, otpornost
na drobljenje, mogućnost zbijanja, plastičnost, sadržaj organskih tvari, kemijsku agresivnost,
učinke zagađenja, topivost, podložnost promjenama volumena (gline osjetljive na bubrenje ili
materijali skloni urušavanju), učinke smrzavanja, otpornost na trošenje, učinke iskopa, prijevoza
i ugradnje, mogućnost cementiranja nakon ugradnje (npr. šljaka iz visoke peći).
Ugradljivost zemljanih materijala se ispituje na uzorcima u laboratoriju i na probnim
poljima na terenu. “Najpopularniji” način ispitivanja ugradljivosti je Proctorov pokus. U tom se
pokusu uzorci zbijaju s kontroliranom energijom i određuje se vlažnost koja daje maksimalnu
gustoću tla. Na takvim se uzorcima obavljaju i drugi pokusi kojima se određuju mehanička
svojstva materijala kao što su stišljivost i čvrstoća.

4.2 Laboratorijsko mjerenje ugradljivosti i zbijenosti materijala
4.2.1 Proctorov pokus

Iskustvo je pokazalo da se materijal različito zbija za razne vlažnosti i energije zbijanja.
Energija zbijanja bi trebala odgovarati energiji ugradnje raznih strojeva za zbijanje na terenu.
R.R.Proctor je standardizirao postupak ugradnje uzoraka u laboratoriju koji je približno
odgovarao (prema iskustvu) tadašnjim strojevima (krajem tridesetih godina). Strojevi su s
vremenom imali sve veću masu, pa je kasnije standardiziran i tzv. modificirani Proctorovo
pokus, s većom energijom zbijanja. Podaci o standardnom i modificiranom Proctorovom pokusu
navedeni su u tab. 4.2-1.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 52


bat
1
1
,
7

c
m
sloj tla
10 cm
5 cm
v
i
s
i
n
a

p
a
d
a

w [%]

ρ
d

[
k
N
/
m
]
S
r
= 100%
S
r
= 90%
w
1
w
2
w
3
=w
opt
w
4
w
5
ρ
dMAX


Slika 4.2-1 Skica Proctorovog uređaja i dijagram zbijanja (ovisnost gustoće
suhog tla o vlažnosti, tj. određivanje optimalne vlažnosti).

Pripremi se po 5 uzoraka od istog materijala, ali različite vlažnosti (po 2% razlike) i zbija
u standardiziranom kalupu (sl. 4.2-1) sa zadanom energijoma zbijanja. Materijal mora potpuno
ispuniti kalup, a višak se ukloni pomoću noža. Mjerenjem mase materijala prije i nakon sušenja
mogu se tako odrediti gustoće vlažnog i suhog tla (ρ
d
) i pridružiti ih odgovarajućim vlažnostima.

Tablica 4.2-1 Podaci o standardnom i modificiranom Proctorovom pokusu

standardni modificirani
težina bata (N) 25,0 45.0
visina pada bata (cm) 30,4 42,5
broj slojeva*broj udaraca bata 3*25 5*25
rad zbijanja (kNm/m
3
) 610 2750


Budući da materijal pri zbijanju uvijek ima određenu vlažnost, zbijanjem se zapravo
“istjeruje” zrak iz pora. Odnos između gustoće suhog tla, vlažnosti i stupnja zasićenosti (S
r
)
možemo dobiti preko poznate formule (4.2-1) iz koje možemo dobiti gustoću suhog tla, izraženu
pomoću vlažnosti:
w r s
nS n ρ ρ ρ + − = ) 1 ( (4.2-1)

s
d
s d
n n
ρ
ρ
ρ ρ − = ⇒ − = 1 ) 1 ( (4.2-2)
r w
s
s
d
d
w r
d
w
S
w
nS
m
m
w
ρ
ρ
ρ
ρ
ρ
ρ
+
= ⇒ = =
1
(4.2-3)
U izrazu (4.2-3) su veličine ρ
w
i ρ
s
praktički konstante. U dijagramu zbijanja (tj. odnosa
vlažnosti i gustoće suhog tla) preko ove se formule dobije familija hiperbola u kojima se kao
parametar pojavljuje stupanj zasićenosti uzorka (Sl. 4.2-1). Rezultat ispitivanja je vlažnost koja
odgovara maksimalnoj gustoći suhog tla naziva se optimalnom i pri toj vlažnosti treba ugrađivati
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 53
takav materijal u nasip. Uglavnom se dozvoljava da vlažnost pri ugradnji varira, ali tako da
ρ
dmax
ne odstupa za više od 5%.

3 5 7 9 11 13 15 17 19 21 23 25 27 29 31 33
vlažnost zbijanja [%]
1.2
1.4
1.6
1.8
2
2.2
2.4
s
u
h
a

g
u
s
t
o
ć
a
,

ρ
d

[
t
/
m
3
]

prahovi su jako
osjetljivi na vlažnost
stupanj zasićenosti je 100%
(za G
s
=2,67)
gline su osjetljive na
promjenu energije


(1) i (5) dobro graduirani krupnozrnati materijal sa dosta prašinasto-glinovitih
čestica,
(2) i (3) čisti pijesak,
(4) i (8) prah,
(6) i (9) niskoplastična “mršava” glina,
(7) i (10) visokoplastična “masna” glina.

Slika 4.2-2 Prikaz odnosa vlažnosti i gustoće suhog tla za razne materijale
(prema Monahan, 1986).

Iz gornjeg se dijagrama može zaključiti:
- najbolje se može zbiti granulirani materijal s ispunom od sitnih čestica; uopće, dobro
graduirani materijali mogu postići veću zbijenost od jednoliko graduiranih jer sitnije dobro
ispunjavaju prostor među krupnim česticama,
- krupnozrnati materijali bez sitnih čestica su dobropropusni, pa kod većih vlažnosti nema
promjene gustoće jer višak vode brzo izlazi iz tla,
- prašinasti materijali su znatno osjetljiviji na promjenu vlažnosti od glinovitih i daju se bolje
zbiti,
- čiste su gline jako osjetljive na energiju zbijanja, a relativno neosjetljive na promjenu
vlažnosti,
- karakteristični oblik Proctorove krivulje pojavljuje se uglavnom samo kod koherentnih
materijala i mješavina koherentnih i nekoherentnih materijala.


4.2.2 Određivanje kalifornijskog indeksa nosivosti (California bearing ratio – CBR)

U cestogradnji je uobičajeno ispitivanje i čvrstoće materijala tzv. CBR pokusom kojim se
određuje kalifornijski indeks nosivosti tla (California bearing ratio), a u pravilu se rabi kod
kolovoznih konstrukcija.
U kalup se ugradi uzorak prema Proctorovom postupku. Uzorak se potopi u vodu i pusti
da upija vodu (buja) 4 dana (za bolji kontakt tla i vode u dno se kalupa ugrađuje porozna ploča).
Na površini uzorka je za to vrijeme ploča određene težine koja vrši pritisak na tlo. Nakon 4 dana
na uzorak se, umjesto ploče s opterećenjem postavi ploča s rupom kroz koju u uzorak može
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 54
prodirati klip promjera 5.0 cm (brzina utiskivanja klipa je 1 mm/min. Bilježe se: sila na klipu i
dubina utiskivanja klipa u uzorak. Mjerodavne su vrijednosti čvrstoće kod 2.5 mm (A) i 5.0 mm
(B). Odgovarajuće vrijednosti za naprezanja za standardni materijal su: kod 2.5 mm, σ
nA
=6900
kN/m
2
i kod 5.0 mm, σ
nB
= 10300 kN/m
2
. Vrijednost CBR određuje se prema izrazima:


mikrometar za
mjerenje slijeganja
klip koji se
utiskuje u uzorak
prstenasta
ploča
1
2
,
7

c
m
15,2 cm
4,95
P
uzorak
w [mm]
σ

[
k
N
/
m
2
]
A
B
σ
1
σ
2
25 25 mm
mjerna linija
σ / w
O
1
0


Slika 4.2-1 Presjek kroz uređaj za ispitivanje CBR-a i dijagram prodiranja
klipa.
| | % 100
6900
) / (
2
m kN
CBR
A
A
σ
= (4.2-4.)
| | % 100
10300
) / (
2
m kN
CBR
B
B
σ
= (4.2-5.)

Ako je vrijednost CBR
B
veća od CBR
A
, mjerodavna je vrijednost CBR
A
. Ako je vrijednost CBR
A

veća od CBR
B
, ispitivanje treba ponoviti. Ako ponovno ispitivanje pokaže isti rezultat,
mjerodavna je CBR
B
.


4.3 Ugradnja i kontrola ugradnje in situ

4.3.1 Probno polje

Koherentni materijal. Kod većih se radova tehnologija zbijanja zemljanih materijala ispituje na
probnom polju. Podloga probnog polja mora biti poravnata i uvaljana. Primjenjuje se ista
tehnologija razastiranja i zbijanja kakva će se kasnije koristiti kod masovnih radova. Materijal se
nanosi u slojevima, razastire dozerom, a zbija ježevima ili valjcima. Duljina probnog polja mora
biti najmanje 15.0 m. Materijal se ugrađuje pri optimalnoj vlažnosti. Mjeri se povećanje gustoće
tla s brojem prijelaza stroja za zbijanje (sl. 4.3-1). Optimalan je broj prijelaza od kojega se suha
gustoća tla više bitno ne povećava.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 55
h = const.
> 15 m
~

6

m
> 15 m
0 1 2 3 4 5 6 7 8
broj prijelaza strojem
1.5
1.6
1.7
1.8
1.9
ρ
d

[
t
/
m
3
]
debljina sloja, h = 40 cm
debljina sloja, h = 25 cm


Slika 4.3 -1 Prikaz ispitivanja na probnom polju.

Nekoherentni materijali. Kod nekoherentnih su materijala postupci slični samo što se, zbog
krupnoće zrna, površine ne mogu dobro izravnati, pa se popunjavaju sitnozrnatim materijalom.
Za mjerenje gustoće zbijenog tla se iskapaju jame koje se ispunjavaju vodom (prethodno se
razastre plastična folija).

4.3.2. Mjerenje gustoće in situ

Da se provjeri kakvoća zbijanja, na terenu se provode stalne kontrole zbijenosti ugrađenog
materijala. Pomoću manjih cilindara (100 do 1000 cm
3
, ovisno o najkrupnijem zrnu) se vade
uzorci s površine zbijenog sloja. Određuju im se vlažnost i suha gustoća.

4.3.2.1 Mjerenje gustoće tla pomoću kalibriranog pijeska.

U nasipu se iskopa rupa (do 3 dm
3
). Iskopani materijal je uzorak kojemu treba odrediti volumen.
Volumen se određuje tako da se iznad rupe postavi posuda s kalibriranim pijeskom, sl. 4.3-2 (To
je obično jednoliko graduirani kvarcni pijesak kod kojeg zrna zauzimaju praktički jednaki
volumen u rahlom i zbijenom stanju.). Kroz lijevak se pijesak upusti u rupu. Na staklenom
balonu je podjela u jedinicama volumena, pa se iz razlike volumena (prije i nakon upuštanja
pijeska) može odrediti volumen rupe. Iz poznate mase iskopanog materijala (vlažne i suhe)
odrede se vlažnost, gustoća i suha gustoća ugrađenog materijala.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 56
stakleni
balon
kalibrirani
pijesak
ventil
lijevak
metalna
ploča
rupa, ispunjena
kalibriranim pijeskom


Slika 4.3-2 Određivanje zbijenosti tla pomoću kalibriranog pijeska.

4.3.2.2 Mjerenje gustoće tla pomoću nuklearnog densimetra.

Kad je potrebno obaviti veliki broj pokusa, često se koristi i uređaj koji s površine, na
temelju radioaktivnog zračenja, mjeri gustoću medija kroz koje zrake prolaze. On međutim daje
samo relativni odnos između gustoća na pojedinim mjestima, pa je prije početka mjerenja takav
uređaj potrebno umjeriti i usporediti s neporemećenim uzorcima.
Za određivanje gustoće, princip rada densimetra bazira se na gama zračenju cesiuma 137
u ispitivani materijal. Dio zračenja će proći kroz materijal (tlo) i registrirat će ga Geiger-
Müllerov brojač na dnu densimetra. Kroz materijal male gustoće će prolaziti više zraka (veći
broj), a gusti će materijal apsorbirati veliki broj zraka.

izvor zračenja
detektor nailaska fotona
putovi fotona


Slika 4.3-3 Određivanje zbijenosti tla pomoću nuklearnog densimetra.
Za određivanje vlažnosti, americij(241)-berilijski izvor zračenja emitira neutrone.
Neutrone s velikom energijom usporavaju sudari s atomima vodika u vlažnom materijalu.
Detektor u uređaju registrira samo neutrone niske energije. U vlažnom materijalu će se
registrirati veliki broj sudara.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 57
4.3.3 Pokus kružnom pločom

Često se kakvoća ugradnje kontrolira i preko krutosti sloja, pokusom s opterećenenom
kružnom pločom prema EC7/3 (pog. 11. Plate loading test). Ovo je ispitivanje u nas često rabi za
ispitivanje kakvoće zbijanja materijala za prometnice.

d = 30 cm
oslonac
kružna ploča
mikroura
temeljno tlo
hidraulična preša (sila P)
šipka
oslonac


Slika 4.3-4 Pokus kružnom pločom.

Promjer ploče nije standardiziran, najčešći je promjer ∅ 30 cm (sl. 4.3-4). Budući da su
potrebne velike sile, ploča se utiskuje hidrauličnom prešom, a odupire se o dno nekog
građevinskog stroja ili kamiona. Opterećena ploha mora biti očišćena i zaravnata; tlo mora imati
vlažnost i zbijenost koja približno odgovara prosječnom stanju u sloju koji se ispituje. Mora biti
dobar kontakt ploče i tla po cijeloj površini. Slijeganje ploče se mjeri s mikrouricama koje su
pričvršćene na šipkama što su “usidrene” u zoni koja nije pod utjecajem slijeganja ploče. Ploča
se opterećuje u inkrementima, s oko deset inkremenata jednakog intenziteta. Opterećenja se
mogu kombinirati s rasterećenjima, ako se očekuju osjetne povratne deformacije. Pri svakom
inkrementu opterećenja se pričeka neko vrijeme da se slijeganje umiri.
Bilježi se slijeganje (preko mikroure), s, za razna opterećenja, P. Dijeljenjem P s
površinom ploče dobijemo kontaktno naprezanje, p.
Obično se određuje tzv. modul slijeganja probnom pločom (EC 7/3, Dodatak I.2):
) 1 (
4
2
ν
π




=
d
s
p
E
PLT
, (4.3-1)
gdje je:
∆p ... odabrani raspon kontaktnog naprezanja,
∆s ... slijeganje za ∆p,
d ... promjer ploče.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 58
4.3. Korištenje rezultata Proctorovog pokusa i terenskih ispitivanja
Rezultati Proctorovog pokusa, probnih polja i terenskih ispitivanja služe za određivanje
tehničkih uvjeta za ugrađivanje zemljanih materijala koji trebaju sadržavati:
-vrstu materijala,
-granulometrijski sastav (gornja i donja granica),
-donju i gornju granicu vlažnosti te najmanju dozvoljenu gustoću ugrađenog materijala,
-najveću dopuštenu debljinu sloja pri zbijanju,
-osnovne osobine strojeva za zbijanje (tab. 4.3-1),
-minimalni broj prelazaka stroja za zbijanje.
Zbijanjem treba postići 95 do 98% maksimalne gustoće dobivene Proctorovim pokusom.

Tablica 4.3-1 Preporuke za odabir stroja za zbijanje prema vrsti materijala:

VRSTA
STROJA
MASA
STROJA
(t)
VRSTA ZEMLJANOG
MATERIJALA
DEBLJINE
SLOJA
(cm)
GLATKI
VALJCI
1 do 18,0 kamena podloga, drobljenac,
zaglađivanje površina
15 do 45
JEŽEVI
bodlje 15-20cm
3,0 do 20,0 koherentni materijali 15 do 25
VALJCI S
GUMENIM
KOTAČIMA
8,0 do 50,0 koherentni i nekoherentni materijali 20 do 50
VIBRACIJSKI
GLATKI
VALJCI
1,0 do 15,0 nekoherentni materijali i nasipi od
krupnog drobljenca
60 do 2000
VIBRACIJSKI
JEŽEVI
5,0 do 15,0 sitnozrni materijali i koherentni
materijali
do 50
VIBRACIJSKE
PLOČE I
EKSPLOZIVNI
MALJEVI
mali strojevi razni materijali (manje količine
radova)
10 do 40

LITERATURA:

[1] Das, M.B. (1990). Principles of geotechnical engineering, PWS-KENT, Boston
[2] EC 7 1994, Eurokod 7. Dio 1. - Opća pravila, Dio 2. – Projektiranje pomoću
laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja.
[3] Lancellota, R. (1995). Geotechnical engineering, Balkema. Rotterdam.
[4] Monahan, E. J. (1986). Construction of and on compacted fills. John Wiley & Sons.
[5] Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje građevina. Školska knjiga,
Zagreb
[6] Orr, T.L.L., & Farell, R.F. (1999). Geotechnical design to Eurocode 7, Springer-Verlag,
New York.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 59
5 VODA U TLU
5.1 Pojavnost vode u tlu i kapilarnost

Voda u tlu se nalazi u porama. Može ih ispunjavati potpuno ili djelomično. Kada ispunjava
potpuno, kažemo da je tlo vodom zasićeno (saturirano); kada ne ispunjava potpuno kažemo da je
tlo djelomično zasićeno (parcijalno saturirano). Mehanika tla na dodiplomskoj se razini bavi,
uglavnom, potpuno suhim ili potpuno zasićenim tlom.
Vrlo je često važno u tlu prepoznati razinu podzemne vode. To nije razina na kojoj se
pojavljuje voda već razina na kojoj su porni tlakovi jednaki atmosferskima. To je ilustrirano na
sl. 5.1-1. gdje se pokazuje u kakvim se oblicima voda pojavljuje ispod površine tla. Prava razina
podzemne vode nije, dakle, gdje počinju potpuno vodom zasićene pore (Sr = 1.0), već gdje je
porni tlak, u = 0.0 kPa (tj. tlak je jednak atmosferskom). Iznad te razine porni su tlakovi manji
od nule kao što bi bili, primjerice, u kapilari uronjenoj na razini podzemne vode (na desnoj strani
slike).
razina adhezivno vezane vode
razina otvorene kapilarne vode, Sr < 1,0
razina zatvorene kapilarne vode, Sr = 1,0
Sr = 1,0 (zasićenost pora 100%)
porni tlak u kapilarnoj vodi, u < 0
u = 0
površina tla
h
d
kapilara
h ~

1
d
porni tlak u kapilarnoj vodi, u > 0


Slika 5.1-1 Pojavnost vode u tlu.

Visina kapilarnog dizanja (u laboratorijskim uvjetima) se može odrediti na temelju
ravnoteže stupca vode u kapilari (sl. 5.1-2). Taj stupac je «obješen» svojom težinom na stjenke
cjevčice preko površinske napetosti vode T |75⋅10
-6
kN/m|, koja je nagnuta pod kutem močenja
ψ između stjenke i vode, a djeluje po obodu cjevčice. Zbog površinske napetosti se površina
vode na vrhu cjevčice formira u obliku kuglične plohe (sfere) a nazivamo je meniskus. Iz
ravnoteže vertikalnih sila dobije se:
ψ π γ π cos 2
2
⋅ ⋅ ⋅ ⋅ = ⋅ ⋅ ⋅ r T h r
w c
(5.1-1)
gdje je r = d/2 polumjer cjevčice, a γ
w
|10 kN/m
3
| je jedinična težina vode (specifična
težina)
w
c
r
T
h
γ
ψ

⋅ ⋅
=
cos 2
(5.1-2)
Za vodu je kut ψ približno jednak nuli, pa 5.1-2. prelazi u
w
c
r
T
h
γ ⋅

=
2
(5.1-3)
Ako uvrstimo ranije navedene numeričke vrijednosti, slijedi
| | cm
d
h
c
K
03 , 0
= (5.1-4)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 60
U tlu se promjer cjevčice može povezati s promjerom pora. Ako je promjer pore blizak
promjeru zrna, onda je visina dizanja, za materijal na granici šljunka i pijeska (2.0 mm) 0,15 cm,
a na granici gline (0,002 mm) 150 cm. Teoretski je maksimalna visina dizanja približno 10 m
(kad se tlak u kapilari izjednači s atmosferskim tlakom), a u glinama, nešto i zbog djelovanja
molekularnih sila među česticama gline, može biti i oko 40 m.


h
e
±0.0
+h
e1
+h
1
h
c1
h
1
h
c1
h
e1
h
c2
A
B
C
p=0
h
c
T T
p
0
=0
a)
b)
y

Slika 5.1-2 a) Raspodjela tlakova u kapilari i b) površinska napetost.


Kako je na sl. 5.1-2 vidljivo, naprezanja u vodi su ispod razine vode pozitivna, a
iznad nje negativna. Ako je voda u tlu, naprezanja u vodi, kako ćemo vidjeti u nastavku,
određuju naprezanja i među česticama tla.

5.2 Naprezanja u tlu i tlak u vodi od vlastite težine

Mehaničko ponašanje materijala tla ovisi o početnim naprezanjima. Početna su naprezanja
posljedica: vlastite težine, sila uzgona, sila strujnog tlaka, ranijeg opterećenja i sl. Kad govorimo
o naprezanjima onda promatramo naprezanja na tzv. element tla, što je kocka od tla (sl. 5.2-1),
jediničnih dimenzija. Za praksu su često važna naprezanja od vlastite težine u horizontalno
uslojenom tlu. Naprezanja σ
v
i σ
h
ujedno su i glavna naprezanja jer su, zbog uvjeta simetrije,
posmična naprezanja, 0 = τ . Vertikalna se naprezanja izračunavaju kao vlastita težina stupca tla
do dubine h. Horizontalna naprezanja izračunavaju se na temelju vertikalnih, prema izrazu:

v h
K σ σ ⋅ =
0
. (5.2-1)
gdje je K
0 ,
koeficijent tlaka mirovanja. Ko je za elastični materijal
υ
υ

=
1
Ko , (υ ...
Poissonov koeficijent), a za prirodne materijale ovisi o stupnju prekonsolidacije (vidi poglavlje
7.).
Ako je razina podzemne vode blizu površine terena, na element tla djeluje i uzgon, prema
Arhimedovom zakonu: “Tijelo uronjeno u tekućinu izgubi na težini onoliko koliko teži istisnuta
tekućina.”

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 61
z h
suho
tlo
σ
v
σ
v
σ
h
σ
h
element tla
površina tla
raspodjela
vertikalnih naprezanja
s dubinom
σ
v
= γ
.
h, σ
h
= K
0
.
σ
v

Slika 5.2- 1 Naprezanja u elementu tla od vlastite težine.

Na element uronjen u vodu djeluje uzgon koji je jednak razlici tlakova s donje i gornje strane, a
za jedinični volumen je jednak jediničnoj težini vode (sl. 5.2-2):
u = u
d
- u
g
= γ
w
(5.2-2)
pa je težina uronjenog tla: γ γ γ
,
= −
w
. (5.2-3)

h
površina tla
u
g
h - a
r. p. v.
σ'
v
u = (h- a)
.
γ
w
σ
v
u
porni tlak
u
d
u
d
u
d
element tla, 1 m
3
a

Slika 5.2-2 Naprezanja u elementu tla od vlastite težine kad je tlo potopljeno.

U elementu tla ispod razine podzemne vode razlikujemo, dakle, slijedeće vrste naprezanja:
γ σ ⋅ = h
v
... ukupno naprezanje, (5.2-4)
w
a h u γ ⋅ − = ) ( ... porni tlak, (5.2-5)
a njihova razlika je naprezanje što djeluje na čvrste čestice:

w
v a h h γ γ σ ⋅ − − ⋅ = ) (
'
... efektivno naprezanje, (5.2-6)
što se može još izraziti i pomoću uronjene težine tla
' ) ( ) ( ) ( ) ( ) (
'
γ γ γ γ γ γ γ γ σ ⋅ − + ⋅ = − ⋅ − + ⋅ = ⋅ − − ⋅ − + ⋅ = a h a a h a a h a h a
w w
v . (5.2-7)

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 62
5.3 Načelo efektivnih naprezanja

U suhom se tlu naprezanja prenose preko čvrstih čestica, a u tlu, ispod razine podzemne vode,
preko čvrstih čestica i vode. Za mehaničko ponašanje tla bitna su naprezanja koja se prenose
preko čvrstih čestica (skeleta tla). To su tzv. efektivna naprezanja i označavaju se kao σ’! Može
se reći i ovako: "Efektivno naprezanje je onaj dio totalnog naprezanja koji se prenosi preko
skeleta tla".
Načelo efektivnih naprezanja: Efektivno naprezanje je izvedena veličina. Naime, efektivna
naprezanja se u tlu ne mogu izmjeriti, već se mogu izmjeriti samo ukupna (totalna naprezanja) i
porni tlakovi (tlakovi u pornoj vodi), pa se može napisati :
σ´ = σ - u (5.3-1)
gdje su:
σ … ukupno naprezanje,
u … porni tlak.
σ´ je, dakle, izvedena veličina.
Budući da voda ne može prenositi posmična naprezanja vrijedi:
' τ τ = (5.3-2)
Efektivna naprezanja su važna jer deformacije (slijeganja) i čvrstoća tla ovise upravo o
tim naprezanjima.

PRIMJER 5.3-1 ilustracija za efektivna naprezanja - pijesak na dnu jezera
Pri promjeni razine jezera mijenjaju se ukupna naprezanja u pijesku na njegovom dnu. Pijesak,
međutim, ne “osjeća” te promjene naprezanja jer se ona prenose putem vode i vode u porama
pijeska. Naime, uzgon na čestice je jednak bez obzira kolika je dubina vode u jezeru. Ukupna se
naprezanja, dakle, u pijesku mijenjaju, ali efektivna ne.

pijesak
razina jezera 2
razina jezera 1


Slika 5.3-1 Naprezanja u sloju pijeska na dnu jezera.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 63
5.4 Tečenje vode u tlu

5.4.1 Jednodimnezionalno tečenje

Ako je površina podzemne vode horizontalna i pod jednakim uvjetima (jednaki su vanjski
tlakovi na njenoj površini) – nema tečenja. Tečenje nastaje ako nastane razlika potencijala u
podzemnoj vodi. Ovdje potencijale treba shvatiti kako ih za modeliranje tečenja vode u cijevima
definira poznata Bernoullijeva jednadžba. Bernoullijeva jednadžba, za gibanje realnih tekućina
(za slučaj malih brzina) tj., da je ukupni potencijal (h) jednak sumi geodetskog (h
g
) i
piezometarskog potencijala (h
p
) glasi (izražena u visinama):

h = h
g
+ h
p
. (5.4-1)

Jednodimenzionalno tečenje. Ovo se može ilustrirati na jednostavnom primjeru. U
laboratoriju možemo ugraditi uzorak tla duljine l i površine F, prema shemi na sl. 5.4-1. Tečenje
nastaje jer se potencijali na ulazu i izlazu iz uzorka razlikuju za H. Važno je napomenuti da
tečenje nastaje samo ako nastupi razlika ukupnih potencijala. Na slici 5.4-1. prikazan je tzv.
jednodimenzionalan slučaj tečenja jer se može opisati promjenom u smjeru jedne dimenzije (osi
z). To je ujedno i strujna cijev jer sva voda, koja s jedne strane uđe, izađe van na drugoj. Na
desnoj su strani sl. 5.4-1. nacrtani potencijali. Visinski se potencijali odmjeravaju od referentne
ravnine koja je na slici označena s RR. Treba napomenuti da se RR može postaviti na bilo kojoj
visini tj. da izbor visine RR ne utječe na ukupne potencijale.

h
p
, h
g
, h [m]
z
a
a
l
H
b
b H
RR
uzorak tla
tlačni potencijal
geodetski potencijal
ukupni potencijal
- referentna ravnina


Slika 5.4-1 Jednodimenzionalno tečenje i prikaz potencijala.


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 64
5.4.2 Darcyjev zakon i određivanje koeficijenata propusnosti tla (u laboratoriju)

Neki put je potrebno odrediti brzinu kojom voda protječe kroz tlo. Brzina tečenja je
volumen vode koji proteče kroz površinu uzorka A u promatranom vremenu, dakle, brzina
tečenja, v, je

A t
V
v

= (m/s) (5.4-2)
gdje je
V ... volumen vode,
t ... vrijeme,
A ... površina uzorka.
Tečenje kroz uzorak (tlo) je to brže, što je razlika potencijala, H, veća, a duljina uzorka, l, manja, pa se
definira fizikalna veličina koja se naziva hidraulički gradijent, i

l
H
i = (5.4-3)
Da se, dakle, izjednače mjerenja pri različitim duljinama uzoraka i različitim padovima
potencijala, H, potrebno je izmjerenu brzinu podijeliti s hidrauličkim gradijentom. Rezultat je
brzina po jediničnom gradijentu što nazivamo koeficijentom propusnosti (k):

H t A
l V
l
H
t A
V
i
v
k
⋅ ⋅

=

= = (5.4-4)
Konstanta proporcionalnosti naziva se koeficijent propusnosti. Voda protječe različitom
brzinom kroz razne materijale, što znači i da su koeficijenti propusnosti različitih materijala
različiti. Izraz (5.4.-4.) može se napisati i ovako:

i k v ⋅ = (5.4-5)

i naziva se Darcyijevim zakonom. Darcyjev zakon, dakle, kaže da je brzina tečenja kroz tlo
proporcionalna hidrauličkom gradijentu.
| | m/s
n
v
v
s
=
gdje je n – relativni porozitet uzorka
v
s
– stvarna brzina
v- Darcy-eva brzina

Na sl. 5.4-2 su prikazane sheme mjerenja koeficijenta propusnosti u laboratoriju.
Mjerenje s konstantnim padom je ono u kojemu je za cijelo vrijeme trajanja pokusa
zadržana razlika potencijala (sl 5.4-2a), a mjere se: volumen tekućine koja je protekla kroz
uzorak i vrijeme. Pretpostavlja se da se voda koja otječe iz gornje posude stalno nadoknađuje.
Primjenjuje se uglavnom kod dobro propusnih tala kakva su šljunak i pijesak. Za taj pokus
vrijedi izraz (5.4-4).


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 65
h
l
h
1
h
2
a
dh
l
A
V
površina
presjeka,
A
uzorak
uzorak


a) b)
Slika 5.4-2 Shema mjerenja koeficijenta propusnosti: a) sa stalnim padom i b) s
promjenjivim padom.

Mjerenje s promjenljivim padom je ono u kojemu je za vrijeme trajanja pokusa razlika
potencijala mijenja (smanjuje) jer voda u cjevčici stalno pada (sl 5.4-2b)
dh a dt L h k A dt v A dq ⋅ = ⋅ ⋅ ⋅ = ⋅ ⋅ = ) / ( ,
što se može napisati kao diferencijalna jednadžba
dt
L a
A
k
h
dh


⋅ = , čije je rješenje
L a
A
t k h

⋅ ⋅ = ln .
Rubni i početni uvjeti se dobiju tako da se, za interval ∆t mjere početna i konačna visina
stupaca vode, h
1
i h
2
, pa se koeficijent propusnosti k izračuna iz


( )
2
1
1 2
h
h
ln ⋅


=
t t A
L a
k

Mjerenje sa zadanim protokom. Ovo je suvremen način mjerenja, prvenstveno za
slabopropusne materijale. Kod takvih je materijala potrebno da protekne puno vremena da kroz
uzorak proteče mjerljiva količina vode, pa pokusi mogu trajati danima. Suvremena tehnika
omogućuje nametanje odgovarajućeg precizno odmjerenog protoka kroz uzorak (čime je
izbjegnuta potreba mjerenja volumena). Kao reakcija na nametnuti protok, na ulazu u uzorak se
poveća porni tlak, na temelju čega se može izračunati pad potencijala i odrediti koeficijent
propusnosti prema Darcyju. Budući da je ovo ispitivanje vezano uz troosni uređaj, bit će opisano
u poglavlju o posmičnoj čvrstoći (v. poglavlje 9.).


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 66
5.4.3 Dvodimenzionalno tečenje – strujne mreže

Praktični problemi su uvijek u tri dimenzije (3D), ali se često mogu riješiti modeliranjem
u 2D. Kao i za 1D, tako i tečenje u 2D nastaje kad se pojavi razlika potencijala, kao što je to
prikazano na sl. 5.4-3. Međutim, 2D model je složeniji, pa ga treba detaljnije obrazložiti. Na sl.
5.4-3. su naznačeni i neki elementi koji će se dalje koristiti.
h
2
H = h
1
- h
2
, razlika potencijala
proizvoljno odabrana
referentna ravnina
h
pA
h
gA
h
1
h = h
gA
+ h
pA
nepropusna barijera
p
i
e
z
o
m
e
t
a
r
t
l
a
č
n
i

p
o
t
e
n
c
i
j
a
l
g
e
o
d
e
t
s
k
i
p
o
t
e
n
c
i
j
a
l
kada postoji razlika
potencijala - nastaje tečenje
strujnica

Slika 5.4-3 Shema za tumačenja tečenja vode u 2D.

v
Z
+
δv
Z
δz
dz
v
y
+
δv
y
δy
dy
v
X
+
δv
X
δx
dx
v
y
v
X
v
Z
x
y
z


Slika 5.4-4 Protjecanja vode kroz element tla.

Tečenje vode u tlu se modelira na temelju fizikalnih zakona, a uz pomoć matematičkih
izraza (diferencijalnih jednadžbi). Primjena matematike u definiranju problema omogućuje
njezinu primjenu i pri njegovu rješavanju. To znači da, nakon što smo definirali početnu
jednadžbu, po njezino rješenje možemo posegnuti u matematiku, koje nas već tamo čeka, kao
rješenje odgovarajućih diferencijalnih jednadžbi.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 67
Pri protjecanju kroz element tla (sl. 5.4-4) imamo promjene protoka vode u sve tri
dimenzije (u smjerovima osi x, y i z). Ako promatramo tečenje samo u ravnini (x, y), onda
smatramo da je promjena protoka u smjeru z jednaka tj. imamo tzv. ravninski model tečenja.
Tada se prirast protoka, ∆q, u smjerovima x i y, može izraziti ovako:
- ulazni protok ... dxdz v dydz v q q q
y x ye xe e
+ = + = (5.4-6)
- izlazni protok ... dxdz dy
y
v
v dydz dx
x
v
v q q q
y
y
x
x yo xo o
|
|
.
|

\
|


+ + |
.
|

\
|


+ = + = (5.4-7) -
razlika protoka ... dydxdz
y
v
dxdydz
x
v
q q q
y
x
y x


+


= ∆ + ∆ = ∆ (5.4-8)
Promjena protoka (u jed. 5.4-8) jednaka je promjeni volumena vode u elementu tla u
vremenu,
t
V
w


. Izjednačavanjem, s već izvedenim izrazom za promjenu volumena u elementu
tla, dobije se jednadžba ravnoteže masa (balansa masa):
dt
dV
dxdy
y
v
x
v
y
x
=
|
|
.
|

\
|
+




, (5.4-9)
Najjednostavniji je slučaj ako pretpostavimo da je fluid nestišljiv i da nema promjene volumena
skeleta tla, tj. da je 0 =

t
V
w

. Za rješenje diferencijalne jednadžbe 5.4-9 uvodi se tzv.
potencijalna funkcija Φ(x,y) i primjenom Darcyjevog zakona (iz jednadžbe 5.4-5) slijedi:
dx
h
k v
x
x

− = =

Φ ∂
, (5.4-10a)

dy
h
k v
y
y

− = =

Φ ∂
. (5.4-10b)
U gornjim je jednadžbama negativan predznak jer, ako se promatra tečenje u pozitivnom
smjeru osi x ili y, funkcija potencijala u tom smjeru mora padati, tj. imati predznak minus.
Jednadžba 5.4-9 tada postaje
0
2 2
=
Φ
+
Φ
y x ∂



, (5.4-11)
što je tzv. Laplaceova diferencijalna jednadžba za stacionarno stanje tečenja (jer ne ovisi
o vremenu). Jednadžba se može riješiti metodom konformnog preslikavanja tako da se definiraju
konjugirani parovi funkcija Φ(x,y) i Ψ(x,y). Integracijom jednadžbe 5.4.-10. dobije se
C z x kh y x + − = Φ ) , ( ) , ( (5.4-12)
gdje je C konstanta. Ako se funkciji Φ(x,y) pridruži konstantna vrijednost, recimo Φ
1,
tada će
njezin grafički prikaz biti krivulja duž koje je (ukupni) potencijal konstantan. Seriju takvih
krivulja: Φ
1
, Φ
2
, Φ
3
, Φ
4
itd. nazivamo ekvipotencijale.
Može se pokazati da Laplacovu diferencijalnu jednadžbu, 5.4-9 može zadovoljiti još
jedna funkcija koju ćemo nazvati funkcija tečenja Ψ(x,y):
-
dy
h
k v
x
y

− = =

Ψ ∂
, (5.4-13a)

dx
h
k v
y
x

− = =

Ψ ∂
. (5.4-13b)
Totalni diferencijal funkcije Ψ(x,y) je
dy v dx v dy
y
dx
x
d
x y
+ − =

Ψ ∂
+

Ψ ∂
= Ψ (5.4-14)
Ako se funkciji Ψ(x,y) pridruži konstantna vrijednost Ψ
1
, tada je dΨ=0 i slijedi:
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 68
x
y
v
v
dx
dy
= (5.4-15)
što znači da tangenta u svakoj točki funkcije Ψ(x,y)=Ψ
1
definira smjer brzine tečenja vode u toj
točki. Davanjem vrijednosti Ψ
1
, Ψ
2
, Ψ
3
, Ψ
4
, Ψ
5
itd. dobije se familija krivulja koje nazivamo
strujnice. Konjugirane funkcije: ekvipotencijale i strujnice moraju biti međusobno okomite.
Elementi strujnog polja, koji nastaju presijecanjem ekvipotencijala i strujnica, nazivamo
kvazikvadratima jer imaju međusobno okomite stranice koje su približno jednakih veličina, tj.
∆b = ∆l (sl. 5.4-5). Svi kvazikvadrati tvore tzv. strujnu mrežu. Važno je primijetiti da su
ekvipotencijale i strujnice međusobno okomite samo kod izotropne sredine (k
x
= k
y
). Prije, kad
nije bilo računala, strujna mreža se crtala ručno pri čemu se pazilo da se poštuju svojstva
kvazikvadrata. Posao je bio prilično mučan i dugotrajan (izmjenično crtanje i brisanje).
Laplaceova se jednadžba (uz zadane rubne uvjete) može riješiti, za jednostavne primjere,
analitičkim, a za složenije, numeričkim metodama. Za takva rješenja danas postoje komercijalno
dostupni kompjuterski programi.
Jedna jednostavna strujna mreža je prikazana na slici 5.4-5.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 69
5.4.4 Upotreba strujne mreže

Strujna mrežu koristimo za određivanje: tlakova u vodi koja se procjeđuje (pornih tlakova),
protoka vode i sile strujnog tlaka.

5.4.4.1 Određivanje pornog tlaka

U strujnoj mreži su, pomoću ekvipotencijala, prikazani ukupni potencijali. Iz jednadžbe 5.4-1,
ako poznajemo ukupne potencijale, možemo odrediti piezometarske ili tlačne potencijale.

100% 0%
9
0
,9
%
8
1
,
8
%
7
2
,
7
%
6
3
,
6
%
5
4
,
5
%
4
5
,
5
%
3
6
,
4
%
2
7
,
3
%
1
8
,
2
%
9
,1
%
H
p
i
e
z
o
m
e
t
a
r
ekvipotencijala
strujnica
s
t
r
u
j
n
a

c
i
j
e
v
q

b


l
polje "A"
81.8°H
18.2°H
dva pada potencijala (od 100% do 90,9% i od 90,9% do 81,8%)
ukupan broj padova je 11 tj. n
H
= 11
pad potencijala između dvije
ekvipotencijale je DH =
H
11

nepropusna granica
a

- H ... ukupna razlika potencijala,
- ekvipotencijala ... linija jednakih potencijala,
- strujnica ... linija koja pokazuje smjer tečenja,
- strujna cijev ... područje između dvije strujnice, nema tečenja preko
granice strujne cijevi (na slici su 4 strujne cijevi).

Slika 5.4-5 Strujna mreža za jedan primjer građevne jame u vodi.

Porni tlak u bilo kojoj točki strujne mreže dobije se množenjem piezometarske visine (vidi sl.
5.4-5) sa specifičnom težinom vode (što je isto što i jedinična težina vode):

w p
h u γ ⋅ = . (5.4-16)
5.4.4.2 Određivanje protoka

Strujna mreža se može iskoristiti za izračunavanje ukupnog protoka. Na sl. 5.4-5 je to protok
vode ispod zagatne stijene u građevnu jamu (potrebno ga je odrediti radi, primjerice
dimenzioniranja crpki za evakuaciju vode iz građevne jame).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 70
Prostor između dviju strujnica nazivamo strujna cijev. Naime, sva voda koja uđe u taj
prostor na granici stopostotnog potencijala, izlazi na granici nulapostotnog potencijala jer po
definiciji strujnice nema tečenja u smjeru okomitom na nju. Ukupni protok se može, pomoću
strujne mreže, prikazati kao zbroj protoka kroz strujne cijevi. Protok za jednu strujnu cijev
iznosi:
b
l
H
k q
i
∆ ⋅


⋅ = . (5.4-17)
Za kvadratičnu mrežu je 1 / = ∆ ∆ l b i tada je ukupni protok :
H
n
n
k q n Q
H
s
i s
⋅ ⋅ = ⋅ = , (5.4-18)
gdje je n
s
broj strujnih cijevi, a n
h
broj padova potencijala između po dvije ekvipotencijale.
Odnos n
s
/ n
h
naziva se još i koeficijent mreže.


5.4.4.3 Sila strujnog tlaka

Uslijed tečenja, na elemente tla u strujnoj mreži, osim uzgona, djeluje i sila strujnog tlaka



a) b)
Slika 5.4-6 a) tlakovi od tečenja vode na element tla i
b) sile od vode na jediničnom elementu tla.

za jedinični volumen je sila strujnog tlaka
i
b
b
l
H
s
w w
r
⋅ =
|
.
|

\
|





= γ γ
1
(5.4-19)
Tada je ukupna sila u polju tečenja, na jedinični volumen, rezultanta sila od težine tla umanjene
za uzgon (što daje uronjenu težinu), čemu se pridodaje djelovanje strujnog tlaka (sl. 5.4-6). Ta
se sila označava s γ

i naziva efektivna jedinična težina tla, a dobije se prema

w
i γ γ γ
r
r r
+ = ' ' ' . (5.4-20)


p = ∆h
.
γ
w
-h
γ'
γ''
s = i
.
γ
w
γ
w
γ
-
b
-
l
s
strujnica
ekvipotencijala
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 71
5.4.4.4 Hidraulički slom tla

U, primjerice, građevnoj jami može nastupiti slom tla uslijed strujanja vode prema gore (sl. 5.4-
6, polje “A”) jer član
w
i γ ⋅
r
može postati jednak γ', tj. njihov zbroj jednak nuli
0 ' ' ' = − =
w
iγ γ γ . (5.4-21)
Kažemo tada da je to pojava tzv. kritičnog hidrauličkog gradijenta:
i
c
=
,
γ
γ
w
. (5.4-22)
Kad nastupi kritični hidraulički gradijent čestice tla u toj zoni počnu lebdjeti u vodi, a
može doći i do ispiranja čestica iz tla u dnu građevne jame. Proces je samoubrzavajući jer se
ispiranjem čestica smanjuje debljina sloja, a time povećava gradijent i dalje se sve ubrzava samo
po sebi. Ako se to dogodi u građevnoj jami, proces može biti tako brz da mješavina vode i
čestica u nekoliko sati ispuni čitav volumen građevne jame.
Zbog toga je važno odrediti faktor sigurnosti protiv hidrauličkog sloma tla koji glasi
w
s
i
F
γ
γ

=
'
. (5.4-23)
Vrijednosti faktora sigurnosti se kreću između 2 i 3.
Zadan je slučaj procjeđivanja iza zagate stijene prema dolje priloženoj slici.

11,00 m
5,00 m
4,00 m
12,00 m
4,50 m
1,80 m
voda
zagatna stijena
dno jame
razupora
voda


Slika 5.4-7. Tečenje u građ. jamu ograđenu zag. stijenama, homogeno tlo.

Odredit ćemo faktor sigurnosti protiv hidrauličkog sloma za dva slučaja:
- građevna jama ograđena zagatnim stijenama u homogenom tlu, sl. 5.4-7. i
- građevna jama u uslojenom tlu, gdje zagatne stijene, kroz pijesak, dopiru do sloja gline
da sve zajedno čini jedan vodobrtveni sustav, sl. 5.4-8.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 72
11,00 m
5,00 m
1,00 m
12,00 m
4,50 m
razupora
zagatna stijena
datum
2,00 m CL
pijesak
proslojak gline
voda
pijesak
voda


Slika 5.4-8 Tečenje u građ. jamu ograđenu zag. stijenama, proslojak gline.
betonska
brana
jezero
homogeno izotropno tlo

Slika 5.4-9 Tečenje ispod betonske brane s pregradom ispod srednjeg dijela.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 73
betonska
brana
jezero
uzvodna
pregrada
homogeno
izotropno tlo
nepropusna granica
propusna granica propusna granica

Slika 5.4-10 Tečenje ispod betonske brane s pregradom s uzvodne strane.


H
jezero
p
r
o
p
u
s
n
a

g
r
a
n
i
c
a
homogeni
nasip
slobodno vodno lice
nepropusna granica
filtar


Slika 5.4-11 Tečenje kroz homogeni zemljani nasip.

5.4 Smrzavanje tla

Kada je temperatura tla više dana ispod nule, voda u tlu se smrzava. Budući da je volumen leda
veći od volumena vode, volumen smrznutog tla se može povećati oko 10%. Drugi, a značajniji
efekt je formiranje ledenih kristala u tlu i stvaranje tzv. leća leda. U proljeće leće leda se tope,
razmoče tlo, i smanjuju čvrstoću tla. To se u nas osobito vidi na cestama u Gorskom kotaru
nakon zime, kad se na površini kolnika otvaraju rupe.
Postavljaju se pitanja: Kako se stvaraju leće leda u tlu? Kako se voda penje blizu
površine i formira leće, ako se pouzdano zna da vode tamo prije zime nije bilo? Prvo,
istraživanjem smrznutog tla ustanovljeno je da se leće vrlo rijetko pojavljuju u krupnozrnatim
materijalima (šljunku i pijesku), a da su brojne u prašinastim materijalima. Drugo, opaženo je i
da je važna brzina smrzavanja. Kod naglih smrzavanja, a prije većih snježnih padalina, leća je
bilo malo. Kod sporih ohlađivanja, leće su bile brojnije; veće su leće bile neposredno iznad
razine podzemne vode, što je značilo da su prihranjivane iz bliskog izvora vode.
Sam proces nastajanja leća leda je prilično kompliciran termodinamički proces i povezan
je s kemizmom vode. Ipak, se može izdvojiti: da nastanu leće u tlu, trebaju biti ispunjeni sljedeći
uvjeti (iz Nonveiller, 1979):
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 74
- tlo mora biti potpuno zasićeno, a leće se formiraju u zoni kapilarnog dizanja,
- temperature moraju biti manje od nule u toj zoni, a temperaturni gradijent mali, tako da se
voda usisava iz debele zone i nakuplja u leće,
- tlo mora biti sitnozrnato, a ipak dovoljno propusno da voda može migrirati (kretati se kroz
pore).
Zaštitne mjere protiv stvaranja leća su:
- građevine se moraju temeljiti na većoj dubini od one do koje prodire mraz (u kontinentalnoj
Hrvatskoj to je oko 80 cm),
- ispod prometnice se ugrađuje tamponski sloj od krupnozrnatog materijala koji prekida
kapilarno dizanje,
- ugrađuje se sloj koji je toplinski izolator, i tako zadrže veće temperature u tlu ispod njega.




LITERATURA:

[1] Craig, R.F. (1978). Soil mechanics, sec. edit., Van Nostrand Reinhold Company, New
York.
[2] EC 7 1994, Eurokod 7. Dio 1. - Opća pravila, Dio 2. – Projektiranje pomoću
laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja.
[2] Holtz, R. D., & Kovacs, W. D. (1981). An introduction to geotechnical engineering,
Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey.
[3] ISO 14688 (1997), draft international standard, Geotechnics in civil engineering -
Identification and classification of soil, classification and quatification, International
Standardisation Organisation.
[4] ISO 14688-2 (2000), Geotechnical engineering - Identification and classification of soils,
Part 2: Classification principles and quatification of descriptive characteristics (draft prEN
ISO/DIS 14688-2:2001), International Standardisation Organisation.
[5] Lambe, T. W. & Whitman, R. V. (1969). Soil mechanics. Massachusetts Institute of
Technology, John Willey & Sons, Inc., New York.
[6] Morgenstern, N. (2000). Common ground. GeoEng2000. Vo. 1., Melbourne, Australia, 1-
20.
[7] Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje građevina. Školska knjiga, Zagreb
[8] Šestanović, S. (1993). Osnove inženjerske geologije – primjena u graditeljstvu. Udžbenici
sveučilišta u Splitu. Sveučilište u Splitu.
[9] Šuklje, L. (1967). Msoehanika tal, Univerza v Ljubljani, Fakulteta za arhitekturo,
gradbeništvo in geodezijo. Ljubljana.


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 75
6 NAPREZANJA I DEFORMACIJE U TLU
6.1 Opće postavke

Zbog čega nastaju naprezanja u tlu? Naprezanja u tlu najčešće nastaju od vlastite težine tla i
dodatnog opterećenja (od građevine), odnosno rasterećenja (nakon iskopa). U horizontalno
uslojenom tlu se pretpostavlja da su vertikalna (σ
v
) i horizontalna (σ
h
) naprezanja ujedno i
glavna naprezanja tj. τ =0. Kada se nanese dodatno opterećenje, u svakom se elementu tla pojave
i posmična naprezanja, a σ
V
i σ
H
se uvećaju za ∆σ
v
i ∆σ
h
(sl. 6.1-1). Određivanje veličina
naprezanja na bilo kojoj ravnini i konstrukcije pomoću Mohrovih kružnica prikazane su u
dodatku 6.A.


element tla
σ
h
σ
v
σ
h
σ
v
σ
v
+∆σ
v
σ
h
+∆σ
h
σ
v
+∆σ
v
σ
h
+∆σ
h
element tla
τ
τ
dodatno opterećenje p
naprezanje u tlu od
opterećenja vlastitom
težinom
naprezanje u tlu od
vlastite težine tla i
dodatnog opterećenja


Slika 6.1-1 Skica uz početna i dodatna naprezanja u tlu.

Tako u tlu uvijek imamo neka početna naprezanja, kojima se onda pribrajaju dodatna naprezanja,
pa se dobije konačno stanje naprezanja. Ponašanje tla, u pravilu, nije linearno elastično,
već ovisi o početnom stanju naprezanja. Zbog toga, kod geotehničkih problema kod kojih
se traže deformacije, treba prethodno odrediti početna i konačna stanja naprezanja.
6.2 Odnosi između naprezanja i deformacija

Za izračunavanje deformacija u tlu potrebno je poznavati odnose naprezanja i deformacija. Kreće
se od elementa tla; od djelovanja npr. σ
1
, javljaju se reakcije u smjerovima σ
2
i σ
3
i pomaci,
odnosno relativne deformacije u tim smjerovima ε
1
, ε
2
i ε
3
(sl. 6.2-1.).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 76
σ
3
σ
1
σ
2
ε
1
ε
3
ε
2





Slika 6.2-1 Dijagram odnosa naprezanja i deformacija za razna stanja
naprezanja.

U inženjerskom smislu je tlo materijal za koji je bitno odrediti ponašanje u tri dimenzije;
ne može se neka dimenzija zanemariti kao kod štapova i ploča. Ipak, mogu se uvesti neke
pretpostavke koje omogućuju jednostavnije proračune deformacija. Jedna takva pretpostavka je
da se, ako su dodatna naprezanja dovoljno mala, ponašanje tla može smatrati linearno elastičnim.
S ovom pretpostavkom treba biti oprezan i u praksi je koristiti uglavnom za teško stišljive
materijale kao što su dobro zbijeni pijesci ili šljunci te prekonsolidirane gline.
Ako se razina naprezanja i deformacija zadržava u području “A”, ponašanje materijala se
može smatrati idealno elastičnim i, na temelju toga, deformacije izračunavati prema poznatim
izrazima teorije elastičnosti:

( ) | |
k j i i
E
σ σ ν σ ε + ⋅ − =
1
, i , j , k = 1,2,3 (6.3-1)
gdje je
E ... Youngov modul elastičnosti, a
ν ... Poissonov koeficijent,
i
j
i
ε
ε
ν − = ,
Uobičajene vrijednosti za tlo su ν = 0,2 do 0,3; za ν = 0,5 nema promjene volumena.

6.3 Dodatna naprezanja u tlu

Dodatna naprezanja u tlu nastaju kao posljedica opterećivanja, odnosno iskopa. Širenje
naprezanja u tlu može se slikovito prikazati, sl. 6.3-1. Kontaktno opterećenje p se može
promatrati kao skup opterećenja čija se normalna naprezanja šire s dubinom pod kutom između
30
0
i 45
0
(Bowles, 1982). Tamo gdje se ti utjecaji preklapaju (kod elementa opterećenja „B“) je
intenzitet u dubini veći nego na rubu gdje je samo jedan element („A“). Zbog toga je veći
intenzitet u razini (2) na manjoj površini, u razini (3) je manji intenzitet na većoj površini. Očito
je da intenzitet opterećenja opada od površine prema dubini. Širenje informacija u tlu je, dakle
ε
σ
idealno elastično ponašanje
stvarno ponašanje
razina radnih naprezanja
A
trajna deformacija
r
a
s
t
e
r
e
ć
e
n
j
e
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 77
piramidalno, a ne vertikalno. Za raspodjelu naprezanja po dubini, u linearno-elastičnom
materijalu, koristi se Boussinesqovo rješenje.


z
σ
v2
B
površina tla
prvi sloj
drugi sloj
p
cca 45
0
cca 45
0
opterećenje p
σ
v3
1
2
3
naprezanja
ispod B
A


Slika 6.3-1 Širenje dodatnih naprezanja u tlu.

6.4 Izračunavanje dodatnih naprezanja prema teoriji elastičnosti
6.4.1 Boussinesqovo rješenje za koncentriranu silu na površini

Dodatna naprezanja se izračunavaju na temelju Boussinesqovog rješenja (Boussinesq, 1885) za
koncentriranu silu Q na površini izotropnog elastičnog poluprostora. Elastičnim poluprostorom
smatramo dio prostora, omeđen horizontalnom ravninom ispod koje je linearno-elastičan
materijal (tlo), koji je definiran samo s dva parametra, E i ν. Iako tlo nije linearno elastično,
praksa je pokazala se da je ovakav model ponašanja tla dovoljno dobar za izračunavanje
dodatnih naprezanja, ako se naprezanja i deformacije zadržavaju u zoni „A“ (sl. 6.2-1). Stanje
naprezanja i deformacija u Boussinesqovom problemu je osno simetrično. Dodatna vertikalna
naprezanja su prema tome ovisna o intenzitetu sile (Q), dubini (z) i kutu (Θ), ili simbolički (sl. 6.4-
1):
( ) Θ ∆ = ∆ , , z Q
v
σ σ . (6.4-1)
izraženo formulom to je
θ
π
σ
5
2
cos
2
3
z
Q
v
= ∆ (6.4-2)
Interesantno je primijetiti da vertikalna dodatna naprezanja u elastičnom poluprostoru ne
ovise o parametrima materijala E i ν.
Izraz 6.4-2 za normalno naprezanje vrijedi uz uvjet da je jedinična težina materijala
poluprostora (tla) jednaka nuli, što znači da je to izraz za promjenu naprezanja samo od
opterećenja na površini (zato iz označavamo s ∆). Ukupno normalno naprezanje u nekoj dubini z
je dakle zbroj dvaju naprezanja:

σ
v
= σ
vg
+ ∆σ = γ z + ∆σ (6.4-3)
Dio tla koji je ispod razine podzemne vode treba uzeti s uronjenom jediničnom težinom
(γ').
Boussinesqovi izrazi su poslužili drugim istraživačima kao podloga za rješavanje
dodatnih naprezanja u tlu za razne oblike površinskog opterećenja, od kojih su najčešći kružni
(Newmark) i pravokutni (Steinbrenner), opterećeni jednolikim opterećenjem.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 78
r
z
∆σ
v

σ
t

σ
r
element tla
elastični
poluprostor
z
Q
Θ


Slika 6.4-1 Skica za Boussinesqovo rješenje: koncentrirana sila Q na površini
izotropnog elastičnog poluprostora s elementom tla na kojemu se,
zbog sile, javljaju dodatna naprezanja (nisu naznačene posmične
komponente naprezanja).

6.4.2 Dodatna naprezanja ispod kružne jednoliko opterećene površine i Newmarkovi
krugovi

Na osnovi Bousinesqa, Newmark (Newmark, 1935) je izveo rješenje za dodatno naprezanje
ispod sredine kružno opterećene ploče (na površini elastičnog poluprostora).
r
z
∆σ
p

Slika 6.4-2 Element tla ispod centra kružno opterećene površine.
∆σ
v
= p.I
c
(6.4-4)

¦
)
¦
`
¹
¦
¹
¦
´
¦

|
.
|

\
|
+ − = ∆

2
3
2
1 1
z
r
p
V
σ (6.4-5)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 79


p
σ
v
' = 0,1p'
0,2p'
0,4p'
0,6p'
0,9p'
4r
2r
r
r
1 0.8 0.6 0.4 0.2 0
p'
z
1
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
0
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
A
B
raspodjela dodatnih
naprezanja ispod
središnje točke A
raspodjela dodatnih naprezanja
ispod rubne točke B
(neposredno s vanjske strane,
gdje je rubno napr. p=0)

Slika 6.4-2 Prikaz širenja normalnih naprezanja ispod kružnog temelja.

Ako je temelj ukopan, kontaktno opterećenje treba smanjiti jer se tlo rasterećuje za težinu
iskopanog tla (uzeti γ', ako je RPV na površini terena):
p' = p - γ z (6.4-6)
Ishodište koordinatnog sustava premještamo tada s površine na dno temelja otkuda onda
određujemo novu koordinatu z' (umjesto z, s povšine, sl. 6.4-2)
Na osnovi Newmarkovog opterećenja može se odrediti raspodjela naprezanja ispod
kružnog opterećenja (sl. 6.4-2). Primjećuje se da se kontaktno opterećenje p’ smanjuje na samo
20% na dubini koja je jednaka promjeru temelja.
Pomoću ovog je rješenja Newmark razvio metodu za određivanje dodatnih naprezanja
ispod površine proizvoljnog oblika.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 80
0 1
z = a

Slika 6.4-3 Newmarkovi krugovi za određivanje normalnih naprezanja ispod
temelja proizvoljnog oblika.

Jednadžba 6.4-5 može se preformulirati na slijedeći način:

1 1
3
2

|
|
.
|

\
| ∆
− =

p z
r
v
σ
(6.4-6)
Ako se za odnos N = ∆σ
v
/ p uvrštavaju, primjerice, 0,1, 0,2 ...., dobiju se vrijednosti r/z kao u
tab. 6.4-1. Da se ilustrira značenje te tablice, može se reći (za, primjerice, prvi stupac): da bi
prirast dodatnog naprezanja u dubini od 1,0 m, ispod centra kružno opterećene površine bio 0,1
.

p, polumjer (r) te površine treba biti 0,27 m. Za
∆σ
v
= 0,2
.
p, u istoj dubini, treba opteretiti površinu od 0,40 m. Treba primijetiti da ako
opteretimo prstenastu površinu unutarnjeg polumjera 0,27 m, a vanjskog 0,40 m, prirast
naprezanja na 1,0 m će ponovno biti 0,1
.
p. To znači da, ako opterećujemo prstenaste površine s
polumjerima koji su jedan za drugim u tab. 6.4-1, prirast naprezanja na jediničnoj dubini bit će
uvijek 0,1
.
p. Ako te prstenove podijelimo radijalno, sa zrakama kao na sl. 6.4-3, prirast
naprezanja od svake pačetvorine bit će 0,1/20
.
p = 0,05
.
p.
Iz navedenog slijedi da se u mjerilu slike može ucrtati tlocrt temelja i samo prebrojiti sve
pačetvorine koje temelj prekriva (recimo, n pačetvorina). Dodatno naprezanje u jedičnoj dubini
bit će tada ∆σ
v
= n
.
0,05
.
p.
Budući da su Newmarkovi izrazi dobiveni iz linearno elastičnog odnosa naprezanja i
deformacija, ova se konstrukcija može primijeniti za bilo koju dubinu z. Na sl. 6.4-1 je
naznačena i jedinična dimenzija, z = a (a je dužina te crte u cm). Za traženu dubinu, z, se sve
dimenzije temelja reduciraju s veličinom a/z i nacrtaju na Newmarkovom dijagramu tako da se
središte krugova poklopi s točkom temelja u kojoj treba odrediti dodatno naprezanje, sl. 6.4-4.
Na taj se način može dobiti raspodjela dodatnih naprezanja po dubini ispod bilo koje točke
temelja.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 81

Tablica 6.4-1 Za kružno opterećenu površinu: veza prirasta naprezanja N =
∆σ
v
/ p i odgovarajućeg promjera, r, za jediničnu dubinu (prema
Newmark, 1935).

N 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 0,95 1,0
r/z 0,270 0,400 0,518 0,637 0,766 0,918 1,110 1,387 1,908 2,523 :



Primjer 6.4. -1
Zadan je temelj dimenzija prema slici dolje, s kontaktnim opterećenjem p
k
= 250 kN/m
2
. Odredi
dodatno vertikalno naprezanje ispod točke A, na dubini od 80 m, pomoću Newmark–ove mreže.
















Rješenje:

Na Newmark-ovu mrežu za određivanje neprezanja ispod temelja proizvoljnog oblika potrebno
je ucrtati zadani temelj, i to na sljedeći način:

- prvo odredimo mjerilo tako da nam dužina 01 odgovara dubini točke (A) u kojoj
određujemo naprezanje (z = 80 m)
- zatim u tom mjerilu nacrtamo zadani temelj, s točkom A u centru Newmark-ove mreže
- izbrojimo koliko segmenata Newmark-ove mreže pokriva (ili djelomično pokriva) temelj (n)
- utjecajni faktor jednog segmenta naznačen je na mreži (I)
- dodatno naprezanje izračunamo prema formuli

| |
2
/ m kN I n p
k v
⋅ ⋅ = ∆σ






A
40
20
10
20 40 60
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 82
0 1
z = a
I = 0,005
80 m
Newmark-ova mreža s ucrtanim temeljom






























2
/ 250 m kN p
k
= (opterećenje temelja)
005 , 0 = I (utjecajni faktor jednog segmenta mreže)
31 = n (broj segmenata)
2
/ 75 , 38 005 , 0 31 250 m kN I n p
k v
= ⋅ ⋅ = ⋅ ⋅ = ∆σ (dodatno naprezanje)


6.4.3 Dodatna naprezanja ispod pravokutnog opterećenja

Za određivanje dodatnih naprezanja u tlu ispod pravokutnog temelja može s primijeniti
aproksimativna metoda odnosno (metoda 2:1)
Aproksimativna metoda temelji se na pretpostavci da se raspodjela naprezanja (u horizontalnoj
ravnini) širi sa porastom dubine (slika 6.4-4).
Iz slike se može uočiti da pravac naprezanja ima nagib 2:1 što dovodi do zaključka da na bilo
kojoj dubini z, parametri L i B povećavaju za iznos dubine z. Prema tome naprezanje na dubini z
iznosi
| |
2
v
m / kN
) z L )( z B (
P
+ +
= σ ∆

gdje je P = koncentrična sila
B = širina
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 83
L = dužina
Z = dubina

v
σ ∆ = dodatno naprezanje
∆σ
v
z
L
B
1
2
1
2


Slika 6.4-3 Raspodjela dodatnih naprezanja po dubini

Kako su P, L i B konstantni u proračunu za dati temelj očito je da se naprezanje smanjuje kako
se dubina povećava. Ova metoda se koristi samo za preliminarane analize stabilnosti temelja jer
rješenja nisu dovoljno točna. Da bi se dobila točnija rješenja koristi se teorija elastičnosti.

Primjer 6.4.-2.
Na tlo jedinične težine γ = 17 kN/m
3
postavljen je temelj dimenzija B×L = 3×4, s kontaktnim
opterećenjem p
k
= 117 kN/m
2
. Potrebno je odrediti raspodjelu početnih vertikalnih naprezanja

vo
), na dubinama 5m, 10m, 15m i 20m, te dodatna vertikalna naprezanja (∆σ
v
) prema metodi
1:2

.
p
k
=117 kN/m
2
z'=5m
p
k
B
L
γ = 17 kN/m3

Rješenje:

- početna vertikalna naprezanja

| |
2
/ m kN z
vo
γ σ ⋅ =

- dodatna vertikalna naprezanja prema metodi 1:2

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 84
| |
2
v
m / kN
) z L )( z B (
P
+ +
= σ ∆ (dodatno naprezanje u tlu)

komentar: U zadatku valja uočiti da je zadano kontaktno opterećenje
k
p , a ne koncentrična sila
P. Da bi smo odredili koncentričnu silu P potrebno je kontaktno opterećenje pomnožiti sa
površinom temelja.

kN L B p P
k
1404 4 3 117 = ⋅ ⋅ = ⋅ ⋅ = (ukupna sila temelja na tlo)


-tablica raspodjele početnih i dodatnih naprezanja po dubini








-dijagram raspodjele početnih i dodatnih naprezanja po dubini











z [m] σ
vo
[kN/m
2
] (B+z)(L+z) [m
2
] ∆σ
v
[kN/m
2
]
0 0 12 117,00
5 85 72 19,50
10 170 182 7,71
15 255 342 4,11
20 340 552 2,54
0 100 200 300 400
Početno naprezanje σ
vo
[kN/m
2
]
20
15
10
5
0
D
u
b
i
n
a

z

[
m
]
0 40 80 120
Dodatno naprezanje ∆σ
v
[kN/m
2
]
20
15
10
5
0
D
u
b
i
n
a

z

[
m
]
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 85
6.4.4 Dodatna naprezanja ispod trakastog opterećenja
Newmarkova konstrukcija traži određene pripreme i ponešto zamoran postupak crtanja i
proračunavanja veličina temelja u različitim mjerilima. Budući da su najčešći oblici temelja
pravokutni, izvedeni su izrazi i konstrukcije prilagođeni upravo takvim temeljima. Pravokutni
temelji protežu se od najjednostavnijeg (i najčešćeg) kvadratnog oblika (za tzv. temelj samac,
ispod stupa) do temeljne trake (za zidove). Ako je jedna dimenzija vrlo dugačka, možemo temelj
smatrati tzv. “beskonačnom trakom”, za koju je izraz dao Terzaghi (1943), sl. 6.4-5,a:
∆σ
v
= q ·I
s
, gdje je I
s
= [β + sin β.cos( β + 2 α) ] / π (6.4-7)
Na sl. 6.4-5b prikazan je rezultat takvog proračuna linijama jednakog intenziteta
dodatnog naprezanja. Vidi se da je, primjerice, prirast od 0,2
.
p, ispod sredine trake oko
3
.
b (jedne i pol širine temeljne trake). Prema tome, utjecaj površinskog opterećenja relativno
brzo opada s dubinom.

α
β
∆σ
V
x
b b
z
c
L
q


a) b)
Slika 6.4-5 a) shema za proračun dodatnih vertikalnih naprezanja i b) prikaz
širenja dodatnih vertikalnih naprezanja ispod trakastog temelja.
6.4.4 Dodatna naprezanja ispod ugla pravokutne jednoliko opterećene površine
(Steinbrenner, 1934 i Newmark 1935)

Na osnovi Bousinesqovog rješenja, Steinbrenner (Steinbrenner, 1934) je izveo rješenje za
dodatno opterećenje u dubini z' ispod ugla pravokutnog temelja dimenzija b × l , s time da je b <
l (sl. 6.4-6a), prema izrazu:
p I
V
⋅ = ∆σ , (6.4-8)
Utjecajni koeficijent I određuje se prema dijagramu sa slike (sl. 6.4-6b) za odgovarajuću
dubinu z'/b i odnos l/b. Kako je utjecajni koeficijent određen za dodatno naprezanje ispod ugla
pravokutnog temelja, dodatno naprezanje ispod bilo koje točke pravokutnog temelja možemo
dobiti linearnom kombinacijom takvih pravokutnika. Razlikujemo dvije situacije:
− za točku A, unutar pravokutnika i
− za točku B, izvan pravokutnika.
q
0,9 q
0,7 q
0,5 q
0,3 q
0,1 q
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 86
Za točku A, postupa se prema shemi na sl. 6.4-6c. Pravokutna površina se podijeli na
četiri manja pravokutnika i za svaki od njih se odredi I (uvijek pazeći koja je manja, a koja veća
stranica), pa slijedi:
I=I
1
+I
2
+ I
3
+I
4
(6.4-9)
Zbrajanje koeficijenata znači da ćemo djelovanja svih četiriju pravokutnika superponirati.
To je dozvoljeno samo ako vrijedi pretpostavka da je sredina (poluprostor) linearna i elastična, a
što je i bilo polazište za Boussinesqova i Steinbrennerova rješenja.
Za točku B, postupa se prema shemi na sl. 6.4-6d. Osnovni pravokutnik se produlji do
točke B. Nakon toga je postupa po jednakom principu kao kod točke A, s time da se utjecaji
dvaju pravokutnika izvan područja osnovnog pravokutnika (I
III
i I
IV
) moraju oduzeti:
I=I
1
+I
2
- I
3
-I
4
(6.4-10)
0 0
.
0
5
0
.
1
0
.
1
5
0
.
2
0
.
2
5
I
σ
=
∆σ
q
0
2
4
6
8
10

z
'
b

=

1
m

l
b
= ∝
B
1
3
2
4
+
+
-
-
1
1 1
1
A b
l
∆σ
V
z
a) c)
b)
d)

l
b
= 1

l
b
= 2

Slika 6.4-6 a) shema za proračun dodatnih vertikalnih naprezanja ispod ugla
pravokutne površine, b) dijagram utjecajnog koeficijenta I, c) shema
površina za proračun naprezanja ispod unutrašnje i d) vanjske točke
na površini.

Numeričku vrijednost za utjecajni koeficijent I, ispod ugla pravokutno opterećene
površine, navodi se prema Newmarku (Newmark, 1935, iz Terzaghi, 1943):
1
) 1 ( 2
1
2
1
) 1 ( 2
4
1
2 2 2 2
2
1
2 2
1
2 2
2 2
2 2 2 2
2
1
2 2
+ + +
+ +
+
+ +
+ +

+ − +
+ +
=

n m n m
n m mn
tg
n m
n m
n m n m
n m mn
I
π
(6.4-11)
gdje je z b m / = , a z l n / = .

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 87
6.4.5 Karakteristična točka

Do sada smo promatrali samo opterećenja koja izravno djeluju na površinu. U praksi je to
slučaj kad se na površini, recimo, nalazi nasip čiji je temelj u neposrednom kontaktu s temeljnim
tlom. U praksi je obično, između opterećenja i temeljnog tla, posrednik neka temeljna
konstrukcija određene krutosti, koja će preraspodjeljivati kontaktna naprezanja. Ako je krutost
temelja velika (to se obično izražava s EI = ∞ ), a opterećenje na površini temelja jednoliko
rasprostrto, sve točke temelja slijegaju se jednako. Ako je pak, krutost temelja mala do vrlo mala
( EI = 0 ), slijeganja su u formi udubljene plohe (sl. 6.4-7). Za sve krutosti temelja postoje točke
u kojima su slijeganja jednaka (Grasshoff, 1951) i zovu se karakteristične točke. Položaji
karakterističnih točaka su prikazani na sl. 6.4-7. Kod proračuna slijeganja, veličine slijeganja
proračunavaju se najčešće upravo za te točke. Naime, ako kroz tu točku prolazi linija slijeganja
za vrlo kruti i za vrlo savitljivi temelj, onda će kroz nju prolaziti i linije slijeganja za temelje svih
ostalih krutosti.

l
b
0,13
.
b
0,13
.
b
0,74
.
b
0,13
.
l
0,74
.
l
0,13
.
l
kruti temelj
savitljivi temelj
K
K K
K
K K


Slika 6.4-7 Položaji karakterističnih točaka ispod pravokutnog temelja.













Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 88

LITERATURA:
[1] Boussinesq, J. (1885). Application des Potentiels à l'Étude de l'Équilibre et du Mouvement
des Solides Élastiques, Paris, Guthier-Villard.
[2] Bowles, J.E. (1982). Foundation analysis and design, McGraw-Hill Book Company, New
York.
[3] EC 7 1994, Eurokod 7. Dio 1. - Opća pravila, Dio 2. – Projektiranje pomoću
laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja.
[4] Grasshoff, H. (1951). Setzungberechnungen Starrer Fundamente mit Hilfe des
Kennzeihnenden Punktes. Der Bauingenieur, Berlin, pp. 53-54.
[5] Lambe, T. W. & Whitman, R. V. (1969). Soil mechanics. Massachusetts Institute of
Technology, John Willey & Sons, Inc., New York.
[6] Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje građevina. Školska knjiga, Zagreb
[7] Newmark, N., M., (1935). Simplified computation o f vertical pressures in elastic
foundations, Univ. Illinois Eng. Exper. Sta. Circular 24.
[8] Steinbremmer, W. (1934) Tafeln zur Setzungberechnung. Die Strasse, Vol. 1, pp. 121-124
i Proc. Internatioal Conf. Soil Mechanics, Cambridge, Mass. 1936, Vol. 2 pp. 142-143.
[9] Terzaghi, K. (1943) Theoretical soil mechanics, prema: Teorijska mehanika tla. tiskano
1972, Naučna knjiga, Beograd
.
DODATAK 6A. Veza između općih i glavnih naprezanja - Mohrove kružnice

U općem su slučaju na svim plohama elementa tla, osim normalnih, i posmična naprezanja.
Smjerove glavnih naprezanja dobijemo tako da iz jednadžbi ravnoteže za prikazani element tla
(sl. 6A-1):

α α τ α σ α σ σ cos sin 2 cos sin
2 2
⋅ + ⋅ + ⋅ =
XY Z X
, (6A-1)
α τ α
σ σ
τ 2 cos 2 sin
2
XZ
X Z


= , (6A-2)
odredimo kut α, uz uvjet τ = 0, iz čega slijedi
Z X
XZ
tg
σ σ
τ
α

=
2
2 , i (6A-3)
XZ
Z X Z X 2
2
2 , 1
2 2
τ
σ σ σ σ
σ +
|
.
|

\
|

±

= . (6A-4)


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 89
P
σ
3
∆z
∆x
∆l
σ
τ
σ
1
α

σ
1
+ σ
3
2

α
σ
σ

σ
1
-

σ
3
2
τ


Slika 6A-1 Mohrova kružnica naprezanja i pol ravnina.

Ako su horizontalna i vertikalna ujedno i glavna naprezanja vrijedi:
α
σ σ σ σ
σ 2 cos
2 2
3 1 2 1
+
+
+
= , (6A-5)
α
σ σ
τ 2 sin
2
3 1

− = . (6A-6)
Ovo je jednadžba kružnice u koordinatnom sustavu (σ, τ), a P je pol ravnina kroz koji se,
provlačenjem paralele, određuju naprezanja na po volji odabranoj ravnini (sl. 9A-1).

Dva karakteristična primjera uporabe Mohrove kružnice prikazana su na sl. 6A-2 i 6A-3.
P

σ
v

+ σ
h
2
σ
v
σ
τ
σ
h
σ
h
σ
v
σ
v
σ
1

σ
τ
α
σ
h
α
τ
σ
pozitivan smjer
posmičnih naprezanja
Mohrova kružnica
P ... pol ravnina


Slika 6.A-2 Određivanje naprezanja u kosoj ravnini kad su glavna naprezanja u
vertikalnoj i horizontalnoj ravnini.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 90
σ
1
σ
τ
σ
3
σ
3
σ
1
σ
1
σ
τ
α
σ
3
α
τ
σ
P ... pol ravnina
P



Slika 6.A-3 Određivanje naprezanja kad su glavna naprezanja na kosim
ravninama.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 91
7 SLIJEGANJE TLA
7.1 Slijeganje – pojam, uzroci i vrste

Slijeganje je vertikalni pomak površine tla (ili temeljne konstrukcije), koji nastaje pod
djelovanjem opterećenja. Površina tla, u ovom slučaju, može biti i tlo ispod građevine koje se
može nalaziti na različitim dubinama. Sliježu se i pojedinačni dijelovi građevine, kao što su:
temelji, temeljne ploče, piloti i sl.
Slijeganje je najčešće uzrokovano opterećenjem, no može se javiti i uslijed drugih pojava
– zbog sniženja razine podzemne vode, puzanja, dinamičkih efekata i sl. Teško ga je
procijeniti jer:
- je tlo nehomogeno,
- tlo ima složene odnose naprezanja i deformacija,
- je teško odrediti reprezentativne parametre deformabilnosti tla,
- se slijeganje slojeva od koherentnih tala razvija s vremenom.
Zbog toga je određivanje slijeganja u mehanici tla ispravnije nazvati procjenom
(prognozom) nego proračunom.
Općenito se ukupno slijeganje (s
t
) može podijeliti na: trenutno (s
i
), primarno
konsolidacijsko (s
c
) i sekundarno konsolidacijsko (s
s
):

sec
s s s s
cons inst total
+ + = (7.1-1)

Trenutno slijeganje nastupa neposredno nakon promjene opterećenja. Kod krupnozrnatih
tala je to i najizraženija komponenta slijeganja. Kod slabopropusnih, potpuno saturiranih tala
(zbog nemogućnosti brzog istjecanja vode iz pora) izazvano je samo promjenom oblika tla
(distorzionom deformacijom), a bez promjene volumena. Stanje ili proces prilikom kojeg ne
dolazi do istjecanja vode, odnosno promjene volumena nazivamo nedreniranim stanjem
Konsolidacijsko slijeganje (primarno) je posljedica promjene i oblika i volumena uslijed
istjecanja viška vode iz pora, a izrazito je sporo kod zasićenih slabopropusnih tala (glina, prah,
jako zaglinjeni pijesak ili šljunak). Stanje ili proces prilikom kojeg dolazi do istjecanja vode,
odnosno promjene volumena nazivamo dreniranim stanjem
Konsolidacijsko slijeganje (sekundarno) je izazvano puzanjem tla (deformacijom pri
konstantnom opterećenju), a izraženo je kod koherentnih tala. Smatra se da je puzanje posljedica
deformacije samih čestica, a ne više istjecanja vode. Puzanje je izraženo uglavnom kod
visokoplastičnih glina i treseta.
U inženjerstvu se, za proračun slijeganja, često koristi teorija elastičnosti gdje se tlo
tretira kao homogen linearno elastičan materijal. Budući da je tlo porozno, a u porama se nalazi
voda i/ili zrak, potrebno je uzeti i utjecaj istjecanja vode na proračun deformacija. Za početak, bit
će prikazani modeli koji tlo tretiraju kao jednokomponentni materijal, a zatim će se prikazati
modeliranje promjene volumena tla uslijed istjecanja vode iz pora.

7.2 Proračun slijeganja na bazi teorije elastičnosti

7.2.1 Koncentrirana sila na površini linearno-elastičnog poluprostora

Ovdje će se prikazati rješenja (u zatvorenom obliku) proračuna slijeganja za opterećenja
na elastičnom poluprostoru (za sada bez obzira radi li se o dreniranom ili dreniranom stanju).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 92
P
s
P
r
z

Slika 7.2-1 Aksonometrijski prikaz slijeganja ispod koncentrirane sile na
elastičnom poluprostoru.

Da je rješenje u zatvorenom obliku, znači da je ono točno (a ne približno) rješenje određenog rubnog problema. Ono
se može prikazati u obliku formule u koju je potrebno samo uvrstiti tražene parametre.
Kada je sloj tla relativno velike debljine, u odnosu na veličinu opterećene površine, i
kada se parametri stišljivosti ne mijenjaju po dubini, može se slijeganje izračunati izravno (u
zatvorenom obliku), na temelju Boussinesqovog rješenja (Boussinesq, 1885) za djelovanje
koncentrirane sile na površini homogenog elastičnog poluprostora (slika 7.2-1):




r E
P
s
P
⋅ ⋅
⋅ −
=
π
ν ) 1 (
2
(7.2-1)
gdje je:
P ... veličina koncentrirane sile,
r ... horizontalna udaljenost od sile do točke u kojoj se izračunava slijeganje,
E ... Youngov modul elastičnosti (tla),
ν ... Poissonov koeficijent (tla).
Iako taj izraz daje točne vrijednosti slijeganja, ipak ima jedan nedostatak za praktičnu
primjenu jer je prema njemu slijeganju ispod hvatišta sile (za r = 0) beskonačno veliko
(singularna točka).


7.2.2 Slijeganje uslijed kontinuiranog opterećenja na kružnoj površini izotropnog
elastičnog poluprorstora

Za kružnu površinu, veličine F, opterećenu kontinuiranim opterećenjem, q, radijusa – R,
slijeganje se izračunava kao integral jednadžbe 7.2-1:

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 93
∫∫
⋅ ⋅
⋅ ⋅ −
=
) (
2
) 1 (
F
qR
r E
dF q
s
π
ν
, (7.2-2)
gdje je dF element kružno opterećene površine jednolikim opterećenjem q (sl. 7.2-2). Iz gornje
jednadžbe se dobije rješenje na temelju kojeg se može odrediti slijeganje za bilo koju točku na
horizontalnoj udaljenosti r od središta kružne plohe:

E
I R q
s
r
qR
⋅ ⋅
= (7.2-3)
gdje je I
r
utjecajni koeficijent, ovisan o ν i r. Za središte kružne plohe, na temelju izraza 7.2-3,
dobije se:
E
R q
s
qRo
⋅ ⋅ − ⋅
=
) 1 ( 2
2
ν
. (7.2-4)
s
qr
r
z
s
qr0
r
0
q


Slika 7.2-2 Aksonometrijski prikaz slijeganja ispod kružno opterećene površine.


7.2.3 Slijeganje ispod ugla pravokutno opterećene plohe

Slijeganje ispod ugla pravokutne plohe, dimenzija l × b ( l > b) izračunava se prema
E
I b q
s
b
qbo
⋅ − ⋅ ⋅
=
) 1 (
2
ν
. (7.2-5)
gdje se I
b
, koeficijent koji je odredio Steinbrenner (1934), dobije iz izraza (prema Bowles, 1982):
( )
( )
( )
( ) ( )
¦
)
¦
`
¹
¦
¹
¦
´
¦

+ + +
+ +
= 1 ln
1 1
ln
1
2
2
b
l
b
l
b
l
b
l
b
l
I
b
π
(7.2-6)
Ovo je rješenje za fleksibilni temelj, a za kruti temelj treba uzeti 7% manji koeficijent. Ovaj
je izraz primjenljiv za razne tipove propusnih materijala (šljunke i pijeske), pa čak i za relativno
propusne prašinaste materijale.



Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 94
z
s
qb0
l
b
l > b
q

Slika 7.2-3 Aksonometrijski prikaz slijeganja ispod ugla pravokutno opterećene
površine.
7.2.4 Početno i konsolidacijsko slijeganje temelja na površini potpuno saturiranog
poroznog elastičnog poluprostora

U izrazu 7.1-1, kao dio ukupnog slijeganja, razlikujemo početno, primarno konsolidacijsko i
sekundarno konsolidacijsko slijeganje, tj.
sec
s s s s
cons inst total
+ + = , gdje smo w
inst
pripisali
nedreniranom, a s
cons
dreniranom stanju. Ovdje ćemo pokazati kako treba razlikovati i parametre
tla E
t
i ν koji se odnose na tlo s vodom (a odgovaraju nedreniranom stanju) od parametara koji se
odnose na skelet (čvrste čestice) tla E’ i ν’ (i odgovaraju dreniranom stanju). Ponašanje tla s
vodom, kad nije omogućeno dreniranje, određuje nestišljiva voda u porama (tlo je potpuno
saturirano). Tada je vrijednost ν = 0.5 (tj. promjena vertikalne deformacije jednaka je sumi
bočnih deformacija).
Između dva para parametara ( E
t
, ν = 0.5) i ( E’ , ν’) se može uspostaviti veza na temelju
činjenice da voda ne može preuzeti posmik tj. da je modul posmika G svojstvo samo čvrstih
čestica i u nedreniranom i dreniranom stanju, tj, da je G = G’. Prema teoriji elastičnosti je
( ) ν +
=
1 2
E
G , (7.2-7)
Iz uvjeta da je G = G’ slijedi
( ) ( ) ' 1 2
'
1 2 ν ν +
=
+
E E
t
, (7.2-8)
a uz ν = 0.5 slijedi:
( ) ' 1 2
' 3
ν +

=
E
E
t
. (7.2-9)
Na temelju gornjeg izraza može se dobiti odnos početnog i konsolidacijskog slijeganja
za, primjerice, središte kružne plohe (izraz 7.2-4):
( )
E
r q
s
o
qr
0
2
1 2 ⋅ ⋅ − ⋅
=
ν
. (7.2-10)
Početno slijeganje (bez promjene volumena, ν = 0.5) je onda

( ) ( )
' 3
' 1 2
3
2 5 . 1 5 . 0 1 2
0
0 0
2
E
r q
E
r q
E
r q
s
t t
inst

+ ⋅
⋅ =
⋅ ⋅
=
⋅ ⋅ −
=
ν
. (7.2-11)
Konsolidacijsko je slijeganje povezano s efektivnim parametrima:

( )
'
1 2
2
E
R q
s
cons
⋅ ⋅ −
=
ν
. (7.2-12)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 95
Odnos dvaju slijeganja onda ovisi samo o vrijednosti Poissonovnog koeficijenta:

( ) ( )
;
1 2
1
1 2
1
2
ν ν
ν

=

+
=
cons
inst
s
s
za
6 . 1
1
2 . 0 ⇒ = ν ; a za
4 . 1
1
3 . 0 ⇒ = ν (7.2-13)
Dakle, prema teoriji elastičnosti, konsolidacijsko slijeganje je (za uobičajene vrijednosti
Poissonovog koeficijenta, 0.2 i 0.3) za 40%, odnosno 60%, veće od početnog.
Komentar: Ovdje prikazana rješenja za proračun slijeganja se mogu odrediti samo za
jednostavnije probleme teorije elastičnosti. Treba ih razlikovati od rješenja pomoću numeričke
integracije koja će biti prikazana u slijedećem potpoglavlju.

7.3 Proračun slijeganja za slučaj spriječenih bočnih deformacija
7.3.1 Edometar i edometarski model

Nedostatak izraza za slijeganje po teoriji elastičnosti je što su primjenljivi samo ako se za tlo
može pretpostaviti da je homogeno i izotropno. Češći je slučaj da je tlo horizontalno uslojeno, a
tada u obzir treba uzeti parametre deformabilnosti svakog sloja. U takvom je slučaju bolje
primijeniti pojednostavljeni, tzv. edometarski model tla, u kojemu su uprošćeni uvjeti
deformacija tla, ali su zato potpunije modelirane karakteristike deformabilnosti slojeva, nego u
zatvorenim rješenjima teorije elastičnosti. Naziv edometarski model potječe od edometra,
laboratorijskog uređaja za mjerenje deformabilnosti tla.
U edometar (sl. 7.3-1) se, u pravilu, ugrađuju samo uzorci koherentnih materijala; uzorak
je valjkastog oblika, obično promjera 6 do 7cm, a visine oko 2cm.

uzorak
porozni kamen
(omogućava jednoliko dreniranje uzorka)
kapa uzorka
mikroura
(mjeri pomak δ)
prsten koji sprečava
bočnu deformaciju


Slika 7.3-1 Edometar.

Deformabilnost uzorka se ispituje tako da se optereti vertikalno, preko kape uzorka, a
porozni kamenovi (pločice) s gornje i donje strane omogućuju dreniranje uzorka. Zbog
opterećivanja, u pornoj se vodi uzorka povećaju gradijenti i voda istječe u prostor oko uzorka.
Pri opterećivanju se uzorak ne može bočno širiti jer je sa strane omeđen krutim prstenom
( 0 =
h
ε ). Takav isti rubni uvjet vrijedi za numerički model slijeganja (vidi 7.3.2) kojega zato i
nazivamo edometarski model slijeganja.
Obzirom da nema bočne deformacije, vertikalna deformacija uzorka je upravo jednaka
volumenu istisnute vode podijeljenom s površinom uzorka, pa se sve odvija u jednoj dimenziji (u
smjeru vertikalne osi).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 96
Opterećenje se nanosi u stupnjevima i to tako da je svaki slijedeći stupanj opterećenja
dva puta veći od prethodnog. Kod svakog stupnja opterećenja se mora čekati da višak vode
izađe iz uzorka. Naime, zbog mogućnosti dreniranja vode na krajevima uzorka, u edometru se
nakon nanošenja opterećenja, odigrava slijedeće:
¾ I FAZA: (t
0
= 0) u početku svo opterećenje preuzima voda (kao krući medij), a čvrste čestice
nisu opterećene. Praktički nema promjene volumena uzorka (nedrenirano stanje).
¾ II FAZA:(t > t
0
) voda koja prolazi između čvrstih čestica i kroz porozne kamenove
prelazi u okolinu, a volumen uzorka se smanjuje, tj. uzorak se sliježe (drenirano stanje).
Ove se faze mogu predočiti slikovito tako da se uzorak u edometru prikaže kao lonac s
vodom koji ima poklopac. Poklopac je oslonjen na opruge koje predstavljaju skelet tla (sl. 7.3-2).
Otvori uz rub poklopca su mali, pa voda sporo istječe.
opterećenje
I faza II faza
δ
t


Slika 7.3-2 Faze edometarskog pokusa.

U I fazi svo opterećenje preuzima voda (opruge su opuštene),
p u = ∆ i 0
'
= ∆σ (7.3-1)
U II fazi, s istjecanjem vode iz pora, opterećenje preuzimaju i čvrste čestice. Dio
dodatnog opterećenja preuzima voda, a dio opruge:
p=∆u+∆σ

. (7.3-2)
Na kraju druge faze edometarskog pokusa višak vode je istekao kroz otvore, a svo
opterećenje preuzimaju opruge (opruge stisnute, a porni tlak je jednak nuli),
p = ∆
'
σ i 0 = ∆u . (7.3-3)
U edometru se ne može mjeriti porni tlak, pa zbog toga treba čekati da se slijeganje, pri
određenom stupnju opterećenja, umiri, a što je znak da je prestalo istjecanje vode iz pora. Za
svaki stupanj opterećenja čeka se obično 24 sata što je ujedno i radni ciklus u geomehaničkom
laboratoriju (od jutra do jutra). Slijeganje, po stupnjevima opterećenja, je prikazano na dijagramu
na sl. 7.3-3a. Na sl. 7.3-3b je tzv. edometarski dijagram, izveden iz prethodnog, a prikazuje
ovisnost slijeganja uzorka o efektivnim vertikalnim naprezanjima (na kraju II faze kad se smatra
da su porni tlakovi jednaki nuli).

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 97
t [sati]
δ
t
log p
δ
k
0 24
I faza
II faza
∆u ≈ 0
p
1
p
2
p
3
p
4
p
1
= p
1
'
p
2
= p
2
'
p
3
= p
3
'
p
4
= p
4
'
δ
k1
δ
k1
δ
k1
δ
k1
p
1
p
2
p
3
p
4
edometarski dijagram
konačno
slijeganje
stupnjevi
opterećenja
a) b)


Slika 7.3-3. a) dijagram slijeganja uzorka u vremenu i b) edometarski dijagram.


Običaj je da se edometarski dijagram prikazuje, umjesto sa slijeganjem uzorka, δ
ki
s
promjenom koeficijenata pora e. Budući da je spriječeno bočno širenje, promjena visine izravno
je povezana s promjenom koeficijenta pora. Kod slijeganja uzorka u edometru mijenja se samo
sadržaj vode (čvrste čestice ostaju) pa se uzorak može prikazati i kao na

h
0 h
1
h
s
h
v
h
v1
∆h
∆h
v
čvrste čestice



Slika 7.3-4 Promjena visine edometarskog uzorka za prvi stupanj opterećenja.

sl. 7.3-4. Početni koeficijent pora je
s
v
h
h
e =
0
, (7.3-4)
a koeficijent pora nakon slijeganja (h
c
ostaje konstantan).
s
v
h
h
e
1
1
=
. (7.3-5)
Deformacija uzorka tla je:
s
s v
v v v
h
h h
h h
h
h
: /
1
0
+

=

= ε . (7.3-6)
Veza relativne deformacije i koeficijenata pora e dana je izrazom
0 0
1 0
1 1 e
e
e
e e
+

=
+

= ε , (7.3-7)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 98
gdje je ∆e promjena poroziteta koja odgovara promjeni naprezanja ∆σ

, pa je edometarski modul:
e
e
E
o
z
oed

+ ⋅ ∆
=

=
) 1 ( ' ' σ
ε
σ
(7.3-8)
Treba imati na umu da edometarski modul nije konstanta materijala već vrijedi samo za
prirast naprezanja od σ
g

do σ
g

+ ∆σ

. Zbog toga, za koherentne materijale, nije praktično u
proračunima baratati s edometarskim modulom kao parametrom deformabilnosti materijala.
Pokazalo se, međutim da, ako se naprezanja na osi abscisa nanesu u logaritamskom
mjerilu, promjene koeficijenta pora mogu linearizirati, tj. prikazati pravcem (vidi grafičku
konstrukciju na sl. 7.3-10). Tada se, ipak, može definirati parametar deformabilnosti materijala
koji je konstantan u velikom rasponu naprezanja (dužine s nagibima c
c
i c
r
, sl. 7.3-7.).
σ
e
σ
e
stupanj prekonsolidacije OCR =
σ
P
σ
g
r
a
s
t
e
r
e
ć
e
n
je
c
r
c
c c
r
c
r
c
c
c
r
σ
g
σ
g
σ
p


a) b)

c
c
...indeks kompresije
c
r
...indeks rekompresije
σ
g
...geološko (geostatičko ) opterećenje (od vlastite težine)

Slika 7.3-5 Edometarski dijagram za normalnokonsolidirano i prekonsolidirano tlo.

Vidi se da, iako lineariziran, edometarski se dijagram sastoji od nekoliko dužina. To je
zbog toga što je deformabilnost tla drugačija pri opterećenju i rasterećenju, nagibi c
c
i c
r
, tj.
indeks kompresije i indeks rekompresije. Karakteristična je točka na dijagramu gdje je
naprezanje u edometru jednako normalnom naprezanju u tlu. Na sl. 7.3-5. prikazani su
edometarski dijagrami za tzv. normalno konsolidirano (sl. 7.3-5., a) i prekonsolidirano tlo (sl.
7.3-5., b).

7.3.2 Normalno konsolidirano (NK) i prekonsolidirano tlo (PK)

Gore spomenute promjene deformabilnosti (odnosno nagiba dužina) imaju porijeklo u
geološkom procesu nastajanja slojeva tla, tj. današnje stanje tla je posljedica događanja u
njegovoj geološkoj povijesti. Pretpostavlja se da su horizontalni slojevi tla nastali taloženjem u
mirnoj vodi i da su postigli ravnotežno stanje naprezanja uslijed vlastite težine. Takav proces
nazivamo normalnom konsolidacijom, a tlo normalno konsolidiranim, (NK). Rezultati
ispitivanja u edometru takvog materijala pokazat će naglo povećanje stišljivosti uzorka (prijelaz
od nagiba c
r
u

c
c
) kad opterećenje premaši naprezanje od vlastite težine sloja iz kojega je uzorak
izvađen (σ
g
).
Čest je, međutim, slučaj da, nakon normalne konsolidacije, dio tla (sloj) bude odnesen,
obično djelovanjem vode ili vjetra. Iako toga sloja više nema, element tla će pokazati lom u
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 99
edometarskom dijagramu na mjestu najvećeg prethodnog naprezanja. Takvo tlo nazivamo
prekonsolidiranim tlom (PK), a odnos najvećeg naprezanja u povijesti (σ
p
), prema današnjem

g
), stupnjem prekonsolidacije OCR (overconsolidation ratio):
g
p
OCR
σ
σ
= .
σ
v
∆σ
σ
g
z
površina
uzorak tla
izvađen iz ove
dubine
p
0
p
0


Slika 7.3-6 Opterećenje elementa tla na dubini z.

