Predmet: OSNOVE EKONOMIJE – ETCS 6 Nastavnik: Branko Sorić, predavač Preporučena literatura: Samuelson, P., A., Nordhaus, W., D.

, Ekonomija, Mate, Zagreb, 2000 Grubišić, D., Osnove mikroekonomije, Veleučilište u Splitu, 2000. Grubišić, D., Poslovna ekonomija, Ekonomski fakultet Split, 2004. Dopunska literatura: Babić, M., Makroekonomija, Mate, Zagreb, 2001. Babić, M., Mikroekonomska analiza, Mate, Zagreb, 1997. Benić, ð., Osnove ekonomije, Školska knjiga, Zagreb, 2004. Reić, Z., Mihaljević, M., Uvod u ekonomiju, Ekonomski fakultet Split, 2003. Taylor, J., B., Economics, Houghton Mifflin Company, Boston, 2004.

1

1. UVODNO PREDAVANJE

Definicija ekonomije Postoji jako puno definicija ekonomije, ali svaka od njih sadržava najmanje dva elementa: oskudnost i efikasnost. Ekonomija je znanstveno proučavanje kako društva upotrebljavaju sredstva da bi proizvela korisne robe i raspodijelila ih različitim ljudima. (P. Samuelson: ''Ekonomija''). Sam pojam ekonomija dolazi od grčkih riječi oikos = kuća, dom i nomos = pravila, zakoni, a prvi put se spominje u djelu ''Oikonomikus'' grčkog filozofa Ksenofonta u četvrtom stoljeću prije naše ere. U suštini imamo dva pola, neograničene želje i oskudna sredstva. To nas dovodi do potrebe efikasne upotrebe da bi se što bolje zadovoljile potrebe i želje ljudi. Takoñer, jedna od ključnih zamisli je i mogućnost izbora. Dakle, pojedinac a isto tako i grupa ljudi se mora odlučiti dali će npr. novac potrošiti u osobnu potrošnju ili pak u investiciju, da li će novac prikupljen od poreznih obveznika potrošiti za jačanje nacionalne obrane ili gradnje infrastrukturnih objekata. Zajednički element ovih odluka je trošak. S obzirom na oskudna sredstva, odabirom jedne mogućnosti odbacujemo drugu mogućnost. Trošak propuštene prilike naziva se oportunitetni trošak. Mikroekonomija i makroekonomija Mikroekonomija se bavi ponašanjem manjih jedinica ekonomskog sustava (pojedinci, kućanstva i poduzeća) i utvrñuje njihove meñuzavisnosti. Temelje mikroekonomije izložio je Adam Smith 1776. u svom djelu ''Istraživanja prirode i uzroka bogastva naroda'' (An Inqury into the Natures and Causes of Welth of Nations). Smith je razmatrao kako se odreñuju pojedinačne cijene, cijene faktora proizvodnje (zemlje, rada i kapitala) te analizirao vrline i slabosti tržišnog mehanizma. Posebno važno je uočavanje takozvanog mehanizma ''nevidljive ruke'' koja dovodi do opće dobrobiti iz djelovanja pojedinca za vlastiti probitak. Makroekonomija se za razliku od mikroekonomije bavi ponašanjem cjelokupnog gospodarstva. Ova grana ekonomije nije ni postojala do 1936. godine, odnosno do objave knjige Johna Maynarda Keynesa ''Opća teorija zaposlenosti, kamata i novca'' (General Theory of Employment, Interest and Money) u kojoj pokazuje kako tržišne ekonomije mogu pogrešno funkcionirati. Istražio je uzroke nezaposlenosti i ekonomske depresije, te po prvi put istakao važnu ulogu državnog intervencionizma na tržišna zbivanja. Do tada država nije imala ekonomsku ulogu (laissez - faire ekonomija).

2

Ekonomski problem Budući da je proizvodnja ograničena sredstvima i tehnološkim znanjem, svako društvo mora dati odgovore na temeljna pitanja: Prvo pitanje je što proizvoditi i u kojim količinama? Hoćemo li proizvesti manje potrošnih a više investicijskih dobara, da li ćemo proizvoditi sredstva za vojsku ili za medicinsko istraživanje? Drugo pitanje je kako će se dobra proizvesti? Da li se osloniti na vlastitu proizvodnju ili na uvoz, da li na vlastitu pamet ili uvoz tehnologije, da li ćemo električnu energiju dobivati iz nafte, ugljena ili nuklearke? Treće pitanje je za koga će se dobra proizvoditi? Kakva će biti raspodjela proizvedenih dobara? Da bi odgovorila na ta pitanja ekonomija mora odlučiti o utošcima ili o faktorima proizvodnje. Možemo ih klasificirati u tri vrste: 1. Zemlja - prirodni izvori, 2. Rad - utrošeno vrijeme ljudi u proizvodnji, 3. Kapital - trajna dobra ekonomije, proizvedena radi toga da se proizvede druga dobra. Dakle temeljni ekonomski problem je raskorak izmeñu potreba i oskudnih sredstava. Dodatni je problem što ljudske potrebe nisu jednom zauvjek dane, već se mjenjaju tijekom vremena.

2. PREDAVANJE Ekonomska teorija i ekonomska analiza Empirijski gledano znamo da ekonomske pojave imaju neke zajedničke osobine. Uočavanje tih zajedničkih karakteristika i njihovo proučavanje dovelo je do utvrñivanja ekonomskih zakonitosti u kretanju ekonomskih pojava i procesa. Tako je nastala ekonomska teorija. Četiri su načina opisivanja ekonomske teorije: 1. 2. 3. 4. Numerička tablica, Grafički prikaz, Algebra (matematičkim jednadžbama) i Opisno.

Svaki od ovih načina prikazivanja ima svoje prednosti i nedostatke. Mi ćemo uglavnom upotrebljavati opisni način te numeričke tablice i grafičke prikaze, ali je potrebno naglasiti da ponekad samo matematički način može pomoći u opisu stvari. Primjena ekonomske teorije u rješavanju odreñenih ekonomskih problema naziva se ekonomska analiza. Ekonomska analiza se često definira i kao skup ekonomske

3

primjenom matematičkih metoda.pomoći različitih opisnih metoda nastoji utvrditi osnovne zakonitosti u ekonomskom svijetu.teorije. ako se promjeni pojava X promjenit će se i pojava Y. mi tu sliku pojednostavljujemo. 3+4 = 7.A. pogrešaka u snimanju varijabli i slučajnih pogrešaka. Ekonomski modeli Budući da se svaka ekonomska pojava sastoji od velikog broja elemenata i meñuovisnosti. Dva su temeljna pristupa ekonomskoj analizi: 1. Ekonomski modeli objašnjavaju kako ekonomija ili dio ekonomije radi. Tako pojednostavljenu sliku ekonomske stvarnosti. U ekonometrijskim modelima dolazi do odstupanja i to zbog pojednostavljenja (jer ne vodi računa o svim varijablama). izaberemo samo one elemente koje sa stajališta cilja i svrhe analize smatramo najvažnijima.osim što je utvrñeno da postoji veza izmeñu dviju različitih pojava. ekonomske statistike i ekonomske povijesti. Npr. Kvantitativna ekonomska analiza . promjena jednih utječe u odreñenoj mjeri na promjene drugih.naglasak na istraživanju uzroka ekonomskih pojava i procesa i na utvrñivanju njihove meñuovisnosti. Kvalitativna ekonomska analiza .naglasak na opisu strukture i funkcioniranju privrednog sustava. S obzirom da je nemoguće prenjeti u potpunosti sliku realnog života. (J.Schumpeter: Povijest ekonomske analize). 2. 2. Osnovna zadaća ekonomske analize je utvrñivanje meñuzavisnosti koje postoje meñu ekonomskim pojavama radi njihova objašnjavanja i predviñanja. 4 . Deskriptivni . relacije i parametri. pogrešaka u izboru oblika meñuovisnosti. Elementi svakog modela jesu: varijable. Analitički . U matematičkim modelima veza izmeñu varijabli je funkcionalna. Npr. ekonomskog sustava u kojoj su predočene meñuovisnosti izmeñu njegovih varijabli nazivamo ekonomskim modelom. Analitički pristup može biti: 1. Ekonomske modele možemo podijeliti na matematičke i ekonometrijske. Ekonomske pojave i procesi su meñusobno zavisni. kvantificirati meñuovisnosti koje postoje meñu ekonomskim pojavama. tj. uvijek i bez iznimke. ako poraste dohodak porast će i potrošnja. da bismo bili efikasni. ova analiza nastoji.

kada se jedna varijabla povećava dok se druga smanjuje. tj. Ekonomske veze crtamo krivuljama. Slika . Dijagram se sastoji od vodoravne crte koju nazivamo vodoravna os ili X os. kad se varijable istodobno povećavaju ili smanjuju.Varijable dijelimo na endogene (koje treba odrediti pomoću modela) i egzogene (one čija je vrijednost unaprijed poznata). Točku u kojoj se ove dvije osi sijeku nazivamo ishodište. Nagib je promjena varijable y na okomitoj osi na jedinicu promjene varijable x na vodoravnoj osi. Takoñer je važno razlikovati kretanje uzduž krivulje i pomak krivulje. dok pomak krivulje nastaje zbog promjene neke treće varijable. Parametar pokazuje kvantificiranje inteziteta meñuovisnosti ekonomskih varijabli. dok se pomak krivulje odnosi na točku G. Izravne veze se javljaju onda kad se varijable kreću u istom smjeru. Relacije su odnosi izmeñu pojedinih varijabli. tehničke relacije pokazuju odnos izmeñu veličine proizvodnje i različitih inputa uloženih u proizvodni proces). te od okomite crte koju nazivamo oskomita os ili Y os. 5 . Obrnute veze se javljaju kad se varijable kreću u suprotnim smjerovima. Veze izmeñu dviju varijabli na krivulji opisujemo putem nagiba. Nagib krivulje pokazuje je li veza izmeñu x i y izravna ili obrnuta (inverzna). tj. (Npr. Oni su nužan ekonomistima nužan alat.Kretanje uzduž krivulje i pomak krivulje Kretanje uzduž krivulje se odnosi na kretanje od točke D do točke E. Kretanje uzduž krivulje predstavlja sve moguće kombinacije x i y na jednoj krivulji. Kako čitati dijagrame Dijagram je grafički prikaz koji pokazuju povezanost izmeñu pojedinih varijabli.

Relacija sa negativnim nagibom 6 .Šest tipova relacija Slika .Slika .

Ovaj model. To je podrijetlo profita. Trgovački putovi. otvorili su tržišta na kojima se roba mogla prodavati po cijeni nižoj od cijene roba lokalnih zanatlija. Karl Marx je preuzeo dio učenja klasične ekonomske škole i zaključio da samo rad stvara vrijednost. ima jedinstveno svojstvo da proizvodi više od svoje vlastite vrijednosti. prema tome. jer prisvajaju dio vrijednosti koju stvara rad. osvajanje i naseljavanje kolonija. Adam Smith bio je prorokom industrijske revolucije. poznati kao pripadnici klasične škole. a istovremeno su omogućili opskrbu sirovinama za preradu. i 18. John Stuart Mill i Jean-Baptiste Say.3. tako da je pogrešno naplaćivati porez od seljaka. tako da je otjecanje blaga u prekomorske zemlje bio simptom gubitka u trgovačkoj bilanci. preuzeli su pojam privrednog mehanizma utemeljenog na klasi. Merkantelizam je bio zastupljen i na našim prostorima. Thomas Malthus. Fiziokratska škola. neki prihvaćaju kao prvog modernog ekonomistu. Radna vrijednost radne snage je radno vrijeme potrebno da se proizvede roba koja omogućuje sredstva za život radnika. jer se time troši zaliha potrebna za obnavljanje viška. Za klasične ekonomiste jedini je pokretač proizvodnje radna snaga ili točnije rad. predstavnici ove škole koja je obilježila kraj 18. lječnika na dvoru Luja XIV. Kapitalisti eksploatiraju radnike. Merkantelistička škola koja je cvjetala usporedno sa razvojem britanske prekomorske trgovine u 17. Francoisa Quesneya. Naime. zemljovlasnika i zanatlija Adam Smith je pretvorio u strukturu sastavljenu od radnika. Zlato i srebro jedini su bili meñunarodno prihvaćeni oblici plaćanja u gotovom. Sve veći značaj industrijske proizvodnje potisnuo je shvaćanje fiziokrata ali njihovi nasljednici. Izvorna Quesnayeva slika seljaka. Bogatstvo stečeno trgovinom i pljačkom u prekomorskim zemljama omogućilo je sredstva za ulaganje u izgradnju industrije. koji se temelji na optoku krvi. kapitalista i zemljovlasnika. dakle nalikuje meñusektorskim tablicama. Glavni predstavnici ove škole bili su David Hume i Thomas Mun. Zaključak fiziokrata je da samo zemlja daje višak. Uz Smitha. Meñutim nisu izašli iz ondašnjeg društvenog sistema. Klasična politička ekonomija. Adam Smith je tvrdio da je podjela rada temelj tehničkog napretka. Odatle je zaključio da se. jer je svoju analizu ekonomskog sistema postavio na osnovu apstraktne sheme koja prikazuje kretanje roba u procesu proizvodnje i potrošnje. stoljeća u kojoj je zemljišna renta i porezi koje su plaćali oni koji su obrañivali zemlju bili izvor prihoda za održavanje dvora i vojske. rad kao roba (Marx naziva radnom snagom) mora isto tako razmjenjivati na osnovi svoje radne vrijednosti. i veći dio 19. kako bi izveli analizu dinamike novog industrijskog društva. stoljeća. Marxovo učenje. budući da se sve robe razmjenjuju na osnovi njihove radne vrijednosti. Marx je tvrdio da sirovine i oprema (koje naziva konstantnim kapitalom) moraju nužno postojati prije 7 . smatrajući pošto jedino zemlja stvara višak. bili su David Ricardo. Dubrovčanin Benedikt Kotruljević sa svojim djelom ''O savršenom trgovcu'' dao je značajan doprinos ovoj školi. Rad. jedino su zemljovlasnici ti koji ga imaju pravo uživati. PREDAVANJE Kratki pregled razvoja ekonomske misli Merkantelistička škola. Doktrina fiziokrata se temeljila na feudalnoj slici Francuske 18.Pa iz toga proističe da zemlja stvara rentu koja je bila jedini izvor čistog viška proizvoda. stoljeću temeljila se na jednoj jasnoj doktrini da bogatstvo naciji donosi vanjska trgovina.

Uz državnu intervenciju je moguće postići ravnotežu na tržištu i približiti se punoj zaposlenosti što nije bila karakteristika ondašnjih kapitalističkih društava. On maksimira ukupnu korisnost izjednačavanjem granične korisnosti dolara potrošenog za svaku robu i očekivane korisnosti od uštede dolara. glavni predstavnici ove škole su Gunnar Myrdal i Michal Kalecki. Smith je pod pojmom savršene konkurencije podrazumijevao da sva dobra i usluge imaju cijenu i slobodno se razmjenjuju na tržištu. pod uvjetom da se vlada ne miješa u njegove aktivnosti. Klasičari i neoklasičari su smatrali da će slobodno poduzetništvo. Isto tako za razliku klasičara kojima je glavna ekonomska snaga ponuda. Keynes osporava Sayov zakon i smatra da se izjednačavanje ponude i potražnje. Vilfredo Pareto. Uz Keynesa. Tako je nastalo tržište. opisujući to kao načelo ''nevidljive ruke''. To ohrabruje proizvoñače da proizvode što više. Cijene služe kao signali kako proizvoñačima tako i potrošačima. Pojedinac dolazi na tržište sa svojim dohotkom kojim raspolaže tako da maksimira korisnost. Keynesu je potražnja glavna ekonomska snaga. Možemo reći da su cijene kotač ravnoteže u tržišnom ustrojstvu. ljudi su razmjenjivali dobra i usluge. Leon Walras. naročito uspostavom podjele rada. 8 . Glavni predstavnici ove škole su Wiliam Stanley Jevons. U novoj ekonomici glavna pažnja usmjerena je na pojedinca. koristiti sredstva na način koji najviše koristi čitavom društvu. Red tržišnog sustava prvi je prepoznao Adam Smith. Neoklasična škola. Ako potrošači žele više nekog dobra (ako potražnja raste) cijena će rasti šaljući signal proizvoñačima da je potrebna još veća ponuda.početka proizvodnje i da su potrebna sredstva za život radnika (varijabilni kapital) kako bi se mogli plaćati radnici do završetka proizvodnje. meñutim rastom ponude smanjuje se cijena. U tržišnom sustavu sve ima cijenu. Alfred Marshal. To znači da ni jedan ponuñač ili pak potrošač nije toliko velik da utječe na tržišnu cijenu. koja predstavlja vrijednost dobra izražena u novcu. na prihvatljivoj razini zaposlenosti. To načelo tvrdi da sebično nastojanje da ostvari dobro za sebe. kao sustav u kojem kupci i prodavači meñusobno djeluju da bi odredili količinu i cijenu dobra ili usluge. Korisnost je obilježje robe zbog kojeg pojedinci žele kupiti. To je omjer izmeñu čistog profita i nadnica u cjelokupnoj privredi. ne može postići bez djelovanja države. kao nekom nevidljivom rukom. Središnja preokupacija klasične političke ekonomije bila je akumulacija. a pojedinci kupuju robu da bi se okoristili njezinom potrošnjom. bez pojave monopola i sličnih devijacija tržišta. Nedostatak savršene konkurencije dovodi do neefikasne proizvodnje ili potrošnje. te se uspostavlja ravnoteža. navodi da ostvari najbolje dobro za sve. Naravno. Carl Menger. Stopa eksploatacije predstavlja temelj Marxova sistema analize. TRŽIŠTA I DRŽAVA U MODERNOJ EKONOMIJI Još od davnih vremena. Cijenu robe odreñuje njena granična korisnost. Keynezijanska škola. a ne upotrebna vrijednost. svakog pojedinca. dok je to kod neoklasičara ravnoteža. Neoklasici su usmjerili pažnju na razmjenu a teoriju relativnih cijena robe utemeljili su na pojmu korisnosti. ovo može funkcionirati samo u uvjetima savršene konkurencije. Irving Fischer.

a samim tim i do naglog povećanja proizvodnje. Meñutim. Tržišna ekonomija ima svoje nedostatke poput monopola. već početkom 20. Naravno da je trampa. stoljeća osjećale su se napukline u takvom sustavu. te smanjiti nezaposlenost i inflaciju. Zbog toga ni jedna država na svijetu nije izvan ekonomskih zbivanja. socijalnog raslojavanja društva. otvorenom tržištu. Razvojem prometne infrastrukture i osvajanjem novih kolonija došlo je do jakog uzleta razmjene. politika dohodaka i uvozne politike) i mjerama makroekonomske politike. Ekonomska uloga države Tržišna ekonomija u kojoj funkcionira savršena konkurencija bila bi idealna i društvo bi izvlačilo maksimalne koristi bez uplitanja države. 2. i čekati buduću (uvećanu) potrošnju. odustati od sadašnje potrošnje (žrtvovati tekuću potrošnju). Treća karakteristika tržišne ekonomije je kapital. monetarna politika. No stvarnost je ponešto drugačija. Meñutim.Tržišnu ekonomiju karakteriziraju razmjena i specijalizacija. Još je Adam Smith dokazivao da specijalizacija vodi većoj produktivnosti (poznati primjer sa izradom pribadače). Naravno. Cijelo 19. sada već razvijenom. vanjskih poslova. Naime. razvoj razmjene pratio je i razvoj novca o čemu ćemo nešto reći u posebnom poglavlju. proizvedeni faktor proizvodnje. stoljeća (Velika ekonomska kriza). 9 . 3. Država u tržišnoj ekonomiji ima slijedeće uloge: 1. Specijalizacija je omogućavala veliku produktivnost. te viškove koje su razmjenjivali na. Nastoji poduprijeti makroekonomski rast i stabilnost. stoljeće bila dominantna filozofija laissez-faire (pustite nas na miru). Poreznom politikom nastoji osigurati pravednost raspodjele. Do revolucionarnog uzleta došlo je uspostavom papirnog novca iza kojeg je stajao jak emitent (Bank of England). pa i kovani zlatni ili srebreni novac bio prespor i nije mogao pratiti potrebe razvoja. Paralelno sa ovim procesom. potrebno je bilo ubrzati razmjenu. ništa ne bi mogli ulagati u razvoj. kad bi potrošili sve što proizvedemo. i naša razina proizvodnje bi ostala na istom stupnju razvoja. Od tada je država. policije. a za to je bio potreban novac. prekomjernog zagañivanja okoliša. novac i kapital. nezaposlenosti. da bi krahirala krajem dvadesetih godina 20. Država u tu svrhu raspolaže sa različitim instrumentima (fiskalna politika. ljudi su spremni štedjeti. kao sredstvo plaćanja. više ili manje prisutna u ekonomskom životu svih zemalja. Nastoji ispraviti devijacije tržišta poput monopola. dok su ekonomska zbivanja bila prepuštena privatnicima. Godinama se uloga države ogledala u područjima poput vojske.

da bi ukrštajući te dvije krivulje došli do ravnoteže. Zašto je npr. potom krivulju ponude. U ovom poglavlju ćemo prvo definirati krivulju potražnje.Krivulja individualne potražnje za proizvodom X Krivulja potražnje (DX) je padajuća. Vezu izmeñu tržišne cijene i tražene količine nazivamo rasporedom potražnje (demand schedule). a kako cijene padaju. Na ta i slična pitanja možemo odgovoriti teorijom ponude i potražnje. Ili zašto je cijena nafte na svjetskom tržištu tako visoka. 10 . PREDAVANJE OSNOVNI ELEMENTI PONUDE I POTRAŽNJE Osnovna karakteristika tržišnih ekonomija je da su one nemirne i uvijek u gibanju. Krivulja potražnje U tržišnoj ekonomiji znakovita je veza izmeñu tražene količine i cijene. Slika . potrošač će kupiti manju količinu dobra ako su cijene veće. a grafički prikaz rasporeda potražnje nazivamo krivuljom potražnje (demand curve). te zašto se cijena istih značajno smanjila.4.Individualna potražnja za proizvodom X (potražnja za biciklima u 000) PX (cijena) QDX (količina) 1400 1600 1800 2000 2200 2400 2600 2800 3000 18 14 11 9 7 5 3 2 1 Iz tablice se vidi da rastom cijena proizvoda X potražnja za tim proizvodom pada. Tablica . pa se iz toga može iščitati i zakon opadajuće potražnje koji glasi da kad cijena robe raste i kad se druge varijable ne mijenjaju kupci kupuju manje robe i obratno. u zadnjih desetak godina broj korisnika mobitela naglo porastao. Pod uvjetom da se druge stvari ne mijenjaju. tako je i potražnja za tim dobrom veća. odnosno na koji se način odreñuje tržišna cijena.

pod uvjetom da se druge stvari ne mijenjaju.ako cijena poraste. Slika . 5. Zbroj svih krivulja individualne potražnje svih kupaca danog proizvoda na tržištu nazivamo tržišna potražnja. Učinak dohotka . u položaj DX1 ako se povećaju dohodak potrošača.kad cijena dobra raste. Cijena povezanih dobara (supstituta i/ili komplemenata). 11 . proizvoñač će ponuditi veću količinu dobra ako su cijene veće. Učinak supstitucije . kad broj stanovnika poraste. 4. pa ćemo obuzdati potrošnju. Posebni utjecaji (utjecaji klimatskih prilika i tome slično). tako je i ponuda tih dobrom manja.Dva su razloga zašto količina opada kada cijena raste: 1. cijela krivulja potražnje pomakla bi se prema dolje. Veličina tržišta. kad dohodak raste i potražnja za proizvodima raste. 2. Što odreñuje krivulju tržišne potražnje? 1. U slučaju suprotnih promjena. cijene supstituta (zamjenskog proizvoda) ili promjene ukusi potrošača te ako se smanji cijena komplemenata (proizvod koji se troši zajedno s proizvodom kojeg potrošač inače koristi). zamijenit ćemo ga sa drugim sličnim dobrom (ako cijena električne energije kao energenta za grijanje poraste. poraste i potražnja. u položaj DX2.Kretanje po krivulji potražnje i promjena potražnje Cijela krivulja potražnje pomaknut će se prema gore. a kako cijene padaju. Prosječni dohodak potrošača. Krivulja ponude U tržišnoj ekonomiji znakovita je veza izmeñu tražene količine i cijene. Isto tako. imamo manje raspoloživog dohotka. Ukusi ili preferencije. 3. zamijenit ćemo je sa jeftinijim plinom) 2. a dohodak ostane isti.

Troškovi proizvodnje.Vezu izmeñu tržišne cijene i količine tog dobra koju su proizvoñači spremni proizvesti i prodati nazivamo rasporedom ponude (supply schedule). supstituta i komplemenata. kad su troškovi proizvodnje niski u odnosu na tržišnu cijenu. što znači da svako povećanje cijena poveća ponuñenu količinu. Politika razmjene kao npr. Cijene povezanih dobara.Ponuda proizvoda X (bicikala u 000) PX (cijena) QSX(količina) 1400 1600 1800 2000 2200 2400 2600 2800 3000 1 4 7 9 11 13 15 16 17 Slika . tehnološka unapreñenja dovode do smanjenja troškova proizvodnje i povećane produktivnosti. proizvoñačima je unosno proizvoditi i nuditi što veću količinu. Politika države. Tehnološka unapreñenja. 4. kad neki proizvod ima supstitute. a svako smanjenje cijena smanjuje ponuñenu količinu. 3. sporazum o slobodnoj trgovini izmeñu dviju zemalja takoñer značajno utječe na ponudu. Kad troškovi proizvodnje rastu u odnosu na tržišnu cijenu. a grafički prikaz rasporeda ponude nazivamo krivuljom ponude (supply curve). Što odreñuje krivulju ponude? Varijable koje odreñuju krivulju ponude su: 1. Posebni utjecaji. vremenske prilike odnosno neprilike mogu značajno utjecati na ponudu. 12 . 5. 2. što bitno utječe na ponudu. tada će smanjenje cijene supstituta smanjiti potražnju za tim proizvodom i obratno ako se poveća cijena supstituta. recimo poljoprivrednih proizvoda.Krivulja ponude Vidimo da je krivulja ponude pozitivnog nagiba. proizvoñač će nuditi sve manje. Tablica . taj proizvod će biti jeftiniji pa će porasti ponuda tog proizvoda. odnosno tražit će alternativnu proizvodnju ili će pak jednostavno prestati sa radom. Porezi i politika dohotka značajno utječe na troškove proizvodnje a samim tim i na ponudu.

kada se potražuje više nego je proizvedeno ili ponuñeno na tržištu. proizvoñači kalkuliraju sa višim cijenama. Tablica . Ako imamo situaciju na tržištu da je ponuda veća od potražnje.Pomaci krivulje ponude Ako troškovi proizvodnje opadaju ponuda će se povećati i krivulja ponude QS0 će se pomaknuti udesno (QS1). te ponudu i čimbenike koji utječu na nju. proizvoñači su prisiljeni snižavati cijene kako bi prodali svoje proizvode. Svaka od ovih pojava može se analizirati i iz te analize izvlačiti odreñeni zaključci. U obrnutom slučaju.Ostvarivanje ravnotežne cijene Mogućnosti Moguće cijene PX 1400 1600 1800 2000 2200 2400 2600 2800 3000 Tražena količina QDX 18 14 11 9 7 5 3 2 1 Ponuñena količina QSX 1 4 7 9 11 13 15 16 17 Stanje tržišta Manjak =17 Manjak =10 Manjak =4 Ravnoteža Višak = 4 Višak = 8 Višak = 12 Višak = 14 Višak = 16 Pritisak cijenu na A B C D E F G H I Prema gore Prema gore Prema gore Neutralan Prema dolje Prema dolje Prema dolje Prema dolje Prema dolje 13 . odnosno u obratnom slučaju ponuda će se smanjiti i pomaknuti ulijevo (QS2). Tek kada se ponuda i potražnja izjednače na tržištu dolazi do tržišne ravnoteže. Ravnoteža ponude i potražnje Do sada smo posebno promatrali potražnju i čimbenike koji utječu na nju. meñutim smisao je uspostavljanja ravnoteže (equilibrium) ponude i potražnje.Slika .

količina pada 14 . količina pada Cijena pada. Slika . a samim tim i do promjena ravnotežne cijene i (ili) ravnotežne količine. Tablica . dok pri višim cijenama postoji višak i pritisak je na cijenu prema dolje. Grafički se tržišna ravnoteža odreñuje u presjecištu krivulja ponude (QSX) i krivulje potražnje (QDX).Ravnoteža ponude i potražnje Cijena u dolarima D S Područje viška 260 Pritisak na cijenu prema dolje 200 Pritisak na cijenu prema gore Ravnoteža (equilibrium) Područje manjka 140 S 5 D 9 10 15 20 Bicikli u miljunima komada Kada se mijenjaju parametri bilo na strani ponude ili pak na strani potražnje dolazi do pomaka ponude ili potražnje. količina raste Cijena raste. količina raste Cijena pada. Tržišna cijena u toj točki naziva se ravnotežnom cijenom.Samo pri ravnotežnoj cijeni od PX = 2000 ponuñeni iznos jednak je traženom iznosu. a količina ravnotežnom količinom. Pri nižim cijenama postoji manjak i pritisak je na cijenu prema gore.Učinak različitih pomaka potražnje i ponude na cijenu i količinu Pomaci ponude i potražnje Ako potražnja raste Ako potražnja opada Ako ponuda raste Ako ponuda opada Krivulja se potražnje pomiče udesno Krivulja se potražnje pomiče ulijevo Krivulja se ponude pomiče udesno Krivulja se ponude pomiče ulijevo Učinak na cijenu i količinu Cijena raste.

Kada 1% promjene cijene izazove više od 1% promjene tražene količine. dok izraz ∆Q/∆P ima negativan predznak (u normalnim uvjetima poslovanja pad cijena nekog proizvoda izaziva povećanje potražnje za tim proizvodom i obratno). Razlikujemo tri mogućnosti koje može poprimiti koeficijent elastičnosti: 1.5. Ta reakcija se naziva elastičnost potražnje. to je potražnja elastična na cijenu (EP > 1). cijeni povezanih dobara. 2. Važno je primijetiti da definicija elastičnosti umjesto stvarnih promjena upotrebljava postotne promjene cijene i količine. ukusima i još mnogim drugim varijablama. ako je EP = -2 to znači da je potražnja za proizvodom pala 2% kada se njegova cijena povećala za 1% uz ceteris paribus pretpostavku. Potražnja za nekim proizvodom ovisi o njegovoj cijeni. pokazatelj te osjetljivosti se naziva koeficijent elastičnosti. Elastičnost) potražnje na cijenu (cjenovna elastičnost) Elastičnost potražnje na cijenu mjeri koliko se mijenja količina traženog dobra kada se mijenja njegova cijena. Odnosno cjenovna elastičnost je postotna promjena tražene količine podijeljena postotnom promjenom cijene. 1890. pod uvjetom da su ostale varijable konstante (načelo ceteris paribus). Kad 1% promjene cijene izazove manje od 1% tražene količine. to je potražnja neelastična na cijenu (EP < 1). EP = ∆Q / Q ∆Q P ⋅ = ∆P / P ∆P Q Q i P su točke za koju se promatra elastičnost potražnje. Ako želimo saznati kolika je i kakva meñuzavisnost izmeñu pojedinih varijabli trebamo izmjeriti reakciju jedne u odnosu na drugu.). Te jedinična elastičnost (EP = 1). Inače pojam elastičnosti (elasticity) prvi je definirao profesor sa Cambridge sveučilišta Alfred Marshall u svom djelu ''Načela ekonomije'' (Principles of Economics. To znači da porastom cijena pada količina potraživanog proizvoda i obratno. To znači da promjena jedinica mjerenja ne utječe na elastičnost. 3. 15 . dohotku potrošača. PREDAVANJE ELASTIČNOST POTRAŽNJE I PONUDE Ekonomski procesi i pojave su meñuzavisni. ∆Q i ∆P su apsolutne promjene količine potražnje za proizvodom i njegove cijene. kada povećanje cijena od 1% uzrokuje smanjenje potražnje za 1%. Npr.

i 2 uz količinu i cijenu označavaju početne i nove vrijednosti količina i Interpretacija lučne cjenovne elastičnosti je nešto drugačija i odnosi se na promjene cijene i potraživane količine za odreñeni vremenski interval. cijena 10 D E potražnje < 1 Manje od 5% smanjenje potražnje 40 50 60 Potraživana količina Lučna cjenovna elastičnost potražnje (EPL) EPL je elastičnost potražnje izmeñu dviju cijena na krivulji potražnje. Lučnu cjenovnu elastičnost potražnje možemo izračunati prema slijedećem izrazu: E PL = Q 2 − Q1 P2 − P1 1 ⋅ ∆Q P1 + P2 P2 + P1 E PL = ⋅ ∆P Q1 + Q 2 Q 2 + Q1 odnosno Oznake cijena. 16 .Slika .Elastična i neelastična potražnja Cijena 10% povećanje cijena B A 20 Smanjenje potražnje za 20% 10 E potražnje > 1 40 Cijena 50 60 70 Potraživana količina C 20 10% poveć.

Cjenovna elastičnost i prihod Jedna od važnih primjena cjenovne elastičnosti je da pomogne dati odgovor na pitanje hoće li se povećanjem cijena povećati ili smanjiti prihode. Dobra koja imaju izravne supstitute uglavnom imaju elastičniju potražnju od dobara koja nemaju supstitute. Ako se zna cjenovna elastičnost pojedinog proizvoda možemo predvidjeti što će se dogoditi ukupnom prihodu. Što god je dobro neophodnije za život potrošača (mlijeko. raste dohodak potrošača. Povećanjem vremenskog razdoblja moguće je lakše naći supstitute. Najznačajniji su: 1. Očekivanja o budućem kretanju cijena. dok recimo cimet nema mnogo supstituta pa porast cijena cimeta neće izazvati toliki pad potražnje za cimetom.Utjecaj elastičnosti na prihod Vrijednosti elastičnosti potražnje EP > 1 EP = 1 EP < 1 Opis Utjecaj na prihode Elastična potražnja Jedinična elastičnost Neelastična potražnja Prihodi rastu kad cijena opada Prihodi su nepromjenjeni kad cijena opada Prihodi opadaju kad cijena opada 17 . Stupanj neophodnosti nekog dobra. Što god je veći udio izdataka na neko dobro u dohotku potrošača to će promjene cijena tog dobra utjecati na njegovu potražnju. Ukupni prihod (total revenue) je po definiciji jednak cijena puta količina (TR = P x Q). Postojanje dobrih supstituta.Faktori koji utječu na elastičnost potražnje Intezitet osjetljivosti potražnje za nekim dobrom na promjenu njegove cijene ovisi o mnogo faktora. Udio nekog dobra u dohotku potrošača. kruh. informiranost potrošača biva sve veća. ako se poveća cijena neke vrste jogurta. to je njegova elastičnost potražnje na cijenu manja. sol itd. mogućnost zamjene sa nekim drugim jogurtom je velika (zbog postojanja niza vrsta jogurta). 4. tako da možemo reći da porastom vremenskog razdoblja raste i elastičnost potražnje za nekim dobrom. za razliku od luksuznih dobara kod kojih je elastičnost potražnje visoka. 3. 5. Ako potrošač očekuje značajna inflatorna kretanja porast cijena neće značajnije utjecati na smanjenje potražnje. Tablica . Npr.). 2. Vrijeme.

uz ceteris paribus uvjet. mjeri se unakrsnom cjenovnom 18 . kava i mlijeko). a ∆I promjenu dohotka. Osjetljivost potražnje za promatranim proizvodom. E IL = Q 2 − Q1 I 2 + I 1 ⋅ I 2 − I 1 Q 2 + Q1 Oznake 1 i 2 označavaju početne i izmijenjene razine dohotka i potraživane količine proizvoda. Postoje i izuzeci. s obzirom na promjenu cijene povezanog dobra (supstituta i /ili komplementa). govedina-piletina). Takvi se proizvodi nazivaju inferiorni proizvodi. ∆Q ∆Q I Q = ⋅ EI = ∆I ∆I Q I ∆Q označava promjenu potraživane količine. Proizvodi čiji koeficijent dohodovne elastičnosti kreće u rasponu od nula do jedan nazivaju se neophodni proizvodi (kao što su hrana i odjeća). Lučna dohodovna elastičnost potražnje (EIL) mjeri promjenu potražnje proizvoda izmeñu dviju razina dohotka i uzima u obzir početne i izmijenjene razine dohotka i potraživanih količina. Za većinu proizvoda vrijedi da će porastom dohotka rasti i potražnja za odreñenim proizvodom. Dohodovna elastičnost u jednoj točki (EI) mjeri promjenu potražnje u odnosu na promjenu razine dohotka za danu razinu cijene proizvoda. a izražava se kao omjer relativne promjene potraživane količine proizvoda i relativne promjene dohotka. Supstituti su proizvodi koji mogu zamijeniti proizvod koji se inače upotrebljava (kava-čaj. Naime. dok je komplement onaj proizvod koji nadopunjuje postojeći proizvod u potrošnji (hamburger i kečap. Unakrsna cjenovna elastičnost potražnje Potražnja za nekim proizvodom ovisi i o cijenama povezanih proizvod koje nazivamo supstituti i komplementi. Proizvodi koji imaju pozitivnu dohodovnu elastičnost potražnje nazivaju se normalni proizvodi. Dohodovna elastičnost potražnje mjeri se u jednoj točki i izmeñu dviju točaka (izmeñu dviju razina dohotka). dok su luksuzni oni proizvodi čija je dohodovna elastičnost potražnje veća od jedan. radi se o proizvodima kod kojih je dohodovna elastičnost potražnje negativna kao što su proizvodi slabije kvalitete koji se zamjenjuju boljim proizvodima rastom dohotka.Elastičnost potražnje na dohodak (dohodovna elastičnost) Dohodovna elastičnost potražnje predstavlja osjetljivost potraživane količine proizvoda na promjenu dohotka potrošača.

Ukoliko je pozitivna znači da su promatrani i povezani proizvod supstituti. a ∆PY promjenu cijene proizvoda Y. znači da su promatrani i povezani proizvod komplementi. I ova elastičnost može se promatrati kao unakrsna cjenovna elastičnost potražnje u jednoj točki i kao lučna elastičnost. kad cijena nekog proizvoda poraste za 1%. % promjena ponuñene količine ES = --------------------------------------------% promjena cijene Koeficijent elastičnosti ponude u pravilu je pozitivan.elastičnošću potražnje (EXY). Lučna unakrsna cjenovna elastičnost potražnje izražava se na slijedeći način: E IL = Q 2 − Q1 I 2 + I 1 ⋅ I 2 − I 1 Q 2 + Q1 Oznake 1 i 2 odnose se na početne i izmijenjene razine količine i cijene. ponuda tog proizvoda poraste za više od 1%. a ako je unakrsna cjenovna elastičnost negativna. ponuda tog proizvoda poraste takoñer za jedan posto. kad cijena nekog proizvoda poraste za 1%. da promjena cijena izaziva i promjene na strani ponude. Elastičnost ponude na cijenu Potrošnja nije jedina stvar koja se mijenja kad se mijenjaju cijene. 3. ES < 1. 2. kad porastu cijena nekog proizvoda za 1%. ponuda je elastična. a s obzirom na vrijednost koju može imati koeficijent elastičnosti ponude razlikujemo tri slučaja: 1. Unakrsna cjenovna elastičnost može biti pozitivna i negativna. Unakrsna cjenovna elastičnost potražnje u jednoj točki izražava se na slijedeći način: E XY = ∆Q x Py ⋅ ∆Py Q x gdje ∆QX označava promjenu količine potražnje proizvoda X. Kažemo da je riječ o neelastičnoj ponudi. ES > 1. Kažemo da je riječ o jedinično elastičnoj ponudi. Osjetljivost te promjene mjerimo koeficijentom elastičnosti ponude na cijenu koji mjeri postotnu promjenu ponuñene količine podijeljenu postotnom promjenom cijene. ponuda tog proizvoda poraste za manje od jedan posto. ES = 1. 19 . Naravno. Dakle.

Takoñer razlikujemo i još dva. tada govorimo o potpuno neelastičnoj ponudi.Perfektno elastična i perfektno neelastična potražnja Slika . Slika . Kad je koeficijent elastičnosti nula. te kad je koeficijent elastičnosti ponude beskonačan. ekstremna slučaja. tada govorimo o potpuno elastičnoj ponudi.Elastična i neelastična ponuda 20 .

Slika . to je numerički indikator kojim neka osoba preferira najvišu razinu korisnosti. ekonomisti su uvidjeli da se upotrebom nekog dobra ukupna korisnost povećava. nastoji odabrati najpoželjniju košaru potrošnih dobara. Korisnost su označavali sa utili (U). Pojam dodatne korisnosti je nazvan granična korisnost (marginal utility MU). Tablica . Svatko želi odabrati ono što je najkorisnije za njega. Korisnost bi mogli definirati kao zadovoljstvo koje pojedinac postiže odabirući za njega najpoželjniju košaru. meñutim isto su tako uvidjeli da svaka dodatna upotreba pruža sve manje i manje zadovoljstvo. Mi smo svakodnevno prisiljeni odlučivati o našim oskudnim resursima. PREDAVANJE POTRAŽNJA I PONAŠANJE POTROŠAČA Pojam korisnosti Već smo u prvom poglavlju rekli da su oskudnost i efikasnost osnovne odrednice ekonomije. racionalno razmišljajući. što latinski znači korist (utilitas).Perfektno elastična i neelastična ponuda 6. Iz tih spoznaja proizašao je zakon opadajuće granične korisnosti koji zaključuje da granična korisnost dobra opada dok se količina potrošenog dobra povećava.Količina potrošenog proizvoda te ukupna i granična korisnost Količina potrošenog dobra Q 0 1 2 3 4 5 Ukupna korisnost U 0 4 7 9 10 10 Granična korisnost MU 4 3 2 1 0 21 . Svaki pojedinac. Empirijski gledano.

dok su pravu primjenu korisnosti za objašnjenje ponašanja potrošača dali neoklasični ekonomisti. 22 . Slika . Marshalla.Iz tablice se vidi da porastom potrošnje nekog proizvoda raste njegova ukupna korisnost U.Krivulja ukupne i granične korisnosti Pojam korisnosti prvi je u društvene djelatnosti uveo engleski filozof Jeremy Bentham. dok je taj rast svakom dodatnom jedinicom proizvoda sve manji. počevši od Williama Stanley Jevonsa do A.

razmišljajući o korisnosti iznio razmišljanje koje je nazvao ''paradoks vrijednosti'' . Krivulja koja povezuje različite kombinacije proizvoda X i Y koje potrošaču pružaju isto zadovoljstvo naziva se krivulja indiferencije (indifference curve). ako mu svaka od tih kombinacija daje isti stupanj zadovoljstva. Kao suprotnost tome. Naime kad je čovjek jako žedan. Pareto je razvio teoriju indiferentnosti. Naime. Svoje najveće zadovoljstvo potrošač će postići u točki u kojoj je granična korisnost posljednje utrošene jedinice za jedan proizvod jednaka graničnoj korisnosti posljednje utrošene novčane jedinice za bilo koji drugi proizvod. da se ponuda i potražnja sijeku na vrlo niskoj razini. Pa ipak. = MU na $ dohotka P2 P3 P1 Paradoks vrijednosti Još je Adam Smith. se rijetko za što kupovala. Slika . Oni su došli do spoznaje da korisnost nije ta koja odreñuje cijenu vode. Meñutim. Prema ovoj teoriji. Smith je to objašnjavao ponudom i potražnjom.. neoklasični ekonomist. već njena granična korisnost. dok se kod dijamanata sijeku vrlo visoko. Bez nje ne bi bilo života na zemlji. potrošač je ravnodušan u izboru kombinacija proizvoda..Cilj svakog potrošača je da za svoja oskudna sredstva ostvari najveću korisnost.. pokazao je da se svi važni elementi teorije potražnje mogu analizirati bez pojma korisnosti. na odgovor se moralo počekati Smithove nasljednike.= --------------. dijamant ima rijetko kakvu uporabnu vrijednost. pogotovo u Smithovo vrijeme. odnosno ostvari najveće zadovoljstvo. ništa nije korisnije od vode.Krivulja indiferencije 23 . Geometrijska analiza ravnoteže potrošača Vilfredo Pareto. Osnovni uvjet potrošačeve ravnoteže možemo sažeto izraziti pomoću granične korisnosti (MU) i cijena (P) različitih dobara na slijedeći način: MU dobra 1 MU dobra 2 MU dobra 3 ------------. jer vrijedi život.= -------------. posljednja čaša vode vrijedi jako malo i znatno manje od posljednjeg dijamanta. no. a ipak ljudi plaćaj za nj visoku cijenu. prva čaša vode vrijedi daleko više od dijamanta. odnosno korisnost posljednje čaše vode.

Graničnu stopu supstitucije (MRS) matematički možemo pisati: MRS = − ∆Y ∆X gdje -∆Y označuje onu količinu proizvoda Y koje se potrošač odriče. te da su razine korisnosti veće na onim krivuljama koje su udaljenije od ishodišta. to bi značilo da smanjena potrošnja količine proizvoda X ili Y. 3. Krivulje indiferencije se nikada ne sijeku. što je nelogično. Iz mape indiferencije uočava se kako sve točke na odreñenoj krivulji indiferencije označuju istu razinu korisnosti. a ∆X označuje količinu proizvoda koju će sebi priuštiti na račun odricanja neke količine proizvoda Y. osigurava istu ili veću razinu korisnosti. Opadaju slijeva udesno. Krivulje indiferencije pokazuju u kojem je odnosu potrošač spreman zamijeniti potrošnju jednog proizvoda drugim. Odnos u kojem se jedan proizvod zamjenjuje drugim naziva se granična stopa supstitucije. Meñutim njegov izbor ograničava razina dohotka i cijene proizvoda koje kupuje. što znači da se granična stopa supstitucije sve više smanjuje kako se pomičemo udesno. ili i proizvoda X i proizvoda Y.Niz izvedenih krivulja indiferencije naziva se mapom indiferencije. Izdaci potrošača na kupovinu proizvoda X i Y ne mogu 24 . što znači da potrošač mora smanjivati potrošnju proizvoda Y kada povećava potrošnju proizvoda X da bi se zadržao na istoj krivulji indiferencije. U slučaju da se krivulje indiferencije sijeku. Konveksne su u odnosu na ishodište. 2. a povećava potrošnja proizvoda X.Mapa krivulje indiferencije Krivulje indiferencije imaju slijedeća svojstva: 1. Slika . odnosno opadanje slijeva udesno pokazuje kako se smanjuje potrošnja proizvoda Y.

količina proizvoda. QY . Ako pretpostavimo da potrošač u cijelosti svoj novčani dohodak utroši na kupovinu.cijena proizvoda Y. Slika . potrošač će maksimirati svoje zadovoljstvo u točki u kojoj budžetski pravac dodiruje krivulju indiferencije.Potrošačeva ravnoteža 25 . tada budžetsko ograničenje izgleda ovako: I = PX QX + PYQY gdje su: PX . Slika . I .Budžetski pravac Potrošač je u ravnoteži kada uz dani dohodak i cijene proizvoda postiže maksimalno zadovoljstvo od učinjenih izdataka.dohodak Povezivanjem svih kombinacija proizvoda X i Y.cijena proizvoda X. Grafički gledano. QX. koje potrošač može kupiti uz poznati dohodak i cijene dobijemo budžetsku liniju ili budžetski pravac. PY .biti veći od njegovog nominalnog dohotka.

uz nepromijenjeni dohodak. Ako doñe do promjene dohotka . Matematički to možemo iskazati: MU X PX = MU Y PY Budžetski pravac će promijeniti svoj položaj u dva slučaja: 1. uz nepromijenjene cijene budžetski pravac će se približiti ishodištu i tangirati nižu krivulju indiferencije. ako doñe do smanjenja dohotka. 2. potrošač će moći kupiti kombinaciju proizvoda koja će mu pružiti manje zadovoljstvo. U obratnom slučaju. odnosno potrošač će ostvariti više zadovoljstvo.povećanjem dohotka uz nepromijenjene cijene budžetski pravac će se pomaknuti od ishodišta i tangirati višu krivulju indiferencije. Ako doñe do promjene cijena . ako se cijene proizvoda povećaju uz nepromijenjen dohodak.Uvjet potrošačeve ravnoteže je da se odnos graničnih korisnosti izjednači s relativnim odnosom cijena dvaju proizvoda.ako se smanje cijene proizvoda. potrošač će moći kupiti kombinaciju proizvoda koja će mu pružiti veće zadovoljstvo.Efekt promjene dohotka na ravnotežu 26 . Slika . Obratno. odnosno potrošač će ostvariti manje zadovoljstvo.

.. dijagrama ili pak jednadžbe. Graničnu proizvodnost rada možemo iskazati na način: kada je funkcija proizvodnje diskontinuirana: MPPL = ∆TPP ∆L 27 . Ukupnu proizvodnju kao funkciju rada možemo iskazati na način: TPP = f (L) Ukupna proizvodnja se iskazuje u fizičkim jedinicama. pod uvjetom da se stalno radi sa tri stroja. povećavamo broj angažiranih radnika od jedan do šest. gdje su x1.. hektolitri i tome slično.. dok se drugi mijenja. rad (labor L) i kapital (capital C). x2. Ovako pojednostavljenu funkciju možemo pisati: TPP = f(L. najčešće se koriste samo dva proizvodna čimbenika. x3.7. Uzmimo u analizu koliko će se promijeniti količina proizvodnje ako povećavamo angažman rada. Funkciju proizvodnje možemo izraziti kao TPP = f( x1.xn količine proizvodnih čimbenika.. Na nivou gospodarstva neke zemlje maksimalna količina proizvodnje koja se može dobiti uz zadane resurse i tehnološko znanje naziva se granica proizvodnih mogućnosti. kilogrami. Dakle.. znači da koristi svoje resurse ispod granice proizvodnih mogućnosti. Granična proizvodnost rada (ili kapitala) pokazuje dodatnu proizvodnju zbog dodatne jedinice rada (ili kapitala). Na primjer. Za potrebe ekonomske analize. Ako neko društvo neefikasno koristi svoje resurse. x3. Koliko će taj proces biti uspješan ovisi o količini i kvaliteti resursa te o njihovoj proizvodnosti.. Funkciju proizvodnje možemo prikazati pomoću tablice. PREDAVANJE PROIZVODNJA I ORGANIZACIJA POSLOVANJA Funkcija proizvodnje Proizvodnju možemo definirati kao proces koji odreñenu količinu inputa pretvara u proizvode i usluge.. pokazuje koliko će se promijeniti ukupna proizvodnja. kao što su komadi.C) Kod analize proizvodnje.xn).. najčešće analiziramo promjenu količine proizvodnje na način da jedan proizvodni čimbenik držimo konstantnim. kad se promjeni jedinica uloženog rada (ili kapitala). Bilo koji oblik pokazuje koliku maksimalnu proizvodnju poduzeće može ostvariti s različitim kombinacijama proizvodnih čimbenika u danom vremenskom razdoblju. x2. pod uvjetom da se kapital ne mijenja..

On pokazuje da nakon odreñene točke ostvarujemo sve manji prinos varijabilnog čimbenika (rada). te elastičnost nula. U drugom stadiju proizvodnje. 28 . proizvodnja raste degresivno. prosječne i granične proizvodnosti jednog proizvodnog faktora uz konstantno ulaganje ostalih faktora. Točka koja odvaja zonu progresivnog od zone degresivnog rasta proizvodnje nazivamo točkom infleksije. a od točke u kojoj granična proizvodnost počinje padati. prosječna i granična proizvodnost su jednake i tu je granica izmeñu prvog i drugog stadija proizvodnje. možemo utvrditi tri stadija proizvodnje. Prosječnu proizvodnost rada možemo iskazati na način: APPL = TPP L Još nam je jedan pokazatelj vrlo važan za analizu proizvodnje. proizvodnja je i dalje rastuća (mada po opadajućoj stopi). Kad je elastičnost jednaka 1. Elastičnost je veća od nule.kada je funkcija proizvodnje kontinuirana: MPPL = δTPP δL Prosječna proizvodnost rada (ili kapitala) pokazuje količinu proizvoda po jedinici utrošenog rada (ili kapitala). Elastičnost proizvodnje mjeri se sa koeficijentom elastičnosti kojeg možemo iskazati na slijedeći način: ∆TPP MPPL E L = ∆L = TPP APP L Analizom ukupne proizvodnje. tada proizvodnja raste progresivno. U ovom stadiju je nedovoljna iskorištenost jednog proizvodnog čimbenika (kapitala). pa se logično nameće povećavanje broja radnika. To je elastičnost proizvodnje. odnosno jakosti promjene jedne varijable u odnosu na drugu sa kojom je u meñuzavisnosti. a prosječna i granična proizvodnost su i dalje pozitivne. u toj točki proizvodnja dostiže maksimum i tu je granica izmeñu drugog i trećeg stadija proizvodnje. U prvom stadiju proizvodnje možemo zapaziti da dok granična proizvodnost raste. ako se ne mijenja ulog konstantnog čimbenika (kapitala). kao mjera osjetljivosti. U točki kad je granična proizvodnost nula. U prvom stadiju proizvodnja naglo raste. elastičnost je veća od jedan. a manja od jedan. pa se proizvodnja i dalje nastavlja. što znači da 1% promjene proizvodnog faktora izaziva više od 1% promjene proizvodnje. Meñutim povećanjem broja radnika dolazi do izražaja zakon opadajućih prinosa.

u trećem stadiju je granična proizvodnost rada negativna (veći broj radnika te njihova neefikasnost). u prvom stadiju je granična proizvodnost kapitala negativna (nedovoljna iskoristivost i efikasnost kapitala). a granična proizvodnost je negativna. Elastičnost je takoñer negativna i odražava veći pad proizvodnje od uloga proizvodnog čimbenika. Analizom stadija proizvodnje možemo zaključiti da je za proizvoñača najefikasnije poslovati u drugom stadiju proizvodnje. Naime.U trećem stadiju proizvodnje ukupna proizvodnja pada. dok su u drugom stadiju proizvodnje granične proizvodnosti obaju proizvodnih čimbenika pozitivne (najoptimalnija kombinacija rada i kapitala) 29 .

30 .Slika . razlikujemo dva različita razdoblja. Dugi rok podrazumijeva vrijeme u kojem se svi čimbenici mogu prilagoditi.Krivulje ukupne proizvodnje. Kratki rok definiramo kao razdoblje u kojem poduzeća mogu prilagoditi proizvodnju mijenjanjem varijabilnih čimbenika kao što su sirovine i rad. ali ne mogu mijenjati fiksne faktore kao što je kapital. zemlju i kapital već i vrijeme. Da bismo obrazložili ulogu vremena u proizvodnji. prosječne i granične proizvodnosti Proizvodnja na zahtjeva samo rad.

Za jednu ili nekoliko razina proizvodnje (izokvanti) može se odrediti jedna ili više izoklina. ako se poveća narudžba za još jedan brod. ako bi se potreba za isporukom brodova povećala za neko dulje razdoblje. Grafički prikazano krivulja koja povezuje različite kombinacije proizvodnih čimbenika koje poduzeće upotrebljava da bi ostvarilo odreñenu razinu proizvodnje nazivamo izokvantom. brodogradilište bi moglo povećati svoje kapacitete jer za to ima dovoljno vremena. Ova analiza supstituiranja dvaju proizvodnih čimbenika mjeri se graničnom stopom tehničke supstitucije (MRTS). brodogradilište može povećati proizvodnju prekovremenim radom. kao i krivulja indiferencije ima svojstva da je opadajuća krivulja te da je konveksna u odnosu na ishodište. U kombiniranju proizvodnih čimbenika radi postizanja odreñene razine proizvodnje posebno je važna mogućnost supstituiranja jednog proizvodnog čimbenika nekim drugim proizvodnim čimbenikom. Broj izoklina ovisi o konstanti k koja se može kretati izmeñu nula i beskonačno. No. Izokvanta je analogna krivulji indiferencije potrošača.Recimo. 31 . na primjeru brodogradilišta. Izokvanta. Izoklina je linija koja povezuje točke na različitim izokvantama koje imaju istu stopu tehničke supstitucije. Izokvanta Logično je da će poduzeće kombinirati utroške proizvodnih čimbenika da bi ostvario odreñenu razinu proizvodnje. upošljavanjem više radnika i intezivnijim korištenjem svojih pogona.

ukupni troškovi.količina rada. mora znati i cijene istih. pC . 32 .Slika .Skup izoklina Linije grebena su linije. Optimalnu kombinaciju proizvodnih čimbenika koja uz definirane troškove daje najveći output. L.cijena rada. To možemo prikazati matematički ovako: TC = pL ⋅ L + pC ⋅ C gdje su: TC .količina upotrebljenog kapitala. pL .cijena kapitala i C . Elastičnost supstitucije je pokazatelj sposobnosti supstitucije ili zamjenjivosti jednog proizvodnog čimbenika drugim. tj izokline koje povezuju točke na izokvantama koje imaju nagib jednak nula ili beskonačno. Izotroškovna linija pokazuje različite kombinacije proizvodnih čimbenika koje poduzeće može kupiti ili uzeti u najam uz odreñene troškove. Da bi poduzeće moglo donijeti pravilnu odluku koja je kombinacija dvaju proizvodnih čimbenika (L i C) najoptimalnija.

Opadajući prinosi na opseg . sveučilišta. više vlasnika (partnerska poduzeća) te jako puno vlasnika. sindikata itd. menadžmenta. onda imamo slučaj rastućih prinosa na opseg. Poduzeća s obzirom na vlasništvo možemo podijeliti na: 1. onda imamo slučaj opadajućih prinosa na opseg. Rastući prinosi na opseg .označavaju slučaj u kojemu uravnoteženo povećanje svih utrošaka dovodi do manje od proporcionalnog povećanja ukupne proizvodnje.Grafički gledano. 2. Poduzeća u privatnom vlasništvu. povećamo količinu svih utrošaka za 40% i to rezultira povećanom proizvodnjom za 30%. Poduzeća u javnom vlasništvu. u ovom slučaju i proizvodnja bi se udvostručila. zemlja postaje sve napučenija. Ako npr. povećamo količinu svih utrošaka za 40% i to rezultira povećanom proizvodnjom za 50%.označavaju slučaj u kojem uravnoteženo povećanje svih utrošaka dovodi do više nego proporcionalnog povećanja razine proizvodnje. Ako npr. Zakon opadajućih prinosa i granična proizvodnost pokazuju reakciju proizvodnje na povećanje samo jednog utroška. javnih institucija. npr. iste upotrebljavaju u cilju ostvarivanja dobiti za njihove vlasnike. Organizacije poslovanja Proizvodnja se najbolje organizira u okviru poduzeća kao organizacije u kojoj zaposlenici i menadžment. Zašto se to dešava? Ako. 3. Poduzeća u mješovitom vlasništvu. Konstantni prinosi na opseg . 3. Jedan od modela 33 . veličina. Ova poduzeća su u mješovitom vlasništvu (suvlasništvu) zaposlenih. dodajemo sve više rada fiksnoj količini zemlje. 2. ili lokalne samouprave ili pak društvena poduzeća u vlasništvu crkve. Meñutim. dok su ostali utrošci fiksni. optimalna kombinacija proizvodnih čimbenika odreñena je točkom dodira izokvante i izotroškovne linije. dioničara u dioničkim društvima (korporacijama). Zakon opadajućih prinosa Zakon opadajućih prinosa tvrdi da ćemo dobivati sve manje i manje dodatne količine proizvodnje kad upotrebljavamo dodatne količine nekog utroška dok su drugi utrošci fiksni. Tu razlikujemo tri mogućnosti: 1. Poduzeća možemo podijeliti po različitim kriterijima kao što su vlasništvo. ako analiziramo efekt povećanja svih utrošaka proporcionalno govorimo o prinosima na opseg. tj vlasništvu privatnih osoba. Ako npr. vrsta djelatnosti itd. Ovo vrijedi za bilo koji drugi utrošak. koristeći odgovarajuće resurse i snoseći poslovni rizik. pa granična proizvodnost opada. Ova poduzeća su u vlasništvu države.označavaju slučaj u kojemu podjednaka promjena svih utrošaka dovodi do proporcionalne promjene proizvodnje. Ova poduzeća mogu imati jednog vlasnika. udvostručimo utroške.

Takve troškove nazivamo fiksnim troškovima (fixed cost FC). radničkog dioničarstva je i model ESOP. u razdoblju o kojem se ovaj proizvodni čimbenik ne može. Poduzeća s obzirom na veličinu možemo podijeliti na: 1. komada ili pak litara. oni su fiksni za bilo koju razinu proizvodnje. Uglavnom ih možemo podijeliti na ograničenja u resursima (nedostatak kvalificirane radne snage. PREDAVANJE . Te troškove nazivamo varijabilnim troškovima (variable cost VC). Analizom troškova. više trošimo brašna. moramo angažirati odreñenu količinu utrošaka (inputa). 34 . uspješno proveden u Tankerskoj plovidbi Zadar. koji se povećavaju kako se povećava ukupna proizvodnja. energije. mala poduzeća. Za analizu troškova u dugom roku svi su troškovi varijabilni. TC = FC + VC Podjela troškova na fiksne i varijabilne vrijedi samo za analizu troškova u kratkom roku. uzeti stroj na kredit). Ti troškovi postoje i kad nema proizvodnje. 2. To su troškovi sirovina. što više proizvodimo tjestenine.ANALIZA TROŠKOVA Pojam troška U analizi proizvodnje vidjeli smo da bismo ostvarili odreñenu količinu proizvodnje. odnosno. U analizi troškova. pojavljuju se i drugi troškovi. Isto tako smo te utroške izražavali u naturalnim jedinicama. nemogućnost pribavljanja odgovarajuće tehnologije. poslodavac lakše može donijeti poslovne odluke u cilju maksimiziranja profita. Na našem primjeru. standardi u zaštiti okoliša i sl. energenata. radnih sati itd. poput kilograma. Područje troškova je izuzetno bitno za poslovanje poduzeća. jer svaki nepotrebni trošak smanjuje buduće profite. velika poduzeća. najamnina (za poslovni prostor). Uzmimo primjer male radionice za proizvodnju tjestenine. To su kamate na posuñeni kapital (npr. ne isplati ili ne želi mijenjati. zagarantirane plaće (minimalne plaće djelatnika) i tome slično. srednja poduzeća te 3. svaki od tih utrošaka ćemo ponderirati sa njegovom cijenom. 8. Poduzeća imaju ograničenja u svom poslovanju. Ukupni trošak (total cost TC) je najniži novčani izdatak potreban da se proizvede odreñena količina proizvodnje (Q).) te na zakonska ograničenja (zdrastveni i sigurnosni standardi. Zbrajanjem fiksnog i varijabilnog troška dobivamo ukupni trošak.). Tako dolazimo do definicije troškova (cost) kao vrijednosno izraženih utrošaka čimbenika angažiranih u procesu stvaranja proizvodnog učinka. nedostatak financijskih sredstava i sl. poduzeće ima nekakve troškove.tvz. rada i tome slično. Kad počnemo sa proizvodnjom. I prije nego s proizvodnjom.

Za analizu troškova posebno je važan granični trošak (marginal cost MC). AC = TC Q AVC = VC Q AFC = FC Q Tablica .3 40 42 46. Dakle. jer varijabilni trošak raste potpuno isto kao ukupni trošak.3 13. pokazuje koliko poduzeće mora dodatno potrošiti da bi proizvelo dodatnu količinu proizvoda. granični se troškovi izračunavaju na slijedeći način: MC = δTC δQ Analizu troškova završavamo sa prosječnim ukupnim troškovima (average cost AC).17 Prosječni varijabilni trošak AVC 30 27.Raspored troškova Količina Q Fiksni trošak FC Varijabilni Ukupni trošak trošak VC TC Granični trošak MC Prosječni trošak po jedinici proizvodnje AC 85 55 43.75 11 9.5 0 1 2 3 4 5 6 55 55 55 55 55 55 55 0 30 55 75 105 155 225 55 85 110 130 160 210 280 30 25 20 30 50 70 35 .25 31 37. samo što ukupni trošak počinje od nule. a varijabilni od konstantne razine fiksnih troškova.5 18. prosječnim varijabilnim troškovima (average variable cost AVC) i prosječnim fiksnim troškovima (average fixed cost AFC). kao što formula prikazuje možemo izračunati i iz varijabilnih troškova. Ako su troškovi dani kao kontinuirana funkcija.6 Prosječni fiksni trošak AFC 55 27.5 25 26. Matematički to možemo prikazati na ovaj način: MC = ∆TC ∆VC = ∆Q ∆Q Granične troškove. Granični trošak proizvodnje je dodatni trošak proizvodnje jedne dodatne jedinice proizvoda.

Slika .Ukupni trošak (TC) Slika .Granični trošak (MC) 36 .

37 . Ako posljednja jedinica košta manje od prethodnih. Naime. posljednja jedinica košta potpuno jednako prosječnom trošku svih prethodnih jedinica. Naime. koji uključuje posljednju jedinicu mora biti manji od starog prosječnog troška. prosječnih varijabilnih troškova i graničnih troškova imaju oblik slova U. tada novi prosječni trošak. ukoliko je prodajna cijena proizvoda ispod razine odreñene točkom zatvaranja ta proizvodnja nema ekonomskog smisla i treba je prekinuti. U slučaju kada je granični trošak jednak prosječnom trošku. ove krivulje u svom toku najprije opadaju. a zatim rastu. koji uključuje posljednju jedinicu mora biti viši od starog prosječnog troška.Grafički prikaz krivulje troškova Krivulje prosječnih ukupnih troškova. Prosječni troškovi se smanjuju sve dok su granični troškovi manji od prosječnih troškova. novi prosječni trošak. granični troškovi počinju rasti. a kada granična proizvodnost počinje padati. ukoliko je prodajna cijena jednaka iznosu odreñenom točkom prijeloma pokriva sve troškove i iznad nje poduzeće počinje ostvarivati profit (profit). Za analizu troškova bitan je odnos graničnih troškova i prosječnih ukupnih i prosječnih varijabilnih troškova. To znači da je posljednja proizvedena jedinica košta manje od prosječnog troška svih prethodno proizvedenih jedinica. Kad raste granična proizvodnost. Točku u sjecištu krivulja graničnih troškova i prosječnih troškova nazivamo točkom prijeloma. Kada granična proizvodnost dostigne svoj maksimum. granični trošak je minimalan. U slučaju kada je granični trošak veći od prosječnog troška.Slika . granični troškovi opadaju. Točku u sjecištu krivulja graničnih troškova (MC) i prosječnih varijabilnih troškova (AVC) nazivamo točkom zatvaranja. Naime.

Ravnoteža poduzeća u uvjetima savršene konkurencije Q 0 1 2 3 4 5 6 7 TC 50 75 80 95 125 165 220 300 MC 25 5 15 30 40 55 80 ATC 75 40 31. Slika . Tablica . točka u kojoj će poduzeće maksimizirati svoj profit je pri količini 5. (uz tržišnu cijenu od 40 Kn).9 P=MR 40 40 40 40 40 40 40 40 TR=QxP Pf=TR-TC 0 -50 40 -35 80 0 120 25 160 35 200 35 240 20 280 -20 Pri maksimalizaciji profita. 38 . Ravnotežna točka. poduzeće vodi računa o obujmu proizvodnje i troškovima.Točke na krivulji izmeñu točaka zatvaranja i prijeloma su kratkoročno prihvatljive i pokrivaju samo dio troškova.Cijene i jedinični troškovi Na slijedećih šest grafičkih prikaza pokazati ćemo kakve odluke moramo donositi glede rezultata analize tržišne cijene u odnosu na granične troškove. prosječne ukupne troškove i prosječne varijabilne troškove.7 31.25 33 55 42. u kojoj se granični trošak izjednačava sa graničnim prihodom (MC = MR).

39 .

40 .

Troškovi u računovodstvu poduzeća Sva poduzeća, bilo ona sa jednim zaposlenikom ili pak ona sa nekoliko desetaka tisuća radnika, moraju pratiti troškove svojeg poslovanja. Uglavnom koriste opće prihvaćene meñunarodne računovodstvene standarde. Svoje poslovanje najčešće prikazuju putem bilance uspjeha i bilance stanja. Bilanca uspjeha (račun dobiti i gubitka) - Income statement Bilanca uspjeha prikazuje uspjeh nekog poduzeća za odreñeno vremensko razdoblje (najčešće godinu dana). Uspjeh se iskazuje u kategoriji neto dohotka (ili profita) koji se dobije kad se od ukupnog prihoda odbiju ukupni troškovi i porez na dohodak. Ovako iskazani troškovi nazivaju se računovodstveni ili eksplicitni troškovi. Meñutim

41

kod donošenja poslovnih odluka, poduzeće mora voditi računa i o implicitnim troškovima, odnosno o alternativnim ili oportunitetnim troškovima koji predstavljaju vrijednost propuštene prilike ili vrijednost žrtvovanog dobra ili usluge. Bilanca stanja - Balance sheet Bilanca stanja prikazuje financijsku sliku poduzeća na odreñeni dan (najčešće 31.12.). To je izvadak koji pokazuje koliko vrijedi poduzeće u odreñenom vremenskom trenutku. Na jednoj strani imamo aktivu kao procijenjenu vrijednost imetka ili prava koje poduzeće ima, a na drugoj strani su obveze i neto vrijednost kao izravnavajuća stavka. Možemo reći da je neto vrijednost aktiva - obveze. Bilanca stanja mora uvijek biti u ravnoteži.

9. PREDAVANJE - NESAVRŠENA KONKURENCIJA I PROBLEM MONOPOLA Uvjeti savršene konkurencije, o kojima je pisao Adam Smith, davno su prošlo vrijeme. Danas nepostoji niti jedno gospodarstvo u kojem ne djeluju toliko jaka poduzeća koja su dovoljno velika da utječu na cijenu. Zato kažemo da imamo nesavršenu konkurenciju ondje gdje poduzeće može osjetno utjecati na tržišnu cijenu. Najčešće susrećemo slijedeće oblike nesavršene konkurencije: monopol, duopol, oligopol i monopolističku konkurenciju. Na tržištima nesavršene konkurencije postoji kontrola cijena, bilo sa strane ponuditelja, bilo sa strane potražitelja. To ne znači da poduzeća imaju apsolutni nadzor na cijenom svog proizvoda, ali značajni utjecaj da. Monopol je ekstremni slučaj nesavršene konkurencije kada postoji samo jedan prodavatelj s potpunim nadzorom nad nekom industrijom. (ime dolazi od grčkih riječi mono - jedan i polist - prodavatelj). Monopol podrazumijeva i spoznaju da ne postoje supstituti za taj proizvod, da je potražnja neelastična, da drugi proizvoñači nemaju slobodan pristup u dotičnu granu te da postoji kontrola od strane monopoliste nad količinom prodaje i cijenom proizvoda. Monopol je oblik tržišta potpuno suprotan savršenoj konkurenciji. Monopol najčešće nastaje po dvije osnove: 1. Prirodni monopol - kada neki proizvoñač koristi jedinstveni prirodni izvor sirovina (nafta, plin) i kad je on jedini opskrbljivač nekog tržišta i 2. Zakonski monopol - kada se nekim zakonskim propisom zaštiti jedan proizvoñač, gdje država pojedinim poduzećima daje ekskluzivno pravo da se bave nekom djelatnošću (pošte, telekomunikacije, televizija i slično.). Oligopol je oblik nesavršene konkurencije koji uključuje malo prodavatelja koji u priličnoj mjeri kontroliraju količine i cijene na nekom tržištu. Monopolistička konkurencija je oblik tržišnog stanja s elementima monopola i s elementima savršene konkurencije. Razlika meñu proizvodima uglavnom proizlazi iz lokacije prodaje ili pak kvalitete usluge. Najčešće je susrećemo u trgovini na malo.

42

Odreñivanje cijena i ravnoteža u uvjetima monopola Za razliku od tržišta savršene konkurencije, gdje poduzeće može postići ravnotežu samo da prilagoñava svoj obujam proizvodnje cijeni koja je već definirana na tržištu, monopolističko poduzeće može kombinirati i obujam proizvodnje i prodajnu cijenu da bi maksimizirao svoj profit. U odreñivanju ravnoteže monopolsko poduzeće polazi od ukupnog, graničnog i prosječnog prihoda. Monopolist mora voditi računa o činjenici da s porastom cijene potražnja pada, pri čemu on mora prilagoditi obujam svoje ponude. Što je veći obujam ponuñene količine, pri danoj potražnji, cijena će biti manja i obratno. To znači da će svaka dodatna jedinica proizvoda dati različit prirast ukupnog prihoda. U početku, ukupan prihod raste povećanjem prodaje, iako cijena pada, dostiže svoj maksimum i nakon toga pada. Uzrok tome je što granični prihod nove dodane jedinice proizvoda, usljed smanjenja cijene, postaje sve manji i manji. Da bi maksimiziralo profit monopolsko poduzeće mora usporediti granični prihod sa svojim graničnim troškovima. Monopolsko poduzeće će maksimizirati profit za onu količinu proizvodnje pri kojoj postiže najveću razliku izmeñu ukupnog prihoda i ukupnih troškova. To je ona količina proizvodnje gdje su granični prihod i granični trošak jednaki. Tablica - Ravnoteža monopolskog poduzeća Količina Q 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Ukupni Ukupni Granični Granični Cijena p Ukupni prihod trošak profit prihod trošak TR TC TP MR MC 200 0 170 -170 180 180 200 -20 180 30 MR>MC 175 350 225 +125 170 25 MR>MC 170 510 245 +265 160 20 MR>MC 165 660 260 +400 150 15 MR>MC 160 800 290 +510 140 30 MR>MC 155 930 380 +550 130 90 MR>MC 150 1050 500 +550 120 120 MR=MC 145 1160 660 +500 110 160 MR<MC 140 1260 1000 +260 100 340 MR<MC 125 1250 1340 -90 -10 340 MR<MC

Iz tablice je vidljivo da monopolsko poduzeće ostvaruje svoju ravnotežu (maksimalan profit) za sedam jedinica proizvoda. Kad bi promatrano poduzeće nastavilo proizvodnju, ukupan prihod bi se povećavao, ali bi ukupni troškovi rasli brže. To je vidljivo u smanjenju graničnog prihoda u odnosu na granične troškove.

43

Bogatstvo se sastoji od: 1. te ostala financijska imovina. Realne imovine u što spadaju vlastite kuće. Prvo. 44 . renta i kamata. Dva su načina da se granična proizvodnost rada poveća. Dohodak se odnosi na ukupne primitke koju neka osoba ili kućanstvo zaradi tijekom nekog razdoblja (najčešće jedne godine dana). Stoga se nadnice moraju povećati da bi se ljude privuklo na manje privlačne poslove. dionice i obveznice. 3. motorna vozila. nadnice će rasti ako ponuda rada opada ili potražnja za radom raste. To se odnosi na sve poslove koji uključuju težak fizički rad. Visina nadnica ovisi o graničnoj proizvodnosti rada. dosadu. nizak društveni ugled. Upravo to i objašnjava zašto su nadnice u nerazvijenijim zemljama znatno niže u usporedbi sa razvijenim zemljama. poslovna ulaganja) te 2. PREDAVANJE . 1. poput životnog osiguranja. Financijske imovine u što spadaju štedni računi. Poslovi za čije je obavljanje potrebno mnogo uvježbavanja i dugotrajnog školovanja visoko su plaćeni i izmeñu ostalog. poput sportaša ili umjetnika. fizički rizik i tome slično.10. Četiri su izvora dohotka: nadnice. Izuzetno talentirani ljudi. granična će proizvodnost porasti ako radnici imaju viša i bolja kapitalna dobra s kojima rade te ako su radnici obrazovaniji i bolje uvježbani. 4. Ta razlika se naziva nadoknadna razlika. Profit se odnosi na dohodak sa osnova participacije u dobiti dioničkih društava. 2. najčešće upotrebljavana mjerila su dohodak (income) i bogatstvo (wealth). upravo zbog svojeg izvan serijskog talenta plaćeni su znatno više od prosječnih ljudi. Takoñer postoje i slučajevi u kojem se poslovi razlikuju po svojoj privlačnosti. Bogatstvo se sastoji od neto vrijednosti koja se posjeduje u datom trenutku. Renta je plaća za upotrebu faktora proizvodnje čija je ponuda fiksna (najčešće se misli na prihod od najma zemlje). Nadnicu možemo definirati kao cijenu rada. Kamata se odnosi na dohodak na štednju. profiti. kao doprinos dugogodišnjem ulaganjem u ljudski kapital (cijena školovanja). Odreñivanje nadnica u savršenoj konkurenciji Poput svake druge cijene.DOHODAK I BOGATSTVO Pri mjerenju ekonomskog stanja neke osobe ili pak države. ostale nekretnine.

Utjecaj sindikata na ponudu i potražnju za radom Kako sindikati utječu na povećanje visine nadnice samo za svoje članove.Slika . što dovodi do smanjivanja nadnica za radnike izvan sindikata.Ponuda i potražnja za radom Utjecaj sindikata na cijenu nadnica Slika . to jest okomita jer je ponuda zemlje fiksna. Krivulja ponude za zemlju potpuno je neelastična. Zemlja i renta Od tri faktora proizvodnje (zemlja. dok ostatak neorganiziranih radnika povećava ponudu te pomiče ponudu u desno. Zemlja se uglavnom ne može povećati kad cijena zemlje poraste ili smanjiti kada se njezina cijena smanji. rad i kapital). Cijena upotrebe komada zemlje u nekom razdoblju zove se renta. zemlja je fiksni i neproizvedeni faktor. 45 . ponuda rada se pomiče u lijevo.

kao što su: 1. i to će imati za posljedicu da i renta poraste. oprema i zalihe utrošaka i proizvoda. pa američki poljodjelac. Pri odlučivanju donositelj odluke je često suočen sa nekoliko mogućih varijanti. Razdoblje povrata .Slika . U Hong-Kongu visoka cijena zemlje znači da se zemlja upotrebljava za industriju a ne za poljoprivredu. Postoje tri glavne vrste kapitalnih dobara: grañevine. Ulaganje nosi odgovarajući rizik i neizvjesnost. U prostranim zemljama (npr. Kao rezultat takvih odnosa u Americi se zemlja izlicitira po niskoj.ova metoda pokazuje za koliko će se godina povratiti početni investicijski ulog. Kapital možemo definirati i kao žrtvu sadašnje (tekuće) potrošnje da bi ostvarili povećanu potrošnju u budućnosti. 3. 2. Kapital. Metoda neto sadašnje vrijednosti . Novčani tokovi se 46 . Ako cijena neke poljoprivredne kulture raste to će uzrokovati i da krivulja potražnje za zemljom poraste. supstituira zemlju za rad. On se sastoji od proizvedenih dobara koja se ponovo upotrebljavaju kao proizvodni utrošci za daljnju proizvodnju. tražeći optimalnu kombinaciju. jer novac danas vrijedi više nego novac u budućnosti.Neelastična ponuda zemlje Renta za zemlju u potpunosti ovisi o krivulji potražnje za zemljom.ova metoda za razliku od prve dvije uzima u razmatranje vremensku preferenciju novca. za razliku od malih zemalja (npr. gdje je malo zemlje i ogroman broj ljudi.računa se uprosječenjem očekivanih novčanih tokova kroz niz godina i nakon toga dijeljenjem prosječnih godišnjih novčanih tokova s inicijalnim investicijskim izdatkom. Dobiva se kao razlika sadašnje vrijednosti ukupnih neto novčanih tokova i početnog investicijskog ulaganja. postoji obilje zemlje dok je rad oskudan. kamata i profiti Kapital nazivamo proizvedeni faktor proizvodnje. Takoñer je zanimljiv odnos zemlje i rada. a rad po visokoj cijeni. Stopa povrata sredstava ili investicija (ROA ili ROI) . HongKong). Zaključak je da se vrijednost zemlje potpuno izvodi iz vrijednosti proizvoda na toj zemlji. Pri tome mu pomažu neki od kriterija. SAD-u).

3. poreze i državnu potrošnju 47 . gdje su profiti veći nego u uvjetima savršene konkurencije. Kamatnjak dijelimo na realni kamatnjak i nominalni kamatnjak. postavila je pitanja na koja dotadašnja ekonomska. Teorija profita na temelju menadžerske sposobnosti .to je profit poduzeća koje ono iskazuje na kraju poslovne godine i koristi se u računovodstvene i porezne svrhe. Ako je neto sadašnja vrijednost pozitivna. velika ekonomska kriza koja je zahvatila razvijene kapitalističke zemlje.je diskontna stopa koja izjednačava sadašnju vrijednost budućih očekivanih novčanih tokova s početnim investicijskim izdatkom.ova teorija objašnjava visinu profitne stope uspješnim uvoñenjem inovacije. 5. Profit se može definirati kao razlika izmeñu ukupnog prihoda i troškova poslovanja. Meñutim. John Maynard Keynes je ponudio je rješenje da država preko svojih makroekonomskih politika utječe na ponudu novca. 11. Kao odgovor na probleme.pokazuje relativnu profitabilnost. Ekonomske profite .UVOD U MAKROEKONOMIJU Desetljećima prije velike ekonomske krize s kraja dvadesetih godina prošlog stoljeća. država se nije miješala u ekonomske tokove. Poslovne profite .ova teorija promatra profit kao nagradu za prihvaćanje rizika u poslovanju. Što je veći indeks profitabilnosti. Indeks profitabilnosti . 5.diskontiraju primjenom zadane stope. Kamatnjak je cijena koju banka ili neki drugi financijski posrednik plaća posuñivaču na upotrebu novca za neko razdoblje. 2. Interna stopa rentabilnosti . od usavršavanja tehnologije do inovacija u samoj organizaciji poslovanja.ova teorija objašnjava visinu profitne stope monopolskim položajem poduzeća. mikroekonomska teorija nije znala dati odgovor. 4. Teorija objašnjenja profita rizikom .ova teorija polazi od toga da efikasno upravljanje poduzećem može osigurati poduzeću visoke profite. PREDAVANJE . već je uglavnom puštala gospodarstvenike da vode svoju. parcijalnu ekonomsku politiku.ova teorija polazi od činjenice da su poduzeća kratkoročno uvijek u neravnoteži. 4. Inovacijska teorija profita . Profite možemo podijeliti na: 1. to jest ostvarivati normalan povrat na investicije. investicija se prihvaća. Monopolska teorija profita . Postoji nekoliko teorija profita: 1. dok dugoročno teže biti u ravnoteži. investicija je profitabilnija. 2.to je razlika izmeñu ukupnog prihoda poduzeća i njegovih eksplicitnih (računovodstvenih) i implicitnih troškova. Realni kamatnjak dobijemo kao razliku izmeñu realnog kamatnjaka i stope inflacije. Frikcijska teorija profita . Ona polazi od pretpostavke da se za veći rizik očekuje i veći profit.

može utjecati na visinu kamatnjaka. Drugi dio se odnosi na poreznu politiku. plaće državnih službenika. makroekonomiju možemo definirati kao proučavanje ponašanja ekonomije kao cjeline. Politike vezane uz inozemstvo . Mijenjajući ponudu novca. Što uzrokuje inflaciju i kako se ona može držati pod kontrolom? 3. devizne tečajeve. ciljanog poticanja pojedine proizvodnje. količinske uvozne ili izvozne 48 . Izdaci države koji uključuju izmeñu ostalog kupovine države. Stabilna ili blago rastuća razina cijena. svaka ima odreñene odnose sa drugim zemljama. a mnogi ekonomisti dvoje u njenu korisnost. 2. 2. vlada uvodi razne propise kao što su carinski propisi. provoñenja socijalne politike i sl. putem diferencirane porezne stope. Osnovna pitanja na koja makroekonomija treba dati odgovore su: 1. cijenu dionica. Da bi ostvarile ciljeve koje su pred sebe postavile imaju na raspolaganju instrumente i mjere makroekonomske politike. Recimo. Dakle. 4. prikupljanja sredstava.).kako niti jedna država nije usamljen otok. kreditom i bankarskim sustavom.te na takav način regulira velike viškove ili deficite razmjene koji proizlaze iz poslovnih ciklusa. a vodi je. centralna banka (HNB). transferna plaćanja. mikroekonomija pomaže INI da odredi cijenu nafte i naftnih derivata na hrvatskom tržištu.obuhvaća nadzor nadnica i cijena. Često je korištena u slučajevima suzbijanja inflacije. većoj zaposlenosti i stabilnosti cijena. Instrumenti makroekonomske politike su instrumenti mogu usmjeriti ekonomiju prema boljoj strukturi proizvodnje. Visoka zaposlenost te 3. značajno utječu na sveukupnu razinu potrošnje te utječu na razinu bruto domaćeg proizvoda. Da bi utjecali na nepovoljne trendove u odnosima sa inozemstvom (deficit trgovačke bilance i sl. Pametna i pravodobna uporaba ovih instrumenata uglavnom je rezultirala ostvarenju makroekonomskih ciljeva. Fiskalna politika . dok makroekonomija proučava kako rast cijena na svjetskom tržištu utječe na inflaciju i nezaposlenost u Hrvatskoj. centralna banka. 3. Politika dohotka . Zašto se proizvodnja smanjuje i zašto se povećava nezaposlenost? 2. Što država treba učiniti da poveća stopu privrednog rasta? Ciljevi i instrumenti makroekonomske politike Iz ovih pitanja proizlaze i ciljevi makroekonomske politike: 1. uz vladu. Instrumente makroekonomske politike možemo podijeliti na: 1. Visoka i rastuća razina proizvodnje. Monetarna politika .obuhvaća upravljanje novcem. Makroekonomsku politiku u demokratskim društvima vode izabrane vlade koje su za to dobili mandat na tržištu političkih ideja.obuhvaća upotrebu poreza i izdataka države. a samim tim i na ekonomske tijekove u društvu.

Računa domaćeg proizvoda . Pretpostavimo sada da se čitava proizvodnja ne potroši u tekuću proizvodnju. dohodak. Kružni tok privredne aktivnosti Zamislimo zatvorenu privredu sa samo dva sektora: proizvodnju i potrošnju. Tako prikupljeni podaci su temelj za makroekonomsku analizu u cilju voñenja makroekonomske politike na zadovoljstvo svih grañana. Input-output tablicama . prirodne nepogode). Tako potrošnju možemo podijeliti na osobnu potrošnju (C) i akumulaciju predviñenu za investicije (I).prikaz proizvodne aktivnosti društva u jednoj godini. NACIONALNO RAČUNOVODSTVO Kao što svaka obitelj vodi evidenciju o svojim računima. Računima financijskih transakcija . To znači da je u zatvorenoj privredi veličina finalne potrošnje odreñena veličinom nacionalnog dohotka. investicije. kućanstava. Isto tako upravljanjem tržištem deviza putem deviznog tečaja. tako i država prikuplja i vodi evidenciju o makroekonomskim agregatima kao što su proizvodnja. ne može se potrošiti više nego je proizvedeno. Mjere makroekonomske politike označavaju način primjene odreñenog instrumenta makroekonomske politike.prikaz bogatstva kumuliranog kroz niz godina. Sada se agregatna potražnja sastoji od dvije komponente C + I. vlade i inozemstva). 49 . uvoz i izvoz i sl. On se sastoji od: 1. može se utjecati na meñunarodnu razmjenu. a potrošnja proizvodnji faktore proizvodnje. politički prevrati). 3. Bilance nacionalnog bogatstva .prikaz svih plaćanja izmeñu institucionalnih sektora (poduzeća. potresi. inozemna proizvodnja (povećana i jeftinija proizvodnja nama konkurentne države) te politički dogañaji u inozemstvu (ratovi. Tako dolazimo do prvog identiteta ND = F (nacionalni dohodak = finalnoj potrošnji). dok je nulta stopa poreza na neki proizvod konkretna mjera makroekonomske politike. Računovodstvo koje se vodi na nivou cijele države naziva se nacionalno računovodstvo. na ciljeve makroekonomske politike takoñer utječu varijable koje nisu pod utjecajem države. Čitav tok privredne aktivnosti sveo bi se na direktan odnos izmeñu potrošača i proizvoñača u kojem proizvodnja daje potrošnji dohodak. kao što svako poduzeće vodi evidenciju o svojim rashodima i prihodima. Kvantitativni prikaz cjelokupne gospodarske aktivnosti nekog društva u kvantitativnom obliku naziva se sustav društvenih računa.kvote i sl.detaljniji prikaz meñuovisnosti izmeñu pojedinih sektora. To su vremenske neprilike (suša. Takve varijable nazivamo egzogene varijable ili eksterne varijable. nego se jedan dio akumulira radi povećanja buduće proizvodnje. Uz instrumente makroekonomske politike koje vlada ima na raspolaganju da utječe na ostvarenje ciljeva. 4. tj. 2. Recimo porez je dio fiskalne politike.

E se odnosi na izvoz u inozemstvo. Za razliku od modela zatvorene privrede. koji posreduju izmeñu onih koji imaju ušteñevinu i investitora. postoji i javna ili državna potrošnja koju označavamo sa G. Eventualna razlika izmeñu prikupljenih prihoda i izdataka države označava štednju države (B). Tako dolazimo drugog identiteta ND + O = C + I Takoñer se pojavila i štednja sektora potrošača (saving S). kao dio dohotka koji se ne potroši u tekućoj potrošnji. u proizvodnju (G) i transfere sektoru osobne potrošnje (TR). na strani proizvoñača pojavila se mogućnost štednje u vidu neraspodijeljenog dohotka i amortizacije. koju ćemo označiti sa O. koja u stvarnosti ne postoji. domaća proizvodnja je veća od domaće potražnje. u kojem se nije moglo više potrošiti nego što je domaća privreda proizvela. te uvoz namijenjen za osobnu (CU). u modelu otvorene privrede domaći proizvod ne mora biti jednak finalnoj potrošnji.Isto tako. Osim osobne i investicijske potrošnje. Treći identitet možemo napisati u obliku: C+S+T = C+G+I Do sada smo govorili hipotetski o modelu zatvorene privrede. kao nadoknade za utrošeni kapital. Dakle možemo reći: O+S=I. znači da je domaća potražnja veća od domaće proizvodnje. Štednja sektora proizvoñača (O) i štednja sektora potrošača (S) čine osnovu za ukupne investicije. investicijsku (IU) i državnu potrošnju (GU). Uvoñenjem sektora inozemstva dolazimo do četvrtog identiteta kojeg možemo pisati u obliku: C+S+T+U = C+I+G+E U se odnosi na uvoz i to intermedijarnih proizvoda u procesu proizvodnje (M). Zato ćemo u razmatranje uvesti i sektor inozemstva. ako je pak uvoz veći od izvoza. već se ostavi za štednju. Pojavom štednje pojavljuju se i financijski posrednici. Država prikupljena sredstva putem poreza iz sektora proizvodnje (Tind) i iz sektora potrošnje (Tdir) troši u opću potrošnju (C). Ako je izvoz veći od uvoza. Sada govorimo o modelu otvorene privrede. 50 .

Pretpostavimo da brijači nemaju druge troškove osim troškova rada.U Prema tome. GDP se može izmjeriti i na drugi način kao godišnji tok troškova proizvodnje koje poduzeća isplaćuju za nadnice. kamate. Da bismo izbjegli dvostruko obračunavanje.Kružni tok aktivnosti nacionalne privrede Bruto domaći proizvod (Gross domestic product GDP) Bruto domaći proizvod je jedna od najvažnijih mjera uspješnosti nekog gospodarstva.Slika . Finalni proizvod je onaj koji je proizveden i prodan za potrošnju ili investiranje. No. ovdje je GDP identičan bez obzira na to je li izmjeren kao tijek proizvoda ili kao trošak i dohodak. dobra koja se upotrebljavaju za proizvodnju drugih dobara. bruto investicija. izračunavamo dodanu vrijednost na svakom 51 . Prema tome. GDP = C + I + G + E . Ako oni naplaćuju šišanje po 40 Kn onda će za deset šišanja GDP iznositi 400 Kn. isto tako zarade su brijača (u nadnicama i profitu) takoñer 400 Kn. Možemo ga definirati kao ukupnu vrijednost potrošnje. bruto domaći proizvod jednak je zbroju domaćih komponenti potrošnje (Cd + Id + Gd) korigiran saldom izvoza roba i usluga i uvoza. rentu. amortizaciju i profite. neizravne poreze. dividende. GDP definiramo kao ukupnu proizvodnju finalnih dobara i usluga. državnih nabavki dobara i usluga te neto izvoza ostvarenih u zemlji tijekom godine. Identičnost dvaju pristupa možemo shvatiti analiziranjem jednostavne ekonomije brijačnice. GDP isključuje intermedijarna dobra.

odbijajući sve troškove sirovina i intermedijarnih proizvoda na proizvedenih u tom stadiju. Tablica -Isključivanje intermedijarnih dobara iz obračuna GDP-a. preprodaje narkotika i slično koje ne ulaze u obračun GDP-a. prostitucije. Veliki nedostatak GDP-a je što on uračunava samo dobra i usluge kupljena i prodana na tržištu. Prihodi.) 24 9 27 30 90 Konačni izračun potvrñuje jednakost izmeñu finalne prodajne cijene i ukupnih zarada. troškovi i dodana vrijednost kruha (centi po komadu) Stadij proizvodnje Pšenica Brašno Ispečeni kruh Isporučeni kruh Ukupno Prihodi od prodaja 24 33 60 90 207 Troškovi intermedijarnih dobara -0 -24 -33 -60 -117 Dodana vrijednost (nadnice. Ako od GDP-a odbijemo amortizaciju dobit ćemo neto domaći proizvod (NDP). izračunatih kao zbroj svih vrijednosti dodanih na svim različitim stadijima proizvodnje kruha.vrijednost proizvodnje koju su ostvarili domaći proizvodni faktori u zemlji i inozemstvu. Činjenica da u obračun GDP-a ulaze i proizvodi industrije naoružanja. profiti itd. Domaći proizvod . bez obzira na (domaće ili inozemno) porijeklo tog dohotka. 2. postavlja pitanje koliko takav rast GDP-a utječe na naš standard življenja. To nam daje nominalni GDP. tada dobijemo realni GDP. već kupljenih od drugih poduzeća. GDP možemo mjeriti tržišnim cijenama iz tekuće godine. Takoñer postoji niz neregistriranih djelatnosti poput kockanja. dok izostavlja utjecaj kvalitete življenja poput zaštite okoliša. Ako takav. nominalni GDP podijelimo sa indeksom cijena (deflator GDP-a). Tako je formirana mjera društvene proizvodnje koja je nazvana neto ekonomsko blagostanje (NEW) koja uključuje samo stavke potrošnje i investicija koje neposredno pridonose ekonomskom blagostanju. Takoñer jedna od čestih podjela je: 1.vrijednost ukupne proizvodnje domaće privrede koju su ostvarili svi proizvodni čimbenici bez obzira na njihovo domaće ili inozemno podrijetlo. 52 .stadiju. Nacionalni proizvod .

Kupovine države (govornment G) . porastom opće razine cijena u zemlji nema efekta supstitucije. 3. Kad smo analizirali krivulju potražnje u mikroekonomskom modelu. 2.prvenstveno ovisi o odlukama vlade.prvenstveno ovisi trošku kapitala i očekivanjima u budućnosti. nema ni efekta dohotka na smanjenje potražnje. kad se druge stvari ne mjenjaju. Naime.prvenstveno ovisi o raspoloživom dohotku (osobnom dohotku umanjenom za poreze). Ona ima četiri sastavnice: 1. vidjeli smo da je krivulja potražnje nekog proizvoda opadajuća. Osobna potrošnja (consumption C) .12. PREDAVANJE .uvoz = net exports X) .AGREGATNA POTRAŽNJA I AGREGATNA PONUDA Agregatna potražnja (Ukupna potražnja) Agregatna potražnja (aggregate demand AD) predstavlja ukupnu ili agregatnu količinu proizvodnje koja se dragovoljno kupuje pri danoj razini cijena. Neto izvoz (izvoz . prije svega investicijske i osobne potrošnje. krivulja je takoñer opadajuća. Investicijska potrošnja (investment I) . a to dovodi do povećanja kamatnjaka (efekt jakog novca) koji pak utječe na smanjenje pojedinih sastavnica agregatne potražnje. potražnja za tim proizvodom opada i to iz dva razloga: djelovanja efekta supstitucije i efekta dohotka. Kada rastu cijene smanjuje se realna novčana ponuda. ali iz drugih razloga.prvenstveno ovisi o konkurentnosti domaće proizvodnje te monetarnoj politici (devizni tečajevi). a kako pri porastu opće razine cijena rastu i cijene proizvodnih faktora. jer dok cijene rastu. 53 . Kod agregatne potražnje (AD) koja predstavlja ukupnu ili agregatnu količinu proizvodnje koja se dragovoljno kupuje pri danoj razini cijena. 4.

smanjenjem poreza. a samim tim i povećana razina osobne potrošnje i investicija.povećanje cijena dionica ili cijena nekretnina. Ekonomisti se spore pri davanju prioriteta varijablama i njihovom utjecaju na agregatnu potražnju.Slika . Monetaristi naglašavaju ulogu ponude novca. a samim tim i rast agregatne potražnje.Agregatna potražnja. a time i do veće potrošnje. mogu pridonjeti većem povjerenju . dovodi do većeg bogatstva kućanstava. Varijable koje utječu na agregatnu potražnju: 1. te potiču na potrošnju i investicije.povećavanjem ponude novca centralna banka utječe na snižavanje kamatnjaka. što vodi većoj potrošnji i investicijama. danas informatička i komunikacijska tehnologija). d) Ostalo . c) Napretci u tehnologiji .sporazumi o slobodnoj trgovini.smanjenje cijena nafte čini veće realne dohotke. 2. b) Smanjenje cijena nafte . Egzogene varijable: a) Vrijednost imovine . drugi daju naglasak na tehnološki napredak kao ključnu varijablu (u prošlosti rast želježničke infrastrukture. Varijable ekonomske politike: a) Monetarna politika . dok keynesijanci naglašavaju značaj fiskalne politike. b) Fiskalna politika . a samim tim i na povećanu razinu osobne potrošnje i investicija. 54 . povećava se raspoloživi dohodak.tehnološki napretci mogu stvoriti povoljnije uvjete za investiranje.

Krivulja agregatne ponude se razlikuje na kratki i dugi rok. I u makroekonomskoj analizi krivulja agregatne ponude je rastuća. Često puta se definira i kao funkcija zaposlenosti proizvodnih faktora.bolja efikasnost. kao važna sastavnica troškova poslovanja se uglavnom rijetko mijenjaju u kratkom roku. odnosno C+I = C+S odnosno I=S. pod uvjetom da su druge varijable konstantne. Neke sastavnice troškova poslovanja su nefleksibilne u kratkom roku. U mikroekonomskoj analizi ponuda je rastuća funkcija njegove cijene. što dovodi do povećane proizvodnje i povećane agregatne ponude c) Troškovi ostalih faktora .Agregatna ponuda (Ukupna ponuda) Agregatnu ponudu (aggregate supply AS) možemo definirati kao ukupnu količinu dobara i usluga koju poduzeća neke države žele proizvesti i prodati u nekom razdoblju. b) Tehnologija i efikasnost . cijene energenata i sl. zaštita okoliša). Kako je osobna potrošnja najvažnija komponenta agregatne potražnje analizirati ćemo njeno 55 . smanjuju troškove proizvodnje. Varijable koje utječu na agregatnu ponudu: 1. 2. odnosno ponuda raste kako raste cijena. U gospodarstvu će postojati ravnoteža kad je agregatna ponuda (AS) = agregatnoj potražnji (AD). znače i veću razinu proizvodnje b) Uvozne cijene . ali je ovdje osim cijene ovisnija o nizu drugih varijabli.niže cijene nafte i blaža zakonska regulativa (npr. Ili pak najam neke poslovne zgrade se uzima na recimo godinu dana. pa samim tim povećavaju agregatnu ponudu. Funkcija potrošnje. Isto tako postoji i mogućnost da zakonodavac fiksira neke cijene poput komunalnih usluga.povećanje faktora proizvodnje povećava potencijalnu proizvodnju i agregatnu ponudu.niže cijene uvoznih intermedijarnih dobara. rijetko kraće. dovodi do smanjenja troškova proizvodnje i povećane agregatne ponude. Potencijalna proizvodnja (to je ona proizvodnja koja bi se proizvela pri najnižoj stopi nezaposlenosti): a) Faktori .niže nadnice znače niže troškove proizvodnje. naprednija tehnologija i inovacije unapreñuju proizvodnju. od javne (opće) potrošnje i od potražnje inozemstva za domaćom robom i uslugama. funkcija štednje U prethodnom poglavlju smo rekli da se agregatna potražnja sastoji od potražnje roba i usluga za osobnu potrošnju. od investicijske potrošnje. Nadnice i troškovi: a) Nadnice . Nadnice. U dugom roku svi se faktori proizvodnje mogu prilagoditi.

Raspodjela raspoloživog dohotka Mogućnosti A B C D E F G Raspoloživi dohodak Neto štednja (+) ili Potrošnja (u$) (u$) smanjenje štednje (-) 24. energija). a koliko na dodatnu štednju? 56 . trajna dobra (motorna vozila.000 +1.000 +760 27.000 USD.170 27.000 0 25. Pretpostavimo da je točka pokrića ona točka na kojoj stanovništvo ima štednju jednaku nuli.110 25. odjeća.240 29. prijevoz.000 +400 26. Tablica . Vezu izmeñu razine štednje i razine dohotka nazivamo funkcijom štednje (savings function). oprema za kućanstvo) te usluge (stanovanje.000 +1.000 +150 25.360 Potrošnja i štednja rastu kada dohodak raste.ponašanje. Vezu izmeñu izdataka na potrošnju i razine raspoloživog dohotka nazivamo funkcijom potrošnje (consumption function) i u ekonomiju ju je uveo Keynes. Štednja je onaj dio raspoloživog dohotka koji se ne troši.850 27. zdrastvena zaštita).830 30. Osobna potrošnja ovisi o visini raspoloživog dohotka. Postavlja se pitanje koliko od svake dodatne novčane jedinice stanovništvo odvaja na za dodatnu potrošnju na toj razini dohotka.600 28. Ovdje je to prikazano na razini 25.000 26.000 -110 24. Osnovne sastavnice ove potrošnje su potrošna dobra (hrana.640 28.

Neto štednja se mjeri okomitom udaljenošću od funkcije potrošnje do crte s nagibom od 45 stupnjeva. Granična sklonost potrošnji (MPC .average propensity to save).average propensity to consume). Ili ∆C/∆Y. Budući je dohodak jednak zbroju potrošnje i štednje (Y = C + S) takoñer vrijedi identitet (ako se obje strane podjele sa Y) 1= C S + Y Y Keynes je prvi razlomak nazvao prosječnom sklonošću potrošnji (APS . MPC i MPS zbrojeni moraju iznositi 1.marginal propensity to save) je promjena štednje uzrokovana promjenom raspoloživog dohotka. Ili ∆S/∆Y.marginal propensity to consume) je promjena potrošnje uzrokovana promjenom raspoloživog dohotka. a drugi prosječnom sklonošću štednji (APC .Funkcija potrošnje Ono što kućanstvo ne troši. APS i APC zbrojeni moraju biti jednaki 1. ono mora uštedjeti. Pravac nagiba od 45 stupnjeva omogućuje naći koliko kućanstvo štedi.Slika . Granična sklonost štednji (MPS . 57 .

istraživanja su pokazala da kamata nema presudan učinak u odreñivanju razine štednje. kad postoje raznorazni studentski krediti).15 26.25 27. kao istaknute teorije. β označava graničnu sklonost potrošnji.600 750/1000=0.59 +1.11 25.110 -110 25. pa funkciju štednje izražavamo kao: S = -C0 + (1 . Matematički to možemo izraziti ovako: C = C0 + βY gdje je C0 > 0 i 0 < β < 1 Znači da je potrošnja jednaka fiksnom iznosu te svotom koja ovisi o raspoloživom dohotku.β)Y što pokazuje da je štednja potaknuta visinom raspoloživog dohotka. koja je neovisna o dohotku. klasični ekonomisti su smatrali da obujam štednje ovisi o razini kamatne stope. postoji i kada je dohodak jednak nuli jer ljudi moraju jesti.41 28.830 590/1000=0.000 28. Vezu izmeñu razine štednje i razine dohotka nazivamo funkcijom štednje. tj. Dakle. za financiranje studiranja ne trebaju godine prikupljanja ušteñevine.000 29.47 A B C D E F G Svaki nepotrošeni dolar se štedi. odnosno svaki dolar dodatnog dohotka ide ili na dodatnu potrošnju ili na dodatnu štednju. Takoñer.Granične sklonosti potrošnji i štednji Mogućnosti Raspoloživi dohodak (u$) 24. Meñutim.000 25.240 640/1000=0. razvijeni sustav socijalnog osiguranja itd. npr. Drugi dio nazivamo potaknuta potrošnja. Y = C0 + βY + S.89 0 110/1000=0.000 Granična Neto Izdaci na Granična sklonost štednja sklonost potrošnju štednji (MPS) (u$) potrošnji (u$) (MPC) 24. Razlozi tomu su dostupnost kapitala (razvijena tržišta kapitala omogućavaju dostupnost u svakom trenutku.000 30. 58 . MPC = MPS.000 890/1000=0.640 470/1000=0. Matematički to možemo izraziti ovako: Y = C + S odnosno.850 850/1000=0. ona koja je potaknuta rastom raspoloživog dohotka.53 +1.170 410/1000=0. Rekli smo da vezu izmeñu izdataka na potrošnju i razine raspoloživog dohotka nazivamo funkcijom potrošnje.64 +760 360/1000=0. Ona se sastoji od dva dijela. Za razliku od Keynesa koji definira štednju kao rastuću funkciju dohotka. egzistiraju hipoteza o permanentnom dohotku (Milton Friedman) i hipoteza životnog ciklusa (Franco Modigliani).360 530/1000=0. inflatorna kretanja i male kamatne stope na štednju.85 +150 150/1000=0.000 26.000 27.36 27. autonomne potrošnje.75 +400 250/1000=0.Tablica . piti itd. U posljednje vrijeme dolazi do trenda opadanja štednje.

Vrlo je teško predvidjeti što će se dogañati u budućnosti. Kad proizvodnja raste i kad vlada konjuktura na tržištu. Pretpostavimo tri moguće 59 . krivulja potražnje za investicijama je opadajuća. 3. Pad realnog kamatnjaka povećava diskontiranu vrijednost očekivanih budućih prinosa od kapitalnog dobra u koje se investira. i što su oni veći to više obeshrabruju poduzeća za novo investiranje.investicije ovise o prihodima koje stvara privredna aktivnost cjelokupnog društva. investicije u tvornice i opremu te zalihe gotovih dobara. investicije će takoñer biti visoke (načelo akceleratora). Kad su troškovi visoki to će nepovoljno djelovati na investicijsku aktivnost poduzeća.investicije takoñer ovise o troškovima. Investicije se grupiraju na tri vrste: kupovine stambenih objekata. Slika . 2. Najvažniji trošak je realni kamatnjak. takoñer spadaju i porezi. Kako kamatnjak značajno utječe na visinu troška investicije. Veći kamatnjak smanjuje (a ponekad i dokida) investicije. veće prihode i u konačnici veći profit. Prihodi .Investicije Slijedeća velika sastavnica agregatne potražnje su investicije.investicije često ovise o predviñanjima kretanja proizvodnih aktivnosti društva. Zašto poduzeća investiraju? Zato jer očekuju veću proizvodnju. Meñu značajne troškove. Troškovi . tako da poduzeća pokušavaju raznim instrumentima smanjiti neizvjesnost.Utjecaj kamatne stope na visinu investicija Deflacijski i inflacijski jaz Keynes je tvrdio da ekonomija može dostići ravnotežnu razinu realnog dohotka i proizvodnje koja se razlikuje od razine pune zaposlenosti. Funkcija potražnje za investicijama povezuje razinu izdataka na investicije i visine kamatnjaka. Tri su bitna elementa za razumijevanje investicija: 1. Očekivanja .

Dolazi do značajnog pritiska rasta na cijene i govorimo o inflacijskom jazu. U oba slučaja ostvarena potrošnja ne odgovara razini željene potrošnje. Stoga slijedi da u deflacijskom jazu ekonomija mora povećati potrošnju da bi povećala agregatnu potrošnju. pa postoji deflacijski jaz. ako se ekonomija nalazi u ravnoteži u točki E.razine realnog dohotka. a ekonomija se nalazi u ravnoteži u točki C. kad je ekonomija u točki E. tada je razmak D . stoga vlade pribjegavaju povećanjima poreznih i kamatnih stopa te štednji državne potrošnje. Slika . koji predstavlja iznos za koji bi agregatne željene investicije morale opasti kako bi ekonomija bila na razini dohotka pri punoj zaposlenosti. odnosno iznad razine dohotka pune zaposlenosti. Kad se ekonomija nañe u ravnoteži u točki C s ravnotežnim dohotkom Y1. javlja se nezaposlenost. tada je razmak A -B jednak recesijskom jazu što predstavlja iznos za koji bi se agregatna potrošnja morala povećati kako bi ekonomija bila na razini dohotka pri punoj zaposlenosti. Ostale dvije označimo sa Y1 i Y2 koje prikazuju ravnotežne razine nacionalnog dohotka uz dane razine agregatne potrošnje koje se nalaze ispod. Sa Yf označimo razinu realnog dohotka (proizvodnje) u punoj zaposlenosti.A jednak inflacijskom jazu. Ako se ekonomija nañe u takvoj situaciji. s ravnotežnim nacionalnim dohotkom Y2. Nasuprot tome.Deflacijski i inflacijski jaz Ako je razina realnog dohotka pri punoj zaposlenosti jednaka Yf . ravnotežna potrošnja veća je od iznosa proizvodnje koju poduzeća mogu proizvesti kad u potpunosti zaposle sve resurse. Nasuprot tome. 60 . njena je razina ispod razine pune zaposlenosti. dok u situaciji inflacijskog jaza nužno smanjenje potrošnje.

tako se povećava i granična sklonost štednji. štednja je pozitivna. Model multiplikatora nas uči da povećanjem investicija će doći i do povećanja dohotka. 61 . Instrument makroekonomske politike kojim država raspodjeljuje zajedničkoj i privatnoj potrošnji te prikuplja za to potrebna sredstva naziva se fiskalna politika. UTJECAJ DRŽAVNE POTROŠNJE I NETO IZVOZA NA AGREGATNU POTRAŽNJU Treća velika sastavnica agregatne potražnje je državna. bilo kod financijskog sektora. Paradoks štednje se očituje u tome kada društvo želi štedjeti što više. jer veći dio takve štednje odlazi na investicije koje će zbog konjukture dati dobre rezultate. Ako društvo u potpunosti iskorištava svoje faktore. Pokušavajući razmrsiti paradoks štednje. Osim toga. U situaciji recesije treba povećavati potražnju i poticati proizvodnju. dolazimo do pojma zabluda poistovjećivanja. prvenstveno utjecaj monetarnih faktora na kamatnjak. Zabluda poistovjećivanja znači da svaki pokušaj pojedinca da poveća štednju ne znači da će to dovesti do povećane štednje cijelog društva. Meñutim.000 Kn i to uzrokuje povećanje proizvodnje za 300. investicijski multiplikator (k) će se smanjiti. u slučaju budžetskog deficita.000 Kn. Povećanjem granične sklonosti štednji. multiplikator je broj kojim se mora pomnožiti investicija da bi se dobila proizišla promjena ukupne proizvodnje. javna ili budžetska potrošnja (G). a to znači da će se smanjiti i efikasnost investicija u gospodarstvu. već čak i smanjenje štednje i investicija. Logično je da će povećanje investicija povećati razinu proizvodnje. Paradoks štednje Paradoks štednje nastaje u situaciji deflacijskog jaza.Model multiplikatora (množitelja) Model multiplikatora pokazuje kako promjena odreñenih izdataka (kao što su investicije) dovodi do promjena GDP-a. a samim tim i na veličinu investicija. ali za koliko? Ako se investicije npr. Ona se financira porezima (tax T) i zaduživanjem bilo kod nefinancijskog. potrebna je povećana štednja koja će kroz kanale financijskih institucija doći do investitora. multiplikator je 3. učinak može biti ne samo smanjenje dohotka i proizvodnje. Investicijski multiplikator može se napisati kao: k= 1 1− β Model multiplikatora ima nedostatak što izostavlja mnogo makroekonomskih faktora. U ekonomiji pune zaposlenosti model multiplikatora ne nalazi veću primjenu. A da bi se ušlo u povećane investicije. model multiplikatora koristan je samo za opisivanje kriza i privrednih zastoja. Keynes je primijetio da kako se povećava štednja.. Dakle. povećaju za 100.

kože. izdvojili su se kao specifični oblik plaćanja i mjerilo ekonomske vrijednosti. a samim tim i osobnu potrošnju. a koji pokazuje koliko će se povećati GDP pri svakom povećanju državnih kupovina dobara i usluga. Prema tome i ovdje možemo primijeniti model multiplikatora koji ćemo nazvati multiplikator izdataka države. 62 . Novac je rijetka roba. Multiplikator otvorene ekonomije = 1 MPS + MPM Veličina uvoza i izvoza ovise o niz čimbenika. jer na taj način direktno utječu na rast GDP-a. Po svojoj logici vrlo je sličan pojmu granične sklonosti štednji. Ovdje nije postojao ekvivalent. privatnih investicija i državnih kupovina dobara i usluga. poput krzna. Na drugu stranu i porezi (T) utječu na veličinu agregatne potražnje. Neto izvoz predstavlja izvoz dobara (E) i usluga umanjen za uvoz dobara i usluga (M). što će proizvesti dodatne dohotke dio kojih će opet biti potrošen i tako stvoriti multiplikativne efekte. PREDAVANJE 13 . Da bi izmjerili kako i koliko uvoz generira domaću potrošnju koristimo multiplikator otvorene ekonomije. da bi analiza agregatne potražnje bila potpuna. jer ne postoji sredstvo kojim se može izmjeriti stvarna vrijednost dvaju proizvoda. Ako investicije i kupovine države ostanu jednake. No. moramo uzeti u obzir da živimo u otvorenoj privredi. Dakle GDP = C+I+G. graditelji će dio svog dohotka potrošiti na potrošna dobra.U modelu zatvorene privrede GDP se sastoji od osobne potrošnje. što povećanje poreza smanjuje raspoložive dohotke. Neto izvoz Do sada smo razgovarali o modelu zatvorene privrede.I i G) moramo dodati i sastavnicu neto izvoza (X). kao što su cijene. agregatna će se potražnja smanjiti iz prostog razloga. u kojoj su se robe zamjenjivale za druge robe na osnovi njihovih uporabnih vrijednosti. stoke. inozemnoj proizvodnji. a porezi se povećaju. U analizi uvoza koristimo pojam granične sklonosti uvozu (MPM) koji označava povećanje vrijednosti uvoza na svaku jedinicu povećanja GDP-a. Kad država gradi cestu. Poslije nekog vremena neke robe. Samim tim svako povećanje javne potrošnje dovodi do povećanja GDP-a. Taj oblik nazivamo naturalni ili robni novac. devizni tečajevi.NOVAC . specifičan oblik ekonomskog dobra. odnosno već poznatim sastavnicama agregatne potražnje (C. Vlade imaju cijeli niz instrumenata da potiču rast neto izvoza.FUNKCIJE I OBLICI Povijesni razvoj novca Novac možemo definirati kao sveopće prihvaćeno posredstvo razmjene ili način plaćanja. Početni oblik razmjene bila je trampa.

Zbog veće sigurnosti u prometu se javlja i papirnati novac. koji se zasnivaju na povjerenju imaoca banknote u izdavatelja. Mjerilo vrijednosti . da u svakom trenutku mogu doći u banku i zamijeniti je za zlato. Novac je ključna pretpostavka specijalizacije. Prepoznatljivost . Danas je. Trajnost . Moneta je bila punovrijedni novac kod koje je vrijednost metala bila jednaka nominalnoj vrijednosti. Tu je potrebno voditi računa o oportunitetnim troškovima čuvanja novca. lizanje) u prometu. Sredstvo razmjene . Novac takoñer olakšava usporedbu relativnih vrijednosti dobara i usluga.novac mora imati kvalitetu fizičke trajnosti. Poželjne karakteristike novca Novac mora imati najmanje pet poželjnih karakteristika: 1.novac mora biti prepoznatljiv da bi se lako razlikovali falsifikati od pravog novca. a specijalizacija je pretpostavka naglom privrednom razvoju. kovanog novca propisane forme i težine. koji nema svoju unutrašnju vrijednost. Kovani novac se unatoč slabostima kao što su trošenje (habanje. kao oblik obračunskog novca koji materijalno nepostoji. ponekad i držanje novca kao sredstva očuvanja vrijednosti može predstavljati trošak za vlasnika. Djeljivost . Standardiziranost . Javljaju se razne vrste surogatnog novca kao što su banknote. dominantan knjiški novac. 3. Funkcije novca Novac ima četiri temeljne funkcije: 1. jer neke robe gube vremenom vrijednost (zbog kvarljivosti npr. Otkrivanjem novih kontinenata i jačanjem razmjene izmeñu Novog i Starog svijeta javila se potreba za većom količinom sredstava za plaćanje. Prenosivost .novac je pogodno sredstvo očuvanja vrijednosti.novac je pogodno sredstvo kao obračunska jedinica kojim se iskazuje vrijednost nekog dobra ili usluge. stoljeću prije Krista. 63 . ali konvertibilnost mu jamči država emitent.novac mora biti standardiziran da bi ljudi bili sigurni da primaju istu vrijednost pri razmjeni.Slijedeća faza u razvoju oblika novca bili su neobrañeni komadi metala poput zlata ili srebra. 2. Sredstvo očuvanja vrijednosti .). skupoće u osiguranju ili pak nedostatkom metala. 2. odreñene težine i vrijednosti. 5. zadržala dugi niz stoljeća. No.novac mora biti pogodan za nošenje i prijenos pri obavljanu kupovine. Oni su bili preteča monete. 4. 3.novac postaje sredstvo razmjene kad ga prihvate kao takvog svi sudionici na tržištu. Prva moneta pojavila se u 7. zahvaljujući neprestanom razvoju bezgotovinskog platnog prometa i povezanosti bankarskog sustava.novac mora biti djeljiv na jednake dijelove radi kupovine manjih jedinica.

a zanemaruje ulogu novca kao sredstva razmjene. Transakcijski pristup mjerenja novca naglašava funkciju novca kao sredstva razmjene. M3 . ako je glavnica zajma 1000 Kn. 3.). M1 (narrow money) . Sustav koji uzima obzir i transakcijski pristup i pristup likvidnosti mjeri količinu novca na slijedećim razinama: 1. 64 . kućanstva i poduzeća drže novac kako bi financirali redovne izdatke i izdatke u bliskoj budućnosti. 2. Novac kao svjetski novac (valuta) . Kamatna stopa je odnos kamate i iznosa koji je plasiran.to je iznos jednak gotovini (kovanice i papirnati novac) uvećanoj za rezerve depozitnih ustanova (obavezna rezerva poslovnih banaka kod centralne banke). Uz taj iznos držati će i minimalni iznos radi opreznosti za hitne slučajeve. Monetarna baza (primarni novac. promjene količine novca mogu utjecati i na ostvarenje nacionalnih ekonomskih ciljeva. kamata iznosi 100 Kn. te račune koje u uzajamnim fondovima posjeduju institucije. oročene ugovore o ponovom otkupu državnih obveznica. base money) . Kamata i kamatna stopa Kamata (interest) je izvršena isplata za upotrebu novca. M2 . Kako mjeriti novac? Budući da promjene u ukupnoj količini novca bitno utječu na važne makroekonomske veličine. računi uzajamnog fonda na tržištu novca i sl. Načelo likvidnosti uključuje u mjerenje novca ona sredstva koja su vrlo likvidna. Npr.novac omogućava meñunarodni platni promet i meñunarodno trgovanje.polazi od pristupa likvidnosti mjerenja količine novca i sastoji se od M1 uvećanog za štedne račune u bankama i slične aktive (mali oročeni depoziti. Novac je vrlo likvidni dio imovine. pa pojedinac ne mora pretvoriti novac u nešto drugo prije kupovine dobara ili usluga. 4. Transakcijski pristup predlaže da bi u mjeru novca trebali uključiti samo ona sredstva koja služe kao sredstva razmjene.polazi od transakcijskog pristupa mjerenja količine novca i sastoji se od gotovog novca te transakcijskih depozita (depozita po viñenju i drugih depozita po viñenju).još šira definicija novca koja se sastoji od M2 uvećanog za velike oročene depozite u svim depozitnim ustanovama. Likvidnost se imovine odnosi na lakoću s kojom pojedinac može prodati tu imovinu na odreñeni dan u budućnosti uz minimalne troškove. To je onaj iznos sredstava u novčanim jedinicama. Dakle. Dva su osnovna pristupa za mjerenje novca: transakcijski pristup i pristup likvidnosti. Pristup likvidnosti naglašava ulogu novca kao sredstva očuvanja vrijednosti. onda je kamatna stopa 10%.4. dolazimo do proširivanja definicije novca izvan transakcijskog pristupa. koji dobiju oni koji odobre (plasiraju) kredit od primatelja kredita. Koristeći definiciju likvidnosti novca.

Meñutim potrebne su bile godine da bi se Bank of England razvio u pravu središnju banku sa funkcijama kakve danas imaju središnje banke. a zauzvrat dobili pravo da daju zajmove drugim ljudima i to bankovnim notama kojima je kao garancija služilo kraljevo obećanje da će te obveznice biti na zahtijev isplaćene u metalu. NARODNA (SREDIŠNJA) BANKA I MONETARNA POLITIKA Povijesni prapočeci središnje banke sežu u 1694.Tržišna kamatna stopa odreñuje se sučeljavanjem ponude kredita i potražnje za kreditima. bezrizičnih sredstava. uključujući i financijske posrednike htjeti postati vjerovnicima. Krivulja ponude ima pozitivan nagib. 4. Značajne su godine 1844. nelikvidna sredstva ili zajmovi. Ulagači traže da se dodatni rizik nadoknadi sa premijom.što se tiče rokova dospijeća (duljina vremena u kojem se zajam mora vratiti). Različiti rokovi dospijeća .stopa inflacije Kamatnjaci se uglavnom razlikuju po karakteristikama zajma ili zajmoprimca. Na drugu stranu krivulja potražnje za kreditom neke ekonomije ima negativan nagib. Različita likvidnost . kada je William Paterson osnovao Bank of England. dok je Bank of England zlato pretvarala u papir. Različiti rizik neplaćanja . 3. Ako pri tržišnoj kamatnoj stopi od 10% ponuñena kamatna stopa bude 12%.zbog većeg rizika povrata zajmoprimčevih ulaganja. 2. imaju znatno veće kamatnjake od likvidnih. opadat će slijeva nadesno. količina kredita premašuje količinu koja se potražuje. dok su drugi vrlo sumnjivi. dužnici koji meñusobno konkuriraju za dobivanje kredita podići će kamatnu stopu na 10%. Nominalna realna očekivana kamatna stopa = kamatna stopa + stopa inflacije Realna nominalna očekivana kamatna stopa = kamatna stopa . pri 8% kamatnoj stopi dolazi do nestašice kredita. Nominalna kamatna stopa definira se kao stopa zamjene izmeñu kune danas i kune u nekom budućem vremenu. Administrativni troškovi .neki zajmovi su prakično bezrizični. Njeni osnivači upisali su novac potreban kralju. Realna kamatna stopa pak predstavlja stopu zamjene izmeñu dobara i usluga (realnih dobara) danas i dobara i usluga na neki datum u budućnosti. 65 . što su više kamatne stope više će kućanstava i poduzeća. Zgodna je usporedba Bank of England sa kraljem Mida. Razlike proistječu iz slijedećih razlika: 1. razlikujemo zajmove od jednog dana do dugoročnih zajmova. koja is izražava u većoj kamatnoj stopi.zajmovi za koje je potrebno više vremena i marljivosti za njihovu administraciju i nadzor imaju i veći kamatnjak od onih kod kojih je jednostavnije odobravanje i praćenje. više ljudi će htjeti postati dužnicima. meñusobna konkurencija vjerovnika smanjiti će kamatnu stopu na 10% i obratno. Kako se smanjuje kamatna stopa. Naime kralj Mida je sve što je dotakao pretvarao u zlato.

Restriktivna . te svoje pasivne (izvore sredstava) poslove u koje spadaju emisija novca.to je kamatna stopa po kojoj poslovne banke uzajmljuju novac kod središnje banke. 5. Možemo reći da središnja banka ima svoje aktivne (prihodovne) poslove u koje spadaju arbitražni. Politika diskontne stope . monetarna politika može biti: 1. dohotka. kada se centralna banka obvezuje da će priskočiti bankama kad one doñu u probleme (Lender of last resort.izdavanjem državnih obveznica ili otkupom vrijednosnih papira (poput blagajničkih zapisa). 1. 3. Ova stopa često je svjetionik prema kojem poslovne banke povisuju ili snizuju kamatne stope. ali i cijene. Politika obavezne rezerve .kada se novčana masa povećava po stopi većoj od stope rasta GDP-a. Glavni posao središnje banke je da obavlja emisiju (tiskanje) novca i da kreira mjere makroekonomske politike neke zemlje. Recimo da središnja banka želi smanjiti inflaciju. Instrumenti kojima se koristi središnja banka u reguliranju ponude novca Središnja banka najčešće slijedeće instrumente ekonomske politike: 1. Walter Bagehot). krediti poslovnim bankama te kreditiranje države. Funkcionira kao bankar svim ostalim bankama. odobravajući kredite drugim bankama. 4. središnja banka prisiljava poslovne banke da drže dodatne gotovinske rezerve i time smanjuju umnožavanje novčane ponude. 2. Ona svojim instrumentima može utjecati na smanjenje ponude novca. 2. Izdaje i oduzima odobrenja za rad poslovnih banaka. smanjenje ponude novca će utjecati na povećanje kamata i poskupit će kreditiranje. 3.kada Bank of England Peelovim zakonom (Peel's ackt) dobiva pravo monopola emisije novca. što će uzrokovati smanjenje proizvodnje. Upravlja meñunarodnim pričuvama zemlje. 66 . prvenstveno investicije koje rastu povećavajući proizvodnju i GDP. što će smanjiti potrošnju ovisnu o visini kamatne stope (prvenstveno investicije). broja radnih mjesta i inflaciju. Uz to ona obavlja i niz drugih poslova poput: Kontrolira rast novčane mase. devizni poslovi. nadzire rad poslovnih banaka i donosi pod zakonske akte kojima regulira bankarsko poslovanje.kada novčana masa raste sporije od rasta GDP-a. 2. monetarna ekspanzija snižava kamatne stope i povećava potrošnju koja je osjetljiva na smanjenje kamatne stope. Podizanjem diskontne kamatne stope. te 1870.to je minimalna količina gotovinske rezerve koje su depozitne institucije obavezne držati zbog likvidnosti istih. Kontrolira i regulira novčani i kreditni potencijal zemlje. 6. depoziti poslovnih banaka te depoziti vlade i državne rezerve. Ekspanzivna . U Republici Hrvatskoj središnja banka se naziva Hrvatska narodna banka (HNB). središnja banka regulira količinu novca u opticaju. Ostale poslove koji su propisani zakonskim aktima. S obzirom na smjer kretanja novčane mase. Financijske operacije na otvorenom tržištu .

Neutralna .uključuje razvijenu znanost. realnu ponudu novca. Ako središnja banka želi smanjiti kreditnu aktivnost poslovnih banaka. Dakle. ona to može učiniti povećanjem obavezne rezerve koju su poslovne banke dužne deponirati kod središnje banke. realnu potrošnju. Dobar primjer za to je Finska ili pak Irska. Tvorba kapitala . stečajevi i zatvaranja poduzeća i 67 . Svjedoci smo silnih rasprava o visinama poželjnih stopa ekonomskog rasta.uključuje obrazovanje. Meñutim. disciplinu i motivaciju ljudi. Što je to ekonomski rast? Ekonomski rast je povećanje potencijalnog GDP-a ili proizvodnje neke zemlje. Pronalasci novih tehnologija poput parnog stroja. Nakon godina ekspanzije i prosperiteta dolaze godine recesija i kriza. prirodne ljepote. dohotka zaposlenih i profita.kada novčana masa raste po stopi koja se približno kreće na razini stope rasta GDP-a. uočavamo da su ekonomije sklone neuravnoteženom rastu. realnu nadnicu. realne dohotke ni realnu vrijednost imovine. 2. Tehnologija .uključuju razvijenu prometnu infrastrukturu. Karakteristike recesije su. Poslovni ciklusi (business cycles) Analizirajući ekonomska kretanja. goriva. realni neto izvoz. Prirodna bogatstva . PREDAVANJE 14 .EKONOMSKI RAST Jedan od najvažnijih ciljeva makroekonomske politike svake države je stabilan realni ekonomski rast. Dobar primjer su zaljevske zemlje bogate naftom ili pak Norveška u Evropi. poljoprivednog zemljišta. električne energije ili pak računala i interneta uzrokovali su velike stope ekonomskog rasta. 4. i to naravno ne u istim vremenskim razdobljima. Recesija (recession) . i koji je obilježen ekspanzijama ili kontrakcijama u većini sektora ekonomije. te menadžment i poduzetništvo. Poslovni ciklus možemo definirati kao tok društvene proizvodnje i zaposlenosti koji obično traje od 2 do 10 godina. uz smanjivanje GDP-a i smanjenje investicija. Poslovne cikluse obično dijelimo na dvije glavne faze: 1. Sposobnost ljudi .3. naročito ako ona ide u smjeru osobne potrošnje (kao što je slučaj kod nas u posljednjih nekoliko godina). 3. Četiri su osnovna čimbenika koji utječu na privredni rast: 1.označava silaznu fazu poslovnog ciklusa. dok se u dugom roku nadnice i cijene prilagoñavaju višim razinama cijena i proizvodnje.uključuje bogatstvo minerala. novac je u dugom roku neutralan. Možemo reći da monetarna politika ne mijenja realni GDP. tvornice i sl. moramo napomenuti da promjene u ponudi novca imaju utjecaj samo kratkom roku. a definira se kao razdoblje u kojemu se GDP smanjuje tijekom barem dva uzastopna tromjesječja. Dobar primjer je doprinos izgradnje autoputa razvoju turizma u RH.

mostova i sl. Reformiranje financijskog i kreditnog sustava . U takve projekte spadaju izgradnja želježničkih pruga. Zaključili smo da je sustav doživio krah te da je zakazao automatizam koji je u ranijim krizama izvlačio sustav iz krize.označavaju faktore unutar ekonomskog sustava.povećanje nezaposlenih. cijenama nafte. nezaposlenost. 2. Uzroke poslovnih ciklusa možemo podijeliti na: 1. skladišta se pune robama. a destimulira neracionalnu potrošnju. te pokušavali naći rješenja problema. pada kamatna stopa kao i vrijednost dionicama. migracijama. država iznalazi radnointezivne projekte s malim ulaganjima u sredstva za rad kako bi se smanjila nezaposlenost. Vrhovi i dna označavaju točke obrata ciklusa. bilo domaće bilo inozemno. Poljoprivredi se odobravaju zajmovi sa stimulativnim kamatama. Evo konkretnih mjera kojima je operacionalizirana ta ideja: 1. pogotovo jer ona najbolnije pogaña čovjeka. Vanjske uzroke . 6. 4. Ekonomisti su godinama tragali za uzrocima poslovnih ciklusa. prevrata. Nezaposlenost (unemployment) Nezaposlenost je jedna od najtežih posljedica ekonomskih kriza.Keynes. Nezaposlenim radnikom se smatra osoba koja nije 68 . 2. čime se postiže zapošljavanje ljudi i mobilizacija svih faktora proizvodnje te povećava iskorištenost proizvodnih kapaciteta. 3. Naime privatna inicijativa i privatno poduzetništvo nisu mogli sami razriješiti ovu krizu.institucionalizira se kamatna stopa kao instrument regulacije novčanog tržišta kojim se stimulira ili destimulira štednja i investicije. a u protivnom otkupljuje viškove po garantiranim cijenama. Razvoj vojno-industrijskog kompleksa i velika državna ulaganja u njega. Velika ekonomska kriza (1927. 2. cijene sirovina padaju uslijed pada potražnje padaju cijene dobrima. tehnološkim inovacijama i sl. smanjuje se potražnja za kapitalom. Ekspanzija . 5.označava uzlaznu fazu poslovnog ciklusa. Uvodi se sustav stimulativne porezne stope. Ključni doprinos rješavanju ovog problema dao je J. 7.) Na početku smo spominjali Veliku ekonomsku krizu i nešto o njenim uzrocima. to je slika recesije u zrcalu. Država se počinje baviti investiranjem temeljem prihoda kojima raspolaže i ponaša se u cilju stjecanja profita. autocesta. polaze od stanovišta da svaka ekspanzija raña recesiju i obratno i to u nepravilnim razmacima. Država osigurava tržište.M. koji stimulira ulaganje kapitala u poslovanje. S obzirom na središnji problem. Unutarnje uzroke .označavaju faktore izvan ekonomskog sustava poput ratova.-1933. čije je ideje američka administracija pretočila u program New Deal.

ova nezaposlenost karakteristična je za onaj dio stanovništva koji ne želi raditi za postojeću razinu nadnice. američki ekonomist Artur Okun došao je do zaključka da se na svaka 2% smanjenja GDP-a u odnosu na potencijalni GDP.zaposlena. 2. koje je u mirovini. razina cijena (godine t) . Prisilna nezaposlenost . Treća kategorija je odraslo stanovništvo koje se školuje.ova nezaposlenost je posljedica nepodudaranja ponude i potražnje za radnom snagom. Razlikujemo tri vrste indeksa cijena: 69 . kad je ukupna potražnja za radom niska. Radna snaga uključuje sve zaposlene i nezaposlene. kao i ono koje ima zaposlenje ali je odsutno s posla zbog bolesti. Opreka inflaciji je deflacija. ali traži posao ili čeka povratak na radno mjesto. 4.ova nezaposlenost je posljedica recesije. jer radnici ne žele raditi za trenutačnu cijenu nadnica. Ovaj zaključak je poznat kao Okunov zakon. a ne može naći posao.ova nezaposlenost je posljedica fluktuacija (kretanja) radne snage izmeñu pojedinih područja nekog ekonomskog prostora u cilju traganja za višim nadnicama ili povoljnijim radnim uvijetima. Ciklička nezaposlenost .x 100 razina cijena (godina t-1) Razina cijena se mjeri kao ponderirani prosjek dobara i usluga u ekonomiji.INFLACIJA Pojam i mjerenje Inflaciju možemo definirati kao rast opće razine cijena. zaposleni su oni koji obavljaju bilo koji plaćeni posao.razina cijena (godine t-1) Stopa inflacije za godinu t = -------------------------------------------------------------. Mogli bismo reći da je ovaj tip nezaposlenosti umjetno izazvan i dragovoljan. štrajkova ili praznika. Nezaposlenost se često mjeri stopom nezaposlenosti (N%) a izračuna se kada broj nezaposlenih (N) podijelimo s ukupnom radnom snagom (RS) i pomnožimo sa 100. Za razliku od njih. Strukturna nezaposlenost . 3. Često se odnosi na strukturnu neusklañenost po zanimanjima ili po područjima. a nastaje tako da se pojedinačne cijene ponderiraju sa ekonomskom važnošću svakog dobra. koju možemo definirati kao pad opće razine cijena. Ekonomisti obično razlikuju četiri vrste nezaposlenosti: 1. održava kući te oni koji ne traže posao. Ponderirani prosjek dobara i usluga izražava se indeksom cijena. Mjeri se stopom inflacije koja označava promjenu opće razine cijena. stopa nezaposlenosti poveća za 1%. Proučavajući vezu izmeñu promjene GDP-a i nezaposlenosti. Frikcijska nezaposlenost . PREDAVANJA 15 .

za razliku opd CPI-a gdje su ponderi fiksni.meñunarodna razmjena uključuje i politiku razmjena različitih valuta kao meñunarodno prihvaćeno sredstvo plaćanja. Inflacija troškova . 70 . ako npr. Inflacija je bolest ekonomije koja nagriza cjelokupnu ekonomiju. Svaki od ovih indeksa ima nedostataka u svojoj primjeni. 2. Stalno rastuća potražnja. Inflacija potražnje .pod inflacijom troškova podrazumijevamo kada postoje oscilacije troškova rada. koju karakterizira smanjena potražnja za novcem. Proširene mogućnosti razmjene .ovaj indeks umjesto pukog zbrajanja cijena. 3. potrošači zamjenjuju skuplja dobra jeftinijim. koju karakterizira brzi gubitak vrijednosti novca. Tečajevi .pod inflacijom potražnje razumijevamo brži porast efektivne potražnje od porasta ponude dobara i usluga. Recimo CPI upotrebljava fiksni ponder za svaku godinu. koju karakterizira umjereni rast cijena te stanovništvo ima povjerenja u novac.meñunarodna razmjena uključuje i mjere zaštite domaće ekonomije. kao na materijalnom tako i na duhovnom stupnju. ili pak CPI ne uračunava veliki pad cijena kompjutoru ili ne vodi računa o uvoñenju nekih novih proizvoda u upotrebu. gubitak povjerenja u novac i financijske institucije. Hiperinflacija . koje jednom rječju nazivamo protekcionizam. a uključuje carine i kvote.to je troznamenkasta i četveroznamenkasta inflacija pa čak i viša. naglasak na sastavljanju daje ponderiranjem svake cijene u skladu sa ekonomskom važnošću svakog dobra. 3.1.to je jednoznamenkasta inflacija. i inflacija ima svoje stadije koje možemo podijeliti na: 1. Suverenitet država . Meñunarodna razmjena ima golemu važnost za proizvodnju. Poput svake bolesti.to je dvoznamenkasta inflacija. karakteristična za propulzivni ekonomski sustav. tako da stanovništvo drži samo minimalnu količinu novca nužnu za dnevne transakcije. Postoje tri temeljne razlike izmeñu analize unutarnje i meñunarodne razmjene: 1. a time za ekonomski rast i prosperitet pojedinih zemalja. 3. a samim tim dolazi do povećanja cijena proizvoda. znajući da za dogledno vrijeme neće mnogo izgubiti na svojoj vrijednosti. Indeks cijena potrošača (consumer price index CPI) . 2. Zbog toga daju iskrivljenu sliku rasta troškova. Indeks cijena proizvoñača (producer price index PPI) -ovaj indeks mjeri razinu cijena u veleprodaji ili na stadiju proizvoñača. Deflator GDP-a . kod izračunavanja ovog indeksa. ponderi su promjenjivi. 2. Galopirajuća inflacija . svijet bi bio puno siromašniji. koji pod utjecajem moćnog sindikata povećava nadnice. Umjerena inflacija .bez meñunarodne razmjene. MEðUNARODNA RAZMJENA Meñunarodna razmjena uključuje u sebe razmjenu dobara izmeñu različitih zemalja u svijetu. dovodi do inflacije ili do općeg porasta razine cijena.

Devizne tečajeve možemo podijeliti na fiksne i fluktuirajuće. Države sa deficitima suočiti će se s deprecijacijom vlastite valute. što će rezultirati težim ekonomskim položajem domaćih gospodarstvenika. dok zemlje sa suficitom će povećati uvoz i smanjiti izvoz.3925 Kn. Naravno. pak predstavlja povećanje vrijednosti domaće valute izraženo u jedinici strane valute. Kod sustava fiksnog deviznog tečaja zemlje sa suficitom se moraju suočiti sa inflacijom. Takoñer se pojavljuje problem da države koje odbijaju provesti deprecijaciju ili aprecijaciju kao kontre mjeru dobiju protekcionizam u vidu visokih carina i uvoznih kvota. promjenjivi ili plutajući devizni tečaj koji se formira slobodnim djelovanjem ponude i potražnje na deviznom tržištu. dolar) ili sa skup valuta. Pretpostavka fluktuirajućem deviznom tržištu je da središnja banka raspolaže sa velikim deviznim rezervama. ravnoteža se uspostavlja automatski. Fiksni tečaj prevladavao je u svijetu izmeñu drugog svjetskog rata i početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Devizni tečaj je odnos relativnih cijena dviju valuta. pojedinačnu valutu (npr.klizni. a države sa suficitom s aprecijacijom valute. kod kojih svaki čimbenik koji utječe na vrijednost valute utječe i na njezin meñunarodni tečaj. Ako nema službene intervencije na deviznom tržištu. predstavlja devizni tečaj u Hrvatskoj. jednokratni čin monetarne vlasti kojim se reducira intervalutarna vrijednost novca. kvalitetnije ili ga se ne proizvodi u nacionalnoj ekonomiji. Zemlje s deficitom susrest će se skupljim uvozom. Zemlje se specijaliziraju u proizvodnji onih dobara kod kojih imaju komparativne prednosti.Ekonomija koja je u značajnom iznosu uključena u meñunarodnu razmjenu zove se otvorena ekonomija. Najznačajniji čimbenik koji utječe na vrijednost valute smatra se promjena u domaćoj ponudi novca. bez intervencije centralne banke. U takvom sustavu tečajna se politika provodi devalvacijama i revalvacijama. 71 . Devizni tečajevi Devizni tečaj je cijena strane valute izražena jedinicom domaće valute. Na primjer 1 EUR = 7.devizni tečaj vezan za neku robu (npr. Mjera otvorenosti pokazuje odnos izvoza ili uvoza i GDPa. a) Fiksni devizni tečajevi . b) Fluktuirajući devizni tečajevi . a uvozi se ono dobro koje je jeftinije. Revalvacija. a zemlje sa deficitom s recesijom. tečaj slobodno fluktuira te pada ili raste kako bi odrazio ponudu i potražnju valute. što vodi padu standarda. ovdje je problem što države ne dopuštaju uvijek aprecijaciju ili deprecijaciju svoje valute. Devalvacija predstavlja promjenu tečaja jedne valute u odnosu na druge. kojima intervencijom na deviznom tržištu može održavati tečaj na željenoj razini. Kad se pojavi promjena koja vodi k neravnoteži kod fluktuirajućeg deviznog tečaja. Osnovna razlika izmeñu ova dva sustava je način na koji se uspostavlja ravnoteža. zlato). To je monetarno politička mjera.

72 . Račun kapitala .obuhvaća privatne i državne kupnje i prodaje imovine. 2. Carine . 4. a poslije kao zaštita domaće proizvodnje. 3.obuhvaćaju bilance službenih izravnanja.predstavlja mjeru ograničenja u meñunarodnoj razmjeni.predstavlja najstariji instrument vanjskotrgovinske politike. otpremništvo. 2. Uglavnom kvote dijelimo na uvozne i izvozne kvote. Bilanca meñunarodnih plaćanja se sastoji od: 1. to je dugovanje i registrira kao negativna stavka. Dakle. Službene transakcije . Po računovodstvenom pravilu zbroj svih četiri stavke mora biti jednak nuli. punjenja državne blagajne. ipak mnoge zemlje pribjegavaju uvoñenjem raznih protekcionističkih mjera. Carine su u početku imale fiskalni karakter. Protekcionizam Premda teorija komparativne prednosti pokazuje da ekonomije imaju velike koristi od meñunarodne razmjene. Ako transakcija za zemlju zarañuje inozemnu valutu ona se zove potraživanje i registrira kao stavka plus. kao porez razrezan na uvoz. odnosno carinsku crtu.Bilanca meñunarodnih plaćanja Bilanca meñunarodnih plaćanja neke zemlje sustavni je iskaz svih ekonomskih transakcija izmeñu te zemlje i ostatka svijeta. Kvote . neto zarade na investicije u inozemstvu). Uspostavom regionalnih gospodarskih integracija poput WTO-a. Plaće se na robu koja prelazi državnu. izvoz predstavlja potraživanje. Statističko neslaganje . a uvoz dugovanje.obuhvaća neto sumu svih neregistriranih transakcija. Najčešće mjere koje država uvodi su: 1. Ako transakcija uključuje trošenje inozemne valute. utjecaj carina gubi sve više na važnosti.obuhvaća trgovinsku bilancu zajedno s nevidljivostima (financijske usluge. Tekući račun .

11. Što je makroekonomija? 6. Što je to laissez . 35.faire ekonomija? 8. U čemu je razlika izmeñu supstituta i komplemenata? 45. Što je temelj merkantelističke. 2. a što fiziokratske ekonomske škole? 19. 27. Što je to kvalitativna a što kvantitativna ekonomska analiza? 15. Objasnite dohodovnu elastičnost. Ekonomska uloga države u današnjem tržišnom sustavu. Ekonomska uloga države u Sovjetskom Savezu. Kako specijalizacija utječe na dobit u trgovini? 24. Što je mikroekonomija? 5. Što je elastičnost potražnje i čime se mjeri? 36. Što je krivulja ponude? Zašto ima rastući nagib? 32. 39. U čemu je razlika izmeñu neophodnih i inferiornih proizvoda? 43. Koja su tri temeljna ekonomska pitanja? 9. Što pokazuje cjenovna elastičnost? 37. Koja su tri čimbenika proizvodnje? 10. Kako Smith objašnjava načelo ''nevidljive ruke''? 7. 13. 34. Koji su elementi ekonomskog modela? 18.M. Definirajte ekonomsku analizu. Objasnite ravnotežu ponude i potražnje. Koji čimbenici utječu na elastičnost potražnje? 41. Koje su osnovne zamisli J.DODATAK . Koje su osnovne karakteristike tržišne ekonomije? 23. Definirajte pojam ekonomija. 26. Definirajte ekonomsku teoriju. Što su to ekonomski modeli? 16. Objasnite načelo ''ceteris paribus''. U čemu je razlika izmeñu matematičkih i ekonometrijskih ekonomskih modela? 17. U čemu se neoklasična ekonomska škola razlikuje od klasične škole? 21. Koje su temeljne zamisli klasične ekonomske škole? 20. Objasnite unakrsnu cjenovnu elastičnost. Zašto je oskudnost središnji problem u proučavanju ekonomije? 3. Što je to lučna cjenovna elastičnost? 40. Koji su osnovni problemi trampe? 25. Koji su razlozi da potražnja pada kad cijena nekog proizvoda raste? 30. 28. Na koji način možemo objasniti ekonomske pojave? 12. Što je to elastičnost ponude na cijenu? 73 .Keynesa? 22. Ekonomska uloga države do 1936. U čemu je razlika izmeñu deskriptivnog i analitičkog pristupa ekonomskoj analizi? 14. 44. Što odreñuje krivulu ponude? 33. Što znači da je koeficijent elastičnosti potražnje manji od jedan? 38. Grafički pokažite elastičnu i neelastičnu potražnju.PITANJA Mikroekonomija: 1. Što su oportunitetni troškovi i zašto su važni? 4. 42. Što sve odreñuje krivulju potražnje? 31. Što je krivulja potražnje? Zašto ima padajući nagib? 29.

74. Nabrojite temeljna financijska izvješća? 81. 76. O čemu ovisi renta? 93. 48. Grafički prikažite maksimiziranje zadovoljstva potrošača. U čemu je razlika izmeñu fiksnih i varijabilnih troškova? 75. Koju točku nazivamo točkom zatvaranja. 52. Definirajte proizvodnju. a što ako doñe do promjene cijena? 56. Kako glasi zakon opadajućih prinosa? 68. Načinite grafički prikaz graničnih troškova i prosječnih varijabilnih troškova. Čime se mjeri elastičnost proizvodnje? 60. 89. 53. U čemu je razlika izmeñu ukupne i granične korisnosti? 49. 83.46. a koju točkom prijeloma? 79. Kada potrošač maksimizira svoje zadovoljstvo? 50. Što je proizvodnost a što granična proizvodnost? 58. 84. 57. Što je izoklina? 66. Nabrojite i ukratko objasnite oblike nesavršene konkurencije. 74 . Definirajte dohodak i bogatstvo. 51. Osnovna svojstva krivulje indiferencije. Što je elastičnost proizvodnje? 59. Što je renta? 92. Nabrojite osnovne stavke realne i financijske imovine. Što su to granični troškovi? Zašto su oni važni u analizi? 77. U kojoj točki će poduzeće maksimizirati profit? 80. Zašto je vremenski rok (vrijeme) važan čimbenik u analizi proizvodnje? 63. Što je to model ESOP-a? 72. Nabrojite nekoliko tipičnih fiksnih i varijabilnih troškova. 78. ekonomičnost i rentabilnost. Definirajte izokvantu. 87. Objasnite ''paradoks vrijednosti''. Definirajte proizvodnost. Objasnite i grafički prikažite krivulju indiferencije. Kako sindikati utječu na cijenu nadnica? Prikažite grafički. U čemu je razlika izmeñu prirodnog i zakonskog monopola? 85. Što se mjeri graničnom stopom tehničke supstitucije? 65. Nabrojite četiri izvora dohotka? 88. 64. Definirajte kapital? 94. Zašto je proizvodnju najoptimalnije organizirati kroz poduzeća? 70. 54. Definirajte ROA (ROI). Koja su ograničenja u rastu poduzeća? 73. Definirajte troškove. Koje su prednosti i mane korporacije? 71. Zašto je u drugom stadiju najoptimalnija proizvodnja? 62. U čemu je temeljna razlika izmeñu bilance stanja i računa dobiti i gubitka? 82. 55. Kako se putem koeficijenta elastičnosti odreñuje stadij proizvodnje? 61. Da li je broj izoklina ograničen? 67. Objasnite i grafički prikažite budžetski pravac. 91. Definirajte pojam korisnosti. O čemu mora voditi računa monopolista u želji da maksimizira profit? 86. a što opadajući prinosi na opseg? 69. Što se dešava sa budžetskim pravcem ako doñe do promjene dohotka. Što utječe na formiranje nadnica u savršenoj konkurenciji? 90. Koji su ekstremni slučajevi elastičnosti ponude? 47. Što su konstantni.

Definirajte graničnu sklonost štednji. Kako porezi utječu na agregatnu potražnju? 40. Koje varijable utječu na agregatnu potražnju? 21. Krivulja agregatne ponude razlikuje se na dugi i kratki rok. Objasnite funkciju štednje? 27. Koji je osnovni nedostatak modela multiplikatora? 37. Što pokazuje model multiplikatora? 36. 96. Koliko iznosi zbroj granične sklonosti potrošnji i graničnoj sklonosti štednji? 30. Nabrojite instrumente makroekonomske politike. Objasnite funkciju potrošnje? 26. Koja su tri bitna elementa za razumijevanje investicija? 33. U kojim slučajevima se pribjegava nadzoru nadnica i cijena? 9. Od čega se sastoji sustav društvenih računa? 12. Zašto GDP isključuje intermedijarna dobra? 15. Definirajte bruto domaći proizvod (GDP). Nabrojite teorije profita. a u čemu razlika izmeñu krivulja potražnje i agregatne potražnje? 20. Kako državna potrošnja utječe na agregatnu potražnju? 75 . 99.95. U čemu je sličnost. Objasnite tvrdnju ''novac danas vrijedi više nego novac sutra''. 23. U čemu je razlika izmeñu domaćeg i nacionalnog proizvoda? 16. U čemu je razlika izmeñu zatvorenog i otvorenog modela privrede? 13. 38. Objasnite pojam ''paradoks štednje''. Definirajte investicije. Objasnite vezu izmeñu visine kamatnjaka i investicija? 34. Definirajte graničnu sklonost potrošnji. Ukratko objasnite značaj Keynesova učenja. Zašto? 25. Što se podrazumijeva pod ''zabludom poistovjećivanja''? 39. Objasnite inflacijski i deflacijski jaz. U čemu je razlika izmeñu autonomne i potaknute potrošnje? 31. 29. Što je makroekonomska politika i tko je vodi? 4. Što je to monetarna politika? 8. 28. Što je to fiskalna politika? 7. Koji su osnovni ciljevi makroekonomske politike? 5. 2. 35. U čemu je bitna razlika glede štednje izmeñu klasičnih ekonomista i Keynesa? 32. Objasnite frikcijsku teoriju profita? 100. Definirajte agregatnu potražnju. Koje su četiri sastavnice agregatne potražnje? 19. 6. Koje egzogene varijable utječu na agregatnu potražnju? 22. Kako egzogene varijable utječu na na ostvarenje makroekonomskih ciljeva? 11. Što su mjere makroekonomske politike? 10. U čemu je razlika izmeñu ekonomskih i poslovnih profita? 98. Što je to neto ekonomsko blagostanje? 17. 18. Što je interna stopa rentabilnosti? 97. Koje varijable utječu na agregatnu ponudu? 24.U čemu je razlika izmeñu realnog i nominalnog kamatnjaka? Makroekonomija: 1. 14. Definirajte agregatnu ponudu. Koja su osnovna pitanja na koja makroekonomija treba dati odgovore? 3.

Definirajte burzu? 60. Od čega se sastoji pasiva banaka? 69. Kako mjerimo nezaposlenost? 85. Kojim instrumentima središnja banka regulira količinu novca u opticaju? 75. Što je banknota? 47. Nabrojite vrste nezaposlenosti. Objasnite frikcijsku nezaposlenost. 50. U čemu je razlika izmeñu ekspnzivne i restriktivne monetarne politike? 76. 79. Koji su uzroci recesiji? 81. Kako će banka maksimizirati svoj profit? 71. Koji su glavni uzroci Velikoj ekonomskoj krizi (1927. Bankovni troškovi. U čemu je razlika izmeñu primarnih i sekundarnih financijskih tržišta? 57. 64.)? 82. Kako izračunavamo neto izvoz? 42. 45. Što su OTC tržišta? 62. Opišite grafičku analizu procjene dionica. Što je granična sklonost uvozu? 43. Koje su temeljne ideje New Deala? 83. Što je monetarna baza? 52. 77. Što je deflacija? 76 . Koje su osnovne zadaće središnje banke? 73.1933. .41. a koji pasivni poslovi središnje banke? 74. Što je novac u užem smislu? 53. 90. O čemu ovisi visina kamatnjaka? 54. 66. U čemu je razlika izmeñu cikličke i strukturne nezaposlenosti? 89. Koji su osnovni čimbenici koji utječu na ekonomski rast? 78. Opišite fundamentalnu analizu. Što je moneta i kad se prvi put pojavila? 46. Što je granična sklonost izvozu? 44. 65. Koji su aktivni. Što podrazumijevamo pod pojmom ''knjiški novac''? 48. Model prosjek varijanca. Od čega se sastoji aktiva banaka? 68. 70. Definirajte poslovni ciklus. 67. Objasnite temeljne modele procjene dionica? 63. Definirajte inflaciju. Kratki povijesni pregled nastanka središnje banke (Bank of England). Što je tržište kapitala? 59. Kratki povijesni pregled nastanka banaka. Objasnite temeljnu razliku izmeñu obveznica i dionica? 56. Što je to recesija? 80. Definirajte ekonomski rast. Tko se smatra nezaposlenom osobom? 84. Definirajte novac. Zašto je važan prospekt? 61. Što je tržište novca? 58. 88. Što podrazumijevamo pod financijskim tržištima? 55. 72. Koje su poželjne karakteristike novca? 49. Kako glasi Okunov zakon? 86. Koja su dva pristupa mjerenju novca? 51. Nabrojite temeljne funkcije novca. 87.

Devizni tečajevi. Nabrojite nekoliko mjera antiinflacijske politike. 97. 96. U čemu je temeljna razlika izmeñu fiksnih i fluktuirajućih tečajeva? 99. Što je inflacija troškova. Protekcionističke mjere. 98. 77 . 95. a što inflacija potražnje? 94. Što je bilanca meñunarodnih plaćanja? 100. Što je indeks cijena potrošača? 92. Nabrojite stadije inflacije. 93. Definirajte meñunarodnu razmjenu i objasnite njenu važnost. Objasnite Phillipsovu krivulju.91.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful