www.pravokutnik.

net

STVARNO PRAVO 1. UVOD U STVARNO PRAVO Stvarno pravo u objektivnom smislu, ili kraće - stvarno pravo, je skup pravnih pravila građanskoga prava koja uređuju neposredno, za svakoga mjerodavno pripadanje stvari osobama. Subjektivna stvarna prava su ona građanska i to imovinska prava koja svoje nositelje ovlašćuju da određene stvari imaju u svojoj neposrednoj privatnoj vlasti - potpunoj ili ograničenoj, a svim drugim građanskopravnim subjektima zabranjuju da ih u izvršavanju te vlasti samovlasno smetaju. Zbog suprotstavljenosti privatnoga i javnoga, vrlo izraženoj upravo u stvarnopravnim odnosima, područje djelovanja stvarnopravnoga uređenja u svakom pojedinom pravnom poretku ovisit će uvijek o tome koliko mu prostora ostavlja javnopravni u pravilu upravnopravni režim. Pregled razvoja stvarnog prava Stvarno pravo na području Europe nastalo je na tekovinama rimskoga prava. Potom se oplemenjen idejama prirodnopravne škole, odatle razvio cijeli sustav pravnih normi - tzv. opće pravo (pandektarno pravo) koje se primjenjivalo na gotovo cijelom području kontinentalne Europe. To tzv. opće pravo neposredan je prethodnik i svojevrstan temelj suvremenoga građanskoga prava u pravnim poretcima kontinentalno-europskoga pravnoga kruga. Razvoj stvarnopravnoga uređenja obilježen je temeljnim pitanjem - kako pravedno urediti pripadanje stvari osobama. Pripadne li stvar jednome, uskraćena je drugima. Rješenja koja daju prednost privatnome u odnosu na opće nazivaju se individualističkima, liberalističkima, a rješenja koja prednost daju javnom, državnom ili društvenom interesu nazivaju se kolektivističkima. Između ta dva suprotstavljena shvaćanja traje neprekidna borba. I jedan i drugi koncept imao je značajne predstavnike i među znanstvenicima, poglavito filozofima. Tako je individualističko shvaćanje bilo zastupljeno u Aristotela, Lockea, Kanta, Hegela, Fichtea. Kolektivistička shvaćanja bila su zastupljena u djelima Platona, Sv. Ambrosiusa (socijalna etika ranoga kršćanstva), Marxa, Engelsa, Lenjina. Nastankom SSSR-a iz kontinentalno-europskoga pravnoga kruga izdvojio se novi krug - socijalistički pravni krug. U državama čiji su se pravni poretci uključili u socijalistički pravni krug razvila su se tzv. socijalistička stvarna prava. Nestankom socijalizma i države koje su pripadale tom krugu prilagođavaju svoje pravne sustave kontinentalnoeuropskom pravnom krugu koji je pretežno individualistički određen iako je i u njima naglašena socijalna nota nakon II. svjetskoga rata. Integracije koje se događaju u Europi možda će rezultirati i pravnim ujednačavanjem na području građanskoga prava. Naime, Europski je parlament još 1989. donio rezoluciju kojom je pozvao na izradu Europskoga građanskoga zakonika. Hrvatsko stvarno pravo uključilo se u kontinentalnoeuropski pravni krug uvođenjem austrijskoga GZ, koji je u hrvatskom pravu važio kao hrvatski zakon (OGZ). Od 1945. godine hrvatsko je pravo sve više ulazilo u krug socijalističkih prava. U tom je razdoblju ono bilo obilježeno kolektivističkim gledanjem na vlasništvo, dualizmom općih uređenja pripadanja stvari (društvenim i privatnim), pogodovanjem društvenoga vlasništva na štetu privatnoga, nejednakošću pravnih subjekata i njihovih prava, razbijanjem pravnoga jedinstva nekretnine, brojnim posebnim pravnim uređenjima osobito za nekretnine (poljoprivredno zemljište, stanovi, poslovni prostori), zakržljalošću općih instituta stvarnoga prava (založno pravo, zaštita povjerenja u zemljišne knjige). Od donošenja Ustava Republike Hrvatske 1990. teče proces reintegracije hrvatskoga pravnoga poretka u kontinentalno-europski pravni krug. Na području stvarnoga prava značajno je donošenje Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (1996.) i Zakona o zemljišnim knjigama (1996.) koji su stupili na snagu 1. siječnja 1997. Prema spomenutim propisima vlasništvo je koncipirano individualistički, uklonjen je dualizam vlasništva, ukinuta je fragmentacija vlasništva (prije se definiralo kroz ovlaštenja posjedovanja, korištenja i raspolaganja), uspostavljeno je pravno jedinstvo nekretnine (načelo superficies solo cedit), stvarnopravnim je institutima dana takva normativna struktura da mogu imati puni sadržaj, afirmirano je založno pravo, zemljišne knjige i smanjena je potreba za posebnim pravnim uređenjima za pojedine vrste stvari.

I u našem stvarnopravnom poretku postoji opće stvarnopravno uređenje i posebna pravna uređenja. Posebna stvarnopravna uređenja ili režimi postoje u nas za pomorsko dobro i brodove, za vode, za rudno blago, za poljoprivredno zemljište, za šume, za arhivsko gradivo itd. Posebna stvarnopravna uređenja imaju u odnosu na opće uređenje prednost. ZV uspostavlja opće uređenje pripadanja stvari osobama, a primjenjuju se i na pripadanje stvari koje su podvrgnute i nekom posebnom pravnom uređenju ako ne postoji suprotnost. NAČELA STVARNOPRAVNOGA UREĐENJA Načela stvarnopravnog uređenja su: • Načelo privatnopravne vlasti na stvari • Načelo zatvorenog broja vrsta stvarnih prava • Načelo određenosti • Načelo publiciteta A. Načelo privatnopravne vlasti na stvari

⇒ Naziva se još i apsolutnost stvarnoga prava. Ovo načelo daje privatnopravnim (građanskopravnim)

subjektima neposrednu, za svakoga mjerodavnu (apsolutno djelujuću), razmjerno trajnu pravu vlast na stvari.

⇒ Privatnopravna vlast na stvari je ona koju pravno izjednačeni pravni subjekti imaju u međusobnim odnosima,

⇒ ⇒ ⇒ ⇒

na temelju svojih subjektivnih građanskih prava. Republika Hrvatska i druge pravne osobe javnoga prava koje su nositelji prava vlasništva imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak položaj kao i privatni vlasnici, ako zakonom nije što drugo određeno. Koliko će pravne vlasti glede neke stvari doista proizlaziti iz subjektivnoga stvarnoga prava na nekoj stvari za onoga tko je nositelj toga prava, ovisit će ne samo o ovlastima, nego i o eventualnim ograničenjima. Pravna vlast koju glede stvari imaju nositelji stvarnih prava razmjerno je trajne naravi. U našem suvremenom pravnom poretku vrijedi načelno nezastarivosti stvarnih prava (iznimka su služnosti). Nositelj stvarnoga prava ima neposrednu pravnu vlast na stvari što međutim ne znači da on svoju vlast ne bi mogao izvršavati i posredno. On može drugoj osobi prepustiti izvršavanje čina vlasti glede stvari. Pravna vlast koja pripada subjektima stvarnih prava djeluje apsolutno (erga omnes, contra omnes). Svako subjektivno stvarno pravo djeluje apsolutno. Ono ovlašćuje svoga nositelja da ima glede neke stvari neposrednu pravnu vlast koju je svatko dužan poštovati, što znači da se svatko treba suzdržavati od svega čime bi bespravno povrijedio pravnu vlast nositelja stvarnoga prava. To apsolutno djelovanje je tzv. negativna strana svakoga subjektivnoga prava.

B. Načelo zatvorenoga broja vrsta stvarnih prava Ovo načelo podrazumijeva: a) ograničenje vrsta (tipova) stvarnih prava, b) ograničenje sadržaja svake vrste stvarnih prava, c) nedjeljivost sadržaja svakoga pojedinoga stvarnoga prava. Ograničenje vrsta stvarnoga prava znači da u pravnom poretku postoje samo one vrste stvarnih prava koje su predviđene zakonom (zatvoreni broj vrsta stvarnih prava, numerus clausus). To je karakteristično za kontinentalnoeuropske pravne poretke. U tim poretcima, a također i u hrvatskom stvarnom pravu postoje sljedeća stvarna prava: • pravo vlasništva (daje pojmovno bezgraničnu pravnu vlast na stvari) i još četiri ograničena stvarna prava, a to su, • pravo služnosti, • pravo iz stvarnoga tereta, • pravo građenja i • založno pravo. Ograničena stvarna prava dijele se na: a) ograničena stvarna prava koja ovlašćuju na uporabu odnosno korištenje stvari (pravo služnosti, stvarni tereti, pravo građenja) i b) ograničena stvarna prava koja ovlašćuju na osiguranje i namirenje iz neke stvari (založno pravo). Page 2

ZV je propisao sadržaj svakoga stvarnoga prava striktnim normama što znači da je određen pojam i bitni sadržaj svakoga stvarnoga prava dok je ipak glede nebitnih pojedinosti ostavljena mogućnost da sudionici sami odrede podrobnije sadržaj svakoga pojedinoga stvarnoga prava. Sadržaj svakoga stvarnoga prava je nedjeljiv što znači da se ne može dijeliti po ovlaštenjima između više nositelja istoga prava. To primjerice znači da ako postoji više suvlasnika iste stvari svi imaju sve ovlasti, a ne da jedan ima ovlast korištenja, drugi raspolaganja itd. U srednjovjekovnim pravnim uređenjima bilo je drukčije pa je postojalo tzv. vrhovno i koristovno vlasništvo što je značilo podjelu sadržaja prava vlasništva po ovlastima koje su različite ovisno o nositelju jednoga te istoga prava. Ako se stvarna prava dijele to ne može biti po ovlastima već samo po obujmu (npr. kod suvlasništva). C. Načelo određenosti Svako stvarno pravo može postojati jedino: a) glede točno određenoga pojedinačnoga objekta i b) s točno određenim sadržajem. Stvar dakle treba biti pojedinačna, samostalna, odnosno individualizirana (species). D. Načelo publiciteta Da na stvari postoje nečija subjektivna stvarna prava treba biti vanjski vidljivo. S obzirom da su stvarna prava apsolutna i djeluju prema svima potrebno je da svima zainteresiranima bude objavljeno (publicirano) da glede određene stvari postoji nečije stvarno pravo što omogućuje da se poštuju tuđa prava. Postojanje stvarnih prava na nekretninama objavljuje se njihovim upisivanjem u zemljišnu knjigu. Za pojedine vrste pokretnina uspostavljaju se također javni upisnici (upisnik brodova, upisnik zrakoplova) koji igraju sličnu ulogu kao i zemljišne knjige glede nekretnina. Zaštita povjerenja je nužno povezana s načelom publiciteta. Za onoga tko bi vjerovao da je stanje koje je vidio u zemljišnoj knjizi točno, a ono se razlikuje od slike koju je on dobio uvidom u te knjige postoji zaštita. No ne štiti se svačije povjerenje u prometu već samo ona osoba koja je postupala u dobroj vjeri, tj. pošteno (savjesno). A pošteno je postupala ona osoba koja nije znala da je pravno stanje drukčije nego što je izgledalo prema posjedu ili prema upisima u zemljišne knjige, a i to jedino ako se njezino neznanje ne može pripisati njezinoj nedovoljnoj pažljivosti. Postoji predmnjeva da je svaka osoba poštena, a tko tvrdi suprotno treba to dokazati. PRAVNI IZVORI STVARNOGA PRAVA

⇒ Zakon je glavni izvor stvarnih prava u državama kontinentalne Europe, dok nasuprot tome u pravnim

⇒ ⇒ ⇒ ⇒

poretcima anglo-američkoga pravnoga kruga dominira sudska praksa kao izvor prava (case law). Razvitkom međunarodnih odnosa sve češće izvor prava postaju i odredbe međunarodnih ugovora (međunarodnih konvencija). Od hrvatskih propisa treba spomenuti Ustav Republike Hrvatske (1990., 1997.) koji je zajamčio pravo vlasništva, dakako socijalno vezanoga, podvrgnutoga ograničenjima pa i mogućnosti oduzimanja u općem interesu. Sve je to u skladu sa suvremenom pravnom doktrinom i praksom u državama kontinentalne Europe. Od zakona treba spomenuti Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (1996.) kao temeljni izvor našega općega stvarnopravnoga uređenja. Značajni su još Zakon o zemljišnim knjigama (1996.), Ovršni zakon (1996.), Stečajni zakon (1996.). Osim ovih zakona treba spomenuti i one koji sadrže posebna pravna uređenja za određene vrste stvari kao što su Pomorski zakonik (1994.), Zakon o rudarstvu (1994.), Zakon o poljoprivrednom zemljištu (1994.), Zakon o šumama (1990., izmjene 1991. i 1993.), Zakon o arhivskom gradivu i arhivima (1997.). Neki podzakonski propisi imaju snagu zakona, a riječ je o uredbama sa zakonskom snagom predsjednika RH i nekim uredbama Vlade RH. Zastupnički dom Sabora ovlašćivao je Vladu RH na donošenje uredbi sa zakonskom snagom, pa je ona donijela, između ostaloga, i takve uredbe kojima je djelovala na neke stvarnopravne odnose (uredbe kojima je postavila neke zabrane raspolaganja nekretninama). Glede međunarodnih ugovora koje je bila sklopila, ili im je pristupila bivša SFRJ u doba dok se Hrvatska još nalazila u njezinom sastavu, postavljeno je generalno pravilo da “međunarodni ugovori koje je sklopila i

Page 3

). međunarodnim elementom). ⇒ Danas pravna znanost nije više niti dopunski izvor prava niti neposredni izvor. Običajno pravo ne igra ulogu značajnijega izvora u našem suvremenom stvarnom pravu. Sudovi su dobili samostalnost od izvršne vlasti. Ona može djelovati posredno. 2. posredstvom drugih pravnih izvora. Moguće ih je primijeniti glede onih pitanja kod kojih sam zakon upućuje na primjenu običaja. opća stajališta koja su utvrđena na općoj sjednici Vrhovnoga suda RH radi osiguravanja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana te jednakosti svih pred zakonom na području RH. N. uključujući i sva stvarna prava. Ipak makar kolizijska pravila upućivala na primjenu nekoga stranoga stvarnoga pravo ono se ipak neće primijeniti: • ako bi primjena toga stranoga prava bila suprotna našem pravnom poretku ili • ako je nastupio uzvrat (renvoi) tj. na temelju odredaba međunarodnoga prava o sukcesiji država glede ugovora” (točka III. obvezatna opća pravna shvaćanja. djelovanje ostalih sredstava na ujednačavanje sudske prakse. obvezatna pravna shvaćanja. odnosno sjedište. a darovni ugovor prema OGZ-u. a osobito sudskih odjela za praćenje i proučavanje sudske prakse. prihvaćena na sjednici sudskoga odjela suda drugoga stupnja. Ona nastoji istražiti fenomen prava uopće. Glavni izvor općih kolizijskih pravila u nas je Zakon o preuzimanju Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (1991. 31/1991. Prvi protokol uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima daje u članku 1. prihvaćena na općoj sjednici Vrhovnoga suda RH 3. ako su stranke valjano ugovorile nadležnost hrvatskoga suda.) ujednačavanju sudske prakse služe: 1.kojima je pristupila SFRJ primjenjivat će se u Republici Hrvatskoj ako nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom Republike Hrvatske. sudsku i izvršnu podrazumijeva vezanost sudova zakonima kako bi se onemogućila samovolja sudaca i primijenjena je u cijeloj kontinentalnoj Europi. zapravo jamstvo svih imovinskih građanskih prava. tzv. Naime. RAZGRANIČENJE DOMAĆEGA OD STRANOGA STVARNOGA PRAVA Postavlja se pitanje razgraničenja različitih stvarnopravnih uređenja u slučajevima koji imaju vezu s pravima više država (slučajevi s tzv. Page 4 . To znači da je hrvatsko stvarno pravo mjerodavno za pravne odnose čiji se predmet nalazi na području Hrvatske bez obzira da li se radi o nekretnini ili pokretnoj stvari. Tu se prije svega misli na OGZ. godine. kao i za sporove o smetanju posjeda na nekretninama. 2. trodioba vlasti na zakonodavnu. ali ne isključivo u takvim sporovima ako su glede pokretnina: 1. niti je drugi mjesni običaj”. njegovo djelovanje u ljudskom društvu te otkriti cilj svakog pojedinog pravnog instituta. na primjer. To je primjerice odredba ZV-a prema kojoj je “svaki vlasnik dužan s desne strane od svojega glavnoga ulaza. Hrvatski sud je nadležan.). nego ona može samo predlagati. ako tuženik ima na području RH prebivalište. ako sporna nekretnina leži na području RH. ali i propise zemljišnoknjižnoga prava iako se. jamstvo vlasništva. postupanje u izvanparničnom postupku još uvijek ravna prema pravnim pravilima iz bivšega Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. nov. a po praksi Europskoga suda ovo se jamstvo odnosi i na prava još nekih vrsta koja prelaze okvire imovinskih prava. ako nije drukčije propisano. i 4. ⇒ Pravna znanost bila je dopunski izvor stvarnopravnih normi. gledano s puta. ⇒ Nakon stupanja na snagu ZV i ZZK nema više potrebe za primjenom pravnih pravila bivšega prava. ograditi svoj prostor i razdvojiti ga od susjedovoga prostora. Sudska praksa u nas nije izravan izvor građanskoga prava. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti RH. sporove o ograničenim stvarnim pravima na nekretninama. Na temelju odredaba Zakona o sudovima (1994. Hrvatski sud je isključivo nadležan za sporove o pravu vlasništva na nekretninama. Temeljno je kolizijsko pravilo za stvarnopravne odnose da njih uređuje pravo one države gdje se nalazi predmet toga odnosa (lex rei sitae). To ne vrijedi jedino za stvari koje su u prijevozu jer je za njih mjerodavno pravo koje vrijedi na njihovom odredištu. ⇒ Ona ne raspolaže nikakvom vlašću. kolizijske norme stranoga prava upućuju na primjenu hrvatskoga prava. ali s druge strane postoji snažna vezanost uz zakon.

⇒ Razlikujemo nekoliko razina pravne sposobnosti: 1. pravo služnosti. može biti nositeljem svih vrsta građanskih prava. STVARNOPRAVNI ODNOS Elementi svakoga stvarnopravnoga odnosa su: • osobe. Da je to pravo podijeljeno na alikvotne dijelove. Sposobnost uopće biti nositeljem ikakvih građanskih subjektivnih prava 2. • predmet tog odnosa i • subjektivno stvarno pravo. To znači da svaka fizička osoba i pravna osoba. Stvarnopravni odnos nastaje kada osoba (jedna ili više njih) stekne subjektivno stvarno pravo glede neke stvari. i fizičkih i pravnih osoba. ako je spor glede broda ili zrakoplova upisanoga u upisnik koji se vodi na području RH ili 4. pravo građenja itd. a to znači da su strane osobe u načelu izjednačene s domaćim državljanima.) – on je zbog njihovih ograničenja stvarnih prava dužan nešto trpjeti ili propuštati. a jedino zakon može odrediti iznimke od tog načela“! ⇒ Ograničenja koja za strane osobe postavlja zakon glede prava vlasništva nekretnina na području Republike Hrvatske ne mogu se na odgovarajući način primijeniti na pravo vlasništva pokretnih stvari. ⇒ Nositelj svakog ograničenog stvarnog prava na nekoj stvari nalazi se u: • Stvarnopravnom odnosu s njezinim vlasnikom • U stvarnopravnom odnosu s nositeljima drugih stvarnih prava na istoj stvari i • Sa svim trećim osobama ⇒ Nositelj nekog stvarnog prava je osoba koja je stekla to stvarno pravo glede nekog predmeta i ono joj nije prestalo. Postoji mogućnost da stvarno pravo bude nekim rokom ili uvjetom ograničeni tako da taj rok ili uvjet djeluje prema svakome. ⇒ Nositelji mogu biti pravne i fizičke osobe i moraju biti sposobne za to. ⇒ Vrlo je značajno načelo jednake i pune pravne sposobnosti svih subjekata građanskog prava. a na drugoj strani sve ostale osobe.3. Sposobnost biti nositeljem određene vrste tih prava 3. ⇒ Pritom je vlasnik u aktualnom stvarnopravnom odnosu samo sa osobama koje imaju neka svoja ograničena stvarna prava na njegovoj stvari (pr. ali njihova stvarna prava mogu biti ograničena Ustavom I međinarodnim ugovorima. Središnja točka svakoga stvarnopravnoga odnosa je njegov predmet . više vlasnika zajedno) glede određene stvari koja je predmet tog odnosa. ⇒ Isto stvarno pravo može pripadati dvojici ili više nositelja. ⇒ Načelno im pravo može pripadati tako da je ono: 1. niti na ograničena stvarna prava. Njihovo nepodijeljeno. ako se radi o sporu o imovinskim odnosima bračnih drugova čija se imovina nalazi u RH ili 5. Page 5 . pa da tako ograničeno pravo bude preneseno nekoj osobi. Sposobnost biti nositeljem takvog subjektivnog prava na objektu određene vrste. suvlasnik. spor je o smetanju posjeda počinjenom na području RH. ⇒ U svakom stvarnopravnom odnosu sudjeluje s jedne strane osoba koja je nositelj nekog subjektivnog prava (vlasnik. Nemoguća je ikakva vlast na stvari. ⇒ Prema Ustavu RH „svaka fizička i pravna osoba može biti nositeljem prava vlasništva i svih vrsta ograničenih stvarnih prava. Po Ustavu strana osoba može stjecati pravo vlasništva uz uvjete određene zakonom. zajedničko pravo 2. ako nema stvari .nema bezobjektnih stvarnih prava. 2. pa da svakom nositelju pripada neki dio takav podijeljenog prava 3.stvar.

ručnoga zaloga.da je stvar u prometu (res in commercium). Page 6 . sve drugo za što se uzima (fingira) kao da su stvari. Nema bezpredmetnih stvari. Tako su npr. da je prikladna za služenje ljudima i 3. Naravni kriterij sposobnosti Naravni kriterij sposobnosti stvari razumijeva da stvar nije prikladna za predmet stvarnih prava ako ne zadovoljava sljedeće zahtjeve: 1. ona stvar koja je jednaka jedino sebi samoj. Naše suvremeno stvarno pravo odnosno ZV određuje da predmet stvarnih prava mogu biti: 1. jer su samo one sposobne da ih se podvrgne onakvoj vlasti kakvu daju stvarna prava svojim nositeljima. a za onu koja bi mogla biti objektom tih prava .) ili nekim okolnostima koje su izvan nje (npr. dakle. ali ne i takva koja nije za to sposobna.PREDMET STVARNIH PRAVA ⇒ Predmet u stvarnom pravu igra bitnu ulogu. kaže se da je izvan prometa (res extra commercium). U XIX. odgovor se redovito izbjegava i upućuje se na osobna (neimovinska) prava. da je različita od ljudi. a pokretnine su nesposobne da budu objekti stvarnih tereta. mjestom gdje se nalazi) razlikuje od svih ostalih stvari barem onoliko koliko je najnužnije da bi ju se u običnom životu (u pravnom prometu) smatralo zasebnim entitetom. vrsti itd. Sporno je međutim da li odvojeni dijelovi ljudskoga tijela mogu biti objektima stvarnih prava. ali se neke netjelesne entitete tretira kao da su stvari. Tako je rimsko pravo pod netjelesnim stvarima (res incorporales) smatralo obvezna prava (tražbine). nekretnine relativno nesposobne da budu predmetom tzv. dok Nesposobnost postoji ako stvar ne zadovoljava: • naravni kriterij i • pravni kriterij postavljen za tu sposobnost. Predmet stvarnih prava može biti svaka stvar (tjelesni dio prirode). da je pojedinačno određena. Stvari koje su za ljude beskorisne nisu sposobne biti objekti stvarnih prava. nesposobne su jedino one stvari kojima njihove naravne osobine ili zakonske odredbe priječe da pripadaju pojedincu. ali i 2. i XX. po svojim svojstvima (izgledu. 1. načelno su sve stvari sposobne da budu objektom stvarnih prava. Pojedinačno je određena stvar te stoga može biti zasebnim predmetom stvarnih prava. Ad. To nipošto ne znači da stvar koja pripada nekom rodu. a da se ne utvrdi na određeni način). ⇒ Objekti stvarnih prava su stvari. samo ako može na neki način služiti ljudima. bez obzira na to što može služiti ljudima. međutim postoje i stvari koje su ograničene u prometu iz različitih razloga.. Čovjek u suvremenim pravnim sustavima nije prikladan za objekt stvarnih prava. količinski. Ad. koje su skladu s doktrinom tjelesnosti definira kao tjelesne dijelove prirode. ali ipak te stvari moraju biti na neki način određene (npr. jer je zakonom izjednačeno sa stvarima Nema dakle netjelesnih stvari. Stvarno pravo slijedi svoj objekt u prostoru i vremenu Ranije se razlikovalo tjelesne i netjelesne stvari. prava građenja i skoro svih vrsta služnosti. bestjelesne stvari za to nisu sposobne jer nemaju tjelesnu egzistenciju. nasljedno pravo i pravo služnosti. imenu ili dr. Za stvar koja nema sposobnost biti objektom stvarnih prava. stvari. obujmom itd. Tzv. 2. To se je međutim pokazalo pogrešnim jer i na nekim netjelesnim entitetima može postojati onakva vlast kakvu daju subjektivna stvarna prava svojim nositeljima. ne može se reći kupujem od tebe pšenicu i stječem na njoj stvarno pravo vlasništva. Stvar je prikladna za predmet stvarnih prava. Po toj doktrini samo tjelesne stvari mogu biti objekti subjektivnih stvarnih prava. Pitanje je sporno. ne može biti predmetom stvarnih prava. Dakle. 2. koja se. Sposobnost biti predmetom stvarnih prava – prometnost Sposobnost stvari da bude predmet stvarnih prava je pravilo. stoljeću postavljena je tzv. doktrina tjelesnih stvari. Ad. 3.

S fizikalnoga je stajališta svaka stvar sastavljena od dijelova. NESPOSOBNA JE BITI OBJEKTOM PRAVA VLASNIŠTVA I OGRANIČENIH STVARNIH PRAVA. Ad c) Plodovi su dijelovi matične stvari dok god se od nje ne odvoje. tehnike i tehnologije uzrokuje povećanje naravne mogućosti da pojedinci uspostavljaju svoju vlast i glede nečega što ranije nije bilo prikladno biti objektom stvarnih prava. Ad b) Prirast neke stvari je ono što joj je izvana pridošlo i razmjerno se trajno s njom tako sjedinilo da je postalo dijelom te stvari. Pripadnosti pokretnine su: • dijelovi stvari. Da li će i koliko oduzeti nekoj vrsti stvari sposobnost da pripadaju pojedincima. Razlika je u tome što su neki dijelovi odvojivi (nebitni). Prirast dijeli pravnu sudbinu stvari. Pokretnina je pojedinačno određena stvar koju se može premještati s jednoga mjesta na drugo. nekretnina 3. čamac je u vlasništvu jedne osobe. Ad a) Ponekad se pravi razlika između jednostavnih i sastavljenih stvari. ONA STVAR KOJA NA TEMELJU ZAKONA NIJE SPOSOBNA PRIPADATI POJEDINCIMA. prirast i pripatci. neodvojeni plodovi. bez obzira na to što možda zadovoljava naravni kriterij za to. Prirast postoji ako rastavljanje nije moguće faktički (jer je ono što je priraslo postalo bitnim dijelom glavne stvari). U sumnji da li je nešto pokretnina ili nekretnina smatra se da je pokretnina. • neodvojeni plodovi i • pripatci (pertinencije). koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna trajno služi svrsi neke druge stvari kao glavne. gospodarski (jer bi iziskivalo nerazmjerno velike troškove) ili pravno (jer nije dopušteno). a drugi neodvojivi (bitni). ima ga i na svakom njezinom neodvojenom plodu. ovisit će o pravnopolitičkim razlozima kojima se neki pravni poredak rukovodi. Onaj tko ima pravo vlasništva ili koje drugo stvarno pravo na plodonosnoj stvari. Pripadak nije fizički dio glavne stvari. Predmet stvarnog prava može biti i entitet koji nije stvar. Na odvojivim dijelovima može postojati neko posebno pravo treće osobe različito od prava na cijeloj stvari (npr. Page 7 . Odvajanjem od matične stvari nastaje plod kao samostalna pokretna stvar. • prirast stvari. Idealni dijelovi stvari nisu njezini dijelovi poput tjelesnih već se smatraju posebnim stvarima. Pripadnosti stvari su njezini dijelovi. a izvanbrodski motor je vlasništvo druge osobe jer je on nje posuđen). Razvoj znanosti. bez obzira što su te stvari bile za to prikladne. fizički samostalna. pokretnina ili 2. te ako stoji u takvom prostornom odnosu s glavnom stvari koji odgovara toj namjeni. ⇒ Pravni poredak također može zakonskim normama pojedinim vrstama stvari oduzeti sposobnost da pripadaju pojedincima. ali jedino ako prema shvaćanju u prometu ona može biti pripatkom te druge stvari. POJEDINAČNA STVAR I NJEZINE PRIPADNOSTI Predmet stvarnoga prava je pojedinačna stvar: 1. a da joj se ne povrijedi bit.Pravni kriterij sposobnosti stvari ⇒ da bi stvar bila sposobna za predmet stvarnih prava ona mora zadovoljiti i pravni kriterij. U slučaju prirasta pokretnine nekretnini glavnom se stvari uvijek smatra nekretnina. Ad d) Pripadak (pertinencija) neke stvari je pokretna stvar. Dok je jedna stvar pripadak druge ona dijeli pravnu sudbinu glavne stvari. ali ga je zakon pravno izjednačio sa stvarima.

površina tla. Nekretnina je zemljina čestica i njezine pripadnosti (sve ono što je sa zemljinom česticom trajno spojeno na ili ispod njezine površine. Uspostavu pravnog jedinstva nekretnine i njezinih funkcionalno samostalnih dijelova Uspostava pravnog jedinstva zemljišta i zgrade ⇒ ZV je odredio da zemljište i sve što je s njim trajno spojeno treba biti jedinstveni objekt.. naziva se međom. dakle JEDNA NEKRETNINA. odn više zemljišnih čestica upisanih u zemljišnoknjižni uložak.Da bi vlasnikova stvar postala pripatkom neke druge stvari ona: a) treba biti prikladna da služi svrsi te druge stvari b) treba biti dovedena u takav prostorni odnos s glavnom stvari koji odgovara toj namjeni c) treba prema shvaćanju u životu moći biti pripatkom te stvari kao glavne d) treba još i da je vlasnik svojom voljom namijenio svoju stvar tome da razmjerno trajno služi svrsi određene druge stvari kao glavne. terena) • svih pripadnosti te zemljišne čestice (sve što je s njom trajno spojeno. ⇒ Svaka pojedina nekretnina je pojedinačno određena katastarskom česticom.. pravo građenja. npr. a u slučaju da nije tako . Vlasnik može svoju volju očitovati u bilo kojem obliku!!!! Pokretnina je pojedinačno određena stvar koju se može premještati s jednog mjesta na drugo. a da joj se ne povrijedi bit. Uspostavu pravnog jedinstva zemljišta i zgrade 2. Nekretnina je stvar koju se ne može premještati s jednoga mjesta na drugo bez povrede njezine biti. ⇒ Zemljoknjižno tijelo je zemljišna čestica upisana u zemljišnu knjigu. a sastoji se od: a) Zemljišne čestice b) Svih pripadnosti te zemljišne čestice ⇒ Granica do koje se proteže onaj dio zemljine kore koji je pojedina nekretnina (zemljište). Uspostava pravnog jedinstva nekretnine i njezinih funkcionalno samostalnih dijelova Page 8 . odn za katastarsko područje na moru. ⇒ Tomu služi geometrijska metoda kojom se određuje oblik. Uspostava pravnog jedinstva nekretnine Uspostava pravnog jedinstva nekretnine tražila je dvoje: 1. tla.. ⇒ Pojedinačne zemljišne čestice koje se geometrijski označavaju i određuju su katastarske čestice. ⇒ Kada su zemljišne čestice kao katastarske čestice upisane u zemljišnu knjigu. NAČELO JEDINSTVENOSTI NEKRETNINE (SUPERFICIES SOLO CEDIT) Kod nekretnina je temeljno načelo jedinstvenosti nekretnine (superficies solo cedit) po kome nekretninu čini zemljište sa svime što je s njim trajno spojeno. objedinio ih je tako da je na temelju zakona vlasnik zgrade postao vlasnikom i zemljišta na kojem je zgrada izgrađena. ukoliko zgrada koja je u privatnom vlasništvu nalazi se na zemljištu koje je u društvenom vlasništvu. Zemljina čestica je dio površine zemljine kore koji je geometrijski određen i koji ima specifičnu oznaku čime se razlikuje od svog ostaloga zemljišta (katastarska oznaka). Kao samostalne nekretnine tretiraju se idealni dijelovi nekretnina. ⇒ Svako zemljišno tijelo je jedan jedini objekt prava. ⇒ Prikazuju se u katastarskom operatu. ali za to mora biti pojedinačno određena da se razlikuje od svog ostalog zemljišta. na površini i ispod nje) ⇒ Zemljišna čestica je bitni dio svake nekretnine kao predmeta stvarnih prava. Pojedina nekretnina sastoji se od: • pojedinačno određene zemljišne čestice (zemljine kore. one su predmet stvarnih prava kao zemljoknjižna tijela. Bitno obilježje pokretnine je njezina premjestivost. Srednjovjekovni pravni poretci kao ni pravni poretci socijalističkoga pravnoga kruga nisu priznavali načelo jedinstvenosti nekretnine. ⇒ Katastarska čestica je najsitnija jedinica za pojedinačno određenje svake nekretnine.

Za entitete koji su zakonom izjednačeni sa stvarima uzima se (fingira) da su i oni stvari pa ih se u pravnom pogledu tretira kao stvari. samostalne stvari. zemlja i sve upotrebljive stvari koje zemlja rađa na svojoj površini dijelovi su nekretnine. Bilo da se to zbilo djelovanjem ljudi. • njezini plodovi dok nisu odvojeni i • njezini pripatci. strojevi i slični uređaji koji su s nekretninom trajno spojeni.⇒ Etažni vlasnik je dobio status suvlasnika cijele nekretnine. a omogućava razmjerno samostalno izvršavanje vlasništva na posebnim dijelovima. • njezin prirast. ali je svakoj ugovornoj strani u čiju je korist bio takav ugovor sklopljen dano pravno da zahtjeva pravednu izmjenu ugovora kojom bi se taj nedostatak uklonio. koje su tzv. ⇒ Postavljeno je prema ZV pravilo da se mogu odredbe propisa koji su na snazi. sve prirodne snage ako su podložne ljudskoj vlasti (npr.unutarnji prirast nekretnine. snaga morskih valova). Ad b) Što god pridođe izvana i trajno se spoji s nekretninom prirast je nekretnine. ⇒ Od cijele nekretnine mogu biti pravno odvojene zgrade i druge građevine koje su trajno izgrađene na zemljištu: 1. Takva konstrukcija osigurava pravno jedinstvo nekretnine. sve dok se od zemlje ne odvoje. ima npr. Odvajanjem postaju plodovi. Na temelju koncesije osnovane na zakonu. koje su povezane sa zemljištem samo radi neke prolazne namjene (privremeno). ali su vlasništvo neke druge osobe. drveće. vjetar. gdje oni postaju samostalne stvari u vlasništvu druge osobe. Na temelju stvarnog prava koje svojeg nositelja ovlašćuje da na tom tuđem zemljištu ima u svojem vlasništvu zgradu ili drugu građevinu. smatraju strojevi i slični uređaji. Ad d) Tako se pripatkom poslovne zgrade npr. odn vanjski prirast nekretnine. a različito uređuju pripadanje zgrada od pripadanja zemljišta. dok ona ovlašćuje da se na tuđem zemljištu ima zgradu ili drugu građevinu ⇒ Od cijele nekretnine mogu biti pravno odvojeni strojevi i slični uređaji koji su s njom fizički spojeni (pr. određeno je da od dana stupanja na snagu ZV pravni poslovi koji su suprotni načelu jedinstvenosti nekretnine ne proizvode pravne učinke. a poljoprivrednoga zemljišta strojevi za obradu zemlje. tumačiti I primjenjivati samo u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine. industrijska postrojenja). Prema ZV sa stvarima su u pravnom pogledu izjednačene: 1. više sile itd. Ad c) Trava. Entiteti koji su zakonom pravno izjednačeni sa stvarima Zakonom mogu neke vrste prava biti u pravnom pogledu izjednačene sa stvarima. kojem je izvršavanje suvlasničkih ovlasti koncentrirano na određeni dio zgrade. Uspostava iznimki od načela jedinstvenosti nekretnine ⇒ Zakon otvara vlasnicima nekretnina neke mogućnosti da od pojedine svoje nekretnine pravno odvoje njezine dijelove. zatim ni zgrade i dr. ili: a) Pravo građenja ili b) Prava stvarne služnosti koja ovlašćuje imati dio zgrade ili naprave na poslužnoj nekretnini 2. Pripadnosti nekretnine Pripadnosti nekretnine su: • njezini dijelovi. ako ih od nekretnine odvaja pravo građenja. sjeme za daljnju proizvodnju itd. stoka za daljnju poljoprivrednu proizvodnju. Ad a) Ne smatraju se dijelovima nekretnine zgrade i sl. Page 9 . Suzbijanje povreda načela jedinstvenosti nekretnine ⇒ Da pravnim poslovima stranaka ne bi bilo narušavano načelo jedinstvenosti nekretnine. kako bi oni mogli biti u vlasništvu drugih osoba.

treba ga i dokazati. Koristi od stvari i drugih predmeta stvarnih prava ⇒ Koristi su plodovi neke stvari ili prava.2. od uporabe kuće za stanovanje. osim ako to pravo nije ograničeno. bio to prirodni događaj ili ljudska radnja. npr. prinosi subjektivnoga prava tretiraju se kao plodovi (npr. pravo građenja se tretira kao da je zemljište. Pod pravni pojam ploda potpadaju: • Neposredni plodovi • Posredni plodovi Neposredni plodovi neke stvari su: • Prinosi koje ta stvar daje naravnim putem • Prinosi koje ta stvar daje posredstvom nečijeg rada • Sve drugo što nisu prinosi stvari. a drugoj bi osobi moglo pripadati samo ako je ona na nekom posebnom pravnom temelju bila ovlaštena na uporabu tog prava. ⇒ One su korist za onog tko tu stvar rabi. Odvajanje neposrednog ploda stvari zbiva se činom fizičkog odvajanja od matične stvari. ⇒ Imaju 3 karakteristike: 1. ⇒ Prednosti od uporabe mogu ali i ne moraju biti neposredno imovinske. ⇒ Subjektivno pravo može davati i neposredne i posredne plodove. ako na posebnom pravnom temelju ne pripadaju kome drugome. ⇒ Riječ je o koristi koja se ima od uporabe stvari. neka subjektivna prava mogu biti objektom služnosti plodouživanja (prava koja daju plodove i druge koristi. uporabe automobila za vožnju i dr. Prednosti od uporabe stvari Prednosti od uporabe stvari su koristi koje daje stvar. neka mogu biti predmetom založnoga prava (imovinska prava koja su prikladna da vjerovnik iz njih namiri svoju tražbinu). najamnine. a da ona I dalje ostane potpuna. Plodovi prava ⇒ Plodovi subjektivnih prava pravno su izjednačeni s plodovima stvari. kamate). te se na njih na odgovarajući način primjenjuju ona pravila koja su postavljena za plodove stvari. IV. ⇒ Pravo na sve koristi stvari ima vlasnik stvari. a koje stvar daje s obzirom na svoju namjenu Posredni plodovi (civilni plodovi) su prinosi koje stvar daje posredstvom nekog pravnog odnosa glede nje kao što je to npr. ne time što se od nje odvajaju plodovi. ⇒ Koristi od uporabe prava tretiraju se jednako kao i koristi od uporabe stvari. Ubiranje je čin uzimanja ploda za sebe ili koga drugoga. Tko se na postojanje takva pravnoga temelja poziva. zakupnina I sl. ⇒ Koristi pripadaju onome kome pripada i stvar ili pravo koje ih donosi. idealni dijelovi stvari. 3. Plodovi stvari Plod je u pravnom smislu ona korist koju se u obliku prinosa dobiva od stvari. Prednosti od uporabe prava ⇒ Koristi od uporabe nekog prava pripadaju onome čije je to pravo. izjednačeni sa stvarima. Neposredni predmet im je stvar Page 10 . Općenito uzevši zakon bi mogao i druge bestjelesne entitete izjednačiti sa stvarima. SUBJEKTIVNA STVARNA PRAVA ⇒ Subjektivna stvarna prava su posebna vrsta građanskih imovinskih prava. zakupnine. 4. a i druge prednosti koje donosi uporaba neke stvari ili prava. najamnina. dakle prisvajanje ploda. a to su alikvotno određeni dijelovi prava vlasništva. nego time što se tu stvar upotrebljava. 5.

nasljeđivanje za slučaj smrti. Pr. i to imovinsko pravo koje svojem nositelju daje potpunu ili djelomičnu neposrednu privatnu pravnu vlast na nekoj stvari sposobnoj da bude objektom takvog prava. b) Konstitutivno stjecanje je takvo izvedeno stjecanje kod kojeg prednik ne prenosi na stjecatelja čitavo svoje pravo. Otuđenje je prelaženje postojećih prava bilo: a) kao pojedinačno prelaženje prava na singularnog sukcesora. pr. Page 11 . mijenjaju po sili zakona svoj sadržaj. U trenutku smrti ostavitelja sva njegova imovinska prava i obveze prelaze na nasljednika JEDNIM AKTOM! 2) Singularna sukcesija znači da novi subjekt (stjecatelj) od dosadašnjeg subjekta (prednika) stječe samo pojedinačno pravo. IZVEDENO stjecanje prava postoji onda kad stjecatelj svoje pravo temelji na pravu prednika odnosno izvodi iz prava prednika. Pretvorba prava na stvarima je pojava da ona prava koja su postojala na stvarima u bivšem pravnom poretku. Djeluju apsolutno. nego služe zajedničkim potrebama svih ljudi. Onaj od kojeg se pravo stječe naziva se auctor ili pravni prednik. Svako stvarno pravo u subjektivnom smislu je građansko pravo. JAVNIM DOBRIMA I DOBRIMA OD INTERESA ZA REPUBLIKU HRVATSKU OPĆA DOBRA Opća dobra (res communes omnium) su stvari koje nisu sposobne biti objekti ničijih stvarnih prava. pravo vlasništva jedne stvari. ali u postojećem pravnom poretku ne ulaze u krug zatvorenog broja stvarnih prava. 1) Sveopća ili univerzalna sukcesija znači prijelaz svih prava i obveza od dosadašnjeg subjekta na novi subjekt. Privatna pravna vlast koju svojem nositelju daje svako takvo pravo glede svojeg predmeta je neposredna 3. Stjecatelj ne može steći više prava nego što ga je imao njegov prednik. nego ga stječe na osnovi drugih pravnih činjenica za koje objektivno građansko pravo veže stjecanje subjektivnih prava. nego na temelju svog prava osniva za stjecatelja novo pravo. Zove se još i pravnim nasljeđivanjem ili sukcesijom (može biti univerzalna i singularna). vlasnik nekretnine osnuje služnost u korist susjedove oranice. Opće pretpostavke stjecanja: • Sposobnost predmeta • Sposobnost stjecatelja • Da postoji odgovarajući pravni temelj stjecanja Osnivanje prava je nastanak subjektivnog stvarnog prava koje do tada nije postojalo. bilo b) kao prelaženje imovinske cjenilne na univerzalnog sukcesora. „Nemo plus iuris ad alium transferre potest. Susjed je stekao služnost puta konstitutivno jer to pravo do tada nije postojalo na vlasnikovoj nekretnini. a) Translativno stjecanje je takvo izvedeno stjecanje kod kojega prednik svoje dosadašnje pravo u cijelom njegovom sadržaju i obujmu prenosi na novog stjecatelja.⇒ ⇒ ⇒ ⇒ 2. Stjecanje Može biti: • Izvorno • Izvedeno IZVORNO stjecanje prava znači da stjecatelj svoje pravo ne izvodi iz prava prednika. *vidi kasnije kod stjecanja prava vlasništva!!!! V. Sadržaj svakog pojedinog subjektivnog stvarnog prava čine one OVLASTI što ih pravni poredak daje nositeljima te vrste stvarnog prava glede predmeta njihova prava. O OPĆIM DOBRIMA. guam ipse haberet!“. Pr. uključujući i ovlast da svakog trećeg isključi od neovlaštenih zadiranja u tu stvar. Svako pojedino stvarno pravo pripada nekoj od zakonom određenih vrsta i ima onakav sadržaj koji je zakonom propisan za tu vrstu stvarnih prava. Svako subjektivno pravo sastoji se od jedne ili više ovlasti. a onaj koji pravo stječe naziva se pravni sljednik ili successor.

JAVNA DOBRA Javna dobra (res publicae) je naziv za sve ono što je u imovini države ili drugih javnopravnih subjekata. npr. gradske ulice. a i svima za opće potrebe. može na određeno vrijeme i naplatno dati pojedinoj osobi koncesiju za neku posebnu uporabu i korištenje općega dobra (npr. prometovati zrakom itd. njezinih tijela i ustanova. npr. ranije stvari u društvenom vlasništvu. a RH i druge pravne osobe javnoga prava koje su nositelji prava vlasništva. općine). morskoj obali kao cjelini. pa tako zadovoljavati svačije interese i potrebe. a ne vlasnika) koja vodi brigu o takvim dobrima i njima upravlja. ⇒ Subjekt koji neposredno vodi brigu i upravlja nekim dobrima. voda u rijeci je opće dobro. no to nipošto ne znači da netko ne bi mogao imati u vlasništvu stvari nastale izdvajanjem dijelova općega dobra (npr. francuskom modelu javna dobra se u načelu izuzimaju iz djelovanja stvarnopravnoga uređenja i stavljaju pod poseban javnopravni režim. ploviti morem. parkovi. Po ZV Republika Hrvatska ima dužnost da vodi brigu i upravlja općim dobrima. jedinica područne samouprave (županije). ⇒ Javna dobra su u vlasništvu Republike Hrvatske. te ustanova. ⇒ U nas je prihvaćen njemački model tako da su javna dobra objekt stvarnih prava. c) javna dobra koja nisu namijenjena ni za opću ni za javnu uporabu (te se stvari nalaze u tzv.. one ne postaju odmah dijelom općega dobra. luke. npr.). osobito važna vrsta općih dobara je pomorsko dobro. ali uzeta u posudu može biti u nečijoj pravnoj vlasti). zgrade Sabora. a time niti stvarnopravnih odnosa. ⇒ Nitko ne može imati opće dobro kao cjelinu u privatnom vlasništvu. a prema tzv. S prestankom koncesije na općem dobru ne mogu postojati nikakva subjektivna stvarna prava tako da te nekretnine gube svoju samostalnost i postaju dijelovi općega dobra. financijskoj imovini države. njemačkom modelu nastoji se javna dobra koliko je god moguće podvrći jednakom stvarnopravnom uređenju kao i sve druge stvari. državnih sveučilišta. ali na njima je moguća javna vlast (u ulozi suverena. šume. škola itd. auto cesta). npr. ako zakonom nije što drugo određeno.⇒ Opća dobra nisu sposobna biti predmetom ičijih stvarnih prava. jedinica lokalne samouprave (gradovi. DOBRA OD INTERESA ZA REPUBLIKU HRVATSKU Page 12 . za izgradnju marina) pod pretpostavkama određenim zakonom. a to je Republika Hrvatska. jezerima i moru kao cjelini. ⇒ Izgrade li se na temelju koncesije kakve zgrade ili druge građevine na općem dobru.. Njega čine: • unutrašnje morske vode • teritorijalno more • njihovo dno • podzemlje • dio kopna koji je po svojoj prirodi namjenjen općoj upotrebi (morska obala. a čisti prihod od tih stvari dio je državnoga proračuna). One su zasebne nekretnine dok traje koncesija što znači da se na njima za to vrijeme mogu imati stvarna prava. Prema tome kakva im je namjena određena razlikuju se: a) javna dobra u općoj uporabi (njima se može svatko služiti na način koji određuje tijelo ili ustanova kojoj je ta stvar dana na upravljanje. b) javna dobra u javnoj uporabi (te stvari su namijenjene za neposredno izvršavanje prava i dužnosti Republike Hrvatske. imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak položaj kao i privatni vlasnici. državna poljoprivredna zemljišta. ⇒ Stvar je opće dobro i kada to nije posljedica njezinih prirodnih osobina već joj zakonske norme uskraćuju sposobnost da bude predmetom stvarnoga prava (res extra commercium). ⇒ Stvar je opće dobro kada zbog svojih naravnih osobina nije prikladna da bude u vlasti bilo koje fizičke ili pravne osobe pojedinačno. ⇒ Redovito se glede općih dobara određene vrste uspostavlja zakonom neko posebno upravnopravno uređenje kojim se regulira način na koji mogu pojedinci za sebe rabiti i koristiti opća dobra (uzimati vodu iz rijeka. To je slučaj sa zrakom u zemljinoj atmosferi kao cjelini. rijekama. ⇒ Prema tzv. fakulteta. ali svakome može služiti za njegove potrebe. na kojima će vlasničke ovlasti izvršavati tijelo nadležno za određivanje namjene.) ⇒ Opća dobra ne mogu kao cjelina biti u vlasti nijednoga građanskopravnoga subjekta. Takve stvari mogu biti samo na uporabi svih.) Posebna. loviti ribu. Vlade.

Neki dijelovi prirode proglašeni su za dobra od osobitoga interesa za RH pa zato uživaju njezinu osobitu zaštitu. biljni i životinjski svijet. a ne stvarnim pravom. rudno blago i druga prirodna bogatstva. Prevagnula su shvaćanja izražena u relativnim teorijama. ali njemu pravni poredak ne pruža zaštitu zbog njega samoga nego u želji da zaštiti vlasnika. OGZ je prihvatio subjektivističku konstrukciju posjeda koja je u suvremenom austrijskom pravu dosta relativizirana i približila se objektivističkom shvaćanju. švicarskom). a tek podredno opća pravila stvarnoga prava. Posjed i zemljišne knjige 3. Međutim. (glede zaštite posjeda) i Page 13 . To je shvaćanje došlo do izražaja i u OGZ-u gdje je posjed shvaćen kao vrsta stvarnoga prava. nekretnine i stvari od osobitoga kulturnoga. ⇒ Dobra od interesa za RH proglašena neposredno ustavnom normom su more. povijesnoga. opća dobra. Štiteći svačiji posjed od samovoljnih zahvata. Ovoj je teoriji prigovoreno da previše ističe opće interese. Zato je nastala i teorija kontinuiteta po kojoj razlog pravne zaštite posjeda leži u svačijem interesu da se održi kontinuitet odnosa u kojima ljudi žive. Glavni pravni izvori posjeda su: • ZV. drugi dijelovi prirode. Može se štititi i posjed koji nije utemeljen na pravu. Ipak zakonodavac ako to želi može postaviti određena ograničenja glede stjecanja stvarnih prava na dobrima od općega interesa. • Apsolutne teorije pokušavaju pronaći razloge za pravnu zaštitu posjeda u samom posjedu. ali mogu biti i 2. štiti se taj kontinuitet. Postoje dva shvaćanja ili koncepcije o pojmu posjeda. Suvremena pravna doktrina smatra posjed činjenicom.) smatra posjed samo faktičnom vlasti na stvari (animus se ne traži). već izvan njega. Objektivistička (germanska jer je prvi puta istaknuta u Njemačkom GZ iz 1896. vode. Uz to ustavna norma omogućuje da se zakonom proglasi da su dobra od interesa za RH i zemljište. O tome postoje apsolutne i relativne teorije. morska obala i otoci. ⇒ Sama činjenica da je neka stvar proglašena dobrom od općega interesa ne oduzima joj sposobnost da i dalje bude objektom stvarnih prava kao i bilo koja druga stvar. Ove dvije teorije se međusobno ne isključuju već nadopunjuju tako da ih suvremena pravna doktrina tako i prihvaća. pa pravni poredak treba pružiti zaštitu. Vladajuća je postala teorija mira koja izražava shvaćanje da pravna zaštita posjeda u prvom redu služi zaštiti javnoga reda i mira. Subjektivistička koncepcija (romanska) oslonjena na idealističku filozofiju (ponajviše Immanuela Kanta) smatra da je posjed spoj tijela i duha (corpusa i animusa). Objektivističku koncepciju prihvaća i naše suvremeno pravo. • Relativne teorije traže razloge pravne zaštite posjeda ne u samom posjedu. Za ta će se dobra primjenjivati prije svega norme toga posebnoga uređenja. Tko dira u posjed dira u posjednikovu volju. POSJED POJAM POSJEDA Posjed je pravno relevantna faktična vlast koju neka osoba ima u društvu glede određene stvari. doduše nešto slabija od ostalih. Hrvatski naziv potječe od latinskoga possessio (posjed). To su prije svega: 1. stvari koje su predmet prava vlasništva.preuzet 1991. zračni prostor. Prihvaćena je u većini suvremenih pravnih poredaka (njemačkom. dakle zaštiti općega interesa da se faktična stanja ne mijenjaju samovlasno. šume. a ne činjenica. a zanemaruje pojedinačne. pod utjecajem učenja Heinricha Hahna počelo je prevladavati shvaćanje da je posjed ipak subjektivno pravo. Posjed se tradicionalno smatralo činjenicom. gospodarskoga i ekološkoga značenja. Postavljeno je u teoriji pitanje zašto pravni poredak pruža zaštitu posjedu pa i onda kada on i nije u skladu s pravom. • Zakon o parničnom postupku . ⇒ Glede dobara od interesa za RH uspostavljaju se posebna pravna uređenja koja su u pravilu javnopravne prirode. ali socijalnom i pravno relevantnom koja izaziva određene pravne učinke.

prema shvaćanjima koja u društvu postoje o tome čime se ostvaruje faktična vlast na takvoj stvari. Je li čin kojeg je netko poduzeo glede određene stvari njezin posjedovni čin na toj stvari. GRAĐA POSJEDOVNOGA ODNOSA ⇒ Svaki posjed je socijalni odnos u kojem posjednik ima relativno trajnu.• Ovršni zakon -1996. socijalno relevantnu faktičku vlast u pogledu određenog objekta. Posjednikom se smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima glede dijela neke stvari. ⇒ Za neposredan posjed stvari je karakteristično neposredno osobno. dok obrnuto nije moguće. Građa posjeda može biti jedinstvena te je u tom slučaju posjed samo neposredan. Posjed stvari karakterizira: • vanjska vidljivost. Izvršavanje vlasti implicira voljno postupanje. Predmet stvarnih prava može biti samo cijela nekretnina dok predmet odvojenoga posjedovanja može biti sve što je prikladno za nečiju faktičnu vlast. Neposredni posjednik u pravilu izvršava osobno faktičnu vlast na stvari. ⇒ S jedne strane se nalazi posjednik.pomoćnika u posjedovanju. dovoljno je da ima pravnu sposobnost dok se poslovna ne traži. premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim predmetom stvarnih prava (poput sobe ili druge prostorije u stanu). Nije moguć posjed buduće stvari. ali može biti predmet posjeda jer posjed uopće nije stvarno pravo. Onaj koji čini nešto a da to ne želi ne izvršava nikakvu vlast. Svaki posjedovni čin koji neka osoba izvrši neposredno na stvari. ali je može izvršavati i pomoću druge osobe . ako je vanjski vidljiv i takvog sadržaja da ga se u društvu može prepoznati kao ostvarenje faktične vlasti te osobe na toj stvari – posjednovni je čin njezin. Neposredan posjednik ostvaruje svoj posjed posjednovnim činima. a s druge strane sve ostale osobe. NEPOSREDAN POSJED stvari Tko ima neposredan posjed? Neposredan posjed je onaj što ga posjednik ima glede određene stvari time što na njoj neposredno i vanjski vidljivo izvršava svoju faktičnu vlast osobno ili posredstvom pomoćnika u posjedovanju. Takav dio ne bi mogao biti samostalni predmet vlasništva ili kojega drugoga stvarnoga prava. ⇒ ⇒ ⇒ ⇒ ⇒ ⇒ ⇒ ⇒ ⇒ tjelesno držanje stvari u vlasti osobe. Ali posjed se može i stupnjevati pa će se u takvom slučaju sastojati od: • neposrednoga posjeda te • jednoga ili više posrednih posjeda. Posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari. sadržaj volje. Posjed stvari Predmet posjedovanja su u prvom redu stvari i to postojeće. ili putem pomoćnika u posredovanju. Stvar može biti u nečijem neposrednom posjedu. • razmjerna trajnost. a da pritom nije ni u čijem posrednom posjedu. • mogućnost isključenja tuđih zahvata i • dostupnost stvari posjedniku. To može biti bilo koja fizička i pravna osoba. kao ni pravo uopće. Kada je posjed stupnjevan razlikuje se samostalan od nesamostalnoga posjeda. Mjerodavan je dakle. Dovoljna je prirodna volja. Page 14 . Predmet posjedovanja su stvari i prava stvarnih služnosti. prosuđuje se objektivno. (glede prisilnoga ostvarenja sudske zaštite).

posrednu vlast. U temelju će uvijek biti nečiji neposredan posjed stvari. plodouživatelj) b) Ili ju je obvezan kroz neko vrijeme posjedovati (pr. najmoprimac. posudovnik. kao čuvar) Da bi odnos neposrednog posjednika s drugom osobom u pogledu određene stvari bio posredujući odnos. Za postojanje posrednog posjeda je potrebno dvoje: • Posredujući posjed • Posredujući odnos Posredujući posjed je onaj neposredan posjed posredstvom kojeg posredni posjednik posreduje. pomoćnika u posredovanju. ⇒ Neposredni posjednik može izvršavati posjedovne čine posredstvom druge osobe. a tko posredni posjednik? Najčešće se kao neposredni posjednik (u slučaju kada postoji i posredni posjed) javlja plodouživatelj. Višestruko stupnjevani posjed stvari Moguće je i višestruko stupnjevanje posjeda iste stvari. dok se ne utvrdi da je onaj tko je neposredno izvršavao čine faktične vlasti pritom bio samo tuđi pomoćnik u posjedovanju. ali koja time ne izvršava nikakvu svoju.Pomoćnik u posjedovanju je osoba koja neposredno poduzima one čine kojima se izvršava faktična vlast na stvari. samostalan je jedino posjed onoga stupnja koji je najudaljeniji od neposrednoga posjeda.zakupnik . zakupnik. SAMOSTALAN I NESAMOSTALAN POSJED Samostalan posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast. Tko je neposredni posjednik. tj. kad god postoji i posredan posjed. Zbog toga ne može neposredan posjed biti samostalan. smatrat će ga se neposrednim posjednikom. ne izvršava time ničiju tuđu “višu”. Ako dođe do spora. Posredujući odnos je odnos neposrednog i posrednog posjednika u kojem neposredni posjednik stvar posjeduje kao netko tko ju je: a) Ovlašten posjedovati kroz neko vrijeme (pr. a na njemu će biti izgrađena ljestvica višestruko stupnjevanoga posjeda (npr. Pomoćnik u posjedovanju može biti svaka osoba koja se s posjednikom stvari nalazi u radnom ili sličnom odnosu. Naziva se još vlasnički posjed. kao posudovnik. najmodavac . Pomoćnik se pokorava posjednikovim nalozima izvršavajući time isključivo njegovu (posjednikovu) faktičnu vlast na stvari.najmoprimac . zakupodavac . založni vjerovnik. Nesamostalan posjed postoji kada posjednik posjeduje stvar priznajući višu vlast posrednoga posjednika. Kod posrednoga posjeda ako postoji više stupnjeva. višoj faktičnoj vlasti toga drugoga posrednoga posjednika. nego isključivo tuđu faktičnu vlast. čuvar.podnajmoprimac). Naziva se još uporabni posjed. Tada se posredstvom vlasti neposrednoga posjednika stvar nalazi i u posrednoj.podzakupnik. Page 15 . S obzirom da ne izvršava svoju nego tuđu faktičnu vlast pomoćnik nije posjednik tako da i ovdje postoji neposredni posjed od strane posjednika koji se samo izvršava preko pomoćnika. POSREDAN POSJED stvari Posredni posjed stvari postoji ako neposredni posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast ujedno izvršava i vlast za drugoga. ako između njega i neposrednog posjednika postoji posredujući odnos. član je njegova domaćinstva itd. potrebno je da njihov odnos ima 2 nerazdvojne komponente: • Prva je OVLAST ILI OBVEZA neposrednog posjednika da stvar posjeduje privremeno • Druga komponenta je zahtjev posrednog posjednika neposrednome neka mu taj preda stvar u neposredan posjed nakon što prestane biti ovlašten ili obvezan posjedovati je. a posredni posjednik najčešće je vlasnik stvari.

Idealan posjed može biti posjed stvari ili prava. što kod stupnjevanoga posjeda znači. Običan suposjed postoji kada svaki od suposjednika može izvršavati suposjed nezavisno od ostalih suposjednika (npr. ⇒ Nema suposjeda između neposednog i posrednog posjednika iste stvari. koja se sastoji u faktičnom izvršavanju sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke tuđe nekretnine kao poslužne. nasljedničkog posjeda. a zakupnik i podzakupnik nesamostalan posjed). Page 16 . To je jedini oblik posjedovanja prava u nas. posjeda ošasne ostavine (dok jedinica lokalne samouprave ne poduzme odgovarajuće posjedovne čine). pri čemu je faktična vlast svakog suposjednika ograničena faktičnom vlašću ostalih suposjednika. kod zakupa zakupodavac ima samostalan posjed. 2. Javlja se u obliku: 1. ⇒ Svi suposjednici imaju istodobno isti posjed stvari na istom stupnju posjedovanja. premda ona stvar još faktično ne posjeduje. Zajednički suposjed postoji kada ni jedan od suposjednika ne može izvršavati suposjed nezavisno od ostalih nego samo u zajednici s ostalima (primjer je suključarstvo .neposredan suposjed stanara glede zajedničkog dijela zgrade. Idealni posjed nije posjed u pravom smislu riječi. ⇒ Neposredan običan suposjed je npr.dok su na svim ostalim stupnjevima posjedovanja te stvari nesamostalni posjedi (npr. a ni suposjeda između osoba koje istu stvar posredno posjeduju na različitim stupnjevima posjedovanja. ali se ona može otvoriti samo ako se otključa sa svim ključevima).a posjednik druge nekretnine to trpi. IDEALNI POSJED Idealan posjed je naziv za od pravnog poretka priznatu privatnu i za svakoga relevantnu vlast koju osoba ima u pogledu nekog predmeta kao da je taj predmet njezin.svaki od posjednika ima ključ od blagajne. svaki od njih samostalno se služi stubama. posjed zajedničkoga dvorišta). ⇒ Među suposjednicima nije posjed nikad podijeljen po kvotama. efektivnoj vlasti na stvari. Sadržaj posjeda prava različito ovisno o afiramtivnoj ili negitivnoj stvarnoj služnosti • afiramtivne stvarne služnosti. ⇒ Posredan zajednički suposjed stvari postoji ako suposjednici imaju prema neposrednome zahtjev na izručenje stvari kao vjerovnici nedjeljive obveze. ⇒ Za svaki se posjed predmnijeva da je samostalan. a da se pritom ta njezina vlast ne sastoji u kakvoj neposrednoj fizičkoj. • negativne stvarne služnosti izvršava time što onaj čija je poslužna nekretnina.sadržaj afirmativnih služnosti -izvršava posjednik jedne nekretnine. kada na istom stupnju posjedovanja stvar posjeduje više osoba.propušta u korist povlsne nekretnine nešto što bi inače čini. ⇒ Ovo iznad je primjer neposrednog zajedničkog suposjeda. POSJED I SUPOSJED Individualni posjed (samoposjed) postoji kada na jednom stupnju posjedovanja stvar posjeduje samo jedna osoba (jedna kao neposredni.kao da u korist druge postoji pravo služosti. nego je naziv za prema svakome djelujuću privatnu vlast glede neke stvari koju ima neka osoba kroz to što joj je javna vlast svojom odlukom ili neposredno zakonom “predala stvar u posjed”. ⇒ Postoji običan posredan suposjed ako posredni suposjednici imaju prema neposrednome zahtjev na izručenje stvari kao solidarni vjerovnici. dizalom praonicom rublja i sl. niti se na nju oslanja. proglasivši je posjednikom. ali je u praksi izjednačen s posjedom stvari. a druga kao posredni posjednik). Suposjed postoji kada isti posjed ima više osoba. Posjed prava je relativno trajna faktična vlast posjednika jedne nekretnine kao povlasne.izvršava sadržaj afirmativne služnosti kao da mu pripada to pravo služnosti u korist svoje nekretnine kao povlasne. ⇒ Pritom faktična vlast ostalih posjednika konkurira s njegovom. Posjed prava Posjed prava stvarne služnosti znači faktično izvršavanje sadržaja stvarne služnosti glede neke nekretnine.ako na tuđoj nekretnini kao poslužnoj.

Čin izvedenoga stjecanja (derivativnoga) posjeda je uvijek dvostrani čin dotadašnjega posjednika i stjecatelja kojim se uspostavlja stjecateljeva faktična vlast tako što ju dotadašnji posjednik predaje stjecatelju. Izvedeno stjecanje može biti translativno i konstitutivno. neki vanjski vidljivi tjelesni čin (može biti jednostran .uzimanje. a taj je prima. STJECANJE POSJEDA Što znate o stjecanju posjeda? Posjed je stečen ako i kada je činom stjecanja zaista nastalo glede stvari stanje koje ima sve osobine posjeda stvari odnosno prava. Izvorno stjecanje posjeda oduzećem stvari od dotadašnjega posjednika je samovlasno i nije dozvoljeno. kada je sud svojim zaključkom predao posjed kupcu. Nasljednički posjed Nasljednički posjed je od pravnog poretka priznata privatna i za svakoga relevantna vlast koju ostaviteljev nasljednik ima glede svih ostaviteljevih posjeda. ili ako je bila. Page 17 . Jednostrano stjecanje posjeda može se izvršiti i posredstvom zastupnikovoga uzeća i oduzeća stvari. Onaj tko je ostaviteljev nasljednik u načelu je ovlašten da odmah započne i faktično posjedovati ono što je posjedovao ostavitelj. bilo neposrednoga bilo posrednoga. Oduzeće stvari se obavlja jednostranim činom kojim se uspostavlja faktična vlast stjecatelja. koja u trenutku stjecanja nije ni u čijem posjedu. Stjecatelj može posjed steći: • vlastitim činom stjecanja ili • činom neke druge osobe ako ta osoba zastupa stjecatelja po njegovoj volji (ugovornik zastupnik) ili po zakonu (zakonski zastupnik. poslovođa bez naloga). Čin stjecanja posjeda redovito je: 1. ali naravno nije ovlašten dirati u ostale posjede iste stvari ili prava. Posjed je stečen izvorno (originarno) ako je stjecatelj jednostranim činom uspostavio svoju faktičnu vlast glede neke stvari koja u tom času nije bila ni u čijem posjedu. Tabularni posjed ne dovodi do tabularne dosjelosti ma koliko dugo trajao. Nasljednik neće postupiti samovlasno samo pod pretpostavkom da je doista ostaviteljev nasljednik. To se najčešće dešava kad je pravo pogrešno upisano u korist neke osobe pa je to također svojevrstan idealni posjed. uspostavio je svoju vlast neovisno ili usprkos tom tuđem posjedu. Ako nasljednički posjed smeta osoba koja za sebe ne tvrdi da je nasljednik tada se može primijeniti posjedovna zaštita. Nasljednički posjed je pravni položaj koji glede svih ostaviteljevih posjeda ima njegov nasljednik time što ga zakon proglašava za posjednika umjesto ostavitelja. posjeda nekretnine na temelju rješenja o dosudi. tabularni posjed (knjižni) je činjenica da je u zemljišnim knjigama pravo vlasništva nekretnine ili neko drugo pravo upisano u korist određene osobe. uzimanje stvari rukom). a oduzima ista takva vlast dotadašnjem posjedniku. u neposredan posjed (npr. STJECANJE POSJEDA STVARI Jednostrani vanjski vidljiv čin uspostavljanja faktične vlasti može biti: A) čin uzeća stvari. no ako smetanje vrši osoba koja sebe smatra ostaviteljevim nasljednikom tada se jedino u redovitom parničnom postupku to pitanje može riješiti. ili B) čin oduzeća stvari. očitovanje volje (pravni posao). da nije posjedovanje prepušteno izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine i da posjedovanjem ne zadire u tuđi posjed.3.tradicija) i 2. oduzimanje posjeda ili dvostran . Koja je razlika između uzeća i oduzeća? Izvorno se posjed stječe činom uzeća (aprehenzija) stvari. Tzv.

na taj način uzuar stječe plodove tuđe stvari. ali ne već time što je on dobio dozvolu da uzme stvar. Javlja se u više oblika: • Prava predaja (traditio vera) zbiva se doslovnim uručenjem stvari stjecatelju u ruke. Načelo je da se stvar predaje u neposredan posjed tjelesnom predajom. URUČI TOJ OSOBI odnosnu stvar. • Ako se čin predaje posjeda izvrši putem zastupnika kod predaje. Tako da dotadašnji posjednik. a u posredan očitovanjem volje. preko prijevoznika). Tjelesna predaja posjeda putem zastupnika (npr. • To nije traditio longa manu posjed se prenosio samim tim što dotadašnji posjednik. nego mu je ona predana u posjed tako što je s njegovom voljom dovedena u njegovu faktičnu vlast. a stjecatelj prima stvar u posjed. tretirat će se i slučajevi u kojima stjecatlej nije primio stvar baš doslovno u ruke. a potom zastupnik predaje stjecatelju. tovarni list je sredstvo posjedovanja stvari predane na prijevoz i navedene u tovarnom listu. očitovao svoju volju da mu je predaje u posjed. stjecanje u posjed stvari koju se kupuje u samoposluzi). s voljom prvoga da preda i drugoga da primi posjed stvari. Predaja posjeda stvari je u mnogim slučajevima ona točka u kojoj obvezni odnosi prerastaju u stvarnopravne. pismo koje je ubačeno u sandučić za primanje pošte. skladišnica je sredstvo posjedovanja robe koja je predana na uskladištenje i navedena u skladišnici). Predaja (primopredaja.Osim jednostranoga stjecanja posjeda moguće je i stjecanje posjeda dvostranim činom . pokazavši stjecatelju nekretninu. simboličku tradiciju koja je nezamisliva u suvremenim pravnim poretcima koji na posjed gledaju kao na faktičnu vlast na stvari. Tjelesna predaja ili predaja u užem smislu je dvostrani voljni čin. nego time što ju je zaista uzeo na temelju dozvole. založnoga prava). želeći prenijeti svoj posjed stvari na drugu osobu. Kao predaja u ruke primatelja • Predaja stvari putem predaje sredstva posjedovanja (npr. Posjed stvari može se predati i posredstvom neke druge osobe – zastupnika kod predaje (tradicije). koji se sastoji od toga što dotadašnji posjednik fizički predaje. ili 2. uspostavjajući time svoju faktičnu vlast glede te stvari (čime se kod nje nastavlja faktična vlast dotadašnjeg posjednik) • Predaja putem uzimanja stvari uz dozvolu (npr. jer je redovito predaja posjeda stvari jedna od pretpostavaka za stjecanje stvarnih prava (prava vlasništva. očitovanjem volje. uspostaviviši glede nje svoju vlast. • Predaja putem dovođenja stvari u krug stjecateljeve faktične vlasti. Navedeni primjeri nalik su na tzv. zaista to i uradi. a ona je iz njegovih ruku primi u svoje. tako se stječe posjed stvari u trgovini sa samoposluživanjem. Nekada dok se na posjed nije gledalo kao na puku činjenicu faktične vlasti na stvari smatralo se da se posjed stvari može prenijeti predajom simbola posjedovanja (npr. • Posjed je tradiran tek kad stjecatelj.predajom. tjelesnom predajom. Stvar se u posjed stjecatelja predaje: 1. Npr. tad se zapravo zbivaju dva čina predaje – prvo predavatelj predaje stvar zastupniku. Page 18 . a i založni vjerovnik stječe na taj način plodove pokretne stvari koja mu je dana u zalog. ključa). Npr. tad će stjecatelj steći posjed te stvarai tek ako i kad primi stvar u posjed od predavateljevog zastupnika. predano je time u posjed onog tko posjeduje taj sandučić. pošto je dobio dozvolu da uzme stvar u posjed. • Ako je zastupnik radio za onoga koji predaje stvar. • Akoje zastupnik radio za stjecatelja – stjecatelj je stekao posjed stvari već time što je stvar primio njegov zastupnik u posjed. stjecanje plodova na temelju osobne služnosti uporabe. a koji je čin izvršen kada se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju da izvršava faktičnu vlast glede stvari. tradicija) je dvostrani čin koji poduzimaju dotadašnji posjednik i stjecatelj posjeda. ključ je sredstvo posjedovanja onoga što je njime • zaključano. ili iz automata. • U svim tim slučajevima prenesen je neposredan posjed na stjecatelja. Predaja stvari. • Isti učinak kao i perdaja stvari stjecatelju iz ruke u ruku imat će i to da je stjecatelj uzeo stvar u svoj posjed uzdozvolu njezinog dotadašnjeg posjednika.

npr.• • • Za prijevoznika se ne presumira da je zastupnik primatelja. Da takvo vanjski nevidljivo prenošenje posjeda ne bi štetilo trećim osobama. a taj to ipak otrpi. STJECANJE POSJEDA PRAVA Može se ostvariti jednostranim činom. PRENOŠENJE PRAVA zahtjevati predaju stvari je čin prenošenja postojećeg posrednog posjeda na drugu osobu očitovanjem volje dotadašnjeg posrednog posjednika i stjecatelja kojim prvi prenosi na drugog svoje pravo zahtijevati od posredujućeg posjednika da taj preda stvar nakon što mu prestane ovlaštenje ili dužnost posjedovati je. Stjecanje posjeda očitovanjem volje javlja se u sljedećim oblicima: • Predaja kratkom rukom (traditio brevi manu) je čin predaje neposrednoga posjeda osobi koja se već nalazi u položaju da izvršava akte faktične vlasti glede stvari. To će se pravo osnovati za stjecatelja ako on i dotadašnji posjednik stvari svojim dvostranim očitovanjem volje uspostave takav međusobni odnos u kojem će stjecatelj imati pravo od dotadašnjeg posjednika zahtjevati predaju stvari. Uspostave li takav odnos dotadašnji će posjednik nastaviti posjedovati stvar. pri čemu taj prednik ostaje i dalje u posjedu stvari. ili inače znaju za nju. a ne za onog koji je prima. Jedino . Stjecanje posjeda očitovanjem volje Predaja očitovanjem volje zbiva se činom dvostranoga očitovanja volje dotadašnjega posjednika da predaje faktičnu vlast glede stvari stjecatelju i stjecateljevoga očitovanja volje da je prima. Stoga u slučaju kad predavatelj šalje stvar primatelju posredstvom osobe koja stvar prevozi (prijevoznik. najmoprimac. Ovdje dotadašnji posjednik posjeduje i dalje. ali drukčije nego do tada. prijenos ugovora. nesamostalni posjednik postaje samostalnim posjednikom. bilo po svojem ugovornom ili zakonskom zastupniku). Kada se posjed stječe pukim očitovanjem volje prenositelja i stjecatelja posjeda tada ga se stječe činom koji nije vanjski vidljiv. • • Osnivanje prava na predaju stvari (constitutum possessorium). Stjecanje posjeda prava može se izvršiti i dvostranim činom. Primjer: prodaja stvari koja je posuđena pri čemu kupac stječe pravo da zahtijeva od posudovnika predaju stvari u neposredan posjed. prijevoznik u pravilu radi za onog koji stvar šalje. kao ostavoprimatelj. Dotadašnji posjednik posjeduje i dalje. asignacija) između stjecatelja i dosadašnjega posrednoga posjednika kojim mu ovaj prenosi svoje pravo što ga ima u pravnom odnosu s neposrednim posjednikom. Tako dvostranim očitovanjem volje kojim se za stjecatelja osniva pravo da od dotadašnjeg osjednika zahtijeva predaju stvari stjecatelj stječe posredan posjed te stvari iz posjeda svojeg prednika. zakupnik. Posjed negativne stvarne služnosti osniva se jednostranim činom stjecanja kojim je posjednik jedne nekretnine u korist te svoje nekretnine samovlasno zabranio posjedniku druge nekretnine da na svojoj nekretnini čini nešto što bi taj inače mogao činiti. Prenošenje prava zahtijevati predaju stvari (cessio vindicationis). Samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju. ali se konstrukcija posjeda promijenila. Page 19 . ako je predavatelj stvar predao prijevozniku koji je pritom radio za račun stjecatelja – stvar je predana stjecatelju u psojed već samim time što ju je primio prijevoznik. profesionalni ili ne) – stjecatelj će u načelu steći posjed te stvari tek ako i kada je primi od prijevoznika (bilo osobno. postavljeno je pravilo da će predaja posjeda koja je izvršena samim očitovanjem volje djelovati prema trećima samo ako su o njoj obaviješteni. taj stječe neposredan posjed samo ako je već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari. ali drukčije nego do tada njegov je posjed postao niži u odnosu na posredan posjed koji je stekao stjecatelj. Njegov je posjed postao niži u odnosu na posredan posjed koji je stekao stjecatelj. posjednik koji je stvar posjedovao na nižem stupnju sada će je posjedovati na višem stupnju). Tjelesna predaja u ovom slučaju nije potrebna jer stjecatelj već izvršava akte faktične vlasti na stvari (primjeri: pomoćnik u posjedovanju pretvara se u neposrednoga posjednika. posjed afirmativne stvarne služnosti osniva se jednostranim činom kojim se samovlasno izvrši na nekretnini u tuđem posjedu nešto što posjednik te druge nekretnine ne bi trebao trpjeti. Primjer: netko proda stvar. ali je zadrži u posjedu npr. Obavlja se pravnim poslom (cesija. u sporazumu s posjednikom nekretnine koja bi time postala poslužna.

založno pravo na pokretnini. pravo plodouživanja. istinit i pošten naziva se publicijanski posjed (po publicijanskoj tužbi koju može uložiti posjednik kao da je vlasnik). To znači da prednik može biti nepošten Page 20 . krađom ili na bilo koji drugi potajni način. Pošten i nepošten posjed Posjed je pošten (possessio bone fidei. pravo posudbe i dr. niti mu se prekida posjedovanje samim time što je on kroz duže ili kraće vrijeme propuštao ili je bio spriječen izvršavati posjedovne čine. Posjed može i naknadno postati nepošten ako posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed. premda je i dalje neistinit. Istinit i neistinit posjed Kad je posjed istinit ili neistinit? Istinit posjed je onaj koji nije stečen na protupravan način. ⇒ Neistinit posjed nije miran jer je tuđi posjed samovlasno oduzet. ⇒ Na posjedovanje stvari ovlašćuje pravo vlasništva. ⇒ Posjed je nezakonit ako uopće nema pravni temelj te ako mu je pravni temelj ništetan pravni posao. Ako posjed ispunjava sve 3 kvalitete. kako se naziva? Posjed koji ima sve tri pozitivne osobine što znači da je istodobno zakonit. pravo najma. c) Subjektivna značajka posjeda je poštenje. Nezakonit je onaj posjed koji uopće nema nikakav pravni temelj ili mu temelj nije valjan. Načelo trajnosti posjeda čini da posjedniku ne prestaje posjed. Ako mu je pravni temelj pobojan posao. Posjed je nepošten ako je posjednik prigodom stjecanja znao da mu ne pripada pravo na posjed ili je tada s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da mu pripada pravo na posjed. Neistinit (viciozan) je posjed koji je stečen silom. Posjed je stečen potajno ako je stečen prijevarom. ⇒ Poštenje je subjektivna značajka posjeda pa ona nikada ne prelazi s prednika na sljednika u posjedovanju poštenje se uvijek prosuđuje s obzirom na onoga tko je posjednik. ⇒ Pod stjecanjem posjeda zlouporabom povjerenja (na izmoljen način) smatraju se svi oni načini stjecanja posjeda u kojima je stjecatelj već imao neku poziciju glede tuđe stvari. dakle koji nije nastao silom (vis). Također posjed neke osobe ne prestaje činjenicom da joj ga je neka druga osoba oduzela. a to njegovo neznanje je ispričivo. ali ju je onda samovlasno pretvorio iz neposjeda u posjed (npr. ni potajno (clam). Zakonit i nezakonit posjed Kad je posjed zakonit ili nezakonit? Zakonit je onaj posjed koji ima valjani pravni temelj toga posjedovanja. pravo zakupa. ni zlouporabom povjerenja (praecario modo). Posjednik čiji je posjed oduzet ima pravo na zaštitu. KAKVOĆA POSJEDA Kako posjed dijelimo s obzirom na kakvoću? Objektivne značajke posjeda o čemu ovisi i njegova kakvoća su: a) zakonitost i b) istinitost. dok mu ne bude poništen taj posao. to neće štetiti njegovoj zakonitosti. uzukapioni posjed (jer se može reodvitom dosjelošću pretvoriti u pravo) ili kvalificirani posjed (po činjenici da je takav posjed kvalificiran za spomenutu tužbu i za dosjelost). postao je to miran posjed. najmoprimac nakon isteka ugovora o najmu ne želi vratiti stvar). potajno ili zlouporabom povjerenja. Posjed traje od trenutka stjecanja pa sve dok ne nastupi okolnost koja ga okončava. savjestan posjed) ako posjednik ne zna da mu ne pripada pravo na posjed.TRAJANJE POSJEDA I NJEGOVA KAKVOĆA NAČELO TRAJNOSTI ⇒ Posjed nije trenutačno nego relativno trajno stanje. ⇒ Pod silom se razumijeva fizička sila i prijetnja. Ako se pravo na posjedovnu zaštitu ne iskoristi u određenom roku tada se neistinit posjed umirio.

pravni poretci moraju otkloniti ili barem znatno ublažiti opasnosti koje u pravnom prometu prijete od pogrešne slike koju bi o pravu mogao dati posjed. istinit i pošten). Činjenica da posjednik izvršava faktičnu vlast na stvari ne samo za sebe nego za drugoga kao višega posjednika ne mora svakome biti poznata. i zaštita posjednika koji vraća stvar njezinom vlasniku. ⇒ Zemljišne knjige doduše kada je riječ o nekretninama sve više preuzimaju publicitetnu funkciju od posjeda. ali svojstvo vanjske vidljivosti ima u pravilu samo neposredni posjed. a isto tako ni posjedi prava. ako ju je pošteno stekao u svoj posjed. Ova je predmnjeva obrambene naravi jer oslobađa tuženika dužnosti da dokazuje svoje pravo posjeda te daje pogodniji procesni položaj u vlasničkoj parnici.tko tvrdi da je nečiji posjed nepošten treba to dokazati. ⇒ Pravni učinci koji slijede iz publicitetne funkcije posjeda su da je moguće steći stvar i od posjednika koji nije nositelj prava na stvar i da posjednik odgovara umjesto vlasnika za štetu od opasne stvari koju posjeduje. pa je stjecanje stvarnih prava (vlasništva i drugih) moguće samo ako stjecatelj stekne posjed na predmetu stvarnoga prava koje se stječe . i onda je stjecanje posjeda redovita pretpostavka stjecanja stvarnoga prava. Čak i kada se stvarno pravo stječe originarno. PREDMNJEVE O POSJEDU • Predmnjeva da je pošten • Da je samostalan • Predmnjeva vlasništva ⇒ Postulat je svih građanskopravnih uređenja da se za svaki posjed predmnjeva da je pošten sve dok se ne dokaže suprotno. austrijskom. I predmnjeva samostalnosti je oboriva. odnosno ako nije znao za prednikovo nepoštenje. Publicitetna funkcija posjeda ⇒ Svojom vanjskom vidljivošću posjed daje publicitet subjektivnim pravima na stvari.stjecatelj stvarnoga prava ujedno je odmah i posjednik. Javlja se u obliku opće predmnjeve posjednikova vlasništva pokretnine po kojoj se predmnjeva da je samostalni posjednik pokretne stvari vlasnik te stvari. Teret dokaza je na protivničkoj strani . ⇒ Postoji i predmnjeva vlasništva. ⇒ Publicitetna funkcija posjeda oslanja se na vanjsku vidljivost neposrednoga posjeda. ⇒ Da bi održali povjerenje u posjed kao sliku subjektivnih prava. To je prihvaćeno ne samo u našem pravu već i u njemačkom. publicijanskoga posjednika stvari čiji je posjed kvalificiran (istodobno zakonit. PRAVNI UČINCI POSJEDA Akvizitivna funkcija posjeda Zahvaljujući tome što je posjedu povjerena akvizitivna funkcija. ⇒ Postoji i posebna predmnjeva posjednikova vlasništva s ofenzivnim djelovanjem kod tzv. čak i onom koji je samo privid prava. Nasuprot tome u francuskom pravu stjecanje stvarnih prava zbiva se samim sklapanjem ugovora. kao i na to da će se od neposrednoga posjednika moći saznati je li mu posjed samostalan ili nesamostalan. dakle nije potrebna tradicija. Pravni poretci stoga pružaju zaštitu posjedu. ali ona još uvijek vrijedi barem ako se radi o pokretninama. ⇒ Za svakoga se posjednika također predmnijeva da samostalno posjeduje dok se ne dokaže suprotno. U pravilu se bez stjecanja posjeda ne može steći pravo vlasništva na pokretninama jer je potrebna tradicija ili predaja posjeda. To je neizbježna posljedica povjeravanja publicitetne funkcije posjedu. Posredni posjedi redovito nisu vanjski vidljivi. Kontinuitetna funkcija posjeda Page 21 . Radi se o oborivoj predmnjevi.posjednik no to neće štetiti sljedniku ako je on sam pošten posjednik. Na ovoj se funkciji grade važni pravni učinci kao što su mogućnost da se stekne pravo i od prividnoga vlasnika. švicarskom i dr.

posljednji i miran. tj. To je svakako voljni čin. ili kada posjednik podnese sudu tužbu zbog smetanja posjeda. i kod prava zadržanja-retencije tuđe pokretne stvari) ili odlukom koju je sud ili drugo tijelo vlasti (npr. kako ne bi trpjeli interesi koji se zadovoljavaju njima. Page 22 . Trajanje prava na zaštitu posjeda ograničeno je subjektivnim rokom od 30 dana od kada je posjednik saznao za smetanje i tko je posjed smetao te objektivnim rokom od jedne godine od smetanja. nevraćanjem posuđene stvari). Pravo na zaštitu posjednik može ostvariti: • putem suda u posebnom postupku zbog smetanja posjeda ili • putem samopomoći. odnosno dok ne istekne rok za zaštitu jer je tada i takav posjed miran iako je još uvijek neistinit). Ne štiti se tzv. niti je na to ovlašten neposredno zakonom (npr. rekvizicija) donijelo na temelju zakona koji dopušta odnosni zahvat u tuđi posjed. Neophodno je da ti odnosi budu što stabilniji. bez obzira je li i kada je posjednik saznao za smetanje. hitnost i provizornost (nije dozvoljeno raspravljanje pravnih pitanja). SAMOPOMOĆ Samopomoć je prirodna reakcija osobe čije je pravo napadnuto. Miran je svaki posjed osim neistinitoga (određeno vrijeme i u odnosu na određenu osobu. ona ga brani ili ako ga je izgubila. pokušava ga vratiti. Čin smetanja posjeda može biti učinjen ne samo činjenjem već i nečinjenjem (npr. Čin smetanja posjeda je čin neke osobe kojim se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedovanju. Funkciju održavanja kontinuiteta i stabilnosti socijalnih odnosa glede stvari izvršava posjed kroz svoje pravne učinke koji se pokazuju preko: • zaštite posjeda od smetanja i • mogućnosti da se putem dosjelosti dugotrajan posjed pretvori u subjektivno stvarno pravo. idealni posjed. da se održava njihov kontinuitet. Rok se prekida kada ranije posjedovno stanje bude ponovno uspostavljeno silom (samopomoć) ili milom. Što znate o zaštiti posjeda? Pravo na zaštitu posjeda je specifično subjektivno pravo posjednika koje smetanjem njegovog posjeda nastaje za njega na temelju zakona. Pravo na zaštitu posjeda nastaje samo ako postoji nečiji čin smetanja i ako je taj čin samovlastan. dozvolu. Kome pripada pravo na zaštitu posjeda? Pravo na zaštitu posjeda nastaje za posjednika samovlasnim smetanjem njegovoga posjeda. ili putem samopomoći ili putem suda. pristanak posjednika. u slučaju nužne obrane. Specifičnost je sudske zaštite posjeda njegova sumarnost. krajnje nužde.Za svako su društvo posebno važni socijalni odnosi glede stvari. deložacija. ovlašćujući ga da štiti svoj posjed od tog smetanja. pljenidba. Načelno se štiti svaki posjed koji je faktičan. Čin smetanja može biti poduzet osobno ili preko zastupnika. Posjed je smetan ako je: • oduzet ili • uznemiren. Posjed je oduzet ako je potpuno prestala faktična vlast dotadašnjega posjednika. ZAŠTITA POSJEDA od smetanja Nitko nema pravo samovlasnoga smetanja posjeda. Čin smetanja poduzet je samovlasno ako onaj koji ga je poduzeo nema za to ovlaštenje. Teži se što manjim potresima nastalim samovlasnim činima. Od načela da se štiti samo faktični posjed iznimka je napravljena u odnosu na nasljednički posjed koji je vrsta idealnoga posjeda.

a najduže godinu dana od počinjenoga smetanja. faktični i mirni posjednik stvari ili prava čiji je posjed samovlasno smetan. Rok za samopomoć je 30 dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja. ali i pomoćnik u posjedovanju koji je samovlasno svoju ulogu pretvorio u posjed. SUDSKA ZAŠTITA POSJEDA Postupak zbog smetanja posjeda uređen je Zakonom o parničnom postupku. ima li tužitelj pravo na zaštitu svojega posjeda putem suda. ono u tom postupku neće biti riješeno. austrijskoga i švicarskoga dopušta samopomoć iako je mnogi pravni poretci isključuju. na koji će se način ostvariti to pravo. određivanju kratkoga paricijskoga roka itd. a ofenzivna ponovno uspostavljanje oduzetoga posjeda. b) o pravnom temelju posjeda. Postupak je sumaran i hitan. Defenzivna samopomoć je obrana postojećega posjeda. a s druge strane ugrožava javni mir i red. Pomoćnik u posjedovanju nije aktivno legitimiran za pokretanje postupka zbog smetanja posjeda. • da se tuženome naredi uspostava ranijega posjedovnoga stanja te • da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Predmet raspravljanja je samo: 1. Naše pravo poput njemačkoga. To može biti neposredni. dakako sve pod prijetnjom ovrhe ne bude li tuženik to sam u određenom roku dobrovoljno izvršio. Putem samopomoći može se poslužiti i pomoćnik u posjedovanju. određivanju privremene mjere. posredni u odnosu na neposrednoga također osim ako bi trebalo raspravljati o njihovom pravnom odnosu-tada ostaje samo redoviti sudski postupak). Page 23 . Time je zapravo provizorna jer ako je pitanje kome pripada pravo na posjed sporno. ali i posredni posjednik (neposredni i u odnosu na posrednoga. • samopomoć je nužna jer bi sudska pomoć stigla prekasno (okolnosti ne omogućuju da posjednik traži sudsku zaštitu). To može biti bilo koja treća osoba.Samopomoći se predbacuje da nije dovoljno učinkovita jer zakazuje protiv jačega. Aktivno je legitimiran na podnošenje posjedovne tužbe posljednji. c) o poštenju posjednika i d) o korisnosti čina smetanja sa stajališta društvenoga. zakon zabranjuje da se u tom postupku raspravlja i odlučuje o: a) pravu na posjed. • da za zaštitu posjeda ne bude primijenjena sila veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (ni posljedice ne trebaju prelaziti granicu onoga što je nužno da se zaštiti posjed). Aktivno su legitimirani i suposjednici i nasljednici. Pasivno je legitimirana osoba koja je samovlasno smetala tuđi posjed uznemirivši ga ili oduzevši. Da ne bi opterećivalo postupak za smetanje posjeda. Samopomoć je dopuštena samo ako se kumulativno ispune tri pretpostavke: • neposredna opasnost jer je čin smetanja u tijeku ili je već dovršen. javnoga ili sličnoga interesa. Pasivno je legitimiran onaj koji je osobno izvršio smetanje posjeda (možda i po tuđem nalogu) kao i onaj koji je izdao nalog za smetanje. a ako mu pripada – 2. Zaštita koju sud pruža posjedniku u ovom postupku ograničena je samo na pitanje je li posjed postojao i bio samovlasno smetan. zatim osoba koja već posjeduje isti objekt na istom ili drugom stupnju. nego će samo biti uspostavljeno stanje kakvo je bilo prije smetanja. pa time smanjivalo njegovu hitnost. Tužbeni zahtjev sastoji se od tri elementa: • od zahtjeva da se utvrdi čin smetanja tužiteljevoga posjeda. Sporedni zahtjev se može sastojati u naknadi parničnih troškova.

ali nije prestao postojati. nije li istekom prekluzivnih rokova tužitelju prestalo pravo na sudsku zaštitu i 4. Svakako će biti ukinuta ako tužbeni zahtjev bude pravomoćno odbijen. Od izvanrednih pravnih lijekova stranke mogu koristiti ponavljanje pravomoćno završenoga postupka. Propast i gubitak stvari (uzrok propasti može biti prirodni događaj ili ljudska radnja. U apsolutni prestanak posjeda stvari ubraja se: 1. U postupcima zbog smetanja posjeda žalba je uvijek devolutivan pravni lijek . Izreka rješenja kojim je usvojen tužbeni zahtjev ima tri glavna dijela: 1. pa ga može odrediti u kraćem trajanju od inače propisanih 15 dana. ima li tužitelj posjed kakav se štiti. 2. suspenzivna je. No dotadašnji posjed prestaje samo ako ga posjednik ne zaštiti putem samopomoći ili sudskom zaštitom jer ako posjed bude ponovno uspostavljen zaštitom smatra se kao da posjed nije ni bio prekinut. utvrđivanje posjeda i čina smetanja. Page 24 . Rok je prekluzivan.nju će uvijek rješavati viši sud. a najdulje jednu godinu od čina smetanja.Rok za sudsku zaštitu iznosi 30 dana od saznanja za smetanje i počinitelja. Tuženik smije stavljati prigovore koji se odnose na sljedeća pitanja: 1. Kroz cijelo vrijeme dok teče postupak mogu se određivati privremene mjere. je li tuženik uznemirio ili oduzeo taj posjed. Oduzeće stvari znači prestanak posjeda ako neka osoba jednostranim činom oduzme stvar posjedniku. • Posjed je relativno prestao ako je prestao dotadašnjem posjedniku. U postupcima zbog smetanja posjeda nije dopuštena revizija. 2. Sud će odrediti privremenu mjeru (po Ovršnom zakonu) ako je vjerojatno da postoji pravo na zaštitu posjeda i ako je vjerojatna opasnost da bi se ostvarenje zahtjeva moglo spriječiti ili znatno otežati ili je vjerojatno da postoji potreba za odnosnom mjerom da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete. Štoviše može odrediti da rješenje treba izvršiti odmah. zabrana takvoga ili sličnoga čina smetanja ubuduće. U sporovima zbog smetanja posjeda sud odluku donosi u obliku rješenja. Relativni prestanak zapravo i nije prestanak nego samo jedan od aspekata prelaženja posjeda s jedne na drugu osobu. nije li uspostavljanje prijašnjega posjedovnoga stanja faktično nemoguće ili nedopušteno. naredba tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje i 3. do nasljeđivanja posjeda. Ona u pravilu odlaže izvršenje rješenja. nego je prešao na neku drugu osobu. Posjed stvari je relativno prestao ako dođe do: 1. U apsolutni prestanak posjeda prava ubraja se: 1. U rješenju sud određuje rok za dobrovoljno izvršenje onoga što je naredio (paricijski rok) prema okolnostima pojedinoga slučaja. 3. skrivljena ili neskrivljena). Napuštanje (derelikcija) posjeda stvari je faktičan čin suprotan činu uzimanja stvari u posjed koji također mora proistjecati iz volje posjednika koja ne mora biti očitovana izričito. 3. Nemogućnost izvršavanja prava (propast poslužne nekretnine). • Posjed je apsolutno prestao ako je uopće prestao postojati (ne samo dotadašnjem posjedniku). Rok za podnošenje žalbe je svega 8 dana. a ne zastaran tako da njegovim istekom prestaje za posjednika pravo na zaštitu posjeda od smetanja. Privremena mjera može biti donijeta na određeno vrijeme. predaje posjeda drugoj osobi ili 2. PRESTANAK POSJEDA Posjed je prestao kada je dotadašnjem posjedniku prestala faktična vlast koja je bila sadržaj njegovoga posjeda. Zahtjev za zaštitu zakonitosti se može podnijeti. ukinuta na zahtjev tuženika ako se promijene okolnosti. 2.

prelaskom posjeda na drugu osobu i 2. Prvi je Deeds Registration sustav (deed . statističkim i drugim potrebama. 4. španjolskom. OPĆENITO O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA Zemljišnoknjižno pravo u objektivnom smislu je skup pravnih pravila koja uređuju upisivanje nekretnina i prava na njima u zemljišne knjige. poreznim. može obuhvaćati i više mjesta ili da pojedino mjesto bude razdijeljeno u više katastarskih općina. belgijskom. prihvaćen je u talijanskom. utvrđivanju katastarskoga prihoda. U Hrvatskoj su zemljišne knjige uvedene od polovice 19. Podaci iz katastra zemljišta namijenjeni su gospodarskim. a ne ostvari se zaštita od smetanja posjeda prava). Sloveniji i dr. Page 25 . ZEMLJIŠNE KNJIGE Stvarna prava na nekretninama da bi djelovala prema svima moraju biti publicirana na način koji svima omogućuje da za njih saznaju.2. Osim u francuskom. Svaka je katastarska čestica označena posebnim brojem katastarske čestice i nazivom katastarske općine u kojoj leži. Do relativnoga prestanka posjeda prava stvarne služnosti dolazi: 1. Ovaj je sustav osim u Republici Hrvatskoj prihvaćen i u Njemačkoj. Najpoznatiji i za nas najznačajniji je zemljišnoknjižni sustav. No. Slovačkoj. Zasniva se na tradicijskom načelu stjecanja stvarnih prava. U pojedinim federalnim državama SAD primijenjen je ili jedan ili drugi sustav. portugalskom. U zapadnoeuropskim sustavima koji su usvojili konsenzualno stjecanje stvarnih prava razvio se sustav transkripcija i inskripcija koji je nastao u francuskom pravu. Položaj i oblik svake katastarske čestice i objekta koji se na njoj nalazi grafički su prikazani na katastarskim planovima. a ostali podaci se upisuju u posebne popise. Drugi je Title Registration sustav (Torrensov sustav) koji se temelji na neposrednom upisivanju u javne knjige. U pravilu obuhvaća jedno naseljeno mjesto. nizozemskom. Odreknuće od posjeda prava (to je očitovanje volje dotadašnjega posjednika prava stvarne služnosti da neće više izvršavati sadržaj odnosne stvarne služnosti na poslužnoj nekretnini). 4. površine. Postoji više različitih sustava javnih knjiga u koje se upisuju nekretnine i stvarna prava na njima. upravnim. izradi prostornih planova i dr. izgrađenosti. Gubitak posjeda povlasne nekretnine (prestane li posjed povlasne nekretnine apsolutno. te neposrednom upisivanju nekretnina i stvarnih prava na njima u zemljišne (gruntovne) knjige. oblika. proizvodne sposobnosti. zajedno s njim prestat će i posjedi prava u njezinu korist). Češkoj. pravnim. Poljskoj. Torrensov sustav primijenjen je djelomično u Velikoj Britaniji i Australiji. Švicarskoj. rumunjskom i nekim drugim pravima. a mijenjan je kasnije više puta).isprava. osnivanju zemljišnih knjiga. katastarskoga prihoda i korisnika. nasljeđivanjem posjeda prava. načina iskorištavanja. Austriji. dokument) koji se temelji na polaganju isprava u javnu knjigu. Katastarska općina je osnovna teritorijalna jedinica za koju se izrađuje katastar zemljišta. KATASTAR Od svih javnih evidencija koje se vode o nekretninama najveću važnost za zemljišne knjige ima katastar zemljišta. 3. stoljeća.. Publicitet se po ovom sustavu ostvaruje polaganjem isprava o raspolaganju pravima na nekretninama u javne knjige. Katastar zemljišta je javna evidencija o zemljištima koja sadrži podatke o zemljištima glede njihova položaja. Publiciranje stvarnih prava na nekretninama upisivanjem u posebne javne knjige započelo je u srednjem vijeku i zadržalo se do danas. Oduzeće posjeda prava (netko oduzme posjed. Mađarskoj. U pravnim poretcima angloameričkoga pravnoga kruga razvila su se dva sustava publiciranja stvarnih prava na nekretninama. Katastarska čestica (parcela) je osnovna jedinica katastra zemljišta koja se definira kao dio zemljišta koji se iskorišćuje na isti način i pripada istom korisniku. Pitanje katastra uređuje Zakon o geodetskoj izmjeri i katastru zemljišta (1974.

sveske zemljišnih knjiga (ručno vođena zemljišna knjiga) ili 2. NAČELA ZEMLJIŠNOKNJIŽNOGA UREĐENJA Načela zemljoknjižnog uređenja su: • načelo stvarnosti • načelo upisa • načelo knjižnog prednika • načelo javnosti • načelo povjerenja • načelo privole • načelo zakonitosti • načelo prvenstva • načelo potpunosti • načelo određenosti • načelo pregledno Page 26 . Na katastarskoj se izmjeri zemljišta temelji osnivanje. Prava koja su pošteni stjecatelji stekli pouzdajući se u točnost zemljišnih knjiga neće se moći osporavati. a sve ostale odredbe tiču se i jednoga i drugoga načina vođenja zemljišnih knjiga. pohranjivanjem zemljišnoknjižnih podataka u bazu zemljišnih podataka pomoću elektroničke obrade podataka (zemljišna knjiga vođena elektroničkom obradom podataka. Zemljišnim knjigama osigurava se apsolutno djelovanje stvarnih prava na nekretninama. Štiteći povjerenje u pravnom prometu nekretnina zemljišne knjige osiguravaju potrebnu pravnu sigurnost. Zemljišne knjige vodi zemljišnoknjižni odjel (gruntovnica) osnovan pri općinskom sudu i to za nekretnine koje se nalaze na području za koje je taj sud mjesno nadležan. obnavljanje i dopunjavanje zemljišnih knjiga. Zemljišne se knjige temelje na podacima katastarske izmjere.) Što su to zemljišne knjige? Zemljišne knjige su javne knjige koje se vode o pravnom stanju nekretnina mjerodavnom za pravni promet. te druge činjenice važne za pravni promet nekretnina. Što je predmet upisa u ZK? U zemljišne knjige upisuju se sve nekretnine.Ta pravila dijele se na materijalno zemljišnoknjižno pravo i postupovno zemljišnoknjižno pravo koja u nas čine cjelinu i uređena su istim propisima. Iz toga proizlazi i najvažnija funkcija zemljišnih knjiga . osim ako za neke vrste nekretnina nije što posebno određeno. druga prava za koja je to zakonom određeno. Zemljišne knjige vode se po sustavu realnih folija. EOP-zemljišna knjiga). Zemljišne se knjige mogu voditi na dva načina: 1. Glavni pravni izvori zemljišnoknjižnoga prava u nas su: • ZZK. Za upisivanje u zemljišnu knjigu odlučna je pojedinačna nekretnina i ona je središte pravnoga interesa. ručnim upisivanjem zemljišnoknjižnih podataka u uvezane tomove. • ZV i • Zemljišnoknjižni poslovnik (1997. Razlike su jedino tehničke prirode.zaštita povjerenja u pravnom prometu nekretnina.

ispisi. stvarna prava na njima i druga prava i činjenice za koje je to zakonom određeno. zakonom ili nasljeđivanjem upis u zemljišnu knjigu samo je deklaratornoga. 2. Nekretnine koje nisu sposobne biti objektom stvarnih prava u pravilu se ne upisuju u zemljišnu knjigu (npr. ⇒ Glede poznavanja zemljišnoknjižnoga stanja vrijedi neoboriva predmnjeva tako da se nitko ne može pozivati da mu nije bilo poznato ili nije moglo biti poznato stanje u zemljišnim knjigama. Načelo stvarnosti ⇒ Ovo načelo određuje što je predmet upisa u zemljišne knjige. prijenos i prestanak knjižnih prava. pravo građenja i stvarnoga tereta). Ovo načelo djeluje u pozitivnom smjeru kao načelo povjerenja u istinitost i u negativnom smjeru kao načelo povjerenja u potpunost. opća dobra osim ako je na njima osnovana koncesija). ⇒ Načelo javnosti znači i to da zemljšne knjige. neposrednim uvidom ili preko izvatka. promjenu. Iznimke od pravila da je upis moguć samo ako je pravo stečeno od knjižnoga prednika su: 1. ⇒ U zemljišnu se knjigu upisuju sva stvarna prava (vlasništvo. stjecatelju će se dopustiti upis prava neposredno iza ostavitelja. drugoga tijela. a na istinitost provedba nevaljanih upisa. jer je njihov sadržaj svima dostupan. Kod EOP-zemljišne knjige uvid se ostvaruje izdavanjem ispisa iz baze zemljišnih podataka umjesto izdavanja izvatka. Kad se stvarna prava stječu. valjanosti svoga sadržaja i imaju dokaznu snagu javnih isprava (načelo javnosti u materijalnom smislu). prvokupa. izvatci i prijepisi uživaju javnu vjeru glede potpunosti i istinitosti. Na nepotpunost zemljišnih knjiga može utjecati neupisivanje stvarnopravnih promjena. Osim toga upisuju se i osobni odnosi nositelja knjižnih prava te pravne činjenice važne za pravni promet nekretnina. Može se ostvariti osobno ili preko zastupnika. služnosti. Načelo upisa ⇒ Ovim je načelom određeno kako upis djeluje na stjecanje. ograničavanja ili prestanka stvarnoga prava došlo na temelju odluke suda. najma. Načelo povjerenja ⇒ Načelom povjerenja štite se poštene treće osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljšnoknjižnoga stanja u slučajevima kad se zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnoga pravnoga stanja nekretnina. Upis obveznih prava u zemljišnu knjigu također je deklaratornoga značenja. a uvid u njih svima slobodan (načelo javnosti u formalnom smislu). 4. ⇒ Postoji potpuna sloboda uvida u zemljišne knjige za što nije potrebno dokazati pravni interes. 5. založno pravo. Načelo javnosti ⇒ Načelo javnosti znači da su zemljišne knjige javne. Tada je stjecatelj stvarnoga prava ovlašten ishoditi upis stečenoga prava u glavnu knjigu. ali i neka obvezna prava kao pravo nazadkupa. ⇒ Nasuprot tome. kad je do stjecanja.1. ako posljednji stjecatelj dokaže ispravama podobnim za upis neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od knjižnoga prednika do sebe i 2. prenose. . Predmet upisa u zemljišne knjige su nekretnine. 3. Upis u zemljišnu knjigu je modus stjecanja. zakupa i koncesije. publicitetnoga značenja (načelo upisa u relativnom smislu). konstituiranja određenoga prava (načelo upisa u apsolutnom smislu). ograničavaju ili ukidaju na temelju pravnoga posla upis u zemljišnu knjigu jedna je od materijalnopravnih pretpostavki derivativnoga stjecanja. Načelo knjižnoga prednika ⇒ Po načelu knjižnoga prednika upisi u zemljišnu knjigu dopušteni su samo protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis već upisana u zemljišnoj knjizi kao nositelj knjižnoga prava (knjižni prednik) glede koga se upis zahtijeva. ako nasljednik otuđi pravo koje je s nasljednika prešlo na njega.

prenosi na drugoga ili ukida. b) da li su osobe protiv kojih se zahtijeva upis sposobne raspolagati predmetom upisa. Zemljišnoknjižni sud treba provjeriti: a) postoje li zapreke upisu. opterećivanje. ⇒ Pravni učinci načela povjerenja isti su neovisno o tome radi li se o načelu povjerenja u istinitost ili o načelu povjerenja u potpunost. istinito.izričitoj i strogo formalnoj izjavi kojom se pristaje na ograničavanje. temeljem pravnoga posla. Tada se pravo koje je bilo iza njega odmah pomiče unaprijed. Upisi moraju biti potpuno određeni glede pojedine nekretnine i glede vrste upisa. 7. ukidanje ili prenošenje prava na drugu osobu. Druga je mogućnost da nositelji knjižnih prava sporazumno. 10. Osoba koja stječe pravo već podnošenjem prijedloga za upis dala je svoju privolu. Načelo određenosti ⇒ Načelo određenosti (specijaliteta) zahtijeva da svaki upis u zemljišne knjige bude samostalna i potpuno određena pravna cjelina. sustavom dvoknjiženja (u glavnoj knjizi i zbirci isprava). To se ostvaruje podjelom zemljišne knjige na dijelove i tzv. 11. upisana prava imat će isti prvenstveni red. Načelo preglednosti ⇒ Načelo preglednosti određuje da zemljišne knjige moraju biti uređene tako da se iz njih može lako i brzo saznati cjelokupno pravno stanje upisanih nekretnina. 8. Radi se o ustupu ili cesiji prvenstvenoga reda. Pošteni stjecatelj ako je postupao u dobroj vjeri i upisao svoje pravo u zemljišnu knjigu na temelju valjane pravne osnove bit će zaštićen glede stjecanja knjižnoga prava. 9. odnosno da ono što je upisano u zemljišnoj knjizi postoji. Načelo zakonitosti Načelo zakonitosti određuje da je zemljišnoknjižni sud dužan po službenoj dužnosti ispitati postoje li sve zakonske pretpostavke za upis u zemljišne knjige. Ako je zemljišnoknjižnom sudu istodobno stiglo više prijedloga za upis. Načelo potpunosti ⇒ U skladu s načelom potpunosti zemljišne knjige pružaju prikaz cjelokupnoga stanja glede određene nekretnine. ⇒ Do promjene prvenstvenoga reda može doći samim brisanjem prava koje je bilo na ranijem.⇒ Glede neistinitoga upisa vrijedi neoboriva predmnjeva da je stanje valjano. Prvenstveni red upisa u zemljišnu knjigu utvrđuje se prema času u kojem je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijedlog za upis. d) imaju li isprave oblik koji se zahtijeva. U zemljišne knjige treba upisivati sve podatke o nekretninama i pravima na njima koji su važni za pravno stanje nekretnina mjerodavno za pravni promet nekretnina. Osoba čije se pravo ograničava ili prestaje svoj pristanak za upis daje u klauzuli intabulandi . promijene prvenstveni red. boljem mjestu u redu prvenstva. c) proizlazi li utemeljenost upisa iz sadržaja podnesenih isprava. Načelo privole ⇒ Načelo privole (konsenza) određuje da se upisi u zemjišne knjige mogu provoditi samo uz obostranu privolu osobe koja upisom stječe pravo i osobe čije se pravo ograničava. 6. ⇒ Ranije podnesen prijedlog za upis ima ranije. SASTAV ZEMLJIŠNIH KNJIGA . odnosno da sadržaj upisa bude potpuno određen. bolje mjesto u prvenstvenom redu od prijedloga koji je podnesen kasnije (prior tempore potior iure). Glede nepotpunoga upisa djeluje neoboriva predmnjeva da je zemljišnoknjižno stanje potpuno. Načelo prvenstva ⇒ Načelo prvenstva (prioriteta) uređuje pravne učinke upisa prema drugim upisima ovisno o vremenskom redoslijedu kojim su upisi provedeni.

ima koncesiju na općem dobru). ⇒ Zemljoknjižni se upisi provode samo u glavnoj knjizi. Upisuju se i ograničenja kojima je vlasnik osobno podvrgnut. Od čega se sastoji glavna knjiga? ≡ Glavna se knjiga sastoji od zemljišnoknjižnih uložaka. Glavna knjiga je najvažniji dio zemljišne knjige. površina. Može se upisati i opće dobro. ima koncesiju na općem dobru). Glavna knjiga i zbirka isprava smatraju se zemljišnom knjigom u užem smislu. Katastarske čestice koje čine jedno zemljišnoknjižno tijelo smatraju se zajedno jednom pojedinačnom nekretninom te u pravnom prometu imaju istu pravnu sudbinu (npr. list A). kultura. može se prodati samo kao cjelina ili kao idealni dio). ⇒ U glavnu knjigu se upisuju sva zemljišta jedne katastarske općine. U vlastovnicu se upisuje vlasništvo tj. pravo stvarnoga tereta u korist toga zemljišnoknjižnoga tijela). list B) i 3. . a uz svaku se zemljišnu knjigu vode pomoćni popisi i katastarski planovi. Zemljišnoknjižni uložak je dio glavne knjige u koji se upisuje jedno zemljišnoknjižno tijelo i sve promjene na njemu.Od čega se sastoji ZK? Što čini jednu ZK? Zemljišna knjiga se sastoji od glavne knjige i zbirke isprava. Za svaku se katastarsku općinu vodi posebna glavna knjiga. ⇒ U glavnu knjigu može se upisati i opće dobro. Tako postoji popis upisa i popis izbrisanih upisa. posjedovnice (popisni list. kod EOP-zemljišne knjige upisi se pohranjuju u bazu zemljišnih podataka što ima značenje upisa. Zemljišnoknjižno tijelo je jedna ili više katastarskih čestica (zemljišta) koje se nalaze u istoj katastarskoj općini i koje u pravnom prometu imaju isti pravni položaj jer pripadaju istom vlasniku. Što se upisuje u posjedovnicu? U posjedovnicu se upisuju svi sastavni dijelovi zemljišnoknjižnoga tijela odnosno sva zemljišta te katastarski podaci o njima kao što su oznaka. list C). U zemljišnoknjižni se uložak upisuje samo jedno zemljišnoknjižno tijelo. podaci o vlasniku nekretnine. Od stvarnih prava se upisuju samo ona koja postoje u korist zemljišnoknjižnoga tijela (pravo služnosti u korist povlasnoga dobra. 2. Za razliku od ručno vođene zemljišne knjige kod koje se ručno upisuju podaci. Katastarska čestica za koju se želi uspostaviti drukčiji pravni status mora se izdvojiti u zasebno zemljišnoknjižno tijelo. ali samo na prijedlog osobe koja na tome ima pravni interes (pr. pobliže identifikacijske oznake za zgrade. vlastovnice (vlasnički list. te glede njih ne postoje razlike u ograničenjima vlasništva. Koje su dijelovi uloška? Zemljišnoknjižni uložak sastoji se od tri dijela: 1. nisu različito opterećene. Glavna knjiga Glavna knjiga je dio zemljišne knjige u koji se upisuju nekretnine i promjene na nekretninama te stvarna prava na nekretninama i promjene tih prava. knjižna prava koja se odnose na to zemljišnoknjižno tijelo i promjene tih prava te druga prava i činjenice. jer se u njih upisuju nekretnine i prava na nekretninama i ono što je u njima upisano mjerodavno je za pravni promet nekretnina. naziv zemljišta. ali samo na prijedlog osobe koja na tome ima pravni interes (npr. teretovnice (teretni list.

• dozvola suda. Vrste upisa u zemljišnu knjigu su: • uknjižba. • predbilježba i . ulaganjem zemljoknjižnih rješenja u posebnu knjigu i to po njihovim rednim brojevima. osobne i stvarne služnosti. obvezna prava. Zbirka zemljišnoknjižnih rješenja ⇒ Vodi se za EOP-zemljišnu knjigu i to uz odgovarajuću primjenu pravila za vođenje zbirke isprava. Isprava mora biti sastavljena u propisanom obliku. Tabularna isprava može biti javna ili privatna. u njoj moraju biti navedene osobe protiv kojih se upis zahtijeva te mjesto i datum sastavljanja. • provedba upisa i • pravomoćnost. Postupovne pretpostavke upisa su: • stavljanje zahtjeva za upis. ne smije imati očitih nedostataka koji dovode u sumnju njezinu vjerodostojnost. Prijepisi se uvezuju u sveske. Pomoćni popisi ⇒ Pomoćni popisi omogućavaju lakše i brže pronalaženje podataka upisanih u glavnoj knjizi. koncesije. Sastoji se od isprava na temelju kojih su provedeni upisi u glavnu knjigu. Nakon što se otvori poduložak svi se upisi glede suvlasničkoga dijela za koji je otvoren provode samo u podulošku. pravo građenja. Što je to zbirka isprava? Zbirka isprava Zajedno sa glavnom knjigom čini zemljišnu knjigu u užem smislu. obliku i površini zemljišta. Ona se vodi zajednički za sve glavne knjige koje se vode kod jednog zemljoknjižnog suda i to UVIJEK RUČNO neovisno o tom vodi li se zemljišna knjiga ručno ili s pomoću EOP. Poduložak je sastavni dio zemljišnoknjižnoga uloška koji se otvara za idealni dio određenoga suvlasnika i u koji se provode upisi koji se odnose na taj idealni dio.U teretovnicu se upisuju stvarna i druga prava kojima je opterećeno zemljišnoknjižno tijelo kao što su založno pravo (hipoteka). UPISI U ZEMLJIŠNE KNJIGE Materijalne pretpostavke upisa su knjižni prednik (osoba koja je već upisana kao nositelj knjižnoga prava) i tabularna isprava. Vodi se ručno. zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine. • podnošenje isprava. u njoj mora biti jasno naznačen pravni temelj. Postoji popis zemljišta i osobni pomoćni popisi (vlasnika i nositelja prava građenja). stvarni tereti. Zbirka katastarskih planova ⇒ Katastarski planovi su geodetski prikaz i nacrt zemljišta u jednoj katastarskoj općini i služe radi lakšega snalaženja u podacima o položaju. Služi objašnjavanju upisa provedenih u glavnoj knjizi. Oni služe za lakše snalaženje u podacima o položaju. Što se u nju ulaže? ≡ U zbirku isprava se po brojevima pod kojima su provedeni upisi u glavnu knjigu ulažu izvornici ili ovjerovljeni prijepisi isprava na temelju kojih su zahtjevani i dopušteni upisi. Rješenja se uvezuju u sveske. obliku i površini zemljišta.

Zabilježbom osobnih odnosa upisuje se da je nositelj knjižnoga prava maloljetan. . ograničenju ili prestanku knjižnih prava. prenose. mijenja ili ograničava (pozitivna uknjižba). 1. Zabilježba Zabilježba je upis kojim se u zemljišnim knjigama čine vidljivim mjerodavne okolnosti za koje je zakonom određeno da se upisuju u zemljišne knjige ili kojim se osnivaju određeni pravni učinci kad je to zakonom predviđeno. ograničuju ili prestaju bez posebnoga naknadnoga opravdanja. ograničuje ili ukida nije ovjerena na propisan način. Uknjižba se naziva intabulacijom kad se knjižno pravo stječe. možda u ispravi nije navedena točna oznaka zemljišta ili prava kojega se upis zahtijeva. 2. Tabularna isprava na temelju koje se može dopustiti predbilježba ne mora udovoljavati svim pretpostavkama valjanosti tabularne isprave za uknjižbu. Kad. pravomoćna ostavinska rješenja. istinitost potpisa opunomoćenika nije propisno ovjerena itd. 2. Isprave kojima se može provesti uknjižba mogu biti privatne i javne isprave o pravnim poslovima koje su sastavili javni bilježnik ili nadležno tijelo i one čine jednu skupinu. rješenja u upravnim postupcima (npr. 3. prijenosu. Uknjižba se naziva ekstabulacijom kad njome knjižna prava prestaju (negativna uknjižba). da je nad pravnom osobom otvoren stečajni postupak. ograničuju ili prestaju pod uvjetom naknadnoga opravdanja i u opsegu u kojem budu naknadno opravdana. zabilježba spora.• zabilježba. predbilježba se opravdava pravomoćnom presudom donesenom u parničnom postupku pokrenutom radi opravdanja predbilježbe. Predbilježba Predbilježba je upis kojim se knjižna prava stječu. Ona se ne mora ni na koji način naknadno opravdati. Moguće je da se upis traži i na temelju isprave koja još nije postala ovršna pa je to onda razlog za predbilježbu. Osnovni smisao zabilježbe je da se njome evidentiraju određene pravnorelevantne činjenice ili osnuju određeni pravni učinci koji se odnose na subjekte knjižnih prava. Uknjižba Uknjižba je upis kojim se knjižna prava stječu. zabilježba prvenstvenoga reda. klauzula intabulandi dana je uvjetno ili oročeno. stvarno se pravo smatra stečenim već od časa kad je sudu bio podnesen prijedlog za njegov upis u zemljišnu knjigu. da mu je oduzeta poslovna sposobnost. prenose. Izostane li opravdanje predbilježbe ona će se izbrisati na zahtjev nositelja knjižnoga prava. o izvlaštenju). međutim. istinitost potpisa osobe čije se pravo prenosi. zabilježba otkaza i hipotekarne tužbe. sudske odluke o dosudi nekretnina prodanih na prisilnoj prodaji. 4. 3. Pravni učinci uknjižbe sastoje se u bezuvjetnom i konačnom stjecanju. zabilježba tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji. U drugu skupinu spadaju ovršna sudska odluka. Tako npr. knjižni prednik nije izričito pristao na upis (nedostaje klauzula intabulandi). Kad se predbilježba naknadno opravda. a to su sva stvarna prava kao i ona obvezna prava koja se upisuju u zemljišne knjige. Predmet predbilježbe isti je kao i predmet uknjižbe. prednik nije voljan izdati ispravu kojom bi se opravdala predbilježba. Koje činjenice se generalno upisuju u ZK? Pravne činjenice koje mogu biti predmetom upisa zabilježbom su: 1.

Zaštita povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga u pravnom prometu nekretnina razumijeva da u korist upisanoga pravnoga prednika poštenoga stjecatelja postoji knjižno pravo upravo s onim sadržajem. PRAVNI UČINCI UPISA U ZEMLJIŠNU KNJIGU Akvizitivna funkcija upisa znači da je upis stvarnoga prava u korist stjecatelja konstitutivan za stjecanje toga prava na temelju pravnoga posla. pošteni stjecatelj pravo mora steći na temelju pravnoga posla. stjecatelj je pošten jer nije znao niti je imao dovoljno razloga posumnjati u to da zemljišnoknjižno stanje nije potpuno ili istinito. njegova je funkcija jednaka kao što je predaja pokretne stvari u posjed. znači da mu se neće moći suprotstaviti neupisana knjižna prava i pravne činjenice i osobni odnosi koji su izvanknjižno postojali. Pretpostavke za zaštitu povjerenja.5. premda je upis proveden u korist njegovoga pravnoga prednika bio nevaljan. a o žalbama odlučuje nadležni županijski sud. . Dakle. Ta je predmnjeva u odnosu na poštenoga stjecatelja neoboriva pa se ne može pobijati nikakvim dokaznim sredstvima. te u roku od 60 dana od isteka toga roka podnijeti protiv poštenoga stjecatelja tužbu za brisanje. V. opsegom. Ako je nositelju prava čije je pravo povrijeđeno nevaljanom uknjižbom bilo dostavljeno rješenje o toj uknjižbi on mora u roku za žalbu zahtijevati zabilježbu da je uknjižba sporna. OSNOVNO O ZEMLJIŠNOKNJIŽNOM POSTUPKU ⇒ Upis knjižnih prava. zabilježba odbijanja ovrhe itd. Ovaj postupak provode općinski sudovi. ⇒ Postupak se pokreće na prijedlog stranaka ili nadležnoga tijela. neovisno da li se radi o povjerenju u istinitost ili u potpunost zemljišnih knjiga. njima se publicira sve ono što je mjerodavno za pravno stanje nekretnine u pravnom prometu. Njima se daje vanjska slika pravnoga stanja nekretnine. u korist poštenoga stjecatelja mora se provesti upis stjecanja knjižnoga prava. zemljišnoknjižno stanje mora biti neistinito ili nepotpuno. 3. Prijedlog mora biti jasan vezan uz pravo koje se želi upisati i moraju mu biti priložene sve potrebne isprave na temelju kojih se upis zahtijeva. Ako oštećenom nositelju knjižnoga prava nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika. zabilježba imenovanja ili opoziva upravitelja. Zaštita koja se u takvim slučajevima pruža poštenom stjecatelju sastoji se u tome da se stjecanje poštenoga stjecatelja neće moći osporavati. Upisi u zemljišnu knjigu imaju i publicitetnu funkciju. Zaštita povjerenja u potpunost zemljišnih knjiga u odnosu na poštenoga stjecatelja koji se pouzdao u potpunost podataka u zemljišnoj knjizi. Prijedlog se može podnijeti u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik kod zemljišnoknjižnoga suda. 4. 6. opsega ili prvenstvenoga reda toga prava. su: 1. protiv poštenoga stjecatelja tužba za brisanje može se s uspjehom podnijeti ako nisu protekle tri godine otkad je zatražena uknjižba u korist prednika. redom prvenstva kako je ono upisano u zemljišnoj knjizi premda se upis razlikuje od izvanknjižnoga sadržaja. Rokovi u kojima se protiv poštenoga stjecatelja može s uspjehom podnijeti tužba za brisanje prednikova upisa različiti su i ovise o tome da li je osobi čije je knjižno pravo povrijeđeno nevaljanom uknjižbom bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika ili ne. osobnih odnosa i pravnih činjenica važnih za pravni promet nekretnina provodi se u posebnom zemljišnoknjižnom postupku. 2.

60 dana nakon isteka roka za žalbu koju se obavezno mora podnijeti. Ako nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi rok je tri godine od kada je proveden nevaljani upis. ⇒ Protiv rješenja donesenih u zemljišnoknjižnom postupku dopuštena je žalba kao redoviti pravni lijek. . Tužba za brisanje predstavlja sudsku zaštitu knjižnih prava kada je nositelju tih prava ono povrijeđeno nevaljanom uknjižbom.⇒ Sud odlučuje o prijedlogu rješenjem o upisu. Njime će narediti ili odbiti prijedlog za upis. Rokovi su već spomenuti i iznose u slučaju ako je nositelju knjižnoga prava dostavljeno rješenje o uknjižbi. Na temelju rješenja obavlja se upis u zemljišne knjige.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful