Taha Husein - Dani T Taha Husein DANI Prijevod sa arapskoga Nijaz Dizdarevic Glavni urednik Hadžem Hajdarevic Recenzenti

Sulejman Grozdanic Likovno oblikovanje biblioteke Selma Kukavica Reprodukcija na koricama A. ZevNouri ISBN 9958-22-071-7 biblioteka LEKTIRA CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 821.411.21-31 TAHA, Husayn Dani / Taha Husein ; (prijevod sa arapskog Nijaz Dizdarevic). -Sarajevo : Ljiljan, 2000. - 273 str. ; 21 cm. - (Biblioteka Lektira) Prijevod djela: Al-Ayam. - Taha Husein i njegovi Dani / Nijaz Dizdarevic: str. (251 - 273) ISBN 9958-22-071-7 I. Taha, Husein vidi Taha, Husavn COBBIS/BIH-ID 7539718 Na osnovu Mišljenja Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta broj: 02-15-1185/00 od H.marta 2000. godine ova knjiga je oslobodena poreza na promet proizvoda i usluga na osnovu clana 19. tacka 13. stav 2. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga. Taha Husein DAMBROJ: \o MATURA: i A Ne sjeca se imena toga dana. Nije mu moguce ni da ga smjesti u mjesec i godinu koju mu je Allah odredio. Ne može cak ni da se prisjeti koje je doba bilo. Sve mu je u sjecanju maglovito. Cini mu se daje bilo vrijeme svitanja ili smiraja. To mu izgleda vjerovatnim, jer, sjeca se, lice mu je pomi-lovala blaga svježina koja još nije nestala pred suncanom žegom. Našao se, izašavši iz kuce, u mirnom, blagom, ugodnom svjetlu (iako ne poznaje tajnu svjetla i tmine) preko kojega kao da tama vec pocinje razastira-ti svoje skute. Konacno, to mu se cini, jer kada je osjetio tu svježinu i to svjetlo, nije primijetio oko sebe budno užurbano kretanje, nego samo ukucane koji se tek bude iza sna ili spremaju za san. Jedino jasno, odredeno i nedvojbeno mu je ostala u sjecanju na taj cas ograda od trske udaljena nekoliko kratkih koraka od kuce, koja se isprijecila pred njim. Sjeca se te ograde kao da ju je vidio jucer. Sjeca se da je trska u ogradi bila viša od njegovog stasa, tako da mu je izgledalo teško da prede na drugu stranu i daje bila gusta, kao slijepljena, pa nije mogao kroz nju da se provuce; najposlije, ograda se protezala na njegovu lijevu stranu u beskraj, a na desnu do kraja ove strane svijeta. A na ovoj strani "kraj svijeta" bio je blizu. Završavao se kanalom koji je upo-znavao rastuci i koji je ostavio traga u njegovom životu, tacnije u njegovoj mašti. Svega ovoga se sjeca, a sjeca se i kako je zavidio kunicima što su kao i on izlazili iz kuce, ali su mogli preskociti ogradu ili se provuci kroz trsku da bi iza nje grickali zelen, a narocito, toga se dobro sjeca, glavice kupusa. Pamti da je volio izaci iz kuce kada zade sunce i ljudi veceraju, pa, naslonivši se na ogradu, zanijeti se u misli dok ga ne prene glas pjevaca, nedaleko, s njegove lijeve strane. On je ljudima okupljenim okolo kazivao, ugodno i cudno zapijevajuci, dogodovštine Abu Zejda, Kalife i Dijaba!). Oni su ga cutke slušali, izuzev kada bi, zaneseni osjecanjima ili strasnim uzbudenjem, tražili da ponovi nešto, izazivajuci time prigovore i negodovanje onih koji su željeli da se kazivanje nastavi. Pjevac bi tada zašutio dok se buka ne smiri i nakon kraceg ili dužeg prekida nastavljao ugodno kazivanje zapijevajuci jednolicno. Zatim, sjeca se da nije nijednom navecer izašao na svoje omiljeno mjesto kod ograde a da ga nije stezala bolna tjeskobnost: znao je da ce biti ometen u slušanju pjevacevog kazivanja: sestra ce ga pozvati da ude, on ce odbiti, ona ce ga, izlazeci, vuci za odjecu: ako bi se dalje opirao, ona bi ga uzimala u narucje kao da je slamka, ponijela u kucu i stavljala na pod položivši mu glavu majci na krilo. Majka se nadnosila nad njegove obnevidjele oci, otvarala Page 1

Taha Husein - Dani jedno pa drugo sipajuci u njih tekucinu koja je pekla a ništa nije koristila. Boljelo ga je, ali se nije tužio niti plakao; bilo mu je odvratno da bude placjivac kao njegova mala sestra. Prenosili su ga poslije toga u ugao sobice, sestra bi 1) Tri junaka epopeje koja opisuje invaziju Arapa u Sjevernu Afriku. ga povalila na hasuru prekrivenu cebetom, prebacivala preko njega drugo cebe i ostavljala ga tužnog. On je tada naprezao sluh kao da ce njime probiti zid da bi cuo slatke melodije koje je pjevac izvodio na slobodi pod vedrim nebom. San bi ga ophrvao. Neosjetno se budio dok su ostali spavali, oko njega su braca i sestre glasno hrkali. Zbacio bi pokrivac u strahu i nelagodnosti, jer nije volio da spava otkrivenog lica: vjerovao je da ce, ako otkrije lice ili bilo koji dio tijela, postati plijen jednog od mnogih zlih duhova što naseljavaju budžake i prikrajke i koji, cim zasija sunce i pokrene se celjad, silaze pod zemlju. A kada se sunce skloni u svoju pecinu, a celjad u postelju, kada se utrnu svijece i smire glasovi, onda oni izlaze ispod zemlje i ispune prostor kretanjem, krckanjem, šaptanjem i kricima. Cesto se budio i slušao natpjevanje pijetlova i galamu kokošiju. Trudio se tada da razazna te razlicite glasove: neki su stvarno poticali od pijetlova, dok su drugi bili glasovi zlih duhova koji su uzeli lik pijetla i oponašali ga da bi zavarali i narugali se. Ali nije pridavao toliko znacaja niti se bojao ovih glasova, jer su do njega dopirali izdaleka. Umirao je, medutim, od straha zbog drugih glasova, koje je sa velikim naporom razabirao, a navirali su iz uglova sobe, tanki i slabašni, neki slicni zvuku vrijuceg lonca, neki kretanju laganih komada pokucstva koje kao da neko pomice, a neki pucketanju drveta ili lomljenju grane./ Ali najviše su ga prestravljivala bica koja je zamišljao kako stoje na vratima sobe potpuno ih zakrilivši. Ona su vršila najrazicitije pokrete, veoma slicne pokretima derviša za vrijeme zajednickog "zikra"2) . Vjero-vato je da je jedina tvrdava za odbranu od svih ovih zastrašujucih prikaza i odvratnih glasova da se zamota 2) Obred islamskih mistika. u pokrivac od glave do nogu, ne ostavivši izmedu svog tijela i vanjskog svijeta ni najmanji prolaz niti ijednu rupicu. Cvrsto je vjerovao da ce ga, ako ostavi i najmanji procijep, kroz njega dohvatiti ruka nekog zloduha i nanijeti mu zlo. Tako je provodio noc u strahu i nemiru dok ga ne bi savladao san. Ali i tada bi on bio kratak. Budio se rano, vec u praskozorje pošto je veci dio noci proveo u strahovima od zloduha. A kada bi do njega doprli glasovi žena koje se vracaju kucama pošto su napunile cupove vodom iz kanala pjevajuci "Bože, o, noci, bože...", znao je da je svanulo i da su se zlodusi sklonili u svoja podzemna staništa. Tada bi se on pretvarao da je zao duh, govorio sam sa sobom naglas i pjevao zapamcene dijelove pjesama koje je kazivao pjevac, zadirkivao svoju bracu i sestre dok ih ne bi, jedno za drugim razbudio. Nakon toga nastajali su žamor, pjevanje i galama, koji bi se smirivali tek kada bi šejh3) ustao iz kreveta i zatražio ibrik da uzme abdest.4' Glasovi su se tada stišavali i smirivalo kretanje. Šejh je uzimao abdest, klanjao, kazao "vird"5) , a zatim popio kafu i odlazio na posao. Cim bi se za njim zatvorila vrata, svi bi se dizali iz postelje i rastrcavali po kuci uz galamu i igru, miješajuci se sa svim pernatim i ce-tvoronožnim stanovnicima kuce. 3) Šejh - doslovno starac, starješina, stariji; u prakticnom životu to je titula iz poštovanja za domacina, glavu porodice kao stoje slucaj ovdje gdje oznacava djecakovog oca. U daljem tekstu šejhom se nazivaju i profesori Azhara. 4) Obredno pranje muslimana pred molitvu. 5) Kazivanje pobožnih tekstova. II) Bio je ubijeden da se svijet na desnoj strani završava kanalom od kojega ga je dijelilo nekoliko koraka... A kako i da ne bude kada nije mogao vidjeti širinu kanala niti je mogao naslutiti da je ona tako neznatna da malo vještiji djecak može preskociti s jedne obale na drugu. Nije mogao zamisliti da se život ljudi, životinja i bilja nastavlja s onu stranu kanala isto onako kao i s ovu. Niti je mogao pretpostaviti da covjek može pregaziti kanal i kada je pun a da mu voda ne dopre ni do pazuha. Nije ni slutio da je, s vremna na vrijeme, kanal presušivao pretvarajujci se u dugacki rov gdje su se zabavljala djeca, tražeci po mekanom dnu uginule ribice. Ništa od svega ovoga nije naslucivao, ali je bio siguran, bez trunke sumnje, da kanal predstavlja drugi svijet, nezavisan od svijeta u kome on živi. U njemu postoji mnoštvo cudnih bica: krokodili koji proždiru ljude; zacarane duše što žive pod vodom za bjeline dana i nocne tmine, a kada isplivaju da bi udahnule Page 2

Taha Husein - Dani zraka, samo u casu radanja sunca i njegovog zalaska, predstavljaju opasnost za djecu i nesrecu za muškarce i žene; dugacke i široke ribe koje prožderu dijete u jednom zalogaju kada ga dohvate, ali u cijem stomaku poneka žrtva uspije da nade carobni prsten, onaj isti što ga covjek jedva dotakne a vec mu u tren oka hitaju dvojica slugu-džinova, ispunjavajuci sve što zaželi, onaj isti prsten koji je zapecatio Solomon i time potcinjavao džinove, vjetrove i druge prirodne sile kada god bi ushtio. Koliko je djecak želio da padne u kanal ne bi li ga progutala jedna od ovih riba pa da u njenoj utrobi nade prsten. A bio mu je tako potreban... Zar nije, u najmanju ruku, želio da ga jedan od ove dvojice slugu odnese na drugu stranu kanala da vidi bar neko od tamošnjih cudesa! No, u isti mah, hvatao ga je strah od strahota koje ga cekaju prije nego što stigne do ove blagoslovene ribe. Uostalom, on nije mogao da istražuje obalu kanala na vecu udaljenost, jer je obala i s desne i s lijeve njegove strane omedena opasnošcu S desne strane živjeli su Adeuije, ljudi iz Gornjeg Egipta, u prostranoj kuci pred kojom su uvijek stražarila dva snažna psa i neprestano jalala. Ljudi su stalno pricali o njima; prolaznik se samo s krajnjim oprezom i uz teškoce spašavao od njih. A s lijeve strane nalazili su se šatori beduina Saida, o cijoj se zloci, spletkama i krvološtvu pricalo. U kucu našeg prijatelja dolazila je i žena beduinova Kauabis, s velikim zlatnim prstenom, na nosu. Kad bi ga ponekad poljubila, njen mu je presten zadavao bol i plašio ga. Silno je strahovao da krene desno i izloži se psima Adeuijevih, ali da pode lijevo i nade se pred zlim Sa-idom i ženom mu Kauabis) Ipak je i u tom tijesnom, kratkom i sa svih strana omedenom svijetu nalazio toliko zabave i igre da su mu one ispunjavale cijeli dan. Ali pamcenje djeteta je cudno, bolje receno covjekovo pamcenje je cudno kada nastoji da se prisjeti dogadaja iz djetinjstva; neke dogadaje prikaže tako jasno kao da su se netom dogodili, a druge tako temeljito izbriše kao da ih nikako nije ni bilo. Tako se naš prijatelj sjeca plota, njive koja se iza njega prostirala, kanala gdje se završavao svijet, i Sa10 ida, i Kauabis i pasa Adeuija, ali uprkos naporu ne može da se sjeti šta se a svim tim dogodilo. Kao daje zaspao jedne noci i, kada se probudio, nije više vidio ni ogradu, ni njivu, ni Saida, ni Kauabis. Namjesto ograde i njive, vidio je izgradene kuce i uredene ulice što silaze od mosta na kanalu i protežu se na kratkoj razdaljini od sjevera ka jugu. Sjeca se mnogih ljudi i žena što su stanovali u ovim kucama, i djece kako se igraju po ovim ulicama. Sjeca se, takoder, daje mogao slobodno da seta obalom kanala i desno i lijevo i da se ne plaši pasa Adeuijevih, niti lukavosti Saida i njegove žene. I sjeca se da je svakog dana provodio sate na obali kanala, sretan i ushicen slušajuci pjesme pjevaca Hasana, koje opijevaju avanture Abu-Zejda, Kalifa i Dijaba, dok je "šadu-fom"6) crpao vodu da bi natopio njivu na drugoj obali kanala. Sjeca se daje, ne jednom, uspio da prede kanal na ramenima jednog od svoje brace, bez carobnog prstena, i daje, ne jednom, išao na ono mjesto s druge strane kanala gdje su se nalazila stabla dudova ciji je slatki plod jeo. Sjeca se da je cesto išao nadesno obalom sve do uciteljeve bašte, jeo njegove jabuke i brao nanu i bosiljak. Ali je, istovremeno, bio potpuno nesposoban da se sjeti kako se preobrazio i promijenio krajolik prešavši iz onog nekadašnjeg u ovaj novi. 6) Primitivna crpka za navodnjavanje. 11III Bio je sedmi od trinaestoro djece istog oca i peti od jedanaestero djece iste majke. Osjecao je da u tom mnoštvu omladine i djece zauzima posebno mjesto, drukcije od njegove brace i sestara. Je li bio zadovoljan njime? Da li mu je to smetalo? Istina je da mu je sve bilo tako nejasno i neodredeno da uistinu nije mogao da razabere niti da o tome sudi sasvim pouzdano. Zapažao je blagost i nježnost majke, kod ocaje nailazio nabole-civost i popustljivost, a kod brace na izvjesnu opreznot u razgovoru i ophodenju sa njim. Ali, pored ove majcine nježnosti i milošte, osjecao je katkada izvjestan njen nemar, a ponekad cak i grubost. A kod oca, uz boleci-vost i popustljivost, pored istog takvog nemara, s vremena na vrijeme i odbojnost. Obazrivost brace i sestara ga je vrijedala jer je u tome vidio sažaljenje pomiješano sa prezirom. Ali ubrzo je razaznao uzrok svemu ovome. Osjetio je da drugi svijet ima ono što on nema, da braca i sestre mogu ono što on ne može, poduzimaju ono što on nije kadar. Zapazio je da majka dozvoljava braci i sestrama ono što njemu prijeci i to ga je srdilo. Njegova srdžba uskoro se pretvorila u cutljivu duboku tugu kada je cuo bracu gdje opisuju nešto što on ne poznaje. Saznao je da oni vide ono što on ne može da vidi. Page 3

brižnošcu i beskrajnom stidljivošcu. bojeci se da ne ispusti cašu ili je ne prihvati dobro. umro 1058. Tek kada bi ustajao da opere ruke. Hranio se u jednom podrumu pod zemljom. 14 A kada je postao sam svoj gospodar. moj sincicu. nadzirala posao oko objeda. obolio je na stomaku a da niko nije znao uzrok. slijep. uze zalogaj objema rukama. Uzimao je pretjerano male zalogaje. Pretvarao se da je umoran i odbijao da ide u brodski restoran. Cesto ga je to stajalo truda i bola. Jeo je kao i sav svijet. Najdraže mu je bilo da sakupi komadice gvozda.Taha Husein . cesto. ali se brzo navikao. postao je poslovican u porodici i medu poznanicima kada je prevazišao porodicni životni krug i ukljucio se u društveni život. osim onih koje mu nisu zadavale brigu niti ga izlagale podsmijehu ili samilosti. Taj dogadaj mu je pomogao da duboko shvati anegdotu koja se pricala o Abul' Ala' Ma'arriju. Ovaj dogadaj je i inace udario dubok pecat na mnogo šta u njegovom životu. a starac se ustrucavao da traži svoj dio. kucka jedan o drugi Page 4 . Ali neobjašnjivo mu je došla cudna misao. Poceo je tako kada je prvi put putovao u Evropu. Od tog trena spoznao je da ima jaku volju. dok je mati. Njemu je posvecena doktorska disertacija T. a sluga je morao da sve pripremi u tom skrovištu i da izade. tako da je lubenica tu stajala dok se nije potpuno pokvarila. Koliko je kao dijete želio da može sam jesti! Ali se nije usudivao da svojima saopci tu želju. jedan ucenik mu rece: "Ucitelju. niti je ovakav nacin utaži-vanja žedi bio najpodesniji. koje su zajedno sa njom brinule za posluživanje oko stola. da mu se jelo donosi u sobu kako ne bi morao da ide u zajednicku trpezariju. za vrijeme mjeseca posta ili u vrijeme praznika. On. Braca se zace-nuše od smijeha. Odrekao se i mnogih igara. Ove pojedinosti iz života Abul' Ale naš prijatelj je duboko razumio. dakle. To je bio uzrok što je žestoko zamrzio strica. Tek kada se vjerio. Zabranio je sam sebi razna jela i nije ih okusio sve do svoje dvadeset i pete godine. Huseina na Kairskom univerzitetu. on je to cinio redovno. majka skoro zaplaka. Odrekao se corbe. Vjerovatno ga nije položio na uobicajeno mjesto. Ustrucavao se da za stolom pije. Prica se da su jednom njegovi ucenici razgovarali o izvrsnim alepskim lubenicama. 7) Veliki arapski (sirijski) pjesnik. Stigavši u Francusku. i onih vrsta jela koje se jedu kašikom. Obrok mu je zbog toga. tako zalogaj". Malo je jeo. odvajala mu je u posebnu zdjelu i ostavljala ga samog u posebnoj prostoriji koju bi zakljucavala da ga niko ne gleda. odnese ih u neki kutak kuce pa ih slaže i razlaže. I odrekne se meda do kraja života. riže. jeli ste med!" On požuri da obriše mrlju na prsima govoreci: "Tacno. On tada nije htio da ostane za stolom. pa su mu jelo donosili u kabinu. tako da mu je postalo teško da jede kao ostali svijet. nego zato što se bojao da ga ne smatraju halapljivim i da mu se ne rugaju braca.7) On je jednoga dana jeo med i pokapao se po odijelu a da to nije primijetio. Ali jedan dogadaj ogranicio je njegovu strast za saznavanjem i ispunio mu srce stidom koji ga nije napustio ni do danas. Sjeo je zajedno sa ocem i bracom za veceru. a otac mu rece mirnim i tužnim glasom: "Ne uzima se. davala uputstva sluškinji i sestrama. Ipak. bilo u hotelu ili u porodicnom pansionu. a mrzio je da bude povod smijehu bra13ce. U pocetku je trpio. po obicaju. Cim je došao u ucionocu na cas. Abul' Ala' se pobrine i pošalje nekog da ih kupi. kao obicno. ne zbog toga što nije bio sklon jelu. A on? Nije znao kako je proveo noc. Od tog vremena strogo je ogranicavao svoje pokrete sa pribranošcu. na što su se njegova braca smijala. poznat po svojoj pjesnickoj i sekptickoj filozofiji. bio suh. Oni su svi jeli a poslužitelj je odvojio za pjesnika parce i stavio ga u podrum. Isti taj dogadaj omogucio mu je da dublje shvati jednu od znacajki tog pjesnika. prokleta bila proždrljivost". a njegova majka. on zavede kao pravilo. a pjesnik je nije ni okusio. Pošto voda nije uvijek bila zdrava. koja je patila zbog ovog odbijanja. zamoci ga u posudu iz koje su svi jeli i prinese ustima. jednom? Šta ce ga sprijeciti da pokuša? Ništa. žena ga je nagovorila da napusti tu kao i mnoge druge navike. placu majke ili tužnim i mirnim poukama oca. jer je u njima vidio sebe.Dani 12 IV Od najranijeg doba bio je tako radozano da ga nije mogla zaustaviti nikakva prepreka na putu da otkrije nepoznato. jer je znao da je nespretan u upotrebi kašike. Šta bi se desilo da uzme zalogaj objema rukama umjesto. Abul' Ala' se skrivao kada jede cak i od svog sluge. na cesmi bi se napio vode domile volje. Imao je jednog strica kojega je to svako put ljutilo pa ga je grdio i zahtijevao da uzme veci zalogaj. pocinjao je jesti po svojoj volji. dokle god je sjedio za stolom. dešavalo se da jede sam kada bi porodica uživala u slatkišima što se jedu kašikom. Tek kada bi ostao sam.

slijepi starac. stavi ga na desnu stranu. gutao sve što je cuo i pomno pratio koji su na slušaoce ostavljale ove price. prica. Naprotiv. sjeca se koliko je zakrpa bilo na njoj. Obavljao je na vrijeme svih pet molitava dnevno. Djecak. onda prati igru svoje brace ili vršnjaka. mnoštvo ozbiljnih i šaljivih prica. 11) Šuti .egipatski mamelucki sultan (1260-1277. vec ih je krpio i zdesna i slijeva. on je tu blizu. Ali se ne sjeca kada je poceo sam da ide. gdje stavljam Page 5 . a oko njega mnoštvo obuce sa kojom se igra. neprimjetan. Najmilije mu je bilo da sluša kazivanje pjevaca ili price ocevih i majcinih prijatelja. Žene u selima Egipta ne vole cutanje i nisu mu sklone. Zaspao bi kasno u noc. vodi sama sa sobom razgovore. Pjevanje sestara nije ostavljalo traga u njegovoj duši. Djecak je volio ovaj njihov obicaj. i smota ga tako da izgleda kao jastuk. molitava i sufijskih"^ pobožnih kazivanja. Po zalasku sunca ljudi bi odlazili da veceraju. Kada se neka od njih nade sama i nema nikoga s kim bi razgovarala. Svaku zimu provodio je u kuci. a nakon posljednje molitve ponovo bi se sastajali i pricali dobar dio noci. Tako je spoznao užitak slušanja. i reci ceš mu: "Porucuje ti hodža da ova sandala treba da se zakrpi na desnoj strani. sakupljali bi se kod jednog od njih koji bi im citao price o borbama i zavojevanjima.10) Naš prijatelj bi sjedio i slušao u pocetku noci isto onako kako je slušao pri kraju dana. Sjeca se vremena kada je išao u mekteb na ramenima jednog od brace.). isposni-cima i dobrim ljudima ili knjige propovijedi o pobo-žnosti i predanja iz života proroka Muhameda. a jezik mu nije prestajao da pominje Allaha.sljedbenici raznih mistickih redova u islamu. bio mu je mrzak. ucestvujuci u njoj dušom a ne rukom. Tako je naš prijatelj zapamtio mnogo pjesama tužbalica. Ovo odricanje od igre pojacalo je njegovu sklonost prema jednoj drugoj vrsti zabave. pjeva ako je vesela i reda tužbalice ako je tužna. bez dubljeg smisla. poznato po borbama protiv krstaša. kada su same. tako da je svako ko ude morao proci pored njega. slušao ga je kad kazuje i zapamtio je mnoge od njih. tacnije vuneni ogrtac. ne sjeca se ni kako je poceo ni kako ga je obnovio. ni visokoj ni niskoj drvenoj klupi. najradije spominju svoje žalosti i mrtve uz tužbalice koje se cesto završe istinskim suzama. Pošto bi obavili popodnevnu molitvu. Seljani su voljeli misticne redove i sami obavljali zi-kir. Nije bio navršio ni devet godina a vec je upamtio prilicnu zbirku pjesama. Kada bi se jedna sandala poderala. kada mu dosadi. Vidi sebe kako ujutro jednog dana sjedi pred ho-džom. i to tek pošto obavi posljednju molitvu i prouci razne virdove i molitve. postavljenoj na desnoj strani ulaza. poema o plemenu Hilal i Zenata. uju-tru i uvecer. zabavljala su ga narocito mnoga kazivanja ucesnika. ustolici se na svojoj klupici. Zato seoske žene. naucio je Kur'an napamet.Dani provodeci u tome sate. skine svoj plašt. koji je spavao u susjednoj sobi. 10) Plemena Hilal i Zenata i njihovi ratovi su okvir u kojem se odvija radnja spomenutih ciklusa junackih romana. Zavolio je slušanje prica i legendi. junak. 17 On ne zna ni sada kako je nuacio Kur'an napamet. tužbalica. njegovi podvizi su poslužili kao sadržaj velikog viteškog romana koji je popularan kao i "Hiljadu i jedna noc". pozvao bi nekog ucenika. osim kada nije bilo drugog izlaza. Uza sve to. Hodža je sjedio na jednoj maloj. i odozgo i odozdo. Nalazio je daje beznacajno. Hodža se nije rastajao od sandala. Ovog svog djeda on nije podnosio. A naucio je još i nešto što nema nikakve veze sa ovim: virdove koje je kazivao njegov djed. zapali cigaretu i otpocne prozivanje. Vidiš ovdje. A svaka žena u Egiptu je tužna kada hoce. A njegov otac i jedan broj njegovih prijatelja su izuzetno voljeli price. a druge rastužuju. Naš prijatelj bi sjeo poput psa i. G. mnogo virdova. Naš prijatelj je bivao najsrecniji dok je slušao svoje sestre 8) Antara . price o prorocima. A spominje se mnogih zgoda iz života u mektebu.12) neke ga i sada zasmijavaju.arapski predislamski pjesnik. Tako je upoznao veliki broj 15igara ne ucestvujuci nikako u njima. a on je još bio nejak da sam prede taj put. uzeo je u ruke i rekao mu: "Otici ceš krpedži-ji. Budio se krajem noci da prouci vird zore. o avanturama An-tara8) i Dhahira Bajbersa9^.Taha Husein . jer je škola bila daleko. Pjevac bi dolazio da im kazuje stihove o plemenima Hilal i Zenata. žalobno zapijevanje majke duboko ga jej potresalo. zatim skine sandale. cesto bi ga i rasplakalo. 9) Dhahir Bajbers . Bio se prodobrio i postao pobožan kada gaje na to natjerao život. 16 kako pjevaju i majku kada zapijeva tužbalice. A hodža je bio uobicajio da cim ude u mekteb.

dajuci takt prstima po prsima saputnika. a hodža bi zaboravio na njega. Cesto bi je12) Muslimanska vjerska osnovna škola. ali ovaj put ne na zemlji i medu obucom. par cipela. a kad god bi kazivao božije rijeci: "Najodvratniji glas je revanje magarca". ne prihvataj cijenu višu od pijastera. Ali ga to nije sprecavalo da se na putu za mekteb ili kuci oslanja na dvojicu svojih ucenika. Otac ponudi hodžu i njegova dva Page 6 . Ti ceš mu tada reci: "Hodža ti porucuje da treba da izabereš cvrstu. sjeca onoga dana kada je završio ovo ucenje." On ce ti odgovoriti: "Da.. Cak je i rukama pjevao. pa mu nacini cijenu.. 18 13 ) Pijaster je stoti dio egipatske funte. Cim su stigli do kuce. jer je volio pjesmu. a katkada bi samo slušali.. odjece i novca.. U to se kleo najtežim kletvama. dotle je hodžin glas bio kricav. gdje je vec bio otac. cas okretao desno. stavljao bi ruke na ramena svojih saputnika i sva trojica su u hodu snažno udarali nogama. hodža snažno odgurnu vrata i na uobicajen nacin viknu: "O. 20 tvoro njegove brace. Naš prijatelj. jer gaje znao prije nego što je navršio devetu godinu života. a ogrtac gaje cinio još krupnijim. Jasno se.. zar se necete opametiti".Vjeruje da je to bilo kada je vec prošao prvi put ucenje Kur'ana napamet i kada je poceo da ponavlja. vi koji Knjigu ucite. koja je u to vrijeme imala istu vrijednost kao i engleska. dvojica saputnika pratila. medutim. Bio je to cetvrtak. veoma debelu kožu i da tako zašiješ da se ne primijeti ili da se jedva primjecuje. Krajem popodneva došli su: hodža naslonjen na dvojicu ucenika i iza njega djecak. Glavu bi cas dizao. Zavaravao se misleci da vidi. Naš prijatelj je šutio. Naime. kapu od iste one tkanine od koje se prave ahmedije16' i. bio je slijep. Za ovaj završetak ucenja on je zahtijevao prije svega slasnu veceru. Kao što smo vec rekli. Dok je njegov glas bio tih.15) a drugi na škole. sta-vicu zakrpu". medutim. Kada bi se vratilo. jedan je otišao na Azhar..Taha Husein . Najljepše od svega je to što je hodža smatrao da ima lijep glas! Djecak je. On ih doceka sa zadovoljnim osmijehom. konacno. A valja reci da je mogao da zatvori oci i da ih otvori a da ne vidi ništa ili skoro ništa. crvenu funtu. odmah bi se sjetio hodže kako daje takt za stihove iz "Burde"14) iduci u džamiju za podnevnu molitvu ili vracajuci se kuci iz mekteba. na drugoj dužoj klupi. Bio je srecan zbog ovog slabašnog tracka. Hodža je još ujutro najavio da ce naš prijatelj toga dana završiti Kur'an." I ma šta ti odgovorio.Dani prst. A ako mu porodica ne dadne ovo. I to zato što mu je hodža danima prije toga govorio o završetku ucenja Kur'ana napamet i o tome koliko ce se radovati njegov otac.. dok bi ga on i drugi saputnik pratili.to hodžino odlaženje u mekteb ujutru i vracanje kuci navecer. ništa od nje nece primiti. a hodža ga proziva da kazuje poglavlje o Dobrocinitelju.. rekli smo vec. i to sve. koji mu je omogucavao da nazire sjenke ali ne i da ih razaznaje. Ponekad bi mu se dopao refren i nalazeci da korak ne odgovara. Bio je to cudnovat prizor . Postavljao je uslove i tražio svoja prava. a želio je i da ucenike nauci pjevati. Stavio bi ruke na njihova ramena i tako su uporedo išli zauzimajuci cijelu ulicu i primoravajuci prolaznike da se sklanjaju. cas lijevo. samo je jedno oko primalo slabašan tracak svjetla. na ho-džin zahtjev. a siromašak što gaje doveo bio je sav radostan. ucinicu to!" A ti ceš još reci: "Hodža ti još kaže daje on tvoja mušterija odavno. Cini mu se da jednom drugom prilikom vidi sebe kako sjedi. odlomak iz Kur'ana: "Zar da od drugih tražite da dobra djela cine. ti što zaklanjaš!"'7' pa se uputi ka verandi. da li je to bilo kada je prvi put pocinjao ucenje Kur'ana napamet ili kada je ponavljao.. dok je pjevao. Ne sjeca se. Kakva je prava imao hodža prema porodici? Ona su se izražavala uvijek u vidu hrane. vidi sebe kako sjedi na zemlji i igra se obucom. Katkada bi ga. nalazio da Allah nije stvorio ružniji glas. Zar on nije prije našeg prijatelja poducavao ce14) Bussirijeva poema u slavu Muhameda. 19dnome naredio da pjeva. on nece više da zna za nju..13) Da bi se vratio dok ja tre-pnem okom. koga je vodio jedan siromašak iz sela." Dijete bi otrcalo. Za ovaj važni zadatak on bi izabrao najbolje dake i one sa najljepšim glasom. Nicim manjim od ovoga nece se zadovoljiti. zatim ogrtac i kaf-tan." On ce odgovoriti: "Da. Nije ni cudo što je djecak zaboravio kako je naucio Kur'an. medutim. hodža je vec bezbroj puta tre-pnuo ocima. cas spuštao. a da pri tom sebe zaboravljate. Bio je krupan i debeo. pa mu je ovo hodanje služilo za nastavu pjevanja. Ali hodža nije samo pjevao glasom i jezikom nego i glavom i cijelim tijelom. nego desno od hodže. Djecak je peti!. kazujuci. koji se upravo digao sa popodnevne molitve i po obicaju kazivao jednu od svojih litanija. zastajao bi dok ga ne dopjeva. pica. prekinuce sve veze. marokanski fes.

A kako gaje i bilo moguce ubijediti kad je on šejh koji je vec naucio Kur'an napamet! A kako dijete može biti šejh? A kako može neko ko je naucio Kur'an biti malen? Znaci. povesti u Kairo. Zanemario ga je da bi se odmorio. išao je bos nedjelju ili nedjeljama. 17) "Onaj što zaklanja". Idi majci i reci joj daje hodža došao!" 15) Azhar. zapuštenog izgleda. tada je prvi put djecak osjetio gorci24 Page 7 . Ovo njegovo saznanje ubrzo se pretvorilo u prezir prema nazivu šejh i osjecanje da su otac i majka tašti i oholi. pak. više-manje ružno. kada se završi raspust. on ga. Hodža je navaljivao da otac ispita djecaka nešto iz naucenog Kur'ana. Naše dijete-šejh bilo je niskog rasta. a kada ga napuste. kao stoje i išao. ali je ocekivao neke druge znake nagrade i ohrabrenja: nadao se da ce biti izistinski šejh. 23vog prava na turban. ako mu je promakla ova prilika. U drugim prilikama zvao gaje i imenom. Zatim se hodža diže da ide. blijedo. To je bio poziv na veceru. dok Allah ne dozvoli nove cipele. ogrtac i kaftan! Dovoljno je bilo da prode nekoliko dana pa da mu nadimak šejh dojadi i da zamrzi da ga tako zovu. siromašku dade srebrenjak i pozva slugu da ga odvede i dade mu nešto da pojede. on je šejh bez obzira na starost. Roditelji su smatra-hjiajeza pohvalu i velicanje. Taj danje zaista bio nesretan. naš djecak postade "šejh". akobogda. a i hodža je to cinio pred roditeljima ili kada bi bio zadovoljan njime. naš prijatelj je odlazio u mekteb i vracao se beasposlen. Osjecao je daje život pun nepravde i laži. poruge i prevare. Zatim pomilova svoga sina po glavi i rece mu: "Bog te blagoslovio.) U stVari. izmedu nje i njega postojala je velika uzajamna ovisnost. Zar ima vece nepravde nego što je oduzimanje njego18) Skraceno od ueled . koji ce ga. Malo zatim zaboravio je sve to. ali ga šejh zadrža rekavši: "Zajedno cemo. on je žrtva nepravde. Naš prijatelj je bio zadovoljan ovim zanemarivanjem pa je odlazio u mekteb i provodio dane u potpunoj bezbrižnosti i beskonacnoj igri.Dani pratioca da sjednu. klo-kocuci. a šejh odgovori: "Pusti ga da se igra. 16) Ahmcdija . koju hodža popi sa ocem. Da li treba samo njega kriviti za to9 Ili treba koriti i njega i hodžu° Istina je da gaje hodža jedno vrijeme zanemario i pozabavio se onima koji nisu završili Kur'an. noseci na glavi kapicu koja se prala nedjeljno jedanput. I hodža je bio zadovoljan što ga je naucio. popi u jednom gutljaju. uprkos naucenom Kur'anu.Taha Husein . kada je htio da ga udobrovolji radi neke usluge. Otac gaje zvao šejhom. još je malen". nije imalo ni malo ni mnogo onog šejhov-skog dostojanstva i lijepog izgleda.bijeli turban koji obicno nose imami što predvode Vjernike pri molitvi.. ili. jer ni njegovo znanje nije trajalo dugo. Proticao je tako mjesec za mjesecom. da ce imati ahmediju. imao je sa njom ustaljene odnose. nego da. a i zato što nije dobio ocekivanu nagradu.Majka je vec bila cula hodžin glas i pripremila ono što je u ovakvim prilikama neizbježno. a to je velik i dubok vrc šerbeta. To je ono što je zavredivao. da covjeku cak i otac nanosi nepravdu i da oni ocinstvo ni materinstvo ne mogu sacuvati oca i majku od laži. da postane istinski šejh i ucenik Azhara. druga nece. Sve do onog nesretnog dana. ogrtac i kaftan. sa cipelama na nogama koje su se mijenjale jednom godišnje i koje nije ostavljao dok one njega ne ostave. on nije bio stvoren da nosi tu titulu. kao i mnoge druge stvari. ocekujuci da se završi školska godina i dude njegov brat azharovac iz Kaira. dovoljna ova rijec koju su dodavairhjegovom imenu više zbog svog ponosa i taštine nego iz ljubaznosti ili milošte prema njemu.. džamija u Kairu... jedan od epiteta Allaha: njega izgovara strani muškarac kada ulazi u kucu da bi se žene sklonile ili pokrile lice da ih on ne vidi. obaviti vecernju molitvu". Ne mislim daje hodža dobio od našeg prijatelja ista drugo kao nagradu za završeno ucenju Kur'ana. Bio je ubijeden da. sagradena 970-972. U pocetku mu se svidjela ova rijec. u njoj je poznata vjerska škola koja do naših dana služi kao centar teološkog obrazovanja studenata iz cijelog islamskog svijeta.dijete. mršavo. ide u mekteb. VI Od toga dana pošto je naucio Kur'an. Zatim je iznesena kafa. ubijeden da zna napomet Kur'an. I njegova dva pratioca popiše po cašu šerbeta. iako nije prešao ni devetu godinu. Ko nauci napamet Kur'an. Cim gaje iznijela hodži. pežorativno. a katkad i uad18). Ali on je poznavao porodicu vec dvadeset godina. bilo gaje teško ubijediti daje suviše mali da nosi ahmediju i obuce kaftan.

nalazio na verandi nakon popodnevne molitve. i ponovo poce da ponavlja to." Nakon toga je poceo da ga iz pocetka poducava. Ali ni ja ni ti nismo krivi. Nije se pojavio na veceri niti je otac za njega pitao. Tada mu otac rece: "Kazuj poglavlje O mravima".odgovori otac . 19) Prije pocetka kazivanja ili citanja Kur'ana. Djecak umace ne znajuci da li da kori sebe stoje zaboravio Kur'an ili da predbacuje hodži što ga je zanemario ili. 20) U Kur'anu postoji niz poglavlja koja pocinju ovakvim tajanstvenim slovima cije znacenje nije poznato. poniženja i prezira i omrznuo život. pozva ga otac dodajuci njegovom imenu nadimak šejh. ali on i to odbi. Sin. idi majci i reci joj da si zaista naucio Kur'an". Dva oceva prijatelja poceše da ga pravdaju stidom i mladošcu. Ti si me utjerivao u laž i obešcastio ovu moju bradu. premišljanja i vrpoljenja. Kriv je tvoj otac. nego se zbunio. slovima Ta. A ispit je bio težak i naporan. "Neka mi Bog nadoknadi dobrim" . opceg dobrocinitelja milostivog19'". Kada su stigli kuci. Pošto mu je postavio nekoliko uobicajenih pitanja... Danas sam došao da ispitaš svoga sina preda mnom i zaklinjem se: "ako se pokaže da nije naucio Kur'an. Sin. zaboravio si Kur'an i treba da ga ponovo uciš. Otac mu ovog puta ne pomaže.rece hodža . Sin.20) Poceo je da ponavlja ta tri slova jednom. otac mu rece: "Neka ti Allah pomogne. pak. 26 VII Van svake je sumnje da je on poslije toga naucio Kur'an napamet. ocu što ga je zanemario ili. ali on ni tada ne uzmože maknuti naprijed. Poslije razmišljanja. Otac mu kaza prvu sljedecu rijec. Zakleo sam ti se da nije zaboraivo. 28 VIII Page 8 . sjajan. A naš hodža je toga dana izišao iz kuce sa ogrtacem od cohe koji mu je poklonio djecakov otac. Mim. Allah bi blagoslovio tvoje pa-v mcenje. Kada je završio ispit. niti ga ona upita. Kao da je grom u njega udario. Ali ne rece ništa ocekujuci ispit. ocu što gaje ispitivao. Na svako pitanje odgova-rao je bez oklijevanja. On mu pride i zate-ce ga sa dva prijatelja. pa poce da ponavlja ova slova.Taha Husein . obavezno je izgovoriti ove dvije fraze. nego sam samo slušao kada mi gaje kazivao kao vodu koja tece. Otišao je majci. Otac se po obicaju.Dani nu sramote. poce uobicajenim: "Uticem se Allahu od prokletog satane" i: "U ime Boga. Da mi je dao pravu nagradu kada si završio ucenje Kur'ana napamet. On se sjeti da je to trece. temeljito i u vrlo kratkom roku. No toga dana naš prijatelj je bio izvrstan. Cim je sjeo. tako ga je pogodio ovaj zahtjev. obrijacu ovu svoju bradu i bicu sramota ucenih ljudi ovog mjesta". Ali ovo odvratno vece bilo je. ali se nije mogao sjetiti iz poglavlja O pjesnicima nicega drugog osim da pocinje. "Polako" . zatraži da mu kazuje poglavlje O pjesnicima. Eto."za sve ono vrijeme koje sam na tebe potrošio i trud koji sam uložio u tvoje poducavanje. niti sam gaja po drugi put poducio. Mim. Mim. Konacno ga je ostavila i on je zaspao. bez zastoja i kolebanja". koje pocinje sa Ta. ti što zaklanjaš". kazivao tako brzo da mu je otac prigovorio: "Polako. kao i još dva. pa drugi put. ona se otvoriše. i on viknu po obicaju: "O. ja sam vjerovao da si ti naucio Kur'an!" Dijete se diže postideno i obliveno znojem. Naš prijatelj je slušao ovu raspravu i bio ubijeden da je njegov otac u pravu a da hodža laže. ali joj ništa ne rece. Otac mu opet pomaže. Otac onda zatraži da kazuje poglavlje O pricama. ali on mi nije dao ono što je pravo i Allah je izbrisao Kur'an iz tvog srca. nego mu rece: "Odlazi. ovo vece ostalo mu je kao najteže u sjecanju. pak. Sin. ne mogavši nastaviti dalje. I tu se ponovi sa hodžom ista prica kao jucer sa ocem. hodža rece ocu: "Ti si tvrdio da ti je sin zaboravio Kur'an i mene si žestoko korio. stavljajuci ga u isti položaj kao i sve one koji niti su bili šejhovi niti su znali Kur'an napamet. bolje nego sutrašnji dan. ali djecak ne mace ni sad korak naprijed. 25No bilo kako bilo. brzanje u kazivanju Kur'ana je greška". Otac ga doceka veselo i ljubazno ga pozva da sjedne. hodža gurnu vrata. On se sjeti da poglavlje O mravima pocinje sa Ta. pa treci put."zašto ne kažeš da je on zaboravio Kur'an i da si ga ti ponovo naucio?" Na to ce hodža: "Zaklinjem se tri puta Allahom da ga nije zaboravio. Istom što je ušao na kucna vrata. u cjelini. Vratio se toga dana po podne iz mekteba miran i zadovoljan. Sjeca se da se jednog dana vratio iz mekteba sa hodžom. Majka ga je kriomice pozvala da jede sa njom. kada je došao u mekteb i kada ga je ho-dža grubo zapitao: "Sta se desilo jucer? Kako se moglo dogoditi da si bio nesposoban da kazuješ poglavlje O pjesnicima? Da li si zaista zaboravio? Kazuj ga meni!" Naš prijatelj poce da muca: Ta.

a ja cu ih poducavati Kur'an dok ga ne nauce napamet. Hodža mu je bio stavio ruku na svoju bradu. . poniziš. Pokušao je da mu nade posao radnika u šecerani. Zatvaraceš mekteb kada se obavi popodnevna molitva i nositi sa sobom kljuc. "predajem je tebi i zahtijevam daje ne obešcastiš. ali bez uspjeha. Onda se zakuni tvrdo da ceš mom pomocniku kazivati šest odjeljaka Kur'ana svakog radnog dana i da ce to biti prvo što ceš uraiti cim dodeš u mekteb. dostojanstvo svoje brade i ugled mekte-ba u kasabi. I njemu je povjerio svoju cast.. 30 IX Od toga dana dijete nije više u pogledu ucenja imalo veze sa hodžom. Kada je završio zakletvu. Pomocnik je žestoko mrzio i prezirao hodžu. široko. bio sam na vratri od straha da ne posrneš i ne pometeš se.Šest odjeljaka. Reci: ". Tvoj otac je bio prinuden da mi dade ogrtac. pokretno. pandura. njemu je pomocnik bio odvratan zato što je bio krajnje lukav. Hodža pozva svog pomocnika i na slican nacin ga obaveza da ce preslišavati dijete iz šest odjeljaka Kur'ana svakog dana. što je imao ružan glas a vjerovao da je lijep. odgovori djecak. Bio je nesretan. što je krao jela koja su im pripremana za rucak. koji mu je skrivao neke prihode mekteba i zadržavao za sebe najbolju hranu koju su donosila djeca. Što se tice hodže. kada se završi popodnevna molitva i zatvori mekteb. hodža ga zapita: "Koliko u Kur'anu ima odjeljaka?" . koja su sva radila i zaradivala. A pomocnik je bio isto toliko neobican kao i hodža. ali su bili prisiljeni da saraduju uprkos mržnji i uje-danjima: jednom je bilo potrebno da osigura goli Page 9 . Okušavao se u svim zanimanjima. puno dlaka u kojima se gube prsti. 29Ako hoceš da kazuješ cijeli Kur'an jednom svake nedjelje. cime se i završi ovaj prizor. A kada to završiš. portira ili sluge. Sve dok se nije završio ispit. Hodži je pomocnik bio krajnje odvratan. pretpostavljao mu je drugu bracu. Pozva djecaka dajuci mu ovaj put titulu šejha i rece mu: "Od danas zaslužuješ da se nazivaš šejhom. Najcudnije je što su oba covjeka bila iskrena i u pravu. Otac je bio ljut. nije mu u životu ništa polazilo za rukom. Prezirao ga je zato što je bio slijep a pretvarao se da vidi. Proucili su Pristup21' i pomocnik je stupio na posao. ali ni u jednom nije uspio. nipodaštavao ga je. od oca Sudanca i majke mulatkinje. ali je laskanjem to prikrivao. Ti ceš prije izlaska sunca otvarati mekteb." rece. Dijete se za-kle kako je hodža zahtijevao. 31Možeš naplacivati svake nedjelje ili mjesecno. konacno.Dodi i budi mi pomocnik . A kada mu je sve dozlogrdilo. jer si mi jucer omogucio da idem uzdignute glave. opsjenara. štrkljast. nad-ziraceš ih i sprecavati da prave nered. zato što se sa starijim djecacima u mektebu dogovarao i zabavljao zaobilazeci njega. mršav. Tako je sklopljen sporazum izmedu ta dva covjeka. osvjetlao si mi obraz i vratio cast mojoj bradi. Ti si jucer kazivao Kur'an kao zlatnu nisku. nastavi hodža. Dobivaceš cetvrtinu novcanih prihoda mekteba. Dijete se obaveza. "Ovo je moja brada. Pomocnik je mrzio hodžu sebicnjaka. ali ništa nije uspjelo.Trideset. neceš pogriješiti ako se zabavljaš i igraš pod uslovom da drugu djecu ne pometaš u ucenju. crn kao ugljen. Pomocnik prihvati taj zalog. Danas te oslobadam ucenja. . koliko odjeljaka treba da kazuješ svakog dana? Djecak malo razmisli pa rece: .Pet dana. Bio je mlad. obecaj da ceš ispuniti. Pa uze dje-ciju ruku.Ima-ceš zadatak da poducavaš djecu citanju i pisanju.rekao je hodža. kod mosta ili u šecerani. došao je hodži i izjadao mu se. mrzio gaje i prezirao. nego sa pomocnikom. koji su ucenici pratili sa cudenjem. la-šca. spletkaroš. Sve u svemu. Otac gaje slao kod mnogih zanatlija da izuci zanat.Koliko dana u nedjelji radimo u mektebu? . biceš moja desna ruka. zamjenjivaceš me kada sam odsutan-." "Obecavam". ali je to prikrivao dobrodušnošcu. Ali hocu nešto da ti stavim u dužnost. molio sam onoga koji vjecno bdije da ti dadne snagu. "Daj mi svoju ruku".Tako mi svemocnog Allaha' tri puta i 'Tako mi casnog Kur'ana. grabio najbolje komade i. Dijete je samo osjetilo da je u njegovoj ruci nešto cudno što nije nikada ocutjelo. oni se sastaju kod dudova. paziti da se ocisti prije nego što djeca dodu. necu je obešcastiti'". .Dani Sjutradan se hodža pojavi u mektebu sav radostan..Taha Husein . U djetinjstvu je išao u mekteb i naucio citati i pisati i zapamtio nekoliko poglavlja iz Kur'ana. i što mu je skrivao mnogo toga što je on morao znati. ali ih je brzo zaboravio.

pa ako se zbuni ili ne mogne da se sjeti neke rijeci. Djeca su to razumjela i pocela su da mu isto tako skupo placaju. Ukratko. Ovaj bi mu nekad odgovorio. Nakon što pozdravi i sjedne. A što njega pomocnik nije ni grdio. iako je strano žudio da ga sam pojede cijelog ili bar dio. sjedao pred njega na pod i pocinjao micati usnama. a pomocniku vec sjutradan.Naš prijatelj bi odgovarao: Od poglavlja O junici do Sigurno ceš naci ako je to bila subota. legende i knjige. povjeren pomocniku. ni tukao. pomocnik poce da se oslanja na njega. za to je on placao skupu cijenu. pa grdnje. dakle. skoro potpuno rasto33pljenog.Dani život. dao pomocniku.prvo poglavlje Kur'ana koje se najcešce kazuje. proždirao. dok bi se on sam zabavljao razgovarajuci sa drugim mališanima. Kada bi završio razgovor. pa mu nisu bili potrebni ni hljeb. okrenuo bi se i cim bi primijetio nered. zatim udarce i. (Fatiha) . A pošto je djecak zapinjao u cijelom Kur'anu. morao je i on da igra ulogu istinskog pomocnika.navodeci jedan od tih dijelova kada ga hodža zapita. Treceg dana priznaju to jedan drugom i dogovore se da ce djecak kazivati u sebi u prisustvu pomocnika tih šest odjeljaka. Naj vještija u tome bila je jedna slijepa djevojcica. Šta da cini sa novcem kada ga sam. mrmljajuci kao da kazuje Kur'an. koji poce da ga smatra prijateljem i da ga vodi sa sobom u džamiju da zajedno obave popodnevnu molitvu poslije rucka.. a novac nije mogao da primi. Pomocnik bi ga uzimao. Vecim dijelom tih 34 "ponuda" castio je pomocnika. tražeci da poducava Kur'anu poneko dijete ili da presli-ša neke od onih koji su poceli da ga uce napamet ili da ga ponavljaju. ta trajna povezanost ubrzo mu obezbijedi naklonost pomocnika. Ali jedna posebna vrsta mita dopadala mu se i ocaravala ga toliko da se ohrabrivao da na najružniji nacin zanemaruje svoju dužnost: to su bile price. Postepeno. bojao se da ga hodža ispituje. poz21) Pristup. Naš djecak je. prva mu je briga bila da zapita djecaka: . Koliko puta se odrekao rucka koji su mu donosili od kuce i davao pomocniku. upitace pomocnika. Skrenuo bi na sebe pažnju i otkrio šta radi. napokon. a drugom je trebala pomoc za upravljanje poslovima mekteba. Nju su njeni Page 10 . a nekad se ni to ne bi potrudio. 32 dravljao pomocnika. redao je prvo prijetnje. i tako dalje . istina. .Odakle dokle? . naredio im da kazuju Kur'an. kada bi mu koji ucenik znao da isprica neku pricu ili kupi neku knjigu od prodavca što sa knjigama obilazi sela u provinciji. On. jer je mjesecima zanemarivao kazivanje. Ali pomocnik se nije zadovoljavao ovim dogovorom..na osnovu podjele Kur'ana na šest dijelova koju su izvršili ucenjaci . nije mogao potrošiti. sjemenke i kikiriki. u koju bi potopio šecer pa ga snažno sisao a zatim ga. po imenu Nafisa. Zato je bio spreman da dade sve kako bi kupio cutanje pomocnikove Koliko je samo hljeba. ali pošto je pomocnik izabrao prema njemu ovakav nacin ponašanja. Pokušavao je da iskorsti djecakov položaj. kupujuci mu bombone od nane. Priupitivao je pomocnika s vremena na vrijeme za koju rijec. Djecak je dolazio svako jutro. dobijao od oca i za koje je želio da kupi bombone sa nanom! Koliko puta je prevario majku da bi uzeo veliki komad šecera kako bi ga. nije znao bolje od svojih ucenika Kur'an napamet. simpatiju i prijateljstvo.Jesi li kazivao? -Da. tražio bi da mu donese vode. Ali to potraja jedva tri dana.Taha Husein . Ucenici su se domišljali na razne nacine kako da ga ipak zadovolje. bez necije pomoci. Ovim mitom on se namirivao za ono što je davao pomocniku. Hodža bi navratio svakog dana pred podne. da se u njega pouzdava. iako je bio strašno gladan! Sve to samo da pomocnik ne obavijesti hodžu kako on zapinje u Kur'anu!. paštete. kao i djecaka. koje je. Poceo je da pred njim kazuje Kur'an šest odjeljaka svakog dana. ni šecer. Tu je naš prijatelj tacno slijedio onaj me-tod koji je prema njemu primjenjivao pomocnik: posadio bi preda se djecu. Tako. od Sigurno ceš naci do Ne opravdavam ako je bila nedjelja. recimo u poglavlju o Hudu ili O prorocima ili u poglavlju O sa-vremenicima. Samo što je mito koje je on uzimao bilo drugacije. tužbu pomocniku. po dolasku u mekteb. topljeni šecer.njegovu naklonost.22) bio bi siguran da ce postici sve što želi . iako je i njega. s vremena na vrijeme. Djecaku odmah dosadi kazivanje. a ni tužio hodži. nepažnju ili galamu. datula donosio u džepovima i davao pomocniku! Koliko mu je dao pijastera. S vremena na vrijeme bi ga upozoravao da ce ga prijaviti hodži postoje primijetio da zapinje u nekim poglavljima. pošto on nije bio lišen kod kuce nicega kao drugi. ni datule. ili da mu procita poglavlje iz price o Zir-Salimu ili Abu Zejdu. on je bio izbirljiv i teško gaje bilo zadovoljiti. No. rasteretio.

bez placa. . 35Bila je srijeda. Ona ga je zaista dobro naucila i utvrdila. ali skorojevicka. a zatim se predao slušanju prica i legendi. ^Ustani . Otac joj je u pocetku bio gonic magaraca.. a zatim ga pozva. Ušavši u ostavu.Gdje su ti sandale? . Vratio se kuci bos. Ujutru je tvrdio hodži da je potpuno završio ponavljanje Kur'ana. da pojede komad hljeba. Vidim samo jedno: izgubio si ih kao što si izgubio Kur'an. Satara je ležala na zemlji. vidje da je izgubio sandalu i ne mogade je naci. ali nije obratila na njega pažnju kada je pored nje prošao. koji prema njoj primijeni isti metod kao pomocnik prema njemu. 24) Invokacija nakon obaveznog poziva na molitvu 36 Otac ne rece ništa i pusti za tren dijete da ude i malo porazgovara sa majkom i bracom.da znaš i sada Kur'an. Majka mu dotrca. nije zaplašilo. ali kako je toga dana bio zadovoljan i radostan. bila je najsposobnija da ih izmišlja. Ni tada mu Allah ne pomaže ni slovca. On žurno pride. ali ubrzo mu se jezik zaveza i usta osušiše. a potom ga dohvati za ruku.i potrudi se da svaki dan zaboraviš sandale. umjesto kuci.Kazuj poglavlje o Stvaraocu . Naš prijatelj ostade na tom mjestu bez pokreta. a zatim je postao imucan trgovac. dok mu krv tece iz vrata. uzrujan. 23) Onaj koji sa minareta poziva na molitvu. Izašavši iz mekteba. Allah mu ne pomaže ni jednim slovom. znala je najraznovrsnije vesele pjesme i tužbalice. . Njegova braca i sestre jurili su okoli i igrali se ne obracajuci pažnju na njega. odvede u ugao kuhinje. pridružio pozivu na molitvu i obavio je. gdje ga silovito gurnu i ode za svojim poslom. a kada je poslije molitve htio da je uzme. Uhvati ga mucna drhtavica i obli hladan znoj.. bez misli .Tvrdio si mi . i nade ga kako stoji unezvjeren. Ali sa tvojim ho-džom imam da sredim racune.. tužbalicama. uputi se u ostavu.Znaš li ga i sada dobro? . ucio sam šest posljednjih dijelova. Stavio ju je pored minareta. I dok je naš djecak davao i primao mito. uputi se sa jednom grupom drugova u džamiju da obavi popodnevnu molitvu. Ni on se nije Page 11 . otac mu rece: . a ne na književnom jeziku. popeo se na minaret.upita otac. A volio je da odlazi tamo. pored njega. dakle. . i igri do kraja dana.Zaboravio sam ih u mektebu . -Da. na egipatskom dijalektu. Uze ga u desnu ruku i zadade sebi udarac po vratu! Kriknu i 25) Vidi fusnotu na str. U jednom uglu se nalazio panj na kojemu je njegova majka sjekla meso. Kazuj poglavlje Ja Sin. Naš prijatelj ju je proveo u zabavi i veselju. sataru iz ruke. Kur'an je nestajao iz njegovog pamcenja . najoštriji i najteži od svih noževa što su se tu nalazili. Dobar dio vremena zabavljala je našeg prijatelja svojim pricama. Kakvog dana! \ 22)Veoma poznate price na egipatskom selu.rece mirnim glasom šejh .Dani poslali u mekteb da nauci Kur'an napamet. podjednako je dobro pjevala i jedne i druge. dugih i kratkih. legendama i raznovrsnim mitovima. To ga. kao da joj je duh nešto poremecen. Ponašala se cudno. pozva i zapita: . a ovaj našem prijatelju.Taha Husein . Nafisi nije nikada nedostajalo novaca. i. naš prijatelj krenu prema uglu gdje je panju i posegnu za satarom. Kada se namjesti i smiri.kao da i ne postoji. Kako je naš prijatelj bio zaboravio ne samo poglavlje O Sabi nego i sva ostala poglavlja.pamtila je najviše prica. bez rijeci. Trošio je bez racuna na porodicu i osiguravao joj neobicno obilje u životu. Hodžaju je povjerio pomocniku. Pokazivala je najviše spretnosti od sve djece u izabiranju mita . kao što je obicavao kada se vrati iz mekteba. teških i lakih. A od džamije do kuce bilo je daleko. mnogo puta je išao bez obuce. Hitro baci pogled na ranu i isto tako brzo ustanovi da je beznacajna! Zasu ga grdnjama i prijekorima.rece otac.Sta si danas ucio iz Kur'ana? . Porodica ove djevojcice bila je bogata. bila je blizu.naredi otac. nije se uznemirio niti je ocekivao nekakve neugodnosti.stih po stih. sjedeci kao i obicno na diva-nani. Tu se nalazila zbirka noževa.Završio sam cijeli Kur'an.. poglavlje po poglavlje -do onog kobnog dana. Djecak izade iz divanhane pognute glave.25) Allah mu ovoga puta pomaže da se sjeti prvih stihova. neko ju je vec bio ukrao. a otac ga. . posrcuci.Onda mi kazuj poglavlje o Sabi . 25 37-ispusti. toga dana. Ude u kucu. To je bio najzamašniji. medutim.odgovori. Rastužilo ga je to malo. da se penje na minaret i pridruži mujezinu23^ u teslimu24) Otišao je.nastavi otac mirno i podrugljivo . Kada je htio da se vrati kuci. sa sadržajtmii predi -slamske istorije. varao i bio varan.

On ne be-knu ni slova.Taha Husein . koju je izbacio kao što baca cigaretu kada je dopuši. Te se veceri djecak ne pojavi za stolom. A naš prijatelj ostade na svome mjestu ne misleci na Kur'an niti na ono što se zbilo. Osjecao se u necemu nadmocan nad svojim drugovima i vršnjacima.nastavi hodža.Da . A kada dode kraj popodneva. ali i to ostade bez uspjeha. Mislim da tvoja briga da nauci Kur'an mora biti ista kao i tvoja skrb ide li on bos ili obuven.rece otac.. A zašto i da ne razveže jezik o dvojici ljudi kada nije ostalo više od jednog mjeseca do njegovog puta u Kairo? Jer njegov brat azharovac vraca se iz Kaira za4ne-koliko dana i kada bude završio raspust. gdje je Azhar i gdje su Seji-duna el Husein i Sejjide Zajnab27) i grobovi drugih svetih ljudi. Dijete je. posadi ga na njegovo mjesto za stolom i pokloni u posebnu pažnju za vrijeme za vrijeme rucka. bio je sretan th dana. 39XI Dijete je prestalo da ide u mekteb. ali ne na dijete. Page 12 . koje je do tada krio. Oni su je zapamtili i kasnije mu se njome s vremena na vrijeme podsmijavali. On nije išao kao oni u mekteb.rece otac. gdje ce postati slušalac.To me se ne tice . bilo slobodno da se igra i zabavlja u kuci.rece na to hodža . Na to se diže i ode. Nalazio je da ga te price iscjeljuju od svega što je od njih i umektebu doživio. Pricao je o njima ružne stvari.Zar mi nisi jucer kazivao poglavlje O Sabi? . Približavala se noc kada su ga pozvali ocu. postiden. . Ovdje^otac iskali svoju srdžbu. . Djeca su se nasladivala. . cim izadu iz mekte-ba. .odgovori on. On ništa ne odgovori.Pa šta ti je te danas ne možeš da ga kazuješ? . Šejh je našao drugog ucitelja.Da . On se time zabavljao. šest odjeljaka svakog dana. Tri dana se klonio oca i objeda. kada ode novi ucitelj. cim stignem u mekteb. Izašao je i. . stigao do divanhane.Kazuj poglavlje o Sabi . Tek cetvrtog dana nade ga on u kuhinji. Otputovace u Kairo. Znaci. nego ga hodža doceka pitanmjem: . Cinilo mu se daje sve svršeno izmedu njega i mekteba i onih koji su u njemu. ne bi se on vratio bos.da mi je draže od moje žene ono što mi ti placaš svakog mjeseca? Ili misliš da cu za ljubav tvog novca pociniti grijeh i živjeti sa ženom koju sam pred tobom tri puta pusito? . .Dani obazirao na njih. .ali ovo dijete od sjutra nece više ici u mekteb. pa je svašta ružno govorio o ovoj dvojici. hodži i pomocniku. A kada se rucak završio i djecak ustao da ode.Neka moja žena bude puštena tri puta26^ ako sam te ikada slagao i ako te sada lažem. Proklinjao ih je pred djecom i opisivao ih kao lašce. Dugo mu je govorio blago.uzvrati otac . a hodža da dolazi u njihovu kucu.zatraži hodža. povešce ga sa sobom na Azhar. 40 Zaista. da procita po jedno poglavlje iz Kur'ana i preslišaš dijete ... niti vidjeti ucitelja i njegovog pomocnika. jer ga je njome ismijao pred bracom. svake nedjelje preslišam ga cijeli Kur'an. . nego da se igra i zabavlja! Danas se vratio bos i tvrdio da je zaboravio sandale u mektebu. da se nikada više nece vratiti tamo. izrugujuci se njima i njihovom mektebu. koji je dolazio kuci svaki dan namjesto hodže. Otac ga uze za ruku. posrcuci. . nego mu je ucitelj dolazio na noge.Zar nisi danas meni kazivao šest odjeljaka Kur'ana? . A Kairo za njega i nije bio ništa drugo nego sjedište Azhara i svetište svetaca i pravednika.odgovori.upita hodža.sat ili dva.Kunem se .Zar misliš .velikim Allahom tri puta da ga nisam zanemario ni dana. Da nisam danas izašao 38 iz mekteba prije djece. o trostrukom puštanju žene. gdje je volio da se skloni kraj peci. dok se konacno djecak ne raskravi i lice mu se ne razvedri poslije mrštenja. Tamo ce se okaniti prica o ucitelju i njegovom pomocniku. da mu pricaju šta se tamo zbilo. Diže se i hodža i ode sumoran i žalostan. njegov otac rece. dolazili su mu drugovi i prijatelji. kradljivce i nezasito pohlepne. Poceo je otkrivati njihove mane i zloce. onu recenicu koju djecak nikada nece zaboraviti. nego razmišljajuci o sposobnsoti hodže da laže.Ne vjerujem. Otac ga ne upita ništa. okrutno se šaleci. . On mi kazuje citav Kur'an jedanput svake nedjelje. mali ide u mekteb ne da uci i kazuje Kur'an niti da se o njemu brineš i poklanjaš mu pažnju. nježno i osjecajno. Rekao mu je: "Ala ti nauci Kur'ana napamet!" 26) Trostruko izgovaranje formule razvoda cini razvod konacnim. inace. o zakletvi. Ponavljam..Kazuj poglavlje O padanju nicice .rece hodža .Ne vjerujem ništa od toga .

a kada bi stigao. obzirima i poštovanjem bio zasut azharovac! Kupili su mu nov kaftan.gramatika arapskog jezika u stihu. 30) Traktat o nasljednom pravu . pa kada je završi i bez greške utvrdi. izlazili su pred njega veseli. Zar nisu svi govorili o njegovom povratku mjesec dana prije. 28) Elfijja ("Tisucnica") . Spoznao je daje ludo i glupo vjerovati obecanjima ljudi i obavezama u koje se zaricu. ne otputova na Azhar. Nikoga nije zanimalo da li je on time zadovoljan ili ne.Taha Husein . a on se. vratio. I njegova 27) Veoma poznate kairske džamije. a iz druge samo odredene stranice. pretjerujuci u obecanjima i buduci moguce i nemoguce nade. i hodže koji se zakleo na razvod i na vjeru znauci da laže? Pa i ova djeca koja su dolazila da sa njim zajedno ogovaraju hodžu i pomocnika i da i njega na to izazovu. Govorili su o tom prazniku danima prije negoli je osvanuo. Druga je bila zbirka tekstova. koju obavezno treba cijelu nauciti. Majka je za to vrijeme molila Boga da ga zaštiti. Bio je još suviše mlad.(autor Muhamed er Rahbi .. a ni njegov brat nije želio da preuzme brigu o njemu pa je savjetovao da ostane još jednu godinu. Ali to nije bilo sve. a dru"a unuci. bila je Ibn Malekova "Elfijja" ("Tisucnica")28). A kada je konacno došao taj dan i približio se podnevu.g. god. nov ogrtac. dodvoravajuci im se! Cak i majka. savjetovao mu je da ovu godinu provede u pripremanju za Azhar i da o mu dvije knjig: jednu je trebalo da nauci cijelu napamet. Kakvi su bili casovi rucka cijele te nedjelje! Kakve je sve grdnje prosuo hodža na dijete! Koliko mu je puta pomocnik ponovio rijeci. konacno. njegov se život unekoliko promijenio. 41braca koja ga grde i ponavljaju ono što. ne omota ahmediju i ne ude u ogrtac i kaftan. Razlog je bio u tome što hodža nije mogao otrpjeti ovaj prekid niti podnijeti pobjedu šejha Abdul Džavada nad njim. pa je poceo slati posrednike kod šej-ha-oca. kao što su: "Dragulj". Veoma brzo otac se odobrovolji i naredi djetetu da sjutra ujutro ode u mekteb.vo i hladnokrvno. uju od hodže. evo. prva posvecena prorokovom unuku. Azharovac mu je pred odlazak preporucio da pocne ucenjem napamet "Ti-sucnice". brace i cijelog stanovništva kasabe. jer. Ovi su nazivi u djecjoj duši stvarali utisak izgubljenosti i divljenja. potiv svoje volje. Brat. ponosno i sa divljenjem? Zar ga seljani nisu usrdno molili da im održi predavanje o teologiji ili o šeri-jatskom pravu? I šta bi mogla biti teologija a šta opet šerijatsko pravo? Pa onda. autora Ibn Maleka (umro 1274. nov fes i nove "kundu-re".|A zatim. Page 13 . zadobio je izuzetno mjesto u duši roditelja.).). zar ga otac nije uporno i skoro ponizno molio. Djeca su prenijela ucitelju i pomocniku ono što su cula. Ipak. A zašto i da se ne st^ kada izmedu njega i rastanka sa ovom djelom sredinom ostaje jedva mjesec dana!? 42 XII Prode. Tako se.Dani Ali ovu kratkotrajnu srecu prekinulo je gorko razo-racenje. on je znao da ih je njegov brat azharovac naucio napamet i razumio i zato postao ucen covjek. Mladi azharovac je obukao svoje novo odijelo. student Azhara. Tako je i bilo. zato što im nije znao znacenja i što je osjecao da oni upucuju na nauku.umro 1183. i taj mjesec i student sa Azhara se vratio u Kairo. Nije bilo jednostavno da ga pošalju u Kairo. s vremena na v Srne. koja mu se smije i podstrekava hodžu protiv njega kada ovaj dode da joj se potuži na ono što su mu ispricali. koje je dijete govorilo kada je mislilo da nece više vidjeti ovu dvojicu! Te nedjelje djecak je naucio da obuzdava svoj jezik. medutim.. taj veliki dan rodenja proroka! Kakvim je sve pocasitma. da u petak održi propovijed u džamiji.. Prva knjiga. "Nebušeni biser".XII vijek). koji ce ga po trcei put poducavati Kur'anu. da nauci iz druge knjige tekstova koji su nosili cudne nazive. a poslije sve što on kaže prenose ovoj dvojici. a naš prijatelj ostade gdje je i kako je bio. izabrao je za ovaj dan zeleni turban i prebacio preko ramena kašmirski šal. zahvaljujuci tome. obradovani i predusretljivi? Zarjiije otac požudno upijao njegove rijeci da bi ih ponavljao svijetu. 29) Zbirka koja nosi naziv po imenu autora (Siradž ed din as Sidžavendi . Zar se nije otac zakleo da nece nikada vratiti dijete u mekteb. cijela porodica je požurila na rucak koji je ostao skoro netaknut. I kakva je razlika izmedu šejha koji se zaklinje pa krši zakletvu. 43"Siradžijja"29\ "Rahabijja":i0) "Lamijja glagola"3". da bi ga razljutili No on je sve to podnosi strplj. vrati strahujuci šta ce ga snaci od hodže..

'4^ Ali on ima prvenstvo jer mi je prethodnik. Razumiješ li ove stihove?" "Ne". Što mi namece obavezu da ga lijepo hvalim. Zaista! Djecak je morao da ide u sud svako jutro. on ga uzdiže. niti ga je mogao preslišavati iz nje. a zatim rekao djecaku: "Ko god se ponizi pred Al-lahom. Kako da vam objasnim staje to? Dovoljno je reci da hodža ne zna iz nje ni slova! I da njegov pomocnik ne umije lijepo procitati ni prve njene stihove! A "Tisucnica" je u stihovima.. vidje u snu Ibn Muti'a. "'Pisac".. Ali "Tisucnica". najboljeg vlada'". kada je poceo da stvara svoje djelo. a govor obuhvata sve. 44 Otac je tumarao radosno uzbuden. Koliko je otac bio sretan i radostan kada se u predvecerje toga dana djecak Page 14 . odgovori djecak. kao: idi pravo. koji ga žestoko obasu prijekorima. uzoholio se i rekao: 'I nadmašuje Tisucnicu Ibn Mut'a'. Na vratima stoje dva covjeka vršeci dužnost vratara.. zatim cestica.. Rijeci su: imenica. U svakom slucaju. na kojem su prostrti tepisi i poredani jastuci. Djecak je morao svakodnevno da ide u šerijatski sud da kazuje kadiji dijelove iz "Tisucnice". a u Kur'anu nema stihova. stoje ucio "nauke" i zna napamet "Ti-sucnicu". kojoj je on na celu. Ljudi su ga ponijeli na rukama i posadili na sedlo.. Katkada rijec znaci govor Kadija je uspio da ostavi dubok utisak na djecaka i da ga ispuni skromnošcu kada je procitao slijedece stihove: (Ova poema) zslužuje odobravanje bez ustezanja I nadmašuje "Tisucnicu" Ibn Muti'a. Cim se probudio. iako je taj primjerak bio jedan. "Dragulj" i "Nebušeni biser" Koliko je bio radostan i kocoperan kada je sjutra-dan. Ali kada pade noc. ona je vrijedjela u nejgovim ocima kao pedeset Kur'ana kakve donose njegovi drugovi. obilaze kasaba i okolna sela.. 47glas k i glas r! Kako mu je glas podrhtavao od uzbudenja kada je izgovarao stih Ibn Malika: Naš govor su artikuhsani glasovi koji imaju znacenje. sa naglaskom na ono q i r?^ Sada je u sudu.Dani 31) Stihovana gramatika Ibn Malika u kojoj se stihovi završavaju sa 1. "neka mu se Allah smiluje. u subotu. došao u mekteb noseci pod miškom primjerak "Tisucnice"! Ova knjiga uzdigla gaje za nekoliko kopalja. Jedni su trcali pred njim a drugi za njim. glagol. Neka Allah obdari obilato Mene i njega na drugom svijetu. takoder. jer niti je hodža mogao da nadzire njegovo ucenje "Tisucnice".. a ne neki drugi mladic? Zato što je azharovac. A kako je divno kadija kazivao! Kako je punim ustima izgovarao 33) U govoru se ova dva glasa izgovaraju mekše. Oko njega nema poderanih sandala.. i kazuje kadiji po jedno poglavlje "Tisucnice". Kada se mladic uredio i dotjerao kako je želio. Cak je i citav mekteb postao pretijesan za "Tisucnicu". a zrak je bio ispunjen mirisom tamjana. Svijet ih je nazivao krasnim imenom koje nije lišeno velican-stvenosti: "poslanici". ispravi grešku svoje oholosti i dodade: 'Ali on ima prvenstvo jer mi je prethodnik". A zašto je baš on izabran za khalifu. Pojedinacno. i sa kojim se hodžin podijum ne može ni uporediti. Puške su pucale. pa se u svecanoj povorci. a uz to šerijatski kadija. sve je rijec. Odjeknule su pjesme u slavu proroka i povorka je krenula sporo kao da se njom krece i zemlja i sve kuce na njoj. 46 XIII Kako da ne bude ponesen kad je od prvog dana osjetio da se visoko uzdigao. Konj gaje cekao pred vratima. Kadija bijaše. Procitao je kadija ove stihove glasom koji je lomio plac. na to ce kadija. Uprkos bijednom njenom izgledu i prljavosti. prljav i rdavo uvezan. Sjedi na divanu.. 32) Simbolicni predstavnik prorokovih nasljednika koji predvodi proslavu prorokovog rodendana. jedan od ucenjaka Azha-ra. ali u svecanom kazivanju izgovaraju se sa posebnim naprezanjem. on je osjecao takvu zadivljenost kakvu nije osjetio ni pred jednim poglavljem iz Kur'ana. "Dragulj" i "Nebušeni biser"! Pa zašto da se i djecak ne raduje izgledima da ce i on izuciti "nauke" kao i njegov brat i da ce preci svoje drugove i prijatelje naucivši "Tisucnicu". veci znalac nego djecakov brat azharovac.Taha Husein . izašao je.iiako otac to nije vjerovao jer je smatrao da kadija ne može biti ravan njegovom sinu. bio je jedan od azharskih ucenih ljudi. 45Citajuci stih: "Rece Muhamed Ibn Malik: 'Hvalim moga gospoda Allaha. Sve ovo zato stoje ovaj mladi azharovac izabran za ovaj dan "khali-fom"32) . Narod se tiskao oko njega i zdesna i slijeva. Otuda naziv. Žene su sa svih strana juju-kale kao u najvecim praznicima. a ne u mekte-bu.

Ucenost u selima i gradovima unutrašnjosti ima sjaj kakav nema ni izdaleka u prestonici i u njenim razlicitim ucenim sredinama. a da se niko u Kairu osim njihovih ucenika ne osvrne na njih . Slušao ih je kada govore obuzet divljenjem i zacudenošcu.dotle možeš vidjeti ucene ljude u provinciji. nego se zadovoljavao slušanjem stihovnog govora. ili iz poglavlja o pridjevima. zvonkog glasa.). dok uceni ljudi govore. Tako otac ne saznade. A kada mu je otac tražio da to ponovi. sacekao je da otac ode pa rece djecaku pred majkom: "Ti varaš oca i lažeš mu. šejhove u selima i gradovima unutrašnjosti kako se krecu okruženi sjajem i poštovanjem. treci put o podmetu i priroku. "Ali. . ocutao je. Našeg prijatelja držali su radost i polet u ucenju Elfijje dok nije završio poglavlje o po-dmetu. Ti se u mektebu igraš i uopce ne uciš "Tisucnicu". Ipak se jedared djecak suocio sa tom opasnošcu i. Iz nježnosti prema njoj i sažaljenju prema bratu. Mladic odluci da sve isprica ocu. Desilo s daje on nekoliko uzastopnih dana prisustvovao ovom svakodnevnom ispitu. Ucio je i odlazio u sud nevoljko i sporim korakom. I nauci ga "Tisucnicu" za ciglo deset dana. A kada je azharovac došao i preslišao djecaka. otac nijedanput nije pomislio da otvori "Tisucnicu" i sravni ono što djecak kazuje.Iz kojeg poglavlja? . a ne one od koje je stvoren sav ostali svijet. Da je to ucinio bar jedanput. . ali majka se zauze da to ne ucini. ili iz poglavlja o nepravilnoj množini.. pošto je to zakon ponude i potražnje koji se primjenjuje na nauku kao i na sve drugo što se prodaje i kupuje. Mladic je ocu-tao prvi i naredni dan. koje je uzalud kasnije tražio u Kairu u prisustvu najvecih ucenjaka i najsjajnijih šejhova. Nekako je stigao do apsolutnog objekta." Mladic ga upita: "Koje si poglavlje naucio danas?" Djecak mu rece jedno. a kada govore.odgovarao je. Otac gaje svaki dan u predvecerje pitao: "Jesi li bio u sudu?" On je odgovarao: "Da!" "Koliko si naucio stihova?" Djecak mu je kazivao ono što je naucio. krupnog. Nastavio je da odlazi u sud svakog dana. ili skoro niko. odmah je uvidio istinu. i to mnogo i sa biranim obrti50 ma.Jesi li išao u sud? . ili stvoritelju. A zatim popusti. na to ce mladic. A kada bi došao u predvecerje i otac ga upitao: . Dajder mi "Tisucnicu" da te ja ispitam"! Djecak zacuta i pokunji se. ne obrati pažnju na njih. niti prijetio. Imao je brata koji je pohadao laicku školu i koji se vratio iz Kaira da provede ljetnji raspust.Iz poglavlja o genitivnoj vezi.Dani vratio i ispricao mu šta je cuo od kadije dok mu je kazivao prve stihove "Tisucni34) Autor prve ovakve "Tisucnice" (umro 1231. Otac nije ništa razumijevao. svijet ih sluša sa snažnim i neodoljivim divljenjem.. na primjer. I dok ucenjaci mogu da kruže neprestano po Kairu a da niko. nego nešto drugo. nego je naredio djecaku da prestane ici i u mekteb i u sud. ali dalje nije mogao ni korak.". cime kod nas svijet izražava divljenje. ali cim bi se vratio u mekteb. drugi put o neodredenim i odredenim rijecima. Uostalom. Nije se rasrdio. "ti nisi kazvao to poglavlje ocu. pod uticajem provincijskog mentaliteta. kazivao je kadiji neki odjeljak "Tisucnice". Kada progovori." Djecak mu odgovori: "Ti lažeš! Šta te se tice? "Tisucnicu" uce azharovci. U ovoj varošici bila su tri-cetiri ucena covjeka koja su medu sobom dijelila divljenje i ljubav naroda. 49da se majka nije zauzela za njega. covjek onizak. rijeci mu na-pušu obraze i dopiru Page 15 . on mu je kazivao dvadeset stihova iz prve dvije stotine -jedanput o promjenljivim i nepromjenljivim rijecima. niti obavijestio oca. Naš prijatelj se. Skoro da je vjerovao da su oni stvoreni od neke izuzetno ciste zemlje. ništa cudno i neobicno. zapamtio bi oca. Slušao je oca kako pita djecaka koje je poglavlje ucio i kako mu ovaj dgovara: poglavlje o veznicima. niti je primjecivao da ga sin vara. ili Sabi. a ne daci laickih škola! Pitaj kadiju pa ce ti reci idem li ja u sud svaki dan. Nakon poglavlja o podmetu.Koliko si stihova naucio? . djecak je govorio poglavlje o vlastitom imenu ili poglavlje o povezivanju dviju recenica.. Ali kada je vidio da se to ponavlja..Dvadeset . zanemario bi "Tisucnicu" i prepuštao se igri. Prvi je bio sekretar u vjerskom sudu. ponovila bi se prica sa poglavljem iz Kur'ana O pjesnicima. Ali sve ima granicu. debeo. Imao je povjerenje u kadiju: zacudo. postade mu dosadno. 48 ce"! Prekidao je stihove rijecju "Allah.odgovarao je: -Da.Taha Husein . Ako bi mu zatražio da kazuje što je naucio. g. pricama i legendama. i sam divio ucenim ljudima kao što su se divili provincijalci. Allah".

nije se predao nauci niti joj se profesionalno posvetio. dok je otac. proklinjao covjeka kojem je zavist pojela srce pa je sprijecio njegova sina da održi propovijed i predvodi molitvu. šafiit.Taha Husein . gdje je propovijedao i predvodio molitvu. Bio je imam u džamiji. medutim.g. Oni nisu imali ništa manji uticaj od ovih službenih ulema na masu naroda i vladanje njim. god. 36) Druga prva pravca islamskog prava i obrednih pravila. Tako ove godine mladicu izmace cast propovjedaonice. a ni37) Ucen covjek.Dani do tebe zamašne kao i njihov gospodar. To bi potrajalo sve do povratka sina. diže se ovaj šejh. Treci šejh u kasabi bio je malikitskog pravca. bolje reci nije ih ni bilo. s vremena na vrijeme. nedavno postavljen za oblasnog sudiju. djecakovog brata. ja odlazim. Poznat po svojoj pobožnosti i bogobojažlji-vosti. oni su prozreli da šejh. ostajao sa svijetom da mu kazuje prorokove rijeci ili da ih poducava u vjerskom pravu na jednostavan nacin. iz zavisti i srdžbe. ostale ucene ljude koji su. obilazeci sobu po sobu i zastajala u svakoj nekoliko trenutaka mrmljajuci molitve. on to saznade i ne rece ništa. god. Nikako mu ne prilici da se popne na propovjedaonicu. 51dbenika koji su žedno pili njihovo znanje i tražili od njih savjete iz vjerskog prava. Veoma mali broj vjernika je obracao pažnju na njega. na koju je bacala razne mirise. Ove rijeci izazvaše zabunu i dovele bi do smutnje da se imam nije digao i sam održao propovijed i predvodio molitvu. pripremao se dugo za tu priliku. Bio je povezan sa jednim od najvecih šejhova jednog mistickog reda. pripadajuci šafiitskom ili malikitskom36) pravcu. nazvan po osnivacu Abu Hanifi (umro 767. Takav je hadžija-krojac. 53podaštavao je sve ucene ljude koji svoje znanje crpu iz knjiga umjesto od šejhova. on je bio predmet velicanja i poštovanja koje se granicilo sa obožavanjem: tražili su njegov blagoslov. okolnim selima i u cijelom kraju. Bio je hanefit35' . nazvani po osnivacima: AŠ ŠAFEI (umro 82O. 52 ljutit. Zbog toga je bio ljut i ogrocen na svoje suparnike. Ako mu prepustiš propovjedaonicu i molitvu. dolazili kod njega radi iscjeljenja bolesnika i ostvarenja želja. Ali bilo je i drugih "ucenih ljudi" razasutih u samoj kasabi. Posebno snažna ljubomora postojala je izmedu ovog šejha i mladog azharovca.). Smatrao je da je jedina prava nauka ono unutrašnje saznje koje ti Page 16 . Ali kada je došao taj petak i svijet napunio džamiju i kada je mladic krenuo ka propovjedaonici.). grube kao i on sam. Više puta je kazivao propovijed ocu. Zato nije propuštao nijednu priliku da hvali svoj hanefitski pravac i omalovažava malekitski i šafiitski. medutim. A ljudi u unutrašnjosti su lukavi i oštroumni. Ovaj šejh nije propuštao nijedan sastanak da se ne hvali svojim bratom i kudi kadiju sa kojim radi. ciji je ducan skoro gledao u mekteb i za kojega se sav svijet slagao daje tvrdica i gramzivac. Poslije njegove smrti godinama su ga žitelji kasabe spominjali po dobru i pricali ubijedeno daje u trenutku kada su ga spuštali u grob rekao da su ga svi koji su ga pratili do posljednjeg obitavališta mogli cuti: "Bože. Zadovoljio se položajem sekretara suda. da drži propovijed niti da vodi molitvu pred narodom medu kojim ima toliko šejhova i starijih ljudi. dode do imama i rece mu glasno i da drugi cuju: "Ovaj mladic je premlad. danima trudio da nauci napamet propovijed. To je ta ulema." Zatim se okrenu narodu i rece: "Oni koji ne žele da izgube nagradu za molitvu. a pristalice tog pravca u kasabi bile su malobrojne. mladic nije cestito ni izašao iz kuce u džamiju. Maliku (umro 795. Radio je o zemlji i trgovao njenim proizvodima. ucini da ovaj grob bude blagosloveno stanište!" Pricali su i da su vidjeli u snu visoko mjesto koje mu je Allah dodijelio u rajskom uživanju. bez sujete i oholosti. udarajuci te svojim znacenjima kao i svojim prekidima. bio je izvrstan kadija. Ovaj šejh bio je od onih propalih azharovaca koji su proveli godine na Univerzitetu ne uspjevši da dobiju završnu diplomu ni za prosvjetnu ni za sudsku oblast. Odlazio je u džamiju da obavi pet dnevnih molitava i. ti ucenjaci. A kada je narod poceo pricati da ce mladic držati propovijed u petak. koji je ocekivao taj cas sa najvecom željom i ogromnom radošcu. a ona je vec u posudicu stavila žeravicu. Kao da je i on sam vidio u sebi nešto svetacko. Njegova brižna majka bojala se da ga neko ne urece.). pa su ga istovremeno žalilili i ismijavali. U kasabi je postojao još jedan "alim"37' . Mladi azharovac biranje svake godine khalifom. Njegov brat. i njega bi sacekala iza vrata i okadila ga. On se. što je ovog šejha dovodilo do bijesa. mrmrljajuci neke rijeci. govori što govori i radi što radi. neka me slijede". imali više slje35) Jedan od cetiri ortodoksna pravca islamskog prava i obreda.

To je. obilazili okrug posjecujuci svoje sljedbenike i ucenike. ukratko.hadžija. 40) Fakih . Žene su im pricale. kakva su sve neprijateljstva izbijala kada bi onaj sa svjevera sišao na jug. neusaglašensoti pa i protivrje-cnosti. Bože. tražile njihove savjete o postu i molitvi ili drugim svojim brigama. Ovi ljudi su posjedovali "znanje" potpuno oprecno onom ucenjaku. on padne sa klupe udarivši licem o zemlju. 41) Igra rijeci: atvar . Djecak gaje upitao jednog dana o znacenju kur'anskog stiha: "Stvorili smo vas u više uzastopnih oblika". Nakon smrti predašnjeg gospodara juga. od kojih je jednoj pripadao sjever.oblici faze. Zapravo. koji su kazivali Kur'an i poducavali ljude u ucenju Kur'ana. ako im se desi nešto dobro. Ili onaj šejh. podijelili su narod izmedu sebe. beznacajnoj džamiji. Vecinom slijepci. nesredenih i pro-tivrjecnih saznanja. pa cak ni dobro kazivati Pristup. nije to cinio sam ili sa manjom grupom.. kako su stanovnici oblasti bili pokretni seljakajuci se lako iz sela u selo ili iz kasabe u kasabu u okviru oblasti. athvar ..volovi. a na kraju svako ko je pretendo-vao na zvanje ucitelja i obican ucitelj kazivanja Kur'ana. Svi su ga jednoglasno optuživali da se obogatio jeduci sirotinjski imetak i na racun slabih. dodavši: Tok mu je dobro. razumijevali su ga kao naš hodža. narocito medu žene. Takav je i onaj šejh. skoro da nisu ostavljali na miru kasabu ni jednu sedmicu. koji nije bio lišen zbunjenosti. Unuk ga je jednog dana zapitao o ovim božjim rijecima: "Neki ljudi obožavaju Allaha na harfu42). Više je volio da je obavi u nekoj maloj. jer je njen otac bio jedan od bliskih pristalica i branitelja gospodara juga. bio je bliži od oca probitku na ovome svijetu. klupe. Bez mjere je ponavljao i naširoko tumacio jedan isti stih Kur'ana: "Oni koji nepravedno proždiru imetak sirota samo gutaju u svoje trbuhe vatru i sigurno ce se peci u paklu". i pocijepali ga duboko rasplamsavajuci strast. Bio je vještiji od oca. Ali. mogli su da ulaze u kuce i kazuju Kur'an. Majka je takoder bila sljedbenica onog sa juga. Direktno su ga crpili iz Kur'ana. prema ustaljenom obicaju. i obratno! Otac našeg djecaka bio je sljedbeik gospodara juga. sin mu . a ne onako kako treba. ali ako mu se dogodi neko zlo. Njihovo "znanje" razlikovalo se i od kontemplativnog znanja pripadnika mistickih redova. dešavalo se da se sljedbenici jedne porodice nasele na teritoriji koja pripada suparnickoj obitelji. naslijedio ga je. 55XV A šta tek da se kaže o šejhovima derviških redova! Mnogobrojni i rasuti po cijelom kraju.41 ^ Ili su ga razumijevali kao djecakov djed. Pripadali su razlicitim redovima. 42) Na slovu. pa cak i bez citanja i pisanja. a potom postao trgovac pa su njegovi magarci prenosili samo njegovu robu. Nadalje. njemu se zakleo kao i njegov otac prije. Okupljao je svijet na misticni obred i davao im savjete u vjerskim i svjetskim pitanjima. On je mirno i uvjereno odgovorio: "Stvorili smo vas kao volove lišene razuma". razumijevajuci ga kako su mogli." Naš djecak se miješao sa svom tom ulemom i od svih njih sakupio mnoštvo razlicitih. potpuno se okrenu i izgube i ovaj i onaj svijet!" Rijec harf djed je protumacio kao rub nekog podijuma. oni su zadovoljni. sposobniji za spletke i niskosti. kao voda sekte. Kad bi dolazio.. po mom mišljenju. koji je slovio kao najoštroumniji.Dani dolazi u srce od Allaha..Taha Husein . Izbjegavao je molitvu u glavnoj džamiji pošto nije podnosio imama i ucenjake oko njega. izvršilo veliki uticaj na formiranje njegovog intelekta. najjaci u znanju i najsposobniji u tumacenju. miran je na svom mjestu. Sami su sebe izdvajali od ostalih ucenih ljudi i nazivali se "nosiocima Allahove knjige". medu ove spadaju i fakihi40). ali koji je bio pripadnik mistickog reda Šadilija39-1. a dalje od vjere. koji je poceo kao oslar38^ prenoseci svijetu namještaj ili robu. a zatim i uopce religioznih nauka. koji je kao niko znao napamet Kur'an i tumacio ga s najvecom vještinom. preduzimljiviji protiv suparnika. Žestoka surevnjivost vladala je u cijelom kraju izmedu dvije porodice derviških voda. bez prave vjere.. 39) Osnovao ga Tunižanin Šadil u XIII vijeku. koji nije znao ni citati ni posati. na rijecima. a drugoj jug. nego okružen mnogobrojnom Page 17 . 56 Otac djecakov je "sišao" na sjever i nastanio se tamo. koje ovi crpu iz knjiga i koji su 38) Gonic magaraca. Tako je i voda derviškog reda gornjih krajeva (juga) uobicajio da ga jednom godišnje posjeti. ali ako ih zadesi neko iskušenje. Zalazili su medu obicni svijet. Glave dviju porodica su.prvobitno poznavalac kanonskog muslimanskog prava. 54 više-manje imali neku vezu sa Azharom. bez potrebe za knjigom..

Tek nakon svega toga bio je spreman da prima ljude koji su se u grupama tiskali. Šejh je i jednima i drugima odgovarao cudnim i nejasnim rijecima. nije bila ni mnogo manja. o cijem se znacenju i tumacenju beskonacno naglabalo. Da. saginjuci se i ispravljajuci kao da plešu a šejhovi ih vode. uskipio od srdžbe i dreknuo zapjenušeno što ga grlo nosi: "Pasji sinovi! Allah prokleo i vaše oceve i djedove i pradjedove. Pred njim su stajali domacin i ukucani spremni da izvrše svaku njegovu želju. ne obracajuci na njih pažnju.Taha Husein .) .egipatski misticni pjesnik. postala bi jedva dovoljna da primi cijelu tu gomilu i sve njihove sedlenike. Trebalo je tada vidjeti kako se ljudi utrkuju i otimaju ko ce mu politi vodu! A kada obavi to. Kada je sjutradan šejh otputovao i u porodici se raspravljalo o njemu i o dogadaju povodom kazivanja poeme. Svi su bili ubijedeni daje ta greška u poemi izvor nesrece kojoj nema ravne. cijela ulica. Allahova milost prema tebi je golema".Dani vojskom koja. 44) Ahmed . kao da ih je odbacila neka opruga. 57Jednom su mu uveli našeg djecaka. Šejhovi udu u krug kazujuci stihove Ibn Farida43) i druge iste vrste. Poslije se smirio. a pocinje slijedecim stihom: Iz Meke. Zatim im se glave pokrenu i glasovi neznatno pojacaju. Šejh je sjedio na di-vanhani. izazivacki tamo gdje njihovi suparnici imaju odredeni uticaj. obavljao obaveznu molitvu. neki su opet nešto molili. masla. Sa naporom i mukom jedva se obuzdavala da ne prasne. a zatim isto tako dugo. sve do Adama! Zar hocete da upropastite dom ovog covjeka!" Djecak ce se dovijeka sjecati kakav je dojam proizvela ova srdžba na ucesnike u "zikiru" i sve ostale pri43) Omar ibn al Farid (umro 1235. meda i drugog. Takv aposjeta proždirala je veliki dio pšenice. iz staništa slavnijeg od svih.) Ali niko nije toliko žestoko mrzio šejha i toliko bjesnio protiv njega kao djecakova majka. uspostavljala bi se seansa. a svi ucesnici u krugu kretali su tijela u ritmu zapijevanja. Jer svaka posjeta šej-hova predstavljala je teret za porodicu. On je. ako nije imala stotinu ljudi. Neki su mu ljubili ruku i smjerno odlazili. Konacno. Poslije svakog svog boravka.. drugi bi s njim progovorili na cas ili nekoliko casaka. mazge i magarce. od kanala do krajnje tacke na jugu. omogucavalo njenim clanovima da dignu glavu i da se istaknu medu sugradanima i pred takmacima. A "uspostavljanje seanse" znaci okupljanje ljudi uokrug radi "zikira". Obavljala je sav posao i pripremala što treba uz suzdržani bijes i odvratnost. Kada bi obavili vecernju molitvu. prostirale su se sofre na ulici i nastajalo je besprimjerno ždranje. izazivale su žestoku odbojnost jer Page 18 . Djecak nikada nece zaboraviti noc kada je jedan kazivac pogriješio i zamijenio dvije rijeci poeme. drhtaj prode kroz tijela i odjednom svi ustanu. Istovremeno. Prisutni pocinju taj obred ponavljanjem Allahovog imena mirno sjedeci. premda je živjela udobno. Odmah je pocinjalo klanje ovaca. kroz sela i zase-oke. Posjete ovog šejha i njegovih pratilaca porodica je željela. Otac djecakov posebno je bio potresen i zaplašen. bio joj je nepodnošljiv.g. Domacin je morao da se zaduži kako bi kupio neophodne brave i koze.jedno od imena Muhameda. i to odugovlaceci. Poslije završenog objeda odlazili su ostavljajuci ga da odspava dok se ne digne da uzme abdest. svakako nije plivala u bogatstvu. Prema Jerusalemu otputova jedne noci Ahmed. slavodobitni tamo gdje su vladali bez ostatka. logorujuci i odlazeci sa pompom i razmetljivošu.. pri odlasku. Nije uzimao ni željeznicu ni brodove koji su stizali Nilom. vec je cijela bulumenta putovala na konjima sedlenicima. ucio dodatne litanije.. uzimao je uvijek nešto iz kuce što mu se svidjelo: jedanput je to bio tepih. Kucu djecakovog oca posjecivali su da bi konacili. drugi put kašmirski šal ili nešto slicno tome. postavljane su so-fre i svijet bi jeo. jer joj je to donosilo. On gaje pogladio po glavi i izrekao ovaj stih iz božje knjige: "I naucio te je što nisi znao.44^ Šejhovi su kazivali ovu poemu. domacin se tako nasmijao daje djecaku bilo bjelodano jasno da kod oca vjera u ovog šejha nije bila lišena sumnje i prezira. Osjecala je odbojnost prema njegovim posjetama. koja. okružen najbližim pristašama i prijateljima. Ovaj šejh je posebno volio da kazuje poznatu poemu u kojoj se spominje nocno putovanje proroka na nebo. maz-gama i magarcima okružujuci vodu. Potom pokret zahvati cijeli gornji dio tijela i glasovi se još malo povise.. trebalo je vidjeti kako se utrkuju i svadaju ko ce se dokopati gutljaja upotrebljene vode od šejhovog ab-desta. Cim bi stigli. Šejh se razbjesnio. Od toga dana otac djecakov bio je siguran da ce mu sin postati neko. 58 sutne. Nakon obavljene posljednje nocne molitve. sumnje i prezira! Jer su pohlepa i škrtost šejha bile tako vidne da nije mogao prevariti nikoga ko ima zdravog razuma i sposobnsoti za razmišljanje.

Jahao je mazgu. mogao je cuti od njih slicne price. 46) Narocito popularno djelo Abul-Abbasa al Bunija (umro 1225).Svakako . nisam zapamtio njen naslov.odgovori. rekao je nešto drugacije: "Allaha mi. "I." Tako je djecak zapamtio raznovrsne price o cudima i tajnama misticizma. 62 Našem prijatelju su citali dijelove svih tih knjiga. negdje na putu padne nana iz sedla i tako polomi leda da nije mogla hodati niti se pomaci. ostavi je u nekom cošku i pusti je samu sa njenim pretkom. Oni su u svoim torbama nosili životopise svetih ljudi. dostiže šejha i ukljuci se u povorku. Majka. Kada je htio da o tome prica svojim drugovima ili kolegama u školi. razgovor užeta i broda. knjige o cudnim dogadajima. dakle. neizbježno zlo ustanovljeno obicajem i postale jedna ljudska potreba. Pred njim je neko spomuo navod iz Gazalijeve45' knjige da niko ne može vidjeti proroka u snu. u kojima je ovaj put junak bio šejh sa sjevera i u koje su njegovi drugovi cvrsto vjerovali. o Zahir Bajbersu. pricali 59sinovima o ovim legendama i dogadajima prošlih vremena. Djecakova majka i otac su. price o prorokovom rodenju. . s posebnim uživanjem. Srž toga je formirala njihov duh kao što im se tijelo oblikovalo sokovima onoga što jedu i piju. nisam pošao ni nekoliko koraka kad cuh glas majke kako me doziva. jer se sotona ne može pokazati u mom obliku. Šejh rasrdeno rece: "Tako mi Allaha. 61XVI Uostalom. Gazali! Ja 45) Gazali .poznati arapski filozof i teolog iz XII vijeka (umro 1111. o Sejf ibn Zi Jezenu48) i.Taha Husein . rekavši joj onim tvrdim jezikom fellaha koji je u svojoj suhoci bio ispunjen ljubavlju i nježnošcu: "Eto tebe i tvoga pretka. o. djeca i žene. To gaje toliko opteretilo teškocama i brigama da se jednog dana požali šejhu. konacno. ja nemam ništa više sa vama. prestiže me. Receno ucinjeno. pricao je on. na primjer. Nije mu bilo ni neobicno Page 19 . Otac je ovo dokazivao jednim navodom samoga proroka. o Antari. Okrenem se. Kur'an casni. prica i legendi o cudima i cudotvorstvu.). Ali posebno su ga zanimale dvije stvari: magija i mistika. god. Kada su završili hodocašce i krenuli za Medinu. Nudili su razne molitvenike. koji ce uciniti ono što ushtjedne. o. Putujuci prodavci knjiga raznosili su po kasabama i selima gomile knjiga koje pružaju možda najistinitiju sliku provincijskog duhovnog života toga doba." Djecakov otac je iz ovoga izvukao zakljucak da je El Gazali pogriješio i da obican svijet može u snu vidjeti proroka. naputaka i predavanja. naš djecak je ubrzo ovim vrstama "znanja" dodao nove: magiju i talismane. Gazali! Ja sam ga vidio ovim ocima kako jaše svoju kamilu. ostavljajuci trajne tragove u obliku anegdota. Sinje morao daje nosi. ali znam da je bila poznata pod nazivom "Knjiga Dijerbija"47). uza sve ovo. Povezanost porodice sa ovom kucom derviškog reda bila je cvrsta. pa još jednu knjigu. Ne htjedoh da se vratim. Moj otac ostavi svoju majku u jednom krilu džamije. Kada je doneseš do prorokove džamije. opet.Dani su stajale mnogo i u imetku i u trudu. ali ona požuri za mnom. kad ona ustala i ide." Otac djecakov. imalo je sopstveni duhovni život u kojem je bilo jednostavnosti i naivnosti. 60 sam ga vidio svojim vlastitim ocima. nisam se tome od tebe nadao. Ovaj mu odgovori: . Najveci uticaj na formiranje tog mentaliteta imali su dervi-ški redovi. knjige propovijedi. koji je vec tri puta hodocasito u pratnji oca. price o junacima iz plemena Hilal i Zenata. a da ga dobri i pravedni mogu vidjeti i na javi." Ostavi je. samu i pode sa šejhom da obide prorokov grob. 48) Sejf ibn Zi Jezen-junak narodngo romana koji je nastao u Egiptu oko XV vijeka. jednom rijecju. Ljudi su sve ove knjige kupovali i gutali njihov sadržaj. pricu o macki i mišu. price o vojevanjima i osvajanjima. mistike i neznanja. Stanovništvo na egipatskom selu. 47) Vjerovatno je to knjiga Ahmeda ad Dajarbija (umro 1738) pod nazivom "Probe". koji je svaki put navodio uz ovu pricu: "Ko me vidi u snu. tako mi Allaha. Ovaj put je pošla sa njim i nana. nije propuštala nijednu priliku a da ne isprica slijedecu pricu: "Jedanput je moj otac otišao na hodocašce sa nanon i šejhom Halidom. boljem sam se od tebe nadao. zbirke misticnih pjesama. knjigu "Sunce najvecih tajni magije"46'. Bile su. Zapamtio je dosta toga.Onda ona ide svom pretku. usnio me je izistinski. stari i mladi. nije propustio ni jednu priliku da ne isprica slijedecu pricu o ovom šejhu." Kada mu je to isto drugi put spomuto.Ti tvrdiš da je ona plemenitog prorokovog porijekla? .

doživljaji pravednih i cudesa svetih. sva razlika izmedu madionicara i mistika je u tome što je ovaj povezan sa andelima a onaj sa davolima. bez ikakve sumnje. Naš djecak se osami na divana-ni. Tako je bilo i s našim prijateljem. koji zabranjuju magiju i odvracaju od nje. koji se. U njoj se kazuje o zgodama onog maga koji je pretvorio bakar u zlato. Potražimo u knjizi nešto što ce te obezbijediti i ohrabriti da izdržiš pred džinom-slugom i tražiš od njega ispunjenje želja". cupali planine. o Plemeniti!" Dugo je cekao da se pocne vrtjeti zemlja. zid rastvori i pred njim pojavi sluga. Ali treba da citamo Ibn Halduna49^ i njemu slicne da bismo utvrdili ovakvu razliku i izvukli normalne zakljucke. to su bili džinovi snažni i lagani. brzo sam pobjegao!" Drug ga je slušao ispunjen radošcu i divljenjem: "Smiri se. On je bio još više opsjednut ovim štapicem. samo prividna. Treba nastaviti ponavljanje ovog imena i paljenje mirisa sve dok zemlja ne pocne da se okrece. Izade iz divanane teturajuci se držeci glavu u rukama. pošto je proti-vrjecnost koja se pojavljivala medu njima bila. a kada sam došao sebi. s vremena na vrijeme. tako da su postojale jedna te ista stvar koja služi olakšanju života i približavanju Allahu. u stvari. koji ga je vodio u mekteb. Koliko su naš djecak i njegovi drugovi bili daleko od Ibn Halduna i drugih njemu slicnih? Do ruku su im dolazile samo knjige magije. Ali ništa se ne desi.g. Nastaviše tako traženje u spomu-toj knjizi dok ne nadoše da treba obaviti molitvu od dva metanisanja prije nego što se sjedne pred vatru i pocne ponavljanje božjeg imena." rece mu. U njoj su i Hasanovi doživljaji i šta mu se sve dogadalo na dugom i teškom putovanju do obitavali-šta džinova. bacajuci s vremena na vrijeme pomalo mirisa na vatru. Pleme64 niti. sav naježen i strašno cvokocuci zubima.cuveni arapski istoricar (1332-1406. cineci raznovrsna i neobicna cuda. Mogli ste ih vidjeti kako vrše iste radnje kao derviši ili izvode razne madionicar-ske vještine." Djecaci riješe da to sredstvo upotrijebe. Odmah su kupili razlicitih mirisa. zakljuca za sobom vrata. ponašao kao derviš ili se pretvarao da je madionicar. Raspravljajuci ozbiljno.Dani ni teško da spoji te dvije vrste znanja. izivršeno. 49) Ibn Haldun . Oni su jedino to citali i to je na njih uticalo. Naš junak to ucini vec sju-tradan i onda poce bacati mirise na vatru ponavljajuci zazivanje: "O. Našli su ga u '"Knjizi Dijerbija": treba se osamiti nakon ritualnog pranja. bila je jedna. Tek se sa prividnim naporom smiri i poce odgovarati iskidanim rijecima i drhtavim glasom: "Zemlja se pocela okretati tako da sam skoro pao. a prema mistici izazivaju ljubav i nukaju ka njoj. koji su letjeli i prelazili sve prepreke. otvorio se zid i ja sam cuo glas koji je ispunio cijelu sobu. a i da ima veze sa svijetom duša?.. jedva u stanju da progovori. Djecak je bio opsjednut ovim štapicem. Djecaka je najviše ispunio divljenjem onaj dio price u kojem je Hasanu za vrijeme jednog putovanja poklonjen carobni štapic što je posjedovao moc da. zid rastvori i pred njim se pojavi sluga-džin koji cuva to božje ime. Zar svaki mistik ne tvrdi sebi i svijetu da on vidi skrivene tajne. da pogada prošlost i buducnost. "prepao si se pa si se od straha izgubio. Na to sam se onesvijestio. Veoma brzo su od citanja i zadivljenosti prelazili na oponašanje i pokušaje primjene. tvorili cudesa bez kraja i konca. kada se njime udari o zemlju i ona rastvori. o Plemeniti". nosili teške terete. iz nje izade devet ljudi spremnih da izvrše svako naredenje vlasnika štapica. tako da je uspio da svom prijatelju utjera strah u kosti. Dakle. izvadena iz "Hiljadu i jedne noci" i poznata kao prica o Hasanu iz Basre. osloboden robovanja prirodnim zakonima. da se otvori zid i pojavi pred njim sluga-džin. Njegov drug ga saleti pitanjima: da li je sreo slugu-dži-na? Je li zatražio štapic? Djecak je odgovarao drhteci. a koje su donosili prodavci knjiga. 63Medu pricama koje su se množile u rukama djece. ocekujuci da se zemlja zavrti. pronadoše lak put da to ostvare. Od njega treba tražiti što se želi. Plemeniti". stavi preda se nešto žeravice i poce na nju bacati miris ponavljajuci: "O. u uvjerenju da ce tako omiliti Allahu i postici najpoželjnije slasti života. Ali pred svoga druga djecak izade potpuno smiren i obavijesti ga da se Page 20 . sposobnost da prevazide granice prirodnih zakona. i bice.). Plemeniti. o dvorcu koji se na stubovima diže iza planine visoko u nebo i u kojem borave sedam kceri džina a gdje se sklonio i Hasan iz Basre. Tada se naš djecak-carobnjak-mistik pretvori u šarlatana. Ni ovaj put se ništa od toga ne desi. U stvari. narocito poznat po "Uvodu u istoriju" (al Mukaddima). a zatim ponavljati jedno od Alla-hovih imena: "O. A šta cini madionicar? Zar i on ne smatra da posjeduje moc pogadanja nepoznatog. staviti preda se žeravicu i nešto mirisa.Taha Husein . i da je.. Cesto su se u njihovim glavama miješale magija i mistika. ukratko.

"Ma65dionicar" se koristio ovom slabošcu svoga druga da bi iznudivao od njega razne teške i dosadne usluge. naš prijatelj nije jedini naginjao magiji i mistici. A kada dode noc. koje je želio da školuje i da im odgoj. Njega su na to podsticali. cuvarima Kur'ana. nije mogao da snosi troškove njihovog obrazovanja. jedina odbrana od njega je Allah". kao ni beskrajna naglabanja o tome.da to isto ucini cetrdeset i jedan put i da svaki put izgovori i prizivanje: "O. Zar Allah može imati srca da odbije slijepo dijete kada mu nešto traži preporucujuci se kazivanjem Kur'ana! Litanija Ja Sina imala je više stepena: prvi je da se covjek povuce u samocu i kazuje ovo kur'ansko poglavlje cetiri puta a zatim zatraži ono što želi.Taha Husein . Vatra i Dedžal. Ali. Medutim. Žene i obican svijet jedva da su pridavali ovome znacaj. kada je želio da bude premješten sa jednog posla na drugi. na primjer. Djecak je mnoge stvari zaboravio. ili priželjkivao povecanje plate za jednu funtu pa cak i manje. U ovom trecem stepenu obavezno je i paljenje mirisa. ni malo ni veliko. i tako sve do posljednje nocne molitve. Ponekad bi zaželio da mu se poveca plata. jer bi to bilo suprotno svim poznatim okolnostima posljednjeg suda: zemlja ne može nestati 67prije nego što se pojave Životinja. Drugi su nagadali da ce se katastrofa dogoditi. 50) Jedno poglavlje Kur'ana 66 Otac je tražio najmanju litaniju za male stvari. da je obavlja za njega. Tada se vjerski "ucenjaci". ponavljajuci rijeci: "Cas nepredvideni je kucnuo iznenada. u svojim uobicajenim i posebnim molitvama. Sa ova dva svojstva. a velika deset pijastera. strah bi ih zahvatio samo onda kada bi se poveo razgovor o katastrofi ili kada bi culi da se o tome raspravlja. I dani su prolazili. Prepirali su se tako po cijeli dan. mora nastaviti još citav mjesec. drugi. kazivala se srednja. pristaše dobra u izabranom narodu". Ali uloga magije i mistike nije se ogranicavala iskljucivo na zadovoljenje potreba. došao je cas nesrece. Ako samo jednom poremeti ovaj red. A bio je siromah. tada je bila mala. Drug mu povjerava i stade svakodnevno da ga podsjeca da obavi cijeli ritual. Svaka je imala svoju cijenu: mala komad šecera ili halve. ali nije htio da udovolji njegovim željama sve dok on duže ne iskuša samocu. Ona je. Drugacije je bilo sa vjerskim "ucenjacima". naš prijatelj mu je prijetio da nece sjediti pred vatrom niti ce zazivati "Plemenitog" i da nikada nece dobiti carobni štapic. sakupljali bi se nakon vecernje molitve u grupama u džamiji. Tako. paleci mirise i spominjuci Allaha. mada bi odmah pristupali redovnim dnevnim poslovima. pored toga. kada je htio da nekog od sinova prime besplatno u neku školu. prirodno. zacudo. šejhovima derviških redova i njihovim ucenicima. Naime. otac je imao silne molbe za Allaha: imao je mnogo sinova. cuvari Kur'ana i derviške starješine podijeliše: oni koji su svoje znanje crpili iz knjiga i pripadali Azharu pobjednicki su govorili: "Zar vam nismo rekli da se ova propast ne može dogoditi prije pojave predvidenih okolnosti sudenog dana? Nismo li vas pozivali da ne Page 21 . ali ce uništiti samo jedan dio. obuhvatala otklanjanje neprijatnosti i odbranu od nesrece. da u samoci kazuje to poglavlje sedam puta i poprati ga izlaganjem svoje želje. želje su se uvijek ispunjavale. a otplate duga bile su sve teže. racunao je otac. moleci se još više. tražio je veliku. S vremena na vrijeme se zaduživao. Ako je tražio od Allaha pomoc za otplatu nekog teškog duga. Jedni su tvrdili da se nesreca nece dogoditi. a treci . Na tu prijetnju drug bi se hitro pokoravao. djecak je bio posigurno omiljen i blizak Allahu. Prije svega njegov otac-šejh. saslušao šta želi. sedam ili cetrdeset i jedan put. da ima posebno mjesto kod Allaha. Ako bi odbio ili oklijevao. Srce im se nije smirivalo u prsima. Oni su izistinski bili veoma uznemireni i preplašeni. Najdraža molitva za ove želje bila je ona koju nazivaju Litanija poglavlja Ja Sin. ali nikako nije mogao da ne pamti onaj užas koji je zavladao u srcima svih stanovnika kasabe i okolnih sela onoga dana kada je stigla vijest da ce se uskoro pojaviti na nebu kometa i da ce u dva sata po podne jednim krajem svog repa dohvatiti zemlju.51) niti prije nego što side Mesija na zemlju da je ispuni pravdom poslije perioda punog nasilja. srednju za važnije. Za izvršenje ovoga dao mu je rok od mjesec dana. a na nebu se ne pojavi kometa niti zemlju zadesi ikakvo razaranje. a zatim. a veliku za ono što se tice života cijele porodice. da zatraži božju pomoc da se ostvari odredena želja. rastvorio zid i sluga stupio pred njega. Cesto je djecak u samoci kazivao poglavlje Ja Sin cetiri. Sve to on je iskao od Allaha. ili pred kucama. da ce se ona pretvoriti u prah i pepeo koji ce raznijeti vjetrovi. a nekada da napreduje u službi ili bude premješten s jednog posla na drugi.50) Tražio je od svoga sina. junaka ove pripovijesti. a ne cijelu zemlju. u kojem treba sve ovo redovno da obavlja. Domalo se otac potpuno uvjerio da mu je sin blagosloven. srednja pola. I. zato što je dijete i zato što je slijep.Dani zemlja zavrtje-la. niti na proricanje onoga što ce se tek dogoditi.

A mistici su. Ljudi su vjerovali. Znao ih je nakupiti i po nekoliko stotina.Dani vjerujete izmišljotinama zvjezdoznanaca?" Cuvari Kur'ana su odgovarali: "Svakako! Nesreca bi nas zadesila da se Allah nije smilovao na dojencad. opet. Bio je skroman i privlacan pa ga svijet ubrzo zavolje. Ali pripreme ucenjaka nisu se zaustavljale na tome. s vremena na vrijeme. dobivajuci kao protuvrijednost novac. niti. kada svi odla51) Dedžal .Taha Husein . na životinje i da nije uslišao usrdne i skrušene molitve". Bio je sredovjecan.bilo je cudno. Djecak nikako nije mogao odgonetnuti staje njegov hodža radio sa svim tim jajima sakupljenim u svijetlu subotu. pada poslije koptskog Uskrsa: praznuje se velikim narodnim šetnjama. rucni mlin i štap. Kao da nije bilo dovoljno ono što se. Tvrdili su ljudima da ih ti progutani papirici štite od loših posljedica koje donosi južni vjetar . pa i nad hodžom. kolace. pak. "feslija"57). pretjerivali su u jelu. a blizo da nam ne naškodi. Vrijeme uoci "šemm en nessima"53). Poslije ovog nabrajanja dodavali su razne molitve koje su pocinjale slijedecim rijecima. XVII Allah je htio da naš hodža udari na nemale nevolje sa svojim ucenikom. ja bih mogao samo da ti ispricam djecakova sjecanja. ostali nakon Muhameda. citaoce. Ovaj je bio najmio hodžu da mu u kuci svaki dan kazuje po jedno Page 22 . duva obicno poslije proljetnje ravnodnevnice. Kupovali su bijele glatke arke papira koje su rezali na sitne komadice. jer je pogodila njegovu profesionalnost. inace ovo je nabrajanje predmeta koji su.kod muslimana ono što je kod kršcana Antikrist. nego su pribjegavali drugoj mudroliji: od istog papira rezali su dugacke. 69keri kerendi. posebno od upale ociju. seber serbetuna. Uceni ljudi su se. Sve to nije bilo ništa prema novoj nesreci koju hodža nije ocekivao.posebno je slave Egipcani u isto vrijeme kada se u Jerusalimu svetkuje kršcanski Uskrs. govorili: "Nikako! Propast bi zadesila svijet da vrhovni misticki voda nije posredovao izmedu boga i ljudi otklanjajuci od njih ovo zlo i preuzevši njihove grijehove". zatim. stalne nesrece koje su poticale od djecakove upornosti da nauci "Tisucnicu" i druge tekstove ucinivši ga teškim i rdavim ucenikom koji se uznosi nad drugovima. veoma pomno pripremali za ovaj dan. Kada osvane petak. dva tepiha za molitvu. dogadalo kada je otac ispitivao djecaka. Možda ceš. zamotavali kao zapise i talismane pa ih dijelili po kucama ženskinju i djeci. zapitati: Zar nisu magija i misticizam ono što je pokretalo narod da bi se zaštitio od hamsina?52) U nedoumici.. ne baš široke. kao i ona koja stoje na pocetku mnogih poglavlja Kur'ana. 53) Doslovno: udisanje vazduha . 52) Suh i vruc jugoistocni ili južni pustinjski vjetar u Egiptu. djece i znalaca Kur'ana miješalo se nešto radosti sa neodredenim strahom. Ona je bila najveca od svih dosadašnjih. U srcima žena. govorio je francuski i tvrdio daje završio Školu umjetnosti i zanata. prvi dan "hamsina". uobražavaju-ci da je vec ucenjak i odbijajuci da sluša pomocnika. takoder. 55) Sveta subota . zarobite daleko zlo da nam ne dode. prema predanju." Te papire su. Uvjerovali su ljude da nošenje ovih zapisa i talismana odvraca zle duhove što dolaze sa hamsinskim vjetrovima. posebnim vrstama jela. 68 ze da udahnu svježinu prvog daška južnog vjetra .hamsin. gutali papirice i placali ucenim ljudima crvenim i žutim jajima.proljetni praznik Egipcana.. Žene su primale ove zapise sa punim povjerenjem. što im nije smetalo da se brane od demona "šamm en nessima" lukom koji su sjekli i vješale na kucna vrata i jeduci iskljucivo zeleni bob toga dana. Pozivali su ga u kuce na sijela i on se uskoro sprijatelji sa djecakovim ocem. trudne žene. Su-botom55) su obilazili kuce svojih prijatelja i privrženi-ka dijeleci ove komadice svim clanovima porodice i zahtijevajuci od njih da progutaju po cetiri komadica prije nego što dotaknu jelo i pice. za koje su ucenjaci tvrdili da su na sirskom jeziku: "Debi debendi. 56) Jedno od imena Muhameda. seri serendi. Jednog lijepog dana u grad je doputovao covjek iz Kaira u svojstvu inspektorsa seoskih drumova. a subotom su halapljivo jeli obojena jaja. ispisivali na svakom "Alif Lam Mim Sad"54) pa ih savijali i punili njima džepove. trake i ispisivai na njima "Nasljedstvo proroka": Nasljedstvo Taha56^ bjehu dvije brojanice i Kur'an jedna kutija za antimon. 54) Tajanstvena slova. hljeb. itd. jela.

Naucice kada ode u Kairo . pored mlade žene. Tako je izmedu mlade žene i djecaka nastala nevina ljubav. cije se srce predavalo strasti. nazalizaciji.Da lije moguce . Poceo bi i izucavanje nacina po Veršu da nije došlo do citavog niza dogadaja koji su se završili odlaskom djecaka u Kairo. Ali dode Rama-zan58). tako da ce.. mogao bih da naucim tvoga sina svim nacinima kazivanja. Djecaku se dopala ova nauka. na njega niko osim inspektora nije obracao pažnju. Ali želio bih da mu posvetim bar sat svakog dana da bih ga naucio hafsinskom nacinu i osnovama lijepog kazivanja. majci. Ta prica je toliko povrijedila jadnog hodžu daje djecaku zabranio da ikada više spomene inspektorovo ime u mektebu. mila djevojackoj duši. za razliku od vecine na egipatskom selu. a katkada i dovodili do bijesa. Naucio je odlucno kazivanje po Hafsi. Kada ga je otac poceo ispitivati i kada je cuo kako na ovaj novi nacin kazuje Kur'an. To je bila visoka cijena. Cijela jedna godina je prošla u ucenju kod inspektora. rastuživali ga. mlada žena ga poce zapitkivati o njemu. Da nisam zauzet svojim poslom. Hodža je u pocetku pokazivao 57) Donekle pogrdan naziv za one što se oblace moderno. U velikoj kuci. na kraju. deset ili cetrnaest nacina. Tako ce biti valjano pripremljen za Azhar. covjek skide cipele.Taha Husein . da nije baš vican nazalizaciji.Dani poglavlje iz Kur'ana uz mjesecnu pla-tu od deset groša. ali i 58) Mjesec posta. kazujuci umjesto njega citavo poglavlje ili dio. 72 kakvu je tugu i bijes izazvao kod našeg hodže. Djecak je od tada poceo redovno odlaziti inspekto-rovoj kuci. i uz to poznajem lijepo kazivanje.Ja mogu da ga naucim citanju po Hafsi59). sjede prekrstivši noge i kaza poglavlje o Hudu tako savršeno kako još nikada nisu culi. 59) Jedan od nacina kazivanja Kur'ana. daje dosta daleko stigao u izucavanju vjerskih nauka.da jedan fe-slija koji govori francuski zna napamet Kur'an i nacine njegovog kazivanja? Inspektor objasni daje on bivši ucenik Azhara. Ovaj mu je dao da cita udžbenik. Da li je djecak rado zalazio u ovu kucu zato što se divio svom novom nastavniku-inspektoru. stara nana je bila zabrinuta. . Nisu imali djece. a inspektor o Page 23 . . Cijeli taj mjesec hodža je kod njega kazivao Kur'an. braci. znaci znalac Kur'ana . Poceo je oponašati inspektora u kazivanju i zapijevanju. Nije bilo kraja hvaljenju inspektora. Naucio ga je dužinama. ili. Djecak gaje pratio i katkada odmjenjivao. . cuo ga je ovaj inspektor i rekao njegovom ocu: . Tako je poceo da kazuje Kur'an i u mektebu. Ali poslije ga je privlacilo kuci inspektorovoj i omililo mu nešto drugo. bio je zadivljen i uzbuden. Inspektor je imao cetrdeset. . udvajanju i svemu ostalom. A ništa nije moglo razbjesniti našeg hodžu kao ta hvala. Djecak je kod inspektora poceo kazivanje Kur'ana od pocetka. Te noci hodža je bio kao gromom ošinut. ni pri dolasku ni pri odlasku. niti izmedu naglašene i nenaglašene dužine. koja je prešla pedesetu. da.Ti si. koju su placali samo ugledni ljudi. spuštanju glasa. koja zadržava tradicionalni turban. kuci.s cudenjem upita otac. Djecak se veoma obradova i odmah sve isprica drugovima i djecacima u mektebu. Odjeci svega ovoga dopirali su do hodže. Na molbu prisutnih.pitali su se prisutni . da ne poznaje razliku izmedu dužina u rijeci i slovu. . 70 71simpatije prema pridošlici i hvalio ga. Djecak je isprva odgovarao sramežljivo. Naucio je mjesta zastajanja i mjesta povezivanja rijeci. Ali kada su njegove posjete ucestale. Ujutru otac naredi sinu da svaki dan odlazi kuci in-spektorovoj. U nocima tog mjeseca ljudi su se sakupljali kod jednog uglednog gradanina-trgovca. vec znati pravila lijepog kazivanja i tako lakše savladati sedam. možda i više godina. kada ode na Azhar. Pricao je o tome svojim drugovima u mektebu i objašnjavao im da hodža ne zna dobro dužine.Tvom sinu je neophodno da nauci lijepo kazivanje Kur'ana. Nasuprot tome. ili zato stoje želio da dobro savlada Kur'an i njegovo lijepo kazivanje.. ali da je prešao u laicku školu i završio Školu umjetnosti i zanata.od profesora Azhara -odgovori otac. sa zadovoljstvom.Da. bila je još samo njena nana. Kada je djecak poceo posjecivati ovu kucu. Može se samo zamisliti kakvo je divljenje i velicanje od prisutnih doživio. tumaceci mu pravila lijepog kazivanja. pak da bi razbjesnio hodžu i nadvisio svoje dru73T gove? U prva dva mjeseca. Dok je tako jedne noci kazivao. a domalo sasvim prirodno i. Djevojci kojom se oženio jedva daje bilo šesnaest.

na što se skoro niko i ne osvrnu. Žene u tim selima i gradovima imaju neku vrstu zlocinacke filozofije i isto tako zlocinackog nazovi znanja. Ostavi sve i pohrli joj. pretvarajuci svaku u posebnu licnost. Djeca u selima i gradovima unutrašnjosti cesto su izložena ovoj vrsti nemara. J3ij£te^ se tuži na nešto. Tako je trajalo satima. stariji su odlazili cas krojacu. najednom zacu zlokobni vrisak djevojcice.. bilo je i jednih i drugih. na koje se tužio i zbog kojih je mrzio i sam život. umiljatu. medutim. a ona druga djevojka. bujne mašte. Smrt do tada nije ušla u nju. bila je zabava cijeloj porodici. Da. Naš djecak je pratio i jedne i druge sa nekom vrstom filozofske zamišljenosti. cistila se divanhana i odaje za goste. Nisu svi bili ni ugodni. Tu bi oboje sjeli i pricali. prateci sa velikim uživanjem ovu igru. A užurbanost u kuci se nastavljala. Djecakova braca su se takoder užurbano pripremala za praznik.Dani svemu tome nije imao pojma. koje je doslovno gutao. narocito kada je porodica mnogobrojna. ali krici nisu prestajali no rasli. Dugi prodorni krici su se nastavljali. djevojcica se strašno tresla.Taha Husein . nastavljala još jace. Djecak je imao sestru. mladici odjecom i obucom.. uoci praznika Žrtve. druga muškarac. Ali jednoga dana djecak je okusio istinski bol i od tada spoznao da su dosadašnje nevolje. u cetvrtoj godini života. Jedne godine. sprremajuci kucu i goto-veci hljeb i razna jela. Ali kako slatku! Djecak je sve ispricao majci. zamecuci medu njima cas šaljiv i zabavan. inspektorove kuce. Prica se brzo pretvarala u igru. u jednom kutu kuce. koji gaje "lijecio" tako daje ostao potpuno slijep. ona ili ne zna za ljekara ili prezire njegove usluge. cas opet obucaru. I otac napusti svoje prijatelje i požuri joj. niti je ova nježna majka okusila ujed istinskog bola. džamije. vec se osamio živeci u svijetu mašte ispunjenom raznim pricama i onim što je citao iz knjiga. Ona ga je išcekivala i cim bi došao. vedra lica. pripremali se hljeb i jelo. razgovora ucenjaka i seansi mistika. dok je bila za poslom. zabavnu u razgovoru. Otac. Koje dijete se ne potuži? I poslije svega jednoga dana probudi se zdravo.. Praznik je bio sasvim blizu. ni manje ni više nego igru medu djecom. Od tada je djecakova majka nastojala da upozna mladu ženu. Tako je i naš djecak izgubio oci: dobio je upalu ociju i danima bio zanemaren. Ali krici su se nastavljali i pojacavali. povela bi ga u svoju sobu.. Vriska se. Zatim su pozvali berberina. kojega Page 24 . pozvala je kuci i cinila sve da ih ona što cešce posjecuje.fpricljivu. S vremenom djecak se navadi da dolazi prije ugovorenog casa kako bi imao sat ili manje za razgovor sa mladom ženom. Jedna je postajala žena. Cesto je u osami provodila sate u igri i zabavljanju: sjela bi naspram zida i govorila mu kao što majka razgovara sa svojim gošcama. a mladi se zabavljali ovom gužvom u kuci. Djevojcica jednog dana pade u neku klonulost i neuobicajenu nepokretnost. a ni gorki. koja mu je postala navikom. suda. XVIII Redali su se tako djecakovi dani izmedu kuce. a otac je. Ostatak je prolazio prazno i beznacajno. nije bio sklon ni da se zabavlja ovom užurba-nošcu u kuci. ocajna i zaprepaštena. Ona se smijala i rekla djecakovoj sestri žaleci mladu ženu: "Ta djevojcica udata za starca ne zna nikoga niti je iko zna. A i kada se majka zabrine. a domacica opterecena poslom. za koje sam Allah zna da li je bilo dobro ili ne. Djeca i odrasli napustiše igru i razgovor i dodoše djevojcici. 76 Cetvrtog dana pred vece sve se odjednom zaustavi. oslanjajuci se iskljucivo na nadriljekarstvo. nakon rucka odlazio da krajem dana i pocetkom noci sjedi sa svojim prijateljima. djevojcica se uvijala i trzala na majcinim rukama. ne znajuci šta da ucini. najmlade dijete u porodici. ukratko. lice joj se grcilo obliveno znojem. majka je vec po74 75cela pripreme za svetkovinu. bile beznacajne i shvatio da sudbina zna istovremeno da namuci bolno covjeka kao i da mu osladi i olakša život. Na slican nacin je i djevojcica izgubila život: ostala je klonula i slaba danima na postelji. Djevojcica se neprestano kretala medu svim ovim licnostima. Sestre napustiše sve i pohitaše djevojcici. Nije ni primjecivala da je sluša i gleda cijela porodica. Majka shvati da se strašna sjena nadvila nad kucu. a majka se rijetko kada time pozabavi. Njemu nije trebalo da ide ni krojacu ni obucaru. a cijela ova porodica stajaše oko djevojcice. ova je bila mladic. s vremena na vrijeme bi je ponjegovale majka ili sestra dajuci joj nešto jela. me-kteba. cas ljutit i srdit. Djeca su bila zauzeta zabavljanjem i igrom. a nekad miran i blag razgovor. Udahnjivala je život svim igrackama koje bi uzela u ruke. Zbog dosade ima potrebu da se igra i zabavlja".

Imala je jednog sina u osamnaestoj godini. otkrivene glave. a glas joj zamirao. Za njom su to ponavljale kceri i komšinice. a cas dizala ruke prema nebu. Mladi. derala kožu sa lica i udarala se u prsa pred ugaslom i vec hladnom kcerkom. Svi se ra-zidoše i sofru raspremiše netaknutu. plemenitog i živog duha. ali kada je ponovo pogleda. A dugi krici su jacali i grcenja se nastavljala i povecavala. a drugi su. Page 25 . a majka. U svakoj porodici razgovaralo se samo o nesrecama drugih porodica i ocekivao svoj dio nesrece. zbog neprekidnih krikova djevojcice. o cemu je svjedocilo zamiranje glasa i smirivanje grceva. Uvijek je bio veseo. Otac je morao da ode da docekuje ljude. Jedna žalost je smjenjivala drugu. sve glasniji. Ljekari i misije zdravstvene službe razišli su se po zemlji sa svoim instrumentima i šatorima koji su služili za izolaciju oboljelih. To su bili jauci majke koja se povijala pred tom velikom nesrecom. kao niko bio nježan prema majci. niti da doceka dan radosti bez odvratnosti i odbojnosti. Zatim je i to prestalo. dana koji je obije-lio kose oba roditelja i koji je osudio ovu majku da do kraja života nosi crninu. Preplašeni. mladi i stariji ukucani pritekoše majci. Cekao je samo da prode ljeto kako bi otputovao za Kairo. niti su se usudivali da ih nastave. Bio je to 21. godine. Otac i sinovi mu posjedaše. Nemilosrdno se udarala po obrazima. djetinji jauci su se smirivali. Allah se smilovao ovoj djevojcici. dok je gledajuci kcerku. Najteži trenutak je bio kada su došli neki ljudi i ponijeli djevojcicu tamo odakle nema povratka! Bio je to Dan žrtve. Otac je mogao koliko hoce 77da kazuje Kur'an. otac izgubi svoga ostarjelog oca. Ljeto je te godine bilo nesretno. tugom skršena majka! Naricala je. avgust 1902. Od cega je bolovala? Kako je ova bolest odnijela njen život? Jedino Allah zna. katkad blaži. gledajuci netremice svoju kcerku i dajuci joj neke lijekove za koje nije ni znala šta su. Sudbina je vec donijela neizbježnu presudu. I kuca je bila spremljena za praznik. primijeti da mir bez pokreta i glasa cudno dugo traje. tvrda srca. a majka da ponizno moli. plac joj je prekidao glas. da se nikada ne nasmije a da poslije toga ne otplace. U Egiptu je harala kolera. Djevojcica je i dalje jaukala i previjala se. Opustila je gradove i sela. Uistinu. prijatnog lica. pun poštovanja prema ocu. takoder zaprepašteni. ucinilo da ce usnuti. pitajuci se svaki dan hiljadu puta ko ce od clanova porodice biti žrtva nesrece. Nije prošlo ni nekoliko mjeseci. najboljeg karaktera. Bio je najplemenitiji u porodici. Završio je maturu i upisao se na medicinski fakultet. cuvši lelek.Taha Husein . Naš hodža je povecao proizvodnju svojih zapisa i "popisa zaostavštine proroka". pred slikom smrti. kao što je bila i postavljena. uništavajuci citave porodice. da se ne obraduje nijednom prazniku. tražeci Allahovu pomoc. najnježniji. Tako su proveli cijelu noc. grcenje je slabilo. cas je zurila u nju. Ne bih nikad povjerovao da djeca koja nisu prešla ni cetiri godine života imaju snagu ravnu ovoj. Cudno -niko od prisutnih nije ni pomišljao na ljekara! Kako je odmicala noc. niti su mogli da zaborave svoje malopredanje igre i price. ni jedna se ruka ne maši jela.. Došao je cas vecere i najstarija sestra djecakova postavi sofru. Škole i mektebi su bili zatvoreni. Jadnoj majci se ucini da je Allah uslišao nju i njenog muža i da kriza prolazi. dotrca-še.jedni. U prevelikoj tuzi ona je izgovarala rijeci bez smisla. Samo se još zapažalo veoma slabašno disanje izmedu jedva otvorenih usana. Otac je vec bio kod nje. Primao je njihovo saucešceidostojanstveno i uz samosavladiva-nje. da nikada ne zaspi i ne probudi se bez prolijevanja suza. Susjedi i susjetke. najoštrumniji. koji je njenom daljem životu udario neizbrisiv pecat žalosti. no isto toliko neprekidna i žestoka. Ali. kriza je prolazila. mimo svog obicaja.Dani obuze ona slabost što obicno ovlada ljudima u ovakvim prilikama. nakon što je pokopao svoju kcer u zemlju!. potišteni. a njen muž je stajao nijem dok su mu suze tekle.. su zaspali. Sve do onog gorkog dana kakav do tada nije upoznala porodica. Život je postao bezvrijedan. grcenja drukcija nego kod djevojcice. Do nekoliko mjeseci djecakova majka izgubi svoju potpuno onemocalu majku. Mladež i djeca su se razišli po kuci . Ali nebeska vrata tog dana ostadoše zatvorena. Sada je nastao drugi neprekidni lelek. bdjeli. Strah je ispunio duše i usadio se u srca. A majka je sjedila zanijemjela. dosetkujuci narod. krajnje pažljiv prema mla79doj braci i sestrama. Djecakova majka je živjela u stalnom strahu. katkad oštar. da ne okusi voce kako bi ga dala siromasima i djeci. deca. Kakav praznik i kakve žrtve! Kakav tužan trenutak 78 ocevog povratka kuci u podne. Od toga dana kao da su ova kuca i tuga bile trajno povezane. Majci se. Djevojcica je prestala da živi. bol je slijedio bol. ophrvani tugom. A jadna. lijepog izgleda. udalji se mrmljajuci molitve i navode iz Kur'ana. da ne okuša nikada više radost.

ali bez uspjeha. On je vec sat-dva izilazio na vršcima prstiju da povraca. ali i da je. Zatim se ponovo dizao i sjedao. Sada je majka saznala koje je dijete nesretna 80 žrtva. pokušavajuci da razaznaju odakle dolazi jauk i šta znaci to neobicno kretanje. Kuca je tiho utonula u san. iako obuzeta strahom. i istovremeno cijepalo srca roditelja. Otac je sjeo nedaleko od ove sobe. pa i životinje. naslanjala na svoja prsa njegovu glavu. naredio da druga djeca budu odvojena. Za to vrijeme majka je ostajala nijema. Oni su ušli u sobu mladiceu.Taha Husein . a zatim brzo izašao da zo-vne dvojicu komšija. avgusta 1902! Ljekar je bio napustio sobu bez nade da ce ga spasiti. zatim sjedao. Prvi put u svom životu ona se pred ljudima pokazala otkrivena. tako da su roditelji culi krkljanje koje ih je sledilo od straha. sabrano i predano je njegovala sina. iako potresen. cvrst i spreman da savlada nesrecu. a zatim je. on je katkada jaukom iskazivao bol. O. a sa njima i sve ukucane. ali je jecanje bilo sve slabije . Svi se sletješe: otac i majka su vec bili u nenatkrivenom hodniku zastrtom tepisima i dozivali sina po imenu. Djecak ce prije zaboraviti sve nego što ce zaboraviti posljednji slabi dugi jecaj što ga je ispustio mladic prije no što ce ucu-tati zauvijek. Na tješenje dvojice pridošlica. A u kuci su se tiskale žene tješeci mladicevu majku. usprkos tome. najzad dode. cim mu prestane povracanje. spavalo je i malo i veliko. Odraslija mladež je poskakala iz postelje i požurila prema mjestu odakle je dolazio glas. Svaki cas je pitao koliko je sati. Otac i majka jedva da su na sve to obracali pažnju. zaprepašten i snužden. ne prestajuci da moli i zakliinje. pregleda ga. treci satu 21. Cim bi povracanje popustilo. podigla ruke i lice k nebu i tonula u molitve. Jutro je sporo svitalo. epidemija kao da jenjava. Sestre odmah poceše da ih masiraju. nasmiješen kao obicno. pomilovao majku šaleci se na racun njenog straha i rekao: . niti je mogao tiho povracati. otišao sa svojim drugovima na obalu kanala Ibrahimijja. Sam ga je jeo i najterao svu bracu i sestre da to cine. Otišao je do oca. Izvor svega bio je glas mladica koji je povracao. sjeo i po obicaju popricao sa njim. U ponoc tišinu ispuni neobican jauk. trljala pospane oci. Otac je te noci bio dostojan istinskog divljenja: miran i ozbiljan. mladic se opruzi po krevetu. on se savladavao. Njen sin se previjao u krevetu. vratio se i proveo jedan sat sa bracom u smijehu i zabavi. Pred kucom se sakupilo mnogo svijeta koji je došao da tješi oca. cas se ispravljao a onda opružao. sa zloslutnim nagovještajima. ali otac nije odgovarao. kao da se 81plašio da ne umre prije nego što vidi svoga mladog brata i svoga starog strica. propisa lijekove i ode. nemajuci više snage ni da se pokrene. Mladic je došao krajem dana. kao da je želio da požuri vrijeme. izašla bi na hodnik. Nikada porodica nije provela takvo jutro: sumorno i sjetno. Tako je mladic obolio a pošast našla svoj put do naše kuce. Lijecnik. povezao se sa mjesnim ljekarom i poceo da ga prati u obilascima. tada bi požurila sinu. Pokušao je da ubijedi i roditelje. Naš djecak je sve to vrijeme sjedio u jednom kutu sobe. gdje se nalazila i majka. Te noci ubjedivao je sve ukucane da je bijeli luk najbolja predohrana protiv kolere. Za sat se vratio sa doktorom.Dani Kada je izbila epidemija. pa pitao koliko je sati i opet povracao. Cim se spustila noc. a djeca su. Tako dode 21. Cinilo mu se da ce mu srce puci od tuge. Majka ostade u sobi svoga sina.kao da se udaljavao.Danas u gradu nije bilo više od dvadeset slucajeva. Povracanje ga je umaralo. Pa zar i on nije umro!" Zvao je oca pokušavajuci da ga utješi. mladic je govorio: "Nisam bolji od proroka. objašnjavajuci da se tako vježba u struci. Dvojici najbližih ocevih prijatelja povjerio je da je mladic na umoru. kao i svakog dana. Mladic se poceo žaliti na bol u nogama. milovao majku i šalio se sa malom bracom. U tom trenutku majka. Nešto u njegovom glasu pokazivalo je da mu je srce slomljeno. nijemo ga posmatraju-ci dok je. Poceo je da jeci. ali mladicu nije bilo bolje. bacao se nekad na postelju a cesto i pokraj nje. nastojeci da nikoga ne probudi. Konacno. nesretan. Ali bolest je dostigla takvu žestinu da se više nije mogao savladivati. Page 26 . avgust. a katkada je uspijevao da ga prikrije. niti je molio niti odgovarao onima koji su mu se obracali. nesretni casu. Bilo joj je nemoguce da sprijeci djecu i mladež da dodu i ispune bolesnikovu sobu. s tim da ce navratiti u zoru. Poveo je sina u njegovu sobu. Za to vrijeme mladiceva majka. sve dok ne bi zacula za-grcavanje pri povracanju. preplašena. Ipak se potužio da osjeca mucninu. Mladic je tražio da telegrafski obavijeste njegovog brata azharovca u Kairu. Ljekar je svaki cas navracao. sleden.

Sucelice njemu.Dani koju je izdalo strpljenje i popustila snaga. Ali dva bica ce ga se sjecati uvijek i spominjati ga u prvi sumrak: njegova majka i djecak. katkada i citav sat. skoro trceci. gurnu medu ostali svijet. ti snovi su bivali rjedi. Tako je rekao otac sinu krajem jednoga jesenjeg dana 1902. jedan od njih se vrati. Ljudi ga izniješe na ramenima. iznemože. ni zabrinutost. a djecak je od starijih cuo da su molitva i post obavezni za svakog covjeka od petnaeste godine. povuce ga onako obeznanjenog za sobom. on je ostao vjeran svom bratu. Postavši mladic. za-tvoriše mu oci. kad god ga se sjeti. Od toga dana duboka tuga se uselila u ovu kucu. a cesto mu je i brat azharovac obecavao isto. da ce nahraniti siromaha ili onog ko je bez roditelja hranom i vocem prije nego što ga on okusi. bice to dogovor samo izmedu njega i Allaha. 60) Nagrada za dobro djelo. pa 82 ga. želio da vidi. stanište mrtvih.jedan za sebe. odgajan u laickoj školi. cutljiva. da-rujuci sevap60) za to svom umrlom bratu. poput kakve stvari. ali bez uspjeha. Do tada ona je bila poznata kao protivnik onih koji su posjecivali mrtve. Kako je rastao i pod uticajem Azhara. Mladic se malo pomace. a treci kazivanjem Kur'ana. suda i sijela starijih. Ja se nadam da cu doživjeti da vidim tvoga brata kao kadiju. ap bi se konacno. ali nijemo sve dok nije prešla prag. a tebe kao az-harskog ucenjaka kako sjediš kod jednog od stubova tog ucilišta a oko tebe tako širok krug studenata da mu se kraja ne vidi. a zatim bi otputovao u Kairo ostavljajuci ga u kasabi da kruži izmedu kuce.Ovoga puta ici ceš sa svojim bratom u Kairo. niti. Odlucio je da prepusti vremenu da to potvrdi ili opovrgne. vec je djecak znao da njegov stariji brat. Da. Nije prošlo ni sat vremena a mladic je bio spremljen za sprovod. godine. Allah mu je svjedok da je ostao vjeran ovom zavjetu mjesecima i da ta pravila života nije izmijenio sve do dolaska na Azhar. Brat mu je umro u osamnaestoj godini. svi znai rasplakati. Ona dvojica tada pridoše radi posljednje pripreme. to se nastavljalo godinama.Taha Husein . pokriše lice i odoše ocu. uprkos svim životnim mijenama. O. jer mu je otac mnogo puta i do tada govorio slicno. Svako iskazivanje radosti i zadovoljstva. Pošto su se sjetili da je naš djecak u jednom kutu sobe. kroz tijelo mu prode drhtaj. Allah je svjedok da ga nato nisu gonili ni strah. Od toga dana otac je uobicajio da nijednom ne sjedne za rucak ili veceru a da ne spomene sina i oplace ga. svi bez razlike. Od toga dana djecak je spoznao stoje nesanica.jedanput milostinjom. cijepati srce. Od toga dana porodica je uvela obicaj da prelazi Nil i posjecuje. Pošto se pribrala. pa je cak uspomena na njega sve rjede posjecivala njegova oca. a uokrug su sinovi i kcerke nastojali da utješe roditelje. pak. a drugi za brata. od toga dana djecak je upoznao strašne snove: bolovanje nejgovog brata pojavljivalo se svake noci. ma kojim povodom. sudbino! Tek što su stigli do kucnih vrata. Djecak gaje slušao razapet izmedu nevjerice i vjerovanja. izašla je iz sobe. Pala bi da je nisu pridržala ona dva covjeka. Page 27 . Zato je svojom pobožnošcu htio da izbriše bar dio tih grijehova. pa se obavezao da ce svakog dana svih pet molitava obaviti dva puta: jednom za sebe a drugi put za brata. po hiljadu puta. Ostala braca i sestre su ožalili mladica. ustade. postao je grijehom kojega je trebalo da se klone i mladi i djeca. i njegova žena se pridruživala placu. žudnja za životom. da to nikome od rodbine nece otkriti. boreci se da odloži smrt. Zato je u sebi ocijenio daje njegov brat ostao dužan Allahu pune tri godine posta i molitve. Spoznao je Allaha istinski i žudio da mu se na razne nacine približi . drugi put molitvama. s vremena na vrijeme. Koliko je mracnih noci proveo rzamišljajuci o svom bratu ili uceci. nakon koga uslijedi smrtni muk. poglavlje O oproštenju iz Kur'ana da bi to sve poklonio svom bratu. prvi ko je sreo lijes bio je stari stric. pos-taceš slušalac i truditi se da uciš. onaj što ga je mladic. sjecao ga se i sanjao ga bar jedanput nedjeljno. mekteba. da ce postiti 83svake godine dva mjeseca . No tad se zbi potpuna promjena u duši našeg djecaka. mnogi prijatelji i drugovi su ga zaboravili. ili je sastavljao stihove poput onih koje je citao iz knjige legendi. 84 XIX . nije ispunjavao svoje vjerske obaveze. no jedva što se ispravi. Tada se iz njenih grudi izvi vapaj koji ce djecaku. pa odrastao covjek. spominjuci tugu i bol za izgubljenim bratom i pazeci da ne završi nijednu poemu bez blagoslova za proroka.

to jest u bratovu sobu. Hvalospjev.To je šejh. ali nije rekao ni rijeci niti je pokazivao svoja osjecanja. takoder. Otac bi uporno tražio od svoga sina da kazuje kao profesor. Otac se zadivljeno i s poštovanjem smiješio. Djecak se vrati kuci. dok punim ustima izgovara glasove r i q. ali nije uspijevala. logiku i teologiju. koji mu rece: "Sada ceš poci sa mnom u tu i tu džamiju i prisustvovati predavanju koje nije za tebe. 87je redovnog predavanja daje nam posebne casove kod svoje kuce.g. obavi molitvu nešto prije svoga brata.) o "Biseru".To mi uopce nije potrebno. Poslije je to prepricavao svojim prijateljima. profesoru. Prodoše sati i naš prijatelj se nade u Kairu medu grupom slušalaca koji su došli da pozdrave njegovog brata i da pojedu ono što im je donio iz sela. on nas najviše cijeni..Bice dovoljno da ove godine studiraš vjersko pravo i gramatiku.To je . Mladic je nastojao da ga oponaša. Evo ga gdje sluša propovjednika -šejha. sobe za primanje i knjižnice. ovaj put o studiji Ibn Abidina o "Biseru"61 ^ . bio je tužan. Mladic je nastavljao da opisuje profesorovu kucu. za njegova predavanja i broj studenata koji ga slušaju. Djecak vidje sebe u Az-haru kako se moli. cesto rucamo zajedno da bismo kasnije nastavili rad na mnogim knjigama koje piše. konacno.. hva-lisavo i ponosno. sjecao se njega i svojih maštanja o tome da ce sa oba brata biti na medicinskom fakultetu u Kairu. odvešcu te u Azhar i predstaviti te jednom našem poznaniku.Dosta .Poznaje li te profesor? . Svaki put je azharovac pricao o profesorovom položaju u Vrhovnom sudu i o stotinama njegovih slušalaca. zamišljen i tužan.odgovori brat. dok ga najstariji brat kori rijecima: "Ne poginji tako glavu i nemoj praviti tako tužno lice. Djecak je hiljadu i jedan put cuo ime toga profesora. Dakle.odgovori mu brat. punog i visokog glasa. zaplakao bi tako da bi rasplakao sve oko sebe.Ko je profesor? . Dode jedan cetvrtak i evo našeg djecaka kako se istinski priprema za put. kod koga ceš uciti osnove nauke. kako sjedi skupljenih nogu. Lijepo kazivanje znam dobro. Taj dan prode i dode petak. Voz krenu. . lakomislenu i neuljudnu. Otac je svaki put kada mu se sin azharovac vracao iz Kaira pitao za profesora. . djecak se probudi zorom.Kako da ne . Misao mu je išla onome koji pociva tamo preko Nila. . Pitao bi sina: . I sama propovijed je bila ista kao one na koje je navikao u svojoj kasabi. koja je nastojala da se odijeva kao gradanka. djecak je znao profesora i bio sretan da ide i sluša njegovo predavanje.).rece s neskrivenim hvalisanjem. uze abdest. a otac je. Djelu pisca al-Haskafija (umro 1677. gramatiku.odgovori djecak. koje predstavlja komentar na djelo af Ti-murtašija (umro 1587. u subotu. i oca i bracu. u svemu drugom potpuno slican propovjedniku iz rodne kasabe. slušao. Još ni sunce nije izišlo a on vidje sebe na stanici. Evo ga. po mekanim tepisima kojima je prekrivena džamija! Kakvu je srecu osjetio kada je zauzeo mjesto u krugu na Page 28 . koja nije bila ni duža ni kraca nego u njegovom gradicu. kao i molitva. .Dani Uistinu. ponešto razocaran. najposlije. . Razmišljajuci o svemu tome. vec za mene. Kada se cas završi. Kako je bio radostan kada je pred vratima džamije skinuo obucu i prešao preko ro-gozine.A koji je to kurs kojem cu prisustvovati? . pognute glave. . Posli61) Studija Ibn Abidina (umro 1836. zadivljen. hocu da studiram vjersko pravo. niti zbog toga što nema više igre. Majka je takoder spominjala to ime pricajuci daje upoznala njegovu ženu. Isto tako i navodene prorokove rijeci.odgovori brat smijuci se . zatim po mermeru i.odgovorio bi mladic . tj. . A da je pustio srcu na volju.upita djecak.predavanje iz vjerskog prava. nego se na silu smiješio. Brat ga upita šta misli o izucavanju lijepog kazivanja Kur'ana. Cuje i oca kako ga nježno savjetuje: "Zašto si se raža85lostio? Zar nisi muškarac? Zar ne možeš da se rastaneš od majke? Ili bi se još igrao? Zar ti nije dosta sve ovo dugo vrijeme koje si proveo u igri?" Sam Allah zna da nije bio tužan zbog rastanka sa majkom. spominjao ga je i otac hvaleci se da ga je upoznao kada je ovaj bio oblasni kadija.) o hanefrtskom pravu.upita djecak. on nikako nije shvatio zašto je te godine povjerova obecanju svog oca. Ali jednoga dana otac obavijesti djecaka da za koji dan putuje.Taha Husein . . 86 Sjutradan.Jesi li ti ucio te nacine? Zar mi ne bi bilo dovoljno da budem kao ti? Potrebno mi je znanje. . a razni nacini kazivanja mi nisu potrebni .ja i moji prijatelji smo najbolji studenti. sneveseliceš svog brata".

Znam da imaš dušu osjetljivu i blagu. Sjecam se da si tada slušala pricu u pocetku radosna. katkada i hropcuci. razumiješ i sudiš. A bio bi grijeh otvoriti ih kad si u tom lijepom životnom dobu. otvorio bih u tvom jednostavnom srcu i dragoj duši vrata tuzi. a tebe kao profesora kod jednog od stubo-va Azhara".. Ako bih ti sada pricao šta se tada s njim dešavalo. kceri. Sve je to govorio pjevajucim glasom. kceri! Upoznao sam tvog oca u ovom dobu života. rastava braka je pravovaljana. nazovi kako hoceš. upravo u tvom sadašnjem dobu života.Dani ovakvom tepihu pokraj mramornog stuba. cini moguce i nemoguce. upoznao sam tvoga oca i u takvim životnim prilikama da ti mogu o njima pricati bez bojazni da cu pobuditi u tebi tugu. slijepog. Ja znam dobro da u tebi. Završio je ovo pjevuckanje uzrecicom koju je ponavljao cesto u toku cijelog predavanja: "Razumiješ. koji je dotakao i uživao u njegovoj glatkoci razmišljajuci dugo o ocevim rijecima: "Nadam se da cu doživjeti da vidim tvoga brata kao kadiju. istovremeno. Zar nije ovako kako ja velim? Zar ti ne misliš da je tvoj otac najbolji i najplemenitiji covjek? Zar. pored djecije želje da se igraš i sklonosti ka zabavi. bojim se da bi te savladali sažaljenje i samilost i doveli te do placa. ili izazvati podsmijeh i porugu.tako idealni da treba da budu najbolji primjer i uzor. skromno obucen . ti si nevina. kceri moja. ne misliš da je on bio najbolje i najplemenitije dijete? Zar nisi uvjerena daje on živio kao ti sada ili još bolje? Zar nisi poželjela da ti sada živiš onako kako je tvoj otac živio u svojoj osmoj godini života? A tvoj otac. Ali uza sve to. isto tako. nastade medu studentima neobican žamor. Bio je tada djecak.više siromašno nego bogato. Ali kada mu se uši navikoše na profesorov glas i na odjeke. Nekoliko trenutaka djecak nije razumio ni slova od onoga što je profesor govorio. s ponosom pricaju o njima svojim drugovima za vrijeme igre i cini im se da su oni u svom djetinjstvu bili onakvi kakvi su i sada . Upoznao sam ga u trinaestoj godini života. oplakivala i svoga oca i Edipa. Dok je on razmišljao i zaželio da dotakne stubove Azhara. izvijajuci užasno. bojim ako bih ti ispricao neke dogadaje iz djecaštva tvoga oca. koji ga je cijelu tu godinu poducavao u vjerskom pravu i gramatici. koji se ne može sam kretati. ponositost. Tada ceš moci da shvatiš koliko te je tvoj otac duboko volio i nastojao da te ucini sretnom i bar unekoliko uspio da te mimoidu njegovo djetinjstvo i djecaštvo. poce da razaznaje i shvata. U devetoj si godini života. slušala njegovu pricu o kralju Edipu. ne znajuci kuda da krene. zatim si postepeno mijenjala boju i celo ti se sve više smracivalo. da bi ga ti nemilosrdno ismijavala. Da. da vidi jesu li kao u ovoj džamiji. Ali ja necu da ti o tome sada išta pricam. ne volim da se grubo zabavlja na njegov racun. odgovori: "Omce na profesorovom jeziku znaci momce". pun necega nalik na oholost. Poslije toga ga odvede u Azhar i predstavi profesoru. sve dok nije dotrcala majka i uzela te iz njegovog narucja da smiri tvoje uzbudenje. mnoge tvoje iluzije. nastojeci da u svemu budu kao i oni. i cim su izašli. trudi se i što može i ne može da bi te poštedio života kakav je on imao u djetinjstvu. miran ali strog glas. bez obzira na razlicite rijeci". mršav i blijed. Ja se. omce!" Djecak se u sebi pitao šta mu znaci ta rijec "omce". razorio bih. Sve dok malo ne porasteš i budeš u 90 stanju da citaš. da bi mu prišla njegova kci An-tigona i povela ga. što se djecaku nije dopalo. Tada je tvoja majka razumjela. milujuci i ljubeci oca. o kralju koji je izlazio iz dvorca iskopanih ociju. tvoj otac i ja takoder. Page 29 . smijuci se. Upoznao sam ga. dobre duše. postoji i nešto od djecije surovosti. u dobu kada se djeca dive ocevima i majkama videci u njima najsavršeniji uzor u životu: oponašaju ih rijecju i djelom. Sjecam se kako si jednoga dana. Brat ga dotace rukom govoreci sniženim glasom: Evo profesora! Djecak se tada sav pretvori u uho. A evo šta je cuo od profesora: "Ako muž kaže ženi: ti si slobodna. kasnije mi se zaklinjao da je tu "nauku" od toga dana zamrzio. kada je poslat u Kairo da sluša predavanja iz nauke na Azharu. pun poleta i trudoljubivosti. pak. koji se postepeno utišavao dok sasvim ne utihnu. Onda si grunula u plac. iako se 88 trudio da to prikrije i ucini glas slatkim. da si plakala jer si u kralju Edipu vidjela svoga oca. spreman da sluša. I šta cuje? Prigušen. zapita brata. cista srca. razocarao bih te previše. sjedeci na ocevim koljenima.Taha Husein . Ovaj mu. ali to je bilo nešto cudno.. 89XX Kceri moja. Ti si. ako bih ti sada pricao o tome šta se zbivalo sa tvojim ocem. a ja ne volim kada dijete ismijava svoga oca.

A kada bi se. Izgledao je bijedno u tome svemu. Upoznao sam ga kako provodi dan. prinijela cašu vode i bez oklijevanja pozvala ljekara. Ti ne znaš. po kojem se nesigurno gazilo zbog kolicine vode što ju je prosipao kafedžija. iako nikada necete postici više od malog dijela onoga što biste htjeli da mu vratite. dok je tanki dim golicao njegove noz-drve. Nisi li dužnik ovom andelu za spokojne noci i bezbrižne dane?! Taj isti andeo nadnosio se nad tvoga oca i mijenjao njegovu bijedu u uživanju. nedjeljama. vidjela ispod aba-je. a stidi se da nekoga upita. Najcešce ga je njegov pratilac vukao lijevo-desno izbjegavajuci prepreke. sa lijeve strane dopirao je cudan zvuk izazivajuci njegovu znatiželju. u kojoj ce morati duže boraviti uceci i posjecujuci casove na Az-haru. Bili su jedva podnošljivi ujutru i u predvecerje. Ako bi me zapitali kako je dospio do sadašnjeg stanja. izlazio je na 97otvorenu ulicu. niti pokazujuci onu smracenost koja obicno prekriva lice slijepaca. žuri sa svojim vodicem put Azhara. pitaj je. mjesecima umakao je taj hljeb u "crni med". 62) Vrsta veoma jeftinog pekmeza. Pošto bi u nekoliko koraka prošao taj natkriveni vlažni prolaz. koja mu je milovala desni obraz. da odužite taj dug.62) Tako je živio tvoj otac. mucenje u srecu i vedrinu. kada njegov izgled ne izaziva sažaljenje i prezir i kada je u mogucnosti da tebi i tvome bratu obezbijedi život u zadovoljstvu. Kada bi prošao vrata. Rijetko kada je mogao ici pravo. Teško onima koji od toga hljeba žive! U njemu su nalazili svakojake ljuske. usku i prljavu. smiješili su mu se i gledali ga dobrocudno kada bi na predavanju sjeo i. 92 Po njegovim rijecima. godinu. možda i nešto više. u košulji koja se. i u iznošenim i zakrpljenim cipelama. Kada bi samo jedan dan pojela malo toga jela koje je on tada jeo. siromaštvo u bogatstvo. Cuje ga. do koje se dolazilo takoder cudnim putem. skretao je desno i ulazio kroz vrata otvorena danju a zatvorena nocu: poslije vecernje molitve ulazilo se kroz mali otvor na sredini vrata. ne tužeci se. Pripremao ju je vlasnik kafane otkuda je dopirala ona blaga toplina i tanki dim. šarena od razne hrane kojom se pokapao. Kada se vracao iz Azhara. bez zlovolje i bez nestrpljenja. i da mu je dan prolazio podijeljen u tri dijela. Ispomažite se oboje. i ne pomišljajuci da je njegovo stanje za žalbu. o. poštovanje i ohrabrenje . izmiješanih mirisa koje naš prijatelj nije uspijevao da raspozna. sa kapom cija je bjelina postala crna. nakon završetka školske godine. ne zna šta bi moglo biti. Tek je iz nekih razgovora zakljucio daje to klokotanje nargile koju su pušili trgovci iz ove mahale. živio samo na azharskom hljebu. Nije htio. Danima je slušao ovaj zvuk kada se vracao iz Azhara i jutrom i navecer. Stanovao je u cudnoj kuci. staje "crni med". razlicite kamencice pa i mnoštvo insekata. Danima. dok su djecaci oko njega cinili to do mile volje. nedjelju. iz obzira prema bratu azharovcu. u odricanjima kojih jedva daje bio i svjestan.ako bi me pitali kako je iz ondašnjeg stanja došao u ovo sadašnje . punu cudnih. mržnju i pakost. Tada se Page 30 . trudeci se. Znao je samo dvije stvari: da je napustio selo i došao u prestonicu. nedjeljama pa i mjesecima. Naš prijatelj je išao uskim sokakom. kceri. smiješeci se životu i predavanjima. 93Iako je proveo u Kairu vec dvije nedjelje. niti sklonost da se zabavlja. život mu je bio blagostanje i udobnost. a ujutru se nadnosi nad tvoj krevetic da bi ti dan koji dolazi bio veseo i ispunjen radošcu. gutao profesorovo izlaganje sa osmijehom koji nije izražavao ni gorcinu ni žalost. kazace ti. nije još bio u stanju da ih potpuno doživi. još se nije snalazio.Dani 91skoro da su ga prezirno gledali u prljavoj abaji. ispredao je laži isto onako kako tebi smišlja price. jeduci samo jedno jelo za jutarnji i vecernji obrok. majka bi ti. Cesto je danima. ali ljudi bi se nasmiješili. pretvoren sav u uho. svijetla cela i nasmiješenih jagodica.ne bih mogao dati odgovor! Ali postoji jedna licnost koja to može. nego je saža-ljevao dvoje staraca i nije želio da ih rastužuje pricajuci o bijedi u kojoj živi.Taha Husein . Poznaješ li je? To je onaj andeo koji se uvece nagi-nje nad tvoju postelju da bi imala mirnu noc i sladak san. vratio roditeljima i oni ga pitali kako se hrani i kako živi. Ma kako izgledao bijedan. mjesec. Takav je bio žovot tvoga oca u trinaestoj godini života. a užasni kada poodmakne dan i pripece sunce. da roditelji saznaju kako ovaj prigrabi za sebe ono malo mlijeka što su ga dobivali. Nije lagao zato što je volio laž. ocaj u nadu. pažljivo koracajuci i ne kolebajuci se u hodu. Dug tvoga oca prema ovom anedlu nije manji od tvoga. i bolje je da ne znaš. kako je uspio da u mnogima izazove zavist. a u mnogima zadovoljstvo. gledajuci slijepog kako. osjecao je sa svoje desne strane blagu toplinu. On je sva tri proživljavao kao u magnovenju. uznemirena. uprkos takvom žalosnom stanju.

tu se nalazio pribor za caj i nešto poslastica. Prva prostorija je više licila na predsoblje. Pošto ih je dva-triput upotrijebio. Tu je sjedio brat sa svojim prijateljima. ostavljajuci sa desne strane otvor kroz koji nece nikada proci: znao je da vodi na prvi sprat zgrade u kojoj je stanovao dugo godina. toliko se drugi neusiljeno i sa dobrotom ophodio sa ljudima. Iz nje se ulazilo u drugu prostoriju. a po njemu dušek od cistog pamuka. Cinilo se da su se sakupljali i lebdjeli iznad glave djeteta kao slojevi tankih oblaka naslaganih tako da jedan drugi prekrivaju. Nisu se naslanjali na zid. zvuk izmiješanih razgovora. na kojem nisu stanovali studenti. koji ce ga zatvoriti u isto tako odvratan kavez. a niko ih nije prao 63) Sakadžija . Bile su to jednostavne stepenice. muških glasova koji se sa žestinom nadvikuju ili prijateljski razgovaraju. od kaveza do kaveza. pokraj ulaza tog sprata. u njemu su se nalazile stvari potrebne za materijalni život domacinstva. smeten. a papagaj ga je zvao da skrene nadesno. odmah je upamtio da poslije nekoliko stepenika mora da skrene malo ulijevo da bi nastavio penjanje. skoro izgubljen. Preko puta je bilo mjesto njegovog brata. za citavo vrijeme boravljenja. treska svežnjeva koje istovaraju ili utovaraju. sa svoje lijeve strane. Naš prijatelj je prolazio kroz sve to. mješajuci se zatim negdje u zraku. naslagalo se na njima prašine koja je potpuno prekrivala kamen.da prelazi iz ruke u ruku. on bi cuo kroz odškrinuta vrata. kao što je to cinio djecak. drugi u godinama. Jedva bi stigao dotle. i trpezarija.prostrta hasura je bila prekrivena dobrim tepihom. vec na jastuke. vracao se predanjem pravcu. cekajuci sudbinu svog prethodnika . slijeva. Sve to bilo je prekriveno dekom. neotesan. glasa kocijaša koji psuje magarca. Kada ga se Persijanac bude oslobodio na taj nacin i kada dobije pare. tako da se onome ko se penje ili silazi cinilo da su stepenice od utabane zemlje. katkada je taj oblak glasova raskidalo njakanje magaraca ili rzanje konja. 99Koliko god je prvi bio gundalo. Djecakov kutak u ovoj odaji je bio odreden i ogranicen kao i svugdje gdje je obitavao ili cesto zalazio. kao da traži da mu cijeli svijet bude svjedok koliko ga tiraniše gazda Persijanac. Pored toga. nije mu palo na pamet da to cini. a vec je osjecao kako duševnu tjeskobu zamjenjuje lagodnost od cistog zraka koji je mogao duboko udisati nakon gušenja na tim odvratnim stepenicama. Pored knjiga.prodavac vode. dok mu je nos hvatao odvratne mirise. zdesna. Ali na tacno odredenom mjestu. odozdo. Na vrhu stepencia našeg prijatelja bi pomilovao po licu svjež vazduh. Djecak je Imao strast da broji stepeništa uvijek kada se bilo gdje peo ili silazio. i salon za razgovore i nocna sijela. dakle. Ali u toj kuci. Tu je sjedio danju i tu je spavao nocu.Dani trudio da se snade u novom pravcu. ali nepravilnog oblika. zatvorivši ga u mrski kavez da bi ga sjutra ili prekosjutra prodao drugom gazdi. širok i dug. kupice mjesto njega drugu pticu. ni previše široke ni previše uske. Na kraju je djecak stizao u svoje prebivalište. a zatim nastavljao da se penje do drugog sprata. Ova buka je uistinu predstavljala voema cudnu mješavinu urnebesne svade žena. Kutak se nalazio sa lijeve strane ulaza. škripanja toškova kola. ovo je bila i spavaca soba. hodajuci malim nesigurnim koracima. 100 II Page 31 . Jedan je bio još mlad. Prolazio je. pošto stavi jastuk da položi glavu i pokrivac da se u njega umota. Nocu se taj divan pretvarao u krevet gdje je spavao djecakov brat. upucujuci drugima svoja proklinjanja. vec je služila radnicima raznih vrsta i preprodavcima kao prenocište. malo nadignuto . mazgu ili konja. iduci uskim hodnikom. i tada je znao da ce poslije korak-dva morati skrenuti ulijevo do stepenica što ce ga odvesti do njegovog stana. uvucen u sebe. koja ce živjeti u istoj tamnici. Poslušao bi i. ali kako se mnogo silazilo i penjalo. prolazio pored dvije sobe koje su služile kao prebivalište dvojici Persijanaca. pažljivo poredane po dušeku. s njom ce prelaziti tužna pjesma koja ce zabavljati ljude. odozgo. a do ušiju mu dopirali izmiješani zaglušu-juci zvuci što su navirali sa svih strana. Na korak-dva djecak bi došao do prostrte hasure preko koje je bio bacen stari ali vrijedan tepih. Sa velikim zadovoljstvom je slušao glasove onog papagaja stoje brbljao bez prestanka. 98 ni cisto. gdje su bile poredane stvari potrebne za intelektualni rad. pipajuci zid kuce sa desne strane ili se opiruci o onaj s lijeve. veliku. šejha. glasa sakadži-je63) koji zapijeva nudeci vodu. i soba za citanje i studij. preko koga je prebaceno cebe. Stepenici su bili od kamena.Taha Husein . Savladavši prepreku.

njegovo lice bi bilo nasmijano ili namrgodeno. koji je snabdijevao stanovnike mahale najvecim dijelom namirnica.Taha Husein . preprodavaca. Uostalom. ali ga je on izvrsno goto-vio i pretjerivao u cijeni. bolje je onda reci 'imar'"! Kada god je djecak citao ovu pricu. rob to izgovori "ejr" (falus). mljeveni susam ili med. Koliko se samo puta desilo da se neko od njih vrati u svoj stan držeci u ruci kovertu svu izmašcenu tragovima ulja i maslaca! Bez obzira na prljavštinu. visok. Kada je vec prošlo djetinjstvo i djecak postao zreo. ili kada bi stipendija kasnila. što je Zija-da razljutilo. Hadži Firuz je bio crn kao ugalj. sjetio se Hadži Firuza. nailazio pored radnje Hadži Firuza izlazeci iz natkrivenog prolaza. Hadži Firuz je igrao još jednu važnu ulogu u životu ovih daka. Procitao je jednom u "Knjizi izražavanja i jasnosti"65) pricu o Zija-du i njegovom robu.magarac). ali su ostajali neosjetljivi. a narocito medu studentima. ali njihove ruke su bile nemocne jer su im džepovi bili izdajnicki prazni. ali u obje rijeci (himar i vahš) ispustio je h. konji ili mazge. ili pripremljenog na raznim vrstama ulja. otkrio je zagonetku tih došaptavanja . Izlazio je iz natkrivenog prolaza. Cudan je bio nacin na koji je mrmljao arapski. A kada se zanoci. kao i kod ostalih prodavaca. Kod njega. dakle. medu kojima i one skromne prcvarnice gdje se spremala hrana za siromahe. Nacinio bi nekoliko koraka sa svojim pratiocem. ponekad bi nešto i razumio. bili oni odrasli ljudi. Zbog toga je za njih njegovo ime bilo isto toliko slavno koliko i imena najcuevenijih profesora Azhara. da pozdravi hadži-Firzua i pita je li dobio pismo na njegovo ime: zavisno od odgovora. bio je pripremljen na razne nacine. srca punog Page 32 . koracao pravo dugom i prenaseljenom ulicom.64) 64) Afrodizijaci i droge. Tada su mu drugacije izgledale mnoge vrijednosti. Na njegovo ime su stizala pisma sa novostima o njihovim porodicama. mjerila mnogih sudova i pravi karakter mnogih ljudi. kada je manjkalo para. Bila je to neprekidna rijeka daka i studenata. i narocito oni mali papirici 65) "Knjiga izražavanja i jasnosti" (Bajan vat-Tabjin) je djelo jednog od najvecih arapskih proznih pisaca. oci su im vidjele. dvokolica koje su vukli magarci. njegov govor je bio teško razumljiv. ne. ali kao da su bili gluhi. Neke su ti mirisi dražili. ali ipak dragi mnogim prolaznicima. radnika. toplota iz kafane zapahnula bi mu lijevi obraz.poneki se zaustavljao i kupovao malo hrane proždiruci je na licu mjesta ili je odnoseci kuci da bi jeo sam ili podijelio sa svojima. Taj covjek je bio na dobrom glasu u mahali. ta koverta je imala u njihovim ocima vecu vrijednost od bilo kojeg zadatka iz knjiga prava. Ovaj posljednji jednom htjede da kaže svom gospodaru da im je poklojen divlji magarac. moglo se racunati na njegovu pomoc u rješavanju mnogih i razlicitih problema. ukratko. Ujutro im je prodavao bob pirjanjen na ulju. nozdrve osjecale. ali vecinom je to za njega ostala zatvorena knjiga. radnicima ili hamalima koji nose teret na svojim ledima . na maslu ili maslacu. što je ostavljalo nezaboravan utisak na djecaka. o kojima se prica u po glasa i oko kojih se žestoko spori. mamili su ih. Bila je to radnja hadži-Fi-ruza.saznao je istinu. Džahiza (IX vijek). koja gaje pritis-kala na cijelom putu od mahale do Azhara. psovki ili bijesa. Kada se bližio kraj mjeseca. a klokot nargile dopirao bi do desnog uha. za imucnije imao je u radnji konzerve tunjevine ili sardine. Konacno. Skretao je ulijevo.Dani Djecak nije znao ništa više o toj sredini. Po potrebi je dodavao sve moguce zacine koji su mamili studente da ga jedu pretjerano. Takvi su prolazili nezadovoljni. Djecak je. trgovaca. a na popodnevnim spavali. S desne i s lijeve strane ulice nizali su se razni ducancici. gramatike ili osnova teologije. upucenih svima koji su im ometali prolaz. malo govor-ljiv. Drugi od tri dijela dana predstavljao je pravu moru. 101Djecak je prisluškivao ova šaptanja. masline. apetit se javljao. oni su mu se obracali da bi se hranili na veresiju ili da pozajme nekoliko pijastera. po svoj prilici je nekima prodavao stvari cije se ime ne spominje. Otuda je svaki student neizbježno dolazio Hadži Fi-ruzu da ga pozdravi ujutro i navecer i da baci brz i skriven pogled na mjesto* gdje su pisma ocekivala one kojima su upucena. 102 koji se nose na poštu kada se ulazi praznih džepova a izlazi džepova punih zveketa prijatnog uhu. Tako bi se našao pred prodavnicom koja je odigrala veliku ulogu u njegovom životu. srcu takoder.sir. žene ili djeca. a Zijad ga brzo prekide: "Ne. Navecer je hadži Firuz prodavao druge stvari . studentima. pa su teško pratili jutarnje casove. Prodavao ga je posnog. Tu je vladala zaglu-šujuca buka od povika kocijaša. koje se ne jedu. Otuda su se širili neprijatni mirisi. Kada je zatražio od roba da kaže jednostavno "ajr" (sinonim za "himar" .

On je ostavio i najdublji trag u njemu. u nekoliko njih šecer i riža. a sa desne mali ducani. jer njegov pratilac mora stici u Azhar prije nego što predavanja pocnu. Drugi glasovi su im odgovarali. a zimi je uživao u sutlijašu koji gaje iznutra zagrijavao. prigušeni. drugi put opet pratili. u stvari. plašio bi se da se ne razboli. Pratilac mu je objašnjavao raskrsnicu: "Ovdje su cetiri pravca. Cak se i osmjehivao slušajuci taj koncert cudnih glasova. kratki. ulicom nauke. Dolazio je do mjesta gdje je trebalo skrenuti malo ulijevo da bi ušao u tijesno sokace.Dani gorcine i 103tuge. cas su ga dozivali. druže se sa samocom i ruševinama. desno ili lijevo. Koliko se samo puta zaustavljao ispred nekih od njih! Koliko je lijepih stvari tamo kušao! Ljeti je jeo socne smokve i pio smokvin sok. a posrtao bi kada su nailazile džom-be. Oni su poticali od koraka nekoga ko osjeca život samo sluhom. ili se vratiti. mirno i smireno. Nije se govorilo. U vecini tih radnji prodavali su se samo kafa i sapun. štampane kao i rukopisne". ako bi mu sada ponudili ta jela. truda i rada. tako da se cinilo kako su se tu skupili najgnusniji i najodvratniji vonjevi. Jer on tu sobu. Bio mu je draži od onoga dijela koji je provodio u svojoj sobi osjecajuci se svirepo tudim. Zrak je tu zaudarao na trulež. takva trgovina se obracala bogatijim kupcima. Hod mu je bio siguran kada je ulica bila ravna. i zemlja se pod njegovim nogama izravnavala. prijatno. ali kako se ulica brzo ispravljala. instinktivno dizala. koji su izražavali krajnju bijedu. Neocjenjiva je bila slast koju je osjecao. isprekidani. A ovi zvukovi. Pored toga. No ne bi spoznao ništa da mu njegov pratilac nije. Njegova se ruka tada naglo. uctivo. slatkog i slanog. spokojnijem i tišem trgovanju. Nastavljao je put cas ravno gazeci. krivudavo. dolazio je do mjesta gdje su se glasovi umnožavali i postajali zaglušni: shvatao je daje to raskrsnica. bol i tugu iz duše djecakove. ili se govorilo malo. i tada mu je disanje 104 postajalo normalno. culi su se slabi i tanki zvuci. Evo ga vec stiže do Vrata brijaca. ali uvijek uznemiravali. opori. Djecak je prolazio snažno osjecajuci sve to. gdje su njegovi koraci bili nesigurni za trenutak. tu se govorilo ugladeno. da mu je ugodnije. Ti ceš produžiti kroz niz malih ducana gdje se prodaju knjige. stare i nove. da bi zaštitila uho ili obraz. a srce bi jace zakucalo. Nastavljajuci tom ulicom. Ali on se vec žuri. zatim opet pravo pa lijevo. stavlja jednu preko druge. Sada je on u trecem dijelu svoga tadašnjeg svakodnevnog života. u kome je carlijao blagi jutarnji povjetarac.Taha Husein . To je izazivalo dubok i dug uzdah koji kao daje odnosio sve one strave. cas posrcuci. nije poznavao pokucstvo koje se nalazilo u njoj. toliko tijesne da bi mogao obje strane dohvatiti kada raširi ruke. Sa njihovim kricima se miješao klepet krila. nije ni poznavao. koja bi ponekad i okrznula uho ili obraz djecaka ispunjavajuci ga stravom. Ulazio je u onu ulicu što je pocinjala padinom. uprkos vremenu koje je 105proticalo i promjenama u njegovom životu. ulazeci u tu mirnu i prijatnu ulicu. Sa lijeve strane nalazila se džamija Sejjidna Huseina. skida sandale. mracnim i kri-vudavim sokacetom penjuci se malo. lijevo je ulica Dar-rassa. A. Bio je takkoder mušterija nekih sirijskih trgovaca gdje je uzimao razne vrste jela. nije u njoj ni živio onako kako je živio u svojoj kuci u provinciji i njenim sobama i Page 33 . uzima ih u ruke i ulazi sa pratiocem. s vremena na vrijeme. Nakon nekoliko koraka prekoracio bi malo uzdignuti prag i pred njim je pucalo dvorište Azhara. S vremena na vrijeme. cak da mu ne zaprijeti smrt. osim malog i njemu najbližeg djelica. ali mi cemo ici pravo ulicom Halvadži. Išao je za svojim vodicem tim uskim. davao objašnjenja. ali ipak pomireni sa svojom sudbinom. pa u Mouski. a zatim spuštajuci se niz padine. Koliko je plodnih i ugodnih stanki pravio djecak u toj tijesnoj ulici! Nije ih nikada zaboravio. ili baš zbog toga. Mogao je ici pravo. glasovi ptica koje vole tamu. iduci pravo pa skrenuvši desno. sve do trenutka kada bi osjetio da mu se srce smiruje. hladnog ili toplog. razliciti i odvratni. Ako kreneš desno. stici ceš do Novog puta. pa do Zelenog praga. nevjero-vatno prljavo. rijeci su padale u pola glasa i sa naporom su se mogle cuti. 106 III To mu je bio i najdraži njegov dio. najbolje kao najgore. pa ga priziva samo kad ga cuje. Slobodno i spokojno je disao kao da je upijao život zajedno sa svježim zrakom koji ga je okruživao otkad je napustio sokacic Slijepih miševa. Medu prodavnicama bilo je i takvih koje su pružale utocište mirnijem.

Bio mu je draži i od drugog dijela koji je provodio na putu izmedu stana i Azhara. i to u trenutku kada je sav utonuo u nju? j Sva ta sjecanja navaljivala su odjednom na njegovu mladu dušu. smirenost i ravnotežu. kada bi boravio kod kuce.nego i u duhovnom pogledu. 108 Došao je u Kairo i na Azhar sa namjerom da se baci u ovo more i pije koliko mu bog dopusti. Ovdje-ondje mogao si cuti profesora koji pocinje svoje predavanje onim slabim glasom nalik na nekoga ko se tek probu109dio i obavio molitvu a nije založio ništa što bi njegovom tijelu dalo polet i snagu. prelazio dvorište i peo se na onu malu stepenicu od koje je pocinjao Azhar: tada su njegovo srce ispunjavale smjernost i skrušenost. sigurnost. Srcem mu je ovladavala ona izdajnicka i nesnosna izgubljenost koja covjeka obezvolji i dovodi do toga da zaluta ne samo na stvarnom putu .. ispunjavala je tako daje zaboravljao i svoju pustu sobu i onaj izlokani i izuvijani put. kazivao joj stihove iz Kur'ana ili je zabavio pricom koju je naucio iz knjiga u mektebu. preplašene duše. Iako nije ništa znao o Azharu. tiho i ravnomjerno. pa makar se i ugušio u njemu. Stidio se u sebi zbog kolebljivog koraka i nemoci da uskladi svoj teturajuci. posredovao kod boga da udovolji nekoj od mnogobrojnih potreba porodice. a dušu uzvišenost i ponos. cak je zaboravljao svoju kasabu i uživanja koja mu je pružala. još nerasanjeni. A ovaj povjetarac što ga je docekivao u dvorištu Azhara budio je u njemu sve to i vracao ga zadovoljstvu nakon umora. kolebljiva koraka. gdje je. da osjeti Azhar oko sebe kako se još uspavan sprema na budenje. nije više bilo bola. ali snažno je naslucivao da nauka nema granice i da ljudi utroše cijeli svoj život kako bi usvojili njen veoma mali dio. zbunjeni polagani hod sa sigurnim.pa da se osvijesti i dode sebi. dodatnu. dogmatike ili teologije. neka je hvala Allahu gospodaru svjetova. Da primi. blagim. Tada je bio siguran da mu je tu domovina i rodbina. Mogao si cuti samo price kazane šapatom.Dani sobiccima u kojima je poznavao i najmanju sitnicu.Taha Husein . koje su otkrivale ponegdje patos što je pod njima. I on je htio da postigne najviše što može. našem gospodinu Muhamedu i njegovoj rodbini Page 34 . Koliko je slušao tu rijec i želio da sazna šta je njen smisao: nauka. šta? Da primi nešto što ne zna. U tom trenutku Azhar je još bio tih. osjecao je tjeskobu od teškog vazduha koji je udisao ne nalazeci životno zadovoljstvo. nadom i nježnošcu. ili je stigao ali je nastavio neobaveznu. Ti poljupci su krijepili njegovo srce ispunjavajuci mu dušu sigurnošcu. ma koliko to bilo neznatno. vec pomalo istrošenih. ili kada bi izlazio blijed i slabašan nakon boravka u osami. da ga pomiluje po licu povjetarac dvorišta. Onaj lahor koji je carli107jao u dvorištu Azhara kada je obavljao jutarnju molitvu docekivao mu je lice pozdravom. možda ponekog mladica kako kazuje Kur'an. nakon obavezne. ponekad si mogao proci pored nekog ko obavlja molitvu jer nije stigao na zajednicku. Djecak je nastavljao'put sa svojim pratiocem. Usporavao je korak preko prostrtih hasura. vec samo bol i tegobu. niti onom šta on obuhvata. još miran ili spreman za poslovanje . završe jutarnju molitvu. nego kao suštu istinu. osmijehu nakon mrštenja.to mu je bilo sudeno . nalazio je zadovoljstvo. trecem dijelu. A u ovom. pomalo iskidanim glasom: "U ime boga opceg dobrocinitelja milostivog. a spas i blagoslov najplemenitijem proroku.. Duša mu se otvarala na sve strane. Pocinjao je mirnim. Glasovi koji su se dizali oko njega i okolni nemir izbezumljivali su ga. Djecak je volio Azhar u ovom trenutku. smirenosti nakon nemira. Nejasno. U toj sobi on je bio odvojen od svijeta i stvari. kao da su htjele da dozvole stopalima posjetilaca ponešto od blagoslova doticanjem ovog svijetlog tla. kada vjernici. Tu je bio smeten. A koja bi smrt plemenitom covjeku bila draža od ove što dolazi od nauke. ali za cim strasno žudi. komentara. Od svog oca-šejha i njegovih ucenih prijatelja cuo je daje nauka more bez obala i nije to shvatio kao metaforu ili hiperbolu. išcezavao je osjecaj tudinstva. kazujuci litaniju Jasin. nije se cuo onaj cudni odjek što ga je ispunjavao od izlaska sunca do obavljanja posljednje nocne molitve. ispunjavajuci mu srce sigurnošcu i nadom. Ona su dušu djecakovu ucvršcivala u ubjedenju da nije griješila niti pretjerivala kada je gorjela od želje za Az-harom i osjecala se tjeskobno u kasabi. pravim i snažnim hodom svoga pratioca. bilo je sasvim slicno poljupcima koje mu je s vremena na vrijeme davala majka. bilo mu je dovoljno da njegove bose noge dotaknu tle ovog dvorišta. srce je gorjelo od želje da primi. Osjecanje koje je izazvao ovaj lahor dodirujuci mu celo orošeno znojem zbog žustrog hoda. pa se okupe ukrug oko jednog ili drugog stuba ocekujuci nekog profesora da im održi predavanje iz tradicije.

kada je slušao svoga brata i njegove drugove kako se pripremaju prije nego što ce krenuti na njega: citali su neobican tekst koji je na njega ostavio prijatan utisak. a pojedina imena je rastavljao predlog "od". Slušajuci to. Djecak je slušao sve ove rijeci i srce mu je bilo puno strahopoštovanja. mora nauke. a glasila je: "Istina je rušenje rušenja". Ova poredenja su zabavljala djecaka i u njemu izazivala slast i uživanje. glasovi postajali jaci. Studenti su pridolazili. a profesor mu je bio šejh Radi. Džahiza (IX vijek). koju je lako razumijevao u pocetku. da o njemu raspravlja sa profesorima kao što su to oni cinili. Ali za sada on je prinuden da sluša bez razumijevanja. Nerijetko su bili prinudeni da izgovore slijedece rijeci koje su dopuštale da se predavanje Page 35 . Tada je osjetio daje poceo da pije iz toga mora bez obala. Osnovi tradicije? Šta bi mogla biti ta nauka? Šejh Radi? Ko bi mogao biti taj šejh? Attahrir? Šta znaci ova rijec? Al Ka110 mal ibn al Himam? Kako su velicanstvena ta dva imena! Zaista. neka mu se bog smiluje. a nama pomogne da se koristimo njegovim znanjem. To je samo pojacavalo njegovo velicanje nauke. Predavanje je bilo potpuno razumljivo. docaravao je stomake pune ondašnjom azharskom hranom koja se sastojala od boba i kiselog povrca ili neceg slicnog. kojima su prethodile rijeci "kazivao nam je".Taha Husein . znatiželje i divljenja. pored jednog od ovih blagoslovenih stubova za koji je debelim lancem bila privezana stolica. djecak je gorio od želje da bude stariji šest-sedam godina kako bi mogao da razumije taj tekst. On je nastavljao put sa pratiocem. Doprla mu je do uha u momentu kada je bio polubudan na putu da se uspava. postoje prostudirao i o njemu dis-kutovao. Bila je jedna recenica koja mu. bila je zaista zagonetna. a jedino mu se nije dopadala ta bujica imena koja su padala jedno iza drugog. kao da su ga rasanjivali glasovi svih tih ljudi što drže predavanja i povremena rasprava koja se zametala ne bez žestine. amin!" Studenti su slušali ovaj glas mirno i klonulo. a žamor se zgušnjavao tako da su profesori morali da podižu glas kako bi ih ucenici culi. vec da razmišlja o onome što je cuo od tih darovitih mladica. u njemu je bilo ostatka sna. Ona gaje razbudila. pa ga je to podsticalo da ne sluša profesorovo predavanje. a u podnevnom na napad na pisca koji skoro da je bio neprijateljski. grub.Dani i svim drugovima. da riješi njegove zagonetke. bog ga pomilovao! Djelo koje je tumacio šejh Radi bilo je "Knjiga objašnjenja" (Kitab at Tahrir) od Kamal ibn al Himama. Djecak je sjedio pokraj stuba igrajuci se lancem kojim je privezana katedra. Dje-cakovo divljenje za ovo predavanje raslo je iz dana u dan. koja ga je tako zaokupila. Bog mu je svjedok. djecak ju je pohlepno pamtio i razumijevao. potcjenjivanje sebe i pripremu za trud i rad. nije nocima dala da spava i koja mu je zagorcala mnoge dane života. pronikne u njegove simbole pa da se u njemu snalazi onako kako se snalaze ovi daroviti mladici. Njegov brat-pratilac je slušao predavanje iz osnova islamskog prava. poput mirnoce i klonulosti profesora. a pametan covjek obe-zbijedice sebi izuzetnu dobrobit ako zaroni u njega. Tu. krupan. njegov pratilac bi ga posadio uz rijeci: "Cekaj ovdje. Evo šta kaže pisac. Nije ga interesovao profesorov komentar. Djecak nije razumijevao smisao radanja ovih imena niti gomilanja ovog predloga želio je da se ono prekine i da profesor stigne do same izreke prorokove. Ali nije uspijevao. Zbog nje je zanemario više casova nastave. Azhar se postepeno budio. slušaceš predavanje iz tradicije! Kada se završi moje predavanje. A cim bi nju cuo. peo se one dvije stepenice od kojih pocinje trijem. U jutarnjem glasu molitva za dušu pisca udžbenika licila je na preklinjanje. I dok je profesor nastavljao svoje predavanje. nauka je more bez obale. 111o dvosmislenostima. Koliko je puta djecak uporedivao glas profesora kada izgovaraju gornju frazu na jutarnjem i popodnevnom casu! Glas ujutru bivao je blag. cijelu noc je probdio. a glas u podne bio je jak. poštovanje ucenjaka. Šta znaci ova fraza? Kako se ruši rušenje? Šta bi moglo biti to rušenje? Kako rušenje može biti istina? Ova recenica se vrtjela u njegovoj glavi kao što bunilo groznice izaziva vrtoglavicu bolesnika. Cesto je obrtao u sebi ovu ili onu recenicu da bi iza nje otkrio nešto. To ga je prošlo tek kada se upoznao sa Kafravijevim66^ djelom 65) "Knjiga izražavanja i jasnosti" (Bajan vat-Tabjin) je djelo jednog od najvecih arapskih proznih pisaca. a takoder pomalo i lijen. izmedu njih i njihovih studenata. slušajuci profesora kako predaje o tradiciji. A ta recenica. doci cu po tebe". jer ga je podsjecao na ono što je slušao u kasabi od džamij-skog imama i od onoga šejha što gaje poducavao pocetnim pojmovima islamskog prava.

jer ga njegov brat nije gurnuo na to mjesto da bi se sam pri-brao ili da bi ucio. glasan i govorljiv . ne odmicuci se dok se njegov pratilac ne vrati iz džamije Sajjidna Husseina. studenti se razici. jer ga je radovalo da ih sluša. razgovarale i vrijedale. a on ostati na svom 112 mjestu. A profesor Bekhit je volio da oduži predavanje.jer su vec bili stigi studenti koji cekaju predavanje o islamskom pravu drugog profesora. Ovaj rucak nije uzimao mnogo vremena. 114 To je djecaku upravo bilo najdraže. pa je morao da završi jutarnje i pocne podnevno predavanje. nisu mu upucivali nijednu recenicu.Taha Husein . da ce ga saslušati do kraja. ali o njemu je bolje da sada ne govorimo. ali ne po sa-držini . a nekada u glasnom razgovoru: šutljiv . One bi tada zacutale i slušale te bucne glasove i neujednaceni smijeh koji su im dopirali iz daleka. ili ovog istog. prebirao mnogobrojne utiske kojih je bio pun: utiske sa ulice. niti je on morao ma kome da uzvraca odgovor. na onaj stari cilim prostrt preko prodera-ne. Mladici su se takmicili ko ce pobijediti u jelu: u broju progutanih lepinja. a katkada bi dolazio i peti. gdje gaje ostavljao kao što se ostavlja stvar. pristupali su jelu. kako se to obicno kaže. zatim ce profesor otici. Djecak je sjedio medu njima pognute glave i leda povijenih poput luka.Dani završi: "A bog najbolje zna" . cisteci temeljito za to vrijeme casu. da bi se odmah ponovo pružile i obratno. pohabane hasure. Prebirao je utiske i živio sa njima nekoliko trenutaka. Djecaku je sve to bilo cudno i 115neprijatno: nije mogao u sebi da pomiri ovo uništavanje boba i kiseline sa strašcu za naukom i nastavom. 113IV Djecak je zauzimao svoje mjesto na toj prostirci u jednom uglu sobe. u velicini otkinutog zalogaja. gdje je slušao predavanje iz islamskog prava profesora Bekhita. u kolicni zagrabljenog boba umocenog u maslo ili ulje ili u kolicini repe. tako daje svoj cas završavao tek kada se visoko digne sunce.kada su se objedu pridruživali bratovi drugovi. uzimao ga za ruku bez rijeci i vukao bezobzirno ka drugom mjestu. Ali nikada nisu nudili djecaka. tada su jeli brzo. kao da su u slušanju nalazile slast kojoj je jedino ravno uživanje sa kojim su ovi mladici gutali hranu. Ali ne zadugo. vukao grubo i vodio ga iz Azhara kroz drugi dio njegovog svakodnevnog života. njegovi studenti su uživali u raspravljanju. nego je odlazio da spremi rucak. nekada cetvorica. u tmurnom raspoloženju. Ona se sudarala sa mnogim rukama koje su se brzo spuštale. sa finocom.prvo pocne jedan.uvijek je to bio bob na maslu ili ulju . i odlazio. Na sofri su se nalazile lepinje kupljene ili donesene od obroka iz Azhara.kada je djecak bio sam sa bratom. Tu bi ga gurnuo na njegovo mjesto u sobi. da bi se srucili i na donji sprat. Nekada je rucak prolazio u šutnji. odjekujuci na spratu. Nekada ih je bivalo po trojica. živošcu duha i marljivošcu koje je poznavao kod ove družine. koji su se prelijevali na lijevu stranu kroz prozor i odjekivali u ulicici iza njega. a na desnu stranu kroz vrata. Potpuno su zanemarivali djecaka. Mladicima nije bilo potrebno više od cetvrt sata da se isprazni casa i da na trpezi ne ostane ništa osim rijetkih Page 36 . bez rijeci ga uzimao za ruku. gdje su se žene radnika svadale. prvom dijelu njegove svakodnevnice. iz dvorišta Azhara. a pored nje druga velika posuda puna ukiseljenog povrca potopljenog u vodi koju bi ovi mladici srkali prije nego što pocnu jesti . Kada bi dovoljno popili ove slane kisele vode. Djecak je shvatio da je preveden na predavanje o islamskom pravu. Koliko se toga naslušao! I koliko cudnih stvari! bilo je toliko raznovrsnosti u razgovorima oko tog okruglog niskog stola koji su nazivali sofra. Objed se razlikovao od dana do dana. paprike ili krastavaca kojima su dopunjavali jela. Tada je dolazio djecakov brat-pratilac. a zatim posuda ide kružno drugima. na sredini sofre je bila postavljena velika casa puna boba na maslu ili ulju. skoro da ni jedan nije govorio ništa osim kratkih isprekidanih recenica kojima je djecak odgovarao bratu. Svi su sjedili oko nje na zemlji. Tada se djecaku vracao pratilac.nego po okolnostima i zgodama koje su ga pratile. koja je otvarala apetit. naslanjao se rukom ili dolakticom na prozor na lijevoj strani i. on je time dobivao. neka mu se bog smiluje. ne pribravši se. Takmicili su se i ispunjavali sobu galamom i smijehom. putem ka kuci. To su bili studenti koji su dolazili da tu ugodno provedu koji sat svog života. Ruka mu je plašljivo i stidljivo išla od lepinje stavljene pred njega na sofru i case što je stajala daleko od njega na sredini sofre. iz onoga što je cuo profesora tradicije ili od profesora islamskog prava.

On ga je takoder pio polako i u šutnji. vecinu toga nije mogao da shvati. ili dokazu koji je propustio. caše su se po drugi put punile nakon što je u samovor dolivena voda koja je potrošena. jer caj ne smije da dode u dodir sa hladnom posudom. Prisutni mladici su izgledali uzbudeni i svi su u isto vrijeme izustili dugim. koji bi zatim do vrha napunio vodom. dok je druga bila posvecena njima samima i njihovim osjetilima: njenu 117slast su osjecali u ustima i grlu. Caše bi poredao po rubu sofre i sam bi sjedao. Jezici su im se ra-zvezivali. ne bez izvjesne ljepote prijatne uhu. Culi su kako voda šišti kolajuci oko ložišta gdje je bila raspaljena cista i ujednacena žeravica. Pitao se go-reci od želje . a drugi studenta koji stavlja primjedbu. a drugi površnom i nepotrebnom. Divio se i onome što razumije i onome što nije poimao. dobro napunjeni tvrdom i tekucom hranom. Podsjecali su se onoga što su culi na profesorovom jutarnjem predavanju ili onom prijepodnevnom. Jedan od njih bio je sudija ove raspre. ali istovremeno pazi na caj ne zanemarujuci ga niti zaboravljajuci. a nema štete od viška.Taha Husein . Tada bi pozivao drugove da prinesu svoje caše. ismijavajuci cas jednog. Onaj što sprema caj ucestvuje u svemu tome. Razumijevao je malo. a kada bi se razgorio. Caj se završavao na trecoj caši. mirnim snažnim glasom: "Allah!" Otezali su izgovaranje te rijeci tako kao da ih je neka blaga muzika što dolazi iz daleka uzbudila. Dodavali su mu njegov dio caja u šutnji.Dani mrvica i polovine lepinje pred djecakom. stavljao ibrik nekoliko casaka na vatru pa odmakao. Mladici su razgovarali tiho. opet je malo cekao pa zatim uzimao iz kutije izvjesnu kolicinu crvenog caja i stavljao u ibrik. koji je. Kada su caše bile nalivene i u njih stavljene male kašike. okrenuli drugoj. otvarao slavinicu da bi u ibrik natocio dio te vrijuce 116 vode. pazeci da ne napuni ibrik do vrha. vrucom i hladnom. U tren oka bi neko od prisutnih podigao i iznio sofru da je ocisti. To se zbivalo u mukloj tišini. Nakon nekoliko casaka cekanja puštao je vodu polako. unosio bi ga i stavljao na sofru tamo gdje se i prije nalazila casa. Svi su prinosili caše ustima i srkali caj dugim srkutom. jer im se poslije druge caše vracala razboritost. usne smiješile a glasovi podizali. A nije ni cudo. dodavao je u ibrik caj na caj i vodu na vodu. Niko na to nije obracao pažnju. jer je najmanja mjera za caj tri caše . pa cak i u glavama. Ali šta to biva? Glasovi su postajali tiši da bi sasvim zašutjeli. svom obrazovanju. primicao ga samovaru. Ali ovaj put prisutni su se zabavili samo cajem. onaj koji upotrebljavaju Persijanci i Rusi. Drugi bi odlazio da nabavi nešto drvenog cumura i pripremi pribor za caj. ocekujuci da voda provrije. vec su se. Sad nisu više govorili o jelu i picu. ovo ce ugasiti vatru boba". zvuk koji je poticao od tihog sudaranja metala i stakla. Onaj koji je pripremao caj predao se tom poslu i srcem i okom i uhom. bio ružan.prva je bila namijenjena gašenju vatre boba. nasuprot udaranju kašicica u caše.kada ce on moci da govori kao ovi mladici i da raspravlja kao oni. a zatim neprekidan. Sobu je ispunio svecan muk. prisiljavali su ih na takav ton razgovora. Punio je i caše koje su bile prazne. Ponavljali su primjedbe koje je neko od njih uputio prfesorima ili koje je neko drugi uputio ovom ili onom profesoru pa bi onda raspravljali o toj primjedbi: jedni su je smatrali jakom i osnovanom. Svi su se zabavili iskljucivo ovom drugom cašom caja . Djecak je bio tih i povijen na svom mjestu. a potom bi tu vodu prolio. vracajuci jednog od sagovornika temi ako se od nje udalji. cas drugog. Nastavljali su da piju ne govoreci ništa osim recenice koja se nije mijenjala i koju je neizbježno neko od njih izgovarao a drugi potvrdivali: "Evo. i kada se šištanje vode pretvorilo u kljucanje. jer on nije mogao ili nije htio da pojede više od polovine. pokrivao ibrik poklopcem i lagano ga drmajuci da bi vruca voda zagrijala svu posudu iznutra. cuo se skladan zvuk. on je uzimao zemljani ibrik. to su vec zaboravili. sa velikom nježnošcu i pažnjom. zatim bi samovar napunio vodom i potpalio. Ponekada bi i sudija uzimao ucešce u diskusiji. a zatim je unio i stavio cistu na njeno mjesto -vidjelo se samo gdje je pokapano maslo ili voda od kiseline. Prvi krug je završen. zatim bi zatvarao slavinicu i prekidao tok vode. odnosno oni su se vracali razboritosti. Page 37 . u pocetku isprekidan. pošto su zbrinuli brigu o svom stomaku. ne brinuci se više o ovoj jadnoj vodi koju je vrelina vatre dovodila prvo do jecanja pa žalosnog pjevucka-nja i konacno do plakanja u trenutku kada provri. Primjecivao je sve što se oko njega dešavalo i slušao sve što se izgovorilo. jer mu to pokvari ukus. klonulo: stomaci. Jedan bi igrao ulogu profesora o kojem je rijec. bila ona zemljana ili metalna. Svi su gledali i pratili pokrete svog druga.ne smije biti manje. pazeci budno da ni u cemu ne odstupi od pravila. niti se uzbudivao njenim pjevuckanjem ni placem. Konacno je. a onda se zacuo sasvim slabašan i tanak zvuk.

ve-hdoj hasuri. brat je zatim odlazio u neku drugu sobu na katu. Brat je ostavljao djecaka u sobi poslije popodnevnog predavanja i odlazio u onu sobu gdje ce se sastati sa svojim drugovima. raspravljajuci i sporeci se. ili pak zapamcene odgovore koje je davao odgovarajuci na pitanja ili na primjedbe. kada svi treba da se razidu.). kod nekog od drugova. profesor šejh Muha121med Abduhu™\ tumaceci u odredene dane djelo "Dokazi o cudesnosti"71). A i kada Page 38 . niti može da traži dozvolu od svoga brata da prisustvuje sjede-ljci ove mladeži i uživa u svemu onome što predstavlja slast za um i tijelo zajedno. jer se približilo podne. Ovi ljudi.Dani Prošao bi skoro sat dok su svi ispili svoj dio caja. poznat po komentarima. Do podne je preostalo svega nekoliko minuta. Tekst je razumljiv. Kada se predavanje završi i studenti se razidu. obavicemo je poslije predavanja. Ne škodi ako nas mimoide zajednicka molitva. Sofra ce ostati tamo gdje i jeste. Ali sve to bilo mu je uskraceno. odvracaju misao od pobožnosti. ali je srce bilo tužno jer nije mogao cuti šalu ili dobru pricu kao što je slušao u podne. Abd el Hakim69) nekada razumije stvari. uce i piju caj. Bolje je da se ne molimo prije predavanja. Dosadno mu je profesorovo insistiranje na ponavljanju i tumacenju. Djecak je znao da ce se družina okupiti oko popodnevnog caja kada se zasite anegdota o profesorima i kolegama i da ce nastaviti oko caja miran sreden razgovor. Djecak je gorio od želje iznatiželje prema svemu ovome. Sto se tice predavaca. Al Bannan67) komplikuje ono što je jednostavno i zaplice ono što je rješivo. Vika i smijeh odjekivali su snažno na katu i dopirali do djecaka sku-trenog u svom cošku: usne su mu se smijale.g. kao u podne. Mjesto sastajanja družine nije uvijek bilo u istoj sobi. 119Djecak sasluša predavanje iz gramatike i razumije ga bez muke. na onaj stari cilim prostrt po prodrtoj. 69)Abd el Hakim es Sijalkuti. Ipak bolje je brzo ponoviti je i malo zastati kod ove ili one nejasne i zakucite izreke. jer sama lekcija i teškoce koje ona sadrži. i jer nije mogao. gospodine!" Djecak se diže još otežao i polazi za bratom do Azhara po-srcuci. izvodi iz Azhara i prelazi onaj isti put kojim idu ujutro i u podne. ili njihovo o njima. i u jasnim stvarima nalazio je mracne tajne. U toku pripremanja za ovo predavanje oni ce razgovarati o svom profesoru Imamu i obnavljati izreke što su ih culi o njemu ili ono što su zapamtili kao njegovo mišljenje o drugim profesorima. Djecak bi se nešto prije polovine popodneva smjestio na svoju logu u sobi. nego ujutru kod jednog. Brat ga posadi na mjesto predavanja iz gramatike. Ti odgovori su ucutkivali oponente i izvrgavali ih podsmijehu drugova studenata. predvecer kod drugog. a u druge dane u nedjelji komentarišuci Kur'an.Taha Husein . 68) Sejjid al Džurdžani (umro 1413. Vjerovatno je uz to u dubini duše osjecao potrebu za cašom caja koja se tamo služi. 120 Trajna usamljenost bila je uzrok te patnje. 67) Al Bannan . riješimo se problema i teškoca. jer je i on navikao na caj i osjecao potrebu da pije ujutru i uvecer svoju mjeru. Provodili su duže ili krace vrijeme u razonodi i pricanju anegdota o profesorima i studentima. posvetice-mo se svom dušom i srcem molitvi. a on odlazi na predavanje šejha Salihija u manastir slijepih. i to takoder zajednicki. a nekada mu one izmicu. Sejid Džurdžani68). Ovaj ga vuce bez rijeci i bez nježnosti. Požurimo zato u Azhar. Ponavljace ono što smatraju potrebnim od popodnevnih lekcija. Poziv mujezina na molitvu i sama molitva zateci ce nas na putu. nedaleko od njega. kod treceg. Evo i djecakovog brata kako ga zove istom frazom koju ponavlja godinama: "Hajdemo. sa samovarom u sredi118 ni i cašama poredanim po njenom rubu. diskutuju. prodis-kuktujemo. a on ne može da im se pridruži ni u cemu. Tada se djecak priprema da se suoci sa svojim udjelom u patnji. a komentar jasan. djecak ostaje na svom mjestu dok se ne vrati njegov brat. iako su je još jucer pripremili. jer mu je najmrže da od bilo koga traži bilo šta. molitvu biti završena i studenti ce se poceti okupljati u krugove oko profesora. autor teoloških djela (umro 1650). on je obican glupak koji ne zna šta govori. ali kada se održi predavanje i mi ga saslušamo. a kada noc poodmakne. a zatim ce pripremati lekciju za vecernji cas koji je držao glasoviti Imam. opet. tako da ce kada stignemo u Azhar.predavao na Azharu u XIX vijeku i pisao udžbenik iz retorike. stidljivim osmijehom neobuzdanom gromkom smijehu ostalih. filozof skolastik. Gurne ga na njegovo mjesto u sobi. da bi svaki bacio još jedan brz pogled na podnevnu lekciju prije nego što podu da je slušaju. pricaju anegdote. da se pridruži bezglasnim. kao i problemi koje treba riješiti. iako pronicljiv. Ne može to da traži.

Tamo. jer nikada nije ušao u Baj-bersovu džamiju. koji nije bio ništa ljepši od ovog glasa ali mu je cesto priuštio zabavu i igru. opet.napisao al Džu-rdžani (umro 1087). Podsjecao gaje na glas mujezina u njegovoj kasabi. Sve je to bila za njega nepoznanica. Tamo djecak nije osjecao usamljenost.Taha Husein . duga. nijem i utonuo u svoje misli. djecak je sjedio potpuno nepomicno. pa nije znao ni jesu li 124 oni široki ili uski. Na trenutak bi ga od misli odvratio glas mujezina Bajbersove džamije i njegov poziv na popodnevnu molitvu. djecak ne bi ni izlazio iz kuce. dakle. koje se otezalo u beskonacnost. uha za slušanjem razgovora i tijela za cajem. jer nije mogao da se pridruži pozivu na molitvu. izmedu popodnevne molitve i vecere. Husein naziva Imamom. Najteže bi. uzimao bi komad suha ljeba. Samo nepomicnost. ali on nije smio da se makne sa svoga mjesta ne zbog toga što ne zna put do vrata. i neobicnosti. mogao ga je polagano. cežnja za roditeljskom kucom u jednom selu u provinciji. ali i on mu je tada bivao krajnje mrzak. 122 koji dopiru do njega. Ali i do toga je teško doci. djecaku bilo da ga iznenadi brat kako zbunjeno i nesigurno ide i upita ga: "Šta je s tobom? Kuda ceš?" Bilo je. Koliko se samo puta popeo sa tim mujezinom na minare.njega ovdje T. nije podnosio bol gladi i lišavanja i nije tako uzaludno žudio za cašom caja. koju je navješcivao mujezinov poziv na molitvu. Svi ti zvuci što do njega dopiru izazivaju u njemu istovremeno želju i strah. nije bio prinuden na nekretanje. kada bi se vratio iz mekteba i zasitio igre. nikada se nije peo njegovim basamacima. tako ljupke u svojoj raznovrsnosti. Dešavalo bi se da ne dode mnogo mušterija u radnju. ovaj bi ga odbio . To bi bilo svakako kao stvoreno da ga razveseli i razonodi. mislio je. naprotiv. inicijator reforme Azhara (1849-1905) . a kojoj se pridružuje drugo. ne manje bolno. šalio se sa sestrama. A taj jad i tuga su postajali tim veci što se on nije mogao cak ni pokrenuti sa svog mjesta i koraciti bar nekoliko koracaja koji bi mu omogucili da dode do vrata sobe i tu stane kako bi bio bliži tim glasovima. izlazio bi iz kce zatvarajuci iza sebe vrata. poznati religiozni i društvenopoliticki voda u Egiptu. žaloste ga i iscrpljuju. dobro ga je zapamtio. ostati zavucen u svoj cošak. da cuje ono što ti ljudi razgovaraju. niže se spominju neka druga njegova djela. 71) "Dokazi o cudesnosti (Kurana)" (Delail ul Idžaz) . Na odredenom mjestu skretao bi desno. Nije vidio nikakvog nacina da sazna bilo šta. zatim bi se pridržavao njega iduci prema jugu. žaljenje. No nije uvijek djecak odlazio tamo. preci. pricajuci zgode ili slušajuci šta pricaju mušterije. pošto je brat ostavio skroz otvorena vrata sobe. Posebno bi ga ražalostilo da ga iznenadi brat. Oni prigušuju ostale glasove. Ta123mo bi posjedio razgovarajuci. a zatim nekoliko koraka išao pravo . nego bi ostajao sa jednim od drugova iz mekteba koji bi mu citao iz neke donesene knjige kakvu propovijed ili neku od junackih prica. nije cak znao ni odakle glas dopire. ne žureci se. pricao majci ono što je htio o dogadajima toga dana u mektebu.Dani bi zatražio to od brata. takoder. on nije volio taj glas. neki predmet ili štogod hrane iz spremnice. koji je s vremena na vrijeme navracao u sobu da uzme neku knjigu. nego se stidio da ga ne iznenadi neki prolaznik i vidi kako ide polagano kolebljiva koraka. Kakva patnja! Želja za znanjem namece teška odricanja. sve dok ga zalazak sunca ne upozori daje vrijeme za veceru. Dok je Page 39 . neuporedivo bolje da ostane na svome mjestu. tako da do njega dopiru glasovi ljudi i njihov smijeh. sretan da cuje one naivne seoske price. išao dok ne dotakne zid kuce što je bila pred njim. sjeo bi ponekad na klupu pred kucom i u tišini slušao razgovor oca i njegovih prijatelja na njihovom svakodnevnom posijelu. da pojede uz caj kao užinu. Izašavši iz kuce. Zato je najbolje da se savlada i da prikrije potrebu uma za znanjem. Ponekad. zamaralo je djecaka. ispunjavajuci mu srce jadom i tugom. ne zna ni put do minareta. A kada bi mu i toga bilo dosta. da izbjegne te mogucnosti. koliko li je puta zamijenio mujezina u pozivu na molitvu i koliko puta je zajedno sa njim ucio molitve poslije tog poziva! U ovoj sobi. ali uvijek za njega bolno i neprijatno.i stizao do radnje šejha Muhameda Abd al Vahida i mladeg mu brata šejha Mahmuda.nježno ili grubo. ljudi i žene. Dok mu je u duši bilo sve uzburkano ovim tužnim mislima. Evo i udaraca 70) Muhamed Abduhu. pravi ili zavijeni kao u minaretu u njegovoj kasabi. Ovo mirovanje. neprekidna nepomicnost. Tada bi djecak na miru razgovarao sa jednim od dvojice vlasnika radnje ili bi citali neku knjigu. objavljujuci mu da spremac caja cijepa drva da podloži samovar. da u sebi preživljava bolnu tugu koju osjeca.

Vecera je uistinu bila ukusna. onog što ga nazivaju grcki sir. cak i kada nije imao apetita ili kada je bio bolestan. Kada padne noc. Kada je bio sa bratom. oslonivši se laktovima na koljena i sakriv-ši glavu medu ruke. nego je. njegova osjecanja su postajala smirena i sigurna. upaliti lampu. vjerovatno. Taj zvuk je bolno odjekivao u njegovim ušima i izazivao strah u srcu. i tako ce za to vrijeme u sobi zavladati prisutnost. bice otjerana mrska samoca. po mišljenju onih što vide. Zato se uvlacio u sebe i krio svoj strah od insekata i životinjica. skutrio u svom cošku: proizvodile su tanke glasove koji su dolazili od njihovog laganog. djecak se nije usudivao da spomene te zvukove i kretanja. gdje ce slušati predavanje Imama. Zacudo. zatvorivši iza sebe vrata i okrenuvši kljuc. što je djecaka ispunjavalo nepojmljivim strahom. da su njihovi zidovi bili puni pukotina koje su nastanjivali razni insekti i sitne životinjice. pošto je utrnuo lampu i pošto je njegovo neravnomjerno ili ravnomjerno disanje pokazalo da je zaspao. da je sada u sobi neko sa ocinjim vidom. kretanja. Kada bi završio. ako bilo šta spomene. ali bi uvijek sve pojeo. zvuk neprekidan. cas bržeg. a u njegovu dušu se uvlacilo osjecanje skrušene tuge. sunce je silazilo ka zapadu. ili hrane. upaliti lampu misleci da je djecak utonuo u sladak i miran san. brat djecakov ce doci domalo. jer je nejasno razlikovao tamu i svjetlo i nalazio u svjetiljci sudruga i razgovor. tako da je morao da se opruzi i preda snu. ostaviti tašnu na njeno mjesto. niti gaje šta pitao. a i zbog poneceg drugog. cas sporijeg. Okrenuce kljuc u vratima. Zbog toga. nadzirace kako to djecak radi a zatim utrnuti lampu i otici. Najmanje cega se 72) Vakuf je neotudivo imanje poklonjeno pod odredenim uslovima vjerskim ili dobrotvornim ustanovama. zar spavaš?" Prenuo bi se prepadnut: to je došao njegov brat da vidi staje sa njim i da mu donese veceru. neprijatan za tijelo i dušu. hvatao ga je katkad drijemež. i upalio lampu. ovo vecernje ga je držalo u neobicnom bdijenju. Dan se polako završavao. ali je u sobi bilo drugih zvukova koji su ga veoma plašili. pošto je jeo i pio caja. Ali brat bi ubrzo dobacio djecaku jastuk na koji ce položiti glavu i pokrivac u koji ce se umotati da spava. 126 imao bojati. On bi se konacno i navikao na taj zvuk mraka i pomirio se sa njim. kada se vrati i vidi to. Vratice se nakon dva ili više sati. pojeo bi sve. a u mraku je osjecao pustoš koja mu je. smatrati glupakom i da ce misliti loše o njegovoj razboritosti i hrabrosti. ostavljao gaje u dugoj i zastra-žujucoj nesanici. tako daje morao promijeniti nacin sjedenja: skupio bi noge. vracao se prinudnom mirovanju i nepomicnosti u svom cošku. djecak bi osjetio sigurnost i opuštanje. jer bi cuo glas koji ga zove frazom stoje godinama odzvanjala u njegovim ušima: "Gospodine. a djecak nije ni okusio sna. nalazio je da mrak ima zvuk što dopire do njegovih ušiju. Ali kako je mogao da odagna ovaj štetni san! Domalo bi se prenuo preplašen. premro od straha. Brat bi stavljao jelo pred njega i pozdravljao ga odlazeci na Azhar. Djecak je jeo s apetitom ili bez njega. bojeci se da išta ostane. Od svoje majke je cuo da je popodnevni san štetan. Page 40 . Mujezin je pozivao na vecernju molitvu i djecak je po tome znao daje došla noc. dolazila od još neo-blikovanog uma i uznemirenosti. U djecaku je to izazivalo kratkotrajnu nadu nakon koje je slijedio dugotrajan ocaj: završen je cas Imama. Tada bi njegovo bdijenje neosjetno prelazilo u okrepljujuci san.Taha Husein . i prepuštao se tom zvuku koji gaje napadao sa svih strana. Tek kada se brat ispruži na postelji. sam ili sa drugovima. osamljen. koji se. da brat. Jer su te sobe pripadale vakufu72\ a to znaci da su bile stare-prastare.Dani sjedio na svome mjestu. ali on je sam i. a misli mirne i ugodne. Brat o tome nije razgovarao. U stvari. slican zujanju muha. to je da ce ga. Tako je pristupao jelu. ili komada tahan-halve. A cim bi došao brat. On je to smatrao pogreškom. Ali kada je bio sam. ti insekti i životinjice kao da su preuzimali nadzor nad djecakom. raspravljao sa drugovima i sa njima pripremio sutrašnje lekcije. ne pomisli daje bolestan ili tužan. nema potrebe za svjetiljkom. To je bivala njegova uobicajena vecera u toku nedjelje. išcekivao bratovljev povratak. uzeti knjigu ili neki predmet. prestajali bi ti zvuci i kretanja kao da ih nije ni bilo. zvukova razlicitih. Ako ga je popodnevno mirovanje prisiljavalo na san. ali jaci i puniji. Zamišljao je kako ga obavi125ja tama/Znao je da bi bila upaljena svjetiljka da odagna ovu sve gušcu pomrcinu. radije je jeo manje. Mujezin vec poziva na posljednju nocnu molitvu. Sastojala se od lepinje i komada sira. A najmrže mu je bilo da izaziva brigu i uznemirenost kod njega. Odlazio je u uvjerenju daje djecaka predao snu.

prepao kada ih je prvi put cuo. Tek kada mu je sunce pocelo udarati u celo. pa ni mladi šejh ni djecak nisu morali da prekidaju san.73* Napustio je trgovinu. sacuvao je svu svoju snagu. ovaj ljudski glas je stalno iznova podrhtavao. hajde. nemocan da se pokrene. Odjednom je neko snažno zakucao na vrata i glasno. spretan. nakon što je covjek koji je molio sišao stepenicama kata i upravio sokacicem. vi.ljudski glas. a brat mu tmurno. Postepeno se približavao dok ne bi dopro skoro do djecakove sobe. prekidan udarcima štapa o zemlju. i tu ostao nepokretan. bratovljevih drugova. to je taj štap koji je udarao o zemlju budeci je iz njenog sna. suncano svjetlo se prosulo i njegovi zraci su prodirali slabašno u sobu kada je djecak ponovo cuo ta dva zvuka. Naprotiv. razbudio se i. smijuci se prigušeno. ucite li kod svojih profesora krijepost ili poroke!" Za njim je upala citava grupa mladica. ova dva zvuka. probudi se. Posjedovao je jednu kucu u Kairu i od toga dobivao nešto sredstava. Djecak je ostao u postelji u tjeskobnom mirovanju. uvijek je vikao. srdito. Vec je obavljena molitva u zoru. Tako sve do noci uoci petka. odnosno trgovina je napustila njega. jak i neprekinut. koji je sa izvijanjem i podrhtavanjem spominjao Allaha i hvalio ga. U potpunoj tišini i sveobuhvatnom miru. udaljavajuci se postepeno. Djecakov brat se probudio na prve rijeci ove grdnje. naglih pokreta. tako gruba baš onda kada se smiri noc i svijet zaspi ocekujuci tišinu. Ko lije taj covjek? I taj štap? Zašto ovaj smijeh koji ga prati? Brat se bio digao glasno se smijuci i požurio da otvori vrata na koja je hrupio neznanac galameci: "Zazivam Allaha protiv vašeg nevjerstva! Zazivam Allaha protiv vašeg grijeha! Bože.Dani 127VI Ali dva cudna zvuka naglo su ga vracala u preplašenu razbudenost: jedan snažni udari teškog štapa o zemlju. Ponovo se javljao drugi put. budan i prepadnut. I dalje mu je bilo tjeskobno. a glas je blago. neopisivo bucna. sakloni me od nevjerstva. vec bi silazili niz stepenice i grabili na putu za Azhar jedan da bi slušao predavanje iz osnova dogmatike. željan da probudi brata. Trgovao je pirincem i zato su ga nazivali Hadži Ali al Razzaz. i to su mi neki studenti! Spavaju do kraja jutra i ne obavljaju molitvu na vrijeme!" Ruka ovoga glasa kucala je na vrata. dok ne bi potpuno išcezao. otežuci veoma dugo i cudno. oštrouman. Sacuvao je energicnost i silovitost. kao da želi da se ta grdnja nastavi. spasi nas od prokletog davola! Jeste li ljudi ili stoke! Jeste li pravovjerni ili nevjernici.odlike karakteristicne za Aleksandrijce. svijet se probudi i buci je dozvoljeno da raste. veoma živahan. dok ih brat nije cuo ni ove noci. Djecak je prepoznao i taj glas i taj štap: to je onaj isti glas koji gaje uznemiravao nocu. otkloni od nas nevolju. Djecaka je ovaj glas. da bi zatim skrenuo i pomalo slabio i skoro prestao. neprijatno. ni jak ni slab. Cika hadži Ali bio je svojevremeno. dokle cete spavati! Bože. kako je djecak kasnije saznao. skoro malaksalo milovao zrak. silovitog glasa koji ne poznaje šaputanje. nije mu polazilo za rukom da tiho govori. bolje receno. ustao je i oprezno se pomjerio sa svog mjesta na drugo. jer u zoru i ujutro petkom nema nastave. za nekoliko trenutaka. Ali dje-cakov san su narušila ova dva zvuka. roden i odrastao u Aleksandriji. razbio tišinu vicuci: "Ej. Tu djecak upozna ovog covjeka. zaklonjeno od sunca. ili. tako da je u mirnoj noci izazivao nešto slicno uzbuni. gušeci se u smijehu. uzimajuci svoj udio slobode i aktivnosti. ali nije u tome uspio. Iznajmio je sobu na Page 41 . Djecak se zacudio otkuda to da ova dva zvuka. ali ovaj put utišana. spasi me od stranputice! Sramota. umnu i fizicku: bio je prepreden. završio noc i docekao glas mujezina koji je pozivao: "Molitva je bolja nego san!" On gaje smirivao i vracao mu sigurnost. snažne grade. 128 Ta dva zvuka budila su djecaka svakodnevno na pocetku posljednje trecine noci: djecak se i dalje plašio ne znajuci njihovo porijeklo i ne usudujuci se da pita brata ili nekog drugog. kada je poodma-kao u godinama. bojeci se da ce probuditi brata ako se pokrene. a drugi . Iako je bio prešao sedamdesetu. a drugi iz tradicije. U žurbi. A cika hadži Ali bio je starac odmakle dobi. i tada mu je mujezin povratio mir i sigurnost kao i svakog jutra. kao da mu je prijatno ono što cuje. Bio je to cika hadži Ali. a štap udarao 129o zemlju pracen opcim smijehom. cinio se snažan. A uza sve to on je bio prinuden da miruje. srednjeg rasta. Brat je i dalje bio utonuo u san i nije se budio. ali djecak nije ustao veselo niti njegov brat tmurno i užurbano. trgovac. Mucio se razmišljajuci i tražeci otkuda potjecu. stoko. sada postaju blaga i obzirna kada pocne dnevno poslovanje. blaga: štap je lagano udarao o zemlju. Djecak je ustajao veselo. kao ni prije.Taha Husein . ali je ostao nepomican na svom mjestu. I tada su ga oni probudili kao i svake noci. snalažljiv. otvorenost i proniciljivost .

oko njega su se poceli okupljati ovi mladi studenti. Svaku molitvu je obavljao u sobi. da se približe. Slušajuci ga. 132 da i zabavlja ih. Petak je. Bio je sa njima cijelo jutro. bez kolebanja je puštao da sa njegovog uvijek razveza-nog jezika povišenim glasom teku najodvratnije. zatim je nastavljao to isto sa slijedecom. Jer starac je znao da ovi mladi ljudi vole nauku. cvrsta i cista. pa se opet vracao da sa njima vece131ra i poslije toga pije caj. bili su nerazdvojni. nije ih napuštao. Još od jutra su se okupljali oko obilnog. Zarekao se sebi da. Bio im je imam74* za vecernju molitvu i napuštao ih tek poslije posljednje nocne molitve kako bi se pripremili za sutrašnja predavanja. slabila volju i kvarila. pracen onim prvim kojega je probudio. ili im to ne dopušta njihov odgoj. Nije birao rijeci niti se ustrucavao od neprikladnih izraza. Djecak je sve to slušao. dakle. a oni su mu uzvracali divljenjem. nece se predavati jalovim razonodama kao što oni to cine. dok su se mladici oko njega radovali i zabavljali. koja istovremeno izaziva divljenje i sažaljenje. budeci ga sa onom silinom i bukom koju smo vidjeli. kada odraste i stigne dob ovih mladica koje poštuje i cijeni njihovu pamet. ne bi starcu ponovili ni jednu od tih skarednih rijeci ili prostackih izraza. docekivali su svoj dan odmora vedri. masnog dorucka. On ih je zasmijavao. kada dode petak. On im je otvarao vrata razonode koju ne bi mogli sami da nadu. trtoseci i mrmljajuci uz udare štapa. ali samo iz daleka. ali je otvarao vrata tako da ga svi stanari kuce cuju kako glasno moli. bez mjere i suzdržavanja. Od sviju je sa najviše strasti izvrgavao ruglu ljudske mane. Cekao je da odjutri. onda je on bio najbrži u misli. To je iznad svega otkrivalo jednu neobicnu odliku ovih studenata. upucivao ih šta da cine kako bi ga pripremili. Ali kada bi sa svojim mladim prijateljima jeo. ali nikada. Povezivala ih je topla simpatija. Oni je nisu mogli potpuno naci ni kada bi se okupili oko ovog starca stoje sipao bezbrojne brbljarije. Zato. pa ne dopuštaju sebi. izlazio je iz svoje sobe i pocinjao od najbliže sobe jednog od ovih mladica. o kojima ce biti rijeci na drugom mjestu ove price. Mladici su ga voljeli uprkos tome. bio dan stomaka u životu ovih studenata i njihovog starog prijatelja. Tako su se mogli potpuno predati studiranju i izbjeci ono u što su upadali njihovi drugovi: laka uživanja koja su zastupljivala. pio caj ili sijelio. Izuzetak bi bio samo onda kada bi oni došli k njemu ili kada bi tražili da sa njima objeduje ili da im se pridruži na caju. vracao da odahne u svojoj sobi. stanuju samo studenti. osim njega i dvojice Persijanaca. Oni su se izdvajali od vecine svojih drugova i vršnjaka obuzdavanjem strasti i strogim samosavladi-vanjem. one koje imaju najružnije znacenje i izazivaju skaredne predstave. kada je pocinjala radna nedjelja. Kao da su gledali nešto što im se svi74) Onaj koji predvodi vjernike u zajednickoj molitvi. voljeli su to najviše kod njega. Petak je bio dan kada je starac preuzimao na sebe brigu o njihovoj hrani i nevinoj zabavi: on im je predlagao jelo za rucak i pripremao ga u svojoj sobi ili kod jednog od njih. Prenemaganje i izvještacenost ispoljavao je na krajnje napadan nacin. da ne vole da trace vrijeme na besposlice. da ulažu mnogo truda u ucenje. nije im se nametao.pirincar. smijali su se do suza. budio i njega na isti nacin. bio okorjeli ogovarac. Istom što se hadži Ali smjestio u toj svojoj sobi u dnu sprata lijevo od stepenica. on im je predlagao jelovnik za veceru. pamtio i pitao sam sebe u cudu: kako je moguce pomiriti studiranje. Pocinjao je onim pohodom u posljednjoj trecini svake noci . rižar. a potom se. najlakše pošalice.Taha Husein . nadzirao spremanje ispravljajuci greške. i kada bi ocijenio da su se naspavali i odmorili. uz sav trud koji ono iziskuje. opet se vracao njima da bi ih nakratko napustio za popodnevnu molitvu. pogotovu ne da sami pokušaju to. najduhovitiji u pricanju anegdota. rastajao bi se samo da obavi molitvu u podne. i tako stizao do sobe djecakovog brata. Tako je stizao do džamije Sejjiduna Huseina. gdje. nasmiješeni životu kao što se i njima život osmjehivao. najprostije rijeci. da. i to je cijenio. pružajuci im odmor od napornog studiranja. nije se pojavljivao u njihovoj blizini -izigledalo je kao da ih ne poznaje. a možda baš i zbog toga. u kojoj je pored šale bilo mjere. gdje je docekivao prvu jutarnju molitvu kazujuci "vird". koji se Page 42 .Dani 73) Razzaz . uz sve to. razumijevao. osvajalo ih je to što ih je on izvodio iz njihove svakodnevnice. Cika hadži Ali je afektirao svojom pobožnošcu. uzdržanosti i istinske srdacnosti. najdužeg jezika. nece poci njihovim putem. Ali. 130 ovom spratu. sa ovim oduševljavanjem neobziljnostima i pohlepom za glupostima.izlazio je iz svoje sobe bucno spominjuci Allaha i slaveci ga i pri tome udarao štapom o zemlju.

izdvajao da pogleda hranu kako se ne bi prepržila ili pokvarila i kako bi dodao nekoliko kapi vode. Njegova otvorenost ih je oslobadala da i oni budu otvoreni. Svi su se tada okupljali oko trpeze i pristupali jelu živahno. ta uspomena je budila u njemu sažaljenje i cudenje. kao što je inace obicavao. glasno je to objavljivao ne krijuci i ne ustrucavajuci se: jednoga je opominjao da prijevarom želi da umjesto komada krompira uzme komad mesa. Razgovarali su i savjetovali se nadugo i naširoko oko izbora koji je bio veoma skucen. dok su ostali. šuteci tužno kada ju je pakovala. To ga je još više zbunjivalo. upucujuci ijednom i drugom rijeci na šaljiv nacin. Sva ta komicna borba bila je za njega izvor neugodnosti i tuge. U istoj kuci bilo je još njihovih kolega koji su cinili isto što i oni. i svi su u udisanju ovog mirisa nalazili slasni uvod za ukusnu veceru. polušalji-vo. Djecak je sa osjecanjem neugodnosti i stida pratio ovaj dogovor. niti majki i njihove brige i prolivenih suza. posebno da ga iz potaje prati starcev pogled. ulažuci u njihovo spremanje i slanje svoja jednostavna srca i ljubav. Drveni cumur se veoma sporo raspaljivao. sa uživanjem pomiješanim s tugom. Cinilo mu se da su sve oci uperene u njega.ili grizuci ih zubima a zatim zalijevajuci cajem da bi ih lakše progutali! I dok su se smijali starcevim šalama i dosjetkama. gledajuci mladice kako te kolace proždiru umacuci ih u caj . On ih je sve nadzirao. Kada bi se cumur razgovorio. On je toga bio svjestan. odnosno sasvim sigurno. postajao je veseo. obracajuci mu se i nutkajuci ga da jede i prinoseci mu ono što sam ne može dohvatiti. sjecao se i truda koji je majka ulagala u to. a istovremeno svaki se ustrucavao da pokaže ovaj trud i ovo zaziranje od drugih. ako je bio sumoran za vrijeme jela. niko nije obracao pažnju na njega. Svi su se tada okupljali oko svog prijatelja-starca ili su ucili. ovi siromašni studenti i radnici doživljavali su ove mirise što su ispunjavali kucu petkom. osim starca. nakon stoje društvo popilo cak i prešlo tamo gdje ce uciti ili sijeliti. ali nije uspijevao da to izbjegne. A potpuno je izvjesno da oni radnici što su stanovali na donjem spratu kuce nisu imali sredstava da se pocaste takvom hranom. U svakom slucaju. tako da mu je ruka drhtala i polijevao je sos po odijelu. i to je produžavalo uživanje jednih i patnju onih drugih: jelo je bilo gotovo tek kada bi se obavila popodnevna molitva i kada je sunce pozvano na zalazak. Sasvim je sigurno da nisu samo oni pripremali svoj obrok. kad god bi razmišljao. drugi je preuzimao brigu oko peci. ili tikva sa istim cevapom i nešto graška. Po njegovom povratku. a njegove šale su otkrivale ono što su se oni trudili da sakriju. radujuci se dok ju je spremala. Starac se sa studentima dogovarao o veceri u toku druge ili trece caše caja koji su pili poslije dorucka. Pošto bi sve bilo pripremljeno. kada je odrastao. takoder. jer ih je zasmijavao. iako je trebalo da ga razveseli i zasmije. a nije ih postidio. Ali starac je bio tu. raspoložen i povremeno bi se sam smijao kada bi ostao sam sa sobom. Koliko puta se djecak sjecao svega ovoga. to jaci što se hrana više kuhala. s vre mena na vrijeme. prihvatljiv za njih. posma-trali. patio je zbog toga. da je u kuci bilo njihovih drugova koji nisu mogli da spreme takvu veceru. odbijao one koji su htjeli da otmu od drugoga. kojega su izuzimali od ove obaveze. U pitanju su bila uvijek samo dva jela: ili krompir u cevapu sa mesom. Page 43 . i da su zbog toga najcešce trpjeli teške prigovore žena. iako. poluozbiljno. placuci gorko kada ju je predavala onome ko ce je odnijeti na voz za Kairo. Za vrijeme te smiješne borbe djecak je bio stidan i plašljiv.kako im je savjetovao starac . nije uspijevao da uzme svoj zalogaj i umoci ga u zdjelu. pristupao je pripremi hrane.Dani sastojao od boba. nježnost i miloštu koju su osjecale. Kada bi se složili oko kolicine svake namirnice koju treba kupiti i izracunali cijenu. on je pravedno dijelio jelo. Svako se trudio da potpuno uživa svoj dio hrane. Svi su udisali ugodni miris što ga je vatra izazivala. okupljeni ili raštrkani. Ali. vjerovatno. A kada bi oni pokazali da mi135sle na njega. a starac mu je s vremena na vrijeme upucivao savjete. Sa sakupljenim novcem jedan od njih je odlazio u kupovinu. on se još više zbunjivao.Taha Husein . nisu se sjeca133li oceva i njihovog truda. za134 jedno sa svojom djecom i ženom. niti da ga prinese ustima. pazeci da ga drugi ne preteknu i ne predu granicu na njegovu štetu. drugoga da pretjeruje uzimajuci vecu kolicinu jela ili sosa. udisali miris koji se širio od peci. jaja. gdje bi palio vatru drvenim cumu-rom. uznemiren i nesigurnih pokreta ruku. paradajzom i lukom. caja i od zalihe suhih kolaca što su im slale majke. svaki od njih bi ulagao svoj dio. a samo se kuhar. Djecak se cesto sjecao sa koliko truda je njegov otac zaradivao potreban novac da bi majka mogla spremiti hranu za svoja dva sina. ostavljao je da se to polako kuha na vatri. Kasnije. Sigurno je.

oni koji se trude i uce. bez sumnje je vec prešao cetrdesetu. a po svojoj prilici neopravdano. s pravom ili bez prava. Srca su im se ražalostila. dok nisu sasvim prestale. uprkos svemu onome što ga je na tom putu žalostilo. Dakle. srce mu se ispunilo sažaljenjem i nježnošcu. ramazanske ferije i one kratke odmore koji su s vremena na vrijeme prekidali studiranje azharovaca. Djecak je odrastao u ovom nasmijanom životu zahvaljujuci starcu. povecava dnevni obrok azharskog hljeba i obezbje-duju mu na kraju mjeseca dohodak od 75 pijastera. kao što je obdarila toga i toga njegovog prijatelja.valjda Page 44 . dobio bi odlicnu. Imao je ženu i djecu. u stvari. Ali vec nakon mjesec ili dva. Svaku azharsku godinu pocinjao je odlukom da se pripremi za ispit. Porodica mu je živjela na selu blizu Kaira. jer ga nije obdarila onom opsjenarskom inteligencijom za koju imaju sklonost profesori. on je tražio i druge stvari koje ljudi od života ocekuju. Svako od ovih mladica otišao je svojim putem. boljelo i tjeralo u ocaj. A onda se grupa razišla. zakljucivao je da mu sreca nije naklonjena: zanemarivao je ucenje. Njegov tast je takoder imao nekoliko komada zemlje. nije ništa manje inteligentan i sposoban da ovlada znanjem od tog prijatelja. Istovremeno nastojeci da dobije diplomu. nego ili oni koji imaju srece i mogu da zahale slucaju. njima je posvecivao ljetnji raspust. bolje je da priceka kao što je to ucinio ovaj njegov prijatelj . Smatrao je. nisu crpili svoju razonodu samo od ovog starca. Zbog svega ovoga cekao je bolje dane da mu se sreca nasmije kako se nasmijala onom njegovom prijatelju i zemljaku prošle godine. Ovaj je proveo studirajuci cak cetvrt vijeka i bio inteligentan i sposoban. nije bio. Cesto je bio u iskušenju da krene njime. 136 VII Naši mladici. tako da dolazak i odlazak nije predstavlljao ni težak zamor ni velik trošak. želja da nauci skromna.Dani Tako su ovi mladici proveli duge godine sa starcem. Bio je štedljiv. nasuprot starcevoj. ali tuga nije doprla do njihovih ociju niti se odražavala na njihovim licima. Šalili su se s mjerom i zabavljali krišom kada bi susreli stanovnika one sobe koja se nalazila na dnu u desnoj strani. Dogovarao se sa nekoliko drugova da sa njima prouci nekoliko knjiga koje je morao dobro znati. ali nije gubio nadu da ce uspjeti. Medutim. potpuno prestajao da prati predavanja u korist neke druge razonode. da diplome ne dobijaju sposobni i inteligentni. vjerovao je da je inteligentan i smatrao da je žrtva ne zato stoje pristupio diplomskom ispitu pa odbijen. nije uspio da diplomira. kako se tada govorilo. Napustili su ovu kucu i nastanili se u udaljenim krajevima grada. medutim.Taha Husein . ali on se nece nikada odreci jedne ili dviju parcela zemlje. Vjerovao je da mu je sreca okrenula leda iz nepoznatog razloga i da ce pasti ako se prijavi da polaže. 137I Njegova ljubav prema nauci bila je umjerena. zanimanje za studij veoma slabo. zanemarivali su starca i konacno su ga pozaboravljali. ili oni koji se ulizuju te vješto i lukavo podilaze ispitivacima. koje bi trebalo da proda kako bi kupio diplomu koja mu daje titulu ucenog covjeka. Neka se Allah smiluje cika-hadži-Aliju! Djecaku on nije bio simpatican. ali ni dobrostojeci. Treba reci da on nije ogranicavao svoja nastojanja niti svoj život na to. A. Ponekada je njihova zabava imala i drugi izvor. konacno. zatim se iznenada odlucio da polaže ispit i ne samo da je uspješno položio nego je dobio vrlo dobru ocjenu. Bio je student i iako je proveo na Azharu više od dvadeset godina. siromašnog stanja. Imao je rdavo mišljenje o studentima. skoro tvrdica. Jednoga dana neki iz ove grupe saznali su daje starac umro. Jedan svjedok ih je obavijestio da je starac na umoru izgovorio kao posljednju rijec molitvu za djecakovog brata. ljencario i. Dakle. Ponovo bi povjerovao da ga je izdala sreca. Kada je razgovarao sa svojim drugovima nije krio da on poznaje siguran put za uspjeh na ispitu. i daje umjeo uspostaviti bolje odnose sa jednim clanom ispitne komisije. Stanar sobe na desnoj strani bio je covjek srednje dobi. Ali on nije diplomirao jer je gledao Azhar kroz tamne ili izo-blicujuce naocare. pamet i sposobnost shvatanjajoš slabiji. ali kad god bi ga se sjetio. ali nije napunio pedesetu. Kao i mnogi stanovnici tog kraja i on je posjedovao jedan ili više malih komada zemlje. Zato je bolje da i ne pokušava. iako je mogao da ga prijavi poslije dvanaest godina. Njihove posjete starcu bivale su sve rjede. vec zbog pristrasnosti ispitne komisije: za više od dvadeset godina koliko je utrošio na Azharu nije pristupio ispitu. i tada je bila umjerena i mirna.

A izgovarao ga je sa naglašenom smirenošcu. Pricao je o radosti što je osjecao kada obilazi gradske ulice i ulicice ili kada stoji u zgradi udišuci svjež vazduh i gleda šta se dešava na spratu ispod njegovog. i isprekidani smijeh koji se uz sve te prekide ipak nastavljao. Za to vrijeme dogadale su mu se razne zgode i nezgode. lik ljubljene žene Ka'ab ibn Zuhajra iz njegove poeme "Burda". klonili bi se vodenja ovakvih razgovora u prisustvu nezrelog djecaka. To je pricanje bilo isprekidano njegovim neobicnim smijehom. 138 139Još jedna njegova osobina je izazivala divljenje mladica: volio je strasno uživanja i predavao im se. napadno bi je zagledao i detaljno rašcla-njavao. zacinjenu dosjetkama i šalama.75) Vitka kada prilazi. "Moji prijatelji". Šta može ostaviti veci utisak na mladice lišene tih zadovoljstava.Dani ce ga sreca poslužiti. ili u kakvom sokacetu ili u samoj zgradi." Mladici su slušali ovaj monolog i pamtili ga tim prije što je nacin na koji ga je on izgovarao zaista bio izvanredan i ostavljao je utisak. ako ne i više. Potvrdivao je ovakav svoj izbor citatom iz poeme Ka'ab ibn Zuhajra o njegovoj dragoj Suadi. Uživanja kojima se odavao i o kojima je pricao mogu se smatrati i nevinim 1 grešnim. podsjecali se rijeci koje je upotrebljavao. Tada se Page 45 . Isto tako. ali kada bi vidjeli da se on smije. U ovom grešnom poslu nalazio je ništa manje grešno zadovoljstvo. 75) Suada. a na njegov neprekidni smijeh i sami bi se poceli smijati. kao odsutan. "Kada bi ovi ljudi". Konacno bi se svi gromoglasno kikotali. Cim bi vidio ženu na ulici." Ovaj covjek je proveo. Studenti su bili kao opcinjeni njegovim pricama. Rado je 0 tome pricao. otkad ga je djecak upoznao. U govor je ubacivao mnogo anegdota i dosjetki koje je smatrao zabavnim i smiješnim i sam im se dugo smijao. nasladujuci se time isto onoliko koliko je uživao u samim zadovoljstvima. studenti su ponavljali njegove razgovore. Govorio je o zadovoljstvu koje osjeca kada sjedne pred trpezu punu masnih jela u svom selu. Studiranje i ocekivanje diplome imali su svrhu i bili jedno od sredstava da se odmori nakon iscrpljujuceg truda u sticanju novca ili zasicenosti uživanjima. ukratko. nekoliko godina u zgradi. mislio o svojim ili sreo nekog suseljanina. Ženu nije nazivao ženom. ubacujuci prigodne šale i dosjetke. želim vam da imate bolju srecu nego ja. Prava žena je ona koja je tako debela da su joj udovi nabijeni salom i mesom. Pocinjao bi visoko. oborene glave. Njegovi prijatelji u pocetku ne bi obratili pažnju niti bi se smijali. oponašali njegov smijeh i tako provodili po citav sat veselo se zabavljajuci.cak je razaznavao svaki glas prisutnih. 140 Svojim prijateljima je tumacio: "Zar ne vidite daje pjesnik spomenuo kako je njegova ljubljena vitka stasa kada se primice samo zato da bi imao priliku da se ispravi i da kaže kako ima veliku zadnjicu kada se okrene ledima? Zatim je nastavljao pricu skarednim podrobnostima. "bili svjesni da ja sve slušam i pamtim. iako seja sam u to ne pouzdavam i ne statirem se zbog toga. Smijeh mu je bio cudan i zasmijavajuci. glasom koji je bio više tih nego podignut. pohlepa za novcem i neobican strah da ga neko ne prevari u prodaji ili davanju zemlje u najam ili u kupovini. na izgled smiješne. Opisivao je uživanje u intimnostima sa svojom ženom sa odvratnim podrobnostima. pa opet prekidao. niti gospodom. ako se tako može reci. iznenadili bi se. puštajuci smijeh da bi ga potom zaustavio. volio je uživanje u punom smislu rijeci: zadovoljavao je svoje prohtjeve. Ucio sam kao što vi ucite i trudio se kao i vi. njen stas je besprijekoran. niti ijednim uobicajenim imenom. i nevinih i grešnih. Uporedivao ju je cas sa jastukom.Taha Husein .kada se covjek udubi i razmisli. On je za ženu upotrebljavao rijec "butina". niti gospodicom. ocima ju je svlacio. Mršava žena nije ga uopce zanimala. od ovakvih prica! Djecak je sve slušao sklupcan u svom cošku. Novac i samo novac je bio jedino što ga je potpuno zaokupljalo kada bi odlazio na selo. govorio je. podrobno opisujuci svoje poduhvate. ali tužne i bolne . tražio je ona zadovoljstva koja su na dohvat ruke i ne zahtijevaju moralnu osjetljivost. "sve je pitanje srece. velike zadnjice kada se okrene ledima. Ali ni jedna rijec izgovorena u tom društvu nije mu promakla . ni nizak ni suviše visok. govorio je sam sebi. cas sa dušekom. tanana osjecanja i istancan ukus. Bio je seljak u svim znacenjima koja ova rijec ima: ljubav prema zemlji. naglašavajuci svaku rijec kao daje htio da što duže i sigurnije ostane u ušima slušalaca. pa bezglasno nastavljao. ali i pred veoma skromnom trpezom u gradu: opširno je opisivao sve to. Kada bi ostajali sami.

Taha Husein - Dani vracao u zgradu, smještao u svoju sobu i pocinjao misliti na drugove, profe141šore i diplomu, pricao sa prijateljima i ponekada sa njima jeo ili pio caj. Uza sve to, bio je veoma pobožan. Cudni napadi misticizma su ga s vremena na vrijeme izbacivali iz svih ovih uobicajenih stanja: postajao je isposnicki suzdržljiv, kažnjavao sebe strogo do surovosti, muceci sam sebe odricanjem i gladu. Jednoga dana, poslije svade sa tastom, napustio je svoju ženu-seljanku i poželio da nade drugu, iz samog Kaira i da se tako orodi sa gradanskom, otmjenom porodicom. Rastavio se od žene i pricao je prijateljima opširno o svojim nadama, opisujuci bestidno i ružno kakve su razlike izmedu žena u gradu i onih na selu. Ali odjednom on prestade da se zanima i za novac i za žene, bile one iz grada ili sa sela, odrece se uživanja u jelu i caju, jer je osjetio da ce ga ovog puta sreca poslužiti ako pristupi ispitu. Treba, dakle, da se pripremi za bitku sa profesorom. Imao je pred sobom dovoljno vremena da može da se pripremi. Mora, dakle, zanemariti prijatelje i drugove, stare i nove, i posvetiti se osnovama prava, stilistici, sintaksi, teologiji i drugim predmetima iz programa. Tako i bi: pojavio se na ispitu. To je bio dan o kome se dugo pricalo. Došao je pred ispitnu komisiju zorom, a otišao tek s mrakom. Bilo je to iscrpljujuce i za njega i za komisiju. Smislio je veoma lukavo kako da predahne kada ga komisija dovede u škripac: kupio je gomilu lubenica i ostavio ih u blizini ispitne sale. Komisiji je, cim je ušao, ustvrdio da boluje od mokracne bolesti i zamolio da mu dopusti da izade kada ga bolest natjera. Komisija se sažalila i dala mu dozvolu. Tako je pocinjao da odgovara na pitanja i raspravlja sa ispitivacima, pa naglo prekidao odgovor ili raspravu zamolivši da izade. Napolju nije odlazio da obavi nuždu ili smiri bolest nego ka lubenicama, da bi se rashladio, razbistrio glavu, da se, kako je govorio, povrati, a potom se vracao i nastav142 ljao odgovor ili raspravu tamo gdje je prekinuo. Tako se on natezao sa komisijom i ona sa njim sve do kraja dana. Vratio se u sobu presretan: uspio je da položi sa osrednjom ocjenom i postao je ucenjak. Ljeto je rasturilo njegove prijatelje. Ujesen, kada su ga ponovo sreli, vec je bio napustio sobu u zgradi i ostvario planove oženivši se ženom iz gradske porodice. Uselio se kod nje, nedaleko od starog prebivališta. Jednoga dana obuze ga njegov misticni žar. Odluci da se povuce neko vrijeme u jednu džamiju i da se pro-sveti molitvi, postu i pobožnosti. On to i ucini. Proveo je u takvoj osami ne znam koliko dana, ali sigurno ne malo, jer kada je izašao, bio je smršao i oslabio. Pošto se vratio, nova porodica ga stade grditi, a vjerovatno su ismijavali i njegovu muškost. U njemu se tada probudi seljacka duša željna uživanja i seljacki ponos. Zorom je izašao u jednu ašcinicu ili kafanu, bez racuna je gutao bob na ulju, hljeb, luk, a zatim je, da ugasi vatru obilnog obroka, popio velike kolicine caja. Tome što je ubacio u sebe od hrane i pica dodao je one droge o kojima takvi kao on govore ne imenujuci ih. Kada se sve to sleglo, bolje reci uzburkalo u njegovoj utrobi, vratio se kuci ljutit do bjesnila. Porodica gaje docekala s neodobravanjem i strahom. Na koncu je pokušao da se baci kroz prozor, ali su ga clanovi porodice zadržali s teškom mukom. Vezali su ga, jer je jadnik poludio. Djecak nece zaboraviti onaj glas koji je dopro do njega jedne noci nakon posljednje molitve: mladi studenti su ga slušali, nijemi i tužni kao da ce im poteci suze koje sam stid zadržava. To je bio glas tog covjeka zahvacenog ludilom; ono mu je odvezalo jezik pa je užasno urlao. Sjutradan su ga rodaci odveli u bolnicu gdje se lijece takvi bolesnici. Tamo je ostao nedjeljama, a kada je izašao, bio je potpuno izmijenjen: šapu-tao je još tiše nego prije, pokreti su mu bili spori, pres143J tao je da se smije i kod svakoga koga je sretao izazivao je cudno osjecanje straha i sažaljenja. Prošli su dani ispunjeni raznim dogadajima. Mladi prijatelji su izgubili iz vida ovog covjeka, svako je našao svoj put u životu. Rijetko su ga sretali, zatim nikako. Ponekad bi nešto culi o njemu, pa i to presahnu. Jednoga dana saznali su daje umro. Vijest je na trenutak rastužila prijatelje, ali oci nisu prolile nijednu suzu, lica su se samo malo uozbiljila i sve se završilo stihom iz Kur'ana koji uvijek izgovorimo kada neko umre: "Pripadamo Allahu i njemu se vracamo". I 144 VIII Page 46

Taha Husein - Dani Druga soba u ovoj zgradi, nalijevo kada se penješ uz stepenice, bila je takoder izvor zabave i razonode ovih mladih ljudi. U njoj je stanovao mladic, malo stariji od ostalih studenata, u svakom slucaju došao je na Azhar prije njih, ali je bio iz istog pokoljenja i iz istog staleža. Imao je piskav glas - dovoljno je bilo da ga cuješ pa da se nasmiješ. Bio je ogranicene pameti, tako da mu je veoma malo znanja ostajalo u glavi; bio je tup, tako da nije shvatao i najjednostavnija znacenja onoga stoje citao u raznim udžbenicima. A ipak je bio veoma samouvjeren, bezgranicno sujetan: bio je iskreno ubijeden da ima iste sposobnosti kao i prijatelji sa kojima je živio i prisustvovao velikom dijelu nastave. Zajedno su slušali predavanja iz prava, retorike i kurs Imama, ali nije baš žurio na predavanja iz osnova prava. Trebalo je ustati zorom, a on je cijenio svoj odmor i ljubomorno bdio nad njim. Ponekada bi se pridružio drugovima u zajednickom ucenju, ali je i to ucešce bilo posebne vrste i nije imalo veze sa redovnim predavanjima niti sa udžbenicima iz kojih su profesori predavali. Naime, ovi mladici su bili krajnje nezadovoljni udžbenicima Azhara. U tome su bili pod uticajem suda 145njihovog profesora Imama. Kada su slušali njegova predavanja ili kada su ga posjecivali kod kuce, on im je navodio naslove znacajnih knjiga o gramatici, retorici, teologiji ili književnosti, koje su profesori Azhara mrzili jer ih nisu poznavali, a vjerovatno je njihova mržnja bila još veca zato što ih je Imam preporucivao i hvalio. Pored toga, medu istaknutim profesorima bilo je suparnika Imama koji su nastojali da ga oponašaju pa su upucivali studente na druge vrijedne knjige, po kojima se nije predavalo na Azharu, jer ih vecina profesora nije poznavala. Cim bi mladici culi naslov neke od ovih knjiga, požurili bi daje kupe, ako imaju mogucnosti za to, ali najcešce su to cinili pod cijenu velikih odricanja. Ako bi im to bilo nemoguce, pozajmljivali su ih iz knjižnice Azhara, brzo ih pregledali i dogovorili se da ih citaju zajednicki kako bi ih bolje razumjeli. Na to ih je podsticala iskrena privrženost Imamu i ne manje iskrena težnja da nauce i obavijeste se. Po svoj prilici, uz ovakve osjecaje, odredenu ulogu igrala je i mladalacka ambicija: ponosili su se što su studenti Imama, profesora Bekhita, Abu Khatua i Radija, bila su im puna usta hvalisanja da su njihovi najbliži i najistaknutiji studenti. Nisu se zadovoljavali samo prisustvovanjem predavanjima ovih profesora nego su ih posjecivali kod kuce, cesto ucestvovali u raspravama i prisustvovali posebnim predavanjima cetvrtom poslije podnevne i nocne molitve. Nije im bilo mrsko da o ovome znaju njihove kolege i da pricaju kako oni medu sobom citaju ovu ili onu knjigu, iz ove ili one nauke. Tako su zadobili istaknuto mjesto medu kolegama, cijeli Azhar je znao da su oni najbolji studenti, dostojni sjajne buducnosti. Bilo je zato prirodno da osrednji studenti traže njihovo društvo, da steknu prednost družeci se sa njima. Dovoljno je bilo za isticanje vec i to što ljudi znaju da su prisni prijatelji sa ovom grupom mladica. 146 Medutim, oni su time nalazili mogucnost da dospiju do poznatih profesora i uticajnih ucenjaka. Ovaj mladic je upravo pripadao takvim osrednjim studentima i družio se sa ovom grupom da bi njegove kolege mislile kako je i on jedan od tih talentovanih studenata i da bi preko ove veze mogao da sa njima zajedno posjecuje Imama ili šejha Bekhita. Samoljublju mladih studenata je godilo da podsti-cu ovu vrstu svojih kolega da traže ovakav put vlastitog isticanja; lako su prihvatali parazite u nauci kakvi su bili ovi slabi i osrednji studenti. To im je davalo priliku da se siti nasmiju kada ostanu sami i pocnu nabrajati neznanje, gluposti i grube greške tih slucajnih "prijatelja". Ovaj njihov prijatelj vidio ih je, vjerovatno, na nekim predavanjima, zatim im se sve više približavao dok ih nije upoznao i poceo posjecivati. Pošto mu se svidjela i kuca u kojoj stanuju i njihovi susjedi na spratu, iznajmio je i on sobu u istoj kuci. Tako je postao clan grupe, zajedno sa njima išao na predavanja, pio caj, išao u posjete profesorima, ukratko, ucestvovao je dijelom u njihovoj slavi. Ali Allah mu nije podario nimalo sposobnosti da im bude ravan u znanju i umu, a ni u jasnom izražavanju. On je, izgleda, bio široke ruke i imao više novaca, ili, bolje receno, zahvaljujuci škrtosti prema sebi, mogao je pred njima da se pokaže bogat i da obilato troši. Kada bi naslutio da im je potreban novac za kupovinu neke knjige ili vracanje hitnog duga ili zadovoljenje neke druge hitne potrebe, nudio im je novac širokogrudo i kao dobar drugar. Prijatelji su mu to priznavali i bili mu zahvalni, ali nisu mogli preci preko njegovog neznanja pa im se dogadalo da se ne mogu savladati nego su se pred njim izrugivali njegovoj gluposti; na te Page 47

Taha Husein - Dani gluposti odgovarali su grubim i nemilosrdnim nipoda147štavanjem. Ali on je i to primao sa zadovoljtvom, docekivao nasmiješen. Ne vjerujem da su ikada na njegovom licu vidjeli srdžbu, uprkos svem ismijavanju i pot-cjenjivanju. Vrhunac šale na njegov racun izazivalo je njegovo poznavanje metrike, odnosno totalno neznanje, a to je isto. Citao je sa njima, na primjer, udžbenik gramatike i cim naidu na stih kao primjer, a u gramati-kama je bezbroj primjera, on je bio najbrži da kaže kojem metru pripada i uvijek je to bio "basit", nikada neki drugi metar. A stih je mogao biti u metru "tavil" ili "vafir"76) ili nekom drugom, svejedno, za njega je uvijek bio "basit". Najcudnije je to što se on nije zadovoljavao time da obznani kako je to "basit", nego bi se požurio da stih podijeli na stope tog metra, bez obzira na stvarnu stopu. Tako je prekidao ucenje družine koju bi zahvatao neobuzdani smijeh. To je postala stalna zabava njegovih drugova: kad god bi naišli na stih, pretvarali su se da su nemocni da kažu koji je njegov metar, ocekujuci da ih on obavijesti kako je to "basit", a onda bi ga natjerali da ga rašclani na stope, jer oni to ne umiju. To njegovo rašclanjavanje bilo je praceno smijehom i šalama na njegov racun, što je on docekivao sa blaženim zadovoljnim osmijehom, bez uvrede i ljutnje. Ovaj mladic proveo je duge godine zajedno sa svojim prijateljima a da ni on njih ni oni njega nikada nisu uvrijedili. I kao da je, konacno, osjetio da se ne može sa njima utkrivati, poceo je izostajati sa predavanja pod raznim izgovorima, nije više ucestvovao u citanju nego se zadovoljavao ucešce na zajednickim objedima ili na caju povremeno, ali u posjetama uglednim profesorima uvijek. 76) Basit (prostrani), tavil (dugi), vafir (obilni) - nazivi metrickih stopa. Kako je naš djecak u meduvremenu napredovao u uzrastu, a takoder i u nauci, ovaj mladic je poceo da prema njemu ispoljava naklonost i izvjesno poštovanje. Ponudio mu je da zajedno citaju knjige i radije se družio sa njim nego sa svojim vršnjacima i kolegama. Jedno vrijeme djecak je to prihvatao i proucavao sa njim udžbenike tradicije, logike, teologije i slicno, ali bez velike koristi. Uz to djecak nije bio sklon ismijavanju i šali, nije to umio niti želio. Konacno ga se, pod raznim izgovorima, oslobodio i nastaviio da radi sam, kako je i navikao. Tako je mladic napustio ucenje, odnosno ucenje je napustilo njega. Ostao je, ipak, upisan na Azharu kao student, ucestvujuci sa ostalima samo u društvenom životu. A život ove grupe mladica se nešto poboljšao, zahvaljujuci prije svega njihovoj inteligenciji, trudu i nadarenosti, kao i sklonosti Imama prema njima i druženju sa njim. Tako su se poceli družiti sa nekim studentima Azhara iz bogatih porodica i posjecivati ih. Mladic je išao u te posjete sa njima i primao njihove posjete, njegov društveni život, zajedno sa drugima, doživljavao je uspon. Mladici nisu obracali pažnju na to, nisu o tome medu sobom govorili niti se hvalili svojim posjetama odlicnim kucama i sijelima u njima; to su smatrali prirodnim i obicnim. On je, medutim, smatrao to slavnim i uživao u tome. Njegova sujeta je bila potpuno zadovoljena, a povremeno je to koristio i za materijalnu dobit. Pricao je o tome i onom ko hoce da cuje i onom ko nece. Prolazili su dani i studenti su se razišli, svaki je krenuo svojim putem. Ali ovaj ih covjek nije zaboravljao niti je dopuštao da ga oni zaborave. Ako nije mogao da ih slijedi u nauci, mogao je u ponecem drugom što ispunjava život: posjecivao ih je iako oni njega nisu, i susretao se sa njima kod nekog od njihovih bogatih i uglednih prijatelja. 148 149Imam77) je napustio Azhar u poznatoj politickoj aferi. Ovaj covjek se tada našao u procjepu: istovreme je bio povezan sa Imamom i njegovim pristašama, a i sa neprijateljima Imama i njegovim pristašama. Azhar se uskomešao, u to komešanje uvukla se politika, univerzitet se podijelio na dva neprijateljska tabora. Naš covo se pridružio štrajkacima, a istovremeno otkrivao protivnicima štrajka tajne štrajkaca. Jednoga dana - kakvog dana! otkrilo se da je on bio u vezi sa policijom. To je bio konacan prekid izmedu njega i njegovih prijatelja, a kuce koje su ga primale odjednom se zatvoriše. Izgubivši sve prijatelje, zavukao se u svoju sobu u zgradi. Niko nije za njim žalio. Okanio se težnje za diplomom Azhara i trošio svoj beznacajni život usamljeno i bijedno, teško podnoseci svoj pad i mucno zaradujuci svakodnevni hljeb. Jednoga dana saznalo se daje umro. Da li je umro od neke bolesti? Ili od jada? Ili od neimaštine? Na vijest o njegovoj smrti, njegovi nekadašnji prijatelji nisu osjetili ni tugu ni žaljenje. Ogranicili su se na to da kažu stih iz Kur'ana koji uvijek kazujemo kada cujemo za neciju smrt: "Mi pripadamo Allahu i Page 48

djecak se probudi od glasa cika-hadži Alija što se razlegao u nocnoj tišini. desno. nije bilo pravila koja su obavezivala profesore i studente da se strogo bave ucenjem svakog dana. oni bi posjecivali jedan drugog. iz dana u dan. Pošto bi došli. Zbog toga nisu imali nikakvih neprilika. drugi teško . izražavajuci uzajamno poštovanje. Živio je u njoj samo cika-hadži Ali. Oni su sticali znanja iz oblasti nauke i religije onoliko koliko su mogli. u njoj stadoše da se javljaju glasovi zdesna i slijeva i poce da dobija izgled sasvim prenaseljenog mjesta. odlazili su na predavanja kada su htjeli ili kada su im to okolnosti dopuštale. bez žurbe i naprezanja. U mislima je izgovorio poziv na molitvu s mujezinom. Studenti su poceli da se raspituju o šejhu što je živio u njoj prije posta: šta se dogodilo s njim? Jedni drugima su govorili da se on. dvojica bratovih drugova i ona dva Persijanca. te su neki ostajali u Kairu i za vrijeme raspusta. uredili bi svoje kuce za dugi boravak. onako kako ga je išcekivao uvijek. kako je obicno cinio. pa cak i više. moralne. u svako vrijeme.ponekad je u takvoj jednoj sobi živjelo dvadeset studenata. U to vrijeme pocinjala je az-harska godina. oni bi produljili raspust dan-dva. Po dolasku. Otuda je kuca bila prazna ili skoro prazna kada je djecak došao s bratom. Azhar je tada proživljavao svoje posljednje sretne dane . Dvije prve nedjelje nakon pocetka predavanja bile su isto onoliko nedjelje široke slobode koliko i nedjelje prijateljstva. Stvar je bila laka i prosta: savjet šejhova odredivao je kraj raspusta i pocetak rada.Dani njemu se vracamo!" 77) Muhamed Abduhu (Imam). možda. Profesori i studenti uživali su u ovoj prijatnoj široko-grudoj slobodi sa mjerom. redovna. a zatim su išli na casove. ili u drugim džamijama. Na taj nacin stu151denti su stremili nauci iz ljubavi i poriva ka njoj. u petak. Sve je to bilo lako i jednostavno. Odjednom se cudan visoki glas razleže iza zida za ledima djecakovim. djecak još nije uspio cestito ni da se smjesti a vec su poceli. a ponekad bi ga produljili citavu nedjelju dana. a takoder i umne bolesti. ili nekoliko dana. ponekad su spuštali na dvadeset. On poce da misli kao što je obicno mislio ocekujuci mujezinov glas. Zatim se završila ta nedjelja i nastupila je druga. ili gotovo prazna. No jedne noci. Kako su sjedili? Kako ucili? Kako su spavali? Sva je ta pitanja djecak postavljao sebi. takoder bez žurbe. Ipak. stiže do njegovih ušiju i izazva u cijelom tijelu drhtavicu. Djecak je kasnije saznao da studenti Azhara nisu žurili da se vrate u Kairo poslije toga raspusta. a profesori su bili slobodni. a ne iz pokoravanja naredbama ili zbog straha od kazni. ali su zajedno sa tim sticali razne tjelesne. To daje sliku o stanju velikih grupa studenata iz unutrašnjosti koji su dolazili u Kairo da izucavaju nauku i religiju na Azharu. 150 IX Kuca je bila prazna. ali nije mogao naci odgovora. Soba pored djecakove. i od lupkanja njegovog štapa po zemlji.pravila nisu odredivala broj radnih dana i dana odmora ni za profesore ni za studente. zasnovano više na dobroj volji i želji no na odredenoj tacnosti i obaveznom redu. Time je lakše bilo razlikovati ljude ozbiljne i radine od ljudi lijenih i beznacajnih. tako da je student živio za jedan pi-jaster mjesecno.jedni užurbano. što mu prostruja od glave do pete. mogli su poceti kada su željeli ili kada su mogli. cilo. Profesori su pristizali iz svojih zavicaja. Studenti su stizali iz svojih krajeva bez žurbe. polagano i s oklijevanjem. da pristižu njeni žitelji . Bilo je i takvih koji su žurili da se vrate u Kairo kad god bi im se ukazala mogucnost i dopustile okolnosti da pohadaju neka posebna slobodna predavanja prije no što pocnu zajednicka. Kuca se polako punila pokretom i djelatnošcu. Zatim bi poceli predavanja.Taha Husein . On je samo znao da se za sobu placalo svakog mjeseca do dvadeset pet pijastera. Stvarno je bila prepuna. Glas se prekide i djecak poce u mislima da prati vjernike u džamiji dok se okupljaju za molitvu .pojedinacno i u grupama. Ipak su mnogi profesori i studenti pretpostavljali nauku svojim porodicama i zavicaju.lijeno. protjeran sa Azhara marta 1905. a zatim se uzajamno posjecivali pozdrava i prijateljstva radi. ili na samom Azharu. bila je tokom prve nedjelje prazna: s te strane djecak nije cuo ni zvuk ni pokret. Studenti i ucenjaci kao da su osjecali izvjesnu tegobu i ulagali napor da se rastanu sa porodicom i zavicajem. Studenti su bili slobodni. pripremajuci se kod kuce. kada je djecak tamo došao prvi put: njeni žitelji se još nisu bili vratili sa raspusta za vrijeme posta. Djecak nikada nece Page 49 . jutrom i vecerom. Neke sobe su bile nabijene studentima do nevjerova-tnih razmjera . soba nije bila zauzeta i sa njene strane nije dopirao ni pokret ni zvuk. poznanstva i uvažavanja. preselio na drugo mjesto.

komentari al Kazvinijevog "Skracivanja". a djecak se sramio da ustane i ode sa casa prije svršetka. Šejh. No bratu njegovom nije ni bio potreban odgovor: on je sam cuo glas za zidom i takoder stao da se smije. nema u njoj nicega nerazumljivog niti nejasnog. "Opsežan" (al Mutavval). Al. ti razumiješ onu ljusku kojoj dolaziš prije podne. kojeg je sustiglo "zlo davola-napasnika. Bio je to cudan glas. I djecak stade da raspravlja sa profesorom o nekim stvarima koje je ovaj rekao. koji je prvo ispunio djecaka strahom. trudeci se do iznemoglosti. U tumacenjima sama recenica je potpuno jasna. On se zaustavi na zvuku "sin" i ne mogade da krene dalje. cak i onda kad ozbiljnost suzdrža osmijeh na njegovim usnama. kao što se nisu culi ni njegovi pokreti. koja ga odvraca od potpunog predavanja u spominjanju Allaha. "Najopširniji" (al Atval) . Glas bi mu promukao. a njih je malo. kao što je to obicno cinio sa svim svojim profesorima. koji zle misli unosi u srca ljudi . Naša nauka je. Allah ve. 79) "Kratak" (al Muhtasar). dok se na kraju nije zaustavio te zvuci velicanja zauze-še svoja mjesta u ustima onoga koji ih je izgovarao. Glas je nastavljao da kazuje "Pristup" dok ne dode do rijeci Allaha svevišenjeg: "Tebi se klanjamo i od tebe pomoc tražimo". snaga oslabjela i celo se oblivalo znojem. Od toga je vremena šejh pao u ocima djecakovim i postao mu mrzak.djelo iz oblasti retorike Muhameda ibn Abdarrahmana al Kazvinija (umro 1338). Allah-Allah-Allah." 154 Taj je šejh bio savršeno tih . veoma teška. A kada osjetiš da on ponavlja i vraca se odakle je poceo. a niti si ti stvoren za srž. i poceo je ponovo poslije toga još jednom i drugi put.od džinova i od ljudi". Drugi dogadaj sa Page 50 . "Ljuska" o kojoj je natuknuo šejh. i prezrenjem.78' "Svaka rijec sa susjednom ima odredeno mjesto". nastojao je da tumaci tu recenicu saopštavajuci sve što je o njoj receno u mnogim tumacenjima. u zraku. prigušeno.njegov se glas gotovo nije cuo. Šejh je postao jedna od tema za šalu kojima se djecak zabavljao sa svojim vršnjacima prije podne do casa "ljuske" i u podne. Allah ve.Dani zaboraviti taj glas niti ce ga se moci sjetiti a da se ne nasmije. Koliko lije rijeci kazano o ovoj recenici i u "Kratkom" i u "Opsežnom" i u "Najopširnijem"79'. ali je razumio kraj. "Al-Al. Poslije mnogih godina u djecakovoj duši od toga šejha nije ostalo ništa do sjecanje na njegov glas i sjecanje na dva dogadaja . Zatim tihim glasom rece djecaku: "Tiše! To je naš susjed. u ušima djecakovim i u njemu samom. "On hoce da postigne cilj molitve: da preda svoje srce. dok ovaj s teškim naporom nije okoncao molitvu. razvijaju je samo jaki. on je šafeit. niti je ona tvorena za tebe". sinko. ali djecak ne mogade cak ni da odgovori. Ali šejh mu odgovori tako da ga to ucuta i ispuni mu srce i gnjevom. Glas iza zida poslije toga nastavi da kazuje Pristup i djecak shvati daje to glas covjeka koji obavja molitvu. Djecak se uzdržao i stao da prati šejhov glas iza zida. a o drugome su mu drugi pripovijedali. Ujutro. Prvi se zbio kada je djecak vec poodrastao i uznapredovao u studijama.jednome je on prisustvovao sam. a zatim izazvao u njemu glasan smijeh. Ipak se jedno pitanje ucvrstilo u djecakovoj duši: zašto se taj šejh-pafeit toliko muci i zlopati s tom molitvom. nije razumio ponavljanja. izuzev kada je obavljao jutarnju molitvu. kada je poceo slušati predavanja iz retorike. ohrabrivši se. ucenici su se na silu zasmijali. Jednom je otišao na šejhov cas i slušao kako ovaj tumaci poznatu recenicu iz "Skracivanja". bili su casovi iz književnosti i posebno knjiga "Savršenstvo jezika"80) al Mubarrada. dušu i misao Allahu kada pristupa molitvi i dok je obavlja. No glas se nije zaustavio pri završetku velicanja Allaha.Taha Husein . vratio se i obavlja jutarnju molitvu. Al-Al. kao i ostali profesori Azhara. kao što znaš. taj i taj šejh." Tu djecak nije mogao više da se suzdrži i stade da se smije glasno. Nije razumio pocetak. ti to ne razumiješ dobro. Ostao je ogorcen i otišao tek zajedno sa ostalim studentima. Allah je velik!" 152 153Tako je glas dopirao do djecaka. 155tavi to. Profesor je rekao djecaku: "Os78) "Skracivanje" (Talhis) . prizivajuci san. Šejh se nasmijao." Brat opet utonu u šutnju i mir. I opet stade da velica na isti nacin kao i prvi put: A1-A1-A1. od kojega se nije mogao uzdržati ma koliko strahovao da ce razbuditi brata. Djecaku su bili potrebni dani dok se nije navikao na taj glas toliko da ga je mogao slušati bez smijeha i bez sažaljevanja njegovog vlasnika. on upita svoga brata i saznade od njega da je šejh malo poremecen. i prekida molitvu kako bi je opet poceo. poslije casa "ljuske". i stidom istovremeno. Brat mu se probudi uplašen i upita djecaka što je s njim. a kojoj je mladic odlazio prije podne. neprekidno. Allah-Al-Al-Al. onda znaj daje osjetio nekakvu smetnju iz ovoga našeg svijeta. iako ga je ranije volio i cijenio.

koji mu je bio susjed u kuci . a profesor nastavi svoje kazivanje i tumacenje tihim. Ali jedva su potegli prvi skrut. nikome ne nanoseci zlo i ni od koga ne trpeci zlo. danju ili nocu. Djecakov doživljaj sa šejhom na casu retorike imao je svojih posljedica. usrknuše dugi gutljaj sa otegnutim zvukom. jer šta je lakše od smijeha mladih? Šejh je imao sina cije se sposobnosti nisu dale primijeniti i ništa na njemu nije ukazivalo da je stvoren za nauku.Taha Husein . vec kafu od burmuta. dobrosusjedski kao otac. Kafa i pljuvacka potekoše im na brade i grudi. medu njegovim stanarima -trgovcima i radnicima. Page 51 . Idi kuci. A sve se to zbilo stoga što nisu popili pravu kafu. izrece hvalu Alla-hu. Dijete ostade ogorceno dok se studenti nisu razišli i izide s njima uzbudeno i ojadeno. sinko! Neka te Allah prosvijetli i oprosti ti. No ona se ipak popela tamo gdje su bili nauka. bio je šafeit kao i ovaj. Profesor pride. ipak su se mladici slatko smijali. njemu ili nekom drugom prolazniku. grlo ga oštro odbi. prode izmedu dvije grupe ucenika koje je odavno poznavao.Dani profesorom izazvao je u djetetu samo još veci podsmijeh i više šala na njegov racun. Dogadale su se tu razne stvari. Od ovoga profesora prešao je drugome. da nam ne pokvariš nauk. sastavljacem napomena. Jednom. kojoj se upucuješ svako jutro". ne miješaj se u naše predavanje. šutljivo kao otac. to jest rijeci "naklonost" na nacin koji se djetetu nije svidio i dojmio ga se loše. onoj ljusci opasnoj. Djecak je poznavao tu džamiju izvanredno dobro. po obicaju spokojno.mamelucki vladalac Egipta (kraj XVIII v. Zatim skide sandale. Zbijao ih je zajedno sa svojim vršnjacima i zabavljao se sastavljanjem stihova o njemu. Oni progutaše ili. izlazeci sa casa "ljuske". 156 oslobode grlo od onoga što je u njega dospjelo. Mladic je pogriješio i umjesto kutije s kafom uzeo kutiju sa burmutom.). dijete se namrgodi. Zatim nastavi dok ne dode do mjesta gdje autor navodi kao primjer jedan stih iz Kur'ana: "A i malo naklonosti Allahove vece je od svega toga". ali ne i poremecen. Djecak je cuo njegov glas samo onda kada bi mu uputio pozdrav. On zamoli sina za kafu i kroz nekoliko trenutaka kafa bi ponudena. Svi se zakaš-ljaše i stadoše da pljuju izoblicenih lica. Uostalom. Tako vracajuci se oko podne sa casa "ljuske". mirnim glasom: "Šuti. tacnije receno. pogubnoj. On je držao casove pod kupolom džamije Muhmed beka Abuz Zahaba81'. prijateljstvo ili poznanstvo je nisu vezivali ni s kim. dok su kašlj ali u grcevima. Ucenici se usiljeno nasmijaše. glosatorom. tek pocinjuci da "traži nauku". sjutradan je pošao na predavanje ovog drugog. kojih cemo se možda dotaci u ovoj prici.rad iz oblasti gramatike sa mnogobrojnim književnim primjerima cuvenog arapskog filologa al Mubarrada (umro 898). zajedno sa auto81) Muhamed bek Abuz Zahab . on je ipak bio student. Ali. tiho kao otac. No tek što je pocelo. studenti i profesori. nastojeci da 80) Knjiga "Savršenstvo jezika" (al Kjamil filluga) . dobra srca i škrt u govoru. Trebalo je da se naseli na donjem spratu. spominjanje ove dvije anegdote znaci preticanje dogadaja. uzroke neodredenosti podmeta. prekoraci preko praga ispod kupole i sjede u profesorovu grupu. a nas zaštiti od tvojega zla i zla tebi slicnih. On se odrekao casova retorike i do kraja godine je. 158 U desnom uglu kuce nalazila se soba u kojoj je živjela jedna porodica. dijete dode i pope se stepenicama na koje je bilo naviklo. Uza sve to što je prica bila jednostavna i u njoj nije bilo niceg cudnog. Je li slucajna saglasnost oba profesora da odbiju dijete od njihovih predavanja' ili je to bilo smišljeno? Dijete to nije znalo. zadovoljnim i spokojnim glasom. Kada je napustio casove prvoga profesora. Šejhovi se latiše šolji-ca kao i uvijek žudno. i ostala je medu svim tim. prizva božji blagoslov na proroka i poce da kazuje rijeci autora koje su se odnosile na neodredenost po-dmeta. Dijete nije moglo da ocuti i stade da raspravlja sa profesorom. šejh prekide njegove rijeci i kaza svojim tihim. njegovog oca posjetiše prijatelji. 157rom. Slušao je predavanja iz gramatike i logike na svim mjestima i u svim njenim coškovima. komentatorom. To je digresija i najbolje je da se vratimo kuci i onima koji su u njoj bili i onome stoje tamo bilo kada je došao djecak. Boj se Allaha. Živio je sa ocem u njegovoj sobi. išao u biblioteku pored Bab al Halka i ostajao tamo sve dok ne bi nastupilo vrijeme njenog zatvaranja pred sam zalazak sunca. On poce da rašclanjuje. opisujuci sve do sitnica. Djecak nije mogao nikako saznati kako je ona dospjela tu i kako se nastanila tamo gdje su je sa obiju strana okruživali nauka i studenti. vec poznat kao veoma tih i staložen. kada bi došlo podne.njegova soba bila je pored sobe poremecenog šejha. Nije dugo cekao.

"dondurma" (turski) . Ona ništa nije radila da bi zaradila za život. 160 ljnih ljudi . uz te povike i pjesme. Ali radost se silno širi. prvo uz viku i smijeh.sladoled.Taha Husein .Dani Ona je bila tuda u toj kuci. ipak. a dogadalo se i da prihvati pjesmu žena odozgo. nalazio u tome zadovoljstvo i nasladu. Majka ništa nije radila. Tek kada bi zamakao na stepenice i spustio se na ulicu. Dijalekt kojimje govorila ukazivao je na to da se spustila iz Gornjeg Egipta.svi radnici i preprodavci koji su tu stanovali bili su žitelji Kaira ili ljudi koji vec odavno žive u njemu. Umjesto toga zacu se drugacije pjevanje i drugi zvuci. nekada "dondurma". premda ih ne poznaje i ne prijateljuje uopce sa njima. znaci. nego razmišljaju o nauci i samo ih to veseli. Po svoj prilici. a sebe obicajima njegovih stanovnika. Zatim se glasovima žena u neko doba dana pridruži-še glasovi nosaca. Oni bi se radovali da zastane kod njih i da prvi kupe njegovu robu. šuteci. ali ne i kada je prolazio pored soba uvaženih i ozbi82) "Dželati" (talijanski). mada se nekada samo pretvarao da je veseo i radostan i da mu je do pjesme. velicajuci pjesmom svoju hranu i nudeci je ljudima. Nije bilo teško. da takva jedna porodica tudinaca stanuje medu tudincima. cas ozbiljno. Žene su docekivale njih i stvari lupajuci u doboš. koji su poceli da se penju kucnim stubištem i zakrcili sve prolaze onim što su nosili u sobu. A na prvom spratu kuce . kao što je bila tuda i u Kairu. Kada bi sišao na zajednicki put. uz viku i grdnju. Možda ju je upravo usamljenost nagnala da se popne na drugi sprat kuce a ne zadrži se na prvom. dva Persijanca. Zimi je nosio onu vrstu halve što su je zvali "djevojacka preda". Kao da je osjecao da nije lijepo pjevati noseci halvu i nuditi je pred tim sobama. ali posao je bio podijeljen izmedu nje i sina veoma pravicno. jujukajuci i zapocinjuci pjesmu. a majka se brinula o sobi i o pripremanju hrane za sina i sebe. Mladic je morao da posluje na ulici citavog dana i da se pod noc vrati sa hranom. prelazeci s mjesta na mjesto i lutajuci ulicama i ulicicama kud su ga noge nosile. On je tokom vremena uspio da prilagodi svoj jezik kairskom dijalektu.82' Mladic je pripremao i jednu i drugu vrstu slatkiša uz veselu i radosnu pjesmu. usvojili su njegov jezik i obicaje. Jer svi stanari drugog sprata bili su tudinci: šejh iz Aleksandrije. Ta se porodica sastojala od dva clana: žena vec u godinama. udarajuci u doboše. iako su se kategorije tog zadovoljstva i naslade veoma razlikovale. No oni to. Možda se neka žena medu stanarima donjega sprata radovala slušajuci i gledajuci šta se dogada: 161ona se sjecala svoje svadbe ili se u mislima pripremala za ženidbu svoga sina ili udaju svoje kceri kada dode taj dan. i njenog sina mladica koji je prešao dvadesetu ali još nije stigao do tridesete. razlijegao bi se njegov glas sa ugodnom. I tako bi se ona pridružila jujukanju onih gore. mladic je griješio u toj pretpostavci: medu stanovnicima ove kuce nesumnjivo je bilo takvih koji su voljeli njegovo pjevanje i gajili strast prema "djevojackoj predi" ili "dondurmi". cas u šali. Sve je to beskrajno volio. prešla je bila šezdesetu. a još cešce oskudica u novcu. tako da je to postalo nesnosno za ucenjake i studente. kojom je hvalio hranu što ju je nosio i pozivao kupce . cak sa krajnjeg juga. Ali djecaka je to uzbudilo i on je osjetio da mu je duša preplavljena vedrim veseljem. ponekad blizu. ne misle o halvi i ne žude za njome. Pocinjao je da radi u zoru. pošto su njihovi žitelji ozbiljni ljudi. prestadoše zvuci pribora kojim je pripremao slatkiše. što i prilici takvima kao što je ona kad napuste Gornji Egipat i nasele se u nekakvoj sobi u gradu poput Kaira. Mladic kao daje dozvoljavao sebi da pjeva u svojoj sobi. on je izlazio na ulicu sa onim što je spremio i pocinjao da nudi svoju robu. ljeti je nosio drugu vrstu slatkiša koji su nekada nazivali "dželati". ali nikada se ne bi vratio ne prodavši sve što je ponio. nisu cinili: ponekad ih je zadržavao stid.djecu i žene.studenata i naucnika. kao što se i tuga Page 52 . On se uz zvuke tih doboša. nježnom pjesmom. zatim sa radosnim jujukanjem i pjesmom. kojoj je bilo teško a mo159T žda i nemoguce da savlada jezik Kaira i usvoji njegove obicaje. Kada bi napravio svoje proizvode. pažljivo. studenti i profesori i pristigli iz raznih krajeva Egipta. ništa manje no što ih je osjecao slušajuci svoje profesore kako popijevaju izlažuci nauku na predavanjima. on je dopuštao sebi sve što i ostali prodav-ci. Ponekad bi išao daleko. pronosio ih je pored naših soba mirno. Poceše neke žene da dolaze u sobu. a kada bi jutro odmaklo i dan se približio podnevu. Mladic je bio putujuci prodavac. tako da su postali njegovi pravi stanovnici. Jednom prestade mladicevo pjevanje. sjetio svoga sela. spremao je u svojoj sobi ono što ce iznositi za prodaju.

obavio je jutarnju molitvu. glasovi umuknuše. i stiskao u svoje narucje stanovnike citave cetvrti. uzeo abdest i. ozbiljno uceci. Podignut je šator. ali nije odustajao.narodne na pocetku noci i pjesme profesionalnog svijeta pošto bi odmakla noc. tiho. Trudio se da ljudi misle kako cita i izucava. Oni su postali profesori. a kao da su bila njeni stalni stanari. prešlo uobicajene granice i prenijelo se iz kuce na citavu ulicu. a cica hadži Ali se vratio lupajuci oštro na vrata uz svoj poznati poklik: "Ej. neprekidnoj patnji oko koje pleše široka uzbudujuca radost. Vecinu profesora je poznavao još dok su bili studenti.Taha Husein . posjecivao je s njima profesora al Ašmunija. lupkajuci štapom o zemlju. san se bližio oprezno. pošto su se naucnici i studenti dosta nagnjavili zbog tog uzbudenja. sa izuzetkom djecaka. o svom položaju medu stanovnicima okruga i visokom položaju medu stanovnicima Page 53 . radovali su se. i ljude na Azharu. njegov glas ni-ko ne bi cuo. koju je u Kairu cuo prvi put. da je usvojio nauku. izgovarajuci pojedine glasove dostojanstveno i važno. vi. držao bi predavanja i studenti bi mu dolazili. Imao je nešto imetka. vec o naucnicima. Tijelom je bio u kuci. lagano. plesala oko nje162 ga. Probudio se tek onda kada je jutro dobro podmaklo. On je izdaleka rukovodio poslovima svoje porodice koja je živjela u unutrašnjosti. ako se tako može reci. cica hadži Ali vec je uskoro trebalo da izade iz svoje sobe. Svoju sobu je namjestio odabranim pokucstvom i boravio u njoj i ujutru i uvece.cetvrtak. a i da je ucinio. srece ih s vremena na vrijeme. prisustvuje njihovom objedu i caju. njegov štap niko ne bi primijetio. Razgovara s njiima mirnim glasom. "Molitva je bolja nego san!" Ta djecak tu noc nije ni spavao. slušao je zajedno sa njima profesora al Imba-bija.Dani brzo rasprostire. ozbiljno. živio je kao što žive bogataši u provinciji. padao je i bivao ocajan. Svjetiljke se pogasi-še. A da mu je sreca išla na ruku i da je bio miljenik sudbine. ispružio na svome starom cilimu i zaveo se u san. preuvelicava pokudu a umjeren je u pohvali. razgovara s njima o imanju i upravljanju njime. sijekuci nocnu tminu svojim glasom. Ustao je. Bilo gaje stid da se vrati u svoj grad bez diplome i ostao je u Kairu. ej. ali je sreca njima bila vjerna a njega je prevarila. zaboravio je hranu i caj i sav utonuo u tu muziku. A djecak je sjedio na podu pored svoga prozora i ništa mu od svega toga nije promaklo. a vracao se subotom ujutru. dakle. a on je ostao na po puta . ružeci vecinu a hvaleci nekolicinu. ponešto snisho-dljivo. ne prestajuci da razmišlja o toj dugoj. A medu Egipcanima najbrže se širi ova zaraza! I evo dode najveci dan . poceli su da stižu ljudi iz drugih cetvrti. i da nema potrebe da ide na 164 predavanja i sluša profesora. pomalo oholo. ovladao svim knjigama. vi!" 163XI Opis kuce i slikanje sredine u kojoj je djecak živio na pocetku svog poznanstva s Kairom bice nepotpuni ako se ne spomenu lica koja su boravila u kuci a kao da nisu pripadala njenim žiteljima. boreci se za diplomu i podnoseci radi nje sve što je bilo u njegovoj moci. Medu onima dalekim što su boravili u njoj bio je i šejh poodmakle dobi. ali ne prica s njima o nauci. Ipak. koje je najrevnosnije medu njima nagnalo da napuste i svoje sobe i cijelu kucu: otišli su da traže mir neophodan za rad kod svojih prijatelja ili u džamijama. trudeci se prema svojim mogucnostima. i druga koja su se pojavljivala u kuci.izmedu položaja studenta i profesora. cetvrtak. s vremena na vrijeme. Ta kako se i moglo naci mjesto njegovom glasu i štapu u toj neprekidnoj buci što je otjerala san cijeloj cetvrti? Gromka buka uzdizdala se dugo i neprekidno. i svojom širokom rukom što je nosila tamu poce da obuhvata stvari i bica. koji se nije micao od svoga prozora. muzika je svirala od poslijepodnevnih sati. U poredenju sa drugim studentima. Radost i bucno veselje plesali su oko bola i muke: mladica su uveli mladi. tako da je mogao ugodno da živi. jeli. koji je vec prešao pedesetu a još uvijek je studirao. Brat i njegovi prijatelji toga dana napustiše kucu "bjekstvom nelijepim". kao što bi utonuo u svojoj kasabi u raznovrsne pjesme . kada je mujezin završio svoj ezan. kao lopov. cestitali jedan drugome i slušali pjevanje. on bi bio isti takav profesor kao i oni. a dušom daleko. Odlazio je k njoj cetvrtkom uvece. No on to ne ucini. navje-štavajuci da se noc završila i da je "molitva bolja nego san". Došao je. on se kitio vecinom profesorskih "vrlina": ne sluša sa svojim mladim prijateljima predavanja i ne cita s njima nikakve knjige. Zaboravio je i nauku. Svaki put kada bi pristupao diplomskom ispitu. jujukanja su ga okruživala i. No on se sam nije pokrenuo sa svojega mjesta dok nije nastupila noc. poziva ih k sebi na objed i caj. uzbudenje je raslo. i Azhar. i naucnike. Djecak se prenuo tek kad je do njega dopro izbliza glas. tamo gdje je boravio kada je studirao. Zatim nastupi noc. napuštajuci je veoma rijetko. Zatim se umotao u cebe.

prinudujuci obojicu da ekonomišu u ishrani. Šejh se ljutio na srecu. On se cesto igrao sa svojim sestrama oko sanduka. Ipak. cas povezano. cije rame nece biti ukrašeno jednom vec dvjema ili mnogim zvjezdicama. ponekad mu ih priprema mali sluga. navukla na šejha-mladica i njegovog brata teško breme. Donji je imao dvoja cvrsta vratašca. sramio se da sjedne na sanduk da mu se ne bi smijali. jer je ormar bio od orahovog drveta. gdje je mati cuvala svoj nakit. ona je otkrivala dva tajna sanducica.Dani provincije. kada ga je imala. rijetko je bilo novca u fioci. Ipak je kupovina toga ormara uljepšala život djecakov i izazvala u njegovoj duši mnogo radosti i zadovoljstva. ali su svi izbjegli kupovinu osim djecakovog brata. no ipak bi sjeo pored njega kod praga. Page 54 . Odlucio je da ga smjesti u vojnu akademiju i da napravi od njega oficira-heroja. imao je veliku želju da dodirne sanduk. Kupovina je. Djecaku su rekli: "Stavi u taj sanduk svoju odje167cu i knjige. on im je pricao price i slušao njihove. kada budeš poceo da ih kupuješ". i ucestaše molbe ocu da poveca izdržavanje ili da s vremena na vrijeme nešto doda. pomiješano sa prezirom prema njegovom neznanju i šalama na racun njegove gluposti.Taha Husein . trebalo je kupovati i knjige. o izvanredno darovitom bratu. 165ali je cvrsto odlucio da ude u borbu sa njom. Onda je jednom djecak potražio sanduk tamo gdje je uvijek stajao i nije ga našao. Starije ponudio studentima. cas sa prekidima. Ponekad ih sam priprema. Sreca se. da posjedi na njemu i pogladi svojom malenom rukom njegovo glatko drvo. iako je vec u dvadesetoj godini života. Ne zato što je bio neradan i glup. Sve je to ostavljalo jak dojam na studente. Osim toga. Njegovu pricu narušava klokotanje nargila koje mu donosi vlasnik kafane na pocetku dana i kada osvoji noc. medutim. Prica o svojoj braci. Djecak nije našao sanduk zato što su ga bili odnijeli na Nil i utovarili na brod za Kairo. kvalitetniji. a šejh je odlucio da je pobijedi za svoga brata i da se preko tog mladica sam podigne iz anonimnosti do velike slave i visokog cina. kada je majka u njemu cuvala svoje haljine. sjedeci na njemu podvijenih nogu. Djecak je bolno tužio za sandukom. mjesecno izdržavanje nije moglo da podnese taj teret pa zato poceše da uzimaju novac na zajam. a donji knjigama bez poveza ili onima što nisu lijepo izgledale. koji je imao dva dijela što su stajala jedan na drugom. Uspio je da izvuce jednu funtu. pokazala jacom od šejha i njegove porodice. Morao je sad da sjedi podvijenih nogu na zemlji umjesto na sanduku dok je pricao sestrama i slušao njihove price. Od tog vremena djecak je napustio svoje mjesto na kojem je sjedio danju u sobi. On prica o svemu tome. a oba kljuca je krio u svome džepu. ipak. Tamo gaje prihvatio brat i stavljao u njega svoju odjecu i knjige za koje nije bilo drugdje mjesta. Porodica je riješila da se bori sa srecom. dubok sanduk koji je djecak znao iz djetinjstva. Poklopac na sanduku bio je malo ispupcen. koja se brinu o oranju i sjetvi. Kada se djecak preselio u Kairo. jer se njegov izgled nije dopao komisiji. Gornji dio imao je dvoja staklena vratašca i bio je namijenjen knjigama u povezu. znacaj sanduka se smanjio: on je prešao sa svoga mjesta u sobi na manje primjetno mjesto u prolazu. koji ima mnogo sposobnosti a malo srece: Allah mu nije pomogao da dobije svjedocanstvo osnovne škole. otvarao se i pokazivao dubinu koju je djecak smatrao ogromnom. Šejh-prodavac je držao do svog ormara i cjenkao se. Sve se to odvajalo od mjesecnog izdržava166 nja. Mladica nisu primili na akademiju. Ali kada su kupili ormar i kada su se bratova odjeca i knjige preselile tamo. lijevo od ulaza. ciji je izgled izazivao radost u duši i zadovoljstvo. Jedan dio bio je odreden za ukusnu hranu koju je djecakov brat sakrivao za sebe. Novac je stavljao u jednu fioku i uzimao otuda svakoga dana izvjesnu sumu. Gornji je bio namijenjen bratovoj odjeci. vec zato što ga sreca nije htjela i što mu je prkosila. No sanduk je bio daleko od mjesta gdje je on sjedio: stavili su ga u ugao sobe i djecaku nije bilo baš lako i zgodno da dode do njega. zato ga je brat i kupio. Djecakov brat je do tada imao dugacak. narocito one skupe. On je kupio ormar. izazivajuci u njima izvjesno poštovanje prema njegovom bogatstvu. isto podavijenih nogu. U gornjem dijelu donjeg ormara bile su dvije fioke koje je brat odredio za neke svoje hartije i novac što ga je dobijao pocetkom mjeseca. Tu sumu trebalo je platiti u ratama i odvajati novac od oskudnog mjesecnog izdržavanja što je stizalo sa sela. dok su sestre sjedile pred njim na zemlji. povezivati ih i razmještati tako da se iza stakla vidi njihov hrbat ukrašen imenom djecakovog brata. Djecak nece zaboraviti slucaj kada je taj bogati šejh jednom htio da se oslobodi dijela svog namještaja i da kupi ljepši.

On je bio tudinac ne samo medu studentima vec i medu knjigama koje su ispunjavale njegovu sobu.mladic tu mora biti cist dušom i tijelom podjednako. Još je bolje ako se mladic zagnjuri u neki vodoskok kod džamije: to ga staje samo hladnoce i drhtavice. On nije navracao danju ili u predvecerje. Bio je veoma kratkovid i mogao je da vidi samo nešto iz najneposrednije blizine. a gorka po svojim posljedicama. za dubokog sna. Vrebao je trenutak.83* On nije 83) Abu Tartur . Ljeti je još stvar bila jednostavna i snošljiva: šta može biti lakše i prijatnije za mladica nego da se zagnjuri pod hladnu vodu u bazenu neke džamije ili da izlije na svoje tijelo izvjesnu kolicinu hladne vode koja ce ocistiti citavo tijelo i zadovoljiti uslove kupanja. On nije bio ni student ni felah. Zato je prinuden da kod kuce brzo polije tijelo hladnom vodom pa tek potom ode na Azhar. i taj se sanduk napunio knjigama."otac Tartura". vec nešto izmedu toga dvoga. brz u pružanju pomoci svojim drugovima i spreman da priceka kada je njima bilo teško da vrate dug. vec samo usred noci.Taha Husein . I drugi jedan covjek je boravio u kuci. nema vremena. ako mu pode za rukom. Mladi su govorili o njemu s vremena na vrijeme. Ponekad bi dizao poklopac. Ali dani su prolazili. Kada bi on otišao. na primjer prestupnika. osjecajuci sebe grešnikom i prestupnikom. za kojim je slijedio brz. sjedne na sanduk i pogladi ga. covjek sa kapuljacom koja se stavlja na glavu kao znak srama. veoma teško i mucno. Vijesti o njemu nisu više stizale. narocito zimi. On bi cekao da se zora približi. odavno je bio student na Azharu i dugo je živio u toj kuci.to je suviše. A treba ici i na Azhar i slušati predavanje . Mladic tada nema vremena da ugrije vodu. kako obavezuju knjige islamskog obrednog prava. teško dišuci. Oni su ga se sjecali zato što su ga voljeli: posjecivali su ga zato što ih je veselio razgovor sa njim i nalaziI li su zadovoljstvo u tome druženju. Njegovi drugovi su bili zauzeti studiranjem i predavanjima te je prestao cak i njih da posjecuje. Bio je visok rastom. On nije dolazio sam. A kod kuce vodu treba placati. jedni su druge slijedili. da mu uzme i novac . ali ništa u njima nije nalazio. a cesto ni novca. Ali teško je. Nju treba trošiti samo za pice. da pobjegne od njega. Cesto ih je uznemiravala i uvijek štetila njihovoj nauci i njihovom tijelu. da ustane. koliko god je mogla. izlažuci ih povremeno bolesti. ali su oni nastavili da ga spominju uvijek s pohvalom. Dosta je od Abu Tartura što mladicu oduzima vrijeme. sa izuzetkom krajnje nužde. a cvrsto prijateljstvo povezivalo ih je sve. Ostajao je tamo gdje je bio i otud rukovodio svojim poslovima. žurno. Za one kojima je bila namijenjena bila je to teška mora. veoma mucno ako Abu Tartur op-sjedne mladica u neku zimsku noc. mladic se budio uplašen. lak smijeh. On se nikako nije mogao odluciti da napusti Kairo ili da ode iz ove kuce. a nauka se trudila. vec uvijek sa nekim drugim. ali on nije živio u odredenoj sobi i nije se zaustavljao na odredenom mjestu. sresti ga nije bilo lako i razgovarati s njim nije bilo prosto. kao daje nešto posjedovao i našao za to tajno skrovište koje ni s kim ne dijeli. Prisustvovao je predavanjima i slušao prfesore. iako je izgubio nadu i u nauku i u to da ce steci diplomu. Zatim su se razišli i svaki je otišao svojim putem. prelazio rukom po jednoj i drugoj pregradi. Katkad se nadnosio nad svojom malobrojnom odjecom bacenom na dno sanduka. Posjeta je njegova bila slatka u pocetku. dalek od nje. Studenti su sve vrijeme boravka u kuci spominjali toga prijatelja sa ljubavlju i pohvalama. da ode u neko javno kupatilo. Bio je još jedan stanovnik ove kuce. ali njega nisu posjecivali. Page 55 . kako bi stigao na jutarnje predavanje. prekidan uzdržavanjem i stidom. nije posjecivao kada je svijet budan. No on je ipak imao dobro srce i bogatu dušu: prijatno je vodio razgovor. nastojeci da se što prije ocisti. šapatom. a možda su za to vrijeme njegovim poslovima upravljali drugi. iako gaje s nekima od studenata vezivala bliskost. tud medu njenim žiteljima. krišom. 168 169bio niko drugi nego davo koji se javljao u gluho doba jednom od njih kada utone u san. bio je veoma vjeran. zasio je u svoju sobu i gotovo nije izlazio iz nje. Tog posjetioca su mladi zvali Abu Tartur. Kako su ga cesto posjecivali rodaci i suseljani! Donosili su mu razne ponude iz unutrašnjosti i on je žurno pozivao svoje drugove da uzmu u tome ucešca ili je hitao i odnosio im to u sobu. ako se ne racuna poneka posjeta radi razgovora nekom prijatelju u kuci. prevrtao je. Trudio se koliko je mogao da studira. veoma cesto kijavici. a rukom se oslanjajuci na sanduk. skakao sa postelje hitro i plašljivo. uživajuci u tome. a kad je izgubio nadu u sve to.Dani prislonivši se ledima uza zid. Taj je stanar posjecivao druge.

Ali tek što bi ona ušla nekome od studenata. I taj glas i taj pokret penjali su se sa Abu Tarturom. ili rijec što bi je izgovarao njen jezik. Ponekad je Abu Tartur ispoljavao veliku vještinu i dostizao najvišu granicu lukavosti i smicalica. i nuždu navici na štednju. nabavio ih i žurno. vec bi se prokrao na donji sprat i pomiješao sa ženama. Abu Tartur bi joj se prikljucio i išao naporedo s njom tako da ga nisu vidjeli.Taha Husein . Osim toga. Jedan se zvuk pri tome slagao na druge. A kada bi se rastali sa šejhom ili onim covjekom. Abu Tartur se pretvarao u pogled koji je padao iz ociju te djevojke. odmah je posegao za znacima raspoznavanja naucnika. Ono što je djecak cuo u njihovim pricama nagonilo ga je na razmišljanja. tako da ga nisu vidjeli. nisu culi niti osjecali. ipak. nisu culi niti osjecali. iako je smatrao da njegova pobjeda nad sudbinom nije u otpunosti odgovarala njegovom pravu na uspjeh: dobio je diplomu drugog stepena i to je smatrao pobjedom. a usne su se otvarale pri izgovaranju rijeci više no što je trebalo. Borio se sa sudbinom i pobijedio je. prevre-meno. dajuci im. To bi ga stajalo velikog napora. One su razgovarale visokim glasovima. krijuci se tamo u uglu. grešnu posjetu. ili da uzme od nekog studenta rublje da ga opere i ocisti. Abu Tartur bi iskocio. Tome gaje vukao njegov temperament. Medu njegovim prijateljima. njegovu iskidanost i široko otvaranje usta. rezak. kada bi njihova vrijednost i zasluge u nauci postale i materijalni život im bio lakši. da se odaje njima. Cim je dobio diplomu. pa kada bi se neka djevojka pela sa donjeg sprata na gornji da nekome od studenata odnese rublje.Dani Treba. ali nije stigao do diplome prvog stepena. studentima i naucnicima bilo je pooznato da voli izvjesna materijalna zadovoljstva. gramatici. U toj kuci djecak nije proveo ni dva-tri dana a brat gaje vec predao profesoru koji je stekao diplomu upravo toga ljeta. a možda se on penjao i sam sa tim glasom i tim pokretom do mladica na gornjem spratu i odmah se udaljavao.bilo je poznato da gine za me173som i da se ne može odreci da ga prekomjerno jede ni jedan jedini dan. a ne porod ili uobicajena pokva-renost. gdje se ne može cuti dok studenti uce ili citaju knjige. ili osmijeh koji bi se ocrtao na njenim usnama. Kada bi prešao na svakodnevni život. Abu Tartur se pretvarao u nježni element koji se razlivao u jednom od tih glasova ili u jednom od tih pokreta. lijegali u postelju i tonuli u san. bio je bliži naivnosti nego bilo cemu drugom. Trebalo je da pocne predavanja i prvi put u životu sjedne kao profesor pred studente-pocetnike. koje su se povremeno svadale a povremeno smijale. budeci u njihovoj duši i glavi one zabranjene misli od kojih su ih knjige branile.klokotav. Nije se opterecivao penjanjem na vrh stepeništa. Ponekad se Abu Tartur krio u svome kutu na vrhu stepeništa. razlicitu intonaciju. oprano i cisto. i to je smatrao nepravdom. nije mogao nastaviti razgovor s njima a da ne pocne podržavati tromost njegova glasa. I život djecakov medu njima nije bio sama cistota i sama nauka. Page 56 . 171Eto kako život ovih studenata i u kuci i na Azharu nije bio samo cistota i samo nauka. Abu Tartur je bio uporan u svojim posjetama mladicima. od slucaja do slucaja. logici i dogmatici. Potom bi djevojka odlazila a s njom i nevidljivi Abu Tartur. On kao da je ostajao na vrhu kucnog stepeništa. ili pokret vezan za neki od njenih udova. Treba znati da nauka o životu i životnim zbivanjima. ulazio k njima u sobu. kojega nisu culi niti osjetili. a onda je kromice išao i skakao na rame170 na ovoga šejha ili covjeka ili ga obuhvatao i pocinjao da prica njegovim glasom i jezikom sa tim mladicima. neprirodan. glas mu je bio neobican . Naucnici su se tako oblacili tek pošto bi prošao poduži period nakon dobijanja diplome. obukao ogrtac. Mnogo je jeo . Njima se nametao Abu Tartur i donosio im slatko-gorko mucenje. Ali on je ipak mladicu vec zakazao sastanak kada noc sve pokrije i njega svlada san. Približio se cetrdesetoj. Sabesjednik ga nije mogao slušati a da se ne nasmije. ubacivši mu u dušu tajno zlo i zakazavši sastanak kada noc sve pokrije i njega obuzme san. kao daje sjekao glasove. o živim ljudima i njihovim obicajima koju je ovdje spoznao nije bila ništa manje znacajna od one što ju je otkrio u azharskoj sredini o pravu. Abu Tartur je birao medu njima svoju žrtvu i usmjeravao na nju svoju zabranjenu. Njegove su se sposobnosti ogranicavale na nauku. Bio je poznat po svojoj nadarenosti i cuven po svojim sposobnostima. ili onome covjeku što je živio pri kraju sprata desno. 172 XII U tu je kucu djecak došao i u toj je sredini živio. Kada su se studenti odvajali od svoje nauke ili svojih knjiga i obracali se onome šejhu stoje živio pri kraju sprata lijevo.

u opsegu "Stepenica srece". I tu. milostivog. niti je ikada mogao da je udalji izmisli. On je ocekivao da ce ga. ili što nije htio da ih upotrebljava. a u njemu se probudiše neprijatna sjecanja koja nikada nije uspio zaboraviti. ali nije bio ni cisti konzervativac. On ih je dobro pripremio za gramatiku. dao im je definicije rijeci govora. Djecaka upitaše za vrijeme poslijepodnevnog caja staje cuo od svoga ucitelja iz islamskog prava i gramatike. obukao ga i izazvao smijeh i prijatelja-studenata i svojih profesora. jednostavan i koristan. Zatim je poceo cas koji je bio sadržajan i zanimljiv. Jer tih dana on je bio samo djecak koji redovno sluša dva casa iz obavezne nastave. pun straha i veoma uzbuden. No on se stalno 84) "Stepenice srece" (Meraki al falah) .Dani No. i kad on ponovi bratu i njegovim drugovima ono što je slušao. spota-kao se o djecaka i zamalo nije pao. na to da se u njegovom prisustvu izbjegava spominjanje njegove nesrece. kazivao bi Kur'an u sebi jednom ili dvared do tog dana. išao je teškim korakom i sporo. Kao i drugi njegovi vršnjaci u to vrijeme. to jest u sandalama. Nije mislio o kazivanju Kur'ana otkako je došao u Kairo. Nisu mu to ranije saopcili i on se nije bio pripremio za ispit. znaci. najednom cu kako ga jedan od njih zove recenicom koja gaje teško pogodila: "Pridi. Tek što je kazao nekoliko prvih stihova. Djecak bi poznao njegove noge prije nego što mu je cuo glas. i on pohita ka ispitnom mjestu u odjeljenju za slijepe. Cim je poceo svoje prvo predavanje iz islamskog prava. naš je prijatelj pohitao ogrtacu. imena. Kada mu rekoše da ce ga kroz sat ispitivati. slijepce!" I da ga brat nije uhvatio za lakat. ako se tako može reci. sva njegova važnost je išcezavala. A kada bi prekoracio prag Azhara. bez odredene knjige.84) što su profesori bili uobicajili na pocetku. Da su mu rekli. jedan od ispitivaca rece: "Idi. vec nešto izmedu toga dvoga. Zatim je porošao. slijepce. koji se držao poslije jutarnje molitve. dotakle su djecakove ruke. komisija ispitivati Page 57 . sporost bi ga napuštala i on bi poceo da skakuce. kada poslije casa islamskog prava rekoše djecaku da treba da ode na ispit iz poznavanja Kur'ana. Prvi put je došao na mjesto gdje se održavala nastava poskakujuci. On nije bio cisti novator. želeci da mu pojava odaje naucnicku ozbiljnost i velicinu nauke. To je bilo dovoljno da ga profesori gledaju iskosa i posmatraju sa izvjesnim podozrenjem i nadmenoš-cu. Smijeh i šale na njegov racun rasli su još više s toga što je oblacio ogrtac a išao "bosonog". 174 175pitao kada ce ga primiti na Azhar i unijeti u spisak njegovih studenata. u najmanju ruku. sjeo i prvi put se prislonio ledima na onaj stub o kojem je dugo maštao kako ce se nasloniti kao profesor. on ne bi povjerovao da je ovaj poziv bio upucen njemu. srce poce da mu lupa od straha. Kada se kretao ulicom.putokaz (uputi) za islamsko pravo. društvo pohvali profesora i njegov metod i odobri njegov sistem obucavanja. on se veoma ogradivao od azharskih nauka i žestoko negodovao protiv sistema nastave. Cas je njegov bio lak. a takode i da prave neophodne bilješke. sastavio ih profesor Azhara u XVII vijeku al Šurunbu-lali kao izbor iz svog obimnijeg djela "Svjetlost objašnjenja" (Nur al idah). No još se nije bio ni približno ispitivacima a strah išceznu. Oni. što ce biti priprema za njegov prijem na Azhar. sa grubom popucalom kožom. iako nikada nije zaboravljao svoju nesrecu. Nije nosio carape . Istim metodom je pristupao casovima gramatike: nije predavao ucenicima komentare al Kafravija i nije ih ucio da kazuju na devet nacina recenicu: "U ime Allaha. Poucavanja profesora-Ima-ma stigla su do njegova srca i izvršila na njega utjecaj. No on ipak sjede pred ispitivace koji zatražiše da kazuje poglavlje "Pecina". Allah ti je pomogao". podigao bez ikakva obzira i bez rijeci priveo ispitivacima. 176 Djecak se užasnuo od takvog ispita koji ne pruža nikakvu sliku niti daje dokaze o pamecnju. tek što je izrekao nekoliko prvih stihova. Njegove gole noge. srce mu se ispuni patnjom i bolom. Djecak je poceo da posjecuje dva takva casa.ili zato što ih nije imao. samo zato što ceka da njegov brat izide sa casa osnova islamskog prava i da dode vrijeme za cas prava. cestica. Sluša još i cas tradicije.ne sjeca se tacno koliko.Taha Husein . kako je navikao da hoda. a oni zatražiše da kazuje poglavlje "Pauk". samilostnog" i njene fleksije. on je obavijestio studente da im nece predavati po knjizi "Stepenice srece" iz djela "Svjetlost objašnje-nja". glagola. Dok je cekao da se dva ispitivaca oslobode ucenika koji je bio pred njima. On je to cijenio. tokom nekoliko dana . mada ne sasvim dubok. vec ce ih uciti islamskom pravu. I dode taj "znameniti dan". Navikao je u svojoj porodici na veliku obzirnost prema sebi. ne iduci na druge. treba da slušaju i razumiju.

a nije odgovaralo ni njegovom životu ni ucenju. teško je padalo što je morao da vodi djecaka u Azhar i natrag . ucvrstivši krajeve komadicem olova sa žigom i rece: "Idi. Proveo je nedjelju dana onako kako je obicno provodio dane. staviv-ši mu ruku na rame i glasom punim suosjecanja i tuge: "Od sjutra neceš biti sam u sobi. Djecak nikome nije govorio o tome šta mu je na duši.otišao je zadovoljan uspjehom. brat mu ponudi nekoliko vrsta halve koje mu je usput kupio. No on nije stigao ni do vrata a djecaka savlada takva tuga da brižnu u plac. kako je to cinio svake noci. no brat mu rece da ce ona ostati oko njegove šake cijele nedjelje. Skide narukvicu s ruke i vrati se u svojoj sobi. No to ipak nije promijenilo njegovu odluku i nije ga odvratilo od vecernje posjete. kako su ih zvali na jeziku tog vremena. zatim je ostajao da sjedi na svome mjestu i spava tu. Teško mu je bilo da ostavlja djecaka veci dio vremena samog. u njemu ceš naci druga i prijatelja. Ipak . posle casa islamskog prava i poslije dorucka. da bi svako ostavio teret koji je nosio . napušta predavanja i stalno ostaje u sobi sa djecakom i zabavlja ga. i prepusti se snu tek kada se brat vrati. vec ga brat oštro gurnu prema lijecniku. Djecak se do sita ispla-ka. sjutradan. a za njim i drugi. a zatim se vratilo poslije vecernje molitve. Ali doktor ga ne pozva. On je cesto "silazio" iz svoga grada u gornjem dijelu okruga da Page 58 . otvori ga i pogleda. koja je pokazivala daje kandidat za primanje na Azhar. a onda mu se postepeno vrati mir. Onda se vracao poslije casa islamskog prava. "nadzornika". i odlazeci na Azhar zorom." 180 XIV Taj tetkin sin bio mu je drug iz djetinjstva. bio mu je prijatelj kojega je veoma volio. Djecak je bio primljen kao student na Azhar. Vjero vatno je ipak ponekad razgovarao o tome sa svojim prijateljima. i cestitam ti"! Djecak nije razumio znacenje te cudne narukvice.Taha Husein . i pode ugasivši lampu. a brat skrenu sa njim u neki ugao gdje naidoše na jednog služitelja ili. 178 XIII Taj je život bio težak i za djecaka i za njegova brata. Brat pripremi djecaka za spavanje. Djecaku se cinilo da je nauka koju su mu nudili nedovoljna. Nije još bio ni izišao iz odjeljenja za slijepe. da ostavlja drugove. On zatvori vrata i ode svojim putem. dok ga ne pregleda lijecnik koji ce ispitati njegovo zdravlje. Doci ce sin tvoje tetke da studira. Osamlje-nost u sobi nakon casa gramatike teško mu je padala. ali nije mogao drugacije da postupi: bilo mu je nemoguce. žudno je nastojao da prisustvuje vecem broju casova i sluša više predmeta nego što je slušao. U duši mu ostade mucno-prijatna sumnja u pouzdanost ispitivaca i pravednost doktora. Prode dan. ljut na ispitivace i s prezirom prema ispitu. mada se iz sve snage trudio da se suzdrži. bila mu je nepodnošljiva. Društvo je otišlo na 179cas profesora-Imama. jer on nikoga nije pozivao. Ponovi se uobicajena prica koja se dogadala svake noci. Brat dobi pismo od ha-dži-Firuza. Ovaj ga uhvati za lakat. odrediti uzrast i pelcovati ga protiv boginja. da bi se vratio poslije casa gramatike. A njegovom bratu. kao što je radio svake veceri. i brat njega. iako nijedan ništa nije rekao. Došao je dan lijecnickog pregleda. da govori više no što je govorio. opet. zatim rece bratu.da mu misli nisu bile obuzete time kako ga je ispitivac pozvao i otpustio. Želio je da ima mogucnost da se krece više no što se kretao. On nije bio uzras177ta koji je doktor rekao i koji je bio potreban za pravilan upis. budeci se od glasa cice hadži Alija. vracajuci se sinoc kuci. Ova teškoca se krajnje zaoštrila jednom nocu i razriješila s eposlije toga mada djecak ništa nije rekao svome bratu niti je brat nešto rekao njemu. djecak je došao pomalo strepeci da ga doktor ne pozove onako kako gaje pozvao ispitivac. a ni brat nije njemu govorio šta mu je na duši. No. pa opet sjutradan išao na Azhar kada bi cuo poziv mujezina daje "Molitva bolja nego san". Citavo društvo bilo je jednom pozvano da provede vece kod prijatelja-Sirijca. Društvo je prihvatilo poziv i dan je prošao kao što obicno prolaze dani. koji nije živio u toj kuci niti u toj cetvrti.torbe i hartije. da je prošao prvi prijelaz . Djecak shvati svoga brata. Vjerovanto je plac dospio do mladicevih ušiju. bio je tek u trinaestoj godini života. povuce na ruci nekoliko crta i rece: "Petnaest!" Cijela stvar se time završila. Ovaj ga uhvati za desni lakat i zaveza mu oko šake narukvicu od konca. Djecak bi bio spreman da se raduje toj novoj narukvici.Dani makar onako kako ga je ispitivao otac. zatim je odlazio na Azhar u podne.ujutro i navecer.

Zatim su se rastali i prijatelj se vratio svojoj majci. Mujezin na kraju krajeva pozva na predvecernju molitvu. vec u samom Azharu. a zatim se navecer vracali kuci.kretanje i razgovore: jedan je slušao. radostan. Poslije toga prede na cas islamskog prava. veceras ce biti mrsna vecera. Nastupila je noc i ispunila sobu tamom. dok kola produ prostor izmedu stanice i ove cetvrti. život mu je postao društveniji. Bez svake sumnje. odlazili da se šetaju pored dudova na obali al Ibrahimijevog kanala. pa je ostajalo mjesta samo za jednog ili dva prolaznika. zato stoje porodica ili. I. Tako je djecak upoznao kucu više no što ju je do tada poznavao. Kada bi se vratio kuci. Imali su vremena da posmatraju šta se dogada na donjem spratu . kroz kapiju gdje ce skrenuti njihovoj kuci izmedu kafanskog dima i klo-kotanja nargila. zatim gnjev. ljutio se na sporost sumraka. provodio je u Azharu i u okolnim džamijama. ujutro. misleci samo o sutrašnjem danu. Zatim se. dvije noge koracaju po kucnom podu. požurivao je vrijeme. te izmedu djecaka i sina njegove tetke ostade samo kratak vremenski razmak. Njegovo ucenje postajalo je sve složenije. tako daje s vremenom poceo daje priželjkuje. Sada je znao za njega sasmo kada bi sjedao za roucak ili veceru i kada bi se vracao na svoj ležaj u podmakloj noci. jer je to bilo neizbježno. spoznao je okolnosti pod kojima su živjeli njeni stanari bolje no što ih je znao. koji je nakako zapijevao tekst i imena prenosilaca. ni razgovore. i.Dani posjeti djecaka i provodio sa njim citav mjesec. prostrtom preko trošne hasure u raspadanju. Nije nimalo cudno što je ova vijest veoma obradovala djecaka. U sebi je bio uzbuden. djecak vrati u sobu . Otišao je na cas tradicije. cesto se kleli da ce zajedno otici u Kairo i zajedno uciti na Azharu. ojaden i tužan. najzad. No on je dijelio sa svojim prijateljem s pocetka išcekivanje. plodotvorni život. citali price i bajke ili provodili vrijeme u raznim zabavama. u sobu je ulazio samo da bi se oslobodio svoje abaje.proveo je vrijeme cas spokojno. No ove noci 181djecak nije cuo ni glasove mraka. Nije cudno što je djecak proveo vece zadovoljan. od tog vremena se djecakov život u potpunosti izmijenio. postepeno je cak pocelo da ga pritiska. da bi sjeo sa svojim prijateljem na uski pusteni tepih što gaje prostirao pred vratima. zajedno su išli u školu i igrali se. natjerivao ga da sluša i shvaca. Cesto su jedan drugome kazivali razna maštanja i snove. malo ili mnogo. slušao je njihove razgovore više no što ih je slušao ranije. Brat gaje povjerio profesoru i ovaj mu je postavljao pitanja i sporio se sa njim. evo. no nije obracao pažnju na njega i ništa ga nije razumio. 182 Nesumnjivo. a više citanjem. ili veci dio dana. brat djecakov smatrao da još nije došlo vrijeme za njihov odlazak u Kairo. evo. Spokojno spolja: najteže mu je padala strepnja da ce brat ili drugovi otkriti da se nešto u njegovom držanju promijenilo. svi ce drugovi biti pozvani. Sin njegove tetke se pojavljuje i pozdravlja ga uz smijeh. Požurivao je vrijeme i ljutio se sporosti dolaska zore. Zatim se uz smijeh grle. Napustila ga je usamljenost. Tako je sa svojim prijateljem svakodnevno uživao u glasu Page 59 . Ali ova je nesanica bila radosna i vesela. I. da zajedno uce. Ali njegov korisni. Citavu noc djecak provede bez sna. pa i više mjeseci. otkako mu je stigao pri184 jatelj. zajedno su odlazili i u džamiju da bi se molili. kada voz treba da stigne na kairsku stanicu. Sigurno je da su se insekti u sobi zabavljali kao što su cinili svake noci. pomalo razgovorom. pripremala zalihu hrane i obecavala mu da ce poci sa sinom svoje tetke u Kairo. Mati mu je davala novac. tacni-je. a dva djecaka ce ostati sami sa sobom i svojim razgovorima tek onda kad ostali odu da slušaju cas profesora-imama. Slušao ga je. nije prolazio u sobi niti u kuci. zatim kapiju aš Sarija. 183XV Najmanja promjena u njegovom svakodnevnom životu bilo je to što je napustio mjesto u sobi gdje je sjedio . Cesto je krajem ljeta sin njegove tetke silazio iz svoga grada u gornji dio okruga. kuda je išao na predavanja. a zatim je opet izlazio iz nje. Poslije prigušenog življenja. kocijaš dolazi za njim. no djecak nije cuo njihove zvuke niti im osjecao pokrete. Tu su se djecaci zabavljali. noseci za obojicu ponude. a onda tugu i suze. slušao je glas profesorov. zauzimajuci tako veliki dio hodnika.na starom tepihu. drugi gledao i objašnjavao svome prijatelju ono što ovaj ne vidi. Citav dan. djecak ih bez ikakvog kolebanja raspoznaje. krecuci se kroz Kapiju rijeke. Djecak se oslobodio jutarnjeg casa i ostajao je u sobi dok se ne bi približio cas islamskog prava. cas sav uzbuden.Taha Husein .

dizao posudu.Taha Husein . po cemu bi prelio malo 86) Balila . Ne bi uspjeli da dokrajce lepinju i poriluk. kada se nadu u ulici Sejjidina Hu-seina. zatim bi ispili u jednom gutljaju tecnost. umjesto u prljavu ulicu Slijepih miševa. koji bi se pomiješao sa tvrdim zrnevljem potopljenim u vrelu vodu. a onda polagano i mirno jeli suho grožde što bi ostalo na dnu. Trebalo ga je samo progugatiti . Nastojao je to. Zašto da ne kupe novcem odredenim za veceru. koji je izlagan svakoga dana ujutro -predavao ga je novi profesor. zaustavili bi se kod prodavca balile. a djecaka je bilo stid da prihvati prijedlog svog prijatelja i ispije je. s tim da poslije casa islamskog prava uzimaju iz rivakaS5) hanefita njegovo sljedovanje. zavisno od toga kojoj su sekti pripadali. svaki.slatko jelo od brašna i masla. znaci. izmijenile su se okolnosti njegova života.89) Za pola milima bi kupili vezu-dvije poriluka. jer su ga mnogo jeli u kasabi. 185kroz uska vratašca na zatvorenoj kapiji i krenuli ka Az-haru. No on je isto tako veoma želio da sluša ne samo toga profesora vec da se okuša i u drugim granama nauke.86^ Uzeli bi. prolazeci istim putem kojim je išao sa bratom. 186 masla. a star Page 60 . svakako. a prodavac bi im dao veliku duboku posudu punu corbe u kojoj su plivala zrna boba. i stavljali na njega puno šecera. a ponekad ni to? Sjedište je. skrenuli u cistu ulicu Han Džafara i uvijek izlazili na ulicu Sejjidina Huseina. odlazio je sa svojim prijateljem na Azhar. Zašto da ne svrate. To im nece pokvariti apetit za veceru. Nov je bio u zvanju profesora. Djecak je na sve moguce nacine nastojao da nastavi ucenje islamskog prava i gramatike kod svoga profesora-konzerva-tivca. Iako je suma koja im je davana u novcu bila mala i jadna. Tako su. ispijao corbu i vracao prodavcu cist sud. ili prema mjestu rodenja. djecak je stekao naviku da uvijek kada prode pored džamije Sejjidina Huseina. a bili su u prednosti jer su se nahranili prije predavanja. cas šaljivo. Dvije bi pojeli za dorucak. Sada je trebao samo da udu u Azhar. a dvije sacuvali za veceru. no otkako mu je došao prijatelj. da zadovolje svoj um pošto su zadovoljili tijelo. dok je ranije uživao u tome glasu samo petkom. toliko bi se napunili da im se cinilo da ce prsnuti. ponijeti dvije lepinje i dati prodavcu dva i po milima. bilo meko. ude u nju i kazuje "Pristup". pricajuci cas ozbiljno. ali on se ne sjeca da je ikad prošao pored te džamije a da ne kazuje u sebi uzvišeno poglavlje Kur'ana. Prijatelj ga je navikao na to i on je zadržao tu naviku. iz poslušnosti prema bratu. koje se sastojalo od cetiri lepinje. 87) Harisa . No u posudi je još uvijek bilo corbe. pri povratku sa predvecernjeg casa. izvjesnu kolicinu tog jela koje su neobicno voljeli.i to bi otjeralo ostatke sna. Brat djecakov odvajao je za njega i njegovog prijatelja veoma malu sumu novca za dorucak. jednom nedjeljno. a s druge . Ponekad bi.trebalo je samo posjetiti jednoga od onih prodavaca što su nudili mladi bob. nije prelazila jedan pijaster dnevno. šireci u tijelu energiju i izazivajuci u ustima i u želucu nasladu koju su oni veoma cijenili. sjedne strane. Oni su umakali svoj hljeb u corbu i lovili. Porastao je. oni su znali da se doviju i uštede te sami sebe pocaste nekom ukusnom hranom i picem koje bi poželjeli. Kada bi došlo vrijeme da se ide na predavanja. Ovaj mu se smijao. nekom prodavcu i sjednu na usko drveno sjedalo preko kojeg je nekad prebacena uska hasura. doruckovali ne potrošivši više od tri milima.kolaci od oraha. a vec bi došli do granice sitos-ti. oni bi ih žudno progutali. Dva su prijatelja odlucila da posjecuju al Ke-fravijev komentar. Šta im je smetalo da se ujutro dignu zajedno sa pticama? Pošto bi prošli 85) Rivak -jedno od 26 odjeljenja ili sekcija na Azharu. 88) Basbusa . jer je sjedenje na njemu bilo praceno išcekivanjem zadovoljstva koje su obojica voljeli i cijenili zadovoljstva od ukuhanih smokava što su se prodavale u maloj posudi. Studenti su se upisivali u odredeni rivak. zrna boba i istovremeno grizli poriluk što ga je lijeva ruka prinosila ustima. harisu87^ ili basbusu88) i pruže sebi nevino zadovoljstvo jednom od ovih dviju vrsta slatkiša.iz sopstvenog zadovoljstva.slatko jelo od kuhanog kukuruza ili pšenice. Hodali su sada tim putem. ako se ikako moglo. To mu je polazilo za rukom bez truda i napora zahvaljujuci casovima koji su se održavali ujutro.Dani poremecenog šejha kada je ovaj obavljao molitvu. Cudno. nov i star istovremeno. Dorucak je bio veoma jednostavan . pošto bi studenti doruckovali. 89) Hiljaditi dio egipatske funte. To ih je temeljito pripremalo za cas islamskog prava: slušali su profesorove rijeci podjednako puna želuca i glave.

kupili bi za ostatak malo sezamovog kolaca. a ako bi onaj što je pitao insistirao. glose na komentar samoga autora napisao je al Attar. bio je oduševljen tom naukom i vezao se za nju veoma intenzi187vno. ili udarca sandaom . a ponekad listao razne knjige koje je razumijevao ili nije razumijevao. i to ne bi bila nesreca. vec ogrtac od grubog sukna. On se. Djecak je slušao od svoga prvog profesora i od brata i njegovih prijatelja mnogo šala o al Kafravi-jevom komentaru i mnogo negodovanja protiv njega. Na jedan komad lepinje stavili bi komadic sira i komadic kolaca i nalazili u tom neobicnom spoju izvrstan ukus. ili pak ucio za sutrašnja predavanja. Poceo je. I stvarno se zabavljao: zabavljala gaje ta neprekidna fleksija koju je komentator tako uporno primjenjivao na tekst. radosno ili nezadovoljno. Ali zamislite ucenika kome su cavli ovih sandala dospijevali na lice ili otvorene dijelove tijela! Stoga su se studenti plašili da postavljaju pitanja profesoru. proucili samo jednu. Ako nisu imali više od pola pijastera. 91) "Riznica tananosti" (Kanz ad-dakaik) an Nesefija (umro 1310) . Oni bi sacuvali svoje lepinje. Uz to. Sve je ovo imalo uticaja na gramaticki život djeca-kov. profesor je bio iz Gornjeg Egipta. izlaganjem al Kafravijevog komentara. 189vine .za jednu bi kupili malo kolaca od sezama. a za drugu grckog sira.90) Tako bi studenti u toku jedne školske godine proucili dvije knjige. s drugim profesorom. To je bilo opravdano za sandale. Pocinjao je školsku godinu al Kafravijevim komentarom. objašnjavao ono što je kazivao. Smatrao je da na starom casu gramatiku uci. dokazuje i pjeva. glasom ne-vjerovatnim. poceo bi da se svada. ako se može tako reci. profesor i rektor Azhara pocetkom XIX vijeka. a studiranje se ote-glo dok konacno nije dobio diplomu. vec je pjevao. Kada bi se sunce spustilo ka zalasku. što je zavisilo od kolicine novca koja bi im ostala. ali ne ni rdavoj. a da se na novom njome zabavlja. a u Page 61 . jer je pouzdanije štitilo od habanja. iako ne raskošnoj. sacuvao je svoj provincijalni dijalekat. Osim toga. kako su to cinili njemu slicni. dva prijatelja bi pristupila veceri. samilosnog" sa njihovim fleksijama. a onda pristupali veceri. Ako bi balila. tj. Glas mu je sjedinjavao dva suprotna svojstva: bio je prigušen i mukao. at Taijev komentar Riznica9]\ a iz gramatike al Attarove glose na komentar "Azharijje". a prije no što 188 bi se ona približila kraju. Njegove su godine podmakle. ali više nije vidio svoga profesora konzervativca-novatora. ni vrijeme svojih studenata. ne prestajuci i dalje živo da sluša i svoj stari cas. dijelili su ga na dvije polo90) Rijec je o komentaru "Adžurumija" šejha Halida al Azharija (umro 1499). znaci. To gaje podsticalo i zanimalo.cim bi ga nešto upitali.ako je sjedio daleko. ili smokve. ukusnoj. ili jedno i drugo progutale njihov novac i ako im ništa ne bi ostalo. A sandale profesorove bile su grube kao i njegov glas. On je proveo ljetnji raspust i vratio se u Kairo. Sandale su bile grube i debele. profesor se odlikvao grubom prirodom: kazivao je oštro. on bi vec završio komentar šejha Halida. azharski uvod u izucavanje arapskog jezika -djelo spomutog šejha Halida al Azharija. vec je pošao putem drugih az-harovaca i poceo da posjecuje. On nije kazivao. Ako bi zbog balile i smokava potrošili suviše novca i ako bi im ostalo samo cetvrt pijastera.on nije nosio abaju. koji su dobijali iz sela. Na taj nacin šejh nije gubio sopstveno vrijeme. tacnije receno. ili dok bi onaj profesor novator-kon-zervativac sa svojim malobrojnim ucenicima prošao samo prve glave gramatike. a donovi skroz potkovani cavlima. stvarno smiješnim. vec se spuštalo iz glave. iz najudaljenijih krajeva Gornjeg Egipta.Dani po vezi sa Azha-rom. ni u pjevanju. teško bi prošao bez udarca nogom ako je bio blizu.djelo iz kanonskog prava hanifitskog pravca. poslije kojih se vracao u svoju sobu i citao sa prijateljem. i prisutpili veceri raskošnoj. oslobodio jutarnjih predavanja i prešao na prijepodnevna. a narocito ga je zabavljao profesor koji je kazivao tekst i komentar. komentariše. i istovremeno otegnut i širok. ni u kazivanju. ispitivao studente i odgovarao im oštro. debele kao njegova odjeca . Brzo bi planuo . zapravo. 92) "Azharijja".Taha Husein . I tako je sa svojim prijateljem poceo pomno da prati ove casove gramatike. iz islamskog prava. dok bid rugi. kao što su radili ozbiljni studenti. Autor komentara toga djela at-Tai živio je u Egiptu u XVIII vijeku. Cim je došao na prvi cas i odslušao devet nacina kazivanja "U ime Allaha milostivog. prelivali ga malo crnim ili bijelim medom. prepuštajuci mu da kazuje.92) No bolje da ne ubrzavamo dogadaje i da ostanemo sa našim prijateljem na prvoj godini. Njegovo se pjevanje nije podizalo iz grudi. ne izmi-jenivši ga nimalo ni u govoru.

a zatim otici tamo gdje ce provesti ljeto u svojoj porodici. i to da se on lako ljutio i bio veoma plah. i nervirao ih kada bi poslije vecernje molitve sjedao pored jednog od stubova sa grupom ucenika oko sebe. Oni odlaze na predavanja poslije vecernje molitve. taj student-šejh nije se isticao u nauci niti je bio dobar predavac. Sve je to bilo tacno i sve su to dva prijatelja slušala od starijih studenata.u jednoj crni. da porazgovaraju. svoj Kairo i svoju kucu. San ju je cas hvatao. na kraju krajeva. no to im nije smetalo da idu na predavanja i budu revnosni. znaci. Kupili su im dvije karte. a drugu u bijeli. treba da žure na Azhar. s jedne strane. tu je i odjeca. pak. a u drugoj bijeli med. i bilo mu je teško da se rastane s njim. iako mu Azhar nije priznao to zvanje. A predavanja iz logike držali su samo ugledni ucenjaci. gdje je sve teklo uobicajenim tokom. izlazeci na ispit. zavijena u dvije bale. Oni su se sada sjecali samo jednoga . U stvari.Taha Husein . Istina je. Da li je bio iskren u tome? Da li je hinio? Bio je iskren i istovremeno je hinio. Sunce pocinje da se žuri ka zalasku. Osim toga. Ali on nije ni ocajavao zbog toga 93) "Velicanstvene stepenice ka logici" (as-Sullam al-muraunak fi-al-mantik) traktat iz oblasti logike u stihovima autora iz XVI vijeka al Ahdarija. Prisustvuju casu logike na kojem se predaje djelo "Stepenice"93) al Ahdarija. po obicaju. njegova upornost za postizanjem diplome se pojacavala. Njegovo neznanje i nesposobnost bili su jasni cak i ovim studentima-pocetnicima. 192 XVI Vecernju molitvu ukucani su vec bili obavili kad su dva djecaka sišla s voza. nije usudivao da ih grdi ili tuce. Medutim. odnosila u krevet. Na stanici nikoga nisu našli. ili se. Ponekad bi cak i u takvoj oskudici dozvoljavali sebi izvjesnu raskoš. svi okupili. Porodica je vec odavno bila završila veceru. A on je želio da se ponaša kao brat i da o njemu misle kao što su mislili o bratu. Stigli su na stanicu. Djecakova majka je legla da se odmori na pustenoj prostirci pod otvorenim nebom. 190 niti se zadovoljavao odlukom ispitivaca i pocinjao je da se nateže s njima. jedno za drugim. Kako je brzo prošla ova godina! Kako su se brzo završila predavanja iz islamskog prava i gramatike! Kako su se brzo studenti morali rastati. kolebanje mu ni u cemu nije pomoglo. kao što to cine stariji istaknuti studenti. ali su nekako stigli do kuce. dok domacin ne završi svoj kratki vecernji rzagovor i ne vrati se kuci da cijela porodica pode na spavanje. Osim toga.kasabe. sira i sezama. predajuci im logiku kao što su to cinili ugledni ucenjaci. Istine radi treba reci da oni prisustvuju tome predavanju kod profesora koji je sam sebe smatrao ucenjakom. prekidani samo lajanjem pasa i dozivanjem pijetlova u dvorištu i po cijelom selu. smatrajuci ga cudom zalaganja i revnosti. a dva prijatelja zaboraviše svoj Azhar. na svakidašnji nacin. i da ih nervira. Vrijeme je prolazilo. mujezin tek što nije izišao na svoj minaret. To ih je malo rastužilo. prošlo je malo vremena. kao svake noci. 191Bio je iskren zato što je zavolio Kairo.Dani sobi su se uvijek nalazile dvije zdjele . umakati u njega svoje lepinje. Natezao se prisustvujuci casovima. ne izmijenivši ga nimalo. Djeca su bila pospana i mlada sestra ih je. još nije bio stigao ni do prve ili druge stanice poslije Kaira. cemu je porodica pridavala veliku važnost. no on nije uspio da se izbori i da je dobije. Oni ce uzeti malo toga meda. A evo zašto je hinio: njegov brat je provodio znatan dio raspusta u Kairu. posjedi sa prijateljima nedaleko od kuce. da li im. on je bio iz granicnih dijelova Gornjeg Egipta i sacuvao je svoj dijalekat. ni u citanju ni u razgovoru. Ali on ipak nije grdio ucenike niti ih je tukao. vezao se za njega. s druge. Prvu lepinju bi podijelili i umakali u crni med. jer to pristaje samo pravome i istinskom ucenjaku koji je dobio diplomu i zajedno s njom i dozvolu da grdi i tuce ucenike. uživanja i zadovoljstava koja ih tamo ocekuju. Kucu je obavio mir i tišina. seljenje je uvijek mrzio. i to ce im nadomjestiti raskoš halve. Oko njene kcerke su se. pak. kojim je govorio još prije stupanja u al Azhar. cas napuštao. u gradovima i selima! Kako je djecak žudio za raspustom i izgarao od cežnje za kasabom! Ali raspust je došao i njemu se javi želja da odustane od puta i ostane u Kairu. Prijatelji. domacin je obavio svoju molitvu i izišao da. Page 62 . i evo ga kako se vozi sa svojim prijateljem na taljigama. po obicaju. zatim ih smjestili u prepun vagon trece klase. kako bi mogli sami sebi da kažu da uce logiku i da odlaze na Azhar poslije vecernje molitve i vracaju se nakon posljednje molitve. kako to rade i stariji studenti. Voz je krenuo.

Obra-tiše pažnju na njega ne sa simpatijama i prijateljski. otac odmahnu glavom i kratko se nasmija. Pride otac. Tako propadoše djecakova nadanja kojima je bio ispunjen. postade tvrdoglav.kao što je bio i prije putovanja u Kairo . naucio sam na Azharu da je mnogo toga što ti citaš u toj knjizi zabranjeno i štetno. a zatim rece svojoj braci: "Kazivanje 'Vodica' je besposlica od koje nema nikakve koristi". sa smiješkom. zajedno s prijateljem. Da se cijela stvar zaustavila na tome. U pocetku je bio iskren.Dani Kada su dva djecaka ušla. koja je bila veoma jaka. Naravno. Nisu im pripremili posebnu veceru. njegova majka ustade i poljubi ga. kao da nije sjedio pred naucnicima. I. On nije volio hodžu i nije ga žalio. 195ali starija sestra se oštro obrecnu na njega podigavši glas. Pošto je obavio vecernju molitvu i sjeo za veceru. Ponajgore je bilo to što niko od stanovnika sela nije došao u kucu da pozdravi djecaka-šejha poslije cijele školske godine odsustvovanja. Njegova mlada braca i sestre ga ne razumjedoše i ne obratiše na to pažnju. takoder. beznacajnog položaja. porodica je bila iznenadena jer nije bila obaviještena o njihovom povratku. odbojnost i otpor. Poslije toga poce život u selu da tece onako kako je tekao prije no što je djecak pošao u Kairo da studira na Azharu. Otac-šejh to cu. Medutim naš prijatelj je cuo kako njegov otac cita "Vodice dobara"94* kao što je uvijek cinio pošto bi završkio jutarnju ili predvecernju molitvu. 94) "Vodic dobara" (Dalail al hajrat) . ustadoše sestre. Ponovo je podnosio od stanovnika sela ono isto neprijateljstvo koje je prije danima trpio. Onda se cijela porodica vrati u svoje postelje. viknu na njega i izvini se hodži. djecak leže na svoje staro mjesto. da docekuje hodžu s pozdravom i poštovanjem. usputno pitanje: "A. nikoga nisu poslali da ih doceka kad sidu s voza.Taha Husein . Poceo je da osuduje obicaje. a zatim upita za njegovog brata u Kairu. ali ne prekinu citanje vec nastavi do kraja. podižuci glas: "A kako je tvoj brat-šejh?" I tako se u djecakovoj duši ucvrstilo uvjerenje da je on ostao . zagrliše ga i ponudiše mu. veceru poput onih kakve su imali u Kairu. da ide u mekteb da mu prode vrijeme. Slušao je kako hodža prica njegovoj majci neke svoje price o nauci i religiji. kratko se nasmija i rece svome sinu s prezirom: "Šta tebi to smeta? Jesu li to naucio na Azharu?" Djecak se naljuti i odgovori ocu: "Da. logiku i tradiciju. da sluša njegove prazne opširne govore kao što ih je slušao ranije. Postao je još cutljiviji. Eto. koji nije zasluživao ni pažnju i interesovanje. Ustvrdio je i kako je djecak u Kairu naucio samo opacine i izgubio svoj dobar odgoj.skraceni naziv popularnog zbornika molitava posvecenih Muhamedu. a ne korisno. znacajnim tonom. iskazujuci prezir prema citavoj prici i podsmjehujuci se hodži. To je bolno vrijedalo njegovu taštinu. izucavao islamsko pravo. Covjek ne treba da se obraca prorocima ili svecima za posredovanje izmedu njega i Allaha . On samo slegnu ramenima. No nije proveo ni nekoliko dana sa porodicom i stano194 vnicima sela a mišljenje ljudi o njemu se promijeni. napisao ga je al Gazuli (umro 1465). niti su ih pricekali sa uobicajenom vecerom. Tada se obrati djecaku mirno. slavljem i veli193kim pripremama. rudeci se da pod svaku cijenu bude originalan. gramatiku. Tek bi mu poneki covjek u prolazu dobacio nezainteresovano. da odbacuje ono što je opceprimljeno. Sve to ona isprica ocu kada se vratio kuci. i povukao se još više u sebe. pruži sinu ruku daje poljubi. vjerujuci da ce ga docekati kao što su docekivali njegovog brata-šejha . živio u Sjevernoj Africi. da mu ljubi ruku kao što je to cinio ranije. mora. Majka se. kao i ranije. suprotstavi se iznesenim tvrdnjama i bez ustrucavanja rece: "To su prazne price". On mu izrazi svoje neslaganje. a da su ga pitali. slaveci cuvare Kur'ana i nosioce knjige Allahove. misticki pisac.to je vid Page 63 . i upita šta je on odmahnuo glavom. prikrivši u grudima mnogo jada i isto tako mnogo iznevjerenih nada. i da se buni protiv onih koji su tražili slijepu poslušnost. on poce pretjerivati. s vremena na vrijeme. gotovo kao da nisu ni primijetili daje bio odsutan i skoro da ga ne pitaju šta je vidio i cuo u Kairu. vec da bi ga napadali i vrijedali. a kada osjeti neodobravanje. on bi im mnogo šta ispricao. Kao da nije ni odlazio u Kairo. naljuti. A ucenici ga docekuju kao i ranije. eto. Hodža se naljuti i izgrdi ga.s radošcu.nevažan. Ali ovog puta on to nije mogao da otrpi. stanje bi se sredilo. to si ti? Vratio si se iz Kaira? Kako si?" Zatim bi mu postavio drugo pitanje. sad mora. odmahnu glavom i nasmija se.

Nije mu bilo dosadno. Djecak je osjecao da otac uživa u tim razgovorima. Ali bez obzira na to. djecakovi neobicni stavovi ubrzo izado-še iz kruga porodice i dospješe do ocevog kruga prijatelja. šta radi u Kairu. kod koga profesora odlazi. naprotiv. nije izi-bjegavao oca i nije se klonio odgovora. otišao je u Kairo. da je veoma zadovoljan njima: stoga je dodavao. uživajuci na neki nacin u svojoj muci. Allah ti odrezao jezik. uz grdnju. kako mu oni odgovaraju oštro. mladic je izbjegavao oca i škrtario u odgovorima.o tome kako djecakov brat posjecuje profesora-Imama i profesora Bakhita. naslušao se štetnih iskaza šejha Muhameda Abduhua. dovodeci ih u nezgodan položaj. šta radi u Kairu. a onda se s njima vratio u svoj grad da ljude dovodi u zabludu. Otud je otac volio da mu postavlja pitanja i uživao je u razgovoru sa njim za vrijeme vecere i rucka. Tako je djecakova kritika oca zbog citanja »Vodica« i molitava postala tema za zabavu i šale porodice iz godine u godinu. ispisacu te sa Azhara i nacinicu te fakihom.poznavalac islamskog prava. do ducana šejha Muhameda Abd Vahi197T da. Nije stigao ni da izgovori sve to a cijela se porodica grohotom zasmijala. i molili ga da im pokaže tog osobenog. zatim. gdje je šejh Muhamed Abu Ahmed. najcešce su to slijepci koji zaraduju za život kazujuci Kur'an u raznim prilikama. uprkos njenom surovom podsmijehu. samo što nije dobio onaj papiric koji daje zvanje »naucnika« i kojim je uslovljeno imenovanje na dužnost sudije. vrijedala njega samo i mnoge nasljedne obicaje i vjerovanja. a kada bi se pitanja ponavljala. kako smatra zabranjenim obracanje njima i prorocima za posredovanje kod Alla-ha. On ih je postavljao i svome starijem sinu kada bi ovaj dolazio u selo. starješina fakiha u gradu. Najcudnije je bilo to što je takva kritika stvarno smetala ocu.Taha Husein .95) da kazuješ Kur'an na podušjima i po kucama". lukavo i zlonamjerno. a ponekad im i kazivao ponešto iz predanja. i otac ponovio pitanja o starijem sinu. Otac je bio sretan i zadovoljan zbog svega toga. iako se do toga stiže manje radom i trudom a više srecom i laskanjem. Otac je nakon nekoliko casova zaboravio na nju. Zatim ode. Da nisi više nikada ponovio te rijeci. njegovih iskvarenih i štetnih misli. i tamo gdje je šejh Atija. okružen kao i obicno sinovima i kcerima. Tu se otac vec silno naljuti. a i onaj šejh koji je bio sekretar sudijin i koji je smatrao da bolje od njega poznaje zakon više se razumiju u religiju i ima više prava na dužnost sudije. Ali. kakve knjige cita. bilo kako bilo. koje knjige cita. ako to budše cinio zadržacu te u selu. savjetovao ih i poucavao. Samo rece: "Šuti. Kada bi porodica sjela za veceru. ali uzdrža svoj gnjev i ogranici se na osmijeh. kako posjecuje grobove svetih. Govorili su jedan drugom: ovaj djecak je skrenuo s pravog puta i skrece i druge. tako da se mališani zamalo ne udaviše hranom što im je bila u ustima. i cijela se porodica okupljena oko djecaka zasmija. Neki od njih su dolazili ocu dok je sjedio sa svojim prijateljima nedaleko od kuce. ali gaje to boljelo pa se žalio na njega ženi kada su ostajali nasamo. kako se podsmijeva cudima svetaca. do džamije. i trudio se da to upamti kako bi ispricao bratu kada se vrati u Kairo. o tome kako se raspravlja sa svojim profesorima za vrijeme predavanja. bio štedar i poslušan. otac je izazivao i podstrekavao sina na takvu kritiku. cudnog sina. a povremeno i udarcima. Culi su svi ti ljudi za djecakove neobicne izjave: kako on odbacuje mnogo šta što su oni prihvatili. jedan od trgovaca što su studirali na Azharu nekoliko godina a zatim se vratili u unutrašnjost i poceli da se bave svjetovnim poslovima ne udaljujuci se ni od religijskih: on je ponekada sjedio s ljudima poslije pre-dvecernje molitve. Samo otac je prvi poceo da se smije i smijao se jace od svih. u pocetku bi mu mladic odgovarao nevoljko. on poce da ispituje djecaka o starijem bratu. a dan provodi u citanju »Vodica dobara«. Neobicnost dje-cakova dospije i do šerijatskog suda.Dani neznaboštva". ucio Kur'anu djecake i mladice. Otac nije otvoreno iznosio svoje neodobravanje zbog toga. Ali ta je zgoda. preuvelicavao i izmišljao ono cega nije bilo. za to cu sudija. samo pojacala djecakovu tvrdoglavost i upornost. djecak bi rekao. molio se i s ljudima tokom nedjelje i poucavao ih povremeno religiji. 95) Fakih . 196 Djecak je. Kunem ti se. ovdje to znaci kazivac Ku-r'ana u egipatskoj provinciji. Otac je ustajao Page 64 . i nastojao je da se razgovor obnavlja. Kada je došao na veceru. Otac je uživao postavljajuci ta pitanja i slušajuci odgovore. ma kolio se pitanja ponavljala i ma kakav bio njihov sadržaj. Možda je poslije pricao svojim prijateljima ponešto od toga .

u džamiji Muhamed beka Abuz Zahaba.u džamiji šejha al Adavija. Radovali su se posmatrajuci borbu izmedu nedoraslog djecaka i sijedih šejhova. ponekad zadovoljan. 201"Tisucnice". Iako nikad nije vjerovao da je obracanje svecima i prorocima zabranjeno i nikada nije htio da se pomiri sa tim da su sveci nemocni da cine cuda.idejno mjesto. nije bio osobito marljiv na tom kursu jer je smatrao profesora neznalicom. drugi . Zatim.stihovana gramatika napisana u XII vijeku. "ako neko kaže da. moleci Allaha da mu pomogne.96) u kojoj su se takmicili istaknuti studenti Azhara. zatim poziva fijaker. on je volio da gleda kako sin razgovara i kako se spori. gledao sina zauzetog igrom ili razgovorom sa sestrama. pristaše starog metoda. "Isagudži" je služio kao osnovni prirucnik iz logike u muslimanskoj višoj duhovnoj školi. i mjesto toga je pocinjao oštar spor. on bi ga posadio da sjedi. veza izmedu njih nije se zasnivala samo na suosjecanju i sažaljenju vec na necem za djecaka vecem i znacajnijem. on poziva taljige.egipatski filolog XIV vijeka (umro 1367). Tako se djecak osvetio za samoga sebe. a onda bi neko od prispjelih zapodijevao sa njim razgovor. dok ga umjereni reformisti nisu izbjegavali. gdje se citala Ibn Hišamova knjiga »Kapljica rose«. koja ga ljubi dok joj se niz lice slivaju cutljive suze. da ce biti iskljucen sa Azhara i da ce postati fakih što ce kazivati Kur'an na podušjima i po kucama.Taha Husein . on se vracao i ponavljao sve to svojoj ženi. logiku. 98) "Kapljica rose" (Katr an-nada) . o tom cudnom djecaku. a.al Abharijeva (umro 1267) obrada Porfirijevog "Uvoda" u Aristotelovu "Logiku". kod profesora-potomka samoga šejha al Adavija. »Azha-rijju« u podne. tj. i u porodici se izmijenilo njegovo mjesto . ne slažuci se nikada sa sinovljevim rijecima o tome. Ipak. majka i sestre nisu okretale glavu od njega. izišao iz svoje usamljenosti i zaposlio ljude u selu i gradu razgovorima i razmišljanjima o sebi. zatim zove nosaca da odnese njegov neznatni licni prtljag i puno hrane. A ovi casovi na temu Azharijje ostavili su na njega neizbrisiv dojam. Prvi cas se održavao u Azharu. gramatiku.da ce ostati u selu. u fan-kali profesora Abd al Madžida aš Šazilija o "Azharijji" i u glosama al Attara. Ponekad je odlazio i na jutarnje casove.sistem dokazivanja prilikom vodenja sholasticke rasprave . otac ga pažljivo smješta u 198 199vagon. ponekad i izmišljajuci. Djecak vidi sebe kako se zabavlja s prijateljem za vrijeme puta. Dobro je ovladao fankalom. ponekad ljutit.98) nastojeci da što prije dobro prouci gramatiku. nalazio je ono što ga je zadovoljavalo i što mu je bilo dovoljno. Poslije pozdrava pridošlih. Naš Page 65 . Do kraja je bio na strani svoga sina. sjeda desno od njega i daje kocijašu kucnu adresu. Otac i njegovi prijatelji nisu ucili na Azharu i nisu se udubljivali u religiju. Tu se stvarno ucila "fankala". 200 XVII I tako je djecak poceo da posjecuje svoje casove u Az-haru i drugim džamijama. "Tisucni-ca" (Elfijja) . brat ga docekuje uz osmijeh. sa osmijehom." 97) "Isagudži" . Ovaj su metod ismijavali ekstremni nova-tori. moleci od Allaha oproštaj za veliki grijeh i spas od prokletog davola. Dokaz za to dobio je jednoga jutra kada su ustali on i cijela porodica sa svitanjem. Evo. ulazio u kucu.Dani mirno. Oni su bili zadovoljni tim sporovima. Otac ga nije više potcjenjivao. zatim mu pruža ruku daje poljubi i odlazi. ako se može tako reci. da završi knjige za pocetnike i dode do Ibn Akilovih99) komentara 96) Fankala . U pocetku je profesor dugo govorio i jalovo raspravljao o autorovim rijecima: "A rijecca qad ukazuje daje slijedeca rijec glagol". Nestala je i ona prijetnja koju je djecak cuo na pocetku raspusta . pobjedujuci sabesje-dnike i protivnike. tovari na njih zalihe i smješta djecakova prijatelja. Što bi se razgovor više odužio. a treci . Slušao je i pamtio šta su govorili ljudi. cesto bi djecakov sabesjednik odlazio gnjevan. Prilježno je proucavao islamsko pravo.Ibn Hišamov (umro 1360) traktat o arapskoj gramatici. Otac djecakov je bio najzadovoljniji i najradosniji. osim toga.. s pocetka mirno. zatim vidi kako izlazi iz voza na stanici u Kairu. zbunjen. Zatim vidi sebe na stanici sa svojim prijateljem.rijec nastala od sintagme fa in qila.. smješta pažljivo u njega svoga brata. uzimao ga pažljivo za ruku i vodio tamo gdje je sjedio. Djecak vidi sebe u narucju majke. svidali su im se. Prošavši kroz stanicna vrata. 99) Ibn Akil . Tako je on izucavao at Taijev komentar »Riznice« ujutro. mir je nestajao. u podne ili uve-ce. a komentar as Sejjida al Džurdžanija na Isagudžija«97) uvece.

vidi napomenu na str.101) on poce da cita zajedno sa kolegama i da komentariše. a kad bi ostao sam sa sobom ili sa svojim davolima. Djecak je prvo odbijao iz stida. primijetili da su pretjerali u ogovaranju onih koji nisu prisutni. Brat je sacekao uobicajeno vrijeme caja. da bi ga nešto pitali. vjernici klonite se mnogih sumnjicenja. vec ih je docekivao žestokim. Dokaz za to bio je trenutak kada je završio cas i kada je djecak prišao da mu poljubi ruku. a tek što bi se rastali. razgovarali s njim. prezir i razocaranje. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga . Oni su pricali daje rektor bio "uho" za spletkare. i on poce da izlaže ono što je slušao. ispoljavao je pobožnost dok je bio na Azharu ili medu drugovima. ustade onaj covjek stoje ocekivao diplomu i poljubi ga u celo uz rijeci: »Prizivam na tebe zaštitu živoga. stavio je ruku na djecakovo rame i rekao mu mirno. No on je uvijek slušao i predbacivanja zbog raznih vrsta nedostataka koji su se ticali morala ili nacina života. usvojio i govorio. vec su ga slušali i podredivali se. Drugi profesor je bio mlakog vjerskog osjecanja. Stariji studenti su pricali za ovog ili onog profesora da se posebno pažljivo odnosi prema nekom mladicu. 202 Citavo društvo prasnu u smijeh. i kada djecak završi. Oni mu se nisu suprotstavljali. tako da ovaj iznenada zacuta usred diskusije. Ocekivao ih je sa osmijehom. 203rio je o njima najgore i radio protiv njih na najružniji nacin. 156."100' 100) To su neka od mnogih imena za Boga. Niko nije bio pošteden tih prebacivanja. koji nikada ne spava. On je zamorio svoga profesora raspravljajuci i sporeci. baca na njega neobicne poglede. Taj mu se prijedlog dopao pa umjesto da ode na cas o "Kapljici". ali takoder sa izvjesnom simpatijom i sucuti. bio je lukav i spletkario je protiv njih.Taha Husein . govo101) "Kapljica rose" . nasmije se i raznježi: "Allah ce presuditi izmedu nas dvojice na Sudnji dan!" Rekao je to glasom punim zlovolje i dosade. Samopostojecg. predlagali mu da zajedno uce od podneva. neka sumnjicenja su zaista grijeh. On ih je preticao u komentaru i prije svega originalnošcu. Saznao je i mnogo stvari o profesorima i studentima na Azharu slušajuci svoje drugove i bratove prijatelje. Studenti su pamtili kako je jedan profesor dostavljao svog bliskog prijatelja rektoru Azhara ili muftiji. To je pojacavalo njegovu uobraženost. ili pak same profesije naucnika: oni su budili njegovoj duši veliku srdžbu. niceg novog nije bilo u njemu. on rece šaljivo djecaku: »Objasni nam recenicu . cinilo mu se da postaje profesor. i užasnuli se toga sje-tivši se rijeci Allahovih: "O.Dani prijatelj je dobro upamtio primjedbe i odgovore što su se rasplamsavali oko te nevine recenice. uspjeceš". kao što su studenti obicno cinili. s ljubavlju: "Ustraj. Dogovoriše se da se uzdrže od toga velikog grijeha i daje onaj ko ga pocini dužan da uplati svojim drugovima dvadeset pijastera. i kada se svi okupiše. Stariji studenti su pricali anegdotu o nekim istaknutim profesorima cija su imena naveli. Ono je postajalo sve lošije što je vrijeme više odmicalo. i ispricao to svome bratu. osim onog što je djecak saznavao prilježno studirajuci i što je bio uobražen kada je bio medu drugovima. a ponovo skroman kada se nalazio medu odraslim studentima u kuci. a da je muftija bio iznad toga i nije se osvrtao na njihove dostave. a djecak utonu u samozadovoljstvo. Svi okupljeni su šuteci slušali. Page 66 . veseo zbog tih rijeci i blagoslova. tonuo je u veliki grijeh. To mišljenje o sebi je ucvrstio kada su drugovi s kojima je posjecivao casove gramatike poceli da ga zaustavljaju poslije casova ili mu prilazili prije predavanja.zato se bojte Allaha. Sramocenje u odsustvu onoga u kome se govori i spletke bili su najrasprostranjeniji i najgnusniji poroci profesora o kojima se govorilo. Ti su profesori. Slušao je s vremena na vrijeme pohvalu sposobnosti ili darovitosti ovog ili onog profesora . Od tada poce da misli kako je postao istaknuti daroviti student.a vama je to odvratno . kazivali su studenti. oštrim ukorom. Djecak se vratio kuci. Allah zaista prima pokajanje i samilostan je". Ovi kuditelji su ponekad cak navodili imena davola kojima se profesor obracao nasamo i koji su ucestvovali s njima u grijehu. koji naš prijatelj nikada nece zaboraviti. Kad god ga se sjeti.»A rijecca qad ukazuje da je slijedeca rijec glagol".manjeg ili veceg naucnika. Ništa u tim pricama nije moglo da poboljša njegovo mišljenje o jednima ili drugima. ne može mirno da sjedi na stolici kada se taj mladic nalazi medu njegovim slušaocima. a zatim rece mekim glasom. Život se njegov nastavljao te godine jednolicno. Jedan profesor je bio veoma zavidan prema svojim drugovima i vršnjacima. ali društvo navali na njega.

rece. On je smatrao da je najvece dobro da bude marljiv. ne u mišljenjima. Studenti su povodom njega spominjali "Hiljadu i jednu noc". Dijete je. njegova inteligencija bila je ocita. Ali nije prošlo ni nekoliko minuta a on se osjeti veoma nelagodno i shvati da mora uložiti krajnji napor da savlada smijeh. Medutim. No oni su spominjali to 103) "Knjiga biesera" (Diirar al hukkam) . vec samo teškoce. jer nije našao u njima ništa korisno.Taha Husein . kad pored njih prode ne204 ki kolega. što ga je katkada sprecavalo da prati predavanje. da pravi propuste u tumacenju teksta i da je nezadovoljan što mu studenti postavljaju pitanja. rekli su mu da medu knjigama iz islamskog prava "Riznica" nije važna. Poceo je da traži drugog profesora koji govori o toj 102) Komentar mule Miskina na an Nasefijev "Kanz" (Riznica) napisan je polovinom XVI vijeka. gdje se zabavlja i traže izvjesna zadovoljstva. iako je proveo sa profesorom jedva nekoliko nedjelja. Kada nastupi vece. a vještina u vladanju materijom nije podlijegala sumnji. imao neobicnu pošta-palicu. ali im nije vjerovao i nije na njih obracao pažnju. To mišljenje je postalo gore kada je docekao trecu godinu života na Azharu i poceo da traži profesora iz islamskog prava. dade je svojim drugovima i poce da ogovara tog kolegu. odlazi u sud i tamo sudi. on je osjetio da je ovaj nedovoljno pripremljen za casove. samo je s mukom zadržavao smijeh i izlagao sebe naporu koji nije mogao podnijeti. ponekad u razumijevanju.popularni uputi iz osnova prava mule Husrava (umro 1480). ponavljajuci je nekoliko puta u kratkom vremenskom razmaku. zatim ide kuci. jede i spava. da bi proucio komentar "Riznice"102) mule Miskina. Uputili su ga na poznatog profesora velike slave i uglednog položaja u sudstvu. ponekad u kazivanju. Profesor je bio elegantan i otmjen. došanuše jedan drugom da nauka i Page 67 . ni zvukova. Medutim. onda rece . i starijih i mladih. bilo je bezbroj. Pricali su tako. Iz njih nije izvukao ništa.ne u nauci. Pošao je k njemu i sjeo u njegovu grupu. cije su ime naveli. Nije se kolebao u izlaganju i komentaru. A prica ucenika. predaje o "Knjizi bise-ra"i03) j (ja je bolje da ide na njegova predavanja: to je jedan od najsposobnijih naucnika i uglednih sudija. kako su govorili azharovci. vladanje islamskim pravom jasno. Imao je lijep glas. jer je profesor. Djecak je slušao sve te price o svome profesoru. Dijete se cudilo jer je znalo da je "Hiljadu i jedna noc" naslov knjige koju je mnogo citao i u tome citanju nalazio zadovoljstvo i korist. podstakli su ga i preporucili šejhu. Naš prijatelj se posavjetova sa bratom i bratovim prijateljima. Bio je poznat kao novator . ne vodeci racuna o izvoru iz kojih se ono pilo. On nije mogao procitati ni jednu recenicu iz knjige ili je rastumaciti a da dvaput ne kaže recenicu: "rece. 205knjizi. bilo zadovoljno svojim profesorom: on nije imao nikakvih posebnih uzrecica . da se trudi i stekne stoje moguce više znanja. Tek što je otišao a jedan od njih izvadi srebrnu dvadeseticu. Stoga je naš prijatelj bio lošeg mišljenja podjednako o ucenjacima i studentima. a da jedan drugi ugledni profesor. ni rijeci.Dani Uzdržavali su se jedva jedan dan jer im je bilo žao da plate kaznu. Stariji studenti su govorili da on. isticao se svojim kretnjama. izlazi sa svojim vršnjacima i odlazi tamo kuda naucnici ne treba da idu. oni osudiše taj njegov postupak i bilo im je žao. sluša pjesme. pozdravi ih i ode svojim putem. ponašanjem prema studentima i razgovorom s njima.šta?". ali nije uspio da izdrži na profesorovim predavanjima više od tri dana. o neznanju njihovih profesora. vec u nacinu života. pošto održi cas ujutro. Oni ga nisu odvracali. koji su cinili razne vrste smiješnih grešaka. naprotiv. Osjetio je cak i više od toga: jednom ga je molio da mu objasni nešto što je govorio. na prvim casovima. predaje se uživanjima kojima vjernici ne bi trebalo da se predaju. Naš prijatelj ga je slušao i ulagao krajnji napor da se ne nasmije i ne ucini nešto neprijatno. koje naucnici ne bi trebalo da slušaju. 206 ime kao naziv mjesta gdje se sluša pjesma. Kada djecak rece bratu i njegovim prijateljima staje zapazio kod profesora. Naš prijatelj se mogao uzdržati.ni recenica. A ovaj profesor je bio poznat po tome što se do tada trudio više od svih ostalih da ne vrijeda studente. ali je nailazio samo na razlicite uzrecice koje su ga nagonile da se smije i muci muku kako bi se uzdržao. ali je kao odgovor dobio samo grdnju. neka mu se Allah smiluje.

On se protivio tome koliko je mogao. Dijete nece zaboraviti dan kada su se ucenici opraštali od profesora: on je iskreno plakao. dogodi se našem prijatelju s njim zgoda koja dijete konacno odvrati od gramatike. Grupa profesora Abdallaha Diraza bila je velika i zauzimala je gotovo cijeli prostor pod kupolom džamije Muhamed beka Abu Zahaba. a onda rece: "Odlazite. Profesor je komentarisao rijeci Taab-bata Šarrana:l04) I ja se vratili s teškom mukom u pleme Falim. šejh ga ne ubijedi svojim odgovorom. i ucenicima se nisu dopali njegovo samozadovoljstvo. Onda je na mjesto ovoga profesora bio postavljen drugi. Kada ga je smijenio ovaj novi profesor. Pokazalo se da djecak ima više srece u gramatici no u islamskom pravu. tako da je mjesto postalo tijesno. gdje se govorilo o komentarima al Ašmunija. nastojeci da smekša-ju profesora. stih se ne može razumjeti takvim tumacenjem" Profesor odgovori: "Nije ti dovoljno što si glup. Njima ne preostade ništa drugo no da se udalje. i našao je u profesorovoj duhovitosti. Profesor je održao prvo predavanje i ucenici su bili zadovoljni. Profesor odgovori: "Odnosi se na pleme Fahm. 209Gornjeg Egipta. "istocna") . 207njega ni njih. glupace!" Dijete rece: "Pošto se on vratio u pleme Fahm. vladanju gramatikom i vještini u vježbanju s ucenicima o složenim pitanjima još više povoda da voli gramatiku. plakali su i oni. studenti bi bili spremni da se bace na njega ali su ga odbranili drugovi iz Gornjeg Egipta. kada bi neko zapao u nevolju ili ga stigla nesreca. Profesor poce da izlaže i komentariše. profesor se naljuti i naredi da se udalji. No oni u njemu nisu našli skromnost staroga ucitelja i njegov prijatni glas. ali savjet Azhara ne posluša ni 103a) "Zlatne iskre" (Suziir az-zazab . ustade i djecak. Dijete rece profesoru: "A u tom slucaju. Kada bi ga spominjali. isto iz Aš Šarkije. vitez-razbo-jnik. na što se odnosi zamjenica u recenici 'dok je neciji zvižduk'". neka mu se Al-lah smiluje. Došavši do rijeci "zvižduk". slijep. Morao je da se povinuje naredbi. U pola školske godine.Taha Husein . i oni koji su govorili i oni što su slušali uvijek su ga hvalili zbog tih svojstava. Iz koliko sam se slicnih prilika izvukao dok je neciji zvižduk najavljivao opasnost mog prisustva. i on odbi da nastavi cas dok ne ode to dijete a sa njim i njegovi drugovi. grupa se još više povecala. njegov uspjeh u gramatici je brzo prošao kada je pocela nastava u novoj godini.preislamski pjesnik (VI vijek). on rece: "Arapi su. koju je profesor ponavljao uvijek kada bi prelazio s Page 68 . jer su na njih bile uperene šarkijske sandale. On ponovi pitanje. A ko se od azharovaca nije u to vrijeme plašio sandala stanovnika Gornjeg Egipta? I djecak se više ne vrati na casove gramatike. Dijete je slušalo komentar Ibn Akila kod profesora Abdallaha Diraza. poznat po znatnim sposobnostima. protivili su se i studenti koliko su mogli.106) Izlagao je poznati profesor. i velika razdražljivost kada bi ga prekinula. poslije toga dijete nije više nikada posjecivalo nastavu gramatike.egipatska provincija u istocnom dijelu delte Nila. On je slušao "Kapljicu" i "Zlatne iskre"103a) kod šejha Abdullaha Diraza. Cuo je neobicnu uzrecicu. ushicenost samim sobom. Gnjev šejhov se pojaca. ja ne mogu da predajem dok je medu vama ovaj bezobraznik". Medutim. Neki drugovi se zauzeše za njega. i pratili ga placuc i do vrata džamije. Tek što je poceo cetvrto predavanje. profesoru stiže ukaz o premještaju na aleksandrijski institut. A šarkijske sandale nisu bile ništa manje ozbiljne nego sandale 105) Aš Šakrija (bukv. ociglednoj i izuzetnoj obdarenosti. ali djecak u toj grupi nije ostao više od pet minuta. ne samo to. duvali kroz njih i tako se proizvodio prodoran 'zvižduk'". dok su profesor i studenti savladavali gradivo i bili zadovoljni svojim radom. stavlja104) Taabbata Šarran . 208 li prste u usta. djecak ga upita nešto. vec si i bezobrazan" Dijete se usprotivi: "Ali to ne objašnjava na što se zamjenica odnosi" Profesor pocuta za trenutak. Ovaj profesor se pojavio i poceo svoja predavanja od onog mjesta gdje se zaustavio profesor Abdallah Di-raz. njegovom prijatnom glasu. Sjutradan dijete pode sa svojim drugovima u drugu grupu.Dani bdijenje u "Hiljadu i jednoj noci" ne idu zajedno. Sjutradan je pošao na predavanje koje je držao profesor iz provincije Aš Šarkije.drugi Ibn Hišamov gramaticki traktat). ali ne odsluša ni taj cas. Profesor se podiže. Odbranili su ga na taj nacin što su ga okružili i zaprijetili protivnicima svojim sandalama. Zatim je održao drugo i trece predavanje.105) On je izlagao komentar al Ašmunija. uvjerenost u ono što je govorio.

odgovarajte. Dijete se nasmija. planuo bi i pocinjao raz-draženo da vice: »Šuti. Dijete i njegov prijatelj odlu-ciše da uce gramatiku sami. vec: "O cemu?" Niko mu ne odgovori. tvrdo izgovarajuci "kaf'. sad. udarci što ih je dobijao po celu s vremena na vrijeme bili su bolni. Veoma je zavolio logiku kada je slušao as Sejidov komentar "Isagudžija" kod onog mladog profesora . ništa u njemu necete naci.Dani jedne recenice na drugu: "Ubroj to u moj grad". prijatnom glasu. a ako bi ovaj insistirao. jedan od njegovih prvaka u logici i filozofiji. elegancija. pripada peru velikog filologa XII vijeka az Zamahšarija. 211cemu?" Kada mu niko opet ne odgovori. ali nije rekao: "O dokazima". svinjo!" .prošle godine. nevaljalce. Išlo je sve normalno dok nisu završili odjeljak o pojmovima. odgovarao mu je ironicno. i to prema prvobitnim izvorima. Dijete je došlo prije vecernje molitve i sjede što je moglo bliže profesorovoj stolici. dok nije došao do vrata i jednom nocu izišao kroz njih da se više nikad ne vrati. djetetu se dogodi nesreca zbog koje je moralo sjutradan da izabere mjesto podalje od profesora. nasmijaše se njegovi prijatelji i odoše. svinje!" izgovarajuci pri tom zvuke "gajn" i "ha" krajnje svecano. profesor je prestao da drži casove. lijepom izlaganju. jer su ga premjestili iz Kaira i uputili u jedno udaljeno mjesto. on udari dijete po celu rukom iz sve snage. Djecak je doživio nezgodu za koju je i sam kriv i koje se nikada nije mogao sjetiti a da se ne pocne smijati iz sveg glasa i da ne nasmije brata i sve njegove drugove.naglašavajuci glas "ha" koliko god je više mogao.Taha Husein . bio je poznat po elokvenciji koja zadivljuje sluh ali ne dopire do uma. Bio je poznat medu starijim studentima po onim spo-ljnim sposobnostima koje varaju a ne donose korist.nazivi slova arapskog alfabeta. 110) Kaf.osnivac arapskog gramatickog sistema (živio u VI-II vijeku).po jasnoci i sažetosti izlaganja jedna od najboljih gramatika arapskog jezika. Profesor je imao gromoglasan glas i potpuno je sacuvao dijalekt Gornjeg Egipta. On je smatrao to odlikom i dikom. Nije bio ni u logici sretniji nego u islamskom pravu i gramatici. No to je druga prica. Iz dana u dan se sve više pomjerao. ja.109) Naš prijatelj je otišao k njemu i slušao ga dva casa. alif . i svi ucenici od-govoriše: "O dokazima". ocekivao je da ce mu se isto tako dopasti njegova nauka i njegova fankala. bilo je tijesno pod svodom džamije Muhamed beka. Profesor je sjedio na svojoj stolici. S druge strane. govorili su da njegovo izlaganje obmanjuje one koji razgovaraju s njim ili ga slušaju.'''' Dijete je slušalo njegov cas. Prešao je s tih predavanja u toku školske godine i odlucio da posjecuje predavanja iz dogmatike. odgovaraj. Tada on ponovi za sebe i rece: "O dokazima". poceo je izlagati i rekao: "Drugi odjeljak o dokazima".govorili su o profesorovoj velikoj eleganciji.profesor Azhara u XIX vijeku. No student koji je cijenio samoga sebe morao je da posjedi pred njim i da ga sluša. Izlagao je komentar "Bisera" koji je napisao ad Dardira. Kada bi ga neki student nešto upitao. 107) Al Mufasal . osrednjim sposobnostima. Djecakovi prijatelji . koje je držao novi profesor što je nedavno dobio diplomu ucenjaka. Onda ponovi te iste rijeci. jer ako ga dublje analizirate."0) krupnije "sad" i produžujuci umjereno "alife" i "ja". autor komentara al Habisi živio je. koliko god su mu to usta dozvoljavala. 108) Sibavejh . citajuci az Zamahšarijev "Al Mufassal"107^ a onda Sibavejhovu108) "Knjigu". dopao mu se glas. dodajuci: "Odgovarajte. njegov komentar "Tisucnice" služio je kao udžbenik iz gramtike. Zatim opet ponovi tu istu recenicu na isti nacin i dode do rijeci "O 109) "Uvod u logiku" (Tahzfb al mantik) . izlaganje.u XVII vijeku. šuti. On bi sjeo pred ucenike poslije vecernje molitve da im izlaže al Habisijev komentar 106) Al Ašmuni . njegov glavni rad iz poštovanja se nazivao jednostavno "Knjiga" (Al Kitab). Pricalo se kako cesto kaže: "Allah milostivi mije dao da mogu govoriti dva sata a da niko ništa ne razumije od mojih rijeci i da ja sam ništa ne razumijem". 210 "Uvoda u logiku". koji je živio na Timurovovom dvoru u Sa-markandu i umro 1390. Djecak je bio na mukama: sve ga je to tjeralo na smijeh. gdje je bio postavljen za sudiju. Kada su stigli do drugog dijela o dokazima. krupnije "sad" i produžujuci "alif' i "ja" u rijeci "drugi". Njegova grupa je stvarno bila velika. ovce. Bio je veoma energican i mnogo je gestikulirao. stoko. za ucenike srednje dobi pojavio se jedan od uglednih predstavnika Azhara.stariji studenti . ali se savladivao bojeci se da ce se nasmijati profesoru u lice. A ove godine. Medutim.djelo naucnika Sa' da-ddina at Taftazanija. tvrdo izgovarajuci "kaf'. Djetetu nije bilo sudeno da Page 69 . Konacno djecak se okani tih predavanja i kod toga profesora nije otišao u logici dalje od glave o sudovima.

Tako je htio njegov brat. Ucenici ce sjesti oko njega i slušace cas iz islamskog prava. s kojom nije mogao da se oženi. kad je sam život obavezao slicne njemu. 215ali nikada nije postao stipendista (treca etapa) u toj sekciji. Tako je maštao njegov otac. kao što je prijetio otac ponekad. položio ispite. Mladic je mislio da ce profesorovi ucenici . postiže student kada provede na Azharu nekoliko godina. onda je poceo da se javlja prezir. Trebalo je napisati molbu koju bi student dostavljao šejhu sekcije. dobijajuci sljedovanje od dvije. on je stizao do trece etape. zatim mu je energija oslabjela. izloživši u njoj koliko je godina proveo na Azharu i kojim je predavanjima prisustvovao. izgubljen. i o tome je govorio u porodici sa izvjesnom nadom i divljenjem prema tom izuzetnom cudnom sinu. 212 ma i slušao od starijih studenata kada bi oni citali knjige i diskutovali. Drugi put bio je cisto prakticne prirode i dijelio se na tri etape: upis. I tako. A kada bi se oslobodilo mjesto medu stipendistima. 213XVIII U stvari. Mislio je da ce biti u stanju da pomiri u sebi oba ova vida znanja: ta on nije poslan u Kairo i upisan na Azhar da bi postao književnik koji piše stihove i prozu.ili da trguju Kur'anom. napisao je molbu. Jedan je pravac bio naucni.preduzeti nešto i dati hedivu na znanje da se azharska omladina promijenila. Znaci. vec prema bogatstvu pojedinih sekcija. djetetu propade godina. ili iz gramatike. Dva profesora su posvjedocila da u molbi govori punu istinu. usta su bila puna hvalisanja. Njime je mladic i išao.na jedno od dvo-ga: ili da uce na Azharu dok ne dobiju diplomu i obe-zbijede život za cetiri pijastera dnevno i sumom koja se dobija krajem svakog mjeseca . On je molio šejha sekcije da ukljuci njegovo ime medu imena stažista. elegantan. da bi se na kraju potpuno odbio razocaravši se u svoje profesore i stekavši loše mišljenje o šejho-vima. A i šta bi mogao željeti osim toga. Poslanje u Kairo i upisan na Azhar kako bi išao cisto azharskim putem. s pocetka izucavanje književnosti nije djecaka odvratilo od azharskih nauka. 113) Ova sekcija u Azharu dobila je naziv po naselju Fašn u Gornjem Egiptu. naš prijatelj. On ode profesoru kuci. Staž. Morao se upisati i u jednu od sekcija. neodlucan.arapski pjesnik VII vijeka. skoro da nije naucio ništa novo osim onoga stoje citao u knjiga111) Ad Dardir .a njih je bilo mnogo. u suštini. dugo je cekao. drugu etapu. a i šta da radi tamo? Ali nije imao koristi ni od boravka u Kairu i odlaženja na predavanja. O tacnosti onoga stoje bilo napisano svjedocila su dva njegova profesora. Uputio se tim putem oduševljeno. citaju ga na podušjima i po kucama. Etapa upisa je ona kojom svaki student pocinje svoj azharski život pošto bi bio unesen u spiskove Az-hara. poznat po svojim lirskim pjesmama posvecenim voljenoj Busejni. svako vece bi prepunili abasovsku sekciju . U toku tog dugog išcekivanja. iz Azhara je otišao profesor-Imam u vezi sa onim poznatim dogadajem poslije cuvenog govora hedivaI14) pred nekim naucnicima. predade mu molbu. kao i njegov brat. tako je želio on sam.Dani upozna njegovo znanje i zakljuci nešto o njemu osim to da je bio prefinjen. ne znajuci kako da postupi: nije mogao da ostane u selu. dobio diplomu i naslonio leda na jedan od stubova u staroj džamiji. Naš prijatelj je morao da stigne do stepena stažiste. njegov "Biser" (al Han'da) iz dogmatike komentarisao je on sam i njegovi ucenici. nije mu došlo vrijeme. koji još nije došao. Ali za pricu o tome potreban je poseban trenutak. sto poslije drugog ste-pena i sto pedeset nakon prvog . Taj se put granao u dva pravca kada bi ucenik završio tri ili cetiri godine na Azharu. odredeni staž i kandidatura za diplomu. Ali njegovo napredovanje do etape staža zadovoljavalo je njegovog oca.najviše sedamdeset pet pijastera poslije treceg stepena. završivši je u to vrijeme veoma popularnom recenicom: "Neka vas Allah ucini utocištem za one što mole". tri ili cetiri lepinje.Taha Husein . Kada se vratio na Azhar slijedece godine. Cekao je. mladic je morao ici azharskim putem dok ne 214 postigne cilj. prijatna glasa i govora. poljubi ga u ruku i udalji se. upisao se u ul-fašnijsku113) sekciju. došao je teška srca. kako kaže Busejna tješeci se što nije vidjela Džemila. to jest sastojao se u posjecivanju predavanja i savladavanju pojedinih stepena nauke. ili iz jednog i drugog. da ce oni braniti svoga profesora i da su spremni da za to žrtvuju ne samo svoje vrijeme vec i svoju dušu.112) 112) Džemil . lišene vida a pune želje da žive podnošljivim životom . Te godine poceo je da izucava književnost.profesor Azhara u XVIII vijeku (umro 1786). Page 70 .

Taha Husein - Dani Profesor je ipak napustio Azhar i prešao na dužnost muftije.1I5) Studenti su ga malo ožalili, progovorili koju s tugom, malobrojni su posjetili profesora u njegovoj kuci u Ajn Šamsu,u6) a vecina mu je okrenula leda, i cijela stvar se na tome završila. Duša mladiceva se ispunila tugom i gnjevom, on je na osnovu toga stekao isto tako loše mišljenje o studentima kao što je vec imao o profesorima; a on nije poznavao profesora-Imama niti mu je bio pretpostavljen. Uskoro poslije toga profesor-Imam umre, i to uzbudi cijeli Egipat. Azharska sredina se najmanje od svih u Egiptu potresla zbog tog krupnog dogadaja. Profesorovi daci su tugovali, možda je nekolicina prolila nekoliko suza, ali poslije ljeta dodoše na predavanje kao da profesor nije umro ili kao da ga nije ni bilo. Samo su ga izabrani njegovi ucenici spominjali po dobru s vremena na vrijeme. 114) Hedfv - titula vladalaca Egipta do 1914. Hediv Abbas održao je govor protiv modernista Azhara krajem 1914. 115) Muftija - najstariji vjerski funkcioner u oblasti i regionu koji daje autenticna rješenja-tumacenja iz islamskog prava. 116) Ajn Šams - predgrade Kaira. 216 Tako mladic s oštrim bolom dode prvi put u svome mladom životu do saznanja da su razni znaci poštovanja i uvažavanja koji se ukazuju velikim ljudima, razliciti oblici laskanja i ulagivanja - bezvrijedne stvari bez dubine i koristi, kao i da se ljudska vjernost u vecini slucajeva gubi u beskorisnim rijecima. Loše mišljenje koje je mladic imao o ljudima još više je pojacalo to što je vidio kako se neke grupe koriste profesorovom smrcu da bi trgovale njegovim imenom, izvukle neku korist iz svojih odnosa sa njim; ti ljudi su zasipali listove i casopise panegiricima Imamu u stihu ili prozi. JoŠ jedan osjecaj je pojacavao mladicevu želju da se udalji od Azhara, njegovih profesora i studenata. Uvidio je da oni koji su profesora iskreno oplakivali i žalili za njim iz sveg srca nisu bili ono što su nosili turbane, vec oni sa fesovima. On osjeti u duši skriveni poriv da se približi ovima sa fesovima, da uspostavi neku vezu sa njima. Ali ko bi mu u tome pomogao? Ta on je slijepi mladic kome je suden azharski život, i on ne nalazi izlaza iz njega. Profesor-Imam je bio šejh sekcije hanefita. Kada je otišao iz Azhara i iz života, njegov nasljednik na dužnosti muftije naslijedio ga je takoder i u sekciji. Sin novog muftije bio je profesor našeg prijatelja, koji je kod njega slušao u djetinjstvu komentar "Isagudže" as Sejjida al Džurdžanija iz logike; on je, umjesto oca, rukovodio poslovima sekcije. Mladica nagovoriše da se upiše u sekciju hanifita kao stažista, jer je u njoj bilo jednostavnije dobiti sljedovanje i ono je bilo vece po broju lepinja nego u drugim sekcijama. Upisivanje u sekciju hanifita u vrijeme profesora-Imama nije bilo lako ni prosto - bio je neophodan ispit. Novi muftija je sacuvao taj obicaj. Njegov sinje za one koji su željeli da se upišu organizovao ispit u doba godine koje je za to bi217lo odredeno. Našem prijatelju su govorili: "Zašto se ti ne bi upisao u tu sekciju? Tvoj brat se u nju upisao kao i njegovi daroviti prijatelji - u vrijeme profesora-Ima-ma. Oni dobijaju sljedovanje - po cetiri lepinje svakog dana". I tako mu njegov brat i prijatelji to nahvališe i podstakoše ga. Jedne veceri poslaše ga na ispit sa pismom ispitivacu. Kada mladica uvedoše ispitivacu, ovaj ga pozdravi, uze pismo, pogleda ga, a onda postavi pitanje. Mladic odgovori ne zna da li tacno ili ne, tek ispitivac mu rece: "Idi, veleuceni!" On ode zadovoljan. Nije prošlo mnogo vremena i mladic bi udostojen dviju lepinja svakodnevno. Kolicina hljeba u sobi se povecala, a porodica u unutrašnjosti se veselila. Medutim, mladic ne dobi samo te dvije lepinje. Zajedno s njima dadoše mu u sekciji i ormar, koji je za njega bio važniji od lepinja. Mogao je, kada bi stigao u Az-har ujutro, da stavi tu sandale i obje ili jednu lepinju, a zatim da tokom dana bude slobodan, ne brinuci o njima; inace je ulagao toliko napora da sacuva te sandale od otimaca i kradljivaca. A kako su se u Azharu cesto kra-le sandale! Kako su cesto na azharske zidove u dvorištu lijepili papirice gdje su vlasnici objavljivali kako su im nestale sandale i da ce onaj ko ih nade i vrati vlasniku na tom i tom mjestu ili toj i toj sekciji dobiti nagradu i priznanje, a da ce onoga ko ih nepravedno zadrži za sebe stici božja kazna iskljucenja iz ovog svetog mjesta. Mladic je, dakle, bio sretan zbog svog ormara i svojih lepinja, ali nije bio zadovoljan znanjem koje je sti-cao i predavanjima koja je sišao. On je primoravao sebe da ujutru sluša predavanje iz dogmatike profesora Radija, neka mu se Allah smiluje, koji je tumacio "Knjigu smjerova",117-1 prije podne cas iz islamskog Page 71

Taha Husein - Dani 117) "Knjiga smjerova "(Makasid attalibin) - at Taftazanijev udžbenik iz dogmatike. 218 prava profesora Bakhita, koji je tumacio knjigu "Naputak",1 18\ a u podne cas iz govorništva profesora Abd al Hakama Ata, koji je tumacio Taftazanijev komentar. Cas iz islamskog prava zabavljao je mladica zato što je volio da sluša profesorovo pjevanje, kada mu studenti nisu smetali da pjeva, ili njegove žestoke duhovitosti i azharske suptilnosti kada su studenti prekidali njegovo pjevanje i pocinjali da raspravljaju o necem što je on citao i govorio. Ponekad je profesor kazivao svojim studentima svoje stihove, kada je bio vedrog raspoloženja i oran za recitovanje. Mladic je zapamtio jedan stih i nije zaboravio profesorov glas, kako gaje pjevao ljulajuci se: Calma je njegova povrh glave kao konac koji povezuje tovar slame na kamili. Mladic je naveo ovaj stih svome bratu i prijateljima. Oni se nasmijaše i sjetiše se profesorovih stihova te poceše da ih recituju. Mladic navede kao dopunu ovome stihu drugi, koji nije bio manje originalan i duhovit. To je pocetak poeme kojom je profesor, neka mu se Allah smiluje, oplakao smrt jednog naucnika: Kakav znacajan dogadaj poslije tvoje srmti, o, proroce! Izgubismo takvog imama kao stoje imam al Magribi. Svi Egipcani su, mnogo godina, navodili drugi stih ovog profesora; duhoviti ljudi ga nisu zaboravili pa je on bio popularan kao poslovica: Mi smo i sa princevima, i s Vajdom, i s ministrima u slozi što nalazi potvrdu u srcu. "9^ 118) "Naputak" (al-Hidaja) - djelo al Marginanija (umro 1917) iz kanonskog prava. 119) Vafd - "Delegacija" predvodena Saad Zaglulom, koja je 1921. otišla u London da zahtijeva nezavisnost Egipta. Vafd je postao najznacajnija politicka partija Egipta. Nakon Naserove revolucije 1952, kada je igrala izrazito reakcionarnu ulogu, bila je zabranjena. Navedeni stih se odnosi na dvadesete godine, kada je vafd istupao protiv "princeva i ministara". 219Mladic je zapodijevao sa profesorom ponekada isu-više duge diskusije. Jednom se raspra tako otegla daje cas mnogo premašio svoje vrijeme i studenti sa svih strana džamije al Huseina poceše da vicu na profesora: "Dosta, nestace boba!" Profesor im na to odgovori ugodno pjevajuci: "Ne, kunem se Allahom, necemo ustati dok se ne ubijedi ova budala". "Budala" je morao da prekine, tim prije što je i sam bio zainteresovan da uhvati bob dok ga još ima. Cas govorništva je bio važan za mladica, ali ne zato što je tamo sticao znanje. Vec je odavno presušila mladiceva nada da ce steci znanje na predavanjima u Azharu. On je odlazio da bi izvršio dužnost, ubio vrijeme i da bi se razonodio. Cas govorništva bio je za njega važan zato što je tu nalazio razonodu, i zato što je profesor, neka mu Allah osvježi lice, bio covjek široke duše, blage naravi, odan u svojim predavanjima i nauci i studentima, a i stoga što je ulagao veliki trud i poklanjao znatnu pažnju da objasni smisao. Kada bi bio iscrpljen tim naporom, on je olakšavao sebi izgovarajuci s vremena na vrijeme slijedecu recenicu studentima, na prijatnom, zabavnom dijalektu Minje: "R'zumjeli, gospodo?" Kada bi prošlo pola casa, on bi osjetio sažaljenje prema sebi i studentima, i prekidao izlaganje i komentar, nekoliko trenutaka šutio, bez ijedne rijeci, bacao se na burmut, nabijao ga koliko je god mogao u nos, mirno, staloženo, bez žurbe. Studenti bi se koristili tim prekidom da ugase vatru boba i poriluka što je gorjela u njihovim stomacima cašom pica, koje su prodavci pronosili za vrijeme predavanja, mameci ih tihim lakim zveckanjem o staklo, što je donosilo do ušiju lak, fini zvuk. Jednom se mladic odmarao sa svojim drugovima za vrijeme te šutnje; profesor se bio bacio na svoj burmut, 220 studenti na svoj napitak, kad se najednom pojavi nadzornik i tiho pozva mladica i dva njegova druga u rektorovu sobu. No vrijeme za tu pricu još nije došlo, iako ljudi vec odavno znaju za taj dogadaj. Mladic i dva njegova prijatelja odoše s casa i više se ne vratiše na njega. Otprilike u to vrijeme bio je naš prijatelj umiješan u jedan incident u kojem se do kraja angažovao. On je u njemu okoncao svaku nadu da ce postici bilo kakav uspjeh na Azharu. Dvor se razgnjevio na jednog od najuglednijih profesora Azhara i zabranio mu da Page 72

Taha Husein - Dani drži predavanja. Ljudi su u toj zabrani vidjeli nepravdu prema profesoru i nasrtaj na prava Azhara; medutim, ništa nisu ucinili: az-harovci su se najivše od svih odlikovali mlakošcu i po-kornošcu. Medutim, jedan od mladicevih prijatelja - kasnije je on postao poznat po svojim istupanjima koje ljudi veoma hvale - pride mu jednom i rece: "Zar ne vidiš kakva je nepravda i uvreda nanesena našem profesoru". Mladic odgovori: "Naravno! I te kakva uvreda i nepravda!" Njegov prijatelj nastavi: "Hoceš li ucestvovati u protestu protiv te nepravde?" - "Na koji nacin?" -upita mladic. Prijatelj odgovori: "Okupicemo grupu naših drugova profesorovih studenata, otici cemo do njega i zamoliti ga da nam i dalje drži predavanja kod svoje kuce. Ako pristane, imacemo koristi od predavanja a i objavicemo to u novinama. Tada ce oni što vrijedaju Azhar vidjeti da medu azharovcima ima takvih koji ne prihvataju uvrede i ne pokoravaju im se." "Slažem se" - rece mladic. Grupa studenata se okupila, otišla profesoru kao što su mislili, on je prihvatio njihovu molbu i oni su to objavili u novinama. Objavili su da ce im profesor izlagati "Stepenice nauka" iz logike i "Priznato kao vjero221dostojno"120^ iz Osnova po jedan cas nedjeljno iz svake od ove dvije knjige. Profesor je poceo predavanja kod kuce; broj ucenika se povecao kada se za ovo rašculo. Mladež je bila zadovoljna sobom i svojom smjelošcu, a mladicu se vratilo malo nade. Medutim jednog dana on poce da raspravlja sa profesorom o necem o cemu je ovaj govorio. Kada se spor odlužio, profesor se naljuti i rece mladicu ironicno i nervozno: »Šuti, slijepce! Ti ništa ne razumiješ". Mladic se naljuti i odgovori profesoru srdito: "Uvreda nikada nije bila dokaz daje nešto istina niti je satrla laž". Profesor zanijemi za trenutak, zanijemiše i ucenici. Zatim im profesor rece: "Idite, za danas je dosta". Mladic poslije toga više nije dolazio na profesorove casove i ne zna kasnije sudbinu tih predavanja. Tako se mladic vrati svome razocarenju u Azhar. Ostala mu je jedino nada u predavanja iz književnosti, o cemu je kucnuo cas da se prica, pošto je to ostavilo duboke tragove u mladicevom životu. 120) "Stepenice nauka" (Sullam al ulum) i "Priznato kao vjerodostojno" (Musallam as-subiit) - djela indijskog naucnika al Biharija (umro 1708). 222 XIX Tek što je djecak stigao u Kairo i smjestio se, odmah je poceo da sluša o književnosti i književnicima kao ranije o nauci i ucenjacima. Slušao je razgovore starijih studenata o književnosti, kada su pricali o profesoru aš Šinkitiju, neka mu se Allah smiluje, i o tome kako ga je profesor-Imam štitio i veoma poštovao. To tude ime izazvalo je cudan utisak u djecako-voj duši; sve je izgledalo još cudnije zato stoje slušao razne neobicne stvari o profesoru, o njegovoj ekscentricnosti i o mišljenjima zbog kojih su mu se jedni smijali a drugi se ljutili. Ti su stariji studenti pricali kako nikad nisu vidjeli nikog slicnog aš Šinkitiju što se tice upoznavanja jezika i prenošenju napamet tradicije s nizom izvornika i samim tekstom. Pricali su o njegovoj plahovitosti, oštrini, o tome kako bi zacas planuo i razgnjevio se, i o slobodi jezika u izgovaranju nemogucih rijeci. Navodili su ga kao primjer žestine Sjeveroafrikanaca. Spominjali su da je boravio u Medini, putovao u Carigrad i posjetio Španiju; ponekad bi recitovali njegove pjesme o tim putovanjima. Govorili su da ima biblioteku punu rukopisa i knjiga štampanih u Egiptu i Evropi, ali da se ne zadovoljava njome, vec provodi veliki dio vremena u 223nacionalnoj biblioteci, citajuci ili prepisujuci. Spominjali su uz smijeh cuvenu aferu o kojoj se toliko pricalo, i koja mu je nanijela mnogo zla i muke: jednom je rekao da se (ime) Omar može deklinirati i da nije nepromjenljivo. Djecak je slušao pricu o Omaru i sprva ništa nije razumio, no ubrzo je shvatio, veoma je jasno, jer je uznapredovao u gramatici i naucio da rijeci mogu imati punu i nepotpunu fleksiju, a da imenice mogu biti nepromjenljive i potpuno ili djelimicno promjenljive. Mladici su se sjetili profesorovih rasprava sa jednim brojem azharskih ucenjaka o deklinaciji imena Omar ili odsustvu pune deklinacije. Oni su pricali uz smijeh kako su se jednom ucenjaci okupili na skupu u Azharu, predsjedavao je rektor, i zahtijevali od as Šankitija da im obrazloži svoje mišljenje o deklinaciji imena Omar. Profesor na svom brzom magrepskom dijalektu rece: "Necu vam izlagati svoje mišljenje dok ne sjednete preda me kao što sjede ucenici pred profesorom". Šejhovi su se kolebali, Page 73

no ubrzo odbaci i taštir i tahmis azharovca i poce da uci originalnu poemu zajedno sa bratom. Profesor je govorio nekim studentima o poemama poznatim pod imenom muallaka. ali djecak je naucio bar dio tih propovijedi. Studenti su pricali o drugim predavanjima na Azharu koja su azharovce trebala nauciti stilistici. '^ Kako su brzo ti stariji studenti napustili ova predavanja u kojima nisu uživali! Medutim. Jednom je njegov brat došao sa ovom poemom 125) Makama . Page 74 ..!22) Djecakov brat je s nekim svojim prijateljima slušao ova predavanja cetvrtkom ili petkom svake nedjelje. i on mi je kazao stih sa drugacijim padežom". Zatim je zanemario i tu knjigu. vješt.Dani medutim.127) u kojoj su se nalazile propovijedi imama Alije. brat je to ubrzo napustio da bi se posvetio osnovama tradicije. kako kaže ovaj cudni profesor. kao i druge.poeme. pamtio ih. Medutim. kao ranije mual-lake. blizak profesoru-Imamu. 123) "Stannite." .130) Taštir ili tahmis sacinio je jedan azharovac. Brat je ubrzo ukljucio u ovo ucenje napamet i djecaka.) 225denti su odlazili njemu. 128) Badi az zaman al Homadani . Nastavili su tako dok nisu naucili deset makama. Medutim. 226 štampanom u taštim ili tahmisu. te govoriš o njemu ono što ne znaš.. Šejh koji je sjedio na mjestu ucenika rece svojim lukavim tihim glasom: "Vidio sam jucer al Halila. e.najveci arapski filolog VIII vijeka. sastavljen sredinom XI vijeka. djecak je slušajuci pamtio. tako djecak i cu prvi put: Stanite.Taha Husein . napisana rimovanom prozom. a djecak ih je pamtio šuteci. Isto je tako brat postupio sa makamama Bedi az ze-man al Hamadanija. nalazio zadovoljstvo u onome što je razumio i cudio se onome što nije razumio.124) Zahvaljujuci njegovom recitovanju. kao što su napustili predavanja as Šinkitija. on ih je zapamtio. No i ove dvije muallake ostadoše u djecakovoj duši. izgovaranom krupnim glasom.preislamski pjesnik (umro 569. n. lažeš. ti što prekorijevaš Omara. Brat poce da cita poemu. Profesor aš Šinkiti mu ne dade da završi citat i nervozno prekide recitovanje rijecima: "Lažeš.osnivac makama (umro 1007. al Halil je umro prije mnogo vijekova. To je zbirka koja sadrži veoma lijepe uzorke retorike. Tada profesor poce da izlaže svoje mišljenje i rece: "Al Halil citira"121) O. vec se vratio drugim az-harskim studijama.128) Nikada djecak nece zaboraviti kasidu Abu Firasa:129) Ja vidim da su tvoje suze neposlušne i da si strpljiv. Zapamtio je ovu muallaku Imruulkajsa i onu Tarafe. jedan od njih. iako ih je razumio samo malo.zbornik izreka i propovijedi koje se pripisuju Muhamedovom stricevicu khalifu Aliji (656-661). Drugi put brat je donio debelu knjigu koja se zvala "Put rjecitosti". Ljudi se nasmijaše i skup se razide ne riješivši pitanje je li ime Omar lišeno pune deklinacije.autor makama blistavih po stilu i verbalnoj instrumentaciji. pride aš Šankitiju blizu i sjede pred njim na zemlju prekrstivši noge. Zar ni ljubav ne može da a te potcini svome zakonu. Oni su pripremali taj cas kao i sve ostale. Stu122) Muallaka . podiže se sa svoga mjesta. koje zauzimaju pocasno mjesto u naslijedu klasicne arapske književnosti. izdanje "Svjetlosti". lukav. ili se pak mijenja.žanr srednjovjekovne arapske književnosti. No ipak ga ubrzo napus-tiše. bila je moja draga i njen šator davni. kako kaže gramatika. koje je napisao u vizantijskom zarobljeništvu. 224 ge posvjedoce svjesnu laž svoga druga i njegovo neznanje iz gramatike i metrike. a zajedno sa njim 1 djecak.) 129) Abu Firaz . nevelika prica o podvalama vještog i dosjetljivog skitnice. islamskom pravu i dogmatici. Njih je vodio profesor Sirijac. kako si mogao sresti mrtva covjeka.) 124) Tarafa . Poceo je da uci propovijedi. remek-djela staroarapske preislamske poezije.Stara arapska poezija. placimo ovdje na rubu pješcane zaravni." I on zatraži poslije toga da kole121) Al Halil .pocetak muallake poznatog preisla-mskog pjesnika Imruulkajsa (VI vijek). brat djecakov se trudio da zapamti muallake. (Prijevod Sulejmana Gro-zdanica . placimo. što ih je komentarisao sam šejh Muhamed Abduhu. 127) "Put rjecitosti" (Nahdž al balaga) . g. nije otišao dalje od te dvije muallake. poznat po svojim elegi-jama. kao što je bio napustio muallake i casove stilistike. 126) Al Hariri (1054-1122) . Onda su zajedno ucili. Djecak je slušao ove rijeci.arapski pjesnik X vijeka. Jednom djecakov brat dode sa makamamaI25) al Hariri-ja 126) Tj£j0 je neke citajuci ih glasno. kupovali sveske i pisali radove 0 temama koje im je zadavao. g. Sarajevo 1971.

134) Hamasa . Profesor je imao rdavo mišljenje o njima i smatrao ih je nepripremljenim za ovu oblast koja zahtijeva ukus i ne podnosi fankalu. zato što su smatrali da im se profesor al Marsafi pretjerano ruga i tjera šegu s njima do hiperbole. svoj ormar. kao što su odustajali i od drugih casova književnosti. naucio i natjerao svoga brata da nauci u ovakvom obliku: . ljubljena. sastavio ju je u IX vijeku Abu Temmam. kupili su zbirku i cvrsto odlucili da idu na predavanja i pažljivo ih slušaju a cijelu zbirku nauce napamet. Djecak je osjecao da tu knjigu ne treba citati na taj nacin. . kao što je ne treba ni razumjeti na taj nacin. pak. Djecakov brat je poceo da uci "Hamasu" i tjerao je i svoga brata da uci. uslijed cega se negacija "lastu" pretvara u rijec "gospoda" ("as-sitt"). U njemu su se sku130) Taštir (bukv. zbirka "Hamasa" je cuvena antologija koja pocinje poemama o vojnickoj hrabrosti. oni ova predavanja nisu smatrali ozbiljnim jer nisu pripadala osnovnim granama na Azharu. Oni su cesto pricali o razgovorima šejha al Marsafija s njima. književnost. a rod moj sjedilacki. jer za mene je.pjesma koja se dobija kao rezultat vještackog spajanja nekih poznatih stihova: svakom polustihu dodaje se drugi koji korespondira s njim u rimi i razvija njegovu temu. a knjigu at Tibrizija komentarom i žalili su što niko nije napisao na taj komentar glose. Ijedan i drugi nacin pravljenja stihova karakteristicni su za period dekadencije srednjovjekovne arapske poezije. samo znalac stihova koje Page 75 . Tahmis (bukv. 132) Pjesnike abbasidske epohe (VIII-IX vijek) nazivali su "novim" za razliku od staroarapskih preisiamskih pjesnika. ovi mladici po-hrliše sa ogromnim oduševljenjem na nova predavanja što ce se održavati prije podne. prije no što su se vratili u sobe. mislili loše o njemu. održavace se u abbasov-skoj sekciji. procitao je stih kako treba i shvatio ga. mladici su ubrzo prestali da ih slušaju. svoja ces133) Vidi.. "upetostrucenje") . Medutim. oni su. Pricali su to ismijavajuci ga i diveci mu se istovremeno. najzad. matematika. pocetkom školske godine. "dijeljenje na polovine") . nastojeci da ih razumije kao što je razumio i one knjige.Zato stoje za me boravište gospode -pustinja bez stanovnika}^ Djecak je razmišljao o smislu toga stiha i cudio se kako to da se rijec "gospoda" javlja u poeziji. kada je za to bilo mogucnosti. Citao ih je približno tako kao i knjige iz islamskog prava i osnova prava. iako ga je samo s vremena na vrijeme otvarao. 228 to azharska zanimanja ne popuštajuci i ne zaostajuci. Tako je naš prijatelj stupio u vezu sa književnošcu. Naš prijatelj je slušao njihove price i veselio im se od sveg srca. po svom davnašnjem obicaju. da bi zatim nastavio svoje studije i fankale. osporavali su stvarnu vrijednost njegovih znanja. o njegovim šalama na njihov racun i ironicnim primjedbama o njihovim profesorima i azharskim knjigama.pustinja. vec dopunskim -jednim od onih kojima je rukovodio profe-sor-Imam a koje su zvali "casovi iz 'novih nauka'". bez dubljeg i cjelovitog proucavanja jer je mogao da pamti samo ono što je zahvaljujuci slucaju cuo u mimohodu. nastavljali su. boravište u kome tebe nema . ponekad mu je citao odlomke iz at Ta-brizijevog komentara.133) Jednom.Taha Husein . požurio je i kupio at Tibrizijev komentar "Hamase". uprkos njegovim kritikama..rezultat analogne obrade poznate poeme. Šejh . Tumacio je zbirku "Hamasa". Kada je odrastao i naucio više.hrabrost. 131) Razlika u smislu dobija se premještanjem slova "alif" s kraja jedne rijeci na pocetak potonje.134) Mladici su bili oduševljeni predavanjima kada su ih culi i. imao je nesavladljivu želju da posjecuje ta predavanja. ovako ispreturano i nesistematicno. smatrali ga nesolidnim u pravoj nauci.mladic je citao. Brat i njegovi prijatelji smatrali su zbirku "Hamasa" osnovnim tekstom.Dani Djecak pamti ovu poemu zato što je naišao u sredini stih koji mu je divno zvucao: Ja sam beduin. kada se polustihu dodaju još cetiri polustiha sa istom rimom te se tako dobije strofa od pet stihova. Djecakov brat. po njihovom mišljenju. predavace književnost profesor Sejjid al Marsafi. tu su spadale geografija. Saznao je takode da se rijec "gospoda" može naci u pjesmama novih abbasidskih pjesnika132'podjednako kao i u njihovoj prozi. Tabrizijev komentar je iz X vijeka. 227pili komadici te smjese u stihovima i prozi. napomenu na str. On je. I.

To je bilo prvo mladicevo poznanstvo s ka-fanama. on ga je zavolio i vezao se za njega. Ti mladici su se gušili u atmosferi Azhara. poslije toga. Medutim. i objašnjenja. u kojem su bez hitnje uživali prije podne. vratili se svome caju. a i zbog vremena što su provodili zajedno. Poslije vecernje molitve odlazili su u abbasovsku sekciju i slušali cas profesora Bakhita. ispravke verzije koju je dao Abu Temmam. pozivao ga sebi poslije nastave i išao s njim do kapije Azhara. 231drugo . kao i onima što su ulazili i izlazili. a nakon jednih i drugih . Bio je veoma oštar kada se doticao te teme. No on je ipak bio omiljen medu svojim ucenicima. kritiku autora "Hamase" i njegovih komentatora. Malo-pomalo mladic je poceo da pretpostavlja ova predavanja svim ostalim. koji je predavao komentar Kur'ana umjesto profesora-Imama nakon njegove smrti. njemu se obracao za vrijeme predavanja. željeli su da prisustvuju tim predavanjima zato stoje profesor bio Imamov šticenik. Oni su se izrugivali greškama i prepricavali ih sjutradan profesoru al Marsafi-ju. njegovim profesorima i lošim metodama ucenja. svako njegovo mišljenje razumijevao. kao što je podstice književnost uopce. on bi ga upamtio. Za našeg prijatelja time se okoncalo spominjanje književnosti u tom društvu. I profesor je zavolio djecaka. i profesor i ovaj njegov student i drugi studenti stigli do jedne kafane i tamo sjeli. i poceo da pohada casove književnosti u dane kada su se održavali.Taha Husein . A onda se najednom pronio glas da ce šejh al Marsafi odvojiti dva dana u nedjelji 229za izlaganje o gramatici. cak i sa povremenim pretjerivanjima. Govorice o knjizi "Al Mufas-sal" pisca Zamahšarija. Od tog vremena se nije odvajao od profesora. i mišljenja koja je shvatio. 210. pricajuci o svome profesoru. Mladic se vratio sa te sjedeljke sretan. narocito kad bi se latio jezika i književnosti.Dani recituje. kao obrazac lijepih. Natjerao ih je da neke nauce napamet. Uza sve to. najjaci i najdublji utisak ostavio je na našega mladica. Cesto bi našao stih i u njemu neki izraz cije je objašnjenje profesor vec ranije bio dao. A bilo ih je mnogo. to je slobodna kritika samog pjesnika. duhovitosti koje znanju da nasmiju. i misli. govora koje drži. zato stoje bio blizak Imamu. a kudenje profesora i njegovih kolega uisti135) Vidi primjedbu pod brojem 107 na str. i književnost koja se izucava onako kako ju je izlagao profesor al Marsafi svojim studentima kada im je ko-mentarisao "Hamasu" ili. onda se vracali u Azhar poslije podneva i sjedali u prolaz izmedu uprave Azhara i abbasovske sekcije.i dogadaje. svim silama da vrijedno pohadaju ova predavanja. Page 76 . a onda ga zvao da ga prati jedan dio puta.raznih gramaticara. Oni su je smatrali lijepom i znacajnom zato što je bila posvecena profesoru-Imamu. Ja ne znam ništa što bi tako podsticalo dušu. naš bi prijatelj odmah ponovio profesoru sve što je zapamtio . koju su predavanja profesora Bakhita cinila još težom. Sastajali bi se još ujtro i slušali profesora. 230 nu bolno. podsmijevajuci se drugim profesorima. A njihove su duše težile slobodi: profesor Marsafi i njegova predavanja skidali su sa njih lance i okove. mladici nisu slušali Bakhita kao drugi studenti. Pošto bi završio predavanje iz književnosti. Jednom mu je predložio da produži s njim dok nisu svi. Nastojali su. cim bi cuo od profesora neki izraz. pun poleta. profesor je vodio sa svojim studentima samo razgovore o Azha-ru. Zatim to je provjera ukusa i njegovo vježbanje utvrdivanjem lijepih mjesta u stihovima i prozi. u metru. Samo što je jednom ili dvared cuo profesora. Ipak je zapamtio dobar dio zbirke "Hamasa". zato. vezao se za njega. u opcem sadržaju i u detaljima.135> Naš prijatelj pohrli na ta nova predavanja. ali poslije njih ništa ne ostaje. ili bi se spominjao dogadaj o kome je profesor pricao na prethodnim predavanjima. "Savršenstvo u jeziku"! Prvo. o onome što su citali u biblioteci. dopunu odlomaka koje je zabilježio ovaj pisac. probudene nade. narocito dušu u razvoju. koju mu je predavao a onda diktirao studentima. kako bi mu dali nov materijal za grdnju profesora i svojih kolega. Kritika je bila britka. prema slobodi.prenosioca. zatim bi išli u Nacionalnu biblioteku i citali staru književnost. i koristio svaku priliku da u njegovu cast sastavi poemu. ali nisu mogli da izdrže i otišli su. a dvojicu profesoru bliskih studenata je izdvajao zbog posebnih simpatija koje je gajio prema njima. a zatim komentatora. Društvo se zadržalo od podnevne molitve do mujezinovog poziva na predvecernju molitvu. zadovoljan. a tumacenje cuvao u sjecanju. Djecak je imao dobro pamcenje. Oni su to cinili da bi mu se smijali i zapamtili njegove greške. znacajnih stihova.

Taha Husein . našli biste se u uskom memljivom prolazu otkuda je dopirao odvratan vonj.nad raznim dostavama. Mladic i jedan njegov drug nece zaboraviti kako su jednom posjetili profesora po završetku predvecemje molitve. najprijatniji. koji su studirali na Azharu. u prljavom sokace-tu pored Rjecnih vrata. Desno od njega stajao je pribor za kafu. Najjednostavnije i najlakše za ucenike bilo je da podu putem svoga profesora. i one pogrdne stihove o profesorima i studentima. mirno. To znaci daje nastojao da se ponaša dostojanstveno kao naucnik kada se susretao s ljudima ili kada je sjedao da predaje na Azharu. položaju rijeci medu njoj slicnima. Medutim. I azharovci pocešce da mrze tu grupu i da je se plaše. u kojoj su se posebno izdvojila ova trojica što su cinila malo jezgro. ne vece od tri i po funde. ili izraz koji je želio da precizira. on je sjedao sa zadovoljstvom. ako vide u njemu uzor u ponašanju. Mogao je služiti kao obrazac bogata i imucna covjeka. veoma je savjesno pazio. intrigama. Kada bi oni ušli. a druge sinove. Price o njima su se proširile po Azharu. biografije. kao što se i on izražavao. da je bio medu najsiromašnijima. prislonjene uza zid s kojeg se osipala zemlja. Kcerku je izuzetno mazio. Razgovarao je potpuno slobodno o svakom covjeku i o svakoj temi. kada biste ušli na vrata. i. zadovoljenju malim. uzdizanju nad onim u što su upadali mnogi profesori Azhara . polusrušenom. zatekli su ga kako sjedi na niskom madracu u predsoblju. na osnovu kojih se moglo zakljuciti da su oni bili isto tako slobodni kao on. gole. Marsafi nije bio samo profesor vec takoder i književnik. ušli bi povijenome profesoru. razgovora. starom. Tu nije bilo niceg osim drvene klupe. No bez obzira na to. Ovaj je profesor izvan kuce bio primjer solidnosti. Tamo je. neuvijajuci i ne libeci se. njihovu prozu. uske. Zatim bi pricao sa njima nekoliko trenutaka a on232 233da ih molio da uzmu ucešca u traganju i proucavanju kojim je bio obuzet. koji živi sigurno. u mnogim slucajevima. cvrstine srca i ciste savjesti. vec ih je docekivao srdacno. osjecao je pred sobom covjeka kojeg sudbina ne pritiska. Oni su se peli ruše-vnim stepenicama i ulazili u predsoblje obasjano suncem u kojem nije bilo niceg. nacina života. Page 77 . ko je razgovarao s njim. sjedio je na zemlji. skromnosti. uzdržavanju od onoga što ne prilici ucenjacima. narocito njihovu kritiku Azhara. a profesor ju je hranio vlastitim rukama. gdje je tražio odlomak neke pjesme koju je htio da dopuni. Sve je to radio od svoje oskudne place. poredenje slabosti azharskog uma i prodornosti uma starih vremena. oko njega je bilo nekoliko desetina knjiga. neprijatnosti. Ponekad kad bi studenti došli. narocito ako ga vole i poštuju. a jednoga bi zamolio da skuha kafu i da im svima donese. Mora se priznati da je bilo i pretjerivanja i udaljavanja od istine. Poslije izvjesnog vremena je došao i rekao smijuci se zadovoljno: "Davao sam veceru svojoj majci". ili pricu o kojoj je bio rad da provjeri mišljenje. koje se zvalo sokace ar Rakraki. da se citavu nedjelju ili nekoliko nedjelja hrani samo hljebom što ga dobija kao sljedovanje. Njihovo mišljenje su poceli da osluškuju studenti i profesori. Kada bi došli do njegove sobe. živio profesor u prljavoj i ruševnoj kuci. radosno. njihovog ukusa. vodio razgovor na najdelikatniji. Profesorovi studenti su osjecali u njemu sve to svim svojim cutilima: živjeli su u svemu tome kada bi ga posjecivali u stanu. duge. pobuni protiv profesora i njihovog ucenja. on nije ustajao. zadovoljno i spokojno. A kada bi ostajao sam sa svojim prijateljima i bliskima. tako zgrbljena da joj je glava gotovo doticala zemlju.Dani ritmu. Zatim eksperimentalna provjera novoga ukusa u sredini gdje su se održavala predavanja. on je bio zauzet i pozivao ih je u svoju sobu. zatim bi ih pozvao da sjednu gdje ima mogu. on ih ljubazno pozdravi i zamoli ih da ga malo pricekaju u njegovoj sobi. Ali studenti i ljudi njemu bliski znali su veoma dobro da je on imao veoma malo sredstava za život. on je pružao svome sinu izvanredno vaspita-nje. Stoga se oko profesora. slušao ih s osmijehom. da su govorili o svakoj stvari i o svakom covjeku. i poredenje grubosti azharskog ukusa sa istancanim ukusom starih vremena. Pored njega je sjedila oronula žena. nakon prvih casova kada je bilo mnogo slušalaca zadržala samo nevelika grupa. duševnog mira. na kraju tog sokaceta. njihovu pobunu protiv okoštalih tradicija. Kada je ugledao svoje studente. umacuci ga samo malo u so. u težnji da se približe glavarima i nosiocima vlasti. on je živio kao što žive književnici. Imao je diplomu prvog stepena i za to je dobijao funtu i po. Kada su se popeli. najjasniji i najne-usiljeniji nacin. spletkama. Svojim bliskima je navodio stihove starih pisaca. Sve je to vodilo kidanju azharskih okova uopce. Profesor je silazio svojim studentima i sjedao s njima na tu neudobnu klupu. ili stih što gaje nastojao da protumaci.

Muhammedu Hasanejnu. slušali i razgovarali s njima. Izišli su preplašeni. poceli su otvoreno da citaju klasicna djela i uznosili ih u odnosu na azharska. vec naredi oštro Ridvanu da izbriše imena ove trojice studenata iz Azhara. Pošli su cutke. Nisu se zadovoljavali šalama na racun profesora i studenata. starješini nadzornika. Ali stvar se nije završila na tome i nije se ogranicila na poglede studenata. To je ljutilo starije studente. Oni su išli u krajnost i u odnosu na same sebe i u odnosu na njega. ali nije nevjernik". Page 78 . To su culi neki ucenici i osudili ga. slobodan. te je rekao: "Al Hadžadž se ogriješio o uctivosti i loše se izrazio.Siba-vejhovu "Knjigu" ali "Al Mufassal" o gramatici. dok su tri naša mladica bila na predavanju profesora Abd al Hakama Ata. On ne želi takva naklapanja na Univerzitetu. Grupa studenata je prišla i rektor upita šta imaju da kažu. ruke su im visile. bivali ispunjeni gnjevom i mržnjom. i to je pocelo kolati u az-harskoj sredini. On je bio njegov ucenik i volio ga je. nisu znali šta da rade i kako to da saopce svojim porodicama. r Taj je ucenik stvarno bio vješt. Nisu su ustrucavali pri izboru diva-na. Drugi su ucenici potvrdili istinitost svega što je student rekao. Nabrojao je mnoge prigovore koje su ovi mladici upucivali profesorima Bakhitu. a zatim isprica još mnoštvo drugih neobicnih stvari. Kada je završio recitova-nje i studenti se okupili oko njega. Mar-safi je sastavio poemu slaveci novog rektora. bilo mu je neprijatno da se smiješa sa ucenjacima što su salijetali blagajnika da dobiju placu. Rektor Azhara ih ne udostoji ni rijeci. njegovo ucenje. nisu ga zatekli samog. izricuci malu zamjerku na racun pro-fesora-Imama. "Naš prijatelj nije smatrao da u al Hadža-džovim rijecima ima dovoljno osnova da se on proglasi nevjernikom. u vrijeme preuzimanja Azhara od rektora aš Širbinija. Citali su. Poslije vecernje molitve došli su da docekaju al Marsa-fija i slušaju njegov cas iz "Savršenstva u jeziku". Nasuprot tome. nastojali da podržavaju njegov nacin života. Ustezao se da primi placu na pocetku mjeseca. Tako je živio ovaj profesor. ne shvatajuci ništa. Upitali su trojicu mladica je li to tacno. oni su. Kada su ušli rektoru Hassuni. Marsafi je odrecitovao svojim studentima poemu koju je nazvao osmom muallakom. Ostali studenti su ih gledali poprijeko. izuzetan. Jednom je naš prijatelj sa jednim od dvojice svojih drugova pripremao cas iz knjige "Savršenstvo u jeziku". o retorici obje knjige Abd al Kahira al Džurdžanja. citali su antologiju pjesnika. Medu njima su bili profesori Bakhit. Zatim ih oštro otpusti. da pozove studente koji su se nalazili kod njega. studenti su to gledali i dijelili taj život sa njim. cak su povremeno javno recitovali na Azharu staru erotsku poeziju. i to kada je iznevjerio Imama. Ponekad su im dolazili mladi studenti. Istupi jedan i optuži ove mladice da su nevjernici zbog rijeci o al Hadžadžu. Nema niceg cudnog u tome što su se oduševljavali svojim profesorom. prezrenjem i nipodaštavanjem. Radi i ar Rafiji. Oni ništa ne opovrgoše. Jednom. Naišli su na slijedecu recenicu kod al Mubarida: "Medu razlozima s kojih dogmatici smatraju al Hadža-dža136) nevjernikom jesu njegove rijeci kada je jednom prilikom vidio ljude kako obilaze oko prorokova groba i njegove propovjedaonice: 'Idu oko istrulelih kostiju i drveta'. Muhammed Hasanejn al Adavi. Za sve to vrijeme studentima se profesor samo jednom nije dopao. a aš Širbini je bio dostojan ljubavi i oduševljenja. I sami su pisali poeziju podržavajuci stare pjesnike i recitovali ih jedan drugome kada bi se našli. i progoni234 235li ih. a on se rastuži i postidi moleci Allaha da mu oprosti grijeh.Dani Profesor-Imam mu je povjerio nastavu književnosti. Tako su se ucenici uputili smjerom na koji ih je pod-sticala ljubav prema profesoru i težnja da ga slijede.Taha Husein . htjeli su da od njih nauce poeziju i književnost. On bi dao svoj pecat jednom od bliskih studenata kako bi ovaj umjesto njega podigao taj oskudni novac prije podne i predao mu ga poslije podne. Svi su oni bili prisutni i slušali vlastitim ušima sudove studenata o sebi. život siromašan. podržavajuci Tarafinu poemu. slušajuci o drugim profesorima i posmatrajuci ih. Radi i drugi. on nastavi pohvale svome profesoru. njihov podsmijeh i zluradost. i za to je dobijao dvije funte. Jedan od ucenika mu se prijateljski suprotstavi. Oko njega su se nalazili clanovi savjeta Azhara -ugledni ucenjaci. njegov prezir prema azharovcima i njegovu pobunu protiv njihovih okoštalih tradicija. onda naredi Ridvanu. Profesor je došao. pojacalo nervozu i zavjeru protiv njih. Rektor ih doceka strogo. iznenadno ih pozvaše u rektorovu kancelariju.

bio je i proklinjan. Ali i pored toga su ga ismijavali. cineci i dalje ono na što su bili navikli . oni i dvojica njegovih drugova. Profesor ode tužan. pa i sam al Marsafi. 137) Mu'taziliti (racionalisti) . ponavljajuci neke njegove rijeci. rastao se sa dvojicom svojih prijatelja i izabrao je predavanja u džamiji al Muajjada. istovremeno zatraživši da se iz abbasovske sekcije premjesti uz jedan stub u Azharu. oni se nisu pomirili sa rektorovom kaznom i razmišljali su o putu kojim treba poci da bi otklonili nepravdu. Ali mladic nije znao ni za oprez ni za lakši put. on ih je prepoznao i docekao smiješeci se. tako rastužio kao kad je cuo novu recenicu od svoga profesora. a onda lijeno zatražio da mu iznesu svoju odbranu. Bili su razocarani. ne! Moram zaradivati kruh!" Mladic se ne sjeca da se.ismijavali su studente i profesore. Zatim profesor poce da se ruga rektoru i da tvrdi svojim studentima kako ovaj nije stvoren za nauku ili rektorat vec za to da prodaje pekmez u Sirjakosu. i oni su opet sjedili na svome mjestu izmedu abbasovske sekcije i uprave. otkako je upoznao Azhar. Drugi je cijelu stvar ispricao ocu.) . produžujuci ono "o" izmedu "k" i "s". Njih nije zanimalo toliko po kojoj ce knjizi on predavati. prestrašeni. Kada su ih uveli k njemu. s njim podoše tri njegova ucenika. govorio je na kairskom dijalektu i "k" je pretvarao u "c". Naš se mladic. i rastaše se uz dogovor da sakriju dogadaj od svojih porodica.Taha Husein . Mnogi su ga poslije smrti smatrali "je-retikom" . 236 237da mladici zaboraviše da su došli da traže blaži postupak i stadoše da raspravljaju sa profesorom. srca punih duboke tuge. "da bi Allah dao da se ispuni ono što je sudeno". u kucu profesora Bakhita. "s" je izgovarao kao "th". Ali kad je mladic htio da mu se nešto kaže. vec mu je samo rekao: "Radi kako hoceš! Sam ceš požnjeti plodove tih besposlica pa ceš vidjeti kako su gorki". Umjesto toga napisao je oštar clanak u kome se oborio na cijeli Azhar i na rektora Azhara posebno. Šta gaje moglo zadržati od toga kad su se vec bile pojavile novine "Al Džarida"I40) i kad je njihov urednik svaki dan pozivao na slobodu mišljenja. zahtijevajuci slobodu mišljenja. Plašili su ga se svi profesori. koju sasluša a onda rece sa krajnjom svesvjednošcu: "Pa vi izucavate al Mubarradovo 'Savršenstvo' a on je bio mu'tazilit137) i izucavanje njegove knjige je grijeh". Profesor ih je tješio bez obzira na sve. Naš prijatelj nije morao da prica bratu o ovom dogadaju: stvar je stigla do njega nepoznatim putem. medutim. tako da su ga naljutili. sa svojim drugom se sretao svaki dan.139* Pošto je izgubio zube. nikome se nije obracao za posredovanje kod rektora. ravno pojmu "jeretik". poznat po svojim odlucnim akcijama i oštrim izjavama. Oni ipak odoše. neka mu se Allah smiluje. niti je htio da se ukloni od neprijatelja i prijatelja. dok se bura ne stiša. Zato se naš prijatelj odluci da pode sa svojim clankom uredniku "Al Džaride". nazvavši ga "prodavcem pekmeza u Sirja'othu." Ali taj je "prodavac iz Sirjakosa" bio jak i pametan. ulijevao je strah i bio odlucan u akciji.s gledišta kasnijeg dogmatskog islama. Govorio je šapatom.poznati vojskovoda i državnik za virjeme khalifa iz dinastije Umajjada. predložiše da odu profesoru Bakhitu. i on im saopci da mu je rektor zabranio da predaje po knjizi "Savršenstvo" i naložio da umjesto toga izlaže "Zadovoljavajuci razum"138* Ibn Hišama. zbunjeni. Medutim.Dani docekao gaje Ridvan i saopcio uctivo i meko da je rektor ukinuo casove iz "Savršenstva" i da ga ocekuje sjutra u svojoj kancelariji. Sjutradan susretoše al Marsafija. Za njih je bilo znacajno da on predaje. Page 79 . ništa time necete postici". Ovaj ga doceka veoma li138) "Zadovoljavajuci razum" (Mugni al labib) Ibn Hišama -udžbenik gramatike. Brat ga nije grdio i korio. on nikome nije odlazio. po strani od neprijatelja i prijatelja. Ta136) Al Hadžadž (umro 714. pokušaju da ga zadobiju i zamole da posreduje kod rektora. rekavši: "Ne. bez obzira na to. i otac je poceo istiha da radi na tome da sredi stvar za svoga sina. Otišli su ostavivši ga punog gnjeva. Otišli su. nije rastajao sa svojim priajteljem. Al Marsafi je poceo da tumaci knjigu "Zadovoljavajuci" i studenti predoše na nju mirno. Jedan je pretpostavljao mir. Marsafi im rece: "Nemojte to raditi. g. a kada su bili na putu. al Mubarrad i citav niz videnih naucnika bili su mu'taziliti. i studenti nikada nece zaboraviti recenicu kojom su ži-gosali profesora Hassunu. da ga oni slušaju i razgovaraju s njim nakon predavanja. ovaj ga blago ušutka. 139) Mjestašce blizu Kaira gdje ljudi iz Gornjeg Egipta prodaju melasu od šecerne trske.

što je za njega bilo važnije i što je jace na njega djelovalo no sve to. Blisko ljeto ispunjavalo mu je grudi zadovoljstvom i radošcu.a kako je mnogo razmišljao! -omogucavao mu je da bude sa svojom bracom i da cita . a veoma lošeg kada je boravio u Kairu. ne odvajajuci se od njih po citav dan i dio noci. kada bi se svi krajevi cetvrti gdje je stanovao ispunjavali onim odvratnim mirisima što ih je izazivala suncana žega. On je volio raspust ne samo zbog toga i ne samo zato što bi tad bio sa porodicom. ni najednom casu u podne ili navecer a da mu se san ne prikrade u glavu i ne pocne tako jako daje klima da bi se ucenici stali da okrecu i bude ga . Otac njihov. Ovaj baci pogled na clanak a onda rece gnjevno: "Da te vec nisu kaznili zbog tvog postupka. Tada nije mogao slušati ni jednog profesora. da ih rektor nije kaznio niti je izbrisao njihova imena iz spiskova Azhara.a kako je mnogo citao. i starih i novih. jer je najavljivalo raspust.organ liberalne "Narodne partije". povratak u selo i odmor od Azhara i azharovaca. srednjeg stanja kada se nalazio u svojoj porodici.Taha Husein . što bi uživao u ljepotama života kojih je bio lišen u Kairu. ali ono najviše po položaju i najbogatije. ali želim i da se koristim svojim pravom na slobodu". 143) Džurdži Zejdan (1861-1914) .egipatski novinari i prevodioci s kraja XIX i pocetka XX vijeka. medu njegovim žiteljima. U vrijeme o kojem je rijec (1907. još se ne bi cestito ni smjestio a vec je mislio kad ce doci kraj godine. ili da ti ukinu kaznu?" Mladic odgovori: "Naravno da želim da mi ukinu kaznu. On procita clanak i predade ga smijuci se nekom drugu koji je sjedio zajedno s njim. Mladi bi proveli nekoliko dana u krugu porodice ne radeci ništa i ubrzo bi im dosadila ta ispraznost i ljencarenje. Citali su ono što je preveo Fethi Zaglul sa francusko. šejh. Ušao je u društvo feslija. Raspust je 241za njegov um i njegovo srce bio važniji nego cijela školska godina. U njima su nalazili dvostruko vece zadovoljstvo nego u udžbenicima. 240 XX I mladicevo tjeskobno osjecanje u Azharu. Mladic je htio da se suprotstavi ovome covjeku.ozbiljno ili uz šalu. g. rektor Kairskog univerziteta. oni su uživali u tim knjigama. Sam Allah zna kako je bio sretan i zadovoljan kada bi se javili prvi znaci ljeta. On je sam pak bio siromašan. daleko od orfo-ga za cim mu je žudjela duša.Dani 140) "Al Džarida" (bukv. izgaralo srce.i ozbiljne. sred života u Kairu samo se pojacavalo. To mu je dalo povoda da se zamisli o ogromnoj razlici izmedu bogataša koji žive u raskoši i siromaha u krajnjoj bijedi. Od toga vremena mladic je uspostavio vezu sa urednikom "Al Džaride" i poceo da ga posjecuje.) ove su novine tek pocele da izlaze i odigrale su progresivnu ulogu. Htio je samo da ih uplaši i ništa više. Urednik je bio Lufti es Sajed Paša. a zajedno sa njim i oba njegova prijatelja. Raspust mu je omogucavao da se okrene samome sebi i da razmišlja . Mladic je otišao i ubrzo otkrio. kako je raznoliko i korisno bilo to citanje! Mladi ove porodice vracali su se iz svojih škola punih kofera knjiga koje nisu imale veze sa redovnom nastavom a koje nisu uspijevali da procitaju tokom godine. tako da je došlo vrijeme kada mu je išao svaki dan. inspektor novih nauka na Azharu" . što je prevodio as Sibai142) sa engleskog.a onda dodade: »želiš li da grdiš rektora i napadaš Azhar. pisac i politicar. volio je kod njih to. samo bi ovaj clanak bio dovoljan da to ucine". On je volio raspust i zbog neceg drugog. Medutim. moleci se za to usrdno i neprestano. 141) Sinonim za moderniste nasuprot konzervativcima sa calmom.osnivac istorijskog romana u savremenoj Page 80 . Urednik "Al Džaride" tada rece: "Onda prepusti to meni i idi mirno kuci". pa bi se latili svojih knjiga. 238 239jepo. Kada bi sad stigao u Kairo pocetkom školske godine. zasitivši tako vazduh da se teško i odvratno disalo. Te su knjige bile raznovrsne . Ponekad bi bio nezadovoljan i grdio ih kada bi uzimali narodne bajke i zadubljivali se u "Hiljadu i jednu noc" ili u legende o Antari i Sejf ibn Zu Jezenu. U kancelariji urednika "Al Džaride" mladic je našao ono o cemu je davno maštao: mogucnost da se poveže sa društvom feslija141) jer mu je društvo calmi bilo dojadilo. s velikom pažnjom i blagonaklonošcu. bila porodica zadovoljna ili ne. "novine") . i zabavne: medu njima je bilo originalnih djela i prijevoda. ali urednik "Al Džaride" mu rece blago: "S tobom govori Ha-san bek Sabri. gušio se u onome što ne voli. zatim clanke Džurdži Zejdan143) u "Polumjesecu"144* i romane koje je on izda142) Fathi Zaglul i as Sabai .

Kada se voz zaustavio na 244 prvoj slijedecoj stanici. Pisao im je i pisali su mu. gdje su ostali dugo godina. Zatim je došao otac. nemocan da bilo šta preduzme. djece i prtljaga. Naš prijatelj je mnogo tugovao za svojom starom kasabom. on se prepade. prvo u gornji dio provincije. neki putnici su vidjeli njegovu bespomocnost i izgubljenost. i voz je stajao samo jedan minut. 148) Kasim Amin (1865-1908) .Taha Husein . stariji su se prihvatili žena. zatim ono što je Sarruf145) objavljivao u "Izboru"146) a šejh Rašid Rida u "Svjetioniku". Medutim. Cim bi u novinama ili casopisima naišli na neki novi ili stari. U porodici je došlo do promjena. veoma se mucio u novim mjestima koja nije poznavao. To se poklopilo s ljetnjim raspustom. oduševljavali su se njima. Ali jedan raspust mu se u pocetku nije svidio. i to pouzecem. Nekoje slucajno spomenuo mladica. a kada se vlak zaustavio. sažali-li se i poceli da ga smiruju. urednik casopisa "Svjetionik" (al Ma-nar) . cuveni pisac i publicista. i porodica je povela i mladica. Na kraju se pomirio sa gradom u udaljenom dijelu Gornjeg Egipta. On je postao za njega drugi zavicaj. Ponekad su mu citali neke svoje knjige. Voz je krenuo. Tamo su proveli godinu-dvije. Vode puta bili su stariji sinovi. jer su tu nalazili slike iz života drugacijeg od onog koji im je bio poznat u njihovim selima i gradovima.društveno-politicki i književni casopis. Osim toga. Kasnije je mladic saznao da je porodica bila stigla do svoje kuce u novome gradu. Otišao je tamo sa porodicom svome ocu-šejhu. njegove knjige iz oblasti istorije kniževnosti i kulture. oni su to isto pitali njega. 146) "Izbor" (al Miiktataf) . Porodica je bila velika. ništa nisu u njemu zaboravili osim svoga slijepog brata. tako da se veoma navikao na njega. Grad je bio nov. znacajan javni radnik. iako mu je prva posjeta pricinjavala neprijatnosti i bila mu teška. vatreni pristalica oslobadanja žena. 144) "Polumjesec" (al Hilal) . Kada je sve sredio i smjestio se. razgovarao sa oba sina i obje kceri. Citali su i mnoge romane koji su prevodeni za zabavu citalaca. bilo joj to pravo ili ne. tako da su prelazili mjeru i u odnosu na same sebe a ponekad i u odnosu na svoju porodicu. da se odmore 145) Jakub Sarruf (1852-1927) . gdje nije mogao poci ni desno ni lijevo. osnovao gaje 1892. razgledala sobe i sobicke. a ponekad je on citao s njima nešto iz klasicne književnosti. raspakivala se i razmještala stvari.ugledni novinar i pisac. koji je bio sam da zapocne posao. kao i on. tako da je porodica bila prinudena da uplati vrijednost. Medu njima je bilo takvih koji su pohadali škole drugog stepena ili više škole i dolazili. njima nepoznat. a zatim se preselili u udaljeni dio Gornjeg Egipta.Dani egipatskoj i uopce arapskoj književnosti. pošto je prošlo dosta vremena otkako je porodica stigla. Mladic se preplašio kada je shvatio daje ostao sam. Dok se voz približavao stanici.organa pristalica postepene reforme islama. i za njih je to bilo zadovoljstvo i korist kao i za njega. Page 81 . odigrao je veliku prosvjetiteljsku ulogu.147' Na raspustu su procitali knjigu Kasima Amina148' i mnogo djela profesora šejha Muhameda Abduhua. Kroz nekoliko dana stigla bi poštom knjiga ili knjige. osnovao ga je 8O-tih godina XIX vijeka Jakub Šarruf. odmah bi pisali izdavacu da im to pošalje.najstariji egipatski casopis. bilo je žena i djece. išla po stanu.ucenik i sljedbenik Muhammeda Abda. Sve ih je to nagonilo da nastave citanje. 243u svojoj porodici u unutrašnjosti. Naš prijatelj je volio raspust zato što je mogao slobodno da razmišlja o svojim prijateljima iz daleka. On ih je pitao šta uce. Sjeli su u voz u ponoc i stigli u mjesto u cetiri ujutro. on je volio raspust zato što je pored mladog naraštaja u porodici susretao i drugu mladež . primakavši sve to bliže vratima vagona. naslov knjige. i ona se preselila iz grada u kojem je djecak odrastao. 147) Rašid Rida (1865-1935) . Kada bi se našli i razgovarali. oni su ga iskrcali i povjerili upravniku telegrafa a sami se vratili u svoj vlak.onu iz sredine feslija. autor niza popularnonaucnih clanaka i knjiga. Džurdži Zejdan. 242 vao. Kada otac cu mladicevo ime.egipatski publicist. izbacili su sve brzo na zemlju a sami poiskakali otraga. uplaši se i majka. Nalazio je za to duševnu snagu i imao zadovoljstvo koje nije osjecao kada je bio sa njima u Kairu i razgovarao izbliza. pozvao je porodicu da i ona prede. a zajedno s njima glomazan veliki prtljag.

ispoljili su prema njemu pažnju i sucut. daje ponekad susretao svoje prijatelje-azharovce kada bi ovi svratili na Univerzitet. voz je stigao. utucen životom. Medutim. Bio je to mladi covjek. i da je s vremena na vrijeme posjecivao profesora al Marsafija. s pocetka nisu shvatili. Videci slijepoga šejha. citao mu u slobodno vrijeme svojim nepravilnim jezikom punim grešaka. Tako je mladic morao da kazuje Kur'an. tetkin sin . No on se ipak nalazio na nje149) Projekat Egipatskog univerziteta postojao je još 1905. i mladicu se vratiše radost i veselje. Glas mu zape u grlu. raspoložen za šalu. pogladi ga po glavi. Osjeti ponovo volju za život. i on ga vrati kao drugog jahaca na ledima mazge. poljubi i rece: "Poci ceš u Kairo. uza sve 245to. a navecer na Univerzitet. ne baš malo. živ. stupili su na Pravni fakultet cim se osnovao. proveo je jedan težak. mladi su stigli na voz. On se zaklinjao da ne umije da pjeva. mora se uložiti mnogo truda. suze potekoše niz obraze. ljudi se sažališe i pustiše ga na miru. voz je pošao. a on to sam ne može". skoro nepodnošljiva.Tako je govorio njegov brat porodici jednog ljetnog dana pri kraju raspusta. Još nisu bili ni stigli a vec je prispjela vijest da im se brat nalazi na susjednoj stanici. u stvari ostaviše ga sasvim samog ili skoro samog dok nije došao covjek što je trebalo da ga vrati porodici. i mladic je bio s njima. izazivajuci u mladicevom srcu uzbudenje za uzbudenjem i strah sa strahom. Nikada nece zaboraviti kako je sjedio kod upravnika telegrafa. I poceše da ga mole da im nešto otpjeva. Ovaj je dogadaj nanio mladicu patnju.Taha Husein . Ovaj je išao sa njim na predavanja u Az-har pripremao mu dorucak. Mladic ustade i pode spoticuci se da bi ostao sam sa sobom u jednome od onih sobicaka. ako ne racuna to da je jednom ili dvaput nedjeljno išao na Azhar. Univerzitet je bio daleko od kuce. da ocekuje nekog da ga vrati kuci. Za sve njih nije više tamo valjalo i oni se preseliše u novu kucu u ulici Sikomora. ali njegovo Page 82 . obojica su tužno šutjeli. Šutio je skamenjen. kad su vidjeli mladica. Mladi su sjeli u vlak. dug dan. mazga je išla cas mirno. proklinjuci svoje dane. . a kad su saznali u cemu je stvar. koja se nije mogla porediti sa onom na Azharu. sav zbunjen. medu njima i mladicev brat. A sada je njegov položaj postao još teži i suroviji: niko za njega nece imati vremena kada se vrati u Kairo poslije ljeta. ali. ali oni ga nisu puštali i htjeli su po svaku cijenu da ga cuju. Ušao je u profesorsku sredinu. Skupilo se tu cijelo društvo stanicnih službenika.na Pedagošku akademiju. Navecer dode sluga. ali sluga nije došao. koja gaje tako dugo mucila u pocetku studija. Rodaci novoga sluge zakazali su porodici sastanak na stanici. bili su daleko i Pravni fakultet i Pedagoška akademija. a prirodnije je misliti da je nece ni dobiti? Da bi se stekla diploma. Zatim mu navecer pride otac. mladic je iskusio tešku patnju. koji mu je pomagao da podnese usamljenost u Azharu i kod kuce. drugi. S mladicem se rastao i sin njegove tetke. i imaceš posebnog slugu". Poslaše covjeka po njega. on se kleo da ne zna ni to. Dva starija studenta su dobila diplomu. Došao je dan odlaska. a mladic ostao na stanici. i oni ga zamoliše da im kazuje nešto iz Kur'ana. Mladiceva majka nije našla rijeci i samo je šuteci lila obilne suze. Otac se vratio s njim kuci. vedar. ali sin ga prekide tim uništavajucim argumentima. niti je ko što njemu rekao. mladic je pokidao vezu sa Azharom u svojoj duši u duboko u srcu. duša je uvijek stremila njemu kad se približavalo ljeto. I tako mladic otpoce život koji nije imao nikakve veze sa starim životom. neprijatnu. a mladi jurnuše na stanicu do telegrafa. Ujutro ništa nije rekao. Otac je mislio da nešto odgovori. iako je tamo vrucina bila jaka. I poce da odlazi sa svojim malim crnim slugom na predavanja u Azhar prije podne. Upravo tada je osnovan Kairski univerzitet149* i naš prijatelj odmah ode tamo i upisa se. Došla je noc. Zavolio ga je. on je stupio na Pedagošku akademiju. nisu sumnjali da lijepo kazuje Kur'an ili lijepo pjeva. surovu. cas brzo. Brat ce mu poci na Pravni fakultet. Kako ce iskoristiti diplomu ako je cak i dobije. U stvari. ne misleci ni o cemu. pun straha i stida. Svi su bili tu. Nakon dva dana pode on sa svojim malim crnim slušcetom u Kairo i odnese svome bratu hranu i ponude. Tad mladic brižnu u plac i mati se rasplaka zajedno s njim. duga. teška.Dani uplašiše se i braca. nije izazvao u njemu mržnju prema novom gradu i nije ga nagnao da ga više ne posjecuje. I stanje medu žiteljima kuce u Kairu veoma se izmijenilo. »Šta ce raditi sam u onoj kuci? Koja korist od odlaska u Kairo? On je postigao nešto u nauci. Mladic je vidio da ce se opet vratiti u osamljenost. Stigao je u Kairo i stanovao zajedno sa malenim crnim slugom.

daje proveo na Azharu deset godina. umoran od predavanja. Englezi su.bilo je uglavnom u rukama stranaca. I pored znacajnih realizacija u navodnjavanju. I cega u tome ima strašnog? Koliko je ucenika dolazilo njima! I na koji bi nacin oni mogli poznavati sve svoje bezbrojne ucenike. sje-ticeš se covjeka koji je dugo tražio odmor u tvojoj bliskosti i koji je dugo nalazio u tvojoj ozbiljnosti i šalama nasladu s kojom se ne može porediti ni jedan užitak i korist s kojom se ne može uporediti ni jedna dobit. Grdno su bili iznenadeni. koji je sve više bio zakupac zemlje velikih vlasnika. Ovaj procita pismo i zatim ga ponovi svome mladom bratu. Mladic je proveo na Azharu osam godina. od vremena Muhameda Alija) ka emancipaciji od stranog (otomanskog) okupatora. znaci. stanje u zemlji. treba da obnovi vezu sa Az-harom koja se prekinula ili se skoro prekinula. 248 249TAHA HUSEIN I NJEGOVI "DANI" Sedam godina prije rodenja Taha Huseina (1889-1973). zasnivala se na slobodi felaha. napuštaš domovinu.šecerane (jedna se spominje u Danima) . Jednom su tako citali kad naide poštar sa pismom za njegovog brata od nekog prijatelja. vec oslobodenu klasicnog feudalizma. proboravio samo osam. To je presjeklo postepeni hod Egipta (tokom citavog XIX vijeka. Ostavimo tu mladog covjeka u borbi izmedu starog i novog. bio u okviru Otomanske države a stvarno podvrgnut britanskom kolonijalizmu. preci ceš more tako mlad. I ono malo industrije što je bilo stvoreno .]) Taha Husein ce posvetiti svoj život sudbonosnoj borbi koju ce narednih decenija voditi njegova zemlja za oslobodenje. i novi univerzitet u onoj lijepoj cetvrti u ulici Kasr al Nil. Nakon engleske okupacije Egipat se našao u izuzetnom položaju: imao je unutrašnju autonomiju. Tako mladic saznade nešto što nije ni sanjao . Azhar je doživio razne reforme. Neka živi ovaj smiješani život. sine moj. I ko zna. bilo je obilježeno zaostalošcu i demografskim rastom uz male mogucnosti zapošljavanja. pod pritiskom upornih zahtjeva egipatskog javnog mnijenja. usmjerilo u pravcu monokulture pamuka. sa Page 83 . rastaješ se sa svojom porodicom i prijateljima. On ce se veoma rano suprotstaviti svijetu tradicionalizma i zaosta1) Jedan od osnovnih ciljeva ove revolucije bio je otpor prema sve vecem uticaju stranaca u zemlji. poljoprivrede. gdje svako vuce na svoju stranu . 246 247r govim spiskovima i nije saopcio ocu o svojoj konacnoj odluci. plašeci se da ce se rastužiti i razocarati.Taha Husein . i da mu do diplome preostaje još svega dvije godine. Bratov prijatelj je požurio i napisao rektoratu molbu u mladicevo ime: u molbi je bilo receno daje ucio na Azharu dvije godine prije uzrasta u kome zakon odobrava upis. 1982. a onda i posvjedocili. Preovladujuca grana privredivanja. da mladic govori samo istinu. grad i dom.stari al Azhar u staroj cetvrti izmedu al Batinija i Kafr at Tammaina. usporilo znatno razvoj industrije. možda ceš s vremena na vrijeme naci u njoj predah. Vidjeceš jedan tebi nepoznat oblik života u Egiptu. iako je.Dani otvaranje odlagale su engleske kolonijalne vlasti. a poljoprivredu. okupirali Egipat skršivši Ara-bijevu revoluciju. Ali su oni procitali. to jest prije petnaeste godine. Dozvoli mi da ti predam ovu pripovijest. kako se Azhar tada zvao. koje i Taha opisuje u Danima. kao i sirovine za britansku tekstilnu industriju. možda cemo se vratiti drugi put! * * * Sada ti. da bi ubrzali mogucnost izlaska na ispit i sticanje diplome. Kada je nastupilo to ljeto. željeznickim i vodenim komunikacijama (Suecki kanal). On. On ništa nije znao o Univerzitetu i uopce nije o njemu razmišljao. u stvari. On. Ovu je molbu predao dvojici uglednih profesora koje mladic nikada nije vidio i koji mladica nikada nisu vidjeli. i Egipatskom. Ova olakšica je bila objavljena za vrijeme raspusta. u potrazi za naukom u pariškoj osamljenosti. Šezdeset godina njegovog stvaralaštva bice prožeto angažmanom u društvenim borbama isto koliko i književnim radom. najzad je otvoren u Kairu 1908. upisanim studentima je bilo dozvoljeno da povecaju zakonski rok svoga prebivanja na Azharu ako mogu da dokažu da su ucili na njemu ili drugim vjerskim ustanovama prije onog uzrasta s kojim im je bio dozvoljen zakonski upis. pritisnut teškocama u grckom i latinskom. i oni ga nisu mogli znati. znaci. treba da studira na dva univerziteta: Azharskom univerzitetu. mladic nije slušao njihova predavanja. Mladic se ipak vratio sa bracom u svoj grad na lje-tnji raspust.

godine). proglasio je besplatno osnovno i srednje obrazovanje. kralj ce to bijesno odbiti optuživši ga za namjeru da "u zemlju uvede komunizam". i 1914. Od tada pa sve do poznih godina. Dva starca.Dani opterecenijima i zakupa i poreza. postao rektor novoosnovanog Aleksandrijskog univerziteta. tražeci odgovor na zahtjeve modernog vremena uz kulturnu i nacionalnu samosvojnost bez ksenofobije.. kriticku studiju O doislam-skoj poeziji. Pacenici na zemlji. On ce stalno tragati za kulturnim i nacionalnim identitetom. u najnovijem vremenu. metodicna sumnja u ustaljene vrijednosti. nakon što je. A kada bude htio da uvede i besplatno visokoškolsko obrazovanje. Njegova obdarenost ce biti zapažena. Tragace po antici sopstvenog i drugih naroda. a kada 1908. zatim dvije studije o klasicnom pjesniku al Ma'arriju (X-XI vijek).Taha Husein . steci ce na njemu diplomu. Oni se zbilja ne mogu odvojiti. Sudbina u cetvrtoj godini oslijepjelog djecaka iz kasabe na obali Nila u Gornjem Egiptu. odbraniti disertaciju o arapskom istoricaru-sociologu Ibn Haldunu. Val oslobodilackog pokreta koji je zahvatio Egipat poslije prvog svjetskog rata (1919. Nije taj put bio uvijek prav. književno-istorijsko i književno-teorijsko. ovaj put definitivno. doktorirati tezom o slijepom arapskom pjesniku XI vijek al Ma'arriju. koje je objavljivao u casopisima i novinama. O poeziji i prozi). književno. nastaviti studij na cuvenom u cijelom islamskom svijetu vjerskom univerzitetu al Azharu. Raslojavanje sela i pauperizacija ka-rakterisace cijeli slijedeci period od naših dana. više zbirki clanaka i eseja na kulturno-socijalne teme. na Univerzitet na kome je predavao. za njegovim utemeljenjem i pretpostavkama. Zov karavana. Izgubljena ljubav. položio zakletvu pred kraljem (1950. obilježilo je i usmjerilo Tahu za cijeli život. obimnu studiju o najvecem arapskom pjesniku al Mutanabbiju (X vijek). Eclib. Po njegovim rijecima. prenio se. Više njegovih djela prevedeno je na strane jezike. znacajno djelo-manifest Buducnost kulture Egipta. sjutradan. koji ce postici izvjesne rezultate 1922. pa zatim smijenjen i uklonjen sa Univerziteta. stajace katkad osamljen pred žestokom reakcijom konzervativaca i dogmata. cija je životna putanja bila predvidena još u djetinjstvu (»slijepi kazivac Kur'ana po kucama i na podušjima") zadivila je ne samo rodni grad na citav Egipat i svijet.. koje je uznemiravala njegova hrabra. zajedno s naucnim metodom i kritikom izvora. Preveo je i izdao sabrana djela starogrcke dramske književnosti. Nekoliko godina kasnije opet je dekan. Aristotelovu Politiku i mnoga djela iz francuske književnosti. cija je nastava osnovana na evropskim metodama. šta efemerno. Život ovoga pisca sadrži svu dramatiku tih zbivanja. otvorice se. postepeno. trilogiju o prvim danima islama Na margini. oko dvadesetak tomova sjecanja i putopisnih zapisa. žrtvama placeno unutrašnje i spoljnje oslobadanje. u kome je vidio prepreku za demokratski i progresivni rast Egipta. Stablo bijede.losti. Snovi Šeherzade. Taha je objavio romane: Dani. a prije svega njegova razmišljanja i studije o egipatskoj prošlosti i kulturnom naslijedu.. Page 84 . smatrajuci to svojim odgovorom na nepravde koje je njemu i narodu nanio dvor. gdje ce na Sorboni 1917. južno od Kaira. Kritika i reforma.). bice prožeto citavo njegovo djelo. više književno-teorijskih studija (Spor i kritika. sa koga ce otici nakon dvije godine. podvrgnuce nesmiljenom kritickom sudu predrasude. u kasnijim arapskoislamskim periodima. nakon pohadanja mekteba u kasabi. da bi 1942. Glavni protivnik Tahin bio je kraljevski dvor. u Kairu bude osnovan Egipatski univerzitet. Taha je u žiži žestokih sporova ne samo u intelektualnom i književnom nego i društvenom i politickom životu zemlje. istraživace staje trajno. njegovim živim. je biran za dekana Filozofskog fakulteta i isti dan prisiljen na ostavku. angažovanim odnosom prema egipatskoj sadašnjosti i buducnosti. posla-ce ga u Pariz. "beskrajni i velicanstveni svijet literature". Godine 1928. izucavajuci tradicionalnu sholasticku "nauku". i citavo njegovo bogato i raznovrsno djelo. Izjednacenost Tahinog društvenog angažmana i politicke borbe sa književnim radom je potpuna. Jer on ce. da bi se nakon dvije godine vratio u Kairo kao profesor is-torije na Egipatskom univerzitetu. u svojstvu ministra prosvjete. Ovaj pocetak politicke borbe na razmedi dviju epoha koju oznacava stalno. 252 1 i: On ce se upisati na Egipatski univerzitet. zahvaljujuci Tahi Hu-seinu. 253 Politickim uvjerenjima Tahinim. mucno. a prože-tost biografije sa djelom je apsolutna. sljepilo mnogih. mladom slijepom azharovcu koji ce slucajno tamo dospjeti. bice prožeto ovim osnovnim usmjerenjem.

Sva djela ove provenijencije prožeta su autorovim neobicno borbenim i nekonformistickim duhom. i njihovim zahtjevima za sopstvenim udjelom u vlasti nove imperije koja se nalazila u punoj ekspanziji. On je ljudima ostavio inicijativu u okviru ovih smjernica. satiricno obojenje scena u kojima 255 rT se slikaju muke djecaka izloženog ovom obesmišlje-nom metodu daje narativnu napregnutost Danima ali i s tim kod Tahe uvijek povezano otvoreno izlaganje intelektualnog i moralnog stanovišta. zahtjev za odgovornošcu. po njemu. (Slicno saznanje bilo je karakteristicno za mnoge ucenike Zapada u decenijama kolonijalnog ugnjetavanja u zemljama koje su vodile narodnooslo-bodilacku antikolonijalnu revoluciju. jednostavno naredio jednakost. citatima iz Kur'ana se daje direktan ili posredan satirican prizvuk. književnika poznatog u cijelom svijetu. doislam-ska poezija nastala mahom nakon pojave islama i da je služila borbi pojedinih arapskih plemena. za demokratijom proroka Muhameda i prvih khalifa. koji je Taha shvatio kao opadanje evropske a ne samo francuske kulture. u znak protesta.Dani bez zabluda.) Stvaralaštvo Tahe Huseina izuzetno je obilježeno istraživanjem prošlosti. Sa ogromnim uvažavanjem i divljenjem pisao je o svom alter egu Page 85 . prije svega francuskoj civilizaciji i kulturi (iz specificnih razloga: studiranje na Sorboni i ženidbi sa Francuskinjom. ponovimo to. dobrocinstvo. Ovdje moramo dati objašnjenje o Tahinom odnosu prema Kur'anu i islamu. Na jednom mjestu on kaže: "Kur'an je. zahtjeva za pravdom i jednakošcu.) Taha se žestoko bori protiv teokratskih shvatanja i klerikalizma oficijelnog islama. jer je i sam pred zaostalošcu dugo gajio iluziju u nalaženje rješenja u grcko-rimskoj i iz nje proizišloj zapadnoevrpskoj. rdave postupke i nepravdu. ne treba se.Naserovih Slobodnih oficira i slicnih pokreta u drugim arapskim i islamskim zemljama. On oživljava iz istorije islama ono što ga cini vjerom gladnih i poniženih. odnosno njihovih glavara. uz to. a uslovila su je dva istorijska momenta. koja mu je "poklonila svjetlost poslije mraka. Optuživali su ga za zapadnjaštvo. i upravo njih prihvata-ju mlade generacije a odbijaju konzervativni krugovi. nego otvoriti vrata svim kulturama i njihovoj razlicitosti: "tako necemo biti ni apsorbovani ni pokoreni". U protestu i prkosnom nastojanju da demistifikuje Kur'an. i.tripartitna agresija na Egipat 1956. Drugi . Ovim su duhom prožeta sva njegova djela iz tog perioda. ali u dubokoj tajnosti . ne transcendentalno. uz tvrdnju da je tzv. vec eticko u islamu. prijateljevanje poslije usamljeništva i srecu poslije patnje"). druga opasnost leži u jednostranosti." Dakle. posebno arapskoislamske.slom Francuske 1940. Prvo djelo ove vrste. O doislamskoj poeziji-. rektor Azhara nece doci na sprovod jednog od najvecih ljudi novije egipatske kulture. od ove godine Kur'an postaje za njega izvor meditacija i Taha svoja socijalna i politicka ubjedenja eksplicira pozivanjem na ovaj tekst i cesto ga navodi u esejisti-cko-teorijskim razmatranjima. vratio Francuskoj sva odlikovanja. (Nehotice se namece pore-denje sa slicnim interpretacijama islama u to vrijeme. On ce u svojim posljednjim djelima naci ravnotežu. širinu prema bližnjima i zabranio niskost. upucujuci sunarodnicima upozorenje na dvije opasnosti po egipatski duh: prva je u prijetnji da evropska kultura odvrati Egipcane od njihovih izvorišta. Kako utvrduje Žan Berk. vezati samo za jednu evropsku kulturu. nakon više decenija od izlaska studije O doislamskoj poeziji (1972). Do kraja njegova života nisu se smirili napadi zbog tog djela. jer je bila ogromna snaga onih koji mu nisu mogli oprostiti ne samo sve ono što je bilo suprotno ustaljenom mišljenju nego i cinjenicu da jedan Arapin-musliman dovodi u pitanje dogmu i povezanost Kur'anu i doislamske poezije. Spoznaja o zabludi bila je mucna. U prvoj knjizi Dana skoro cetvrtina cjelokupnog teksta je posvecena tradicionalnom postupku ucenja Kur'ana napamet i obezvredivanju ovog sistema. kada je Taha. Cak i kada je umro. Prvi . I u drugim djelima iz perioda do 1945. što ce Taha propratiti opomenom da iz te 254 kulture treba uzeti sve ono što je vrijedno. Eticke vrijednosti su za Tahu primarne i kada govori o klasicima arapske književnosti. izazvano fašistickim antikul-turnim razaranjem duše i dobara i neotpornošcu Francuske prema tom naletu. Živo. umjesto da donese globalnu i razradenu politicku organizaciju. U Tahinoj interpretaciji to dobiva snagu protesta. gdje se postavlja zahtjev za "metodicnom sumnjom" u odnosu na stara djela i dovodi u pitanje vecina. Taha mu suprotstavlja kao osvježenje cak suhoparni tekst rimovane gramatike Tisucnice. "ali ne gubiti sopstveni identitet". Ali tada nastaje prelom u Tahi-nom odnosu prema Kur'anu.Taha Husein .

na primjer. ustajalosti. konzervativnog okoštavanja i ogranicenosti. pri kraju ovog cijeloži-votnog napora. imajuci uvijek pred sobom život mladih kao njen osnovni smisao i buducnsot kao jedini cilj. Njegov Page 86 . Arapi i islam. Na toj osnovi. kao što je trajala i u samoj staroj arapskoj književnosti. prije uskoliterarnih. U sporenju oko starog i novog. licno sa nacionalnim i opceljudskim. i to samo zbog toga što je mijenjao ubjedenja kako je mijenjao mecene. Turcima. Ali zato veliki dio ovoga štiva cine Tahini komentari. on je uvijek. On je tu bitku vojevao cijelog života. kako kaže. uz neodoljivu potrebu da savjetuje.Dani 256 Ma'arriju. Arapima.. To je hibridna forma. odgaja. Ova karakteristika djela i stava Tahe Huseina zajednicka je i mnogim intelektualcima i umjetnicima u islamskom sivjetu. Slicno je sa Stablom bijede. imao prosvjetiteljske. ali se veoma približava novijoj teoriji i praksi romana i cini ovu prozu neocekivano modernom.Taha Husein . kocenja. Medutim. u borbi protiv starog. bogatih reminiscencija i vanredne erudicije. umjetnicko stvaranje i društvenu akciju. i to novo. vodi. tumacenje. što 258 ce. cini se. i kada se ima na umu njegova snaga. Rimljanima. sa Evropom i Latinskom Amerikom u novo doba.. da spoji islam i progresivnu društvenu teoriju. sve dotle dok arapski jezik i književnost budu ucestvovali u životu. onda postaje jasno kako je mucno Taha dolazio do svoje istine i na kakvu je žestoku bitku morao biti spreman. postajuci staro. Otuda potice i specificnost njegovog djela: ono ne podliježe uobicajenoj klasifikaciji (stoga treba uslovno shvatiti žanrovsku podjelu datu na pocetku).sa Grcima. za koju autor naglašava da je sacinjena od realnih dogadaja i daje ucešce izmišljenog minimalno. O nekim oblicima tog nastojanja bice govora prilikom analize Dana. Tako ce biti uvijek. Pišuci mnogo i raznovrsno (gotovo svakih godinu-dvije izlazila bi jedna Tahina knjiga)." Tahino traganje za identitetom prolazice kroz razne faze. socijalni Tahin angažman i njegove prosvjetiteljske preokupacije nikada nisu išle na štetu tananosti njegove eksplikacije. Tako.N. Taha nikada nije bio lišen ovih osnovnih premisa. na razlicite nacine i raznim sredstvima. kao i to da nacionalni identitet izrazi kroz borbu za napredak i protiv svake strane opresije. drugo. Jevrejima. prema najvecem arapskom pjesniku klasike al Mutanabbiju znao je biti nepravedan. uoblicice se precizno i kristalnio cisto. biti detaljnije razmatrano prilikom analize Dana. digresije i esejisticke partije. iz težnje da traži zajednicke vrijednosti u islamskoj tradiciji i modernoj misli. sadržaj "egipatskog duha": prvo. kao specifican Tahin odnos prema stvarnosti i tekstu. ali ne samo zbog njegovog djela koje je izvanredno poznavao i kreativno rašclanjivao vec i zbog pjesnikovog moralnog integriteta kome je davao primat. koje je pisao. pa tako cak i Snovi Šeherzade. njegovog izuzetnog i svojevrsnog senzibiliteta.) ce se nastaviti u arapskoj kao što se nastavljala i u drugim književnostima. krstašima u srednjem vijeku. identifikujuci se sa ovim slijepim pjesnikom XI vijeka. faraonski Egipat. Pacenici na zemlji (zabranjeni u Egiptu upravo zbog svog dokumentarnog karaktera i vjerodostojnost i izdati u Bejrutu) predstavljaju zbir istinitih prica o ljudskim sudbinama pracenih živim autorovim razmišljanjima i objašnjenjima.D. Kada se zna ona druga vrsta identiteta ogranicenog na arapskoislamski period shvacen kao sistem neprikosnovenih istina. Medutim. uvijek uklanjajuci zidove koji dijele i zaustavljaju a nalazeci odrednice op257 JfT stanka kulture i civilizacije u dijalektickom odnosu opceg i posebnog. narocito poslije 1947. Fenicanima u anticko doba. što se prije svega odnsoi na romane. Taha povezuje prošlost i buducnost. Medutim. Ovakav Tahin prosede se ne može uklopiti u klasicna shvatanja o romanesknoj formi. trece. uci ce u istu raspru sa novim koje ce u svoje vrijeme trijumfovati. stilistickih i žanrovskih pobuda. Osim toga. stari. okretanja prošlosti. najmaštovitije njegovo djelo. izmedu citanja jedne zbirke pro-rokovih izreka i Marksovih djela. strani uticaji koji su djelovali i koji ce uvijek djelovati: kontakti Egipta sa Istokom i Zapadom . Sve je ovo proisteklo iz uvijek prisutnog i naglašenog nastojanja da se stvarnosti da komentar. ovako shvacena uloga autora i romanopisca proistice iz Tahine uvijek primarne kulturne pobude i iz shvatanja istorije. on je pisao: "Jer on {raspra izmedu starog i novog . predstavljaju žestoku kritiku monarha i monarhije. direktno ili posredno. Ona ce imati iste posljedice kao što ih je imala uvijek i svugdje: novo ce pobijediti staro.

kao i u prošlosti. Oni su priznavali da revolucija. jer cijelog života nije drugo radio do pripremao revoluciju i ucestvovao u njoj. jer ono što je objavljeno u casopisu ne zaslužuje da bude knjiga. i to ne bez borbe. otkriva dvije bitne karakteristike Dana." Ovo svjedocanstvo. Ali to isto tako nije. naime njihove dvije osnovne komponente. Taha se suprotstavljao težnjama da se klasicni arapski jezik proglasi neživotnim. 31. vezan za dogadaje 1938. svoj i do kraja predan opredjeljenjima. na pitanje profesora Dessukija da li su Dani roman ili autobiografija. Ovom prilikom napominjem da sam i prvi i drugi dio Dana napisao u Evropi i da sam izdiktirao oba dijela u slicnim prilikama. Ima i drugih vidova odnosa revolucije i književnosti kojih nisu svjesni naši užurbani književnici. 2) Taha im je odgovorio: "Stari istoricari arapske književnosti shvatili su bolje nego mnogi naši sadašnji pisci istinski odnos revolucije i književnosti. kako bih zaboravio te nevolje. To su književna djela. Zatekao sam se tada u Evropi i otud pratio sve što se dogadalo u vezi sa ovom knjigom. Sasvim osoben. cineci omrznutim neke nacine života koje ljudi vole i predlažuci u privlacnom svjetlu nove ideale za koje su mladi izuzetno prijemcivi. i ma kako bio dubok njen uticaj na sudbinu licnosti i društva. dato u sumrak autorovog života. izmedu staroga koje je srušeno i novoga koje se izgraduje.2* Bez sumnje nepravedno. koja više pripada umjetnom nego spontanom otvaranju bez napora i teškoca. Taha je svojim djelom dokazivao. ona se ipak ne mijenja naglo. Na kraju. Prvi dio sam 261T objavljivao u casopisu 'Hilal' pa ga onda izdao kao knjigu. Prvi dio sam izdiktirao nakon izlaska moje knjige O doislamskoj poeziji i nakon svih teškoca koje je ona izazvala. uvijek je nalazio hrabrosti da ih ispravlja. cak i na hebrejski. predvodeci pokret preporoda egipatske.kako je u modi da se kaže . diktiranju drugog dijela Dana. Sjecam se. Bolno me se dojmio taj dogadaj pa sam pribjegao. Oni su provalili u moj kabinet na Filozofskom fakultetu i uništili namještaj. nalazeci se opet u Evropi. Tek kada se revolucionarni poredak ustali i postane sama priroda generacija koje stasaju . oktobra 1973. Ako je imao zabluda. koja pripremaju revoluciju i izazivaju oduševljenje duša. Ibn Haldun je. pak. nahuškao studente Pravnog fakutleta protiv mene. Ako se pred kraj života i umorio.diktirajuci prvi dio Dana. Bio je osporavan ne samo od konzer-vativaca nego i od mladih stvaralaca. i da je sposoban da odgovori i najsavremenijim jezickim i narativnim zahtjevima. možda ga pretjerano i nerealno braneci od svakog prodora vernaku-larnih dijalekata ili njihovih natruha. da sam prvi dio izdiktirao za šest. kao i književnost. recimo. arapske književnosti i kulture. Posljednje godine života Taha Husein je proveo u po-vucenost i šutnji. u ime socijalistickog realizma. Upravo ove vrijednosti njegovog djela bitno su odredile veliki uticaj koji je Taha imao na generacije stvaralaca. da podsjetimo. a drugi za devet dana. da ne služi revoluciji. smrt je poravnala sve racune. A ovaj dio Dana doživio je oko 40 izdanja i preveden je na skoro sve svjetske jezike. prva autobiografija u arapskoj književnosti. takoder. napisao svoju. Tom prilikom mi je profesor 'Ibadt savjetovao da to ne cinim. Ako katkada umjetnost uspije tako da udahne revolucionarni duh i da krci put promjeni individualnog i kolektivnog života. Optuživali su ga. prilagodavajuci se potrebama vremena. ostao je veliki. Veoma sam mucno preživljavao sve te dogadaje i želio sam da od njih pobjegnem . ne mijenja odjednom književnost. Drugi dio je. tadašnji predsjednik partije liberalnih konstitucionalista." 260 U jednom razgovoru Taha Husein je. odgovorio: "Dani nisu roman nego moj životopis. koji je stvaralacki prilagodavao modernim potrebama. On je argumentovao svoj stav prijevodima velikih antickih i evropskih pisaca na klasicni jezik. ma kako bila široka. kada je Muhamed Mahmud. u vrijeme kad Jevreji još nisu imali veceg znacaja u Palestini. Djelo Buducnost kulture 259 V II llil i U(1938/1943) pravi je manifest te egipatske modernosti.onda se rada takva autenticna umjetnost koja se može pridružiti revoluciji.Dani stil predstavlja najviši domet u arapskoj modernoj književnosti. on je istovremeno arhaican i moderan. Ona nastavlja da se koleba. da se klasicni arapski jezik kroz istoriju razvijao.Taha Husein . kako neki tvrde. Ona joj utiskuje samo jednu laku infleksiju. egzistencijalnim realnostima. na drugaciji nacin karakterišu i ostala njegova beletristicka djela: Page 87 . uostalom. koje.

i objektivno svjedocenje o jednom životnom putu. Citav Tahin život i nije bio drugo do savladavanje ovih prepreka i probijanje zidova putem preispitivanja. o cijem ce primanju realnosti i složenoj prirodi memorisanja kasnije biti rijeci. bježi u pisanje memoara. najdublji. sebicnošcu i šarlatanstvom. Ovo danas u svijetu poznato djelo memoarskog žanra izreklo je jedno izuzetno pamcenje . u centru spominjanog sporenja i napada zbog kritickog odnosa prema naslijedu i podnoseci mnogo šta zbog svog intelektualnog i društvenog angažovanja. svjestan književne dimenzije teksta jer pristupa njegovom izdavanju uprkos negativnoj ocjeni prijatelja kojem je mnogo vjerovao i cijenio ga kao intelektualca humanistu. Medutim on je. Page 88 . U Danima Taha spominje najvoljenijeg klasicnog pjesnika Abul 263 i'Aba al Ma'aarija. ne mogu se osloboditi nikada. Djeca. jer moram biti u kuci A moja duša zarobljena je u bijednome tijelu Vjerovatno je u ovom poetskom izricanju Taha vidio i svoje trostruke tamnicke zidove .Taha Husein . kao što se vidi na kraju navoda. trajno smještenih u pretince pamcenja. po sopstvenom navodu." Dani su. komentara i nacina razmišljanja -koliko i svjedocenje egzaktno: Dani su svjedocanstvo o 262 autorovom djetinjstvu i djecaštvu. Napadi pod cijim se udarom Taha našao u cetvrtoj i petoj deceniji života pripadaju istim onim snagama s kojima se sukobljavao kao djecak. svoju egzistencijalnu premisu . Zato ce i An-dre Zid. kao i protiv okoštalog tradicionalizma i intelektualne zacahurenosti. On polazi od svjedocece strane djela kao primarne. o cudesnoj snazi volje u nejakome bicu. prihvata suprotstavljanje cinjenicnog literarnom." (Žan Berk) No o ovome je vec bilo dovoljno rijeci. zablude. od hodže u mektebu do derviških šejhova i profesora na Azharu. ucenju.imena. sredini i istorijskom trenutku. i to takve preciznosti da i najsitnije pojedinosti .slijepog književnika. On ce 20 godina poslije objavljivanja prve knjige Dana. reci "Sa njime se covjek seta u bašti znanja i cudi se što ga ne može zateci neobaviještenog ni u cemu: i autori na stranim jezicima su mu postali bliski. sterilnog tradicionalizma. "u sve složenije nastojanje koje uvijek obuhvata napor dana protiv noci. izgubio sam svoje oci. Podatak koji Taha navodi u razgovoru sa profesorom Dessukijem .zid sljepila. Ono bilježi sve . O prvoj autor je govorio eksplicitno. o drugoj u nagovještaju. oni su realisticna prica o slijepom djecaku kome se postepeno razdanjuje. svoju tešku prikra-cenost. nevjerovatno upornim traženjem i pronalaženjem intelektualnog vida i zrijenja. kojom se ni pisac ni djelo ne iscrpljuju ali koja ih oboje intenzivno obilježava. knjige. slobode protiv prepreka. zbivanja. sveprisutne u Danima.od najsitnijih životnih pojedinosti do saznatih tekstualnih da-ta. saznavanju.sljepilo do bola intenzivnim. o nemirenju sa zaostalošcu (jednom od najsnažnijih autorovih impulsa.) osvjetljuje socijalnu dimenziju Dana. Sveopcoj pobuni: protiv vjerske zatucanosti i onih koji je podržavaju i njeguju. reci: "Tu koleru ja sam vidio kako hara kada mi je bilo desetak godina i ona je izvršila na moje srce i citav moj život najveci.prije svega izborom iz obilja doživljenog i zapamcenog a isto toliko i naglašavanjem pojedinih. o spoznavanju svijeta kroz bolne ozljede i sukobe. nemirenju sa neznanjem. stijenu ondašnje provincijalne egipatske sredine i bedem azharskog okoštalog. Ima simbolike u toj davidovskoj borbi majušnoga djecarca da nadvlada svoju nesrecu.ima duboku podlogu u doživljaju malenoga Tahe. cije je stihove rado i cesto navodio: Tako ja sebe vidim: u mojim zatvorima U moja tri zatvora I ne pitaj odakle je ta bolna vijest: Jer. a njegova memorija je upravo cudesna. osim toga. razotkrivanja. recimo .o okolnostima u kojima je diktirao ovu memoarsku gradu (1927. najstrašniji uticaj. izvrgavanja ruglu. možda upravo zato što je ona odnijela Ta-hi vid). i 1938. intimna zbivanja -predstavljaju minuciozno uspostavljanje tadašnjeg njegovog iskustva. upravo tih a ne drugih. u predgovoru francuskom izdanju. o nevjerovatnoj snazi duha koji bije bitke sa zatecenim i ne posustaje u pobuni. Bar isto toliko koliko i literarna dimenzija u najcistijem vidu. kada dozive nešto tako duboko i strašno. na vijest o epidemiji kolere u Egiptu 1947. glupošcu. prije svega duhovnom sazrijevanju i pamcenju toga zrijenja.Dani dokumentarnost i literarnost. bolesti." Dani su podjednako svjeodcanstvo o unutrašnjem. Taha. Nalazeci se 1927. To je gotovo prica-bajka o samosavla-divanju. i. Nesumnjivo da taj momenat i uslovljenost moralne i intelektualne pobude odreduju i samo djelo . uz tvrdnju daje to životopis. transponovanja borbe protiv mraka. Jedno od najsnažnijih svjedocenja i literarno najuspješnijih pasaža Dana sekvenca o bratovoj smrti. o pamcenju tekstualnih usvajanja. ma koliko bio dug njihov život. dogadaji. nakon susreta sa Tahom. i 1938.

ili koji je živio pored njega a od kojeg ga je dijelila pregrada nevidenja. Njime se svladava slijedeci. i to kroz proces tumacenja i zakljucivanja. Što je. sklon da da prevelik znacaj. kojeg. Citavo njegovo duhovno usmjerenje bilo je okrenuto hermeneutickim naucnim nastojanjima. Jer. otporu prema ustaljenom i ustajalom. ali sad na nov nacin. on ulaže racionalan napor da nam predstavi gradu kao da je vidi. a zbog nje nije mogao zaspati cijele noci. neprihvata-nju kanona. ako možemo tako reci. ili bar ne direktno racionalan. Nakon prve faze. Njegovoj duhovnoj koncentraciji. zapravo u nacinu kako se duhovno formirao. njegovom se duhu najprivlacnijom cini upravo ova. naporom duha i cutila koja mu nisu bila uskracena. njemu je nedostupan vizuelni doživljaj svijeta. Autor nam. i drugi kojim se pokušava da sistematizuje haoticno primljeni svijet u sudu o njemu i zakljucak o sebi. strana znanja i saznavanja. Kao daje u te264 škim danima kada mu je egzistencija bila ugrožena pokušao da nade snagu na vrelu života. "na265uku". Sto se može postici samo Page 89 . u ovom slucaju. viši stepen ovoga procesa. Citava njegova duhovna djelatnost okrenuta je od najmladih dana samosvojnom razumijevanju. koji je u memoarskoj gradi nesumnjivo primaran. Tahin život je. nikada se ne udaljavajuci od nje. On od djetinjstva zacudujuce slobodno ulazi u raspre sa autoritetima. Za njega realisticko slikanje nije isto što i za pisca koji vidi. mašti i sposobnosti za dogradnju preostalo je da intenzivnim unutrašnjim radom dodu do onoga što je vi-decem covjeku dato. ne samo iz racionalnih razloga. dogradivati nekom vrstom intelektualne mašte koja je pripadala kreativnosti podjednako koliko i racionalnoj sferi. Stoga bismo ovu knjigu mogli nazvati svojevrsnim hermeneutickim svjedocanstvom. Buduci na tlu realnosti. Dani su više no obicno svjedocenje i bilježenje doživljenog. Nakon duhovnoga rada.došla je druga. Oni su literatura u užem znacenju te rijeci.Dani borba je bila ista. sav uzdrhtao pred nemogucnošcu da u nju prodre. Zato se Tahino pripovijedanje podjednako može nazvati tumacenjem koliko i književnim oblikovanjem. u uslovima "slabosti prirode ali snage volje" (Ma'arri). otpor isti. ne može umanjiti druge dimenzije djela. bio najjace obilježen tumacenjem tekstova. Taha je u Danima u osnovi tumacio svijet oko sebe. kao jedan od najjacih unutrašnjih doživljaja. djelomicno uslijed ovoga a dijelom zahvaljujuci obrazovanju i tradiciji. otkrivajuci zapravo. najvjerovatnije.Taha Husein . kao život mladog covjeka koji je sti-cao obrazovanje u islamskoj tradiciji. Taha je u ovaj proces unosio svu svoju obdarenost i nemale moci. od autoriteta kasabe do autoriteta Azhara. cini se. Izložiti tako da se sam proces pri-krije i da nam se sugeriše kako se saopcava samo ono što je snimljeno. bilježi trenutak kada je prvi put osjetio prekomjerno uzbudenje cuvši jednu recenicu. da dozove sjecanje na teže kušnje ne bi li izdržao sam i podsjetio druge. I kasnije. Jedan . Svijet je do njega dopirao u redukovanom obliku i on ga je morao. Pred nama se otkrivaju dva sasvim specificna nacina tumacenja. smještajuci ih u svoje "rivake" . hermeneuticka. Ispisujuci sopstvenu biografiju a time i dio biografije svoje zemlje. Prvo stoga što je Taha spoljni svijet filtrirao kroz perceptivnu moc svog prikracenog individualiteta pa ga time neminovno dogradivao te tako oduzimao tekstu atribut cistog svjedocanstva a pridavao svojstva kreativnog. onu koju je u djetinjstvu i djecaštvu posjedovao i koja mu je pomogla. u stvari komentaru svijeta. Taha je ovog impulsa lišen. Drugo. sasvim razumljivo. okrenuo se sa uzbudenjem ravnim nemiru izazvanom najjacim osjecajnim ili culnim podsticajem. u kojoj je nepotpune podatke o njemu. Njenom razumijevanju i mogucnim tumacenjima. naravno ukoliko prvi dio ove sintagme prihvatimo u proširenijem znacenju. No zahvaljujuci svojim izuzetnim sposobnostima. svladavajuci "znanje". Stoga bi se moglo reci da je ovakav Tahin po strukturi hermenuticki duh bio usmjeren ne samo provjeri apstraktnih tekstualnih data vec i tumacenju materijalnoga i duhovnoga svijeta u kojem je živio. da bi ga razumio i podnio. cak je izuzetno poštujuci (stoje cesto naglašavao). velike arapske mislioce i komentatore. Taha se istovremeno bavio sazdavanjem te stvarnosti. Taha je morao pristupiti ovom kreativnom tumacenju. vec i iz unutrašnje potrebe i osjetljivosti za mnogobrojne varijetete znacenja. No ova utilitarna zasnovanost Dana. Ovome je vizuelni doživljaj pocetni impuls i osnovni pod-sticaj koji može biti ogranicen na ogoljeno preslikavanje. najdalje od istine. i nacin Tahinog pripovijedanja i njegov kvalitet. da bi se provjerilo. Reprodukovanje ovoga unutrašnjeg dogadanja za Tahu opet nije isto što i za druge pisce.introver-tan i ne-racionalan. kada je trebalo izložiti ono što se oblikovalo tokom ovog procesa. Recenica je glasila: "Istina je rušenje rušenja". uza sve to. Time su uslovljeni. Za njega je ovaj cin složeniji. To su verbalni dvoboji upravo oko tumacenja. koja je nesumnjiva i kojoj je pisac. razvijao rzaumijevajuci i tražeci im skrivena tumacenja. i nije bio svjestan.

kako se nama cini. upravo otud. vjerovatno. bojao se da ode na drugi kraj sobe ne bi li cuo razgovore i raspre studenata u susjednoj .iz straha da ga neko ne iznenadi i uoci njegovo interesovanje. trpeci ga kao opekotine na koži i kao prijetnju bez obzira na to što je pobijedio ogranicenja i stigao dokle i neugrožen covjek najviše može stici. i to "tužnim glasom". u konacnom rezultatu. Može se ciniti cudnim to. nije ga natjerala samo na plac vec 268 i na izbjegavanje zajednickih objeda i odbijanje nekih vrsta hrane sve do 25. No neki oblici te osjetljivosti uslovljeni su sigurno odgojem i mentalitetom. a prije svega njegovo tako cesto spominjano osjecanje "tjes-kobnosti". Sjetimo se reakcije nakon oceve opomene za stolom što jede objema rukama. pak. Malome mu je bilo "odvratno da bude placljivac". pritiskujuci "zamor od nepokretnosti". Odbacio je sve ono što bi ga moglo izložiti podsmijehu ili samilosti . i moglo ni-ci tako veliko unutrašnje zracenje kadro da osmisli ne samo citav jedan život vec i jedno vrijeme i jednu sredinu. moj sinko. za sve oblike saopcavanja izuzev onih koji su se doticali emocija i izražavanja medusobnih odnosa." Iz ove samomucilacke uzdržanosti nikao je. Svakako nije slucajno što su u Danima Page 90 . Otud je škrto izrecen ocev prijekor. i jedan narativni kvalitet njegove memoarske proze: mirnoca i uzdržanost pripovijedanja. mogao izazvati slicne posljedice. godine života. tako zalogaj". Nesumnjivo da je najveci dio ove prekomjerne senzibilnosti uslovljen slijepošcu. govorimo o svjetlosti kada želimo da iznesemo utisak o kazivanju covjeka za kojeg je ona bila nepoznanica. nisu mu bliske ni tude. kao i "zvuk mraka" koji gaje "napadao sa svih strana". vec podjednako i svoju radost. uha za slušanjem i tijela za cajem. Ponekad je mališanovo reago-vanje pojacano do nerazumljivosti. koja i u pojedinostima i u cjelini otkriva vrijeme i društvo. Nacin na koji je ona bacena neobican je: iako nam se cini da ljude. Ili. Ali utisku lite-rarnosti svakako najviše doprinosi obasjanost ovoga štiva unutrašnjom svjetlošcu pišcevom. kada pred ocem nije znao Kur'an napamet.što je za njega isto -jer koliko izbjegava ispoljavanje sopstvenih emocija. težnje i želje. ova je proza u izvjesnom smislu difuzna. za razliku od sistematicnosti i hronološko-reproduktivne strukture koju memoarska djela obicno imaju. što joj daje svojevrsnu privlacnost i jedan neuobicajen. imale neprimjereno dejstvo. No nemali dio pripada i drugacijem odgoju i drugim važecim normama nego što su naše. oživljavanje fantasticnog svijeta bajki i predanja nesumnjivo poticu iz prve okolnosti. posjekao se satarom. iz te prikracenosti. Jer. okolnosti i situacije osvjetlja266 267va u totalu. podjednako sudjeluju autorovi autonomni psihicki mehanizmi i oni uneseni odgojem i tradicijom. u konacnom rezultatu slika koju sticemo je veoma precizna. nakane i pobude. "Prikrivao je potrebu uma za znanjem. Za Tahu prije možemo reci da je svladavao život nego da ga je živio. Ali je. Ljubav Arapa za rijec. Jedna jedina oceva recenica: "Ne uzima se. Otuda proistice. Tome uzrocniku pripadaju i kasnije patnje zbog nepo-micnosti. me269dutim. po samoj prirodi stvari. nakon pola vijeka. Zastrašenost njegovog nevideceg djetinjstva. Mali i zreliji Taha nije prikrivao samo svoj bol i tugu. Sve je ovo rezultat velike unutrašnje koncentracije i snažnog individualiteta.Dani djelomicno. povlacio se danima od objeda i društva a "cijeli život pamti recenicu kojom gaje otac ismijao: 'Ala ti nauci Kur'an napamet!'" Ova se jaka osjetljivost vjerovatno zasniva na razlicitom shvatanju ljudskih odnosa i drugacijim komunikacijama no što su naše. u cemu. ali nije podnosio sažaljenje prema sebi. a najviše autora samog. združenih sa jednom izuzetnom osjetljivošcu. Do te mjere nije želio da drugi otkriju njegova osjecanja da se plašio da neko slucajno ne primijeti kako se raduje i željno išcekuje svoga rodaka. vec doživljajna i dogadajna. tražeci po-redenje. ali cisto literaran kvalitet. svedenost -ali ne verbalna. Sastavni dio ovakvoga odgoja i normi društvenog ponašanja je i velika uzdržanost i škrtost u ispoljavanju osjecanja i htijenja u bilo kom vidu. I skloni smo uvjerenju da upravo ta svjetlost najviše i doprinosi zracenju ovoga teksta i danas. koji "ne poznaje tajne svjetla i tmine".Taha Husein . Tu se izgovaralo veoma malo rijeci i one su. Stoga Tahine reakcije i komentari pružaju zanimljivu sliku o takvom jednom poimanju ljudskih komunikacija. postidenost je bila tolika da je otišao u ostavu. bar sadašnje. izgleda. vjerovatno. i šte-drost kada je treba upotrijebiti važila je. cini nam se. i nescenicnost njegovog proznog kazivanja. hipertrofirani zvuci njegove usamljenosti.

gdje je okosnica zbivanja i uzrocnik burnih reakcija okoline nacin na koji je neko izgovarao pojedini glas ili rijec. kroz pamcenje teksta uz pomoc muzike rijeci. stih.velikoj osjetljivosti arapskog svijeta za to kako neko govori. I tu je sjedinjena lijepa slika. Slušanje je u njemu razvijalo emocije. To. imajuci u svome narodu osjetljive slušaoce. poema i raznih pobožnih kazivanja". kroz slušanje i. Stoljecima sve je kod Arapa prolazilo kroz govor. poseban intenzitet dao je Kur'an. U arapskom jeziku i najmanja promjena vokala mijenja smisao. arapski aedi. u jednom opcem fenomenu . Oni imaju tajnovitu moc da me pomiješaju sa sobom. Njegovo odricanje od ucešca u djecijoj igri. pamtili su i pjevajuci pricali narodne romane i poeme tokom cijele arapske prošlos271ti. Tahina naracija spada svakako u jedno od najzanimljivijih podrucja u krugu o kojem govorimo.Taha Husein . Znatno kasnije. silovitu ili blagu. sa muzikom. razvila je. Zato je Kur'an Tahin drug ako ne u drugom a ono u lingvistickom. I ona je uslovljena subjektivnim i objektivnim. pa je i osjetljivost na svaki glas izuzetna. koja se skandira u ritmu disanja. Ponekad se moja uobrazilja trudi da ih uskladi i stvori muziku. Omamljenosti rijecju i kod prethodnika i kod Tahe. poluapstraktan-poluslikovit. koja se lako pamti i u njoj uživa... Na tome je zasnovana i pedagogija o kojoj nam Taha prica. Takav jedan slušalac bio je i djecak Taha. Slušanjem je upoznavao ljude. zapravo nemogucnost da u njoj ucestvuje. u svom zrelom dobu. Svako slovo. medutim. tužbalica. on u jednom putopisu bilježi: "Ja osjecam cudno uživanje kada slušam te glasove. Rijec je jedina preostajala ljudima bez staništa i bez mogucnosti da djelaju u prostoru. ali kojoj se on izruguje."posjeta" Abu Tartura. Iznosice cesto razne zgode sa Azhara koje treba da ilustruju koliko su studenti obracali pažnju na govor. Poezija koju su pamtili i kazivali. redovno ritmican i slikovit. u sredini opcinjenoj Page 91 . koje mu je donosilo najintenzivnije doživljaje njegova života. prica. Još od najstarijih vremena arapski nomadi su živjeli sa rijecju i njenom muzikom. okolnosti.. uprkos periodima razvijene pismenosti. pojacava osjetljivost za zvuk i zvucnost kazivanja te mu se daje znacaj koji u drugim jezicima ne postoji. pored patnji. To su opisi sestrine i bratove smrti. rima. svaka rijec. prica. Taj pocetak Žan Berk naziva cak osmom muallakom (sedam pjesama doislamskih poeta nazivaju se tim imenom. izgovara. I evo me kao dijela Prirode koja se iznova uskladuje u mojoj uobrazilji. Rijec je jedina bila poštedena promjena koje vrijeme i nacin života namecu stvarima u nepreglednom prostoru pustinje. nauku. stvarajuci istovremeno od svakog slušaoca licnost senzibilnu na dejstvo rijeci i glasa.na jedan posredan. U ovako njegovanom poštovanju predanja i slušanja. još osjetljiviji jer je sluhom nadomješcavao odsustvo vida. jer je dovedena do besmisla ponavljanjima i nelogicnostima jalovog memorisanja. u svakom slucaju veoma razuden i briljantno "okolišeci" nacin .ona koja su autora najvecma uzbudila i emotivno ga angažo-vala. Odnos prema zvucnim valerima govora u ovom podneblju leži. koju je samo slušao ("slušao dušom"). U tom odbacivanju ostaje netaknuto njegovo divljenje i vjernost klasicnom jeziku. prema slušanju prica i legendi".. U devetoj godini vec je znao "prilicnu zbirku pjesama. koje je sinonim za remek-dje-lo). ma koliko on dobar bio. slušanjem je upoznao moc i ulogu rijeci. koji se ne cita kao prozni tekst nego se kazuje po razradenim pravilima umjetnickog kazivanja na više nacina. skladajuci sam i pronalazeci sklad u djelima velikih klasicnih pjesnika. o kojima se u Danima govori. Potvrdu za ovo naci cemo u mnogim epizodama o kojima nam se u Danima prica. recenica. na svim jezicima. kod njega narocito. izuzetno književno djelo i pisani spomenik. "zaneseni osjecanjima ili stvarnim uzbudenjem". stilistickom i muzickom smislu. pored smisla nosili su i muziku. izlaganje i artikulaciju. Pisac ce nam reci da su ljudi. stvarana je u ritmu njihova života. elipticna ili razložena. On bilježi svoje rano "spoznavanje užitka slušanja". što predstavlja jednu od najznacajnijih i najhitnijih njegovih vrijednosti. a da "žene u selima Egipta ne vole cutanje i nisu mu sklone". na žalost. dok slušaju kazivanje pjevaca. "sklonost. sa specificnim nacinom zapijevanja.Dani scenski koncipirana samo dva-tri dogadaja . po prirodi stvari." Ovo osjecanje muzike govora prenosio je Taha u 270 svoje pripovijedanje. o cemu smo vec govorili. Kazivaci. njen ritam i struktura stihova. ali koju je. prijevodom najteže docarati. koji je Taha isto tako uporno branio otkrivajuci njegove ljepote sebi i drugima. dogadaj u vozu i . Prve stranice Dana Taha je napisao usvajajuci u prozi strukturu doi-slamske elegije. Subjektivnim -jer je autorova vezanost za rijec i pripovijedanje pojacana odsustvom vida.

Nije suviše slikovita ali je živa. No svladavanje i jednoga i drugoga predstavlja dio zadovoljstva koje Tahi-na proza pruža.Dani kazivanjima. 274 Izdavacka kuca Ljiljan Za izdavaca Mensur Brdar Lektor Šamija Andrijic Korektor Ramiza Petak Tehnicko uredenje i DTP Sanin Grabonjic Štamparija BEMUST.Taha Husein . U ovome izdanju poštovali smo izricitu želju porodice preminuloga orijentaliste Nijaza Dizdarevica da se zadrži autenticni prevodiocev jezik. morao je u svome izražavanju ispolji272 ti odlike koje su rezultat ove okolnosti. Sarajevo Tiraž 2000 primjeraka ©Copvright by porodica Nijaza Dizdarevica Sarajevo 2000. Intervenirali smo samo u onim slucajevima gdje nam se cinilo da se radi o ocitoj štamparskoj omašci. Nijaz Dizidarevic 273Taha Husein DANI (roman) Sa arapskoga preveo Nijaz Dizdarevic Napomena izdavaca Prvo izdanje romana Dani Taha Huseina u prijevodu Nijaza Dizdarevica štampano je u izdanju "Svjetlosti" i drugih udruženih izdavaca sa ondašnjega jugoslavenskog prostora 1979. Nije leksicki bujna ali je ljeporeka. Ne bježi od zamornih ponavljanja ali postiže daje pamtimo. Ona nije strogo redoslijedna ali je konsekutivna. prije svega. covjek koji je zasnovao saznanja o svijetu i istoriji i samo mišljenje na sluhu. Jer je gola istina i u njoj veoma jednostavna. Nije scenicna ali je upecatljiva. Nije živahna ali je intenzivno životna. A mi ga citamo. godine (Biblioteka "Cijeli svijet"). Takav govor nosi mane i prednosti usmenog izražavanja a. Otuda proisticu i neke karakteristike i na izgled protivrjecna svojstva Tahine naracije. kome pisana rijec nije bila dostupna. o cemu navedeni Tahin iskaz o tajnovitoj moci muzike govora najbolje svjedoci. Pristupacan samo sluhu i u jednom i u drugom slucaju. Nije izrazito "stilisticka" ali je u ukupnosti svojoj lijepo kazana. Taha je Dane govorio a ne pisao. Nije situaciona ali je ritmicna. Svijet koji je u njega ušao slušanjem izišao je govorom. U tome je jedna od teškoca za prevodioca ali i mogucnost za nerazumijevanje citaoca. mogucnost njegovog dvostrukog primanja . Nije refleksivna ali je zasnovana na mudrosti.u trenutku slušanja i nakon preispitivanja. tako da mu i citalac i prevodilac ostaju zahvalni za jedno saznanje i jedno obogacenje. Page 92 .