Naslov izvornika: Marion Zimmer Bradley DARKOVER LANDFALL

Marion Zimmer Bradley

BRODOLOM NA DARKOVERU

Stajni je trap sada bio gotovo najmanja od njihovih briga, no ipak je podignuti ga i izvući bilo ozbiljan problem. Veliki je svemirski brod ležao nagnut za četrdeset i pet stupnjeva, ljestve i izlazna crijeva bili su mu daleko od tla, a vrata su se otvarala nikamo. Sva šteta još nije bila procijenjena - ni izdaleka - no procijenili su da je otprilike pola prostora za posadu i tri četvrtine putničkih odjela nepogodno za boravak. Na velikoj čistini već je stajalo desetak na brzinu bačenih grubih malih zaklona i poljska bolnica u obliku šatora. Bili su napravljeni od plastičnih cerada i drveta od zatečenog smolastog drveća, nasječenog kružnim pilama i opremom za sječu iz zaliha za koloniste. Na sve je to kapetan Leicester ozbiljno prosvjedovao; popustio je tek pred pravnim argumentima. Dok je brod u svemiru, njegove su naredbe bile apsolutne, kad bi se našli na kojem planetu, mjerodavan je bio Kolonijalni ekspedicijski korpus. Činjenica da ovo nije bio onaj pravi planet bila je okolnost s kojom se nitko još nije mogao suočiti... zasad. Bio je to, mišljaše Rafael MacAran, stojeći na niskom brijegu nad srušenim brodom, prekrasan planet. Odnosno takvo je bilo ono što se vidjelo, a toga nije bilo tako mnogo. Gravitacija je bila nešto slabija od zemljine, a koncentracija kisika nešto viša, što je i samo po sebi značilo nekakav dojam blagostanja i euforije za svakoga tko je rođen na Zemlji. Nitko rođen na Zemlji dvadeset i prvoga stoljeća, poput Rafaela MacArana, nikad nije osjetio tako blag i mirisan zrak niti vidio tako daleke planine u tako bistro i sjajno jutro. Brda i daleke planine uzdizahu se nad njima kao gotovo beskrajna panorama, nabor za naborom koji su postupno s daljinom gubili

boje i prelazili najprije u prigušenu zelenu, zatim još prigušeniju plavu, a zatim u najprigušeniju ljubičastu i grimiznu. Veliko je sunce bilo jarko crveno, boje prosute krvi, a toga su jutra vidjeli četiri mjeseca slična velikim raznobojnim draguljima nad rogovima dalekih planina. MacAran je spustio naprtnjaču, izvukao meridijanski teleskop i počeo namještati njegov tronožac. Brišući znoj s čela, sagnuo se nad instrument da ga ugodi. Bože kako li je sada bilo toplo poslije ledene hladnoće prethodne noći i iznenadnog snijega koji je s planinskog lanca nadro tako naglo da su se jedva sklonili. Sada je taj snijeg bio u otopljenim potocima, a on je skidao svoju plastičnu parku i brisao čelo. Uspravio se i potražio kakav zgodan obzor. Zahvaljujući novom visinomjeru koji je uzimao u obzir razlike u gravitaciji, znao je da se nalaze na oko tristo metara nadmorske visine - odnosno onoga što bi bila nadmorska visina kad bi na ovom planetu bilo mora, što još nisu mogli sa sigurnošću znati. U onom uzbuđenju i opasnostima prisilnog slijetanja, nitko osim treće časnice nije jasno pogledao planet, a ona je umrla dvadeset minuta poslije pada, dok su iz olupine zapovjedničkog mosta još iskopavali trupla. Znali su da u ovom sustavu postoje tri planeta: jedan je bio prevelik div od smrznutog metana, drugi mala gola stijena, više mjesec no planet po svemu osim po svojoj stazi, te ovaj planet na kojem su bili. Znali su da je ovaj planet ono što su u Zemaljskom ekspedicijskom korpusu zvali planetom klase M: otprilike tipa Zemlje i vjerojatno pogodan za boravak. A sada su znali i da se nalaze na njemu. To je bilo otprilike sve što su o njemu znali, ne računa li se ono što su otkrili u posljednja sedamdeset i dva sata. Crveno sunce, četiri mjeseca, ekstremne razlike u temperaturi, planine, sve su to otkrili u uzbudljivim predasima između iskopavanja i identifikacije poginulih, uspostave poljske bolnice i angažiranja svakoga zdravog za njegu ranjenih, pokapanje poginulih i postavljanje nužnih skloništa za vrijeme dok brod još nije pogodan za boravak. Rafael MacAran počeo je izvlačiti instrumente iz naprtnjače, no nije se usredotočio na njih. Nije ni sam bio svjestan koliko mu je bio potreban ovaj kratki predah nasamo, malo vremena za oporavak od stalnih i strašnih šokova posljednjih nekoliko sati - nesreće i potresa mozga s kojim bi na Zemlji završio u bolničkom krevetu. Ovdje mu je sanitetski časnik, opterećen težim ozljedama, na brzinu iskušao reflekse, dao mu pilule protiv glavobolje i vratio se ozbiljno ranjenima i umirućima. Glavu je i dalje osjećao kao predimenzioniranu zubobolju, iako je zamućenje vida nakon prespavane noći prošlo. Sutradan su ga unovačili da, zajedno s drugim zdravim muškarcima koji nisu bili u medicinskoj ili strojarskoj ekipi, radi na kopanju zajedničke grobnice za mrtve. A tu je onda došao i potresni udar kad je među njima vidio Jenny. Jenny. Zamišljao je da je ona živa i zdrava i da je previše zauzeta svojim poslovima da bi imala vremena potražiti ga i umiriti.

A onda se među pomiješanim mrtvacima pojavila neponovljiva sjajno-srebrnasta kosa njegove jedine sestre. Nije bilo vremena ni za plakanje. Mrtvih je bilo i previše. Učinio je jedino moguće: prijavio je Camilli Del Rey, koja je u ime kapetana Leicestera radila na podacima o identitetu, da ime Jenny MacAran treba premjestiti s popisa nepronađenih brodolomaca na popis konačno identificiranih poginulih. Camillin jedini komentar bilo je suho i tiho: »Hvala, Mac Arane. « Nije bilo vremena za sućut, tugovanje, pa ni ljudske lijepe izraze. A Jenny je bila Camillina bliska prijateljica, doista je voljela tu prokletu Del Rey kao sestru; Rafael nikad nije doznao zašto, no Jenny je znala i neki je razlog morao postojati. Negdje u dubini shvatio je kako se u sebi bio nadao da će Camilla proliti za Jenny one suze koje on nije uspio isplakati. Netko je morao oplakati Jenny, a on nije mogao. Još nije mogao. Opet je skrenuo pogled prema instrumentima. Kad bi znali svoju točnu zemljopisnu širinu, bilo bi mu lakše, no visina sunca nad obzorom davala je neki grub dojam o tome. Pod njim je u velikoj udolini promjera najmanje osam kilometara pokrivenoj grmljem i grmolikim drvećem ležao razbijeni svemirski brod. Gledajući ga izdaleka, Rafael je osjetio kako ga preplavljuje čudan osjećaj padanja. Kapetan Leicester trebao je s posadom raditi na procjeni štete i vremena potrebnog za popravke. Rafael nije znao ništa o konstrukciji svemirskih brodova njegovo je područje bila geologija. Ali nije mu se činilo da će ovaj brod ikada još ikamo letjeti. A zatim je odbacio tu pomisao. O tome neka govore inženjerske ekipe. Oni se u to razumiju, a on ne. Ovih je proteklih dana vidio kako se konstruiraju neke stvari koje su bile gotovo čudo. Bit će to u najgorem slučaju neugodno razdoblje od nekoliko dana ili tjedana, a onda će nastaviti putovanje, a na kartama Ekspedicijskog korpusa ucrtat će se novi planet pogodan za naseljavanje. Unatoč velikoj noćnoj hladnoći, ovaj je izgledao jako pogodan za boravak. Možda im pripadne i neki udio u nagradi za novotkrivene svjetove, što će dobro doći koloniji na Coronis, gdje će tada već biti. A kad već budu, za pedeset ili šezdeset godina, stari naseljenici na Coronisu, imat će o čemu razgovarati. A ako se brod više nikad ne podigne s tla... Nemoguće. Ovo nije bio kartografski obrađen planet s odobrenjem za kolonizaciju i otvoren za useljavanje. Kolonija Coronis - Phi Coronis Delta - već je imala živo rudarsko naselje. Već je radila i svemirska luka, a već je deset godina na planetu radila posada inženjera i tehničara koji su pripremali planet za naseljavanje i proučavali njegovu ekologiju. Niste mogli doći samo tako, bez tehnološke pomoći, na potpuno nepoznat svijet. To se nije moglo. U svakom slučaju, to je bio posao nekoga drugog, a njemu bi bilo bolje da se pozabavi svojim. Obavio je sva promatranja koja je mogao obaviti, zabilježio ih u svoju džepnu bilježnicu i sklopio

tronožac prije povratka s brda. Lako se kretao niz stijenama prošaranu padinu kroz gusto grmlje i drveće, bez napora noseći teret na lakoj gravitaciji. Bilo je to čišće i lakše od planinarenja po Zemlji, pa je s čežnjom bacio pogled na daleke planine. Produlji li im se boravak na više od nekoliko dana, možda bude slobodan za kratak uspon na njih. Uzorci stijena i geološke bilješke mogli bi Zemaljskom ekspedicijskom korpusu biti od neke koristi, a bilo bi to i znatno bolje nego planinarski izlet na Zemlji, gdje je svaki nacionalni park, od Yellowstonea do Himalaje bio prepun turista koje su tristo dana godišnje dovodili mlažnjaci. Bilo je valjda u redu što se svakome pruža prilika za posjet planinama, a dizala i klizne staze na vrhovima y Mount Rainiera i Everesta i Whitneya olakšala su staricama i djeci da dođu onamo i vide krajolike. No ipak, pomislio je MacAran s čežnjom, popeti se na pravu divlju planinu - bez pokretnih staza i bez ijedne žičare! On se na Zemlji penjao, no glupo se osjećaš mučeći se uz stijenu kad pokraj tebe prema vrhu prolaze đaci na žičari koji se cereću anakronom tipu koji to uporno želi izvesti na najteži način. Neke od bližih padina bile su pocrnjele od tragova starih šumskih požara, a on je procijenio da je čistina na kojoj je sada ležao brod obrasla nakon takvog požara prije nekoliko godina. Sreća je bila što su sustavi za prevenciju požara na brodu spriječili izbijanje vatre pri padu na tlo, jer bi inače preživjeli mogli i doslovce skočiti iz tave u vatru pravog šumskog požara. U šumi će trebati mnogo opreza. Zemljani su izgubili svoju nekadašnju vještinu rada s drvom, a možda su zaboravili i što sve šumski požar može učiniti. Pribilježio je u mislima da će na to podsjetiti pretpostavljene. Dok je iznova ulazio u područje pada letjelice, njegova je kratka euforija nestala. Kroz poluprozirnu plastiku pokrova poljske bolnice vidjeli su se nizovi i nizovi nesvjesnih i polusvjesnih tijela. Jedna je skupina muškaraca skidala granje s balvana, a druga je podizala geodetsku kupolu, onakvu sklopljenu od trokutastih cijevnih elemenata koju se moglo podići u pola dana. Počeo se pitati što li će biti u izvještaju inženjerske ekipe. Vidio je jednu ekipu strojara kako se veru po savijenim elementima svemirskog broda, no nije mu se činilo kao da su obavili mnogo posla. Ništa zapravo nije davalo veliku nadu u brz odlazak. Dok je prolazio pokraj bolnice, iz nje je izašao mladić u zamrljanoj i zgužvanoj bolničarskoj odori i pozvao ga. »Rafe! Treći časnik je rekao da se javiš u prvu kupolu čim se vratiš. Tamo je sastanak i traže da dođeš. I ja idem onamo predati izvještaj medicinskog odjela - ja sam po činu najstariji bez kojega se može.« Polako je išao uz MacArana. Bio je sitan i nizak, svjetlosmeđe kose i s kratkom kovrčavom smeđom bradom, a izgledao je umorno kao da nije spavao. MacAran ga oklijevajući upita: »Kako ide u bolnici?«

»Pa, recimo, od ponoći nitko nije umro, a još smo četvero skinuli s liste kritičnih stanja. Očito je da u atomskom odjelu nije bilo nimalo curenja - ona djevojka iz komunikacijskog odjela javila se bez opeklina od zračenja, a njezino je povraćanje očito bilo samo od gadnog udarca u solarni pleksus. Hvala Bogu za male stvari - da je u atomskom odjelu procurilo, mi bismo vjerojatno svi bili mrtvi, a još bi jedan planet bio zagađen.« »Da ti M-AM pogoni spasili su mnogo života,« rekao je MacAran. »A ti, Ewen, izgledaš grozno umorno; jesi li uopće imalo odspavao?« Ewen Ross je odmahnuo glavom. »Ne, no Stari je dobar prema onima koji bdiju, pa moji motori još rade. Negdje popodne vjerojatno ću se raspasti, a onda se tri dana neću buditi, no do tada se držim.« Zastao je, oprezno pogledao svoga prijatelja, a zatim reče: »Rafe, čuo sam za Jenny. Nesreća. A toliko se cura u tom dijelu izvuklo da sam bio siguran da je i ona na sigurnom.« »I ja«, duboko je uzdahnuo MacAran i osjetio kako mu svježi zrak pada na grudi poput velikog utega. »Nisam vidio Heather, je li i ona...« »Heather je dobro, unovačena je u bolničare. Nije joj uzmanjkala ni vlas s glave. Mislim da će se poslije ovoga sastanka objaviti cjelovit popis mrtvih, ranjenih i preživjelih. A što si pak ti radio? Del Reyica mi je rekla da si poslan van, ali ne znam na što.« »Preliminarno istraživanje,« reče MacAran. »Nemamo pojma o svom položaju ni o veličini i masi planeta, nemamo pojma o klimi i godišnjim dobima ni o ičemu drugom. No zaključio sam da ne možemo biti previše daleko od ekvatora i, pa dobro, unutra ću predati izvještaj. Ulazimo li ravno unutra?« »Da, u Prvu kupolu.« Napola nesvjesno, Ewen je te riječi izgovorio kao službeni naziv koji se piše velikim slovima, a MacAran je pomislio kako je ljudski odmah pokušati utvrditi položaj i orijentaciju. Bili su tu tri dana, a prvo sklonište već je bilo Prva kupola, a poljski zaklon već je bio Bolnica. U plastičnoj kupoli nije bilo sjedala, no na tlo su bile postavljene platnene presvlake i prazni sanduci, a netko je za kapetana Leicestera donio i sklopivi stolac. Do njega je na sanduku sjedila Camilla Del Rey držeći u krilu bilježnicu na podložnoj ploči; bila je to visoka i vitka tamnokosa djevojka s dugim i krivudavim rezom preko cijelog lica, zatvorenim plastičnim kopčama. Bila je umotana u toplu trenirku za posadu, no skinula je onaj težak parki sličan gornji dio i nosila je samo tanku platnenu majicu. MacAran je brzo skrenuo pogled s nje, k vragu, pa što joj je da pred pola posade sjedi u tome što je kao da je u donjem rublju!

U ovim okolnostima to je nepristojno... no onda je djevojci, vidjevši njezino ranjeno i umorno lice, oprostio. Bilo joj je vruće - sada je unutra doista bilo vruće i bila je, uostalom, na dužnosti i imala je pravo na udobnost. Ako je itko pretjerao, onda sam to ja, kad u ovakvoj situaciji ovako pogledavam na djevojku... Stres. To je to. Previše je stvari kojih se opasno sjetiti ili o njima razmišljati... Kapetan Leicester podigao je svoju sijedu glavu. Izgleda kao smrt, pomislio je MacAran, vjerojatno ni on nije nimalo spavao. Upitao je Del Reyicu: »Jesu li svi ovdje?« »Mislim da jesu.« Kapetan reče: »Dame, gospodo. Nećemo gubiti vrijeme na formalnosti, a dok traje ova kriza suspendirani su sav protokol i etiketa. Budući da je moj časnik za arhiviranje u bolnici, časnica Del Rey je bila tako ljubazna da pristane bilježiti ovaj sastanak. Prije svega: sazvao sam vas, predstavnike svih skupina, tako da svatko od vas bude informiran i da može razgovarati sa svojom ekipom pa ćemo tako na najmanju mjeru svesti glasine i neosnovane tračeve o stanju u kojem smo. A, sjećam se svoje obuke u Pensacoli, gdje god se okupi više od dvadeset i pet ljudi, počinju kolati glasine i poluistine. Dajmo, dakle, informaciju ovdje i nemojmo ovisiti o onome što je netko rekao nečijem najboljem prijatelju prije nekoliko sati i što je netko drugi čuo u blagovaonici. Dobro? Pogonski odjel, počnimo od vas. Kako stojimo s pogonom?« Glavni strojar je ustao (zvao se Patrick, no MacAran ga nije osobno poznavao). Bio je to tanak i mršav čovjek koji je podsjećao na pučkog junaka Lincolna. »Loše,« lakonski je rekao. »Ne kažem da se ne može popraviti, no cijeli je prostor strojarnice razoren. Dajte nam tjedan dana da to pospremimo pa ćemo moći procijeniti koliko će vremena trebati za popravak pogona. Kad se nered počisti, rekao bih tri tjedna do mjesec dana. Ali ne bih volio da mi plaća ovisi o tome koliko sam pogodio u toj procjeni.« »Ali može li se popraviti? Nije li beznadno uništeno?« upitao je Leicester. »Ne bih rekao,« rekao je Patrick. »K vragu, ne bi valjalo da jest. Možda ćemo morati tragati za gorivom, ali s velikim konverterom to nije problem, jer poslužit će svaki ugljikohidrat, pa i celuloza. Hoću reći za konverziju energije u sustavu za održanje života, naravno; sam pogon radi na implozije antimaterije.« Tu je počeo govoriti stručno, no Leicester ga je zaustavio prije no što se MacAran beznadno izgubio. »Ne troši riječi, kapo. Važno je ono što kažeš da se može popraviti u roku koji preliminarno procjenjujemo na tri do šest tjedana. Časnice Del Rey, kakvo je stanje na mostu?«

»Mehaničari su sada tamo, kapetane. Pomoću uređaja za varenje režu savijenu kovinu. Konzola računala u raspadu je, no glavne su banke u redu, kao i knjižnični sustav.« »Koja je najgora šteta?« »Trebat će nam nova sjedala i pojasevi u cijeloj kabini na mostu; mehaničari to mogu složiti. A morat ćemo, naravno i reprogramirati put do cilja s ove lokacije, no kad jednom otkrijemo gdje smo točno sada, trebalo bi to biti razmjerno jednostavno dobiti od navigacijskih sustava.« »Znači da ni ondje ništa nije do kraja beznadno?« »Iskreno govoreći, kapetane, još je rano da to kažemo, no ne bih rekla da je beznadno. Možda su to tek puste želje, no ja još ne gubim nadu.« Kapetan Leicester reče: »Pa, u ovom trenutku stvari izgledaju tako da gore ne mogu biti; rekao bih da smo svi to skloni gledati s mračnije strane. Možda je to i dobro: sve što je bolje od najgoreg bit će ugodno iznenađenje. Gdje je dr. Di Asturien? Sanitet?« Ewen Ross ustane. »Šef misli da ne bi trebao odlaziti s posla; njegova ekipa radi na spašavanju preostale medicinske opreme i zaliha. Ovamo je poslao mene. Nemamo novih smrtnih slučaja, a svi su poginuli već pokopani. Zasad nema naznaka neobičnih bolesti nepoznata podrijetla, no još provjeravamo uzorke zraka i tla, a tako ćemo i nastaviti, da bismo mogli klasificirati poznate ili nepoznate bakterije. K tomu...« »Nastavite.« »Sef želi da se izda nalog da se za odlazak na nuždu služimo isključivo odobrenim zahodima. Istaknuo je da u svojim tijelima nosimo sve moguće bakterije koje mogu štetiti ovdašnjoj flori i fauni, a latrine možemo dezinficirati razmjerno temeljito, a istovremeno moramo poduzeti sve mjere opreza da ne zagadimo okolna područja.« »Dobro kažete,« rekao je Leicester. »Del Rey, recite nekome da objavi te zapovijedi. I neka se netko iz osiguranja pobrine da svatko zna gdje su zahodi i da se njima služe. Ne smije biti pišanja po šumi samo zato što ste tamo i što nema zakona protiv toga.« Camilla Del Rey je rekla: »Kapetane, jedan prijedlog. Zatražimo od kuhara da jednako postupe i sa smećem, barem na neko vrijeme.« »Da ga dezinficiraju? Dobro. Lovat, kakvo je stanje sintetizatora hrane?« »Radi, gospodine, bar za sada. Međutim, možda i ne bi bilo loše provjeriti domaće izvore hrane i uvjeriti se možemo li jesti ovdašnje plodove i korijenje bude li nužno. Poludi li - a taj uređaj i nije bio konstruiran za dugotrajan rad u uvjetima planetne gravitacije - bit će prekasno da tada počnemo istraživati ovdašnju vegetaciju.«

Judith Lovat, niska i čvrsto građena žena u kasnim tridesetim godinama sa zelenim amblemom Službe za održavanje života na kuti bacila je pogled prema izlazu iz kupole. »Čini se da je planet uglavnom pod šumom; znajući za dušično-kisikov sastav ovoga zraka, moralo bi biti nečega što se može jesti. Čini se da su klorofil i fotosinteza prilično jednaki na svim planetima tipa M, a krajnji je proizvod obično neki oblik ugljikohidrata s aminokiselinama.« »Odmah ću za to zadužiti jednog botaničara,« reče kapetan Leicester, »a to me dovodi k tebi, MacArane. Jesi li na brijegu došao do kakvih korisnih informacija?« MacAran ustane. Rekao je: »Da smo sletjeli na neku visoravan - pretpostavimo li da ih na planetu ima donio bih i više, no ponešto sam našao. Prvo, ovdje smo na nekih tristotinjak metara nadmorske visine i svakako smo na sjevernoj hemisferi, no ne jako mnogo stupnjeva od ekvatora, uzmemo li u obzir koliko je sunce visoko. Čini se da smo u podnožju nekoga golemog planinskog lanca, a planine su dovoljno stare da su već obrasle šumom - što znači da u blizini nema aktivnih vulkana, a nema ni planina koje bi izgledale kao posljedica vulkanske aktivnosti u posljednjih nekoliko tisućljeća. Ovo nije mlad planet.« »Znaci života?« upita Leicester. »Mnogo ptica. I malih životinja, možda sisavaca, no nisam siguran. Previše vrsta drveća da bih ih znao prepoznavati. Mnoge su nešto kao crnogorica, no čini se da ima i bjelogorice, svojevrsne, i grmlja s raznim sjemenkama i drugim. Botaničar bi vam znao reći znatno više. Nema međutim ni traga ljudskih artefakata, ni znaka da je išta ikada bilo uzgajano ili dirano. Koliko vidim, ovaj planet nikad još nisu dirale ljudske ni ičije druge ruke. Ali, naravno, možda se nalazimo usred ekvivalenta sibirskih stepa ili pustinje Gobi, daleko, daleko od ugaženih staza.« Zastao je, a zatim rekao: »Tridesetak kilometara istočno odavde nalazi se istaknut planinski vrhunac - nemoguće ga je ne vidjeti - s kojega bismo mogli promotriti i doći do nekih grubih procjena mase ovog planeta, čak i bez složenih instrumenata. Mogli bismo također pogledati ima li rijeka, dolina, izvora vode ili ikakvih znakova civilizacije.« Camilla Del Rey je rekla: »Iz svemira nismo vidjeli znakova života.« Moray, visok i tamnoput čovjek, službeni predstavnik Zemaljskog ekspedicijskog korpusa i zadužen za koloniste, tiho je rekao: »Hoćete reći, časnice, da nema znakova tehnološke civilizacije, zar ne? Sjetite se, do prije samo četiri stoljeća, ni brod koji bi prišao Zemlji ne bi vidio nikakvih znakova inteligentnog života.« Kapetan Leicester suho je rekao:

»Čak i kad bi bilo neke predtehnološke civilizacije, bilo bi to kao da nema nikakve civilizacije, a kakvih god tu bilo životnih oblika, bili oni razumni ili ne, to za našu stvar ne znači ništa. Oni nam ne mogu pomoći pri popravljanju broda, a budemo li dovoljno pažljivi da ne zagadimo njihove ekosustave, nema razloga da im se javljamo i stvaramo kulturni šok.« »Slažem se s vašom zadnjom izjavom,« reče Moray polako, »no htio bih pokrenuti pitanje koje još niste spomenuli. Dopuštate li, gospodine kapetane?« Leicester je zarežao: »Prvo što sam rekao bilo je da je protokol suspendiran dok traje... nastavite.« »Radi li se na provjeri nastanjivosti planeta, za slučaj da se pogon ne mogne popraviti i da ostanemo nasukani ovdje?« MacAran je na trenutak osjetio kako ga guši šok, a zatim mali uzlet olakšanja. Netko je to izgovorio. Još je netko mislio na to. Nije njemu palo u zadatak da pokrene to pitanje. Ali šok na licu kapetana Leicestera nije nestao, nego se zamrznuo u hladni bijes. »Vrlo su mali izgledi za to.« Moray se teško podigao na noge. »Da, čuo sam što su vaši ljudi rekli, no nisu me potpuno uvjerili. Mislim da odmah moramo početi inventuru svega što imamo i svega što je ovdje, za slučaj da ostanemo ovdje trajno nasukani.« »Nemoguće,« oštro je rekao kapetan Leicester. »Hoćete reći, g. Moray, da o stanju moga broda znate više no moja posada?« »Ne. Ja o svemirskim brodovima nema pojma i ne znam bih li više i želio znati. Ali znam prepoznati olupinu kad je vidim. Znam da je dobra trećina vaše posade poginula, a među njima i neki važni članovi tehničkog osoblja. Čuo sam kad je časnica Del Rey rekla kako misli - kako samo misli - da se navigacijsko računalo može popraviti, a znam da nitko ne može upravljati M-AM pogonom u međuzvjezdanom prostoru bez računala. Moramo uzeti u obzir mogućnost da ovaj brod možda neće nikamo otploviti. A u tom slučaju ni mi nikamo nećemo otploviti. Osim ako imamo kakvog genijalnog dječaka koji je sposoban u idućih pet godina od ovdašnjih sirovina i uz pomoć nekoliko ljudi koji su ovdje, izgraditi međuzvjezdani komunikacijski satelit i poslati poruku na Zemlju ili na Alfa Centauri ili kolonijama na Coronisu da dođu i pokupe zabludjele ovčice.« Tihim glasom Camilla Del Rey reče: »A što vi to radite, g. Moray? Pokušavate nas još jače demoralizirati? Uplašiti nas?« »Ne, ja samo pokušavam biti realan.« Trudeći se da prikrije bijes koji mu je zakrčio lice, Leicester reče: »Mislim da ste vi, g. Moray, preskočili redoslijed. Naša je prva zadaća popraviti brod, a za tu zadaću moglo bi se pokazati nužnim angažiranje svakog

pojedinog čovjeka, pa i putnika iz vaše skupine kolonista. Ne možemo se odreći velikog broja ljudi zbog malo vjerojatnih kritičnih situacija,« istaknuo je, »pa ako je ovo bio zahtjev, smatrajte ga odbijenim. Imamo li još što obaviti?« Moray nije sjeo. »A što ako za šest tjedana otkrijemo da ne možemo popraviti taj vaš brod? Ili za šest mjeseci?« Leicester duboko uzdahne. MacAran mu je na licu čitao očajničku zabrinutost i napor da je ne oda. »Predložio bih, g. Moray, da taj most prijeđemo ako ga, i kada, u daljini vidimo. Postoji jedna jako stara izreka koja kaže da se duboko u danu skriva vrag toga dana. Ne vjerujem da bi nas odgoda od šest tjedana toliko približila prepuštanju beznađu i smrti. A što se mene tiče, ja kanim i dalje živjeti i odvesti ovaj brod kući, a tko god počne držati defetističke govore morat će se suočiti sa mnom. Je li to jasno?« Moray očito nije bio zadovoljan, no nešto, vjerojatno samo kapetanova volja, nije mu dalo da progovori. Spustio se na svoje mjesto i dalje sumnjičavo namršten. Leicester prema sebi povuče Camillinu kartu. »Još nešto? Onda dobro. Mislim da je to sve, dame i gospodo. Popis preživjelih i ranjenika, kao i opisi stanja u kojima su, objavit će se večeras. Da, oče Valentine?« »Gospodine, od mene su zatražili da odslužim misu za mrtve na mjestu zajedničke grobnice. Budući da je protestantski kapelan poginuo u nesreći, želim svoje usluge ponuditi svima, koje god vjere bili i za koju god svrhu.« Lice kapetana Leicestera omekšalo je na prizor mladoga svećenika s povezanom rukom i umotanom jednom stranom lica. »Održite svakako svoju misu, oče. Predložio bih vam da to bude sutra u zoru. Nađite nekoga tko bi mogao raditi na podizanju odgovarajućeg spomenika; bude li jednoga dana, možda za sto godina, koloniziran, ljudi bi za ovo morali znati. Valjda ćemo za to imati vremena.« »Hvala vam, kapetane. Dopustite da se povučem. Moram natrag u bolnicu.« »Dobro, oče, samo vi idite. Tko god se sada želi vratiti, može ići - osim ako ima kakvih pitanja? Dobro onda.« Leicester se nasloni na naslon svoga stolca i nakratko sklopi oči. »MacArane i dr. Lovat, biste li malo ostali?« MacAran se polako približi, tako iznenađen da je ostao bez riječi; nikad prije nije razgovarao s kapetanom i nije znao da ga kapetan poznaje i prepoznaje. A što bi od njega mogao htjeti? Drugi su, jedan po jedan odlazili iz kupole; Ewen ga na trenutak dodirne po ramenu i prošapće: »Heather i ja bit ćemo na misi, Rafe. Moram poći. Svrati poslije do bolnice da ti pogledam glavu. Mir s tobom, Rafe, vidimo se,« a zatim je kliznuo dalje.

Kapetan Leicester upao je u svoj stolac i izgledao je iscrpljeno i staro, no malo se uspravio kad su mu Judith Lovat i MacAran pristupili. Rekao je: »MacArane, vaš profil kaže da imate nešto planinarskog iskustva. Koja vam je profesionalna specijalizacija?« »Geologija. Istina, proveo sam dosta u planinama.« »Onda vam povjeravam vodstvo nad krakom istraživačkom ekspedicijom. Pođite na tu planinu ako vam to uspije i pogledajte s vrha, procijenite masu planeta i tako dalje. Imate li u svojoj kolonističkoj skupini kakvog meteorologa ili klimatologa?« »Trebali bismo imati, a g. Moray će to znati.« »Vjerojatno će znati, a bilo bi dobro da ga to pitam,« reče Leicester.Bio je tako iscrpljen da je gotovo mumljao. »Uspijemo li procijeniti kakvo bi moglo biti vrijeme sljedećih nekoliko tjedana, moći ćemo odlučiti kako napraviti skloništa i ostalo za ljudstvo. K tomu, sve informacije o periodi rotacije i drugim takvim stvarima, mogle bi nešto značiti onima iz Zemaljskog ekspedicijskog korpusa. A vi, doktorice Lovat, pronaðite zoologa i botaničara, najbolje među kolonistima, i pošaljite ih s MacAranom. Za slučaj da se sintetizatori hrane pokvare. Neka obave pokuse i uzmu uzorke.« Judith reče: »Predložila bih i bakteriologa, ako imamo slobodnog?« »Dobro kažete. Nemojte ih baš oteti ekipama za popravak, no uzmite koga trebate. MacArane. Želite li povesti još koga?« »Medicinskog tehničara ili barem bolničara,« zatraži MacAran, »za slučaj da nam tko padne u kakav ponor ili ga sažvaće lokalni ekvivalent Tyrannosaurus rexa.« »Ili da pobere kakvu gadnu lokalnu gamad,« reče Judith. »Trebala sam se toga sjetiti.« »Onda dobro, ako šef Medicinske može koga dati,« suglasi se Leicester. »Još nešto. Prva časnica Del Rey ide s vama.« »Mogu li pitati zašto?« reče MacAran malo zatečeno. »Nije da nije dobrodošla, no moglo bi to biti teško penjanje za damu. Nije ovo Zemlja i nema na ovim planinama žičara.« Camilla je progovorila tihim i ponešto promuklim glasom. On se upitao je li to od tuge i šoka ili joj je to prirodan glas. Ona reče: »Kapetane, MacAran očito ne zna ono najgore. Koliko znate o brodolomu i njegovu uzroku?« On je slegnuo ramenima. »Glasine i uobičajeno prepričavanje. Sve što ja znam je da su se začula zvona za uzbunu. Otišao sam na sigurnosno područje - takozvano sigurnosno

područje,« dodao je s gorčinom se sjetivši Jennyina polomljenog tijela, »a dalje se sjećam samo kako su me izvlačili iz kabine i spuštali niz ljestve. I točka.« »Evo onda kako je. Ne znamo gdje smo. Ne znamo koje je ovo sunce. Ni približno ne znamo u kojoj smo zvjezdanoj skupini. S kursa nas je skrenula gravitacijska oluja - to je laički naziv, neću se truditi objašnjavati što ga izaziva. S prvim smo udarom ostali bez orijentacijske opreme pa smo morali potražiti najbliži zvjezdani sustav s potencijalno nastanjivim planetom i žurno se spustiti. Zato moram, bude li moguće, obaviti neka astronomska promatranja i pronaći neke poznate zvijezde - što mogu postići spektroskopskim mjerenjima. Odatle ću možda moći izračunati naš položaj u ovom kraku Galaktike i obaviti bar dio reprogramiranja računala na površini planeta. Astronomska promatranja lakše je obaviti s visine, gdje je zrak rjeđi. Čak i ne dođem li do samoga vrha planine, svaka mi stotina metara visine daje bolje izglede za točna očitanja.« Djevojka je djelovala mrtvo ozbiljno i njemu se učini da ona svojim namjerno poučnim i profesionalnim držanjem nastoji otjerati strah. »Dakle, ako me možete uzeti sa sobom na tu ekspediciju, ja sam snažna i u formi i ne bojim se dugog i teškog hoda. Poslala bih svoga pomoćnika, no on je opečen na više od trideset posto tjelesne površine, pa on, čak i ako se oporavi - a nije sigurno da hoće - jako dugo nikamo neće ići. Nitko ovdje, bojim se, ne zna o navigaciji i galaktičkoj geografiji koliko ja, a svojim bih mjerenjima vjerovala više nego ičijima.« MacAran slegne ramenima. Nije on bio muški šovinist, pa ako je djevojka uvjerena da može izdržati napor njegove ekspedicije, onda valjda i može. »Dobro,« reče on, »vaša stvar. Trebat će nam zalihe za najmanje četiri dana, a ako vam je oprema teška bilo bi dobro da organizirate da je netko ponese, jer će i svi drugi imati svoju istraživačku opremu.« Pogledao je tanku majicu na njoj i dodao, malo oštrije, »I, k vragu, odjenite se toplo; dobit ćete upalu pluća.« Ona ga pogleda pogođeno, zbunjeno, a onda iznenada ljutito; njezine oči sijevnu prema njemu, no MacAran ju je već zaboravio. On reče kapetanu: »Kada želite da krenemo? Sutra?« »Ne, previše nas nije se naspavalo,« reče Leicester, izvlačeći se iz nečega što je izgledalo kao bolno klonuće u drijemež. »Gle mene, a i pola posade u sličnom je stanju. Večeras ću narediti svima, osim nekolicini dežurnih, spavanje. Sutra ćemo sve, osim onih najvažnijih radnih ekipa, osloboditi za komemoraciju za mrtve, a ostalo je i dosta inventure i spašavanja stvari. Krenite, recimo, za dva ili tri dana. Imate li kakvih želja glede medicinske pratnje?« »Mogu li dobiti Ewena Rossa ako njegov šef može bez njega?« »Što se mene tiče, u redu,« reče Leicester i opet klone, očito zadrijemavši na djelić sekunde. MacAran tiho reče:

»Hvala, gospodine« i okrene se. Camilla Del Rey ga rukom, lagano kao perom, dodirne po ramenu. »Da mu i ne pomislite suditi,« reče ona tihim bijesnim glasom. »On je na nogama još od dva dana prije pada, hrani se pilulama za buđenje, a prestar je za to! Potrudit ću se da dobije neprekinuta 24 sata sna, pa makar morala zatvoriti cijeli logor.« Leicester se opet prene. »... ne spavam,« čvrsto reče. »Još nešto, MacAran, Lovat?« MacAran reče s poštovanjem: »Ne, gospodine,« i tiho se povuče, ostavljajući kapetana da se odmori, dok je njegova prva časnica nad njim stajala - takva ga je slika pogodila - poput majke tigrice nad mladunčetom. Ili nad starim lavom? Ali zar je to njegova briga? Prevelik dio putničkog odjela bio je ili poplavljen protupožarnom pjenom ili sklizak od masnoće i opasan; zato je kapetan Leicester zapovjedio da svi članovi ekspedicije u planine moraju dobiti površinske odore, toplu i nepromočivu odjeću napravljenu za ekipe koje izlaze na površinu stranih planeta. Rekli su im da budu spremni u zoru i bili su spremni, držeći naprtnjače pune hrane, istraživačkih uređaja i improvizirane kamperske opreme. MacAran je stajao čekajući na Camillu Del Rey, koja je nekome na mostu davala posljednje naloge. »Ova vremena izlazaka i zalazaka sunca točna su koliko smo mogli postići, a imate točne podatke o azimutu izlaska sunca. Možda ćemo morati procijeniti kada je podne. Ali svake večeri, u suton, usmjerite najjače svjetlo s broda prema onamo i ostavite da gori točno deset minuta. Tako ćemo moći ucrtati smjer u kojem se krećemo i odrediti istok i zapad. Već znate kakva su kutna očitanja u podne.« Ona se okrene i vidje kako iza nje stoji MacAran. Smireno je rekla: »Zadržavam vas? Oprostite, ali sigurno znate koliko su važna točna očitanja.« »Potpuno se slažem s vama,« reče MacAran, »a i zašto biste me pitali? Vaš je čin najviši od svih u ovoj skupini, zar ne, gospodo?« Ona podigne pogled ispod svojih finih obrva prema njemu. »A, znači to vas brine? Zapravo ne. Samo na mostu. Kapetan Leicester je vas postavio na čelo ove ekipe i, vjerujte, ja sam time zadovoljna. Ja o planinarstvu znam vjerojatno koliko i vi o svemirskoj navigaciji - a možda i manje. Ja sam odrasla na koloniji u Alfi, a znate kakve su tamo pustinje.« Mac Aran osjeti znatno olakšanje i začudnu uznemirenost. Ova je žena bila naprosto previše obzirna! O da, napetosti će se smanjiti ako on ne bude morao nju, kao nadređenog časnika, moliti da prenese naredbe - ili prijedloge - koji se tiču puta. Ali ostala je činjenica da je njoj nekako uspjelo postići da se on osjeti kao jadna budala! »Dobro, onda,« rekao je, »možemo poći kad god vam odgovara. Čeka nas dug put preko prilično gadnog terena. Dakle, pokrenimo taj cirkus.«

On se pomakne prema mjestu gdje su se okupili ostali članovi ekspedicije, a u sebi je obavljao inventuru. Ewen Ross je nosio dobar dio astronomske opreme Camille Del Rey jer, kako je i sam priznao, njegov medicinski komplet nije bio težak. Omotana, kao i ostali, u terensku odoru, Heather Stuart tiho je razgovarala s njim, a MacAranu je čudno palo na um kako mora biti prava ljubav kad ti se cura ustaje u gluho doba noći da bi te ispratila. Dr. Judith Lovat, niska i kršna, imala je preko ramena cijeli niz malih kutijica za uzorke. Još dvojica koji su tu čekali u odorama on nije poznavao pa im je prišao. »Mi smo se vidjeli u rekreacijskoj dvorani, ali mislim da se ne poznajemo. Vi ste...« Prvi čovjek, visok i tamnoput muškarac orlovskoga nosa reče: »Marco Zabal. Ksenobotaničar. Idem na poziv dr. Lovat. Navikao sam na planine. Odrastao sam u Baskiji, a bio sam i u himalajskim ekspedicijama.« »Drago mi je što ste s nama.« MacAran mu pruži ruku. Moglo bi biti korisno imati sa sobom nekoga tko se razumije u planine. »A vi?« »Lewis MacLeod. Zoolog, veterinarski specijalist.« »Član posade ili kolonist?« »Kolonist,« kratko se naceri MacLeod. Bio je nizak, debeo i bjeloput. »A ne morate ni pitati - nemam nikakva planinarskog iskustva - ali odrastao sam u škotskim brdima gdje i danas i u ovo doba još morate dobro hodati želite li kamo stići, a više je vertikalnih površina nego vodoravnih.« MacAran reče: »Moram reći da je to korisno. A sada, kad smo se već svi okupili... Ewen, poljubi se sa svojom curom za rastanak pa idemo.« Heather se tiho nasmije, okrene i vrati kapuljaču na glavu. Bila je to mala djevojka, sitna i krhke građe, a u odori neke krupnije žene izgledala je još sitnija. »Ma nemoj, Rafe. Ja idem s vama. Diplomirala sam mikrobiologiju i skupljat ću uzorke za glavnog liječnika.« »Ali...« zbunjeno se namršti MacAran. Njemu je bilo jasno zašto je Camilla morala poći s njima: ona je bila bolje kvalificirana za svoju zadaću nego bilo koji muškarac. A dr. Lovat se, razumljivo, smatrala pozvanom. On reče. »Tražio sam muškarce za ovo putovanje. Ima tu teškog terena.« Pogledom je potražio Ewenovu potporu, no mlađi se čovjek samo nasmijao. »Moram li ti pročitati Teransku povelju o pravima? Ne smije se donijeti ni uspostaviti zakon koji bi ograničavao prava bilo kojega ljudskog bića na jednak rad bez obzira na rasno podrijetlo, vjeru ili spol...« »Ma k vragu, nemoj mi sada deklamirati Četvrti članak,« reče MacAran. »Ako Heather želi potrošiti cipele, a ti joj to ne želiš zabraniti, tko sam ja da vam to osporavam?«

Ipak, još je vjerovao da je tako uredio Ewen. Kakvog li početka putovanja! A on se, unatoč ozbiljnoj svrsi putovanja, sada uzbuđivao zato što mu se pruža mogućnost da se popne na neotkrivenu planinu - a onda se pokaže da mora sa sobom vući ne samo žensku članicu - koja je bila bar izgledala čvrsto i u dobroj formi - već i doktoricu Lovat, koja možda i nije bila stara, no nije bila tako mlada i živahna kao što bi mu se sviđalo, te Heather koja je djelovala krhko. On reče: »U redu, krenimo,« nadajući se da ne zvuči tako zlokobno kao što se osjetio. Uspostavio je kolonu, sebe je stavio na čelo, dr. Lovat i Heather s Ewenom odmah za sobom, tako da odmah zna ako im korak bude prebrz, zatim Camillu s MacLeodom, a začelje je čuvao iskusni planinar Zabal. Dok su se odmicali od broda kroz naselje grubo izgrađenih zgrada i zaklona, nad lancem dalekih brda počelo se dizati veliko crveno sunce, poput golemog, upaljenog i krvavog oka. Nad udolinom u kojoj je ležao brod bila je debela magla, no dok su se počinjali dizati iz doline, magla se stanjila i rastrgala, a MacAranu se raspoloženje i nesvjesno počelo podizati. Nije to, uostalom, bila mala stvar, voditi istraživačku ekipu, možda i jedina istraživačka ekspedicija u sljedećih nekoliko stotina godina, na potpuno novom planetu. Hodali su šuteći; imalo se što vidjeti. Kad su došli do ruba doline, MacAran je zastao i pričekao da ga sustignu. »Imam vrlo malo iskustva s nepoznatim planetima,« rekao je. »Ali nemojte srljati u nepoznato grmlje, gledajte kuda koračate, a nadam se da vas ne moram upozoravati da ne pijete vodu i ne jedete ništa dok to gđa Lovat osobno ne odobri. Vas dvoje ste specijalisti...« pokazao je Zabala i MacLeoda, »imate li tome što dodati?« »Samo opći oprez,« reče MacLeod. »Koliko mi uopće znamo, ovaj bi planet mogao biti pun otrovnih zmija i gmazova, no naše će nas površinske odore čuvati od većine opasnosti koje ne vidimo. Ja imam pištolj za slučaj najvećih opasnosti ako se pojavi neki dinosaur ili kakav golemi mesožder i nasrne na nas - no općenito će biti pametnije bježati nego pucati. Ne zaboravite da je ovo preliminarno promatranje pa se nemojte previše zanositi u klasificiranje i uzimanje uzoraka: to će moći raditi sljedeća ekipa.« »Bude li uopće sljedeće ekipe,« promrmljala je Camilla. Ona je govorila ispod glasa, no Rafael ju je čuo i oštro je pogledao. Rekao je samo: »Društvo, svi na kompasu očitajte smjer vrha i pazite da ubilježite svako skretanje kad se odmaknemo od toga smjera jer je zemljište neravno. Odavde se vrh vidi, kad se primaknemo prvim obroncima možda nam ne bude vidljiv od brda ili šume.« Na početku je to bio lak i ugodan hod uz blage uspone između visokih, duboko ukorijenjenih crnogoričnih stabala koja su za svoju visinu bila

iznenađujuće malog promjera i koja su imala duge modrozelene iglice na tankim granama. Da nije bilo prigušenog crvenog sunca, moglo bi se pomisliti da su u nekom šumskom rezervatu na Zemlji. Ponekad bi Marco Zabal nakratko izašao iz kolone da bi pregledao kakvo drvo ili uzorak lišća i korijena, a jednom je u šumi pred njima protrčala neka mala životinja. Lewis MacLeod tužno ju je pogledao i rekao doktorici Lovat: »Jedno je sigurno: ovdje ima krznaša. Možda tobolčara, ali nisam siguran.« Ona reče: »Mislila sam da ćete uzimati uzorke.« »I hoću, na povratku. Nema načina da žive primjerke sačuvam dok smo na putu; kako bih znao čime ih hraniti? Ali, ako se bojite za opskrbu hranom, mogu reći da se do sada svaki sisavac na bilo kojem planetu pokazao jestivim i hranjivim. Neki nisu baš ukusni, no očito je da sve životinje koje luče mlijeko imaju slične kemijske procese u tijelu.« Judith Lovat primijetila je se da mali debeli zoolog zadihao od napora, no ništa nije rekla. Savršeno joj je bila razumljiva njegova očaranost time što je prvi koji može vidjeti i klasificirati životinje na potpuno nepoznatom planetu, što je obično posao koji se prepušta visoko specijaliziranim »ekipama za prva slijetanja«, a pretpostavljala je da ga MacAran ne bi bio prihvatio na ekspediciju ako za to nije tjelesno sposoban. Ista je stvar bila na umu i Ewenu Rossu koji je hodao pokraj Heather, iako oni nisu trošili dah na razgovor. Rafe nije uspostavio jako brz korak, no svejedno je pomislio kako nije siguran da će to žene izdržati. Kada je MacAran pozvao na odmor, malo više od sat nakon što su pošli, odmaknuo se od djevojke i pošao bliže MacAranu. »Reci mi, Rafe, koliko je visok taj vrh?« »Nema načina da to znamo s ove daljine, no procijenio bih na oko šest tisuća metara.« Ewen upita: »Što misliš, hoće li žene izdržati?« »Camilla će morati, ona mora obaviti astronomska promatranja. Zabal i ja možemo joj pomoći bude li potrebno, a vi ostali možete ostati na obroncima ako ne možete do kraja.« »Ja mogu,« rekao je Ewen. »Ne zaboravi da je ovdje zrak bogatiji kisikom nego onaj na zemlji i neće nam se anoksija dogoditi tako nisko.« Pogledao je skupinu ljudi i žena koji su sjedili i odmarali se, svi osim Heather Stuart, koja je iskopavala uzorak tla i stavljala ga u jednu od svojih epruveta. A Lewis MacLeod se ispružio koliko je dug i širok i teško disao sklopljenih očiju. Ewen ga je pogledao ponešto uznemireno; njegove su uvježbane oči primijetile nešto što ni Judith Lovat nije vidjela, no nije ništa rekao. Nije čovjeka sada mogao poslati natrag iz ove daljine, bar ne samog. Mladom se doktoru učinilo da mu MacAran čita misli kad je iznenada rekao:

»Ne čini li ti se ovo nekako gotovo prelako i predobro. Mora na ovom planetu postojati neka kvaka. Sve je to previše nalik pikniku u šumskom rezervatu.« Ewen pomisli, i to je neki piknik s pedeset i nešto mrtvih i stotinjak ranjenih u brodolomu, no nije to rekao, sjetivši se da je Rafe ostao bez sestre. »Zašto ne, Rafe? Ne znam za pravilo koje bi reklo da neistraženi planeti baš moraju biti opasni? Možda je to samo to što smo mi toliko navikli na život na Zemlji bez rizika da nas je sada strah i nos pomoliti izvan naše lijepe i sigurne tehnologije.« Nasmiješio se. »Zar se nisi i sam žalio kako su na Zemlji sve planine, pa i skijaški spustovi, tako izglađene da na njima više nema nikakvog izazova? Ne kažem da se ja u to razumijem; meni nikad nije bilo do opasnih sportova.« »Možda je točno to što kažeš,» rekao je MacAran, koji je i dalje ostao smrknut. »Ako je tako, zašto onda radimo toliku paradu oko ekipa za Prva prizemljenja kad ih se šalje na neki novi planet?« »Pojma nemam. Ali nije li moguće da se na planetu na kojem se nikad nije razvio čovjek nikad nisu razvili ni njegovi prirodni neprijatelji?« Ovo je MacArana trebalo razvedriti, no njega su prošli trnci. Ako čovjek ovamo ne pripada, može li on ovdje preživjeti! Ali nije to izgovorio. »Bolje da krenemo dalje. Èeka nas dug put, a volio bih prije mraka doći na obronke.« Zastao je uz McLeoda dok se ovaj s mukom podizao na noge. »Je li vam dobro, dr. MacLeod?« »Samo Mac, molim,« reče stariji s malim smiješkom. »Nismo sada pod brodskom disciplinom. Dobro mi je.« »Ti si specijalist za životinje. Imaš li kakvu teoriju zašto nismo vidjeli ništa veće od vjeverice?« »Imam dvije,« reče MacLeod cereći se široko. »Prva je, naravno, da je tako zato što većih i nema. Druga, kojoj se i ja priklanjam, jest da dok nas šest, odnosno sedam tako kršimo kroz nisko raslinje, svako biće s mozgom većim od vjeveričjeg nastoji biti što dalje.« MacAran se nasmije dok mu se mali debeljko naglo uzdizao u očima. »Bismo li trebali biti tiši?« »Ne znam kako bismo mogli. Bolji će pokus biti večeras. Veći mesožderi tada će - ako ima ikakve analogije sa Zemljom - izaći u lov, nadajući se da će svoju uobičajenu lovinu zateći na spavanju.« MacAran reče: »Onda će biti bolje da se potrudimo da ne budemo zabunom sažvakani,« no gledajući kako drugi prte svoju prtljagu i zauzimaju mjesta u koloni, u sebi je pomislio kako je to nešto čega se nije sjetio. Točno: opća briga za sigurnost na Zemlji eliminirala je sve opasnosti osim onih od ljudi. Čak i safariji u džungle poduzimali su se u kamionima s prozirnim stjenkama, a njemu samome ne bi na

um palo da bi noć mogla biti opasna na takav način. Hodali su još četrdeset minuta kroz sve gušću šumu i ponešto gušće raslinje u kojem su morali odguravati granje, a onda se Judith zaustavi, bolno trljajući oči. Otprilike istodobno Heather podigne ruke i zgroženo se zagleda u njih; Ewen, koji je hodao uz nju, odmah se uzbuni. »Što je?« »Moje ruke...« Heather ih podigne, blijeda u licu. Ewan zazove: »Rafe, pričekaj načas,« a raspršena se kolona zaustavi. Oprezno je uzeo Heatherine tanke prste i pozorno pogledao zelenkaste točke što su izbijale. Iza njega Camilla uzvikne: »Judy! O, Bože, pogledaj joj lice.« Ewen se okrene doktorici Lovat. Njezini su obrazi i kapci bili pokriveni zelenkastim točkama koje su se gotovo naočigled povećavale, širile i bubrile. Ona stisne oči. Camilla joj nježno zaustavi ruke dok ih je dizala prema licu. »Ne diraj lice, Judy. Dr. Ross, što joj je.« »Kako bih to k vragu mogao znati?« ogledao se Ewen oko sebe dok su se ostali okupljali oko njih. »Pozelenjuje li još tko?« dodao je. »Onda dobro. Zato sam ja ovdje, a svi se vi drugi držite podalje dok ne vidimo što je to. Heather!« Dobro ju je prodrmao držeći je za ramena. »Prestani! Nećeš pasti mrtva, a koliko vidim, svi znaci tvojih vitalnih funkcija u redu su.« Djevojka se s mukom umiri. »Oprosti.« »Dobro. Kako se točno osjećaš? Bole li te te mrlje?« »Ne, one me k vragu svrbe!« Bila je grozničava, lice joj se zarumenjelo, a bakrenasta joj se kosa prosula niz ramena. Podigla je ruku da je zabaci natrag, a Ewen je uhvati za zglob, pazeći da dodirne samo rukav. »Ne, ne diraj lice,« rekao je. »Doktorica Lovat je dirala lice. Doktorice Lovat, kako je vama?« »Ne baš dobro,« reče ona s nešto muke. »Lice mi gori, a oči... pa evo, vidite.« »I vidim.« Ewen shvati da su joj kapci natekli i počeli zelenjeti. Izgledala je groteskno. U sebi se Ewen potajno zapitao izgleda li i sam onako uplašeno kao što se osjeća. Kao i svi drugi, i on je odrastao na pričama o egzotičnim zarazama koje se mogu uhvatiti na stranim svjetovima. Ali on je bio liječnik, a ovo mu je bio posao. Nastojeći da mu glas bude što čvršći, rekao je: »Dobro, sada se svi odmaknite, ali bez panike; da je to kapljična zaraza već bismo je svi imali i to vjerojatno još one noći kad smo se iskrcali. Dr. Lovat, imate li kakvih drugih simptoma?« Pokušavajući se nasmiješiti, Judith reče: »Ne, osim što me strah.«

Ewen reče: »To nećemo uzimati u obzir, bar još zasad.« Izvukavši gumene rukavice iz steri-paketa u svom kompletu, na brzinu joj je izmjerio puis. »Nema tahikardije ni plitkog disanja. A ti, Heather?« »Meni je sve u redu, osim prokletog svraba.« Ewen podrobno pregleda mali osip. Bile su to na početku točkice, no svaki je prištić brzo nabubrio u mjehurić. Rekao je: »Dobro, počnimo od eliminacije. Što ste ti i dr. Lovat radile, a nitko drugi nije?« »Uzela sam uzorke tla,« rekla je ona, »tražeći bakterije i alge.« »Ja sam proučavala neke listove.« rekla je Judy, »nastojeći naći imaju li odgovarajuću količinu klorofila.« Marco Zabal odvrne rukave svoje odore. »Poigrat ću se Sherlocka Holmesa,« rekao je. »Evo vam odgovora.« On prema njima pruži zglobove na kojima su se vidjela po jedna ili dvije zelene točkice. »Gospođice Stuart, jeste li za kopanje svojih uzoraka morali odgrnuti kakvo lišće?« »Pa jesam, neko crvenkasto lišće,« reče ona, a on kimnu: »Evo vam odgovora. Kao i svaki dobar ksenobotaničar, ja sa svakom biljkom postupam u rukavicama dok se ne uvjerim što ili tko je na njoj ili u njoj, a tada sam primijetio nekoliko zelenih kapljica, no nisam ih posebno razmatrao. Bit će to neki daleki rođak otrovnog soka iz biljke rhus toxicodendron - koju poznajete kao otrovni bršljan. A pretpostavljam da će, ako ovako brzo izbija, to biti jednostavan kontaktni dermatitis i da neće biti znatnijih posljedica.« On se naceri, a na izduljenom mu se licu vidjela zainteresiranost. »Probajte s antihistaminskom masti, ako je imate, a doktorici Lovat možete dati injekciju, jer su joj oči tako natekle da će teško vidjeti kuda ide. I nemojte se više igrati lijepim lišćem dok ga ja ne pregledam, dobro?« Ewen je postupio prema njegovim uputama s takvim olakšanjem da ga je to gotovo zaboljelo. Nije se osjećao sposobnim za nošenje s ikakvim stranim zarazama. Velika potkožna injekcija antihistaminika brzo je vratila nabubrene oči Judith Lovat u normalne dimenzije, iako je zelena boja ostala. Visoki Bask pokazao im je svoje uzorke biljaka u prozirnim plastičnim kutijicama za uzorke. »Crveno zlo od kojeg se može pozelenjeti,« rekao je suho. »Naučite se držati podalje od nepoznatih biljaka, ako možete.« MacAran je rekao: »Ako je sada svima sve u redu, idemo dalje,« a dok su oni prikupljali opremu, on je opet osjetio kako mu se u glavi muti od olakšanja i obnovljenog straha. Kakve se još opasnosti možda skrivaju u nekom drvu ili cvijetu nedužna

izgleda? S pola glasa rekao je Ewenu: »Znao sam da je ovo mjesto predobro da bi bilo stvarno.« Zabal ga je čuo i nasmijao se: »Moj brat bio je u ekipi za prvo spuštanje koja se uputila na koloniju Coronis. To je jedan od razloga zašto sam i ja krenuo onamo. To je i jedini razlog zašto ja slučajno znam sve ovo. Ekspedicijske snage ne trude se pokazati kako planeti znaju biti nezgodni, jer se onda nitko s naše lijepe i sigurne Zemlje ne bi usudio otići na njih. A naravno, dok ne stignu glavnine kolonizacijskih skupina, kao što smo mi, njihove tehnološke posade već uklone sve najistaknutije opasnosti i, moglo bi se reći, pomalo uglade stvari.« »Idemo,« naredi MacAran umjesto odgovora. Ovo je divlji planet, no što bi on s tim mogao? Rekao je da želi riskirati, pa mu je to sada bilo omogućeno. Nastavili su bez nezgoda i oko podneva zastali da bi pojeli ručak iz prtljage i omogućili Camilli Del Rey da provjeri kronometar i približi se točnijem određenju trenutka podneva. On joj se približio dok je promatrala mali štap koji je zabola u tlo: »U čemu je stvar?« »U trenutku kad sjena bude najkraća bit će točno podne. Zato svake dvije minute bilježim dužinu i kad se opet počne dužiti, podne, ono kada je sunce točno na podnevnici, bit će unutar te dvije minute. Za naša mjerenja to će biti dovoljno točno pravo lokalno podne.« Ona se okrene njemu i tiho ga upita: »Jesu li Heather i Judy doista dobro?« »O, jesu. Ewen ih provjeri kad god zastanemo. Ne znamo koliko će trebati dok boja ne izblijedi, no njima je dobro.« »Ja sam se gotovo uspaničila,« promrmlja ona. »Judy me postidjela. Ostala je mirna.« On je vidio da su »Poručnica Del Rey«, »doktorica Lovat«, »doktor MacLeod« s broda, gdje se uostalom samo s najbližima viđalo izvan formalnih okvira, pretapaju u Camillu, Judy i Maca. On je bio za to. Ovdje bi mogli ostati još dugo. Rekao je nešto o tome, a zatim naglo upitao: »Imate li ikakvu predodžbu koliko bismo ovdje mogli čekati popravak broda?« »Nemam pojma,« odgovori ona, »no kapetan Leicester kaže šest tjedana ako ga mognemo popraviti.« »Ako?« »Naravno da ga možemo popraviti,« rekla je ona naglo i oštro, a zatim se okrenula. »Morat ćemo. Ne možemo ovdje ostati.« On se pitao jesu li to činjenice ili optimizam, no nije to izgovorio. Sljedeće što je izgovorio bila je neka banalna primjedba o kvaliteti potrepština koje su nosili i o tome kako se nada da će Judy ovdje naći neki izvor svježe hrane. Dok se sunce

polako spuštalo iznad dalekih planina, opet je zahlađivalo i zapuhao je oštar vjetar. Camilla je zabrinuto gledala oblake što su se skupljali. »Gotovo je s našim astronomskim promatranjima«, promrmljala je. »Zar na ovom prokletom planetu mora kišiti baš svake noći?« »Čini se da mora,« kratko reče MacAran. »Možda je to povezano s godišnjim dobima. Ali dosad je tako svake noći, bar u ovo godišnje doba: vruće u podne, brzo rashlađivanje, oblačno poslijepodne, navečer kiša, a prije ponoći snijeg. I maglovito jutro.« Namrštivši se, ona je rekla: »Prema onome što sam zaključila iz promjena vremena - iako nam pet dana ne može dati previše - proljeće je; u svakom slučaju dani postaju dulji, svakoga dana po tri minute. Čini se da planet ima nešto veći nagib osi nego Zemlja, što bi moglo objasniti tako jake promjene vremena. Ali kad se snijeg smiri i prije no što se spusti magla možda se nebo malo raščisti...« a zatim se zadubila u misli. MacAran joj nije htio smetati već je počeo tražiti mjesto za logorovanje, jer je počela padati kišica. Trebalo se skloniti prije pljuska. Bili su na padini, pod njima je bila prostrana dolina gotovo bez drveća, ne njima točno na putu, ali ugodna i zelena, a prema jugu se protezala tri-četiri kilometra. Očito je bilo da su ti obronci bili ispresijecani takvim malim dolinama, a kroz ovu je teklo nešto poput uskog vodenog toka - možda rijeka? Ili potok? Bi li ga se moglo iskoristiti za popunjavanje zaliha vode? On je pokrenuo to pitanje, no MacLeod je rekao: »Naravno, provjerite vodu. No bit ćemo sigurniji ulogorimo li se ovdje usred šume.« »Zašto?« Umjesto odgovora MacLeod pokaže rukom i Mac-Aran je razabrao nešto što je izgledalo poput nekoga krda životinja. Teško je bilo razabrati pojedinosti, no životinje su bile veličine manjih ponija. »Evo zašto,« rekao je MacLeod. »Mogu oni biti miroljubivi, možda i pripitomljeni. A ako pasu, nisu mesožderi. Ali ne bih im se volio naći na putu krenu li noću u stampedo. U šumi možemo čuti ako dolaze.« Judy je došla i stala uz njih. »Mogle bi biti dobre za jelo. Možda bi ih se čak moglo i pripitomiti, ako jednom itko kolonizira ovaj planet, i tako uštedjeti trud uvoza životinja za hranu i tegleće marve sa Zemlje.« Promatrajući polagano, kao tekuće kretanje krda preko sivozelene livade, MacAran pomisli kako je tragično što ljudi životinje promatraju samo u svjetlu svojih potreba. Ali, k vragu, pa i ja volim dobar odrezak, s kojim bih im pravom mogao prigovarati? A već za nekoliko tjedana moglo bi se dogoditi da ljudi odu i da životinje ostanu zauvijek neuznemirene. Po kiši su postavili logor na padini, a Zabal se tada dao na paljenje vatre. Camilla reče:

»Moram na vrh brda i pokušati postići izravnu vidljivost s brodom. Oni pale svjetla da bi se održao vizualni dodir.« »Ništa se neće vidjeti po ovoj kiši,« oštro reče MacAran. »Vidljivost je sada manja od kilometra. Ne bi se vidjelo ni vrlo jako svjetlo. Uđite pod kupolu, potpuno ste mokri.« Ona skoči na njega: »Gospodine MacAran, moram li vas podsjetiti da nisam pod vašim zapovjedništvom. Vi ste zaduženi za istraživačku skupinu - a ja ovdje imam zadaće za brod i moram obaviti neke dužnosti!« Okrenula se od malog plastičnog kupolastog šatora i krenula uz strminu. Proklinjući sve tvrdoglave ženske časnice, MacAran krenu za njom. »Vratite se,« oštro je rekla. »Imam instrumente, mogu sama.« »Upravo ste i sami rekli da ja odgovaram za ovu ekipu. I k vragu, jedna od stvari koje su meni zapovjeđene je da se nitko ne odvaja sam! Nitko, a to znači ni prvi časnik broda!« Ona se opet okrenula bez riječi i nastavila uz strminu, stežući kapuljaču svoje vjetrovke da zaštiti lice od hladne guste kiše. Dok su se penjali, kiša je postajala sve jača i on je čuo kako se ona oklizuje i posrće u niskom grmlju iako je imala snažnu ručnu svjetiljku. Dostignuvši je, snažno ju je uhvatio ispod lakta. Ona ga se htjela otresti, no on je oštro rekao: »Ne budite glupi, poručnice! Slomite li gležanj morat ćemo vas nositi - ili se vraćati! U paru možda nađemo čvrsto uporište i gdje ga za jedno od nas samo nema.« Ona je ostala kruta pa je on zarežao. »K vragu, da ste muškarac, ne bih vas lijepo zamolio da me pustite da vam pomognem. Naredio bih vam to!« Ona se nasmije. »Dobro,« reče i uhvati ga ispod ruke, a svjetla njihovih svjetiljki po tlu su plesala tražeći put. Čuo je kako joj cvokoću zubi, no ona se ni jednom riječju nije požalila. Padina je postajala sve strmija, a na zadnjih nekoliko metara MacAran se morao uzverati pred djevojkom i onda se pružiti niže prema njoj da bi je povukao. Ona je pogledala okolo, tražeći smjer; pokazala je prema vrlo slabom svjetlucanju koje se vidjelo kroz gustu kišu. »Može li to biti to?« nesigurno je pitala, »Prema kompasu bilo bi tamo.« »Ako se služe laserom, da. Mislim da bi se vidjelo dovde, čak i kroz kišu.« Svjetlo se zamaglilo, nakratko zasvjetlucalo i opet nestalo, a MacAran opsuje. »Ova se kiša pretvara u poledicu - hajde, siđimo dok ne moramo otklizati na ledu.« Bilo je strmo i sklisko, pa je Camilla jednom skliznula na zaleđenom sloju lišća te klizila, prevrtala se i okretala sve dok se nije zaustavila na velikom panju; tamo je ležala polusvjesna dok je MacAran nije, dozivajući i osvjetljujući okolo,

dohvatio svojim svjetlosnim snopom. Ona je teško disala i jecala od hladnoće, no kad joj je on pružio ruku da joj pomogne da ustane, ona je zatresla glavom i ustala. »Mogu sama. Ali hvala,« dodala je preko volje. Osjećala se iscrpljeno i poniženo. Bila je navikla da joj je dužnost raditi kao jednaka s muškarcima, a u uobičajenom svijetu koji je poznavala tjelesna snaga nije bila faktor koji bi ona ikada uzimala u obzir. Nikad nije ozbiljnije razmišljala o tome da u životu nije upoznala nikakav tjelesni napor veći od gimnasticiranja u vježbaonici na brodu ili svemirskoj stanici. Osjetila se kao da nekako nije uspjela ponijeti svoju vlastitu težinu i da je nekako izdala svoj visoki položaj. Brodski je časnik trebao biti sposobniji od bilo kojeg civila! Umorno se vukla po strmoj padini, oprezno stupajući po tlu i osjećala je kako joj se na hladnim obrazima smrzavaju suze od iscrpljenosti i umora. Polako je slijedeći, MacAran nije znao za njezine unutarnje borbe, no po njezinim je pogrbljenim ramenima osjetio njezinu izmorenost. Nakon nekog vremena, on je obgrli oko struka i tiho reče: »Kao što sam već rekao, ako opet padneš i teže se ozlijediš, morat ćemo te nositi. Nemoj nam to učiniti, Camilla.« Oklijevajući je dodao: »A dopustila bi da ti pomogne Jenny, ne bi li?« Ona nije odgovorila, no ipak se oslonila na njega. On je navodio njezine posrćuće korake prema slabom svjetlu što se probijalo iz šatora. Negdje nad njima, u gustom granju, kroz buku ledene kiše prodro je oštar zov neke noćne ptice, no nije bilo drugih zvukova. Ovdje su i njihovi vlastiti koraci zvučali čudno i strano. U šatoru se MacAran spustio na tlo i zahvalno primio šalicu vrućeg čaja koji mu je dodao MacLeod, te oprezno pošao do svoje vreće za spavanje prostrte pokraj Ewenove. Brišući led s kapaka srkao je kipuću tekućinu i slušao kako Heather i Judy guču nad Judynim zaleđenim licem, žurno se guraju zakrčenim prostorom, donose joj topli čaj i suh pokrivač te joj pomažu da skine zaleđenu vjetrovku. Ewen upita: »Što je to vani? Kiša? Tuča? Ledena kiša?« »Mješavina svega toga, čini mi se. Čini se da smo naletjeli na nekakvu ekvinocijsku oluju, moglo bi se reći. Ne može biti ovako baš cijele godine.« »Jeste li obavili ta očitavanja?« Na MacAranovo potvrdno kimanje, on reče: »Trebao je poći netko od nas, poručnica ipak nije dorasla takvom penjanju po ovakvom vremenu. Pitaš se zašto je pošla?« MacAran pogleda prema Camilli, koja je bila sklupčana pod pokrivačem i pila kipući čaj dok joj je Judy sušila mokru i zamršenu kosu. I sam je sebe iznenadio rekavši »Noblesse oblige«. Ewen kimnu. »Znam što hoćeš reći. Čekaj da ti dam juhe. Judy je s namirnicama učinila sjajne stvari. Dobro je sa sobom imati stručnjaka za hranu.«

Svi su bili iscrpljeni i nisu mnogo govorili o tome što su vidjeli, a zavijanje vjetra i mećave otežavalo je svaki govor. U pola sata pojeli su i uvili se u vreće za spavanje. Heather se ugnijezdila uz Ewena i stavila svoju glavu na njegova ramena, a MacAran, koji je bio tik iza njih, gledao je njihova spojena tijela pogledom tihe, neodređene zavisti. Bilo je tu bliskosti koja nije imala previše veze sa spolnošću. Ona se vidjela u načinu kako su razmještali težinu, gotovo nesvjesno, tako da jedno drugome budu što lakši i udobniji. Protiv volje pomislio je na trenutak kad si je Camilla dopustila da se osloni na njega i u mraku se kiselo osmjehnuo sjetivši se toga. Od svih žena na brodu baš je ona bila ta za koju je bilo najteže očekivati da bi se zainteresirala za njega i vjerojatno mu je baš ona bila najmanje draga. Ali, k vragu, morao joj se diviti! Neko je vrijeme ležao budan i slušao zvuk vjetra u gustom granju i prasak ponekog stabla koje bi puklo i srušilo se u oluji - Bože, da neko stablo padne na šator, smrvilo bi nas - i čudne zvukove koji su mogli biti od životinja što se probijaju kroz grmlje. Nakon nekog vremena u isprekidanom snu stalno osluškujući jednim uhom, čuo je kako MacLeod u snu stenje i uzdiše, jednom je začuo i kako Camilla ispušta krik iz noćne more, a zatim je opet iscrpljen zaspao. Prije jutra oluja se umirila i kiša prestala, a on je spavao kao mrtav, čuvši u snu samo kako se nepoznate zvijeri i ptice kreću po mračnoj šumi i nepoznatim brdima. Nešto prije zore ustao je čuvši kako se Camilla meškolji i u mračnom je šatoru vidio kako se ona uvlači u odoru. On se izvuče iz svoje spavaće vreće i tiho upita: »Što je?« »Kiša je prestala i nebo je vedro; želim obaviti neka promatranja neba i spektrografska očitanja prije no što se spusti magla.« »Dobro. Treba li pomoći?« »Ne. Marco mi može pomoći nositi instrumente.« Pomislio je prosvjedovati, no slegnuo je ramenima i uvukao se natrag u svoju vreću za spavanje. Nije to baš ovisilo o njemu. Ona je znala što radi i nije joj trebao njegov oprezni nadzor. Pokazala je to vrlo jasno. No neka mu nejasna bojazan nije dala opet zaspati; ležao je u nelagodnom polusnu osluškujući zvukove šume što se budila. Ptice su se dozivale sa stabla na stablo, neke oštro i prodorno, neke blago i cvrkućući. U grmlju se čulo neko tiho kreketanje i komešanje, a odnekud se začuo i tihi zvuk koji se i nije jako razlikovao od psećeg laveža. A onda je tišinu proparao strašan krik - urlik nedvojbeno ljudske agonije, oštar vrisak straha koji se ponovio dva puta i prešao u isprekidano jecanje, a zatim utihnuo. MacAran je poluodjeven iskočio iz vreće za spavanje i šatora, Ewen je bio ni pola koraka za njim, a ostali su se gurali za njima, pospani, zbunjeni, uplašeni. Popeo se po strmini u smjeru toga zvuka i začuo Camillin zov u pomoć. Opremu je postavila na proplanku blizu vrha, no ona je sada bila prevrnuta; Marco Zabal ležao je na tlu nedaleko od nje, grčio se i isprekidano stenjao. Bio je natečen, a lice

mu je izgledalo zlokobno crveno. Camilla je rukama u rukavica mahnito nešto otresala. Ewen se spusti uz čovjeka koji se previjao i brzo zapita Camillu: »Brzo... što se dogodilo?« »Nešto... kao kukci,« rekla je ona tresući se i ispruži ruku. Na dlanu rukavice bila je mala zgniječena životinja, kraća od pet centimetara sa svijenim repom kao u škorpiona i zlokobnim šiljkom na prednjem dijelu; bila je jarko narančasta i zelena. »Stao je na onu izbočinu, začula sam vrisak, a onda je pao...« Ewen je izvadio svoj medicinski komplet i brzo je rukama radio nad Zabalovim srcem. Brzo je uputio Heather, koja se spustila pokraj njega, da odreže odjeću; lice ranjenika tamnilo je, a ruka mu je nevjerojatno natekla. Zabal je sada bio u nesvijesti i stenjao je u bunilu. Snažan nervni otrov, pomisli Ewen; srce je usporavalo, a disanje postajalo slabije. Sve što je sada mogao učiniti bilo je dati čovjeku jaka stimulativna sredstva i biti uz njega za slučaj da mu zatreba umjetno disanje. Nije mu se usudio dati čak ni ikakvo sredstvo koje bi mu olakšalo muke jer gotovo sva narkotična sredstva oslabljuju disanje. Čekao je, jedva i sam dišući, sa stetoskopom na Zabalovim prsima, dok njegovo oslabljeno srce nije počelo udarati malo redovitije; nakratko je podigao pogled prema izbočini u tlu i upitao Camillu je li i nju ugrizlo - nije iako su dva gadna kukca počela gmizati po njezinoj ruci - i da svima kaže da moraju ostati daleko od izbočine, mravinjaka ili čega već. Čista sreća što u mraku logor nismo postavili ovdje! MacAran i Camilla mogli su jučer nagaziti ravno na to a možda kukci spavaju dok je snijeg! Vrijeme se vuklo. Zabal je počeo malo redovitije disati i malo stenjati, no nije se vratio svijesti. Golemo crveno sunce polako se otapajući maglu podiglo nad obronke oko njih. Ewen je poslao Heather do šatora da mu donese ostalu opremu, a Juy i MacLeod počeli su pripremati nekakav doručak. Camilla je stoički analizirala ono nešto astronomskih podataka koliko je uspjela prikupiti prije napada škorpionskih mrava - kako ih je MacLeod, nakon analize mrtvoga primjerka, privremeno nazvao. MacAran je prišao onesviještenom čovjeku i mladom doktoru koji je stajao uz njega. »Hoće li preživjeti?« »Ne znam. Valjda. Takvo što nisam vidio još otkad sam liječio svoj prvi i jedini slučaj ugriza čegrtuše. Ali jedno je sigurno: nikamo ne idemo danas, a vjerojatno ni sutra.« MacAran je upitao: »Ne bismo li ga trebali odnijeti dolje do šatora? Moglo bi ovuda gmizati još takvih?« »Ne bih ga sada premještao. Možda za koji sat.« MacAran je stajao i očajno gledao onesviještenog čovjeka. Ne bi smjeli odgađati, a ipak, veličina ekspedicije bila je tako strogo odmjerena da nije bilo nikoga koga bi mogli poslati do broda po pomoć. Na kraju reče:

»Moramo nastaviti. Recimo da premjestimo Marca u šator kad bude moguće, a da ti ostaneš i brineš se za njega. Ostali mogu obaviti svoja istraživanja ovdje kao i bilo gdje drugdje, mogu istraživati tlo, bilje i životinje. Ali ja moram koliko je moguće istraživati s vrha, a poručnica Del Rey mora svoja astronomska opažanja obaviti sa što veće visine. Nastavit ćemo dalje, koliko god budemo mogli. Pokaže li se da je nemoguće popeti se na sam vrh, nećemo pokušavati; očitat ćemo što mognemo i vratiti se.« »Ne bi li bilo bolje pričekati i vidjeti možemo li nastaviti s vama? Ne znamo još kakvih sve opasnosti ima tu u šumi.« »Problem je u vremenu,« strogo reče Camilla. »Što prije doznamo gdje smo, prije ćemo imati mogućnost...« prekinula je. MacAran reče: »Točno je da ne znamo za opasnosti. Opasnosti bi mogle biti i manje za manju skupinu, pa čak i pojedinca. Za to su podjednaki izgledi. Mislim da ćemo morati tako.« Budući da ni dva sata kasnije Zabal nije pokazao nikakav znak vraćanja svijesti, MacAran i druga dvojica ponijeli su ga na improviziranim nosilima do šatora. Neki su prigovarali zbog razdvajanja, no nitko se nije ozbiljno protivio pa je MacAran shvatio da je postao njihovim vođom čija je riječ zakon. Do vremena kad im se crveno sunce našlo nad glavama, podijelili su prtljagu i bili spremni za polazak sa samo malim pomoćnim šatorom, hranom za nekoliko dana i Camillinim instrumentima. Stajali su u velikom šatoru i gledali polusvjesnog Zabala. On se počeo pomicati i stenjati, ni nije pokazao drugih znakova povratka svijesti. MacAranu je to bilo očajno, no jedino što je mogao učiniti bilo je ostaviti ga u Ewenovim rukama. Uostalom, glavni je posao bilo procijeniti kakav je planet i Camillino promatranje u kojem bi se dijelu Galaktike mogli nalaziti. Nešto ga je stalno bockalo. Je li što zaboravio? Odjednom Heather Stuart svuče gornji dio svoje odore i izvuče debelu jaknu koju je nosila ispod nje. »Camilla, ovo je toplije od tvoga«, reče ona tiho, »molim te, uzmi to. Ovdje tako sniježi. A ti ćeš biti vani sa samo onim malim zaklonom!«. Camilla se nasmije i potrese glavom. »I ovdje će biti hladno.« »Ali...« Heatherino je lice bilo napeto i neraspoloženo. Ugrizla se za usnicu i zamolila: »Molim te, Camilla. Možeš me slobodno zvati budalom. Recimo da imam predosjećaje, ali molim te, uzmi.« »A ti?« kratko upita MacLeod. »Uzmite to poručnice. Mislio sam da sam samo ja imao neugodne predosjećaje. Nikad nisam vidovitost uzimao jako ozbiljno, no, tko zna, na nepoznatom planetu ona može biti dobra za opstanak. Uostalom, što možeš izgubiti uzmeš li još koji komad odjeće?«

MacAran shvati da je ono što ga je kopkalo moralo imati neke veze s vremenom. On reče: »Uzmi to, Camilla, bit će toplije, ako zatreba. I ja ću uzeti Zabalovu planinarsku vjetrovku, deblja je od moje, a svoju ću ostaviti njemu. Uzmi i još nešto džempera, ako imaš. Nemojte se ničega odricati, no istina je, bude li snijega, imat ćete bolji zaklon nego mi, a na visini može biti prilično hladno.« Sa zanimanjem je pogledao Heather i MacLeoda, on općenito nije vjerovao ono što je čuo o vidovitosti, no ako je dvoje u ekspediciji to osjetilo, a i sam je imao neki čudan osjećaj - pa možda je to bilo nešto povezano sa nesvjesnim osjetilnim naznakama, s nečim što svjesno nisu mogli spojiti. Ionako ti ne treba vidovitost da predvidiš ružno vrijeme na planinskim vrhuncima nepoznatog planeta s oštrom klimom. »Uzmite svu odjeću koju možete dobiti i dodatne pokrivače - ako ih imamo«, zapovjedio je, »a onda krenimo.« Dok su se Heather i Judy pakirale, on je našao vremena za nekoliko riječi nasamo s Ewenom. »Čekajte nas ovdje najmanje osam dana,« rekao je, »a mi ćemo vam poslati znak svake večeri u suton ako bude moguće. Ne bude li do tada vijesti od nas ni signala, vratite se na brod. Uspijemo li se vratiti, nema smisla da se druge uznemiruje time, no dogodi li se nama nešto, ti zapovijedaš:« Ewenu nije bilo drago što on odlazi. »Što ću ako Zabal umre?« »Pokopati ga«, suho reče MacAran. »Što bi drugo?« On se okrene i mahne Camilli. »Pođimo, poručnice.« Krenuli su s proplanka ne osvrćući se. MacAran je uspostavio jednolik korak, ne prebrz ni prespor. Dok su se uspinjali, krajolik se mijenjao, tlo pod nogama bivalo je sve manje obraslo, bilo je više golog kamenja, a drveće se prorijedilo. Nagib obronaka nije bio jako strm, no dok su se približavali sljemenu obronka na kojem su se ulogorili, MacAran je pozvao na predah radi odmora i da pojedu koji zalogaj iz zaliha. S mjesta gdje su bili, vidjeli su mali narančasti kvadrat šatora, kao malu mrljicu kroz gusto granje. »Koliko smo prešli, MacArane?« upitala je žena skidajući s glave krznom podstavljenu kapuljaču svoje vjetrovke. »Nemam to po čemu znati. Valjda oko osam kilometara; oko šesto metara visinske razlike. Glavobolja?« »Malo,« slagala je. »To je od promjene tlaka zraka; brzo ćete se na to naviknuti,« rekao je. »Dobro je što imamo prilično postupan rast terena.« »Nije lako shvatiti da je ono tamo mjesto gdje smo proveli prošlu noć - tako je duboko dolje«, reče ona malo nesigurnim glasom.

»Poslije ovoga sljemena više se neće vidjeti. Želite li se vratiti i odustati, ovo vam je zadnja prilika. Dolje biste se mogli naći za sat do dva.« Ona slegne ramenima: »Ne stavljajte me na kušnju.« »Bojite se?« »Naravno. Nisam glupa. Ali neću se uspaničiti, ako na to mislite.« MacAran je ustao, gutajući zadnji zalogaj svoje zalihe. »Pođimo onda. Pazite kuda hodate - gore je kamenje.« Ali na njegovo iznenađenje, ona je sigurnim korakom išla po stijenama blizu vrha, a on joj nije morao ni pomagati ni tražiti lakše prolaze. S vrha brda vidjela se široka panorama koja je ostala ispod i iza njih: dolina gdje su se ulogorili, njezina duga visoravan i druga dolina u kojoj je svemirski brod - iako je čak i sa svojim snažnim dalekozorom MacAran vidio samo sitnu tamnu crtu koja je mogla biti njihov brod. Lakše je vidljiv bio nepravilni proplanak gdje su posjekli drveće za izgradnju nastambi. Dodajući dalekozor Camilli rekao je: »Prvi trag dolaska ljudi na novi svijet.« »I posljednji, nadam se«, reče ona. Poželio ju je jasno i nedvosmisleno pitati može li se brod kako popraviti. Ali nije bilo vrijeme za razmišljanje o tome. Rekao je: »Ima među stijenama vodotokova, a Judy je još prije nekoliko dana testirala vodu. Vjerojatno možemo pronaći koliko nam je god vode potrebno da napunimo čuturice, pa nemojte previše štedjeti.« »Strašno mi je suho u grlu. Je li to samo od visine?« »Vjerojatno. Na Zemlji se bez kisika ne bismo mogli popeti znatno dalje, no na ovom je planetu udio kisika viši.« MacAran baci još jedan pogled na narančasti šator dolje, a zatim zatvori dalekozor i zabaci ga na ramena. »U redu, sljedeći će vrh biti još viši. Pođimo.« Ona je promatrala neke sitne narančaste cvjetiće koji su rasli u procjepima stijenja. »Bolje da ih ne dirate. Tko zna što sve ovdje grize.« Ona se okrenu s ružičastim cvjetićem u ruci. »Sada je kasno«, reče ona sa zlobnim osmijehom. »Ako mogu pasti mrtva samo zato što sam ubrala neki cvijet, bolje da to doznam odmah, a ne kasnije. Nisam sigurna da želim živjeti ako je ovo planet na kojem ništa ne smijem dirati.« Nešto ozbiljnije dodala je: »Rafe, moramo nešto riskirati - pa i tada nas može ubiti nešto na što nikad ne bismo ni pomislili. Meni se čini da možemo samo poduzeti nešto protiv najočitijih opasnosti - a onda riskirati.«

Bilo je to prvi put nakon nesreće što ga je nazvala krsnim imenom, pa je on i nesvjesno omekšao. On reče: »Naravno, tako je; ako već nismo u svemirskim kombinezonima, nema nam prave zaštite, pa nema smisla da postanemo paranoični. Da smo ekipa za prva slijetanja, znali bismo što ne smijemo riskirati, no kad je već ovako valjda možemo samo riskirati.« Postajalo je vruće, pa je svukao vanjski sloj odjeće. »Pitam se koliko se pouzdati u Heatherina predviđanja ružnog vremena.« Počeli su silaziti drugom stranom sljemena. Na pola spusta, nakon dva - tri sata traženja odgovarajuće staze, otkrili su mali kristalni izvor koji se probijao kroz raspuklinu u stijeni pa su tu napunili čuturice. Okus vode bio je čist i ugodan, a na MacAranov su prijedlog pošli niz taj potok; morao je to biti najkraći put. U suton su se teški oblaci počeli brzo podvlačiti pod sunce što se spuštalo. Bili su u dolini i nije bilo načina da pošalju signal ni brodu ni ostatku ekspedicije. Dok su postavljali svoj mali šator, a MacAran palio vatru da podgriju hranu, počela je padati sitna kišica. On je psujući premjestio tu vatricu pod ulazno krilo šatora, nastojeći ga bar donekle zaštititi od kiše. Do početka guste susnježice koja ju je na kraju ugasila uspjelo mu je dobiti samo toplu, ne i vruću, vodu, pa je odustao i sušenu hranu istresao u mlaku vodu. »Evo. Nije ukusno, ali je jestivo i, nadam se, hranjivo.« Camilla je, kušavši, načinila grimasu, a njemu je laknulo kad ništa nije rekla, a kiša šibala je oko njih, pa su se uvukli u šator i čvrsto zatvorili ulaz. Unutra je bilo jedva mjesta da jedno od njih može ležati ispruženo dok drugo sjedi; ti šatori za slučaj nužde bili su zapravo zamišljeni za jednu osobu. MacAran se spremao reći nešto šaljivo o ugodnom boravištu, no, pogledavši u njezino smrknuto lice, odustao je. Izvlačeći se iz vjetrovke za oluju i remenja za nošenje, on je, odmatajući vreću za spavanje, rekao samo: »Nadam se da te ne muči klaustrofobija.« »Ja sam od svoje sedamnaeste godine časnik svemirske plovidbe. Zar bih to mogla izdržati da sam klaustrofobična?« U mraku je mogao zamisliti njezin osmijeh. »Naprotiv.« Poslije toga više nisu imali što govoriti. Ona je u mraku upitala: »Pitam se kako li je Marco«, no MacAran joj nije imao što odgovoriti, a bilo je besmisleno pomišljati koliko bi ovo putovanje bilo bolje s Marcovim poznavanjem himalajskih vrhunaca. On je pak, neposredno prije no što je klonuo u san, upitao: »Želiš li ustati prije zore i pokušati obaviti neka astronomska promatranja?« »Ne, mislim da ću pričekati kad dođemo do vrha, dođemo li uopće do njega.«

Njezino se disanje utiša u tiho i umorno uzdisanje i on je znao da je zaspala. Neko je vrijeme ležao budan, pitajući se što ih čeka. Vani je ledena kiša šibala granama i čuo se neki štropotavi zvuk koji je mogao biti od vjetra ili od neke životinje što se probija kroz nisko raslinje. Jednom ili dvaput Camilla je u snu vrisnula, što ga je prenulo i on bi razbuđen poslušao. Je li to mogla biti visinska bolest? S povišenim udjelom kisika ili bez njega, vrhovi su bili prilično visoki, a nakon svakoga koji bi prešli opća bi im visina bila još po malo viša. Pa sad, ona će se aklimatizirati ili se pak neće aklimatizirati. Nakratko, na rubu sna, MacAran se sjeti da je to prava priča za zabavne medije, muškarac nasamo s lijepom ženom na nepoznatom planetu punom opasnosti. Bio je svjestan da je želi - pa k vragu, on je samo čovjek i to muškarac - no u ovim okolnostima nijedna mu pomisao nije bila dalja od seksa. Možda sam samo previše civiliziran. S tom je misli zaspao, iscrpljen od cjelodnevnog penjanja. Sljedeća su tri dana bila samo reprize toga dana, osim što su treće noći u suton stigli do jednog prijevoja, a da noćna kiša još nije počela. Camilla je postavila teleskop i obavila neka promatranja. Postavljajući u mraku šator, on nije mogao izdržati, a da ne upita: »Je li bilo sreće? Znaš li gdje smo?« »Nisam sigurna. Već sam i prije znala da ovo sunce nije zabilježeno na kartama, a jedina zviježđa koja vidim nagnuta su, prema središnjim koordinatama, lijevo. Rekla bih da smo na vanjskom rubu spiralnog kraka galaktike - vidi se kako je ovdje malo zvijezda, čak i u usporedbi sa Zemljom, a kamo li bilo kojim koloniziranim planetom bliže središtu! Daleko smo mi od mjesta kamo smo trebali ići!« Glas joj je bio napet i tužan, a kad joj je prišao bliže vidio je da joj po obrazima teku suze. Osjetio je bolnu potrebu da je utješi. »Pa dobro, onda ćemo kad opet krenemo biti otkrivači novog nastanjivog planeta. Možda dobijete i dio nalazničke nagrade.« »Ali tako je daleko...« slomi se ona. Možemo li se javiti brodu?« »Možemo pokušati. Mi smo najmanje dvije i pol tisuće metara iznad njihove visine; mogli bismo biti na crti izravne vidljivosti. Evo, tu je dalekozor, pokušajte vidjeti ima li kakvog bljeskanja. Ali, naravno, možda ih zaklanja neki nabor u brdima.« Umirujući joj dalekozor on ju je obgrlio. Nije mu izmicala. Ona reče: »Imate li smjer prema brodu?« On joj ga je dao: ona je dalekozor micala neznatno, držeći kompas u ruci. »Vidim neko svjetlo... ne, mislim da je to munja. Pa u čemu je razlika?« Ona nestrpljivo odloži dalekozor. On osjeti njezino drhtanje. »Vama se ovi široki otvoreni prostori sviđaju, zar ne?«

»Pa, da«, reče on polako. »Oduvijek volim planine. Vi ne?« Ona u mraku zatrese glavom. Nad njima je blijedo ljubičasto svjetlo jednoga od četiri mala mjeseca mraku davalo mraku neku sitnu drhtavost. Ona slabim glasom reče: »Ne. Ja ih se bojim.« »Bojite?« »Otkad sam izabrana za svemir, kad mi je bilo petnaest godina, bila sam samo na satelitima ili na vježbovnim brodovima. Od toga...« glas joj zatreperi, »od toga postaneš nekako...agorafobičan.« »A dragovoljno ste se javili za ovu ekspediciju«, rekao je MacAran, no ona njegovo iznenađenje i divljenje pogrešno shvati kao kritiku. »A tko bi drugi?« rekla je oštro, okrenula se i ušla u tijesni šator. I opet je, nakon što su pojeli hranu, ovaj put toplu jer sada nije bilo kiše da im gasi vatru, MacAran ostao budan još dugo nakon što je djevojka zaspala. Obično se noću čulo samo lijevanje kiše i šibanje granja; noćas je šuma živnula od čudnih zvukova i šumova kao da se u njoj te, jedne od rijetkih noći bez snijega, probudio sav onaj nepoznati život. Jednom se izdaleka začulo zavijanje koje je zvučalo poput snimke zvuka izumrlog sivog šumskog vuka koju je jednom čuo na Zemlji; začulo se i gotovo mačje rezanje, tiho i promuklo, pa prestrašen krik neke male životinje, a onda tišina. A negdje prije ponoći začuo se visok i jeziv krik, dug i drhtav vrisak, od kojeg mu se smrznula i srž kostiju. Zvučalo je tako neugodno slično vrisku koji je ispustio Marco kad su ga napali škorpionski mravi, da je usnulog MacArana na trenutak počelo dizati na noge, a onda se, kad se Camilla, probuđena njegovim pokretom, uplašena sjela, začulo se iznova, a on shvati da takav krik nikako nije moglo ispustiti ljudsko biće. Bio je to prodoran zavijajući krik koji se nastavljao, sve viši i viši, sve do ultrazvučnih visina; njemu se činilo da ga čuje još dugo nakon što je zamro. »Što je to?« drhteći prošapće Camilla. »Bog zna. Valjda neka ptica ili zvijer.« Bez riječi su iznova odslušali vrisak od kojeg su se parale uši. Ona mu se malo približi i promrmlja: »Zvučalo je kao da je u agoniji.« »Ne treba maštati. Mogao bi joj to biti i normalan glas.« »Ništa ne može imati to kao normalan glas«, odlučno reče ona. »Po čemu bismo to mogli znati?« »Kako možeš biti tako logičan? Joooj...« ona se tržne, jer se dugi prodorni krik vratio. »Od toga mi se smrzava srž u kostima.« »Možda se tim zvukom služi da bi paralizirala svoju lovinu,« reče MacAran. »I mene to, k vragu, plaši! Da sam sad na Zemlji - moji su bili Irci zamišljao bih da je to stara banshee, vila narikača Arran koja najavljuje smrt i da je došla po mene.«

»Morat ćemo je nazvati banshee kad otkrijemo što je«, reče Camilla, a ne smijući se. Jezivi se zvuk ponovio, a ona poklopi uši rukama vičući: »Dosta! Prestani!« MacAran je, ne baš jako, lupi. »Prestani, vrag te odnio. Tko zna, mogla bi se ovuda provlačiti i biti dovoljno velika da nas oboje poždere zajedno sa šatorom! Budimo tihi i mirno ležimo dok ne ode!« »Lako je to reći«, promrmlja Camilla i opet se tržne, jer se opet začu isti strašni krik. Ona mu se u pretrpanom prostoru šatora privuče bliže i vrlo tihim glasom reče: »Hoćeš li me... primiti za ruku?« On u mraku potraži njezine prste. Bili su hladni i kruti i on ih poče polako trljati svojima. Ona se nasloni na njega, a on se prigne i lagano je poljubi u tjeme. »Ne boj se. Šator je plastičan, a sumnjam da mirišemo jestivo. Nadajmo se samo da će to, što god bilo, ako hoćeš i banshee, brzo uhvatiti dobru večeru i ušutjeti.« Zavijajući se krik opet oglasio, ovaj put dalje i više ne onako da od njega trnu kosti. On je osjetio kako mu je djevojka na ramenu zadrijemala, pa ju je pustio da se spusti u udobniji položaj, ostavljajući joj glavu naslonjenu na sebe. »Bolje da se naspavaš«, nježno je rekao. Njezin je glas bio gotovo nečujan: »Hvala, Rafe.« Kad je po njezinom ritmičnom disanju shvatio da je opet zaspala, on se nagnu nada nju i nježno je poljubi. Baš je to pravo vrijeme da počneš nešto ovakvo, rekao je u sebi, ljut na vlastite reakcije, jer imali su posla i u svemu tome nije bilo ničega osobnog. Ili nije trebalo biti. A ipak je prošlo još dugo dok nije zaspao. Ujutro su iz šatora izašli u promijenjeni svijet. Nebo je bilo vedro i bez mrlja od oblaka i magle, a pod nogama im je bezbojna otporna trava odjednom bila prošarana šarenim cvijećem koje se brzo otvaralo i brzo širilo. Iako nije bio biolog, MacAran je nešto slično vidio u pustinjama i drugim golim predjelima i znao je da se na mjestima s oštrom klimom često razvijaju životni oblici koji znaju iskoristiti i neznatne povoljne promjene u temperaturi ili vlažnosti, koliko god kratkotrajne bile. Camilla je bila očarana šarenim niskim cvijećem i stvorovima nalik pčelama što su zujali među cvjetovima, no pazila je da ih ne uznemiri. MacAran je stajao gledajući zemljište pred njima. Preko jedne ravnije doline presječene potočićem, bile su posljednje strmine na putu do visokog vrha koji im je bio cilj. »S nešto sreće, trebali bismo blizu vrha biti večeras, a sutra ćemo, točno u podne, moći obaviti svoja očitavanja. Znaš teoriju: prikaži udaljenost odavde do broda kao pravokutni trokut, izračunaj kut sjene, pa ćemo moći procijeniti veličinu planeta. Arhimed ili netko takav obavio je to za Zemlju tisućama godina prije no

što je otkrivena viša matematika. A ne bude li noćas kiše možda ćeš moći obaviti jasnija opažanja s veće visine.« Ona se smiješila. »Nije li čudesno što može učiniti i samo mala promjena vremena? Čeka li nas veliko penjanje?« »Ne bih rekao. Odavde se čini kao da bismo po usponu mogli hodati ravno; očito je da je crta vegetacija na ovom planetu viša nego na većini drugih svjetova. Na vrhuncu je gola stijena bez drveća, no samo tisuću metara niže ima i vegetacije. Još nismo dostigli snježnu granicu.« Na višim usponima se MacAranu obnovio stari žar. Mogao je to biti čudan svijet, no ipak s planinom ispod nogu i izazovom penjanja. Bio je to, istina, jednostavan uspon, bez klisura i ledenih odrona, no to ga je jednostavno oslobodilo za uživanje u planinskoj panorami i bistrom visinskom zraku. Samo ga je Camillina prisutnost i svijest da se ona boji visina na otvorenom držala u dodiru sa stvarnošću. Mislio je da će mu biti nezgodno to što mora amaterki pomagati prijeći preko jednostavnih mjesta uz koja bi se on uzverao s jednom nogom u gipsu, što mora čekati da ona nađe uporište na strmim odronima, no začudo se našao čudno usklađen s njezinim strahom i polaganim osvajanjem svake nove visinske kote. Nekoliko desetaka metara ispod samoga vrha, on se zaustavi. »Evo. Odavde imamo savršenu optičku vidljivost, a i ravno mjesto na koje možeš postaviti opremu. Ovdje ćemo pričekati podne.« Očekivao je da će ona pokazati olakšanje, no ona ga je gledala nekako stidljivo i rekla: »Rafe, mislila sam da ćeš se htjeti popeti na vrh. Hajde, ako to želiš, ne smeta to meni.« On se već bio pripremio da se na nju otrese kako to nije nimalo zabavno s preplašenom amaterkom, no shvatio je da više nije tako. Skinuo je naprtnjaču s ramena, nasmiješio joj se i dodirnuo joj ruku. »Može to pričekati«, rekao je tiho, »nije ovo turističko putovanje. Ovo je najpogodnije mjesto za ono što želimo učiniti. Jesi li prilagodila svoj kronometar da uhvatimo podne?« Predahnuli su jedno uz drugo na strmini, gledajući panoramu šuma i brda što se širila pred njima. Prekrasno, pomislio je, svijet koji bi se moglo voljeti i u njemu živjeti. Opušteno je upitao: »Što misliš, je li kolonija Coronis tako lijepa?« »Kako bih to znala? Nikad nisam ondje bila. A i ne znam baš mnogo o planetima. Ali ovaj je prekrasan. Nikad nisam vidjela sunce baš ove boje i sjene...« ušutjela je, zureći u šarenilo zelenila i tamnoljubičaste sjene u dolinama. »Lako bi se bilo naviknuti na nebo ove boje«, rekao je MacAran i opet ušutio. Nije dugo prošlo, a skraćenje sjena označilo je približavanje podneva.

Poslije svih onih priprema bio je to neobičan antiklimaks: raširiti tri metra dug aluminijski jarbol i točno na milimetar izmjeriti sjenu. Kad je to bilo gotovo, on je to, sklapajući jarbol ironično i rekao: »Šezdeset kilometara hoda i penjanje na šest tisuća metara radi sto dvadeset sekundi mjerenja.« Camilla slegne ramenima. »A sam će Bog znati koliko svjetlosnih godina dok smo ovamo došli. Rafe, sva ti je znanost takva.« »Sada možemo samo čekati noć da obaviš svoja zvjezdana mjerenja.« Rafe spremi stup i sjedne na kamenje, uživajući u rijetko viđenoj sunčanoj toplini. Camilla se još neko vrijeme motala po njihovom logorištu, a zatim se vratila i pridružila mu se. On upita: »Camilla, misliš li da ćeš doista uspjeti ustanoviti položaj ovoga planeta.« »Nadam se. Pokušat ću naći poznate pulsirajuće cefeide i promatranja obaviti u određenim vremenskim razmacima, pa, nađem li ih najmanje tri i mognem li ih točno identificirati, moći ću izračunati gdje se nalazimo u odnosu na središte Galaktike.« »Onda se moramo moliti za još nekoliko vedrih noći«, reče Rafe i ušuti. Nakon što ga je neko vrijeme promatrala kako proučava stijene ni trideset metara nad njima, ona reče: »Hajde, Rafe. Znaš i sam da se želiš popeti. Hajde, nemam ništa protiv.« »Nemaš? Neće ti smetati da me ovdje pričekaš?« »A tko kaže da ću pričekati? Mislim da se i ja mogu popeti. A...« malo se nasmiješi, »valjda sam i ja jednako radoznala kao ti i želim baciti pogled na ono iza!« On živahno skoči na noge. »Možemo ovdje ostaviti sve osim čuturica«, reče on. »Lak je to uspon, i nije to zapravo uspon, nego nešto kao strmo pentranje.« Osjetio je olakšanje i veselje njezinim iznenadnim pridruživanju njegovom raspoloženju. Krenuo je naprijed, tražeći najlakši put i pokazujući joj kamo da postavi noge. Zdrav mu je razum govorio da taj uspon, kojemu je jedini razlog radoznalost što je iza vrha, a ne potrebe ekspedicije, možda i nije najrazumniji - jer može li si tko priuštiti rizik slomljenog gležnja? - no nije se mogao obuzdati. Na kraju su pobijedili i posljednjih nekoliko metara i stali gledajući preko vrha. Camilla je vrisnula od iznenađenja i ponešto razočaranja. Sljeme planine na kojoj su stajali zaklanjalo je veliki planinski lanac iza sebe: golem planinski lanac koji se činio gotovo beskrajan i protezao se koliko im je pogled dosezao, pokriven vječnim snijegom, golem, ispresijecan i pokriven ledenjačkim usjecima ispod kojih su lijeno i sporo klizali bijeli oblaci. Rafe zazviždi.

»Blagi Bože, pred ovim se Himalaje čine kao obronci«, protisne on. »Kao da nigdje ne prestaje. Valjda ih nismo vidjeli, jer zrak nije bio tako čist, zbog oblaka, magle i kiše, ali ovo...« Camilla u čuđenju protrese glavom, »To je kao zid oko svijeta!« »To objašnjava i nešto drugo«, polako reče Rafe. »Ovo čudno vrijeme. Kad zrak prolazi nad nizom ovakvih ledenjaka, nije ni čudo što je gotovo uvijek kiša, magla, snijeg i što ti god padne na um! A ako su planine doista tako visoke kao što izgledaju - ne mogu procijeniti koliko su udaljene, no mogle bi biti i stotinu pedeset kilometara na ovako vedar i bistar dan poput ovoga - to bi objasnilo i otklon ovoga svijeta od svoje osi. Himalaje na Zemlji zovu trećim polom. Ovo je pravi treći pol! U svakom slučaju treća polarna kapa.« »Radije ću gledati na drugu stranu«, reče Camila i okrene se prema beskrajnim naborima zeleno-ljubičastih dolina i šuma. »Više volim kad mi planeti imaju drveće i cvijeće - a i sunčano svjetlo, čak i kad je ono boje krvi.« »Nadajmo se da će nam se noćas pokazati nešto zvijezda - i nekoliko mjeseca.« *** »Jednostavno ne mogu povjerovati kakvo je ovo vrijeme«, rekla je Heather Stuart, a Ewen se, prilazeći ulazu u šator, nježno naruga: »Koliko sada vrijede tvoje najave snježnih oluja?« »Drago mi je što griješim«, odlučno reče Heather. »Ovo je ono što sada Rafe i Camilla trebaju na planini.« Njezinim je licem prošao neki izraz nemira. »A nisam baš sigurna da sam pogriješila, nešto me u ovom vremenu malo plaši. Nekako se čini da ne odgovara ovom planetu.« Ewen se nasmije: »Ti i dalje braniš čast svoje bake s visoravni i njezinog šestog čula?« Heather se na to ne nasmiješi: »Nikad ja nisam vjerovala u šesto čulo. Čak ni na visoravni. A ni sada nisam tako sigurna. Kako je Marco?« »Nema većih promjena, iako je Judy ipak uspjela navesti ga da pojede nešto juhe. Čini se da mu je malo bolje, iako mu je puis i dalje strašno nejednolik. A kad je već spominjem, gdje je Judy?« »Otišla je u šumu s MacLeodom. No obećala mi je da neće dalje od dosega glasa... Zvuk iz šatora povukao ih je oboje natrag; prvi put u tri dana začulo se od Zabala nešto drugo osim neartikuliranog stenjanja. On se unutra pomicao i s mukom pokušavao sjesti. Promuklim i zbunjenim glasom mrmljao je: »Quepaso? O Dio, mi duele... duele tanto...« Ewen se nagne nad njega i tiho reče:

»Sve je u redu, Marco, ovdje si, mi smo s tobom. Boli li te?« On promrmlja nešto na španjolskom. Ewen blijedo pogleda Heather, koja niječno zatrese glavom. »Ne znam španjolski; Camilla ga govori, a ja znam samo nekoliko riječi.« A i prije no što ih se mogla sjetiti, Zabal progovori: »Bolovi? Ne bi povjerovao! A što su bile te živine? Otkad... Gdje je Rafe?« Prije odgovora, Ewen provjeri njegov puls. Reče: »Nemoj pokušavati sjesti. Stavit ću ti jastuk pod glavu. Jako si bolestan. Mislili smo da nećeš preživjeti.« A i dalje nisam siguran da hoćeš, mračno je pomislio motajući svoj rezervni ogrtač da bi ga podmetnuo pod ranjenikovu glavu, dok ga je Heather nagovarala da popije nešto juhe. Nemoj, molim te, imali smo već i previše smrti. Ali znao je da tu ništa ne može. Na Zemlji su u pravilu umirali samo starci. Ovdje, pak, bilo je drukčije. Vraški drukčije. »Ne zamaraj se govorom. Čuvaj snagu, sve ćemo ti reći«, reče on. *** Pala je noć, i dalje čudesno vedra bez magle i kiše. Čak ni na visinama nije se spustila magla, a Rafe je, postavljajući Camillin teleskop i druge instrumente na ravno mjesto na logorištu, prvi put vidio kako se preko vrhova dižu zvijezde, jasne i sjajne, no vrlo daleke. Nije znao razlikovati cefeidu, zvijezdu promjenljiva sjaja, od ostalih zvijezda, pa mu je velik dio onoga što je radio bio nerazumljiv, no uz oprezno zaklonjeno svjetlo - da im ne bi pokvarilo naviknutost na mrak - zapisivao je nizove brojki i koordinata koje mu je ona davala. Činilo se da to traje satima, a na kraju ona uzdahne i rastegne utrnule mišiće. »To je sve što sada mogu učiniti; druga ću očitavanja moći obaviti neposredno prije zore. I dalje ništa od kiše?« »Ni traga, srećom.« Miris cvijeća s nižih obronaka oko njih bio je sladak i opojan, a svuda su brzo cvjetali i izbijali, otvarali se grmovi, koje su oživjela dva dana topline i suhog vremena. Neobični mirisi malo su omamljivali. Iznad planine plutao je veliki mjesec blijeda sjaja u duginim bojama; odmah za njim pojavio se još jedan, ovaj put s blijedim ljubičastim sjajem. »Pogledaj mjesec«, prošapće ona. »Koji mjesec?« nasmiješi se Rafe u mraku. »Zemljani su običavali govoriti Mjesec, kao ime; valjda će im jednoga dana netko dati imena...« Sjedili su na mekoj suhoj travi i gledali kako se mjeseci oslobađaju planina i uzdižu. Rafe je tiho citirao: »Kad bi zvijezde sjale i samo jednu noć u tisuću godina, kako li bi ih ljudi gledali, čudili im se i obožavali ih.« Ona je kimnula:

»I nakon samo deset dana meni već nedostaju.« Rafe je racionalno bio svjestan da je ludo ovdje sjediti u mraku. Ako ništa drugo grabežljive ptice ili zvijeri - možda i ona banshee - vrištalica s visina, koju su čuli noć prije - mogle bi biti tu vani u mraku. On je to na kraju i rekao, a Camilla se, kao da ju je naglo spustio na zemlju, prenula i rekla: »Točno kažeš. Moram ustati dosta prije zore.« Rafeu se nije išlo u zagušljivu tamu maloga šatora. »U starim se vremenima vjerovalo da je opasno spavati na mjesečini - tako je i nastala riječ mjesečarenje. Pitam se ne bi li bilo četiri puta opasnije spavati pod četiri mjeseca«, rekao je. »Ne, no bilo bi to mjesečarski«, reče Camilla tiho mu se smijući. On zastane, uhvati je za ramena i na trenutak djevojka, uplašivši se svoje grube primjedbe, u mješavini straha i nade pomisli da će se on prignuti i poljubiti je, no on se okrene i reče: »Tko uopće želi biti normalan? Laku noć, Camilla. Vidimo se sat prije svitanja«, a zatim se dugim koracima udalji, prepuštajući joj da prva uđe u zaklon. Noč je na planetu s četiri mjeseca bila vedra. U visinama su banshee vrištalice lovile svoje toplokrvne žrtve, paralizirajući ih vriskovima i otkrivajući ih po tjelesnoj toplini, no nisu se spuštale ispod snježne razine; u noćima bez snijega svako je mjesto pokriveno kamenjem ili travom bilo sigurno od njih. Nad dolinama letjele su velike grabljivice; zvijeri još nepoznate Zemljanima šuljale su se duboko u gustim šumama, živjele i ugibale, a na tlo su se rušila stabla drveća za koje nikad nisu čuli. Na mjesečini, u neuobičajenoj toplini i suhoći toploga vjetra koji je puhao iz smjera suprotnog zaleđenim klisurama, cvalo je i otvaralo se cvijeće, šireći svoje mirise i pelud. Cvijeće što cvjeta noću, čudno cvijeće dubokog i opojnog mirisa... Crveno se sunce uzdiglo u vedrom i sjajnom svitanju bez oblaka, a sunce je bilo poput crvenog rubina na vedrom nebu krvave boje. Rafe i Camilla, koji su već dva sata radili za teleskopom, sjeli su i u ugodnom zamoru poslije lakog posla koji je već neko vrijeme bio završen. »Idemo dolje? Vrijeme je prelijepo da bi potrajalo«, reče Camilla, »a iako sam se već navikla na planinu po sunčanom vremenu, ne bih baš njome putovala po ledu.« »Dobro kažeš. Spakiraj instrumente - ti znaš kako se to radi - a ja ću pripremiti nešto hrane i sklopiti šator. Krenut ćemo dok traje ovo lijepo vrijeme iako se sve čini kao prekrasan dan. Bude li i večeras lijepo, mogli bismo stati na vrhu nekoga od ovih brda i ulogoriti se, pa možeš obaviti još promatranja«, reće on. Četrdeset minuta kasnije već su se spuštali. Prije no što mu je okrenuo leđa, Rafe je bacio čeznutljiv pogled na onaj golemi neotkriveni planinski lanac. Svoj

vlastiti neotkriveni planinski lanac koji vjerojatno više nikad neće vidjeti. Ne budi tako siguran, upozori ga neki glas u glavi, no on to u sebi odbije. Nije vjerovao u vidovitost. Njušio je blage mirise cvijeća, napola uživajući u njemu, napola uznemiren njegovom malo preoštrom slatkoćom. Najprimjetniji su bili sitni narančasti cvjetići kakve je Camilla brala dan ranije, no bio je tu i prelijep bijeli cvijet u obliku zvijezde sa zlatnim vjenčićem i duboko plavim zvonastim tučkom i prašnicima pokrivenim svjetlucavim zlatnim prahom. Camilla se sagne, udišući prodorni miris. Rafe je poslije kojeg trenutka poželi upozoriti: »Sjećaš se kako su Heather i Judy pozelenile? Pravo ti budi ako se dogodi i tebi!« Ona ga pogleda smijući se. Lice joj se činilo kao lagano pozlaćeno od cvjetnoga praha. »Da mi je trebalo naškoditi, već bi to bilo - zrak je pun mirisa, nisi li primijetio? O, tako je to lijepo, tako lijepo, i sama se osjećam kao cvijet, osjećam se kao da bih se mogla opiti cvijećem...« Stajala je potpuno obuzeta, zureći u prelijep zvonasti cvijet i kao da je svjetlucala od zlatnog praha. Pijana, pomisli Rafe, pijana od cvijeća. Pustio je da mu naprtnjača sklizne s ramena i otkotrlja se. »Ti i jesi cvijet«, reče on prigušeno. Posegnuo je za njom i poljubio ju je; ona je podigla usne prema njegovima, najprije stidljivo, a zatim sa sve više strasti. Grlili su se u polju uzbibanog cvijeća; ona se prva odvojila i potrčala prema potoku koji je tekao niz padinu, nasmijana se sagnula da uroni ruku u vodu. Zapanjeni Rafe pomisli: što li nam se to dogodilo, no ta mu je pomisao samo kliznula kroz glavu i nestala. Camillino malo tijelo činilo se kao da titra i da se njegova slika stalno izoštrava i izoštrava. Skinula je teške planinarske cipele i debele čarape te uronila stopala u vodu. Rafe se nagne nad nju i sruši je u visoku travu. *** U nižem logoru, Heather Stuart polako se budila, osjećajući sunčevu toplinu kroz narančasti svileni pokrov šatora. Marco Zabal još je drijemao u kutu s pokrivačem preko glave, no kad ga je ona pogledala, on se počeo meškoljiti i nasmiješio joj se. »I ti još spavaš?« »Ostali su valjda vani na čistini«, reče Heather, protežući se. »Judy je rekla da želi provjeriti ima li na orašastim plodovima onoga drveća jestivih ugljikohidrata... vidim da nema njezine opreme za analizu. A kako se ti, Marco, osjećaš?« »Bolje«, reče on protežući se. »Mislim da bih danas mogao malo i ustati. Nešto u ovom zraku i suncu dobro mi čini.« »Krasno je«, suglasi se ona. I ona je bila svjesna nekog dojma euforije i dobrog osjećanja u mirisavom zraku. Mora to biti od atmosfere bogate kisikom.

Ona izađe van, protežući se na suncu poput mačke. U glavi joj se pojavi jasna slika, sjajna, prodorna i čudno uzbudljiva: Rafe privlači Camillu u zagrljaj... »Baš je to krasno«, glasno je rekla i duboko disala, udišući onaj čudni, nekako zlatni miris što je nekako ispunjavao blago topli povjetarac. »Što krasno? Ti si krasna«, reče Ewen, koji joj je smijući se prilazio oko šatora. »Dođi, idemo se prošetati šumom...« »Marco...« »Marcu je bolje. Shvaćaš li ti da sam od svih ovih ljudi uokolo dosad jedva s tobom porazgovarao nasamo još od brodoloma?« Držeći se za ruke, potrčali su prema šumi; MacLeod je s ruba šume prilazio s punim rukama zrelog okruglog jarkozelenog voća i pružio joj šaku toga. S usta mu se cijedio sok tih plodova. »Evo. Čudesni su...« Smijući se, Heather zagrize u glatku kuglu. Bila je prepuna slatkog i mirisnog soka; pohlepno ju je pojela i posegnula za drugom. Ewen ju pokuša odvući. »Heather, luda si, nisu to još ni analizirali...« »Ja sam ih analizirao«, nasmije se MacLeod. »Pojeo sam ih šest za doručak i sjajno se osjećam! Možeš me nazvati vidovnjakom, ako hoćeš. Neće ti naškoditi i prepune su svih vitamina poznatih na Zemlji i još nekoliko koje ne poznajemo. Znam to, kad ti kažem!« On primijeti Ewenov pogled, a mladi doktor polako reče, dok je u njemu rasla neka čudna svijest: »Da. Da, naravno da znaš da je to voće dobro. Kao i ove gljive...« pokazao je neke sivkaste gljive što su rasle na nekom stablu »hranjive su i pune proteina, a ove...« pokazao je jednu zlatnu gljivicu, »su opasne. Dva će ti zalogaja dati gadne bolove u trbuhu, a pola će te šalice ubiti... no kako ja to k vragu znam?« Protrljao si je čelo, osjećajući kako ga cijelo nekako čudno svrbi, a zatim uzme od Heather jedan plod. »Evo, onda ćemo svi zajedno ludovati. Čudesno! Bolje nego svaki dan suha hrana... a gdje je Judy?« »Sve je s njom u redu«, smijući se reče MacLeod. »Idem potražiti još ovog voća.« Marco Zabal ležao je sam u šatoru i sklopljenih očiju sanjario o suncu na baskijskim brdima svoga djetinjstva. Učini mu se da negdje daleko u šumi čuje pjevanje, pjevanje koje kao da se nastavljalo i nastavljalo, visoko, čisto i blago. Ustao je ne zadržavajući se ni da navuče neki komad odjeće i zanemarujući upozoravajuće lupanje srca. Prožimao ga je nevjerojatni sjaj pun dojma blaženstva i ljepote. Na strmom proplanku bilo je sjajno sunčano, drveće se nadvilo sjenovito i zaštitnički poput gostoljubiva krova, cvijeće je svjetlucalo i sjajilo sjajem što je djelovao zlatno, narančasto i modro; boje koje nikad prije nije vidio plesale su mu i bljeskale pred očima.

Duboko u šumi začulo se pjevanje, visoko, prodorno, nevjerojatno blago; panove svirale, Orfejeva lira, zov sirena. Osjećao je kako mu slabost nestaje, a mladost se obnavlja. Na drugom kraju proplanka vidio je troje svojih suputnika kako leže na travi i smiju se; djevojka je bosim nožnim prstima bacala cvijeće u zrak. On je obuzet stajao i gledao, na trenutak upleten u paučinu njezine maštarije... Ja sam žena od cvijeća... no daleko pjevanje dozivalo ga je dalje; oni su ga zvali da im se pridruži, no on se samo nasmiješio, poslao djevojci poljubac i poput mladića otrčao u šumu. U daljini je vidio nešto bijelo - možda pticu? Golo tijelo? - i trčao je ne znajući kako daleko, jedva osjećajući brzo lupanje srca, sav u sjajnoj euforiji bezbolnosti, za bijelim sjajem dalekog lika - ptice? - i u mješavini zanosa i omamljenosti dozivao: »Čekaj, čekaj...« Pjesma je prodirala i kao da mu je ispunjavala cijelu glavu i srce. Mekano, bez boli, pao je u visoku mirisnu travu. Pjev se nastavljao i nastavljao, a on je vidio kako se nad njim nadnosi jedno lijepo lice, kojemu se oko očiju njihala duga bezbojna kosa, a glas je bio i previše blag, previše srceparajući da bi bio ljudski; kosa je poprimila srebrnu boju na suncu što se probijalo kroz krošnje, a on je radosno i zadovoljno krenuo u mrak dok mu se žensko lice, blago i ludo, ocrtavalo u umirućim očima. *** Rafe je trčao kroz šumu; dok mu je srce snažno lupalo, proklizavao je i padao na strmoj stazi. Trčeći je vikao: »Camilla, Camilla!« Što se to dogodilo? U jednom se trenutku smireno opuštala u njegovom naručju, a onda joj se lice ispunilo čistim užasom i vrištala je i počela nejasno govoriti o nekim licima u visinama, licima u oblacima, otvorenim prostorima koji će se sklopiti nad njom i pokopati je, a zatim se izvukla od njega i divlje vrišteći pojurila kroz šumu. Pred njegovim očima stabla kao da su se savijala i prigibala, sklapala duge crne pandže koje su ga opletale, plele mu se pod noge, bacale ga koliko je dug i širok u bodljikavo grmlje što ga je greblo dok je trčao i peklo poput vatre. U ruci mu je bljesnula munja boje boli; osjetio je nagli divlji strah čuvši kako neka nepoznata životinja probija put kroz šumu, stampedo, kopita, udarce koji su ga lomili... On obgrli neko deblo i čvrsto ga se držaše dok mu je lupanje srca izbijalo sve druge misli iz glave. Kora toga stabla bila je glatka i meka poput krzna neke životinje, a on nasloni svoje vruće lice na nju. Iz šume su ga gledala lica, lica, lica... »Camilla«, promrmljao je, omamljen skliznuo na tlo i ostao ležati u nesvijesti. U visinama su se skupljali oblaci, počela se spuštati magla. Vjetar je prestajao, a počela je padati sitna kišica, koja se polako pretvarala u led, najprije u

visovima, a zatim i u dolini. Cvijeće je sklopilo čaške; pčele i kukci potražili su svoje rupe u drveću i grmlju, a cvjetni prah sada je, obavivši svoj posao, padao na tlo... Camilla se, ošamućena, budila u dubokom mraku. Nije se sjećala ničega nakon što je pobjegla vrišteći od panike pred širinom međuzvjezdanog prostora i prazninom između sebe i zvijezda... Ne. To je bio delirij. Je li sve ovo bilo delirij? Polako je istraživala mrak i za to na kraju bila nagrađena dalekim svjetlom otvorom špilje. Otpuzala je do ulaza u špilju drhteći od ledene hladnoće. Na sebi je imala samo tanku pamučnu majicu i hlače, poderane i neuredne... i ne. Hvala Bogu, vjetrovka joj je bila rukavima vezana oko vrata. Rafe je to učinio dok su zajedno ležali pokraj potoka. Rafe. A gdje je on? A kad smo već pri tome, gdje je ona? Koliko je ovih divljih i poremećenih snova stvarno, a koliko je bolesna mašta? Očito je pobrala neku groznicu, neku bolest koja je ovdje čekala. Strašnog li planeta! Strašnog li mjesta! Koliko je vremena proteklo? Zašto je ovdje sama? Gdje su joj instrumenti i naprtnjača? Gdje je - a to je bilo životno pitanje - gdje je Rafe? Ona se s mukom uvukla u vjetrovku i zatvorila je te osjetila kako najgore drhtanje slabi, no bilo joj je hladno i bila je gladna i osjećala mučninu, a tijelo ju je boljelo i sijevalo od stotina ogrebotina i modrica. Je li ju Rafe ostavio u zaklonu špilje da bi mogao otići po pomoć? Je li dugo ležala u groznici i deliriju? Ne, on bi joj bio ostavio neku poruku za slučaj da joj se vrati svijest. Gledala je kroz snijeg, pokušavajući shvatiti gdje bi uopće mogla biti. Iznad nje se uzdizala tamna strmina. Zacijelo se u špilju bacila u divljem strahu od otvorenih prostora oko sebe, tražeći mrak i zaklon od straha što ju je pritisnuo. Možda je MacAran vani traži po ovom divljem vremenu, a satima bi mogli lutati u tami i u gustom se snijegu promašiti već i za samo koji metar. Logika ju je nagovorila da sjedne i razmotri situaciju. Sada je bila toplo odjevena i do zore se mogla skrivati u špilji. Ali što ako je i MacAran izgubljen na ovim obroncima? Je li nas oboje napao taj iznenadni strah i panika? I odakle je došla ona radost, opušteni zaborav... Ne, o tome poslije, sada se ne može misliti i o tome. Gdje bi je MacAran potražio? Najbolje bi mu se bilo penjati prema vrhu. Da. Tamo su ostavili svoju prtljagu i to je bilo jedino mjesto odakle su se mogli orijentirati kad se sunce uzdigne, a snijeg prestane. Ona bi se popela u nadi da će takva logika navesti MacArana da učini isto to. Ne bude li tako, i bude li sama kad svane, mogla bi sama naći put do logora, gdje bi i ostali mogli pomoći - ili i do broda. Penjala se u mraku i gustom snijegu, pipajući za svaki korak u ravnom usponu. Nakon nekog vremena počela je misliti da je na stazi kojom su se penjali dok su išli gore. Da. Tako je. U sebi je osjetila sigurnost, pa se počela brže kretati u mraku i nakon nekog vremena bez

iznenađenja opazila malo skakutavo svjetlo koje je iskrilo narančasto iskrilo među pahuljicama, a MacAran joj priđe ravno i dohvati joj ruke. »Kako si znao gdje æeš me tražiti?« upita ona. »Predosjećaj... ili nešto takvo«, reče on. Pri slabom svjetlu ručne svjetiljke, vidjela je samo kako mu se na obrvama i trepavicama hvata snijeg. »Jednostavno sam znao, Camilla, nemojmo se sada mučiti da to shvatimo. Čeka nas još dugo penjanje do mjesta gdje smo ostavili prtljagu i opremu.« Njoj se usta iskrive od gorčine kad se sjetila kako je odbacila svoju naprtnjaču i reče: »Misliš da će još biti gdje smo ih ostavili?« MacAranove se ruke sklope oko njezinih. »Ne brini se za to. Dođi«, nježno je dodao: »treba ti odmor. Razgovarat ćemo drugi put.« Ona se opusti i pusti da je on vodi u mraku. MacAran je išao pokraj nje, istraživao tu novu sigurnost i pitao se odakle ona. Ni na trenutak u mraku nije bio posumnjao da ide prema Camilli, on ju je i osjećao pred sobom, ni nije to nikako mogao reći, a da ne zazvuči prilično ludački. Mali su šator našli u zavjetrini u stijenama. Camilla se zahvalno uvuče unutra, sretna što joj je MacAran prištedio mučno probijanje po mraku. MacAran je bio zbunjen: pa kada su podigli zaklon? Sigurno su ga sklopili i stavili u naprtnjače prije no što su jutros sišli? Je li to bilo prije ili nakon što su zajedno ležali pokraj potoka? Kopkala ga je zabrinutost, no on ju je otjerao: oboje smo bili tako sluđeni da smo mogli učiniti bilo što i ne biti toga baš svjesni. Osjetio je znatno olakšanje shvativši da su im naprtnjače uredno nagomilane u šatoru: Bože, koliko smo sreće imali; pa mogli smo izgubiti sve izračune... »Da pripremim nešto za jelo prije spavanja?« Ona zatrese glavom: »Ne bih mogla jesti. Osjećam se nestvarno. Rafe, što nam se to dogodilo? »Nemam pojma.« Uz nju se osjećao nevjerojatno zbunjeno. »Jesi li u šumi što pojela? Neko voće ili takvo što?« »Ne. Sjećam se da sam poželjela, izgledalo je tako dobro, ali u zadnji čas... No pila sam vodu.« »Nema veze. Voda je voda i Judy ju je analizirala pa to možemo isključiti.« »Nešto je moralo biti«, rekla je. »To ne mogu poricati. Ali, molim te, ne večeras. Mogli bismo to prežvakavati cijelu noć i ne približiti se odgovoru.« On ugasi svjetlo. »Pokušaj spavati. Jedan smo dan već izgubili.« U mraku je Camilla rekla: »Nadajmo se da je Heather pogriješila i kad je riječ o mećavi.« MacAran nije odgovorio. Pitao se je li govorila o mećavi ili samo o vremenu. Može li čudno vrijeme imati kakve veze s onim što se događa? Opet je

osjetio neki neprirodan dojam da je blizu odgovora, no nije ga mogao dohvatiti, bio je očajno umoran i bježalo mu je, pa je zaspao pokušavajuæi shvatiti. Ewen se nagne nad Judith Lovat i provjeri joj bilo. Bljesnuo joj je lampicom u oči, a zatim tiho rekao: »Judy, jesi li ti polegla Marcovo tijelo onako kako smo ga našli?« »Nisam«, šapnula je. »Nisam ja, nego ona lijepa, ona lijepa. Najprije sam pomislila da je žena, kao da ptica pjeva, a njegove oči... oči...« Ewen se očajno okrene. »Još je u deliriju«, kratko reče. »Heather, napravi joj nešto za jelo i pokušaj postići da to uđe u nju. Svima nam treba hrane, i to mnogo: za pola onoga što nam sada ne valja kriva je niska razina šećera u krvi, rekao bih.« MacLeod se sarkastično nasmiješi. »Jednom sam iz šverca nabavio dozu alfanskog soka sreće«, reče on. »I to je bio baš ovako kao ovo. Ewen, što nam se to dogodilo? Ti si liječnik, reci nam.« »Bog mi je svjedok da ne znam«, reče Ewen. »Najprije sam pomislio da je stvar u voću, no voće smo počeli jesti tek poslije. A vodu smo svi pili prije tri dana i nikome nije naškodila. U svakom slučaju, ni Marco ni Judy nisu ni dirnuli voće.« Heather mu stavi zdjelu juhe u ruke, a zatim priđe Judith i klekne uz nju dajući jednu žlicu njoj u usta, a drugom pokušavajući jesti sama. MacLeod reče: »Nemam pojma što je bilo prvo. Činilo se kao... nisam siguran; odjednom mi je kroz kosti puhao hladan vjetar i tresao me... nekako me trešenjem otvarao. U tom sam času znao da je voće dobro za jelo pa sam pojeo...« »Lakomisleno«, reče Ewen, no MacLeod, koji se još bavio tom otvorenošću, shvati da mladi liječnik proklinje samo svoje vlastite propuste. Reče: »Zašto? Voće je bilo dobro, inače bi nam sada bilo zlo.« Heather oklijevajući reče: »Ne mogu se oteti dojmu da je to nekako povezano s vremenom. Neka razlika.« Nađoše Marca Zabala, nakon jednog sata uzaludne potrage i dozivanja po šumi, kako ravno leži već ukočen pod smeđim panjem nekog nepoznatog stabla. Snijeg ga je pokrio pokrovom debelim oko pola centimetra, a uza nj je klečala Judith Lovat, tako bijela i nepomična pod pahuljicama da su u očaju pomislili da je i ona umrla. Onda se ona pomakla i pogledala ih odsutnim pogledom, a Heather je kleknula uz nju, omotala joj ramena pokrivačem i pokušala je dozvati k svijesti tihim riječima. Nije progovorila cijelo vrijeme dok su MacLeod i Ewen nosili Marca u šator, a Heather ju je morala voditi kao da je drogirana ili u transu. Dok se mala očajna povorka probijala kroz snijeg, Heather je osjetila, ili izmaštala, da i dalje osječa njihove misli u svojoj glavi kako se vrtlože; Ewenov crni očaj... kakav sam ja to liječnik koji se valja po travi dok mi pacijent luduje i umire... MacLeodovu

čudnu zbunjenost upletenu u vlastitu maštu, staru narodnu bajku koju je čula kao dijete: junak nikad ne bi smio imati žensku ili ženu ni od krvi i mesa ni od vilenjačkog plemena, pa su mu zato smislili ženu od cvijeća... Bila sam žena od cvijeća... U šatoru je Ewen klonuo, nepomično gledajući ravno pred sebe. No Heather, koju je jako zabrinjavala Judyina stalna omamljenost, prišla mu je i protresla ga. »Ewen! Marco je mrtav i za njega ništa ne možeš učiniti, no Judy je živa. Vidi možeš li je prizvati svijesti.« Usporen, umoran, s mislima što ga obavijaju poput crnog oblaka, pomisli Heather i strese se. Ewen se nagne »Psihodelični vjetar«, naruga se Ewen, »sablasni vjetar koji je u svima nama izazvao privremeno ludilo.« »Bilo je i čudnijih stvari«, reče Heather i spretno ubaci još jednu žlicu juhe u Judyna opuštena poluotvorena usta. Judy omamljeno trepne i reče: »Heather? Kako sam došla ovamo?« »Donijeli smo te, draga. Sada ti je dobro.« »Marco... vidjela sam Marca...« »Mrtav je«, tiho reče Ewen. »Kad smo svi poludjeli, otrčao je u šumu; nisam ga više vidio. Vjerojatno je prenapregnuo srce: ja sam ga bio upozorio da čak i ne sjeda.« »Znači bilo je srce? Jesi li siguran?« »Onoliko siguran koliko mogu biti bez obdukcije«, reče Ewen. On proguta ostatak juhe. U glavi mu se bistrilo, no i dalje je osjećao krivnju i znao je da se toga nikad neće potpuno osloboditi. »Gle, moramo usporediti opažanja, dok nam je to još svježe u sjećanju. Mora postojati neki zajednički čimbenik, nešto što smo svi radili. Jeli ili pili...« »Ili udisali«, reče Heather. »Ewen, mora to biti nešto u zraku. Samo nas je troje jelo plodove. Ti nisi jeo ništa, a ti Judy?« »Jesam, neku sivkastu tvar na rubu nekoga stabla...« »A mi to nismo dirali«, reče Ewen, »samo MacLeod. Nas troje jeli smo voće, no ni Marco ni Judy nisu. MacLeod je jeo nešto sive gljive, a mi nismo. Judy je mirisala cvijeće, a MacLeod ga je imao u rukama, no ni Heather ni ja nismo, nego tek kasnije. Nas troje ležali smo na travi...« Vidio je kako Heatherino lice crveni, no nastavio je bez zadržavanja: »i oboje smo s njom vodili ljubav, i svi smo troje halucinirali. Kad je Marco ustao i pobjegao u šumu, mogu pretpostaviti samo da je i on halucinirao. Judy, kako je to tebi počelo?« Ona samo strese glavom. »Ne znam«, reče. »Znam samo... cvijeće je bilo šarenije, a nebo se činilo... činilo se da se rastavlja kao duga. Duga i prizme. Zatim sam čula pjevanje, morale

su to biti ptice, no nisam sigurna. Otišla sam gdje su bile sjene, a one su sve bile purpurne, ljubičasto-purpurne i plave. Onda je došao on...« »Marco?« Ona zatrese glavom. »Ne. Bio je vrlo visok i imao srebrnu kosu...« Ewen sažalno reče: »Judy, halucinirala si. Meni se činilo da je Heather sva od cvijeća.« »Četiri mjeseca... vidjela sam ih iako je bila dnevna svjetlost«, reče Judy. »Ništa nije rekao, no čula sam mu misli.« MacLeod reče: »Čini se da smo svi doživjeli tu varku. Ako je to varka.« »Mora biti«, reče Ewen. »Nismo ovdje našli ni traga inteligentnog života. Pusti to, Judy«, nježno je dodao. »Spavaj. Kad se svi vratimo na brod... tada će morati biti nekakva istraga.« Nehat i svjesno zapuštanje dužnosti, u najmanju ruku. Mogu li se pozvati na privremeno ludilo? Gledao je kako Heather smješta Judy u vreću za spavanje. Kad je starija žena napokon zaspala, on umorno reče: »Morali bismo pokopati Marca. Grozno mi je to bez obdukcije, no jedina je alternativa nositi ga sve do broda.« MacLeod reče: »Ispast ćemo strašno glupi vratimo li se natrag tvrdeći da smo poludjeli svi odjednom.« Nije gledao Heather i Ewena dodajući, pokunjeno: »Osjećam se kao strašna budala. Grupni seks mi nikad nije bio nešto...« Heather odlučno reèe: »Svi mi moramo oprostiti jedni drugima i zaboraviti to. Dogodilo se i gotovo. A tko zna, moglo se dogoditi i njima...« zastala je, pogođena strašnom mišlju. »Zamisli da se nešto tako dogodi s dvjesto ljudi...« »Bolje i ne pomisliti na to«, reče MacLeod naježivši se. Ewen reče da masovno ludilo nije ništa novo. »Cijela sela. Plesno ludilo u srednjem vijeku. I napadi erotizma od pokvarene raži u kruhu.« Heather reče: »Ne vjerujem da je, što god to bilo, sišlo dovoljno nisko niz planinu.« »Valjda još jedan od tvojih intuitivnih dojmova«, reče Ewen, no ne neljubazno. »Mislim da nam je to sada svima još preblisko. Prestanimo teoretizirati bez činjenica i pričekajmo dok ne dobijemo nešto činjenica.« »Bi li ovo prošlo kao činjenica?« upita Judy koja se naglo digla. Svi su mislili da ona spava, a ona posegne u otvoreni rever svoje košulje i izvadi nešto omotano u lišće. »Ovo... ili ovi.« Dodala je Ewenu mali plavi kamen, sličan zvjezdastom safiru.

»Prelijepo«, reče on polako, »no našla si to u šumi...« »Tako je«, reče ona. »I ovo sam našla.« Pružila mu je to, a na trenutak ostali, nagrnuvši oko nje, nisu mogli povjerovati svojim očima. Nije bilo duže od petnaest centimetara. Ručica je bila načinjena od nečega sličnog obrađenoj kosti, krhkog, no bijelog bez ukrasa. A za ostalo nije bilo sumnje što je. Bio je to mali kremeni nož. *** U deset dana koliko je istraživačka ekipa bila otišla s broda na čistini, čistina kao da je porasla. Oko broda izrasle su još dvije ili tri male zgrade, a na jednom rubu bilo je izorano ograđeno područje s malim natpisom koji je obavještavao: POKUSNO POLJOPRIVREDNO PODRUČJE. »Trebalo bi nešto učiniti glede prehrane«, rekao je MacLeod, no Judith ne odgovori, a Ewen je oštro pogleda. Ona je bila čudno apatična još od onoga dana kako su ga u sebi svi zvali - i bio je očajno zabrinut za nju. Iako nije bio psiholog, znao je da je nešto jako loše. K vragu, sve sam zabrljao. Pustio sam da Marco umre, nisam uspio vratiti Judy k stvarnosti. Do broda su došli gotovo neprimijećeni, a na trenutak MacAran osjeti kako ga probada strah. Kamo su svi nestali? Jesu li onoga dana svi podivljali; je li ludilo svladalo i njih ovdje dolje? Kad su on i Camilla bili stigli u niži logor, našli su Heather i Ewena i MacLeoda kako još razgovaraju do iznemoglosti pokušavajući pronaći kakvo objašnjenje i bio je to gadan trenutak. Ako na ovom planetu živi ludilo koje samo èeka da ih sve dohvati, kako će preživjeti? Kakve li ih još gore stvari čekaju? A sada, gledajući praznu čistinu, MacAran iznova osjeti kako ga probada strah, a onda vidje malu skupinu ljudi u odorama medicinskog osoblja kako izlaze iz bolničkog šatora, a zatim i neku ekipu koja je ulazila u brod. Opustio se: sve se činilo normalno. Ali onda, jesmo li normalni mi... »Što nam je prva zadaća?« upita on. »Odmah se javiti kapetanu?« »Bar ja bih to svakako morala«, reče Camilla. Djelovala je mršavije, gotovo izgladnjela. MacAran ju je poželio uzeti za ruku i utješiti, iako nije bio siguran za što. Otkad su tamo u planinama ležali jedno drugome u naručju, osjećao je neku duboku glad za njom, neki gotovo divlji osjećaj zaštitništva, a ipak mu je ona na svakom koraku okretala leđa i povlačila se u svoju staru samodovoljnost. MacAran se osjećao pogođenim, nevoljnim i nekako izgubljenim. Nije ju se usuđivao dirati i to ga je činilo nervoznim. »Mislim da će nas sve htjeti vidjeti«, reče on. »Moramo prijaviti Marcovu smrt i mjesto gdje smo ga pokopali. A mnogo mu toga moramo reći. Da i ne spominjem kremeni nož.«

»Da. Ako je planet naseljen, to nam stvara dodatni problem«, rekao je MacLeod, no nije nastavio. *** Kapetan Leicester je bio s posadom u brodu, no jedan je časnik vani rekao povratnicima da je naredio da ga pozovu u času kad se vrate i odmah poslao po njega. Čekali su pod malom kupolom, ne znajući što bi rekli. Kapetan Leicester je došao u kupolu. Izgledao je nekako stariji, lice mu je bilo ozbiljnije i s novim borama. Kad je ušao, ona je ustala, no on joj odmahne da sjedne. »Pustite sad protokol, poručnice«, rekao je blago. »Svi djelujete umorno; je li bilo teško? Vidim da dr. Zabal nije s vama.« »On je mrtav, gospodine kapetane«, tiho reče Ewen. Umro je od uboda otrovnih kukaca. Podnijet ću cjelovitiji izvještaj.« »Podnesite ga šefu medicinske ekipe«, reče kapetan. »Ja ionako nisam kvalificiran da to shvatim. Vi drugi možete donijeti izvješća na sljedećem sastanku - vjerojatno večeras. G. MacAran, jeste li uspjeli obaviti mjerenja koja ste htjeli?« MacAran kimne. »Jesam. Koliko možemo približno izračunati, planet je nešto veći od Zemlje, što znači, znajući za manju silu težu, da mu je gustoća nešto manja. Možemo to gospodine sve raspraviti i poslije. Sada vas moram nešto pitati. Je li se dok vas bilo dogodilo išta neobično?« Kapetanovo izborano lice još se više nabora u nezadovoljnu grimasu. »Kako mislite 'neobično'? Cijeli je ovaj planet neobičan, a ništa što se ovdje događa ne može se nazvati rutinskim.« Ewen reče: »Mislim na nešto kao bolest ili masovno ludilo, gospodine kapetane.« Leicester se namršti. »Ne mogu zamisliti o čemu vi to govorite«, reče on. »Ne, nema od medicinskog odjela nikakvih izvješća o bolestima.« »Dr. Ross želi reći da smo svi mi imali napad nečega sličnog deliriju«, reče MacAran. »Bilo je to dan nakon druge noći bez kiše. Bilo je toliko prošireno da je pogodilo Camillu - poručnicu Del Rey - i mene u visokoj planini, a i drugu skupinu gotovo dvije tisuće metara ispod nas. Svi smo se ponašali... pa... neodgovorno, gospodine kapetane.« »Neodgovorno?« Namrštio se i oštro uperio oči na njih. »Neodgovorno.« Eweno prihvati kapetanov pogled stisnuvši šake. »Dr. Zabal se oporavljao; Svi smo otrčali u šumu i ostavili ga samog, a on se probudio u deliriju, otrčao i prenapregnuo si srce - od toga je umro. Prosudbe su nam bile

poremećene; jeli smo neanalizirano voće i gljive. Bilo je... bilo je raznih halucinacijskih procesa.« Judith Lovat odlučno reče: »Nisu svi bili halucinacijski.« Ewen ju pogleda i zatrese glavom: »Ne bih rekao, gospodine kapetane, da je dr. Lovat u stanju da to može prosuđivati. Čini se, u svakom slučaju, da nam se svima činilo da jedni drugima možemo čitati misli.« Kapetan duboko udahne. »Morat će to pred medicinski odjel. Ne, mi ovdje nismo imali ništa slično. Predlažem vam da svi odete i podnesete izvješća odgovarajućim šefovima ili ih zapišete za večerašnji sastanak. Poručnice Del Rey, vaš izvještaj želim osobno. Ostali, vidimo se večeras.« »Još samo jedna stvar, gospodine kapetane«, reče MacAran. »Planet je nastanjen.« Iz naprtnjače je izvukao kremeni nož i dodao mu ga. No kapetan ga je jedva i pogledao. Reče samo: »Odnesite to majoru Frazeru, on je antropolog. Recite mu da izvještaj želim večeras. A sada, molim ispričavamo se ostalima...« Ostavljajući kapetana i Camillu, MacAran osjeti neobičnu ravnoću antiklimaksa. Dok je po logoru tražio antropologa Frazera, polako je svoje osjećaje priznao kao ljubomoru. Kako bi se on mogao natjecati s kapetanom Leicesterom? Glupost, pa kapetan bi Camilli mogao biti otac. A iskreno, vjeruje li on da je Camilla zaljubljena u kapetana? Ne. Ali emocionalno je povezana s njim, a to je još gore. Kapetanova reakcija na kremeni nož bila ga je razočarala, no reakcija majora Frazera bila je puna i potpuna. »Otkad smo sletjeli na ovaj planet, ja govorim da je planet nastanjen«, rekao je okrećući nož u rukama, »a evo sada i dokaza da je nastanjen - i da je tu barem nešto inteligentno.« »Humanoidno?« upita MacAran, a Frazer slegne ramenima. »Kako bismo to mogli znati? S još tri-četiri planeta prijavljeni su nam inteligentni životni oblici; dosad je prijavljeno jedno majmunoliko, jedna mačka i tri vrste koje se ne daju klasificirati - ksenobiologija mi nije specijalnost. Jedan nam artefakt ne kaže ništa koliko li ima oblika u koje se može uobličiti nož. Ali on dobro pristaje u ljudsku ruku, iako je malo premalen.« Hrana za posadu i putnike služila se u jednom velikom prostoru, a kad je MacAran otišao na svoj podnevni obrok, nadao se da će naći Camillu; ona je, međutim, došla kasno i odmah krenula prema skupini ljudi iz brodske posade. MacAran joj nije mogao uhvatiti pogled i imao je dojam da ga ona izbjegava. Dok je on razočarano jeo svoj obrok hrane iz zaliha, prišao mu je Ewen.

»Rafe, žele da svi budemo na medicinskom sastanku, ako nemaš drugoga posla. Pokušavaju analizirati što nam se to dogodilo.« »Ewen, misliš li ti iskreno da bi od toga moglo biti kakve koristi? Mi smo to već toliko puta pretresli...« Ewen slegne ramenima. »Nije moje da pitam zašto«, reče. »Ti, naravno, nisi pod nadležnošću medicinskog osoblja, no ipak...« MacAran upita: »Jesu li bili jako oštri prema tebi zbog Zabalove smrti?« »Ne baš. I Heather i Judy posvjedočile su da smo svi bili izvan sebe. Ali oni žele i tvoj izvještaj i sve što im možeš reći o Camilli.« MacAran slegne ramenima i pođe s njim. Medicinski sastanak održavao se na jednom kraju bolničkoga šatora koji je sada bio poluprazan, jer su ozbiljno ozlijeđeni umrli, a lakši su ranjenici vraćeni na dužnost. Njihove su izvještaje slušala četiri kvalificirana liječnika, šest sestara i nešto znanstvenog osoblja raznih specijalnosti. Nakon što su svi saslušani, glavni liječnik, dostojanstven čovjek imenom Di Asturien polako je rekao: »Zvuči kao nekakva infekcija što se prenosi zrakom. Možda virus.« »Ali u našim uzorcima zraka nije bilo ničega takvog«, usprotivi se MacLeod, »a i učinak je bio sličniji učinku droge.« »Droga koja se prenosi zrakom? Ne čini mi se to vjerojatnim«, reče Di Asturien, »iako se čini da je i afrodizijački učinak bio znatan. Varam li se ako mislim da je djelovao spolno stimulativno na sve vas?« Ewen reče: »Već sam to spomenuo, gospodine. Čini se da je utjecalo na sve troje nas gđicu Stuart, dr. MacLeoda i mene. Koliko znam, nije tako djelovalo na dr. Zabala, no on je bio na samrti.« »Gospodine MacAran?« Iz nekoga se čudnog razloga osjetio neugodno, no pod Di Asturienovim hladnim kliničkim pogledom rekao je: »Jest. Možete, ako želite, provjeriti i kod poručnice Del Rey.« »Hm. Čujem, dr. Ross, da ste vi i gđica Stuart ionako par, pa to možda možemo i odbaciti. Ali vi, g. MacAran i poručnica...« »Mene ona zanima«, reče on čvrsto, »no koliko znam, ona je prema meni potpuno ravnodušna. Čak i odbojna. Osim pod utjecajem... onoga što nam se dogodilo.« Suočio se s tim. Camilla se nije okrenula njemu kao muškarcu do kojega joj je bilo stalo. Bila je jednostavno pod utjecajem virusa, droge ili čega već što ih je natjeralo u ludilo. Ono što je njemu bila ljubav, njoj je bilo ludilo... a sada se kaje. Neizmjerno mu je laknulo kad glavni liječnik nije nastavio s tom temom.

»Doktorice Lovat?« Judy nije ni podigla pogled. Tiho je rekla: »Ne mogu reći. Ne sjećam se. Ono što mi se čini da se sjećam moglo bi biti samo obmana.« Di Asturien reče: »Volio bih, doktorice Lovat, kad biste surađivali s nama.« »Radije ne bih.« Judy nastavi prstima premetati nešto što je držala u krilu i nikakva ju uvjeravanja nisu navela da kaže još nešto. Di Asturien reče: »Za otprilike tjedan dana morat ćemo vas testirati na trudnoću.« »Čemu bi to bilo potrebno«, upita Heather. »Bar ja redovito primam injekcije protiv začeća. Nisam sigurna za Camillu, no mislim da pravila za posadu to zahtijevaju od svakoga između dvadeset i četrdeset i pete.« Di Asturien je djelovao zabrinuto. »Tako je«, reče on, »no jučer smo na medicinskom sastanku otkrili nešto vrlo neobično. Kažite im, sestro Raimondi.« Margaret Raimondi reče: »Ja sam zadužena za evidentiranje i izdavanje sanitarnih i kontracepcijskih sredstava za sve žene u plodnoj dobi, bile one iz posade ili putnice. Znate rutinu: svaki drugi tjedan, u doba menstruacije i na pola puta do nje, svaka se žena javlja po ili injekciju hormona ili, u nekim slučajima, flaster koji u malim dozama u krv ispušta hormon koji suzbija ovulaciju. U tim dobnim granicama imamo ukupno sto i devetnaest preživjelih žena, što s prosječnim ciklusom od tridesetak dana, znači da bi se svaki dan javljale po četiri žene u prosjeku, bilo po potrepštine za menstruaciju, bilo po odgovarajuće injekcije i flastere što se daju četvrtoga dana po početku menstruacije. Od brodoloma je prošlo deset dana, što znači da mi se iz ovog ili onog razloga trebala javiti oko jedna trećina žena. Recimo četrdeset.« »A nisu«, reče dr. Di Asturien. »Koliko ih se javilo od brodoloma?« »Devet«, mračno reče sestra Raimondi. »Devet. To znači da dvije trećine žena kojih se to tiče na ovom planetu imaju poremećen biološki ciklus - bilo da ga je poremetila promjena gravitacije ili neki hormonski poremećaj. A budući da je standardno kontracepcijsko sredstvo kojim se služimo potpuno povezano s menstrualnim ciklusom, nema načina da zaključimo djeluje li ili ne.« MacAranu nije trebalo ni govoriti koliko je to ozbiljno. Val trudnoća emocionalno bi razorno djelovao. Novorođenčad, pa ni mala djeca, ne bi mogli izdržati međuzvjezdani nadsvjetlosni pogon, a od vremena općeg prihvaćanja pouzdanih kontracepcijskih sredstava i populacijskih zakona na prenapučenoj Zemlji, pobačaj se počeo doživljavati potpuno nezamislivim. Neželjena se djeca jednostavno nisu ni začinjala. No ima li ovdje ikakve druge mogućnosti? Dr. Di Asturien reče: »Naravno, na novim su planetima žene često prvih nekoliko mjeseci sterilne, većinom zbog promjena zraka i gravitacije. No na to ne možemo računati.«

MacAran je mislio: Ako je Camilla trudna, hoće li me zbog toga mrziti? Strašna mu je bila pomisao da bi se moglo dogoditi da se njihovo dijete mora uništiti. Ewen pribrano upita: »Doktore, a što ćemo učiniti? Ne možemo zahtijevati od dvjesto odraslih muškaraca i žena da prisegnu na spolno odricanje!« »Jasno je da ne možemo. To bi po mentalno zdravlje bilo gore od drugih opasnosti«, reče Di Asturien. »Ali moramo sve upozoriti na to da više nismo sigurni u djelotvornost svoga kontracepcijskog programa.« »To se razumije. I to što prije.« Di Asturien reče: »Kapetan je za večeras sazvao opći sastanak - i posade i kolonista. Možda bih to mogao objaviti tom prigodom.« Načinio je mračnu grimasu. »Ne veselim se tomu. Bit će to vraški nepopularna objava. Kao da već nemamo dosta problema.« Opći se sastanak održao u bolničkom šatoru, kao jedinom mjestu dovoljno velikom da može istodobno primiti i posadu i putnike. Sredinom poslijepodneva nebo se počelo oblačiti, a kad je sastanak sazvan, počela je i sitna hladna kišica, a preko planinskih vrhova vidjeli su se daleki bljeskovi munja. Članovi istraživačke družine sjedili su zajedno u prvom redu, za slučaj da ih pozovu da podnesu izvještaj, no među njima nije bilo Camille. Ona je ušla s kapetanom Leicesterom i ostalim brodskim časnicima, a MacAran je primijetio da su svi odjenuli službene brodske odore. To mu se nekako učinilo kao loš znak. Zašto na takav način ističu svoju solidarnost i autoritet? Brodski električari postavili su podij i jednostavni razglas, pa se kapetanov glas, tih i prilično hrapav, čuo u cijelom velikom prostoru. »Zamolio sam vas da večeras svi dođete ovamo«, rekao je, »umjesto da se javite samo predvodnicima svojih skupina, zato što se, bez obzira na sav oprez u ovako velikim skupinama mogu javiti glasine koje mogu izmaknuti nadzoru. Najprije ću vam reći ono dobrih vijesti što imamo. Koliko znamo i vjerujemo, zrak i voda na ovom planetu mogu neograničeno dugo podržavati život bez ikakve štete za zdravlje, a tlo vjerojatno može roditi zemaljske usjeve koji će nam upotpuniti zalihe hrane za vrijeme koje ovdje budemo prisiljeni biti. A sada vam moram prenijeti vijesti koje nisu tako dobre. Šteta na brodskim pogonskim uređajima i računalima znatno je veća no što smo na početku vjerovali, a nema nikakve mogućnosti da se popravci obave odmah ili uskoro. Iako bi na kraju moglo biti moguće da poletimo u svemir, sa sadašnjim stanjem osoblja i materijala, ne možemo obaviti popravak takvih razmjera.« Zastao je, a u šatoru se začuje metež zgroženih i zabrinutih glasova. Kapetan Leicester digne ruku. »Ne kažem da treba gubiti nadu«, rekao je. »Ali u sadašnjem stanju ne možemo obaviti popravak. Da bismo brod podigli s planeta, bit će potrebne znatne promjene u sadašnjoj organizaciji i bit će to projekt koji će zahtijevati potpunu suradnju svakoga čovjeka i žene u ovoj sobi.«

Tišina. MacAran se pitao što li je to trebalo značiti. Što je točno kapetan rekao. Mogu li se popravci obaviti ili ne mogu? »Može to zvučati kao vrlo kontradiktorna izjava«, nastavi kapetan. »Nemamo materijala za popravke. Ali imamo, u sebi, znanje potrebno za popravke, a imamo na raspolaganju i neistražen planet gdje zacijelo možemo naći sirovine i napraviti materijale za popravak.« MacAran se namršti, pitajući se što to točno znači. Kapetan Leicester nastavi objašnjavati. »Mnogi od vas koji su se uputili u kolonije imaju vještine koje će biti korisne tamo, ali nam ovdje nisu ni od kakve koristi«, reče on. »Za dan ili dva, uspostavit ćemo odjel za osoblje koji će popisati svačija znanja i sposobnosti. Neki od vas koji su bili registrirani kao seljaci ili obrtnici bit će dani na obuku našim znanstvenicima i inženjerima. Zahtijevam sve snage.« Iz stražnjeg dijela prostorije digne se Moray. On reče: »Kapetane, mogu li nešto pitati?« »Možete.« »Želite li nam reći da nas dvjesto u ovoj sobi možemo za pet ili deset godina razviti tehnologiju sposobnu za izgradnju - ili obnovu - svemirskog broda? Da možemo otkriti metale, izvaditi ih, pročistiti, obraditi i izgraditi odgovarajuće strojeve?« Kapetan tiho reče: »Uz punu suradnju svakoga ovdje, to je moguće, Procjenjujem da će trebati izmeðu tri i pet godina.« Moray glatko reče: »Vi niste normalni. Tražite od nas da razvijemo cijelu svemrisku tehnologiju« »Što je čovjek već jednom učinio, čovjek može učiniti iznova«, nepokolebljivo reče kapetan. »Uostalom, g. Moray, podsjećam vas da nemamo drugog izbora.« »Vraga nemamo!« »Vi ste izgubili živce«, strogo reče kapetan. »Molim vas sjednite.« »K vragu, neću! Ako doista mislite da se sve to može učiniti,« reče Moray, »onda mogu pretpostaviti samo da ste potpuno poludjeli. Ili da um inženjera ili svemiroplovca funkcionira toliko različito od uma zdravih ljudi da nema načina za komuniciranje. Kažete da će za to trebati tri do pet godina. Smijem li vas, uz dužno poštovanje, podsjetiti da imamo hrane i lijekova za otprilike dvanaest do osamnaest mjeseci? Smijem li vas, također, podsjetiti da je i sada, kad idemo prema ljetu, klima oštra i gruba te da su nam zakloni nedovoljni za nju? Zima na ovom svijetu koji ima veći nagib osi vjerojatno je znatno grublja od ijedne koju je ijedan Zemljanin ikada doživio.« »Zar to ne dokazuje nužnost odlaska s ovoga svijeta što prije bude moguće?«

»Ne, to dokazuje potrebu da nađemo pouzdane zaklone i izvore hrane«, reče Moray. »Za to nam trebaju sve snage! Pustite taj svoj brod, kapetane. Nikamo on neće otići. Zbrojite se. Mi smo kolonisti, a ne znanstvenici. Imamo sve što nam je potrebno da ovdje preživimo - i da se tu naselimo. Ali ništa od toga ako se pola naše energije posveti bezumnom planu preusmjeravanja svih snaga na popravak nepopravljivo razbijenog broda!« Dvoranom se pronese nemir, val uzvika, pitanja, prosvjeda. Kapetan je više puta pozvao na red i na kraju se povici utišaju u prigušeni žagor. Moray je zahtijevao: »Tražim glasovanje!« a žamor se opet podigne. Kapetan reče: »Odbijam razmotriti vaš prijedlog, g. Moray. O toj stvari neće biti glasovanje. Smijem li vas podsjetiti da sam sada ja glavni zapovjednik ovoga broda? Moram li dati da vas uhite?« »Vraga uhite«, prijekorno reče Moray. »Kapetane, sada nismo u svemiru. Niste na mostu svoga broda. Nemate ovlasti ni nad kim od nas, kapetane, osim, možda nad svojom posadom, ako vas oni žele slušati.« Leicester je stajao na podiju, bijel kao što mu je bijela bila košulja, a oči su mu iskrile od bijesa. Rekao je: »Podsjećam vas sve da je MacAranova ekspedicija, koja je poslana na istraživanje, otkrila da na planetu ima tragova inteligentnog života. Zemaljske ekspedicijske vlasti drže se standardne politike da se kolonije ne postavljaju na naseljene planete. Ako se naselimo ovdje, vjerojatno ćemo izazvati kulturni šok za kulturu kamenog doba.« Novi žagor. Moray ljutito poviče: »A vi mislite da pokušaji razvoja tehnologije za vaše popravke to ne bi izazvali? Za ime Božje, gospodine, mi imamo sve što nam je potrebno da ovdje uspostavimo koloniju. Ako sve svoje napore preusmjerimo na vaš ludački pokušaj popravka broda, sumnjam da ćemo uopće preživjeti!« Kapetan Leicester vidljivo se pokušavao obuzdati, no njegov je bijes bio očit. Oštro je rekao: »Vi predlažete da odustanemo od pokušaja - i da potonemo u barbarstvo?« Moray odjednom postane mračan. Popeo se na podij i stao uz kapetana. Glas mu je bio ravnomjeran i miran. »Nadam se da ne, kapetane. Barbarom čovjeka čini um, a ne tehnologija. Morat ćemo se, bar na nekoliko generacija, zadovoljiti da budemo bez vrhunske tehnologije, no to ne znači da ovdje ne možemo uspostaviti dobar svijet za sebe i svoju djecu, civiliziran svijet. Bilo je civilizacija koje su stoljećima postojale gotovo bez ikakve tehnologije. Iluzija da je ljudska kultura samo povijest tehnostruktura, posljedica je inženjerske propagande, gospodine kapetane. Ona nema temelja u sociologiji - ni u filozofiji.« Kapetan oštro reče:

»Gospodine Moray, ne zanimaju me vaše društvene teorije.« Doktor Di Asturien ustane. Reče: »Kapetane, jedno se mora uzeti u obzir. Danas smo otkrili nešto što jako uznemiruje...« U tom trenutku divlji udar groma potrese bolnički šator. Na brzinu improvizirana rasvjeta ugasi se. A s ulaza vikne jedan od ljudi iz osiguranja: »Kapetane! Kapetane! Šuma gori!« Svi su zadržali prisebnost; kapetan Leicester grmio je s podija: »Donesite svjetla, osiguranje, donesite svjetla!« Jedan od mladih ljudi iz medicinske ekipe pronašao je za kapetana ručnu svjetiljku, a jedan od brodskih časnika vikao je: »Pozor! Ostanite gdje ste i čekajte daljnje zapovijedi, ovdje nema opasnosti! Popravite tu rasvjetu što brže možete!« MacAran je bio dovoljno blizu ulaza da je vidio kako se u mraku uzdiže neki daleki sjaj. Za nekoliko minuta podijeljene su svjetiljke, a Moray, s podija, užurbano reče: »Kapetane, imamo opremu za rušenje drveća i kopanje jaraka. Dajte da postavim odred koji će raditi na protupožarnim krčevinama oko tabora.« »Dobro, g. Moray. Učinite to«, oštro reče Leicester. »Svi brodski časnici ovamo; pođite na brod i osigurajte sve upaljive i eksplozivne materijale.« Požurio je prema stražnjem dijelu šatora. Moray je sazvao sve zdrave muškarce na čistinu i rekvirirao sve ručne svjetiljke koje nisu potrebne na mostu. »Rasporedite se u iste skupine u kojima ste bili u odredu za kopanje grobova«, naredi on. MacAran se našao u ekipi s ocem Valentinom i osam neznanaca; rušili su drveće u trometarskom pojasu oko čistine. Vatra je još bila miljama daleko na obroncima, kao crveni sjaj na nebu, no zrakom se širio vonj dima s neobičnim prodornim primjesama. Netko pokraj MacAran reče: »Pa kako se može šuma zapaliti poslije ovoliko kiše?« On se prisjeti nečega što je Marco Zabal rekao još one prve noći: »Drvo je jako smolasto, praktički gorivo. Neko od drveća može gorjeti čak i kad je mokro - i mi smo zapalili logorsku vatru od nesušenog drva s lišćem. Munja valjda može zapaliti drveće gotovo bilo kada.« Mi smo imali sreće, pomisli on, kampirali smo usred šume i nismo ni pomislili na požar ni na izgradnju protupožarnih čistina. »Mislim da će nam oko svakog logorišta i radilišta trebati požarne krčevine.« Otac Valentine reče: »Zvučite kao da vjerujete da ćemo ovdje dugo ostati.« MacAran se nagne nad svoju pilu. Ne dižući pogled, reče:

»Kojoj se god strani priklonili - kapetanovoj ili Morayevoj - čini se kao da smo ovdje već godinama.« Sada je bio preumoran i previše nesiguran u sve da bi mogao sam odlučiti je li za jedno ili drugo, a u svakom je slučaju bio siguran da ga nitko neće pitati za što je, no u dubini duše je znao da će zažaliti napuste li ikada taj svijet. Otac Valentine dirne ga za rame. »Mislim da poručnica traži vas.« Uspravio se i vidio da Camilla Del Rey ide prema njemu. Djelovala je iscrpljeno i ispijeno, kosa joj je bila raščupana, a odora prljava. Htio ju je zagrliti, no samo je stao i gledao kako ona izbjegava njegov pogled dok mu je govorila: »Rafe, kapetan želi razgovarati s tobom. Ti poznaješ okoliš bolje no itko drugi. Misliš li da se ovo može pobijediti ili obuzdati?« »Ne u mraku... i ne bez teške opreme«, rekao je MacAran, no pošao je s njom do kapetanova terenskog sjedišta. Morala ga je zadiviti djelotvornost s kojom je uspostavljena operacija suzbijanja požara i koliko je malo brodske protupožarne opreme prenijeto u bolnicu. Kapetan je razumno postupio što je ovdje iskoristio Moraya. Oni su doista rijetkost; kad bi barem mogli raditi zajedno na istom poslu. Ali sada, oni su nezaustavljiva sila i nepomičan objekt. Dok su ulazili u kupolu, kišica se već pretvarala u tešku susnježicu. Mala, mračna i prenapučena kupola bila je osvijetljena samo jednom ručnom svjetiljkom, čija baterija kao da je već počela odlaziti. Moray je govorio: »... naši izvori energije već odlaze. Prije no što ovdje bude moguće učiniti išta drugo, gospodine kapetane, bilo po mom ili vašem planu, moramo naći izvore svjetla i topline. Imamo među robom za kolonizaciju opremu za dobivanje energije iz vjetra i sunca, iako nekako sumnjam da ovo sunce ima dovoljno svjetla i zračenja za ozbiljniju sunčevu energiju. MacArane...« okrenuo se, »pretpostavljam da ima planinskih potoka. Bi li ijedan bio dovoljno velik za postavljanje brane?« »U ovih nekoliko dana što smo bili u planinama nismo vidjeli takve,« reče MacAran, »no ima mnogo vjetra.« »To će poslužiti za privremeno improvizirano rješenje«, reče kapetan Leicester. »MacArane, znate li gdje je požar?« »Dovoljno daleko da nam sada ne znači neposrednu opasnost,« reče MacAran, »iako će nam odsada, kamo god pošli, trebati protupožarni usjeci. Ali mislim da ovaj požar nije opasan. Kiša se pretvara u snijeg, a mislim da će ga to ugasiti.« »Kad gori na kiši...« »Snijeg je mokriji i teži«, reče MacAran, no prekine ga nešto što je zvučalo kao plotun iz vatrenog oružja. »Što je to?« Moray reče:

»Stampedo divljači; vjerojatno bježe od požara. Vaši časnici ih ubijaju za hranu. Kapetane, ja opet predlažem štednju streljiva samo za situacije najveće nužde. Čak i na Zemlji divljač se rekreacijski lovi lukom i strijelom. Imamo u rekreacijskom odjelu prototipove; trebat će nam za pojačavanje opskrbe hranom.« »Puni ste ideja, zar ne«, promrmlja Leicester, a Moray, suzdržavajući se, reče: »Kapetane, vaš je posao upravljanje svemirskim brodom. Uspostavljanje društva koje može preživjeti moj je posao.« Na trenutak su njih dvojica zurili jedan u drugoga na sve slabijem svjetlu, zaboravivši sve druge u kupoli. Camilla se probila iza kapetana i MacAranu se učini da ga ona podupire i psihički, kao što ga podržava fizički. Izvana su se čuli zvukovi logora, a povrh svega tihi šum snijega što je padao po kupoli. A onda udari jak udar vjetra, a kroz preklopni ulaz uleti snažna struja hladnog zraka; Camilla potrči da zatvori ulaz boreći se protiv divljeg udara, no odbacilo ju je natrag. Zaklopci su se divlje zanjihali, otrgnuli s improviziranih okvira i srušili djevojku s nogu; MacAran potrči da joj pomogne. Kapetan Leicester tiho opsuje i poče glasno dozivati nekoga od svojih pomoćnika. Moray podigne ruku. Tiho je rekao: »Kapetane, trebaju nam jači i trajniji zakloni. Ovi su izgrađeni da potraju šest tjedana. Smijem li narediti da ih izgrade da potraju bar nekoliko godina?« Kapetan Leicester je šutio, a s novom i pojačanom osjetljivošću MacAranu se gotovo učinilo da čuje što kapetan misli. Je li to provalnička noga gurnuta u odškrinuta vrata? Može li se poslužiti Morayevim nesumnjivim talentom, a da mu ne preda previše ovlasti nad kolonistima i tako ne umanji vlastite ovlasti? Govorio je gorkim glasom, no popustio je bez otpora. »Vi se, gospodine Moray, razumijete u preživljavanje. Ja sam znanstvenik - i svemirski putnik. Zadužit ću vas za upravljanje logorom, privremeno. Odlučite o svojim prioritetima i zahtijevajte što vam je potrebno.« Držao se uspravno i nepokolebljivo, no zvučao je umorno. Moray se malo nakloni. U tom naklonu nije bilo ni malo pokornosti. »Nemojte misliti da odustajem«, upozori Leicester. »Ovaj brod bit će popravljen.« Moray neznatno slegne ramenima. »Možda. Ali ne može biti popravljen ne preživimo li dovoljno dugo da to obavimo. Zasad je to sve što me zanima.« Okrenuo se Camilli i MacAranu, kao da kapetana nema. »MacArane, ti poznaješ bar nešto od ovog zemljišta. Želim da se provede istraživanje svih prirodnih izvora, pa i hrane, u okolini - a to može obaviti dr. Lovat. Poručnice Del Rey, vi ste navigator; imate pristup instrumentima. Možete li izvesti neko klimatsko istraživanje koje bismo mogli iskoristiti za prognozu vremena?«Tada se slomi. »Ponoć nije vrijeme za ovo. Krenut ćemo sutra.«

Pošao je prema vratima i, našavši da mu put zatvara kapetan Leicester koji je stajao i zurio u uskovitlane pahuljice, pokuša proći pokraj njega, no na kraju ga je pipnuo po ramenu. Kapetan se trgne i makne u stranu. Moray reče: »Prva je stvar maknuti ove jadnike na sigurno od oluje. Kapetane, hoćete li vi izdati zapovijed ili ću ja?« Kapetan Leicester ga pogleda ravno i napeto neprijateljski u oči. »Svejedno je«, reče on. »Nije mi važno koji od nas izdaje zapovijedi, a ako vi samo tražite vlast i ovlasti da ih izdajete, neka vam Bog pomogne. Camilla, idi, reci majoru Laytonu da obustavi vatrogasne operacije i pobrine se da svatko tko je bio na vatrogasnom bojištu dobije topli obrok.« Djevojka navuče kapuljaču na glavu i požuri kroz snijeg. »Imate vi svoje ljude, Moray«, reče on, »a što se mene tiče, možete se poslužiti i mojima. Ali imamo mi u svemirskoj službi jednu staru izreku. Tko god spletkari za vlast, zaslužio ju je dobiti«. Brzim je korakom krenuo iz kupole, ostavljajući da vjetar puše u nju, a MacAranu se, gledajući Moraya, nametao dojam da je na neki čudan način kapetan bolje prošao. Dani su postajali sve dulji, no i tako se činilo da nikad nema dovoljno svjetla ni vremena za rad koji se morao obaviti u naselju. Tri dana poslije požara svugdje oko tabora iskrčena je devet metara široka protupožarna čistina, a organizirani su vatrogasni odredi za hitne intervencije. Tek tada je MacAran pošao s družinom kolonista u istraživanje koje je naručio Moray. Jedini sudionici prethodne ekspedicije koji su sada pošli s njim bili su Judith Lovat i MacLeod. Judy je i dalje bila šutljiva i suzdržana, gotovo bez riječi; MacAran je bio zabrinut za nju, no ona je vrlo uspješno obavljala svoje poslove i činilo se da ima gotovo vidovitu svijest gdje naći ono što se traži. Najveći dio vremena toga istraživačkog putovanja po šumi ništa se hitnijeg nije događalo. Postavili su oznake za moguće buduće staze prema dolini gdje su prvi put vidjeli krda divljih životinja, procijenili veličinu štete od požara - koja i nije bila tako jako velika - označili na kartama potoke i rijeke, a MacAran je prikupio uzorke stijena s visina radi procjene mogućeg sadržaja ruda u njima. Samo je jedan važniji događaj prekinuo prilično ugodnu monotoniju putovanja. Jedne večeri, uoči sutona, probijali su se kroz neki neobično gust dio šume kad MacLeod, neznatno ispred glavnine ekipe, stane na mjestu, okrene se i s prstom na usnama kao pozivom na tišinu, dao znak MacAranu. MacAran pođe naprijed, a uz njega je na prstima išla Judy. Na njoj se vidjelo neobično uzbuđenje. MacLeod pokaže prema gore kroz gusto drveće. Dva su se golema stabla uzdizala vrtoglavo visoko, a na deblima nije bilo granja prvih najmanje dvadesetak metara; među njima se protezao viseći most. Nije se to moglo nazvati drugim imenom: bio

je to most koji je izgledao poput upletenog materijala, složeno konstruiranog s rukohvatima. MacLeod šaptom reče: »Evo dokaza o tvojim starosjediocima. Je li moguće da žive na drveću? Je li to razlog zašto ih nismo vidjeli?« Judy oštro reče: »Ššššš!«. U daljini se začuje tih, oštar, klepetav zvuk, a zatim se na mostu nad njima pojavilo neko biće. Toga časa svi su ga dobro vidjeli: visoko oko metar i šezdeset centimetara, blijede kože ili krzna, kretalo se mostom držeći se nesumnjivim rukama - nitko nije bio dovoljno priseban da prebroji prste - s ravnim, no čudno humanoidnim licem, s ravnim nosom i crvenim očima. Gotovo deset sekundi to se biće držalo mosta i gledalo ih odozgo, kao da je iznenađeno gotovo jednako kao oni, a zatim s prodornim krikom poput ptičjeg pojuri preko mosta, zaleti se u krošnje i nestane. MacAran duboko uzdahne. Dakle, taj je svijet nastanjen, a ne slobodan i otvoren za ljudski rod. MacLeod tiho upita: »Judy, jesu li to ljudi koje si vidjela onoga dana? Oni koje si nazvala prelijepi?« Na Judynom se licu pojavi ona čudna tvrdoglavost koju je moglo izazvati svako spominjanje onoga dana. »Ne«, reče ona. »Ovo su mala braća, maleni koji nisu mudri.« Ništa je nije moglo pokrenuti dalje od toga, pa su vrlo brzo odustali od njezina daljnjeg ispitivanja. Ali MacAran i MacLeod bili su u sedmom nebu. »Šumski humanoidi. Noćni, sudeći prema očima, vjerojatno majmunoliki, iako srodniji rodu tarsius nego pravim majmunima. Očito razumni - služe se alatom i izrađuju predmete. Homo arborens. Ljudi što žive na drveću«, reče MacLeod. MacAran oklijevajući reče: »Ako moramo ovdje ostati, kako bi dvije razumne vrste mogle preživjeti na jednom planetu? Ne znači li to neizbježno fatalan rat za prevlast?« Fraser reče: »Ne, ako Bog da. Uostalom i na Zemlji su dugo živjele četiri razumne vrste. Ljudi - i dupini, kitovi, a vjerojatno i slonovi. Mi smo slučajno bili jedina tehnološka vrsta. Oni žive na drveću, mi na tlu. Nema tu sukoba, koliko ja vidim; kako god bilo, nema tu nužnog i neizbježnog sukoba.« MacAran nije bio tako siguran, no svoje je neugodne dvojbe zadržao za sebe. Iako im je putovanje bilo mirno, bilo je neočekivanih opasnosti. U dolini s divljači, koju su prigodno nazvali Zabalovom dolinom, na velike su životinje vrebali neki mačkoliki grabežljivci, a njih su noću na udaljenosti držale samo vatre. A na visinama je MacAran prvi put vidio ptice s glasovima bansheea; bile su to velike ptice bez krila sa zlokobnim pandžama, koje su išle takvim brzinama da je samo očajničko pribjegavanje laseru koji su nosili za opasne situacije spasilo dr.

Frasera da ga ne rastrgaju. Secirajući mrtvu ptičurinu MacLeod otkrije da je potpuno slijepa. »Nalazi li plijen sluhom? Ili čime drugim?« »Rekao bih da osjeća tjelesnu toplinu«, reče MacAran. »Čini se da žive samo u snijegu.« Tim su strašnim pticama nadjenuli naziv banshee, a poslije tog događaja prijevoje su izbjegavali osim usred dana. Našli su i gnijezda škorpionskih mrava kakvi su ubili dr. Zabala. Raspravljali su ne bi li ih otrovali; MacLeod je bio protiv toga, jer bi ti mravi mogli biti važnim dijelom nekoga ekološkog lanca koji se ne smije narušavati. Na kraju su se dogovorili da će potamaniti samo mravinjake uokrug pet kilometara oko broda i svakoga upozoriti na opasnost njihova uboda. Bila je to privremena mjera, no, uostalom sve što su činili na ovom planetu bile su privremene mjere. »Odemo li s ovoga prokletog mjesta«, oštro reče dr. Fraser, »morat ćemo ga ostaviti otprilike u stanju u kojem smo ga našli.« Kad su se nakon trotjednog istraživanja vratili u tabor, našli su već dvije trajne zgrade od kamena i drveta, bila je to blagovaonica i zajednička rekreacijska dvorana te zgrada za laboratorij. Bilo je to posljednji put što je MacAran išta mjerio u tjednima; još nisu znali koliko traje godina na ovom planetu no iz praktičnih razloga i radi rasporeda dužnosti i radnih smjena uspostavili su proizvoljni desetodnevni ciklus u kojemu je svaki deseti dan bio praznik za sve. Postavljeni su veliki vrtovi i sjeme je već klijalo, a počeli su oprezno brati i nešto provjerenog voća iz šume. Postavljen je i mali generator na pogon vjetrom, no struja je bila strogo racionirana, a noću su se služili svijećama načinjenim od smole iz drveća. Većina ljudstva još je bila smještena u privremene kupole, osim onih koji su smješteni u bolnici. MacAran je bio u kupoli s još desetak muškaraca samaca. Dan poslije povratka Ewen Ross pozvao je njega i Judy u bolnicu. »Propustili ste objavu dr. Di Asturiena«, reče on. »Ukratko, naši su hormonski kontraceptivi bezvrijedni - dosad nema trudnoća osim jednog vrlo sumnjivog ranog pobačaja, no na hormone se oslanjamo već tako dugo da nitko više ništa ne zna o prastarim načinima. Nemamo ni opreme za testiranje trudnoće, jer ona na svemirskom brodu nikome nije potrebna. To znači da bi, dođe li do trudnoća, one bi i prije no što ih otkrijemo već predaleko odmakle da bi se mogli obaviti sigurni pobačaji!« MacAran se mračno nasmiješi. »Što se mene tiče, ne moraš trošiti riječi«, reče on. »Jedina cura za koju sam sada zainteresiran nema pojma jesam li živ - ili bi barem radije da nisam.« Camillu od svoga povratka nije ni vidio.. Ewen reče: »A ti, Judy? Pogledao sam u tvoj medicinski dosje; ti si u dobi kada je kontracepcija dobrovoljna, a ne obvezatna...« Ona se neznatno nasmiješi.

»U mojim godinama nije vjerojatno da ću zbog emocija izgubiti razum. Na ovom putovanju nisam bila seksualno aktivna; nitko me nije zanimao, pa se nisam ni zamarala injekcijama.« »Dobro, ali svejedno se javi Margaret Raimondi. Ona daje informacije za svaki slučaj. Seks nije obvezatan, ali informiranost jest. Možeš se odlučiti za apstinenciju - no morala bi imati pravo i za drugu odluku, pa pođi do Margaret i informiraj se.« Ona se nasmije, a MacAran se sjeti da nije vidio Judith Lovat kako se smije još od onoga dana čudnog ludila koje ih je sve pogodilo. Ali u smijehu joj je bila neka histerična primjesa zbog koje se osjetio nelagodno, pa mu je laknulo kad je ona napokon rekla: »O, pa dobro, neće mi to valjda štetiti« i otišla. I Ewen je pogleda pomalo uznemireno. »Nisam baš miran za nju. Čini se da je samo nju trajno pogodilo ono što nas je pogodilo, no ovdje nemamo viška psihijatara, a ona je sposobna za svoj posao što u svakom slučaju odgovara pravnoj definiciji zdravlja. Ipak, nadam se da će se izvući iz toga. Je li bila u redu tijekom putovanja?« MacAran kimne. Zamišljeno reče: »Možda je doživjela nešto što nam nije rekla. U svakom slučaju, ona je ovdje kao kod kuće. Nekako kao kad si mi rekao da MacLeod zna da su plodovi dobri za jelo. Je li emocionalni šok mogao razviti latentne parapsihološke sposobnosti?« Ewen zatrese glavom: »Sam će Bog znati, a mi imamo previše posla da bismo to provjeravali. A i kako bismo provjerili nešto takvo? Dok je dovoljno normalna da može obavljati posao koji joj je povjeren, ja se ne mogu miješati.« Izašavši iz bolnice, MacAran se prošetao kroz taborište. Sve je izgledalo mirno, od male radionice gdje su se izrađivali ratarski alati, do brodskog dijela gdje su se rastavljali i skladištili uređaji. Camillu je našao u kupoli koju je u noći šumskog požara bio oštetio vjetar. Kupola je sada bila popravljena i učvršćena, a unutra su postavljeni računalni uređaji. Činilo se da u pogledu kojim ga je pogledala ima otvorenog neprijateljstva. »Što hoćeš? Je li te Moray ovamo poslao da mi narediš da ovo pretvorim u meteorološku postaju ili takvo što?« »Ne, ali zvuči kao dobra ideja«, reče MacAran. »Još jedna mećava poput one što nas je pogodila u noći požara mogla bi nas uništiti ne budemo li upozoreni.« Ona mu priđe i pogleda ga u oči. Ruke su joj bile spuštene, šake stisnute, a lice napeto od ljutnje. Rekla je:

»Mislim da ste svi vi potpuno ludi. Od kolonista drugo i ne očekujem - oni su samo civili i njih zanima samo postavljanje kolonije. Ali ti, Rafe! Ti imaš znanstvenu naobrazbu, ti bi morao razumjeti što to znači! Sve što imamo je nada da ćemo popraviti brod - budemo li trošili snage na išta drugo, izgledi će postajati sve manji i manji!« Zvučala je izbezumljeno. »I ovdje ćemo ostati zauvijek!« MacAran polako reče: »Sjeti se, Camilla, i ja sam bio jedan od kolonista. Otišao sam sa Zemlje da bih se priključio koloniji Coronis...« »Ali to je normalna kolonija, u kojoj je sve pripremljeno da postane... dijelom civilizacije.« Reče Camilla. »To mogu razumjeti. Tvoje znanje i obuka tamo bi nešto vrijedili!« MacAran ispruži ruke i uhvati je za ramena. »Camilla...« reče on i u zvuk njezina imena stavi sve svoje ččežnje. Ona nije baš odgovorila, no u njegovim je rukama bila mirna i gledala ga u oči. Lice joj je bilo umorno i jadno. »Camilla, hoćeš li me poslušati na trenutak? Ja sam svim srcem uz kapetana za sve što se može učiniti. Voljan sam učiniti sve što je potrebno da bi brod poletio. Ali svjestan sam da to na kraju možda neće biti moguće, a želim osigurati da možemo preživjeti ako ne bude.« »Preživjeti za što?« gotovo ludački reče Camilla. »Da bismo se vratili u divljaštvo, preživjeli kao obrađivači zemlje, barbari, lišeni svega što vrijedi u životu? Bolje nam je umrijeti pokušavajući.« »Ljubavi moja, ne znam zašto to kažeš. Uostalom, prvi su ljudi počeli s manjim od ovoga što mi ovdje imamo. Njihov je svijet imao možda malo bolju klimu, ali opet, mi sada imamo deset ili dvanaest tisuća godina ljudskoga znanja. Ljudi za koje kapetan Leicester misli da su sposobni popraviti svemirski brod, trebali bi imati dovoljno znanja da izgrade prilično dobar život za sebe i svoju djecu - i generacije poslije njih.« Pokušao ju je privući u zagrljaj, no ona se izvukla, blijeda i bijesna. »Radije bih umrla«, rekla je grubo. »Kao i svako civilizirano ljudsko biće! Gori si od one skupine Novih Hebrida - Morayevih ljudi - onoga glupavog društva za povratak prirodi koje igra baš njegove karte...« »Ništa ja o njima ne znam... Camilla, draga moja, molim te, ne ljuti se na mene. Ja samo želim pogledati obje strane...« »Ali postoji samo jedna strana«, skoči ona ljutito i neobuzdano. »A ako ti to ne razumiješ, onda s tobom ne vrijedi ni razgovarati! Stidim se... stidim se što sam i pomislila da bi ti mogao biti drukčiji!« Suze su joj tekle niz lice, i ona odgurne njegove ruke. »Izlazi i ne vraćaj se! Izlazi, proklet bio!« MacAranov je temperament bio onakav kakav se obično povezuje s bojom njegove kose. Povukao je ruke kao da se opekao i okrenuo se na peti.

»Bit će mi to najveće zadovoljstvo«, procijedi kroz zube i izašavši iz kupole udari pojačanim vratima tako da su zaklepetala na šarkama. Camilla se sruši na klupu pokrivši lice rukama i do iznemoglosti je plakala, divlje jecajući dok je napad mučnine ne prisili da odtetura prema ženskom zahodu. Na kraju se odvukla dok joj je u glavi udaralo, crvenog i nadraženog lica, s boli u svakom živcu. Na povratku u kupolu s računalom pogodi je sjećanje. To se dosad dogodilo već tri puta... a u napadu divljeg straha i odbijanja, ruke joj skoče na usta, a ona zagrize u članke. »O, ne!« prošapće ona. »O, ne, ne, ne...« a glas joj se vukao u prošaptanim molbama i zaklinjanjima. Sive su joj oči bile divlje od užasa. MacAran je otišao u zgradu kombinaciju blagovaonice i rekreacijskog centra, koja je brzo postala središtem velike i neorganizirane zajednice, kad na improviziranoj oglasnoj ploči opazi obavijest o sastanku komune Novih Hebrida. Viđao je to i ranije; Zemaljski ekspedicijski nisu činili samo pojedinci poput njega i Jenny već i male skupine ili komune, proširene obitelji, čak i dvije-tri kompanije koje su željele proširiti poslovanje ili otvoriti podružnice. Sve se njih pozorno provjeravalo da bi se vidjelo kako će se uklopiti u uravnotežen razvoj kolonije, no, ne računajući to, bili su jako heterogena posada. Vjerovao je da je komuna Novih Hebrida jedna od onih malih neoruralnih komuna koje su se sklonile od glavnine društva novijeg doba na Zemlji, odbijajući njegovu industrijalizaciju i društvenu podjelu. Mnoge su takve zajednice pošle u zvjezdane kolonije, a svi su se slagali da su, iako su na Zemlji bile neprilagođene, bile izvrsni kolonisti. Nikad prije nije na njih obratio ni najmanju pozornost, no poslije Camillinih riječi zainteresirao se. Pitao se je li njihov sastanak otvoren za nečlanove. Nejasno se sjećao da je ta skupina povremeno bila za sebe rezervirala neki od brodskih rekreacijskih prostora za svoje sastanke; činilo se da imaju jako razrađen društveni život. Pa sad, u najgorem bi ga slučaju mogli zamoliti da ode. Našao ih je u blagovaonici, praznoj između obroka. Mnogi su sjedili u krugu i svirali glazbene instrumente; jedan od njih, visok momak s dugom kosom u pletenicama, podigao je glavu i rekao: »Prijatelju, ovo je samo za članove«, no neka djevojka s crvenom kosom dugom do pojasa, reče: »Ne, Alastaire. Ovo je MacAran, bio je u ekspediciji i zna odgovore na mnoga naša pitanja. Uđi, čovječe i dobro nam došao.« Alastair se nasmije: »Pravo kažeš, Fiona, a s imenom kao što je MacAran ionako bi trebao biti počasni član.« MacAran uđe. Malo ga je iznenadilo kad je negdje u krugu vidio okruglu, debeljuškastu, smeđokosu figuru Lewisa MacLeoda. Rekao je: »Nisam na brodu upoznao nikoga od vas; bojim se da i ne znam za što se zalažete.«

Alastair mirno reče: »Mi smo, naravno, neoruralisti, graditelji svjetova. Neki iz društva zovu nas antitehnokratima, no mi ne uništavamo. Mi samo tražimo časnu alternativu zemaljskom društvu, a obično nas jednako rado primaju u kolonijama kao što rado vide da odlazimo sa Zemlje. Dakle, reci nam, MacArane. Kakvo je ovdje stanje. Kada ćemo moći poći uspostaviti svoje vlastito naselje?« MacAran reče: »Sve što ja znam, znate i vi. Znate da je klima prilično oštra; ako je ovako ljeti, bit će još mnogo gore zimi.« Fiona se nasmije. Rekla je: »Mnogi od nas odrasli su na Hebridima ili čak i Orkneyima. Tamo je možda i najgora klima na Zemlji. Ne bojimo se mi hladnoće, MacArane. Ali želimo se uvesti u društveni život, tako da možemo uspostaviti vlastite običaje prije no što dođe zima.« MacAran tiho reče: »Nisam siguran da će kapetan Leicester ikome dopustiti da ode iz tabora. Glavno je težište još na popravku broda, a mislim da on na sve nas gleda kao na jedno društvo. Počnemo li se razilaziti...« »Pusti to«, reče Alastair. »Nitko od nas nije znanstvenik. Ne možemo provesti pet godina u radu na svemirskom brodu; to se protivi cijeloj našoj filozofiji!« »Preživljavanje...« »... preživljavanje.« MacAran je razumio samo nešto malo keltskog jezika svojih predaka, no shvatio je da Alastair kaže nešto nepristojno. »Preživljavanje nama znači uspostavljanje kolonije ovdje što je brže moguće. Prijavili smo se za iseljenje na Coronis. Kapetan Leicester je pogriješio i stavio nas ovamo, no nama je to svejedno. Za naše svrhe ovo je i bolje.« MacAran podiže pogled prema MacLeodu. Reče: »Nisam znao da si i ti u ovoj skupini.« »I nisam«, reče MacLeod. »Ja sam samo simpatizer, no slažem se s njima - i želim ostati ovdje.« »Mislio sam da oni nisu skloni znanstvenicima.« Djevojka Fiona reče: »Jesmo, kad su na svom mjestu. Kad se svojim znanjem služe na korist i pomoć čovječanstvu - a ne da njime manipuliraju ili da mu uništavaju duhovnu snagu. Sretni smo što je dr. MacLeod - Lewis, jer mi ne spominjemo titule - sa svojim znanjem iz zoologije jedan od nas. MacAran zapanjeno reče: »Kanite se pobuniti protiv kapetana Leicestera?« »Pobuna? Nismo mi, čovječe, ni njegova posada ni njegovi podanici,« reče neobični momak. »Mi samo kanimo živjeti kao što bismo to za sebe učinili na novom svijetu. Ne možemo čekati tri godine dok on ne odustane od te lude ideje obnove broda. Do tada bismo već imali funkcionalno društvo.«

»A ako i popravi brod i krene na Coronis? Vi ćete ostati ovdje?« »Ovo je naš svijet«, reče djevojka Fiona i stane uz Alastaira. Pogled joj je bio blag, ali nepopustljiv. »Ovdje će se roditi naša djeca.« MacAran u šoku reče: »Hoćeš reći...« Alastair reče: »Ne znamo sigurno, ali neke od naših žena već bi mogle biti trudne. To je naš znak opredijeljenosti za ovaj svijet, naš znak odbacivanja Zemlje i svijeta koji nam kapetan Leicester želi nametnuti. Možete mu to i reći.« Kad je MacAran pošao, opet se začuše glazbala i tužni djevojački glas u vječnoj melankoliji stare pjesme s Otoka; tužaljka za mrtvima iz prošlosti koju su ratovi i iseljavanja više razderali i razbijali nego bilo koji drugi narod na Zemlji: Snježnobijeli galebe, poteci i meni, molim, reci, gdje leže naši dobri momci. Gdje val je na valu leže Ni dah im ne pobježe iz hladnih usta Duga im alga mrtvački pokrov, Za njima nariče šum mora pusta. Od te se pjesme MacAranu stegne grlo i oči mu se protiv volje ovlaže suzama. Oni nariču, pomisli, ali znaju da se život nastavlja. Škoti su bili iseljenici stoljećima, tisućljećima. Ovo je samo još jedno iseljavanje, nešto dalje od ostalih, no oni će stare pjesme pjevati i pod novim zvijezdama i naći će nove planine i mora... Izlazeći iz dvorane, on navuče kapuljaèu, jer dosad je već trebalo početi kišiti. Ali nije počelo. MacAran je već znao što na ovom planetu može značiti nekoliko dana bez kiše i snijega. U svim vrtnim prostorima bujala je vegetacija, a cvijeće, uglavnom ono sitno narančasto, svugdje je pokrilo tlo. Četiri mjeseca pokazaše se u svemu svome sjaju prije sutona i ostadoše još dugo poslije zore, preplavljujući nebo ljubičastim sjajem. Drveće bijaše suho, pa su ljude počeli brinuti mogući šumski požari. Morayu je na um pala ideja da u nekoliko kilometara od tabora postave gromobranske stupove na brežuljke, svaki uz neko jako visoko stablo. Možda to ne bi spriječilo požar u slučaju ozbiljne oluje, no ipak bi moglo donekle ublažiti opasnost. A gore, na visovima, golemi zvonasti zlatni cvjetovi široko se otvoriše, a njihov prah snažnoga i slatkog mirisa lebdio je nad obroncima. Nije stigao do dolina... Još nije...

Nakon cijeloga tjedna večeri bez snijega, noći s mjesečinom i toplih dana toplih prema mjerilima ovoga planeta, gdje bi se Norveška činila poput kakvog toplog ljetovališta - MacAran pođe zatražiti Morayevu suglasnost za još jedno putovanje u brda. Mislio je da treba iskoristiti ovakvo neuobičajeno prikladno vrijeme za prikupljanje novih geoloških uzoraka, a možda i otkrivanje špilja koje bi mogle poslužiti kao skloništa za slučaj nevolje tijekom kasnijih istraživanja. Moray je za ured uzeo malu sobu u kutu Rekreacijske zgrade, a dok je MacAran vani čekao, Heather Stuart uđe u zgradu. »Kako ti se čini ovo vrijeme?« upita je on, nastavljajući staru naviku sa Zemlje. Kad ne znaš o čemu bi, govori o vremenu. A na ovom je planetu svuda oko nas vrijeme o kojem se može razgovarati, i sve je to vrijeme ružno. »Ne sviđa mi se«, ozbiljno reče Heather. »Nisam zaboravila što nam se dogodilo u planini kad je bilo ono nekoliko vedrih dana.« I ti? pomisli MacAran, ali nastavi sumnjičavo: »Heather, kako bi vrijeme moglo biti odgovorno za to?« »Zrakom nošen virus. Zrakom nošen cvjetni prah. Kemijski spojevi na prašini. Rafe, ja sam mikrobiolog i znam da bi te iznenadilo kad bi znao što sve može biti u nekoliko kubičnih centimetara zraka, vode ili tla. Na prvom sastanku poslije povratka Camilla je rekla da je posljednje čega se sjeća prije no što je izgubila razum to da je mirisala cvijeće, a ja se sjećam da je zrak bio pun cvjetnog mirisa.« Slabašno se nasmiješila. »Naravno, ono čega se ja sjećam ne mora biti nikakav dokaz i nadam se da to neću opet otkriti metodom pokušaja i pogrešaka. Upravo sam sa sigurnošću otkrila da nisam trudna, a kroz to ne želim više nikada proći. Kad pomislim kako su žene morale živjeti prije no što su izumljena doista sigurna kontracepcijska sredstva, nikada iz mjeseca u mjesec sigurne...« Ona zadrhti. »Rafe, je li Camilla već sigurna? Ona sa mnom o tome više ne želi razgovarati.« »Ne znam«, mračno reče MacAran. »Ona sa mnom više uopće ne želi razgovarati.« Heatherino izražajno lice pokazalo je tjeskobu. »O, Rafe, tako mi je žao! Tako sam se veselila vama dvoma. I Ewen i ja nadali smo se... oh, evo, mislim da će Moray sada možda biti slobodan.« Vrata su se otvorila i krupni crvenokosi Alastair lupio je u njih jureći van; okrenuo se i povišenim glasom rekao: »Morayu, odgovor je i dalje ne! Mi se povlačimo; svi mi, cijela naša Zajednica! Odmah, već večeras!« Moray ga je pratio do vrata. Rekao je: »I niste li sebičnjaci? Govorite o zajednici, a pokazalo se da mislite samo na svoju grupicu, a ne na širu zajednicu ni na ljudsku vrstu na ovom planetu. Je li vam ikada palo na um da smo svi mi, svih nas dvjestotinjak, ovdje, silom jedna

komuna? Mi smo čovječanstvo, mi smo društvo. Gdje vam je, momće, onaj veliki osjećaj odgovornosti za bližnje?« Alastair pogne glavu. Reče: »Vi drugi ne zalažete se za ono za što se zalažemo mi.« »Svi se mi zalažemo za zajedničko dobro i opstanak,« tiho reče Moray. »Doći će kapetan. Omogućite mi barem razgovor s ostalima.« »Mene su zadužili da govorim u njihovo ime...« »Alastaire,« ozbiljno reče Moray, »ti kršiš i svoje standarde. Ako si pravi filozofski anarhist, moraš im dati mogućnost da čuju što ja želim reći.« »Vi samo pokušavate manipulirati svima nama...« »Bojiš li se toga što ću im reći. Bojiš se da oni neće uporno ostati uz ono što ti želiš?« Stjeran u kut, Alastair prasne: »E, pa onda razgovaraj s njima i proklet bio! Jako će ti to pomoći!« Moray pođe za njim, rekavši MacAranu u prolazu: »Momče, što god to bilo, morat će pričekati. Moram ove mlade ludake nagovoriti da nas sve počnu gledati kao veliku obitelj, a ne samo tu svoju malu obitelj.« Vani na otvorenom okupilo se tridesetak članova zajednice Novih Hebrida. MacAran primijeti da su oni skinuli odjeću koju su dobili na brodu te da nose civilnu odjeću i naprtnjače. Moray istupi pred njih i počne vikati. Sa svoga mjesta na ulazu u Rekreacijsku dvoranu MacAran nije čuo njegove riječi, no bilo je mnogo vike i svađe. MacAran je stajao i gledao male vrtloge i vijuge prašine na izoranom tlu, posljedicu vjetra koji i nije prestajao šumiti poput mora u krošnjama na rubu čistine. Pogledao je Heather pokraj sebe, a njezino lice činilo se na zatamnjenom sunčanom svjetlu kao da svijetli; gotovo kao vidljiva pjesma. Ona muklo reče: »Glazba, glazba u vjetru...« MacAran promrmlja: »Pa što to oni za ime Božje tamo rade? Je li to ples?« On se odmakne od Heather, a iz broda se pojavi skupina uniformiranih redara iz Osiguranja. Jedan od njih priđe Alastairu i Morayu te počne govoriti, a MacAran je, približivši se, čuo: »...odložite naprtnjače. Kapetan je zapovjedio da vas sve pritvorimo zbog dezertiranja u izvanrednoj situaciji.« »Vaš kapetan nema, pandurčiću, nad nama nikakve vlasti, bila situacija izvanredna ili ne«, vikao je crvenokosi, a jedna od djevojaka dohvati šaku zemlje i baci je na redare, što je izazvalo divlji smijeh ostalih. Moray brzo reče momcima iz Osiguranja: »Nemojte! Ne treba vam to! Pustite, ja ću to srediti.«

Policajac pogođen zemljom izvuče pištolj. MacArana obuhvati onaj predobro poznati strah; on promrmlja: »Počelo je« i potrči naprijed, dok su mladi iz komune bacali svoje naprtnjače i kretali u napad, vrišteći i urlajući poput demona. Jedan od redara baci pušku i prasne u divlji smijeh. Bacio se na tlo i valjao vrišteći. MacAran se u djeliću sekunde zaleti naprijed, dohvati odbačenu pušku, a drugu otrgne iz ruku drugoga redara i potrči prema brodu, a treći čovjek iz osiguranja, koji je imao samo pištolj, tada ispali hitac. U MacAranovoj glavi hitac zazvuči poput beskrajnog niza odjeka; jedna od djevojaka padne i poče se u agoniji valjati po tlu. Vukući sa sobom puške, MacAran uleti u kupolu s računalom gdje je bio kapetan. Leicester podigne svoje istaknute obrve tražeći objašnjenje, a MacAran je gledao kako se te obrve pomiču poput gusjenica, dobivaju krila i počinju slobodno letjeti po kupoli... ne. NE! Boreći se protiv sve jačeg napada nerealnosti, on izbaci: »Kapetane, opet se to događa! Ono što se nama dogodilo na usponu! Za ime Božje, zaključajte puške i sve streljivo prije no što nekoga ubiju. Jednu su djevojku već ustrijelili...« »Što?« Leicester je u nj zurio s nevjericom. »Zacijelo pretjerujete...« »Kapetane, ja sam to prošao«, reče MacAran, očajnički se boreći protiv želje da se baci dolje i počne svijati na tlu, uhvati kapetana za vrat i nasmrt ga protrese... »Stvarno je. Znate Ewena Rossa. Znate da je on imao punu medicinsku obuku. I da je ležao u šumi i ludio s Heather i MacLeodom, a umirući pacijent protrčao pokraj njih i srušio se s prsnutom aortom. Camilla je - poručnica Del Rey - bacila teleskop i potrčala u lov na leptire.« »A vi mislite da će to... ta epidemija... udariti ovdje?« »Kapetane ja to znam«, reče MacAran. »Ja se... sada se borim protiv toga.« Leicester nije postao zapovjednikom svemirskog broda tako što bi bio nemaštovit ili bi se izbjegavao suočiti s krizama. U trenutku kad se začuo zvuk drugog pucnja s prostora ispred čistine, on je skočio na vrata i trčeći udario dugme za uzbunu. Kad se nitko nije pojavio, on je viknuo i potrčao preko čistine. Trčeći u korak za njim, MacAran u trenutku procijeni stanje. Dok su oni pritrčavali, djevojka na koju je pucao redar još je ležala na tlu svijajući se od bola, a ljudi iz Osiguranja i mladi iz komune tukli su se izvikujući psovke. Odjeknuo je i treći pucanj; jedan od momaka iz Osiguranja zaurla od bola i padne, držeći se za koljeno. »Danforth!« uzvikne kapetan. Danforth se okrene s pištoljem i MacAran na trenutak pomisli da će opet povući okidač, no dugogodišnja navika poslušnosti kapetanu navela je podivljaloga redara na oklijevanje. Samo na trenutak, no tada

doleti MacAranovo tijelo i sruši ga grubim zahvatom; pao je na tlo, a pištolj se otkotrljao. Leicester se baci za njim, otvori ga i spremi naboje u džep. Danford se borio kao ludak, grabio MacArana, pokušavajući ga uhvatiti za grlo; MacAran je i u sebi osjetio sve jači napad divljega bijesa, a pred očima su mu se kovitlali crveni bljeskovi. Htio je trgati, gristi, iskopati tom čovjeku oči... i teškom je mukom, sjetivši se što se već prije dogodilo, vratio u stvarnost i pustio čovjeka da stane na noge. Danforth se zagleda u kapetana i poče jecati, šakama brisati oči i nejasno mucati. Kapetan Leicester zareži: »Za ovo ćete dobiti, Danforth! Odmah u zgradu!« Danfort se zagrcne. Opusti se i lijeno nasmiješi svome nadređenom časniku. »Kapetane,« promrmlja on mekano, »je li vam tko već rekao da imate prekrasne plave oči? Čujte, a da se mi malo...« smirena lica, s osmjehom, potpuno ozbiljno, on iznese opsceni prijedlog od kojeg se Leicester trgne, pocrveni od bijesa i duboko udahne da se opet izdere na njega. MacAran ga brzo uhvati za ruku. »Kapetane nemojte činiti nešto što ćete požaliti. Zar ne vidite da on nije svjestan svojih riječi i djela?« Danforth je u međuvremenu već izgubio interes i odšetao se, nogama dokono šutirajući kamenčiće. I borba oko njih izgubila je zamah: pola boraca sjedilo je na tlu i pjevušilo, a ostali su se razdvojili u skupine od po dvoje-troje. Neki su jednostavno, ležeći na oštroj travi, jedni druge mlatili, potpuno predano i nimalo se ne dajući omesti; drugi su već, bez ikakve diskriminacije muškarac sa ženom, žena sa ženom, muškarac s muškarcem - prešli na izravnije i aktivnije zadovoljavanje. Kapetan Leicester sa zgražanjem se zagleda u orgiju usred dana i započne plakati. U MacAranu nabuja gađenje, koje potpuno zasjeni njegovo ranije razumijevanje i sućut za toga čovjeka. Bio je rastrgan između više istodobnih raznosmjernih i sukobljenih emocija: sve jače bujanje pohote, tako da je poželio pasti na tlo s nagomilanim isprepletenim tijelima, zadnji ostatak sućuti za kapetana - on ne zna što radi, čak ni toliko koliko ja znam... i val sve jače mučnine. Kad je mučna panika prekrila sve ostalo, naglo je skočio i posrćući otrčao s toga mjesta. Iza njega je jedna dugokosa djevojka, tek nešto odraslija od djeteta, došla do kapetana, potaknula ga da joj položi svoju glavu u krilo i njihala ga kao dojenče, tiho pjevušeći na keltskom... Ewen Ross vidio je i osjetio prvi val nerazumnosti... doživio ga je kao paniku... a istodobno, u bolničkoj zgradi, jedan se pacijent, još omotan u zavoje i već četvrti dan u komi, ustao, rasparao zavoje i dok su Ewen i jedna sestra zurili užasnuto se zgražajući, rastrgao svoje rane i, smijući se, iskrvario. Sestra zavitla veliku bocu zelenog tekućeg sapuna na umirućega čovjeka, a Ewen, koji se divlje borio s valovima ludila koji su prijetili da će ga svladati (tlo se trese u potresu,

divlja vrtoglavica kopa utrobu i glavu mučninom, bolesne boje vrte se pred očima...) skočio je na sestru i nakon kratke borbe oduzeo joj skalpel kojim je počela parati žile na rukama. Odupro se zagrljaju njezinih isprepletenih ruku i baci je na krevet, strgnu joj haljinu...) i potrčao dr. Di Asturienu da mu teško dišući iznese zastrašenu molbu neka se zaključaju svi otrovi, narkotici i kirurški instrumenti. Žurno dozvavši Heather (ona se, ipak, donekle sjećala svoga prvog napada) uspjeli su još toga zaključati i sakriti ključ prije no što je cijela bolnica podivljala... Duboko u šumi, neuobičajeno je sunčano svjetlo prekrilo livade i proplanke cvijećem i nabilo zrak cvjetnim prahom koji je nošen vjetrom poletio s visina. Kukci su žurili s cvijeta na cvijet, s lista na list; ptice su se parile i gradile gnijezda od toplog perja, polažući jaja u dobro izolirane stjenke od blata i slame, da bi se izlegla u zatvorenom i hranila spremljenim nektarom i smolama do novog zatopljenja. Trave i bilje rasipale su svoje sjene koje će snjegovi pognojiti i navlažiti za klijanje. Na visoravni su one jelenima slične životinje divljale, stampedirale, borile se, parile se usred bijela dana, a vjetrovi puni peluda slali su im one čudne mirise u mozgove. A u šumama na nižim obroncima mali krznati humanoidi divljali su, spuštali se na tlo - nekima je to bilo jedini put u životu - gostili se naglo sazrelim plodovima, jurili po proplancima, ludo zanemarujući zvijeri što su vrebale. Generacije i tisućljeća pamćenja u genima i mozgovima naučili su ih da u ovo doba, čak ni njihovi prirodni neprijatelji ne mogu izdržati napor dugog lova. Na svijet s četiri mjeseca spustila se noć; tamno je sunce potonulo u čudnom vedrom sutonu i pojaviše se rijetke zvijezde. Jedan za drugim na nebu se uzdigoše četiri mjeseca; veliki mjesec ljubičasta sjaja, bljeđi zeleni i plavi diskovi slični draguljima, mali sličan bijelom biseru. Na čistini gdje je, stran ovome svijetu, veliki svemirski brod ležao golem, čudan i zlokobna izgleda, ljudi sa Zemlje udisali su čudni vjetar i njime nošen čudni cvjetni prah, a u njihovim mozgovima sukobljavali su se i izbijali čudni impulsi. Otac Valentine i šestorica čudnih ljudi iz posade valjali su se u grmlju raskrečeni, iscrpljeni i zasićeni. U bolnici su grozničavi bolesnici stenjali bez njege ili divlje trčali van i u šumu, tražeći tko zna što. Jedan je čovjek sa slomljenom nogom trčao cijeli kilometar dok mu noga nije popustila, a on je, smijući se, ležao na mjesečini dok mu je neka zvijer slična tigru lizala lice i mazila ga. Judith Lovat tiho je ležala u svojoj sobi i okretala veliki plavi kamen na lančiću oko vrata; sve ga je ovo vrijeme držala skrivenog pod odjećom. Sada ga je izvukla kao da one čudne zvjezdaste šare u njemu imaju na nju neki čudan hipnotički utjecaj. U glavi su joj se komešala sjećanja na ono čudno ludilo sa smješkanjem koje je bila prošla. Nakon nekog vremena ona je, na neki nevidljivi poziv ustala, toplo se odjenula, mirno prisvajajući najtopliju odjeću svoje cimerice (ta cimerica,

djevojka imenom Eloise, na brodu časnik za vezu, sjedila je pod nekim stablom s dugim iglicama, slušala neobične zvukove vjetra u krošnji i pjevala bez riječi). Judy mirno prijeđe preko čistine i udari kroz šumu. Nije bila sigurna kamo je krenula, no znala je da će dobiti vodstvo kad bude vrijeme, pa je krenula uzbrdo, osluškujući glazbu vjetra i ne skrećući. U glavi su joj prigušeno odjekivale rečenice koje je bila čula na drugom planetu, o ženi što nariče za svojim ljubavnikom demonom... Ne, ne demonom, pomisli ona, nego presjajnim, pre-neobičnim i prelijepim da bi bio ljudsko biće... čula je samu sebe kako jeca dok je hodala, sjećajući se glazbe, treptavog vjetra i cvijeća, te čudnih, svjetlucavih očiju poluzapamćenoga bića, stezanja straha koje se brzo pretvorilo u očaranost, a zatim sreću, osjećaj bliskosti jači no išta što je ikada doživjela. Je li to bilo nešto takvo, onda u onim starim zemaljskim legendama o nekome koga je vilinski svijet odmamio, kad je pjesnik u svojoj očaranosti ispjevao: Sretoh u šumi jednu gospu Vilinsko dijete bje Kosa joj duga bješe, a korak lagan. Oči joj divlje sjahu Je li tako bilo? Ili... A Sin Božji pogleda kćeri ljudske i vidje da su pristale... Judy je ipak bila toliko disciplinirana znanstvenica da je bila svjesna da je u tim čudnim postupcima bilo nešto ludila. Bila je sigurna da je dio njezinih sjećanja bio obojen i promijenjen čudnim stanjem svijesti u kojem je tada bila. Međutim, nešto je bilo i stvar iskustva i provjere stvarnosti. Ako je u tome i bilo nešto ludila, iza toga je ludila stajalo i nešto stvarno, a to je bilo jednako stvarno kao i opipljiv dodir što joj je sada bio na umu i govorio joj: »Hajde. Imat ćeš pratnju i neće ti nauditi.« U krošnji nad glavom začula je čudno šuštanje i stala, gledajući gore, zadržavajući dah u nestrpljivom očekivanju. Njezina nada i čežnja da opet vidi nezaboravno lice, bile su tolike da bi bila mogla zaplakati kad je vidjela da je to samo jedan od onih malih, malih crvenookih stranaca koji ju je stidljivo i divlje gledao kroz granje, a zatim kliznuo niz deblo, stao pred nju i, dršćući i još nepovjerljivo, ispružio ruke. Ona nije mogla potpuno prići njegovom umu. Znala je da su ovi mali znatno manje razvijeni od nje, a jezična je barijera bila velika. A ipak su nekako komunicirali. Mali čovjek sa stabla znao je da je ona ta koju on traži i znao je zašto; Judy je znala da je on poslan po nju i da joj nosi poruku koju ona tako željno čeka. U krošnji je vidjela i druga nepoznata i oprezna lica, a već trenutak kasnije, čim su shvatili da ona dolazi u dobroj vjeri, svi su skliznuli dolje i

okupili se oko nje. Jedan od njih stavio joj je medu prste svoju malu hladnu ručicu, drugi su je ovjenčali šarenim lišćem i cvijećem. Gotovo kao u vjerskom obredu poveli su je sa sobom, a ona je pošla s njima ne prosvjedujući, znajući da je to samo uvod u pravi sastanak za kojim je čeznula. *** Duboko u olupini broda zagrmila je eksplozija. Zemlja se zatresla, a jeka se valjala kroz šumu tjerajući ptice iz krošanja. Poletjele su u oblaku koji je na trenutak prekrio sunce, no nitko na čistini Zemljana nije čuo... Moray je ležao ispružen na mekom uzoranom tlu vrta i s dubokim unutarnjim razumijevanjem slušao tihi rast biljaka posijanih u tlo. Činilo mu se u tim trenucima da čuje rast trave i lišća i da se neke od donesenih zemaljskih biljaka žale, da plaču, umiru, a da druge u ovom čudnom tlu bujaju i mijenjaju se, da se njihove stanice mijenjaju, jer se moraju prilagoditi da bi preživjele. Ništa od toga nije mogao izraziti riječima, a kao praktičan i materijalistički orijentiran čovjek, nikad ne bi razumno povjerovao u izvanosjetilnu spoznaju. Međutim, dok su mu neiskorišteni centri u mozgu bili pod utjecajem ovoga čudnog ludila, on nije pokušavao racionalizirati ni povjerovati. Jednostavno je znao, prihvatio to znanje i znao da ga ono nikad neće napustiti. Oca Valentinea probudilo je svitanje nad proplankom. Najprije je, omamljen i još preplavljen čudnom sviješću, sjedio čudeći se suncu i četirima mjesecima koje je, nekim čudnim efektom svjetlosti ili svojih neobično pojačanih osjetila, jasno vidio u žarko-ljubičastom svitanju: zeleni, ljubičasti, biserno bijeli i modrozeleni. A onda ga preplavi sjećanje i užas i vidje ljude iz posade oko sebe, još duboko usnule i iscrpljene. Puni užas onoga što je učinio u onim zadnjim satima tame i životinjskih potreba udario je u svijest koja je već bila previše zbunjena i previše stimulirana da bi shvaćala i svoje vlastito ludilo. Jedan od članova posade imao je nož za pojasom. Sav u suzama, mali svećenik izvukao je nož i počeo vrlo ozbiljno uklanjati sve svjedoke svoga grijeha i, gledajući kako teče krv, u sebi mrmljao riječi pogrebnih obreda... Bilo je u vjetru, pomisli MacAran. Heather je bila u pravu: bilo je to nešto u vjetru. Neka zrakom nošena tvar, prašina ili pelud izazvala je divljanje toga ludila. Znao je on to prije, a ovaj je put imao neku predodžbu o tome što se događa, dovoljnu da izdrži rane faze, kada su ga preplavljivali samo uzastopni napadi iznenadne panike ili euforije, i kada je pospremio oružje, streljivo i otrove iz bolnice i kemijskog laboratorija. Znao je da Heather i Ewen čine isto to, u nešto ograničenijem opsegu, u bolnici. Ali i tako je bio omamljen od užasa nad događajima protekloga dana i noći, a kad je noć pala, on se, racionalno znajući da jedan polulud čovjek ne može učiniti

mnogo protiv dvjesto potpuno poludjelih ljudi i žena, skrio u šumi, očajnički se držeći ostatka razuma pred uzastopnim valovima ludila koje ga je hvatalo. Prokleti planet! Prokleti svijet s vjetrovima ludila što se poput duha dovlačilo s planina, divljega ludila što je jednako pogađalo ljude i zvijeri. Sveobuhvatni, proždrljivi sablasni vjetar ludila i užasa! Kapetan je u pravu. Moramo otići s ovoga svijeta. Nitko tu ne može preživjeti, nijedno ljudsko biće, mi smo previše ranjivi... Uhvatila ga je očajna tjeskoba za Camillom. Gdje je bila u toj ludoj noći silovanja, ubojstava, neobuzdanog paničnog užasa, divlje borbe i razaranja? Njegove ranije potrage za njom nisu dale ploda, iako je, svjestan pojačane izoštrenosti svojih osjetila, pokušao »slušati« na onaj čudni način koji mu je na planini bio omogućio da je nepogrešivo nade u mećavi. Ali njegov je strah djelovao kao elektrostatski šum što zaglušuje osjetljivi prijemnik; osjećao ju je, ali gdje? Je li se sakrila, kao što se on sakrio shvativši kako mu je pretraga beznadna i pokušavajući pobjeći ludilu ostalih. Je li i nju uhvatila požuda i divlji senzualni zanos nekih drugih, ili se samo tako našla u jednoj od grupica što su se ludo zadovoljavale zanemarujući sve ostalo? Ta je pomisao bila MacAranu bolna, no bila je to najsigurnija mogućnost. Bila je to jedina podnošljiva alternativa - jer i sama pomisao da se mogla susresti s nekim ubojito izludjelim članom posade prije no što je oružje zaključano na sigurno i strah da je u ponovnom nastupu panike mogla otrčati u šumu, gdje bi je rastrgale ili razderale neke zvijeri, izazivala bi u njemu bezuman strah. U glavi mu je zujalo i posrtao je hodajući preko čistine. U guštari blizu potoka vidio je nepokretna tijela, nije vidio jesu li mrtvi, ranjeni ili umorni od orgija; na prvi je pogled vidio da Camille nema među njima i nastavio je. Imao je dojam da se pod njegovim nogama tlo ugiba, a bila mu je potrebna puna koncentracija da ne otrči ludački u šumu, tražeći... tražeći... i silom se vratio svijesti o svojoj potrazi i nepopustljivo nastavio. Nije bila u rekreacijskoj dvorani, gdje su članovi komune Novih Hebrida spavali raskrečeni i iscrpljeni ili odsutno trzali po glazbalima. Nije bila u bolnici, iako je naslaga papira na podu pokazivala da je netko divljao s medicinskom dokumentacijom... sagni se, skupi pregršt rastrganih papira, prosijavaj ih kroz prste kao snijeg, pusti ih da odlepršaju s vjetrom... MacAran i nije znao kako je dugo tu stajao, slušao vjetar i promatrao ples oblaka, dok se val nabujalog ludila nije opet počeo povlačiti, poput plimnog vala koji se vuče i povlači s obale. Ali brzi oblaci prekrili su sunce, i već je puhao ledeni vjetar kad se on oporavio i počeo, u napadu panike, ludaćki tražiti i loviti Camillu po svim kutovima i čistinama. U kupolu s računalom ušao je na kraju i zatekao je zamračenu (što je sa svjetlima? Je li ih eksplozija izbacila sve, sve uređaje za upravljanje strujom s broda?). Na prvi je pogled pomislio da unutra nema nikoga.

Onda, kako su mu se oči prilagođavale na slabo svjetlo, otkrio je u jednom zakutku dvije sjenovite figure: kapetan Leicester i - da - Camilla, koja je klečala uz njega i držala ga za ruku. Sada je već kao nešto posve normalno shvaćao to što čuje kapetanove misli: zašto te nisam prije tako gledao, Camilla? MacAran je bio zapanjen i u onom malom zdravom dijelu svijesti stidio se vala primitivnih emocija koji ga je preplavio, velike ljutnje što je u njemu zarežala i govorila: ta žena je moja! Prilazio im je uzdižući se na prste, osjećao kako mu grlo buja, kako mu se zubi stežu i ogoljavaju, a glas mu se pretvara u rezanje bez riječi. Kapetan Leicester skoči i prkosno mu se unese u lice, a uz tu čudnu, povišenu osjetljivost, MacAran je bio svjestan pogreške koju kapetan čini. Još jedan luđak. Moram Camillu zaštititi od njega, toliko još mogu učiniti za svoju posadu... a onda se suvislo razmišljanje zamagli u divljanju bijesa i požude. To je MacArana izluđivalo; Leicester se prigne i skoči na njega, a tada njih dvojica padoše, hvatajući jedan drugoga i duboko grleno režući u svojoj primitivnoj borbi. MacAran se našao gornjem položaju i on na trenutak vidje kako se Camilla mirno naslonila na zid, no oči su joj bile širom otvorene i žive i on je znao da je uzbuđuje prizor borbe dvojice muškaraca i da će ona prihvatiti - pasivno, ne s ljubavlju onoga koji sada pobijedi u borbi... A onda MacArana uhvati napad razuma. On se otrgne od kapetana i s mukom stane na noge. Tihim i ozbiljnim glasom rekao je: »Gospodine kapetane, ovo je idiotski. Ako se oduprete možete se toga osloboditi. Pokušajte se oduprijeti i biti normalni...« Ali Leicester, koji se sada oslobodio, skoči na noge bijesno režeći, s pjenom na usnama i potpuno ludačkim neusmjerenim pogledom. Spustivši glavu, on se punom snagom zaleti na MacArana; Rafe, sada prilično ohlađen, uzmakne. Sa žaljenjem reče: »Žalim, kapetane«, a jedan jedini dobro usmjeren udarac na vrh brade baci kapetana na pod bez svijesti. Stajao je nad njim i gledao ga, osjećajući kako mu bijes curi van poput tekuće vode. Zatim je prišao Camilli i kleknuo uz nju. Ona ga pogleda i nasmiješi se, a odjednom, tako da više nije imao što sumnjati, opet su se spojili. On tiho reče: »Camilla, zašto mi nisi rekla da si trudna? Zabrinulo bi me to, ali bi me i usrećilo.« Ne znam. U početku sam se bojala, nisam to mogla prihvatiti; previše bi mi promijenilo život. A sada ti ne smeta? Ona na glas reče: »Ne, ovoga trenutka mi ne smeta, no stvari su sada toliko drukčije. Mogla bih se opet predomisliti.« »Znači, ovo nije iluzija,« reče MacAran poluglasno, »mi doista jedno drugome čitamo misli.« »Naravno«, reče ona s istim smirenim osmijehom. »Nisi to znao?« Naravno, dakle, pomisli MacAran, na taj način vjetar donosi ludilo. Primitivni ljudi na

Zemlji morali su imati ESP i cijeli raspon parapsiholoških sposobnosti kao rezervnu snagu za preživljavanje. Nije to objašnjavalo samo njihovo uporno vjerovanje u stvari za koje su postojali jedva i najslabiji dokazi, nego se time moglo objasniti preživljavanje u uvjetima u kojima sam razum ne bi bio dovoljan. Kao krhko biće, primitivni čovjek ne bi mogao preživjeti bez sposobnosti da zna (uz vid slabiji od ptičjeg, a sluhom deset puta slabijim od sluha bilo kojega psa ili mesoždera) gdje pronaći hranu, vodu, zaklon; kako izbjeći prirodne neprijatelje. Ali kako je čovjek razvijao civilizaciju i tehnologiju, te su se primitivne sposobnosti gubile. Tko malo hoda, gubi sposobnost trčanja i penjanja; a ipak, mišići su tu i mogu se razviti, što zna svaki sportaš i cirkuski artist. Tko se oslanja na bilježnice gubi sposobnost starih bardova koji su znali zapamtiti epove i genealogije čije bi izgovaranje trajalo cijeli dan. A sva ova tisućljeća stare izvanosjetilne sposobnosti ležale su u čovjekovim genima i kromosomima, u mozgu - a onda ih je neka kemikalija u čudnom vjetru (pelud, prašina, virus) iznova potaknula. A i ludilo. Čovjek koji se navikao služiti samo petorim čulima, bombardiran novim podacima iz neiskorištenih čula i kad mu je primitivni mozak stimuliran do kraja, nije to mogao izdržati i reagirao je - netko potpunim, strašnim gubitkom inhibicija, neki zanosom, neki otvorenim i slijepim odbijanjem istine. Želimo li preživjeti na ovom svijetu, morat ćemo ga naučiti slušati, suočiti se s njim, iskorištavati ga, a ne boriti se protiv njega. Camilla ga uzme za ruku. Izgovorila je, tihim glasom: »Čuj Rafe. Vjetar popušta; uskoro će i kiša, pa će sve ovo završiti. Možda se promijenimo. Mogu se i ja, Rafe, opet promijeniti s vjetrom. Uživajmo sada što smo zajedno, dok ja to mogu.« Glas joj je zvučao tako tužno da je i on mogao zaplakati. No umjesto toga uzeo ju je za ruku i mirno su izašli iz kupole; na vratima Camilla zastane, izvuče svoju ruku od Rafeove i vrati se. Nagnula se nad kapetana i obzirno mu gurnula svoju smotanu vjetrovku pod glavu, na trenutak kleknula uz njega i poljubila ga u obraz. Zatim se uspravila i vratila Rafu, uhvatila se za nj, drhtureći u plaču bez suza, a on ju je izveo van iz kupole. Visoko na obroncima magle su se skupljale i počela je padati sitna maglena kišica. *** Mala crvenooka krznata bića stala su se divlje ogledavati, kao da se bude iz dugog sna, a onda pojurila u sigurnost svojih staza u krošnjama i zaklona od pletenog granja i grančica. Zaigrane divlje životinje u dolinama zatulile su od zbunjenosti i gladi, odustale od divljanja i stampeda i počele mirno pasti uz potoke. A kao da se bude iz bezbrojnih pomiješanih noćnih mora, stranci sa Zemlje probudili su se osjetivši kišu na licima kad su im se iz umova povukle posljedice vjetra i mnogi su od njih otkrili da je noćna mora u stvarnosti bila užasno stvarna.

Kapetan Leicester polako se vratio svijesti u praznoj kupoli za računalo i čuo zvuk kiše što je vani šibala. Boljela ga je vilica. Teško je ustao i pokajnički opipao lice boreći se za sjećanja između pomiješanih čudnih misli od proteklih otprilike trideset i šest sati. Lice mu je bilo tvrdo obraslo i neobrijano, odora mu je bila prljava i neuredna. Sjećanje? Zbunjeno je zatresao glavom; zaboljela ga je, a on je stavio ruke na sljepoočice u kojima je lupalo. U glavi su mu se vrtjeli fragmenti, polustvarni poput dugog sna. Pucnjava i nekakva tučnjava; lijepo lice crvenokose djevojke i oštro nepogrešivo sjećanje na njezino tijelo, golo i spremno... je li to bilo stvarno ili divlja mašta? Eksplozija koja je potresla čistinu... brod? U glavi su mu se još previše miješali san i noćna mora da bi mogao znati što je bio učinio i gdje je bio poslije, no sjećao se da se vratio ovamo i našao Camillu samu, naravno da je štitila računalo kao što kokoš štiti svoje jedino pile, nejasno se sjećao dugog držanja za ruke s Camillom u nekom čudnom dubokom zajedništvu koje je bilo intenzivno i cjelovito, bolno blisko, a ipak ne seksualno, iako je bilo i toga - ili je to iluzija, zbunjeno sjećanje na crvenokosu djevojku nepoznata imena - čudne pjesme koje je pjevala - i još jedan val straha i zaštitnièkog osjećaja, eksplozija u glavi, a zatim crni mrak i san. Razum se vratio, polako, kao polagano dizanje noćne more. Što se za vrijeme ludila događalo s brodom, posadom, ostalima? Nije znao, trebao bi doznati. Pritisnuo je dugme za dozivanje ljudi iz osiguranja, no odgovor je izostao, a zatim shvati da ne radi ni rasvjeta. Dakle u ludilu je netko udario na izvore energije. A druge štete? Trebalo bi otkriti. A gdje je Camilla? (U tom se trenutku ona oklijevajući odvoji od Rafa, tiho rekavši: »Moram poći i vidjeti kakva je šteta na brodu, querido. A i kako je kapetan; ne zaboravi, ja sam i sada još član posade. Sada je gotovo, barem za sada. Sada će biti mnogo posla za sve nas. Moram poći k njemu - da, znam, ali i njega volim, ne onako kao tebe, ali sada učim mnogo toga o ljubavi, dragi moj, a on je možda nastradao.«) Prešla je preko čistine kroz divlju kišu koja se počela miješati s teškim vlažnim snijegom. Samo da netko nađe kakve krznate životinje, pomisli ona, odjeća za Zemlju neće izdržati ovdašnju zimu. Ta ju je već rutinska podsvjesna pomisao pratila dok je ulazila u zamračenu kupolu. »Poručnice, gdje ste bili?« nesigurnim glasom upita kapetan. »Imam neki čudan dojam da sam vam se dužan zbog nečega ispričati, ali se baš i ne sjećam.« Ona se ogleda po kupoli, na brzinu procjenjujući štetu. »Glupo je da me ovdje zovete poručnicom, kad ste me i prije zvali imenom i prije no što smo ovdje sletjeli.« »Gdje su ostali, Camilla. Ovo je valjda ono isto što je vas pogodilo u planinama.« »Vjerojatno. Mislim da ćemo se uskoro naći do grla u uklanjanju posljedica«, reče ona i naglo se strese. Bojim se, kapetane...« ona se prekine i čudno nasmiješi. »Ne znam vam ni ime.«

»Harry«, reče kapetan Leicester odsutno, očiju uprtih u računalo, a Camilla pođe prema računalu s kratkim i naglim uzvikom. Našla je jednu od smolastih baklji kakve su napravljene za rasvjetu i upalila je blizu konzole koju je pregledavala. Glavne banke podataka bile su metalnim pločama zaštićene od prašine, oštećenja, slučajnog brisanja i neovlaštenog rukovanja. Dohvatila je alat i počela grozničavo žurno skidati zaštitne ploče. Kapetana zahvati njezina žurba i on priđe i reče: »Pridržat ću ti svjetlo.« Kad je on uzeo baklju, njoj je pošlo brže i kroz zube je rekla: »Kapetane, netko je radio na pločama. Ne sviđa mi se to...« Zaštitna ploča ostala joj je u rukama, ona se zagleda, polako blijedeći, a ruke joj padoše niz tijelo od užasa i očaja. »Evo što se dogodilo«, reče ona, dok joj je glas zapinjao u grlu. »Računalo. Najmanje pola, a možda i više programa, izbrisano je. Nestalo. A bez računala...« »Bez računala,« sporo reče kapetan Leicester, »brod nije ništa drugo doli nekoliko tisuća tona otpada i starog željeza. Camilla, s nama je gotovo. Bespomoćni smo i nasukani.« *** Visoko u šumi, u gusto ispletenom skloništu od granja i lišća, po kojem je vani kiša tiho padala, Judy se spusti na svojevrsni povišeni ležaj pokriven mekanom tkaninom i uze usvajati, ne samo riječima, što joj je prelijepi neznanac sa srebrnim riječima htio reći. »I nas pogađa ludost, a jako me rastužuje što se ovako uplela u živote vaših ljudi. Bilo je nekada - ne sada, nego izgubljeno u našoj prošlosti - vremena kada su naši putovali kao i vaši između zvijezda. Moguđe je čak i da su svi potekli od iste krvi, nekada kad je počinjalo vrijeme i da su i ljudi naša mala braća kao i ovi krznati ljudi u krošnjama. A čini se i vjerojatno da je tako kad smo se mi susreli u tom ludilu vjetrova, a ti sada nosiš to dijete. Nije da se kajem...« Sasvim lagan dodir na ruci, kao pero, ne više, no Judy osjeti da nikad nije upoznala išta tako nježno kao tužne oči toga stranca. »A sada, bez ludosti u krvi, ja osjećam samo tugu za tebe, malena moja. Ne bismo pustili da netko od nas rodi u samoći, a ti se ipak moraš vratiti svojima, jer se ne bismo mogli brinuti o tebi. Ti ne bi mogla podnijeti hladnoću naše nastambe ni usred ljeta, a zimi bi, dijete moje, sigurno umrla.» Cijelo se Judyno biće pretvorilo u jedan veliki krik pun strepnje: hoću li se opet vidjeti s tobom. Ovako jasno do tebe mogu doći samo u ovakvim razdobljima, doplivao je odgovor. Iako mi je tvoj um otvoreniji no prije, umovi tvojih ljudi u drugim su vremenima poput poluzatvorenih vrata. Najpametnije bi mi bilo da te

sada pustim da odeš i da se nikad ne osvrneš na doba ludila, a ipak - duga šutnja i velik uzdah - ne mogu, ne mogu, kako bih te mogao pustiti da odeš i nikad ne znati... Čudni stranac posegne za kamenom koji joj je visio oko vrata na tankom lančiću, dodirne ga i povuče k sebi. Ovakvima se služimo - ponekad - pri učenju djece. Mi odrasli ne trebamo ih. Bio je to poklon tebi, znak ljubavi, možda ludo, možda glupo, moji bi poglavari svakako rekli da je glupo. A ipak, ako ti je um dovoljno otvoren da mogneš svladati kamen, možda ponekad uspijem doći do tebe i tako znati da je s tobom i djetetom sve u redu. Ona samo na trenutak pogleda kamen, modar, sličan brušenom safiru sa sitnim plamenim mrljicama, a zatim podigne pogled i tužno pogleda strano biće. Bio je viši od smrtnika, s krupnim blijedo-sivim očima, gotovo srebrnim, koža mu je bila svijetla, crte lica fine, prsti dugi i vitki, noge bose čak i na ovoj velikoj hladnoći, a duga, gotovo bezbojna kosa lebdjela mu je oko ramena poput svile bez težine; bio je čudan i neobičan, a ipak prelijep, a njegova je ljepota ženi bila gotovo bolna. S beskrajnom tugom i nježnošću, stranac posegne za njom i privi je vrlo kratko uz svoje nježno tijelo, a ona osjeti da je to rijetkost, nešto neobično, ustupak njoj zbog njezina očaja i usamljenosti. Naravno. Vrsta koja ima telepatiju nema velike potrebe za pokazivanjem. A sada moraš poći, jadno moje malo. Odvest ću te do ruba šume, a Mali Ljudi vodit će te dalje. (Bojim se tvojih ljudi, oni su tako divlji i nasilni, a umovi su vam... umovi su vam zatvoreni...) Judy ustane gledajući u stranca; bol od rastanka blijedila joj je vidjevši njegov strah i tjeskobu. »Razumijem te«, glasno je prošaptala, a njegovo napeto lice malo se opustilo. Hoćemo li se opet vidjeti? Dijete, mnogo je izgleda i za dobro i za zlo. Samo će vrijeme pokazati, ja ti se ne usuđujem obećati. Nježnim ju je potezom zamotao u krznom podstavljen plašt kojim ju je prije bio ogrnuo. Ona kimne nastojeći zadržati suze; tek kad je on nestao u šumi, slomila se i plačući pošla za malim krznatim bićem koje ju je došlo povesti niz nepoznate staze. *** »Vi ste logični osumnjičenik«, oštro reče kapetan Leicester. »Nikad niste skrivali da ne želite otići s ovoga planeta, a sabotaža računala znači da će biti po vašem i da nećemo moći otići odavde.« »Ne, kapetane, pogriješili ste.« Moray mu je netremice gledao u oči. »Ja od početka znam da nikad nećemo otići s ovoga planeta. Palo mi je na um dok je trajalo... kako ćemo to k vragu zvati? Masovno ludovanje? Da, tijekom masovnog ludila palo mi je na um da bi možda bilo dobro kad računalo ne bi radilo; to bi vas prisililo da se prestanete zavaravati kako možemo popraviti brod...« »Nisam se zavaravao«, ledeno reče kapetan. Moray slegne ramenima.

»Riječi i nisu važne. Dobro, prisilio da se prestanete obmanjivati i da se prihvatite ozbiljnog posla preživljavanja. Ali nisam to učinio. Iskreno rečeno, mogao sam to učiniti da sam se toga sjetio, ali ja nemam pojma što je koji dio na računalu, ne bih znao odakle krenuti da ga onesposobim. Valjda bih ga bio mogao dignuti u zrak - znam da se čula eksplozija - no kako to već biva, kad sam čuo eksploziju bio sam vani u povrtnjaku i uživao...« on se naglo postiđeno nasmije, »uživao u razgovoru s izdankom nekoga zelja ili nečega sličnog.« Leicester se namršti. Reče: »Nitko nije digao računalo u zrak, čak ga nije ni ugasio. Programi su jednostavno izbrisani. Mogao je to učiniti bilo koji pismen čovjek.« »Možda svaki pismen čovjek koji poznaje svemirski brod«, reče Moray. »Kapetane, ne znam kako vas uvjeriti, no ja sam ekolog, a ne tehničar. Ne znam kako izgleda računalni program. Ali ako računalo nije izvan pogona, čemu cijela strka? Zar ga ne možete reprogramirati ili kako se to već zove? Jesu li vrpce ili što je to već, tako nezamjenjive?« Leicestera to odjednom uvjeri. Moray ne zna. Suho je rekao: »Samo da znate, računalo je sadržavalo oko pola ukupnog ljudskog znanja o fizici i astronomiji. Čak i da je u mojoj posadi bilo pedesetak članova Kraljevskog astronomskog društva iz Edinburgha, trebalo bi im tridesetak godina da reprogramiraju samo navigacijske podatke. I to bez da smo uzeli u obzir medicinske programe - njih još nismo provjerili - ni išta iz brodske knjižnice. Sve u svemu, sabotaža računala gori je primjer vandalizma nego što je bilo spaljivanje Aleksandrijske knjižnice.« »A ja mogu samo ponoviti da ja to nisam učinio i ne znam tko jest«, reče Moray. »Potražite među posadom nekoga s tehničkim znanjem.« Suho se nasmijao. »I to nekoga tko je dovoljno dugo ostao priseban. Jesu li ovi iz medicinskog odjela otkrili što nas je napalo?« Leicester slegne ramenima: »Najbolje nagađanje koje sam dosad čuo bilo je da je to zrakom donesena prašina u kojoj postoji neki snažni halucinogen. Još neidentificiran, a tako će i ostati dok se ne srede stvari u bolnici.« Moray zatrese glavom. Znao je da mu kapetan sada vjeruje, a, zapravo, nije mu bilo baš drago što je računalo uništeno. Dok god je Leicester bio potpuno zauzet pokušajima vođenja popravka broda, vjerojatno se ne bi miješao u ono što Moray poduzima da postigne preživljavanje kolonije. Sada, kao kapetan bez broda, mogao bi ozbiljno ometati njihovu osvajački pohod na strani svijet. Prvi je put Moray shvatio onu staru šalu o Svemirskoj floti: »Ne možeš umiroviti kapetana svemirskog broda. Moraš ga ubiti.« Ta je pomisao u njemu pobudila opasne strahove. Moray nije bio nasilan čovjek, no u trideset i šest sati onoga čudnog vjetra otkrio je u sebi neke bolne

dubine na koje prije nije ni pomišljao. Možda se toga sjeti netko drugi neki drugi put - a odalde mi pomisao da će biti tog drugog puta? A možda to budem ja, kako to sada znati? Tjerajući od sebe tu neželjenu misao, on reče: »Imate li već izvještaj o šteti?« »Devetnaest mrtvih; nema medicinskih nalaza, no najmanje je četvero pacijenata u bolnici umrlo, jer nisu dobili pomoć«, kratko reče Leicester. »Dva samoubojstva. Jedna se djevojka razrezala i iskrvarila na slomljenom staklu, no to je vjerojatnije bila nesreća nego samoubojstvo. A... vjerojatno ste čuli za oca Valentina.« Moray sklopi oči. »Čuo sam za ubojstva. Ne znam pojedinosti.« Leicester reče: »Ne vjerujem da ih zna itko živ. Ne zna ih ni on sam, a vjerojatno i neće znati ako mu Di Asturien ne da neku narkosintezu ili što takvo. Znam samo da se nekako spleo sa skupinom ljudi koji su nešto mutili - nešto seksualno - tamo uz zavoj rijeke. Stvar je prilično divlje krenula. A kad je prvi val prošao, on je shvatio što je učinio i rekao bih da se s tim nije mogao suočiti pa je počeo klati.« »Bit će da je onda on jedan od onih samoubojica?« Leicester zatrese glavom. »Ne. Mislim da ga je prošlo upravo u trenutku kad je shvatio da je i samoubojstvo smrtni grijeh. Čudno. Valjda sam se i ja već počeo navikavati na užase ovog vašeg rajskog planeta; sada mislim samo na to koliko bi nam muke uštedio da je to učinio. Sada mu moramo suditi za ubojstvo i odlučiti, ili navesti ljudstvo da odluči imamo li ovdje smrtnu kaznu.« Moray se mračno nasmiješi. »Čemu to?« reče on. »Kakva bi presuda mogla biti osim privremenog ludila?« »Boga mi, tako je!« Leicester rukom prijeđe preko svoga čela. »Najozbiljnije, kapetane. Možda ćemo se s time morati nositi još i još i još. Barem dok ne doznamo uzrok. Predlažem vam da odmah razoružate osoblje osiguranja; prvi je znak svega bio kad je čovjek iz osiguranja najprije ustrijelio jednu djevojku, a zatim svoga kolegu. Predlažem da, bude li opet noć bez kiše, sve opasno oružje, kuhinjske noževe, kirurške instrumente i sve slično, bude pod ključem. Vjerojatno to neće spriječiti sve nevolje; ne možemo zaključati sve kamenje i toljage na planetu, a kad vas pogledam, vidim da je netko očito zaboravio i tko ste vi i podigao ruku i na vas.« Leicester protrlja bradu. »Biste li povjerovali da je to, u mojim godinama, bila tučnjava za djevojku?«

Sada se njih dvojica prvi put jedan drugome naceriše s nekim početkom uzajamne ljudske sklonosti. Leicester reče: »Razmislit ću o tome. Neće biti lako.« Moray mračno reče: »Kapetane, ništa ovdje neće biti lako. Ali imam dojam da, ne pokrenemo li ovdje ozbiljnu kampanju za etiku nenasilja - takvu kakva će se održati i pod stresom kakvo je masovno ludilo - nitko od nas neće preživjeti ljeto.« Dani Vjetra poštedjeli su vrt, pomislio je MacAran. Možda je neki duboki instinkt preživljavanja rekao poludjelim kolonistima da im je vrt jedini spas. Radovi na popravku bolnice provodili su se, a radne ekipe unovačene za rad radile su na raspremanju broad. Moray je jasno rekao da će im to mnogo godina biti jedini izvor metala za alate i uređaje. Komad po komad skidala se unutarnja oprema velikog broda; namještaj iz prostorija za boravak i rekreacijskog prostora iznosili su i preuređivali za upotrebu u spavaonicama i društvenim zgradama; skupine popisivača popisivale su alate iz radionica, kuhinja, pa i s mosta. MacAran je znao da je Camilla zauzeta poslom provjere računala i pokušava otkriti koji su programi ostali sačuvani. Do najmanjeg komada pribora, kemijskih olovaka i ženske kozmetike u skladištu kantine, sve je popisano i racionirano. Kad zaliha zemaljske tehnološke kulture ponestane, neće biti drugih, a Moray je bio jasno rekao da se već razvijaju zamjene. Učini mu se kako čistina sada izgleda kao čudna mješavina: male kupole od plastike i tkanine, oštećene u mećavi i popravljene tvrdim ovdašnjim drvom, pomiješane hrpe složenih strojeva koje su čuvali i održavali uniformirani članovi brodske posade kojima je zapovijedao šef stroja Patrick; ljudi iz komune Novih Hebrida koji su radili - kako je MacAran čuo, prema vlastitom izboru - u povrtnjaku i šumi. U ruci je imao dva komada papira; stara se navika slanja okružnica još održavala, a on je očekivao da će ih smanjenje zalihe papira s vremenom postupno ukinuti. Što će ih zamijeniti? Možda sustavi osobno kodiranih poziva kao u nekim velikim robnim kućama kojima se priziva pozornost određene osobe? Poruke slane usmenom predajom? Ili će uspjeti otkriti neki način proizvodnje papira od lokalnih materijala i tako nastaviti svoje stoljećima staro oslanjanje na pisane bilješke? Jedan od papira u njegovim rukama pozivao ga je u bolnicu na nešto što se zvalo rutinski pregled, a drugi je pozivao da se javi u Morayev ured na analizu i dodjelu poslova. Objava da je računalo neupotrebljivo i da se brod napušta dočekana je uglavnom bez velike ljutnje. Čulo se kako jedan ili dva člana posade mrmljaju da bi onoga tko je to učinio trebalo linčovati, ali u tom se trenutku nikako nije moglo otkriti tko je izbrisao navigacijske vrpce iz računala niti tko je improviziranim uređajem minirao komoru s unutarnjim pogonom. Za ovo potonje sumnja je prirodno pala na jednoga

člana posade koji je bio zatražio učlanjenje u komunu Novih Hebrida i čije je razneseno tijelo nađeno u brodu nedaleko od mjesta eksplozije, a svi su se zadovoljili da na tome ostane. MacAran je pomislio da je mir privremen, zbog šoka, i da će se prije ili kasnije podići nove oluje, no u tom su trenutku svi prihvatili nužnost zajedničkog rada na popravljanju štete i preživljavanju u nezamislivoj oštrini nepoznate zime. Sam MacAran nije bio siguran, no bio je u svakom slučaju spreman za koloniju i potajno je pomišljao kako bi moglo biti zanimljivije kolonizirati »divlji« planet nego neki uvelike teraformiran i obrađen radom Zemaljskih ekspedicijskih snaga. Ali nije bio spreman na to da bude odsječen od glavnih ljudskih tokova bez svemirskih brodova, kontakata i komunikacije s ostatkom galaktike, možda generacijama, a možda i zauvijek. To je bilo bolno. Nije to još prihvaćao, a znao je da možda nikad i neće. Ušao je u zgradu u kojoj se nalazio Morayev ured, pročitao natpis na vratima (NE KUCAJ, UÐI), ušao i našao Moraya kako razgovara s nepoznatom djevojkom koja je, sudeći prema odjeći, bila od Novih Hebrida. »Da, da, draga moja. Znam da želiš rad u povrtnjaku, no tvoj dosie kaže da si radila na likovnom oblikovanju u keramici pa ćemo te trebati za to. Razumiješ li ti da je u gotovo svim civilizacijama prvi zanat koji se razvio bilo lončarstvo? A i nisam li vidio izvještaj da si trudna?« »Da, jučer mi je bio Obred objave. Ali u nas se uvijek radi sve do poroda.« Moray se neznatno nasmiješi. »Drago mi je što se osjećaš dovoljno snažna za rad. Ali ženama se na kolonijama nikad ne dopušta težak fizički rad.« »Članak četvrti...« »Članak četvrti,« reče Moray mračna izraza lica, »napisan je za Zemlju i zemaljske uvjete. Alanna, shvati neke činjenice o životu na planetima sa stranom gravitacijom, svjetlom i udjelom kisika u zraku. Ovaj je planet jedan od sretnijih; kisika ima dovoljno, i previše, ne prejaka gravitacija, bez novorođenčadi s anoksijom ili sindromom prignječenosti. A čak i na najboljim planetima već sama promjena donosi posljedice, a statistike su loše za populacije tako malene kao što je naša. Pola žena ostaje sterilno na pet do deset godina, svaka druga plodna žena u prvih pet do deset godina ima spontane pobačaje. A pola živo-rođenčadi u prvih pet do deset godina umre prije no što doživi mjesec dana. Alanna, žene se u kolonijama moraju čuvati. Surađuj ili ćeš biti pod sedativima u bolnici. Želiš li biti jedna od onih koje imaju živo dijete, umjesto upropaštenog i mrtvog, surađuj i to odmah.« Kad je ona otišla s uputnicom za bolnicu, zbunjena i pogođena, MacAran zauzme njezino mjesto ispred pretrpanog stola, a Moray mu se naceri. »Valjda si čuo. Bi li ti se sviđao moj posao - tjeranje straha u kosti mladim trudnicama?«

»Ne baš.« MacAran je mislio na Camillu, koja je i sama nosila dijete. Ona dakle nije sterilna. Ali polovična vjerojatnost da će imati spontani pobačaj - a zatim pedeset posto vjerojatnosti da će dijete umrijeti. Ružne su to statistike koje su u njemu izazvale grčenje od straha. Jesu li i nju upozorili na to? Zna li ona? Surađuje li? Nije znao; ona je pola proteklog desetodnevlja provela zaključana s kapetanom, viseći nad računalom. Neznatno se mršteći, Moray reče: »Hajde, izađi iz oblaka. MacArane, ti si jedan od sretnika, ti nisi tehnološki nezaposlen.« »Ha?« »Ti si geolog i potrebno nam je da radiš ono za što si školovan. Čuo si kad sam Alanni rekao da je jedna od prvih djelatnosti koje nam trebaju, i to hitno, lončarstvo. Za lončarstvo je potreban kaolin ili neka njegova dobra zamjena. Treba nam i dobar građevni kamen - treba nam i cement ili neka vrsta veziva - treba nam vapnenac ili nešto jednakih svojstava, a trebaju nam i silikati za staklo, razne rude... u stvari, treba nam geološka analiza ovoga dijela planeta i to prije zime. Mac, ti nisi prvi na listi prioriteta, ali jesi u drugoj ili trećoj kategoriji. Možeš li zacrtati plan za procjenu ili istraživanje u sljedećih dan-dva i reći mi koliko ćeš još ljudi trebati za uzimanje uzoraka i pokuse?« »Da, mogu to razmjerno lako. Ali mislio sam da si rekao da ne možemo ići na tehnološku civilizaciju...« »Ne možemo,« reče Moray, »u onom smislu u kojem strojarski kapo Patrick rabi tu riječ. Bez teške industrije, bez mehaniziranog prijevoza. No ne postoji ništa slično netehnološkoj civilizaciji. Čak su i špiljski ljudi imali tehnologiju proizvodili su alate od kremena, a zar nisi vidio neki od njihovih proizvodnih pogona? Čovjek je korisnik alata, tehničar. Nikad nisam ni pomislio da počnemo kao divljaci. Pitanje je samo kojim tehnologijama možemo upravljati, osobito tijekom prve tri do četiri generacije.« »Planiraš toliko daleko unaprijed?« »Moram.« »Rekao si da moj posao nije prvi prioritet. Koji je prvi prioritet?« »Hrana«, realistički reče Moray. »Ipak, opet imamo sreće. Tlo je obradivo iako, rekao bih, jedva, pa ćemo se služiti gnojivom i kompostom - dakle ratarstvo je moguće. Znam planete na kojima bi osiguravanje hrane odnijelo toliko vremena da bi čak i najjednostavnije obrte morali odgađati na po jednu do tri generacije. Zemlja takve planete ne kolonizira, no možda smo mi sada nasukani na jedan od njih. Možda ovdje ima i životinja koje se daju pripitomiti; time se sada bavi MacLeod. Drugi su prioritet zakloni - a usput, kad budeš u tom istraživanju, potraži ima li na nižim obroncima špilja. U njima bi moglo biti toplije nego u

ičemu što možemo sagraditi, barem zimi. Poslije hrane i stana dolaze jednostavni zanati - sve stvari potrebne za život; tkanje, lončarstvo, gorivo i rasvjeta, odjeća, glazbala, vrtlarski alati, namještaj. Shvaćaš to. Hajde, MacArane, pođi planirati svoje istraživanje, a ja ću ti dodijeliti dovoljno ljudi da ga možeš provesti.« Opet se mračno nasmiješi. »Kako rekoh, ti si jedan od sretnika. Jutros moram jednom stručnjaku za komunikacije u dubokom svemiru koji nema nikakvih drugih kvalifikacija priopćiti da je njegov posao ispred svog vremena za najmanje deset generacija i dati mu izbor između ratarskog, tesarskog ili kovačkog obrta!« Dok je MacAran odlazio iz njegova ureda, misli su mu opet, prisilno, poletjele Camilli. Čeka li to i nju? Ne, sigurno ne, jer svaka civilizirana skupina ljudi mora imati posla za knjižnicu informacija na računalu. Ali hoće li to tako gledati i Moray sa svojim mračnim prioritetima? Hodao je po podnevnom suncu s blijedim ljubičastim sjenama, pod suncem koje je stajalo visoko i crveno poput upaljenog i krvavog oka, prema bolnici. U daljini se nad stijenama uzdizao jedan usamljeni lik koji je gradio nisku ogradu, a MacAran je gledao oca Valentinea koji je odrađivao svoju usamljeničku kaznu. MacAran je u teoriji prihvaćao da se kolonija ne može odreći ni jednog jedinog para ruku, da otac Valentine svoj zločin može bolje okajati korisnim radom nego time da visi do smrti, a MacAran, nad kojim se nadnosila i teška uspomena na njegovo vlastito ludilo (i kako je lako mogao u nastupu ljubomore ubiti kapetana) nije u svom srcu naći razloga da se ogradi od svećenika ili da se nad njim zgrozi. Pravda kapetana Leicestera bila je dostojna kralja Salomona: ocu Valentinu zapovjeđeno je da pokopa ubijene, one koje je sam ubio i ostale, da utemelji groblje i ogradi ga od divljih zvijeri i oskvrnuća te da izgradi prikladan spomenik nad masovnim grobom poginulih u brodolomu. MacAran nije bio siguran kakvoj bi korisnoj svrsi moglo služiti takvo groblje, osim možda tomu da podsjeti Zemljane kako je smrt blizu životu i kako je ludilo blizu razuma. Ali taj će posao oca zadržati daleko od drugih članova posade i kolonista, koji možda sami ne bi bili svjesni kako su blizu ponavljanja njegova zločina, dok se sjećanja malo ne smire, a dat će mu i dovoljno teškog rada i pokore da zadovolji i očajnikovu potrebu za kažnjavanjem. Pogled na usamljen i pogrbljen lik odvratio ga je od odlaska na zakazani sastanak u bolnicu. Pošao je prema šumi, prolazeći pokraj povrtnog prostora gdje su Novohebriđani radili na dugim gredicama izniklih biljaka. Alastair je klečeći presađivao male zelene sadnice s ravne natkrivene posude; na MacAranovo je mahanje uzvratio s osmijehom. Bili su zadovoljni ovakvim ishodom, ovakav će im život savršeno odgovarati. Alastair reče nešto dječaku koji je držao posudu, ustane i potrči prema MacAranu. »Padron... Moray... mi je rekao da ćeš raditi geološka istraživanja. Kakvi su izgledi da će se naći materijala za izradu stakla?«

»Ne znam. Zašto?« »Uz ovakvu klimu trebaju nam staklenici«, reče Alastair. »Koncentrirano sunčevo svjetlo. Nešto što će čuvati mladice od smrzavanja. Činim što mogu s plastičnim pokrovima, reflektorima od folije i ultraljubičastim svjetlom, no to je privremena improvizacija. Pogledaj ima li i prirodnih gnojiva i nitrata. Ovo tlo nije previše plodno.« »Zapamtit ću to«, obeća MacAran. »Jesi li na Zemlji bio zemljoradnik?« »Bože moj, nisam. Automehaničar, specijalist za prijevozne sustave«, naceri se Alastair. »Kapetan je govorio da će me prebaciti u strojare. Cijele ću noći provesti u molitvama zahvalnicama za onoga tko je izazvao eksploziju u tom prokletom brodu.« »Pa dobro, pokušat ću naći tvoje silikate«, obeća MacAran, pitajući se koliko će se visoko na popisu Morayevih spartanskih prioriteta naći staklarsko umijeće. A glazbeni instrumenti? Prilično visoko, zamislio je. Čak su i divljaci imali glazbu, a on nije mogao zamisliti život bez glazbe, kao što, pomislilo bi se, ne bi ni ovi raspjevani ljudi. Ako je zima tako strašna kao što će vjerojatno biti, glazba bi nam mogla očuvati razum, a kladim se da je Moray, kao tako praktičan tip, to već shvatio. Kao da odgovara na njegovu pomisao, jedna od djevojaka koje su radile u polju podigne svoj glas u tužnu pjesmu. Njezin glas, dubok i prodoran, površno je podsjećao na Camillin, a riječi pjesme ječale su, temom i tugom, staru tužnu melodiju s Hebrida. Moja caristiona, Hoćeš li mi se odazvat? Nema danas odgovora? Muka moja, o joj... Moja caristiona... Camilla, zašto mi ne dođeš, zašto ne odgovaraš? Hoćeš li mi se odazvat... Muko moja, o joj... Srce mi duboko, duboko tuguje, iz oka mi suze teku... Moja caristiona... hoćeš li mi se odazvat? Znam da si nesretna, Camilla, no zašto, zašto mi ne dođeš... ?

Camilla je ušla u bolnicu polako i buntovno, s pozivom na pregled u rukama. Bilo je to utješno odmicanje od brodske rutine, no kad je, umjesto poznatog lica glavnog liječnika Di Asturiena (on barem govori španjolski!) naišla na mladog Ewena Rossa, razdraženo se namrštila. »Gdje je glavni liječnik? Ti nisi ovlašten za preglede brodskog osoblja!« »Glavni liječnik operira onoga čovjeka kojemu je prostrijeljeno koljeno za vrijeme sablasnog vjetra; uostalom, Camilla, ja sam zadužen za rutinske preglede. U čemu je stvar?« Njegovo joj se okruglo lice umiljavalo. »Zar ja neću valjati? Uvjeravam te da su moje kvalifikacije izvrsne. Uostalom, mislio sam da smo prijatelji... zajedno smo bili žrtve prvoga vjetra! Nemoj mi rušiti samopouzdanje!« I protiv volje, ona se nasmije. »Ewene, derane, nemoguć si. Da, valjda je to rutina. Glavni je liječnik prije dva mjeseca objavio neuspjeh kontracepcije, a čini se da je to pogodilo i mene. To je samo slučaj za pobačaj.« Ewen tiho zazviždi. »Žalim, Camilla,« nježno će on, »neće ići.« »Ali ja sam trudna!« »Dakle, čestitam ti ili kako to već ide«, reče on, »Možda baš ti rodiš prvo ovdje rođeno dijete ili tako nekako, ako te ne pretekne neka od cura iz komune.« Čula ga je i mrštila se ne razumijevajući. Kruto reče: »Mislim da će to na kraju morati do glavnog liječnika; ti očito ne razumiješ pravila Svemirske službe.« U njegovim se očima vidjela duboka sućut; i predobro je on to razumio. »Di Asturien bi ti odgovorio jednako,« obzirno on reče. »Ti svakako znaš da se na kolonijama pobačaji izvode samo da se spasi život ili spriječi porod jako oštećenog djeteta, a nisam siguran da ovdje uopće imamo što je za to potrebno. Visoka stopa rađanja apsolutno je nužna u prve najmanje tri generacije - a ti sigurno znaš da se žene dobrovoljci uopće i ne prihvaćaju za Zemaljski ekspedicijski osim ako su u plodnoj dobi i potpišu da pristaju rađati.« »I tada bih bila izuzeta,« skoči Camilla, »iako se uopće nisam javila za koloniju, bila sam u brodskoj posadi. Ali znaš i sam da se ženama s visokim znanstvenim stupnjevima odobrava iznimka - jer inače nijedna žena koja je postigla karijeru koju cijeni nikad ne bi pošla na kolonije! Ewen, ja ću se boriti protiv toga. K vragu, neću prihvatiti prisilno rađanje! Nijednu se ženu ne smije prisiliti na rađanje djece!« Ewen se sućutno nasmiješi ljutitoj ženi. Reče joj: »Sjedni, Camilla, urazumi se. Prije svega, draga, sama činjenica što imaš visoke diplome nama te čini vrijednom. Tvoji su nam geni sada potrebniji nego tvoja inženjerska znanja. Takva nam znanja neće trebati barem još pet-šest generacija - a možda ni tada. Ali geni visoke inteligencije i matematičkih

sposobnosti moraju se očuvati u genskom naslijeđu, ne možemo si dopustiti rizik da izumru.« »Hoćeš reći da će me prisiliti da rađam djecu? Kao kakva divljakinja, neka hodajuća maternica s pretpovijesnih planeta?« Lice joj je bilo bijelo od bijesa. »To je potpuno nepodnošljivo! Kad to čuju, sve će žene iz posade krenuti u štrajk!« Ewen slegne ramenima. »Sumnjam«, reče. »Prije svega, pogrešno si shvatila zakon. Žene se ne smiju dobrovoljno prijaviti za kolonije ako nemaju neoštećene gene, ako nisu u dobi pogodnoj za rađanje i ako ne potpišu suglasnost da će rađati djecu - ali i žene iznad te dobi ponekad se prihvaćaju ako imaju medicinske ili prirodoslovne diplome. Inače bi kraj tvojih plodnih godina značio kraj tvojih izgleda da budeš prihvaćena za koloniju - a znaš li kolike su liste čekanja za kolonije? Ja sam čekao četiri godine; Heatherini su roditelji njezino ime stavili na popis kad joj je bilo deset godina, a sada su joj dvadeset i tri. Zakoni o prenapučenosti na Zemlji takvi su da neke žene i po dvanaest godina čekaju da dodu na red za rađanje drugog djeteta.« »Ne mogu zamisliti što će im to«, s gađenjem će Camilla. »Jedno bi dijete moralo biti dovoljno za svaku ženu koja ima išta iznad vrata, osim ako je pravi neurotik ili nema nikakvog osjećaja vlastite vrijednosti.« »Camilla,« reče Ewen vrlo nježno, »ovo je stvar biologije. Još čak u dvadesetom stoljeću eksperimentiralo se s populacijom štakora ili gradskih geta i pokazalo se da je prva posljedica velike prenapučenosti izostanak materinskog ponašanja. To je patologija. Čovjek je životinja koja racionalizira, pa su to sociolozi nazvali 'oslobođenjem žena' i sličnim nazivima, no to se pokazalo samo kao patološka reakcija na prenapučenost i gužvu. Ženama koje nisu mogle imati djecu moralo se dati nekog drugog posla, radi njihova mentalnog zdravlja. Ali to prođe. Kad idu na kolonije, žene potpišu suglasnost da će imati najmanje dvoje djece, no kad izađu iz zemaljske gužve, obnovi im se mentalno i emocionalno zdravlje i prosječna obitelj na kolonijama ima četvero djece - što je, psihološki gledano, otprilike koliko treba. Dok se to dijete rodi, i ti ćeš vjerojatno već imati normalne hormone i biti dobra mati. Ne bude li tako, dobit ćemo barem tvoje gene pa ćemo dijete dati na odgoj nekoj neplodnoj ženi. Vjeruj mi, Camilla.« »Hoćeš reći da moram roditi to dijete?« »Svakako,« reče Ewen, a glas mu iznenada otvrdne, »a i drugu djecu, ako budeš mogla iznijeti trudnoće. Vjerojatnost da ćeš imati spontani pobačaj gotovo je polovična.« Uporno i nepokolebljivo nabrajao je statističke podatke koje je istoga dana MacAran bio čuo od Moraya. »Camilla, bude li sreće, imamo sada pedeset i devet plodnih žena. Čak i ako sve zatrudne ove godine sreća naša ako bude dvadesetero žive djece... a da bi se ova kolonija mogla održati znači da se moramo dovesti do otprilike četiristo prije

no što najstarije žene počnu gubiti plodnost. Bit će to velika utrka, jer imam dojam da će svaka žena koja odbije roditi koliko god djece bude mogla biti prokleto nepopularna. Kao da je 'državni neprijatelj broj jedan'«. Ewenov je glas bio oštar, no povišena osjetljivost koju je doživljavao otkad ga je prvi Vjetar široko otvorio osjećajima ostalih, shvatio je kakve se strašne slike vrte u Camillinoj glavi: ne osoba, samo stvar, hodajuća maternica, stvar upotrebljiva za razmnožavanje, ostati bez uma, moja znanja beskorisna, samo rasplodna kobila... »Neće to biti baš tako«, reče on pun sućuti. »Bit će za tebe još mnogo posla. Ali, Camilla, mora biti tako. Siguran sa da ti je gore nego nekima drugim, no sve vrijedi za svakoga. Naše preživljavanje ovisi o tome.« Skrenuo je pogled s nje; nije mogao gledati ispade njezine muke. Ona reče, stegnuvši usnice u tanku crtu: »Možda bi pod takvim uvjetima bilo bolje ne preživjeti.« »Neću o tome raspravljati s tobom dok se ne budeš osjećala bolje«, tiho reče Ewen. »Ne vrijedi trošiti dah. Zakazat ću ti trudnički pregled kod Margareth...« »... Neću!« Ewen skoči na noge. Dao je znak sestri koja joj je stajala za leđima i čvrsto je uhvatila za podlaktice i onemogućila joj pokrete. U nadlakticu joj uđe igla; ona ga pogleda bijesno i sumnjičavo, a oči su joj već bljeskale. »Što...« »Samo sedativ. Nemamo velike zalihe, ali možemo si priuštiti da te držimo u smirenom stanju«, mirno reče Ewen. »Camilla, tko je otac? MacAran?« »Ne tiče te se!« pljune ona na njega. »Slažem se, no moram znati, zbog genetičke evidencije. Kapetan Leicester?« »MacAran«, reče ona u provali tupog bijesa, a iznenada, uz duboku i sve dalju bol, sjeti se... kako su sretni bili za vrijeme Vjetra... Ewen pogleda na njezin onesviješteni lik s dubokim žaljenjem. »Nađite Rafaela MacArana«, reče on, »neka bude s njom kad bude dolazila k sebi. Možda je on mogne prizvati razumu.« »Kako može biti tako sebična?« s užasom reče sestra. »Odgojena je na satelitu u svemiru,« reče Ewen, »i u koloniji Alpha. U Svemirsku je službu ušla s petnaest godina i cijeloga su joj života prali mozak i u glavu joj gurali da je rađanje nešto za što ne bi smjela biti zainteresirana. Naučit će. To je samo pitanje vremena.« Ali u sebi se pitao koliko žena iz posade misli jednako - neplodnost može biti uvjetovana i psihološki - i koliko će vremena trebati da se nadvlada taj umjetni strah i averzija. Može li se to uopće postići na vrijeme da se dobije brojnost kolonije dovoljna za preživljavanje na ovom grubom, nasilnom i negostoljubivom svijetu?

MacAran je sjedio uz uspavanu Camillu, u mislima iznova prolazeći onaj bolnički razgovor s Ewenom Rossom. Nakon objašnjenja što je s Camillom, Ewen mu je postavio samo još jedno pitanje: »Sjećaš li se jesi li imao spolne odnose još s nekim za vrijeme toga Vjetra. Ne pitam te iz dokone radoznalosti, vjeruj mi. Neke žene i muškarci jednostavno se ne mogu sjetiti ili spominju po šestero. Kad spojimo sve čega se svi sjećaju, neke ljude možemo eliminirati; hoću reći za genetičke podatke za poslije. Primjerice, navede li neka žena trojicu ljudi kao potencijalno odgovorne za svoju trudnoću, moramo uzeti krv samo trojice da bismo utvrdili - u nekim granicama - tko je stvarno otac.« »Samo s Camillom«, reče MacAran, a Ewen se nasmiješio. »Ako ništa drugo, ti si barem dosljedan. Nadam se da ćeš toj curi moći nabiti nešto razuma u glavu.« »Nekako si ne mogu predočiti Camillu kao neku veliku majku«, reče MacAran polako, osjećajući se kao da je izdaje, a Ewen slegne ramenima: »Zar je to važno? Imat ćemo mnoštvo žena koje ili žele djecu, a ne mogu roditi ili dožive spontani pobačaj ili ih izgube u porodu. Ne bude li htjela dijete kad se rodi, neće nam nedostajati majki usvojiteljica!« Ta je misao dovela Rafaela MacArana do lagane ogorčenosti dok je sjedio i gledao lijekom uspavanu djevojku. Ljubav među njima u najboljem je slučaju nastala iz neprijateljstva, rasla i padala između odbojnosti i želje, a sada je ljutnja izmakla nadzoru. Razmaženo derište, pomisli on, cijeloga je života sve bilo po njezinu, a sada kad bi prvi put morala ustupiti bilo kojem obziru osim svoje udobnosti, počela je dizati buku! Prokleta bila! Kao da se silovitost njegovih ljutih misli počela probijati kroz sve tanje koprene lijeka, Camilline modre oči, obrubljene gustim tamnim trepavicama, otvoriše se i ona pogleda oko sebe, na trenutak zbunjena, prozračne zidove bolničke kupole i MacArana pokraj ležaja. »Rafe?« Bolan joj izraz zatrepće preko lica, a MacAran pomisli bar me više ne zove prezimenom. On progovori najblaže što je mogao: »Žao mi je, ljubavi, što ti nije dobro. Zamolili su me da dođem i malo sjedim kraj tebe.« Lice joj se namršti s povratkom sjećanja; on osjeti njezinu ljutnju i jad kao bol u sebi samom, a to isključi njegovu ogorčenost kao da je netko okrenuo prekidač. »Doista mi je žao, Camilla. Znam da to nisi htjela. Mrzi me, ako baš moraš nekoga mrziti. Ja sam kriv, znam da se nisam ponašao najodgovornije.« Njegova obzirnost i spremnost na preuzimanje sve krivnje razoružali su je. »Ne, Rafe«, bolno reče ona. »Nije to pošteno prema tebi. U doba kad se to dogodilo, htjela sam to jednako kao i ti, pa nema smisla da te okrivljujem. Problem je u tome što smo se već svi toliko odvikli od povezivanja trudnoće sa seksom da

se prema tome sada svi držimo civilizirano. A naravno, ni od koga se nije moglo očekivati da će znati da kontracepcijska sredstva ne rade.« Rafe pruži ruku prema njezinoj. »Dobro, onda ćemo podijeliti krivnju. Ali ne bi li se pokušala sjetiti kako si to doživljavala dok je trajao Vjetar? Bili smo tada tako sretni.« »Tada sam bila luda. Kao i ti.« Gorčina u njezinu, glasu u njemu je izazvala bol, ne samo za njega samog, nego i za nju. Ona pokuša izvući ruku, no on je uhvati za vitke prste. »Sada sam zdrav - ili mislim da sam zdrav - i još te volim, Camilla. Nemam riječi kojima bih ti rekao koliko.« »Očekivala bih da ćeš me mrziti.« »Nemogu te mrziti. Nije mi drago što ne želiš ovo dijete,« doda on, »a da smo na Zemlji, vjerojatno bih ti priznao da imaš pravo na izbor i da ga ne rodiš ako nećeš. Ali ni tada mi to ne bi bilo drago, a ne možeš očekivati da mi bude žao što će mu se pružiti mogućnost da živi.« »Dakle, drago ti je što ću ga biti prisiljena roditi?« skoči ona bijesno na njega. »Kako bi mi moglo biti drago išta što tebe tako ojađuje?« očajno upita MacAran. »Misliš li da mi je zadovoljstvo što si ti tako nesretna? To me razdire, ubija me! Ali ti si trudna i bolesna si i ako se od toga što govoriš osjećaš imalo bolje - volim te i što da radim osim da te slušam i žalim što ne mogu reći nešto što bi ti pomoglo. Samo bih volio da si ti time zadovoljnija i da ja nisam tako potpuno bespomoćan.« Camilla osjeti njegovu zbunjenost i nelagodu kao svoju vlastitu, a ta pojava nečega što je povezivala samo s onim vremenom kad su je vjetrovi izbili iz ljutnje i samosažaljenja. Polako je sjela na krevet i posegnula za njegovom rukom. »Rafe, nisi ti kriv,« tiho reče, »a ako te tako rastužuje što se ja ovako ponašam, potrudit ću se koliko mogu. Ne mogu se praviti da želim dijete, no ako ga već moram imati - a čini se da moram - draže mi je da bude tvoje nego nekoga drugog.« Ona se malo nasmiješi i doda: »Mislim - kako je tada bilo - mogao je to biti bilo tko, no drago mi je da si bio ti.« Rafe MacAran otkrio je da ništa ne može izgovoriti - a zatim shvati da i ne mora. Prigne se i poljubi joj ruku. »Učinit ću sve što mogu da ti olakšam,« obeća on, »kad bih samo mogao učiniti više.« Kad se šef stroja Laurence Patrick zajedno s kapetanom Leicesterom našao na konzultacijama, Moray je već bio obavio dodjelu poslova za većinu kolonista i posade. Patrick je rekao: »Znaš, Moray, dugo prije no što sam postao stručnjakom za M-AM pogon, bio sam specijalist za mala terenska vozila. U brodu ima dovoljno metala da se

može napraviti nekoliko takvih vozila, a pokretati bi ih mogle male prilagođene pogonske jedinice. Bila bi vam to velika pomoć pri nalaženju i obradi korisnih izvora sirovina na planetu, a ja bih vodio njihovu proizvodnju. Kada bih mogao početi? Moray reče: »Žalim, Patrick, ne dok smo ti i ja živi.« »Kako to? Ne bi li to jako pomoglo pri istraživanju i najboljem iskorištavanju svih sredstava? Zar želiš stvoriti najdivljačkiju i najbarbarskiju moguću sredinu?« ljutito je pitao Patrick. »Bože pomozi, pa zar su se Zemaljske ekspedicijske snage pretvorile u puko gnijezdo antitehnokrata i neoruralista?« Moray smireno zatrese glavom. »Ni najmanje«, reče on. »Moj prvi posao na koloniji bio je na jednom planetu gdje sam konstruirao vrlo tehničku civilizaciju koja se temelji na najvećem mogućem iskorištavanju električne energije i na to sam vrlo ponosan - zapravo, čak namjeravam, odnosno u svjetlu naše zajedničke katastrofe bolje je reći namjeravao sam se - onamo vratiti na kraju karijere i ondje provesti mirovinu. Moj raspored na koloniju Coronis znači da sam oblikovao tehnološke kulture. Ali kako je ispalo...« »I dalje je moguće«, reče kapetan Leicester. »Možemo svoje tehnološko nasljeđe prenijeti djeci i unucima, pa će se jednom, čak i ako mi ostanemo ovdje doživotno nasukani, naša unučad vratiti. Morayu, zar to nisi naučio iz povijesti? Od izuma parobroda do čovjekova slijetanja na Mjesec prošlo je manje od dvjesto godina. Od toga, pa do M-AM pogona koji su nas doveli na Alpha Centauri, manje od sto. Svi bismo mogli umrijeti na ovoj hrpi kamenja Bogu iza leđa, a vjerojatno i hoćemo. No sačuvamo li svu svoju tehnologiju toliko da svoju unučad možemo odvesti natrag u glavne tokove ljudske civilizacije, nećemo umrijeti uzalud.« Moray ga je pogledao s dubokim žaljenjem. »Je li moguće da još ne razumijete? Dajte da to vama, kapetane, i tebi, Patrick, objasnim na najjednostavniji način. Ovaj planet ne može podržavati nikakvu naprednu tehnologiju. Umjesto jezgre od nikla i željeza, glavne su rude lagani nemetali, što objašnjava zašto je gravitacija tako slaba. Koliko možemo vidjeti bez složene opreme koju nemamo i ne možemo konstruirati, u stijenama je mnogo silikata, a malo metala. Kovine će ovdje uvijek biti rijetkost - strašna rijetkost. Planet o kojem sam vam govorio, onaj s velikom primjenom električne energije, imao je velike zalihe fosilnih goriva i mnogo planinskih vodenih tokova za prizvodnju energije... i vrlo težak ekološki sustav. Čini se da ovaj planet ima samo malo obradivog zemljišta, barem ovdje. Šumski pokrivač je, čini se, jedino što ga čuva od velike erozije, pa drvo moramo sjeći samo s najvećim oprezom i čuvati šume kao svoj jedini spas. K tomu, jednostavno ne možemo odvojiti dovoljno radne snage za izradu vozila kakva hoćete, za njihovo održavanje i popravke, a ni za izgradnju putova kakve bi im trebale. Ako želite, mogu vam dati

točne podatke i brojke, no, ukratko, ustrajete li na mehaniziranoj tehnologiji, donosite smrtnu presudu - ako već ne svima nama, onda barem našim unucima; mogli bismo se održati tri generacije, jer dok nas je malo, možemo se seliti na novi dio planeta, kad spalimo neko područje. Ali ne dalje od toga.« S dubokom gorčinom Patrick reče: »Pa vrijedi li preživljavati, pa i imati unučad, ako će ona morati živjeti na takav način?« Moray slegne ramenima: »Ne mogu vas ja natjerati da imate unuke«, reče on. »Ali imam odgovornost prema onima koji već dolaze, a ima kolonija bez napredne tehnologije za koje su liste čekanja jednako duge kao za onu koja se temelji na velikoj porabi električne energije. Oni od kojih očekujemo spas niste, nažalost vi; vi ste, grubo rečeno, balast. Ljudi kakve trebamo na ovom planetu su oni iz komune Novih Hebrida - a ako uopće preživimo, očekivao bih da će to biti njihovom zaslugom.« »Pa,« reče kapetan Leicester, »mislim da je situacija objašnjena.« Zamislio se na trenutak. »Onda, Moray, što će biti s nama?« Moray pogleda dosje i reče: »Vidio sam na tvom osobnom kartonu da ti je na Akademiji hobi bila izrada glazbenih instrumenata. Nije to jako visok prioritet, no ove će nam zime trebati ljudi koji se u to razumiju. U međuvremenu, znaš li što o puhanju stakla, praktičnoj zdravstvenoj njezi, dijetetici ili podučavanju djece?« »U službu sam ušao kao sanitetlija,« odjednom reče Patrick, »prije no što sam prešao na časničku obuku.« »Onda razgovaraj s Di Asturienom u bolnici. Za sada ću te zapisati kao pomoćnog bolničara, s time da se trebaš odazvati pozivima za sve zdravstveno sposobne u građevinskim radovima. Kao inženjer, trebao bi biti sposoban za graditeljske poslove i planove. A vi, kapetane...« Leicester iznervirano reče: »Idiotski je da me zovete kapetanom. Za ime Božje, kapetan čega?« »Onda, Harry«, reče Moray s neznatnim ironičnim smiješkom. »Vjerojatno će titule i te stvari potiho nestati za tri - četiri godine, no ja ih ne želim oduzimati nikome tko ih želi zadržati.« »Dobro, onda možeš smatrati da je moj čin istekao«, reče Leicester. »Sad ćeš me dodijeliti na okopavanje vrta? Kad sam jednom postao kapetanom svemirskog broda, to je sve što znam.« »Ne«, otvoreno reče Moray. »Trebat će mi ono što te i učinilo kapetanom... Valjda predvodničke sposobnosti.« »Imaš li kakav propis protiv spašavanja onog tehnološkog znanja koje imamo? Da ga, možda, programiramo u računalo, za onu našu hipotetsku unučad?«

»Koja u tvom slučaju i nisu tako hipotetska«, reče Moray. »Fiona MacMorair - sada je u bolnici zbog 'moguće rane trudnoće' - dala je kao ime vjerojatnog oca tvoje ime.« »A koji je vrag, oprostite mi na izrazu, na ovom vražjem svijetu ta Fiona Mactkogodbila?«, namršti se Leicester. »Nikad za tu curu nisam čuo.« Moray se nasmije. »Kao da je to važno. Ja sam slučajno veći dio ovoga vjetra proveo ljubakajući se s izdancima kupusa i mladicama graha, ili barem slušajući što mi one govore o svojim problemima, no većina nas to je vrijeme provela malo... neozbiljnije, recimo. Dr. Di Asturien će te pitati za imena svih žena s kojima si možda bio u spolnom kontaktu.« Leicester reče: »Za jedinu koje se sjećam morao sam se boriti i poražen sam.« Protrljao je izbledjelu modricu na bradi. »A, čekaj... je li to jedna crvenokosa iz one komune?« Moray reče: »Ne znam je po izgledu. Ali oko tri četvrtine onih iz Novih Hebrida crvenokosi su... uglavnom su Škoti i nekoliko Iraca. Rekao bih da postoje natprosječni izgledi da ćeš, ne dođe li do pobačaja, za nekih devet mjeseci imati crvenokosog sina ili kćer. Dakle, Leicester, imaš na ovome svijetu nešto svoje.« Leicesteru se na licu postavi malo rumenila od ljutnje. »Ne želim da moji potomci žive u špiljama i preživljavaju čeprkajući po tlu. Želim da znaju s kakvog smo svijeta došli.« Moray na trenutak ne odgovori. Na kraju reče: »Ozbiljno te pitam - nemoj odgovoriti, nisam ja čuvar tvoje savjesti, ali razmisli... ne bi li možda bilo najbolje da naši potomci razviju tehnologiju prirođenu ovome svijetu? Umjesto da ih stavljamo na kušnju znanjem koje bi moglo uništiti ovaj planet?« »Pouzdajem se u to da će moji potomci biti razumni«, reče Leicester. »Onda pođi i programiraj stvari u računalo, ako to želiš«, reče Moray opet malo sliježući ramenima. »Možda u njima bude previše razuma da se time posluže.« Leicester se okrene prema izlazu. »Mogu li dobiti svoju pomoćnicu? Ili je Camilla Del Rey dodijeljena na nešto važno poput kuhanja ili porubljivanja zavjesa za bolnicu?« Moray zaniječe glavom. »Možeš je dobiti kad izađe iz bolnice,« reče, »iako sam je zabilježio kao trudnicu samo za lake poslove, a kanio sam je zamoliti da napiše nešto o najjednostavnijoj matematici. Ali rad s računalom nije jako naporan; ako mu se želi vratiti, ja nemam ništa protiv.«

On se naglašeno zagleda u radne planove kojima mu je stol bio zatrpan, a Harry Leicester, bivši kapetan svemirskog broda, shvati da je, praktično, otpušten. *** Ewen Ross nakratko je zastao nad genetičkim listama, a zatim podigao pogled prema Judith Lovat. »Vjeruj mi, Judy. Ne želim ti stvarati probleme, no ovo će nam znatno olakšati dokumentaciju. Tko je otac?« »Nisi vjerovao kad sam ti prije rekla,« ravnodušno odgovori Judy, »pa ako bolje znaš odgovoriti nego ja, reci što ti drago.« »Ne znam što bih ti odgovorio«, reče Ewen. »Ne sjećam se da sam bio s tobom, no ako ti tako kažeš...« Ona tvrdoglavo zatrese glavom, a on uzdahne. »Opet ista priča o izvanzemaljcu. Zar ne shvaćaš kako je to fantastično? Kako je potpuno nevjerojatno? Želiš li ustvrditi da su domoroci ovoga planeta dovoljno ljudi da se mogu križati s našim ženama?« Zastao je. »Judy, a da se ti slučajno ne šališ?« »Ništa ja ne tvrdim, Ewen. Nisam ja genetičar. Moja je struka dijetetika. Samo ti kažem što se dogodilo.« »Onaj put kad si bila izvan sebe. Dva puta.« Heather mu lagano dodirne ruku. »Ewen,« reče, »Judy ne laže. Kaže istinu - ili što vjeruje da je istina. Smiri se.« »Ali, k vragu, njezino vjerovanje nije podatak.« Ewen uzdahne i slegne ramenima. »U redu, Judy, neka bude po tvome. Ali morao je to biti MacLeod... ili Zabal. Ili ja. Što god mislila da se sjećaš, morao je netko biti.« »Ako ti tako kažeš, morao je,« reče Judy, mirno ustane i izađe, ne moravši ni pogledati da bi znala da Ewen zapisuje kako je otac nepoznat; mogući; MacLeod, Lewis; Zabal, Marco; Ross, Ewen. Dok su se vrata zatvarala, Heather tiho reče: »Dragi, bio si malo grub prema njoj.« »Čini mi se da nema mjesta maštarijama na ovako okrutnom svijetu. K vragu, Heather, mene su učili da po svaku cijenu spašavam živote, po svaku cijenu. I već sam doživio da ljudi umiru... ja sam ih pustio da umru... a kad smo pri zdravom razumu, moramo biti super-razumni da bismo to nadoknadili!« divlje reče mladi liječnik. Heather o tome razmisli na trenutak i na kraju reče: »Ewen, kako to sudiš? Možda ono što je na Zemlji razum, ovdje može biti glupost. Evo, ti znaš da naš šef obučava skupine žena za babice i skrb o trudnoći kaže, za slučaj da ove zime izgubimo previše ljudi da bi se Medicinski odjel s time

mogao nositi. Rekao je i da on sam nije porađao još od stažiranja; to u Svemirskoj službi, naravno, ne rade. A jedna od prvih stvari koje nam je rekao bilo je: ako ženu čeka spontani pobačaj ne poduzimaj nikakve posebne mjere da to spriječiš. Ako za spas djeteta nije dovoljno to da se majka odmara i bude na toplom, ništa više, ni hormoni, ni lijekovi za održavanje fetusa, ništa.« »Pa to je fantastično«, reče Ewen. »Gotovo zločin!« »To je i dr. Di Asturien rekao«, reče mu Heather. »Na zemlji bi to bio zločin. Ali ovdje, kaže, prije svega, spontani pobačaj može biti način na koji priroda odbacuje zametak koji se ne može prilagoditi ovdašnjem okolišu gravitaciji i tako dalje. Bolje da žena rano pobaci i pokuša opet, nego da izgubi šest mjeseci noseći dijete koje će umrijeti ili odrasti defektno. Na Zemlji smo si i mogli priuštiti spašavanje defektne djece - sa smrtonosnim genima, mentalnom retardacijom, urođenim deformitetima, oštećenjem ploda i tako dalje. Imali smo složene uređaje i medicinske ustanove za stvari poput transfuzija cjelokupne krvi, transplantiranje hormona rasta, rehabilitaciju i obuku ako dijete raste s defektom. Ali ovdje, osim ako želimo poduzeti bolan korak odbacivanja defektne djece ili njihovog ubijanja, bolje nam je da ih bude što je moguće manje - a oko polovice ukupnog broja defektne djece koja se rode na Zemlji - možda i devedeset posto, tko bi znao, tako je rutinski postupak na Zemlji bez obzira na sve priječiti pobačaje - posljedica su toga što se spriječilo da prirodnim odabirom budu odbačena djeca koja su, kao pogreške prirode, trebala umrijeti. Na ovakvom svijetu, to je stvar preživljavanja naše vrste; ne smijemo dopustiti da u masu naših gena uđu smrtonosni geni i defekti. Razumiješ li me? Što je bezumno na Zemlji, ovdje je gruba činjenica opstanka. Prirodna selekcija mora obaviti svoje - a to znači da nema herojskih metoda suzbijanja spontanih pobačaja, nema ekstremnih metoda za spašavanje djece nesposobne za život ili oštećene pri porodu.« »A kakve to sve ima veze s Judynom suludom pričom o izvanzemaljcu koji je otac njezina djeteta?« pitao je Ewen. »Samo to,« reče Heather, »da moramo naučiti razmišljati na nove načine - i ne odbijati neobične stvari samo zato što zvuče fantastično.« »I ti vjeruješ da je neki ne-čovjek, izvanzemaljac... daj, Heather! Za Boga miloga!« »Kakvoga Boga?« upita Heather. »Svi bogovi za koje sam ikada čula pripadaju Zemlji. Ne znam tko je Judy napravio dijete. Nisam tamo bila. A ona je bila i, u nedostatku dokaza, vjerovala bih joj na riječ. Nije ona žena koja izmišlja, pa ako kaže da se pojavio neki stranac i obljubio je, vjerovat ću joj dok se ne dokaže suprotno. Bar dok ne vidimo dijete; bude li isti ti ili Zabal ili MacLeod, možda ću povjerovati da se Judy nešto poremetilo u glavi. Ali tijekom ovoga drugog Vjetra, ti si se ponašao donekle razumno. MacAran se ponašao racionalno, donekle. Očito je da nakon prvog izlaganja ostaje nešto kontrole pri daljnjim

izlaganjima toj drogi ili peludu. Ona je dala razuman opis onoga što je ovaj put radila, a on se slagao s onim što se dogodilo prvi put. Zašto joj umjesto sumnji ne pružiti povjerenje?« Ewen polako prekriži imena i ostavi samo »Otac: nepoznat«. »Samo to sigurno znamo«, reče on na kraju. »Ostavit ću tako.« *** U prostranoj zgradi koja je još služila kako blagovaonica, kuhinja i rekreacijska dvorana - iako se već gradila druga od teškog poluprozirnog kamena jedna je skupina žena iz komune Novih Hebrida u tartanskim suknjama i toplim kaputima od brodskih odora pripremala večeru. Jedna od njih, djevojka s dugom crvenom kosom, pjevala je lakim sopranskim glasom: …i dok se dan povlači, Tužna lutam tu, kraj vode Gdje je čovjek, sunca sin, Udvarao vilinoj kćeri, a zašto bih tu sjedila i uzdisala, beruæ paprat, beruć paprat, Umorna sva od tuge? Prekinula je kad je Judy ušla: »Dr. Lovat, sve je spremno, rekla sam im da ste u bolnici, pa smo nastavile bez vas.« »Hvala Fiona. Reci, što si to pjevala?« »O, to je jedna od naših otočnih pjesama«, reče Fiona. »Vi ne znate keltski? Tako sam i mislila... no, pjesma se zove »Vilina ljubavna pjesma« govori o vili koja se zaljubila u smrtnika pa zato zauvijek luta planinama Skyea i traži ga, pitajući se zašto nikad ne dođe po nju. Ljepša je na keltskom.« »Onda pjevaj na keltskome«, reče Judy. »Bilo bi jako jednolično ako ovdje preživi samo jedan jezik! Reci mi, Fiona, svećenik ne dolazi na jelo u zajedničku blagovaonicu?« »Ne, netko mu odnese hranu van.« »Mogu li mu danas odnijeti ja? Htjela bih s njim razgovarati«, reče Judy, a Fiona pogleda grubi nacrt radnog rasporeda na zidu. »Pitam se hoćemo li ikada dobiti trajne radne zadaće dok se ne dozna koja je žena trudna, a koja nije. Dobro, reći ću Elsie da ste mu vi odnijeli. To je jedna od onih tamo vrećica.«

Oca Valentina našla je na groblju, među velikim kamenjem koje je mukotrpno dovlačio k spomeniku. Uzeo je hranu iz njezinih ruku, izvadio je i stavio na neki ravni kamen. Ona sjede kraj njega i tiho reče: »Oče, trebam vašu pomoć. Vjerojatno me ne biste ispovjedili?« On polako zatrese glavom. »Doktorice Lovat, ja više nisam svećenik. Kako bih, tako mi čega god svetog, mogao u ime Boga suditi o tuđim grijesima?« Slabašno se nasmiješi. Bio je to malen i sitan čovjek, ne stariji od trideset godina, no sada je djelovao iscrpljeno i starački. »U svakom slučaju, sada vukući ovo kamenje imam mnogo vremena za razmišljanje. Mogu li uistinu propovijedati i poučavati Kristovo Evanđelje na svijetu na koji on nikad nije stupio? Ako Bog želi svijet bude spašen, morat će nekoga poslati da ga spasi... što god to značilo.« On žlicom posegne u zdjelu mesa i kaše. »Donijeli ste i svoj ručak? Dobro. U teoriji, ja prihvaćam izolaciju. U praksi žudim za društvom bližnjih više no što sam ikada pomišljao.« Njegove su riječi značile kraj razgovora o vjeri no Judy, u svojim unutarnjim previranjima, nije mogla samo tako napustiti to pitanje. »Onda nas, oče, ostavljate bez ikakve pastirske podrške?« »Ne bih rekao da sam ikada na tome mnogo učinio«, reče otac Valentine. »Pitam se i je li ikada ijedan svećenik. Ne treba ni govoriti da ću svakome uvijek učiniti što god mogu kao prijatelj - barem to mogu; kad bih u tome proveo i cijeli svoj život ne bi to bilo ni početak izravnanja računa za ono što sam učinio, no bolje i to nego sjediti u kostrijeti i posipati se pepelom mrmljajući pokorničke molitve.« Žena reče: »Mislim da to mogu razumjeti. No, oče, zar doista mislite da nema mjesta vjeri i religiji?« On odmahne rukom. »Volio bih da me ne zovete 'oče'«. Može brate, ako baš želite. Svi mi ovdje moramo biti braća i sestre u nesreći. Ne, nisam to rekao, doktorice Lovat - ne znam vam kršteno ime... Judith? Nisam to, Judith, rekao. Svako ljudsko biće treba vjerovanje u neko božanstvo ili silu koja ga je stvorila, kako god to zvao, kao i neku vjersku ili etičku strukturu. Ali mislim da nam ne trebaju sakramenti i svećenstvo sa svijeta koji nam je sada samo sjećanje, a našoj djeci i djeci naše djece neće biti čak ni to. Etika, da. Umjetnost, da. Glazba, vještine, znanje, ljudskost... to da. Ali ne i rituali koji nas lako mogu odvesti u praznovjerja. A ni u kom slučaju ne skup društvenih pravila i potpuno proizvoljnih smjernica za ponašanje koji nema ništa zajedničkog sa svijetom na kojem smo sada.« »A ipak biste na koloniji Coronis radili u crkvenoj strukturi?« »Vjerojatno. Nisam o tome razmišljao. Ja pripadam redu sv. Kristofora Kentaurijskoga, koji je osnovan da ponese reformiranu Katoličku crkvu prema zvijezdama, a ja sam to jednostavno prihvatio kao neki vrijedan cilj. Nikad nisam o tome doista razmislio - onako ozbiljno, duboko razmislio. A ovdje na svojoj hrpi

kamenja imam vremena za razmišljanje.« Slabašno se nasmiješio. »I nije čudno što su tamo na Zemlji običavali zločince slati na razbijanje kamenja. Ono ti zaposli ruke, a ostavlja sve vrijeme slobodno za razmišljanje.« Judy polako reče: »Dakle, ti ne misliš da je etika ponašanja apsolutna? Nema je ovdje kao nečega konačnog niti božanski određenoga?« »Kako bi i bilo? Judith, znaš što sam ja učinio. Da nisam bio odgojen sa zamisli da su neke stvari same po sebi i po svojoj naravi dovoljne da me pošalju ravno u pakao, onda bih tada, probudivši se poslije Vjetra mogao živjeti s njima. Možda bih bio postiđen ili uznemiren, možda bi mi od njih pozlilo, no ne bih duboko u sebi bio uvjeren da poslije toga nitko od nas ne zaslužuje živjeti. U sjemeništu nije bilo nijansi između dobra i zla, samo vrlina i grijeh, a među toga dvoga ništa. U mom ludilu ubojstva nisu bila problem, jer su me u sjemeništu učili da je grijeh puti smrtni grijeh za koji bih mogao u pakao, pa kako bi ubojstvo bilo imalo gore od toga? U pakao možeš samo jedanput, a ja sam već bio osuđen. Razumna bi mi etika relda da sve, što god ti jadni ljudi, Bog im dao pokoj, i ja učinili te noću ludila, nanosi štetu samo našem dostojanstvu i osjećaju pristojnosti, kad bi to uopće bilo važno. Bilo je to miljama, galaktikama daleko od ubojstva.« Judy reče: »Ja nisam teolog, oč... brate Valentine, no može li itko počiniti smrtni grijeh u stanju potpunog ludila?« »Vjeruj mi, prošao sam to sa svih strana. Nije ugodno znati da bih, da sam tada mogao otrčati svome ispovjedniku i dobiti njegovo razrješenje za sve te stvari koje sam učinio u svom ludilu - ružne stvari po mnogim mjerilima, no u biti bezopasne, možda bih se mogao zadržati da ne ubijem te jadnike. Mora biti nešto loše u sustavu koji znači da krivnju možeš navlačiti i svlačiti kao kaput. A ludilo... s ludilom se ne može pokazati nešto čega ionako nije bilo. Počinjem shvaćati da ono s čim se uistinu ne bih mogao suočiti, nije samo svijest da sam u ludilu počinio neke zabranjene stvari s drugim muškarcima, nego i spoznaja da sam ih učinio rado i s voljom, da više ne vjerujem da su loše i to da bih se, kad god bih se poslije susreo s tim ljudima, sjetio onoga kad su nam umovi bili potpuno otvoreni jedni drugima i kad smo jedni druge poznavali i mislima i tijelima i srcima u najpotpunijem prepuštanju i ljubavi koju ljudsko biće može doživjeti. Znao sam da to više nikad ne bih mogao sakriti, pa sam izvadio svoj džepni nožić i počeo to pokušavati sakriti od sebe.« On se gorko nasmiješi osmijehom strašne mrtvačke glave. »Judith, Judith, oprosti mi, došla si od mene tražiti pomoć, da saslušam tvoju ispovijed, a na kraju si ti odslušala moju.« Ona vrlo obzirno reče:

»Ako je kako ti kažeš, svi ćemo morati jedni drugima biti svećenici, bar toliko da jedni druge slušamo i pomažemo koliko možemo.« Jedna rečenica koju je on izgovorio posebno je se uhvatila, pa ju je ponovila na glas. »Naši su umovi bili potpuno otvoreni jedni drugima... u najpotpunijem prepuštanju i ljubavi koju ljudsko biće može doživjeti. Čini se da nam je to učinio ovaj svijet. Ne, doduše svima u jednakoj mjeri, ali svima nama na ovaj ili onaj način. To nam je on rekao,«... i ona mu polako, birajući riječi, ispriča o izvanzemaljcu, njihovom prvom sastanku u šumi i kako je poslao po nju dok je trajao Vjetar i čudne stvari koje joj je govorio bez riječi. »Rekao mi je... da su umovi naših ljudi poput poluzatvorenih vrata«, reče ona. »A ipak smo se razumjeli, možda tim prije što se dogodilo to potpuno prepuštanje. Ali nitko mi ne vjeruje!« završila je očajnim usklikom. »Misle da sam luda ili da lažem!« »Zar je tako važno što oni misle?« polagano upita svećenik. »Njihova nevjerica njega možda i štiti. Rekla si mi da se on bojao nas, tvoga naroda, a ako su njegova vrsta ljubazni ljudi, mene to ne iznenađuje. Telepatska vrsta koja bi nas promatrala tijekom Sablasnog vjetra vjerojatno bi zaključila da smo mi strašno nasilni i strašni ljudi, a u tome ne bi potpuno pogriješili, iako imamo mi i drugu stranu. Ali kad drugi počnu vjerovati u tvoga - kako je ono to Fiona rekla vilinskog ljubavnika, mogli bi potražiti njegove, a posljedice možda i ne bi bile jako dobre.« On se malo nasmiješi. »Naš rod ima lošu reputaciju u susretima s drugim kulturama koje držimo inferiornima. Ako ti je stalo do oca tvoga djeteta, Judy, ja bih ih pustio da i dalje ne vjeruju.« »Zauvijek?« »Koliko je god potrebno. Ovaj planet već nas mijenja«, reče Valentine. »Možda jedan dan naša djeca i njegova nađu neki način da budu zajedno bez katastrofe, no morat ćemo pričekati dok se vidi hoće li se to dogoditi.« Judy potegne lančić koji joj je bio oko vrata, a on reče: »Nisi li ti nekada na tome nosila križ?« »Jesam. Skinula sam ga, oprosti.« »Zašto? Ovdje on ništa ne znači. A što je to?« Bio je to plavi kristalni kamen koji je svjetlucao, a u njemu su se pomicale srebrnaste šare. »On je rekao... oni se takvima služe pri uvježbavanju svoje djece, svladam li taj kristal moći ću ga naći... i javiti mu da je sa mnom i s djetetom sve u redu.« »Daj da vidim«, reče Valentine i posegne za njim, no ona se trgne i povuče. »Što...« »Ne mogu to objasniti, ne razumijem. Ali kad ga netko drugi sada dodirne... zaboli me, kao da je dio mene«, reče ona nesigurno. »Što misliš, jesam li luda?« On zatrese glavom.

»Što je ludost?« upita on. »Kamen koji pojačava telepatiju - možda ima neka posebna svojstva koja rezoniraju sa električnim signalima iz mozga - telepatija ne može postojati samo tako, ona se mora temeljiti na nekom prirodnom fenomenu. Možda je kristal ugoden s onim što u tvom umu tebe čini tobom. U svakom slučaju, to postoji i... jesi li mu pomoću njega već pristupala?« »Ponekad mi se čini da jesam«, reče Judy, s mukom nalazeći riječi. »Kao da čuješ nečiji glas i po glasu čuješ čiji je... ne, nije ni tako, no događa se. Osjetim nakratko, no prilično stvarno - kao da on stoji uz mene, dodiruje me, a onda opet izblijedi. Trenutak ohrabrenja, trenutak... ljubavi, a onda nestane. Ali ima čudan osjećaj da je to samo početak i da će doći dan kada ću o tome znati još...« On je gledao kako ona opet sklanja kamen u odjeću. Na kraju je rekao: »Da sam na tvome mjestu, neko bih vrijeme to tajio. Rekla si da nas ovaj planet sve mijenja, no možda nas ne mijenja dovoljno brzo. Ima znanstvenika koji bi taj predmet htjeli iskušati, možda ti je čak i oduzeti i eksperimentirati, razbiti da vide kako radi. Možda bi te opet i opet ispitivali i testirali da vide ne lažeš li i haluciniraš. Čuvaj to kao tajnu, Judith. Rabi ga kako ti je on rekao. Možda dođe dan kada će biti važno znati kako radi - kako bi doista trebao raditi, ne onako kako znanstvenici misle da bi trebao raditi.« On ustane i strese mrvice s krila. »Vrijeme mi je da se vratim svojoj hrpi kamenja.« Ona stane na prste i poljubi ga u obraz. »Hvala ti,« reče tiho, »jako si mi pomogao.« On joj dodirne lice. »Drago mi je«, reče. »To je ... početak. Dug je put, ali početak. Budi blagoslovljena, Judith.« Gledao je kako ona odlazi, a neka čudna i gotovo bogohulna misao dođe do uma: tko zna, da možda Bog ne šalje Dijete... čudno dijete, ne baš čovjeka... ovdje na ovom čudnom svijetu? Odbacio je tu pomisao misleći, možda sam poludio, no jedna ga druga misao navede da se stegne od pomiješanog sjećanja i očaja: kako mogu biti siguran da Dijete koje sam sve ove godine štovao nije bilo neki takav čudan savez? »Smiješno«, reče on na glas i baci se iznova na svoju samonametnutu pokoru. *** »Nikad nisam ni pomislila da bi mi se ikada moglo dogoditi željeti ružno vrijeme«, reče Camilla. Zatvorila je vrata male popravljene kupole u kojoj je bilo smješteno računalo i ušla, pridružujući se Harryju Leicesteru. »Nešto sam smislila. S podacima koje imamo o trajanju dana, nagibu sunca i tako dalje, ne bismo li mogli otkriti točno trajanje godine ovoga planeta?« »To je prilično jednostavno«, reče Leicester. »Napiši program i izvedi ga. Mogao bi nam reći kako dugo ljeto možemo očekivati i koliko dugu zimu.«

Ona priđe konzoli. Sada se na njoj već primjećivala trudnoća, iako je još bila laka i skladna. On reče: »Uspio sam spasiti gotovo sve podatke o antimaterijskim pogonima. Jednoga dana... Moray mi je neki dan rekao da je od parnog stroja do zvijezda prošlo manje od tristo godina. Jednoga dana naši će se potomci, Camilla, moći vratiti na Zemlju.« Ona reče: »Ako to uopće budu htjeli«, i sjede za svoj stol. On je pogleda blago upitno. »Zar u to sumnjaš?« »Ni u što ja ne sumnjam, samo što ne umišljam da znam što će moji pra - pra - pra- pra... k vragu, moji unuci u devetom koljenu htjeti učiniti. Uostalom, Zemljani su živjeli, a da generacijama nisu htjeli izumiti stvari koje su se lako mogle izumiti u doba kad je uspjelo prvo lijevanje željeza. Misliš li doista da bi Zemlja pošla u svemir da nije bilo populacijskog pritiska i zagađenja? Ima tu i mnogo društvenih čimbenika.« »A bude li po Morayevu, svi će naši potomci biti barbari,« reče Leicester, »no dok mi imamo računalo i dok ono bude sačuvano, znanje će biti tu. Moći će ga iskoristiti kad osjete potrebu.« »Bude li sačuvano«, reče ona sliježući ramenima. »Nakon ovih nekoliko mjeseci, više nisam sigurna da će išta što smo ovamo donijeli nadživjeti ovaj naraštaj.« Sa svjesnim se naporom Leicester podsjeti: ona je trudna, a zato se godinama mislilo da žene ne mogu biti znanstvenici - trudne žene imaju hirove. Promatrao ju je kako brzo unosi zapise u složenim računalnim kraticama. »Zašto želiš znati koliko je duga godina?« Glupa li pitanja, pomisli ona, a zatim se sjeti da je on odgojen na svemirskoj postaji i da mu meteorološko vrijeme ništa ne znači. Pitala se razumije li on uopće kakvi su odnosi između vremena i klime na jednoj i žetve i preživljavanja na drugoj strani. Ona reče, obzirno objašnjavajući: »Najprije želimo procijeniti koliko traje plodna sezona i otkriti kada mogu biti žetve. Jednostavnije je tako nego pokušajima i pogreškama, a da smo planet naseljavali redovitim putem netko bi ga bio promatrao tijekom nekoliko godišnjih ciklusa. K tomu, Fiona i Judy i... i mi ostale rado bismo znale kada će nam se djeca roditi i kakva bi tada mogla biti klima. Ja ne šijem odjeću za svoje dijete, no netko će je morati šiti... i znati za kakvu se hladnoću mora pripremiti.« »Već planirate?« upita on začuđeno. »Samo se za svako drugo dijete očekuje da će biti doneseno do kraja, a jednaka je vjerojatnost da i to neće umrijeti.« »Ne znam. Nekako nikad nisam sumnjala da će moje dijete biti jedno od djece koja će preživjeti. Predosjećaj, možda vidovitost«, reče ona polako, razmišljajući dok je govorila. »Imala sam dojam da će Ruth Fontana imati spontani pobačaj i doživjela ga je.« On zadrhti: »Nije ugodno imati takav dar.«

»Nije, no čini se da se toga ne mogu osloboditi«, reče ona kao da se to podrazumijeva. »A čini se da je Morayu i drugima korisno s usjevima. Da i ne govorimo o tome kako im je Heather pomogla iskopati bunar. Očito je to samo buđenje latentnog ljudskog potencijala i da u tome nema ničega čudnog. Kako bilo, čini se da ću se morati naučiti živjeti s time.« »Kad sam ja bio student,« reče Leicester, »sve pozitivno utvrđene činjenice o izvanosjetilnim opažanjima unesene su u računalo, a odgovor je bio da je vjerojatnost tisuću prema jedan da išta takvo postoji... a da se oni jako rijetki slučajevi koji nisu definitivno opovrgnuti i pobijeni zapravo pogreške istraživača, a ne neka ljudska izvanosjetilna opažanja.« Camilla se nasmiješi i reče: »To ti samo pokazuje da računalo nije Bog.« Kapetan Leicester gledao je kako se ta mlada žena proteže i opušta svoje zgrčeno tijelo. »Prokleta sjedala s mosta, ona nikad i nisu bila predviđena za uvjeta pune gravitacije. Nadam se da će se izradi udobnog namještaja dati pristojan prioritet; moj mali unutra ne voli kad ovih dana dugo sjedim na tvrdim sjedalima.« Gospode, kako volim tu curu, tko bi to pomislio u mojim godinama! Da bi se jače podsjetio na dobnu razliku, Leicester oštro reče: »Camilla, kaniš li se udati za MacArana?« »Ne bih rekla«, reče ona dok joj se na licu tek nazirao osmijeh. »Nismo o tome tako razmišljali. Volim ga - toliko smo se zbližili za prvog Vjetra, toliko smo toga prošli zajedno, da će jedno uvijek biti dio drugoga. Živim s njim kad god je ovdje - a nije to često - ako to želiš znati. Najviše zato što me on tako jako želi, a kad si ikome tako blizak, kad osjetiš...« tražila je riječi, »kad osjećaš koliko te on želi, ne možeš mu okrenuti leđa, ne možeš ga napustiti gladnog i nesretnog. Ali možemo li zajedno graditi ikakav dom, želimo li živjeti zajedno do kraja života - to doista ne znam; ne bih rekla. Previše smo različiti.« Ona mu se tako izravno nasmiješi osmijehom od kojega mu se srce stegnulo i reče: »Dugoročno bih bila zadovoljnija s tobom. Mi smo si toliko sličniji. Rafe je tako nježan i tako drag, no ti me bolje razumiješ.« »Nosiš njegovo dijete i to mi govoriš, Camilla?« »To te pogađa?« upita ona rastuženo. »Žao mi je, nipošto te ne bih htjela uznemiriti. Da, ovo je Rafovo dijete i drago mi je to na neki čudan način. On ga želi, a jedan bi roditelj morao željeti dijete; meni je to - ne mogu si pomoći, meni su isprali mozak - ipak jedna biološka slučajnost. Da je tvoje, na primjer - a moglo je biti, jednakom slučajnošću, kao što Fiona nosi tvoje dijete, a ti jedva znaš kako ona izgleda - ti ga ne bi volio i tražio bi da se borim da ga ne rodim.«

»Nisam baš tako siguran. Možda i ne. Sada više sigurno ne«, tiho reče Harry Leicester. »No kad to govorim, još me uznemiruje. Pogađa me. Možda sam prestar.« Ona zatrese glavom. »Moramo naučiti ne skrivati stvari jedno od drugoga. U društvu u kojem će naša djeca rasti znajući da su im osjećaji otvorena knjiga, čemu zadržavati mnoge maske koje nosimo pred drugima?« »To zastrašuje.« »Donekle. Ali oni će to vjerojatno doživljavati kao prirodno.« Ona se malo nagne prema njemu, oslanjajući leđa na njegova prsa. Posegnula je natrag i svojim prstima dohvatila njegove. Polako je rekla: »Neka te to ne pogodi. Ali - poživim li... poživimo li oboje - voljela bih da moje sljedeće dijete bude tvoje.« On se prigne i poljubi je u čelo. Bio je gotovo previše ganut da bi mogao progovoriti. Ona mu stisne ruku, a zatim je odgurne. »Rekla sam to MacAranu«, reče ona jednostavno. »Iz genetičkih razloga, dobro je da žene imaju djecu raznih otaca. Ali - kao što rekoh - moji razlozi nisu tako hladni i bezosjećajni.« Lice joj poprimi neki udaljen izraz - na trenutak se Leicesteru učini da ona gleda nešto nevidljivo kroz neku koprenu - a na trenutak joj se lice i bolno zgrči, no na njegovo brzo i zabrinuto pitanje, ona se ipak osmjehne. »Ne, dobro mi je. Pogledajmo sada što ćemo s tim trajanjem godine. Tko zna, mogao bi nam to biti prvi službeni nacionalni praznik.« *** Vjetrenjače su se sada vidjele i nekoliko kilometara od Glavnog tabora. Bile su to velike drvene konstrukcije s drvenim krilima koja su davala energiju za mljevenje brašna i zrnja (plodovi ubrani u šumi davali su pomalo slatkasto brašno koje će poslužiti do prve žetve raži i ječma) a davale su logoru kao na kapaljku male količine električne energije. No takve će energije na ovome svijetu uvijek nedostajati, pa je bila vrlo strogo racionirana: za rasvjetu bolnice, za pokretanje najvažnijih strojeva u metalskim radionicama i za novi staklenik. Iza tog tabora bilo je, zaštićeno vlastitim protupožarnim prosjecima, ono što su počeli zvati Novim logorom, iako su ljudi iz hebridske komune koji su tu radili mjesto zvali Novi Skye, te eksperimentalna farma na kojoj su Lewis MacLeod i skupina pomoćnika ispitivali mogućnosti pripitomljavanja životinja. Rafe MacAran je sa svojom malom ekipom zastao i pogledao natrag s vrha najbližeg brda, prije polaska dalje u šumu. Dva su se logora odavde jasno vidjela, a oko njih je vrvjelo od aktivnosti, no postojala je neka neodređena razlika između njih i bilo kojega logora koji je vidio na Zemlji, a on u tom trenutku ne bi bio znao

pokazati koja je. A onda shvati što je: bila je to tišina. Zar doista? Zapravo je bilo mnogo zvukova. Velike su vjetrenjače škripale i stenjale na snažnom vjetru. U daljini su se čuli prodorni zvukovi lupanja i piljenja s mjesta na kojima su graditeljske ekipe gradile zgrade za zimu. I farma je imala svoje šumove, bučna glasanja životinja, tuljenje rogatih sisavaca, čudna rezanja, cvrkutanja i cviljenja nepoznatih živih bića. A na kraju Rafe odredi u čemu je stvar. Nije bilo zvuka koji nije iz prirodnih izvora. Nije bilo prometa, nije bilo strojeva, osim tihog zujanja lončarskog kola i zveketa alata. Iza svakog od tih zvukova neposredno je stajala ljudska volja. Gotovo uopće nije bilo zvukova bez osobnosti. Činilo se da svaki zvuk ima svoju svrhu, a to se Rafeu učinilo čudnim i samotnim. Cijeloga je života živio u velikim gradovima na Zemlji, gdje je čak i u planinama zvuk terenskih vozila, motoriziranog prijevoza, visokonaponskih vodova i mlaznih aviona na nebu davao utješnu zvučnu podlogu. Ovdje je bilo tiho, zastrašujuće tiho, jer bi, kad god bi neki zvuk prekinuo jednoličnost vjetra, postojalo i neko neposredno značenje toga zvuka. Nije ga se moglo ne čuti. Kad god bi se negdje začuo zvuk, morali ste ga slušati. Nije bilo zvukova koje bi se moglo bezbrižno zanemariti jer biste, kao u slučaju mlažnjaka nad glavom ili pogona svemirskog broda, znali da vas se to ne tiče. Svaki zvuk u krajoliku imao je za onoga tko ga sluša neku svrhu, a Rafe je slušajući najčešće bio napet. O, pa u redu. Valjda će se na to naviknuti. Počeo je davati naputke svojoj ekipi. »Danas radimo po nižim stjenovitim sedlima, osobito u vodenim koritima. Želimo uzorke svake vrste zemlje... ili, k vragu... tla. Kad god se promijeni boja tla promijeni, uzmite uzorke i pronađite to mjesto na zemljovidu - Janice, crtaš li topografsku kartu?« upita on, a djevojka kimne glavom. »Ucrtavam na mrežastu kartu. Za svaku promjenu tla imat ćemo lokaciju.« Toga je jutra posao prošao s razmjerno malo događaja, osim otkrića nedaleko od korita nekog potoka, što je Rafe spomenuo kad su se okupili da nalože vatru i skuhaju podnevno jelo: pecivo od brašna orašastih plodova koje je trebalo ispeći i »čaj« od lokalnog lišća koji je imao ugodan, sladak okus sličan sasafrasovu. Vatru su naložili u na brzinu složenom kamenom ognjištu - jer je najvažnijim zakonom kolonije postalo nikad ne ložiti vatru na zemlji bez protupožarnih jaraka ili kamenog postolja - a kad je smolasto drvo počelo gorjeti, niz padinu se prema njima spusti druga mala povorka: tri muškarca i dvije žene. »Hej, možemo li vam se pridružiti za večeru? Uštedjeli bismo loženje još jedne vatre«, pozdravi ih Judy Lovat. »Drago nam je što ste tu,« reče MacAran, »no što ti radiš u šumi, Judy? Mislio sam da si sada oslobođena napornih poslova.« Ona odmahne rukom. »Zapravo se prema meni odnose kao prema suvišnoj prtljazi,« reče ona. «Ne bih smjela podići ni prst, a kamoli krenuti u kakav ozbiljniji uspon, no ako mogu obaviti preliminarne pokuse s raznim biljkama na terenu, to smanjuje potrebu za

donošenjem uzoraka u logor. Tako smo otkrili i konopljastu travu. Ewen kaže da će mi gibanje dobro činiti budem li pazila da se ne premorim ili previše rashladim.« Donijela je svoj čaj i sjela uz njega. »Jeste li danas imali sreće?« On kimne. »Bilo je i vrijeme. Zadnja tri tjedna, sve što smo svakoga dana skupili bile bi samo još nove i nove verzije ili kremena ili vapnenca«, reče on. »Naš najnoviji nalaz je grafit.« »Grafit? Što će nam on?« »Pa, između ostalog, on je ono čime olovka piše«, reče MacAran, »a za olovke imamo dovoljno drva, što će dobro doći kad počne ponestajati drugih pisaljki. Može poslužiti i za podmazivanje uređaja, što će nam uštedjeti zalihe životinjskih i biljnih masti za hranu.« »Čudno, o takvim se stvarima nikad ne razmišlja«, reče Judy. »O milijunima malih stvari koje ti trebaju, a uvijek ih smatramo nečim što se podrazumijeva.« »Da«, reče jedan iz MacAranove ekipe. »Ja sam uvijek mislio da je kozmetika nešto dodatno, nešto bez čega ljudi mogu ako moraju. Marcia Cameron rekla mi je jedan dan da radi na visokoprioritetnom programu izrade kreme za lice, a kad sam pitao zašto, podsjetila me da je ovo planet s toliko snijega i leda, da je jako nužno kožu održati mekom i spriječiti pucanje kože i infekcije.« Judy se nasmije. »Da, a sada ćemo ludački pokušavati naći zamjenu za škrob da bismo mogli napraviti dječji puder. Odrasli se mogu služiti talkom, a mnogo je ovdje biljaka sličnih milovki, no ako djeca udahnu taj prah, mogu oštetiti pluća. Ovdašnje zrnje i orašasti plodovi ne daju se samljeti dovoljno sitno; brašno je dobro za jelo, no ne upija dovoljno za nježne guze male dječice.« MacAran upita: »A koliko je to sada hitno, Judy?« Judy slegne ramenima: »Na Zemlji bih imala još oko dva i pol mjeseca vremena. Camilla i ja i Alastairova djevojka Alanna otprilike smo izjednačene u utrci; sljedeća je runda negdje oko mjesec dana poslije toga. Ovdje... pa tu svi nagađamo. Očekujemo da će prije toga početi zima. Ali ti si mi govorio o onome što ste danas našli.« »Valjačku zemlju,« reče MacAran, »ili nešto što joj je tako slično da ih ne mogu razlikovati.« Vidjevši da ga ne razumije, objasnio je: »Rabi se pri izradi tkanina. Imamo nešto životinjskih vlakana, sličnih vuni, od rogatih zečeva, ima ih mnogo i može ih se uzgajati na farmi, no valjačka će zemlja tkaninu učiniti podatnijom i kompaktnijom. Janice reče: »Tko bi se ikada, za ime Božje, sjetio pitati geologa o izradi tkanina.« Judy reče:

»Kad se sve zbroji i oduzme, sve su znanosti povezane, iako je na Zemlji sve bilo tako povezano da smo izgubili pregled nad tim.« Ona popije ostatak svoga čaja. »Rafe, idete li prema Glavnom taboru?« On zatrese glavom. »Ne, mi ćemo prema šumi, vjerojatno u ona brda gdje smo bili onaj prvi put. Moglo bi biti vodotokova koji dolaze iz visokog gorja pa ćemo ih pregledati. Zato je s nama dr. Frazer - on želi naći još tragova ljudi koje smo vidjeli na prošlom putovanju i dobiti bolji pregled o njihovoj kulturnoj razvijenosti. Znamo da grade mostove s drva na drvo - nismo se na njih pokušavali popeti, oni su očito znatno lakši od nas, a ne želimo ih uplašiti ili im oštetiti artefakte.« Judy kimne. »Kad bih i ja mogla s vama«, reče ona sjetno. »Ali zabranjeno mi je ikada biti dalje od nekoliko sati od Glavnog tabora dok se dijete ne rodi.« MacAran primijeti u njezinim očima pogled pun duboke čežnje i, uz novostečenu sposobnost prihvata emocija, približi joj se i reče: »Ne brini, Judy. Nikome koga nađemo nećemo izazivati nikakve probleme, bilo onima malima što grade mostove, bilo... ikome drugom. Kad bi neka od tih bića bila neprijateljski raspoložena prema nama, već bismo to znali. Nemamo ih nikakvu namjeru uznemirivati. Jedan od razloga zašto idemo je i to da spriječimo svoje nenamjerne upade u njihov životni prostor i da ne oštetimo išta što im je potrebno za opstanak. Kad budemo znali gdje su naseljeni, znat ćemo gdje se mi ne bismo trebali naseljavati.« Ona se osmjehne. »Hvala ti, Rafe«, tiho reče. »Dobro je to znati. Ako mi tako razmišljamo, valjda se ne trebam bojati.« Ubrzo zatim se dvije skupine razdvojiše, ekipa za istraživanje hrane prema Glavnom taboru, a MacAranova se uputi dalje u brda. U sljedećem su desetodnevnom razdoblju dva puta vidjeli manje tragove malih krznatih izvanzemaljaca s velikim očima; jednom, preko planinskog potoka most načinjen od povezanih i upletenih petlji trske, brižno usukanih i pričvršćenih uz ljestvice od užadi koje su vodile iz nižih dijelova krošnji. Ne dodirujući ih, dr. Frazer je pregledao materijal od kojeg su bile načinjene, rekavši da je potrebe za vlaknima, konopcima i debelom užadi vjerojatno biti veće nego što bi male zalihe onoga što su nazvali konopljastom travom mogle zadovoljiti. Gotovo sto milja dalje u planinama, našli su nešto što je izgledalo poput prstena od drveća posađenog u savršenoj kružnici, s još više ljestvica koje su vodile u krošnje, no činilo se da je to mjesto napušteno, a platforma koja je vjerojatno bila izgrađena između drveća od nečega sličnog upletenom šiblju bila je u lošem stanju i odozdo se kroz rupe u njoj vidjelo nebo. Frazier je zavidno gledao gore.

»Dao bih pet godina života za jedan pogled na ovo gore. Imaju li namještaj? Je li im to kuća, hram, što li? Ali ne mogu se popeti na to drveće, a ljestvice vjerojatno ne bi izdržale ni Janicinu težinu, a kamoli moju. Koliko se sjećam, nitko od njih nije bio veći od desetogodišnjeg djeteta.« »Ima vremena«, reče MacAran. »Ovo je mjesto napušteno; možemo se jedan dan vratiti s ljestvama i istražiti ga do mile volje. Meni se osobno čini kao farma.« »Farma?« MacAran pokaže prstom. Na ravnomjerno raspoređenim deblima vidjele su se neobično ravne crte; one ukusne sive gljive koje je MacLeod bio otkrio prije prvoga od Vjetrova ovdje su rasle u gredicama tako uredno raspoređenim kao da su nacrtane pomoću ravnala. »Teško da bi same rasle ovako uredno,« reče MacAran »mora biti da su ovdje posađene. Možda se svakih nekoliko mjeseci vraćaju radi berbe, a platforma bi mogla biti bilo što: odmorište, skladište, prenoćište. Ili bi, naravno, mogla farma koju su još davno napustili.« »Dobro je znati da se ovo može uzgajati«, reče Frazer i uze pažljivo u bilježnicu unositi podatke o vrsti drveta na kojoj su gljive rasle, te o razmacima i visini gredica. »Gle ovo! Kao neki jednostavni sustav za navodnjavanje koji skreće vodu od mjesta gdje gljiva raste i preusmjerava je izravno u korijenje drveća!« Dok su nastavljali prema brdima, zabilježivši lokaciju te »farme« na Janicinu kartu, MacAran se zatekao kako razmišlja o tim izvanzemaljcima. Primitivni jesu, no kakav bi drugi tip društva bio ozbiljno moguć na ovome svijetu? Njihova razina inteligencije mora biti usporediva s onom mnogih ljudi, sudeći prema složenosti njihovih uređaja. Kapetan govori o povratku u divljaštvo. No ja mislim da se tamo ne bismo mogli vratiti ni kad bismo htjeli. Prije svega, mi smo izabrana skupina; pola nas je školovano na višim razinama, ostali su prošli proces provjera za kolonije. Mi dolazimo sa znanjem stečenim u milijunima godina evolucije i nekoliko stotina godina tehnologije na koju nas je prisilio prenaseljen i zagađen svijet. Mi možda ne možemo presaditi cjelinu svoje kulture, to ovaj planet ne bi preživio, a pokušati to vjerojatno bi bilo samoubojstvo. Ali ne mora on strahovati od pada na primitivnu razinu. Što god mi na kraju učinili s tim svijetom, očekujem da krajnji rezultat neće biti niži od onoga što smo postigli na Zemlji, kad je riječ o tome da ljudski um najbolje iskorištava ono što nađe. Bit če različito... možda ga za nekoliko generacija ni ja ne bih mogao dovesti u vezu s kulturom na Zemlji. Ali ljudi ne mogu biti manje nego ljudi, a inteligencija ne funkcionira ispod razine koja joj pripada. Ovi su se mali izvanzemaljci razvili u skladu s potrebama kakve su na ovom svijetu, kao šumski ljudi obrasli krznom (drhteći na susnježici u ljetnoj noći, MacAran ga je i sam poželio) i u simbiozi sa šumama. No, koliko je mogao procijeniti, njihove tvorevine pokazivale su visoku razinu elegancije i prilagodljivosti. Kako ih je ono Judy nazvala? Mala braća koja nisu mudra. A ti

drugi izvanzemaljci? Ovaj je planet očito razvio dvije potpuno razumne vrste, pa one moraju donekle koegzistirati. Bio je to dobar znak i za ljudski rod i za one druge. Ali Judyin izvanzemaljac? - bilo je to jedino ime koje je za njih imao, pa se i sada zatekao kako sumnja u samo postojanje ostalih - mora biti dovoljno blizak ljudima da može biti otac Zemljankina djeteta, a ta je pomisao čudno uznemirivala. Četrnaestoga dana putovanja stigli su do nižih padina golemoga ledenjaka koji je Camilla bila nazvala Zid oko svijeta. Uzdizao se nad njima i pokrivao pola neba, a MacAran je znao da se ni s ovolikim udjelom kisika u zraku ne može popeti gore. Iznad ovih padina nije bilo ničega osim golog leda i stijenja po kojem su mlatili vječni ledeni vjetrovi, a penjanjem se nije imalo što postići. Ali i kad se MacAranova ekipa okretala od toga golemog planinskog masiva, njegov je um odbijao tu nemogućnost. Mislio je: ne, ništa nije nemoguće. Ne možemo se popeti sada. Možda ni za moga života; ni u kom slučaju u sljedećih deset - dvadeset godina. No nije u ljudskoj naravi prihvaćati takva ograničenja. Jednoga dana i ja ću se vratiti i popeti se ili će se popeti moja djeca. Ili njihova djeca. »Ovo je najdalje što možemo doći u jednom smjeru«, rekao je dr. Frazer. »Bit će najbolje da sljedeća ekspedicija krene na drugu stranu. Ovuda je sve šuma i samo šuma.« »Pa, šume možemo iskoristiti«, reče MacAran. »Možda je na drugim stranama pustinja. Ili ocean. Ili, tko zna, plodne doline, pa i gradovi. To će tek vrijeme pokazati.« Pogledao je zemljovide koje su radili, sa zadovoljstvom gledajući one popunjene dijelove, ali shvaćajući i da je ostalo posla još za cijeli život. Te su se noći ulogorili u samom podnožju ledenjaka, a MacAran se probudio prije zore, možda od toga što je prestao padati mekani i gusti noćni snijeg. Izašao je i gledao tamno nebo s nepoznatim zvijezdama, tri od četiri mjeseca što su se uzdizala poput privjesaka od dragog kamenja pod najvišim vrhom planine nad njima, a zatim se njegove misli i pogled vrate u dolinu. Tamo su bili njegovi ljudi i Camilla koja je nosila njegovo dijete. Daleko na istoku vidio se prigušen sjaj na mjestu gdje će se podići veliko crveno sunce. MacArana odjednom preplavi golemo i neopisivo zadovoljstvo. Na Zemlji nikad nije bio zadovoljan. U koloniji bi bilo bolje, no i tamo bi se morao uklopiti u svijet koji su stvorili ljudi i to ne samo njemu srodni ljudi. Ovdje je mogao sudjelovati u izvornom projektiranju stvari, oblikovati i stvarati što želi za sebe i svoju djecu što će doći i za djecu njihove djece. Ovamo ih je dovela tragedija i katastrofa, uništavali su ih ludilo i smrt, no MacAran je ipak znao da je on jedan od sretnika. Našao je svoje mjesto i to je bilo dobro. Velik dio toga i sljedećega dana trebalo im je da se vrate svojim tragom s podnožja ledenjaka po sivom i tmurnom vremenu i debelim oblacima što su se gomilali, a MacAran, koji

je već bio izgubio povjerenje u lijepo vrijeme na ovom planetu, ipak je osjetio ono sada već poznato probadanje od uznemirenosti. Sutradan navečer počeo je padati snijeg, gust i jači od ičega što je dosad vidio na ovom svijetu. Čak i u toploj odjeći Zemljani su se smrzavali, a njihov se osjećaj za smjer brzo gubio u ovom svijetu što se brzo pretvarao u uskomešano bijelo ludilo bez boje, oblika i reda. Nisu se usuđivali zaustaviti, no ipak je uskoro postalo očito da ne mogu dugo nastaviti kroz sve dublje naslage mekoga praškastog snijega, kroz koji su teturali držeći se jedan drugoga. Mogli su samo silaziti. Drugi smjerovi više nisu imali značenja. Malo je bolje bilo pod drvećem, no zavijanje vjetra visoko nad njima, škripa i stenjanje grane o granu, kao da je vjetar u golemoj snasti nekoga nezamislivo velikog jedrenjaka, sve je to ispunjavalo suton nekakvim neprirodnim glasovima. Jednom su, pokušavajući se skloniti ispod nekoga stabla, pokušali podići šator, no vjetar ga je divlje tresao i dva puta ga otpuhao, pa su morali kroz snijeg juriti za tkaninom koju je vjetar nosio dok se ne bi ovila oko nekoga stabla pa se je nekako mogli iznova osvojiti. No šator im je bio beskoristan kao zaklon, a postajalo im je sve hladnije i hladnije, jer su ih vjetrovke doduše štitile od vlage, no nisu pomagale gotovo nimalo protiv prodorne hladnoće. Dok su se držali jedan za drugoga u zavjetrini nekoga stabla većega od ostalih, Frazer promrmlja cvokoćući zubima: »Ako je ovako ljeti, kakve ćemo onda vražje oluje imati zimi?« MacAran mračno reče: »Vjerojatno će zimi biti tako da nam je bolje da se nitko i ne pomakne od Glavnog tabora.« Sjetio se oluje poslije prvoga od Vjetrova, kad je po slabom snijegu tražio Camillu. Tada mu se ono činilo kao mećava. Koliko je malo znao o ovom svijetu! Shrvao ga je veliki strah i osjećaj kajanja. Camilla. Ona je na sigurnom u naselju, no hoćemo li se ikada vratiti onamo, hoće li se itko vratiti? S bolnim ugrizom samosažaljenja pomislio je da nikad neće vidjeti lice svoga djeteta, no zatim je ljutito odbio tu pomisao. Ne moraju se još predati i leći čekajući smrt, no moralo je tu negdje biti neko sklonište. Inače ne bi preživjeli noć. Šator im nije mogao pomoći nimalo više nego list papira, no morao je postojati neki način. Razmisli. Sam si se hvalio kakva smo izabrana skupina inteligentnih. Iskoristi to ili budi kao australski bušman. Znaš ti i bolje. Preživljavanje je nešto u čemu su oni prokleto dobri. A tebe su cijeli život mazili. Preživi, k vragu. On uhvati Janice za jednu ruku, dr. Frazera za drugu, zatim preko njega dohvati mladoga Domenicka, momka iz Komune koji je učio geologiju za rad u koloniji. Sve ih je tijesno okupio i, nadvikujući se sa zavijanjem oluje rekao: »Vidi li tko gdje je drveće najgušće? Budući da ovdje vjerojatno nema špilja ni ikakvih skloništa, moramo se što bolje možemo snaći s grmljem ili čime drugim što će nas zaštititi od vjetra i čuvati nas od vlage.« Janice reče tiho, tako da joj se glas gotovo nije čuo:

»Teško je vidjeti, no ja imam dojam da tamo ima nešto tamno. Ako to nije čvrsto, onda su krošnje tako guste da se kroz njih ne vidi. Jesi li to htio?« MacAran je i sam imao takav dojam, a sada, kad je potvrđeno, odlučio je povjerovati. Onaj put ga je to dovelo ravno do Camille. Parapsihološke sile? Možda. Što je imao izgubiti? »Držimo se svi za ruke«, zapovjedio je, više znakovima nego riječima. »Izgubimo li se, nikad se više nećemo naći.« Držeći se tijesno zajedno, počeli su se probijati prema mjestu koje je bilo samo nešto gušće tamno među drvećem. Oko ruke mu se stegne stisak dr. Frazera. Približio je lice MacAranovu i viknuo: »Možda počinjem ludjeti, no vidio sam neko svjetlo.« MacAran je bio pomislio da mu se to u vjetrom išibanim očima vrte zaostale slike. Ono što mu se učinilo da je iza toga bilo je još nevjerojatnije: ljudski lik? Visok i blijedo sjajan, gol i u ovoj oluji... ne, nestao je, bilo je to samo priviđenje, no učini mu se da mu je iz mraka to biće mahnulo na poziv... probijali su se prema njemu. Janice izusti: »Jesi li ga vidio?« »Čini mi se da jesam.« Poslije su, u zaklonu gusto isprepletenog drveća, usporedili opažanja. Sva su se razlikovala. Dr. Frazer je vidio samo svjetlo. MacAran je vidio kako goli čovjek poziva. Janice je vidjela samo lice oko kojega je bilo čudno svjetlo, kao da je lice, kako je rekla, zapravo bilo u njezinoj glavi, i naglo nestalo kad je malo stisnula kapke da ga bolje vidi; Domenicku je to bila figura, visoka i sjajna - »poput anđela,« rekao je, »ili žene, žene s dugom sjajnom kosom.« A gazeći za njima, došli su do drveća koje je bilo tako gusto da su se jedva probijali; MacAran se spustio na tlo i pužući ih vukao za sobom. Unutar nakupine gustog drveća, snijeg je samo slabo prašio, a divlji ih vjetrovi nisu mogli dohvatiti. Nagurali su se zajedno, omotali u pokrivače iz naprtnjača i dijelili tjelesnu toplinu, jedući hladnu hranu. Kasnije je MacAran upalio svjetlo i vidio na jednom deblu brižno postavljene ravne komadiće drveta. Bile su to male ljestve uz deblo i vodile su gore... I prije no što su se počeli penjati, pogodio je da to nije kuća malih krznatih. Prečke su bile toliko razmaknute da su i MacAranu zadale nešto muke, a Janice, koja je bila niska rasta, morali su vući. Dr. Frazer nije to htio, no MacAran nije ni časak oklijevao. »Ako smo svi vidjeli različite stvari,« rekao je, »ovamo smo dovedeni. Nešto nam je govorilo izravno u glave. Moglo bi se reći da su nas pozvali. Ako je biće bilo golo - a tako smo ga dvoje vidjeli - očito im ovakvo vrijeme ne smeta, no oni, tko god bili, znaju da smo mi ugroženi. Predlažem da s dužnim poštovanjem prihvatimo poziv.«

Morali su se provući kroz labavo zavezana vrata na platformu, a onda su se našli u zatvorenoj drvenoj kući. MacAran je počeo oprezno paliti svoju svjetiljku, no onda je shvatio da to nije potrebno jer je unutra bilo blijedog svjetla koje je dolazilo od nekakve nježno svjetleće fosforescentne tvari na zidovima. Vani je zavijao vjetar, a grane velikog drveća savijale su se i cvilile, od čega se mekani pod zaklona malo gibao, ne neugodno, ali ipak malo zabrinjavajuće. Bila je tu samo jedna velika soba; pod je bio pokriven nečim mekanim i spužvastim, kao da tu sama od sebe raste mahovina ili neka meka zimska trava. Iscrpljeni i promrzli putnici zahvalno su se tu ispružili, opustili u razmjerno toplom, suhom i zaklonjenom, te zaspali. MacAranu se prije no što je zaspao učinilo da je u daljini kroz oluju čuo neki visok i blag zvuk, sličan pjevanju. Pjevanju? Tamo vani, na toj mećavi, ništa živo nije moglo preživjeti! A ipak, ostao mu je taj dojam, a na samom rubu sna, u glavi su mu ostajale i riječi i slike. Ranije, znatno niže u brdima, smušen i izludio nakon onog njihovog prvog susreta sa Sablasnim vjetrom, otkrio je, dok mu se razum vraćao, brižno postavljen šator, a u njemu pomno poslagane naprtnjače i opremu. Camilla je mislila da je to on učinio. On je mislio da je to učinila ona. Netko nas promatra. Čuva nas. Judy je točno rekla. Na trenutak, u glavi mu se zalebdi mirno i lijepo lice, ni muško, ni žensko. »Da. Znamo da ste tu. Ne želimo vam zlo, no naši su putovi razdvojeni. Ali pomoći ćemo vam koliko možemo, iako vas možemo dohvatiti samo donekle kroz zatvorena vrata vaših umova. Bolje je da vam ne prilazimo preblizu, ali noćas spavajte na sigurnom, a sutra pođite u miru...« U sebi je vidio svjetlost oko tih lijepih crta lica, srebrne oči, a ni tada ni ikada kasnije MacAran nije doznao je li tada vidio oči toga izvanzemaljca i osvijetljeno mu lice ili je to njegov um primio i oblikovao sliku prema dječjim snovima o anđelima, vilinskom rodu i svecima s aureolama. A uza zvuk dalekog pjevanja i uspaljujući šum vjetra, zaspao je. *** »... i to je sve što je bilo. U tom skloništu smo ostali oko trideset i šest sati, dok snijeg nije prestao, a vjetar se smirio, a onda smo opet izašli. Nismo uspjeli vidjeti tko tamo živi, mislim da se sklonio dok mi ne odemo. Judy, to nije mjesto na koje je odveo tebe?« »O, nije. Nije to tako daleko. Ni govora. I nije to bio dom njegovih. Bio je to, mislim, neki grad onih malih ljudi sa stazama po drveću, kako je on to nazvao, a ja to mjesto nisam više mogla naći, ne bih to ni htjela«, reče ona. »Ali prema nama imaju dobru volju, to sam siguran«, reče MacAran. »Pretpostavljam... to nije bio onaj kojeg si ti upoznala?«

»Kako bih to mogla znati. No oni su očito telepatska vrsta, vjerujem da sve što zna jedan, znaju i drugi - barem svi njegovi najbliži, obitelj - ako imaju obitelji.« MacAran reče: »Valjda će jednoga dana saznati da im ne želimo zlo.« Judy se slabašno nasmije i reče: »Sigurna sam da znaju da im ti - kao i ja - ne želiš zlo, no ima nas koje oni ne poznaju, a vjerojatno im vrijeme nije tako važno kao nama. Nije to ni tako čudno, osim, nama zapadnoeuropskim ljudima - istočnjaci su i na Zemlji planirali i razmišljali na rokove cijelih naraštaja, a ne mjeseci, pa ni godina. Možda on misli da ima vremena da se s nama upozna za koje stoljeće.« MacAran se nasmije: »Pa sad, nećemo mi nikamo otići. Valjda ima vremena. Dr. Frazer je u sedmom nebu, prikupio je dovoljno antropoloških bilježaka da će mu to dati posla u slobodnom vremenu za tri godine. Zapisao je sve što je vidio u toj kući - samo se nadam da se oni nisu uvrijedili što je u sve zavirio. A, naravno, zabilježio je i sve jestivo - nađemo li se blizu te vrste, što god oni jedu, očito možemo jesti i mi«, doda MacAran. »Nismo dirali njegove zalihe, naravno, no Frazer je sve zabilježio sve što je on spremio. Kažem on jer mi je to praktično; Domenick je uvjeren da nas je ovamo dovela žena. A i onaj komad namještaja - većeg namještaja - izgledao je s onom pređom poput tkalačkog stana. Bilo je i onih plodova s nekim biljnim vlaknima - činilo se poput mlječike na Zemlji - namočenih, očito da bi ih se pripremilo za predenje; na povratku smo pronašli neke od tih plodova i dali ih MacLeodu na farmi, čini se da daju vrlo finu tkaninu.« Dok se on spremao krenuti, Judy reče: »Znaš da u logoru ima još mnogo ljudi koji i ne vjeruju da na ovom planetu ima ljudi ne-zemljana.« MacAran je pogleda u tužne oči i vrlo tiho reče: »Judy, zar je to važno? Mi znamo. Možda moramo samo pričekati i isto tako početi misliti na generacije. Možda će sva naša djeca znati.« *** Na svijetu s crvenim suncem ljeto se nastavljalo. Svakoga se dana sunce uzdizalo malo više na nebu, došao je solsticij, a onda se počelo malo spuštati; Camilla, koja je na se preuzela zadaću održavanja kalendarskih tablica, primijetila je da dnevne promjene sunca i neba pokazuju da dani, koji su se u njihova prva četiri mjeseca na planetu stalno produljivali, sada opet skraćuju prema nezamislivoj zimi. Računalo, u koje su stavili sve poznate informacije, najavilo je mračne dane, prosječne temperature oko nula stupnja Celzija i gotovo stalne ledene oluje. No

ona je samu sebe podsjetila da je to samo matematička projekcija vjerojatnosti. Sa stvarnošću nije morala imati nikakve veze. U drugoj trećini trudnoće događalo joj se da se sama sebi začudi. Nikad prije nije joj se događalo da posumnja da stroge discipline matematike i prirodoslovlja, svijeta u kojem je živjela još od djetinjstva, imaju ikakvih praznina ili da bi ikada mogla naići na ikakav problem, osim strogo osobnih, koji se ne bi dao riješiti tim disciplinama. Koliko je mogla reći, stare su se discipline još držale kad je riječ o ostalima iz posade. Čak i uz sve više znakova njezine sve veće sposobnosti čitanja tuđih misli i neobjašnjivog uvida u budućnost te zbunjujuće točnog pogađanja na temelju kratkih bljeskova onoga što je morala nazvati 'slutnjom' - tomu bi se smijali ili bi slijegali ramenima. No znala je da i neki drugi doživljavaju slične stvari. Baš joj je Harry Leicester - a ona je o njemu u sebi još mislila kao o kapetanu Leicesteru - to najjasnije pokazao, a kad bi bila s njim, ona bi to vidjela gotovo njegovim očima. »Camilla, drži se onoga što znaš. Samo to možeš; to ti je ono što se zove intelektualni integritet. Ako je nešto nemoguće, nemoguće je.« »A ako se nemoguće ostvaruje? Kao ESP - ekstra-senzorna percepcija?« »Onda,« kruto će on, »znači da si nekako pogrešno protumačila činjenice ili nagađaš na temelju subliminalnih naznaka. Nemoj se zalijetati samo zato što u to želiš povjerovati. Pričekaj činjenice.« Ona ga je mirno pitala: »A što bi ti smatrao dokazom?« On zatrese glavom: »Iskreno govoreći, ništa ne bih smatrao dokazom. Kad bi mi se to dogodilo, proglasio bih se poremećenim, a time i doživljaje svojih čula bezvrijednima.« Ona tu pomisli: a što je sa željom da ne povjeruješ? I kako očuvati intelektualni integritet kad cijeli jedan skup činjenica odbaciš kao nemoguć prije no što ih provjeriš? Ali ona je kapetana voljela i stare su se navike držale. Jedan će dan možda stvar možda trebati raščistiti, no ona se pomalo očajnièki nadala da to neće biti uskoro. Nastavljale su se svakonoćne kiše, a više nije bilo ni strašnih vjetrova ludosti, no tragična se statistika koju je Ewen Ross najavio strašno neizbježno ostvarivala. Od sto i četrnaest žena, osamdeset do devedeset trebalo je zatrudnjeti u roku od pet mjeseci; četrdeset i osam ih je dosad zatrudnjelo, a od njih su dvadeset i dvije spontano pobacile u roku od dva mjeseca. Camilla je znala da će ona biti jedna od sretnica, a i bila je; njezina je trudnoća išla tako glatko da je ponekad potpuno zaboravljala na nju. I Judy je imala glatku trudnoću; no djevojka iz Hebridske komune, Alanna, dobila je trudove u šestom mjesecu i rodila nedonošene blizance koji su umrli nekoliko sekundi poslije poroda. Camilla nije održavala mnogo veza s djevojkama iz komune; većina ih je radila i Novom Skyeu, osim onih u bolnici, no kad je čula za to, kroz nju je prošlo nešto slično

boli, pa je te noći potražila MacArana i dugo ostala s njim, držeći se uza nj u nijemim duševnim mukama koje nije mogla ni objasniti ni razumjeti. Na kraju je rekla: »Rafe, znaš djevojku koja se zove Fiona?« »Poznajem je prilično dobro; lijepa crvenokosa u Novom Skyeu. Ali ti, draga, ne moraš biti ljubomorna, jer mislim da sada živi s Lewisom MacLeodom. Zašto?« »Poznaješ mnoge u Novom Skyeu, zar ne?« »Da, u zadnje sam vrijeme često tamo. Zašto pitaš? Mislio sam da na njih gledaš kao na gadne divljake«, reče Rafe pomalo se spremajući na njezin napad. »Ali oni su dobri ljudi i sviđa mi se njihov način života. Ne tražim da im se ti pridružiš. Znam da to ne želiš, a oni me ne bi pripustili k sebi ako nemam svoju ženu; oni pokušavaju održati izjednačen omjer spolova, iako ne ulaze u brakove, no prema meni se drže kao da sam njihov.« Ona s neobičnom nježnošću reče: »Drago mi je i ni u kojem slučaju nisam ljubomorna. Ali htjela bih se sastati s Fionom, a ne znam ti objasniti zašto. Bi li me poveo na neki njihov sastanak?« »Ne moraš mi objašnjavati«, reče on. »Večeras imaju koncert - neformalan, ali koncert - a tko god želi doći dobrodošao je. Možeš im se i pridružiti ako ti je do pjevanja. Ja se ponekad pridružim. Ti znaš neke stare španjolske pjesme, zar ne? Postoji neki neslužbeni projekt očuvanja što više glazbe, koliko je se god možemo sjetiti.« »Drugi put, rado; sada nemam daha za veće pjevanje«, reče ona. »Možda kad se dijete rodi.« Ona ga uhvati za ruku, a MacAran osjeti udarac ljubomore. Ona zna da Fiona nosi kapetanovo dijete, pa je želi vidjeti. I zato nije ljubomorna na mene; svejedno joj je. A ja sam ljubomoran. No bih li htio da mi ona laže? Ona me voli, nosi moje dijete, što bih još mogao poželjeti? I prije no što su stigli do nove društvene dvorane na farmi Novoga Skyea, začuli su glazbu, a Camilla zapanjeno i zgroženo pogleda MacArana. »Mili Bože, kakvo je to grozno zavijanje?« »Draga moja, ja sam zaboravio da ti nisi Škotkinja; ne sviđaju ti se gajde? Moray, Domenick i još neki sviraju ih, ali ne moraš ući dok ne završe ako ti se ne sviđa«, nasmije se on. »Zvuči gore nego kad banshee divlja«, odlučno reče Camilla. »Nadam se da nije sva glazba takva?« »Ne, ima i harfi, gitara, lutnji, čega god hoćeš. A izrađuju i nove instrumente.« On joj blago stisne prste kad su gajde utihnule i oni uđoše u dvoranu. »To je samo tradicija, te gajde. I gorštačko znakovlje, kiltovi i mačevi.«

Camilla, začudo, osjeti nešto kao kratak udar zavisti kad su ušli u dvoranu, dobro osvijetljenu svijećama i bakljama. Djevojke su bile u šarenim tartanskim suknjama i plaštevima, muškarci sjajno opremljeni u kiltovima, s mačevima i kariranim plaštevima pričvršćenim kopčama. Mnogi su imali svijetlu crvenu kosu. Šarena tradicija. Oni je prenose, a naše tradicije... izumiru. Daj, k vragu, kakve naše tradicije? Godišnja parada Svemirske akademije? Ova njihova barem se uklapa u ovaj čudni svijet. Dvojica muškaraca, Moray i visoki crvenokosi Alastair, plesali su ples s mačevima, živahno skačući preko sjajnih sječiva na glazbu gajdaša. Na trenutak se Camilli ukaže čudno priviđenje sjajnih mačeva, ali ne u igri i plesu, nego smrtno ozbiljno, a onda je to priviđenje iznova zatreperilo i nestalo, a ona je s ostalima pljeskala plesačima. Bilo je i drugih plesova i pjesama, Camilli uglavnom nepoznatih, s neobičnim i melankoličnim napjevima i ritmom koji je u njoj izazivao pomisao na more. A more se zibalo i u mnogim riječima pjesama. U dvorani je bilo tamno, čak i s bakljama, a ona nigdje nije vidjela djevojku bakrene kose koju je tražila, pa je nakon nekoga vremena i zaboravila što ju je ovamo donijelo, slušajući tužne pjesme o nestalom svijetu otoka i mora: o mhari, mhari, moja djevojko Tvoje me oči boje mora čaranjem vode k tebi, s divlje obale mulla srce me boli od ljubavi za te... MacAranova se ruka ovila oko nje, a ona si dopusti da se nasloni na njega. Ona prošapta: »Nije li čudno da će se na svijetu bez mora čuvati toliko mnogo morskih pjesama...« On promrmlja: »Pričekaj još malo. Naći æemo mi već mora o kojima ćemo pjevati...«, a onda zašuti, jer je pjesma utihnula, a netko uzviknuo: »Fiona! Fiona, pjevaj nam!« i ostali se pridruže pozivu, a nakon nekog vremena kroz gužvu se probila sitna crvenokosa djevojka u haljini na plavo i zeleno koja je isticala i gotovo prenaglašavala njezinu trudnoću. Tihim je glasom rekla: »Ne mogu dugo pjevati, ovih dana nemam baš daha. Što biste htjeli čuti?« Netko uzvikne nešto na keltskom, ona se nasmiješi, zatrese glavom, a zatim od jedne druge djevojke uze malu harfu i sjede na drvenu klupu. Prsti su joj na trenutak prebirali tiha arpeggia, a zatim je zapjevala: s otoka vjetar donosi pjesme naše tuge Krikove galeba i uzdahe struja;

u svim svojim snovima čujem vode što teku niz brda u zemlju naših snova Glas joj je bio dubok i blag, a slušajući je kako pjeva Camilli se priviđala slika niskih zelenih brda, poznatih obrisa iz djetinjstva, sjećanja na Zemlju kakve su se samo rijetki među njima sjećali, a koja su živjela samo u pjesmama poput ovih, sjećanja na vrijeme kada su brežuljci na Zemlji bili zeleni pod zlatnožutim suncem i modrim nebom... puši na zapad, o morski vjetre, donesi žubor iz Domovine naše, pune istine i časti; i u snu i na javi ja čujem vode što teku s brda zemlje naše mladosti. Camilli se grlo stisnulo u jecaj. Izgubljena zemlja, zaboravljeno... prvi se put potrudila otvoriti pogled svoga uma na posebnu svijest koju je poznavala od prvoga vjetra. Oči i sve misli usmjerila je, gotovo nasilno, na djevojku koja je pjevala, a zatim vidje i opusti se. Ona neće umrijeti. Njezino će dijete preživjeti. Ne bih mogla podnijeti da on bude izbrisan kao da ga nikada nije ni bilo. Što je to sa mnom? Pa on je samo nekoliko godina stariji od Moraya, nema razloga da ne nadživi većinu nas... no bilo je tjeskobe, a i velikog olakšanja kad se Fionina pjesma širila u završnicu: U toj dalekoj zemlji pjevamo prognaničke pjesme, Gajde i harfe dobre su kao nekoć: Al' nikad neće glazba teći poput vode Što teku krajem koji vidjet više nećemo. Camilla osjeti da se rasplakala, no nije samo ona. Svuda oko nje, u zamračenoj dvorani, prognanici su oplakivali svoj izgubljeni svijet. Ne mogavši to više podnijeti, Camilla ustane i naslijepo pronađe put prema izlazu, pipajući kroz gužvu. Vidjevši da je trudna, ljudi su se razmicali da joj daju mjesta. MacAran je pošao za njom, no ona ga ne primijeti, tek kad su se našli vani, ona se okrene k njemu i stane držeći se uz njega i divlje ridajući. A kad je napokon začula njegova zabrinuta pitanja, okrenula se. Nije znala odgovoriti. Rafe ju je pokušavao tješiti, no time je nekako samo poticao njezinu uznemirenost, a neko vrijeme nije znao zašto dok mu napokon nije sinulo. Nad njima je bilo vedro noćno nebo, bez oblaka i naznaka kiše. Dva velika mjeseca, žutozeleni i modri stajala su nisko na ljubičastom nebu koje se mračilo. A dizao se vjetar.

U dvorani komune Novih Hebrida glazba je neprimjetno prešla u gotovo ekstatičan ples, sve jači osjećaj zajedništva, ljubavi i povezanosti koja ih je spajala vezama bliskosti koje se nikad neće moći zaboraviti ili prekinuti. Negdje kasno u noći, kad su baklje već treptale i slabile, dvojica muškaraca skočila su i suočila se u napadu nasilnog gnjeva; iz njihove sjajne gorštačke opreme sijevnuli su mačevi i ispriječili se sudarom čelika. Moray, Alastair i Lewis MacLeod bacili su se, složno kao prsti jedne ruke, na dvojicu ljutih muškaraca, srušili ih na tlo, izbili im mačeve iz ruku i sjedili na njima - doslovce sjedili - dok u toj dvojici nije zamro žar vučjega gnjeva. Zatim su im, polako ih oslobađajući, oprezno niz grla nalijevali viski (Škoti će nekako naći načina da ispeku viski i u najdaljim krajevima svemira, bez obzira na to čega se sve drugog morali odreći, pomisli Moray) sve dok se dvojica boraca nisu pijano zagrlila i prisegnula na vječno prijateljstvo, a ljubavno slavlje nastavilo do svitanja crvenog sunca na vedrom nebu bez oblaka. *** Judy se probudila osjetivši vjetar poput hladnog daha u kostima i čudan osjećaj u mozgu i kostima. Brzo je osjetila, kao da se nastoji ohrabriti, da se i njezino dijete promeškoljilo s novom snažnom živošću. Da. Dobro je unutra, ali i ono osjeća vjetrove ludosti. U sobi gdje je ležala bilo je mračno, a ona je slušala daleku pjesmu. Počinje, ali ovaj put... ovaj put znajući što je, mogu li se oni s tim suočiti bez straha i čuđenja? Ona je sama bila savršeno smirena, osjećala je mir u središtu svoga bića. Znala je, i nije se tome čudila, što joj je prvi put donijelo ludost, a znala je i da se - barem njoj - ludost više neće vratiti. Uvijek će u doba vjetrova biti čudnog osjećaja i veće otvorenosti i svijesti; latentne moći koje su tako dugo mirovale, uvijek će biti jače pod utjecajem moćnog psihodelika nošenog vjetrom. Ali sada je znala kako se s njima nositi i da će biti samo malog ludila koje rasterećuje um i odmara nemirni mozak od stresa, oslobađajući ga da se drugi put može nositi sa sljedećim. Zasad se tome prepustila, tražeći u mislima onaj jedva doživljen dodir koji je bio poput sjećanja. Osjećala se kao da se vrti, pluta na vjetrovima koji raznašaju njezine misli, a uskoro joj se misli dohvatiše i povezaše sa strancem (još nije imala ime za njega, nije ga ni trebala, jer oni su se poznavali kao što mati poznaje lice svoga djeteta ili kao što jedan blizanac prepoznaje drugoga; uvijek će biti zajedno, čak i ako njezine oči za života više nikad ne ugledaju njegovo lice) u kratak i poluekstatičan spoj. Koliko god kratak bio taj dodir, njoj više od toga nije ni trebalo niti je htjela. Ona izvuče dragulj, njegov dar. Činilo joj se da dragulj sjaji u tami svojom vlastitom unutarnjom vatrom, kao što je, slično čudnom srebrno-plavom sjaju njegovih očiju svijetlio u njegovoj ruci kad ga je stavio u njezinu onda u šumi. Pokušaj ovladati

kamenom. Ona usmjeri oči i misli na dragi kamen, nastojeći onim neobičnim unutarnjim uvidom shvatiti što sada treba biti. U njezinoj je sobi bio mrak, jer su mjeseci, kako se noć nastavljala, zašli iza zaklopljenog prozora, a sjaj zvijezda bio je prigušen. S dragim kamenom u ruci, Judy posegne za smolenicom; sada joj je spavanje bilo daleko. U mraku je popipala nešto čime bi je upalila, promašila i čula kako malo drvce s kemikalijom na vrhu pada na pod. Prošaptala je malu iznerviranu psovku; sada će morati izaći iz kreveta da ga nađe. Oštro se zagledala u smolenicu, gledajući je nekako kroz kristal koji je držala u ruci. Upali se, k vragu. Smolasta svijeća na svom štapiću iznenada, nedirnuta, bljesne u sjajan plamen. Judy, trgnuvši se i osjetivši kako joj srce lupa, brzo ugasi plamen i povuče ruku, iznova usmjeri sve svoje misli na kamen i vatru i vidje kako joj među prstima iznova izbija plamen. Dakle to su oni... Moglo bi to biti opasno. Sakrit ću dok ne dođe vrijeme. U tom je trenutku shvatila da je došla do otkrića koje bi jednoga dana moglo popuniti jaz između presađenoga znanja sa Zemlje i staroga znanja ovog starog svijeta, no znala je i da o tome neće govoriti još dugo, a možda i nikad. Kad dođe vrijeme, kad im svijest bude jaka i spremna, onda... možda im se onda bude moglo povjeriti. Ako im pokažem sada, pola ih neće povjerovati - a ostali će početi zamišljati kako to iskoristiti. Sada još ne. Od trenutka uništenja svemirskog broda i svoga prihvaćanja da su nasukani na ovom svijetu (Doživotno? Zauvijek? Za mene svakako zauvijek), kapetan Leicester imao je samo jednu nadu, životnu zadaću, jedino što mu je davalo razlog postojanja i nešto optimizma u očaju. Moray je mogao izgraditi društvo koje bi ih privezalo uz tlo ovoga svijeta, gdje će poput svinja kopati hranu za preživljavanje. To je bila Morayeva zadaća; moglo je biti zasad nužno, da se razvije stabilno društvo koje bi moglo osigurati preživljavanje. Ali preživljavanje nije važno ako je samo preživljavanje i on je sada shvaćao da bi moglo biti i više od toga. Jednoga bi dana to moglo njihovu djecu odvesti natrag do zvijezda. Imao je računalo, imao je tehnički obučenu posadu i znanje skupljano cijeloga života. U protekla je tri mjeseca sustavno, dio po dio, s broda skidao svaki komadić opreme, a sa sebe svaku mrvicu znanja skupljanog za cijeli život te pohranjivao u računalo, uz pomoć Camillinu i još troje tehničara, sve što je znao. Učitao je sve udžbenike iz knjižnice, od astronomije do zoologije, od medicine do elektronike; doveo je, jednoga po jednog, sve preživjele članove posade i pomogao im da prenesu sve svoje znanje u računalo. Ništa nije bilo premalo da bi se unijelo u računalo, od toga kako konstruirati i popraviti dobar sintetizator hrane do izrade i popravaka zip-zatvarača za odore. Trijumfalno je pomislio: Tu je cijela tehnologija, cijelo naslijeđe, sve sačuvano za naše potomke. Neće to biti za mog života, niti Morayeva, pa možda ni za života moje djece. Ali

kad prerastemo sitnu borbu za svakodnevno preživljavanje, to znanje, baština, bit će tu. Bit će ono tu i za sada, bilo to znanje za bolnicu, kako izliječiti tumor na mozgu, ili kako emajlirati lonac za kuhinju, a kad Moray u svome strukturiranom društvu naleti na probleme, što se neizbježno mora dogoditi, odgovori će biti ovdje. Cijela povijest svijeta s kojega smo došli; moći ćemo proći pokraj svih društvenih slijepih ulica i prijeći ravno na tehnologiju koja će nas jednoga dana vratiti u zvijezde - gdje ćemo se iznova pridružiti zajednici civiliziranih ljudi; ne puzati po jednom planetu, nego se poput velikog razgranatog stabla širiti sa zvijezde na zvijezdu, iz svemira u svemir. Svi mi možemo pomrijeti, no ono što nas je učinilo ljudima preživjet će - u cijelosti - i jednoga ćemo se dana vratiti. Jednoga ćemo dana uzeti što nam pripada. Ležao je u kupoli koja je sada bila sav njegov život i slušao daleko pjevanje iz dvorane Novoga Skyea. Nejasno mu se učini da bi trebao ustati, odjenuti se, poći k njima i pridružiti im se. Imaju i oni što čuvati. Pomislio je na onu prekrasnu djevojku bakrene kose koju je tako nakratko upoznao i koja je, začudo, nosila njegovo dijete. Bit će joj drago da ga vidi, a i na njemu je bila neka odgovornost, iako je dijete napravio u polusvijesti, lud poput divlje životinje u rici - na samu se pomisao trgnuo. A ipak, bila je draga i razumjela ga je i on joj je nešto dugovao, neku ljubaznost u naknadu za to što ju je iskoristio i zaboravio. Kakvo li joj je ono bilo čudno i lijepo ime? Fiona!? Sigurno keltsko. Podigao se s ležaja, brzo potražio nešto odjeće, a zatim oklijevao na vratima kupole gledajući sjajno i bistro nebo. Mjeseci su zašli, a daleko na istoku počela je svijetliti blijeda lažna zora, svjetlo duginih boja slično polarnoj svjetlosti, za koje je pretpostavio da je refleks s nekoga ledenjaka koji nikad nije vidio, nikad neće vidjeti, a nikad i ne treba vidjeti. Ponjušio je vjetar i dok ga je uvlačio u pluća, obuze ga čudna, bijesna sumnja. Prošli put uništili su brod; ovaj će put uništiti njega i njegovo djelo. Zalupio je vratima kupole i zaključao ih, a zatim još i lokotom koji je tražio i dobio od Moraya. Nitko se ovaj put neće približiti računalu, čak ni oni u koje on ima najviše povjerenja. Čak ni Patrick. Čak ni Camilla. *** »Lezi mirno, voljena. Gle, mjeseci su zašli, uskoro će jutro«, promrmlja Rafe. »Kako li je toplo pod zvijezdama na vjetru. Zašto plačeš, Camilla?« Ona se nasmiješi u mraku. »Ne plačem«, rekla je tiho. »Mislim kako ćemo jednoga dana naći neki ocean i otoke za pjesme koje smo noćas čuli i da će ih naša djeca ondje pjevati.« »Camilla, jesi li zavoljela ovaj svijet koliko i ja?«

»Zavoljela? Ne znam,« reče ona mirno, »to je naš svijet. Ne moramo ga voljeti. Moramo samo naučiti s njime nekako živjeti. Ne pod našim uvjetima, nego pod njegovima.« Svuda po Glavnom taboru, umovi Zemljana odlepršali su u ludilo, neobjašnjivo veselje ili strah; žene su plakale ne znajući zašto ili se smijale u napadu radosti koji nisu mogle objasniti. Otac Valentine, koji je spavao u svom izoliranom skloništu, probudio se i tiho sišao s planine; neprimijećen je ušao u Dvoranu Novoga Skyea i pomiješao se s njima u ljubavi i punom prihvaćanju. Kad su vjetrovi utihnuli vratio se u samoću, no znao je da nikad više neće biti potpuno sam. Heather i Ewen, koji su zajedno bili na noćnom dežurstvu u bolnici, gledali su kako se crveno sunce uzdiže na vedrom nebu. Dok su bez riječi, spletenih ruku ekstatično gledali nebo (tisuću crvenih iskara i sjajan prodor svjetla koje je tjeralo tamu), trgnuo ih je krik otraga, prodoran i jecav jauk pun boli i užasa. Prema njima je iz svoga kreveta pojurila jedna djevojka uspaničena od iznenadne boli i krvi što je prskala; Ewen ju je podigao i polegao, iskorištavajući svu svoju snagu i mirnoću, nastojeći se koncentrirati na lucidnost (možeš to!Bori se!Pokušaj!), no naglo je stao, zaustavljen onime što je vidio u njezinim uplašenim očima. Heather ga sućutno dodirne. »Ne«, reče ona. »Ne moraš pokušavati.« »Bože, Heather, ne mogu, ne mogu to tako, ne mogu to podnijeti...« Djevojčine oči bile su širom raširene i uplašene: »Zar mi ne možete pomoći?« preklinjala je. »O, pomozite, pomozite, pomozite....« Heather klekne i uze djevojku u naručje. »Ne, draga«, rekla je nježno. »Ne, ne možemo ti pomoći, umrijet ćeš. Ne boj se, draga Laura, bit će to vrlo brzo i mi smo uz tebe. Ne plači, draga, ne plači, nemaš se čega bojati.« Stezala ju je u naručju i mumljala joj, tješila je, osjećala sav strah i pokušavala je utješiti svom snagom svoga suosjećanja, sve dok djevojka nije ležala mirno i smireno na njezinim ramenima. Tako su je držali i plakali s njom sve dok nije prestala disati; zatim su je polako položili na krevet, pokrili plahtom i tužno, držeći se za ruke, izašli u zoru plačući za njom. Trljajući umorne oči, kapetan Harry Leicester vidio je kako se sunce rađa. Nije bio ni podigao oči s konzole računala, čuvajući jedinu nadu da se ovaj svijet spasi od barbarstva. Kratko prije zore jednom mu se učinilo da čuje kako ga s ulaza doziva Camillin glas, no bila je to zacijelo varka. (A nekada je sudjelovala u njegovu snu. Što se dogodilo?) A sada, u nesigurnom napola snu, a napola transu, u sebi je gledao procesiju čudnih bića, ne baš ljudi, kako podižu čudne svemirske brodove prema crvenom nebu ovoga svijeta i vraćaju se stoljećima kasnije. (A što su tražili u svijetu iza zvijezda? Zašto to nisu našli?) Može li potraga na kraju biti

beskrajna ili opisati punu kružnicu i završiti na početku? Ali mi imamo na čemu graditi, imamo povijest svijeta. Drugoga svijeta. Ne ovoga. Odgovaraju li odgovori drugoga svijeta ovome? Sam je sebi bjesomučno govorio da je znanje znanje, da je znanje moć i da ih može spasiti... ... ili uništiti. Nakon duge borbe za opstanak, zar neće potražiti stare odgovore, već riješene u prošlosti, i pokušati iznova stvoriti očajnu zemaljsku povijest, ovdje, na svijetu čiji je životni lanac osjetljiviji? Zamislimo da i oni jednoga dana povjeruju, kao što sam ja neko vrijeme čini se vjerovao, da računalo doista ima sve odgovore? A zar ih nema? Ustao je i otišao do predvorja kupole. Zatvoreni prozor, malen zbog hladnoće i visoko smješten, široko se rastvori na njegov dodir, a on pogleda svitanje i strano sunce. Moje nije. Ali njihovo jest. Jednoga će dana otključati njegove tajne. Uz moju pomoć, moju samotnu borbu da im sačuvam naslijeđe, cijelu tehnologiju koja će ih vratiti među zvijezde. Duboko je udahnuo i počeo nijemo slušati zvukove ovoga svijeta. Vjetrovi u travama i šumama, šum potoka, životinje i ptice koje nijemo žive svoj čudni tajni život duboko u šumama, nepoznati izvanzemaljci koje će jednoga dana poznavati njegovi potomci. A oni neće biti barbari. Oni će znati. Dođu li u napast da istraže kakav zakutak znanja, rješenje će biti ovdje, spremno za njihovo pitanje, spremno s odgovorom. (Zašto li mu u glavi odjekuje Camillin glas? »To samo dokazuje da računalo nije Bog.« Nije li istina jedan oblik Boga, divlje je pitao sebe i svijet. Znat ćeš istinu, a ona će ti donijeti slobodu. (Ili te porobiti? Može li jedna istina kriti drugu?) Odjednom mu se u glavi stvori strašna vizija, a misli mu se oslobode vremena i pobjegnu u budućnost, koja je treptala pred njim. Rasa naučena da po sve odgovore može doći ovamo, u hram svih odgovora. Svijet u kojem se nijedno pitanje nikad ne ostavlja otvorenim, jer ovdje su svi odgovori, a ono što je vani ne može se istražiti. Barbarski svijet u kojem računalo štuju kao boga. Boga. Boga. Boga. A on stvara toga boga. Boga? Jesam li poludio? A došao je i odgovor, jasan i hladan. Ne. Lud sam bio, sve još od brodoloma, a sada sam zdrav. Moray je cijelo vrijeme u pravu. Odgovori s drugoga svijeta nisu odgovori koji nam mogu biti korisni ovdje. Naša tehnologija i naša znanost samo su tehnologija i znanost za Zemlju, a ako ih pokušamo odande prenijeti ovamo u cijelosti, uništit ćemo ovaj planet. Jednoga dana, ne tako brzo kao što bih htio, nego kad njima dođe vrijeme, oni će razviti tehnologiju kojoj će korijeni biti u tlu, kamenju, suncu, izvorima ovoga svijeta. Možda ih ponese prema zvijezdama, požele li onamo otići. Možda ih ponese u vrijeme ili u unutarnje svemire njihovih srca. Ali bit će njihova, a ne moja. Ja nisam Bog. Ne mogu stvoriti svijet prema liku svome. U ovu je kupolu bio prenio sve zalihe s brodskog mosta. A sada se polako okrenuo i počeo oblikovati što je naumio, dok su mu u glavi odzvanjale stare riječi s jednoga drugog svijeta: Bez kraja se svijet okreće,

Bez kraja se sunce vrti Bez kraja je potraga; Opet se vraćam svom vlastitom početku I tu nalazim pokoj. Mirnim rukama zapalio je smolenicu i odlučno upalio dugi fitilj. Camilla i MacAran začuli su eksploziju i potrčali prema kupoli, no stigli su je vidjeti samo kako leti u zrak s kišom krhotina i kako se diže plamen. Igrajući se lokotom, Harry Leicester počeo je shvaćati da on neće izaći. Ovaj put neće uspjeti. Teturajući od udara i potresa, no hladno i vedro zdrav, gledao je ruševinu. Dao sam vam novi početak, pomislio je zbunjeno, možda na kraju i jesam Bog, onaj koji je potjerao Adama i Evu iz raja i prestao im davati sve odgovore, puštajući ih da sami nađu svoj put i rastu... bez jastuka i pojasa za spašavanje neka sami traže svoj put, pa preživjeli ili umrli... Jedva je i primijetio kad su provalili kroz vrata i oprezno ga podigli, no umirućim je umom osjetio Camillin nježni dodir i otvorio oči prema plavom pogledu punom sućuti. Zbunjeno je prošaptao: »Ja sam vrlo lud starac...« Njezine mu suze kapnuše na lice. »Nemojte se mučiti govorom. Znam zašto ste to učinili. Počeli smo to zajedno, prošli put, pa... o, kapetane, kapetane...« On sklopi oči. »Kapetan, što drugo?« prošaptao je. A onda, zadnjim dahom: »Ne možeš umiroviti kapetana. Moraš ga ubiti... a ja sam ga ubio.« A u tom času crveno sunce se pomoli na obzoru, zauvijek, i bljesne u sjajne galaktike svjetlosti. Epilog Već su i rebra svemirskog broda nestala, odnesena na skladište metala; uvijek će na ovom svijetu rudarstvo biti slabo, a metal će mnoge i mnoge generacije biti rijedak. Prolazeći preko doline Camilla je iz navike na to mjesto bacila pogled, ali samo jedan. Hodala je lagano, visoka, s nešto mraza u kosi, prateći neku napola doživljenu svijest. A izvan vidnog polja vidjela je visoki kameni spomenik žrtvama brodoloma, groblje gdje su svi mrtvi prve strašne zime pokopani uz žrtve prvoga ljeta i vjetrova ludila. Jače se umotala u krzneni plašt promatrajući jedan od zelenih humaka sa žaljenjem koje je bilo tako staro da više nije bilo čak ni tuga. Silazeći brdskom stazom u dolinu, MacAran ju je vidio omotanu u krzno i tartansku suknju i podigao ruku na pozdrav. Njegovo bi se srce još ubrzalo kad bi

je vidio čak i nakon tolikih godina, a došavši do nje uzeo je obje njezine ruke u svoje i držao ih prije no što je progovorio. Ona reče: »Djeca su dobro - jutros sam posjetila Mhari. A tvoje je putovanje, vidim i bez pitanja, bilo dobro.« S njezinom rukom u njegovoj, okrenuli su se natrag prema ulicama Novoga Skyea. Njihovo je domaćinstvo bilo na samom kraju ulice, gdje se vidio visoki Istočni vrh, iza kojega je svakoga dana u oblacima svitalo crveno sunce; na jednom kraju bila je mala zgrada koja je bila meteorološka postaja, za koju je Camilla bila posebno zadužena. Došavši u glavnu sobu kuće koju su dijelili s još šest obitelji, MacAran zbaci svoj krzneni ogrtač i pođe k vatri. Poput većine muškaraca u koloniji koji nisu nosili kiltove, nosio je kožne hlače i tuniku od tartanske tkanine. »Svi su vani?« »Ewen je u bolnici, Judy je u školi; Mac je otišao sa stočarima,« reče ona, »a ako si nestrpljiv da što prije vidiš djecu, mislim da su u školskom dvorištu, svi osim Alastaira. On je danas s Heather.« MacAran priđe prozoru i pogleda kosi krov škole. Kako li su brzo toliko izrasli, pomisli on, i kako je malo traga ostavilo četrnaest godina majčinstva na njihovoj majci. Sedmero djece koja su preživjela strašnu zimsku glad od prije pet godina raslo je. Nekako su zajedno uspjeli izdržati prve oluje na ovom svijetu; a premda je ona imala djecu s Ewenom, Lewisom MacLeodom i s još jednim, čije ime nikad nije doznao, a mislio je da ga ni sama Camilla ne zna, po dvoje najstarije i najmlađe njezine djece bilo je njegovo. Najmlađa, Mhari, nije živjela s njima. Heather je bila izgubila dijete tri dana prije no što se Mhari rodila, a Camilla, kojoj nikad nije bilo do dojenja ako se mogla naći dojilja, dala ju je Heather na dojenje; kad je se Heather nije htjela odreći nakon odbijanja od sise, Camilla je pristala da je ostavi s Heather, iako ju je gotovo svaki dan posjećivala. Heather je bila jedna od onih s malo sreće; rodila je sedmero djece, no samo je jedno živjelo više od mjesec dana nakon poroda. Usvojiteljske su veze u zajednici bile jače od krvnih; djetetova je majka bila ona koja se skrbila za nj, a otac onaj tko ga je podučavao. MacAran je imao djecu s još tri žene i za sve se brinuo jednako, no najviše je volio Judynu čudnu Lori, koja je u četrnaestoj bila viša od Judy, a ipak dječjega lika i neobična; pola ju je zajednice zvalo nahočetom, jer je njezin otac i dalje bio tajna za sve osim nekolicine. Camilla reče: »Sad kad si se vratio, kad opet odlaziš?« On je obgrli oko ramena. »Najprije ću nekoliko dana biti kod kuće, a onda... idemo tražiti more. Mora postojati neko more na ovom svijetu. Ali najprije... imam nešto za tebe. Istraživali smo neku špilju prije par dana i našli ovo u stijeni. Znam da nemamo neke koristi od dragog kamenja, doista je gubljenje vremena iskopavati ga, no ovo se kamenje sviđalo

Alastairu i meni pa smo ga nešto donijeli kući tebi i curama. Imao sam o njemu neki osjećaj.« Iz džepa izvadi šaku plavog kamenja i izruči ga njoj u ruke gledajući iznenađenje i zadovoljstvo u njezinim očima. A onda utrčaše djeca i MacAran se našao preplavljen dječjim poljupcima, zagrljajima, pitanjima i zahtjevima. »Tata, mogu drugi put s tobom u brda? Harry ide, a njemu je tek četrnaest.« »Tata, Alanna mi je uzela kekse, neka mi ih vrati!« »Dada, dada, gle, gle kako se penjem!« Camilla je kao i obično svu tu graju zanemarila i znakom im mirno pokazala da se smire. »Pitanje po pitanje... što je, Lori?« Dijete srebrne kose sa sivim očima podigne jedan od plavih kamenčića i pogleda u zvjezdaste šare u njemu. Tužno je rekla: »Moja majka ima jedan ovakav. Mogu i ja dobiti takvog? Mislim da bih ga možda mogla pokretati kao ona.« MacAran reče: »Možeš ga dobiti« i preko njezine glave pogleda Camillu. Jednoga dana, kad Lori dođe vrijeme, znat će što je htjela reći, jer njihovo čudno posvojče ništa nije radilo bez dobrih razloga. »Znaš,« reče Camilla, »mislim da će jednoga dana ti kamenčići svima nama biti vrlo, vrlo važni.« MacAran kimne. Njezina se intuicija potvrdila već toliko puta da ju je sada i očekivao, no njemu se nije žurilo. Prišao je prozoru i pogledao u visoke i dobro poznate obrise brda, sanjareći preko njih do visoravni, planina, nepoznatih mora. Blijedi plavi mjesec, sličan kamenu u koji je Lori još očarano zurila, polako je plovio nad oblačnim rubom oko planine, a vrlo polako počelo je i kišiti. »Jednoga dana,« reče on iznenada, »netko će valjda ovim mjesecima - a i ovom svijetu - dati neko ime.« »Jednoga dana,« reče Camilla, »no mi ga nikad nećemo saznati.« Stoljeće kasnije, planet su nazvali DARKOVER. No Zemlja o njima ništa nije znala još dvije tisuće godina.

Kraj prve knjige. Druga knjiga sage o darkoveru: OLUJNA KRALJICA Za Vas : BABAC