1. Što proučavaju grane biologije : filogenija, evolucija, sistematika, ekologija?

Filogenija: proučava promjene oblika kroz koje prolaze organizmi tijekom cijeloga svojeg razvoja na Zemlji, i razvitak tipova, klasa, rodova, porodica, redova i vrsta. Evolucija: proučava razvoj od jednostavnih organizama prema sloţenijima. Dijelimo je na evoluciju svemira, evoluciju zemlje, biološku evoluciju i kulturu evolucije. Sistematika: je naučna disciplina koja proučava organizme sa gledišta njihove oličnosti i razvitka, i koja ih rasporeĎuje po grupama, sistemskim kategorijama (vrsta, rod, porodica, razred, klasa, tip). Slične vrste čine rodove, slični rodovi porodice, ... Ekologija: biološka disciplina koja proučava odnose i utjecaje organizama meĎusobni i prema okolišu, te okoliša prema organizmima. 2. Funkcionalne i strukturalne osobine ţivoga? Osobine ţivih bića (“organizama”) i ţivotni procesi koji se u njima odvijaju: • red - skladan raspored molekula • izmjena tvari – organizam iz okoline prima različite spojeve (u vidu hrane, vode i plinova) koji u njegovu tijelu prolaze kroz niz biokemijskih reakcija i pretvaraju se u komponente ţivog tijela – procesi metabolizma odn. transformacije materije i energije. • Usporedo se zbivaju i obrnuti procesi - razlaganje i oslobaĎanje u sebi sadrţane energije, a nepotrebni se produkti izbacuju iz tijela  organizam je otvoren sustav koji je stalno i neraskidivo povezan s vanjskom okolinom. • iritabilnost (podraţljivost) – odgovor na uvjete u okolišu • homeostaza – regulacijski mehanizam koji odrţava unutrašnju dinamičku ravnoteţu • razmnoţavanje – organizmi stvaraju sebi slične potomke; biogeneza - omne vivum ex vivo • rast i razvoj – naslijeĎeni programi u obliku DNA usmjeravaju rast i razvoj stvarajući organizam koji je karakterističan za svoju vrstu (ontogenetska promjenljivost) • evolucijska adaptacija (prilagoĎenost) – ţivot se razvija kao rezultat interakcije izmeĎu organizama i njihovog okoliša. Jedna od posljedica evolucije je adaptacija organizama na okoliš i način ţivota (filogenetska promjenljivost). • starenje i smrt • individualnost 3. Hijerarhija u organizaciji ţive tvari i ţivotnih sustava? Atomi–molekule–makromolekule–organeli–stanica–tkivo–organ–organski sustav–organizampopulacija-ţivotna zajednica-ekosistem 4. Razdoblja u kemijskoj evoluciji na Zemlji? Nastanak svemira prije 18 milijardi godina,nastanak Zemlje (prije 4,6 milijarde godina) Kemijska evolucija – proces postanka sve sloţenijih atoma i molekula • Uţarena kugla prvobitne Zemlje početno se sastojala od slobodnih atoma(najviše vodika), a kako se nastavila okretati, dolazilo je do stvaranja atoma sve većih atomskih masa. Teţi atomi (Fe) nagomilali su se bliţe središtu Zemlje, atomi srednje teţine (Si,Al) izgradili su omotač oko jezgre, a lakši (vodik,kisik,dušik,ugljik) su se nalazili najviše u vanjskom omotaču. Zemlja se postupno hladila i iz slobodnih atoma ta 4 elementa nastale su molekule sloţenijih spojeva: H2O, NH3 i CH4 – Oparinov model prvobitne atmosfere. Millerov model Zemljine atmosfere (od plinova koji se i danas javljaju prilikom vulkanske aktivnosti): H2O, CO2, CO, N, H2S, H2 HCN (cijanovodik). • nastanak jednostavnih ORGANSKIH MOLEKULA - monomera (aminokiseline, purinske i pirimidinske dušične baze, monosaharidi, glicerin, masne kiseline) • kemijska evolucija nastanka polimera (polipeptidi, polinukleotidi, polisaharidi, lipidi) uz prirodne izvore energije: sunčevo zračenje (vidljivi dio spektra, UV i X zrake), električno praţnjenje,toplina… (pokus Millera 1953. sa smjesom amonijaka, metana, vode i vodika – abiotička sinteza organskih tvari) Kad se otopina monomera kapne na vruću glinu ili pijesak, voda ispari, monomeri ostanu koncentrirani na podlozi polimerizacija (električki nabijene čestice i u hladnoj glini privlače monomere, a metalni ioni iz gline, cink i ţeljezo, kataliziraju polimerizaciju)

RNA razvoj samoreprodukcije meĎusobno djelovanje mol. formiranje stanicama sličnih oblika – koacervata i mikrosfera u prvobitnom “bujonu (prajuhi)” – mješavini soli i organskih molekula Aleksandar Ivanovič Oparin – pod odreĎenim uvjetima koloidi molekula pokazuju tendenciju rasta u kompleksne jedinice zvane koacervati. Svaka je takva kapljica nakupina makromolekula stabilizirana hidrofobičnim interakcijama i okruţena slojem vode. Koacervatne kapljice promjera su od 1 do 100 mikrometara. Lat. coacervare - zajedno zdruţiti Oparin u pokusu pomiješao proteine, nukleinske kis. i polisaharide • Fox – protenoidne mikrosfere – kapljice koje se formiraju spontano kad se vruća vodena otopina polipeptida ohladi. Mikrosfere su stabilnije od koacervatnih kapljica, zadrţavaju oblik nekoliko tjedana. Promjera su od 1.4 do oko 2.5 mikrometara. Značajke stanice vanjska ovojnica individualnost, otvoren sustav, selektivna apsorpcija, protoselekcija, protokompeticija koordinirane aktivnosti unutar mikrosfera STANICA • Ključno: DNA (replikator, organizira biokemijsku aktivnost) i membrana (omeĎuje reaktivni prostor). Stanica osigurava: -zaštitu od vanjskih utjecaja – odrţava krhkom DNA lancu stabilne uvjete u promjenljivom, ponekad agresivnom okolišu. -ograničeni prostor za biokemijske reakcije – vaţno za biološku kompleksnost; nema kraĎe enzima i parazitizama. Unutar stanice enzimi koje je kodirala DNA ostaju blizu same DNA koja izravno uţiva prednosti enzima koje je sama kodirala – pozitivne mutacije (po nekima glavna pokretačka snaga evolucije) odmah će dati prednost u prirodnoj selekciji. 5. Razdoblja u biološkoj evoluciji na Zemlji? -započela pojavom prvih organizama na Zemlji -ključni dogaĎaji: -prije 3,8 mlrd – PRVI ŢIVOT (anaerobi, heterotrofi-predatori,paraziti,saprofiti) -prije 3,5 mlrd – AUTOTROFI (kemoautotrofi) -prije 2,8 mlrd – FOTOSINTEZA, FOTOAUTOTROFI - prije 2 mlrd - tolerancija prema kisiku, 1% -prije 1,6 – 2,1 mlrd – EUKARIOTI, postanak organela - teorija serijske endosimbioze, aerobno disanje - 1 – 2 % kisika -prije 670 mil MNOGOSTANIČNI organizmi (prekambrij,paleozoik) – 7% -prije 550 mil – ţivotinje s ČVRSTIM EGZOSKELETOM (paleozoik) – 10-12% -prije 400-200 mil – VELIKE BILJKE I ŢIVOTINJE (mezozoik) -20%, ozonski omotač -prije 65 mil – kraj dominacije GMAZOVA (kenozoik) 6. Promjene koncentracije kisika tijekom povijesti Zemlje? prvi ţivot – prije 3.8 milijardi godina: anaerobi; heterotrofi: ţderači (predatori), paraziti, saprofiti autotrofi – prije 3.5 milijardi godina - kemoautotrofi (? slični metanskim bakterijama koje koriste CO2, H2, H2S kao supstrat za dobivanje energije) fotosinteza - prije 2.8 milijardi godina fotoautotrofi (otpuštanje O2 u more i atmosferu  pomor mnogih vrsta) tolerancija prema kisiku - prije 2 milijarde god. (u atmosferi bilo oko 1% današnje koncentracije O2) eukarioti - prije 1.6-2.1 milijardi godina postanak organela - teorija serijske endosimbioze; aerobno disanje; 1-2% današnje koncentracije O2 mnogostanični organizmi - prije 670 milijuna godina (prekambrij - paleozoik); 7% današnje konc. O2 velike biljke i ţivotinje – prije 400 do 200 milijuna godina (mezozoik); 20% današnje konc. O2, formiran ozonski omotač ţivotinje s čvrstim egzoskeletom – prije 550 milijuna godina (paleozoik); 10-12% današnje konc. O2 kraj dominacije gmazova - prije 65 milijuna godina  sadašnjost (kenozoik)

• •

uloga im je stvaranje diobnog vretena iz kretanja kromosoma Citoplazma – prozirni dio ţive stanice u kojoj se nalazi jezgra. imaju vlastitu DNA. 9. Ribosomi – mijesto sinteza bjelančevina. povezuje jezgrinu membranu sa staničnom. ribosome (sluţe za sintezu bjelančevina). Građa prokariotske stanice? • veličina od 0. polisaharidi bjelančevinski kompleks). DNA je prstenasta oblika). Mogu biti aerobne ( upotrebljavaju kisik u izmjeni tvari) i anaerobne (hranu razgraĎuju bez kisika). moţe sadrţavati jednu ili više jezgrica .8 milijardi godina (razvijali su se bez O2 – uzimali su organske tvari) prvi ţivot (anaerobni) – heterotrofi – prema načinu kako uzimaju organske tvari (ţderači (predatori). heterotrofne i autotrofne. genetski materijal (nukleoid) im nije obavijen jezgrinom membranom.5 milijardi godina – iz organske tvari kemijskim putem stvorili su organsku tvar. organeli smješteni jedan iznad drugog. a izmeĎu nabora nalazi se osnovni polutekući sadrţaj (matriks). saprofiti (uzimaju odmrlu organsku tvar) – autotrofi – 3. područje nakupljanja i doraĎivanja tvari Lizosomi – tvorbe obavljene jednostrukom membranom pune različitih vrsta enzima. graĎen od bjelančevina (cijevčice. plazmidi (mali prstenasti lanci DNA u ektoplazmi). Modrozelene alge. tj. odvija se anaerobni dio staničnog disanja i tvari ATP-a Golgijevo tijelo – GT – sastoji se od niza plosnatih. bakterije. glatkih ili ovalnih šupljih membrana. Građa eukariotske stanice? Eukariotska stanica je stanica koja ima organiziranu jezgru i ostale organele.2 do 10 um • nemaju organele • uvijek jednostanični Prokarioti nemaju pravu jezgru. Razmnoţavaju se nespolno. vodena koloidna otopina u dva stanja gel i sol Citoskelet – daje oblik stanici. mezosomi (nabori membrane koji u sebi imaju emime disanja). ali sudjeluju u metamorfozi. starenju Centriol – nalaze se u većini ţivotinjskih stanica i stanicama nekih niţih biljaka. izgraĎena od bjelančevina i lipida. ne sudjeluju u razgradnji makromolekula.7. poliribosomi (mnogo ribosoma koji su meĎusobno povezani) Mitohondriji – obavijeni vanjskom i unutarnjom membranom. To su jednostanični organizmi. paraziti (organske tvari iz ili sa nekog organizma). Stanična membrana – polupropusna. ovojnica (kapsula. bič trepetiljke za kretanje). vlakna) Jezgra – upravljački centar stanice. osmoza (kretanje otapala kroz polupropusnu membranu do izjednačenja). a poneke spolno izmjenom gena konjugacijom. Endoplazmatski retikulum – niz razgranatih kanalića sastavljenih od staničnih membrana koja se pruţa kroz citoplazmu. U sebi sadrţe: nukleotid (genetski materijal. Razlikovanje prvih organizama po načinu ishrane? – prije 3. 8. Fotoautotrofni (fotosintetski) organizmi mogu iz anorganskih tvari primljenih iz okoliša stvarati organske spojeve koristeći se svjetlosnom energijom. oplodnji. Postoje dvije vrste biljna i ţivotinjska. difuzija (molekule se kreću iz više koncentracije u niţu do izjednačenja). stanična membrana. rasporeĎeni na zrnatoj ER.

Ne troši se kisik niti se oslobaĎa CO2 b) Ciklus limunske kiseline (krebsov ciklus) – u mitohondriju – isključivo u anaerobnim uvijetima. 11. Građa kromosoma? Kromosomi – tjelešca u jezgri. no ne dovoljn o za ţivot van stanice. Odvija se u dvije faze: transkripcija i translacija. Kloroplasti – u zelenim djelovima biljke Filakoridi – membranski sustav u unutrašnjosti Stroma – osnovna tvar u kojoj se nalaze tilakoridi. fosfatna kiselina). Nastaju 32 mol ATP-a.6 CO2 + 12 H2O + E  C6H12O6 + 6 O2 + 6 H2O I. Nasljedna uputa ostvaruje se putem sinteze bjelančevina. Tijek ciklusa je reguliran trenutačnom potrebom stanice za energijom a reguliran je aktivnošću enzima koji kataliziraju reakcije. biološlim procesima. Kodon + antikodon su komplementarni – ribosom posreduje prepoznavanju. proteini su prirodne makromolekule koje se sastoje od jednog ili više polipeptidnih lanaca. U obliku kromosoma nasljedna se tvar tijekom stanične diobe rasporeĎuje po stanici. biosinteza bjelančevina). Sastavljeni su od DNA i bjelančevina (komatin). nosioci gena (DNA). pirimidinske – timin i citosin). stanično disanje (glikoliza. nalaze se i prstenaste molekule DNA Fotosinteza . Plastidi i fotosinteza? Proplastid – izdašni oblik plastida iz kojeg se mogu razviti kloro. tercijarnu i kvartarnu.. Molekula proteina je sloţene graĎe i zato razlikujemo 4 stupnja strukture – primarnu. imaju vlastiti DNA. Građa jezgre i DNA? Jezgra – unutar nje nalazi se nukleoplazma i kromatin Ovojnica – od vanjske i unutarnje membrane (dvosloj lipida) Pore – omogućuju promet čestica izmeĎu jezgre i citoplazme Kromatin – splet DNA i bjelančevina u jezgri eukariota DNA – Deoksiribonukleinska kiselina – formira svostruke sastavljene od dva polinukleotida lanca koji se drţe zajedno s vodikovim vezama izmeĎu parova baza. Završetak razgraĎuju glukoze c) Transportni lanac elektrona – u mitohondriju – sustav prenositelja elektrona (citokromi). tRNA iz citoplazme donosi na ribosom slobodne molekule (aminokiselina – ANTIKODON). Plastidi – samo u biljnim stanicama. 13. obuhvaća niz od deset reakcija tijekom kojih se od molekule glukoze dobiva dvije molekule pirogroţĎane kiseline i 2 mol ATP-a. IzgraĎuje gene (prijenos nasljednih svojstava. Kromosom je graĎen od kromatida. organska baza. osnovna jedinica kromatina je nukleosom koji je zavijena dvostruka zavojnica oko 8 histonskih molekula. Baze (purinske – aderin i granin. a) Glikoliza (anaerobna respiracija) – dogaĎa se u citoplazmi. otezanju mišića. mRNA odlazi u citoplazmu i veţe se za površinu ribosoma. Sinteza proteina? Proteini odreĎuju tijek kemijskih pretvorbi u stanicama. Lanci izgraĎeni od tri dijela (šećer. kromo i leukoplasti. limunska kiselina. skupina reakcije neovisne o svjetlu – reakcije tame 12. H dolazi na NADP koji ga predaje sustavu citokroma – postepen prilazak niz gradijent energije – oslobaĎanje ATP-a i spajanje H i O. dišni lanac). unutarnja (propada mitohondrijima)}. . 14.10. Prepisivanjem od matričnih polumolekula DNA nastaje mRNA-kodon. matričnica (matrix – osnovna supstanca u mitohondriju u kojoj se nalazi jedan ili više prstenastih molekula DNA – sadrţi enzime koji kataliziraju ciklus limunske kiseline). skupina svjetlosne reakcije (reakcije svjetla) – izvor energije (ATP) i vodika (NADPH2) II.. sekundarnu.graĎeni su od dvije kromatide. Mitohondriji i aerobna respiracija? Obavijeni ovojnicom {vanjska (pripada citoplazmi). Glavni su graĎevni materijal organizma i sudjeluju u reguliranju metabolizma – prijenosu kisika. u kojoj se sintetiziraju škrob i mast.

spore .ameba – jezgra se podijeli onoliko puta koliko će biti potomaka a potom i cijela stanica .fragmentacija – neki kolutićavci (gujavice.anafaza I – odvajaju se tetrade pa kromosomi putuju vretenom do polova .mnogostruko dijeljenje (multiplo) iz jedne jedinke. dijeli se citoplazma – nastaju dvije stanice II. mnogostanične ţivotinje: .plazmogamija – dolazi do spajanja dviju jedinki bez istodobno spajanja jezgara II.profaza I – dolazi do konjugacije ili sparivanja homogenih kromosoma.gametogamija –(proces stvaranja gameta) – tipičn način razmnoţavanja .telofaza I – formiranje dvaju novih jezgrenih ovojnica.spolno – gamete nastaju mejozom . Mejoza? Mejoza – dioba spolnih stanica I. binarno). mnogostanične ţivotinje: Pupanje – često nastaju kolonije (kad se pupovi ne odvoje) . povećanje gustoće populacije 18. .kopulacija – jedinke roditelja spajaju se u jedinku kćer – tome prethodi mejotična dioba jezgre .stvaranje spora II.metogeneza – pravilna izmjena spolne i nespolne generacije (polip – meduza) .metafaza I – spareni kromosomi (bivalenti) se smjeste u sredinu diobenog vretena . Mitoza? Dioba tjelesnih stanica tijekom koje se udvostručena nasljedna tvar pravilno razdjeli na stanice (kćeri a potom i cijela stanica). iz majke nastaju više jedinki . najjednostavniji oblik nespolnog razmnoţavanja . Nespolno razmnoţavanje jednostaničnih i mnogostaničnih ţivotinja? Nastaju genetički identične jedinke – klonovi I. morski crv) – otkidanje dijela tijela . Spolno razmnoţavanje jednostaničnih i mnogostaničnih ţivotinja? I.spuţve – unutarnje pupanje .spermatogeneza – 4 spermija 17. oblikuje se diobeno vreteno. mejotička dioba: . jednostanične ţivotinje: .15.oogeneza – 1 jajna stanica i 3 polocite koje propadaju . uvrta ili izvrta citoplazme i stijenke .pupanje – podjela jezgre.bit nespolnog razmnoţavanja – nastanak brojnog potomstva.konjugacija – spolni način razmnoţavanja papučice – 2 papučice sljube se pomoću staničnih usta .partenogeneza – gameta jednog spola razvija se u novi individum bez spajanja s gametom . dijeli se citoplazma Interfaza – stanica obavlja svoju funkciju i priprema se za diobu 16.jednostavno dijeljenje (dvojno. nastaju tetrade i dolazi do crossing overa (izmjena djelova homolognih kromosoma). jednostanične ţivotinje: .stanica majka dijeli se na dvije genetski identične stanice (kćeri) . razgraĎuje se jezgrina ovojnica. mejotička dioba: (slično mitozi) . Metafaza – najviši stupanj saţimanja – kromosomi u ekvatorijalnoj ravnini Anafaza – odvojene sestrinske kromatide putuju na polove Telofaza – oko kromosoma se oblikuje jezgrina ovojnica. (Mitoza je stanična dioba pri kojoj iz jedne nastaju dvije stanice genetički identične ishodišnoj) Profaza – kromosomi se pojavljuju kao tanke niti kromatina. tetrade – bivalenti koji se sastoje od 4 kromatine.

vodozemci.vegetativno – otkidanjem dijela biljke SPOLNO: I. mnogostanične: . mnogostanične: . jednostanične: .izolecitalna/homolecitalna (ljuska) – malo ţutanjka. ţumanjak (rezervna tvar). mekušci) . ali je rasporeĎen po cijelom jajetu. Unutar jajeta – citoplazma s jezgrom.stvaranje spora (mogu biti pokretne i stanične) – kremenjašice – jedna stanica (kćer postaje toliko mala da prelazi u sporu).spermij Sve mnogostanične ţivotinje – muške gamete graĎene u obliku spermija (siromašan citoplazmom) Tipičan oblik spermija: glava (aktiviranje i prijenos DNA). sjemenjače (gametofit ograničen na samo nekoliko stanica.vegetativno (bičaši) – diobom na dva jednaka dijela II. kopljaća. u jezgri jezgrica. Spolno i nespolno razmnoţavanje biljaka? NESPOLNO: I. jezgra je u sredini ili na jednom polu (člankonošci) . oplodnja. ptice. Nešto citoplazme nalazi se u sredini.gamete (spermiji. rep (kretanje) Akrosom – sloj koji probija folikulnu stanicu uz pomoć akrozina (enzima u njemu) Jezgra – nasljedna uputa Mitohondrij – stvaranje energije Bič – za pokretanje . Evolucija izmjene generacija u biljaka? .tijekom evolucije disploidna (sporofitna) generacija je postojala sve izraţenija. a naploidna se postupno reducirala . vrat (izmjena tvari). proteina. Jaja svih ţivotinja – citoplazma – gusta tvar sastavljena od lipida. .spore (papratnjače) . papratnjače (jače razvijen sporofit). razlikuju se po sadrţaju (jadranski brančić) . 21.19. jednostanične: . modrozelene alge – spore . lipoproteina i masnih kapljica. anteridij 20. gmazovi.neprezentativni oblici jajnih stanica: .jajna stanica – znatno veća od sjemenika zbog znatne količine rezervnih tvari koje sadrţe. jajna stanica) – kremenjašice II. jezgra i citoplazma potisnute prema jednom polu (ribe.centrolicitna – tanki sloj citoplazme na površini obavija čitav ţumanjak.izomorfna izmjena generacija – sporofit i gametofit su jednako razvijeni.gametogamija – gamete nastaju u arhegoniji. Građa jajne stanice i spermija.telocitalna – velika količina rezervnih tvari.heteromorfna izmjena – sporofit i gametofit (različito razvijeni). jezgra je u sredini (sisavci (neki). bodljikaši. Veličina jajeta ovisi o količini hranjivih tvari u njemu: jaja kopnenih ţivotinja razmjerno su veća od onih morskih ţivotinja jer osim organskih moraju sadrţavati i mineralne tvari kojih nema dovoljno u okolišu. građa blastule i gastrule? . hidra) .izmjena generacija gametofosila i sporofita .

jetra. . vezivno tkivo. .monohibridno s dominacijom G F1 G F2 3:1 AA Aa Aa AA x Aa x Aa aa Aa Aa Aa .protostomične ţivotinje (svi bezkraljeţnjaci osim nekih malokolutičavaca). gušteraća. Mnogostanični organizmi nastaju miotičkim djelovanjem jajne stanice. Kod najvećeg djela ţivotinja od prausta nastaju prava usta.monohibridno intermedijalno . . Zigota – oploĎena jajna stanica.graĎa: ektoderm (vanjski sloj stanice). kod dugousta ili denterostomija (dio malokolutičavaca i svi svitkovci) od dijela prausta nastaje analni otvor. viviparne ţivotinje ţive mlade. blastopor. Djelom se broj stanica i dalje povećava. ţivčane i osjetilne stanice.Oplodnja Spajanje jezgara spolnih stanica muţjaka i ţenke u jajnoj se stanici (prva trećina jajovoda) sjedinjuje kromosomska garnitura oba partnera. Monohibridno i dihibridno razmnoţavanje? . blastoderm – jednoslojna stijenka koju blastomere šire oko blastocela.blastura: Blastocel – šuplina unutar blastule. glatki i poprečno prugasti..monohibridno kriţanje – pratimo jedno svojstvo . 22. Ovoviparne – iz jajeta se razvija mlado čim ţenka izleţe jaje. a usta se naknadno otvaraju na drugom mjestu. potaknuta je na djelovanje. . mišići.građa blastule i gastrule Nakon otprilike 10-tog dijeljenja pri brazdanju jajeta dobiva se oblik dudova ploda.ektoderm – epiderm koţe s koţnim ţlijezdama i raznim tvorevinama očna leća. Kad se mezoderm razvije potpuno istisne blastoced a unutar mezoderma nastaje sekundarna šupljina (celom) .. Kasnije izmeĎu dva sloja nastaje mezoderm. Uzroci varijabilnosti potomaka kod spolnog načina razmnoţavanja? a) zbog kromosomskih razlika – pri nastanku spolnih stanica (tijekom mejoze – crossin over) b) zbog miješanja gena / kriţanjem (hibridizacija) c) zbog pogrešaka na kromosomima ali zbog kemijskih promjena sa samim genima (mutacije) d) zbog neposrednog utjecaja okoliša na organizam 23. Oplodnja moţe biti unutarnja (kopnene ţivotinje) i vanjska (ţivotinje u vodi – zametak se razvija izvan majčina tijela) Oviparne ţivotinje legu jaja. pa se na vegetativnom polu vraćaju u unutrašnjost – proces gastrulacije – nastaje dvoslojna gastrula.mezoderm – svitak.. Do tog stupnja razvoj se odvijao u omotaču (mnogostanične ţivotinje nakon toga napuštaju jajni omotač).unutarnja šupljina – arhenteron ili parcijalno s otvorom tj. . sluznica. endoderm (unutrašnji sloj stanice). U jaje ulazi samo jedan spermij. krvne ţile i stanice. epotel celoma. ulaţenje većeg broja u jaje sprečavaju fizikalno-kemijske promjene na površinskom sloju jajeta (zadebljanje).. Daljnjim povećavanjem broja stanica. . šupljina unutar morule postaje sve veća (stadija blasture).endoderm – crijevni epitet. .

kad se jednom uspostavi genetička kontrola odreĎene osobine. Mendelovi zakoni nasljeđivanja? Zakon razdvajanja – svojstva nekog organizma odreĎena su parovima elemenata. u omjeru 1:2:1 gledajući genotip jedinki. koji je vrstu prvi put opisao. svi su potomci F1 generacije meĎusobno jednaki (Aa Aa Aa Aa Aa) Zakon neovisnog raspada gena u F2 generaciji – aleli u zigoti se ne spajaju.koriste se u nekoliko slučajeva: 1. Za vrstu koja je srodna nekoj drugoj vrsti: Chlamys aff. Binominalna nomenklatura i hijerarhija taksonomskih kategorija? 1758. 25. ili otisak mekog tkiva Carstvo – regnum Stablo – phylum Koljeno –cladus Razred – classis Red – ordo Porodica – familia Rod – genus Vrsta – species Podvrsta – subspecies .dihibridno kriţanje – prate se dva svojstva GGRR  GR GR x ggrr  gr gr GR gr gR Gr 9:3:3:1 GR GGRR GgRR GgRR gGRr Gr GGRr GgRr GgRr Ggrr gR GgRR ggRR ggRR ggRr Gr Ggrr ggRr ggRr ggrr 24. U imenu vrste sadrţano je na prvom mjestu ime roda (imeniva. od kojih samo jedan moţe biti predstavljen u svojoj gameti. malim početnim slovom). podporodica 26. elegans. sub – kategorije ispod prvobitnih OdreĎeni taksomi: nadporodica. Švedski prirodoslovac Carl Linné popisao je više od 4000 tada poznatih ţivotinjskih vrsta i dao im internacionalna. Za vrstu koja je slična nekoj drugoj vrsti: Pecten cf. ssp. Nezavisno nasljeĎivanje pojedinih svojstava. . Sve osobine vrste zapisane su u genima. zatim ime vrste (pridjev. Zakon razdvajanja svojstva F2 generacije po stalnim brojčanim odnosima.prefiksi – super – kategorije iznad prvobitnih. Kad ne moţemo odrediti vrstu: Pecten sp.) 2. porodica. meĎusobnim kriţanjem jedinki F1 generacije nastaju potomci s različitim svojstvima u omjeru 3:1 gledajući fenotip jedinki. Metode određivanja srodstvenih odnosa? a) AB0 – sustav krvnih grupa b) humani kariotip – kromosomska osobna karta c) citoplazmatski genetski sustav – citoplazmatsko nasljeĎivanje pod utjecajem DNA organela d) nasljeĎivanje po Mendelu .homozigoti bez dominacije G F1 G F2 a1a1 a1a2 x x a2a2 a1a2 a1a2 a1a2 a1a2a1a2 a1a1 a1a2 a2a1a2a2 . Paleontolog vrstu odreĎuje prema vanjskom izgledu. (Pecten sp. Zakon jednoličnosti ili uniformiranosti u F1 generaciji – kriţaju li se homozigotni roditelji. – više njih Vrstu u biologiji čine jedinke koje se mogu meĎusobno razmnoţavati i dati plodno potomstvo. indet. jacobeus 3. samo se mozaično kombiniraju.. te na kraju ime autora. latinizirana imena. moţe se i kod ljudi na osnovi Mendelovih zakona postaviti predvidivost potomaka odreĎenih roditelja i vjerojatnost javljanja odreĎenog fenotipa ili genotipa koji se moţe izkazati meĎu djecom. a najčešće ima sačuvan samo skelet. Kratice u imenu vrste . veliko početno slovo).

sestrinske veze? . vrste blizanci. koja nastanjuje geografski dio areala vrsta.sestrinske vrste – sibiling species. Biološki i evolucijski koncept vrste. rezultiraju funkcionalnim i strikturnim promjenama fenotipa. hibridne zone.podvrsta (subspecies) – skupina fenotipski sličnih populacija jedne vrste. broj kromosoma obzirom na postanak – spontane i inducirane mutacije u jezgri . mehanizmi prije parenja: a) izolacija staništa (populacija na različitim staništima. daju plodno potomstvo. Vaţne – mutacije spolnih stanica (prenose se na potomstvo). podvrsta.simpatrički areali – područja rasprostranjenja jedne vrste koja se meĎusobno preklapaju ili dodiruju. nepravilan i nepotpun razvitak jajeta) b) hibridna sterilnost c) neuspješnost hibrida 29. obično su uske . Izolacijski mehanizmi koji sprečavaju interspecijsko kriţanje? Reprodukcijski izoliraju jednu vrstu od drugih. meduza) c) uobičajena genetička varijabilnost 30.DEM – skupina genetički sličnih. graĎa kromosoma. vrsta specijacije gdje se populacije nalaze na istom prostoru ali su reproduktivno izolirane . sezonska) b) socijalna varijabilnost c) ekološka varijabilnost Genetička varijabilnost: a) spolni dimorfizam b) različite reproduktivne generacije (izmjena generacija kao kod ţarnjaka – polip. Mutacije? Promjene genotipa: Morfološke ili biokemijske promjene na nasljednim tvarima u stanici. ne susreću se) b) vremenska izolacija (susreću se ili cvatu u različito vrijeme) c) ekološka izolacija (izmeĎu muţjaka i ţenke je slaba ili nikakva seksualna privlačnost) Parenje: a) mehanička izolacija (različita graĎa spolnih organa) b) neprivlačnost (mortalitet gameta) Mehanizmi koji djeluju nakon oplodnje: a) hibridna inferiornost (mortalitet zigote. planine i sl. a dijele opći genepod (sveukupnost gena neke populacije koja postoji u odreĎeno vrijeme). moţe dovesti do novih vrsta . koje ne potječu od istih roditelja. a taksonomski se razlikuje od drugih populacija te vrste .biološki koncept vrste: a) Mayr ('69) – vrsta je skupina populacije na istom arealu koje se meĎusobno stvarno ili potencijalno rasploĎuju i koje su reproduktivno izolirane od drugih takvih skupina b) Dobzhansky ('51) – vrstu treba shvatiti kao širu reproduktivnu zajednicu koja uključuje najveći broj jedinki koje se mogu meĎusobno rasploĎivati. Vaţni u evoluciji. Vrste mutacija: mutacije gena.populacija – ograničen skup genetičkih nejednakih jedinki neke vrste.27.evolucijski koncept vrste: a) Simpson ('51) – evolucijska vrsta – razvojni niz populacije od pretka do potomka.) . .alopatrički areali – meĎusobno se ne dodiruju jer ih razdvaja neka zemljopisna barijera (rijeke. populacija. koji se razvio odvojeno od drugih nizova sa svojom evolucijskom ulogom i vlastitim smjerovima .hibridne zone – kontaktne zone izmeĎu fenotipski različitih dijelova. dem. alopatrički i simpatrički areali. pripada istom rodu 28. vrste koje je teško razdvojiti na temelju morfoloških značajki. ali ţive na istom prostoru – skup jedinki iste vrste . Varijabilnost u populaciji (negenetička i genetička varijabilnost)? Negenetička varijabilnost: a) varijabilnost jedinke u vremenu (starisna. vremenski i prostorno blisko povezanih jedinki (prisutan meĎusoban rasplod).

Specijacije? Proces nastajanja novih vrsta: a) filetička ili sukcesivna specijacija – kod vrsta kod kojih populacije nisu prostorno odvojene. iz nekih razloga se gen moţe odrţati ili izgubiti d) ekstinkcija (istrebljenje. tj.spolna – Darwin – snaţnije i ljepše lakše pronalazepartnera i prenose svoje gene i produljuju svoju vrstu c) genetska snaga tj.prirodna – opstaju samo najjači i najizdrţljiviji . ako su čimbenici okoliša stalni b) prirodni odabir tj. drift – vrijedi u malim populacijama. jednog mogućeg neiskorištenog načina ţivota u ekosustavu 2) postojanje jedne vrste ili jednog dijela njezine populacije koja je u prethodnoj evoluciji dostigla takav razvoj genotipa za razvoj takvih svojstava i načina ţivota da moţe okupirati praznu adaptivnu zonu Aromorfoza ili megaevolucija: Nastaje kad doĎe do velikih promjena u cijelokupnom tjelesnom ustroju struktura i funkcija .uvjetna – utjecaj čovjeka . moţe kod pojedinih jedinki mutacijom i nekombinacijom gena doći do promjene koje se daljnjim razmnoţavanjem prošire na sve jedinke vrste b) divergentna specijacija – u početku su novonastale vrste još uvijek genetički otvorene ili su reproduktivno izolirane a) apotiktična specijacija – divergencija organizama s nespolnim načinom razmnoţavanja stvaraju izogenetičko potomstvo (klon) b) hibridna specijacija – dolazi do kriţanja dviju vrsta na granici dodira areala njihovih populacija c) polipoidna specijacija – zbog pogreške u mejozi ne doĎe do stvaranja neploidne gamete nego ona otane 2n i kad se spoji s drugom 3n (poliploidija – brzi nastanak nove vrste koja se podvrgava prirodnoj selekciji) d) biparentalna specijacija – samo organizmi koji se razmnoţavaju spolno .srimpatrijska specijacija – na istom staništu bez izolacije.DNA – najmanje – promjene parova baza (genetska mutacija). učestalost gena se moţe mijenjati suprotno pravilima selekcije tj. Pokretačke sile evolucije? Glavni uzroci koji pridonose promjenama frekvencije gena: a) mutacije – mehanizmi biološkog nasljeĎivanja djeluje tako da nakon nekog vremena nastane nasljedna ravnoteţa. krivo spajanje dijelova) a) pozitivne mutacije – produljuju ţivotnu sposobnost neke vrste b) neutralne mutacije – ne utječu na duljinu ţivotnog vijeka c) negativne mutacije – mutacija koja se dogaĎa na genu koji kontrolira bitne metaboličke procese i uočljiva je na fenotipu – srpasta anemija Mikromutacije – male mutacije koje su teško zapaţljive u fenotipu Letama mutacija – izaziva smrt organizma Subletame mutacije – izazivaju slabiju sposobnost stvaranja zdravog potomstva Adaptivna mutacija – selektivna vrijednost – jedinke sa subletamom mutacijom koje u nekoj fazi ţivota završavaju smrću Uvjetno letane mutacije – nastaju ako nedostaje gen za sintezu nekog ţivotu vaţnog proteina (inzulin – šećerna bolest) Povratne mutacije – mutacije koje su se popravile pa je od njih ponovno nastao divlji tip Samatske mutacije – mutacije na tijelesnim stanicama 31. Dolazi do nastanka novog proteina pri sintezi Kromosomske – velike kromosomske aberacije (kidanje kromosoma. nema kontakta meĎu populacijama 33. Makroevolucija (transspecifična evolucija)? Postanak većih skupina iznad razine vrste: Adaptivna radijacija: Proces nastanka viših sistematskih skupina teće postepeno divergentnim prilagoĎavanjem. Za nastanak ţivota adaptivnom radijacijom potrebna su dva uvjeta: 1) postojanje prazne ili nedovoljno okupirane adaptivne zone.alopatrijska (geografska) specijacija – ne miješaju se jer ih razdvaja neka zemljopisna barijera . izumiranje) 32. selekcija – ovisi hoće li neka jedinka preţivjeti u okolišu ili ne .

direktnom apsorpcijom gotovih organskih tvari ili autotrofno (fotosintezom). Hrane se heterotrofno. Teorije o postanku Metazoa? Dvije osnovne teorije: a) kolonijalna teorija – u postojanju spermija s bičevima kod većine ţivotinja. Opće obiljeţja i raspodjela Procariota (Monera)? Carstvo obuhvaća prokariotske organizme čije stanice nemaju formiranu jezgru i organele. Sistematka raspodjela ţivog svijeta? nadcarstvo: prokarioti eukarioti (encaryota) carstvo: monere protisti (protista) gljive (fungi) biljke (vegetabilia) ţivotinje (animalia) Prokarioti – nemaju jezgru. sluznjače 39. Razmnoţavaju se nespolno Prokarioti su: bakterije (bacteria). svjetleči. Simetrije ţivotinja? Obziron na simetriju ţivotinje mogu biti simetrične i asimetrične. razmnoţavaju se isključivo nespolno. pripadaju bakterije. hrane se heterotrofno. a razmnoţavaju se spolno i nespolno. zelenosmeĎi). zamišljena os koja prolazi od baze do usta – glavna (središnja) os Zvjezdače. Biradijalno (disimetrično) simetrične ţivotinje: Rebraši. Obzirom na prehranu oni autotrofni i heterotrofni. Tijelo simetričnih ţivotinja moţemo podijeliti s jednom ili više ravnina na 2 ili više zrcalno simetrična dijela. beskonačno ravnina 36. Jednostavne biljke: bičaši (zeleni. Protisti su jednostavni eukariotski organizmi čije stanice imaju jezgru i organele. Paralelna. dvije ravnine Sferično simetrične ţivotinje: Planktonske ţivotinje kuglastog oblik. Više od 90% ţivotinja je simetrično Bilateralno (dvobočno) simetrične ţivotinje: Imaju jednu ravninu simetrije. pojedini stručnjaci vide sličnost s kolonijalnim bičašima . Tijelo bilateralno simetrične ţivotinje – tri ravnine okomite jedna na drugu Transverzalna – prolazi od dorzalne prema ventralnoj strani i dijeli tijelo na prednji i straţnji dio Horizontalna – usporedna s podlogom i ide prema straţnjem dijelu ţivotinje. modrozelene alge (cyanobacteria). mikroplazme Eukarioti – stanice imaju jezgru i organele. Opća obiljeţja i raspodjela protista? Pripadaju carstvu eukariota. mikroplazme – jednostanični organizmi 38. konvergentna i divergentna evolucija? Paralelna – dvije vrste sa zajedničkim pretkom razvijaju se neovisno jedna od druge ali u sličnim uvjetima Konvergentna – (dupin – morski pas) dolazi do sličnosti u graĎi i funkcionalnom ustroju organizama različitih sistematskih skupina zbog sličnog načina ţivota Divergentna – nastajanje nove populacije i novih vrsta od zajedničkog pretka 35. kremenjašice Jednostavne gljive: algašice. dijeli tijelo na trbušni (ventralni) i leĎni (dorzalni) dio Medijalna – prolazi točno kroz sredimu ţivotinje i stoji okomito na vodoravnu ravninu Radijalno (zrakasto) simetrične ţivotinje: Sjedilačke (sesilne) ţivotinje.34. dva zrcalno jednaka dijela. kao i tjelesnih stanica s bičevima kod niţih višestaničnih ţivotinja. Izraţena polarnost – dio tjela gdje je glava jasno se razlikuje od straţnjeg dijela Često su kolutičasto ili metamerno graĎene – isti organi pojavljuju se duţ uzduţne tjelesne osi. kromosome u DNA 37. modrozelene alge.

U unutrašnjosti ţarnjaka nalazi se gastrovaskularna šupljina koju ograĎuju hranidbene ili gastrodermalne stanice. dvospolci. školjkaši (bivalvia). gastrovaskularna šupljina moţe biti cjelovita ili pregraĎena Razlikujemo dva oblika tijela: sjedilački polip i slobodno plivajući meduza. Misli se da su se jezgre u tijelu praţivotinje podjelile više puta. Ţive u probavilu kraljeţnjaka. bodljikaši. archaesyatha 2) Eumetazoa: a) Ameria (bezkolutičavci): ţarnjaci. koralji (anthozoa) c) mekušci (mollusca) – ţive na kopnu. lovke vise na rubovima zvona Obrubnjaci – najpoznatije su hidre. ramenonošci. usna strana nalazi se u unutrašnjosti zvona. Oko usta nalaze se lovke koje sluţe za hvatanje hrane. dugački su. Tako nastaje jedinstvena masa citoplazme s mnogo jezgara. Polip ima valjkasto tijelo s usnim otvorom okruţenim lovkama.b) plazmodijalna teorija – mnogostanični organizmi razvili su se od višejezgrenih praţivotinja kakve su trepetljikaši. tijelo im je zrakasto ili radijalno simetrično. polusvitkovci Chordata (svitkovci) – Vertebrata – kraljeţnjaci 41. tako da je jedna strana tijela uvijek bila blizu podloge zbog čega su tijekom evolucije nastale leĎna i trbušna strana. Preci su se kretali puzanjem ili plivanjem po dnu. ţive kao polipi ili meduze Reţnjaci – imaju samo meduze. prednji dio tijela nosi ticala i oči. Njihov skelet moţe biti cjelovit ili sastavljen iz sitnih vapnenih tjelešaca – sklerodermita. mezogleja i gastroderm. tijelo im je prekriveno kultikulom b) ţarnjaci (cnidaria) uglavnom morske ţivotinje kojima pripadaju – obrubnjaci (hydrozoa). Građa i raspodjela Ameria? Ameria (bezkolutičavci) – ţivotinje nekolutićava tijela a) plošnjaci (platodes) – bilateralno simetrične ţivotinje spljoštene s leĎne i trbušne strane. Usta se otvaraju u probavnu (gastrovaskularna) šupljinu. simetrija tijela je četverozraćna Koralji – glavna karakteristika – gastrovaskularna šupljina im je pregraĎena sa 6 ili 8 pregrada (heksacoralia i oktacoralia). Ţive u zadrugama i razmnoţavaju se nespolno (pupanjem) Meduze su slične zvonima (kišobranima) . mekušci b) Polymeria (mnogokolutičavci): kolutičavci i člankonošci c) Oligomeria (malokolutičavci): mahovnjaci. osobito domaćih ţivotinja. u epidermu se nalaze ţarne stanice koje sadrţe ţarnice ili kride. a tijelo je ostalo nepromjenjeno. a gornja površina je aboralna strana. a suprotna (aboralna) strana pričvršćena je za dno. Neki koralji na površini izlučuju skelet od kalcij-karbonata . Opća obiljeţja i raspodjela Cnidaria (ţarnjaci)? Preteţno morske ţivotinje. 40. Trakavice – unutrašnji nametnici. Virnjaci ţive slobodno u moru i slatkim vodama. reţnjaci (scyphozoa). kopnenim vodama i u moru: puţevi (gastropoda). Tijelo im izgraĎuju tri sloja: epiderm. glavonošci (cephalopoda) 42. Filogenetsko stablo ţivotinja? Carstvo Animalia: Avertebrata (bezkraljeţnjaci): 1) Parazoa: spuţve. prekriveni trepetljikavim epidermom. Metilj – nametnici – tokom ţivota zadrţavaju se u probavnom sustavu domadora.

bilateralno simetrični s rudimentarnom glavom  kućica poput tuljka. optjecajni sustav je otvoren. u kopnenim vodama i moru. brava. Komparativni pregled građe ljušture u mekušaca? Razred Monoplacophora(JEDNOLJUŠTURAŠI). ţdrijelo. pa su organi smješteni iznad glave. stopalo. dišu škrgama 44. otvorena na oba kraja  cjevasto stopalo  oko usta busen krakova (kaptakuli) Razred Gastropoda(PUŢEVI) -prednjoškrţnjaci. Opća obiljeţja i raspodjela Mollusca (mekušci)? Ţive na kopnu. Imaju djelomično zatvoren optok. oplodnja – vanjska i unutarnja Školjkaši (Bivalvia) Vodeni organizmi. vodene su ţivotinje.. uzduţnjaci.linije prirasta. ravno crijevo i analni otvor. U vodi dišu škrgama a na kopnu izmjenom plinova na plaštenoj šupljini. 2) člankonošci (Arthropoda) – klještari. š. ligament Razred Cephalopoda(GLAVONOŠCI) -vanjska ljuštura(fragmakon)-septe. razdvojena su spola Glavonošci (Cephalopoda) Imaju 8-10 krakova na glavi oko usta. probavni sustav im čine usta. Na tijelu se mogu razlučiti glava. rakovi. Dišu škrgama i koţom. sifo -proostrakum (produţetak fragmakona u obliku tankog lista s leĎne strane) -rostrum -razvojem cijevi za odvodnju vode iz plaštane šupljine poboljšano strujanje vode preko škrga i mogućnost kontrole smjera ispuštanja vode iz pl. Imaju mekano tijelo bez unutarnjeg skeleta. tijelo je bilateralno simetrično. Jednospolci i dvospolci. prohodno probavilo i razvoj sekundarne tjelesne šupljine (celom). maločetinaši. medijalne i posteriorna p. prsa i zadak. Ljuske su spojene na leĎnoj strani ligamentima. Osnovne karakteristike građe Polymeria i njihova raspodjela? Glavne karakteristike su bilateralna simetrija. Puţevi (Gastropoda) Tijekom evolucije došlo je do torzije (zakretanje). legu jaja iz kojih izlaze mladi . tijelo je podjeljeno na glavu. utrobna vreća i vapnena ljuštura s plaštom. Kolutiči su se spojili. Morski – razdvojena spola i razvijaju se preko ličinke. Dišu trahejama.) Razred Scaphopoda(KOPONOŠCI). produljeno i sa strane stisnuto. straţnjoškrţnjaci. Nemaju unutarnji skelet već vanjsku ljušturu koja sluţi kao zaštita i potporni organ. pijavice Tijelo se sastoji od niza kolutića koji su odvojeni pregradama. kopneni – dvospolci i razvijaju se ravno iz jajeta. Opticajni sustav je zatvoren. Razdvojena su spola. kukci Imaju vanjski skelet koji moraju presvlačiti zbog rasta. stonoge. Koţu izgraĎuje jednoslojni epiderm koja izgraĎuju kotikulu.plućnjaci Razred Bivalvia(ŠKOLJKAŠI) -vrh(umbo). Dijelimo ih na: 1) kolutičavce (Annelida) – mnogočetinaši. plašt izlučuje višeslojnu ljušturu koja je dvodjelna.nema ureĎenosti i stalnosti broja umnoţenih dijelova (svaka struktura se javlja u drugom broju) Razred Polyplacophora(MNOGOLJUŠTURAŠI)-ljuska sastavljena od 8 pločica (anteriorna. Noge raščlanjene u članke.43. -zatvaranjem komorica ljušture i ispumpavanjem vode mogu kontrolirati plutanje -Nautilidi 45. Imaju ljestvičast ţivčani sustav.jednodjelna ljuštura slična priljepku -polimerizacija (umnoţeni organi koji se ponavljaju uzduţ tijela) . S leĎne strane ispod ljuski spušta se plašt prema trbušnoj strani. mišići glatki i poprečno prugasti. bilateralno simetrične ţivotinje podjeljene na glavu i trup.

Teorije o postanku svitkovaca? a) svitkovci su se razvili od slobodno pokretnih oblika koji su rovali po dnu (ţiroglavci) b) razvili su se iz predaka pteroškrţnjaka od slobodno plivajućih ličinki 50. Vanjski izgled i unutrašnja građa Cephalochordata? Imaju produljeno zašiljeno tijelo koje je bočno stisnuto. stopalo. Optjecajni je sustav otvoren. bedro. Crustacea i Insecta? a) Annelida (kolutičavci) Prostomij ili akron – mali produţetak na glavi koji se nalazi leĎno i ispod usta Peristomij ili usni kolutić – s trbušne strane ima usta i na njemu obično nedostaju potpuno razvijene parapodije. noge su sastavljene od 6 dijelova: kuk. Ţivčani sustav čini cjevasti konop smješten iznad svitka. Opća obiljeţja i raspodjela Oligomeria? Oligomeria (malokolutićavci) – u promatranju tijela ne primjećuje se kolutićavost. egzopodit Glava – jedan par ticala Prsa – egzopodit. Razmnoţavaju se spolno. Građa tjelesnih privjesaka u Annelida. predstopalo 47. postojanje ţivčanog sustava s leĎne strane trupa. Mišići su poseban oblik poprečno prugastih mišića. Smanjio se broj kolutića. Za izlučivanje imaju dva para nefridija. Svitak (ehorda dorsalis) pruţa se ispod ţivčanog sustava a iznad crijeva Škrţne pukotine – nalaze se na prednjem dijelu probavila. Predak malokolutićavaca prešao je na sjedilački ili polusjedilački način ţivota. par sastavljenih očiju. 5 pari nogu za plivanje c) Insecta (kukci) Glava – jedan par ticala. primjećuje se samo na pojedinim dijelovima tijela. Optjecajni sustav je otvoren. Plaštenjaci (Tunicata) – samostalne sjedilačke ţivotinje ili ţive u zadrugama. Svitkoglavci (Cephalochordata) 51. Većina je prirasla za podlogu stapkom Bodljikaši Morske ţivotinje koje najčešće pokazuju peterozrakastu simetriju: . Prednji dio čini glavicu ili prosomu. Metastomije – kolutić na kojem su usta Parapodij – notopodij (leĎna granica) i neuropodij (trbušna granica) b) Crustacea (rakovi) Tri osnovna dijela noge – protopodit. Hranu filtriraju . Dvospolci. Potporni sustav je svitak koji se proteţe cijelim tijelom. a iz jajeta nastaje ličinka zvana tornarija Filogenetski poloţaj – zbog leĎne ţivčane vrpce zovu se i polusvitkovci 49. noţni prstenak. gnjat.polusvitkovci Imaju oblo crvoliko tijelo podjeljeno na tri dijela.slobodnobodljikaši – jeţinci – peterozrakasta simetrija. svitak prisutan samo u stadiju ličinke. zvjezdaće.stapčari – imaju maleno čaškasto tijelo s pet krakova pričvršćenih za drugu stapku . zmijaće.46. endopodit. skelet je u obliku čahure s pravilno rasporeĎenim kalcitnim pločicama. Mahovnjaci Mikroskopski sitne ţivotinje koje ţive kolonijski Ramenonošci Morske ţivotinje s lofoforom. većina kolutića prešla iz dvobočne u zrakastu simetriju. Opća obiljeţja i raspodjela svitkovaca? Kolutićavost se kod svitkovaca gubi. 5 pari nogu za hodanje Zadak – neuropodij. tri para usnih organa (6 kolutića) Prsa – jedan ili dva para krila. Tijelo prekriveno plaštom (tunikom). Vanjski izgled i unutrašnja građa Enteropneusta i njihov filogenetski poloţaj? Enteropneusta (Ţinoglavci) . tri para nogu. trpovi 48. endopodit. Oko usnog otvora ima 12-20 pari usnih pipala. Glavica se pri dnu suţuje u vrat oko kojeg je ogrlica na koju se nastavlja dugački trup. Tijelo je prekriveno epidermom koji izlučuje sluz. zaštičene dvjema ljušturama.

. Građa dišnog sustava kraljeţnjaka  tipična oznaka svitkovaca .. Pri dnu pousmine stvaraju se nove stanice koje potiskuju prema površini stare i one sve više oroţnjavaju. u koţi se nalaze i različite ţlijezde: sluzne. znojne. trupa i udova 55.ektodermalno) 60. Građa potpornog sustava kraljeţnjaka? Razlikujemo dvije vrste kostura – vanjski i unutarnji Vanjski kostur – izgraĎuju ga dijelovi nastali od različitih slojeva koţe Unutarnji skelet – sastavljen os svitka – kraljeţnice s rebrima.).. čvrstoću i zaštitu tijela Kosti su grupirane u tri skupine: kosti glave. Građa kraljeţnice? Kraljeţnica je sastavljena od metamerno poredanih kralješaka Amficelni – dvočaškasti – ribe Procelni – prednječaškasti – gmazovi Opistocelni – straţnječaškasti – vodozemci Platicelni – ravnokaškasti – sisavci Heterocelni – raznočaškasti – ptice Kod sisavaca – vratni (7).razvijen je i limfni sustav . specijalizacija osjetilnih organa. 52. Dišu pomoću škrţnih pukotina.hemoglobin kao krvni pigment nalazi se u eritrocitima 59. Tako na površini polusmine nastaju mnoge roţnate tvorevine (perje. lubanje. zubićima i kod nekih koštanim pločicama kostur hrskavičan ili koštan. Građa koţnog sustava kraljeţnjaka? Tijelo kraljeţnjaka prekriva više slojeva koje tvore višeslojni epitel zvan pousmina (epidermis). razvoj ţivčanog sustava i sustava za izlućivanje. Optjecajni sustav odvija se pomoću arterija i vena. uzdizanje tijela od tla i hodanje. a samo kod sisavaca završava samostalno (anus) karakteristične ţlijezde su jetra i gušterača 57. Građa spolnog sustava i razmnoţavanje kraljeţnjaka 61. Ispod pousmine je usmina (korium). kostiju udova Potporni sustav daje oblik. oplečja i kukovlja. barem u embrionalnoj fazi razvija  nastaju preobrazbom prednjeg (ţdrijelnog) probavila (kod beskralješnjaka škrge nastaju kao izbočine koţe .. Opća obiljeţja i raspodjela riba vodeni čeljustousti kraljeţnjaci (ishrana hvatanjem i ţvakanjem plijena → aktivni predatori) koţa pokrivena ljuskama.zatvoreni optok krvi s dobro razvijenim srcem. jednjak. ţeludac i crijevo završetak probavila obično je u kloaki. 53.. Zubi i tipovi zubala u kraljeţnjaka 58. Građa probavnog sustava u kraljeţnjaka probavna cijev proteţe se od početka tijela do kraja trupa i podijeljena je u usta. postizanje toplokrvnosti. 56. prsni (12-15). kapilara i vena . Razvoj osjeta mirisa i koţe. Razvoj pluća i prilagodba za atmosferski zrak. lubanja i kraljeţnica potpuno razvijene . 54. te sustavom arterija. dlake....prisusustvo unutrašnjih škrga. Razvoj čeljusti i probavnih organa. Razvoj optjecajnog sustava u kraljeţnjaka .kroz škrţno crijevo. ţdrijelo. rogovi. Osobine koje su kraljeţnjacima omogučile osvajanje adaptivnih zona na kopnu? Razvoj optjecajnog sustava. mirisne. Razmnoţavaju se spolno – razdvojena su spola.

homocerkalna repna peraja. vodenjaci … Prilagodbe na kopneni način ţivota dobro razvijeni udovi disanje plućima višeslojna koţa s mnogobrojnim koţnim ţlijezdama. bočno spljošteno.) ţabe. To se dešavalo u devonu kada je vladala suha klima i kada su mnoge bare povremeno presušile. Kada su noge resoperki ojačale. repna i podrepna Razred: Elasmobranchiomorphi -hrskavičnjače. ali u sušnom razdoblju. vodoravne prsne peraje koje sprječavaju tonjenje (“ribe plosnatih peraja”).bitno su teţe od vode → jaka heterocerkalna repna peraja koja omogućuje “penjanje” → plosnate. hidrodinamičnog oblika kostur djelomično ili potpuno okoštao parne peraje postavljene usporedno s tijelom.osnovni dijelovi njihovih parnih peraja odgovaraju kostima udova kopnenih kraljeţnjaka -dvodihalice -plivaći mjehur se razvio u pluća koja povremeno preuzimaju funkciju disanja -dišu škrgama. kornjače. dišu plućima 62.ljuskaši(gušteri i zmije)  pravi kopneni kraljeţnjaci  tijelo prekriveno roţnatim ljuskama  sprječava isparavanje tjelesnih tekućina . srce je vensko parna osjetila uglavnom dobro razvijena parne peraje: prsne i trbušne.prave koštunjače -nosnoprolaznice -nosne šupljine su se otvorile nutarnjim nosnim otvorima u ţdrijelnu šupljinu  slobodan nosni put prema plućima -resoperke. Opća obiljeţja i raspodjela vodozemaca -razvili se od Tetrapoda(prvi-Labyrinthodonta koji su mogli ispuzati na obalu slatkovodnih bara u kojima su ţivjeli i udisati zrak uz pomoć primitivnih pluća. periodični rast → zone prirasta škrge prekrivene škrţnim poklopcem (operculum) većina ima plivaći mjehur (hidrostatski organ) . kad ostanu na suhom.amficelni (dvočaškasti) kralješci – nisu zglobno povezani. neparne peraje: leĎna.repaši.beznošci 63. krokodili. jedna ili više dorzalnih i jedna podrepna neparna peraja elasmoidne (koštane) ljuske (cikloidne i ktenoidne) poredane poput crijepova. ostaci svitka disanje škrgama. 2 dorzalne peraje – stabilizatori protiv uzduţne rotacije  koţa prekrivena plakoidnim ljuskama (zubićima)  škrţne pukotine otvaraju se pojedinačno na površini tijela  kostur graĎen od hrskavice  savršeniji ţivčani sustav i razmnoţavanje u odnosu na koštunjače Razred: koštunjače tijelo vretenasto.homologan plućima -zrakoperke -dio peraje koji je presvučen koţom i viri iz tijela sastavljen od zrakasto poredanih šipčica -štitonoše -cjelokoste . osim pokrovne i zaštitne funkcije. Opća obiljeţja i raspodjela gmazova  premosnici. pojavio se prvi tetrapod. bez roţnatih ljuski. sluţi i za disanje razvoj srednjeg uha Osobine riba u ličinačkom stadiju ţivi isključivo u slatkoj vodi kreće se uz pomoć mišića u repu i neparnim perajama ima vanjske škrge ima bočnu prugu -bezrepci.

prilagoĎene za let Redovi: vrapčarke ili pjevice. razmnoţavanje jajima.razvoj u mezozoiku. nisu toplokrvni zbog male dišne površine i malog broja eritrocita  jaja velika.praptice Rodovi: Archaeopteryx & Archaeornis 1. alantois – prokrvljen kapilarama  izmjena plinova i odvodnja produkata tvarne izmjene 3. amnion – vrećasta tvorba ispunjena tekućinom  štiti zametak i smanjuje mehaničke povrede 2. razvoj isključivo na kopnu  tijekom zametnog razvoja 3 zaštitne zametne opne: 1. krokodili. pingvinke itd. sokolovke. Uloga tih otvora je vjerojatno vezana uz rad i snagu mišića čeljusti. kivikalci itd. nandu. kornjače. 64. gušteri. Synapsidni tip = gmazovi slični sisavcima i sisavci Anapsidni tip = izumrli Cotylosauri (kotlolubanjci) & kornjače Diapsidni tip = Rhynchocephalia. dugi rep i zube kljun bez zuba hrana se omekša u volji i mrvi u mišićnom ţelucu razvoj zračnih vrećica za disanje i za sprječavanje gubitka topline pneumatizirane kosti snaţna prsna kost četverodjelno srce i toplokrvnost -razvijeni oblici pojedinačnog i zadruţnog ponašanja Podrazred Archaeornithes . zmije (i ptice) Euryapsid tip = izumrli plesiosauri. diapsidna lubanja & jedan condylus occipitalis izgubile neke osobine gmazova: npr. zubi Podrazred Neornithes . šuplje kosti. ljuske i pandţe na nogama. slabo razvijeni greben &. vjerojatno.  mala krila ali snaţni mišići nogu Nadred novočeljuske (grebenke) .novoptice +Nadred Odontognathae  mnoge osobine modernih ptica (npr. Prilagodbe za smanjenje teţine:  gubitak nekih kostiju  šuplje pneumatizirane kosti  reduciran rep  gubitak zubiju  gubitak mokraćnog mjehura  česta defekacija . a s tim u vezi povećanja zagriza. seroza obavija zametak i ţumanjak  premosnici. visok stupanj odijeljivanja venske od arterijske krvi. roţnato perje. gušteri i zmije -najveći razvoj-mezozoik Raspodjela gmazova djelomično se temelji na prisutnosti ili odsutnosti temporalnih otvora (veliki otvori sa strane na lubanji). kratak rep)  imale zube Nadred staročeljuske (bezgrebenke) Redovi: kazuari. nojevi. Opća obiljeţja i raspodjela ptica najmlaĎa skupina kraljeţnjaka . slabo razvijeni letni mišići 3. s mnogo rezervne tvari i zaštitnom ljuskom. pune kosti 2. vjerojatno iz malih bipedalnih gmazova zadrţane osobine gmazova: suha koţa bez ţlijezda.

Opća obiljeţja i raspodjela sisavaca Osnovna obilježja sisavaca: 1. jedostaničnih ili mnogostaničnih Protoctista. Nevaskularne biljke s dominantnom generacijom gametofita  Koljeno (odjeljak): Bryophyta (mahovine) 2. 1. herbivorno. stabljiku i list (mogu imati tzv. obliku i rasporedu kvrţica: sekodontni.kitovi. karnivorno. kauloid i filoide)  nemaju kutikulu  nemaju mnogostanične gametangije ni zametke . omnivorno 10.kritosjemenjače) Razred: Dicotyledones (dvosupnice) Razred: Monocotyledones (jednosupnice) 67. Podrazred tobolčari • raĎaju ţive mlade koji su mali i nerazvijeni  otpuţu u majčin tobolac i pripiju se uz majčinu mlječnu bradavicu dok ne ojačaju 3. bezjezgreni eritrociti 12. bunodontni.65. ţlijezde znojnice 7. lofodontni i selenodontni 9. udovi ispod tijela 5. rodentno. pravi sisavci) • zametak se razvija u maternici za čiju stjenku je vezan posteljicom (plodvom. tri kosti srednjeg uha 4. Podrazred jednootvori • sisavci koji nesu jaja 2. Opća obiljeţja i raspodjela Phytophyta (Alge) Neformalna skupina akvatičkih. različite vrste zubala: insektivorno. mišićna dijafragma 6. placentom) • slonovi. Vaskularne biljke (s provodnim ţilama) s dominantnom generacijom sporofita Biljke bez sjemenki (papratnjače)  Koljeno (odjeljak): Psilophyta (psilofiti)  Koljeno (odjeljak): Lycophyta (crvotočine)  Koljeno (odjeljak): Sphaenophyta (preslice)  Koljeno (odjeljak): Pterophyta (prave paprati) Biljke sa sjemenkama (sjemenjače) Biljke s golim sjemenkama (Gymnospermae . mliječne ţlijezde 2. toplokrvnost 11. mliječni i trajni zubi 8. Filogenetsko stablo biljaka Raspodjela biljaka: 1.zvijeri.majmuni. rizoide. preteţno fotosintetskih. bikonkavni.golosjemenjače)  Koljeno (odjeljak): Conipherophyta (četinjače)  Koljeno (odjeljak): Cycadophyta (cikasi)  Koljeno (odjeljak): Ginkgophyta  Koljeno (odjeljak): Gnetophyta Sjemenke unutar ploda (Angiospermae .netopiri 66. Thalophyta (steljnjače) – stara sistematska kategorija koja je uključivala bakterije. Podrazred– placentalni sisavci (plodvaši.kukcojedi. dlaka 3.perajari. alge i gljive  nemaju korijen.glodavci. oblici zuba prema veličini. dobro razvijen cerebralni korteks -Razvoj sisavaca krajem paleozoika od zvjerogmazova.

ali i u moru i vlaţnom tlu -kremenjašice-mora i slatke vode. koja je učvršćena za podlogu ograncima rizoidima.umjerena mora -crvene-većinom morske. Oblici talusa u alga -jednostanične – bičevi.tropske vode 70. filoid). koraljni grebeni -kokolitopforide-u planktonu. 69.vlaţno tlo -Charales(paroţine)-u mirnim kopnenim vodama muljevitog dna. diferenciranom steljom (rizoid.stvaraju vapnenačke sedimente .prekriveni celuloznim pločicama impregniranim silikatima(svj) .oceani. različite skupine imaju još dodatne pigmente  Sastavu rezervnih tvari (za pohranjivanje energije)  GraĎi stanične stijenke  Broju i poloţaju bičeva Euglenophyta – zeleni bičaši Dinoflagellata – svjetleći bičaši Chrysphyta – zlatnoţute alge Phaeophyta – smeĎe alge Chlorophyta – zelene alge Rhodophyta – crvene alge Značaj u ekosustavima: na pigmentirane alge (zajedno s cijanobakterijama) otpada pribliţno 40 % globalne fotosinteze (fiksacija ugljika i produkcija kisika) i blizu 100 % primarne produkcije u morskim sustavima. kalcitnim pločicama-kokolitima (kokolitoforide). kremena ljuštura -višestanične – kuglaste -zelene – bičaste . -višestanične s krupnom.stelja se sastoji od "stabalca" (jedne produţene stanice). ţelatina. Ekonomska vaţnost: oko 500 vrsta algi direktno je vezano uz čovjeka bilo kroz proizvode kao što su agar-agar. a na vrhu nosi pršljenasto rasporeĎene jednostavne ili razgranate ogranke u kojima je po 1 gametangij.Fosilno poznate od jure.morski nanoplankton.Raspodjela algi se temelji na:  sastavu fotopigmenata – osim osnovnog klorofila a i ţutih i narančastih karotenoida.slatke vode. karoten itd. bentoske. u toplim tropskim oceanima.rijetke u brakičnim vodama -Euglenophyta-u slatkim vodama -zelene-primarno slatke vode. bilo kroz prehranu i kozmetiku. 68. Raprostranjivanje algi u biosferi -nastanjuju dno kao bentos ili lebde u vodi kao plankton -mora. vrlo brojne u hladnim oceanima -smeĎe-hladna.imaju skelet od kremenih prutića Coccolithophoridae -Stanica pokrivena kalcitnim pločicama – kokolitima.dva biča.u planktonu mora (posebno u tropskim morima). kauloid.prekriveni njeţnim pločicama od SiO2 ili od CaCO3 (zlatno-ţute). Opća obiljeţja alga iz skupine Chrysophyceae (zlatno-ţute) Jednostanični Većinom 2 biča Prekriveni njeţnim pločicama od SiO2 ili od CaCO3 Fotopigmenti  ţuta ili zlatno ţuta boja Značajan udio u morskom nanoplanktonu (ţive u i slatkim vodama) Ponekad se u tu skupinu svrstavaju i kremenjašice Silicoflagellatae -pojedinačne stanice s 1 ili 2 biča.

u karbonu. 73. Opća obiljeţja alga iz skupine Chlorophyceae (zelene alge) Pigmenti (preteţno chl.stabljika. veliki listovi . • Preteţno su morski planktonski oblici Penatae • Bilateralna simetrija • Strukture najčešće poredane perasto • Uglavnom bentoske • Kreću se klizanjem po podlozi uz pomoć sekreta koji izlazi kroz središnju pukotinu – rafu 71. mas. diatomeje Stanična stijenka graĎena od dvodijelne ljušture . ljušture okrugle ili trokutasto zaobljene • strukture poredane radijalno ili koncentrično. Opća obiljeţja i raspodjela Pteridophyta (prave paprati) razvoj u devonu. vrlo brojne u hladnim oceanima Osnovni primarni producenti u vodenim biotopima  nakon uginuća sedimentacija ljuštura Centricae • Radijalna simetrija.od jednostaničnih do mnogostaničnih Mnogostanične ne grade tkiva – razlika u odnosu na biljke Raznoliki oblici talusa Većina su bičaste ili proizvode bičaste stanice tijekom ţivotnog ciklusa Primarno nastanjuju slatke vode iako ima mnogo morskih oblika.paroţine 72.poput petrijevke ili kutije s poklopcem  radijalna ili bilateralna simetrija ljušture U ljušturu uloţen silicijev dioksid (kremena ljuštura) Ljuštura skulpturirana Fotopigmenti  ţuta ili smeĎa boja Mora i slatke vode. najviše u tropima veliki listovi ispod kojih su nakupine sporangija (“sori”) za oplodnju potrebna voda (pokretni spermiji) -smatramo ih pravim stablašicama-korijen. zimi – dormancija i odbacivanje lišća (da se spriječi isušivanje) (ţivotinje mogu migrirati) -Potporno tkivo za učvršćivanje (lignin) – omogućen rast -Grananje – povećavanje površine biljke -Listovi – povećanje površine za asimilaciju  Gametofit: -Mnogostanični gametangiji. a). Osobine koje su biljkama omogućile osvajanje adaptivnih zona na kopnu  Heteromorfna izmjena generacija  Razvoj sporofita i redukcija gametofita koji je oplodnjom jače vezan za vodu  Sporofit: -Opskrba vodom – korijenje (ţivotinje se kreću i traţe vodu uz pomoć razvijenih osjetila i ţivčanog sustava) -razvoj ţila za provoĎenje vode i mineralnih tvari (ksilem). svaki gametangij ima zaštitni sloj sterilnih stanica -Iz oploĎene jajne stanice razvija se mnogostanični embrio unutar ţenskog gametangija. neke i u vlaţnom tlu Najbrojnija skupina Porodica Dasycladaceae .list -podzemna stabljika-podanak. recentnih preko 12 000 vrsta. te asimilata (floem) -Prevencija od isušivanja – voštana kutikula (kopneni kraljeţnjaci u epitelnim stanicama imaju keratin) -Puči za izmjenu plinova (ne mogu preko kutikule!) i evaporaciju (kod visokih temperatura mogu smanjiti temp. rezervne tvari i stanična stijenka (celuloza) jednaki su kao i kod biljaka velika raznolikost . za 10 oC (sisavci imaju ţlijezde znojnice).(Diatomales) – alge kremenjašice. Charales .

 Ocvjeće – ovoj listova koji štite prašnike i tučak. Opća obiljeţja i raspodjela Coniferophytina (četinjače) . čempres. 76. Čine prijelaznu tičku za sve više biljke.malo talusno tijelo pričvršćeno za zemlju rizoidima koji nose anteridie i arhegonije 74. Najčešće tvrdih igličastih listova koji su u pravilu vazdazeleni. drţak -muški spolni organ . 75. Opća obiljeţja i raspodjela Magnoliophytina (kritosjemenjače)  Sjemeni zameci uvijek zatvoreni u plodnici.visoka stabla ili grmmovi .  Plodnica nastaje savijanjem i sraštavanjem rubova plodnih listova (megasporofila).-vaskularne biljke-razvijen provodni sustav -nespolno sporama. ginko. Građa cvijeta u Magnoliophytina -lapovi  čaška ocvjeće -latice  vjenčić -cvjetna os. Filogenetski poloţaj papratnjača -nije posve sigurno od kojih su se primitivnih oblika razvile..a s donje strane 2 peludnice -ţenski – cvjetovi skupljeni u cvatove koji nose zavojito poredane pokrovne ljuske u kojima su 2 sjemena zametka -sjemene ljuske prilikom pretvaranja cvata u česšer narastu i otvrdnu 77. formiranje sjemenke čini jasan prijelaz k sjemenjačama. tisa. spolno gametama -iz spore se klijanjem razvije protalij. cvjetište . vrat. Pretpostavlja se da su se razvile paralelno s mahovinama od još nepoznatih algi. Građa cvijeta u golosjemenjača -muški i ţenski cvjetovi -muški – pri dnu imaju nekoliko ljuskavih listića..  Od plodnice u zrelosti nastaje plod. iznad njih zavojito poredani prašnici -prašnik ima kratak. plodnica -ţenski spolni organ . ljuskasti drţak i prema gore savijen vrh. rasprostranjeni uglavnom sjevernom hemisferom.tučak – njuška. Bor. -rasijavanje sjemenki uz pomoć ţivotinja i vjetra -jednosupnice i dvosupnice 78.prašnik – 2 prašnice.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful