1. Što proučavaju grane biologije : filogenija, evolucija, sistematika, ekologija?

Filogenija: proučava promjene oblika kroz koje prolaze organizmi tijekom cijeloga svojeg razvoja na Zemlji, i razvitak tipova, klasa, rodova, porodica, redova i vrsta. Evolucija: proučava razvoj od jednostavnih organizama prema sloţenijima. Dijelimo je na evoluciju svemira, evoluciju zemlje, biološku evoluciju i kulturu evolucije. Sistematika: je naučna disciplina koja proučava organizme sa gledišta njihove oličnosti i razvitka, i koja ih rasporeĎuje po grupama, sistemskim kategorijama (vrsta, rod, porodica, razred, klasa, tip). Slične vrste čine rodove, slični rodovi porodice, ... Ekologija: biološka disciplina koja proučava odnose i utjecaje organizama meĎusobni i prema okolišu, te okoliša prema organizmima. 2. Funkcionalne i strukturalne osobine ţivoga? Osobine ţivih bića (“organizama”) i ţivotni procesi koji se u njima odvijaju: • red - skladan raspored molekula • izmjena tvari – organizam iz okoline prima različite spojeve (u vidu hrane, vode i plinova) koji u njegovu tijelu prolaze kroz niz biokemijskih reakcija i pretvaraju se u komponente ţivog tijela – procesi metabolizma odn. transformacije materije i energije. • Usporedo se zbivaju i obrnuti procesi - razlaganje i oslobaĎanje u sebi sadrţane energije, a nepotrebni se produkti izbacuju iz tijela  organizam je otvoren sustav koji je stalno i neraskidivo povezan s vanjskom okolinom. • iritabilnost (podraţljivost) – odgovor na uvjete u okolišu • homeostaza – regulacijski mehanizam koji odrţava unutrašnju dinamičku ravnoteţu • razmnoţavanje – organizmi stvaraju sebi slične potomke; biogeneza - omne vivum ex vivo • rast i razvoj – naslijeĎeni programi u obliku DNA usmjeravaju rast i razvoj stvarajući organizam koji je karakterističan za svoju vrstu (ontogenetska promjenljivost) • evolucijska adaptacija (prilagoĎenost) – ţivot se razvija kao rezultat interakcije izmeĎu organizama i njihovog okoliša. Jedna od posljedica evolucije je adaptacija organizama na okoliš i način ţivota (filogenetska promjenljivost). • starenje i smrt • individualnost 3. Hijerarhija u organizaciji ţive tvari i ţivotnih sustava? Atomi–molekule–makromolekule–organeli–stanica–tkivo–organ–organski sustav–organizampopulacija-ţivotna zajednica-ekosistem 4. Razdoblja u kemijskoj evoluciji na Zemlji? Nastanak svemira prije 18 milijardi godina,nastanak Zemlje (prije 4,6 milijarde godina) Kemijska evolucija – proces postanka sve sloţenijih atoma i molekula • Uţarena kugla prvobitne Zemlje početno se sastojala od slobodnih atoma(najviše vodika), a kako se nastavila okretati, dolazilo je do stvaranja atoma sve većih atomskih masa. Teţi atomi (Fe) nagomilali su se bliţe središtu Zemlje, atomi srednje teţine (Si,Al) izgradili su omotač oko jezgre, a lakši (vodik,kisik,dušik,ugljik) su se nalazili najviše u vanjskom omotaču. Zemlja se postupno hladila i iz slobodnih atoma ta 4 elementa nastale su molekule sloţenijih spojeva: H2O, NH3 i CH4 – Oparinov model prvobitne atmosfere. Millerov model Zemljine atmosfere (od plinova koji se i danas javljaju prilikom vulkanske aktivnosti): H2O, CO2, CO, N, H2S, H2 HCN (cijanovodik). • nastanak jednostavnih ORGANSKIH MOLEKULA - monomera (aminokiseline, purinske i pirimidinske dušične baze, monosaharidi, glicerin, masne kiseline) • kemijska evolucija nastanka polimera (polipeptidi, polinukleotidi, polisaharidi, lipidi) uz prirodne izvore energije: sunčevo zračenje (vidljivi dio spektra, UV i X zrake), električno praţnjenje,toplina… (pokus Millera 1953. sa smjesom amonijaka, metana, vode i vodika – abiotička sinteza organskih tvari) Kad se otopina monomera kapne na vruću glinu ili pijesak, voda ispari, monomeri ostanu koncentrirani na podlozi polimerizacija (električki nabijene čestice i u hladnoj glini privlače monomere, a metalni ioni iz gline, cink i ţeljezo, kataliziraju polimerizaciju)

RNA razvoj samoreprodukcije meĎusobno djelovanje mol. formiranje stanicama sličnih oblika – koacervata i mikrosfera u prvobitnom “bujonu (prajuhi)” – mješavini soli i organskih molekula Aleksandar Ivanovič Oparin – pod odreĎenim uvjetima koloidi molekula pokazuju tendenciju rasta u kompleksne jedinice zvane koacervati. Svaka je takva kapljica nakupina makromolekula stabilizirana hidrofobičnim interakcijama i okruţena slojem vode. Koacervatne kapljice promjera su od 1 do 100 mikrometara. Lat. coacervare - zajedno zdruţiti Oparin u pokusu pomiješao proteine, nukleinske kis. i polisaharide • Fox – protenoidne mikrosfere – kapljice koje se formiraju spontano kad se vruća vodena otopina polipeptida ohladi. Mikrosfere su stabilnije od koacervatnih kapljica, zadrţavaju oblik nekoliko tjedana. Promjera su od 1.4 do oko 2.5 mikrometara. Značajke stanice vanjska ovojnica individualnost, otvoren sustav, selektivna apsorpcija, protoselekcija, protokompeticija koordinirane aktivnosti unutar mikrosfera STANICA • Ključno: DNA (replikator, organizira biokemijsku aktivnost) i membrana (omeĎuje reaktivni prostor). Stanica osigurava: -zaštitu od vanjskih utjecaja – odrţava krhkom DNA lancu stabilne uvjete u promjenljivom, ponekad agresivnom okolišu. -ograničeni prostor za biokemijske reakcije – vaţno za biološku kompleksnost; nema kraĎe enzima i parazitizama. Unutar stanice enzimi koje je kodirala DNA ostaju blizu same DNA koja izravno uţiva prednosti enzima koje je sama kodirala – pozitivne mutacije (po nekima glavna pokretačka snaga evolucije) odmah će dati prednost u prirodnoj selekciji. 5. Razdoblja u biološkoj evoluciji na Zemlji? -započela pojavom prvih organizama na Zemlji -ključni dogaĎaji: -prije 3,8 mlrd – PRVI ŢIVOT (anaerobi, heterotrofi-predatori,paraziti,saprofiti) -prije 3,5 mlrd – AUTOTROFI (kemoautotrofi) -prije 2,8 mlrd – FOTOSINTEZA, FOTOAUTOTROFI - prije 2 mlrd - tolerancija prema kisiku, 1% -prije 1,6 – 2,1 mlrd – EUKARIOTI, postanak organela - teorija serijske endosimbioze, aerobno disanje - 1 – 2 % kisika -prije 670 mil MNOGOSTANIČNI organizmi (prekambrij,paleozoik) – 7% -prije 550 mil – ţivotinje s ČVRSTIM EGZOSKELETOM (paleozoik) – 10-12% -prije 400-200 mil – VELIKE BILJKE I ŢIVOTINJE (mezozoik) -20%, ozonski omotač -prije 65 mil – kraj dominacije GMAZOVA (kenozoik) 6. Promjene koncentracije kisika tijekom povijesti Zemlje? prvi ţivot – prije 3.8 milijardi godina: anaerobi; heterotrofi: ţderači (predatori), paraziti, saprofiti autotrofi – prije 3.5 milijardi godina - kemoautotrofi (? slični metanskim bakterijama koje koriste CO2, H2, H2S kao supstrat za dobivanje energije) fotosinteza - prije 2.8 milijardi godina fotoautotrofi (otpuštanje O2 u more i atmosferu  pomor mnogih vrsta) tolerancija prema kisiku - prije 2 milijarde god. (u atmosferi bilo oko 1% današnje koncentracije O2) eukarioti - prije 1.6-2.1 milijardi godina postanak organela - teorija serijske endosimbioze; aerobno disanje; 1-2% današnje koncentracije O2 mnogostanični organizmi - prije 670 milijuna godina (prekambrij - paleozoik); 7% današnje konc. O2 velike biljke i ţivotinje – prije 400 do 200 milijuna godina (mezozoik); 20% današnje konc. O2, formiran ozonski omotač ţivotinje s čvrstim egzoskeletom – prije 550 milijuna godina (paleozoik); 10-12% današnje konc. O2 kraj dominacije gmazova - prije 65 milijuna godina  sadašnjost (kenozoik)

• •

moţe sadrţavati jednu ili više jezgrica . Ribosomi – mijesto sinteza bjelančevina. Endoplazmatski retikulum – niz razgranatih kanalića sastavljenih od staničnih membrana koja se pruţa kroz citoplazmu. izgraĎena od bjelančevina i lipida. saprofiti (uzimaju odmrlu organsku tvar) – autotrofi – 3. vlakna) Jezgra – upravljački centar stanice. oplodnji. Razlikovanje prvih organizama po načinu ishrane? – prije 3. Postoje dvije vrste biljna i ţivotinjska. 8. Mogu biti aerobne ( upotrebljavaju kisik u izmjeni tvari) i anaerobne (hranu razgraĎuju bez kisika). područje nakupljanja i doraĎivanja tvari Lizosomi – tvorbe obavljene jednostrukom membranom pune različitih vrsta enzima. starenju Centriol – nalaze se u većini ţivotinjskih stanica i stanicama nekih niţih biljaka. stanična membrana. Modrozelene alge. plazmidi (mali prstenasti lanci DNA u ektoplazmi). polisaharidi bjelančevinski kompleks). heterotrofne i autotrofne. Razmnoţavaju se nespolno. povezuje jezgrinu membranu sa staničnom. odvija se anaerobni dio staničnog disanja i tvari ATP-a Golgijevo tijelo – GT – sastoji se od niza plosnatih. mezosomi (nabori membrane koji u sebi imaju emime disanja). To su jednostanični organizmi. Građa eukariotske stanice? Eukariotska stanica je stanica koja ima organiziranu jezgru i ostale organele. Fotoautotrofni (fotosintetski) organizmi mogu iz anorganskih tvari primljenih iz okoliša stvarati organske spojeve koristeći se svjetlosnom energijom. paraziti (organske tvari iz ili sa nekog organizma). uloga im je stvaranje diobnog vretena iz kretanja kromosoma Citoplazma – prozirni dio ţive stanice u kojoj se nalazi jezgra.5 milijardi godina – iz organske tvari kemijskim putem stvorili su organsku tvar. Građa prokariotske stanice? • veličina od 0. vodena koloidna otopina u dva stanja gel i sol Citoskelet – daje oblik stanici. ali sudjeluju u metamorfozi. U sebi sadrţe: nukleotid (genetski materijal. rasporeĎeni na zrnatoj ER. organeli smješteni jedan iznad drugog.7. glatkih ili ovalnih šupljih membrana. osmoza (kretanje otapala kroz polupropusnu membranu do izjednačenja). genetski materijal (nukleoid) im nije obavijen jezgrinom membranom. difuzija (molekule se kreću iz više koncentracije u niţu do izjednačenja). DNA je prstenasta oblika). bič trepetiljke za kretanje). bakterije. poliribosomi (mnogo ribosoma koji su meĎusobno povezani) Mitohondriji – obavijeni vanjskom i unutarnjom membranom. tj.2 do 10 um • nemaju organele • uvijek jednostanični Prokarioti nemaju pravu jezgru. ovojnica (kapsula. a poneke spolno izmjenom gena konjugacijom. Stanična membrana – polupropusna. imaju vlastitu DNA. ne sudjeluju u razgradnji makromolekula.8 milijardi godina (razvijali su se bez O2 – uzimali su organske tvari) prvi ţivot (anaerobni) – heterotrofi – prema načinu kako uzimaju organske tvari (ţderači (predatori). ribosome (sluţe za sintezu bjelančevina). 9. a izmeĎu nabora nalazi se osnovni polutekući sadrţaj (matriks). graĎen od bjelančevina (cijevčice.

11. Tijek ciklusa je reguliran trenutačnom potrebom stanice za energijom a reguliran je aktivnošću enzima koji kataliziraju reakcije. no ne dovoljn o za ţivot van stanice. Građa kromosoma? Kromosomi – tjelešca u jezgri. Kloroplasti – u zelenim djelovima biljke Filakoridi – membranski sustav u unutrašnjosti Stroma – osnovna tvar u kojoj se nalaze tilakoridi. U obliku kromosoma nasljedna se tvar tijekom stanične diobe rasporeĎuje po stanici. Mitohondriji i aerobna respiracija? Obavijeni ovojnicom {vanjska (pripada citoplazmi). skupina reakcije neovisne o svjetlu – reakcije tame 12. otezanju mišića. kromo i leukoplasti. Završetak razgraĎuju glukoze c) Transportni lanac elektrona – u mitohondriju – sustav prenositelja elektrona (citokromi). 13. Plastidi – samo u biljnim stanicama. Baze (purinske – aderin i granin.graĎeni su od dvije kromatide. organska baza.10. mRNA odlazi u citoplazmu i veţe se za površinu ribosoma. pirimidinske – timin i citosin). Sastavljeni su od DNA i bjelančevina (komatin).6 CO2 + 12 H2O + E  C6H12O6 + 6 O2 + 6 H2O I. obuhvaća niz od deset reakcija tijekom kojih se od molekule glukoze dobiva dvije molekule pirogroţĎane kiseline i 2 mol ATP-a. Molekula proteina je sloţene graĎe i zato razlikujemo 4 stupnja strukture – primarnu.. IzgraĎuje gene (prijenos nasljednih svojstava. skupina svjetlosne reakcije (reakcije svjetla) – izvor energije (ATP) i vodika (NADPH2) II. 14. osnovna jedinica kromatina je nukleosom koji je zavijena dvostruka zavojnica oko 8 histonskih molekula. Sinteza proteina? Proteini odreĎuju tijek kemijskih pretvorbi u stanicama. biosinteza bjelančevina). stanično disanje (glikoliza. sekundarnu. u kojoj se sintetiziraju škrob i mast. Ne troši se kisik niti se oslobaĎa CO2 b) Ciklus limunske kiseline (krebsov ciklus) – u mitohondriju – isključivo u anaerobnim uvijetima. Kodon + antikodon su komplementarni – ribosom posreduje prepoznavanju. nosioci gena (DNA). Plastidi i fotosinteza? Proplastid – izdašni oblik plastida iz kojeg se mogu razviti kloro. a) Glikoliza (anaerobna respiracija) – dogaĎa se u citoplazmi. . matričnica (matrix – osnovna supstanca u mitohondriju u kojoj se nalazi jedan ili više prstenastih molekula DNA – sadrţi enzime koji kataliziraju ciklus limunske kiseline). Nastaju 32 mol ATP-a. dišni lanac). Nasljedna uputa ostvaruje se putem sinteze bjelančevina. tercijarnu i kvartarnu. proteini su prirodne makromolekule koje se sastoje od jednog ili više polipeptidnih lanaca. Kromosom je graĎen od kromatida. H dolazi na NADP koji ga predaje sustavu citokroma – postepen prilazak niz gradijent energije – oslobaĎanje ATP-a i spajanje H i O.. Prepisivanjem od matričnih polumolekula DNA nastaje mRNA-kodon. Građa jezgre i DNA? Jezgra – unutar nje nalazi se nukleoplazma i kromatin Ovojnica – od vanjske i unutarnje membrane (dvosloj lipida) Pore – omogućuju promet čestica izmeĎu jezgre i citoplazme Kromatin – splet DNA i bjelančevina u jezgri eukariota DNA – Deoksiribonukleinska kiselina – formira svostruke sastavljene od dva polinukleotida lanca koji se drţe zajedno s vodikovim vezama izmeĎu parova baza. Lanci izgraĎeni od tri dijela (šećer. Odvija se u dvije faze: transkripcija i translacija. nalaze se i prstenaste molekule DNA Fotosinteza . imaju vlastiti DNA. unutarnja (propada mitohondrijima)}. tRNA iz citoplazme donosi na ribosom slobodne molekule (aminokiselina – ANTIKODON). Glavni su graĎevni materijal organizma i sudjeluju u reguliranju metabolizma – prijenosu kisika. fosfatna kiselina). limunska kiselina. biološlim procesima.

morski crv) – otkidanje dijela tijela .fragmentacija – neki kolutićavci (gujavice.spuţve – unutarnje pupanje . binarno).konjugacija – spolni način razmnoţavanja papučice – 2 papučice sljube se pomoću staničnih usta .mnogostruko dijeljenje (multiplo) iz jedne jedinke. Mitoza? Dioba tjelesnih stanica tijekom koje se udvostručena nasljedna tvar pravilno razdjeli na stanice (kćeri a potom i cijela stanica). razgraĎuje se jezgrina ovojnica.ameba – jezgra se podijeli onoliko puta koliko će biti potomaka a potom i cijela stanica . najjednostavniji oblik nespolnog razmnoţavanja . (Mitoza je stanična dioba pri kojoj iz jedne nastaju dvije stanice genetički identične ishodišnoj) Profaza – kromosomi se pojavljuju kao tanke niti kromatina. mnogostanične ţivotinje: . nastaju tetrade i dolazi do crossing overa (izmjena djelova homolognih kromosoma).stvaranje spora II.telofaza I – formiranje dvaju novih jezgrenih ovojnica. dijeli se citoplazma – nastaju dvije stanice II.kopulacija – jedinke roditelja spajaju se u jedinku kćer – tome prethodi mejotična dioba jezgre . iz majke nastaju više jedinki .jednostavno dijeljenje (dvojno.gametogamija –(proces stvaranja gameta) – tipičn način razmnoţavanja .anafaza I – odvajaju se tetrade pa kromosomi putuju vretenom do polova . Nespolno razmnoţavanje jednostaničnih i mnogostaničnih ţivotinja? Nastaju genetički identične jedinke – klonovi I.oogeneza – 1 jajna stanica i 3 polocite koje propadaju .spermatogeneza – 4 spermija 17.plazmogamija – dolazi do spajanja dviju jedinki bez istodobno spajanja jezgara II.stanica majka dijeli se na dvije genetski identične stanice (kćeri) . Mejoza? Mejoza – dioba spolnih stanica I.profaza I – dolazi do konjugacije ili sparivanja homogenih kromosoma. jednostanične ţivotinje: .spolno – gamete nastaju mejozom .15. mnogostanične ţivotinje: Pupanje – često nastaju kolonije (kad se pupovi ne odvoje) . jednostanične ţivotinje: . .spore .bit nespolnog razmnoţavanja – nastanak brojnog potomstva. uvrta ili izvrta citoplazme i stijenke . dijeli se citoplazma Interfaza – stanica obavlja svoju funkciju i priprema se za diobu 16.metogeneza – pravilna izmjena spolne i nespolne generacije (polip – meduza) . oblikuje se diobeno vreteno.partenogeneza – gameta jednog spola razvija se u novi individum bez spajanja s gametom .metafaza I – spareni kromosomi (bivalenti) se smjeste u sredinu diobenog vretena . mejotička dioba: . tetrade – bivalenti koji se sastoje od 4 kromatine. Metafaza – najviši stupanj saţimanja – kromosomi u ekvatorijalnoj ravnini Anafaza – odvojene sestrinske kromatide putuju na polove Telofaza – oko kromosoma se oblikuje jezgrina ovojnica. povećanje gustoće populacije 18. Spolno razmnoţavanje jednostaničnih i mnogostaničnih ţivotinja? I. mejotička dioba: (slično mitozi) .pupanje – podjela jezgre.

Veličina jajeta ovisi o količini hranjivih tvari u njemu: jaja kopnenih ţivotinja razmjerno su veća od onih morskih ţivotinja jer osim organskih moraju sadrţavati i mineralne tvari kojih nema dovoljno u okolišu. .izolecitalna/homolecitalna (ljuska) – malo ţutanjka. mnogostanične: . u jezgri jezgrica.centrolicitna – tanki sloj citoplazme na površini obavija čitav ţumanjak. razlikuju se po sadrţaju (jadranski brančić) . Jaja svih ţivotinja – citoplazma – gusta tvar sastavljena od lipida. jednostanične: .neprezentativni oblici jajnih stanica: . Građa jajne stanice i spermija.stvaranje spora (mogu biti pokretne i stanične) – kremenjašice – jedna stanica (kćer postaje toliko mala da prelazi u sporu). oplodnja. modrozelene alge – spore . rep (kretanje) Akrosom – sloj koji probija folikulnu stanicu uz pomoć akrozina (enzima u njemu) Jezgra – nasljedna uputa Mitohondrij – stvaranje energije Bič – za pokretanje . kopljaća. sjemenjače (gametofit ograničen na samo nekoliko stanica. papratnjače (jače razvijen sporofit). građa blastule i gastrule? .tijekom evolucije disploidna (sporofitna) generacija je postojala sve izraţenija. proteina. Nešto citoplazme nalazi se u sredini.vegetativno – otkidanjem dijela biljke SPOLNO: I. anteridij 20. Evolucija izmjene generacija u biljaka? . jajna stanica) – kremenjašice II. Spolno i nespolno razmnoţavanje biljaka? NESPOLNO: I.19.spermij Sve mnogostanične ţivotinje – muške gamete graĎene u obliku spermija (siromašan citoplazmom) Tipičan oblik spermija: glava (aktiviranje i prijenos DNA).izomorfna izmjena generacija – sporofit i gametofit su jednako razvijeni.telocitalna – velika količina rezervnih tvari.heteromorfna izmjena – sporofit i gametofit (različito razvijeni). gmazovi.gamete (spermiji. 21. a naploidna se postupno reducirala . jednostanične: . hidra) . mekušci) . vrat (izmjena tvari). Unutar jajeta – citoplazma s jezgrom. bodljikaši. jezgra je u sredini ili na jednom polu (člankonošci) . ptice. mnogostanične: .spore (papratnjače) . jezgra je u sredini (sisavci (neki). ali je rasporeĎen po cijelom jajetu. vodozemci.gametogamija – gamete nastaju u arhegoniji. jezgra i citoplazma potisnute prema jednom polu (ribe. lipoproteina i masnih kapljica.jajna stanica – znatno veća od sjemenika zbog znatne količine rezervnih tvari koje sadrţe.izmjena generacija gametofosila i sporofita .vegetativno (bičaši) – diobom na dva jednaka dijela II. ţumanjak (rezervna tvar).

blastoderm – jednoslojna stijenka koju blastomere šire oko blastocela. Kod najvećeg djela ţivotinja od prausta nastaju prava usta. viviparne ţivotinje ţive mlade. gušteraća. . glatki i poprečno prugasti.monohibridno s dominacijom G F1 G F2 3:1 AA Aa Aa AA x Aa x Aa aa Aa Aa Aa . vezivno tkivo.Oplodnja Spajanje jezgara spolnih stanica muţjaka i ţenke u jajnoj se stanici (prva trećina jajovoda) sjedinjuje kromosomska garnitura oba partnera..monohibridno kriţanje – pratimo jedno svojstvo .endoderm – crijevni epitet.graĎa: ektoderm (vanjski sloj stanice). . . potaknuta je na djelovanje. endoderm (unutrašnji sloj stanice). jetra. Mnogostanični organizmi nastaju miotičkim djelovanjem jajne stanice. ţivčane i osjetilne stanice.mezoderm – svitak. pa se na vegetativnom polu vraćaju u unutrašnjost – proces gastrulacije – nastaje dvoslojna gastrula. . U jaje ulazi samo jedan spermij.unutarnja šupljina – arhenteron ili parcijalno s otvorom tj.građa blastule i gastrule Nakon otprilike 10-tog dijeljenja pri brazdanju jajeta dobiva se oblik dudova ploda. 22.. . Djelom se broj stanica i dalje povećava. ulaţenje većeg broja u jaje sprečavaju fizikalno-kemijske promjene na površinskom sloju jajeta (zadebljanje). Kasnije izmeĎu dva sloja nastaje mezoderm.protostomične ţivotinje (svi bezkraljeţnjaci osim nekih malokolutičavaca). .monohibridno intermedijalno .ektoderm – epiderm koţe s koţnim ţlijezdama i raznim tvorevinama očna leća. mišići.blastura: Blastocel – šuplina unutar blastule. Oplodnja moţe biti unutarnja (kopnene ţivotinje) i vanjska (ţivotinje u vodi – zametak se razvija izvan majčina tijela) Oviparne ţivotinje legu jaja. Zigota – oploĎena jajna stanica. šupljina unutar morule postaje sve veća (stadija blasture). Uzroci varijabilnosti potomaka kod spolnog načina razmnoţavanja? a) zbog kromosomskih razlika – pri nastanku spolnih stanica (tijekom mejoze – crossin over) b) zbog miješanja gena / kriţanjem (hibridizacija) c) zbog pogrešaka na kromosomima ali zbog kemijskih promjena sa samim genima (mutacije) d) zbog neposrednog utjecaja okoliša na organizam 23. Monohibridno i dihibridno razmnoţavanje? . Daljnjim povećavanjem broja stanica. .. sluznica. Kad se mezoderm razvije potpuno istisne blastoced a unutar mezoderma nastaje sekundarna šupljina (celom) . blastopor. kod dugousta ili denterostomija (dio malokolutičavaca i svi svitkovci) od dijela prausta nastaje analni otvor.. a usta se naknadno otvaraju na drugom mjestu. epotel celoma. Do tog stupnja razvoj se odvijao u omotaču (mnogostanične ţivotinje nakon toga napuštaju jajni omotač). krvne ţile i stanice. Ovoviparne – iz jajeta se razvija mlado čim ţenka izleţe jaje.

veliko početno slovo).kad se jednom uspostavi genetička kontrola odreĎene osobine. U imenu vrste sadrţano je na prvom mjestu ime roda (imeniva. Švedski prirodoslovac Carl Linné popisao je više od 4000 tada poznatih ţivotinjskih vrsta i dao im internacionalna. 25. od kojih samo jedan moţe biti predstavljen u svojoj gameti.. – više njih Vrstu u biologiji čine jedinke koje se mogu meĎusobno razmnoţavati i dati plodno potomstvo. ssp. samo se mozaično kombiniraju. Za vrstu koja je slična nekoj drugoj vrsti: Pecten cf. podporodica 26.koriste se u nekoliko slučajeva: 1. a najčešće ima sačuvan samo skelet. Metode određivanja srodstvenih odnosa? a) AB0 – sustav krvnih grupa b) humani kariotip – kromosomska osobna karta c) citoplazmatski genetski sustav – citoplazmatsko nasljeĎivanje pod utjecajem DNA organela d) nasljeĎivanje po Mendelu . Binominalna nomenklatura i hijerarhija taksonomskih kategorija? 1758. Zakon jednoličnosti ili uniformiranosti u F1 generaciji – kriţaju li se homozigotni roditelji. Za vrstu koja je srodna nekoj drugoj vrsti: Chlamys aff. Sve osobine vrste zapisane su u genima. Kratice u imenu vrste . u omjeru 1:2:1 gledajući genotip jedinki.prefiksi – super – kategorije iznad prvobitnih. meĎusobnim kriţanjem jedinki F1 generacije nastaju potomci s različitim svojstvima u omjeru 3:1 gledajući fenotip jedinki. elegans. Zakon razdvajanja svojstva F2 generacije po stalnim brojčanim odnosima. indet. Mendelovi zakoni nasljeđivanja? Zakon razdvajanja – svojstva nekog organizma odreĎena su parovima elemenata. moţe se i kod ljudi na osnovi Mendelovih zakona postaviti predvidivost potomaka odreĎenih roditelja i vjerojatnost javljanja odreĎenog fenotipa ili genotipa koji se moţe izkazati meĎu djecom. ili otisak mekog tkiva Carstvo – regnum Stablo – phylum Koljeno –cladus Razred – classis Red – ordo Porodica – familia Rod – genus Vrsta – species Podvrsta – subspecies . sub – kategorije ispod prvobitnih OdreĎeni taksomi: nadporodica. Kad ne moţemo odrediti vrstu: Pecten sp. jacobeus 3. zatim ime vrste (pridjev. . malim početnim slovom).dihibridno kriţanje – prate se dva svojstva GGRR  GR GR x ggrr  gr gr GR gr gR Gr 9:3:3:1 GR GGRR GgRR GgRR gGRr Gr GGRr GgRr GgRr Ggrr gR GgRR ggRR ggRR ggRr Gr Ggrr ggRr ggRr ggrr 24. Nezavisno nasljeĎivanje pojedinih svojstava. te na kraju ime autora. porodica. koji je vrstu prvi put opisao.homozigoti bez dominacije G F1 G F2 a1a1 a1a2 x x a2a2 a1a2 a1a2 a1a2 a1a2a1a2 a1a1 a1a2 a2a1a2a2 . svi su potomci F1 generacije meĎusobno jednaki (Aa Aa Aa Aa Aa) Zakon neovisnog raspada gena u F2 generaciji – aleli u zigoti se ne spajaju. latinizirana imena. (Pecten sp. Paleontolog vrstu odreĎuje prema vanjskom izgledu.) 2.

Vrste mutacija: mutacije gena. Mutacije? Promjene genotipa: Morfološke ili biokemijske promjene na nasljednim tvarima u stanici.DEM – skupina genetički sličnih. broj kromosoma obzirom na postanak – spontane i inducirane mutacije u jezgri . koja nastanjuje geografski dio areala vrsta. hibridne zone. obično su uske . a dijele opći genepod (sveukupnost gena neke populacije koja postoji u odreĎeno vrijeme). mehanizmi prije parenja: a) izolacija staništa (populacija na različitim staništima.27. Vaţne – mutacije spolnih stanica (prenose se na potomstvo). koje ne potječu od istih roditelja. Izolacijski mehanizmi koji sprečavaju interspecijsko kriţanje? Reprodukcijski izoliraju jednu vrstu od drugih. podvrsta. pripada istom rodu 28.evolucijski koncept vrste: a) Simpson ('51) – evolucijska vrsta – razvojni niz populacije od pretka do potomka. vrsta specijacije gdje se populacije nalaze na istom prostoru ali su reproduktivno izolirane . meduza) c) uobičajena genetička varijabilnost 30. vrste koje je teško razdvojiti na temelju morfoloških značajki.hibridne zone – kontaktne zone izmeĎu fenotipski različitih dijelova. Vaţni u evoluciji. sestrinske veze? .) . moţe dovesti do novih vrsta . planine i sl. Varijabilnost u populaciji (negenetička i genetička varijabilnost)? Negenetička varijabilnost: a) varijabilnost jedinke u vremenu (starisna. a taksonomski se razlikuje od drugih populacija te vrste . alopatrički i simpatrički areali. Biološki i evolucijski koncept vrste. vremenski i prostorno blisko povezanih jedinki (prisutan meĎusoban rasplod).simpatrički areali – područja rasprostranjenja jedne vrste koja se meĎusobno preklapaju ili dodiruju.biološki koncept vrste: a) Mayr ('69) – vrsta je skupina populacije na istom arealu koje se meĎusobno stvarno ili potencijalno rasploĎuju i koje su reproduktivno izolirane od drugih takvih skupina b) Dobzhansky ('51) – vrstu treba shvatiti kao širu reproduktivnu zajednicu koja uključuje najveći broj jedinki koje se mogu meĎusobno rasploĎivati. ne susreću se) b) vremenska izolacija (susreću se ili cvatu u različito vrijeme) c) ekološka izolacija (izmeĎu muţjaka i ţenke je slaba ili nikakva seksualna privlačnost) Parenje: a) mehanička izolacija (različita graĎa spolnih organa) b) neprivlačnost (mortalitet gameta) Mehanizmi koji djeluju nakon oplodnje: a) hibridna inferiornost (mortalitet zigote. populacija. nepravilan i nepotpun razvitak jajeta) b) hibridna sterilnost c) neuspješnost hibrida 29. graĎa kromosoma.sestrinske vrste – sibiling species.podvrsta (subspecies) – skupina fenotipski sličnih populacija jedne vrste.alopatrički areali – meĎusobno se ne dodiruju jer ih razdvaja neka zemljopisna barijera (rijeke. sezonska) b) socijalna varijabilnost c) ekološka varijabilnost Genetička varijabilnost: a) spolni dimorfizam b) različite reproduktivne generacije (izmjena generacija kao kod ţarnjaka – polip. . dem. daju plodno potomstvo. ali ţive na istom prostoru – skup jedinki iste vrste . koji se razvio odvojeno od drugih nizova sa svojom evolucijskom ulogom i vlastitim smjerovima . rezultiraju funkcionalnim i strikturnim promjenama fenotipa. vrste blizanci.populacija – ograničen skup genetičkih nejednakih jedinki neke vrste.

prirodna – opstaju samo najjači i najizdrţljiviji . Za nastanak ţivota adaptivnom radijacijom potrebna su dva uvjeta: 1) postojanje prazne ili nedovoljno okupirane adaptivne zone. izumiranje) 32.uvjetna – utjecaj čovjeka .DNA – najmanje – promjene parova baza (genetska mutacija).alopatrijska (geografska) specijacija – ne miješaju se jer ih razdvaja neka zemljopisna barijera . moţe kod pojedinih jedinki mutacijom i nekombinacijom gena doći do promjene koje se daljnjim razmnoţavanjem prošire na sve jedinke vrste b) divergentna specijacija – u početku su novonastale vrste još uvijek genetički otvorene ili su reproduktivno izolirane a) apotiktična specijacija – divergencija organizama s nespolnim načinom razmnoţavanja stvaraju izogenetičko potomstvo (klon) b) hibridna specijacija – dolazi do kriţanja dviju vrsta na granici dodira areala njihovih populacija c) polipoidna specijacija – zbog pogreške u mejozi ne doĎe do stvaranja neploidne gamete nego ona otane 2n i kad se spoji s drugom 3n (poliploidija – brzi nastanak nove vrste koja se podvrgava prirodnoj selekciji) d) biparentalna specijacija – samo organizmi koji se razmnoţavaju spolno . krivo spajanje dijelova) a) pozitivne mutacije – produljuju ţivotnu sposobnost neke vrste b) neutralne mutacije – ne utječu na duljinu ţivotnog vijeka c) negativne mutacije – mutacija koja se dogaĎa na genu koji kontrolira bitne metaboličke procese i uočljiva je na fenotipu – srpasta anemija Mikromutacije – male mutacije koje su teško zapaţljive u fenotipu Letama mutacija – izaziva smrt organizma Subletame mutacije – izazivaju slabiju sposobnost stvaranja zdravog potomstva Adaptivna mutacija – selektivna vrijednost – jedinke sa subletamom mutacijom koje u nekoj fazi ţivota završavaju smrću Uvjetno letane mutacije – nastaju ako nedostaje gen za sintezu nekog ţivotu vaţnog proteina (inzulin – šećerna bolest) Povratne mutacije – mutacije koje su se popravile pa je od njih ponovno nastao divlji tip Samatske mutacije – mutacije na tijelesnim stanicama 31. Dolazi do nastanka novog proteina pri sintezi Kromosomske – velike kromosomske aberacije (kidanje kromosoma. iz nekih razloga se gen moţe odrţati ili izgubiti d) ekstinkcija (istrebljenje. Pokretačke sile evolucije? Glavni uzroci koji pridonose promjenama frekvencije gena: a) mutacije – mehanizmi biološkog nasljeĎivanja djeluje tako da nakon nekog vremena nastane nasljedna ravnoteţa. tj. ako su čimbenici okoliša stalni b) prirodni odabir tj. Specijacije? Proces nastajanja novih vrsta: a) filetička ili sukcesivna specijacija – kod vrsta kod kojih populacije nisu prostorno odvojene. učestalost gena se moţe mijenjati suprotno pravilima selekcije tj. nema kontakta meĎu populacijama 33.srimpatrijska specijacija – na istom staništu bez izolacije. Makroevolucija (transspecifična evolucija)? Postanak većih skupina iznad razine vrste: Adaptivna radijacija: Proces nastanka viših sistematskih skupina teće postepeno divergentnim prilagoĎavanjem. drift – vrijedi u malim populacijama.spolna – Darwin – snaţnije i ljepše lakše pronalazepartnera i prenose svoje gene i produljuju svoju vrstu c) genetska snaga tj. jednog mogućeg neiskorištenog načina ţivota u ekosustavu 2) postojanje jedne vrste ili jednog dijela njezine populacije koja je u prethodnoj evoluciji dostigla takav razvoj genotipa za razvoj takvih svojstava i načina ţivota da moţe okupirati praznu adaptivnu zonu Aromorfoza ili megaevolucija: Nastaje kad doĎe do velikih promjena u cijelokupnom tjelesnom ustroju struktura i funkcija . selekcija – ovisi hoće li neka jedinka preţivjeti u okolišu ili ne .

dijeli tijelo na trbušni (ventralni) i leĎni (dorzalni) dio Medijalna – prolazi točno kroz sredimu ţivotinje i stoji okomito na vodoravnu ravninu Radijalno (zrakasto) simetrične ţivotinje: Sjedilačke (sesilne) ţivotinje. Opće obiljeţja i raspodjela Procariota (Monera)? Carstvo obuhvaća prokariotske organizme čije stanice nemaju formiranu jezgru i organele.34. Teorije o postanku Metazoa? Dvije osnovne teorije: a) kolonijalna teorija – u postojanju spermija s bičevima kod većine ţivotinja. pripadaju bakterije. beskonačno ravnina 36. dvije ravnine Sferično simetrične ţivotinje: Planktonske ţivotinje kuglastog oblik. Paralelna. a razmnoţavaju se spolno i nespolno. zelenosmeĎi). Izraţena polarnost – dio tjela gdje je glava jasno se razlikuje od straţnjeg dijela Često su kolutičasto ili metamerno graĎene – isti organi pojavljuju se duţ uzduţne tjelesne osi. konvergentna i divergentna evolucija? Paralelna – dvije vrste sa zajedničkim pretkom razvijaju se neovisno jedna od druge ali u sličnim uvjetima Konvergentna – (dupin – morski pas) dolazi do sličnosti u graĎi i funkcionalnom ustroju organizama različitih sistematskih skupina zbog sličnog načina ţivota Divergentna – nastajanje nove populacije i novih vrsta od zajedničkog pretka 35. Tijelo bilateralno simetrične ţivotinje – tri ravnine okomite jedna na drugu Transverzalna – prolazi od dorzalne prema ventralnoj strani i dijeli tijelo na prednji i straţnji dio Horizontalna – usporedna s podlogom i ide prema straţnjem dijelu ţivotinje. modrozelene alge (cyanobacteria). Jednostavne biljke: bičaši (zeleni. modrozelene alge. Opća obiljeţja i raspodjela protista? Pripadaju carstvu eukariota. kromosome u DNA 37. Tijelo simetričnih ţivotinja moţemo podijeliti s jednom ili više ravnina na 2 ili više zrcalno simetrična dijela. Više od 90% ţivotinja je simetrično Bilateralno (dvobočno) simetrične ţivotinje: Imaju jednu ravninu simetrije. zamišljena os koja prolazi od baze do usta – glavna (središnja) os Zvjezdače. pojedini stručnjaci vide sličnost s kolonijalnim bičašima . Sistematka raspodjela ţivog svijeta? nadcarstvo: prokarioti eukarioti (encaryota) carstvo: monere protisti (protista) gljive (fungi) biljke (vegetabilia) ţivotinje (animalia) Prokarioti – nemaju jezgru. Protisti su jednostavni eukariotski organizmi čije stanice imaju jezgru i organele. dva zrcalno jednaka dijela. hrane se heterotrofno. Biradijalno (disimetrično) simetrične ţivotinje: Rebraši. mikroplazme Eukarioti – stanice imaju jezgru i organele. mikroplazme – jednostanični organizmi 38. razmnoţavaju se isključivo nespolno. kremenjašice Jednostavne gljive: algašice. Hrane se heterotrofno. direktnom apsorpcijom gotovih organskih tvari ili autotrofno (fotosintezom). Obzirom na prehranu oni autotrofni i heterotrofni. Simetrije ţivotinja? Obziron na simetriju ţivotinje mogu biti simetrične i asimetrične. svjetleči. sluznjače 39. Razmnoţavaju se nespolno Prokarioti su: bakterije (bacteria). kao i tjelesnih stanica s bičevima kod niţih višestaničnih ţivotinja.

Oko usta nalaze se lovke koje sluţe za hvatanje hrane. simetrija tijela je četverozraćna Koralji – glavna karakteristika – gastrovaskularna šupljina im je pregraĎena sa 6 ili 8 pregrada (heksacoralia i oktacoralia). tijelo im je prekriveno kultikulom b) ţarnjaci (cnidaria) uglavnom morske ţivotinje kojima pripadaju – obrubnjaci (hydrozoa). Usta se otvaraju u probavnu (gastrovaskularna) šupljinu. 40. lovke vise na rubovima zvona Obrubnjaci – najpoznatije su hidre. dugački su. školjkaši (bivalvia). a suprotna (aboralna) strana pričvršćena je za dno. koralji (anthozoa) c) mekušci (mollusca) – ţive na kopnu. reţnjaci (scyphozoa). Filogenetsko stablo ţivotinja? Carstvo Animalia: Avertebrata (bezkraljeţnjaci): 1) Parazoa: spuţve. a gornja površina je aboralna strana. Ţive u probavilu kraljeţnjaka. polusvitkovci Chordata (svitkovci) – Vertebrata – kraljeţnjaci 41. archaesyatha 2) Eumetazoa: a) Ameria (bezkolutičavci): ţarnjaci. kopnenim vodama i u moru: puţevi (gastropoda). a tijelo je ostalo nepromjenjeno. Virnjaci ţive slobodno u moru i slatkim vodama. Ţive u zadrugama i razmnoţavaju se nespolno (pupanjem) Meduze su slične zvonima (kišobranima) . Polip ima valjkasto tijelo s usnim otvorom okruţenim lovkama. Misli se da su se jezgre u tijelu praţivotinje podjelile više puta. Tako nastaje jedinstvena masa citoplazme s mnogo jezgara. Trakavice – unutrašnji nametnici. mekušci b) Polymeria (mnogokolutičavci): kolutičavci i člankonošci c) Oligomeria (malokolutičavci): mahovnjaci. Opća obiljeţja i raspodjela Cnidaria (ţarnjaci)? Preteţno morske ţivotinje.b) plazmodijalna teorija – mnogostanični organizmi razvili su se od višejezgrenih praţivotinja kakve su trepetljikaši. osobito domaćih ţivotinja. Preci su se kretali puzanjem ili plivanjem po dnu. usna strana nalazi se u unutrašnjosti zvona. prednji dio tijela nosi ticala i oči. Tijelo im izgraĎuju tri sloja: epiderm. glavonošci (cephalopoda) 42. Metilj – nametnici – tokom ţivota zadrţavaju se u probavnom sustavu domadora. prekriveni trepetljikavim epidermom. ţive kao polipi ili meduze Reţnjaci – imaju samo meduze. gastrovaskularna šupljina moţe biti cjelovita ili pregraĎena Razlikujemo dva oblika tijela: sjedilački polip i slobodno plivajući meduza. Neki koralji na površini izlučuju skelet od kalcij-karbonata . bodljikaši. mezogleja i gastroderm. tako da je jedna strana tijela uvijek bila blizu podloge zbog čega su tijekom evolucije nastale leĎna i trbušna strana. Njihov skelet moţe biti cjelovit ili sastavljen iz sitnih vapnenih tjelešaca – sklerodermita. u epidermu se nalaze ţarne stanice koje sadrţe ţarnice ili kride. dvospolci. ramenonošci. Građa i raspodjela Ameria? Ameria (bezkolutičavci) – ţivotinje nekolutićava tijela a) plošnjaci (platodes) – bilateralno simetrične ţivotinje spljoštene s leĎne i trbušne strane. U unutrašnjosti ţarnjaka nalazi se gastrovaskularna šupljina koju ograĎuju hranidbene ili gastrodermalne stanice. tijelo im je zrakasto ili radijalno simetrično.

Dijelimo ih na: 1) kolutičavce (Annelida) – mnogočetinaši. Koţu izgraĎuje jednoslojni epiderm koja izgraĎuju kotikulu. S leĎne strane ispod ljuski spušta se plašt prema trbušnoj strani. prsa i zadak. Kolutiči su se spojili. razdvojena su spola Glavonošci (Cephalopoda) Imaju 8-10 krakova na glavi oko usta. otvorena na oba kraja  cjevasto stopalo  oko usta busen krakova (kaptakuli) Razred Gastropoda(PUŢEVI) -prednjoškrţnjaci. produljeno i sa strane stisnuto. kukci Imaju vanjski skelet koji moraju presvlačiti zbog rasta. Opticajni sustav je zatvoren. brava. Imaju djelomično zatvoren optok. maločetinaši. prohodno probavilo i razvoj sekundarne tjelesne šupljine (celom). optjecajni sustav je otvoren. Jednospolci i dvospolci. stonoge. pijavice Tijelo se sastoji od niza kolutića koji su odvojeni pregradama..43. oplodnja – vanjska i unutarnja Školjkaši (Bivalvia) Vodeni organizmi. Imaju mekano tijelo bez unutarnjeg skeleta. ţdrijelo. rakovi. -zatvaranjem komorica ljušture i ispumpavanjem vode mogu kontrolirati plutanje -Nautilidi 45. Morski – razdvojena spola i razvijaju se preko ličinke. Komparativni pregled građe ljušture u mekušaca? Razred Monoplacophora(JEDNOLJUŠTURAŠI). U vodi dišu škrgama a na kopnu izmjenom plinova na plaštenoj šupljini. dišu škrgama 44. kopneni – dvospolci i razvijaju se ravno iz jajeta. utrobna vreća i vapnena ljuštura s plaštom. Razdvojena su spola. plašt izlučuje višeslojnu ljušturu koja je dvodjelna. Dišu trahejama.jednodjelna ljuštura slična priljepku -polimerizacija (umnoţeni organi koji se ponavljaju uzduţ tijela) . u kopnenim vodama i moru. legu jaja iz kojih izlaze mladi . š. tijelo je podjeljeno na glavu. uzduţnjaci. sifo -proostrakum (produţetak fragmakona u obliku tankog lista s leĎne strane) -rostrum -razvojem cijevi za odvodnju vode iz plaštane šupljine poboljšano strujanje vode preko škrga i mogućnost kontrole smjera ispuštanja vode iz pl. ravno crijevo i analni otvor. Na tijelu se mogu razlučiti glava. probavni sustav im čine usta. pa su organi smješteni iznad glave. Dišu škrgama i koţom. vodene su ţivotinje. Opća obiljeţja i raspodjela Mollusca (mekušci)? Ţive na kopnu. mišići glatki i poprečno prugasti.nema ureĎenosti i stalnosti broja umnoţenih dijelova (svaka struktura se javlja u drugom broju) Razred Polyplacophora(MNOGOLJUŠTURAŠI)-ljuska sastavljena od 8 pločica (anteriorna. straţnjoškrţnjaci.) Razred Scaphopoda(KOPONOŠCI). Osnovne karakteristike građe Polymeria i njihova raspodjela? Glavne karakteristike su bilateralna simetrija. ligament Razred Cephalopoda(GLAVONOŠCI) -vanjska ljuštura(fragmakon)-septe. Imaju ljestvičast ţivčani sustav. Puţevi (Gastropoda) Tijekom evolucije došlo je do torzije (zakretanje). medijalne i posteriorna p. bilateralno simetrične ţivotinje podjeljene na glavu i trup. Noge raščlanjene u članke. 2) člankonošci (Arthropoda) – klještari.plućnjaci Razred Bivalvia(ŠKOLJKAŠI) -vrh(umbo). tijelo je bilateralno simetrično. Nemaju unutarnji skelet već vanjsku ljušturu koja sluţi kao zaštita i potporni organ. stopalo.linije prirasta.bilateralno simetrični s rudimentarnom glavom  kućica poput tuljka. Ljuske su spojene na leĎnoj strani ligamentima.

Hranu filtriraju . Optjecajni sustav je otvoren. Opća obiljeţja i raspodjela svitkovaca? Kolutićavost se kod svitkovaca gubi. Svitak (ehorda dorsalis) pruţa se ispod ţivčanog sustava a iznad crijeva Škrţne pukotine – nalaze se na prednjem dijelu probavila. Opća obiljeţja i raspodjela Oligomeria? Oligomeria (malokolutićavci) – u promatranju tijela ne primjećuje se kolutićavost. primjećuje se samo na pojedinim dijelovima tijela. zmijaće.stapčari – imaju maleno čaškasto tijelo s pet krakova pričvršćenih za drugu stapku . Crustacea i Insecta? a) Annelida (kolutičavci) Prostomij ili akron – mali produţetak na glavi koji se nalazi leĎno i ispod usta Peristomij ili usni kolutić – s trbušne strane ima usta i na njemu obično nedostaju potpuno razvijene parapodije. Optjecajni je sustav otvoren. Plaštenjaci (Tunicata) – samostalne sjedilačke ţivotinje ili ţive u zadrugama. Predak malokolutićavaca prešao je na sjedilački ili polusjedilački način ţivota. trpovi 48. Za izlučivanje imaju dva para nefridija. 5 pari nogu za hodanje Zadak – neuropodij. Oko usnog otvora ima 12-20 pari usnih pipala. Tijelo je prekriveno epidermom koji izlučuje sluz. Teorije o postanku svitkovaca? a) svitkovci su se razvili od slobodno pokretnih oblika koji su rovali po dnu (ţiroglavci) b) razvili su se iz predaka pteroškrţnjaka od slobodno plivajućih ličinki 50. endopodit. noge su sastavljene od 6 dijelova: kuk. Građa tjelesnih privjesaka u Annelida. par sastavljenih očiju. Prednji dio čini glavicu ili prosomu. zvjezdaće. većina kolutića prešla iz dvobočne u zrakastu simetriju. Metastomije – kolutić na kojem su usta Parapodij – notopodij (leĎna granica) i neuropodij (trbušna granica) b) Crustacea (rakovi) Tri osnovna dijela noge – protopodit. tri para nogu. endopodit. Razmnoţavaju se spolno. Tijelo prekriveno plaštom (tunikom).slobodnobodljikaši – jeţinci – peterozrakasta simetrija. Dvospolci. Mišići su poseban oblik poprečno prugastih mišića. Vanjski izgled i unutrašnja građa Enteropneusta i njihov filogenetski poloţaj? Enteropneusta (Ţinoglavci) . svitak prisutan samo u stadiju ličinke. Vanjski izgled i unutrašnja građa Cephalochordata? Imaju produljeno zašiljeno tijelo koje je bočno stisnuto. tri para usnih organa (6 kolutića) Prsa – jedan ili dva para krila. Glavica se pri dnu suţuje u vrat oko kojeg je ogrlica na koju se nastavlja dugački trup. predstopalo 47.46. Svitkoglavci (Cephalochordata) 51. Mahovnjaci Mikroskopski sitne ţivotinje koje ţive kolonijski Ramenonošci Morske ţivotinje s lofoforom. Ţivčani sustav čini cjevasti konop smješten iznad svitka. postojanje ţivčanog sustava s leĎne strane trupa. a iz jajeta nastaje ličinka zvana tornarija Filogenetski poloţaj – zbog leĎne ţivčane vrpce zovu se i polusvitkovci 49. noţni prstenak. egzopodit Glava – jedan par ticala Prsa – egzopodit. Potporni sustav je svitak koji se proteţe cijelim tijelom.polusvitkovci Imaju oblo crvoliko tijelo podjeljeno na tri dijela. zaštičene dvjema ljušturama. bedro. stopalo. 5 pari nogu za plivanje c) Insecta (kukci) Glava – jedan par ticala. gnjat. Smanjio se broj kolutića. skelet je u obliku čahure s pravilno rasporeĎenim kalcitnim pločicama. Većina je prirasla za podlogu stapkom Bodljikaši Morske ţivotinje koje najčešće pokazuju peterozrakastu simetriju: .

Razvoj čeljusti i probavnih organa. lubanja i kraljeţnica potpuno razvijene .. zubićima i kod nekih koštanim pločicama kostur hrskavičan ili koštan. ţdrijelo... rogovi.zatvoreni optok krvi s dobro razvijenim srcem. kostiju udova Potporni sustav daje oblik. 56. Građa kraljeţnice? Kraljeţnica je sastavljena od metamerno poredanih kralješaka Amficelni – dvočaškasti – ribe Procelni – prednječaškasti – gmazovi Opistocelni – straţnječaškasti – vodozemci Platicelni – ravnokaškasti – sisavci Heterocelni – raznočaškasti – ptice Kod sisavaca – vratni (7). Zubi i tipovi zubala u kraljeţnjaka 58. Opća obiljeţja i raspodjela riba vodeni čeljustousti kraljeţnjaci (ishrana hvatanjem i ţvakanjem plijena → aktivni predatori) koţa pokrivena ljuskama. mirisne. Ispod pousmine je usmina (korium). prsni (12-15). Građa potpornog sustava kraljeţnjaka? Razlikujemo dvije vrste kostura – vanjski i unutarnji Vanjski kostur – izgraĎuju ga dijelovi nastali od različitih slojeva koţe Unutarnji skelet – sastavljen os svitka – kraljeţnice s rebrima. uzdizanje tijela od tla i hodanje. 54. specijalizacija osjetilnih organa. trupa i udova 55... 52. u koţi se nalaze i različite ţlijezde: sluzne.. znojne. Optjecajni sustav odvija se pomoću arterija i vena.hemoglobin kao krvni pigment nalazi se u eritrocitima 59. Pri dnu pousmine stvaraju se nove stanice koje potiskuju prema površini stare i one sve više oroţnjavaju.ektodermalno) 60.razvijen je i limfni sustav . ţeludac i crijevo završetak probavila obično je u kloaki. Građa spolnog sustava i razmnoţavanje kraljeţnjaka 61. dlake. Razvoj osjeta mirisa i koţe. čvrstoću i zaštitu tijela Kosti su grupirane u tri skupine: kosti glave. Tako na površini polusmine nastaju mnoge roţnate tvorevine (perje. Razmnoţavaju se spolno – razdvojena su spola. lubanje. razvoj ţivčanog sustava i sustava za izlućivanje..kroz škrţno crijevo. te sustavom arterija. jednjak. Razvoj pluća i prilagodba za atmosferski zrak. Građa dišnog sustava kraljeţnjaka  tipična oznaka svitkovaca . Dišu pomoću škrţnih pukotina.). Građa koţnog sustava kraljeţnjaka? Tijelo kraljeţnjaka prekriva više slojeva koje tvore višeslojni epitel zvan pousmina (epidermis). 53. barem u embrionalnoj fazi razvija  nastaju preobrazbom prednjeg (ţdrijelnog) probavila (kod beskralješnjaka škrge nastaju kao izbočine koţe . Osobine koje su kraljeţnjacima omogučile osvajanje adaptivnih zona na kopnu? Razvoj optjecajnog sustava. postizanje toplokrvnosti.prisusustvo unutrašnjih škrga. oplečja i kukovlja. kapilara i vena .. a samo kod sisavaca završava samostalno (anus) karakteristične ţlijezde su jetra i gušterača 57. Razvoj optjecajnog sustava u kraljeţnjaka . Građa probavnog sustava u kraljeţnjaka probavna cijev proteţe se od početka tijela do kraja trupa i podijeljena je u usta.

osnovni dijelovi njihovih parnih peraja odgovaraju kostima udova kopnenih kraljeţnjaka -dvodihalice -plivaći mjehur se razvio u pluća koja povremeno preuzimaju funkciju disanja -dišu škrgama.amficelni (dvočaškasti) kralješci – nisu zglobno povezani. jedna ili više dorzalnih i jedna podrepna neparna peraja elasmoidne (koštane) ljuske (cikloidne i ktenoidne) poredane poput crijepova. bočno spljošteno.homologan plućima -zrakoperke -dio peraje koji je presvučen koţom i viri iz tijela sastavljen od zrakasto poredanih šipčica -štitonoše -cjelokoste . bez roţnatih ljuski. kornjače. periodični rast → zone prirasta škrge prekrivene škrţnim poklopcem (operculum) većina ima plivaći mjehur (hidrostatski organ) . neparne peraje: leĎna. To se dešavalo u devonu kada je vladala suha klima i kada su mnoge bare povremeno presušile. homocerkalna repna peraja.prave koštunjače -nosnoprolaznice -nosne šupljine su se otvorile nutarnjim nosnim otvorima u ţdrijelnu šupljinu  slobodan nosni put prema plućima -resoperke. 2 dorzalne peraje – stabilizatori protiv uzduţne rotacije  koţa prekrivena plakoidnim ljuskama (zubićima)  škrţne pukotine otvaraju se pojedinačno na površini tijela  kostur graĎen od hrskavice  savršeniji ţivčani sustav i razmnoţavanje u odnosu na koštunjače Razred: koštunjače tijelo vretenasto. osim pokrovne i zaštitne funkcije. dišu plućima 62.ljuskaši(gušteri i zmije)  pravi kopneni kraljeţnjaci  tijelo prekriveno roţnatim ljuskama  sprječava isparavanje tjelesnih tekućina . ostaci svitka disanje škrgama. vodoravne prsne peraje koje sprječavaju tonjenje (“ribe plosnatih peraja”). ali u sušnom razdoblju. kad ostanu na suhom. srce je vensko parna osjetila uglavnom dobro razvijena parne peraje: prsne i trbušne.) ţabe. Kada su noge resoperki ojačale. vodenjaci … Prilagodbe na kopneni način ţivota dobro razvijeni udovi disanje plućima višeslojna koţa s mnogobrojnim koţnim ţlijezdama. Opća obiljeţja i raspodjela gmazova  premosnici. krokodili. repna i podrepna Razred: Elasmobranchiomorphi -hrskavičnjače.repaši. Opća obiljeţja i raspodjela vodozemaca -razvili se od Tetrapoda(prvi-Labyrinthodonta koji su mogli ispuzati na obalu slatkovodnih bara u kojima su ţivjeli i udisati zrak uz pomoć primitivnih pluća. sluţi i za disanje razvoj srednjeg uha Osobine riba u ličinačkom stadiju ţivi isključivo u slatkoj vodi kreće se uz pomoć mišića u repu i neparnim perajama ima vanjske škrge ima bočnu prugu -bezrepci. pojavio se prvi tetrapod.beznošci 63.bitno su teţe od vode → jaka heterocerkalna repna peraja koja omogućuje “penjanje” → plosnate. hidrodinamičnog oblika kostur djelomično ili potpuno okoštao parne peraje postavljene usporedno s tijelom.

novoptice +Nadred Odontognathae  mnoge osobine modernih ptica (npr. nisu toplokrvni zbog male dišne površine i malog broja eritrocita  jaja velika. a s tim u vezi povećanja zagriza. pune kosti 2. vjerojatno. s mnogo rezervne tvari i zaštitnom ljuskom. zmije (i ptice) Euryapsid tip = izumrli plesiosauri. šuplje kosti. alantois – prokrvljen kapilarama  izmjena plinova i odvodnja produkata tvarne izmjene 3. razmnoţavanje jajima. slabo razvijeni letni mišići 3. nojevi. roţnato perje. 64. krokodili. Prilagodbe za smanjenje teţine:  gubitak nekih kostiju  šuplje pneumatizirane kosti  reduciran rep  gubitak zubiju  gubitak mokraćnog mjehura  česta defekacija . kivikalci itd. sokolovke. ljuske i pandţe na nogama. dugi rep i zube kljun bez zuba hrana se omekša u volji i mrvi u mišićnom ţelucu razvoj zračnih vrećica za disanje i za sprječavanje gubitka topline pneumatizirane kosti snaţna prsna kost četverodjelno srce i toplokrvnost -razvijeni oblici pojedinačnog i zadruţnog ponašanja Podrazred Archaeornithes . gušteri. slabo razvijeni greben &. visok stupanj odijeljivanja venske od arterijske krvi.  mala krila ali snaţni mišići nogu Nadred novočeljuske (grebenke) . kornjače. kratak rep)  imale zube Nadred staročeljuske (bezgrebenke) Redovi: kazuari.razvoj u mezozoiku. seroza obavija zametak i ţumanjak  premosnici. nandu. vjerojatno iz malih bipedalnih gmazova zadrţane osobine gmazova: suha koţa bez ţlijezda. diapsidna lubanja & jedan condylus occipitalis izgubile neke osobine gmazova: npr. amnion – vrećasta tvorba ispunjena tekućinom  štiti zametak i smanjuje mehaničke povrede 2. Synapsidni tip = gmazovi slični sisavcima i sisavci Anapsidni tip = izumrli Cotylosauri (kotlolubanjci) & kornjače Diapsidni tip = Rhynchocephalia. gušteri i zmije -najveći razvoj-mezozoik Raspodjela gmazova djelomično se temelji na prisutnosti ili odsutnosti temporalnih otvora (veliki otvori sa strane na lubanji).prilagoĎene za let Redovi: vrapčarke ili pjevice. zubi Podrazred Neornithes .praptice Rodovi: Archaeopteryx & Archaeornis 1. razvoj isključivo na kopnu  tijekom zametnog razvoja 3 zaštitne zametne opne: 1. Uloga tih otvora je vjerojatno vezana uz rad i snagu mišića čeljusti. Opća obiljeţja i raspodjela ptica najmlaĎa skupina kraljeţnjaka . pingvinke itd.

obliku i rasporedu kvrţica: sekodontni. Filogenetsko stablo biljaka Raspodjela biljaka: 1.perajari.kukcojedi. alge i gljive  nemaju korijen. tri kosti srednjeg uha 4. pravi sisavci) • zametak se razvija u maternici za čiju stjenku je vezan posteljicom (plodvom. oblici zuba prema veličini. ţlijezde znojnice 7. preteţno fotosintetskih. herbivorno. Podrazred tobolčari • raĎaju ţive mlade koji su mali i nerazvijeni  otpuţu u majčin tobolac i pripiju se uz majčinu mlječnu bradavicu dok ne ojačaju 3. udovi ispod tijela 5. karnivorno. Vaskularne biljke (s provodnim ţilama) s dominantnom generacijom sporofita Biljke bez sjemenki (papratnjače)  Koljeno (odjeljak): Psilophyta (psilofiti)  Koljeno (odjeljak): Lycophyta (crvotočine)  Koljeno (odjeljak): Sphaenophyta (preslice)  Koljeno (odjeljak): Pterophyta (prave paprati) Biljke sa sjemenkama (sjemenjače) Biljke s golim sjemenkama (Gymnospermae . lofodontni i selenodontni 9. dlaka 3. dobro razvijen cerebralni korteks -Razvoj sisavaca krajem paleozoika od zvjerogmazova. različite vrste zubala: insektivorno. bezjezgreni eritrociti 12.netopiri 66. omnivorno 10.glodavci. placentom) • slonovi. 1. toplokrvnost 11. kauloid i filoide)  nemaju kutikulu  nemaju mnogostanične gametangije ni zametke . bunodontni.kritosjemenjače) Razred: Dicotyledones (dvosupnice) Razred: Monocotyledones (jednosupnice) 67.majmuni. bikonkavni. Thalophyta (steljnjače) – stara sistematska kategorija koja je uključivala bakterije.kitovi. rizoide.golosjemenjače)  Koljeno (odjeljak): Conipherophyta (četinjače)  Koljeno (odjeljak): Cycadophyta (cikasi)  Koljeno (odjeljak): Ginkgophyta  Koljeno (odjeljak): Gnetophyta Sjemenke unutar ploda (Angiospermae . Podrazred jednootvori • sisavci koji nesu jaja 2. mliječne ţlijezde 2. Podrazred– placentalni sisavci (plodvaši. mišićna dijafragma 6.zvijeri. rodentno. jedostaničnih ili mnogostaničnih Protoctista. mliječni i trajni zubi 8. Opća obiljeţja i raspodjela Phytophyta (Alge) Neformalna skupina akvatičkih. Opća obiljeţja i raspodjela sisavaca Osnovna obilježja sisavaca: 1. Nevaskularne biljke s dominantnom generacijom gametofita  Koljeno (odjeljak): Bryophyta (mahovine) 2. stabljiku i list (mogu imati tzv.65.

koja je učvršćena za podlogu ograncima rizoidima.morski nanoplankton. 68.oceani. a na vrhu nosi pršljenasto rasporeĎene jednostavne ili razgranate ogranke u kojima je po 1 gametangij. kauloid. Oblici talusa u alga -jednostanične – bičevi.dva biča. Ekonomska vaţnost: oko 500 vrsta algi direktno je vezano uz čovjeka bilo kroz proizvode kao što su agar-agar.stelja se sastoji od "stabalca" (jedne produţene stanice).tropske vode 70. 69. različite skupine imaju još dodatne pigmente  Sastavu rezervnih tvari (za pohranjivanje energije)  GraĎi stanične stijenke  Broju i poloţaju bičeva Euglenophyta – zeleni bičaši Dinoflagellata – svjetleći bičaši Chrysphyta – zlatnoţute alge Phaeophyta – smeĎe alge Chlorophyta – zelene alge Rhodophyta – crvene alge Značaj u ekosustavima: na pigmentirane alge (zajedno s cijanobakterijama) otpada pribliţno 40 % globalne fotosinteze (fiksacija ugljika i produkcija kisika) i blizu 100 % primarne produkcije u morskim sustavima.rijetke u brakičnim vodama -Euglenophyta-u slatkim vodama -zelene-primarno slatke vode. karoten itd.slatke vode. u toplim tropskim oceanima.prekriveni celuloznim pločicama impregniranim silikatima(svj) . Raprostranjivanje algi u biosferi -nastanjuju dno kao bentos ili lebde u vodi kao plankton -mora. filoid). -višestanične s krupnom. kremena ljuštura -višestanične – kuglaste -zelene – bičaste .imaju skelet od kremenih prutića Coccolithophoridae -Stanica pokrivena kalcitnim pločicama – kokolitima. ţelatina.vlaţno tlo -Charales(paroţine)-u mirnim kopnenim vodama muljevitog dna.stvaraju vapnenačke sedimente . diferenciranom steljom (rizoid. ali i u moru i vlaţnom tlu -kremenjašice-mora i slatke vode. bentoske. vrlo brojne u hladnim oceanima -smeĎe-hladna. koraljni grebeni -kokolitopforide-u planktonu. bilo kroz prehranu i kozmetiku.u planktonu mora (posebno u tropskim morima). kalcitnim pločicama-kokolitima (kokolitoforide).Raspodjela algi se temelji na:  sastavu fotopigmenata – osim osnovnog klorofila a i ţutih i narančastih karotenoida.umjerena mora -crvene-većinom morske.Fosilno poznate od jure. Opća obiljeţja alga iz skupine Chrysophyceae (zlatno-ţute) Jednostanični Većinom 2 biča Prekriveni njeţnim pločicama od SiO2 ili od CaCO3 Fotopigmenti  ţuta ili zlatno ţuta boja Značajan udio u morskom nanoplanktonu (ţive u i slatkim vodama) Ponekad se u tu skupinu svrstavaju i kremenjašice Silicoflagellatae -pojedinačne stanice s 1 ili 2 biča.prekriveni njeţnim pločicama od SiO2 ili od CaCO3 (zlatno-ţute).

Osobine koje su biljkama omogućile osvajanje adaptivnih zona na kopnu  Heteromorfna izmjena generacija  Razvoj sporofita i redukcija gametofita koji je oplodnjom jače vezan za vodu  Sporofit: -Opskrba vodom – korijenje (ţivotinje se kreću i traţe vodu uz pomoć razvijenih osjetila i ţivčanog sustava) -razvoj ţila za provoĎenje vode i mineralnih tvari (ksilem). Charales .list -podzemna stabljika-podanak. Opća obiljeţja i raspodjela Pteridophyta (prave paprati) razvoj u devonu. diatomeje Stanična stijenka graĎena od dvodijelne ljušture . Opća obiljeţja alga iz skupine Chlorophyceae (zelene alge) Pigmenti (preteţno chl. zimi – dormancija i odbacivanje lišća (da se spriječi isušivanje) (ţivotinje mogu migrirati) -Potporno tkivo za učvršćivanje (lignin) – omogućen rast -Grananje – povećavanje površine biljke -Listovi – povećanje površine za asimilaciju  Gametofit: -Mnogostanični gametangiji.poput petrijevke ili kutije s poklopcem  radijalna ili bilateralna simetrija ljušture U ljušturu uloţen silicijev dioksid (kremena ljuštura) Ljuštura skulpturirana Fotopigmenti  ţuta ili smeĎa boja Mora i slatke vode. a). ljušture okrugle ili trokutasto zaobljene • strukture poredane radijalno ili koncentrično. najviše u tropima veliki listovi ispod kojih su nakupine sporangija (“sori”) za oplodnju potrebna voda (pokretni spermiji) -smatramo ih pravim stablašicama-korijen. veliki listovi . te asimilata (floem) -Prevencija od isušivanja – voštana kutikula (kopneni kraljeţnjaci u epitelnim stanicama imaju keratin) -Puči za izmjenu plinova (ne mogu preko kutikule!) i evaporaciju (kod visokih temperatura mogu smanjiti temp. neke i u vlaţnom tlu Najbrojnija skupina Porodica Dasycladaceae . svaki gametangij ima zaštitni sloj sterilnih stanica -Iz oploĎene jajne stanice razvija se mnogostanični embrio unutar ţenskog gametangija. za 10 oC (sisavci imaju ţlijezde znojnice). recentnih preko 12 000 vrsta. rezervne tvari i stanična stijenka (celuloza) jednaki su kao i kod biljaka velika raznolikost . 73.(Diatomales) – alge kremenjašice. • Preteţno su morski planktonski oblici Penatae • Bilateralna simetrija • Strukture najčešće poredane perasto • Uglavnom bentoske • Kreću se klizanjem po podlozi uz pomoć sekreta koji izlazi kroz središnju pukotinu – rafu 71. mas. u karbonu.stabljika.od jednostaničnih do mnogostaničnih Mnogostanične ne grade tkiva – razlika u odnosu na biljke Raznoliki oblici talusa Većina su bičaste ili proizvode bičaste stanice tijekom ţivotnog ciklusa Primarno nastanjuju slatke vode iako ima mnogo morskih oblika. vrlo brojne u hladnim oceanima Osnovni primarni producenti u vodenim biotopima  nakon uginuća sedimentacija ljuštura Centricae • Radijalna simetrija.paroţine 72.

drţak -muški spolni organ . -rasijavanje sjemenki uz pomoć ţivotinja i vjetra -jednosupnice i dvosupnice 78. čempres.a s donje strane 2 peludnice -ţenski – cvjetovi skupljeni u cvatove koji nose zavojito poredane pokrovne ljuske u kojima su 2 sjemena zametka -sjemene ljuske prilikom pretvaranja cvata u česšer narastu i otvrdnu 77. rasprostranjeni uglavnom sjevernom hemisferom. vrat. Najčešće tvrdih igličastih listova koji su u pravilu vazdazeleni.malo talusno tijelo pričvršćeno za zemlju rizoidima koji nose anteridie i arhegonije 74. 76.  Plodnica nastaje savijanjem i sraštavanjem rubova plodnih listova (megasporofila). tisa. Čine prijelaznu tičku za sve više biljke.  Ocvjeće – ovoj listova koji štite prašnike i tučak. Građa cvijeta u golosjemenjača -muški i ţenski cvjetovi -muški – pri dnu imaju nekoliko ljuskavih listića.prašnik – 2 prašnice. ginko.-vaskularne biljke-razvijen provodni sustav -nespolno sporama. 75. cvjetište . iznad njih zavojito poredani prašnici -prašnik ima kratak. Bor. formiranje sjemenke čini jasan prijelaz k sjemenjačama.  Od plodnice u zrelosti nastaje plod. Opća obiljeţja i raspodjela Magnoliophytina (kritosjemenjače)  Sjemeni zameci uvijek zatvoreni u plodnici.visoka stabla ili grmmovi . plodnica -ţenski spolni organ .. Pretpostavlja se da su se razvile paralelno s mahovinama od još nepoznatih algi.. Građa cvijeta u Magnoliophytina -lapovi  čaška ocvjeće -latice  vjenčić -cvjetna os. spolno gametama -iz spore se klijanjem razvije protalij. Filogenetski poloţaj papratnjača -nije posve sigurno od kojih su se primitivnih oblika razvile. ljuskasti drţak i prema gore savijen vrh.tučak – njuška. Opća obiljeţja i raspodjela Coniferophytina (četinjače) .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful