Predmet: OSNOVE EKONOMIJE – ETCS 6 Nastavnik: Branko Sorić, predavač Preporučena literatura: Samuelson, P., A., Nordhaus, W., D.

, Ekonomija, Mate, Zagreb, 2000 Grubišić, D., Osnove mikroekonomije, Veleučilište u Splitu, 2000. Grubišić, D., Poslovna ekonomija, Ekonomski fakultet Split, 2004. Dopunska literatura: Babić, M., Makroekonomija, Mate, Zagreb, 2001. Babić, M., Mikroekonomska analiza, Mate, Zagreb, 1997. Benić, ð., Osnove ekonomije, Školska knjiga, Zagreb, 2004. Reić, Z., Mihaljević, M., Uvod u ekonomiju, Ekonomski fakultet Split, 2003. Taylor, J., B., Economics, Houghton Mifflin Company, Boston, 2004.

1

1. UVODNO PREDAVANJE

Definicija ekonomije Postoji jako puno definicija ekonomije, ali svaka od njih sadržava najmanje dva elementa: oskudnost i efikasnost. Ekonomija je znanstveno proučavanje kako društva upotrebljavaju sredstva da bi proizvela korisne robe i raspodijelila ih različitim ljudima. (P. Samuelson: ''Ekonomija''). Sam pojam ekonomija dolazi od grčkih riječi oikos = kuća, dom i nomos = pravila, zakoni, a prvi put se spominje u djelu ''Oikonomikus'' grčkog filozofa Ksenofonta u četvrtom stoljeću prije naše ere. U suštini imamo dva pola, neograničene želje i oskudna sredstva. To nas dovodi do potrebe efikasne upotrebe da bi se što bolje zadovoljile potrebe i želje ljudi. Takoñer, jedna od ključnih zamisli je i mogućnost izbora. Dakle, pojedinac a isto tako i grupa ljudi se mora odlučiti dali će npr. novac potrošiti u osobnu potrošnju ili pak u investiciju, da li će novac prikupljen od poreznih obveznika potrošiti za jačanje nacionalne obrane ili gradnje infrastrukturnih objekata. Zajednički element ovih odluka je trošak. S obzirom na oskudna sredstva, odabirom jedne mogućnosti odbacujemo drugu mogućnost. Trošak propuštene prilike naziva se oportunitetni trošak. Mikroekonomija i makroekonomija Mikroekonomija se bavi ponašanjem manjih jedinica ekonomskog sustava (pojedinci, kućanstva i poduzeća) i utvrñuje njihove meñuzavisnosti. Temelje mikroekonomije izložio je Adam Smith 1776. u svom djelu ''Istraživanja prirode i uzroka bogastva naroda'' (An Inqury into the Natures and Causes of Welth of Nations). Smith je razmatrao kako se odreñuju pojedinačne cijene, cijene faktora proizvodnje (zemlje, rada i kapitala) te analizirao vrline i slabosti tržišnog mehanizma. Posebno važno je uočavanje takozvanog mehanizma ''nevidljive ruke'' koja dovodi do opće dobrobiti iz djelovanja pojedinca za vlastiti probitak. Makroekonomija se za razliku od mikroekonomije bavi ponašanjem cjelokupnog gospodarstva. Ova grana ekonomije nije ni postojala do 1936. godine, odnosno do objave knjige Johna Maynarda Keynesa ''Opća teorija zaposlenosti, kamata i novca'' (General Theory of Employment, Interest and Money) u kojoj pokazuje kako tržišne ekonomije mogu pogrešno funkcionirati. Istražio je uzroke nezaposlenosti i ekonomske depresije, te po prvi put istakao važnu ulogu državnog intervencionizma na tržišna zbivanja. Do tada država nije imala ekonomsku ulogu (laissez - faire ekonomija).

2

Ekonomski problem Budući da je proizvodnja ograničena sredstvima i tehnološkim znanjem, svako društvo mora dati odgovore na temeljna pitanja: Prvo pitanje je što proizvoditi i u kojim količinama? Hoćemo li proizvesti manje potrošnih a više investicijskih dobara, da li ćemo proizvoditi sredstva za vojsku ili za medicinsko istraživanje? Drugo pitanje je kako će se dobra proizvesti? Da li se osloniti na vlastitu proizvodnju ili na uvoz, da li na vlastitu pamet ili uvoz tehnologije, da li ćemo električnu energiju dobivati iz nafte, ugljena ili nuklearke? Treće pitanje je za koga će se dobra proizvoditi? Kakva će biti raspodjela proizvedenih dobara? Da bi odgovorila na ta pitanja ekonomija mora odlučiti o utošcima ili o faktorima proizvodnje. Možemo ih klasificirati u tri vrste: 1. Zemlja - prirodni izvori, 2. Rad - utrošeno vrijeme ljudi u proizvodnji, 3. Kapital - trajna dobra ekonomije, proizvedena radi toga da se proizvede druga dobra. Dakle temeljni ekonomski problem je raskorak izmeñu potreba i oskudnih sredstava. Dodatni je problem što ljudske potrebe nisu jednom zauvjek dane, već se mjenjaju tijekom vremena.

2. PREDAVANJE Ekonomska teorija i ekonomska analiza Empirijski gledano znamo da ekonomske pojave imaju neke zajedničke osobine. Uočavanje tih zajedničkih karakteristika i njihovo proučavanje dovelo je do utvrñivanja ekonomskih zakonitosti u kretanju ekonomskih pojava i procesa. Tako je nastala ekonomska teorija. Četiri su načina opisivanja ekonomske teorije: 1. 2. 3. 4. Numerička tablica, Grafički prikaz, Algebra (matematičkim jednadžbama) i Opisno.

Svaki od ovih načina prikazivanja ima svoje prednosti i nedostatke. Mi ćemo uglavnom upotrebljavati opisni način te numeričke tablice i grafičke prikaze, ali je potrebno naglasiti da ponekad samo matematički način može pomoći u opisu stvari. Primjena ekonomske teorije u rješavanju odreñenih ekonomskih problema naziva se ekonomska analiza. Ekonomska analiza se često definira i kao skup ekonomske

3

uvijek i bez iznimke.naglasak na opisu strukture i funkcioniranju privrednog sustava. ako poraste dohodak porast će i potrošnja. Npr. pogrešaka u izboru oblika meñuovisnosti. ekonomske statistike i ekonomske povijesti.Schumpeter: Povijest ekonomske analize). promjena jednih utječe u odreñenoj mjeri na promjene drugih. izaberemo samo one elemente koje sa stajališta cilja i svrhe analize smatramo najvažnijima. Analitički pristup može biti: 1. Kvantitativna ekonomska analiza .A. Ekonomski modeli objašnjavaju kako ekonomija ili dio ekonomije radi. Ekonomski modeli Budući da se svaka ekonomska pojava sastoji od velikog broja elemenata i meñuovisnosti.pomoći različitih opisnih metoda nastoji utvrditi osnovne zakonitosti u ekonomskom svijetu. Deskriptivni . Analitički . 2. pogrešaka u snimanju varijabli i slučajnih pogrešaka. primjenom matematičkih metoda.teorije. ova analiza nastoji. U ekonometrijskim modelima dolazi do odstupanja i to zbog pojednostavljenja (jer ne vodi računa o svim varijablama). relacije i parametri. ekonomskog sustava u kojoj su predočene meñuovisnosti izmeñu njegovih varijabli nazivamo ekonomskim modelom. tj. Tako pojednostavljenu sliku ekonomske stvarnosti. Kvalitativna ekonomska analiza . 2. (J. Osnovna zadaća ekonomske analize je utvrñivanje meñuzavisnosti koje postoje meñu ekonomskim pojavama radi njihova objašnjavanja i predviñanja. da bismo bili efikasni. mi tu sliku pojednostavljujemo. Ekonomske modele možemo podijeliti na matematičke i ekonometrijske. Npr.naglasak na istraživanju uzroka ekonomskih pojava i procesa i na utvrñivanju njihove meñuovisnosti. ako se promjeni pojava X promjenit će se i pojava Y. Dva su temeljna pristupa ekonomskoj analizi: 1.osim što je utvrñeno da postoji veza izmeñu dviju različitih pojava. Ekonomske pojave i procesi su meñusobno zavisni. 3+4 = 7. 4 . U matematičkim modelima veza izmeñu varijabli je funkcionalna. Elementi svakog modela jesu: varijable. S obzirom da je nemoguće prenjeti u potpunosti sliku realnog života. kvantificirati meñuovisnosti koje postoje meñu ekonomskim pojavama.

Oni su nužan ekonomistima nužan alat. Ekonomske veze crtamo krivuljama. Relacije su odnosi izmeñu pojedinih varijabli. Slika . Veze izmeñu dviju varijabli na krivulji opisujemo putem nagiba.Varijable dijelimo na endogene (koje treba odrediti pomoću modela) i egzogene (one čija je vrijednost unaprijed poznata). kada se jedna varijabla povećava dok se druga smanjuje. tj. tehničke relacije pokazuju odnos izmeñu veličine proizvodnje i različitih inputa uloženih u proizvodni proces). Kretanje uzduž krivulje predstavlja sve moguće kombinacije x i y na jednoj krivulji. Izravne veze se javljaju onda kad se varijable kreću u istom smjeru. Nagib je promjena varijable y na okomitoj osi na jedinicu promjene varijable x na vodoravnoj osi. Takoñer je važno razlikovati kretanje uzduž krivulje i pomak krivulje. dok se pomak krivulje odnosi na točku G. tj. Točku u kojoj se ove dvije osi sijeku nazivamo ishodište. Nagib krivulje pokazuje je li veza izmeñu x i y izravna ili obrnuta (inverzna). (Npr.Kretanje uzduž krivulje i pomak krivulje Kretanje uzduž krivulje se odnosi na kretanje od točke D do točke E. Parametar pokazuje kvantificiranje inteziteta meñuovisnosti ekonomskih varijabli. Dijagram se sastoji od vodoravne crte koju nazivamo vodoravna os ili X os. te od okomite crte koju nazivamo oskomita os ili Y os. 5 . Obrnute veze se javljaju kad se varijable kreću u suprotnim smjerovima. kad se varijable istodobno povećavaju ili smanjuju. dok pomak krivulje nastaje zbog promjene neke treće varijable. Kako čitati dijagrame Dijagram je grafički prikaz koji pokazuju povezanost izmeñu pojedinih varijabli.

Slika .Šest tipova relacija Slika .Relacija sa negativnim nagibom 6 .

Naime. predstavnici ove škole koja je obilježila kraj 18. preuzeli su pojam privrednog mehanizma utemeljenog na klasi. Karl Marx je preuzeo dio učenja klasične ekonomske škole i zaključio da samo rad stvara vrijednost. stoljeća u kojoj je zemljišna renta i porezi koje su plaćali oni koji su obrañivali zemlju bili izvor prihoda za održavanje dvora i vojske. tako da je pogrešno naplaćivati porez od seljaka. kako bi izveli analizu dinamike novog industrijskog društva. lječnika na dvoru Luja XIV. koji se temelji na optoku krvi. smatrajući pošto jedino zemlja stvara višak. otvorili su tržišta na kojima se roba mogla prodavati po cijeni nižoj od cijene roba lokalnih zanatlija. osvajanje i naseljavanje kolonija. Merkantelistička škola koja je cvjetala usporedno sa razvojem britanske prekomorske trgovine u 17. Ovaj model. Zlato i srebro jedini su bili meñunarodno prihvaćeni oblici plaćanja u gotovom. Marx je tvrdio da sirovine i oprema (koje naziva konstantnim kapitalom) moraju nužno postojati prije 7 . Za klasične ekonomiste jedini je pokretač proizvodnje radna snaga ili točnije rad. tako da je otjecanje blaga u prekomorske zemlje bio simptom gubitka u trgovačkoj bilanci. Bogatstvo stečeno trgovinom i pljačkom u prekomorskim zemljama omogućilo je sredstva za ulaganje u izgradnju industrije. Odatle je zaključio da se. a istovremeno su omogućili opskrbu sirovinama za preradu. zemljovlasnika i zanatlija Adam Smith je pretvorio u strukturu sastavljenu od radnika.Pa iz toga proističe da zemlja stvara rentu koja je bila jedini izvor čistog viška proizvoda. Doktrina fiziokrata se temeljila na feudalnoj slici Francuske 18. neki prihvaćaju kao prvog modernog ekonomistu. Glavni predstavnici ove škole bili su David Hume i Thomas Mun. stoljeća. Francoisa Quesneya.3. Zaključak fiziokrata je da samo zemlja daje višak. To je podrijetlo profita. PREDAVANJE Kratki pregled razvoja ekonomske misli Merkantelistička škola. Fiziokratska škola. Kapitalisti eksploatiraju radnike. Dubrovčanin Benedikt Kotruljević sa svojim djelom ''O savršenom trgovcu'' dao je značajan doprinos ovoj školi. i 18. Adam Smith bio je prorokom industrijske revolucije. Thomas Malthus. jedino su zemljovlasnici ti koji ga imaju pravo uživati. Rad. bili su David Ricardo. Meñutim nisu izašli iz ondašnjeg društvenog sistema. Uz Smitha. i veći dio 19. Sve veći značaj industrijske proizvodnje potisnuo je shvaćanje fiziokrata ali njihovi nasljednici. Adam Smith je tvrdio da je podjela rada temelj tehničkog napretka. kapitalista i zemljovlasnika. jer se time troši zaliha potrebna za obnavljanje viška. stoljeću temeljila se na jednoj jasnoj doktrini da bogatstvo naciji donosi vanjska trgovina. Izvorna Quesnayeva slika seljaka. prema tome. budući da se sve robe razmjenjuju na osnovi njihove radne vrijednosti. dakle nalikuje meñusektorskim tablicama. jer prisvajaju dio vrijednosti koju stvara rad. Marxovo učenje. Trgovački putovi. Radna vrijednost radne snage je radno vrijeme potrebno da se proizvede roba koja omogućuje sredstva za život radnika. John Stuart Mill i Jean-Baptiste Say. ima jedinstveno svojstvo da proizvodi više od svoje vlastite vrijednosti. Merkantelizam je bio zastupljen i na našim prostorima. Klasična politička ekonomija. poznati kao pripadnici klasične škole. rad kao roba (Marx naziva radnom snagom) mora isto tako razmjenjivati na osnovi svoje radne vrijednosti. jer je svoju analizu ekonomskog sistema postavio na osnovu apstraktne sheme koja prikazuje kretanje roba u procesu proizvodnje i potrošnje.

a ne upotrebna vrijednost. Carl Menger. Leon Walras. Red tržišnog sustava prvi je prepoznao Adam Smith. ovo može funkcionirati samo u uvjetima savršene konkurencije. Tako je nastalo tržište. koristiti sredstva na način koji najviše koristi čitavom društvu. kao nekom nevidljivom rukom. To ohrabruje proizvoñače da proizvode što više. navodi da ostvari najbolje dobro za sve. On maksimira ukupnu korisnost izjednačavanjem granične korisnosti dolara potrošenog za svaku robu i očekivane korisnosti od uštede dolara. te se uspostavlja ravnoteža. 8 .početka proizvodnje i da su potrebna sredstva za život radnika (varijabilni kapital) kako bi se mogli plaćati radnici do završetka proizvodnje. ne može postići bez djelovanja države. U tržišnom sustavu sve ima cijenu. Naravno. bez pojave monopola i sličnih devijacija tržišta. To je omjer izmeñu čistog profita i nadnica u cjelokupnoj privredi. U novoj ekonomici glavna pažnja usmjerena je na pojedinca. Možemo reći da su cijene kotač ravnoteže u tržišnom ustrojstvu. naročito uspostavom podjele rada. Alfred Marshal. Keynezijanska škola. dok je to kod neoklasičara ravnoteža. Ako potrošači žele više nekog dobra (ako potražnja raste) cijena će rasti šaljući signal proizvoñačima da je potrebna još veća ponuda. Smith je pod pojmom savršene konkurencije podrazumijevao da sva dobra i usluge imaju cijenu i slobodno se razmjenjuju na tržištu. Uz državnu intervenciju je moguće postići ravnotežu na tržištu i približiti se punoj zaposlenosti što nije bila karakteristika ondašnjih kapitalističkih društava. Središnja preokupacija klasične političke ekonomije bila je akumulacija. opisujući to kao načelo ''nevidljive ruke''. Irving Fischer. ljudi su razmjenjivali dobra i usluge. Klasičari i neoklasičari su smatrali da će slobodno poduzetništvo. Stopa eksploatacije predstavlja temelj Marxova sistema analize. Isto tako za razliku klasičara kojima je glavna ekonomska snaga ponuda. Korisnost je obilježje robe zbog kojeg pojedinci žele kupiti. pod uvjetom da se vlada ne miješa u njegove aktivnosti. Cijenu robe odreñuje njena granična korisnost. To znači da ni jedan ponuñač ili pak potrošač nije toliko velik da utječe na tržišnu cijenu. Neoklasici su usmjerili pažnju na razmjenu a teoriju relativnih cijena robe utemeljili su na pojmu korisnosti. Vilfredo Pareto. kao sustav u kojem kupci i prodavači meñusobno djeluju da bi odredili količinu i cijenu dobra ili usluge. Nedostatak savršene konkurencije dovodi do neefikasne proizvodnje ili potrošnje. koja predstavlja vrijednost dobra izražena u novcu. Cijene služe kao signali kako proizvoñačima tako i potrošačima. svakog pojedinca. Keynes osporava Sayov zakon i smatra da se izjednačavanje ponude i potražnje. TRŽIŠTA I DRŽAVA U MODERNOJ EKONOMIJI Još od davnih vremena. Neoklasična škola. a pojedinci kupuju robu da bi se okoristili njezinom potrošnjom. Glavni predstavnici ove škole su Wiliam Stanley Jevons. glavni predstavnici ove škole su Gunnar Myrdal i Michal Kalecki. meñutim rastom ponude smanjuje se cijena. na prihvatljivoj razini zaposlenosti. Keynesu je potražnja glavna ekonomska snaga. To načelo tvrdi da sebično nastojanje da ostvari dobro za sebe. Uz Keynesa. Pojedinac dolazi na tržište sa svojim dohotkom kojim raspolaže tako da maksimira korisnost.

Zbog toga ni jedna država na svijetu nije izvan ekonomskih zbivanja. potrebno je bilo ubrzati razmjenu. Ekonomska uloga države Tržišna ekonomija u kojoj funkcionira savršena konkurencija bila bi idealna i društvo bi izvlačilo maksimalne koristi bez uplitanja države. sada već razvijenom. te smanjiti nezaposlenost i inflaciju. a za to je bio potreban novac. a samim tim i do naglog povećanja proizvodnje. socijalnog raslojavanja društva. otvorenom tržištu. Paralelno sa ovim procesom. stoljeća (Velika ekonomska kriza). razvoj razmjene pratio je i razvoj novca o čemu ćemo nešto reći u posebnom poglavlju. prekomjernog zagañivanja okoliša. Do revolucionarnog uzleta došlo je uspostavom papirnog novca iza kojeg je stajao jak emitent (Bank of England). Naime. pa i kovani zlatni ili srebreni novac bio prespor i nije mogao pratiti potrebe razvoja. Od tada je država. i naša razina proizvodnje bi ostala na istom stupnju razvoja. 3. Meñutim. Poreznom politikom nastoji osigurati pravednost raspodjele. Tržišna ekonomija ima svoje nedostatke poput monopola. ništa ne bi mogli ulagati u razvoj. Naravno. Država u tržišnoj ekonomiji ima slijedeće uloge: 1. Cijelo 19. stoljeće bila dominantna filozofija laissez-faire (pustite nas na miru). već početkom 20. monetarna politika. politika dohodaka i uvozne politike) i mjerama makroekonomske politike. stoljeća osjećale su se napukline u takvom sustavu. Naravno da je trampa. novac i kapital. kad bi potrošili sve što proizvedemo. Specijalizacija je omogućavala veliku produktivnost. ljudi su spremni štedjeti. i čekati buduću (uvećanu) potrošnju. policije. te viškove koje su razmjenjivali na. Još je Adam Smith dokazivao da specijalizacija vodi većoj produktivnosti (poznati primjer sa izradom pribadače). proizvedeni faktor proizvodnje. Država u tu svrhu raspolaže sa različitim instrumentima (fiskalna politika. kao sredstvo plaćanja. Nastoji ispraviti devijacije tržišta poput monopola. Razvojem prometne infrastrukture i osvajanjem novih kolonija došlo je do jakog uzleta razmjene. No stvarnost je ponešto drugačija. Nastoji poduprijeti makroekonomski rast i stabilnost. nezaposlenosti.Tržišnu ekonomiju karakteriziraju razmjena i specijalizacija. odustati od sadašnje potrošnje (žrtvovati tekuću potrošnju). 2. više ili manje prisutna u ekonomskom životu svih zemalja. vanjskih poslova. Treća karakteristika tržišne ekonomije je kapital. da bi krahirala krajem dvadesetih godina 20. Meñutim. 9 . Godinama se uloga države ogledala u područjima poput vojske. dok su ekonomska zbivanja bila prepuštena privatnicima.

PREDAVANJE OSNOVNI ELEMENTI PONUDE I POTRAŽNJE Osnovna karakteristika tržišnih ekonomija je da su one nemirne i uvijek u gibanju. tako je i potražnja za tim dobrom veća. U ovom poglavlju ćemo prvo definirati krivulju potražnje. Vezu izmeñu tržišne cijene i tražene količine nazivamo rasporedom potražnje (demand schedule). a grafički prikaz rasporeda potražnje nazivamo krivuljom potražnje (demand curve). odnosno na koji se način odreñuje tržišna cijena.Krivulja individualne potražnje za proizvodom X Krivulja potražnje (DX) je padajuća.Individualna potražnja za proizvodom X (potražnja za biciklima u 000) PX (cijena) QDX (količina) 1400 1600 1800 2000 2200 2400 2600 2800 3000 18 14 11 9 7 5 3 2 1 Iz tablice se vidi da rastom cijena proizvoda X potražnja za tim proizvodom pada. te zašto se cijena istih značajno smanjila. Slika . da bi ukrštajući te dvije krivulje došli do ravnoteže.4. Zašto je npr. potrošač će kupiti manju količinu dobra ako su cijene veće. u zadnjih desetak godina broj korisnika mobitela naglo porastao. Pod uvjetom da se druge stvari ne mijenjaju. Na ta i slična pitanja možemo odgovoriti teorijom ponude i potražnje. 10 . Ili zašto je cijena nafte na svjetskom tržištu tako visoka. potom krivulju ponude. Tablica . Krivulja potražnje U tržišnoj ekonomiji znakovita je veza izmeñu tražene količine i cijene. a kako cijene padaju. pa se iz toga može iščitati i zakon opadajuće potražnje koji glasi da kad cijena robe raste i kad se druge varijable ne mijenjaju kupci kupuju manje robe i obratno.

tako je i ponuda tih dobrom manja. kad broj stanovnika poraste. cijene supstituta (zamjenskog proizvoda) ili promjene ukusi potrošača te ako se smanji cijena komplemenata (proizvod koji se troši zajedno s proizvodom kojeg potrošač inače koristi).kad cijena dobra raste. 2.Dva su razloga zašto količina opada kada cijena raste: 1. Prosječni dohodak potrošača.Kretanje po krivulji potražnje i promjena potražnje Cijela krivulja potražnje pomaknut će se prema gore. zamijenit ćemo je sa jeftinijim plinom) 2. 4. imamo manje raspoloživog dohotka. proizvoñač će ponuditi veću količinu dobra ako su cijene veće. pa ćemo obuzdati potrošnju. 5. u položaj DX2. Posebni utjecaji (utjecaji klimatskih prilika i tome slično). Zbroj svih krivulja individualne potražnje svih kupaca danog proizvoda na tržištu nazivamo tržišna potražnja. Veličina tržišta. U slučaju suprotnih promjena. u položaj DX1 ako se povećaju dohodak potrošača. Krivulja ponude U tržišnoj ekonomiji znakovita je veza izmeñu tražene količine i cijene. zamijenit ćemo ga sa drugim sličnim dobrom (ako cijena električne energije kao energenta za grijanje poraste. kad dohodak raste i potražnja za proizvodima raste. Cijena povezanih dobara (supstituta i/ili komplemenata). Ukusi ili preferencije. 11 . a dohodak ostane isti. Slika . 3. pod uvjetom da se druge stvari ne mijenjaju.ako cijena poraste. Što odreñuje krivulju tržišne potražnje? 1. a kako cijene padaju. poraste i potražnja. cijela krivulja potražnje pomakla bi se prema dolje. Učinak dohotka . Učinak supstitucije . Isto tako.

sporazum o slobodnoj trgovini izmeñu dviju zemalja takoñer značajno utječe na ponudu. Troškovi proizvodnje. Kad troškovi proizvodnje rastu u odnosu na tržišnu cijenu. kad neki proizvod ima supstitute. Što odreñuje krivulju ponude? Varijable koje odreñuju krivulju ponude su: 1. Politika države. Posebni utjecaji. 5.Ponuda proizvoda X (bicikala u 000) PX (cijena) QSX(količina) 1400 1600 1800 2000 2200 2400 2600 2800 3000 1 4 7 9 11 13 15 16 17 Slika . 2. kad su troškovi proizvodnje niski u odnosu na tržišnu cijenu. vremenske prilike odnosno neprilike mogu značajno utjecati na ponudu. proizvoñačima je unosno proizvoditi i nuditi što veću količinu. što znači da svako povećanje cijena poveća ponuñenu količinu. 3. što bitno utječe na ponudu. Tablica . 4. Tehnološka unapreñenja. odnosno tražit će alternativnu proizvodnju ili će pak jednostavno prestati sa radom. Politika razmjene kao npr. taj proizvod će biti jeftiniji pa će porasti ponuda tog proizvoda.Krivulja ponude Vidimo da je krivulja ponude pozitivnog nagiba. recimo poljoprivrednih proizvoda.Vezu izmeñu tržišne cijene i količine tog dobra koju su proizvoñači spremni proizvesti i prodati nazivamo rasporedom ponude (supply schedule). supstituta i komplemenata. tada će smanjenje cijene supstituta smanjiti potražnju za tim proizvodom i obratno ako se poveća cijena supstituta. proizvoñač će nuditi sve manje. a svako smanjenje cijena smanjuje ponuñenu količinu. a grafički prikaz rasporeda ponude nazivamo krivuljom ponude (supply curve). Cijene povezanih dobara. 12 . tehnološka unapreñenja dovode do smanjenja troškova proizvodnje i povećane produktivnosti. Porezi i politika dohotka značajno utječe na troškove proizvodnje a samim tim i na ponudu.

Ravnoteža ponude i potražnje Do sada smo posebno promatrali potražnju i čimbenike koji utječu na nju. Ako imamo situaciju na tržištu da je ponuda veća od potražnje. Tablica . meñutim smisao je uspostavljanja ravnoteže (equilibrium) ponude i potražnje. te ponudu i čimbenike koji utječu na nju.Ostvarivanje ravnotežne cijene Mogućnosti Moguće cijene PX 1400 1600 1800 2000 2200 2400 2600 2800 3000 Tražena količina QDX 18 14 11 9 7 5 3 2 1 Ponuñena količina QSX 1 4 7 9 11 13 15 16 17 Stanje tržišta Manjak =17 Manjak =10 Manjak =4 Ravnoteža Višak = 4 Višak = 8 Višak = 12 Višak = 14 Višak = 16 Pritisak cijenu na A B C D E F G H I Prema gore Prema gore Prema gore Neutralan Prema dolje Prema dolje Prema dolje Prema dolje Prema dolje 13 . proizvoñači su prisiljeni snižavati cijene kako bi prodali svoje proizvode. U obrnutom slučaju. Svaka od ovih pojava može se analizirati i iz te analize izvlačiti odreñeni zaključci. proizvoñači kalkuliraju sa višim cijenama. kada se potražuje više nego je proizvedeno ili ponuñeno na tržištu. Tek kada se ponuda i potražnja izjednače na tržištu dolazi do tržišne ravnoteže.Pomaci krivulje ponude Ako troškovi proizvodnje opadaju ponuda će se povećati i krivulja ponude QS0 će se pomaknuti udesno (QS1).Slika . odnosno u obratnom slučaju ponuda će se smanjiti i pomaknuti ulijevo (QS2).

količina pada 14 . Tablica . Grafički se tržišna ravnoteža odreñuje u presjecištu krivulja ponude (QSX) i krivulje potražnje (QDX). količina raste Cijena raste. a samim tim i do promjena ravnotežne cijene i (ili) ravnotežne količine. količina raste Cijena pada.Samo pri ravnotežnoj cijeni od PX = 2000 ponuñeni iznos jednak je traženom iznosu. Pri nižim cijenama postoji manjak i pritisak je na cijenu prema gore. Tržišna cijena u toj točki naziva se ravnotežnom cijenom. dok pri višim cijenama postoji višak i pritisak je na cijenu prema dolje. Slika . količina pada Cijena pada.Ravnoteža ponude i potražnje Cijena u dolarima D S Područje viška 260 Pritisak na cijenu prema dolje 200 Pritisak na cijenu prema gore Ravnoteža (equilibrium) Područje manjka 140 S 5 D 9 10 15 20 Bicikli u miljunima komada Kada se mijenjaju parametri bilo na strani ponude ili pak na strani potražnje dolazi do pomaka ponude ili potražnje. a količina ravnotežnom količinom.Učinak različitih pomaka potražnje i ponude na cijenu i količinu Pomaci ponude i potražnje Ako potražnja raste Ako potražnja opada Ako ponuda raste Ako ponuda opada Krivulja se potražnje pomiče udesno Krivulja se potražnje pomiče ulijevo Krivulja se ponude pomiče udesno Krivulja se ponude pomiče ulijevo Učinak na cijenu i količinu Cijena raste.

dok izraz ∆Q/∆P ima negativan predznak (u normalnim uvjetima poslovanja pad cijena nekog proizvoda izaziva povećanje potražnje za tim proizvodom i obratno). to je potražnja elastična na cijenu (EP > 1). Odnosno cjenovna elastičnost je postotna promjena tražene količine podijeljena postotnom promjenom cijene. 3. 15 . Elastičnost) potražnje na cijenu (cjenovna elastičnost) Elastičnost potražnje na cijenu mjeri koliko se mijenja količina traženog dobra kada se mijenja njegova cijena. ∆Q i ∆P su apsolutne promjene količine potražnje za proizvodom i njegove cijene. Važno je primijetiti da definicija elastičnosti umjesto stvarnih promjena upotrebljava postotne promjene cijene i količine. PREDAVANJE ELASTIČNOST POTRAŽNJE I PONUDE Ekonomski procesi i pojave su meñuzavisni. To znači da porastom cijena pada količina potraživanog proizvoda i obratno. cijeni povezanih dobara. Ta reakcija se naziva elastičnost potražnje. Ako želimo saznati kolika je i kakva meñuzavisnost izmeñu pojedinih varijabli trebamo izmjeriti reakciju jedne u odnosu na drugu. Kada 1% promjene cijene izazove više od 1% promjene tražene količine. ukusima i još mnogim drugim varijablama. Razlikujemo tri mogućnosti koje može poprimiti koeficijent elastičnosti: 1. kada povećanje cijena od 1% uzrokuje smanjenje potražnje za 1%. to je potražnja neelastična na cijenu (EP < 1). Te jedinična elastičnost (EP = 1).).5. Kad 1% promjene cijene izazove manje od 1% tražene količine. 2. pokazatelj te osjetljivosti se naziva koeficijent elastičnosti. Potražnja za nekim proizvodom ovisi o njegovoj cijeni. Inače pojam elastičnosti (elasticity) prvi je definirao profesor sa Cambridge sveučilišta Alfred Marshall u svom djelu ''Načela ekonomije'' (Principles of Economics. Npr. dohotku potrošača. ako je EP = -2 to znači da je potražnja za proizvodom pala 2% kada se njegova cijena povećala za 1% uz ceteris paribus pretpostavku. 1890. To znači da promjena jedinica mjerenja ne utječe na elastičnost. EP = ∆Q / Q ∆Q P ⋅ = ∆P / P ∆P Q Q i P su točke za koju se promatra elastičnost potražnje. pod uvjetom da su ostale varijable konstante (načelo ceteris paribus).

i 2 uz količinu i cijenu označavaju početne i nove vrijednosti količina i Interpretacija lučne cjenovne elastičnosti je nešto drugačija i odnosi se na promjene cijene i potraživane količine za odreñeni vremenski interval.Elastična i neelastična potražnja Cijena 10% povećanje cijena B A 20 Smanjenje potražnje za 20% 10 E potražnje > 1 40 Cijena 50 60 70 Potraživana količina C 20 10% poveć. Lučnu cjenovnu elastičnost potražnje možemo izračunati prema slijedećem izrazu: E PL = Q 2 − Q1 P2 − P1 1 ⋅ ∆Q P1 + P2 P2 + P1 E PL = ⋅ ∆P Q1 + Q 2 Q 2 + Q1 odnosno Oznake cijena. cijena 10 D E potražnje < 1 Manje od 5% smanjenje potražnje 40 50 60 Potraživana količina Lučna cjenovna elastičnost potražnje (EPL) EPL je elastičnost potražnje izmeñu dviju cijena na krivulji potražnje. 16 .Slika .

Stupanj neophodnosti nekog dobra. Udio nekog dobra u dohotku potrošača. 3. Ako potrošač očekuje značajna inflatorna kretanja porast cijena neće značajnije utjecati na smanjenje potražnje. raste dohodak potrošača. Što god je dobro neophodnije za život potrošača (mlijeko. Postojanje dobrih supstituta. dok recimo cimet nema mnogo supstituta pa porast cijena cimeta neće izazvati toliki pad potražnje za cimetom. 5.Utjecaj elastičnosti na prihod Vrijednosti elastičnosti potražnje EP > 1 EP = 1 EP < 1 Opis Utjecaj na prihode Elastična potražnja Jedinična elastičnost Neelastična potražnja Prihodi rastu kad cijena opada Prihodi su nepromjenjeni kad cijena opada Prihodi opadaju kad cijena opada 17 . za razliku od luksuznih dobara kod kojih je elastičnost potražnje visoka. tako da možemo reći da porastom vremenskog razdoblja raste i elastičnost potražnje za nekim dobrom. Očekivanja o budućem kretanju cijena. ako se poveća cijena neke vrste jogurta. Što god je veći udio izdataka na neko dobro u dohotku potrošača to će promjene cijena tog dobra utjecati na njegovu potražnju. Povećanjem vremenskog razdoblja moguće je lakše naći supstitute. Dobra koja imaju izravne supstitute uglavnom imaju elastičniju potražnju od dobara koja nemaju supstitute. informiranost potrošača biva sve veća. Npr. Tablica .). kruh. Najznačajniji su: 1. to je njegova elastičnost potražnje na cijenu manja. Cjenovna elastičnost i prihod Jedna od važnih primjena cjenovne elastičnosti je da pomogne dati odgovor na pitanje hoće li se povećanjem cijena povećati ili smanjiti prihode. 4. Ukupni prihod (total revenue) je po definiciji jednak cijena puta količina (TR = P x Q). Ako se zna cjenovna elastičnost pojedinog proizvoda možemo predvidjeti što će se dogoditi ukupnom prihodu. 2. mogućnost zamjene sa nekim drugim jogurtom je velika (zbog postojanja niza vrsta jogurta).Faktori koji utječu na elastičnost potražnje Intezitet osjetljivosti potražnje za nekim dobrom na promjenu njegove cijene ovisi o mnogo faktora. Vrijeme. sol itd.

Osjetljivost potražnje za promatranim proizvodom. Unakrsna cjenovna elastičnost potražnje Potražnja za nekim proizvodom ovisi i o cijenama povezanih proizvod koje nazivamo supstituti i komplementi. E IL = Q 2 − Q1 I 2 + I 1 ⋅ I 2 − I 1 Q 2 + Q1 Oznake 1 i 2 označavaju početne i izmijenjene razine dohotka i potraživane količine proizvoda. Naime. govedina-piletina). kava i mlijeko). ∆Q ∆Q I Q = ⋅ EI = ∆I ∆I Q I ∆Q označava promjenu potraživane količine. dok je komplement onaj proizvod koji nadopunjuje postojeći proizvod u potrošnji (hamburger i kečap.Elastičnost potražnje na dohodak (dohodovna elastičnost) Dohodovna elastičnost potražnje predstavlja osjetljivost potraživane količine proizvoda na promjenu dohotka potrošača. Za većinu proizvoda vrijedi da će porastom dohotka rasti i potražnja za odreñenim proizvodom. Supstituti su proizvodi koji mogu zamijeniti proizvod koji se inače upotrebljava (kava-čaj. Dohodovna elastičnost u jednoj točki (EI) mjeri promjenu potražnje u odnosu na promjenu razine dohotka za danu razinu cijene proizvoda. uz ceteris paribus uvjet. a izražava se kao omjer relativne promjene potraživane količine proizvoda i relativne promjene dohotka. s obzirom na promjenu cijene povezanog dobra (supstituta i /ili komplementa). Proizvodi čiji koeficijent dohodovne elastičnosti kreće u rasponu od nula do jedan nazivaju se neophodni proizvodi (kao što su hrana i odjeća). Postoje i izuzeci. dok su luksuzni oni proizvodi čija je dohodovna elastičnost potražnje veća od jedan. Dohodovna elastičnost potražnje mjeri se u jednoj točki i izmeñu dviju točaka (izmeñu dviju razina dohotka). radi se o proizvodima kod kojih je dohodovna elastičnost potražnje negativna kao što su proizvodi slabije kvalitete koji se zamjenjuju boljim proizvodima rastom dohotka. mjeri se unakrsnom cjenovnom 18 . Lučna dohodovna elastičnost potražnje (EIL) mjeri promjenu potražnje proizvoda izmeñu dviju razina dohotka i uzima u obzir početne i izmijenjene razine dohotka i potraživanih količina. Takvi se proizvodi nazivaju inferiorni proizvodi. a ∆I promjenu dohotka. Proizvodi koji imaju pozitivnu dohodovnu elastičnost potražnje nazivaju se normalni proizvodi.

Unakrsna cjenovna elastičnost potražnje u jednoj točki izražava se na slijedeći način: E XY = ∆Q x Py ⋅ ∆Py Q x gdje ∆QX označava promjenu količine potražnje proizvoda X. Lučna unakrsna cjenovna elastičnost potražnje izražava se na slijedeći način: E IL = Q 2 − Q1 I 2 + I 1 ⋅ I 2 − I 1 Q 2 + Q1 Oznake 1 i 2 odnose se na početne i izmijenjene razine količine i cijene. a s obzirom na vrijednost koju može imati koeficijent elastičnosti ponude razlikujemo tri slučaja: 1. a ∆PY promjenu cijene proizvoda Y. da promjena cijena izaziva i promjene na strani ponude. ES < 1. a ako je unakrsna cjenovna elastičnost negativna. 3. 2. ponuda tog proizvoda poraste takoñer za jedan posto. znači da su promatrani i povezani proizvod komplementi. ponuda tog proizvoda poraste za manje od jedan posto. ponuda tog proizvoda poraste za više od 1%. Osjetljivost te promjene mjerimo koeficijentom elastičnosti ponude na cijenu koji mjeri postotnu promjenu ponuñene količine podijeljenu postotnom promjenom cijene. Naravno. 19 . I ova elastičnost može se promatrati kao unakrsna cjenovna elastičnost potražnje u jednoj točki i kao lučna elastičnost. Kažemo da je riječ o jedinično elastičnoj ponudi. Unakrsna cjenovna elastičnost može biti pozitivna i negativna. Dakle. ponuda je elastična. % promjena ponuñene količine ES = --------------------------------------------% promjena cijene Koeficijent elastičnosti ponude u pravilu je pozitivan. kad porastu cijena nekog proizvoda za 1%. Kažemo da je riječ o neelastičnoj ponudi. ES = 1. Ukoliko je pozitivna znači da su promatrani i povezani proizvod supstituti. kad cijena nekog proizvoda poraste za 1%. Elastičnost ponude na cijenu Potrošnja nije jedina stvar koja se mijenja kad se mijenjaju cijene.elastičnošću potražnje (EXY). kad cijena nekog proizvoda poraste za 1%. ES > 1.

te kad je koeficijent elastičnosti ponude beskonačan. tada govorimo o potpuno elastičnoj ponudi.Perfektno elastična i perfektno neelastična potražnja Slika . tada govorimo o potpuno neelastičnoj ponudi. Slika . ekstremna slučaja. Kad je koeficijent elastičnosti nula.Takoñer razlikujemo i još dva.Elastična i neelastična ponuda 20 .

Svaki pojedinac. Korisnost su označavali sa utili (U). meñutim isto su tako uvidjeli da svaka dodatna upotreba pruža sve manje i manje zadovoljstvo. Svatko želi odabrati ono što je najkorisnije za njega. Empirijski gledano. Korisnost bi mogli definirati kao zadovoljstvo koje pojedinac postiže odabirući za njega najpoželjniju košaru. racionalno razmišljajući. Tablica .Količina potrošenog proizvoda te ukupna i granična korisnost Količina potrošenog dobra Q 0 1 2 3 4 5 Ukupna korisnost U 0 4 7 9 10 10 Granična korisnost MU 4 3 2 1 0 21 . što latinski znači korist (utilitas). nastoji odabrati najpoželjniju košaru potrošnih dobara. Pojam dodatne korisnosti je nazvan granična korisnost (marginal utility MU). ekonomisti su uvidjeli da se upotrebom nekog dobra ukupna korisnost povećava. to je numerički indikator kojim neka osoba preferira najvišu razinu korisnosti. Mi smo svakodnevno prisiljeni odlučivati o našim oskudnim resursima.Slika .Perfektno elastična i neelastična ponuda 6. PREDAVANJE POTRAŽNJA I PONAŠANJE POTROŠAČA Pojam korisnosti Već smo u prvom poglavlju rekli da su oskudnost i efikasnost osnovne odrednice ekonomije. Iz tih spoznaja proizašao je zakon opadajuće granične korisnosti koji zaključuje da granična korisnost dobra opada dok se količina potrošenog dobra povećava.

počevši od Williama Stanley Jevonsa do A. Marshalla. dok je taj rast svakom dodatnom jedinicom proizvoda sve manji. 22 .Iz tablice se vidi da porastom potrošnje nekog proizvoda raste njegova ukupna korisnost U. dok su pravu primjenu korisnosti za objašnjenje ponašanja potrošača dali neoklasični ekonomisti.Krivulja ukupne i granične korisnosti Pojam korisnosti prvi je u društvene djelatnosti uveo engleski filozof Jeremy Bentham. Slika .

posljednja čaša vode vrijedi jako malo i znatno manje od posljednjeg dijamanta. Pareto je razvio teoriju indiferentnosti. Svoje najveće zadovoljstvo potrošač će postići u točki u kojoj je granična korisnost posljednje utrošene jedinice za jedan proizvod jednaka graničnoj korisnosti posljednje utrošene novčane jedinice za bilo koji drugi proizvod.. potrošač je ravnodušan u izboru kombinacija proizvoda. na odgovor se moralo počekati Smithove nasljednike.. Oni su došli do spoznaje da korisnost nije ta koja odreñuje cijenu vode. Prema ovoj teoriji. no. se rijetko za što kupovala. pokazao je da se svi važni elementi teorije potražnje mogu analizirati bez pojma korisnosti. da se ponuda i potražnja sijeku na vrlo niskoj razini. neoklasični ekonomist. odnosno korisnost posljednje čaše vode. jer vrijedi život. Osnovni uvjet potrošačeve ravnoteže možemo sažeto izraziti pomoću granične korisnosti (MU) i cijena (P) različitih dobara na slijedeći način: MU dobra 1 MU dobra 2 MU dobra 3 ------------.= --------------. Naime kad je čovjek jako žedan. Krivulja koja povezuje različite kombinacije proizvoda X i Y koje potrošaču pružaju isto zadovoljstvo naziva se krivulja indiferencije (indifference curve). već njena granična korisnost. Geometrijska analiza ravnoteže potrošača Vilfredo Pareto. Pa ipak. razmišljajući o korisnosti iznio razmišljanje koje je nazvao ''paradoks vrijednosti'' . Naime. Smith je to objašnjavao ponudom i potražnjom. ništa nije korisnije od vode. Slika . prva čaša vode vrijedi daleko više od dijamanta. a ipak ljudi plaćaj za nj visoku cijenu. = MU na $ dohotka P2 P3 P1 Paradoks vrijednosti Još je Adam Smith. odnosno ostvari najveće zadovoljstvo. Bez nje ne bi bilo života na zemlji. pogotovo u Smithovo vrijeme.Cilj svakog potrošača je da za svoja oskudna sredstva ostvari najveću korisnost. ako mu svaka od tih kombinacija daje isti stupanj zadovoljstva. Meñutim.= -------------. dok se kod dijamanata sijeku vrlo visoko. dijamant ima rijetko kakvu uporabnu vrijednost.Krivulja indiferencije 23 . Kao suprotnost tome..

Opadaju slijeva udesno. 3. što je nelogično. Krivulje indiferencije se nikada ne sijeku. te da su razine korisnosti veće na onim krivuljama koje su udaljenije od ishodišta. to bi značilo da smanjena potrošnja količine proizvoda X ili Y. odnosno opadanje slijeva udesno pokazuje kako se smanjuje potrošnja proizvoda Y. Odnos u kojem se jedan proizvod zamjenjuje drugim naziva se granična stopa supstitucije. Krivulje indiferencije pokazuju u kojem je odnosu potrošač spreman zamijeniti potrošnju jednog proizvoda drugim. a ∆X označuje količinu proizvoda koju će sebi priuštiti na račun odricanja neke količine proizvoda Y. osigurava istu ili veću razinu korisnosti.Niz izvedenih krivulja indiferencije naziva se mapom indiferencije.Mapa krivulje indiferencije Krivulje indiferencije imaju slijedeća svojstva: 1. što znači da se granična stopa supstitucije sve više smanjuje kako se pomičemo udesno. Konveksne su u odnosu na ishodište. Izdaci potrošača na kupovinu proizvoda X i Y ne mogu 24 . Iz mape indiferencije uočava se kako sve točke na odreñenoj krivulji indiferencije označuju istu razinu korisnosti. U slučaju da se krivulje indiferencije sijeku. a povećava potrošnja proizvoda X. Graničnu stopu supstitucije (MRS) matematički možemo pisati: MRS = − ∆Y ∆X gdje -∆Y označuje onu količinu proizvoda Y koje se potrošač odriče. Slika . 2. što znači da potrošač mora smanjivati potrošnju proizvoda Y kada povećava potrošnju proizvoda X da bi se zadržao na istoj krivulji indiferencije. Meñutim njegov izbor ograničava razina dohotka i cijene proizvoda koje kupuje. ili i proizvoda X i proizvoda Y.

QX.Budžetski pravac Potrošač je u ravnoteži kada uz dani dohodak i cijene proizvoda postiže maksimalno zadovoljstvo od učinjenih izdataka. tada budžetsko ograničenje izgleda ovako: I = PX QX + PYQY gdje su: PX .cijena proizvoda X.cijena proizvoda Y. Slika . koje potrošač može kupiti uz poznati dohodak i cijene dobijemo budžetsku liniju ili budžetski pravac. Slika . PY .biti veći od njegovog nominalnog dohotka.Potrošačeva ravnoteža 25 .dohodak Povezivanjem svih kombinacija proizvoda X i Y.količina proizvoda. potrošač će maksimirati svoje zadovoljstvo u točki u kojoj budžetski pravac dodiruje krivulju indiferencije. Grafički gledano. I . QY . Ako pretpostavimo da potrošač u cijelosti svoj novčani dohodak utroši na kupovinu.

Ako doñe do promjene cijena .povećanjem dohotka uz nepromijenjene cijene budžetski pravac će se pomaknuti od ishodišta i tangirati višu krivulju indiferencije.Uvjet potrošačeve ravnoteže je da se odnos graničnih korisnosti izjednači s relativnim odnosom cijena dvaju proizvoda. uz nepromijenjene cijene budžetski pravac će se približiti ishodištu i tangirati nižu krivulju indiferencije. Matematički to možemo iskazati: MU X PX = MU Y PY Budžetski pravac će promijeniti svoj položaj u dva slučaja: 1. Ako doñe do promjene dohotka . 2. ako doñe do smanjenja dohotka. ako se cijene proizvoda povećaju uz nepromijenjen dohodak. potrošač će moći kupiti kombinaciju proizvoda koja će mu pružiti manje zadovoljstvo. Slika . odnosno potrošač će ostvariti manje zadovoljstvo. uz nepromijenjeni dohodak.Efekt promjene dohotka na ravnotežu 26 . Obratno.ako se smanje cijene proizvoda. U obratnom slučaju. potrošač će moći kupiti kombinaciju proizvoda koja će mu pružiti veće zadovoljstvo. odnosno potrošač će ostvariti više zadovoljstvo.

Ako neko društvo neefikasno koristi svoje resurse. kad se promjeni jedinica uloženog rada (ili kapitala). Ovako pojednostavljenu funkciju možemo pisati: TPP = f(L. x2. Bilo koji oblik pokazuje koliku maksimalnu proizvodnju poduzeće može ostvariti s različitim kombinacijama proizvodnih čimbenika u danom vremenskom razdoblju. Funkciju proizvodnje možemo prikazati pomoću tablice. hektolitri i tome slično. najčešće se koriste samo dva proizvodna čimbenika. x3.. Funkciju proizvodnje možemo izraziti kao TPP = f( x1.. znači da koristi svoje resurse ispod granice proizvodnih mogućnosti.. Graničnu proizvodnost rada možemo iskazati na način: kada je funkcija proizvodnje diskontinuirana: MPPL = ∆TPP ∆L 27 . pod uvjetom da se kapital ne mijenja. PREDAVANJE PROIZVODNJA I ORGANIZACIJA POSLOVANJA Funkcija proizvodnje Proizvodnju možemo definirati kao proces koji odreñenu količinu inputa pretvara u proizvode i usluge. kilogrami.. povećavamo broj angažiranih radnika od jedan do šest. Za potrebe ekonomske analize.C) Kod analize proizvodnje..xn). Granična proizvodnost rada (ili kapitala) pokazuje dodatnu proizvodnju zbog dodatne jedinice rada (ili kapitala). dijagrama ili pak jednadžbe... Uzmimo u analizu koliko će se promijeniti količina proizvodnje ako povećavamo angažman rada. rad (labor L) i kapital (capital C).. Ukupnu proizvodnju kao funkciju rada možemo iskazati na način: TPP = f (L) Ukupna proizvodnja se iskazuje u fizičkim jedinicama. pod uvjetom da se stalno radi sa tri stroja.xn količine proizvodnih čimbenika. najčešće analiziramo promjenu količine proizvodnje na način da jedan proizvodni čimbenik držimo konstantnim.. pokazuje koliko će se promijeniti ukupna proizvodnja. Dakle. Na primjer. Koliko će taj proces biti uspješan ovisi o količini i kvaliteti resursa te o njihovoj proizvodnosti. x3. dok se drugi mijenja. x2. kao što su komadi. Na nivou gospodarstva neke zemlje maksimalna količina proizvodnje koja se može dobiti uz zadane resurse i tehnološko znanje naziva se granica proizvodnih mogućnosti. gdje su x1..7.

tada proizvodnja raste progresivno. prosječna i granična proizvodnost su jednake i tu je granica izmeñu prvog i drugog stadija proizvodnje. Elastičnost je veća od nule. ako se ne mijenja ulog konstantnog čimbenika (kapitala). elastičnost je veća od jedan. U prvom stadiju proizvodnje možemo zapaziti da dok granična proizvodnost raste. proizvodnja je i dalje rastuća (mada po opadajućoj stopi). a manja od jedan. To je elastičnost proizvodnje. kao mjera osjetljivosti. te elastičnost nula. prosječne i granične proizvodnosti jednog proizvodnog faktora uz konstantno ulaganje ostalih faktora. pa se logično nameće povećavanje broja radnika. Prosječnu proizvodnost rada možemo iskazati na način: APPL = TPP L Još nam je jedan pokazatelj vrlo važan za analizu proizvodnje. u toj točki proizvodnja dostiže maksimum i tu je granica izmeñu drugog i trećeg stadija proizvodnje. pa se proizvodnja i dalje nastavlja. Kad je elastičnost jednaka 1. On pokazuje da nakon odreñene točke ostvarujemo sve manji prinos varijabilnog čimbenika (rada). Elastičnost proizvodnje mjeri se sa koeficijentom elastičnosti kojeg možemo iskazati na slijedeći način: ∆TPP MPPL E L = ∆L = TPP APP L Analizom ukupne proizvodnje. odnosno jakosti promjene jedne varijable u odnosu na drugu sa kojom je u meñuzavisnosti. što znači da 1% promjene proizvodnog faktora izaziva više od 1% promjene proizvodnje. U drugom stadiju proizvodnje. 28 . a od točke u kojoj granična proizvodnost počinje padati. U ovom stadiju je nedovoljna iskorištenost jednog proizvodnog čimbenika (kapitala).kada je funkcija proizvodnje kontinuirana: MPPL = δTPP δL Prosječna proizvodnost rada (ili kapitala) pokazuje količinu proizvoda po jedinici utrošenog rada (ili kapitala). U prvom stadiju proizvodnja naglo raste. U točki kad je granična proizvodnost nula. a prosječna i granična proizvodnost su i dalje pozitivne. proizvodnja raste degresivno. možemo utvrditi tri stadija proizvodnje. Meñutim povećanjem broja radnika dolazi do izražaja zakon opadajućih prinosa. Točka koja odvaja zonu progresivnog od zone degresivnog rasta proizvodnje nazivamo točkom infleksije.

U trećem stadiju proizvodnje ukupna proizvodnja pada. Analizom stadija proizvodnje možemo zaključiti da je za proizvoñača najefikasnije poslovati u drugom stadiju proizvodnje. u trećem stadiju je granična proizvodnost rada negativna (veći broj radnika te njihova neefikasnost). u prvom stadiju je granična proizvodnost kapitala negativna (nedovoljna iskoristivost i efikasnost kapitala). a granična proizvodnost je negativna. Naime. dok su u drugom stadiju proizvodnje granične proizvodnosti obaju proizvodnih čimbenika pozitivne (najoptimalnija kombinacija rada i kapitala) 29 . Elastičnost je takoñer negativna i odražava veći pad proizvodnje od uloga proizvodnog čimbenika.

ali ne mogu mijenjati fiksne faktore kao što je kapital.Krivulje ukupne proizvodnje. razlikujemo dva različita razdoblja. Dugi rok podrazumijeva vrijeme u kojem se svi čimbenici mogu prilagoditi. zemlju i kapital već i vrijeme. prosječne i granične proizvodnosti Proizvodnja na zahtjeva samo rad.Slika . Da bismo obrazložili ulogu vremena u proizvodnji. Kratki rok definiramo kao razdoblje u kojem poduzeća mogu prilagoditi proizvodnju mijenjanjem varijabilnih čimbenika kao što su sirovine i rad. 30 .

ako bi se potreba za isporukom brodova povećala za neko dulje razdoblje. Ova analiza supstituiranja dvaju proizvodnih čimbenika mjeri se graničnom stopom tehničke supstitucije (MRTS). brodogradilište može povećati proizvodnju prekovremenim radom.Recimo. Izokvanta Logično je da će poduzeće kombinirati utroške proizvodnih čimbenika da bi ostvario odreñenu razinu proizvodnje. Izoklina je linija koja povezuje točke na različitim izokvantama koje imaju istu stopu tehničke supstitucije. na primjeru brodogradilišta. Za jednu ili nekoliko razina proizvodnje (izokvanti) može se odrediti jedna ili više izoklina. Izokvanta je analogna krivulji indiferencije potrošača. ako se poveća narudžba za još jedan brod. Grafički prikazano krivulja koja povezuje različite kombinacije proizvodnih čimbenika koje poduzeće upotrebljava da bi ostvarilo odreñenu razinu proizvodnje nazivamo izokvantom. U kombiniranju proizvodnih čimbenika radi postizanja odreñene razine proizvodnje posebno je važna mogućnost supstituiranja jednog proizvodnog čimbenika nekim drugim proizvodnim čimbenikom. 31 . upošljavanjem više radnika i intezivnijim korištenjem svojih pogona. Izokvanta. kao i krivulja indiferencije ima svojstva da je opadajuća krivulja te da je konveksna u odnosu na ishodište. No. Broj izoklina ovisi o konstanti k koja se može kretati izmeñu nula i beskonačno. brodogradilište bi moglo povećati svoje kapacitete jer za to ima dovoljno vremena.

količina rada. Da bi poduzeće moglo donijeti pravilnu odluku koja je kombinacija dvaju proizvodnih čimbenika (L i C) najoptimalnija. L.Skup izoklina Linije grebena su linije. Izotroškovna linija pokazuje različite kombinacije proizvodnih čimbenika koje poduzeće može kupiti ili uzeti u najam uz odreñene troškove. pC . To možemo prikazati matematički ovako: TC = pL ⋅ L + pC ⋅ C gdje su: TC . Elastičnost supstitucije je pokazatelj sposobnosti supstitucije ili zamjenjivosti jednog proizvodnog čimbenika drugim. pL .količina upotrebljenog kapitala.cijena kapitala i C . 32 .Slika . Optimalnu kombinaciju proizvodnih čimbenika koja uz definirane troškove daje najveći output. mora znati i cijene istih.ukupni troškovi.cijena rada. tj izokline koje povezuju točke na izokvantama koje imaju nagib jednak nula ili beskonačno.

javnih institucija. Ako npr. Poduzeća možemo podijeliti po različitim kriterijima kao što su vlasništvo. pa granična proizvodnost opada. tj vlasništvu privatnih osoba.označavaju slučaj u kojemu podjednaka promjena svih utrošaka dovodi do proporcionalne promjene proizvodnje. Jedan od modela 33 . Poduzeća s obzirom na vlasništvo možemo podijeliti na: 1. Tu razlikujemo tri mogućnosti: 1. menadžmenta. onda imamo slučaj rastućih prinosa na opseg. optimalna kombinacija proizvodnih čimbenika odreñena je točkom dodira izokvante i izotroškovne linije. dodajemo sve više rada fiksnoj količini zemlje. iste upotrebljavaju u cilju ostvarivanja dobiti za njihove vlasnike. sveučilišta. sindikata itd.označavaju slučaj u kojem uravnoteženo povećanje svih utrošaka dovodi do više nego proporcionalnog povećanja razine proizvodnje. povećamo količinu svih utrošaka za 40% i to rezultira povećanom proizvodnjom za 30%. veličina. Poduzeća u privatnom vlasništvu. Poduzeća u javnom vlasništvu. dok su ostali utrošci fiksni. 3. onda imamo slučaj opadajućih prinosa na opseg. Zašto se to dešava? Ako. vrsta djelatnosti itd. više vlasnika (partnerska poduzeća) te jako puno vlasnika. npr. povećamo količinu svih utrošaka za 40% i to rezultira povećanom proizvodnjom za 50%. Ova poduzeća su u mješovitom vlasništvu (suvlasništvu) zaposlenih. Organizacije poslovanja Proizvodnja se najbolje organizira u okviru poduzeća kao organizacije u kojoj zaposlenici i menadžment. u ovom slučaju i proizvodnja bi se udvostručila. ako analiziramo efekt povećanja svih utrošaka proporcionalno govorimo o prinosima na opseg. 2. 2. 3. Rastući prinosi na opseg . Zakon opadajućih prinosa i granična proizvodnost pokazuju reakciju proizvodnje na povećanje samo jednog utroška. Poduzeća u mješovitom vlasništvu. Ova poduzeća su u vlasništvu države.označavaju slučaj u kojemu uravnoteženo povećanje svih utrošaka dovodi do manje od proporcionalnog povećanja ukupne proizvodnje. Ako npr. zemlja postaje sve napučenija. Ako npr. Ova poduzeća mogu imati jednog vlasnika. Zakon opadajućih prinosa Zakon opadajućih prinosa tvrdi da ćemo dobivati sve manje i manje dodatne količine proizvodnje kad upotrebljavamo dodatne količine nekog utroška dok su drugi utrošci fiksni. Ovo vrijedi za bilo koji drugi utrošak. koristeći odgovarajuće resurse i snoseći poslovni rizik. Konstantni prinosi na opseg . dioničara u dioničkim društvima (korporacijama). Meñutim. Opadajući prinosi na opseg .Grafički gledano. udvostručimo utroške. ili lokalne samouprave ili pak društvena poduzeća u vlasništvu crkve.

radnih sati itd. PREDAVANJE . Uzmimo primjer male radionice za proizvodnju tjestenine. u razdoblju o kojem se ovaj proizvodni čimbenik ne može. odnosno. energenata. Ukupni trošak (total cost TC) je najniži novčani izdatak potreban da se proizvede odreñena količina proizvodnje (Q). radničkog dioničarstva je i model ESOP. pojavljuju se i drugi troškovi. Takve troškove nazivamo fiksnim troškovima (fixed cost FC). zagarantirane plaće (minimalne plaće djelatnika) i tome slično. uspješno proveden u Tankerskoj plovidbi Zadar. ne isplati ili ne želi mijenjati.). TC = FC + VC Podjela troškova na fiksne i varijabilne vrijedi samo za analizu troškova u kratkom roku. moramo angažirati odreñenu količinu utrošaka (inputa).) te na zakonska ograničenja (zdrastveni i sigurnosni standardi. nedostatak financijskih sredstava i sl. Analizom troškova. uzeti stroj na kredit). Uglavnom ih možemo podijeliti na ograničenja u resursima (nedostatak kvalificirane radne snage. najamnina (za poslovni prostor). komada ili pak litara. srednja poduzeća te 3. Kad počnemo sa proizvodnjom. Isto tako smo te utroške izražavali u naturalnim jedinicama. To su kamate na posuñeni kapital (npr.ANALIZA TROŠKOVA Pojam troška U analizi proizvodnje vidjeli smo da bismo ostvarili odreñenu količinu proizvodnje. Za analizu troškova u dugom roku svi su troškovi varijabilni. mala poduzeća. poput kilograma. što više proizvodimo tjestenine. nemogućnost pribavljanja odgovarajuće tehnologije. jer svaki nepotrebni trošak smanjuje buduće profite. poduzeće ima nekakve troškove. svaki od tih utrošaka ćemo ponderirati sa njegovom cijenom. I prije nego s proizvodnjom. Na našem primjeru. Tako dolazimo do definicije troškova (cost) kao vrijednosno izraženih utrošaka čimbenika angažiranih u procesu stvaranja proizvodnog učinka. koji se povećavaju kako se povećava ukupna proizvodnja. Poduzeća imaju ograničenja u svom poslovanju. To su troškovi sirovina. Ti troškovi postoje i kad nema proizvodnje. Te troškove nazivamo varijabilnim troškovima (variable cost VC). 34 . Zbrajanjem fiksnog i varijabilnog troška dobivamo ukupni trošak. velika poduzeća. poslodavac lakše može donijeti poslovne odluke u cilju maksimiziranja profita. Područje troškova je izuzetno bitno za poslovanje poduzeća. 2. oni su fiksni za bilo koju razinu proizvodnje. više trošimo brašna. Poduzeća s obzirom na veličinu možemo podijeliti na: 1. 8. U analizi troškova. standardi u zaštiti okoliša i sl.tvz. energije. rada i tome slično.

jer varijabilni trošak raste potpuno isto kao ukupni trošak.3 13.5 0 1 2 3 4 5 6 55 55 55 55 55 55 55 0 30 55 75 105 155 225 55 85 110 130 160 210 280 30 25 20 30 50 70 35 . kao što formula prikazuje možemo izračunati i iz varijabilnih troškova. Granični trošak proizvodnje je dodatni trošak proizvodnje jedne dodatne jedinice proizvoda.5 25 26.25 31 37. samo što ukupni trošak počinje od nule. prosječnim varijabilnim troškovima (average variable cost AVC) i prosječnim fiksnim troškovima (average fixed cost AFC).Raspored troškova Količina Q Fiksni trošak FC Varijabilni Ukupni trošak trošak VC TC Granični trošak MC Prosječni trošak po jedinici proizvodnje AC 85 55 43.6 Prosječni fiksni trošak AFC 55 27.17 Prosječni varijabilni trošak AVC 30 27. Dakle. a varijabilni od konstantne razine fiksnih troškova. Matematički to možemo prikazati na ovaj način: MC = ∆TC ∆VC = ∆Q ∆Q Granične troškove. AC = TC Q AVC = VC Q AFC = FC Q Tablica . Ako su troškovi dani kao kontinuirana funkcija. pokazuje koliko poduzeće mora dodatno potrošiti da bi proizvelo dodatnu količinu proizvoda.Za analizu troškova posebno je važan granični trošak (marginal cost MC).5 18.3 40 42 46.75 11 9. granični se troškovi izračunavaju na slijedeći način: MC = δTC δQ Analizu troškova završavamo sa prosječnim ukupnim troškovima (average cost AC).

Slika .Ukupni trošak (TC) Slika .Granični trošak (MC) 36 .

Kad raste granična proizvodnost. prosječnih varijabilnih troškova i graničnih troškova imaju oblik slova U. a kada granična proizvodnost počinje padati. Ako posljednja jedinica košta manje od prethodnih. granični troškovi počinju rasti. U slučaju kada je granični trošak jednak prosječnom trošku. Naime.Grafički prikaz krivulje troškova Krivulje prosječnih ukupnih troškova. Kada granična proizvodnost dostigne svoj maksimum. Za analizu troškova bitan je odnos graničnih troškova i prosječnih ukupnih i prosječnih varijabilnih troškova. ukoliko je prodajna cijena proizvoda ispod razine odreñene točkom zatvaranja ta proizvodnja nema ekonomskog smisla i treba je prekinuti. Točku u sjecištu krivulja graničnih troškova i prosječnih troškova nazivamo točkom prijeloma. koji uključuje posljednju jedinicu mora biti viši od starog prosječnog troška. To znači da je posljednja proizvedena jedinica košta manje od prosječnog troška svih prethodno proizvedenih jedinica. Naime. Naime. ukoliko je prodajna cijena jednaka iznosu odreñenom točkom prijeloma pokriva sve troškove i iznad nje poduzeće počinje ostvarivati profit (profit). posljednja jedinica košta potpuno jednako prosječnom trošku svih prethodnih jedinica. koji uključuje posljednju jedinicu mora biti manji od starog prosječnog troška. Prosječni troškovi se smanjuju sve dok su granični troškovi manji od prosječnih troškova. tada novi prosječni trošak.Slika . a zatim rastu. granični trošak je minimalan. granični troškovi opadaju. 37 . Točku u sjecištu krivulja graničnih troškova (MC) i prosječnih varijabilnih troškova (AVC) nazivamo točkom zatvaranja. U slučaju kada je granični trošak veći od prosječnog troška. ove krivulje u svom toku najprije opadaju. novi prosječni trošak.

7 31. Tablica .Ravnoteža poduzeća u uvjetima savršene konkurencije Q 0 1 2 3 4 5 6 7 TC 50 75 80 95 125 165 220 300 MC 25 5 15 30 40 55 80 ATC 75 40 31.9 P=MR 40 40 40 40 40 40 40 40 TR=QxP Pf=TR-TC 0 -50 40 -35 80 0 120 25 160 35 200 35 240 20 280 -20 Pri maksimalizaciji profita. poduzeće vodi računa o obujmu proizvodnje i troškovima.25 33 55 42.Cijene i jedinični troškovi Na slijedećih šest grafičkih prikaza pokazati ćemo kakve odluke moramo donositi glede rezultata analize tržišne cijene u odnosu na granične troškove. (uz tržišnu cijenu od 40 Kn). Ravnotežna točka. 38 .Točke na krivulji izmeñu točaka zatvaranja i prijeloma su kratkoročno prihvatljive i pokrivaju samo dio troškova. Slika . u kojoj se granični trošak izjednačava sa graničnim prihodom (MC = MR). točka u kojoj će poduzeće maksimizirati svoj profit je pri količini 5. prosječne ukupne troškove i prosječne varijabilne troškove.

39 .

40 .

Troškovi u računovodstvu poduzeća Sva poduzeća, bilo ona sa jednim zaposlenikom ili pak ona sa nekoliko desetaka tisuća radnika, moraju pratiti troškove svojeg poslovanja. Uglavnom koriste opće prihvaćene meñunarodne računovodstvene standarde. Svoje poslovanje najčešće prikazuju putem bilance uspjeha i bilance stanja. Bilanca uspjeha (račun dobiti i gubitka) - Income statement Bilanca uspjeha prikazuje uspjeh nekog poduzeća za odreñeno vremensko razdoblje (najčešće godinu dana). Uspjeh se iskazuje u kategoriji neto dohotka (ili profita) koji se dobije kad se od ukupnog prihoda odbiju ukupni troškovi i porez na dohodak. Ovako iskazani troškovi nazivaju se računovodstveni ili eksplicitni troškovi. Meñutim

41

kod donošenja poslovnih odluka, poduzeće mora voditi računa i o implicitnim troškovima, odnosno o alternativnim ili oportunitetnim troškovima koji predstavljaju vrijednost propuštene prilike ili vrijednost žrtvovanog dobra ili usluge. Bilanca stanja - Balance sheet Bilanca stanja prikazuje financijsku sliku poduzeća na odreñeni dan (najčešće 31.12.). To je izvadak koji pokazuje koliko vrijedi poduzeće u odreñenom vremenskom trenutku. Na jednoj strani imamo aktivu kao procijenjenu vrijednost imetka ili prava koje poduzeće ima, a na drugoj strani su obveze i neto vrijednost kao izravnavajuća stavka. Možemo reći da je neto vrijednost aktiva - obveze. Bilanca stanja mora uvijek biti u ravnoteži.

9. PREDAVANJE - NESAVRŠENA KONKURENCIJA I PROBLEM MONOPOLA Uvjeti savršene konkurencije, o kojima je pisao Adam Smith, davno su prošlo vrijeme. Danas nepostoji niti jedno gospodarstvo u kojem ne djeluju toliko jaka poduzeća koja su dovoljno velika da utječu na cijenu. Zato kažemo da imamo nesavršenu konkurenciju ondje gdje poduzeće može osjetno utjecati na tržišnu cijenu. Najčešće susrećemo slijedeće oblike nesavršene konkurencije: monopol, duopol, oligopol i monopolističku konkurenciju. Na tržištima nesavršene konkurencije postoji kontrola cijena, bilo sa strane ponuditelja, bilo sa strane potražitelja. To ne znači da poduzeća imaju apsolutni nadzor na cijenom svog proizvoda, ali značajni utjecaj da. Monopol je ekstremni slučaj nesavršene konkurencije kada postoji samo jedan prodavatelj s potpunim nadzorom nad nekom industrijom. (ime dolazi od grčkih riječi mono - jedan i polist - prodavatelj). Monopol podrazumijeva i spoznaju da ne postoje supstituti za taj proizvod, da je potražnja neelastična, da drugi proizvoñači nemaju slobodan pristup u dotičnu granu te da postoji kontrola od strane monopoliste nad količinom prodaje i cijenom proizvoda. Monopol je oblik tržišta potpuno suprotan savršenoj konkurenciji. Monopol najčešće nastaje po dvije osnove: 1. Prirodni monopol - kada neki proizvoñač koristi jedinstveni prirodni izvor sirovina (nafta, plin) i kad je on jedini opskrbljivač nekog tržišta i 2. Zakonski monopol - kada se nekim zakonskim propisom zaštiti jedan proizvoñač, gdje država pojedinim poduzećima daje ekskluzivno pravo da se bave nekom djelatnošću (pošte, telekomunikacije, televizija i slično.). Oligopol je oblik nesavršene konkurencije koji uključuje malo prodavatelja koji u priličnoj mjeri kontroliraju količine i cijene na nekom tržištu. Monopolistička konkurencija je oblik tržišnog stanja s elementima monopola i s elementima savršene konkurencije. Razlika meñu proizvodima uglavnom proizlazi iz lokacije prodaje ili pak kvalitete usluge. Najčešće je susrećemo u trgovini na malo.

42

Odreñivanje cijena i ravnoteža u uvjetima monopola Za razliku od tržišta savršene konkurencije, gdje poduzeće može postići ravnotežu samo da prilagoñava svoj obujam proizvodnje cijeni koja je već definirana na tržištu, monopolističko poduzeće može kombinirati i obujam proizvodnje i prodajnu cijenu da bi maksimizirao svoj profit. U odreñivanju ravnoteže monopolsko poduzeće polazi od ukupnog, graničnog i prosječnog prihoda. Monopolist mora voditi računa o činjenici da s porastom cijene potražnja pada, pri čemu on mora prilagoditi obujam svoje ponude. Što je veći obujam ponuñene količine, pri danoj potražnji, cijena će biti manja i obratno. To znači da će svaka dodatna jedinica proizvoda dati različit prirast ukupnog prihoda. U početku, ukupan prihod raste povećanjem prodaje, iako cijena pada, dostiže svoj maksimum i nakon toga pada. Uzrok tome je što granični prihod nove dodane jedinice proizvoda, usljed smanjenja cijene, postaje sve manji i manji. Da bi maksimiziralo profit monopolsko poduzeće mora usporediti granični prihod sa svojim graničnim troškovima. Monopolsko poduzeće će maksimizirati profit za onu količinu proizvodnje pri kojoj postiže najveću razliku izmeñu ukupnog prihoda i ukupnih troškova. To je ona količina proizvodnje gdje su granični prihod i granični trošak jednaki. Tablica - Ravnoteža monopolskog poduzeća Količina Q 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Ukupni Ukupni Granični Granični Cijena p Ukupni prihod trošak profit prihod trošak TR TC TP MR MC 200 0 170 -170 180 180 200 -20 180 30 MR>MC 175 350 225 +125 170 25 MR>MC 170 510 245 +265 160 20 MR>MC 165 660 260 +400 150 15 MR>MC 160 800 290 +510 140 30 MR>MC 155 930 380 +550 130 90 MR>MC 150 1050 500 +550 120 120 MR=MC 145 1160 660 +500 110 160 MR<MC 140 1260 1000 +260 100 340 MR<MC 125 1250 1340 -90 -10 340 MR<MC

Iz tablice je vidljivo da monopolsko poduzeće ostvaruje svoju ravnotežu (maksimalan profit) za sedam jedinica proizvoda. Kad bi promatrano poduzeće nastavilo proizvodnju, ukupan prihod bi se povećavao, ali bi ukupni troškovi rasli brže. To je vidljivo u smanjenju graničnog prihoda u odnosu na granične troškove.

43

Nadnicu možemo definirati kao cijenu rada. Poslovi za čije je obavljanje potrebno mnogo uvježbavanja i dugotrajnog školovanja visoko su plaćeni i izmeñu ostalog. 2. Upravo to i objašnjava zašto su nadnice u nerazvijenijim zemljama znatno niže u usporedbi sa razvijenim zemljama. renta i kamata. poput sportaša ili umjetnika. Realne imovine u što spadaju vlastite kuće. Četiri su izvora dohotka: nadnice. Dohodak se odnosi na ukupne primitke koju neka osoba ili kućanstvo zaradi tijekom nekog razdoblja (najčešće jedne godine dana). Renta je plaća za upotrebu faktora proizvodnje čija je ponuda fiksna (najčešće se misli na prihod od najma zemlje).DOHODAK I BOGATSTVO Pri mjerenju ekonomskog stanja neke osobe ili pak države. kao doprinos dugogodišnjem ulaganjem u ljudski kapital (cijena školovanja). ostale nekretnine. Kamata se odnosi na dohodak na štednju. profiti. Financijske imovine u što spadaju štedni računi. Prvo. poput životnog osiguranja. poslovna ulaganja) te 2.10. nadnice će rasti ako ponuda rada opada ili potražnja za radom raste. 3. najčešće upotrebljavana mjerila su dohodak (income) i bogatstvo (wealth). 4. To se odnosi na sve poslove koji uključuju težak fizički rad. 44 . te ostala financijska imovina. Izuzetno talentirani ljudi. fizički rizik i tome slično. Profit se odnosi na dohodak sa osnova participacije u dobiti dioničkih društava. dosadu. Ta razlika se naziva nadoknadna razlika. PREDAVANJE . dionice i obveznice. Stoga se nadnice moraju povećati da bi se ljude privuklo na manje privlačne poslove. granična će proizvodnost porasti ako radnici imaju viša i bolja kapitalna dobra s kojima rade te ako su radnici obrazovaniji i bolje uvježbani. 1. motorna vozila. Visina nadnica ovisi o graničnoj proizvodnosti rada. Odreñivanje nadnica u savršenoj konkurenciji Poput svake druge cijene. Bogatstvo se sastoji od: 1. Bogatstvo se sastoji od neto vrijednosti koja se posjeduje u datom trenutku. Takoñer postoje i slučajevi u kojem se poslovi razlikuju po svojoj privlačnosti. Dva su načina da se granična proizvodnost rada poveća. upravo zbog svojeg izvan serijskog talenta plaćeni su znatno više od prosječnih ljudi. nizak društveni ugled.

što dovodi do smanjivanja nadnica za radnike izvan sindikata. Zemlja i renta Od tri faktora proizvodnje (zemlja. Zemlja se uglavnom ne može povećati kad cijena zemlje poraste ili smanjiti kada se njezina cijena smanji.Ponuda i potražnja za radom Utjecaj sindikata na cijenu nadnica Slika . Krivulja ponude za zemlju potpuno je neelastična. Cijena upotrebe komada zemlje u nekom razdoblju zove se renta.Slika . 45 . dok ostatak neorganiziranih radnika povećava ponudu te pomiče ponudu u desno.Utjecaj sindikata na ponudu i potražnju za radom Kako sindikati utječu na povećanje visine nadnice samo za svoje članove. zemlja je fiksni i neproizvedeni faktor. to jest okomita jer je ponuda zemlje fiksna. ponuda rada se pomiče u lijevo. rad i kapital).

za razliku od malih zemalja (npr. 3. U prostranim zemljama (npr. 2. Razdoblje povrata . Pri tome mu pomažu neki od kriterija. Kapital. Postoje tri glavne vrste kapitalnih dobara: grañevine. postoji obilje zemlje dok je rad oskudan. kamata i profiti Kapital nazivamo proizvedeni faktor proizvodnje. Ako cijena neke poljoprivredne kulture raste to će uzrokovati i da krivulja potražnje za zemljom poraste. Metoda neto sadašnje vrijednosti . jer novac danas vrijedi više nego novac u budućnosti. Novčani tokovi se 46 . kao što su: 1. gdje je malo zemlje i ogroman broj ljudi.ova metoda pokazuje za koliko će se godina povratiti početni investicijski ulog. Takoñer je zanimljiv odnos zemlje i rada. pa američki poljodjelac. supstituira zemlju za rad. U Hong-Kongu visoka cijena zemlje znači da se zemlja upotrebljava za industriju a ne za poljoprivredu. Dobiva se kao razlika sadašnje vrijednosti ukupnih neto novčanih tokova i početnog investicijskog ulaganja. Stopa povrata sredstava ili investicija (ROA ili ROI) .računa se uprosječenjem očekivanih novčanih tokova kroz niz godina i nakon toga dijeljenjem prosječnih godišnjih novčanih tokova s inicijalnim investicijskim izdatkom. Ulaganje nosi odgovarajući rizik i neizvjesnost. Kao rezultat takvih odnosa u Americi se zemlja izlicitira po niskoj. oprema i zalihe utrošaka i proizvoda.Slika .Neelastična ponuda zemlje Renta za zemlju u potpunosti ovisi o krivulji potražnje za zemljom. i to će imati za posljedicu da i renta poraste. a rad po visokoj cijeni. Kapital možemo definirati i kao žrtvu sadašnje (tekuće) potrošnje da bi ostvarili povećanu potrošnju u budućnosti. HongKong). SAD-u).ova metoda za razliku od prve dvije uzima u razmatranje vremensku preferenciju novca. On se sastoji od proizvedenih dobara koja se ponovo upotrebljavaju kao proizvodni utrošci za daljnju proizvodnju. Zaključak je da se vrijednost zemlje potpuno izvodi iz vrijednosti proizvoda na toj zemlji. tražeći optimalnu kombinaciju. Pri odlučivanju donositelj odluke je često suočen sa nekoliko mogućih varijanti.

5. Ona polazi od pretpostavke da se za veći rizik očekuje i veći profit.ova teorija objašnjava visinu profitne stope monopolskim položajem poduzeća. 3. 5. 2. već je uglavnom puštala gospodarstvenike da vode svoju. poreze i državnu potrošnju 47 . Poslovne profite .ova teorija objašnjava visinu profitne stope uspješnim uvoñenjem inovacije. 2. 11. velika ekonomska kriza koja je zahvatila razvijene kapitalističke zemlje. dok dugoročno teže biti u ravnoteži. investicija je profitabilnija. mikroekonomska teorija nije znala dati odgovor. Teorija profita na temelju menadžerske sposobnosti . Teorija objašnjenja profita rizikom . Kamatnjak je cijena koju banka ili neki drugi financijski posrednik plaća posuñivaču na upotrebu novca za neko razdoblje. parcijalnu ekonomsku politiku. Što je veći indeks profitabilnosti. Profit se može definirati kao razlika izmeñu ukupnog prihoda i troškova poslovanja. od usavršavanja tehnologije do inovacija u samoj organizaciji poslovanja.UVOD U MAKROEKONOMIJU Desetljećima prije velike ekonomske krize s kraja dvadesetih godina prošlog stoljeća.ova teorija polazi od činjenice da su poduzeća kratkoročno uvijek u neravnoteži.je diskontna stopa koja izjednačava sadašnju vrijednost budućih očekivanih novčanih tokova s početnim investicijskim izdatkom.to je profit poduzeća koje ono iskazuje na kraju poslovne godine i koristi se u računovodstvene i porezne svrhe. 4.to je razlika izmeñu ukupnog prihoda poduzeća i njegovih eksplicitnih (računovodstvenih) i implicitnih troškova. Realni kamatnjak dobijemo kao razliku izmeñu realnog kamatnjaka i stope inflacije. Ako je neto sadašnja vrijednost pozitivna. PREDAVANJE . Monopolska teorija profita . Profite možemo podijeliti na: 1. Kamatnjak dijelimo na realni kamatnjak i nominalni kamatnjak. država se nije miješala u ekonomske tokove. Kao odgovor na probleme. investicija se prihvaća.ova teorija promatra profit kao nagradu za prihvaćanje rizika u poslovanju. Indeks profitabilnosti . Interna stopa rentabilnosti . postavila je pitanja na koja dotadašnja ekonomska.ova teorija polazi od toga da efikasno upravljanje poduzećem može osigurati poduzeću visoke profite. Postoji nekoliko teorija profita: 1. John Maynard Keynes je ponudio je rješenje da država preko svojih makroekonomskih politika utječe na ponudu novca. to jest ostvarivati normalan povrat na investicije.diskontiraju primjenom zadane stope. Frikcijska teorija profita . 4. Ekonomske profite .pokazuje relativnu profitabilnost. Inovacijska teorija profita . gdje su profiti veći nego u uvjetima savršene konkurencije. Meñutim.

Fiskalna politika . većoj zaposlenosti i stabilnosti cijena.te na takav način regulira velike viškove ili deficite razmjene koji proizlaze iz poslovnih ciklusa. Mijenjajući ponudu novca. Visoka i rastuća razina proizvodnje. količinske uvozne ili izvozne 48 . Izdaci države koji uključuju izmeñu ostalog kupovine države. može utjecati na visinu kamatnjaka. Često je korištena u slučajevima suzbijanja inflacije. centralna banka. a mnogi ekonomisti dvoje u njenu korisnost. Što država treba učiniti da poveća stopu privrednog rasta? Ciljevi i instrumenti makroekonomske politike Iz ovih pitanja proizlaze i ciljevi makroekonomske politike: 1. Da bi ostvarile ciljeve koje su pred sebe postavile imaju na raspolaganju instrumente i mjere makroekonomske politike. cijenu dionica. plaće državnih službenika. Osnovna pitanja na koja makroekonomija treba dati odgovore su: 1. Visoka zaposlenost te 3.obuhvaća upotrebu poreza i izdataka države. Da bi utjecali na nepovoljne trendove u odnosima sa inozemstvom (deficit trgovačke bilance i sl. transferna plaćanja. dok makroekonomija proučava kako rast cijena na svjetskom tržištu utječe na inflaciju i nezaposlenost u Hrvatskoj. Instrumente makroekonomske politike možemo podijeliti na: 1. uz vladu.obuhvaća upravljanje novcem.kako niti jedna država nije usamljen otok. Drugi dio se odnosi na poreznu politiku. Zašto se proizvodnja smanjuje i zašto se povećava nezaposlenost? 2. 2. prikupljanja sredstava. Politike vezane uz inozemstvo . provoñenja socijalne politike i sl. Instrumenti makroekonomske politike su instrumenti mogu usmjeriti ekonomiju prema boljoj strukturi proizvodnje. Stabilna ili blago rastuća razina cijena. mikroekonomija pomaže INI da odredi cijenu nafte i naftnih derivata na hrvatskom tržištu. Recimo. vlada uvodi razne propise kao što su carinski propisi. a samim tim i na ekonomske tijekove u društvu. makroekonomiju možemo definirati kao proučavanje ponašanja ekonomije kao cjeline. Pametna i pravodobna uporaba ovih instrumenata uglavnom je rezultirala ostvarenju makroekonomskih ciljeva. svaka ima odreñene odnose sa drugim zemljama. 3.). devizne tečajeve. putem diferencirane porezne stope. Makroekonomsku politiku u demokratskim društvima vode izabrane vlade koje su za to dobili mandat na tržištu političkih ideja. kreditom i bankarskim sustavom.obuhvaća nadzor nadnica i cijena. ciljanog poticanja pojedine proizvodnje. 4. a vodi je. Što uzrokuje inflaciju i kako se ona može držati pod kontrolom? 3. Monetarna politika . značajno utječu na sveukupnu razinu potrošnje te utječu na razinu bruto domaćeg proizvoda. centralna banka (HNB). Politika dohotka . 2. Dakle.

detaljniji prikaz meñuovisnosti izmeñu pojedinih sektora. Sada se agregatna potražnja sastoji od dvije komponente C + I. dohodak. potresi. tako i država prikuplja i vodi evidenciju o makroekonomskim agregatima kao što su proizvodnja.prikaz proizvodne aktivnosti društva u jednoj godini. tj. 3. Tako dolazimo do prvog identiteta ND = F (nacionalni dohodak = finalnoj potrošnji). Tako potrošnju možemo podijeliti na osobnu potrošnju (C) i akumulaciju predviñenu za investicije (I). na ciljeve makroekonomske politike takoñer utječu varijable koje nisu pod utjecajem države. može se utjecati na meñunarodnu razmjenu. investicije. Čitav tok privredne aktivnosti sveo bi se na direktan odnos izmeñu potrošača i proizvoñača u kojem proizvodnja daje potrošnji dohodak. Pretpostavimo sada da se čitava proizvodnja ne potroši u tekuću proizvodnju. To su vremenske neprilike (suša. kao što svako poduzeće vodi evidenciju o svojim rashodima i prihodima. inozemna proizvodnja (povećana i jeftinija proizvodnja nama konkurentne države) te politički dogañaji u inozemstvu (ratovi. kućanstava. politički prevrati). nego se jedan dio akumulira radi povećanja buduće proizvodnje. Recimo porez je dio fiskalne politike. prirodne nepogode). On se sastoji od: 1. Računa domaćeg proizvoda .kvote i sl. uvoz i izvoz i sl. Računima financijskih transakcija . 4. Isto tako upravljanjem tržištem deviza putem deviznog tečaja. Bilance nacionalnog bogatstva . To znači da je u zatvorenoj privredi veličina finalne potrošnje odreñena veličinom nacionalnog dohotka.prikaz bogatstva kumuliranog kroz niz godina. 49 . 2. Kvantitativni prikaz cjelokupne gospodarske aktivnosti nekog društva u kvantitativnom obliku naziva se sustav društvenih računa.prikaz svih plaćanja izmeñu institucionalnih sektora (poduzeća. Mjere makroekonomske politike označavaju način primjene odreñenog instrumenta makroekonomske politike. a potrošnja proizvodnji faktore proizvodnje. Uz instrumente makroekonomske politike koje vlada ima na raspolaganju da utječe na ostvarenje ciljeva. dok je nulta stopa poreza na neki proizvod konkretna mjera makroekonomske politike. vlade i inozemstva). Računovodstvo koje se vodi na nivou cijele države naziva se nacionalno računovodstvo. Kružni tok privredne aktivnosti Zamislimo zatvorenu privredu sa samo dva sektora: proizvodnju i potrošnju. ne može se potrošiti više nego je proizvedeno. Input-output tablicama . NACIONALNO RAČUNOVODSTVO Kao što svaka obitelj vodi evidenciju o svojim računima. Tako prikupljeni podaci su temelj za makroekonomsku analizu u cilju voñenja makroekonomske politike na zadovoljstvo svih grañana. Takve varijable nazivamo egzogene varijable ili eksterne varijable.

Za razliku od modela zatvorene privrede. E se odnosi na izvoz u inozemstvo. Tako dolazimo drugog identiteta ND + O = C + I Takoñer se pojavila i štednja sektora potrošača (saving S). kao nadoknade za utrošeni kapital. Država prikupljena sredstva putem poreza iz sektora proizvodnje (Tind) i iz sektora potrošnje (Tdir) troši u opću potrošnju (C). u kojem se nije moglo više potrošiti nego što je domaća privreda proizvela. Dakle možemo reći: O+S=I. Osim osobne i investicijske potrošnje. investicijsku (IU) i državnu potrošnju (GU). ako je pak uvoz veći od izvoza. u proizvodnju (G) i transfere sektoru osobne potrošnje (TR). u modelu otvorene privrede domaći proizvod ne mora biti jednak finalnoj potrošnji. Treći identitet možemo napisati u obliku: C+S+T = C+G+I Do sada smo govorili hipotetski o modelu zatvorene privrede. na strani proizvoñača pojavila se mogućnost štednje u vidu neraspodijeljenog dohotka i amortizacije. Sada govorimo o modelu otvorene privrede. koju ćemo označiti sa O. Eventualna razlika izmeñu prikupljenih prihoda i izdataka države označava štednju države (B). Pojavom štednje pojavljuju se i financijski posrednici. 50 . Štednja sektora proizvoñača (O) i štednja sektora potrošača (S) čine osnovu za ukupne investicije. Uvoñenjem sektora inozemstva dolazimo do četvrtog identiteta kojeg možemo pisati u obliku: C+S+T+U = C+I+G+E U se odnosi na uvoz i to intermedijarnih proizvoda u procesu proizvodnje (M). znači da je domaća potražnja veća od domaće proizvodnje. koji posreduju izmeñu onih koji imaju ušteñevinu i investitora. postoji i javna ili državna potrošnja koju označavamo sa G.Isto tako. domaća proizvodnja je veća od domaće potražnje. Ako je izvoz veći od uvoza. koja u stvarnosti ne postoji. te uvoz namijenjen za osobnu (CU). kao dio dohotka koji se ne potroši u tekućoj potrošnji. već se ostavi za štednju. Zato ćemo u razmatranje uvesti i sektor inozemstva.

U Prema tome. bruto domaći proizvod jednak je zbroju domaćih komponenti potrošnje (Cd + Id + Gd) korigiran saldom izvoza roba i usluga i uvoza. GDP se može izmjeriti i na drugi način kao godišnji tok troškova proizvodnje koje poduzeća isplaćuju za nadnice. neizravne poreze. Pretpostavimo da brijači nemaju druge troškove osim troškova rada. izračunavamo dodanu vrijednost na svakom 51 . bruto investicija. Identičnost dvaju pristupa možemo shvatiti analiziranjem jednostavne ekonomije brijačnice. isto tako zarade su brijača (u nadnicama i profitu) takoñer 400 Kn. ovdje je GDP identičan bez obzira na to je li izmjeren kao tijek proizvoda ili kao trošak i dohodak. Finalni proizvod je onaj koji je proizveden i prodan za potrošnju ili investiranje. kamate. GDP isključuje intermedijarna dobra. dividende.Slika . rentu. GDP definiramo kao ukupnu proizvodnju finalnih dobara i usluga. Prema tome. Možemo ga definirati kao ukupnu vrijednost potrošnje.Kružni tok aktivnosti nacionalne privrede Bruto domaći proizvod (Gross domestic product GDP) Bruto domaći proizvod je jedna od najvažnijih mjera uspješnosti nekog gospodarstva. državnih nabavki dobara i usluga te neto izvoza ostvarenih u zemlji tijekom godine. amortizaciju i profite. Ako oni naplaćuju šišanje po 40 Kn onda će za deset šišanja GDP iznositi 400 Kn. GDP = C + I + G + E . Da bismo izbjegli dvostruko obračunavanje. dobra koja se upotrebljavaju za proizvodnju drugih dobara. No.

već kupljenih od drugih poduzeća. Takoñer postoji niz neregistriranih djelatnosti poput kockanja.stadiju. Ako takav. Ako od GDP-a odbijemo amortizaciju dobit ćemo neto domaći proizvod (NDP). Takoñer jedna od čestih podjela je: 1. prostitucije. Prihodi. tada dobijemo realni GDP. To nam daje nominalni GDP. odbijajući sve troškove sirovina i intermedijarnih proizvoda na proizvedenih u tom stadiju. profiti itd. Veliki nedostatak GDP-a je što on uračunava samo dobra i usluge kupljena i prodana na tržištu.vrijednost ukupne proizvodnje domaće privrede koju su ostvarili svi proizvodni čimbenici bez obzira na njihovo domaće ili inozemno podrijetlo. Tako je formirana mjera društvene proizvodnje koja je nazvana neto ekonomsko blagostanje (NEW) koja uključuje samo stavke potrošnje i investicija koje neposredno pridonose ekonomskom blagostanju. nominalni GDP podijelimo sa indeksom cijena (deflator GDP-a).vrijednost proizvodnje koju su ostvarili domaći proizvodni faktori u zemlji i inozemstvu. bez obzira na (domaće ili inozemno) porijeklo tog dohotka. Tablica -Isključivanje intermedijarnih dobara iz obračuna GDP-a. Činjenica da u obračun GDP-a ulaze i proizvodi industrije naoružanja.) 24 9 27 30 90 Konačni izračun potvrñuje jednakost izmeñu finalne prodajne cijene i ukupnih zarada. 2. GDP možemo mjeriti tržišnim cijenama iz tekuće godine. izračunatih kao zbroj svih vrijednosti dodanih na svim različitim stadijima proizvodnje kruha. preprodaje narkotika i slično koje ne ulaze u obračun GDP-a. postavlja pitanje koliko takav rast GDP-a utječe na naš standard življenja. Nacionalni proizvod . dok izostavlja utjecaj kvalitete življenja poput zaštite okoliša. Domaći proizvod . 52 . troškovi i dodana vrijednost kruha (centi po komadu) Stadij proizvodnje Pšenica Brašno Ispečeni kruh Isporučeni kruh Ukupno Prihodi od prodaja 24 33 60 90 207 Troškovi intermedijarnih dobara -0 -24 -33 -60 -117 Dodana vrijednost (nadnice.

nema ni efekta dohotka na smanjenje potražnje.prvenstveno ovisi trošku kapitala i očekivanjima u budućnosti. 4. Naime. Neto izvoz (izvoz . 3. ali iz drugih razloga. 53 . a to dovodi do povećanja kamatnjaka (efekt jakog novca) koji pak utječe na smanjenje pojedinih sastavnica agregatne potražnje. Kod agregatne potražnje (AD) koja predstavlja ukupnu ili agregatnu količinu proizvodnje koja se dragovoljno kupuje pri danoj razini cijena. vidjeli smo da je krivulja potražnje nekog proizvoda opadajuća. kad se druge stvari ne mjenjaju. Investicijska potrošnja (investment I) .uvoz = net exports X) . Osobna potrošnja (consumption C) . a kako pri porastu opće razine cijena rastu i cijene proizvodnih faktora.prvenstveno ovisi o konkurentnosti domaće proizvodnje te monetarnoj politici (devizni tečajevi). prije svega investicijske i osobne potrošnje. PREDAVANJE . Kada rastu cijene smanjuje se realna novčana ponuda. krivulja je takoñer opadajuća. Kad smo analizirali krivulju potražnje u mikroekonomskom modelu. potražnja za tim proizvodom opada i to iz dva razloga: djelovanja efekta supstitucije i efekta dohotka. jer dok cijene rastu.AGREGATNA POTRAŽNJA I AGREGATNA PONUDA Agregatna potražnja (Ukupna potražnja) Agregatna potražnja (aggregate demand AD) predstavlja ukupnu ili agregatnu količinu proizvodnje koja se dragovoljno kupuje pri danoj razini cijena. Ona ima četiri sastavnice: 1. Kupovine države (govornment G) . 2. porastom opće razine cijena u zemlji nema efekta supstitucije.prvenstveno ovisi o raspoloživom dohotku (osobnom dohotku umanjenom za poreze).12.prvenstveno ovisi o odlukama vlade.

Slika .povećavanjem ponude novca centralna banka utječe na snižavanje kamatnjaka. 2. mogu pridonjeti većem povjerenju . 54 . Ekonomisti se spore pri davanju prioriteta varijablama i njihovom utjecaju na agregatnu potražnju. Varijable ekonomske politike: a) Monetarna politika .smanjenjem poreza. drugi daju naglasak na tehnološki napredak kao ključnu varijablu (u prošlosti rast želježničke infrastrukture. dok keynesijanci naglašavaju značaj fiskalne politike. Varijable koje utječu na agregatnu potražnju: 1.sporazumi o slobodnoj trgovini. a samim tim i rast agregatne potražnje.povećanje cijena dionica ili cijena nekretnina. povećava se raspoloživi dohodak.tehnološki napretci mogu stvoriti povoljnije uvjete za investiranje. te potiču na potrošnju i investicije. b) Fiskalna politika . a samim tim i na povećanu razinu osobne potrošnje i investicija. b) Smanjenje cijena nafte . što vodi većoj potrošnji i investicijama. dovodi do većeg bogatstva kućanstava. danas informatička i komunikacijska tehnologija). c) Napretci u tehnologiji .smanjenje cijena nafte čini veće realne dohotke. a time i do veće potrošnje.Agregatna potražnja. Monetaristi naglašavaju ulogu ponude novca. a samim tim i povećana razina osobne potrošnje i investicija. d) Ostalo . Egzogene varijable: a) Vrijednost imovine .

b) Tehnologija i efikasnost . I u makroekonomskoj analizi krivulja agregatne ponude je rastuća. znače i veću razinu proizvodnje b) Uvozne cijene . Često puta se definira i kao funkcija zaposlenosti proizvodnih faktora. funkcija štednje U prethodnom poglavlju smo rekli da se agregatna potražnja sastoji od potražnje roba i usluga za osobnu potrošnju. 2. ali je ovdje osim cijene ovisnija o nizu drugih varijabli. dovodi do smanjenja troškova proizvodnje i povećane agregatne ponude. rijetko kraće.povećanje faktora proizvodnje povećava potencijalnu proizvodnju i agregatnu ponudu. Ili pak najam neke poslovne zgrade se uzima na recimo godinu dana. od investicijske potrošnje. Nadnice i troškovi: a) Nadnice .Agregatna ponuda (Ukupna ponuda) Agregatnu ponudu (aggregate supply AS) možemo definirati kao ukupnu količinu dobara i usluga koju poduzeća neke države žele proizvesti i prodati u nekom razdoblju. što dovodi do povećane proizvodnje i povećane agregatne ponude c) Troškovi ostalih faktora .niže nadnice znače niže troškove proizvodnje.niže cijene uvoznih intermedijarnih dobara. Neke sastavnice troškova poslovanja su nefleksibilne u kratkom roku. Varijable koje utječu na agregatnu ponudu: 1. smanjuju troškove proizvodnje. kao važna sastavnica troškova poslovanja se uglavnom rijetko mijenjaju u kratkom roku.niže cijene nafte i blaža zakonska regulativa (npr. U mikroekonomskoj analizi ponuda je rastuća funkcija njegove cijene. odnosno ponuda raste kako raste cijena. od javne (opće) potrošnje i od potražnje inozemstva za domaćom robom i uslugama. zaštita okoliša). cijene energenata i sl. U dugom roku svi se faktori proizvodnje mogu prilagoditi. Potencijalna proizvodnja (to je ona proizvodnja koja bi se proizvela pri najnižoj stopi nezaposlenosti): a) Faktori . Krivulja agregatne ponude se razlikuje na kratki i dugi rok. pa samim tim povećavaju agregatnu ponudu. Nadnice. Isto tako postoji i mogućnost da zakonodavac fiksira neke cijene poput komunalnih usluga.bolja efikasnost. Kako je osobna potrošnja najvažnija komponenta agregatne potražnje analizirati ćemo njeno 55 . pod uvjetom da su druge varijable konstantne. Funkcija potrošnje. naprednija tehnologija i inovacije unapreñuju proizvodnju. U gospodarstvu će postojati ravnoteža kad je agregatna ponuda (AS) = agregatnoj potražnji (AD). odnosno C+I = C+S odnosno I=S.

600 28.000 +1. Štednja je onaj dio raspoloživog dohotka koji se ne troši. oprema za kućanstvo) te usluge (stanovanje.000 +400 26. trajna dobra (motorna vozila. energija). Vezu izmeñu izdataka na potrošnju i razine raspoloživog dohotka nazivamo funkcijom potrošnje (consumption function) i u ekonomiju ju je uveo Keynes.000 +150 25. Vezu izmeñu razine štednje i razine dohotka nazivamo funkcijom štednje (savings function). odjeća.000 0 25.360 Potrošnja i štednja rastu kada dohodak raste. Osnovne sastavnice ove potrošnje su potrošna dobra (hrana.ponašanje.850 27.000 +760 27. zdrastvena zaštita). Pretpostavimo da je točka pokrića ona točka na kojoj stanovništvo ima štednju jednaku nuli.830 30.640 28.000 26. Tablica .240 29.000 -110 24.170 27. prijevoz.000 USD. Osobna potrošnja ovisi o visini raspoloživog dohotka.Raspodjela raspoloživog dohotka Mogućnosti A B C D E F G Raspoloživi dohodak Neto štednja (+) ili Potrošnja (u$) (u$) smanjenje štednje (-) 24. Postavlja se pitanje koliko od svake dodatne novčane jedinice stanovništvo odvaja na za dodatnu potrošnju na toj razini dohotka.110 25. Ovdje je to prikazano na razini 25. a koliko na dodatnu štednju? 56 .000 +1.

Ili ∆S/∆Y.Slika .marginal propensity to save) je promjena štednje uzrokovana promjenom raspoloživog dohotka. ono mora uštedjeti. APS i APC zbrojeni moraju biti jednaki 1. 57 . Neto štednja se mjeri okomitom udaljenošću od funkcije potrošnje do crte s nagibom od 45 stupnjeva. a drugi prosječnom sklonošću štednji (APC .average propensity to consume). Granična sklonost štednji (MPS . Ili ∆C/∆Y.marginal propensity to consume) je promjena potrošnje uzrokovana promjenom raspoloživog dohotka.Funkcija potrošnje Ono što kućanstvo ne troši. Granična sklonost potrošnji (MPC . Pravac nagiba od 45 stupnjeva omogućuje naći koliko kućanstvo štedi. Budući je dohodak jednak zbroju potrošnje i štednje (Y = C + S) takoñer vrijedi identitet (ako se obje strane podjele sa Y) 1= C S + Y Y Keynes je prvi razlomak nazvao prosječnom sklonošću potrošnji (APS .average propensity to save). MPC i MPS zbrojeni moraju iznositi 1.

36 27.000 28. Matematički to možemo izraziti ovako: Y = C + S odnosno.850 850/1000=0.000 30. egzistiraju hipoteza o permanentnom dohotku (Milton Friedman) i hipoteza životnog ciklusa (Franco Modigliani). Razlozi tomu su dostupnost kapitala (razvijena tržišta kapitala omogućavaju dostupnost u svakom trenutku.15 26. inflatorna kretanja i male kamatne stope na štednju. koja je neovisna o dohotku. Meñutim.600 750/1000=0. odnosno svaki dolar dodatnog dohotka ide ili na dodatnu potrošnju ili na dodatnu štednju. razvijeni sustav socijalnog osiguranja itd. kad postoje raznorazni studentski krediti).000 26.11 25.53 +1.89 0 110/1000=0.Granične sklonosti potrošnji i štednji Mogućnosti Raspoloživi dohodak (u$) 24. za financiranje studiranja ne trebaju godine prikupljanja ušteñevine. npr.000 25. Dakle.830 590/1000=0. Za razliku od Keynesa koji definira štednju kao rastuću funkciju dohotka.000 27.000 Granična Neto Izdaci na Granična sklonost štednja sklonost potrošnju štednji (MPS) (u$) potrošnji (u$) (MPC) 24.25 27.240 640/1000=0. Ona se sastoji od dva dijela. postoji i kada je dohodak jednak nuli jer ljudi moraju jesti.360 530/1000=0. Y = C0 + βY + S. pa funkciju štednje izražavamo kao: S = -C0 + (1 . klasični ekonomisti su smatrali da obujam štednje ovisi o razini kamatne stope.β)Y što pokazuje da je štednja potaknuta visinom raspoloživog dohotka. Rekli smo da vezu izmeñu izdataka na potrošnju i razine raspoloživog dohotka nazivamo funkcijom potrošnje.000 890/1000=0.000 29. ona koja je potaknuta rastom raspoloživog dohotka.640 470/1000=0.75 +400 250/1000=0.41 28. β označava graničnu sklonost potrošnji. Drugi dio nazivamo potaknuta potrošnja. tj.Tablica .110 -110 25. Matematički to možemo izraziti ovako: C = C0 + βY gdje je C0 > 0 i 0 < β < 1 Znači da je potrošnja jednaka fiksnom iznosu te svotom koja ovisi o raspoloživom dohotku.64 +760 360/1000=0.59 +1.170 410/1000=0. U posljednje vrijeme dolazi do trenda opadanja štednje. piti itd.85 +150 150/1000=0. Vezu izmeñu razine štednje i razine dohotka nazivamo funkcijom štednje. Takoñer. kao istaknute teorije. autonomne potrošnje. MPC = MPS.47 A B C D E F G Svaki nepotrošeni dolar se štedi. istraživanja su pokazala da kamata nema presudan učinak u odreñivanju razine štednje. 58 .

Investicije se grupiraju na tri vrste: kupovine stambenih objekata.Investicije Slijedeća velika sastavnica agregatne potražnje su investicije. Slika . Meñu značajne troškove.investicije često ovise o predviñanjima kretanja proizvodnih aktivnosti društva. investicije će takoñer biti visoke (načelo akceleratora). Očekivanja . Najvažniji trošak je realni kamatnjak. Pretpostavimo tri moguće 59 . Prihodi .Utjecaj kamatne stope na visinu investicija Deflacijski i inflacijski jaz Keynes je tvrdio da ekonomija može dostići ravnotežnu razinu realnog dohotka i proizvodnje koja se razlikuje od razine pune zaposlenosti. veće prihode i u konačnici veći profit. Pad realnog kamatnjaka povećava diskontiranu vrijednost očekivanih budućih prinosa od kapitalnog dobra u koje se investira. investicije u tvornice i opremu te zalihe gotovih dobara. 2. Kad su troškovi visoki to će nepovoljno djelovati na investicijsku aktivnost poduzeća. Funkcija potražnje za investicijama povezuje razinu izdataka na investicije i visine kamatnjaka. Troškovi . takoñer spadaju i porezi. Kako kamatnjak značajno utječe na visinu troška investicije. 3.investicije takoñer ovise o troškovima. krivulja potražnje za investicijama je opadajuća. Kad proizvodnja raste i kad vlada konjuktura na tržištu. Zašto poduzeća investiraju? Zato jer očekuju veću proizvodnju. Veći kamatnjak smanjuje (a ponekad i dokida) investicije. Vrlo je teško predvidjeti što će se dogañati u budućnosti. tako da poduzeća pokušavaju raznim instrumentima smanjiti neizvjesnost. Tri su bitna elementa za razumijevanje investicija: 1. i što su oni veći to više obeshrabruju poduzeća za novo investiranje.investicije ovise o prihodima koje stvara privredna aktivnost cjelokupnog društva.

Deflacijski i inflacijski jaz Ako je razina realnog dohotka pri punoj zaposlenosti jednaka Yf . Sa Yf označimo razinu realnog dohotka (proizvodnje) u punoj zaposlenosti. koji predstavlja iznos za koji bi agregatne željene investicije morale opasti kako bi ekonomija bila na razini dohotka pri punoj zaposlenosti. Nasuprot tome. Ostale dvije označimo sa Y1 i Y2 koje prikazuju ravnotežne razine nacionalnog dohotka uz dane razine agregatne potrošnje koje se nalaze ispod. javlja se nezaposlenost. pa postoji deflacijski jaz. odnosno iznad razine dohotka pune zaposlenosti. ako se ekonomija nalazi u ravnoteži u točki E. kad je ekonomija u točki E. ravnotežna potrošnja veća je od iznosa proizvodnje koju poduzeća mogu proizvesti kad u potpunosti zaposle sve resurse. Dolazi do značajnog pritiska rasta na cijene i govorimo o inflacijskom jazu. tada je razmak A -B jednak recesijskom jazu što predstavlja iznos za koji bi se agregatna potrošnja morala povećati kako bi ekonomija bila na razini dohotka pri punoj zaposlenosti. 60 . Kad se ekonomija nañe u ravnoteži u točki C s ravnotežnim dohotkom Y1. Ako se ekonomija nañe u takvoj situaciji. s ravnotežnim nacionalnim dohotkom Y2. stoga vlade pribjegavaju povećanjima poreznih i kamatnih stopa te štednji državne potrošnje. a ekonomija se nalazi u ravnoteži u točki C. Stoga slijedi da u deflacijskom jazu ekonomija mora povećati potrošnju da bi povećala agregatnu potrošnju.A jednak inflacijskom jazu. njena je razina ispod razine pune zaposlenosti. U oba slučaja ostvarena potrošnja ne odgovara razini željene potrošnje. dok u situaciji inflacijskog jaza nužno smanjenje potrošnje. Nasuprot tome. tada je razmak D . Slika .razine realnog dohotka.

U ekonomiji pune zaposlenosti model multiplikatora ne nalazi veću primjenu. A da bi se ušlo u povećane investicije.000 Kn i to uzrokuje povećanje proizvodnje za 300. Povećanjem granične sklonosti štednji. povećaju za 100. Pokušavajući razmrsiti paradoks štednje. potrebna je povećana štednja koja će kroz kanale financijskih institucija doći do investitora.000 Kn. a samim tim i na veličinu investicija. prvenstveno utjecaj monetarnih faktora na kamatnjak. Investicijski multiplikator može se napisati kao: k= 1 1− β Model multiplikatora ima nedostatak što izostavlja mnogo makroekonomskih faktora. dolazimo do pojma zabluda poistovjećivanja. bilo kod financijskog sektora. Zabluda poistovjećivanja znači da svaki pokušaj pojedinca da poveća štednju ne znači da će to dovesti do povećane štednje cijelog društva. Ako društvo u potpunosti iskorištava svoje faktore. investicijski multiplikator (k) će se smanjiti. UTJECAJ DRŽAVNE POTROŠNJE I NETO IZVOZA NA AGREGATNU POTRAŽNJU Treća velika sastavnica agregatne potražnje je državna. multiplikator je broj kojim se mora pomnožiti investicija da bi se dobila proizišla promjena ukupne proizvodnje. Osim toga. U situaciji recesije treba povećavati potražnju i poticati proizvodnju. ali za koliko? Ako se investicije npr. a to znači da će se smanjiti i efikasnost investicija u gospodarstvu. Dakle. Keynes je primijetio da kako se povećava štednja.Model multiplikatora (množitelja) Model multiplikatora pokazuje kako promjena odreñenih izdataka (kao što su investicije) dovodi do promjena GDP-a. Instrument makroekonomske politike kojim država raspodjeljuje zajedničkoj i privatnoj potrošnji te prikuplja za to potrebna sredstva naziva se fiskalna politika. Logično je da će povećanje investicija povećati razinu proizvodnje. multiplikator je 3. model multiplikatora koristan je samo za opisivanje kriza i privrednih zastoja.. javna ili budžetska potrošnja (G). 61 . Paradoks štednje Paradoks štednje nastaje u situaciji deflacijskog jaza. štednja je pozitivna. Meñutim. Model multiplikatora nas uči da povećanjem investicija će doći i do povećanja dohotka. već čak i smanjenje štednje i investicija. tako se povećava i granična sklonost štednji. Paradoks štednje se očituje u tome kada društvo želi štedjeti što više. jer veći dio takve štednje odlazi na investicije koje će zbog konjukture dati dobre rezultate. u slučaju budžetskog deficita. učinak može biti ne samo smanjenje dohotka i proizvodnje. Ona se financira porezima (tax T) i zaduživanjem bilo kod nefinancijskog.

Dakle GDP = C+I+G. privatnih investicija i državnih kupovina dobara i usluga. kože. specifičan oblik ekonomskog dobra. jer na taj način direktno utječu na rast GDP-a. inozemnoj proizvodnji. Samim tim svako povećanje javne potrošnje dovodi do povećanja GDP-a. stoke. Poslije nekog vremena neke robe. Po svojoj logici vrlo je sličan pojmu granične sklonosti štednji. graditelji će dio svog dohotka potrošiti na potrošna dobra. u kojoj su se robe zamjenjivale za druge robe na osnovi njihovih uporabnih vrijednosti. Vlade imaju cijeli niz instrumenata da potiču rast neto izvoza. Multiplikator otvorene ekonomije = 1 MPS + MPM Veličina uvoza i izvoza ovise o niz čimbenika. kao što su cijene. a porezi se povećaju. što će proizvesti dodatne dohotke dio kojih će opet biti potrošen i tako stvoriti multiplikativne efekte. agregatna će se potražnja smanjiti iz prostog razloga. Ako investicije i kupovine države ostanu jednake. PREDAVANJE 13 . devizni tečajevi. a samim tim i osobnu potrošnju.FUNKCIJE I OBLICI Povijesni razvoj novca Novac možemo definirati kao sveopće prihvaćeno posredstvo razmjene ili način plaćanja.U modelu zatvorene privrede GDP se sastoji od osobne potrošnje. poput krzna. Novac je rijetka roba. Da bi izmjerili kako i koliko uvoz generira domaću potrošnju koristimo multiplikator otvorene ekonomije. Neto izvoz Do sada smo razgovarali o modelu zatvorene privrede. što povećanje poreza smanjuje raspoložive dohotke. izdvojili su se kao specifični oblik plaćanja i mjerilo ekonomske vrijednosti. Kad država gradi cestu. Taj oblik nazivamo naturalni ili robni novac.I i G) moramo dodati i sastavnicu neto izvoza (X). U analizi uvoza koristimo pojam granične sklonosti uvozu (MPM) koji označava povećanje vrijednosti uvoza na svaku jedinicu povećanja GDP-a. Prema tome i ovdje možemo primijeniti model multiplikatora koji ćemo nazvati multiplikator izdataka države. Ovdje nije postojao ekvivalent. moramo uzeti u obzir da živimo u otvorenoj privredi. a koji pokazuje koliko će se povećati GDP pri svakom povećanju državnih kupovina dobara i usluga. Početni oblik razmjene bila je trampa. jer ne postoji sredstvo kojim se može izmjeriti stvarna vrijednost dvaju proizvoda.NOVAC . Na drugu stranu i porezi (T) utječu na veličinu agregatne potražnje. odnosno već poznatim sastavnicama agregatne potražnje (C. 62 . Neto izvoz predstavlja izvoz dobara (E) i usluga umanjen za uvoz dobara i usluga (M). No. da bi analiza agregatne potražnje bila potpuna.

ponekad i držanje novca kao sredstva očuvanja vrijednosti može predstavljati trošak za vlasnika.novac je pogodno sredstvo očuvanja vrijednosti. Standardiziranost . Novac takoñer olakšava usporedbu relativnih vrijednosti dobara i usluga. Prenosivost . stoljeću prije Krista. Sredstvo očuvanja vrijednosti . Otkrivanjem novih kontinenata i jačanjem razmjene izmeñu Novog i Starog svijeta javila se potreba za većom količinom sredstava za plaćanje. ali konvertibilnost mu jamči država emitent. koji se zasnivaju na povjerenju imaoca banknote u izdavatelja. a specijalizacija je pretpostavka naglom privrednom razvoju.). zadržala dugi niz stoljeća. Trajnost . Poželjne karakteristike novca Novac mora imati najmanje pet poželjnih karakteristika: 1. zahvaljujući neprestanom razvoju bezgotovinskog platnog prometa i povezanosti bankarskog sustava. Tu je potrebno voditi računa o oportunitetnim troškovima čuvanja novca.novac mora biti pogodan za nošenje i prijenos pri obavljanu kupovine. Zbog veće sigurnosti u prometu se javlja i papirnati novac. No. Novac je ključna pretpostavka specijalizacije. Sredstvo razmjene . Mjerilo vrijednosti . Prva moneta pojavila se u 7. odreñene težine i vrijednosti. Prepoznatljivost . Djeljivost . Oni su bili preteča monete. lizanje) u prometu. Kovani novac se unatoč slabostima kao što su trošenje (habanje. Funkcije novca Novac ima četiri temeljne funkcije: 1. 3.novac mora imati kvalitetu fizičke trajnosti. skupoće u osiguranju ili pak nedostatkom metala. Javljaju se razne vrste surogatnog novca kao što su banknote. 3. Moneta je bila punovrijedni novac kod koje je vrijednost metala bila jednaka nominalnoj vrijednosti. 63 . jer neke robe gube vremenom vrijednost (zbog kvarljivosti npr. 2. kovanog novca propisane forme i težine.novac mora biti prepoznatljiv da bi se lako razlikovali falsifikati od pravog novca.Slijedeća faza u razvoju oblika novca bili su neobrañeni komadi metala poput zlata ili srebra. Danas je. 4. da u svakom trenutku mogu doći u banku i zamijeniti je za zlato. kao oblik obračunskog novca koji materijalno nepostoji. 2.novac mora biti djeljiv na jednake dijelove radi kupovine manjih jedinica. dominantan knjiški novac. 5.novac mora biti standardiziran da bi ljudi bili sigurni da primaju istu vrijednost pri razmjeni. koji nema svoju unutrašnju vrijednost.novac je pogodno sredstvo kao obračunska jedinica kojim se iskazuje vrijednost nekog dobra ili usluge.novac postaje sredstvo razmjene kad ga prihvate kao takvog svi sudionici na tržištu.

4. Uz taj iznos držati će i minimalni iznos radi opreznosti za hitne slučajeve. Monetarna baza (primarni novac. Dakle.to je iznos jednak gotovini (kovanice i papirnati novac) uvećanoj za rezerve depozitnih ustanova (obavezna rezerva poslovnih banaka kod centralne banke). Koristeći definiciju likvidnosti novca. ako je glavnica zajma 1000 Kn.novac omogućava meñunarodni platni promet i meñunarodno trgovanje. dolazimo do proširivanja definicije novca izvan transakcijskog pristupa. te račune koje u uzajamnim fondovima posjeduju institucije. Likvidnost se imovine odnosi na lakoću s kojom pojedinac može prodati tu imovinu na odreñeni dan u budućnosti uz minimalne troškove. kućanstva i poduzeća drže novac kako bi financirali redovne izdatke i izdatke u bliskoj budućnosti. base money) .polazi od transakcijskog pristupa mjerenja količine novca i sastoji se od gotovog novca te transakcijskih depozita (depozita po viñenju i drugih depozita po viñenju). kamata iznosi 100 Kn. računi uzajamnog fonda na tržištu novca i sl.4. Sustav koji uzima obzir i transakcijski pristup i pristup likvidnosti mjeri količinu novca na slijedećim razinama: 1. M2 . Npr. onda je kamatna stopa 10%. Dva su osnovna pristupa za mjerenje novca: transakcijski pristup i pristup likvidnosti. pa pojedinac ne mora pretvoriti novac u nešto drugo prije kupovine dobara ili usluga. Načelo likvidnosti uključuje u mjerenje novca ona sredstva koja su vrlo likvidna.). a zanemaruje ulogu novca kao sredstva razmjene. 64 . To je onaj iznos sredstava u novčanim jedinicama. oročene ugovore o ponovom otkupu državnih obveznica. Transakcijski pristup predlaže da bi u mjeru novca trebali uključiti samo ona sredstva koja služe kao sredstva razmjene. Novac kao svjetski novac (valuta) . Kamatna stopa je odnos kamate i iznosa koji je plasiran. Kako mjeriti novac? Budući da promjene u ukupnoj količini novca bitno utječu na važne makroekonomske veličine. Pristup likvidnosti naglašava ulogu novca kao sredstva očuvanja vrijednosti. M1 (narrow money) . Novac je vrlo likvidni dio imovine. M3 . 2. 3. promjene količine novca mogu utjecati i na ostvarenje nacionalnih ekonomskih ciljeva. Transakcijski pristup mjerenja novca naglašava funkciju novca kao sredstva razmjene. Kamata i kamatna stopa Kamata (interest) je izvršena isplata za upotrebu novca.polazi od pristupa likvidnosti mjerenja količine novca i sastoji se od M1 uvećanog za štedne račune u bankama i slične aktive (mali oročeni depoziti.još šira definicija novca koja se sastoji od M2 uvećanog za velike oročene depozite u svim depozitnim ustanovama. koji dobiju oni koji odobre (plasiraju) kredit od primatelja kredita.

imaju znatno veće kamatnjake od likvidnih. 4. Kako se smanjuje kamatna stopa. NARODNA (SREDIŠNJA) BANKA I MONETARNA POLITIKA Povijesni prapočeci središnje banke sežu u 1694. više ljudi će htjeti postati dužnicima. uključujući i financijske posrednike htjeti postati vjerovnicima. Naime kralj Mida je sve što je dotakao pretvarao u zlato. nelikvidna sredstva ili zajmovi. Nominalna realna očekivana kamatna stopa = kamatna stopa + stopa inflacije Realna nominalna očekivana kamatna stopa = kamatna stopa . Ulagači traže da se dodatni rizik nadoknadi sa premijom. 65 . koja is izražava u većoj kamatnoj stopi. što su više kamatne stope više će kućanstava i poduzeća. Njeni osnivači upisali su novac potreban kralju. 2.neki zajmovi su prakično bezrizični.zbog većeg rizika povrata zajmoprimčevih ulaganja.Tržišna kamatna stopa odreñuje se sučeljavanjem ponude kredita i potražnje za kreditima. Na drugu stranu krivulja potražnje za kreditom neke ekonomije ima negativan nagib. količina kredita premašuje količinu koja se potražuje. pri 8% kamatnoj stopi dolazi do nestašice kredita.zajmovi za koje je potrebno više vremena i marljivosti za njihovu administraciju i nadzor imaju i veći kamatnjak od onih kod kojih je jednostavnije odobravanje i praćenje. Različiti rizik neplaćanja . Krivulja ponude ima pozitivan nagib. kada je William Paterson osnovao Bank of England. Različita likvidnost . Razlike proistječu iz slijedećih razlika: 1. dok je Bank of England zlato pretvarala u papir. Zgodna je usporedba Bank of England sa kraljem Mida. dok su drugi vrlo sumnjivi. bezrizičnih sredstava. a zauzvrat dobili pravo da daju zajmove drugim ljudima i to bankovnim notama kojima je kao garancija služilo kraljevo obećanje da će te obveznice biti na zahtijev isplaćene u metalu. opadat će slijeva nadesno.stopa inflacije Kamatnjaci se uglavnom razlikuju po karakteristikama zajma ili zajmoprimca. Realna kamatna stopa pak predstavlja stopu zamjene izmeñu dobara i usluga (realnih dobara) danas i dobara i usluga na neki datum u budućnosti.što se tiče rokova dospijeća (duljina vremena u kojem se zajam mora vratiti). Administrativni troškovi . razlikujemo zajmove od jednog dana do dugoročnih zajmova. 3. Nominalna kamatna stopa definira se kao stopa zamjene izmeñu kune danas i kune u nekom budućem vremenu. Meñutim potrebne su bile godine da bi se Bank of England razvio u pravu središnju banku sa funkcijama kakve danas imaju središnje banke. Različiti rokovi dospijeća . Značajne su godine 1844. dužnici koji meñusobno konkuriraju za dobivanje kredita podići će kamatnu stopu na 10%. meñusobna konkurencija vjerovnika smanjiti će kamatnu stopu na 10% i obratno. Ako pri tržišnoj kamatnoj stopi od 10% ponuñena kamatna stopa bude 12%.

ali i cijene. te 1870.kada novčana masa raste sporije od rasta GDP-a. 4. Izdaje i oduzima odobrenja za rad poslovnih banaka. Financijske operacije na otvorenom tržištu . 6. 66 . 2. U Republici Hrvatskoj središnja banka se naziva Hrvatska narodna banka (HNB). 2. Politika diskontne stope .izdavanjem državnih obveznica ili otkupom vrijednosnih papira (poput blagajničkih zapisa). središnja banka prisiljava poslovne banke da drže dodatne gotovinske rezerve i time smanjuju umnožavanje novčane ponude. Politika obavezne rezerve . Instrumenti kojima se koristi središnja banka u reguliranju ponude novca Središnja banka najčešće slijedeće instrumente ekonomske politike: 1. 2.kada Bank of England Peelovim zakonom (Peel's ackt) dobiva pravo monopola emisije novca. 3. Restriktivna . monetarna ekspanzija snižava kamatne stope i povećava potrošnju koja je osjetljiva na smanjenje kamatne stope.to je minimalna količina gotovinske rezerve koje su depozitne institucije obavezne držati zbog likvidnosti istih. kada se centralna banka obvezuje da će priskočiti bankama kad one doñu u probleme (Lender of last resort. što će uzrokovati smanjenje proizvodnje. Uz to ona obavlja i niz drugih poslova poput: Kontrolira rast novčane mase. devizni poslovi. 1. Možemo reći da središnja banka ima svoje aktivne (prihodovne) poslove u koje spadaju arbitražni. S obzirom na smjer kretanja novčane mase. Podizanjem diskontne kamatne stope. monetarna politika može biti: 1. Walter Bagehot).kada se novčana masa povećava po stopi većoj od stope rasta GDP-a. Ova stopa često je svjetionik prema kojem poslovne banke povisuju ili snizuju kamatne stope. depoziti poslovnih banaka te depoziti vlade i državne rezerve. Ona svojim instrumentima može utjecati na smanjenje ponude novca. smanjenje ponude novca će utjecati na povećanje kamata i poskupit će kreditiranje. krediti poslovnim bankama te kreditiranje države. Ostale poslove koji su propisani zakonskim aktima. Glavni posao središnje banke je da obavlja emisiju (tiskanje) novca i da kreira mjere makroekonomske politike neke zemlje. Recimo da središnja banka želi smanjiti inflaciju. 3. nadzire rad poslovnih banaka i donosi pod zakonske akte kojima regulira bankarsko poslovanje. te svoje pasivne (izvore sredstava) poslove u koje spadaju emisija novca. Upravlja meñunarodnim pričuvama zemlje. što će smanjiti potrošnju ovisnu o visini kamatne stope (prvenstveno investicije). odobravajući kredite drugim bankama. Funkcionira kao bankar svim ostalim bankama. broja radnih mjesta i inflaciju. Ekspanzivna . prvenstveno investicije koje rastu povećavajući proizvodnju i GDP. dohotka.to je kamatna stopa po kojoj poslovne banke uzajmljuju novac kod središnje banke. središnja banka regulira količinu novca u opticaju. 5. Kontrolira i regulira novčani i kreditni potencijal zemlje.

realne dohotke ni realnu vrijednost imovine.uključuju razvijenu prometnu infrastrukturu. realni neto izvoz. disciplinu i motivaciju ljudi.uključuje bogatstvo minerala. naročito ako ona ide u smjeru osobne potrošnje (kao što je slučaj kod nas u posljednjih nekoliko godina). Svjedoci smo silnih rasprava o visinama poželjnih stopa ekonomskog rasta. moramo napomenuti da promjene u ponudi novca imaju utjecaj samo kratkom roku. prirodne ljepote. Dakle. 4. Dobar primjer za to je Finska ili pak Irska. i koji je obilježen ekspanzijama ili kontrakcijama u većini sektora ekonomije.kada novčana masa raste po stopi koja se približno kreće na razini stope rasta GDP-a. realnu potrošnju. ona to može učiniti povećanjem obavezne rezerve koju su poslovne banke dužne deponirati kod središnje banke. Tehnologija . Pronalasci novih tehnologija poput parnog stroja. tvornice i sl.uključuje obrazovanje. Poslovne cikluse obično dijelimo na dvije glavne faze: 1. PREDAVANJE 14 . električne energije ili pak računala i interneta uzrokovali su velike stope ekonomskog rasta. Nakon godina ekspanzije i prosperiteta dolaze godine recesija i kriza. poljoprivednog zemljišta. Meñutim. Četiri su osnovna čimbenika koji utječu na privredni rast: 1. te menadžment i poduzetništvo.uključuje razvijenu znanost. Što je to ekonomski rast? Ekonomski rast je povećanje potencijalnog GDP-a ili proizvodnje neke zemlje.3. Poslovni ciklusi (business cycles) Analizirajući ekonomska kretanja. Poslovni ciklus možemo definirati kao tok društvene proizvodnje i zaposlenosti koji obično traje od 2 do 10 godina. Dobar primjer su zaljevske zemlje bogate naftom ili pak Norveška u Evropi. 3. Tvorba kapitala . Prirodna bogatstva . uz smanjivanje GDP-a i smanjenje investicija. Ako središnja banka želi smanjiti kreditnu aktivnost poslovnih banaka. a definira se kao razdoblje u kojemu se GDP smanjuje tijekom barem dva uzastopna tromjesječja. realnu nadnicu. Karakteristike recesije su. Recesija (recession) . dok se u dugom roku nadnice i cijene prilagoñavaju višim razinama cijena i proizvodnje. 2. dohotka zaposlenih i profita.označava silaznu fazu poslovnog ciklusa. Dobar primjer je doprinos izgradnje autoputa razvoju turizma u RH. Možemo reći da monetarna politika ne mijenja realni GDP. realnu ponudu novca. goriva. Sposobnost ljudi . Neutralna . novac je u dugom roku neutralan. stečajevi i zatvaranja poduzeća i 67 . i to naravno ne u istim vremenskim razdobljima. uočavamo da su ekonomije sklone neuravnoteženom rastu.EKONOMSKI RAST Jedan od najvažnijih ciljeva makroekonomske politike svake države je stabilan realni ekonomski rast.

Zaključili smo da je sustav doživio krah te da je zakazao automatizam koji je u ranijim krizama izvlačio sustav iz krize. Naime privatna inicijativa i privatno poduzetništvo nisu mogli sami razriješiti ovu krizu. čime se postiže zapošljavanje ljudi i mobilizacija svih faktora proizvodnje te povećava iskorištenost proizvodnih kapaciteta. to je slika recesije u zrcalu. bilo domaće bilo inozemno. Ekspanzija . Unutarnje uzroke . Ključni doprinos rješavanju ovog problema dao je J. Država se počinje baviti investiranjem temeljem prihoda kojima raspolaže i ponaša se u cilju stjecanja profita. čije je ideje američka administracija pretočila u program New Deal. pada kamatna stopa kao i vrijednost dionicama. 4. 5. Vanjske uzroke . Država osigurava tržište. Ekonomisti su godinama tragali za uzrocima poslovnih ciklusa. prevrata. a u protivnom otkupljuje viškove po garantiranim cijenama. 2. skladišta se pune robama.Keynes. cijenama nafte. S obzirom na središnji problem.) Na početku smo spominjali Veliku ekonomsku krizu i nešto o njenim uzrocima. 2. autocesta. tehnološkim inovacijama i sl. te pokušavali naći rješenja problema. Uzroke poslovnih ciklusa možemo podijeliti na: 1. pogotovo jer ona najbolnije pogaña čovjeka.označavaju faktore unutar ekonomskog sustava. polaze od stanovišta da svaka ekspanzija raña recesiju i obratno i to u nepravilnim razmacima.označava uzlaznu fazu poslovnog ciklusa. Evo konkretnih mjera kojima je operacionalizirana ta ideja: 1. nezaposlenost. U takve projekte spadaju izgradnja želježničkih pruga. Vrhovi i dna označavaju točke obrata ciklusa.označavaju faktore izvan ekonomskog sustava poput ratova.M. smanjuje se potražnja za kapitalom.institucionalizira se kamatna stopa kao instrument regulacije novčanog tržišta kojim se stimulira ili destimulira štednja i investicije. Uvodi se sustav stimulativne porezne stope.-1933. migracijama. 3. Poljoprivredi se odobravaju zajmovi sa stimulativnim kamatama. Velika ekonomska kriza (1927. Nezaposlenim radnikom se smatra osoba koja nije 68 . a destimulira neracionalnu potrošnju. Razvoj vojno-industrijskog kompleksa i velika državna ulaganja u njega. 7. mostova i sl. 2. država iznalazi radnointezivne projekte s malim ulaganjima u sredstva za rad kako bi se smanjila nezaposlenost. koji stimulira ulaganje kapitala u poslovanje. Nezaposlenost (unemployment) Nezaposlenost je jedna od najtežih posljedica ekonomskih kriza. cijene sirovina padaju uslijed pada potražnje padaju cijene dobrima.povećanje nezaposlenih. Reformiranje financijskog i kreditnog sustava . 6.

Frikcijska nezaposlenost . Za razliku od njih.zaposlena. kao i ono koje ima zaposlenje ali je odsutno s posla zbog bolesti.ova nezaposlenost je posljedica fluktuacija (kretanja) radne snage izmeñu pojedinih područja nekog ekonomskog prostora u cilju traganja za višim nadnicama ili povoljnijim radnim uvijetima. a ne može naći posao. američki ekonomist Artur Okun došao je do zaključka da se na svaka 2% smanjenja GDP-a u odnosu na potencijalni GDP. štrajkova ili praznika. Razlikujemo tri vrste indeksa cijena: 69 . stopa nezaposlenosti poveća za 1%. Opreka inflaciji je deflacija.ova nezaposlenost karakteristična je za onaj dio stanovništva koji ne želi raditi za postojeću razinu nadnice. Proučavajući vezu izmeñu promjene GDP-a i nezaposlenosti. Mogli bismo reći da je ovaj tip nezaposlenosti umjetno izazvan i dragovoljan. kad je ukupna potražnja za radom niska. koju možemo definirati kao pad opće razine cijena. Radna snaga uključuje sve zaposlene i nezaposlene.ova nezaposlenost je posljedica recesije. razina cijena (godine t) . PREDAVANJA 15 . 2. ali traži posao ili čeka povratak na radno mjesto.ova nezaposlenost je posljedica nepodudaranja ponude i potražnje za radnom snagom. koje je u mirovini. 4. Strukturna nezaposlenost . Često se odnosi na strukturnu neusklañenost po zanimanjima ili po područjima. jer radnici ne žele raditi za trenutačnu cijenu nadnica. Ekonomisti obično razlikuju četiri vrste nezaposlenosti: 1. a nastaje tako da se pojedinačne cijene ponderiraju sa ekonomskom važnošću svakog dobra. održava kući te oni koji ne traže posao. Ovaj zaključak je poznat kao Okunov zakon.INFLACIJA Pojam i mjerenje Inflaciju možemo definirati kao rast opće razine cijena. 3. Nezaposlenost se često mjeri stopom nezaposlenosti (N%) a izračuna se kada broj nezaposlenih (N) podijelimo s ukupnom radnom snagom (RS) i pomnožimo sa 100. Mjeri se stopom inflacije koja označava promjenu opće razine cijena.x 100 razina cijena (godina t-1) Razina cijena se mjeri kao ponderirani prosjek dobara i usluga u ekonomiji. Treća kategorija je odraslo stanovništvo koje se školuje.razina cijena (godine t-1) Stopa inflacije za godinu t = -------------------------------------------------------------. zaposleni su oni koji obavljaju bilo koji plaćeni posao. Ciklička nezaposlenost . Ponderirani prosjek dobara i usluga izražava se indeksom cijena. Prisilna nezaposlenost .

a uključuje carine i kvote.meñunarodna razmjena uključuje i politiku razmjena različitih valuta kao meñunarodno prihvaćeno sredstvo plaćanja. Meñunarodna razmjena ima golemu važnost za proizvodnju.za razliku opd CPI-a gdje su ponderi fiksni. svijet bi bio puno siromašniji.to je jednoznamenkasta inflacija. tako da stanovništvo drži samo minimalnu količinu novca nužnu za dnevne transakcije. Tečajevi . koju karakterizira smanjena potražnja za novcem. 70 . a samim tim dolazi do povećanja cijena proizvoda. Inflacija troškova . Svaki od ovih indeksa ima nedostataka u svojoj primjeni.to je troznamenkasta i četveroznamenkasta inflacija pa čak i viša. Suverenitet država . i inflacija ima svoje stadije koje možemo podijeliti na: 1. MEðUNARODNA RAZMJENA Meñunarodna razmjena uključuje u sebe razmjenu dobara izmeñu različitih zemalja u svijetu. 2. a time za ekonomski rast i prosperitet pojedinih zemalja.pod inflacijom troškova podrazumijevamo kada postoje oscilacije troškova rada. 2. 3. Zbog toga daju iskrivljenu sliku rasta troškova. znajući da za dogledno vrijeme neće mnogo izgubiti na svojoj vrijednosti. kod izračunavanja ovog indeksa. Indeks cijena potrošača (consumer price index CPI) . ponderi su promjenjivi. dovodi do inflacije ili do općeg porasta razine cijena.to je dvoznamenkasta inflacija. Poput svake bolesti. Galopirajuća inflacija . koju karakterizira brzi gubitak vrijednosti novca. koji pod utjecajem moćnog sindikata povećava nadnice. kao na materijalnom tako i na duhovnom stupnju. ako npr.pod inflacijom potražnje razumijevamo brži porast efektivne potražnje od porasta ponude dobara i usluga. gubitak povjerenja u novac i financijske institucije. Indeks cijena proizvoñača (producer price index PPI) -ovaj indeks mjeri razinu cijena u veleprodaji ili na stadiju proizvoñača. potrošači zamjenjuju skuplja dobra jeftinijim. Postoje tri temeljne razlike izmeñu analize unutarnje i meñunarodne razmjene: 1. naglasak na sastavljanju daje ponderiranjem svake cijene u skladu sa ekonomskom važnošću svakog dobra. Umjerena inflacija . 2. Recimo CPI upotrebljava fiksni ponder za svaku godinu. koju karakterizira umjereni rast cijena te stanovništvo ima povjerenja u novac.ovaj indeks umjesto pukog zbrajanja cijena. Inflacija je bolest ekonomije koja nagriza cjelokupnu ekonomiju. Deflator GDP-a . karakteristična za propulzivni ekonomski sustav. 3.1.meñunarodna razmjena uključuje i mjere zaštite domaće ekonomije. Inflacija potražnje . koje jednom rječju nazivamo protekcionizam. ili pak CPI ne uračunava veliki pad cijena kompjutoru ili ne vodi računa o uvoñenju nekih novih proizvoda u upotrebu. 3. Stalno rastuća potražnja. Hiperinflacija .bez meñunarodne razmjene. Proširene mogućnosti razmjene .

3925 Kn. Fiksni tečaj prevladavao je u svijetu izmeñu drugog svjetskog rata i početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća. pojedinačnu valutu (npr. bez intervencije centralne banke. zlato). kojima intervencijom na deviznom tržištu može održavati tečaj na željenoj razini.Ekonomija koja je u značajnom iznosu uključena u meñunarodnu razmjenu zove se otvorena ekonomija. Zemlje s deficitom susrest će se skupljim uvozom. Mjera otvorenosti pokazuje odnos izvoza ili uvoza i GDPa. Kod sustava fiksnog deviznog tečaja zemlje sa suficitom se moraju suočiti sa inflacijom. Osnovna razlika izmeñu ova dva sustava je način na koji se uspostavlja ravnoteža. ravnoteža se uspostavlja automatski. Devizni tečajevi Devizni tečaj je cijena strane valute izražena jedinicom domaće valute.klizni.devizni tečaj vezan za neku robu (npr. dolar) ili sa skup valuta. Ako nema službene intervencije na deviznom tržištu. kod kojih svaki čimbenik koji utječe na vrijednost valute utječe i na njezin meñunarodni tečaj. ovdje je problem što države ne dopuštaju uvijek aprecijaciju ili deprecijaciju svoje valute. Devizni tečaj je odnos relativnih cijena dviju valuta. Naravno. b) Fluktuirajući devizni tečajevi . jednokratni čin monetarne vlasti kojim se reducira intervalutarna vrijednost novca. što će rezultirati težim ekonomskim položajem domaćih gospodarstvenika. Na primjer 1 EUR = 7. Pretpostavka fluktuirajućem deviznom tržištu je da središnja banka raspolaže sa velikim deviznim rezervama. Kad se pojavi promjena koja vodi k neravnoteži kod fluktuirajućeg deviznog tečaja. dok zemlje sa suficitom će povećati uvoz i smanjiti izvoz. Najznačajniji čimbenik koji utječe na vrijednost valute smatra se promjena u domaćoj ponudi novca. što vodi padu standarda. tečaj slobodno fluktuira te pada ili raste kako bi odrazio ponudu i potražnju valute. Države sa deficitima suočiti će se s deprecijacijom vlastite valute. promjenjivi ili plutajući devizni tečaj koji se formira slobodnim djelovanjem ponude i potražnje na deviznom tržištu. Devizne tečajeve možemo podijeliti na fiksne i fluktuirajuće. predstavlja devizni tečaj u Hrvatskoj. a zemlje sa deficitom s recesijom. 71 . a države sa suficitom s aprecijacijom valute. U takvom sustavu tečajna se politika provodi devalvacijama i revalvacijama. Devalvacija predstavlja promjenu tečaja jedne valute u odnosu na druge. pak predstavlja povećanje vrijednosti domaće valute izraženo u jedinici strane valute. Zemlje se specijaliziraju u proizvodnji onih dobara kod kojih imaju komparativne prednosti. a uvozi se ono dobro koje je jeftinije. kvalitetnije ili ga se ne proizvodi u nacionalnoj ekonomiji. Takoñer se pojavljuje problem da države koje odbijaju provesti deprecijaciju ili aprecijaciju kao kontre mjeru dobiju protekcionizam u vidu visokih carina i uvoznih kvota. To je monetarno politička mjera. a) Fiksni devizni tečajevi . Revalvacija.

to je dugovanje i registrira kao negativna stavka. odnosno carinsku crtu. 3.obuhvaća privatne i državne kupnje i prodaje imovine. 4. Ako transakcija za zemlju zarañuje inozemnu valutu ona se zove potraživanje i registrira kao stavka plus.obuhvaća neto sumu svih neregistriranih transakcija.obuhvaća trgovinsku bilancu zajedno s nevidljivostima (financijske usluge. Uglavnom kvote dijelimo na uvozne i izvozne kvote. 2. Kvote . 2.Bilanca meñunarodnih plaćanja Bilanca meñunarodnih plaćanja neke zemlje sustavni je iskaz svih ekonomskih transakcija izmeñu te zemlje i ostatka svijeta. izvoz predstavlja potraživanje. Protekcionizam Premda teorija komparativne prednosti pokazuje da ekonomije imaju velike koristi od meñunarodne razmjene. Dakle. ipak mnoge zemlje pribjegavaju uvoñenjem raznih protekcionističkih mjera. Statističko neslaganje . punjenja državne blagajne. neto zarade na investicije u inozemstvu). Carine . otpremništvo. Bilanca meñunarodnih plaćanja se sastoji od: 1.predstavlja najstariji instrument vanjskotrgovinske politike. Tekući račun . Ako transakcija uključuje trošenje inozemne valute. kao porez razrezan na uvoz.obuhvaćaju bilance službenih izravnanja. a poslije kao zaštita domaće proizvodnje. Službene transakcije . utjecaj carina gubi sve više na važnosti. a uvoz dugovanje. 72 . Najčešće mjere koje država uvodi su: 1. Carine su u početku imale fiskalni karakter. Uspostavom regionalnih gospodarskih integracija poput WTO-a. Plaće se na robu koja prelazi državnu. Po računovodstvenom pravilu zbroj svih četiri stavke mora biti jednak nuli. Račun kapitala .predstavlja mjeru ograničenja u meñunarodnoj razmjeni.

Ekonomska uloga države u današnjem tržišnom sustavu. Objasnite unakrsnu cjenovnu elastičnost. 44. 35.PITANJA Mikroekonomija: 1. Koji su osnovni problemi trampe? 25. Što sve odreñuje krivulju potražnje? 31. Što znači da je koeficijent elastičnosti potražnje manji od jedan? 38. 26. Koje su temeljne zamisli klasične ekonomske škole? 20.M. Objasnite dohodovnu elastičnost. Koji čimbenici utječu na elastičnost potražnje? 41.Keynesa? 22. Zašto je oskudnost središnji problem u proučavanju ekonomije? 3. Što je to lučna cjenovna elastičnost? 40. Što je temelj merkantelističke. Koja su tri temeljna ekonomska pitanja? 9. Što je to laissez . 34.faire ekonomija? 8. Kako specijalizacija utječe na dobit u trgovini? 24. 2. Definirajte ekonomsku teoriju. Koje su osnovne karakteristike tržišne ekonomije? 23.DODATAK . Što pokazuje cjenovna elastičnost? 37. U čemu je razlika izmeñu matematičkih i ekonometrijskih ekonomskih modela? 17. Što su oportunitetni troškovi i zašto su važni? 4. 42. Ekonomska uloga države u Sovjetskom Savezu. U čemu se neoklasična ekonomska škola razlikuje od klasične škole? 21. Objasnite načelo ''ceteris paribus''. 27. Definirajte ekonomsku analizu. Što su to ekonomski modeli? 16. 39. U čemu je razlika izmeñu neophodnih i inferiornih proizvoda? 43. Objasnite ravnotežu ponude i potražnje. 11. Definirajte pojam ekonomija. Što je krivulja ponude? Zašto ima rastući nagib? 32. Koji su elementi ekonomskog modela? 18. 13. Koja su tri čimbenika proizvodnje? 10. Koje su osnovne zamisli J. Grafički pokažite elastičnu i neelastičnu potražnju. U čemu je razlika izmeñu supstituta i komplemenata? 45. a što fiziokratske ekonomske škole? 19. Kako Smith objašnjava načelo ''nevidljive ruke''? 7. Na koji način možemo objasniti ekonomske pojave? 12. Što je mikroekonomija? 5. Što je to kvalitativna a što kvantitativna ekonomska analiza? 15. U čemu je razlika izmeñu deskriptivnog i analitičkog pristupa ekonomskoj analizi? 14. 28. Što je elastičnost potražnje i čime se mjeri? 36. Što je krivulja potražnje? Zašto ima padajući nagib? 29. Koji su razlozi da potražnja pada kad cijena nekog proizvoda raste? 30. Što je to elastičnost ponude na cijenu? 73 . Što je makroekonomija? 6. Ekonomska uloga države do 1936. Što odreñuje krivulu ponude? 33.

a što opadajući prinosi na opseg? 69. Objasnite ''paradoks vrijednosti''. O čemu ovisi renta? 93. Nabrojite nekoliko tipičnih fiksnih i varijabilnih troškova. Da li je broj izoklina ograničen? 67. Definirajte kapital? 94. 48. U čemu je razlika izmeñu fiksnih i varijabilnih troškova? 75. Definirajte proizvodnost. 74 . O čemu mora voditi računa monopolista u želji da maksimizira profit? 86. ekonomičnost i rentabilnost. Što se dešava sa budžetskim pravcem ako doñe do promjene dohotka. a koju točkom prijeloma? 79. 57. Definirajte proizvodnju. 53. Definirajte troškove. 54. Koji su ekstremni slučajevi elastičnosti ponude? 47. Zašto je proizvodnju najoptimalnije organizirati kroz poduzeća? 70. Zašto je u drugom stadiju najoptimalnija proizvodnja? 62. Kako glasi zakon opadajućih prinosa? 68. Što utječe na formiranje nadnica u savršenoj konkurenciji? 90. 87. Definirajte pojam korisnosti. Kako se putem koeficijenta elastičnosti odreñuje stadij proizvodnje? 61. Što su konstantni. Objasnite i grafički prikažite budžetski pravac. 91. Što se mjeri graničnom stopom tehničke supstitucije? 65. Nabrojite i ukratko objasnite oblike nesavršene konkurencije. Objasnite i grafički prikažite krivulju indiferencije. 78. Što je izoklina? 66. Čime se mjeri elastičnost proizvodnje? 60. Načinite grafički prikaz graničnih troškova i prosječnih varijabilnih troškova. 74. Kada potrošač maksimizira svoje zadovoljstvo? 50. Definirajte dohodak i bogatstvo. Koje su prednosti i mane korporacije? 71. U čemu je razlika izmeñu prirodnog i zakonskog monopola? 85. Definirajte izokvantu. a što ako doñe do promjene cijena? 56. Zašto je vremenski rok (vrijeme) važan čimbenik u analizi proizvodnje? 63. Nabrojite četiri izvora dohotka? 88. 84. Definirajte ROA (ROI). U čemu je razlika izmeñu ukupne i granične korisnosti? 49. Kako sindikati utječu na cijenu nadnica? Prikažite grafički. Što je renta? 92. 83. 64. 76. 55. 51. Što su to granični troškovi? Zašto su oni važni u analizi? 77. U kojoj točki će poduzeće maksimizirati profit? 80.46. Nabrojite osnovne stavke realne i financijske imovine. Što je to model ESOP-a? 72. Koja su ograničenja u rastu poduzeća? 73. U čemu je temeljna razlika izmeñu bilance stanja i računa dobiti i gubitka? 82. Koju točku nazivamo točkom zatvaranja. Nabrojite temeljna financijska izvješća? 81. Što je proizvodnost a što granična proizvodnost? 58. Osnovna svojstva krivulje indiferencije. Što je elastičnost proizvodnje? 59. 52. Grafički prikažite maksimiziranje zadovoljstva potrošača. 89.

Što je to monetarna politika? 8. Što su mjere makroekonomske politike? 10. Definirajte graničnu sklonost potrošnji. 28. Nabrojite teorije profita. Definirajte agregatnu ponudu. 99. Objasnite inflacijski i deflacijski jaz. Što je to fiskalna politika? 7. 35. Nabrojite instrumente makroekonomske politike. 6. Objasnite pojam ''paradoks štednje''. Koje varijable utječu na agregatnu potražnju? 21. Zašto GDP isključuje intermedijarna dobra? 15. Što pokazuje model multiplikatora? 36. Što je makroekonomska politika i tko je vodi? 4. Kako državna potrošnja utječe na agregatnu potražnju? 75 . Što je to neto ekonomsko blagostanje? 17. U čemu je bitna razlika glede štednje izmeñu klasičnih ekonomista i Keynesa? 32. Koje varijable utječu na agregatnu ponudu? 24. Definirajte bruto domaći proizvod (GDP). 29. Što je interna stopa rentabilnosti? 97. U čemu je razlika izmeñu domaćeg i nacionalnog proizvoda? 16. 23. Objasnite vezu izmeñu visine kamatnjaka i investicija? 34. 38. 14. Krivulja agregatne ponude razlikuje se na dugi i kratki rok. Koji je osnovni nedostatak modela multiplikatora? 37. 18. Objasnite funkciju potrošnje? 26. Definirajte investicije. Objasnite tvrdnju ''novac danas vrijedi više nego novac sutra''. Kako egzogene varijable utječu na na ostvarenje makroekonomskih ciljeva? 11. Koji su osnovni ciljevi makroekonomske politike? 5. U čemu je razlika izmeñu ekonomskih i poslovnih profita? 98. Od čega se sastoji sustav društvenih računa? 12. a u čemu razlika izmeñu krivulja potražnje i agregatne potražnje? 20. U čemu je razlika izmeñu autonomne i potaknute potrošnje? 31.95. Koje egzogene varijable utječu na agregatnu potražnju? 22. Kako porezi utječu na agregatnu potražnju? 40. U čemu je razlika izmeñu zatvorenog i otvorenog modela privrede? 13. 96. Koja su osnovna pitanja na koja makroekonomija treba dati odgovore? 3. Koje su četiri sastavnice agregatne potražnje? 19.U čemu je razlika izmeñu realnog i nominalnog kamatnjaka? Makroekonomija: 1. U čemu je sličnost. Ukratko objasnite značaj Keynesova učenja. Koja su tri bitna elementa za razumijevanje investicija? 33. 2. Zašto? 25. Koliko iznosi zbroj granične sklonosti potrošnji i graničnoj sklonosti štednji? 30. Objasnite frikcijsku teoriju profita? 100. U kojim slučajevima se pribjegava nadzoru nadnica i cijena? 9. Definirajte graničnu sklonost štednji. Definirajte agregatnu potražnju. Što se podrazumijeva pod ''zabludom poistovjećivanja''? 39. Objasnite funkciju štednje? 27.

Koje su temeljne ideje New Deala? 83. Što je moneta i kad se prvi put pojavila? 46. 79. Što je monetarna baza? 52. Definirajte inflaciju. Što je granična sklonost izvozu? 44. 90.41. Opišite grafičku analizu procjene dionica. 66. Što je tržište kapitala? 59. 67. Model prosjek varijanca. . 72. Nabrojite temeljne funkcije novca. 45. 77. Nabrojite vrste nezaposlenosti. Koji su aktivni.1933. Što je to recesija? 80. Kako mjerimo nezaposlenost? 85. Što podrazumijevamo pod financijskim tržištima? 55. a koji pasivni poslovi središnje banke? 74. 88. Kako glasi Okunov zakon? 86. O čemu ovisi visina kamatnjaka? 54. Što podrazumijevamo pod pojmom ''knjiški novac''? 48. Koji su uzroci recesiji? 81. Što je novac u užem smislu? 53. Koji su osnovni čimbenici koji utječu na ekonomski rast? 78. Što su OTC tržišta? 62. Što je tržište novca? 58. U čemu je razlika izmeñu cikličke i strukturne nezaposlenosti? 89. Kratki povijesni pregled nastanka središnje banke (Bank of England). Koje su osnovne zadaće središnje banke? 73. Kako izračunavamo neto izvoz? 42. Kako će banka maksimizirati svoj profit? 71. Objasnite temeljnu razliku izmeñu obveznica i dionica? 56. Definirajte ekonomski rast. Objasnite frikcijsku nezaposlenost. Opišite fundamentalnu analizu. Zašto je važan prospekt? 61. Definirajte poslovni ciklus. Bankovni troškovi. Što je granična sklonost uvozu? 43. Definirajte burzu? 60.)? 82. Što je banknota? 47. 70. U čemu je razlika izmeñu primarnih i sekundarnih financijskih tržišta? 57. 64. Od čega se sastoji pasiva banaka? 69. U čemu je razlika izmeñu ekspnzivne i restriktivne monetarne politike? 76. Kratki povijesni pregled nastanka banaka. Tko se smatra nezaposlenom osobom? 84. Koja su dva pristupa mjerenju novca? 51. Od čega se sastoji aktiva banaka? 68. Koje su poželjne karakteristike novca? 49. 50. 87. Što je deflacija? 76 . 65. Koji su glavni uzroci Velikoj ekonomskoj krizi (1927. Definirajte novac. Kojim instrumentima središnja banka regulira količinu novca u opticaju? 75. Objasnite temeljne modele procjene dionica? 63.

Devizni tečajevi. a što inflacija potražnje? 94. Što je indeks cijena potrošača? 92. 98. Protekcionističke mjere. 96. U čemu je temeljna razlika izmeñu fiksnih i fluktuirajućih tečajeva? 99. 97. Što je bilanca meñunarodnih plaćanja? 100. 77 . Nabrojite nekoliko mjera antiinflacijske politike. Što je inflacija troškova. Definirajte meñunarodnu razmjenu i objasnite njenu važnost. Objasnite Phillipsovu krivulju. 93. Nabrojite stadije inflacije. 95.91.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful