SEMINARSKI RAD

Odnosi s javnošću
Tema: Interni odnosi s javnošću

Student: Nermin Purić

Profesor: dr. Miloš Babić

........................................... Sredstva komuniciranja s internom javnošću.............................................2.................................13 2 ........ Razvoj informatike i interni odnosi s javnošću .................................................................................................. Definicije odnosna s javnošću ............................................................................. januar 2008.........................Banja Luka............... Oblici komuniciranja s internom javnošću ......................................7 2. godine SADRŽAJ Uvod......................................4 1.............................................................................5 2.......................................................3 1................................................... O odnosima s javnošću uopće...........8 2..............................................................................................1...................................9 3...............2.............. Interni odnosi s javnošću .............................................................4 1... Definiranje internih odnosa s javnošću ...........................11 Zaključak .............................1 Istorijski razvoj odnosa s javnošću..........................3...........8 2....12 Literatura ..................................................................................

a šta ne smije“ u internom komuniciranju ili u komuniciranju uopće. odnosno „šta se smije. političkoj organizaciji i sl. Da rezimiram.). odnosno preduzeće kao najuvjerljivije polje na kojem se reflektira značaj odnosa s javnošću u cjelini. sa posebnim osvrtom na razvoj i napredak tehnologije i utjecaj (pozitivni i negativni) tih procesa na proces internog komuniciranja. a potom i da pažnju više posvetim segmentu internih odnosa s javnošću koji su od velikog značaja za potpuno razumijevanje funkcije i značaja internog komuniciranja za funkcionisanje jednog zatvorenog komunikacijskog kruga. U svome seminarskom radu baziraću se na nekoliko oblasti koje smatram jako bitnim za razumijevanje funkcije i uloge internog komuniciranja za funkcioniranje organizacije (bilo da se radi o preduzeću. bez namjere da dublje ulazim u analize i savjetovanje kako organizirati funkcionalnu cjelinu internog komuniciranja. a posebno segmenta koji se zove interni odnosi s javnošću.UVOD Opredjeljujući se za temu Interni odnosi s javnošću imao sam na umu prije svega namjeru da dam neke prihvatljive definicije samih odnosa s javnošću. 3 . osnovni mi je cilj dati neophodne informacije o značaju i ulozi internih odnosa s javnošću u procesima unutar jednog zatvorenog komunikacijskog kruga. Pod pojmom zatvorenog komunikacijskog kruga u ovom seminarskom radu podrazumijevam organizaciju.

godine. godine objavio knjigu pod naslovom Kristalizovanje javnog mnijenja (Crystallizing Public Opinion) koja je ujedno predstavljala i prvi udžbenik koji se bavio praksom odnosa s javnošću.1. izučavaju se i primjenjuju u svim oblastima i imaju veoma veliki značaj u svome doprinosu koji daju kada je u pitanju savremeno poslovanje u svijetu. Danas ne postoji niti jedna zjačajnija institucija niti preduzeće u svijetu koje nema organiziranu svoju instituciju za odnose s javnošću ili koje ne koristi usluge specijaliziranih agencija za odnose s javnošću. Na našem području. te u drugim zemljama svijeta. Evropi ali i u ostatku svijeta. Danas odnosi s javnošću postoje kao trajna katgorija u oblasti menadžmenta. a s tim se slažu i značajniji savremeni teoretičari odnosa s javnošću. pritom mislim na područje bivše Jugoslavije. koje su priznali i Ujedinjeni narodi kao Međunarodnu nevladinu organizaciju za savjetničke poslove. Od značajnijih momenata u razvoju odnosa s javnošću smatram da je bitno izdvojiti formiranje Instituta za odnose s javnošću formiranog u Londonu 1948. godine kada je formirano Međunarodno udruženje za odnose s javnošpću (IPRA). dr. osnivačem i prvim pravim teoretičarem odnosa s javnošću može se smatrati. Značajniji razvoj savremenih odnosa s javnošću javlja završetkom posljednjeg rata na ovim prostorima kada je došlo do liberalizacije tržišta kapitala i kada je došlo do ubrzanog razvoja privatnog poduzetništva i privatnog kapitala. Slijedeći značajan korak u oblasti odnosa s javnošću učinjen je 1955. Istorijski razvoj odnosa s javnošću Istorijski gledano. prije svega u Americi koji su bili preteča današnjim programima odnosa s javnošću koji se predaju na mnogim univerzitetima u Sjedinjem američkim državama. razvoj odnosa s javnošću kao zasebnog dijela menadžmenta unekoliko je bio ograničen razvojem poslovnih odnosa i karakterom privrede bivše Jugoslavije. Bernejs koji je 1923. a na sličan način su odnosi s javnošću imali tretman i u SAD-u. O odnosima s javnošću uopće 1. Bernejs je zaslužan i za uključivanje tematike odnosa s javnošću u univerzitetske programe. 4 . Edvard L.1.

i uskladu sa ciljevima i strategijom organizacije za čiji račun se sprovodi“.2. „da bude oprezna. izradbi zidnih novina“ i slično. arhiviranju i distribuciji fotografskog materijala. i profesionalne prakse odnosa s javnošću koju je Bernejs opisao kao umetnost u službi nauke.. jedan od vodećih stručnjaka za odnose s javnošću sa naših prostora u svojoj knjizi Odnosi s javnošću tvrdi da su kod nas prve službe za public relations nastale još prije četvrt stoljeća i da se njihov posao sastojao u. 5 .dobavi. kako kaže. kako smatra Sem Blek. a to bih lično pripisao neopterećenosti ovdašnjih PR pionira naslijeđem iz dugotrajnog procesa razvoja odnosa s javnošću zabilježenom u razvijenim kapitalističkim zemljama..I kod nas se dana sve veća pažnja poklanja odnosima s javnošću što ima svoje prednosti u pogledu konkurentnosti domaćih kompanija u odnosu na kompanije iz zemalja u kojima je proces transformacije kapitala mnogo ranije završen. Čak bi se moglo reći i da se odnosi s javnošću intenzivnije razvija u tzv. „veoma je važno da se napravi razlika između odnosa s javnošću koji su tu svuda oko nas. te dodaje kako u onom vremenu i u onoj konstelaciji privrednih odnosa nije ni moglo doći do značajnijeg razvoja odnosa s javnošću. objavljivanju biltena i novina poduzeća. promociji knjiga i likovnih izložbi u prostorijama poduzeća. svoje zakonitosti i svoje mjesto u savremenom poslovanju. 1. onako kako ih danas shvatamo. Ona mora“. zemljama u razvoju. Eduard Osredečki. posebno one koje se tiču „stare škole“ koja odbija odnose s javnošću smatrati zasebnim segmentom poslovanja koji ima svoja vlastita određenja i normative. „. planirana i uzdržana. što opet potkrjepljuje moje naprijed iznesena razmišljanja o uzrocima (ne)razvoja odnosa s javnošću na prostoru bivše nam zajedničke države. smatra Blek. Tim se definicijama neću baviti u ovom radu isključivo iz razloga što se ne želim baviti teoretskim definicijama i odnosima odnosa s javnošću i marketinga pod koji se vrlo često podvodi segment odnosa s javnošću. sistematizaciji. Definicije odnosa s javnošću Postoji mnoštvo definicija odnosa s javnošću i mnoge od njih su u neku ruku i neprihvatljive. Za razumijevanje odnosa s javnošću.

Jedan od vodećih marketinških stručnjaka u svijetu Filip Kotler smatra da odnosi s javnošću predstavljaju „još jedan značajni instrument komuniciranja/promocije“ koji kako kaže ima velike mogućnosti za stvaranje poznatosti i preferencije na tržištu. Ipak. 6 . za repozicioniranje proizvoda i njegovu zaštitu.Zanimljiv je stav Roberta D. definiranje odnosa s javnošću trebalo bi prepustiti onima koji se odnosima s javnošću bave dublje i sistematičnije nego što to dozvoljava obim ovoga rada i moje akademske i druge sposobnosti. Rosa koji smatra da bi „jedina svrha odnosa s javnošću trebala biti da pomaže organizaciji razvijati i održavati socijalnu klimu ili okruženje u kojem će najbolje prosperirati“. pa ću stoga navesti definiciju Britanskog instituta za odnose s javnošću (IPR) koji iste definira kao „planirani i kontinuirani napor da se ustanovi i održava dobra volja i međusobno razumijevanje između organizacije i njene javnosti„.

kao posebno značajnog segmenta u ukupnom funkcioniranju odnosa s javnošću uopće. Ovo je posebno bitno. U kategoriju interne javnosti Brkić ubraja i dobavljače. on se zadržava na ovoj definiciji ne pridodajući joj i ostale subjekte s kojima tvrtka svakodnevno komunicira. sadašnje kupce.1. ako u našem komuniciranju unutar naše organizacije imamo probleme u komunikaciji. uzdržaću se od daljnjeg „uplitanja“ u teoretske postavke odnosa s javnošću i preći na kraće definiranje internih odnosa s javnošću. jer informacije o procesima u jednoj organizaciji imaju utjecaja na sve navedene populacije i značajno utiče na njihove poslovne odluke i ponašanje naspram odnosne organizacije. jer čemu će nam služiti dobri odnosi sa eksternom javnošću. Postoje različiti pristupi u utvrđivanju kategorije interne javnosti i u zavisnosti od autora daje se krug obuhvata internih odnosa s javnošću.2. Nenad Brkić sa Ekonmskog fakulteta u Sarajevu. Interni odnosi s javnošću 2. mada to ima logike. Uglavnom se svi autori koji se bave odnosima s javnošću slažu da u kategoriju interne javnosti spadaju svi zaposleni u jednoj organizaciji.. međutim. 2. Smatram da ovakvo definiranje interne javnosti ima svoje mjesto.2. budući su duboko involvirani u život preduzeća (dobavljači.unutarnju javnost čine svi djelatnici i namještenici koji su u radnom odnosu u dotičnoj tvrtki“. dioničare.).. nerazumijevanje i neinformiranost. investitore i druge. Oblici komuniciranja sa internom javnošću 7 . distributeri i sl. Naravno postoje i autori koji taj koncept proširuju i u internu javnost ubrajaju i „sve osobe sa kojima organizacija redovno komunicira kroz svakodnevni posao“ – kako smatra prof. Definiranje internih odnosa s javnošću Budući da je tema moga seminarskoga rada Interni odnosi s javnošću. posrednike. jer svi oni koji sarađuju s preduzećem čine ustvari sastavni dio cjeline tog preduzeća. I Osredečki smatra da „.

Stoga bi komunikacija trebala biti jasna. mada kad se situacija gleda sa strane. u današnjim uvjetima privređivanja u BiH poklanja vrlo malo pažnje. uz izvjestan otklon može se doći do zaključka da se ustvari radi o „bezvoljnom“ komuniciranju opterećenom raznim smetnjama. Otuda se javljaju i razni programi edukacije i menadžera i zaposlenika koji imaju za cilj da otklone eventualne probleme u međusobnoj komunikaciji na svim relacijama. 8 . b) uzlazno i c) horizontalno komuniciranje s internom javnošću. nažalost. prije svih informatičkih. Bilo da koji od oblika uzimamo pojedinačno ili da koristimo sve zajedno uvijek moramo imati na umu i određene smetnje u komunikaciji koje se mogu pojaviti što iz objektivnih. a) Silazno komuniciranje s internom javnošću. što iz subjektivnih razloga. međutim tome se. a da ustvari problem nije nerješiv. c) Horizontalno komuniciranje predstavlja razmjenu informacija različitih organizacionih dijelova u jednoj organizaciji. to mu i uspijeva. U ovom slučaju informacije idu od rukovodioca/menadžera prema zaposlenima. a zahvaljujući razvoju savremenih tehnologija. Jedan od bitnih razloga za to je i nesređena zakonska regulativa koja zaposlenika stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na poslodavca i najčešće imamo na djelu veoma loša iskustva internog komuniciranja što gotovo svakodnevno dovodi do ozbiljnih kriza u komunikaciji i odnosima na relaciji zaposlenici .rukovodstvo. b) Uzlazno komuniciranje podrazumijeva dostavljanje informacija od zaposlenih prema menadžmentu. nedvosmislena i razmljiva svima na koje se odnosi kako bismo izbjegli uska grla u komunikaciji koja organizaciju mogu skupo koštati. Novi trendovi na tržištu i novi modeli organizacije preduzeća sve više preferiraju kombinaciju ova tri oblika komuniciranja u jedan novi oblik koji u sebi sublimira najvažnije karakteristike sva tri navedena oblika.U komuniciranju sa internom javnošću u organizaciji koriste se tri oblika: a) silazno.

Kotler. „izdaju okružnice i koriste se drugim oblicima komuniciranja da bi informirale i motivirale svoju internu javnost“. Kada se zaposlenici. taj pozitivan odnos se prenosi na vanjsku javnost. 2. dobro osjećaju u svojoj kompaniji. U radnim sredinama u kojima se njeguje brižljiv odnos i lijepo ponašanje među radnicima i službenicima nije teško uvoditi nove oblike društvenog standarda. odnosno o „curenju“ informacija. niti je teško poboljšati radne učinke. Sredstva komuniciranja sa internom javnošću Veliki značaj za zdrave odnose u organizaciji ima pravilan sistem komuniciranja unutar same organizacije. Kod internog komuniciranja treba posebno voditi računa o „unutrašnjoj distribuciji informacija“. „Velike kompanije“. Taj proces je paralelan sa procesom unutarnjeg informiranja i zato treba nastojati održavati klimu pravodobnog. takvo interno komuniciranje uslijed različitih okolnosti prelazi u eksterno komuniciranje (uključuju se mediji i šira javnost) tako da najveću štetu ustvari trpe organizacija i radnici.3. Na primjer. putem pisanih ili elektronskih obavijesti. putem lista/novina. kaže E. smatra on. kaže P. 9 . radnike treba informirati o dešavanjima u preduzeću i oko njega. Strasser. Odnos s unutarnjom javnošću od krucijalnog je značaja za poslovanje organizacije i kvalitetnu iskorištenost ljudskih resursa. To se radi kroz neposredni kontakt.Naravno. Komuniciranje sa zaposlenicima ne zahtijeva od preduzeća da bude bogato. njemački psiholog rada. Ovo pokazuje utjecaj kvalitetnog unutarnjeg komuniciranja na kvalitet eksterne komunikacije. istinskog i učinkovitog informiranja. Ali to je tema za neki drugi seminarski rad. „Kontakt sa saradnicima u samim je temeljima dobrog upravljanja“. Za izgradnju dobrih međuljudskih odnosa dovoljno je tako malo.

Naravno da to sa sobom nosi i određene rizike po poslovanje preduzeća.. oglasne ploče. potrošači međusobno itd. povremene publikacije. dakle u svim pravcima i na svim poljima. jer još uvijek nije jasno kako je broker zaobišao sigurnosne sisteme u banci. razgovori s namještenicima i mnoga druga sredstva. Internet kao globalni servis u eri globalizacije u svakom aspektu ljudskog života i rada donio je niz prednosti kada je u pitanju proces komuniciranja. nisu u stanju pratiti sve trendove razvoja savremenih sredstava komuniciranja. sve više glavni faktor i sistem komunikacije među poslovnim partnerima. ta otvorenost i pristupačnost može imati i svojih negativnih strana. Razvoj informatike i interni odnosi s javnošću Razvoj informacionih tehnologija. što iz finansijskih razloga. 10 . ali na taj se rizik mora računati i mora se nastojati preduhitriti. internog ili eksternog. razglas. bilteni. Jedan od svježih primjera moguće zloupotrebe informacionih tehnologija desio se prije nekoliko dana. Međutim. okružnice. bez obzira na sve. a prije svega Interneta i računarske tehnologije u posljednje vrijeme je uzelo toliko maha da preduzeća najčešće. kada je u pitanju poslovni svijet.Da bi se taj proces uspješno proveo. što zbog kadrovskih ograničenja. a nemogućnost kontroliranja te vrste komunikacije predstavlja veliku prijetnju za savremena preduzeća. ali i među uposlenicima. elektronska pošta (e-mail). Zakazala je tehnologija. 3. No. Internet je. Mogućnost zloupotrebe informacija je velika. preduzeću odnosno njegovom menadžmentu na raspolaganju stoji sijaset mogućnosti kao što su: novine preduzeća. Naime „zahvaljujući“ lošim procjenama jednog od svojih brokera francuska banka Société Générale izgubila je gotovo 5 milijardi dolara!!! na svjetskim burzama. Internet. odnosno razvoj informatike uopće unio je velike promjene i stvorio velike mogućnosti koje ukoliko se pravodobno i valjano iskoriste mogu predstavljati prednosti (ali i nedostatke) preduzeća. na relaciji preduzeće-potrošači.

već i na eksternom planu. kao i definicije odnosa s javnošću. odnosno informacionih tehnologija uopće. ne samo u bankama u vlasništvu navedene banke nego i među klijentima i poslovnim partnerima. kratak pregled najznačajnih istorijskih momenata u razvoju odnosa s javnošću. A sve to.“ Do ovog zaključka došao sam obrađujući pojedine segmente bitne za razumijevanje značaja internih odnosa s javnošću. Tako sam u prvom poglavlju O odnosima s javnošću uopće dao tumačenje osnovnih pojmova o odnosima s javnošću. po mome mišljenju ide u prilog onim autorima koji pod internom javnošću podrazumijevaju i sve one subjekte koji su vezani za određenu organizaciju. a to je pružiti osnovne informacije bitne za razumijevanje pojma odnosa s internom javnošću. te sredstva interne komunikacije. ZAKLJUČAK Generalni zaključak koji bi se mogao izvući iz iznesenog u ovom seminarskom radu mogao bi biti: “Interni odnosi s javnošću predstavljaju jedan od najbitnijih faktora uspješnog organiziranja i koordiniranja aktivnosti ne samo na internom. a sa ciljem što kvalitetnije provedbe zacrtanih poslovnih ciljeva kroz izgradnju zdravih odnosa u okviru ljudskih resursa na relaciji subjekata interne javnosti. Poglavlje broj dva posvetio sam glavnoj temi: Internim odnosima s javnošću gdje sam pored definicija internih odnosa s javnošću naveo i oblike internog komuniciranja. Poglavlje tri razvoj informatike i interni odnosi s javnošću posvećeno je promjenama i mogućnostima koje je sa sobom donio razvoj Interneta. kao i nedostacima informacionih tehnologija. odnosno s javnošću uopće u kontekstu savremenog menadžmenta.Naravno. Smatram da sam obrađujući navedena poglavlja uspio ispuniti osnovni cilj ovog seminarskog rada. ova je vijest kao grom iz vedra neba odjeknula. što sam ilustrirao slučajem pronevjere koji se nedavno desio na francuskom bankarskom tržištu. 11 .

Stanić. Joe Cappo. Naklada Edo.dnevnik. 1994. 2004..LITERATURA 1. Informator. Upravljanje marketingom.yu..spem. 7.HR (web stranica Nove TV)www. Budućnost oglašavanja. B. Luka.si/hrv/ 12 . primjena i kontrola. 3. Analiza.. Sarajevo. Zagreb. www. 4. 5.. Koledž za informatiku i menadžment „Janjoš“ Prijedor. Futura Media. Clio. 2006. 2. Milenko dr. Eduard Osredečki. Philip Kotler. Sem Blek. Odnosi s javnošću. 2006. PPGP “Comesgrafika”. skripta. Odnosi s javnošću. Marketing i odnosi s javnošću. Beograd. DNEVNIK. 6.. 1995. 1997.co. planiranje.emagazin. E-magazin.hr 9. SPEM komunikacijska skupina www. Odnosi s javnošću. 8. Zoran Ergarac. Zagreb.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful