P ropisi

Duπan JASPRICA, dipl.ing.

PRORA»UN SUSTAVA GRIJANJA

PREMA NOVOJ EN 12 831 (1. dio)
Postupak proraËuna sustava grijanja, odnosno
toplinskog optereÊenja prostorija ili njihovih
potreba za toplinom veÊ se viπe od dvadeset
godina u NjemaËkoj i brojnim drugim europskim
zemljama, pa i u Hrvatskoj, provodio u skladu s
DIN 4701 - ‘Pravilnik o proraËunu toplinskih
potreba zgrade’. Ta je norma od nedavno
zamijenjena novom, europskom normom: EN 12
831 - ‘Sustavi grijanja u zgradama; Postupci za
proraËun normalnog toplinskog optereÊenja’.
Prikaz najvaænijih promjena u odnosu na do sada
uobiËajeni postupak proraËuna sustava grijanja
dobili smo izravno iz NjemaËke, zahvaljujuÊi
Duπanu JASPRICI, dipl. ing. koji je Ëlan DIN-a i
direktor poznate tvrtke Hamex iz Novog Marofa.
InaËe, Ëlanak je podijeljen u tri dijela i u ovom,
prvom po redu bit Êe rijeËi o pojednostavljenom
postupku proraËuna toplinskog optereÊenja.

Pregled najvaænijih novosti Naravno, obje se norme, nova i stara, temelje na istim
Jedna od najvaænijih novosti iz EN 12 831 jest tzv. Nacionalni fizikalnim postavkama, a te osnovne jednadæbe u novoj su normi
dodatak. Kao πto mu ime kaæe, trebala bi ga zasebno donijeti ukljuËene i u pojednostavljeni i podrobni postupak proraËuna.
svaka zemlja koja prihvati normu (npr. u NjemaËkoj je norma Pri tome treba reÊi da se postupci proraËuna prema novoj i
objavljena u kolovozu, a Dodatak u prosincu proπle godine) i u staroj normi znaËajno razlikuju zbog Ëega se i rezultati mogu
njemu bi se trebali nalaziti svi vaæniji podaci potrebni za proraËun znaËajnije razlikovati.
u skladu s uvjetima koji su znaËajni za tu zemlju. To su, primje-
Normalni transmisijski toplinski gubici
rice, vrijednosti normalne vanjske (okolne) temperature,
normalne unutarnje temperature (u prostoriji), temperature Pojednostavljeni postupak proraËuna polazi od pojedine
negrijanih prostorija itd. Uz to, Nacionalni dodatak ukljuËuje i plohe kojoj se pridruæuje odgovarajuÊa U-vrijednost. Ipak, pri
podroban primjer te obrasce za proraËun toplinskog tome se u obzir uzima samo prolaz topline (tj. toplinski gubici)
optereÊenja po prostorijama i cijele zgrade. Nacionalni dodatak kroz vanjske plohe, ali ne i unutarnji toplinski gubici. Za korekciju
je logiËna posljedica Ëinjenice da je nova norma
europska, tj. trebala bi vrijediti na europskoj stara norma, DIN 4710 nova norma, EN 12 831 jedinica znaËenje
razini (πto znaËi da se uskoro moæe oËekivati i
veliËine
HRN EN 12 831). Za razliku od toga, neka-
daπnja DIN 4701 bila je zamiπljena da vrijedi QT = ∑
A ⋅ k ⋅ (ϑ i − ϑ a ) Φ T = ∑ A ⋅ U ⋅ (θ int − θ e ) W transmisijski toplinski gubici
samo za NjemaËku, iako je u brojnim drugim
zemljama vaæila kao opÊeprihvaÊena smjernica. QL = V ⋅ c p ⋅ ρ ⋅ (ϑ i − ϑ a ) Φ V = V ⋅ cp ⋅ ρ ⋅ (θ int − θ e ) W ventilacijski toplinski gubici
Velika su novost i dva postupka proraËuna
toplinskog optereÊenja (toplinskih gubitaka, Q Φ W toplinski tok
odnosno potreba za toplinom) prostorija i cijele ϑ θ °C temperatura
zgrade: pojednostavljen i podroban. Pri tome k-vrijednost U-vrijednost W/(m2 K) koeficijent prolaza topline
je primjena pojednostavljenog proraËuna β n h-1 (eksterni) broj izmjena zraka
predviena za stambene zgrade s najviπe tri indeksi
stana i nepropusnoπÊu ovojnice zgrade do a (njem. außen) vanjski/a/o
e (eng. external)
n50 = 3 h-1.
i (njem. innen) int (eng. internal) unutarnji/a/o
Uz to, EN 12 831 predvia brojne nove
- u (eng. unheated) negrijan/a/o
oznake, simbole i indekse za pojedine veliËine
(tablica 1 i 2), dok su neke veliËine i postupci - g (eng. ground) u doticaju s tlom
iz DIN 4701 napuπteni (tablica 3). Takoer se L (njem. Lüftung) V (eng. ventilation) ventilacija, ventilacijski/a/o
viπe u obzir ne moraju uzimati djelomiËno - RH (eng. reheat) ponovno zagrijavanje
ograniËeno grijanje zgrada ni proraËun Tablica 1
Krischerove znaËajke (D). Neke vaænije razlike oznaka veliËina i indeksa iz stare (DIN 4701) i nove norme (EN 12 831)

1/2004 39
 P ropisi

Tablica 2
Neke vaænije nove veliËine iz EN 12 831

oznaka jedinica znaËenje napomena

b, e, f - razliËiti korekcijski faktori -
H W/K koeficijent toplinskog toka, odnosno toplinskih gubitaka -
HT W/K koeficijent transmisijskih toplinskih gubitaka -
HV W/K koeficijent ventilacijskih toplinskih gubitaka -
fc, ∆UWB W/(m2 K) dodatak za toplinske mostove uglavnom se koristi samo ∆UWB
e - koeficijent zaπtiÊenosti otprilike usporediv sa znaËajkom zgrade H
n50 h-1 stupanj propusnosti za zrak vrijedi za cijelu zgradu (izmjena zraka pri p = 50 Pa)
GW - korekcijski faktor za prijelaz topline na podzemne vode
B’ W/K parametar za proraËun gubitaka u tlo odnos povrπine i opsega
p m opseg podne plohe koja je u doticaju s tlom -
z m razlika razine najdonje podne plohe i okolnog tla -
ΦRH W uËin ponovnog zagrijavanja za pogon sustava grijanja s prekidima -

Tablica 3 prijelaz topline fk

oznaka jedinica napomena
Neke veliËine iz DIN
4701 kojih viπe nema ∆ϑa °C Napuπten je proraËun korekcije vanjske temperature i s njime prema okolici (tj. na vanjski zrak) 1,00
u EN 12 831 m/ΣAa kg/m2 proraËun akumulacijske mase koja ovisi o vanjskim plohama. prema negrijanoj prostoriji 0,80
∆ka W/(m2 K) prema tlo (podzemlju) 0,40
∆ks W/(m2 K) Napuπtena je korekcija k-vrijednosti ( kN = k + ∆k a + ∆k s ). preko krova 0,90
∆ϑa W/(m2 K) preko montaæne podne plohe 0,90
εSA - Napuπteni su toplinski gubici zbog prirodne ventilacije prema susjednoj zgradi 0,50
εSN - prema susjednom stanu 0,30
H 2/3
W h Pa /(m K) 3
( QL = ⎡⎣ε SA ⋅ ∑(al ) A
+ ε SN ⋅ ∑(al ) ⎤⎦ ⋅ H ⋅ r ⋅ (ϑ − ϑ ) ).
N
i a
Tablica 4
r - Visinski korekcijski faktor (εSA) zadræao je znaËenje, ali bez indeksa. Neki temperaturni
korekcijski faktori za
ϑAL °C ϑ i − ϑ AL ϑ i − ϑ GW toplinske gubitke
Transmisijski gubici prema tlu ( q = + )
RAL m2 K/W RAL RGW prema razliËitim
okolnim plohama ili
RGW m2 K/W raËunaju se na posve drugaËiji naËin. podruËjima

toplinskih gubitaka ovisno o okolnom stanju sluæi temperaturni
korekcijski faktor (fk) (tablica 4).
Prema novoj se normi u obzir uzimaju sve plohe koje imaju
toplinske gubitke prema okolici (vanjski ili zidovi prema
negrijanim prostorijama, odnosno zidovi i podovi koji su u
doticaju s tlom) te utjecaj toplinskih mostova, zbog Ëega se kod
primjene pojednostavljenog proraËuna redovito ukljuËuje
dodatak za toplinske mostove (∆UWB = 0,10 W/(m2 K)).
Pojednostavljenim se postupkom ne proraËunavaju unutarnji
toplinski gubici, veÊ su prostorije s poviπenim temperaturama
(viπe od 4 K u odnosu na ostale prostorije, npr. kupaonica:
24 °C) obuhvaÊene pauπalnim faktorom (f∆θ = 1,5).
Transmisijski toplinski gubici se u pojednostavljenom
postupku raËunaju jednadæbom:
ΦT = ∑ A ⋅ (U + ∆U ) ⋅ (θWB int
− θ e ⋅ fk ,
pri Ëemu su:
ΦT - transmisijski toplinski gubici, W
A - povrπina plohe, m2
U - U-vrijednost, W/(m2 K)
∆UWB - dodatak za toplinske mostove, W/(m2 K)
θe - vanjska (okolna) temperatura, °C
θint - unutarnja temperatura (u prostoriji), °C
fk - temperaturni korekcijski faktor (tablica 4).
Kao πto vrijedi i za podrobni postupak proraËuna, najprije
se proraËunava koeficijent transmisijskih toplinskih gubitaka (HT).
Radi se o novouvedenoj veliËini koje nije bilo u DIN 4701, ali je
poznata iz DIN 4108. Iscrpno je opisana u podrobnom postupku
proraËuna i vrlo je vaæna za proraËun godiπnjih potreba za
toplinom, a odreena je jednadæbom:
HT = ∑ A ⋅ (U + ∆U ) ⋅ f . WB k
Pri Ëemu je:
HT - koeficijent transmisijskih toplinskih gubitaka, W/K.
Transmisijski toplinski gubici tada iznose:
(
Φ T = H T ⋅ θ int − θ e . )
Normalni ventilacijski toplinski gubici
Kako pojednostavljeni postupak proraËuna vrijedi samo za
)
zgrade s najviπe tri stana i s nepropusnoπÊu ovojnice do
n50 = 3 h-1 (broj izmjena zraka pri diferencijalnom tlaku 50 Pa izmeu
unutraπnjosti zgrade i okolice), nije potrebno sloæeno proraËunava-
nje koliËine zraka koji u prostorije dospijeva prirodnom ventilacijom,
veÊ se u obzir uzima samo najmanji potrebni volumen zraka:
(
Φ V = 0, 34Vmin θ int − θ e , )
pri Ëemu su:
ΦV - ventilacijski toplinski gubici, W
Vmin = VR nmin - najmanji potrebni volumen zraka, m3/h.
VR - volumen prostorije, m3
nmin - najmanji potrebni broj izmjena zraka, h-1

40 1/2004
 P ropisi
Pogon sustava grijanja s prekidima
Vaæna novost iz EN 12 831 je uvoenje dodatnog uËina za
ponovno zagrijavanje u sluËaju pogona sustava grijanja s pre-
kidima. Za prostorije u kojima je predvien takav pogon, taj se
uËin u oba postupka proraËuna mora uzimati u obzir, a ovisi o:
• vremenu u kojemu se ponovno uspostavlja normalna tempe-
ratura u prostoriji
• sniæavanju temperature tijekom faze ohlaivanja
• masi graevine
• broju izmjena zraka tijekom faze zagrijavanja.
Vrijednost faktora ponovnog zagrijavanja (fRH) uzima se iz
tablica s podacima za vrijednosti izmjena zraka u prostoriji od
0,1 i 0,5 h -1, pri Ëemu treba reÊi da, prema Nacionalnom
dodatku, u pojednostavljenom postupku proraËuna treba
koristiti samo tablica s vrijednoπÊu 0,5 (tablica 5). Pri tome je
vaæan podatak masa graevine koja moæe biti:
• mala (montaæni stropovi i nosivi podovi, zidovi od laganih materijala)
• srednja (betonski stropovi i podovi, zidovi od laganih materijala)
• velika (betonski stropovi i podovi, zidovi od opeke ili betona).
Iz faktora ponovnog zagrijavanja slijedi dodatni uËin za
ponovno zagrijavanje:
ΦRH = AfRH ,
pri Ëemu su:
ΦRH - dodatni uËin za ponovno zagrijavanje, W
A - neto povrπina ploha prostorije, m2
fRH - faktor ponovnog zagrijavanja, W/m2.
Normalno toplinsko optereÊenje grijanih prostorija
Kako se u pojednostavljenom postupku proraËuna transmi-
sijskih toplinskih gubitaka u obzir ne uzimaju unutarnji gubici,
za prostorije s poviπenom temperaturom u odnosu na okolne
(viπe od 4 K) treba koristiti temperaturni korekcijski faktor
(f∆θ = 1,5, dok je u svim ostalim sluËajevima f∆θ = 1,0).
Toplinsko optereÊenje prostorije tada je jednako:
(
Φ = Φ T + Φ V f∆θ , )
pri Ëemu su:
Φ - toplinsko optereÊenje (toplinski gubici, potrebe za
toplinom) prostorije, W
f∆θ - temperaturni korekcijski faktor (u obzir uzima toplinske
gubitke iz svih prostorija u kojima je temperatura viπa od
uobiËajene prema okolnim prostorijama).
Normalno toplinsko optereÊenje prostorije se tada raËuna
jednadæbom:
ΦHL = Φ + ΦRH ,
pri Ëemu je:
ΦHL - normalno toplinsko optereÊenje prostorije, W.
fH, W/m2
vrijeme ponovnog pretpostavljeno sniæenje temperature u prostoriji tijekom faze ohlaivanja ∆θRH
zagrijavanja, 1K 2K 3K 4K
h masa graevine
m s v m s v m s v m s v m s
0,5 14 17 18 29 34 35 44 52 53 58 68 70 - -
1 10 13 14 21 27 28 32 42 44 41 55 57 - -
2 7 10 11 13 21 23 21 32 34 28 42 44 47 89 99 67 125 137
3 5 9 10 10 18 20 15 26 28 21 35 38 37 78 89 53 110 122
4 4 8 9 8 16 18 13 24 26 17 32 35 31 70 81 43 99 111
1/2004
Ukupno normalno toplinsko
optereÊenje stana ili zgrade
Ukupno normalno toplinsko optereÊenje stana ili zgrade je
jednako zbroju toplinskih optereÊenja (toplinskih gubitaka,
potreba za toplinom) pojednih prostorija. Ipak, pri tome je
napuπten faktor istodobnosti udjela ventilacijske topline (ζ) iz
stare norme. Ukupno je normalno toplinsko optereÊenje stana
ili zgrade tada jednako:
ΦHL,zg = ∑Φ + ∑Φ + ∑Φ
T V RH ,
pri Ëemu je:
ΦHL,zg - ukupno normalno toplinsko optereÊenje zgrade, W.
Obrasci za proraËun
Najvaænije ulazne, odnosno projektne podatke i rezultate
proraËuna moguÊe je unositi u odgovarajuÊe obrasce kojih,
prema EN 12 831, ima Ëetiri:
• Obrazac br. 1: OpÊi podaci (znaËajke zgrade)
• Obrazac br. 2: Odreivanje unutarnje temperature, broja
izmjena zraka i vremena ponovnog zagrijavanja (ako je
potrebno), ovisno o znaËajkama prostorije
• Obrazac br. 3: ProraËun normalnog toplinskog optereÊenja
prostorije
• Obrazac br. 4: Pregled vrijednosti po prostorijama i za cijelu
zgradu.
Najviπe je novosti u odnosu na staru normu u Obrascu br.
3. Prije svega, zamijenjena su prva dva stupca ‘OznaËavanje
okolnih ploha prostorije (tip graevinskog elementa)’ i
‘Orijentacija’ (koji se prije nazivao ‘Poloæaj u odnosu na nebo’).
ProraËun po pojedinoj plohi je radi bolje preglednosti,
moguÊnosti naknadnog provjeravanja i primjene raËunala
znaËajno promijenjen. Najprije se odreuje bruto povrπina, a
potom tzv. pripadajuÊe odbitne povrπine. Zbroj tih, odbitnih
povrπina se u stupcu odbitnih povrπina dodaje bruto povrπini iz
Ëega slijedi neto povrπina (A). Kod odbitnih se povrπina u obzir
ne uzima utjecaj orijentacije jer je jednoznaËno odreena bruto
povrπinom. Time se cijeli proraËun jednostavnije moæe vizualno
provjeravati jer se orijentacija bruto povrπine moæe iπËitati iz
prvog stupca. U tri sljedeÊa stupca nalaze fizikalno odreena
U-vrijednost (U), dodatak za toplinske mostove (∆U WR) i
ispravljena U-vrijednost (Uc). Temperaturni korekcijski faktor
uzima se iz tablice iz Nacionalnog dodatka, pri Ëemu se za Ëiste
transmisijske gubitke za vanjski zrak (AW, AF, AT, DA, DF) uzima
vrijednost 1,0.
Iz proraËuna transmisijskih toplinskih gubitaka i njihovog
koeficijenta dobiva se konaËni rezultat za pojedini element
graevine, a potom za svaki element takoer slijedi proraËun
ventilacijskih toplinskih gubitaka i njihovog koeficijenta na osnovi
najmanjeg broja izmjena zraka.
Kao meuvrijednost se odreuje neto toplinsko optereÊenje
prostorije kao zbroj transmisijskih i ventilacijskih
toplinskih gubitaka iz Ëega se, konaËno,
pribrajanjem dodatnog uËina za ponovno
5K 7K zagrijavanje (ako je potrebno) dobiva normalno
toplinsko optereÊenje.
v m s v
- - - - Tablica 5
Faktor ponovnog zagrijavanja za
- - - - broj izmjena zraka n = 0,5 h-1
Legenda:
m - mala masa graevine
s - srednja masa graevine
v - velika masa graevine
41