UVOD

Što je to srednji vijek?
Pojam srednjeg vijeka pojavljuje se u 15. st. u vrijeme humanizma. Njime se označavalo razdoblje između antike i renesanse. Razdoblje je značajno jer se tada stvaraju današnje nacije i cijeli se europski prostor kristijanizira. Pojam „Europa“ dobiva današnje značenje. Periodizacija: Početak – pokrštavanje cara Konstantina I., selidba prijestolnice Carstva iz Rima u Carigrad 330. g., početak seobe naroda, propast ZRC1-a 476. g., smrt bizantskog cara Justinijana 565. g., krunidba Karla Velikog 800. g. Kraj – Kolumbovo otkriće Amerike 1492. g., pad Carigrada pod Osmanlije 1453. g., Magellanovo oplovljivanje svijeta, Tridesetogodišnji rat, Francuska revolucija 1789. g. zbog nestanka feudalizma, izum tiskarskog stroja, početak reformacije od strane M. Luthera.

I.
Političke prilike

RIMSKI SVIJET U 4. STOLJEĆU

Srednjovjekovna Europa nastaje na temeljima Rimskog Carstva, što znači da srednji vijek nije radikalan prekid s antikom. Rimska je civilizacija bila jedina, jer su u nju bile uklopljene druge sredozemne kulture (Egipat, Sirija,...). Preko granica Carstva su živjeli barbari, odnosno germanska plemena i Arapi. U 4. st. rimski se car smatrao božanstvom. Nosio je oznaku dominus, što znači gospodar. Prvi takav car bio je Dioklecijan, koji je vladao apsolutistički – imenovao je sve službenike, određivao poreze i kontrolirao vojsku. Ceremonijal Dioklecijanovog dvora bio je preuzet s istoka – njemu se pristupalo u proskinezi, tj. ničice. Zbog efikasnije obrane od barbara, Carstvo je podijeljeno na 4 dijela kojima su vladala 2 augusta i 2 cezara – tetrarhija. Ti veliki dijelovi zvali su se prefekture s prefektom na čelu. Prefekture su bile podijeljene na dijeceze kojima su upravljali vikari, a dijeceze na provincije s guvernerima. Ukupno je bilo 4 prefekture, 12 dijeceza i 104 provincije. Osnovna jedinica lokalne uprave je bila civitas što znači „gradska općina“. Porezi u 4. st. rastu. Prikupljali su se na zemlju ovisno o plodnosti i stupnju proizvodnje – zemljarina. Uvedene su mostarine i cestarine.

Ekonomsko i društveno stanje
Ekonomija: Najvažnija gospodarska grana bila je poljoprivreda, dok se trgovalo samo na lokalnoj razini. U Carstvu se smatralo ponižavajućim baviti se trgovinom, što je jedan od razloga njene slabe razvijenosti. Senatorima je to bilo strogo zabranjeno. Gradovi su se hranom opskrbljivali s okolnog seoskog područja. Nije bilo masovne obrtničke proizvodnje. Robovi su se koristili u svim proizvodnim djelatnostima. Nije bilo potrebe za centralizacijom proizvodnje, jer je svaki dio Carstva bio ekonomski samodostatan. Razlog tome leži u činjenici da su u 4. st. svi zemljoposjedi bili velikih površina i okupljali velik broj ljudi koji su mogli proizvoditi sve što je potrebno tom području. To i prestanak osvajačkih ratova uzroci su slabljenja trgovine. Posljedica slabljenja – nije bilo ekonomskog interesa
1

ZRC – Zapadno Rimsko Carstvo

1

održavati političke veze pojedinih dijelova Carstva, došlo je i do krize gradova, tj. osnovnih upravnih jedinica što je uvjetovalo političku krizu. Društvo: Na vrhu društvene ljestvice bili su senatori – tu titulu nisu nosili samo članovi Senata, nego i najbogatiji građani. Boravili su izvan grada na svojim zemljoposjedima – villama. Na tim su posjedima živjeli i svi oni koji su sudjelovali u proizvodnim djelatnostima (poljoprivrednici, tesari, pastiri, vinogradari,…). Ti su se radnici dijelili u dvije skupine – robovi i slobodni ljudi. S vremenom je broj robova opadao jer Carstvo nije više vodilo osvajačke ratove, a i robovi su se oslobađali manumisijom. Robovi su dobivali svoju kuću i komad zemlje s koje su davali tlaku veleposjedniku – nazivali su se okućeni robovi ili servi casati. Druga skupina su bili koloni, koji su većinom bili zarobljeni germanski barbari, a drugim dijelom propali slobodni mali zemljoposjednici. Oni su imali nasljedno pravo obrađivati komad zemlje, ali on nije bio u njihovom vlasništvu. Morali su veleposjedniku davati dio uroda i nisu smjeli napustiti posjed. Prodavani su zajedno sa zemljom. Oni koji su uspjeli očuvati posjede manje veličine nazivali su se kurijali. Imali su nasljedno pravo sudjelovati u upravi civitasa jer su po statusu bili odmah ispod senatora. U 4. st. i oni ulaze u krizu, jer su bili odgovorni za prikupljanje poreza, a ako ga nisu mogli skupiti morali su davati vlastita sredstva. Trgovcima i obrtnicima je bilo zabranjeno napustiti zanimanje. Dakle, postojala je prisila – svatko je morao raditi ono što mu se kaže kako se državna blagajna ne bi ispraznila, jer je već bila oslabljenja zbog obrane granica od barbara.

Književnost, obrazovanje i umjetnost
Književnost: U književnosti su se nastojali oponašati klasični pisci, ali neuspješno. Jedino su kršćanski spisi uspjeli očuvati stil. U zlatno doba Carstva gotovo su svi znali i latinski i grčki jezik. S vremenom se to promijenilo, tako da se na zapadu govorio samo latinski. To je rezultiralo zanemarivanjem grčke književnosti i znanstvenih spisa, tako da se obrazovanje u kasnom Carstvu temeljilo na samo nekoliko latinskih pisaca. Obrazovanje: U tekstu Marcijana Kapele Vjenčanje Merkura i Filologije spominje se sedam kategorija znanja, tj. sedam slobodnih vještina – gramatika, retorika i logika koje su činile trivij, te aritmetika, geometrija, astronomija i glazba koje su činile kvadrivij. Tih sedam slobodnih vještina činile su temelj onoga što bi svaki obrazovan čovjek trebao znati. Umjetnost: Potpuna dekadencija.

Vjera
Ljudi u kasnom Carstvu su bili jako zainteresirani za vjeru, jer su živjeli u vremenu političke i ekonomske nesigurnosti. Vjerovanje u grčko–rimski panteon gubi na značenju. U višim društvenim slojevima javile su se pristaše stoicizma (svi ljudi imaju jednaka prava – utjecaj na rimsko pravo koje je postalo blaže). Obični ljudi su u vjeri tražili rješenje osobnih problema. Vjerovali su u neki drugi svijet bolji ovoga, što je utjecaj istočnjačkih vjera – mitraizam ili štovanje Izide i Ozirisa. Kršćanstvo u početku nije bilo dobro prihvaćeno zbog netolerantnosti prema drugim vjerama i nepokoravanja državi. Kršćani nisu htjeli sudjelovati u javnim svečanostima u kojima se odavalo poštovanje starim bogovima i prinosila žrtva caru. Rimljanima su takve svečanosti imale više simbolično nego stvarno značenje – car je bio taj koji je objedinjavao sve vjere i držao Carstvo jedinstvenim, a neko posebno božanstvo. 2

Kršćani su bili tajno društvo kojeg su činili ljudi iz najnižih slojeva društva. Bili su proganjani zbog uvjerenja da su prijetnja državi. Međutim, s vremenom kršćanstvo postaje sve prihvatljivije, jer u njemu ljudi vide utjehu. U 3. st. Carstvo ulazi u ozbiljnu krizu. Na vlasti je Dioklecijan koji nastoji uništiti kršćanstvo najvećim progonom do tada. Njegov nasljednik Konstantin je bio drugačijeg mišljenja. On je 313. godine Milanskim ediktom priznao kršćanstvo. Ediktom se kler izuzeo iz nadležnosti građanskih sudova – osnovani su posebni crkveni sudovi s biskupom na čelu. Najveća kazna crkvenog suda bila je ekskomunikacija – zabrana sudjelovanja u kršćanskim ritualima i kontakta s drugim kršćaninom. Zahvaljujući sudovima, biskupi su imali veliku moć nad zajednicom. Svaki je biskup bio nadležan za jednu dijecezu. Veliki gradovi čije su crkve osnovali apostoli imali su status patrijaršije. Na Istoku su bile 4 – Antiohija, Aleksandrija, Carigrad i Jeruzalem. Carigradski patrijarh je imao najveći autoritet. Na Zapadu je jedino Rimska crkva mogla dokazati da ju je osnovao apostol, pa je rimski biskup imao najveću moć. U 4. st. su carevi odlučivali u vjerskim pitanjima. Oni su odlučivali što je hereza, a što pravovjerje, sazivali su koncile i nametali Crkvi zakone. Car je postavljao biskupe. Nakon pada ZRC-a ta se situacija promijenila. Na Istoku je Crkva dobila pravo samoodlučivanja za vrijeme cara Justinijana. Ubrzo se javljaju hereze koje su prijetile raspadu Crkve. Najviše heretičkih pokreta proizašlo je iz dvojbi o naravi Isusa Krista – je li on čovjek ili Bog? Najvažnija od tih hereza je arijanstvo koje je propovijedao aleksandrijski svećenik Arije. Glavna ideja te hereze je da Isus Krist nije ravnopravan Bogu Ocu i da nije vječan kao on. Da bi se riješili sukobi oko te hereze car Konstantin je sazvao crkveni sabor 325. g. u Nikeji u Maloj Aziji na kojem je pobijedila pravovjerna dogma. Manihejstvo je bilo suprotna sekta arijanstvu. Dobila je ime prema proroku Maniju iz Perzije. Osnovna ideja je da postoje dva načela – dobro i zlo, Ahuramazda i Ahrimana. Starozavjetni Bog predstavlja zlo, a Isus dobro. Jedan od najpoznatijih manihejaca je Aurelije Augustin, koji je poslije prešao na kršćanstvo. Broj kršćana je s vremenom rastao jer je vjera bila pod zaštitom cara i drugih velikodostojnika. Došlo je do bogaćenja Crkve, a biskupi su bili zaineresiraniji za lak život nego za duhovne dužnosti. Crkva se posvjetovala. Otpor takvom načinu života pružali su asketi. Najpoznatiji asket bio je sv. Antun Pustinjak. Uz pustinjake tu su i dendriti (npr. David iz Soluna) koji su živjeli na drveću te stiliti (npr. sv. Danijel i Simeon) koji su boravili na stupovima. S vremenom se osnivaju redovničke zajednice – u 6. st. se javljaju benediktinci. Herezama su se suprotstavljali i teolozi – najpoznatiji je sv. Aurelije Augustin. Kao mladić postaje manihejac, a nakon 9 godina kršćanin. Godine 387. pokrstio ga je biskup zapadne Crkve sv. Ambrozije. Napisao je autobiografsko djelo Ispovijesti.

II. PROPADANJE RIMSKOGA SVIJETA NA ZAPADU
Germanska plemena
Germani su bili prvi susjedi Rimskog Carstva na granici na Rajni i gornjem toku Dunava. Za Rimljane Germani su bili barbari. O Germanima se najviše saznaje iz djela Publija Kornelija Tacita Germanija (1. – 2. st.) → Germani su preživljavali od poljoprivrede, stočarstva i lova. Od željeza su izrađivali oružje i oruđe. Živjeli su u selima, gradovi nisu postojali pa se nije uspjela stvoriti ni kompleksna društvena organizacija. Osnovna društvena struktura je pleme koje je sačinjavalo nekoliko tisuća boraca. Pleme je bilo podijeljeno na porodice, a svi su članovi jedne porodice obrađivali zajedničku česticu zemlje. Pleme je vodilo više vođa, ali nisu imali velike ovlasti. Odluke su se donosile na narodnoj skupštini kojoj su nazočili svi slobodni ljudi sposobni za borbu. Vođe su oko sebe okupljale nekoliko 3

Među Germanima je zavladao strah koji ih je natjerao na seobu prema Rimskom Carstvu. Bugara. To im je dopustio car Valens 376. U 4. Naobrazbu je stekao u Carigradu kao talac. koje su uspješno potisnuli. Iako su Germani ojačali i organizirali se u 4. Ta su granična plemena branila Carstvo od svojih sunarodnjaka. ali su bili pravno izjednačeni sa slobodnima. a ona plemena koja su bila ratnički nastrojena prema Carstvu bila su poražena od drugih germanskih plemena. S druge strane. Svi Germani u službi Carstva su mu bili odani. Kako nisu mogla prodrijeti na područje Rim. lojalnost pojedinim osobama bila je puno važnija od lojalnosti institucijama. Ta bitka je bila važna jer od tada Carstvo više neće biti sposobno uspješno braniti granice zbog velikih gubitaka vojske. Sedamdesetih godina 4. Vandali su živjeli zapadno od Vizigota. Mnoge je pokrstio Ulfila. Štovale su se prirodne sile i duše predaka → mnogoboštvo. Burgundi. Najnižu skupinu društva su činili poluslobodni i robovi. Vizigoti su već odavno bili bliski rimskoj civilizaciji. Nije 4 . Sasi i Langobardi. Žrtve su bile uobičajene. Slobodni ljudi su bili pravno jednaki. Prvi su se na udaru našli Ostrogoti. Posljedica seoba Gota i Vandala bila je stvaranje plemenskih saveza na zapadu – Alamani. Salijski Franci. st. Kako su Vizigoti bili sljedeći na hunskom udaru. Na granici s Rimskim Carstvom je vladao relativan mir. Poluslobodni su bili siromašniji. Zapadno od njih su se naselili Vizigoti (zapadni Goti). Germansko pleme Ostrogota (istočni Goti) naselilo se na području oko Crnog mora. Svećenstvo je također bilo utjecajno. Alamani i Franci). U germanskom društvu su postojale razlike. Žene nisu bile jednake muškarcima i obavljale su najteže poslove. Dakle. st. čak i ljudske. Huni su nakon uspješnog pohoda na Kinu krenuli prema Europi. I vojska je germanizirana. misionar među Gotima. Ripuarski Franci. nikada nisu imali ideju o uništenju Rimskog Carstva. Mnogi su bili arijanci. S vremenom su se organizirali u velike vojske koje su počele prodirati prema Kini. osobito u vrijeme epidemija kad je broj rimske populacije smanjen u pograničnim područjima (to su npr. Neki su se Germani naselili na rimski teritorij kao taoci. g. Mala plemena su počela stvarati plemenske saveze na čelu sa samo jednim čovjekom. Robovi su radili na zemlji svoj gospodara. gdje su Rimljani poraženi. Carstvo. odnosno nomada s područja središnje Azije. ali imovinski vrlo različiti. Angli. koji su im morali bili apsolutno vjerni. Oni bogatiji smatrani su boljima – počeci stvaranja plemstva. ta pobjeda nije bila toliko značajna da bi Carstvo bilo potpuno poraženo. Došlo je do bitke kod Hadrijanopola 9. ali su morali predati oružje. Germanske seobe Germanska plemena su svoju seobu započela u prvim stoljećima prije Krista s područja Skandinavije. gdje im je pružena naobrazba i usađene rimske političke ideje. Mađara. godine. Carstva naselila su se istočno i sjeverno od limesa. uzrokovan prodorima Huna. a da bi to uspio morao je stvoriti gotsko pismo zasnovano na grčkom alfabetu.378. Avara. st. da bi se uspješnije obranili od ostalih plemena. počinje pritisak germanskih plemena na Rim. Zbog toga kod Germana nije bilo razvijenih političkih odnosa niti svijesti o zajedničkoj državi. S druge strane naseljavala su se i čitava germanska plemena. Pečeneza i Mongola iz Azije prema zapadu. Preveo je Bibliju na gotski. Rimljani su prema njima vrlo loše postupali.8. Zbog toga su se pobunili. došlo je do pomaka u ekonomskoj i političkoj organizaciji germanskog društva zbog neposrednog doticaja s rimskom kulturom koja se najviše prenosila trgovinom.mladih ratnika. Na tom su području živjeli Slaveni. Bilo je nečasno ako je vođa poginuo prije nekoga od ratnika. Kao nomadi su se teško organizirali i živjeli su u odredima od nekoliko porodica. molili su rimskog cara da prijeđu Dunav i nasele se na teritorij Carstva. Sva su ta plemena neprestano selila zbog ispaše za stoku ili pritisaka jačih plemena. Svi ti azijski narodi pripadali su skupini uralo–altajskih naroda.

Huni se počinju organizirati pod jednim vladarom. na što ga je Honorije proglasio izdajicom i dao pogubiti. tako da su se borili na njihovoj strani u bitci na Maurijakovu polju 451. a Honorije od 401. g. zavladao Italijom. Posljednji od velikih vojskovođa bio je Rimljanin Orest. Onda se okrenuo i protiv Zapada i napao Galiju. uspjeli osvojiti Rim te su ga pljačkali tri dana. Teodorik je 493. ali je u 5 . Vizigotima. su opljačkali Rim. Sasa i Jita. Aecije je ubijen od strane cara Valentijana. Britansko otočje je bilo napušteno od strane rimskog stanovništva za vrijeme Vizigotskih napada na Rim. g./442. Kako je zbog Vizigotskih provala u Italiju povučena vojska s rajnskog i dunavskog limesa. Tada je područje ZRC-a došlo pod vlast cara iz Carigrada – Zenona ( 476. ali su zato sljedeće godine srušili Akvileju. Veliki. Međuti. Taj se događaj naziva pad ZRC-a. gdje je kralj postao Valija. Ostrogoti su bježeći pred Hunima prešli granicu Carstva na donjem Dunavu. protiv Rimljana i Vizigota. u cilju svrgavanja Odoakara koji je caru smetao na Zapadu. Teodozije je Carstvo ostavio dvama sinovima – Arkadiju i Honoriju. Zbog seobe Vandala i Vizigota i Burgundi su prešli na teritorij Carstva. Uz sva ova zauzimanja rimskih provincija od strane Germana. Priznavao je vrhovnu vlast bizantskog cara. Zenon je smatrao da kao jedini car posjeduje vlast na Zapadu. g. Uskoro su započeli prodore prema Italiji. Pokušali su još dvaput. Zaposjeli su i Galiju. Godine 441. Njihov se utjecaj najviše osjećao na istoku. vođom Ostrogota. Glavnu riječ je imao vojskovođa Aecije. ali ih je od toga odgovorio papa Leon I. koji je 475. g.bilo vlasti među Vizigotima koja bi se nametnula i svrgnula Carstvo. čime su stvorili ogromno carstvo od Gibraltara do rijeke Loire u ime Rim. Godine 455. Huni su imali vrhovništvo nad mnogim germanskim plemenima. u kojoj su se Huni sukobili s Aecijem. pred čime su se Kelti povukli prema zapadu. Krenuli su i prema Rimu. g. Kako su bili maloljetni stvarnu je vlast imala najjača osoba Zapada – Stilihon. proglasio svog 12-godišnjeg sina Romula za cara – Augustulus. Došlo je do pobune koju je vodio germanski vojskovođa Odoakar – Romul Augustulus je svrgnut. Vandalska je država bila najjača za vrijeme Gajzerika. premda uopće nije imao takvo značenje – Carstvo je polagano propadalo od početka 4.). a ni vojskovođa. Vizigoti su se opet pobunili na čelu s Alarikom. Carstva. st. Došlo je do bitke na Maurijakovu polju 451. Vandali su provalili u Galiju iz koje su krenuli u Hispaniju gdje su osnovali 4 kraljevstva (dva vandalska i po jedno svevsko i alansko). Arkadije je vladao u Carigradu. prvi 401. g. jer poslije njih nije bilo utjecajnih careva. Vizigoti su ih porazili pa su krenuli prema Africi. Neki su se Ostrogoti priklonili Hunima. g. g. Vandal su nestali. st. a Alarik je postavljen za vojskovođu Ilirika. g. Alarika je naslijedio Ataulf koji je Vizigote poveo prema Hispaniji. Car je sklopio sporazum s Teodorikom. Zenon je ovlastio Odoakara kao vrhovnog zapovjednika vojske u Italiji i da njome vlada u carevo ime. iz čega je nastao izraz vandalizam. Plan je uspješno proveden – Odoakar je ubijen. gdje su male skupine Huna stalno ugrožavale stanovništvo. Burgundima. Sklopljen je sporazum po kojem je 396. dobivao danak. Zato je već sa carem Teodozijem (posljednji car koji je vladao jedinstvenim carstvom) sklopljen mir. Vizigoti su napokon 410. Francima. Teodorik je u zamjenu trebao dobiti titulu carskog predstavnika na Zapadu. dolazi do navale Angla. Vizigotima omogućeno da se nasele u Epiru. Od početka 5. a vrhunac tog procesa je vladavina Atile – Biča božjeg. Zato je odlučio zavaditi germanska plemena između sebe. Italija je jedina ostala pod kontrolom cara. Treći put je Stilihon htio kupiti mir. pa je ponovno došlo pod utjecaj keltske kulture – to se razdoblje naziva keltska renesansa. te su se naselili u Panoniji. Stvorili su „Vandalsko pomorsko carstvo“ i gusarili. U dolini rijeke Rhone su osnovali Burgundsko Kraljevstvo. On je od istočnog cara Teodozija II. a uskoro su i Goti ubili cara – ta se dva ubojstva mogu uzeti kao početak kraja Zapada. u Ravenni. Nakon pohoda bizantskog vojskovođe Belizara 534.…Huni su bitku izgubili.

a njega Teodat – slabi vladari. Wessex. godine Klodviga nasljeđuju četvorica sinova. Uz Italiju i S Afriku Justinijan je osvojio i JI Hispanije – djelomično je ostvario svoju ideju o jedinstvenom Carstvu. Teodorik je bio vrlo tolerantan. Rim. Godine 568. Klodvig se pokrstio zahvaljujući svojoj pobjedi nad Alamanima – od svih germanskih kraljeva postao je prvi pravovjerni kršćanin. Pred kraj vladavine to se promijenilo – arijanstvo je dobilo prednost pred pravovjerjem. Usprkos neslaganjima oko podjele zemlje među Klodvigovim sinovima. Ravenna. To se najviše očitovalo u Teodorikovoj Italiji. Ancona. Pokorio je Alamane i Ripuarske Franke. st. Tek je Klodvigov najmlađi sin Klotar 558. Venecija. Međutim. Njegov tajnik Kasiodor bio je jedan od najobrazovanijih ljudi. stalni izvor ratnika iz 6 . Najviše o njihovoj povijesti doznajemo iz djela biskupa Grgura iz Toursa Povijest Franaka. g.mnogočemu bio samostalni vladar. nikada se nije izgubio ni komadić franačkog teritorija. tj. Na dvoru je djelovao i Boecije koji je preveo brojna grčka djela (Aristotel. Euklid. da se nasele u zapadnoj Panoniji. pobijedio je Vizigote. Salijski se Franci naseljavaju 357. Pitagora. Istočna Anglija. Essex. Po sustavu tercije (raspodjela po trećinama) Ostrogoti su dobivali samo trećinu prihoda s rimske zemlje. g. uz uvjet da pokore Gepide. g. Rimljani su zauzimali najviše položaje. To isto su željeli i Rimljani – htjeli su očuvati svoju kulturu. Perugia i Sicilija. Car Justinijan im je dozvolio 546. Franci su sudjelovali u bitci na Maurijakovu polju na strani Rimljana. ali se nisu željeli pokoravati caru. Barbarska kraljevstva na Zapadu Barbari su željeli očuvati rimski način života. Oni su germanski narod koji je krenuo u seobu iz Skandinavije u 1. a Klodvig je od bizantskog cara Anastazija dobio titulu konzula. Dolazak Teodorika na vlast u Italiji označavao je trenutak kad su se na Zapadu stvorila barbarska kraljevstva. ali nisu htjeli plaćati velike poreze. a mnogi su rimski odličnici smaknuti. na lijevu obalu Rajne. osvajaju Spoleto i Benevent. U bitci kod Vouillea 507. Zbog te slabosti bizantski je car Justinijan krenuo u pohod na Zapad. već je teritorij bio podijeljen na oblasti. Što se tiče vjere. Nakon propasti ostrogotske države na tlu nekadašnjeg Zapadnog Carstva najjača postaje Franačka. 511. Za 20 godina u Italiju provaljuju Langobardi. Drugi su se širili prema jugu. ponovno ujedinio kraljevstvo. Rimsko je stanovništvo održalo svoje sudstvo i administraciju. Onda je krenuo na Ostrogote. Rim nisu uspjeli osvojiti zahvaljujući papi Grguru I. folk. Mercija. Langobardi ruše Ravenski egzarhat – najjače predstavništvo carske vlasti na poluotoku. Pod Bizantom su ostali Genova. rodom Rimljanin. Bizant je pobjedu dočekao tek nakon 10 godina – 544. Za upravitelja Italije postavio je vojskovođu Narzesa. Teodorika je naslijedio unuk Atalarik. Njegovo najveće djelo je Utjeha filozofije. Ptolomej). u jednoj od tih oblasti na prijestolje je došao Klodvig (iz dinastije Merovinga) 481. što je uzrokovalo velike borbe za premoć. godine i zavladao je svim Francima. U Engleskoj su Angli i Sasi formirali 7 kraljevstava – heptarhija (Nortumbrija. Čak su uspjeli sebi podvrći Burgundsko Kraljevstvo 534. Kent i Sussex). Godine 751. Prvo je njegov vojskovođa Belizar proveo uspješan pohod na Vandale. Time je italski poluotok bio podijeljen između Langobarda – S i Bizanta – J. Razlog tolikog uspjeha leži u činjenici da su Franci imali podršku pape. Najvažniji čimbenik engleskog društva bila je slobodna seoska općina. Ta ratovanja su jako loše utjecala na Italiju – došlo je do epidemija. Teodorik je poticao daljnji razvoj rimske kulture. Ostrogotski kralj postaje Totila koji Bizantince izbacuje iz Italije. Langobardi kreću prema Italiji i pod vodstvom kralja Alboina ulaze u Furlaniju. g. g. Nakon smrti Alboina zavladala je anarhija – unutar kraljevstva je postojalo 35 samostalnih vojvodstava. Uskoro su i ostali Franci slijedili njegov primjer. Zbog toga su dobili podršku biskupa u Galiji. Napulj. Središnje vlasti u počecima nije bilo. g.

Više se grofovija ujedinjavalo u vojvodstvo. Što se tiče sudstva. Germani su se po doseljenju ravnali po običajnom pravu. maršal ili potkivač također. prisegom drugih ljudi koji su smatrali da optuženi nije kriv.njihove prvotne postojbine u Germaniji. Zbog toga su se porezi prestali prikupljati do kraja 7. iako je većina stanovništva Galije bila galorimska. Ostrogot Teodorik je imenovao jednog papu. moć grofova. Galorimljani su također zaposjedali i gradove. Tu su ostaci senatorske aristokracije uspjeli očuvati svoje zemljoposjede i rimski način života. Najveći prežitak antike je sustav villa – zemljoposjeda u vlasništvu senatorske aristokracije. a najčešće božjim sudom ili fizičkim kušnjama. Za razliku od antičke političke organizacije koja je nestala. Biskupima je davao velike ovlasti. ali i običnom puku. Poseban oblik božjeg suda bio je dvoboj. Nositelj lokalne vlasti u Franačkoj je bio grof – comes čija je zadaća bila predvoditi ratnike naseljene na svom području. Za vrijeme Merovinga počinju propadati – biskup postaje najutjecajniji čovjek u gradu. Crkva u germanskim kraljevstvima Crkva je u barbarskim društvima Zapada bila jedini čimbenik koji je nastojao zadržati jedinstvo Carstva. a visina joj je ovisila o težini ozljede. tako da je i majordom bio Galorimljanin. To se radilo jednostavnom prisegom na nevinost ako je optuženik bio odlična roda. a u Germaniji području na kojem je živjelo jedno pleme. Pravda bi bila na strani onoga tko bi pobijedio. Područje jedne grofovije odgovaralo je području rimske civitas. Comes stabuli ili glavni konjušar postao je vojni zapovjednik. Crkva je u svom djelokrugu imala i škole u kojima se predavalo po načelu sedam slobodnih vještina. vjerovalo se da Bog ne može dopustiti da strana koja se bori za pravednu stvar izgubi parnicu. crkvena je preživjela seobu naroda – to je bila jedina institucija koja je kod barbarskih kraljeva izazivala strahopoštovanje i koja bila posrednik između galorimskog stanovništva i germanskog kralja. Premda su Galorimljani bili u podređenom položaju. Utjecaj Rima nije bio prevelik. a germanski običaji prevladali. Kako je središnja vlast bila neorganizirana nije trebala puno novca. kazna je bila novčana. Svi su slobodni ljudi bili dužni ići u rat o svom trošku. Nakon 600. najveći zemljoposjednik i središte naobrazbe i umjetničkoj stvaranja. Latinski koji je govorio puk naziva se vulgarnim i on je s vremenom potisnuo germanske dijalekte. st. suditi i sakupljati poreze. tj. za vrijeme Merovinga to se počinje mijenjati. Bizantski car Justinijan imao je od svih careva najveću moć nad Crkvom. U samom Rimu papa je bio najvažnija 7 . razni su vladari imali manje ili veće utjecaje na Crkvu. Najznačajniji je bio maiordomus ili glavni dvorski sluga koji je postao načelnik palače i mijenjao je kralja u slučaju odsutnosti. pa se od okrivljenog tražilo da dokaže svoju nevinost. vojvoda i veleposjednika bila je veća od kraljeve. Činili su je članovi kraljevske svite koji su nakon odrađene službe slani u pogranične provincije gdje su postavljani kao grofovi. Ako je optuženik ubio ili ranio nekoga. Druga stvar koja je opstala je rimsko pravo – svi su se odnosi među Rimljanima regulirali prema rimskom pravu. Rimski biskup je morao imati potvrdu cara za svoje imenovanje. Vlast oko kralja bila je neorganizirana. Tijekom vremena. g. a i država je bila podijeljena između više vladara pa se njome moglo efikasnije upravljati. kompurgacijom. Razlike su se smanjivale i zbog miješanih brakova. Crkva je nametnula latinski jezik i službenoj korespondenciji. Nakon vremena običajno pravo se počinje popisivati po uzoru na rimsko. Odšteta za ubojstvo se zvala wergeld. a svećenstvu privilegije. a visina je ovisila o društvenom statusu žrtve. Postala je neovisna politička sila. S vremenom su ova preživjela obilježja antike nestajala. najčešće u vrijeme rata.

i. Proživio je 3 godine u jednoj pećini. Pokrštavanja Engleske prepušteno je opatu Augustinu i njegovim redovnicima. postepeno propadao. Stvorena je Regula sv. širili kršćanstvo. godine na mjestu nekadašnje kolonije Bizantij. Nije slijedio Regulu sv. zamiranje kulture. 6. Benedikta koja je zasnovana na pravilu ora et labora – moli se i radi i tri redovnička zavjeta – siromaštvo. st. III. Primjer takvog obrazovanog misionara je Kolumban. Širenja kršćanstva od strane redovnika najbolje se vidi na primjeru Engleske. koji je ostao izoliran od ostatka Carstva.) Prednost koju je Istok imao pred Zapadom jest očuvanje trgovine i gradske privrede. U tome su mu pomogli redovnici – redovništvo se tijekom 5.osoba. On je sa svojim propovjednicima osnovao samostane po Franačkoj. Zatim je otišao u Monte Cassino gdje je osnovao samostan. g. Njegov najveći uspjeh je bio mir s Langobardima 599. Tamo su živjeli Angli i Sasi koji su bili pogani. Misija je bila uspješna – Augustin je postavljen za nadbiskupa sa sjedištem u Canterburyju. Grci i Sirijci bili su tradicionalno dobri trgovci te imali monopol nad trgovinom luksuznom robom i dok se Zapad mrvio u lokalne jedinice Istok je profitirao od velikog tržišta i stoga je stanovništvo plaćalo redovitije poreze → car je u Carigradu imao veće prihode i bolje plaćao vojsku nego zapadnorimski car u Ravenni. Uzroci su bili barbarski prodori. Velikog. razrješavalo se pitanje hoće li Crkva u Engleskoj prihvatiti rimsko vrhovništvo ili će ostati izolirana. Najvažniji od redovnika bio je Benedikt iz Nursije. Patrik. Počeci oblikovanja Europe Teritorij ZRC-a je od 3. Benedikta. poslušnost i krepost. (330-518. Izgrađen je na poluotoku: s jedne strane ga je štitio 8 . pa je za canterburyjskog nadbiskupa odabran Teodor koji je učvrstio englesku crkvenu organizaciju. u Nortumbriji.5.331. već svoja stroža pravila. pružali utočište najnižim slojevima društva. počelo sve brže širiti. To se najviše osjetilo za pontifikata pape Grgura I. a opat Paulin je postao prvi nadbiskup Yorka. Napisao je Magna moralia ili komentar Knjige o Jobu. inaugurirao novu prijestolnicu Carigrad. gusarenje Vandala po Sredozemlju. Na sinodu u Whitbyju 664. Važnost samostana – širili su naobrazbu. Jaz između Zapada i Istoka je bio sve veći. kojim je spriječio pljačku Rima. ali i on je uskoro slomljen tako da je veći dio Engleske bio pokršten do 7. st. Gradovi na Zapadu slabe zbog nerazvijene trgovine – oni su sada samo sjedišta crkvene i svjetovne administracije. akumulirali imovinu. PREOBRAZBA RIMA NA ISTOKU – RAĐANJE BIZANTA Ranobizantsko razdoblje – od Konstantina I. Najveći otpor kršćanstvu su pružali na sjeveru Engleske. Redovnici nisu imali osobnu imovinu. gdje se zgrozio nad iskvarenošću grada. Pod bizantskim je vrhovništvom jačala Venecija. Car Konstantin je 11. do Justinijana I. zastoj trgovine i prometa. Prijetnju Rimskoj crkvi su predstavljali irski misionari – oni su uz prihvaćenje kršćanstva očuvali i mnoga znanja iz antike. g. Pobijedio je Rim. Papa je radio na obnavljanju Crkve na Zapadu. Zbog toga je odlučio živjeti pustinjačkim životom. Irsku je pokrstio sv. Langobardi su od vremena tog mira sve više postajali pravovjerni. pojava Arapa koji su prekinuli stare putove Sredozemljem. Školovao se u Rimu. S Langobardima je sklopljen mir i papa je postao vladar Rima. a Škotsku misionari iz Irske. gdje su se oko njega počeli skupljati sljedbenici. Osobito se to potvrdilo nakon langobardskih osvajanja kada Bizant nije pružio nikakvu zaštitu Rimu. st. a naklonost je pronašao i kod Alamana i Langobarda.

Mudrosti. 9 . Spajanjem elemenata rimskog državnog uređenja. Sofija – sv. naučavao je ideje o praktični jednoj Kristovoj prirodi. koji je bio radikalna opreka nestorijanizmu (prenaglašavanje Kristove ljudske prirode). stoljeća. Bizantsko Carstvo se i dalje naziva Rimsko Carstvo – Romania. Njega nasljeđuje nećak 527. velikim investicijama i ratovanjem 532. Razlike u shvaćanju priroda bile su veoma važne jer su ljudi bili spremni prkositi svim državnim vlastima kako bi očuvali svoju vjeru. a Plavi grčkorimska senatska aristokracija i pravovjerci. U doba Konstantina a potom Teodozija II. To se odnosi na Egipat i Siriju koji su bili prisiljeni plaćati velik porez dok su Grci sve više dobivali visoka mjesta u državnim službama. spor je izbio zbog pitanja o Kristovoj prirodi. godine na vlast dolazi Justin I. Papinstvo je uz pritiske prihvatilo pravovjernu dogmu ali velik dio stanovništva Egipta i Sirije nikad nije osim gornjeg sloja u tim provincijama grčkoga podrijetla čime je stvorena nova razlika.zaljev Zlatni Rog. Začetnik je bio egipatski monah Eutih koji je nametnuo naučavanje 449. (408-450) podignut je trostruki red zidina. sklapa vječni mir . na koncilu u Halkedonu/Kalcedonu to učenje osuđeno. U 4. b) vandalska država u sjevernoj Africi c) Ostrogoti u Italiji (Totila poražen i ubijen 552. godine na koncilu u Efezu ali je već 451. koji pokreće niz ratova za obnovu: a) Perzijsko Carstvo. osudio neke pronestorijanske spise te samo izazvao sporove a monofizite nije zadovoljio. Ratovi protiv Perzije uzrokovali su povećanje poreza i osiromašili velike trgovačke gradove o kojima je ovisilo bogatstvo Bizantskog Carstva. (527-565. Carigrad i središnji dijelovi Carstva nisu bili pogođeni ratovima već je car u Carigradu poduzeo graditeljske radove i on je bez konkurencije postao najveći i najmoćniji sredozemni grad. a Mramorno more i Bospor (ključna točka povezivanja Europe i Azije) s druge strane a s kopna je bio pristupačan samo sa sjeverozapadne strane. Najbolji zapovjednici ratovali su na Zapadu u vrijeme kada su bili potrebni na istoku zbog učestalih napada Sasanida . Stranke Plavih i Zelenih bile su prvotno organizacije navijača na hipodromskim trkama ali su s vremenom prerasle u svojevrsne stranke i izražavale narodne težnje.50 god. daleko najveća kršćanska crkva do crkve Sv. 518. 532. Zeleni su bili činovnički stalež i bogati trgovci sa Istoka. Vojska je napravila veliki pokolj na hipodromu te tako ugušila bunu. Izlika Perzije je bila nikada precizno određena granica. su se zajednički pobunili a pobuna je nazvana nika prema lozinki pobunjenika (pobjeđuj). Zapadni dijelovi Carstva pristali su uz objašnjenje da Krist ima istodobno ljudsku i božansku prirodu. U doba Justinijana I. monofizitisti i ostali sektaši. a stanovnici Rimljani – Romeji. Kako su strateški interesi za cara bili na Zapadu protiv Perzijanaca se vodio isključivo defenzivni rat → Sirija strahovito patila jer je bila često prekidala trgovina svilom s istoka. Nezadovoljni fiskalnom politikom. Justinijan I. Podignuta je sv. Jaz je produbljen vjerskim prijeporima. Monofizitizam. Lojalnost istočnih provincija koja nije dolazila u pitanje u vrijeme germanskih napada značajno je oslabila zbog napora koje je nametnula provedba ambicioznih Justinijanovih planova. Car je na koncilu u Carigradu 553. grčke (helenističke) kulture i kršćanstva nastala je državna tvorba koju nazivamo Bizantskim Carstvom a do toga je došlo pomicanjem težišta Rimskog Carstva na Istok izazvanog velikom krizom 3.) prvi put nakon propasti ZRC činilo se da se ono može obnoviti u starom sjaju i obujmu.) d) osvajanje jugoistočne Hispanije Justinijanova osvajanja nisu uvećavala već raspršivala vojne i financijske izvore u Carstvu. stoljeću dolazi do masovnog pokrštavanja i premještanja prijestolnice iz Rima na Bospor. Neuspjeh Justinijanova projekta obnove jedinstvenog Rimskog Carstva Nakon propasti ZRC-a.

Imao je grčeve koji su tumačeni kao sveti transovi . – ukinuo neke poreze. prije nove ere. pa Maurikije reformira upravni sustav – civilnu i vojnu vlast objedinjuje u rukama egzarha ili vojnog zapovjednika kako bi se dotična pokrajina bolje branila jednog šalje u Ravennu a drugog u Kartagu. Fokinom smrću završila ranobizantska epoha. → Maurikije – epoha velikih uspjeha protiv Perzije. Duž crvenomorske obale i na krajnjem sjeveru postojala su kraljevstva na niskom stupnju organiziranosti. bizant potisnuo Asvare i Slavene sjeverno od Dunava ali je car napravio dvije greške 1)umjesto da ide u pohode sa vojskom. slaba i prekobrojna djeca ubijana. a beduinska društva u unutrašnjosti Arapskog poluotoka živjela su po društvenim obrascima koja je civilizirano Sredozemlje već odavno zaboravilo: više žena. vjerski centar bila je Meka – važno trgovačko središte blizu crvenomorske obale gdje se nalazila bogomolja Ćaba u kojoj su bili razni idoli kao i Kristova slika te crni meteorit. dunavski se limes urušio pa su Avari i Slavenu ušli. Počela je povijest srednjovjekovnog grčkoga carstva. Pohod je vodio Maurikije na istočnoj granici a u međuvremenu su Avari 582. direktno napao grad.) – kriza dosegnula vrhunac. Islam i arapska osvajanja Arapi su Semiti. sajmovi i svečanosti).imao je viziju da mu je stigao arhanđeo Gabrijel (Džebrail) i naredio mu da progovori kao Božji prorok.) – odbio plaćati danak Avarima u Panonskoj nizini i Perzijancima. Kako su ga u početku zajedno sa sljedbenicima progonili pobjegao je 622. bliski Židovima i Sirijcima te Babiloncima i Feničanima. st. Muhamed je rođen 571. Medina je bila središte Arapa koji su prihvatili židovsku vjeru pa je manje bila neraspoložena prema monoteizmu negoli u Meki. u Jatrib koji je preimenovan u Medinet-en-Nabi. odnosno Prorokov Grad. (565-578. i 7. stoljeća oni su beduini ili nomadi te žive od napasanja stoke. Godine 602. Za vrijeme boravka u Medini pobjeđivao je u nekim sporadičnim borbama s građanima Meke da bi 630.Petra u Rimu. Bio je pastir. Ti su putovi nekada bili važni tako da se tu razvila napredna civilizacija. mnogi vratili nomadskom životu. stigao flotom iz Afrike da bi okončao Fokinu strahovladu. a danas se zove Medina. Na vlast došao niži časnik → Foka (602-610. st. No bilo je i zajedničkih vjerskih rituala: tri sveta mjeseca (prekid rata. oženio udovicu Hadidžu i stekao društveni položaj i bogatstvo. zauzeo Egipat trgovci iz Indije su robu iskrcavali više na zapadnoj nego na istočnoj. Uz Crveno more postojali su gradovi gdje su se iskrcavali trgovci koji su se bojali ploviti Crvenim morem te su iz tih južnoarapskih luka kretali prema Rimskom Carstvu. Kada je Rim u 1. očuvao bogatstvo u riznici ali izložio Crastvo opasnostima → Tiberije II.) – sin kartaškog egzarha. Langobardi provaljuju u Italiju 568. To je bio motiv za pobunu. Njegov bijeg ili hidžra označuje početak muslimanske ere. zauzeli ključnu utvrdu na sjeveroistoku Carstva – Sirmij (Srijemska Mitrovica) pa su Slaveni nagrnuli na prostor južno od Save i Dunava. Potkraj 6. carstvo dobilo bogatu Armeniju. Zakone je sabrao pravnik Tribonijan. osvećivanje prolivene krvi. Od Justinijanove smrti (565) do Heraklija (610): → Justin II. stotine božanstava. Perzijski car Hozroje pokrenuo vojsku na Carstvo. → Heraklije (610-641. zavladala epidemija kuga. Drugi veliki spomenik Justinijanova vremena bila je kodifikacija rimskoga prava koja je ostvarena u zbirci Corpus Iuris Civilis. ostao je u Carigradu i smanjio im plaću 2) naredio im da prezime na nesigurnom i klimatski nepovoljnom terenu sjeverno od Dunava. Očistio je Kabu od lažnih idola i od početka je tvrdio da su Ćaba i crni kamen ostaci hrama koje je 10 . odlučio plaćati Avarima a napao Perzijance. arapskoj obali Crvenog mora pa su se u krizi koja je nastupila u 7.

Nasljednici (kalifi): → Abu Bekr – dovršio ujedinjenje Arabije. nepostojanost formalne svećeničke hijerarhije i rituala bili su glavni razlozi širenja. Umro je 632. Zanimalo ga je pokrštavanje germanskih pogana koji su 11 . → Muavija – prvi omejadski kalif. započet Abrahamom. stoljeća proširio od Tripolija na zapadu do istočnih granica Perzije i tada je izbio građanski rat. post. Na istoku su muslimani osvojili Buaharu i Samarkand te došavši do Kine ovladali Putom svile od Kine do Sredozemlja. Izgradili flotu te zauzeli Cipar.-656. Oko omejadskog dvora u Damasku razvija se arapska civilizacija. osvajaju Siriju. Majordom. Palestinu. Osnovni vjerski rituali koje je prorok propisao: molitva. premjestio prijestolnicu iz Meke u Damask. Arapi na takav način između 634. On nije bio toliko neprijateljski raspoložen prema stanovništvu Meke kao prethodnici pa je optužen da favorizira svoje suplemenike Omejade koji su bili jako ugledna porodica u Meki i u početku najžešći Muhamedovi protivnici. nalaze se na granicama Perzijskog i Bizantskog Carstva iscrpljenih dugotrajnim ratovanjem i unutarnjim krizama.) – vjernici se podijelili u dvije stranke. POKUŠAJ OBNOVE U DOBA PIPINA MALOG I KARLA VELIKOG Od Merovinga do Pipina Malog U 7. Kretu i Rodos. do 642. Najveći udarac osvajačkim ambicijama muslimana je bila pobuna Berbera u Africi koja je zapadno-sredozemnu vojsku lišila najboljih odreda a. Iza sebe je ostavio zbirku svojih objava Kur'an koju je sakupio i uredio Abu Bekr 634. sve do Gibratalskog tjesnaca na zapadu u rukama muslimana. IV. do 708. završava njim samim. Prvo od tih velikih majordoma bio je Pipin. Franačka država nije bila tako dezorganizirana. u međuvremenu su Karlo Martel i Pipin osnažili Franačku. prešla tjesnac i povlastila čitav Pirinejski poluotok. Franačku su izvukli pripadnici jedne obitelji koji su uspjeli zadobiti nasljedno pravo nad položajem majordoma. Islam se do polovice 7. Vojska pod vodstvom Tarika (koji je dao Gibraltari ime) je 711. Ugušio ju je. osoba koja je kontrolirala kraljevsku upravu. Perzija je osvojena od 632. Muhamedov nećak i posinak za kojeg se sumnjalo da je sudjelovao u uroti pa je izbila pobuna predvođena Ajšom.podigao Abraham i da niz proročkih nasljeđivanja. Armeniju i Egipat. → Osman (644. → Omar – silovita osvajanja. stoljeću Franačko je Kraljevstvo slabilo i propadalo kao i ostala germanska kraljevstva. ali je Osmanov rođak Muavija podigao novu i Alija je ubijen od strane haridžita (ne priznaju vlast kalifa). g. Nakon što je ubijen na vlast dolazi → Alija. Raste centralizacija. Također su osvojili Afganistan i dolinu Inda ali nisu uspjeli svladati Bizantsko Carstvo. je postao majordom Neustrije te je ovladao čitavom državom. i 639. Od 697. uvedeni redovni porezi a vlast kalifa postala nasljedna. Jednostavnost islama. Pogranični teritoriji poput Gaskonje i Bavarske postali su neovisni. godine dočekao osvajače kod Poitiersa i nikad im više nije palo na um ići tako daleko na sjever. promicao je interese plemstva te nije htio ni mogao očuvati moć centralne vlasti. pala je Kartaga pa je čitava sjeverna Afrika (oslabljena podjelom između bizantske uprave i lokalnog stanovništva). On je prvo bio majordom Austrazije (SI Francuska i SZ Njemačka) a 687. milodari i hodočašće. majordom Karlo Martel je 732.

Karlo je 785. i 758.ugrožavali istočne granice. Njegov pokušaj stvaranja dinastičkog braka s bizantskom caricom Irenom 802. Sasku u pohodima 753. Umro je 714. a Karlova država dosegnula vrhunac i zaposjela teritorij od Sjevernog mora do Sredozemlja i od Pirineja do Panonije. Slijedi glasovita Pipinova donacija → ključevi gradova koje su Langobardi osvojili su svečano odneseni u Rim i stavljeni na grob Sv. Pipinova udovica je Karla Velikog oženila Deziderijevom kćeri. kod Poitiersa. je 754. godine a naslijedili su ga Karlo i Karloman koji su podijelili Kraljevstvo. Saracene iz Narbonne. proglasio kraljem Franaka i Langobarda. to su bili Frizi. Karlo je u dva pohoda svladao sjevernu Italiju. Istjerao je 759. Langobardi su osvojili Ravennu čime je nestao Ravennski egzarhat pa su Langobardi zaprijetili samom Rimu.Pipin Mali i Karloman. Crkva ga je kanonizirala te mu se pripisuje sređivanje kršćanskih poslova s abasidskim kalifom u Jeruzalemu i Svetoj Zemlji. Rat je trajao od 722. Crkva je nominalno ostala vlasnik zemlje i primala rentu. Kada je Karlo Martel umro 741. godine bit će simbol nedostignutog jedinstva Zapada i Istoka Europe. a naslijedio ga je nezakoniti sin Karlo Martel (Čekić) te 717. Tako je oduzeo Crkvi zemlju i raspodijelio je svojim ljudima da bi podigao dovoljan broj konjanika za obranu od muslimana. Karloman je nakon dvije godine tajanstveno umro. Posjekao je Odinov hrast nedaleko Fritzlara i od tog drveta sagradio kapelicu te je promaknut iz biskupa u nadbiskupa. Najvažniji od misionara bio je Anglosas Winfrith kojemu je monaško ime bilo Bonifacije. a krunu dali nasljedniku merovinške loze Hilderiku čije je ime davalo legitimnu vlast stvarnim vladarima. godine. otišao u Franačku kako bi od Pipina zatražio pomoć. obrijan i poslan u samostan. poganski Frizi. Pipin Mali i Karlo Veliki Bliske veze papinstva i Franačkog Kraljevstva prerasle su nakon Pipinove krunidbe u politički savez. do 804. godine naslijedila su ga dva sina . Kada su skršili pobunu trećeg brata Karloman se povukao u samostan. zabranio Francima uz prijetnju ekskomunikacije izaberu kralja iz druge dinastije te Pipinu i sinovima podario titule rimskih patricija. Zadatak mu je bio reformirati franački crkvu i podvrgnuti je središnjoj vlasti u Rimu. Najveći Karlov osvajački pohod bilo je pokoravanje Sasa na dijelu SZ Njemačke. Stvorio je temelje suradnje sa Crkvom jer je bio uvjeren da Frige ne može pokoriti ukoliko ih ne pokrsti. no on je izazvao Karlov bijes kada je zauzeo gradove koji su otprije pripadali Pipinu i ugostio Karlomanovu udovicu koja se nadala ostavštini. objavio Kapitular o saskim krajevima u kojem se predviđene najstrože kazne za svaki pokušaj neposlušnosti. Opet se vratio pokrštavanju pa su ga ubili 754/5. Pipin je umro 768. Hilderik je svrgnut. Pomazao je kraljevsku obitelj poput kraljeva iz Izraela. pokorio pobunjenu Neustriju. doveo benediktince koji su osnovali samostan Fuldu. poslao Deziderija u samostan te se 774. Petra kao dar. Sasi su redovito kršili prisege vjernosti i dizali nove ustanke te protjerivali katoličke misionare. bavio se iskvarenim franačkim klerom i napokon je rimsko vrhovništvo prihvaćeno. Zakon je ublažen kada su Sasi 12 . Papa Stjepan II. Pipin je postao franački kralj. Poticao je djelovanje misionara i reformatora. narod na sjeveru koji se bavio gusarstvom. Protjerao je irske redovnike jer se nisu htjeli prilagoditi nj zahtjevima. Godine 751. Oni su kao majordomi vladali. podvrgnuo Akvitaniju. Ponovo je pokorio Austriju Bavarsku i Švapsku te obranio zemlju od muslimana 732. prvi iz dinastije Karolinga. Stalna pomoć koju su Karlo i njegovi sinovi davali Bonifaciju dovela je do toga da je Crkva dozvoljavala upotrebu svoje imovine za sekularne namjene.

ali samo kao cara Franaka ne i zapadnorimskoga. Država mu je stvorena na snazi kopnene vojske. Kada je 750. odredi su se povukli a napali i uništili su ih kršćanski Baski. Petra u Rimu. kapelan/kancelar (skriptorij). Potkraj 800-te došlo je do toga da otada postoje dva carstva. Karlo je želio zauzeti prostor od rijeke Ebro do Pirineja ali je pohod propao 778. smještanje činovnika i prijevoz ljudi i robe a posredni poraz plaćali su pokoreni narodi dok je opći porez plaćan u vidu dara ili priloga od velikodostojnika koji ga je pak dobio od seljaka. imaju sudsku. Krunidba Karla Velikog je pogodila interese Bizantskog Carstva koje je Karlovo uzdizanje u carsko dostojanstvo smatralo uzurpacijom. Postupno se obveza odlaska svakog slobodnjaka u vojsku pretvorila u obvezu odlaska samo bogatih zemljoposjednika jer siromasi nisu mogli napuštati imanja (slali su u početku samo jednog predstavnika) a onda su se oni povezali sa grofovima zbog zaštite i tako je stvorena privatna konjanička pratnja te se s vremenom daju dozvole svima da u vojsku dolaze u odredu koji predvodi njihov gospodar.odvratili na nj nizom ustanaka.. Slao je laike i klerike kao inspektore (missi ili missi dominici) u pokrajine prema kapitularu iz 802. Kršćanski se svijet raspao na dva dijela i u kulturnom i u jezičnom i u etničkom smislu. godine. a Karlu je zauzvrat priznata carska titula. maršal/konstabl ( štale i vlast na d vojskom). nije se smatralo da ima apsolutnu vlast. on ima tri funkcije: zapovijeda vojskom. i 796. Financiranje konjice je riješeno na račun Crkve: Karlo daje svojim najpouzdanijim sljedbenicima crkvene zemlje kao beneficije na doživotno uživanje tj.posebni suci koji određuju koji zakon valja primijeniti u određenom slučaju. jedan laik i jedan klerik.. Razlaz Istoka i Zapada koji se davno nagovještavao i koji se jasno iskazao u vrijeme ikonoklastičke krize došao je do izraza i u političkoj sferi. Konstantinova darovnica po kojoj je car Konstantin preselivši prijestolnicu iz Rima iz Carigrada prepustio papinstvu svjetovnu vlast na Zapadu. god te osvojio nj prijestolnicu Ring. financijsku i drugu izvršnu vlast. Na Božić 800-te okrunio ga je Leon III. vrhovni je sudac i štiti tvrtku. Karlo kao nije znao da će se to dogoditi. Barcelonu da bi si osigurao dovoljno široko područje za organizaciju marke. svi velikodostojnici sebi osiguravaju odred vjernih konjanika. vojnu. Carstvo je bilo podijeljeno na administrativne jedinice u koje su svake godine slani po dvojica missi. peharnik (podrum i vinogradi). pobjegao u Kordobu gdje je vladao kao emir. a ni Karlo da takvu čast prihvati. to su bili franački plemići koji su dobivali uz posjed i dio prihoda s posjeda. st. Istočnu granicu protegnuo od Baltika do Jadrana te duž nje osnivao niz teritorija s posebnom vojničkom organizacijom-marke iliti markgrofovije. U drugoj polovici 8. pobijedio Avare između 791. Scabini . Sudovanje i vojska se zasnivaju na besplatnom radu pojedinca Neposrednim rekvizicijama održavaju se javni radovi. Karlo 788. ako se pri tome ne računa falsificirani dokument tzv. nije imao nikakvog prava da nekog uvede u carsko dostojanstvo. a to su bili: komornik (dvor i carska blagajna) senešal/majordo (hrana i posjedi za proizvodnju). propao Omejadski Kalifat u Damasku jedini preživjeli čaln obitelji Abdel-Rahman. godine franački odred dospio do Trsata. Tako je car pomoću missi mogao ostvarivati vlast nad grofovima. Najviše se približio carskoj legislaturi sudskim reformama i izvanrednim mjerama kao kapitulari: niz odluka carskim službenicima. u crkvi Sv. po kojem je Bizantu priznato vrhovništvo nad područjem Venecije i primorskim dijelovima Dalmacije. Zastupnici središnje vlasti u pokrajinama su grofovi. Otada je njegova politika strogo defenzivna pa je osvojio 801. Velik dio Karlovih prihoda ostvarivao se na njegovim vlastitim 13 . poveo vojsku niz Dunav i smijenio bavarskog vojvodu Tasila. U Aachenu 812. godine sklopljen mirovni ugovor između Franačkog i Bizantskog Carstva. 799. Uzduž granica veća područja povjeravaju se markgrofovima ili vojvodama. kao nagradu za službu. Teoretski Leon III.

Drugi istaknuti učenjak bio je Einhard. Poticaj za takvu obnovu stigao je s britanskih otoka. sve je šira uporaba minuskule. Kulturna dekadencija bila je na vrhu u merovinško doba. još od vremena Merovinga. odnos crkvenih otaca prema učenosti bio je pragmatičan. a samo je među Ircima i Anglosasima vladala latinska učenost. stoljeća prelati su tako postali i pravi posjednici. stoljeću postoji nekoliko čvrsto oblikovanih minuskula: irska. oni su inzistirali na mističnosti. jamčio i imunitet od grofova ili druge svjetovne vlasti. autor Životopisa Karla Velikog. lijepih umjetnosti. Karlovo vrijeme nije donijelo nikakav ekonomski boljitak. Pomorska sila Sredozemlja: Venecija 14 . Alkuinova djela nisu predstavljala ništa posebno – sastojala su se uglavnom od dijaloga o slobodnim vještinama i komentara Biblije. Karolinška renesansa Karlo je zaslužan za poticanje obnove i razvoja naučavanja i učenosti što se u historiografiji naziva karolinška renesansa. Vladar bi im. 2)neslobodno ili poluslobodno seljaštvo. Pristizali su lutajući trgovci sa Istoka zvani Sirijci koji donose samo luksuzne proizvode koje kupuju samo iznimno bogati. Trgovina je bila u opadanju. Crkva je značajno ojačala pokrštavanjem. Svaka regija je imala vlastiti novac što je pokazatelj da je stanovništvo prisiljeno vršiti male transakcije na malom prostoru jer je kronično siromašno. jer se u njemu vodio vjerski život i povezivao sa svakodnevnim poslovima. Irce. Stare plemenske zakone zamijenili su carski kapitulari. Pisalo se manjim slovima i stiskalo ih jedno uz drugo. padala u sve dublju krizu. Glavno djelo O podjeli prirode pisano je u obliku dijaloga te ujedinjuje neoplatonistička i kršćanska shvaćanja u jedan filozofsko-teološko sustav. Irac koji sredinom 90. preobraćenju poganih i širenju istine o Kristovoj objavi. Nije bilo mjesta za trgovce koji obično žive u gradovima. Španjolsku su osvojili muslimani. Stvorio je poznatu školu u palači te je iz Nortumbrije doveo Alkuina da joj bude na čelu. Izvan uskog polja latinske naobrazbe karolinška renesansa nije postojala. Italike. trgovina se svela na sitne poslove na seoskoj tržnici. ova strana careve aktivnosti poznata je iz njegova Kapitularima o selima. Izbori biskupa bili su pod carevom kontrolom. Benediktinski samostan nije bio obrazovna institucija. živjelo se samo od poljoprivrede. Za karolinške epohe utemeljen je i suvremeni sustav pisanja. Karlo je želio iskorijeniti postojeće stanje. Hispance te Franke iz Franačke i Germanije. Razlika između autohtonog rimskoga i novodoseljenog barbarskog (germanskog i slavenskog) stanovništva je nestala. U Aachenu je privukao učitelje sa svih strana: Anglosase. stoljeća stiže u Franačku. Književnost na narodnom jeziku još nije stvorena osim u obliku junačkih pjesama koje su pjevali putujući svirači. Bonifacije. potrebi vjerovanja. sačuvan je samo jedan važan karolinški spomenik izuzetno lijepa bazilika koju je Karlo sagradio u Aachenu. Svjetovno svećenstvo je bilo prepušteno samo sebi a biskupi su bili svjetovnjaci i neznalice. U 8. Do 9. Italija je još od vremena pape Grgura I. Crkva je imala velike koristi od careve dodjele posjeda. vizigotska i beneventana. Kolumban i sv. Einhard se izdvajao iz okoline idejom da je literatura nešto više od praktične potrebe za širenjem vjere. Za nas je najznačajniji Ivan Skot Eri(u)gena. Oni izuzetni svećenici poput Bonifacija trošili su energiju pokrštavajući poganske zemlje. Poslije tzv. U Franačku su kasnije krenuli glasoviti misionari sv.posjedima jer je on bio najveći zemljoposjednik. Postojala su dva sloja 1)zemljoposjednici-crkveni ili laički.

Nakon suprugine smrti. izabran 727. on nije potvrdio stvarnu vlast Bizantskog Carstva. Ludovikov nećak i Karlov unuk. Kad je došao na prijestolje. kao simbol otpora bizantskom suverenitetu. koji mu je jamčio titulu cara. postavlja i svrgava careve. koja je dodatno smanjila trgovinu robe na Zapadu. Carstvo je bilo suočeno s teškim problemima. Ludovik se oženio Juditom koja mu je ubrzo rodila sina Karla. Karlo (Ćelavi) mu se suprotstavio i povezao se sa polubratom. Ludovikovo preveliko uvažavanje Crkve je oslabilo njegov carski autoritet. te zaposjeda područja na istočno-jadranskoj obali i duž pomorskog puta prema Istoku. Lotar je trebao biti car te je bilo predviđeno da on nadgleda vladavinu svoje braće. Lotar je zahtijevao vlast nad cijelim kraljevstvom pozivajući se na sporazum iz 817. godine jamčio Veneciji političku i pravnu neovisnost o Franačkom Carstvu. PROPAST KAROLINŠKOG CARSTVA Nasljednici Karla Velikog Nakon Karlove smrti. njegov brata Beato sklopili su savez s Francima i stavili se pod vrhovništvo talijanskog kralja Pipina kako bi izmaknuli bizantskom suverenitetu. Ludvigom Bavarskim. stoljeća. Pipina i Ludviga. Oni su nadzirali sudove. Nakon Pipinove smrti. dok je Karlova namjera bila da se sam okruni za cara. te bitno smanjile dotok robe s Istoka. te je molila cara da i njemu podari dio zemlje. Za vrijeme tih nesuglasica jačalo je plemstvo. Naime. Njega su naslijedili bizantski službenici sve do 751. Lotar je prihvatio ponudu. Ludovika je zacario papa te tako promicao tezu da Crkva izabire. pa i na Levantu. ali su glavni problemi urušavanja bili u obitelji. Za očeva vladanja je postao kralj Akvitanije. Ludovik je pokušavao odabrati svog nasljednika tako da nitko ne bude nezadovoljan. Plemstvo 15 . zajedno sa dezintegracijom Carstva.Venecija je jedina nastala u vrijeme kada je zapadno-rimsko carstvo nestajalo ili je već nestalo. želeći da se odupre takvom stavu. dok je Lotara kao najstarijeg sina proglasio suvladarom. Stanovništvo joj je bilo sa dolina rijeke Po koji su se doselili nakon prodora Huna u Italiju polovinom 5. V. Pipin je dobio Akvitaniju. Navedeni problemi. Ludovik Pobožni je bio Karlov nasljednik. ali je njegova pobuna bila brzo ugušena. Prvi koji je bio nezadovoljan takvom odlukom je bio Bernard. Ludovik je imao tri sina – Lotara. Iako je franačko-bizantski sporazum iz 812. pošto je držao Ludviga u nemilosti. a Ludvig Bavarsku. Muslimanska osvajanja učinila su plovidbu Sredozemljem opasnom. Moć grofova se morala posebno nadzirati. bili prevladavajući element u vojsci. a čitava vlast je bila ovisna o njihovoj podršci. jer su vršili pritisak na careve izaslanike te ih je samo snažan vladar mogao kontrolirati. Veleposjednici su bili protiv jačanja središnje vlasti. kada je nestao Ravenski egzarhat. Ludovik se obratio Lotaru. Venecija jača do kraja 11. Prvi izabrani dužd bio je Orso. stoljeća dužd Odelerije. Pokušao je svakom sinu odijeliti dio kraljevstva. te je iz tog sloja dolazila većinom grofova i biskupa. te se povećavalo dolaskom Langobarda 568. Razmirice su rasle i zbog nezadovoljstva odabira Lotara unutar obitelji te su svađe prerasle u građanske ratove. odnosno anarhijom koja je svela na lokalnu ili u najboljem slučaju na regionalnu razinu vlasti nije se dala zaustaviti. Početkom 9. Tako je počeo «rat trojice braće». te mu ponudio ispriku i polovicu kraljevstva ukoliko bi zaštitio mlađeg Karla i pomogao mu da zadrži drugu polovicu. ali tako da to ipak bude jedinstveno Carstvo. stoljeća kao neovisna republika. Nakon Ludovikove smrti. godine. a novi val barbara je dodatno otežao funkcioniranje središnje vlasti. Bio je to začetak opozicije središnjoj vlasti. otpustio je sve očeve savjetnike koji su vodili nemoralan život te je tako u samom početku neki moćnici se udaljili od njega.

na zapadu do Rhone i Rajne na istoku. Crkva je bila zgrožena svim tim razmiricama i građanskim ratovima jer nije mogla funkcionirati na prostoru koji je bio razdijeljen.. Nikada nisu osvojili dosta teritorija da bi mogli osnovati državu u Italiji. Karlo i Ludvig su se razišli ali su shvatili da su odvojeni nemoćni protiv Lotara. Stigli su prvi. gradove na Apeninskom poluotoku. st. godine. Korziku. godine. Jedina velika bitka. Saraceni – u rimsko doba je označavalo jedno od semitskih plemena na Sinaju. i Ludvig Nj. Poticali su Karolinge da se zavjetuju kako će vladati u miru. naslov je izgubio svaku faktičnu vrijednost). te se vratio u svoju Francusku ostavivši Italiju njenoj sudbini. koji su stalno napominjali jedinstvo. oni iz Afrike su predstavljali veću opasnost. je dobio Italiju i carsku titulu (ali za vrijeme njegove vladavine. Sporazumom 870. st. ali nema potvrde da se radilo o tolikim žrtvama. Za razliku od Saracena iz Španjolske. Lotaringija ili Lorraine). Osvojili su Siciliju. godine. završila je bez pobjednika iako su obje strane potom davale umnogome pretjerane informacije o protivničkim gubicima. a svrgnut 887. Lotarevo je Kraljevstvo bilo slabo. Zajednička zakletva je prisilila Lotara da se povuče u Italiju. najdulje su napadali ali učinili najmanje štete. Stizali su ponajprije iz sjeverne Afrike. je podijelio Kraljevstvo između svoja tri sina: najstariji Ludovik II. Karolinzi ih nikada nisu mogli posve istjerati iz zemlje. Bili su vrlo sposobni pomorci.. bila su samo dva legitimna nasljednika Karla Ćelavog i Ludviga Njemačkog: Karlo Debeli . Zaštita se osnovala na lokalnoj obrani od moćnika koji su štitili svoje posjede te tako stvarali temelje za feudalne posjede u 10. Karolinzi su bili bespomoćni. braća su potpisala sporazum u Verdunu – Lotar je zadržao carski naslov. Crkva se žestoko borila za jedinstvo. Karlo Ć. te je za cara bio okrunjen 881. i Ludvig Nj. Svaki od njih su napadali Europu s druge strane. godine u Strasbourgu su obnovili savez. Počele su u prvim desetljećima 9. 16 . manje iz Španjolske. Karlo je dobio područje između Alpe i rijeke Rhone (područje koje će kasnije postati kraljevstvo Burgundije). Dali su jedan drugom javni govorni zavjet. područje od ušća Rajne u Sjeverno more sve do Rima na jugu. a potom da se dogovori s braćom. Nove barbarske provale Franačko plemstvo je za razliku od kršćanskih ideala. ali je Karlo prvi stigao do Rima i tamo se okrunio na Božić 875. bili veoma nelojalni. a Karlo Ćelavi zapadni dio nekadašnje države. Plemstvo koje je tada bilo veoma moćno. Karlo Debeli je već imao titulu njemačkog kralja kad ga je plemstvo odlučilo prihvatiti za svog vladara. te Karlo Bezazleni – unuk Karla Ćelavog.sin Ludvika Nj. Opustošili su svaku regiju od Britanskih otoka do Sicilije pa od Biskajskog zaljeva do Crnog mora. Nakon smrti cara Ludovika II. ali ne dopustiti pobjedu ni s jedne strane. 855. Zbog njihove brzine.. i trajale više od stotinu godina. Saraceni te Mađari. a potom za naseljavanje. jer je loza Karolinga izumrla s Debelim. pa ga je podjela među sinovima ubrzo dovela do propasti. opasni gusari. 843. Crkva nije mogla napustiti Karolinge.je imalo namjeru izvući što više ustupaka. dok je Lotar dobio sjevernije zemlje (Lotarevo Kraljevstvo. na francuskom i njemačkom. Novi su barbarski napadači bili Vikinzi/Normani. kasnije za Arape i islamizirane narode Sredozemlja. koji su nastali nakon barbarskih napada. stvorilo je nove kraljevske dinastije. Do 884. Možda bi i Carstvo i dulje potrajalo da nije bilo barbarskih provala. su se opet počeli natezati. ona u Fonteoy-de-Puisaye 841. jer s druge strane feudalci nisu imali uopće razumijevanja za jedinstvo velike države. Ludvig Bavarski (Njemački) je dobio gotovo sve zemlje istočno od Rajne. Ubrzo nakon te bitke. 842. Sardiniju. kraljevstvo je podijeljeno između Karla Ć. u Mersenu. Barbari su ponajprije bili zainteresirani za pljačku.

Vikinzi ili Normani – jedan narod, ali su imena različitog postanka (nortmann – znalo se samo da dolaze preko mora, sa sjevera; vikingr – staronorveški gusar). [u historiografiji: VIKING = napadač koji samo pljačka, NORMAN = kada pljačkaši se počinju trajno naseljavati] Za razliku od Saracena, počinili su više štete na većim područjima. Napadali su svaku europsku zemlju od Španjolske do Rusije, ali su najviše razarali na Britanskim otocima i u Francuskoj te su miroljubivo naselili Island, Grenland pa čak i osnovali privremenu koloniju (na današnjem Grenlandu). Mađari – nomadi uralo-altajskog podrijetla, prisiljeni da odu iz svoje postojbine zbog vojnog poreza. Sposobni konjanici , žestoki ratnici i nemilosrdni protivnici…hahaha… Pljačkali su u Moravskoj, Austriji pa sve do njemačkih granica. 905. su srušili Velikomoravsku kneževinu te porazili tešku njemačku vojsku. [Molim pogledati kartu na 143. strani zbog boljeg uvida u barbarke pohode. Hvala!] Oko 1000. godine, situacija se u Europi potpuno stabilizirala. Novi društveni tip organizacije – feudalizam – je stvoren tijekom perioda nereda i nestabilnosti.

Novi narodi u srednjoj, istočnoj Europi: Rusi, Česi i Poljaci
Hazari je bio savez nomadskih turskih i iranskih plemena na području sjevernog Kavkaza koji se ubrzo širio na sjeverno, zapadno i južno područje. Nakon poraza od Avara na Kavkazu, središte im se preselilo u Itil na Volgi. Rusija je već u 9. st. bila zemlja gradova-država, odnosno kneževina, od kojih je svakom od njih vladao varjaški ili slavenski vojskovođa s titulom kneza. Prvi od takvih vladara je bio Rjurik. Sve su kneževine bile povezane do kraja stoljeća u labavi savez pod vodstvom kijevskog kneza. Važan trgovački put je išao od Kaspijskog jezera i Crnog mora preko Rusije sve do Baltika. Ruski su knezovi izvlačili korist iz trgovine te su u 9. st. opustošili Carigrad. Od tog vremena se počeo širiti bizantski utjecaj u Rusiji, osobito pomoću kršćanstva. Pokrštenje Rusa i njihovo uvođenje u bizantsku sferu utjecaja bilo je najbolje i najsigurnije sredstvo da se otkloni opasnost za samo Bizantsko Carstvo. Rjurikovi nasljednici vladali su Rusijom sve do kraja 16. st. Za vrijeme Rjurikovog nasljednika, Olega, Kijev je postao središte Olegove vlasti pa od tada se država može zvati Kijevska Rusija. Vrhunac moći, Kijevska Rusija je dosegla za vrijeme Vladimira, kraj 10. i početak 11. st. Uspostavio je čvrstu državnu hijerarhiju. Vladimir je pokušao stvoriti jedinstvenu pogansku hijerarhiju od plemenskih božanstava slavenskih i neslavenskih naroda sa svog područja. Napravio je i panteon u Kijevu posvećen poganskom bogu Perunu, ali je ipak nakon sporazuma s Bizantom 989. pozvao carigradskog patrijarha da uspostavi episkopiju, te samim tim činom je počelo intenzivno pokrštavanje. Vladimirov nasljednik, Jaroslav Mudri, prodro je u baltičke zemlje, porazio Pečenege. U njegovo doba je nastao je najstariji zakonik Ruska pravda, zapravo kodificirano običajno pravo. Jaroslavovu vladavinu su obilježili i mnogobrojni sukobi sa braćom, kojih je sveukupno bilo 12, koji su imali svoje interese. Sve je to vodilo nejedinstvenoj državi koja je još više bila ugrožena prodorom Polovaca (Kumana) koji su opustošili južne krajeve i kidali prometne i trgovačke veze Kijeva s Crnim morem. Godine 1097. predstavnici najvažnijih oblasnih gospodara dogovorili su u Ljubeču podjelu nekadašnje Kijevske Države. Na prostoru srednje Europe, u prvoj polovici 7. st., postojala je Samova Država, koja je potpala od kraja 8. st. pod franačku državu Karla Velikog. Slabljenjem Franačkog Carstva, stvara se Velikomoravska kneževina čiji je najvažniji vladar bio Rastislav za čije je vladavine došlo do masivnog pokrštavanja.

17

Češka je od 10. st. bila u posebnim odnosima s SRC2. Knez Václav je poštovan kao zaštitnik češkog naroda i države. Ubio ga i naslijedio brat Boleslav II. Borbe između Boleslavljevih nasljednika značajno su umanjile snagu države i njezin opseg. Boleslavljev unuk Brˇetislav je privremeno proširio vlast na području današnje zapadne Slovačke te je osvojio i Moravsku, dio Poljske i Šlesku. Njemačko-rimski car ga je prisilio da prizna njegovu vrhovnu vlast. Prije smrti, Brˇetislav je ustanovio seniorat, prema kojemu ima vladati najstariji član Přemyslove porodice. [Može se zapamtiti da je Libuša Přemysla slovi za osnivačicu Praga.] U sjevernijim krajevima, na području današnje Poljske, u ranom srednjem vijeku nalazila su se različita slavenska plemena. Pleme Poljana, koje je nastavalo središnje područje oko rijeke Warte, dalo je ime čitavom prostoru i stvorilo državu. Kako su dijelovi Poljske došli pod vlast velikomoravskog kneza, tako se do kraja 9. st. počelo širiti kršćanstvo. Na vlast je došao Siemomyslovljev (jedan od legendarnih osnivača dinastije, koja je ujedinila zemlje kasnije poznate kao Velika Poljska) sin Mieszko, koji je počeo širiti granice do Baltika. Time je praktički postao osnivaš prve poljske dinastije. Za vrijeme njegovog nasljednika, sina Boleslava I. Hrabrog, Poljska je proglašena neovisnom od vlasti njemačkog cara.

Što je feudalizam?
Feudalizam u užem, prvotnom i pravom smislu riječi označava feudalno-vazalske veze, odnosno, društveni sustav obveza i prava zasnovan na posjedovanju zemlje i osobnim odnosima u kojima zemlju vazali drže kao leno (imanje) dobiven od gospodara (seniora). U širem smislu, pojam obuhvaća «feudalno društvo», sustav ekonomske, društvene i političke organizacije zasnovan na vezama čovjeka prema čovjeku, u kojoj jedan sloj specijaliziranih ratnika – feudalne gospode – podčinjenih jedni drugima hijerarhijom veza zavisnosti, gospodari seljačkom masom koja obrađuje zemlju i stvara im uvjete života. «Feudalno društvo» se uglavnom razvijalo u autarkičnoj (nezavisnoj) poljoprivrednoj ekonomiji, odnosno karakteristično je za one tipove društava gdje je poljoprivreda dominantan tip privređivanja. Još jedan aspekt feudalizma je lenski i seniorski sustav i kojem seniori nad neslobodnim seljaštvom imaju niz različitih policijskih, sudskih, poreznih i drugih prava. Razvoj europskog feudalizma počinje u doba prvih Karolinga u 8. st., povezivanjem dodjele lena i uspostave osobnih vazalsko-seniorskih odnosa. Stvaranje feudalizma prema konkretnim događajima: car Karlo Ćelavi izjavio je 843. da su careve dužnosti prema velikašima obavezna protuusluga za vjernost vazala; godine 859., u jednom dokumentu, vazalske su obveze definirane kao savjet i pomoć. Kao je karolinška moć slabila prema kraju 9. st., tako su lokalni moćnici postajali neovisni. Vazal je slobodan čovjek koji svojevoljno stupa u odnos prema drugom slobodnom čovjeku, senioru. Senior i vazal su spojeni vazalskim ugovorom. Prema tom ugovoru, vazal je dužan svom senioru consilium – obveza sudjelovanja na skupovima koje saziva – te auxilium – pomoć (vojna ili financijska). Zauzvrat je senior dužan svom vazalu pružiti pomoć. Vlasništvo ima najčešće dva nosioca: vrhovnog (osvojili zemlju i nisu u neposrednom odnosu sa zemljom) i koristovnog (oni koji obrađuju zemlju - vazali) vlasnika. Isto tako postoje dvije vrste zemljišta: alodijalno (zemljišta koja feudalac zadržava za sebe, obrađujući ih snagom svojih kmetova) te zemljišta što ih feudalac ustupa kmetovima na obradu, tako da na posjedu feudalaca postoji veći ili manji broj kmetskih selišta. Kmetovi se obvezuju da će
2

SRC- Sveto Rimsko Carstvo

18

kao naplatu na ustupljenu zemlju davati svom gospodaru feudalnu rentu i to u tri oblika: radna, naturalna i novčana. U zapadnoeuropskom tipu feudalizma cijela društvena zgrada ima oblik piramide: na vrhu je glavni vlasnik (vrhovni senior odnosno kralj), slijede njegovi vazali koji imaju svoje vazale . ta se hijerarhija nastavlja prema dolje, te je viši vazal senior nižeg. Cijela feudalna piramida počiva na kmetovima kao osnovnim proizvođačima. Patrimonijalni tip jest tip feudalne države koji se nije dugo održao jer feudalci, pošto su ojačali, nastoje da se što više emancipiraju od kraljevske vlasti i da sami sudjeluju u vladanju. Taj se proces odvijao u nekim zemljama i pomoću fiktivnog pojma krune (Češka, Poljska, Hrvatska i Ugarska), koja postaje imaginarni nosilac suvereniteta. Feudalizam u prvotnom značenju riječi, od 14. st. više nije najznačajnija politička i društvena pojava. U Engleskoj se ukida u 16. st., u Francuskoj 1789., u Rusiji 1861., dok u Hrvatskoj 1848. kada se ukida kmetski odnos kao posljednji očuvani element feudalizma.

Selo u ranom srednjem vijeku
Osnovna proizvodna jedinica u srednjovjekovnom društvu bilo je selo, odnosno seoska općina, a ne leno. Kako su zemljoposjednici postali dio feudalnog sustava, morali su sve više vremena potrošiti na politiku i ratovodstvo, pa u načelo više nisu mogli nadgledati proizvodnju na svojim imanjima, stoga su seljaci primorani voditi brigu sami o sebi. Srednjovjekovno selo je bilo suviše mala zajednica da bi težilo prema stvarnoj samodostatnosti. Ono je bilo vrlo konzervativno i krajnje neefikasno. Proizvodilo je dovoljno hrane za svoje potrebe, ali u doba epidemija i ratova i to je bilo neostvarivo. Sve obradive čestice bile su podijeljene na nekoliko otvorenih polja, a svaki je seljak na svakom polju obrađivao česticu zemlje. Feudalni gospodar je također imao traku zemlje na svakom polju, kao i seljak. Tako ustrojeni sustav obrađivanja zemlje nije samo olakšavao i pojednostavljivao sam posao, već je davao mogućnost svima da osiguraju dovoljno žita za preživljavanje, jer nitko nije imao monopol na dobru zemlju. Pošto gnojiva gotovo da nije bilo, nedostatak marvene stoke umnogome je onemogućavao kvalitetnu obradu zemlje. Jedini način da se spriječi iscrpljivanje zemlje, bilo je ostaviti na ugaru. U sjevernim dijelovima Europe postupno je razvijen tropoljni sustav. Kako nije bilo znanja o najosnovnijim načelima higijene, bunari su se zagadili, pile se i močvarne vode. Voda je bila opasna za piće, ali vino i pivo… Mnogi su izražavali nezadovoljstvo ako ne bi dobili dnevnu dozu vina ili piva. U godinama pothranjenosti i gladi, proizvodnja piva bila je zabranjena kako bi se očuvale zalihe žitarica, ali to nije uvijek bilo lako provesti. Selo je moralo uzdržavati ne samo seljane, već i više slojeve koji su se brinuli za njegovu duhovnu i političku dobrobit. Tijekom karolinškog razdoblja, crkvena desetina je bila obavezna; svaki seljak je morao davati Crkvi 10% svojih prihoda u kulturama i stočnoj proizvodnji. Često se znalo dogoditi da je senior preuzeo pravo sakupljanja cijele ili dijela desetine koja je trebala ići nekoj župi, a to se pravo moglo čak prenositi na nekog od njegovih vazala kao leno. Seljaci su bili obavezni da određen broj dana rade na seniorovoj zemlji i da se brinu o njegovoj stoci. Kako je u principu senior bio vlasnik sve seoske zemlje, vlasniku je nakon tih radova svaki seljak trebao platiti za kuću i za zemlju koju je obrađivao. Visina poreza je ovisila o statusu seljaka. Osim nameta na zemlju, gospodar je mogao tražiti i udio iz eventualnog seljakova prihoda na tržištu ili njegove imovine. Slobodnjaci su obično, ali ne i uvijek, bili izuzeti iz ovog nameta, ali su neslobodni i poluslobodni bili prisiljeni plaćati visoke postotke. 19

Crkva je shvatila da ne može nadzirati svoju zemlju bez zaštite feudalne vojske. Nasljedna prava. Kada se Carstvo raspalo. stoga su crkveni dostojanstvenici organizirali skupine naoružanih vazala. samostalni posjedi. što nije bilo jednostavno jer je papa bio daleko. je bio plemićkog podrijetla. Bazilije I. je pomogao Crkvi da se riješi svjetovnog tutorstva svjetovnjaka. pa su to i u nekim slučajevima i činili. Ludovik II. namjerni potezi vrhovnog vladara mogli su dovesti do podjele na više vlasnika. Glasoviti falsifikat. ali su bili podmićeni od Focija. bio je posljednji vladar koji je imao stvarnu vlast na Apeninskom poluotoku. nego su čak uzimali Crkvi zemlju i nisu se libili krenuti na Rim. Petra. pećnicu te u južnim dijelovima i tijesak za grožđe. (Car Mihael II. Focije je papu ekskomunicirao i optužio Rimsku crkve za herezu. st. Crkva je prestala funkcionirati kao administrativna cjelina. ali nakon što je dobio svoju krunu otišao je iz Italije. Nakon njegove smrti stvarna vlast je prešla u ruke franačkih grofova i markiza na sjeveru zemlje i langobardskih vojvoda u srednjoj Italiji. velikih sposobnosti. Moguće je bilo da selo ima više gospodara. Papa je otpustio izaslanike. osobito u južnim dijelovima kontinenta. Crkva je imenovala ljude – advokate – koji bi obavljali za njih laičke dužnosti. Bizant je držao južne krajeve. Nikola je poslao izaslanike da ispitaju slučaj. Oba pretendenta su tražila pravorijek od pape. je pozvao Karla Debelog da intervenira. a oni su nastojali kontrolirati i disciplinirati biskupe. je smijenio Focija i vratio Ignacija. nepoznati kompilator nije oklijevao dodati krivotvorene tekstove. već je gotovo podržavao protivnike kraljevske vlasti. Tijekom srednjeg vijeka ova se zbirka izvora smatrala autentičnom. Sin cara Lotara.). Biskupi su zahtijevali pravo da sude i da kažnjavaju svjetovne vladare. Izvan Italije malo se znalo o toj degradaciji papinstva te je kršćanski Zapad i dalje poštivao nasljednika sv. kojima su vrlo brzo počeli dijeliti lena. zbirka Pseudo-Izidorove Dekretalije (sastavljene sredinom 9. Ponegdje je stanovništvo živjelo u malim selima koja su bila samodostatna. pokušavao je nametnuti svoj autoritet jakim laicima i klericima. U njoj je bilo mnogo originalnih papinskih pisama i mnogo autentičnih kanonskih odredbi izglasanih na različitim crkvenim koncilima. Na nekim područjima. pa im je bilo vrlo teško ujediniti se da bi djelovali u zajedničkom cilju i interesu. st. Moć nadbiskupa se u to vrijeme povećala. Od 10. Na kraju su pape morale sklopiti savez s nekom od lokalnih frakcija. Valja naglasiti da je prihod koji je gospodar dobivao iz sela u RSV3-u u cijeloj Europi bio gotovo u potpunosti u naturi. red i jedinstvo kršćana. Papa Nikola I. Prvi je sukob imao s Bizantskim Carstvom poznatim kao Focijeva shizma. a Fociju naredio da ode s patrijaršijske stolice.Gospodar je u selu imao i neke monopole. 3 RSV – rani srednji vijek 20 . Novi car. Talijanski velikaši nisu poštivali papinstvo. ali nije želio imati jakog susjeda. biskupi su ostali podvrgnuti različitim vladarima. Crkva je preuzela političko vodstvo na Zapadu. i dalje su egzistirali mali.) Raspad Karolinškog Carstva izolirao je Italiju od sjevernih dijelova nekadašnje zajedničke države. ali kako u dokumentima nije bilo presedana koji bi opravdali i podržali tadašnju politiku Crkve. Mnogi su biskupi smatrali da se moraju podvrgnuti papinu autoritetu. stavio je na mjesto carigradskog patrijarha Focija a pritom smijenio dotadašnjeg Ignacija. Crkva u feudalno doba Propadanje Karolinškog Carstva vodilo je sve očiglednijem povećanju moći i prestiža Crkve u društvu. Papa Ivan VIII. Crkva je bila jedina koja se zalagala za mir. Kler je bio promicatelj pokreta koji su za cilj imali očuvanje Carstva i zaustavljanje feudalnih ratova. Posjedovao je mlin.

Bugarsko ime potječe od Bugara. Slavene i Avare su porazili kod Carigrada. koji je osvojio Kretu. kojim je formalno priznao pravo na zemlju između Dunava i Balkana. je morao sklopiti mirovni savez s njima. Nanesene su štete Carstvu u pomorskoj bici kod Cipra. jedini zlatni novac kovan u Europi. a počeo bizantski period. dinastije prije Absida. Da bi se oduprije. koji su ga pokušavali osvojiti. Tijekom 8. U to vrijeme svi muslimani postaju jednaki. je oštro istupio protiv kulta ikona. Bizantski car Konstantin IV.. Trijumf Abasida značio je i kraj Arapa u kalifatu. Mihael III. Obnova Zapadnog Carstva 21 . Bogorodice. 626. Tada je izbio ikonoklastički sukob koji je podijelio bizantsko društvo. dok mu je glavni cilj bio osvojiti Samuilovu državu (koja je preuzela Simeonovu tradiciju). što je i učinio te tako stekao nadimak «Bugaroubojica». poznatu kao Abasidski prevrat ili revolucija.Od karolinškog doba kler je obavljao mnoge javne dužnosti te je feudalcima bilo potrebno da budu na njihovoj strani. zlatari. On je potaknuo bunu protiv omejadskog kalifa. Bizantinci su se isticali kao vrsni umjetnici. anđela i svetaca te javnomu i privatnom štovanju svetih slika. Bazilije nije imao muških nasljednika te je nakon njegove smrti došlo do sukoba. st. Za vrijeme Heraklija je završio rimski. prvo morao suočiti sa opasnim prodorom Avara. Islamska civilizacija je za vrijeme Absida čiji je osnivač bio Abu Abas dosegnula vrhunce. MOSTOVI PREKO TAMNIH VREMENA Civilizacije Istoka – Bizant i Arapi Heraklije se. bio je sve do 13. turkijskog naroda. redovnike rodom iz Soluna. st. izbija pobuna koju su potaknuli predstavnici zemljoposjedničke aristokracije – Barda Skler i Barda Foka. koja je skršena 989. i početkom 7. da propovijedaju kršćanstvo na slavenskom jeziku među Slavenima na srednjem Dunavu i u Moravskoj. Slabljenjem Bizantskog Carstva. dobio carsku krunu. «slavenske apostole». draguljari…Njihov novac – nomizma – koji direktno nastavlja tradiciju rimskog solida. VI. Slavena i Perzijanaca. bizantski car. grčki jezik je postao službeni. Bizantska pomorska prevlast na istočnom Sredozemlju je bila obnovljena pod vlašću cara Nikefora II. preuzevši vlast. Krista. svilari. [Ikonoklazam je bila struja u Crkvi koja se protivila prikazivanju Trojstva. paralelno su jačali Turci koju su jednom navratu u svojim osvajanjima došli i do Carigrada. Arapi su opet zaprijetili Carigradu. Bazilije je osobno vodio dva pohoda protiv lokalnih arapskih vladara u Siriji. poslao Konstantina i Metodija. je na zahtjev moravskog kneza Rastislava. Njegova dinastija je izumrla s kraljicom Irenom. čija povijest počinje naseljavanjem Slavena na Balkan potkraj 6. Proširio je bugarske granice te 913. zatim i u Siriji i Armeniji. Simeonova vlast je bila vrhunac bugarska države. Foke. st. termin tema se počela koristiti ne samo «vojni odred» nego i za upravnu jedinicu i iskoristio je vjeru – ratovanje je predstavio kao sveti rat te tako dobio pomoć Crkve.] Lav II. U vrijeme opsade. proveo je društvenu reformu. Njen nasljednik je poginuo u ratu s Bugarima. Za vrijeme Bazilija II. vladao je car Lav III. a nearapi brzo stječu političku moć.

On je bio najsnažniji vladar na Zapadu.JI. Christi – što je htio baštiniti od Karolinga. Sustav vlasti nije bio strukturiran da bi trajno održavao jaku kraljevsku vlast. izabran je za papu 1049. je dosegnulo za vrijeme Konradova sina. Nakon smrti nasljednika. Češku i Ugarsku. koji je bio priznat za kralja Njemačke i Italije. Veliki. Obnovio je Zapadno Kraljevstvo. godine. Nasljednik Karla Debelog je bio nezakoniti unuk Ludviga Njemačkog. Frankonija – srednja Rajna. te je sazvao koncil u Reimsu što ga je dovelo u sukob s kraljem Francuske. na koju je gledao kao na političkog saveznika kojeg tek treba ovladati. odnosno Klementa II. Lotaringija). godine je okrunjen za cara u Rimu. OPORAVAK ZAPADA 22 . Njegova vanjska politika se temeljila na pokušajima da se oslabi Francuska. krivokletstva i drugih zločina. Otonov izbor Nijemca (bratića Brunu) i Francuza (učitelja Gerberta) na mjesto pape samo je ojačao njegov položaj. bio je vojvoda Frankonije. Obnovljeno SRC Njemačke je proživjelo do 1056. došlo je do podjele Carstva na pet velikih vojvodstava (Sasi S. Nakon Arnolfa. 941. Otona je naslijedio Oton II. Poticao je razvoj Crkve te time nesvjesno stvarao preduvjete za raspad Carstva. Romanus – imititajući rimske careve te servus Apostolorum.02.Prodor na Istok. a za nasljednika je postavljen njegov trogodišnji sin. što zbog reforme Crkve. koji osvajanjima došao do Rima gdje ga je papa Formoz okrunio za cara. Ptičar je bio rodonačelnik saske dinastije. Henrik je morao intervenirati 1046. Bavarski vojvoda Henrik iz saske dinastije postaje carem Henrikom II.Nedostaci njemačkih zemalja su se zapravo pokazali kao prednost. nakon Otonove smrti. Ponovno je uspostavio autoritet pape na prostoru sjeverno od Alpa. Konrad. koji ga je iste godine okrunio za cara. a temeljilo se na savezu s Crkvom. Italije i većinom su svi slobodni ljudi bili ratnici što nije bilo pogodno za barbarske provale. je prestao vjerovati Crkvi te je tražio saveznike u nižem plemstvu koje je želio učiniti nasljednicima krune. je zavladao čitavim Kraljevstvom. Konrad II. koje je bilo utemeljeno na idejama Karolinškog Carstva. Za papu je odabrao prijatelja. Leon IX. koje je obuhvaćalo Njemačku i dvije trećine Italije. prema nekim mišljenjima. servus J. Najvažnije je to što je zadržala dignitet kraljevske vlasti. Slavenima. dok je papa bio više neovisniji i nije trebao pomoć njemačkih vladara. Za njegovo vrijeme je došlo do ustanka Slavena kojima su pomogli Poljaci. Plemstvo je izabralo novog vladara. Arnulf Karatanski. počeo je provoditi politiku kojom je posve dokončao njihovu vlast. a nakon što je ugušio pobunu. Henrikov nasljednik je bio Oton I. razbojstva. poginuo je u 28. Nakon nepromišljenog pohoda na Italiju. Henrika III. napokon je zaustavljen rast vojvodske moći i raspadanje monarhije. poticanje naseljavanja slavenskih teritorija na Istoku te na širenju i održavanju vlasti u Italiji. Sukobio se s Mađarima. Henrik je definitivno oslobodio papinstvo teških utega rimske politike. izumrla je karolinška dinastija u Njemačkoj. Ludviga Djeteta.a Poljska i Češka su počele prihvaćati kršćanstvo te se je polako počela stvarati politička organizacija na tom prostoru. Bamberga. Pripojio je Burgundsko Kraljevstvo. veljače 962. a zbog istog razloga feudalizam se slabije razvijao. koji se odmah u početku morao pozabaviti pobunom vojvoda. koji je učinio svojim vazalima Poljsku. godini. Nasljednik koji je došao na vlast odabirom knezova. zbog ubojstva. Zaštitio je istočnu granicu utvrdama i započeo Drang nach Osten . Nazvao je sebe Italicus. Saxonicus. što zbog obnove Carstva na tom području. Švabe – gornji tok Rajne. Oton III. Zbog sukoba oko izbora pape. Član saske dinastije koji je istaknuo svoj položaj zaštitnika svih kršćana u Kraljevstvu te je obnovio savez sa Crkvom. Vrhunac Kraljevstva. VII. Oton je sazvao sinod u Rimu kako bi sudio papi Ivanu XII. Bila je siromašnija od Francuske. Henrik I. Bavarci . vojvodu Frankonije – Konrada. Dolaskom saske dinastije nakon Konrada.

a kasnije su se kao glavni problemi nametnuli simonija i nikolaitizam koje su reformatori žestoko napali. Henrik I. stoljeća slabila je i kraljevska vlast i ubrzavao se razvoj feudalizma koji je potkraj 10. godine. komad zemlje od oko 130 km oko Pariza koji je nekada posjedovao rodonačelnik dinastije Kapetovića.. vladar je zadržao pravo sudovanja. samostanu u Clunyu je bilo podređeno 200 europskih samostana. – 1108. a na vrhuncu pokreta.Vjerska obnova Pobuna protiv prakse Crkve u 10. stoljeću vladaju krupni feudalci. Taj teritorij je imao veliku stratešku važnost jer je razdvajao velika lena na sjeveru Francuske i otežavao stvaranje protukraljevskih saveza. Filipa I. primjerice Flandriji i Normandiji. Hugo Kapetović. prevelikim teritorijem države. Razvijaju se i dva srodna pokreta: Božje primirje ili Tregua Dei – zabranjivanje borbi na određene dane u godini koji su bili sveti i Božji mir – koji je imao utjecaj na razvoj laičke vlasti. U prvo vrijeme je cilj bio obnova nekadašnjeg redovničkog života. Koji je postavljen za papu 999. glavnog razgovornog jezika učenih ljudi diljem Europe. pa je njegovo ime ubuduće izbjegavano. Karolinge su naslijedili Kapetovići koji su znatno centralizirali državu u 12. To je vrijeme porasta životnog standarda prosječnog čovjeka i napretka u odnosu prema radu. Politička obnova – Francuska Do kraja 10. kao i njegovi prethodnici. Zabranili su napade na nenaoružane ljude i pljačku imovine. (1049.).). – 1060. s naglaskom na strogoj disciplini i poštivanju visokih moralnih standarda. imao je pravo na visoke prihode od poreza i trgovačkih pristojbi koji su uglavnom plaćani u novcu. godine određeno je da se uz katedrale osnivaju škole. Jedan od najistaknutijih papa razdoblja vjerske obnove bio je Silvestar II. a čega je direktan rezultat i masovni odaziv na prvi križarski rat 1095. Od vremena Leona IX. – 1054. Važna posljedica vjerske obnove su bili križarski ratovi. godine. stoljeću krenula je iz europskih samostana od kojih je prednjačio samostan Cluny u Burgundiji te je ubrzo postao i središte reformnog pokreta. na Trećem lateranskom koncilu 1179. koji su vladali do 936. a ne kraljevi. Tek je u nekoliko feudalnih državina vladaru istih uspjelo razviti institucije i običaje koje su mu davale nešto više od osobne vlasti. Samostan u Clunyu je osnovao akvitanski vojvoda Vilim. Do 1100. Karolinzima je ostanak na prijestolju osigurala naklonost krupnog plemstva. je bio znatno vezan uz karolinšku tradiciju držanja ovlasti nad cijelim. zbog čega je njegova vlast bila najmanja od svih prije njega. (1060. Benedikta kojom se ostavljalo vrijeme za intelektualne i vjerske aktivnosti. začetak romanike te porast interesa za obrazovanje. Obnovu je pratio i porast pučke pobožnosti koja je svoj vrhunac dosegnula u 11.) papinska moć raste i oni opet nadgledaju biskupe koje su imenovali svjetovnjaci. Vezano uz obrazovanje. kada su se na prijestolje vratili Karolinzi. Francuska je rastrgana borbama između Karolinga i Robertovaca. stoljeću. polako počinje jačati vlast vladara. Smatralo se da je čarobnjak jer je puno pažnje pridavao laičkoj naobrazbi. Za njegova sina. stoljeću. Ipak. vjerojatno pod 23 . Reformni se pokret iz Francuske proširio po cijeloj Europi. nasljednika francuskog kralja Roberta I. Filipova vladavina je prekretnica u povijesti Kapetovića. Samostan je prihvatio verziju Regula sv. a radio je na jačanju papinstva i Carstva. a s protjecanjem 10. a nalazio se i na križanju svih važnijih putova. sa zajedničkom svrhom održavanja mira.stoljeća zagospodario teritorijem Francuske. U obje pokrajine.stoljeća. 910. a pogotovo u 13. u 11. a jedan od preduvjeta bio je i unaprjeđenje latinskog jezika. godine koji je svoju zadužbinu podvrgnuo izravno papi. reformatori su postigli mnogo od prvotno zacrtanih ciljeva. (1031.. a on je bi prvi iz dinastije koji je nastojao proširiti i učvrstiti kraljevski posjed.

Vilima je godine 1043. Wessex. godine kad su i posljednje saracenske snage pokleknule. Za stvaranje kraljevstva na Siciliji bilo je potrebno skoro jedno stoljeće. nije mogao svoj položaj pretvoriti u osobni posjed kako su to napravili francuski velikaši. Francuski feudalci i vitezovi će biti glavna snaga u križarskoj vojsci koja je 1099. Dunstan. dolazi do jačanja grofovija. a kralju omogućavalo da proširi utjecaj diljem države. godine osvojila Jeruzalem. Iznimno efikasnu vlast sicilskog kralja činili su arapski emiri. stoljeća velik dio Francuske je imao relativno stabilnu vlast te se oslobodio najgorih oblika nasilja i nereda. a 1030. U Engleskoj su normanski osvajači bili mnogi discipliniraniji. iskrcali) imenovao grofom od Apulije čime oni postaju značajan čimbenik južnotalijanske politike. njihov mlađi brat Robert Guiscard postaje vođa Normana. a i grofovije i kotarevi su imali vlastite sudove kojima je predsjedao kraljev službenik.utjecajem Božjeg mira. Roger. Zauzeo je Drač i dopro do središnje Grčke. a nove kaznene odredbe su dodatno ojačale kraljevsku vlast. Trebalo je unaprijediti vojni sustav. On je 1071. bizantski logoteti i normanski baruni. koji su se u j. Do kraja 11. stoljeća nalikovala više primitivnim germanskim društvima nego stanju u Franačkoj i Italiji. dobivaju grofoviju Aversa koja postaje mjesto gdje Normani plaćenici dobivaju posao. Normandijski je vojvoda imao i potpunu kontrolu Crkve na svom posjedu. poboljšati sudstvo. hajduci i neprijatelji normandijskog vojvode. stoljeću država postala prevelika da bi njome izravno vladao kralj. više n može stati na kraj ojačalim magnatima. Nakon Vilimove i Drogonove smrti. Engleska je do 9. Ovim sustavom lokalne vlasti sprečavalo se plemstvo da preuzme vlast na lokalnoj razini. vojvoda od Salerna (u kojem su se 1016. S reformom sudstva. Politička obnova – Sicilija i Engleska U prvoj polovici 11. Slabosti ovog sustava su bile neefikasnost vojske koju su činili slobodni seljaci i slabost institucija centralne vlasti. Kao i u Francuskoj. a polovicom 11. st. Za opstanak je bilo potrebno stvoriti administrativnu podjelu jer je u 10. 1016. u južnu Italiju počinju stizati mnogi siromašni vitezovi. koji usprkos svoj moći koju je imao. Engleska je bila podijeljena na grofovije kojima je upravljao šerif. Englezi odbacuju dansku dinastiju i zapadaju u stanje slično onom u kojem je Francuska bila stoljeće ranije. krvna je osveta postala rijetkost. Italiji iskrcali 1016. godine za engleskog kralja je priznat danski kralj Knut koji je obnovio jaku kraljevsku vlast istovjetnu onoj iz 10. Njegov nasljednik. Nakon Knutove smrti. Njegov mlađi brat. koji je uporno nastojao reformirati Crkvu i državu. st. Grofovije su bile podijeljene na kotareve. Roger II. Zahvaljujući normanskim ratničkim tradicijama i strogo određenim pravilima službe. Vikinške provale i normanska osvajanja preživjela je samo jedna anglosaksonska država. njihovi najznačajniji pothvati su bili osvajanje južne Italije i Engleske. pa je njihovo osvajanje i teklo mnogo organiziranije. Sve više ljudi postaje podložnicima grofova i dolazi do nestajanja 24 . Nakon Etelredove smrti. Normani. U to doba se isticao canterburryjski nadbiskup. paralelno s jačanjem kraljevske vlasti te kralj Etelred u 11. sv. je osvajao Siciliju i konačno je osvojio 1091. st. jer je bio jak samo kao kraljev podanik i da bi takav ostao morao je ostati lojalan kralju. a nije bilo središnjih institucija koje bi pomogle u vladanju. Zemlja je bila prevelika da njome vlada kralj. godine i ostali na pomoć lokalnom stanovništvu. nastavio je njegovu politiku i osnovao Kraljevstvo Obaju Sicilija čija je vlast dosegla višu razinu nego bilo gdje u Europi. mlađi sinovi koji su ostali bez zemlje. normandijski je vojvoda imao najbolju vojsku u čitavoj Europi jer je u Normandiji već počekom 11. a u Engleskoj je posao obavljen za jedno desetljeće. koja se razvila u Kraljevstvo Engleske osnovano od strane vladajuće obitelji. st. godine istisnuo Bizantince s juga Italije. Među njima su bili braća Vilim Željezne Ruke i Drogon. stoljeća uglavljen broj vojnika koji svaki vazal mora dovesti svom senioru.

Riđem. U Italiji. uz pomoć kralja Henrika I. Kada je rođak Knuta Velikog. robom široke potrošnje. budući da nije imao nasljednika i obećao. privatni sudovi i nasljedne službe. primorski gradovi iskazuju svoju moć. Sve ove inovacije poticale su rast stanovništva. Godine 1066. st. je bila praktički ispred svih. Godine 1086. ali ne postoji institucija lena. što dovodi i do toga da seljaci – kmetovi mogu kupiti svoju slobodu. a nakon što su Harold i njegova braća poginuli otpor je nestao. oni postaju ključni čimbenici europske i sredozemne trgovine. Nakon 1100. zbog čega dolazi do revolucije u ekonomskom životu.. dolazi do jačanja središnje vlasti. ali su se eventualno morali prilagoditi duhu vremena. Genova i Pisa istiskuju muslimane sa Sredozemlja. a koji im je istu. a Normandijom je vladao unatoč snažnoj opoziciji. pokušao uzeti englesku krunu. i 13. zahvaljujući uređenju koje su Normani donijeli sa sobom. osobito konja. Ovo je izazvalo žestoke reakcije kod engleskog plemstva. Harold. godine. a koje se razvijaju u 11. oslobođenje od financijskih obveza prema feudalcima te vlastitu samoupravu što nikako nije bilo po volji kleru i plemstvu. zbog otpora na sjeveru. stoljeće u Europi. Engleska. nastajanje novih sela. a Malo vijeće je uz kralja i pomaže mu u administraciji. Normanski vojvoda Vilim je već 1066. Normani su znatno ojačali utjecaj na dvoru i pojačali pritisak na engl. godine i ostavlja Normandiju najstarijem sinu Robertu. Prvotno je nosio nadimak Kopile. godine pobunili Vilimovi vazali on je odnio briljantnu pobjedu. Dolazi do komutacije robne rente u novčanu. Veliko vijeće postaje feudalni sud engleskih seniora. sve do dolaska Osmanlija. Razvija se građanstvo koje želi osobnu slobodu. Rezidencije biskupa su premještene u važnije gradove. odigrala se odlučujuća bitka. Kad su se 1047. a Englesku drugom sinu Vilimu II.. a do polovice 11. U želji za potpunom neovisnošću dolazi do stvaranja gradskih komuna – kolektivnog tijela građana koje ima pravnu osobnost. Međutim. Vilim je dao sastaviti Knjigu strašnog suda koja je pomogla u povećanju kraljevih prihoda i utvrđivanju osobnog vlasništva svakog pojedinca. već od 9. Dana 14. Postoje privatne vojske.seoskih općina. Jačaju tendencije prema feudalizaciji. Unutarnjom kolonizacijom nastaje velik broj novih sela i dolazi do slabljenja ropstva. a porast teritorija i poljoprivrednih prihoda dali su poticaj europskom gospodarstvu. krčenja šuma i porast broja stanovnika dugotrajni su procesi koji su obilježili 12. Vezano za zemljoradnju važna je upotreba pluga i povećanje korištenja životinjske snage. st. Ekonomski oporavak Temelj ekonomskog opravka bila je zemljoradnja. Vilim Osvajač umire 1087. godine dolazi do ubrzanog i naglog razvoja trgovine i obrta. Nastaju gradovi duž prometnica.. Grofom je postao 1035. U svega nekoliko godina. uspona i razvoja gradova te transformacije zemljoposjedničke aristokracije u feudalno plemstvo. a u Hrvatskoj potkraj sljedećeg stoljeća. je osvojio Englesku. posebice Venecija. listopada 1066. Procesi oslobađanja robova. kralja Edvarda čime su pokazali pretenzije na englesku krunu. Trguje se luksuznom robom i posebice. a dogodile su se i promjene u Crkvi. nestala opasnost za plovidbu Sredozemljem. bio jedan od najjačih europskih vladara. Od godine 1051. Vilim je zatražio papinu pomoć. Unaprjeđivao je odnose s Crkvom. kada su seljaci počeli proizvoditi više nego što im je bilo potrebno došlo je u gradovima do razvoja trgovine i obrta. a papa mu je poslao posvećeni stijeg kao znak legitimnosti. 25 . ali je u čitavoj zemlji uspostavio vlast tek 1072. zatim. Vilim je za Božić okrunjen u Londonu. a raste i industrijska proizvodnja. a ne privatne posjede. Crkva je ustrajala na isticanju dostojanstva rada i time poticala obrtnike da se ponose svojim poslom. koja je dotad kaskala za ostatkom Europe. Sva je zemlja prešla u kraljeve ruke koji ju je dijelio kao lena. pa je do početka Prvog križarskog rata 1095. st. prelazak na tropoljni sustav. nakon očeve smrti.

Konačno ga je mlađi sin. no Henrik je došao zamoliti papu za oprost i milost. Grgurovi nasljednici nastavili su s politikom suprotstavljanja Henriku. Henrik je sa odanim dijelom vojske krenuo na Italiju. ponovo izopćio.) kojom se nastojao suzbiti svaki svjetovni utjecaj na taj postupak. uz to je prisilio njemačke biskupe da odbiju priznati Grgura za papu. Henrik je sve više jačao svoje pozicije. Car Henrik V (1106. Protupapa je okrunio Henrika carskom krunom na Uskrs 1084. Zadaća im je bila dobiti priznanje rimskog prvenstva u Crkvi.). stoljeća. Papa Lav IX održao je 1049. da bi ga papa 1080. prisilio je oca na abdikaciju.1085.-1125. Papa ga je primio i razriješio izopćenja. Na Zapadu je Crkva težila što većoj neovisnosti u odnosu na svjetovne vladare dok je na Istoku došlo do tijesne simbioze državne i crkvene vlasti. Papa je tada bio jedan od najvećih vođa i reformatora u povijesti Crkve-Grgur VII (1073. zatim je zabranio da svjetovnjaci dodjeljuju biskupske časti. umarširao u Rim i protjerao papu. 26 . nastavila se do kraja srednjeg vijeka. poglavito prema papi. Grgur se zatvorio u utvrdu Canossa. Neovisnost papinstva na Zapadu učvršćena je odredbom o načinu izbora pape (donesenom 1059. godine. Do vrhunca krize je došlo 1054. godine. Borba. Stanje se za vladara neprekidno pogoršavalo tako da je u svom otporu ostao praktički sam.-1053. Papa je izopćio Henrika iz Crkve. Prema njegovim nazorima. Papa je trebao suditi i osuditi i vladare ako su grešnici. Prvo je zabranio brak svim svećenicima. što je bila politička pobjeda Henrika jer je stekao naklonost njemačkih velikaša. Papa je trebao birati i kardinale. štap i prsten. svi su katolici morali slišati papinske odluke o tome što je društveno poželjno.-1054. Od tada carevi zaista više nisu mogli imenovati pape. Na prijestolje dolazi Henrik IV (1056. s njezinim bogatim rudnicima srebra.) sklopili su Wormski konkordat. Svjetovni dužnosnici nisu smjeli imati nikakvog udjela u izboru crkvenih službenika.).). odlučio skloniti s vlasti. rimski kralj Henrik V. Henrik IV je objavio rat papi 1076.) odlučio je težište vladarske djelatnosti pomaknuti ka Crkvi. Odnos crkve i carstva Do konačnog raskola crkava na Istočnu ili Pravoslavnu i Zapadnu ili Katoličku došlo je 1054. kada je Lav IX poslao u Carigrad kardinala Humberta i izaslanike. Dok je papinstvo jačalo svoj položaj. Poteškoća je bila u tome što su biskup i opati istovremeno bili i feudalci te tako ujedno i službenici svjetovnog vladara. Ovakva su se shvaćanja sukobila sa nazorima carigradskog patrijarha Mihaela Kerularija. Uz pomoć velikaša. poznat do svog izbora kao opat Hildebrand. Carevi nikada više nisu imali moć nad Crkvom nalik na onu careva iz otonske dinastije. U monarhiji su nestale sve institucije središnje vlasti. koju su započeli clunyjevski redovnici i papa Leon IX (1049.-1106. PREVLAST CRKVE NA ZAPADU Obnova na Zapadu započela je sredinom 11. simonije i svećeničkih brakova. diljem Europe niz crkvenih sinoda na kojima je osuđivao pojave svjetovnjačke investiture. zbog čega su mnogi njemački velikaši stali na papinu stranu. Vladarsku domenu i prihode Henrik IV pronašao je u južnoj Saskoj.-1124. s prevlašću državne. 1122. a ubrzo su uz njih ponovo stali brojni njemački velikaši. car i papa Kalist II (1119. Car se odrekao investiture prelata znakovima crkvene vlasti. Veliki crkveni raskol. a u upravi je sve više koristio ministerijale-sloj neslobodnih ljudi u važnoj upravnoj službi na pojedinom posjedu.VIII. prstenom i štapom. njemačka je monarhija bivala sve slabija.. čime je konačno ukinuta svjetovna investitura u užem smislu riječi. Iste godine Henrik je s vojskom ponovo krenuo na Italiju. a plemstvo je stekao nasljedno pravo upravljanja posjedima. papini su izaslanici prekinuli pregovore i na oltar crkve svete Sofije u Carigradu položili papinsku bulu o izopćenju patrijarha Kelurarija i svih njegovih sljedbenika iz Crkve. 1054.

jer car nije imao muških nasljednika. čime je znatno ojačao svoj položaj u Njemačkoj i Italiji. Kralj je prisilio grad na pokornost i iskaze lojalnosti. u Rimu Henrika za cara.) čime je vraćeno legitimno nasljeđivanje prijestolja. želio pod svoj nadzor staviti cvatuće sjevernotalijanske gradove. ali su oni imali pravo sami izabirati vlastite službenike i prikupljati vlastite poreze. Henrik VI ishodio je veliku otkupninu. 1176. Učvrstivši se u čitavoj Italiji. Križarski ratovi Križarskim ratovima prethodili su pohodi poput istjerivanja Saracena iz Italije. i to njemačkih.). u Paviji okrunio za kralja Italije te slomio otpor nekolicine sjevernotalijanskih gradova. nanijela težak poraz. izabran je Hohenstaufovac Konrad III (1137. što bi caru omogućilo neovisnost od ostalih središta moći.-1152. Umro je 1197.) Odnosi carstva i papinstva ubrzo su se počeli ponovo kvariti.-1159. Zarobivši engleskog kralja Rikarda Lavljaeg Srca. stoljeća Turci Seldžuci izbili su na obale Egejskog mora i zaprijetili samom Craigradu. gvelf po majci. dok je car papu doživljavao kao glavnu prepreku vlastitoj kontroli nad čitavom Italijom. carske predstavnike koji su obavezno morali biti došljaci. Fridrik je 1183. Brakom sina Henrika s Konstancom. tzv.) je preko žene tražio krunu Normanskog Kraljevstva. te njemačkom kolonizacijom na istok.-1181. Svima je priznao zatečena prava i povlastice.-1137. Fridrik je pokorio čitavu Saku i Bavarsku te protjerao Henrika. Među sjevernotalalijanskim gradovima snagom i hegemonističkim težnjama isticao se Milano. Novi papa nije priznao caru vlast na jugu Italije. Konrada je naslijedio Fridrik I Barbarossa (1152. Prvi carev pohod na Italiju zbio se 1154. Krajem 11.) sklopio je savez s talijanskim komunama. knezu Saske.). Od početka se zapažala veza između reformskih elemenata u Crkvi i križarskog pokreta. kod Legnana. Novi papa Aleksandar III (1159. Lotarova vladavina obilježena je slomom slavenskog otpora na istočnim granicama Carstva. Pomažući Bizantu papa se nado da bi mogao prevladati crkveni raskol te osigurati veći broj hodočasnika. gradovi okupili su se u protucarsku. Papa je u caru počeo prepoznavati veću opasnost od svih talijanskih komuna. Nakon Lotara. koja nje došla do poljskih granica. Ovakav izbor doveo je do sukoba i teškog rata novog vladara s Hohenstaufovcima.Rastuća moć teritorijalnih kneževa došla je do izražaja prigodom smrti Henrika V 1225. 27 . okrunio je 1191. saski i bavarski knez. Papa Celestin III (1191. protiv pape tražeći samoupravnu komunu. ubili su i papu Luciju II 1145. Fridrikove mjere išle su prema jačanju središnje vlasti i države. a sam je počeo raditi na jačanju vladarske domene u Porajnju. Fridrik je imenovao protupapu kojeg je priznavala samo manjina kardinala. Time započinje doba dinastije Hohen. s Lombardskom ligom sklopio mir u Konstanzu. a gibelini pristaše prevlasti cara. što do tada nije uspjelo ni jednom njegovom prethodniku. Prijestolje je pripalo Lotaru II (1125. Lombardsku ligu (1167. Među njima se isticao Henrik La. car je postao gospodar prostora od Baltika do Sicilije. u kojoj su vlast imali teritorijalni kneževi.-1197. Fridrik se 1154. Fridrik je oslabio položaj papinstva u Italiji. Henrik VI (1190.) Gvelfi podupirali papinstvo. Zadržana je careva nominalna vrhovna vlast nad sjeverotalijanskim gradovima. Pod utjecajem radikalnih ideja Arnolda iz Brescie rimsku puk se pobuno 1143. za središte lige izabran je grad Alesandria. Fridrikovi nasljednici bili su preslabi za nastavak politike centralizacije te previše zaokupljeni Italijom i tamošnjim odnosima.. Fridrik je stvaranje jake carske vlasti usmjerio na Njemačku. Prednost novih dužnosnika bila je u njihovoj nepristranosti. Prvi put javljaju se nazivi gvelf (Lotarovi pristaše) i gibelini (pristaše Hohen.-1190. Car je u veće sjevernotalalijanske gradove počeo postavljati nove službenike zvane podesta. Sjeverotal.. Postojali su i unutarnji razlozi zbog kojih je Europa okretala pozornost Istoku. normanskom princezom s juga Italije. U Rimu je okrunjen za cara od pape Hadrijana IV (1154. Kao odgovor.1198. renkokviste muslimanske Španjolske te njemačkih napada ma poganske baltičke Slavene. Lombardska je vojska carevoj.

Križarima je s vojskom pohitao u pomoć i car Aleksije ali je povukao svoje trupe. U Carigrad je umjesto profesionalnih i organizirane vojske stigla kaotična svjetina.) postigao je začuđujuće uspjehe. na koncilu u Piacenzi pojavili su se poslanici bizantskogcara Aleksija I Komnena (1081. Ugarsku i Bugarsku. Osim vojnika. Bizantski car Aleksije je podmićivanjem vezivao jednog po jednog križarskog zapovjednika uz sebe. posebno u Bugarskoj. Novu teritorijalno-političku jedinicu velikog strateškog značenja stvorio Balduin. time još više produbivši križarsko nepovjerenje prema Bizantu. Godine 1095. počelo se u križare javljati mnogo neboračkog stanovništva zbog vjerskog žara. proširilo i na sjeveru i na jugu te osvojilo gotovo sve sredozemne luke u Svetoj zemlji. Teškoće su za križare na Istoku počele kada su muslimanski vladari počeli prevladavati unutarnje nesuglasice i sve jedinstvenije nastupati protiv njih. 1099. Antiohiju. Prvi se za odlazak javio grof Rajmond Tuluski. Beomond je preuzeo vlast u Antiohiji. Službeni predvodnik križarskog pohoda bio je papin legat.Odlazak dijela pripadnika ratobornih svjetovnih elita na Istok mogao je olakšati Crkvi nametanje poželjnog društvenog reda. Papa Urban II (1088. Na Zapadu se počela okupljati vojska za Drugi križarski rat (1147. Prebacio ih je maloazijsku obalu odakle su počeli napadati i pljačkati seldžučke teritorije. Križarske zemlje su bile sa svih strana okružene Saladinovom 28 .). umire biskup Ademar. Dvije velike skupine od po nekoliko tisuća križara krenuli su kroz Njemačku. Križari su krenuli dalje na istok prema Antiohiji. Edeska Grofovija je 1144. flandrijski grof Robert. Križarima su posao olakšale unutarnje slabosti i početak procesa raspadanja Seldžučkog Carstva. izrazita vjerska snošljivost. Pad Edese potaknuo je ujedinjavanje svih muslimana sjeverno od matičnog križarskog teritorija. dospjela u ruke muslimana. upozorivši ih da ne kreću na svoju ruku. odaziv nije bi masovan kao za prvi pohod. normandijski vojvoda Gotfrid Bujonski. poput molitvi različitih vjernika u istim svetištima. Osvojili su ključ Sirije. sastavljena pretežito od seoske sirotinje. U takvom stanju dočekali su ih i napali Seldžuci. 1095. doveden iz Edese. što im je vratilo borbeni zanos. no opsada je završila potpunim neuspjehom. U ljeto 1097. bitka je završila potpunim trijumfom križara. najmoćniji velikaš juga Francuske. Prvi križarski rat (1096. križari su opsjeli Nikeju. Među lokalnim križarskim vođama u Porajnju bilo je i onih koji su svjetinu poticali na pogrom protiv Židova. Luj i Konrad vratili su se u Europu. Seldžuci su brzo okupili vojsku koja ih je teško potukla. dok je druga imala velikih problema s domaćim stanovništvom. Najuspješniji propovjednik diljem Francuske koji je pozivao ljude u rat bio je Petar Pustinjak. biskup Ademar koji je imao težak zadatak mirenja i posredovanja među svjetovnim vođama pohoda. kojim je navodno Isus proboden. Prva je skupina bez većih problema napredovala. Genova i Venecija. U osvajanju luka pomogli su talijanski gradovi Pisa. na putu ih je mučila nestašica vode i hrane. Od samog početka sve je pošlo po zlu. održao je jedan od najpoznatijih govora u povijesti papinstva i pozvao ljude u križarski pohod. Car ih je dolično primio.) i koristio je to kao povod da sazove koncil u Clermontu. U gradu je pronađeno koplje. koje na Istoku osvoje (osim Svete zemlje) vratiti Bizantu. čime je stvoreno feudalno Jeruzalemsko Kraljevstvo u kojem su se preslikale zapadne društvene i državne funkcije. Između katolika i muslimana razvio se suživota. Novi vladar postao je Balduin.-1149. Vodstvo nad križarima preuzeo je Rajmond Tuluski.-1099. Vodeću ulogu preuzeli su francuski kralj Luj VII te njemački car Konrad III. Edesku Grofoviju. unatoč brojnim unutarnjim proturječnostima. križari su osvojili Jeruzalem. Opsada je razbijena i uslijedio je slom muslimanske obrane na čitavom prostoru sjeverno od Jeruzalema. Križarskim osvajanjem Damaska bi se otežala komunikacija muslimanskih zemalja. Jeruzalemsko Kraljevstvo se do 1130.-1118.-1099. Konačno su mu svi prisegnuli na vjernost i u zamjenu za obećnu carsku pomoć obećali da će gradove i teritorije.) i zatražili pomoć Zapada. ali su ih ubrzo opkolili Seldžuci. koji je iza sebe imao tisuće sljedbenika.

upustivši se u borbu za moć na Sredozemlju. Obnovljen je sukob Henrika II i Filipa II Augusta. Akra. Aleksije se za pomoć u obrani obratio Kumanima koji su 1091. Aleksijeva vladavina označila je uspon i jačanje vojne moći Carstva. Nastavljeno je davanje manastira na upravu svjetovnjacima.vlašću. Do sredine 1097. Križari nisu vratili Antiohiju. Bizantsku zauzetost 29 . oba puta zapadnjakinjom. Ubrzala se fudalizacija Bizanta. obnovljena u većem dijelu Male Azije. Od početka 12. kvarenje novca.. a opseg i značaj tema znatno su se smanjili.. a normanski vladar je položio caru vazalnu prisegu. Katolici su od tada mogli posjećivati Jeruzalem koji je ostao u muslimanskim rukama.) Do razdoblja Aleksijeve vladavine Bizant je izgubio posjede i vlast na jugu Italije te u Maloj Aziji. Bizant je našao saveznike u Mlečanima koji su nanijeli pomorski poraz Normanima kod Drača. već pomoćne postrojbe za svoju vojsku i oslobađanje Palestine. francuski kralj Filip II August te car Fridrik I Barbarossa osobno su predvodili vojsku koja se zaputila u Svetu zemlju. Prolazak križarske vojske kroz Bizant poremetio je odnose sa njemačkim carom. 3. Car je ipak bio dobro prihvaćen u crkvenim krugovima jer se odlučno borio protiv bogumilskog pokreta. iza kojeg su jedinstveno stajali svi okolni muslimani. Ostatak Jeruzalemskog Kraljevstva ostao je u rukama križara. Engleski kralj Henrik II i njegov sin Rikard Lavljeg Srca. Naslijedio ga je najmlađi sin Emanuel koji je ujedinio u sebi viteške ideale zapadnog tipa s bizantskom zamisli univerzalnog carstva. st. Aleksije je vodio i tri pohoda protiv raškog župana Vukana. a ne više centralistički poredak. predala se križarima 1191. Od Zapada Bizant nije očekivao križare. Vlasnik pronije bila je država. godine Jeruzalem je. Dolazak križarske vojske u Bizant car je dpustio. razbili Pečenege. pao u muslimanske ruke. Jačanje Bizanta za dinastije Komnena (1081. Glavni Aleksijevi protivnici bili su Normani s juga Italije. uz pomoć križara. bizantska je vlast. U odlučujućoj bici kod Galilejskog jezera 1187. Ivan. Autoritet carske vlasti je za Aleksija znatno poratsao. Rikard se na putu zapleo u sicilska unutarnja pitanja. a Bizantinci su potisnuli normanske snage. izazvavši protiv sebe cara Henrika Vi i Bizantince zbog osvajanja Cipra. sve su važniji odnosi Bizanta s Ugarskom koja je zavladala Hrvatskom i Dalmacijom. Kao prihod za pohod skupljala se Saladinova desetina u Engleskoj i Francuskoj. a jeruzalemski kralj zarobljen.-1192. najveći od Komnena. 10. Rikarda je pri povratku zarobio Henrik VI. ali je bio vrlo sumnjičav prema njihovim pravim namjerama. Pokorio je Srbe te raškog velikog župana prisilio na priznavanje vrhovne bizantske vlasti. tražeći za njega otkupninu od 100 000 funti. križari su potučeni. Najvažnija palestinska luka. oženio se ugarskom princezom. Mlečani su u protunapadu zauzeli Drač. Mlečani su za tu pomoć dobili goleme trgovačke povlastice u Carigradu. unatoč tome pokazao s velikim promašajem. ali niz negativnosti kao što su davanje državnih poreza u zakup. Snažan muslimanski vladar. Dvaput se ženio.) bio je dobro planiran i financiran. Carev sin. ali su ga s kopna Normani osvojili. ali je stvoren novi. Opadalo je tematsko uređenje.. nakon 88 godina. suprotstavio se slabim i razjedinjenim križarima čiji je borbeni duh sve više slabio. Bizant je sa Njemačkim Carstvom i Pisom sklopio protunormanski savez. Za Komnena Biznat je izgubio prevlast na istočnom Sredozemlju u korist talijanskih gradova-država. Emanuel se okrenuo put Zapada.-1185. Cara Aleksija naslijedio je sin Ivan II Komnen. 1187. Na značaju je sve više dobivala feudalna vojska pod vodstvom pojedinih pronijara. a utjecaj na Balkanu znatno mu je oslabio. godine. Treći križarski rat (1187. 1137. Nova opasnost Bizantu predstavljali su Pečenezi. Porezne obveze za stanovništvo znatno su se povećale. Zbog novog križarskog pohoda pregovaralo se o pomirenju Francuske i Engleske. Saladin je ponudio engleskom kralju prihvatljive uvjete mira koji je sklopljen 1192. izazivajući ogorčenje u crkvenim krugovima. feudalni. Antiohija je pala.

koji su tijekom 12. gdje je trpjelo poraz za porazom. Pokorio je Malu Armeniju i Antiohijsku Kneževinu. Prvi je zapazio novu opasnost za katoličanstvo od krivovjerja (hereza) koja su stizala s Istoka. poslušnosti i duhovne čistoće. On je smatran stvarnim poglavarom Crkve između 1125. a bizantska vojska se morala povući iz Italije. Sve sile zainteresirane za Italiju odmah su se ujedinile protiv Emanuela. Na Istoku je Emanuel imao mnogo više uspjeha.. stoljeća postupno preuzimali prvenstvo među redovništvom. drugi grad Carstva. na vlast je došao Andronik. čija je uloga bila presudna i u jačanju pučke pobožnosti. ubrzo je cijelo obalno područje palo u bizantske ruke. Clunyjevski redovnici zadržali su veliki utjecaj iz 11. Pokret za što veći asketizam započet je tijekom 11. broj cistercita je ubrzano i stalno rastao. Često su živjeli svjetovno i bilii oženjeni. 1185. Normani su kod Brindisija teško porazili bizantsku vojsku. viteški redovi. Preuzeli su redovničke zavjete siromaštva. Bizantinci. Pri tome se služio najbrutalnijim sredstvima i metodama. osiguravši stalne prihode. čiji su redovnici živjeli pustinjački. Najutjecajniji od svih redova bili su cisterciti. Viteški red templara. Crkveni koncil u Troyesu 1128. Smrću Andronika nestalo je dinastije Komnen. Vlastite posjede davali su u gospodarski zakup. U bankarstvu su se izuzetno izvještili te su tijekom 13. potvrdio je pravila novog reda. Godine 1156. slijedili su i mnogi novi redovi. U Francuskoj se strogošću isticao red kartuzijanaca koji su smjeli govoriti samo u krajnjoj nuždi. osvojili bogate grčke gradove. Vladari i pape dali su im povlastice koje su ih izuzimale od bilo kakvih svjetovnih ili crkvenih jurisdikcija. Reformski pokret u crkvi u 12. Postali su 30 . Posebnu grupu novih redova unutar Crkve predstavljali su tzv. Novi redovi norbertinaca bili su najznačajniji među kanonicima koji su slijedili redovnička pravila. Poduzeo je veliku ofenzivu na Italiju kojom se krenulo 1155. Bizant se sukobio s Mlečanima zbog zauzimanja Dalmacije. Iste godine protiv Bizanta pobunila se Raška. Njihovu organizacijsku shemu. Stefan Nemanja svoju je državu osamostalio u odnosu na Bizant i teritorijalno se proširio na račun Carstva prema istoku i jugu. Hrvatska. centralizaciju pod jednim glavarom reda. Nijemci i Mlečani sklopili su protunormanski savez i 1149. stoljeću. stoljeća postali glavni bankari i blagajnici francuskih kraljeva. 1167. 1182. 1181. stoljeću Papinstvo je u jačanju vlastite ulogu unutar Crkve imalo veliku pomoć redovništva. Unatoč strogosti. a zatim je uslijedio i niz ugarsko-bizantskih ratova. Samostane su redovito podizali na pustim ili zapuštenim područjima. stoljeća u Italiji osnivanjem reda kamaldoleza. Jača kult Blažene Djevice Marije. za ženu je uzeo kćer Luja VII. 1172. preoteli Krf. Utemeljitelj Bernard iz Clairvauxa na temelju Benediktove regula organizira novi red cistercita u 12. a za vjerske dužnosti postavljali bi zamjenike – vikare. i 1153. Dalmaciju i Srijem. iz Ancone. raški veliki župan Stefan Nemanja odustao je od otpora i priznao bizantsku vrhovnu vlast. Bosna i Srijem kratkotrajno su potpali pod bizantsku vlast. Normani su zauzeli Solun. s vremenom su cisterciti postali znalci isušivanja močvara.križarima iskoristili su Normani koji su 1147. Korint. Crastvo je naglo slabilo. čiji su osnivači bili osmorica francuskih vitezova. Takmaci templara bili su vitezovi ivanovci. vrlo bogat i utjecajan sloj. Posebni problem za Crkvu predstavljali su katedralni službenici – kanonici. stoljeća. Dalmacija. Tebu i Krf. stvorio je udrugu za zaštitu hodočasnika na putu prema svetim mjestima. što se vidjelo i na bojnom polju. Emanuel je uspio učvrstiti položaj na Balkanu. Primirje je sklopljeno 1158. ugarskohrvatski kralj Bela III Bizantu je oduzeo Hrvatsku. Glavna politička smjernica njegove kratkotrajne vladavine bila je obračun s plemstvom i dokidanje njegove prevlasti u Crastvu.

U filozofiji je prevlast su imale Aristotelove misli. prihvaćanjem znanstvenih dostignuća istočnih naroda te pojavom prvih sveučilišta.). ali bez uspjeha. u 13. Najpoznatija je bila Pjesan o Rolandu. Rad na usavršavanju kanonskog prava doveo je redovnik Gracijan u svom djelu Decretum Gratiani. Njegov najmlađi brat 31 . stoljeća bila je oživljavanje znanstvene misli. Carigrad. Najvećem dijelu Europe model je postalo pariško sveučilište. kasnije je preuzela u svoje ruke osnivanje većine novih te je pomoću sveučilišnih upravnih tijela uspijevala nadzirati obrazovanje i istraživanje. Do sredine 13. Krajem 11. posebice Cluny. Najpoznatije talijansko sveučilište iz 12. bili su predvodnici razvoja novog tipa arhitekture i likovne umjetnosti koja se naziva romanika jer se oslanjala na rimske uzore. Samostani. Četvrti lateranski koncil 1215. st. U Italiji i na jugu Francuske najjači su bili studiji prava i medicine. stoljeća 12. Među prevoditeljima isticao se i naš Herman Dalmatin (1110. oblikovana su načela novog. Teutonski red (Njemački viteški red) postao je predvodnik njemačke kolonizacije na istok Europe. stoljeće papinstvo se zabrinulo zbog inflacije novih redova i njihove suviše uske specijalizacije. stoljeća bilo je Bolonjsko. Od živih europskih narodnih jezika prvi je u književnosti zabilježen francuski (od početka 12. filozofija i logika postale su nova i važna područja istraživanja. st. pokušao je zabraniti osnivanje novih redova. IX. Sredinom 12. stoljeća Engleska je bila najnaprednije europsko kraljevstvo s ograničenom središnjom vlašću.-1154. stoljeća. o Tristani i Izoldi. Velika zasluga autora 12. Glavna zadaća znanstvenika toga doba bila je prepisivanje arapskih i grčkih tekstova koji su sadržavali znanja antičkog svijeta. teologija. USPON ZAPADNIH MONARHIJA Engleska Krajem 11. najpoznatija škola medicine bila je u Salernu kraj Napulja. Redovnici su znatno olakšavali provedbu papinskih reformskih mjera vlastitim utjecajem na javno mnijenje.financijski moćni te su se od početka s njima sukobljavali oko premoći u Jeruzalemskom Kraljevstvu. stoljeće je doba obilježeno remek-djelima književnosti na narodnim jezicima Euurope. Prva sveučilišta nije utemeljila Crkva. Vjerovao je u crkvena naučavanja ali je smatrao i da sve vjerske istine može dokazati razumskim putem. umro je kralj Vilim II. Godine 1110. Rastao je broj samostana sudski podložnih jedino i izravno papi. vrhuncem romanike i počecima gotike u likovnoj umjetnosti. Uspon Europe – renesansa 12. Palermo i Toledo bile su tri ulazne luke grčke znanstvene baštine u srednjovjekovnoj Europi. Najpoznatiji logičar. teolog i filozof bio je Petar Abelard. Proučavanje logike i teologije naročito se razvilo u sjevernoj Francuskoj. obnovom proučavanja prava. Profesor Irnerije najzaslužniji je za organiziranje sustavnog proučavanja rimskog prava. stoljeća većina najvažnijih znanstvenih i filozofskih djela bila je već s grčkog i arapskog uspješno prevedena na latinski.) koji je radio na prijevodu Kur'ana. Značajke su mu bile velika visina građevina i obilje svjetlosti u njihovoj unutrašnjosti. o Svetom Gralu ili o kralju Arturu. Razvija se kanonsko odnosno crkveno pravo. Na prelasku 12. Sve je važnija uloga papinske kurije kao vrhovne sudske instance. Već do 1220. Popularan žanr bile su duge epske pjesme (chansons de geste) o životima junaka. gotičkog stila u arhitekturi.

Ženidbom je došao do Poitoua. na što se Ivan oglušio pa mu je francuski kralj oduzeo sve feude na francuskom području i objavio rat. Novi kralj Henrik II Plantagenet (1154. Izbio je građanski rat. Henrik se odrekao investiture znakovima duhovne časti.Magna Cartu. Henrik II se dao javno izbičevati u znak kajanja grijeha. Ivan je do 1204.Henrik I (1110. na čiji se poticaj 32 . Pozvao je natrag u zemlju protjeranog nadbiskupa Canterburryja. Guienne i Gaskonje te je polagao pravo na čitav današnji jugozapadni dio Francuske. Jedini Henrikov nasljednik bila je kćer Matilda koja se udala za grofa od Anjoua. Henrik nije uklonio feudalnu rascjepkanost ali je naznačio put njezina nestanka u 13. francuski je kralj imao ograničenu moć u odnosu na velikaše. odnosno nove uprave i sudstva. koji ga je naslijedio i ostao zapamćen kao jedan od najneuspješnijih engleskih kraljeva.-1199. vraćao je kraljevske posjede i prava u svoje ruke. Beckettovo ubojstvo bilo je povod nezadovoljnom dijelu plemstva za usatnak protiv kralja. Posljednja kraljeva sudska reforma bila je stvaranje središnjeg suda.) okrunio se za kralja unatoč starijem bratu Robertu Normandijskom. izgubio sve francuske posjede osim Gaskonje i dijela Poitoua. velikog normanskog neprijatelja. od oca je naslijedio Anjou i Touraine. Tako je postao sve neovisniji o velikašima. 15. Henrika II naslijedio je Rikard Lavljeg Srca (1189. oni su bili podložni izravno kralju. Stjepan je pristao priznati Matildinog sina Henrika za nasljednika. 6. izgubio je i Normandiju. zatraživši da se na njemu utvrdi englesko običajno pravo. Kralj je pomoću plaćenika suzbio ustanike.-1135. za razliku od brata. Time je povećao vlastite prihode i smanjio moć baruna.-1189. Uz pomoć svojih pristaša kralj je proširio i učvrstio svoju vlast nad dijelom Irske. Uspjeh reformi. Calerendonske konstitucije Beckett je odbio priznati jer su išle u pravcu smanjivanja prava Engleske crkve. Nastojao je da svi važniji sporovi budu vođeni pred kraljevskim sucima. te je plemstvu morao izdati novu povelju sloboštinama i dati ustupke Crkvi. Počeo je slati kraljevske suce koji su obilazili sve dijelove Kraljevstva. Za Rikarda u engleskoj je uveden porezni sustav. ali Henrik je na lokalnim sudovima mogao provoditi reforme.. Od početka 13. Ivan je donio Veliku povelju slobode . anglosaksonska sastavnica engleskog društva postajala je sve značajnija. Prisiljavao je velikaše da mu predaju utvrde. Njegovi sinovi željeli su prijestolje. st. st.) od 1150. U sudstvu su i dalje prevladavali velikaši. Rikard je bio i ostao popularan u narodu. Velikašima je poveljom o povlasticama zajamčio dotadašnji status i prava. Francuska Početkom 12. pravnog sustava i vlasti u Engleskoj. Nakon 1100. Pokazao se jednim od najznačajnijih promicatelja uprave. donio je Henriku nadimak Lav Pravde. kralj zbog nje vodio rat s engleskim kraljem Henrikom I. kraljevsku vlast stvarno je obnašao Luj VI Debeli na području Pariza do Orleansa.) koji je za cijele vladavine boravio izvan zemlje. Nakon Ivanove smrti engleski je jezik postao i jezik pisane kulture. Njegov sin Luj VII oženio se Elenorom Akvitanskom. Velikaška oporba istakla je drugog kandidata Stjepana od Bloisa koji se uspio nametnuti kao kralj. Od tog vremena organizirane grupe velikaša branile su u Engleskoj svoje povlastice i engleske zakone u odnosu prema kralju. st. Filip je u jednom nevažnom slučaju Ivana pozvao pred svoj sud. Ivana Bez Zemlje. Na Henrikovu dvoru dolazi do jačanja središnjih financija što mu omogućuje prevlast nad barunima. a za neprijatelje je imao Filipa II Augusta i papu Inocenta III (zbog sukoba oko izbora canteburyjskog nadbiskupa). vladao je Normandijom. Došlo je do sukoba s canteburyskim nadbiskupom Thomasom Beckettom. Nakon što su njegovi vitezovi ubili Becketta. Obnovio je središnju upravu. Okružni kraljevski suci bivali su sve važniji u odnosu na šerife. a pomagao im je i francuski kralj Filip II August s kojim je Henrik bio u sukobu. Sporazumom iz 1106. Henrik je sazvao koncil u Calrendonu 1164. Sudske reforme dovele su Henrika do sukoba s Crkvom koja je do tada imala utjecaj u sudstvu. Normandija je ostala vezana uz Englesku iako je franc. ali Stjepan se uspio zadržati na vlasti. 1215.

imalo problema i a gradovima u kojima se razvija krivovjerje. čime je došlo do jačanja francuske monarhije. vlašću nad Italijom. Papa se tada okrenuo protukandidatu Fridriku II Hohenstaufovcu (Sicilskom). kod Bouvinesa i 1215. Sitno plemstvo je u mnogim mjestima ustupalo dio uprave na svojim posjedima kralju. g. potučeni i kažnjeni. a Elenora se udala za Henrika II i donijela mu Akvitaniju. Papa je podržao Otona i on je izabran za cara 1209. papa postaje Lothario Conti. Dolaskom u Francusku buduću kralj Henrik II je stupio u ljubavnu vezu s Elenorom. organizirao Ivan Bez Zemlje. Podržavao je gradove na velikaškim područjima. a sve manje zainteresirani za duhovni utjecaj nad svjetovnjacima. On je naumio ostvariti plan prema kojem je papa glava kršćanstva i vođa čitave Europe. Kralj je izdao brojne povlastice francuskim građanima i štitio je strane trgovce na francuskom ozemlju-. st. Dao je obećanje papi da neće tražiti spajanje Sicilije i ostatka Carstva.. Inocent je odigrao važnu ulogu u prijestolnim borbama u Ugarsko – 33 . Znatno se povećao i kraljevski prihod. Crkve i građanstva. Luj VII nije uspio značajnije iskoristiti obnovu ideje snažne monarhijske vlasti. morao je u prvih 10 godina svog pontifikata pobjeći iz Rima 2 puta. Nastavljeno je jačanje središnjeg kraljevskog suda. Tijekom 13. Oton je poražen 1214. Porast materijalnog blagostanja kod svjetovnih elita vodio je relativizaciji vjerskih uputa i propisa za neporočan život. vrhovni sudac u svim važnim sukobima. Njegova vladavina bila je točka s koje nije bilo povratka na razdoblje velikaške premoći i rascjepkanosti. Probleme papinstvu naročito je zadavao Henrik VI.sukobio s velikašima i Crkvom. Filip se posvetio unutarnjoj izgradnji zemlje. Papinstvo je kroz 12. X. Bio je naklonjen gradovima i trgovini. Jačanje kraljevske vlasti bilo je posljedica renesanse 12. Papa Inocent III. Velikaši sa sjevera.) iskoristio je centralizaciju do krajnjih granica. Posljednja Filipova bitka bila je protiv koalicije koju je 1213. No Oton se pojavio u Italiji tražeći carska prava i teritorije.).-1214. sinu Henrika VI. sina Henrika Lava. poznatiji kao papa Inocent III. Zadržao je potporu većine plemstva. To je Filipu donijelo prevlast središnje vlasti i uprave nad najvećim vazalima. Od 1198.-1223. Nakon smrti Henrika VI. postavši u pravom smislu riječi utemeljitelj centralizirane i birokratizirane francuske države. Njegov nasljednik Filip II August (1180. podržavajući njegove sinove u zahtjevu za prijestolje. godine za cara je postavljen Fridrik II. ali zbog otpora u Rimu. opati i pape bivali zaokupljeni upravljanjem i stjecanjem prihoda od velikih materijalnih dobara. Filip je od slabog Ivana Bez Zemlje uspio oduzeti najveći dio plantagenetskih posjeda na francuskom području. kako bi ih ovaj zaštitio od jačih susjeda. Kralj je pružio utočište papi Aleksandru III tijekom sukoba s carem Fridrikom I. gibelini su za cara izabrali Filipa Švapskog. Ženidbom je dobio pokrajinu Artois čime se teritorijalno proširio prema Lam Mancheu. Filip je bio prvi put do tada najmoćniji i najbogatiji čovjek Francuske. (do 1215. DOBA BORBE CRKVE ZA OČUVANJE PREVLASTI U DRUŠTVU. g. stavili su se na stranu Engleza i Nijemaca. U središnjoj Francuskoj utjecaj monarhijske vlasti postao je prevladavajući na područjima sitno-plemićkih feuda. Brojni su biskupi. Uspio je izboriti pravo imenovanja vodećeg rimskog senatora. uključivši i flandrijskog grofa. st. ali su svi kod Bouvinesa 1214. Filip je spletkario protiv engleskog kralja Henrika II. davao im povlastice. stoljeća Crkvi je postalo sve teže očuvati vodeći položaj u društvu. Luj VII je poništio brak. a gvelfi Otona IV od Brunswicka. g.

2. dok je Sicilija već bila papinski feud. a ostali dio čvrsto vezan uz Crkvu. ubili papinog legata. Krivovjerni pokreti su prihvaćali kršćansku vjeru. da bi ih krajem 14. Građanstvo je bilo sklono raspravama o vjerskim pitanjima. a ne među intelektualcima te su iza njih stajale na tisuće sljedbenika. uključivši i žene. Inkviziciju su. Uništio je krivovjerce juga Francuske. Inkvizicija je u stotinjak godina djelovanja smanjila broj heretika. prema odobrenju pape Grgura IX. Veliki odaziv za pohod bio je na sjeveru Francuske zbog političkih i gospodarskih razloga. Bili su poznati i pod imenima Bugara ili katara. Treći lateranski koncil konačno je odbacio valdenge.hrvatskom kraljevstvu. Vjerovali su da je sav materijalni svijet djelo sila zla. Južni velikaši počeli su vraćati posjede koje su im oduzeli sjevernjaci. g. ali su odbacivali svećenstvo. Četvrti lateteranski koncil s ciljem ponovnog zauzimanja Svete zemlje i provođenja crkvene reforme. st. službenici grofa Rajmonda Tuluskoga. trgovačkim putovima na Zapad u gotovo sve važnije gradove. mogu propovijedati. u Languedocu.-1226. četvrtine 13. st. Sazvao je 1215. koji je ubio Krista. Dvije važne koncilske odluke: 1. križarskog pohoda protiv onih koji odbijaju uvidjeti jedine vjerske istine. st. Starozavjetni Jahve je za njih bio zli bog. Kraljevi Engleske. ali kada su 1208. Vjersko učenje bilo je jednostavnije od katoličkog. vodstvo u progonu krivovjeraca preuzela je crkvena inkvizicija od biskupa. U početku je odaziv bio skroman. Aragona i Portugala stavili su svoja kraljevstva pod vrhovnu vlast pape. odredivši različita ograničenja za Židove i obvezu nošenja židovske oznake na odjeći. Krivovjerja (hereze) Na Četvrtom lateranskom koncilu strogo su osuđeni krivovjerci valdenzi i albižani. Jedan od prvih vođa krivovjeraca u Italiji bio je Arnold iz Brescie. izrasli su u puku. Od vremena grgurovskih reformi župljanima je bilo dopušteno odbiti svećenika iz moralnih razloga. Najveći dio Languedoca izravno je priključen kraljevskim posjedima. Učenja stare sljedbe manihejaca proširila su se s Istoka. poznatog zaštitnika krivovjeraca. g. čiji su sljedbenici bili poznati kao arnoldisti ili siromasi. članovi novih crkvenih redova franjevaca i dominikanaca. st. preko Balkana. Grgurove odredbe da svećenici koji žive u grijehu ne mogu dijeliti sakramente vodile su obnovi donatističkog krivovjerja koje je naučavalo da sakramenti nemaju vrijednost ako ih je udijelio grešni svećenik. Krivovjerni pokreti s kraja 12. oko sebe je okupio sljedbenike poznate pod nazivom lyonski siromasi. prodaja svetačkih moći. Većina krivovjeraca bila je dualističkog svjetonazora. Zabranjeno je svećeničko odavanje svjetovnim užicima. Četvrtim križarskim ratom i zauzećem Carigrada privremeno je nestalo raskola. Inocent nije zapostavio ni vjerska pitanja. Katolici s juga pridružili su se krivovjercima u otporu prema sjevernjacima. Vojsak pod vodstvom grofa Simona od Montforta krenula je na jug. Križarski rat protiv albižana više je značio u političkom nego u vjerskom smislu. Inkvizicija je od početka dobila potporu svjetovnih 34 . zabranila simonija. Valdenzi su odbijali poslušnost papama i episkopatima te su držali da svi svjetovnjaci. potpuno iskorijenila. Prvom se strogo zabranilo svećenstvu sudjelovati prigodom sudskih dvoboja ili ordalija. Uspjehu novih pokreta pogodovala je činjenica da se od običnih vjernika malo tražilo. Preuzeli znalci dogmatskih pitanja. Glavna pokretačka snaga hereza bilo je nezadovoljstvo ponašanjem svećenstva. Tijekom II. Sjevernjaci su pobijedili i njihovi velikaši zauzeli posjede na jugu. Na jugu Francuske. Posvetio se propovijedanju evanđelja.). ti sljedbenici su bili poznati pod imenom albižana. Papa je ubrzo odobrio propovijedanje tzv. Braniteljima je pomoć pružao i aragonski kralj. Druga važna odluka išla je prema učvršćenju rastuće protužidovske nesnošljivosti u Europi. Sjevernotalijanski gradovi postali su glavna uporišta krivovjerja krajem 12. Pokrenut je novi križarski rat na jug Francuske u kojem je vodeću ulogu uzeo francuski kralj Luj VIII (1223. Najvažniji protusvećenički pokret pokrenuo je Petar Vald – odlučio je svu svoju imovinu razdijeliti sirotinji.

ispovijedi i davanja oprosta od grijeha u svim župama.-1226. Predaja Sicilije papi pošto postanje njemački car.) obilježena je borbama papa i carske obitelji. Krivovjereje je slabilo autoritet glavnih institucija na kojima je srednjovjekovno društvo počivalo. 1215. dolaskom Grgura IX za papu. „Konstitucijama Sicilskog Kraljevstva“ iz 1231. Isticao se obrazovanošću. Manfreda i proglasio se kraljem. 1217. čak i u nekim dijelovima papinske države. Papi je dao dva obećanja: 1. Fridrika je u Njemačkoj naslijedio sin Konrad IV (1250. država i Crkva.) početkom 13.) onemogućio stvaranje ujedinjenog talijanskog kraljevstva. Car je ponovo krenuo na Istok. g. Uzdržavali su se prošnjom. dok je društvena elita lišena moći. Dominikanci su uvijek bili usmjereni prema učenju i teologiji. nazivali se propovjednicima i bili su vrlo obrazovani.). no odgađao ga je 12 godina jer se usmjerio na učvršćenju vlasti u Italiji. Franjo je ustrajao na potpunom siromaštvu i fratri su morali raditi vlastitim rukama. Inocent je za sobom ostavio mladog Fridrika II Sicilskog. Drugi veliki prosjački red osnovao je sveti Franjo Asiški (1181. isticao se Španjolac Dominik de Guzman (1170. dobio pravo da osnuje novi red dominikanaca od strane pape Honorija III. kao pjesnik i željom za znanjem. Nazaret i Btlehem s koridorom do Sredozemnog mora od egipatskog sultana. Kralj Luj IX Sveti) zvali su se „trećoreci“. Papinstvo i dinastija Hohenstaufovaca Povijest Njemačke i Italije od vremena smrti pape Inocenta III (1216. na što je papa reagirao njegovim izopćenjem iz Crkve. U Njemačkoj je za kralja postavio sina Henrika. st. okrenuo se vjeri. kako bi papinska država izbjegla opasnost okruženja.). Obećao je da će povesti križarski rat. franjevci su se bavili misionarskim radom. Uz podršku signorea (gospodara) Fridrik II stekao je prevlast u Toskani i Lombardiji. krenuo u križarski rat ali se ubrzo vratio. Na Siciliji je zavladao njegov vanbračni sin Manfred Sicilski koji je imao papinstvo za protivnika. Fridrik nije ispunio obećanje jer mu je Sicilija bila izvor financijske i vojne moći. Najveće dostignuće prosjačkih redova predstavljala je obnova crkvenog utjecaja na svjetovnjake. g.-1221. Ističe se otac skolastičke filozofije Toma Akvinski (1225.-1274.). Njemački su velikaši potakli Henrika na pobunu protiv oca koja je brzo ugušena. (1268. dobio je Jeruzalem. g. Bili su snažni na europskim sveučilišnim središtima. na 4. a ne zatvoreni i izdvojeni u samostane.-1254. lateranskom koncilu zatražio je od pape Inocenta III potvrdu pravila svog reda franjevaca. Papa je pozvao Karla Anžuvinca koji je ubio 1266. nisu imali privatnog vlasništva niti prihode. ali tamo su stvarnu moć imali svjetovni i crkveni kneževi. Prosjački redovi Među propovjednicima u Languedocu početkom 13. Na sebe su preuzeli zavjet potpunog siromaštva. dok je papa Inocent IV (1243. 2. koji je nakon njegove smrti postao protivnik papinstva. st. među njima i franc. Fridrik je 1227. Sudjelovao je na Četvrtom lateranskom koncilu i 1216. Kod franjevaca pridružena braća (svjetovnjaci. izabran protucar i proglašen križarski rat protiv Fridrika.-1254. odrekao se bogatstva. Gradovi u Flandriji. prosjački redovi dobili su pravo propovijedi. Pritiskom inkvizicije uspješno je iskorijenjeno albižansko krivovjerje.) do smrti posljednjeg cara iz dinastije Hohen. Francuskoj i Italiji očišćeni su od heretika. Odnosi carstva i papinstva zaoštrili su se 1227. 35 . Dominikanci su preuzeli pravila reda augustinaca. a kod dominikanaca „Kristova milicija“. posebno na pariškom.vladara. Podvrgnuti su izravno papi. nakon njegove smrti izabran je Rudolf Habsburgovac za cara 1273. Na koncilu u Lyonu 1245. Nazivali su se braćom (fratrima) stoga su trebali živjeti među ljudima. sva je vlast centralizirana u carevim rukama. Fridrik je zadržao posjede u Njemačkoj i na Siciliji. car je ponovo izopćen iz Crkve.

Na ruševinama Bizantskog Carstva nastalo je Latinsko 36 . ustanak Petra i Asena. 6. u organizaciji Venecije. pozivale na križarske ratove pokušavali uglavnom da bi imali opravdan razlog za skupljanje poreza. okrenuo se papi za priznanje vlasti. Bizant je izgubio Cipar. Nijemci su zauzeli Hadrianopol i Filapopol te zaprijetili opsadom Carigrada koji je onda morao propustiti križare. i sklapanja sporazuma na Krfu s pretendentom Aleksijem. U Njemačkoj su djeca pod vodstvom dječaka Nikole došla do Genove gdje su im vlasti zabranile ukrcaj na brodove. koji su išli u 3.Kasniji Križarski ratovi Unatoč neuspjehu Trećeg križarskog rata do kraja 1201.) vodio je francuski kralj Luj IX Sveti koji nije uspio zauzeti Jeruzalem. Nakon smrti Henrika Venecija postaje glavnim neprijateljem Bizanta. Izaka je oslijepio i zbacio s prijestolja brat Aleksije III Angel. Srbe prisilio na mir. Teško unutarnje stanje u muslimanskim zemljama nakon Saladinove smrti (1193. Bizant je izgubio Bugarsku.) osvojio je ubrzo i velik dio Makedonije. Osvojenje grada križari i Mlečani izvršili su 13. tzv. Nakon osvajanja Zadra 1202. u kojoj se Asen proglasio za cara. što je izvršeno 1202. g.. Sicilija je postala važno središte manufaktura svile. križari su tamo i prezimili. Izak je 1190. križarski rat. nazivajući se Božjim izabranicima. Mlečane je zbog toga papa izopćio iz Crkve. izgubljeno je i posljednje križarsko uporište u Svetoj zemlji. st. Pad Carigrada 1204. U 7. Venecija je kao plaću tražila osvajanje Zadra. Trgovačak i hodočasnička putovanja pridonijela su razvoju bankarstva.) pružilo je priliku za uspješan 5. ona želi kontrolu nad istočnim Sredozemljem. Car Izak II Angel (1185. Vodeći bankari bili su vitezovi templari. Bizant je priznao samostalnost srpske države. Nijemce predvođene Barbarossom. sina zbačenog Izaka II. i kraljevsku krunu iz ruku legata pape Inocenta III.) sklopio je mir i sa ugarsko-hrvatskim kraljem Belom III. Venecija je učvrstila vlast na egejskim otocima i priobalju te osigurala strateške i trgovačke interese. 1195. križari i Mlečani opsjeli su Carigrad. Za cara je postavljen flandrijski grof Balduin. Fridrik II Sicilski je pregovorima stigao do Jeruzalema ali su ga muslimani opet vratili 1244. u Nišu su dočekali srpski i bugarski izaslanici koji su im ponudili savez i vazalnu prisegu protiv Bizanta.) položaj kršćana bio je beznadan. uz pomoć Mlečana osvojili Carigrad. križarskom ratu (1270. Henrik VI je oženio kćer Izaka II. na vlast je došla obitelj Angel. Padom Akre 1291. a Bizant je pristao plaćati danak. U Bugarskoj 1185.-1221. 1212. uvozili su velike količine različitih dobara. g. Luj IX poveo je bezuspješni pohod na Tunis. st. 4. 1188. uvjereni da mogu bez borbe zauzeti Jeruzalem. Filip II August naredio je povratak djece. dio francuskih velikaša na sebe uzeo znak križa.).) križarski pohod. dobio je 1204. Mlečani su uz križare imali pomoć Aleksija Angela. Stvoreno je Latinsko Carstvo koje je potrajalo do 1261. što je nakon gubitka Srbije novi udarac za Carstvo na Balkanu. Slom Bizanta. Nakon smrti cara Andronika Komnena (1185. a Stefan Nemanjić dobio je za ženu bizantsku princezu. g. križarski rat (1227. U ratu s Bugarima nije imao uspjeha.-1195. Križari su zauzeli važnu egipatsku luku Damiette. stvaranje Drugog Bugarskog ili Vlaško-bugarskog Carstva. Jedino rješenje za osiguranje mletačke prevlasti u regiji bilo je rušenje Bizanta. i Latinsko Carstvo. g. Opasnost za Bizant predstavljao je i njemački kralj Henrik VI koji je tražio povrat teritorija od Drača do Soluna. 1204. (1217.-1207. a za carigradskog patrijarha Mlečanin. Sredozemna trgovina dobila je značajne poticaje. Novi bugarski car Kalojan (1197. alamanski porez. se pojavio veliki pokret djece iz Njemačke i Francuske. Za vojni obračun s Bugarima Bizantinci nisu imali snage.-1270. Iz Jeruzalemskog Kraljevstva mnogi talijanski i drugi gradovi tijekom 13. te je oženio Belinu kći. Križari su 1204. Odlučili su putovati morem prema Bliskom Istoku. g. Pape su u 13.

7.. Konačnu pobjedu na d Bugarima i zapadnim grčkim vladarima Batac je ostvario 1246.) Bizant je ponovo postao sredozemna sila. kojem je Karlo to isto učinio. Nikejski je patrijarh 1235. jonsko otočje.) u kojem je za cara postavljen grof Balduin Flandrijski koji je dobio četvrtinu bizantskog teritorija. Kretu. Paleolog (1261. obnovljena je i grčka patrijaršija.pristašama svrgnutih Laskarisa. a Tatarima i Mamelucima od Seldžuka. g. Tako su postali najjača kolonijalna sila na istočnom Sredozemlju.) zapalo je u krizu. sklopili su savez za obnovu Latinskog Carstva. Latinsko Carstvo nakon smrti cara Henrika (1216.Teodor II Laskaris. 27. nudeći crkvenu uniju. Caru je pripala Trakija. Do 1252. Trapezuntsko Carstvo održalo se i nakon pada Carigrada 1453. Batacov nasljednik.dobivši ih kao lena. kako bi Pedro osvetio zeta Manfreda. Regenstvo je pripalo Mihaelu Paleologu koji je 1261. priznao samostalnost bugarske patrijaršije. st.) zauzeo je i Hadrianopol. Obnova Bizanta: Mihael VIII. ŠIRENJE KRŠĆANSKE EUROPE pregled događaja od 11. a obnovljeno Bizantsko. Mihale je ostvario određene uspjehe i pomake. Sam. zet Aleksija III. unuci Aleksija I. Bugarska je postala dominantan čimbenik na Balkanu. okrunio za cara. 1261. Mihael se savezništvima osigurao: papom protiv Anžuvinaca. Nikejsko Carstvo ojačalo je za vladavine Ivana III Bataca (1222. luke na Helespontu i Hadrianopol.).-1254. Teodor se 1208. Latinsko Carstvo povuklo se iz MA što je omogućilo Laskarisu da izgradi novu prijestolnicu u Nikeji. U ratu s Bugarima 1272. Novi papa. kada je osvojio Solun (dokinuto Solunsko Kralj. Paleolog je. Mihael VIII pozvao je araganskog kralja Pedra III da napadne Karla Anžuvinca i oduzme mu kraljevstvo. Ugarskom protiv Srba. Problem je bio dolazak Karla Anžuvinca za kralja na Siciliji 1266. Dinastija Paleologa vladala je Bizantom do propasti 1453. Anžuvinci i Mlečani 1281. sukobio se s aristokracijom što je ubrzalo propast dinastije Laskarisa. Mihael Angel na Balkanu stvorio je Epirsku Despotovinu. neutralizirao anžuvinsku opasnost. pokorio je i Epir. sklopio sporazum s Genovom – glavni takmac Venecije. XI. u kojem su zapadni Grci doživjeli poraz. Bizant je i Veneciji dao povlastice kao i Genovi čime je smanjio ovisnost o talijanskoj strani. Došlo je do sukoba Bugarske i epirske despotovine na Marici 1230.-1282.Carstvo ( 1204. Bizant je zagospodario Egejskim morem.-1285. Mlečani su uzeli Drač. Mihael je unutar Bizanta imao i problema s arsenitima. Bonifacije Montferatski osnovao je Solunsko Kraljevstvo koje je obuhvaćalo i susjedna područja Makedonije i Tesalije. koristeći naklonost pape Klementa IV i Grgura X te francuskog kralja Luja IX. Teodor Laskaris. Na Peloponezu nastala je francuska kneževina Ahaja ili Moreja – od svih križarskih tvorevina najdulje se održala. Stanovništvo se u Bizantu podijelilo na pristaše i protivnike unije. Grci su digli ustanak u Trakiji.). osvojen je Carigrad i srušeno Latinsko Carstvo. 37 . Lezb. na crkvenom saboru u Lyonu sklopljena je crkvena unija. Na ruševinama Bizanta izniknulo je mnoštvo križarskih državica. 1274. potpuno se stavio u službu Anžuvinaca i proglasio Mihaela raskolnikom. a ostatak su podijelili Mlećani i križari. koji je želio kontrolu nad svjetovnim i crkvenim poslovima. Tatarima protiv Bugara. Aleksij i David Komnen. Hij. osnovali su u maloazijskom crnomorsskom prostoru Trapezuntsko Carstvo. pomogao im je Kalojan. Najveća opasnost prijetila je Bizantu sa Sicilije ako bi se tamošnji vladat povezao s papinstvom. tako je Nikejsko Carstvo postalo nosilac državnopravnog i crkvenog kontinuiteta Bizanta. stvorio je Nikejsko Carstvo u Maloj Aziji. Francuz Martin IV (1281. uz kojeg su stale Srbija i Bugarska.-1261.

st. st. st. Jusuf umire – opadanje moći muslimana. sa osvajanjima prema jugu širi se i njeno ime Na sjeveroistoku formira se grofovija Barcelona Poč. položio vazalnu prisegu njemačkom caru • 1162. pokorila većinu okolnih slavenskih područja  veća sila sve do 13. pola stoljeća kasnije ostaje im Kraljevstvo Granada Značaj rekonkviste: .- - Načini širenja kršćanstva: Križarski ratovi. pojačane provale katolika prema jugu El Cid ( Sid) – najpoznatiji katolički ratnik krajem 11. poganstvo se zadržalo isključivo u Litvi Porastao broj kršćanskih monarhija – nastaje složeniji međunarodni politički sustav Rekonkvista – ponovno kršćansko osvajanje Španjolske ( nakon muslimanskih osvajanja) Krajnji sjever i sjeverozapad Pirenejskog poluotoka jedini dio koji je ostao katolicima za vrijeme vrhunca muslimanske ekspanzije Tu stvorena Kraljevstva Léona i Navarre Kastilja bila južna pogranična regija Léona. misionari razaslani čitavom Europom. Veliki – 1157-1182. osvojeni Toledo i Madrid Nakon toga dolazi do promjene vlasti među muslimanima – nova dinastija Almoravida. učestali sukobi s starim vjerskim običajima Germana u Švedskoj i Norveškoj snažne poganske društvene snage dugo se odupirali Crkvi i vladarima česti unutarnji sukobi i građanski ratovi Danska . osvojio Valenciju 1212. pa i kralja • Polagani rast kraljevske vlasti i centralizacije Skandinavija u razvijenom srednjem vijeku pokrštavanje išlo polagano. st.od skandinavskih kraljevstava bila najsnažnija  tokom 12. • Učvrstio vlast • 1158. prekretnica u ratu Jako slabljenje muslimanske moći. nastalo Kraljevstvo Aragon 1055. i Svenda Estridssona (10471076) pa do sredine 12. rekonkvista. čak i svetost  Zapravo bio vođa bande katoličko – muslimanskih razbojnika  1093/1094. kada im većinu posjeda uzimaju Nijemci  početkom razvijenog srednjeg vijeka nesređene prilike  od kraja vladavine Knuta Velikoga 1035.  Kronika o Sidu  Pripisivali mu sve kršćanske vrline. vođa Jusuf – ubrzo vraćaju izgubljene teritorije 1106.plemstvo i svećenstvo vrlo snažan položaj u društvu • Povlašteni slojevi stekli velike posjede i povlastice • Nastali mnogi gradovi sa visokim stupnjem slobode i povlastica • Stvaranje gradskih liga – međusobni savezi radi očuvanja i učvršćivanja vlasti protiv svih protivnika. od njemačkog cara dobio Dansku kao leno ( Leno – zemljišni posjed što ga je feudalac dao vazalu uz uvjete da će vazal izvršavati svoje obveze) • Početak velikog uspona Danske 38 . 11. bitka kod Las Navas de Tolosa – pobjeda katoličke strane. stoljeća trajale unutarnje borbe  Valdemar I.

niti ovlast svećenstva da izabere novog vladara – sve te odredbe bile su usvojene za Magnussove vladavine  Najviše mu se opiru crkveni redovi o U toj borbi kao pobjednik izašao kralj (Magnuss) o Nakon toga još bilo brojnih sukoba prvo s svećenstvom. započelo povezivanje Švedske i Norveške • • Srednja Europa u razvijenom srednjem vijeku do 1100. • Odbija priznati vazalitet caru • Od 1185. danski se kralj naziva kraljem Danaca i Slavena  U to vrijeme osvajaju Schleswig. stoljeća vlada dinastija Stenkil o Razdoblje dinastije Stenkil obilježeno opadanjem poganstva i rastom kršćanstva o 1130.- - Ugušio ustanak seljaštva u pokorenoj Švedskoj Jačanje feudalnih snaga. stoljeća pratimo sukob dviju strana koje se bore za vlast o Magnus V. stanovništva šumovitih područja uz Švedsku granicu o Sverre – 1177-1202.  Potekao kao vođa iz redova birkenbeinera  Nametnuo se kao novi norveški vladar  Ne priznaje načela nasljeđivanja i nedjeljivosti države. stoljeća o 11. Pobjednik – 1202-1241. Erlingsson – 1162-1184. širi se njemački utjecaj na razvoj švedskih gradova o Knutsson – prvi okrunjeni švedski kralj (1208-1216) o 1250-1266. – 1182-1202. a zapadni Slaveni (Česi. pokrštena većina slavenskih naroda – istočni Slaveni (Rusi i ostali) pravoslavni. Mađari) katolici u pokrštavanju preostalih poganskih plemena se isticali vitezovi Njemačkog viteškog reda – Teutonci i viteški red mačonoša posljednji se pokrstili Litvanci (14. osvaja Estoniju – posljednji veliki uspjeh • 1227. poraz od koalicije sjevernonjemačkih kneževa i Lübecka • Gube dotadašnji položaj regionalne velesile Norveška – od sredine 12. na vlast došla dinastija Sverhera o Za njihove vladavine kršćanstvo se učvrstilo. Poljaci. a potom i sa plemstvom Švedska – početkom 12. stoljeće vodeća slavenska država Zapada 39 . plemstva i Crkve – pogoršanje položaja seljaštva  Knut IV. • 1219. L‌übeck i Hamburg  Valdemar II. Slovaci. pokušava ozakoniti svoj čin i dobiti krunu od Crkve  Zato daje brojne povlastice katoličkom svećenstvu o To izazvalo otpor birkenbeinera (brezonogih). Holstein. stoljeće) Češka – pokrštena tokom 10.  Na vlast došao uzurpacijom.

stoljeća 20 kneževina o 12.katastrofalno oslabile središnju vlast..- - o Pod jakim njemačkim utjecajem – češki kraljevi dobivali krunu od njemačkog cara o U 12. širenje njemačkog Brandenburga na poljskom teritoriju o Krajem 13. stoljeću započela unutarnja previranja – vojni neuspjesi. stoljeća težnja za ujedinjenjem – ali i sukobi kneževa oko vlasti o Elementi jedinstva – članovi dinastije Piastovića u svim kneževinama. definiranje prava povlaštenih slojeva o Sredina 13. pokorili Češku. Šlesku. i 13.). povlastice se temeljile na Magdeburškom zakonu(određivao pravnu i fiskalnu organizaciju naselja) o Postotak Nijemaca naglo raste od 13. 1287 . godine o Pokrštena za kralja Stjepana – nasljeđuje ga nekoliko slabijih vladara. stoljeća Ugarsko – Hrvatsko Kraljevstvo ne predstavlja snažniji čimbenik u regiji ni Europi Poljska – pokrštena oko 965. za Ladislava(1077-1095) i Kolomana(1095-1116) ojačala kraljevsku vlast i proširila ju na Hrvatsku. prevlast plemstva i svećenstva. razvoj gradova i sela( po uzoru na Njemačku i Flandriju). Zlatna bula Andrije II (1205-1235) – ograničavanje kraljevske vlasti. jačanje plemstva o 1222. Velika Kneževina Litva 40 . uništena zajedničkim napadom Mađara i cara Rudolfa Habsburgovca o Ne gubi izvorni teritorij – ubrzo pada pod stranu vlast o Izumrla domaća dinastija Přemyslovića – zamijenili ih Luksemburgovci o Germanizacija Mađarska – pokrštena oko 1000. državna uprava oponaša njemačke uzore + doseljavanje njemačkih rudara – snažna rudarska proizvodnja + razvijena trgovina (također Nijemci kontroliraju) o Učvrstilo se pravo primogeniture – kraljev prvorođenac nasljeđuje krunu o 1273. zajednički naziv Regnum Poloniae te znakovi kraljevske vlasti Baltička regija u 12. vrhunac moći o 1278. velika kolonizacija nakon Tatarske provale 1241. stoljeće značajni demografski rast(koloni). stoljeću. zajednička crkvena metropolija. dezintegracija i gubljenje osvojenih područja o Kao i drugdje u Europi. stoljeću doseljavanje njemačkih kolona. jačanje plemstva uzrokovalo slabljenje kralja o Boleslav III Krivousti (1086-1138) se smatra glavnim uzročnikom mrvljenja središnje vlasti – oporučno podijelio zemlju i titule petorici sinova o Ti posjedi se stalno dijelili – sredinom 13. Pomeraniju i dio Rusije o Slaba središnja vlast. 1259. stoljeća o Tri Tatarske provale 1241. dio Galicije i čitavu Transilvaniju o U 12. Dalmaciju (1102. o Lokacijske povlastice – izdavane naseljenicima za obnovu postojećih ili izgradnju novih gradova i sela. neko vrijeme bila jedno od najmoćnijih slavenskih kraljevstava. odcjepljenje Pomeranije. priznavali vrhovnu vlast Nijemaca o Od Nijemaca ih oslobodila borba za investituru.

stoljeću živjeli od Bajkala do Mandžurije. Velikog kineskog zida i Altaja javlja se vodeći sloj prvaka – nojoni. otima pogranična ruska područja Crnu Ruteniju 1237. i ulogu. njime upravlja Aleksandar Nevski(1236-1252) Raspadom Središnje vlasti Kijevske Rusije. Mongolska vlast nad Rusijom. Minsk. Kavkaza i Crnog mora Sredina 13. važno uporište Teutonaca 1202. postojale 64 kneževine. Rostov. u 12. jugozapad Sibira. Polock. krenuvši sjeveroistočno na Bugare 1235. niz katoličkih misija od Carigrada do Pekinga (osnovana katolička nadbiskupija u Pekingu) Veliko se Carstvo na kraju raspalo krajem 14. svaki novi vladar grabio koliko je više zemlje za sebe mogao od 1054. bila ujedno strogo hijerarhijski podijeljena Temudžin – 1167-1227 džingis-kan čitavo društvo vojnički organizirano i podijeljeno na tümene (deset tisuća ljudi) i na niže jedinice takvo društvo zahtjeva stalna ratovanja – 1207. Suzdalj. stoljeća unutarnji sukobi. Viteški red mačonoša i Teutonci se ujedinjuju u jedinstveni Teutonski viteški red Rusija u razvijenom srednjem vijeku najrascjepkaniji prostor čitave Europe preuzeti slavenski običaji nasljeđivanja vlasti glavni grad Kijev. teritorij se nezaustavljivo mrvi. nakon toga pokorena Kina sve do Koreje Kinezi znatno utjecali na daljnji razvoj vojne tehnologije. 293 kneževa i odigralo se 83 građanska rata od 1125. ostaje mu simbolička. tako stvorena jedinstvena mongolska država. u središtu Rusije i na zapadu oblikovalo se nekoliko kneževina koje svoju samostalnost nisu uspjele trajnije održati Prva i druga Mongolska provala. novi džingis-kan postao Batu – kan Do 1240. osnivanje Rige. državnog aparata i na širenje pismenosti Prvi val osvajanja zaobišao Rusiju.- 1201. osnovan i Viteški red mačonoša Snažnu vlast uspostavio veliki knez Mindaugas ( 1236-1263) o Ujedinjuje litvanske prostore. ali jačaju ostali gradovi Galič. Smolensk i Novgorod Polako se kroz desetljeća sve više uzdiže Novgorod Od 1236. osvojen velik dio Rusije Batu – kanovo Mongolsko Carstvo – od rijeka Oba i Dunava. stoljeća na niz međusobno suprotstavljenih država 41 . njime upravlja pojedinac vladajuće kuće – vlast u ostalim gradovima se dijelila na temelju seniorata ( starosti) nasljeđivanje nije bilo dosljedno. osvojeni Kirgizi. osamostaljenje Zlatne Horde i mongolske Perzije od velikog kana Mongolska vlast zadržala se dva stoljeća u Rusiji Smatrali islam puno opasnijim od kršćanstva. a središnja vlast slabi Kijev gubi stvarnu moć. vrhovnog kana. 1211. sa svojim vojničkim družinama – nukeri najmoćnijeg vođu skupština mongolskih poglavara bira za džingis – kana.

Postoji i njegov životopis koji je napisao Jean de Joinville (1225.XII. No sve pobune bile su skršene. Henrik je bio vrlo pobožan vladar koji je bio uvjeren pristaša ideje o ujedinjenom kršćanstvu pod vodstvom pape. No ipak dolazi do zaoštravanja odnosa između kralja i velikaša zbog kraljevske ambiciozne vanjske politike( vraćanje posjeda iz Francuske koje je izgubio Ivan Bez Zemlje. Sudske dužnosti su dodijeljene Parlamentu.). koji je istican kao uzor katoličkog vladara i ubrzo nakon smrti proglašen je svetim. dopuštao je ubiranje velikih poreza za papu. Odmah je stvoreno novo velikaško vijeće.-1272. uspio okupiti vojsku i 1265. Značajno je još da u Francuskoj u to doba bila zastupljena feudalna rascjepkanost i umanjena je moć crkvenog suda. Simon je sazvao Parlament gdje su prvi put bili pozvani predstavnike gradove. Sukobio se s engl. U to vrijeme je u Engleskoj prevladavao osjećaj vjernosti prema zakonima i institucijama države.) koji je također bio suočen s pobunom velikaša. Tijekom njegove vladavine.-1317. USPON SVJETOVNIH INSTITUCIJA I NOVIH DRUŠTVENIH GRUPA Francuska U 13.-1219. potpomagao je pobune franačkih velikaša. To su bili Luj VIII. je pomoć pružao papa koji je velikašima zajamčio opstanak odredbi Velike povelje te je riješio sukobe vodećih engl. (1216. sukob s Velšanima).-1265. kraljem Henrikom III.) i Luj IX. kojim su potvrđena prava Henrika na pokrajine GUIENNE i GASKONJU.-1270. Henriku III. Augusta te je uspostavio kraljevsku vlast u srcu LANGUEDOCA čime su stečeni novi posjedi na jugu Francuske. Velikaši su stvorili stalno vijeće koje je trebalo imenovati sve visoke državne službenike i odlučivati o svim važnim pitanjima dok je kralj trebao provoditi i poštivati odluke vijeća. Vladavina Luja VIII. (1216. Veliku ulogu su imale odredbe Velike povelje slobode: kraljevska je vlast bila ograničena.). Sukob je završen mirom 1259. a te promjene su povećale važnost administracije i smanjile moć velikaša. velikaši su mogli ograničiti kraljevsku samovolju. dolazi do jačanja teritorijalnih velikih monarhija Engleske i Francuske. Na prijestolje zatim dolazi Luj IX.) uspio je suzbiti velikaške pobune no njegova ubrzana smrt je dovela u pitanje sve njegove rezultate.-1226. Unatoč tome papinska moć u Francuskoj je sve više slabila. Obojica su bili pobožni vladari i nastavili su uobičajenu politiku tadašnjih vladara Francuske – davati političku potporu papi. Njegov regent William Marshal (1144.). Zbog toga je došlo do velikog otpora velikaša koji su tražili pomoć od Engleza. u ime njegovog maloljetnog sina Luja IX.st. imala je dvije značajke: preuzeo je novi sustav državne uprave ustanovljen još za Filipa II. vladala je njegova majka Blanka Kastiljska. Dolazi do pojave gladi i velikih neuspjeha protiv Velšana. Sveti (1226. državna se uprava razvijala.. Francuska je kruna prvi put dobila izlaz na Sredozemno more.-1272. 1265. Engleska U tom razdoblju na vlast dolazi Henrik III. Najistaknutiji u tom vijeću je bio Simon de Montfort (1208. Vrhunac sukoba između kralja i velikaša bio je 1258. Kraljevska se kurija počela dijeliti na specijalizirane odjele. velikaša. Nakon smrti Luja VIII. U tom razdoblju za Francusku su bitna dva vladara. No viši društveni slojevi nisu se ujedinili oko Montforta i već je Edvard. kod Eveshama potukao 42 . (1223. Državna uprava više nije bila ovisna o kraljevskoj osobnoj kontroli kao prije.) oko područja koji je izgubio Ivan Bez Zemlje u Francuskoj. najstariji sin Henrika III.

Posebnu važnost za širenje viteštva imao je dvor Eleonore Akvitanske.st. Brunetto Latini napisao je svoju enciklopediju na francuskom. U većini gradova vlast je bila u rukama patricijata. 2. predstavljao je razvoj komercijalnog bankarstva. Svjetovnjaci u 13.Montforta koji je u bici i poginuo i čime je okončana velikaška oporba kralju. Pojavljuju se još u 12. Cehovi i gilde su često nastupali kao vjerske i karitativne skupine. Engleska je do 1272. zaštitnik slabih i potlačenih. Glavni bankari bili su tijekom 13. Nastavljen je razvoj državne uprave. Na Apeninskom poluotoku gradovi su uživali najveće bogatstvo te posjedovali najviši stupanj političke neovisnosti i najrazvijeniju gradsku kulturu. BAR-SURSEINE. Zabilježena je u 4 grada francuske pokrajine Champagne (PROVINS. Gradovi su znatno porasli i u stanovništvu i u politici i u gospodarstvu. Kao bankari se još ističu i Židovi koji su utjerivali dugove pa se već u 13.). iz Italije i s Bliskog istoka. Tu su još i gradovi zapadnog Sredozemlja Barcelona i Marseille. Krajem 13. dolazi do pojave jakog osjećaja engleskog narodnog identiteta. Razvoj viteštva je utjecao i na razvoj književnosti na narodnom jeziku. postala najjače ujedinjeno i najbolje upravljano kraljevstvo europskog Zapada. Najvažniju novost 13. javlja antisemitizam što je dovelo do otjerivanja Židova iz Engleske 1290. Luja Jeana de Joinvillea.st. Rasla je važnost novca. LAGNY. Razvijena trgovačka i poslovna djelatnost u 13. Građanstvo je imalo i svoju 43 . držeći čitavu sjevernu Italiju pod kontrolom. cijenu konačnih proizvoda. povećao se broj stanovništva u gradovima i pojavljuju se novi oblici poslovne djelatnosti. Jačali su trgovina i obrt. Pravi vitez je trebao biti branitelj prave vjere. Krajem stoljeća većina europskih društava morala je redovito plaćati državi poreze.st. mogući prekovremeni rad itd. središte bankara i zajmodavaca. proze. biti obvezatan na određen oblik vojne službe te pomagati u radu lokalne uprave. duga pjesma koja započinje kao idealizacija dvorske ljubavi. srednjovjekovnog građanstva.st. PLEMSTVO Tijekom 13. ali se razvijaju u 13.st. i talijansko pjesništvo. Vrhunac je postignut za vrijeme Dantea Alighierija (1265. Jedini konkurenti su im bili vitezovi templari. Dolazi do pojave gilda i cehova.. Talijanski gradovi su razvili bankovne poslove velikog obujma. BAR-SUR-AUBE). osoba koji su se bavili isključivo financijskim operacijama. i iz Francuske 1306. Trgovina Sredozemljem je predstavljalo najunosniju granu europske trgovine. gradovi se nisu razvijali u tom smjeru kao što su to radili tal.st dolazi do jačanja svjetovnih upravnih tijela. Dolazi do pojave viteštva. Dolazi i do uspona fran. Ostali europ.st. Toskanci i Lombardijci. Vrlo važna djela iz tog razdoblja: Osvajanja Konstantinopola Geoffreyja de Villehardouina. Razvija se njemač.: 1. Lombardski i toskanski gradovi bili su u stvarnosti neovisni gradovi-države. trgovina i obrt postojali su sve važnije grane gospodarstva. U težnji za centralizacijom i profesionalizacijom vlasti lišeni su mnogih ranijih dužnosti i privilegija. Postali su središta europske kontinentalne trgovine 13.st.st. GRAĐANSTVO To je razdoblje poznato kao zlatno doba europ.st. gradovi.st. zauzvrat su im osiguravale zajamčene cijene i dobre uvjete rada. Za glavni cilj su imale osiguranje monopola u proizvodima određene struke svojim članovima. Bili su najveća središta razmjene robe sa Zapada. Rast bankarstva je dovelo do pojave fenomena protokapitalista. Život Sv. Najpoznatiju alegoriju je predstavljao Roman o ruži. Značajne su i društvene promjene: manji zemljoposjednici postojali su sve više neovisniji. Promjena je bila najviše pogođeno plemstvo. Glavna su središta viteške kulture i života bili dvorovi francuskih velikaša do kraja 13. ojačao je građanski sloj. a imućnijim društvenim slojevima bila su pristupačna različita luksuzna dobra te se općenito popravio standard nižih društvenih slojeva. Ceh je propisivao kvalitetu i cijenu sirovina.-1321. a završava kao enciklopedija. U tome su prednjačili talijanski gradovi.

– 1276. Intelektualno i umjetničko stvaralaštvo Sveučilišta i škole u 13. Kao rezultat te pobjede pape se sele u Francusku. Njegova politika nije naišla na 44 . kad je došao na vlast. godine došlo do pobune Sicilska večernja protiv Karla Anžuvinca.) koji neki smatraju razdobljem vrhunca papinske moći uopće. Parizu. 1229. a Filip IV. Kult Blažene Djevice Marije.st.st. Engleski kralj Edvard I. (1271.fabule-kratke humoristične priče u stihovima. poslovni ljudi. rodonačelnik prirodnih znanosti. a naslijedio ga je Bonifacije VIII. Od 1292. Na najviše dužnosti u Crkvi postavljani su pravnici. – 1303. dolazi do žestokih borbi profesora koji su željeli preuzeti kontrolu nad sveučilištima Papa Grgur IX. su mnogi studenti i profesori otišli sa pariškog sveučilišta i tako su osnovani Oxford i Cambridge. uspostavljenog u 12. On se borio za prava za koja je smatrao da Crkvi pripadaju i zastupao svom snagom teoriju o prvenstvu papinstva. Roger Bacon. Na pariškom sveučilištu tijekom 13. a nastavno osoblje bili su svećenici i redovnici. Reimsu i Bourgesu. papinstvo ulazi u sukob s kraljevima Engleske i Francuske u kojem svjetovnjaci odnose pobjedu.st.st. Ubrzo nakon toga. (1294. donosi 1231. pobio Aristotelove tvrdnje u optici. Poznati znanstvenici u tom razdoblju bili su: Leonard iz Pise. zaslugom Roberta Sorbona oko 1257. Sicilskog.književnost u kojoj je ismijavalo društvene skupine. Papa je. st. Također je bitan bio Toma Arhiđakon koji se naziva ocem skolastike. skupljači crkvenih poreza i praktični. st. nedoraslim problemima u kojima je papinstvo bilo ogrezlo/zaglibilo. Već tijekom 12.st. razbješnjen nastalom situacijom uspio nagovoriti francuskog kralja Filipa III. bulu Magna Cartom kojom se ističe pravo slobodnog odseljavanja profesora. Celestin V. Bologna i Pariz i jedini koji su se u pravom smislu mogli nazvati sveučilištima. Najpoznatiji koledž je bio Sorbona u Parizu. a najbolji status imali su seljaci na prostoru sjev. a novi papa. je svoje nepovjerenje prema Crkvi iskazao 1279. Robert Grosseteste.) čiji je odabir izabrao najveće nezadovoljstvo od 11. Na ovu situaciju je velik utjecaj imao i rat papinstva s Hohenstaufovcima.. okrenula od Crkve zbog prevelike upletenosti Crkve u svjetovna pitanja. Bitnu ulogu su još odigrali i seljaci. čime je samo razjario već samosvjesne i moćne europske vladare. papinska stolica je bila prazna. za što je dokaz i pontifikat pape Grgura X. zaslužan za uvođenje arapskih brojki u Europu. Odanost se pučanstva premjestila s Crkve ka svjetovnim vladarima. do 1294. Njem. ali najvažniji su Salerno. XIII. a papinstvu dodatno narušilo ugled i povećalo već postojeće nezadovoljstvo. bilo je više središta učenosti. GUBITAK PRVENSTVA CRKVE Papa Bonifacije VIII Utjecaj papinstva nikada vjerojatno nije bio veći nego u trećoj četvrtini 13. Fran. Amiensu. Lijepi je s jačanjem svoje moći i vlasti odbacio neka ćudoredna načela i zakone. zabranivši kupnju zemljišta crkvenim institucijama bez njegove privole. a javno mnijenje se krajem 13. bili su gotovo bez iznimke pod crkvenom kontrolom.. st. i zap. Nakon pet mjeseci je abdicirao i vratio se u samostan.. a pučanstvo je na vlast dovelo aragonskog kralja Fridrika II. Na Siciliji je 1282. se pokazao. Gotička arhitektura dostigla je svoje vrhunce u katedralama u Chartresu. na križarski rat protiv Aragona koji je završio teškim neuspjehom. nastavio se i u 13.

a povlašteni slojevi su morali pregovarati izravno s kraljevskom vlašću. Nakon Filipove smrti je ipak došlo do slabljenja kraljevske vlasti (sredinom 14. 1284. Godine 1302. Nastavak centralizacije u Francuskoj i Engleskoj Francuska je bila manje jedinstvena od Engleske. U sustavu uprave kralj je dao primat kraljevskom dvoru. proveo je pokoravanje Walesa.) je imao oznaku značajnog vladara zbog usavršavanja engleskog zakonodavstva. st. koji je na put u Rim stao u Lyonu i rekao da nema namjeru krenuti dalje. ukidanja vitezova templara pred neutemeljenim Filipovim optužbama. Naslijedio ga je Klement V. godine. Kao odgovor. Od 1277. Problem je bio i činjenica da je uloga staleške skupštine bila tek u začetku. – 1307. a Edvard u vojnom pohodu protiv Balliola s lakoćom osvaja Škotsku. Njegovom krajnje popustljivom politikom pred francuskim kraljem počeo je sumrak srednjovjekovnog papinstva i gubitak političkog vodstva Crkve u zapadnom svijetu.) i jačanja plemstva. u velikoj potrebi. ali ne i Nogaretu. velškim je statutom nametnuo toj pokrajini englesko pravo i upravni sustav. čime počinje razdoblje babilonskog sužanjstva koje traje do 1377. Kako bi nametnuo goleme troškove.. po papu. sastali su se u Parizu francuski staleži pod izgovorom papinog napada na sloboštine Kraljevstva na što je Bonifacije odgovorio bulom Unam sanctam kojom je papa čak svojatao pravo zbacivanja neposlušnih vladara s prijestolja. U bici kod Sterling Bridgea. do 1282. nije bilo uobičajeno tražiti njen pristanak za određivanje poreza. ali se prebacivanje pape u Francusku na suđenje pokazalo neizvedivim. (1303. – 1304. Nogaret je osobno krenuo u Italiju. Osim ukidanja Bonifacijevih bula i odluka. a višestruko je mijenjao vrijednost novcu kako bi ostvario profit pa je stekao naziv Krivotvoritelj. na što je papa reagirao bulom Clericis Laicos iz 1296. je odbio i nastaviti praksu oporezivanja svećenstva. (1272. Edvard I. a nosio je nadimak engleskog Justinijana. Izravno je vladao Francuskom tradicijom snažne kraljevske vlasti i birokratizirane uprave koja se održala sve do Francuske revolucije. engleska vojska doživljava težak poraz. Desetogodišnji rat s Englezima oko Akvitanije i borbe u Flandriji bez većih uspjeha.ozbiljniji otpor do nakon njegove smrti. Engleska je bila ujedinjena daleko prije Francuske. Papa ne popušta. Wallace je uhićen 45 . godine je potjerao Židove iz Kraljevstva te zaplijenio njihovu imovinu. Guillame de Nogaret je sastavio popis navodnih optužbi protiv pape i pozvao na sazivanje koncila kako bi se utvrdila njihova istinitost.) koji je dao oprost grijeha Filipu. 1306. a na poticaj francuskog kralja. a 1301. Opće odrednice državne politike oblikovali su kralj i uži krug njegovih službenika. Škotska ostaje bez nasljednika. ali se ovaj 1296. kojom je zaprijetio bilo kakvo oporezivanje svećenstva uz prijetnju ekskomunikacijom. Nakon povratka u Englesku. Godine 1927. a njihova provedba povjerena je tisućama službenika diljem Kraljevstva. Lokalno običajno pravo je bilo nadvladano zajedničkim pisanim pravom. kupivši tako tjelesnu sigurnost po cijenu duhovnog ropstva. odmeće od engleskog kralja. razvoja Parlamenta te osvajanja Walesa i Škotske. je papa ipak donio odluku kojom svjetovni vladari. pa sve do sredine 14. u Škotskoj izbija pobuna pod glasovitim Williamom Wallaceom. na što se engleski i francuski kralj odgovorili još većim porezima i zapljenom crkvenih dobara (Engleska). Edvard postavlja Johna Balliola. Bonifacije VIII. Godine 1290. Bio je prisiljen raspisati velike poreze. s vojskom. reformiranja upravnog sustava. st. je svom nasljedniku dodijelio naslov princa od Walesa koji se zadržao do danas. pa je centralizacija bila i znatno olakšana nepostojanjem oporbe na državnoj razini. 11. Bonifacije je ubrzo umro od šoka. rujna 1297. samo su dodatno oslabile o štetile resurse i kraljevsku blagajnu. mogu oporezivati svećenstvo. Sukob između pape i francuskog kralja se nastavio kada je kralj dao uhititi jednog biskupa pod optužbom za izdaju. za njegov je pontifikat značajan i prelazak Svete Stolice iz Rima u Avignon 1308. a naslijedio ga je «kompromisni» Benedikt XI. sastavljenom uglavnom od njegovih vlastitih službenika i pratitelja.

Tako su se prodavale ekspektancije – mogućnost kandidiranja za određenu visoku crkvenu službu nakon odlaska ili smrti prethodnika pod uvjetom da netko drugi u međuvremenu ne ponudi veću svotu. Još jedna značajka Edvardove vladavine je savjetovanje s velikašima. a ostalo je i dovoljno novca za održavanje raskošnog dvora u Avignonu koji je postao jedno od vodećih europskih kulturnih središta. Formalne crkvene službe su postale nedovoljne. radikalnom siromaštvu i prošnji. sklapaju savezništvo s Francuskom koje će trajati naredna dva stoljeća. Urban V. su pokušali obnoviti staru ravnotežu i nagodbu između crkvenih i svjetovnih vlasti. koji je u Rimu boravio tek nekoliko mjeseci. Avignonski pape su nastojali centralizirati sve važnije poslove na svom dvoru zbog dominacije svjetovnih vladara nad lokalnim svećenstvom. i iznenada u njemu i umro. Ovakve su ideje užasnule Ivana XXII. Dio spiritualaca se sklonio kod cara Ludviga. Bavarskim. je bio stvarno pobožan čovjek koji je želio reformirati Crkvu i spriječiti daljnje urušavanje prestiža papinstva. a iz njega je potekao čitav niz drugih zala od kojih se Crkva nije zadugo oporavila. Najpoznatiji i najvažniji takvi pisci bili su William Ockham. 1306. Završeni su procesi centralizacije uprave i poduzeti napori ka osvajanju crkvenih teritorija u Italiji. Robert Bruce. (1316. Odbio je rasprave o povratku u 46 .). odlazi u Rim gdje je svečano dočekan. – 1370. s franjevcima spiritualcima i carem Ludvigom IV. Sve je veća i značajnija postala djelatnost protupapinskih pisaca. redovitim zasjedanjem Parlamenta na kojem učestvuju predstavnici vitezova i gradova.) koji je usavršio sustav financijskih iznuda u papinom pravu postavljanja većine visokih službenika u Crkvi. Nasljednici Ivana XXII. velikaši su uspjeli potpuno istisnuti utjecaj kraljevih službenika iz rada Parlamenta i koristiti ga za svoje ciljeve. Rasla je i zloporaba oprosta od grijeha. pape i većina kardinalskog zbora su bili Francuzi. papa je za većinu postao tek službenik francuskog kralja. pak. Bio je najviši zemaljski sud. Spiritualci su željeli povratak cijelog franjevačkog reda izbornim načelima. st. Kad god je smatrao da se odluke tiču i njihovih interesa. a u to vrijeme je i papa počeo razmišljati o povratku u Rim. a do povratka u Rim. tijelo koje je odobravalo poreze i glavni forum za oblikovanje stavova javnosti. Papinska konklava iz 1378. a to je rezultiralo. st. Nakon tri godine se vratio ponižen i iscrpljen u Avignon. papinstvo i Crkva su izgubili početkom 14. – 1334. Tijekom 14. zbog mržnje prema Englezima. za papu je izabran Urban VI. koji se po preuzimanju vlasti pokazao vlastodršcem i reformistom. a sugerirali su da bi i svi ostali svećenici trebali učiniti isto. od 1295. Uzrokovala je raskol. Jean de Jandun i Marsilije Padovanski.tek 1304. Naslijedio ga je Grgur XI. godine. i tražio se bliži dodir s Bogom putem meditacije i mistike. nakon odlaska papa u Avignon osiromašio i prepustio se bezakonju i teškim unutarnjim borbama koje je donekle uspio suzbiti kardinal Albornoz. gospodarske i vojne udarce. jedna je od najvažnijih u povijesti Crkve. Papinska je kurija na kraju odnijela pobjedu. Povećali su se sukobi pape Ivana XXII. Sve negativnosti ovog vremena iskazale su se u pontifikatu Ivana XXII. Jandun i Padovanski su objavili raspravu Defensor pacis iz 1324. međutim. Godine 1367. Presudno razdoblje avignonskog papinstva bilo je za pontifikata Urbana V. Babilonsko sužanjstvo (avignonski pape) i Zapadni raskol Uz političke. Parlament je postao ključno tijelo engleske uprave. koji je proglasio shvaćanje o Kristu i apostolima bez imovine krivovjerjem. to se pokazalo kao skup i neučinkovit sustav koji je ubrzo postao predmetom općeg negodovanja. a Škoti. i velik dio potpore javnosti.. (1362. Zbog načina i okolnosti odlaska u Avignon. Rim je. Godine 1378. Edvard umire. sastajalište velikaša. Započeo je promidžbeni rat optužbama i pamfletima. središte izvršne vlasti. godine ponovo započinje borbu. godine – najpoznatiju političku raspravu s kraja srednjeg vijeka u kojoj su zagovarali ograničenu monarhiju kojom će vladati zakoni i običaji. Novi škotski vladar. kada je uhvaćen i pogubljen. budući da Krist i njegovi apostoli nisu imali nikakve imovine.

koncil se od 1417. reformirali Crkvu i uklonili krivovjerje. Obojica papa su smijenjena. Godinu dana kasnije. pred Osmanlijama je iz Konstantinopola dopremio 47 . Donesena je poznata odredba Frequens kojom je propisano da se koncil mora sastajati u redovitim razmacima. koncil u Konstanci je i službeno raspušten. a Martin V. Koncil je sazvan u Pisi 1409. ćudoredno i politički. st. Odgodio je protureformacijski pokret za stotinjak godina. Začetnik. Car Žigmund je pozvao Jana Husa uz obećanje kako mu se ništa neće dogoditi. Čim se Hus pojavio u Konstanci. Bio je to program neprimjeren vremenu i uvjetima. godine i dalje je postojala mogućnost spašavanja jedinstva Crkve. su bili izloženi teškom progonu. Nakon njihove smrti. sa sjedištem u Avignonu. Umjesto jedinstva postojale su tri sukobljene strane. Njegov se utjecaj osjećao posebno u Češkom kraljevstvu gdje je Karlo Luksemburški dao dopuštenje za otvaranje Praškog sveučilišta 1348. koji je trajao nekoliko desetljeća. Obojica dotadašnjih papa su koncil proglasili nezakonitim i izopćili Aleksandrove pristaše. a izabran je Grk Aleksandar V. javno ih ponizio i smanjio im prihode. Njegov je napad uglavnom bio usmjeren prema crkvenim vlastima i povlasticama. godine. Godine 1417. Jan Hus. a bez pravog vodstva. Kardinali su se pred papinim bijesom sklonili u Anagni. uhićen je i utamničen. On je naglašavao važnost Svetog Pisma. nije bilo pape. osuđivao svjetovno bogatstvo Crkve i svećenstva. Njih dvojica su se susrela 1413. godine i za djelovanje narodnih propovjednika koji su napadali ćudoređe svećenstva i crkvenu upravu. kojeg je priznao i Žigmund Luksemburški. počeo raspadati. Crkveni koncili i vjerska obnova Oko 1400. godine s ciljem dokidanja raskola. koji se ubrzo našao u otvorenom sukobu s Crkvom. je dobio potpunu kontrolu upravljanja Crkvom. intelektualni i politički vođe kako vi dokinuli raskol. koji se ubrzo pokazao odlučnim zadržati stare običaje papinskog apsolutizma u Crkvi. kao općem koncilu prelata i učenjaka koji predstavljaju univerzalnu Crkvu. Sieni i Baselu posebno se istakao dubrovački dominikanac. Husitski pokret uperen protiv Žigmunda i Katoličke crkve. u Lodiju i sazvali koncil za sljedeću godinu u Konstanci na kojem su se po posljednji put okupili duhovni. Za to je vrijeme koncil imenovao povjerenstva koja su trebala proučiti pitanja crkvene reforme. zanijekali mu pravo na naslov i položaj i izabrali protupapu Klementa VII.Avignon. U Češkoj je izbila velika pobuna i započeo tzv.zasipanje novcem i visokim crkvenim službama bližih. Nasljednici njegova učenja su se zvali lolardi i nakon 1399. održao kardinalima predavanje o ćudoređu. – 1417. Kao rezultat toga pojavio se od 15. i nepotizam . daljnjih rođaka i vlastite izvanbračne djece. U razdoblju od 1415. za Crkvu najopasnijeg krivovjerja. čak ako ga papa i ne bio voljan sazvati. Ovo je rezultiralo ponovo pojavom krivovjerja nakon dugo vremena. Nakon Aleksandrove smrti za papu je izabran Ivan XXIII. nijekao nadmoć i posebnu svetost svećenstva. je pokorio područja papinske države i vratio prosperitet Rimu. Njegovo ustrajavanje na važnosti Svetog pisma dovelo je do prvih engleskih prijevoda Biblije. a na onima u Paviji. Radio je na pomirenju zapadnih i istočnih kršćana. te je osuđen na smrt i spaljen na lomači 1415. kardinal Ivan Stojković koji je otvorio i vodio koncil u Baselu 1431. ali ništa više od toga pa Crkva nije uspjela vratiti staru moć i ugled. bio je engleski profesor John Wycliffe. S pariškog sveučilišta je potekla zamisao o spašavanju Crkve sazivanjem koncila neovisnog o papi. Bio je to Martin V. Pod utjecajem Wycliffeovog učenja je posebice bio rektor praškog sveučilišta i vođa vjerskih reformi u Češkoj. koncil je izabrao novog papu. Martin V. Koncil je riješio problem raskola u Crkvi. Koncil bi imao konačni autoritet u određivanju najvažnijih vjerskih pitanja i oblika upravljanja Crkvom i trebao je reformirati Crkvu. ali ne i uzroke koji će do njega dovesti. Povremeno su sazivani crkveni sabori. njihovi pristaše među kardinalima izabrali su im nasljednike.

). Francuzi su podržali Škote u njihovom otporu. vjerojatno od Tatara na Krimu preko tal.st. Kraljevi su znatno oslabili. Srednji sloj je bio nezadovoljan jer bogati trgovci i bankari vrše s vremenom sve jači pritisak na obrtničke cehove i gilde. čime su Škoti obnovili vlastitu neovisnost. koji je bio maloljetan i u njegovo ime je vladala njegova majka. Najteže su bili pogođeni gusto naseljeni gradovi. Bilo je to i vrijeme progona vještica i čarobnjaka. Zaraza je prenesena s Istoka. Kako bi oslabili otpor Engleza.-1453. i 15. Bankari i trgovci imaju sve veći politički utjecaj. Mnogi su vladari sklopili konkordate s papom – formalne ugovore kojima su se crkveni prihodi dijelili u skladu sa stvarnim odnosima pape i pojedinog vladara.mnoštvo starih grčkih i latinskih rukopisa i knjiga neprocjenjive vrijednosti. Nered i nesigurnost zbog gospodarskih razloga znatno su pogoršani najtežom epidemijom kuge u povijesti-Crna smrt. ali je ubrzo došlo do pobune i mladi kralj preuzima prijestolje.st. Dolazi do sukoba s Francima.1327. Sukobili su se zbog Akvitanije. koja je opustošila Europu 1347. Dvije su zemlje kasnije vodile i Stogodišnji rat (1337. vune. je bila na rubu bankrota. a takvo je stanje vodilo direktno u reformaciju. u Perugiji. optuživši ih da su uzročnici izbijanja kuge. ali ipak nisu uspjeli poraziti Škote u bitci kod Bannockburna 1314. udarajući se po leđima lancima i bičevima. 48 . uspjela je preživjeti. U tom razdoblju Europa prelazi na robnonovčano gospodarstvo. Pia II. (1307. – prvaka među humanistima i utemeljitelja vatikanske knjižnice. a odatle se širi na ostale dijelove Europe. Edvarda II. Red je osnovan 1270. plemstvo je bilo nezadovoljno te su gubili rat s Škotima. Zbog sve većeg straha. U svom djelu Tractatus de Ecclesia se založio za ukidanje dotada neospornog prvenstva pape. Ubrzo se red okomio na Židove. – humanista i pobornika križarske vojne protiv Osmanlija.st izražava opće značajke doba. Gradi se po obrascima gotike. i 15. Plemstvo i dalje ovisi o dohotku sa zemlje. Umjetnost 14. je naslijedio Edvard III. Djeluju Francois Villon. U književnosti poznata su ova djela: Theologica Germanica. XIV. Kuga je uzrokovala drastično smanjeni broj radnog sposobnog stanovništva. Za vrijeme kralja Edvarda II.) Engl. spisi Imitatio Christi. Oni su stupali ulicama Europe. pomoraca i trgovaca najprije na jug Italije. Tijekom 14. Geoffrey Chaucer (Canteburyjske priče). Engleska i Francuska u 14. ali većina institucija iz 14 st. Raznim načinima svjetovni su vladari uspjeli postići znatan stupanj kontrole nad svećenstvom u svojim zemljama. jedan dio stanovništva prelazi u vjerske fanatike kao što su to bili red flagelanata (samobičevalci). – koji je čitavu Italiju uvukao u rat kako bi ostvario vlastite političke želje i posljednjeg papu u srednjem vijeku – Aleksandra Borgiu koji je na papinsku stolicu došao potkupljivanjem i koristio crkvena sredstva za bogaćenje svoje mnogobrojne vanbračne djece. Među ostalim papama treba spomenuti: Nikolu V. Flandrija je u tom razdoblju postala glavno europsko tržište engl. Siksta IV. Velikaši su uspjeli razvlastiti kralja. Kasnije su flagelanti stavljeni izvan zakona. NEUSPJEH SVJETOVNOG VODSTVA Preobrazba srednjovjekovnog društva Opadanje moći Crkve krajem srednjeg vijeka stvorilo je bojne poteškoće svim strukturama europskih društava. a zauzvrat su Englezi poticali Flandrijce. niži slojevi građanstva stvaraju pučke političke stranke.

u Engl. ali engl. Nitko nije poštivao te odredbe. Upao je s vojskom u Fran. regenta u Parizu. Dobroga. Dolazi do predaje Calaisa. Crni Princ je prije smrti uspio uspostaviti kontrolu nad Parlamentom. a novi fran. Radničkih statuta iz 1351. Opći staleži sjevera sastali su se u Parizu te pod vodstvom Etiennea Marcela zatražili sudjelovanje u vlasti i promjene u sastavu kralj.Akvitanijom te nad Calaisom i Ponthieuom na sjeveru dok su Francuzi morali platiti ogromnu otkupninu za kralja. Fran. ali se ta pobjeda pokazala privremenom. Engl. posjeda na fra. Kasnije je ipak ta pobuna ugušena i ubijen je njihov vođa Wat Tyler.) se do kraja života posvetio isključivo vladarskim poslovima.-1471.) predao je Fran. Rikard II.) koji je bio njihov rođak. Ludi (1380.-1399. te je odbio priznati kralja iz kuće Valois. engl. (1364. Ulaze u London. su počele nestajati. položaj djelovao je vrlo obećavajuće zbog političkih sposobnosti vojvode od Bedforda. a fran. Organizirao je pohod na Irsku.-1413. zahtijevao 1414. odgovor na to bila je zapljena svih eng. No kada je Edvard III.) koji je bio maloljetan. krunu kao unuk Filipa IV. sve do Pariza. No ipak ga je priznao. Ubrzo su se pobunili Kent i Essex. kralja. 1428. Filip Dobri (1396. ali je tu pobunu krvavo ugušilo plemstvo. ipak je uspio podvrgnuti Parlament kruni. je opustošio sjev. i oni su postali njegovi saveznici protiv Franc.. (1413. što mu je omogućilo savez s Burgundijom. U Fran.-1376. ali kasnije je iskoristio nezadovoljstvo u Flandriji pod vodstvom Jacques van Artevelda. Vodstvo za obranu grada preuzela je Ivana Orleanska 49 .. postrojbe dolaze do grada Orleansa koji se smatrao ključnim za čitavu južnu Fran. U takvoj je situaciji Henrik V. Seljaci su tražili ukidanje tlake i davanje zemlje u zakup po povoljnoj cijeni. vijeće. i Ivana II. kraljem. su prevladali rat. Naslijedio ga je dječak Rikard II. Edvard se proglasio fran. Velikaši su utjecali na vlast. već zbog očuvanja vlastite moći. 1356. vijeća. Crni Princ (1330.) ujedinio je plemstvo u otporu građanstva i seljaštvu ne iz naklonosti prema plemstvu. Marcel je uspio nagovoriti regenta dauphina Karla da objavi reforme o uspostavi demokratskije vlasti i kontrole nad državnim financijama. Okrenuo se ratu s Fran. (1377. je započeo iskrcavanje u Normandiji gdje se prvi put počelo u značajnoj mjeri koristiti topništvo.-1364. Dolaskom Henrika IV. ali kralja nisu dirali. oslabiti velikaše.). Edvardov sin. je počela slabiti nakon smrti Edvarda i njegovog sina Crnog Princa.. a u zamjenu je dobio vlast nad JZ Fran. Pobuna se proširila i na selo koja se posprdno naziva žakerija prema najčešćem muškom imenu na selu. čime je Henrik priznat za fran. U međuvremenu je Filip VI. mirom u Troyesu 1420..g. engl. Kraljev nasljednik Henrik V. (1422. Edvard je započeo rat pomorskom pobjedom 1340. je umro i naslijedio ga je njegov sin Ivan Dobri (1350. prijestolja. rat.).) krenuo je na Akvitaniju i u bitci kod Poitiersa porazio Ivana Dobrog i zarobio ga. U Francuskoj se vodila borba za kontrolu nad regentstvom između burgundske i orleanske kuće. zemlji. te ostvario pobjedu kod Azincourta 1415. kuga i loša državna uprava tijekom Filipa Vi. 1417. čime je započeo Stogod. Njime se Edvard prešutno odrekao fran.-1350.-1422. Izbila je pobuna 1381. Njega je naslijedio Henrik VI.-1380. teritorijalne stečevine u Fran. Sklopljeno je primirje u Calaisu 1360. Mudri (1364.). (1399. ali kada se vratio izgubio je prijestolje i na vlast dolazi novi kralj Henrik IV. fran. započelo je razdoblje aristokratske vladavine. Njih je ucijenio prekidom izvoza vune iz Engl. došao na vlast počeo je isticati vlastita nasljedna prava na fran. Nezadovoljstvo je također izbilo zbog tzv. koje je na neko vrijeme zaustavilo rat.). Savez s Englezima postao je nepopularan u Burgundiji.) je nastavio tu politiku sve dok se nije duševno razbolio.-1467. Nitko od trojice sinova Filipa IV. Rat je obnovljen 1369. kralj postao je KarloV. ali ju nisu htjeli obnašati. Glavnu je riječ preuzelo kraljev. krunu.-1380. (1328. Dauphin i budući kralj Karlo V. a na povlačenju kod Crecyja je teško potukao Francuze.-1422.Kao povod Stogodišnjem ratu bilo je pitanje nasljeđivanja francuskog prijestolja. 1346.g. na vlast 1399. Lijepog nije imao sina kao muškog nasljednika pa je na vlast došao Filip VI. kod Sluysa. Engl. Njegov nasljednik Karlo VI. zbog kojih su se zamrznule cijene i plaće.

je poražen kod Boswortha. Luj XI. ali kralj nije to poštivao. Sukob se pretvorio u građanski rat. Time je započeo Rat dviju ruža. dok je oporbu predvodio Rikard. Uzdižu se pojedine kneževske i prinčevske kuće. domene pobunjenicima. Rikard III. 1273. za cara je odabran Rudolf I. Fran. Calais.-1477. je osnovana velika feudalna liga koja je prisilila kralja da prepusti velike dijelove kralj. dinastije. Javni red se počeo raspadati povratkom postrojbi iz Fran. Mnogi velikaši su stali na stranu Henrika Tudora.-1509. se carstvo u potpunosti dezintegriralo krajem sred. je oko 1500. je odmah počeo zauzimati njegovo nasljeđe. a sam je ubijen u toj bitci. Habsburgovac (do 1291. vladao je u Njemač. 1436. Karlo Smjeli bio je jedan od najmoćnijih vladara tog razdoblja. Jedna od najmoćnijih bili su Habsburgovci. Novi car je postao Ludvig (1328. vijeka. Jednu je stranku vodila kraljica i njezini miljenici. i prvoj polovici 15.) i pobijedila je. (1461. rukama. Nametnuo je vlastitu volju kralj. Tudor (1485. On je 1461. Luj je potaknuo Švicarce i vladare u Porajnju na pobunu protiv Karla. Rat je obnovljen 1449. dok je puku ubrzo stvorena priča da je crvena ruža znak Lancastera. Grof od Warwicka je preuzeo vodstvo Bijele ruže. raspolagala značajnom tekstilnom proizvodnjom i rastućom trg. Švicarci su u nekoliko navrata porazili Karla koji je konačno poginuo 1476.) makar je papa Ivan XXII. Od 1444. Luj je stekao Burgundiju te pokrajine Artois i Pikardiju na sjeveru Fran.st. domeni. Francuzi su osvojili Pariz. Engl. su osvajali engl. Rikard od Yorka je bio ubijen kod Wakefielda. nered. prema bijeloj ruži u grbu Yorka.-1431.-1346. Karlova kćer se udala za Maksimilijana Habsburgovca tako da su se kuće Habs.). vojvoda od Yorka. Flandrija i Nizozemska ostale su u habs. se posvetio i srednjem sloju pa je tako dobio i nadimak „kralj građanstva“.). Edvard se zatim oženio s jednom udovicom iz Lancastera što je dovelo do nestabilnosti vlasti. Luj XI. On je ujedno postao osnivač nove engl. a uz to je slomio moć kuće burgundskih kneževa. Bio je konačni kraj Stogod. parlamentarne vladavine i početkom Rata dviju ruža. Pristaše Yorka su pružili oružani otpor i 1455. Zbog načina na koji je došao do vlasti nije imao punu potporu. Za kralja je proglašen Henrik VII. Pobjednik (142. sina vojvode od Yorka za kralja.) nije mogao poraziti.-1461. Engl. Bračnim vezama je došao do Flandrije i gotovo čitave Nizozemske. vladalo je primirje.. 1460. Od 1313. U 14. da bi na kraju samo u rukama engl. Englezi su se Ivani Orleanskoj osvetili namještenim procesom pred inkvizicijskim sudom u Rouenu gdje je pogubljena 1431. Novi fran kralj je postao Luj XI. kralja kao Karlo VII. vijeću koje je izgubilo velik dio nadležnosti i ranije samostalnosti. Stvaranje Španjolske Njem. 1465. Rikard je tražio regentstvo umjesto oboljelog kralja što mu je Parlament odobrio za 1453. gospodara Richmonda.-1346. car Rudolf dobio je ovlasti zauzeti taj prostor. Zavladao je prostorom od Baltika do Jadrana. a iste godine je umro Bedford. prigodom opsade Nancyja. Ugovorom iz Arrasa 1482. kojeg je papin legat okrunio u Rimu. odigrala se prva bitak s pristašama kralja iz kuće Lancaster.-1483. ulogu Habs.. je bio suočen s potpunim raspadom aristokratske. mornaricom. i 1454.). kralja ostao 1453. i Valois nadmetale za posjede. Njemačko Carstvo i Habsburgovci. Dauphin Karlo se na nagovor Ivane Orleanske uspio okruniti u Reimsu za fran. I zdan je dekret Licet Juris kojim je istaknuto prvenstvo kneževa i Reichstaga u izboru cara. kneza Karla Smjelog (1467. On je želio iskoristiti svoj položaj za stjecanje novih posjeda. Na Reichstagu u Nurnbergu je 1274. na carskom prijestolju zauzela je dinastija Luksemburgovaca. Henrik VI.(1412. Njezin brat se kasnije proglasio kraljemRikard III. Naslijedio ga je Karlo 50 . zauzeo London i proglasio Edvarda. Priključio je sve velike posjede kralj. No zatim se Henriku poboljšalo i preuzeo je vlast. posjede u Fran.) i imao je dva uspjeha. rata.-1449. naglašavao kako samo papa može odrediti novog cara. Jedino burgun. velikaši imali su tada jak položaj nego ikad. Prvi car iz te kuće bio je Henrik VII. Filip Burgundski je napustio savez s Englezima 1435.

Obnovili su crkvenu inkviziciju. Želio je da samo 7 kneževa bira novog cara. naslijediti njegovu krunu ako neće imati muškog potomka. pronašli u Filipu Habs. prvu u šved.-Hrv. Sklopio je ugovor s Vladislavom II. dalje na istok do ruskog Novgoroda.-1370. povelju s kapitulacijama. Schweiz i Unterwalden.st. U kasnom srednjem vijeku konfederacija se zvala Liga Gornje Njemačke. krzno. Najprije su trebali istjerati Maure. ostalo je vrlo malo radne snage. a Žigmund je ženidbom stekao Ugar.IV. Učinili su presudan korak za ujedinjavanje Španjolske. Habs. počela je postupno opadati. kojom se obvezao vladati isključivo u suglasju s vijećem velikaša. Fridrikov sin Maksimilijan je ženidbom stekao Nizozemsku. U borbi za šved. U Švedskoj i Norveškoj vlast se sve više feudalizirala. Središte njegove vlasti bila je Češka. Danski kralj Valdemar IV. Imali su složene zadatke u čuvanju i izgradnji vlastitih država. 1360. Skandinavija u kasnom srednjem vijeku To je razdoblje feudalnog partikularizma. zadržali prijestolje. najvećim dijelom i uspijevalo. Teritorijalni gubici Habs. Portugal. Posvetio se vladanju austrijskim zemljama. nasljednicom.. Novi je car Fridrik III. a svoje faktorije imali su u Londonu i Bruggesu. koji se oženio s španj. Demografski gubici Skandinavije bili su veliki. U 14. Sukob s Danskom 1361. 1291. povijesti. Jezgra otpora caru bila je u tri kantona: Uri. Vlast preuzimaju Habs. Hohenzollerni u Brandenburgu i Habs. vosak) što je Hanzi tijekom 14. Jedini vladar koji je ojačao središnju vlast bio je danski kralj Erik IV. D sredine 14. Mauri su jedino zadržali Granadu.). Na Islandu nije bilo feudalizma jer nije bilo potrebe za vojnom organizacijom. kralj. zaprijetio je gubitkom baltičkog monopola. je sklopljena nagodba o podjeli vlasti kojom je stvoren kralj. sud. su osvojili Tirol i Korušku čime su kontrolirali sve važne trg. Osvojili su Granadu 1492.-1504. Burgundiju i Artois.-1320. i 15. pravce prema Ital. savez nije bio jedini takav savez na tom prostoru.-1376. a u tu svrhu služila im je zamisao o političkom ujedinjenju triju kraljevstva pod jednim vladarom. profilirale su 4 značajne lokalne dinastije: Wettini u Saskoj. i 15. Wittelsbachov u Bavarskoj. Aragon te Kastilja. Stanje se dugo nije mijenjalo sve dok kastiljska kraljica Izabela (1474.st. a dobivenim novcem je kupovao zemlju i jačao vlast po Danskoj. Kantona. Na Pirinejskom poluotoku vladari pojedinih kršćan.st. a pojedini gradovi-članovi saveza ili su potpadali pod vlast pojedinih njem.st. a ujedno i označio vrhunac moći Hanze. Atterdag (1340. Kralj. 51 . Menved (1286. Luksemburški. vječni savez.st. Švicarci su ih potukli kod Morgartena i sklopili primirje kojim je priznata neovisnost švic. Kraljevske su vlasti pokušale centralizirati državne organizacije. tzv. dali su potporu velikim otkrićima. Njegovi sinovi Vjencaslav i Žigmund su samo do 1437. Gradovi Hanze obuhvaćali su prostor Sjeverno i Baltičkog mora. Moć hanzeatskih gradova prema kraju 15. koji se nije interesirao za rad Reichstaga. Najvažniji cilj Hanze bio je monopol na trgovinu sjevernjačkim proizvodima (riba.) nije udala za Ferdinanda Aragonskog (1479. U 14. U tom razdoblju tim prostorom hara kuga i jedino je bio pošteđen Island. bili su u Švic.-1516. prijestolje upleo se i mecklenburški knez Albert koji je na prijestolje doveo svog sina Alberta. s dolaskom Rudolfa Habs. Na vlast ujedinili su se u konfederaciju. No neprestani ratovi ispraznili su državnu blagajnu pa su saveznika u ratu protiv Fran.) je prodao Estoniju Teutoncima. iz ranog srednjeg vijeka postupno su okrupnjala te na kraju srednjeg vijeka preostala su 4 značajna: Navarra oko Pirineja. kneževa ili su postojali samostalni gradovi-republike. Jagelovićem da će Habs. On je plemstvu izdao 1371. Proširio je dansku vlast na Mecklenburg i Pomeraniju. stvoren je čvrst savez gradova nazvan Hanzeatska liga (Hanza). i 16. Švica. Malena su kralj.).

Nakon smrti švedskog kralja Karla Knutssona 1470. No ipak nakon njegove smrti prepustili su tu odluku Danskoj. preuzeo poljsku krunu. 1477. posebice u Švedskoj. Kralj je dopustio 1364. a posebice se kao veliki politički problem pojavio otežan i onemogućen poljski izvoz rijekom Vislom prema Gdansku.7. je osnovan Pruski savez te je Kazimir Jagelović proglasio 1454. s prijestolnicom u Kopenhagenu. vitezova na Baltiku. Zauzeo je 1366. sve je više slabila Norveška. krunu. Novčanom reformom uveo je poljski groš. njemač. osnivanje poljskog sveučilišta. Tim mirom je Hanza određivala nasljednika Valdemara. te je Sten Sture bio poražen i Hans je bio okrunjen za šved. a Šved. kralj postaje nećak pokojnog kralja Sten Sture. 1501. U dogovoru s Hemmingom Gadha.Mir s Hanzom je potpisan 1370.-1513. srebrnjak velike vrijednosti. su trgovci izbačeni iz Osla. Kazimir Veliki je sklopio s Teutoncima 1343. vitezova 1409. Nije imao muškog nasljednika te za nasljednika imenovao ugars. Zatim je svog sina Olafa nametnula za danskog kralja i švedskog kralja. Odnosi su bili nategnuti nakon sklapanja Unije. Švedska se vlast širi i tako je čitava Finska došla pod upravu Švedske. i 15. Hansu je smetao Sten Sture. U Danskoj i Norveškoj kralja Kristijana naslijedio je Hans (1483. Na pruskim područjima do sredine st. On je u bitci kod Stockholma1471. Njega je naslijedila kćer Jadviga koja se trebala udati za litvanskog velikog kneza Jagela čiji je narod još jedini bio poganski u Europi.). U odlučujućoj bitci 15. a sve više je jačala Švedska. kralja 1497. Galičku kneževinu. 1508. je sazvan novi staleški sabor gdje su zastupstvo dobili i građani te obrađivači zemlje. a za jedinog nasljednika su priznali Erika Pomeranskog. a njima su se kasnije priključili i trgovci i vlasnici manufakturnih radionicama. Stvarna je vlast bila ujedinjena u Danskoj. Norveške izabran Kristofor. Kralj Albert je bio poražen. vitezovi su doživjeli težak poraz. a 1440. za kralja Danske. Dolazi do izbijanja rata na inicijativu njem. To je označilo kraj moći njem. kod Grunwalda njem. se pokorila Margareti. Poljska je ipak početkom 14. Velika Kneževina Litva se također morala prikloniti Poljskoj. sazvao je u ljeto 1397. mir prema kojem im je trajno ustupio Istočnu Pomeraniju. Podiže se seljaštvo. Tada je u prvi plan izbila Margareta. nakon što je danski kralj Valdemar pokušao osvojiti Wisby. potukao kralja Kristijana. mlađa kći Valdemara koja je udajom već postala norveška kraljica. Došlo je do preuzimanja pravne konstrukcije o Kruni Poljskog Kraljevstva. Na putu za šved. otočje Orkney i Shetland. Pred kraj 15.st. Erik je morao pobjeći iz zemlje. U veljači 1389.1410. Pokrajinama u kraljevo ime su upravljali tzv.st. u Upssali je osnovano sveučilište. Sten Sture se pomirio sa rođakom Svanteom Stuerom i zajedno su svrgnuli Hansa u Šved. Izvoznu trgovinu iz Norveške u potpunosti su držali Nijemci iz Hanze. viteški je red izgubio glavnu izliku za agresivnu i osvajačku politiku na Baltiku..st. starosti. sabor u Kalmaru. kralja Ludovika Anžuvinca koji je 1370. bila najslabija karika u tim lancu. Erik je naginjao centralizaciji nakon 1412.-hrv. Kada je Erik postao punoljetan. u Švedskoj kako bi ga okrunili za kralja unije i kako bi se među kraljevstvima sklopio sporazum koji bi potvrdio njihov savez. 1435. Švedske i 1442. Do kraja svoje vladavine Poljskoj je omogućio mir. Norveška je u korist Škota izgubila 1468. No Hans je pronašao saveznika u ruskom velikom knezu Ivanu Vasiljeviču koji je ušao u Finsku. 52 . Tim se pojmom željelo naglasiti odvojenost i zasebnost države i krune od osobe konkretnog vladara. Pokrštavanjem Litve. šved. čime je započeo novi rat koji je trajao do 1466. njem. pripajanje Pruske i Istočne Pomeranije. Poljska i Poljsko-litvanska Unija u 14. ugrožena savezom Češke i Teutonaca. Danci i Šveđani su zanijekali pravo kući Mecklenburg na nasljedstvo njihovih kruna.

pristao na crkvenu uniju s Rimom. On je od Mongola dobivao jarlik. Moskovski je mitropolit Grk Isidor na crkvenom koncilu u Firencu 1439. Rusija je ponovno bila pod Mongolima te je morala plaćati danak. U središtu grada je stajao tvrđeni kremlj. i dijela Smolenske Kneževine 1303.1380. Ruske se zemlje iz godine u godinu sve više oslobađaju mongolskog pritiska kako su rasle Tothtamiševe unutarnje nevolje. Mongoli su ih ponovno napali Ruse te su 1412. kada je mitropolit Petar prenio u središte u Moskvu. Mongoli su pretrpili težak poraz. volostima. Kasnije dolazi do sve većeg pravnog izjednačavanja različitih kategorija seljaštva u jednu jedinstvenu grupu. Saraj.st. Ruska se pravoslavna crkva odvojila od Carigrada. Mihael je bio prvi knez koji se službeno nazivao velikim knezom čitave Rusije. povelju s naslovom vladimirskog kneza. Vasilije se pokušao približiti Litvi. Na Volgi je istaknuto središte Kazan. Sredinom 14. Vasilije I. Ukupno stanovništvo jedne takve općine naziva se mir. ali su je Rusi na čelu s Dimitrijem uništili kod Perejaslavlja. Ova je bitka označila početak procesa zbacivanja mongolske vlati u ruskim zemljama. tzv. su ga vlasti 1441. Od 1352. priključio Moskvi SuzdaljskoNižegorodsko Kneževstvo. moskov. Osvajanjem Perejaslavske Kneževine 1302. najveće tržište cijele Rusije.Rusija u kasnom srednjem vijeku Pod utjecajem mongolskih provala došlo je do postupnog pomicanja ruskog stanovništva sve više na sjever. počeli su se javljati gradski tornjevi sa satovima.. Također su Mongolima trebali plaćati danak. Sve do sredine 15. Tveru je glavna potpora bila Litva.st. ponovno podređeni njima. U razdoblju između raspada Kijevske Rusije i uspona Moskve. ona je postala i crkveno središte čitave Rusije. teritorijalno je udvostručena. Od toga udarca Mongoli se nisu oporavili. Moskovska Knež.) je krajem 14. Zbog sve veće centralizacije dovela je 1425.st. Na vlast dolazi novi kan Tohtamiš koji je 1382. Od vremena Ivana Daniloviča Kalite taj je naslov redovito pripadao moskovskom knezu. i u Rusiji je zavladala velika europska kuga. a prvi takav je izgrađen u Moskvi za vrijeme Dimitrija Ivanoviča Donskog 1367. Vrhunac i ujedno kraj upravne i sudske centralizacije Moskovske Kneževine dostignut je 1497. Tver i Nižnij Novgorod. Veliki dio obradive zemlje zauzimali su seljaci koji se nazivaju crni ljudi. Rusija je u biti bila labavi savez različitih kneževina kojima je na čelu bio veliki knez.-1450. U odlučujućoj bitci na Kulikovu polju kraj Dona 8. Krajem srednjeg vijeka nestaju i seoski robovi. do velike pobune udjelnih kneževa i rata u Moskovskoj Velikoj Kneževini. Moskvi. poslao snažnu vojsku. Uslijedilo je ukidanje niza manjih kneževina. Novgorodska Republika bila je najveća državna tvorevina. napao kana i 1395. vrhovni vojskovođa te najviše sudsko tijelo i organ uprave.st. Živjeli su u seoskim općinama. Moskovska Kneževina osvojila cijelu središnju i sjeveroistočnu Rusiju. Tako je 1425. Trgovinom su se isticali Moskva. pri takav bio je podignut 1404. zbacile i prekinule crkvene veze s carigradskim patrijaršijom. Dimitrijevič (1389. jedinstvenog pravnog zbornika koji je dokinuo sudsku i upravnu razmrvljenost Kneževine. Kan Mamaj je 1378. a veliko tržište bila je i prijestolnica Zlatne Horde.-1425. povezane s pojavom Timur Lenka koji je 1391. U ruskim gradovima u 15. razorio Saraj. Iz tog je vijeće kasnije nastalo Vijeće gospode. dok su se prevlasti Moskve djelomice još odupirali jedino Tver i Novgorod.9. Od 1320. 1408. holopi. 53 . Naseljeni dio grada nazivao se posad. donošenjem Sudbenika. Rat je završio pobjedom velikog kneza. Izborom novog mitropolit Jone 1448. izvršio tešku odmazdu za poraz i opustošio je Moskvu. veliki je knez načelno bio zaštitnik Republike. ali je vrhovni suverenitet bio u rukama Novgorodskoga vijeća. Ruski su gradovi većinom nastajali na obalama velikih rijeka. Knežev savjetodavni organ je bilo bojarsko vijeće. Najveći i najvažniji bio je Veliki Novgorod.

st. posljednjeg kana Velike Horde 1505. Poveljom Kazimira IV. Njegova vanjska politika je bila umjerena i nastoji ugovorima o miru osigurati se od svih sila u susjedstvu. Posljednja prepreka je bila Novgorod. smrću Kazimira IV. Ivan III. 1362. Astrahanski i Krimski. Opadanje Bizanta i pad Carigrada. 1485. Uz velikog kneza glavna je institucija je bila panska rada. 1475. Smrću Šaika Ahmeda.st. polovici 15. mir s Litvom. su zauzeli đenoveške kolonije na crnomorskim obalama i najvažniju Kaffu. Ivanu III. Je zaključio 27.st. Propašću Bizanta 1453. Habs. Za Ivana III. No to ruski knez odbija. ponudio je 1486. Od 1419. ukinuto je novgorod. došlo je do ponovnog razdvajanja Poljske i Litve. Uspon Paleologa označio je pobjedu bizantskih velikaša. a Poljskoj zapadna Podolija. svim je feudalcima zajamčena nasljednost svih posjeda te potpuno oslobađanje od novčanih i naturalnih davanja državi. Horda je prestala postojati. U ljeto 1485. a zatim potukao Zlatnu Hordu 1363. Od 1497. ukinuto je i posljednja udjelna kneževina na starom području Moskov. stalni uredi izbi ili prikazi.. Moskva je pokorila i Rjazan. Na čelu prikaza formalno je stajao mjesni bojar ili knez kao sudac. predali ostaci Jaroslavske Kneževine. Nogajska Horda. Također se pojavljuju Turci. Jogajlin sin. 1492. gradsko vijeće te je priključen Moskvi. na rijeci Sinje Vode. doživotno dodijeljeni posjedi kao plaća za službu velikom knezu.8. iz 1447.ali se početkom 15. ruski će monasi razviti ideju o Moskvi kao trećem Rimu i o ruskom caru kao nasljedniku bizantskih careva. Suvladari su postajali sve više ravnopravni partneri i suradnici cara te se Bizant od autokracije preobrazio u carstvo kojim upravlja čitava dinastička porodica. Knez u Litvi je postao Kazimir. Ivan III. 1479. prepuštaju moskovskom knezu.. Uslijedilo je pokoravanje Novgoroda. Fridrik III. Ubrzao se proces feudalizacije što će oslabiti državu. On se borio za vlast s Vitautasom. i carem cijele Rusije. Poljska i Litva otvoreno su se sukobile oko Galicije i Volinije. za vladavine Ivana Groznog. a između njih i stare aristokracije vladala je duboka mržnja koja je dosegnula vrhunac u 16. 54 . Naslijedio ga je sin Jogajl. je započela posljednja faza rasula u Zlatnoj Hordi. koji je bio Jogajlov bratić. se naziva Božjom milošću gospodar cijele Rusije. Krimski Kanat je postao vazalna država Turcima. U Rusiji umjesto ranijih votčina stvarale su se pomjestije. Balkanske države. Oko 1431. Na istoku se osnovala tzv. Moskovljani su opkolili Tver. Knež. osvojio je Kijev. Najprije su se 1463. Litvi je ostala Volinija. a povelje nazivaju moskovskog velikoga kneza od 1480. Na njezinom nekadašnjem europskom dijelu naslijedila su je tri kanata: Kazanski. kraljevsku krunu pod uvjetom priznanja vazaliteta Carstvu te napada svom snagom na poljsko-litvansku uniju i Kazimira. a u dr. okrunio za poljskog kralja. Velika Kneževina Litva i Rusija Širenje Litve je bilo najveće za vrijeme velikog kneza Olgerda. Vode se dva rata s Rusima. državna kriza postaje vidljiva i u kvarenju novca. Vasiljeviča Moskva je ostvarila potpunu prevlast nad ostalim kneževinama sjeveroistočne Rusije. Pojavljuju se posebni. U vjerskoj politici car Andronik potpuno se odrekao crkvene unije.1503. na zapadu osamostalio se Krimski Kanat. Primirjem iz 1432. Nakon mukotrpnih borbi. bio je Moskvi vrlo opasan takmac. Moskvi su najveći neprijatelji bili Litva i Velika Horda. Poljski i litvanski vladar Kazimir IV. On se 1447. Pomješčiki podrijetlom iz nižih slojeva plemstva i od starih dvorjanina bili u glavni oslonca veliko kneževske politike centralizacije.-1432.

Smrću srpskog cara Dušana krajem 1355. zadržao je vlast samo nad Carigradom i Solunu.Bizant je ušao u rat Genove i Mlečana na stranu Genove no na kraju su Genova i Mlečani sklopili separatni mir i ostavili Bizant da sam vodi dalje rat. U ovo vrijeme su oživjeli i protubizan. Isusove molitve. Najviši cilj hesihasta u duhovnom smislu predstavljalo je dosizanje vizije božanske svjetlosti pomoću asketskih metoda i neprekidnim ponavljanjem tzv. više nije bilo ozbiljne sile koja bi se mogla suprotstaviti osmanskom napredovanju u Europi. označena je prevlast Srba na Balkanu. Među tur. Novi car je postao Andronik IV. Novi car je postao Ivan VI. se nije pomirio s gubitkom prijestolja te je na kraju Ivan V. U borbi s Srbima saveznike su našli u Bugarima no nakon bitke kod Velbužda 1330. Kantakuzen je pronašao saveznike u Srbima no kada je Tesalija priznala Kantakuzena za cara. započinju građanski ratovi u Bizantu od čega se Carstvo više nikada nije oporavilo. ovim se imenom nazvala jedna mističko-asketska struja koju je osnovan sinajski redovnik Gregorije. Paleologa. je pao i grad Ser. Bizant je oslabio. Ivan Kantakuzen bio je glavni predstavnik aristokracije. Ubrzo nakon osvajanja Galipolja. kneževima najjači je bio Osman. Srbija je prešla na stranu legitimnog cara Ivana V. U obranu hesihazma ustao je Gregorije Palama. u Hadrianopolu. Znatno je oslabila istočna granica Carstva u Maloj Aziji. Koji je okrunjen 1346. u savez i brak s bugar. Najviše koristi od cijele te situacije je imala Srbija. Njegovo učenje je imalo odjeka u manastirima na Svetoj Gori. zauzeo Nikeju. a Andronik IV. istakavši pretenzije na bizantsku krunu te za saveznike imao i Mlečane i Srbe. dvorom te je odmah krenuo u osvajački rat protiv Bizanta. ali prvo su zahtijevali crkvenu uniju zatim će dobiti pomoć. sve više jačaju. Car Ivan V. u gradovima na Mramornom moru. To dolazi do izražaja u hesihastičkom pokretu. zadržao vlast u Carigradu. Paleolog. Emanuel je dobio Solun. Vanjska politika Carstva bila je obilježena jačanjem i teritorijalnim širenjem Osmanlija u Maloj Aziji te Srba u Makedoniji kao i slabljenjem separatističkih grčkih i latinskih državica na Balkanu. gradovima glavnu ulogu je imala zemljoposjednička aristokracija. proglasio je pravovjernost hesihazma. Novi sultan Murat I. zauzeo čitavu Albaniju osim Drača. U 14. 55 . Srpski vladar Dušan je 1343. 1362. Novi srpski vladar Stefan Dušan stupio je 1332. potpisali primirje s Bizantom. u potpunoj tišini i povučenosti od svijeta. Država je i finac. U bizan. Sredinom 14. Sultan Orhan je 1331. Crkveni sabor 1351. no car ih je porazio i ušao u grad 1350.st. No ništa se od toga nije dogodilo. a najveće borbe su se vodile u Solunu. propadala te je izbila kuga 1348. tražio je pomoć od Rima. redovnik iz Kalabrije. tako da su njegovi protivnici tražili saveznike u gradskim masama. Pokušao je reformirati i centralizirati sudstvo putem institucije općih sudaca Romeja. a 1337. praktički čitava Mala Azija nalazila pod tur. Nevolje su snašle Bizant i na azijskoj strani. No Ivan V.st. Srbi su zauzeli čitavu antičku Makedoniju do Soluna. a car Dušan je ubrzo nakon toga preuzeo naslov cara Srba i Grka. Zeloti su se još jedno vrijeme održali u Solunu i odbijali priznati novog cara. Izbile su pobune gradske sirotinje. Posebno s opasnim pokazao Karlo Valois. Već se oko 1300. Trakijom i mali dio Peloponeza. Na vlast dolazi Andronik III. Nakon smrti Andronika III. osvaja polako Balkan. 1345. No nije ništa uspio ostvariti te su 1313. Hesihastima su u Bizantu od davnina nazivana redovnici koji u živjeli strogo pustinjački. Bizant je također bio zahvaćen i teškim društvenim sukobima te vjerskim kontroverzama. planovi na Zapadu. Najpoznatiji protivnik je bio grč. je pao Hadrianopol. začetnik buduće slavne dinastije i carstva. vlašću. Barlam. koji zbacio svog djeda. Ivanov sin koji je na vlast došao uz pomoć Genove. Pobjeda novog cara označila je i pobjedu hesihazma. drugi Ivanov sin. osnovana je srpska patrijaršija. Nikomediju. Ondje se oblikovala jaka pučka stranka zelota.

u mletačkom vijeću mogu sjediti samo pojedinci čije je ime zapisano u knjizi o Nedugo nakon toga osnovano izvršno tijelo Vijeće desetorice. a na Vidovdan 1389. Pregovori su započeli s 1431. No ni taj pokušaj nije uspio.Od 1383. st.5. neki kasnije. Padom Trapezunta 146.. a usporedno s njima je i dužd 56 . Turci su osvojili Ser. Opsada je započela 7. Koncil je nastavljen u Firenci gdje je u srpnju 1439. nadam se da vas nisam ubila u pojam) XV.4. TRAŽENJE RJEŠENJA DRUŠTVENE KRIZE u Italiji se od 14. Turci su pokorili Bugarsku i Tesaliju. Olakšanje i privremeni spas Bizantu pružili su Mongoli koji su kod Ankare 1402. a završena 29. Mletačka Republika jedna od najrazvijenijih europskih zemalja o Marko Polo – 1254-1324. Morejsku Despotovinu. teško potukli Osmanlije. Dragaš. Niš i Solun. 1396. dakle monarhiji u kršćanskoj vjeri Talijanski gradovi – države u srednjem vijeku u Italiji ne prestaje urbani način života. 1393. 1459. vladara Ivana Šišmana. proglašena crkvena unija Rima i Carigrada. koji je opet tražio pomoć Zapada protiv Turaka. (hvala Bogu što je gotovo. opustošili su Atenu. 1389. Pokušao je s crkvenom unijom. Posljednji bizantski car bio je Konstantin XI. pokorili Atenu. i posljednji djelić grčke zemlje je došao pod osmansku vlast. i 15. – dovršen proces oblikovanja aristokratske vlasti. Novi car je postao Ivan VIII. a 1460. do 1389. tako su neki gradovi pod takvu upravu padali ranije. Sofiju. zauzeli su i Vidindsko Carstvo. Nikopolje. a drugi zaštitnici kulture i umjetnosti. Osmanlije su 1456. Sultan je ušao u grad i proglasio ga prijestolnicom Osmanskog carstva. sultan Mehmed Osvajač je okupio golemu vojsku pred zidinama Carigrada. te se oni javljaju kao izravni posrednici između Zapada i Istoka o Iznutra politički vrlo stabilan grad o Zlatna knjiga 1297. 1397. pokorili su bugar. stoljeća sjevernotalijanski gradovi neovisni s zasebnom upravom široki slojevi stanovništva najčešće prihvaćali despotsku vladavinu pojedinih moćnika. a Venecija nikada nije preuzela takav način uprave neki vladari gradova bili su razbojnici. Početkom travnja 1453. ali zajednička im bila nedovoljna briga za podanike tri najistaknutija središta i najvažnija sjeverna grada: Venecija. Srbiju. kao u mnogim drugim europskim zemljama gospodarstvo temeljeno na seljaštvu i poljoprivredi nije nikada prevladalo do te mjere kao drugdje tokom borbi papa i careva slabe moći i velikaša i careva – početkom 14. Firenca i Milano Venecija: o Dugotrajna povezanost s Bizantom – povlašten položaj u trgovini Sredozemljem o Krajem 13. politički monopol od tada u rukama gradskog patricijata. potukli su vojsku na Kosovu. otkrio put prema istoku o Njegovim putem širi se i dohvat mletačke trgovačke flote. stoljeća javljaju znakovi novog vremena – teži se raskidu s neposrednom prošlošću i okretanju prema uzorima iz antike Grčkoj i Rimu dok se na sjeveru više traži oslonac na nekim dotadašnjem kontinuitetu.

1434. stoljeća. utvrde pojedinih frakcija koje su tako branile politiku koju su zastupali. nekvalificiranom grebenaru vune. ali i svoju imovinu o Grad se i unatoč sukobima razvijao i bogatio o Bogatstvo grada potjecalo iz manufakturne proizvodnje – tekstil. ali su stranački obračuni učestalo završavali pokoljima. a i kontroliranja alpskih trgovačkih putova. ubojstvima i smrtnim kaznama o Prvi talijanski grad koji je prihvatio vlast jedne obitelji kao sinjorije – obitelj Visconti vladala je Milanom (uz kraće prekide) od 1317. svoj uspon započinje bankarska obitelj Medici – svoj vrhunac dosegli stotinjak godina poslije o Cosimo de Medici (1389-1464) došao 1429. a temeljio se na davanju zajma pa čak i kraljevima i papama o Nakon velike krize sredinom 14. ali je na sva važnija mjesta postavljao svoje ljude o Političkom vještinom uspio smiriti sve pokušaje organiziranog otpora. kapitalisti i radnici – u stalnoj međusobnoj borbi o To se odrazilo i na izgled grada – prevladavaju tornjevi. pobuna Ciompa – dobila ime po najniže plaćenom radniku. Venecija se u 14. o Viscontiji vladali čeličnom rukom. patriciji i građani. vuna i svila o Postojanje slabo plaćene i nekvalificirane radne snage o 1378. stoljeću širi na području u svom zaleđu o Od sredine 15. stoljeća ima prevlast u sjeveroistočnoj Italiji o Vodila 4 krvava rata s Genovom oko prevlasti na istoku. zavladao gradom tako što je iz zasjede ubio strica i dva bratića 57 . iz kojih je Venecija 1380. na čelo pučke stranke.-1447.- - o Cilj mletačke politike bio je očuvati monopol u trgovini s Istokom – moć Venecije se na tome temeljila o Strani trgovci mogli su sudjelovati samo u kopnenoj trgovini sjeverno od Venecije i to uz visoka davanja o Radi opskrbe hranom. a položaj radnika postao je još gori o Odlično razvijena i u financijskim poslovima. postao gospodar (signore) Firence. izašla kao pobijednik o Venecija prva razvila bankarske i financijske metode poslovanja. o Očuvao je republikanske institucije. strahom i terorom – najpoznatiji bio Gian Galeazzo. pobuna radnika protiv vlasnika o Pobuna ugušena brzo i krvavo. prvak u organiziranju i djelovanju diplomacije Firenca: o Njena povijest se čini puno konfliktnijom o Gvelfi i gibelini. a sporazumima s ostalima talijanskim velegradovima osigurao je gotovo pola stoljeća mira i napretka o Firenca je u njegovoj osobi dobila stabilnu i čvrstu vlast Milano: o Bio trgovački jak poput Venecije i bankarski i proizvodno jak poput Firence o Strateški položaj na putovima prema Francuskoj i Njemačkoj o Imali razvijenih manufaktura – poznata bila izrada milanskih oklopa o Vodeći grad u dolini rijeke Po o Unutarnje političke borbe bile izrazito krvave i nasilne – uobičajene kazne za političke gubitnike bile su financijska propast i protjerivanje iz grada.

kipove koji veličaju ljepotu ljudskog tijela u Italiji je utjecaj klasičnog antičkog nasljeđa bio življe prisutan nego igdje drugdje u Europi. te na kraju i razbili njihov monopol u trgovini s Istokom. takav sistem kasnije usvojili vladari moćnih monarhija – Engleske. padom Carigrada otežano i trgovanje istočnim sredozemljem Strane su sile u naredna tri stoljeća stekle prevlast nad Italijom Talijanska renesansa razdoblje 14. Milano gubi velik dio svog teritorija o Nakon smrti posljednjeg Viscontija pokušalo se vratiti republikanskom načinu uprave – neposredne opasnost i neprijateljsko okruženje iziskivalo je jednog jakog vladara o Izabran je kao takav Francesco Sforza. medicina i teologija zadržavaju prvenstvo renesansa je bila izrazito aristokratska po svojim nositeljima i publici. nepoznatih i zaboravljenih tekstova 58 . a ne Bog. ali ne i njihovo oponašanje umjesto teoloških rasprava i viteških romana javlja se želja za knjigama koje veličaju životnost i užitke. Sforze više nisu u stanju održati se u Milanu Talijanski gradovi razvili su suvremenu diplomaciju i merkantilizam Dva glavna načela talijanskih gradova: o Udruživanje gradova kada se jedan grad previše ojača i postane potencijalna prijetnja ostalima o Državni interes – opravdano svako sredstvo neke obitelji da se održi na vlasti(zločini. ubojstva. stoljeća. samo su se ti autoriteti promijenili izraz „renesansni Talijani“ dakako nikako se ne odnosi na sve pripadnike stanovništva. stoljeća pod pritiskom Francuske i Španjolske. do tada bio vođa Viscontijevih plaćenika o Isti način vladavine kao i kod Viscontija.- - ( zauzeo Lombardiju do granice Veneta. nepravde. te je donio velike promjene u svakodnevnom životu.… trojica najvećih književnika predrenesanse: Dante (Božanstvena komedija). a otkrićem velikih nalazišta srebra i zlata i talijanski bankarski monopol Na kraju 1453. bogatstvo. i 15. to nije dovelo do odbacivanja vjere moć. pokušavanje raskidanja veza sa srednjovjekovnim tradicijama i vraćanje antičkim temeljima.…). običajima. glavni nedostatak bio je taj što je bilo nemoguće ujediniti sve gradove – države u jedinstvenu političku cjelinu Velika portugalska i španjolska zemljopisna otkrića otežala položaj talijanskih gradova. Boccaccio (Decameron) i Petrarca (Cancioneri – bar mislim) unatoč tome što se u renesansnim djelima veliča vjera. politička beskrupuloznost samo su djelomice ublažavani osjećajem za lijepo greška je misliti da su ljudi za vrijeme renesanse odbacili autoritete – nisu. širio se po Toskani i na području papinske države) o Nakon njegove smrti. pravu. već na samo izrazitu manjinu sa stvaralačkim mogućnostima u obrazovanju i dalje na sveučilištima pravo. Francuske i Španjolske No unatoč svim prednostima. do kraja 15. pape i bogati građani vrlo popularno zanimanje bogatijih i obrazovanih bilo je sakupljanje starih. a to su bili vladari.

Nijemci usavršavaju vještinu tiska Johannes Gutenberg izumio tiskarski stroj 1453.- - mnogi su humanisti živjeli profesionalno kao agenti značajnih kolekcionara. mnogi ratovi. opsesivnom zanimanju za smrt i sve njezine oblike groblja postala popularna mjesta izlazaka. koje za razliku od talijanskog cilj ima stvoriti džentlmena. ovaj tip školovanja imao je cilj u stvaranju pobožnog života i ojačati vjeru Dva njihova ideala: korisnost i unutarkršćanska demokracija Talijani se bave rijetkim rukopisima. pronađena nova tržišta i nove sirovine obnavlja se stari ideal o odanosti vladajućoj dinastiji. a poslušnost kraljevoj bolji najveća čast i dalje prisutni snažni vjerski osjećaji. osobna urednost i lijepe manire Sjevernjačko rješenje razdoblje teške krize u svim poljima. vjerska poduka. (jel' tak?) 59 . otvorio školu u Mantovi za djecu lokalnih gospodara iz kuće Gonzaga. stoljeću (oponašanje Krista i njegova života). kupujući. Leonardo da Vinci i Rafael Sanzio No unatoč svim naprecima. najzastupljeniji u Porajnju rad mistika je doveo do snažnog razvoja obrazovnog i reformskog pokreta unutar Crkve duhovni vođa pokreta u Porajnju bio je učitelj Eckhart Misticizmom se pripremalo tlo za nadolazak reforme Razvija se i specifično školovanje. kopirajući ili kradući novo nađene knjige dobro opskrbljene knjižnice postale su u talijanskim gradovima znakom prestiža izvor humanizma i renesanse bila je Firenca. humanisti i renesansni umjetnici nisu uspjeli riješiti etičke i društvene probleme svoga doba Humanizam nije bio u stanju stvoriti nove standarde ponašanja niti pronaći ideale koji bi doveli Talijane do ujedinjenja U talijanskim se školama javlja termin „obrazovani džentlmen“. 1425. uveo treću dimenziju u slikarstvo Slikari se okreću slikanju vjerskih i mitoloških prizora sa složenim alegorijskim značenjem – najpoznatiji: Michelangelo Buonarotti. te su je počeli pohađati učenici iz mnogih krajeva Italije i Njemačke iz visokih društvenih krugova Temelj obrazovanja: proučavanje klasičnih autora. razaranja i epidemije viteški običaji zastupljeni više nego prije i nevjerojatan porast broja viteških redova – svi poznatiji europski viteški redovi nastali upravo u to doba razočaranje i strah širokih razmjera izazvani nesigurnim i teškim životom vodili su k morbidnom. brojni građanski ratovi uvjerili su konačno većinu da je postojanje nasljednog vladara jedino rješenje tih nevolja borba za vlastite povlastice postala je najveći grijeh. razvio se Mrtvački ples (dance macabre) i postao omiljena tema umjetnika i pjesnika jačala je trgovačka razmjena europskih zemalja. otkuda se oni šire čitavom Italijom humanisti bili vrlo traženi kao državni službenici talijansko je slikarstvo najbolji izraz duha vremena renesanse Giotto – veliki slikar predrenesanse. naročito sjeverno od Alpa služio i kao jedino vezivno tkivo u izrazito teškim situacijama javlja se misticizam. dobio na masovnosti u 15. tjelesni odgoj. škola je ubrzo došla na glas. stoljeća cilj elitnog školstva Najpoznatiji renesansni učitelj bio je Vittorino da Feltre. koji će ostati do 20.

na istočnoj srednjoj Europi oblikovale su se višeetničke i viševjerske države. na istoku počela dominirati nova velika sila Moskovska Velika Kneževina. Osmansko Carstvo u vjerskom smislu.Umjesto zaključka iz političkog univerzalizma Rimskog i Bizantskog Carstva nastale su različite državne tvorevine na zapadu Europe razvijaju se protonacionalne monarhije. kršćanstvo i islam u potpunosti su istisnuli poganstvo pomorski putovi nadmašili su kopnene putove daleko bolji ustroj i razvoj gospodarstva - 60 . a na jugoistoku sasvim novo carstvo s drugačijim vjerskim obilježjima.