Ovdje se vidi da je važno znati, za proračun slijeganja je li tlo NK ili PK i koja su
početna naprezanja u tlu. Kažemo da tlo “pamti” svoju povijest.
Slijeganje tla nastaje kao posljedica promjene naprezanja od σ
g

na σ
g

+ ∆σ

(sl. 7.3-6.).
σ
e
σ
e
c
r
c
c
c
r
c
c
σ
g
σ
g
σ
p
∆e
NK
∆e
PK
∆σ ∆σ
NK
PK



Slika 7.3-7 Prirast koeficijenta pora kod normalnokons. i prekonsolidiranog tla.
Posljedica promjene naprezanja je promjena koeficijenta pora uzorka. Za NK se računa
prema:
g
g
NK
c e
σ
σ σ ∆ +
⋅ = ∆ log
0
, (7.3-9)
a relativna deformacija
g
g
c
NK
e
c
e
e
σ
σ σ
ε
∆ +

+
=
+

= log
1 1
0 0
. (7.3-10)
Za PK će to biti (sl. 7.3-7):
g
g
r
e
c
σ
σ σ
ε
∆ +

+
= log
1
0
. (7.3-11)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 100
Komentar: Budući da je c
c
znatno veći od c
r
, i slijeganja NK su znatno veća od slijeganja u PK
za jednake ostale uvjete. Izrazima 7.3-9 i 7.3-10 u obzir se uzima nelinearno ponašanje tla jer su
c
r
i

c
c
nagibi pravaca, ali u polulogaritamskom mjerilu, što znači da su u linearnom mjerilu ti
pravci krivulje. Ovim se izrazom također u obzir uzima različito ponašanje pri opterećenju i
rasterećenju, pa možemo reći da edometarski model točnije opisuje ponašanje (koherentnih)
materijala nego što se to dobije računom s edometarskim modulom.

7.3.3 Konstrukcija edometarskog dijagrama iz mjerenih vrijednosti

Edometarski dijagrami na sl. 7.3-5. i 7.3-7. su idealizirani edometarski dijagrami. Stvarni
dijagrami često nemaju tako jasne prelaze od nagiba c
r
na

c
c
i obrnuto. To može biti posljedica
poremećenosti uzorka prilikom vađenja iz tla, transporta i ugradnje u edometar, ali i pogrešaka
za vrijeme mjerenja u edometru - trenja između kape uzorka i stjenci prstena te nagnutosti kape
uzorka. Zbog toga su razni autori dali prijedloge konstrukcije (odnosno rekonstrukcije)
elemenata edometarskog dijagrama.
Prvo treba odrediti početni koeficijent pora. Ako je uzorak bio potpuno zasićen, to se
odredi iz vlažnosti i gustoće tla ( Gs
.
w = Sr
.
e
o
):

e
o
= Gs
.
w, (za Sr = 1.0).


Konstrukcija točke naprezanja prekonsolidacije. Casagrande je (1936) predložio da se
točka prekonsolidacije konstruira tako (sl. 7.3-9.) da se u točki najveće zakrivljenosti na
dijagramu povuku horizontala, tangenta i simetrala kuta među njima. Na završni dio krivulje se
povuče asimptota i gdje ona siječe simetralu kuta – tu je tražena točka. Da se dobije jasni završni
dio, uzorak treba opterećivati sve dok se ne zbije na (0,4+0,05) e
o
.
Konstrukcija nagiba c
r
na

c
c
. Kroz e
o
se povuče horizontala do naprezanja koje
odgovara vlastitoj težini tla, a onda se ta točka spoji s točkom prekonsolidacije (sl. 7.3-10.).
Kako se određuju nagibi c
r
i

c
c
vidi se na slici.


7.3.4 Teoretske pretpostavke za proračun slijeganja pomoću edometarskog modela

Tada je primjerenije modelirati slijeganje tla kao stupca bez bočnih deformacija (sl. 7.3-11.). Pri
tome je vertikalna deformacija, što je ujedno i slijeganje površine tla, zbroj relativnih
deformacija od površine do dubine z u kojoj se još osjeća utjecaj opterećenja površine (to je oko
dubine u kojoj se dodatno naprezanje smanji na 1/10 početne vrijednosti ):
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 101
10 100 1000 10000
naprezanje [kPa]
0.3
0.4
0.5
0.6
0.7
0.8
0.9
1
k
o
e
f
i
c
i
j
e
n
t

p
o
r
a
,

e
e
0
=w
N
.r
s
/r
w
=1,008
σ
p
=900 kPa
tangenta
≅ α/2

Slika 7.3-9 Grafička konstrukcija točke prekonsolidacije (Casagrande, 1936).

log p →


k
o
e
f
i
c
i
j
e
n
t

p
o
r
a
,

e
C
s
C
r
C
c
"neporemećen
uzorak"
"djevičanska"
krivulja
p
c
= prekonsolidacijsko naprezanje
p
0
= naprezanje od težine stupca tla
poremećen
uzorak
≅(0,4+0,05)×e
0
e
0 A
C
r
log p →



k
o
e
f
i
c
i
j
e
n
t

p
o
r
a
,

e

≅(0,4+0,1)×e
0
"neporemećen
uzorak"
"djevičanska
krivulja"
poremećen
uzorak
a)
b)

Slika 7.3-10 Grafička konstrukcija nagiba c
r
i

c
c
.

⋅ =
z
z
dz s
0
ε . (7.3-13)
Ukupna se deformacija može odrediti množenjem relativne deformacije s visinom štapa,
l
o
, odnosno, ako naprezanje nije jednoliko po cijeloj visini (kao što je to slučaj s dodatnim
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 102
naprezanjima), stupac se zbog numeričke integracije podijeli na dijelove. Da se odredi relativna
deformacija, potrebno je znati odnose (veze) naprezanja i deformacija za promatrani materijal
(tlo). Kada je veza linearna, relativna se vertikalna deformacija dobije prema:

E
σ
ε

= , gdje je E...Youngov modul (sl. 7.3-11, a) (7.3-14)
Ako je stupac materijala bočno opterećen sa ∆σ
x
i ∆σ
y
, onda je
| |. ) (
1
y x z z
E
σ σ ν σ ε ∆ + ∆ ⋅ − ∆ ⋅ = . (7.3-15)
Prema teoriji elastičnosti, vertikalna deformacija izražava se kao funkcija vertikalnih i
horizontalnih naprezanja, prema izrazu:
( ) | |
y x z z
E
σ σ ν σ ε + − =
1
. (7.3-16)
Za deformacije u ostala dva smjera se analogno mogu napisati odgovarajući izrazi. U tlu
su bočne deformacije, zbog utjecaja okolnog tla, uglavnom spriječene, pa ih se može uzeti da su
jednake nuli tj.
( ) | | 0
1
= + − =
z y x x
E
σ σ ν σ ε (7.3-17a)
( ) | | 0
1
= + − =
z x z y
E
σ σ ν σ ε . (7.3-17b)
Iz izraza 7.3-15 do 7.3-17, može se dobiti odnos

− ⋅ +
− ⋅
∆ =
) 2 1 ( ) 1 (
) 1 (
/
ν ν
ν
σ ε
E
z z
(7.3-18)
Izraz u nazivniku, kad se usporedi s jed. 7.3-14 je modul, samo dobiven uz uvjet
deformacije stupca tla, ε
x
i ε
y
= 0, odnosno

oed z z
E / σ ε ∆ = (7.3-19)
l
∆σ
z
∆σ
z
∆σ
z
∆σ
z

σ
y
∆σ
x
∆σ
x
= 0
∆σ
y
= 0
a) b)


Slika 7.3–11 a) elastični štap i b) stupac kao modeli za proračun slijeganja.
Odavde možemo izvesti odnos između naprezanja i deformacija koji nazivamo
edometarskim modulom (prema laboratorijskom uređaju u kojemu se mjeri (kao što ćemo
kasnije vidjeti) i označava s E
oed
. Termin edometarski modul, za razliku od ostalih modula,
uključuje da su pri njegovom određenju bočne deformacije bile jednake nuli.
( )
( )( ) ν ν
ν
2 1 1
1
− +

=
E
E
oed
. (7.3-20)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 103
Prema izrazu 7.3-12 dobivamo približan izraz za slijeganje (približan jer je uvedena
pretpostavka da su bočne deformacije jednake nuli):



=
z
oed
z
E
dz
s
0
σ
, (7.3-21)
odnosno, ako je edometarski modul konstantan s dubinom, može se napisati i

⋅ =
z
z
oed
dz
E
s
0
1
σ . (7.3-22)
Približno numeričko integriranje svodi se na zbroj:

∆ =
z
z
oed
z
E
s
0
1
σ , (7.3-23)
odnosno, ako se edometarski moduli po slojevima razlikuju, potrebno je uzeti drugačiji E
oed
, za
svaki ∆z,

∆ =
z
i zi
oedi
z
E
s
0
1
σ . (7.3-24)

7.3.5 Postupak proračuna slijeganja pomoću edometarskog modela

Postupak proračuna slijeganja teče tako da se, na temelju izračunatih dodatnih naprezanja
(poglavlje 6.) izračunava slijeganje tla. Stupac tla se podijeli na slojeve, visine h
i
,

koji mogu biti
stvarni (tj. granice sloja se postave na mjestima promjene svojstava tla) ili umjetni (stupac se
podijeli na slojeve radi točnije numeričke integracije iako se može raditi o potpuno homogenom
tlu), naime, tako se s manjom greškom može odabrati prosječno dodatno naprezanje za svaki sloj
(sl. 7.3-12). Slijeganje se izračunava kao zbroj slijeganja slojeva (visine h
i
) ispod opterećene
površine. Da se zna koje sve slojeve treba uzeti u proračun slijeganja treba najprije odrediti tzv.
utjecajnu dubinu. Utjecajnom dubinom može se smatrati dubina do koje se «osjeća» promjena
dodatnih naprezanja uslijed vanjskog opterećenja. Prema njemačkim normama (DIN4019) to je
dubina u kojoj je dodatno naprezanje jednako 20% geostatičkog, ako se ispod te dubine ne nalazi
izrazito stišljivi sloj tla.
Slijeganja pojedinih slojeva daju ukupno slijeganje. Za primjer prema sl. 7.3-12, je to:
s
1
+s
2
+s
3
+s
4
= s, (7.3-25)

odnosno

=
=
4
1 i
i
s s . (7.3-26)
Relativna deformacija sloja 1 je:
,
1
1
1
h
s
= ε iz čega je
1 1 1
h s ⋅ = ε . (7.3-27)
Prema tome, slijeganje sloja 1 može se odrediti množenjem debljine toga sloja s
relativnom deformacijom. Ukupno slijeganje određuje se zbrajanjem slijeganja slojeva:
i
oedi
i
i i i
h
E
h s s ⋅

= ⋅ = =
∑ ∑ ∑
σ
ε (7.3-28)

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 104
sloj 1
sloj 2
sloj 3
sloj 4
površina
nestišljivo tlo (stijena)
prosječno naprezanje
u sloju 1
∆σ
1
∆σ
2
∆σ
3
∆σ
4
h
1
h
2
h
3
h
4
s
1
s
2
s
3
s
4
debljina sloja 1
slijeganje u
sloju 1


Slika 7.3-12 Shema za proračun slijeganja tla.

Komentar: Proračunom slijeganja pomoću edometarskog modula zanemaruju se bočne
deformacije u tlu, ali takav proračun ima određene prednosti jer:
- je potrebno odrediti samo jedan parametar materijala, E
oed
, umjesto dva E’ i ν’.
- je laboratorijski uređaj, edometar, prilagođen upravo za određivanje tog modula, tj. jer se
u njemu ispituje stišljivost uzorka u uvjetima spriječene bočne deformacije,
- su formule za slijeganje jednostavnije,
- se dobro može modelirati stišljivost horizontalno uslojenog tla, što je vrlo čest slučaj.
Edometarski modul je svojstvo materijala. Za svaku novu lokaciju se edometarski moduli
moraju odrediti, a moduli određeni za slična tla na drugim lokacijama mogu poslužiti samo za
ocjenu «reda veličine». Ipak, za materijale kod kojih se uzorci ne mogu izvaditi tako da ostanu u
prirodnom stanju (šljunak i pijesak), moduli se obično određuju na osnovi terenskih ispitivanja,
ili korelacija s njima (vidi poglavlje 3.). Tu su moguće veće greške, međutim, olakotna okolnost
je da su moduli takvih materijala veći, a s time i slijeganja u njima manja, nego u sitnozrnatim
materijalima. Zbog toga se proračuni pomoću edometarskog modula smatraju prihvatljivim za
krupnozrne materijale, dok je problem slijeganja u sitnozrnim materijalima složen, pogotovo ako
je tlo zasićeno vodom, jer se voda u takvim materijalima polagano disipira, pa proces slijeganja
dugo traje. Zbog toga slijeganje sitnozrnih materijala izračunavamo sumiranjem deformacija.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 105
7.3.6 Proračun slijeganja po edometarskom modelu sumiranjem deformacija

Izraz za slijeganje 7.3.-27 se koristi za određivanje slijeganja kad se u proračunu može
pretpostaviti da je edometarski modul konstantan za svaki sloj. Kad to nije slučaj, kao primjerice,
kod normalnokonsolidiranih koherentnih materijala, slijeganje se može točnije odrediti izravnim
sumiranjem deformacija po dubini, pri čemu se u obzir uzima utjecaj promjene naprezanja na
svojstva deformabilnosti tla. Naime, taj modul ovisi o veličini početnih (geostatičkih) i dodatnih
naprezanja u svakom sloju. Utjecaj naprezanja na stišljivost može se uzeti u obzir tako da se,
umjesto E
oed
, u izraz za slijeganje izravno uvrste odgovarajuće relativne deformacije koje se
dobiju na temelju mjerenja u edometru. Prema 7.3-12 je, dakle:
( )dz s
z z z

∆ = ' , ' σ σ ε , (7.3-29)
gdje je σ’
z
početno, a ∆σ’
z
dodatno efektivno vertikalno naprezanje. Odgovarajući ε
z
se dobije
mjerenjem, na temelju edometarskog dijagrama (vidi u nastavku, potpoglavlje 7.5):
o
z
e
z e
+

=
1
) (
ε (7.3-30)

Ako je poznat početni koeficijent pora e
0
, i ako se odredi indeks kompresije c
c
te indeks
rekompresije c
r
može se odrediti relativna deformacija za neki sloj prema

Z
Z Z c
z
e
c
'
'
log
1
0
σ
σ σ
ε
∆ +
+
= . (7.3-31)

7.3.7 Ocjena točnosti proračuna slijeganja pomoću edometarskog modela

U ovom će se odjeljku pokazati koliko na određivanje veličine slijeganja utječe pretpostavka da
nema bočnih deformacija. Realno, u tlu bočne deformacije nisu u potpunosti spriječene, pa će se
ovdje pokazati usporedba slijeganja pravokutnog temelja, izračunatih prema točnom i približnom
rješenju. Točno rješenje za taj slučaj glasi (izraz 7.2-5):
( )
E
I b q
s
b
qb
⋅ − ⋅ ⋅
=
2
1 ν
. (7.3-32)
Ovaj će izraz biti upotrijebljen i za ocjenu slijeganja s edometarskim modulom tako da će
se, budući da nema bočnih deformacija, uvrstiti da je ν = 0, a E = E
oed
. Izraz 7.2-5

postaje tada
oed
b
oed
E
I b q
s
⋅ ⋅
= . (7.3-33)
E
oed
je, prema 7.3-19:
( )
( )( ) ' 2 1 ' 1
' 1 '
ν ν
ν
− +

=
E
E
oed
. (7.3-34)
Uvrštenjem edometarskog modula u izraz 7.3-32 dobije se izraz za edometarsko
slijeganje:
( ) ( )
( ) ' ' 1
' 2 1 ' 1
E
I b q
s
b
oed
⋅ −
− ⋅ + ⋅ ⋅ ⋅
=
ν
ν ν
(7.3-35)
Odnos edometarskog slijeganja i teoretski točnog ovisi samo o vrijednosti Poissonovog
koeficijenta:
( )( )
( )( ) ( )
.
' 1
' 2 1
' 1 ' 1
' 2 1 ' 1
2 2
ν
ν
ν ν
ν ν


=
− −
− +
=
qb
oed
s
s
(7.3-36)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 106
Utjecaj Poissonovog koeficijenta na odnos edometarskog i teoretski točnog slijeganja
prikazan je u tablici 7.3-1.


Tablica 7.3-1 Utjecaj Poissonovog koeficijenta na odnos edometarskog i teoretski
točnog slijeganja.

ν’ 0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5
s
ed
/ s
qb
1.00 0.99 0.94 0.82 0.56 0.00

Pogreška će, s proračunom slijeganja preko edometarskog modula, biti to veća što je veći ν’.
Za vrijednost ν’ = 0.5, postupak određivanja slijeganja preko edometarskog modula je
neupotrebljiv jer je 0 =
qd
oed
s
s
.
Komentar uz izraze za slijeganja: Slijeganje i lom tla ispod temelja. Ako se u izraze za slijeganja
uvrštavaju sve veća naprezanja, dobit će se sve veća slijeganja i tako u beskonačnost. Takvi
rezultati, naravno, ne odgovaraju stvarnom stanju jer će tlo kod nekog naprezanja popustiti, i za
vrlo male inkremente naprezanja nastat će veliki inkrementi deformacija (slijeganja), odnosno
lom tla. Zbog toga se kod temelja građevina, osim izračunavanja slijeganja, moraju provjeriti i
naprezanja koja dovode do loma tla ispod temelja (dozvoljena kontaktna naprezanja prema
odgovarajućem pravilniku). Za inženjerske se konstrukcije u pravilu traže dovoljno veliki faktori
sigurnosti kako bi radna naprezanja bila dovoljno mala da budu u području u kojemu su ranije
navedeni izrazi za slijeganja još uvijek primjenljivi. Prema tomu, s proračunom dozvoljenog
opterećenja tla određuju se ne samo maksimalna naprezanja na tlo već i područje u kojemu su
izrazi za slijeganja još uvijek primjenljivi (o dozvoljenom opterećenju tla vidi poglavlje 10.).

Dodatak A. Određivanje deformacijskih parametara tla za proračun slijeganja

Za proračun slijeganja, potrebno je što je moguće točnije odrediti veličine deformacijskih
parametara tla (Youngovog modula i Poissonovog koeficijenta, odnosno edometarskog modula).
Za to je potrebno imati neporemećen uzorak koji se ugradi u edometar ili troosni uređaj (vidi
poglavlje 9.) i na njemu se, za razna stanja naprezanja, odrede odgovarajući moduli.
Neporemećeni se uzorci mogu vaditi samo kod koherentnih tala. Te uzorke nije uvijek
jednostavno izvaditi; postupci vađenja neporemećenih uzoraka su skupi, pa se primjenjuju,
uglavnom, kod ozbiljnijih zahvata. Zato se često primjenjuju korelacije na temelju terenskih
mjerenja. Ovdje ćemo navesti neke praktične upute za određivanje parametara stišljivosti za
početna te početna i konsolidacijska slijeganja (prema Bowles, 1982).
Početna slijeganja. Procjenjuju se na temelju:
- ukupnih slijeganja (početna plus konsolidacijska),
- korelacija s nedreniranom čvrstoćom, c
u
,
- troosnih pokusa (anizotropno konsolidirani-nedrenirani), ali s preciznim mjerenjem
deformacija (za normalno konsolidirana tla).
Za krupnozrnate materijale se u praksi ne računaju jer se smatra da se početna slijeganja
događaju za vrijeme gradnje.
Početna i konsolidacijska slijeganja. Za koherentna tla se određuju na temelju ispitivanja
neporemećenih uzoraka u edometru. Za krupnozrnate materijale se moduli određuju na temelju
korelacija s terenskim mjerenjima:
- broja udaraca iz SPP-a (N),
- statičke sonde (CPT) i
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 107
- probnog opterećenja.
Neke korelacije za određivanje modula elastičnosti za drenirano E
t
i nedrenirano stanje
E’ u tlu te Poissonovog koeficijenta ν’ na temelju N i q
c
(otpora šiljka u statičkom pokusu i
pokusa jednoosne čvrstoće) prikazane su u tablicama A-1, A-2 i A-3.

Tablica A-1 Korelacije za određivanje modula elastičnosti za drenirano, E’, i nedrenirano
stanje, E, tlu te na temelju N i q
c
(u kN/m
2
).

tip tla preko N preko q
c

pijesak 500 (N+15)
18000+750N
(15200 do 22000)ln N
2 do 4 q
c

2(1+D
r
2
) q
c

zaglinjeni pijesak 320 (N+15) 3 do 6 q
c

prašinasti pijesak 300(N+6) 1 do 2 q
c

šljunkovit pijesak 1200(N+6) -
meka glina - 6 do 8 q
c


Tablica A-2 Korelacije za određivanje modula elastičnosti za nedrenirano stanje, E
t
, u
tlu na temelju c
u
(nedrenirane čvrstoće) i indeksa plastičnosti I
p
.

tip gline E
t
I
p
> 30 ili organske gline 100 do 500 c
u

I
p
< 30 ili krute gline 500 do 1500 c
u

1 < OCR <2 800 do 1200 c
u

2 < OCR 1500 do 2000 c
u


Tablica A-3 Tipične vrijednosti Poissonovog koeficijenta ν’.

tip tla ν’
glina, zasićena 0.4 do 0.5
glina, nezasićena 0.1 do 0.3
pjeskovita glina 0.2 do 0.3
prah 0.3 do 0.35
pijesak, zbijen 0.2 do 0.4
pijesak, grubi 0.15
pijesak, fini 0.25
stijena 0.1 do 0.4
prapor 0.1 do 0.3
led 0.36
beton 0.15


BIBLIOGRAFIJA:

[1] Boussinesq, J. (1885). Application des Potentiels à l'Étude de l'Équilibre et du Mouvement
des Solides Élastiques, Paris, Guthier-Villard.
[2] Bowles, J.E. (1982). Foundation analysis and design, McGraw-Hill Book Company, New
York.
[3] Casagrande, A. (1936). The determination of the preconsolidation load and its practical
significance, Proc. of 1st Int. Conf. Soil Mechanics and Foundation Eng. (Cambridge,
Massachusets), p. 60.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 108
[4] EC 7 1994, Eurokod 7. Dio 1. - Opća pravila, Dio 2. – Projektiranje pomoću
laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja.
[5] Grasshoff, H. (1951). Setzungberechnungen Starrer Fundamente mit Hilfe des
Kennzeihnenden Punktes. Der Bauingenieur, Berlin, pp. 53-54.
[6] Lambe, T. W. & Whitman, R. V. (1969). Soil mechanics. Massachusetts Institute of
Technology, John Willey & Sons, Inc., New York.
[7] Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje građevina. Školska knjiga, Zagreb
[8] Newmark, N., M., (1935). Simplified computation o f vertical pressures in elastic
foundations, Univ. Illinois Eng. Exper. Sta. Circular 24.
[9] Steinbremmer, W. (1934) Tafeln zur Setzungberechnung. Die Strasse, Vol. 1, pp. 121-124
i Proc. Internatioal Conf. Soil Mechanics, Cambridge, Mass. 1936, Vol. 2 pp. 142-143.
[10] Terzaghi, K. (1943) Theoretical soil mechanics, prema: Teorijska mehanika tla. tiskano
1972, Naučna knjiga, Beograd


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 109
8. VREMENSKI TOK SLIJEGANJA - KONSOLIDACIJA
8.1 Važnost određivanja vremenskog toka slijeganja

U poglavlju o slijeganju (pog. 7.) navedeno je da se slijeganje sastoji od tri komponente (jed.
7.1-1.): trenutnog, primarno konsolidacijskog i sekundarno konsolidacijskog (sekundarna
konsolidacija je zanimljiva samo kod određenih vrsta materijala, pa je za sada nećemo
razmatrati). U pog 7.3 je prikazan edometarski model u kojemu se slijeganje razmatra kao da se
odvija u dvije faze, u prvoj (t
0
= 0) u početku svo opterećenje preuzima voda (kao krući medij), a
čvrste čestice nisu opterećene i nema promjene volumena uzorka (nedrenirano stanje). Zatim
nastupa (za t > t
0
) sekundarna konsolidacija; voda koja prolazi između čvrstih čestica i kroz
porozne kamenove prelazi u okolinu (drenirano stanje).

u
σ
g
'
σ
g
p = ∆σ
p = ∆σ
t
konačno
γ
γ'
smjer tečenja
vode iz sloja gline
z
∆u
p'
t
0
t
i
t
i+1
GW
CI
SU

Slika 8.1-1 Prikaz stanja naprezanja i pornih tlakova u slojevima, opterećenim
dodatnim naprezanjem p.

Budući da (u t
0
= 0) nema promjene volumena, u edometru nema niti trenutnog
slijeganja, pa je svo slijeganje primarno konsolidacijsko.
Do sada smo promatrali samo apsolutne iznose slijeganja. Nije nas zanimalo hoće li se
ono dogoditi brzo, ili tek nakon duljeg vremena. Kod koherentnih materijala, pogotovo ako su im
pore ispunjene vodom, slijeganja nisu trenutna već se mogu razvijati mjesecima, pa i godinama.
To je, primjerice, važno na spojevima nasipa i mostova, koji u početku mogu biti poravnati; s
vremenom se nasip sliježe, između mosta i nasipa se stvori denivelacija, pa vozila udaraju u
most.
Na slici 8.1-1. prikazano je uslojeno tlo; sloj gline između slojeva šljunka i pijeska, a
razina podzemne vode se nalazi u sloju šljunka iznad sloja gline. Opterećivanjem površine tla, s
naprezanjem p po cijeloj površini
6
, nastaju dodatna naprezanja uslijed kojih će se ti slojevi
slegnuti. Slijeganje se u krupnozrnim materijalima događa praktički istovremeno s nanošenjem
opterećenja. U sitnozrnim materijalima, zbog slabe propusnosti, porni pretlak ∆u koji je nastao
od nanošenja opterećenja, sporo se disipira (raspršuje), pa efektivna naprezanja sporo rastu, a s
njima i slijeganja.
Ukupno slijeganje površine tla je zbroj slijeganja slojeva šljunka, pijeska i gline:
w = w
GW
+ w
SU
+ w
CI
(8.1-1)

6
Pretpostavlja se da je opterećena cijela površina kako bi primjer bio jednostavniji, jer se u tom slučaju dodatno
naprezanje prostire jednoliko (kostantno) s dubinom. Za opterećenje koje se prostire na ograničenoj površini
potrebno je u obzir uzeti reduciranje naprezanja po dubini (v. poglavlje 5.).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 110
Ovo se slijeganje može prikazati i grafički (sl. 8.1-2.):
Sloj gline je u kontaktu s propusnijim materijalima u kojima porni pretlak brzo pada na
nulu. Sloj gline ima veće ukupne potencijale, pa dio porne vode (tzv. "višak vode") teče iz sloja
gline prema tim slojevima. Kako se smanjuju porni tlakovi tako se (zbog uvjeta ravnoteže u
smjeru osi z) moraju povećavati vertikalna efektivna naprezanja tj. opterećenje prelazi na skelet
tla (čvrste čestice) koji se zbog toga sliježe (primarna konsolidacija).

0 1 2 3 4 5 6 7
linearno mjerilo t [mj.]
20
10
0
w

[
c
m
]
0.01 0.1 1 10 100 1000
log mjerilo t [mj.]
20
10
0
w

[
c
m
]
I FAZA:
primarna
konsolidacija
II FAZA: sekundarna konsolidacija
slijeganje u
glini
a) a)


Slika 8.1-2. Grafički prikaz vremenskog toka slijeganja.

Uobičajeno je da se vremenski tok slijeganja prikazuje grafički u logaritamskom mjerilu
jer se tako dugotrajne promjene mogu smjestiti na malom prostoru. U linearnom se, naime,
mjerilu, dugo "ništa ne događa", pa bi graf bio izdužen i nepregledan (sl. 8.1-2, a). U
logaritamskom se mjerilu (sl. 8.1-2, b) završetak primarne konsolidacije odredi tako da se u točki
infleksije povuče tangenta, a završetak krivulje aproksimira također pravcem. Gdje se te dvije
krivulje sijeku završava primarna, a započinje sekundarna konsolidacija.
Edometarski model. Primjer odgovara slučaju jednodimenzionalne konsolidacije (granice
slojeva i opterećenja su daleko), pa se sve odvija samo u vertikalnom smjeru. Tako su rubni
uvjeti sloja gline jednaki onima u edometru (v. poglavlje 7.), pa konsolidacija uzorka u edometru
po svemu odgovara sloju in situ; jedino što je uzorak u edometru puno tanji od sloja i
konsolidacija je puno brža. U teoretskom prikazu procesa konsolidacije pokazat ćemo da se
može uspostaviti jednostavna veza između edometra i sloja i kako se, iz parametara dobivenih u
edometru, može odrediti konsolidacija sloja.

8.2 Teorija primarne konsolidacije

Teoriju konsolidacije je, zajedno s matematičarom O.K.Fröhlichom, razradio “otac mehanike
tla” Karl Terzagi (Terzaghi & Fröhlich, 1936). Početne su postavke jednake kao i kod tečenja
vode u tlu (poglavlje 5., jed 5.4.-9) tj. da je pri protjecanju kroz element tla promjena protoka
jednaka promjeni volumena vode u elementu tla u vremenu, a za smjerove x i y (balans masa):
dt
dV
dxdz
z
v
x
v
z x
=
|
|
.
|

\
|
+




, (8.2-1, pon. 5.4.-9)
Promatrajmo samo tečenje i deformacija u smjeru z, dakle promatramo jedno-
dimenzionalan problem. Primjenom Darcyijeviog zakona, lijeva strana izraza 8.2-1 se
pojednostavljuje na: dxdydz
z
h
k q q
z

|
|
.
|

\
|
= ∆ = ∆
2
2


. (8.2-2)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 111
U poglavlju 5. je pretpostavljeno da je proces vremenski nepromjenljiv tj. da se volumen
elementa tla kroz koji voda protječe u vremenu ne mijenja. U slučaju primarne konsolidacije se
element tla sliježe i imamo da je
0 ≠
∂t
V
w

. (8.2-3)
Volumen vode u elementu tla se može izraziti preko stupnja zasićenosti S
r
i koeficijenta
pora e :
V
w
= dxdydz
e
e S
o
o r

+

1
. (8.2-4)
Promjena volumena vode u elementu tla u vremenu je onda:

|
|
.
|

\
|

+

= = ∆ dxdydz
e
e S
t t
V
q
o
o r w
1 ∂



. (8.2-5)
Iz uvjeta ravnoteže masa (balansa masa), volumen vode koji istekne iz pora elementa tla
jednak je promjeni volumena vode u elementu (jednadžbe 8.2-2 i 8.2-5)

|
|
.
|

\
|
+ ⋅
+
= ⋅
t
e
S
t
S
e
e z
h
k
r
r
o
o






1
1
2
2
. (8.2-6)
Budući da promjenu volumena elementa treba povezati s opterećenjem na površini (da se dobije
slijeganje), potrebno je u gornji izraz uvesti i vezu naprezanja i deformacija. Prije nego
što prijeđemo na dobivanje konačnih izraza, slučaj ćemo pojednostaviti tako da ćemo,
osim uvjeta ravnoteže u vertikalnom smjeru, pretpostaviti da je tlo potpuno zasićeno
(S
r
= 1.0) i da je linearna veza naprezanja i deformacija.
Rješavat će se slučaj kakav je prikazan na sl. 8.2-1. Izrazi na temelju kojih se izvodi
jednadžba konsolidacije su, dakle:
1. Uvjet ravnoteže u smjeru osi z:
0
p z
v
+ ⋅ = γ σ (8.2-7)
2. Ravnoteža masa (jed. 8.2-6), uz uvjet da nema promjene S
r
-a:
t
e
e z
h
k





+
= ⋅
1
1
2
2
. (8.2-8)
3. Odnosi naprezanja i deformacija (jed. 7.3-7.):
oed o
E e
e σ
ε
∂ ∆
= =
+ 1
, (8.2-9)
Jednadžba 8.2-6, korištenjem 8.2-9 postaje
t E z
h
k
v
oed


=



,
2
2
1 σ
, (8.2-10)
t z
h
E k
v
oed


=


⋅ ⋅
,
2
2
σ
, (σ
v


v
+u
e
) (8.2-11)
gdje je u
e
porast pornog tlaka uslijed nanošenja opterećenja na površini.
Ako umjesto efektivnog naprezanja σ

v
uvrstimo σ
v
- u
e
(iz jed. 8.2-11) i promatramo
jednostavan slučaj kad nema promjene ukupnog naprezanja na površini u vremenu, dobit ćemo
na desnoj strani
t
u
t
e v


− =

∂ ' σ
(8.2-12)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 112
Z = 0
Z = 1,0
Z = 2,0
p
0
p
0
h
g
σ
v
= γ
.
z + p
0
H
H
z
p
0
γ
.
z
σ
v
γ
w

.
z
σ'
h
p stat
u
u
= p
0
u, σ'
t
u
e
a) c)
h
γ
.
h
b)
r. p. v.


Slika 8.2-1 a) Skica početnih i dodatnih naprezanja za rješavanje problema
jednodimenzionalne konsolidacije, u smjeru osi z te b) prikaz promjene
u vremenu vertikalnih totalnih naprezanja i c) pornih tlakova i efektivnih
naprezanja u dubini z.

Ne možemo još tražiti rješenje za jed. 8.2-11 jer imamo derivacije različitih funkcija.
Moramo ga, dakle, svesti na jednu funkciju. Ukupni potencijal h možemo na slijedeći način
prebaciti u porast pornog tlaka u
e
(sl. 8.2-1, a i b):
h=h
g
+(h
pstat
+h
pe
) = h
g
+
w
e
w
stat
u u
γ γ
+ , (8.2-13)
gdje je u
e
porast pornog tlaka, u odnosu na već postojeći od vlastite težine vode u
stat
, zbog pojave
opterećenja na površini (slika 8.2-1, b, dolje). Ako u lijevu stranu jed. 8.2.11 uvrstimo, umjesto
h, izraz 8.2.13, obzirom da su h
g
i

u
stat
linearne funkcije, njihove druge derivacije po ordinati z
bit će jednake nuli, pa će ostati samo druga derivacija u
e
i dobit ćemo

t
u
z
u E k
e e
w
oed


=




2
γ
(8.2-14)
Izraz uz derivaciju s lijeve strane se sastoji od konstanti pa ga možemo zamijeniti
jednom:
w
oed
v
E k
c
γ

= . (8.2-15)
Parametar c
v
nazivamo koeficijentom konsolidacije, a jed. 8.2-13. tada prelazi u
t
u
z
u
c
e e
v


=



2
2
. (8.2-16)
Ovo je oblik hiperbolične parcijalne diferencijalne jednadžbe koji se rješava uvođenjem
bezdimenzionalnih varijabli:
bezdimenzionalna dubina
H
z
Z = , (8.2-17)
i vremenski faktor
2
H
t
c T
v v
⋅ = , (8.2-18)
pa se 8.2-16 svodi na
v
e e
T
u
Z
u


=


2
2
. (8.2-19)
Diferencijalna jednadžba se rješava uz zadane početne i rubne uvjete.
1. rubni uvjet: Ako od opterećenja p u prvom trenutku nastane porni pretlak u
0
, onda je
početni uvjet je da je
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 113
t= 0 => u
e
= u
0
, za 2 0 ≤ ≤ Z ; (8.2-20)
tj. svo dodatno opterećenje u prvom trenutku preuzima voda u porama i to po čitavoj
visini sloja.
2. rubni uvjet: za svaki kasniji t, tj.
t > 0 => u
e
= 0 za Z=0 i Z=2, (8.2-21)
tj. na gornjem i donjem rubu sloja koji se konsolidira, nakon početne vrijednosti u
e
=
u
o
, u
e
odmah pada na nulu.
Rješenje se dobije kao suma niza trigonometrijskih funkcija (trigonometrijski red):
v
T M
m
m
e
e MZ
M
u
u
2
) (sin
2
0
0 −
∞ =
=

= (8.2-22)
gdje je:
3 , 2 , 1 ), 1 2 (
2
= + = m m M
π
,.... (8.2-23)
Rješenje se može prikazati i u obliku dijagrama, slika 8.2-2.

0 1 0.2 0.4 0.6 0.8
(u
0
- u
e
) / u
0
2
1
0
1.5
0.5
Z =
z
H
2
1
0
1.5
0.5
0 1 0.2 0.4 0.6 0.8
(u
0
- u
e
) / u
0
0 1 0.2 0.4 0.6 0.8
T
V
100
80
60
40
20
0
U [%]
a) b)
c)
T
v
= 0
0,1
0,2 0,4 0,6
0,8
T
v
= 0,9


Slika 8.2-2 Grafički prikaz rješenja jednadžbe konsolidacije.
Definira se još i U, prosječni stupanj konsolidacije, a značenje mu je, prema sl. 8.2-2 b):

o
t
w
w
površina ukupna
površina osjen
U = =
.
, (8.2-24)
gdje je:
w
t
... trenutno slijeganje,
w
0
... konačno slijeganje.
pa se U može shvatiti i kao bezdimenzionalno slijeganje.



Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 114
Nekoliko komentara u vezi s rješenjem (Lambe & Whitman, 1969):
− odmah nakon opterećivanja, nastaju veliki gradijenti na gornjem i donjem rubu sloja gline, pa
tamo dolazi do brzog slijeganja, a u srednjem djelu je tek za T
v
>0.05,
− za T
v
>0.3 su krivulje normaliziranih pornih tlakova su skoro čista sinusna funkcija, pa se
koristi samo prvi član rješenja u jed. 8.2-22,
− za Z = 1,0 su gradijenti uvijek jednaki nuli, pa nema tečenja kroz sredinu.
Rješenje vrijedi za jednodimenzionalni slučaj (tj. spriječeno bočno širenje, kao u
edometru), a varijable - slijeganje i vrijeme su bez dimenzija, pa se, za svaki konkretni primjer
mogu prilagoditi vrsti materijala i debljini sloja koji se sliježe. U problemima slijeganja u
vremenu, varijable su prosječni stupanj konsolidacije U i vremenski faktor, T
v
:
o
t
w
w
U = i
2
H
t c
T
v
V

= (7.2-25)
gdje je w
t
slijeganje koje odgovara vremenu t , a H je ”put dreniranja” prema sl. 8.2-3.

H = h
a) b)
p
∆u
H =
h
2
∆u


Slika 8.2-3 "Put dreniranja" za slučaj jednostranog i obostranog dreniranja.

Vremenski tok slijeganja, se onda izračuna tako da se, za konkretni sloj prvo izračuna konačno
slijeganje, a slijeganje u vremenu se izračuna iz odnosa U : T
V
koji se očita iz dijagrama na sl.
8.2-2 c) ili tab. 8.2-1.
,
gdje je
v
v
c
H
T t
2
⋅ = .
Tablica 8.2-1 Numeričke vrijednosti za U iT
V
,

za slučaj konstantnog opterećenja.



Prema ovom modelu se vidi da brzina slijeganja ne ovisi o intenzitetu opterećenja.
Prema Craig (1978) se veza U i T
v
može numerički jednostavno izraziti na slijedeći
način:
za U < 0,60 je T
v
= πU
2
/4, (7.2-25a)
a za U >0,60 je T
v
= -0,933 log (1-U ) - 0,085, (7.2-25b)

U
0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9
T
v
0.008 0,031 0,071 0,126 0,197 0,287 0,403 0,567 0,848
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 115
Primjer 8.2-1

Prije šest mjeseci postavljen je temelj dimenzija B×L = 3×4, s kontaktnim opterećenjem
p
k =
120 kN/m
2
. Potrebno je odrediti porni tlak na sredini sloja gline dubine 5m. Sloj gline
debljine 4m omeđen fino graduiranim šljunkom.
Koeficijent konsolidacije iznosi c
v
= 4.7 m
2
/god.

Z = 0
Z = 1,0
Z = 2,0
p
0
=120 kN/m
2
h=4m
z
z'=5m
r. p. v.
p
0
B
L
H
H
u
0
t
0
t
6mj.
u
e
GW
GW
CI


Slika P8.2-4 Utjecaj dodatnog opterećenja p0 na razvoj pornog
pretlaka u ovisonsti o vremenu.

Komentar: Sloj gline omeđen je s obje strane fino graduiranim šljunkom stoga ima mogućnost
obostranog dreniranja pa je ukupni put dreniranja jednak polovini debljine sloja
Rješenje:

| | m
h
H 0 , 2
2
0 , 4
2
= = =

Određivanje vremenskog faktora

5875 . 0
0 , 2
5 . 0 7 . 4
2 2
=

=

=
H
t c
T
v
v


Određivanje bezdimenzionalne dubine

0 , 1
0 , 2
0 , 2
= = =
H
z
Z


gdje je z dubina sloja u kojem određujemo porni tlak

0 , 2
2
0 , 4
2
= = =
h
z

o e o
v
u u u dijagram
T
Z
/ ) ( 2 2 . 8 ,
5875 . 0
1
− → − →
=
=


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 116
0 1 0.2 0.4 0.6 0.8
(u
0
- u
e
) / u
0
2
1
0
1.5
0.5
Z =
z
H
T
v
= 0
0,1
0,2 0,4 0,6
0,8
T
v
= 0,9
0,7
T
v
=0,5875

Slika P8.2-5 Očitana vrijednost koeficijenta o e o u u u / ) ( − za
izračunate vrijednosti Z = 1 i
v
T = 0.5875
7 . 0 / ) ( = − o e o u u u

Komentar: Porni pretlak u
0
u trenutku t = 0 na sredini sloja jednak je naprezanju na toj dubini
izazvanim dodatnim opterećenjem.
Za raspodjelu naprezanja po dubini koriste se razne metode (poglavlje 6 - naprezanja).
U ovom slučaju dodatno naprezanje ćemo odrediti metodom raspodjele naprezanja 1:2.
p
0
=120 kN/m
2
r. p. v.
GW
GW
CI
0
2
4
6
8
1
0
0
4
0
8
0
1
2
0
2
0
5
D
u
b
i
n
a

[
m
]
5m
Dodatno naprezanje ∆σ [kN/m
2
]


Slika P8.2-6 Dijagram raspodjele naprezanja po dubini

kN L B p P o 0 , 1440 0 , 4 0 , 3 0 , 120 = ⋅ ⋅ = ⋅ ⋅ =
| |
2
/
) )( (
m kN
z L z B
P
v
′ + ′ +
= ∆σ
| |
2
/
) 5 0 , 4 )( 5 0 , 3 (
0 , 1440
m kN
v
+ +
= ∆σ
| |
2
/ 0 , 20 m kN
v
= ∆σ
o u = ∆
v
σ
u
0
=20,0 kN/m
2


Porni pretlak nakon šest mjeseci
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 117

7 . 0 / ) ( = − o e o u u u
| |
2
/ 0 , 6 0 , 20 3 , 0 3 . 0 m kN u u o e = ⋅ = ⋅ =
| |
2
/ 0 , 6 m kN ue =

8.3 Određivanje koeficijenata konsolidacije u laboratoriju

Koeficijent konsolidacije je svojstvo materijala, pa se, prema tome, treba odrediti na temelju
ispitivanja uzoraka u laboratoriju. Može se izračunati iz izraza 8.2-15 ako su poznati koeficijenti
vodopropusnosti i edometarski modul. Čest su još dva načina izravnog određivanja c
v
-a, prema
Casagrandeu i Tayloru (izvor Craig, 1978), na temelju pokusa u edometru.


1 10 100 1000 10000
logt [s]
p
o
m
a
k

[
m
m
]
t
1
4t
U
0%
U
50%
U
100%
a
a
2 8
t
50%
= 12 s t
p


2
H
t
c T
v v
= ,
12
0 . 1 197 . 0
2
% 50
2

= =
t
H
T c
v v
, s cm c
v
/ 0164 . 0
2
=

Slika 8.3-1 Prilagodba dijagrama mjerenja vremenskog toka slijeganja u
edometru i određivanje c
v
prema Casagrandeu.

U prva dva slučaja se pretpostavlja da se konsolidacija sloja tla i uzorka u edometru
odvijaju prema istom zakonu - razlika je samo u visini sloja koji se sliježe (konsolidira). Budući
da je uzorak u edometru daleko tanji od sloja tla, u njemu će se primarna konsolidacija daleko
brže odvijati (sjetite se, ovisi o kvadratu puta dreniranja), pa se s edometrom sve može brže
obaviti (uglavnom za 24 sata).
Casagrande (1938) - vremenska os u logaritamskom mjerilu. Završetak primarne
konsolidacije određuje se povlačenjem tangenti (u točki infleksije i na asimptotu za velike
vrijednosti) na krivulju kao i na sl. 8.3-1. Budući da je logaritam za t = 0, beskonačno velik,
početak krivulje određuje se aproksimacijom logaritamske krivulje parabolom i to tako da se
uzmu po dvije vrijednosti vremena na absici od kojih se veća dobije množenjem manje s brojem
4 (primjerice 2s i 8s, ili 4s i 16s). Početak se odredi tako da se odsječak na ordinati za te dvije
vrijednosti prenese od manje vrijednosti prema gore (veličina a na slici 8.3-1). Tako odredimo
početak i kraj primarne konsolidacije. Budući da su krajnje vrijednosti dobivene
rekonstrukcijom, smatra se da je krivulja "najbolja" negdje oko sredine, pa se za reprezentativnu
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 118
točku uzima prosječni stupanj konsolidacije U
50
(odgovarajući T
v
= 0.197), za koji se očita
vrijeme konsolidacije t
50
. Put dreniranja u edometru je pola visine uzorka (uzorak je obostrano
dreniran), što je približno 1.0 cm. Koeficijent konsolidacije se tada odredi kao što je prikazano
izrazima na slici 8.3-1, pomoću izraza


=
s
cm
t
c
v
2
;
0 . 1 197 . 0
(8.3-2)
Taylor (1948) - vremenska os je u mjerilu drugog korijena. Pristup je sličan, s time što
ima i vrijednost za t = 0. Vrijeme 90-postotne konsolidacije određuje se povlačenjem pravca iz
ishodišta koji siječe krivulju slijeganja na udaljenosti 0.15 d, gdje je d horizontalna udaljenost
pravca kroz ishodište od osi ordinate, a koji se najbolje približava krivulji u početku slijeganja
(slika 8.3-2).
√t [s]
p
o
m
a
k

[
m
m
]
d
0.15d
U
90%
t
90%


Slika 8.3-2 Prilagodba dijagrama mjerenja vremenskog toka slijeganja u
edometru i određivanje c
v
, po Tayloru.

Postupak po Tayloru uzima kao mjerodavni 90%-tni stupanj konsolidacije i koef.
konsolidacije se odredi prema izrazu.


=
s
cm
t
c
v
2
;
0 . 1 848 . 0
. (8.3-2)
Postupak po Casagrandeu je više u upotrebi u Evropi, a po Tayloru u SAD-u. Prema
Duncanu (1993), koji je uspoređivao rezultate iz laboratorija i dugotrajna mjerenja in situ, po
Tayloru se dobivaju nešto bolje vrijednosti c
v
.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 119
8.4 Ubrzanje konsolidacije

Konsolidacija je za građevine, u pravilu, nepoželjna pojava jer se često odvija još dugo nakon
dovršetka građenja, pa tako nastaju pomaci i pukotine na konstrukcijama, odnosno velika
naknadna slijeganja (vitoperenje) i pukotine na prometnicama. Zbog toga se primjenjuju mjere
da se slijeganja od konsolidacije, koja se i inače moraju dogoditi, dogode što ranije (primjerice,
za vrijeme gradnje nasipa). Tako se izbjegavaju naknadna slijeganja. Ovdje se prikazuju dva
načina:
− povećavanjem slijeganja u početku pomoću predopterećenja,
− ubrzavanje slijeganja bušenim drenovima.
I način: predopterećenje

Jedna od metoda je da se opterećenje poveća s takozvanim predopterećenjem koje se može
postaviti na neki teren dugo prije početka gradnje. Drugi je način da se, primjerice nasip koji
daje opterećenje p povisi, u odnosu na potrebnu visinu, i time poveća opterećenje na p + ∆p (sl.
8.4-1). Takvo opterećenje, doduše, ne može ubrzati slijeganje, ali veće opterećenje postiže veća
slijeganja u kraćem vremenu. Dodatno opterećenje se kasnije ukloni.
t [s]
p
o
m
a
k

[
m
m
]
p
w(p)
w (p + ∆p)
predopterećenje, ∆p
stalno opterećenje, p
slijeganje od p + ∆p
uklanjanje ∆p
slijeganje od p


Slika 8.4-1 Prikaz ubrzanja slijeganja predopterećenjem.

II način: pomoću vertikalnih bušenih drenova

Drugi je način za ubrzanje konsolidacije bušenje vertikalnih drenova u tlu koje se sliježe (slika
8.4-2.). Izradom drenova se skraćuje put dreniranja; teoretski, vrijeme konsolidacije se ubrzava s
kvadratom puta dreniranja.
Drenovi se izvode kao vertikalni stupovi od šljunkovitog ili nekog drugog propusnog
materijala. Danas je uobičajeno da se za te svrhe koriste razni umjetni materijali. Drenovi su u
visini površine tla povezani horizontalnim drenom (ako sam nasip nije dovoljno propustan).
Raspored drenova (tlocrtno) može biti kvadratičan i trokutast (sl. 8.4-2). Polumjer utjecaja
pojedinog drena, R, određuje se kao funkcija njihovog razmaka, s. Diferencijalna jednadžba za
konsolidaciju kad je omogućeno dreniranje istovremenu u vertikalnom i horizontalnom smjeru
su (prema, Craig, 1978),

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 120
2
2
2
2
1
z
u
c
r
u
r r
u
c
t
u
v h


+
|
|
.
|

\
|


+


=


(8.4-1.)

Analogno prema rješenjima za jednodimenzionalnu konsolidaciju, definiraju se prosječni stupanj
i vremenski faktori:
- za vertikalno dreniranje U
v
i
2
H
t c
T
v
v

= , a (8.4-2.a)
- za radijalno dreniranje U
r
i
2
4R
t c
T
h
r

= . (8.4-2.b)
Zajednički prosječni stupanj konsolidacije U dobije se prema

(1-U) = (1-U
v
)
·
(1-U
r
). (8.4-3.)
Ovi će se izrazi rabiti u primjeru za ubrzanje konsolidacije pomoću vertikalnih drenova.

2r
d
H = h
nasip
horizontalni dren
d
nepropusno
s
s
R = 0,564
.
s
s
R = 0,525
.
s
vertikalni dren


a) b)
Slika 8.4-2 a) skica za ubrzanje konsolidacije ugradnjom vertikalnih drenova, b)
polumjeri utjecaja drenova, R, kao funkcije njihovog rasporeda
(kvadratični i trokutni).




Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 121
Primjer 8.4-1
Proračun vertikalnih drenova. Konstruirat će se nasip na 10 m debelom stišljivom sloju gline
(sl. 8.4-2.). Promjena naprezanja, uslijed izgradnje nasipa, bit će p = ∆σ = 65 kN/m
2
. Nakon što
prođe šest mjeseci od početka gradnje nasipa, nasip se smije slegnuti još samo 2.5 cm.
Konsolidaciju zbog toga treba ubrzati. Predviđeno je da se to postigne bušenim vertikalnim
drenovima. Zadatak je ustanoviti razmak drenova u kvadratnom rasteru (mogu se ugraditi samo
drenovi promjera 40 cm). Tlo ispod gline je nepropusno i nestišljivo. Svojstva gline su:
c
v
= 4.7 m
2
/god., c
h
=7.9 m
2
/god. i . 4000
2
m
kN
E
oed
=
Komentar: Koeficijent propusnosti, k, je obično veći u horizontalnom nego u vertikalnom smjeru
pa je zato c
h
> c
v
.

Rješenje:
Konačno slijeganje sloja gline je:
w
k
= ∆σ


·
d / E
oed
= 65 ·10 / 4000 = 0.162 m = 16.2cm.
Nakon šest mjeseci se tlo smije slegnuti samo još 2.5 cm, pa će ukupni (za vertikalno i
horizontalno dreniranje) prosječni stup. kons. tada biti
U = 85 . 0
2 . 16
5 . 2 2 . 16
=

. (P8.4-1.)
Polumjer pješčanog drena je r
d
= 0.2 m, a radijus utjecaja drena R = n · r
d
= 0.2 · n (gdje je
n utjecajni koeficijent za kojeg su pripremljeni dijagrami: veza vremenskog faktora i prosječnog
stupnja konsolidacije za radijalno dreniranje). Tlo ispod gline je nepropusno, pa je d = H.
Vremenski faktori za vertikalno i horizontalno dreniranje (za pola godine) su
tada 17 . 0 0235 . 0
10
5 . 0 7 . 4
2 2
= ⇒ =

=

=
v
v
v
U
H
t c
T i (P8.4-2.)
r
h
r
T
n
n n R
t c
T
7 . 24 7 . 24
2 . 0 4
5 . 0 9 . 7
4
2 2 2 2
= ⇒ =
⋅ ⋅

=

= . (P8.4-3.)
Zajednički prosječni stupanj konsolidacije U dobije se prema jed. 8.4-3.
(1 - U) = (1-U
v
)
·
(1-U
r
), pa slijedi => (1- 0.85) = (1-0.17) · (1-U
r
), iz čega je potrebni
U
r
= 0.82. (P8.4-4.)

0.001 0.01 0.1 1
T
r
1
0.5
0
U
r

a) b)
0 10 20
n
0
10
20


24.7
T
r
5
10
15
n
0.2
0.33
0.42
9
1

:

1



Slika P 8.4-1 Dijagram odnosa U
r
i T
r
(gore) i dijagram za grafičku interpolaciju
(dolje) (prema, Craig, 1978).

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 122
Da se odredi razmak drenova, potrebno je, za U
r
= 0.82, odrediti parametar n. U
dijagramima za radijalnu konsolidaciju ucrtane su vrijednosti U
r
i T
r
samo za vrijednosti n = 5,
10 i 15 (sl. P8.4-2., gore). Za ostale vrijednosti n-ova, treba se poslužiti grafičkom
konstrukcijom. U jed. P8.4-3. izračunaju se vrijednosti za postojeće n-ove (tab. P8.4-1.) i dobiju
parovi vrijednosti za koje se nacrta krivulja (sl. P8.4-2., dolje). Tražena se vrijednost očita na
mjestu presjecišta te krivulje s pravcem nagiba 1:1.

Tablica P 8.4-1 Izračunavanje parova vrijednosti n i T
r
iz dijagrama P 8.4-1.
(gore).

n T
r

r
T
7 . 24

5 0.20 11.1
10 0.33 8.6
15 0.42 7.7

Očitana je vrijednost n = 9, pa se razmak drenova s odredi prema odnosima s i R za
kvadratičnu mrežu (sl. 8.4-2.),
R = 0.2·9 = 1.8m, pa je m
R
s 2 . 3
564 . 0
8 . 1
564 . 0
= = = . (P8.4-5.)

BIBLIOGRAFIJA:

[1] Craig, R.F. (1978). Soil mechanics, sec. edit., Van Nostrand Reinhold Company, New
York.
[2] Duncan, J.M. (1993). Limitations of conventional analysis of consolidation settlement.
Twenty-seventh Terzaghi lecture. Journal of geotechnical engineering. 119 (9): ASCE,
1333-1359.
[3] EC 7 1994, Eurokod 7. Dio 1. - Opća pravila, Dio 2. – Projektiranje pomoću
laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja.
[4] Lambe, T. W. & Whitman, R. V. (1969). Soil mechanics. Massachusetts Institute of
Technology, John Willey & Sons, Inc., New York.
[5] Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje građevina. Školska knjiga, Zagreb
[6] Terzaghi, K. (1943) Theoretical soil mechanics, prema: Teorijska mehanika tla. tiskano
1972, Naučna knjiga, Beograd
[7] Terzaghi, K. & Fröhlich, O.K. (1936) Theorie der Setzung von Tonschichten, Leipzig und
Wien, Verlag , Deuticke.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 123
9 ČVRSTOĆA TLA
9.1 Edometarski model i nosivost tla (čvrstoća)
9.1.1 Promjene naprezanja ispod opterećenja na površini terena
p
p
element "A"
element "B"
element "C"
τ
τ
σ
h

0
.
σ
v
a) b)


Slika 9.1-1 a) Edometarski model i b) stvarno stanje.

Do sada smo, za proračun slijeganja, rabili edometarski model tla (element A na sl. 9.1-1a).
Prema tom se modelu, ako se u formulu za slijeganja,


=
i oedi
E
w
σ
, uvrštavaju sve veće
vrijednosti prirasta naprezanja, ∆σ
v
, dobivaju sve veća slijeganja, tj. kod sve većih bi naprezanja
nastajale sve veće deformacije, praktički bez ograničenja veličine. To je zato što su, zbog
spriječenog bočnog širenja (što je osnovno obilježje edometarskog modela!), horizontalna
naprezanja proporcionalna vertikalnim tj. ∆σ
h
= K
0
⋅∆σ
v
. Stanja naprezanja u elementu A koja
nastaju kao posljedica povećanja naprezanja u edometarskom modelu mogu se prikazati
Mohrovim kružnicama kroz čije vrhove prolazi pravac pod nagibom K
0
(sl. 9.1-2).
Realno (uz dozvoljeno bočno širenje), s povećanjem ∆σ
v
, je ∆σ
h
≤ K
0
⋅∆σ
v
, i u nekim
elementima tla će nastati velika razlika ∆σ
v
- ∆σ
h
, koju tlo više neće moći izdržati već će nastati
slom tla, pa treba voditi računa i o nosivosti tla.
σ
τ
σ
h1
σ
v1
σ
h2
σ
v1
p
r
a
v
a
c
K0
Mohrova
kružnica
τ
MAX
,

dubina 2
τ
MAX
, dubina 1
σ
v
σ
h
= K
0

.
σ
v
τ
MAX
σ
σ
σ

a) b)

Slika 9.1-2 Promjena stanja naprezanja prema edom. modelu.

Slom tla nastupa, dakle, kad se pojavi dovoljno velika razlika dodatnih glavnih
naprezanja, a što na nekoj kosoj ravnini stvara velika posmična naprezana (sjeti se otpornosti
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 124
materijala!). Ako posmična naprezanja premaše čvrstoću tla, na tim ravninama dolazi do
posmika i odsklizavanja (sl. 9.1-1 b). Materijal će moći podnijeti na nekoj ravnini to veća
posmična naprezanja što su veća normalna naprezanja na tu ravninu (zakon trenja), a što je
karakteristično za sve zrnate materijale, pa je čvrstoća tla to veća što su normalna naprezanja
veća.
Sva stanja naprezanja kod kojih nastaje slom mogu se prikazati Mohrovim
polukružnicama koja će tangirati jednu anvelopu (ovojnicu) svih naprezanja (sl. 9.1-3). Svojstvo
anvelope naprezanja je da ne postoji niti jedno stanje naprezanja koje se može prikazati
polukružnicom što presijeca anvelopu
Još jedna bitna opaska: slom ne nastaje na ravnini na kojoj je τ
MAX
, već na kojoj je nagib
naprezanja najveći (sjeti se konusa trenja!), pa je ravnina sloma paralelna s ravninom koja
prolazi kroz točke koja spaja σ
hf
s točkom u kojoj polukružnica III tangira anvelopu svih
naprezanja, a posmično naprezanje sloma je τ
f
(sl. 9.1-3). Indeks f dolazi od eng. failure - slom.
σ
τ
σ
hf
σ
vf
a
n
v
e
l
o
p
a

s
v
i
h

n
a
p
r
e
z
a
n
a

(
s
t
a
n
j
e

s
l
o
m
a
)
p
r
a
v
a
c
K0
τ
MAX
τ
f
III
II
I
n
a
g
i
b

r
a
v
n
i
n
e

s
l
o
m
a

Slika 9.1-3 Realna promjena naprezanja ispod opterećene površine.

Na sl. 9.1-3 položaj I (polukružnica za to stanje nije nacrtana) odgovara početnom stanju
naprezanja u elementu B (naprezanja od vlastite težine); kružnica I prelazi u II kad se pojavi
opterećenje na površini (dozvoljeno je bočno širenje); kružnica III prikazuje B pri slomu (ako se
opterećenje p jako poveća). Stanje sloma, kružnica III, ne može se, međutim, nikako
aproksimirati nekim stanjem sa spriječenim bočnim širenjem (edometarskim modelom) već za to
stanje treba rabiti druge modele.

Komentar:
Da zaključimo, edometarski model se može rabiti za proračun slijeganja, kad se smatra da
je prirast dodatnih naprezanja (u odnosu na postojeća, geološka) mali. U tom je slučaju i stanje
naprezanja blisko K
0
- stanju (kružnica II na sl. 9.1-3). Malom prirastu naprezanja odgovara i
mali prirast deformacija, pa kažemo da smo u području malih deformacija koje su u stvari i
«radne deformacije», tj. deformacije koje postižu geotehnički i građevinski objekti u normalnoj
upotrebi.
U inženjerstvu nije uobičajeno da se razmatra cijelo područje deformacija (od malih do
velikih), već, osim malih deformacija, stanje koje je na samom kraju izdržljivosti materijala –
stanje sloma. Traže se takve vrijednost faktora sigurnosti da stanje sloma ne nastupi.
Ovakav je pristup zadržan i u evropskim propisima za geotehniku, eurokodu 7, pa se tako
razlikuje granično stanje uporabivosti, od graničnog stanja nosivosti. Za ta stanja treba inženjer
projektant prikazati sve moguće projektne situacije i dokazati da su kriteriji tih stanja
zadovoljeni.
Treba napomenuti da se, s razvojem tehnike ispitivanja svojstava tla i numeričkih
metoda, danas mogu prognozirati stanja tla i konstrukcija u širokom rasponu, od malih do velikih
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 125
deformacija, i da je samo pitanje vremena kad će se takav pristup uvesti i u pravilnike i standarde
za projektiranje.

9.1.2 Parametri posmične čvrstoće

Eksperimentalno se može pokazati da je anvelopa naprezanja sa sl. 9.1-3 gotovo ravna linija, pa
se, za praktične probleme, može aproksimirati pravcem. Taj se pravac naziva pravcem čvrstoće,
a prema teorijama čvrstoće (vidi otpornost materijala) odgovara Mohr-Coulombovom zakonu
čvrstoće.

σ
τ
τf

=

c

+

σv

t
g
ϕ
ϕ'
c'


Slika 9.1-4 Pravac čvrstoće i parametri čvrstoće c i ϕ.

Pravac čvrstoće je određen s dva parametra (sl. 9.1-4), parametra čvrstoće, a nazivamo ih:
kohezija i kut unutarnjeg trenja.
c’- kohezija je odsječak na ordinati (τ). Ovaj se parametar javlja samo kod sitnozrnatih
materijala, gdje su u ponašanju materijala dominantne molekularne sile među česticama, pa se ti
materijali nazivaju i koherentnima. Kohezija ovisi o osobinama materijala i povijesti opterećenja.
ϕ’- kut unutarnjeg trenja je nagib pravca čvrstoće. Kut unutarnjeg trenja je parametar
koji je karakterističan za sve materijale tla, a manji je za sitnozrnate (približno, od 20
0
do 28
0
) i
veći za krupnozrnate (približno, od 32
0
do 45
0
).
Označavanjem s crticom simbola c i ϕ naglašava se da je čvrstoća određena za efektivna
naprezanja, tj. veže se uz naprezanja na čvrstim česticama, a ne u vodi. Kao što će se u ovom
poglavlju dalje vidjeti, čvrstoća se može određivati i u pokusima u kojima se razvija porni tlak,
ali se on mjeri i pomoću njega se određuju efektivna naprezanja za koja se veže i čvrstoća tla.
Parametri čvrstoće nisu konstante materijala već se određuju mjerenjima na uzorcima u
laboratoriju (vidi 9.2).

9.1.3 Tragovi naprezanja

U prikazu stanja i promjene stanja naprezanja u (σ, τ) dijagramu, umjesto stalnog crtanja
polukružnica naprezanja, neki je put praktično crtati samo najvišu točku kružnice. Položaji te
točke, koji se mogu pratiti od početnih (konsolidacijskih) naprezanja do sloma, čine trag koji još
zovemo i trag naprezanja (eng. stress paths). Koordinate te točke su p’ i q’, koje nazivamo
sfernim i devijatorskim naprezanjima (respektivno).
Kako što smo i kod pojava slijeganja i konsolidacije vodili računa o uvjetima dreniranja,
tako i kad se razmatra čvrstoća tla, treba voditi računa o njima. U dreniranim uvjetima
opterećivanja, promjene u tlu se događaju dovoljno sporo (ili je tlo dovoljno propusno) da se ne
mijenja porni tlak. U nedreniranim uvjetima, naprotiv, smatramo da se promjene u tlu odvijaju
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 126
pri konstantom volumenu pa dolazi do promjene pornog tlaka. Prema tome, razlikujemo dvije
vrste tragova naprezanja:
Tragovi ukupnih naprezanja – su tragovi koji slijede samo vanjska naprezanja na element
tla (ili uzorak tla), a ne vodi se računa o tome da li se prilikom posmika u
uzorku razvija i porni tlak:
2
3 1
σ σ +
= p , (9.1-1a)
2
3 1
σ σ −
= q . (9.1-1b)
U slučaju da se prilikom posmika ne razvija porni tlak, tragovi ukupnih naprezanja ujedno su i
tragovi efektivnih naprezanja. Onda je to tzv. drenirani posmik.

σ
τ
σ'
3
= σ'
c
ϕ'
∆σ'
σ'
1
= σ'
3
+ ∆σ'
τf

=
c
'
+

σ
'

t
g
ϕ
'
trag naprezanja

Slika 9.1-5 Veza Mohrove kružnice i traga naprezanja.

Tragovi efektivnih naprezanja – su tragovi u kojima se u obzir uzima i promjena pornog
tlaka, u, prilikom posmika. Kod njih se onda slijedi već ranije spomenuti princip efektivnih
naprezanja (vidi poglavlje 5. tečenje vode): σ’

= σ - u,
pa dobivamo: u p u
u u
p − = −
+
=
− + −
=
+
=
2 2
) ( ) (
2
'
3 1 3 1
,
3
,
1
σ σ σ σ σ σ
(9.1-2a)
q
u u
q =

=
− − −
=

=
2 2
) ( ) (
2
'
3 1 3 1
,
3
,
1
σ σ σ σ σ σ
(9.1-2b)
Iz izraza 9.1-2 je vidljivo da sferna naprezanja ovise o promjeni pornog tlaka, dok devijatorska
ne.
Kad se, umjesto u (σ, τ) dijagramu, tragovi naprezanja prikazuju u (p, q) dijagramu,
treba voditi računa o tome da nagib pravca čvrstoće, K
f
, više nije pod kutem ϕ’ nego ψ', i vrijedi
odnos:
K
f
= tg ψ' = sinϕ’ (9.1-3)
σ
τ
σ'
3 I
U'
U''
U
σ'
1
σ
3
σ
1
polukružnica
ukupnih
naprezanja
polukružnica efektivnih
naprezanja
ϕ
∆u
d
trag efektivnih naprezanja
trag ukupnih
naprezanja


Slika 9.1-6 Tragovi naprezanja za efektivna i ukupna naprezanja.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 127
9.1.4 Nedrenirana čvrstoća, c
u


Budući da vrijedi princip efektivnih naprezanja, može se, povezan s nedreniranim uvjetima,
izvesti još jedan važan zaključak. Naime, pri opterećivanju bez promjene volumena postoji
jedinstvena veza između efektivnih naprezanja i deformacije uzorka, jer su, s promjenom jedne
komponente deformacije, ostale dvije definirane. Ako je, materijal elastičan, Poissonov
koeficijent mora biti ν = 0,5, pa su s promjenom, recimo ε
1
, ostale dvije komponente
deformacija:
ε
2
= 0,5 ε
1
i ε
3
= 0,5 ε
1
. (9.1-4)
Tada će trag efektivnih naprezanja u nedreniranim uvjetima, od početnih naprezanja do
sloma, ovisiti samo o početnom konsolidacijskom naprezanju u elementu tla (uzorku) σ
c

, a neće
ovisiti o tragu ukupnih naprezanja. Zbog toga će i posmično naprezanje pri slomu τ
f
biti
neovisno o ukupnim naprezanjima, ili kraće:
početno stanje efektivnih nap.=>nedrenirani posmik=>jedinstvena čvrstoća.
Ovaj zaključak se koristi za određivanje čvrstoće uzoraka u UU pokusu (vidi odlomak
9.2.3.3).
Posmično naprezanje pri slomu, τ
f
, u nedreniranom stanju, nazivamo nedrenirana
čvrstoća i označavamo c
u
.

9.2 Ispitivanje čvrstoće tla u laboratoriju
9.2.1 Vrste uređaja za ispitivanje

Parametre čvrstoće nisu konstante materijala, pa ih, u nekom inženjerskom problemu, treba
odrediti za svaki sloj tla. Parametri se mogu odrediti, bilo izravnim mjerenjima na uzorcima u
laboratoriju, bilo iz korelacija s in situ ispitivanjima (pog. 3). Budući da je komplicirano vaditi
uzorke iz krupnozranatih materijala, parametar čvrstoće, što je uglavnom samo kut unutarnjeg
trenja ϕ, određuje se iz korelacija, nastalih na temelju in situ ispitivanja. Iz koherentnih slojeva
se vade uzorci (pomoću tankostjenog cilindra, vidi pog. 3) i ispituju u uređajima u laboratoriju.
Najraširenija su dva tipa uređaja za određivanje čvrstoće tla u laboratoriju: izravni posmik i
troosni uređaj.
Kao i kod slijeganja (pogl. 7), tako i kod ispitivanja parametara čvrstoće treba voditi
računa o dreniranom i nedreniranom stanju (voditi računa o efektivnim naprezanjima!). Također,
očekuje se različito ponašanje normalnokonsolidiranih i prekonsolidiranih tala.

9.2.2 Izravni posmik.

Uređaj za izravni posmik je vrlo sličan edometru (sl. 9.2-1a). Razlika je u tome da je kutija s uzorkom iz dva dijela
koja se međusobno mogu posmaknuti do sloma uzorka. Na uzorak se djeluje normalnom silom, P, a smiče ga se s
posmičnom silom, T. U pokusu se mjere normalna naprezanja i deformacije te pomak i sila posmika. Pokus se
odvija u dvije faze:

I FAZA:konsolidacija II FAZA:posmik

v v
v
K
A
P
σ σ
σ
⋅ =
=
0

A
T
A
P
v
=
=
τ
σ
(9.2-1)

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 128
δ
τ
a)
σ
τ
P
T
ploha
posmika
mjerenje sile T
mjerenje pomaka δ
površina
uzorka "A"
smjerovi glavnih
naprezanja
σ
1
σ
3
{ c
σ
v3
σ
v2
σ
v1
τ
f3
τ
f2
τ
f1
σ
1
σ
3
σ
v2
τ
f2
smjerovi glavnih
ravnina
(3)
(1)
ϕ
τf

=
c

+

σ
'

t
g
ϕ
a)
b)
c)
d) e)
T
P

Slika 9.2-1 Presjek uređaja za izravni posmik i prikaz rezultata ispitivanja.

Da se odredi Mohr-Coulombov pravac čvrstoće dovoljno je ispitati dva uzorka na
različitim početnim naprezanjima, Radi sigurnosti, u pravilu se ispituju po tri uzorka od iste vrste
materijala, što, primjerice, znači tri uzorka iz istog tankostjenog cilindra za vađenje
neporemećenih uzoraka. U uređaju se svaki uzorak postavi na početno stanje naprezanja i pusti
da se konsolidira (cca 24 sata), a zatim slijedi druga faza – posmik. Početna stanja naprezanja
treba odabrati tako da se, nakon posmika svih triju uzoraka, dobiju dovoljno različite posmične
čvrstoće, koje, kad se ucrtaju u dijagram (σ, τ) budu dovoljno udaljene da se može jasno povući
Mohr-Coulombov pravac čvrstoće. Mjere se pomaci i određuju τ
i
naprezanja (za odgovarajuće
σ
i
), sl. 9.2-1d. Najveća naprezanja τ
i
koja uzorak pri nekom σ
i
može podnijeti nazivamo
čvrstoćom, τ
fi
. Rezultati posmika za tri uzorka dovoljni su da se povuče Mohr-Coulombov
pravac za ispitani materijal, sl. 9.2-1e. Uz pomoć poznate grafičke konstrukcije (vidi i Dodatak
9A) mogu se konstruirati smjerovi ravnina na kojima djeluju glavna naprezanja, sl. 9.2-1e, a
prikazani su i na sl. 9.2-1c.
U uređaju za izravni posmik ne može se mjeriti porni tlak. Zbog toga se najčešće ispituju
relativno propusni materijali, a samo se smicanje obavlja sporo, kako bi se omogućilo disipiranje
(raspršenje) pornog tlaka. Smatra se, dakle, da su sva naprezanja uvijek efektivna.
Uređaj za izravni posmik ima slijedeće nedostatke:
- ne može se mjeriti porni tlak pa je teško razlikovati ukupna i efektivna naprezanja, te
drenirano i nedrenirano stanje.
- u toku pokusa se površina presjeka smanjuje (sl. 9.2-1b), pa je otežan proračun stanja
naprezanja na toj površini,
- kutija u kojoj se smiče uzorak ima trenje između okvira, koje se ne može izmjeriti, što
uzrokuje greške u mjerenju,
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 129
- mogu se na uzorak, prije ispitivanja, postaviti samo stanja naprezanja koja odgovaraju K
o

stanju (jer je spriječeno bočno širenje), dok se ona u tlu mogu pojaviti u različitim
varijantama.
Zbog navedenih je nedostataka izumljen savršeniji uređaj – uređaj za troosni posmik.

9.2.3 Uređaj za troosni posmik
9.2.3.1 Namjena i opis uređaja

Krajem tridesetih godina izumljen je uređaj za troosni posmik, ili kraće: troosni uređaj (A. Casagrande,
SAD i L. Rendulic, Austrija). Troosni uređaj služi za mjerenje deformabilnosti i čvrstoće uzoraka tla pri rotaciono
simetričnom stanju naprezanja. Kao i u uređaju za izravni posmik, u troosnom uređaju se uzorak ispituje u dvije
faze: prva - konsolidacija i druga - posmik. Skica uređaja je na sl. 9.2-2.

Prednosti u odnosu na izravni posmik:
Prednost uređaja za troosni posmik je, što se, osim ukupnih (totalnih) naprezanja, u
njemu mogu mjeriti i porni tlakovi, pa se mogu određivati i efektivna naprezanja (iz razlike
ukupnih naprezanja i pornih tlakova). Uzorak se može posmaknuti sa ili bez promjene volumena,
tj. drenirano ili nedrenirano.

Veličina uzorka tla:
Glavni sastojak uređaja za troosni posmik je troosna ćelija u koju se ugrađuje uzorak tla.
Uzorak je valjkastog oblika, odnos visine i promjera je 2:1, a njegove dimenzije ovise o vrsti
materijala (odnosno o veličini zrna). Za gline su promjeri obično 3.75 i 5.0 cm, dok za šljunke
promjer uzorka može biti i 15 cm. Zbog toga se i troosne ćelije izrađuju u različitim veličinama.
Priprema ispitivanja:
Troosno ispitivanje je složeno i skupo pa uzorak tla treba biti dobro odabran i pažljivo
pripremljen. Zbog toga se obično rabe neporemećeni uzorci. Nakon što se izvadi iz cilindra,
uzorak se pažljivo, pomoću tanke žice ili, ako je tvrđi, noža, izreže (trima) na potrebne
dimenzije.
Uzorak se zatim postavi na postolje s poroznom pločicom u troosnoj ćeliji. Na njega se
postavlja kapa uzorka i navlači gumena membrana. Ta membrana, s dva gumena prstena na
krajevima, odvaja uzorak od okoline i sprječava miješanje porne vode s vodom u ćeliji.
Zatim se montira ćelija i napuni vodom, koja će, kad se na nju primijeni tlak σ
c
, taj tlak
prenositi na uzorak i time ga bočno i osno opteretiti. Ako je uzorak vlažan, tj. u njegovim
porama ima vode, onda tlak na uzorak σ
c
izaziva promjenu pornog tlaka u uzorku, ∆u. Zbog
jednostavnosti, ovdje ćemo razmatrati ponašanje ili potpuno suhih ili potpuno saturiranih
uzoraka, tj. stupanj zasićenosti S
r
= 0 i S
r
= 1.0, respektivno.
Uzorak se osno opterećuje (∆σ
1
) pomoću klipa koji s vrha ulazi u ćeliju (i tako nameće
posmično naprezanje na dijagonalnim ravninama). Standardno je klip povezan s motorom s
različitim stupnjevima prijenosa, pa se uzorku nameće stalna promjena vertikalne deformacije, a
ne sile. Moderni su uređaji hidraulički vođeni, pa se može birati vođenje, bilo sile, bilo
deformacije.
Na izvode iz uzorka se može priključiti uređaj za mjerenje pornog tlaka (kad nema
promjene volumena uzorka), preko ventila (1), ili uređaj za mjerenje promjene volumena uzorka
preko istisnute porne vode, ventil (2), simbolički prikazan kao menzura na sl. 9.2-2. Ove
mogućnosti - sa i bez dreniranja uzorka, koriste se za provođenje različitih tipova pokusa.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 130
ventil (1) ventil (2)
ventil (3)
porozna
pločica
uzorak
gumena membrana
gumeni prsten
kapa uzorka
klip
osno opterećenje
voda u ćeliji
ispusni ventil
menzura za ∆V
mjerenje vertikalnog
pomaka uzorka
manometar za ∆u
σ
c
∆σ
1
σ
c
σ
c
σ
c
∆σ
1

a) b)

Slika 9.2-2 a) shema troosnog uređaja, b) shema opterećenja uzorka u troosnom
uređaju.

Faze ispitivanja i tipovi pokusa :
Ispitivanje se obično odvija u dvije faze:
I faza: konsolidacija – Ovo je drenirani proces, sličan onome u edometru, jedino što
bočna deformacija nije spriječena (ε
h
≠ 0). Da se omogući istjecanje porne vode, zatvori se ventil
(1), otvori (2). Čeka se da se uzorak konsolidira tj. da istekne “višak” vode i ukupna naprezanja
prijeđu u efektivna. Na uzorak djeluje samo ćelijski tlak, σ
c
, pa se dobije:
σ
1


= σ
c
i σ
3
‘ = σ
c
, (9.2-2)
II faza: posmik - U troosnom aparatu uobičajene su dvije vrste posmika: drenirani (za
krupnozrna tla) i nedrenirani (za sitnozrna).
o drenirani posmik
Nakon konsolidacije, uzorak se opterećuje osno, preko klipa, dok se ne slomi (ventili
ostaju kao i u prvoj fazi).
σ
1


= σ
c
+ ∆σ i σ
3
‘= σ
c
(9.2-3)
o nedrenirani posmik
Kod slabopropusnih materijala, čekanje na disipaciju pornog tlaka bi predugo trajalo, pa
se primjenjuje tzv. nedrenirani posmik. Za vrijeme posmika ne dozvoljava se istjecanje vode iz
pora uzorka, pa je otvoren ventil (1) – tj. mjeri se porni tlak, a zatvoren je ventil (2) – nema
promjene volumena. U tom se slučaju mjere ukupna naprezanja i porni tlakovi, a efektivna
naprezanja se izračunaju iz njihove razlike prema “načelu efektivnih naprezanja”: σ’ = σ - ∆u :
σ
1


= σ
c
+ ∆σ - ∆u i σ
3
‘= σ
c
- ∆u (9.2-4)
Kombinacijom navedenih faza dobiju se najčešći tipovi pokusa u troosnom uređaju:
- konsolidirani-drenirani pokus (CD, eng. consolidated drained),
- konsolidirani-nedrenirani pokus (CU, eng. consolidated undrained),
- nekonsolidirani-nedrenirani pokus (UU, eng. unconsolidated undrained).
Ovim ispitivanjima, kao poseban slučaj troosnog posmika, pridodat ćemo i tzv. pokus
jednoosnog posmika, koji se inače standardno izvodi kao klasifikacijski pokus.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 131
9.2.3.1 CD pokus

Kod posmika u CD pokusu se razlikuju dva tipična oblika ponašanja materijala prema
prekonsolidiranosti (sl. 9.2-3). Normalno konsolidirano tlo se stalno komprimira (volumen se
smanjuje), a devijatorsko naprezanje, ∆σ, stalno raste do sloma. Kod prekonsolidiranog
materijala volumen se prvo smanjuje, a onda povećava, dok devijatorsko naprezanje postiže tzv.
vršnu čvrstoću relativno brzo, a s povećanjem deformacije ta vrijednost pada na tzv. rezidualnu
čvrstoću.
To se ponašanje tumači ovako:
Normalno konsolidirano tlo ima relativno rahlu strukturu i zrna se za vrijeme
posmika stalno preslaguju tako da na kraju zauzmu najzbijeniji složaj (sl. 9.2-5a).
Prekonsolidirano tlo u početku ima relativno zbijenu strukturu, zrna su međusobno ukliještena, i da pri
posmiku može doći do pomaka, potrebno je da zrna počnu prelaziti jedno preko drugih (kod vršne čvrstoće),
orijentiraju se u smjeru posmika (složaj se razrahljuje), a otpor uzorka opada(sl. 9.2-5b).


horizontalni pomak [mm]
∆σ
horizontalni pomak [mm]
0
∆V
σ'
3c
=konst.
prekonsolidirano tlo
normalno konsolidirano tlo
normalno konsolidirano tlo
prekonsolidirano tlo
vršna čvrstoća
rezidualna čvrstoća
k
o
m
p
r
i
m
i
r
a
n
j
e
d
i
l
a
t
i
r
a
n
j
e


Slika 9.2-3 Prikaz dreniranog posmika u troosnom uređaju za
normalnokonsolidirano i prekonsolidirano tlo.

Da se dobije Mohr-Coulombov pravac čvrstoće potrebno je posmaknuti barem dva (bolje
tri) uzorka od istog tla, a pri različitim početnim stanjima naprezanja (sl. 9.2-4).

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 132
σ
τ
σ
3
= σ'
3

ϕ
(∆σ
d
)
f
σ
1
= σ'
1

(∆σ
d
)
f
A
B
τf

=

σ
'

t
g
ϕ
θ
σ
3
σ
3
σ
1
σ
1
θ = 45 +

ϕ
2

Slika 9.2-4 Prikaz dvaju Mohrovih krugova i njima pripadajućeg pravca
čvrstoće.

9.2.3.2 CU pokus

Ovaj se tip pokusa primjenjuje kod slabopropusnih, uglavnom koherentnih tala. Uzorak se prvo konsolidira, a zatim
posmakne tako da je porna voda iz uzorka spojena na osjetilo za mjerenje pornog tlaka (bez promjene volumena).


(a) rahli uzorak: - zrna su posložena tako da pri posmiku teže k smanjenju volumena

a) b)
lom


- zrna upadaju u prostor među drugim zrnima, ako je u tom prostoru voda (nestišljiva)
zrna pri lomu pritiskom na vodu izazivaju porast pornog tlaka ∆u.

σ
τ
σ'
3f
= σ
3
- ∆u
σ'
3
= σ'
c
τf

=
c
'
+

σ
'

t
g
ϕ
'
c
σ
1f
= σ
3
+ σ - ∆u
σ'
1f
= σ
3
- ∆u
stanje efektivnih
naprezanja
pri slomu
početno stanje naprezanja
trag ukupnih naprezanja
trag efektivnih
naprezanja
∆u


Slika 9.2-5a Ponašanje rahlog (normalno konsolidiranog) uzorka u
nedreniranom pokusu (u σ’,τ dijagramu).

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 133
Konsolidacija. Jednaka je kao kod CD-pokusa.
Posmik. Preko klipa se nameće osna sila. Drenovi su zatvoreni, a brzina nanošenja sile
(ili osne deformacije) zadaje se dovoljno sporo da se prilikom posmika porni tlak homogeno
mijenja po cijelom uzorku.
Kod mjerenja pornog tlaka treba osigurati da je uzorak potpuno zasićen. Da se to
postigne, zadaje se početni porni tlak u uzorku, tzv. povratni tlak, u
o
. S tim se pospješuje
otapanje mjehurića zraka u pornoj vodi. Da se ne promjene efektivna naprezanja, isti se iznos
naprezanja pridoda i ćelijskom tlaku, pa je razlika pornog i ćelijskog tlaka ista kao prije.
Treba znati da su ponašanja uzoraka u dreniranom i nedreniranom posmiku povezana, tj.
da porast pornog tlaka u nedreniranom pokusu nastaje zbog težnje uzorka ka zbijanju u
dreniranom pokusu. S druge strane, negativni porni tlak je odraz težnje uzorka ka razrahljenju,
pa kao i u CD pokusu, očekujemo dva tipa ponašanja uzorka (sl. 9.2-5).

(b) zbijeni uzorak - zrna su složena tako da pri posmiku teže povećavaju volumen
a) b)
lom


- zrna se pomiču jedna preko drugih i teže k povećanju volumena; ako je u tom prostoru
voda dolazi do smanjenja pornog tlaka.

σ
τ
τf

=
c
'
+

σ
'

t
g
ϕ
'
c
trag efektivnih naprezanja
trag ukupnih naprezanja
slom
−∆u

Slika 9.2-5b Ponašanje zbijenog uzorka (prekonsolidiranog) u nedreniranom
pokusu (u σ’,τ dijagramu).

U CD pokusu tragovi efektivnih i ukupnih naprezanja pri posmiku su se poklapali jer nije
bilo promjene pornog tlaka. U CU pokusu je promjena pornog tlaka posljedica težnje uzorka ka
promjeni volumena, a koja je spriječena nestišljivošću porne vode. Zato, kod ovog pokusa,
prema principu efektivnih naprezanja, treba razlikovati stanje ukupnih i efektivnih naprezanja
koja se razlikuju za veličinu pornog tlaka.
Kako je prikazano na sl. 9.2-5 i 9.2-6, tragovi se ukupnih (TSP) i efektivnih naprezanja
(ESP) poklapaju za vrijeme konsolidacije, a pri posmiku su na istoj visini, a horizontalno su
razmaknuti za veličinu pornog tlaka, ∆u.
Ako se umjesto (σ’,τ ) dijagrama, crta u (p’, q) dijagramu, nagib pravca sloma (ψ’) je
tada drugačiji i odnosi se prema kutu trenja, ϕ',
sin ϕ = tg ψ, (9.2-5a)
dok je kohezija u odnosu prema odsječku na osi ordinata
c= a/cosϕ. (9.2-5b)

Na sl. 9.2-8 prikazani su tragovi naprezanja za normalno konsolidirano i prekonsolidirano
tlo u CU pokusu. Naznačena su i dva traga ukupnih naprezanja, sa i bez povratnog tlaka u
o
.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 134
Analogno s ponašanjem suhih uzoraka pri posmiku, sl. 9.2-6 a, zbog težnje rahlijeg složaja k
zbijanju, porni tlak pri posmiku raste, a sl. 9.2-6b, zbog težnje zbijenijeg uzorka k razrahljenju,
porni tlak pri posmiku opada.
Očito je da kod rahlih (normalno konsolidiranih) tala, uzorak ima manju čvrstoću u
stvarnim (efektivnim) naprezanjima nego kad se prate samo ukupna naprezanja, dok je kod
zbijenih obrnuto.

.

p, p'
0
q
θ'
p, p'
0
q
a)
b)
q
f
p'
f p
f
∆u
f
u
0
u
0
∆u
ESP (T-u
0
)SP TSP
p'
0
= σ'
hc
= σ'
vc
p
0
= σ
hc
= σ
vc
θ'
ESP
(T-u
0
)SP
TSP
−∆u
f
u
0
p
f
p'
0
p'
f
p
0
q
f
K
f
K
f

Slika 9.2-6 Tragovi naprezanja za a) normalno konsolidirani i b)
prekonsolidirani uzorak u CU pokusu (prema Kovacs&Holtz,
1981), (u p’, q dijagramu).

U posmiku, pri velikim deformacijama, materijal dođe u stanje kad se uzorak niti ne zbija
niti ne razrahljuje, a što se zove tzv. “kritično stanje”. Postoje i modeli ponašanja tla koji se
baziraju na kritičnom stanju. Jedan od njih je i poznati Cam-clay model (Schofield & Wroth,
1968).


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 135
9.2.3.3 UU pokus

Vezu između početnog efektivnog naprezanja u uzorku i posmične čvrstoće (vidi 9.1.4)
iskoristit ćemo za određivanje nedrenirane čvrstoće uzoraka u UU pokusu. Da bi rezultati UU
pokusa bili upotrebljivi, važno je da se uzorak ispituje u vrlo kratkom roku nakon vađenja iz tla
(nekoliko sati).


Slika 9.2-7 Detalj ruba uzorka netom izvađenog iz tla,
meniskusi na rubu uzorka djeluju kao
membrana i održavaju tlak u uzorku.






Naime, kod takvog uzorka još djeluju kapilarne sile preko meniskusa (opni) na vanjskoj
površini uzorka, pa porni tlak preuzima vlačna naprezanja. Vlačna naprezanja u vodi djeluju kao
tlačna na čvrste čestice, pa je približno sačuvano sferno naprezanje koje je uzorak imao u tlu, a s
time i odgovarajuća posmična čvrstoća koja o njemu ovisi (sl. 9.2.7).
σ
τ
τf

=
c
'
+

σ
'

t
g
ϕ
'
c'
slom u pokusu
jednoosne čvrstoće
Mohrovi krugovi
(ukupnih naprezanja)
za UU pokus
ϕ'
c
u
kruž. efekt. nap. pri slomu
σ'
3f
σ
c1
σ
f1
ϕ = 0
q
σ'
1f



Slika 9.2-8 Stanje početnih efektivnih naprezanja, te stanje efektivnih i
ukupnih naprezanja pri slomu u UU pokusu (u σ’,τ dijagramu).
Označena je kružnica efektivnih naprezanja (σ
1f,
' , σ
3f,
' ) koja
odgovara svim kružnicama ukupnih naprezanja.

Sam se pokus izvodi tako da se uzorak, kao i za ostale tipove pokusa, ugradi u troosnu
ćeliju u kojoj se primijeni neko početno naprezanje σ
c
. To naprezanje, kao što ćemo kasnije
vidjeti, može varirati u nekim granicama, a da bitno ne utječe na čvrstoću uzorka. Naime, ćelijski
tlak djeluje preko membrane samo na povećanje pornog tlaka, a efektivno naprezanje se ne
mijenja. Nakon ugradnje se uzorak ne konsolidira, već se odmah prelazi na posmik, za vrijeme
kojeg se ne mjeri porni tlak.
Ako se rezultati ispitivanja prikažu u (σ,τ) dijagramu, sl. 9.2-8, za jedno početno stanje
efektivnih naprezanja, sve će Mohrove kružnice u ukupnim naprezanjima tangirati jedan
horizontalni pravac, jer je nedrenirana čvrstoća za uzorak iz jedne dubine, za različite početne
tlakove u ćeliji – jednaka. Odsječak tog pravca na osi ordinata nazivamo nedrenirana čvrstoća i
označavamo s c
u
. Nagib tog pravca je, kut trenja za nedrenirano stanje i jednak je ϕ
u
= 0. To je
uzorak
čvrste čestice
voda u uzorku
meniskus
vanjski rub
uzorka
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 136
podloga za tzv. fi-nula analizu u stabilnosti (temelja, kosina, potpornih zidova), vidi pog. 10., 11.
i 12.
Između kružnica totalnih naprezanja, pri slomu, “skrivena” je (samo jedna) kružnica
efektivnih naprezanja koja ima jednaki radijus, a istovremeno tangira i horizontalni pravac
čvrstoće za ukupna naprezanja i kosi pravac čvrstoće za efektivna naprezanja (sl. 9.2-8).
Iz UU pokusa, budući da ne mjerimo porne tlakove, ne možemo odrediti tragove efektivnih
naprezanja. Ono što mi znamo samo je početno stanje naprezanja u tlu iz kojega je uzorak
izvađen (približno) i c
u
. Dva uzorka izvađena iz različitih dubina, budući da čvrstoća tla
ovisi o početnom efektivnom naprezanju, imat će različite nedrenirane čvrstoće, tj.
uzorak iz veće dubine imat će veću nedreniranu čvrstoću, sl. 9.2-9.


σ
τ
τf

=
c
'
+

σ
'

t
g
ϕ
'
c'
tragovi efektivnih naprezanja
za dva početna stanja naprezanja
kutevi trenja za ukupna
naprezanja su = 0
ϕ'
c
u1
σ'
1
c
u2
ϕ
u2
= 0
ϕ
u1
= 0
σ'
2
nedrenirane kohezije za dva
početna stanja naprezanja

σ’
1
i σ’
2
-su dva početna stanja efektivnih naprezanja (npr. za uzorke iz dviju
dubina).
Slika 9.2-9 Tragovi naprezanja za dva uzorka iz različitih dubina u UU pokusu. (u
σ’,τ dijagramu).

Terenski pokus krilnom sondom, po uvjetima pod kojima se provodi, odgovara upravo
opisanom UU pokusu (u 3.3.5), pa je rezultat i jednog i drugog pokusa nedrenirana čvrstoća. Kao
što se na sl. 3.3.4 može vidjeti, nedrenirana čvrstoća in situ također raste s povećanjem početnog
naprezanja, tj. s dubinom.


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 137
9.2.3.4 Jednoosni posmik, kao poseban slučaj troosnog ispitivanja
uzorak
presjek uzorka površine A
djelovanje sile P
oko uzorka nema
membrane → σ
h
= 0
kapa uzorka
mikroura za mjerenje
pomaka δ
elastični prsten
mikroura za mjerenje sile P

Slika 9.2-10 Shema uređaja za jednoosni posmik.

Ako se usvoji tumačenje iz 9.2.3.3 o zadržavanju početnih sfernih naprezanja u “svježem”
uzorku tla, ovakav se pokus može izvesti i bez ćelije, pa je, u tom slučaju, sve znatno
jednostavnije (i jeftinije). Takav se pokus naziva pokusom jednoosnog posmika i njime se
određuje jednoosna čvrstoća tla, q
u
, koja se može izravno povezati
s nedreniranom čvrstoćom tla, c
u
.
Shema jednoosnog posmika prikazana je na sl. 9.2-10. Mjere se samo vertikalna sila i
pomak uzorka.
Na slici 9.2-11b prikazana je Mohrova kružnica ukupnih naprezanja pri slomu uzorka.
Budući da se ne mjeri porni tlak, ostaje nam nepoznata kružnica efektivnih naprezanja. Ako je
bočno naprezanje u totalnim naprezanjima, σ
3f
= 0, odgovarajuća kružnica totalnih naprezanja
prolazi kroz ishodište koordinatnog sustava.

σ
τ
τf

=
c
'
+

σ
'

t
g
ϕ
'
c'
Mohrov krug sloma u
ukupnim naprezanjima
trag efektivnih naprezanja
slom
δ
σ
σ
1f
σ
1
= P/A = q
τ
MAX
=
σ
1f
2
c
Mohrov krug sloma u efektivnim naprezanjima
(ostaje nepoznat)
σ
1f

σ'

a) b)

Slika 9.2-11 a) dijagram promjene naprezanja s deformacijom u jednoosnom
posmiku b) trag naprezanja u jednoosnom posmiku i veza
jednoosne čvrstoće s nedreniranom čvrstoćom. (u σ’,τ dijagramu)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 138

Veličina jednoosne čvrstoće, σ
1f
, jednaka je osnom naprezanju, tj. promjeru kružnice. Tu
veličinu označavamo s q
u
. Nedrenirana kohezija je jednaka radijusu kružnice tj. polovici
nedrenirane čvrstoće. Vrijedi, dakle:
2
u
u
q
c = (9.2-6)
Nažalost, rijetko smo u prilici uzorke ispitivati neposredno nakon vađenja iz tla, a kod
odležanih uzoraka se mijenja vlažnost, a time i jednoosna čvrstoća, pa se taj pokus u pravilu rabi
prvenstveno kao klasifikacijski ili indeksni pokus, a ne smije se rabiti za određivanje čvrstoće
(EC7/3).

9.2.4 Skemptonovi parametri pornog tlaka A i B

Na temelju dijagrama sa sl. 9.2-5 vidi se da promjena pornog tlaka, pri nedreniranom posmiku, ovisi o vrsti
materijala. Zbog toga je Skempton (1954) definirao odnos:

| | ) (
3 1 3
σ σ σ ∆ − ∆ + ∆ = ∆ A B u , (9.2-7)

gdje su A i B parametri materijala, a često se nazivaju i parametrima pornog tlaka. Parametar B
može se odrediti tako da se uzorak u troosnom pokusu optereti samo s prirastom tlaka u ćeliji,
koji onda djeluje na uzorak sa svih strana (izlazni ventili iz uzorka moraju biti zatvoreni). Tada je


3
σ ∆

=
c
u
B (9.2-8)

Za potpuno zasićene uzorke tla je B =1, a za nezasićene je manji od jedinice. Kako je već
spomenuto, da se osigura potpuna zasićenost uzorka, potrebno je nametnuti povratni tlak u
uzorak (obično između 200 i 300 kPa). Da se zbog toga ne promijeni stanje efektivnih
naprezanja u uzorku, za isti je iznos potrebno povećati i ćelijski tlak.
Ovdje će se razmatrati samo slučajevi potpuno zasićenih uzoraka, pa je interesantan samo
parametar A. Kod posmika u CU pokusu, kad se, nakon konsolidacije prijeđe u fazu
nedreniranog posmika (i nema prirasta ćelijskog tlaka) može se odrediti parametar A, prema


1
σ ∆

=
u
A , (9.2-9)
što znači, kad bi vrijednost parametra A bila unaprijed poznata, mogla bi se odrediti i veličina
pornog tlaka za razne priraste ukupnog osnog naprezanja, a s time i veličina efektivnih
naprezanja. Kao što se na dijagramima (sl. 9.2-6) može vidjeti, povećanje pornog tlaka nije
linearno povezano s prirastom normalnog naprezanja, što znači da niti vrijednost A nije
konstantna. Posebno je interesantna vrijednost A kod sloma uzorka jer se tada, za poznatu
početnu vrijednost efektivnog naprezanja, može odrediti vrijednost efektivnog naprezanja pri
slomu A
f
. Tipične vrijednosti parametra A
f
su prikazane u tablici 9.2-1.


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 139
Tablica 9.2-1 Tipične vrijednosti parametra A
f
.

vrsta gline A
f

senzitivne (osjetlijve) gline 0.75 do 1.5
normalno konsolidirane gline 0.5 do 1.0
kompaktirane pjeskovite gline 0.25 do 0.75
slabo prekonsolidirane gline 0 do 0.5
kompaktirane šljunkovite gline -0.25 do 0.25
jako prekonsolidirane gline -0.5 do 0

9.2.5. Utjecaj prekonsolidacije na parametre čvrstoće

Parametri čvrstoće nisu konstante materijala, već ovise, kao i drugi parametri materijala
(primjerice edometarski modul, vidi pog. 7) i o njegovoj povijesti. Naime u svojoj
«povijesti» je materijal bio podvrgavan raznim naprezanjima koja su mu odredila
današnju strukturu čestica, pa termin «povijest» označava različite početne strukture, koje
su pravi fizikalni parametar.
Utjecaj povijesti prikazat ćemo na jednom dobro odabranom pokusu u izravnom posmiku (Krey i
Tiedemann, prema Nonveiller, 1979).
σ
τ
σ
p1
' σ
p2
'
τf

=

c

+

σv

t
g
ϕ
ϕ
N
ϕ
p
ϕ
p
čvrstoća prekonsolidiranog
tla
čvrstoća normalno
konsolidiranog tla
c
2
c
1


Slika 9.2-12 Pravac čvrstoće za normalnokonsolidirane i prekonsolidirane
materijale.

Ako se uzorci konsolidiraju na naprezanje σ
p
, a zatim rasterete i ponovno konsolidiraju
na manje normalno naprezanje σ, pa tek onda posmaknu, čvrstoća će biti veća. To se odražava u
povećanoj koheziji c
1
, odnosno c
2
, za veći σ
p
, i nešto manjem kutu unutarnjeg trenja ϕ
p
.
Normalno konsolidirani materijali imaju vrlo malu koheziju ili je kohezija jednaka nuli, a kut
unutarnjeg trenja je veći nego kod prekonsolidiranih materijala.
Zbog utjecaja prekonsolidacije na koheziju je važno da se uvijek ugrađuje neporemećeni uzorak.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 140
9.3 Zaključak i komentar

U ovom je poglavlju prikazana čvrstoća tla i pokusi koji služe njezinom određivanju. Kao crvena
nit, kroz sve se slučajeve provlači Mohr-Coulombov zakon sloma za efektivna naprezanja. Kad
god je to moguće treba težiti takvim ispitivanjima koja će omogućiti da se zakon čvrstoće izrazi
u efektivnim naprezanjima, jer se stanja efektivnih naprezanja mogu, pomoću izraza za porast
pornog tlaka (Skemptnovi parametri), povezati s ostalim stanjima naprezanja (drenirano i
nedrenirano stanje). Samo se iznimno u proračunima rabe i analize u totalnim naprezanjima (fi-
nula analiza).


BIBLIOGRAFIJA:

[1] Craig, R.F. (1978). Soil mechanics, sec. edit., Van Nostrand Reinhold Company, New
York.
[2] EC 7 1994, Eurokod 7. Dio 1. - Opća pravila, Dio 2. – Projektiranje pomoću
laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja.
[3] Kovacs, J.M. & Holtz, W.D. (1981). Geotechnical engineering. Prantice-Hall civil
engineering and engineering mechanics series, New Jersey.
[4] Duncan, J.M. (1993). Limitations of conventional analysis of consolidation settlement.
Twenty-seventh Terzaghi lecture. Journal of geotechnical engineering. 119 (9): ASCE,
1333-1359.
[5] Lambe, T. W. & Whitman, R. V. (1969). Soil mechanics. Massachusetts Institute of
Technology, John Willey & Sons, Inc., New York.
[6] Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje građevina. Školska knjiga, Zagreb
[7] Skempton, A.W. (1954). The pore pressure parameters A and B, Geotechnique, London,
Vol. 4.




Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 141
10 Plitki temelji
10.1 Slom tla i nosivost temelja
10.1.1 Što je slom tla?

Do sada smo obrađivali samo geotehničke probleme kod kojih se određuju veličine pomaka
(slijeganja) pri očekivanim (radnim) opterećenjima temelja i ti problemi spadaju u domenu malih
deformacija, odnosno graničnog stanja uporabe (prema EC7). Ako se opterećenje (aktivna sila)
na temelj povećava, slijeganja postaju sve veća dok tlo na kraju ne popusti. Takvo stanje
nazivamo slom tla. Opterećenje pri slomu je ujedno i maksimalno opterećenje koje tlo ispod
temelja može podnijeti. U inženjerskim se građevinama ne smije dozvoliti da se pojavi takvo
maksimalno opterećenje, već se od njega treba ograditi s parcijalnim faktorima. Takvo
opterećenje onda nazivamo nosivost tla, a odgovarajuće stanje EC7 povezuje s tzv. graničnim
stanjem nosivosti.
Primjeri sloma tla su klizište i slom tla ispod temelja, sl. 10.1-1.
¬
aktivne sile
strujni tlak
temelj
klizna ploha
aktivne sile
klizna ploha
¬

Slika 10.1-1 Primjeri sloma tla: klizište i slom tla ispod temelja.
10.1.2 Slijeganje i nosivost temelja

Kod dimenzioniranja temelja dva su osnovna parametra o kojima treba voditi računa: slijeganje
i nosivost. Inženjeri su se u prošlosti domišljali kako da, pomoću jednostavnih modela, procijene
ponašanje temelja. Tako su razvili jedan model za proračun slijeganja (edometarski model), koji
zanemaruje čvrstoću tla, a ovdje ćemo upoznati drugi model (bolje reći - modele) za proračun
nosivosti. Naime, edometarski će model dati konačno slijeganje za svako opterećenje (sl. 10.1-2,
krivulja (1)) iako će se realno tlo, pri većim opterećenjima popustiti i slomiti se (sl. 10.1-2,
krivulja (2)). Zbog toga je potrebno, pri proračunu temelja, kad se proračuna očekivano
slijeganje, provjeriti i dopušteno opterećenje.
10.1.3 Oblici sloma tla ispod temelja

Slom tla obično nastaje kad posmična naprezanja u tlu dosegnu čvrstoću tla. Ovisno o zbijenosti
tla, temelj obično slegne duboko u tlo i izbacuje u stranu dio materijala koji je bio ispod i sa
strane temelja. Na temelju vlastitih mjerenja i opažanja te prema radovima drugih, Vesić (1973)
je konstatirao da slom tla može nastati kao (a) proboj, (b) lokalni slom i (c) potpuni slom (sl.
10.1-3 i sl. 10.2-4).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 142
0 V [kN]
s

[
m
m
]
opterećenje sloma tla, R
A
B
C
s
a
'
s
a
R
d
V
d
≤ R
d
(a)
(1)
(2)
V
d
≥ R
d


Slika 10.1-2 Odnos između slijeganja po edometarskom modelu i stvarnog
slijeganja zbog plastičnih deformacija tla ispod temelja.















Slika 10.1-3 Slom probojem i lokalni slom.











Slika 10.1-4 Potpuni slom tla
i dijagram ovisnosti tipa sloma tla
o indeksu relativne gustoće, I
D
.
(a) slom probojem – nastaje kod relativno rahlih materijala (i, naprotiv, jako zbijenih); oblik
sloma nije jednostavno ustanoviti, nema izrazitih horizontalnih deformacija niti
izbacivanja tla, slom kod dublje ukopanih temelja nastaje kod puno veće sile nego kod
plitkih, krivulja slijeganja je izrazito zakrivljena.
opterećenje
s
l
i
j
e
g
a
n
j
e
ploha
sloma
Q
q
F
(1)
naprezanje
s
l
i
j
e
g
a
n
j
e
ploha
sloma
Q
q
F
(1)
q
F

opterećenje
s
l
i
j
e
g
a
n
j
e
ploha
sloma
Q
q
F
0 1 0.2 0.4 0.6 0.8
indeks relativne gustoće
5
4
3
2
1
0
d

/
b
slom
probojem
lokalni
slom
opći
slom
b
d
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 143
(b) lokalni slom – posmična čvrstoća se u potpunosti razvije samo u dijelu klizne plohe ispod
temelja; djelomično izbacivanje tla sa strane; krivulja slijeganja je ispočetka ravna, a
kasnije zakrivljena.
(c) potpuni slom – pojavljuje se kod zbijenih tala, male stišljivosti; izbacivanje tla sa strane;
u potpunosti se razvija klizna ploha; duž klizne plohe je posmična čvrstoća potpuno
mobilizirana, krivulja sloma je uglavnom ravna do maksimalne vrijednosti otpora tla.

Vesić je predložio i dijagram oblika sloma kao funkciju zbijenosti tla (koji mjeri indeksom
relativne gustoće, I
D
(vidi poglavlje 2.) i dubine ukapanja temelja, d. Primjerice, temelj na vrlo
rahlom tlu može se slomiti probojem, dok isti takav temelj na površini vrlo zbijenog tla će se
slomiti potpunim slomom, a ako je duboko ukopan opet će se slomiti probojem.

10.2 Modeli za određivanja maksimalnog opterećenja tla ispod temelja
10.2.1 Osnovne pretpostavke

Slom tla nastaje kad se, na potencijalnim kliznim plohama, posmično naprezanje izjednači s
posmičnom čvrstoćom tla τ
f
’, τ
f
’ = c’ + σ’ tg ϕ’ (Mohr-Coulombov zakon čvrstoće).
Pretpostavlja se da tada u tlu nastaju tzv. plastične zone, koje se određuju kao rješenje
matematičkog rubnog problema. U teorijama koje modeliraju lom tla ispod temelja pretpostavlja
se da takve plastične zone nastaju u tlu neposredno prije njegovog konačnog sloma.
Prema teoretski zamišljenim i/ili modelski ispitanim temeljima, razni su autori došli do
rješenja za lom tla ispod temelja. Pri tome su pretpostavljali da je temelj kruto tijelo, u
ravninskom stanju deformacija, na čijim je rubovima iscrpljena posmična čvrstoća tla. Takva su
rješenja nužno zanemarivala neke elemente ponašanja tla, pa su, da bi bila primjenjiva, morala
biti korigirana pomoću popravnih koeficijenata, dobivenih na temelju opažanja rušenja modela
temelja ili probnih konstrukcija (1:1). Ovdje će se navesti samo neka od tih rješenja (prema
autorima). To su: Rankineov model, Prandtl i Reissnerov model i Terzaghijev model.
10.2.2 Rankineov model

Opisan ovdje prema Lambe & Whitman (1969), Rankineov model, objavljen 1657, je
najjednostavniji ali ujedno i najlošiji model. Ovdje se navodi zbog njegovog temeljnog značenja
i zato što je bio putokaz za kasnije modele jer u obzir uzima osnovne čimbenike koji se javljaju i
u kasnijim rješenjima. Pretpostavlja se da slom nastaje po dvama klinovima tla (dvije zone):
- zona I, tlo je u aktivnom
7
stanju naprezanja (odozgo pritisnuto, a bočno se širi),
- zona II, tlo je u pasivnom stanju naprezanja (odozgo i bočno pritisnuto).
Za tlo bez kohezije dobije se rješenje za opterećenje sloma, q
f
, prema izrazu:

q f
N d N
b
q ⋅ ⋅ +

= γ
γ
γ
2
, (10.2-1)
gdje su
) (
2
1
2 / 1 2 / 5
ϕ ϕ γ
N N N − = ,
2 2
p q
K N N = =
ϕ
,
ϕ
ϕ
ϕ
sin 1
sin 1

+
= =
p
K N .

7
O aktivnom i pasivnom stanju naprezanja vidi više u poglavlju 12. Potporni zidovi
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 144
temelj
d
Q
b
(a)
temelj
q = γ
.
d
Q
(b)

a) stvarno stanje,
b) model: temelj je postavljen na površinu tla, a nadsloj, dubine d pretvoren u opterećenje,
temelj
q
0
'
Q
ult
(c)
I II I
b/2
45 - ϕ / 2
45 + ϕ / 2
O I
M
J

c) pretpostavljeni klinovi ispod temelja u plastičnom stanju ravnoteže.
q
0
'
(d)
I II

Q
ult
b
= (∆q)
ult
T
N
T
N
P
h =
b
2
tan (45 +
ϕ
2
)
=
b
2
√N
ϕ
gdje je N
ϕ
=
1 + sin ϕ
1 - sin ϕ
h

d) model sloma tla ispod temelja.

Slika 10.2-1 Rankineov model za trakasti temelj.

Prema Rankineu, dakle, opterećenje sloma tla se prikazuje kao zbroj utjecaja otpora tla
ispod temelja i povoljnog djelovanja težine tla oko temelja koje djeluje kao “protuteret” na tlo u
klizanju. Funkcije N
i
su, kao i u svim kasnijim rješenjima, funkcije samo kuta unutarnjeg trenja
ϕ. Rankineov je model za slom tla ispod trakastog temelja prikazan na slici 10.2-1.
Nedostaci ovog modela su:
- što su zone sloma u tlu omeđene ravnim, a ne zakrivljenim plohama,
- što su zanemarena posmična naprezanja na vertikalnoj ravnini pa zato ovo rješenje
znatno podcjenjuje stvarno naprezanje sloma tla.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 145
10.2.3 Prandtlov i Reissnerov model

Prema Cernica (1995), Prandtlov model iz 1920, s Reissnerovom dopunom, 1924, kao i
Rankineov model, pretpostavljaju da postoje: aktivna zona (trokut ABC) i pasivna zona (trokuti
ADE i BGF), ali da je među njima jedna prijelazna, također pasivna, zona u obliku logaritamske
spirale (oblik logaritamske spirale je jedini kinematski opravdan oblik klizne plohe, a povoljan je
i s računskog stanovišta jer sve sile koje na kontaktu s podlogom prolaze kroz istu točku).
Jedinična težina tla se zanemaruje, pa je stanje naprezanja u Rankineovim područjima homogeno
i poznato, a u prijelaznom je području određeno pomoću Airyjeve funkcije naprezanja, tj. iz
uvjeta ravnoteže i uvjeta sloma. Oblik plohe sloma, prema ovim pretpostavkama, prikazan je na
sl. 10.2-2.
b
A B
E
D C
G
F
q
0
q
0
q
45 - ϕ / 2
45 - ϕ / 2
45 + ϕ / 2


Slika 10.2-2 Plastificirane zone prema Prandtlu i Reissneru.

Rješenje ima slijedeći oblik:

q c f
N d N c q ⋅ ⋅ + ⋅ = γ (10.2-2)
gdje je:

ϕ π
ϕ
ϕ
tan
sin 1
sin 1
e N
q

+
= i ϕ cot ) 1 ( − =
q c
N N .

Mjerenja na modelima pokazuju dobro poklapanje oblika klizanja, ali samo za slučaj
hrapavog dna temelja kada su naprezanja na dnu kosa.
10.2.4 Terzaghijev model

Početkom četrdesetih godina predloženo je da se utjecaj jedinične težine tla pribroji veličini
nosivosti po Prandtlu i Reissneru kao pribrojnik. Terzaghi (1943) je uveo utjecaj jedinične težine
γ pretpostavljajući hrapavost dna temelja i, u vezi s tim, postojanje elastičnog područja, granice
nagnute pod kutem ϕ prema horizontali. Tako nema više zone aktivnog stanja naprezanja kao u
Prandtlovom i Reissnerovom rješenju, a ostaju prelazna i pasivna zona. Terzaghijevi izrazi za
faktore nosivosti, N
i
, su nešto kompleksniji od prethodnih, pa se ovdje prikazuju samo dijagrami
N-funkcija u ovisnosti o kutu unutarnjeg trenja (slika 10.2-3).
q
0
ϕ
45 - ϕ / 2
kao kruto tijelo
logaritamska spirala

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 146

0 20 40 60 80
N
γ
0
10
20
30
40
ϕ

|
0
|
60 50 40 30 20 10 0
N
C
, N
q
N
γ
N
C
N
q
ϕ = 44
0
, Nγ = 260
ϕ = 48
0
, Nγ = 780
1
,
0
0
5
,
7
0

Slika 10.2-3 Dijagrami za Terzaghijevo rješenje.

Terzaghijevo rješenje tako postaje suma triju pribrojnika od kojih prvi predstavlja utjecaj kohezije, drugi
težine tla ispod temelja, a treći, opterećenja tla sa strane. Za razne oblike temelja uvedeni su korekcijski faktori, pa
tako njegovi izrazi za maksimalno opterećenje glase:

q c f
N d N b N c q ⋅ ⋅ + ⋅ ⋅ ⋅ + ⋅ = γ γ
γ
5 , 0 , za trakasti temelj (10.2-3a)
q c f
N d N b N c q ⋅ ⋅ + ⋅ ⋅ ⋅ + ⋅ ⋅ = γ γ
γ
4 , 0 3 , 1 , za kvadratični temelj (10.2-3b)
q c f
N d N b N c q ⋅ ⋅ + ⋅ ⋅ ⋅ + ⋅ ⋅ = γ γ
γ
3 , 0 3 , 1 , za kružni temelj (10.2-3c)
gdje su
c ... kohezija,
γ ... jedinična težina tla,
b ... širina trake, stranice kvadratičnog temelja, ili promjer okruglog temelja,
d ... dubina temeljenja,
N
c,
N
γ
i N
q
... faktori nosivosti koji ovise samo o kutu unutarnjeg trenja, ϕ.

Faktor nosivosti N
γ
funkcija je samo kuta unutarnjeg trenja ϕ (kao i N
q
i

N
c
), a dobiven je
bez uzimanja u obzir kohezije i vanjskog opterećenja tla sa strane, γ
.
d. Iako oblik ploha klizanja
ovisi o odnosu ovih parametara, može se pokazati da je ovakvo rješenje na strani sigurnosti, a
učinjena greška nije velika. Ipak, strogo uzevši, Terzaghijevo rješenje prema zahtjevima teorije
plastičnosti, nije potpuno korektno.
Terzaghijev oblik izraza za opterećenje sloma tla je već vrlo blizu danas uobičajeno
korištenih. Prema tome rješenju, klizna ploha kod sloma tla ispod temelja ima uvijek isti oblik.
Zbog toga se, kod određivanja opterećenja sloma tla ispod temelja, q
f
, ne mora pretpostaviti
klizna ploha jer postoje gotova rješenja u kojima su autori već uzeli u obzir i oblik klizne plohe.
Ovisnost q
f
o razini podzemne vode. Naime, budući da u Terzaghijeve izraze, u drugom i
trećem članu, ulazi i jedinična težina tla, a ona ovisi o razini podzemne vode (RPV), promotrimo
tri karakteristične RPV, sl. 10.2-4.
temelj
γ
.
d
γ
¬
«
œ
d
(a)
(b)
(c)


Slika 10.2-4 Karakteristični položaji razine podzemne vode.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 147

Moguće su slijedeće situacije: kad je RPV na površini, slučaj (a), u drugom i trećem
članu se uvrštava γ’ umjesto γ. Kada je RPV u razini (b) γ’ je samo u drugom članu, a za (c) je
svuda samo γ. Očito je da je q
f
najmanji za slučaj (a).

10.2.5 Brinch-Hansenov model

Na temelju Terzaghijevog rješenja je Brinch-Hansen (1961) (čita se: brin-hansen) izveo
rješenje u kojemu je uzeo u obzir ekscentricitet i horizontalnu komponentu sile koja djeluje na
temelj (sl. 10.2-5) te faktore oblika temelja. Ovi se utjecaji određuju pomoću popravnih
koeficijenata koji su izmjereni eksperimentalno. Ovo je rješenje uvedeno i u, još važeće,
hrvatske propise (prije nego što EC 7 stupi na snagu) tj. u Pravilnik o tehničkim normativima za
projektiranje i izvođenje radova kod temeljenja građevinskih objekata (Sl. list 15/90), a isto tako
i u EC 7, samo se na drugačiji način uvode parcijalni faktori (vidi Dodatak 10.A).
Prema hrvatskim propisima, da ne nastupi slom tla ispod temelja, stvarno opterećenje
temelja mora biti uvijek manje od q
f
. Tako se opterećenje zove dopušteno opterećenje.
temelj
H
V
e
ekscentricitet


Slika 10.2-5 Temelj pod djelovanjem opće sile.

Faktori sigurnosti su ugrađeni u parametre čvrstoće c’ i ϕ’, tj. koriste, tzv. mobilizirani
parametri čvrstoće:
- mobilizirana kohezija
sc
m
F
c
c
'
' = , F
sc
od 2,0 do 3,0 i
- mobilizirani kut trenja
ϕ
ϕ
ϕ
s
m
F
tg
tg
'
' = , F

od 1,2 do 1,8.
Propisi predviđaju i analizu u ukupnim naprezanjima (za nedrenirani slom). Umjesto
kohezije se tada uvrštava nedrenirana čvrstoća, a kut unutarnjeg trenja ϕ = 0.

10.3 Zahtjevi za plitko temeljenje prema Eurokodu 7

Ovdje su citirani dijelovi tekstova iz EC 7, koji se tiču plitkih temelja.

Granično stanje uporabe
Konstrukcije prenose opterećenja na tlo preko temelja. Pod opterećenjem se tlo ispod
temelja sliježe, a ako temelj nije dobro dimenzioniran, može doći i do sloma tla ispod temelja.
Zbog toga se, prema EC7/1 provjerava, kako slijeganje (granično stanje uporabe) tako i
mogućnost sloma tla ispod temelja (granično stanje nosivosti). Za granično stanje uporabe vrijedi
(EC 7/1, 2.4.8(1)):
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 148
d d
C E ≤ , (10.3-1)
gdje je
E
d
... projektna vrijednost učinka opterećenja, a
C
d
... je granična projektna vrijednost učinka opterećenja (slijeganja).
Može se, umjesto proračuna deformacije (slijeganja), provjeriti je li dovoljno mali udio
čvrstoće tla mobiliziran da deformacije (slijeganja) ostanu unutar uporabnih granica, i to kada
- se izričito ne traži da se odredi vrijednost deformacije za granično stanje uporabe ili
da
- postoji dokumentirani usporedni projekt sa sličnim tlom, građevinom i sl.
Što se plitkih temelja tiče, ako je kod konvencionalnih građevina, temeljenih na glini,
odnos opterećenja kod sloma prema vrijednosti opterećenja kod graničnog stanja uporabe manji
od 3, treba obavezno proračunati i slijeganje tog temelja (EC7/1, 6.6.2).
L
A B C
ρ
A
δρ
BA
ρ
B ρ
C
δρ
BC
α
B
ω



Slika 10.3-1 Skica uz dozvoljeno ukupno i relativno slijeganje temelja.

Dozvoljeno ukupno i relativno slijeganje plitkog temelja
Prema EC 7/1, Dodatak H, maksimalna relativna rotacija za granično stanje uporabe (kut
ω na sl. 10.3-1) ne smije prijeći 1/500, a granično stanje sloma 1/150. Za pojedinačne temelje
kod standardnih građevina uglavnom su prihvatljiva maksimalna slijeganja do 5,0 cm (slijeganje
δ
B
na sl. 10.3-1).

Granično stanje sloma
Za granično stanje sloma vrijedi:
d d
R V ≤ , (10.3-2)
gdje je
V
d
... projektna vrijednost učinka opterećenja, a
R
d
... je projektna nosivost.

Izrazi za proračun projektne nosivosti dani su u Dodatku 10.A (prema Dodatku B iz EC
7/1).
Na sl. 10.1-2 prikazana je granična linija projektnog otpora tla R
d
i područja za koje je
projektna vrijednost učinka opterećenja V
d
unutar dozvoljenih granica
d d
R V ≤ . Prema EC 7/1,
sila V
d
ne smije pasti u područje između R
d
i graničnog opterećenja tla R jer je tamo
d d
R V ≥ .


LITERATURA:

[1] Cernica, J.N. (1995). Geotechnical engineering: Soil mechanics, John Wiley & Sons, Inc.
New York.
[2] EC 7, Eurokod 7, EN 1997-1,. Geotechnical design – Part 1: General rules,
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 149
[3] Lambe, T. W. & Whitman, R. V. (1969). Soil mechanics. Massachusetts Institute of
Technology, John Willey & Sons, Inc., New York.
[4] Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje građevina. Školska knjiga, Zagreb
[5] Prandtl, L. (1921) Über die Einringunfestigkeit plasticher Baustoffe und die Festigkeit von
Schneiden, Z. Angew. Math. Mech., Basel, Switzerland, Vol. 1, no. 1, 1921.
[6] Vesić, A.S. (1973). Analysis of ultimate load of shalow foundations. ASCE J. Soil Mech.
Found. Div. vol. 99.


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 150
11. STABILNOST KOSINA
11.1 Osnovne postavke metoda za određivanje stabilnosti kosina
11.1.1 Zajedničke osobine svih klasičnih metoda

Geotehničko inženjerstvo je egzaktna znanost (egzaktan - dokaziv pomoću materijalnih
činjenica, točan, potpun). Kad se od inženjera traži da odredi stabilnost nekog prirodnog ili
umjetnog pokosa, on to treba učiniti pomoću alata što mu ga pruža mehanika tla. Za stabilnost
kosina su isprva primjenjivane, tzv. klasične metode, koje su zbog tada još nerazvijenih
sredstava za računanje, bile jednostavne, kako po pretpostavkama tako i po numeričkom
postupku.
Razvoj računala potaknuo je i razvoj složenijih numeričkih metoda, koje traže dobro
poznavanje ponašanja tla, a s tim i veći broj parametara tla nego što su tražile klasične metode. S
tim je, naravno, povezana i potreba za opsežnijim istražnim radovima i laboratorijskim
ispitivanjima. Zbog toga se suvremenije metode uglavnom rabe kod složenijih geomehaničkih
zahvata.
Klasične metode su dugom primjenom i povratnim analizama pokazale da su primjenjive
u velikom broju slučajeva, a uz određene manje modifikacije su prihvaćene i u novim evropskim
normama (eurokod 7). Klasične metode se temelje na pretpostavkama:
- da je materijal tla kruto plastičan (neki to zovu i idealno plastičan), tj. da pri
naprezanjima manjim od posmične čvrstoće u njemu nema pomaka; kad posmična
naprezanja dosegnu određenu vrijednost materijal puca i stvara se klizna ploha (masa
tla iznad klizne plohe je klizni disk),
- kliznu plohu treba, za svaku analizu, zadati unaprijed i
- vrijedi Mohr-Coulombov zakon sloma tla.
Kao i u svakom inženjerskom problemu, u kojemu se razmatraju naprezanja, tako je i kod
metoda stabilnosti pokosa potrebno odrediti ravnotežu sila za zadani problem. Sile koje
treba uravnotežiti su:
- aktivne sile; to su sile koje teže pokrenuti klizni disk: vlastita težina kliznog diska, sile
strujnog tlaka, vanjska opterećenja (nasip, građevina, pokretna opterećenja), potres i
- reaktivne sile; to su sile koje se suprotstavljaju aktivnim silama i nastoje stabilizirati kosinu;
one se javljaju u tlu, na kliznoj plohi, kao rezultat otpora samog tla; ako se ustanovi da otpor
tla nije dovoljan, dodatne reaktivne sile mogu se proizvesti pomoću raznih umjetno
proizvedenih elemenata kao što su: sidra, piloti, armature, zatege i sl.
Na temelju ravnoteže aktivnih i reaktivnih sila određuje se veličina i raspodjela naprezanja na
kliznoj plohi. Kako se kod klasične metode ne uzimaju u obzir odnosi naprezanja i deformacija
u tlu, raspodjela naprezanja na kliznoj plohi nije jednoznačna, tj. jednom rješenju ravnoteže sila
odgovara beskonačan broj rješenja raspodjele naprezanja. Kažemo da je problem statički
neodređen. Da se problem može riješiti potrebno je uvesti neke pretpostavke koje će u tekstu biti
spomenute uz svaku metodu posebno.
U nastavku će se razmatrati samo analize stabilnosti kosina za dugačke ravne kosine i kružne
klizne plohe. Radi potpunosti treba spomenuti da postoje metode analize stabilnosti za klizne
plohe proizvoljnog oblika, koje ovdje, međutim, nećemo razmatrati. Način rješavanja može biti
grafički, i grafoanalitički. S razvojem računala je postupak rješavanja ubrzan, a primjena metoda
pojednostavljena. Rezultat klasične metode je tzv. faktor sigurnosti koji se još uvijek primjenjuje
kod projektiranja u našoj geotehničkoj praksi.
Također će se prikazati princip određivanja stabilnosti prema eurokodu 7.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 151
11.1.2 Definicija faktora sigurnosti

Faktor sigurnosti se definira kao odnos prosječne posmične čvrstoće tla, τ
f
, prema posmičnom
naprezanju uzduž potencijalne klizne plohe τ
d
:
d
f
S
F
τ
τ
= (11.1-1)

σ
τ
ϕ '
ϕ
d
' < ϕ '
c '
c
d
' < c '


Slika 11.1-1 Prikaz efektivnih graničnih i mobiliziranih parametara čvrstoće.

Čvrstoća tla se definira kao granično posmično efektivno naprezanje i određuje pomoću
izraza: τ
f
= c’+σ’· tan φ’ (c’ je kohezija, φ’ je kut unutarnjeg trenja u materijalu za efektivna
naprezanja, σ’ je normalno naprezanje na potencijalnoj plohi sloma).
Na odgovarajući način definiramo i mobilizirano posmično naprezanje, τ
d
= c’
d
+ σ’· tan φ’
d
gdje su c’
d
i φ’
d
, tzv. mobilizirani parametri čvrstoće, tj. onakvi kakvi trebaju biti
da se u tlu može uspostaviti ravnoteža (između aktivnih i reaktivnih sila). Vrijedi, dakle, da je
faktor sigurnosti odnos efektivnih graničnih i mobiliziranih naprezanja:
d d
S
c
c
F
' tan ' '
' tan ' '
ϕ σ
ϕ σ
+
+
= , (11.1-2)
ili:
c’
d
+ σ’tan φ’
d
=
S S
F F
c ' tan
'
' ϕ
σ + , (11.1-3)
prema tome je mobilizirana kohezija:

S
d
F
c
c
'
' = , (11.1-4)
a mobilizirani kut unutarnjeg trenja:
S
d
F
tg
' tan
'
ϕ
ϕ = . (11.1-5)
Ovaj pristup uključuje da je F
S
jednak i za koheziju i za kut trenja. Budući da se u mjerenjima
kut trenja može točnije odrediti od kohezije, povoljno je imati različite faktore sigurnosti. Tako
se može definirati faktor sigurnosti za koheziju

d
C
c
c
F
'
'
= , (11.1-6)

a faktor sigurnosti za kut unutarnjeg trenja je
d
F
' tan
' tan
ϕ
ϕ
ϕ
= . (11.1-7)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 152
Princip ugrađivanja faktora sigurnosti u parametre čvrstoće usvojen je i u eurokodovima.

KOMENTAR: Kako je za određivanje F
S
potrebno odrediti mobiliziranu čvrstoću (koja ovisi o
vertikalnim naprezanjima), potrebno je poznavati (zadati ili pretpostaviti) i naprezanja koja
djeluju na klizno tijelo. Zbog toga, u svim klasičnim metodama stabilnosti kosina, polazimo od
pretpostavke raspodjele naprezanja na klizno tijelo.

11.2 Stabilnost dugačkih kosina u nekoherentnom tlu

Za početak razmatrat ćemo dugačke ravne klizne plohe, čiji je nagib paralelan s površinom terena. Već se i takav
jednostavan model može primijeniti za neke primjere u praksi. Često se naime događa da je površinski sloj tla do
neke manje dubine (4 do 6 m) rastrošan, a ispod njega je čvrst, još neraspadnuti sloj. U određenim se uvjetima
promjene stanja (promjene opterećenja, razine podzemne vode) može dogoditi da se rastrošena masa pokrene. Jedan
odsječak takve klizne plohe prikazan je na slici 11.2-1. Razmatrat će se tri slučaja:
− slučaj 1: bez podzemne vode,
− slučaj 2: podzemna voda teče paralelno s površinom terena,
− slučaj 3: pokos dulje vremena potopljen.

Slučaj 1: bez podzemne vode. Na sl. 11.2-1 prikazane su sile koje djeluju na jedan odsječak
kliznog tijela, koji nazivamo lamela. Reaktivne sile N i T se odrede prema težini
lamele, W . Sile ćemo odrediti iz zadanih fizikalnih i geometrijskih podataka.
β
b
l
W
N
T
τ
d
τ
d
T
z
W
σ
β
lamela težine W

Slika 11.2-1 Sile koje djeluju na lamelu dugačke klizne plohe.

Duljina baze lamele, l, povezana je s njenom širinom, b, izrazom:
β cos
b
l = , (11.2-1)
normalna sila na bazu lamele N iznosi:
β γ cos bz N ⋅ = , (11.2-2)
tangencijalna sila na bazu lamele T :
β γ sin bz T ⋅ = . (11.2-3)
Normalno naprezanje na bazi lamele, σ
A,
dobijemo kao omjer normalne sile i površine baze
lamele (za širinu lamele uzimamo 1m'):
β γ
β
β γ
σ
2
cos
cos
cos
z
b
bz
l
N
A
⋅ =

= = . (11.2-4)
Posmično naprezanje na bazi lamele, ι
d,
dobijemo kao omjer posmične (mobilizirane) sile i
površine baze lamele (za širinu lamele uzimamo 1m'):
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 153
β β γ
β
β γ
τ cos sin
cos
sin
⋅ ⋅ =

= = z
b
bz
l
T
d
(11.2-5)
Uvrštavanjem izraza 9.5-5 u izraz 9.1-1 dobijemo izraz za faktor sigurnosti
β β γ
ϕ β γ
τ
ϕ σ
τ
τ
cos sin
' tan cos ' tan '
2
⋅ ⋅ ⋅
⋅ ⋅ ⋅
=

= =
z
z
F
d d
f
s
, (11.2-6)
β
ϕ
tan
' tan
=
S
F . (11.2-7)
Ovo rješenje pokazuje da je tlo u ravnoteži kada je kosina nagnuta pod kutem trenja φ i manjim.
Jer ako se stavi F
S
=1, slijedi tgφ’=tgβ, tj. β=φ’! Kada je F
S
=1, to je labilna ravnoteža jer je tlo
već praktički pred lomom.

Slučaj 2: podzemna voda teče paralelno s površinom terena
β
b
l
N
T
z
U
h
p
γ•z
3
∆H
∆s
3


Slika 11.2-2 Sile koje djeluju na lamelu dugačke klizne plohe. Tok podzemne
vode paralelan je s nagibom terena.

Tečenje podzemne vode se može prikazati strujnom mrežom. Budući da voda teče paralelno s
pokosom, ekvipotencijale su okomite na tok vode, pa tlačni potencijal, h
p
, po kliznoj plohi
dobijemo iz izraza:
h
p
= z cos
2
β, (11.2-8)

prema tome izraz za vrijednost pornog tlaka po kliznoj plohi glasi:
u = h
p
γ
w
= z γ
w
cos
2
β (11.2-9)

Efektivna naprezanja su, prema tome:
σ’ = σ - u = γ z cos
2
β - γ
w
z cos
2
β = z (γ-γ
w
) cos
2
β = z γ’cos
2
β (11.2-10)

Potrebna posmična naprezanja da ne dođe do klizanja su:
τ = γ z sinβ cosβ (11.2-11)

β γ
ϕ γ
β β γ
ϕ β γ
τ
τ
tan
tan '
cos sin
' tan cos '
2

=
⋅ ⋅

= =
z
z
F
d
f
S
(11.2-12)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 154
Slučaj 3: pokos dulje vremena potopljen.

Ovakav slučaj može biti obala rijeke, mora ili jezera. Kad se kaže "dulje vremena potopljen"
misli se da nema nagle promjene razine vode jer u tom slučaju može biti mjerodavna tzv. ϕ = 0
analiza kod koje se rabi nedrenirana čvrstoća (link).

γ γ '


Slika 11.2-3 Slučaj potopljenog pokosa.

β β γ
ϕ β γ
cos sin '
' tan cos '
2
⋅ ⋅
⋅ ⋅
=
z
z
F
S
(11.2-13)
β
ϕ
tan
' tan
=
S
F (11.2-14)

KOMENTAR :

Rezultat u slučaju 3. je isti kao i za “suhi” pokos (slučaj 1.). Kada je strujanje paralelno s
kosinom F
S
je približno dvostruko manji nego kod suhe ili potopljene kosine jer je γ'/γ približno
jednako ½ što je ujedno i najkritičniji slučaj. Iz toga slijedi da mjere sanacije klizanja (kad
imamo slučaj 2.) treba usmjeriti ka smanjenju pornih tlakova na kliznoj plohi.

11.3 Kružne klizne plohe - grafička metoda
11.3.1 Osnovne pretpostavke

Za kružne klizne plohe grafičku je metodu razradio Taylor (1948).
Vrijede slijedeće pretpostavke:
• da se klizna masa pomiče kao kruti disk,
• položaj klizne ploha ploha mora biti pretpostavljen unaprijed,
• faktor sigurnosti je

konstantan duž klizne plohe i
• vrijedi Mohr-Coulombov zakon čvrstoće.

Budući da se položaj klizne plohe mora pretpostaviti, ne znači da ćemo “pogoditi” i kliznu
plohu po kojoj će stvarno nastati klizanje. Klizanje će nastupiti po plohi koja ima najmanji F
s
.
Zato uvijek treba proračunati veći broj kliznih ploha (slika 11.3-1).

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 155



Slika 11.3-1 Odabiremo više kliznih ploha da možemo naći kritičnu, s najmanjim
faktorom sigurnosti.

U aktivnoj sili P
r
je dominantan dio težina tla. Težina se izračuna kao produkt površine
kliznog diska s jediničnom težinom tla γ

.
Postupak određivanja F
s
se svodi na to da se aktivna sila, P
r
(suma svih djelovanja)
uravnoteži s reaktivnom koja je rezultat djelovanja otpora duž klizne plohe. Problem je statički
neodređen (nije poznata raspodjela naprezanja otpora duž klizne plohe), pa treba uvesti neka
pojednostavljenja. Kako je klizno tijelo kruto, praktično je (nepoznata) naprezanja po kliznoj
plohi zamijeniti djelovanjem dviju sila, i to, jednom posmičnom i jednom normalnom silom
Grafička metoda se primjenjuje za homogene kosine. Temelji se na dva pojedinačna
jednostavna slučaja:
- prvi, kad tlo ima koheziju, a kut trenja je jednak nuli i
- drugi, kad je obratno (potpoglavlje 11.3.2).
Kad tlo ima i koheziju i kut trenja rješava se kombinacijom ovih slučajeva (potpoglavlje
11.3.3).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 156
11.3.2 Jednostavni slučajevi 0 te ϕ ≠ 0 i c = 0

Jednostavni slučajevi su, prvi, kad je c ≠0 i ϕ = 0 i, drugi, ϕ ≠ 0 i c = 0. Njihovom
kombinacijom se rješavaju problemi kad je c ≠0 i ϕ ≠ 0.


SLUČAJ 1. c ≠0 i ϕ = 0

Otpor tla se svodi od τ
f
= c’+σ’· tan φ’, samo na τ
f
= c’. Reaktivna naprezanja zamjenjuje se
reaktivnim silama T i N (sl. 11.3-2a). Potrebno je odrediti veličinu i položaj maksimalne
posmične sile, T
f
, koja nastaje kao rezultat maksimalnih posmičnih naprezanja duž klizne plohe:
T - rezultanta svih posmičnih sila dT = τ
.
dl,
duž klizne plohe (paralelna s AB)
T - određivanje
potrebne sile
P
P
N - rezultanta
svih sila dN = σ
.
dl
N
σ σ
σ
σ
σ
σ
τ
dT
f
= c
.
dl
Tf

=

l
t

.

c
dT
f
= c
.
dl
r
c
r
S
duljina luka l
duljina tetive l
t
b)
c)
a)
A
B

Slika 11.3-2 Grafička metoda određivanja stabilnosti pokosa za slučaj kada je
ϕ=0, a c≠0.

Veličina sile T
f
. Ako je materijal homogen i ima samo koheziju, posmična naprezanja
uzduž klizne plohe pri slomu su konstantna Djelovanje naprezanja prevodi se na sile po jedinici
duljine klizne plohe tako da se veličina naprezanja pomnoži s dl. Veličina rezultante je modul
vektora koji se dobije sumiranjem pojedinačnih sila d
f
T
r
tj.
t
l l
f f
l c l d c T d T ⋅ = ⋅ = =
∫ ∫
0 0
r r r
(11.3-1.)
Grafički to možemo prikazati na sl. 11.3-2b, gdje se vidi da poligon sila d
f
T
r
formira luk
jednak obliku klizne plohe, pa je i logično da je modul vektora rezultante proporcionalan s
duljinom tetive luka, l
t
kao što to i gornja jednadžba pokazuje. Ovime smo doznali samo veličinu
sile, ali ne i njezin položaj, odnosno krak sile d
f
T
r
, za što nam je potreban i uvjet da je statičkih
moment komponenata sile jednak momentu rezultante.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 157
Krak sile T
f
. Pogodno je postaviti uvjete ravnoteže momenata obzirom na središte
kružnice, S, jer sve sile koje su okomite na kliznu plohu prolaze kroz tu točku i ne daju moment.
Iz jednakosti statičkih momenata na središte S slijedi:
f c
l
f
T r T d r ⋅ = ⋅

r
r
r
0
. (11.3-2.)
gdje je: l duljina luka, r polumjer kružnice, a r
c
nepoznati krak sile
f
T
r
. Skalarne veličine
tih produkata jednake su:
f c
l
T r dl c r ⋅ = ⋅ ⋅

0
, pa slijedi r⋅l⋅c = r
c
⋅ T
f
, (11.3-3)
Krak sile
f
T
r
odredi se onda iz
r
l
l
r
c l
c l
r r
c
t t
c
⋅ = ⋅ =


= κ (11.3-4)
gdje je κ
c
(čita se: kapa-c) parametar koji ovisi samo o veličini središnjeg kuta kod S (sl. 11.3-5).
Grafički postupak određivanja faktora sigurnosti svodi se na određivanje veličine sile T
koja je na mjestu i u smjeru sile
f
T
r
, a koja se mora uravnotežiti s poznatim vanjskim
djelovanjem P i silom N. (Sila N je rezultanta svih normalnih sila na kliznu plohu, dN, pa mora
prolaziti kroz središte S i to neovisno o njihovoj veličini. Budući da je u ovom slučaju φ = 0,
ovdje nije bitna veličina niti raspodjela normalnih naprezanja po kliznoj plohi). Grafički se
odredi presjecište sile P s pravcem sile T kroz koje mora prolaziti i sila N (sl. 11.3-2a), pa se
veličina mobilizirane sile, T, može odrediti iz poligona sila (sl. 11.3-2c). Faktor sigurnosti
odredi se kao odnos:
T
l c
T
T
F
t
f
S

= = . (11.3-5)
SLUČAJ 2. ϕ ≠ 0 i c = 0.

Za razliku od prethodnog, otpor tla od τ
f
= c’+σ’· tan φ’, svodi se u ovom slučaju na τ
f
=
σ’· tan φ’, pa je potrebno poznavati veličinu i raspodjelu normalnih naprezanja po kliznoj plohi.
Kako je u 11.2 obrazloženo, problem je statički neodređen, pa se ta raspodjela mora
pretpostaviti. Taylor je, za raspodjelu, uzeo funkciju sinus koja ima maksimalnu veličinu u
sredini klizne plohe, a jednaka je nuli na rubovima (ovisi o središnjem kutu, Θ/2), što je prirodni
oblik raspodjele tog naprezanja (sl. 11.3-3.).

θ/2
σ
v
klizna ploha
funkcija raspodjele σ
v
= σ
v
(sin θ/2)

Slika 11.3-3 Raspodjela normalnog naprezanja po kliznoj plohi po sinusnoj
funkciji.
Analogno s κ
c
u prethodnom slučaju, za takvu je raspodjelu dobiven parametar odnosa
polumjera kružnice i polumjera djelovanja reaktivne sile od trenja, κ
S ,
pa je
r
S
= κ
S
⋅ r (11.3-6)
gdje je r radijus klizne plohe, a κ
S
je funkcija središnjeg kuta Θ i očita se iz dijagrama na slici
11.3-5. Potrebno je odrediti kut ψ koji aktivna sila zatvara s rezultantom sila normalnih na
kliznu plohu. Vrijedi postavka da, ako su sve sile na kliznoj plohi nagnute pod kutom ψ (prema
normali), i njihova će rezultanta biti nagnuta pod istim kutem prema normali. Očitanju može
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 158
pomoći i tzv. «kruga trenja» kojemu je radijus rψ

= r
S
.
sin ψ , iz čega se onda jednostavno
odredi ψ . Kada se odredi presjecište sile P, s kružnicom radijusa r
S
očita se ψ (sl. 11.3-4), a
faktor sigurnosti za ovaj slučaj dobijemo iz izraza:
ψ
ϕ
tan
tan
=
S
F . (11.3-7)

T
Ψ
P
N
r
S
r
s
= κ
s

.
r
klizna ploha
Ψ
Θ
r
Ψ
= r
s

.
sinΨ


Slika 11.3-4 Grafička metoda određivanja stabilnosti pokosa za slučaj kada je
c=0, a ϕ≠0.

60 70 80 90 100 110 120
Θ
0
1
1.04
1.08
1.12
1.16
1.2
1.24
1.28
κ
c
,

κ
s
κ
c
κ
s

Slika 11.3-5 Dijagam vrijednosti κ
S

i κ
c
.
11.3.3 Slučajevi s c ≠0 i ϕ ≠ 0

Problem se rješava iterativno: svede na jedan od dva prethodna i to tako da se pretpostavi
početna vrijednost F
s1
, obzirom na jedan od parametara čvrstoće. Grafički postupak se pro-vede
do kraja i dobije F
s2
koji mora biti približno jednak F
s1
(prva iteracija). Ako to nije slučaj,
postupak se ponavlja sa srednjom vrijednošću F
s3
=

(F
s1
+ F
s2
)/2 (druga iteracija); ponavlja se
sve dok se te vrijednosti ne izjednače.

Obično su dovoljne dvije iteracije. Obzirom na dva
parametra čvrstoće, postoje dvije varijante. Jednom se pretpostavi F
sc
, a drugi put F
sϕ .

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 159

NAČIN 1. Pretpostavi se F
sc
(sl. 11.3-6):
r
S
r
s
P - napadna sila
(zadana)
R
1
R
2
R
2
R
1
P
T
c
T
c1
T
c2
Ψ
1
Ψ
2
a)
b)



Slika 11.3-6 Grafička metoda određivanja stabilnosti kosine za slučaj kada su c≠0
i ϕ≠0, a zadaje se F
sc
.

Postupak rješavanja:
1. Pretpostavi se vrijednost F
sc1
(npr.1,5) i izračuna
1
1
Sc
t
c
F
l c
T

= (Opaska: time sila T
c1
postaje poznata veličina i s njom se može crtati poligon sila),
2. Iz poligona sila odredi se smjer R
1
i nacrta na slici; očita se ψ
1
na sjecištu s r
S
.
3. Izračuna se F
sϕ1
ψ
ϕ
tan
tan
= , ako je različit od F
sc1,
postupak se ponavlja s F
sc2
=

(F
sc1
+
F

)/2.


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 160
NAČIN 2. Pretpostavi se F
sϕ1
(slika 11.3-7):
S
r
s
P - napadna sila
(zadana)
R
1
R
2
R
2
R
1
P
T
c
T
c
T
c
Ψ
1
Ψ
2
a)
b)
r
c
r
ϕ1
r
ϕ1
= r sin κ Ψ
2


Slika 11.3-7 Grafička metoda određivanja stabilnosti kosine za slučaj kada su c≠0 i
ϕ≠0, a zadaje se F

.

Pretpostavi se F
sϕ1
(npr.1,5) i izračuna r
φ1
= r⋅ κ
s
⋅sinψ
1
iz
1
1
1
1
tan
tan
tan
tan
ϕ
ϕ
ϕ
ψ
ψ
ϕ
S
S
F
F = ⇒ = .
Rezultanta R
1
mora sjeći presjecište P i T
c
. Iz poligona sila se odredi
1 1
1
Sc
t
Sc
c
c
F
c l
F
T
T

= =
1
1
c
t
Sc
T
c l
F

= ⇒ , ako je
1 1 ϕ S Sc
F F ≈ , imamo rješenje, ako ne, postupak se ponavlja s F
sϕ2
=


(F
sc1
+ F
sϕ1
)/2 itd.

KOMENTAR O GRAFIČKOJ METODI: Grafička metoda se primjenjuje kad je tlo homogeno i
jednostavni geometrijski i drugi uvjeti. Danas se rijetko koristi. Međutim, s pedagoške je strane
još uvijek prihvatljiva jer se u njoj zorno uravnotežuju aktivne i pasivne sile i određuje faktor
sigurnosti. Pogodna je kada nešto treba na brzinu izračunati, a nedostaju kompjuteri i slične
alatke (primjerice na gradilištu). Za složenije se uvjete koriste metode lamela, koje su danas
uglavnom vezane uz upotrebu računala. S time je postupak dobivanja F
s
donekle zamagljen, i
dobro ga je povremeno provjeriti grafičkom metodom ili se poslužiti već gotovim dijagramima
za određivanje stabilnosti koji su razrađeni za jednostavnije slučajeve.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 161
11.4 Kružne klizne plohe - metoda lamela
11.4.1 Prednosti metode lamela u odnosu na grafičku metodu

Kod metode lamela vrijede sve pretpostavke kao i kod grafičke metode samo što se klizni disk
još dijeli na stupce (lamele) koji se promatraju pojedinačno, a zatim se traže zajednički uvjeti
ravnoteže za čitav klizni disk. Lamele pružaju dvije osnovne prednosti u odnosu na grafičku
metodu:
- U grafičkoj metodi uvedena pretpostavka o raspodjeli normalnih naprezanja na kliznoj
plohi, ovdje se dobije jednostavno iz opterećenja (težine) same lamele (sl. 11.4-1).
- Drugi je razlog za upotrebu lamela – jednostavno uzimanje u obzir složenijih
geometrijskih uvjeta, uslojenosti tla i strujanja podzemne vode. U nastavku bit će
prikazano uzimanje u obzir strujanja podzemne vode (sl. 11.4-2).

S
γ
h
σ




Slika 11.4-1 Upotreba lamela za analizu stabilnosti pokosa.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 162
S
CL
SW
SF
r. p. v.


Slika 11.4-2 Primjer složenih geometrijskih uvjeta uslojenosti tla.
11.4.2 Određivanje djelovanja vode na klizni disk

Bit će prikazana tri načina uzimanja u obzir djelovanja vode na klizni disk. Sva tri načina daju
jednako ukupno djelovanje sila od vlastite težine tla i sile od vode:
• NAČIN I: Konstruira se strujna mreža i odrede sile strujnog tlaka u čvorovima strujne mreže.
Sila I
r
je rezultanta svih tih pojedinačnih sila. U dijelu kosine pokrivenom strujnom mrežom
težina tla se računa kao produkt površine sa strujnom mrežom i γ

(sl. 11.4-3).
• NAČIN II: Iz strujne mreže (koja nije ucrtana) odredi se piezometarska linija (linija pornih
tlakova). Sumirani porni tlakovi po kliznoj plohi daju rezultantu U, a u jezeru silu P
r
(sl.
11.4-4). (Pažnja: linija pornih tlakova po kliznoj plohi različita je od linije slobodnog vodnog
lica).
• NAČIN III: Produlji se linija vanjske vode i dio ispod te linije u kliznom disku se smatra da
je disk “uronjen” djelomično u vodu. Time smo «potrošili rezultantu tlakova od vode,
1
P
r
iz
NAČINA II i dio rezultante pornih tlakova U». Budući da strujanje ipak postoji, rezultat se
“popravi” dodavanjem sile pornih tlakova
1
U
r
koja je “ostatak” od sile U, a dobije se
mjerenjem visine od produljene razine mirne vode do piezometarske linije (sl. 11.4-5).
PAŽNJA! Budući da svaka klizna ploha siječe strujnu mrežu na drugi način ⇒ svakoj
kliznoj plohi odgovara njezina piezometarska linija.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 163
A
B
C
D
jezero
I
W
1
'
W
2
strujna mreža
S

I ... ukupni strujni tlak na ABDA (rezultanta svih strujnih tlakova po strujnoj mreži),
W'
1
... uronjena težina dijela ABDA,
W
2
... ukupna težina BCDB.

Slika 11.4-3 I Način: Određivanje djelovanja vode na stabilnost pokosa preko strujne
mreže.

u
u
u
u
U
A
B
C
E
P
W
slobodno vodno lice
piezometarska linija


W ... ukupna težina klizinog diska ACEA,
U ... rezultanta od sila pornih tlakova vode na kliznoj plohi,
P ... rezultanta sila od tlakova od vode u jezeru na potezu AB.

Slika 11.4-4 II Način: Određivanje djelovanja vode na stabilnost pokosa preko vrijednosti
pornih tlakova po kliznoj plohi (porni se tlakovi odrede iz strujne mreže).

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 164
A
B
C
D
E
F

∆u
γ
w
∆u
U
W
4
W
3
S
piezometarska linija
produljena linija
vanjske vode

W'
3
... uronjena težina dijela ABEFA,
W
4
... ukupna težina BCDEB.
U ... rezultanta od sila pornih nadtlakova vode na kliznoj plohi.

Slika 11.4-5 III Način: Određivanje djelovanja vode na stabilnost pokosa pomoću
produljene linije vode.

Najpogodniji za proračun stabilnosti pokosa je NAČIN III jer ne treba dijeliti rezultantu od
tlakova na segmentu kliznog diska AB po lamelama (sila
1
P
r
na slici 11.4-5), pa je taj način
upotrijebljen i u Bishopovoj pojednostavljenoj metodi (potpoglavlje 11.4.3).

11.4.3 Bishopova pojednostavljena metoda

Od metoda lamela, vrlo je popularna tzv. Bishopova pojednostavljena metoda (Bishop, 1955).
Osnovni elementi te metode su prikazani na slici 11.4-6. Počinje se s određivanjem sila koje
djeluju na svaku lamelu. Pri tome treba razlikovati sile koje se mogu odrediti unaprijed, što su
uglavnom djelovanja (kao vlastita težina, vanjsko opterećenje, opterećenje od vode i sl.) od onih
koje se dobiju iz ravnoteže sila i momenata.
Promatra se kružni klizni disk, podijeljen na vertikalne lamele i sile koje na njih djeluju.
Utjecaj podzemne vode se određuje na osnovi piezometarske linije za taj klizni disk i razine
vanjske vode. Razina se vanjske vode produlji kroz klizno tijelo i razdvaja lamele na "suhi" i
"uronjeni" dio, težina W
1
i W’
2
(jer je primijenjen način III iz prethodnog potpoglavlja). Vlastita
težina lamele, W
1
, dobije se množenjem γ sa zasjenjenom površinom, i W

2,
množenjem s γ


preostale površine lamele. Preostali dio pornog tlaka na jednu lamelu odredi se kao udaljenost od
produljene razine vanjske vode do piezometarske linije, ∆u. Djelovanje tog tlaka se pribroji
nepoznatoj normalnoj sili N = N' + ∆u
s
l.
Na bazi lamele djeluje još i nepoznata tangencijalna sila otpora, T, koja se izrazi, preko
Mohr-Coulombovog zakona sloma tla, pomoću parametara čvrstoće, sile N i nepoznatog F
S
.
Preostale su još nepoznate međulamelarne sile, E
i
, E
i
i E
i+1
, koje se mogu rastaviti na
horizontalne i vertikalne komponente (X
i
i Y
i
). Da se odrede veze između nepoznatih sila,
postavljaju se određena geometrijska i statička ograničenja (vidi npr. Lambe i Whitman, 1968).
Ovdje će se prikazati samo elementi proračuna.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 165
Postavljaju se jednadžbe ravnoteže vertikalnih sila

= 0 y i momenata,

= 0
S
M (M
S

moment oko središta klizne plohe, S). Iz sume vertikalnih sila za i-tu lamelu slijedi (indeksi i su
ispušteni jer se, osim uz faktor sigurnosti Fs, stavljaju uz svaku veličinu):
. T + ) l u + P ( = Y +
W
+
W 2 1
α α sin cos ⋅ ⋅ ⋅ Λ ′ ∆ (11.3-8)
Tangencijalna sila otpora na dnu lamele je:
.
F
N +
F
l c
= T
s s
ϕ tan

⋅ ′
(11.3-9)
Rješavanjem gornjih jednadžbi po N' i T dobije se:
,
m
1
] ) b u - Y + W +
W
( + b c [
F
1
= T
1
s α
ϕ ⋅ ⋅ ⋅ ∆ ∆ ⋅ ′ tan
'
2
(11.3-10)
gdje je:
.
F
+ =
m
,
b
= l
s
ϕ
α α
α
α
tan
sin cos
cos
⋅ (11.3-11)
Iz ravnoteže statičkih momenata sila oko središta kružne klizne plohe:
. r
W
= r T
i i i
α
sin ⋅ ⋅ ∑ ⋅ ∑ (11.3-12)
Dijeljenjem s r dobiva se jednadžba:
( ) .
W
+
W
= T
i 2i 1i i
α
sin ⋅ ∑ ∑ (11.3-13)
Uvrštavanjem izraza za T dobiva se faktor sigurnosti:
( ) | |
( )
.

W
+
W
m
1

b u
-
Y
+
W
+
W
+
b c
=
F
i 2i 1i
i i i 2i 1i i i
s
α
ϕ
α
sin
tan
⋅ ∑
⋅ ⋅ ⋅ ∆ ∆ ∑

(11.3-14)
U Bishopovoj pojednostavljenoj metodi se pretpostavlja da su vertikalne komponente
međulamelarnih sila jednake i suprotnog smjera, tj. ∆Y
i
= 0.
Iako je faktor sigurnosti s lijeve strane, jednadžba se mora rješavati iterativno jer je F
s
i u
m
α
.. Prikazani izraz je pogodan i za ručno rješavanje, a postoje brojni komercijalni kompjuterski
programi za rješavanje stabilnosti kosina po Bishopovoj metodi. Treba ispitati veći broj kliznih
ploha. Mjerodavna je ona ploha koja daje najmanji faktor sigurnosti, što je ujedno i faktor
sigurnosti za cijelu kosinu.
Kod koherentnih materijala treba uzeti u obzir i moguća stanja nedreniranog sloma tla,
pri čemu se često stabilnost proračunava u totalnim naprezanjima, kohezija je jednaka
nedreniranoj čvrstoći tla, a kut trenja je jednak nuli (tzv. fi-nula analiza, vidi pog. 11.5).
F
S
se ne može izravno izračunati jer je sadržan i u m
α
, pa se rješava iterativno (u
koracima):
- Pretpostavi se F
S
u m
α
, npr. F
S
= 1,5,
- Izračuna se m
α
(11.4-2),
- Izračuna se formula (11.4-1) i dobije F
S
,
- Usporede se F
S
iz koraka 1. i 3. ,ako nisu jednaki, sa srednjom vrijednošću se ide
ponovo od koraka 1 (kao i kod grafičke metode).


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 166
b

∆u
γ
w
1
2
i
n
i
piezometarska linija
produljena linija površine
vanjske vode
piezometarska linija
produljena linija površine
vanjske vode
r
S
r
α
−α

slobodno vodno
lice
sredina i - te lamele
α
broj lamele
W
1
W
1
W
2
'
W
2
E
i
E
i+1
α
l
T
N
∆u
.
l
∆x
∆y
∆u
.
l
N
∆E
i

N tgϕ'
F
S

c' l
F
S
T
a)
b) c)

Slika 11.4-6 Bishopova pojednostavljena metoda.

11.5 Kako odabrati parametre čvrstoće za analizu stabilnosti kosina?
11.5.1 Odabir parametara čvrstoće prema uvjetima dreniranja

Parametri čvrstoće za analizu stabilnosti kosina odabiru se prema vrsti tala i očekivanom tipu
sloma. Podsjetimo se na dvije osnovne vrste tala: krupnozrnata (u pravilu dobropropusna) i
sitnozrnata (slabopropusna). Propusnost tala ima izravan utjecaj na uvjete dreniranja prilikom
posmika (i sloma tla po kliznoj plohi). Uvjete dreniranja u kosinama pri slomu usporedit ćemo s
odgovarajućim tipovima pokusa u troosnom uređaju (pogl. 9.).
U krupnozrnatim tlima se pretpostavlja da se porni tlakovi pri posmiku brzo disipiraju
(raspršuju), tj. padaju na nulu, pa su tragovi ukupnih naprezanja jednaki tragovima efektivnih (sl.
11.5-1). Čvrstoća je zbog toga jednaka za drenirano i nedrenirano stanje. Zbog toga se u analizi
stabilnosti koriste parametri iz konsolidiranih dreniranih pokusa, c

i ϕ

.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 167
σ
τ
ϕ'
τf

=
c
'
+

σ
'

t
g
ϕ
'
trag ukupnih naprezanja jednak je
tragu efektivnih naprezanja
c' je malo ili 0
{

Slika 11.5-1 Parametri čvrstoće dobiveni konsolidiranim dreniranim pokusom.

U sitnozrnatim tlima se smatra da, kod naglijih (brzih) opterećenja zbog slabopropusnosti,
ne može doći do disipacije pornih tlakova. Zbog toga se očekuje da će tragovi naprezanja
odgovarati onima u konsolidiranom nedreniranom pokusu. Tu treba razlikovati normalno
konsolidirane (u pravilu rahle ili meke) i prekonsolidirane (krute) materijale.
11.5.2 Fi-nula analiza.

U rahlim će materijalima trag efektivnih naprezanja “skretati ulijevo” što znači da će nedrenirana
čvrstoća tla biti manja nego da čvrstoću izračunavamo preko dreniranih parametara, c’ i ϕ’ (slika
11.5-2). Odgovarajuću sliku za nedrenirano stanje dobit ćemo samo ako u obzir uzmemo
promjenu pornog tlaka pri slomu tla, koja se može izračunati pomoću Skemptonovog parametra
A
f
(vidi poglavlje 9.), što se rijetko čini. Zbog toga treba stabilnost kosina, osim s dreniranim,
izračunati i s nedreniranim parametrima, tj. kao da je kut trenja u nedreniranom stanju, ϕ
u
= 0, a
nedrenirana čvrstoća c
u
≠ 0. To je tzv. ϕ

=0 (fi-nula) analiza. U fi-nula analizi se onda barata
samo s ukupnim naprezanjima (ne uzimaju se u obzir porni tlakovi po kliznoj plohi i sl.).
Nedrenirana čvrstoća za prekonsolidirana tla veća je, nego izračunata preko c’ i ϕ’ (sl. 11.5-3.), ali se ipak
preporučuje da se uzima ova druga jer se smatra da laboratorijska ispitivanja daju veću nedreniranu čvrstoću od one
in situ.
σ
τ
ϕ'
τf

=
c
'

+

σ
'

t
g
ϕ
'
c'
čvrstoća izračunata
iz c' i ϕ'
σ ' - poćetno
trag ukupnih naprezanja
trag efektivnih naprezanja
c
u

{

c
u
...nedrenirana čvrstoća

Slika 11.5-2 Tragovi efektivnih naprezanja za normalno konsolidirano tlo -trag efektivnih
naprezanja “skreće ulijevo”. «Izračunata čvrstoća» je veća od stvarne,
nedrenirane.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 168
σ
τ
ϕ '
c '
c
u
trag ukupnih naprezanja
trag efektivnih naprezanja
čvrstoća izračunata
iz c' i ϕ'
σ ' - početno


Slika 11.5-3 Tragovi efektivnih naprezanja za prekonsolidirana tla - trag efektivnih
naprezanja “skreće udesno”. «Izračunata čvrstoća» je manja od stvarne,
nedrenirane.

11.6 Sanacije klizišta
11.6.1 Opažanja i istraživanja na klizištu

Upravo opisane metode proračuna F
s
upotrebljavaju se za proračun stabilnosti prirodnih i
umjetnih kosina (pokosa). Prirodne kosine, kod kojih je nastupilo klizanje, nazivaju se klizišta.
Klizišta se na terenu prepoznaju po nizu pojava (slika 11.6-1). Tlo na klizištu je često nepravilne
površine, naborano, pojavljuju se pukotine koje su u kišnim periodima ispunjene vodom. I samo
tlo na površini zna biti neobično vlažno. Na klizištima se nađu i izvori jer se javljaju na kontaktu
propusnog (s gornje strane) i nepropusnog materijala, po kojem nastaje klizanje. Vegetacija je na
mjestima ispremiješana, pa se kaže da je «drveće pijano». Karakteristične su i pojave nekih
biljaka kao što je to preslica u kopnenom dijelu Hrvatske i brnistra u krškim dijelovima. U vrhu
klizišta se katkad vidi otvorena površina (kako je odsklizalo klizno tijelo), a u nožici se zemlja
gomila.

k
liz
n
o

tije
lo
1. - vrh klizišta,
vidljivo tlo u podlozi
2. - preslica
3. - "pijano" drveće
4. - gomilanje tla u nožici
5. - pojave izvora


Slika 11.6-1 Pojave koje nam ukazuju na klizanje tla.

Da se ustanove podaci o klizištu potrebno je obaviti niz mjerenja. Osim geotehničkih istražnih radova najčešće se:
− ako ima vremena, prate pomaci površine klizišta (geodetski se opažaju reperi),
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 169
− ugrađuju piezometri da se snimi razina i smjer strujanja podzemne vode,
− ugrađuju mekane ili razlomljene cijevi da se ustanovi vrsta i dubina klizanja, a promjene
položaja i nagnutost cijevi se mjere tzv. inklinometrom (sl. 11.6-2).


Slika 11.6-2 Ustanovljavanje vrste i dubine
klizanja ugradnjom mekane cijevi i
mjerenjem inklinometrom.



















11.6.2 Metode sanacije klizišta

Nakon što se ustanovi položaj klizne plohe i razina podzemne vode te smjer klizanja,
pristupa se proračunu stabilnosti kosina. Usklađuju se parametri čvrstoće i ostali podaci dok se
ne dobije rezultat koji daje F
s
= 1 (jer je tijelo kliznulo). Tada se može pristupiti proračunu F
s
s
podacima koji će vrijediti nakon primijenjenih mjera sanacije. Tako se može procijeniti
djelovanje raznih mjera sanacije na F
S
. Te mjere mogu biti:
• Prelaganje masa. Tlo se s gornjeg dijela klizišta uklanja ili prebacuje na donji dio klizišta (sl.
11.6-3).
tijelo
klizišta
prelaganje masa


Slika 11.6-3 Sanacija klizišta prelaganjem masa.

klizno tijelo
nepomično tlo
klizna zona
mekani malter
plastična cijev
početni položaj cijevi
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 170
• Povoljno skretanje sile strujnog tlaka. Ovo je skretanje potrebno izvršiti tamo gdje se
ustanovi da je djelovanje podzemne vode uzrok klizanju. Ovo se skretanje obavlja
drenovima. Drenovi se dijele na drenažne usjeke ili rovove (sl. 11.6-4) i horizontalne
drenažne bušotine ili bušene drenove (sl. 11.6-5).

Dren treba biti čim bliže kliznoj plohi. U slabopropusnom tlu je dobro nabušiti leću pijeska
jer tada cijela površina leće služi kao dren.

A
A
presjek A - A
glina
šljunak
pijesak
početna razina podzemne vode
razina vode u drenu

Slika 11.6-4 Sanacija klizišta drenažnim usjecima.
a)
b)
dren (perforirana izbušena
cijev nakon sanacije)


Slika 11.6-5 Sanacija klizišta horizontalnim drenažnim bušotinama.












Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 171
Dodatak 10. A (obavijesni) Ogledna analitička metoda za proračun
nosivosti

10.A.1 Općenito

Približne jednadžbe izvedene na temelju teorije plastičnosti i rezultata ispitivanja mogu poslužiti za
projektnu vertikalnu nosivost. Treba uzeti u obzir:

– čvrstoću temeljnoga tla, koja se obično iskazuje uporabom projektnih vrijednosti c
u
, c′ i φ′,
– ekscentričnost i nagib projektnih opterećenja,
– oblik, dubinu i nagib temelja,
– nagib površine temeljnoga tla,
– tlak podzemne vode i hidrauličke gradijente,
– promjenljivost temeljnoga tla, naročito uslojenost.

Oznake koje se upotrebljavaju:

δ projektni kut trenja na osnovici,
q projektni totalni pritisak nadsloja na razini osnovice temelja,
q′ projektni efektivni pritisak nadsloja na razini osnovice temelja,
γ′ projektna efektivna jedinična težina tla ispod razine temelja, umanjena na
vrijednost γ′ = γ - γ
w
(1 + i) ako hidraulički gradijent i djeluje prema gore,
B′ projektna efektivna širina temelja,
L′ projektna efektivna dužina temelja,
A′ = B′L′ projektna efektivna površina temelja, koja se definira kao osnovica temelja ili, u
slučaju ekscentričnog opterećenja, umanjena površina temelja čije je težište ona
točka u kojoj djeluje rezultanta opterećenja,
s, i projektne vrijednosti bezdimenzionalnih koeficijenata za oblik temelja odnosno
za nagib opterećenja; indeksi c, q i γ označavaju utjecaje kohezije, dodatnog
opterećenja i težine tla; ovi koeficijenti vrijede jedino ako parametri posmične
čvrstoće ne ovise o smjeru.

10.A.2 Nedrenirani uvjeti

Projektna se nosivost računa iz:

( ) q i s c A R + =
c c u
2 / π ′
(B.1)

s projektnim vrijednostima bezdimenzionalnih koeficijenata za:

– oblik temelja:

s
c
= 1 + 0,2 (B′ / L′) za pravokutni oblik,
s
c
= 1,2 za kvadratni ili kružni oblik.
– nagib opterećenja uslijed horizontalnog opterećenja H:
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 172

) 1 1 ( 0,5
u c
c A / H i ′ − + =

10.A.3 Drenirani uvjeti

Projektna se nosivost računa iz:


γ γ γ q q q c c c
5 , 0 / i s N B i s N q i s N c A R ⋅ ⋅ ⋅ ⋅ ⋅ + ⋅ ⋅ ⋅ + ⋅ ⋅ ⋅ = ′ ′ γ ′ ′ ′
(B.2)

s projektnim vrijednostima bezdimenzionalnih koeficijenata za:

– nosivost:

N
q
= e
π tanφ′
tan
2
(45° + φ′ / 2)
N
c
= (N
q
- 1) cot φ′
N
γ
= 2 (N
q
- 1) tan φ′ kad je δ ≥ φ′ / 2 (hrapava osnovica)

– oblik temelja:

s
q
= 1 + (B′ / L′) sinφ′ za pravokutni oblik
s
q
= 1 + sinφ′ za kvadratni ili kružni oblik

s
γ
= 1 - 0,3 (B′ / L′) za pravokutni oblik
s
γ
= 0,7 za kvadratni ili kružni oblik

s
c
= (s
q
⋅ N
q
- 1) / (N
q
- 1) za pravokutni, kvadratni ili kružni oblik

- nagib opterećenja uslijed horizontalnog opterećenja H:

i
c
= i
q
- (1 - i
q
) / (N
c
tanφ′)
| |
m
c A V H i ′ φ ′ ′ cot /( 1
q
+ − =
| |
1
γ
cot /( 1
+
+ − =
m
c A V H i ′ φ ′ ′
gdje je:

| | | | ) / ( 1 / ) / ( 2
B
′ ′ ′ ′ L B L B m m + + = = kad H djeluje u smjeru B′
| | | | ) / ( 1 / ) / ( 2
L
′ ′ ′ ′ B L B L m m + + = = kad H djeluje u smjeru L′


Također treba uzeti u obzir utjecaje uslijed dubine ukopavanja, nagiba osnovice temelja i nagiba površine
tla.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 173
12. POTPORNI ZIDOVI I SLIČNE KONSTRUKCIJE

12.1 Aktivno i pasivno stanje naprezanja
12.1.1 Rankineovo stanje naprezanja

Ovo se poglavlje bavi prikazom djelovanja tla na potporne konstrukcije. Potporne su
konstrukcije razne građevine ili njihovi dijelovi čija je uloga da osiguraju vertikalne ili nagnute
stijene u tlu. Takve stijene mogu biti prirodne i umjetne. Umjetne su često posljedica iskopa za
građevne jame, ili da se omogući prolaz neke prometnice, odnosno proširi korisna površina, sl.
12.1-1. Kako bi se one mogle dimenzionirati, mehanika tla pomaže odrediti naprezanja u tlu u
okolini takvih konstrukcija,.


građevna
jama
zagatna
stijena


Slika 12.1-1 Primjeri potpornih konstrukcija.

Kada je tlo prije iskopa horizontalno, relativno je jednostavno odrediti početna
naprezanja u tlu. U poglavlju 5. odredili smo vertikalno naprezanje u dubini z, od vlastite težine
tla u elastičnom poluprostoru, kao težinu stupca iznad te dubine (sl. 12.1-2 i 12.1-3a). Glavna su
horizontalna, σ
h
, i vertikalna, σ
v
, i vrijedi: σ
h
= K
0
.
σ
v
, gdje je K
0
koeficijent tlaka mirovanja, sl.
12.1-2.
Pri iskapanju se tlo na granici iskopa horizontalno relaksira, a pod djelovanjem potporne
konstrukcije se isto tako može horizontalno zbijati. Promatrat ćemo odgovarajuće promjene
horizontalnih naprezanja.

σ
h
σ
v
σ
v
σ
v
σ
h
σ
h
z


Slika 12.1-2 Početno stanje naprezanja u tlu.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 174
Stanje naprezanja u dubini z može se prikazati Mohrovom kružnicom (sl. 12.1-3b,
kružnica C). Ako dopustimo da se poluprostor horizontalno jednoliko rasteže, ili zbija, vertikalna
naprezanja se neće mijenjati, ali će horizontalna doseći svoju minimalnu (kružnica C
A
) ili
maksimalnu vrijednost (kružnica C
P
). To su ujedno i stanja sloma materijala (jer kružnice diraju
anvelope sloma) i, prema odgovarajućoj konstrukciji za Mohrove dijagrame, (Dodatak 9A) mogu
se odrediti pravci ravnina sloma u poluprostoru (sl. 12.1-3c i d) koji, za svako stanje daju po dva
para familija ravnina sloma. Stanja naprezanja dobivena na taj način nazivamo aktivno odnosno
pasivno Rankineovo stanje naprezanja (Rankine, 1857, čita se Renkin).

aktivno
← proširenje mase →
pasivno
→ zbijanje mase ←
+ σ
90
0
+ ϕ
45
0
-

ϕ
2
P
P
C
P
M
M
1
b
b
1
Z
C
A
C
P
A
a
a
1
45
0
+

ϕ
2
ϕ
ϕ
σP =
p
P
σA
=p
A
σ
g
=
γ
.
z
Κ
0

.

γ
.
z
+ τ
− τ
0
σ
g
=
γ
.
z
z
1
45
0
-

ϕ
2
45
0
-

ϕ
2
45
0
-

ϕ
2
45
0
-

ϕ
2
najveće glavno
naprezanje
najveće glavno
naprezanje
a)
b)
d)
c)


Slika 12.1-3 (a) Vertikalno naprezanje, kao posljedica vlastite težina stupca tla,
(b) Mohrove kružnice: C -za početno stanje, C
A
-za aktivno stanje i
C
P
-za pasivno stanje naprezanja u elementu tla,
(c) aktivno stanje naprezanja i (d) Pasivno stanje naprezanja u tlu.

Uslijed relaksacije, naprezanje u horizontalnom smjeru koje je prvotno bilo:
σ
h
=K
0
⋅σ
v
, (12.1-1)
opada na p
a
. Iz pravokutnog trokuta ∆OSA (sl. 12.1-3) može se za nekoherentna tla uspostaviti
odnos:
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 175
) (
2
1
sin ) (
2
1
a a
p z p z − ⋅ ⋅ = ⋅ + ⋅ ⋅ γ ϕ γ , (12.1-2)
ϕ
ϕ
γ
sin 1
sin 1
+

⋅ ⋅ = ⇒ z p
a
. (12.1-3)
Trigonometrijskim transformacijama može se pokazati da je jednadžba (12.1-3) jednaka
jednadžbi (12.1-4):
)
2
45 ( tan
2
ϕ
γ − ⋅ ⋅ = z p
a
. (12.1-4)
Izraz
)
2
45 ( tan
2
ϕ
− =
A
K , (12.1-5)
gdje je K
A
nazivamo koeficijentom aktivnog naprezanja, pa vrijedi:
p
A
= γ⋅ z⋅ K
A
= K
A
⋅ σ
V
. (12.1-6)
Analogno aktivnom, za pasivno se stanje (također iz konstrukcije na sl. 12.1-3b) određuje
se koeficijent pasivnog otpora, K
P

)
2
45 ( tan
2
ϕ
+ =
P
K (12.1-7)

12.1.2 Primjena Rankineovog stanja naprezanja kod potpornih zidova

Ako, umjesto poluprostora, imamo stanje da je tlo po dubini poduprto s jedne strane
vertikalnom poduporom, koja se može slobodno odmaknuti, možemo u tlu također izazvati
aktivno stanje naprezanja. U praksi takva podupora može biti, primjerice, potporni zid.
Teoretski i praktički je ustanovljeno da se, ako je omogućeno da se zid zarotira oko točke
A, s pomakom potpornog zida relaksira područje tla iza zida koje nazivamo aktivai klin (ABC, sl.
12.1-4).
z
− δ
θ
σ
v
p
a
σ
v
σ
v
σ
v
p
a
σ
h
σ
h
P
a
σ
h
=p
A
= K
A

.
σ
v
aktivni klin iza zida
A
B C
zid
tlo u stanju mirovanja


Slika 12.1-4 Shema kinematike pomaka potpornog zida, prilikom njegove rotacije
oko točke A.

Prije rotacije zida, ili ako je ona spriječena, stanje u tlu iza zida jednako je stanju
naprezanja u horizontalno uslojenom tlu, tj. stanju mirovanja. Rotacijom zida omogućeno je
horizontalno dilatiranje tla iza zida. Dolazi do razrahljenja (dilatiranja) tla, ali ne cijelog
volumena, već samo unutar zone ABC, koju nazivamo aktivni klin. Smatramo da je iza zida
nastupilo Rankineovo (aktivno) stanje naprezanja. Elementi tla iza potpornog zida, u aktivnom
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 176
klinu su u aktivnom stanju sloma i p
A
= K
A
.
σ
v
. U zoni izvan aktivnog klina se tlo nalazi u stanju
mirovanja, pa je horizontalno naprezanje, σ
h
= K
0
.
σ
v
. To je prilično idealiziran model, jer je
očito da, uz različita horizontalna naprezanja na kontaktnoj plohi, ravnoteža nije moguća.
Konstrukcija nagiba ravnine sloma (stražnja strana aktivnog klina) dobije se prema konstrukciji
sa sl. 12.1-3.
Da stanje naprezanja iza potpornog zida odgovara Rankineovom, trebaju biti ispunjena
slijedeća četiri uvjeta:
(1) teren je iza zida je horizontalan,
(2) stražnja strana zida je vertikalna,
(3) zid je gladak (nema trenja izmađu tla i zida) i
(4) zid rotira prema van oko unutrašnje donje točke (čime se postiže da je horizontalna relativna
deformacija aktivnog klina konstantna, ε
h
=const.).

Element tla iza potpornog zida, u aktivnom stanju, prikazan je na sl. 12.1-5a. Na sl. 12.1-
5b prikazana su stanja glavnih naprezanja iza zida, prije iskopa: vertikalna, σ
v
, horizontalna, σ
h
= K
0
.
σ
v
, te nakon izgradnje zida: p
A
= K
A
.
σ
v
. Na sl. 12.1-5c je prikazana konstrukcija
određivanja stanja naprezanja u elementu tla, te nagiba ravnine sloma

σ
τ
ϕ'
τ f

=
σ
t
g
ϕ
'
Θ
S
p
a
A
σ
h
=K
0

.
σ
v
σ
v
= γ
.
z
trag naprezanja
uslijed dilatiranja

1
2

.
z + p
a
)

1
2

.
z - p
a
)
σ
n
τ
f
z
Θ = 45 +

ϕ
2
σ
n
p
A
σ
v
= γ
.
z
τ = τ
f
h

h
3
P
a
p
Ah
= K
Ah

.
γ
.
h
a)
b)
c)

Slika 12.1-5 (a) Element tla iza zida, (b) razna stanja naprezanja u elementu tla
iza zida, ovisno o horizontalnom pomaku zida i (c) aktivno stanje naprezanja u elementu
tla i konstrukcija nagiba ploha sloma.

U slučajevima da se oko zida nalaze zone u kojima se mogu javiti aktivni pritisci i pasivni
otpori, treba imati na umu da je za razvoj punog iznosa tih pritisaka potrebna određena
deformacija. Deformacija, da se razviju odgovarajući pritisci, se može prikazati i preko
koeficijenata K
o
na K
A
i K
P
. Naime, budući da je veličina sila proporcionalna s odgovarajućim
koeficijentom, razvoj pritiska s pomakom može se prikazati i dijagramom promjene koeficijenta
s pomakom.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 177
Promjena koeficijenta bočnog naprezanja, od K
o
na K
A
i K
P
, s pomakom zida, δ, prikazana
je na sl. 12.2-5. Treba uočiti da je, za postizanje pune vrijednosti aktivnog pritiska, potreban
puno manji pomak nego za pasivni otpor. To postaje važno kod projektiranja potpornih
konstrukcija jer se ne može računati s punim iznosom pasivnog otpora (koji nam djeluje
povoljno), već ga treba umanjiti s odgovarajućim parcijalnim koeficijentom.
Bitno je uočiti da se, od stanja mirovanja na aktivno naprezanje, može prijeći samo ako
takav pomak postoji, odnosno, ako ga nema, da treba računati s većim naprezanjem na potporne
konstrukcije (kakav je slučaj kod, primjerice, razupora).

− δ
Α
K
A
− δ + δ
K
K
0
K
p
− δ
p


Slika 12.1-5 Promjena koeficijenta bočnog naprezanja, od K
o
na K
A
i K
P
, s
pomakom zida.

Ukupai aktivan pritisak na zid. Rankineovo stanje nam omogućuje da odredimo
raspodjelu aktivnih naprezanja na stražnju stranu zida. Ako se ostvari odgovarajući pomak, i iza
zida nastupi aktivno stanje, prema Rankineu, raspodjela aktivnog naprezanja po visini zida je, s
K
A
, proporcionalna porastu vertikalnih naprezanja. Iz raspodjele se može odrediti ukupna sila
aktivnog pritiska i njezin položaj. (sl. 12.1-5). Aktivni pritisak jednak je površini dijagrama
aktivnog naprezanja, a djeluje u njegovom težištu (na trećini visine):
2
2
1
2
1
2
1
h K h h K h p P
A A Ah A
⋅ ⋅ ⋅ = ⋅ ⋅ ⋅ ⋅ = ⋅ ⋅ = γ γ , (12.1-8)
odnosno, uvrštavanjem K
A
:
|
.
|

\
|
− ⋅ ⋅ ⋅ =
2
45 tan
2
1
2 2
ϕ
γ h P
A
. (12.1-9)
Za stabilnost zida važan je ne samo intenzitet (veličina) sile, već i njezin položaj jer, s
povećanjem visine raste i moment kojim aktivni pritisak djeluje na potporni zid.


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 178
12.1.2 Utjecaj kohezije na aktivni pritisak i određivanje maksimalne dubine iskopa bez
podgrađivanja

Kada tlo u aktivnom klinu iza zida ima koheziju, c, analogno izvodu od (12.1-1) do (12.1-5)
dobije se:
A V A A
K c K p 2 − = σ . (12.1-10)
Očito je da je utjecaj kohezije na pritisak povoljan, tj. da kohezija smanjuje aktivno
naprezanje. Osim toga, ukupna rezultanta P
AC
je niže, pa je i njezin moment manji.

P
Ac

h
3
z
c
h
p
a
= 0
-2c√K
A
dijagram aktivnog
naprezanja kad
djeluje i kohezija
h
c

h
c
3
P
Ac


Slika 12.1-6 Utjecaj kohezije na aktivno naprezanje.

Dubina iskopa bez podgrađivanja. Zbog djelovanja kohezije do dubine z
c
nema
djelovanja aktivnog naprezanja, pa se iskopi u tlu mogu izvoditi do te dubine bez podgrade. Ta
se dubina dobije iz uvjeta:
P
A
= 0 =K
A ⋅
σ
V
-2⋅ c⋅ √K
A
, a σ
V
= γ ⋅ z
c
, sljedi (12.1-12)

A
c
K
c
z
γ
2
= ⇒ (12.1-13)


12.1.3 Utjecaj vode na aktivan pritisak

Aktivan pritisak je do sada određivan za suho tlo u zaleđu potpornog zida. Ako u zaleđu ima
podzemne vode, vrijede iste formule, samo, umjesto ukupnih (totalnih) treba uvrstiti efektivna
naprezanja. Budući da su efektivna manja od ukupnih, dobiju se i manja aktivna naprezanja. S
druge strane, međutim, pojavljuje se i horizontalni tlak od vode, koji je, u pravilu veći od
aktivnog naprezanja, pa je ukupni efekt djelovanja vode nepovoljniji nego da vode nema. Zbog
toga je ispravno, iza potpornog zida, predvidjeti drenažu koja će djelomično ili potpuno
eliminirati vodu iz zaleđa zida.
Slijede neki primjeri (sl. 12.1-7 do 12.1-10) koji pokazuju djelovanje vode na aktivno
naprezanje pri raznim stanjima mirovanja ili tečenja vode u zaleđu zida. Neki su slučajevi više
"akademski" nego stvarni, ali dobro ilustriraju razne kombinacije mogućih djelovanja vode.

1. primjer, sl. 12.1-7: voda je iza zida na površini. Jedinična težina iz γ prelazi u ⋅γ', pa je
aktivni pritisak manji, ali se pojavljuje sila U kao rezultanta tlakova od vode.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 179

P
A
h
U
u
γ
w
σ'
h
σ'
h
= p
A
= K
A

.
γ'
P
H
= P
A
+ U


Slika 12.1-7 Aktivno stanje tlak kada je razina vode u razini terena iza zida; voda
ne teče.

2. primjer, sl. 12.1-8: voda je iza zida na nekoj dubini. Jedinična težina iznad RPV je γ, a
ispod RPV iz γ prelazi u ⋅γ'. Ostalo je isto kao u primjeru 1.


h
U
γ
w
K
A

.
γ'
P'
A
K
A

.
γ
h
1
h
2


Slika 12.1-8 Aktivno naprezanje kad je razina vode niža od terena; voda ne teče.

3. primjer, sl. 12.1-9: Pretpostavlja se da s gornje strane dotječe uvijek dovoljno vode da
održava strujanje, a na donjem kraju postoji horizontalni dren. Budući da su poznati
piezometarski potencijali, s gornje i donje strane (h
p
= 0), definirana je i raspodjela tlakova od
vode po visini zida tj. u = 0, dakle nema horizontalnog pritiska od vode. U izrazu za aktivno
naprezanje treba uzeti efektivnu jediničnu težinu u polju strujanja ⋅γ'', koja je za ovaj slučaj (vidi
sliku) jednaka γ. Dobije se jednaka slika aktivnog naprezanja kao i kad nema tečenja vode.


h = ∆H
γ'' =
γ' + iγ
w
= γ' + γ
w
= γ
K
A

.
γ''
u = 0
dren, u = 0
smjer tečenja
vode
u = 0
i =
∆H
∆l
=
∆H
h
= 1


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 180
Slika 12.1-9 Aktivno naprezanje pri tečenju vode u vertikalnom smjeru.

4. primjer, sl. 12.1-10: Iza zida je, u gornjoj polovici, bazen s vodom, a na dnu je dren kao
i u primjeru 3. Uslijed tečenja, efektivna jedinična težina tla postaje 50% veća od ukupne jed.
težine.

1,5γ
dren
u
i =
h

h
2
= 2

h
2

h
2
∆l
γ'' =
γ' + iγ
w
= γ' + 2γ
w
≈ 1,5γ
σ'
h

h
2

.
γ


Slika 12.1-10 Aktivno naprezanje kada imamo bazen iza zida do pola visine.


12.1.4 Utjecaj opterećenja iza zida na aktivno naprezanje

Čest je slučaj da se pojavljuje opterećenje iza zida kao što su: građevina, vozilo, dizalica i sl.
Ako se to opterećenje može prikazati kao kontinuirano opterećenje iza zida, postupak
određivanja aktivnog naprezanja je jednostavan: tlo iza zida se povisi tako da na razini površine
iza zida daje jednako kontaktno naprezanje. Daljnji je postupak jednak prethodnima, sl. 12.1-11.
h
h
p
= p / γ
p
p
σ
v
p
h
.
γ
σ
v
= hγ + p
σ
h
= K
A

.
σ
v
σ
v


Slika 12.1-11 Utjecaj dodatnog opterećenja na aktivno naprezanje.


12.1.5 Razupiranje

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 181
Razupiranje se rabi kod iskopa rovova za cjevovode, drenažne rovove i sl. Kod razupiranja u
pravilu nisu ostvareni uvjeti deformacija kao kod ranije spomenutih potpornih konstrukcija
(rotacija oko donje točke) pa je raspodjela horizontalnih naprezanja na oplatu drugačija nego u
Rankineovom stanju. Ovdje navodimo nekoliko dijagrama raspodjela horizontlnih naprezanja
ovisno o vrsti i zbijenosti tla (sl. 12.1-12, prema Nonveiller, 1979). Opaža se da su naprezanja
veća od aktivnih u gornjem dijelu, pa ako se razupore dimenzioniraju prema aktivnim pritiscima,
moglo doći do sloma razupora u tom dijelu.

0
,
6
5

.

K
A

.

h

.

γ
p
a
h
p
a
h
p
a
h
h
K
A

.

h

.

γ
0,2 - 0,4 K
A

.
h
.
γ
0,25h
0,75h
0,25h
0,5h
0,25h
nekoherentno
tlo
lakognječiva
glina
teškognječiva
glina



Slika 12.1-12 Rasodjele pritisaka na razupore (prema Nonveiller, 1979).





12.1.6 Coulombova teorija i Culmannov grafički postupak

Određivanje aktivnog pritiska po Rankineu je vrlo jednostavno, ali primjenjivo samo na
ograničen broj slučajeva (kod kojih su ispunjena prije navedena četri uvjeta). Kada ti uvjeti nisu
ispunjeni, primjenjuje se model koji je predložio Coulomb (1776). U tom se modelu
pretopstavlja da na zid djeluje klin tla koji prolazi kroz najdonju točku stražnje strane zida (klin
tla se ponaša kao kruto tijelo), sl. 12.1-13. Treba naći klin koji daje najveću silu P
Amax
, a koja je
onda i mjerodavna za dimenzioniranje zida. Coulomb je problem riješio analitički. Prema tom
rješenju najveća sila P
a
dobije se iz izraza:
β α
γ
cos sin 2
1
2

⋅ ⋅ ⋅ =
a
a
K
H P , (12.1-14)
gdje je:

+ ⋅ −
− ⋅ +
+ ⋅ − ⋅
⋅ +
=
) sin( ) sin(
) sin( ) sin(
1 ) sin( sin
cos ) ( sin
2
β α δ α
β ϕ δ ϕ
β α α
δ ϕ α
a
K . (12.1-15)

Dobiveni je izraz jednostavan pa se lako programira i za ručni kalkulator. Međutim, ako
su podaci malo složeniji nego što je to na sl. 12.1-13 (primjerice, ako tlo iza zida nije ravno, već
izlomljeno), analitičko rješenje postaje prekomplicirano, pa se pristupa grafičkoj konstrukciji
koju je razradio Culmann, 1866. Ovdje će se prikazati i njegovo rješenje.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 182
Osnova grafičkog postupka je uravnotežavanje mogućeg aktivnog klina tla iza zida, sl.
12.1-13. Poznato je: smjer i veličina težine klina, W, te smjerovi sila P
a
i Q, pa se može zatvoriti
poligon sila i odrediti njihove veličine. Kut trenja između stražne plohe zida i tla, δ, uzima se
između ½ i 2/3 kuta unutarnjeg trenja, φ.
Da se odredi klin tla koji daje najveću silu, P
Amax
, primjenjuje se grafička konstrukcija u
kojoj se poligon sila zarotira za 90°-φ (sl. 12.1-14). Može se pokazati da je pravac sila P
A
tada
paralelan s pomoćnim pravcem pod kutom φ+δ.
Sada su sve sile P
A
postavljene na istu bazu, a tangentom, paralelnom s pravcem sila W,
na spojnicu njihovih vrhova, odredi se koja je od njih najveća, tj. P
Amax
(sl. 12.1-15). Vrh sile
P
Amax
ujedno određuje i mjerodavni klin tla.

Q
W
P
A
α
δ
ϕ
β
Θ
potporni
zid
aktivni
klin
Q
W
P
A
Θ − ϕ
α−δ


Slika 12.1-13 Poligon sila koje djeluju na aktivni klin.
W
α
ϕ
υ
P
A
ϕ + δ
Q


Slika 12.1-14 Zarotirani poligon sila.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 183
W
1
P
MAX
W
2
W
3
W
4
W
5
mjerodavni aktivni klin
Culmann-ova linija

Slika 12.1-15 Grafička konstrukcija sile aktivnog pritiska, P
Amax
..

KOMENTAR:

U Culmannovoj metodi se klin tla promatra kao kruto tijelo pa se po ovom postupku ne mogu
izravno odrediti i naprezanja iza zida, ali je uobičajeno da se aktivna naprezanja raspodjele
linearno s dubinom (kao kod Rankinove metode).
Treba napomenuti da danas postoji niz programa za računare koji izračunavaju aktivno
naprezanje i pritisak, uzimajući u obzir složene geometrijske uvjete, uslojenost tla i sile strujnog
tlaka. Ipak, projektant se, ovisno o važnosti objekta i raspoloživih podataka o tlu, mora odlučiti
treba li primijeniti složene postupke ili se slučaj može svesti na neki jednostavniji (lako rješivi)
uz svjesno zanemarivanje detalja.
12.2 Stabilnost potpornih zidova

Aktivan pritisak i pasivan otpor su, govoreći riječnikom eurokodova, djelovanja na potporne
konstrukcije. Aktivan pritisak, u tom smislu, je nepovoljno djelovanje (jer teži destabilizirati), a
pasivni otpor je povoljno. Ove sile, uz djelovanje vode, ulaze u proračun za granična stanja (SLS
i ULS). Navodimo neke zahtjeve o graničnim stanjima iz EC7/1 za potporne konstrukcije
(poglavlje 8.):
o Moraju se razmotriti svi mjerodavni oblici graničnih stanja.
o Proračunima za granična stanja nosivosti mora se potvrditi da se, uz projektna djelovanja i
projektnu čvrstoću, može postići ravnoteža.
o Kad se određuju projektne čvrstoće, treba razmotriti uzajamne deformacije u raznim
materijalima iz proračuna (primjerice, ako se u nekoj projektnoj situaciji aktivni pritisak
aktivira u punoj vrijednosti – treba ispitati do koje se mjere aktivirao pasivni otpor, za čije je
puno aktiviranje potrebna veća deformacija, vidi sl. 12.1-6).
o Za čvrstoću tla treba uzimati gornje ili donje projektne vrijednosti, ovisno o tome koje su od
njih nepovoljnije.
o Mogu se primijeniti sve one metode proračuna koje daju raspodjelu pritisaka tla u skladu s:
relativnim pomacima, krutostima tla i krutostima elemenata konstrukcije .
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 184
o Za sitnozrna se tla mora razmotriti kako kratkoročno tako i dugoročno ponašanje (što znači
da treba u obzir uzeti i nedrenirano i drenirano stanje naprezanja).
o Mora se razmotriti kako nosivost tako i klizanje.
o Mora se pokazati da je ravnotežu vertikalnih sila moguće ostvariti s projektnom čvrstoćom
tla i projektnim vertikalnim silama na zid (tj. u vertikalno opterećenje treba uzeti ne samo
vlastitu težinu zida sa stalnim i pokretnim opterećenjima već i vertikalne komponente koje se
zbog trenja između tla i zida prenose na zid).
Prema 8.2 (1)P, mora se načiniti popis graničnih stanja za razmatranje. Kao najmanje
moguće, treba razmotriti sljedeća granična stanja za sve vrste potpornih konstrukcija:
- gubitak sveukupne stabilnosti (sl. 12.2-1),
- slom nekog elementa konstrukcije kao što je zid, sidro, vezna greda ili razupora, ili slom
spoja među ovim elementima,
- istodobni slom u temeljnom tlu i u elementu konstrukcije,
- pomake potporne konstrukcije koji mogu izazvati urušavanje, ili mogu utjecati na izgled
ili djelotvornu uporabu konstrukcije, susjednih konstrukcija ili instalacija koje se na nju
oslanjaju, neprihvatljivo curenje vode kroz zid ili ispod njega,
- neprihvatljiv pronos čestica tla kroz zid ili ispod njega,
- neprihvatljivu promjenu strujanja podzemne vode.
Prema 8.2 (2)P, za gravitacijske potporne zidove i složene potporne konstrukcije moraju se
razmotriti još i sljedeća granična stanja:
- slom dosezanjem nosivosti tla ispod osnovice (sl. 12.2-2),
- slom klizanjem osnovice zida (sl. 12.2-3),
- slom prevrtanjem zida (sl. 12.2-4).
Granično stanje nosivosti, za elemente konstrukcije i projektne pritiske tla, mora se
provjeriti s projektnim vrijednostima, a granično stanje uporabivosti, s karakterističnim
vrijednostima svih parametara tla.
Dobrim konstruktivnim rješenjima se neka djelovanja mogu umanjiti ili eliminirati. To se
prvenstveno odnosi na djelovanje vode u zaleđu zida, a što se djelotvorno može umanjiti
izvedbom odgovarajućih brtvi, drenaža i ispusta (vidi 12.3).

S


Slika 12.2-1 Gubitak sveukupne stabilnosti.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 185
R
W
P
a
P
y
P
x
x
R
x
δ
B
a'
a
b'
b
y
y'


Slika 12.2-2 Slom dosezanjem nosivosti tla ispod osnovice (ograničenja za silu
R).
a b
c
d
B
P
a
P
p

Slika 12.2-3 Slom klizanjem osnovice zida.
P
a
P
p
W
l
p
l
w
l
a

Slika 12.2-4 Slom prevrtanjem zida (kontrolira se suma momenata oko A).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 186
12.3 Drenaže iza masivnih potpornih zidova

12.3.1 Drenaže prema vrsti tla i zasipa

Voda je neželjen gost potpornih zidova. Ona povećava pritisak na zid, stvara leće leda i mrlje na
fasadi potpornog zida. Zbog toga se voda nastoji odvesti što prije i što dalje od zida. Treba
razlikovati dvije mogućnosti pojave vode: oborinsku i podzemnu vodu:
(1) Oborinsku vodu treba spriječiti da uđe u zaleđe zida, kako ne bi vršila dodatni pritisak
na zid. Zbog toga se na površini tla iza zida, ako je zasip od propusnog materijala, ugrađuje tepih
od nepropusnog tla (uglavnom gline), a voda, što je moguće brže odvodi sustavom kanala ispred
i iza zida (sl. 12.3-1 i 12.3-2).

drenirana
podloga
zasip od
propusnog tla
25 cm → šljunak D
MAX
~ 30 mm
25 cm → šljunak D
MAX
~ 80 mm
ispust
4%
}
filterski
slojevi

Slika 12.3-1 Drenaža iza i ispod zida koji se nalazi na propusnoj podlozi.
drenirana
podloga
zasip od
propusnog tla
25 cm → šljunak D
MAX
~ 30 mm
25 cm → šljunak D
MAX
~ 80 mm
ispust
4%
}
filterski
slojevi

Slika 12.3-2 Drenaža iza potpornog zida na nepropusnoj podlozi.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 187
(2) Podzemna voda, koja se može pojaviti u zaleđu zida, odvodi se raznim sustavima
dreniranja, koji se sastoje od zasipa iza zida s granulacijama određenim prema filtarskom pravilu
(vidi 12.3.2). Najpovoljniji su zasipi koji po obliku približno odgovaraju kritičnom klinu tla (sl.
12.1-14), kao što su na sl. 12.3-1 do 12.3-3. Kod zida s vertikalnim otkopom, (sl. 12.3-4b)
drenaža je jeftinija, ali nije tako efikasna i trebalo bi je primjenjivati samo kod slučajeva gdje je
mala vjerojatnost pojave podzemne vode. Treba razlikovati odvodnju u donjem dijelu zida za
propusnu i nepropusnu podlogu (sl.12.3-1 i 12.3-2).
dodatna mogućnost
dreniranja zasipa
ispust
zbijeno nepropusno tlo
koherentno
tlo
3
0

c
m
p
i
j
e
s
k
a
30 cm
pijeska


Slika 12.3-3 Drenaža kad je zasip od koherentnog tla
nepropusno
okno
ispusti
4 - 6 m
10 - 30 m
a)
b)



Slika 12.3-4 a) Pogled na zid s "lica" i b) slučaj s vertikalnim otkopom.

Voda, prikupljena u drenaži, odvodi se cijevima do otvora u zidovima (sl. 12.3-4a), i
putem kanala u kanalizaciju. Ne smije se dozvoliti da se voda, nakon izlaza kroz otvore,
nekontrolirano ispušta. Sve se češće u drenažama rabe geotekstili koji su, za razliku od prirodnih
materijala, tvornički proizvod, s kontroliranim svojstvima; efikasni su u razdvajanju materijala
različite krupnoće, a ujedno imaju i dobra filtarska svojstva.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 188
ispust
perforirana PVC cijev
šljunak
geotekstil


Slika 12.3-5 Upotreba geotekstila u filtrima.

12.3.2 Filtarsko pravilo

Uloga drenaže je da provede podzemnu vodu, od relativno slabopopusne sredine (prirodnog tla u
zaleđu zida), do (jako propusne) drenažne cijevi. Pri tome postoji opasnost od ispiranja čestica i
pojava nestabilnosti skeleta tla (sufozije). Da se to ne dogodi, drenaža se projektira i izvodi u
slojevima koji imaju krupnoću zrna između početnog prirodnog tla i perforacija na drenažnoj
cijevi. Svaki slijedeći sloj je krupniji od prethodnog. Pri tome je onaj sloj iz kojeg voda teče
osnova a onaj u kojeg utječe filtar. Filtar mora zadovoljiti dva zahtjeva:
− hidrauličku stabilnost i
− mehaničku stabilnost.
Hidraulička stabilnost je zahtjev da se omogući nesmetano tečenje vode kroz oba materijala.
Mehanička stabilnost je zahtjev da se onemogući iznošenje čestica osnove kroz čestice filtra. Na
filtar se tako postavljaju dva međusobno suprotna zahtjeva: slobodno protjecanje vode traži da su
pore filtra što veće, a zadržavanje čestica da su što manje. Ovdje ćemo navesti Terzaghijevu
preporuku (Terzaghi, 1948) za konstrukciju filtra, a koja se veže na karakteristične vrijednosti
veličina zrna filtra i osnove. Dakle, granulometrijski sastavi filtra i osnove trebaju zadovoljiti:
• Za hidrauličku stabilnost: 4 <
osnove D
filtra D
15
15
< 5 , (12.3-1)
• Za mehaničke stabilnost: 4 <
osnove D
filtra D
85
15
< 5. (12.3-2)

Ovi zahtjevi definiraju tzv. filtarsko pravilo (slika 12.3-6). Mnogi su se istraživači bavili
filtrima; rezultati istraživanja se razlikuju, uglavnom, po veličini raspona (od-do) u izrazima
12.3-1 i 12.3-2.


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 189
0.001 0.01 0.1 1 10 100
promjer zrna [mm]
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
[
%
]
2
2
60 0.06 0.002
tlo u kontaktu s filtrom
(osnova)
GRANULOMETRIJSKI DIJAGRAM
šljunak
pijesak prah
glina
d
85
4d
85
d
15
4d
15
materijal
pogodan
za filtarski
sloj


Slika 12.3-6 Određivanje svojstava filtera prema filtarskom pravilu.


KOMENTAR:

Ovdje smo se zadržali uglavnom na masivnim zidovima, koji su i najčešći. Postoje još razne
druge konstrukcije potpornih zidova za koje, što se tiče: pritisaka na zid, odvodnje i drenaža
vrijede isti principi kao i za masivne zidove.


REFERENCE

[1] Coulomb, C.A. (1776). Essai sur une application des Règles des Maximis et Minimis à
quelques Problèmes de Statique Relatifs a l’Architecture, Mém. acad. roy. prés. divers
savants, Vol. 7, Paris.
[2] Culmann, C. (1866). Graphische Statik, Zürich.
[3] Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje građevina. Školska knjiga, Zagreb
[4] Rankine, W. J. M. (1857). On the stability of loose eartj, Phil. Trans. Roy. Soc., London,
Vol. 147.
[5] Terzaghi, K. (1943) Theoretical soil mechanics, prema: Teorijska mehanika tla. tiskano
1972, Naučna knjiga, Beograd

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 190
13. DODATAK - GRAĐEVNE JAME

Građevna jama je prostor koji je siguran i pristupačan za rad , a ikojem se gradi buduća
građevina.
Metode iskopa i podgrađivanja ovise o :
• tlu
• položaju temelja građevine u odnosu razine podzemne vode
• dubinu temelja .

13.1 Jame za plitke temelje bez razupiranja

U koherentnim se materijalima temelji u manjim dubinama mogu graditi u građevnoj jami bez
razupiranja kako je prikazano na slici 13.1-1.
klizna
ploha
pukotine
d
c
d
c
P
a
k
a

.
γ
-2c√K
a
d
c
=
2c
γ√K
a


Slika 13.1-1 Dubina iskopa bez podgrađivanja

U pravilu treba iskapati do dubine d
c
( bez podgrade ) . Za kratkotrajno otvorene iskope može se
ići i do 2d
c
. Ubrzo se međutim pojavljuju pukotine.














Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 191
13.2 Dublje građevne jame

Ako ima dovoljno prostora , građevne se jame u pravilu iskopaju u otvorenom iskopu . U tom
se slučaju doduše iskapa veća količina tla nego što je potrebna za same temelje . Prednost je
međutim u tom da se koristi samo jedna tehnologija (iskapanje građ . strojevima ). Pokosi jame
mogu poslužiti kao ulazne i izlazne rampe i nema problema s osiguranjem pokosa. Pri tome se
zahtjeva faktor sigurnosti 1,2 (Fs > 1,2). U nekoherentnim tlima nagib pokosa (1:n) dobijemo:

Fs
tg
n
ϕ
=
1
(13.1-1)

Fs
tg
n
ϕ
γ
γ
⋅ =
' 1
(13.1-2)










a)












b)

Slika 13.2-1 Nagibi kosina prilikom otvorenog iskopa građevne jame, a) iskop u suhom
tlu, b) iskop u potopljenom tlu.



višak iskopa
1
:

n
r. p. v.
γ
γ'
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 192
13.3 Izrada građevnih jama razupiranjem

U naseljenim mjestima građevne jame treba najčešće razupirati . Razupiranjem osim što
se sprječava rušenje pokosa , sprječava nastajanje pomaka u tlu oko građevne jame, što je važno
za zgrade u neposrednoj blizini .

13.3.1 Uske građevne jame

Služe za polaganje instalacija.















Slika 13.3.1-1 Razupiranje uskih građevnih jama.

13.3.1 Široke građevne jame


















Slika 13.3.1-1 Razupiranje širokih građevnih jama, a) bokocrt, b) tlocrt.
oplata
klinovi
razupore
približna raspodjela
tlaka na razupore
zagatna stijena
(čelična) žmurje
žmurje (spoj na utor i pero)
a) b)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 193
Zagata stijena može biti od raznih materijala (drvo, čelik, beton). Također može biti slobodno
stojeća ili usidrena (slika 13.3.1-2).


















a) b)

Slika 13.3.1-2 Vrste zagata, a) slobodno stojeći, b) usidreni.


Slobodno stojeće zagatne stijene su obično za pliće iskope dok se kod dubljih iskopa obično
pridrže sidrima , usidrenim u tlu. Sidro može biti usidreno i u sidreni zid (ako ima dovoljno
mjesta). Treba samo paziti da je sidreni zid ugrađen dovoljno daleko od zagatne stijene .




















Slika 13.3.1-2 Primjer sidrenja zagata pomoću sidrenog zida.


sidra
ϑ
1
ϑ
2
aktivni
klin
zona pasivnog otpora
sidreni zid
sidro
ϑ
1
=45
0
+

ϕ
2
ϑ
1
=45
0


ϕ
2
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 194
13.4 Crpljenje vode iz građevne jame

Ako je dio građevne jame niže od razine podzemne vode u pravilu se voda crpi da bi se
osiguralo suhi prostor. Pri tom postoji opasnost od hidaruličkog sloma dna (naročito u
nekoherentnim tlima ). Zbog toga način odvodnje ovisi o :
• opasnosti od erozije i proloma dna
• o potrebnoj količini crpljenja da jama ostane suha



















Slika 13.4-1 Primjer crpljenja široke građevne jame u slabopropusnom tlu.


















Slika 13.4-2 Primjer crpljenja široke građevne jame u jako propusnom tlu.

crpljenje
buduća
građevina
iglo filter
bunar
cjevovod
slabopropusno tlo
pregrad prolasku vode
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 195
Pregrade prolasku vode mogu biti čelično žmurje (talpe), ali se u nas najčešće gradi tzv .
betonska ili glino betonska „dijafragma“. Za veće iskope se dijafragma armira tzv. „armaturnim
koševima“. U tom slučaju je dijafragma višestruke namjene: osigurava pokos, sprječava
pomicanje tla u okolini građevne jame i kontrolira dotok vode u jamu.

















Slika 13.4-2 Raspodjela pornih tlakova na zagat.

raspodijela
aktivnog pritiska
tlakovi
od vode
raspodijela
pasivnog otpora
dijafragma
izlazni hidraulični gradijent
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 196
14. DODATAK - PILOTI
14.1. Uvod

Piloti (šipovi) su stupovi od čvrstog materijala, pobijeni u tlo ili izgrađeni u tlu, a služe za
prenošenje sila od građevine na dublje slojeve tla. Obično se grade kada prirodno tlo nije
povoljno za plitko temeljenje što je obično slučaj u urbaniziranim sredinama, gdje su vrlo često
već iskorištene lokacije za plitko temeljenje. Slična tomu je situacija kad treba izgraditi neku
prometnicu koja treba prijeći preko raznih (i loših) vrsta tala. Piloti se vrlo često koriste za
temeljenje stupova mostova jer su u dolinama rijeka obično nataložena mekana muljevito
pjeskovita tla većih debljina.

Crkva SV. Marka
Piloti su poznati u graditeljstvu od davnih dana. Poznati su primjeri sojenica (kuća na vodi) koje
su temeljene na drvenim pilotima, pobijenim u močvarno tlo. Do kraja 19. stoljeća najviše su
rabljeni drveni piloti. Drvo, pobijeno u močvarno tlo, a da nije izloženo ciklusima sušenja i
vlaženja, moglo se dugo održati i nositi teret gornje konstrukcije. Poznati je primjer grad
Venecija koji je uglavnom sagrađen na drvenim pilotima, neke od građevina stare su i preko
tisuću godina. Toranj crkve Sv. Marka sagrađen je 900. godine na drvenim pilotima, zabijenim
kroz naplavinu lagune do naslaga pijesaka i gline. Toranj je bio visok 100 m, ali je imao otklon
od vertikale 80 cm. 1902. g. mu je, zbog loše izvedene rekonstrukcije, oslabljena konstrukcija i
toranj se naglo srušio. Obnovljen je, u istom obliku, na starim drvenim pilotima, pa tako stoji još
i danas.

Slika 14.1-1 Toranj crkve Sv. Marka u Veneciji, temeljen na drvenim pilotima.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 197
Razvojem tehnike i graditeljstva, uvođenjem novih materijala (čelika, armiranog i
prednapregnutog betona) razvili su se razni postupci zabijanja, odnosno izvedbe pilota u tlu.
Novi materijali omogućuju da se piloti povežu s građevinom u jedinstvenu cjelinu i tako tvore
sustav koji je otporniji na djelovanje vanjskih i unutarnjih sila nego kada ti elementi nisu
međusobno povezani (ovo se posebno odnosi na horizontalne sile - primjerice, od potresa).

Silu u tlo piloti mogu prenositi na slijedeće načine (slika 1.2):
(a) stojeći pilot - preko vrha (kao stupovi) kad je dobro nosivo tlo u za pilote dohvatljivoj
dubini,
(b) lebdeći pilot - trenjem preko plašta stupa i vrha, kad je tlo jednolično do većih dubina,
(c) kombinirano - preko vrha i trenjem na plaštu
(d) zbijanje tla oko pilota.




Slika 14.1-2 Načini prijenosa sile od pilota u tlo (Nonveiller 1979, slika 20.1).

Prema načinu prijenosa sile i vrsti tla bira se i tehnologija izvedbe pilota. Treba naglasiti da je
pravilna izvedba pilota temelj njegove dobre nosivosti. Tehnologiju izvedbe treba tako
prilagoditi da se tlo u okolini vrha i plašta ne razrahli. Poremećenjem tla ugrožava se veza
između tla i pilota i slabi prijenos sila s građevine i pilota na tlo (slika 1.2 d).

Dubina pilota treba biti u skladu sa širinom građevine.

Usporedbom polja naprezanja temelja bez pilota i na pilotima (slika 1.3. a, lijeva i desna strana)
može se ustanoviti da piloti smanjuju naprezanja neposredno ispod temelja građevine i prenose
ih u dubinu. Prema tome će i ukupno slijeganje građevine temeljene na pilotima biti manje, jer
su, u pravilu, tla u dubini manje stišljiva. Ako su piloti, međutim, kao na slici 2.b relativno kratki
u odnosu na širinu temeljenja, polje naprezanja se praktički ne mijenja, pa su slijeganja
građevine jednaka u oba slučaja, što znači da je promašena osnovna svrha temeljenja na
pilotima.


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 198


Slika 14.1.-3 Izobare (linije jednakih naprezanja) u tlu ispod pilota (Nonveiller, slika
20.2, samo a i b).

Temeljenjem na pilotima znatnije će se smanjiti slijeganje građevine tek ako piloti prenose
naprezanja u dublje slojeve manje stišljivosti. Kratki piloti mogu biti korisni samo ako se dublje
od zone njihovog vrha nalazi sloj dobrih mehaničkih svojstava.

Zbog toga treba postaviti odnose između dubine pilota ( D ) i širine temelja ( B ). Prema našim je
propisima:

D = 2 B za trakaste temelje,

D = 1.5 B za kvadratične temelje.


14.2 Vrste pilota

14.2.1 Materijali za izradu pilota

Drvo. Drvo je pogodno za izradu pilota koji su u uvjetima stalne vlažnosti, primjerice. ispod
razine podzemne vode. Ako su izloženi promjenama razine podzemne vode, piloti će biti
pogodni samo za privremene konstrukcije. U takvim uvjetima drvo napadaju razni crvi koji brzo
unište drvo. Od crnogoričnog se drveta izrađuju privremeni, a od hrastovog trajni piloti.
Dimenzije drvenih pilota ovise o veličini stabala, duljine su od 15 do 20 m, debljine: na tanjem
kraju oko 20 cm, a na debljem oko 40 cm. Hrastovi piloti dosežu i do promjera od 60 cm. Kod
trajnih pilota treba prije zabijanja skinuti koru. Pojedinačni piloti mogu preuzimati sile do 250
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 199
kN, a hrastovi i do 600 kN. Piloti se pripremaju za zabijanje tako da im se odozgo navuče
metalni užareni prsten, a donji kraj zašilji i zaštiti metalnim vrhom.

Beton. Nearmirani beton je pogodan samo za pilote izrađene u tlu. Mora biti otporan na
agresivnost podzemnih voda. Postoje tehnologije kod kojih se šupljina za pilot ispuni jednoliko
graduiranim šljunkom (GU), a cementni se malter utiskuje odozdo kroz cijev i ispunjava pore u
šljunku. Maksimalna duljina pilota je oko 30 m, a debljina 40 do 45 cm, mase oko 10 t.

Armirani beton. Dobar je za zabijene pilote. Armatura mora preuzeti dinamička naprezanja koja
nastaju pri zabijanju i vlačna naprezanja pri manipuliranju s pilotima na gradilištu. Armatura je
nužna i kod pilota koji su opterećeni na savijanje.

Prednapregnuti beton. Prvenstveno se koristi za izradu pilota za zabijanje jer onemogućuje
otvaranje pora u betonu prilikom zabijanja. Otvorene su pore put ulasku vodi u pilot što je glavni
uzrok korozije armature. Dugi su i do 75 m (s nastavcima), s dopuštenim opterećenjem do 7500
kN.

Čelik. Koristi se za zabijene pilote u obliku valjanih cijevi te H ili T profila. Kod bušenih se
pilota čelik rabi za kolone koje se ispunjavaju betonom i polagano izvlače s apredovanjem
betoniranja. Čelik je u vodi podložan koroziji koja se može sprečavati na različite načine:
pasivno (razni premazi) i aktivno (katodna zaštita).


14.2.2 Podjela prema načinu izvedbe
14.2.2.1 Općenito
Osim po prijenosu sile i vrsti materijala, piloti se dijele po načinu izvedbe:
- zabijeni piloti (gotovi i izrađeni u tlu),
- bušeni,
- utisnuti i
- “vijak” piloti.

Izbor materijala i načina izrade ovisi o uslojenosti tla, namjeni građevine, predviđenoj trajnosti te
veličini i smjeru sila koje djeluju na temelje.


14.2.2.2 Zabijeni piloti

AB piloti se zbijaju strojnim zabijalima (Slika 2.1 a,b, i c).
Odabir tipa zabijala prema vrsti tla:
• U pjeskovitom se tlu rabe čekići s brzim slijedom slabijih pojedinačnih udaraca.
• U glinovitopm su tlu dobri čekići s manjim brojem jačih udaraca.
• U mekom glinovitom tlu je pogodno vibracijsko zabijanje, koje, međutim nije pogodno za
krute gline. Vibracijsko zabijanje nije pogodno za dugačke pilote.




Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 200


Slika 14.2-1: Stroja zabijala:
a) padom čekića koji se strojno podiže preko vitla,
b) diesel čekićem,
c) vibracijski.










a) b)
pokretni cilindar
ispušni otvor
dovod goriva
prijenos udara
na pilot
čekić
opruge
kapa kruto vezana na pilot
pilot
rotirajući
ekscentrični tereti
c)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 201
14.2.2.3 Zabijeni piloti izrađeni u tlu (nabijeni)



Slika 14.2-2 Express piloti: a) zabijanje,
b) betoniranje uz pomoć padajućeg čekića.






Slika 14.2-3 Franki piloti.


čelična
cijev
a) b)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 202
Efekti zabijanja pilota na tlo:

Glina:
• Pregnječenje tla (povećanje vlažnosti) i djelomično poremećenje strukture tla oko pilota.
• Promjena stanja naprezanja u blizini pilota.
• dugotrajni povratak čvrstoće tla.


Slika 14.2-4 Porast nosivosti pilota s vremenom

Pijesak:
Kod zabijanja pilota u pijesak, tlo se kompaktira zbog pomaka i vibracija. U slabo zbijenom tlu,
kao rezultat porasta gustoće tla - čvrstoća raste. Na slici 2.5 prikazani su rezultati zabijanja
statičke penetracijske sonde (CPT) u pjeskovito tlo prije i nakon nabijanja pilota.


Slika 14.2-5. Rezultati CPT-a, prije i poslije zabijana pilota, u pjeskovitom tlu.
p
o
s
t
o
t
a
k

n
o
s
i
v
o
s
t
i

porast nosivosti s
vremenom
Seed i Reesse
Hansel
Yang
t [h]
CPT otpor vrha [MN/m
2
]
nakon
nabijanja
pilota
intaktno
stanje
pijesak
pijesak
glina
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 203
14.2.2.4 Bušeni piloti

Bušeni piloti pod zaštitom čelične kolone





Slika 14.2-6 Sistem Benoto




laviranje
čelična kolona
grabilica, "greifer"
ISKOP

- meko tlo - grabilicom
- tvrdo tlo - prethodno se
razbija sjekačem
beton
teški čelični
čekić - sjekač
BETONIRANJE

- prednosti za rad u kršu i nasipu
- rad relativno spor
kontraktor
cijev
slabo tlo
stijena
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 204




Slika 14.2-7 Bušeni piloti pod zaštitom isplake (betoniranje - kontraktor postupak).


14.2.2.5 Efekti bušenja na tlo

Kod bušenih pilota, pogotovo većeg promjera, bitan je utjecaj tehnologije i brzine izrade pilota
na degradaciju okolnog tla. Pokazuje se da je u glinovitim tlima, zbog omekšivanja gline uz
pilot, trenje između pilota i tla uvijek manje od nedrenirane čvrstoće tla (c
u
) prije bušenja.
Omekšavanje se može pojaviti iz tri razloga:
a) apsorpcije vlage iz svježeg betona,
b) migracije vode iz mase gline ka manje napregnutoj zoni u okolišu bušotine,
c) povećanja vlažnosti gline zbog vode ubačene u bušotinu radi lakšeg rada bušaćeg pribora.

Utjecaj b) se može smanjiti s manjom brzinom rada, a c) eliminirati dobrom tehnologijom
bušenja. U pjeskovitim materijalima se, u pravilu, radi s isplakom. Moguća su manja oslabljanja
tla uz bušotinu no to prvenstveno ovisi o tehnologiji rada.


14.2.2.6 Utisnuti piloti

Rabe se kod sanacije zgrada koje su temeljene na slabijem tlu, a u "dohvatnoj" se dubini nalazi
doboronosivi sloj tla. Ograničenje pri utiskivanju može biti nadteret postojeće zgrade. Takvi
piloti nisu pogodni za prijenos horizontalnih sila.





ISKOP
isplaka
uvodna kolona
Kely šipka
grabilica
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 205
iskop
temelj
(stari)
AB greda podbetonirana u
kampadama
hidraulička preša (dizalica)
šiljak























Slika 14.2-8 Utisnuti piloti.


14.2.2.7 "Vijak" piloti

Vijak piloti dosežu do 1m u promjeru. Dno je otvoreno, a "jezgra" se vadi kako napreduje proces
uvijanja. Ovakvi su piloti pogodni u pomorskim gradnjama jer se mogu izvesti tako da podnose i
vlačne i tlačne sile.

Slika 14.2-9 “Vijak” piloti.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 206
14.3. Izbor odgovarajuće tehnologije izvedbe pilota i nosivost pilota
14.3.1 Općenito

Tijekom izvođenja pilota neminovno se narušava početna struktura tla. Ovisno o odabranoj
tehnologiji, mehanička svojstva tla u okolini pilota se pogoršavaju ili poboljšavaju. Zbog toga
treba uzeti u obzir i utjecaj tehnologije izvedbe pilota na te parametre. Pošto se taj utjecaj može
tek samo približno ocijeniti, poželno je, gdje god je to moguće, stvarnu nosivost pilota odrediti
na temelju probnog opterećenja. Probno opterećenje daje nosivost tek jednog (pojedinačnog)
pilota. Treba znači ocijeniti ponašanje takvog pilota u grupi, pogotovo ako su piloti gusto
postavljeni.

Stupanj poremećenja tla u okolini izvedenog pilota moguće je ocijeniti i in situ mjerenjima,
primjerice, statičkim penetracijskim pokusom (CPT). Ovdje će se navesti dva uzroka
poremećenja tla oko pilota: hidraulički slom i negativno trenje:

Hidraulički slom tla u koloni
Hidraulički slom tla u koloni može nastati kod izvedbe bušenih pilota ispod razine podzemne
vode. Za izvedbu tih pilota se koristi kolona koja sprečava urušavanje stijenki iskopa. Ako se iz
kolone vadi i tlo i voda, kod većih dubina može nastati takva razlika potencijala podzemne vode
unutar i izvan kolone koja će izazvati prodor vode i zemlje kroz dno kolone u bušotinu. U tlu oko
kolone tako nastaje "manjak" tla što uzrokuje rahlu strukturu tla oko pilota i slabi vezu pilota i
tla. Hidraulički se slom sprečava upuštanjem isplake u kolonu prilikom iskopa.

Negativno trenje
Negativno trenje nastaje kad se, oko pilota izgradi nasip. Tlo se sliježe, i uz pilote izaziva
posmična naprezanja koja dodatno opterećuju pilot, koji se i sam zbog toga dodatno sliježe.

14.3.2 Probno opterećenje pilota

Probno opterećenje pilota jedini je način određivanja stvarne nosivosti pilota. Za tu se namjenu
obično izvodi poseban pilot u tlu u kakvom će se izvoditi i ostali "pravi" piloti i opterećuje do
loma tla ispod i oko pilota (smatra se da će pilot uvijek biti dovoljno čvrst da ne dođe do
njegovog loma). Tradicionalno se takav, probni, pilot opterećuje statički, ali su zbog skupoće,
dugotrajnosti i problema s organizoacijom statičkog ispitivanja u novije vrijeme razrađene i
dinamičke metode ispitivanja pilota. Doduše, dinamičkim se metodama može samo približno
ocijeniti veličina sile loma pilota, jer uvijeti dinamičkog ispitivanja ne odgovaraju uvjetima
statičkog loma.

Za statičko opterećivanje najveći je problem osigurati čvrstu točku, u kojoj će pilot imati uporište
za reaktivnu silu koja nastaje pri njegovom utiskivanju u tlo. To se rješava izvedbom posebne
konstrukcije iznad pilota na koju je postavljeno statičko opterećenje (betonski blokovi, vreće i
sl.). Jednostavnije je rješenje, oko probnog pilota izvesti još nekoliko pilota koji su međusobno
kruto povezani gornjom konstrukcijom. Na vrh se probnog pilot postavi hidraulička preša koja
se, s jedne strane odupire od gornje konstrukcije, a s druge utiskuje probni pilot u tlo. Pri tomu su
okolni piloti napregnuti na vlačna naprezanja. Umjesto okolnih se pilota mogu izvesti i zatege
koje su usidrene u tlo i pridržavaju uporište za hidrauličku prešu.




Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 207


Slika 14.3-1 Statičko opterećivanje pilota.

Pri probnom se opterećenju mjeri sila utiskivanja i pomak (slijeganje) pilota. Moderna
tehnologija omogućuje postavljanje osjetila za silu (trenje) na vrh i uzduž plašta pilota što
omogućuje detaljnije analiziranje mehanizma loma tla ispod i oko pilota. Naime, nije
jednostavno postići lom tla oko pilota, tako da sila loma bude jasno izražena. Obično slijeganja
pilota isprva rastu postepeno, a kasnije sve brže. U slabopropusnim tlima, zbog porasta pornog
tlaka pri opterećenju, treba inkremente opterećenja nanositi postepeno, da se porni tlak može
disipirati (raspršiti, izjednačiti s nulom), pa probno opterećenje može trajati i mjesec - dva.
Uglavnom, pilot treba nastojati opteretiti silom koja je barem 2-3 puta veća od sile kojom će biti
opterećen u konstrukciji. Pri tomu treba mjeriti slijeganje pilota i ocijeniti da li je ono
prihvatljivo za konstrukciju koja će se na njega oslanjati. Očito je da pri ocjeni nosivosti pilota,
nema gotovih recepata i da je često potrebno upotrijebiti tzv. "inženjersku procjenu", pojam koji
u sebi uključuje solidno teoretsko i praktično znanje odgovorne osobe.

Slika 14.3-2 Tipičan dijagram slijeganja pilota pri probnom opterećenju (Nonveiller
20.47).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 208
Kod zabijenih se pilota nosivost procjenjuje prema izrazu koji izjednačava energiju pada malja
za zabijanje pilota s radom sile otpora na utiskivanju pilota:

W
.
H
.
f = Q
.
s,

Gdje je:
− W težina malja,
− H visina pada malja,
− Q otpor tla (nosivost pilota),
− s prodor pilota u tlo pri jednom udarcu,
− f koeficijent rasipanja energije malja.

Koeficijent f može varirati u širokim granicama, pa je potreban veliki broj mjerenja koji
uključuje dinamičko i statičko ispitivanje i to za različite vrste materijala tla i pilota. Zbog toga
navedena formula može poslužiti samo kao orijentacija na lokacijama gdje se provodi i probno
statičko opterećenje. U takvim slučajevima, pri dobro organiziranim mjerenjima, procjena prema
energerskoj formuli može odstupati do 20%.

14.4. Piloti u grupi
14.4.1 Odnos pojedinačnog pilota i grupe pilota

Prikazat će se odnos promjene naprezanja za pojedinačni pilot i pilot u grupi za dva
karakteristična slučaja (slika 14.4-1):
a) kad se piloti oslanjaju na čvrsto tlo (nose samo preko vrha) i
b) kad piloti silu u tlo prenose i preko vrha i preko plašta.

Slika 14.4-1 Prikaz volumena mobiliziranog tla za pojedinačni pilot i pilote u grupi
(naprezanja su prikazana pomoću izobara) |3, slika 2.2|

Na slici 14.4-1 a) vidljivo je da se naprezanja od pojedinačnih pilota koji nose preko vrha, kad su
ovi u grupi, superponiraju, i ukupna naprezanja za grupu zahvaćaju puno veći volumen tla nego
što je to slučaj za pojedinačni pilot. Zbog toga je nosivost grupe pilota u pravilu manja nego što
a) b)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 209
je to zbroj nosivosti pojedinačnih pilota koji tu grupu tvore. Ovaj efekt grupe ovisi o razmaku
između pilota odnosno o odnosu promjera pilota i udaljenosti do slijedećeg pilota. Ako se u
dubini oslanjanja vrhova grupe pilota nađe i slabiji (stišljiviji) sloj, slijeganja grupe pilota mogu
biti veća od očekivanih.

Sa slike 14.4-1 b) je vidljivo da, kad je tlo posvuda jednoličnih svojstava, pa piloti podjednako
nose i preko vrha i preko plašta, efekt grupe je manji. Utjecaj grupe pilota ponovno će ovisiti o
međusobnom razmaku pilota.

Ako na pilote djeluju i horizontalne sile, vertikalni piloti su opterećeni na savijanje. Ako su
horizontalne sile znatne, osim veritkalnih, grupi se dodaju i kosi piloti.


14.4.2 Opravdanost temeljenja na pilotima za različite vrste tla

Kada je doboronosivi sloj tla na za pilote dohvatnoj dubini to je klasičan je slučaj kada treba
temeljiti na pilotima. U praksi se, međutim, pojavljuju rješenja temeljenja na pilotima kad se,
umjesto da se temeljenjem na pilotima slijeganja građevine smanje, ona se, naprotiv, povećaju.
Ovdje će, prema slojevima tla u podlozi, biti komentirani neki slučajevi opravdanosti temeljenja
na pilotima (slika 14.4.2-1).

Slika 14.4-2 Primjeri različitih slučajeva temeljenja na pilotima.

Temeljenje na pilotima opravdano je za uslojenost tla kakva je prikazana na slikama 14.4-2 a), b)
i c). Za slučajeve d) i e) temeljenje na pilotima nije opravdano, osim ako se ne pretpostavlja da bi
moglo doći do ispiranja ili erozije gornjih slojeva (primjerice u koritu rijeke ili u bujičnim
tokovima). Ako je mekši sloj na dubini, kao što je glina u slučaju e) mogu biti veća slijeganja
građevine nego, ako se ne temelji na pilotima. Ako postoji opasnost od erozije gornjeg sloja,
a) b) c) d)
h) g) f) e)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 210
piloti bi trebali završavati u pijesku, koji je vjerojatno boljih mehaničkih svojstava. U slučaju f)
odluka o temeljenju na pilotima ovisi o osjetljivosti gline na određenu tehnologiju izrade pilota.
U slučaju g) ne bi trebalo koristiti pilote, osim ako se ne može dokazati da je dovoljno da piloti
ostanu cijelom duljinom u pijesku, a još uvijek dovoljno iznad sloja gline. U slučaju h) na
pilotima bi trebalo temeljiti tek ako je temeljna ploča (za pilote naglavlna ploča) široka, a
opterećenje veliko. Za slučaj h), ako se oko temelja naknadno nasipa još jedan sloj (nasip)
konsolidacija sloja plastične gline može izazvati negativno trenje na pilote.

14.4.3 Granično i dozvoljeno vertikalno opterećenje pojedinačnih pilota i pilota u grupi
14.4.3.1 Nosivost pojedinačnog pilota

Granično opterećenje pilota

Granično opterećenje pojedinačnog pilota određuje se prema jednadžbi :

Q
f
= Q
v
+ Q
p
= q
f
* A + p * O * D (14.4.3-1)

gdje je:
q
f
... granično opterećenje tla ispod vrha pilota,
A ... površina poprečnog presjeka pilota na vrhu,
p ... posmična čvrstoća uz plašt pilota,
O ... opseg pilota,
D ... duljina pilota.

U Pravilniku o tehničkim normativima za projektiranje i izvedbu radova na temeljenju
građevinskih objekata (Sl. list br. 34/1974) prihvaćen je proračun nosivosti pilota na vrhu (q
f
)
prema pretpostavkama Meyerhofa.

Meyerhof pretpostavlja da je mehanizam loma tla oko pilota kao što je to prikazan na slici 14.4-
3.

Slika 14.4-3 Mehanizam loma tla oko vrha pilota prema Meyerhofu (slike 3a i
3b).
a)
b)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 211
Prema Meyerhofu se, u homogenom materijalu, linje plastičnog loma tla povijaju od vrha prema
plaštu pilota u obliku logaritamske spirale. Plastični se lom prema ovom modelu događa kad je D
> (4*2r). Dimenzije zona d
1
i d
2
su:
− d
1
= f
1
* (2r),
− d
2
= f
2
* (2r).

Veličine f
1
i f
2
ovise o kutu trenja ϕ (slika 14.4-4).

Granično naprezanje na vrhu pilota je

q
f
= γ * r * N
γr
+ σ
g
* K
o
* N
qr
+ c * N
cr
. (14.4.3-2)

U jednadžbi oznake imaju slijedeće značenje:

γ ... težina jedinice volumena tla u razini vrha pilota,
r ... radijus vrha pilota,
σ
g
... vertikalno naprezanje od vlastite težine tla u razini vrha pilota,
K
o
... koeficijent tlaka mirovanja u razini vrha pilota (na sl. 14.4-5 označen kao K
s
),
c ... kohezija tla u razini vrha pilota,
N
γr
, N
qr
i N
cr
... faktori nosivosti koji ovise o veličini kuta unutarnjeg trenja ϕ
materijala u razini vrha pilota.




Slika 14.4-4 Faktori nosivosti prema Meyerhofu.


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 212


Slika 14.4-5 a) Skica pilota s potrebnim elementima za proračun,
b) dijagram vertikalnih naprezanja od vlastite težine.

Na silu trenja na plaštu, Q
p
, otpada samo dio koji nije uključen u vrh, tj. treba odbiti duljinu
plašta koju pokrivaju d
1
i d
2
. Za jedan je sloj sila otpora

Q
p
= p* O * h,

gdje je h debljina promatranog sloja istih karakteristika. Posmična čvrsoća uz plašt pilota se
određuje prema izrazu:

p = a + σ
g
* K
o
* tg δ,

gdje je
a ... adhezija između plašta pilota i tla,
δ ... kut trenja između pilota i tla; δ ≅ 2ϕ /3.

U koherentnim se slojevima tla posmična čvrstoća tla određuje prema izrazu

p = a.

U nekohorentnim se slojevima p računa prema

p = σ
g
* K
o
* tg δ.

Ukupna sila otpora na plaštu jednaka je zbroju sila po slojevima:

Q
t
= Σ Q
p

a) b)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 213
Dozvoljeno opterećenje pojedinačnog pilota

Na temelju izraza (4.3 -1) dobije se granična sila tj. najveća sila koju pilot može podnijeti - Q
f
.
Pilot, kao i bilo koja druga građevina ili njezin dio, ne smije dospjeti u takvo stanje da bude
opterećen do granične sile. Zbog toga se definira tzv. dozvoljeno opterećenje - tj. najveće
opterećenje koje se smije pojaviti tijekom radnog vijeka građevine. Neka su opterećenja
relativno lako predvidiva, kao što je to vlastita težina građevine, dok je neka teže predvidjeti
(razna pokretna opterećenja, potres, vjetar ...). Zbog toga projektant treba ocijeniti intenzitete
svih mogućih opterećenja i dimenzije, u ovom slučaju pilota, predvidjeti takvima da su one još
uvijek dovoljno “daleko” od loma. Ta “daljina od loma” mjeri se faktorom sigurnosti (Fs).

Faktor sigurnosti se ranije često definirao kao odnos sile loma pilota (Q
f
) i maksimalne
dozvoljene sile na pilot (Q
a
):

Fs = Q
f
/ Q
a
.

Prema evropskim normama (za geotehniku - Eurokod 7), predviđeno je da se faktor sigurnosti
definira “prema mjestu nastanka” tj., za opterećenja, dimenzije pilota, metodu proračuna i
parametre materijala. Tako se, primjerice, umjesto s “pravim” parametrima čvrstoće c i ϕ, u
proračune ulazi s tzv. “mobiliziranim parametrima čvrstoće” c
m
i ϕ
m
.
Srećom i u već spomenutom našem “Pravilniku o tehničkim normama...” radi se s mobiliziranim
parametrima čvrstoće koji se određuju prema:

c
m
= c / Fs
c
i ϕ
m
= tg ϕ / Fs
ϕ
.

Ovaj pristup omogućuje da se, za pojedine veličine, definiraju različiti faktori sigurnosti. Za
parametre čvrstoće je to opravdano jer je kut unutarnjeg trenja pouzdaniji parametar od kohezije
<L>. Zbog toga Fs
c
i Fs
ϕ
ne moraju biti jednaki. Ti se faktori, prema propisima, mogu kretati u
granicama:

Fs
c
između 2.0 i 3.0 te
Fs
ϕ
između 1.2 i 1.8.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 214
14.4.3.2 Nosivost grupe pilota

Razni su autori ustanovili da granična nosivost grupe pilota odstupa od sume nosivosti
pojedinačnih pilota. Stoga je postavljen izraz za graničnu nosivost grupe pilota:

Q
f

gr
= η* n * Q
f
.

gdje je:

n ... broj pilota u grupi,
η ... faktor korekcije.

Na temelju raznih mjerenja izvedenih grupa pilota ustalila su se dva pristupa određivanju faktora
korekcije (nazivaju se prema autorima):

Converse-Labarre
D (n - 1) m + (m - 1) n
η = 1 - arc tg ------- * ---------------------------- ,
s 90 * m * n

gdje su
D i s promjer i razmak između pilota,
m i n brojevi pilota u dva okomita smjera (prema slici 4.6).




























Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 215









Slika 14.4-6 Prikaz elemenata grupe pilota (a) (Bowles19-3) i veličine η (b) (Lisac 21).

Arc tg (D/s) treba odrediti u stupnjevima.

Feld

Prema ovom “pravilu preko palca” (rule-of-thumb), nosivost pojedinačnog se pilota umanjuje, za
svaki susjedni pilot, za 1/16. Primjeri za vrijednost faktora η su prikazani na slici 4.7.


a)
b)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 216

Slika 14.4-7 Primjeri za vrijednost faktora η (Feld - Lisac, sl 22.)

Ove se formule primjenjuju tek ako je odnos s ≤ 3 D, za stojeće pilote i s ≤ 5 D, za lebdeće
pilote.





14.5. Zaključak

Prema |1|, izbor neodgovarajuće tehnologije izvedbe pilota, odnosno, čak i tipa pilota, ima za
posljedicu da pilot prenosi po jedinici utrošenog materijala manje sile nego piloti izvedeni
povoljnim postupkom. Poželjno bi bilo provesti slijedeći postupak, koji bi vrlo vjerojatno
smanjio mogućnost promašaja:
a) Provesti "skraćeni" program geomehaničkih istražnih radova na temelju kojeg se donese
odluka o tipu i vrsti temeljenja.
b) Prema odabranoj vrsti temeljenjea provesti usmjereni ili potpuni program geomehaničkih
istražnih radova.
c) Na temelju b), definirati izbor temeljenja, sa svim tehnološkim detaljima, uzevši u obzir vrstu
građevine koja se temelji i sva prethodna iskustva sa sličnih lokacija.
d) Izvesti probni pilot i testirati ga. Interpretirati rezultate.
e) Na temelju d), ako je potrebno, dopuniti ili izmjeniti tehnologiju temeljenja.
f) Početi s izvedbom pilota uz kontinuirani nadzor nad izvedbom pri čemu treba striktno
poštivati odredbe o načinu izvođenja. Po mogućnosti, sumjive pilote testirati statičkim
opterećenjem.
g) Pohraniti sve relevantne podatke o temeljenju (istražni radovi, izvedba, testiranje, primjedbe
nadzora) za buduće potrebe analize bliskih ili sličnih lokacija.
h) Pratiti ponašanje objekta u eksploataciji i pohraniti podatke u istu arhivu kao za točku g).


BIBLIOGRAFIJA

1.Grubić, N. (1983). “Vrste pilota i tehnologija izvođenja”. Temeljenje - seminar DGIT.

2. Kleiner, I. (1978). “Temeljenje na pilotima”. Temeljenje - seminar DGIT.

3. Lisac, Z. (1978). “Proračun pilota”. Temeljenje - seminar DGIT.

4. Nonveiller, E. (1979). “Mehanika tla”. Školska Knjiga, Zagreb.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

POGLAVLJA: 1. Uvod 2. Fizičke osobine materijala tla 3. Terenski istraživački radovi 4. Ugradnja zemljanih materijala 5. Voda u tlu 6. Naprezanja i deformacije u tlu 7. Slijeganje tla 8. Vremenski tok slijeganja – konsolidacija 9. Čvrstoća tla 10. Plitki temelji 11. Stabilnost kosina 12. Potporni zidovi i slične konstrukcije

DODACI: 13. Građevne jame 14. Piloti

Mehanika tla ♦ interna skripta

2

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

1. UVOD
Ova je knjiga namijenjena, kako početnicima u mehanici tla, dakle studentima tehničkih struka (prvenstveno rudarske i građevinske), tako i inženjerima koji se žele informirati o novim trendovima u geotehničkom projektiranju, posebno povezanim sa stupanjem na snagu eurokoda 7 (EC7). Na hrvatskom jeziku, doduše, već imamo knjige od Nonveillera i Terzaghija ([4] i [5]), koje su vrlo opsežne, pa baš i nisu pogodne za početnike, a primjenjuju i drugačija pravila za projektiranje nego što to nameće EC7. One, ipak i dalje ostaju kao dobra dopunska literatura za stručnjake koji se žele detaljnije informirati o porijeklu i nastanku pojedinih metoda projektiranja. Utoliko nisam smatrao potrebnim da neke izvode odande prenosim, kako ne bih nepotrebno opterećivao ovaj tekst. Uopće, ne smatram da ova knjiga može zamijeniti neke druge, nego samo da ona slijedi moj pristup izlaganju ove materije i da čitaoca upozna s «jezikom struke», a zatim i s nekim inženjerskim modelima proračuna, deformacija (slijeganja) i stabilnosti geotehničkih konstrukcija. Mehanika tla je nauka (tj. primijenjena znanost) koja proučava i opisuje mehaničke osobine temeljnog tla, bilo da je ono prirodni oslonac građevini čiju težinu mora preuzeti bez štetnih slijeganja i deformacija, bilo da služi kao materijal pri građenju nasipa za ceste, željeznice ili brane. Često se kaže i slijedeće: mehanika tla bavi se objektima «na tlu, u tlu i od tla». Mehanika tla je, zajedno s mehanikom stijena i inženjerskom geologijom, dio tehničke discipline geotehnike koja se bavi projektiranjem i izvođenjem objekata u tlu i stijeni. Za potrebe geotehnike, u mehanici tla se proučavaju teoretski modeli naprezanja, deformacija, tečenja i sl., pomoću kojih se predviđaju ponašanja geotehničkih objekata i procjenjuje koliko ta ponašanja zadovoljavaju postavljene kriterije. Ti su kriteriji, prema novim evropskim propisima – eurokodovima, povezani s graničnim stanjima uporabivosti i nosivosti, pa treba ustanoviti, zadovoljavaju li predviđeni geotehnički zahvati kriterije za odgovarajuća granična stanja. Rješavanje (geotehničkih) inženjerskih problema možemo prikazati simbolički, prema Lambe & Whitman (1969): MEHANIKA TLA • karakteristike tla vezane uz odnos
• naprezanje/deformacije teorijske analize

INŽENJERSKA GEOLOGIJA, ISTRAŽIVANJE • sastav i osobine temeljnog tla ISKUSTVO
• iz prethodnih projekata iz zahvata na susjednom i sličnom tlu

INŽENJERSKA + PROCJENA

RJEŠENJA
geotehničkih problema vezanih uz mehaniku tla

EKONOMIKA Slika 1.1-1 Rješavanje geotehničkih inženjerskih problema možemo prikazati simbolički (Lambe & Whitman, 1969).

Mehanika tla ♦ interna skripta

3

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

Shema sa slike upućuje na to da je za rješavanje geotehničkih problema iz mehanike tla potrebno znati i nešto o bliskim strukama kao što je, primjerice, inženjerska geologija, nešto iz ekonomike (jer netko naše geotehničke zahvate treba platiti), a svakako je dobro imati i određeno iskustvo na sličnim poslovima (ako ne vlastito, barem nekog starijeg kolege koji vas može savjetovati). Uz sve to je potrebno i nešto što se zove «inženjerska procjena», a što bi otprilike trebalo značiti da sve ranije navedeno treba dobro «odvagnuti» prije nego što se predloži rješenje inženjerskog problema. Neki od geotehničkih zadataka su: plitko i duboko temeljenje, izrada nasipa i nasutih brana te potporne konstrukcije. Uz njih nailazimo i na specifične probleme iz rudarske prakse kao što su slijeganje tla kao posljedica (podzemnih i površinskih) rudarskih radova te odlaganje jalovine. Kako je organizirana i od čega se sastoji sama mehanika tla? Jedan, danas opće prihvaćeni način prikaz sheme mehanike tla je i tzv. Burlandov trokut (sl. 1.1-2, prema Burland, 1987).
postanak tla / geologija

profil tla

istraživanja na terenu i opis tla

iskustvo rizik
ponašanje tla odgovarajući model tla

laboratorijska / terenska ispitivanja / opažanja / mjerenja

idealizacija povezana s ocjenom / fizički i analitički modeli

Slika 1.1-2. Geotehnički trokut (Burland, 1987). Iz tog trokuta se vidi da teoretski dio mehanike tla (modeli) predstavlja tek jednu trećinu potrebnog znanja, a da je jednako tako važno dobro poznavati rasprostiranje i sastav tla (profil tla) te njegovo ponašanje koje se određuje pomoću terenskih istraživanja, vađenja uzoraka iz tla i određivanja njihovih svojstava u laboratoriju. Naime, u odnosu na, primjerice, građevinske materijale koji, u pravilu imaju poznata svojstva, tlo je na svakoj lokaciji drugačije, pa ga prvo treba dobro istražiti i procijeniti, a tek onda kombinirati moguća rješenja za projekte. Dodatna je «komplikacija» voda u tlu, bez koje ne bi bilo života na zemlji, ali koja inženjeru geotehničaru uvijek zagorča život. Kako neki kažu da «voda nije dobra ni u cipeli» tako bi se isto moglo reći i za njezino prisustvo u tlu.
Mehanika tla ♦ interna skripta 4

).). čija se prva poglavlja bave općim fizikalnim osobinama tla (2. Dublin. & Whitman. Dio 1. pog. [2] EC 7 1994.). pilota (14.). [3] Lambe. Groundwater effects in geotechnical engineering. John Willey & Sons. potpornih konstrukcija (12. Nash lecture: The teaching of soil mechanics – A personal view. Naprezanja koja uzrokuju velike deformacije i slom tla obrađuju se u 9. Školska knjiga. Beograd Mehanika tla ♦ interna skripta 5 . (1987). ponašanjem zemljanih materijala prilikom ugradnje (4. V. Slijede poglavlja o modelima koji se primjenjuju za opise ponašanja plitkih temelja (10. pog. New York. U ovom su tekstu uvažene promjene koje su došle s novim evropskim propisima za geotehniku eurokod 7. pog. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja. (1969). posebno što se tiče uvođenja parcijalnih koeficijenata. pog.) u kojima se uvode modeli ponašanja tla pri malim deformacijama.). pog. tiskano 1972.) i sidara (15.. IX ECSMFE. pog. gdje se govori o čvrstoći. W. – Projektiranje pomoću laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. slijeganjima (7 pog. pog. (1979). stabilnosti kosina (11. Zagreb. kako u oznakama i terminologiji. [5] Terzaghi. T. poglavlje). E. Inc.) te slijeganjima u vremenu (8. R. Mehanika tla i temeljenje građevina. J. građevnih jama (13. pog.). pog.). Massachusetts Institute of Technology.B. istraživanjima na terenu (3. (1943) Theoretical soil mechanics.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Slijedom ovih razmišljanja organizirana su i poglavlja u ovoj knjizi. Zaključno je poglavlje o eurokodu 7. tako i u prilagođavanju izraza za proračun. Dio 2. . Eurokod 7. [4] Nonveiller. Soil mechanics.Opća pravila. Naučna knjiga. pog.). Slijede poglavlja o dodatnim naprezanjima (6. LITERATURA: [1] Burland. K. pog. prema: Teorijska mehanika tla.) te pojavnošću i tečenjem vode u tlu gdje se daju prvi teoretski izvodi (5. pog.

Mehanika tla spada u područje tehničke ili primijenjene mehanike u kojoj se zakoni i metode teorijske mehanike primjenjuju u tehnici. tečenje vode kroz tlo. Tlo je materijal na kojem se gradi. bilo da je ono prirodni oslonac građevini čiju težinu mora preuzeti bez štetnih slijeganja i deformacija. željeznice ili brane). UVOD Mehanika tla proučava i opisuje mehaničke osobine tla. nasipa za ceste. Suvremena mehanika tla osniva se na detaljnijim terenskim istraživanjima. složenijim laboratorijskim pokusima i primjeni raznih vrsta programa na osobnim računalima čime se bolje opisuje stvarno ponašanje tla. graničnog opterećenja. Realno tlo je ustvari nelinearno elastičan materijal s povratnim deformacijama pri rasterećenju.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Dodatak 1A 1. Realno tlo nije niti jedno od toga no ta je idealizacija pogodna za analitičko rješavanje više tipičnih zadataka u mehanici tla. pa istraživanja u ovom području i dalje intenzivno traju. ali ne možemo reći da su svi problemi riješeni na odgovarajući način. naprezanja i deformacije u tlu. geotehničko inženjerstvo. Mehanika tla proučava fizičke i mehaničke osobine tla. nosivost tla. Mehanika tla ♦ interna skripta 6 . tlo je kruto plastično tijelo – za razmatranje problema sloma tla tj. 2. Povoljne lokacije za izgradnju uglavnom su iskorištene. Klasična mehanika tla zasniva se na dvije idealizacije realnog tla: 1. preostale zahtijevaju složenija znanja i bolje tehnike izgradnje. u kojem se gradi i od kojeg se gradi. parametre čvrstoće tla. bilo da služi kao materijal pri građenju (npr. tlo je elastično tijelo – za razmatranje problema deformacija u tlu. metode laboratorijskog i terenskog ispitivanja i spada u širem smislu u tzv.

poznat je po grafičkoj metodi predstavljanja naprezanja tzv. fond raspoložive literature o ovom području postaje ogroman. godine. kojeg prepoznajemo po poznatom Darcy-jevom zakonu. Mehanika tla ♦ interna skripta 7 . Mohrovoj kružnici. Ottawa. st. unaprijedio je Rankinovu analizu problema zemljanih pritisaka. kao i po Mohrovoj teoriji loma baziranoj na posmičnoj čvrstoći odnosno koheziji i kutu unutrašnjeg trenja. postojali su doprinosi drugih autora. Naravno da su postojale i neuspješne građevine. Navodimo samo neke značajnije doprinose razvoju ove discipline: Charles Augustine Coulomb (1736-1806). William John Macquorn Rankine (1820-1872). izotropni. Pretpostavlja se da su građevine koje se nisu zadovoljavajuće ponašale mijenjane novima na principu pokušaja i pogreške. zemljanim branama u Indiji. razvio grafičku metodu određivanja pritisaka tla na potporne zidove. građevinama u Grčkoj. škotski inženjer i fizičar. ASTM Geotechnical Testing Journal. te u nekim europskim državama: Njemačka. Veći interes za probleme vezane uz tlo javlja se ponovno u 17. godine spojivši eksperimentalni i teoretski rad. Prije te publikacije. ECSMFE). Canadian Geotechnical Journal. egipatskim piramidama. razmatrao je probleme pritisaka tla. Francuska. London. potpornih zidova i posmične čvrstoće materijala. te se bavio analizom naprezanja u tlu uslijed vanjskog opterećenja – elastični.2. stoljeću uglavnom vezano za probleme stabilnosti pokosa i potpornih zidova. Navodimo samo neke značajnije: ASCE Journal of Geotechnical and Geoenvironmental Engineering. poznatiji po istraživanjima elektriciteta i magnetizma. Švedska.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 1. Karl Culman (1821-1881). Početkom 20. još i u stručnim časopisima te saopćenjima sa kongresa (ICSM. ceste). mostovi. postoje dokazi o empirijskom iskustvu starih civilizacija koje se očituje različitim građevinama iz Rimskog doba (akvadukti. njemački inženjer. često na istoj lokaciji. POVIJEST Unatoč nedostatku sveukupnih saznanja o ponašanju tla. Otto Mohr (1835-1918). francuski vojni inženjer. Geotechnique – Institution of Civil Engineers. termodinamici i čvrstoći materijala. Joseph Valentin Boussinesq (1842-1929). Henri Philibert Gaspard Darcy (1803-1858). no nisu bili integrirani u koherentnu disciplinu. aktivno i pasivno stanje. primijenjeni matematičar. također se bavio pitanjima potpornih zidova i pritisaka tla – Rankine-ova granična stanja ravnoteže. a publicira se osim u knjigama. francuski inženjer poznat po eksperimentalnom radu vezanom za problem propusnosti tla. i 18. Kineskom zidu. homogeni poluprostor. osim doprinosa u molekularnoj fizici. stoljeća najviše istraživanja vezanih uz ovu disciplinu provedeno je u SAD. New York. Nakon što je Karl Terzaghi objavio svoju knjigu 1925. Primjer neuspješnog temeljenja jeste kosi toranj u Pisi sagrađen u 12. tzv. Temelje mehanike tla kao zasebne discipline dao je Karl Terzaghi (1882-1963) u knjizi “Erdbaumechanik” 1925.

što je raspodjela čestica tla po veličini. Plin u porama O plinovitoj komponenti u tlu se vrlo malo zna te se iz tog razloga u inženjerskoj praksi najčešće promatraju ili potpuno “suha” ili vodom zasićena tla. U ponašanju tla odražavaju se svojstva svih triju faza kao i njihove interakcije. mineralogija. Čestice tla su zrna i pločice vrlo različitih veličina. Ponašanje takvog materijala je vrlo kompleksno. Tlo je materijal koji se sastoji od tri komponente (faze): čvrstih čestica te tekuće i plinovite faze u porama između čestica. rudarstvo. Mehanika tla ♦ interna skripta 8 . izražena u postotku mase i ? . jer dolazi do interakcije na molekularnoj razini. ali može biti i nafta ili sl. tj. Čestice tla Osnovne karakteristike čestica tla su: . Tlom se bave razne struke (geologija.. a zatim i njihovu interakciju. i svaka razmatra “svoje” osobine tla. agronomija.boja. . njeno ponašanje u sitnim porama u tlu ne odgovara uvijek klasičnoj fizici.1 Trofazni karakter tla U ovom se poglavlju opisuje tlo kao inženjerski materijal. osobinama koje su bitne za projektiranje i izvođenje građevinskih i rudarskih objekata i zahvata.). Svojstva djelomično zasićenih tala se u inženjerstvu uzimaju u obzir tek u zadnjih dvadesetak godina i to prvenstveno tamo gdje se zanemarivanjem tih svojstava dobivaju grube greške.granulometrijski sastav. radi čega je neophodno proučiti karakteristike svake faze.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 2 FIZIČKE OSOBINE MATERIJALA TLA 2. graditeljstvo.. . oblika i mineraloškog sastava. oblik i mineraloški sastav čestica.gustoća čestica tla ili masa jedinice volumena čestica tla (nekad se to krivo zvalo “specifična težina”). Tekućina u porama Tekućina u porama tla je redovito voda. premda su mehaničke karakteristike vode dobro poznate. No. Ovdje ćemo se zadržati prvenstveno na onim osobinama tla koja su bitna za ono što bi se moglo nazvati inženjerskim osobinama tla.

navesti i engleski termini. Vv – volumen pora (engl. 0 ≤ Sr ≤ 1. Volumni odnosi Definirani su slijedeći volumni odnosi (bezdimenzionalne veličine. [m3]. mg – masa plina.10 i emax = 1. [g]. “water”). model tla uz pomoć kojega se kvantificiraju jedinični odnosi1 volumena i masa u uzorku tla. Oznake.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 2. mw – masa vode.2. a porijeklom su uglavnom iz engleskog jezika. između nmin = 0. m – ukupna masa uzorka. uzorak tla model tla Vg Vv V Vs Vw plin tekućina mg mW m čestice tla ms volumeni mase - Oznake na slici su: V – ukupni volumen uzorka (sve tri faze). “gas”).2-2) Vs (raspon je uglavnom između emin = 0. Slika 2. Vs – volumen čvrstih čestica (engl. masu plina u praktičnim problemima zanemarujemo. uglavnom.2-1 Model tla. “solids”). Vw – volumen vode (engl. [g] i ms – masa čvrstih čestica.2-3) Vv (raspon mu je određen ispunjenošću pora vodom. [m3]. vrijednosti im se mogu izraziti i u postocima): V (2. ili u postocima). pa će se. [g]. 1 jedinični odnos ovdje znači: po jedinici volumena. [g].2-1) relativni porozitet n= v V (raspon je. [m3]. indeksi i kratice se ovdje navode kao što su u Eurokodu 7 [1]. Vg – volumen plina (engl. MODEL TLA Radi jednostavnijeg definiranja odnosa faza u tlu uvodi se tzv. “voids”).20) V Sr = w stupanj zasićenosti (2. obično za m3 9 Mehanika tla ♦ interna skripta . [m3]. [m3]. radi lakšeg pamćenja.55) V e= v koeficijent pora (2.10 i nmax = 0.

Sr = 100% → potpuno zasićeno (saturirano) tlo.2-7) ms (vlažnost tla je obično w < 100 %. množenjem s g. Relativni porozitet i koeficijent pora su međusobno zavisne veličine. gravitacijom) Definirani su slijedeći odnosi masa ili maseni odnosi unutar uzorka tla: m w= w vlažnost (2.2-8) V m gustoća čestica tla ρs = s (2.2-1: Mehanika tla ♦ interna skripta 10 .2-11) gustoća suhog tla (Sr = 0) ρ d = ρ s ⋅ (1 − n) ms ms = V Vs + Vv (2. tablica 2. dijeljenjem i brojnika i nazivnika na desnoj srani s Vs dobiva se (2. a također se dobije i (2.2-6) 1− n Maseni odnosi U udžbenicima i knjigama iz mehanike tla na ovom se mjestu obično uvode. ako je w = 0 % ⇒ suho tlo) Slijede gustoće koje se izražavaju u jedinicama [kg/m3] ili [Mg/m3]: m gustoća tla ρ= (2. Očito da nije potrebno u osnovno svojstvo mase unositi i silu planeta na kojemu se masa nalazi. Njihova veza dobije se iz: n= Vv .2-4) Vv + Vs e n= .2-10) Vw Gustoća tla se može povezati s ostalim jediničnim veličinama na slijedeći način: ρ = ρ s ⋅ (1 − n) + ρ w ⋅ S r ⋅ n (2. težine i jedinične (neki puta «specifične») težine.2-13) Rasponi vrijednosti gustoća tla nalaze se u okviru sljedećih granica. U inženjerskim problemima se često koriste i jedinične težine koje se iz masa i gustoća dobivaju jednostavno. Treba prihvatiti da je masa osnovno svojstvo materijala.2-9) Vs m ρw = w gustoća vode (2.2-5) 1+ e n e= (2.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Kako Sr mjeri ispunjenost pora vodom? Sr = 0 → suho tlo. umjesto mase i gustoće. akceleracijom zemljine teže (tj. ρd = (2. dok je težina sila kojom tu masu privlači sila zemljine teže. 0 ≤ Sr ≤ 100% → djelomično saturirano tlo.2-12) Indeks d dolazi od engleskog “dry”.

g = 9. Jedinična težina i gustoća se mogu. .2-1 Rasponi vrijednosti gustoća tla. povezati na slijedeći način: m⋅ g = ρ ⋅g γ = [kN/m3] (2. gustoće ρs ρ ρd vrijednosti2 kg/m3 2500-2800 1750-2000 1400-1700 Kao što je već rečeno. pa se za jediničnu težinu (sve se dijeli s m 3 ) dobije [kg⋅m/s2 / m 3 ] = [ N/m 3]. prema drugom Newtonovom aksiomu. Zbog praktičnosti se jedinična težina češće izražava u 1000 puta većoj jedinici tj.ρ – gustoća.g – ubrzanje sile teže (gravitacija). Izrazi za računanje stupnja zasićenosti materijala (Nonveiller. čak i u [t/m3]. 1981) Vrijednosti gustoća bi se prema SI sustavu trebale izražavati u [g/m3].γ – jedinična težina. Tablica 1. . Mehanika tla ♦ interna skripta 11 2 . u [ kN/m 3]. Jedinice težine dobiju se.V – volumen uzorka. . svakoj gustoći odgovara neka jedinična težina. ali se u svrhu pojednostavljenja izražavaju u [g/cm3] odnosno [kg/m3]. dakle.2-14) V gdje je: .m – masa uzorka. [kg ⋅ m/s2 ] = [N].81 m/s2 i . Veličine navedenih masenih i volumnih odnosa se određuju odgovarajućim postupcima i mjerenjima u laboratoriju za mehaniku tla.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Tablica 2. tako da se masa (u kg) množi s akceleracijom (u m/s2) što daje silu (u N). tj.

Mehanika tla ♦ interna skripta 12 . Ako je on nepotpuno zasićen sa Sr <1. Izrazi za računanje težina i poroziteta tla (Nonveiller.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Tablica 2. u sve izraze treba uvrstiti Sr⋅γw umjesto γw. 1981) Napomena:Svi odnosi vrijede za potpuno zasićen materijal.

3. Kod određivanja gustoće čestica je problem odrediti gustoću pojedine čestice što se očito ne bi moglo učiniti mjerenjem mase i volumena svake pojedine čestice u uzorku. 2.1 Što je granulometrijski sastav i čemu služi? Već je uvodu rečeno da je granulometrijski sastav raspodjela čestica tla po veličini. Volumen istisnute vode odredimo preko mase vode koja je jednaka razlici zbroja mase i piknometra s vodom (mu + mp) i mase piknometra s uzorkom u vodi (mp+u).3-1). Prema dominantnoj veličini zrna svrstavamo tla u skupine (klasificiramo ih) u: pijeske i šljunke (krupnozrnati materijali). Dominantna Mehanika tla ♦ interna skripta 13 . piknometra. razmrvljenog uzorka.3-2) (2. Tlo je skupina čestica (zrnaca) različitog oblika i veličine.1.3.2 Granulometrijski sastav 2. i izvaže masa. Vs γ s = ρs ⋅ g a jedinična težina čestica tla (2. da se iz pora uzorka ukloni sav zrak i pore popune vodom. Uzorak se tada stavi u prazan piknometar u koji dolijemo vodu (tri četvrtine volumena) i kuhamo ga na 105 oC. mu.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 2. U tu se istu bočicu usipa (rastresiti) uzorak. mase mu i izvaže piknometar s uzorkom ( mp+u).3-1 Piknometri. moglo bi se reći – trikom: «volumen zrnaca zamijenimo jednakim volumenom vode». pa ćemo o tome ovdje nešto više reći. dopuni vodom do vrha.3. Smatramo ga vrlo važnom osobinom materijala tla. slijedi da je gustoća čestica tla: m ρs = s .2. mp+u. Problem se rješava posredno. (2. Gustoća čestica tla Gustoća čestica tla određuje se laboratorijski pomoću tzv. te prahove i gline (sitnozrnati materijali). U piknometar se prvo ulije voda.3. Dominantna veličina zrna određuje se tako da se uzorak materijala tla prosijava kroz sita različite veličine okca i dobiju ostaci na sitima koji se važu i tako odrede razredi promjera zrna (=zrna promjera od-do?) izraženi u masama. izražena u postotku mase. piknometra. Pokus počinje tako da se izvaže masa male količine (cca 20 g) suhog tla (sušenog 24 sata na 100 do 110 oC). Volumen uzorka tada dobijemo odnosom istisnute mase vode iz piknometra i gustoće vode: m + m p − m p +u . Zrna uzorka istisnu toliko vode koliki je njihov volumen. mp. a mu = ms . Piknometar se ohladi. napunjenog vodom na temperaturi 20 oC. LABORATORIJSKI POKUSI KOJIMA SE ODREĐUJU FIZIČKE OSOBINE ČESTICA TLA 2. male vatrostalne bočice sa šupljim staklenim čepom (slika 2.3-3) Slika 2. vaganjem se odredi masa piknometra s vodom (mp). i masa.3-1) Vu = u ρw iz uvjeta da je Vu = Vs .

Klasifikacija materijala tla. .Rudarsko-geološko-naftni fakultet veličina zrna je ona čiji razred ima najveći postotak u ukupnoj masi uzorka. 4 0.odabiranje reprezentativnog uzorka. veza (relacija. .075 mm No. c) kombinirana analiza – ako materijal sadrži i krupne i sitne frakcije. . 200 areometriranje sijanje Mehanika tla ♦ interna skripta 14 .uporabljivost određene mehanizacije itd. USCS – Američki propisi): VRSTA MATERIJALA ISO/DIS 14688 DROBINA (OBLUTCI) 60 mm krupni 20 mm ŠLJUNAK srednji 6 mm sitni 2 mm krupni 0.6 mm PIJESAK srednji sitni 0.006 mm sitni 0.stišljivost.dispergiranje agregata na konačne čestice. . Vrste materijala prema veličini čestica (ISO – Međunarodna organizacija za standardizaciju.3-1. . . Već se samo na temelju granulometrijskog sastava mogu odrediti neke fizikalne karakteristike tla.kapilarnost.osjetljivost na smrzavanje. prema granulometrijskom sastavu. prikazana je u tablici 2.mjerenje mase pojedinih frakcija.vodopropusnost. . kao primjerice [2]: .06 mm krupni 0. b) areometriranje (sedimentiranje čestica u vodi) – za čestice manje od 0. . po raznim normama.nosivost.02 mm PRAH srednji 0.3-1. za neki uzorak tla. Postupci za određivanje granulometrijskog sastava su: a) sijanje – za čestice veće od 0. Tablica 2.podložnost eroziji.2 mm USCS BROJ SITA (USCS) 75 mm 4.002 mm GLINA 0..06 mm.filtarska svojstva. Osnovni koraci u određivanju granulometrijskog sastava su: . Možemo sada izreći nešto točniju definiciju granulometrijskog sastava: Granulometrijski sastav je.06 mm. odnos) svih razreda promjera zrna i njihovih postotaka masa. a za njegovu primjenu u geotehničkim zahvatima.75 mm No. .

Za sijanje se koristi niz (garnitura) sita standardnih dimenzija. Da se dobije kumulativna krivulja potrebno je odrediti: N Di = 100 − ∑ N i 1 i [ %] (2. Sita s uzorkom se tresu 10 do 15 min.): . Slika 2. .. Postoci se određuju prema izrazu: Ni ∑ = ∑ i n mi mi ⋅100 [%] (2. m2. krivulja razdiobe. U mehanici tla je uobičajeno da se crtaju tzv. uzorak (veličina uzorka ovisi o vrsti materijala i veličini zrna). Mehanika tla ♦ interna skripta 15 .2. Suhi postupak Uzme se određena količina materijala. Uzorak se usipa na najgrublje sito u nizu sita (koja su postavljena jedno iznad drugog) u tresilicu. Prikaz ucrtavanja rezultata laboratorijskih pokusa sijanja i areometriranja u granulometrijski dijagram. mn. Nakon toga se važe ostatak na svakom situ: m1.2.3. kod kojih se jedni postoci pribrajaju drugima.. Sijanje Provodi se suhim ili mokrim postupkom. za razliku od tzv.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 2. gdje se svaka frakcija crta odvojeno.3-2. kumulativni granulometrijski dijagrami. Slijedi proračun veličine razreda što je postotak mase ukupnog uzorka između dva promjera sita. čiji se otvori smanjuju na svakom slijedećem situ (odozgo prema dolje).3-4) gdje je mi – masa ostatka na situ i. te materijal koji je prošao kroz najfinije sito mp (uhvaćen u zdjelu na dnu).-2.NDi – koeficijent prolaza mase u [%] kroz sito (linearno mjerilo) i . 2.3.promjer (veličina) zrna u [mm] (logaritamsko mjerilo).D . Kroz sito s najvećim otvorima mora proći sav materijal (kako bi se znalo koje je maksimalno zrno).3-5) Rezultati se prikazuju granulometrijskim dijagramom (sl.

3-5.3. b) Još jedna mogućnost tumačenja granulometrijskog dijagrama Ako uzorak kojeg sijemo ima neku početnu masu m0 i početni volumen V0. a) Nekoliko vrsta sita s obzirom na vrstu otvora. jer zrno može biti pločasto ili izduženo: d d a) Slika 2. V0 kao promjenu početne gustoće suhog tla (za početni volumen uzorka. efektivni promjer zrna.). Postupak je isti kao i suhi samo se na svakom situ materijal ispire.3-6) U izrazu 2. Ovakvim ispitivanjem dobiva se tzv. Ovakva predodžba sijanja pomaže pri povezivanju rezultata ovoga pokusa s areometriranjem u jedan zajednički dijagram (vidi 2. Sita. Mehanika tla ♦ interna skripta 16 . prikazan je i odnos trenutne i početne gustoće suhog tla.2. V0).Rudarsko-geološko-naftni fakultet Ako ima i sitnijih frakcija nalijepljenih na krupna zrna primjenjuje se mokri postupak.3-6.3-3. je ρ di «trenutna gustoća» tj. gustoća uzorka na odgovarajućem situ. ρ d 0 = 0 . b) Shematski prikaz sijanja. on ima i neku m početnu gustoću suhog tla. U postupku sijanja možemo tako pratiti promjenu mase. Ako u izrazu 2.3. zatim suši i važe. podijelimo brojnik i nazivnik s V0 dobijemo: N Di ∑m = 100 − ∑m i n i ⋅100 = (∑ mi − ∑ mi ) / V0 n i ∑ m /V i n i ⋅100 = 0 ρ di ⋅100 ρd0 (2. Na slici 2.3-2.

a brzinu možemo pisati i kao (2. Stockesovim zakonom se definira brzina padanja zrnaca u mirnoj tekućini koja je to veća što su čestice krupnije. t . a slijedit će je grupe čestica manjih promjera. od površine do te dubine.3.3. ali one s većim zrnima padaju brže.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 2. dobit ćemo vezu promjene mase (kao kod sijanja ostataka na sitima) i promjera pripadajuće grupe čestica. Ako zamislimo da imamo neku posudu u kojoj te čestice padaju i ako na putu padanja čestica možemo postaviti «vrata» na nekoj dubini u kojoj možemo mjeriti vrijeme u kojemu je čestica potonula. sporije. primjenjujući tzv. prema Stockesovom zakonu. a sitnije sporije. Gustoća suspenzije se očitava na vratu areometra. viskoznost vode na određenoj temperaturi (svojstvo materijala). Mehanika tla ♦ interna skripta 17 .. onda će kroz ta vrata proći prvo grupa krupnih čestica. mi njihov prolaz moramo mjeriti posredno. η . a s manjim.3-7) 18 ⋅η H v = . U tom se pokusu za mjerenje prolaza čestica koristi u gustoćama umjereni plovak koji se zove areometar. na mjestu gdje vrat areometra izviruje iz vode (skala u jedinicama gustoće). brzina padanja čestice. Ako možemo registrirati promjenu mase (ili gustoće) uzorka. možemo. Stockes-ov zakon glasi: ρ − ρw 2 v= s ⋅D .06 mm (prah. pa izjednačavanjem tih dvaju izraza dobijemo (2. taj će registrirati promjenu gustoće suspenzije tek kad zadnja čestica iz krupne rešetke prođe mimo njega. vrijeme i gustoće čestica i vode.. Drugim riječima. Areometriranje Areometriranje je metoda određivanja granulometrijskog sastava tla za materijal koji sadrži zrna manja od 0.. Te grupe čestica treba zamisliti kao «rešetke» u čijim su čvorovima čestice.-8) t H H 18 ⋅η ⋅ H 18 ⋅η Dt = = ⋅ = const ⋅ . ρs i ρw . Stockesov zakon.3.. veličina i postotak pojedinih frakcija određuju se indirektno. visina padanja zrna. Ako na vratima imamo uređaj za mjerenje gustoće.. Sve rešetke kreću istovremeno (jer su sve čestice prije pokusa jednoliko raspodijeljene u suspenziji). Opisani postupak provodi se u pokusu areometriranja u laboratoriju za mehaniku tla. Budući da tako sitne čestice nije moguće sijati (nisu vidljive prostim okom)..2. Areometar (još ga nazivaju i hidrometar) mjeri gustoću na dubini gdje pluta njegovo težište. u odnosu na početnu masu uzorka. zbog čestica koje su prošle kroz vrata. H . (2..3-9) (ρ s − ρ w ) ⋅ t t ρs − ρw t gdje je v Dt . mjerenjem gustoće suspenzije u određenim vremenskim intervalima. odrediti njezin promjer. glina).. ako u vodu uspemo malu količinu materijala koji se sastoji od čestica različite veličine. To činimo mjerenjem gustoće suspenzije na vratima. . Kako i zašto je to moguće? Naime... budući da su čestice nevidljive prostim okom. promjer istaloženog zrna nakon vremena t. Međutim.. krupnije čestice padat će brže.. ako imamo više čestica različitog promjera.

2.2-12. koji se dobro natopi i dispergira u vodi pomoću miješalice. 5'.3-11) (2. 5 h. V0 . ρd 0 ρd0 ρ0 − ρw (2. 25 g za glinu. ρ 0 . ρ Koeficijent prolaska mase iz izraza 2. 45'. Vodi je dodan antikoagulans – vodikov peroksid – da spriječi koagulaciju. 24 h. 2 h.. može se tada napisati kao: ρd0 ρ ρ ρ − ρw N Di = di ⋅100 = dt ⋅100 = t ⋅100 . ρ d 0 .3-3. pa su i stupanj zasićenosti i relativni porozitet jednaki jedan. Ti su razmaci (prema američkom standardu) 75''. mogu. Količina materijala tla ovisi o veličini čestica. 100 g za prah. tj. a što je praktički opet V0 . Čestice tla padaju u suspenziji i talože se na dnu. Pokus teče tako da se u menzuru od 1 l nalije destilirana voda (1 l) i naspe materijal tla. a pripadajući se promjeri zrna dobiju iz 2. N Di = di ⋅100 .3-10) gdje je početni volumen uzorka. povezati na sljedeći način: ρ 0 = ρ d 0 + S r nρ w (2. i 2. zapravo volumen menzure. nakupljanje manjih čestica u veće.3.. promjera i mase čestica u suspenziji dobije se na slijedeći način: Početna gustoća suspenzije.3-12) gdje su ρt i ρ0 trenutna i početna gustoća suspenzije (koje se izravno mjere areometrom).3-10 tako postaje ρ0 = ρd 0 + ρ w . što se očita na vratu areometra u određenim vremenskim razmacima. prema 2. Prikaz ucrtavanja rezultata laboratorijskih pokusa areometriranja u granulometrijski dijagram. Veza vremena. a početni volumen vode jednak volumenu pora. 2'. Pretpostavke i ograničenja metode određivanja promjera zrna areometriranjem su: Mehanika tla ♦ interna skripta 18 .3-6.-11. Izraz 2. 15'. i početna gustoća suhog tla suspenzije. Prije nego što padnu na dno prođu pored težišta areometra koje predstavlja «vrata» pri prolasku pored kojih se registrira promjena gustoće suspenzije.-9.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Slika 2.

sferična zrnca – nije točno naročito za zrnca gline < 0.005 mm – pločasti oblik. odnosno 0. dobivenu sijanjem. AREOMETRI Slika 2.0750 mm (USCS)). Kombinirana analiza Do sada su sijanje i areometriranje razmatrani odvojeno.4. treba nastaviti areometriranjem (za čestice manje od 0. Areometri. viskoziteta tekućine i vrste antikoagulansa. Kombinirana se analiza provodi ako više od 10% zrnaca prođe kroz sito s najmanjim otvorima.oko 50 g u 1 l).06 (ISO). Međutim.3. pa granulometrijsku krivulju.3-4. u proračunu treba uzeti u obzir korekcije zbog temperature. 2. Mehanika tla ♦ interna skripta 19 .Rudarsko-geološko-naftni fakultet - nema utjecaja zrnaca jednog na drugo pri padanju (zato je važno da imamo ograničenu količinu uzorka u vodi .2. prirodni materijali su često kombinacija krupnih i sitnih materijala.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

Korekcija prolaza za areometriranje je:

N Di ' = N Di ⋅

m1 m0

(2.3-13)

gdje su - NDi – % prolaz kroz najmanje sito No. 200; - m1 – masa uzorka koja je prošla kroz sito No. 200; - m0 – ukupna masa suhog tla na početku sijanja. 2.3.2.5. Koeficijenti granulometrijskog sastava tla Za karakterizaciju granulometrijskog sastava tla definiraju se dva koeficijeta: koeficijent jednoličnosti i koeficijent zakrivljenosti. Oni se definiraju na temelju karakterističnih vrijednosti promjera zrna. Koeficijent jednoličnosti je D (2.3.-14) cu = 60 , D10 a koeficijent zakrivljenosti ( D30 ) 2 cc = . (2.3.-15) D10 ⋅ D60 Karakteristični promjeri zrna D10 , D30 i D60 se dobiju tako da se u granulometrijskom dijagramu povuče horizontala na odgovarajućim postocima (10%, 30% i 60%) i očitaju odgovarajuće vrijednosti promjera u [mm]. Koeficijent jednoličnosti cu = 1 odgovara materijalu kojemu su sva zrna jednakog promjera. Ako promjer zrna vrlo široko varira onda je cu vrlo velik. Ovdje treba upozoriti na «anomaliju naziva». Naime, što je cu veći to je materijal manje jednoličan, a ista je situacija i s koeficijentom zakrivljenosti. Na ovu su anomaliju već upozoravali razni autori (primjerice, Kovaks & Holtz), ali su takvi nazivi usvojeni i u međunarodnim standardima (ISO).
Tablica 2.3-2. Termini za oblik granulomet. krivulje (draft ISO/CD14688-2, Tab. 2).

termin dobro graduiran (multi-graded) srednje graduiran (medium-graded) jednoliko graduiran (even-graded) slabo graduiran (gap-graded)

cu cu >15.0
6.0 do 15.0

cc
1 < cc < 3

cc < 1.0 cc < 1.0
bilo koji (obično cc < 0.5)

cu < 6.0
obično visok

Mehanika tla ♦ interna skripta

20

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

2.4 Indeksni pokazatelji 2.4.1 Što su indeksni pokazatelji?

Indeksni pokazatelji su parametri koji, uz granulometrijski sastav, daju dodatne informacije o osobinama tla koja su povezana s porozitetom i vlažnošću tla. To je posebno važno za sitnozrnate materijale, kod kojih svojstva tla i ne ovise toliko o granulometrijskom sastavu. Podaci kojima se detaljnije opisuju osobine tla, ovisno o porozitetu i vlažnosti, su: - indeks relativne gustoće – za nekoherentne materijale i - granice plastičnih stanja – za koherentne materijale.
2.4.2. Indeks relativne gustoće

Indeks relativne gustoće izračunavamo po formuli: e − e0 I D = max emax − emin gdje su ei koeficijenti pora uzorka: - e0 – u prirodnom stanju, - emin – u najgušćem stanju, - emax – u najrahlijem stanju. U tablici 2.4.-1. je dan pregled stanja tla po zbijenosti (ISO/DIS 14688-2).

(2.4-1)

Tablica 2.4-1. Stanja materijala tla prema zbijenosti (draft ISO/CD14688-2, Tab. 2). STANJE vrlo rahlo rahlo (rastresito) srednje zbijeno zbijeno vrlo zbijeno

ID [-] < 0,20 0,20 - 0,40 0,40 - 0,60 0,60 – 0,80 >0,80

SPT N30 <4 4–7 7 – 15 15 – 30 > 30

CPT qc [MPa] < 2,5 2,5 – 5,0 5,0 – 10,0 10,0 – 20,0 >20,0

PMT pl [MPa] < 0,30 0,30 - 0,50 0,50 - 1,0 1,0 – 2,0 >2,0

U tablici 2.4.-1., osim prema ID-u, određena je zbijenost i prema rezultatima in istu ispitivanja, o čemu će se govoriti kasnije. Indeks relativne gustoće je važan i za određivanje podložnosti tla dinamičkim utjecajima, koja je to veća što je relativna gustoća manja.
2.4.3. Granice plastičnih stanja (Atterbergove granice)

Fizikalne osobine glina mijenjaju se s promjenom sadržaja vode. Zato se njihovo stanje definira preko granica plastičnih stanja, koje je, na temelju iskustva, postavio švedski geokemičar Albert Atterberg, početkom dvadesetog stoljeća, pa ih zovu i Atterbergove granice. Granice se određuju na temelju jednostavni ispitivanja u laboratoriju za mehaniku tla. Na dijagramu su prikazana stanja kroz koja prolazi koherentno tlo s povećanjem vlažnosti.

Mehanika tla ♦ interna skripta

21

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

STANJE GRANICA

ČVRSTO

POLUČVRSTO

PLASTIČNO

ŽITKO

w wS wP Ip
Granice plastičnih stanja su: - wS – granica stezanja (shrinkage limit), wS = 0 ÷ 30 %, - wP – granica plastičnosti (plastic limit), wP = 0 ÷ 100 %, uglavnom, wP < 40 % i - wL – granica tečenja (liquid limit), wL = 0 ÷ 1000 %, uglavnom, wL < 100 %. Poznavanjem gore spomenutih granica koherentan materijal možemo klasificirati u određene skupine prema plastičnosti. Za klasificiranje materijala prema plastičnosti, potrebno je odrediti i tzv. indeks plastičnosti.
I P = wL − wP

wL

(2.4-1)

Pomoću granice tečenja i indeksa plastičnosti razvrstavamo (klasificiramo) koherentne materijale prema plastičnosti (tablica 2.4.-2.). Još jednom treba naglasiti da koherentne materijale ne klasificiramo prema granulometrijskom sastavu, već prema plastičnosti.
Tablica 2.4-2. Klasificiranje koherentnih materijala prema plastičnosti (draft ISO/CD14688-2, Tab. 3).

stupanj plastičnosti neplastično nisko plastično srednje plastično visoko plastično

granica tečenja u [%] < 12,0 30,0-50,0 >50,0

indeks plastičnosti, IP < 12,0 12,0 do 25,0 25,0 do 40,0 >40,0

Važan je i indeks konzistencije (što je IC veći materijal je manje deformabilan): w − wO (2.4-2) IC = L IP Gdje je w0 prirodna vlažnost. Indeks konzistencije se, s povećanjem vlažnosti, kreće u rasponu od nule do jedinice, tj. od stanja u kojemu je uzorak praktički tekuć, do polučvrstog stanja. Suprotno od indeksa konzistencije je indeks tečenja: w − wP (2.4-3) IL = 0 IP tj. IL = 1-IC . Procjena konzistentnog stanja prema vrijednosti indeksa konzistencije dana je u tablici 2.4.-3. U tablici su navedeni hrvatski termini koje je predložio Nonveilller (1981). Termini nisu doslovno prevedeni s engleskog, ali su u nas uobičajeni.
Tablica 2.4-3. Indeks konzistencije za prahove i gline (draft ISO/CD14688-2, Tab. 8). konzistencije prahova i glina indeks konzistencije, IC žitko (very soft) <0,25 lako gnječivo (soft) 0,25 do 0,50 teško gnječivo (firm) 0,50 do 0,75 polučvrsto (stiff) 0,75 do 1,00 čvrsto (very stiff) >1,00
Mehanika tla ♦ interna skripta 22

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

2.4.2.1. Granica tečenja Granica tečenja se određuje pomoću uređaja s pokretnom mjedenom zdjelicom standardiziranog oblika – tzv. Casagrandeovog aparata (sl, 2.4-1.). Pomoću ekscentra na osovini, zdjelica se podiže na visinu od 1 cm s koje slobodno pada na podlogu. Na uzorku se načini standardizirani žlijeb posebnim nožem. Pokretana ručno ili automatski, zdjelica brzinom od 2 udarca u sekundi udara o podlogu, dok se žlijeb ne sastavi na duljini od 12 mm. Broj udaraca ne smije biti manji od 10, a ne veći od 50. Pokus se ponavlja na više uzoraka (4 do 5) istog materijala, a kojima se postepeno dodaje voda (tj. povećava se vlažnost). Za svaki se uzorak odredi vlažnost, w. Rezultati se unose na dijagram w (% - lin. mjerilo) i N (broj udaraca - log mjerilo), povuče se pravac i odredi vlažnost za 25 udaraca. To je granica tečenja, wL (sl. 2.4.-2.).
2.126 in. (54 mm) radius
Uzorak tla

Gumeno postolje
50 45 Vlažnost [%] Granica tečenja = 42 40 35
8 mm 2 mm

11 mm

30 10 20 25 Broj udaraca [N] 30 40 50

Slika 2.4-1. Casagrandeov aparat (fotografija i presjeci) i određivanje granice tečenja pomoću dijagrama (granica tečenja je za N = 25).

2.4.2.2. Granica plastičnosti Za određivanje granice plastičnosti ne treba poseban aparat. Uzorak se pripremi u mekoplastičnom stanju. Grumeni materijala se valjaju, na neupijajućoj podlozi (primjerice, staklenoj ploči), u valjčiće promjera 3 mm. Valjčići bi se, kod te debljine, trebali početi kidati ili pucati. Ako se to ne događa, valjčići se ponovno stišću u grumenčiće i pokus se ponavlja. Tim se postupkom uzorku pomalo oduzima voda (smanjuje vlažnost). Valjčiće koji su počeli pucati na 3 mm spremamo u zatvorenu posudu, a zatim ih važemo i stavljamo sušiti da odredimo vlažnost. Tako dobijemo granicu plastičnosti - wp.

Mehanika tla ♦ interna skripta

23

Tako. pa se.2.3. IP.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 2. Dijagram plastičnosti (A-dijagram) A. S pozicijom materijala u A-dijagramu su povezana neka «inženjerska» svojstva materijala. a povremeno mu se određuju vlažnost i volumen sve dok se daljnjim sušenjem volumen više ne smanjuje.4. 2. Aktivnost Aktivnost glinovite frakcije tla definira se kao odnos indeksa plastičnosti. Naime. kad se radi s nesaturiranim materijalima.4. Granica stezanja Granica stezana je vlažnost od koje se sušenjem volumen uzorka više ne smanjuje.4. dijagramu plastičnosti (sl.-4. na osnovi relativno jednostavnih pokusa možemo približno dobiti uvid i u mineraloški sastav materijala. Vrijednost granice stezanja interesantna je. a ispod prahovi i organske gline.002 mm u postocima. 2.002 gdje je N0. Mehanika tla ♦ interna skripta 24 .002 sadržaj frakcija promjera zrna manjeg od 0. pora granica tečenja vol. Naime. količina vode koja se može vezati uz čestice tla zavisi o količini i vrsti minerala gline.4-5) A= P . rijetko traži.2.73 ⋅ ( wL − 20) .2. zbog povećavanja kapilarnih sila vode u porama uzorka. i sadržaja frakcije promjera manjeg od 0. čestica plastično stanje tekuće stanje čvrsto stanje indeks plastičnosti [Ip] ws wp Vlažnost [w] wL Slika 2. Granica stezanja u laboratoriju se određuje tako da se uzorak suši u posudi pravilnog oblika (da se može lako odrediti početni volumen uzorka).4.). Granica stezanja. uglavnom. U tom se dijagramu rezultati ispitivanja grupiraju oko pravca s jednadžbom: I P = 0. (2.). 2.3. dijagram plastičnosti služi i za klasifikaciju sitnozrnatih materijala (vidi poglavlje 2. Casagrande je predložio da se rezultati ispitivanja Atterbergovih granica prikazuju u tzv.4-3.002 mm.4. uzorak se steže sve dok čestice ne dođu u tako zbijenu strukturu da ih te sile više ne mogu zbijati. ws. u postupku sušenja. Kao što ćemo kasnije vidjeti. na mjestu gdje prestaje smanjenje volumena uzorka sa smanjenjem njegove vlažnosti.4-4) Iznad pravca se grupiraju gline. kod uobičajenih laboratorijskih ispitivanja. N 0. Volumen čvrste čestice voda zrak granica stezanja polučvrsto stanje granica plastičnosti vol. Aktivnost gline definira se na slijedeći način I (2.4.4.

4-5.-5. A > 1.25 normalne gline (ilit). Dijagram plastičnosti (A – dijagram).g an g or e 0 0 Propusnost 20 40 wl 60 80 100 Suha čvrstoća. Dijagram aktivnosti gline.4-4. 0.Rudarsko-geološko-naftni fakultet - S obzirom na aktivnost gline dijelimo na (sl. propusnost ( 73 0. 2. stišljivost Slika 2.): A < 0.75 < A < 1. plastičnost.75 neaktivne gline (kaolinit).25 aktivne gline (montmorilonit). = Ip lin Ip ija 0) -2 l w m ja an Mehanika tla ♦ interna skripta 25 . t vi t) Stišljivost. ah pr . Suha čvrstoća 80 ija ez h ko 60 ća ve 40 e in gl A lin 20 .4. 100 nit ) Indeks plastičnosti. Ip [%] tm o 80 rilo on (m ne gli ne no rm al ne 60 gl in e (il it) ak 40 20 ne ak tiv g ne line o ( ka lini 0 0 20 40 60 Sadržaj gline [%] 80 100 Slika 2.

kad se količine određuju vizualno (po volumenu). Identificikacija krupnozrnatih tala (nekoherentnih tala) Izvađeni uzorak materijala rasprostremo na neku ravnu površinu (novine.4. Nakon toga pokušamo odrediti granulometrijski sastav. svrstati ga u klasifikacijsku grupu.2. Tlo je redovito mješavina krupno.4.i sitnozrnatog materijala. Greška može nastati. 2.4. Klasifikacija je proces uspoređivanja tih osobina tla s osobinama grupe u nekom sustavu klasifikacije. nevezano. vezano.1. ploča) i vizualno odredimo kolika je količina (postotak) koje vrste čestica (s obzirom na njihovu veličinu). . a bez sjaja su prah i organske niskoplastične gline. Na terenu se radi o skupu jednostavnih pokusa koji se izvode rukama ili uz pomoć noža. Na terenu. dvije grupe: pijesci i šljunci. Identifikacija je proces određivanja stanovitih osobina tla. dok se odnosi masa (koji se ucrtavaju u granulometrijski dijagram) mogu odrediti tek na temelju vaganja u laboratoriju. koherentno tlo. Tada promatrani uzorak možemo klasificirati tj. nekoherentno tlo. konačno se materijali mogu klasificirati tek na temelju laboratorijskih ispitivanja. pa je i to uzrok moguće greške kod vizualnog procjenjivanja granulometrijskog sastava. boja i sjaj uzorka nam mogu pomoći da ocijenimo plastičnost i sadržaj organske komponente. Prah i treset se ne lijepe za prste. Što su identifikacijski pokusi? Treba razlikovati pojmove identifikacija i klasifikacija.poluuglast. Treba reći da se vizualno mogu odrediti samo odnosi volumena pojedinih frakcija. prvi je korak da se tla razdijele obzirom na na dominantna zrna: . Ona je prvenstveno vizualna.uglast. Ustanovljavamo slijedeće: Lijepljenje za prste.pojedinačna zrna vidljiva prostim okom (dogovorno.3. Identifikacija i klasifikacija tla 2. mutan sjaj kod gline srednje plastičnosti. Sjaj određujemo zarezivanjem površine grumena slabo vlažnog do suhog materijala.poluzaobljen. odnosno je li materijal dobro. 2. . Za šljunak i krupni pijesak se vizualno to uglavnom može odrediti.4. Miris. primjerice. slijedeći korak je odrediti oblik zrna: . .pojedinačna zrna nevidljiva prostim okom (dogovorno.zaobljen. d < 0. Identifikacijski se pokusi obavljaju na terenu i u laboratoriju. dok za sitnije materijale ne može. Identifikacija sitnozrnatih tala (koherentnih tala) Na terenu uzimamo među prste malo vlažni uzorak tla. S obzirom na miris. pa postoje dodatni kriteriji za određivanje klasifikacijske grupe. a traže se odnosi u masama. Za identifikaciju na terenu potrebno je određeno iskustvo osobe koja je obavlja. jednoliko ili loše graduiran. dvije grupe: prah i glina. Ako se uzorak lijepi za prste.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 2. Utvrdimo li da prevladavaju krupnija zrna. svježe Mehanika tla ♦ interna skripta 26 . Voštan sjaj se javlja kod gline visoke plastičnosti. d > 0. Služe za svrstavanje uzoraka u klasifikacijske skupine.060 mm) ⇒ sitnozrnato. . radi se o glini ili o organskoj glini.060 mm) ⇒ krupnozrnato. kod određivanja granulometrijskog sastava. na temelju čega se određuju daljnja terenska i laboratorijska ispitivanja. Budući da terenski pokusi mogu dati samo ocjenu traženih osobina.

Mehanika tla ♦ interna skripta 27 .4. imati zemljan miris ili mirisati po organskoj truleži. ruka se stisne. .polučvrsto – može se gnječiti. Kad se voda pojavi. Ako je uzorak suh. Kuglica se stavi na dlan. CaCO3. dugo: > 5 %.šumi jako. često kažemo i da su to inženjerska svojstva. Radi se. Jedinstvena klasifikacija U nas je uobičajena tzv. Sve su one bazirane na istim principima kao i jedinstvena klasifikacija.ne šumi: < 1 % težinskog udjela. o svrstavanju materijala tla u grupe sličnih svojstava. drobe se valjčići od 3 mm. jedinstvena klasifikacija koja materijale dijeli prema veličini zrna. Pokus se provodi tako da se na površinu uzorka kapne nekoliko kapi solne kiseline i prati reakcija. Treba reći da se.4. Za nju je potrebno provesti relativno jednostavna laboratorijska ispitivanja kao što su sijanje.4. . ne mogu odrediti svojstva materijala. Brza je reakcija kod prašinastih i niskoplastičnih materijala. a sitnozrnate još i prema plastičnosti. Razradio ju je Arthur Casagrande (1948). samo na temelju klasifikacijske grupe.lako gnječivo – može formirati valjčiće tanje od 3 mm.1. ali malo tanji se drobe. koje su bile povezane s poznatim institucijama za standardizaciju kao što su DIN. slabo: 1÷2 %. interesantna su prvenstveno svojstva materijala za iskope i građenje. Sadržaj kalcijevog karbonata. Drugom rukom lagano udaramo s donje strane po ruci koja drži kuglicu i čeka pojavu vode na poravnatoj površini kuglice. British standard. dakle. Čemu služi klasifikacija tla? Klasifikacija tla je već više puta spominjana. Konzistentno stanje određuje gnječenjem uzoraka među prstima.4. . . .4. Tada uzorak ima i karakterističnu tamnu do crnu boju. 2.4. pa raširi i promatra brzinu nestajanja vode s površine kuglice. ali su nastojale u svoje klasifikacijske sustave uvrstiti grupe materijala koje su karakteristične za «njihova» tla.Rudarsko-geološko-naftni fakultet zarezana površina gline može biti: bez mirisa.teško gnječivo – valjčići od 3 mm se ne drobe. norme ISO 14688 (1997) i ISO 14688-2 (2000). pa je još zovu i AC-klasifikacija.2. Niska je za sve ostale materijale.šumi jače. o čemu će biti riječi nešto kasnije. Klasifikacijske grupe nam služe da ocijenimo raspon vrijednosti u kojemu se rezultati pokusa mogu kretati (da ne pravimo grube greške). Materijal se izmiješa s vodom u veličini loptice za stolni tenis tako da bude u lakognječivom stanju. Kasnije su se pojavile još neke klasifikacije. Još jedan dodatni pokus koji se ponekad provodi daje podatak o količini kalcijevog karbonata u sastavu čestica. ne predviđa se vlastiti sustav klasifikacije već će eurokodovi preuzeti sustav koji predlaže Međunaroda organizacija za normizaciju – ISO. a gornja se površina poravna nožem. Reakcija na potresanje. Nonveiller (1981): . areometriranje i Atterbergove granice.čvrsto konzistentno stanje – uzorak se mrvi u male komadiće. već treba obaviti i odgovarajuće terenske i laboratorijske pokuse. visokoplastičnih materijala. AFNOR (Francuska) i ASTM (SAD). Suha čvrstoća. . Velika je čvrstoća glinovitih. a srednja kod glina srednje plastičnosti. pokušavamo prstima stisnuti grudicu materijala. Što se tiče novih evropskih propisa za građevinarstvo – eurokodova (za geotehniku Eurokod 7). Kao što je već rečeno. pa slijedi: . Klasifikacija tla 2.žitko konzistentno stanje – ne može se valjati (blato).šumi kratko. 2. . kratko: 2÷4 %.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

Važno je uočiti da su dosadašnje klasifikacije tla tretirale samo već poremećeno tlo. Takav pristup vuče porijeklo još od Atterberga koji je bio geokemičar i određivao je svoje granice da razvrsta materijale tla za keramičku industriju. Jedinstvena klasifikacija3 tla ima (prema Nonveiller, 1981): a) Oznake glavnih grupa materijala tla; klasificiraju se u grupe prema veličini zrna na (u zagradama su odgovarajući međunarodno usvojeni simboli, koji uglavnom dolaze iz engleskog jezika): - šljunak (gravel – G), - pijesak (sand – S), - prah (sand – M4), - glina (clay –C) i - organsko tlo (organic soil – O), - treset (peat – Pt). Granice materijala se određuju prema dominantnim razredima zrna, a koji su navedeni u tablici 2.3-1. b) Za krupnozrnata tla se uvode i dopunske opisi, prema graduiranosti i količini sitnih čestica, iz čega slijede i dopunske oznake: - dobro graduirano (well – W), - dobro graduirano s dovoljno sitnih čestica da veže krupna zrna (with clay – C), - slabo graduirano, nedostaje neki razred zrna, nema sitnih frakcija (poor – P), - slabo graduirano, s mnogo prašinastih čestica (fines – Fs), - slabo graduirano, s mnogo glinovitih čestica (fines, clay – Fc), - jednolično graduirano, jednozrnato, malo sitnih čestica (uniform – U). Za krupnozrnate materijale se opis dobiva kombinacijom osnovne grupe i dopunskih opisa (iz a i b), pa tako imamo i simbole materijala za razne šljunke: GW, GC, GP, GFs, GFc i GU. Tako se isto dobije i za pijeske, što ukupno čini deset grupa. c) Sitnozrnata tla se svrstavaju u klasifikacijske grupe prema plastičnosti i to prema vrijednosti granice tečenja, wL: - wL < 35 % , niskoplastično tlo (low – L), - 35 < wL < 50 %, srednjeplastično tlo (intermediate – I), - 50% < wL , visokoplastično tlo (high – H). Materijali iznad A-linije u dijagramu plastičnosti (sl. 2.4.-4) su gline, a ispod, prahovi i organske gline. Za sitnozrnata tla se opisi dobiju kombinacijom iz a) i c), pa su tako i simboli ML, MI i MH te CL, CI, CH, a za organsko tlo je OL, OI i OH. Ove grupe, s krupnozrnatim materijalima, daju ukupno 20 grupa. Američki standard (ASTM, D-2487) i danas uvažava jedinstvenu klasifikaciju, s time da nema krupnozrnate materijale tipa Fs i Fc, a kod sitnozrnatih, srednje plastičnosti (I). 2.4.4.3. Klasifikacija prema ISO 14688 (1997) i ISO 14688-2 (2000) Kao što je već rečeno, Međunaroda organizacija za normizaciju – ISO, s ciljem klasificiranja tla, je izdala norme ISO 14688 (1997) i ISO 14688-2 (2000). To su još uvijek nacrt norme i prednorma, pa tako nemaju punu snagu. Također su primijećene neke nedosljednosti. Naime, ISO 14688 (1997) razlikuje pet stupnjeva plastičnosti: nisku (L), srednju (I), visoku (H), vrlo visoku (very high – V) i ekstremno visoka (extremely high – E) (sl. 2.4-6.). S druge strane, ISO 14688-2 (2000) ima samo tri stupnja plastičnosti (tablica 2.4-2.). U ovim normama nisu na jasan

Istini za volju, američki standard za klasificiranje, iako se također zove jedinstvena klasifikacija ima neke grupe i oznake drugačije, ali ovdje se držimo opisa kakvi su dani u Nonveillerovoj knjizi, a i kakvi vrijede po hrvatskim normama. 4 slovo M za prah je dao A. Atterberg prema nazivu jednog naselja u Švedskoj (Mo), jer nije u jeziku našao prikladan naziv za materijal između pijeska i gline (prema Šuklje, 1967). Mehanika tla ♦ interna skripta 28

3

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

način predložene klasifikacijske grupe s oznakama kao što je to u jedinstvenoj klasifikaciji. Zbog toga se ovdje navode samo neki elementi klasifikacije po tim normama. Nacrt norme ISO 14688 (1997) slijedi, u stvari, British Standard, BS 5930. Kao i jedinstvena klasifikacija, i ova slijedi svrstavanje materijala prema veličini zrna u ritmu brojeva 2 i 6 (tablica 2.3.-1). Sitnozrnati materijali se klasificiraju na temelju dijagrama plastičnosti (za materijale ili frakcije materijala čija su efektivna zrna manja od 425 µm).

Slika 2.4-5. Primjeri granulometrijskih krivulja, prema draft ISO/DIS 14688-1, sl.1.

Slika 2.4-6. Dijagram plastičnosti prema draft ISO/DIS 14688-1, sl-2.

Mehanika tla ♦ interna skripta

29

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

Na sl. (sl. 2.4.-6.) je prikazan dijagram plastičnosti s odgovarajućim klasifikacijskim grupama za takve materijale. Za krupnozrnate materijale, tipovi graduiranosti se određuju na temelju koeficijenta jednoličnosti, cu i koeficijenta zakrivljenosti, cc (vidi potpoglavlje 2.3.2.5). Tako dijagrame na slici 2.4.-5. opisujemo na slijedeći način: 1 - GLINA, 2 – jednoliko graduirani prašinasti fini PIJESAK, 3 - pjeskovito šljunkovito prašinasta GLINA, 4 – slabo graduirana prašinasto šljunkoviti PIJESAK i 5 – dobro graduiran prašinasti pijesak fini do krupni ŠLJUNAK.

2.5. Geološki uvjeti postanka tla 2.5.1. Procesi u tlu

Ovdje će se o procesima u tlu reći nešto u najkraćim crtama jer su to pojave koje se tretiraju u geoznanostima kao što su to geologija i inženjerska geologija, pa više zainteresiranog čitaoca upućujem na literaturu specijaliziranu literaturu, primjerice, Šestanović (1993). Nama su, sa stanovišta mehanike tla, zanimljivi oni (dugotrajni) procesi koji izazivaju promjene u sastavu zemljine kore. Rezultati tih procesa su: 1. raspadanje stijena; 2. transport produkata raspadanja; 3. sedimentacija transportiranih čestica.
2.5.2. Mineraloški sastav tla

S geomehaničkog aspekta, mineraloški sastav krupnozrnatog materijala tla nema veliki značaj, dok kod sitnih čestica glavne osobine i ponašanje ovise upravo o mineraloškom sastavu. Glina je poluvezana klastična stijena pretežno izgrađena od minerala glina (kaolinit, ilit, montmorilonit), kvarca, klorita, Fe-hidroksida, feldspata, te organskih i drugih primjesa, veličine čestica D < 0.002 mm. Ishodišni materijal postanka glina povezan je s kemijskim trošenjem stijena, a svi ostali procesi nastanka mehaničkog su karaktera. Ako su vlažne, gline odlikuje plastičnost, što je posljedica koloidnog stanja većine minerala koji ih izgrađuju. Različite su boje: - bijele – ako su čiste; - žute i smeđe – od limonita; - zelenkaste – od klorita; - crvene – od hematita; - crne – od organskih materijala. Jedna od bitnih karakteristika glina jest njihova sposobnost bubrenja i skupljanja, što je rezultat ionske zamjene. Ovisno o zamijenjenim ionima, mijenjaju se i svojstva glina. Gline s kalcijskim i magnezijskim ionima bubre tek neznatno, ali ako se ti ioni zamijene ionom natrija sposobnost bubrenja se jako povećava. Mineraloški sastav se reflektira i u aktivnosti gline (vidi 2.3.2.4).

Mehanika tla ♦ interna skripta

30

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

2.5.3. Struktura tla

Struktura tla je raspored čvrstih čestica u tlu. Strukture koherentnih i nekoherentnih materijala tla međusobno se bitno razlikuju. Kod nekoherentnog tla, dominantan čimbenik koji utječe na formiranje strukture tla je gravitacija. Kod koherentnih tala važan je utjecaj ne samo gravitacije već i molekularnih sila. Navode se neki primjeri struktura za idealne kuglice, slika 2.5-1 (prema Nonveiller, 1979):

a)

b)

c)

Slika 2.5-1. Neki primjeri struktura za idealne kuglice: a) jednoliko graduiran materijal, rahla struktura, n = 0,48; b) jednoliko graduiran materijal, gusta struktura, n = 0,26; c) kuglice dvaju promjera, vrlo gusta struktura, n < 0,26 Kod koherentnih tala prevladava utjecaj molekularnih sila. Struktura može biti saćasta ili pahuljasta. Najčešće imamo kombinacije jedne i druge strukture.

LITERATURA: [1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8] [9] EC 7 1994, Eurokod 7. Dio 1. - Opća pravila, Dio 2. – Projektiranje pomoću laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja. Holtz, R. D., & Kovacs, W. D. (1981). An introduction to geotechnical engineering, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey. ISO 14688 (1997), draft international standard, Geotechnics in civil engineering Identification and classification of soil, classification and quatification, International Standardisation Organisation. ISO 14688-2 (2000), Geotechnical engineering - Identification and classification of soils, Part 2: Classification principles and quatification of descriptive characteristics (draft prEN ISO/DIS 14688-2:2001), International Standardisation Organisation. Lambe, T. W. & Whitman, R. V. (1969). Soil mechanics. Massachusetts Institute of Technology, John Willey & Sons, Inc., New York. Morgenstern, N. (2000). Common ground. GeoEng2000. Vo. 1., Melbourne, Australia, 120. Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje građevina. Školska knjiga, Zagreb Šestanović, S. (1993). Osnove inženjerske geologije – primjena u graditeljstvu. Udžbenici sveučilišta u Splitu. Sveučilište u Splitu. Šuklje, L. (1967). Mehanika tal, Univerza v Ljubljani, Fakulteta za arhitekturo, gradbeništvo in geodezijo. Ljubljana.

Mehanika tla ♦ interna skripta

31

Eurokod 7. U njih spadaju: podaci o površinskim i podzemnim vodama (traže se izvori. ako zatreba. Aneks A). spadaju u tzv. Tu pomažu stari urbanistički planovi iz kojih se može doznati slijedeće: prethodna namjena lokacije. Istraživačkim se radovima mora obuhvatiti tlo ispod i oko gradilišta u onoj širini u kojoj ponašanje tla može možda negativno utjecati na građevinske radove. . ravnati prema načelima iz EC 7 1994. Takvi se podaci mogu naći u: geološkim. Istraživački radovi za projektiranje i gradnju.1 Što su terenski istraživački radovi? U ovom se tekstu nastojalo. zbog ograničenog vremena za obavljanje zadatka.bušenja i vađenja uzoraka. a seizmičkim.2. isporučeno gradivo (za nasipe i brane) i radovi u suglasju s onim što je predviđeno ili naručeno. rahlo-zbijeno. lako-teško gnječivo). posredna ili nerazorna ispitivanja. Geofizička ispitivanja možemo podijeliti na geoelektrična i seizmička. Aneks A): prethodna. Mehanika tla ♦ interna skripta 32 5 . Svrha terenskih istraživačkih radova je da se prikupe podaci o tlu. topografskih i geoloških karata daje prve informacije o lokaciji. Provode se u fazama. Tijekom gradnje i izvođenja radova na projektu. sa stanovišta temeljenja i stabilnosti..Rudarsko-geološko-naftni fakultet 3 TERENSKI ISTRAŽIVAČKI RADOVI 3. a geofizička ponekad i u bušotini (down-hole i cross-hole). na površini terena. penetracijske pokuse. Ta su ispitivanja. geofizička ispitivanja u EC 7/3 nisu opisana. Sastoje se od: . za razliku od ostalih ispitivanja. a na temelju brzina Komentar: Iako se spominju kao dio preliminarnih ispitivanja (u EC 7/3. prosječno složene građevine. pa razlikujemo (EC 7/3. Na temelju nerazornih bi trebalo planirati ostala ispitivanja. Kod određivanja svojstava tla mogu pomoći i podaci o geotehničkim ispitivanjima susjednih područja.1 Općenito Pripremni radovi i geofizička ispitivanja.ili prekonsolidirano tlo. u pravilu. Trebaju dati nužne podatke za zahvate u temeljnom tlu i podzemnoj vodi. prije svih. koji.mjerenja osobina tla in situ i . jezera) te podaci o nekim geotehničkim svojstvima tla (normalno. S obje metode se može odrediti sastav slojeva tla po dubini. injženjerskogeološkim i hidrogeološkim kartama te na aerofotogrametrijskim snimcima. prethodna istraživanja na lokaciji i u okolici i prethodno stečena iskustva u tom području. 3. koliko je to bilo moguće. po opsegu dovoljni za zadani projekt. jeftinija od «razornih». bušotine i/ili sondažne jame za uzorkovanje. često se provode određene provjere i dodatna ispitivanja kad treba ustanoviti: kakav je sastav tla. projektna i kontrolna istraživanja. Geoelektričnim se mjerenjima određuje električni otpor tla. odnosno istraživanja za. što često. potoci. brzine mehaničkih valova u tlu. Prethodna istraživanja bi trebalo obaviti stručno lice. nije moguće.geofizičkih ispitivanja. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja (što će se referencirati kao EC 7/3). Ovdje opisan opseg i vrste istraživanja uglavnom se odnose na geotehničke građevine druge kategorije (prema EC 7/1). u odnosu na količinu podataka koje pružaju.2 Geofizička ispitivanja5 3. To su podaci o inženjerskogeološkim karakteristikama terena. in situ ispitivanja i mjerenje razine podzemne vode. Izvode se. inženjer-geolog. Uključuju. Kontrolna istraživanja. Dio 3. na temelju pregleda terena. pogotovo ako se istražuje urbanizirano područje.

dakle. tek na temelju mjerenja na oba načina. Budući da se geofizička ispitivanja temeljito obrađuju u drugim kolegijima. Preko naponskih se elektroda nametne električni potencijal (potencijalno polje) u tlu ispod površine. pa se često. i rijetko se možemo izravno uvjeriti o stvarnom sastavu tla. dok se kod uzdužnih ne mogu odvojiti valovi koji prolaze kroz tlo od onih koji prolaze kroz vodu. pa je tako brzina poprečnih valova odraz svojstava skeleta tla. pa se šire i kroz tlo i kroz vodu. može odrediti uslojenost tla. Iz takvih se podataka mogu odrediti promjene specifičnog otpora u tlu.2-1 Shema geoelektričnih ispitivanja. uzdužni valovi odražavaju svojstva krućeg medija – vode. Vrste mehaničkih valova u tlu su prikazane na sl. da se jedan podatak određuje na temelju više metoda. Shema mjerenja na terenu je prikazana na slici 3. Ne treba zbog toga automatski odbaciti geoelektrična mjerenja jer svaka metoda ima svoje prednosti i mane. nastoji provoditi u istraživačkim radovima. ovdje će se navesti samo njihova osnovna obilježja.2 Geoelektrična ispitivanja Geoelektričnim se ispitivanjem mjeri specifični električni otpor slojeva tla. Provode se tako da se na jednom mjestu. Uzdužni ili longitudinalni valovi se šire zbijanjem i razrjeđivanjem. 3. naziva se redundancija.2.2. gdje jedna kontrolira drugu. a u okolini izvora se mjeri vrijeme nailaska vala (pomoću geofona postavljenih na točno određenim udaljenostima).2. Redundancija se.Seizmička ispitivanja Seizmičkim se ispitivanjima mjeri brzina prolaska mehaničkih valova kroz slojeve tla. generiraju valovi (izvor vala). 3. jer se podaci o tlu i tako određuju uglavnom posredno. baterija mjerni most strujna mjerna elektroda naponska mjerna elektroda polje električnih potencijala u tlu Slika 3. Poprečni su nam valovi. važniji. Kroz tlo se šire trenjem među česticama tla . Ovakav princip. 3. kad je god to moguće. pa s te strane seizmičke metode imaju određenu prednost. Geoelektričnim mjerenjima se može ispitati sastav tla od 30 do 50 m dubine. Te se promjene ponekad uspoređuju sa specifičnim otporima na uzorcima izvađenim iz tla da se dobije točnija slika rasporeda materijala u tlu. Poprečni ili transverzalni valovi titraju okomito na smjer širenja.što kroz vodu nije moguće. jer na temelju njih možemo odrediti neka mehanička svojstva tla kroz koje val prolazi.2-2. Kad je tlo saturirano.2-1. udarom čekića ili eksplozijom. U mjernim se elektrodama mjeri električni potencijal.Rudarsko-geološko-naftni fakultet valova se mogu odrediti i neki mehanički parametri sredine kao što su to Youngov modul elastičnosti i Poissonov koeficijent. Mehanika tla ♦ interna skripta 33 .

modul posmika. Module za veće deformacije možemo ispitati samo na uzorcima tla u laboratoriju. gdje se elekronski mjeri brzina nailaska vala. 3. pa se tako može ocijeniti i ispravnost mjerenja. Mehanika tla ♦ interna skripta 34 . Podaci se trenutno obrađuju u računalu. Mjerenja u bušotinama se provode rijetko i uglavnom kod vrlo zahtjevnih projekata (sl. ova metoda nje pogodna za tlo gdje su krući slojevi iznad mekših. primjerice. za veće pomake su moduli manji. primjerice. gdje je lako odrediti put vala (udaljenost između dvije točke). Valovima na putu često stoje neke prepreke. U pravilu. ali i «ubrzivači valova» kao što su vodovodne i slične instalacije. G: G = ρ vs2 . 3.2-3 Shema seizmičkog refrakcijskog mjerenja. Treba reći da je ponašanje tla nelinearno. Kao što je već rečeno. Mjerač brzine valova tada mjeri nailazak upravo takvog vala. što olakšava interpretaciju mjerenja. a to su stotinke milimetra. pa ovaj modul posmika vrijedi samo za razinu deformacija koja odgovara seizmičkim valovima.2-4 i 3. transverzalno titrajući u vertikalnom smjeru. udar geofoni pojačalo računalo smjer vala reflektirani val u prvom sloju reflektirani val u drugom sloju Slika 3. Iz brzine poprečnih valova. možemo odrediti. vs. Shema površinskog seizmičkih refrakcijskih mjerenja je prikazana na sl. Valovi se na granicama slojeva odbijaju ili/i ogibaju (refleksija i refrakcija) i stižu u geofone na površini.Rudarsko-geološko-naftni fakultet površinski val uzdužni val smjer kretanja vala zgušnjavanje i razrjeđivanje u smjeru kretanja vala poprečni val smjer kretanja vala čestice titraju okomito na smjer kretanja vala Slika 3. ali se danas i to rješava.2-3. Važno je da izvor vala proizvodi jasno izraženi val. tj. na osnovi seizmičkih ispitivanja se mogu odrediti i mehaničke karakteristike tla. Zbog toga se seizmička mjerenja obavljaju i s površine u geotehničku bušotinu (down-hole) i između dviju bušotina (cross-hole). a te se informacije obrađuju u računalu.2-2 Vrste mehaničkih valova u tlu. karotažnih mjerenja (primjenom radioaktivnih izotopa).2-5). Gustoće tla se mjere pomoću tzv. Zbog toga moramo nastojati izvaditi kvalitetne uzorke tla. gdje je ρ gustoća tla.

cijev injektirano pu tv va alo izvor valova 3-D mjerač brzine valova Slika 3. jedino se u pokusu krilnom sondom izravno određuje čvrstoća tla.1 Općenito Iz nekih je materijala praktički nemoguće izvaditi neporemećeni uzorak. a djelomično i pijesci. pa se na temelju tako velikog broja podataka i usporedbi s mjerenjima na izvedenim objektima određuju korelacije s parametrima potrebnim za projektiranje kao što su moduli i čvrstoće.3.2-4 Down-hole mjerenje brzine nailaska valova.Rudarsko-geološko-naftni fakultet osciloskop input okidač vertikalni impuls električni okidač 0.3 Mjerenje osobina tla in situ 3. Za korelaciju se često kaže da je bolje nego ništa («correlation is better then nothing»). osciloskop input okidač vertikalni impuls mjerač vertikalne brzine smjer kretanja valova 3-D mjerač brzine plast. od SAD-a do Japana. Od in situ ispitivanja koje ćemo ovdje navesti. pa je preporučljivo rezultate komparirati s istovrsnima na uzorcima u aparatima u laboratoriju (princip Mehanika tla ♦ interna skripta 35 . 3.2-5 Cross-hole mjerenja brzine nailaska valova.). primjerice. ali i kod njega nisu do kraja definirani rubni uvjeti. Zbog toga se mehanička svojstva takvih materijala određuju uglavnom posredno. cijev injektirano izvor valova Slika 3.6 m plast. ali je ona često i jedini izvor podataka o parametrima. na temelju dinamičkog ili statičkog prodiranja stardandiziranog šiljka ili cilindra u tlo. to su prvenstveno šljunci. niti uvjeti dreniranja (o čemu će biti više riječi u poglavlju 9. Takvi se pokusi provode u velikom broju po cijelom svijetu.

stalnom brzinom (od 2 cm/s).plosnati dilatometrom. specifični otpor stošca (sila na stošcu podijeljena s njegovom površinom)..qc . Statički penetracijski pokus je precizniji od SPT-a jer se uvjeti izvođenja pokusa mogu bolje kontrolirati. tab. jedinični koeficijent trenja: fs / qc (za istu dubinu). 1995).2 Statički penetracijski pokus i piezokon (cone penetration testing. Mjeri se sila utiskivanja stošca i plašta (s dvama osjetilima za silu (1) i (2). Od ispitivanja koja se navode u EC 7. DMT i .. 3. .5 α < 0.3-1: Eoed = α .7 < qc < 2 (MPa) ML . pa se tlak u vodi.standardni penetracijski pokus (SPP. . organska glina: qc ≥ 2 (MPa) qc < 2 (MPa) qc ≥ 2 (MPa) qc < 2 (MPa) qc > 2 (MPa) qc < 1.R1 . razlikuju se nekoherentni od koherentnih materijala.3-1). Stožac se utiskuje relativno polagano.. Mjerenjem tlaka u vodi. CPTU može poslužiti i za određivanje koeficijenta konsolidacije (Lancellotta. a otpor plašta je razlika očitanja između (1) i (2).. specifični otpor plašta (sila na plaštu podijeljena s površinom plašta). qc (3.statički penetracijski pokus i piezokon (oznaka. Ako je. . Ovi drugi su slabopropusniji. a to su: . CPT(U)) Ovaj se pokus ne izvodi u bušotini već sa samostalnim uređajem. Jedan primjer korelacijske veze edometarskog modula tla i specifičnog otpora stošca naveden je i u dodatku EC 7.presiometarski pokus. Otpor prodiranju šiljka mjerimo na osjetilu (2).visoko plastična glina MH .7 (MPa) 0.5 36 .5 < α < 4 1 < α < 1.5 < α < 3 α=2 α = 1. . sporo disipira (raspršuje). iza konusa. Osim toga. .visokoplastičan organski prah: Pt-OH .nisko plastična glina: qc ≤ 0. pohranjivati i prikazivati pomoću računala. sve se veličine i zapis mogu pratiti preko elektronskih uređaja.mjerenja u podzemnoj vodi. SPT). 3. osim određivanja razine podzemne vode. ugrađeno i osjetilo za mjerenje pornog tlaka. eng. 3.treset i visokopl.4 2<α<4 1.visoko plastičan prah: OL . ovdje će se nabrojiti samo ona in situ ispitivanja koja se kod nas primjenjuju.2 (MPa) qc < 0.: CPT i CPTU) .fs . CL . obrađivati. U tlo se utiskuje stožac standardnog oblika.3-1) Tablica 3.Rudarsko-geološko-naftni fakultet redundancije).. Sl.3..niskoplastičan prah CH . eng.5 3<α<6 1<α<2 2<α<6 1<α<2 2<α<8 1. 1972 i EC 7/3). zovemo ga piezokon (piezocone – CPTU). koji nastaje pri utiskivanju sonde. Razlikujemo slijedeće veličine: .3-1 Tablica koeficijenata α (prema Sanglerat.terenska krilna sonda.7 (MPa) 50 < w ≤ 100 100 < w ≤ 200 Kreda: Pijesak: w > 300 2 < qc ≤ 3 (MPa) qc > 3 (MPa) qc < 5 (MPa) qc > 10 (MPa) Mehanika tla ♦ interna skripta 3<α<8 2<α<5 1 < α < 2.

ν .3-2) E = 2 ⋅ (1 + ν ) ⋅Vo ⋅ ∆V gdje je E . 3.33. ∆p /∆V .3-2).Rudarsko-geološko-naftni fakultet Otpor šiljka osjetilo za silu (1) Prije zbijanja Poslije Dubina (m) 30 cm plašt osjetilo za silu (2) filtar i osjetilo za porni tlak vrh (stožac) φ = 3.3. (3. volumen ekspandirajuće dionice (ćelije) koji odgovara tlaku po (na početku zone II. Youngov modul tla. Mjere se tlak i bočni pomak membrane (u stvari tla)..3-1 Vrh statičke penetracijske sonde (lijevo) i primjer rezultata statičke penetracije prije i nakon zbijanja tla. 3.3 Presiometarski pokus (Menardov presiometar) Glavni dio presiometra je sonda koja se sastoji od valjka koji u srednjem dijelu ima elastičnu membranu (sl.3-2b). Mehanika tla ♦ interna skripta 37 . poslije zbijanja tla na dubini od 1-2 metra.. Vo . Poissonov koeficijent.. Na dubini do 1 metra otpor šiljka nešto je manji nakon zbijanja tla. Pomoću hidrauličkog uređaja na površini. 3.. Iz slike se može zaključiti da je otpor šiljka.3-2. nagib pravca za zonu II.66 ⋅Vo ⋅ . prikazana je u dodatku 7.A.3-2) iz čega se određuje bočni modul tla. Crta se dijagram naprezanja (tlaka) i promjene volumena ekspandirajuće dionice (ćelije). je nešto složenija nego što je to prikazano na sl.-2. ∆V (3. što tumačimo kao posljedicu vibracija koje se javljaju prilikom zbijanja uzrokujući razrahljenje površinskog sloja. pa izraz (3. puno veći nego prije zbijanja tla. Sonda se upušta u bušotinu čije su stjenke malo šire od sonde. 1990). (sl. Menard preporučuje da se uzme vrijednost ν = 0.. u sondi se povećava tlak. Teorija za Menardov presiometar bazira se na širenju beskonačno debelog cilindra od elastičnog materijala (Das.57 cm Slika 3.) postaje: ∆p E = 2.3-3) Interpretacija dijagrama prema EC 7/3. 3.. b). Sl. pa se Youngov modul tla određuje prema: ∆p . 3... koji djeluje na stjenke bušotine i širi ih.3.

SPT) rupe za zrak kuglica 500 mm rasklopni cilindar 300 mm nož φ 50 mm Slika 3.5 kg s visine od 76 cm. p (a) (b) Slika 3.3-2. a preko bušaćih šipki je spojen s površinom. Mjeri se broj udaraca N da cilindar uđe u tlo Mehanika tla ♦ interna skripta 38 . ćelije. Na najvišoj je šipki “nakovanj” na koji pada malj od 63.4 Standardni penetracijski pokus.Rudarsko-geološko-naftni fakultet bušotina PC šipka promjena volumena pres. 3. pseudoelastično ponašanje zona I. Prvenstveno se rabi za nekoherentna pjeskovita tla. V vodovi zona II. Izvodi se u bušotini. početno opterećenje zona III.3-3 Cilindar za SPP. SPP (standard penetration testing.shema i (b) dijagram opterećivanja. Cilindar. Ovo je najraširenije terensko ispitivanje. 3. plastično ∆V ponašanje ispitna dionica presiometarska sonda ekspandirajuća dionica ∆p V0 p0 tlak u presiometarskoj ćeliji. standardnih dimenzija (sl.3-3) se postavlja na dno (prethodno očišćene) bušotine. (a) Presiometar .3.

Duljina šipke ispod nakovnja [m] > 10 6 . 5.a iz čega slijedi. a ERr je energetski koeficijent za upotrijebljenu opremu. ID.b => Na / Nb = ERr.4 Popravni koeficijent.5. što je omjer energije koja se (neposredno ispod nakovnja) prenosi na potisnu šipku i teoretske energije slobodnoga pada malja.3-2 Popravni koeficijenti za duljinu šipke u pijesku (EC 7/3.3-3 je σ′v = 1. Utjecaj pritiska nadsloja na vrijednosti N u pijesku.75 Utjecaj pritiska nadsloja u pijesku. tako se dobije vrijednost (N1)60 što je vrijednost N popravljena na referentnu energiju ERr od 60 % i efektivno vertikalno naprezanje od σ′ = 100 kPa.Rudarsko-geološko-naftni fakultet “jednu stopu” (ili 30cm). kod nekih uređaja malj pada slobodno.a = Nb ⋅ ERr. 5. poslužit ćemo se obrnutom proporcionalnošću između energetskog koeficijenta i broja udaraca (EC 7/3.6 3. 3. Ako imamo uređaj s nekim drugim energetskim koeficijentom. Definira se tzv. Vrijednosti popravnog koeficijenta CN koje su veće od 2. a izražava se u postocima. pojavljuju se različite izvedbe uređaja za spuštanje malja. Vrsta pijeska Normalno konsolidiran Relativna zbijenost ID % 40 do 60 60 do 80 Prekonsolidiran CN za σ′v u [ kPa × 10-2] 2 1 + σ′ v 3 2 + σ′ v 1.1). Naime. iz čega je i CN = 1. Iako se zove «standardni».3-4) (3. Tablica 3.b / ERr. 5. da ga svedemo na 60%.7 + σ′ v Za efektivno naprezanje nadsloja od 100 kPa. Utjecaj prijenosa energije. Utjecaj duljine šipki.3-2 (ako je materijal pijesak).7 0.3-3. koeficijent energije.0 ne bi trebalo primjenjivati (a poželjno je ni one veće od 1. broj udaraca je potrebno korigirati i s tom veličinom. u tablici 3. a kod drugih je vezan užetom koje je prebačeno preko koloture (pa ima dodatno trenje).3-5) gdje je N broj udaraca. S druge strane. Mehanika tla ♦ interna skripta 39 . ERr.10 4. Tab. može se uzeti u obzir tako da se izmjerena vrijednost N pomnoži s popravnim koeficijentom. pa se broj udaraca treba korigirati pomoću koeficijenta iz tab. tada se manja energija prenosi na cilindar. a tada se vrijednost N definira kao normalizirana vrijednost N1. Ako je duljina šipki manja od 10 m.2): Na ⋅ ERr. Zbog toga su. za razne uređaje. zbog povećanja naprezanja s dubinom.2). a za razne koeficijente relativne zbijenosti. referentni broj udaraca N60 što je vrijednost N popravljena koeficijentom energije ERr od 60 %. Tab. izmjereni različiti korekcijski faktori energije. pa prijenos energije s malja na nakovanj nije uvijek jednak. za N60 N 60 = ERr N 60 (3.5). Tablica 3.95 0.00 0. CN iz tablice 3. λ 1.3-3 Popravni koeficijenti CN za efektivno naprezanje uslijed nadsloja pijeska (EC 7/3. Uvodi se tzv.85 0.

brzina okretanja može biti i do 0. međusobno učvršćene pod kutom od 90°.1°/s do 0. prikazana je upotreba rezultata SPT-a za određivanje zbijenosti tla. Mehanika tla ♦ interna skripta 40 . 3. a zatim zakreće s momentom. tako da do sloma tla dođe u nedreniranim uvjetima (tj.3-6) 60 Za ilustraciju. 2).2°/s (6°/min do 12°/min). Krilnu sondu treba okretati stalnom brzinom. izravno u tlo ili kroz bušotinu. u vodi se mogu povećati porni tlakovi). korigirana sa svim gornjim popravnim koeficijentima. zakretni moment RPV površina ine σg kora c raste s dubinom jer i efektivna naprezanja od vlastite težine rastu s dubinom povećanje nedrenirane čvrstoće vlaženjem i sušenjem napr ezan j aut lu o d vlas ti meko. Pokus se izvodi tako da se sonda utiskuje. U mekom koherentnom tlu male osjetljivosti. brzina okretanja u koherentnom tlu treba biti od 0. SPT N30 zbijenost tla 0-4 vrlo rahlo 4-7 rahlo (rastresito) 7-15 srednje zbijeno 15-30 zbijeno >30 vrlo zbijeno 3. Tab.3-4 Prikaz krilne sonde i rezultata ispitivanja.3-4.5 Krilna sonda (određivanje nedrenirane čvrstoće tla na terenu) Krilna sonda se sastoji od četiri ploče (krilca).3-4 Stanja materijala tla prema zbijenosti (draft ISO/CD14688-2. Da se ostvare nedrenirani uvjeti. prašinastoglinovito tlo te te ž z1 σg' od z1 cu od z1 krilna sonda krilca ploha sloma tla h efek t iv n a z z krilca τf = c u d Slika 3. bit će: ERr N 60 = ⋅ λ ⋅CN ⋅ N (3. N60. Tablica 3.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Konačna normalizirana vrijednost.3.5°/s. do zadane dubine. Tab.

p0. prah i pijesak tj. Vrijednost σ'v0 treba procijeniti za svaku dubinu ispitivanja na temelju jedinične težine slojeva tla iznad dubine ispitivanja. DMT je najprikladniji za glinu.1 0. Za interpretaciju rezultata DMT-a treba znati in situ vrijednosti tlaka porne vode. Nedrenirana čvrstoća cu raste s dubinom (sl.5 cf u = µcf v µ ≤ 1. Dodatak G).5 Plosnati dilatometar (DMT) Plosnatim dilatometar (DMT) je sječivo s tankom okruglom čeličnom membranom koja je poravnata s jednom plohom sonde.3-5.6 0.273 ⋅ 3 (3. IDMT.6 0. u tlu nastaje slom. te još jedanput kad se izboči za 1.3.µ 0. (za meku. 3. u0. pa jednadžba ravnoteže momenata glasi: 2 d d 2 ⋅π d + d ⋅ h ⋅π ⋅ ) (3. za tla čije su čestice male u usporedbi s veličinom membrane. Vrijednost u0 treba odrediti za svaku dubinu ispitivanja na temelju mjerenja tlaka porne vode.8 0. a po oplošju d/2.7 0.9 faktor korekcije . normalno konsolidiranu glinu) i 3. cfv. na membranu dok je poravnata s jednom plohom sonde. Neki primjeri za popravne koeficijente za određivanje nedrenirane posmične čvrstoće iz mjerenih vrijednosti.2 0. stratigrafije tla i in situ stanja naprezanja.7 0.3 (UU pokus).2 1.3-7) M = c fv ⋅ (2 ⋅ ⋅ 3 2 4 2 što daje 2M M τ f = c fv = = 0.2. σ'v0.3-8) d d 2 πd  h +  3  Izraz s krajnje desne strane dobije se samo ako je odnos h = 2d (kako traži EC 7/3). M.9 0.µ faktor korekcije . Ispitivanje se provodi tako da se sonda u tlo vertikalno utiskuje (u bušotini). se odupire tlo koje se nađe na obodu krilca. Pretpostavlja se da.6 0. koeficijent horizontalnog naprezanja KDMT i modul elastičnosti EDMT treba izračunati iz sljedećih izraza: Mehanika tla ♦ interna skripta 41 . cfv.3-7) se dobije uravnoteženjem momenata aktivnih sila. Zakretnom momentu.2 0 20 40 60 80 100 120 140 granica tečenja wL 160 180 200 cf u = µcf v µ≤1 0 0. dodatak G. Služi za određivanje: svojstava čvrstoće i krutosti sitnozrnog tla. za normalno konsolidiranu (lijevo) i prekonsolidiranu glinu (desno).3-5 Popravni koeficijent cfv. Vrijednosti izmjerene posmične čvrstoće. i efektivnog vertikalnog naprezanja.8 0. a temelje se na lokalno stečenom iskustvu i povratnim analizama klizanja kosina (iz EC 7/3. i momenata sila otpora po oplošju valjka od tla koji nastaje rotacijom krilca. prije utiskivanja sječiva.3. zbog rotacije krilca. prikazani su na slikama 3. (d/2)/3.4 srednja vrijednost za c f v / σv' 0. Izraz za cu = cfv (jed. pa su posmična naprezanja i na plaštu i na bazama valjka jednaka čvrstoći tla. Određuje se kontaktno naprezanje tla . 3. U tom je slučaju krak sila na dvjema bazama jednak 2.3-4) jer rastu i početna efektivna naprezanja (od vlastite težine tla).4 Ip < 40 % Ip < 40 % 0. prema EC7/3. 3. Ovisnost nedrenirane čvrstoće od početnim efektivnim naprezanjima objašnjena je u 9.1 1 1 0. treba korigirati s popravnim koeficijentom koji treba odrediti na temelju lokalno stečenog iskustva. tj.5 0.p1. Dilatometarski koeficijent materijala. (za prekonsolidiranu glinu).Rudarsko-geološko-naftni fakultet 1. M.5 0.4 Slika 3.3-6.10 mm .3 0.

18 log KDMT Ako se iz gornjih izraza dobije vrijednost RM < 0.p0).Rudarsko-geološko-naftni fakultet IDMT = (p1 . Postoji.6 IDMT ≥ 3.0 KDMT > 10 RM = 0.3-6 Plosnati dilatometar – shema instalacije uređaja.85.36 log KDMT IDMT ≤ 0.3-10) (3. čelična membrana 5 m 0 m P0 P1 95 mm čelična membrana Slika 3.7 (p1 .5 . Dodatak H): (3.32 + 2.u0).RMO) log KDMT.0.6 < IDMT < 3.15 (IDMT . bilo na temelju lokalno stečenog iskustava.14 + 2.u0) / σ'v0.3-7 Plosnati dilatometar (lijevo) i položaji membrane.3-12) Eoed = RM ⋅ EDMT gdje je RM koeficijent koji se procjenjuje.85. uzima se da je RM = 0. RMO = 0. Mehanika tla ♦ interna skripta 42 . pneumatski i električni vodovi uređaj za upravljanje i umjeravanje utisna šipka tlačna cijev tlačna boca uzemljenje dilatometar Slika 3.p0) / (p0 . korelacija DMT-a i edometarskog modula Eoed = dσ′ / dε (tangentni modul) (EC 7/3. KDMT = (p0 . primjerice.14 + 0.6) RM = 0.5 + 2 log KDMT RM = RMO + (2. (3.0 0. bilo iz sljedećih izraza: RM = 0.3-9) (3.3-11) EDMT = 34.

otvorena cijev filtar na vrhu cijevi filtar na vrhu cijevi piezometar (hidraulički. mogu se upotrebljavati samo u slučaju vrlo propusnog homogenog tla i stijene. Ta se mjerenja obavljaju pomoću: . krupan prah otvorena cijev filtar na dnu cijevi piezometar (hidraulički. Postoje hidraulički. ili cijevi s filtrima. Razina vode koja se digne u piezometru je tzv. krupan pijesak bušotina za opažanje. glacijalni nanos. opterećenja ili rasterećenja. a mjeri se razina vode u bušotini. u tlo (nasip. tab. šljunak ili stijena s raspuklinama. 3. električni) Svrha mjerenja mjerenje razine podzemne vode ili raspodjele pornog tlaka i njihovih kolebanja mjerenje promjena pornog tlaka uslijed njegovih kolebanja. Razina podzemne vode ili vodno lice je linija koja povezuje one točke u prostoru (i vremenu).3. pneumatski. Ipak. da se tlak točno izmjeri (što je naročito važno za koherentna tla). električni) filtar na vrhu cijevi piezometar (hidraulički. kao što su bušotine za opažanje i otvorene perforirane cijevi. pneumatski. 14. Prednost zatvorenih sustava je u tome što je dovoljno da i mala količina vode uđe u sondu. uvjeti u temeljnom tlu šljunak.otvorenog sustava i . iskopa. pneumatski. a koji bi trebao odgovarati tlaku iz odgovarajuće strujne mreže. branu) ugrade osjetila za tlak s mogućnošću praćenja tlaka elektronskim putem.6 Mjerenja u podzemnoj vodi Mjerenja u podzemnoj vodi se odnose prvenstveno na mjerenje razine podzemne vode ili pornoga tlaka. crpenja.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 3. Zatvoren sustav je kad se umjesto cijevi. U praksi se upotrebljavaju tri vrste otvorenih sustava: bušotina za opažanje (sa ili bez zacjevljenja). Otvoreni sustavi. najčešći su piezometri s otvorenom cijevi (sl. To nije razina podzemne vode (vodno lice). pneumatski. piezometarska razina iz koje se može izračunati piezometarski tlak (umnožak te visine i jedinične težine vode). pneumatski i električni sustavi zatvorenih piezometara. ovisno o vremenu njihova odziva i svrsi mjerenja (EC 7/3. u kojima je tlak jednak atmosferskom tlaku. Otvoren sustav je kad se u tlu postave otvorene cijevi. učinaka zabijanja pilota. cijevi ili plastičnom crijevu.3-7) što na donjem kraju cijevi imaju filtar.3-5 Podobnost sustava za mjerenja u podzemnoj vodi. kao što je to pijesak. koji sprečava prodor čestica u piezometar. električni) sitan pijesak.1). Piezometarska razina. otvorena perforirana cijev s filtrom od krupnog pijeska ili geotekstila te cijev s filtrom na vrhu i s unutarnjim plastičnim crijevom. električni) piezometar (hidraulički. ili radi praćenja npr.zatvorenog sustava. Tablica 3. glina filtar na dnu cijevi piezometar (hidraulički. gdje nema opasnosti da će čestice tla ući u bušotinu ili cijev. kosina Mehanika tla ♦ interna skripta 43 . električni) sitan prah. pneumatski. To je sustav u kojemu je podzemna voda u izravnom dodiru s atmosferom.

6 bentonitna brtva 1+2 m filtar saturirani pijesak 0. Da se izvadi uzorak iz tla. Mehanika tla ♦ interna skripta 44 . ako treba odrediti svojstva koja su ovisna o strukturi tla. ali su skupi jer je potrebno puno ljudskog rada.Rudarsko-geološko-naftni fakultet betonska brtva cijev d=50 mm nasip od priručnog materijala 0. a isto tako ih pažljivo transporti do laboratorija.2 Vađenje uzoraka iz sondažnih jama Vađenje uzoraka iz sondažnih jama prikazano je na sl. kao što su vodopropusnost. koji može biti smješten na terenu ili u nekom većem mjestu. a u lošijoj varijanti u gazu i parafin (jer se zagrijavanjem mijenja vlažnost uzorka). 3.6 bentonitna brtva ispuna Slika 3.0 m detalj "A" oštar alat cca 30 cm uzorak tla ovdje treba pažljivo odrezati detalj "A" Slika 3. sanduk parafin sondažna jama do 5. potrebno ih je čuvati u temperaturno i vlažnosno kondicioniranom prostoru. Uzorci mogu biti poremećeni (ako ih se ispituje samo zbog klasificiranja tla) i neporemećeni.1 Općenito Uzorci tla su nam potrebni da možemo odrediti sastav i svojstva tla. U pravilu su to najkvalitetniji uzorci. deformabilnost i čvrstoća. na nekoj se dubini. umota se u plastičnu foliju.4. 3. obradi dio tla u obliku kvadra.0 m. Uzorci se mogu vaditi iz sondažnih jama i bušotina.4-1.3-7 Piezometar (otvoreni sustav).4 Vađenje uzoraka iz tla 3. a i sondažne jame se ne kopaju dublje od 5.-1 Vađenje uzoraka iz sondažnih jama. Da se sačuva osnovna struktura uzoraka nakon vađenja.4. nožem i sličnim alatom.4. 3. Uzorci se dalje ispituju u geomehaničkom laboratoriju.

. poremećeni uzorci. Bušenje i vađenje uzoraka iz bušotina Bušenje može biti ručno ili motorno (odnosno. Mehanika tla ♦ interna skripta 45 . ”jezgrenom cijevi”. Buši se pomoću svrdla (sl.4. na traženoj dubini se bušotina prvo dobro očisti. unutrašnji rub noža cilindra. bušiti se može pomoću ručne ili motorne bušaće garniture).4-3. nepristupačnih terena.. 3.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 3. Motorno bušenje. i vade poremećeni uzorci. potrebno je da cilindar zadovolji dva kriterija: 2 2 D −D (3. 3.koeficijent površine (EC 7/3) : C a = v 2 n ≤ 0.4-1) . Samo bušenje se izvodi sa svrdlom ili s tzv. za motorne garniture.4-4).015 .. a umjesto jezgrene cijevi. najveći vanjski promjer cilindra.4-3 b) i cilindra s fiksnim klipom (sl.. maksimalno do 10 m. Dv .4-2). Iako se vade i tzv. Da bi uzorak ostao koliko-toliko neporemećen. Du .. Prvenstveno se rabi za određivanje dubine i sastava slojeva u tlu.15 .. 3. ugradi se cilindar za vađenje neporemećenih uzoraka. Ručno bušenje. Jedna jednostavnija motorna garnitura je prikazana na sl. ručno se bušenje i danas uvelike primjenjuje. bušaći toranj svrdla: ulazi tlo šipke (mogu se dodavati) svrdlo Slika 3. Iako je motorno suvremenije i kvalitetnije.4-2) gdje je: Dn . njihova je kvaliteta slabija nego kod onih vađenih strojno.3. 3.4-2 Vađenje uzoraka iz bušotina – ručna garnitura. Dn (3. zbog cijene i. Ako treba vaditi neporemećene uzorke. Najčešće se neporemećeni uzorci vade pomoću tzv. Dn koeficijent unutrašnjeg otvora: Ci = Du − Dn ≤ 0. tankostjenog cilindra (sl. Služe uglavnom za određivanje slojeva po dubini i za klasifikacijska ispitivanja. Na taj se način dobivaju tzv. unutrašnji promjer cilindra. «neporemećeni uzorci».

Nakon što se uzorak istisne iz cilindra. Neporemećeni uzorci se ugrađuju u laboratorijske uređaje (primjerice. a do ispitivanja se uzorci čuvaju u vlažnoj komori. a H duljina cilindra. ocjenjuje se stupanj očuvanosti uzorka prema odnosu L / H. Stupanj očuvanosti uzorka. Slika 3. U laboratoriju se uzorci istiskuju iz cilindra pomoću preše. ali pažljivo. gdje je L duljina uzorka u cilindru. edometre te uređaje za izravni i troosni posmik). Mehanika tla ♦ interna skripta 46 . Važno je da se uzorci brzo ispitaju (ne kasnije od tjedan dana).Rudarsko-geološko-naftni fakultet kolotura četveronožni toranj vitlo (dizalica) pogonski motor glava s ventilom transmisija stezna glava pumpa isplačni bazen čelični cilindar uvodna kolona Du bušeča šipka 2. tako da je cilindar položen i uzorak klizi u žlijeb.4-3 a) Vađenje uzoraka iz bušotina – motorna garnitura i b) tankostjeni cilindar za vađenje neporemećenih Cilindri s uzorcima se nakon vađenja parafiniraju i prevoze u geomehanički laboratorij.5 mm isplaka Dn Dv jezgrena cijev dijamantna kruna a) b) uzoraka.

Prvi dio sadrži sve rezultate istraživanja u koje su uključene i geološke i inženjerskogeološke značajke istraživane lokacije.4 i Orr & Farell (1999).bušotinske profile s fotografijama jezgri i opisima tla na temelju rezultata laboratorijskih ispitivanja i . 2. pogl. pogl. 3. Geotehnički izvještaj treba sadržavati opis svih terenskih i laboratorijskih radova i dokumentaciju o postupcima terenskih i laboratorijskih ispitivanja.9).5 Prikaz rezultata geotehničkih terenskih i laboratorijskih ispitivanja Izvještaj o geotehničkim istraživačkim radovima treba biti u skladu s EC 7/1. a drugi sadrži izvedene vrijednosti parametara i njihovu ocjenu.4-4 Cilindar s fiksnim klipom.podatke o kolebanju razine podzemne vode u bušotinama. Geotehnički je izvještaj ujedno i dio tzv. Sastoji se od dva dijela. kako je kod nas uobičajeno reći geotehničkim elaboratom. geotehničkog projektnog izvještaja (EC 7/1. 3.rezultate terenskih i laboratorijskih ispitivanja u odgovarajućim prilozima. za vađenje neporemećenih uzoraka. Mehanika tla ♦ interna skripta 47 .Rudarsko-geološko-naftni fakultet 4 5 8 9 6 3 2 7 1 10 Slika 3. Rezultati ispitivanja prikazuju se tzv. . geotehničkim izvještajem ili. Rezultati istraživanja moraju sadržavati i: .

3 cm.vlažna prostorna težina RPV γ 3 γ ( kN/m3 ) GEOTEHNIČKI PRESJEK BUŠOTINE M 1:100 . srednje krupan.aksijalna čvrstoća qu (kPa) . Pijesak.5-2 i 3. W2 ( % ) .6 70 80 40 40 200 0. sitan do srednje krupan. srednje krupan.pojava podzemne vode . sive boje. Uglavnom kompaktan u komadima svijeća.10 6.: 5 Slika 3. te mjestimično razlomljen (uglavnom usljed bušenja). rastresit. sive boje.0 3 γ γd γs Ik Legenda : . tako da se dobije slika podzemlja. vrlo rastresit.4 50 60 30 30 150 0. čvrst.suha prostorna težina d ( kN/m ) . max. tamnosive do crne boje. 3. sitan do srednje krupan.00 4. GP 5 4. slabo graduiran do prašinast.30 >50 30 Pijesak. slabo graduiran do SP/SM prašinast.indeks konzistencije Ik PPV E-170-03-01 Prilog br. dobro graduiran do prašinast. crne boje. trebao bi raditi inženjer geolog. Šljunak. srednje zbijen. Mehanika tla ♦ interna skripta 48 . crne boje. rastresit. maks. Posao povezivanja slojeva i stvaranje slike podzemlja.50 Šljunak. L >50 15. 26 40 14.prirodna vlažnost W0 ( % ) . a da se bušotinski profili nastoje povezati u tzv.8 90 100 % 50 udaraca 50 ( kN/m ) 250 ( kPa ) 1. rastresit. Uobičajeno je da se u bušotinske profile unose rezultati terenskih i laboratorijskih ispitivanja. GP/GM SP/SM GW/GM 2 26 GP/GM 7.Rudarsko-geološko-naftni fakultet U-2 0. vrlo zbijen. organskog mirisa.30 SM 7 RPV PPV 2.00 AC KLASIFIKACIJA MATERIJALA SIMBOL TERENSKO LABORATORIJSKI REZULTATI Pijesak. 3 cm. 3. sitni. slabo graduiran do prašinast.neporemećeni uzorci .40 Lapor. oblog do poluzaobljenog zrna. Mjestimično pokoja valutica šljunka. sitan do srednje krupan. smeđe boje.5-1 Bušotinski profil.2 30 40 20 20 100 0.5-3. 1.atterbergove granice W1. sive boje.30 Šljunak.sive boje. slabo graduiran do prašinast. geotehničke profile.60 5. rastresit. max. kod imalo složenije situacije. oblog do poluzaobljenog zrna. srednje krupan slabo graduiran. organskog mirisa. Mjestimično sitni komadi polutrulog drveta.razina podzemne vode . Šljunak.50 W1 W2 W0 SPT qu 0 0 0 0 0 10 20 10 10 50 0.standardni penetracijski test (SPT) . Primjeri bušotinskog i geotehničkog profila prikazani su na sl. 3 cm. oblog do poluzaobljenog zrna. prašinast.5-1.

10 8.30 3.20 5.70 N=34 CH (1) L SP 11. 2001).Rudarsko-geološko-naftni fakultet LIJEVA OBALA U-2 (164.60 N=38 14.30 RPV S-2 (161.93) 0.5-3 Geotehnički profil za kosinu (u ovom slučaju ujedno i inženjerskogeološki model klizišta.00 4. prema Mihalić. Slika 3.02) 0.00 (1) 1.5-2 Geotehnički profil za približno horizontalno uslojeno tlo.50 4.10 SP-SM N=2 N=22 6.30 7.40 SP-SM GP N=24 SP-SM 7.00 1.40 15.50 (4) N=43 L Slika 3.20 4.60 GP-GM 5. Mehanika tla ♦ interna skripta 49 os upornjaka U-2 SM N=7 GP N=5 GW-GM N=26 GP-GM N=29 N=30 SP-SM N=26 N=33 L N=35 .30 GP GW (1) (2) (2) 2.00 8.

Dio 1.∆v promjena tlaka . Boston EC 7 1994.A-1 Presiometarski dijagram prema EC 7/3. Eurokod 7. Geotechnical engineering.L. M. Geoexpert GTB (2001). Rotterdam.3. Školska knjiga.2 minimum minimum tlak pr Slika 7. E. . [6] Mehanika tla ♦ interna skripta 50 . [5] Nonveiller. Dio 2.L. LITERATURA: [2] [3] [4] [1] Das.B. New York.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 7. – Projektiranje pomoću laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. R. Lancellota.A Dodatak – Određivanje presiometarskog modula prema EC 7 utisnuti volumen Vc+2 Vr Vc+Vr ∆V Vr ∆p V ∆V (V = Vc+ Vr) EM = 2. Dorotea. (1979). (1990). PWS-KENT. Springer-Verlag. Principles of geotechnical engineering. Mihalić. Geotechnical design to Eurocode 7. Zagreb. T.∆p 1.. (2001) Geotehničko izvješće za klizište u ulici sv. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja. S. Balkema.66 pr pLM tlak promjena volumena .F. Mehanika tla i temeljenje građevina. Jakovlje. (1995). sl 4. R. Zagreb Orr. (1999). & Farell.Opća pravila.

mogućnost zbijanja. Mehanika tla ♦ interna skripta 51 . Pri tome se mora uzeti u obzir svrha nasipavanja i zahtjeve moguće konstrukcije koja će se izgraditi na nasipanoj podlozi.2-1. a bliži je mjestu ugradnje nego bolji iz udaljenog nalazišta. otpornost na trošenje. učinke zagađenja. Zato treba podrobno ispitati razna nalazišta materijala u blizini gradilišta. Geolog treba obaviti preliminarna istraživanja terena i pronaći položaje potencijalnih nalazišta. vlažnost i prirodni porozitet. modificirani Proctorovo pokus. Nisu svi materijali tla jednako pogodni za ugradnju. jer su transportni troškovi vrlo veliki. sadržaj organskih tvari.2 Laboratorijsko mjerenje ugradljivosti i zbijenosti materijala 4. kao što su laka punila. ali i određeni otpadni proizvodi. kao što su odabrana jalovina iz ugljenokopa i leteći pepeo.1 Uvod Zemljani se materijali ugrađuju u: nasipe za ceste i željeznice te u kolničke konstrukcije za ceste. Zbijanjem se zemljanom materijalu daju bolja mehanička svojstva tj. topivost. eventualno dodatnih bušotina.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 4 UGRADNJA ZEMLJANIH MATERIJALA 4. 4. krutosti i vodopropusnosti nakon zbijanja. znači najčešće materijal razastrijeti po pripremljenoj podlozi i zbiti ga valjanjem u sloj određene debljine. granulometrijski sastav. podložnost promjenama volumena (gline osjetljive na bubrenje ili materijali skloni urušavanju). “Ugraditi”. s većom energijom zbijanja. često se isplati koristiti zemljani materijal koji je slabije ugradljiv. pa je kasnije standardiziran i tzv. Podaci o standardnom i modificiranom Proctorovom pokusu navedeni su u tab. U prikladne materijale za nasipavanje spada većina prirodnih zrnatih materijala. Ugradljivost zemljanih materijala se ispituje na uzorcima u laboratoriju i na probnim poljima na terenu. također mogu upotrijebiti u nekim okolnostima. a neporemećenim se uzorcima odredi jednoosna čvrstoća. nasipe i konstrukcije za aerodromske piste.1 Proctorov pokus Iskustvo je pokazalo da se materijal različito zbija za razne vlažnosti i energije zbijanja. međutim.2. slijede istražna bušenja iz kojih se vade poremećeni i neporemećeni uzorci koji se klasificiraju. R. U tom se pokusu uzorci zbijaju s kontroliranom energijom i određuje se vlažnost koja daje maksimalnu gustoću tla. Kriterij za odabir materijala. odredi im se prirodna vlažnost. kako bi se odredila količina raspoloživog materijala.R. mogućnost cementiranja nakon ugradnje (npr. koji je prikladan za nasipavanje. “Najpopularniji” način ispitivanja ugradljivosti je Proctorov pokus. kemijsku agresivnost. otpornost na drobljenje. vodoprivredne nasipe i brane. šljaka iz visoke peći). Na reprezentativnim se uzorcima (prema EC 7/1): Atterbergove granice. prijevoza i ugradnje. Energija zbijanja bi trebala odgovarati energiji ugradnje raznih strojeva za zbijanje na terenu. veća krutost i čvrstoća. ali zahtijevaju poseban tretman. nasipe i podloge za temelje objekata. Detaljnija istraživanja uključuju iskop istražnih jama i. Na takvim se uzorcima obavljaju i drugi pokusi kojima se određuju mehanička svojstva materijala kao što su stišljivost i čvrstoća. učinke iskopa. Na takav se sloj treba moći ugraditi novi sloj tla. Strojevi su s vremenom imali sve veću masu. Neki koherentni materijali mogu biti prikladni.Proctor je standardizirao postupak ugradnje uzoraka u laboratoriju koji je približno odgovarao (prema iskustvu) tadašnjim strojevima (krajem tridesetih godina). plastičnost. učinke smrzavanja. Neki se umjetno proizvedeni materijali. temelje se na postizanju odgovarajuće čvrstoće. 4.

2-1) sa zadanom energijoma zbijanja. izraženu pomoću vlažnosti: ρ = (1 − n) ρ s + nS r ρ w (4. Mjerenjem mase materijala prije i nakon sušenja mogu se tako odrediti gustoće vlažnog i suhog tla (ρd) i pridružiti ih odgovarajućim vlažnostima.7 cm sloj tla 10 cm ρd [kN/m] 5 cm ρdMAX w1 w2 w4 w3=wopt w [%] w5 Slika 4.4 3*25 610 modificirani 45.Rudarsko-geološko-naftni fakultet visina pada bat Sr = 100% Sr = 90% 11.0 42.2-1 Podaci o standardnom i modificiranom Proctorovom pokusu težina bata (N) visina pada bata (cm) broj slojeva*broj udaraca bata rad zbijanja (kNm/m3) standardni 25. Rezultat ispitivanja je vlažnost koja odgovara maksimalnoj gustoći suhog tla naziva se optimalnom i pri toj vlažnosti treba ugrađivati Mehanika tla ♦ interna skripta 52 ρs ρw 1+ s ρ wSr . ali različite vlažnosti (po 2% razlike) i zbija u standardiziranom kalupu (sl. Materijal mora potpuno ispuniti kalup. tj. Pripremi se po 5 uzoraka od istog materijala. 4.2-3) su veličine ρw i ρs praktički konstante.5 5*25 2750 Budući da materijal pri zbijanju uvijek ima određenu vlažnost. Odnos između gustoće suhog tla. 4. a višak se ukloni pomoću noža.2-1) iz koje možemo dobiti gustoću suhog tla. U dijagramu zbijanja (tj. vlažnosti i stupnja zasićenosti (Sr) možemo dobiti preko poznate formule (4.2-1). odnosa vlažnosti i gustoće suhog tla) preko ove se formule dobije familija hiperbola u kojima se kao parametar pojavljuje stupanj zasićenosti uzorka (Sl.2-2) (4. Tablica 4.2-3) U izrazu (4.2-1 Skica Proctorovog uređaja i dijagram zbijanja (ovisnost gustoće suhog tla o vlažnosti.2-1) ρ d = (1 − n) ρ s ⇒ n = 1 − w= mw nS r ρ w = ⇒ ρd = md ρd ρd ρs (4.0 30. određivanje optimalne vlažnosti). zbijanjem se zapravo “istjeruje” zrak iz pora.

2 Određivanje kalifornijskog indeksa nosivosti (California bearing ratio – CBR) U cestogradnji je uobičajeno ispitivanje i čvrstoće materijala tzv. .2 2 1. umjesto ploče s opterećenjem postavi ploča s rupom kroz koju u uzorak može Mehanika tla ♦ interna skripta 53 . U kalup se ugradi uzorak prema Proctorovom postupku. 4. a relativno neosjetljive na promjenu vlažnosti.Rudarsko-geološko-naftni fakultet takav materijal u nasip.karakteristični oblik Proctorove krivulje pojavljuje se uglavnom samo kod koherentnih materijala i mješavina koherentnih i nekoherentnih materijala. . CBR pokusom kojim se određuje kalifornijski indeks nosivosti tla (California bearing ratio). Nakon 4 dana na uzorak se. 1986). Slika 4. ρd [t/m3] 2.najbolje se može zbiti granulirani materijal s ispunom od sitnih čestica.2-2 Prikaz odnosa vlažnosti i gustoće suhog tla za razne materijale (prema Monahan. ali tako da ρdmax ne odstupa za više od 5%.krupnozrnati materijali bez sitnih čestica su dobropropusni. Na površini uzorka je za to vrijeme ploča određene težine koja vrši pritisak na tlo. Uzorak se potopi u vodu i pusti da upija vodu (buja) 4 dana (za bolji kontakt tla i vode u dno se kalupa ugrađuje porozna ploča).2. pa kod većih vlažnosti nema promjene gustoće jer višak vode brzo izlazi iz tla.4 1. Uglavnom se dozvoljava da vlažnost pri ugradnji varira. 2.8 1.67) (1) i (5) dobro graduirani krupnozrnati materijal sa dosta prašinasto-glinovitih čestica.4 suha gustoća. . (6) i (9) niskoplastična “mršava” glina. a u pravilu se rabi kod kolovoznih konstrukcija.6 1. dobro graduirani materijali mogu postići veću zbijenost od jednoliko graduiranih jer sitnije dobro ispunjavaju prostor među krupnim česticama. uopće.prašinasti materijali su znatno osjetljiviji na promjenu vlažnosti od glinovitih i daju se bolje zbiti. Iz gornjeg se dijagrama može zaključiti: . . (4) i (8) prah.čiste su gline jako osjetljive na energiju zbijanja. (7) i (10) visokoplastična “masna” glina. (2) i (3) čisti pijesak.2 3 5 7 9 11 13 15 17 19 21 23 25 27 29 31 33 vlažnost zbijanja [%] gline su osjetljive na promjenu energije prahovi su jako osjetljivi na vlažnost stupanj zasićenosti je 100% (za Gs=2.

a zbija ježevima ili valjcima. σnB = 10300 kN/m2 .7 cm uzorak 15.2-4. mjerodavna je vrijednost CBRA. 4.3 Ugradnja i kontrola ugradnje in situ 4. Bilježe se: sila na klipu i dubina utiskivanja klipa u uzorak.5 mm (A) i 5. Optimalan je broj prijelaza od kojega se suha gustoća tla više bitno ne povećava.0 cm (brzina utiskivanja klipa je 1 mm/min.3.95 mikrometar za mjerenje slijeganja prstenasta ploča mjerna linija σ/w σ [kN/m2] B A σ2 σ1 25 25 mm 0 O1 w [mm] 12. Mjeri se povećanje gustoće tla s brojem prijelaza stroja za zbijanje (sl.2-5. Ako ponovno ispitivanje pokaže isti rezultat. ispitivanje treba ponoviti. Mehanika tla ♦ interna skripta 54 . Materijal se nanosi u slojevima. Mjerodavne su vrijednosti čvrstoće kod 2. σnA =6900 kN/m2 i kod 5. Materijal se ugrađuje pri optimalnoj vlažnosti.Rudarsko-geološko-naftni fakultet prodirati klip promjera 5.0 mm (B).) (4. razastire dozerom. Odgovarajuće vrijednosti za naprezanja za standardni materijal su: kod 2.5 mm. CBR A = 100 6900 σ B (kN / m 2 ) CBR B = 100 10300 σ A (kN / m 2 ) [%] [%] (4.3-1).0 mm. Ako je vrijednost CBRA veća od CBRB .2 cm Slika 4.) Ako je vrijednost CBRB veća od CBRA . Duljina probnog polja mora biti najmanje 15. mjerodavna je CBRB . 4.0 m.2-1 Presjek kroz uređaj za ispitivanje CBR-a i dijagram prodiranja klipa. Primjenjuje se ista tehnologija razastiranja i zbijanja kakva će se kasnije koristiti kod masovnih radova. Kod većih se radova tehnologija zbijanja zemljanih materijala ispituje na probnom polju. Vrijednost CBR određuje se prema izrazima: P klip koji se utiskuje u uzorak 4.1 Probno polje Koherentni materijal. Podloga probnog polja mora biti poravnata i uvaljana.

h = 25 cm 6 7 8 broj prijelaza strojem Slika 4. h = 40 cm debljina sloja.2. > 15 m > 15 m 1. na terenu se provode stalne kontrole zbijenosti ugrađenog materijala. Iz poznate mase iskopanog materijala (vlažne i suhe) odrede se vlažnost.3.1 Mjerenje gustoće tla pomoću kalibriranog pijeska. Kroz lijevak se pijesak upusti u rupu.Rudarsko-geološko-naftni fakultet ~ 6 m h = const. Volumen se određuje tako da se iznad rupe postavi posuda s kalibriranim pijeskom.3 -1 Prikaz ispitivanja na probnom polju.9 ρd [t/m3] 1. Nekoherentni materijali.5 0 1 2 3 4 5 debljina sloja. Kod nekoherentnih su materijala postupci slični samo što se. pa se iz razlike volumena (prije i nakon upuštanja pijeska) može odrediti volumen rupe. zbog krupnoće zrna. Pomoću manjih cilindara (100 do 1000 cm3. gustoća i suha gustoća ugrađenog materijala.7 1. Na staklenom balonu je podjela u jedinicama volumena. pa se popunjavaju sitnozrnatim materijalom. Za mjerenje gustoće zbijenog tla se iskapaju jame koje se ispunjavaju vodom (prethodno se razastre plastična folija). 4.6 1. ovisno o najkrupnijem zrnu) se vade uzorci s površine zbijenog sloja. Određuju im se vlažnost i suha gustoća. 4. U nasipu se iskopa rupa (do 3 dm3).3.2.3-2 (To je obično jednoliko graduirani kvarcni pijesak kod kojeg zrna zauzimaju praktički jednaki volumen u rahlom i zbijenom stanju.). površine ne mogu dobro izravnati. Iskopani materijal je uzorak kojemu treba odrediti volumen. sl. 4. Mehanika tla ♦ interna skripta 55 . Mjerenje gustoće in situ Da se provjeri kakvoća zbijanja.8 1.

ispunjena kalibriranim pijeskom Slika 4.3. na temelju radioaktivnog zračenja. 4. Kad je potrebno obaviti veliki broj pokusa.Rudarsko-geološko-naftni fakultet stakleni balon kalibrirani pijesak ventil lijevak metalna ploča rupa. princip rada densimetra bazira se na gama zračenju cesiuma 137 u ispitivani materijal. a gusti će materijal apsorbirati veliki broj zraka. U vlažnom materijalu će se registrirati veliki broj sudara.3-2 Određivanje zbijenosti tla pomoću kalibriranog pijeska. Dio zračenja će proći kroz materijal (tlo) i registrirat će ga GeigerMüllerov brojač na dnu densimetra. mjeri gustoću medija kroz koje zrake prolaze. Neutrone s velikom energijom usporavaju sudari s atomima vodika u vlažnom materijalu. Mehanika tla ♦ interna skripta 56 . americij(241)-berilijski izvor zračenja emitira neutrone. Detektor u uređaju registrira samo neutrone niske energije.3-3 Određivanje zbijenosti tla pomoću nuklearnog densimetra. detektor nailaska fotona putovi fotona izvor zračenja Slika 4. Za određivanje gustoće. često se koristi i uređaj koji s površine.2. pa je prije početka mjerenja takav uređaj potrebno umjeriti i usporediti s neporemećenim uzorcima. Za određivanje vlažnosti. On međutim daje samo relativni odnos između gustoća na pojedinim mjestima.2 Mjerenje gustoće tla pomoću nuklearnog densimetra. Kroz materijal male gustoće će prolaziti više zraka (veći broj).

3-4). za razna opterećenja.3. Plate loading test). tlo mora imati vlažnost i zbijenost koja približno odgovara prosječnom stanju u sloju koji se ispituje. Bilježi se slijeganje (preko mikroure). Mora biti dobar kontakt ploče i tla po cijeloj površini. Ovo je ispitivanje u nas često rabi za ispitivanje kakvoće zbijanja materijala za prometnice. Slijeganje ploče se mjeri s mikrouricama koje su pričvršćene na šipkama što su “usidrene” u zoni koja nije pod utjecajem slijeganja ploče.. Dodatak I. P. (4. Opterećenja se mogu kombinirati s rasterećenjima.. oslonac oslonac mikroura hidraulična preša (sila P) kružna ploča šipka d = 30 cm temeljno tlo Slika 4. ∆s .3 Pokus kružnom pločom Često se kakvoća ugradnje kontrolira i preko krutosti sloja. 4. Budući da su potrebne velike sile. s.3-4 Pokus kružnom pločom. a odupire se o dno nekog građevinskog stroja ili kamiona.. modul slijeganja probnom pločom (EC 7/3.. d . Promjer ploče nije standardiziran. pokusom s opterećenenom kružnom pločom prema EC7/3 (pog. Dijeljenjem P s površinom ploče dobijemo kontaktno naprezanje. Mehanika tla ♦ interna skripta 57 . Obično se određuje tzv. ako se očekuju osjetne povratne deformacije.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 4. slijeganje za ∆p.2): ∆p π ⋅ d E PLT = (1 − ν 2 ) . odabrani raspon kontaktnog naprezanja. najčešći je promjer ∅ 30 cm (sl. promjer ploče. Opterećena ploha mora biti očišćena i zaravnata.. ploča se utiskuje hidrauličnom prešom. s oko deset inkremenata jednakog intenziteta. Ploča se opterećuje u inkrementima.3-1) ∆s 4 gdje je: ∆p . p. Pri svakom inkrementu opterećenja se pričeka neko vrijeme da se slijeganje umiri.. 11.

probnih polja i terenskih ispitivanja služe za određivanje tehničkih uvjeta za ugrađivanje zemljanih materijala koji trebaju sadržavati: -vrstu materijala. T. Geotechnical design to Eurocode 7. Školska knjiga. (1995).0 do 15. Balkema.L. – Projektiranje pomoću laboratorijskih ispitivanja i Dio 3.3. Monahan. Tablica 4. Dio 2. Korištenje rezultata Proctorovog pokusa i terenskih ispitivanja Rezultati Proctorovog pokusa. E. M. . (1986).0 1. Dio 1. [5] Nonveiller. Lancellota. Zbijanjem treba postići 95 do 98% maksimalne gustoće dobivene Proctorovim pokusom.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 4. -minimalni broj prelazaka stroja za zbijanje. zaglađivanje površina koherentni materijali 15 do 25 koherentni i nekoherentni materijali 20 do 50 nekoherentni materijali i nasipi od krupnog drobljenca sitnozrni materijali i koherentni materijali razni materijali (manje količine radova) 60 do 2000 do 50 10 do 40 [1] Das.0 VRSTA ZEMLJANOG MATERIJALA DEBLJINE SLOJA (cm) 15 do 45 GLATKI VALJCI JEŽEVI bodlje 15-20cm VALJCI S GUMENIM KOTAČIMA VIBRACIJSKI GLATKI VALJCI VIBRACIJSKI JEŽEVI VIBRACIJSKE PLOČE I EKSPLOZIVNI MALJEVI LITERATURA: [2] [3] [4] [6] 3. Zagreb Orr. Eurokod 7. -granulometrijski sastav (gornja i donja granica).. (1999). -najveću dopuštenu debljinu sloja pri zbijanju.0 do 20. R. J. John Wiley & Sons. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja. Mehanika tla ♦ interna skripta 58 .3-1). (1979). New York. Principles of geotechnical engineering. Mehanika tla i temeljenje građevina.3-1 Preporuke za odabir stroja za zbijanje prema vrsti materijala: VRSTA STROJA MASA STROJA (t) 1 do 18. Boston EC 7 1994. E.Opća pravila. -donju i gornju granicu vlažnosti te najmanju dozvoljenu gustoću ugrađenog materijala. & Farell. -osnovne osobine strojeva za zbijanje (tab. (1990). Rotterdam.F.0 mali strojevi kamena podloga.0 8. drobljenac.0 do 50.0 5. PWS-KENT.B. Geotechnical engineering.L. R. Construction of and on compacted fills. 4. Springer-Verlag.0 do 15.

1-1.0 Sr = 1. pa 5. primjerice. prelazi u hc = 2 ⋅T r ⋅γ w (5. To je ilustrirano na sl. a djeluje po obodu cjevčice. potpuno suhim ili potpuno zasićenim tlom. tlak je jednak atmosferskom).0 porni tlak u kapilarnoj vodi. gdje se pokazuje u kakvim se oblicima voda pojavljuje ispod površine tla.0 kPa (tj. u < 0 razina zatvorene kapilarne vode. gdje počinju potpuno vodom zasićene pore (Sr = 1.1-2). 5. u > 0 Slika 5.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 5 VODA U TLU 5. Prava razina podzemne vode nije. kada ne ispunjava potpuno kažemo da je tlo djelomično zasićeno (parcijalno saturirano). dakle.03 K[cm] d (5.1-3) Ako uvrstimo ranije navedene numeričke vrijednosti. Taj stupac je «obješen» svojom težinom na stjenke cjevčice preko površinske napetosti vode T [75⋅10-6 kN/m].1-1) 3 gdje je r = d/2 polumjer cjevčice. Može ih ispunjavati potpuno ili djelomično. Iz ravnoteže vertikalnih sila dobije se: π ⋅ r 2 ⋅ hc ⋅ γ w = 2 ⋅ T ⋅ r ⋅ π ⋅ cosψ (5. d površina tla razina adhezivno vezane vode razina otvorene kapilarne vode.1-1 Pojavnost vode u tlu. To nije razina na kojoj se pojavljuje voda već razina na kojoj su porni tlakovi jednaki atmosferskima. slijedi hc = Mehanika tla ♦ interna skripta 0.0 (zasićenost pora 100%) porni tlak u kapilarnoj vodi.1-2. u kapilari uronjenoj na razini podzemne vode (na desnoj strani slike). u = 0.1 Pojavnost vode u tlu i kapilarnost Voda u tlu se nalazi u porama. 5. Vrlo je često važno u tlu prepoznati razinu podzemne vode.0). Sr < 1. Iznad te razine porni su tlakovi manji od nule kao što bi bili. a γw [10 kN/m ] je jedinična težina vode (specifična težina) 2 ⋅ T ⋅ cosψ hc = r ⋅γ w (5. koja je nagnuta pod kutem močenja ψ između stjenke i vode. kažemo da je tlo vodom zasićeno (saturirano). kapilara 1 h~ d h u=0 Visina kapilarnog dizanja (u laboratorijskim uvjetima) se može odrediti na temelju ravnoteže stupca vode u kapilari (sl. već gdje je porni tlak. uglavnom.1-2) Za vodu je kut ψ približno jednak nuli. Zbog površinske napetosti se površina vode na vrhu cjevčice formira u obliku kuglične plohe (sfere) a nazivamo je meniskus.1-4) 59 . Sr = 1. Mehanika tla na dodiplomskoj se razini bavi. Kada ispunjava potpuno.

naprezanja u vodi. na element tla djeluje i uzgon. Za praksu su često važna naprezanja od vlastite težine u horizontalno uslojenom tlu. određuju naprezanja i među česticama tla. Ako je razina podzemne vode blizu površine terena.Rudarsko-geološko-naftni fakultet U tlu se promjer cjevčice može povezati s promjerom pora. 5. Horizontalna naprezanja izračunavaju se na temelju vertikalnih. Početna su naprezanja posljedica: vlastite težine.2-1) . (υ . hc1 +h1 C T p0=0 y T h1 +he1 ±0. a u glinama.1-2 a) Raspodjela tlakova u kapilari i b) površinska napetost.).002 mm) 150 cm.15 cm. Ko je za elastični materijal Ko = υ Mehanika tla ♦ interna skripta 60 . a na granici gline (0. sila uzgona. Kad govorimo o naprezanjima onda promatramo naprezanja na tzv.. Teoretski je maksimalna visina dizanja približno 10 m (kad se tlak u kapilari izjednači s atmosferskim tlakom). 5.0 he A B hc1 p=0 hc2 he1 hc a) b) Slika 5. Vertikalna se naprezanja izračunavaju kao vlastita težina stupca tla do dubine h. Naprezanja σ v i σ h ujedno su i glavna naprezanja jer su. prema Arhimedovom zakonu: “Tijelo uronjeno u tekućinu izgubi na težini onoliko koliko teži istisnuta tekućina.0 mm) 0. koeficijent tlaka mirovanja. a za prirodne materijale ovisi o stupnju prekonsolidacije (vidi poglavlje 7. nešto i zbog djelovanja molekularnih sila među česticama gline. Ako je voda u tlu.” gdje je K0 . Kako je na sl. može biti i oko 40 m.2 Naprezanja u tlu i tlak u vodi od vlastite težine Mehaničko ponašanje materijala tla ovisi o početnim naprezanjima. prema izrazu: σ h = K0 ⋅σ v . 5. sila strujnog tlaka. zbog uvjeta simetrije. što je kocka od tla (sl. za materijal na granici šljunka i pijeska (2. Ako je promjer pore blizak promjeru zrna. 1−υ Poissonov koeficijent). kako ćemo vidjeti u nastavku.. naprezanja u vodi su ispod razine vode pozitivna. jediničnih dimenzija. element tla. posmična naprezanja. τ = 0 .1-2 vidljivo.2-1). ranijeg opterećenja i sl. onda je visina dizanja. a iznad nje negativna. (5.

γw porni tlak Slika 5.Rudarsko-geološko-naftni fakultet površina tla suho tlo z h raspodjela vertikalnih naprezanja s dubinom σv σh σh σv = γ . efektivno naprezanje.2-7) Mehanika tla ♦ interna skripta 61 . v.2-3) pa je težina uronjenog tla: γ = γ − γ w .ug = γ w (5. dakle. Na element uronjen u vodu djeluje uzgon koji je jednak razlici tlakova s donje i gornje strane. (5. p.2-2) . a za jedinični volumen je jednak jediničnoj težini vode (sl. 5. ukupno naprezanje.. (5. σv Slika 5..2. (5. (5.1 Naprezanja u elementu tla od vlastite težine.. 1 m3 u u = (h.2-2 Naprezanja u elementu tla od vlastite težine kad je tlo potopljeno..2-4) u = (h − a) ⋅ γ w ..2-5) a njihova razlika je naprezanje što djeluje na čvrste čestice: σ ' v = h ⋅ γ − (h − a) ⋅ γ w . porni tlak. (5. površina tla a r. h. σv element tla σh = K0 . h h-a ug ud ud ud σ' v σv element tla.a). slijedeće vrste naprezanja: σ v = h ⋅γ .2-2): u = ud . U elementu tla ispod razine podzemne vode razlikujemo..2-6) što se može još izraziti i pomoću uronjene težine tla σ ' v = a ⋅ γ + (h − a ) ⋅ γ − (h − a ) ⋅ γ w = a ⋅ γ + (h − a ) ⋅ (γ − γ w ) = a ⋅ γ + (h − a ) ⋅ γ ' .

dakle. σ´ je. međutim.pijesak na dnu jezera Pri promjeni razine jezera mijenjaju se ukupna naprezanja u pijesku na njegovom dnu. Mehanika tla ♦ interna skripta 62 . Budući da voda ne može prenositi posmična naprezanja vrijedi: τ =τ' (5. ispod razine podzemne vode.3-1) gdje su: σ … ukupno naprezanje. uzgon na čestice je jednak bez obzira kolika je dubina vode u jezeru. Naime. razina jezera 1 razina jezera 2 pijesak Slika 5. efektivna naprezanja i označavaju se kao σ’! Može se reći i ovako: "Efektivno naprezanje je onaj dio totalnog naprezanja koji se prenosi preko skeleta tla". Ukupna se naprezanja.3 Načelo efektivnih naprezanja U suhom se tlu naprezanja prenose preko čvrstih čestica. Naime. u … porni tlak. To su tzv. Za mehaničko ponašanje tla bitna su naprezanja koja se prenose preko čvrstih čestica (skeleta tla).u (5. Pijesak. PRIMJER 5. već se mogu izmjeriti samo ukupna (totalna naprezanja) i porni tlakovi (tlakovi u pornoj vodi). u pijesku mijenjaju. izvedena veličina.3-1 ilustracija za efektivna naprezanja . a u tlu. ali efektivna ne. efektivna naprezanja se u tlu ne mogu izmjeriti. pa se može napisati : σ´ = σ .3-2) Efektivna naprezanja su važna jer deformacije (slijeganja) i čvrstoća tla ovise upravo o tim naprezanjima. preko čvrstih čestica i vode. dakle. Načelo efektivnih naprezanja: Efektivno naprezanje je izvedena veličina. ne “osjeća” te promjene naprezanja jer se ona prenose putem vode i vode u porama pijeska.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 5.3-1 Naprezanja u sloju pijeska na dnu jezera.

Tečenje nastaje jer se potencijali na ulazu i izlazu iz uzorka razlikuju za H. 5. nacrtani potencijali. jednodimenzionalan slučaj tečenja jer se može opisati promjenom u smjeru jedne dimenzije (osi z). Ovdje potencijale treba shvatiti kako ih za modeliranje tečenja vode u cijevima definira poznata Bernoullijeva jednadžba. koja s jedne strane uđe. Važno je napomenuti da tečenje nastaje samo ako nastupi razlika ukupnih potencijala. Treba napomenuti da se RR može postaviti na bilo kojoj visini tj. h [m] tlačni potencijal ukupni potencijal a geodetski potencijal b RR .Rudarsko-geološko-naftni fakultet 5. Tečenje nastaje ako nastane razlika potencijala u podzemnoj vodi. To je ujedno i strujna cijev jer sva voda. U laboratoriju možemo ugraditi uzorak tla duljine l i površine F. za gibanje realnih tekućina (za slučaj malih brzina) tj. Ovo se može ilustrirati na jednostavnom primjeru. izađe van na drugoj. hg.4-1 Jednodimenzionalno tečenje i prikaz potencijala.1 Jednodimnezionalno tečenje Ako je površina podzemne vode horizontalna i pod jednakim uvjetima (jednaki su vanjski tlakovi na njenoj površini) – nema tečenja. (5. Mehanika tla ♦ interna skripta 63 .4-1.4.referentna ravnina z b H Slika 5. da izbor visine RR ne utječe na ukupne potencijale. prikazan je tzv.4-1.4-1. Visinski se potencijali odmjeravaju od referentne ravnine koja je na slici označena s RR. prema shemi na sl. Bernoullijeva jednadžba. 5.. da je ukupni potencijal (h) jednak sumi geodetskog (hg) i piezometarskog potencijala (hp) glasi (izražena u visinama): h = hg + hp. Na slici 5.4 Tečenje vode u tlu 5.4-1) Jednodimenzionalno tečenje. a uzorak tla H l hp. Na desnoj su strani sl.

kaže da je brzina tečenja kroz tlo proporcionalna hidrauličkom gradijentu. Mjerenje s konstantnim padom je ono u kojemu je za cijelo vrijeme trajanja pokusa zadržana razlika potencijala (sl 5. što znači i da su koeficijenti propusnosti različitih materijala različiti. l.4.) može se napisati i ovako: v = k ⋅i (5. t . vrijeme...4-3) Da se. površina uzorka. dakle. Izraz (5. veća.4-2 su prikazane sheme mjerenja koeficijenta propusnosti u laboratoriju. što je razlika potencijala.Darcy-eva brzina Na sl.4-5) i naziva se Darcyijevim zakonom. dakle.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 5. a mjere se: volumen tekućine koja je protekla kroz uzorak i vrijeme.2 Darcyjev zakon i određivanje koeficijenata propusnosti tla (u laboratoriju) Neki put je potrebno odrediti brzinu kojom voda protječe kroz tlo. brzina tečenja. Brzina tečenja je volumen vode koji proteče kroz površinu uzorka A u promatranom vremenu. v [m/s] vs = n gdje je n – relativni porozitet uzorka vs – stvarna brzina v..4.. Voda protječe različitom brzinom kroz razne materijale. i i= H l (5. volumen vode. Primjenjuje se uglavnom kod dobro propusnih tala kakva su šljunak i pijesak. Tečenje kroz uzorak (tlo) je to brže.-4. potrebno je izmjerenu brzinu podijeliti s hidrauličkim gradijentom. dakle. Rezultat je brzina po jediničnom gradijentu što nazivamo koeficijentom propusnosti (k): V V ⋅l v (5. v. pa se definira fizikalna veličina koja se naziva hidraulički gradijent. H. H. Mehanika tla ♦ interna skripta 64 . a duljina uzorka.4-2a). je V v= (m/s) (5. A . izjednače mjerenja pri različitim duljinama uzoraka i različitim padovima potencijala. manja.4-4)..4-2) t⋅A gdje je V . Za taj pokus vrijedi izraz (5. Pretpostavlja se da se voda koja otječe iz gornje posude stalno nadoknađuje.. 5.4-4) k = = A⋅t = H A⋅t ⋅ H i l Konstanta proporcionalnosti naziva se koeficijent propusnosti. Darcyjev zakon.

Mehanika tla ♦ interna skripta 65 . pa pokusi mogu trajati danima. na temelju čega se može izračunati pad potencijala i odrediti koeficijent propusnosti prema Darcyju. za interval ∆t mjere početna i konačna visina stupaca vode.). A dh h1 h2 a V l uzorak uzorak A l a) b) Slika 5. pa se koeficijent propusnosti k izračuna iz k= h a⋅L ⋅ ln 1 A(t 2 − t1 ) h2 Mjerenje sa zadanim protokom. Kod takvih je materijala potrebno da protekne puno vremena da kroz uzorak proteče mjerljiva količina vode. Budući da je ovo ispitivanje vezano uz troosni uređaj. a⋅L Rubni i početni uvjeti se dobiju tako da se. na ulazu u uzorak se poveća porni tlak.4-2 Shema mjerenja koeficijenta propusnosti: a) sa stalnim padom i b) s promjenjivim padom. prvenstveno za slabopropusne materijale. Suvremena tehnika omogućuje nametanje odgovarajućeg precizno odmjerenog protoka kroz uzorak (čime je izbjegnuta potreba mjerenja volumena). što se može napisati kao diferencijalna jednadžba dh A =k⋅ ⋅ dt . čije je rješenje h a⋅L A ln h = k ⋅ t ⋅ . h1 i h2. Kao reakcija na nametnuti protok.Rudarsko-geološko-naftni fakultet h površina presjeka.4-2b) dq = A ⋅ v ⋅ dt = A ⋅ k ⋅ (h / L) ⋅ dt = a ⋅ dh . Ovo je suvremen način mjerenja. poglavlje 9. bit će opisano u poglavlju o posmičnoj čvrstoći (v. Mjerenje s promjenljivim padom je ono u kojemu je za vrijeme trajanja pokusa razlika potencijala mijenja (smanjuje) jer voda u cjevčici stalno pada (sl 5.

a uz pomoć matematičkih izraza (diferencijalnih jednadžbi). nakon što smo definirali početnu jednadžbu. Tečenje vode u tlu se modelira na temelju fizikalnih zakona.4-3.4-3.4-4 Protjecanja vode kroz element tla. Mehanika tla ♦ interna skripta 66 . Međutim.nastaje tečenje proizvoljno odabrana referentna ravnina Slika 5. pa ga treba detaljnije obrazložiti. tako i tečenje u 2D nastaje kad se pojavi razlika potencijala. 2D model je složeniji. nepropusna barijera tlačni potencijal h1 piezometar H = h1 . razlika potencijala hpA h2 h = hgA + hpA strujnica geodetski potencijal hgA kada postoji razlika potencijala .h2. Primjena matematike u definiranju problema omogućuje njezinu primjenu i pri njegovu rješavanju. vZ + δvZ dz δz vX vy z x y δvX vX + dx δx vZ vy + δvy dy δy Slika 5. kao što je to prikazano na sl.4.3 Dvodimenzionalno tečenje – strujne mreže Praktični problemi su uvijek u tri dimenzije (3D). Na sl.4-3 Shema za tumačenja tečenja vode u 2D. 5. kao rješenje odgovarajućih diferencijalnih jednadžbi. Kao i za 1D. po njezino rješenje možemo posegnuti u matematiku.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 5. ali se često mogu riješiti modeliranjem u 2D. su naznačeni i neki elementi koji će se dalje koristiti. To znači da. 5. koje nas već tamo čeka.

Izjednačavanjem. recimo Φ1. Može se pokazati da Laplacovu diferencijalnu jednadžbu. qe = q xe + q ye = v x dydz + v y dxdz (5. Jednadžba 5. Φ2. Tada se prirast protoka. s već izvedenim izrazom za promjenu volumena u elementu ∂t tla.y) i Ψ(x. y i z). (5.y).ulazni protok ∂v y   ∂v   qo = q xo + q yo =  v x + x dx dydz +  v y + dy dxdz (5. (5.4-4) imamo promjene protoka vode u sve tri dimenzije (u smjerovima osi x.4-13a) dy ∂x ∂Ψ ∂h = v x = −k . z ) + C (5.4-11) ∂x ∂y što je tzv.4-9 tada postaje ∂ 2Φ ∂ 2Φ + = 0.4-13b) dx ∂y Totalni diferencijal funkcije Ψ(x. (5.4-10a) dx ∂x ∂Φ ∂h = v y = −k . Ako promatramo tečenje samo u ravnini (x. Ako se funkciji Φ(x. ako se promatra tečenje u pozitivnom smjeru osi x ili y. Integracijom jednadžbe 5. (5.4-9 uvodi se tzv. Laplaceova diferencijalna jednadžba za stacionarno stanje tečenja (jer ne ovisi o vremenu). 5.4-9 može zadovoljiti još jedna funkcija koju ćemo nazvati funkcija tečenja Ψ(x.. y ) = −kh( x. + (5.. 5. imamo tzv. ∂t potencijalna funkcija Φ(x.4-14) ∂x ∂y Ako se funkciji Ψ(x. onda smatramo da je promjena protoka u smjeru z jednaka tj. ∆q. tj. dobije se jednadžba ravnoteže masa (balansa masa):  ∂ vx ∂ v y   dxdy = dV .y) pridruži konstantna vrijednost. ∆q = ∆q x + ∆q y = x dxdydz + dydxdz (5.4-6) .4..4-8) ∂x ∂y Promjena protoka (u jed. u smjerovima x i y. Φ4 itd.4-9) ∂ x dt ∂y    Najjednostavniji je slučaj ako pretpostavimo da je fluid nestišljiv i da nema promjene volumena ∂ Vw skeleta tla. Jednadžba se može riješiti metodom konformnog preslikavanja tako da se definiraju konjugirani parovi funkcija Φ(x.izlazni protok . Za rješenje diferencijalne jednadžbe 5. Mehanika tla ♦ interna skripta 67 .. y). imati predznak minus.4-5) slijedi: ∂Φ ∂h = v x = −k . može izraziti ovako: . 5.. Φ3. (5.4-7)   ∂x  ∂y    ∂v y ∂v razlika protoka .Rudarsko-geološko-naftni fakultet Pri protjecanju kroz element tla (sl. tj.y): ∂Ψ ∂h = v y = −k .y) pridruži konstantna vrijednost Ψ1. da je = 0 . dobije se Φ ( x. tada će njezin grafički prikaz biti krivulja duž koje je (ukupni) potencijal konstantan.4-12) gdje je C konstanta. ravninski model tečenja. Seriju takvih krivulja: Φ1. ..4-8) jednaka je promjeni volumena vode u elementu tla u ∂ Vw vremenu.y) je ∂Ψ ∂Ψ dΨ = dx + dy = −v y dx + v x dy (5. tada je dΨ=0 i slijedi: . funkcija potencijala u tom smjeru mora padati.-10.4-10b) dy ∂y U gornjim je jednadžbama negativan predznak jer.y) i primjenom Darcyjevog zakona (iz jednadžbe 5. nazivamo ekvipotencijale.

Laplaceova se jednadžba (uz zadane rubne uvjete) može riješiti. dobije se familija krivulja koje nazivamo strujnice. Prije.4-5. Mehanika tla ♦ interna skripta 68 . strujnu mrežu. Ψ4. Ψ3. Važno je primijetiti da su ekvipotencijale i strujnice međusobno okomite samo kod izotropne sredine (kx = ky).Rudarsko-geološko-naftni fakultet dy v y (5.4-5). tj. Jedna jednostavna strujna mreža je prikazana na slici 5. numeričkim metodama.y)=Ψ1 definira smjer brzine tečenja vode u toj točki. Za takva rješenja danas postoje komercijalno dostupni kompjuterski programi. Svi kvazikvadrati tvore tzv. Konjugirane funkcije: ekvipotencijale i strujnice moraju biti međusobno okomite. Davanjem vrijednosti Ψ1. analitičkim. nazivamo kvazikvadratima jer imaju međusobno okomite stranice koje su približno jednakih veličina. Ψ2. za jednostavne primjere.4-15) = dx v x što znači da tangenta u svakoj točki funkcije Ψ(x. strujna mreža se crtala ručno pri čemu se pazilo da se poštuju svojstva kvazikvadrata. ∆b = ∆l (sl. 5. Ψ5 itd. Posao je bio prilično mučan i dugotrajan (izmjenično crtanje i brisanje). koji nastaju presijecanjem ekvipotencijala i strujnica. Elementi strujnog polja. kad nije bilo računala. a za složenije.

pomoću ekvipotencijala.8%) ukupan broj padova je 11 tj. možemo odrediti piezometarske ili tlačne potencijale. ako poznajemo ukupne potencijale.4.2%H H 81.. protoka vode i sile strujnog tlaka..8%H pad potencijala između dvije H ekvipotencijale je D = 11 H piezometar polje "A" a ∆b 100% 0% ekvipotencijala ac ∆l .4. . ekvipotencijala strujnica strujna cijev .4. 2% ..9% i od 90.4-16) 5. 5.. 5.4-5 je to protok vode ispod zagatne stijene u građevnu jamu (potrebno ga je odrediti radi. ukupna razlika potencijala. % nepropusna granica - H . nH = 11 18.9 strujnica ije v 9.3 27 72 % 6% 3 6 .4..Rudarsko-geološko-naftni fakultet 5.4-1. 5. Slika 5. nema tečenja preko granice strujne cijevi (na slici su 4 strujne cijevi). prikazani ukupni potencijali.5% 63.4 Upotreba strujne mreže Strujna mrežu koristimo za određivanje: tlakova u vodi koja se procjeđuje (pornih tlakova).. primjerice dimenzioniranja crpki za evakuaciju vode iz građevne jame).9% do 81. linija jednakih potencijala. Iz jednadžbe 5..4 54. (5. linija koja pokazuje smjer tečenja. Mehanika tla ♦ interna skripta 69 .2 Određivanje protoka Strujna mreža se može iskoristiti za izračunavanje ukupnog protoka. Na sl.5% 45. područje između dvije strujnice. . dva pada potencijala (od 100% do 90. Porni tlak u bilo kojoj točki strujne mreže dobije se množenjem piezometarske visine (vidi sl.4-5) sa specifičnom težinom vode (što je isto što i jedinična težina vode): u = hp ⋅ γ w .4.1 Određivanje pornog tlaka U strujnoj mreži su.1% 18 .4-5 Strujna mreža za jedan primjer građevne jame u vodi..8 81 % . 7% q s tr ujn % 90.

4.4-6). a nh broj padova potencijala između po dvije ekvipotencijale. a dobije se prema r r r (5. na elemente tla u strujnoj mreži. Ta se sila označava s γ ” i naziva efektivna jedinična težina tla. sva voda koja uđe u taj prostor na granici stopostotnog potencijala. Odnos ns / nh naziva se još i koeficijent mreže. prikazati kao zbroj protoka kroz strujne cijevi. na jedinični volumen. (5. Naime. za jedinični volumen je sila strujnog tlaka r ∆H  ∆b  s1 = γ w ⋅  = γ w ⋅i (5. γw a) b) Slika 5. (5.3 Sila strujnog tlaka Uslijed tečenja.4-17) qi = k ⋅ ∆l Za kvadratičnu mrežu je ∆b / ∆l = 1 i tada je ukupni protok : n Q = n s ⋅ qi = k ⋅ s ⋅ H .4. γw ekvipotencijala s γ' γ γ'' s = i . izlazi na granici nulapostotnog potencijala jer po definiciji strujnice nema tečenja u smjeru okomitom na nju. osim uzgona.4-19) ∆l  ∆b  Tada je ukupna sila u polju tečenja.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Prostor između dviju strujnica nazivamo strujna cijev. Ukupni protok se može. djeluje i sila strujnog tlaka -h p = ∆h .4-20) γ ' ' = γ '+i γ w . čemu se pridodaje djelovanje strujnog tlaka (sl. Mehanika tla ♦ interna skripta -l -b strujnica γw 70 . Protok za jednu strujnu cijev iznosi: ∆H ⋅ ∆b .4-6 a) tlakovi od tečenja vode na element tla i b) sile od vode na jediničnom elementu tla. pomoću strujne mreže. rezultanta sila od težine tla umanjene za uzgon (što daje uronjenu težinu).4-18) nH gdje je ns broj strujnih cijevi. 5. 5.

4-21) Kažemo tada da je to pojava tzv. homogeno tlo. 11.4r 6. kroz pijesak.4-7. tj. proces može biti tako brz da mješavina vode i čestica u nekoliko sati ispuni čitav volumen građevne jame. građevnoj jami može nastupiti slom tla uslijed strujanja vode prema gore (sl. Tečenje u građ.50 m Slika 5.00 m 4. sl.00 m voda zagatna stijena 4. sl.4-7. γw (5. 5.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 5. a može doći i do ispiranja čestica iz tla u dnu građevne jame.4-23) i ⋅γ w Vrijednosti faktora sigurnosti se kreću između 2 i 3. - Odredit ćemo faktor sigurnosti protiv hidrauličkog sloma za dva slučaja: građevna jama ograđena zagatnim stijenama u homogenom tlu. Mehanika tla ♦ interna skripta 71 . polje “A”) jer član i ⋅ γ w može postati jednak γ'. Proces je samoubrzavajući jer se ispiranjem čestica smanjuje debljina sloja. a time povećava gradijent i dalje se sve ubrzava samo po sebi. Ako se to dogodi u građevnoj jami.4 Hidraulički slom tla U. njihov zbroj jednak nuli γ ' ' = γ '−iγ w = 0 . primjerice.00 m 1.80 m dno jame 12. (5. 5.4. 5. ic = .00 m razupora voda 5. dopiru do sloja gline da sve zajedno čini jedan vodobrtveni sustav. stijenama. Zadan je slučaj procjeđivanja iza zagate stijene prema dolje priloženoj slici.4-8. jamu ograđenu zag.4-22) Kad nastupi kritični hidraulički gradijent čestice tla u toj zoni počnu lebdjeti u vodi. kritičnog hidrauličkog gradijenta: γ. (5. i građevna jama u uslojenom tlu. gdje zagatne stijene. Zbog toga je važno odrediti faktor sigurnosti protiv hidrauličkog sloma tla koji glasi γ' Fs = .4.

00 m 2.50 m Slika 5.00 m razupora 5.00 m zagatna stijena voda pijesak proslojak gline pijesak voda CL 12. Mehanika tla ♦ interna skripta 72 . stijenama.4-8 Tečenje u građ. jezero betonska brana homogeno izotropno tlo Slika 5.00 m 4.4-9 Tečenje ispod betonske brane s pregradom ispod srednjeg dijela.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 11. jamu ograđenu zag. proslojak gline.00 m datum 1.

5. se može izdvojiti: da nastanu leće u tlu.Rudarsko-geološko-naftni fakultet jezero propusna granica betonska brana propusna granica uzvodna pregrada homogeno izotropno tlo nepropusna granica Slika 5. Kod sporih ohlađivanja. leća je bilo malo. a da su brojne u prašinastim materijalima. 1979): Mehanika tla ♦ interna skripta 73 . istraživanjem smrznutog tla ustanovljeno je da se leće vrlo rijetko pojavljuju u krupnozrnatim materijalima (šljunku i pijesku). a značajniji efekt je formiranje ledenih kristala u tlu i stvaranje tzv. Drugi. trebaju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (iz Nonveiller. kad se na površini kolnika otvaraju rupe. razmoče tlo. Ipak. voda u tlu se smrzava. što je značilo da su prihranjivane iz bliskog izvora vode. ako se pouzdano zna da vode tamo prije zime nije bilo? Prvo. i smanjuju čvrstoću tla. Sam proces nastajanja leća leda je prilično kompliciran termodinamički proces i povezan je s kemizmom vode.4 Smrzavanje tla Kada je temperatura tla više dana ispod nule. To se u nas osobito vidi na cestama u Gorskom kotaru nakon zime. H jezero sn a an gr ic a homogeni nasip slobodno vodno lice pr u op filtar nepropusna granica Slika 5. leća leda. volumen smrznutog tla se može povećati oko 10%. Budući da je volumen leda veći od volumena vode.4-10 Tečenje ispod betonske brane s pregradom s uzvodne strane. Drugo.4-11 Tečenje kroz homogeni zemljani nasip. opaženo je i da je važna brzina smrzavanja. veće su leće bile neposredno iznad razine podzemne vode. Postavljaju se pitanja: Kako se stvaraju leće leda u tlu? Kako se voda penje blizu površine i formira leće. a prije većih snježnih padalina. Kod naglih smrzavanja. leće su bile brojnije. U proljeće leće leda se tope.

Šuklje. Univerza v Ljubljani. Part 2: Classification principles and quatification of descriptive characteristics (draft prEN ISO/DIS 14688-2:2001). N. V. a ipak dovoljno propusno da voda može migrirati (kretati se kroz pore). & Whitman. R. (1979). – Projektiranje pomoću laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. 120. John Willey & Sons. International Standardisation Organisation. (1981).. tako da se voda usisava iz debele zone i nakuplja u leće. temperature moraju biti manje od nule u toj zoni. a temperaturni gradijent mali. a leće se formiraju u zoni kapilarnog dizanja.ispod prometnice se ugrađuje tamponski sloj od krupnozrnatog materijala koji prekida kapilarno dizanje. New York. & Kovacs.. New Jersey. 1. i tako zadrže veće temperature u tlu ispod njega. Mehanika tla ♦ interna skripta 74 . Vo. . Australia. Melbourne.ugrađuje se sloj koji je toplinski izolator. Geotechnics in civil engineering Identification and classification of soil. New York.građevine se moraju temeljiti na većoj dubini od one do koje prodire mraz (u kontinentalnoj Hrvatskoj to je oko 80 cm). – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja. Msoehanika tal. Prentice Hall. E. Holtz. LITERATURA: [1] [2] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8] [9] Craig. D. Van Nostrand Reinhold Company. draft international standard. GeoEng2000. (1978). Zaštitne mjere protiv stvaranja leća su: . (2000).Identification and classification of soils. edit.Opća pravila. T. Morgenstern. Zagreb Šestanović. Mehanika tla i temeljenje građevina. . R. Nonveiller. R. Sveučilište u Splitu.. L. Soil mechanics. Školska knjiga. Fakulteta za arhitekturo. (1993). W. Osnove inženjerske geologije – primjena u graditeljstvu. S. Udžbenici sveučilišta u Splitu. ISO 14688-2 (2000).F. (1969). . International Standardisation Organisation. gradbeništvo in geodezijo. Geotechnical engineering . D. ISO 14688 (1997). Lambe. Englewood Cliffs. classification and quatification. Inc. (1967). sec. Common ground. W. Ljubljana. EC 7 1994. . Soil mechanics. An introduction to geotechnical engineering. Massachusetts Institute of Technology. Dio 2. Eurokod 7..tlo mora biti sitnozrnato. Dio 1.Rudarsko-geološko-naftni fakultet - tlo mora biti potpuno zasićeno.

U horizontalno uslojenom tlu se pretpostavlja da su vertikalna (σv) i horizontalna (σh) naprezanja ujedno i glavna naprezanja tj. Zbog toga. javljaju se reakcije u smjerovima σ2 i σ3 i pomaci. od djelovanja npr. kojima se onda pribrajaju dodatna naprezanja. pa se dobije konačno stanje naprezanja.A. dodatno opterećenje p σv element tla σv+∆σv σh+∆σh τ element tla σh σv σh σh+∆σh τ σv+∆σv naprezanje u tlu od vlastite težine tla i dodatnog opterećenja naprezanje u tlu od opterećenja vlastitom težinom Slika 6. Ponašanje tla.1-1 Skica uz početna i dodatna naprezanja u tlu. već ovisi o početnom stanju naprezanja. u pravilu.2-1. Kreće se od elementa tla. σ1. odnosno rasterećenja (nakon iskopa). nije linearno elastično. Mehanika tla ♦ interna skripta 75 . a σV i σH se uvećaju za ∆σv i ∆σh (sl. Određivanje veličina naprezanja na bilo kojoj ravnini i konstrukcije pomoću Mohrovih kružnica prikazane su u dodatku 6.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 6 NAPREZANJA I DEFORMACIJE U TLU 6. Kada se nanese dodatno opterećenje. u svakom se elementu tla pojave i posmična naprezanja. τ =0. treba prethodno odrediti početna i konačna stanja naprezanja. kod geotehničkih problema kod kojih se traže deformacije. 6.1 Opće postavke Zbog čega nastaju naprezanja u tlu? Naprezanja u tlu najčešće nastaju od vlastite težine tla i dodatnog opterećenja (od građevine).2 Odnosi između naprezanja i deformacija Za izračunavanje deformacija u tlu potrebno je poznavati odnose naprezanja i deformacija. 6. 6. ε2 i ε3 (sl.). odnosno relativne deformacije u tim smjerovima ε1. Tako u tlu uvijek imamo neka početna naprezanja.1-1).

. Jedna takva pretpostavka je da se. Širenje informacija u tlu je. εi Uobičajene vrijednosti za tlo su ν = 0. Očito je da intenzitet opterećenja opada od površine prema dubini. ponašanje tla može smatrati linearno elastičnim. U inženjerskom smislu je tlo materijal za koji je bitno odrediti ponašanje u tri dimenzije. Kontaktno opterećenje p se može promatrati kao skup opterećenja čija se normalna naprezanja šire s dubinom pod kutom između 300 i 450 (Bowles.2 do 0. dakle Mehanika tla ♦ interna skripta 76 . Zbog toga je veći intenzitet u razini (2) na manjoj površini. mogu se uvesti neke pretpostavke koje omogućuju jednostavnije proračune deformacija.2-1 Dijagram odnosa naprezanja i deformacija za razna stanja naprezanja. εj .2.. za ν = 0. j .3-1) Youngov modul elastičnosti. ponašanje materijala se može smatrati idealno elastičnim i.3-1.5 nema promjene volumena. deformacije izračunavati prema poznatim izrazima teorije elastičnosti: εi = gdje je E . a Poissonov koeficijent. na temelju toga. 1 σ i −ν ⋅ (σ j + σ k ) .3 Dodatna naprezanja u tlu Dodatna naprezanja u tlu nastaju kao posljedica opterećivanja.3. sl. 1982). k = 1.Rudarsko-geološko-naftni fakultet σ1 σ idealno elastično ponašanje σ3 σ2 ε1 ε2 ε3 A er e ć e n je stvarno ponašanje razina radnih naprezanja r a st ε trajna deformacija Slika 6. Tamo gdje se ti utjecaji preklapaju (kod elementa opterećenja „B“) je intenzitet u dubini veći nego na rubu gdje je samo jedan element („A“). u razini (3) je manji intenzitet na većoj površini. Ako se razina naprezanja i deformacija zadržava u području “A”. Ipak. Širenje naprezanja u tlu može se slikovito prikazati..3 (6. S ovom pretpostavkom treba biti oprezan i u praksi je koristiti uglavnom za teško stišljive materijale kao što su dobro zbijeni pijesci ili šljunci te prekonsolidirane gline. E [ ] i . ne može se neka dimenzija zanemariti kao kod štapova i ploča. ako su dodatna naprezanja dovoljno mala. 6. 6. odnosno iskopa. ν i = − ν ..

opterećenje p površina tla cca 45 0 A B cca 450 1 naprezanja ispod B p prvi sloj 2 σv2 drugi sloj σv3 3 z Slika 6. Ukupno normalno naprezanje u nekoj dubini z je dakle zbroj dvaju naprezanja: σv = σvg + ∆σ = γ z + ∆σ (6.Rudarsko-geološko-naftni fakultet piramidalno. Mehanika tla ♦ interna skripta 77 . u linearno-elastičnom materijalu. E i ν.3-1 Širenje dodatnih naprezanja u tlu.2-1). ili simbolički (sl.1 Boussinesqovo rješenje za koncentriranu silu na površini Dodatna naprezanja se izračunavaju na temelju Boussinesqovog rješenja (Boussinesq. dubini (z) i kutu (Θ).4. od kojih su najčešći kružni (Newmark) i pravokutni (Steinbrenner).4-1) 3Q cos 5 θ 2 2πz (6. opterećeni jednolikim opterećenjem. Elastičnim poluprostorom smatramo dio prostora. z . koristi se Boussinesqovo rješenje. koji je definiran samo s dva parametra. što znači da je to izraz za promjenu naprezanja samo od opterećenja na površini (zato iz označavamo s ∆).4-3) Dio tla koji je ispod razine podzemne vode treba uzeti s uronjenom jediničnom težinom (γ').4-2 za normalno naprezanje vrijedi uz uvjet da je jedinična težina materijala poluprostora (tla) jednaka nuli. Za raspodjelu naprezanja po dubini. omeđen horizontalnom ravninom ispod koje je linearno-elastičan materijal (tlo). Dodatna vertikalna naprezanja su prema tome ovisna o intenzitetu sile (Q). Boussinesqovi izrazi su poslužili drugim istraživačima kao podloga za rješavanje dodatnih naprezanja u tlu za razne oblike površinskog opterećenja. Stanje naprezanja i deformacija u Boussinesqovom problemu je osno simetrično. Izraz 6. praksa je pokazala se da je ovakav model ponašanja tla dovoljno dobar za izračunavanje dodatnih naprezanja. 1885) za koncentriranu silu Q na površini izotropnog elastičnog poluprostora. izraženo formulom to je ∆σ v = (6. Θ ) .4-2) Interesantno je primijetiti da vertikalna dodatna naprezanja u elastičnom poluprostoru ne ovise o parametrima materijala E i ν. 6. 6. ako se naprezanja i deformacije zadržavaju u zoni „A“ (sl.4 Izračunavanje dodatnih naprezanja prema teoriji elastičnosti 6. a ne vertikalno.41): ∆σ v = ∆σ (Q. Iako tlo nije linearno elastično. 6.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet Q r z elastični poluprostor element tla Θ ∆σv ∆σ z ∆σ t r Slika 6. Newmark (Newmark.4-4) (6.4-5) Mehanika tla ♦ interna skripta 78 . 6.4-1 Skica za Boussinesqovo rješenje: koncentrirana sila Q na površini izotropnog elastičnog poluprostora s elementom tla na kojemu se.4-2 Element tla ispod centra kružno opterećene površine. p r ∆σ z Slika 6.Ic 3 −     r 2  2   ∆σ V = p 1 − 1 +       z       (6. 1935) je izveo rješenje za dodatno naprezanje ispod sredine kružno opterećene ploče (na površini elastičnog poluprostora). javljaju dodatna naprezanja (nisu naznačene posmične komponente naprezanja). zbog sile.4.2 Dodatna naprezanja ispod kružne jednoliko opterećene površine i Newmarkovi krugovi Na osnovi Bousinesqa. ∆σv = p.

7 0. Mehanika tla ♦ interna skripta 79 .4p' 2r 0.5 0.9p' B raspodjela dodatnih naprezanja ispod rubne točke B (neposredno s vanjske strane.γ z (6.Rudarsko-geološko-naftni fakultet r raspodjela dodatnih naprezanja ispod središnje točke A A p 0.2 0 σv' = 0.8 0. 6. p=0) 1 0.1p' 4r 0. sl.3 0.1 Slika 6.6 0.2p' 0.5 0. ako je RPV na površini terena): p' = p .4-2) Na osnovi Newmarkovog opterećenja može se odrediti raspodjela naprezanja ispod kružnog opterećenja (sl.4-2 Prikaz širenja normalnih naprezanja ispod kružnog temelja.4 0 r 0.1 z 1 p' 0. kontaktno opterećenje treba smanjiti jer se tlo rasterećuje za težinu iskopanog tla (uzeti γ'. Ako je temelj ukopan.8 0.6 0. 6. Primjećuje se da se kontaktno opterećenje p’ smanjuje na samo 20% na dubini koja je jednaka promjeru temelja. Pomoću ovog je rješenja Newmark razvio metodu za određivanje dodatnih naprezanja ispod površine proizvoljnog oblika.6p' 0.4-2).6 0.4 0.7 0.4 0. s povšine.2 0.2 0.3 0.9 0.4-6) Ishodište koordinatnog sustava premještamo tada s površine na dno temelja otkuda onda određujemo novu koordinatu z' (umjesto z. gdje je rubno napr.

p. Jednadžba 6.4-4.. 0.. sa zrakama kao na sl.27 m. Budući da su Newmarkovi izrazi dobiveni iz linearno elastičnog odnosa naprezanja i deformacija. prirast naprezanja na 1. treba opteretiti površinu od 0.05. p. z. prvi stupac): da bi prirast dodatnog naprezanja u dubini od 1. Na sl. p. primjerice. sl. 6. z = a (a je dužina te crte u cm). se sve dimenzije temelja reduciraju s veličinom a/z i nacrtaju na Newmarkovom dijagramu tako da se središte krugova poklopi s točkom temelja u kojoj treba odrediti dodatno naprezanje.. može se reći (za. 6. n pačetvorina).0 m će ponovno biti 0. p. p.0 m.1. p.1.4-1 je naznačena i jedinična dimenzija. 6.4-3 Newmarkovi krugovi za određivanje normalnih naprezanja ispod temelja proizvoljnog oblika.1/20.4-5 može se preformulirati na slijedeći način:  ∆σ v r = 1 −  z p      − 2 3 −1 (6. prirast naprezanja od svake pačetvorine bit će 0. Mehanika tla ♦ interna skripta 80 ∆σv = 0. ova se konstrukcija može primijeniti za bilo koju dubinu z.1.4-1. Na taj se način može dobiti raspodjela dodatnih naprezanja po dubini ispod bilo koje točke temelja. ispod centra kružno opterećene površine bio 0.2 . 0. Treba primijetiti da ako . Ako te prstenove podijelimo radijalno. Iz navedenog slijedi da se u mjerilu slike može ucrtati tlocrt temelja i samo prebrojiti sve pačetvorine koje temelj prekriva (recimo. 6.1. polumjer (r) te površine treba biti 0.4-1. dobiju se vrijednosti r/z kao u tab. 6. prirast naprezanja na jediničnoj dubini bit će uvijek 0. Da se ilustrira značenje te tablice.05.40 m. To znači da. a vanjskog 0. u istoj dubini.2.. Za opteretimo prstenastu površinu unutarnjeg polumjera 0.40 m.Rudarsko-geološko-naftni fakultet z=a 0 1 Slika 6. p = 0.27 m. Dodatno naprezanje u jedičnoj dubini bit će tada ∆σv = n. primjerice. 0. Za traženu dubinu.4-3.4-6) Ako se za odnos N = ∆σv / p uvrštavaju. ako opterećujemo prstenaste površine s polumjerima koji su jedan za drugim u tab.

r.1 0.0 : Primjer 6. s kontaktnim opterećenjem pk = 250 kN/m2. s točkom A u centru Newmark-ove mreže .400 0.523 1. za jediničnu dubinu (prema Newmark. pomoću Newmark–ove mreže.utjecajni faktor jednog segmenta naznačen je na mreži (I) .270 0.5 0.prvo odredimo mjerilo tako da nam dužina 01 odgovara dubini točke (A) u kojoj određujemo naprezanje (z = 80 m) .izbrojimo koliko segmenata Newmark-ove mreže pokriva (ili djelomično pokriva) temelj (n) .3 0. 1935).918 0.4.908 0.4 0.2 0.637 0.9 1.zatim u tom mjerilu nacrtamo zadani temelj.dodatno naprezanje izračunamo prema formuli ∆σ v = p k ⋅ n ⋅ I kN / m 2 [ ] Mehanika tla ♦ interna skripta 81 .8 1.7 1.518 0. i to na sljedeći način: .110 0.4-1 Za kružno opterećenu površinu: veza prirasta naprezanja N= ∆σv / p i odgovarajućeg promjera. 40 20 10 20 A 40 60 Rješenje: Na Newmark-ovu mrežu za određivanje neprezanja ispod temelja proizvoljnog oblika potrebno je ucrtati zadani temelj. na dubini od 80 m.6 0.766 0.95 2. -1 Zadan je temelj dimenzija prema slici dolje. N r/z 0.387 0. Odredi dodatno vertikalno naprezanje ispod točke A.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Tablica 6.

4-4).Rudarsko-geološko-naftni fakultet Newmark-ova mreža s ucrtanim temeljom I = 0. parametri L i B povećavaju za iznos dubine z.005 = 38.005 z=a 80 m 0 1 p k = 250 kN / m 2 (opterećenje temelja) I = 0. Prema tome naprezanje na dubini z iznosi P ∆σ v = kN / m 2 ( B + z )( L + z ) [ ] gdje je P = koncentrična sila B = širina Mehanika tla ♦ interna skripta 82 .3 Dodatna naprezanja ispod pravokutnog opterećenja Za određivanje dodatnih naprezanja u tlu ispod pravokutnog temelja može s primijeniti aproksimativna metoda odnosno (metoda 2:1) Aproksimativna metoda temelji se na pretpostavci da se raspodjela naprezanja (u horizontalnoj ravnini) širi sa porastom dubine (slika 6.4. Iz slike se može uočiti da pravac naprezanja ima nagib 2:1 što dovodi do zaključka da na bilo kojoj dubini z.75 kN / m 2 (dodatno naprezanje) 6.005 (utjecajni faktor jednog segmenta mreže) n = 31 (broj segmenata) ∆σ v = p k ⋅ n ⋅ I = 250 ⋅ 31 ⋅ 0.

4-3 Raspodjela dodatnih naprezanja po dubini Kako su P. Primjer 6. 10m.dodatna vertikalna naprezanja prema metodi 1:2 Mehanika tla ♦ interna skripta 83 . te dodatna vertikalna naprezanja (∆σv) prema metodi 1:2 pk=117 kN/m2 γ = 17 kN/m3 B pk L z'=5m .početna vertikalna naprezanja σ vo = z ⋅ γ [kN / m 2 ] .Rudarsko-geološko-naftni fakultet L = dužina Z = dubina ∆σ v = dodatno naprezanje L B ∆σv 1 2 2 1 z Slika 6. Rješenje: . s kontaktnim opterećenjem pk = 117 kN/m2. Potrebno je odrediti raspodjelu početnih vertikalnih naprezanja (σvo). Na tlo jedinične težine γ = 17 kN/m3 postavljen je temelj dimenzija B×L = 3×4.-2.4. 15m i 20m. na dubinama 5m. L i B konstantni u proračunu za dati temelj očito je da se naprezanje smanjuje kako se dubina povećava. Da bi se dobila točnija rješenja koristi se teorija elastičnosti. Ova metoda se koristi samo za preliminarane analize stabilnosti temelja jer rješenja nisu dovoljno točna.

a ne koncentrična sila P.50 7.11 2.54 -dijagram raspodjele početnih i dodatnih naprezanja po dubini 0 Početno naprezanje σvo [kN/m2] 100 200 300 400 0 Dodatno naprezanje ∆σv [kN/m2] 40 80 120 0 0 5 Dubina z [m] Dubina z [m] 5 10 10 15 15 20 20 Mehanika tla ♦ interna skripta 84 . Da bi smo odredili koncentričnu silu P potrebno je kontaktno opterećenje pomnožiti sa površinom temelja.71 4.00 19. P = pk ⋅ B ⋅ L = 117 ⋅ 3 ⋅ 4 = 1404 kN (ukupna sila temelja na tlo) -tablica raspodjele početnih i dodatnih naprezanja po dubini z [m] 0 5 10 15 20 σvo [kN/m2] 0 85 170 255 340 (B+z)(L+z) [m2] 12 72 182 342 552 ∆σv [kN/m2] 117.Rudarsko-geološko-naftni fakultet ∆σ v = P kN / m 2 ( B + z )( L + z ) [ ] (dodatno naprezanje u tlu) komentar: U zadatku valja uočiti da je zadano kontaktno opterećenje pk .

ispod sredine trake oko 3.cos( β + 2 α) ] / π (6. b (jedne i pol širine temeljne trake). prirast od 0. dodatno naprezanje ispod bilo koje točke pravokutnog temelja možemo dobiti linearnom kombinacijom takvih pravokutnika. Budući da su najčešći oblici temelja pravokutni. izvan pravokutnika.4 Dodatna naprezanja ispod ugla pravokutne jednoliko opterećene površine (Steinbrenner. Steinbrenner (Steinbrenner. 6.9 q z β α 0.3 q cL ∆σV x 0. 6.4-7) Na sl.4-5 a) shema za proračun dodatnih vertikalnih naprezanja i b) prikaz širenja dodatnih vertikalnih naprezanja ispod trakastog temelja. b b q q 0. Mehanika tla ♦ interna skripta 85 . Prema tome. utjecaj površinskog opterećenja relativno brzo opada s dubinom.4-8) Utjecajni koeficijent I određuje se prema dijagramu sa slike (sl.4-5. Vidi se da je. 6. “beskonačnom trakom”.7 q 0. s time da je b < l (sl.2. p. gdje je Is = [β + sin β. 1934) je izveo rješenje za dodatno opterećenje u dubini z' ispod ugla pravokutnog temelja dimenzija b × l .4-6b) za odgovarajuću dubinu z'/b i odnos l/b. 6.4.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 6.4-6a). Ako je jedna dimenzija vrlo dugačka.4 Dodatna naprezanja ispod trakastog opterećenja Newmarkova konstrukcija traži određene pripreme i ponešto zamoran postupak crtanja i proračunavanja veličina temelja u različitim mjerilima. 1934 i Newmark 1935) Na osnovi Bousinesqovog rješenja. ispod stupa) do temeljne trake (za zidove). Razlikujemo dvije situacije: − za točku A. sl. 6. izvedeni su izrazi i konstrukcije prilagođeni upravo takvim temeljima. Kako je utjecajni koeficijent određen za dodatno naprezanje ispod ugla pravokutnog temelja. Pravokutni temelji protežu se od najjednostavnijeg (i najčešćeg) kvadratnog oblika (za tzv. za koju je izraz dao Terzaghi (1943). možemo temelj smatrati tzv.4. temelj samac. unutar pravokutnika i − za točku B.1 q a) b) Slika 6. primjerice.4-5b prikazan je rezultat takvog proračuna linijama jednakog intenziteta dodatnog naprezanja. (6. prema izrazu: ∆σ V = I ⋅ p .a: ∆σv = q ·Is.5 q 0.

a n = l / z . postupa se prema shemi na sl. a što je i bilo polazište za Boussinesqova i Steinbrennerova rješenja.4-11) Mehanika tla ♦ interna skripta 86 . Za točku B. 25 b) l b=1 l b=2 l b=∝ 1 3 2 4 + + - z' 1 b=m 4 6 8 10 Slika 6.4-6c. 6. c) shema površina za proračun naprezanja ispod unutrašnje i d) vanjske točke na površini.4-9) Zbrajanje koeficijenata znači da ćemo djelovanja svih četiriju pravokutnika superponirati.4-6d. I= 2 2 2 2 2 2 1 2 1 2 (6. 0 2 B 0. navodi se prema Newmarku (Newmark. postupa se prema shemi na sl. Numeričku vrijednost za utjecajni koeficijent I. 0. Osnovni pravokutnik se produlji do točke B.4-10) l a) z ∆σV b c) 1 1 A 1 1 d) ∆σ Iσ = q 05 15 1 2 0. s time da se utjecaji dvaju pravokutnika izvan područja osnovnog pravokutnika (IIII i IIV) moraju oduzeti: I=I1+I2 .Rudarsko-geološko-naftni fakultet Za točku A. 6. Pravokutna površina se podijeli na četiri manja pravokutnika i za svaki od njih se odredi I (uvijek pazeći koja je manja. a koja veća stranica).4-6 a) shema za proračun dodatnih vertikalnih naprezanja ispod ugla pravokutne površine. b) dijagram utjecajnog koeficijenta I. 0 0. Nakon toga je postupa po jednakom principu kao kod točke A. 0. iz Terzaghi. ispod ugla pravokutno opterećene površine. To je dozvoljeno samo ako vrijedi pretpostavka da je sredina (poluprostor) linearna i elastična. 1943): 1 2mn(m + n + 1) m + n + 2 2mn(m + n + 1) ⋅ 2 + tg −1 2 2 2 2 2 2 4π m + n − m n + 1 m + n + 1 m + n2 + m2n2 + 1 gdje je m = b / z . 1935. pa slijedi: I=I1+I2 + I3 +I4 (6.I3 -I4 (6.

Kod proračuna slijeganja.4. U praksi je obično. sve točke temelja slijegaju se jednako. 6. 1951) i zovu se karakteristične točke.4-7). Mehanika tla ♦ interna skripta 87 .13. ako kroz tu točku prolazi linija slijeganja za vrlo kruti i za vrlo savitljivi temelj. onda će kroz nju prolaziti i linije slijeganja za temelje svih ostalih krutosti.74.l l K 0. kruti temelj K K savitljivi temelj 0.b b 0. koja će preraspodjeljivati kontaktna naprezanja.l K 0.b 0.4-7 Položaji karakterističnih točaka ispod pravokutnog temelja. 6.74.13.l K K Slika 6. krutost temelja mala do vrlo mala ( EI = 0 ).5 Karakteristična točka Do sada smo promatrali samo opterećenja koja izravno djeluju na površinu. a opterećenje na površini temelja jednoliko rasprostrto. slijeganja su u formi udubljene plohe (sl. posrednik neka temeljna konstrukcija određene krutosti. Položaji karakterističnih točaka su prikazani na sl. recimo.13. Ako je krutost temelja velika (to se obično izražava s EI = ∞ ).4-7. Naime.13. između opterećenja i temeljnog tla. U praksi je to slučaj kad se na površini. Za sve krutosti temelja postoje točke u kojima su slijeganja jednaka (Grasshoff.b 0. nalazi nasip čiji je temelj u neposrednom kontaktu s temeljnim tlom. veličine slijeganja proračunavaju se najčešće upravo za te točke.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 6. Ako je pak.

Dio 1. Die Strasse. [9] Terzaghi. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja. Mehanika tla i temeljenje građevina. σ −σ X τ= Z sin 2α − τ XZ cos 2α . [5] Lambe.. K. [3] EC 7 1994. 142-143. Exper. H. 121-124 i Proc. i 2 (6A-1) (6A-2) (6A-3) . [2] Bowles. & Whitman. M. Setzungberechnungen Starrer Fundamente mit Hilfe des Kennzeihnenden Punktes. Berlin. (1885). (1982). Školska knjiga. – Projektiranje pomoću laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. . prema: Teorijska mehanika tla. (1934) Tafeln zur Setzungberechnung. (1979). Soil mechanics. E. Cambridge. Eurokod 7. pp. Internatioal Conf. [4] Grasshoff.Opća pravila. J. 6A-1): 2 odredimo kut α. V. (1969).Rudarsko-geološko-naftni fakultet LITERATURA: [1] Boussinesq. (1935). Smjerove glavnih naprezanja dobijemo tako da iz jednadžbi ravnoteže za prikazani element tla (sl. New York. Dio 2. Naučna knjiga. 2 = σ X −σZ 2 σ −σ Z  2 ±  X  + τ XZ 2   Mehanika tla ♦ interna skripta 88 . iz čega slijedi 2τ XZ tg 2α = . W. N. Vol. DODATAK 6A.. Vol. McGraw-Hill Book Company. Circular 24. T. Simplified computation o f vertical pressures in elastic foundations. pp. J. Application des Potentiels à l'Étude de l'Équilibre et du Mouvement des Solides Élastiques. Illinois Eng. Beograd . Paris. 1. 2 pp.Mohrove kružnice U općem su slučaju na svim plohama elementa tla. osim normalnih. σ X −σ Z σ = σ X ⋅ sin 2 α + σ Z ⋅ cos 2 α + 2τ XY ⋅ sin α cos α . Massachusetts Institute of Technology. uz uvjet τ = 0. W. Foundation analysis and design. Univ. (6A-4) σ 1. Veza između općih i glavnih naprezanja . (1943) Theoretical soil mechanics. Sta.E. New York. tiskano 1972.. Soil Mechanics. [8] Steinbremmer. 1936. (1951). [6] Nonveiller. Guthier-Villard. R. Zagreb [7] Newmark. 53-54. Mass. i posmična naprezanja. Der Bauingenieur. John Willey & Sons. Inc.

određuju naprezanja na po volji odabranoj ravnini (sl. σv σ σh α τ σh τ P . (6A-6) 2 Ovo je jednadžba kružnice u koordinatnom sustavu (σ.σ3 2 Slika 6A-1 Mohrova kružnica naprezanja i pol ravnina. (6A-5) 2 2 σ −σ3 τ =− 1 sin 2α . pol ravnina σv + σh 2 σh P α τ σ v σ Mohrova kružnica σv pozitivan smjer posmičnih naprezanja σ +τ σ1 Slika 6. Mehanika tla ♦ interna skripta 89 . τ).A-2 Određivanje naprezanja u kosoj ravnini kad su glavna naprezanja u vertikalnoj i horizontalnoj ravnini. provlačenjem paralele.Rudarsko-geološko-naftni fakultet σ3 ∆z ∆l ∆x σ τ α τ σ1 + σ3 2 σ1 P α σ 2α σ σ1 . Dva karakteristična primjera uporabe Mohrove kružnice prikazana su na sl.. 6A-2 i 6A-3.. a P je pol ravnina kroz koji se. 9A-1). Ako su horizontalna i vertikalna ujedno i glavna naprezanja vrijedi: σ + σ 2 σ1 + σ 3 σ = 1 + cos 2α .

.A-3 Određivanje naprezanja kad su glavna naprezanja na kosim ravninama. Mehanika tla ♦ interna skripta 90 . pol ravnina α σ3 τ σ1 σ σ σ1 P Slika 6..Rudarsko-geološko-naftni fakultet σ1 σ σ3 τ α σ3 τ P .

2. potrebno je uzeti i utjecaj istjecanja vode na proračun deformacija. odnosno promjene volumena nazivamo nedreniranim stanjem Konsolidacijsko slijeganje (primarno) je posljedica promjene i oblika i volumena uslijed istjecanja viška vode iz pora. Puzanje je izraženo uglavnom kod visokoplastičnih glina i treseta. Zbog toga je određivanje slijeganja u mehanici tla ispravnije nazvati procjenom (prognozom) nego proračunom. Sliježu se i pojedinačni dijelovi građevine. Smatra se da je puzanje posljedica deformacije samih čestica. Stanje ili proces prilikom kojeg dolazi do istjecanja vode.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 7 SLIJEGANJE TLA 7. Kod slabopropusnih. no može se javiti i uslijed drugih pojava – zbog sniženja razine podzemne vode. Teško ga je procijeniti jer: je tlo nehomogeno. Slijeganje je najčešće uzrokovano opterećenjem. kao što su: temelji. Budući da je tlo porozno. a u porama se nalazi voda i/ili zrak. u ovom slučaju. odnosno promjene volumena nazivamo dreniranim stanjem Konsolidacijsko slijeganje (sekundarno) je izazvano puzanjem tla (deformacijom pri konstantnom opterećenju). a ne više istjecanja vode. Za početak. U inženjerstvu se. za proračun slijeganja. Kod krupnozrnatih tala je to i najizraženija komponenta slijeganja.2 Proračun slijeganja na bazi teorije elastičnosti 7. piloti i sl.1-1) Trenutno slijeganje nastupa neposredno nakon promjene opterećenja. Stanje ili proces prilikom kojeg ne dolazi do istjecanja vode. a zatim će se prikazati modeliranje promjene volumena tla uslijed istjecanja vode iz pora. često koristi teorija elastičnosti gdje se tlo tretira kao homogen linearno elastičan materijal. je teško odrediti reprezentativne parametre deformabilnosti tla. temeljne ploče. Mehanika tla ♦ interna skripta 91 . bit će prikazani modeli koji tlo tretiraju kao jednokomponentni materijal. jako zaglinjeni pijesak ili šljunak). primarno konsolidacijsko (sc) i sekundarno konsolidacijsko (ss): s total = s inst + s cons + s sec (7. može biti i tlo ispod građevine koje se može nalaziti na različitim dubinama. potpuno saturiranih tala (zbog nemogućnosti brzog istjecanja vode iz pora) izazvano je samo promjenom oblika tla (distorzionom deformacijom). a bez promjene volumena. dinamičkih efekata i sl. uzroci i vrste Slijeganje je vertikalni pomak površine tla (ili temeljne konstrukcije). se slijeganje slojeva od koherentnih tala razvija s vremenom. a izrazito je sporo kod zasićenih slabopropusnih tala (glina. Površina tla. 7. tlo ima složene odnose naprezanja i deformacija.1 Slijeganje – pojam. puzanja. Općenito se ukupno slijeganje (st) može podijeliti na: trenutno (si). a izraženo je kod koherentnih tala. koji nastaje pod djelovanjem opterećenja.1 Koncentrirana sila na površini linearno-elastičnog poluprostora Ovdje će se prikazati rješenja (u zatvorenom obliku) proračuna slijeganja za opterećenja na elastičnom poluprostoru (za sada bez obzira radi li se o dreniranom ili dreniranom stanju). prah.

Da je rješenje u zatvorenom obliku. opterećenu kontinuiranim opterećenjem.2-1) horizontalna udaljenost od sile do točke u kojoj se izračunava slijeganje. i kada se parametri stišljivosti ne mijenjaju po dubini.. E . u odnosu na veličinu opterećene površine. veličine F. Kada je sloj tla relativno velike debljine. slijeganje se izračunava kao integral jednadžbe 7.2-1 Aksonometrijski prikaz slijeganja ispod koncentrirane sile na elastičnom poluprostoru. (1 − ν 2 ) ⋅ P π ⋅E ⋅r (7. Youngov modul elastičnosti (tla)... Ono se može prikazati u obliku formule u koju je potrebno samo uvrstiti tražene parametre.2-1: Mehanika tla ♦ interna skripta 92 . r . 1885) za djelovanje koncentrirane sile na površini homogenog elastičnog poluprostora (slika 7. q. znači da je ono točno (a ne približno) rješenje određenog rubnog problema.. Iako taj izraz daje točne vrijednosti slijeganja.2-1): sP = gdje je: P . Poissonov koeficijent (tla)..2. radijusa – R.Rudarsko-geološko-naftni fakultet P r sP z Slika 7. 7. ν . na temelju Boussinesqovog rješenja (Boussinesq... može se slijeganje izračunati izravno (u zatvorenom obliku). veličina koncentrirane sile. ipak ima jedan nedostatak za praktičnu primjenu jer je prema njemu slijeganju ispod hvatišta sile (za r = 0) beskonačno veliko (singularna točka).2 Slijeganje uslijed kontinuiranog opterećenja na kružnoj površini izotropnog elastičnog poluprorstora Za kružnu površinu..

1982): 2   1+ l +1 2 1 l   l b (7. (F ) (7.2-2).2-2 Aksonometrijski prikaz slijeganja ispod kružno opterećene površine. koeficijent koji je odredio Steinbrenner (1934).Rudarsko-geološko-naftni fakultet s qR = (1 − ν 2 ) ⋅ q ⋅ dF ∫∫ π ⋅ E ⋅ r . pa čak i za relativno propusne prašinaste materijale.2-4) E r0 q r sqr sqr0 z Slika 7.3 Slijeganje ispod ugla pravokutno opterećene plohe Slijeganje ispod ugla pravokutne plohe.2-3) E gdje je Ir utjecajni koeficijent.2-6) Ib =  ln + ln  + l + 1  b b l π b   b   Ovo je rješenje za fleksibilni temelj. ovisan o ν i r. 7. (7.2.2-3. dobije se: 2 ⋅ (1 − ν 2 ) ⋅ q ⋅ R s qRo = . Iz gornje jednadžbe se dobije rješenje na temelju kojeg se može odrediti slijeganje za bilo koju točku na horizontalnoj udaljenosti r od središta kružne plohe: q ⋅ R ⋅ Ir s qR = (7. dobije iz izraza (prema Bowles.2-5) s qbo = E gdje se Ib. 7.2-2) gdje je dF element kružno opterećene površine jednolikim opterećenjem q (sl. dimenzija l × b ( l > b) izračunava se prema q ⋅ b ⋅ (1 − ν 2 ) ⋅ I b . a za kruti temelj treba uzeti 7% manji koeficijent. (7. ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) Mehanika tla ♦ interna skripta 93 . Za središte kružne plohe. Ovaj je izraz primjenljiv za razne tipove propusnih materijala (šljunke i pijeske). na temelju izraza 7.

kao dio ukupnog slijeganja. Ovdje ćemo pokazati kako treba razlikovati i parametre tla Et i ν koji se odnose na tlo s vodom (a odgovaraju nedreniranom stanju) od parametara koji se odnose na skelet (čvrste čestice) tla E’ i ν’ (i odgovaraju dreniranom stanju).5) i ( E’ .2-11) Konsolidacijsko je slijeganje povezano s efektivnim parametrima: 2(1 −ν 2 )⋅ q ⋅ R scons = . ν = 0. (7.2-9) 2(1 + ν ') Na temelju gornjeg izraza može se dobiti odnos početnog i konsolidacijskog slijeganja za.2-3 Aksonometrijski prikaz slijeganja ispod ugla pravokutno opterećene površine.5) je onda sinst = 2(1 − 0.2. ν’) se može uspostaviti veza na temelju činjenice da voda ne može preuzeti posmik tj. tj. razlikujemo početno.2-8) 2(1 + ν ) 2(1 + ν ') a uz ν = 0. s total = s inst + s cons + s sec . određuje nestišljiva voda u porama (tlo je potpuno saturirano). tj.5 slijedi: 3 ⋅ E' Et = . središte kružne plohe (izraz 7. (7.5 ⋅ q ⋅ r0 2 2 ⋅ (1 + ν ') = = q ⋅ r0 . Et Et 3 3⋅ E' (7. Tada je vrijednost ν = 0. ν = 0. da je modul posmika G svojstvo samo čvrstih čestica i u nedreniranom i dreniranom stanju.2-10) E Početno slijeganje (bez promjene volumena. a scons dreniranom stanju. da je G = G’. promjena vertikalne deformacije jednaka je sumi bočnih deformacija).2-7) 2(1 + ν ) Iz uvjeta da je G = G’ slijedi Et E' = . primjerice.52 )⋅ q ⋅ r0 1.1-1. (7.2-12) 94 .4 Početno i konsolidacijsko slijeganje temelja na površini potpuno saturiranog poroznog elastičnog poluprostora U izrazu 7.2-4): 2 ⋅ (1 − ν 2 )⋅ q ⋅ r0 sqro = . 7. Ponašanje tla s vodom. Između dva para parametara ( Et . gdje smo winst pripisali nedreniranom. primarno konsolidacijsko i sekundarno konsolidacijsko slijeganje. (7.Rudarsko-geološko-naftni fakultet l>b l b q sqb 0 z Slika 7. kad nije omogućeno dreniranje.5 (tj. Prema teoriji elastičnosti je E G= . E' Mehanika tla ♦ interna skripta (7.

Obzirom da nema bočne deformacije.3. 0. tzv. prema teoriji elastičnosti. odnosno 60%. Zbog opterećivanja. Deformabilnost uzorka se ispituje tako da se optereti vertikalno. ugrađuju samo uzorci koherentnih materijala. u pornoj se vodi uzorka povećaju gradijenti i voda istječe u prostor oko uzorka. a tada u obzir treba uzeti parametre deformabilnosti svakog sloja. preko kape uzorka.3-1) se. u kojemu su uprošćeni uvjeti deformacija tla. U takvom je slučaju bolje primijeniti pojednostavljeni. a zaν = 0. a porozni kamenovi (pločice) s gornje i donje strane omogućuju dreniranje uzorka.4 Dakle. U edometar (sl. ali su zato potpunije modelirane karakteristike deformabilnosti slojeva.2) kojega zato i nazivamo edometarski model slijeganja. Mehanika tla ♦ interna skripta 95 .3-1 Edometar.3) za 40%. edometarski model tla. vertikalna deformacija uzorka je upravo jednaka volumenu istisnute vode podijeljenom s površinom uzorka.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Odnos dvaju slijeganja onda ovisi samo o vrijednosti Poissonovnog koeficijenta: sinst 1 +ν 1 1 1 = = .1 Edometar i edometarski model Nedostatak izraza za slijeganje po teoriji elastičnosti je što su primjenljivi samo ako se za tlo može pretpostaviti da je homogeno i izotropno. 7. Takav isti rubni uvjet vrijedi za numerički model slijeganja (vidi 7. uzorak je valjkastog oblika.6 s cons 2(1 − ν ) 2(1 − ν ) 1.2 i 0. laboratorijskog uređaja za mjerenje deformabilnosti tla.3 Proračun slijeganja za slučaj spriječenih bočnih deformacija 7. Treba ih razlikovati od rješenja pomoću numeričke integracije koja će biti prikazana u slijedećem potpoglavlju. a visine oko 2cm. kapa uzorka mikroura (mjeri pomak δ) prsten koji sprečava bočnu deformaciju uzorak porozni kamen (omogućava jednoliko dreniranje uzorka) Slika 7. 7.2-13) 2 1. u pravilu. obično promjera 6 do 7cm. za ν = 0. Naziv edometarski model potječe od edometra. pa se sve odvija u jednoj dimenziji (u smjeru vertikalne osi).2 ⇒ . veće od početnog. konsolidacijsko slijeganje je (za uobičajene vrijednosti Poissonovog koeficijenta. Češći je slučaj da je tlo horizontalno uslojeno.3.3 ⇒ (7. Komentar: Ovdje prikazana rješenja za proračun slijeganja se mogu odrediti samo za jednostavnije probleme teorije elastičnosti. Pri opterećivanju se uzorak ne može bočno širiti jer je sa strane omeđen krutim prstenom ( ε h = 0 ). nego u zatvorenim rješenjima teorije elastičnosti.

zbog mogućnosti dreniranja vode na krajevima uzorka. Otvori uz rub poklopca su mali. odigrava slijedeće: I FAZA: (t0 = 0) u početku svo opterećenje preuzima voda (kao krući medij). U I fazi svo opterećenje preuzima voda (opruge su opuštene). Kod svakog stupnja opterećenja se mora čekati da višak vode izađe iz uzorka. Naime. je prikazano na dijagramu na sl. 7. po stupnjevima opterećenja. a prikazuje ovisnost slijeganja uzorka o efektivnim vertikalnim naprezanjima (na kraju II faze kad se smatra da su porni tlakovi jednaki nuli). II FAZA:(t > t0) voda koja prolazi između čvrstih čestica i kroz porozne kamenove prelazi u okolinu. Ove se faze mogu predočiti slikovito tako da se uzorak u edometru prikaže kao lonac s vodom koji ima poklopac.3-2 Faze edometarskog pokusa. s istjecanjem vode iz pora. Za svaki stupanj opterećenja čeka se obično 24 sata što je ujedno i radni ciklus u geomehaničkom laboratoriju (od jutra do jutra). edometarski dijagram. Poklopac je oslonjen na opruge koje predstavljaju skelet tla (sl. pri određenom stupnju opterećenja. pa zbog toga treba čekati da se slijeganje. Mehanika tla ♦ interna skripta 96 .Rudarsko-geološko-naftni fakultet Opterećenje se nanosi u stupnjevima i to tako da je svaki slijedeći stupanj opterećenja dva puta veći od prethodnog. 7. opterećenje δt I faza II faza Slika 7. izveden iz prethodnog. a što je znak da je prestalo istjecanje vode iz pora. ∆u = p i ∆σ ' = 0 (7. Praktički nema promjene volumena uzorka (nedrenirano stanje). a svo opterećenje preuzimaju opruge (opruge stisnute. umiri.3-3a. a dio opruge: p=∆u+∆σ’. tj.3-3b je tzv. (7. Dio dodatnog opterećenja preuzima voda. Slijeganje.3-2). pa voda sporo istječe.3-1) U II fazi.3-2) Na kraju druge faze edometarskog pokusa višak vode je istekao kroz otvore. 7. a volumen uzorka se smanjuje. opterećenje preuzimaju i čvrste čestice. u edometru se nakon nanošenja opterećenja. (7. Na sl. ∆σ ' = p i ∆u = 0 .3-3) U edometru se ne može mjeriti porni tlak. uzorak se sliježe (drenirano stanje). a čvrste čestice nisu opterećene. a porni tlak je jednak nuli).

(7. Početni koeficijent pora je hv . e0 = (7.3-5) Deformacija uzorka tla je: ∆h h −h ε = v = v v1 / : hs . hs a koeficijent pora nakon slijeganja (hc ostaje konstantan).3-6) h0 hv + hs Veza relativne deformacije i koeficijenata pora e dana je izrazom e −e ∆e ε= 0 1= . hs (7. Budući da je spriječeno bočno širenje.3-4 Promjena visine edometarskog uzorka za prvi stupanj opterećenja. a) dijagram slijeganja uzorka u vremenu i b) edometarski dijagram.3-4. promjena visine izravno je povezana s promjenom koeficijenta pora.3-3. Običaj je da se edometarski dijagram prikazuje. umjesto sa slijeganjem uzorka.3-4) e1 = h v1 . e0 + 1 1 + e0 Mehanika tla ♦ interna skripta (7. Kod slijeganja uzorka u edometru mijenja se samo sadržaj vode (čvrste čestice ostaju) pa se uzorak može prikazati i kao na ∆h hv h0 h 1 čvrste čestice hs ∆h v hv1 Slika 7.Rudarsko-geološko-naftni fakultet edometarski dijagram δt p1 p2 p3 p4 0 II faza 24 δk δk1 konačno slijeganje p1= p 1' p2= p 2' p3= p 3' p4= p 4' t [sati] δk1 δk1 δk1 p1 p2 p3 p4 log p stupnjevi opterećenja I faza a) ∆u ≈ 0 b) Slika 7. sl. 7.3-7) 97 . δki s promjenom koeficijenata pora e.

.2 Normalno konsolidirano (NK) i prekonsolidirano tlo (PK) Gore spomenute promjene deformabilnosti (odnosno nagiba dužina) imaju porijeklo u geološkom procesu nastajanja slojeva tla. edometarski se dijagram sastoji od nekoliko dužina. nije praktično u proračunima baratati s edometarskim modulom kao parametrom deformabilnosti materijala.Rudarsko-geološko-naftni fakultet gdje je ∆e promjena poroziteta koja odgovara promjeni naprezanja ∆σ’. Zbog toga.indeks rekompresije σg.). slučaj da..3-5. današnje stanje tla je posljedica događanja u njegovoj geološkoj povijesti.. element tla će pokazati lom u Mehanika tla ♦ interna skripta 98 . e cr c ra s r t er e cc će n e stupanj prekonsolidacije OCR = cr σP σg cr je cc σg σ σg σp σ a) b) cc. Vidi se da. nakon normalne konsolidacije. (NK).3-7. Pokazalo se. Iako toga sloja više nema.3. prikazani su edometarski dijagrami za tzv.. 7. Takav proces nazivamo normalnom konsolidacijom. dio tla (sloj) bude odnesen. Čest je.3-5. b). pa je edometarski modul: ∆σ ' ∆σ '⋅(1 + eo ) E oed = = (7. međutim. iako lineariziran.3-5.geološko (geostatičko ) opterećenje (od vlastite težine) Slika 7. sl.. 7. a) i prekonsolidirano tlo (sl. može definirati parametar deformabilnosti materijala koji je konstantan u velikom rasponu naprezanja (dužine s nagibima cc i cr.. indeks kompresije i indeks rekompresije. ipak. međutim da. 7. 7. normalno konsolidirano (sl. Rezultati ispitivanja u edometru takvog materijala pokazat će naglo povećanje stišljivosti uzorka (prijelaz od nagiba cr u cc) kad opterećenje premaši naprezanje od vlastite težine sloja iz kojega je uzorak izvađen (σg). ako se naprezanja na osi abscisa nanesu u logaritamskom mjerilu. nagibi cc i cr..3-10). Tada se. To je zbog toga što je deformabilnost tla drugačija pri opterećenju i rasterećenju.. tj.indeks kompresije cr.3-5 Edometarski dijagram za normalnokonsolidirano i prekonsolidirano tlo. tj. promjene koeficijenta pora mogu linearizirati. Karakteristična je točka na dijagramu gdje je naprezanje u edometru jednako normalnom naprezanju u tlu. 7. tj. 7. za koherentne materijale. Na sl. prikazati pravcem (vidi grafičku konstrukciju na sl. a tlo normalno konsolidiranim.3-8) εz ∆e Treba imati na umu da edometarski modul nije konstanta materijala već vrijedi samo za prirast naprezanja od σg’ do σg’+ ∆σ’. obično djelovanjem vode ili vjetra. Pretpostavlja se da su horizontalni slojevi tla nastali taloženjem u mirnoj vodi i da su postigli ravnotežno stanje naprezanja uslijed vlastite težine.

7. σg p0 p0 površina z ∆σ σv σg uzorak tla izvađen iz ove dubine Slika 7. Ovdje se vidi da je važno znati. Takvo tlo nazivamo prekonsolidiranim tlom (PK). prema današnjem (σg).3-6. Slijeganje tla nastaje kao posljedica promjene naprezanja od σg’ na σg’+ ∆σ’ (sl. 7. Posljedica promjene naprezanja je promjena koeficijenta pora uzorka. Za NK se računa prema: ∆e NK = c0 ⋅ log a relativna deformacija σ g + ∆σ .3-7): σ g + ∆σ c ε = r ⋅ log .3-6 Opterećenje elementa tla na dubini z. Kažemo da tlo “pamti” svoju povijest. i prekonsolidiranog tla.3-7 Prirast koeficijenta pora kod normalnokons.). σg (7. stupnjem prekonsolidacije OCR (overconsolidation ratio): OCR = σp . za proračun slijeganja je li tlo NK ili PK i koja su početna naprezanja u tlu. e e NK PK cr cr ∆eNK cc ∆ePK cc ∆σ σg σ σg ∆σ σp σ Slika 7.Rudarsko-geološko-naftni fakultet edometarskom dijagramu na mjestu najvećeg prethodnog naprezanja. = c ⋅ log 1 + e0 1 + e0 σg Za PK će to biti (sl. a odnos najvećeg naprezanja u povijesti (σp).3-10) (7. 1 + e0 σg ε NK = (7.3-9) σ g + ∆σ c ∆e .3-11) Mehanika tla ♦ interna skripta 99 .

Ovim se izrazom također u obzir uzima različito ponašanje pri opterećenju i rasterećenju. Prvo treba odrediti početni koeficijent pora.3-10. Casagrande je (1936) predložio da se točka prekonsolidacije konstruira tako (sl.) da se u točki najveće zakrivljenosti na dijagramu povuku horizontala. transporta i ugradnje u edometar. Kroz eo se povuče horizontala do naprezanja koje odgovara vlastitoj težini tla. Zbog toga su razni autori dali prijedloge konstrukcije (odnosno rekonstrukcije) elemenata edometarskog dijagrama. 7. Izrazima 7. što je ujedno i slijeganje površine tla. Pri tome je vertikalna deformacija. Stvarni dijagrami često nemaju tako jasne prelaze od nagiba cr na cc i obrnuto.05) eo .). w = Sr . to se odredi iz vlažnosti i gustoće tla ( Gs .3-9. što znači da su u linearnom mjerilu ti pravci krivulje.3. Kako se određuju nagibi cr i cc vidi se na slici.3-11. zbroj relativnih deformacija od površine do dubine z u kojoj se još osjeća utjecaj opterećenja površine (to je oko dubine u kojoj se dodatno naprezanje smanji na 1/10 početne vrijednosti ): Mehanika tla ♦ interna skripta 100 . (za Sr = 1. eo): eo= Gs . tangenta i simetrala kuta među njima. ali u polulogaritamskom mjerilu. 7. uzorak treba opterećivati sve dok se ne zbije na (0.4 Teoretske pretpostavke za proračun slijeganja pomoću edometarskog modela Tada je primjerenije modelirati slijeganje tla kao stupca bez bočnih deformacija (sl.3. To može biti posljedica poremećenosti uzorka prilikom vađenja iz tla. ali i pogrešaka za vrijeme mjerenja u edometru . i 7. Ako je uzorak bio potpuno zasićen. i slijeganja NK su znatno veća od slijeganja u PK za jednake ostale uvjete.3 Konstrukcija edometarskog dijagrama iz mjerenih vrijednosti Edometarski dijagrami na sl. pa možemo reći da edometarski model točnije opisuje ponašanje (koherentnih) materijala nego što se to dobije računom s edometarskim modulom.3-10 u obzir se uzima nelinearno ponašanje tla jer su cr i cc nagibi pravaca. Na završni dio krivulje se povuče asimptota i gdje ona siječe simetralu kuta – tu je tražena točka. su idealizirani edometarski dijagrami. 7. 7.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Komentar: Budući da je cc znatno veći od cr.3-9 i 7.4+0.0). 7. Konstrukcija točke naprezanja prekonsolidacije. 7. a onda se ta točka spoji s točkom prekonsolidacije (sl. Da se dobije jasni završni dio. Konstrukcija nagiba cr na cc.trenja između kape uzorka i stjenci prstena te nagnutosti kape uzorka.3-5.). w.3-7.

1)×e0 log p → a) b) Slika 7.3-13) Ukupna se deformacija može odrediti množenjem relativne deformacije s visinom štapa. s = ∫ ε z ⋅ dz .4 0. lo.8 koeficijent pora. 0 z (7.r s/r w =1. p0= naprezanje od težine stupca tla e0 A Cr poremećen uzorak pc= prekonsolidacijsko naprezanje "djevičanska" krivulja "neporemećen uzorak" "djevičanska krivulja" ← koeficijent pora. e poremećen uzorak "neporemećen uzorak" ≅(0.4+0.7 0. 1936).Rudarsko-geološko-naftni fakultet σp=900 kPa 1 e0=wN .4+0. e 0.6 0. ako naprezanje nije jednoliko po cijeloj visini (kao što je to slučaj s dodatnim Mehanika tla ♦ interna skripta 101 . odnosno.008 0.9 ≅ α/2 tangenta 0.05)×e0 log p → ≅(0.3-9 Grafička konstrukcija točke prekonsolidacije (Casagrande.3-10 Grafička konstrukcija nagiba cr i cc.3 10 100 1000 naprezanje [kPa] 10000 Slika 7.5 0. e Cs Cr Cc ← koeficijent pora.

.. Da se odredi relativna deformacija. kad se usporedi s jed. U tlu su bočne deformacije. a) (7.3-18)   (1 + ν ) ⋅ (1 − 2ν )  Izraz u nazivniku. 7.Rudarsko-geološko-naftni fakultet naprezanjima). odnosno ε z = ∆σ z / E oed (7. (7.3-17a) E 1 ε y = [σ z − ν (σ x + σ z )] = 0 . zbog utjecaja okolnog tla..3-19) [ ] [ ] [ ] ∆σz ∆σz ∆σx = 0 ∆σy = 0 ∆σx l y ∆σ ∆σz a) ∆σz b) Slika 7.3-11.3-16) E Za deformacije u ostala dva smjera se analogno mogu napisati odgovarajući izrazi. stupac se zbog numeričke integracije podijeli na dijelove.3-20) (1 + ν )(1 − 2ν ) Mehanika tla ♦ interna skripta 102 . Termin edometarski modul. 7. onda je 1 ε z = ⋅ ∆σ z − ν ⋅ (∆σ x + ∆σ y ) . Odavde možemo izvesti odnos između naprezanja i deformacija koji nazivamo edometarskim modulom (prema laboratorijskom uređaju u kojemu se mjeri (kao što ćemo kasnije vidjeti) i označava s Eoed. relativna se vertikalna deformacija dobije prema: ∆σ ε= . (7. potrebno je znati odnose (veze) naprezanja i deformacija za promatrani materijal (tlo). E (1 − ν ) E oed = . samo dobiven uz uvjet deformacije stupca tla.3-17. uglavnom spriječene.Youngov modul (sl.3-15) E Prema teoriji elastičnosti. (7. za razliku od ostalih modula. gdje je E. vertikalna deformacija izražava se kao funkcija vertikalnih i horizontalnih naprezanja. pa ih se može uzeti da su jednake nuli tj. εx i εy = 0.3-14 je modul. uključuje da su pri njegovom određenju bočne deformacije bile jednake nuli. (7. prema izrazu: 1 ε z = σ z − ν (σ x + σ y ) . Kada je veza linearna. 1 ε x = σ x − ν (σ y + σ z ) = 0 (7.3-15 do 7.3-17b) E Iz izraza 7.3-14) E Ako je stupac materijala bočno opterećen sa ∆σx i ∆σy. može se dobiti odnos  E ⋅ (1 − ν )  ε z = ∆σ z /  (7.3–11 a) elastični štap i b) stupac kao modeli za proračun slijeganja.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet Prema izrazu 7. 7. (7.3-24) 0 E oedi 0 s=∫ z σ z ⋅ dz 7.3-12. granice sloja se postave na mjestima promjene svojstava tla) ili umjetni (stupac se podijeli na slojeve radi točnije numeričke integracije iako se može raditi o potpuno homogenom tlu). (7. i =1 4 (7.3-22) s= σ z ⋅ dz . ako se edometarski moduli po slojevima razlikuju. tako se s manjom greškom može odabrati prosječno dodatno naprezanje za svaki sloj (sl. Utjecajnom dubinom može se smatrati dubina do koje se «osjeća» promjena dodatnih naprezanja uslijed vanjskog opterećenja. za svaki ∆z. Slijeganja pojedinih slojeva daju ukupno slijeganje. z 1 s=∑ σ zi ∆z i . Da se zna koje sve slojeve treba uzeti u proračun slijeganja treba najprije odrediti tzv. može se napisati i z 1 (7. E oed 0 odnosno. ako se ispod te dubine ne nalazi izrazito stišljivi sloj tla. visine hi. iz čega je s1 = ε 1 ⋅ h1 . je to: s1+s2+s3+s4 = s.5 Postupak proračuna slijeganja pomoću edometarskog modela Postupak proračuna slijeganja teče tako da se.3-26) Relativna deformacija sloja 1 je: s ε 1 = 1 .3-23) ∑ σ z ∆z . potrebno je uzeti drugačiji Eoed. naime.3.3-21) E oed odnosno. (7. Stupac tla se podijeli na slojeve. Slijeganje se izračunava kao zbroj slijeganja slojeva (visine hi) ispod opterećene površine.3-12). koji mogu biti stvarni (tj.3-25) odnosno s = ∑ si . Za primjer prema sl. utjecajnu dubinu. ako je edometarski modul konstantan s dubinom. slijeganje sloja 1 može se odrediti množenjem debljine toga sloja s relativnom deformacijom. E oed ∫ 0 Približno numeričko integriranje svodi se na zbroj: 1 z s= (7.3-28) E oedi Mehanika tla ♦ interna skripta 103 .) izračunava slijeganje tla.3-27) h1 Prema tome.3-12 dobivamo približan izraz za slijeganje (približan jer je uvedena pretpostavka da su bočne deformacije jednake nuli): . na temelju izračunatih dodatnih naprezanja (poglavlje 6. (7. Prema njemačkim normama (DIN4019) to je dubina u kojoj je dodatno naprezanje jednako 20% geostatičkog. Ukupno slijeganje određuje se zbrajanjem slijeganja slojeva: ∆σ i s = ∑ si = ∑ ε i ⋅ hi = ∑ ⋅ hi (7. 7.

su formule za slijeganje jednostavnije. dok je problem slijeganja u sitnozrnim materijalima složen. a s time i slijeganja u njima manja.). nego u sitnozrnatim materijalima. jer se u njemu ispituje stišljivost uzorka u uvjetima spriječene bočne deformacije. pogotovo ako je tlo zasićeno vodom. Komentar: Proračunom slijeganja pomoću edometarskog modula zanemaruju se bočne deformacije u tlu. pa proces slijeganja dugo traje.Rudarsko-geološko-naftni fakultet površina ∆σ1 prosječno naprezanje u sloju 1 s1 sloj 1 s2 sloj 2 slijeganje u sloju 1 debljina sloja 1 h1 h2 s3 h3 s4 h4 ∆σ2 ∆σ3 ∆σ4 nestišljivo tlo (stijena) sloj 3 sloj 4 Slika 7. Za svaku novu lokaciju se edometarski moduli moraju odrediti. za materijale kod kojih se uzorci ne mogu izvaditi tako da ostanu u prirodnom stanju (šljunak i pijesak). Edometarski modul je svojstvo materijala. što je vrlo čest slučaj. moduli se obično određuju na osnovi terenskih ispitivanja. se dobro može modelirati stišljivost horizontalno uslojenog tla. Zbog toga se proračuni pomoću edometarskog modula smatraju prihvatljivim za krupnozrne materijale. olakotna okolnost je da su moduli takvih materijala veći.3-12 Shema za proračun slijeganja tla. Ipak. jer se voda u takvim materijalima polagano disipira. Mehanika tla ♦ interna skripta 104 . a moduli određeni za slična tla na drugim lokacijama mogu poslužiti samo za ocjenu «reda veličine». Tu su moguće veće greške. umjesto dva E’ i ν’. tj. edometar. ili korelacija s njima (vidi poglavlje 3. ali takav proračun ima određene prednosti jer: je potrebno odrediti samo jedan parametar materijala. Eoed. međutim. je laboratorijski uređaj. Zbog toga slijeganje sitnozrnih materijala izračunavamo sumiranjem deformacija. prilagođen upravo za određivanje tog modula.

umjesto Eoed.7 Ocjena točnosti proračuna slijeganja pomoću edometarskog modela U ovom će se odjeljku pokazati koliko na određivanje veličine slijeganja utječe pretpostavka da nema bočnih deformacija. (7. ∆σ ' z ) dz . kod normalnokonsolidiranih koherentnih materijala.3-34) (1 + ν ')(1 − 2ν ') Uvrštenjem edometarskog modula u izraz 7. i ako se odredi indeks kompresije cc te indeks rekompresije cr može se odrediti relativna deformacija za neki sloj prema c σ ' + ∆σ Z .3.5): ∆e( z ) εz = (7.3. dakle: s = ∫ ε z (σ ' z .3-19: E ' (1 − ν ') E oed = . izračunatih prema točnom i približnom rješenju.3-33) E oed Eoed je. Točno rješenje za taj slučaj glasi (izraz 7.3-29) gdje je σ’z početno.6 Proračun slijeganja po edometarskom modelu sumiranjem deformacija Izraz za slijeganje 7. Realno. a ∆σ’z dodatno efektivno vertikalno naprezanje. u tlu bočne deformacije nisu u potpunosti spriječene. pa će se ovdje pokazati usporedba slijeganja pravokutnog temelja. slijeganje se može točnije odrediti izravnim sumiranjem deformacija po dubini. Kad to nije slučaj. budući da nema bočnih deformacija. (7. (7. prema 7.3.2-5): q ⋅ b ⋅ (1 − ν 2 ) ⋅ I b s qb = . taj modul ovisi o veličini početnih (geostatičkih) i dodatnih naprezanja u svakom sloju.-27 se koristi za određivanje slijeganja kad se u proračunu može pretpostaviti da je edometarski modul konstantan za svaki sloj.3-31) ε z = c log Z σ 'Z 1 + e0 7. (7. uvrstiti da je ν = 0. Izraz 7.3-36) = = s qb (1 − ν ')(1 − ν ' 2 ) (1 − ν ')2 Mehanika tla ♦ interna skripta 105 .3-30) 1 + eo Ako je poznat početni koeficijent pora e0. a E = Eoed.3-32 dobije se izraz za edometarsko slijeganje: q ⋅ b ⋅ I b ⋅ (1 + ν ') ⋅ (1 − 2ν ') (7. potpoglavlje 7. u izraz za slijeganje izravno uvrste odgovarajuće relativne deformacije koje se dobiju na temelju mjerenja u edometru. (7.3-32) E Ovaj će izraz biti upotrijebljen i za ocjenu slijeganja s edometarskim modulom tako da će se. Naime.3-12 je. Odgovarajući εz se dobije mjerenjem. (7. kao primjerice.2-5 postaje tada q ⋅ b ⋅ Ib s oed = .3-35) s oed = (1 − ν ' )⋅ E ' Odnos edometarskog slijeganja i teoretski točnog ovisi samo o vrijednosti Poissonovog koeficijenta: s oed (1 + ν ')(1 − 2ν ') 1 − 2ν ' . Prema 7. na temelju edometarskog dijagrama (vidi u nastavku. pri čemu se u obzir uzima utjecaj promjene naprezanja na svojstva deformabilnosti tla. Utjecaj naprezanja na stišljivost može se uzeti u obzir tako da se.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 7.

potrebno je što je moguće točnije odrediti veličine deformacijskih parametara tla (Youngovog modula i Poissonovog koeficijenta. i za vrlo male inkremente naprezanja nastat će veliki inkrementi deformacija (slijeganja).3 0. kod ozbiljnijih zahvata. s qd Komentar uz izraze za slijeganja: Slijeganje i lom tla ispod temelja. Početna i konsolidacijska slijeganja. ne odgovaraju stvarnom stanju jer će tlo kod nekog naprezanja popustiti. Tablica 7. Početna slijeganja.94 0. pa se primjenjuju. postupci vađenja neporemećenih uzoraka su skupi. Te uzorke nije uvijek jednostavno izvaditi. cu.). Za krupnozrnate materijale se moduli određuju na temelju korelacija s terenskim mjerenjima: broja udaraca iz SPP-a (N).56 0. 1982). troosnih pokusa (anizotropno konsolidirani-nedrenirani). Procjenjuju se na temelju: ukupnih slijeganja (početna plus konsolidacijska). Prema tomu. uglavnom.4 0. za razna stanja naprezanja. biti to veća što je veći ν’. Određivanje deformacijskih parametara tla za proračun slijeganja Za proračun slijeganja.82 0.5. statičke sonde (CPT) i Mehanika tla ♦ interna skripta 106 . korelacija s nedreniranom čvrstoćom.00 0.2 0. Za koherentna tla se određuju na temelju ispitivanja neporemećenih uzoraka u edometru. ali s preciznim mjerenjem deformacija (za normalno konsolidirana tla).Rudarsko-geološko-naftni fakultet Utjecaj Poissonovog koeficijenta na odnos edometarskog i teoretski točnog slijeganja prikazan je u tablici 7. s proračunom slijeganja preko edometarskog modula. odrede odgovarajući moduli.00 Pogreška će. Dodatak A. ν’ sed / sqb 0 1.3-1 Utjecaj Poissonovog koeficijenta na odnos edometarskog i teoretski točnog slijeganja. Zato se često primjenjuju korelacije na temelju terenskih mjerenja. Ovdje ćemo navesti neke praktične upute za određivanje parametara stišljivosti za početna te početna i konsolidacijska slijeganja (prema Bowles. Takvi rezultati. Za to je potrebno imati neporemećen uzorak koji se ugradi u edometar ili troosni uređaj (vidi poglavlje 9. moraju provjeriti i naprezanja koja dovode do loma tla ispod temelja (dozvoljena kontaktna naprezanja prema odgovarajućem pravilniku). Ako se u izraze za slijeganja uvrštavaju sve veća naprezanja. dobit će se sve veća slijeganja i tako u beskonačnost. Neporemećeni se uzorci mogu vaditi samo kod koherentnih tala. Za vrijednost ν’ = 0.1 0. osim izračunavanja slijeganja. postupak određivanja slijeganja preko edometarskog modula je s neupotrebljiv jer je oed = 0 . Zbog toga se kod temelja građevina.5 0.3-1. odnosno edometarskog modula).) i na njemu se. Za krupnozrnate materijale se u praksi ne računaju jer se smatra da se početna slijeganja događaju za vrijeme gradnje.99 0. naravno. odnosno lom tla. Za inženjerske se konstrukcije u pravilu traže dovoljno veliki faktori sigurnosti kako bi radna naprezanja bila dovoljno mala da budu u području u kojemu su ranije navedeni izrazi za slijeganja još uvijek primjenljivi. s proračunom dozvoljenog opterećenja tla određuju se ne samo maksimalna naprezanja na tlo već i područje u kojemu su izrazi za slijeganja još uvijek primjenljivi (o dozvoljenom opterećenju tla vidi poglavlje 10.

36 0.5 0.E. A.1 do 0.4 0. (1885). J. fini stijena prapor led beton BIBLIOGRAFIJA: [1] [2] [3] ν’ 0.3 0. Neke korelacije za određivanje modula elastičnosti za drenirano Et i nedrenirano stanje E’ u tlu te Poissonovog koeficijenta ν’ na temelju N i qc (otpora šiljka u statičkom pokusu i pokusa jednoosne čvrstoće) prikazane su u tablicama A-1. - tip tla pijesak zaglinjeni pijesak prašinasti pijesak šljunkovit pijesak meka glina preko N 500 (N+15) 18000+750N (15200 do 22000)ln N 320 (N+15) 300(N+6) 1200(N+6) - preko qc 2 do 4 qc 2(1+Dr2) qc 3 do 6 qc 1 do 2 qc 6 do 8 qc Tablica A-2 Korelacije za određivanje modula elastičnosti za nedrenirano stanje. A-2 i A-3. of 1st Int.3 0. Bowles. tip gline Ip> 30 ili organske gline Ip< 30 ili krute gline 1 < OCR <2 2 < OCR Et 100 do 500 cu 500 do 1500 cu 800 do 1200 cu 1500 do 2000 cu Tablica A-3 Tipične vrijednosti Poissonovog koeficijenta ν’. Application des Potentiels à l'Étude de l'Équilibre et du Mouvement des Solides Élastiques. i nedrenirano stanje. (Cambridge. E’. 60. Et.3 do 0.15 Boussinesq. tlu te na temelju N i qc (u kN/m2).15 0. (1936). Tablica A-1 Korelacije za određivanje modula elastičnosti za drenirano. New York. Soil Mechanics and Foundation Eng. tip tla glina. p.25 0.4 do 0.4 0. Casagrande.3 0. McGraw-Hill Book Company. grubi pijesak. Guthier-Villard.2 do 0. zbijen pijesak. Paris.1 do 0.Rudarsko-geološko-naftni fakultet probnog opterećenja.35 0.2 do 0. 107 Mehanika tla ♦ interna skripta . Massachusets). Conf. Foundation analysis and design.1 do 0. J. E. u tlu na temelju cu (nedrenirane čvrstoće) i indeksa plastičnosti Ip. The determination of the preconsolidation load and its practical significance. nezasićena pjeskovita glina prah pijesak. zasićena glina. (1982). Proc.

Setzungberechnungen Starrer Fundamente mit Hilfe des Kennzeihnenden Punktes. M. R. [9] Steinbremmer. Soil Mechanics. pp. K. (1979). .. (1934) Tafeln zur Setzungberechnung.Rudarsko-geološko-naftni fakultet [4] EC 7 1994. Inc. prema: Teorijska mehanika tla. Berlin. Cambridge. (1943) Theoretical soil mechanics. Circular 24.Opća pravila. Dio 2. Školska knjiga. W. (1951). Zagreb [8] Newmark. 53-54.. 142-143. Beograd Mehanika tla ♦ interna skripta 108 . pp. Naučna knjiga. 2 pp. Die Strasse. [7] Nonveiller. Soil mechanics. W. V. [10] Terzaghi. Mehanika tla i temeljenje građevina. New York. H. Mass. Univ. Exper. Sta. 121-124 i Proc. Eurokod 7. 1. Internatioal Conf. John Willey & Sons. 1936.. (1969). T. Der Bauingenieur. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja. Vol. (1935). N. tiskano 1972. [5] Grasshoff. & Whitman. – Projektiranje pomoću laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. Simplified computation o f vertical pressures in elastic foundations. [6] Lambe. Vol. Massachusetts Institute of Technology. Dio 1. E. Illinois Eng.

s vremenom se nasip sliježe.1-1. pa vozila udaraju u most. slijeganja nisu trenutna već se mogu razvijati mjesecima. pijeska i gline: w = wGW + wSU + wCI (8.1 Važnost određivanja vremenskog toka slijeganja U poglavlju o slijeganju (pog. ili tek nakon duljeg vremena. primarno konsolidacijskog i sekundarno konsolidacijskog (sekundarna konsolidacija je zanimljiva samo kod određenih vrsta materijala. pa je za sada nećemo razmatrati). Nije nas zanimalo hoće li se ono dogoditi brzo. a s njima i slijeganja. Kod koherentnih materijala. To je. a razina podzemne vode se nalazi u sloju šljunka iznad sloja gline.1-1) Pretpostavlja se da je opterećena cijela površina kako bi primjer bio jednostavniji. pogotovo ako su im pore ispunjene vodom. pa efektivna naprezanja sporo rastu. jer se u tom slučaju dodatno naprezanje prostire jednoliko (kostantno) s dubinom. između mosta i nasipa se stvori denivelacija. p = ∆σ GW p' ∆u CI SU u ti+1 tkonačno smjer tečenja vode iz sloja gline γ γ' σ g' σg ti t0 p = ∆σ z Slika 8.): trenutnog.3 je prikazan edometarski model u kojemu se slijeganje razmatra kao da se odvija u dvije faze. zbog slabe propusnosti. Zatim nastupa (za t > t0) sekundarna konsolidacija. koji u početku mogu biti poravnati. poglavlje 5.) navedeno je da se slijeganje sastoji od tri komponente (jed.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 8. Ukupno slijeganje površine tla je zbroj slijeganja slojeva šljunka. Mehanika tla ♦ interna skripta 109 6 . u prvoj (t0 = 0) u početku svo opterećenje preuzima voda (kao krući medij). porni pretlak ∆u koji je nastao od nanošenja opterećenja. pa i godinama. 7. primjerice. sporo se disipira (raspršuje).1-1 Prikaz stanja naprezanja i pornih tlakova u slojevima.). Do sada smo promatrali samo apsolutne iznose slijeganja. Slijeganje se u krupnozrnim materijalima događa praktički istovremeno s nanošenjem opterećenja. nastaju dodatna naprezanja uslijed kojih će se ti slojevi slegnuti. U sitnozrnim materijalima. opterećenim dodatnim naprezanjem p. U pog 7.KONSOLIDACIJA 8. Opterećivanjem površine tla. 7. pa je svo slijeganje primarno konsolidacijsko.1-1. Budući da (u t0 = 0) nema promjene volumena. s naprezanjem p po cijeloj površini6. prikazano je uslojeno tlo. voda koja prolazi između čvrstih čestica i kroz porozne kamenove prelazi u okolinu (drenirano stanje). Na slici 8. sloj gline između slojeva šljunka i pijeska. važno na spojevima nasipa i mostova. Za opterećenje koje se prostire na ograničenoj površini potrebno je u obzir uzeti reduciranje naprezanja po dubini (v. a čvrste čestice nisu opterećene i nema promjene volumena uzorka (nedrenirano stanje). u edometru nema niti trenutnog slijeganja. VREMENSKI TOK SLIJEGANJA .

pa konsolidacija uzorka u edometru po svemu odgovara sloju in situ. a završetak krivulje aproksimira također pravcem. poglavlje 7. a započinje sekundarna konsolidacija.-9) tj. Kako se smanjuju porni tlakovi tako se (zbog uvjeta ravnoteže u smjeru osi z) moraju povećavati vertikalna efektivna naprezanja tj. pa dio porne vode (tzv.-9)  ∂ x + ∂ z dxdz = dt .1-2. b) završetak primarne konsolidacije odredi tako da se u točki infleksije povuče tangenta. linearno mjerilo t [mj.4. pa bi graf bio izdužen i nepregledan (sl. dugo "ništa ne događa". Uobičajeno je da se vremenski tok slijeganja prikazuje grafički u logaritamskom mjerilu jer se tako dugotrajne promjene mogu smjestiti na malom prostoru. Edometarski model.] 0 0 1 2 3 4 5 6 7 0 0. pa se sve odvija samo u vertikalnom smjeru. Početne su postavke jednake kao i kod tečenja vode u tlu (poglavlje 5. opterećenje prelazi na skelet tla (čvrste čestice) koji se zbog toga sliježe (primarna konsolidacija). a za smjerove x i y (balans masa):  ∂ vx ∂ vz  dV   (8. Primjenom Darcyijeviog zakona.01 0. 8. jed 5. 8. Primjer odgovara slučaju jednodimenzionalne konsolidacije (granice slojeva i opterećenja su daleko).1-2. dakle promatramo jednodimenzionalan problem. jedino što je uzorak u edometru puno tanji od sloja i konsolidacija je puno brža.Fröhlichom. lijeva strana izraza 8.): Sloj gline je u kontaktu s propusnijim materijalima u kojima porni pretlak brzo pada na nulu. Tako su rubni uvjeti sloja gline jednaki onima u edometru (v.2-2) pojednostavljuje na: ∆q = ∆q z =  k  ∂ z 2  ⋅ dxdydz ..Rudarsko-geološko-naftni fakultet Ovo se slijeganje može prikazati i grafički (sl. U logaritamskom se mjerilu (sl. "višak vode") teče iz sloja gline prema tim slojevima. 1936). U teoretskom prikazu procesa konsolidacije pokazat ćemo da se može uspostaviti jednostavna veza između edometra i sloja i kako se.2-1 se  ∂ 2h  (8. razradio “otac mehanike tla” Karl Terzagi (Terzaghi & Fröhlich. 8. mjerilu. pon. Sloj gline ima veće ukupne potencijale.1-2.).] 10 100 1000 10 10 slijeganje u glini w [cm] w [cm] I FAZA: primarna konsolidacija II FAZA: sekundarna konsolidacija 20 20 a) a) Slika 8. iz parametara dobivenih u edometru. Gdje se te dvije krivulje sijeku završava primarna. a).1-2. U linearnom se. Grafički prikaz vremenskog toka slijeganja. 8.   Promatrajmo samo tečenje i deformacija u smjeru z. da je pri protjecanju kroz element tla promjena protoka jednaka promjeni volumena vode u elementu tla u vremenu. zajedno s matematičarom O.2 Teorija primarne konsolidacije Teoriju konsolidacije je.1 1 log mjerilo t [mj.K. može odrediti konsolidacija sloja.    Mehanika tla ♦ interna skripta 110 . naime. 5.2-1.4.

Ako umjesto efektivnog naprezanja σ’v uvrstimo σv . Ravnoteža masa (jed. Uvjet ravnoteže u smjeru osi z: σ v = γ ⋅ z + p0 (8.2-8) k⋅ 2 1+ e ∂ t ∂z 3.ue (iz jed.2-6.2-9 postaje .2-5)  1 + e ⋅ dxdydz  . da se volumen elementa tla kroz koji voda protječe u vremenu ne mijenja. (8. dakle: 1. 1 ∂σ v ∂2h k⋅ 2 = .2-11) i promatramo jednostavan slučaj kad nema promjene ukupnog naprezanja na površini u vremenu.2-7) 2. slučaj ćemo pojednostaviti tako da ćemo. Mehanika tla ♦ interna skripta 111 .2-12) ∂t ∂t . uz uvjet da nema promjene Sr-a: ∂ 2h 1 ∂e = ⋅ .2-10) E oed ∂t ∂z ∂ 2 h ∂σ v . Prije nego što prijeđemo na dobivanje konačnih izraza. je pretpostavljeno da je proces vremenski nepromjenljiv tj. pretpostaviti da je tlo potpuno zasićeno (Sr = 1.2-6). 8. osim uvjeta ravnoteže u vertikalnom smjeru. potrebno je u gornji izraz uvesti i vezu naprezanja i deformacija.3-7. 8. Odnosi naprezanja i deformacija (jed.0) i da je linearna veza naprezanja i deformacija. Rješavat će se slučaj kakav je prikazan na sl.2-1.2-11) k ⋅ E oed ⋅ 2 = ∂t ∂z gdje je ue porast pornog tlaka uslijed nanošenja opterećenja na površini.  ∂ t ∂ t o  Iz uvjeta ravnoteže masa (balansa masa). U slučaju primarne konsolidacije se element tla sliježe i imamo da je ∂ Vw ≠ 0.2-3) ∂t Volumen vode u elementu tla se može izraziti preko stupnja zasićenosti Sr i koeficijenta pora e : S ⋅e Vw= r o ⋅ dxdydz .Rudarsko-geološko-naftni fakultet U poglavlju 5. Izrazi na temelju kojih se izvodi jednadžba konsolidacije su.): ∂e ∆σ =ε = . korištenjem 8. (8.2-6) k ⋅ = + Sr 2  1 + eo  ∂t ∂t ∂z  Budući da promjenu volumena elementa treba povezati s opterećenjem na površini (da se dobije slijeganje). (8. (8. (8. volumen vode koji istekne iz pora elementa tla jednak je promjeni volumena vode u elementu (jednadžbe 8. (8. 7. (σv=σ’v+ue) (8. dobit ćemo na desnoj strani ∂u ∂σ ' v =− e (8.2-9) 1 + eo E oed Jednadžba 8.2-2 i 8.2-4) 1 + eo Promjena volumena vode u elementu tla u vremenu je onda:  ∂ V w ∂  S r ⋅ eo  ∆q = = (8.2-5) ∂ Sr ∂ e 1  ∂ 2h  eo ⋅ . 8.

svesti na jednu funkciju.0 γ h .2-1 a) Skica početnih i dodatnih naprezanja za rješavanje problema jednodimenzionalne konsolidacije.2-1. 8.2-16) cv ⋅ 2e = e .2-15) cv = γw Parametar cv nazivamo koeficijentom konsolidacije. 8.2-16 svodi na ∂ 2 u e ∂u e = .2-19) ∂Z 2 ∂Tv Diferencijalna jednadžba se rješava uz zadane početne i rubne uvjete. Moramo ga. γw . 8. ∂t ∂z Ovo je oblik hiperbolične parcijalne diferencijalne jednadžbe koji se rješava uvođenjem bezdimenzionalnih varijabli: z bezdimenzionalna dubina Z = . Ne možemo još tražiti rješenje za jed. (8. zbog pojave opterećenja na površini (slika 8.2-14) γw ∂t ∂z Izraz uz derivaciju s lijeve strane se sastoji od konstanti pa ga možemo zamijeniti k ⋅ E oed jednom: . z ue σ' hp stat c) Slika 8. njihove druge derivacije po ordinati z bit će jednake nuli. p.2-13) γw γw gdje je ue porast pornog tlaka. Ukupni potencijal h možemo na slijedeći način prebaciti u porast pornog tlaka ue (sl.0 σv = γ z + p0 Z = 2. izraz 8. (8. a jed. (8. u odnosu na već postojeći od vlastite težine vode ustat.2-18) i vremenski faktor Tv = cv ⋅ 2 . u smjeru osi z te b) prikaz promjene u vremenu vertikalnih totalnih naprezanja i c) pornih tlakova i efektivnih naprezanja u dubini z.2.13.z p0 t Z=0 . 8. σ' b) uu = p 0 p0 a) σv γ. (8.2. onda je početni uvjet je da je Mehanika tla ♦ interna skripta 112 . 1.2-13. dakle. v. tada prelazi u ∂ 2u ∂u (8. rubni uvjet: Ako od opterećenja p u prvom trenutku nastane porni pretlak u0. Ako u lijevu stranu jed. obzirom da su hg i ustat linearne funkcije. pa će ostati samo druga derivacija ue i dobit ćemo k ⋅ E oed ∂u e ∂u e ⋅ 2 = (8. dolje).2-1. b. a i b): u u h=hg+(hpstat+hpe) = hg+ stat + e .Rudarsko-geološko-naftni fakultet p0 r.2-17) H t (8. H pa se 8. z H H hg h u.11 uvrstimo. Z = 1.2-11 jer imamo derivacije različitih funkcija. umjesto h.

u e) / u 0 b) U [%] 40 60 80 100 0 0. slika 8.6 0.4 0. m = 1.2-20) tj. t > 0 => ue = 0 za Z=0 i Z=2.2-2 b): w osjen.8 1 1.2-2.u e) / u 0 a) 0 20 (u 0 . Definira se još i U. (8.2-2 Grafički prikaz rješenja jednadžbe konsolidacije.9 0. nakon početne vrijednosti ue = uo. w0.8 1 TV c) Slika 8.4 0. ue odmah pada na nulu.2 0. za 0 ≤ Z ≤ 2 .1 1. svo dodatno opterećenje u prvom trenutku preuzima voda u porama i to po čitavoj visini sloja. prosječni stupanj konsolidacije.2-24) ukupna površina wo gdje je: wt..5 0....8 1 (u 0 .. (8.2 0. (8.. pa se U može shvatiti i kao bezdimenzionalno slijeganje.4 0. 2 Rješenje se može prikazati i u obliku dijagrama. konačno slijeganje. površina U= = t . prema sl.5 2 0 0..3 .2 0.8 1 0 0.5 z Z=H 1 0.4 0.Rudarsko-geološko-naftni fakultet t= 0 => ue = u0.2.6 0. Rješenje se dobije kao suma niza trigonometrijskih funkcija (trigonometrijski red): m =∞ 2 2u ue = ∑ 0 (sin MZ )e − M Tv (8. 8. Mehanika tla ♦ interna skripta 113 . na gornjem i donjem rubu sloja koji se konsolidira..5 2 0.2 0.6 0. 2. rubni uvjet: za svaki kasniji t. a značenje mu je.2-21) tj.6 Tv = 0.2-22) m =0 M gdje je: (2m + 1). tj. 0 0 M = π (8. trenutno slijeganje.2-23) Tv = 0 0.

6 0. Rješenje vrijedi za jednodimenzionalni slučaj (tj. Tv: w c ⋅t U = t i TV = v 2 (7. gdje je t = Tv ⋅ cv Tablica 8. spriječeno bočno širenje. a varijable . U problemima slijeganja u vremenu.. se onda izračuna tako da se. 8.403 0.2-3 "Put dreniranja" za slučaj jednostranog i obostranog dreniranja. pa tamo dolazi do brzog slijeganja.2 0. nastaju veliki gradijenti na gornjem i donjem rubu sloja gline.2-1 Numeričke vrijednosti za U iTV . 0. a slijeganje u vremenu se izračuna iz odnosa U : TV koji se očita iz dijagrama na sl.197 0. za svaki konkretni primjer mogu prilagoditi vrsti materijala i debljini sloja koji se sliježe. − za Z = 1.2-22. 1969): − odmah nakon opterećivanja. 8.2-3.slijeganje i vrijeme su bez dimenzija.9 U Tv 0. p ∆u ∆u H=h h H=2 b) a) Slika 8.2-2 c) ili tab. za konkretni sloj prvo izračuna konačno slijeganje. pa nema tečenja kroz sredinu. − za Tv>0.0 su gradijenti uvijek jednaki nuli.933 log (1-U ) .2-25b) način: Mehanika tla ♦ interna skripta 114 .Rudarsko-geološko-naftni fakultet Nekoliko komentara u vezi s rješenjem (Lambe & Whitman.2-1. (7.2-25a) (7.05.3 su krivulje normaliziranih pornih tlakova su skoro čista sinusna funkcija. Prema Craig (1978) se veza U i Tv može numerički jednostavno izraziti na slijedeći za U < 0. a u srednjem djelu je tek za Tv>0.60 je Tv = -0.848 Prema ovom modelu se vidi da brzina slijeganja ne ovisi o intenzitetu opterećenja.60 je Tv = πU2/4.567 0.5 0. varijable su prosječni stupanj konsolidacije U i vremenski faktor. Vremenski tok slijeganja.2-25) wo H gdje je wt slijeganje koje odgovara vremenu t . kao u edometru). H2 . 8.7 0. pa se.1 0.8 0.3 0.085. 8. pa se koristi samo prvi član rješenja u jed.4 0.031 0.126 0.0. a H je ”put dreniranja” prema sl.071 0. a za U >0.008 0.287 0. za slučaj konstantnog opterećenja.

Sloj gline debljine 4m omeđen fino graduiranim šljunkom. p.0 [m] 2 2 Određivanje vremenskog faktora Tv = cv ⋅ t 4.0 z u0 ue p0 z'=5m H H h=4m L t0 t6mj. Koeficijent konsolidacije iznosi cv = 4.0 H 2.0 = = 2.0 2 H2 Određivanje bezdimenzionalne dubine Z= z 2. Komentar: Sloj gline omeđen je s obje strane fino graduiranim šljunkom stoga ima mogućnost obostranog dreniranja pa je ukupni put dreniranja jednak polovini debljine sloja Rješenje: H= h 4. Potrebno je odrediti porni tlak na sredini sloja gline dubine 5m.7 m2/god.7 ⋅ 0.0 = = 2. GW Slika P8. v.5875 2.2-1 Prije šest mjeseci postavljen je temelj dimenzija B×L = 3×4. s kontaktnim opterećenjem pk = 120 kN/m2.5875 Mehanika tla ♦ interna skripta 115 .0 CI Z = 2.2-4 Utjecaj dodatnog opterećenja p0 na razvoj pornog pretlaka u ovisonsti o vremenu.8.0 2 2 Z =1 → dijagram.0 gdje je z dubina sloja u kojem određujemo porni tlak z= h 4. B GW Z=0 Z = 1.2 − 2 → (uo − ue) / uo Tv = 0.5 = = 0.0 = = 1.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Primjer 8. p0=120 kN/m2 r.

8 1 (u 0 .2-5 Očitana vrijednost koeficijenta (uo − ue ) / uo za izračunate vrijednosti Z = 1 i Tv = 0.6 Tv = 0.4 0.2 0.naprezanja). 0 GW 2 4 5m 5 CI Dubina [m] 6 8 GW Slika P8.0 ⋅ 3.0 kN P kN / m 2 ∆σ v = ′)( L + z ′) (B + z 1440. p0=120 kN/m2 0 Dodatno naprezanje ∆σ [kN/m2] 120 20 40 80 r.2 0.0 = 1440.5875 (uo − ue) / uo = 0.6 0.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 0 Tv = 0 0.9 0. v.0 + 5)(4.5 2 0.ue) / u 0 Slika P8. Za raspodjelu naprezanja po dubini koriste se razne metode (poglavlje 6 .0 kN / m 2 ∆σ v = uo [ ] [ ] [ ] u0 =20.0 ∆σ v = kN / m 2 (3. U ovom slučaju dodatno naprezanje ćemo odrediti metodom raspodjele naprezanja 1:2.1 1.5875 z Z=H 1 0.0 kN/m 2 Porni pretlak nakon šest mjeseci Mehanika tla ♦ interna skripta 116 .2-6 Dijagram raspodjele naprezanja po dubini 10 P = po ⋅ B ⋅ L = 120.4 0. p.0 ⋅ 4.5 Tv=0.7 0.7 Komentar: Porni pretlak u0 u trenutku t = 0 na sredini sloja jednak je naprezanju na toj dubini izazvanim dodatnim opterećenjem.8 0 0.0 + 5) ∆σ v = 20.

t50% = 12 s tp 1 logt [s] 1000 10000 2 810 a 100 U0% t1 4t a U50% U100% pomak [mm] t H 2 0.3 Određivanje koeficijenata konsolidacije u laboratoriju Koeficijent konsolidacije je svojstvo materijala.3 ⋅ uo = 0.0 = 6.7 ue = 0.0164 cm 2 / s = Tv = cv 2 . Budući da su krajnje vrijednosti dobivene rekonstrukcijom. pa se za reprezentativnu Mehanika tla ♦ interna skripta 117 .3-1). ovisi o kvadratu puta dreniranja).0 kN / m 2 [ ] [ ] 8. ili 4s i 16s). beskonačno velik. početak krivulje određuje se aproksimacijom logaritamske krivulje parabolom i to tako da se uzmu po dvije vrijednosti vremena na absici od kojih se veća dobije množenjem manje s brojem 4 (primjerice 2s i 8s. cv = 0. na temelju pokusa u edometru. pa se s edometrom sve može brže obaviti (uglavnom za 24 sata). Budući da je logaritam za t = 0.3-1. 1978). smatra se da je krivulja "najbolja" negdje oko sredine. Završetak primarne konsolidacije određuje se povlačenjem tangenti (u točki infleksije i na asimptotu za velike vrijednosti) na krivulju kao i na sl.2-15 ako su poznati koeficijenti vodopropusnosti i edometarski modul.0 2 . Čest su još dva načina izravnog određivanja cv-a. prema Casagrandeu i Tayloru (izvor Craig. Može se izračunati iz izraza 8. cv = Tv 12 t 50% H Slika 8. Tako odredimo početak i kraj primarne konsolidacije. Budući da je uzorak u edometru daleko tanji od sloja tla.3 ⋅ 20.razlika je samo u visini sloja koji se sliježe (konsolidira). Početak se odredi tako da se odsječak na ordinati za te dvije vrijednosti prenese od manje vrijednosti prema gore (veličina a na slici 8. pa se. Casagrande (1938) . treba odrediti na temelju ispitivanja uzoraka u laboratoriju.Rudarsko-geološko-naftni fakultet (uo − ue) / uo = 0. prema tome.197 ⋅ 1.vremenska os u logaritamskom mjerilu. U prva dva slučaja se pretpostavlja da se konsolidacija sloja tla i uzorka u edometru odvijaju prema istom zakonu . u njemu će se primarna konsolidacija daleko brže odvijati (sjetite se.3-1 Prilagodba dijagrama mjerenja vremenskog toka slijeganja u edometru i određivanje cv prema Casagrandeu.0 kN / m 2 ue = 6. 8.

koji je uspoređivao rezultate iz laboratorija i dugotrajna mjerenja in situ. t  s  Postupak po Casagrandeu je više u upotrebi u Evropi. Vrijeme 90-postotne konsolidacije određuje se povlačenjem pravca iz ishodišta koji siječe krivulju slijeganja na udaljenosti 0.  t  s  Taylor (1948) .3-2). Pristup je sličan.3-2 Prilagodba dijagrama mjerenja vremenskog toka slijeganja u edometru i određivanje cv.3-2) cv = . pomoću izraza 0. što je približno 1.848 ⋅ 1.0  cm 2  (8.3-1. Prema Duncanu (1993). gdje je d horizontalna udaljenost pravca kroz ishodište od osi ordinate.Rudarsko-geološko-naftni fakultet točku uzima prosječni stupanj konsolidacije U50 (odgovarajući Tv = 0. Mehanika tla ♦ interna skripta 118 . konsolidacije se odredi prema izrazu.15 d. za koji se očita vrijeme konsolidacije t50. Postupak po Tayloru uzima kao mjerodavni 90%-tni stupanj konsolidacije i koef.0  cm 2  (8.0 cm. . s time što ima i vrijednost za t = 0. po Tayloru se dobivaju nešto bolje vrijednosti cv. Put dreniranja u edometru je pola visine uzorka (uzorak je obostrano dreniran). po Tayloru.197).vremenska os je u mjerilu drugog korijena.3-2) cv = .197 ⋅ 1. a koji se najbolje približava krivulji u početku slijeganja (slika 8. 0.15d Slika 8. a po Tayloru u SAD-u. Koeficijent konsolidacije se tada odredi kao što je prikazano izrazima na slici 8. t90% √t [s] U90% pomak [mm] d 0.

odnosno velika naknadna slijeganja (vitoperenje) i pukotine na prometnicama. Drugi je način da se. s. Dodatno opterećenje se kasnije ukloni. Craig. 1978). vrijeme konsolidacije se ubrzava s kvadratom puta dreniranja. Tako se izbjegavaju naknadna slijeganja. II način: pomoću vertikalnih bušenih drenova Drugi je način za ubrzanje konsolidacije bušenje vertikalnih drenova u tlu koje se sliježe (slika 8. za vrijeme gradnje nasipa). I način: predopterećenje Jedna od metoda je da se opterećenje poveća s takozvanim predopterećenjem koje se može postaviti na neki teren dugo prije početka gradnje. Polumjer utjecaja pojedinog drena. pa tako nastaju pomaci i pukotine na konstrukcijama.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 8. ∆p stalno opterećenje. Drenovi se izvode kao vertikalni stupovi od šljunkovitog ili nekog drugog propusnog materijala. p t [s] slijeganje od p w(p) w (p + ∆p) pomak [mm] slijeganje od p + ∆p uklanjanje ∆p Slika 8.4-1). Raspored drenova (tlocrtno) može biti kvadratičan i trokutast (sl.4-1 Prikaz ubrzanja slijeganja predopterećenjem. Izradom drenova se skraćuje put dreniranja. u odnosu na potrebnu visinu.4-2. Diferencijalna jednadžba za konsolidaciju kad je omogućeno dreniranje istovremenu u vertikalnom i horizontalnom smjeru su (prema. Danas je uobičajeno da se za te svrhe koriste razni umjetni materijali. nepoželjna pojava jer se često odvija još dugo nakon dovršetka građenja. 8. Drenovi su u visini površine tla povezani horizontalnim drenom (ako sam nasip nije dovoljno propustan). ali veće opterećenje postiže veća slijeganja u kraćem vremenu. dogode što ranije (primjerice. R. doduše.4-2).4 Ubrzanje konsolidacije Konsolidacija je za građevine. Ovdje se prikazuju dva načina: − povećavanjem slijeganja u početku pomoću predopterećenja. ne može ubrzati slijeganje. određuje se kao funkcija njihovog razmaka.). 8. u pravilu. teoretski. Zbog toga se primjenjuju mjere da se slijeganja od konsolidacije. p predopterećenje. primjerice nasip koji daje opterećenje p povisi. − ubrzavanje slijeganja bušenim drenovima. Mehanika tla ♦ interna skripta 119 . i time poveća opterećenje na p + ∆p (sl. Takvo opterećenje. koja se i inače moraju dogoditi.

4-2 a) skica za ubrzanje konsolidacije ugradnjom vertikalnih drenova. Mehanika tla ♦ interna skripta 120 . s H=h 2rd nepropusno vertikalni dren s R = 0.za radijalno dreniranje Ur i Tr = h 2 . R.) Ovi će se izrazi rabiti u primjeru za ubrzanje konsolidacije pomoću vertikalnih drenova.za vertikalno dreniranje Uv i Tv = v 2 . 4R Zajednički prosječni stupanj konsolidacije U dobije se prema (1-U) = (1-Uv) · (1-Ur). definiraju se prosječni stupanj i vremenski faktori: c ⋅t .b) .4-3. s nasip horizontalni dren d s R = 0. kao funkcije njihovog rasporeda (kvadratični i trokutni).4-2.525 . a (8.4-2.a) H c ⋅t (8. (8. s a) b) Slika 8. b) polumjeri utjecaja drenova.) Analogno prema rješenjima za jednodimenzionalnu konsolidaciju.564 .4-1.Rudarsko-geološko-naftni fakultet  ∂ 2 u 1 ∂u  ∂u ∂ 2u  + cv 2 = ch  2 +  ∂r ∂t r ∂r  ∂z   (8.

7 Tr = h 2 = = 2 ⇒n= . Tlo ispod gline je nepropusno.4-1 Proračun vertikalnih drenova.0235 ⇒ U v = 0.4-1 Dijagram odnosa Ur i Tr (gore) i dijagram za grafičku interpolaciju (dolje) (prema. 1978). Konsolidaciju zbog toga treba ubrzati. pa slijedi => (1. (P8.U) = (1-Uv) · (1-Ur). Mehanika tla ♦ interna skripta 121 .7 m2/god. Konstruirat će se nasip na 10 m debelom stišljivom sloju gline (sl.9 m2/god.2 0.1 a) 0. Predviđeno je da se to postigne bušenim vertikalnim drenovima.2 ⋅ n n Zajednički prosječni stupanj konsolidacije U dobije se prema jed. k.2 m. Nakon šest mjeseci se tlo smije slegnuti samo još 2. nasip se smije slegnuti još samo 2. iz čega je potrebni Ur = 0.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Primjer 8.2 Polumjer pješčanog drena je rd = 0. Promjena naprezanja. pa je d = H.01 Tr 0.001 0.7 T :1 9 b) n 20 Slika P 8.5 24.) Tv = v 2 = 10 2 H c ⋅t 7 . uslijed izgradnje nasipa. Tlo ispod gline je nepropusno i nestišljivo. 8.) 2 2 Tr 4R 4 ⋅ 0 . (1 . m Komentar: Koeficijent propusnosti.) 0 n 51015 20 r 0. kons. ch =7.7 ⋅ 0 .85) = (1-0.4-2. Vremenski faktori za vertikalno i horizontalno dreniranje (za pola godine) su c ⋅ t 4 .42 1 0 0 10 1 Ur √ 24.4-4. a radijus utjecaja drena R = n · rd = 0. i E oed = 4000 2 . (P8. tada biti 16.5 cm. pa će ukupni (za vertikalno i horizontalno dreniranje) prosječni stup. 8. Nakon što prođe šest mjeseci od početka gradnje nasipa. Zadatak je ustanoviti razmak drenova u kvadratnom rasteru (mogu se ugraditi samo drenovi promjera 40 cm).4-3.4-2.5 cm. (P8.5 U= = 0.9 ⋅ 0 . Rješenje: Konačno slijeganje sloja gline je: wk = ∆σ ’· d / Eoed = 65 ·10 / 4000 = 0. je obično veći u horizontalnom nego u vertikalnom smjeru pa je zato ch > cv.).85 .4-3.162 m = 16.33 0.2 · n (gdje je n utjecajni koeficijent za kojeg su pripremljeni dijagrami: veza vremenskog faktora i prosječnog stupnja konsolidacije za radijalno dreniranje).5 tada = 0.2cm. Svojstva gline su: kN cv = 4.17) · (1-Ur).7 24. bit će p = ∆σ = 65 kN/m2.4-1..5 10 1 0. Craig.82.0.) 16.2 − 2.17 i (P8.

dolje).564 0. Lambe.) i dobiju parovi vrijednosti za koje se nacrta krivulja (sl. izračunaju se vrijednosti za postojeće n-ove (tab.F. R. edit. (1943) Theoretical soil mechanics. K. Dio 2. V.) 0.6 7. Eurokod 7. tiskano 1972. n Tr 24. John Willey & Sons.Opća pravila. Mehanika tla i temeljenje građevina. Beograd Terzaghi. & Fröhlich. Mehanika tla ♦ interna skripta 122 .8m.4-1.4-2.). pa je s = = = 3. (1936) Theorie der Setzung von Tonschichten. U dijagramima za radijalnu konsolidaciju ucrtane su vrijednosti Ur i Tr samo za vrijednosti n = 5. New York. za Ur = 0. Massachusetts Institute of Technology. gore). pa se razmak drenova s odredi prema odnosima s i R za kvadratičnu mrežu (sl. Za ostale vrijednosti n-ova. (1969). Journal of geotechnical engineering.33 0.4-1 Izračunavanje parova vrijednosti n i Tr iz dijagrama P 8. Soil mechanics. E.. Tražena se vrijednost očita na mjestu presjecišta te krivulje s pravcem nagiba 1:1..564 BIBLIOGRAFIJA: [1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] Craig. 8. Naučna knjiga. Deuticke.7 Tr 5 10 15 0.82. Školska knjiga.2·9 = 1.4-5. Soil mechanics. 10 i 15 (sl. P8. Inc. New York. Zagreb Terzaghi.8 R R = 0. P8.1 8.20 0. W. (1978). K.. 1. treba se poslužiti grafičkom konstrukcijom. Leipzig und Wien. (1993). Nonveiller.2m . P8. Tablica P 8. O.4-1.. sec. potrebno je.7 Očitana je vrijednost n = 9. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja.4-2. U jed. – Projektiranje pomoću laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. prema: Teorijska mehanika tla.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Da se odredi razmak drenova. Verlag .4-3.42 11. Van Nostrand Reinhold Company. Limitations of conventional analysis of consolidation settlement.M. Dio 1. 119 (9): ASCE. odrediti parametar n. R.K. J. (P8. EC 7 1994. 1333-1359. & Whitman. (1979). . Duncan. P8. Twenty-seventh Terzaghi lecture.4-2. T. (gore).

horizontalna naprezanja proporcionalna vertikalnim tj.1-1 a) Edometarski model i b) stvarno stanje. w = ∑ . koju tlo više neće moći izdržati već će nastati slom tla.1-2 Promjena stanja naprezanja prema edom. dubina 2 σh = K0 . je ∆σh ≤ K0 ⋅∆σv. uvrštavaju sve veće i E oedi vrijednosti prirasta naprezanja. dubina 1 σv1 σ a) b) Slika 9.1-2). kad se pojavi dovoljno velika razlika dodatnih glavnih naprezanja. za proračun slijeganja.1 Edometarski model i nosivost tla (čvrstoća) 9.σv a) element "A" b) Slika 9. tj. σv τMAX σ Mohrova kružnica σv σ σh1 σ σv1 σh2 τMAX. ako se u formulu za slijeganja. i u nekim elementima tla će nastati velika razlika ∆σv . kod sve većih bi naprezanja nastajale sve veće deformacije. To je zato što su. zbog spriječenog bočnog širenja (što je osnovno obilježje edometarskog modela!). Realno (uz dozvoljeno bočno širenje). ∆σh = K0 ⋅∆σv. ∆σ Prema tom se modelu.1 Promjene naprezanja ispod opterećenja na površini terena p element "C" p τ element "B" τ σh=Κ0.1-1a).Rudarsko-geološko-naftni fakultet 9 ČVRSTOĆA TLA 9. Slom tla nastupa. rabili edometarski model tla (element A na sl. a što na nekoj kosoj ravnini stvara velika posmična naprezana (sjeti se otpornosti Mehanika tla ♦ interna skripta 123 . modelu. ∆σv. praktički bez ograničenja veličine. Stanja naprezanja u elementu A koja nastaju kao posljedica povećanja naprezanja u edometarskom modelu mogu se prikazati Mohrovim kružnicama kroz čije vrhove prolazi pravac pod nagibom K0 (sl.1. pa treba voditi računa i o nosivosti tla. dobivaju sve veća slijeganja. 9. dakle. s povećanjem ∆σv. 9. Do sada smo.∆σh. τ ac K 0 pra v τMAX.

pa se tako razlikuje granično stanje uporabivosti. kad se smatra da je prirast dodatnih naprezanja (u odnosu na postojeća. Indeks f dolazi od eng.Rudarsko-geološko-naftni fakultet materijala!). na tim ravninama dolazi do posmika i odsklizavanja (sl. Ovakav je pristup zadržan i u evropskim propisima za geotehniku.1-3 položaj I (polukružnica za to stanje nije nacrtana) odgovara početnom stanju naprezanja u elementu B (naprezanja od vlastite težine). Traže se takve vrijednost faktora sigurnosti da stanje sloma ne nastupi. ne može se.1-3). U tom je slučaju i stanje naprezanja blisko K0 . Ako posmična naprezanja premaše čvrstoću tla. Sva stanja naprezanja kod kojih nastaje slom mogu se prikazati Mohrovim polukružnicama koja će tangirati jednu anvelopu (ovojnicu) svih naprezanja (sl. deformacije koje postižu geotehnički i građevinski objekti u normalnoj upotrebi. kružnica III prikazuje B pri slomu (ako se opterećenje p jako poveća). međutim. 9. Komentar: Da zaključimo. U inženjerstvu nije uobičajeno da se razmatra cijelo područje deformacija (od malih do velikih). pa je ravnina sloma paralelna s ravninom koja prolazi kroz točke koja spaja σhf s točkom u kojoj polukružnica III tangira anvelopu svih naprezanja. ma nin e τ na gib lo p nve a a re z nap h svi ra v an n je (sta a m s lo slo a) ac K 0 prav τf I II τMAX III σhf σvf σ Slika 9. edometarski model se može rabiti za proračun slijeganja. a posmično naprezanje sloma je τf (sl. 9. osim malih deformacija. kružnica III. pa kažemo da smo u području malih deformacija koje su u stvari i «radne deformacije». geološka) mali. tj. kružnica I prelazi u II kad se pojavi opterećenje na površini (dozvoljeno je bočno širenje).1-3).1-3 Realna promjena naprezanja ispod opterećene površine. od malih do velikih Mehanika tla ♦ interna skripta 124 . s razvojem tehnike ispitivanja svojstava tla i numeričkih metoda. danas mogu prognozirati stanja tla i konstrukcija u širokom rasponu. Svojstvo anvelope naprezanja je da ne postoji niti jedno stanje naprezanja koje se može prikazati polukružnicom što presijeca anvelopu Još jedna bitna opaska: slom ne nastaje na ravnini na kojoj je τMAX. Malom prirastu naprezanja odgovara i mali prirast deformacija. eurokodu 7. već.slom.1-3). Treba napomenuti da se. pa je čvrstoća tla to veća što su normalna naprezanja veća. nikako aproksimirati nekim stanjem sa spriječenim bočnim širenjem (edometarskim modelom) već za to stanje treba rabiti druge modele. od graničnog stanja nosivosti. Za ta stanja treba inženjer projektant prikazati sve moguće projektne situacije i dokazati da su kriteriji tih stanja zadovoljeni. stanje koje je na samom kraju izdržljivosti materijala – stanje sloma. a što je karakteristično za sve zrnate materijale.stanju (kružnica II na sl. Na sl.1-1 b). Stanje sloma. 9. 9. Materijal će moći podnijeti na nekoj ravnini to veća posmična naprezanja što su veća normalna naprezanja na tu ravninu (zakon trenja). failure . već na kojoj je nagib naprezanja najveći (sjeti se konusa trenja!). 9.

Ovaj se parametar javlja samo kod sitnozrnatih materijala. čvrstoća se može određivati i u pokusima u kojima se razvija porni tlak.1. U nedreniranim uvjetima. τ) dijagramu.3 Tragovi naprezanja U prikazu stanja i promjene stanja naprezanja u (σ. Pravac čvrstoće je određen s dva parametra (sl. koje nazivamo sfernim i devijatorskim naprezanjima (respektivno). Kut unutarnjeg trenja je parametar koji je karakterističan za sve materijale tla. a manji je za sitnozrnate (približno.kut unutarnjeg trenja je nagib pravca čvrstoće.1-4). c’. Položaji te točke. Taj se pravac naziva pravcem čvrstoće. koji se mogu pratiti od početnih (konsolidacijskih) naprezanja do sloma. Kako što smo i kod pojava slijeganja i konsolidacije vodili računa o uvjetima dreniranja. tj. neki je put praktično crtati samo najvišu točku kružnice. veže se uz naprezanja na čvrstim česticama. Koordinate te točke su p’ i q’. U dreniranim uvjetima opterećivanja. a prema teorijama čvrstoće (vidi otpornost materijala) odgovara Mohr-Coulombovom zakonu čvrstoće. τ tgϕ + σv c ϕ' τf = c' σ Slika 9. za praktične probleme. 9. ϕ’. treba voditi računa o njima. stress paths). čine trag koji još zovemo i trag naprezanja (eng. a nazivamo ih: kohezija i kut unutarnjeg trenja.1-3 gotovo ravna linija.2 Parametri posmične čvrstoće Eksperimentalno se može pokazati da je anvelopa naprezanja sa sl. 9. umjesto stalnog crtanja polukružnica naprezanja. Parametri čvrstoće nisu konstante materijala već se određuju mjerenjima na uzorcima u laboratoriju (vidi 9.Rudarsko-geološko-naftni fakultet deformacija.1-4 Pravac čvrstoće i parametri čvrstoće c i ϕ. može aproksimirati pravcem. promjene u tlu se događaju dovoljno sporo (ili je tlo dovoljno propusno) da se ne mijenja porni tlak.2).1. tako i kad se razmatra čvrstoća tla. od 320 do 450). pa se ti materijali nazivaju i koherentnima. gdje su u ponašanju materijala dominantne molekularne sile među česticama. 9.kohezija je odsječak na ordinati (τ). Kao što će se u ovom poglavlju dalje vidjeti. i da je samo pitanje vremena kad će se takav pristup uvesti i u pravilnike i standarde za projektiranje. naprotiv. 9. smatramo da se promjene u tlu odvijaju Mehanika tla ♦ interna skripta 125 . od 200 do 280) i veći za krupnozrnate (približno. ali se on mjeri i pomoću njega se određuju efektivna naprezanja za koja se veže i čvrstoća tla. a ne u vodi. Označavanjem s crticom simbola c i ϕ naglašava se da je čvrstoća određena za efektivna naprezanja. Kohezija ovisi o osobinama materijala i povijesti opterećenja. pa se. parametra čvrstoće.

(9. Onda je to tzv. (9.1-5 Veza Mohrove kružnice i traga naprezanja. u.1-1b) 2 U slučaju da se prilikom posmika ne razvija porni tlak. σ . prilikom posmika. i vrijedi odnos: Kf = tg ψ' = sinϕ’ (9. Kf. q) dijagramu.Rudarsko-geološko-naftni fakultet pri konstantom volumenu pa dolazi do promjene pornog tlaka. dok devijatorska ne. τ τf = c' gϕ ' σ' t ϕ' + trag naprezanja σ '3 = σ ' c ∆σ' σ σ'1 = σ'3 + ∆σ' Slika 9.1-2a) 2 2 2 . Mehanika tla ♦ interna skripta 126 .1-2 je vidljivo da sferna naprezanja ovise o promjeni pornog tlaka. drenirani posmik. tragovi naprezanja prikazuju u (p. umjesto u (σ. τ) dijagramu.1-1a) 2 σ −σ3 q= 1 . Kad se. razlikujemo dvije vrste tragova naprezanja: Tragovi ukupnih naprezanja – su tragovi koji slijede samo vanjska naprezanja na element tla (ili uzorak tla). više nije pod kutem ϕ’ nego ψ'.1-6 Tragovi naprezanja za efektivna i ukupna naprezanja. σ 1. tečenje vode): σ’ = σ . treba voditi računa o tome da nagib pravca čvrstoće. Kod njih se onda slijedi već ranije spomenuti princip efektivnih naprezanja (vidi poglavlje 5. Tragovi efektivnih naprezanja – su tragovi u kojima se u obzir uzima i promjena pornog tlaka.1-3) τ U U'' U' ∆ud polukružnica ukupnih naprezanja ϕ polukružnica efektivnih naprezanja trag efektivnih naprezanja σ3 σ'3 I σ1 σ'1 σ trag ukupnih naprezanja Slika 9. . a ne vodi se računa o tome da li se prilikom posmika u σ +σ3 uzorku razvija i porni tlak: p= 1 . + σ 3 (σ 1 − u ) + (σ 3 − u ) σ 1 + σ 3 pa dobivamo: p ' = = = −u = p −u (9. tragovi ukupnih naprezanja ujedno su i tragovi efektivnih naprezanja. Prema tome.1-2b) 2 2 2 Iz izraza 9. − σ 3 (σ 1 − u ) − (σ 3 − u ) σ 1 − σ 3 q' = 1 = = =q (9.u.

što je uglavnom samo kut unutarnjeg trenja ϕ.2 Izravni posmik. 9.4 Nedrenirana čvrstoća. nazivamo nedrenirana čvrstoća i označavamo cu. Najraširenija su dva tipa uređaja za određivanje čvrstoće tla u laboratoriju: izravni posmik i troosni uređaj. P. 7).1-4) Tada će trag efektivnih naprezanja u nedreniranim uvjetima. cu Budući da vrijedi princip efektivnih naprezanja. treba odrediti za svaki sloj tla. Poissonov koeficijent mora biti ν = 0. pa su s promjenom. ostale dvije komponente deformacija: ε2 = 0.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 9. ili kraće: početno stanje efektivnih nap.1. a neće ovisiti o tragu ukupnih naprezanja. Pokus se odvija u dvije faze: I FAZA:konsolidacija II FAZA:posmik σv = P σv = P A A σ v = K0 ⋅σ v T τ= A (9. bilo iz korelacija s in situ ispitivanjima (pog. 9. Kao i kod slijeganja (pogl. Na uzorak se djeluje normalnom silom. 3) i ispituju u uređajima u laboratoriju. 9. Razlika je u tome da je kutija s uzorkom iz dva dijela koja se međusobno mogu posmaknuti do sloma uzorka. Naime. Posmično naprezanje pri slomu.5 ε1.3). Zbog toga će i posmično naprezanje pri slomu τf biti neovisno o ukupnim naprezanjima. u nekom inženjerskom problemu.5 ε1 i ε3 = 0. Također. tako i kod ispitivanja parametara čvrstoće treba voditi računa o dreniranom i nedreniranom stanju (voditi računa o efektivnim naprezanjima!). Ako je.2 Ispitivanje čvrstoće tla u laboratoriju 9. Ovaj zaključak se koristi za određivanje čvrstoće uzoraka u UU pokusu (vidi odlomak 9. τf. nastalih na temelju in situ ispitivanja. Uređaj za izravni posmik je vrlo sličan edometru (sl. Budući da je komplicirano vaditi uzorke iz krupnozranatih materijala. određuje se iz korelacija. T.2. Parametri se mogu odrediti. može se. u nedreniranom stanju. U pokusu se mjere normalna naprezanja i deformacije te pomak i sila posmika. 3). izvesti još jedan važan zaključak. jer su. vidi pog.2. ovisiti samo o početnom konsolidacijskom naprezanju u elementu tla (uzorku) σc’.5.1 Vrste uređaja za ispitivanje Parametre čvrstoće nisu konstante materijala.2-1a). recimo ε1. pri opterećivanju bez promjene volumena postoji jedinstvena veza između efektivnih naprezanja i deformacije uzorka. od početnih naprezanja do sloma. očekuje se različito ponašanje normalnokonsolidiranih i prekonsolidiranih tala. povezan s nedreniranim uvjetima.3.=>nedrenirani posmik=>jedinstvena čvrstoća. a smiče ga se s posmičnom silom. parametar čvrstoće.2-1) Mehanika tla ♦ interna skripta 127 . materijal elastičan.2. Iz koherentnih slojeva se vade uzorci (pomoću tankostjenog cilindra. ostale dvije definirane. (9. bilo izravnim mjerenjima na uzorcima u laboratoriju. pa ih. s promjenom jedne komponente deformacije.

da su sva naprezanja uvijek efektivna. sl. Rezultati posmika za tri uzorka dovoljni su da se povuče Mohr-Coulombov pravac za ispitani materijal. Da se odredi Mohr-Coulombov pravac čvrstoće dovoljno je ispitati dva uzorka na različitim početnim naprezanjima. Najveća naprezanja τi koja uzorak pri nekom σi može podnijeti nazivamo čvrstoćom. pa je otežan proračun stanja naprezanja na toj površini. a prikazani su i na sl. dobiju dovoljno različite posmične čvrstoće.ne može se mjeriti porni tlak pa je teško razlikovati ukupna i efektivna naprezanja. što. koje. 9.2-1b). Zbog toga se najčešće ispituju relativno propusni materijali. U uređaju se svaki uzorak postavi na početno stanje naprezanja i pusti da se konsolidira (cca 24 sata). koje se ne može izmjeriti.2-1c. . što uzrokuje greške u mjerenju. Početna stanja naprezanja treba odabrati tako da se. a zatim slijedi druga faza – posmik. a samo se smicanje obavlja sporo. sl. . u pravilu se ispituju po tri uzorka od iste vrste materijala. 9. τ) budu dovoljno udaljene da se može jasno povući Mohr-Coulombov pravac čvrstoće. Smatra se. primjerice.u toku pokusa se površina presjeka smanjuje (sl.kutija u kojoj se smiče uzorak ima trenje između okvira. te drenirano i nedrenirano stanje. Mjere se pomaci i određuju τi naprezanja (za odgovarajuće σi). Uz pomoć poznate grafičke konstrukcije (vidi i Dodatak 9A) mogu se konstruirati smjerovi ravnina na kojima djeluju glavna naprezanja.Rudarsko-geološko-naftni fakultet P T a) T ploha posmika mjerenje sile T b) površina uzorka "A" a) c) mjerenje pomaka δ smjerovi glavnih naprezanja σ1 σ3 τ σv3 σv2 τf3 σv1 τf2 τf1 d) τ (3) τf2 tg ϕ + σ' τ f =c ϕ P smjerovi glavnih ravnina (1) δ c{ σ3 σv2 e) σ1 σ Slika 9. znači tri uzorka iz istog tankostjenog cilindra za vađenje neporemećenih uzoraka. kako bi se omogućilo disipiranje (raspršenje) pornog tlaka.2-1e. 9.2-1d. sl.2-1 Presjek uređaja za izravni posmik i prikaz rezultata ispitivanja. U uređaju za izravni posmik ne može se mjeriti porni tlak. 9. τfi. kad se ucrtaju u dijagram (σ. 9.2-1e. Mehanika tla ♦ interna skripta 128 . dakle. Uređaj za izravni posmik ima slijedeće nedostatke: . nakon posmika svih triju uzoraka. Radi sigurnosti.

pa se uzorku nameće stalna promjena vertikalne deformacije. Mehanika tla ♦ interna skripta 129 . Skica uređaja je na sl. s dva gumena prstena na krajevima. ventil (2). Troosni uređaj služi za mjerenje deformabilnosti i čvrstoće uzoraka tla pri rotaciono simetričnom stanju naprezanja. prije ispitivanja. Na njega se postavlja kapa uzorka i navlači gumena membrana. respektivno.sa i bez dreniranja uzorka. preko ventila (1). stupanj zasićenosti Sr = 0 i Sr = 1.3 Uređaj za troosni posmik 9.3. a njegove dimenzije ovise o vrsti materijala (odnosno o veličini zrna).2-2. simbolički prikazan kao menzura na sl. Moderni su uređaji hidraulički vođeni.2. bilo deformacije.2-2. odvaja uzorak od okoline i sprječava miješanje porne vode s vodom u ćeliji. taj tlak prenositi na uzorak i time ga bočno i osno opteretiti.posmik. drenirano ili nedrenirano. Na izvode iz uzorka se može priključiti uređaj za mjerenje pornog tlaka (kad nema promjene volumena uzorka). Ove mogućnosti . bilo sile. ovdje ćemo razmatrati ponašanje ili potpuno suhih ili potpuno saturiranih uzoraka. tj. Uzorak se zatim postavi na postolje s poroznom pločicom u troosnoj ćeliji. ako je tvrđi. Ako je uzorak vlažan. Rendulic. - 9. koriste se za provođenje različitih tipova pokusa. Za gline su promjeri obično 3. noža. Priprema ispitivanja: Troosno ispitivanje je složeno i skupo pa uzorak tla treba biti dobro odabran i pažljivo pripremljen. onda tlak na uzorak σc izaziva promjenu pornog tlaka u uzorku. pa se mogu određivati i efektivna naprezanja (iz razlike ukupnih naprezanja i pornih tlakova).1 Namjena i opis uređaja Krajem tridesetih godina izumljen je uređaj za troosni posmik. 9. Prednosti u odnosu na izravni posmik: Prednost uređaja za troosni posmik je. Uzorak se može posmaknuti sa ili bez promjene volumena. odnos visine i promjera je 2:1.75 i 5.0 cm. 9. dok se ona u tlu mogu pojaviti u različitim varijantama. a ne sile. Uzorak je valjkastog oblika. SAD i L. tj. Casagrande. Zbog toga se obično rabe neporemećeni uzorci. kad se na nju primijeni tlak σc. što se. izreže (trima) na potrebne dimenzije.2. pa se može birati vođenje. u njemu mogu mjeriti i porni tlakovi. Zbog navedenih je nedostataka izumljen savršeniji uređaj – uređaj za troosni posmik. Zatim se montira ćelija i napuni vodom.Rudarsko-geološko-naftni fakultet mogu se na uzorak. ili uređaj za mjerenje promjene volumena uzorka preko istisnute porne vode. Standardno je klip povezan s motorom s različitim stupnjevima prijenosa. Kao i u uređaju za izravni posmik. pomoću tanke žice ili. Nakon što se izvadi iz cilindra. postaviti samo stanja naprezanja koja odgovaraju Ko stanju (jer je spriječeno bočno širenje). koja će. Zbog jednostavnosti.konsolidacija i druga . uzorak se pažljivo. Austrija). dok za šljunke promjer uzorka može biti i 15 cm. ∆u. tj. Veličina uzorka tla: Glavni sastojak uređaja za troosni posmik je troosna ćelija u koju se ugrađuje uzorak tla. Ta membrana. Zbog toga se i troosne ćelije izrađuju u različitim veličinama. Uzorak se osno opterećuje (∆σ1) pomoću klipa koji s vrha ulazi u ćeliju (i tako nameće posmično naprezanje na dijagonalnim ravninama). u troosnom uređaju se uzorak ispituje u dvije faze: prva . u njegovim porama ima vode.0. osim ukupnih (totalnih) naprezanja. ili kraće: troosni uređaj (A.

eng.U troosnom aparatu uobičajene su dvije vrste posmika: drenirani (za krupnozrna tla) i nedrenirani (za sitnozrna). Mehanika tla ♦ interna skripta 130 . mjeri se porni tlak. a zatvoren je ventil (2) – nema promjene volumena. o drenirani posmik Nakon konsolidacije. jedino što bočna deformacija nije spriječena (εh ≠ 0). b) shema opterećenja uzorka u troosnom uređaju. Faze ispitivanja i tipovi pokusa : Ispitivanje se obično odvija u dvije faze: I faza: konsolidacija – Ovo je drenirani proces. unconsolidated undrained).konsolidirani-drenirani pokus (CD. . nedrenirani posmik. pridodat ćemo i tzv. sličan onome u edometru. Čeka se da se uzorak konsolidira tj. dok se ne slomi (ventili ostaju kao i u prvoj fazi).Rudarsko-geološko-naftni fakultet osno opterećenje klip mjerenje vertikalnog pomaka uzorka ∆σ1 ispusni ventil kapa uzorka σc gumena membrana menzura za ∆V gumeni prsten voda u ćeliji manometar za ∆u uzorak porozna pločica σc σc σc ventil (3) ventil (1) ventil (2) ∆σ1 a) b) Slika 9. a efektivna naprezanja se izračunaju iz njihove razlike prema “načelu efektivnih naprezanja”: σ’ = σ . consolidated undrained).2-4) Kombinacijom navedenih faza dobiju se najčešći tipovi pokusa u troosnom uređaju: . σ1’ = σc + ∆σ i σ3 ‘= σc (9. Ovim ispitivanjima.konsolidirani-nedrenirani pokus (CU. pa se dobije: σ1’ = σc i σ3 ‘ = σc.∆u : σ1’ = σc + ∆σ . otvori (2). eng. . da istekne “višak” vode i ukupna naprezanja prijeđu u efektivna.2-2 a) shema troosnog uređaja. pokus jednoosnog posmika. preko klipa. koji se inače standardno izvodi kao klasifikacijski pokus. Da se omogući istjecanje porne vode. Za vrijeme posmika ne dozvoljava se istjecanje vode iz pora uzorka. pa je otvoren ventil (1) – tj. σc. U tom se slučaju mjere ukupna naprezanja i porni tlakovi. Na uzorak djeluje samo ćelijski tlak.2-3) o nedrenirani posmik Kod slabopropusnih materijala. kao poseban slučaj troosnog posmika.∆u (9.∆u i σ3 ‘= σc .2-2) II faza: posmik . (9. eng. uzorak se opterećuje osno. zatvori se ventil (1). consolidated drained). čekanje na disipaciju pornog tlaka bi predugo trajalo. pa se primjenjuje tzv.nekonsolidirani-nedrenirani pokus (UU.

Prekonsolidirano tlo u početku ima relativno zbijenu strukturu. To se ponašanje tumači ovako: Normalno konsolidirano tlo ima relativno rahlu strukturu i zrna se za vrijeme posmika stalno preslaguju tako da na kraju zauzmu najzbijeniji složaj (sl. a pri različitim početnim stanjima naprezanja (sl. orijentiraju se u smjeru posmika (složaj se razrahljuje). stalno raste do sloma. 9. Normalno konsolidirano tlo se stalno komprimira (volumen se smanjuje). a onda povećava.3. vršnu čvrstoću relativno brzo.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 9.2-5a). zrna su međusobno ukliještena.1 CD pokus Kod posmika u CD pokusu se razlikuju dva tipična oblika ponašanja materijala prema prekonsolidiranosti (sl. rezidualnu čvrstoću.2-3 Prikaz dreniranog posmika u troosnom normalnokonsolidirano i prekonsolidirano tlo.2-5b). ∆σ. a devijatorsko naprezanje. Kod prekonsolidiranog materijala volumen se prvo smanjuje. potrebno je da zrna počnu prelaziti jedno preko drugih (kod vršne čvrstoće). a otpor uzorka opada(sl. 9. vršna čvrstoća ∆σ prekonsolidirano tlo rezidualna čvrstoća σ'3c=konst.2-4). a s povećanjem deformacije ta vrijednost pada na tzv. Mehanika tla ♦ interna skripta 131 . dok devijatorsko naprezanje postiže tzv. normalno konsolidirano tlo horizontalni pomak [mm] dilatiranje ∆V prekonsolidirano tlo 0 komprimiranje horizontalni pomak [mm] normalno konsolidirano tlo Slika 9. 9.2-3).2. 9. uređaju za Da se dobije Mohr-Coulombov pravac čvrstoće potrebno je posmaknuti barem dva (bolje tri) uzorka od istog tla. i da pri posmiku može doći do pomaka.

ako je u tom prostoru voda (nestišljiva) zrna pri lomu pritiskom na vodu izazivaju porast pornog tlaka ∆u.2. Uzorak se prvo konsolidira. 9.Rudarsko-geološko-naftni fakultet σ1 τ σ3 θ σ3 θ = 45 + ϕ 2 σ τf = ' tg ϕ ϕ B σ1 A 2θ σ3 = σ'3 σ1 = σ'1 (∆σd)f (∆σd)f 2θ σ Slika 9.∆u σ'3f = σ3 .2-5a Ponašanje rahlog (normalno konsolidiranog) uzorka u nedreniranom pokusu (u σ’.∆u početno stanje naprezanja Slika 9.τ dijagramu).zrna su posložena tako da pri posmiku teže k smanjenju volumena lom a) b) - zrna upadaju u prostor među drugim zrnima.2-4 Prikaz dvaju Mohrovih krugova i njima pripadajućeg pravca čvrstoće. τ ' trag efektivnih ' tgϕ +σ naprezanja =c' τf stanje efektivnih naprezanja pri slomu ∆u trag ukupnih naprezanja c σ '3 = σ 'c σ'1f = σ3 . a zatim posmakne tako da je porna voda iz uzorka spojena na osjetilo za mjerenje pornog tlaka (bez promjene volumena). σ Mehanika tla ♦ interna skripta 132 .∆u σ1f = σ3 + σ . uglavnom koherentnih tala.3. (a) rahli uzorak: .2 CU pokus Ovaj se tip pokusa primjenjuje kod slabopropusnih.

2-5 i 9. da porast pornog tlaka u nedreniranom pokusu nastaje zbog težnje uzorka ka zbijanju u dreniranom pokusu. ϕ'. Zato. negativni porni tlak je odraz težnje uzorka ka razrahljenju. q) dijagramu.τ dijagramu). Treba znati da su ponašanja uzoraka u dreniranom i nedreniranom posmiku povezana. isti se iznos naprezanja pridoda i ćelijskom tlaku. S tim se pospješuje otapanje mjehurića zraka u pornoj vodi.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Konsolidacija. Drenovi su zatvoreni. Mehanika tla ♦ interna skripta 133 . Preko klipa se nameće osna sila.2-5a) sin ϕ = tg ψ. pa je razlika pornog i ćelijskog tlaka ista kao prije. treba razlikovati stanje ukupnih i efektivnih naprezanja koja se razlikuju za veličinu pornog tlaka.2-6. očekujemo dva tipa ponašanja uzorka (sl. (9. U CU pokusu je promjena pornog tlaka posljedica težnje uzorka ka promjeni volumena. S druge strane.2-5b Ponašanje zbijenog uzorka (prekonsolidiranog) u nedreniranom pokusu (u σ’.τ ) dijagrama. kod ovog pokusa. τ trag ukupnih naprezanja −∆u τf =c σ' tg '+ ϕ' slom trag efektivnih naprezanja c σ Slika 9. nagib pravca sloma (ψ’) je tada drugačiji i odnosi se prema kutu trenja. tragovi se ukupnih (TSP) i efektivnih naprezanja (ESP) poklapaju za vrijeme konsolidacije. zadaje se početni porni tlak u uzorku. a horizontalno su razmaknuti za veličinu pornog tlaka. Ako se umjesto (σ’. 9. crta u (p’. Jednaka je kao kod CD-pokusa. a pri posmiku su na istoj visini. Da se ne promjene efektivna naprezanja. povratni tlak. ∆u. Kako je prikazano na sl. pa kao i u CD pokusu.2-5b) Na sl. ako je u tom prostoru voda dolazi do smanjenja pornog tlaka. 9. Kod mjerenja pornog tlaka treba osigurati da je uzorak potpuno zasićen. tj. Da se to postigne. Posmik.zrna su složena tako da pri posmiku teže povećavaju volumen lom a) b) - zrna se pomiču jedna preko drugih i teže k povećanju volumena. sa i bez povratnog tlaka uo. (b) zbijeni uzorak . (9.2-8 prikazani su tragovi naprezanja za normalno konsolidirano i prekonsolidirano tlo u CU pokusu. a koja je spriječena nestišljivošću porne vode. Naznačena su i dva traga ukupnih naprezanja. U CD pokusu tragovi efektivnih i ukupnih naprezanja pri posmiku su se poklapali jer nije bilo promjene pornog tlaka.2-5). dok je kohezija u odnosu prema odsječku na osi ordinata c= a/cosϕ. 9. uo. prema principu efektivnih naprezanja. a brzina nanošenja sile (ili osne deformacije) zadaje se dovoljno sporo da se prilikom posmika porni tlak homogeno mijenja po cijelom uzorku. tzv.

p' . Postoje i modeli ponašanja tla koji se baziraju na kritičnom stanju. q Kf θ' u0 qf p'f ∆u f ESP ∆u 0 (T-u0)SP u0 pf TSP p'0 = σ'hc = σ'vc a) p0 = σhc = σvc p. sl. 9. 9. “kritično stanje”. q dijagramu). a sl. porni tlak pri posmiku raste. dok je kod zbijenih obrnuto.2-6 Tragovi naprezanja za a) normalno konsolidirani i b) prekonsolidirani uzorak u CU pokusu (prema Kovacs&Holtz. 1968). pri velikim deformacijama. porni tlak pri posmiku opada. Očito je da kod rahlih (normalno konsolidiranih) tala. uzorak ima manju čvrstoću u stvarnim (efektivnim) naprezanjima nego kad se prate samo ukupna naprezanja. (u p’.2-6 a. zbog težnje zbijenijeg uzorka k razrahljenju. Mehanika tla ♦ interna skripta 134 .Rudarsko-geološko-naftni fakultet Analogno s ponašanjem suhih uzoraka pri posmiku. zbog težnje rahlijeg složaja k zbijanju. Jedan od njih je i poznati Cam-clay model (Schofield & Wroth.2-6b. p' q −∆uf qf (T-u0)SP ESP u0 0 Kf θ' TSP p'0 pf p'f p0 p. U posmiku. a što se zove tzv. materijal dođe u stanje kad se uzorak niti ne zbija niti ne razrahljuje. b) Slika 9. 1981).

za vrijeme kojeg se ne mjeri porni tlak. važno je da se uzorak ispituje u vrlo kratkom roku nakon vađenja iz tla (nekoliko sati).' . pa je približno sačuvano sferno naprezanje koje je uzorak imao u tlu. ugradi u troosnu ćeliju u kojoj se primijeni neko početno naprezanje σc. To naprezanje. Naime. Nagib tog pravca je.7). uzorak voda u uzorku vanjski rub uzorka Naime. a efektivno naprezanje se ne mijenja. Označena je kružnica efektivnih naprezanja (σ1f. meniskusi na rubu uzorka djeluju kao membrana i održavaju tlak u uzorku. Vlačna naprezanja u vodi djeluju kao tlačna na čvrste čestice. pa porni tlak preuzima vlačna naprezanja. To je Mehanika tla ♦ interna skripta 135 . 9. kao i za ostale tipove pokusa. pri slomu cu c' ϕ=0 σ'3f q σc1 σ'1f σf1 σ Mohrovi krugovi (ukupnih naprezanja) za UU pokus Slika 9. kut trenja za nedrenirano stanje i jednak je ϕu = 0. kao što ćemo kasnije vidjeti.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 9.' ) koja odgovara svim kružnicama ukupnih naprezanja.τ) dijagramu. za jedno početno stanje efektivnih naprezanja. 9.2-8 Stanje početnih efektivnih naprezanja. jer je nedrenirana čvrstoća za uzorak iz jedne dubine. nap.2. efekt.2-8. Sam se pokus izvodi tako da se uzorak.2. već se odmah prelazi na posmik. čvrste čestice meniskus Slika 9. sl. te stanje efektivnih i ukupnih naprezanja pri slomu u UU pokusu (u σ’. a da bitno ne utječe na čvrstoću uzorka.τ dijagramu).1. Ako se rezultati ispitivanja prikažu u (σ. kod takvog uzorka još djeluju kapilarne sile preko meniskusa (opni) na vanjskoj površini uzorka. Nakon ugradnje se uzorak ne konsolidira. Odsječak tog pravca na osi ordinata nazivamo nedrenirana čvrstoća i označavamo s cu.2-7 Detalj ruba uzorka netom izvađenog iz tla. a s time i odgovarajuća posmična čvrstoća koja o njemu ovisi (sl. sve će Mohrove kružnice u ukupnim naprezanjima tangirati jedan horizontalni pravac. τ ϕ' σ' tg c' + slom u pokusu τ f = ϕ' jednoosne čvrstoće kruž. σ3f. može varirati u nekim granicama.3. ćelijski tlak djeluje preko membrane samo na povećanje pornog tlaka. Da bi rezultati UU pokusa bili upotrebljivi. za različite početne tlakove u ćeliji – jednaka.4) iskoristit ćemo za određivanje nedrenirane čvrstoće uzoraka u UU pokusu.3 UU pokus Vezu između početnog efektivnog naprezanja u uzorku i posmične čvrstoće (vidi 9.

Dva uzorka izvađena iz različitih dubina.τ dijagramu). uzorak iz veće dubine imat će veću nedreniranu čvrstoću..3. odgovara upravo opisanom UU pokusu (u 3. po uvjetima pod kojima se provodi.2-8). pri slomu. Slika 9.5). 10. nedrenirana čvrstoća in situ također raste s povećanjem početnog naprezanja. kosina. 9. Ono što mi znamo samo je početno stanje naprezanja u tlu iz kojega je uzorak izvađen (približno) i cu. “skrivena” je (samo jedna) kružnica efektivnih naprezanja koja ima jednaki radijus. vidi pog. 3.2-9. a istovremeno tangira i horizontalni pravac čvrstoće za ukupna naprezanja i kosi pravac čvrstoće za efektivna naprezanja (sl. potpornih zidova). Između kružnica totalnih naprezanja. za uzorke iz dviju dubina).4 može vidjeti. budući da čvrstoća tla ovisi o početnom efektivnom naprezanju. i 12. tj. 11. fi-nula analizu u stabilnosti (temelja. sl. (u σ’. 9. budući da ne mjerimo porne tlakove. nedrenirane kohezije za dva ' početna stanja naprezanja ' tgϕ + σ ϕ' c' τf = τ cu2 cu1 c' ϕu2 = 0 kutevi trenja za ukupna naprezanja su = 0 ϕu1 = 0 tragovi efektivnih naprezanja za dva početna stanja naprezanja σ' 1 σ' 2 σ σ’1 i σ’2-su dva početna stanja efektivnih naprezanja (npr.3. Iz UU pokusa. s dubinom. tj. Terenski pokus krilnom sondom. pa je rezultat i jednog i drugog pokusa nedrenirana čvrstoća. Mehanika tla ♦ interna skripta 136 .2-9 Tragovi naprezanja za dva uzorka iz različitih dubina u UU pokusu. imat će različite nedrenirane čvrstoće.Rudarsko-geološko-naftni fakultet podloga za tzv. ne možemo odrediti tragove efektivnih naprezanja. Kao što se na sl.

qu.3.2-11 a) dijagram promjene naprezanja s deformacijom u jednoosnom posmiku b) trag naprezanja u jednoosnom posmiku i veza jednoosne čvrstoće s nedreniranom čvrstoćom.3 o zadržavanju početnih sfernih naprezanja u “svježem” uzorku tla. odgovarajuća kružnica totalnih naprezanja prolazi kroz ishodište koordinatnog sustava.2. Na slici 9. Ako je bočno naprezanje u totalnim naprezanjima.2. σ3f = 0. sve znatno jednostavnije (i jeftinije). (u σ’. u tom slučaju. Shema jednoosnog posmika prikazana je na sl.4 Jednoosni posmik. kao poseban slučaj troosnog ispitivanja mikroura za mjerenje sile P elastični prsten mikroura za mjerenje pomaka δ kapa uzorka uzorak oko uzorka nema membrane → σh = 0 djelovanje sile P presjek uzorka površine A Slika 9.3. Budući da se ne mjeri porni tlak. Takav se pokus naziva pokusom jednoosnog posmika i njime se određuje jednoosna čvrstoća tla.2-10. 9.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 9. pa je. koja se može izravno povezati s nedreniranom čvrstoćom tla. Mjere se samo vertikalna sila i pomak uzorka. σ σ1f τ Mohrov krug sloma u ukupnim naprezanjima ' ' t gϕ '+σ =c slom τf τMAX = σ1f 2 c' σ1f σ' Mohrov krug sloma u efektivnim naprezanjima (ostaje nepoznat) c σ trag efektivnih naprezanja δ σ1 = P/A = q a) b) Slika 9. ostaje nam nepoznata kružnica efektivnih naprezanja. Ako se usvoji tumačenje iz 9.2-10 Shema uređaja za jednoosni posmik.2-11b prikazana je Mohrova kružnica ukupnih naprezanja pri slomu uzorka. ovakav se pokus može izvesti i bez ćelije. cu.τ dijagramu) Mehanika tla ♦ interna skripta 137 .

Parametar B može se odrediti tako da se uzorak u troosnom pokusu optereti samo s prirastom tlaka u ćeliji. A= Mehanika tla ♦ interna skripta 138 . pa se taj pokus u pravilu rabi prvenstveno kao klasifikacijski ili indeksni pokus.2-6) 2 Nažalost. kad bi vrijednost parametra A bila unaprijed poznata.2. Ovdje će se razmatrati samo slučajevi potpuno zasićenih uzoraka. a kod odležanih uzoraka se mijenja vlažnost. Kao što se na dijagramima (sl.2-8) Za potpuno zasićene uzorke tla je B =1. prema ∆u . σ1f. potrebno je nametnuti povratni tlak u uzorak (obično između 200 i 300 kPa). Tada je B= ∆uc ∆σ 3 (9. povećanje pornog tlaka nije linearno povezano s prirastom normalnog naprezanja. dakle: q cu = u (9.4 Skemptonovi parametri pornog tlaka A i B Na temelju dijagrama sa sl. mogla bi se odrediti i veličina pornog tlaka za razne priraste ukupnog osnog naprezanja.2-5 vidi se da promjena pornog tlaka.2-1. 9. 9. koji onda djeluje na uzorak sa svih strana (izlazni ventili iz uzorka moraju biti zatvoreni). nakon konsolidacije prijeđe u fazu nedreniranog posmika (i nema prirasta ćelijskog tlaka) može se odrediti parametar A. da se osigura potpuna zasićenost uzorka. za isti je iznos potrebno povećati i ćelijski tlak. za poznatu početnu vrijednost efektivnog naprezanja. tj. što znači da niti vrijednost A nije konstantna. Kako je već spomenuto. Da se zbog toga ne promijeni stanje efektivnih naprezanja u uzorku. a ne smije se rabiti za određivanje čvrstoće (EC7/3).2-6) može vidjeti.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Veličina jednoosne čvrstoće. može odrediti vrijednost efektivnog naprezanja pri slomu Af. a često se nazivaju i parametrima pornog tlaka. (9. a za nezasićene je manji od jedinice. pa je interesantan samo parametar A.2-9) ∆σ 1 što znači. ovisi o vrsti materijala. promjeru kružnice. 9. Posebno je interesantna vrijednost A kod sloma uzorka jer se tada. Kod posmika u CU pokusu.2-7) gdje su A i B parametri materijala. (9. Tu veličinu označavamo s qu. jednaka je osnom naprezanju. Nedrenirana kohezija je jednaka radijusu kružnice tj. Tipične vrijednosti parametra Af su prikazane u tablici 9. kad se. a s time i veličina efektivnih naprezanja. Zbog toga je Skempton (1954) definirao odnos: ∆u = B[∆σ 3 + A(∆σ 1 − ∆σ 3 )] . rijetko smo u prilici uzorke ispitivati neposredno nakon vađenja iz tla. Vrijedi. pri nedreniranom posmiku. polovici nedrenirane čvrstoće. a time i jednoosna čvrstoća.

5 0.2-1 Tipične vrijednosti parametra Af. Mehanika tla ♦ interna skripta 139 . a kut unutarnjeg trenja je veći nego kod prekonsolidiranih materijala. vrsta gline senzitivne (osjetlijve) gline normalno konsolidirane gline kompaktirane pjeskovite gline slabo prekonsolidirane gline kompaktirane šljunkovite gline jako prekonsolidirane gline Af 0. pa tek onda posmaknu. i nešto manjem kutu unutarnjeg trenja ϕp.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Tablica 9. a zatim rasterete i ponovno konsolidiraju na manje normalno naprezanje σ. kao i drugi parametri materijala (primjerice edometarski modul. pa termin «povijest» označava različite početne strukture. Normalno konsolidirani materijali imaju vrlo malu koheziju ili je kohezija jednaka nuli. Utjecaj prekonsolidacije na parametre čvrstoće Parametri čvrstoće nisu konstante materijala.2-12 Pravac čvrstoće za normalnokonsolidirane i prekonsolidirane materijale. Naime u svojoj «povijesti» je materijal bio podvrgavan raznim naprezanjima koja su mu odredila današnju strukturu čestica. 7) i o njegovoj povijesti. τ čvrstoća prekonsolidiranog τf tla gϕ σ vt + ϕ N =c ϕp c2 c1 ϕp σp1' čvrstoća normalno konsolidiranog tla σp2' σ Slika 9.2. To se odražava u povećanoj koheziji c1. Utjecaj povijesti prikazat ćemo na jednom dobro odabranom pokusu u izravnom posmiku (Krey i Tiedemann.25 -0.5 do 0 9. već ovise. prema Nonveiller. 1979). za veći σp. koje su pravi fizikalni parametar. odnosno c2.25 do 0.5 -0.0 0.75 0 do 0. Ako se uzorci konsolidiraju na naprezanje σp. vidi pog. čvrstoća će biti veća.75 do 1.25 do 0.5 do 1. Zbog utjecaja prekonsolidacije na koheziju je važno da se uvijek ugrađuje neporemećeni uzorak.5.

Limitations of conventional analysis of consolidation settlement. kroz sve se slučajeve provlači Mohr-Coulombov zakon sloma za efektivna naprezanja. R. Mehanika tla i temeljenje građevina.3 Zaključak i komentar U ovom je poglavlju prikazana čvrstoća tla i pokusi koji služe njezinom određivanju. A. New York. Zagreb Skempton. (1993). Kad god je to moguće treba težiti takvim ispitivanjima koja će omogućiti da se zakon čvrstoće izrazi u efektivnim naprezanjima. pomoću izraza za porast pornog tlaka (Skemptnovi parametri). Duncan. W. London. R. 119 (9): ASCE. Eurokod 7. (1978). . T. 4. New York.D. Dio 2. Massachusetts Institute of Technology. edit. (1981). Geotechnical engineering.Opća pravila. Vol. Kao crvena nit. Samo se iznimno u proračunima rabe i analize u totalnim naprezanjima (finula analiza). Geotechnique. Lambe.W. E. New Jersey. Prantice-Hall civil engineering and engineering mechanics series. Školska knjiga. Van Nostrand Reinhold Company. J.. Kovacs. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja. V. (1979). Mehanika tla ♦ interna skripta 140 . BIBLIOGRAFIJA: [1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] Craig. (1969). & Holtz. Soil mechanics. sec.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 9.. 1333-1359. & Whitman. John Willey & Sons.M. Nonveiller. – Projektiranje pomoću laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. EC 7 1994. Dio 1.F. J. jer se stanja efektivnih naprezanja mogu. Journal of geotechnical engineering.M. Twenty-seventh Terzaghi lecture. The pore pressure parameters A and B. Inc. povezati s ostalim stanjima naprezanja (drenirano i nedrenirano stanje). Soil mechanics. W. (1954).

1-1 Primjeri sloma tla: klizište i slom tla ispod temelja. (b) lokalni slom i (c) potpuni slom (sl. 10.modele) za proračun nosivosti. Opterećenje pri slomu je ujedno i maksimalno opterećenje koje tlo ispod temelja može podnijeti. a odgovarajuće stanje EC7 povezuje s tzv. slijeganja postaju sve veća dok tlo na kraju ne popusti. provjeriti i dopušteno opterećenje. Mehanika tla ♦ interna skripta 141 . Ovisno o zbijenosti tla. krivulja (1)) iako će se realno tlo.1 Slom tla i nosivost temelja 10. 10. Naime. aktivne sile aktivne sile temelj strujni tlak klizna ploha klizna ploha Slika 10. Na temelju vlastitih mjerenja i opažanja te prema radovima drugih. 10. pri proračunu temelja. sl. temelj obično slegne duboko u tlo i izbacuje u stranu dio materijala koji je bio ispod i sa strane temelja. a ovdje ćemo upoznati drugi model (bolje reći . graničnim stanjem nosivosti. 10. već se od njega treba ograditi s parcijalnim faktorima. procijene ponašanje temelja. Ako se opterećenje (aktivna sila) na temelj povećava. Tako su razvili jedan model za proračun slijeganja (edometarski model). Takvo opterećenje onda nazivamo nosivost tla. kad se proračuna očekivano slijeganje.1-1. 10. pri većim opterećenjima popustiti i slomiti se (sl. Zbog toga je potrebno. odnosno graničnog stanja uporabe (prema EC7). edometarski će model dati konačno slijeganje za svako opterećenje (sl.1-2. 10. U inženjerskim se građevinama ne smije dozvoliti da se pojavi takvo maksimalno opterećenje. pomoću jednostavnih modela.1.1-2. Inženjeri su se u prošlosti domišljali kako da.3 Oblici sloma tla ispod temelja Slom tla obično nastaje kad posmična naprezanja u tlu dosegnu čvrstoću tla.1. 10.2-4).1-3 i sl. Vesić (1973) je konstatirao da slom tla može nastati kao (a) proboj. Takvo stanje nazivamo slom tla. krivulja (2)).Rudarsko-geološko-naftni fakultet 10 Plitki temelji 10.1.1 Što je slom tla? Do sada smo obrađivali samo geotehničke probleme kod kojih se određuju veličine pomaka (slijeganja) pri očekivanim (radnim) opterećenjima temelja i ti problemi spadaju u domenu malih deformacija.2 Slijeganje i nosivost temelja Kod dimenzioniranja temelja dva su osnovna parametra o kojima treba voditi računa: slijeganje i nosivost. koji zanemaruje čvrstoću tla. Primjeri sloma tla su klizište i slom tla ispod temelja.

R 0 Vd ≤ R d (a) Rd V d ≥ Rd (1) B V [kN] A sa sa' (2) C Slika 10.8 1 Slika 10. Mehanika tla ♦ interna skripta 142 . krivulja slijeganja je izrazito zakrivljena.1-3 Slom probojem i lokalni slom. Q d /b opći lokalni slom slom ploha sloma opterećenje qF slijeganje slom probojem Slika 10. Q Q s [mm] ploha sloma opterećenje slijeganje slijeganje ploha sloma naprezanje qF (1) qF (1) qF 0 0 1 2 3 4 5 indeks relativne gustoće 0.1-2 Odnos između slijeganja po edometarskom modelu i stvarnog slijeganja zbog plastičnih deformacija tla ispod temelja.2 0.1-4 Potpuni slom tla d i dijagram ovisnosti tipa sloma tla o indeksu relativne gustoće.6 0.4 0. b (a) slom probojem – nastaje kod relativno rahlih materijala (i. naprotiv. jako zbijenih). ID.Rudarsko-geološko-naftni fakultet opterećenje sloma tla. oblik sloma nije jednostavno ustanoviti. slom kod dublje ukopanih temelja nastaje kod puno veće sile nego kod plitkih. nema izrazitih horizontalnih deformacija niti izbacivanja tla.

tlo je u aktivnom7 stanju naprezanja (odozgo pritisnuto. ID (vidi poglavlje 2. To su: Rankineov model. (c) potpuni slom – pojavljuje se kod zbijenih tala. Ovdje se navodi zbog njegovog temeljnog značenja i zato što je bio putokaz za kasnije modele jer u obzir uzima osnovne čimbenike koji se javljaju i u kasnijim rješenjima. a bočno se širi). . Takva su rješenja nužno zanemarivala neke elemente ponašanja tla. Pretpostavlja se da slom nastaje po dvama klinovima tla (dvije zone): . τf’ = c’ + σ’ tg ϕ’ (Mohr-Coulombov zakon čvrstoće).zona II. morala biti korigirana pomoću popravnih koeficijenata. Potporni zidovi 143 Mehanika tla ♦ interna skripta . dobivenih na temelju opažanja rušenja modela temelja ili probnih konstrukcija (1:1). dok isti takav temelj na površini vrlo zbijenog tla će se slomiti potpunim slomom. koje se određuju kao rješenje matematičkog rubnog problema. qf. duž klizne plohe je posmična čvrstoća potpuno mobilizirana. u potpunosti se razvija klizna ploha. Primjerice. a ako je duboko ukopan opet će se slomiti probojem. N ϕ = K p = 2 1 − sin ϕ 7 O aktivnom i pasivnom stanju naprezanja vidi više u poglavlju 12. Pri tome su pretpostavljali da je temelj kruto tijelo.) i dubine ukapanja temelja. je najjednostavniji ali ujedno i najlošiji model. a kasnije zakrivljena. djelomično izbacivanje tla sa strane. N q = Nϕ = K p .zona I.2 Rankineov model Opisan ovdje prema Lambe & Whitman (1969). da bi bila primjenjiva. posmično naprezanje izjednači s posmičnom čvrstoćom tla τf’. objavljen 1657. 2 gdje su 1 + sin ϕ 1 5 2 2 1 . plastične zone. krivulja sloma je uglavnom ravna do maksimalne vrijednosti otpora tla. Ovdje će se navesti samo neka od tih rješenja (prema autorima). Pretpostavlja se da tada u tlu nastaju tzv. razni su autori došli do rješenja za lom tla ispod temelja. krivulja slijeganja je ispočetka ravna. Vesić je predložio i dijagram oblika sloma kao funkciju zbijenosti tla (koji mjeri indeksom relativne gustoće. Za tlo bez kohezije dobije se rješenje za opterećenje sloma.2 Modeli za određivanja maksimalnog opterećenja tla ispod temelja 10. na potencijalnim kliznim plohama. Rankineov model. Prema teoretski zamišljenim i/ili modelski ispitanim temeljima.1 Osnovne pretpostavke Slom tla nastaje kad se. pa su. temelj na vrlo rahlom tlu može se slomiti probojem. izbacivanje tla sa strane.2. U teorijama koje modeliraju lom tla ispod temelja pretpostavlja se da takve plastične zone nastaju u tlu neposredno prije njegovog konačnog sloma. Prandtl i Reissnerov model i Terzaghijev model. 10. tlo je u pasivnom stanju naprezanja (odozgo i bočno pritisnuto).Rudarsko-geološko-naftni fakultet (b) lokalni slom – posmična čvrstoća se u potpunosti razvije samo u dijelu klizne plohe ispod temelja. u ravninskom stanju deformacija. prema izrazu: γ ⋅b (10. d. male stišljivosti. na čijim je rubovima iscrpljena posmična čvrstoća tla.2-1) qf = Nγ + γ ⋅ d ⋅ N q . N γ = ( N ϕ / 2 − N ϕ / 2 ) . 10.2.

a ne zakrivljenim plohama.ϕ / 2 J (c) c) pretpostavljeni klinovi ispod temelja u plastičnom stanju ravnoteže. b) model: temelj je postavljen na površinu tla. Funkcije Ni su.što su zone sloma u tlu omeđene ravnim. Slika 10.što su zanemarena posmična naprezanja na vertikalnoj ravnini pa zato ovo rješenje znatno podcjenjuje stvarno naprezanje sloma tla. Prema Rankineu. funkcije samo kuta unutarnjeg trenja ϕ.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Q Q q=γ. opterećenje sloma tla se prikazuje kao zbroj utjecaja otpora tla ispod temelja i povoljnog djelovanja težine tla oko temelja koje djeluje kao “protuteret” na tlo u klizanju. Nedostaci ovog modela su: . a nadsloj.d d temelj temelj b (a) (b) a) stvarno stanje.2-1 Rankineov model za trakasti temelj. dubine d pretvoren u opterećenje. .2-1. b/2 Qult temelj I O I q0 ' I II 45 + ϕ / 2 M 45 . kao i u svim kasnijim rješenjima. Mehanika tla ♦ interna skripta 144 .sin ϕ I T h N P II T (d) N d) model sloma tla ispod temelja. dakle. Rankineov je model za slom tla ispod trakastog temelja prikazan na slici 10. Qult b = (∆q)ult q0' ϕ b h = 2 tan (45 + 2 ) b = 2 √ Nϕ 1 + sin ϕ gdje je Nϕ = 1 .

pa je stanje naprezanja u Rankineovim područjima homogeno i poznato. a u prijelaznom je području određeno pomoću Airyjeve funkcije naprezanja.2-2) Mjerenja na modelima pokazuju dobro poklapanje oblika klizanja. s Reissnerovom dopunom.ϕ / 2 D C G Slika 10. 10. Tako nema više zone aktivnog stanja naprezanja kao u Prandtlovom i Reissnerovom rješenju.2.ϕ / 2 F 45 . pretpostavljaju da postoje: aktivna zona (trokut ABC) i pasivna zona (trokuti ADE i BGF). 10. su nešto kompleksniji od prethodnih. tj. u vezi s tim. Oblik plohe sloma.ϕ / 2 Mehanika tla ♦ interna skripta 145 . a ostaju prelazna i pasivna zona. pa se ovdje prikazuju samo dijagrami N-funkcija u ovisnosti o kutu unutarnjeg trenja (slika 10.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 10. 1924.2-3). a povoljan je i s računskog stanovišta jer sve sile koje na kontaktu s podlogom prolaze kroz istu točku). Rješenje ima slijedeći oblik: q f = c ⋅ Nc + γ ⋅ d ⋅ Nq gdje je: 1 + sin ϕ π tan ϕ Nq = e i N c = ( N q − 1) cot ϕ . zona u obliku logaritamske spirale (oblik logaritamske spirale je jedini kinematski opravdan oblik klizne plohe. kao i Rankineov model.2-2 Plastificirane zone prema Prandtlu i Reissneru. iz uvjeta ravnoteže i uvjeta sloma. Ni. ali samo za slučaj hrapavog dna temelja kada su naprezanja na dnu kosa. q0 kao kruto tijelo ϕ logaritamska spirala 45 . također pasivna. prema ovim pretpostavkama. prikazan je na sl.2. b q q0 E A B 45 + ϕ / 2 q0 45 . 1 − sin ϕ (10. Terzaghi (1943) je uveo utjecaj jedinične težine γ pretpostavljajući hrapavost dna temelja i. Jedinična težina tla se zanemaruje.4 Terzaghijev model Početkom četrdesetih godina predloženo je da se utjecaj jedinične težine tla pribroji veličini nosivosti po Prandtlu i Reissneru kao pribrojnik.2-2. postojanje elastičnog područja. ali da je među njima jedna prijelazna.3 Prandtlov i Reissnerov model Prema Cernica (1995). Prandtlov model iz 1920. granice nagnute pod kutem ϕ prema horizontali. Terzaghijevi izrazi za faktore nosivosti.

b . qf. nije potpuno korektno. stranice kvadratičnog temelja. drugi težine tla ispod temelja. a dobiven je bez uzimanja u obzir kohezije i vanjskog opterećenja tla sa strane.. Mehanika tla ♦ interna skripta 146 . ulazi i jedinična težina tla. za kružni temelj gdje su c . jedinična težina tla.00 40 30 NC.4 ⋅ γ ⋅ b ⋅ N γ + γ ⋅ d ⋅ N q . γ .70 1. γ.2-4. γ . ne mora pretpostaviti klizna ploha jer postoje gotova rješenja u kojima su autori već uzeli u obzir i oblik klizne plohe. Za razne oblike temelja uvedeni su korekcijski faktori.. Faktor nosivosti Nγ funkcija je samo kuta unutarnjeg trenja ϕ (kao i Nq i Nc). dubina temeljenja. za kvadratični temelj q f = 1. klizna ploha kod sloma tla ispod temelja ima uvijek isti oblik. Prema tome rješenju. širina trake. budući da u Terzaghijeve izraze. Nγ i Nq . strogo uzevši. Zbog toga se. može se pokazati da je ovakvo rješenje na strani sigurnosti..Rudarsko-geološko-naftni fakultet 40 Nq 30 Nγ NC ϕ [ 0] 20 10 0 ϕ = 440.3 ⋅ γ ⋅ b ⋅ N γ + γ ⋅ d ⋅ N q .. a učinjena greška nije velika.. Terzaghijevo rješenje tako postaje suma triju pribrojnika od kojih prvi predstavlja utjecaj kohezije. Ovisnost qf o razini podzemne vode. Terzaghijevo rješenje prema zahtjevima teorije plastičnosti.. promotrimo tri karakteristične RPV.2-4 Karakteristični položaji razine podzemne vode..2-3 Dijagrami za Terzaghijevo rješenje.2-3c) q f = 1. faktori nosivosti koji ovise samo o kutu unutarnjeg trenja. u drugom i trećem članu. pa tako njegovi izrazi za maksimalno opterećenje glase: q f = c ⋅ N c + 0.3 ⋅ c ⋅ N c + 0. kod određivanja opterećenja sloma tla ispod temelja. ili promjer okruglog temelja. d . Nγ = 780 60 50 Slika 10. Ipak. 10.2-3a) (10.d. Nc. a treći. a ona ovisi o razini podzemne vode (RPV). Terzaghijev oblik izraza za opterećenje sloma tla je već vrlo blizu danas uobičajeno korištenih. ϕ. opterećenja tla sa strane.3 ⋅ c ⋅ N c + 0. Nq 20 10 0 20 40 60 Nγ 80 (10.. kohezija. sl. za trakasti temelj 5. Iako oblik ploha klizanja ovisi o odnosu ovih parametara.d temelj d (a) (b) (c) γ Slika 10.5 ⋅ γ ⋅ b ⋅ N γ + γ ⋅ d ⋅ N q . Naime.2-3b) (10. Nγ = 260 ϕ = 480...

tzv.3 Zahtjevi za plitko temeljenje prema Eurokodu 7 Ovdje su citirani dijelovi tekstova iz EC 7.2. Umjesto kohezije se tada uvrštava nedrenirana čvrstoća. još važeće. stvarno opterećenje temelja mora biti uvijek manje od qf. 10. Fsϕ od 1. koriste. Zbog toga se. Granično stanje uporabe Konstrukcije prenose opterećenja na tlo preko temelja.0 do 3.2-5 Temelj pod djelovanjem opće sile. hrvatske propise (prije nego što EC 7 stupi na snagu) tj. temelj V H e ekscentricitet Slika 10. samo se na drugačiji način uvode parcijalni faktori (vidi Dodatak 10. a kut unutarnjeg trenja ϕ = 0. tj. Kada je RPV u razini (b) γ’ je samo u drugom članu.mobilizirana kohezija c'm = .4.mobilizirani kut trenja tgϕ ' m = . Prema hrvatskim propisima. 2.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Moguće su slijedeće situacije: kad je RPV na površini. koji se tiču plitkih temelja. Ovi se utjecaji određuju pomoću popravnih koeficijenata koji su izmjereni eksperimentalno. Pod opterećenjem se tlo ispod temelja sliježe.8(1)): Mehanika tla ♦ interna skripta 147 . Tako se opterećenje zove dopušteno opterećenje. Fsϕ Propisi predviđaju i analizu u ukupnim naprezanjima (za nedrenirani slom). može doći i do sloma tla ispod temelja. kako slijeganje (granično stanje uporabe) tako i mogućnost sloma tla ispod temelja (granično stanje nosivosti). mobilizirani parametri čvrstoće: c' .0 i Fsc tgϕ ' .2 do 1. Očito je da je qf najmanji za slučaj (a).A).5 Brinch-Hansenov model Na temelju Terzaghijevog rješenja je Brinch-Hansen (1961) (čita se: brin-hansen) izveo rješenje u kojemu je uzeo u obzir ekscentricitet i horizontalnu komponentu sile koja djeluje na temelj (sl. 10. da ne nastupi slom tla ispod temelja. u drugom i trećem članu se uvrštava γ’ umjesto γ. list 15/90). Za granično stanje uporabe vrijedi (EC 7/1. a ako temelj nije dobro dimenzioniran. Ovo je rješenje uvedeno i u. slučaj (a).8. prema EC7/1 provjerava.2-5) te faktore oblika temelja. u Pravilnik o tehničkim normativima za projektiranje i izvođenje radova kod temeljenja građevinskih objekata (Sl. Fsc od 2. a za (c) je svuda samo γ. Faktori sigurnosti su ugrađeni u parametre čvrstoće c’ i ϕ’. a isto tako i u EC 7. 10.

postoji dokumentirani usporedni projekt sa sličnim tlom.. New York. odnos opterećenja kod sloma prema vrijednosti opterećenja kod graničnog stanja uporabe manji od 3.0 cm (slijeganje δB na sl. Prema EC 7/1.. umjesto proračuna deformacije (slijeganja). i to kada .N. Granično stanje sloma Za granično stanje sloma vrijedi: Vd ≤ Rd .A (prema Dodatku B iz EC 7/1).. a Rd . (10. J.. sila Vd ne smije pasti u područje između Rd i graničnog opterećenja tla R jer je tamo Vd ≥ Rd ..se izričito ne traži da se odredi vrijednost deformacije za granično stanje uporabe ili da . Na sl. Inc. a Cd .. John Wiley & Sons. EN 1997-1.. L ω ρA δρBA A ρB B C ∆ ρC δρBC αB Slika 10. 10. EC 7. Dozvoljeno ukupno i relativno slijeganje plitkog temelja Prema EC 7/1.3-2) Izrazi za proračun projektne nosivosti dani su u Dodatku 10. gdje je Vd . projektna vrijednost učinka opterećenja.. treba obavezno proračunati i slijeganje tog temelja (EC7/1. Dodatak H. Geotechnical design – Part 1: General rules. 10. ako je kod konvencionalnih građevina. a granično stanje sloma 1/150. temeljenih na glini. maksimalna relativna rotacija za granično stanje uporabe (kut ω na sl.2). građevinom i sl.1-2 prikazana je granična linija projektnog otpora tla Rd i područja za koje je projektna vrijednost učinka opterećenja Vd unutar dozvoljenih granica Vd ≤ Rd . 148 Mehanika tla ♦ interna skripta . Geotechnical engineering: Soil mechanics. 6.3-1 Skica uz dozvoljeno ukupno i relativno slijeganje temelja. je projektna nosivost. je granična projektna vrijednost učinka opterećenja (slijeganja). Što se plitkih temelja tiče. (10. Može se. provjeriti je li dovoljno mali udio čvrstoće tla mobiliziran da deformacije (slijeganja) ostanu unutar uporabnih granica. projektna vrijednost učinka opterećenja.3-1) gdje je Ed .Rudarsko-geološko-naftni fakultet Ed ≤ C d ..3-1).3-1) ne smije prijeći 1/500. LITERATURA: [1] [2] Cernica. 10. Za pojedinačne temelje kod standardnih građevina uglavnom su prihvatljiva maksimalna slijeganja do 5. Eurokod 7.6. (1995).

Inc.S. [6] Vesić. V. New York. (1973). Found. T. Mech.. W. John Willey & Sons. Soil Mech. Analysis of ultimate load of shalow foundations. Z. ASCE J. Mehanika tla ♦ interna skripta 149 . (1969). 1. Vol. Basel. Zagreb [5] Prandtl. Školska knjiga. Angew. Switzerland. L. Massachusetts Institute of Technology.. 1. 1921. vol. (1921) Über die Einringunfestigkeit plasticher Baustoffe und die Festigkeit von Schneiden. E. A. [4] Nonveiller. & Whitman. Mehanika tla i temeljenje građevina. no. Math. (1979). Soil mechanics. R.Rudarsko-geološko-naftni fakultet [3] Lambe. 99. Div.

Način rješavanja može biti grafički. tako je i kod metoda stabilnosti pokosa potrebno odrediti ravnotežu sila za zadani problem. Kako se kod klasične metode ne uzimaju u obzir odnosi naprezanja i deformacija u tlu. klasične metode. S razvojem računala je postupak rješavanja ubrzan. to su sile koje se suprotstavljaju aktivnim silama i nastoje stabilizirati kosinu. da pri naprezanjima manjim od posmične čvrstoće u njemu nema pomaka.dokaziv pomoću materijalnih činjenica. Kao i u svakom inženjerskom problemu. zatege i sl. a primjena metoda pojednostavljena. Kad se od inženjera traži da odredi stabilnost nekog prirodnog ili umjetnog pokosa. armature. i grafoanalitički. Rezultat klasične metode je tzv. raspodjela naprezanja na kliznoj plohi nije jednoznačna. građevina. S tim je.da je materijal tla kruto plastičan (neki to zovu i idealno plastičan). vanjska opterećenja (nasip. Zbog toga se suvremenije metode uglavnom rabe kod složenijih geomehaničkih zahvata. tj. Mehanika tla ♦ interna skripta 150 . kad posmična naprezanja dosegnu određenu vrijednost materijal puca i stvara se klizna ploha (masa tla iznad klizne plohe je klizni disk). Klasične metode su dugom primjenom i povratnim analizama pokazale da su primjenjive u velikom broju slučajeva. dodatne reaktivne sile mogu se proizvesti pomoću raznih umjetno proizvedenih elemenata kao što su: sidra. točan.1 Zajedničke osobine svih klasičnih metoda Geotehničko inženjerstvo je egzaktna znanost (egzaktan . Klasične metode se temelje na pretpostavkama: .aktivne sile. nećemo razmatrati. ako se ustanovi da otpor tla nije dovoljan. tj. piloti.kliznu plohu treba. Sile koje treba uravnotežiti su: . Također će se prikazati princip određivanja stabilnosti prema eurokodu 7. on to treba učiniti pomoću alata što mu ga pruža mehanika tla. koje ovdje. jednom rješenju ravnoteže sila odgovara beskonačan broj rješenja raspodjele naprezanja. faktor sigurnosti koji se još uvijek primjenjuje kod projektiranja u našoj geotehničkoj praksi. naravno. koje su zbog tada još nerazvijenih sredstava za računanje. povezana i potreba za opsežnijim istražnim radovima i laboratorijskim ispitivanjima. potres i . Za stabilnost kosina su isprva primjenjivane. bile jednostavne.reaktivne sile. kao rezultat otpora samog tla. međutim. zadati unaprijed i . to su sile koje teže pokrenuti klizni disk: vlastita težina kliznog diska. sile strujnog tlaka. potpun). STABILNOST KOSINA 11. Da se problem može riješiti potrebno je uvesti neke pretpostavke koje će u tekstu biti spomenute uz svaku metodu posebno. . pokretna opterećenja).1 Osnovne postavke metoda za određivanje stabilnosti kosina 11. koje traže dobro poznavanje ponašanja tla. tzv. a s tim i veći broj parametara tla nego što su tražile klasične metode.vrijedi Mohr-Coulombov zakon sloma tla. kako po pretpostavkama tako i po numeričkom postupku. Radi potpunosti treba spomenuti da postoje metode analize stabilnosti za klizne plohe proizvoljnog oblika.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 11.1. a uz određene manje modifikacije su prihvaćene i u novim evropskim normama (eurokod 7). Na temelju ravnoteže aktivnih i reaktivnih sila određuje se veličina i raspodjela naprezanja na kliznoj plohi. u kojemu se razmatraju naprezanja. Razvoj računala potaknuo je i razvoj složenijih numeričkih metoda. U nastavku će se razmatrati samo analize stabilnosti kosina za dugačke ravne kosine i kružne klizne plohe. Kažemo da je problem statički neodređen. za svaku analizu. one se javljaju u tlu. na kliznoj plohi.

Tako se može definirati faktor sigurnosti za koheziju FC = c' .1-2) c' d +σ ' tan ϕ ' d ili: c' tan ϕ ' c’d + σ’tan φ’d = +σ' .1-1) ϕ' ϕd' < ϕ ' c' cd' < c ' σ Slika 11. Vrijedi.1-7) 151 . mobilizirani parametri čvrstoće. τd = c’d Na odgovarajući način definiramo i mobilizirano posmično naprezanje. σ’ je normalno naprezanje na potencijalnoj plohi sloma).1-3) FS FS prema tome je mobilizirana kohezija: c' c' d = . povoljno je imati različite faktore sigurnosti. dakle. tzv.1. φ’ je kut unutarnjeg trenja u materijalu za efektivna naprezanja. c' d (11. da je faktor sigurnosti odnos efektivnih graničnih i mobiliziranih naprezanja: c'+σ ' tan ϕ ' FS = . (11. tan ϕ ' d Mehanika tla ♦ interna skripta (11. (11.2 Definicija faktora sigurnosti Faktor sigurnosti se definira kao odnos prosječne posmične čvrstoće tla.1-4) FS a mobilizirani kut unutarnjeg trenja: tan ϕ ' tgϕ ' d = . + σ’· tan φ’d gdje su c’d i φ’d. (11. onakvi kakvi trebaju biti da se u tlu može uspostaviti ravnoteža (između aktivnih i reaktivnih sila).1-1 Prikaz efektivnih graničnih i mobiliziranih parametara čvrstoće. τf. Čvrstoća tla se definira kao granično posmično efektivno naprezanje i određuje pomoću izraza: τf = c’+σ’· tan φ’ (c’ je kohezija. Budući da se u mjerenjima kut trenja može točnije odrediti od kohezije. (11.1-5) FS Ovaj pristup uključuje da je FS jednak i za koheziju i za kut trenja. prema posmičnom naprezanju uzduž potencijalne klizne plohe τd: FS = τ τf τd (11.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 11.1-6) a faktor sigurnosti za kut unutarnjeg trenja je tan ϕ ' Fϕ = . tj.

l.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Princip ugrađivanja faktora sigurnosti u parametre čvrstoće usvojen je i u eurokodovima. Sile ćemo odrediti iz zadanih fizikalnih i geometrijskih podataka. razine podzemne vode) može dogoditi da se rastrošena masa pokrene. Reaktivne sile N i T se odrede prema težini lamele. Duljina baze lamele. polazimo od pretpostavke raspodjele naprezanja na klizno tijelo.2 Stabilnost dugačkih kosina u nekoherentnom tlu Za početak razmatrat ćemo dugačke ravne klizne plohe. Razmatrat će se tri slučaja: − slučaj 1: bez podzemne vode. a ispod njega je čvrst. u svim klasičnim metodama stabilnosti kosina. Zbog toga. b. − slučaj 3: pokos dulje vremena potopljen. Jedan odsječak takve klizne plohe prikazan je na slici 11. Na sl. koji nazivamo lamela. ιd. čiji je nagib paralelan s površinom terena. 11.2-1 prikazane su sile koje djeluju na jedan odsječak kliznog tijela. još neraspadnuti sloj. izrazom: b . (11. dobijemo kao omjer posmične (mobilizirane) sile i površine baze lamele (za širinu lamele uzimamo 1m'): Mehanika tla ♦ interna skripta 152 . povezana je s njenom širinom. (11. W .2-2) tangencijalna sila na bazu lamele T : T = γ ⋅ bz sin β . 11. U određenim se uvjetima promjene stanja (promjene opterećenja. Često se naime događa da je površinski sloj tla do neke manje dubine (4 do 6 m) rastrošan. b l lamela težine W β W z σ τd W T τd β N T Slika 11.2-3) Normalno naprezanje na bazi lamele. Slučaj 1: bez podzemne vode. potrebno je poznavati (zadati ili pretpostaviti) i naprezanja koja djeluju na klizno tijelo.2-1 Sile koje djeluju na lamelu dugačke klizne plohe.2-4) b l cos β Posmično naprezanje na bazi lamele.2-1. Već se i takav jednostavan model može primijeniti za neke primjere u praksi. KOMENTAR: Kako je za određivanje FS potrebno odrediti mobiliziranu čvrstoću (koja ovisi o vertikalnim naprezanjima). − slučaj 2: podzemna voda teče paralelno s površinom terena. (11. dobijemo kao omjer normalne sile i površine baze lamele (za širinu lamele uzimamo 1m'): N γ ⋅ bz cos β σA = = = γ ⋅ z cos 2 β .2-1) l= cos β normalna sila na bazu lamele N iznosi: N = γ ⋅ bz cos β . σA. (11.

(11.2-6) Fs = = = τd τd γ ⋅ z ⋅ sin β ⋅ cos β tan ϕ ' FS = .u = γ z cos2β .2-2 Sile koje djeluju na lamelu dugačke klizne plohe. Budući da voda teče paralelno s pokosom.Rudarsko-geološko-naftni fakultet T γ ⋅ bz sin β = = γ ⋅ z sin β ⋅ cos β (11. (11.γw z cos2 β = z (γ-γw) cos2β = z γ’cos2β Potrebna posmična naprezanja da ne dođe do klizanja su: τ = γ z sinβ cosβ FS = (11. po kliznoj plohi dobijemo iz izraza: hp = z cos2β. tj. hp. Jer ako se stavi FS=1. to je labilna ravnoteža jer je tlo već praktički pred lomom. pa tlačni potencijal.5-5 u izraz 9. Tečenje podzemne vode se može prikazati strujnom mrežom. slijedi tgφ’=tgβ.2-9) (11. (11. ekvipotencijale su okomite na tok vode.1-1 dobijemo izraz za faktor sigurnosti τ f σ '⋅ tan ϕ ' γ ⋅ z ⋅ cos 2 β ⋅ tan ϕ ' .2-5) b l cos β Uvrštavanjem izraza 9. β=φ’! Kada je FS=1. Tok podzemne vode paralelan je s nagibom terena.2-10) (11.2-7) tan β Ovo rješenje pokazuje da je tlo u ravnoteži kada je kosina nagnuta pod kutem trenja φ i manjim. prema tome: σ’ = σ .2-11) (11.2-8) prema tome izraz za vrijednost pornog tlaka po kliznoj plohi glasi: u = hp γw = z γw cos2β Efektivna naprezanja su. τd = Slučaj 2: podzemna voda teče paralelno s površinom terena b l β 3 ∆H 3 ∆s hp γ•z z T U N Slika 11.2-12) 153 τ f zγ ' cos 2 β ⋅ tan ϕ ' γ ' tan ϕ = = τ d γ ⋅ z sin β ⋅ cos β γ ⋅ tan β Mehanika tla ♦ interna skripta .

je isti kao i za “suhi” pokos (slučaj 1. Ovakav slučaj može biti obala rijeke. Budući da se položaj klizne plohe mora pretpostaviti. mora ili jezera.2-14) KOMENTAR : Rezultat u slučaju 3. Zato uvijek treba proračunati veći broj kliznih ploha (slika 11. Mehanika tla ♦ interna skripta 154 .grafička metoda 11. 11. Klizanje će nastupiti po plohi koja ima najmanji Fs. FS = γ '⋅z cos 2 β ⋅ tan ϕ ' γ '⋅ z sin β ⋅ cos β tan ϕ ' FS = tan β (11. • položaj klizne ploha ploha mora biti pretpostavljen unaprijed. • faktor sigurnosti je konstantan duž klizne plohe i • vrijedi Mohr-Coulombov zakon čvrstoće.3. Kad se kaže "dulje vremena potopljen" misli se da nema nagle promjene razine vode jer u tom slučaju može biti mjerodavna tzv. Vrijede slijedeće pretpostavke: • da se klizna masa pomiče kao kruti disk.2-13) (11.) treba usmjeriti ka smanjenju pornih tlakova na kliznoj plohi.2-3 Slučaj potopljenog pokosa. Iz toga slijedi da mjere sanacije klizanja (kad imamo slučaj 2. ϕ = 0 analiza kod koje se rabi nedrenirana čvrstoća (link). ne znači da ćemo “pogoditi” i kliznu plohu po kojoj će stvarno nastati klizanje. Kada je strujanje paralelno s kosinom FS je približno dvostruko manji nego kod suhe ili potopljene kosine jer je γ'/γ približno jednako ½ što je ujedno i najkritičniji slučaj.3 Kružne klizne plohe .Rudarsko-geološko-naftni fakultet Slučaj 3: pokos dulje vremena potopljen.). γ γ' Slika 11.3-1).1 Osnovne pretpostavke Za kružne klizne plohe grafičku je metodu razradio Taylor (1948).

i to.prvi. Kako je klizno tijelo kruto.3). a kut trenja je jednak nuli i . Kad tlo ima i koheziju i kut trenja rješava se kombinacijom ovih slučajeva (potpoglavlje 11. P (suma svih djelovanja) uravnoteži s reaktivnom koja je rezultat djelovanja otpora duž klizne plohe. r Postupak određivanja Fs se svodi na to da se aktivna sila.3. jednom posmičnom i jednom normalnom silom Grafička metoda se primjenjuje za homogene kosine. r U aktivnoj sili P je dominantan dio težina tla. kad tlo ima koheziju. Težina se izračuna kao produkt površine kliznog diska s jediničnom težinom tla γ .2). s najmanjim faktorom sigurnosti.drugi. Temelji se na dva pojedinačna jednostavna slučaja: . Problem je statički neodređen (nije poznata raspodjela naprezanja otpora duž klizne plohe). Mehanika tla ♦ interna skripta 155 . praktično je (nepoznata) naprezanja po kliznoj plohi zamijeniti djelovanjem dviju sila. pa treba uvesti neka pojednostavljenja.3. kad je obratno (potpoglavlje 11.3-1 Odabiremo više kliznih ploha da možemo naći kritičnu.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Slika 11.

samo na τf = c’.3-1. posmična naprezanja uzduž klizne plohe pri slomu su konstantna Djelovanje naprezanja prevodi se na sile po jedinici duljine klizne plohe tako da se veličina naprezanja pomnoži s dl. Veličina sile Tf . ali ne i njezin položaj. gdje se vidi da poligon sila d T f jednak obliku klizne plohe. l r r T f = ∫ dT f 0 l r = ∫ c ⋅ dl = c ⋅ lt 0 (11. lt kao što to i gornja jednadžba pokazuje.) formira luk r Grafički to možemo prikazati na sl. a c≠0. pa je i logično da je modul vektora rezultante proporcionalan s duljinom tetive luka. c ≠0 i ϕ = 0 ≠ 0 i c = 0. Veličina rezultante je modul r vektora koji se dobije sumiranjem pojedinačnih sila d T f tj. kad je c ≠0 i ϕ = 0 i. dl σ σ T .3-2 Grafička metoda određivanja stabilnosti pokosa za slučaj kada je ϕ=0. dl B σ σ σ σ P rc τ dTf = c . dl c) P N T .Rudarsko-geološko-naftni fakultet 11. drugi. za što nam je potreban i uvjet da je statičkih moment komponenata sile jednak momentu rezultante.dl.3-2b.određivanje potrebne sile S r duljina tetive lt a) A duljina luka l N .2 Jednostavni slučajevi 0 te ϕ ≠ 0 i c = 0 Jednostavni slučajevi su. 11. odnosno krak sile d T f . koja nastaje kao rezultat maksimalnih posmičnih naprezanja duž klizne plohe: Tf = . Ovime smo doznali samo veličinu r sile. Ako je materijal homogen i ima samo koheziju. 11.rezultanta svih posmičnih sila dT = τ. prvi.3-2a). Tf . Reaktivna naprezanja zamjenjuje se reaktivnim silama T i N (sl. Njihovom Otpor tla se svodi od τf = c’+σ’· tan φ’. ϕ kombinacijom se rješavaju problemi kad je c ≠0 i ϕ ≠ 0. lt c b) dTf = c . Potrebno je odrediti veličinu i položaj maksimalne posmične sile.3. duž klizne plohe (paralelna s AB) Slika 11.rezultanta svih sila dN = σ . Mehanika tla ♦ interna skripta 156 . SLUČAJ 1.

Potrebno je odrediti kut ψ koji aktivna sila zatvara s rezultantom sila normalnih na kliznu plohu. 11. za takvu je raspodjelu dobiven parametar odnosa polumjera kružnice i polumjera djelovanja reaktivne sile od trenja. Za razliku od prethodnog.3-4) lt lt ⋅ c gdje je κc (čita se: kapa-c) parametar koji ovisi samo o veličini središnjeg kuta kod S (sl. 11.3-2a).2 obrazloženo. ako su sve sile na kliznoj plohi nagnute pod kutom ψ (prema normali). pa se veličina mobilizirane sile. pa je rS = κ S ⋅ r (11. problem je statički neodređen. za raspodjelu. (Sila N je rezultanta svih normalnih sila na kliznu plohu. θ/2 σv klizna ploha funkcija raspodjele σv= σv (sin θ/2) Raspodjela normalnog naprezanja po kliznoj plohi po sinusnoj funkciji. uzeo funkciju sinus koja ima maksimalnu veličinu u sredini klizne plohe. S. 11. pa je potrebno poznavati veličinu i raspodjelu normalnih naprezanja po kliznoj plohi. svodi se u ovom slučaju na τf = σ’· tan φ’. a koja se mora uravnotežiti s poznatim vanjskim rc = r djelovanjem P i silom N. Θ/2).).3-3) r Krak sile T f odredi se onda iz 0 l ⋅c l = r ⋅ =κc ⋅r (11. l (11. pa se ta raspodjela mora pretpostaviti. Grafički postupak određivanja faktora sigurnosti svodi se na određivanje veličine sile T r koja je na mjestu i u smjeru sile T f . T. a rc nepoznati krak sile T f . dN. a κS je funkcija središnjeg kuta Θ i očita se iz dijagrama na slici 11.3-5. Iz jednakosti statičkih momenata na središte S slijedi: l r r r (11.3-3 . Pogodno je postaviti uvjete ravnoteže momenata obzirom na središte kružnice.3-2. r polumjer kružnice. (11. otpor tla od τf = c’+σ’· tan φ’. pa slijedi r⋅l⋅c = rc ⋅ Tf. jer sve sile koje su okomite na kliznu plohu prolaze kroz tu točku i ne daju moment. Očitanju može Mehanika tla ♦ interna skripta 157 Slika 11.3-6) gdje je r radijus klizne plohe. što je prirodni oblik raspodjele tog naprezanja (sl. Taylor je.3-5). ovdje nije bitna veličina niti raspodjela normalnih naprezanja po kliznoj plohi). κS .3-5) T T SLUČAJ 2.) r ⋅ dT f =r c ⋅T f . Grafički se odredi presjecište sile P s pravcem sile T kroz koje mora prolaziti i sila N (sl. a jednaka je nuli na rubovima (ovisi o središnjem kutu. 11. i njihova će rezultanta biti nagnuta pod istim kutem prema normali. ∫ r gdje je: l duljina luka. Analogno s κc u prethodnom slučaju. Budući da je u ovom slučaju φ = 0. ϕ ≠ 0 i c = 0. Vrijedi postavka da. Skalarne veličine 0 tih produkata jednake su: r ⋅ c ⋅ ∫ dl =r c ⋅T f .3-3.3-2c). može odrediti iz poligona sila (sl. Faktor sigurnosti odredi se kao odnos: T f c ⋅ lt FS = = . pa mora prolaziti kroz središte S i to neovisno o njihovoj veličini.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Krak sile Tf . Kako je u 11.

(11. Jednom se pretpostavi Fsc .28 κc. postoje dvije varijante. a faktor sigurnosti za ovaj slučaj dobijemo iz izraza: tan ϕ FS = .Rudarsko-geološko-naftni fakultet pomoći i tzv.16 1.2 1.3-4 Grafička metoda određivanja stabilnosti pokosa za slučaj kada je c=0. iz čega se onda jednostavno odredi ψ . Ako to nije slučaj. Grafički postupak se pro-vede do kraja i dobije Fs2 koji mora biti približno jednak Fs1 (prva iteracija). obzirom na jedan od parametara čvrstoće. ponavlja se sve dok se te vrijednosti ne izjednače. Kada se odredi presjecište sile P.3 Slučajevi s c ≠0 i ϕ ≠ 0 Problem se rješava iterativno: svede na jedan od dva prethodna i to tako da se pretpostavi početna vrijednost Fs1. a drugi put Fsϕ . s kružnicom radijusa rS očita se ψ (sl. sinΨ Θ rs = κs . «kruga trenja» kojemu je radijus rψ = rS . 11.12 1. a ϕ≠0.3-4). Obično su dovoljne dvije iteracije. postupak se ponavlja sa srednjom vrijednošću Fs3 = (Fs1 + Fs2)/2 (druga iteracija).3.sin ψ . r r Ψ P klizna ploha TΨ N Slika 11. 11. κs 1. Mehanika tla ♦ interna skripta 158 .08 1. Obzirom na dva parametra čvrstoće.3-7) tanψ S rΨ = rs . 1.24 1.04 1 60 70 80 90 100 110 120 Θ0 κc κs Slika 11.3-5 Dijagam vrijednosti κS i κc.

2. Pretpostavi se vrijednost Fsc1 (npr.Rudarsko-geološko-naftni fakultet NAČIN 1. Postupak rješavanja: c ⋅ lt (Opaska: time sila Tc1 FSc1 postaje poznata veličina i s njom se može crtati poligon sila).3-6 Grafička metoda određivanja stabilnosti kosine za slučaj kada su c≠0 i ϕ≠0. 11. tan ϕ 3.napadna sila (zadana) R2 rs a) r R1 Ψ1 Ψ2 Tc Slika 11.5) i izračuna Tc1 = Mehanika tla ♦ interna skripta 159 . Izračuna se Fsϕ1 = . a zadaje se Fsc. očita se ψ1 na sjecištu s rS.1.3-6): b) P R1 R 2 Tc1 Tc2 S P . 1. Pretpostavi se Fsc (sl. ako je različit od Fsc1. postupak se ponavlja s Fsc2 = (Fsc1 + tanψ Fsϕ)/2. Iz poligona sila odredi se smjer R1 i nacrta na slici.

Danas se rijetko koristi. Pogodna je kada nešto treba na brzinu izračunati. postupak se ponavlja s Tc1 + Fsϕ1)/2 itd. Iz poligona sila se odredi Tc1 = ⇒ FSc1 = (Fsc1 lt ⋅ c . s pedagoške je strane još uvijek prihvatljiva jer se u njoj zorno uravnotežuju aktivne i pasivne sile i određuje faktor sigurnosti. ako je FSc1 ≈ FSϕ 1 . imamo rješenje. tanψ 1 FSϕ 1 Tc l ⋅c = t FSc1 FSc1 Rezultanta R1 mora sjeći presjecište P i Tc. Za složenije se uvjete koriste metode lamela. ako ne. Pretpostavi se Fsϕ1 (slika 11.1.5) i izračuna rφ1= r⋅ κ s⋅sinψ1 iz FSϕ 1 = tan ϕ tan ϕ ⇒ tanψ 1 = . a nedostaju kompjuteri i slične alatke (primjerice na gradilištu).3-7): b) P R1 R2 Tc Tc rϕ1 = r sin κ Ψ2 S rϕ1 R2 rs a) R1 P . Mehanika tla ♦ interna skripta 160 . koje su danas uglavnom vezane uz upotrebu računala. i dobro ga je povremeno provjeriti grafičkom metodom ili se poslužiti već gotovim dijagramima za određivanje stabilnosti koji su razrađeni za jednostavnije slučajeve. S time je postupak dobivanja Fs donekle zamagljen. Pretpostavi se Fsϕ1 (npr. Međutim.3-7 Grafička metoda određivanja stabilnosti kosine za slučaj kada su c≠0 i ϕ≠0. a zadaje se Fsφ.Rudarsko-geološko-naftni fakultet NAČIN 2.napadna sila (zadana) Ψ1 Ψ2 rc Tc Slika 11. Fsϕ2 = KOMENTAR O GRAFIČKOJ METODI: Grafička metoda se primjenjuje kad je tlo homogeno i jednostavni geometrijski i drugi uvjeti.

ovdje se dobije jednostavno iz opterećenja (težine) same lamele (sl. . uslojenosti tla i strujanja podzemne vode.4 Kružne klizne plohe .U grafičkoj metodi uvedena pretpostavka o raspodjeli normalnih naprezanja na kliznoj plohi. 11.1 Prednosti metode lamela u odnosu na grafičku metodu Kod metode lamela vrijede sve pretpostavke kao i kod grafičke metode samo što se klizni disk još dijeli na stupce (lamele) koji se promatraju pojedinačno.4-1).4-1 Upotreba lamela za analizu stabilnosti pokosa. a zatim se traže zajednički uvjeti ravnoteže za čitav klizni disk.metoda lamela 11. U nastavku bit će prikazano uzimanje u obzir strujanja podzemne vode (sl. Mehanika tla ♦ interna skripta 161 .Rudarsko-geološko-naftni fakultet 11.4-2).Drugi je razlog za upotrebu lamela – jednostavno uzimanje u obzir složenijih geometrijskih uvjeta. 11. S γ σ h Slika 11. Lamele pružaju dvije osnovne prednosti u odnosu na grafičku metodu: .4.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet S r. a dobije se mjerenjem visine od produljene razine mirne vode do piezometarske linije (sl. 11. rezultat se r “popravi” dodavanjem sile pornih tlakova U 1 koja je “ostatak” od sile U. PAŽNJA! Budući da svaka klizna ploha siječe strujnu mrežu na drugi način ⇒ svakoj kliznoj plohi odgovara njezina piezometarska linija.4-5). Sumirani porni tlakovi po kliznoj plohi daju rezultantu U. 11.4-3). (Pažnja: linija pornih tlakova po kliznoj plohi različita je od linije slobodnog vodnog lica). Time smo «potrošili rezultantu tlakova od vode. SW CL SF Slika 11. P1 iz NAČINA II i dio rezultante pornih tlakova U». 11. Budući da strujanje ipak postoji. r Sila I je rezultanta svih tih pojedinačnih sila. p. Sva tri načina daju jednako ukupno djelovanje sila od vlastite težine tla i sile od vode: • NAČIN I: Konstruira se strujna mreža i odrede sile strujnog tlaka u čvorovima strujne mreže. • NAČIN III: Produlji se linija vanjske vode i dio ispod te linije u kliznom disku se smatra da r je disk “uronjen” djelomično u vodu.4-4). a u jezeru silu P (sl. Mehanika tla ♦ interna skripta 162 .4.2 Određivanje djelovanja vode na klizni disk Bit će prikazana tri načina uzimanja u obzir djelovanja vode na klizni disk. 11. • NAČIN II: Iz strujne mreže (koja nije ucrtana) odredi se piezometarska linija (linija pornih r tlakova). U dijelu kosine pokrivenom strujnom mrežom težina tla se računa kao produkt površine sa strujnom mrežom i γ’ (sl. v.4-2 Primjer složenih geometrijskih uvjeta uslojenosti tla.

ukupna težina BCDB. ukupna težina klizinog diska ACEA. rezultanta sila od tlakova od vode u jezeru na potezu AB... uronjena težina dijela ABDA... Slika 11. P . W2 ..... Slika 11.. W'1 . rezultanta od sila pornih tlakova vode na kliznoj plohi.4-4 II Način: Određivanje djelovanja vode na stabilnost pokosa preko vrijednosti pornih tlakova po kliznoj plohi (porni se tlakovi odrede iz strujne mreže). ukupni strujni tlak na ABDA (rezultanta svih strujnih tlakova po strujnoj mreži). C slobodno vodno lice W piezometarska linija P B A u u u U E u W . Mehanika tla ♦ interna skripta 163 ... U .4-3 I Način: Određivanje djelovanja vode na stabilnost pokosa preko strujne mreže..Rudarsko-geološko-naftni fakultet S C W2 D B jezero A W1' I strujna mreža I .

Djelovanje tog tlaka se pribroji nepoznatoj normalnoj sili N = N' + ∆us l. vrlo je popularna tzv. 1955). Lambe i Whitman. Osnovni elementi te metode su prikazani na slici 11. W1. Na bazi lamele djeluje još i nepoznata tangencijalna sila otpora. 1968). Razina se vanjske vode produlji kroz klizno tijelo i razdvaja lamele na "suhi" i "uronjeni" dio. Ovdje će se prikazati samo elementi proračuna... Ei i Ei+1.Rudarsko-geološko-naftni fakultet S C piezometarska linija W4 D produljena linija vanjske vode U ∆u γw B A F E W3 ∆u W'3 . koja se izrazi. dobije se množenjem γ sa zasjenjenom površinom. Preostale su još nepoznate međulamelarne sile. preko Mohr-Coulombovog zakona sloma tla. vanjsko opterećenje. Da se odrede veze između nepoznatih sila. Pri tome treba razlikovati sile koje se mogu odrediti unaprijed.4-6. opterećenje od vode i sl. podijeljen na vertikalne lamele i sile koje na njih djeluju.3). ukupna težina BCDEB. ∆u.4. 11.4. Mehanika tla ♦ interna skripta 164 .. Utjecaj podzemne vode se određuje na osnovi piezometarske linije za taj klizni disk i razine vanjske vode. Počinje se s određivanjem sila koje djeluju na svaku lamelu. Preostali dio pornog tlaka na jednu lamelu odredi se kao udaljenost od produljene razine vanjske vode do piezometarske linije. Najpogodniji za proračun stabilnosti pokosa je NAČIN III jer ne treba dijeliti rezultantu od r tlakova na segmentu kliznog diska AB po lamelama (sila P1 na slici 11.. sile N i nepoznatog FS. Ei. Bishopova pojednostavljena metoda (Bishop.3 Bishopova pojednostavljena metoda Od metoda lamela. W4 .. U . pomoću parametara čvrstoće. rezultanta od sila pornih nadtlakova vode na kliznoj plohi. težina W1 i W’2 (jer je primijenjen način III iz prethodnog potpoglavlja).. i W’2. Promatra se kružni klizni disk. Vlastita težina lamele. uronjena težina dijela ABEFA.4-5). množenjem s γ’ preostale površine lamele. koje se mogu rastaviti na horizontalne i vertikalne komponente (Xi i Yi).4-5 III Način: Određivanje djelovanja vode na stabilnost pokosa pomoću produljene linije vode. postavljaju se određena geometrijska i statička ograničenja (vidi npr.) od onih koje se dobiju iz ravnoteže sila i momenata. što su uglavnom djelovanja (kao vlastita težina. Slika 11. pa je taj način upotrijebljen i u Bishopovoj pojednostavljenoj metodi (potpoglavlje 11. T.

što je ujedno i faktor sigurnosti za cijelu kosinu.4-1) i dobije FS. vidi pog. tj. Tangencijalna sila otpora na dnu lamele je: c′ ⋅ l tan ϕ T= +N ⋅ . fi-nula analiza.Usporede se FS iz koraka 1. S). (11. (11.Izračuna se formula (11.∆ u i ⋅ bi ) ⋅ tan ϕ ] ⋅ mα . (11. . FS se ne može izravno izračunati jer je sadržan i u mα. . a kut trenja je jednak nuli (tzv. (11. pri čemu se često stabilnost proračunava u totalnim naprezanjima. Prikazani izraz je pogodan i za ručno rješavanje.Izračuna se mα (11. a postoje brojni komercijalni kompjuterski programi za rješavanje stabilnosti kosina po Bishopovoj metodi. jednadžba se mora rješavati iterativno jer je Fs i u mα. ∆Yi = 0. Mjerodavna je ona ploha koja daje najmanji faktor sigurnosti. stavljaju uz svaku veličinu): (11. . pa se rješava iterativno (u koracima): . (11. i 3.3-12) Dijeljenjem s r dobiva se jednadžba: ∑ Ti = ∑ (W 1i + W 2i ) ⋅ sin α i . osim uz faktor sigurnosti Fs.∆u ⋅ b ) ⋅ tan ϕ ] ⋅ . . Treba ispitati veći broj kliznih ploha. 11.5).3-8) W 1 + W 2 + ∆Y = (P ′ + Λu ⋅ l ) ⋅ cos α + T ⋅ sin α .. mα = cos α + sin α ⋅ . kohezija je jednaka nedreniranoj čvrstoći tla.3-14) Fs= ∑(W 1i + W 2i ) ⋅ sin α i U Bishopovoj pojednostavljenoj metodi se pretpostavlja da su vertikalne komponente međulamelarnih sila jednake i suprotnog smjera. FS = 1.4-2). npr. (11.5.3-10) mα Fs gdje je: b tan ϕ l= .Pretpostavi se FS u mα. Mehanika tla ♦ interna skripta 165 .Rudarsko-geološko-naftni fakultet Postavljaju se jednadžbe ravnoteže vertikalnih sila ∑ y = 0 i momenata. Iako je faktor sigurnosti s lijeve strane. ∑M S = 0 (MS moment oko središta klizne plohe. Iz sume vertikalnih sila za i-tu lamelu slijedi (indeksi i su ispušteni jer se.3-13) Uvrštavanjem izraza za T dobiva se faktor sigurnosti: 1 ∑[ci′ bi + (W 1i + W 2i + ∆ Y i .ako nisu jednaki.3-11) cos α Fs Iz ravnoteže statičkih momenata sila oko središta kružne klizne plohe: ∑ Ti ⋅ r = ∑ W i ⋅ r ⋅ sin α i . Kod koherentnih materijala treba uzeti u obzir i moguća stanja nedreniranog sloma tla. sa srednjom vrijednošću se ide ponovo od koraka 1 (kao i kod grafičke metode).3-9) Fs Fs Rješavanjem gornjih jednadžbi po N' i T dobije se: 1 1 T= [c ′ ⋅ b + ( W 1 + W2' + ∆Y .

5 Kako odabrati parametre čvrstoće za analizu stabilnosti kosina? 11. U krupnozrnatim tlima se pretpostavlja da se porni tlakovi pri posmiku brzo disipiraju (raspršuju). Uvjete dreniranja u kosinama pri slomu usporedit ćemo s odgovarajućim tipovima pokusa u troosnom uređaju (pogl.te lamele b) T i piezometarska linija c' l FS W1 W1 Ei W2 N tgϕ' FS Ei+1 ∆u γw produljena linija površine α l vanjske vode N W2' ∆u .4-6 Bishopova pojednostavljena metoda. c’ i ϕ’.Rudarsko-geološko-naftni fakultet S α −α +α r slobodno vodno lice n r a) i α piezometarska linija produljena linija površine vanjske vode 1 2 broj lamele b c) sredina i . pa su tragovi ukupnih naprezanja jednaki tragovima efektivnih (sl.). l ∆Ei ∆x T N ∆y ∆u . Propusnost tala ima izravan utjecaj na uvjete dreniranja prilikom posmika (i sloma tla po kliznoj plohi). Mehanika tla ♦ interna skripta 166 . l Slika 11. Podsjetimo se na dvije osnovne vrste tala: krupnozrnata (u pravilu dobropropusna) i sitnozrnata (slabopropusna). 11. Čvrstoća je zbog toga jednaka za drenirano i nedrenirano stanje. Zbog toga se u analizi stabilnosti koriste parametri iz konsolidiranih dreniranih pokusa.5-1). 9. 11.5. tj.1 Odabir parametara čvrstoće prema uvjetima dreniranja Parametri čvrstoće za analizu stabilnosti kosina odabiru se prema vrsti tala i očekivanom tipu sloma. padaju na nulu.

). «Izračunata čvrstoća» je veća od stvarne. osim s dreniranim. ϕ =0 (fi-nula) analiza. U rahlim će materijalima trag efektivnih naprezanja “skretati ulijevo” što znači da će nedrenirana čvrstoća tla biti manja nego da čvrstoću izračunavamo preko dreniranih parametara. a nedrenirana čvrstoća cu ≠ 0. To je tzv. tj.5-2 Tragovi efektivnih naprezanja za normalno konsolidirano tlo -trag efektivnih naprezanja “skreće ulijevo”. koja se može izračunati pomoću Skemptonovog parametra Af (vidi poglavlje 9.5-3. Mehanika tla ♦ interna skripta 167 .poćetno σ cu. ali se ipak preporučuje da se uzima ova druga jer se smatra da laboratorijska ispitivanja daju veću nedreniranu čvrstoću od one in situ. kao da je kut trenja u nedreniranom stanju.nedrenirana čvrstoća Slika 11. 11. Zbog toga se očekuje da će tragovi naprezanja odgovarati onima u konsolidiranom nedreniranom pokusu. 11. ne može doći do disipacije pornih tlakova.5-2).5. nego izračunata preko c’ i ϕ’ (sl.). Nedrenirana čvrstoća za prekonsolidirana tla veća je. Tu treba razlikovati normalno konsolidirane (u pravilu rahle ili meke) i prekonsolidirane (krute) materijale.Rudarsko-geološko-naftni fakultet τ τf = c' gϕ' σ' t ϕ' + c' je malo ili 0 { σ trag ukupnih naprezanja jednak je tragu efektivnih naprezanja Slika 11. izračunati i s nedreniranim parametrima..). ϕu = 0. kod naglijih (brzih) opterećenja zbog slabopropusnosti. c’ i ϕ’ (slika 11. U fi-nula analizi se onda barata samo s ukupnim naprezanjima (ne uzimaju se u obzir porni tlakovi po kliznoj plohi i sl. nedrenirane.2 Fi-nula analiza. Zbog toga treba stabilnost kosina. τ τf = čvrstoća izračunata iz c' i ϕ' cu c' g ϕ' σ' t ϕ' + trag ukupnih naprezanja trag efektivnih naprezanja c' { σ ' . U sitnozrnatim tlima se smatra da.5-1 Parametri čvrstoće dobiveni konsolidiranim dreniranim pokusom.. što se rijetko čini. Odgovarajuću sliku za nedrenirano stanje dobit ćemo samo ako u obzir uzmemo promjenu pornog tlaka pri slomu tla.

Vegetacija je na mjestima ispremiješana. nedrenirane. po kojem nastaje klizanje.gomilanje tla u nožici o klizn o tijel 5.6-1 Pojave koje nam ukazuju na klizanje tla.6 Sanacije klizišta 11. 11.trag efektivnih naprezanja “skreće udesno”. Na klizištima se nađu i izvori jer se javljaju na kontaktu propusnog (s gornje strane) i nepropusnog materijala. I samo tlo na površini zna biti neobično vlažno. Tlo na klizištu je često nepravilne površine. «Izračunata čvrstoća» je manja od stvarne. Karakteristične su i pojave nekih biljaka kao što je to preslica u kopnenom dijelu Hrvatske i brnistra u krškim dijelovima. Da se ustanove podaci o klizištu potrebno je obaviti niz mjerenja. Osim geotehničkih istražnih radova najčešće se: − ako ima vremena. naborano. Klizišta se na terenu prepoznaju po nizu pojava (slika 11.pojave izvora Slika 11. Prirodne kosine.vrh klizišta. . nazivaju se klizišta.početno σ Slika 11. kod kojih je nastupilo klizanje. a u nožici se zemlja gomila. . .preslica 4.1 Opažanja i istraživanja na klizištu Upravo opisane metode proračuna Fs upotrebljavaju se za proračun stabilnosti prirodnih i umjetnih kosina (pokosa). . prate pomaci površine klizišta (geodetski se opažaju reperi). Mehanika tla ♦ interna skripta 168 . . 3. vidljivo tlo u podlozi 2.5-3 Tragovi efektivnih naprezanja za prekonsolidirana tla . pa se kaže da je «drveće pijano».Rudarsko-geološko-naftni fakultet τ ϕ' čvrstoća izračunata iz c' i ϕ' cu c' trag efektivnih naprezanja trag ukupnih naprezanja σ ' ."pijano" drveće 1.6. pojavljuju se pukotine koje su u kišnim periodima ispunjene vodom.6-1). U vrhu klizišta se katkad vidi otvorena površina (kako je odsklizalo klizno tijelo).

Tada se može pristupiti proračunu Fs s podacima koji će vrijediti nakon primijenjenih mjera sanacije. Tlo se s gornjeg dijela klizišta uklanja ili prebacuje na donji dio klizišta (sl.6. − ugrađuju mekane ili razlomljene cijevi da se ustanovi vrsta i dubina klizanja. 11.6-3 Sanacija klizišta prelaganjem masa.Rudarsko-geološko-naftni fakultet − ugrađuju piezometri da se snimi razina i smjer strujanja podzemne vode. Mehanika tla ♦ interna skripta 169 . pristupa se proračunu stabilnosti kosina. Te mjere mogu biti: • Prelaganje masa. početni položaj cijevi plastična cijev Slika 11. klizno tijelo mekani malter klizna zona nepomično tlo 11. Usklađuju se parametri čvrstoće i ostali podaci dok se ne dobije rezultat koji daje Fs = 1 (jer je tijelo kliznulo).6-2 Ustanovljavanje vrste i dubine klizanja ugradnjom mekane cijevi i mjerenjem inklinometrom. 11. Tako se može procijeniti djelovanje raznih mjera sanacije na FS. a promjene položaja i nagnutost cijevi se mjere tzv. inklinometrom (sl.2 Metode sanacije klizišta Nakon što se ustanovi položaj klizne plohe i razina podzemne vode te smjer klizanja.6-3).6-2). prelaganje masa tijelo klizišta Slika 11.

A glina pijesak šljunak A Slika 11. Mehanika tla ♦ interna skripta 170 . Drenovi se dijele na drenažne usjeke ili rovove (sl.6-5). Ovo je skretanje potrebno izvršiti tamo gdje se ustanovi da je djelovanje podzemne vode uzrok klizanju.6-4 Sanacija klizišta drenažnim usjecima. početna razina podzemne vode A razina vode u drenu presjek A . Ovo se skretanje obavlja drenovima. Dren treba biti čim bliže kliznoj plohi. dren (perforirana izbušena cijev nakon sanacije) a) b) Slika 11. 11.6-5 Sanacija klizišta horizontalnim drenažnim bušotinama. 11.Rudarsko-geološko-naftni fakultet • Povoljno skretanje sile strujnog tlaka. U slabopropusnom tlu je dobro nabušiti leću pijeska jer tada cijela površina leće služi kao dren.6-4) i horizontalne drenažne bušotine ili bušene drenove (sl.

projektna efektivna dužina temelja. projektna efektivna širina temelja.2 nagib opterećenja uslijed horizontalnog opterećenja H: 171 Mehanika tla ♦ interna skripta . c′ i φ′. umanjena na vrijednost γ′ = γ .γw (1 + i) ako hidraulički gradijent i djeluje prema gore. projektna efektivna jedinična težina tla ispod razine temelja. dubinu i nagib temelja. ekscentričnost i nagib projektnih opterećenja. za kvadratni ili kružni oblik. indeksi c. q i γ označavaju utjecaje kohezije. projektna efektivna površina temelja. tlak podzemne vode i hidrauličke gradijente.2 Nedrenirani uvjeti Projektna se nosivost računa iz: R / A′ = (2π )cu sc ic + q (B. naročito uslojenost. oblik.A. A (obavijesni) Ogledna analitička metoda za proračun nosivosti 10. u slučaju ekscentričnog opterećenja. Treba uzeti u obzir: – – – – – – čvrstoću temeljnoga tla.1 Općenito Približne jednadžbe izvedene na temelju teorije plastičnosti i rezultata ispitivanja mogu poslužiti za projektnu vertikalnu nosivost. projektne vrijednosti bezdimenzionalnih koeficijenata za oblik temelja odnosno za nagib opterećenja.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Dodatak 10. umanjena površina temelja čije je težište ona točka u kojoj djeluje rezultanta opterećenja. sc = 1. projektni totalni pritisak nadsloja na razini osnovice temelja.A. Oznake koje se upotrebljavaju: δ q q′ projektni kut trenja na osnovici. projektni efektivni pritisak nadsloja na razini osnovice temelja. i 10. γ′ B′ L′ A′ = B′L′ s. promjenljivost temeljnoga tla. koja se definira kao osnovica temelja ili.2 (B′ / L′) – za pravokutni oblik.1) s projektnim vrijednostima bezdimenzionalnih koeficijenata za: – oblik temelja: sc = 1 + 0. koja se obično iskazuje uporabom projektnih vrijednosti cu . dodatnog opterećenja i težine tla. nagib površine temeljnoga tla. ovi koeficijenti vrijede jedino ako parametri posmične čvrstoće ne ovise o smjeru.

3 (B′ / L′) sγ = 0.iq) / (Nc tanφ′) iq = [1 − H /(V + A′ c′ cot φ′ ] m i γ = [1 − H /(V + A′ c′ cot φ′ ] gdje je: m +1 m = mB = [2 + ( B′ / L′ )] / [1 + ( B′ / L′ )] m = mL = [2 + ( L′ / B′ )] / [1 + ( L′ / B′ )] kad H djeluje u smjeru B′ kad H djeluje u smjeru L′ Također treba uzeti u obzir utjecaje uslijed dubine ukopavanja. Mehanika tla ♦ interna skripta 172 .(1 .2) s projektnim vrijednostima bezdimenzionalnih koeficijenata za: – nosivost: Nq = eπ tanφ′ tan2 (45° + φ′ / 2) kad je δ ≥ φ′ / 2 (hrapava osnovica) Nc = (Nq .0. kvadratni ili kružni oblik - nagib opterećenja uslijed horizontalnog opterećenja H: ic = iq .7 sc = (sq ⋅ Nq .1) za pravokutni oblik za kvadratni ili kružni oblik za pravokutni oblik za kvadratni ili kružni oblik za pravokutni.1) tan φ′ – oblik temelja: sq = 1 + (B′ / L′) sinφ′ sq = 1 + sinφ′ sγ = 1 .A.1) / (Nq .Rudarsko-geološko-naftni fakultet ic = 0.5 ⋅ γ ′ ⋅ B′ ⋅ N γ ⋅ s γ ⋅ i γ (B.1) cot φ′ Nγ = 2 (Nq . nagiba osnovice temelja i nagiba površine tla.3 Drenirani uvjeti Projektna se nosivost računa iz: R / A′ = c′ ⋅ N c ⋅ s c ⋅ ic + q′ ⋅ N q ⋅ s q ⋅ iq + 0.5 (1 + 1 − H / A′ cu ) 10.

Glavna su horizontalna. Kada je tlo prije iskopa horizontalno.1-2. 12.1-1. relativno je jednostavno odrediti početna naprezanja u tlu. i vrijedi: σh = K0 . sl. σv.1-1 Primjeri potpornih konstrukcija. Potporne su konstrukcije razne građevine ili njihovi dijelovi čija je uloga da osiguraju vertikalne ili nagnute stijene u tlu. i vertikalna. POTPORNI ZIDOVI I SLIČNE KONSTRUKCIJE 12. kao težinu stupca iznad te dubine (sl. U poglavlju 5. Pri iskapanju se tlo na granici iskopa horizontalno relaksira.1-2 Početno stanje naprezanja u tlu. Promatrat ćemo odgovarajuće promjene horizontalnih naprezanja. Umjetne su često posljedica iskopa za građevne jame. 12. mehanika tla pomaže odrediti naprezanja u tlu u okolini takvih konstrukcija. σh σv σh z σv σv σh Slika 12. odnosno proširi korisna površina. gdje je K0 koeficijent tlaka mirovanja. σv. ili da se omogući prolaz neke prometnice. Takve stijene mogu biti prirodne i umjetne. a pod djelovanjem potporne konstrukcije se isto tako može horizontalno zbijati. od vlastite težine tla u elastičnom poluprostoru.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 12.1-3a). 12. odredili smo vertikalno naprezanje u dubini z.1. građevna jama zagatna stijena Slika 12. Kako bi se one mogle dimenzionirati. Mehanika tla ♦ interna skripta 173 .1 Rankineovo stanje naprezanja Ovo se poglavlje bavi prikazom djelovanja tla na potporne konstrukcije..1 Aktivno i pasivno stanje naprezanja 12. sl.1-2 i 12. σh.

ili zbija. . naprezanje u horizontalnom smjeru koje je prvotno bilo: σh=K0 ⋅σv. b CP 900 + ϕ 450 PP ϕ b) a PA a1 CA C Z ϕ 2 +σ σg = γ .1-3b.1-3) može se za nekoherentna tla uspostaviti odnos: Mehanika tla ♦ interna skripta 174 . kružnica C). To su ujedno i stanja sloma materijala (jer kružnice diraju anvelope sloma) i. z najveće glavno naprezanje ϕ 450 2 a) 450 - ϕ 2 c) 450 - ϕ 2 d) najveće glavno naprezanje +τ M 450 + ϕ 2 ϕ 0 Κ0 γ z σA=pA . 12. Iz pravokutnog trokuta ∆OSA (sl. kao posljedica vlastite težina stupca tla. prema odgovarajućoj konstrukciji za Mohrove dijagrame. (Dodatak 9A) mogu se odrediti pravci ravnina sloma u poluprostoru (sl. (12. ali će horizontalna doseći svoju minimalnu (kružnica CA) ili maksimalnu vrijednost (kružnica CP). 1857. vertikalna naprezanja se neće mijenjati. 12. CA -za aktivno stanje i CP -za pasivno stanje naprezanja u elementu tla. (c) aktivno stanje naprezanja i (d) Pasivno stanje naprezanja u tlu. za svako stanje daju po dva para familija ravnina sloma.1-3c i d) koji. Stanja naprezanja dobivena na taj način nazivamo aktivno odnosno pasivno Rankineovo stanje naprezanja (Rankine. 12. čita se Renkin). Ako dopustimo da se poluprostor horizontalno jednoliko rasteže. Uslijed relaksacije.1-3 (a) Vertikalno naprezanje. 1 aktivno ← proširenje mase → pasivno → zbijanje mase ← z 450 - ϕ 2 σg = γ .Rudarsko-geološko-naftni fakultet Stanje naprezanja u dubini z može se prikazati Mohrovom kružnicom (sl.1-1) opada na pa. (b) Mohrove kružnice: C -za početno stanje. z b1 σP = pP M1 −τ Slika 12.

prilikom njegove rotacije oko točke A.1.1-3) ⇒ pa = γ ⋅ z ⋅ 1 + sin ϕ Trigonometrijskim transformacijama može se pokazati da je jednadžba (12. Elementi tla iza potpornog zida. potporni zid.1-4): p a = γ ⋅ z ⋅ tan 2 (45 − ) .1-6) Analogno aktivnom. za pasivno se stanje (također iz konstrukcije na sl. već samo unutar zone ABC.1-7) 12.1-4 Shema kinematike pomaka potpornog zida. Dolazi do razrahljenja (dilatiranja) tla.1-4). stanju mirovanja. (12. (12. koja se može slobodno odmaknuti. σh =pA= KA σv . Prije rotacije zida.1-5) 2 gdje je KA nazivamo koeficijentom aktivnog naprezanja.1-3b) određuje se koeficijent pasivnog otpora. koju nazivamo aktivni klin. 2 Izraz ϕ (12. 12. tj. možemo u tlu također izazvati aktivno stanje naprezanja. Smatramo da je iza zida nastupilo Rankineovo (aktivno) stanje naprezanja. KP K P = tan 2 (45 + ϕ ϕ 2 ) (12. ali ne cijelog volumena. Rotacijom zida omogućeno je horizontalno dilatiranje tla iza zida.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 1 1 ⋅ (γ ⋅ z + p a ) ⋅ sin ϕ = ⋅ (γ ⋅ z − p a ) . sl. −δ C pa B σv pa σh σv σh z zid σv σv tlo u stanju mirovanja Pa θ A aktivni klin iza zida Slika 12.2 Primjena Rankineovog stanja naprezanja kod potpornih zidova Ako. umjesto poluprostora. primjerice. Teoretski i praktički je ustanovljeno da se. (12.1-3) jednaka jednadžbi (12. U praksi takva podupora može biti. pa vrijedi: pA = γ⋅ z⋅ KA = KA ⋅ σV .1-2) 2 2 1 − sin ϕ . ili ako je ona spriječena. (12. ako je omogućeno da se zid zarotira oko točke A. imamo stanje da je tlo po dubini poduprto s jedne strane vertikalnom poduporom. s pomakom potpornog zida relaksira područje tla iza zida koje nazivamo aktivai klin (ABC. 12. stanje u tlu iza zida jednako je stanju naprezanja u horizontalno uslojenom tlu. u aktivnom Mehanika tla ♦ interna skripta 175 .1-4) K A = tan 2 (45 − ) .

σv. 12.1-5a. Na sl. γ . (3) zid je gladak (nema trenja izmađu tla i zida) i (4) zid rotira prema van oko unutrašnje donje točke (čime se postiže da je horizontalna relativna deformacija aktivnog klina konstantna. horizontalna. Naime. jer je očito da. treba imati na umu da je za razvoj punog iznosa tih pritisaka potrebna određena deformacija. da se razviju odgovarajući pritisci. Element tla iza potpornog zida. σv. h t =σ gϕ ' Θ = 45 + a) b) τ 1 . σv. 12. pa je horizontalno naprezanje. prikazan je na sl. se može prikazati i preko koeficijenata Ko na KA i KP. Konstrukcija nagiba ravnine sloma (stražnja strana aktivnog klina) dobije se prema konstrukciji sa sl. uz različita horizontalna naprezanja na kontaktnoj plohi. U slučajevima da se oko zida nalaze zone u kojima se mogu javiti aktivni pritisci i pasivni otpori. 12. σv.pa) 2 A Θ τf ϕ' τf trag naprezanja uslijed dilatiranja S pa σn σh =K0 . trebaju biti ispunjena slijedeća četiri uvjeta: (1) teren je iza zida je horizontalan. ovisno o horizontalnom pomaku zida i (c) aktivno stanje naprezanja u elementu tla i konstrukcija nagiba ploha sloma. (2) stražnja strana zida je vertikalna. ravnoteža nije moguća.1-5c je prikazana konstrukcija određivanja stanja naprezanja u elementu tla. Na sl. razvoj pritiska s pomakom može se prikazati i dijagramom promjene koeficijenta s pomakom. To je prilično idealiziran model.15b prikazana su stanja glavnih naprezanja iza zida. (b) razna stanja naprezanja u elementu tla iza zida. σh = K0 . (γ z . te nagiba ravnine sloma z pA σv = γ . U zoni izvan aktivnog klina se tlo nalazi u stanju mirovanja. u aktivnom stanju. Slika 12. budući da je veličina sila proporcionalna s odgovarajućim koeficijentom. σv 1 .1-3.). Da stanje naprezanja iza potpornog zida odgovara Rankineovom. te nakon izgradnje zida: pA = KA . 12.1-5 (a) Element tla iza zida. prije iskopa: vertikalna. σv. σh = K0 .Rudarsko-geološko-naftni fakultet klinu su u aktivnom stanju sloma i pA = KA . (γ z + pa) 2 c) σ σv = γ z . Deformacija. z τ = τf σn ϕ 2 h Pa h 3 pAh = KAh . εh=const. Mehanika tla ♦ interna skripta 176 .

potreban puno manji pomak nego za pasivni otpor. Treba uočiti da je. Ukupai aktivan pritisak na zid. s KA. Rankineovo stanje nam omogućuje da odredimo raspodjelu aktivnih naprezanja na stražnju stranu zida. Mehanika tla ♦ interna skripta 177 .1-8) PA = ⋅ p Ah ⋅ h = ⋅ K A ⋅ γ ⋅ h ⋅ h = ⋅ K A ⋅ γ ⋅ h 2 . već i njezin položaj jer. da treba računati s većim naprezanjem na potporne konstrukcije (kakav je slučaj kod. (12. Bitno je uočiti da se.2-5.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Promjena koeficijenta bočnog naprezanja. Iz raspodjele se može odrediti ukupna sila aktivnog pritiska i njezin položaj. prikazana je na sl. prema Rankineu. od Ko na KA i KP. od Ko na KA i KP. K Kp −δ KA K0 +δ − δp − δΑ Slika 12. To postaje važno kod projektiranja potpornih konstrukcija jer se ne može računati s punim iznosom pasivnog otpora (koji nam djeluje povoljno). uvrštavanjem KA: ϕ 1  PA = ⋅ γ ⋅ h 2 ⋅ tan 2  45 −  . s pomakom zida. Aktivni pritisak jednak je površini dijagrama aktivnog naprezanja. (sl. 12. može prijeći samo ako takav pomak postoji. a djeluje u njegovom težištu (na trećini visine): 1 1 1 (12.1-9) 2 2  Za stabilnost zida važan je ne samo intenzitet (veličina) sile. proporcionalna porastu vertikalnih naprezanja. primjerice. ako ga nema. i iza zida nastupi aktivno stanje. 2 2 2 odnosno. s povećanjem visine raste i moment kojim aktivni pritisak djeluje na potporni zid. od stanja mirovanja na aktivno naprezanje. 12. δ. odnosno. s pomakom zida. već ga treba umanjiti s odgovarajućim parcijalnim koeficijentom.1-5 Promjena koeficijenta bočnog naprezanja. raspodjela aktivnog naprezanja po visini zida je.1-5). za postizanje pune vrijednosti aktivnog pritiska. razupora). Ako se ostvari odgovarajući pomak.

1-7: voda je iza zida na površini. Zbog toga je ispravno.1-12) 2c ⇒ zc = (12. predvidjeti drenažu koja će djelomično ili potpuno eliminirati vodu iz zaleđa zida.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 12. 12. dobiju se i manja aktivna naprezanja. Budući da su efektivna manja od ukupnih.1-13) γ KA 12.1-7 do 12. a σV = γ ⋅ zc. Osim toga. samo.1-6 Utjecaj kohezije na aktivno naprezanje. sljedi (12. 12. Ta se dubina dobije iz uvjeta: PA = 0 =KA ⋅ σV -2⋅ c⋅ √KA. pa je aktivni pritisak manji. Ako u zaleđu ima podzemne vode.1-1) do (12.3 Utjecaj vode na aktivan pritisak Aktivan pritisak je do sada određivan za suho tlo u zaleđu potpornog zida. Mehanika tla ♦ interna skripta 178 . analogno izvodu od (12. u pravilu veći od aktivnog naprezanja.1. (12.2 Utjecaj kohezije na aktivni pritisak i određivanje maksimalne dubine iskopa bez podgrađivanja Kada tlo u aktivnom klinu iza zida ima koheziju. međutim. -2c√KA zc h pa = 0 PAc hc PAc dijagram aktivnog naprezanja kad djeluje i kohezija h 3 hc 3 Slika 12.1. vrijede iste formule. ali dobro ilustriraju razne kombinacije mogućih djelovanja vode. S druge strane. pa je ukupni efekt djelovanja vode nepovoljniji nego da vode nema. da kohezija smanjuje aktivno naprezanje. umjesto ukupnih (totalnih) treba uvrstiti efektivna naprezanja. Jedinična težina iz γ prelazi u ⋅γ'. pojavljuje se i horizontalni tlak od vode.1-5) dobije se: p A = K Aσ V − 2c K A .1-10) koji pokazuju djelovanje vode na aktivno naprezanje pri raznim stanjima mirovanja ili tečenja vode u zaleđu zida. Dubina iskopa bez podgrađivanja. tj. pa je i njezin moment manji.1-10) Očito je da je utjecaj kohezije na pritisak povoljan. Slijede neki primjeri (sl. iza potpornog zida. koji je. pa se iskopi u tlu mogu izvoditi do te dubine bez podgrade. c. ali se pojavljuje sila U kao rezultanta tlakova od vode. ukupna rezultanta PAC je niže. sl. primjer. 1. Zbog djelovanja kohezije do dubine zc nema djelovanja aktivnog naprezanja. Neki su slučajevi više "akademski" nego stvarni.

12. sl. u = 0 u=0 Mehanika tla ♦ interna skripta 179 . dakle nema horizontalnog pritiska od vode. γ'' i= ∆H ∆H = h =1 ∆l γ'' = γ' + iγ = γ' + γw = γ w dren.1-9: Pretpostavlja se da s gornje strane dotječe uvijek dovoljno vode da održava strujanje. 3. primjer.1-7 Aktivno stanje tlak kada je razina vode u razini terena iza zida. u = 0. s gornje i donje strane (hp = 0). koja je za ovaj slučaj (vidi sliku) jednaka γ. definirana je i raspodjela tlakova od vode po visini zida tj.1-8 Aktivno naprezanje kad je razina vode niža od terena. Budući da su poznati piezometarski potencijali. γ' h2 U γw Slika 12. u=0 smjer tečenja vode h = ∆H KA . Ostalo je isto kao u primjeru 1. a ispod RPV iz γ prelazi u ⋅γ'. γ' PA U γw P H = PA + U Slika 12. U izrazu za aktivno naprezanje treba uzeti efektivnu jediničnu težinu u polju strujanja ⋅γ''. Jedinična težina iznad RPV je γ.1-8: voda je iza zida na nekoj dubini. voda ne teče. Dobije se jednaka slika aktivnog naprezanja kao i kad nema tečenja vode. 12. γ h h1 P'A K A . primjer. a na donjem kraju postoji horizontalni dren. KA . 2. voda ne teče. sl.Rudarsko-geološko-naftni fakultet σ 'h u h σ'h = pA = KA .

σ 'h h 2 h i=h=2 2 u h 2 dren ∆l 1.5γ h. 4.1-10: Iza zida je. a na dnu je dren kao i u primjeru 3.1-11. 12. dizalica i sl.5γ w Slika 12. Daljnji je postupak jednak prethodnima.γ p σv = hγ + p σh = KA .5 Razupiranje Mehanika tla ♦ interna skripta 180 . Ako se to opterećenje može prikazati kao kontinuirano opterećenje iza zida.4 Utjecaj opterećenja iza zida na aktivno naprezanje Čest je slučaj da se pojavljuje opterećenje iza zida kao što su: građevina. efektivna jedinična težina tla postaje 50% veća od ukupne jed. težine. sl. Uslijed tečenja. postupak određivanja aktivnog naprezanja je jednostavan: tlo iza zida se povisi tako da na razini površine iza zida daje jednako kontaktno naprezanje. u gornjoj polovici.1. 12.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Slika 12.1-10 Aktivno naprezanje kada imamo bazen iza zida do pola visine. 2 γ γ'' = γ' + iγ = γ' + 2γw ≈ 1.1-9 Aktivno naprezanje pri tečenju vode u vertikalnom smjeru. σv Slika 12. 12.1-11 Utjecaj dodatnog opterećenja na aktivno naprezanje. bazen s vodom. primjer. 12. sl. vozilo. σv hp = p / γ p p σv h h.1.

4 KA . Mehanika tla ♦ interna skripta 181 .2 . 1979). γ 0. 1979). moglo doći do sloma razupora u tom dijelu. KA . primjenjuje se model koji je predložio Coulomb (1776). prema Nonveiller. Međutim.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Razupiranje se rabi kod iskopa rovova za cjevovode. Coulomb je problem riješio analitički. već izlomljeno). 1866. γ KA .25h h 0. h . h .65 . ali primjenjivo samo na ograničen broj slučajeva (kod kojih su ispunjena prije navedena četri uvjeta). ako su podaci malo složeniji nego što je to na sl. drenažne rovove i sl.1-15)  sin(ϕ + δ ) ⋅ sin(ϕ − β )  sin α ⋅ sin(α − β ) ⋅ 1 +  sin(α − δ ) ⋅ sin(α + β )   Dobiveni je izraz jednostavan pa se lako programira i za ručni kalkulator. Opaža se da su naprezanja veća od aktivnih u gornjem dijelu.6 Coulombova teorija i Culmannov grafički postupak Određivanje aktivnog pritiska po Rankineu je vrlo jednostavno.1. Prema tom rješenju najveća sila Pa dobije se iz izraza: Ka 1 Pa = ⋅ γ ⋅ H 2 ⋅ . 12. Kod razupiranja u pravilu nisu ostvareni uvjeti deformacija kao kod ranije spomenutih potpornih konstrukcija (rotacija oko donje točke) pa je raspodjela horizontalnih naprezanja na oplatu drugačija nego u Rankineovom stanju. 12. h . U tom se modelu pretopstavlja da na zid djeluje klin tla koji prolazi kroz najdonju točku stražnje strane zida (klin tla se ponaša kao kruto tijelo).1-12 Rasodjele pritisaka na razupore (prema Nonveiller.5h 0.1-13 (primjerice. Kada ti uvjeti nisu ispunjeni. (12.0.1-12. pa ako se razupore dimenzioniraju prema aktivnim pritiscima.75h 0. 12. nekoherentno tlo pa lakognječiva glina pa teškognječiva glina pa 0.25h 0. a koja je onda i mjerodavna za dimenzioniranje zida.1-14) 2 sin α ⋅ cos β gdje je: sin 2 (α + ϕ ) ⋅ cos δ Ka = . Ovdje će se prikazati i njegovo rješenje. 12. analitičko rješenje postaje prekomplicirano. ako tlo iza zida nije ravno. sl.25h h 0. pa se pristupa grafičkoj konstrukciji koju je razradio Culmann. γ h h Slika 12.1-13. Treba naći klin koji daje najveću silu PAmax. Ovdje navodimo nekoliko dijagrama raspodjela horizontlnih naprezanja ovisno o vrsti i zbijenosti tla (sl. (12.

φ.1-14 Zarotirani poligon sila. pa se može zatvoriti poligon sila i odrediti njihove veličine. a tangentom.1-13. PAmax. δ. W. tj.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Osnova grafičkog postupka je uravnotežavanje mogućeg aktivnog klina tla iza zida.1-13 Poligon sila koje djeluju na aktivni klin. Vrh sile PAmax ujedno određuje i mjerodavni klin tla. primjenjuje se grafička konstrukcija u kojoj se poligon sila zarotira za 90°-φ (sl. PAmax (sl. Može se pokazati da je pravac sila PA tada paralelan s pomoćnim pravcem pod kutom φ+δ. Sada su sve sile PA postavljene na istu bazu. Poznato je: smjer i veličina težine klina. 12. te smjerovi sila Pa i Q. Da se odredi klin tla koji daje najveću silu. Mehanika tla ♦ interna skripta 182 . β aktivni klin α−δ PA W potporni zid Θ−ϕ Q δ PA ϕ α Θ Q W Slika 12. na spojnicu njihovih vrhova. odredi se koja je od njih najveća. sl. uzima se između ½ i 2/3 kuta unutarnjeg trenja. 12.1-14). paralelnom s pravcem sila W.1-15). Kut trenja između stražne plohe zida i tla. ϕ+δ PA W Q α υ ϕ Slika 12. 12.

može postići ravnoteža.Rudarsko-geološko-naftni fakultet mjerodavni aktivni klin Culmann-ova linija PMAX W4 W3 W2 W1 W5 Slika 12.): o Moraju se razmotriti svi mjerodavni oblici graničnih stanja. Aktivan pritisak. o Mogu se primijeniti sve one metode proračuna koje daju raspodjelu pritisaka tla u skladu s: relativnim pomacima. ulaze u proračun za granična stanja (SLS i ULS). o Za čvrstoću tla treba uzimati gornje ili donje projektne vrijednosti. je nepovoljno djelovanje (jer teži destabilizirati). uz projektna djelovanja i projektnu čvrstoću. o Proračunima za granična stanja nosivosti mora se potvrditi da se. ali je uobičajeno da se aktivna naprezanja raspodjele linearno s dubinom (kao kod Rankinove metode).. PAmax. 12. KOMENTAR: U Culmannovoj metodi se klin tla promatra kao kruto tijelo pa se po ovom postupku ne mogu izravno odrediti i naprezanja iza zida. Ove sile. ako se u nekoj projektnoj situaciji aktivni pritisak aktivira u punoj vrijednosti – treba ispitati do koje se mjere aktivirao pasivni otpor. a pasivni otpor je povoljno. Mehanika tla ♦ interna skripta 183 . djelovanja na potporne konstrukcije.1-15 Grafička konstrukcija sile aktivnog pritiska. Ipak. za čije je puno aktiviranje potrebna veća deformacija. mora odlučiti treba li primijeniti složene postupke ili se slučaj može svesti na neki jednostavniji (lako rješivi) uz svjesno zanemarivanje detalja. Treba napomenuti da danas postoji niz programa za računare koji izračunavaju aktivno naprezanje i pritisak. projektant se. ovisno o tome koje su od njih nepovoljnije.1-6). ovisno o važnosti objekta i raspoloživih podataka o tlu. treba razmotriti uzajamne deformacije u raznim materijalima iz proračuna (primjerice. govoreći riječnikom eurokodova. o Kad se određuju projektne čvrstoće. 12. vidi sl. uslojenost tla i sile strujnog tlaka.2 Stabilnost potpornih zidova Aktivan pritisak i pasivan otpor su. krutostima tla i krutostima elemenata konstrukcije . Navodimo neke zahtjeve o graničnim stanjima iz EC7/1 za potporne konstrukcije (poglavlje 8. uzimajući u obzir složene geometrijske uvjete. u tom smislu. uz djelovanje vode.

mora se načiniti popis graničnih stanja za razmatranje. za elemente konstrukcije i projektne pritiske tla.2-2). susjednih konstrukcija ili instalacija koje se na nju oslanjaju. 12. To se prvenstveno odnosi na djelovanje vode u zaleđu zida. ili slom spoja među ovim elementima.2 (1)P.Rudarsko-geološko-naftni fakultet o Za sitnozrna se tla mora razmotriti kako kratkoročno tako i dugoročno ponašanje (što znači da treba u obzir uzeti i nedrenirano i drenirano stanje naprezanja). s karakterističnim vrijednostima svih parametara tla.2-1 Gubitak sveukupne stabilnosti.2-1). ili mogu utjecati na izgled ili djelotvornu uporabu konstrukcije. a što se djelotvorno može umanjiti izvedbom odgovarajućih brtvi. vezna greda ili razupora. 12. Mehanika tla ♦ interna skripta 184 . za gravitacijske potporne zidove i složene potporne konstrukcije moraju se razmotriti još i sljedeća granična stanja: .2-4).slom klizanjem osnovice zida (sl. .slom dosezanjem nosivosti tla ispod osnovice (sl. mora se provjeriti s projektnim vrijednostima. - slom nekog elementa konstrukcije kao što je zid. u vertikalno opterećenje treba uzeti ne samo vlastitu težinu zida sa stalnim i pokretnim opterećenjima već i vertikalne komponente koje se zbog trenja između tla i zida prenose na zid). Kao najmanje moguće. sidro. treba razmotriti sljedeća granična stanja za sve vrste potpornih konstrukcija: . a granično stanje uporabivosti. neprihvatljivu promjenu strujanja podzemne vode. . Dobrim konstruktivnim rješenjima se neka djelovanja mogu umanjiti ili eliminirati.3). drenaža i ispusta (vidi 12. Granično stanje nosivosti. 12. istodobni slom u temeljnom tlu i u elementu konstrukcije. pomake potporne konstrukcije koji mogu izazvati urušavanje. o Mora se razmotriti kako nosivost tako i klizanje.gubitak sveukupne stabilnosti (sl. Prema 8.2-3).slom prevrtanjem zida (sl. neprihvatljivo curenje vode kroz zid ili ispod njega. o Mora se pokazati da je ravnotežu vertikalnih sila moguće ostvariti s projektnom čvrstoćom tla i projektnim vertikalnim silama na zid (tj. - Prema 8. 12.2 (2)P. neprihvatljiv pronos čestica tla kroz zid ili ispod njega. S Slika 12.

2-3 Slom klizanjem osnovice zida. Mehanika tla ♦ interna skripta 185 . lw lp Pp Pa W la Slika 12.Rudarsko-geološko-naftni fakultet x W xR Py Pa δ Px b' b y' y a' a R B Slika 12. c Pa d Pp a b B Slika 12.2-4 Slom prevrtanjem zida (kontrolira se suma momenata oko A).2-2 Slom dosezanjem nosivosti tla ispod osnovice (ograničenja za silu R).

ako je zasip od propusnog materijala. Zbog toga se voda nastoji odvesti što prije i što dalje od zida.3-2).Rudarsko-geološko-naftni fakultet 12. stvara leće leda i mrlje na fasadi potpornog zida.3-1 Drenaža iza i ispod zida koji se nalazi na propusnoj podlozi. a voda. 12.3. kako ne bi vršila dodatni pritisak na zid. ugrađuje tepih od nepropusnog tla (uglavnom gline).1 Drenaže prema vrsti tla i zasipa Voda je neželjen gost potpornih zidova. 4% zasip od propusnog tla ispust 25 cm → šljunak DMAX ~ 30 mm filterski 25 cm → šljunak DMAX ~ 80 mm slojevi drenirana podloga } Slika 12.3-1 i 12.3-2 Drenaža iza potpornog zida na nepropusnoj podlozi. Ona povećava pritisak na zid. 4% zasip od propusnog tla ispust 25 cm → šljunak DMAX ~ 30 mm filterski 25 cm → šljunak DMAX ~ 80 mm slojevi drenirana podloga } Slika 12. Mehanika tla ♦ interna skripta 186 . Zbog toga se na površini tla iza zida. Treba razlikovati dvije mogućnosti pojave vode: oborinsku i podzemnu vodu: (1) Oborinsku vodu treba spriječiti da uđe u zaleđe zida.3 Drenaže iza masivnih potpornih zidova 12. što je moguće brže odvodi sustavom kanala ispred i iza zida (sl.

koherentno tlo ispust 30 cm pijeska 3 pi 0 c m je sk a dodatna mogućnost dreniranja zasipa zbijeno nepropusno tlo Slika 12.1-14). Kod zida s vertikalnim otkopom. tvornički proizvod. Voda. koji se sastoje od zasipa iza zida s granulacijama određenim prema filtarskom pravilu (vidi 12.3-4 a) Pogled na zid s "lica" i b) slučaj s vertikalnim otkopom.3-4a). 12.3-1 i 12. 12.2). kao što su na sl.3-1 do 12. Sve se češće u drenažama rabe geotekstili koji su.30 m b) Slika 12. Najpovoljniji su zasipi koji po obliku približno odgovaraju kritičnom klinu tla (sl. Treba razlikovati odvodnju u donjem dijelu zida za propusnu i nepropusnu podlogu (sl. (sl. Mehanika tla ♦ interna skripta 187 . i putem kanala u kanalizaciju.3-3 Drenaža kad je zasip od koherentnog tla nepropusno ispusti okno 4-6m a) 10 . Ne smije se dozvoliti da se voda. nekontrolirano ispušta. odvodi se cijevima do otvora u zidovima (sl. prikupljena u drenaži. 12.12. ali nije tako efikasna i trebalo bi je primjenjivati samo kod slučajeva gdje je mala vjerojatnost pojave podzemne vode.3-2). efikasni su u razdvajanju materijala različite krupnoće. a ujedno imaju i dobra filtarska svojstva. za razliku od prirodnih materijala. s kontroliranim svojstvima.Rudarsko-geološko-naftni fakultet (2) Podzemna voda.3. 12. odvodi se raznim sustavima dreniranja.3-3.3-4b) drenaža je jeftinija. nakon izlaza kroz otvore. koja se može pojaviti u zaleđu zida.

a koja se veže na karakteristične vrijednosti veličina zrna filtra i osnove.3-2) • Za mehaničke stabilnost: 4 < D85 osnove Ovi zahtjevi definiraju tzv. 1948) za konstrukciju filtra. rezultati istraživanja se razlikuju. (12.Rudarsko-geološko-naftni fakultet geotekstil ispust šljunak perforirana PVC cijev Slika 12. od relativno slabopopusne sredine (prirodnog tla u zaleđu zida). Filtar mora zadovoljiti dva zahtjeva: − hidrauličku stabilnost i − mehaničku stabilnost. filtarsko pravilo (slika 12.3-5 Upotreba geotekstila u filtrima. do (jako propusne) drenažne cijevi. Da se to ne dogodi.3-1 i 12. Mehanika tla ♦ interna skripta 188 . a zadržavanje čestica da su što manje. drenaža se projektira i izvodi u slojevima koji imaju krupnoću zrna između početnog prirodnog tla i perforacija na drenažnoj cijevi. Svaki slijedeći sloj je krupniji od prethodnog. granulometrijski sastavi filtra i osnove trebaju zadovoljiti: D15 filtra • Za hidrauličku stabilnost: 4 < <5. po veličini raspona (od-do) u izrazima 12.2 Filtarsko pravilo Uloga drenaže je da provede podzemnu vodu. (12. Pri tome je onaj sloj iz kojeg voda teče osnova a onaj u kojeg utječe filtar.3-2. Mehanička stabilnost je zahtjev da se onemogući iznošenje čestica osnove kroz čestice filtra. Pri tome postoji opasnost od ispiranja čestica i pojava nestabilnosti skeleta tla (sufozije). Mnogi su se istraživači bavili filtrima. 12. Na filtar se tako postavljaju dva međusobno suprotna zahtjeva: slobodno protjecanje vode traži da su pore filtra što veće.3-6).3.3-1) D15 osnove D15 filtra < 5. Dakle. Hidraulička stabilnost je zahtjev da se omogući nesmetano tečenje vode kroz oba materijala. Ovdje ćemo navesti Terzaghijevu preporuku (Terzaghi. uglavnom.

Nonveiller. KOMENTAR: Ovdje smo se zadržali uglavnom na masivnim zidovima. Naučna knjiga. (1857). Graphische Statik. (1776). Školska knjiga. 7. Roy.Rudarsko-geološko-naftni fakultet GRANULOMETRIJSKI DIJAGRAM glina prah d85 2 pijesak šljunak 100 90 80 70 60 [%] 50 40 30 20 10 0 0. London.A. Beograd Mehanika tla ♦ interna skripta 189 . Zagreb Rankine. Soc. W. REFERENCE [1] [2] [3] [4] [5] Coulomb. Vol. Paris. C. prema: Teorijska mehanika tla. Mém.06 0.002 0. Culmann. divers savants. Trans. acad. roy. Phil. prés. (1979). On the stability of loose eartj. Mehanika tla i temeljenje građevina. K. Postoje još razne druge konstrukcije potpornih zidova za koje.3-6 Određivanje svojstava filtera prema filtarskom pravilu.1 1 promjer zrna [mm] 2 10 60 100 Slika 12. Essai sur une application des Règles des Maximis et Minimis à quelques Problèmes de Statique Relatifs a l’Architecture. tiskano 1972. M.001 tlo u kontaktu s filtrom (osnova) materijal pogodan za filtarski sloj 4d85 4d 15 d15 0. J. Vol. odvodnje i drenaža vrijede isti principi kao i za masivne zidove. E.. što se tiče: pritisaka na zid. (1866). Zürich. 147.01 0. Terzaghi. (1943) Theoretical soil mechanics. koji su i najčešći. C.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet 13.1-1 Dubina iskopa bez podgrađivanja U pravilu treba iskapati do dubine dc ( bez podgrade ) . DODATAK .1-1. 13.1 Jame za plitke temelje bez razupiranja U koherentnim se materijalima temelji u manjim dubinama mogu graditi u građevnoj jami bez razupiranja kako je prikazano na slici 13. a ikojem se gradi buduća građevina. Mehanika tla ♦ interna skripta 190 .GRAĐEVNE JAME Građevna jama je prostor koji je siguran i pristupačan za rad . γ klizna ploha -2c√Ka Slika 13. Za kratkotrajno otvorene iskope može se ići i do 2dc . Ubrzo se međutim pojavljuju pukotine. pukotine dc = 2c γ√Ka dc dc Pa ka . Metode iskopa i podgrađivanja ovise o : • tlu • položaju temelja građevine u odnosu razine podzemne vode • dubinu temelja .

2 (Fs > 1.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 13.2 Dublje građevne jame Ako ima dovoljno prostora .1-2) 1: n a) γ r. γ' b) Slika 13. a) iskop u suhom tlu.2). Mehanika tla ♦ interna skripta 191 .1-1) (13. p. U nekoherentnim tlima nagib pokosa (1:n) dobijemo: 1 tgϕ = n Fs 1 γ ' tgϕ = ⋅ n γ Fs višak iskopa (13. Pri tome se zahtjeva faktor sigurnosti 1. građevne se jame u pravilu iskopaju u otvorenom iskopu . strojevima ). v. Pokosi jame mogu poslužiti kao ulazne i izlazne rampe i nema problema s osiguranjem pokosa.2-1 Nagibi kosina prilikom otvorenog iskopa građevne jame. Prednost je međutim u tom da se koristi samo jedna tehnologija (iskapanje građ . U tom se slučaju doduše iskapa veća količina tla nego što je potrebna za same temelje . b) iskop u potopljenom tlu.

1-1 Razupiranje širokih građevnih jama. razupore klinovi približna raspodjela tlaka na razupore oplata Slika 13.1 Uske građevne jame Služe za polaganje instalacija.3. b) tlocrt. a) bokocrt.1 Široke građevne jame zagatna stijena (čelična) žmurje žmurje (spoj na utor i pero) a) b) Slika 13. što je važno za zgrade u neposrednoj blizini .3 Izrada građevnih jama razupiranjem U naseljenim mjestima građevne jame treba najčešće razupirati .3.3. 13. Mehanika tla ♦ interna skripta 192 . sprječava nastajanje pomaka u tlu oko građevne jame.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 13.1-1 Razupiranje uskih građevnih jama.3. 13. Razupiranjem osim što se sprječava rušenje pokosa .

3. a) slobodno stojeći. b) usidreni.1-2 Primjer sidrenja zagata pomoću sidrenog zida.1-2 Vrste zagata.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Zagata stijena može biti od raznih materijala (drvo. Također može biti slobodno stojeća ili usidrena (slika 13. Treba samo paziti da je sidreni zid ugrađen dovoljno daleko od zagatne stijene . čelik. sidro sidreni zid zona pasivnog otpora ϑ2 aktivni klin ϑ1 =450 − ϑ1 ϑ1 =450 + ϕ 2 ϕ 2 Slika 13. usidrenim u tlu.1-2). sidra a) Slika 13. b) Slobodno stojeće zagatne stijene su obično za pliće iskope dok se kod dubljih iskopa obično pridrže sidrima . Mehanika tla ♦ interna skripta 193 . beton). Sidro može biti usidreno i u sidreni zid (ako ima dovoljno mjesta).3.3.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet 13. Pri tom postoji opasnost od hidaruličkog sloma dna (naročito u nekoherentnim tlima ). pregrad prolasku vode slabopropusno tlo Slika 13.4 Crpljenje vode iz građevne jame Ako je dio građevne jame niže od razine podzemne vode u pravilu se voda crpi da bi se osiguralo suhi prostor.4-2 Primjer crpljenja široke građevne jame u jako propusnom tlu.4-1 Primjer crpljenja široke građevne jame u slabopropusnom tlu. Mehanika tla ♦ interna skripta 194 . Zbog toga način odvodnje ovisi o : • opasnosti od erozije i proloma dna • o potrebnoj količini crpljenja da jama ostane suha crpljenje cjevovod iglo filter buduća građevina bunar Slika 13.

ali se u nas najčešće gradi tzv . betonska ili glino betonska „dijafragma“. Mehanika tla ♦ interna skripta 195 . „armaturnim koševima“. dijafragma izlazni hidraulični gradijent raspodijela tlakovi aktivnog pritiskaod vode raspodijela pasivnog otpora Slika 13.4-2 Raspodjela pornih tlakova na zagat. Za veće iskope se dijafragma armira tzv. sprječava pomicanje tla u okolini građevne jame i kontrolira dotok vode u jamu. U tom slučaju je dijafragma višestruke namjene: osigurava pokos.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Pregrade prolasku vode mogu biti čelično žmurje (talpe).

Marka u Veneciji. Slična tomu je situacija kad treba izgraditi neku prometnicu koja treba prijeći preko raznih (i loših) vrsta tala. godine na drvenim pilotima.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 14. pobijeno u močvarno tlo. Poznati su primjeri sojenica (kuća na vodi) koje su temeljene na drvenim pilotima. u istom obliku. Mehanika tla ♦ interna skripta 196 . neke od građevina stare su i preko tisuću godina. Drvo. Piloti se vrlo često koriste za temeljenje stupova mostova jer su u dolinama rijeka obično nataložena mekana muljevito pjeskovita tla većih debljina.1-1 Toranj crkve Sv. zbog loše izvedene rekonstrukcije. pa tako stoji još i danas. DODATAK . na starim drvenim pilotima. oslabljena konstrukcija i toranj se naglo srušio. zabijenim kroz naplavinu lagune do naslaga pijesaka i gline. pobijeni u tlo ili izgrađeni u tlu. moglo se dugo održati i nositi teret gornje konstrukcije.1. Toranj crkve Sv. stoljeća najviše su rabljeni drveni piloti. Obično se grade kada prirodno tlo nije povoljno za plitko temeljenje što je obično slučaj u urbaniziranim sredinama. 1902. gdje su vrlo često već iskorištene lokacije za plitko temeljenje. Crkva SV. Slika 14. temeljen na drvenim pilotima. a da nije izloženo ciklusima sušenja i vlaženja. ali je imao otklon od vertikale 80 cm. mu je. a služe za prenošenje sila od građevine na dublje slojeve tla. Do kraja 19. Marka Piloti su poznati u graditeljstvu od davnih dana. Poznati je primjer grad Venecija koji je uglavnom sagrađen na drvenim pilotima. g. Uvod Piloti (šipovi) su stupovi od čvrstog materijala. Toranj je bio visok 100 m. Marka sagrađen je 900. Obnovljen je.PILOTI 14. pobijenim u močvarno tlo.

lijeva i desna strana) može se ustanoviti da piloti smanjuju naprezanja neposredno ispod temelja građevine i prenose ih u dubinu. odnosno izvedbe pilota u tlu. polje naprezanja se praktički ne mijenja. Mehanika tla ♦ interna skripta 197 . jer su.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Razvojem tehnike i graditeljstva. Dubina pilota treba biti u skladu sa širinom građevine. kao na slici 2. a. Prema tome će i ukupno slijeganje građevine temeljene na pilotima biti manje.preko vrha (kao stupovi) kad je dobro nosivo tlo u za pilote dohvatljivoj dubini. Silu u tlo piloti mogu prenositi na slijedeće načine (slika 1.1-2 Načini prijenosa sile od pilota u tlo (Nonveiller 1979. u pravilu. (b) lebdeći pilot .3. armiranog i prednapregnutog betona) razvili su se razni postupci zabijanja.b relativno kratki u odnosu na širinu temeljenja. Poremećenjem tla ugrožava se veza između tla i pilota i slabi prijenos sila s građevine i pilota na tlo (slika 1. (c) kombinirano . kad je tlo jednolično do većih dubina. što znači da je promašena osnovna svrha temeljenja na pilotima. pa su slijeganja građevine jednaka u oba slučaja. Slika 14.2 d).1). slika 20. međutim. Prema načinu prijenosa sile i vrsti tla bira se i tehnologija izvedbe pilota. uvođenjem novih materijala (čelika.primjerice. Treba naglasiti da je pravilna izvedba pilota temelj njegove dobre nosivosti.preko vrha i trenjem na plaštu (d) zbijanje tla oko pilota.trenjem preko plašta stupa i vrha.2): (a) stojeći pilot . Tehnologiju izvedbe treba tako prilagoditi da se tlo u okolini vrha i plašta ne razrahli. od potresa). tla u dubini manje stišljiva. Usporedbom polja naprezanja temelja bez pilota i na pilotima (slika 1. Novi materijali omogućuju da se piloti povežu s građevinom u jedinstvenu cjelinu i tako tvore sustav koji je otporniji na djelovanje vanjskih i unutarnjih sila nego kada ti elementi nisu međusobno povezani (ovo se posebno odnosi na horizontalne sile . Ako su piloti.

2. duljine su od 15 do 20 m.2. Od crnogoričnog se drveta izrađuju privremeni.2 Vrste pilota 14. Kod trajnih pilota treba prije zabijanja skinuti koru. Ako su izloženi promjenama razine podzemne vode. Drvo je pogodno za izradu pilota koji su u uvjetima stalne vlažnosti. Dimenzije drvenih pilota ovise o veličini stabala. U takvim uvjetima drvo napadaju razni crvi koji brzo unište drvo.5 B za kvadratične temelje. Temeljenjem na pilotima znatnije će se smanjiti slijeganje građevine tek ako piloti prenose naprezanja u dublje slojeve manje stišljivosti. primjerice. Hrastovi piloti dosežu i do promjera od 60 cm.1. D = 1. debljine: na tanjem kraju oko 20 cm.1 Materijali za izradu pilota Drvo. a na debljem oko 40 cm.-3 Izobare (linije jednakih naprezanja) u tlu ispod pilota (Nonveiller.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Slika 14. a od hrastovog trajni piloti. piloti će biti pogodni samo za privremene konstrukcije. samo a i b). Prema našim je propisima: D = 2 B za trakaste temelje. Pojedinačni piloti mogu preuzimati sile do 250 Mehanika tla ♦ interna skripta 198 . 14. Zbog toga treba postaviti odnose između dubine pilota ( D ) i širine temelja ( B ). slika 20. Kratki piloti mogu biti korisni samo ako se dublje od zone njihovog vrha nalazi sloj dobrih mehaničkih svojstava. ispod razine podzemne vode.

b. Mora biti otporan na agresivnost podzemnih voda. a hrastovi i do 600 kN. Dugi su i do 75 m (s nastavcima). mase oko 10 t. i c).2.2.2 Zabijeni piloti AB piloti se zbijaju strojnim zabijalima (Slika 2. Armatura je nužna i kod pilota koji su opterećeni na savijanje. Armirani beton. Vibracijsko zabijanje nije pogodno za dugačke pilote. 14. Otvorene su pore put ulasku vodi u pilot što je glavni uzrok korozije armature. • U glinovitopm su tlu dobri čekići s manjim brojem jačih udaraca. Koristi se za zabijene pilote u obliku valjanih cijevi te H ili T profila. Prvenstveno se koristi za izradu pilota za zabijanje jer onemogućuje otvaranje pora u betonu prilikom zabijanja. međutim nije pogodno za krute gline. Beton.2.1 a. piloti se dijele po načinu izvedbe: . 14. predviđenoj trajnosti te veličini i smjeru sila koje djeluju na temelje.Rudarsko-geološko-naftni fakultet kN. Izbor materijala i načina izrade ovisi o uslojenosti tla.2. a donji kraj zašilji i zaštiti metalnim vrhom. Prednapregnuti beton. Mehanika tla ♦ interna skripta 199 . Postoje tehnologije kod kojih se šupljina za pilot ispuni jednoliko graduiranim šljunkom (GU). Armatura mora preuzeti dinamička naprezanja koja nastaju pri zabijanju i vlačna naprezanja pri manipuliranju s pilotima na gradilištu. Dobar je za zabijene pilote. . Maksimalna duljina pilota je oko 30 m. a cementni se malter utiskuje odozdo kroz cijev i ispunjava pore u šljunku.2 Podjela prema načinu izvedbe 14. Čelik je u vodi podložan koroziji koja se može sprečavati na različite načine: pasivno (razni premazi) i aktivno (katodna zaštita). Kod bušenih se pilota čelik rabi za kolone koje se ispunjavaju betonom i polagano izvlače s apredovanjem betoniranja. namjeni građevine. s dopuštenim opterećenjem do 7500 kN. Nearmirani beton je pogodan samo za pilote izrađene u tlu. Odabir tipa zabijala prema vrsti tla: • U pjeskovitom se tlu rabe čekići s brzim slijedom slabijih pojedinačnih udaraca. a debljina 40 do 45 cm.1 Općenito Osim po prijenosu sile i vrsti materijala.utisnuti i .2.“vijak” piloti.zabijeni piloti (gotovi i izrađeni u tlu). • U mekom glinovitom tlu je pogodno vibracijsko zabijanje. Čelik. koje.bušeni. . Piloti se pripremaju za zabijanje tako da im se odozgo navuče metalni užareni prsten.

b) diesel čekićem.2-1: Stroja zabijala: a) padom čekića koji se strojno podiže preko vitla. Mehanika tla ♦ interna skripta 200 . c) vibracijski.Rudarsko-geološko-naftni fakultet a) b) pokretni cilindar ispušni otvor dovod goriva prijenos udara na pilot c) čekić rotirajući ekscentrični tereti opruge kapa kruto vezana na pilot pilot Slika 14.

2.3 Zabijeni piloti izrađeni u tlu (nabijeni) čelična cijev a) b) Slika 14.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 14. b) betoniranje uz pomoć padajućeg čekića. Slika 14.2-3 Franki piloti. Mehanika tla ♦ interna skripta 201 .2-2 Express piloti: a) zabijanje.2.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

Efekti zabijanja pilota na tlo: Glina: • Pregnječenje tla (povećanje vlažnosti) i djelomično poremećenje strukture tla oko pilota. • Promjena stanja naprezanja u blizini pilota. • dugotrajni povratak čvrstoće tla.

postotak nosivosti

Seed i Reesse Hansel Yang porast nosivosti s vremenom

t [h]

Slika 14.2-4 Porast nosivosti pilota s vremenom

Pijesak: Kod zabijanja pilota u pijesak, tlo se kompaktira zbog pomaka i vibracija. U slabo zbijenom tlu, kao rezultat porasta gustoće tla - čvrstoća raste. Na slici 2.5 prikazani su rezultati zabijanja statičke penetracijske sonde (CPT) u pjeskovito tlo prije i nakon nabijanja pilota.
otpor vrha [MN/m2]

CPT

pijesak
intaktno stanje

nakon nabijanja pilota

glina pijesak

Slika 14.2-5. Rezultati CPT-a, prije i poslije zabijana pilota, u pjeskovitom tlu.

Mehanika tla ♦ interna skripta

202

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

14.2.2.4 Bušeni piloti

Bušeni piloti pod zaštitom čelične kolone

laviranje ISKOP meko tlo - grabilicom tvrdo tlo - prethodno se razbija sjekačem

čelična kolona

grabilica, "greifer"

beton

teški čelični čekić - sjekač kontraktor cijev slabo tlo BETONIRANJE prednosti za rad u kršu i nasipu rad relativno spor

stijena

Slika 14.2-6 Sistem Benoto

Mehanika tla ♦ interna skripta

203

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

isplaka

uvodna kolona Kely šipka

ISKOP

grabilica

Slika 14.2-7 Bušeni piloti pod zaštitom isplake (betoniranje - kontraktor postupak).

14.2.2.5 Efekti bušenja na tlo

Kod bušenih pilota, pogotovo većeg promjera, bitan je utjecaj tehnologije i brzine izrade pilota na degradaciju okolnog tla. Pokazuje se da je u glinovitim tlima, zbog omekšivanja gline uz pilot, trenje između pilota i tla uvijek manje od nedrenirane čvrstoće tla (cu) prije bušenja. Omekšavanje se može pojaviti iz tri razloga: a) apsorpcije vlage iz svježeg betona, b) migracije vode iz mase gline ka manje napregnutoj zoni u okolišu bušotine, c) povećanja vlažnosti gline zbog vode ubačene u bušotinu radi lakšeg rada bušaćeg pribora. Utjecaj b) se može smanjiti s manjom brzinom rada, a c) eliminirati dobrom tehnologijom bušenja. U pjeskovitim materijalima se, u pravilu, radi s isplakom. Moguća su manja oslabljanja tla uz bušotinu no to prvenstveno ovisi o tehnologiji rada.

14.2.2.6 Utisnuti piloti

Rabe se kod sanacije zgrada koje su temeljene na slabijem tlu, a u "dohvatnoj" se dubini nalazi doboronosivi sloj tla. Ograničenje pri utiskivanju može biti nadteret postojeće zgrade. Takvi piloti nisu pogodni za prijenos horizontalnih sila.

Mehanika tla ♦ interna skripta

204

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

temelj (stari)

AB greda podbetonirana u kampadama iskop hidraulička preša (dizalica)

šiljak

Slika 14.2-8 Utisnuti piloti.

14.2.2.7 "Vijak" piloti

Vijak piloti dosežu do 1m u promjeru. Dno je otvoreno, a "jezgra" se vadi kako napreduje proces uvijanja. Ovakvi su piloti pogodni u pomorskim gradnjama jer se mogu izvesti tako da podnose i vlačne i tlačne sile.

Slika 14.2-9 “Vijak” piloti.

Mehanika tla ♦ interna skripta

205

1 Općenito Tijekom izvođenja pilota neminovno se narušava početna struktura tla. Hidraulički se slom sprečava upuštanjem isplake u kolonu prilikom iskopa. poželno je. Treba znači ocijeniti ponašanje takvog pilota u grupi.2 Probno opterećenje pilota Probno opterećenje pilota jedini je način određivanja stvarne nosivosti pilota. Pri tomu su okolni piloti napregnuti na vlačna naprezanja. s jedne strane odupire od gornje konstrukcije. Negativno trenje Negativno trenje nastaje kad se. mehanička svojstva tla u okolini pilota se pogoršavaju ili poboljšavaju. Za tu se namjenu obično izvodi poseban pilot u tlu u kakvom će se izvoditi i ostali "pravi" piloti i opterećuje do loma tla ispod i oko pilota (smatra se da će pilot uvijek biti dovoljno čvrst da ne dođe do njegovog loma). pogotovo ako su piloti gusto postavljeni.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 14. statičkim penetracijskim pokusom (CPT). Zbog toga treba uzeti u obzir i utjecaj tehnologije izvedbe pilota na te parametre. Za statičko opterećivanje najveći je problem osigurati čvrstu točku. i uz pilote izaziva posmična naprezanja koja dodatno opterećuju pilot.3. Ovisno o odabranoj tehnologiji. probni. pilot opterećuje statički. primjerice. Probno opterećenje daje nosivost tek jednog (pojedinačnog) pilota. Tradicionalno se takav. 14. Za izvedbu tih pilota se koristi kolona koja sprečava urušavanje stijenki iskopa. kod većih dubina može nastati takva razlika potencijala podzemne vode unutar i izvan kolone koja će izazvati prodor vode i zemlje kroz dno kolone u bušotinu. To se rješava izvedbom posebne konstrukcije iznad pilota na koju je postavljeno statičko opterećenje (betonski blokovi. U tlu oko kolone tako nastaje "manjak" tla što uzrokuje rahlu strukturu tla oko pilota i slabi vezu pilota i tla. koji se i sam zbog toga dodatno sliježe. Na vrh se probnog pilot postavi hidraulička preša koja se. Ovdje će se navesti dva uzroka poremećenja tla oko pilota: hidraulički slom i negativno trenje: Hidraulički slom tla u koloni Hidraulički slom tla u koloni može nastati kod izvedbe bušenih pilota ispod razine podzemne vode. u kojoj će pilot imati uporište za reaktivnu silu koja nastaje pri njegovom utiskivanju u tlo. jer uvijeti dinamičkog ispitivanja ne odgovaraju uvjetima statičkog loma. Tlo se sliježe. Doduše. Pošto se taj utjecaj može tek samo približno ocijeniti. oko probnog pilota izvesti još nekoliko pilota koji su međusobno kruto povezani gornjom konstrukcijom. Jednostavnije je rješenje. Stupanj poremećenja tla u okolini izvedenog pilota moguće je ocijeniti i in situ mjerenjima. gdje god je to moguće. oko pilota izgradi nasip.3. a s druge utiskuje probni pilot u tlo.). Ako se iz kolone vadi i tlo i voda. Mehanika tla ♦ interna skripta 206 . Umjesto okolnih se pilota mogu izvesti i zatege koje su usidrene u tlo i pridržavaju uporište za hidrauličku prešu. dugotrajnosti i problema s organizoacijom statičkog ispitivanja u novije vrijeme razrađene i dinamičke metode ispitivanja pilota. Izbor odgovarajuće tehnologije izvedbe pilota i nosivost pilota 14. stvarnu nosivost pilota odrediti na temelju probnog opterećenja.3. ali su zbog skupoće. dinamičkim se metodama može samo približno ocijeniti veličina sile loma pilota. vreće i sl.

pilot treba nastojati opteretiti silom koja je barem 2-3 puta veća od sile kojom će biti opterećen u konstrukciji.3-1 Statičko opterećivanje pilota. da se porni tlak može disipirati (raspršiti. Obično slijeganja pilota isprva rastu postepeno. Pri tomu treba mjeriti slijeganje pilota i ocijeniti da li je ono prihvatljivo za konstrukciju koja će se na njega oslanjati. Očito je da pri ocjeni nosivosti pilota.3-2 Tipičan dijagram slijeganja pilota pri probnom opterećenju (Nonveiller 20. Pri probnom se opterećenju mjeri sila utiskivanja i pomak (slijeganje) pilota. izjednačiti s nulom). Slika 14. Moderna tehnologija omogućuje postavljanje osjetila za silu (trenje) na vrh i uzduž plašta pilota što omogućuje detaljnije analiziranje mehanizma loma tla ispod i oko pilota. treba inkremente opterećenja nanositi postepeno.dva. tako da sila loma bude jasno izražena. Mehanika tla ♦ interna skripta 207 . U slabopropusnim tlima.47). Uglavnom. pa probno opterećenje može trajati i mjesec . pojam koji u sebi uključuje solidno teoretsko i praktično znanje odgovorne osobe. nije jednostavno postići lom tla oko pilota. a kasnije sve brže. Naime. "inženjersku procjenu". zbog porasta pornog tlaka pri opterećenju.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Slika 14. nema gotovih recepata i da je često potrebno upotrijebiti tzv.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

Kod zabijenih se pilota nosivost procjenjuje prema izrazu koji izjednačava energiju pada malja za zabijanje pilota s radom sile otpora na utiskivanju pilota: W.H.f = Q.s, Gdje je: − W težina malja, − H visina pada malja, − Q otpor tla (nosivost pilota), − s prodor pilota u tlo pri jednom udarcu, − f koeficijent rasipanja energije malja. Koeficijent f može varirati u širokim granicama, pa je potreban veliki broj mjerenja koji uključuje dinamičko i statičko ispitivanje i to za različite vrste materijala tla i pilota. Zbog toga navedena formula može poslužiti samo kao orijentacija na lokacijama gdje se provodi i probno statičko opterećenje. U takvim slučajevima, pri dobro organiziranim mjerenjima, procjena prema energerskoj formuli može odstupati do 20%.
14.4. Piloti u grupi 14.4.1 Odnos pojedinačnog pilota i grupe pilota

Prikazat će se odnos promjene naprezanja za pojedinačni pilot i pilot u grupi za dva karakteristična slučaja (slika 14.4-1): a) kad se piloti oslanjaju na čvrsto tlo (nose samo preko vrha) i b) kad piloti silu u tlo prenose i preko vrha i preko plašta.

a)

b)

Slika 14.4-1 Prikaz volumena mobiliziranog tla za pojedinačni pilot i pilote u grupi (naprezanja su prikazana pomoću izobara) [3, slika 2.2]

Na slici 14.4-1 a) vidljivo je da se naprezanja od pojedinačnih pilota koji nose preko vrha, kad su ovi u grupi, superponiraju, i ukupna naprezanja za grupu zahvaćaju puno veći volumen tla nego što je to slučaj za pojedinačni pilot. Zbog toga je nosivost grupe pilota u pravilu manja nego što
Mehanika tla ♦ interna skripta 208

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

je to zbroj nosivosti pojedinačnih pilota koji tu grupu tvore. Ovaj efekt grupe ovisi o razmaku između pilota odnosno o odnosu promjera pilota i udaljenosti do slijedećeg pilota. Ako se u dubini oslanjanja vrhova grupe pilota nađe i slabiji (stišljiviji) sloj, slijeganja grupe pilota mogu biti veća od očekivanih. Sa slike 14.4-1 b) je vidljivo da, kad je tlo posvuda jednoličnih svojstava, pa piloti podjednako nose i preko vrha i preko plašta, efekt grupe je manji. Utjecaj grupe pilota ponovno će ovisiti o međusobnom razmaku pilota. Ako na pilote djeluju i horizontalne sile, vertikalni piloti su opterećeni na savijanje. Ako su horizontalne sile znatne, osim veritkalnih, grupi se dodaju i kosi piloti.

14.4.2 Opravdanost temeljenja na pilotima za različite vrste tla

Kada je doboronosivi sloj tla na za pilote dohvatnoj dubini to je klasičan je slučaj kada treba temeljiti na pilotima. U praksi se, međutim, pojavljuju rješenja temeljenja na pilotima kad se, umjesto da se temeljenjem na pilotima slijeganja građevine smanje, ona se, naprotiv, povećaju. Ovdje će, prema slojevima tla u podlozi, biti komentirani neki slučajevi opravdanosti temeljenja na pilotima (slika 14.4.2-1).

a)

b)

c)

d)

e)

f)

g)

h)

Slika 14.4-2 Primjeri različitih slučajeva temeljenja na pilotima.

Temeljenje na pilotima opravdano je za uslojenost tla kakva je prikazana na slikama 14.4-2 a), b) i c). Za slučajeve d) i e) temeljenje na pilotima nije opravdano, osim ako se ne pretpostavlja da bi moglo doći do ispiranja ili erozije gornjih slojeva (primjerice u koritu rijeke ili u bujičnim tokovima). Ako je mekši sloj na dubini, kao što je glina u slučaju e) mogu biti veća slijeganja građevine nego, ako se ne temelji na pilotima. Ako postoji opasnost od erozije gornjeg sloja,
Mehanika tla ♦ interna skripta 209

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

piloti bi trebali završavati u pijesku, koji je vjerojatno boljih mehaničkih svojstava. U slučaju f) odluka o temeljenju na pilotima ovisi o osjetljivosti gline na određenu tehnologiju izrade pilota. U slučaju g) ne bi trebalo koristiti pilote, osim ako se ne može dokazati da je dovoljno da piloti ostanu cijelom duljinom u pijesku, a još uvijek dovoljno iznad sloja gline. U slučaju h) na pilotima bi trebalo temeljiti tek ako je temeljna ploča (za pilote naglavlna ploča) široka, a opterećenje veliko. Za slučaj h), ako se oko temelja naknadno nasipa još jedan sloj (nasip) konsolidacija sloja plastične gline može izazvati negativno trenje na pilote.
14.4.3 Granično i dozvoljeno vertikalno opterećenje pojedinačnih pilota i pilota u grupi 14.4.3.1 Nosivost pojedinačnog pilota

Granično opterećenje pilota Granično opterećenje pojedinačnog pilota određuje se prema jednadžbi : Qf gdje je: qf A p O D ... granično opterećenje tla ispod vrha pilota, ... površina poprečnog presjeka pilota na vrhu, ... posmična čvrstoća uz plašt pilota, ... opseg pilota, ... duljina pilota. = Qv + Qp = qf * A + p * O * D (14.4.3-1)

U Pravilniku o tehničkim normativima za projektiranje i izvedbu radova na temeljenju građevinskih objekata (Sl. list br. 34/1974) prihvaćen je proračun nosivosti pilota na vrhu (qf) prema pretpostavkama Meyerhofa. Meyerhof pretpostavlja da je mehanizam loma tla oko pilota kao što je to prikazan na slici 14.43.

a) b)
Slika 14.4-3 Mehanizam loma tla oko vrha pilota prema Meyerhofu (slike 3a i 3b).
Mehanika tla ♦ interna skripta 210

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

Prema Meyerhofu se, u homogenom materijalu, linje plastičnog loma tla povijaju od vrha prema plaštu pilota u obliku logaritamske spirale. Plastični se lom prema ovom modelu događa kad je D > (4*2r). Dimenzije zona d1 i d2 su: − d1 = f1 * (2r), − d2 = f2 * (2r). Veličine f1 i f2 ovise o kutu trenja ϕ (slika 14.4-4). Granično naprezanje na vrhu pilota je qf = γ * r * Nγr + σg * Ko* Nqr + c * Ncr. U jednadžbi oznake imaju slijedeće značenje: γ ... težina jedinice volumena tla u razini vrha pilota, r ... radijus vrha pilota, σg ... vertikalno naprezanje od vlastite težine tla u razini vrha pilota, Ko ... koeficijent tlaka mirovanja u razini vrha pilota (na sl. 14.4-5 označen kao Ks), c ... kohezija tla u razini vrha pilota, N γr, Nqr i Ncr ... faktori nosivosti koji ovise o veličini kuta unutarnjeg trenja ϕ materijala u razini vrha pilota. (14.4.3-2)

Slika 14.4-4 Faktori nosivosti prema Meyerhofu.

Mehanika tla ♦ interna skripta

211

δ . Posmična čvrsoća uz plašt pilota se određuje prema izrazu: p = a + σg * Ko * tg δ. b) dijagram vertikalnih naprezanja od vlastite težine... gdje je h debljina promatranog sloja istih karakteristika. Ukupna sila otpora na plaštu jednaka je zbroju sila po slojevima: Qt = Σ Qp Mehanika tla ♦ interna skripta 212 . kut trenja između pilota i tla. δ ≅ 2ϕ /3. treba odbiti duljinu plašta koju pokrivaju d1 i d2. adhezija između plašta pilota i tla. Za jedan je sloj sila otpora Qp = p* O * h. gdje je a . U nekohorentnim se slojevima p računa prema p = σg * Ko * tg δ..4-5 b) a) Skica pilota s potrebnim elementima za proračun.Rudarsko-geološko-naftni fakultet a) Slika 14. Qp. otpada samo dio koji nije uključen u vrh.. U koherentnim se slojevima tla posmična čvrstoća tla određuje prema izrazu p = a. Na silu trenja na plaštu. tj.

Qf.” radi se s mobiliziranim parametrima čvrstoće koji se određuju prema: cm = c / Fsc i ϕm = tg ϕ / Fsϕ..Rudarsko-geološko-naftni fakultet Dozvoljeno opterećenje pojedinačnog pilota Na temelju izraza (4. Zbog toga projektant treba ocijeniti intenzitete svih mogućih opterećenja i dimenzije. primjerice. dozvoljeno opterećenje . Pilot. “mobiliziranim parametrima čvrstoće” c m i ϕm. definiraju različiti faktori sigurnosti.. najveća sila koju pilot može podnijeti .). Za parametre čvrstoće je to opravdano jer je kut unutarnjeg trenja pouzdaniji parametar od kohezije <L>. kao što je to vlastita težina građevine. Ta “daljina od loma” mjeri se faktorom sigurnosti (Fs). umjesto s “pravim” parametrima čvrstoće c i ϕ. dimenzije pilota. dok je neka teže predvidjeti (razna pokretna opterećenja. najveće opterećenje koje se smije pojaviti tijekom radnog vijeka građevine..8. u proračune ulazi s tzv. mogu kretati u granicama: Fsc između 2. Ti se faktori. Prema evropskim normama (za geotehniku .tj. kao i bilo koja druga građevina ili njezin dio. u ovom slučaju pilota. za pojedine veličine. Neka su opterećenja relativno lako predvidiva..2 i 1. Mehanika tla ♦ interna skripta 213 . Tako se. Zbog toga Fsc i Fsϕ ne moraju biti jednaki. Zbog toga se definira tzv.. predviđeno je da se faktor sigurnosti definira “prema mjestu nastanka” tj. vjetar .Eurokod 7). potres. Ovaj pristup omogućuje da se. metodu proračuna i parametre materijala.0 te Fsϕ između 1. Faktor sigurnosti se ranije često definirao kao odnos sile loma pilota (Qf) i maksimalne dozvoljene sile na pilot (Qa): Fs = Qf / Qa . predvidjeti takvima da su one još uvijek dovoljno “daleko” od loma. Srećom i u već spomenutom našem “Pravilniku o tehničkim normama. za opterećenja.3 -1) dobije se granična sila tj. ne smije dospjeti u takvo stanje da bude opterećen do granične sile.0 i 3. prema propisima.

D (n . Na temelju raznih mjerenja izvedenih grupa pilota ustalila su se dva pristupa određivanju faktora korekcije (nazivaju se prema autorima): Converse-Labarre η gdje su D i s promjer i razmak između pilota.* ---------------------------.4. s 90 * m * n Mehanika tla ♦ interna skripta 214 . . gdje je: n η .3.6)..Rudarsko-geološko-naftni fakultet 14...arc tg ------. broj pilota u grupi. Stoga je postavljen izraz za graničnu nosivost grupe pilota: Qf gr = η* n * Qf.. m i n brojevi pilota u dva okomita smjera (prema slici 4.1) n = 1 .2 Nosivost grupe pilota Razni su autori ustanovili da granična nosivost grupe pilota odstupa od sume nosivosti pojedinačnih pilota.1) m + (m .. faktor korekcije.

7. za 1/16. Mehanika tla ♦ interna skripta 215 .Rudarsko-geološko-naftni fakultet a) b) Slika 14. za svaki susjedni pilot. nosivost pojedinačnog se pilota umanjuje. Feld Prema ovom “pravilu preko palca” (rule-of-thumb).4-6 Prikaz elemenata grupe pilota (a) (Bowles19-3) i veličine η (b) (Lisac 21). Arc tg (D/s) treba odrediti u stupnjevima. Primjeri za vrijednost faktora η su prikazani na slici 4.

5. Nonveiller. (1979). testiranje. Temeljenje . izbor neodgovarajuće tehnologije izvedbe pilota. Z. za stojeće pilote i s ≤ 5 D. BIBLIOGRAFIJA 1. Temeljenje . Školska Knjiga. izvedba. sa svim tehnološkim detaljima. Po mogućnosti. (1978). 14. Kleiner.seminar DGIT. Interpretirati rezultate. (1978). e) Na temelju d). čak i tipa pilota. 3. g) Pohraniti sve relevantne podatke o temeljenju (istražni radovi. c) Na temelju b). d) Izvesti probni pilot i testirati ga.seminar DGIT. Mehanika tla ♦ interna skripta 216 . “Temeljenje na pilotima”. I. Zaključak Prema [1].Lisac. N. uzevši u obzir vrstu građevine koja se temelji i sva prethodna iskustva sa sličnih lokacija. 4.Grubić.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Slika 14.seminar DGIT. dopuniti ili izmjeniti tehnologiju temeljenja. 2. E. Poželjno bi bilo provesti slijedeći postupak. Temeljenje . ako je potrebno. sl 22. definirati izbor temeljenja. odnosno. “Mehanika tla”. za lebdeće pilote. Zagreb. h) Pratiti ponašanje objekta u eksploataciji i pohraniti podatke u istu arhivu kao za točku g). sumjive pilote testirati statičkim opterećenjem. (1983). f) Početi s izvedbom pilota uz kontinuirani nadzor nad izvedbom pri čemu treba striktno poštivati odredbe o načinu izvođenja. “Proračun pilota”. ima za posljedicu da pilot prenosi po jedinici utrošenog materijala manje sile nego piloti izvedeni povoljnim postupkom. Lisac.) Ove se formule primjenjuju tek ako je odnos s ≤ 3 D. koji bi vrlo vjerojatno smanjio mogućnost promašaja: a) Provesti "skraćeni" program geomehaničkih istražnih radova na temelju kojeg se donese odluka o tipu i vrsti temeljenja. “Vrste pilota i tehnologija izvođenja”. primjedbe nadzora) za buduće potrebe analize bliskih ili sličnih lokacija.4-7 Primjeri za vrijednost faktora η (Feld . b) Prema odabranoj vrsti temeljenjea provesti usmjereni ili potpuni program geomehaničkih istražnih radova.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful