1

UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM
Seminarski rad iz predmeta Menadžment rizika

Banja Luka, jul 2010. godine

Studenti:

Željka Tomić Tatjana Janković Žana Sajić Ankica Franjić

2

SADRŽAJ:
1.UVOD...........................................................................................................3 2. BAZELSKI PRINCIPI I STANDARDI.................................................................4 2.1.Bazelski principi vezani za rizike u bankarstvu.......................................6 2.1.1.Kreditni rizik........................................................................................7 2.1.2.Rizik zemlje i rizik transfera.................................................................9 2.1.3.Tržišni rizik..........................................................................................9 2.1.4.Rizik kamatne stope............................................................................10 2.1.5.Rizik likvidnosti...................................................................................13 2.1.6.Operativni rizik...................................................................................14 2.1.7.Zakonski rizik i rizik reputacije............................................................15 2.1.8. Valutni rizik........................................................................................15 3.BAZELSKI PRINCIPI ADKVATNOSTI KAPITALA BANKE....................................22 4.BAZELSKI STANDARDI KAPITALA BANKE (Bazel II).......................................24 6. ZAKLJUČAK.................................................................................................31 7.LITERATURA................................................................................................33

3

1. UVOD Bankarski sektor je ušao u proces ubrzanih promjena, naročito na planu bankarskog menadžmenta i tehnologije poslovanja. Povećan broj naglih promjena na finansijskom tržišta dovodi do jačanja bankarskih rizika. Ostvarenje profitabilnosti u uslovima povećane konkurencije i uvećanog rizika postaje izazov za savremeni bankarski menadžment. Stoga se u novim uslovima postavljaju složeni zadaci pred bankarske menadžere, posebno na planu kreiranja operativnog koncepta kratkoročne poslovne politike sa ciljem da se obezbjedi kontrola ukupnih rizika. Sadašnje vrijeme zahtjeva novu poslovnu filozofiju i novi pristup u rješavanju poslovnih problema u bankama i procjenu poslovnih rizika prije ulaženja u pojedine poslovne finansijske poduhvate. U današnjoj privredi koja je sve više povezana sa globalnim tržištem dolazi do povećanja operativnih i tržišnih rizika. Kao rezultat tih kretanja dolazi do postepenog sužavanja stope profita za banke. Rizik predstavlja svaku neizvjesnu situaciju u poslovanju banaka, odnosno vjerovatnoću gubitka (smanjenje dobitka) nastalu kao rezultat dejstva neizvjesnih događaja u poslovanju banaka. U zavisnosti od sklonosti bankarskih menadžera prema riziku, svaka banka može prihvatiti više ili manje rizika, pozicionirajući se između dva ekstrema: apsolutne averzije prema riziku i apsloutnog prihvatanja rizika. Nivo prihvaćenog rizika mora biti srazmjeran sposobnosti banke da apsorbuje eventualne gubitke i da ostvari prihvatljivu stopu prinosa. Generalno, viši prinosi su mogući ukoliko banka preuzme i veće ri zike. U tom smislu, preciziranja, identifikacija, mjerenje i upravljanje rizicima, kao i uspješno balansiranje odnosa između prinosa i rizika, su najvažniji aspekti finansijskog menadžmenta banke u pogledu ostvarivanja visokih performansi poslovanja. Upravljanje rizikom (risk management) je disciplina koja čini jezgro svake finansijske institucije i prati sve poslovne aktivnosti koje imaju rizičan profil. Ono obuhvata identifikaciju, mjerenje, praćenje (monitoring) i kontrolisanje rizika kako bi se obezbjedilo da: 1.osobe koje preuzimaju rizik ili njim upravljaju jasno sagledavaju taj rizik; 2.da je ukupna izloženost organizacije riziku (risk exsposure) u okviru limita koje je odredila uprava; 3.da su donijete odluke o preuzimanju rizika u skladu sa poslovnom strategiom i ciljevima koje je utvrdila uprava; 4.da će očekivani dobitak biti adekvatna kompenzacija za preuzeti rizik; 5.da su odluke o preuzimanju rizika eksplicitne i jasne; 6.da postoji dovoljno kapitala koji će amortizovati preuzeti rizik. Upravljanje rizikom u suštini se ne sastoji u tome da se minimizira rizik, već da se optimizira nagrada za preuzeti rizik.

4

2. BAZELSKI PRINCIPI I STANDARDI Lista osnovnih Bazelskih principa efikasne supervizije banaka obuhvata 25 principa koji su donijeti da bi se kontrola nad bankama smatrala efikasnom. Prve ideje o principima supervizije banaka pojavile su se 1996. godine u Lionu od strane visoko razvijenih zemalja (G-7), sa ciljem da se definišu jedinstveni principi i standardi koji se odnose na sigurnost poslovanja banaka. Rješavanje ovog zadatka povjereno je Bazelskom komitetu za superviziju banaka (osnovanom 1975. godine), te je tako definisan i sporazum o listi osnovnih principa koja je zvanično objavljena 1988. godine. Osnovni Bazelski principi (Bazel I) se odnosi na: I. II. III. IV. V. VI. VII. Preduslove efikasne supervizije banaka - Princip 1., Izdavanje licence bankama i njihova struktura - Principi 2-5, Razmjene regulative i zahtjevi banaka - Principi 6-15, Metode neprekidne supervizije banaka - Principi 16-20, Zahtjevi za informacijama banaka - Princip 21, Formalana ovlaštenja supervizora banaka - Princip 22, Međudržavno bankarstvo - Princip 23-25.

Bazelski princip 1. ukazuje, da efikasan sistem supervizije treba da posjeduje jasnu odgovornost i ciljeve za svaku agenciju koja je uključena u superviziju bankarskih organizacija. Svaka agencija treba da ima adekvatne resurse i da je nezavisna u obavljanju supervizije. Pravni okvir bankarske supervizije odnosi se na dozvolu za rad banke, stalnu kontrolu banke i ovlaštenja banke saglasno zakonskim propisima. Sve informacije koje posjeduje suprvizor u vezi banke treba da imaju tretman zaštićenih informacija. Bazelski princip 2. odnosi se na jasno definisane institucije koje imaju dozvolu za rad. Ovaj Bazelski princip ukazuje, da je neophodno istaći ime banke pri obavljanju bankarskih poslova (koristi riječ banka). Bazelski princip 3. ukazuje, da institiucije koje su ovlaštene za izdavanje dozvole za rad bankama treba da imaju pravo da definišu kriterijume i standarde koje je nužno ispuniti da bi banka dobila dozvolu za rad. Proces izdavanja dozvole za rad treba da se sastoji od ocjene: a)vlasničke strukture banke, b)direktora i najvišeg rukovodstva banke, c)operativnog plana banke, d) ocjene interne kontrole banke, e)finansijskog položaja banke u budućnosti (uključujući i njen kapital). Ukoliko je vlasnik strana banka, tada je neophodno obezbjediti i saglasnost domaćeg supervizora. Bankarski princip 4. ukazuje da supervizor banke treba da ima ovlaštenja da izvede kritičku ocjenu, da pregleda i odbije svaki prijedlog transfera zvaničnog vlasništva ili kontrolnog interesa u postojećoj banci od nekog drugog lica (ukoliko je isto nezakonito sprovedeno). Bankarski princip 5. ukazuje, da supervizor banke treba da ima ovlaštenja u vezi kritičkog ocjenjivanja akvizicije ili investiranja od strane banke, kako se ne bi dovela banka pod uticaj nepotrebnog rizika ili onemogućila njena efikasna supervizija. Bankarski principi 6. ukazuje, da supervizor banke treba da postavi razumne i odgovarajuće minimalne zahtjeve za adekvatnost kapitala banke. Takvi zahtjevi treba da su prilagođeni rizicima kojima je banka izložena, uzimajući u obzir njenu 5

Da ne bi bio ugrožen rad ni klijenata . Ovim sistemom se omogućava rukovodstvu banke da identifikuje svoj portfolio. da supervizor banke treba da je zadovoljan ukoliko banka sveobuhvatno upravlja sa rizicima. se odnosi na aktivnosti banke u vezi procedura: praćenja i kontrole državnog rizika (rizika zemlje). praćenju i kontroli rizika. Bazelski princip 10. se odnosi na spriječavanje moguće zloupotrebe banke pri kreditiranju povezanih lica (akcionara) banke. Prema stavovima supervizora banke. Sveobuhvatno upravljanje rizicima podrazumjeva uključivanje nadzornog i upravnog odbora banke pri: identifikovanju. Supervizija polazi od činjenice. Prema ovom principu supervizor banke treba da postavi razumna ograničenja izloženosti banke prema pojedinačnom dužniku ili grupi povezanih dužnika. se odnosi na uspostavljanje i rad interne kontrole u banci. 6 . da bi bilo nužno i efikasno pratiti takve oblike kreditiranja i iznos njihovih sredstava u kapitalu dotične banke. ovaj princip ukazuje da je neophodno izvesti ocjenu o tekućem upravljanju kreditnim i investicionim portfoliom banke. ukazuje. se odnosi na praćenje i adekvatno kontrolisanje tržišnih rizika od strane supervizora banke. da supervizor banke treba da izvede ocjenu o poslovnoj politici banke o njenim procedurama (u vezi kreditiranja i investiranja). Takođe. Bazelski princip 8. ukazuje. interna kontrola treba da ima ovlaštanja i odgovornosti da može da prati rad kreditne i računovodstvene funkcije (plasman sredstava) i da objavljuje bilansne pozicije banke. Bazelski princip 13. Bazelski princip 11. ukazuje. Takođe. Ovaj princip se odnosi i na definisanje i održavanje odgovarajućih rezervi banke za pokriće navedenih rizika. Bazelski princip 12.sposobnost da apsorbuje rizik. Ovim principom se daje pravo supervizorima banke da odrede specifična ograničenja kapitala banke. mjerenju. ukazuje da supervizor banke treba da je zadovoljan ukoliko banka posjeduje sistem za informisanje njenog rukovodstva. ni banke. se odnosi na procedure i pravila promovisanja visokih etičkih standarda i profesionalnih u radu sa klijentima banke. Bazelski princip 14. Bankarski princip 7. neophodno je njihovo međusobno poznavanje (poslovno). ovaj princip ukazuje na neophodnost procjene potencijalnih kreditnih gubitaka i rezervi banke za pokriće dotičnih potencijalnih gubitaka. da supevizor banke treba da je zadovoljan ako se banka pridržava adekvatne poslovne politike i procedura za ocjenjivanje kvaliteta banke. ukoliko je banka izložena ovoj vrsti rizika. Bazelski princip 9. Bazelski princip 15. rizika transfera u aktivnostima međunarodnog kreditiranaj i investiranja.

Bazelski princip 18. da supervizor banke treba regularno da kontaktira sa rukovodstvom (menadžmentom) banke i da pri tome u potpunosti vlada sa svim bankarskim operacijama kako bi se izbjegle moguće zabune na relaciji supervizor-rukovodilac (menadžer) banke. da je neophodno primjenjivati superviziju (po konsolidovanoj osnovi) na međunarodnoj aktivne bankarske organizacije u cilju adekvatnog praćenja i primjenjivanja normi o svim aspektima poslovanja banke. Saglasno ovom principu izvještaje mogu dostaviti dotične banke ili supervizori koji su sačinili konsolidovani izvještaj koji se odnosi na više banaka. s tim da je neophodno sprovoditi superviziju na samoj lokaciji banke. Ove mjere treba da imaju popravni karakter kako bi se poboljšao odnos prijema deponentima banke i prema obimu kapitala banke. Isto se posebno odnosi na inostrane filijale i ekspoziture banaka. da je važan elemenat svake supervizije upravo sposobnost supervizora da kontroliše bankarske grupacije (bankarske holdinge) po konsolidovanoj osnovi. ukazuje. ukazuje. Bazelski princip 25. bilo da su informacije dobili od eksterne revizije. da je najvažnija komponenta po konsolidovanoj osnovi banke uspostavljanje kontakta i razmjene informacija sa drugim institucijama koje su uključene u superviziju. kao i superviziju sa daljine (češći kontakt supervizora i banke preko računara). Bazelski princip 19. ukazuje na potrebu postojanja efikasnog sistema supervizije banke. ukazuje. Bazelski princip 23. Banka je u obavezi da pruža informacije neophodne supervizorima u drugim zemljama radi sprovođenja supervizije po konsolidovanoj osnovi. Bazelski principi 17. da supervizor banke treba da ima na raspolaganju adekvatne mjere u slučajevima kad banka ne ispunjava zahtjeve kao što je slučaj minimalno propisane stope adekvatnosti kapitala. 7 . ukazuje da supervizor banke treba da je tako pripremljen da može kritički ocjenjivati i analizirati izvještaje (o poslovanju i statističke izvještaje) banke. Bazelski princip 20. ukazuju. da supervizor banke treba da je zadovoljan ukoliko banka vodi ispravnu evidenciju i ima ispravnu dokumentaciju (saglasno računovodstvenoj politici i praksi) na osnovu koje se može izvesti prava slika o finansijskom stanju banke i njenoj profitabilnosti. Bazelski princip 21. Ovaj princip stavlja naglasak na redovno finansijsko izvještavanje banke koje treba da je nepristrasno i koje treba da odgovara njenom stvarnom stanju. ukazuje. da supervizor banke treba da ima način nezavisnog potvrđivanja informacija bilo da su informacije prikupili supervizori (ispitivanjem na samoj lokaciji banke). ukazuje. da je supervizor banke u obavezi da traži od banke (koja posluje na domicilnom tržištu) da svoje poslovanje obavlja po standardima kako to čine i domicilne banke. Bazelski princip 22. a prvenstveno nadležne institucije za superviziju u drugim zemljama.Bazelski princip 16. ukazuje. ukazuje. Bazelski princip 24.

8 . koji su objavljeni kao Bazelski principi i standardi. Vođeni potrebom da se poboljša sigurnost finansijskog sistema. Bazelski principi vezani za rizike u bankarstvu Zbog mogućnosti d a bankarski sistem jedne zemlje ugroziti finansijsku stabilnost zemlje na međunarodnom planu. definisani su opšti principi supervizije. 2. Ključni rizici sa kojima se banke suočavaju su: 1. rizik zemlje i rizik transfera.1.2. stvorila se potreba za međunarodnim principima i standardima bankarskog poslovanja. kreditni rizik.

neizvjesnim okolnostima vezanim za poslovanje klijenata banke. u prvom redu. veličina kredita. obezbjeđivanja povrata kredita. 5. Kreditna sposobnost dužnika podrazumjeva mogućnost uzimanja. Kod analize kreditne sposobnosti dužnika dominantni su sledeći faktori: 1. 2. Isto tako. uslovi poslovanja tražioca kredita. rizik kamatne stope. dok se njegova spremnost treba shvatiti kao njegovo subjektivno svojstvo. uslovi obezbjeđenja kredita. onako kako je predviđeno ugovorenim uslovima.3. Ocjena kreditne sposobnosti budućeg dužnika treba da ukaže: koliko je dužnik sposoban i spreman da vrati kredit. kreditne sposobnosti dužnika. Sposobnost budućeg dužnika treba shvatiti kao njegovo objektivno svojstvo. 9 . tržišni rizik. kao i kvalitet odobrenog kredita (sumnjivi. Kreditni rizik pokazuje trajnu ili trenutnu nelikvidnost dužnika i njegovu nesposobnost da u dogovorenom roku izmiri obaveze. Analiza kreditnog rizika je od izuzetne važnosti za menadžment banke. 4. veličina kapitala tražioca kredita. 2. Kreditni rizik uslovljava strukturu kredita koji banka odobava klijentima. 3. koje će imati uticaja na njegovu poslovnu budućnost. Kreditni rizik se može minimizirati definisanjem: 1. po punoj knjigovodstvenoj vrijednosti. 4. Vremenski period kreditiranja uslovljen je karakterom poslovanja klijenta banke. valutni rizik. dobri. Kreditni rizik kao oblik rizika uslovljen je. 6. ne treba u analizi kreditnog rizik a zanemariti značaj očekivane projektovane dobiti budućeg dužnika. 4. kontrole korištenja kredita. 2. Collateral. 7. neprihvatljivi krediti). uz stalno prisustvo kreditnog rizika. Važan faktor za ocjenu kreditne sposobnosti dužnika jeste njegova imovinska struktura. Kreditni rizik Primarna aktivnost većine banaka je odobravanje kredita. korištanja i vraćanja kredita banci pod određenim uslovima kreditiranja. Kreditni rizik nastaje u uslovima kada potraživanja ne mogu biti realizovana na dan njihovog dospijeća. 8. 5. rizik likvidnosti. 3. Capacity.1. Analizom kreditne sposobnosti budućeg dužnika treba obuhvatiti sve poslovne promjene (iz prošlosti i sadašnjosti) njegovog poslovanja. kao i strukturom izvora i plasmana kredita. kreditnog limita dužnika. Conditions). 5.1. vremenskog perioda kreditiranja. Capital. zbog njihovih početnih slova (Character. zakonski rizik i rizik reputacije. U široj literaturi se ovi faktori nazivaju „5 C's of credit“ („5 K“). veličina kapaciteta tražioca kredita. operativni rizik.

10 . koliko je preduzeće spremno (koliko može i stvarno namjerava) da na vrijeme izmiri svoje obaveze. kolika su njegova likvidna potraživanja i zalihe. interni. te da utvrdi i otkloni uzročnike potencijalnih poremećaja u poslovanju tražioca kredita. Eksterni izvori informacija nalaze se kod drugih lica. Interni izvori informacija nalaze se u banci i dostupni su u cjelini bankarskom menadžmentu. Analiza kreditne sposobnosti budućeg dužnika treba da obuhvati naprijed navedena kretanja. b) dužnikovo poslovno iskustvo. Ukoliko analiza kreditne sposobnosti korisnika utvrdi da je rizik plasmana kredita izuzetno visok. c) prihodima po osnovu prodaje akcija. ista se prekida uz preporuku menadžmentu banke da ne ulazi u kreditni aranžman. 5. 6. b) prihodima po osnovu prodaje aktive. koliko je dovoljan obim realizacije dužnika da pokrije osnovno i obrtni kapital koji se koristi. Kapital dužnika se u analizama kreditne sposobnosti koristi kao veličina neto vrijednosti imovine vlasnika kapitala. preglednost i pouzdanost u vođenju poslovnih knjiga. e) dužnikova ažurnost. koji je najniži nivo smanjenja profitne stope. bez narušavanja kontinuelnog poslovanja preduzeća. Analiza kreditne sposobnosti dužnika treba da obuhvati: a)osobine ličnosti menadžera (pozitivne i negativne osobine). Finansijski kapacitet dužnika se može povećati: a) rastom dobiti. Izvori informacija pri analizi kreditne sposobnosti budućeg dužnika mogu biti: 1. odnosno vlasnika preduzeća. počev od zaloga po osnovu potraživanja kupaca budućeg dužnika. c) iskustvo dužnikovih kupaca i dobavljača. 7. a da se pri tome ne ugrozi sposobnost dužnika da na vrijeme izmiri dospjele obaveze. koji se odobrava zajmotražiocu. Analiza kapaciteta tražioca kredita treba da se posmatra sa aspekta njegovog: 1) proizvodnog kapaciteta i 2) finansijskog kapaciteta. koliku profitnu stopu može ostvariti dužnik odnosu na obim realizacije (prodaje).Analiza navedenih faktora treba da pruži odgovore na sledeća pitanja: 1. d) pozajmljenim sredstvima od drugih faktora. koliko je finansijsko stanje dužnika i da li se takvo finansijsko stanje smatra stabilnim ili nestabilnim stanjem. 2. Koji će faktor analize kreditne sposobnosti biti dominantan zavisi od karakteristika preduzeća tražioca kredita. Neto imovina vlasnika kapitala predstavlja limitirajući faktor gornje granice kredita. a to su najčešće: a) konsalting firme. b) statističke ustanove i c) revizorske ustanove. Takođe. Finansijski kapacitet budućeg dužnika predstavlja njegovu sposobnost da ostvari dobit (profit) dovoljnu za povratak kredita. 2. eksterni. 3. 4. d) dužnikova redovnost izmirenja obaveza. koliko će se procenata smanjiti vrijednost dužnikove aktive u slučaju likvidacije (bankrotstva) dužnika. analiza kreditne sposobnosti budućeg dužnika treba da degfiniše način obezbjeđivanja povrata kredita.

2.U razvijenim zemljama tržišnog načina privređivanja stručno lice banke (obično je to referent) je u obavezi da obavi intervju sa menadžmentom budućeg korisnika kredita. 11 . šta je razlog traženja kredita (zaduživanja). šta je razlog zbog kojeg traženi kredit odgovara poslovnoj politici banke. Intervju se najčešće sastoji iz sledećih pitanja: 1.

9. 4. Visina ukupnih odobrenih kredita nekoj zemlji (koja je rangirana u najvišu grupu) može biti do 15% njenog kapitala. Analiza rizika zemlje podrazumjeva ocjenu dvije vrste neizvjesnosti: a) ekonomsku neizvjesnost rizika.3. kako se kretao kontinuitet rasta preduzeća. međunarodno davanje kredita uključuje rizik zemlje („country risk“) koji je vezan sa ekonomskim. transakcijama sa derivatima i akcijama i u 12 .2.2. Politička neizvjesnost rizika odnosi se na spremnost zemlje dužnika da se odreknu ostvarenog i raspoloživog deviznog priliva i da ispuni dospjele obaveze po kreditu. Ekonomska neizvjesnost rizika se svodi na procjenu: da li će zemlja dužnik (u periodu otplate) ostvariti dovoljan nivo deviznog priliva za servisiranje uzetih deviznih kredita. 7. kakvi su planovi razvoja preduzeća. rizik garancije(predstavlja vjerovatnoću da banka emitent obično izvršava činidbene garancije.3. zbog ekonomske ili političke situacije u dotičnoj zemlji). kakav je karakter proizvoda i usluga (proizvodni program) preduzeća. socijalnim i političkim okruženjem zemlje korisnika kredita. 2. „Country risk“ se ispoljava u sledećim oblicima: 1. 6. kakvi su izvori snabdjevanja preduzeća sa sirovinama i repromaterijalom (njihova pouzdanost) kakav je konkurentski položaj zajmotražioca u grani i djelatnosti. 2. Rizik zemlje i rizik transfera Za razliku od kreditnog rizika koji je posljedica karakteristika korisnika kredita. 8. 3. Tržišni rizik Tržišni rizik predstavlja rizik od negativnih odstupanja vrijednosti otvorene trgovačke pozicije na osnovu dnevnih cjena zatvaranja (market-to-market value) u portfoliu banke koji je predmet trgovanja tokom perioda neophodnog da transakcija bude likvidirana (zatvorena). b) političku neizvjesnost rizika.2. 2. dok se zemlji u najnižoj grupi može odobriti do 1% od njenog kapitala. odnsno garantovanu obavezu umjesto glavnog dužnika. 5. rizik neplaćanja (predstavlja mogućnost da dužnik nije u stanju da ostvari dovoljan neto devizni priliv). Sa ovim rizikom se uglavnom suočavaju banke koje se bave poslovima investicionog bankarstva kod dužničkih hartija od vrijednosti sa fiksnom ili prome nljivom kamatnom stopom. kakva je kompetentnost menadžmenta preduzeća. deviznih kurseva i cjene akcija. Tržišni rizik se prevashodno odnosi na promjene kamatnih stopa. rizik transfera (podrazumjeva okolnosti u kojima dužnik nije u mogućnosti da dođe do određene valute za otplatu duga). Dobijene informacije na osnovu obavljenog intervjua je neophodno analizirati u kreditnom odjeljenju banke i na osnovu istih donijeti odluke o kreditnoj sposobnosti ili nesposobnosti tražioca kredita. šta je dokaz o sigurnosti kreditnog posla.

Bazelski komitet za bankarski nadzor je definisao tržišni rizik kao rizik gubitka na bilansnim i vanbilansnim pozicijama usljed kretanja tržišnih cjena. 13 .valutnim transakcijama.

Ovaj koeficijent odražava u suštini spremnost banke da prihvati rizik u pogledu predviđanja budućih kretanja kamatnih 14 . obveznice i akcije. Velika odstupanja kod instrumenata kojima se trguje se utoliko više ispoljavaju što je period njihovog likvidiranja duži. ispunjavaju na dnevnoj osnovi. Vezano za zahtev o utvrđivanju vrijednosti VAR na dnevnoj osnovi. S druge strane. Rizik kamatne stope Rizik smanjenja profita usled promena u visini kamatnih stopa predstavlja kamatni rizik za banku. Na osnovu izračunatog tržišnog rizika za ova tri finansijska instrumenta. Stoga porast tržišnih kamatnih stopa brže u tiče na prilagođavanje kamata koje banke moraju da plate na izvore sredstava nego na kamatne stope na kredite. Izloženost banke ovoj vrsti rizika proističe iz toga što većina njihovih bilansnih stavki generiše prihode i troškove koji se usklađuju sa kamatnim stopama. Osnovu za ocjenu izloženosti tržišnom riziku predstavlja ispoljena nestabilnost tržišnih parametara.Morgan. a polazeći od jednostavne činjenice da svi rizici ne nastupaju istovremeno. Bazičnu mjeru kamatnog rizika predstavlja koeficijent između stavki aktive osjetljivih na promjenu kamatne stope i stavki pasive osjetljivih na promjenu kamatne stope. neophodno je da varijacije tržišnog portfolia u knjigama trgovanja budu održavane u okvirima planiranih graničnih vrijednosti (limita). pretpostavljeno je da banka ima tri oblika finansijskih instrumenata za koje se izračunava visina tržišnog rizika i to na dnevnoj bazi (dealy earnings at risk .4. Na primer. banka koja je odobrila kredit komitentu po varijabilnoj kamatnoj stopi (vezanoj za tržišnu kamatnu stopu) izložena je riziku da ostvari pad prihoda ukoliko nastupi pad tržišnih kamatnih stopa. devizni kursevi i berzanski indeksi. I obrnuto. komitent će imati veće troškove (a banka veći prihod) ukoliko dođe do skoka kamatnih stopa na tržištu.2. kao i kod svakog portfolia hartija od vrijednosti. Bazelski komitet za bankarski nadzor preporučuje da banke izložene tržišnom riziku objelodanjuju set informacija o riziku. kao što su kamatne stope. Tržišni rizik se obično kvantifikuje korištenjem metodlogije VAR. u pozitivnom ili negativnom pravcu. pri čemu banke često odobravaju kredite sa dužim rokovima u odnosu na rokove izvora sredstava. Bazelski komitet je predvidio obavezu banaka da zahteve u pogledu visine kapitala. U ovom kontekstu treba istaći da je klasičan način upravljanja tržišnim rizikom u investicionom portfoliu diversifikacija portfolia. model koji je dizajnirala banka J. P. izračunava se i ukupan rizik za ceo poslovni portfolio koji podleže tržišnom riziku. kamatni rizik dijelom proističe iz nepotpune sinhronizacije promjena kamatnih stopa na strani aktive i pasive banaka. 2.Tržišni rizik je ograničen na period neophodan da se otvorena pozicija zatvori. Promene kamatnih stopa u aktivi i pasivi utiču na visinu kamatne marže (margine). U RiskMetrics.DEAR koncept): devize. koji proističu iz njihove izloženosti tržišnom riziku. vezan za svaki portfolio. Da bi se kontrolisala izloženost banke tržišnom riziku.

a banka ima navedeni koeficijent veći od jedinice. tako da koeficijent osjetljivosti na kamatnu stopu teži jedinici (što nije lako postići u pojedinim slučajevima). U cilju minimiziranja izloženosti kamatnom riziku. njeni prihodi će se smanjiti. neke banke su pribjegle bilansnom prestrukturiranju stavki aktive i pasive osjetljivih na kamatne stope. naročito u periodima velikih oscilacija tržišnih kamatnih stopa. 15 . a zbog tešk oća u predviđanju budućeg kretanja kamatnih stopa. Ukoliko dođe do pada kamatnih stopa. a u slučaju skoka kamatnih stopa oni će porasti.stopa na tržištu.

dok pad kamatnih stopa povećava tržišnu vrijednost bankarskih aktiva i obaveza. imajući u vidu da te veličine mogu da budu revalorizovane u narednom periodu usled promena kamatnih stopa. Ako je ročnost aktive duža od ročnosti obaveza banke.Rizik promjene kamatnih stopa ima u suštini dva oblika: 1) rizik osnove koja služi za utvrđivanje visine kamatnih stopa. U okviru svakog segmenta ročnosti izračunava se iznos aktive i obaveza banke i visina neravnoteže sa pozitivnim i negativnim znakom. od 3 meseca do 6 meseci. imajući u vidu promjene kamatnih stopa na finansijskom tržištu. Duracioni model (model trajnosti) mjeri ponderisano prosječno vrijeme ročnosti aktive i obaveza putem korišćenja relativnih sadašnjih vrijednosti novčanih tokova kao pondera. Pošto se vrijednosti aktiva i obaveza banaka uravnotežava preko ekonomske vrijednosti kapitala banke. pod uticajem promjene osnove. Istovremeno postoji i princip da dužina roka dospjeća aktive i obaveza utiče na promenu tržišne aktive i obaveza banaka. Sva aktiva i pasiva strukturira se u segmente po kriterijumu ročnosti revizije kamatne stope. U današnjim uslovima banke primjenjuju tri modela procjene kamatnog rizika: 1) model ponovnog utvrđivanja vrijednosti ili revalorizacioni model (repricing). tj. i na toj osnovi banka za svaki ročni segment izračunava efekat promena kamatnih stopa na kamatnu maržu. gep analiza se dugo koristi kod zaštite od izloženosti kamatnom riziku. što se može primjen iti i na kredite ukoliko postoji sekundarno tržište kredita. već po tržišnim cijenama. tržišna vrijednost aktive pada više nego tržišna vrijednost obaveza. dolazi do promjene kamatne stope). Kao tehnika upravljanja aktivom i pasivom banke. i 3) model trajanja ili duracioni model (duration model). Ovaj model naglašava tajming novčanih r okova kredita i depozita. Radi se samo o kamatnim stopama na aktivu i pasivu koje bi po ugovorima trebalo da budu revidirane u sukcesivnim periodima. negativan efekat na promjenu tržišne vrijednosti aktiva i obaveza mora da bude kompenziran smanjenjem vrijednosti akcijskog kapitala banke. s tim da se ona često koristi u kombinaciji sa drugim 16 . Model ročnosti je bolji model za sagledavanje efekata promjene kamatnih stopa na bilansnu poziciju banke. sredstava i obaveza banke. Ovde se aktiva i pasiva banke (tj obveznice) ne valorizuju po knjigovodstvenim (istorijskim) cijenama. od 6 meseci do 12 meseci itd. U ovaj model je ugrađen princip da porast kamatnih stopa smanjuje tržišnu vrijednost aktive i obaveza banke. i 2) rizik vremenskog neslaganja rokova u kojima dolazi do promjena kamatne stope (što je rezultat različitih rokova za koje su ugovorene određene kamatne stope ili rokova u kojima. 2) model ročnosti (maturity model). pri porastu kamatnih stopa. na primer kamatne stope od 1 dana. od 1 dana do 3 meseca. Revalorizacioni model polazi od ročne neravnoteže pozicija na strani aktive i pasive. kada su osnove kojima se utvrđuju kamatne stope na plasmane i obaveze različite. Ovaj model se zasniva na promjeni tržišnih vrijednosti aktiva i obaveza banke (naročito obveznica) koje nastaju usljed promjene kamatnih stopa.

za unaprijed definisani interval ročnosti stavki aktive i pasive. Gep. Ukoliko banka ima koeficijent gepa veći od 1. Korišćenje reči gep u ovom kontekstu implicira razliku između aktive osetljive na kamatnu stopu i pasive osetljive na kamatnu stopu. porast kamatnih stopa će prouzrokovati veći rast 17 .tehnikama. koji se sagledava preko koeficijenta gepa (aktiva osetljiva na kamatnu stopu podjeljena sa pasivom osjetljivom na kamatnu stopu). može imati pozitivnu vrijednost kada je aktiva osetljiva na kamatnu stopu veća od pasive osjetljive na kamatnu stopu i negativnu vrijednost. Samo u idealnom slučaju koeficijent gepa ima vrijednost 1. kada su osjetljivost aktive i osjetljivost pasive usklađeni. kada je pasiva osjetljiva na kamatnu stopu veća od aktive osjetljive na kamatnu stopu.

Što se tiče veličine gepa trajanja za koji se opredjeljuje banka prilikom upravljanja aktivom i pasivom. Do primene analize trajanja u upravljanju rizicima prvi put je došlo kod obveznica sa kuponima (koji se isplaćuju na kraju godine).prinosa na aktivu banke u odnosu na troškove mobilizacije sredstava. Analiza trajanja dozvoljava mogućnost da kod date stavke aktive ili pasive postoje razlike između njenog prosječnog vjeka (duration) i njenog roka dospjeća. Prednosti gep analize su: jednostavnost primene. Metod simulacione analize se koristi u sklopu upravljanja aktivom i pasivom (ALM) za ustanovljavanje mogućih efekata na rizik i prinos banke. ona je u direktnoj proporciji sa stepenom pouzdanosti prognoza koje ima banka o budućem kretanju kamatnih stopa. zaračunavaju (repricing) kod stavki aktive prije nego kod stavki pasive. Najveće ograničenje gep analize je to što je statička mjera. prihvatljiv je indikator (naročito kod banaka sa jednostavnijim bilansom stanja) i uklapa se u zahtjeve regulatornih organa. U dogogodišnjoj praksi poslovanja banaka u zemljama sa razvijenim finansijskim tržištima. Pri tome. očekivani prinos se definiše kao verovatnoća ponderisanog proseka profitabilnosti koja je karakteristična za različite scenarije. analiza trajanja (duration analysis) potencira njihovu tržišnu vrijednost. odnosno ignoriše vremensku neusklađenost aktive i pasive. ustalilo se pravilo da se negativan gep veći od 10% u odnosu na aktivu smatra početnom visokom vrijednošću koja ukazuje da ovu poziciju treba detaljnije ispitati. kod pada kamatnih stopa. kao i svih tokova gotovine po neto sadašnjoj vrijednosti). smatra se da ju je najbolje kombinovati sa analizom trajanja i simulacionom analizom. jer se više kamatne stope. 18 . Da bi se koristile prednosti gep analize u upravljanju kamatnim rizikom. vezana je za računovodstvene sisteme. kao više cijene. Sintetizovano iskazivanje izloženosti banke kamatnom riziku u izrazu gepa trajanja (GT) dobija se preko relacije: trajanje vrijednosti pasive GT = trajanje aktive . jer je kod tih hartija od vrijednosti vrijeme trajanja kraće od perioda na kraju koga se naplaćuje poslednji kupon i vrši iskup obveznice.(trajanje pasive x _________________________) trajanje vrijednosti aktive Dobijena vrijednost gepa trajanja za dati deo bilansa banke će biti jednaka nuli samo ako je trajanje označenih stavki aktive i pasive usklađeno. pri odabranim različitim scenarijima kod kojih variraju nivoi kamatnih stopa. mjereno sa kamatnim prihodom ili sa neto sadašnjom vrijednošću bilansa stanja (za odabrane scenarije se vrši preračunavanje svih kamatnih prihoda i troškova. Za razliku od gep analize koja potencira knjigovodstvene vrijednosti stavki aktive i pasive iz bilansa banaka. i obrnuto.

izloženost banke kamatnom riziku determinisana je strategijom koju banka koristi u pogledu prihvatanja ili neprihvatanja ulaženja u rizične poslovne aktivnosti. U svakom slučaju. sa preciznijim obuhvatom vremenske dinamike tokova gotovine.Simulaciona analiza je dinamički koncept čiji se rezultati mogu lakše interpretirati. osnovna strategija zaštite banaka od kamatnog rizika sastoji se u reviziji kamatne stope u unaprijed utvrđenim vremenskim intervalima koji obično iznose 3 ili 6 mjeseci 19 . U operativnom smislu. mada model može da zastari usled promjene u samom poslovanju banke ili u njenom okruženju i traži visoko kvalfikovano osoblje za oblast programiranja.

otežana zbog neizvesnosti u pogledu kretanja na tržištu. Imovina koja je klasifikovana kao „likvidna“ upoređuje se ili sa ukupnom imovinom ili sa određenim obavezama koje dospevaju u određenom trenutku u budućnosti. Dinamički metod procjenjivanja likvidnosti bazira se na utvrđivanju neusaglašenosti novčanih tokova priliva i odliva depozita i kredita u budućem vremenskom periodu (praktično vrši se projekcija novčanih tokova i shodno tome se utvrđuju potrebe za likvidnim sredstvima) i u tom cilju se sva sredstva klasifikuju prema svojoj starosnoj 20 . 2. ali se u velikoj meri zasniva na posjedovanju likvidnih sredstava od strane banke. Na tu baznu kamatnu stopu banka dodaje kamatnu maržu marginu (margin) koja je različita za različite klase dužnika. njenog toka gotovine i njene sposobnosti da pozajmi sredstva na tržištu. Likvidnost ima mnogo aspekata.(rollover period). Likvidnost je bitna za kompenzovanja očekivanih i neočekivanih promena u poslovanju i omogućavanja sredstava za razvoj banke.5. Banka ima adekvatnu likvidnost ako može da pribavi dovoljno sredstava. ali je u praksi tačna diferencijacija sredstava. imovina banke se razvrstava u određene kategorije. je promjenljiva veličina i likvidnost zavisi od tržišnih uslova i tržišnog prihvatanja rizika. pri čemu su statički pokazatelji adekvatni za uslove u kojima rizik likvidnosti zavisi isključivo od sposobnosti banke da.2. odmah i po prihvatljivim troškovima. Izloženost banke riziku likvidnosti može se izraziti statičkim i dinamičkim pokazateljima. u zavisnosti od kreditnog rizika. tako i kreditnog rizika. Prednost ovog metoda je njegova praktičnost i jednostavnost. Adekvatna visina likvidnih sredstava.manjkom likvidnih sredstava ili nemogućnošću da na tržištu mobiliše likvidna sredstva. kako kamatne stope. bilo povećanjem izvora ili pretvaranjem manje likvidnih sredstava u sredstva sa većom likvidnošću. slučajevi ekstremne nelikvidnosti banke su uobičajeno rezultat preuzimanja drugih rizika. Pri tome. transformiše svoju imovinu u novčana sredstva. banka se suočava sa dva problema . Pri tome banke mogu kao reper da koriste neku referentnu kamatnu stopu koja se formira na finansijskom tržištu (LIBOR). minimizirajući troškove. Rizik likvidnosti Rizik likvidnosti ili likvidnosni rizik predstavlja rizik da banka ne posjeduje dovoljno likvidnih sredstava za izmirivanje dospjelih obaveza ili da dođe do neočekivanih odliva likvidnih sredstava. U cilju procjene nivoa likvidnosti. koju banka mora da posjeduje. koji proizlazi iz bilansnog i vanbilansnog poslovanja banke. Za banku je naročito značajno da povremeno vrši reviziju kamatnih stopa na kredite sa dužim rokovima kako bi se što više suzio debalans između kamatne stope na plasmane i kamatne stope na izvore sredstava. prema stepenu likvidnosti. Kod likvidnosnog rizika (mada se može upotrebiti i pojam rizika nelikvidnosti).

uglavnom pozitivno utiče na rentabilnost poslovanja banke. Uspešno poslovanje banke pretpostavlja upravljanje depozitima sa različitim rokovima dospjeća i njihovo plasiranje sa različitim rokovima dospjeća. Neusklađenost navedenih rokova. 21 . da su usklađeni. u smislu dužih rokova pod kojima se sredstva plasiraju u odnosu na one pod kojima su pribavljena. tj. pri čemu banka mora voditi računa da se rokovi dospjeća prikupljenih i plasiranih sredstava slažu. kao i mogućnošću procjenjiva nja stepena naplativosti potraživanja u rokovima dospjeća.strukturi. Primjena ovog metoda je ograničena raspoloživošću određenih podataka vezanih za starosnu strukturu sredstava i obaveza. ali istovremeno povećava i rizik likvidnosti.

održavanju adekvatnog pula visoko kvalitetnih lako utrživih stavki aktive i diversifikaciji u pogledu likvidnosti. pošto one zbog visokog rejtniga i povjerenja koje klijenti imaju u njihovo poslovanje mogu relativno lako da popune kratkoročni gep u likvidnosti pozajmljujući sredstva na tržištu novca (kupoprodaja preko noći i sl. tj. Okvire za mjerenje i upravljanje likvidnošću („A Framework for Measuring and Managing Liquidity). Banka može da obezbedi dodatna likvidna sredstva prodajom postojećih stavki aktive (upravljanje aktivom) ili pozajmljivanjem novca na tržištu (upravljanje pasivom). Pri tome se razlikuje pozicija velikih i malih banaka. Međutim.). Operativni rizici direktno utiču na finansijski gubitak i to: 22 .Razvoj metoda upravljanja likvidnošću banaka doveo je do promjena metoda procjene izloženosti riziku likvidnosti. manje banke se u upravljaju likvidnošću više oslanaju na upravljanje pasivom i prodaju likvidnih delova aktive kako bi podmirile tekuće potrebe za likvidnošću. godine. strateškom planiranju. Ukoliko se očekuje odliv likvidnih sredstava. usled pada nivoa depozita ili povećanja obima datih kredita. moraju se izvšiti odgovarajuće kompenzacione promene u bilansu kako bi on ostao u ravnoteži. prekomjereno oslanjanje banke na upravljanje pasivom može da prouzrokuje tendenciju smanjivanja hartija od vrijednosti koje posjeduje banka (i koje se mogu lako prodati u slučaju potrebe). kao i mogućnost da banka pribavi neophodna sredstva na tržištu aktivnim upravljanjem svojim sredstvima i obavezama. Operativni rizik Operativni rizici predstavljaju produkt neadekvatnog rada menadžmenta u banci i interne kontrole.Cilj upravljanja likvidnosnim rizikom treba da bude izbjegavanje situacije da banka ima negativnu neto likvidnu aktivu i iz tog razloga proističe upravljanje aktivom i pasivom (asset-liability management . pošto se ne mogu kao velike banke osloniti na to da mogu u slučaju potebe lako i pod povoljnim uslovima pozajmiti sredstva na tržištu. izdao priručnik za procenu upravljanja likvidnošću. Za velike banke je karakteristično upravljanje likvidnošću kroz upravljanje pasivom.6. Koncept ALM se bazira na: prognoziranju toka gotovine. Bazelski komitet za bankarski nadzor je 1990. koji je dopunjen 2000. koji se ogleda u prelazu sa kvantitativnih na kvalitativne pokazatelje.ALM). S druge strane. 2. Ovi metodi sadrže kvalitativnu procjenu politika upravljanja likvidnošću rukovodstva banke. a koji sadrži principe upravljanja likvidnošću banke i o ulozi nadzornih institucija u praćenju politike likvidnosti koju sprovodi rukovodstvo banke.2.

). ljudski faktori.bilo greškom. informacione tehnologije. procesne radnje. Primjeri iz prakse pokazuju. Ukoliko su procesualne radnje uzročnik rizika. da na operativni rizik mogu uticati: 1. tada je isti produkt pogrešno definisanog modela i pogrešne primjene poslovne politike banke. Ukoliko je tehnički faktor uzročnik rizika. 2. Osoblje koje prekoračuje svoja ovlaštenja ili obavlja bankarske poslove netačno i visokorizično kompromituju interese banke svojim operativnim rizicima. 4. tada je najčešće: a) 23 . riječ je o greškama koje su posljedica: a) neiskustva menadžmenta banke. b) nediscipline u primjeni bankarskih procedura. tehnički faktori. c) nepoštovanja etičkog kodeksa u bankarstvu (sklonosti prevarama i sl. 3. prevarom ili propuštanjem prilike da se pravovremeno reaguje na određenu poslovnu aktivnost. Ukoliko je uzročnik rizika ljudski faktor.

jer je neophodno prethodno klasifikovati događaje i objediniti podatke u vezi rizika. Rizik reputacije kredita proističe iz poslovnih slabosti banke. propisa kao i drugih aktivnosti koje su u indirektnoj vezi sa zakonskim propisima. tada su prisutne manjkavosti u informacionom sistemu banke (neodređeni računarski programi i sl. svaki od pobrojanih operativnih rizika treba procjenjivati da bi se izbjegao direktan ili indirektan gubitak koji proističe iz neadekvatnih ili pogrešnih internih procesa. c) neadekvatna kontrola procesa u banci i sl. da su često zakoni neodgovarajući za rješavanje pravnih pitanja koja se odnose na bankarsko poslovnje. Ostali operativni rizici potiču od velikih propusta informativno-tehnološkog sistema ili događaja kao što su: veliki požari ili druge katastrofe koje mogu izazvati velike gubitke u poslovanju banke.7. Mjerenje operativnog rizika u banci podrazumjeva ocjenu vjerovatnoće: da li će se desiti nepoželjna situacija u banci i trošak koji prati rizik. korisnicima kredita i drugih bankarskih usluga. Zakonski rizik i rizik reputacije Banke su u svom poslovanju izložene različitim oblicima zakonskih rizika. Zbog toga je neophodno da banka ima visoku reputaciju (ugled i imidž) i da je 24 . štedišama. da ne bi došlo do većih gubitaka u poslovanju banke. iz razloga što njeno poslovanje zahtjeva održavanje tajnosti informacija o: deponentima. b) neadekvatna obrada informacija u banci. radi efikasnijeg poslovanja banke.2. Praktična iskustva pokazuju. nepoštovanja zakona. Praktična iskustva pokazuju. Bez obzira na teškoće. da mjerenje (pocjenjivanje) operativnog rizika u banci nije ni malo jednostavno. Ukoliko je informacija tehnologija uzročnik rizika.). Zbog toga su promjene u zakonu koje se odnose na banke i nužne i neophodne.neadekvatno izvještavanje i odlučivanje u banci. Sudski proces u koji je uključen određeni broj banaka može imati šire negativne posljedice na njihovo poslovanje i može izazvati veće troškove za banke nego što su očekivani pozitivni efekti od sudskih procesa. Rizik reputacije je posebno štetan za banku. 2. Treba ocijeniti i pratiti vjerovatnoću operativnog rizika i predvidjeti troškove. ili po osnovu eksternih događaja. Banke su naročito osjetljive na zakonski rizik u vremenu kada započinju svoje nove bankarske transakcije i kada zakonom nisu utvrđena prava klijenata da se mogu uključiti u bankarske transakcije.

s tim da je ova vrsta rizika došla do punog izražaja uvođenjem fluktuirajućih (plivajućih) deviznih kurseva početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka. 2.održava na visokom nivou. radi povjerenja klijenata i radi suprostavljanja tržišnoj bankarskoj konkurenciji. za međunarodne i multinacionalne banke. Rizik deviznog kursa nastaje kada dođe do promjene deviznih kurseva kada se u aktivi i pasivi banke nalaze viševalutne kompozicije.8. tj. Ovaj rizik je posebno značajan za banke koje posluju na globalnom planu sa više valuta.2. Valutni rizik Devizni ili valutni rizik predstavlja rizik da banka ostvari gubitke u svom poslovanju usljed promjena u deviznim kursevima. Izloženost banke ovoj vrsti rizika pretpostavlja postojanje neto kratke ili duge otvorene 25 .

korištenih prilikom određivanja cijena i kurseva ostvarenih u trenutku naplate. u kojoj se izražava cijena i valute u kojoj se izražavaju troškovi. Faktori nastanka rizika deviznog kursa mogu biti vremenska izloženost. a dugu deviznu poziciju kada je njena devizna aktiva veća od devizne pasive. kada se vrši konverzija iz valute prodaje u valutu troškova. kao dijela politike upravljanja aktivom i pasivom. tj. Banka ima kratku poziciju kada su njene devizne obaveze veće u odnosu na deviznu aktivu. Banke sredstva alociraju na domaće državne obveznice i kredite sa visokim kamatama i ako je stopa devalvacije (depresijacije) nacionalne valute ispod stope inflacije. izložene su deviznom riziku u vrlo kratkom vremenskom roku i ograničenom obimu. u kom slučaju su mogući povoljniji konkurentski troškovi. Ekonomska izloženost riziku deviznog kursa proizlazi iz izloženosti riziku koji rezultira iz realne promjene kursa valuta u odnosu na valute konkurencije. Promjena kursa može da dovede do smanjenja planiranog prihoda u domaćoj valuti. Vremenska. odnosno transakciona izloženost najčešće ima sledeće karakteristike: 1) nepodudarnost između valuta. i 2) dobici i gubici su izazvani razlikama između planiranih kurseva. banke koje imaju korespondentske veze za stranim bankama ili banke koje podupiru devizne transakcije svojih klijenata. profit. U periodu između dva bilansiranja. Banke koje se zbog svoje veličine i poslovne orijentacije (male banke i banke koje posluju u zemljama sa nestabilnim valutama) opredeljuju da u deviznom poslovanju samo opslužuju svoje klijente. prodaja i sl. može da dođe do promjena u kursevima. prevedeni i bilansirani u domaćoj valuti. U zemljama sa finansijskim tržištima u razvoju (višim kamatnim stopama i inflacijom) mnoge banke se opredjeljuju da slijede strategiju kratke devizne pozicije. ili dobitka evidentiranog u bilansima. da prodaju ili kupuju devize u ime klijenata. a time i do gubitka. Međutim. odobravanjem kredita i uzimanjem kredita u stranim valutama. ulaze u otvorene pozicije ili imaju nesklad u deviznim pozicijama po 26 . bilansna izloženost i ekonomska izloženost riziku deviznog kursa. Bilansna izloženost riziku deviznog kursa proizlazi iz promene kurseva i njihovog uticaja na aktivu i pasivu u bilansu stanja i bilansu uspeha banke kada postoji neusaglašenost devizne aktive i devizne pasive. obaveze ili kapital banke izraženi u stranoj valuti. u različitim vremenskim periodima. nemaju potrebu da posebno vode računa o ovom riziku.pozicije u datoj valuti. pod uslovom da su potraživanja. Vremenska izloženost riziku deviznog kursa proizlazi iz razlike između nastanka obaveze i njenog plaćanja odnosno zaključivanja ugovora i njegovog izvršenja. pošto se ove pozicije zatvaraju u roku od nekoliko minuta. gubitak po osnovu devizne pozicije usled devalvacije je nadoknadiv.

Znači. Za razliku od kamatnih svopova valutni svopovi uključuju konverziju glavnice i po toj osnovi predstavaljuju konverziju obaveza u različitim valutama. str.ročnosti. (John Holliwel. Valutni svop Klasični valutni svopovi predstavljaju kombinaciju spot deviznih transakcija (spot prodaja valute “A” prema kupovini valute “B”) i terminskih deviznih transakcija (prodaja valute “B” prema kupovini valute “A”) sa istim partnerom. London. Financial Times. 1998. “The Financial Risk Manual”. 27 . u direktnom valutnom svopu (straight currency swap) partneri na bazi sporazuma prodaju različite valute jedan drugom sa pravom ponovnog reotkupa te valute u istom iznosu po istom kursu na određeni budući dan. 258).

Jedna je korišćenje hedžing transakcija kojima se pokriva valutni rizik. opcija i kamatnih 28 . aktivne na međunarodnim deviznim tržištima. svopovi i opcije). i „strukturna“ devizna pozicija koja je dugoročnijeg karaktera i rezultat je delovanja menadžmenta banke. po finansijskim instrumentima (glavnica i kamata. uzimajući u obzir kako bilansne. usaglašavanje pozicija devizne aktive i pasive itd. kao i banke koje posluju na razvijenim deviznim tržištima. imaju velike otvorene pozicije koje se praktično mijenjaju iz minuta u minut. što zahteva i odgovarajuću informatičku podršku. derivati). tako i vanbilasne stavke. koristeći i valutne svopove. Tehnološke inovacije su one koje omogućavaju brz transfer sredstava i automatizovano zaduživanje i odobravanje računa (čime se ublažava ili u potpunosti eliminiše vremenska komponenta u međusobnim plaćanjima) i finansijske inovacije u cilju zaštite od izloženosti riziku deviznog kursa kao što su „pokrivanje“ (kreiranje toka date valute u suprotnom smeru od toka koji proizvodi izloženost riziku deviznog kursa u datom periodu. izvršavajući veliki broj spot i terminskih deviznih transakcija. Za ublažavanje posljedica rizika deviznog kursa mogu se koristiti klasični oblici zaštite ili oni inovativnog karaktera. obično koriste hedžing kao deo strategije zaštite od deviznog rizika. Inače.Velike internacionalne banke koje posluju na globalnom planu. Ove banke. kroz kreiranje dve finansijske transakcije sa divergentnim rezultatom u slučaju promene deviznog kursa (vidi navedena objašnjenja kamatnih i valutnih svopova. operativno upravljanje valutnim rizikom na nivou banke može se sprovoditi na nekoliko načina. koja označava deviznu poziciju nastalu na osnovu tekućeg deviznog priliva i odliva. te stoga moraju veliku pažnju da poklone upravljanju deviznim rizikom. Najjednostavniji je metod izračunavanja neto efektivne devizne otvorene pozicije (priliva i odliva) po svakoj valuti (ili ključnim valutama). fjučers ugovori. Klasični oblici zaštite su promptne ili spot transakcije i terminske ili forvard transakcije kupovine i prodaje određenog iznosa strane valute. Pri tome postoji „diling“ (dealing) pozicija. a druga se sastoji u namernom formiranju kontrolisanog nivoa devizne izloženosti sa namerom da se ostvari špekulativna dobit iz očekivane promene deviznih kurseva. što se koristi kod izvozno-uvoznih transakcija i uzimanja finansijskih kredita u inostranstvu) i „hedžing“ putem finansijskih derivata (terminski ugovori. U praksi banka bira između dve osnovne strategije. Jedan je da se odredi visina valutnog rizika koji banka prihvata u skladu sa svojom poslovnom politikom.

tako da se od dužnika sa većim kreditnim rizikom traži i viša kamatna stopa. uslovna glavnica ).forvarda).Kamatni svop je aranžman između dva učesnika kojim se oni obavezuju da u toku trajanja ugovora plaćaju jedan drugome određeni iznos. Interest rate swap ) . U kamatnom svopu nema zamene glavnice. Različito vrednovanje dužnika ogleda se u visini kamatne stope koja se od njih traži. kako bi se obezbedila jednakost obaveza ugovornih strana. koji odgovara dogovorenim kamatnim stopama. odnosno kamatna stopa koja se traži od prvoklasnih dužnika uvećana za određeni 29 . ali se kamatne stope koje se ugovaraju računaju prema pretpostavljenoj glavnici istog iznosa (tzv. Kamatni svopovi u različitim valutama Kamatni svop ( engl.

Pretpostavimo da na finansijskom tržištu postoje dva učesnika. koje predstavljaju filtrirani prosek međubankarskih stopa. Libor se koristi kao referentna stopa za finansijske instrumente kao što su: • • • • Kamate na valute.kamatna stopa po kojoj se odobravaju kredite prvoklasnim dužnicima. koji imaju različit kreditni rizik i mogućnost da se zadužuju po fiksnoj ili promenljivoj kamatnoj stopi Učesnik Fiksna kamatna stopa Promenljiva kamatna stopa A B 9% 11% LIBOR* LIBOR + 0. LIBOR je značajan za sledeće valute: • • • • • • Dolar Funta sterlinga Švajcarski franak Japanski jen Kanadski dolar Danska kruna 30 . Tokom dana stvarna kamatna stopa će varirati.5% * LIBOR (London InterBank Offer Rate) . posebno na dolar Forvard ugovori Svop kamatnih stopa Fjučersi Svaki dan u 11 sati prije podne po londonskom vremenu objavljuju se LIBOR stope.

] Učesnik A može se na tržištu zadužiti po fiksnoj kamatnoj stopi od 9% ili po promenljivoj kamatnoj stopi LIBOR (koja se dnevno utvrđuje). jer u stvari pribavlja sredstva po promjenjljivoj kamatnoj stopi od LIBOR-1% umesto po stopi LIBOR.5% umesto da se zadužuje po fiksnoj kamatnoj stopi od 11%. Obračunavaju se po principu godine od 360 dana. Klijentima posuđuju novac po mnogo većoj stopi.1%) Učesnik B: (LIBOR+0.10% = (LIBOR .(LIBOR) = 10. tako raste i opšti nivo kamatnih stopa u eurozoni. Euribor stope su kratkoročne trenutne kamatne stope. On ima niži kreditni rizik i stoga će uvijek imati niže troškove zaduživanja u odnosu na drugog učesnika. Kao rezultat obavljenog svopa. 31 . učesnik A poboljšava uslove svog zaduženja. Predstavlja filtrirani prosjek međubankarskih kamatnih stopa. milion novčanih jedinica). neto troškovi zaduženja za svakog od učesnika iznosiće: Učesnik A: (LIBOR) + 9% . a učesnik B pribavlja sredstva po fiksnoj kamatnoj stopi od 10. recimo. Za evro ne postoji LIBOR [Koristi se kao referentna stopa za finansijske instrumente kao što su • • • • kamata na evro forvard ugovori svop kamatnih stopa fjučersi Euribor određuje Evropska bankarska federacija oko 11:00 prijepodne po centralnoevropskom vremenu.Za evro postoje Euribor stope. a učesnik B po promjenljivoj kamatnoj stopi od LIBOR+0. učesnik A prihvata da plaća učesniku B iznos obračunat po kamatnoj stopi LIBOR. Po osnovu ugovora o svopu. Učesnik B može se zadužiti po fiksnoj kamatnoj stopi od 11% ili po promjenjljivoj kamatnoj stopi od LIBOR + 0. a učesnik B prihvata da plaća učesniku A iznos obračunat po fiksnoj kamatnoj stopi od 10% (oba na uslovnu glavnicu od. Kako raste Euribor. pretpostavljeni učesnici mogu smanjiti svoje troškove zaduženja ako zaključe kamatni svop.5%.5% Posle zaključenog svop-ugovora.5%) + 10% . Ako je Euribor na godišnjem nivou na primjer 4% to znači da banke jedna drugoj posuđuju novac po toj stopi. koje priprema evropska bankarska federacija.5% Ukoliko se učesnik A zadužio po fiksnoj kamatnoj stopi od 9%.

jeste model rizika vrijednosti (VAR). d) srednjoročne prioritetne ak cije. procjene maksimalnog iznosa gubitaka u vrijednosti aktive banke koja bi mogla da se pojavi na specifičnom nivou rizika (kao što je 1%). Osnovni elementi rizika vrijednosti (VAR) polaze od:1 1. Minimalana stopa kapitala iznosi za banke 4% od njihovog osnovnog kapitala i 8% od ukupno g kapitala u odnosu na rizičnu aktivu. c)obavezna konvertibilna potraživanja. Adekvatnost kapitala banke se može izračunati preko sledećeg koeficijenta: Ukupni zakonski kapital Koeficijent adekvatnosti kapitala po Bazelskom (primarni+sekundarni) sporazumu o međunarodnim standardima =---------------------------------------bankarskog kapitala (CAR) Ukupna rizikom ponderisana aktiva x100 Da bi banka mogla da ostvari adekvatnost kapitala. 32 . Ove stope se posmatraju kao minimalni standardi i primjenjuju se na banke po konsolidovanim osnovama. po osnovu tržišnog rizika. Sekundarni kapital. BAZELSKI PRINCIPI ADKVATNOSTI KAPITALA BANKE Bazelski principi polaze od činjenice da sve banke trebaju da imaju minimum propisanog (obaveznog) kapitala. b) nepodjeljenu dobit. (dodatni kapital) sadrži: a) alokaciju (rezervu) za kreditne gubitke (i na poslovima lizinga). vrijednost stranih valuta ili robnih cijena. koeficijent odnosa primarnog kapitala i rizične aktive treba da je najmanje 4%.3. procjene vremenskog perioda u kojem bi aktiva bila smanjena. b) instrumente kapitala za obligaciona pravna potraživanja. 2. 2. Banke danas koriste sopstvene modele pri ocjeni izloženosti rizicima. treba da ispuni sledeće uslove: 1. f) hartije od vrijednosti akcijskog kapitala. Model rizika vrijednosti predstavlja mogućnost mjerenja cijena i tržišnog rizika portfolia aktive čija vrijednost može da se smanji zbog negativnog kretanja kamatnih stopa. Najpoznatiji model gubitka izazvanog rizicima. ako bi došlo do pogoršanja uslova na tržištu. g)druge instrumente dugoročnog kapitala. iznos sekundarnog kapitala treba da je ograničen na 10% od primarnog kapitala. godine došlo je do promjena utvrđivanja kapitala. Izmjenama Bazelskog sporazuma iz 1996. cijena akcija. koeficijent odnosa ukupnog kapitala (zbir primarnog i sekundarnog kapitala i ukupne aktive ponderisane rizikom) treba da je najmanje 8% 3. Obzirom da je kapital važan segment u okviru bankarskog potencijala. Primarni kapital (osnovni kapital) sadrži: a) obične akcije. Bazelom I su predviđeni izvori primarnog i sekundarnog kapitala. e) druge oblike nematerijalne aktive. d) prepoznatljivu odabranu nematerijalnu aktivu. c) prioritetne akcije bez roka dospjeća. e) kumulativne prioritetne akcije bez roka dospjeća sa neisplaćenim dividendama.

godine. 100%. rizičnog nivoa kreditnog rizika koji proizilazi iz bilansa banke. vanbilansne aktivnosti. 2. Metode polaze od sledećih aktivnosti: 1. nivoa pouzdanosti koji menadžment pridaje procjeni vjerovatnoće gubitaka u bilo kojem vremenskom periodu (95% ili 99% kao nivoa pouzdanosti koji se najčešće pretpostavlja). godine dogovor oko metoda osiguranja adekvatnosti bankarskog kapitala. Okvir pondera obuhvata 5 različitih pondera: 0%. 10%. kao faktor konverzije kod utvrđivanja rizične aktive bilansnih i vanbilansnih stavki banke (vidjeti šemu br. Ako o kapitalu2 su utvrđeni ponderi rizika (vidjeti šemu br. Poslije izmjena Bazelskog sporazuma iz 1988.Ponderi su podjeljeni na bilansne i vanbilansne. koje mogu predstavljati značajnu izloženost banke riziku. Zemlje članice Bazelskog komiteta sačinile su 1988. radi izbjegavanja dvostrukog obračuna. 20%. sve pozicije kod utvrđivanja neophodnog kapitala u banci (po osnovu tržišnog rizika) su isključeni iz obračuna rizične aktive. 50%.1). u skladu sa sveobuhvatnim kategorijama relevantne rizičnosti. Bazelski komitet je u vezi primjene modela rizika vrijednost (VAR) predložio da se veličina zahtjevanog kapitala (koja je utvrđena na osnovu tih modela) pomnoži faktorom 3.3.1) 33 .

1988 god. 2005.Šema 1: BILANSNE STAVKE I KATEGORIJE RIZIKA Kategorija rizika Bilansne stavke Ponder Opis Bez rizika 0% Gotovina.-BIS.. 2 34 . potraživanja od centralnih banaka zemalja OECED-a Peter Rose i Silva C. Beograd. dio I priloga. Hudguns: Bankarski menadžment i finansijske usluge. 501 1 Međunarodno usaglašena mjerenja kapitala i standardi kapitala. Basel Accord with Amendments. str. Bazel. Data status.

35 .

Nizak rizik 20% Umjeren rizik 50% Standardni rizik 100% Šema 2: VANBILANSNE STAVKE I KATEGORIJE RIZIKA Kategorija rizika Vanbilansne stavke (faktor konverzije) Ponder Opis Stend baj (Standby pogodnosti (sredstva) za period kraći od godinu Bez rizika 0% dana. Potraživanja od banka iz zemalja članica OECED-a sa rokom dospjeća dužim od godine dana i stalna sredstva. isključujući centralne banke (tj. koje mogu biti uskraćene u bilo koje vrijeme prije njihovog korištenja. Standby pogodnosti Nizak rizik 20% (sredstva) sa orginalnim rokom dospjeća dužim od godinu dana.Nizak rizik 10% Potraživanje iz javnog sektora. Uslovne obaveze na kratak rok (dokumentarni akreditiv). Kreditna linija podrške sa kojima se dužnicima na tržištu euro-valuta omogućuje da izdaju euro-obaveznice sa dospjećem kraćim od godinu dana (note issance facility) 36 . Potraživanja od banaka iz zemalja koje nisu članice OECED-a sa preostalim rokom dospjeća kraćim od godinu dana. multilateralnih banak. učesnika na tržištu hartija od vrijednosti (securities firms) za koje važe slična pravila (u pogledu adekvatnosti kapitala) kao i za banke. Nacionalizovane komunalne službe) Potraživanja od drugih banaka iz OECED-a. Hipotekarni zajmovi (krediti) i potraživanja od druge strane u poslu po osnovu derivata kojima se normalno pripisuje ponder rizičnosti od 100% (što je predmet diskrecije nacionalnih regulatornih tijela) Sva ostala aktiva i svi krediti dati privatnom nebankarskom sektoru. Činidbene garancije i druge Umjeren uslovne 50% rizik obaveze vezane za specifične transakcije.

37 .

da je moguće i kod bilansnih stavki i kod vanbilansnih stavki sve rizike svrstati u kategorije koje su: a) bez rizika.Standardni rizik 100% Generalne garancije i standby pogodnosti na strani trgovanja (sporazumi o rekupovini i drugim terminskim kupovinama) Primjeri prezentirani u šemama br. Tako je definisan konačan okvir međunarodnog sporazuma o mjerenju kapitala i standardima kapitala (Bazel II)3. Isti će biti dostupan za implementaciju krajem 2006. u cilju opšte sigurnosti bankarskog poslovanje. uz naglašavanje da regulativa o adekvatnosti kapitala neće biti zančajan izbor konkurentske nejednakosti između banaka. godine pitanje u vezi međunarodnog usklađivanja revizije i nadzorne regulative. Stopa minimalne adekvatnosti kapitala u banci treba da stvori uslove reduciranja rizika i gubitka izazvanog po osnovu rizika. koje su u funkciji upravljanja sa adekvatnošću kapitala kod međunarodno aktivnih banaka. uz snažnu podršku ključnih elemenata o adekvatnosti kapitala koji su definisani 1998. a posebno prijedlog. b) sa niskim rizikom. godine. Pri tome nije zanemaren opšti zahtjev banke da od ukupnog kapitala drži minimum 8% svoje rizične aktive. Ovim putem je Bazelski odbor došao do kapitalnih zahtjeva osjetljivih na rizik. Takođe se podržava osnovna struktura amandmana o tržišnom riziku iz 1996. Osnove Bazelskog sporazuma II se odnose na: 38 . BAZELSKI STANDARDI KAPITALA BANKE (Bazel II) Bazelski odbor za superviziju banaka (grupa 10 zemalja) je pokrenuo 1999. godine. Svaka od navedenih kategorija nosi određene pondere koji se evidentiraju sa 10%. 100% rizika. i 2003. 2 pokazuju. Cilj odbora za revidiranje sporazuma odnosi se na razvoj okvira međunarodnog sporazuma koji treba da ojača sigurnost i stabilnost međunaraodnog bankarskog sistema. godine. godine objavio dodatne prijedloge ( koji su poboljšali izvorni prijedlog). posebno u pogledu tržišnog rizika i definisanja prihvatljivog kapitala. dok će studija izračunavanja biti u primjeni krajem 2007. Da bi se utvrdila vrijednost pojedinih bilansnih i vanbilansnih stavki neophodno je njihovu minimalnu vrijednost pomnožiti sa određenim ponderom (procentom rizičnosti). godine. Bazelski odbor je 2001. kako za deponente tako i za ostale klijente banke. c) sa umjerenim rizikom i d) sa standardnim rizikom.1 i br. 50%. u vezi dodatne procjene učinka banke. 20%. 4.

3. godine 39 . 4. tržišnog i poslovnog rizika. 3 Bazelski odbor za nadzor banaka . prepoznavanje različite izloženosti riziku. proširenje vrsta rizika. Zagreb 2004. zahtjev da sve banke razviju interne modele za upravljanje rizicima i testove za stres pri procjenjivanju sopstvenog stepena izloženosti riziku (VAR). 2. prevod Potecon. uz primjenu raznih metoda za procjenu njihove jedinstvene izloženosti riziku. pri procjeni nivoa potrebnog kapitala za pokrivanje kreditnog.revidirani okvir.1. veću osjetljivost za arbitražne poslove i inovacije na finansijskom tržištu.Međunarodni sporazum o mjerenju kapitala i standardima kapitala . kod različitih banaka.

kao i procjene kreditnog. Ključni cilj Bazelskog sporazuma II jeste unapređenje upravljanja rizicima. S druge strane nadzorni i kontrolni organi imaju obavezu da prate i izvještavaju o promjeni procedura pri procjeni rizika banke i adekvatnosti kapitala banke. uz mogućnost revizije proračuna od nadzornih organa. upravljanje rizicima unutar bankarskog sistema sl. Sporazumom je usvojen načelni pristup po kojem se revidirani okvir zasniva na: 1. 3. Kapital drugog reda (kapital po osnovu rezervisanja i revalorizacije) ograničen je na 100% kapitala prvog reda (osnivački kapital i kapital po osnovu tekuće dobiti). Ovakav pristup podrazumjeva evoluciju sistema izvještavanja. Bazelski sporazum II omogućava da svaka banka sama procjeni svoje minimalne potrebe za kapitalom na osnovu njene izloženosti rizicima. operativnog i tržišnog rizika. U uslovima kada je ukupan iznos očekivanih gubitaka veći od ukupno prihvatljivih rezervacija. Revidirani okvir prezentiran je u šemi 3 koja se odnosi na strukturu Bazela II. Bazelski sporazum II predviđa unapređenje prakse. Izračunavanje ukupnih minimalnih kapitalnih zahtjeva po navedenim rizicima izvodi se na osnovu kapitalnih parametara.5. nadzornom (supervizorskom) ispitivanju. 2. uz minimalne kapitalne zahtjeve svake banke bazirane na pristupu internih procjena . promovisanje učešća javnosti. U prvom stubu Bazela II predviđeni su minimalni kapitalni zahtjevi. 6. kao i pojačano informisanje janosti o stvarnom finansijskom stanju banke. Na ovaj način se obezbjeđuje realnost banke kod primjene propisa. tada banka treba da odbije razliku. Ovaj sporazum pruža niz opcija za utvrđivanje kapita lnih zahtjeva koji se odnose na kreditni. korištenjem definicije garantovanog kapitala i rizika ponderisane aktive. minimalnom kapitalnom zahtjevu. uz primjenu većeg tržišnog rizika kod banaka koje 4 po procjeni preuzimaju velike rizike. operativni i tržišni rizik. Odbijanje razlike se sprovodi na osnovu 50% kapitala prvog reda i 50% kapitala drugog reda. zahtjev da svaka banka utvrdi sopstvene potrebe za kapitalom koje su bazirane na proračunatoj izloženosti riziku. Ukupan pokazatelj kapitala ne smije biti niži od 8%.IAA (internal assessment approach). 40 . kako bi bankama i supervizorima bilo omogućeno da odaberu najprihvatljivije dijelove infrastrukture na finansijskom tržištu. tržišnoj disciplini.

504.Peter Rose i Silvia C. Beograd. str. 4 41 . godina. Data status. Hudguns: Bankarski menadžment i finansijske usluge. 2005.

ocjene pri ublažavnaju kreditnog rizika. promjene u procesu rangiranja klijenata. Sve ovo omogućava bankama da standardizovanim pristupom upravljaju postupkom dodjeljivanja rangova i ponovnim rangiranjem.2. Interno rangiranje (IRB) je vezano za: a) odobravanje kredita.(PRVI STUB) *Minimalni kapitalni zahtjev 1. Standardizovani pristup kreditnog rizika se primjenjuje (I stub) kod: 1. *Kreditni rizik (pristup baziran na 1. d)funkciju korporativnog upravljanja.4. tržišna disciplina (adekvatno izvještavanje u banci na osnovu sigurnih i pouzdanih finansijskih informacija u banci) 1.5. Individualno rješavanje rizika (držanje iznosa kapitala u rezervama banke). One prate: kretanje kreditnog rizika. c)internu raspodjelu kapitala. analizu procesa rangiranja rizika.3: Struktura Bazelskog principa II STRUKTURA BAZELA II RASPON PRIMJENE 1. 3. vlasničkih hartija od vrijednosti.TREĆI STUB 3. *Kreditni rizik (standardizovani pristup) 1.1. 4. *Tržišni rizik (knjige trgovanja 2.(DRUGI STUB) 2. Bazelski sporazum II (prvi stub) kod kreditnog 42 . (okvir sekjuritizacije) U uslovima kada je ukupni iznos očekivanih gubitaka manji od ukupno prihvatljivih rezervacija. Banke koje vrše interno rangiranje. Svako izvršeno interno rangiranje je potrebno pratiti i proširivati informacionim aplikacijama u cilju njihovog periodičnog rangiranja.Šem a br. predviđanje budućih kreditnih rizika i sl. klijenata banke.3. tada banka može priznati razliku u kapitalu drugog reda do maksimuma od 0. pored primjene statističkih modela.Proces supervizijskog ispitivanja adekvatnosti kapitala (u odnosu na profil rizika i održavanje nivoa 3. *operativ ni rizik (neadekvatno upravljanje internom rangiranju) 1. druge banke. banke treba da izvrš e kategorizaciju izloženosti svoje aktive rizicima: preduzeća. Izrada sistema internog rangiranja predstavlja prvi korak ka ublažavanju kreditnog rizika saglasno Bazelu II. b) upravljanje rizicima. pojedinačnih potraživanja. spoljnih kreditnih procjena. 2. Prema IRB pristupu. ocjene pri implementaciji.1. države.6% rizikom ponderisane aktive. *Kreditni rizik menadžment a sa bankom portfoliom i poremećaji na tržištu) kapitala 2.2. maloprodaje. treba da primjene razne informatičke i analitičke aplikacije i stručne procjene njihovog ranga. Nezavisne službe u banci su dužne da vrše kontrolu kreditnog rizika.1.

penalima. 43 . Pored aktivnosti menadžmenta banke.rizika reguliše okvir sekjuritizacije kredita (kod kojih kredita treba sprovesti postupak sekjuritizacije). Bazelski sporazum II (prvi stub) definiše operativni rizik kao rizik gubitka. ova definicija uključuje i pravne rizike izazvane raznim kaznama. odštetama. b) analizom standardizacije. prinudnim poravnanjima i sl. koji je posljedica neadekvatnog upravljanja menadžmenta banke sa unutrašnjim procesima u banci i sistemskim događajima. Operativni rizik se može izračunati: a) analizom osnovnih pokazatelja. c) praćenjem projektovanih pokazatelja.

Bazelski sporazum II (treći stub) obuhvata tržišnu disciplinu. Finansijsko informisanje u banci treba je konzistentno. finansijskim rezultatima banke.). Prema Bazelskim standardima banke mogu prihvatati sledeće oblike izvještavanja o: 1. neophodno je u banci formirati organe koji će se baviti kapitalom banke i rizicima banke (kao što je Komitet za politiku upravljanja kapitalom banke). 2. rizik zbog neispunjavanja obaveza. finansijskom stanju (likvidnost. tržišnom riziku. operativnom riziku. Radi upravljanja rizikom banke. rizik koncentracije kredita). ne bi smio biti zamjena za neadekvatnu kontrolu rizika u banci. Tržišna disciplina se ostvaruje primjenom adekvatnog izvještavanja u banci na osnovu sigurnih i pouzdanih finansijskih informacija u cilju minimiziranja rizika u banci. Povećani kapital u rezervama (zbog povećanog rizika). kako bi se moglo vidjeti kako menadžment i bord direktora banke procjenjuju i upravljaju rizicima u banci. Kompleksno upravljanje rizikom u banci podrazumjeva sveobuhvatno upravljanje rizikom banke saglasno obimu poslovanja banke. rizikom kamatnih stopa. c) supervizijska transparentnost i odgovornost. Rizici u drugom stubu polaze od individualnog rješavanja rizika i iznosa kapitala koji banka drži za te rizike. U ovom dijelu Bazelskog sporazuma se analiziraju: a) načela supervizijskog izvještaja. strategiji upravljanja rizikom banke. operativnim rizikom (bolja komunikacija sa inostranstvom. b) smjernice upravljanja rizicima. solventnost i kapital banke). izloženosti banke kreditnom riziku. Za procjenu adekvatnosti kapitala u banci značajan je odnos između iznosa kapitala koji banka drži za svoje rizike i učinak njenog upravljanja sa rizicima. 3. sekjuritizacija kredita i sl. riziku 44 . Supervizijska analiza se sprovodi nad kreditnim rizikom (rizik na stres.(drugi od Bazelski sporazum II stub) polazi supervizorskog ispitivanja adekvatnosti kapitala u odnosu na profil rizika i strategiju održavanja nivoa kapitala banke. 4.

b) snižavanje troškova poslovanja banke. za uključivanje svih zaposlenih u procesu unapređenja poslovanja banke. Razlozi uvođenja sistema upravljanja kvalitetom banke zasnivaju se na činjenicima: a) brzog i efikasnog zadovoljenja potreba korisnika bankarskih usluga. d) poboljšanju konkurentske pozicije banke na finansijskom tržištu. riziku kamatnih stopa. f) profitabilno poslovanje banke i sl. kupaca. Eksterne prednosti primjene standarda se odnose na: a) stabilan rast i razvoju banke. Koncept TQM se razvio iz modela TQC (Total Quality Control) i CWOC (Company Wide Quality Control) koji je primjenjivan u Japanskoj privredi poslije drugog svjetskog rata. partnera. Koncept upravljanja TQM polazi od upravlj anja totalnim kvalitetom banke. Osnovni koncept ovih principa okrenut je ka proizvodnim organizacijama u cilju zadovoljenja interesa zaposlenih. 45 . d) poboljšanja procesa odlučivanja u banci. e) kontinuelno poboljšanje pozicije banke na finansijskom tržištu. Koncept TQM se često tumači kao posebna filozofija menadžmenta banke (način mišljenja i djelovanja koja usklađuje interese različitih učesnika u poslova nju banke). b) anticipiranja njihovih budućih potreba. e) bolje kontrole procesa rada u banci. dobavljača i države. vlasnika. zakonskom riziku. riziku vlasničkih hartija od vrijednosti. riziku od kriminala i sl. Prednosti primjene standarda ISO 9001 u bankama mogu biti internog i eksternog karaktera. Sistem kvaliteta u bankama nije statična već promjenljiva veličina koja se permanentno usavšava i unapređuje saglasno rastućim zahtjevima klijenata banke. valutnom riziku. c) smanjenje troškova u banci (reklamacija.likvidnosti. Početkom 80ih godina XX vjeka američka vlada donosi nacionalni program unapređenja američke privrede na TQM principima. b) unapređenje kvaliteta bankarskih usluga. d) uvećanje broja klijenata banke. c) unificiranja procesa pružanja bankarskih usluga.). papirologija i sl. Interne prednosti se odnose na: a) povećanje produktivnosti u banci. c) minimiziranje tehničkih rizika (rizika u poslovanju banke). f) permanentne edukacije zaposlenih u banci.

46 .

Prisutan je sistemski pristup kvalitetu 10. c) povećanja kvaliteta bankarskih proizvoda i usluga. Prisutna je uključenost svih saradnja) zaposlenih u procesu upravljanja 12. da su prednosti na strani TQM koncepta kod upravljanja kvalitetom banke. kvalitetom banke (odozgo na dole) Analize prezentiranih navoda pokazuju. 2. Paralelno se primjenom standarda ISO 9000.Prisutan je korektivni pristup u radu problema u poslovanju banke) (menadžment reaguje na promjene kada 8. Poslovne odluke se te se potom donose bez prikupljenjih donose poslovne odluke činjenica 7. Prioritetna je profitabilnost na kratak poboljšavanje) rok 9. Usmjerenost banke na poslovne 4. bančinih odjeljenja i službi 12. Šema br. Usluge klijenata su 100% (potpune 3. f) povećanje ugleda i vrijednosti banke i sl. Prisustvo hijerarhijskog upravljanja kvalitetom banke. Definiše se kvalitet usluga svakog Zanemaruju se interesi klijenata pri klijenta definisanju kvaliteta 3. Naglasak na organizaciji banke 2. Najpoznatiji oblici nagrađivanja primjenjivani su u SAD kao nacionalna 47 . Prisutno je kontinuirano smanjenje 9. Prvo se pribavljaju činjenice 6.Prisutni su visoki troškovi i nizak nivo trošova i visok kvalitet bankarskih usluga kvaliteta bankarskih usluga 10. Nesistemski pristup kvalitetu bankarskih usluga (integralni bankarskih usluga (u okviru bake) pristup) 11. d) povećanja zadovoljstva klijenata banke. Zanemareni su poslovni procesi procese banke 5. Prednosti su izražene preko: a) smanjenja troškova poslovanja. b) povećanja profitabilnosti poslovanja. Prisutan je preventivni pristup u radu (eliminišu se uzroci koji dovode do 7. 4: Odnos tradicionalne i savremeno organizovane banke u upravljanju kvalitetom bankarskih usluga Koncept savremene banke Koncept tradicionalne (TQM koncept) banke 1. Nedovoljna povezanost odjeljenja i 11. Naglasak na interesima banke 1. Horizontalna povezanost funkcija u službi u banci (slaba međusobna banci. Prioritet je dugoročna nastanu) profitabilnost (kontinuirano 8.Analiza primjene TQM koncepta i koncepta tradicionalane banke ukazuje na određene specifičnosti koje imaju sledeću sadržinu. Polazi se od stava da se radi bez greške u 5. e) povećanja konkurentske sposobnosti banke. Usluge klijenata su manje od 100% usluge) (nepotpuna usluga) 4. Prihvataju se greške i propusti u poslovanju banke poslovanju banke 6. u većem broju zemalja svijeta unapređuje se kvaliteta preko različitih oblika drugih nagrađivanja.

2.nagrada za kvalitet Melcom Baldrige (MBNQA) u Evropi kao evropske fondacije za menadžment kvaliteta (EFQM). strategijsko planiranje kvaliteta usluga (60 poena). u Japanu kao Demingova nagrada. 48 . Nagrada MBNQA polazi od kriterijuma kvaliteta koji se boduju različitim poenima : 1. a Australiji kao Juranova nagrada i sl. 3. vođenje banke (90 poena). informacije i analize performansi banke (80 poena).

partnerstvo i resursi (9%). Kriterijum „rezultati u odnosu na klijente banke“ odnosi se na veze između banke i njenih eksternih klijenata. šta banka treba da preuzima da bi se zadovoljile potrebe i očekivanje lokalne zajednice. Ovom nagradom se željelo pokazati. Kriterijum „procesi“ se odnose na primjenu procedura u poslovanju sa klijentima banke i sa nastupom banke na finansijskom tržipštu. veličinu banke i sl. 4. Kriterijum „liderstvo“ polazi od svih nivoa menadžmenta u banci i njihovog uticaja na kvalitet (vrijednosti) u banci. Kriterijum „rezultati zaposlenih“ odnosi se na model obrazovanja zaposlenih u banci (permanentno podizanje znanja u svakodnevnom obavljanju bankarskih transakcija. 5. koeficijent obrta. tehnološi i materijalni. Demingova nagrada je prvi put dodjeljena 1951. liderstvo (10%). b) uključivanje banke u realizaciju monetarne politike. rezultati u odnosu na klijente (20%). 8. godine kompanijama ili dijelovima kompanija koje su uspješno promovisali i razvijale kontrolu kvaliteta u Japanu (JUSE). Kriterijum „rezultati u odnosu na društvo“ odnosi se na činjenice. orijentacija banke ka klijentu i zadovoljenju njegovih potreba (300 poena). godine u Madridu firmi „Rank Xerox“ iz Engleske. Prvu ovakvu nagradu je dobila banka Los Alamos National Bank u SAD. 6. 7. politika i strategija banke (8%). c) integraciju društvenih interesa u razvoju bankarskog sistema i sl. Kriterijum „zaposleni“ objašnjava odnos banke prema zaposlenih u banci (pojedinac-banka). zaposlenost (8%). rezultati zaposlenih (9%). b) lojalnost banci. planova i procedura). 7. 3. godine Robertu W. izgubljenu dobit. indeks tržišne vrijednosti akcija. Kriterijum „rezultati ključnih performansi“ odnosi se na finansijski rezultat banke (ostvareni profit. rezultati ključnih performansi (15%). d) zadovoljenje potrebe klijenata banke. 2. Pri tome se prate performanse koje se odnose na: a) imidž banke. Prva evropska nagrada za kvalitetu je 1992. 9. Analize EFQM modela pokazuju da je model fleksibilan i da se može koristiti bez obzira na privredne grane. Evropski model izvrsnosti (EFQM) zvanično je promovisan 90-ih godina XX vjeka. indeks inovacija i sl). koji su to pojedinci u kompanijama i bankama koji su se dokazali kao lideri primjeni ključnih principa upravljanja kvalitetom proizvoda i usluga. razvoj i upravljanje ljudskim resursima u banci (150 poena). Demingova nagrada se dodjeluljuje i uspješnim pojedincima koji značajno doprinose proučavanju TQM i primjeni . Juranova nagrada (Juranova medalja) je prvi put dodjeljena 2001. 6. d) bankarske inovacije i sl. 5. Pri tome se prate performanse koje se odnose na: a) uključivanje banke u aktivnosti društvene zajednice. Resursi mogu biti: informacioni. procesi (14%).4. zemlje iz kojih dolazi. Kriterijum „politika i strategija“ polazi od napora banke pri izradi njene strategije (politike. Da bi baka mogla dobiti nagradu u vezi unapređenja kvaliteta neophodno je da pokazuje performanse izvrsnosti u oblasti kvaliteta. rezultati u odnosu na društvo (6%). Kriterijum „partnerstvo i resursi“ polazi od efikasne upotrebe resursa u banci (interni i eksterni). Galvinu koji je radio u kompaniji Motorola. rezultati kvaliteta proizvoda i usluga (180 poena). Evropski model polazi od vrijednovanja 9 kriterijuma kao što su: 1. upravljanje procesom kvaliteta u banci (140 poena). nacionalen i međunarodne zajednice.

Ovaj koncept upravljanja kvalitetom postao je sastavni dio poslovanja velikih svjetskih banaka. kao što su: Bank of America. jer je izuzetno disciplinovan proces koji stvara uslove da se bankarski proizvodi i usluge distribuiraju skoro bez greške ka njihovim klijentima. ovaj model pokazuje koliki procijenat klijenata učestvuje u stvaranju biznis banke. d) kako osposobiti menadžment timove za pojedine bankarske aktivnosti i sl. posebno ako su super klijenti banke. Naime. pored poslovanja bez greške i metodologiju skraćenja vremena ciklusa (CTR). predstavlja novi koncept poslovanja koji se zasniva na filozofiji „zero defect“. City Bank i sl. Skraćenje vremena ciklusa (CTR) je moguće primjenom „karte procesa“ gdje se tačno vremenski projektuje: a) kako se trenutno obavljaju transakcije. tada 10% klijenata učestvuje u stvaranju 90% profita banke. neprofitabilne klijente banke. marginalne klijente banke. Ukoliko su u pitanju „male“ banke. City Bank kao dio City group implementirala je u postupak upravljanja kvalitetom. Primjena „pareto metoda“ (uključivanje manjine klijenata banke) je uticalo na kvalitetniju analizu profitabilnosti banke. Radi primjene „pareto metode“ neophodno je sve klijente banke svrstati u sledeće kategorije: 1.koncepta TQM. Koncept kvaliteta Six Sigma dosta je prisutan u praksi finansijskih organizacija. Banka treba da najveći dio svog vremena i najveći dio svojih resursa posveti i usmjeri ka ovim klijentima. jer se kaže da na milion proizvoda i usluga može biti 3 do 4 greške (defekta). što znači skoro raditi bez greške. Ovakav oblik mjerenja kvaliteta najavio je 1961. Ukoliko su u pitanju „veće“ banke. Super klijenti bake su 5% ili 15% klijenata bake koji stvaraju najviši profit u banci. Six Sigma. jer izjednačavaju gubitke sa dobitcima u banci. Primjera radi primjenom ovog koncepta banka je povećala tražnju usluga od klijenata za 25% i ostvarila uštedu od oko 2 milijarde dolara. Banka njima treba da posveti više pažnje. 2. s tim da niti jedna banka nije dobila ovu nagradu. Analize studija vodećih banaka u svijetu ukazuju. Značajan segment u radu banke jeste zadržavanje njenih klijenata. b) kako treba obavljati transakcije. super klijent bake. tada 15% klijenata učestvuje u stvaranju 85% profita banke. Demingova nagrada je za sada dodjeljivana japanskoj industriji. godine Philip Crosby. Radi njihovog uključivanje u ostvarivanje veće profitabilnosti banke. Neprofitabilni klijenti banke stvaraju gubitke u bankama . te je iz tih razloga neophodno izvršiti zamjenu ovih klijenata sa novim profitabilnijim klijentima banke. njihovom kvalitetu i uticaju na 50 . 3. c) kako poboljšati postojeće stanje (analizom defekata i mjerama za njihovo prevazilaženje). da 5 do 10 puta više košta banku da privuče novog klijenta nego da zadrži postojećeg klijenta. Six Sigma predstavlja virtualno savršenstvo. Marginalni klijenti utiču na neznatnu profitabilnost banke. Radi efikasne primjene „pareto metode“ neophodno je da menadžment banke vodi računa o fluktraciji klijenata. bez obzira na kojoj se lokaicji u svijetu pružaju njene usluge.

.profitabilnost banke.

Međudržavno bankarstvo . V.Princip 22. Zahtjevi za informacijama banaka .Princip 1.Princip 23-25. IV.Principi 16-20.Princip 21. Izdavanje licence bankama i njihova struktura .Principi 6-15. Metode neprekidne supervizije banaka . VI. 52 . ZAKLJUČAK Iz može rizik trajnu da u roku svega navedenog se zaključiti: • Kreditni pokazuje ili trenutnu nelikvidnost dužnika i njegovu nesposobnost dogovorenom izmiri obaveze.. • Osnovni Bazelski principi (Bazel I) se odnose na: I. Razmjene regulative i zahtjevi banaka . III. Formalan ovlaštenja supervizora banaka .Principi 2-5.6. Preduslove efikasne supervizije banaka . II. • Vođeni potrebom da se poboljša sigurnost finansijskog sistema. VII.

prinudnim poravnanjima i sl. Ključni rizici sa kojima se banke suočavaju su: 1. e) dužnikova ažurnost. Pored aktivnosti menadžmenta banke. iznos sekundarnog kapitala treba da je ograničen na 10% od primarnog kapitala. Finansijski kapacitet budućeg dužnika predstavlja njegovu sposobnost da ostvari dobit (profit) dovoljnu za povratak kredita. valutni rizik. zakonski rizik i rizik reputacije. 3. rizik zemlje i rizik transfera. penalima. bez narušavanja kontinuelnog poslovanja preduzeća. treba da ispuni sledeće uslove: 1. operativni rizik. koji je posljedica neadekvatnog upravljanja menadžmenta banke sa unutrašnjim procesima u banci i sistemskim događajima. • Da bi banka mogla da ostvari adekvatnost kapitala. Operativni rizik se može izračunati: a) analizom osnovnih pokazatelja. d) dužnikova redovnost izmirenja obaveza. odštetama. rizik kamatne stope. 53 . tržišni rizik. Finansijski kapacitet dužnika se može povećati: a) rastom dobiti. b) prihodima po osnovu prodaje aktive. • Analiza kapaciteta tražioca kredita treba da se posmatra sa aspekta njegovog: 1) proizvodnog kapaciteta i 2) finansijskog kapaciteta. b) dužnikovo poslovno iskustvo. • Bazelski sporazum II (prvi stub) definiše operativni rizik kao rizik gubitka. 6. c) praćenjem projektovanih pokazatelja. 2. c) iskustvo dužnikovih kupaca i dobavljača. ova definicija uključuje i pravne rizike izazvane raznim kaznama. 2. 4. rizik likvidnosti. 7.definisani su opšti principi supervizije. d) pozajmljenim sredstvima od drugih faktora. 5. • Analiza kreditne sposobnosti dužnika treba da obuhvati: a) osobine ličnosti menadžera (pozitivne i negativne osobine). kreditni rizik. koji su objavljeni kao Bazelski principi i standardi. koeficijent odnosa ukupnog kapitala (zbir primarnog i sekundarnog kapitala i ukupne aktive ponderisane rizikom) treba da je najmanje 8% 3. 8. preglednost i pouzdanost u vođenju poslovnih knjiga. koeficijent odnosa primarnog kapitala i rizične aktive treba da je najmanje 4%. c) prihodima po osnovu prodaje akcija. b) analizom standardizacije. odnosno vlasnika preduzeća.

Gubitak 2% 5-15% 16-40% 41-60% 100% • 54 .• Bazelski sporazum II (drugi stub) polazi od supervizorskog ispitivanja adekvatnosti kapitala u odnosu na profil rizika i strategiju održavanja nivoa kapitala banke. U cilju uspostavljanja i održavanja kvalitetnog portfelja banke te u tom smislu i formiranja adekvatnih potencijalnih rezervi za kreditne gubitke banka je uspostavila vlastitu politiku za kategorizaciju klijenata koja je u skladu sa klasifikacijom ABRS. c) supervizijska transparentnost i odgovornost. operativnim rizikom (bolja komunikacija sa inostranstvom. klasifikacija aktive se vrši označavanjem kategorije potraživanja. U skladu sa tim. procjenjuje se i klasifikuje svaki pojedinačni plasman pri čemu se vodi računa da više plasmana datih jednom klijentu ili grupi povezanih lic a bude klasifikovano u istu kategoriju rizika sa odreženim procentom rezervisanja. a kategorizacija se vrši na osnovu n ajlošijeg pojedinačnog potraživanja. Povećani kapital u rezervama (zbog povećanog rizika).Sumnjiva aktiva Kategorija E .Aktiva sa posebnom napomenom Kategorija C . klasifikacija se vrši na kompletnu aktivu banke izloženu kreditnom riziku. sekjuritizacija kredita i sl. a najmanje u procentima rezervisanja kako slijedi: > > > > > Kategorija A .).Podstandardna aktiva Kategorija D . Rizici u drugom stubu polaze od individualnog rješavanja rizika i iznosa kapitala koji banka drži za te rizike.Dobra aktiva Kategorija B . Supervizijska analiza se sprovodi nad kreditnim rizikom (rizik na stres. • Klasifikacija aktive se vrši tako što se u obzir uzimaju sva nenaplaćena potraživanja od klijenta u toku prethodnih i tekuće godine. Tržišna disciplina se ostvaruje primjenom adekvatnog izvještavanja u banci na osnovu sigurnih i pouzdanih finansijskih informacija u cilju minimiziranja rizika u banci. U ovom dijelu Bazelskog sporazuma se analiziraju: a) načela supervizijskog izvještaja. rizik zbog neispunjavanja obaveza. • Bazelski sporazum II (treći stub) obuhvata tržišnu disciplinu. ne bi smio biti zamjena za neadekvatnu kontrolu rizika u banci. rizik koncentracije kredita). b) smjernice upravljanja rizicima. rizikom kamatnih stopa.

55 .

Peter Rose i Silvia C. Megatrend univerzitet Beograd. dr Predrag Kapor. 3. Bankarstvo. Ćurčić. 2006. godine. godina. 2005. 6. 56 . doc. Zagreb 2004. godina. Bazelski odbor za nadzor banaka . Bankarstvo.7. www. Kovačević. 2. Beograd 2001.ba. Uroš N. godine. Subotica 2006. Milutin Ćirović. Hudguns: Bankarski menadžment i finansijske usluge. Bankarski portfolio menadžment. Novi Sad 1995. 8. Nenad Vunjak. godina. 7. prof.Međunarodni sporazum o mjerenju kapitala i standardima kapitala . 4. 9. Zakon o bankama Republike Srpske. dr Ljubomir D. Beograd. Bankarski menadžment. LITERATURA 1. Feljton. godina. Program upravljanja kreditnim rizikom i koncentraciom rizika banke XYZ. 5. Data status. prevod Potecon. Bridge Company.abrs.revidirani okvir.

57 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful