Meditacije

Rene Descartes .

,>"

.. "

MEDITACijE

o PRVQJ FILOZOFI]I

U KO:JIMA SE DOKAZUJE BOZJA EGZISTENCIJA

I RAZLIKA

IZMEDU UUDSKE DUSE I TIJELA

Najmudrijim i najsvjetlijim muzevima, dekanu i doktorima svetog teoloskog fakulteta u Parlzu,

Renatus Des-Cartes sal]« svoj pozdrav,

Tolfko me pravican uzrok magoni podastnijetl vam ovaj spis,a 11sto toLiko pravicna - vjerujem - bit ce i vasa pruzena zastiea, posto spoznate nakanu mojega djela, da ga nd kojim drugim naoinom ne bih unogao bolje preporuoit] nego da vam u nekoliko rd.jeCi ~1oZim 5to njime kanim.

Uvijek bijah mnijenja da su dva pitanja - 000 0 Bogu i 000 0 idusI - glavna od onih koje hi viSe valjalo dokazivatd filozofljom negoli teologijom: pa dok nama vjernioima dostaje vee samom vjerom vjerovati da dusa ljudska ne propada s tijelom ida Bog egzisnira, ne rnni se mogucim nevjernike nagovarati na bilo koju vjeru dJ:.i pak 6udorednu vr1inu ukoliko se njima iisto prvo ne dokaze naravmm razlozima: ka-

. ko se cesto u ovom 2Jivotu vece nagrade obecavaju porooima nego vrldnama, malo bi ljudi pretpostavilo pravedno korisnomu da se me boje Boga dli da ne ocekuju drugi zivot. Te iako je opcensto istinato da treba vjerovatt u Bozju egzistenolju, jer tako uce sveti spisi,i obrnuto: dau svete spise treba vje rovatl jer su od Boga; a budu6i. je pak vjera dar Boga, taj taj istJi koji podaruju milost da se vjeruje u ostalo moze Ii dati da se vjeruje da IOn sam egzistira. Sarno, takvo se sto nevjernieima ne moze podastnijeti, jer bi to mogl~ smatrati circulus-om. Zadsta sam opazio kako svi VJ d ostald teolozd tvrdite da se Bozja egzisteneija maze dokazati me samo naravnim razlogom, negose da :izvestd Ii. liz Svetog pisma, spoznaja kojeg je laksa od one 0 mnogim stvorevinama, Ii zapravo je tako lagana da su krtivnje dostojni oni koji je nemaju. To pokazuju i rije6i iz krnJjdge Mudrosti (13): lOPa dpalk, oprostiti im ne treba, Jer ako su uzmogld toldko doznati da mogu pro-

1S17

sudivata svoj svijet, kako da im ne bi Iakse otknitd njegova gospodara?« A ,i u Poslanioi Rimljanima gl. 1) kaze se kako njima ne treba oprastati. I na istom mjestu ovim rijecima: ono sto je mano 0 Bogu, bjelodano je u njegovim stvorovima, sto nas upozorava da sve ono sto se moze znatd 0 Bogu ne treba raZllo.2'JimatiraZiti nigdje drugdje nego nam moze otkrsti nas vlastiti duh. Stoga ne misldm da b:i bilo nepnimjereno da istrazim kako biva d kojim maoinom da se Bog lakse i sigurriije spoznaje megoli stvari ovog svijeta.

A sto se tice duse, dako su mIlJO~ sudili 'kako nije lako istraz,ilbi njezinu narav, a nekd se cak usudise govoriti kako ljudskd razlozi dokazuju da ona propada zajedno s ~ijelom, dok sarna vjera drZi suprotno, te s.tog~ ~akve o?uduJe i Lateranski koncil- pod. Lavern X, na sjednicl osmoj - pa [zricito nalaze krscanskim misliooima da pobiju njihove dokaze, i prema snagama dstinu dokazu, dpak ne dklijevah pnistupiti tome predmetu.

Osim toga, buducj da znam kako mnogi bezboznici ne zele vjerovati da Bog jest :i da se ljudski duh razlikuje od tiJjela tI1ii zbog kojeg drugog razloga nego. - kako kazu - zbog toga Silo to dvoje dosad jos nitko []Jije uspio dokazati: iako se nikako ne Slazem IS njima, nego dapace smatram da gotovo svi razlozi koje su oIko nih pitanja naveli veLikii muZev~ - kad se dostatno razumiju - posjeduju snagu dokaza, 1 ako sam uvjeren da se jedva mogu dznaci drugi dokazi koje drugi nisu vee ranije pronasli, smatram da u filozofiji nista nije tako konisno nego pomnjivo istraziti jednom najbolje razloge od svdh, te ih tOCIlJO d zorno izniljetJi, tako da svima ub~duce budu dostatnirn dokazima. I napoleon, jer su mnogi, kojima je poznato da sam ja razvio stanovitu metodu za rjesavanje kojih Ill1U drago teskoca u znanostima, koja dakako nije nova - jer od dstine nije nista drevnije - ali ikojom sam se u razbiciuim slucajevima, kako se vidjelo, sretno posluzio ovo od mene usrdno molili, smatrah stoga svojorn duznoscu pokusati stogod u toj stvani.

sto god sam oko toga mogao uciniti sadrzano je u oVIOm traktatu. Nlije mi nakana sakupmi u njemu sve raztitHe razloge koji hi se mogld navestl LZa ist! predmet, je~ to nije ni truda vnijedno, osim gdje. ni jeda~ nije dost~1lnO saguran - nego sam tek taw obradio prve II. glavne koje se usudujem 1zIliijetJi kao najsigurnije J .na_jbjelodanije d~~a~e. Dodao bih pace cia su oni takvi da mislim da ne postoji nikakav drugi put Ijudskorn duhu Iklojlim bi se mogli pronaci bolji: a nagoni me potreba predmeta, Ii slava Bozja, na .~ju se s.ve o.VO odnosi, da ovdje I() svojem nesto slobodnije govornm nego sto mi je dnace navada. Ali, kiolJko god ih in~ce smatrao sigurnim i bjelod3lIlJim, nisam time odmah j uVJeren ~a su orid pnikiladni da rih sVli shvate: nego, kao sto U' geometI1lJ;i posOOje mnogi razlo21i koje napisase Arhimed, Apolonije, Papo i

drugi, a Ikoje svl smattraju bjelodanim i sigurnim, jer zaista ne sadrze rnstasto se ne hi tocno slagalo s prethodnim IQav:odima,a dpak buduci su predugackj i zahtijevaju veoma pozorna citetelja, razumijevaju lih tek malobrojni - dsto tako, iako su ti kojimase ovdje SluZirrn jednaki geometrijslolm, Ii po sigurnosti i po bjelodanosti, pa dh cak mislJim i nadmasuju, ipak se bojim da lih mnogi nece dovoljno shvatiti, kaiko zbog toga sto su podugacki i sto jedni ovise od drugih, tako uglavnom i zato sto zahtijevaju duh posve lisen predrasuda i kojl se lako oslobada pridruienin osjetila. Uz to, nema IIlJa svijetu toliko priikladnih za metaflizicke kao za geometnijske studije. A dalje, razlika je jlos d u tome sto su u geometniji sVi uvjerenj da nista napisatine treba 0 cemu De postoji pouzdan dokaz, te nevtiOni cesee gnijese u tome sto odobravaju lazne (jer zele da tiLZgleda kao da ih razumijevaju) nego sto odbacuju istinske dokaze: dok je zaista suprotno u filozofilji. jer se vjeruje da niceg nema 0 cemu se ne moie razlagatt u prilog i protiv, malo njih istraZUlju dstinu, a mnogi Iovecl slavu genija, usuduju se napadatn i najbolje doIkaze.

I stoga, rna kakvi hiLi moji razlozl - budu6i se ticu filozofije - ne nadam se poluciti njihovom snagom zudenu svrhu, ukoliko mt vi ne pomognete svojim pokrov.itteljstvom, Nego: kad je vee u svima duhovima takvo mnijenje 0 vasern fakultetu Ii. ime Sorbo nne toldke mooi da se ne sarno u vjerskim stvarima - osim svetih koncila - ni jednoj drugoj druibi ne vjeruje toliJk.o koliko vasoj, nego tni u Ijudskoj filowfijd ne vjeruje se da igdje lima V'iSe jasnoce, cvrsttine, te potpunostl j mudrosti u donosenju sudova - ne sumnjam da cete, ukodiko se udostojite posvetiJti pozornost o.VIOm opisu, prvo ga dspravdtii: jer imajucj na umu ne samo svoju ljudsku narav nego osobito svoje neznanje, ne tvrdim kako u djelu nema nikakvlh pogresaka, zatim, aka koje stvari manjkaju Hi nisu dovoljno razjasnjene dli su potrebite veceg objasnjenja, iii da ih vi sami dodate, usavrsite, potknijepite ill da to. barem ja ucinim posto me vii budeJte upozori1i; i, napokon, posto razlozi sadrzanj u ovome djelu, a kojima se dokazuje da Bog jest Ii da se duh razlikuje od tijela, budu dovedend do one bjelodanostj do koje vjerujem da se mogu dovesti, tako te se zaista budu smatrali najtocnijim dokazima, 'te cete ushtjeta to isto potvrditi Ii javno posvjedoosti, i ne dvojirn, velim, bude li to. taiko, da ce sve pogreske sOO su dkad nastale oko ovih pitanja naprosto IisceMluti iz ljudskih duhova, Sarna istina ,taiko ce p1oSluZit'i da se Ii ostah nadarenj d uCen:i pnidruze vas em sudu; a moe ce ucimi'ti da bezboznici, koji su obieno vise priuceni nego nadareng !iIi uceni, odbace duh oporbe m cak mozda da te razloge, za koje vide da Ih kao dokaze primaju svi genijem obdarerJii, i sami prtihvate, kaloo ne hi izgledali kao an~ koji dh ne razumijevaju. Naklon 1lDga ce sVii ostal;i lako poeelti vjerovatj takvim oatostima i neee viSe na sVlijetu biti nikoga tko bi se usudio posumilijati 0010 u Bozju egzlistenciju,

llHl

10n

bjlo u stvarnu razLiOi!tJOst ljudske duse od tJijela. KoJihka bi od toga bila korist Vi cete sama - po vaso] osobitoj mudrosti - moci bolje od svih ocijeIliilti, a osim toga, ne hi doliikovai? da Vama, koji uvijek bijaste najv:iSittn osloncem Crkve katolicke, ovdje jos podrobnije zagovaram opcu stvar Boga i vjere,

inn

PROSLOV CITATEUU

Pitanja 0 Bogu d ljudskom duhu vee sam dotaknuo u Raspravi 0 metodi ispravnog upravljanja umom i istraiivanja is tine u zanostima, sto je na francuskom Izdana 1637, ne da b:ih njih tu tocno obradio, mego tek ovlasno, kako bih na temelju suda Qitatelja naueio kakvim naoinom da dh kasnije obraddm. Ona su mi se, naime, cinlila od tolillke vaznosti, da sam sudio kako se njima treba pozabavsti vise nego jednom; kako bih ta pitanja izloxio, zapucujem se putein kojim se malo kroci Ii koji je toliko udaljen od opce navade, da rsisarn smatrao probdtacnim pisatl nafrancuskom Ii u obliku slobodnijeg spisa kojl bi sVli. Oitali, kako ne bi i ljuda slabijeg dara povjemvali da Ii oni mogu poci tim putem.

Kad sam u tom djelu zamoLio sve one koji u mojim spisima opaze stogod vnijedno prigovora da se udostoje opomenutj me, nista spomena vrijedno u veei s onim sto rekoh 0 ovnn pitanjirna ne bijase primijeceno, osim dvoga, o cernu cu ovdje reoi koju, prije no sto prdstupim njihovu podnobnijem razlaganju.

Prvo je, da dz tioga sto Ijudski duh okrenut samom sebi ne prima sebe nikako drugacije nego kao stvar sto mlsli, ne slijedi, da se njegova narav ili esencija sastoji samo od toga sto je stvar sto misli takva, da r.ijec samo dskljucuje sve ostalo za sto hi se mozda moglo Il'"eca da pripada naravi duse, Na tu pnimjedbu odgovaram da tu nisam htio iskljuQi,ti . sve ostalo u smislu same ~Sltine 0 stvani (kojom se tu nisam ni bavio), nego samo u smislu svojeg misljenja, d to tako, da smisao bijase da nista jasno ne spoznajem za sto znadijah da se odnosi na moju esenciju osim da sam stvar stlo misli Hi stvar sto u sebi dma sposobnost misljenja. U onome sto slijedi pokazat cu pak kojim nacinom liz 'toga, sto ne spoznajem nista drugo sto pnlpada mojo] esenciji, proizlazl da zaista ;i ne postoji rnSita drugo sto joj prapada.

Drugo je, da iz toga sto u sebi imam ideju stvari savrsenije od mene, ne proizlazi da je ta Ideja savrsenija od mene, a jos manje da egzistdra ono sto ta. dsta ideja predstavlja, Ali ja odvracam kako ovdje u samoj r.ijeoi ddeja postoji dvosmislenost: moze se uzeti naime tvarno (materijaliter), za

101

djelovanje razuma, u kojem smislu ne moze se re6i da je od mene savrsenija, iii objektivno, (obiective), za stvar koja je predstavljena dstim djelovanjem, i Ikoja stvar, dako se ne pretpostavlja da ona egzlstlra izvan razuma, moze biti od mene savrsenija po svojoj biti. U recima stlo shjede podrobnije cu izloziti kako zaista sarno dz toga sto u meni postojl ddeja stvar.i savrsenije od mene proizlazi da i ta stvar dstinsld postoji,

Vidio sam i jos nekakva dva napisa prilicno podugacka, Kojima se ne pobijaju toliko moji razlozi 0 ovim pitanjima, koliko moji zakljucoi, i to pobijalima posudenim iz opcih mjesta u bezbozaca. I buduci da ,pobijala takve vrste ne mogu irnati nikakve mage u onih koji razumijevaju moje razloge, i ikako IS'U sudovi mnogih izopacenih Li. slaboumni, tako da se prije dadu nagovoriti sprve prihvacenim misljenjima, ma koliko laznim i dalekim umu, megoli dstinitim i cvrstim opovrgnucem istih, za koje poslije cuju - ne zelim ovdje na njih odgovoriti, kako ih ne bih morao prethodno navoditi. Opcenito bih rekao ·tek to, da sve 00'0 sto bezbosci pred svijetorn iznose kako bi pobili Bozju egzistenciju, oslanja se uvtijek tiJ1i. ma pojavu da se Bogu pripisuju ljudskn afekti, iLi da se nasim duhovima pridaje tolika snaga i mudrost te pokusavamo odrediti i shvatiti sto Bog moze i treba cini·ti, sto nam nece nikako biti tesko odoaciti, sjetimo li se sarno da nas duh treba smatrati konacnim a Boga neshvatljivim i beskonacnim,

Zaista, posto sam vee jednom upoznao sudove ljudi, ponovno se lacam obrade pitanja 0 Bogu i ljudskom duhu, zajedno s pocelima cjelokupne prve f,~lozofije, a da pri tome ne ocekujem nikakav pljesak svjetine riiti mnostvo citatelja: dapace ne savjetujem ikojima drugim da ovo citaju osim onirna koji mogu i hoce zajedno sa mnom ozbiljno meditirati, te oslobodsti duh prldruzenlh osjetila i svih predrasuda, a takvih znam da ce se vrlo malo naci, Sto se pak tice onih koji ne hoteci shvatiti niz dsvezu mojih razloga upustaju se samo u raspredanja 0 pojedinim odlomcima, kao sto je obicaj u mnogih, ti nece imati mnogo koristi od citanja ovog spisa, pa ako mozda i na mnogim mjestima nadu prigodu za porugu, ipak nece moci lako prigovorsti stogod sto ima tezinu iIi je dostojno odgovora,

Jer, uistinu, ni cstalirna ne [amcim da cu ih u svemu sprve zadovoljiti, ntiti pak sebi urvaram kako mogu predvidjeti sve sto bi se komu moglo ciniti teskim, prvo cu u Meditacijama izlozlti one milsli s pomocu kojih sam cini mi se sam do Sao do sigume i bjelodane spoznaje istine, kako bih doznao mogu li mozda istim razlozima kojtma sam se sam uvjenio i druge uvjerili. Zatim cu odgovorlai na primjedJbe ljudi koji se odli'kuju ,i darovitoscu i ucenoseu, a kojima sam bio poslao na ogled ove Meditacije prije no sto dh dadoh u tisak. Njihove su primjedbe dostatne i brojne i raznovrsne,

tQ?

tako da se usudujem nadati kako ce malo komu moci pasti na pamet nesto vaznije sto oni nisu vee dotaknuli. Stoga. molim citatelje da ne donose sud 0 Meditacijama prije nego sto se udostoje procitati njihove primjedbe i odgovore na njih.

13 Husserl/Descartes

193

PREGLED SEST SLIJEDECIH ME.DITACIJA

U prvoj meditaciji se dzlazu uzroci zbog kojih mozemo sumnjati u sve stvari, osobito u materijalne: naime sve dotle dok nemamo drugacije ternelje znanosti od onih koje dosad dmasmo. Iako se korist od .takve sumnje sprve ne opafa, lipak je ona veoma velika zbog toga sto nas oslobada svih predrasuda i pripravlja nam najlaksi put da odvojimo osjetila od sarnog duha; napokon, ona postize da viSe ne mozemo sumnjati 0 onirn stvanima za koje poslije otknijemo da su istinite.

U drugoj, duh koji - sluzeci se vlastitom slobodom - ipretpostavlja da ne egzistiraju sve one stvari u koje se moze ma i najmanje sumnjati, shvaca kako medutim nije moguce da on sam ne egzistira, A i to je od Il!ajviSe koristi, jer se tim nacinom lako razlikuje 'koje stvari pripadaju njemu samom, tj. razurnskoj prirodi (natura intellectualis), a koje opet tijelu. Ali jer neki mozda oeakuju na tome mjestu razloge za besmrtnost duse, to - rnislim - moram upozoniti da mi ovdje ndje nakana napisati nista sto ne bih rnogao tocno dokazati: pri tome nisam mogao slijediti nikakav drugi poredak nego onaj Ikojri je uobicajen u geometara, itako da prethodno navedem sve stvari od kojih zavisi trazeni stavak, prije nego sto stogod 0 njemu zakljuolm. PI'VO pak i glavno sto je potrebno da hi se spoznala besmrtnost duse jest da se obrazuje sto je moguce jasniji pojam 0 njoj, .koji je posve razlicit od svakog pojma tijela, sto je tu i uoinjeno. Zatirn je potrebno i daznamo Ida su dstinite sve one stvard :koje smo jasno i odjeldto razumjeli, istim onim nacinom, lkojim smo ih razumjell: sto se ne moze dokazati prije cetvrtemeditacije: isto tako treba dmati i odjelit pojam tjelesne prirode, koji se dijelom obrazuje u drugoj meditaoiji, dijelom u petoj Ii. sestoj, a :iz toga treba zakljuciti da sve one stvari koje se jasno i odjelito polmaju kao razlicite supstancije, kao sto se poimaju duh i tijelo, zadsta jesu supstancije koje se stvarno medusobno razlikuju: to 'sam zakljucio u sestoj meditaciji. U istoj se . isto potvrduje dz toga, sto ni jedno tijelo ne razurnijemo drugaOije negoh kao djeljivo, ni jedan duh ne razumijemo drugacije negoli kao nedjeljiv: jer rni ne mozemo zahvaeiti polovicu ni jednog duha kao sto mozemo i od bilo kojeg riajma-

195

njeg tijela; ItalkO da se njihove prirode prepoznaju ne samo kao razlicite, nego na neki nacjn i kao oprecne, 0 toj stvari u ovom spisu nisam nista vise rekao; jer de i to posve dovoljno za dokaz da :iza raspada tijela ne slijedU propast duha, i da se tako smrtnicima pruza nada u drugi zivot; a i zbog toga sto ;premise, dz kojih se moze zakljuctti besmrtnost duha, zavise od izlaganja cjelokupne fizike i prvo da se zna da opcenito sve supstancije, iii stvari koje Bog treba stvoniti da b.i opstojale, po svojoj naravi su nepropadljive i ne mogu nikad prestati biti, ukoli:lro se ne svedu na nista tako Sito im isti Bog odueme svoje sudjelovanje i da se upozori kako je ti'jelo opcenito uzeto supstancija, te stoga nikad ne propada. Ali ;}judsko tijelo, ukoliko se razLikuje od ostaljh tijela, tek je stanovit sklop stanovitih dijelova i ostalih slicnih akcidencija, dok se ljudski dub. ne sastoji ni od kakvih takvih akoidencija, nego je cista supstanaija: .iako se sve njezine akaidencije mijenjaju - kao kad jedne snvarr razurnijeva, druge hoce, trece cuti itd. - ipak stoga sam dub ne izlazi drugaciji; a ljudsko tijelo pak drugacijirn biva samirn tim sto se izmijeni llik kojeg od njegovih dJijelova: pa iz svega toga slijedi da ljudsko tijelo vrlo lako propada, dok je dub ljudski po svojoj naravi besmrtan.

U petoj, pored toga sto se objasnjava opcenito uzeta tjelesna narav,iznose se i novi dokazi 0 Bozjoj egzistenciji: pri cemu ce se opet mozda pojavdti neke poteskoce, koje se razrjesuju poslije u odgovoru na primjedbe: a zatdrn se pokazuje na .koji je nacin Istinito da i sigurnost samih geometnijskih dolkaza ovisi 0 spoznaji Boga.

U sestoj rneddtaciji, napokon, razlskuje se razumijevanje od imaginacije: opisane su oznake razlika; pokazuje se stvarna razlika izmedu duha i tijela, a isto tako se pokazuje kako je ona s njirn tako tijesno povezana, te s njirn 6ini neko jedno; daje se d pregled svih pogresaka koje mogu potjecati ad osjenila, a izlazu se i nacini kojima se one mogu izbjeci; napokon se iznose svd razlozi iz .kojih se rnoze zakljuCiti egzistencija matenijalnih stvari: i to ne stoga sto bih smatrao veoma korisnim dokazivati ono sto oni dokazuju, naime da zaista postoji svijet, ill da Ijudi imaju tijela d sldcno, u sto rnije nikad ozbiljno sumnjao nitko zdrave pameti; nego jer se razmatrajuoi 0 njima spoznaje kako om nisu ti tako CvTsm ni tako bjelodani kao sto su ani spomocu kojih dolazimo do spoznajeo nasem duhu i Bogu; stoga sto su ti najsigurniji i najbjelodaniji od sv:ih koje moze spoznati ljudski urn. U ovim Meditacijama meni je bio jedlni cilj dokazati upravo to. Stoga ovdje ne razmatram razlioita druga pitanja koja se zgodimice ta:koder doticu,

U treco] meditaciji - kako se rneni cini - dovoljno sam opsirno izlo~io svoj glavni dokaz 0 Bozjoj egzistenciji. MedutJim, jer - kako bih duse Citatelje sto jemoguce wse oslobodio prddrueenih osjetila - ne htjedoh se tu poslusiti nikakvim usporedlbama posudenim od tjelesnih stvari, ostat ce mozda rrmoge nejasnoce, koje ce se - nadam se - razjasIlliti poslije u odgovonima na primjedbe; kao - izmedu ostalog -kako da ddeja bica vrhunski savrsenog, koja je u nama, sadrzi toliko objektivne stvarnosti, da ne moze ne biti uzrokovana najsavrsendjim iuzrokom, sto se tu rasvjetljava spomocu usporedbe s veoma savrsenim strojem, ddeja kojeg je u duhu .kakva umjetnika, ikao sto objektivna tvorev:ina te ideje treba imata nekakav uzrok, naime znanost toga tvorca ili nekog drugog od kojeg ona potjece, isto tako ideja Boga - koja je u nama - ne moze fie irnati samog Boga kao uzrok.

U cetvrtoi se rnedltaciji dokazuje kako su isninste sve one stvari Ikoje shvacamo jasno i odjelito, a isto se tako izlaze u cemu se sastoji razlog laznosti: sto je potrebno znati kako radi potvrde prethodnog talko I za razumijevanje slijedeceg, (Am tu, medutim, treba upozoribi da se nikako nisam bavdo gnijehorn iIi pogreskom, lroj1 mastaju pni potrazi za dobrim J zlirn, nego sarno onirn sto nastaje pri prosudbi Istimtog i laznog, Nisam se pozabavio ni onim sto se odnosi na vjeru dli na rodenje zivota, nego samo onim sto se tice spekulativnihistina, spoznatih samo spomocu pnirodnog svjetla.)

10"::

197

..

I. MEDITACIJA

.'"

o STVARIMA

KOJE SE MOGU STAVITI U SUMNJU

Opaeio sam - tomu je vee nekoliko godina - kako sam u svojoj prvoj dobi bio primio mIlJOge lazne pod istinite stvani i :kolIko su sumnjive one 'koje sam poslije na te iste nadograddo, te da se stoga treba jednom u zivatu sve to liz .temelja preokrenuti, pa poceti dznova od prvih osnova, zelim li u znanostima utemeljiti stogod cvrsto i postojano; a1i to se CinHo golernim poslom, te odlucih cekati ono doba koje hi bilo toliko zrelo, da poslije njega nece biti drug:og u 'kojern hi bio pripravniji za namjeravani pothvat. Stoga sam .tako dugo oklijevao da sam poceo sam sebe okrivljavati sto ria razmisljanje tratim ono vnijeme koje mi je j05 preos.talo za djelovanje, Stoga kad sam sad svoj duh liStio svdh briga, prdbavio sebi sigurnu dokolicu, d'1Jdvojen u osami irnat eu vremena da se ozbiljno i slobodno posvetdrn potpunom obaranju svojih ranijih misljenja.

U tu svrhu nece biti potrebno da pokazem kako su sva ona lazna, sto mozda ne bih I1IiJkad ni mogao postici, vee, buduci da urn nalaze da pristanak treba uskratiti msta manje oprezno onima sto su nedovoljno srgurna d nesumnjiva nego onima sto su 'bjelodano lazna, budem li nasao kakav god razlog za sumnju u bdlo kojem od njih, dostajat Ce to da ih sasvim odbacirn. Stoga necu ni obradivati svako pojedino od njlh, 5tO bi bio posao bez kraja; nego - jer kad se potkopaju temelji, stogod je na njih nadogradeno sarno se od sebe rtlIsi - latit cu se prvo samih pocela na kojima se gradilo sve ono u sto nekoc vjerovah.

Naravno, ~ god sam dosad primio Ikao najistsniuije, prsmio 'sam od osjetila m osje1:JiJIima; otknio sam medutim da ona pokatkada varaju, a razboritost nalaze da se niikaJd u cijelosti- ne pouzdajemo u one kojd nas makar i sarno jednom prevanise,

Samo, ako se i dogada te nas osjetila pokatkada varaju 0 stvanima 5tO 5U veoma sicusne ili daleke, postoje mnoge druge stvani 0 kojimase ne moze sumnjati, iako se iz osjetila crpe: kao da ja sad ovdje sjedim uz ognjiste, ogmut toplirn ogrtacem, S lPapdrom pod rukama d. slicno. Da su ove iste ruke moje, a i cijelo ovo tijelo, ikojim bi se razlogom

moglo nijekati? Ukoliko se mozda ne usporedirn s ne znam kojim ludacima, kojima je rnozgove toliko ostetila opaka para erne zuei, te neprestance tvrde JLi da ISU kraljevi, iako su najubogiji, Hi da su gnimizom zagrnuti, ,ialko su goa golcati, iii da im je glava glinena Ili da su tikve dli da su od napuhanog stakla, ali takv,i su bezumni, i sam ne bih ispao nista manje bezumnim ako bih pnanio na sebe kalkav prlimjer uzet od njih.

ALi, zaista, kao da ,i sam nisam Covjek koji uobicava nocu spavati, i u snima prozivljavati sve isto, m pokatkad i jos manje vjerojatno negoli ti isni kad subudni?! Koleko Ii me je cesto nocni spokoj uvjeravao u to isto, da sam ovdje, ogmut ogntacern, posaden uz ognjiste, dok 'sam zapravo odlozene odjece lezao pod pokrivacemzl Sad zadsta budnim ocima promatram ovaj papir, glava koju pomicem nije drijemna, istu ruku svrhovito i svjesno pruzam d njom doticem: dok usnulu CovjeJru stvari se he dogadaju tako odjelite. Ali kao da se ne sjecam kako su me u snima znale obmanuti sLiane takve misLi, pa kad 0 tome pazljivi]« promislim. tako [asno uvidam da se nikakvim sigurnirn znaaima ne moze razlikovati java od sna, da sam osupnut, i gotovo mi to dsto osupnuce potvrduje rnisao da sanjam,

Reoimo Ida smo zaspali i da te pojedinosti nisu istdnite, da otvaramo om, pornicemo glavu, pruzamo ruke i da eak nemamo takve ruke ni takvo oijelo tijelo; pa ipak zapravo treba priznati da su videvine sna poput neslikanih slJika, koje ne mogu nastatl drugaeije nego po sl!ienostJi prema 0.5- timli.tiJIIl stvarima; i stoga barem ove opcenitostd - 08, glava, , ruke, cijelo tijelo - nisu neke imagillla.me stvari, nego odista egzistiraju. Udstinu d 'sarod 5Hkari - Ikarl nastoje sirene d satire oslikatd u najneobicnijsm oblioima - ne mogu im pnidati posve nove prirode, nego 1e}{ pni 101IIle mijesaju drjelove razlioitih zivotJinja; pa ako pak i dzmesle nesto sto je toliko novo da nilSta tomu slicno nije nikad videno, i da je posve izmisljeno i Iazno, ipak harem boje od kojih se to sastoji moraju biti dstinite, Po i1Ji~ta drugacijem razlogu (iako ove opcenitosti - om, glava, mike i ISlieno - mogu b]ti izmisljene) potrebno je barem dopustiti da istdrrite mogu bim neke druge jednostavnlje Ii opcenitije swari 'S pomocu kojih se -kao istdrritdrn bojama - obLikuju sve one - bilo istinite bilo lazne - sHke stvari 'koje su u masem misljenju.

Takve vrste eiIn:i se tjelesna narav uopce i njezina proteznost (extensio]; takav je oblik protefrrina (res extensa); zatirn njihova Koldeina, m njihova velioina Ii 'broj, samo rnjesto na kojem egzistdraju, vrijeme kojim traju i slieno.

Stoga moZda lIlecemo loSe zaJ.djlllcrti U1Stvrddmo Ii kako su neka:ko sumnjoive fizika, zvjezdoznanstvo, medicma i sve sliene di:sciplillle, koje ovise od razmatranja slozevina (res compositae), dok je neeeg sigurnog i nesumnjivog u aritme-

nici, geometniji J njirna slicnim, koje se bave samo najjednostavnljim i najopcijim stvarirna d malo brinu 0 tomeda li iste jesu Hi nisu u naravi stvani, Jer, bdio ja Hi spavao, dva i tri jednorn zajedno jesu 'pet, i cetvorina nema vise od cetli-pi strane; i mni se nemogucim da bi ,tako bjelodane istdne mogle potpasti pod surnnju laznosti.

Zaista, odavno je u mojem duhu ucvrscena misao da postoji Bog koji moze sve i koji je stvorio mene ovakvirn kakav sam. 01:lkud pak znarn da On rsije ucjnio da ne bude uopce nrkakve zemlje, nskakvog neba, nikakve .proteznine (rex extensa), :ndIkakva lika, ndkakve veli6ine, nikakva rnjesta, iIi barem da sve to ne egzistira drugacije nego sto se meni oini? A zaista - time sto ja pokatkad sudim da se drugi varaju u stvarirna za :koje rnisle da dh najsavrsenije znaju, zar se tako J sam IDe vararn kad god zbrajam dva i tr.i Hi kad brojim stranice cetvorme, ihi u cemu drugom, ako se sto lakse moze izmisliti? ADi Bog mozda nije htio da se tako varam, jer se kaze da je On u najvisem smislu dobar: ali ako hi se to protiv:ilo mjegovoj dobroti, da sam stvoren takvirn da se uvijek varam, po istome bi bilo strano dopustiti da se pokatkad vararn, sto se ne hi rnoglo reci da se ne dogada.

MaZda bi se mog1i naoi nekd koji bi radije zanijekali jednog tako mocnog Boga nego da povjeruju kako su sve ostale stvari mesigurne. AM te necemo pobijati d dopustit cemo da je tlapnja sve receno 0 Bogu; ali, neka pretpostave da do toga, sto jesam, dosao sudbinom, slucajem ili po neprekidnom nizu stvani Hi ikakvim drugim nacinom - budu- 6i se nekakvim nesavrsenstvom cini varati se i grijesiti, sto manje rnocna budu p.rlipis,iva1i tvorca mojem ipodrijetlu to cu ja vjerojatnije -him toliko nesavrsen te au uvijek grijesiti. Na te arguments zaista nemam sto odgovoniti, nego sam nagnan priznati da ad S'VIih onih stvani u 'koje nekoc vjerovah kao u is1lilnite, nema ni jedne u koju ne hi trebalo sumnjati, i to ne ebog nepromisljenostd dH povrsnosti nego ma temelju valjanih i promisljenih razloga: stoga treba i takvima - nista manje no onima sto su ocigledno Iazni - uskratiti pristanak, zeHm Li prona6i stogod 'sigurno.

Ali nije dovoljno sto sam sve toprimijetio, potrebno je to i stalno drnati pred ocima, jer neprestance se ponovno vracaju uobicajene mlisLi, te zbog druge porabe i po stecenorn pravu prisnosti prisvajaju moje povjerenje, gotovo protiv moje vlastite volje; 'i nikad necu prestati dase s njima slazern i u njih vjerujem, sve dok pretpostavljam da su takve .kalwe su uistinu, naime na neki nacin - kako se zgodimiee pokazuje - sumnj'ive, ali nista manje veoma vjerojatne, te je s mnogo vise razloga vjerovati u njih nego ih nijekati. Stoga svegamdslim ,kako necu lose postupiti ako - svojom vlastitom voljom - sam sebe prevarim, pa ih sve budem smatrao Ii lafnim i 'iizmiSljenim, sve dotle dok (kao s

.,nn

ujednacenirn utezima predrasuda s obje strane) vise mi [edna opaka navilka ne bude prijecila pravo poimanje stvari mojem sudu. Znarn da ad toga nece biti nikakve pogibelji Hi pogreske, d da ne rnogu vise zapasti u nevjeriou, jer se sad ne upustam u djelovanje, nego samo u spoznavanje.

Pretpostavit cu stoga ne najboljeg Boga, izvora istdne, nego nekakva zloduhasto 'je i u najvisoj mjer:i mocan i Iukav, koji je ulO2llO sve svoje umijece u to da mene prevari: msslit cu da nebo, zrak, zemlja, boje, Iikovi, zvukovd i sve ost ale dzvanjske stvari nisu nista drugo nego obmane snova, zamke koje je postavio mojoj Iakovjemosti: promatrat 6u sebe samog kao da nemam ruku, ni oeiju, ni mesa, llIi krvi, niti kakva osjenila, nego da sve to imam jer knivo mislim: ustrajat cu tvrdoglavo u takvom meditiranju, pa tako, ako vee u mojoj moci ne bude spoznati etogod istinitog, barem 6u ocvrsla uma saouvati u sebi 000 sto imam, ne prihvacajuci Iazne stvari te mi nece nista uzmo6i nametnuti ni il5ti obmanjivac, pa rna kolsko bio rnocan i lukav. Ali takva zadaca je napoma, a nekak.va Iijenost me vraca u svakodnevnu ~ivotll1u ,kolotecinu. Nego ~ao kakav suzanj, koji se u snovtrna hrani 'imagirnaroom slobodom, pa i kad osjeti poslije da sanja, boji se probuditi, te se uljuljkava ugodnim tlapnjarna: tako se i sam od sebe prepustam stanim mislima i boo jim se probuditi, 'iz straha da me trudno bdjenje, sto sfijedd ugodni pocinak, ne izvede na kakvru svjetlost, nego me jos uvali medu neprozirne tmine mastalih teskoca.

II. MEDITACIJA

o NARA VI LJUDSKOG DURA:

DA JE ON POZNATIJI OD TIJELA

Jucerasnjim meditiranjem bacen sam u takve sumnje da ih vUse ne mogu zaboraviti a ne vidirn ni naoma kojim bi se mogle razrijesiti: nego kao da sam odjednom bacen u duboki vir, toliko sam osupnut, da n~ti mogu nogom dno doseci ni'N pak isplivani na povrsmu. Ipak cu se potruditd i ponovno pokusati onirn dstim putem kojim 'Sam se jucer bio zaputio, odbacujuci - nairne - sve 01110 usrto bi se Ii najmanje rnoglo posurnnjati, rnista IITIaIIlje tako kao da bih otkrio da je u oijelosti lazno: ,i nastavit cu tako sve dok ne apoznam stogod sigurno ili ako pak nista drugo, barem da spoznam zasigurno 'kako IIlIis,ta nije sigurno, Arhimed je trazio tek jednu tocku, 'koja bi hila evrsta i nepomlcna, kako bi s mjesta pomaknuo cijelu zemlju; ovdje se velikom mogu nadati budem Ii otknlo i stogod najmanje koje je sigurno i neuzdrmano.

Pretpostavljam stoga da SlU lazne sve stvari koje vidim: vjerujem kako nikad nije egzistiralo nista oct onih stvari koje predocava Iazljivo pamcenje: nemam nikakvih osjetila: tijelo, obLik, proteznost, gibanje i mjesto tek su utvare. Sto ce onda brti istdnito? Mozda jedino to, da nista nije sigumo (certum).

Ali otkud znam da nista ne postoji razldcito od svih stvari, ,tdh stvari koje sad prosudujern, ono u soo ne maze binl ni najmanje sumnje? Ne postoji l:i kakav Bog - dli da ga mazovem bilo rkoj1m drugirn dmenom - koji mi je usadio te iste misli (cogitationes)? Ali zasto da tako rnislim, kad bin mozda i sam mogao biti njihovim tvorcem? Ndsam li dakle barem ja sam mesto? Arli vee porekoh da imam ikakva osjetila, ikakvo tijelo: a dpak oklijevam: ali kamo odatle? Nisam H toli!ko vezan tijelorm i osjetilima da bez njih ne mogu biti? AlJ ja 'sam uvjeren ikako u svjjetu nicega nema, nikakvog neba, nikakve zernlje, nikakvdh duhova, nikakvih tijela: nema li stoga isto tako ni mene sarna? Sigurno bih bio, ako bih se u to uvjerio. Ali postoji ne znarn tkoj,i obmanjivac, veorna mocan j veoma lukav, koji me uvijek umjesno vara. Sarno, bez ikakve sumnje ja d jesam, ako me vara: a meka vara koliko god rnoze, ipak nilkad nece postici da ne budem nista,

..

Ja jos dovoIjno ne razumijevarn koji sam to ja koji pak nuzno jesam; stoga se odmah treba Cuvati da rnozda nehotice stogod drugo ne uzmern mjesto sebe, te tako zastranim cak u ovoj spoznaji za koju tvrdim da je najsigurnija i najbjelodanija od svih, Stoga 6u .iznova razmisliti 0 onome sto sam nekoc vjerovao da sam, prije mego sto se upustih u ove rnisdi: iz 'toga cu zatim odstraniti sve sto se moze rnakar i najmanje pobitli nave denim razlozirna, tako da ne preostane naprosto nista drugo nego ono sto je sigurno i neuzdrrnano,

Sto sam dakle dosad mislio da jesam? Naravno, da sam covjek. Ali sto je covjek? Da kazem da je umna zivotinja? Necu, jer kasnilje bi se mozda pitalo sto je zivotinja i sto je to umna, :pa bih tako zbog jednog pitanja zapao u mnoga ,i teza: a i nemam toliko dokolice da bih mogao rasipati vrijeme na takve taJIloilne. Nego cu se radije pozabaviti onime sto se samo ad sebe i ad pnirode javljalo dosad u mojem misljersju (cogitatio) ,kad god sam razmatrao sto sam. Naravno, srnatrao sam prvo da irnam Ike, I1Uke, sake, cijeli onakav stroj udova, IlUllkav se razaznaje Ii u mrtvaca i koji oznacivah irnenom tijelo, Opazio sam zatim da se hranirn, koracam, osjecam .i spoznajern: sto su postupci koje sam pripisivao drusi. Ali sto je ta dusa, Hi nisam ni razmisljao, fuli sam je zamisljao neoim izuzetnim, poput vjetra ili vatre i1i etera, 510 prozima moje grublje d1ijelove. 0 samom tijelu nisarn pak ni malo surnnjao, nego sam mislio da odvojito poenajem njegovu narav, koju bih - prerna sadasnjem slucaju - da sam je pokusao opisati, ovako objasnio: pod ti1e- 10m razumijevarn sve ono sto se moze ogranioiti nekim obbikom, odrediti mjestom i tako ispimitd prostor da se iz njeg iskljucuje svako drugo tijelo: koje se rnoze opaziti pogledom, dodirom, sluhom, okusom ihi njuhom, isto tako ~ gibatt na nizHai<te nacine, ne sarno od sebe, mego dodirom necega drugog: jer sam sudio da tjelesnoj pnirodi ne moze nlkako pripadati snaga da samu sebe pokrece, osjeca ili misli; dapace, cud-to bih se otknivsi takve sposobnosti u nekim tijelirna.

Sto pak sad, gdje pretpostavljam nekog obmanjivaca, najmocnijeg i - ako je dopusteno reci - zlog, koji se u svernu trud'i koliko god rnoze da me obmane? Mogu Ii ustvrditi da imam i naljmrunje od sveg onog za sto rekoh da pdpada naravi tijela? Posveeujem ipozornost, mislim, dbreem misili - nicega nema; zamamm se pona'VJjajru6i uzalud isto. A sto je opet 'sa OIIlIim .sto 'sam dusi pripis'ivao? Da se hranim Hi hodam? .BuduCi da tijela nemam, onda su to sarno izmiSljo1line.

Osjecati? Naravno, ni toga nema bez tijela, a mnoge sam stvari vldio da osjecam u snovima za koje sam poslije uvidio da ih nisam osjecao, Misliti? Tu pronalazim: misljenje jest; jedino se ODO ne moze od mene otrgnuti, Ja jesam, ja egzistiram, sigurno je. A koltkodugo? Naravno, toliko dugo ko1iJko mislim: a moze pak bitd: prestanem hi sa svaloim misljenjem, prestajem odrnah Ii sa svim bjtkom. Ne tvrdim sada nista osim OIIlO sto je uumo istmito: ja sam stoga ukratko stvar sto misli (res cogitans), to jest duh (mens), ili dusa (animus), Hi razum (intellectus), Hi um (ratio), sto su nazivi kojlih mi znacenje ne bijase poznato ranije, Ja sam dakle stvar Istinita i odista egzlstirajuca; ali kakva stvar? Rekoh, koja misli.

Sto jos? Zamislrt cu: ni:sam onaj sklop udova koji se naziva Ijudskim itijelom; nisam ni onaj rije1:Jki zrak sto prozima te udove, nJi vjetar, ni vatra, mi para, ni dah, nista od onog sto izrnislirn: pretpostavljam pak da su 11Ste stvari nista, Ostaje stavak: ja jpak mesto jesam. Samo, moze se dogoditi da te iste stvani, za ,koje pretpostavljam da nisu mista, jer su meni nepoznate - sto se rice Istine - ne budu razlicite od mene sainog ,kakvim se poznavah? Ne znam, 0 toj stvari sad ne raspravljam: samo 0 onim stvarima koje su mi poznate mogu donositi sud. Spoznah da egzistiram; istrazujern, koji sam to ja kojeg poanajem, Posve je sigurno da poznavanje (notitia) iistog takotocno uzeto ne ovisi od onih stvari za koje jos ne spoznah da egzistiraju: a nit! dakle od onih drugih koje imaginacijom Iizmi,s1jam. Sama ta rijec izmisljam (effingo) upozorava me na moju pogresku: jer zaista bih i7JmisIjao, !kad bih zamisho (imaginor) da sam stogod, jer zarnisljati (imaginari) nije nista drugo nego razrnatrati oblik Hi sli!kru (imago) tjelesne snvari. Kako pak zasigurmo znam da jesam, moze bjti da StU sve te iste slike, i opcenito sve one ikoje se odnose na tjelesnu prirodu, nista drugo mego utvare sna. A kad se 0 tima razmdsli, V'icLi se kako sam nista manje ludo kazao govoreci: zamislit cu, kako bih odjelitije spoznao tko sam, nego da sam kazao: prebudio sam se i vidim nesto istindto, ali kako jos lIle vidim dostatno bjelodano, trudim se ponovno zaspati, da rni snovi to isto predate istinitije i bjelodanije. Tako spoznajem da se rrista od onih stvari koje rnogu shvatiti spomocu imaginacije ne odnosi na onu spoznaju koju imam 0 sebi, te da je potrebno najpazljivije odvrn1liti druh od njih, kako b'i sto odjelitije spoznao svoju vlastitu narav.

AH ipak sto sam ja? Stvar koja rnisli, S10 1e to?

Naravno: ono sto sumnja, razumijeva, tvrdi, nijece, hoce, nece, te zamislja i osjeca.

Zaista, nije to malo ako sve meni pr,ipada! Ali zasto ne b'i prilpaidalo? Ni'samlli ja sam onaj 'tJko sumnja gotovo u sve, a ipak pOlIlesto razumjjeva,koji tv.roi kalko je jedlIlo istiIliito, ddk drugo poriee, koji feJim vise spoznati, ne zel!im

sve dok ja mislim da nesto jesam, Stoga, posto se 0 svemu tome dobro promislilo, moze se reci ikako ovaj iskaz: Ja [esam, ja egzistiram, koliko god ga puta ~.2JreikaoiIi duhom poimao, nuzno jest Istinit.

?04

20!i

'.

se varati, mnogo stvari zarnisljam i protiv svoje vdlje, i 0 mnogirn stvarima razmatram ikao da dolaze od osjetila? Koje od toga nije jednako ~stiiIlHo kao i to da ja jesarn, pa makar uvijek spavao i makar se onaj koji me stvorio svim stlama trudio da me obmane? sto se razlikuje od rnojeg mdSljenja? sto se moze nazvati odvojenim od mene samoga? Jer da sam ja taj koji sumnjam, koji razumjjevam, ikoji hoou - ,tol:iJko je oeito da nema niceg drugog eime lli se bjelodanije objasni- 10. Ali ja sam zaista i onaj koji zamisljam: pa iako mozda - kao sto vee pretpostavih - :rri dedna zamiSljena stvar nije istdnita, ipak sarna moe zamisljanja odista egzistira i dio je mojeg mdsljenja. Isoto tako ja sam onaj ®oji osjecam aLi onaj koji osjetilirna prima tjelesne stvari: nairne, svjetlost v.idim, eujem bukai, osjecarn toplinu. A Ii te stvari da su lazne, Ijer zapravo sanjarn. Ali zaista mi se vidi da vidim, da cujem, da se zagrljavarn. To ne moie biti Iaino; to je 01110 sto se u mene toano naziva osiecati (sentire), ono sto precizno uzeto nije nista drugo do misliti (cogitare).

Od tih stvari zaista nekako bolje pooinjem doznavati Nco sam; pa ipak md se jos uvijek Cini - a od te se misli ne mogu suzdrZami - da se tjelesne stvari, ikoj!ih se sldke obrazuju mlSljenjem i koje osjetila pronalaze, mogu odjelitije spozati od ne-znam .. kojeg dijela mene Ikoji 'me potpada pod ,imaginaoiju: rna koliko zaista bilo cudnovato. da one stvari Ikoje srnatram sumnjivim, nepoznatrm, udaljenim od sebe, odjelinije shvacam od onog sto je istinito, sto je spoznato, jednom ri:jeOi od sebe samog. A1d vddim sto je posI1iJjedi: mojem duhu godi lutati, jos se nije mwiknuo drzati unutar granica istine. Nego rnu jos jednom popustirno uzde, tako da se - kad mu ih malo posldje ponovno pritegnemo - dadne lakse vodd ti.

pod okusom, njuhom, vidom, dodirom Hi sluhom - ono se

iermjenrlo: ostaje vosak. .-'"

Mozda bijase ono sto sad mrslim: naime da taj isti vosak ne bijase ana slatkoca meda, ni miris cvijeca, ni bjeloca, rri oblik.mi zvuk, mego tijelo sto mi se malo :prije uoinilo jedriih obldka, a sad drugih. AU, toano uzeto, sto je to sto tako zamisljam? Pridimo pozonno, pa - odstranivsl one stvari Ikoje ne pripadaju vosku - pogledajmo sto preostaje: zaista niSta nego nesto ·protegnuto, savitljivo, promjenljivo, sto je uisuinu to oS8IV,rtljivo, promjenljivo? Je li ovo sto zarnisljam kako se ovaj vosak moze okrenuti iz okruglog litka u cetvntasti, Hi iz ovoga u trokutasti? To nikako: buduci ga smatram sposobnim popnaniti bezbroj t8lkv~h promjena, i takav bezbroj ne bih mogao IlIi imaginacijom obuhvatiti, stoga se shvacanje (comprehensio) .0 njemu ne moze ni postici sposobnoscu irnaginacije. A sto je ono rprotegnuto? Nije Ii nepoznata i sama njegova proteinost? U tekuceg voska postaje veca, jos veca .kod vrelog, te to veca sto je tophna veca: i nikad neou tocno prosuditi sto je vosak, ne budern li mislio da on prema proteznosti moze poprirniti vise mijena nego sto bih ja Ikad mogao zarnisliti. Preostaje stoga da dopustim kako ja ne shvacam imaginacijom sto je taj vosak, nego samim duhom; kazem to 0 pojedinaonorn vosku. jer je 0 vosku uopce joS jasnije. Koji je zapravo ovaj vosak koji spoznajem sarno duhom? Zaista isti onaj koji gledam, koji doticem, koji zamisljam, isti onaj dakle 0 kojem sam od pocetka mislio da jest. Ali, valja primdjetiti, on nije spoznat ni gledanjem, ni diranjern, ni zamisljajem - niti i:kad bijase, dako se tako prije cinilo - nego sarno uvidom duha (solius mentis inspectio), koji moze biti nesavrsen i zbnkan, kakav pnije hijase, ili jasan i odjelit, kaikav je sad, vee prema tomu posveoujem II manje iIi vise pozomosei onim stvarima od kojih se sastoji.

Ponekad me zaista zapanji koliiko je moj duh sklon pogreskama: kad 0 tome razmiskirn sutlke u sebi, zbunjuju me i same rijeci, i gotovo me obmanjuje 'sam govorrni obicaj. Kazemo da vidirno vosak sam, ako je prisutan, a ne da swdimo da je to on :po boji Ili po oblilku. Otud bih odrnah zakljueio: vosak se dakle spoznaje ocmjim vidom, a ne sarno uvidorn duha; da s1ueajno nrsam s prozora promatrao ljude gdje prolaze uIicom i za 'koje - nista manje uobicajeno nego za vosak - kazem da ih v·1dim. Ali 'sofo ja vidirn osim Idobuka i odijela pod kojima se mogu ·k>rtiti i automati? Ali ipa!k sudi:m da su to IjUJdi. I taiko ono za sto miSljah da vidim ocima, shvaeam tek sposobnoscu prosudtbe koja je u moJem duhu.

Ali Onaj t,ko tezi spozna}i sto je i21nad svjetine, morao bi se stidjeti da potIkrep'}j'lljesumnju, ob~idma govora koje je jznasla svjetina; Ii nastavimo ~dmah, ~azmatra!ju6i da li sam savrsenije i bjelodanije opazio sto je vosatk kad

I

(

Razmotramo one stvari za 'koje se opcenito smatra da se najodjeljtije shvacaju: naime, tijela Ikoja doticemo, Ikoja vidimo; ne tijela uopce, jer ·ti opceniti opazaji (perceptiones) obieno su veoma 2lbrkani, nego jedno posebno, Uzmimo - prrrnjera radi - ovaj vosak: nedavno je izvaden iz saca, jos nije dzgubio sav ukus svojeg rneda, jos zadrzava nesto od rninisa cvjetova s :kojih je pelud vskupljen: ociti su njegova boja, oblik, velicina: cvrst je, hladan je, lako se dira, d udaris Ii ga prstom, pusta 1JVulk; pri njemu je dakle nazocno sve 01110 sto se citni potrebnim da ·bi se 500 odjelitije moglo spoZlIlati neko tijelo. Ali, gle, dok ovo govoI1im, pr.imiee se ogrnju; nestaju ostaci olrusa, i'sparava se miri's, mijenja boja, iSeezava oblik, velioina raste, on pO'staje oteku6m, biva vruc, jedva ga mozes dotaiknuti, i aiko ga wdar,iS, ne ispus.ta zvuka. Ostaje ti to jos [51:i vosaik? Tnfua priznati da ostaje; nitko to ne poriee i nitko dmgaCdje ne misli. Sto je onda bilo u njemu sto se tako odjelJilro shvaea10? Svakako nasta od ondh stvari ·koje sam dosegao osjetHima; jer sto god je bilo dosoJo

20"

207

ga prvi put spazih i kad povjerovah da sam ga spoznao samim izvanjskiim osjetilom, ili barem zajednickim osjetilom (sensus communis) - kako rkazu - to jest imaginativnom moci, iIi paik botje sad, posto sam pozomije istrazio tkalko sto je on taiko i kojim nacinom se spoznaje? Sigurno, bilo bi neprikladno sumnjani u tu stvar: jer sto bijase odjelito u prvoj percepciji? sto koje ne bi mogla imati bilo koja zivotinja? Ali kad vosak odijelim od dzvanjskih obldka i promatram ga golog, kao da mu je oduzeta odjeca, onda ga zaista - rna :kako dosad mogla biti pogreska u mojem sudu - ne mogu shvatiti bez ljudskog duha.

AJii sto da kazem osamom tome duhu, Hi 0 sebi samom? Dosad, naime, nisam dopustao da u meni postoji ista drugo osim duha, Koji je to - tkazem - ja koji vosak moze cako odijeldtoshvetiti? Spoznajem Ii i sebe samog ne sarno .stinieije Ii sigumije nego i odjelitije i bjelodanije? Jer, ako sudim da vosak egzistira po onom sto vidim, O11da sigurno jos bjelodanije proizlazi da i [a sam egzistiram po sarnom tomu sto ,to vidim. Moguce je doduse da ovo sto vidim ne bude odista vosak; moguce je i da memam ociju kojima se stogod vidi; ali nikako ne moie biti kad vidim ili, sto joS ne razlikujern, ikad mislrm da vidirn, da ja sam lkoji mislim ne 00- dem nesto, SHcnim razlogorn, ako sudan da vosak jest, po tomu sto ga doticem, opet proizlazi rsto, naime da ja jesam. Alko opet po onome sto zamisljam - ili po nekom drugom uzroku - ~kwi posve isto, A to isto sto primjecujern 0 vosku moze se primi!jeniti na sve osrtale stvari ikoje se nalaze lizvan mene. Dapace, ako se shvacanje voska cini odjelitijim nakon sto 0 njemu doenah ne samo vidom iii dodirom nego i po mnogirn razlozirna, kolilko se VliSe mora dopustti da sad odjelitije spoznajem samog sebe, karl ni jedan od razloga koji mogu posluziti spoznaji voska, iIi bilo kojeg drugog tijela, ne moze a da joB bolje ne dokaze narav rnojeg duha! AlIi postoje jos i mnoge druge stvari u samom duhu, s pomocu kojih se moze jasnije doci do spoznaje 0 njemu, da ave - 'koje njoj pnitjecu iz tijela - jedva da je vrijedno nabrajati.

I tako svojom voljom sam se vranio onamo karno sam htio; jer sad kad sam doznao da spoznajem tijela ne zapravo osjetilima, iIi sposobnoscu rimaginacije, mego sarno razumom, ni,ti pak bilo sto lih doticemo iillJi gledamo, nego sarno tako sto ih razumdjevarno - jasno spoznajem da od svojeg duha me mogu nista spoznati la!kse iIi bjelodanije. AH, jer se tako bI1Z0 me moze odbaciti navilke starog mnijenja, zgodrrije je da se ovdje zaustavim kalko bi se - produzenim meditiranjem - ova nova spoznaja mogla dubjje usjeci u moje parncenje.

208

III. MEDITACIJA

o BOGU, DA EGZISTIRA

Sad cu zatvoniti ooi, zacepn cu usi, odvratit cu sva svoja osjetila, cak cu d sve shike tjelesndh stvari dzbrisati iz svojeg misljenja, ili cu ih barern, jer se to jedva moze postici, smatrati ispraznirn i laZnim, te cu se obratiti sebi samom i nastojati - razmotrivsi pomnije - upoznati bolje sama sebe i vise se ;pri1bIi:lJiti sebi. Ja sam stvar sto misli, to jest: koja sumnja, tvrdi, nijece, malo stvari razurnije, mnoge ne poznaje,koja hoce, nece, koja zamislja i osjeca: kao sto sam vee prije prlrnijetio, iako one stvarl ,koje osjecam Ili zamlsljam izvan sebe mozda nisu Illista, dpak se ti oblici misljenja (.ka\kO' nazivam i osjecaje i zamisljaje) - samo utoliko ukoliko su oblici rnisljenja - siguran sam, nalaze u meni.

U ovo malo rijeci naveo sam sve sto istinski znam, i1i harem ono za sto sam dosad pnsmrjetio da znam. Sad cu pomnije razgledati postoje Ii u mene jos neke druge stvari koje jos Ill'isam opazio. Siguran sam da sam stvar sto misli. Ne znam Ii takoder i to sto se trafoi da bih bio siguran u nekoj srtvari? Zaista u taj prvoj spoznaji nema niceg drugog osirn jasna i odjelita zahvacanja (perceptio) onog sto potvrdujem; to uistinu ne bi b~lo dostatno da me uvjeri u istinu 0 stvari, kad bi se uopce moglo dogoditi, da Dude lazno nesto sto sam shvatio tako jasno i odjelito: stoga mi se cilni da se maze postaviti dcao opce ,pravmo: istinito je sve ono sto zahvacam veoma jasno i odjelito,

Pa ipak, primiosa:m prije mnoge stvari kao posve sigurne Ii ocigledne, za koje sam poslije otkrio da susumnjive. Kakve O11da one bijahu? Naravno, zemlja, nebo, zvijezde i sve ostale koje prisvojih osjetima, A sto sam od toga rna jasno zahvatio? Mojem su se duhu pojavile zaista ideje iIi misIi takovih swart. A ni sad ne . nijecern da su te ideje u meni. Ali bjlo je joS nesto sto sam tvrdio i za sto sam, po mavici vjerovanja, drzao da to jasno zahvacarn sto ipakzapravo nisam zahvacao: naime stlvari ikoje S'U izvan mene od kojlih ISU potekle iste ideje ikojima ibijahu posve s(l.iene. A to ibijase 0110 u cemu sam se varao iIi - ako sam istinito sUrdio - zaista to ne bijase zbog snage mojeg zahvaeaJllja.

1'" Husserl/Descartes

"00

Sto je posrijedi? Kad sam -razmatrao stvari aritmetioke iii geometrijske, stogod veoma jednostavno i lako, kao .kad su dva i ,1Jri pet ili slicno, nisam li harem njih dovoljno jasno .prozreo da bih mogao utvrditi da su istirrlte? Naravno, nisam poslije mi ~z 'kojeg drugog uzroka tvrdio da i u njih treba sumnjati nego sarno zbog toga sto mi je palo na pamet da mi je kalkav Bog mogao dani takvu narav da se varam cak i u onim stvarima koje se cine majocltlje. PakoIiko god mi puta dode u pamet 11:0 unaprijed stvoreno mnijenje o potpunoj Bozjoj moci, ne mogu ne dJOpustiti: kad god on to pOZeJ:i, lako nnu je postici da se prevanim Oak i u onim stvarima za koje mislim da ih najbjelodanije uViidam ocima duha. Sarno, ko1iko god se puta obratlo tim stvarima za koje mislim da ih veoma jasno zahvacam, toliko sam u :njih uvjeren, da sam od sebe fi7JI"icem ove rijeoi: nek me obmanjuje tko god. moze, ipak ndkad nece !postiCi. da me budem nliSta, sve dok misljm da nesto jesam, ili da palk jedmJom bude dstina da mene nije nikad bilo - ako je pak sada tiJstinirt:o da jesam 1i!1i pak mozda da tri ~ dva zbrojeni budu viSe dlli manje od pet, i1i slicno, u cemu naime prepoznajem ocito protuslovlje. A buduci da sigurno nemam nikakva povoda po kojem bi se osvjedocio da postoji nekakav Bog obmanjivac, nilbi pak dosad dostatno znam da 1i i postoji nekakav Bog, razlog za sumnju veoma je slabasan ~ - da tako kazem - metafizicloi i ovisi tek od onog mnijenja, Ali da bti se i on uklonio, tim se pruti pnildka treba istraZiti da 1i Bog jest, i ako on jest, mofe H biti obmanjivac: jer dok se 0 tome ne zna, ne ClDd mi se cia ~kalro mogu bitj siguran u bilo sto drugo.

Sad je pak potrebno poci po redu, pa podljelivsi prvo sve moje misli u sltanovite redove, ~stlraZitd u kojima se od rijih zapravo nahod] Istina iLi LaZ. Neke su od njih poput slika stvanl a. sarno njima navlastito odgovara ime ideja: kao kad mis1im I() covjeku, utvarti, nebu, ande1u ili Bogu, Druge pak osim toga dmaju drugacije oblike: kao kad hocu, kad se bojim, kad tvrdim, kad nijecem, te uvijek shvacam neku stvar kao podmet svojeg misljenja, ali misljenjem obuhvacam i nesto sire od same sIicnosti doticne stvari; od t1ih stvani jedne se nazivaju voljama (voluntates) iId afekltima, a druge sudovirna (judicia).

Sto se pak tice ideja, promatraju li se same u sebi, bez odnosa prema necem drugom, one zapravo ne mogu biti laane, jer zamisldo ja kozu iii kimeru, nista nije manje istinito da zamisljam jedno kao d drugu. Isto se tako ne treba bojati nikakve lazi u samoj volji dli u afektima; jer rna kako opake stvari, dli pak one ikojih nikad nema, mogao poze1jeti - nije stoga neistinito da lih zelim. A kako preostaju samd sudovi, kod njih mi se vailja pnipaziti da se me prevarim. A glavna pogreska, i ona koja se u njima moze najcesce otkniti, jest u tome, sto sudim, da ddeje koje su u meni jesu slicne dli sukladne stvanima koje su dzvan mene; a naravno, ako ja same

I~

ideje smatram tek oblicima (modus) svojeg misljenja, bet odnosa prema necemu drugom, tesko da ce mi rpoci pruz'i1ti ikakva gradiva za grijesenje.

Od tih ideja jedne mi se Cine urodene, druge pri_qosle, a trece od samog mene saoinjene: jer kad razumijevam sto je stvar, sto je dsltina, 510 je misljenje, cini ml se da te ne potjecu niodkuda nego od same moje prirode; alko pak slus.am buku, gledarn simce, osjecam vatru, sve dosad sam sudio da to potjece od stvari sto su dzvan mene; d napokon sam izmlsljam sirene, hipogrife i slicno, AId mogao bih mozda ~ mi~liti ~a su .sve su pridosle.~1i sve urodeneIli sve sacinjene: jer JOs msam jasno nazroo njihovo pravo podrijetlo.

o idejama koje drzim da potjecu od stvarr sto egzistiraju i1zvan mene, treba pnije svega istraZiti koji me to razlog nagoni da njih smatram slicnima tim istim stvarima. Zaista, Clnd m] se da me priroda .poucava tako. Zatim se uvjeravam kako one ne ovise od moje volje, te stoga ne ni od mene sarna; cesto se naime pojavljuju protiv moje volje: kao sad kad - htio ja iii ne htio - osjecam toplinu, te stoga mislim da taj osjet dId ddeja top1ine, dolazi meni od neke stvani sto je razlieita od mene, naime od Itophlne vatre uz koju sjedim. Ndsta sad nije prikladnije nego da sudim kako ta ista stvar unosi u mene svoju slicnost pnije nego bjlo sto drugo, '

Sad cu pogledat] da Ii su ti razlozi dostatno Cv.rSt1.

Kad ovdje kazem da me tomu poucava priroda, onda mdslim sarno kako me na to da vjerujem nagorn spontani poriv, a ne da rn! istinu otkriva kakva pnirodna svjetlost (lumen naturale). To dvoje se uveliko razldkuje: jer sve one stvart koje rn] se pokazuju spomocu prirodne svjetlosti (kao sto iz toga da sumnjam p.roizlazi da jesamI sNcno), ne mogu nikako hilli sumnjive, - jer ne moze biti ni jedne druge sposobnost] kojoj bih jednako vjerovao kao toj svjetlostl - iako ona moze ucitt da nisu istindte: aIli sto se tice, pnirodnih poriva, cesto sam izjavljivao kako su me oni navodili na ono sto je gore - kad posrijedi bijase dzbor dobra - te ne vidim razloga zasto bih njirna vdSe vjerovao u 0010 kojo] drugoj stvari.

Zatdm, rna koldko one ideje ne ovisile 0 rnojoj volji, iz toga nuzno ne proizlazj da one potjecu od stvari Slto su 'izvan mene. Jer, kao sto oni - ponivi - 0 kojima sam vee govorioialko su u mend, Ciine se razlicitun od moje volje, tako da je mozda u meni d neka druga sposobnost, koja mi jos ruje dostatno poznata, proizvodacica tih istih ideja, upravo kao sto mi se dosad uVlijek cinillo da se one u meni oblikuju dok spayam, a bez ikakve pomo6i vanjskih stvari,

Napokon, neka i potjecu od stvari lkoje su od mene razlicite, dz toga ne slijed] da one moraju biiti slione tim stvarima. Dapace, u mnogih sam cesto opazio veliku razliku: tako, na primjer, u sebe nalazim dvije razlicite ideje sunca: jednu sto je dobivena spomocu osjetiJla (i koju uglavnom treba razmatrati medu ldejama koje smatram pridoslim) i po

,)1n

211

"

kojoj ml se oOO'clnd veoma malenim, dok se druga ideja temeIji na astronomskiim razlozirna (to jest potjece od mis1i koje su mJi kao urodene Hi sam ih sam 1Ila000io nekim drugim nacinom), d po mjoj sunce izlazj nmogo puta vece od zemlje: dakako: obje ne mogu biti slicne dstom suncu koje egzistira izvan mene, a urn me uvjerava kako je od njih ona od sunca najrazlicstija koja se Cini da najvise potjece od njega.

A sve to dostatno pokazuje kako sam do sada vjerovao - ne po sigurnorne sudu, nego tek po slijepom porivu - da egzistiraju neke stvari ra7Jlioi·te od mene koje meni putern organa osjetila, iIi nekim drugim macinom, namecu svoje ideje Hi slilke.

Ali postojl Ii drug] nacin da se istraZi egzistiraju Ii izvan mene meke od stvari 0 kojima su ddeje u meni. Ulstinu, utolsko ukoliko su te Iste ddeje tek obldol misljenja, ne razaznajem medu njana nikakve nejednakostn i cini se da sve potjecu od mene na Isti naoin: ali, ukoliko jedna predstavlja jednu, a druga drugu stvar, oeito je da se one veoma razlikuju medusobno, Jer, nema nikakve sumnje, one koje mi iznose supstanoije nesto su mnogo wse i - da tako kazem - sadrzavaju u sebi v.iSe objelktivne stvarnosta (realitas objectiva) od onih looje predstavljaju tek oblike, (modi) ill akcidencije; te ponovno, ona ideja po kojoj razumijevam najviseg Boga, vjecnog, beskonacnog, sveznajuceg, svemocnog i tvorca svih stvari koje postoje dzvan njega - zaista ima u sebi wse objektivne stvarnosti negoli one po kojima se pokazuju konacne supstancije.

Naravno, vee po prirodnoj svjetlosti je ocito da u sveopcem tvomom uzroku (causa efficiens et totalis) treba bini barem toliko koliko i u ueinku listog uzroka, Jer, odalklepjtarrr-se - moze uzeti ucinak svoju stvarnost ako ne ad uzroka? A kako da uzrok nju njemu da, 31100 je sam ne bi imao? Odatle pak sJlijedi ne sarno da nesto ne more postati iz nista, nego i da 0Ill0 sto je savrsenije - naime: sto u sebi sadr~ vise stvarnosti, ne moze postati od onog sto je manje savrseno. A to nije oeigledno dstinito sarno 0 onim uoincima kojih je stvarnost aktualna Hi formalna, nego vnijedi i za ideje, u kojima se promatra rt:ek objektivnastvarnost. To jest, ne sarno da - primjera radi - nekakav kamen kojd prije nije postojao ne moze sad pocetti postojati ukoliko se ne prodzvode od neke stvarr u Ikojoj se - bilo [ormalno bilo eminentno - nalazi sve one od cega se sastoji ikamen: niui se toplina moze uvesti u predmet koji se prije nije griljao, osim od stvani koja je poretku barem jednako savrsena kao i toplma, i sLicno u drugim slucajevima: nego - pored toga - ne maze u meni biti ni fideje toplme nd kamena, ulkoliko nisu u mend nastale po nekom uzroku u kojem je barem itoliko stvarnosti koliko poimanj da je .i:ma u toplliIlti. iIi kamenu, I rna koliko taj Isti uzrok ne pretoeio msta od svoje aktualne .hlIi formalne stvar-

'1

I \

I

nostl u moju Ideju, ne treba stoga mislitf da je ona rnanje stvarna, jer takva je narav same ideje da njo] izvan nje same ne treba nikakva fomnalna stvarnost, osim one kojii dobija od mojeg rnisljenja, kojega je i oblsk (modus). A sto pak ova ideja sadrzi wse ove aU one objektivne stvarnosti nego neka druga, to oeito ima po nekom uzroku, u kojem je barem toliko formalne stvarnosti lkioliko ona sarna sadrzava objektivne. Ako pak pretpostavimo da se u ideji nalazi stagod sto ne bijase u njezinu uzroku, onda to potjece od nista: ali rna koldko bio nesavrsen dcticnl oblik bitka (essendi modus), kojim je stvar preko ideje objekltivno u razumu, dpak nikako nije nista, ndti pak stoga moze potjecati ad nista.

A is to taka ne trebam pretpostavljati, ako je stvarnost koju razmatram u SViOj.iJlI1 idejama tek objektdvna, da ista stvarnost treba formalno biJti u uzrooima istih ideja, nego

dostaje akoje ~ u njima objelktivno. Jer kao sto objektivni oblik bitka pripada idejama po samoj njihovoj prirodi, tako [ormalni oblik bitka pnipada uzrocima lideja - barem prvih i glavnih - po njihovoj prirodi, A dako se rnozda jedna ddeja moze rodiJtii iz druge, Ijpalk. od toga ne nastaje progress us in infinitum, nego t3lko treba dooi tek do neke prvotne i~eje, kojoj je uzrok poput arhetipa, u kojem je formalno sadrzana sva ona stvarnost koja je u ideji telk objektivno. Upravo kao sto m] je spomocu naravne svjetlosti ocigledno da ISU ideje u men] poput nekakvih slika, koje lako nnogu odstupiti o~ savrsenstva stvani ad kojih potjecu, aLi me mogu sadrzavati nista ni vece nd savrsenije.

A Sito sve te stvarl duze i pornndje istrazujem, sve jasnije ~ odjelitije spoznajem da su istinite. Ali sto da dz ~~a zakljuclm? Zaista, ako je objektivna stvarnost meke od rnojih ideja takva da sam' siguran kako ona nije u meni nd forI?al~o n] eminentno, nli.ti da Ja sam mogu biti uzrokom te Ideje, otuda neminovno s1ijedli da nisam u svijetu ja sam, nego da egaistira Ii nelka druga stvar koja je uzrok doticne ddeje. Aka pak u mend nema nikakve.lta~ve idej~, ond~ ne ~nam ~ kakv~ argumenta koji bi me uvjerao u egzistenciju bilo koje stvaru razlicite od mene; sve sam pomno razmotrio, i nisam mogao dosad otkniti nikakva drugog.

Od tih pak mojih ideja, osim one koja mene samog mend predocava, i s kojom ovdje ne moze biti nli.kakv~ teskoce, jedna predstavlja Boga, neke stvari tjelesne i ~ezlVe, neke andele, jedne zivotinje .i napokon neke druge ljude meni slicne.

A sto se tice onih ideja koje predstavljaju ostale [jude iii Zivotinje dli andele, lako razumijevam k3lk~ se o.ne unogu slozilt:i od onih koje imam 0 sebj samom, tjelesnim stvarima i Bogu, sve da na svijetu ne postoje ni drugi ljudi osim mene, niti pak Zliv.otinje ili andehl.

~

I

i

212

213

"

sto se opet tice ideja tjelesnih stvari, nicega u njirna nema sto bi bilo takvo da - oimi se - ne bi moglo potjecalli od mene samoga; jer ako pomnije razmotrim i pojedine od njih istrazim dstim onim nacmom kojim jucer istrazivah ideju voska, opazam kako je u njima vrlo malo onoga sto zahvacam jasno d odjeldto: naime, vehlOinu iJ.:i protegnutost u duzinu, sirinu i dubinu: lik sto potjece od ogranicenja protegnutosti: polozaj sto ga I[" a z 1 i c i ,t e uoblicene stvari Izmedu sebe zauzimaju; zatim gibanje dli promjenu toga polozaja; tima se jlOs mogu dodati sub s tan c Ii j a, trajanje i broj: ostale pak, ikao svjetlost Ii. boje, zvuoi, vonjevi, okusi, topldna i hladnoca i ostala dodirna svojstva - pomisljam tek zbrkano i nejasno tako da ne znam jesu H dstinite iii Iazne, to jest: jesu Ii ideje koje dmam 0 njima iideje stvari ill ne-stvari, lako sam malo pnije primijetio da se pravo nazvana iIi formalna lainoca moze otkrttd sarno u sudovima, dpak u idejama postoji stanovita materdjalna lainoca, kad ono sto je ne-stvar predstavljaju kao stvar: uako su - na pnimjer - ideje koje imam o toplinj i hladnocl tako malo jasne i odredene, da po njima ne mogu razabratj nije Il hladnoca tek lisenost uopllme dli je topldna liseoost hladnoce, !IlJisu Ii obje stvarna svojstva Hi to nije ni jedna od njih. ,I jer nema ddeja koje nisu 0 nelcim stvanima, ako 'je zaista dstinito da hladnoca njje nista drugo nego Iisenost topline, ddeja koja mi Ito predstavlja kao nesto stvarno Ii. pozitdvno, s pravom se naziva laznom, a isto je tako i sa ostalim.

Tdma zadsta ne trebam pripisivat] nekog drugog tvoroa osim sebe sarna; jer, ako su lazne, to jest, ako ne predstavljaju nikakve stvari, meni je po pnirodnoj svjetlosti znano da one potjecu od nista, to jest, one nisu u meni po boo kojem drugom uzroku nego zbog toga sto nesto manjka mojoj naravt i sto ona nije posve savrsena: ako pak jesu istinite, buduci mli Iznose tako malo stvarnostn da ih ne mogu razlikovatt od ne-stvari, ne vidim zasto ne hi mogle bitt sarno po meni.

ad onih paJk: koje suo jasne Ii odjelite medu ddejama tjelesnih stvani, cini mi se da sam neke mogao posuditi od ideje 0 sebi samom, naime supstanciju, -trajanje, bnoj i ostale tomu slicne: jer kad mislim da je kamen supstancija Hi stvar spremna egzistirati sarna po sebi, tako sam i ja supstanoija, premda sebe poimam kao stvar sto mieli a rrije protezna, dok je kamen stver protezna, a nije ona SID misld; Ii upravo kao sto je izmedu oba pojma velika razlika, oni se - &i se - slazu sto se tice supstancije: ism ttako kad poimam da sad jesam Hi se sjecarn da sam pnije bio, kad posjedujem razlicite misld kojima razumlijem broj, razumijem Ideje trajanja Ii broja, koje onda mogu prenijetd na bilo koje druge stvari, Sve pak ostale od kojih se sastoje ideje tl:jeresnih stvani, msdme: proteznost, obldk, polozaj i gibanje, formalno u menl nisu sadrzane, jer n:isam ni~ta drugp nego tek stvar sto misli; nego buduCi tek

stvar sto miJSli; nego buduc] tek stanovti'tli oblic] (modi) supstancije, a ja sam supstancija, cnIl!i se da mogu bill u-meni

eminentno. >

Preostaje tako jedina ideja Boga, 10 kojoj trelba razmotriti lima li u njoj Stogod sto rrije moglo poteet od mene samog. Pod Bozjim imenom razumijevam stanovitu supstan- , ciju 511:0 je beskonacna, neodvdsna Ii. vrhunski razumna, vrhun-f ski mocna i kioja je stvorila kako mene sama tako Ii sve OIStaLo sto egzistdra, ako stogod ostalo egzistira. A sve su te stvari doista takve da - promislim Ii ponmije :_ sve mi se manje CiiIl!i da su mogle poteet od mene samog. Stoga Wz svega sto je dosad receno treba zakljuoiei da Bog nuzno egzisnra.

Jer iatko je u menl ddeja supstancije zbog samog toga sto sam supstancija, ipak - buduci sam sam konacan - ne bl bilo ddeje beskonacne supstanoije, da ona ne potjece od neke druge supstancije koja je dnstdnski beskonacna.

A ne treba da mislim kako zahvacam beskonacno ne spomocu istinske ddeje, nego tek nijekanjem konacnoga, . kao sto zahvacam mirovanje i tamu nijekanjem gibanja i svjetlosti: maprotiv, ocito razumiJjevam da je vUse stvarnosti u beskonacnoj nego u konacnoj .supstanciji, pa je stoga u meni nekako prvotn:ija predodiba (perceptio) iO beskonacnom nego o konacnom, 10 jest: 0 Bogu nego 0 meni samom. Jer, kojim bi drugiun macinom razumio da sumnjam, da zelim, to jest: da mli stogod manjka i da misam sasvim savrsen, da u meni ne postoji nliikakva ddeja savrsenijeg bica, dz usporedbe s kojom spoznajem svoje nedostatke?

Isto se itako ne moze reel da je mozda ta ddeja o Bogu tvarno (materialiter) lazna, te da stoga moze potjecat! od nista, kao sto sam maloprije primijetio 0 ddejama topldne i hladnoce Ii slicnom: naprotiv, posto je najjasnija d najodjelitija i sadrz! vtise objekttivne stvarnostl od billo koje druge, nije od nje po sebl nijedna Istdmtija, nitd se u biJo kojoj drugoj nalazi manJje sutmnje zbog lazaosti. Posve je Iis1linita - kazem - ta ideja bica najsavrsenijeg i beskonacnog: jer rna koliko se moglo dzmisljati da takvo bice ne egzistdra, ipak se ne moze hinitf da njegova ideja ne predstavlja meni stogod stvarna, kao sto prfije rekoh 0 ideji hladnoce, ana je naime i najjasnija i najodjelitija; jer sto god zahvacam 1asno i odjelito, sto god je stvarno i dnstdnrto, Ii 5tO god donosi kakvo savrsenstvo, sve je to u njoj sadrzano. A ne smeta ni sto ja ne shvacam beskonacno il~ Ipak sto se u Bogu malaze druge nebrojene stvari koje mikako ne mogu ni shvatitti niroi mozda na bilo koji naC1n dosegnuti misljenjem: u samoj je naravi beskonacnoga da ga ja - koji sam konacan - Ille mogu shvatitd: i dostaje mi da samo to razumdjem, pa da sudim kako sve one stvaI1i koje jasoo zahvacam i koje oonose kakvo sawsenJSItvo, a mozda d bezbrojne druge 0 ko}ima ne znam, lIlalaze se biJlo

114

2Pi

formalno bilo eminentno u Bogu, da ddeja.koju 0 njemu imam bude najistindtija, najjasnija d najodjelitija od svih koje su u memo

ALi mozda sam ja nesto vase nego soo sam razumijevam i sva ona savrsenstva koja pripisujern Bogu nekako su kao mogucnost u meni, iako se jos nisu izlucila nliti svela na em. Vee dozivljavam kako moja spoznaja pomalo raste; i ne vidim sto prijeoi da tako sve V1ise i vise raste do beskonaonosti, nitl palk - Ikad se itako povecala spoznaja ~ zasto ne bih njome mogao dosecl sva os tala Bozja savrsenstva: ni napokon zasto mogu6nost za ista savrsenstva, ako je u meni, ne bi dostajala da proizvede ideju 0 njima.

Sarno, ni jedno od toga ne moze bin. Jer, prvo, premda je istina da se moja spoznaja postupno povecava i da su u men] mnogestvar] kao mogucnost (Iroje jos nisu postale an), ipak nijedna od njih ne pripada ideji Boga, u kojoj zaista nista nije sarno kao mogucnost: a samo pak to sto se moja spoznaja postepeno povecava, najsigurrriji je dokaz 0 nesavrsenstvu. Pored toga, 'iako se moja spoznaja uvijek sve vise i vise povecava, ipak razumijem da ana stoga nece nikad postati u cinu (actu) beskonacna, jer nece nlikad otici tako daleko da ne bude sposobna za jos vedi porast; Boga pak smatram toIiko beskonacnim u oinu (actu}, da se njegovu savrsenstvu ne moze nista dodati, Napokon, uvidam da objektivni hiltak (esse objectivum) ideje ne moze proizvesti sam moguci bitak (esse potentiali) - koji je pravo receno, nista - nego sarno aktualni bitak (esse actuali sive formali).

A doista, u svemu tome [lema nicega sto sene bi pomnjivu pozorniku ocitovalo prirodnom svjetloscu; ali kad sam manje pozoran d kad ISLike osjetilnih stvarl zaslijepe ostrinu duha, onda se t3lko lako ne sjecam zasto Ideja bica savrsenijeg od mene nuzno potjece od nekog bica sto je zaista savrsenije, te stoga IIlli valja dalje istrafivati mogu li bit] ja sam s takvom idejom, aIko ne egzistira ruikakvo takvo bice.

'Nairne, po kome ja jesam? Po sebi samome, po roditeljima dli po bdlo cemu drugom manje savrsenom od Boga; jer se ni misliti ni izmisliti ne moze nlista sto je od njega savrserrije il:i pat jednako savrseno.

Aid - doista, da sam po sebi, niti bih sumnjao, niti bih zelio, nitd bi mi UQPee bilo sto manjkalo; dao bih sebi sva ona savrsenstva oct kojih je u men] neka ideja, Ii tako bih sam bio Bog. Ndlti pak trebam misliti da je mozda teze postici one stvanl koje mi ttnanjkaju nego one koje ISU vee u meni; naprotiv, ocito je da mnogo teze bijase da ja, rto jest stvar Hi supstancija sto misli, izronim lirz mista, nego da steknem spoznaje 0 nmogim stvarima koje me znam, koje su uek akcidencije dste supstancije. 1 zaista, Ikad bih po .sebi Imao ono vise, ne bih sebi uskratio ne sarno one stvari koje je lakse steel, nego ni jednu od onih za koje vidim da su sadrzane u ideji Boga;

?1n

jer rnl se Cirri da mista drugo nJije teZe postici: kad bi pak neke bilo tefe postici, sigurno hi se Ii meni cmile te1;ima (ako bih po sebi imao sve ostale stvart koje dmam), budlioi da bih spoznao kako u njima prestaje unoja moe.

Isto tako necu dzbjeci snazi lrih raaloga ako pretpostavim da sam ja mozda uvijek bio kakav sam sada, kao da odatle slijedi, lkaIro ne treba tJraziti ndkakva tvorca moje egzistenolje, Buduoi da se cijelo vrijeme zivota moze lI'azdiJjeliti na nebrojene d'ijelove, od kojih pojedini nikako ne ovdse od drugih, iz toga sto ja malo prije bijah, ne proizlazl da i sad trebam biti, ukoliko me kakav uzrok kao iznova ne stvara za ovaj cas, to jest odrzava, Ocevidno je naime pomrsijem promatracu naravi vremena da je potrebna sasvim ista sila i djelovanje kako bi se bilo koja stvar odrzala u svim trenucima u kojima traje, kakvi su potrebni da se nacini nova ako jos ne egzistira: jer da se odrzavanje razlikuje od stvaranja samo u razumu, nesto je od onoga s10 se odituje po pnirodnoj svjetlosti,

1 taiko, sad morain samog sebe pitatd, imam li kakvu silu s pomocu koje mogu posticj da i malo poslije budem onaj isti koji sam sad: jer - kad vee nisam nista drugo nego stvar sto misIi, m se barem sada uocno bavirn onJim dijelom sebe koji je stvar sto misli - bude Ji u meni takve sile, nedvojeno bih ja postao svjestan. Alli kako doznajem da nikakve takve sile nema, iz samog Itoga najbjelodanije spoznajem da ovisim od nekog drugog blica koje je razhcito od mene.

Mozda zaista to bice i nije Bog, pa su me proizveli Hi roditelji Hi pak kakvi drugi uzroci manje savrseni od Boga. Sarno, kao sto vee pnije rekoh, ocigledno je da u uzroku treba biti najmanje toliko stvannosti koliko je u ucinku: i stoga, kako sam stvar sto misli i u sebi imam nekakvu ideju Boga, kakav god m] se uzrok pripisao, i on ce billj stvar sto misli, te se mora dopustiti da ima ddeju svtih savrsenstava koja prip'sujem Bogu. 0 ltorn se uzroku moze opet pitatt da ~i postoji po sebj Hi po necem drugom. Postojl Ii po sebi samom, iz recenog je jasno da je on sam Bog; jer zaista, buduo] posjeduje sposobnost da egzisnira sam po sebi, ima nedvojbeno i snagu da posjeduje cinQm sva ona savrsenstva 0 kojirna dma u sebi ideju, to jest sva ona za koja poimam da su u Bogu. Ako je po necern drugom, treba opet 'i 0 tome drugome istraziti na isti nacin da li jest po sebi !iJi po necemu drugom, sve dok se tako ne do de do posljednjeg uzroka, kojl ce biti Bog.

A dostatno je jasno da ovdje ne moze hiltJi napretka do u beskonacnost, osobito zbog toga s1:l0 se ne bavdm uzrokom koji me je nekoc bio proizveo, nego ug1avnom on'im sto me odrzava u sadasnjern vremenu.

Is1:l0 se tako ne more izmisliel da se nekoliko dje- 1omiOnih uzroka steklo radi moje tvorbe i da sam od jednog pr'.imio ddeju jednog od savrsenstva koja pripisujem Bogu, od drugog ddeju drugog, tako sto se sva ta savrsenstva nalaze neg-

217

dje u svemiru, ali SIe ne nalaze sva ujedno spojena u jednom koji je Bog. Jer, jedinstvo, jednostavnost m nerazdvojivost svega onog sto je u Bogu - jedno je od glavnih savrsenstava za koja razurndjevarn da su u njemu. I svakako udeju 0 istom jedinstvu sVlih njegovih savrsenstava ni'je mogao u meni usaditd ndkakav drugi uzrok od kojeg ne bih imao i lideje I() ostalim savrsenstvirna: nitJi bi pak mogao postdci da dh razumijevam kao ujedno spojena Ii nerazdvojiva, ukoliko dstodobno ne bi uciIruio da spoznam i lkakva su ona.

Slio se pak tice roditelja, pa da Ii jesu dstdnite sve one stvari koje sam ikad 0 njima mislio, ne sarno da me oni zaista ne odriavaju, mego me nikakvdm nacinom Ii ne pnoizvedose koliko sam stvar koja misli: nego su samo staVlili -stanovdte sklonosni u onu tvar u kojoj se, kako sam sudio, nalazilm ja, to jest duh, kojeg sad jedinog uzimam kao sebe sarna. Tako ;tu stima stvarima ne moze bini njkakve poteskoce: nego uopcefreba zakljueitj da vee sarno zbog toga sto egzistiram i u mend je stanovita Ideja najsavrsenijeg bica, to jest Boga, najbjelodandje se dokazuje da Ii Bog egzistira.

Preostaje tek da istrazim kojdm sam naeinom primio istu ideju od Boga; nisam je primio osjetilJima niti mi je pak pridosla dok je nisam ocekdvao, kao sto obicavaju ideje osjetllndh stvari, kad se iste stvari vanjskim organima osjettila dogadaju Hi se tako tek tini; niti sam je pak ja sam izmislio, jer njoj ne mogu ndsta [1i oduzeti n1iti joj dodati; preostaje stoga da mi je ona urodena isto tako kao sto mi je urodena d ideja mene samoga.

I uistinu nije cudo sto je Bog, stvarajucj mene, stavio u mene tu ddeju da bude poput znaka tvorceva utisnuta u njegovu tvorevinu; :i. nije potrebno da taj znak bude stvar razliCita od same tvorevane. Ali :i.z toga jedinog stlo je mene Bog stvonio, veoma je vjerojatno da sam stvoren nekako prerna liku i slicnostj njegovoj i da tu slicnost, u kojoj je sadrzana [deja Boga, mogu zahvatiti istom onom sposobnoscu kojom sam sebe sama zahvacam: to jest, kad ostrmu uma okrenem prema sebi samome, ne sarno sto razumijevam da sam stvar nepotpuna i ovdsna 10 drugome, stvar sto neodredeno tezi vecemu ii.~i boljemu, nego ustodobno razumijevam Ida onaj 10 kojem ovisirn u sebi dma sve te vise stvani, Ii ito ne neodredeno J tek kao mogucnost, nego stvarno i beskonacno, d da je Bog. I sva snaga dokaza ·je u tome s110 spoznajem da je nemoguce da egzistiram ovakve naravi kakve sam, naime: dmaJjucl u sebi ideju Boga, a da zatsta ne egzistira d Bog, Bog - kazem - onaj d!s'ti cija je ddeja u meni, to jest onaj koji lima sva ona savrsenstva koja ja ne mogu u cijelosti shvatilti ali ih mogu nekako doseoi miMjenjem,!i koji mije podlozan niJkakVlim nedostacima. Po tima je dovoljno jasno da on ne moze lhiti vanljiv: jer po pnirodnoj svjetlostj je ocito da svaka laZ i prijevara ovise 0 nekom nedostatku,

Ali pnije nego stlO to paZljiVti:je istrazlm, ne [SUo tako ispitam ostale istine koje se tu mogu na6i, aiOJi mi se prj,kladnim prepustiti se ovdje unekoliko motrenju samoga Boga, odvagnuti kod sebe sve njegove atnibute, te promatrati, vehl6aH i S'laV'i.1!i divotu nedzmjerne svjetlosni koliko 10 :bude uzmogla zasljepljena ostrina mojega duha. Buduci da po vjeni vjerujemo kako se najvdse blazenstvo drugoga mvota sastoji tek u takvom motrenju bozanskog velicanstva, pokusajmo sad osjetiti u istome, pa Ii nek je mnogo manje savrseno, najvdsu nasladu za koju smo sposobni u ovom 7livotu.

?1It

')10

IV. MEDITACIJA·

o ISTINITOME I LAZNOME

ikad mogao pogrijesiti, 1 upravo sve dotle dok samo 0 Bogu mislim, ,i sav se okrecem prema .njemu, ne nalazim nikakva uzroka pogreske i1i laznosti: alii, tek st:o se okrenem prema sebi, otknivarn da sam podlozan nebrojenirn pogreskama, ko-jima :isltrazujuei uzrok opazam da se mend ne pojavljuje samo ideja Boga, Hi bica sto je najsavrsenije - koja je stvarna d pozitdvna - nego, da tako kazem, i ideja 0 nista, Hi 0 onome sto je najudaljenije od nekog savrsenstva, to jest stanovita negativna ideja, Ii tako sam nekako nacinjen kao sredina izmedu Boga i nista, illi dzmedu najviseg bica ~ nebica, rtaJko te ukoliko sam stvoren od najviseg bica, nicega u rneni nema po cemu bih se varao dli grfijesio, aLi· pak ukoliko nekako sudjelujem u nista, !iii u nebicu, to jest: ukoldko ndsam sarno najv,iSe bice, manjkaju mend mnoge stvani, pa onda nije ni cudo sto se varam. Isto taro, jasno razumijevam da pogreska, ukoliko je pogreska, nije IJIiSta stvarno s1:l0 oviISIi 0 Bogu, nego je tek nedostatak (defectus); a nije mend da bih pognijesio ni potrebna neka sposobnost data u ,tu svrhu oct Boga, nego se dogada da gnijesim zbog toga sto sposobnost prosudbe istine, koja mi je od Njega data, u meni nije beskonacna,

Ipak, Ito jos posve ne zadovoljava; jer pogreska nije oisti nijek (negatio), nego je lisenost iii nedostatak (privatio sive carentia) stanovite spoznaje koja bi nekako trebala h!i,ti u meni: a uzevsi u obzir Bozju narav ne Cini se mogucim da bi Ion pnidao meni kakvu sposobnost koja ndje savrsena u svojem rodu, iii koja je Iisena kojeg njojzi potrebna savrsenstva, Jer, ako je tocno da sto je savrseniji tvorac to od njega proizlazi savrsenija tvorevina, kako moze onda onaj najviSi stvonitelj .svih stvani naoiniti nesto sto nije savrseno u svim svojim svojstvima P! Nema sumnje da me je Bog mogao stvormi takvim da nikad ne pogrijesim: n'i1Ji pak ima sumnje u mome da uvijek kani ono sto je najbolje: je ~i stoga bolje da se varam nego da se ne varam?

ALi kad 0 tome pazljivije rasudim, dolan rrui na urn da se ne trebam cudi1:ii sto postoje od Boga ucinjene stvari kojima razloge ne razumijevarn: dsto tako ne treba sumnjati u njegovu egzistenciju, jer mozda spoznajem kako Ii neke druge stvari postoje, 0 kojima takoder ne shvacam zasto i kako ih je nacinio. Jer Ikad vee znam kako je moja narav slabasna i ogranicena, dok je marav Bozja neizmjenna, neshvatljiva, beskonacna, dz samog toga dostatno saznajem cIa su u njemu moguce bezbrojne stvani 0 uzrocima kojih msta ne znam; i zbog toga jedinog razloga misIim da u prirodnim stvarima msta ne vrijedi say onaj 1I"0d uzroka kojl se firzvlaCi iz svrhe; a isto tako bez nakJOumlja ne mogu ni pomisliti da se mogu dstrazitl svrhe Bozje.

Dalje ml dolazi u pamet da - kad god dstrazujemo savrsenstvo Bozjih djela - stvorove ne treba promart:rati posebdce, nego valja pregledati svu opcenitost stvari; jer ako je stvar izdvojena - mozda i ne nezasluzeno - <Sindt ce se

Toliko sam se oVlih dana navikao oslobadatj svoj duh od osjetila i tako sam tocno shvatio da je malo onoga sto se istinsk!i zahvaca od tjelesnih stvani, dok je mnogo vise onih stvari koje se doznaju 0 ljudskom duhu - a jos vJse 0 Bogu - da ce sad bez ikakve teskoce skrenuti misljenje od zamisIjivih (res imaginabiles] na one koje su sarno razumljive (res intelligibiles), odvojene od svake tvaIii. 1 zaista imam mnogo odjelitiju ddeju ljudskog duha, ukoliko je stvar sto misli, sto nije pretegnuta u duzinu, sirinu d dubinu, niti ~ma bilo Sioo drugo od tijela, od ideje 0 bilo kojoj Itjelesnoj stvari. 1 kako razmatram da sumnjam, ali da sam stvar mepotpuna i zavisna, objavljuje mi se jasna i odjehita ideja bica nezavisnog i potpunog, to jest Boga; i po rome jednom sto je takva ideja u ment Hi sto egzistiram dmajuc] takvu ddeju, bjelodano zakIjucujem i da Bog egziselra i da 0 njemu ovist cijela moja egzistencija svakog pojed:inog trena, tako da vjerujem kako se ljudskim duhom ne moze spoznatl nista ni bjelodanije ni sigurnije. 1 sad mli se cini da nazirem onaj put kojirn ce se do6i od istog motrenja istinskoga Boga, u kojem su naime skrivena sva blaga znanostl I mudrosti, do spoznaje 0 ostalirn stvarima.

Prvo pak spoznajem kako ~e nemoguce da on mene obmane; jer u svakoj obmani iIi pnijevari otkriva se neko nesavrsenstvo: J koliko god se moglo CinitJi kako je obmanjivanje znak ostroumlja lH moo, nema nikakve sumnje da htjeti obmanuti svjedoci fili 0 zloei ill 0 slabosti, te stoga u Bogu nemaobmane.

Uvidam zatim ikako je u meni stanovita sposobnost prosudbe koju sam - upravo kao ~ sve ostalo sto je u meni - prsrnio od Boga; Ii buduoi me on ne zell obmanuti, takvu mi zadsta rrije dao da bih njome dkad mogao pogrijesitr, sve dok se njome pravo sluzim.

A ne hi bdlo ni kakve sumnje 0 toj stvari, kad se ne bi ciJnlHo da odatle slijedi kako ja stoga ne mogu nikad pogrijesiti: jer am od Boga imam sve sto je u meni i ako mi nije dao nikakvu sposobnost grijesenja, ne Cini se da bih

220

221

"

nesavrsenom, dok ce biti najsavrsenija kao.dio svjetske cjeline ialoo sam - po onome sto htjedoh sumnjatd u sve - zasigurno spoznao dosad da IlJista me egzistira osim mene d Boga, ipak - zbog toga sto uvidjeh neizmjernu Bozju moe - ne mogu zanijekatl da je mnoge druge stvorio dl~ harem mogao stvorftl, kako bih ja time stekao vnijednost tek jednJog dijela u ukupnosti stveri.

Zati~ prilaze6i blize seb] samomu i istrazujuci koje su moje pereske (koje same dokazuju bilo koje nesavrsenstvo prJ meni) opazam da one ovdse od dva uzroka koji istodobno djeluju, to jest IOd sposobnosti spoznavanja koja je u nneni i od sposobnostl izabiranja iLi od slobode izbora, naime od razuma (intellectus) 1 istodobno od volje (voluntas). Jer samirn razumom zahvacam tek ddeje 10 Ikojima magic donositi sud, i talro promatrano nema u njemu nikakve pogreske; dako mozda egzistiraju nebrojene stvari 0 kojima u merd nema niikakve ideje, ipak ne mogu reci da sam njih lisen, nego sarno negatlivno - da mi nedostaju, jer me mogu zaista navesti kakav razlog kojan bih dokazao kako je B:og meni trebao dati vecu sposobnost spoznavanja nego sto mi je dao; i rna koliko ga razumio kao vicna umjetnika, li.pak ne mislim da je 'On trebao u pojedina od svojih djela stavdti sva savrsenstva koja u neka djela moze stav\i.ti. Isto se tako ne mogu pozalHi da od Boga nisam primio dostatno slroku i savrsenu volju, IiIi slobodu izbora; jer doista dozivljavam kako je ne sputavaju nikakve ograde. I sto mi se jos cini veoma znacajnim, nema u meni ni jedne druge stvani koja bi hila tako savrsena iIi velika, a da ne bih mogao zamisliti da moze bini jos savrsenija i JQS veca. Jer ako, primjera radi, razmotrdm sposobnost razumijevanja (facultas intelligendi), odmah priznajem kako je ona u meni premalena Ii veoma konacna, 3il'i istodobno oblikujem ddeju jedne druge sto je mnogo veta, cak najveca i beskonacna, i vee zbog samog toga sto ja Itu ideju mogu oblikovati, uvidam da ona pripada Bozjo] naravi, Isto tako, ;jIs1lramm 1i sposobnost pamcenja ill zamiSljanja (jacultas recordandirel imaginandi), ili 0010 koju drugu, ne nalazim nii jedne lroja u mene ne bi bila slabasna i ogranicena, a u Bogu neizmjerna. Jed'ina je volja ona - iIi sloboda izbora - koju u sebd otlkrJvam tolikom da ddeju ni jedne druge ne mogu zamisliti vecom: stoga ja po njoj razumijevam da sam stanovita sdika i prilika Bozja, Jer, iako je ona veca, i bez dkakve usporedbe, u Bogu nego u meni, kako dz razloga spoznaje d moci koje su uz nju vezane, i lroje nju cine [acorn [ djelotvomi!jom, tako i iz razloga predmeta, jer se proteze na vise stvari, ipak - promatrana formalno (jormaliter) i tocno sama po sebine cini mi se vecom, budu6i je samo u tome sto dstQ mozemo Oin'iti n1i ne-ciniti (to jest potvrdivalti iJ.i nijekati, sldjeddtd iIi izbjegavatd), im pruje tek u tome da se mi, pri onQme sto sam razum predlafe za :potvrdu iIi nijek, za pl1ihvae~je iIi i2Jbjegavanje, ponasamo tako da Ille Qsje6amo da nas na to nagoni

???

v

bilo koja dzvanjska s:ila. A nije potrebno oi da se mogu zanositi na obje strane, Ikako bih bio slobodan, nego suprptno, sto se viSe drzim jedne, b.iJlo zbog <toga sto u njoj bjelodano razumijem razlog istine i dobrote, billQ zbog toga stQ je Bog tako ugod:io mojim najdubljim mislima, to 'je slobodnlije izabirem; jer, doista, ni bozanska unilost nd prirodna spoznaja ne umanjuju slobodu, nego je dapace uvecavaju Ii, osnazuju, Dok je neodlucnost {indijferentia) koju dozivdjavam kad me nikakav razlog ne nagonl na jednu stranu v1ise nego na drugu, najniZi stupanj slobode, Ii nije znak nikakva savrsenstva u njoj, nego tek manjka u spoznaji, dli stanovita poreknuca (sive negatione no quandano); jer ako bih uvijek jasno v:idio sto je dobro i _listlilIlito, ndkad ne bih prernisbjao kako valja suditi Hi sto nreba dzabrati: te tako, koliko god slobodan, dpak ne bih nikad mogao bini neodlucan,

PQ nima shvacam da uzrokom mojih pogresaka ne moze - uzeta sama za sebe - biti sila volje, koju imam od Boga, jer je sveobuhvatna [ savrsena u svojoj vrsti; a ne moze to biti IIi sposobnost razumijevanja, jer sto god razumijevam, kako od Boga nreba da razumijevam, sumnjivo ispravno razumijevam, i nemoguce je da se varam u tome. Odakle onda potjecu moje pogreske? Naravno, 1edino od tuda sto - dok volja doseze dailje od razuma - ne zadrzavam je u istim granicama, nego je protezem Ii na one stvani lroje ne razumijem; a kalko pri rome biva neodlucna, lako odstupa od dsti!Ildtog :i dobrog, te se ja tako varam i grijesim.

Primjera radi, kad sam ovih dana dstrazivao egzistira Ii stogod u svijetu, te ustvrdio da vee po samom tome sno dstrazujem bjelodano proizlazl da sam egzistdram, nisam mogao ne prosuditi da je istinito ono stlo tako jasno razum:i.jevam; ne stoga sto bijah na to nagnan nekom :irzvanjskom

, silom, nego zato sto od velike svjetlostd u razumu nastade veIiko nagnuce volje, te sam u 00 to svojevoljnije i slobodnije vjerovao sto sam manje bilo neodlucan prema tome. Sad pako, ne sarno sto znam da egzistiram ukoliko sam stver s'to mis1i, nego ml se jos javlja ideja tjelesne prirode, pa se dogada te sumnjam da ILi je misleca priroda koja je u mend, Hi koja 'je stov,ise ja sam, drugaCiija oct same tjelesne prirode, ili su obje iste; i predpostavljam da mojern raeumu nJije dosad pruzen lOIikakiw dokaz koji bi me uvjenio vise u jedno nego u drugo. Zaista, zbog toga sam neodlucan da li da jedno Ii1i drugo potvrdim Ii1i zanijecem, iIi da paIk: ndsta ne sudim 0 toj stvari.

Dapace, ta neodlucnost se ne preteze sarno na one stvari 0 lrojima razum niSita jasno ne spoznaje, nego uopce na sve one koje dostatno jasno ne spoznaje u istQ ono doba kad volja 0 njima odlucuje: kQltikQ me god naime vjerojatna nagadanja vukla na jednu stranu, sama spoznaja kako su posl1ijedi t6k nagada;nja, a ne sligurm i nedvojbend razlozi, dostaje da nasuprotno okrene moj pristanak. To je ona sto

??1.

sam dostatno iskusio ovih dana kad sam. pretpostavio da [e jednostavno lazno sve ono u sto sam ranIi.je bio vjerovao kao u posve istinsto, a sarno na itemelju toga sto sam otknio da se 0 tome moze sumnjati.

Ako pak dostatno jasno i odje1ito ne uvidam sto jest istinito (quid verum sit) ocito je da ispravno postupam Ii da se ne vararn ako se ustezem donIi.jeti kakav sud. AH ako stogod potvrdujem iIi nijecem, onda se ispravno ne sluzirn slobodom izbora: pa okrenem 1i se onoj strani koja je lama, jasno je da se varam; prigrlim li pak drugu, pogodst cu nekim slucajem istinu, ali time necu biti lisen krivice, jer je po prirodno] svjetlosti bjelodano da mud razuma mora uvijek predhodliti odredenju volje. U toj neispravnoj upotrebi slobodnog izbora nalazi se onaj manjak IOd kojeg se sastoji obhik (forma) pogreske: rnanjak je, reci cu, u samom postupku, koliko taj potjece od mene, a me nalazi se u sposobnosti koju sam primso od Boga, nitrl. pak u djelovanju ukoldko ono od njega ovtisi.

Isto tako nemam nikakva razloga zad:iti se sto mi Bog rrije dao vecu moe razumdjevanja (vis intelligendi) Hi lito mi nije dao vecu prirodnu svjetlost (lumen naturale) nego sto mi je dao, jer je u naravd konacnog razuma da mnoge stvarr ne razumije, i jer je u naravi stvorenog razuma da bu-, de konacan: nego trebam hiti zahvalan onomu ikoji mi mije nikad nista dugovao, ma onome sto mi je podario, a ne da mis- 1im kako me je on lisuo, dli mi je uskratio, onoga iii ono sto mi mije dao.

A nemam razloga fal.iti se ni zbog toga sto mi je dao volju koja dalje doseze od razuma: i jer se volja sastoji od jedne jedine stvart i jer je nedjeljiva, OOi se da je mjezina narav takva te ne dopusta da joj se stogod oduzme; a zapravo, sto je ona SUra, 11:0 vecu zahvalnost dugujem njezinu davatelju.

Ne trebam se, napokon, zahl·ti nIi. zbog toga sto :

Bog sudjeluje sa mnom u dzvedbl onih einova volje, iLi onih sudova, u kojima se varam: ti einovli. su opcenito :istiniti Ii. dobri, utoliko ukohlko ovise 0 Bogu, i na neki je naein u meni vise savrsenstva sto njih mogu dzvoditi nego da me mogu. Man; ku pak, u kojem je jedini formalaui uzrok laznostd i gnijeha, ne treba nikakva Bozjeg sudionistva, jer nije stvar, i prdpisuje }i se Bogu kao uzrok ne treba to ni nazivatJi manjkom (privatio), nego tek nijekom (negatio). Jer doista nije nikakvo nesavrsenstvo u Bogu zbog toga sto je mend podario slobodu pnistanka iLi nepristanka na neke stvari 10 ikojima u moj razum nije stav:io jasno Ii odjeldto uvidanje, nego je Izven svake sumnje nesavrsenstvo u uneni zbog toga sto se dobro ne sluzim torn slobodom i dono slim sud 10 onim stvanima koje tocno ne razumijevam. V:idim da bi Bog mogao lako ueimti da se nikad ne varam, iako bih ostao slobodan d ogranicene spoznaje:

??A

tj. iIa da podije1i mojem trazumu jasno i odjeliito razumijevanje svih stvari 0 kojima bih ikad razmisljao: jJli da tako cvrsto utisne u moje pamcenje - kako nikad ne bdh zaboravio - da ne donosim sud ni 10 jednoj stvani koju ne bih razumio jasno i odjelito. 1 lako shvacam da, promatran kao stanovita cjeldna, mogao bih bitrl. savrsenijim no stlo sam said, ikad bi me Bog iIlaCnQ takv:im. Ali ne mogu stoga ndjekatj da je nekako vece savrsenstvo u cjelokupnosti svemira zbog toga sto su neki od njegovih dijelova 1:iSeni pogresaka, dok drugi nisu, nego da su svl posve slieni. I·. nemam nikakvo pravo zaliti se zbog toga sto je Bog htio da na svijetu postojim kao osoba koja nije od svega vrsnija i savrsenija.

Osim toga, ako se vee ne mogu suzdrzati od pogresaka ondm prvim nacinom, kJoji ovis] 0 bjelodanu uvidanju svih onih stvari 0 kojima se razmdslja, mogu barem onim drugan, koji ovisi samo od toga da se sjetim, da se ne donosi sud o stvari kad god nije lis tina bjellOdana; jer, premda sam svjestan slaboce koja je u meni, da se ne mogu uvijek cvrsto drzati jedne te dste spoznaje, ;ipak mogu postioi pazljivim i cestim meditiranjem da se nje prtisjetim kadgod ustreba, te tako steknem stanovitu naviku da ne gnijesim.

A kako je u tome glavno i najvece covjekovo savrsenstvo, cijenim da korist od danasnje meditacije ndje malena: time sto sam dstrazio uzrok pogreske i laznoce. 1 zaisra n:iSita drugo ne moze b'iti uzrok nego ono sto objasnih; [er, kad god pri donosenju sudova voilju tako obuzdavam da se ona preteze sarno na OIlJO s1l0 joj je jasno Ii odjelito razumom podneseno, naprosto ne mogu pogrijesiti, jer svako jasno i odje1.ito poirnanje medvojbeno jest nesto (aliquid), fi stoga ne moze biti od nista (a nihilo), nego mu je nuzno Bog uzrocntk, Bog - kazem - onaj najsavrseniji, kojl ne moze biti lazan: stoga je sud nedvojbeno datinit. 1 nisam danas samo nau- 6iQ cega mJi se valja euvati da nlilkad ne pogrijesim, nego istodobno Ii sto mi je C:initd da postignem dstinu: i do nje cu zaista cLo6i ako se dostatno drzim sarno onoga sto savrseno razumijevam, a sustezem se onih stvari koje poimam zamrseno i nejasno. Na to cu .u1buduee brizno pazdti.

15 Husserl/Descartes

V. MEDITACIJA

o ESENCIJI MATERIJALNIH STVARI I JOS JEDNOM

o BOZJOJ EGZISTENCIJI

Ostaje mi iS1JmZiti jo§ mnogo toga 0 Bozjim atributima, mnogo toga 0 naravi mene samoga i mojeg duha; ali lilime cu se pozabaviti mozda jednom drugom zgodom, dok mt se sad nista drugo me 6ini preoim (posto sam primijetio cega se treba cuvati i sto valja Cinitd kako bi se doslo do IStine) nego da se pokusam izbavit:i iz sumnje u lroje sam bio zapao proslih dana, te da razvidim moze li se otkriti stogod sigumo u matenijalnim stvanlma,

Samo, prije nego sto istrazim da Ii neke takve stvari egzdstiraju <i.zvan mene, moram razmotriti njihove ideje ukoldko su u mojoj svijesbi, i vidjeti koje su od njih odje1ite, a koje zbrkane.

Tako, prije svega odjelito zamisljam kolikocu (quantitas), koju fdlozofd obicno nazivaju stalnom, jli proteznost te kolikoce dbi bolje protegnuce kakve stvari u duzinu, smnu, dubinu: tu ubrajam razlicite d:ijelove; pa tim dijelovima pripisujem velJiOine, Likove, polozaj i mjesna gibanja (motus locales), a tim gibanjima opet bdJo koje trajanje.

I nisu te stvari samo tako, opcenito promatrane, mend posve poznate i bjelodane, nego - pazljivo promatraju6i - poimam d nebrojene pojedinosti 0 likovima, 0 broju, o gibanju i slicnome, listina 0 kojima toliko je oeita i ltako sukladna s mojom naravd, da kad dh prvi put otknivarn ne eini mi se da upoznajem stogod novo ko1:ilko da se pnisjecam onoga sto sam prije znao, iH da tek sad opazam one stvani koje su vee odavno bide u meni, same sto im pnije nisam obratio

pozornost svojeg duha. .

A ono sto je ovdje, mislim, vrijedno naljv.iSe pozomosti jest da u sebj otkrivam nebrojene ddeje 0 stanovitim stvarima za Ikoje se, premda mozda izvan mene nigdje ne egzistiraju, .ipak ne moze rec.i da su nista: pa liako 0 njima nekako svojevoljno misldm, :ipak ih ja nisam ;'zmislio, nego one dmaju svoje istinske i nepromjenljive maravi. Kaokad, naprimjer, zamdshim trokut, onda mozda takav lik izvan moje svijestd nigdje na svijetu ne egzistira, niti je egzistirao, pa ipak posve je odredena njegova narav, ilJi esencija, ili oblik, koji je nepromjenljiv d vjecan, ~to ja nisam <izmislro, i koji ne ovisi 10 mo-

226

jem dubu; kao sto prod2Jlazd liz toga da se mogu dokazati razlicita svojstva doticnog trokuta, naime da su ttI1i njegova IImta jednaka dvoma pravim, da je nasuprot njegova najveeeg kuta najveca stranica Ii slicno, sto sve sad - htiio dlli ne htiojasno spoznajem, cak d ako nlikad prije nisam 0 /tome razmisljao kad sam zamisljao trokut, te to tako nisam :izmisw.

Samog se predmeta opet netice, ustvrdim li kako mi je mozda putem osjetila od izvanjskih stvani dosla ta ideja trokuta, jer sam naime nekolako puta vidao tijela trokutIlIOg hlka; mogu ja dzmisliJUi. druge nebrojene liIkove, 0 kojima ne moze bitl nikakve sumnje da su mi dkad dosLi spomocu osjetila, pa da ipak uzmognem i omjima, msta manje nego 0 trokutu, dokazati razlieita svojstva, Svi su 1i Ilkovl zaista listindti, kad ih jasno spoznajem, te su stoga nesto, a ne jednostavno nista: bjelodano je maime - sve ono sto je dstinilto jest nesto; a vee sam dostatno dokazao da su istinli.lte sve one stvani koje jasno spoznajem, A da to Ii nisam dokazao, takva je zaista narav mojeg duha da ne mogu ne pristati na njih barem sve dotle dok :ih jasno zahvacam: a sjecam se kako sam uvijelk vee i pnilje ovog vremena - kad sam najv.ise pristajao uz osjetilne predmete - bjelodano pniznavao kao najsigurnije od svtih ostalih one istine koje pnipadaju liikovima ill brojevima, dli ostaldm stvanima u aritmetici iJ,i geometriji iIi uopce cistoji apstraktnoj matematici.

Ako vee sarno iz toga sto rnogu ideju bilo koje stvari izvuci iz svoje svijesti, proizlazd da sva ona svojstva za koja jasno i odjelito shvacam da prdpadaju toj stvani njoj zaista :i pripadaju, zar se odatle ne moze fizvesti i dokaz 0 Bozjoj egzistenciji? Zaista, njegovu ddeju, to jest ideju najsavrsenijeg bdca, ne malazim u sebi rusta manje nego ideju biLo kojeg broja l:ika iN broja; d nista manje jasno i odjelito razumijevam kako njegovoj naravi pripada da uvdjek egzistira, upravo kao sto ono Slto dokazujem 0 mekom liku ibi broju pripada prirodd toga Iika m broja; pa;i kad OIllO 0 cemu sam proteklih dana medlitirao ne bi bilo sve istmito, Bozja bi egzistencija morala u mene dmatd barem onaj stupanj sigurnosti koji su dosad imale matemanicke dstine.

Premda, zapravo, sprve ovo nije posve bjelodano, nego poprima donekle obldk sofizma. Jer sam, naime, naviknuo u svlrn ostalim stvanima razlikovatd egzistenciju od esencije, lako sebe nagovaram da se ona moze odvojiti i od Bozje esencije, te tako zamsskiti da Bog ne egzistira. Ali kad se pozornije promisli, oCitto je da se iisto tako ne moze Bozja egzistenoija odvoj:iti oct Bozje esencije kao sto se od esenoije trokuta ne moze odvojiti da je velloma njegovih triju kutova jednaka dvoma pravdm. I1i kao sto se ne moze odvojiti ideja brijega od ideje doline: stoga je dsto tako neprihvatljivo mis1iti Boga (to jest: najsavrsenije bice) kojem nedostaje egzdstencije (to jest: kojemu manjka neko savrsenstvo) kao i bnijeg kojem manjka dohna,

rn

'.

Am uisninu, to kad ne mogu Boga zamisliti nego ka~ egzistj.r~juceg - kao sto ne mogu zamlsldti brijeg bez dolme, a zaista zbog toga sto zamisljam brijeg s doldnorn iz t~ga nikako ne slijedi da bilo koji bnijeg Ina svijetu postoji - nilkalro zbog toga sto mislim 0 Bogu kao egzistlrajucem ne slijedi da Bog egzistlra: jer moje misljenje ne nameoe nikakvu nuznost (necessitas) stvanima; pa kao sto se moze zamisLiti. krilat konj, iako n:i jedan konj nema krilla, tako mozda mogu izmislHi i egzistirajuceg Boga, iako nikakav Bog ne egzistira.

Naravno, rtu se knije sofilzam: jer zbog toga sto ne mogu mdsliti 0 bnijegu bez doline, ll1'ikalm ne sldjedd da igdje egzistira brijeg i dolina, nego samo da se brti.jeg i dolina - egzisuiral] ild ne egzistiralj - ne mogu odvojiti jedno od drugoga. Docim, zbog toga sto 0 Bogu ne mogu misliti nego kao 10 egzistirajucem, slijedi da je egzistencija neodvojiva od Boga, te da on stoga dstinski egzisnira: i ne zbog toga sto to postize moje misljenje iii sto ono bilo ikojoj stvani namece neku 'l1UZnOSlt, nego naprotiv, jer takvo moje misljenje odreduje nuznost same stvari, naime Bozje egzistencije: jer mend nije slobodno misLibi 0 Bogu bez egzistencije (to jest: 10 najsavrsenijern bicu bez najviseg savrsenstva), kao sto mi je slobodno zamliSilijati ikonja s knilima dl;i bez njih,

Isto tako ovdje me treba reci da je potrebno pretpostaviti egzisuirajuceg Boga, posto sam vee bio urtvrdio da on posjeduje sva savrsenstva - a egzistencija je tek jedno od njih - pa prva pretpostavka i nije bila potrebna; kao sto nije potrebno Il!i da ja vjerujem kako se u svim cetvrtastim Iikovdma mofe uortati krug; a kad bi to dpak pretpostavio, rnorao bih povjerovatl da se u rombu moze nacrtati krug, sto je ocigledno lazno. Jer, iako rrije nuino da se lilkad upustirn u bilo koju misao 0 Bogu, dpak kad god mi se svlidd misfiti 0 prvom i najvisem bicu, te njegovu ideju Iizvadi1li iz riznice svojeg duha, nuzno je da mu pnipisem sva savrsenstva, iako dh sad ne moram nIi sva nabrajati, Illliti se posebnsma pozabaviti: a ta nuznost posve dostaje da poslije, posto spoznam kako je egzistenoija savrsenstvo, .ispravno zakljucim da egzistira prvo Ii najvise bice: kao SltO nije potrebno da zamislim billo koji trokut, aLi kad god hocu razmatratd pravokutni lik samo s tro. kuta, nuzno je da mu pripisem svojstva iz kojih dspravno sJ.ijedJi da sva tri njegovalkuta nisu veca od dva prava kula, dako ja bas to zasad ne opazam, A kad istrazujem koji se likovi mogu ucrtati u krug, ndkako ndje nuzno da misldm kako se tu ubrajaju svi cetverostrani likovi: sto vise, ne mogu takvo sto Uli zamdsjitd, sve dotle dok ne zeilim pnihvatitl msta ukoldko to ne razumijevam jasno i odjelito. Stoga je golema razlika izmedu takvih laznfh pretpostavkj i Istinskfih rideja koje su mi urodene, a od koj.ih je prva Ii glavna ideja Bloga. Jer zaJista - na razli6ite nacine shvacam kako ona JlJije stlOgod lizmiSljeno, ovis'l1lO 0 mojem mlisljenju, nego je siliika ismnske i

nepromjenljive naravi: jer, prvo, ne mogu smistitd ni jednu drugu stvar Oijoj hi esenciji pripadala egzistenci:ja, osim samog Boga; J., drugo, jer ne mogu razumjeti dvojicu fili vdse takvih Bogova, i jer, pretpostavivsi da jedan egzistira, jasno uvidam kako je nuzno da je vjecno i otprije egzistirao ~ da ce egzistirati u vjecnosti: te zahvacam u Bogu jos mnoge druge stvari od kojih ja n:i jednu ne mogu ni oduzetl ni bJmijenitli_

ALi, kojom god se vrstom razloga posluzio, uvijek se vraca na to da, me u eijelosti mogu uVjenitrl. samo one stvari koje poimam jasno Ii odjedito. Pa nako od tih koje tako poimam neke svakomu su dostupne, dok se druge otkrivaju sarno onima koji ih i2ibllzeg razmotre d pomnije [strafe, ipak i <te - posto se napokon otkI1iju - nisu nista manje sigurne od onih prvih. lako se, na pnimjer, ne Cini talco jednostavntim da je u pravakutnog trokuta kvadrat nad osnovieom jednak zbroju kvadrata obaju stranica Ikao i da osnovica leZrl nasuprot najvecem kutu trokuta,dpak se d tamu !ndsta manje vjeruje posto je jednom spoznato. Sto se pak samog Boga taee, da ruisam zatrpan predrasudama, ~ da slake sjetilnih stvari ne opsjedaju moje misljen]e (cogitatio), niili bdh od njega sto pnije niti lakse spoznao; jer stQ je sarno po sebi oeitije nego da jest, da egzistdra najvise bice Hi Bog, jeddni CiijlOj esen-

ciji pri;pada egZlistencija?· ,

Zatdm, iako je trebalo da pozorno razmatram kako bdh i to shvatio, sad ne sarno sto sam u to jednako siguran kao i u sve ostalo sto mi se 6in:i najsigurndjim, nego dapace uvidam da od tog samog ovlsi tako i sigurnost (nesumnjivost) drugih stvani, da se bez njega ne rnoze niS-ta rsikad savrseno spoznati.

Jer, premda sam takve naravi da ne 1I110gu ne vjerovati da je dstinito ono Slto zahvacam veoma jasno Ii odjeldto, ja sam jos Ii. takve naravi da ne mogu duhovnd pogled upirati uvijek u jednu te Istu stvar kako bih je jasno shvatio, pa ffili se cesto vraca sje6anje na ranije donesen sud, Ii kako vdse ne pazim na razloge zbog kojih sam takvo stogod sudio, lako mi se mogu podmetnuti drugi razloei koji bi me lako - ako bdh zaboravio na Boga - mlogm odvratiti od mojeg mnijenja, te tako ne bih Il:ikad imao dstinskog ti sigurnog znanja (scientia) 0 bilo cemu, nego tek nestalna Ii promjenljiva mnijenja (opiniones). Tako, na prti.mjer, kad promatram narav trokuta, meni - koji poznejem nacela geometnije - najbjelodandjim se Cini sto su tr'i njegova kuta jednaka dvoma pravim, Ii nikako ne mogu ne vjerovati da je to iis1linito, sve dok se mmm dokaza 0 tome; aLi Cim ostnicu svojeg duha odmaknem od toga - pa iako se jos sjecao da sam ga najjasnije spoznao - ipak se moze laIro dogoditi da posumnjam u mjegcvu istdnitost, ukoIrliko bih Boga smetnUK> s uma. Mogu, nadme sebe uvjemti kam sam od pdrode stvoren takvim da se pakatlkad varam Ii u onim stvanima 0 kojlima mislim kako dh najbjeloda-

.,.,~

229

rrije zahvacam, osobito kad se sjetim kako sam cesto smatrao da su istindte i s:igurne one stvart za koje sam poslije - na temelju drugih razloga - ustvrdio da su lazne.

Posto sam jednom shvanio da Bog jest, te dstodobno razumio da od njega oViisi sve ostalo i da on ndje varljiv, pa otuda zakljucio da su nuzno 'istlinlirte sve one stvari koje zahvacam jasno i odjel:ito - cak ako viSe i ne pazim pomnjivo na one razloge zbog kojlih prosudih da je doticno dstinito - nego se sarno pnisjecam da sam bio uvidio jasno i odjel'itoipak se VliSe ne moze navesti nlikakav suprotan razlog koji bi me naveo na sumnju, nego ja posjedujem istinsko i sigurno znanje. I ne sarno 0 tome, nego i 0 svim ostaldm stvarima za koje se sjeoam da sam ih nekoc dokazao, kao 0 geometniji i slJicnom. Sto ce mi se sad prigovoriti? Da sam macinjen takvim da se cesto varatm? Ali ja vee znam da se ne mogu prevanilti u onim stvarima koje jasno razumijevam, 11i da Sam mnoge stvani smatrao dstinskim i sigurndm, za koje sam posIije otknio da su lazne? Ali nd jednu od tlih ne bijah zahvetio jasno i odjeleto, nego sam - ne poznavajuol pravila lis tine - povjerovao mozda u njih zbog drugih razloga, za koje sam kasnije otknio da su manje pouzdani. Sto ce se dakle re6i? Da sam mozda (kao sto sam pnije vee bio prigovonio) u snu, ~li da sve ODO 0 cemu sad mislim nije msta listinitlije od onoga sto se zbiva usnulu Oovjeku? Ali ni to nista ne mijenja; jer zaista, ako sam i u snu, OD.O sto je bjelodano mojem razumu, (to je d u oijelostli Istinito.

I rtako jasno uvidam da sigumost i Istina svakog znanja ovdse od same spoznaje dstfnskog Boga, toldko da prije no sto njega ne upoznah nisam mogao savrseno spoznati ndsta ni 0 jednoj stvari, Sada pak mogu jasno Ii sigurno spoznati ncizmjemo rnnogo toga, kako 0 samom Bogu i drugim predmetdma razuma, tako i 0 cijeloj 'tjelesIllOj prirodi, koja je predmet aiste matematdke ..

VI. MEDITACIJA

o EGZISTENCIJI MATERIJALNIR STVARI I 0 STVARNOJ RAZLICI

IZMEDU DURA I TIJELA

Preostaje mi jos dspitati da lIi egzestiraju materijalne stvani, Znam da one barem - ukoliko su predmet ciste matematike - mogu egzistirati, kad dh vee zahvacam jasno i odjelilto. Nema naime nikakve sumnje da je Bog u stanju proizvesti sve ono sto sam ja u stanju -tako zahvanitd: i prosu-

• diio sam kako je njemu samo onda nemoguce nacinit] stogo_d ako je protuslovno da ja to jasno zahvatim. Pored toga, az same sposobnosti zamisljanja (facultas imaginandi) - 0 kojoj osjecam da se njome sluzim dok se bavdrn tIi~ J?a~erlj.alnim stvarima - mIlJi. se da slijedl kako one egzistaraju: jer pokusam lIi podrobnije istraZiti sto je drnaginacija, izlazi da ona ndje l1liSta drugo nego stanovita pnimjena spoznajne sposobnosti (facultas cognoscitiva) na tijela Sito su joj izravno nazocna, te stoga egzistnrajuca.

A da bi to bilo jasno, dstrazit cu prvo razliku Jzmedu imaginacije i cistog razumijevanja (intell~~tio). Ka~, na pnirnjer, zamisljam trokut, ne sarno sto raz~maJevam da .Je to lik omeden s tri strane, nego dstodobno ostnicom duha uvidam kao da su te tr'i stranice dzravno nazocne, a to je ono sto nazivam zamisliati (imaginari). Alro pak zelim misliti 0 »tisucokutniku«, doduse dobro razumijem kako je to Iik §to se sasto~~ od tisucu stranica kao sto razurnijem da je trokut lik kOJ(J. se sastoji od tlrJ stranice; ali tih tisucu stranica ne. zamisljam na isti nacin, njJti ih vidim kao da su nazoone. Pa iako tad - 'zbog navike da uvijek nesto zamisljam kad god misliim . 0 tjelesnoj stvari - d predooim sebi mozda neki zbrkan Iik, ipak je bjelodano Ida on nije nisucokutnsk, jer ni u ce~u. nije razliCit od onog hika .koji bih sebi predstavio da mislim 0 myniogon-u (l1iku s deset tisuca kutova) :i!1i bilo kojem drugom liku s vise stranica, i jer ne pnidonosi nista spoznaji onih svojstava po kojima se nlsucokutrdk raz1ikuje od ostalih visekutnika. Alro je pak pitanje 0 peterokutu, njegov 1iIk mogu razumjetj - kao Ii lik tisucokuta - d bez pomoci imaginaaije; ali ga mogu Ii zamisljati, Ito jest: obuhvacajuci svojim duhovnJim okom njegov'ih pet stranica, kao Ii povrsinu koju omeduju; i tu jasoo opazam kako mi je potreban svojevrstan poseb?? dusevni napor za zamisljanje (ad imaginandum) koji mi mje

231

potreban za razumijevanje (ad intelligendum): te taj novi dusevni napor jasno pokazuje razliku Izmedu zamisljanja (imaginatio i aistog razumijevanja (intellectio).

Pni tome primjecujem da ta snaga zamdsljanja koja je u meni - uto1iko ulkoliko se razldkuje od mo6i razumijevanja, nije nuzna za moju esenciju, tj. za esenciju mojeg duha; jer, sve da nje i nemam, nesumnjivo bih ipak ostao isti onaj koji sam sad; iz toga Oini se s1ijedi da ona ovdsi od necega sto je razHcito od ttnene. I llaIko 'razumdjevarn - egzistira 1i neloo tijelo s kojim je duh tako povezan da ga moze promatrati po svojoj volji - onda je moguce da ja tjelesne stvani zamisljam upravo spomocu toga; i tako da se taj nacin misljenja samo uto.lJiloo razldkuje od Oistog razumijevanja sto se duh - dok razumijeva - nekako okrece prema sebi samome te promatra neku od ideja tkoje su u njemu; a kad zamisl]a, okrece se tijelu ~ u njemu promatra nesto Sto je u skladu ill s idejom koju je sam smislio :ill primio osjetilno. Lako, kazern, razumijevam da zamisljanje (imaginatio) moze tako nastati, ukoliko tijelo egzistira; .i kaloo nema nikakva drugog naoina jednako pogodnog da se to objasni, zakljucujem iz toga da tijeIo vjerojatno (probabiliter) egzistira: alii samo vjerojatno, i ko1iloo god pomno sve dstrafio, dpak ne vidlm da se, iz te odjelite ideje itjelesne naravi (looju nalazim u svojoj imagfnaciji) moze lizvesti :ilkakav argument po kojem bl se nuzno zakljuOilo da neko tdjelo egzistira.

Pored te tjelesne pnirode koja je predmet ciste matematike, uobicavern zaista zamisljati i mnoge druge stvari, kao s.tJO su boje, zvuci, ukusi, bol i SlIJiOOO, ali llloiSta tako odjelito; .i budu6i da ja njih bolje shvacam osjetdlima putem kojih je, Ci:n:i se, spomocu pamcenja doslo do zamisljanja, kako hili ih pogodnije obradiJo, moram na ,i51o. naoln postupiti i sa osjeti1ima te VliIdjeti da Ii se liz onog sto pnimam onim istim oblikom svijesti koji nazivam osjecaniem (sensus), moze izvuci kakav dokaz 0 egzistenciji tjelesnih stvari.

Prvo cu pnizvatt u pamcenje kakve su stvari koje sam - kao primljene putem osjetdla - nekoc smetrao 1i1Sitinitim, Ii. na temelju ikojih uzroka sam tako misHo; zatim cu ispiltati uzroke zbog kojih sam poslije dsto posumnjao, te cu napolron razlomti sto mi je sad 0 njima drzati,

Prvo sam osjetlio da dmam glavu, ruke, noge i ostale udove od kojih se sastoji ono tijelo koje sam smatrao Hi dijelom sebe ill mozda cak cijeLiJIn sobom; osjetio sam da to tdjelo dolazi u dodiJr s mnogim drugirn tLjelima, koja ma njega mogu djelovati raz1dCitlim ugodama i1!i neugodama, i ugode sam ocjenjivao prema osjetu uZlitka, a neugode prema osjetu bola. A pored uzitka :i bola osjecao sam u sebi glad, zed Ii ostale slicne zudnje; zatim stanovita tjelesna nagnuca prema veselosti, turobnosti, srdZbi i ostalim s];icnim strastlima; izvan sebe palk osjeeao sam .,- osrnm prOlteZnostittijela, likova Ii g1ibanja, - u njima istima jos Ii tvrdoeu, toplinu i s1dcna svojstva

dodira: te dalje svjetlost, boje, mirise, okuse :i zvulrove, .1?0 razno1ikosti kojih razldkovah nebo, zem1ju, mora Ii osta~a tIl.ela jedna od drugih. I zaista ne bez razloga - zbog ideJ? s~h tih svojstava .koje su se javile mojoj sV'ijesti i koje sam jedine pnimio ;ispravno oj neposredno - miSlljah da sam osjetio stvani koje su sasvim razliolte od moje 5wjestli, tJo jest: tijela o~ kojih su potekle te ddeje: iskusio sam, naime, kako one mem pridolaze neodvisno od ikakva mojeg pristanka, tako te ne mogu nilkakav predmet osjetitd (koliko god htliJo), ako llIilje nazooan mojem osjetdlu, niti pak mogu ne osje!dlt~ ga ako je ~az?can. I budu6i su ddeje primljene spomocu osjetila mnogo ZlvlJe i Izrazdtije -Ii na svoj naein odjeldtije - od bilo tkojiih 5110 bih lih naumice i znatimice izmis1io razmisljanjem illi lih pak nasa~ utisnute u svojem pamcenju, 6ini se 'da nruje moguce da hi

,one potekle od mene samoga; stoga je preos~o jos .da s~ one prddosle od nekih drugih s.tva~. A kako ? tim stvam:na ill Iz kojeg drugog izvora ne posjedujem znanje nego od tdh sarnih ideja, nije mi u pamet enoglo do6i nista drugo nego da su jedne s1dcne drugima. I jer sam se sjetiio .kako sa~ ~e ranije bio posluzio osjetJill:ima nego umorn, i jer sam vilddo da ddeje koje sam sam izmislio ndsu tako ~raziJte (kao. one koje sam osjetdldma pnimio d da s~ .dh ve~om sa~ta,?o od njihovih dijelova), lam sam se uVJ~n~ da njJk~~~deJu nemam u razumu pnije nego sto sam je umao ~ .osJet11i.ma. Isto taka, nebez razloga,. vjerovao sam da ono tiJelo. !koJe sam s posebnim pravom nazvao svojim meni ~I1ipada w~ ~ego sva ostala: jer se od njega nlsam mogao mkad odvoJIl.1li kao. od ostalih: sve zudn]e i sve afekite osjecao sam. u nJ~mu. ~ za njega: i napokon, ocutio sam bol i nasla~u u n~e~vml dijelovdrna a ne u onim koji se nalaze dzvan njega. Zasto pak z?<>g ne-znam-kojeg osjeta bola nastaje _ u duS.i tuga, a Iz osjeta ugode neka radost, iii zasto me ne-znam-kakvo uvrnuce u utro- 00, koje nazivam gladu, opominje da um_nem hranu, d~k me suhoca grla opominje na pice d tako dalje - ~omu. zaista .ne

- znam drugog uzroka mego da me je tako naucila prnrod.a; J~ zaiista nema nikakve srodnosti (affinitas) - barem koldko J~ razumijevam - dzmedu onog uvrn~e~ u ~trobi i. ze1:je. za UZl.: manjem hrane lim izmedu stvar.i koja ~zam~~ ~lll misla 0 tum sto nastade zbog tog osjeta. Nego mr se ~mlo da ~am i sv~ ostalo sto sam sudio 0 osjetilnim predmetirna naucio od prarode: ja sam, nadme, vjerovao da je itomu talco pnije nego sto sam po ceo odvagnjivati bilo koje razloge radi dokaza.

Ali pos1dje su mnoga iskustva malo-pomalo podrtvala vjeru koju sam bID [moo u osjetila; jer ponekad su tor: njevi, koji su se izdaileka Ciniti okruglim, dzbl:iza .. se pokazali cetverokutJn.im a ve1iJk:i kJipovd, koji stajahu na njihovu vrhu, gledarrl sa ze~lje ciniIi se malenim: i u ~ebroj~m dru~i~ takvim stvar.itma otlkrio sam da su pogreSDil iSudoVl utemelJem na vanjsklim osjetIima. I ne sarno na vanjsklim nego .i na unu-

232

233

'.

trasnjim: jer sto moze biti unutrasnjije od bola? Pa ipak sarn toldko puta slusao od ondh kojima .bijahu odsjecene noga Hi ruka kako im se Oinilo da od vremena do vremena osjecaju bol u onom dijelu tijela koji vtise nisu Imali: stoga ni kod sebe nisam posve siguran da me lIlekd· dio tlijela zaista boli, iako u njemu osjecam bol. Nedavno sam nima dodao jos dva najopcenitija razloga za suttnnju: prvo, nista od onaga sto sarn vjerovao da osjeoam dok sam budan nije takvo da ne bih mogao pomisllliti da isto osjecam j dok snivam; ri kako za OllJO koje mi se Oini da osjecam u snovdma ne vjerujem da potjece od stvart koje su smjestene dzvan mene, nisam uvidio zasto bih to prije povjerovao 0 onome sto mi se CJn~ da osjecam dok sam budan. Drugo, kako tad nisam jos poznavao tvorca svojeg bica - &1i sam se barem pretvarao da ne znam -lI1Iisam vidio sto bi prijecilo da budem po marava itako naoinjen da se varam, pa cak i u onome sto mi se cinilo najisti:nitijlim. A sto se tiee razloga koji su me ranije uvjeravald u :istinu osjetilnih stvari, ndje mi bilo tesko na njih odgovoriti. Kad rrri se clnilo da me piroda nagoni na mnoge IStvan kojima se urn opire, pomisLio sam kako ne treba mnogo vjerovati onim stvarima kojima nas pniroda poucava. Pa iako osjetilni opazaji nisu ovisili od unoje volje, ipak stoga nisam mislio da treba zakljuciti kako oni potjecu od stvani koje su razhcite od mene, jer je mozda u mend neka sposobnost - dako mend jos nepoznata - koja je nJdhov uzrocnik,

Sad pak, posto sam poceo bolje spoznavati sebe sarna ri svojeg tvorca, ne mislim da treba naprosto prihvacati sve sto dolazi od osjetila, alli ne treba Illi u sve sumnjati.

PrVIO, buducl znam kako sve OIl!O sto jasno Ii odjeLito razumljevam takvirn od Boga moze bdti kakvim ga razumijevam; dovoljno je sto mogu jasno i odjelito razumijevalti jednu stvar bez druge, da bih bio siguran da je jedna razlicita ad druge, jer barem Bog dh unoze postavJ.ti ponaosob: i nije vazno kojom mooi biva .tako da se smanraju razltcitsm: te zato, sarno zbog toga sto znam da egzist:iram i sto opazam da nista drugo ne pripada mojoj naravl iLi esenciji mego jedina to sto sam stvar koja mlsli dspravno zakljucujem da se moja esenoija sastoji jeddno u tome sto sam stvar koja misLi. Pa ialko mozda (iIi pak sigurno, kao sto cu posldje kazatd) imam tijelo, koje je sa mnom veoma prisno povezano, dpak - kako s jedne strane - dmam jasnu i odjelitu ideju 0 sebi samome, ukoliko sam tek stvar koja mdsld .i nije protezna, a - sdruge strane - odje1itu iildeju 0 nijelu ukoliko je tek protezna stvar, a ne ona koja misili, sigurno je da sam odista razHCJt od svojeg tijela i mogu egzistfrati bez njega.

DaIje, nalazim u sebi sposobnosts posebnih oblika miSljenja, naime: sposobnosti zamisljaJDja ~ osJeeanja (facultates imaginandi et sentiendi), bez kojJh mogu sebe cijeIog jasno i odjelito I1aZumijeti, ali ne Ii obrnuto: nj.ih bez sebe, tj. berz razumske supstanoije u kojoj se lOne nalaze: one u

1

svojem formalnom pojmu ukljucuju stanovito razumijevan]e (intellectio), te po tome primjecujem da se OIIle od mene razlilkuju kao oblici (modi) od stvarf (res). Prepoznajem':i neke druge sposobnosti, kao Sito su promjena mjesta, popnimanje razlicitih li!rova i shcno, koje nista Vlise nego prethodne ne mogu se razumijeta bez stanovite supstancije, u kojoj se nalaze, nliti pak mogu egzis1'iJrati bez nje: jer oje OOto da one ukoldko egzistiraju, moraju hiti u nekoj supstanciji tjelesnoj i1i proteznoj, a ne razumskoj, posto se u jasnu i odjekitu pojmu 0 njima nalazi stanovita protefnost, ali nikakvo razumijevanje. Istima je da se u mend nalazi i stanovita trpna sposobnost osje6anja (pass iva facultas sentiendi), dli pnimanja i spoznavanja ddeja osjetilndh stvanl, am njome se ni:kako ne bih mogao posluzit] da nije Ii stanovite djelatne sposobnosti (activa [acultas), bdlo u meni bilo u nekome drugom, sposobn05l11 da proizvede liti uzrokuje te ideje. A to zapravo ne moze roti u menl samome, jer ne pretpostavlja nikakvo razumijevanje (intellectio), i jer te ideje nastaju Ii berz moje suradnje, pa cesto .i uspnkos meni: preostaje dak!le da bude u nekoj supstancljtrazliettoj od mene, u kojoj mora biti sva stvarnost bilo formalno bilo eminerstno, koja je objektavno u Idejama proizvedenim od te sposobnosti (kao sto sam vee priJIn'ijetlio), te je ta supstancija dli tdjelo, dli tjelesna pniroda, koja - natime - formalno sadrzava sve ono sto je u Jdejama objektlivno; ill je zaista Bog, Hi kakav stvor plem.enitij.i od t:i1el~, u k~jem

. je stvarnost eminentno sadrfana. Alt, kako Bog mje prtjevaran, bjelodano je da mi IOn ndje te ideje dao, mtJ. sdJ? neposredno, IIllirti posredstvom kojeg drugog stvora, u kojem njihova objektivna stvarnost nije sadrzana formalno, nego samo eminenltno. I jer mi naprosto nije dao rrlkakvu sposobnost da to spoznam, nego naprotiv veldku sklonost da vjerujem kako one potjecu ad tjelesnih stvari, ne vlidJ.m kojim bIi. se nacinom moglo razumjeti da on nije pcijevaran, ako bi one potjecale od nekog drugog izvora a ne od tjelesnih stv.a~. Stoga: tjelesne stvari egzistiraju. Mozda one sve Ii ne egzistaraju tocno onako kako dh jaosjetiJiima poimam, jer je osjetllno poimanje u mnogim slrueajeVlima veom~ ~mue~. 1 zbrkano: ald su barem u njima sve one IStvan koje razumijevam jasno d odje1iJto, tj, opcenito uzevsi, koje supredmetom ciste matematiike.

stJo se pak t1ee ostelih koje su ii:1i posebne (kao da je sunoe toLike veli6ine dId tilka i s1.) iIi nejasnije razumljive (kao svjetlost, zvuk, bol j sl.), koliko gold biile sumnjive i nesigurne, ipak - jer Bog nije varljiv, Ii jer nije moguce da se u unojirn mislima pojavd bdlo koja laz.noCa a da mi Bog ne podani sposobnost da je Ispravim - mogu gajitii ~vrstu lIlad~ da mogu doci do istine d 0 njdma. A zaista nema nikakve dvoJbe da nesto iistine lima u svemu onome cemu me uQi prJ.roda: _ jer pod prirodom - opeenito gledano - ne shvaeam ni-

?~4

235

sta drugo nego i1d samog Boga tili raspored Itvorewna kako je od Boga postavljen; a posebno pod svojom vJastitom prirodom ne shvacam msta drugo nego sklop svega onoga sto mi je dato od Boga,

NiSta me ta priroda dztJoj,tije ne uCi nego da [Imam tijelo, kojem je zlo kad osjecam bol, lrojem trebahrane iIi pica kad osjecamglad ilLized!i slicno: stoga ne trebam sumnjati da u njernu ima neke dstine.

Pniroda me tallooder poucava - preko tih osjeta bola, gladd, recti [ltd, - da svojem tijelu nisam nazoeem sarno onako kako je brodar brodu, nego da sam s njim najprisnije povezan ;i gotovo pomijesaa, tako da tvorimo jedinstven skLop.

Inace, kad se tijelo pozlijedi, ja - koji nisam ndsta drugo nego stvar koja mislJ - ne bih zbog tog osjetio bol, nego bdh tu povredu prdmio tek Cdstlim razumom, kao sto brodar vidom pnima ako sestogod slomd na brodu; a kad tijelu zatreba hrane il:i pica, i to bih tek razumijevao, a ne bih imao zbnkane osjete gladl j zew. Jer, zaista, ti osjeti zecti, gladii, bola itd. nlisu msta drugo nego zbrkani oblici svdjesti, nastal] od spoja i mjesavine tidela Ii duha.

Pored toga priroda me jl()s poucava da oko mene egzistiraju ra2lliOita druga tdjella, od kojih mi je neka slijediJti a meka dzbjegavati, I zaista, zbog toga sto osjecam veoma razlioite bioje,zvulkove, miIiise, okuse, noplinu, tvrdocu Ii sl. s pravom zakljucujem da u tim tijelima (00 kojih dolaze razlliOiti osjetilnd opazaji) postoje stanovite .raztiCtitOSltd (varietates) koje njima odgovaraju, iako dm mozda nisu slicne (similes); a zbog toga sto su mi neki oct tih opazaja ugodnl a drugi neugodni, posve je sigurno da je moje tijelo (.Hi bolje receno: cijelo moje bice, ukoliko sam skJIop tijela i duha) izlozeno raz1iOitim ugodarna J neugodama (commodis et incommodis) od okolnih ltijela.

Ali postoje i mnoge druge stvari koje, iako se Cine da sam ih od pr'irode naucio, zapravo sam dh popnimio od stanovite naVlilke nesmotrena rasudivanja, te se lako dogada da su Iazne: kao da je say prostor u kojem se msta ne zbiva sto hi pokrenulo tmoja osjetila zapravo prazan; da je, na primjer u nekom toplom tijelu nesto sto je posve na1ik ideji topLine koja se nalazi u meni, da je u bijelom Hi zelenom ista bjeloca iM zelenoca koju osjecam: u gorkome lim slatkome ism okus i s!1icno; da su zvdjezde i tonnjevi [ ostaila udaljena tijela upravo takve veliolne Ii oblika kakvd se predstavljaju mojim osjetitima -J tako dalje. Ali kako ne bih ovdje stogod nedovoljno odjelito shvatio, moram tocnije odredi~ sto za~raVIO podrazumijevam Ikazem Ii da me cemu uci priroda. Prirodu ovdje nairne, uzdmam u uzem srraislu, kao skup svega onoga sto ~ je ad Boga dana; u tome su skupu sadrzane mnoge

stvari koje pripadaju samo duhu, kao sto je kad poimam da ne moze bitd raseinjeno ono silo je jednom uoinjeno i sve osta- 10 sto mi je poznato po pnirodnoj svjetlosni, a 0 cemu ovdje :nJje r,ijec; sadrzane su d mnoge stvari koje se ticu sarno llijela, kao da 000 nandze tezi i slicno, C.ime se sad ne bavim, nego je r.ijec sarno 0 onim stvarima koje su IIIlii. od Boga dane kao sklop duha J uijela. Tako ta pniroda uci dzbjegavati one stvari koje nanose osjet bola, a sldjeddtl one koje pruzaju osjet uzitka [ slicno: ali se ne Cini da nas ona uCd i tomu da zakljucujemo po tim istim osjetilrsim opazajima - a bez prethodnog ~Sltra2Jivanja razumom - opredmetima koj] se nalarze izvan [las, jer se C.ini da spoznaja fistdne 0 njima pripada sarno duhu, a ne sklopu (compositum) duha j ,tijela. Tako, iako kakva zvijezda ne podrazuje moje oko nista vecim ognjem nego sto je onaj od kakve zubljice, ipak u tome nema nikakva stvarna Hi pozitdvna svojstva koje bd me naveLo da vjerujem kako ona nije veca: ald, ja sam od svoje rane mladostg sudio tako bez razloga; zanim, iako kad se primaknem ognju osjecam toplinu, a kad se jos vase pribldzim osjecam [ bol, dpak nema nlikakva dokaza koji bi me uV\jer1io da se u ognju nalazi stogod slicno toplini, dli pak bolu, nego sarno to da se u njernu nalazi nesto, pa rna sm to bilo, Slto u narna izaziva osjet topline m bola; i 'dalje, ako u mekom prostoru nema nicega silo pokrece moja osjerila dz tioga ne sLijedti da u njemu nema ndkakva tijela: nego vidim kako sam navikao u 1lim i mnogim drugim stvartirna preokretatl prirodni poredak, jer onim istim osjetdlnim opazajima (koji su zapravo od prirode dam.[ sarno zato da ~e duhu dojavr sto je za onaj sklop - lrojeg je dio - ugodno i1ft neugodno, Ii sarno su utoliko jasni a od~eLitJi) sluiim se kao pouzdanirn pravilima za dzravno spoznavanje esencije stvari koje su dzvan nas, 0 cemu ond obavjestavaju tek veoma nejasno Ii zbrkano.

Vee saIII1 ranije dovoljno izvidio kako se dogada da - unatoc Bozjoj dobrotl - moji sudovj budu lazrsi, Ali ovdje se javlja i nova poteskoca sto se tice onih stvarl koje ja po prirodi trebam slijediti <iI1i. dzbjegavat] ~ sto se mce UJIlUternjih osjecaja u kojima mi se Cdni da sam opazio pogreske: kao kad tkogod, zaveden ugodnim ukusom kojeg jela, pojede otrov koji je u rijemu skriven, ali pniroda nas nagoni sarno na to da zudimo za onlim silo je ugodna ukusa, a ne za otrovom, koji ona ocilto ne poznaje; pa se otuda ne moze zalkljuciti ndsta drugo nego da ta priroda nije sveznajuca: sto i n1je cudo, jer kako je Covjek ogranicen, njemu Ii moze pripadatl samo priroda ogranicena savrsenstva.

A resto se zaista varamo Ii u onome na sto nas priroda nagoni: kao kad bolesnici zele pice i1J hranu sto ce tim ubrzo skodilti. Tu hi se mozda IIIlIOglo recn da 0IIlJi. gnijese zbog toga sto lim je pniroda dzopacena; ali time se poteskoca ne uklanja, jer bolestan covjek nije nista manje stvor Bozji od onoga koji je zdrav; pa se prerna tome Oillli protuslovnim

da on od Boga dma prijevarnu pnirodu. I kao sto ura sastavljena od kolutdca i utega nista se manje ne pnidrzava svih zakona pnirode kaJd je lose izradena ~ tocno ne pokazuje sate kao d -kad u svakom pogledu udovoljava zahtjevu izradivaCa, tako i Ijudsko tijelo - promatram Ild ga kao stanovdtu napravu - koja je od kostiju, Zivaca, ZJla, krvi !i koze tako slozena J sastavljena da ako u tijelu i nema nikakva duha, a.pa:k ima sva gibanja koja sad u njemu ne potjecu IlIi od vlasti volje !t1liJtii od duha, pa lako uvidam da ce njemu biti jednako prarodno - ako, primjera radi, boluje od vodene bolesti - trpjetj dstu suhocu grla !koja uobdcava duhu prenijet osjet zedi, te time tako podesiti njegove ZJvce i ostale ddjelove da uzrne napitak od kojeg se bolest povecava, kao sto kad u njem rdkakve takve boljke nema, lS~icnom suhocom fdrtijela biva nagnan popiti pice koje mu je korisno. A doduse, uzimaju6i uobzir namjeravanu upotrebu ure, mogao bih re~ da ona odstupa od svoje prirode kad tocno ne pokazuje sate; pa na dsti nacin, razmatrajuci stroj ljudskog tijela kako je podesen za gibanje koje se u njem ima odvijati, pomisldo bih kako J OIIlO odstupa od svoje pnirode ako je njegovo zdrtijelo suho :i kad pice ndje potrebno za njegov opstanak; pa dpak dostatno jasno opazam kako je ovo posljednje znacenje prirode veoma razlieito od drugog: ono nije naime msta drugo nego oznaka po mojem mnijenju - jer ja usporedujem bolesnog Covjeka i lose nacinjenu uru 'S ddejom zdravog covjeka Ii. dobro Izradene ure i jer Ije ta oznaka dzvanjska u odnosu na stvani 0 kojima je nijec: u drugom pravom znacaju, pod prdrodom razumijevam nesto sto se zaista nalazi u stvanima i stoga sadrzava neku istinu.

Zaista, iako u odnosu na tijelo bolesno od vodene bolesti jest vanjska oznaka kad se kaze da je njegova priroda izopacena, zbog toga sto mu je zdrJjelo suho a pice mu ne treba; u odnosu na oijeIi sklop, fiti. na duh koji je sjedinjen s tim ti!jelom, nije to tek obicna oznaka, nego je prava pogreska pnirode, jer tdjelo zeda !i kad ce mu pice skodilti; d stoga ovdje ostaje jos da se istraz! kako da dobrota Bozja ne spnijeoi da tako uzeta pniroda ne bude pr.i!jevarna.

Pnije svega ovdje primjecujem da je veLika razldka izmedu duha i tdjela u tome sto je nijelo po svojoj naravi uvijek djeljivo, dok je duh posve nedjeljiv: jer W'Sitirnu dok njega promatram, dli sebe sama u!ko1liko sam tek stvar lroja misLi, ne mogu u sebi razldkovatd rnikakve ddjelove, nego razumijevam da sam jednostavno jedna Ii. cjelovlita stvar; pa iako se Cini da je s cijehm mojim tijelom sjedlilnjen cijeLi duh, odsijece li se noga lilu ruka 1M koji drugi dio tJijeIa, ne Vliddm da je time !i.Slta oduzeto duhu; a ne mogu se njegovim dijelovima nazvati ni sposobnost htijenja, osje6arn.ja, razumijevanja d sl., jer uvdjek je jedan te istd duh koji hoce, lrodi osjeca, koji razumijeva. Nasuprot tome, ne mogu zamJSiUtJi ni jednu tjelesnu dJbi proteznu stvar koju - u svojem razmdsIjanju -

ne bih lako mogao razddjehlti na dijelove, te je stoga i razumijevam kao djeljivu: i Ito bd jedsno dostajalo da me pouol kako je duh od tdjela posve razlicit, kad isto ne bih i od drugdje dostatno znao.

Pnimjecujem !is to tako da svi dijelovi tijela ne djeluju neposredno naduh, nego sarno na mozak, J1d mozda s~mo na jedan njegov mali ddo, maime, onaj u kojem je smjesten, kako kazu, sensus communis (zajednicko osje1Jilo); i kako god ta] dio (epifiza) bio raspolozen, on to dsto i duhu prenosi, pa rna ka:ko u meduvremenu drugacije bil!i raspolozenJi. os tald dijeiliov'J 1Jijela, kao sto pokazuju brojni pokusi koje ovdje nJi.je potrebno navoditd,

Pored toga opazam da je narav tijela takva da se nJi. jedan njegov dio ne moze pokrenuti, od strane nekog nesto udaljenog dijeIa, a da se na dstJi nacin ne bi mogao pokrenuti bilo kojim od dijelova s10 se nalaze dzmedu .njih, iako taj udaljen] dio ne djeluje. Kao na primjer, ako se na uzetu A, B, C, D povuce njegov posljednjj dio D, pokrenut ce se prvi dio A, kao sto bi: se mogao pokrenuti da se povuce jeda:n od dijelova sto su dzmedu B d:Li C, dok posljednji dio D ostaje nepokretan. GotoVIO dsto tako, kad osjetim 001 u nom, fizika me uci da taj osjet nastaje uz pomoc ~ivaca kojli se nalaze u nozi, i koj; se poput uzad] pruzaju do mozga, Ii koji kad se povuku u nom, povuku i unutrasnje dijelove mozga kojima pnipadaju, te u njima izazivaju stanovito gibanje koje je od pnirode podeseno tako da u duhu izazove osjecaj bola kao da je taj u nom. Ali, kako t.i. Zivoi moraju pnije~ kroz golijen, bedro, bok, leda 1 vrat - kako b.i dosii od noge do mozga - moze se dogoddtl da dako nije taknut onaj njihov dio koji je u nom, nego jedan od onih ocojJ se nalaze izmedu, dpak u mozgu nastaje dsto 000 gibanje kao od pozlijedene noge, zbog cega ce hitJ nuzno da duh osjeti IistJi bol. Isto treba mJsliit:i i 0 svakom ostalom osjetu.

Napoleon pnimjecujem, kako svako od onlh gibanja sto se odvijaju u onom dijelu mozga kojl neposredno djeluje na duh, prenosd njemu tek jedan jedini osjet, ne moze se u tome nista bolje iznaCi nego da ono njemu od svega sto hi m~ moglo prenijeti prenosi sarno ono sto najcesce i najvise pnidonosi odrZavanju covjekova zdravlja. Iskustvo narn posvjedocuje da su takVli sv'd osjeni kojima smo obdarenl od pnirode: u mjima se stoga ne moZe oItkniti. nista sto ne bi svjedocilo 0 :moOt d dobroti Boz,joj. Tako kad se na primjer snazno j neuobicajno pokrenu ~ivci koji su u nozi, onda njihoVIO gibanje - Ikoje se preko mozdine u hrptenjaoi prenosi do unutrasnjosti mozga - daje tu duhu znak da nesto treba osjetiti, nadme bol koji je u nozi, Clime se duh ponice da koliko je moguce - odstraru uzrok onoga sto je nozi sterno. Istiita, Bog bi mogao ljudsku pnirodu urediti 1 talro da ono ,isto gibanje u mozgu prenese duhu neSitlo drugo: Hi sebe sarna,

ukoldko je u mozgu d1i ukoliko je u nom, dLi bhlo sto drugo; alJ. nUsta drugo ne bi jednako pridonosilo odrzavanju tdjela. Na isti nacin, kad ustrebamo pica, nastaje stanovita suhoca u zdJrijelu, koja pokrece Zivce Ii s pomocu njih unutrasnjost mozga; pa to gibanje u duhu izaziva osjet zedii, jer u cijeloj toj prsgodi !l1Iije nama nista ikonisnije znatd nego da nam treba plica za odrzavanje zdravlja, oi slicno u ostalirn slucajevima.

Iz moga je posve ocito - bez obzira na neizmjernu Bozju dobrotu - da ljudska prdroda, Ikao spoj duha ;i tijela, ne moze a da povremeno ne obmane, Jer, ako zbog nekog uzroka, ne u nozi, nego u bilo kojem od dijelova (kojima prolaze Zivc.i od noge do mozga, j:1J cak u samom mozgu) nastane posve Isto gibanje kao kad je ozlijedena noga, osjetit ce se bol kao da je u n02'Ji, J. osjetilo ce se naravno prevat.iiti; pa kako ono isto gibanje u mozgu ne moze a da duhu I1.e prenosl uvtijek oisti osjet, [ on mnogo cd6e potjece od uzroka ozlsjede noge nego !billo kojeg drugog dijela, bHze je razlogu da ce duhu prenositi prije bol u nJOzJ nego u nekom drugom dijelu tijela. I ako lkatkad suhoca idr1i.jela ne dolazd zbog toga s10 je pice potrebno za tjelesno zdravlje, nego potjece od nekog oprecnog uzroka - kao sto je slucaj kod vodene bolesti - mnogo je bolje da ana tad vara nego da uvijek vara kad je tlije10 u dobru stanju, te taloo J u slicnUm slucajevima.

oJ jedno mi od njlih nije dojavilo nista sto bi bilo protuslovno ijednomu od mjih. Jer na temelju toga sto Bog nije prijeveran, opcenito proizlazi da se utima ne varam. AId kako nuzda obavljanja svakodnevnih poslova ne pniZa uvijek vremena za tako tocno istrazivanje, mora se pnistatl na to da je u posebnostima 'ljudskli ZlivOit cesto podlozan pogreskama i mora se pniznatl slabost nase prirode,

Takvo razmatranje uvelike sluti ne sarno da primijetim pogreske kojima je sklona moja narav nego i da ah lako mogu lispravfilt>i [Iii dzbjeci. Jer, buduoj znam kako svi osjeui 0 onome sto je tijelu potrebno mnogo cesce mace !ismnito nego lazno, i budu6i se gotovo uv'Jjek mogu posluziti vecim brojem njih kako bih istrazio dstu stvar, a jos ii pamcenjem (kojim se povezuje proslost sa sadasnjoscu), kao i razumom (kojl otkniva sve uzroke zabluda), ne trebam se viSe bojati da su lazne 'One stvarf koje mi svakodnevno prenose osjetila nego valja sumnje ovih nekoliko proslih dana odbaciti kao pretjerane ii. smijesne. Osobilto one cpdenitosti 0 sanjanju koje nisam razlfkovao od bdijenja: sad pak pnlmjecujem kako je golema razhka izmedu toga dvoga, u tome sto moje pamcenje moje snove iI.1IiJkad ne povezuje S osta1im postupoima iJiVIOta kao sto to einJ s onima kojl mi se dogadaju budnomu; jer, zaista, ako mi se dok sam budan tkogod aznenada pojav.i, a zatim odmah [scezne, kao sto biva u snovima, tako da nisam vidlio ni odalcl.e je dosao lIlIi kamo je otisao, s pravom cu ga pnije smatrati pnikazom iIi tlapnjom SitD je nasta1a u mojem mozgu, negolli. zbdljskim covjek'Om. A kad se pak dogadaju one stvari za ikoje odjelsto primjecujem odakle, gdje Ii kad mi do1aze, te njihovo opazanje bez dkakva preklida povezujem sa cjelokupnim ostaldm Zivot'Om, posve sam siguran da mi se one dogadaju budnomu, a ne u snu. A ne trebam nlmalo sumnjatd u rstmu 0 stanovitdm stvanima, ako sam radi njihova ispitlivanja okupio sva osjetila, pamcenje d razum, a

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful