You are on page 1of 574

REPUBLIKA HRVATSKA I DOMOVINSKI RAT 1990.-1995.

MEMOARSKO GRADIVO

KNJIGA 1.

PRILOZI ZA POVIJEST HRVATSKE RATNE


MORNARICE U DOMOVINSKOM RATU (1991.)
Nakladnik
Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata

Urednik
Ante Nazor

Lektorica
Julija Barun~i}

Priprema za tisak
Kolumna d.o.o.

Tisak
Stega tisak d.o.o.

Autor studije
Stjepan Bernadi}

Sje}anja sudionika
Augustin Kontrec, Vid Stipeti}, Nikola Bok{i}, Panajoti Gilve, Zoran Radman,
Ante Bili} (pok.), Andrija Gerbec, Mladen Milo{evi} – Braco, Zvonimir Franjkovi},
Ante Budimir, Aljo{a Nikoli}, Rudi Butkovi}, Petar Matana

Priloge prikupio
Stjepan Bernadi}

CIP zapis dostupan je u ra~unalnom katalogu Nacionalne i sveu~ili{ne knji`nice u Zagrebu pod
brojem ##

ISBN 978-953-##
REPUBLIKA HRVATSKA I DOMOVINSKI RAT
1990.-1995.
MEMOARSKO GRADIVO

Knjiga 1.

PRILOZI ZA POVIJEST
HRVATSKE RATNE MORNARICE
U DOMOVINSKOM RATU (1991.)

Zagreb 2007.
Rije~ urednika

rvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata (dalje

H Centar) osnovan je radi prikupljanja i sre|ivanja arhivskoga gradiva iz Do-


movinskog rata. Jedna od zada}a Centra je prikupljanje i predstavljanje
memoarskog gradiva, odnosno izjava, zapisa, studija i sli~nih radova sudionika Do-
movinskoga rata, kako bi informacije o tom razdoblju hrvatske povijesti bile {to do-
stupnije istra`iva~ima i cjelokupnoj javnosti. Upravo zbog toga Centar, uz seriju
zbornika dokumenata pod naslovom Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-
1995. – Dokumenti, pokre}e i seriju Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-
1995. – memoarsko gradivo. Dakako, memoarsko gradivo je zbog subjektivnog doj-
ma izlaga~a podlo`no neobjektivnim prosudbama i zaklju~cima. Da bi se mogu}-
nost neobjektivnoga prikaza i pogre{aka u sadr`aju {to je mogu}e vi{e smanjila, sa-
dr`aj svake knjige predvi|ene za tisak pregledat }e najmanje dva stru~na recenzen-
ta. Tako su recenziju sadr`aja ove knjige obavili viceadmiral u mirovini Vid Stipe-
ti} i brigadir u mirovini dipl. ing. Davor Matanovi} (ratni na~elnik Logistike), a po-
tom i kontraadmiral u mirovini Ante Budimir.
Knjiga Prilozi za povijest Hrvatske ratne mornarice u Domovinskom ratu (1991.) prva
je u predvi|enoj seriji, a podijeljena je u dva dijela, s prilozima. Prvi dio zapravo je
studija o ustroju i djelovanju HRM-a 1991. godine, koju je napisao kapetan boj-
nog broda u mirovini dipl. ing. Stjepan Bernadi}, a drugi dio su sje}anja sudionika
doga|aja iz 1991., koja je tako|er prikupio i Centru dostavio Stjepan Bernadi}, ini-
cijator i voditelj ovoga projekta. Me|u prilozima su i dokumenti koje je autor studi-
je prikupio od privatnih imatelja. Dakako, navedeni sadr`aj podlo`an je kriti~koj
raspravi, uz napomenu da je njime obuhva}en tek dio povijesti HRM-a 1991., a da
je za cjelovitu sliku stvaranja i djelovanja HRM-a u Domovinskom ratu potrebno
nadopuniti sadr`aj ove knjige novim podacima i prilozima o doga|ajima i proble-
mima koji ovdje nisu navedeni. O tome u svojoj recenziji rukopisa ove knjige
govori kontraadmiral u mirovini Ante Budimir, uz napomenu da je on recenziju pi-
sao kao da je rije~ o cjelovitoj monografiji, a ne o memoarskom gradivu, kojim je
obuhva}en tek dio povijesti HRM-a u Domovinskom ratu. Dakako, prikom pisa-
nja cjelovite monografije o HRM-u u Domovinskom ratu, spomenute primjedbe
trebat }e uzeti u obzir. Ipak, budu}i da je rije~ o memoarskom gradivu, a ne o po-
sebnoj monografiji o HRM-u u Domovinskom ratu, te da i A. Budimir dr`i da
izneseni materijal »ima dobru podlogu da se tema razradi i da se dobije potpuna i
kvalitetna cjelina sa svim pozitivnim i negativnim ~imbenicima«, ova knjiga pred-

5
stavit }e se javnosti, upravo zato da bi potaknula na daljnje rasprave i da bi se nje-
zin sadr`aj, barem dijelom, iskoristio za pisanje monografije o HRM-u u Domo-
vinskom ratu.
Pojedini doga|aji navedeni u ovoj knjizi ve} su opisani u drugim knjigama, pa se
me|usobno mogu usporediti. Primjerice, o akciji »Zelena tabla – Male Bare«
(14./15. rujna 1991.) i osvajanju skladi{ta Male Bare pisao je general Petar [imac u
knjizi Svjedo~anstva o Domovinskom ratu u Dalmaciji 1991. (Split, 2001., str. 97-
103), a gotovo isti sadr`aj o prebacivanju dijelova 4. brigade ZNG-a na podru~je
Kru{eva (jer ga je pripremao autor studije u ovoj knjizi) nalazi se u knjizi generala
Ive Jeli}a – ^ovjek i rat (Split, 2005., str. 330-347). Neke od doga|aja navedenih u
ovoj knjizi spominje i Boris ^upin u knjizi Stvaranje HRM u Domovinskom ratu
(Split, 2006.): o prebacivanju dijelova 4. brigade ZNG-a morem na podru~je Kru-
{eva (str. 20-22), o stvaranju Odreda naoru`anih brodova Kali na otoku Ugljanu
(str. 23-28), o Odredu naoru`anih brodova i stvaranju mornari~kih postrojbi na {i-
benskom podru~ju i »Remontnom zavodu [ibenik«, odnosno biv{em MTRZ-u
»Velimir [korpik« (str. 29-34), o stvaranju mornari~kih postrojbi na dubrova~kom
podru~ju (str. 41-44), o razvoju mornari~kih postrojbi HRM-a (str. 51-54), te dru-
go. U njegovoj knjizi spominju se i doga|aji koji u ovoj knjizi nisu navedeni; pri-
mjerice, utemeljenje Sektora mornarice pri Zapovjedni{tvu ZNG RH u kolovozu
1991. (str. 45) i osnivanje »6. cetinske flote« u Omi{u (str. 35-36), pa je i o tome
potrebno ne{to vi{e re}i.
Da svi prilozi nemaju jednak opseg, pa su neki relativno va`ni doga|aji zauzeli ma-
nje mjesta, ~ime im se mo`e neopravdano smanjiti zna~enje u cijelom kontekstu
povijesnih doga|aja, primijetio je u svojoj recenziji sadr`aja rukopisa ove knjige i vi-
ceadmiral u mirovini Vid Stipeti}. Primjerice, prilozi o Odredu naoru`anih brodo-
va iz Dubrovnika koji su dobiveni za ovu knjigu ne mogu kvalitetno prikazati po-
vijest i ulogu te postrojbe. Ipak, oni su navedeni da bi se barem upozorilo na njezi-
no postojanje, pa se i dijelovi iz govora kapetana fregate Predraga Matane, koji je
bio zapovjednik mornari~ke komponente u Dubrovniku, navode da bi se upozori-
lo na problematiku, a ne zbog toga {to je u njemu prikazana povijest HRM-a u Du-
brovniku. Sli~no je i s Odredom naoru`anih brodova Kali (otok Ugljan), ~ije su po-
sade bile legitimni pripadnici HV-a iako nisu bile u sastavu HRM-a. Vi{e prostora
trebalo bi posvetiti i doprinosu Kor~ulana. Jednako tako, spomenuta su imena pri-
padnika pojedinih postrojbi, odnosno zapovjedni{tava, a za neke postrojbe o tome
nema nikakvih podataka. S obzirom na to da je rije~ o memoarskom gradivu, od-
lu~eno je da se u ovoj knjizi objave svi popisi koji su dostavljeni Centru, a da se
ostali prikupe ili postoje}i prema potrebi nadopune u sljede}im izdanjima. Daka-
ko, monografija o HRM-u u Domovinskom ratu trebala bi imati imena svih pri-
padnika HRM-a u tom razdoblju, posebice imena poginulih i ranjenih.

6
U knjizi se na nekoliko mjesta o istom doga|aju govori vi{e puta, no budu}i da je
rije~ o prilozima raznih autora, takve priloge se nije znatnije mijenjalo, posebice ne
one dijelove u kojima se u opisu pojedinih doga|aja navode razli~iti podaci. U tek-
stu su ostavljene rije~i i kratice koje su kori{tene u »vojno-stru~noj« komunikaciji
toga vremena, zbog ~ega se na kraju knjige nalazi popis kratica. Usprkos iznesenim
primjedbama, zbog niza podataka koji su do sada bili nepoznati {iroj javnosti, kao
i zbog njihova izno{enja na stru~an i metodolo{ki prihvatljiv na~in, te zbog toga {to
su recenzenti u kona~nici dali pozitivno mi{ljenje o kvaliteti pro~itanoga rukopisa,
odlu~eno je da se sadr`aj knjige predstavi {iroj javnosti. U prilog opravdanosti ta-
kve odluke govore dijelovi iz recenzije viceadmirala u mirovini Vida Stipeti}a:
U napisu pod naslovom HRM u Domovinskom ratu 1991. godine, s uspjehom je opi-
sano stvaranje i ratni put HRM-a u Domovinskom ratu, ~ime je popunjena dosta veli-
ka praznina u samoj temi u na{oj, kako vojnostru~noj, tako i u literaturi namijenjenoj
znati`eljnicima i {iroj javnosti op}enito. ...
Ovo je knjiga koja }e poslu`iti svima onima koji izu~avaju ili primjenjuju spoznaje o
na{oj vlastitoj pomorskoj pro{losti, vojnopomorskom ratnom umije}u, ali i ostalim zna-
ti`eljnicima `eljnim istine o onome {to se dogodilo na ovim prostorima uz more, na
moru, obali i otocima. ...

urednik knjige:
dr. sc. Ante Nazor

7
Brod biv{e JRM P^-176 »Mukos« pogo|en 14. studenoga 1991. navo|enim torpedom diverzanata
HRM-a, a potom nasukan u uvali Ne~ujam (otok [olta).

Priprema za tegljenje u [ibenik u remontnu bazu.


Stjepan Bernadi}:
STUDIJA O USTROJAVANJU I
DJELOVANJU HRVATSKE RATNE
MORNARICE U 1991. GODINI
Uvod

rilozi za gradivo o povijesti Hrvatske ratne mornarice (HRM) u 1991. godi-

P ni izraz su potrebe za istra`ivanjem i sagledavanjem njezina razvoja i borbe-


nog djelovanja u Domovinskom ratu, posebice u prvoj godini njezina nastan-
ka. Tekstovima u ovim Prilozima nastojalo se metodolo{ki obuhvatiti HRM kao
granu oru`anih snaga RH, koja se zajedno s ostalim granama OS i drugim oblici-
ma otpora borila za o~uvanje suverenosti i teritorijalnog integriteta RH. Dosada{-
nji radovi na ovu temu: Borbena djelovanja HRM-a tijekom 1991. godine, kao slu`-
beno izvje{}e HRM-a iz 1999., i Bitka za Jadran – Razbijanje pomorske blokade jad-
ranskog plovnog puta 14.-16. studenoga @eljka Seretineka samo su nazna~ili i opisa-
li odre|ene probleme iz ove tematike. Primjerice, @eljko Seretinek – zapovjednik
bitnice topova ZIS-a na Lovi{tu i Blacama, koja je aktivno djelovala u boju izme|u
HRM-a i jugomornarice od 14. do 16. studenoga 1991., u svojoj knjizi je prikupio
brojne podatke iz ratnih dnevnika zapovjedni{tava Kor~ule, Pelje{ca i Hvara. Svo-
jim prilogom on je pridonio i stvaranju ovdje iznesene studije. Pored toga, bilo je
jo{ napisa na temu povijesti HRM-a u Domovinskom ratu, na primjer knjige Gra-
dimira Radivojevi}a Nepokoreni Jadran – Kronika jednog bezumlja i Borisa ^upina
Stvaranje HRM u Domovinskom ratu (Split, 2006.). Valja spomenuti i monografije
poduze}a pomorske privrede, prije svega »Jadrolinije«. Dakako, i mno{tvo novin-
skih ~lanaka, intervjua, uspomena na obljetnice, videozapisa, snimaka s TV-a itd.,
te monografija pisana za potrebu sukcesije vojne imovine, u kojoj su podaci o tome
gdje je i kako zavr{ila vojna tehnika kojom je raspolagala biv{a Jugoslavenska ratna
mornarica (JRM). Budu}i da su i nakon navedenih napisa mnoga pitanja ostala ne-
istra`ena, gradivom u ovim Prilozima nastojalo se popuniti postoje}e praznine, te
prikupljenom faktografijom dobiti {to cjelovitiju sliku o nastanku i borbenim dje-
lovanjima HRM-a.
Za istra`ivanje i utvr|ivanje povijesnih ~injenica o nastanku i razvoju HRM-a ko-
ri{teni su dokumenti iz arhiva HRM-a, te privatne zabilje{ke i sje}anja djelatnika
HRM-a koji su obna{ali odre|ene du`nosti u HRM-u u razdoblju koje se opisuje.
Dakako, rad na prikupljanju gradiva i opisivanju doga|aja pratili su odre|eni pro-
blemi. Prije svega, relativan nedostatak slu`benih zabilje{ki za 1991. godinu. Tada
se op}enito malo pisalo o doga|ajima koji su bili u tijeku, a i od onoga {to se napi-
salo puno je izgubljeno ili je jo{ uvijek nedostupno. Zbog toga su uzimane izjave
vi{e svjedoka, da bi se prikupilo gradivo za budu}e rasprave i poku{aje rekonstruk-
cije povijesti HRM-a u Domovinskom ratu.

11
Mediji su bili vrlo revni u prikazivanju odre|enih doga|aja, o ~emu svjedo~i ogro-
mna koli~ina sa~uvanoga materijala (izvadaka iz novina, videozapisa s televizije, pri-
vatnih snimaka odre|enih doga|anja itd.). No, oni ne mogu biti relevantni za po-
bli`e poja{njenje ili argumentiranje povijesti HRM-a. Jer, ma koliko bili a`urni u
prikupljanju podataka, mediji ipak nisu mogli dati pravu informaciju o doga|aji-
ma, bilo zbog subjektivnog do`ivljaja novinara, ili, {to je bio naj~e{}i slu~aj, zbog
toga {to novinari uglavnom nisu poznavali pozadinu doga|aja. Pisanje je bilo ote-
`ano i zbog toga {to personalna slu`ba nije imala sre|ene podatke o pripadnicima
djelatnog sastava za 1991. godinu. To najbolje znaju zapovjednici postrojbi koji su
naknadno morali ulo`iti velike napore kako bi se evidencije a`urirale i popunile po-
trebnim podacima. Sli~no je bilo i s logistikom. Nitko od djelatnika koji su bili an-
ga`irani u logistici nije htio napisati prikaz rada te slu`be. U ono vrijeme izgledali
su prili~no zaposleni. S druge strane, mora se iskazati zahvalnost onima koji su po-
mogli koliko su mogli i svojim prilozima pomogli »da se ne zaboravi«. To su uglav-
nom isti oni koji su se i za vrijeme obna{anja svoje slu`be zalagali da svoj posao na-
prave na najbolji mogu}i na~in.
Bilo je pote{ko}a i u prikupljanju kvalitetnih fotografija o djelovanju HRM-a u Do-
movinskom ratu. Dakako, one postoje, ali ve}ina njih privatno su vlasni{tvo i »us-
pomene« sudionika tih doga|aja. Mnogi su bili voljni ustupiti slike na kopiranje,
no, na`alost, tehnika kojom su autori raspolagali nije omogu}avala da se iste kopi-
raju (skeniraju) na vrijeme ili na neki medij i da se prezentiraju u prilozima. Sada,
kada postoji Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata to
ne}e biti problem, pa }e sljede}i Prilozi za gradivo HRM-a u Domovinskom ratu
(za razdoblje od 1992. do 1995. godine) biti zastupljeniji fotografijama.

Stjepan Bernadi}

12
Okru`enje stvaranja HRM-a

Vojnopoliti~ka situacija

Vojnopoliti~ka situacija na cijelom prostoru biv{e Jugoslavije po~inje svoje jasne


obrise poprimati 1990. godine raspadanjem jugo-komunisti~kog sustava i po~eci-
ma demokratizacije dru{tva, a vrhunac srbo~etni~kog pritiska osje}a se ve} po~et-
kom 1991. godine. Priop}enjem SSNO-a (24. 01. 1991.): »Ako se u Hrvatskoj od-
mah ne raspuste svi mobilizirani oru`ani sustavi, JNA }e podi}i borbenu gotovost
svojih jedinica.« jasno je s najvi{eg vojnog vrha re~eno kakvu }e ulogu imati jedna
od najja~ih oru`anih sila tada{nje Europe. Naime, planom »Tiho umiranje« (gene-
ral-potpukovnik JNA prof. dr. Radovan Radinovi}) biv{a JNA trebala je Hrvatsku
baciti na koljena i osigurati uvjete za stvaranje jedne nove – stare dr`ave. Po tom
planu i biv{a JRM imala je svoj dio zada}e – trebala je pod punu kontrolu staviti
podru~je svoje odgovornosti, obalu, otoke, me|uoto~ni prostor i otvoreno more.
Slijed doga|aja tijekom 1991. godine olak{ao je provedbu navedene zada}e JRM-
a, jer je Hrvatska prioritet morala dati ustrojavanju i opremanju postrojbi za vo|e-
nje borbenih djelovanja na kopnu. Iako je u Beogradu 1. rujna potpisan sporazum
o prekidu vatre, ratna djelovanja su nastavljena, a sredinom mjeseca zahvatila su i
obalni rub od Zadra do Plo~a. U ovim djelovanjima aktivno sudjeluje i JRM, palj-
beno djeluju}i po ciljevima na kopnu na podru~ju [ibenika, Splita i Plo~a. Uvede-
na je i svijetu obznanjena pomorska blokada luka i otoka. Djelovanjem neprijatelj-
ske mornarice u tom vremenu, a osobito u razdoblju od rujna do studenoga, `ivot
u Dalmaciji, osobito na otocima, doveden je do granica pre`ivljavanja. Svi gospo-
darski kapaciteti gotovo su prestali s proizvodnjom, kopnene komunikacije bile su
presje~ene, sve ve}e luke blokirane, a du`obalne i me|uoto~ne plovne rute pod stal-
nim nadzorom njihovih brodova.
U takvim uvjetima potpune prevlasti neprijatelja na moru po~ela se 12. rujna stva-
rati Hrvatska ratna mornarica. U po~etku su se poglavito ustrojavale postrojbe koje
su mogle u~inkovito djelovati, s obzirom na naoru`anje i opremu s kojom se u to
vrijeme raspolagalo. Osloba|anjem grada i luke Plo~e (14./15. rujna), gdje se, iz-
me|u ostaloga, nalazilo skladi{te streljiva u Malim Barama i skladi{te podvodnih
mina u Tatinjama, HRM je do{la do prvih mo}nih oru`anih sustava, a osvajanjem
obalnih topni~kih bitnica na @irju, Smokvici, Ze~evu, [olti i Kor~uli, te preuzima-
njem brodova iz Brodoremontnog poduze}a [ibenik, stvoreni su uvjeti za oprema-

13
nje odre|enih snaga HRM-a. Ustrojene su snage za minska djelovanja, odred po-
morskih diverzanata, postrojbe obalnog topni{tva i pomorske snage, odnosno nam-
jenski organizirane snage za izvr{avanje odre|enih zada}a. Uz to, sportski klubovi,
te poduze}a i institucije koje su orijentirane moru i `ive od mora, pru`ili su nese-
bi~nu pomo} i ponudili na raspolaganje HRM-u sve svoje stru~ne i materijalne re-
surse.
Gotovo istodobno s ustrojavanjem prvih postrojbi otpo~inju i borbena djelovanja,
a njihov cilj i na~in planirani su i odre|eni u Zapovjedni{tvu HRM-a. Snagama za
minska i diverzantska djelovanja trebalo je naru{iti ustaljeni sustav opskrbe brodo-
va iz pomorskih baza i ograni~iti manevar protivni~kim flotnim snagama. S tim
ciljem izvr{eno je polaganje mina ispred ulaza u Ratnu luku Lora i u Splitskim vra-
tima. Tijekom listopada ure|eni su i posjednuti paljbeni polo`aji obalnog topni{tva
na @irju, Ze~evu, Smokvici, [olti, Bra~u, Splitu, Pelje{cu i Kor~uli. Tako su ve} po-
~etkom studenoga 1991. godine operativnim rasporedom snaga HRM-a stvoreni
povoljni uvjeti za kona~ni obra~un s tehni~ki opremljenijim i nadmo}nijim nepri-
jateljem.

Oblik i veli~ina Jadranskog mora (prostor na kojemu se izvode borbena djelovanja)

Jadransko more veliki je zaljev Sredozemnog mora koji se prote`e u smjeru sjevero-
zapad-jugoistok, izme|u Balkanskog i Apeninskog poluotoka. Nazvano je prema
anti~koj luci Adria, koja je danas zbog nanosa i podizanja obale udaljena 25 km od
obale, a nalazi se izme|u rijeke Adige i rijeke Po u Italiji. Njegova ju`na granica
obuhva}a Otrantska vrata i ide spojnicom: rt Santa Maria di Leuca u Italiji – sjev-
erna obala otoka Kerkira u Gr~koj – u{}e rijeke Butrint u Albaniji. Uzdu`na os pro-
lazi od u{}a rijeke Butrint, a zavr{ava na ulazu Lido u Venecijansku lagunu u du`i-
ni od 475 nauti~kih milja.1 Najve}a {irina Jadrana, mjerena okomito na uzdu`nu
os, je na spojnici Omi{-Vasto i iznosi 117 milja. Prosje~na {irina iznosi 85 milja, a
{irina Otrantskih vrata 40 milja. Povr{ina Jadranskog mora je 138.595 km2.
Pomorski prag koji se prote`e od poluotoka Gargano preko otoka Palagru`a na La-
stovo dijeli Jadran na sjeverni i ju`ni dio. Polaze}i od sjeverozapada, dubine Jadra-
na postupno rastu. U sjevernom dijelu su manje i ne prelaze 200 m, izuzev Jabu~-
ke kotline, gdje dose`u 270 m. Ju`ni Jadran mnogo je dublji – najve}a dubina je
1233 m, a u Otrantskim vratima 600-800 m.

1 1 nauti~ka milja = 1852 m.

14
Na Jadransko more danas se oslanjaju teritoriji {est dr`ava: Hrvatske, Italije, Slove-
nije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Albanije. Razvedenost obale2 povoljno utje-
~e na uporabu obalnih i pomorskih snaga ratne mornarice (RM), omogu}uje do-
bro maskiranje, baziranje i rastresitost elemenata operacijske osnovice pomorskih
snaga, te pripremu, organizaciju i izvo|enje bojnih djelovanja, osobito u me|uo-
to~nom podru~ju. Otoci Jadranskog mora poredani su ispred njegove isto~ne oba-
le u nekoliko nizova, paralelno s protezanjem obale i smjerom pru`anja dinarskih
planina. Jedini prekid u oto~nom lancu je u rajonu rta Plo~a, izme|u [ibenika i
Splita. Ju`no od Cavtata nema oto~nih nizova, tako da je obala otvorena. Otoci na
na{em dijelu Jadrana podijeljeni su na zapadnoistarsku, kvarnersku, sjevernodal-
matinsku, srednjodalmatinsku i ju`nodalmatinsku skupinu. Na talijanskoj strani
Jadrana jedini otoci su Tremiti, u sektoru Abruzzi, blizu Gargana. Oto~ni nizovi
~ine prirodnu prepreku za pristup ratnih brodova, podmornica i podmorsko-de-
santnih sredstava prema na{oj obali, olak{avaju}i odvijanje du`obalnog pomorskog
prometa unutarnjim plovnim rutama.
Istureni otoci omogu}uju postrojbama obalnih snaga da brane i nadziru {irok obal-
ni pojas i teritorijalno more RH.
Uskost Jadrana omogu}ava njegovo brzo preplovljavanje brodovima i prelijetanje
zrakoplovima. Na primjer, brod koji plovi brzinom 30 ~vorova (~v)3 mo`e preplo-
viti Jadran po uzdu`noj osi za oko 16 sati, a po prosje~noj {irini za oko 3 sata. Zra-
koplov brzine 880 km/h mo`e preletjeti Jadran po uzdu`noj osi za oko 1 sat, popri-
jeko za oko 10-11 minuta.
Orografski sklop obale i njezinog zale|a odre|uje protezanje operativno-takti~kih
pravaca koji s mora vode prema obali i dalje u dubinu kopna. S na{e obale prema
unutra{njosti vode sljede}i operativno-takti~ki pravci:
– tr{}ansko-rije~ki,
– rije~ko-karlova~ki,
– kninsko-unski i
– neretvanski.
Za agresora je najpogodniji kninsko-unski pravac, koji je operativnog zna~aja; ima
{iroku zonu za iskrcavanje s mora i uzdu`ni manevar izme|u rijeka Zrmanje i Ce-
tine, s najve}om dubinom kod Knina. Ostali pravci su manjeg kapaciteta i propu-

2 Pod obalom u vojno-geografskom zna~enju podrazumijeva se obalni pojas kopna koje pripada pomorskom
boji{tu, potom obalni rub (uski pojas uz more, gdje su izgra|eni ure|eni obrambeni polo`aji) i obalno more
(me|uoto~ni akvatorij koji obuhva}a unutarnje vode i teritorijalno more {irine 12 milja). To prostranstvo sva-
kako je razli~ite {irine, zavisno od primorskog reljefa i razvedenosti obalne crte.
3 ^vor je jedinica za brzinu; 1 ~vor = 1 nauti~ka milja (1852 m) na sat.

15
sne mo}i. Svaki od pravaca oslanja se na vi{e pogodno iskrcajnih mjesta u odre|e-
nom rajonu ili podru~ju mogu}eg iskrcavanja:
– tr{}ansko-rije~ki i rije~ko-karlova~ki pravac na prostor poluotoka Istre i kvarner-
ske grupe otoka;
– kninsko-unski pravac na desantno pogodan prostor Ravnih kotara i {ireg rajona
rta Plo~a;
– neretvanski pravac na prostor @upskog zaljeva i {ireg rajona luka Plo~e i Ston.
Isto~na obala Jadranskog mora ve}im dijelom je visoka i strma, kra{kog karaktera,
te{ko pristupa~na i prohodna, osobito za te`u borbenu tehniku. Visina obale i nje-
zina razvedenost s puno uvala (zaljeva) omogu}uje vrlo uspje{no maskiranje pomor-
skih snaga i svih ostalih elemenata obalne obrane. Pogodna je za izgradnju podze-
mnih skloni{ta i maskirnih vezova za brodove i podmornice, vatrenih polo`aja obal-
nog topni{tva i obalnih raketa (OR) i drugih elemenata infrastrukture. Visoka oba-
la omogu}uje povoljan polo`aj obalnih radara, ~ime se pove}ava njihova daljina ot-
krivanja. Navedene zna~ajke obale otoka i kopna povoljno utje~u na organizaciju i
izvo|enje protudesantne obrane na Jadranskom pomorskom voji{tu (JPV).
Za izvo|enje bojnih djelovanja klimatski uvjeti na Jadranu su u ve}em dijelu godi-
ne povoljni. Jaki vjetrovi, kao {to su bura, jugo, tramontana, a u ljetnim mjesecima
kratkotrajni i sna`ni vjetrovi lebi} (s jugozapada) i o{tro (s juga), ukoliko su ja~i od
3 po Boforu4 ote`avaju plovidbu manjih brodova, rad brodskih posada, iskrcavanje
desantnih snaga i sredstava, uporabu brodskog naoru`anja i zrakoplovstva i izaziva-
ju zano{enje topni~kih zrna i raketa. Temperature na Jadranu rastu od sjevera pre-
ma jugu i ne utje~u bitno na pripremu i izvo|enje bojnih djelovanja, osim jakih
zima, kada mo`e do}i i do poledice.

Prosje~ne temperature zraka na Jadranu:

– najvi{a prosje~na temperatura (u srpnju) je oko 23° C u sjevernom i


25° C u ju`nom Jadranu,
– najni`a prosje~na temperatura (u sije~nju) je oko 2,6° C u rajonu Venecije, a
9,8° C u rajonu otoka Visa,
– srednja godi{nja temperatura zraka u sjevernom Jadranu je 14° C, a u Otrantskim
vratima 18° C.
Obla~nost i magla ograni~avaju uporabu zrakoplovstva, posebice iznad morske po-
vr{ine. Tako je, na primjer, godi{nje prosje~no oko 4% potpuno obla~nih dana. Na

4 Bofor Fransis (1774.-1857.), britanski hidrograf i kontraadmiral. Autor prve skale vjetrova koja je po nje-
mu dobila ime. Boforova skala je me|unarodno prihva}eno mjerilo za ja~inu vjetra. Npr. 6 bofora odgovara br-
zini vjetra od 39 do 49 km na sat ili 10,8 do 13,8 m/sec.

16
sjevernom Jadranu magla je ~e{}a pojava i godi{nje je prosje~no ima izme|u 39
dana u Veneciji i 69 dana u Puli, a na srednjem i ju`nom dijelu Jadrana 2-3 dana.
Vrijeme kao astronomska pojava neposredno utje~e na pripremu i izvo|enje bojnih
djelovanja. Naime, iako suvremena tehni~ka sredstva omogu}uju to~no vo|enje na-
vigacije i upravljanje vatrom raznih bojnih sredstava, {to sve vi{e izjedna~ava bojna
djelovanja u no}nim i dnevnim uvjetima, ipak je izvo|enje bojnih djelovanja no}u,
osobito za zrakoplovstvo, slo`enije i te`e. Ovu okolnost na{e pomorske snage kori-
ste za izvo|enje bojnih djelovanja u uvjetima neprijateljeve nadmo}i u zraku.
Dubina mora utje~e na uporabu podmornica, mina i torpeda, na sigurnost plovid-
be i na mogu}nost pristupa desantnih snaga i sredstava obali. Pravocrtna torpeda ne
mogu se koristiti na dubinama manjima od 20 m, a samonavo|ena manjima od 60
m. Polaganje nekontaktnih le`e}ih mina zasad je ograni~eno dubinom mora do 60
m protiv povr{inskih brodova i 150 m protiv podmornica. Sidrene kontaktne i ne-
kontaktne mine mogu se upotrebljavati do dubine mora od 5 do 400 m. Amplitu-
de plime i oseke nemaju bitnog utjecaja na sigurnost plovidbe i sigurnost brodova
u vezu.
Temperatura, gusto}a i slanost morske vode utje~u na uvjete rada podvodnih elek-
tri~nih lokatora (PEL), podvodnih elektri~nih goniometara ili {umosmjera~a (PEG)
i radio-hidroakusti~nih pluta~a (RHAP). U kolovozu su temperature najvi{e, a naj-
ni`e u velja~i. Prosje~na temperatura povr{inskog sloja morske vode u sjevernom Ja-
dranu je 7-9° C zimi i 20-22° C ljeti, u srednjem Jadranu 11-13° C zimi i oko 24°
C ljeti, te u ju`nom Jadranu 12-13° C zimi i do 25° C ljeti. Slanost morske vode u
Jadranu iznosi u prosjeku 38,5%. Prozirnost morske vode ljeti kre}e se u sljede}im
granicama: u sjevernom Jadranu od 10 do 30 m (zbog rije~nih nanosa i plitkog
mora), u srednjem Jadranu od 29 do 33 m, u ju`nom Jadranu od 24 do 56 m.
Prozirnost mora utje~e na dubinu otkrivanja podmornica i minskih prepreka u
moru iz zraka. Tako se, na primjer, podmornica mo`e otkriti iz zraka na dubini od
oko 30 m, a mine na dubini od oko 2,5 do 5 m, pri mirnom moru i vedrom danu.
Iskustva bojnih djelovanja koje je pro{la HRM u Domovinskom ratu nedvojbeno
pokazuju kako se malo pozornosti pridavalo izu~avanju hidrogeografskih, meteoro-
lo{kih i geomorfologijskih uvjeta na Jadranskom moru. Posebno je bilo iznena|e-
nja kod minsko-protuminskih djelovanja, gdje se prozirnost mora, uvjeti morskog
dna, valovi i morske struje nisu poznavali u dovoljnoj mjeri. Isto tako, bilo je ne-
poznanica u kori{tenju sustava radioveze i motrenja. Sve je ovo bilo vi{e puta na-
zna~eno u literaturi koja se pisala i prepisivala, ali kada je ratna praksa ustupila mje-
sto teorijskim formulacijama, bilo je to ne{to druga~ije od onoga {to se neprekidno
ponavljalo u nekim ud`benicima.

17
Prostor Republike Hrvatske

Primorska regija ~ini jednu od tri izra`ene geografske cjeline RH. Odvojena je od
ostalih regija planinskim masivom Dinarida kao pregradom u fizi~ko – geograf-
skom, komunikacijskom i vojno-operativnom pogledu.
Prostor je karakteristi~an po svojoj izdu`enosti u pravcu sjeverozapad – jugoistok, a
neke od temeljnih zna~ajki su:
– du`ina osi 300 M (556 km)
– srednja {irina 30 M (56 km)
– du`ina obalne crte kopna 1890 km
– du`ina obalne crte otoka 4000 km
– ukupna du`ina obalne crte 5890 km
– du`ina granice teritorijalnog mora 470 M (870 km)
– broj otoka, hridi i grebena 1185
– povr{ina otoka i hridi 3170 km2
– ukupna povr{ina prostora 31.000 km2
Du` ve}eg dijela obale pru`aju se paralelni nizovi otoka, a otvoreni dijelovi su samo
zapadna obala Istre, rajon Dalmatinske plo~e i obala od Dubrovnika do rta O{tro.
Prostor je u cijelosti bio u podru~ju odgovornosti JRM-a, a njegova struktura i ure-
|enost u operativnom smislu omogu}ili su neprijatelju da u po~etku relativno lako
ostvari punu kontrolu nad njim s obzirom na snage s kojima je raspolagao.

Prostor na kojemu su vo|ena borbena djelovanja (b/d)

Razvojem situacije tijekom 1991. godine, osobito u razdoblju rujan – studeni, pro-
stor RH na kojem su se izvodila borbena djelovanja dijelom je ograni~en na po-
dru~je Dalmacije, odnosno obalni rub od Zadra do Dubrovnika s pripadaju}im
skupinama otoka i me|uoto~nim akvatorijem. Na podru~ju srednje Dalmacije ne-
prijatelj je u to vrijeme imao najve}u koncentraciju snaga. To je i razumljivo jer je
osloncem na pomorske baze u [ibeniku, Splitu i Plo~ama, te vojnopomorska upo-
ri{ta Vis, Lastovo i Kor~ulu mogao u potpunosti osigurati potporu svim svojim ma-
nevarskim snagama u pripremi i izvr{enju borbenih zada}a na moru i obalnom po-
jasu. S toga prostora mogu}e je ostvariti kontrolu nad ve}im dijelom Jadrana, a sna-
gama Flote djelovati na svakom njegovom dijelu. Nadalje, na taj prostor s kopna
izlaze i operativno – takti~ki pravci: kninsko – unski (s vi{e manjih pravaca) u po-
dru~je me|urije~ja Zrmanje i Cetine, te neretvanski (s gravitiraju}im manjim tak-
ti~kim pravcima iz crnogorskog podru~ja) prema u{}u Neretve. Navedenim pravci-
ma izvr{eni su i glavni pokreti neprijateljskih snaga tijekom napada na Hrvatsku.

18
Upravo na tom prostoru, gdje je neprijatelj imao potpunu prevlast u zraku, na
moru (pod morem) i na kopnu, HRM je osmislila i ispoljila te`i{te svojih borbenih
djelovanja, ostvariv{i rezultate kojima je u relativno kratkom vremenu uspostavila
kontrolu na ve}em dijelu podru~ja svoje odgovornosti.

19
Organiziranje pomorskih ~asnika u okviru
4. brigade ZNG-a

rvatski ~asnici u sastavu JRM-a nikada nisu prekidali nit koja ih je povezi-

H vala s hrvatskim narodom i hrvatskom domovinom. Hrvatski ~asnici u ta-


da{njoj 17. brigadi torpednih ~amaca (T^), kojima je zapovijedao kapetan
korvete Zdenko Simi~i}, stavili su se ve} po~etkom 1991. na raspolaganje hrvatskoj
dr`avi i predsjedniku dr. Franji Tu|manu. U po~etku je organizacija djelovanja
izvan vojarne Lora povjerena Petru Perkovi}u, kojemu su bile dostupne informaci-
je. On se povezao s Miroslavom Skokom i Petrom [imcem, preko kojih su dobiva-
ne potrebne informacije o ustrojavanju Hrvatske vojske. Izra|eno je vi{e planova o
napu{tanju JRM-a. Planirano je bilo uzeti {to vi{e brodova i opreme, o{tetiti vital-
nu opremu na pogonu, te pripremiti sve koji su se stavili na raspolaganje hrvatskoj
dr`avi da na poziv napuste JNA. Nakon detaljne analize plan o preuzimanju bro-
dova odgo|en je, jer je zaklju~eno da bi bilo te{ko izvr{iti pregrupiranje brodova
bilo gdje na obali, a da ne budu vra}eni u Loru ili uni{teni zrakoplovima. Primjeri-
ce, u zadarskom dijelu planirano je brodove smjestiti u potkope na Dugom otoku,
a me|u planovima je bio i put u Italiju, no on je bio pun neizvjesnosti i opasnosti
za obitelji koje bi ostale u Splitu.
Napadom Jugoslavenske armije na Sloveniju krajem lipnja 1991. Hrvati ~asnici u
tada{njoj 17. brigadi T^ odlu~ili su napustiti JRM i time totalno dezorganizirati
spomenutu postrojbu, koja je u to vrijeme slovila kao najbolja brigada u Floti JRM-
a i bila pohvaljena od General{taba JNA. S odlukom o napu{tanju JNA upoznali su
Miroslava Skoku, a u Zadru Zvonimira Rodina, koji im je obe}ao svekoliku pomo}.
Donesena je kona~na odluka da se u {to kra}em roku podnese zahtjev za odlazak iz
JRM-a i da za njima po|u svi hrvatski do~asnici i mornari. »Skidanje« iz odore
JRM-a u roku od 24 sata omogu}avala je »spasonosna« re~enica: Ne sla`em se s po-
litikom koju provodi JRM. Jedino je kapetan korvete (kkr) Zdenko Simi~i} ~ekao jo{
pet dana. Zbog ~injenice da je bio zapovjednik divizijuna odr`ao se partijski sasta-
nak 17. BT^ u kinodvorani, kojemu je nazo~io i tada{nji zapovjednik Flote JRM-
a kapetan bojnog broda Nikola Ercegovi}. Me|u nazo~nima je bio »odani« do~a-
snik Predrag ^iri}, koji je postavio pitanje: Da li zapovjednik divizijuna kkr Zden-
ko Simi~i} organizirano radi s hrvatskim ~asnicima na slabljenju borbene mo}i cjelovi-
te 17. BT^? No, rasprava nije donijela rezultate koje su o~ekivali protuhrvatski ras-
polo`eni ~asnici JRM-a. Najve}i dio vremena u dvorani je bio muk. Na kraju je za-

20
klju~eno da nema dovoljno dokaza da se utvrdi odgovornost kkr Zdenka Simi~i}a
u organizaciji rada »grupe hrvatskih ~asnika«. A tu »grupu« ~inili su: Zdenko Simi-
~i}, Ivan Ani}, Petar Perkovi}, Jaki{a Frani}, Vojko Mareli}, Ivan Stankovi}, @arko
Bartulovi}, Mile ^atlak, Radomir Deli} Niki} i Ivo Rafaneli. Ovi ~asnici tada su
bili prvi u strukturi zapovijedanja.
U razdoblju od 1. do 15. srpnja 1991. JRM je napustilo 68 djelatnika iz 17. BT^,
a trend odlaska Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Albanaca iz JRM-a nastavljen je.
Kapetan korvete Zdenko Simi~i} razrije{en je du`nosti 13. srpnja 1991.; u tom tre-
nutku bio je po ~inu najstariji hrvatski ~asnik koji je napustio Flotu JRM-a. Pove-
zanost kkr Zdenka Simi~i}a i ostalih hrvatskih ~asnika u Lori temeljila se na povje-
renju. U toj skupini ~asnika nalazili su se: kbb Stjepan Bernadi} – nastavnik u [ko-
li taktike i operatike, kkr Ivica Supi}, kkr Marin Sto{i}, pbb Robert Hranj i pbb Ti-
homir Erceg iz 18. BR^, te pbb Ante Urli} iz divizijuna patrolnih brodova. Oni su
imali svoj plan o napu{tanju JRM-a.
Nakon {to su spomenuti ~asnici napustili 17. BT^, od 14 brodova (jedan je bio u
[ibeniku – kasnije u sastavu HRM-a) ploviti je nastavilo svega 5 torpednih ~ama-
ca (T^). Ubrzo su, do po~etka rujna, svi u teglju napustili Loru, oti{li prema oto-
ku Visu i vi{e nisu isplovljavali (do odlaska u teglju za Boku). Spomenutoj skupini
~asnika pridru`io se i Nedjeljko Stani}, napustiv{i eskadrilu protupodmorni~kih he-
likoptera, koja je iz Divulja preba~ena u Mostar. Svi su se javili zapovjedniku 4. bri-

21
gade ZNG-a Ivi Jeli}u i nastavili koordinirati s Miroslavom Skokom, kojemu su
predlagali planove za blokadu Ratne luke Lora. U njoj je, naime, bazirala Flota
JRM-a s udarnim pomorskim brigadama 18. BRTOR-R^ (raketna), 17. BT^ (tor-
pedna), 4. B VPBR (patrolno-protupodmorni~ka), BP (podmornice), logisti~ki
brodovi i zapovjedni brod; ukupno oko 30-35 ratnih brodova s podmornicama.
Postojale su samo dvije mogu}nosti blokade Lore: blokada s kopna, koja je bila
u~inkovitija jer se kanalizirala prometnicama koje vode iz Lore, i blokada s mora,
koja je ovisila o tome jesu li ratni brodovi u Lori ili su isplovili iz nje. Naime, kad
su ratni brodovi u Lori, tada u obzir dolazi blokada samog ulaza u luku, a kada oni
isplove, tada je mogu} samo nadzor njihova kretanja, zadr`avanja i sidrenja. Na za-
htjev gospodina Ive Jeli}a da se planira blokada Lore s morske strane, skupa s Vic-
kom Batinicom iz »Brodosplita« napravljen je plan kako s remorkerima blokirati
ulaz, odnosno koje plovno sredstvo treba potopiti ispred ulaza u Loru (Slika 1).
Vojarna u Divuljama sa svom ratnom opremom bila je velika prijetnja za cijelu ka-
{telansku regiju i grad Split. Najve}a postrojba po bojnoj mo}i bio je ORD (Obal-
ni raketni divizijun), naoru`an raketama obala – more, ruske proizvodnje. Iste su
imale bojevu glavu s 550 kg eksploziva i goriva s oksidantom 600 l, koji ako ne iz-
gori tijekom leta rakete, postaje nervni bojni otrov. Takvih je na lanserima i u pri-
~uvi bilo oko 20 komada. No, u Divuljama nisu bazirali zna~ajniji ratni brodovi, a
danju je zbog opskrbe i prevo`enja zapovjednika postrojbi na va`nije sastanke u Za-

22
povjedni{tvo Flote, iz Divulja redovito isplovljavala BRM (motorna barkasa) za
Loru. Napravljen je i plan presijecanja telefonskog kabela u sustavu veza zapovije-
danja koji je bio polo`en izme|u Divulja i Lore, ~ime bi se bitno naru{io njihov {ti-
}eni sustav veza (Slika 2). Tra`eni planovi bili su gotovi do kraja srpnja 1991., me-
|utim, nisu provedeni.
Po~etkom kolovoza 1991. brodovi JRM-a po~eli su napu{tati Loru i sidriti se u Ka-
{telanskom zaljevu, poglavito VPBR-ovi (veliki patrolni brodovi) i RTOP-ovi (ra-
ketne topovnja~e). Prate}i njihovo kretanje unutar Ka{telanskog zaljeva, primije}e-
no je da se gotovo uvijek sidre na njegovoj sredini, te da se VPBR no}u sidri zajed-
no s 1 do 2 RTOP-a na bokovima. Tada je predlo`en no}ni plan napada na takti~-
ku grupu koja bazira na sidru u Ka{telanskom zaljevu, koji je gospodin Jeli} prih-
vatio (Slika 3).
Brze glisere koji su trebali biti kori{teni za napad osigurao je Sini{a Poljak, a rakete
tipa »osa« osigurao je Mile ^atlak, koji je ve} bio na planini Svilaji (114. brigada).

23
Izvr{en je obilazak polaznih rajona lu~ice Split, od Zente do Poljuda, te obale Ka-
{tela, ovisno o to~ki sidrenja takti~ke grupe brodova JNA. Grupa za napad bila je
podijeljena u pet skupina koje su trebale istovremeno izvr{iti napad, a ~inili su je:
Zdenko Simi~i}, Petar Perkovi}, Jaki{a Frani}, Tihomir Erceg, Vojko Mareli}, Ne-
djeljko Stani}, Vladimir Jankovi}, Ivan Stankovi}, Du{ko Mrdulja{, Sini{a Poljak,
Nadomir Kod`oman, Mile ^atlak, Nikola Prizmi} i Josip Pocrnja. S obzirom na to
da su dobro poznavali karakteristike brodova JRM-a, to~no se znalo gdje su komo-
re za streljivo i rakete u lanserima, {to je i bio cilj napada, jer su brodovi bili popu-
njeni do punog borbenog kompleta. Iznesena je i procjena kakve bi bile posljedice
u ekolo{kom smislu nakon potapanja brodova i izlijevanja ve}e koli~ine nafte u Ka-
{telanski zaljev. Plan je bio odobren, ali znak za po~etak njegove provedbe nije do-
biven.
Paralelno sa spomenutim planovima radilo se na ustrojavanju mornari~ke postroj-
be unutar 4. brigade ZNG-a, no te`i{te njezina djelovanja tada je bilo na kopnu, pa
takva postrojba nije osnovana. Krajem kolovoza ve} su se nazirali obrisi budu}eg
ustroja HRM-a na kojemu se intenzivno radilo. Prvih osam ~asnika koji su 5. ruj-
na 1991. potpisali ugovor za osnivanje HRM-a – Zdenko Simi~i}, Augustin Kon-
trec, Karlo Grbac, Zvonko Majer, Nedjeljko Stani}, Goran Bona~i}, Petar Perkovi},
Boris ^upin – bili su na platnom spisku 4. brigade, sve do odlaska u neke druge
postrojbe Hrvatske vojske.

Civilne strukture

U samom po~etku pru`anja otpora agresoru, ljudi i grupe gra|ana po gradovima i


naseljima uz obalu organizirali su se u cilju za{tite `ivota i materijalnih dobara. Po
mjesnim zajednicama, poduze}ima i raznim ustanovama osnivani su krizni sto`eri
koji su provodili organizacijske mjere i radili na ustrojavanju najboljih oblika za{ti-
te. Gra|ani u priobalju odmah su se javljali u Zapovjedni{tvo Hrvatske ratne mor-
narice `ele}i pristupiti u njezine redove, a tra`ili su i stru~nu pomo} za pobolj{anje
svoje osposobljenosti za odgovore u slu~aju opasnosti.
No, HRM nije mogla primiti toliki broj ljudi koliko ih se javilo. S druge strane, ni
HRM se u po~etku nije dovoljno organizirala za sve oblasti djelovanja te je trebala
pomo} gra|ana, a posebice stru~nih poduze}a, organizacija i instituta koji su pokri-
vali one oblasti za koje mornarica nije imala organizirane aktivnosti. Tako je ostva-
rena vrlo uska suradnja s poduze}ima »Brodospas«, »Jadrolinija«, lukama u Splitu i
Plo~ama, autoprijevoznim poduze}ima (Split, Plo~e, Rijeka, [ibenik itd.), brodo-
gradili{tem u Splitu, Brodoremontnim poduze}em iz [ibenika, poduze}ima za tur-
izam (pru`anje usluga smje{taja), PTT-om itd. Javljali su se sportski klubovi ~ije su
aktivnosti bile vezane uz more; primjerice Sportsko dru{tvo »Mornar« koje se s cje-
lokupnim ~lanstvom i opremom stavilo na raspolaganje HRM-u. Tu su bile i znan-

24
stvene i {kolske ustanove (FESB i Hidrografski institut), udruge pomoraca, sport-
ske lu~ice i marine i mnogi drugi koji su se zaista nesebi~no stavili na raspolaganje.
Autori mole ispriku od svih onih koji ovom prilikom nisu spomenuti. Naprosto
nije bilo oblasti ljudske djelatnosti u priobalju ~iji se ~elnici zajedno sa svojim dje-
latnicima nisu stavljali na raspolaganje HRM-u. Ove su usluge kori{tene u velikoj
mjeri, a o nekima }e biti rije~i u nastavku.
Civilne strukture dale su veliki doprinos da mnogi slo`eni i stru~ni poslovi za po-
trebe HRM-a budu odra|eni uredno i na vrijeme, ~ime su pomogli da se HRM
usredoto~i na svoje temeljne zada}e. One su u svim kona~nim ra{~lambama zauze-
le visoko mjesto, jer se bez njihove pomo}i ne bi mogle provesti ni najobi~nije za-
da}e. Anga`man civila i njihovih sredstava pomogao je da se i vrlo slo`ene zada}e
naprave u ti{ini i na optimalan na~in. Treba li spominjati razvoz podvodnih mina
{leperima iz Plo~a do Trajektne luke Split, gdje su odmah vilju{karima ukrcavani na
trajekte. Tako je bilo s organizacijom teritorijalnog sustava veza, utemeljenjem sus-
tava motrenja na obali i otocima, razvo`enjem ljudi, organiziranjem pomorskog
transporta na srednjodalmatinskim otocima i onoga za Dubrovnik, pru`anjem
stru~ne medicinske pomo}i, izradom sredstava ratne tehnike itd. Upravo zahvalju-
ju}i stru~nosti ovih ljudi, HRM je mogla kvalitetno provoditi svoje zada}e. Slobod-
no se mo`e re}i da je {irina djelovanja civilnih struktura jam~ila da }e HRM vrlo
brzo mo}i parirati protivniku, koji je u borbenom smislu bio neizmjerno ja~i.

25
Potpora mornari~ke komponente u djelovanjima
dijelova 4. brigade ZNG-a na podru~ju Kru{eva
(kolovoz – rujan 1991. godine)

Uvodne napomene

U po~ecima stvaranja HV-a prvo su se ustrojavale postrojbe na kopnu, dok nije do-
{ao red na ustrojavanje pomorske komponente. No, bojna djelovanja poglavito vo-
|ena na kopnu uskoro su zahvatila i podru~je obale te se ukazala potreba organizi-
ranog anga`iranja plovnih sredstava za njihovu potporu. Idealno bi bilo da su tu
potporu pru`ale organizirane snage Hrvatske ratne mornarice (HRM), koje bi to,
da su postojale, u~inile najbolje. No, srpanj 1991. bio je vrijeme po~etaka stvaranja
HV-a, kad su nedostajala mnoga sredstva, pa su mnoge stvari »ra|ene preko no}i«.
Bilo je to herojsko vrijeme stvaranja nove dr`ave, kad na moru jo{ nije bilo hrvat-
skih ratnih brodova koji bi plovili i mogli pomo}i. Za stvaranje HRM-a potrebni
su bili domoljubi, koji poznaju vojnu organizaciju, njezin ustroj i na~in funkcioni-
ranja. U pripremama za obranu ljudskih `ivota i spa{avanje vrijednosti dru{tva po
op}inama, mjesnim zajednicama, ali i po poduze}ima i raznim institucijama, s ra-
dom su zapo~eli krizni {tabovi. Njihova zada}a bila je organiziranje ljudi i sredsta-
va za ratne uvjete. Tako su i na podru~ju od Zadra do Novigrada, na koje je upu-
}ena 4. brigada ZNG-a, krizni {tabovi ve} bili utemeljeni, ~ime je umnogome olak-
{ana komunikacija i suradnja izme|u razli~itih subjekata. U to vrijeme Hrvatska
vojska i njezine postrojbe bile su u po~etnoj fazi organiziranja i ustrojavanja, a situ-
acija na terenu tra`ila je trenutni anga`man protiv organiziranog i dobro naoru`a-
nog protivnika koji je imao inicijativu. Neprijateljske pripreme trajale su du`e vri-
jeme, sve pod pla{tom redovnih aktivnosti JNA, {to im je dalo ogromnu po~etnu
prednost. Jedna od faza pripreme za agresiju na Hrvatsku bilo je veli~anje snage i
mogu}nosti srpskog vojnika, {to je planski bilo provo|eno prakti~no od kraja Dru-
goga svjetskog rata. To je posebice bilo nagla{eno u JNA, u kojoj su se prote`irali
srbijanski kadrovi.
Pitanje ratne mornarice krajem srpnja 1991. godine bilo je slo`eno. JNA je imala
respektabilnu ratnu mornaricu, tzv. Jugoslavensku ratnu mornaricu (JRM), koja je
u svom ustroju imala brojnu flotu razli~itih brodova, a bazirala je od Pule na sjeve-
ru do zaljeva Boke kotorske na jugu. Posebnost JRM-a ogledala se u ~injenici da je
imala i brojnu kopnenu komponentu, cijeli jedan korpus po ustroju sa sjedi{tem u
Kninu. Ova kopnena komponenta u sastavu JRM-a o~itovala se i u ~injenici da je

26
cijela JRM bila organizirana za protudesantnu obranu kao obrana od pomorsko-
zra~nog desanta {irih razmjera na srednji dio jadranske obale (ili onda{njim vojnim
rje~nikom re~eno – Jadransko pomorsko voji{te). Kopnene snage iz sastava JRM-a
bile su smje{tene u Kninu, gdje su bila brojna zapovjedni{tva i najve}i dio gotovih
snaga. Djelatni sastav kopnene komponente sa sjedi{tem u Kninu bio je uglavnom
sastavljen od pripadnika srpske i crnogorske nacionalnosti (68%), dok je situacija u
samoj JRM bila puno povoljnija jer su djelatnici hrvatske nacionalnosti ~inili 47%
od ukupnog djelatnog sastava. Upravo u to vrijeme (srpanj, kolovoz i rujan 1991.)
po~elo je veliko raslojavanje unutar redova JNA i JRM, koje su u ve}em broju po-
~eli napu{tati djelatnici nesrpske nacionalnosti. Me|utim, i nadalje su to bile res-
pektabilne snage, sa zavidnim brojem raspolo`ivih sredstava.
Na moru je u to vrijeme djelovala samo JRM, koja se ve} tada po~ela organizirati
prema borbenoj organizaciji u tzv. zdru`ene takti~ke sastave (ZTS) sastavljene od
jedne fregate, 2 – 3 raketne topovnja~e, 2 – 4 raketna ~amca i 4 – 6 torpednih ~a-
maca. Zada}e ovih sastava bile su, kako je javno objavljeno, provo|enje nesmetane
plovidbe morem, a prava namjera bila je upravo suprotna – nametanje blokade
morskih luka i prekid pomorskog prometa na moru. Brojnost flote JRM-a i njiho-
va nazo~nost svuda i uvijek bile su odlika toga vremena, a svi oni koji su koristili
more morali su o ovoj ~injenici voditi ra~una. Kako su se ~asnici hrvatske nacio-
nalnosti, a i mnogi drugi, skidali i odlazili iz JNA i JRM-a, na brodovima su pre-
vladali ljudi srpske nacionalnosti. Pod utjecajem propagande i zapovijedi iz Beogra-
da brzo su se prometnuli u neprijatelje svega hrvatskoga, a sredstvima kojima su ras-
polagali mislili su da mogu sve.
Pro{lost Hrvata, posebice na obalama Jadrana, ispunjena je neprekidnom borbom
za opstanak, slobodu i nezavisnost. Da bi se u toj borbi na{ narod obranio i odr`ao
na ovim prostorima, bili su potrebni iznimni napori. Od samih po~etaka pisanja
vojne povijesti, u provedbi bojnih djelovanja {irih razmjera na obali i u priobalju,
zabilje`ena je uska suradnja izme|u snaga ratne mornarice (RM) i kopnene vojske
(KoV). Pri tome je zanimljivo napomenuti da ve} prvi veliki vojni povjesni~ar Tu-
kidid (Thucydides, umro oko 390. godine pr. Kr.) spominje ~etiri vrste zada}a koje
provodi ratna mornarica za potrebe kopnene vojske u okviru tzv. mornari~ke pot-
pore krila kopnene vojske. To su: osiguranje bojnih djelovanja kopnene vojske s
mora i vlastitog pomorskog prometa; osiguranje manevra kopnene vojske na po-
morskim i du`obalnim pomorskim komunikacijama; logisti~ka potpora kopnene
vojske; napad na pomorske snage protivnika. Te zada}e ostale su do danas, uz na-
pomenu da su nova sredstva ratne tehnike dovela do pro{irenja vrsta i oblika boj-
nih djelovanja kojima RM podupire djelovanja kopnene vojske. Vojna povijest nas
u~i da je u uskim i zatvorenim morima suradnja izme|u KoV-a i RM-a neupitna i
da su ove snage jednostavno upu}ene na zajedni~ka djelovanja kako bi uspje{no
provele svoje zada}e. Lekcije iz ove suradnje u pro{losti pokazuju da je spomenuta

27
suradnja – dobro organizirana, ~vrsto vo|ena i uspje{no provedena, preduvjet za
ukupni uspjeh vojnih djelovanja. Temeljni preduvjet uspje{ne provedbe zada}a iz
domene ratne mornarice je utemeljeni nadzor na moru, ~ija je svrha osiguranje ne-
smetanog djelovanja vlastitih pomorskih snaga i plovnih sredstava.

Prebacivanje dijelova 4. brigade ZNG-a morskim putem iz Novigrada prema Kru{evu

Kad je 4. brigada ZNG-a dobila zapovijed za prebacivanje i bojna djelovanja na po-


dru~ju Kru{eva, krizni sto`eri bili su u punom pogonu i ve} su imali mnoga sazna-
nja koja su bila od koristi brigadi i njihovim ljudima. U njih su izabrani domolju-
bi na koje se moglo osloniti i vjerovati da }e ispuniti zada}e koje im se nalo`e. Tako
je bilo i sa zada}om prebacivanja gardista iz 4. brigade ZNG-a na podru~je Kru{e-
va, odmah po njihovu prispije}u u rajon Novigrad. To je bilo mogu}e organizirati
jer je u {irem rajonu Novigrada postojala brojna ribarska flota, na ~ije se brodove,
koji su ve} bili na popisu u kriznom {tabu, i posade moglo u potpunosti osloniti.
U organizaciju zada}e prebacivanja 4. brigade bili su uklju~eni krizni sto`eri op}i-
na Zadar i Novigrad, kao i sve njihove podre|ene »veze«. Iako je to bila prva zada-
}a prevo`enja u kojoj su sudjelovale »pomorske snage«, tj. flota ribarskih brodova,
s obzirom na ~injenicu da su se poznavali ljudi i brodovi, te akvatorij djelovanja, u
kojem su doma}i ribari bili danono}no i po svakom vremenu, prevladalo je mi{lje-
nje da ne}e biti ve}ih problema.
Akvatorij Novigradskog i Karinskog mora navigacijski je te{ko podru~je koje osta-
li brodovi najradije zaobilaze, uklju~uju}i i znati`eljne turiste. Ove vode u{le su du-
boko u zale|e kopna, kao nastavak oto~nog niza koji se pru`a ju`nije. S otvorenim
morem povezuju ga dva uska prolaza – Ljuba~ka vrata i Masleni~ki prolaz, koji se s
kopna mogu kontrolirati. Od po~etka kolovoza 1991. oni su bili u hrvatskim ruka-
ma. U to vrijeme nitko ih nije organizirano i stalno ~uvao, osim redovitih policij-
skih ophodnji, {to je bilo nedostatno. Obala kopna se na krajnjem obalnom dijelu
svuda strmo spu{ta u more, te je te{ko organizirati i postaviti obranu, a s uskih pro-
laza je mogu}e ugroziti pomorski promet i obi~nim strelja~kim naoru`anjem. Rat-
ni `amor bio je ovim obalama sve bli`i i bilo je samo pitanje dana kada }e se na oba-
lama otpo~eti odvijati aktivna bojna djelovanja. Svjesni toga bili su i ljudi koji su
dobili zada}u da organiziraju prijevoz dijelova 4. brigade morem prema Kru{evu,
smje{tenom nedaleko od mora. [tab brigade dobio je zapovijed za hodnju bojne i
bojna djelovanja u podru~ju Kru{eva. U dogovoru s kriznim {tabovima na terenu
utvr|eni su pravci i putevi hodnje brigade, koja je sve pokrete trebala izvesti u {to
ve}oj tajnosti. Kako se kopnom nije moglo do}i do rajona razmje{taja, taj dio puta
brigada je morala prije}i morskim putem, a najpogodnije luke za ukrcaj i iskrcaj
bile su Novigrad – kao polazna luka, i mol u mjestu Ribnica u neposrednom zale-
|u Kru{eva – kao mjesto iskrcaja. Udaljenost izme|u jedne i druge luke nije bila

28
Zemljovid rajona Kru{eva

velika, tek dvije i pol milje (oko pet kilometara morem), koje su brodovi mogli pro-
}i brzo. S obzirom na to da se radilo o dosta malom vodenom prostoru i da je bilo
ljetno doba, nije bilo problema s vremenskim neprilikama.

Uvjeti hidrogeografskog i hidrometeorolo{kog okru`enja

Zada}a potpore 4. brigadi ZNG-a s mora odvijala se u ju`nom dijelu Velebitskog


kanala, u podru~ju Novigradskog i Karinskog mora, koje je povezano Karinskim
`drilom. Ta zatvorena vodena povr{ina povezana je otvorenim morem preko Nov-
skog `drila. To je kanal koji spaja krajnji jugoisto~ni dio Velebitskog kanala s Novi-
gradskim morem. Obale u kanalu su visoke i strme, mjestimice gotovo okomite, a
njime mogu ploviti i ve}i brodovi jer su dubine u kanalu velike. Preko kanala, na
oko pola milje ju`no od rta Baljenica (na ulazu u kanal iz Velebitskog kanala) sa-
gra|en je betonski most, koji je svojim sredi{njim dijelom 77 metara iznad srednje
razine vode. Kroz Novsko `drilo morali su pro}i svi brodovi koji su sudjelovali u za-
da}ama potpore i koji su pristigli iz Zadra. Oni su putem od Zadra do Novigrada

29
morali pro}i kroz te{ko navigacijsko podru~je (slo`eni uvjeti za plovidbu) i prolaze:
Privla~kim gazom u Kanal Nove Povljane, Ljuba~ka vrata, dijelom Velebitskoga ka-
nala kroz Novsko `drilo u Novigradsko more i samu luku Novigrad. Ovi prolazi bili
su jedini put povratka u mati~nu luku baziranja. Stoga se moralo voditi ra~una i o
tome jesu li ovi prolazi slobodni za plovidbu, jer su udaljenosti do obale male, tako
da je protivnik mogao ugroziti plovilo i posadu samo strelja~kim oru`jem. Ovakvo
stanje pogodovalo je na{im plovilima jer se brodovi iz sastava JRM-a nisu usu|iva-
li za}i u ove vode, {to je na{im brodi}ima davalo potpunu slobodu djelovanja. Sama
potpora brigade odvijala se na relaciji od luke Novigrad do {ireg podru~ja Kru{eva,
odnosno lu~ica u Karinskom `drilu, podru~je Ribnice, da bi se odatle ubrzo pomor-
ski promet preusmjerio na Meku Dragu u uvali Dumi~ina.
U Novigradskom moru, u njegovom sjeveroisto~nom dijelu obale su strme i kame-
nite te su uo~ljive izdaleka i danju i no}u, a na njegovoj ju`noj i zapadnoj strani vid-
ljivi su bre`uljci obrasli borovinom s blagim nagibima. Na sjeveroisto~nom dijelu
zaljeva je u{}e rijeke Zrmanje, vidljivo po visokim i strmim liticama iznad kojih se
prostire visoka kr{evita zaravan. Boja kanjona mijenja se u zavisnosti od doba dana
i osvijetljenosti, a krajolik odi{e nekom osamom koja privla~i. Grad i luka Novigrad
nalaze se na ju`noj obali Novigradskog mora, u dnu uske, duge i vijugave uvale. Na
luku ukazuje kapela sv. Nikole, za{titnika pomoraca i putnika, koja se nalazi na sje-
veroisto~nom dijelu ulaza u samu uvalu. Kao pomo} pri ulasku u luku postoji svjet-
lo na rtu Sv. Nikola, kao i vidljive ru{evine kule iznad samog mjesta.
Luka Novigrad za{ti}ena je od svih vjetrova, osim od bure koja uzrokuje bibavicu
(izraz za ve}e valove mrtvog mora) i valovito more, osobito u vanjskom dijelu luke.
Luka je duga~ka i prostrana, u unutarnjem dijelu dubine su uz samu obalu oko 1,4
metra, a mo`e primiti velik broj malih brodova. Trajekt Klimno, kao jedan od ve}ih
brodova, bio je vezan za dio obale namijenjene ve}im brodovima. Imao je dovolj-
no dubine i manevarskog prostora za siguran privez. Cijeli taj dio mola bio je ces-
tovno povezan sa zale|em, te su ve}i tereti ukrcavani bez te{ko}a. Privezi{te brodo-
va i brodi}a bilo je pregledno tako da je i osiguranje brodova i komunikacija izme-
|u posada bila jednostavna. Luka Novigrad pru`ala je sve pogodnosti za zada}e pot-
pore jer je imala ostale potrebne elemente, kao {to su priklju~ci za struju, vodu, te
dom zdravlja. Mobilizirani brodovi povezivali su grad i luku Novigrad s lukama na
podru~ju Ribnice i Kru{eva. U po~etku se za to koristio mol kod crkvice u Ribni-
ci, a kasnije, izgradnjom zemljanog nasipa i mola, uvala Dumi~ina.
Prekrcaj u lukama Karinskog `drila napu{ten je zbog vi{e razloga. Prilazi polo`aji-
ma na kojima su se nalazili pripadnici 4. brigade iznad Ribnice bili su strmi, a i
samo Karinsko `drilo je usko, ponegdje {irina ne prelazi 100 metara, {to je stvaralo
pote{ko}e u plovidbi no}u. Uvala Dumi~ina nalazi se na isto~nom kraju Novigrad-
skog zaljeva, iza u{}a rijeke Zrmanje u more. Izdaleka se prepoznavala po strmim
stijenama svijetle boje iznad same uvale. Za ovu priliku, mol i pristani{te u uvali

30
Dumi~ina napravila je in`enjerija 4. brigade, od zemljanog materijala koji je bio do-
bro nabijen i pro{iren te je sve bilo povezano s prometnicom koja je vodila u zale-
|e kopna. Na tom molu uskoro je pristajao trajekt Klimno, kao i ostali brodovi iz
sastava ove male flotile za potporu. Tako je postavljena »lu~ka infrastruktura« i na-
pravljena improvizirana luka u uvali Dumi~ina, preko koje se najve}im dijelom vr-
{io prekrcaj i odr`avala veza s lukom Novigrad. U po~etku djelovanja brigada je
mogla dobivati opskrbu i preko kopna, prometnicom preko Karina i Ribnice. No,
kako su se borbe poja~avale, ja~ala je i prijetnja na tu prometnicu, koja je vi{e puta
ga|ana iz minobaca~a, a na nekoliko mjesta protivni~ki topnici imali su to~ne ko-
ordinate. U slu~aju poja~avanja prometa te su to~ke bile ciljane u to~no odre|eno
vrijeme, te je opasnost za promet na tim dijelovima bila o~ita. Stoga se sve vi{e ko-
ristio pomorski prijevoz koji se pokazao sigurnijim i fleksibilnijim. Ovdje se jo{ jed-
nom pokazalo kako pomorske komunikacije nisu ograni~ene {irinom rute, ukoliko
ih ne ograni~ava kopno, te ih, za razliku od kopnenih, nije mogu}e prekinuti to-
pni~kom zapre~nom vatrom. Kriti~ne to~ke su luke i mjesta pristajanja, posebice
ako su vidljive ili im se mogu topografski odrediti koordinate.
Kori{tenje mora za potporu bojnih djelovanja pove}alo je ukupni prostor s kojega
je djelovala brigada, a davalo joj je i neophodnu dubinu, koju nije imala na kopne-
nom dijelu koji je branila. Pove}anje prostora u borbenim djelovanjima pove}ava
mogu}nost manevra i pregrupiranja snaga i time se elementima rasporeda omogu-
}ava primjena svih mjera borbenih sposobnosti za potpuno iskori{tavanje manevra
i borbene mo}i, te ve}i izbor na~ina uporabe postrojbi kojima raspola`emo. To je
bilo od velike va`nosti u po~etnim djelovanjima brigade, koja su zbog terena i po-

Novigradsko more

31
~etnih uvjeta bila stati~na i usredoto~ena na obranu prostora i va`nih to~aka. Za ra-
zliku od borbi na kopnu, morski prostor ne mo`e se niti dobiti niti izgubiti. U za-
tvorenim vodenim sredinama, kao {to je ovdje bio slu~aj, more se kao prostor mo`e
koristiti jedino ako imamo prevlast na obalama i pogodna sredstva za kori{tenje tog
mora. Takav je bio slu~aj u po~etku i morski prostor koji smo imali kori{ten je na
najbolji mogu}i na~in. U po~etku je to bio samo komunikacijski prostor, a naknad-
no je postao i manevarski. Budu}i da ga je stalno ga|ao minobaca~ima, neprijatelj
ga je o~igledno uklju~io u svoj popis ciljeva koje je trebalo tu}i.
Flotila koja je bila u potpori brigade omogu}ila je zapovjedni{tvu brigade racional-
no kori{tenje snaga svih dijelova brigade. Prostor na kojemu je plovni sastav djelo-
vao, omogu}io je brigadi da svi njezini dijelovi budu uklju~eni prema planu anga-
`iranja zapovjedni{tva brigade i prema njihovim stvarnim mogu}nostima. Novigrad
je kao mjesto bio pogodan za smje{taj ve}eg broja ljudi. Ovaj `ivopisni gradi}, ~iji
su se stanovnici bavili turizmom, obrtom, ribarstvom i poljoprivredom, nudio je
dosta prostora za ljude i opremu. Grad je bio dobro cestovno povezan sa zale|em,
imao je po{tu i dovoljan broj telefonskih linija. Znalo se da }e dijelovi 4. brigade
ZNG-a sti}i u no}i 30./31. srpnja i da }e ih odmah trebati prebaciti na podru~je
Kru{eva.

Organizacija rada pomorske komponente

U po~etku djelovanja 4. brigade ZNG-a na ovom podru~ju, krizini sto`eri svoj su


posao radili mirno i bez ikakvih ve}ih uzbu|enja, osim uobi~ajene u`urbanosti da
se dnevne zada}e naprave na vrijeme i po planu. Pretpostavljalo se da }e zada}e pre-
vo`enja brigade pomorskim komunikacijama koje su predstojale prerasti u zada}e
potpore, a to je ve} ne{to drugo. Zada}e potpore s mora bojnim djelovanjima po-
strojbama koje se bore na kopnu slo`ene su i zahtjevne te tra`e ogroman anga`man
ljudi i opreme. Sama zada}a prevo`enja organizirana je relativno brzo. Na ~elu Kri-
znog {taba Novigrad, odgovoran za plovna sredstva, bio je gospodin Mate Bla{ko-
vi} – »pravi ~ovjek na pravom mjestu«, srednjih godina, visok i kr{an, prava slika i
prilika ~ovjeka iznikloga na kamenjaru i moru. Bio je ribar po zanimanju, {to mu
je kroz `ivot na moru dalo iskustvo poznavanja okru`ja, ljudi i prirode. On je, za-
jedno sa svojom dru`inom ribara, spremno odgovorio poslovima koji su stajali pred
njima. Poznavanje okru`ja – i mora i kopna, davalo je prednost ovim ljudima. Na
kopnu se prostirala kr{evita ravan Ravnih kotara. Gore prema sjeveru bila su brda i
planine, i protivnik.
Ribarska flota ve} je bila organizirana za ratna djelovanja. Prema nekom starom
ustroju (JRM) dio tih brodova imao je mobilizacijski raspored, kojim se ti brodovi
stavljaju na raspolaganje odre|enim vojnim zapovjedni{tvima, nakon ~ega se opre-

32
maju te{kim strojnicama, a ljudi dobivaju odore i strelja~ko oru`je. Sada to nije bio
slu~aj. Stara linija zapovijedanja u biv{oj Jugoslaviji bila je naru{ena, skladi{ta ispra-
`njena i devastirana, tako da su brodovi zada}u prevo`enja do~ekali onakvi kakvi su
bili za svoje redovne poslove ribarenja. Brodovi i posade bili su evidentirani u Kri-
znom {tabu Novigrad, uredno su popisani i nalo`eno im je da budu u stanju povi-
{ene pripravnosti. Organizirano je de`urstvo i stra`arska slu`ba te svi neophodni
elementi za funkcioniranje ovakve postrojbe kao dijela vojne strukture Kriznog
{taba.
Kad je dobila zadatak za prevo`enje, ta postrojba brodova pripremila se kako je i
koliko mogla. Brodovi nisu bili naoru`ani, tako da nije bilo potrebe za obukom,
niti za oru`jem, jer je to podru~je dosta zatvoreno i bila je zaista mala mogu}nost
da se pojave brodovi JRM-a. Osim toga, protivni~ki brodovi ne bi mogli pro}i ne-
opa`eno. Takti~ka obuka u zdru`enom plovljenju tako|er se nije provodila, jer su
ovi ljudi navikli jedni na druge, pa bi uvo|enje novina koje ovi ljudi ne poznaju vi{e
{tetilo nego koristilo. Njima je samo trebalo re}i {to se od njih tra`i, a oni bi se po-
tom snalazili i ~inili najbolje.
I tako je flota ribarskih brodova do~ekala dijelove 4. brigade ZNG-a, koji su stigli
malo poslije pono}i 31. srpnja 1991. godine. Gospodin Mirko [undov, operativni
~asnik u spomenutoj brigadi, koordinirao je Kriznim {tabom i bio od velike pomo-
}i kod organizacije ukrcavanja ljudstva brigade. Za prebacivanje brigade uporablje-
no je pet ribarskih brodova i dvije portulate.5 Svih 170 pripadnika brigade sa strel-
ja~kim naoru`anjem preba~eno je u rajon Kru{eva do svitanja 31. srpnja 1991. go-
dine. Sam prijevoz protekao je mirno i bez zastoja. Iako su izvo|ene prvi put, sve
aktivnosti odra|ene su kao da su bile uvje`bavane. Posade brodova ispoljile su svo-
ju umje{nost u plovljenju. Svi manevri brodova bili su uobi~ajeni i skladno izvede-
ni; brodovi su plovili ne ometaju}i jedan drugoga. Isto tako bilo je i kod iskrcava-
nja. Sve je pro{lo kako se planiralo, bez ikakvih problema.

5 Portulata, ribarski brodi} na motorni pogon – ~amac kojega tegli ve}i ribarski brod i koji mu slu`i kao po-
mo} u radu s mre`ama i ribarskim alatima. Raznih je veli~ina i izvedbi.

33
Posade i brodovi koji su tu no} bili anga`irani u prevo`enju ljudstva 4. brigade
ZNG-a:
Posada broda Oznaka broda

1. Kap. BRANKO BLA[KOVI] NG 16


posada: KRE[O ANZULOVI]
JAKOV VLATKOVI]
2. Kap. AUGUSTIN MAROJA NG 12
posada: BRANKO ANZULOVI]
DAVOR BA@DARI]
3. Kap: ZDENKO IV^I] NG 43
posada: LOVORKO PAVLI]
JOSO O[TRI]
4. Kap: TJE[IMIR IV^I] NG 90
posada: SVETO KNE@EVI]
DAMIR BRATOVI]
5. Kap. @ELJKO VLATKOVI] »VRABAC«
posada: IVICA BUTERIN

Potpora bojnim djelovanjima 4. brigade ZNG – prijevoz pomorskim putem

Brigada je preba~ena na podru~je Kru{eva, gdje je u to doba situacija bila slo`ena i


te{ka i bilo je jasno da predstoje bojna djelovanja. U tim okolnostima bilo je po-
trebno osigurati potporu bojnim djelovanjima ljudstvu brigade, a to je zahtijevalo
puno ve}e transportne mogu}nosti prijevoza morem nego {to je to osiguravala rib-
arska flota. Prva stvar koja se nametala sama od sebe, bila je potreba prebacivanja
vozila i te{kih tereta i potreba brzog dolaska i odlaska ljudi. Trebalo je razmi{ljati i
o brzom pru`anju lije~ni~ke pomo}i, zbrinjavanju ranjenika itd. Sama bojna djelo-
vanja vode se protiv protivnika koji je nepoznat, mogu}e su radikalnije promjene
situacije i treba biti prilagodljiv mogu}im novim situacijama, a sve to treba biti osi-
gurano sigurnim pomorskim prijevozom. Zapovjedni{tvo brigade prosudilo je situ-
aciju i zaklju~ilo da }e za djelotvorna bojna djelovanja biti potrebno priskrbiti do-
datna plovna sredstva, prije svega jedan trajekt i glisere za hitne intervencije. Za-
htjev za ovim sredstvima upu}en je Kriznom {tabu op}ine Zadar, na ~ijem je po-
dru~ju bila respektabilna flota brodova koji su se mogli iskoristiti.
Potom je trebalo rije{iti veli~inu plovnog parka, tj. odgovoriti na pitanje koji bro-
dovi i koliko ih je potrebno. Brigada, odnosno njezine postrojbe koje su iza{le na
teren Kru{eva, nisu imale svoj stalni ustroj, pa se tako nisu poznavale norme utro{-
ka sredstava. I samo oru`je koje su gardisti imali mijenjalo se iz dana u dan, a time
i potrebe dopremanja sredstava za njihovo odr`avanje i djelovanje. Za vrijeme dje-

34
lovanja brigade na tom prostoru bilo je gotovo pravilo da se javljala potreba za pre-
vo`enjem novih oru`ja, te`ih ili lak{ih, koje je brigada primala i odmah slala na po-
lo`aje: od snajpera, protuzra~nih prijenosnih raketnih sustava, navo|enih raketa,
PZO topova, do velikog oklopnog transportera kojega je splitski »{kver« darovao
brigadi. Nije trebalo stvarati preveliki plovni park, da ne bi bilo previ{e gu`ve ili
mogu}nosti nepotrebnih gubitaka brodova, koji su bili skupi. Nadalje, ta je flota
trebala biti prilago|ena na na~in da mo`e odgovoriti potrebama prijevoza: od te{-
kog naoru`anja (topova ve}eg kalibra koji tra`e ve}e dimenzije plovila i {ire pristu-
pne ceste), do prijevoza ranjenika kojima je potreban kakav-takav smje{taj na bro-
du i brzi prijevoz do mjesta za potpuno sanitetsko zbrinjavanje. U na~elu su se izb-
jegavala ve}a i sporija plovila iz jednostavnog razloga – da ne bi bili laka meta pro-
tivni~kim minobaca~ima.
Kad su se procijenile op}enite potrebe, trebalo je na}i i mobilizirati pogodna plovi-
la. Prilikom mobilizacije nije bilo nikakvih problema, ljudi su se spremno odaziva-
li, davali su ono {to su imali i pri tome su se mnogi sami javljali da osobnim anga-
`manom pomognu. Pri tra`enju plovila nepisano je pravilo bilo da ono bude mo-
bilizirano s posadom. Ovakav na~in izuzimanja plovnih sredstava imao je svoje
opravdanje u ~injenici da posada sama najbolje poznaje svoje plovilo i ako bude tre-
balo poduzeti bilo kakve zahvate (popravke, odr`avanje itd.), ona }e se najbolje sna-
}i. Jednako tako, posada najbolje poznaje }udi svoga plovila i mo`e ga najuspje{ni-
je koristiti. Nastojalo se da se uzeta sredstva zavr{etkom aktivnosti vrate u stanje u
kakvom su i uzeta. Plovna sredstva su skupa, popravci i odr`avanje isto tako, {to je
bio dodatan motiv da se o njima vodi primjerena briga. Nadalje, plovila i brodovi
tro{e dosta goriva, koje im treba priskrbiti, a trebalo je osigurati i vezove, te puno
drugih stvari ukoliko se `eljelo da ta flota djeluje danju i no}u. Poslove vezane za
dr`anje, uporabu i odr`avanje brodova mogu dobro i brzo raditi samo ve} obu~eni
ljudi – profesionalci, a vremena za eksperimente nije bilo.

Trajekt Klimno

Za potrebe prijevoza ve}ih tereta i ve}eg broja ljudi bio je potreban adekvatan brod
koji }e biti sposoban pristajati i na neizgra|enu obalu. Zapovjednik 4. brigade
ZNG-a za bojna djelovanja u rajonu Kru{evo, brigadir Ivo Jeli} odmah je po dobi-
vanju zada}e uputio zahtjev »Jadroliniji« u Rijeci, podru`nica Zadar, da odredi i
uputi odgovaraju}i brod u akvatorij Novigradskoga mora. »Jadrolinija« je za tu svr-
hu odredila brod iz sastava njihove »bijele flote« – motorni trajekt Klimno. Brod je
do tada bio anga`iran na redovitoj zada}i prevo`enja putnika i tereta na relaciji
Tkon – Biograd u Pa{manskom kanalu. Za ovaj zahtjev i dodjelu broda bio je do-
voljan telefonski razgovor zapovjednika brigade s nadle`nim osobama iz »Jadrolini-
je« i brod je uskoro bio na putu za odredi{te. Trajekt Klimno izuzet je sa svoje redo-

35
vite »pruge«, a s istom posadom uputio se 4. kolovoza u luku Zadar. Tu je posada
upoznata s budu}om zada}om i rajonima u kojima }e ploviti. Posadi se nije moglo
puno toga re}i jer je jo{ bilo nepoznanica o tome {to ih ~eka i koliko }e se brod i
posada zadr`ati. Uprava poduze}a obe}ala je redovitu smjenu posade kao u redov-
nim prilikama, tj. svakih sedam dana. Nakon {to je opskrbljen dodatnom »panati-
kom« i »provi{tem«, brod je isplovio iz Zadra u 20.15 sati prema luci Novigrad. Vo-
ze}i gotovo cijelu no} po bespu}ima i tjesnacima od Ljuba~kih vrata i Novigradsko-
ga `drila do Novigradskog mora, brod je u ranim jutarnjim satima pristao u Novi-
grad. ^lanovi Kriznog {taba i operativci iz 4. brigade posjetili su zapovjednika bro-
da i posadu i upoznali ih sa zada}om. Posada se prihvatila novog posla mirno i sta-
lo`eno kao da se radi o redovitim zada}ama. Na prvo isplovljavanje nisu dugo ~e-
kali. Upoznavanje nove rute uslijedilo je odmah to jutro na relaciji do mola u Rib-
nici i natrag. U danima koji su slijedili bilo je dosta prilika da zapovjednik broda
»uhvati ruku«, tj. dobro upozna }udi okru`ja i samo podru~je plovidbe. Na prvu
plovidbu brod je isplovio s posadom koju su ~inili: Bo`o Stagle~i} – zapovjednik
broda, Vinko Medi} – vo|a palube, Goran Medi} – kormilar, Mladen Todorovi} –
upravitelj stroja i Omer Toma{evi} – motorist.
Trajekt Klimno na ovoj je zada}i prevozio sve i sva{ta. Najve}i broj postrojbi, vozi-
la i tehnike prevezen je upravo tim trajektom. Posada se nagledala kolona izbjegli-
ca, vojske, kamiona, topova, pa ~ak i stada stoke koju su ljudi pla{e}i se najgorega
prevozili na drugu stranu. Trajekt nije bio brz. Vozio je, za tu klasu brodova uobi-
~ajenih, 8 ~vorova i trebalo mu je vremena da odveze »turu«. Gledaju}i ga izdaleka
s brda Ribnice i Kru{eva, izgledalo je kao da stoji. Svojom laganom vo`njom sli~io
je tovaru: nosi veliki teret, ide polako i ne `ali se. Uskoro je uo~en od suprotne stra-
ne pa je nerijetko ga|an minobaca~ima. No, starina je uporno vozila svoje i sre}om
je sve pro{lo bez posljedica. Brod je sudjelovao u kona~nom izvla~enju brigade s
toga podru~ja i vozio je do zadnjega dana. Budu}i da su neprijateljske snage izbile
na sjevernu obalu Novigradskog mora i do{le na obalu Novigradskog `drila, odlu-
~eno je da brod ostane u Novigradu, a da se posada povu~e. Drugu posadu, koja je
napustila brod 12. rujna 1991. u ranim jutarnjim satima, ~inili su: Darko Aralica –
zapovjednik, Tomislav Kuri} – vo|a palube, Krsto Jure{ko – kormilar, Drago Bego-
nja – kormilar, Zvonko Hromin – upravitelj stroja i Omer Toma{evi} – motorist.

Ljudi na brodovima

Republika Hrvatska poznata je po svojim pomorcima, njihovoj snala`ljivosti i hra-


brosti, {to je i omogu}ilo da se na|u ljudi svih struka i profila okrenuti moru i po-
morskim vje{tinama, koji }e mo}i odgovoriti na potrebe i izazove situacije. Ovdje
se mora istaknuti nagla{eni voljni element koji su ljudi izra`avali kroz htijenje da
svoj posao naprave na najbolji mogu}i na~in. Svaki pojedinac koji se na{ao u ovoj

36
flotili brodi}a za potporu bojnih djelovanja 4. brigade znao je svoj posao na brodu
i oko broda i znao je svoje mjesto u svemu tome. Ovdje nije bilo mjesta amaterima
i onima koji su `eljeli ne{to nau~iti. Oni su tada bili samo putnici u tim brodovi-
ma po nekom drugom zadatku. Za ljude je organiziran odgovaraju}i smje{taj u
zgradi odmah na obali te su svi bili na okupu. Zanimljivo je spomenuti odore u ko-
jima su boravili i radili. Ljudi su bili {aroliko obu~eni, iako su prevladavale maskir-
ne odore. No, i one su se razlikovale – materijalom, proizvo|a~em ili odabirom
onih koji su ih nosili. U to vrijeme jo{ nije bilo ~inova.
Ljudi na brodovima, izuzev trajekata Klimno i Puntamika, nosili su oru`je. Oru`je
je bilo na visokoj cijeni i do njega se tada te{ko dolazilo. Mnogi su ga kupili svojim
novcem, zajedno s odorom. Ljudi su se snalazili da bi imali oru`je, iako ga na moru
nisu mogli uporabiti. Na moru se na ve}im udaljenostima koristi oru`je ve}eg kali-
bra. Strelja~ko naoru`anje koje su imali na brodovima vi{e je slu`ilo za neku vrstu
psiholo{kog rastere}enja i kao dodatno osiguranje, nego kao stvarna pomo}. U ne-
koliko navrata za vrijeme provedbe potpore brigadi, ljude u ~amcima napali su he-
likopteri i zrakoplovi. Posebice su se helikopteri nisko spu{tali i mitraljirali brodo-
ve i posade. Velike vibracije i skakanje broda, kao i nagli okreti koji izbacuju ~ovje-
ka iz ravnote`e mogu dovesti do pogubnih u~inaka ako strijelac nije vi~an i nije do-
bro vezan za brod. Ovo nisu bili filmovi niti unaprijed napravljen scenarij, ovo je,
na`alost, bila okrutna stvarnost. I u toj stvarnosti ~ovjek se morao pona{ati prema
nekim racionalnim i mogu}im obrascima da bi ostao `iv i bio u stanju pomo}i dru-
gome. Ljudstvo brigade bilo je na polo`ajima i uspjeh borbe u velikoj mjeri ovisio
je o daljnjim mogu}nostima tvarne potpore. Uz to, dobro organiziran prijevoz mo-
rem povoljno utje~e na voljni moment ljudi. Ljudi na polo`ajima puno su sigurni-
ji i opu{teniji kad znaju da im je dostava sredstava sigurna i da imaju osigurano za-
le|e. Krizni {tab iz Zadra spremno je odgovorio na zahtjeve Zapovjedni{tva 4. bri-
gade i uskoro je brigadi stavio na raspolaganje plovna sredstva koja su tra`ena. Na-
kon kontakata s poduze}ima i osobama koje su posjedovale brodove i plovna sred-
stva, za potrebe brigade anga`irano je gotovo 30-ak plovila.

37
Tbl. 1. Brodovi koje je Krizni {tab Zadar dodijelio Kriznom {tabu Novigrad za po-
trebe potpore bojnih djelovanja 4. brigade ZNG-a.

Ime broda – plovnog sredstva u vlasni{tvu:

Trajekt »K L I M N O« »JADROLINIJA« – Rijeka


M/B »KALAFURIJA« Luka Zadar
M/B »PUNTAMIKA« »AUTOTRANSPORT« Zadar
Gliser »NIRVANA II« Mladen Lovrinov – Kre{o
Damir Duki}
M/y »NEDA« Posada:
Gregorije Bari}
Damir Gole{
M/y »BAHIA« Posada:
Miljenko Dunatov
Budislav Tara{
M/g »ADRIATIC« Ivan Legati
M/g »MA[A« Vlasnik: Marija ^osi}
Posada:
Gorki Kurtin
M/g 3 ZD 758 Vilim Glavan
10 brodova »SAS« Zadar
M/g MUP RH Posada:
Davor Zup~i}
An|elko Vujevi}

Tbl. 2. Brodovi iz poduze}a »SAS« – Zadar, ustupljeni Kriznom {tabu Novigrad,


koji je za njih izdvojio posade. Brodovi su stigli u Novigrad 6. kolovoza 1991. go-
dine.

posada ime broda

Zdenko Iv~i} »PREKO«


Joso O{tri}
Lovorko Pavli}
Drago Anzulovi} »ADRIANA«

38
@eljko Buterin @ili}
Roman Buterin
Zdenko Vlatkovi} »UGLJAN«
Tomislav Vlatkovi}
Tomislav Ba`dari} »IVANA«
Joso Rado{evi}
Tomo Cvitan
Ive Ba`dari} »TIHANA«
Ante Iv~i}
Robert Buterin »@UT«
Alan Kociper
Ante Ba`dari} »GIRA«
Miro Kne`evi} – \oli
Boris Anzulovi} LADA«
Ivan Ka{tela
@eljko Vlatkovi} »ANA«
Enisej Anzulovi}
Ivica Buterin – Loki
Ozren Ba`dari} »MOLAT«
Jure O{tri}
Ante Ba`dari}

Tbl. 3. Brodovi iz Novigrada koji su se stavili na raspolaganje Kriznom {tabu No-


vigrad.
Brodovi su s posadama bili podre|eni Kriznom {tabu Novigrad, koji je odre|ivao
poslove i redoslijed isplovljavanja.

posada oznaka broda

[ime Ba`dari} NG 412


Jerko O{tri} NG 129
Roko O{tri} NG 20
@arko Anzulovi} NG 30
Branko Bla{kovi} NG 4
Ante Ba`dari} NG 8
[ime Vlatkovi} NG 512

39
Krizni {tab Novigrad

Svim poslovima oko pripreme, organiziranja i provedbe potpore plovnim putem


koordinirao je Krizni {tab Novigrad u suradnji sa Zapovjedni{tvom 4. brigade. Za-
povjedni{tvo 4. brigade za vrijeme borbi na podru~ju Kru{eva bilo je smje{teno u
Novigradu. Zajedno s njima, u gradu je bio smje{ten najve}i dio logistike brigade.
Koordiniranje aktivnosti izme|u Zapovjedni{tva, logistike i pomorske komponen-
te vodio je operativni ~asnik iz Zapovjedni{tva brigade i Kriznog {taba Novigrad.
Predsjednik Kriznog {taba bio je [ime Vlatkovi} – Lemi, a dopredsjednik [ime
Vlatkovi}. Zapovjednik novigradskog odreda bio je Branko Vlatkovi}, a ~lanovi:
Enisej Anzulovi}, Bruno @uni} i Boris Iv~i}. Glavni koordinator za plovni park bio
je Mate Bla{kovi}. Ljudi iz {taba me|usobno su se dobro poznavali, vladali su zdra-
vi i dobri me|uljudski odnosi, tako da nije bilo nikakvih problema u planiranju i
odradi svakodnevnih i budu}ih zada}a, kao i u sustavu dono{enja odluka. Dobro su
poznavali i lokalne prilike, tako da im je bilo relativno lako izna}i sve mogu}e izvo-
re i olak{ati poslove oko svakodnevnih zada}a i aktivnosti koje je trebalo odraditi.
Takvi odnosi uvelike su olak{avali svakodnevne poslove. Nije bilo puno sastan~enja
i papirologije, a odluke su dono{ene na temelju iskustva i odra|ivane u hodu.

Zapovijedanje

Zapovijedanje plovnim sredstvima bilo je povjereno Kriznom {tabu Novigrad, koji


je skrbio o tome koje }e sredstvo ploviti i radi ~ega }e ploviti. Vodila se uredna lista
de`urstava i pazilo se da ne do|e da premorenosti ljudi. Ljudi su se sami javljali, de-
`uraju}i i prekovremeno. Odre|ivanje izbora rute prepu{tano je zapovjednicima
plovila. Njima su dani samo op}i napuci o trenutnoj situaciji, a na moru su se sna-
lazili sami jer su tek tada mogli vidjeti {to se doga|a. Nije bilo dopu{teno nikakvo
isplovljavanje radi zadovoljenja nekih drugih potreba. Strogo se po{tivala zapovijed
o racionaliziranju broja isplovljavanja i sva su bila isklju~ivo vezana za potrebe bri-
gade i u skladu sa zapovijedima operativnih ~asnika koji su djelovali po nalozima
zapovjednika i ovla{tenih ~asnika. Ribarskoj floti nije bio dozvoljen odlazak u ribo-
lov, ve} su brodovi ostajali na vezu, a posade u de`urstvu. Ovakve mjere uvedene su
iz sigurnosnih razloga kako se protivnika ne bi previ{e provociralo na djelovanje
protiv brodova koji bi plovili izvan redovitih zada}a.
U radu s posadama i brodovima temeljno na~elo u sustavu zapovijedanja bila je jed-
nostavnost. To podrazumijeva jasnu pripremu, razumljive i jednostavne planove,
kratke zapovijedi, kako bi se kod svih sudionika osigurala potpuna razumljivost.
Kada se sudionici nalaze na razli~itim medijima, {to je slu~aj s brodovima na moru,
onda se podrazumijeva uporaba radioveze. Nastojalo se da poruke budu »{ifrirane«
jednostavnim i shvatljivim »slengom« i uobi~ajenim pomorskim rje~nikom. Jedno-

40
stavnost se ostvaruje samo onda kada su zapovijedi i zada}e {to ih iniciraju jasne i
logi~ne. To je znak da su ljudi koji su organizirali pomorski prijevoz poznavali svoj
posao, ljude i prostor. Nedvojbeno je to znak uspje{nog vo|enja ove postrojbe, za
koju je najodgovorniji zapovjednik u ovom slu~aju bio Mate Bla{ki}. Sustav zapo-
vijedanja po~inje i zavr{ava na najvi{em zapovjedniku, dakle, zapovjedniku brigade
generalu Jeli}u. Svim pomorcima bio je poznat jer se s njima i vozio i dru`io i svi o
njemu i danas imaju vrlo visoko mi{ljenje, kao ~ovjeku i kao vojniku.
Naravno da je bilo i propusta u zapovijedanju. U zapadnim vojskama postoji ter-
min »vanjska fasada«, a odnosi se na vanjski pogled na postrojbu, odnosno njezin
svakodnevni `ivot i rad. Svaki bi vojnik odmah uo~io da ljudi koji su bili u sastavu
flotile ipak nisu bili pravi vojnici. Njihove odore nisu bile jednake, odijevali su se
{aroliko, a takvo je bilo i naoru`anje. Ostale elemente vojni~kog pona{anja po voj-
nom slu`bovniku ne treba niti napominjati. Oni nisu bili primjereni niti organizi-
ranijim postrojbama HV-a u to vrijeme, tako da ih nije trebalo tra`iti niti me|u po-
morcima. No, zato se mali broj izgovorenih rije~i i papira koji su pokretali ljude i
brodove na zadatak, te ~injenica da su ljudi koji su plovili na ovim brodicama to~-
no znali {to treba ~initi, mo`e usporediti s djelovanjem visokoorganiziranih susta-
va. Na`alost, nedostaje pisani materijal o tome {to se tada radilo i tko je {to radio.
Ne ulaze}i u vojnu strukturu koja mora imati pisane dokumente, kod pomoraca je
pravilo da se vodi neka vrsta brodskog dnevnika u koji se upisuju isplovljavanja i
uplovljavanja, podaci o teretu, o vremenskim uvjetima tijekom putovanja, prevalje-
nom putu, utro{ku goriva, stanju plovila itd. Brodski dnevnik takvoga formata vo-
|en je samo na trajektu Klimno i ~uva se u mati~nom poduze}u.

Zaklju~no razmatranje

Pomorski transport za potporu bojnih djelovanja 4. brigade ZNG-a na podru~ju


Kru{eva, koji je ovdje opisan, bio je prvi organizirani nastup hrvatskih pomoraca u
Domovinskom ratu. Svi koji su sudjelovali u ovim aktivnostima na moru, plove}i
na razli~itim vrstama plovila, od motornih glisera do ribarskih brodova, od putni~-
kog broda do motornog trajekta, bili su pomorci i slu`ili jednom cilju – potpori
bojnih djelovanja brigade. Opisani doga|aji napisani su prema sje}anju sudionika,
dostupnim pisanim materijalima i dokumentima. Broj vo`nji, koli~ina tereta, datu-
mi itd., nisu se ovdje mogli navesti, jer o tome posebnih zapisa nema. Evidencija se
nije vodila, a trebala je, jer je bilo razloga i vremena za to. Nesumnjivo je da su po-
morci odradili dobar i zahtjevan posao, a najmjerodavniju ocjenu njihova u~inka
dao je zapovjednik 4. brigade general I. Jeli}, istaknuv{i da su pomorci u zada}ama
brigade na podru~ju Kru{eva obavili vrlo va`an posao na najbolji mogu}i na~in, te
da su u punoj mjeri pomogli brigadi u njezinim naporima. Brigada se povukla, a
postrojba plovnih sredstava izvukla je brigadu u podru~je Novigrada i dalje prema

41
Zadru. Najve}i dio pomorske komponente djelovao je sve dok se i zadnji pripadnik
brigade nije prebacio plovnim sredstvima u sigurno podru~je. Iz navedenoga, mo`e
se zaklju~iti da je ova postrojba pomoraca i mobiliziranih plovnih sredstava odradi-
la svoj posao zaista uspje{no. Iskustvo koje je tom prilikom ste~eno na moru ima
veliku cijenu. Danas svatko ima pravo o~ekivati da }e se u slu~aju rata anga`irati
profesionalne snage HRM-a. Za takve poslove potrebno je veliko znanje pomorskih
vje{tina, koje valja primijeniti u uvjetima postojanja odre|enenog rizika. Takve lju-
de Hrvatska }e uvijek trebati i na ~ast je svim mornarima koji su sudjelovali u Do-
movinskom ratu, posebice onima koji su do{li dragovljno, a takvi su bili u ve}ini.
Odabrani pomorci, odnosno posade plovila za potporu bojnih djelovanja 4. briga-
de uglavnom su dobro poznavale kori{teni akvatorij, ali i {ire okru`je. A rije~ je o
iznimno te{kom navigacijskom podru~ju u kojemu se, zbog zahtjeva sigurnosti plo-
vidbe i potrebe velikog umije}a na moru, usude ploviti samo vje{ti pomorci. U
odre|enoj mjeri tome treba zahvaliti {to brodovi JRM-a nisu intervenirali i sprije-
~ili ovu malu flotu brodova da obavlja svoj posao, iako im je u to vrijeme trebao
neki uspjeh na moru, radi podizanja morala svojim posadama. Prosu|uju}i situaci-
ju na terenu, General{tab JNA sigurno je zatra`io od ~elnih ljudi JRM-a da svoje
brodove anga`iraju za prekid pomorskog prometa u potpori brigade u Novigrad-
skom moru. Za{to to nisu u~inili, nije poznato. Vjerojatno zbog prevelikog rizika
od vatrenog djelovanja s obale u prolazima Novsko `drilo i ju`nim dijelovima Ve-
lebitskog kanala, kao i zbog straha od djelovanja 4. brigade u Novigradskom moru.
Time se ni~im ne umanjuje hrabrost hrvatskih posada, jer one bi plovile i da su bro-
dovi JRM-a bili u blizini.
Prvi hrvatski mornari koji su izvr{avali zada}e u podru~ju Novigrada za obavljenu
zada}u zaslu`uju pohvalu. U~inili su ono {to se od njih tra`ilo i to na najbolji mo-
gu}i na~in, na slavu tradicije hrvatskih pomoraca. Izdr`ali su do kraja i uspjeli pre-
baciti sve pripadnike 4. brigade na sigurno. Bili su njezin oslonac od po~etka do
kraja djelovanja na podru~ju Kru{eva. Pri tome je svaki sudionik nastojao odraditi
zada}u najbolje {to je mogao, ne obaziru}i se na posljedice. Alternative nije bilo.
Istina, u tim aktivnostima trajekt Klimno ostao je zatvoren u Novigradskom moru,
te je u luci Novigrad napu{ten od posade i predan sudbini, tj. ostavljen neprijate-
lju. Bez obzira {to je planom mati~nog poduze}a bio planiran za raspremu i rashod,
posadi je bilo `ao napustiti ga. No, takva sudbina zatekla ga je zbog toga {to su izb-
jeglice stalno dolazile i {to se nije mogao procijeniti njihov broj i koli~ina prtljage,
pa je brod ve}ih sposobnosti prijevoza morao biti na raspolaganju do zadnjega tre-
nutka. Brzi putni~ki brod Puntamika isplovio je 15. rujna 1991. s Mladenom Ka-
ti}em – {efom Autobusnog kolodovora Komunalnog poduze}a »Liburnija« u Zadru
i Veseljkom Kurtom – direktorom »Liburnije« i uspio pro}i tjesnace i uske prolaze.
Na`alost, u trenutku kad je brod ve} pro{ao ispod Masleni~kog mosta iz neprija-
teljskog snajpera, iz pravca motela Plitvice, smrtno je pogo|en Mladen Kati}. Do-

42
kaz vi{e da Klimno nije imao nikakvih izgleda za uzmak. Tako je prestala djelovati
mala flota koja je potporom bojnim djelovanjima 4. brigade otvorila novi list u po-
vijesti Hrvatske ratne mornarice. Koje li podudarnosti, upravo na dan kada je po-
sada trajekta Klimno morala napustiti brod i prepustiti ga sudbini – 12. rujna 1991.
– ukazom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tu|mana utemeljena je Hr-
vatska ratna mornarica (HRM), a njezinim zapovjednikom imenovan je admiral
Sveto Letica – Barba. Ve} za koji dan njezini pripadnici nastavili su sa sli~nim, go-
tovo identi~nim aktivnostima na drugim mjestima i podru~jima.
Uz navo|enje mornari~kih ~imbenika koji su sudjelovali u aktivnostima u potpori
djelovanja 4. brigade na podru~ju Kru{eva, iz dana{nje perspektive mogu se izvu}i
mnogi relevantni zaklju~ci. Primjerice, istina je da se ljudstvo brigade pred naleti-
ma nadmo}nijeg neprijatelja, koji je raspolagao daleko mo}nijim ratnim strojem,
povuklo sa svojih polo`aja i da je protivnik dobio takti~ku bitku na kopnu. Gleda-
ju}i iz perspektive mornarice, oni su svoje zada}e izvr{ili korektno do zadnjega tre-
nutka. Mo`e se govoriti i o nadopuni tradicije, da su mornari opet potvrdili svije-
tlu tradiciju na{ih predaka. Gledaju}i u cijelosti, brigada je sagledala posljedice na
takti~koj razini: izgubljen je prostor koji je u prometnom pogledu zna~ajan, ne
samo na razini op}ine i regije, ve} i dr`ave; protivnik je za du`e vrijeme ovladao pro-
storom koji se godinama i desetlje}ima pripremao za protudesantnu obranu i obra-
nu od invazije s ju`nog pravca, koji je ve} u fortifikacijskom i prometnom smislu
ure|en za obranu i odakle }e se te{ko mo}i ponovno istjerati. Protivnik je u moral-
nom pogledu tako|er dobio, ostvario je planirane namjere i zadobio va`an prostor.
Me|utim, opet je dokazano da izgubljene takti~ke bitke ne zna~e i izgubljeni rat i
da takti~ka pobjeda ne jam~i pobjedu u ratu. Ishod pojedina~ne bitke rijetko rje{a-
va i ishod pojedine operacije, a da se o ratu, koji je tek bio zapo~eo, i ne govori. Po-
bjeda u bitci ne smije biti pobjeda za sebe, ve} se mora promatrati kao sredstvo za
ostvarenje cilja vi{e razine. I upravo je 4. brigada ZNG-a iskoristila ovo iskustvo
»vlastite ko`e« za budu}e bitke. I svako naredno iskustvo skupo se pla}alo. Stoga
samo laicima mo`e biti ~udno da se od svih parametara mo}i jedne vojske, upravo
ratno iskustvo posebno cijeni, a ono ima posebnu »te`inu« kad je rije~ o pobjed-
ni~koj vojsci.

43
Snage Hrvatske ratne mornarice

Utemeljenje Hrvatske ratne mornarice

Hrvatska ratna mornarica (HRM) utemeljena je 12. rujna 1991., kad je ukazom
predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tu|mana admiral Sveto Letica imeno-
van zapovjednikom HRM-a, sa zada}om njezina ustrojavanja, kako bi se ~im prije
suprotstavila neprijateljskoj JRM i osigurala slobodnu komunikaciju morem. Pola-
ze}i od procjene ciljeva i na~ina djelovanja agresora, te mogu}nosti vlastitih snaga,
raspolo`ivog kadra i sredstava, pri{lo se ustrojavanju i organiziranju onih postrojbi
koje je bilo mogu}e najbr`e staviti u funkciju obrane RH na moru i obalnom rubu.
Tijekom rujna i listopada, u vrijeme ustrojavanja samog Zapovjedni{tva HRM-a,
ustrojavane su sljede}e postrojbe:
– postrojbe za minsko i protuminsko djelovanje
– postrojbe pomorskih i kopnenih diverzanata
– pomorske snage
– postrojbe obalnog topni{tva
– postrojbe PZO
– postrojbe mornari~kog pje{a{tva
– postrojbe mornari~ke policije
– zapovjedni{tva ratnih luka Plo~e, [ibenik i Pula.

Zapovjedni{tvo HRM-a

Zapovjedni{tvo Hrvatske ratne mornarice po~elo se ustrojavati danom imenovanja


zapovjednika HRM-a, a zapo~elo je s radom u Splitu, u zgradi na adresi Jadranska
1. Admiral Letica bio je aktivan i prije samog imenovanja na mjesto zapovjednika
HRM-a. Obilazio je Zapovjedni{tvo 6. operativne zone Split u vi{e navrata, a ne-
koliko dana prije svoga imenovanja javno je objavio da se uskoro formira Hrvatska
ratna mornarica i da kadrovi mornari~kih specijalnosti, koji su napu{tali biv{u JNA
i JRM, budu spremni odmah se uklju~iti u postrojbe HRM-a. Tijekom 1991. ~a-
snici i do~asnici koji su bili u biv{oj JRM pro`ivljavali su na svojim radnim mjesti-
ma pravu pokoru. To je bilo vrijeme velikih promjena, zapo~ela je tzv. balvan revo-
lucija, Hrvatska se osamostaljivala, JNA se otvoreno stavljala na stranu srbijanske

44
politike itd. Bili su izlo`eni strahovitoj torturi i psiholo{kom maltretiranju propa-
gande srpskocrnogorskih kadrova u JNA, koji su bili u ve}ini. Malo-pomalo, u Rat-
noj luci Lora, koja je bila najmnogoljudnija vojarna u ratnoj mornarici, otpo~elo je
okupljanje hrvatskih kadrova, koji su se udru`ivali radi zajedni~kog djelovanja.
Ohrabrivao ih je mr. sc. Mladen Bujas, na~elnik Ureda za obranu grada Splita. Na-
kon osnivanja ZNG-a, gospoda Vlado Matulovi} i \uro Hr`enjak stupili su u vezu
s pripadnicima biv{e JRM – kfr. Stjepanom Bernadi}em, KK. Antom Urli}em i kfr.
Kuzmom Pecoti}em. Oni su organizirali djelatnike hrvatske nacionalnosti u Lori i
prenosili im poruke koje su dobivali iz redova ZNG-a. Me|u ljudima je tada vla-
dao opravdan strah od djelovanja agenture KOS-a, koje je bilo usmjereno prema
kadrovima hrvatske nacionalnosti. ^asnike hrvatske nacionalnosti nije mogao umi-
riti ni gospodin Vlado Matulovi}, s obzirom na to da je i on bio nekada{nji visoki
~asnik u slu`bi vojne »bezbednosti«, koji je 1990. oti{ao u invalidsku mirovinu. To
su bila turbulentna vremena kad se moralo voditi ra~una o svakoj izgovorenoj rije-
~i, o svakoj osobi s kojom se ~ovjek dru`i, jer KOS nije mirovao. Znalo se da iza
toga slijedi vojno-istra`ni zatvor u Beogradu i poznata procedura. Morala se ~uvati
glava na ramenima. Stoga je sve djelatnike hrvatske nacionalnosti obradovala vijest
da se uskoro ustrojava HRM i da su za nju potrebni kadrovi. Dakako, svi Hrvati iz
JRM-a nisu pre{li u HRM. Mnogi su potra`ili posao u civilnom sektoru (ukrcava-
nje na brodove trgova~ke mornarice, pomorska privreda, {kole i fakulteti itd.), kao
{to su mnogi ljudi drugih nacionalnosti i manjina pristupili HRM-u.
Admiral S. Letica bio je ~est gost u kavani »Bumerang«, gdje se formirala tzv. gru-
pa Bumerang u sastavu: Miro Lozina, njegov brat Milan – Mi}o, Goran Jurin i jo{
nekolicina dragovoljaca koji su bili uz admirala kada je ustrojena HRM. Tijekom
rujna u Zapovjedni{tvu se okupilo vi{e od 30 pripadnika:
– Sveto Letica – zapovjednik HRM-a
– Ante Budimir – na~elnik sto`era, te
~lanovi: Karlo Grbac, Augustin Kontrec, Stjepan Bernadi}, Kuzma Pecoti}, Franko
Perkovi}, Niko Pezelj, Nikola Bok{i}, Niko Nin~evi}, Dane Vido{evi}, Davor Ma-
tanovi}, Lovre Korda, Kruno Ivan~i}, Miro Lozina, Milan Lozina, Tiho Pra`en,
Ivan Ani}, Marin Sto{i}, Vatroslav Carev, Robert Hranj, Goran Jurin, [ime Mara-
sovi}, Damir Gulin, Franko Grgat, Du{an Jovanovi}, Ante Frani~evi}, Ivan Mati},
Rozario Lovri}, Grgo Mi{i}, Ivo Bar~ot, Marin Rebi}, [ime Omr~en, Meho Skeli},
Ingrid Gamulin i Radojka [evo.
Ve}ina njih napustila je biv{u JRM, {to je u velikoj mjeri doprinijelo br`em ustro-
javanju i osposobljavanju postrojbi HRM-a za izvr{avanje namjenskih zada}a. U to
prvo vrijeme pripadnici Zapovjedni{tva nisu slu`beno postavljani na odre|ene du`-
nosti, ve} su radili po specijalnostima za koje su bili stru~ni i najbolje osposobljeni.
Primjerice, ve}ina djelatnika je u po~etku bila anga`irana u pomo}i preuzimanja
oru`ja, streljiva i opreme iz zauzetog garnizona JNA u Plo~ama, nakon akcije »Ze-

45
lena tabla – Male Bare«. Potom je najve}i anga`man bio na izoliranju i blokadi Rat-
ne luke Lora i preuzimanju ostalih vojarni u Splitu. Krajem rujna Zapovjedni{tvo
HRM-a premje{teno je u zgradu »Montera« (Trstenik, Split), gdje se tijekom listo-
pada i studenoga gotovo u cijelosti formira po zami{ljenom ustroju, a u sije~nju
1992. preseljava se u preuzete objekte biv{eg Mornari~kog nastavnog centra u Lori,
gdje se nalazi i danas.

Ustrojavanje Odjela za podvodna djelovanja

Pri ZHRM-u je 16. rujna 1991. godine s radom zapo~ela minerska grupa HRM-a,
koja je odmah anga`irana na razminiranju skladi{ta podvodnog oru`ja u Tatinjama
i streljiva u Malim Barama. Uskoro se pri ovom Odjelu ustrojavaju i ostali odjeli i
postrojbe:
– minska skupina (16. rujna 1991.),
– diverzantski odred (1. listopada 1991.),
– odjeljenje za pomorski promet (2. listopada 1991.),
– protuminski odred (10. listopada 1991.),
– logisti~ka baza za potporu podvodnih djelovanja.
Budu}i da su se postrojbe me|usobno potpomagale i zajedni~ki djelovale, i budu}i
da je svima njima zapovijedao kfr. Stjepan Bernadi}, od navedenih postrojbi uteme-
ljen je 4. listopada 1991. Odjel za podvodna djelovanja HRM-a. Krajem listopada
(28. listopada 1991.) sastav postrojbi ~ini:
– zapovjedni{tvo,
– 8 podvodnih diverzanata (ronioca),
– 55 mornari~kih diverzanata,
– 42 protuminska ronioca (po pozivu),
– 25 skipera – voditelja plovila,
– 8 djelatnika iz pomorske baze za potporu djelovanja Odjela.
Zapovjedne i operativne du`nosti u Odjelu obna{ali su:
– Stjepan Bernadi} – zapovjednik Odjela za podvodna djelovanja;
– operativni ~asnici: Sakib Im{irevi} (ONO), Vladimir Naletili} (oru`ni sustavi),
Neboj{a Vasi} (podvodno oru`je), dr. Dubravko Martinovi} (sanitet), Rozario Lo-
vri} (miner i pirotehni~ar), Smiljan Marinkovi} (sanitet), Ivan Kekez (uredski po-
slovi), Alda Buli} (daktilograf );
– Mile ^atlak – zapovjednik Odreda pomorskih diverzanata;
– Dragan Stipkovi} – zadu`en za minska i protuminska djelovanja;
– mr. Tihomir Lukovi} – koordinator za pomorski promet – ju`ni Jadran;
– Ton~i Buli} – koordinator za pomorski promet – srednji Jadran.

46
Odjel za podvodna djelovanja prestao je djelovati 20. prosinca 1991., kad se zbog
glomaznosti rasformirao, a postrojbe u njegovu sastavu osamostalile (Minsko – pro-
tuminski divizijun i Divizijun podvodnih diverzanata), pre{le u druge postrojbe
HRM-a ili dijelom demobilizirale (ekipa skipera diverzanata i Baza).

Pomorske snage

Tijekom rujanskog rata u [ibeniku (od 16. do 23. rujna 1991.) postrojbe 113. bri-
gade HV-a i PU {ibenske osvajaju vojarnu Kuline, a radnici Mornari~kog tehni~-
kog remontnog zavoda »Velimir [korpik« (danas Remontno brodogradili{te [ibe-
nik) preuzimaju Zavod u svoje ruke. Tom prigodom na navedenim lokacijama pre-
uzeta su ukupno 34 broda i plovila:
– 15 u vojarni Kuline,
– 19 u MTRZ-u »Velimir [korpik«.
Pripadnici Zapovjedni{tva Ratne luke [ibenik 24. rujna 1991. obilaze osvojene
brodove i utvr|uju stanje, a od 28. rujna, zapovije{}u zapovjednika HRM-a, po~i-
nje njihova popuna ljudstvom. Za dovo|enje brodova u operativnu uporabu izu-
zetno velike zasluge imaju djelatnici RB-a [ibenik, koji su danono}no radili na nji-
hovu osposobljavanju. Od osposobljenih brodova ustrojavaju se 2 borbene skupine:
– borbena skupina udarnih pomorskih snaga (UPS) i
– borbena skupina obalnih pomorskih snaga (OPS).
Borbena skupina UPS bila je u sastavu:
– RTOP-402
– R^-310
– T^-222
– P^-180
– P^-181
– P^-171.
Prvi zapovjednik skupine bio je Marin Sto{i}, sredinom listopada zapovjednikom
UPS-a imenovan je Ivan [arini}, a postrojba je bazirala u RL [ibenik.

47
Borbena skupina OPS (puni naziv MDP i Dbr – mje{oviti divizijun pomo}nih i
desantnih brodova) bila je sastava:
– DTM-219
– DSM-110
– PDS-713
– PT-71
– PS-12 »Spasilac«
– PH-33
– DJ^-602
– DJ^-603
– DJ^-612
– DJ^-613
– DJ^-623
– DJ^-624
– LR-71
– LR-73
– BRM-42
– BRM-51
– BRM-83
– LKB-1.
Zapovjednik skupine bio je Ivan Bakavi}, postrojba je bazirala u RL [ibenik, a te-
meljna zada}a joj je bila prevo`enje ljudi i sredstava.
U obje skupine bila su ukupno 24 broda, a kasnije im se priklju~uju RTOP-410 (u
Brodogradili{tu Kraljevica) i DBM-242 (u splitskom brodogradili{tu). Od 4. listo-
pada 1991. brodovi se popunjavaju i pri~uvnim sastavom (mobilizirano je 128
mornara – 94 preko Ureda za obranu [ibenik, a 34 u Splitu). Tijekom napada na
[ibenik dio brodova bio je uklju~en u sastav PZO grada, a poslije ustrojavanja bor-
benih skupina izvr{avaju zada}e po planu ZHRM-a i RL [ibenik.
Napomena: Prvi brod koji je u{ao u sastav HRM-a bio je DJ^-612 (kasnije DB-
103), koji je u no}i napada na Plo~e (14./15. rujna) preuzet u Veloj Luci (otok Kor-
~ula), te pod zapovjedni{tvom Ante Frani~evi}a i Ivana Mati}a premje{ten u u{}e
rijeke Cetine (Omi{), gdje ga je osobno do~ekao zapovjednik HRM-a.

Obalno topni{tvo

Sredinom rujna 1991. krizni sto`eri, civilna za{tita, MUP, te postrojbe ZNG-a po-
duzimaju razne djelatnosti radi osvajanja i preuzimanja obalnih topni~kih bitnica
JRM-a. Postrojbe MUP-a iz [ibenika osvojile su 14. rujna 1991. Obalnu topni~ku
bitnicu 90 mm @irje.

48
Pripadnici Civilne za{tite Rogoznica, MUP-a Primo{ten i dio pripadnika 3/4 br.
ZNG-a 16. rujna zauzeli su Obalnu topni~ku bitnicu 100 mm Ze~evo i vojarnu
Kru{~ica (Rogoznica). Tom akcijom na Ze~evu je preuzeto 5 topova 130 mm (tri
topa bila su u polo`aju za otvaranje paljbe po [ibeniku), 4 obalna topa 100 mm, 4
obalna topa 88 mm, 6 obalnih topova 85 mm i 11 topova PZO 20/3 mm. Od pre-
uzetih topova ustrojavaju se Obalna topni~ka bitnica 100 mm Ze~evo, Obalna to-
pni~ka bitnica 85 mm Murter, Pokretna topni~ka bitnica 130 mm, te Pokretna to-
pni~ka bitnica 85 mm i svrstavaju se u 113. brigadu ZNG-a.
Postrojbe MUP-a i Civilna za{tita otoka [olte 17. rujna preuzele su topni{tvo na
Veloj stra`i i Marin~a ratu. Od dijela topova preuzetih u Rogoznici i na otoku [ol-
ti HRM 20. rujna ustrojava Obalnu topni~ku bitnicu 88 mm Marin~a rat (otok
[olta), 24. rujna Obalnu topni~ku bitnicu 85mm Ra`anj (otok Bra~), a 1. listopa-
da 1991. Obalnu topni~ku bitnicu Ka{juni te Duilovo (Split). Pje{a~ka bojna
ZNG-a i MUP Kor~ula u rujnu 1991. preuzimaju vojarne na otoku Kor~uli, izme-
|u ostalog i Obalne topni~ke bitnice 88 mm Ra`nji}, 85 mm Privala i topni~ku bit-
nicu 76 mm M 42 ZIS. Ustroj i popuna izvedeni su do 21. rujna 1991. godine.
Otok Smokvicu je 19. rujna 1991. oslobodila skupina specijalaca ZNG-a i MUP-
a Primo{ten i zaplijenila bitnicu 88 mm s cjelokupnim naoru`anjem i opremom.
Dva dana kasnije pristupilo se popuni i ustrojavanju bitnice.
Na otoku [ipanu Civilna za{tita i MUP 18. listopada 1991. preuzimaju Obalnu to-
pni~ku bitnicu 88 mm [ipan i odmah izvode popunu. U studenome na otocima
Lo{inju, Premudi i Molatu MUP i HV preuzimaju neke vojarne, a od zaplijenjenih
topova 88 mm 20. studenoga ustrojavaju Obalne topni~ke bitnice Premuda (otok
Premuda) i Bonaster (otok Molat). Do kraja 1991. (23. prosinca) ustrojena je i
Obalna topni~ka bitnica 85 mm Pelegrin na otoku Hvaru.
Ve}ina obalnih topni~kih bitnica uklju~ena je u sastav HRM-a do kraja 1991., a
preostale po~etkom 1992., kad se u pomorskim zapovjedni{tvima ustrojavaju obal-
ne topni~ke skupine. Na ustrojavanju i formiranju obalnog topni{tva u ZHRM-u
u po~etku njegova stvaranja rade Franko Perkovi} i Vatroslav Carev, a u drugoj po-
lovini listopada ovu du`nost preuzimaju Ante Bili} i Josip Macani}.

49
PREGLED OBALNIH TOPNI^KIH BITNICA USTROJENIH NA
PODRU^JU [IBENIKA, SPLITA I OTOKA KOR^ULE (do 1. studenoga
1991.)
Red. OBALNA TOPNI^KA Broj topova i Nadnevak OPASKA (u sastavu)
br. BITNICA (lokacija) kalibar ustrojavanja
1. SJEVERNO @IRJE 2 x 90 mm 14. 09. 1991.
(o. @irje)
MUP [ibenik
2. JU@NO @IRJE 4 x 90 mm 14. 09. 1991.
(o. @irje)
3. ZE^EVO 4 x 100 mm 17. 09. 1991.
(Rogoznica)
113. brigada ZNG-a
4. SMOKVICA 4 x 88 mm 21. 09. 1991.
(o. Smokvica)
5. MARIN^A RAT 4 x 88 mm 20. 09. 1991.
(o. [olta) 1 x 85 mm
6. KA[JUNI 1 x 88 mm 01. 10. 1991. HRM (Izravno pod
(Split) 2 x 85 mm zapovijedanjem ZHRM-a)
7. RA@ANJ 3 x 85 mm 24. 09. 1991.
(o. Bra~)
8. PRIVALA 2 x 85 mm 17. 09. 1991.
(o.Kor~ula)
9. VELO DANCE 2 x 85 mm 17. 09. 1991.
(o. Kor~ula)
Obrana otoka Kor~ule
10. RA@NJI] 4 x 88 mm 17. 09. 1991.
(o. Kor~ula) 2 x 85 mm
11. POTB 75 mm ZIS 6 x 76 mm 17. 09. 1991.
(o. Kor~ula – p/o Pelje{ac)

Do odlu~uju}eg boja u Splitskom i Kor~ulanskom kanalu borbeno su djelovale bit-


nice na podru~ju [ibenika:
– OTB @irje: od 16. do 20. rujna – borbeno djeluje po skupinama brodova ispred
[ibenika i ciljevima na kopnu u potpori 113. brigadi ZNG-a.
– OTB Ze~evo: istaknula se u ru{enju 4 zrakoplova i helikoptera (doga|aj zabilje-
`en videokamerom 21. rujna 1991. kada su u jednom naletu Goran Pauk i Neven
Livaji} pogodili 2 zrakoplova, a njihovi suborci Filip Ga}ina i Ante Klari} pogotke
popratili uzvicima – »OBADVA, OBADVA, OBA SU PALA«).
Od bitnica na splitskom podru~ju borbeno je djelovala OTB Bra~ – 12. studenoga
otvorila je paljbu po PT-72 (istodobno kad su djelovanje na njega vr{ili i diverzan-
ti HRM-a s otoka Bra~a).

50
Postrojbe PZO

Formiranje postrojbi PZO HRM-a na podru~ju Splita zapo~elo je 21. rujna 1991.,
kad se pristupilo osposobljavanju PZ sredstava zarobljenih od JNA. Dana 15. listo-
pada 1991. formiran je lad PZO namijenjen za PZO Splita, uklju~uju}i i Zrako-
plovnu luku Split. U sastavu divizijuna nalazilo se 13 PZ topova 40 mm (D-60 i
M1) i 3 PZ topa 20/3 mm A4. Situaciju u zraku divizijun prati slu{anjem vala oba-
vje{}ivanja kojeg emitira Regionalni centar za obavje{}ivanje.
Uz lad PZO, od raspolo`ivih sredstava formirana su i tri samostalna voda PZO, te
jedan vod u sastavu OTB-a Ka{juni.Vodovi su bili raspore|eni prema sljede}em:
– lav PZO pri [TO Omi{ – namijenjen za PZO hidrocentrale Zaku~ac,
– lav PZO pri [TO Trogir – namijenjen za PZO brodogradili{ta »Jozo Lozovina –
Mosor« (Trogir)
– lav PZO pri [TO Solin – namijenjen za PZO trafostanice Konjsko,
– lav PZO u sastavu OTB Ka{juni – namijenjen za PZO paljbenog polo`aja bit-
nice.
Svi paljbeni polo`aji i zapovjedna mjesta divizijuna i vodova bili su u potpunosti
ure|eni. Zadu`en za ustrojavanje i organizaciju PZO-a u ZHRM-u bio je Nikola
Bok{i}.

Mornari~ko pje{a{tvo i policija

Do 28. listopada 1991. ustrojena je satnija mornari~ko-desantnog pje{a{tva (mdp)


u Splitu. Sastav satnije bio je: 135 vojnika, 4 zapovjednika voda i zapovjednik sat-
nije, a temeljna zada}a bila im je osiguranje objekata i blokada vojarni JNA. Isto-
dobno je ustrojen i vod mornari~ke policije (35 pripadnika) sa zada}om kontrole
pona{anja vojnika u gradu, pra}enja vojnih transporta i za{tite osoba od posebnog
zna~aja za HRM.

Ustrojavanje ratnih luka

Zapovjedni{tva ratnih luka (RL) ustrojena su krajem rujna 1991. s ciljem da se pre-
ko njih koordinira djelovanje snaga HRM-a s obrambenim snagama u gradovima
na ~itavoj zoni odgovornosti HRM-a. Uz to, zada}a im je bila ustrojavanje postroj-
bi HRM-a od teritorijalnih snaga na terenu, te planiranje i organiziranje obrane rat-
nih luka. Osim tih temeljnih zada}a, imali su i dosta poslova oko usugla{avanja voj-
nih evidencija, popisivanja materijalnih sredstava zna~ajnih za obranu te uklju~i-
vanje svih subjekata na terenu u obrambene napore. Tijekom rujna i listopada ime-
novani su zapovjednici ratnih luka u Plo~ama, [ibeniku i Puli, a uz njih je u svako

51
zapovjedni{tvo odre|ena i skupina od nekoliko operativnih ~asnika za provedbu
planiranih zada}a. Tijekom 1991. godine u svim ratnim lukama formiraju se zapo-
vjedni{tva i ustrojavaju:
– postrojbe mornari~kog pje{a{tva,
– postrojbe PZO,
– postrojbe mornari~ke policije i
– opslu`ni{tva vojarni,
a sukladno mogu}nostima i raspolo`ivim sredstvima i druge postrojbe.
Krajem 1991. zapovjedni{tva RL mijenjaju naziv u pomorska zapovjedni{tva.

Ratna luka Plo~e

Ratna luka Plo~e utemeljena je 22. rujna 1991. kao prva slu`bena postrojba HRM-
a. Zapovije{}u zapovjednika HRM-a od 20. rujna 1991. u Zapovjedni{tvo RL Plo-
~e odre|eni su:
– Zvonimir Franjkovi} – zapovjednik RL
– Dragan Stipkovi} – operativni ~asnik
– Zoran [imi} – operativni ~asnik
– Martin Kuli{ – operativni ~asnik.

Ratna luka [ibenik

Pripreme za ustrojavanje Ratne luke [ibenik po~inju 15. rujna 1991., a skupinom
za ustroj, okupljenom u hotelu »Solaris« u [ibeniku, rukovodi Ante Budimir iz
ZHRM-a. Zapovije{}u zapovjednika HRM-a od 24. rujna 1991. u Zapovjedni{tvo
RL [ibenik postavljeni su:
– Lukin Mirko – zapovjednik RL
– Vinko Papak – dozapovjednik
– Ivan Bakavi} – operativni ~asnik
– Kemo Glava{evi} – operativni ~asnik.

Ratna luka Pula

Pripreme za ustrojavanje Ratne luke Pula po~inju 15. listopada 1991., kada je u
ZHRM-u za ovu zada}u odre|ena skupina ~asnika u sastavu:
– Ante Budimir – ~elnik skupine
– Dubravko Zulin – operativni ~asnik
– Agim Rustemaj – operativni ~asnik.

52
Zapovjednik HRM-a admiral Sveto Letica je 20. listopada 1991. za zapovjednika
RL Pula imenovao Antu Budimira.

Snage obrane na otocima srednje Dalmacije

Snage obrane na otocima srednje Dalmacije po~inju se formirati tijekom prve po-
lovice 1991. godine. U po~etku su to organizirane, a nenaoru`ane skupine pojedi-
naca i grupa. Tek s preuzimanjem vojarni, naoru`anja i opreme ustrojavaju se po-
strojbe na Kor~uli, Hvaru, Bra~u, [olti i Mljetu. Ove grupe, koje se formiraju unu-
tar kriznih {tabova po mjesnim zajednicama, uskoro se povezuju sa Zapovjedni{-
tvom HRM-a. Vrlo brzo, zbog potrebe organiziranja obrane, na otocima se ustro-
javaju regularne postrojbe, opremljene i obu~ene za bojna djelovanja. Veliki broj
njih aktivno je sudjelovao u obrani RH. Do kraja 1991. sve postupno ulaze u sas-
tav HRM-a i dobivaju formaciju.

Snage obrane otoka Kor~ule

Otok Kor~ula je prije po~etka Domovinskog rata bio vojnopomorsko upori{te. U


travnju 1991. po~inju prve obrambene pripreme premje{tanjem vojne evidencije na
sigurne lokacije, a ve} u svibnju formiraju se prve naoru`ane postrojbe (osobno na-
oru`anje). U kolovozu se formira samostalna bojna ZNG-a, koja je prvi puta po-
strojena 20. kolovoza, a u svom sastavu ima 4 satnije s oko 450 vojnika (zapovjed-
nik je Zdravko @uvela). Dana 15. rujna 1991. preuzimaju kompletno naoru`anje
biv{e TO na otoku, a 16. rujna 1991. potpisan je i sporazum izme|u op}ine Kor-
~ula i garnizona Kor~ula o preuzimanju vojarni, te ukupnog naoru`anja i opreme.
U idu}ih nekoliko dana (do 19. rujna) preuzete su sve vojarne i naoru`anje na oto-
ku i pristupa se ustrojavanju ostalih postrojbi.
Odmah se ustrojava Zapovjedni{tvo obrane otoka Kor~ule na ~elu s Tomislavom
Kati}em, a od postrojbi:
– pje{a~ka bojna ZNG-a,
– obalne topni~ke bitnice (Privala, Velo Dance i Ra`nji}),
– pokretna topni~ka bitnica 76 mm,
– odred naoru`anih brodova,
– vod za podvodna djelovanja,
– motriteljske radarske postaje,
– zapovjedni{tvo doma.
U listopadu 1991. u sastavu snaga obrane otok Kor~ula ima 1064 pripadnika (u
potpunosti opremljenih i naoru`anih). Od sredine rujna do kraja studenoga postro-
jbe obrane djeluju kao ZNG, a poslije toga prelaze u sastav HRM-a. Postrojbe obra-

53
ne otoka Kor~ule borbeno djeluju tijekom boja protiv brodova JRM-a u Kor~ulan-
skom kanalu, a u prosincu se uklju~uju u obranu poluotoka Pelje{ca,6 koju 7. pro-
sinca preuzima HRM.

Snage obrane na otoku [olti

Na otoku [olti se 11. rujna 1991. preustrojem postrojbe TO po~ela ustrojavati sat-
nija mdp (zapovjednik Zoran Radman), koja u prosincu ulazi u sastav HRM-a.
Obalna topni~ka bitnica Marin~a rat (4x88 mm i 1x85 mm) ustrojena je 20. ruj-
na, a bila je izravno pod zapovijedanjem ZHRM-a i sudjelovala je u boju protiv
brodova JRM-a u Splitskom kanalu.

Snage obrane na otoku Mljetu

Na otoku Mljetu tijekom lipnja 1991. ustrojavaju se nenaoru`ani odredi Civilne za-
{tite, 17. kolovoza dobivaju naoru`anje, a 6. listopada 1991. ustrojena je satnija mp
(zapovjednik Herman Hajdi}), koja ulazi u sastav HRM-a. U sklopu satnije ospo-
sobljen je 9. prosinca 1991. i vod obalnog topni{tva 88 mm na paljbenom polo`a-
ju OTB Goli. Tijekom 1991. satnija nije bojno djelovala.

Svrha djelovanja postrojbi na otocima

Ustrojavanje prvih postrojbi HRM-a na otocima imalo je za svrhu obranu otoka od


bojnih djelovanja protivni~ke JRM i stalne prijetnje od iskrcavanja pomorskog de-
santa. Ustrojavanjem ovih postrojbi, od po~etka listopada protivni~ka JRM nije
iskrcala niti jedan desant na otoke. Uz to, ja~anjem oto~ne obrane otoci su bili u
stanju obraniti se i od drugih opasnosti koje su prijetile iz zra~nog prostora. Nakon
obaranja zrakoplova od strane bra~ke PZO niti zrakoplovstvo vi{e nije djelovalo po
oto~noj infrastrukturi. To je ve} bila velika razlika od mjeseca rujna kad je protiv-
ni~ko zrakoplovstvo gotovo uvijek bilo nad glavama oto~ana. Sukladno s ustrojava-
njem i obukom postrojbi oto~ne obrane, one su s vremenom uklju~ivane u bojna
djelovanja na kopnu od Maslenice, dalmatinskog zale|a do dubrova~kog rati{ta.
Ostale snage oto~ne obrane opisane su u drugim poglavljima: sjeverni jadran u
VPS-u Pula, Pelje{ac u djelovanjima na stonskom i dubrova~kom boji{tu (s.b.k.).

6 Obrana p/o Pelje{ca obra|ena u ra{~lambi b/d ZP Ston

54
Satnija momp Elafiti

Uvod

Elafitski otoci su bili od strate{kog zna~enja za grad i okolicu Dubrovnika, te se


pred ZHRM postavila zada}a da Odred mornari~kog pje{a{tva HRM-a Dubrovnik
slu`beno formira i drugu satniju »Elafiti«, te da se uspostavi u~inkovita koordinaci-
ja svih postrojbi na Elafitskim otocima (obalna bitnica, pomorski transport, PZO i
motrenje) Odredima Mp Dubrovnik i Pelje{ac. Samo formiranje satnije »Elafiti« za-
po~elo je tijekom rujna i listopada 1991., kada je JNA s drugim paravojnim skupi-
nama iz Crne Gore i isto~ne Hercegovine definitivno presjekla kopneni put prema
Dubrovniku, tj. preko Zavale se spustila u selo Slano i okolne zaseoke, te po~ela pri-
premati mostobran za daljnje napredovanje prema Pelje{cu, dolini Neretve i Elafit-
skim otocima. Brodovi JRM-a stalno su bili na podru~ju od otoka Mljeta preko Ve-
log i Malog Vratnika do luke Slano, te bi s tim okru`enjem i sam grad Dubrovnik,
prema njihovim planovima, brzo pao u ruke neprijatelja. Zato su Elafitski otoci
(koji nikad nisu osvojeni i zaposjednuti od snaga JNA) bili jedina spona tj. »magi-
strala `ivota« za obranu i pre`ivljavanje grada i stanovni{tva Dubrovnika. Svaki otok
imao je svoj Krizni {tab ([ipan – Marin Murati, Su|ura| – Antun Goravica, Lopud
– Du{ko Svetac, Kolo~ep – Luko [oleti} i Bo`o Matijevi}), koji je organizirao mje-
{tane (10 – 15 ljudi po selima) da sa svojim lova~kim i ne{to kupljenog oru`ja or-
ganiziraju ophodnje i izvidnice, da ne do|e do iznenadnog iskrcavanja ~etnika na
otoke. Na otocima nije bilo struje, gorivo se moralo dopremati iz Stona, a jedina te-
lefonska veza bila je `i~ana (bili smo sretni {to je podvodni kabel za sustav »Nep-
tun« biv{e JRM neo{te}en i povezivao je sva tri otoka sa Stonom, ali ne i s Dubrov-
nikom), tako da su se preko Kriznog {taba Ston obavljale sve neophodne radnje da
bi otoci ostali u funkciji mosta prema Dubrovniku. U nedostatku snaga da se fizi~-
ki brane Elafitski otoci, na njihovim svjetionicima istaknute su hrvatske trobojnice,
kao znak da je HV i na njima. I protivnik se nikada, mada je imao snage za to, nije
iskrcao na te otoke. Da je zauzeo samo jedan od njih, Dubrovnik bi bio definitiv-
no odsje~en.
U tom vrlo neugodnom okru`enju za stanovni{tvo otoka, odmah je reagirao zapo-
vjednik HRM-a admiral Sveto Letica, koji je organizirao poslove oko uspostave po-
morske komunikacije za opskrbu Dubrovnika borbenim potrebama preko svog
Odjela za podvodna djelovanja. Uspostavljena je baza u mjestu Broce na poluoto-
ku Pelje{cu, gdje su dr`ani ~amci i gliseri, skladi{te opreme i smje{teni skiperi koji
su prevozili materijal probijaju}i protivni~ku pomorsku blokadu. Prvi konvoj u or-
ganizaciji HRM-a krenuo je prema Dubrovniku 4. listopada 1991., s pripadnicima
HRM-a: zapovjednik Mihailo Viceli}, Emilijano Obradovi}, Igor Goran Bu{eli},
Miodrag Perku{i} Major i Mate Mr~elja. Na tom zadatku, na [ipanu je poginuo
Igor Goran Bu{eli}. I zapovjednik obrane grada Dubrovnika, pukovnik Nojko Ma-

55
rinovi} je 8. listopada 1991. na otoke i Ston poslao @eljka Pavlovi}a s nekoliko ski-
pera da organiziraju stalnu pomorsku vezu s Pelje{cem, koriste}i mjesne dragovolj-
ce i resurse u dogovoru s tada{njim zapovjednikom obrane Stona, sada pokojnim
Matom [arlijom zvanim Daid`a. U poku{ajima organiziranja bolje obrane (u tom
vremenu ve} je dosta ljudi odlazilo naoru`ano iz Dubrovnika te smo ih htjeli barem
zadr`ati i iskoristiti za obranu otoka) tragi~no je poginuo pripadnik diverzanata
Igor Bu{eli} (7. listopada 1991.), {to je unijelo pometnju i strah na otocima i u Sto-
nu. Vidjelo se da vojna organizacija ima mno{tvo slabosti koje je trebalo hitno
ispraviti. Prva baza diverzanata i skipera (iz HRM-a, kojima se priklju~io skiper Mi-
lan Grba iz Dubrovnika) bila je u selu Broce u Stonskom zaljevu (u vikendici obi-
telji Paparella), te su oni svojim svakodnevnim prevo`enjem oru`ja, streljiva i ljud-
stva prema Dubrovniku podigli moral stanovni{tvu Elafita, pobolj{ali organizaciju,
naoru`anje i sustav veza, opskrbu hranom, lijekovima i gorivom. Tako je tijekom
listopada po~eo funkcionirati pomorski transport u koji su bili uklju~eni i mje{ta-
ni otoka [ipana sa svojim traktorima, te skiperi iz grada (Dubrovnika) koji su do-
lazili u selo Su|ura| (na ju`noj strani otoka [ipana) s gliserima. To su bili vrlo hra-
bri i odva`ni momci, jer nije bilo lako voziti no}u po moru i izme|u otoka, a zna-
lo se da u akvatoriju patroliraju neprijateljski brodovi. U tom razdoblju jo{ se osje-
}ala izvjesna nemo} i znalo se da obrana otoka nije na potrebnoj razini, {to je bio
razlog za strah kod pu~anstva, tako da je pri svakom povratku skipera na Pelje{ac
dovo|eno dosta civila – `ena, djece i starijih nemo}nih ljudi, ali i ljudi sposobnih
za borbu koji su bje`ali iz Dubrovnika i otoka, jer psihi~ki to nisu mogli podnijeti.

Ustrojavanje Zapovjedni{tva obrane poluotoka Pelje{ca

Da bi se jo{ vi{e pobolj{ala obrana tog podru~ja, 27. listopada 1991. slu`beno je
formirano Zapovjedni{tvo obrane Pelje{ac (sastava dvije mje{ovite satnije Ston i
Kuna) ispred Zapovjedni{tva obrane Ju`nog sektora Dubrovnik. Zapovjednika ovih
postrojbi p.b.b. Zorana [imi}a imenovao je zapovjednik HRM-a. Snage Elafitskih
otoka su 6. studenoga 1991. stavljene pod Zapovjedni{tvo obrane grada Dubrovni-
ka, koje je u to vrijeme imalo dosta problema u obrani grada i okolice. Tijekom stu-
denog Zapovjedni{tvo obrane poluotoka Pelje{ca poja~alo je obranu, posebice oto-
ka [ipana i Lopuda s postrojbama Lu~ke garde iz Plo~a, pripadnicima 4. brigade
ZNG-a, satnijom Ston i dragovoljcima, tj. dubrova~kim studentima iz Zagreba. Ta-
kav na~in ja~anja obrane nije se pokazao dobrim, jer su novi branitelji ostajali krat-
ko vrijeme na otocima, ~esto su se mijenjali, nisu mogli sagledati sve probleme
obrane otoka, a vremenom im je padao i moral, kako su ~etnici napredovali prema
Dubrovniku. Zapovjedni{tvo mornarice u Dubrovniku (formirano 1. studenoga
1991.) po~etkom prosinca slu`beno je formiralo Odred mornari~kog pje{a{tva. U
svom sastavu odred je imao 1. satniju »Grad« i 2. satniju »Elafiti«. Dok je prva sat-

56
nija imala oformljen zapovjedni kadar, u drugoj satniji to nije bio slu~aj. Naime,
nije bilo zapovjednika satnije, ve} je tu funkciju obavljao ~asnik iz Zapovjedni{tva
mornarice Dubrovnik (mijenjali su se Boris Grbin, Tomo Veli} i Vladimir Janko-
vi}). Lopud i Kalamota tako|er su mijenjali zapovjednike otoka. Zapovjedno mje-
sto bilo je na otoku [ipanu u prostorijama obalne bitnice. Iako ju je JRM onespo-
sobila i odnijela streljivo, obalna bitnica odigrala je veliku ulogu u davanju ~vrstine
obrani cijelog ovog podru~ja i doprinos u dizanju morala oto~nom stanovni{tvu ti-
jekom 1991., kada su brodovi biv{e JRM krstarili u tom akvatoriju. Naime, uz ve-
liko zalaganje branitelja i skipera Ante Ondinija iz HRM-a Split, koji je nabavio za-
tvara~e za topove (jedan iz Remontnog brodogradili{ta [ibenik, a drugi s Kor~ule),
te uz pomo} Marina i njegova oca Vlahe Muratija i ostalih dragovoljaca s otoka [i-
pana, sredinom studenoga obalna bitnica stavljena je u funkciju obrane akvatorija,
te je davala veliku sigurnost skiperima u pomorskom transportu za grad. Sije~anj i
velja~a 1992. bili su mirniji na podru~ju Elafita i to je vrijeme iskori{teno za kvali-
tetnije naoru`avanje otoka: uvedene su PO rakete »Maljutke« s posadama, po ne-
koliko MB-ova 60 i 82 mm, RPG-9, »Ose«, »Zolje«, 29. sije~nja na [ipan su dove-
zeni PZO topovi 40/1 »Boffors« i 20/3 »Hispano«, 29. velja~e »Boffors« je preve-
zen na Lopud desantnim juri{nim ~amcem (DJ^) flote HRM-a, pobolj{ana je in-
terna veza na otocima s induktorskim centralama i telefonima, pove}an je broj mo-
torola, 11. velja~e na obalnu bitnicu instaliran je navigacijski radar »Furuno« i kva-
litetno je organizirana logisti~ka potpora (svaki otok imao je svoju kuhinju i logi-
stiku). Sa svim ovim pobolj{anjima sigurnost pomorskog transporta se znatno po-
ve}ala, te su skiperi s gliserima i brodovima direktno prevozili ljudstvo i opremu iz
luke Prapratno na Pelje{cu do uvala Lapad i Gru`.

Pra}enje operativno-takti~ke situacije

Sustav prikupljanja i prijenosa informacija, te pra}enje operativno-takti~ke situaci-


je na moru, otocima i obalnom rubu, razvijeno je od samog po~etka formiranja
HRM-a i sustavno je razvijano za vrijeme trajanja borbenih djelovanja. Izvori infor-
macija bili su:
– izvje{}a zapovjedni{tava ratnih luka,
– izvje{}a postrojbi HRM-a u rajonima razmje{taja (podaci vizualnog i radarskog
motrenja),
– izvje{}a i informacije Centra za obavje{}ivanje – Split (periodi~na i teku}a),
– informacije ostalih regionalnih i op}inskih centara za obavje{}ivanje (na zahtjev
HRM-a),
– informacije sa svjetionika i brodova u plovidbi preko obalnih radiostanica (na po-
ziv HRM-a),
– informacije prislu{nog centra (radio-poruke),

57
– izjave osoba koje su napustile JRM i
– dojave ostalih organizacija i gra|ana.
U cilju organiziranja i pravodobnog protoka informacija formirani su centri veze u
Zapovjedni{tvu HRM-a, te zapovjedni{tvima RL Plo~e, [ibenik i Pula, a oslanjali
su se na HPT – TKC navedenih mjesta.

Logisti~ko osiguranje HRM-a

Osnivanjem HRM-a u rujnu 1991. po~elo se s ustrojavanjem i organizacijom logi-


stike HRM-a. Uo~avaju}i zna~aj RM-a kao prete`ito tehni~ke grane, predlo`eno je
zapovjedniku HRM-a da se ustrojem predvide dva pomo}nika zapovjednika za lo-
gistiku – jedan za op}u logistiku i jedan za MT struku. Sektor logistike sastojao se
od 3 odjela:
– Odjel za operativno-planske poslove logistike,
– Odjel za MT struku i
– Odjel pozadinskih struka – (financije, sanitet, nabava, graditeljstvo i intendantura).
Osvajanjem skladi{ta goriva na Bri`inama – Sv. Kajo (15./16. rujna 1991.) sa znat-
nim koli~inama goriva i kompletnom infrastrukturom, te mornari~ko – tehni~kog
skladi{ta i skladi{ta pri~uvnih dijelova u Segetu (17. rujna 1991.) dobivena je po-
~etna materijalna baza za daljnji razvoj i djelovanje logistike HRM-a. U po~etnom
razdoblju stvaranja i rada logistika HRM-a oslanjala se uglavnom na gospodarske
kapacitete Dalmacije. Nesebi~nu pomo} po MT struci davala su joj brodogra|e-
vinska poduze}a: RB [ibenik, »Brodosplit«, brodogradili{te u Trogiru i drugi. Za
prevo`enje ljudi i sredstava morem HRM se najvi{e oslanjala na »Jadroliniju«, »Bro-
dospas« i »Plovput«, a transporti kopnom odvijali su se zahvaljuju}i tvrtkama »Ja-
drantrans« Plo~e, »Promet« Split i prijevoznim sredstvima radnih organizacija (Po-
{ta, »Brodospas« i dr.). Medicinsko zbrinjavanje pripadnika HRM-a vr{ilo se preko
Klini~kog bolni~kog centra Split i biv{e Vojne bolnice koja je 17. rujna pre{la u sa-
stav HV-a. U zapovjedni{tvima ratnih luka, kasnije po vojnopomorskim sektorima,
utemeljene su garnizone ambulante. U garnizonoj ambulanti Lora, koja je imala ve-
like kapacitete, uz redovite preglede primarne zdravstvene za{tite, zbog zauzetosti
kapaciteta bolnica u Splitu, vr{eno je postoperativno zbrinjavanje i tretman bole-
snika. Veliki doprinos na ustroju, materijalnom opremanju i odr`avanju svih elek-
troni~kih sustava u HRM-u, a i za potrebe ostalih postrojbi HV-a, dala je skupina
elektroni~ara – djelatnika biv{eg Mornari~kog elektronskog zavoda. Od ovog Zavo-
da kasnije se razvija PCE – Pomorski centar za elektroniku, kao tvrtka u vlasni{tvu
Vlade RH. Preuzimanjem vojarne »Lora« s postoje}om infrastrukturom, te prese-
ljenjem Zapovjedni{tva HRM-a na tu lokaciju po~etkom sije~nja 1992., po~elo se
s ustrojavanjem PloB-a Split, koja postupno preuzima ve}inu logisti~kih poslova.

58
Logisti~ko osiguranje RL Plo~e, [ibenik i Pula organizirala su zapovjedni{tva RL
oslanjaju}i se na raspolo`ive gospodarske kapacitete i preuzetu infrastrukturu u
osvojenim vojnim objektima.

59
Jugoslavenska ratna mornarica

Domovinski rat i uloga JRM-a

Raspad biv{e Jugoslavije, nakon dugogodi{njih trzavica u tako nehomogenoj vi{e-


nacionalnoj sredini, zapo~eo je u rujnu 1987. kad je na ~elo Saveza komunista (SK)
Srbije do{ao Slobodan Milo{evi}. Godinu dana ranije u javnosti je bio prezentiran
Memorandum Srpske akademije znanosti i umjetnosti (SANU), u kojemu su izne-
sene glavne to~ke srpskog nacionalisti~kog programa i koji je nagla{avaju}i podre-
|eni polo`aj i ugro`enost Srba izvan Srbije i u pokrajinama, tra`io dalekose`ne pre-
inake federativnog ustroja radi ujedinjavanja svih Srba u jednoj dr`avi. Takvim ak-
tivnostima uskoro se pridru`ila JNA, a time i JRM kao njezina sastavnica, nastoje-
}i biti aktivnim sudionikom rje{avanja krize. Po~etkom 1991. sastav JNA broji oko
150.000 do 180.000 ljudi, od toga oko 70.000 ~ine profesionalni ~asnici i do~a-
snici, a oko 100.000 novaci na odslu`enju vojnog roka. Vojnopomorska oblast
(VPO) u kojoj je bila JRM u to doba broji 28.758 ljudi, od toga ve}inu ~asnika i
do~asnika, od kojih je nemali broj onih koji su tek sklopili profesionalni ugovor. U
mornarici je, op}enito, bio relativno mali broj ro~nika, jer je mornarica kao tehni~-
ka grana (»vid«) oru`anih snaga tra`ila struku. U to vrijeme prednost JRM-a svodi
se na nesrazmjernu nadmo} u tehnici. U vrijeme po~etka rata i JRM prolazi kroz
reorganizaciju (plan »Jedinstvo«), pa se zna~ajno mijenja organizacija i ustroj snaga.
Nacionalni sastav u JRM-u bio je dosta povoljan za Hrvate, jer su mnogi ljudi s
obale i otoka odabirali vojni poziv. Tome treba dodati i broj gra|anskih osoba u
JRM-u (radnici u vojnoj industriji, radnici kao pomo}no osoblje na objektima, za-
poslenici po uredima, medicinsko osoblje po bolnicama i ambulantama), koji su
najve}im dijelom bili Hrvati s teritorija gdje su bili smje{teni vojni garnizoni. Za-
povjednici VPO-a do tada su bili ve}inom Hrvati ili ljudi ro|eni u Hrvatskoj. Iako
je, za razliku od kopnene grane JNA, u JRM-u bio visok postotak starje{ina i slu`-
benika hrvatske nacionalnosti, isti su bili potiskivani i stavljani na margine tada{-
njeg `ivota i zbivanja u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici. Dakako, to se nije odnosi-
lo na sve one koji su nosili odoru. Nemali broj djelatnika hrvatske nacionalnosti
kretao se normalnim uzlaznim trendovima u svojim vojni~kim karijerama, ali su re-
dovito bili polaznici {kola koje su zavr{avali u inozemstvu (SSSR). Me|utim, toliki
broj Hrvata u JRM-u doprinio je tome da se u sredini i mjestima gdje su `ivjele star-
je{ine srpske nacionalnosti nisu mogli ostvariti ciljevi koje su prote`irali njihovi
mentori iz Beograda.

60
Izrazita politiziranost i politi~ka organiziranost JNA, kao i svrha i djelokrug rada
KOS-a, pro{irili su ulogu oru`anih snaga daleko izvan klasi~nih okvira obrane od
vanjske agresije i stvorili od vojske politi~ki faktor unutar sustava i oru`ani instru-
ment ideologijske represije. Aktivno sudjelovanje u suzbijanju nemira na Kosovu
(po~ev{i od 1981. godine) potvrdilo je uvjerenje vrha JNA da su oru`ane snage po-
zvane i sposobne rje{avati unutarnjopoliti~ke sporove, bilo politi~kim pritiscima,
bilo snagom oru`ja. U tom su smislu temeljni koncepcijski i doktrinarni doku-
menti iz osamdesetih godina podrobno obra|ivali uporabu JNA u eliminaciji
»izvanrednih prilika« i »kontrarevolucije«, pri ~emu se JNA mogla anga`irati i kao
samostalna snaga, bez potpore dotad nezaobilaznih institucija Partije i vlasti.
Nakon rata u Sloveniji u ljeto 1991. godine, u kome se JNA nije sna{la niti kon-
cepcijski, a jo{ manje svojim djelovanjem i pona{anjem, intenziviraju se sukobi u
Hrvatskoj. Srpske paravojne snage, potpomognute dobrovolja~kim odredima iz Sr-
bije i pod izravnom za{titom JNA, tijekom ljeta izvele su niz akcija u kojima su za-
uzele mnoga mjesta i {iroka podru~ja u isto~noj i zapadnoj Slavoniji, na Banovini,
Kordunu, u Lici i u sjevernoj Dalmaciji. Izabrana taktika srpskih snaga prete`no je
sna`nija i dulja topni~ka i minobaca~ka paljbena priprema kojoj hrvatske snage,
zbog nedostatka te`e tehnike, ne mogu parirati; nakon {to je protjerano civilno sta-
novni{tvo, po~inju se povla~iti i hrvatske snage, i tada srpske snage ulaze u nebra-
njena naselja. Na nekoliko va`nih smjerova dolazi do kaosa u vo|enju i zapovije-
danju hrvatskim snagama. U nekoordiniranim, nepromi{ljenim, nevje{to vo|enim
i nepripremljenim djelovanjima, Hrvati u kolovozu i rujnu gube va`nu Hrvatsku
Kostajnicu i Pounje, Beli Manastir i Baranju, Petrinju i Drni{. U kolovozu su po-
bunjeni Srbi i 5. (Banjalu~ki) korpus JNA okupirali Oku~ane, presjekli autocestu
Zagreb – Beograd, te prodrli prema sjeveru, prijete}i presijecanjem vitalno va`ne
Podravske magistrale. Hrvatska strana pak ima vi{e uspjeha u obrani ve}ih gradova.
Me|u obranjenim gradovima je [ibenik, koji su u rujnu napale snage JNA s kopna,
s mora i iz zraka. Dakako, s mora su napadale snage Jugoslavenske ratne mornari-
ce (JRM). U sedmodnevnoj bitci (16. – 23. rujna 1991.) branitelji [ibenika uspje-
li su zaustaviti tenkove koji su iz unutra{njosti prodrli do {ibenskog mosta na za-
padnom prilazu u grad i protjerati brodove jugo-mornarice koji su iz luke i iz zalje-
va bombardirali povijesno sredi{te grada i druge objekte. Istovremeno s obranom
grada, hrvatske snage uspjele su osvojiti ili staviti pod svoj nadzor vi{e objekata JNA
i zaplijeniti zna~ajne koli~ine streljiva i oru`ja. Iznimno zna~ajno bilo je osvajanje
obalne topni~ke bitnice na otoku @irju (nedaleko od [ibenika), s koje su hrvatske
snage napadale neprijateljske pomorske snage u luci [ibenik i na prilazima [iben-
skom zaljevu te oklopne snage na polo`ajima oko mosta. Obrana [ibenika mo`e se
smatrati prvom me|urodovski koordiniranom operacijom HV-a. Hrvatske snage
imale su tri poginula i 113 ranjenih; uni{tile su ili onesposobile 22 zrakoplova i he-
likoptera, 25 tenkova, te potopile, o{tetile ili zarobile 34 broda JRM-a.

61
Gotovo istodobno s bitkom za [ibenik, od 14. do 19. rujna po~elo je zauzimanje
vojarni JNA. Oslobo|ene su sve vojarne u Splitu (njih devet), osim Lore i Dra~ev-
ca. Zaplijenjene su mnoge topni~ke bitnice (Ze~evo, Rogoznica, [olta), velike ko-
li~ine naoru`anja i streljiva (akcija »Zelena tabla – Male Bare«, garnizon Plo~e i skla-
di{ta s pri~uvama federacije), a mnoge institucije predale su se i stavile na raspola-
ganje HV-u i HRM-u.

Operacije na jugu i na zapadu

U skladu sa svojim planovima, JNA je snagama Hercegova~kog korpusa te 2. kor-


pusa iz Crne Gore, koje su bile razmjerno uspje{no domobilizirane, na krajnjem
jugu Hrvatske zauzela Prevlaku i Konavle, okupirala Cavtat (15. listopada 1991.) te
izvr{ila blokadu Dubrovnika zauzimanjem polo`aja oko i iznad grada. Nakon toga
je u skladu s uobi~ajenom taktikom otpo~ela granatiranje grada; te{ki topni~ki na-
padi izvedeni su 11. studenoga, i osobito 6. prosinca 1991., kad je na grad ispalje-
no oko 500 projektila koji su ubili 14 i ranili 52 osobe. Granatiranja Dubrovnika,
posebice njegove povijesne jezgre koja je izvanredan spomenik kulture, revoltirala
su politi~are i dr`avnike diljem svijeta. Napad na Dubrovnik i okolicu, gdje nije
bilo ni Srba ni blokiranih garnizona JNA, pokazao je da JNA i srpske paravojne po-
strojbe napadaju Hrvatsku isklju~ivo radi teritorijalnih osvajanja i ovladavanja viso-
kovrijednim podru~jima. Grad je ostao u okru`enju do prolje}a sljede}e godine,
branjen od malog broja hrvatskih branitelja.
Jedna od najve}ih opasnosti za Hrvatsku nastala je blokadom Zadra, prema kojemu
su se iz kninsko-benkova~kog podru~ja kretale snage 9. (Kninskog) korpusa JNA.
One su u rujnu prekinule cestovnu komunikaciju Rijeka-Dubrovnik i izbile pred
grad. Cilj ove operacije bio je prodor na obalu i razbijanje hrvatskih snaga na pote-
zu [ibenik-Biograd-Zadar te prodor obalnim smjerom do Karlobaga. Zadar je odo-
lijevao, a njegova obrana postajala je organizirana i svakim danom sve ja~a. Prema
srpskim izvorima, osvajanje grada, koji je napada~ima navodno ve} bio »u {aci«,
sprije~eno je zapovije{}u o zaustavljanju prodora, a hrvatski izvori govore da je ne-
prijatelj zaustavljen na ulasku u grad nakon gr~evitog otpora hrvatskih branitelja.
Ciljevi napadne operacije JNA djelomi~no su ostvareni, jer su snage JNA uspjele
okupirati mali dio obale izme|u Maslenice i Rovanjske. Ru{enjem Masleni~koga
mosta 21. studenoga 1991. prekinuta je jedina veza izme|u sjevernog i ju`nog obal-
nog dijela. Zbog toga je sve do 1993. godine promet izme|u sjevera i juga morao
i}i preko otoka Paga, kombinacijom trajektne veze i cestovne komunikacije, ali to
nije bitno ugrozilo manevar prevo`enja hrvatskih snaga u budu}im operacijama.
Na smjeru koji iz sredi{nje Like vodi prema Gospi}u i Karlobagu, hrvatske snage
uspjele su zaustaviti prodiranje i osvojiti jaku vojarnu JNA u Gospi}u. Boji{nica se
nakon toga stabilizirala u okolici Gospi}a, a grad je do{ao u poluokru`enje u koje-

62
mu trpi neprestane topni~ke napade. Pojedini velebitski vrhovi ostaju u hrvatskim
rukama, {to je bilo klju~no u narednim operacijama. JNA ipak uspijeva 17. stude-
noga osvojiti strategijsko mjesto Slunj, ~ime pobunjeni Srbi ostvaruju kontinuitet
zauzetog teritorija i spajaju Liku i Kordun. Na podru~ju Gorskog kotara hrvatske
vlasti su s lokalnim srpskim stanovni{tvom sklopile sporazum o miru i me|usob-
nom povjerenju, pa na tom podru~ju nije bilo ratnih djelovanja. U ljeto 1992. sta-
novni{tvo ~etiri mjesne zajednice vratilo je oru`je koje je dobilo od JNA, a koje ni-
kad nije uporabljeno.
Nakon {to je 7. listopada 1991. Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo izvr{ilo raketni
napad na sjedi{te hrvatskog predsjednika i Vlade u povijesnoj jezgri Zagreba, Sabor
RH proglasio je sljede}i dan, 8. listopada, samostalnost Hrvatske i raskid svih dr-
`avno-pravnih odnosa sa SFRJ. U odnosu na malobrojne, slabo organizirane, nao-
ru`ane i lo{e opremljene hrvatske snage koje su u ljeto 1991. branile Hrvatsku, Hr-
vatska vojska je u me|uvremenu, u svega dva mjeseca, postala broj~ano jaka i raz-
mjerno dobro naoru`ana snaga; stvoren je jedinstven sustav zapovijedanja, a moral
je bio u usponu. U rujnu se uspostavlja jedinstvena Hrvatska vojska sa svim potreb-
nim sastavnicama i unutra{njim vezama, posebice od 21. rujna 1991. kad je osno-
van Glavni sto`er (GS HV), s na~elnikom generalom Antonom Tusom. Prvi zna-
~ajniji uspjeh HV-a i HRM-a imao je za posljedicu jasnije formuliranje koncepcij-
skih, doktrinarnih i strategijskih rje{enja, koja su bila transparentnija i jasnija od
onih kojima se slu`ila suprotstavljena strana. Uz progla{enu samostalnost dr`ave, do
kraja godine obranjen je ve}i dio zemlje, a dio teritorija je i oslobo|en, zadobivene
su simpatije svijeta, me|unarodno priznanje prakti~no je bilo osigurano, a ograni-
~enja ratnog gospodarstva nisu bila uvedena.
Velikorpski ciljevi bili su djelomi~no postignuti. Do prosinca su JNA i srpske sna-
ge ovladale nad oko 17.000 km2 (ili 30%) hrvatskog teritorija i zauzele cijelu Bara-
nju, dijelove Slavonije i Srijema uz Dunav, prostor oko Oku~ana, Banovinu, Kor-
dun, ve}i dio Like i sjevernodalmatinskog zale|a, dubrova~ku rivijeru (osim Du-
brovnika) i njezino zale|e. Ve}ina velikih gradova ostala je u dometu srpskog to-
pni{tva, a dubina nezauzetog teritorija mjestimi~no je iznosila manje od 15 km.
Krajem studenoga dogovoren je odlazak blokiranih, a nezauzetih garnizona JNA u
Hrvatskoj, koji su potom s cjelokupnim naoru`anjem pre{li na teritorij pod nadzo-
rom JNA, te u Bosnu i Hercegovinu, iako se hrvatski vojni vrh tome protivio. Me-
|utim, na teritoriju pod srpskom kontrolom ostalo je manje od 40 posto Srba koji
su `ivjeli u Hrvatskoj, a granica Virovitica – Karlobag nije ni izdaleka dosegnuta.
JNA je pretrpjela velike gubitke, {to je u Srbiji izazvalo plimu nezadovoljstva i do-
datno ote`alo mobilizaciju, pa je manjak ljudstva bio kroni~an i osje}ao se posvu-
da. Nastavljanje rata od strane oslabljene i razvu~ene JNA nije bilo izgledno.

63
Mirnodopska struktura i sastav JRM-a 1990.-1991.

Jugoslavenska ratna mornarica u okviru oru`anih snaga SFRJ-a bila je organizirana


u okviru Vojnopomorske oblasti (VPO) sa zada}om da s drugim vidovima JNA,
TO i ostalim snagama u okviru tada{njeg obrambeno-za{titnog sustava SFRJ, obra-
ni teritorij Jugoslavije od agresije s i preko mora. Osnovna joj je namjena bila vo-
|enje oru`ane borbe na Jadranskom moru (odnosno Jadranskom pomorskom voji-
{tu – JPV) i unutra{njim plovnim putevima (UPP). Svoju ulogu i temeljne zada}e
JRM je trebala provoditi u sastavu strategijske grupacije OS na JPV-u i rije~nih sna-
ga u sastavu strategijske grupacije ili operativnih sastava u zahvatu unutra{njih plov-
nih puteva. Organizacijska struktura JRM-a bila je izgra|ena na na~in koji bi joj
omogu}avao provedbu temeljnih zada}a u ratu i narastanje i odr`avanje stupnja
borbene spremnosti u miru. Prema mirnodopskom ustroju, JRM se sastojala od ro-
dova i slu`bi i vrsta rodova JNA, te od njih formiranih jedinica, sastava i ustanova
vojnopomorskih i rije~nih snaga. Vojnopomorske snage bile su namijenjene za vo-
|enje oru`ane borbe na Jadranskom pomorskom voji{tu (JPV). ^inile su ih: po-
morske snage, obalske snage i avijacija u JRM-u.
– Pomorske snage bile su namijenjene za izvo|enje borbenih djelovanja na moru,
pod morem i u zraku, te vatrenih udara po objektima na kopnu. Dijelile su se na
udarne pomorske snage (UPS) i obalske pomorske snage (OPS):
– udarne pomorske snage bile su namijenjene za napada~ka bojna djelovanja na otvo-
renom i prilazima teritorijalnom moru. ^inili su ih: veliki patrolni brodovi, raket-
ne topovnja~e, raketni i torpedni ~amci, podmornice i pomorsko-diverzantske jedi-
nice.
– obalske pomorske snage bile su namijenjene za izvo|enje bojnih djelovanja na oto~-
nom i dijelu otvorenog mora i na prilazima obali i otocima. ^inili su ih: patrolni
brodovi i ~amci, minolovci, minopolaga~i, desantni brodovi, desantno-juri{ni ~am-
ci, pomo}ni brodovi i jedinice za podvodna djelovanja (Mornari~ko-in`enjerijski
odredi za podvodna djelovanja – MIOzPD).
– Obalske snage bile su namijenjene za izvo|enje b/d u obalnom i dijelu otvorenog
mora, te na otocima i obali. ^inile su ih: obalsko-artiljerijsko-raketne jedinice
(OARJ), jedinice mornari~ke »pje{adije« (mp), obalne jedinice osmatranja i javlja-
nja (OJOJ), artiljerijske jedinice, oklopno-mehanizirane jedinice, jedinice veze, je-
dinice za protuelektronsku borbu (PEB), jedinice atomsko-kemijske obrane, jedini-
ce »vazdu{nog« (zra~nog) osmatranja i javljanja i jedinice ostalih rodova i slu`bi u
JNA.
– Avijacija u Ratnoj mornarici bila je namijenjena za izvo|enje bojnih djelovanja po
pomorskim snagama neprijatelja, izvi|anja na moru, te izvo|enje vatrenih udara po
ciljevima na kopnu, a ~inili su ju: avijacija za izvi|anje i vezu, protubrodski i pro-
tupodmorni~ki helikopteri.

64
Vojnopomorska oblast (VPO) je i u miru i ratu imala teritorijalno ustrojstvo, koje
su ~inile organizacijsko-formacijske cjeline u vidu vojnopomorskih sektora (VPS) i
vojnopomorskih upori{ta (VPU). Vojnopomorski sektor je zdru`ena operativno-takti~-
ka jedinica obalske obrane namijenjena za obranu otoka, obalnog mora i obale u
dodijeljenoj zoni JPV-a. On je u okviru osnovne namjene odgovoran za odr`avanje
povoljnog operativnog re`ima i osiguranje operacijske osnovice u svojoj zoni odgo-
vornosti, kao i za baziranje i logisti~ko osiguranje snaga koje se oslanjaju i djeluju s
akvatorija – teritorija VPS-a. VPO je u svom sastavu imala tri vojnopomorska
sektora:
– Vojnopomorski sektor Sjeverni Jadran sa sjedi{tem u Puli (5. VPS Pula);
– Vojnopomorski sektor Srednji Jadran sa sjedi{tem u [ibeniku (8. VPS [ibenik);
– Vojnopomorski sektor Ju`ni Jadran sa sjedi{tem u Boki kotorskoj, odnosno u
Kumboru (9. VPS Boka Kumbor).
Vojnopomorsko upori{te (VPU) bilo je zdru`eno-takti~ka jedinica obalske obrane na-
mijenjena za obranu s mora i iz zraka, jednog ili grupe otoka. Pored svoje osnovne
namjene, VPU je bio predvi|en kao oslonac za baziranje i djelovanje dijela pomor-
skih snaga. VPU su bila planirana za dugotrajnu i krajnje upornu obranu otoka –
grupe otoka, te su opremana i osposobljavana da u svoj sastav prime potrebna po-
ja~anja i objedine sva djelovanja jedinica operativne i teritorijalne komponente koje
bi im se podre|ivale.
Koja je snaga obalne obrane bila u to vrijeme stacionirana na otocima u tzv. vojno-
pomorskim upori{tima, najbolje ilustrira podatak preuzet iz Monografije o sukcesiji
vojne imovine Republike Hrvatske (ovdje je ostavljen vojni~ki rje~nik koji se koristio
do 1991. godine).

1. VPU LO[INJ, VP 8054 Mali Lo{inj


– komanda s komandom stana i vodom veze
– pje{a~ki bataljon (3 x pje{a~ke ~ete, prate}a ~eta i pozadinski vod)
– 4 x samostalne pje{a~ke ~ete
– 2 x baterija MB – 120 mm
– mje{ovita protivoklopna baterija (vod topova 76 mm i vod protivoklopnih rake-
ta POLO 9K11)
– 2 x baterija PZO 20/3
– in`enjerijska ~eta
– pozadinska ~eta (vod za tehni~ko snabdijevanje, vod za tehni~ko odr`avanje, in-
tendantski vod i sanitetski vod)

65
VPU MOLAT, VP 5714 MOLAT
– komanda s komandom stana i vodom veze
– pje{a~ki bataljon (3 x pje{a~ke ~ete, prate}a ~eta i pozadinski vod)
– baterija PZO 20/3
– pozadinski vod

VPU LASTOVO (VOJARNA »MAR[AL TITO«)


– Komanda VPU
– 1. pje{a~ka ~eta – ro~nici
– 2. pje{a~ka ~eta – ro~nici
– MAD (Mje{oviti artiljerijski divizion) vojarna »Ni`ino polje«:
1 bitnica MB-120 mm (6 komada)
1 bitnica topova ZIS – 76 mm – samohodna (6 komada)
2 bitnice haubica 105 mm – M2A1 (12 komada)
2 bitnice PZO topova 20/III (12 komada)
1 bitnica PZO topova 57/II – pokretna – podvoz tenka T-54 (6 komada)
vod veze
intendantski vod
tehni~ki vod s radionicama
in`enjerijski vod
– garnizona ambulanta
– Dom JNA
– hotel »Sirena« – iz sastava VUU »Dalmacija«
– skladi{te goriva Jurjeva luka
– skladi{te mina Jurjeva luka
Uz navedeno, na otoku Lastovu bilo je:
203. ORD Velje more
URB (ure|eni rajon baziranja brodova – Sito i Kremena)
OROSt Hum
Radiorelejno ~vori{te
Obalna topni~ka bitnica Velje more
Obalna topni~ka bitnica o. Mr~ara
vod veze:
– 1 komplet RTU – 100 na m/v AR-55
– 1 x HVT – 14 na m/v AR-55
– 10 x RU 2/2 K
– 2 x PRC – 320 L (radio-ure|aj 20)

66
2. VPU (otok) VIS VP 8022 VIS
– Komanda VPU
– pje{a~ki bataljon (ro~no-pri~uvni)
– MAD:
– 1 bitnica MB 120 mm (6 komada)
– 1 bitnica haubica 105 mm (6 komada)
– 1 bitnica topova ZIS – 76 mm – samohodna (6 komada)
– 1 tenkovski vod T-34 (5 komada)
– 1 bitnica topova 130 mm, pokretna (6 komada) – vojarna »Ravno«
– 1 radar SNAR – 10
– ~eta veze
– intendantski vod
– tehni~ki vod s radionicama
– in`enjerijski vod
– garnizona ambulanta
– automobilski vod, oko 20 m/v
– PP odjeljenje (2 navalne cisterne)
– skladi{te mina ^e{ka vila
– skladi{te goriva Stonac
– skladi{te streljiva Korita
– IKM KVPO Velja glava
Uz navedeno, na otoku Visu bilo je:
– topni~ka obalna bitnica Smokovo
– topni~ka obalna bitnica Nova po{ta
– topni~ka obalna bitnica Barjaci
– topni~ka obalna bitnica Stupi{}e
– 202. ORD vojarna Stupi{}e
– URB Nova po{ta – uvala Parja
– OROSt Hum
– radar VOJIN Hum
– dio pogona VUU »Dalmacija«
– Dom JNA Vis
– Dom JNA Komi`a
– radiorelejno ~vori{te Radino brdo
– ~eta veze:
– 2 kompleta RTU – 100 na m/v AR-55
– 2 x HVT – 14 na m/v AR-55
– 16 x RU 2/2 K
– 3 x PRC – 320 L (radioure|aj 20)

67
Reorganizacijom ustroja u organizacijski sastav Komande VPO-a ulazi korpus ko-
pnene vojske sa sjedi{tem u Kninu. On je bio glavna manevarska i udarna snaga na
kopnenom dijelu JPV-a, ~ija je zada}a bila suzbijanje desantnih djelovanja protiv-
nika i sprje~avanje prodora njihovih snaga u zale|e kopna. Bio je brigadnog karak-
tera s vrlo brojnim sastavom jedinica A-sastava, popunjen velikim brojem djelatnih
vojnih osoba i u cijelosti opremljen opremom i naoru`anjem za djelatni i pri~uvni
sastav.
Mornari~ka pje{adija bila je zastupljena s brigadom mornari~kog pje{a{tva koja je po
mirnodopskom ustroju bila stacionirana u Trebinju. Namjena ove jedinice bila je
protudesantna obrana na obali i otocima i za izvo|enje pomorsko-desantnih i dru-
gih napadnih djelovanja snaga obalske obrane.
Obalska artiljerija i rakete dio su snaga obalske obrane koje su bile namijenjene za
nano{enje vatrenih udara s obale – otoka po pomorskim snagama agresora. U JRM-
u su bile brojne i gotovo sve su bile aktivnog sastava.

Va`e}e postavke doktrine JRM-a

Prema dostupnim dokumentima7, razvoj mornari~ke doktrine bio je uvjetovan pro-


mjenama u doktrinama mornarica supersila, te tehnolo{kim inovacijama u samoj
RM. Dugo o~ekivani prijem VPBR-a u flotu JRM-a stvorio je potrebu a`uriranja
va`e}e zakonske regulative i izradu adekvatne doktrine uporabe snaga JRM-a. I na-
dalje se pod temeljnom zada}om u to vrijeme smatrala borba s pomorsko-zra~nim
desantnom s kojim se trebalo sukobiti na otvorenom moru. Dotada{nja polazi{ta
uporabe snaga UPS-a imala su ishodi{te u raketnom udaru raketnih ~amaca i raket-
nih topovnja~a koje bi napadale iz rajona potkopa, na temelju podataka Koman-
dno-informacionoga sistema (KIS-a) ratne mornarice. Problem koji su smatrali po-
trebnim rije{iti odnosio se na ula`enje u mar{evski poredak i sjedinjavanje udarnih
grupa nositelja raketnog udara s VPBR-om te njihovo pravovremeno ra{~lanjivanje
u borbene poretke za izvo|enje glavnog udara. Pri tome je trebalo izna}i optimalne
mar{evske i borbene strojeve i postavi{ta brodova u kojima bi se moglo provoditi
sustavno osiguranje brodova, posebice u PZO smislu, te provoditi mjere protu-
brodske i protupodmorni~ke obrane, {to se u uvjetima uskog mora kakvo je Jadran-
sko u kona~nici svodilo na jedno te isto. Na takti~koj vje`baonici simulirani su ra-
zli~iti modeli strojeva i postroja brodova iz sastava UPS-a na temelju prijedloga od-
govaraju}ih zapovjedni{tava, ali i prijedloga slu{atelja Komandno-{tabne {kole RM-
a. Analizom su utvr|eni razli~iti modeli postrojavanja i grupiranja snaga UPS-a na

7 CVV[-RM »MAR[AL TITO« Split, »Stanje i aktuelna pitanja izgradnje i razvoja ratne mornarice«, preda-
vanje admirala B. Mamule u Komandno-{tabnoj {koli taktike i operatike RM, Split, 1987., te Doktrina ratne
mornarice, nacrt, 1990. godine.

68
temelju prora~una vjerojatnosti najve}e otpornosti grupiranih snaga i njihove naj-
ve}e djelotvornosti prema protivniku. Dobiveni rezultati proigravani su na MTV-u
vi{e puta, me|utim, isti nisu bili uvje`bavani u praksi niti su dobili ikakvu zakon-
sku verifikaciju koja bi ih kao takve mogla preoblikovati u prihva}ena na~ela ili
odre|ena borbena pravila.
Iz dokumenata je vidljivo da su vojni autoriteti upozoravali na nedostatak zajed-
ni~ke obuke zrakoplovstva i flotnih snaga. Iako su postojale velike snage zrakoplov-
stva (97. avio-brigada u Mostaru) nikada nije do{lo do ve}ih zajedni~kih vje`bi niti
uvje`bavanja izme|u zrakoplovstva i mornarice. Isto tako, nisu primjenjivani zajed-
ni~ki sastanci mornara i zrakoplovaca gdje bi se jedni s drugima mogli upoznati i
razmijeniti iskustva. Vje`be koje su provo|ene bile su izme|u grupa brodova i ma-
njih avio-grupa ~ija se iskustva nisu stru~no vrednovala niti su proslije|ivana na do-
datne analize i dorade. Gotovo sve te vje`be odr`avane su u dnevnim uvjetima tako
da pravih iskustava u zajedni~kom nastupu jednih i drugih snaga nije bilo. Iako su
zrakoplovstvu davane napadne zada}e, u koje su uklju~ena djelovanja u glavnom
udaru, ovakvo stanje uvje`banosti jedva je moglo omogu}iti uporabu zrakoplovstva
u zada}ama eksploatacije glavnog udara te uvid i izvje{tavanje o eventualnim gubi-
cima kod protivni~ke strane. Neka sustavna borbena djelovanja zrakoplovstva pro-
tiv snaga osiguranja konvoja i snaga u PZD-u (pomorsko-zra~ni desant) jedva da bi
bila mogu}a. Metodolo{ki, doktrinarna pitanja vezana za obuku i uporabu snaga
JRM-a u cijelosti su pratila postavke Strategije oru`ane borbe (SSNO, 1983.).
Pitanje sposobnosti manevra snagama tako|er je plijenilo pozornost takti~ara JRM-
a iz toga vremena. Bilo je ~esto spominjano kao jedno od glavnih pitanja i u dru-
gim ratnim mornaricama. Sposobnost manevra u JRM-u odnosila se poglavito na
mogu}nost jednovremenog prevo`enja i izmje{tanja kopnenih snaga od polaznih do
nare|enih rajona. Potreba za razmatranjem ovog problema ogledala se u ~injenici
kako spremne snage iz prvog e{alona ne}e biti u stanju osigurati dovoljno ~vrstu
obranu na svim ugro`enim pravcima, te }e u takvim prilikama biti nagla{ena potre-
ba za dodatnim poja~anjima odre|enih rajona i ugro`enih podru~ja. Kapaciteti za
prijevoz elemenata KoV-a pomorskim i zra~nim putem u sastavu vojnopomorskih
snaga 1985., bili su u takti~kim okvirima. Ovo nije zadovoljavalo visoke vojne du`-
nosnike u JRM-u; prema njihovoj ocjeni, »stanje i mogu}nosti ovih snaga u jednom
izlazu su oko 4200 vojnika (30 DJ^, 12 DTM), {to je dovoljno za oja~anje, pre-
grupiranje ili izvla~enje, ali ne i za osnovne zada}e u protudesantnoj obrani, a po-
sebice u napadnim djelovanjima na JPV.«8 To nije zadovoljavalo niti u pogledu br-
zine izvo|enja samog manevra, uzme li se u obzir dotrajalost i mala brzina brodo-
va tipa DTM.9 Rje{enje se vidjelo u novogradnjama tri DBM-a koji su trebali u}i
8 Ibid, str. 14.
9 Na jednoj vje`bi Komande VPO-a 1986. prevozila se Brigada mornari~kog pje{a{tva bez te`eg naoru`anja
na relaciji [ibenik – rajon otoka Bra~a. U predvi|eno vrijeme stigla je tek tre}ina snaga, a vi{e od polovice ~a-
maca nije bilo u planiranim mar{evskim strojevima, iako stanje mora nije bilo vi{e od 3.

69
u sastav u srednjoro~nom planu do 1990., a ~iji su ukupni kapaciteti bili oko 900
vojnika s opremom.10
Novi brodovi tipa DBM imali su puno posla i u mirnodopsko i u ratno vrijeme.
Sli~no je bilo i s brodovima tipa DTM, koji su za vrijeme svog operativnog vijeka
bili jedni od najzaposlenijih brodova u cijeloj ratnoj mornarici. Me|utim, njihova
cijena bila je previsoka da bi se mogao izgraditi dovoljan broj brodova, koliko je
mornarica tra`ila. U traganju za {to boljim rje{enjima, na zahtjev ratne mornarice i
uz suglasnost SSNO-a i resornih ministarstava, SSNO je sufinancirao izgradnju
unificiranih trajekata za potrebe »Jadrolinije«. Ovi brodovi su u ratu trebali imati
dvojnu namjenu, a vojna namjena se odnosila na prevo`enje vojnih transporta. Pla-
nirano je da ~etiri nova trajekta, ~ija je izgradnja sufinancirana, mogu prevesti u jed-
nom izlasku 1500 vojnika s pripadaju}om opremom. Ra~unaju}i na prinove u rat-
noj i trgova~koj mornarici, ali i na otpis nekih brodova iz sastava DTM-a, na kra-
ju razdoblja ra~unalo se da }e postoje}i kapaciteti biti dostatni za prijevoz 5700
vojnika s opremom. Ovo je u odnosu na po~etno razdoblje tek neznatno pove}a-
nje. Me|utim, u kvalitativnom smislu pove}ala bi se vjerojatnost da }e nakrcani
brodovi imati ve}e izglede da prate planirano vrijeme polaska i dolaska od svojih
prethodnika.
Za razdoblje 1990.-1995. planirana je izgradnja jo{ tri broda tipa DBM, me|utim,
s obzirom na daljnji otpis brodova DTM-a, vojna komponenta bi na planu kapa-
citeta prevo`enja ostala ista, ali bi se zbog ve}e putne brzine brodova tipa DBM i
boljih mogu}nosti ukrcaja i iskrcaja vozila, pove}ao ukupni kapacitet prijevoza. U
isto vrijeme, za manevar zrakom u organizaciji i provedbi snaga ratnog zrakoplov-
stva (RV) i »protuvazdu{ne odbrane« (PVO) JNA nije bilo planirano nikakvo po-
ve}anje transportnih helikoptera, njihov broj ostao bi na imaju}ih 12, {to u jednom
izlazu omogu}uje transport 250 vojnika. Kako je financijskim planom predvi|eno
ulaganje u druga podru~ja, ovi kapaciteti za transport ostali bi isti i za razdoblje do
2000. godine.
Ostaje zaklju~ak da se po pitanju manevra snaga na JPV-u ratna mornarica nasto-
jala {to vi{e osloniti na kapacitete trgova~ke mornarice, kakva rje{enja su ve} posto-
jala u svijetu. Za {to bli`u suradnju ratne i trgova~ke mornarice tek je trebalo do-
govoriti okvire suradnje i na~in na koji bi se ta suradnja ostvarivala u ratu. Iz nave-
denih podataka o manevru snagama na JPV-u vidljiva je megalomanija vi{eg ~asni~-
kog kadra JRM-a u zahtijevanju sredstava, a isto tako i kroni~na potreba za impro-
vizacijom koja je postala sastavnicom u doktrini, a gdje je njezino djelovanje pogub-
no. Naime, sve {to je zami{ljeno preto~eno je u planove razvoja i mobilizacije, a da
se nisu provjeravali polazni parametri, te ho}e li to {to je zami{ljeno i funkcionira-

10 Do 1990. godine zavr{ena su dva, a tre}i je bio u izgradnji.

70
ti. U smislu osiguranja manevra KoV-a morem malo se toga provjeravalo, tako da
se nisu poznavale ni norme, posebice u slu~aju velikih prevo`enja. Prevo`enja tra-
jektima tako|er su planirana »odoka«. Te`a tehnika nikada se nije ukrcavala na bro-
dove u cilju vje`be, da se vidi ne samo koliko pojedini brodovi mogu (smiju) ukr-
cati te`e tehnike, ve} {to je sve za to potrebno i kolika je potom mar{evska brzina
samih trajekata.
Iako je bilo dosta teorijskih radova na temu manevra snaga JRM-a, isti nigdje nije
pobli`e obja{njen, niti je dat neki teorijski koncept o bilo kakvom zdru`enom ma-
nevru. O njemu se samo govorilo na na~in »ex chatedra«, ali nigdje nije za`ivio u
dokumentima, posebice u nekim djelovanjima ve}ih sastava. Tako da je po samom
teorijskom pogledu ovaj segment oru`ane borbe na moru bio stati~an i nimalo pri-
mjeren zada}ama i vojnoj teoriji koja se usvajala krajem 80-ih godina u srednjim
ratnim mornaricama, kojima je manevarsko ratovanje bila bit udarne mo}i i prim-
jene oru`ane sile na moru. Upravo manevarsko ratovanje predstavlja su{tinu u~in-
kovitih zajedni~kih djelovanja utemeljenih na pokretnom na~inu ratovanja, kao
primjena sile u prostoru su~eljavanja razli~itih ambijenata, uporabom borbenih
mogu}nosti svih komponenti pod zapovijedanjem najstarijeg (mornari~kog) zapo-
vjednika. Na ovaj bi se na~in nadomjestili nedostaci pojedinih elemenata borbenog
postroja snaga ili ubla`ila njihova nepovoljna situacija na kriznom popri{tu. Ova-
kav se zaklju~ak sam nametnuo iz analize rasporeda i djelovanja snaga JRM-a. Iako
se govorilo o manevru, on se vi{e shva}ao kao pokretljivost. U Domovinskom ratu
JRM nikada nije prezentirala manevar kao sposobnost odre|ene namjenski organi-
zirane skupine (njihovih BG i TG) koja boravi na nekom odre|enom prostoru na
odre|enom rastojanju od logisti~kih elemenata, te njihovu spremnost u osiguranju
trenutnog odgovora na razvoj situacije na obali. Ako su to ponekad i poku{ali (iskr-
cavanje na [oltu u potrazi za nestalim topovima i na Privalu na Kor~uli u potrazi
za podvodnim minama), uvijek je to bilo s velikim zaka{njenjem i samim time bez
svrhe. Ostala djelovanja, ukoliko su bila namjeravana i planirana (iskrcavanje na
poluotok Pelje{ac), bila su obustavljena, vjerojatno zbog straha od neuspjeha.
Prema glavnim doktrinarnim dokumentima koji su bili na snazi u JNA, bilo je
malo govora o izvanrednim prilikama i anga`iranju redovnog sastava JNA u krizn-
im situacijama u zemlji. Tek izbijanjem Kosovske krize i potrebom vojnog anga`i-
ranja po~ele su rasprave o na~inu i metodama uporabe snaga JNA u razrje{avanju
kriza. U tim okvirima mornarica je bila »na repu« doga|anja. Tek u nacrtu Doktri-
ne ratne mornarice (1990.) na jednom mjestu pod naslovom »Pripreme za vanred-
ne prilike«, u dva odlomka govori se o mogu}nostima izbijanja unutra{njih kriza i
o zada}ama na kojima bi bila anga`irana JRM. Tako se u tom poglavlju nabraja {to
obuhva}aju te pripreme: stalno pra}enje i prosudba politi~ko – sigurnosne situaci-
je u postrojbama, ustanovama i zonama njihove odgovornosti; planiranje uporabe
i na~in provedbe zada}a u postrojbama i sastavima; odre|ivanje pojedina~nih po-

71
strojbi i formiranje privremenih sastava za uporabu u izvanrednim prilikama; opre-
manje postrojbi specijalnim naoru`anjem i vojnom opremom; obu~avanje po po-
sebnim programima za »obuku i vaspitanje« (koji se nigdje dalje ne spominju). O~i-
gledno je da se JRM nije mogla osloniti na dokumente na kojima su ove stvari su-
stavno ra|ene, tako da je uporaba snaga RM u Domovinskom ratu ve}inom bila
posljedica improvizacije i dnevnih zapovijedi dobivenih iz Beograda. Na kraju mor-
nari~ka doktrina, kao ni zapovjedni sastav, nisu bili u stanju prepoznati sve kompo-
nente borbene mo}i i sposobnosti ostalih grana (KoV-a, RV-a i PVO-a JNA), ve}
su se oslanjali na vlastite sposobnosti, a tek kad nisu bili u stanju ne{to izvr{iti tra-
`ili su pomo} ostalih grana, poglavito ratnog zrakoplovstva.
Na postuliranju doktrinarnih stavova biv{e JRM radilo je dosta kvalificiranih ljudi
i isto se radilo kroz du`e vremensko razdoblje. Usprkos tome, doga|aji koji su usli-
jedili pokazali su da su doktrinarni stavovi bili usmjereni u pogre{nom smjeru. Nisu
prepoznali predznake novoga vremena. Nigdje nije bilo naznaka o zavr{etku epohe
socijalizma kao procesa i dru{tvenog ure|enja, niti su se shvatila bespu}a kojima je
taj sustav vodio i u {to je doveo biv{u Jugoslaviju kao vi{enacionalnu zajednicu na-
roda i narodnosti. Nije bio procijenjen i s tim u svezi raspad vi{enacionalnih zajed-
nica, a time i kraj hladnoratovskog su~eljavanja. Niti najvi{e politi~ko vodstvo Ju-
goslavije nije procjenjivalo takve tijekove doga|aja koji su se masovno doga|ali po-
~etkom 90-ih. Stoga napisana doktrina, koja je po~ivala na postavkama iskustava iz
NOB-a, pogre{no prosu|enih dru{tvenih kretanja, koja se nije htjela konfrontirati
zastarjelim politi~kim stavovima, nije ni mogla ponuditi bolja rje{enja u sferi voj-
nopomorskog umije}a nego {to su bili dosezi Doktrine ratne mornarice biv{e Jugo-
slavije iz 1991. godine.

Bojna djelovanja JRM-a na Jadranskom pomorskom voji{tu (JPV)

Zapovijedanje snagama JRM-a, koje je prema ustroju pripadalo »komandantu«


VPO-a, a to je bio viceadmiral Mile Kandi} (Potoci kraj Mostara, 1933.), u samom
po~etku borbenog anga`mana snaga JRM-a formacijski je promijenjeno. Promjene
su se ogledale u ~injenici da je 9. (Kninski) korpus KoV-a izdvojen iz zapovjedne
strukture JRM-a, i da je do{ao pod izravno zapovijedanje Beograda, tj. Vrhovne ko-
mande JNA. Isto tako, 9. vojnopomorski sektor Boka izdvojen je iz sastava KVPO-
a i njime je neovisno od »komandanta« VPO-a zapovijedao »komandant« sektora
(kontraadmiral Miodrag Joki}, zamjenik kontraadmiral Milan Zec).
Prvi borbeni anga`man JRM je imala iskrcavanjem pomorskog desanta na otok [ol-
tu u srpnju 1991., na vrhuncu turisti~ke sezone. Povod za izravnu vojnu interven-
ciju JRM-a bilo je izvla~enje streljiva i opreme iz skladi{ta obalne topni~ke bitnice
(odnosno »obalne topni~ke baterije« – OTB, kako su se prije zvale) Marin~a rat na
otoku [olti. Naime, pripadnici HV-a na prijevaru su iz skladi{ta OTB-a uzeli ne-

72
koliko kamiona streljiva i opreme i prebacili ih na kopno. JRM je odmah blokirala
cijeli otok i nije dopustila nikakav promet prema kopnu, iako se na otoku u to vri-
jeme odmaralo mno{tvo stranih i doma}ih turista. Tom prilikom anga`irana je glav-
nina 11. brigade mornari~kog pje{a{tva iz [ibenika, koja je prevezena s 12 brzih de-
santno-juri{nih ~amaca iz sastava 8. MDDBR-a (Mje{ovitog divizijuna desantnih
brodova). Operacijom je rukovodio zapovjednik 8. vojnopomorskog sektora [ibe-
nik, kontraadmiral \uro Pojer. Me|utim, reakcija JRM-a je zakasnila, jer su pri-
padnici HV-a ve} iznijeli plijen na obalu. Nakon pretrage cijelog otoka i premeta-
~ina ku}a na otoku, pri ~emu su se jugo-vojnici pona{ali krajnje drsko i grubo pre-
ma mje{tanima i turistima, te nakon {to ni{ta sumnjivo nisu prona{li, JRM je na-
pustila otok [oltu, ostavljaju}i iza sebe nered, gomilu sme}a i uvrije|ene mje{tane
i turiste. Od tada je JRM obavljala nadzor i odobravanje plovidbe svim sudionici-
ma u pomorskom prometu, kao i zaustavljanje i pregled trajekata koji su vozili na
uobi~ajenim linijama po redovitom redu vo`nje. Ta akcija pokazala je, na`alost, jed-
no novo lice pripadnika JRM-a: bili su iznimno arogantni i pretjerano grubi prema
mjesnom stanovni{tvu, njihovo pona{anje bilo je sli~no pona{anju okupatorske voj-
ske s najgorim manirama. Ovo ~udi, tim vi{e {to su mje{tani dalmatinskih mjesta
do tada uvijek rado primali i prihva}ali brodove JRM-a kao svoje, jer je na tim bro-
dovima bilo dosta mladi}a iz tih mjesta koji su slu`ili vojni rok, a i ostali ~lanovi
posade su se uglavnom pona{ali korektno. Sada je, vidjelo se to odmah, nastupilo
neko novo vrijeme, neki novi odnosi, a ~udno je bilo to {to se ne{to takvo dogodi-
lo preko no}i.
Zapovjedni{tvo JRM-a reagiralo je u jo{ dva slu~aja na sli~an na~in: nakon predaje
20-ak ~asnika i vojnika JNA iz skladi{ta goriva u Bri`inama, smje{tenim neposred-
no uz »rezali{te« Sv. Kajo u Ka{tel Su}urcu (15./16. rujna 1991.) i nakon predaje
vojarni na prostoru Privale na otoku Kor~uli (16. rujna 1991.). Skladi{te goriva bilo
je iznimno va`no za opskrbu brodova JRM-a gorivom i mazivima (tako|er i pitkom
vodom) u provedbi blokade, pa je nakon spoznaje da su hrvatske snage zauzele ovo
skladi{te JRM 16. rujna 1991. reagirala desantnim prepadom i vratila ga pod svoj
nadzor. Nakon nekoliko dana desantne snage povukle su se iz skladi{ta, koje je opet
preuzela hrvatska strana. Desant snaga JRM-a na Privalu (otok Kor~ula) izveden je
27. rujna 1991., samo dva dana nakon {to je protivni~ka strana izgubila motornu
barkasu na minskoj prepreci ispred Ratne luke Lora. Namjera je bila jasna: ispra-
zniti skladi{te podvodnih mina i ne dopustiti da ih se dokopa hrvatska strana. De-
sant je izveden iskrcavanjem mornari~kog pje{a{tva razine satnije, ali uz potporu ve-
likog broja brodova – ratnih i pomo}nih, na koje su ukrcane mine iz skladi{ta pod-
vodnog oru`ja. Svu ostalu pokretnu opremu koju nisu mogli ponijeti (kamioni,
PZO topovi, oru`je i sl.) uni{tili su, a investicijske objekte devastirali.
U svrhu potpunog nadzora Jadranskog mora, te u skladu s na~elima {to su propisa-
na u »Upotrebi RM«, brodovi jugo-mornarice podijelili su se u takti~ke grupe

73
(TG), razmje{tene tako da pokrivaju cijelu obalu RH, kako bi mogli djelotvorno
sprije~iti svaku nedopu{tenu plovidbu i nametnuti blokadu. Izgled tih grupa i nji-
hov naj~e{}i sastav bio je sljede}i:

1. Sjeverni Jadran:
– TG Lo{inj (VPBR – 32 »KOPAR«, 1 RTOP, 1 T^ i 1-2 P^-a)
Takti~ka grupa je djelovala na podru~ju Kvarnera, naj~e{}e ispred luke Rijeka, s
osloncem na luku Pula i VPU Lo{inj.

2. Srednji Jadran:
– TG Ka{tela (VPBR – 31 »Split«, 1-2 RTOP-a, 1-4 R^-T^-a, 1-2 P^-a)
TG je djelovala u rajonu Splitskih vrata, Splitskom kanalu i Ka{telanskom zaljevu.
Ona je vatreno djelovala po ciljevima u Ka{telanskom zaljevu, te otocima Bra~u i
[olti. Nakon napada na sam grad Split intervenirala je HRM i otjerala nju i ostale
BG na otoke Vis i Lastovo.
– TG Vis (VPBR-34 »Pula«, 1 RTOP, 1-2 R^-T^-a, 1-2 P^-a)
TG je djelovala u Vi{kom i Kor~ulanskom kanalu s osloncem na otoke Vis i Lasto-
vo. Jedna od zada}a bila je i potpora snagama TG Ka{tela u Splitskom kanalu.
– TG Plo~e (1 RTOP, 1-2 R^-a, 4-6 ML-ova)
Djelovala je u Neretvanskom kanalu s osloncem na luku Plo~e i VPU Kor~ula, a od
sredine rujna bazira na VPU otok Vis.

3. Ju`ni Jadran
– TG Dubrovnik (VPBR-33, 1 RTOP, 3-4 P^-a)
Takti~ka grupa djelovala je u rajonu Mljetskog kanala, Elafitskih otoka i @upskog
zaljeva s osloncem na Boku kotorsku i otok Mljet. Te`i{na zada}a bila je presreta-
nje i nadzor brodova – trajekata za Dubrovnik, koji je bio u potpunom okru`enju.
Represivna borbena djelovanja JRM je pokazala u rujnu 1991. kada je u suradnji s
KoV-om i ratnim zrakoplovstvom JNA vatreno djelovala po ciljevima na obali. Naj-
~e{}e mete bili su objekti infrastrukture (energetske, HPT, vodovodne i druge in-
stalacije), kako bi se ljudima na obali i otocima ote`ale `ivotne prilike do granica
pre`ivljavanja. Takve zada}e izvodile su takti~ke grupe (TG) ratnih brodova koji su
bili raspore|eni od sjevera do juga hrvatskog dijela Jadranskog mora. U svim bor-
benim djelovanjima na moru, zrakoplovnu potporu snagama JRM-a pru`ala je 97.
avio-brigada s aerodroma u Mostaru. Cilj borbenih djelovanja navedenih grupa i
ostalih brodova koji su pozivani prema potrebi, bilo je stavljanje pod puni nadzor
svih du`obalnih i popre~nih pomorskih komunikacija, te blokada svih va`nijih luka

74
na obali i otocima. Nadzor pomorskog prometa vr{en je putem nametanja pomor-
skih blokada, koje su tijekom 1991. izvan svih ratnih i obi~ajnih zakona na moru
provo|ene u tri navrata:
I. – od 17. do 23. rujna
II. – od 3. do 13. listopada
III. – od 8. studenog do 3. prosinca 1991.
Sve tri blokade trajale su ukupno 44 dana, a objavljivala ih je »Slu`ba za informira-
nje Komande VPO«, na na~in da je sadr`aj poruke preno{en Lu~koj kapetaniji u
Splitu. No, uvo|enje blokada time nije zavr{eno. U srpnju sljede}e godine ratni
brodovi NATO-a i WEU-a zapo~eli su s provedbom pomorske blokade Savezne
Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) i nametanjem trgovinskog embarga toj
dr`avi, kako bi se osiguralo po{tivanje trgovinskog embarga i novostvorenih dr`ava
na prostoru biv{e Jugoslavije.

Prva pomorska blokada

Unutar JRM-a bile su poduzimane velike aktivnosti na teorijskom i prakti~nom


odre|enju uporabe njezinih pomorskih snaga i snaga obalne obrane. One su pra}e-
ne raznim oblicima uklju~ivanja stru~nih ljudi na raznim seminarima, okruglim
stolovima i ostalim oblicima dogovaranja, kako bi prona{li optimalne oblike i na~i-
ne uporabe snaga na raspolaganju. Prilikom ovakvih rasprava koristila su se iskustva
iz borbene uporabe ratnih mornarica iz bli`e pomorske pro{losti, dobivenih infor-
macija od polaznika koji su poha|ali strane vojnopomorske {kole svih razina i svih
dostupnih informacija o aktivnostima velikih i srednjih ratnih mornarica. Ove ra-
sprave obi~no su rezultirale odre|enim pisanim materijalima, koji su dostavljani
djelatnicima JRM-a radi upoznavanja stavova i mi{ljenja iznesenih na takvim sku-
povima. No, niti u jednom slu`benom dokumentu koji je bio na snazi, a to se po-
sebno odnosi na Upotrebu ratne mornarice kao glavni doktrinarni dokument, ne
spominju se blokade snaga JRM-a, niti kako se one izvode. Isti je slu~aj s najnovi-
jom Doktrinom ratne mornarice (iz 1991. godine). U oba dokumenta spominju se
»protivblokadna djelovanja« i »djelovanja protiv pomorsko-zra~ne blokade«, a o sa-
moj pomorskoj blokadi, planiranju blokadnih djelovanja, na~inima njezine proved-
be, nigdje nije bilo ni rije~i. Otuda za~u|uju izrazi koje je koristila slu`ba za infor-
miranje JRM-a, da }e se na moru provoditi najavljene pomorske blokade protiv pri-
morskih luka i pomorskog prometa, a brodovi JRM-a koji provode blokadna djelo-
vanja provodit }e ih u skladu s pravilima za »borbenu uporabu oru`ja i sredstava«.
U skladu s op}om situacijom u Hrvatskoj i postavljanjem JNA u odnosu na krizu
u Jugoslaviji, odnosno Republici Hrvatskoj, i biv{a JRM aktivno se uklju~ila na
strani agresora. U skladu »s procjenom situacije« General{taba JNA, JRM je, koje li

75
ironije, 10. rujna 1991., koji se ina~e slavio kao Dan JRM-a, zapo~ela s provedbom
novog ratnog ustroja i spremnosti za po~etak borbenih djelovanja. Sukladno tome,
hrvatske snage otpo~ele su 14. rujna 1991. »bitku za vojarne«. Du` jadranske oba-
le, a posebice od Plo~a, Splita, [ibenika, Zadra, te otoka @irja, [olte, Kor~ule, Hva-
ra itd., izvr{en je pritisak na vojarne snaga JNA i JRM. Stotine mladi}a u vojni~kim
odorama i mornara, te djelatnih osoba prebjegle su na hrvatsku stranu. Me|u nji-
ma je, naravno, bilo najvi{e Hrvata, ali i svih ostalih pripadnika narodnih zajedni-
ca koji su `ivjeli u biv{oj Jugoslaviji.
Uskoro, 17. rujna 1991. ogla{ena je prva pomorska blokada, kojom je zapo~elo ko-
ri{tenje ratnih brodova JRM-a protiv hrvatskih jadranskih luka i otoka. Ve} u rano
jutro »Komanda Vojno-pomorskog sektora JNA za Boku kotorsku« u Kumboru za-
branjuje plovidbu na u`em dijelu Dubrovnika. Trajekt Partizanka (sada Ston) ne us-
pijeva isploviti na redovnoj liniji iz Dubrovnika u Kor~ulu i Split. Blokirana je i
splitska luka s ~itavim akvatorijem, tako da je od plovidbe za Dubrovnik odustao
talijanski feribot Tiziano. JRM je u Loru dovela oko 500 rezervista iz Crne Gore,
koji su trebali pove}ati sigurnost vojarne od, kako je to JNA procjenjivala, mogu-
}eg napada snaga ZNG-a. Ratna luka Lora naslanja se na splitsko brodogradili{te
»Brodosplit« od kojega je dijeli samo bodljikava `ica, u du`ini od najmanje jedno-
ga kilometra. Ovo podru~je rezervisti su zauzeli kao svoj borbeni polo`aj protiv sna-
ga ZNG-a i odmah otpo~eli s otvorenim provokacijama i povremenom pucnjavom
prema radnicima u splitskom »{kveru«.
Ispred splitske luke, najve}e trajektne i putni~ke luke na Jadranu, smjestila se TG
Ka{tela, sastava veliki patrolni brod »11 – Split«, 2 raketne topovnja~e (RTOP), 2
raketna ~amca (R^), 2-3 torpedna ~amca (T^) i 1 patrolni brod (P^). Ova grupa
imala je zada}u sprije~iti svaki pomorski promet iz splitske luke (trajektne i teret-
ne) sa svijetom, posebice otocima. Tako su oto~ani ostali odsje~eni od kopna, a time
i od svih potrep{tina kojima su se opskrbljivali. U to vrijeme jo{ je bilo malo turi-
sta, uglavnom doma}ih, koji se nisu stigli na vrijeme izvu}i s otoka i koji nisu vje-
rovali u eskaliranje sukoba, niti su vjerovali da }e se JNA i JRM pona{ati tako kako
su se pona{ale. Ono stanovnika {to je ostalo znalo se sna}i. Tako da je u tom smis-
lu izostao psiholo{ki pritisak na oto~ane s kojim su stratezi JNA ra~unali. Ipak, vri-
jeme donosi svoje, posebice zato {to su oto~ani ovisili o zdravstvenoj za{titi na ko-
pnu, te opskrbi otoka gorivom i prehrambenim namirnicama. Jednako tako i osta-
le instalacije – vodovodne, energetske ili telefonske, koje su i{le po morskom dnu,
mogle su u ovom suludom pona{anju protivnika do}i pod udar. Na nekim otocima
bilo je potrebno stalno dopremanje vode za pi}e. To su prije ovih doga|anja obavl-
jali ve}inom brodovi vodonosci iz sastava JRM-a s kojima su se oto~ani zbli`ili i na
njih navikli. Sada je ta mogu}nost otpala, kao {to je bilo nemogu}e dopremiti vodu
civilnim brodovima na najugro`enije otoke. Sre}a u nesre}i bila je {to je ratni vihor
otjerao najve}i broj turista s otoka, pa se preostalo stanovi{tvo moglo namiriti

76
improviziranim prijevozom najnu`nijih potrep{tina manjim brodovima, usprkos
blokadi.
Sjevernojadranske luke Pulu i Rijeku te okru`ja oko tih luka nadziru ratni brodovi
i helikopteri. U blokadi se zateklo dvanaestak trgova~kih brodova u rije~koj luci, od
kojih polovica pod stranim zastavama. Tri vojna broda i helikopter koji je povre-
meno nadlijetao Kvarnerski zaljev, bili su prijetnja svakom plovilu koje ne bi poslu-
{alo naredbu o mirovanju u luci. Doma}im brodarima i agentima nalo`eno je iz Ri-
jeke da radiovezama obavijeste brodove koji su na putu prema Rijeci, da uspore plo-
vidbu i pri~ekaju razvoj doga|aja, a ~amce i ostala plovila Lu~ka kapetanija izvije-
stila je da ne izlaze iz luka. Progla{enjem pomorske blokade JRM je nastojala spri-
je~iti stranim trgova~kim brodovima uplovljavanje i isplovljavanje iz hrvatskih jad-
ranskih luka i nametnuti izolaciju Republike Hrvatske s mora. Zaprije~en je po-
morski promet izme|u obale i otoka, ~ime su oto~ani, a i oni koji su htjeli na oto-
ke i s otoka, bili uskra}eni za prijevoz. Uz to, zabranjen je du`obalni promet, od sje-
vera do juga jadranskih luka, koji je u to vrijeme bio i najoptere}eniji.
U vrijeme progla{enja prve pomorske blokade, na boji{nicama du` Hrvatske vodi-
li su se te{ki okr{aji. Iako je 1. rujna 1991. u Beogradu potpisan sporazum o preki-
du vatre »na svim to~kama«, koji je napravljen prema zahtjevima EZ-a, samo dva
dana nakon toga opet su aktivirane stare boji{nice i otvorene nove. JRM se preu-
strojila po ratnom ustroju na takti~ke grupe (TG), koje su bile sveprisutne na cije-
lom prostoru Jadranskog mora od Istre i Rijeke do Dubrovnika. Promet s RL Lora
intenzivirao se: ona je postala sredi{nja logisti~ka baza za najve}i dio brodova flote
koji su bazirali u Splitskom kanalu i Ka{telanskom zaljevu. U Splitu su otpo~ele
oru`ane provokacije snaga JNA. Iz vojarne Dra~evac, gdje je bio stacioniran bata-
ljun vojne policije, ~esti su bili izleti oklopnih transportera po gradu, a u Loru su
~esto uplovljavali i isplovljavali vojni transportni brodovi, kojima je dopremana po-
trebna opskrba opremom, ali i ljudstvom. Pomorskom blokadom ispa{tala je hrvat-
ska privreda. Uz blokadu na moru protivnik je nastojao ometati radijski i TV sig-
nal, kako bi ljudima uskratio informacije o doga|anjima u zemlji i svijetu, koje su
u tim danima bile jako va`ne. Slijedom toga, zrakoplovi JNA ga|ali su radiorelejna
~vori{ta, ~vori{ta elektroenergetskih sustava, trafostanice i druge objekte infrastruk-
ture koji omogu}uju normalne uvjete `ivljenja. Brodovi JRM-a i zrakoplovi JNA
otvarali su vatru po teretnim vozilima na Jadranskoj magistrali u podru~ju od Plo-
~a do Makarske. Vjerojatno su smatrali da isti prevoze vojni materijal iz zauzetih
skladi{ta »Ba}ine« u Plo~ama za potrebe HV-a.
U lukama je ostalo dosta stranih trgova~kih brodova koji su bili na iskrcaju ili u pri-
premi za isplovljavanje. Samo se u rije~koj luci na{lo dvanaest trgova~kih brodova,
od kojih polovica pod stranom zastavom. Niti jedan od njih nije mogao isploviti. I
lukama i lu~koj privredi pomorskom blokadom naneseni su ogromni gubici. Oni
nisu vidljivi samo po tome {to su brodovi sprije~eni u manipuliranju teretom i plo-

77
vidbi, ve} najvi{e stoga {to lu~ka privreda za svoje poslovanje treba puno mirnog
vremena. To je vrijeme potrebno da bi se strani brodari odlu~ili za neku od luka
koja im iz vi{e razloga pogoduje. Luka mora imati slobodno i otvoreno zale|e za
prijem ili tranzit robe, treba se na vrijeme modernizirati itd. Ovom blokadom sve
je to dovedeno u pitanje, {to je i bio cilj vodstva JNA. Uzaludni su bili svi poku{a-
ji i apeli hrvatske strane da se blokada prekine, jer se njome ~ine nenadoknadive {te-
te, primarne ili naknadne, koje se ne mogu izra~unati. Blokada je unato~ svemu na-
stavljena »po planu«. Ante Markovi}, predsjednik Saveznog izvr{nog vije}a Jugosla-
vije, jedina osoba koja je imala kakav-takav kredibilitet i autoritet na saveznoj razi-
ni, zatra`io je 18. rujna 1991. ostavku generala Kadijevi}a i admirala Broveta. Pro-
zvana dvojica najvjerojatnije je nisu ni razmatrali. Ministar pomorstva Republike
Hrvatske dr. Davorin Rudolf 19. rujna 1991. uputio je prosvjed i zahtjev za hitnom
deblokadom luka.
HRM je imala zada}u osigurati svoja vojna prevo`enja prema srednjodalmatinskim
otocima, a od 2. listopada 1991. i prema gradu Dubrovniku. O vojnim prevo`e-
njima bit }e vi{e rije~i u posebnom odjeljku. Ukratko, oto~ani, poglavito Bra~ani i
[oltani, javljali su se i stavili na raspolaganje Zapovjedni{tvu HRM-a. Za osigura-
nje vlastitih potreba organiziran je kombinirani prijevoz gliserima, koji su no}u na
najkra}im rutama, kada u blizini nije bilo neprijateljskih brodova, prelazili s kopna
na otok i obratno. Samo primjer da su dnevne novine Slobodna Dalmacija na Bra~
i [oltu stizale redovito dovoljno govori o u~inkovitosti »flote« koja je probijala
blokadu.
Za vrijeme blokade, na kopnu i otocima odvijale su se akcije osloba|anja vojarni
JNA u kojima je zarobljena velika koli~ina vojnog materijala. Pripadnike HRM-a
obradovala je vijest o zarobljavanju ve}eg broja obalnih topova i skladi{ta podvod-
nih mina. Ova sredstva odmah su preuzeta iz osvojenih vojarni i disperzirana na va-
trene polo`aje. Ve}i broj topova bio je neispravan te je na njima trebalo obaviti re-
mont. U to vrijeme grad [ibenik bio je u najgorem polo`aju, no obranio se zahva-
ljuju}i visokoj motiviranosti njegovih branitelja, njihovoj dobroj organizaciji i sr~a-
nosti, ali zahvaljuju}i i topni~kim bitnicama koje su pod stru~nim vodstvom isku-
snih topnika obavile velik posao i dale nemjerljiv doprinos obrani grada [ibenika i
okolice. Grad Split ipak je bio sredi{nji cilj JNA i JRM-a. On je imao sredi{nji po-
lo`aj na jadranskoj obali, bio je drugi po veli~ini grad u Republici Hrvatskoj i u nje-
mu je bio smje{ten najve}i broj vojarni (~ak 11). Split je industrijski i prometni cen-
tar Dalmacije. Najve}a opasnost prijetila mu je od granatiranja brodova JRM-a i
pripadnika JNA koji su bili smje{teni u vojarnama u Splitu i njegovoj okolici. Od-
mah nakon osvajanja topni{tva, ono je raspore|eno po unaprijed razra|enom pla-
nu kako bi se Split {to uspje{nije branio od napada povr{inskih brodova i zrako-
plovstva agresora. Tako su izabrani i zaposjednuti polo`aji za prve PZO topove i to-
pove obalnog topni{tva. Na njima su postavljena oru|a i uvedene posluge koje su

78
bile u stalnom de`urstvu. Dakako, mislilo se i na obranu otoka. Svi su bili va`ni, a
najva`nijima su procijenjeni oni s kojih se moglo prijetiti Splitu i pomorskom pro-
metu na du`obalnim i poprje~nim pomorskim komunikacijama.
Ja~anjem obrane dalmatinskih gradova stvarani su uvjeti za probijanje blokade, po-
sebice na malim relacijama izme|u obale i otoka. Za probijanje blokade na du`o-
balnim komunikacijama, posebice prema Dubrovniku, valjalo je pri~ekati. Za vri-
jeme provedbe blokade uspostavljen je vizualni nadzor nad brodovima jugomorna-
rice. Posade na brodovima JRM-a jo{ uvijek su bile brojne i brzo su reagirale na bilo
kakvu provokaciju ili amaterski proboj blokade. Osim toga, bile su »lake na okida-
~u« i nisu se ustru~avale pucati. U provo|enju blokade nikome se nije popu{talo.
No, kako su dani blokade prolazili, pozornost posada je popu{tala. To se vidjelo po
tome {to su brodovi no}u slobodno plutali, bez ikakvog traga svjetla na njima, jer
na nekima od njih nisu radili pomo}ni strojevi za napajanje elektri~nom energijom.
I gliseri koji su vozili na relaciji kopno – otoci i obratno bili su sve drskiji te su vo-
zili sve bli`e tim brodovima koji, posebice u ranojutarnjim satima, nisu reagirali.
Ipak, posade su na brodu imale sve {to im je bilo potrebno, a po zalihe su i{li u
Loru, koja je jo{ uvijek bila dobro opskrbljena brodskim potrep{tinama.
Protivnik je jo{ uvijek bio daleko nadmo}niji, jo{ uvijek je raspolagao potrebnom
logistikom i mogao je nametati vlastite obrasce pona{anja. No, doga|aji u i oko
luke Plo~e od 14. do 16. rujna 1991. (akcija »Zelena tabla – Male Bare«) dali su in-
spiraciju. Naime, u toj akciji oslobo|ena je vojarna »Stanko Parma}» u Plo~ama, te
skladi{ta streljiva i naoru`anja Ba}ine, skladi{te minskog oru`ja Tatinje i velika
Mornari~ko-tehni~ka radionica. Sa sidri{ta Ba}ine protjerani su minolovci iz sasta-
va 16. DML-a (Diviziona minolovaca) koji su stalno bazirali na tom sidri{tu. Isti su
brodovi u{li u sastav TG Plo~e kojoj je na ~elu bila jedna topovnja~a uz jo{ dva bro-
da tipa R^. Situacija u Plo~ama bila je vrlo napeta, s mnogo pucnjave, koja je od-
nijela prve `rtve. Plo~e su bile gradi} s velikim vojnim garnizonom i mno{tvom voj-
nih djelatnika s njihovim obiteljima. Vojni djelatnici bili su naoru`ani dugim cije-
vima koje su nosili svojim ku}ama zbog »samoobrane«. Protjerivanjem ratnih bro-
dova sa sidri{ta Ba}ine garnizon se predao, no ispred grada je boravila TG Plo~e
koja je otvarala vatru po gradu, bez obzira na to {to su u njemu ostale obitelji voj-
nih djelatnika. Zapovjednik grupe bio je kapetan fregate ^aji}, koji je jedno vrije-
me slu`bovao u Plo~ama. Posebno je bila aktivna topovnja~a, koja je uplovljavala
Plo~anskim kanalom u luku i iz najve}e blizine tukla po gradu. Mineri HRM-a su
u suradnji s radnicima luke Plo~e zaprije~ili kanal luke ~eli~nom u`adi, a koman-
dantu TG-a prenesena je poruka da je luka minirana podvodnim minama i da je
svaka komunikacija s lukom zabranjena. Brodovi iz sastava TG-a nikad vi{e nisu
u{li u luku. Neko vrijeme, radi zavaravanja, ali i zbog blokade nisu smjeli isploviti
niti brodovi koji su se tada zatekli u luci na prekrcaju. Akcija je polu~ila svoje re-
zultate i dala velike pouke.

79
Usprkos blokadi, nakon raketiranja motela Zagreb u Karlobagu, u kojemu su bile
smje{tene izbjeglice iz Gospi}a, trajektom Ilirija no}u 22. rujna 1991. evakuirani
su nemo}ni starci i djeca u luku Rab. Idu}eg je dana prestala prva blokada kojom
su se, nema sumnje, trebali posti}i i psiholo{ki u~inci na priobalno i, posebice, oto~-
no pu~anstvo. Prva blokada prestala je slu`beno 23. rujna 1991., istoga dana kada
je u akciji zarobljavanja oru`ja u luci Plo~e preminuo konobar s trajekta Pelje{~an-
ka Mate Toma{. »Slu`ba za informiranje VPO« javila se 23. rujna 1991. Lu~koj ka-
petaniji u Splitu s porukom da s tim danom zavr{ava pomorska blokada i da bro-
dovi mogu slobodno ploviti. Krajem rujna 1991. uvodi se svakodnevna veza izme-
|u Rijeke, Zadra, Splita i Dubrovnika, za {to »Jadrolinija« uvodi i ~etvrti feribot.
Kakvi su bili u~inci ove blokade? JRM je uspjela u svojoj nakani sprje~avanja naj-
ve}ega dijela planiranog pomorskog prometa, posebice na planu prometa trgova~-
kih brodova i ve}ih trajekata. U po~etku su oto~ani bili zate~eni blokadom, jer nisu
bili spremni na ovakva doga|anja. Me|utim, s obzirom na mentalitet oto~ana blo-
kada nije polu~ila o~ekivani uspjeh, jer su se oto~ani znali zadovoljiti onim {to su
imali. Sprje~avanje trajektne veze s Dubrovnikom najvi{e su osjetili Dubrov~ani.
Turisti koji su se jo{ nalazili na tom podru~ju ostali su bez mogu}nosti napu{tanja
boravi{ta i povratka svojim domovima. Uz to, odmah se osjetila nesta{ica nekih na-
mirnica koje su se dovozile trajektima. Najve}e {tete pretrpjela je pomorska privre-
da zbog nemogu}nosti plovidbe trgova~kih brodova, {to je na svjetskom brodar-
skom tr`i{tu imalo brzi odraz u smislu pove}anja osiguranja vozarina, gubitka pov-
jerenja u zastavu novostvorene dr`ave, te odlaska svih trgova~kih brodova pod stra-
ne zastave. Ispa{tale su luke koje su brzo gubile teret, a skupa lu~ka oprema i infra-
struktura, kao i mnogobrojni lu~ki radnici ostali su bez posla.
Tijekom prve blokade posade brodova JRM-a dobro su se dr`ale, brodovi su bili so-
lidno popunjeni ljudstvom, de`urstva su, posebice u po~etku, bila redovita i odra-
|ivana po pravilima slu`be koja su vladala na tim brodovima. Zapovjedni{tvo
HRM-a imalo je podatke o zapovjednicima brodova JRM-a i to~no su mogli pred-
vidjeti koji brodovi bi mogli izraziti preveliku revnost, bolje re}i bahatost u obna-
{anju svojih du`nosti u provedbi blokade. S druge strane, HRM je u to vrijeme bila
u punoj mjeri zauzeta tzv. »bitkom za vojarne«. Tada su ve} definirane vojarne koje
su ostale u vlasni{tvu JRM-a, kao {to su HRM i HV proglasili oslobo|ene vojarne
svojima. U lukama u Puli i Rijeci pripadnici JNA nastavljali su s izvla~enjem oru`-
ja, opreme i obitelji nesmetano i po planu. HRM se intenzivno popunjavala ljudi-
ma, formirano je Zapovjedni{tvo s osnovnim funkcijama i po~elo se intenzivno ra-
diti na ustrojavanju postrojbi koje bi mogle odmah izvr{avati borbene zada}e.
Na planu obavje{tajnog poznavanja situacije kod jednih i drugih bilo je dosta para-
doksa. JRM su u velikom broju napu{tali Hrvati, ali i ljudi drugih nacionalnosti.
Oni su bili dobar izvor obavijesti o stanju u JRM-u i JNA. Me|utim, najve}i broj
njih se jo{ uvijek bojao vojno-kontraobavje{tajne slu`be, zloglasnog KOS-a koji je

80
imao nekoliko uspje{nih akcija uhi}enja eksponiranih prebjega. Stoga je jo{ neko
vrijeme vladalo nepovjerenje me|u samim Hrvatima biv{im pripadnicima JRM-a,
u strahu da neki od njih nije pritajeni pomaga~ te zloglasne slu`be. Jednako tako,
najve}i broj ljudi zadu`enih za prihvat pripadnika JRM-a u novoustrojenu HRM,
bili su pripadnici neke od sigurnosnih slu`bi u biv{oj JNA i JRM. Susreti s njima
ve}ini prebjeglih Hrvata nisu bili po volji. A to je bilo vrijeme najve}eg priljeva ljud-
stva u postrojbe i Zapovjedni{tvo HRM-a. Vjerojatno je me|u primljenima bilo i
onih sa zada}om daljnje suradnje s KOS-om i obavje{tajnom slu`bom JNA i JRM-
a. Koliko su ti ljudi taj posao odradili, pokazat }e neko budu}e vrijeme. Dakako,
biv{i djelatnici JRM-a i JNA u mirovini {etali su gradovima i pri tome mogli »sni-
mati« situaciju. Neki dr`e da je i sama euforija narasle mr`nje prema djelatnim pri-
padnicima JNA i JRM-a, a protiv srpstva i ~etni{tva, koja je rezultirala izbacivanji-
ma iz stanova, premla}ivanjima i svakodnevnim {ikaniranjima, otupila o{tricu mo-
gu}nosti dubljeg obavijesnog prodora protivnika u redove HRM-a. Ipak, analizom
kasnijih doga|anja bilo je bjelodano da je JRM imala podatke o HRM-u koje je
mogla prikupiti jedino od njezinih pripadnika. No, te su informacije uvijek bile za-
ka{njele, pa nisu mogle izrazito negativno utjecati na budu}a bojna doga|anja. Ve-
liku je prednost HRM imala u osobnom poznavanju svih pripadnika JRM-a koji su
ostali u sastavu JRM-a, njihovih sposobnosti i stupnja spremnosti da se anga`iraju
za »srpsku stvar«. Nadalje, HRM je imala mogu}nost prislu{kivanja radioveze izme-
|u brodova JRM-a na moru. Kako je u posjed HRM-a pala vojarna @rnovnica pre-
ko koje je i{ao cjelokupan telefonski promet prema Beogradu, to je ote`alo sustav
zapovijedanja u JRM-u i JNA, te se radioveza koristila u ve}oj mjeri od `eljene.
Obje strane su nakon zavr{etka blokade izvla~ile zaklju~ke. JRM je uspjela usporiti
prometne tokove i uzrokovati veliku {tetu pomorskoj privredi Republike Hrvatske,
a s druge strane postalo je o~igledno da vrijeme radi za HRM, iako je ostalo puno
posla kako bi ona mogla podi}i borbenu sposobnost i parirati snazi JRM-a.

Druga pomorska blokada

Rujan 1991. obilovao je doga|ajima vezanima za uspostavu primirja, a jo{ vi{e nji-
hovim kr{enjem. Jednako tako bilo je mno{tvo doga|aja na moru. Prva `rtva
HRM-a pala je 24. rujna 1991., kad je na topni~kom polo`aju PZO-a na splitskoj
pla`i Ka{juni neprijateljska granata usmrtila pripadnika HRM-a Josipa Vrani}a. Uz
spomenuti sukob, na odnose JRM-a i HRM-a odrazilo se i miniranje Ratne luke
Lora, koje su izveli mineri HRM-a u no}i s 24. na 25. rujna 1991. godine. Naime,
u 10,30 sati na minu u minskoj prepreci nai{la je protivni~ka barkasa i odletjela u
zrak. Na brodu je poginulo petero mornara koji su se nalazili u sredi{tu eksplozije
na krmi, a dvojica djelatnika JRM-a u ~inu zastavnika te{ko su ranjena, no obojica
su pre`ivjela. U trenutku eksplozije nalazili su se u kormilarnici. Ovim doga|ajem

81
ogla{eno je postojanje minske prepreke, ~ime je ratna luka izolirana i s mora. Tako
se najve}a vojarna JRM-a na{la u potpunom okru`enju. Isto tako, onemogu}ena je
opskrba brodova JRM-a iz te luke i njihovo pristajanje u Loru, tako da su zate~eni
brodovi u Lori (odred patrolnih brodova, remorkeri), kao i u luci Poljud (odred
{kolskih brodova), ostali blokirani. Presje~ena je pomorska i svaka druga veza izme-
|u Lore i vojarne Divulje, koja se nalazila u Ka{telanskom zaljevu. Nakon ovih do-
ga|anja vodstvu JRM-a postalo je jasno da na Ka{junima postoji obalna topni~ka
bitnica, koja nije uni{tena i da su ispred Lore polo`ene podvodne mine koje prije-
~e uplovljavanje u Loru. Krajnji rezultat bio je o~ekivan: brodovi JRM-a prestali su
ulaziti u Ka{telanski zaljev, koji su do prije nekoliko dana obilato granatirali brod-
skim topni{tvom uz pomo} zrakoplova.
Me|utim, brodovi JRM-a i dalje su diktirali uvjete pona{anja na Jadranu, tako da
je plovidba, ~ak i civilnih brodova bila vrlo opasna. U luci Slano 1. listopada na-
padnut je tenkovskim projektilima i o{te}en brod Perast, prema mi{ljenju mnogih
najbolji klasi~ni »bijeli brod«. Posada Perasta ~udom je ostala neozlije|ena i iskrca-
la se na obalu u luci Slano, opkoljenoj okupatorskom vojskom. Nakon skrivanja po
ku}ama odlu~ili su se podijeliti: grupa pomoraca koja je bila s Mljeta namjeravala
se probiti do Mljeta preko Pelje{ca i Kor~ule, a ostali su krenuli svojim obiteljima
prema Dubrovniku. U granatiranju mjesta Slano, prilikom napada JNA (crnogor-
skih rezervista) i okupacije Slanog (1.-5. listopada 1991.) poginula su tri ~lana po-
sade s Perasta: ~asnik stroja Antun Mati} (ro|. 13. studenoga 1955.), kormilar Niko
Nodilo (ro|. 16. listopada 1958.) i upravitelj stroja Pero Sr{en (ro|. 17. sije~nja
1953.). Potom je, 7. listopada 1991., ispred svoga doma u Moko{ici od neprijatelj-
ske granate poginuo i ~etvrti ~lan posade s Perasta Denis ^imi} (ro|. 27. sije~nja
1973.). Usprkos molbama i tra`enju kod vlasti JNA u Vojnopomorskom sektoru
Boka, za sudbinu trojice pomoraca koji su poginuli u Slanom nije se znalo sve do
30. travnja 1992., kad su ih prona{li ~lanovi Me|unarodnog Crvenog kri`a u crkvi
u Slanom, gdje su bili ostavljeni u crnim plasti~nim vre}ama. Nakon identifikacije
posmrtni ostaci poginulih pomoraca predani su obiteljima.
Ubrzo je progla{ena i druga pomorska blokada koja je slu`beno trajala od 3. do 13.
listopada 1991. godine. Na dubrova~kom podru~ju otpo~ela je ve} 30. rujna, kada
je zaprimljena obavijest od Komande VPS-a Boka da »JRM uspostavlja pomorsku
blokadu {ireg rajona Dubrovnik, u {to je uklju~ena zabrana uplovljavanja i isplovl-
javanja iz svih luka unutar rajona ograni~enog spojnicama rt Batrt Bezdanj (otok
Kolo~ep) – svjetionik Grebeni – jugoisto~ni rt Pelegrin«. Poseban »biser« slijedio je
na kraju poruke u kojoj se poja{njava kako »u slu~aju kr{enja ove zabrane snage
JRM-a imaju nare|enje da postupaju po pravilima borbene upotrebe bez upozore-
nja«. Poruka »bez upozorenja« bila je namijenjena i brodovima HRM-a i brodovi-
ma pod civilnom zastavom Republike Hrvatske. To je prakti~no zna~ilo slobodan
lov na svako nenaoru`ano plovilo pod hrvatskom zastavom i otvaranje vatre bez

82
upozorenja. Radi usporedbe, u Drugom svjetskom ratu, do objave totalnog rata,
bio je obi~aj i pravilo da se trgova~ki brodovi prvo legitimiraju, a ako bi prevozili
materijal za vojne potrebe, njihovoj posadi bilo bi nare|eno da se ukrca u brodske
~amce, jer }e brod biti potopljen. Prema tome, prvo bi se upozorilo, potom se spa-
{avala posada, a tek onda potapao brod. Tako to i danas tuma~e odredbe ratnog pra-
va na moru, me|utim, generali i admirali JNA uveli su za hrvatsku stranu nova pra-
vila – pravila odmazde, kao svoj stil pona{anja. Za pripadnike JRM-a civilne osobe
bile su pripadnici protivni~ke oru`ane sile s kojima nije trebalo pregovarati ve} od-
mah pucati.
Uvo|enje druge pomorske blokade oglasila je Komanda 9. VPS-a Kumbor priop-
}enjem da se vojnopomorska blokada obnavlja »zbog nepo{tivanja svih postignutih
sporazuma o prekidu vatre od strane vlasti i oru`anih snaga Republike Hrvatske i
nastavka blokada jedinica i komandi sa svim obilje`jima genocida, kao i zbog oru-
`anih napada na vojne objekte, jedinice i ustanove Jugoslavenske narodne armije«.
Zanimljivo je da se javila Komanda VPS-a Kumbor ili Boka, a ne, kako se o~ekiva-
lo, Komanda VPO-a, koja je bila ili je trebala biti najstarije zapovjedni{tvo u JRM-
u i koja se dosad ogla{avala. Iako su se u stvari javljale njihove slu`be za informira-
nje, bilo je jasno da se unutar vrha JRM-a ne{to doga|a. Do tada je primije}eno da
se Kninski korpus odvojio iz sustava zapovijedanja Komande VPO-a pod ~ijim je
zapovjedni{tvom bio, a sada se pojavio VPS Boka koji je samostalno izdavao op}e
akte na koje je prije pravo polagala samo Komanda VPO-a. Iako se pomorska blo-
kada odnosila samo na dubrova~ko podru~je, to nikako ne zna~i da je VPS imao
ovlasti da objavi postojanje blokade, ukoliko je i dalje u sastavu VPO-a. Bez obzira
na to {to se spomenuta blokada nalazi u zoni odgovornosti 9. VPS-a, vojni~ki red
nalagao je da slu`beno priop}enje izda i potpi{e Komanda VPO-a, a ne VPS. Ova-
kva situacija mogla je unijeti zabunu u tijek vo|enja pregovora, jer se moralo znati
s kojim se zapovjedni{tvom razgovara i koje su njegove ingerencije. Do tada se VPS
Boka javljao samo u povodu pretresa trajekata koji su uplovljavali i isplovljavali za
luku Dubrovnik. Prislu{kivanjem radioveza saznalo se da kapetan bojnog broda Kr-
sto \urovi}, koji je obna{ao visoke du`nosti u 9. VPS-u Boka, vi{e nije u djelatnoj
slu`bi. Tek kasnije saznao se razlog: \urovi}a su, ina~e Crnogorca, hrvatskog
dr`avljanstva, ~etnici ubili bez suda i su|enja. Komanda VPO-a ipak se oglasila u
svezi ogla{avanja potpune blokade jadranskih luka. Ovu informaciju objavio je Ta-
njug 4. listopada. U njoj je izostavljena rije~ »genocid«, koja se spominje u izjavi 9.
VPS-a Boka, kao i formulacija »bez upozorenja«. Istu informaciju prenio je i 5. VPS
Pula. Sadr`aj akta sli~an je kao kod Komande VPO-a, s tim {to je u dokumentu
spomenuto i »me|unarodno pomorsko pravo«.
U objavama koje su govorile o blokadi bilo je dopu{teno prometovanje trajektima
na pojedinim linijama. To su bili trajekti na linijama koje je koristila JNA prema
Lastovu i Visu, te trajekti koji su plovili izme|u otoka Cresa i kopna, a trajekti pre-

83
ma Dubrovniku plovili su rje|e i uz obvezno uplovljavanje u luku Zeleniku (u zal-
jevu Boka kotorska). U Puli i Rijeci blokada je uvedena 3. listopada od 9 sati, za-
branom uplovljenja bilo kojega plovila. Dopu{teno je isplovljavanje isklju~ivo stra-
nim brodovima zate~enima u luci. Tako je bilo i u Splitu, gdje su snage JRM-a do-
pustile isplovljavanje stranim brodovima i biv{em trajektu Balkanija na uzdu`obal-
noj liniji za Rijeku, te pristajanje u gradskoj luci trajekata Vis i Bartol Ka{i}, koji su
doplovili s Visa i Lastova. U Hvaru se zatekao trajekt Liburnija i tu ostao, kao i
mnogi drugi brodovi koji nisu mogli napustiti luke u kojima su se zatekli. Na po-
dru~ju od Makarske do Plo~a i Metkovi}a zapravo je bilo zabranjeno i kretanje vo-
zilima. U Splitu je Krizni {tab predlo`io Ministarstvu pomorstva i »Jadroliniji« da
se brodovima na liniji Rijeka – Split – Dubrovnik prevoze samo teretna vozila i put-
nici, a ne i osobna vozila.
Da je protivniku bilo iznimno stalo da zaustavi promet uzdu` jadranske obale, zor-
no je prikazao primjer bombardiranja Pa{kog mosta, koji je u to vrijeme ~esto bio
kori{ten, a HV nije imao ni snage ni sredstava braniti ga u PZO smislu. Na dan
ogla{avanja pomorske blokade, 3. listopada 1991. u popodnevnim satima grupa
zrakoplova JNA ga|ala je Pa{ki most, s namjerom da ga sru{i i odsje~e Dalmaciju
od sjevernog dijela Hrvatske. Na mostu se odvijao redoviti cestovni promet, no pi-
loti JNA, sre}om, nisu taj dan bili »u formi« ili je bila rije~ o ne~emu drugom?
Usprkos dopu{tenju za prometovanje na nekim linijama, njihov vozni red ~esto su
kreirali zapovjednici TG JRM-a koji su samovoljno zaustavljali promet. Tako je za-
povjednik TG Rijeka s komandnog broda VPBR »Kopar« samostalnom odlukom
obustavio promet na pruzi Brestova – Porozina. Na `albu Lu~ke kapetanije Rijeka
komandantu 5. VPS-a, kapetanu bojnog broda Du{anu Raki}u, isti je odgovorio da
}e razgovarati sa zapovjednikom TG-a. Me|utim, zapovjednik TG-a rezolutno je
odbio poku{aj bilo kakve intervencije sa strane, proglasiv{i kapetana bojnog broda
Raki}a – nenadle`nim. Uz to, da bi valjda potvrdio visinu svog autoriteta, od tada
je vra}ao u luku ne samo ribarske brodove, ve} i sva ostala manja plovila koja su na-
pu{tala lukobrane svojih luka. I ovdje se opet ponovio slu~aj nadle`nosti u zoni od-
govornosti. Komandant 5. VPS-a Pula bio je zadu`en za zonu odgovornosti koja se
u konkretnom slu~aju prostire do Zadra, odakle po~inje nadle`nost 8. VPS-a [ibe-
nik. Prema shemi zapovijedanja, on bi trebao biti najstariji po rangu i odgovoran za
sva doga|anja na tom prostoru. Me|utim, ovaj slu~aj to je jasno demantirao. S dru-
ge strane, 9. VPS Boka imao je punu ingerenciju nad svojim podru~jem i poduzi-
mao je mjere i radnje bez konzultacije s »komandantom« VPO-a, admiralom Mi-
lom Kandi}em, koji se sa svojim u`im {tabom nalazio na otoku Visu. Moglo se slo-
bodno zaklju~iti da admiral Kandi} »gubi tlo pod nogama« i da on sam nema uvid
u situaciju na terenu, niti je upoznat s postupcima svojih podre|enih djelatnika.
Bilo je to saznanje koje je lako moglo rezultirati mnogim nesporazumima s velikim
posljedicama.

84
Ovakve spoznaje pove}avale su bojazan za sigurnost trajekata, putnika i posade od
vandalizma i samovolje pripadnika jugomornarice, ali i vojske. I protivni~ki zrako-
plovi po~eli su s napadima na trajekte »Jadrolinije« koji su vozili usprkos va`e}oj
blokadi. Naravno da protivni~ke djelatnike nije zabrinjavala ~injenica da napadaju
nenaoru`ane brodove. Stanje u Rije~kom zaljevu, koji je kontrolirala fregata, raket-
na topovnja~a i dva torpedna ~amca, zbog toga se 5. listopada 1991. mijenjalo iz
sata u sat. Primjerice, trajekt za Valbisku danju je mirovao u luci Merag, a no}u je
uspijevao bez svjetala i laganom vo`njom doplovljavati do te luke. Crne slutnje ost-
varile su se 6. listopada 1991. kada je zrakoplovstvo JNA otpo~elo s napadom na
trajekte bez ikakva upozorenja. Toga dana Krizni {tab »Jadrolinije« zabilje`io je da
je u podne napadnut i raketiran, sre}om i proma{en, trajekt Rapske plovidbe koji
je povezivao luke Jablanac na kopnu i Mi{njak na otoku Rabu. Popodne, u razma-
ku od dvadeset minuta, raketirani i mitraljirani su Jadrolinijini trajekti Sveti Juraj i
Ka~jak, koji su u Prizni ~ekali ukrcaj putnika i vozila za otok Pag. Trajekti su pro{-
li bez ve}ih o{te}enja, no pogo|eno je vozilo njema~kih registracijskih oznaka, pri
~emu je poginuo putnik koji je ~ekao na ukrcaj, a ostala trojica su ranjena. U zra~-
nom napadu toga dana pogo|en je i trajekt Borik, na kojemu je izbio po`ar, ali ga
je posada uspjela lokalizirati i kasnije ugasiti. Trajekt je namjerno nasukan, a potom
velikim zalaganjem posade osposobljen i vra}en u promet. Na luku Prizna tada je
palo deset do dvanaest raketa. Istoga dana kada je napadnuta luka Prizna, u Zadru
i Preku padaju nove `rtve. U napadu na luku Zadar, priska~u}i u pomo} unesre}e-
nom susjedu, od neprijateljske granate smrtno je stradao zapovjednik s broda Lara
Vinko Aliba{i}. A u luci Preko, prilikom napu{tanja trajekta Jazine za vrijeme za-
mra~enja luke, `ivot je u prometnoj nesre}i izgubio vo|a stroja Bo`idar Mili}. Pa-
dom Masleni~kog mosta, veza s Dalmacijom preko otoka Paga ostala je jedina mo-
gu}nost. No, nakon ~etverodnevnih zra~nih napada, mnogobrojnih raketiranja i
bombardiranja, promet preko Pa{kog mosta morao se obustaviti, pa je trajektima
Vira, Ka~jak i Borik uspostavljen danono}ni promet izme|u uvala Mileti}i i Fortica.
Za to vrijeme, iz blokirane pulske luke neometano su odlazili pripadnici JNA una-
jmljenim brodovima i odvozili preostali ratni materijal, a hrvatska strana ih u tome
nije sprje~avala, jer su se te aktivnosti radile prema postignutim sporazumima. S
druge strane, pripadnici iste te vojske napadali su i ometali promet. I ne samo pro-
met, jer su, usprkos mnogim sporazumima o prekidu vatre, jo{ uvijek napadani [i-
benik, Zadar, Biograd i njihova zale|a. Dubrovnik je bio izravno `estoko napadnut
topni~kom paljbom, a general JNA Andrija Ra{eta opravdavao je taj barbarski ~in
potrebom razoru`anja hrvatskih vojnih formacija u Dubrovniku koje su, prema nje-
govim rije~ima, napadale »mirnu crnogorsku vojsku«. Dubrovnik je cijelo vrijeme
bio pod opsadom, a njegovo stanovni{tvo li{eno osnovnih `ivotnih potreba u stal-
nom strahu od granata koje su dolazile s okolnih brda i brodova JRM-a. Trebalo je
~ekati prestanak blokade kako bi trajekti s hranom i lijekovima, ali samo u skladu

85
s popisom odobrenim od strane JNA, stigli u grad. Ipak, te porep{tine Dubrov~ani
su dobivali drugim putem, zahvaljuju}i pripadnicima HRM-a koji su organizirali
prijevoz gliserima i malim brodi}ima. Takvo probijanje blokade u po~etku je orga-
niziralo Zapovjedni{tvo HRM-a iz Splita sa svojim ljudima i opremom, a potom su
se uklju~ili i ljudi iz samog grada, opet u organizaciji HRM-a, te pripadnici Odre-
da naoru`anih brodova Dubrovnik. Na ovaj na~in omogu}eno je dovo`enje potreb-
nih artikala, ali i paketa od rodbine iz ostalih krajeva Republike Hrvatske, pa ~ak i
dnevnoga tiska – »Slobodne Dalmacije«.
Ve} 10. listopada 1991. ~inilo se da u nekim dijelovima Jadrana blokada popu{ta.
Zadarska je luka deblokirana i brodovi su zaplovili prema svojim odredi{tima. Na-
kon dugotrajnih pregovora Zapovjedni{tva Hrvatske ratne mornarice i Vojnopo-
morske oblasti, ratni brodovi JRM-a napustili su toga dana akvatorij ispred splitske
luke. Istoga je dana i Rije~ki zaljev djelomi~no deblokiran. Vlada Republike Hrvat-
ske javno je pozvala i Sjeverno-atlantski pakt (NATO) da za{titi Hrvatsku i njezine
gradove od agresora, a 13. listopada 1991. iz opkoljenog Dubrovnika upu}eni su
apeli za pomo}. Toga dana prestala je druga pomorska blokada.
Druga pomorska blokada neke je iznenadila, a neke nije. Primjerice, na srednjo-
dalmatinskim otocima situacija se koliko-toliko normalizirala. Ljudi su se navikli na
blokade pa su organizirali `ivot sukladno situaciji. Otok Bra~ imao je sredi{nju ulo-
gu u razbijanju blokade. Bra~ani su na naju`em dijelu Bra~kog kanala uspostavili
gotovo redovitu glisersku vezu s kopnom, kojom je dostavljano sve {to je oto~ani-
ma trebalo za `ivot, ali i za rad. Vezu su odr`avali i veliki gliseri tipa »Princesse«,
koje je mobilizirala HRM, a vozili su ih profesionalni skiperi. Ostali srednjodalma-
tinski otoci s Bra~a su preuzimali stvari i robu za svoje potrebe. [oltani su svoje po-
trebe namirivali preko otoka Bra~a ili linijom prema Trogiru preko Drvenika.
U me|uvremenu su postignuti mnogi sporazumi o prekidu vatre koji nisu ispo{to-
vani. Naprotiv, situacija na moru i u unutra{njosti Hrvatske bila je krajnje zabri-
njavaju}a. Stanovni{tvo otoka u me|uvremenu je nabavilo potrep{tine koje su ne-
dostajale i obnovilo zalihe. Na moru je situaciju dodatno ote`ao londonski »Loyd«,
najve}e osiguravaju}e dru{tvo brodova na svijetu, koji je zabranio trgova~kim bro-
dovima da uplovljavaju u luke isto~nog Jadrana dok situacija ne postane sigurna.
Istina je da se ova obavijest vi{e odnosila na polaganje podvodnih mina ispred Lore,
a manje na uvedenu blokadu brodova jugomornarice. »Loyd« je tek krajem stude-
noga 1991. odobrio uplovljavanje brodovima u hrvatske luke, ali po ratnom re`i-
mu plovidbe i naravno uz najve}e tro{kove osiguranja. Tako su {tete za pomorsku
privredu rasle na nenadoknadive iznose. Istodobno, nemogu}nost kori{tenja doma-
}ih luka i optere}enje vozarine dodatnim osiguranjima natjeralo je doma}e broda-
re da promijene jugoslavensku zastavu i jugo-registar te da se upi{u u inozemstvo
pod stranu zastavu i strane registre.

86
Za najve}i broj brodova iz sastava flote JRM-a luke baziranja postale su luke na oto-
cima Visu i Lastovu. Na tim otocima snage JRM-a, u cilju osiguranja svojih brodo-
va i pripadnika, uvele su mnoga ograni~enja za lokalno stanovni{tvo. Na otoku Visu
ukinuta je redovita cestovna veza s Komi`om, a ograni~eno je slobodno kretanje po
otoku. Tko bi se na{ao u takvoj situaciji bio je maltretiran od brojnih vojnih patro-
la koje su kru`ile otokom. No, i dalje je jedna od najve}ih boljki oto~ana bilo zdrav-
stveno zbrinjavanje, iako su u takvim okolnostima prakti~no bili uskra}eni za sve.
Doga|ale su se i apsurdne situacije. U to se vrijeme dosta pripadnika JRM-a i JNA
»skidalo« iz vojske. Me|u osobama koje su napu{tale JNA bili su i lije~nici. Tako je
iz lastovskog garnizona oti{ao lije~nik, pa su se pripadnici JNA i JRM-a oslanjali na
jedinog lije~nika civila na otoku. Primjerice, lije~nik iz sastava 16. DML-a pobje-
gao je kad se brod – barkasa vezao uz obalu u luci Gradac. Me|utim, takve ambu-
lante nisu mogle pomo}i te`im bolesnicima, pa su sr~ani bolesnici i oni kojima je
trebala dijaliza ili neka druga stru~na medicinska pomo}, morali biti strpljivi. Isto-
dobno, mogli su gledati kako obitelji vojnih djelatnika u njihovu susjedstvu po spe-
cijalisti~ku medicinsku uslugu, koja je njima bila uskra}ena, slobodno idu u ve}e
gradove.

Tre}a pomorska blokada

Kad bi blokade prestajale, brodovi na moru ostajali bi na svojim polo`ajima. Istina,


u manjem broju, ali i nadalje se po rasporedu moglo razabrati o kojim borbenim
grupama je rije~. Za vrijeme prestanka blokada nastojalo se nabaviti i prebaciti
plovnim putovima sve ono {to se prije nije stiglo. Na kopnenom dijelu boji{ta po-
stalo je jasno da se vojnim putem ne}e ostvariti nikakvo rje{enje. JNA nije imala
snage provesti svoje planove rasijecanja teritorija Republike Hrvatske i izlaska na
more. Isto tako, HV koji je sve vi{e stasao i pritiskao JNA i paravojne formacije,
nije imao snage osloboditi ~itav svoj teritorij i potisnuti JNA iz ovih podru~ja. Tako
su obje strane do{le u pat-poziciju i stalno su se nalazili razlozi za me|usobne pri-
govore.
Normalizacija putni~koga linijskog prometa na Jadranu i slobodno uplovljavanje
brodova s »dopu{tenim« teretom u dubrova~ku luku, do{lo je u pitanje ve} 17. li-
stopada. Pokraj Mljeta brodovi JRM-a zaustavljaju Slaviju i vra}aju je u polazi{nu
luku na Kor~uli. Dramati~nu plovidbu imao je i trajekt Marina, koji je tada bio u
najmu »Jadrolinije«. U Mljetskom kanalu Marina je zaustavljena i podvrgnuta dvo-
satnom temeljitom pregledu. U ratnim uvjetima, u Dubrovniku je 1. studenoga
1991. prire|en veli~anstven do~ek humanitarnom konvoju »Libertas« – tridesetak
brodova, predvo|eni m/t Slavija, na kojemu su bili Stjepan Mesi}, Franjo Greguri}
te mnoge osobe iz Vlade RH i javnog `ivota. [estodnevnu avanturu konvoja od Ri-
jeke do Dubrovnika i natrag pratila je cijela Hrvatska. Njegovim dolaskom Du-

87
brov~anima je vra}ena nada da ne}e ostati zarobljeni, no nakon njegova odlaska
Dubrovnik se opet na{ao na meti topova. Dva dana poslije, 3. studenoga, grad je
ostao bez kruha.
Ubrzo je, prema ve} isprobanom scenariju, zapo~ela i tre}a pomorska blokada
JRM-a. U ve~ernjim satima 7. studenoga 1991. Komanda VPS-a Boka objavila je
zabranu plovidbe na dubrova~kom podru~ju, a potom se sljede}i dan zabrana pro-
tegnula na cijelu hrvatsku obalu, odnosno sve luke. U jutarnjim satima 8. studeno-
ga »Tanjug« je prenio vijest da je »Komanda VPO-a uvela pomorsku blokadu pri-
morskih gradova.« »Jadrolinija« je morala obustaviti promet, no objava pomorske
blokade zatekla je mnoge trajekte u vo`nji. Dva velika trajekta na brzoj pruzi pre-
ma Dubrovniku – Ilirija i Liburnija zatekla su se u crnogorskoj luci Zelenici, na
ulazu u Bokokotorski zaljev, u kojoj je JRM obavljala temeljiti pregled Jadrolinijih
brodova, putnika i tereta. Trajekt Ilirija na{ao se u Zelenici samo nekoliko sati pri-
je uvo|enja blokade, dok je Liburnija uz pratnju patrolnog broda JRM-a dopra}e-
na na plovidbi iz Kor~ule. Brodovima je JRM zapovjedila da u luci Zelenika osta-
nu s putnicima i teretom do daljnjega, a nedugo zatim dopu{tena im je plovidba za
Kor~ulu. Liburniju je blokada zatekla prepunu prehrambenih namirnica na putu za
Dubrovnik. Trajektu Balkanija (sada Istra) namijenjen je prijevoz vojne opreme iz
Rijeke u Bar. Prekinut je promet i s otokom Mljetom. Trajekt Badija dvaput je pro-
bio blokadu za Trstenik i Kor~ulu.
Na dan uvo|enja blokade, a u cilju prekida ne samo pomorskog ve} i cestovnog
prometa izme|u Dalmacije i sjevernog Jadrana, jugoslavensko zrakoplovstvo opet je
napalo Pa{ki most, koji je ve} bio o{te}en u napadima prethodnih dana, tako da se
njime moglo voziti samo jednim kolni~kim trakom i »na vlastitu odgovornost«. A
preko mosta su morale prije}i kolone kamiona radi opskrbe Dalmacije. Iako hrvat-
ska strana nije imala dovoljno PZO sredstava da ih rasporedi oko Pa{kog mosta,
koji i nije bio u neposrednoj zoni djelovanja, zrakoplovi JNA doletjeli su no}u, vje-
rojatno zbog straha od hrvatske protuzra~ne obrane. Bio je to klasi~an napad u no}-
nim uvjetima. Prvi je zrakoplov oko 1.50 sati izbacio svjetle}u raketu, a potom su
uslijedili napadi. Cilj je bio trajekt Borik, koji je s trajektom Vira plovio kao ispo-
mo} za o{te}eni Pa{ki most i odr`avao vezu izme|u Mileti}a na kopnu i Fortice na
otoku Pagu, unutar Ljuba~kog zaljeva. Vje{tim manevrom svoga zapovjednika tra-
jekt je izbjegao raketu i sat i pol nakon toga nastavio s plovidbom do svitanja. No,
zrakoplovi JNA vratili su se sljede}i dan. Imali su idealne uvjete za napad. Dan je
bio vedar, a sa zapadne strane imali su slobodan prilaz iz niskih Ravnih kotara pre-
ma uvali Dinji{ki. Neometani, napali su nenaoru`ane trajekte kao da su na kakvom
poligonu. Trajekti su bili krcati putnicima i vozilima. Oba trajekta su pogo|ena i
o{te}ena.
Ispred rije~ke luke ponovno se pojavila TG Rijeka predvo|ena VPBR-om »Kopar«.
Grupa brodova stigla je ispred Rijeke da osigura prijevoz brodova s teretom Rije~-

88
kog korpusa. Brodovi su do{li i radi psiholo{kog pritiska jer su u tijeku bili prego-
vori hrvatske strane sa zapovjednikom Rije~kog korpusa generalom Marijanom ^a-
dom o predaji korpusa. Ovi razgovori odvijali su se uz prisutnost europskih proma-
tra~a, ali i oficira sigurnosti JNA, koji nisu mogli preboljeti gubitak nekoliko veli-
kih vojarni iz Rije~kog garnizona, kao i garnizona Delnice, koje su s kompletnom
opremom pale u hrvatske ruke. Upravo ovakva situacija pogodovala je velikoj u`ur-
banosti i nervozi oficira JNA, koji su se pona{ali krajnje arogantno i osorno, misle-
}i da oni sami mogu ne{to promijeniti. U njih je prevladavao poznati srbijanski mit
da je ono {to je izgubljeno, izgubljeno zato {to je opet netko izdao, a da su oni po-
zvani da stvari vrate na svoje mjesto. @ivjeli su izvan vremena i prostora. Dugo }e
tim ljudima trebati da shvate gdje su i gdje je prava istina. Na`alost, zbog takvih nji-
hovih stavova strepili su mnogi, mahom slabi i nemo}ni.
Na srednjodalmatinskom podru~ju bilo je naj`ivlje. Brodovi iz sastava TG Ka{tela
zapucali su na sve {to im se u~inilo sumnjivim, pona{aju}i se po na~elu: »prvo pu-
caj, onda pitaj«. Obalna topni~ka bitnica s otoka Visa u vlasni{tvu biv{e JRM otvo-
rila je 10. studenoga 1991. vatru na talijanski teretni brod Europa 92 koji se pribli-
`io obali otoka. Brod je odr`avao stalnu brodsku vezu izme|u Splita i Manfredoni-
je, a prevozio je splitski cement u Italiju. Tu je rutu koristio gotovo svakodnevno i
uvijek je i{ao istim rutama. No, toga dana topnici JRM-a napali su ga bez upozo-
renja; ispaljeno je vi{e plotuna koji su pali oko broda. Brod je poduzeo manevar izb-
jegavanja i pove}ao je brzinu, pa je taj napad sre}om pro{ao bez posljedica.
Tijekom no}i pucnjava u Splitskom kanalu postala je stalna. Vatra je otvarana s bro-
dova JRM-a po Stomorskoj (o. [olta) i Milni (o. Bra~), te po njihovoj okolici, vje-
rojatno ga|aju}i mogu}a mjesta postavljanja hrvatskih obalnih topova. Da je plo-
vidba brodova predstavljala veliki rizik pokazao je slu~aj malte{kog broda Euro Ri-
ver, koji je ~esto uplovljavao u luku Plo~e prevoze}i razne terete iz mediteranskih
luka. Brod se 12. studenoga 1991. nalazio jugozapadno od otoka [olte, kad je na
njega otvorena vatra. Uspostavljena je veza s vlasnikom broda i lu~kom kapetani-
jom. Pogo|en u spremi{ta, brod je dobio prodor vode od kojeg je uskoro potonuo.
Posada, me|u kojom je bilo i 6 hrvatskih pomoraca, uspjela se ukrcati na ~amac za
spa{avanje, odakle ih je spasio »Brodospasov« teglja~ Saturn. Posade remorkera koji
su po{li u pomo} unesre}enima morale su ~ekati skoro sat vremena da dobiju odo-
brenje za isplovljavanje od zapovjednika TG Ka{tela. Gra|ane Splita i Dalmacije su-
tradan je zaprepastilo izvje{}e beogradske agencije »Tanjug«: Kako se saznaje u izvo-
rima bliskim Komandi Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdu{ne obrane, na brod
(Euro River) otvorena je vatra iz preure|enih policijskih helikoptera kojima su piloti-
rali hrvatski bojovnici. Ovo je samo jedna od mnogobrojnih anegdota koje su beo-
gradski mediji i njima sli~ne slu`be (npr. one vojne za informiranje) objavljivali u
svezi s doga|anjima u ratu u Hrvatskoj. Ni Hrvatska vojska ni MUP Republike Hr-
vatske u to vrijeme nisu imali helikoptere na koje bi se mogle ugraditi neke lansir-

89
ne naprave, niti su im bile na raspolaganju bilo kakve rakete ili drugo naoru`anje
koje bi moglo poslu`iti u ove svrhe.
Ostali trgova~ki brodovi pro{li su bolje, iako su i oni bili {ikanirani i ometani u re-
dovitoj djelatnosti. Nekako u isto vrijeme brodovi JRM-a vratili su u me|unarod-
ne vode brod Maryu, hondura{ke zastave, koji je s 1500 tona starog `eljeza plovio
prema Splitu. Izlazak iz splitske luke nije dobio ni brod Oruda. Sovjetski brod SIA
nosivosti 6200 tona, koji je plovio pod malte{kom zastavom i vozio humanitarnu
pomo} organizacije FAO za Etiopiju, trebao je natovaren humanitarnom pomo}i
napustiti rije~ku luku ranije, ali ga je u tome sprije~ila pomorska blokada. Zapo-
vjednik broda Aleksandar Ploskonosov, svjestan da }e se hrana na brodu pokvariti,
odlu~io je zajedno s liberijskim remorkerom Ibisone napustiti rije~ku luku i doko-
pati se me|unarodnih voda. No, intervenirali su brodovi JRM-a i brod SIA vra}en
je na rije~ko sidri{te. Uzalud je me|unarodna organizacija National Maritime Tran-
sport, sa sjedi{tem u Parizu, izravno molila zapovjednike JRM-a da se brod propu-
sti jer }e nastati {teta koju }e osjetiti gladni i nemo}ni. U molbi su naveli, kako pre-
nosi »Slobodna Dalmacija«: Sigurni smo da }e Ratna mornarica shvatiti o ~emu se radi
i dopustiti brodu da isplovi. Sli~nu intervenciju za navedeni brod tra`ilo je i Mini-
starstvo pomorstva RH od Promatra~ke misije Europske zajednice u Zagrebu, me-
|utim, svi poku{aji ostali su uzaludni i brod je ostao ~ekati na rije~kom sidri{tu.
U strahu da bi hrvatske vlasti mogle povodom toga ometati izvla~enje tehnike JNA
koja se ukrcavala u lukama Puli i Rijeci, 11. studenoga 1991. u jutarnjim satima
lu~ka uprava iz Rijeke dobila je obavijest od vojnih vlasti kako je isklju~ivo luka Ri-
jeka deblokirana, ali uz obvezu da se trgova~ki brodovi u dolasku i odlasku moraju
javiti vojnim vlastima radi provjere tereta. U to vrijeme se u rije~koj luci vr{io uto-
var broda s vojnom opremom 13. (Rije~kog) korpusa za crnogorsku luku Bar. Iz
Pule je dopu{teno isplovljavanje broda Frauke s njema~kom zastavom, koji je tako-
|er prevozio vojnu opremu i pripadnike JNA za crnogorske luke. Da se JNA inten-
zivno povla~ila s ovih prostora, potvrdilo je i istodobno uplovljavanje broda Venus
u Pulu zbog istoga posla. [ibenska pomorska blokada bila je specifi~na. Budu}i da
je Hrvatska vojska u »{ibenskom ratu« zarobila cjelokupno brodovlje okupatorske
mornarice u {ibenskoj luci, a istodobno je zahvaljuju}i baterijama u Ze~evu i @irju
kontrolirala otvoreno more, zbog vojarne u Minerskoj bio je blokiran jedino kanal
Sv. Ana. Tim su kanalom na osobnu odgovornost plovili samo vlasnici manjih
brodova. »Jadrolinijine« linije iz [ibenika prema otocima, koje se odr`avaju dvama
klasi~nim putni~kim brodovima, po~injale su iz Vodica. U luci su ostala blokirana
tri hrvatska trgova~ka broda. Problem deblokade rje{avao se u Ministarstvu
pomorstva.
Nakon vi{ednevne potpune izolacije Dubrovnika, koji je bio pod `estokim napadi-
ma s kopna i s mora, te nakon intervencija ~lanova Europske zajednice i mnogih
drugih me|unarodnih organizacija, dopu{teno je uplovljavanje broda Slavije u luku

90
Gru`. Brod Slavija dopremio je lijekove i neke osnovne prehrambene proizvode u
grad, a glavni cilj mu je bio izvla~enje trudnica, ranjenika i izbjeglica, koji su se za-
tekli po hotelima izvan zidina grada Dubrovnika. Isplovljenje Slavije iz Dubrovni-
ka za Pulu 13. studenoga 1991., zna~ilo je spas za vi{e od ~etiri tisu}e prognanika,
napose `ena, djece, starijih osoba, ranjenih i bolesnih. Nakon kontrole u Zelenici,
napa}eni putnici morali su, zbog otvorenih ratnih sukoba pred Splitom, pro}i van-
jskom stranom otoka [olte. Dodatne neugodnosti prouzro~ilo je jako jugo. Ljudi
su bili smje{teni u hodnicima, gara`i i u drugim prostorijama, koje nisu namijenje-
ne boravku ljudi na brodu. U tom najve}em valu prognanika koji su u ovom ratu
prevezeni brodom, bilo je oko tisu}u djece i gotovo tri stotine ranjenika, od ~ega
{ezdeset i tri nepokretna, te dvadeset rodilja. Putem je preminuo jedan putnik, sr-
~ani bolesnik, a ro|eno je dvoje djece.
Od 14. do 16. studenoga 1991. na podru~ju srednje Dalmacije odigrala se bitka iz-
me|u snaga HRM-a i brodova JRM-a, nakon ~ega su brodovi JRM-a suzbijeni i
primorani uploviti u svoja posljednja uto~i{ta na hrvatskom dijelu Jadrana – luke
Vis i Lastovo. Iz njih vi{e nisu isplovljavali na ratne zada}e, osim za patrole ispred
spomenutih luka. »Posljednje boravi{te« produ`eno im je sporazumom u @itni}u
21. studenoga 1991. godine. Naime, toga dana kad je sru{en Masleni~ki most, u
@itni}u kraj Drni{a je izme|u predstavnika hrvatskih vlasti i JNA potpisan spora-
zum o napu{tanju svih vojarni u [ibeniku, Divuljama i Splitu, te o prestanku, od-
nosno zabrani svih oru`anih aktivnosti od Kvarnera do Plo~a i deblokadi svih jad-
ranskih luka i pomorskih komunikacija na istom jadranskom potezu. Iz ovog spo-
razuma izuzeta su upori{ta Vis i Lastovo, s napomenom da }e se o odlasku brodo-
va i pripadnika JNA s tih otoka razgovarati u sljede}oj rundi pregovora. Na~elno su
se strane suglasile da }e se otoci napustiti do kraja 1991. godine. Sporazum iz @it-
ni}a nije odmah za`ivio. Dva dana nakon njegova potpisivanja, 23. studenoga
1991. deblokada je odgo|ena do daljnjega iz »tehni~kih razloga«. No, usprkos blo-
kadi, a s obzirom na to da na moru vi{e nije bilo »kontrolora«, jer su se povukli u
oto~ne luke, u lastovsku luku Ubli je nakon 14. dana potpune blokade uplovio tra-
jekt Partizanka, koji je isplovio iz Splita bez ikakve dozvole. Do~ekan je s odu{ev-
ljenjem. Ubrzo su njegov primjer slijedili i drugi trajekti, a iz svojih odredi{ta u ja-
dranskim lukama uspjelo je isploviti i nekoliko teretnih brodova. Komanda VPO-
a dopustila je plovidbu brodova na 6 linija (»pruga«) u splitskom i zadarskom
okru`ju. Trajekti izme|u Splita i bli`ih otoka, bez obzira na blokadu, otpo~eli su s
vo`njom na svojim rutama dan nakon odlaska brodova JRM-a iz tog podru~ja, a
brod prema Veloj Luci dan kasnije. Tako je daleko prije 3. prosinca 1991., kad je
slu`beno ogla{en prestanak pomorske blokade, na moru vladala potpuna sloboda
kretanja svih plovila.
Brodovi jugomornarice prisiljeni su na boravak u lukama koje su im odre|ene do-
govorom i iz njih, kako je nazna~eno, nisu vi{e isplovljavali. To, me|utim, nije zna-

91
~ilo da je pomorska blokada ukinuta. Ona je i dalje bila na snazi sve do 3. prosin-
ca 1991. godine. Trajekti nisu plovili na du`obalnim rutama prema Dubrovniku, a
i na ostalim podru~jima broj isplovljavanja bio je smanjen. Rukovodstvo brodara
nije se usudilo slati brodove u plovidbu jer su jo{ bila svje`a sje}anja na napade zra-
koplova JNA na trajekte Borik i Viru. Iako su u borbi u splitskom okru`ju oborena
2 zrakoplova JNA, jednostavno se nije htjelo riskirati s ljudskim `ivotima. Sve pri-
oritetne potrep{tine za oto~no stanovni{tvo prevozili su gliseri iz sastava HRM-a ili
brodice u osobnom vlasni{tvu oto~ana prema najavama vo`nji kriznim sto`erima na
svojim otocima. Ove su vo`nje bile najavljivane jer su topnici HRM-a bili na opre-
zu kako se brodovi ili podmornice JRM-a ne bi slu~ajno pojavile na mjestima gdje
nisu bili po`eljni.
Tre}a, najdulja pomorska blokada hrvatskoga Jadrana prestala je u podne 3. prosin-
ca 1991., osim za luku Dubrovnik. Deblokadi su prethodili maratonski pregovori
predstavnika Vlade RH s predstavnicima Vojnopomorske oblasti, odnosno JNA u
Splitu. Iz Ka{telanskog zaljeva Hrvatska ratna mornarica uklanja posljednje mine,
~ime je otvoren morski prilaz Lori i Divuljama i osigurana nesmetana plovidba zal-
jevom. Grad Dubrovnik je, me|utim, ostao pod blokadom i nakon slu`benog pre-
stanka pomorske blokade koju je objavila Komanda VPO-a. Srbijanska politika o~i-
to je imala posebne planove s Dubrovnikom. Usprkos maratonskim pregovorima,
apelima iz cijeloga svijeta, politi~kim i drugim izjavama, molbama i pritiscima, grad
i njegovo stanovni{tvo i dalje je dr`ano pod blokadom. Kontrola plovidbe u dubro-
va~kom okru`ju provo|ena je zabranama uplovljenja brodovima s humanitarnom
pomo}i, a posljednjih dana prosinca Komanda Vojnopomorskog sektora u Boki
nije dopu{tala ni jednom brodu uplovljenje ili isplovljenje iz Dubrovnika. Tek s
prodorom hrvatskih kopnenih snaga i odbacivanjem agresorske vojske u zale|u Du-
brovnika u svibnju 1992. stekli su se uvjeti za potpunu deblokadu Dubrovnika, na
kopnu i na moru.

Planiranje povla~enja JRM-a s teritorija RH

Sukladno sporazumima o povla~enju biv{e JNA s prostora RH, nakon pomorskog


boja 15. i 16. studenoga izme|u snaga HRM-a i JRM-a, te nakon potpisanog pri-
mirja 16. studenoga 1991., brodovima JRM-a odre|ena su mjesta baziranja na oto-
cima Visu i Lastovu. U sporazumu je navedeno da }e se premje{tanje ratnih
brodova JRM-a nadalje voditi po posebnom sporazumu, s tim da teritorij RH
moraju napustiti najkasnije do lipnja 1992., te da za to vrijeme ne smiju borbeno
djelovati.
Brodovi na Visu i Lastovu bili su uglavnom brodovi iz sastava Flote JRM-a (udar-
ne i obalske pomorske snage), koji su bili stacionirani u ratnim lukama u Puli, [i-
beniku, Splitu i Plo~ama. Zajedno s pomorskim snagama, na otoke Vis i Lastovo

92
dovozila su se sredstva, tehnika i ljudi koji su bili smje{teni u splitskoj Lori, ili su
bili u tranzitu iz luke Pula i upori{ta Mali Lo{inj i [ibenik. Dovo`enje ljudi i teh-
nike JRM-a odvijalo se pomo}nim brodovima JRM-a (poglavito pomo}nim brodo-
vima op}e namjene – PO – 91 Lubin, PO – 92 Ugor i PO – 93 Kit), ali i najmom
stranih trgova~kih brodova. Sa spomenutih otoka brodovi JRM-a nisu vi{e borbe-
no djelovali, iako su bili anga`irani na poduzimanju mjera borbenog osiguranja svo-
jih brodova i jedinica koje su bile smje{tene u vojarnama u unura{njosti otoka. Na
otoku Visu za privremeni smje{taj kori{tene su vojarne Zlopolje (Ston~ica), Smo-
kova, Korita; sredi{nja vojarna Samogor, uvala Stonca, ^e{ka vila, Starine, vojarna
na brdu Hum, vojarna Bandirice i Dom JNA u samom mjestu Vis. Na otoku La-
stovu JNA je za smje{taj svojih vojnika i ~lanova obitelji koristila vojarnu u okviru
OROSt-a – promatra~ke radarske postaje na brdu Hum, vojarnu »Mar{al Tito« u
Ubliju, Centar veze i komandnog mjesta na Ple{evu brdu, vojarnu u Ni`nom po-
lju, te objekte na otoku Mr~ari i pomorskom pristani{tu Jurjeva luka u uvali Ubli.
Na ovim lokacijama brodovi i postrojbe JRM-a nisu bili uznemiravani nikakvim
borbenim aktivnostima snaga HRM-a (kojima je to bilo zabranjeno), niti od stra-
ne ZNG-a.
Povla~enje pomorskih i svih drugih snaga JRM-a i JNA s vanjskih otoka zapo~elo
je krajem svibnja 1992. godine. Odvijalo se uglavnom pomo}nim brodovima JRM-
a i s pet unajmljenih trajekata s jugoslavenskom zastavom i odredi{nim mjestom u
zaljevu Boka kotorska. Pomo}ni brodovi JRM-a bili su posebno aktivni (PO-91 i
PO-93, te DBM – 241). S otoka su 29. svibnja 1992. odvezene posljednje obitelji
starje{ina koje su do tada `ivjele na Visu i Lastovu. Otok Lastovo brodovi JRM-a
napustili su 30. svibnja u 3.30 sati, nakon polusatne kanonade iz PZO topova, ek-
splozija mina i rafala iz kala{njikova, vjerojatno slave}i odlazak na »slobodni terito-
rij« Boke kotorske. Istoga dana, oko 18.30 sati, vi{ko sidri{te napustilo je preosta-
lih {est ratnih brodova, predvo|enih komandnim brodom Flote JRM-a Vis, i VPBR
koji je preimenovan u broj 3, a radilo se vjerojatno o VPBR-a – 31 Split. Na otoci-
ma Visu i Lastovu izvr{ena je primopredaja objekata izme|u predstavnika JNA i
kriznih {tabova Visa i Lastova, a svim aktivnostima bili su prisutni promatra~i Eu-
ropske zajednice. Na otoku Visu primopredaja je pro{la bez problema i sve vojarne
bile su u ispravnom stanju, dobro odr`avane, a ljudi iz sastava JNA primjerenog po-
na{anja. Nakon primopredaje vojarni i topni~kih baterija, utvr|eno je da su svi to-
povi obalnih baterija koji su bili fortifikacijski ukopani imali prepilane cijevi. Po-
kretne topni~ke baterije razmje{tene su na podru~je Boke kotorske.

93
Zaklju~ak o neprijateljskoj Ratnoj mornarici

Vrijeme pred odlazak JRM-a s ovih prostora karakterizirala je `estina represivnih


djelovanja vatrenim udarima po objektima infrastrukture, posebice na srednjem di-
jelu Jadranskog pomorskog voji{ta. Nakon jedne takve eskalacije nasilja, HRM je
odgovorila oru`jem u bitci u Splitskom kanalu (15. studenoga 1991.) i Kor~ulan-
skom kanalu (16. studenoga 1991.), protjerav{i brodove JRM-a na vanjske otoke
Vis i Lastovo. Na tim je polo`ajima JRM do~ekala i kraj boravka na ovim prostori-
ma i oti{la sa svom pokretnom imovinom u luke Boke kotorske. Niti HRM niti po-
strojbe na kopnu nisu uznemiravale boravak brodova u ovim rajonima, iako su ovi
poduzimali svekolike mjere borbenog osiguranja. Pona{anje pripadnika JNA, pose-
bice na otoku Visu, bilo je korektno. Ostali brodovi iz sastava TG Dubrovnik i da-
lje su presretali Jadrolinijine brodove na putu za Dubrovnik, odvodili ih u Zeleni-
ku (Boka kotorska) i tek nakon temeljitog pregleda putnika i tereta pu{tali dalje.
Teret koji se smio prenositi trajektima za opkoljeni Dubrovnik bio je reduciran
samo na nekoliko osnovnih prehrambenih proizvoda, a sve ostalo bilo je zabranje-
no (paketi poslani rodbini u opkoljenom gradu, novine, baterijski ulo{ci, mnogi li-
jekovi, dje~ja hrana i sl.).
JRM od Drugoga svjetskog rata nikad nije bila borbeno anga`irana i nije imala bor-
benog iskustva. Me|utim, od tada je provela mnoge vje`be i pripreme za bojna dje-
lovanja, kao i za odr`avanje visokog stupnja borbene spremnosti. Sve do Domovin-
skog rata dijelila je sudbinu s ljudima Dalmacije i Istre, razvijala se skupa s ostalim
pomorskim segmentima Jugoslavije i Hrvatske, dostignuv{i respektabilnu mo}. Za
vrijeme bojnih djelovanja na moru iskazali su sposobnost dugotrajnog ostanka
izvan luka i baznih rajona. Oprema na brodovima bila je solidna, tehni~ka sredstva
na brodovima, brodski oru`ani sustavi i ve}i dio elektronskog kompleksa radio je
dobro i pokazao visoku trajnost, raspolo`ivost i `ilavost. Me|utim, odvojeni od svo-
jih mati~nih luka na koje su se uvijek oslanjali, bez mogu}nosti one famozne krila-
tice »osloncem na sopstvene snage«, ta mornarica ipak nije pru`ila ono {to je mo-
gla u potpori bojnim djelovanjima snagama KoV-a biv{e Jugoslavije. Suo~ena s no-
vouspostavljenom HRM, koja niti izdaleka nije imala borbene sposobnosti kakve je
imala JRM, ova se, li{ena pogodnosti na koje je navikla, nakon odlu~nog sudara po-
vukla i prakti~no prestala postojati kao snaga na moru. Ostaje pitanje je li zapo-
vjedni kadar JRM-a mogao u~initi vi{e sa sredstvima kojima je raspolagao, ili je i
on, {to je manje vjerojatno, opstruirao zapovijedi iz Beograda? Dolaskom brodova
jugomornarice u svoje nove rajone baziranja, ljudima iz jugomornarice bili su upu-
}eni putem medija i javnog mnijenja veliki prijekori zbog toga {to nisu ostvarili o~e-
kivanja srazmjerno snazi kojom su raspolagali.

94
Kao ilustraciju veli~ine bespu}a jugomornarice navodim rije~i sada ve} pokojnoga
admirala Bogdana Pecoti}a (Smokvica, otok Kor~ula, 1912.), »komandanta IV. ar-
mijske oblasti«: Mornarica (JRM) se sve od svog nastajanja, pa i za vrijeme svog uspje{-
nog poslijeratnog razvoja, oslanjala u punom smislu te rije~i na bazu iz koje je nikla;
na kadrove, na gospodarstvene, industrijske i znanstvene potencijale i na taj na~in ra-
sla zajedno s cjelokupnim pomorstvom. Do ovog posljednjega (viceadmirala Mile Kan-
di}a, Potoci kraj Mostara), svi komandanti mornarice bili su iz Hrvatske. Najve}i broj
mornari~kih starje{ina iz drugih republika srodio se s ovom sredinom, zasnovao obitelji
i osje}ao se »ovda{njim«. Sve do ovih nesretnih dana eskalacije me|unacionalne mr`nje
i surovog rata na tlu Hrvatske. Onda se dogodilo ono najgore – mornari~ki vrh okren-
uo se protiv vlastitih korijena, protiv doju~era{njih suradnika i prijatelja, protiv svojih
susjeda i gra|ana, pa ~ak protiv svoje vlastite djece, ali i protiv savjesti i etike velikog
broja svojih vlastitih kadrova (Slobodna Dalmacija, 17. studenoga 1991.).

95
Minska djelovanja Hrvatske ratne mornarice

Uvodne napomene

HRM, kao i ostali dijelovi vojske Republike Hrvatske, zate~ena je u Domovinskom


ratu bez oru`ja, opreme i dovoljnog broja ljudi. Bila je suo~ena s nadmo}nijim pro-
tivnikom, ali odlu~na da zapo~ne s bojnim djelovanjima. U takvim je uvjetima
minsko oru`je imalo svoju posebnu ulogu, kao jedno od oru`anih sustava kojemu
su uvijek pribjegavali slabiji po snazi u obrani vlastitih podru~ja. Iskustvo pomor-
skih ratova na moru to nedvojbeno dokazuje. U to vrijeme, kada se JRM sa svojim
brodovima nalazila gotovo ispred svih ve}ih primorskih gradova i diktirala na~ine
pona{anja, malo je bilo onih koji su vjerovali da postoji snaga koja bi se toj sili mo-
gla suprotstaviti. Iako je organizacijski brzo i uspje{no utemeljena, po~eci HRM-a
nisu pru`ali nadu u brze i zna~ajne promjene. Stoga se svim silama krenulo u naba-
vu sredstava kojima bi se planskim djelovanjem moglo ne{to u~initi. Utemeljenje
HRM-a nije zna~ilo i ukidanje JRM-a na ovim prostorima. Naprotiv, JRM je bila
instrument velikosrpske politike, koja je u svom iskonskom posizanju za tu|im di-
gla ruke na obalu i more, koje im nikada i ni~im nije pripadalo. Stoga je HRM bila
prisiljena uzvratiti minskim oru`jem.

Zada}a minskih djelovanja u po~etnom razdoblju rata na moru

Mine su bile jedno od prvih mo}nih mornari~kih oru`anih sustava na raspolaganju


HRM-u. Shodno mogu}nostima i zna~ajkama minskog oru`ja i ostalih ~imbenika
vezanih za planiranje i realizaciju minskih djelovanja, Zapovjedni{tvo HRM-a je na-
~elno odredilo da }e zada}a minskih djelovanja u Domovinskom ratu biti sljede}a:
a) Minskim oru`jem trajno iscrpljivati `ivu silu protivnika i uni{tavati plovne
objekte. Postojanjem minske prijetnje ograni~avati manevar protivni~kih brodova i
u~initi da svaki pokret brodova bude rizi~an. Time bi se nadoknadila broj~ana pred-
nost u naoru`anju i vojnoj opremi. Osim toga, ovo oru`je tro{i kapacitete volje
ljudskog ~imbenika kod agresora i tjera ga da odustane od planiranih napada~kih
djelatnosti.
b) Druga zada}a minskog oru`ja bila je omogu}iti pomorskoj privredi Republike
Hrvatske, a isto tako i snagama HRM-a, o`ivotvorenje zamisli »strategije pre`ivlja-

96
vanja«. Ostvarivanje ove zamisli temelji se na na~elu da se ponajprije zaklanjanjem
i vojnom disperzijom za{tite snage i sredstva, stalno izbjegavaju odlu~uju}i sukobi
dok je protivnik znatno ja~i i da se rje{enje sukoba prona|e u izvanvojnoj sferi.
c) U sklopu po~etnih udara agresorskih snaga minsko oru`je osigurava kontinuitet
prostora kao operacijske osnovice i omogu}ava primjenu takvih oblika bojnih dje-
lovanja ostalim pomorskim snagama gotovo neograni~eno. Ovu zada}u minsko
oru`je izvr{ava tako da je za bojnih djelovanja vremenski trajna, a prostorno glob-
alna pojava.
d) Minske prepreke treba polo`iti na takve lokacije koje }e omogu}iti prihva}anje
prvih najja~ih udara koji se najte`e pre`ivljavaju, sve dok je odnos snaga povoljniji
za agresora. Zajedno s ostalim pomorskim snagama i mornari~kim snagama na oba-
li i otocima treba ga oslabiti do te mjere da mo`e biti tu~en u vi{e uzastopnih, plan-
skih i smi{ljenih bojeva i borbi.
e) Obrana prostora, obalnog ruba, obale i otoka tako|er je jedna od osnovnih zna-
~ajki minskog oru`ja za vrijeme trajanja bojnih djelovanja. Ona se posti`e kontinu-
iranom obranom prostora u cjelini i svakog njegovog dijela, u svim strategijskim
uvjetima. Minsko oru`je u tom slu~aju treba pridonijeti da u bojnim djelovanjima
u akvatorijalno-oto~nom dijelu nema gubitaka prostora, ve} se samo mijenjaju
uvjeti njegova kori{tenja. Uz to, miniranjem mora, bez obzira na uvjete koji su hr-
vatskoj strani nametnuti, ovaj prostor ostaje podru~je izvo|enja bojnih djelovanja i
pru`anja otpora.
Kao i sve male mornarice, tako se i Hrvatska ratna mornarica u djelovanju protiv
daleko nadmo}nijeg protivnika na moru opredijelila za uporabu i polaganje mor-
skih mina. Ta minska djelovanja imala su posebne zna~ajke. Iako polagane u uvje-
tima kad je neprijatelj imao potpunu prevlast na moru i u zraku, popisnim ili im-
proviziranim minopolaga~ima i bez ikakvog borbenog osiguranja, minske prepreke
bile su jedan od prvih mo}nih mornari~kih oru`anih sustava. One su ostvarivale
kontinuitet borbe s protivni~kom mornaricom na velikom dijelu Jadranskog mora.
Dobro osmi{ljene, smjelo i nadasve drsko polagane, ispred nosa snagama jugomor-
narice, zanatski dobro napravljene, minske prepreke (MP) stvorile su povoljne uvje-
te za djelovanja ostalih snaga HRM-a, koje su tako sa skromnim sredstvima bile u
stanju obaviti svoju svetu zada}u.

Kako je po~elo?

U utorak 16. rujna 1991. ujutro dr. Niko Pezelj, prema nare|enju admirala Letice,
pozvao je kapetana fregate Stjepana Bernadi}a da se javi u Zapovjedni{tvo HRM-a
u Jadranskoj ulici 1 u Splitu. Kapetan fregate Stjepan Bernadi} napustio je biv{u
JRM s mjesta na~elnika Minsko-protuminske katedre u CVV[ »Mar{al Tito« u

97
Splitu. Dobro je poznavao admirala Leticu, iako njegovo slu`bovanje u HRM-u
nije u po~etku bilo vezano za Split. Prvi njihov razgovor o ulozi i zada}ama HRM-
a bio je desetak dana ranije, kad su se sreli u [estoj operativnoj zoni i kad ga je ad-
miral zamolio da prije|e u mornaricu, koja se tek formirala. Admiral ga je izvijestio
da su grad i luka Plo~e u rukama HV-a, sa svim vojnim ure|ajima i instalacijama.
Izrazio je `elju da to stanje takvim i ostane, a da se skladi{ta isprazne, posebice skla-
di{te streljiva »Male Bare«, a skladi{te podvodnih mina »Tatinja« sa svim minama
sa~uva. Glavnu prijetnju za ta, kao i ostala skladi{ta i postrojenja, vidio je u TG-u
Plo~e, pri ~emu su jedan brod tipa RTOP i jedan do dva R^-a ulazila u gradsku
luku i nemilice tukla po svemu {to im se ~inilo neprijateljsko. Slo`ili su se da je po-
trebno zaprije~iti ulaz u luku Plo~e i ne dopustiti protivni~kim brodovima da rade
{to ho}e. Za provedbu zadatka admiral mu je, kako je to tada bilo uobi~ajeno kad
se kre}e na zada}u, doslovce rekao: »Uzmi {to ho}e{, koga ho}e{, sve je tvoje, ali za-
datak uradi.« Za ovaj zadatak Bernadi} je pozvao poznanika s katedre Rozarija Lo-
vri}a, instruktora minskog oru`ja, i njih dvojica uputili su se prema Plo~ama.
Grad i luka Plo~e oslobo|eni su u akciji HV-a »Zelena tabla – Male Bare«, kojom
je oslobo|en i cijeli garnizon JNA s vojarnom »Stanko Parma}» i sidri{tem »Ba}i-
ne«, uz mornari~ko-tehni~ku radionicu, skladi{te streljiva i oru`ja »Male Bare« i
skladi{te podvodnih mina »Tatinja«. Uspjeh je bio tim ve}i {to su u skladi{tima
»Male Bare« bile smje{tene tzv. rezerve federacije, {to je zna~ilo da su skladi{ta zai-
sta bila puna. Ovom akcijom HV je do{ao u posjed naoru`anja i streljiva koje je u
to vrijeme bilo tako potrebno. U vojnom smislu, najve}a prijetnja dolazila je od
TG-a Plo~e, koja je djelovala ispred kanala luke Plo~e u Neretvanskom kanalu do
spojnice Gradac – Trpanj, te od protivni~kog zrakoplovstva, koje je svim silama na-
stojalo uni{titi skladi{ta, posebice na Tatinjama i u Malim Barama, i sprije~iti HV
da do|e u posjed naoru`anja i streljiva. Garnizon Plo~e pod zapovjedni{tvom kape-
tana fregate Velina Jovanova predao se s najve}im brojem ljudstva i ~itavom infra-
strukturom pomorske »baze«. Osim spomenutih skladi{ta, u ruke HV-a i HRM-a
pala je tehni~ka radionica s vrijednim alatima i strojevima te repromaterijalom.
Radnici u njoj, ve}inom Hrvati, umnogome su pomogli da se iz radionice ni{ta ne
odnese i ne otu|i. Tu su bile i specijalizirane radionice za protuminsku opremu,
skladi{ta mornari~kih potrep{tina, navigacijski pribor i publikacije, dijelovi opreme
itd. Tu su se nalazile i vojarne sa svojom infrastrukturom, a u ladicama u Komandi
bile su upute za pona{anje u kriznim situacijama. I onda i danas te upute mogu
samo nasmijati, ali stanje kakvo je tada bilo i ljudi kojima su bile namijenjene, na-
lagali su ozbiljnost i oprez. Posebno su radovale prona|ene velike koli~ine topni~-
kih granata svih kalibara. Toga je u Malim Barama bilo dovoljno, jer je tu bila po-
hranjena pri~uva topni~kog strjeljiva VPO-a (Vojnopomorske oblasti), a ujedno i
federacije. Oslobo|enjem ovog skladi{ta zapo~ela je otima~ina svega i sva~ega od
strane civilnog pu~anstva, dok se nije uspostavio kakav-takav red. U tome su »po-

98
mogli« protivni~ki zrakoplovi i neprijateljski brodovi, koji su svim silama nastojali
ova skladi{ta, ili dio njih dignuti u zrak. Va`nost ovih skladi{ta bila je iznimna i sto-
ga ih je trebalo hitno raseliti ili isprazniti.
Prvi problem bio je uklanjanje minsko-eksplozivnih naprava, koje je protivnik po-
stavio kao posljednje osiguranje da ta dragocjena sredstva ne preuzme HRM i HV.
^im su oslobo|ene, u »Male Bare« provalili su gra|ani, koji su pod svaku cijenu
htjeli do}i do bilo kakvog oru`ja, te su skladi{ta otvarana bez ikakvog osiguranja, pa
je bilo i `rtava. Kad je MUP iz Plo~a uveo red, po~elo je plansko pra`njenje ovih
skladi{ta, pri ~emu su ljudi stalno gledali u nebo u strahu od nailaska i djelovanja
protivni~kih zrakoplova. Ve} prvog dana bilo je predvi|eno da se utvrdi ima li u
minskom skladi{tu u Tatinjama postavljenih minsko-eksplozivnih naprava. Piloti-
nom (peljarskim brodom) su Bernadi} i Lovri} prvi u{li u to minsko skladi{te, u ko-
jemu su zatekli samo stra`arske pse zatvorene u svoje kaveze, gladne i `edne. U zgra-
di u kojoj je boravila jugovojska bio je nered. Razbacani kreveti, ostaci hrane i opre-
me. Sve je ukazivalo na pani~no napu{tanje prostorija i op}e bje`anje. U jednoj kar-
tonskoj kutiji prona{li su konzerviranu hranu za pse, s kojom su ih nahranili. Psi su
ostali jo{ neko vrijeme u skladi{tu, kako bi odvratili ne`eljene posjetioce od ulaza.
Pretra`ivanje je potrajalo i drugi dan, kada se Bernadi}u i Lovri}u priklju~io i Ran-
ko Deli}, minski tehni~ar koji je bio zaposlen upravo na odr`avanju mina u tim
skladi{tima. U me|uvremenu je stiglo upozorenje da se iz kanala luke Plo~e ~uje
buka brodskih strojeva, {to je zna~ilo da nailazi topovnja~a. Grupi se bilo relativno
lako sakriti i ostati neprimije}enom, me|utim, peljarski brod kojim su do{li nije se
mogao sakriti. Protivnik je sve njihove napore skrivanja mogao u~initi uzaludnima
da je otvorio paljbu po minskom skladi{tu. Eksploziva je bilo toliko da bi njegovim
aktiviranjem sama eksplozija sli~ila na eksploziju atomske bombe srednje jakosti.
Sre}om, topovnja~a, s koje su vidjeli dolazak peljarskog broda u skladi{te, iz nekih
je razloga nakon nekoliko hitaca iz topa po gradu odustala od daljnjeg prodora u
luku. A uvala Tatinja bila je odmah iza ulaza u luku, te je bila opravdana bojazan
od vatrenog djelovanja topovnja~e ili zrakoplovstva, koje je tih dana ~esto nadlije-
talo i vatreno djelovalo po skladi{tima u Malim Barama.
Nakon toga grupa se mogla nesmetano posvetiti pregledu pristupa skladi{tu. Veli-
ka vrata glavnog skladi{ta bila su poluotvorena, {to nije ulijevalo optimizam. Oko-
lo su bili postavljeni telefonski kablovi, kojima tu nije bilo mjesto, pa su samo do-
punjavali ru`nu sliku. Grupa minera HRM-a bila je iznena|ena zlo}om agresora,
koji je minirao sve ono {to nije mogao ponijeti sa sobom, a novine su redovno iz-
vje{}ivale o nesre}ama takve vrste. Znati da se ispred tebe nalaze tone i tone eksplo-
ziva, a ne voditi ra~una o tim stvarima, bilo bi ravno samoubojstvu. Znalo se da bi
u slu~aju eksplozije tolike koli~ine »B« tvari stradao i sam grad Plo~e. To je bio ra-
zlog vi{e da grupa bez odlaganja prione poslu. Sve su pomno pregledali, nastoje}i
{to prije u}i u skladi{te da vide dokle se kablovi prote`u. Sre}om, prona|ena je

99
samo jedna improvizirana eksplozivna naprava, postavljena vi{e radi toga da nekog
zapla{i, pa je prilaz bio ~ist. O~igledno je da se protivniku jako `urilo pa nisu ima-
li vremena postaviti kakvu »pametniju« zamku. Preostalo je pregledati same mine –
crne, velike i prijete}e. Vanjsko skladi{te je bilo nadzemnog tipa, ogromnih dimen-
zija, daleko ve}e nego {to je izgledalo s vanjske strane. Podvodne mine bile su po-
svuda. I ne samo mine. Tu su bile uskladi{tene protupodmorni~ke bombe svih ti-
pova, protudiverzantske bombe, i ono {to je posebno odu{evilo ~lanove HRM-a –
TEP-ovi (tempirno eksplozivno punjenje) u limenim ba~vama, opremljeni satnim
priborom koji se mogao programirati na 24 sata. Ova su sredstva bila uredno slo-
`ena i bilo ih je vi{e od 2000. Koli~ina na|enog oru`ja je impresionirala. Samo pod-
vodnih mina, sidrenih kontaktnih, tipa SAG – 2 bilo je vi{e od 600 komada. Bile
su tu i AIM mine (na dnu le`e}e bezkontaktne), od kojih je svaka imala po 800 kg
visokobrizantnog eksploziva. Jedan od sanduka s TEP-ovima bio je otvoren. Satni
ure|aj bio je na svom mjestu, radio je, ali na sre}u, detonatorskih upalja~a nije bilo.
Kad su mineri HRM-a skinuli sat, ispod njega nije bilo detonatorske kapsule. Bila
je to la`na uzbuna. No, gdje su bili upalja~i? Mogli su biti svuda i nigdje. Pretra`i-
li su koliko su mogli i nisu ih na{li. Tek kasnije doznali su da su se tim upalja~ima
i eksplozivom koristili biv{i vlasnici love}i ribu.
Sutradan ujutro (19. rujna 1991.) grupa minera HRM-a otvorila je skladi{te i po-
novno ga pregledala, ovaj put mnogo temeljitije. Sre}om po njih i po grad Plo~e,
sve je bilo u redu i mogli su se posvetiti drugim poslovima. Uspostavljena je stra-
`arska slu`ba, a Braco Milo{evi} je pustio pse na slobodu. Dva psa, kuja koju je voj-
ska prozvala Doda, i mu`jak, slavno prozvan Alija, ostali su i dalje u »vojnoj slu`-
bi« na sidri{tu u Ba}inama, dok je tre}i pas – {arplaninac nestao (kasnije se saznalo
da ga je prisvojio jedan seljak i da se pas udoma}io kod njega ~uvaju}i ovce). Da bi
se sprije~ila TG Plo~e, posebice raketna topovnja~a, da djeluje po Plo~ama, odlu~e-
no je da se zaprije~i kanal luke. U Plo~ama tada nije bilo pogodnog broda za pola-
ganje mina. Na trajekt Pelje{~anku moglo se ukrcati minsko oru`je, ali trajekt nije
bio prikladan za njegovo polaganje, jer nije mogao polagati mine preko krme. Od
brodova, tu su se nalazila dva remorkera, no niti oni nisu dolazili u obzir. A luka se
morala zaprije~iti. Isto tako, mine iz vanjskog skladi{ta prekrcane su u podzemno
skladi{te, a vi{ak eksplozivnih sredstava odvezen je u Split ili predan postrojbama na
kopnu. Odlu~eno je da se prolaz u kanal luke Plo~e zaprije~i `i~anim preprekama,
te su tako preko kanala postavljena dva ~eli~na u`eta promjera 72 mm, koja su bila
vezana za teglja~e. U`ad su postavili radnici luke uz pomo} remorkera, s velikim po-
letom, spretno{}u i u najkra}em vremenu. To je ponovljeno jo{ jednim u`etom 19.
rujna u poslijepodnevnim satima, a cijelu akciju vodio je Miljenko Bagari}, {ef ope-
rative u luci Plo~e. U`ad su natezala dva velika teglja~a – manevarske lokomotive,
zaklonjene hrpama ugljena iskrcanog na obali, koji ih je {titio od pogleda i bojnih
djelovanja s mora. Funkcioniranje je bilo jednostavno. Na znak motritelja, koji je

100
bio stotinjak metara ispred, teglja~i bi upalili strojeve i nategli u`ad. Prilikom po-
ku{aja ulaska RTOP-a u luku, teglja~i su nategnuli ~eli~nu u`ad koja je dotad bila
na morskom dnu, {to je rezultiralo efektnim iskakanjem u`adi iz mora i odustaja-
njem RTOP-a od namjere. U radijskom razgovoru izme|u predsjednika Izvr{nog
vije}a op}ine Plo~e Nevena Jelavi}a i zapovjednika TG Plo~e, 20. rujna 1991., ka-
petan fregate Bernadi} uputio je poruku ~asnicima JRM-a da je kanal luke Plo~e
miniran podvodnim minama i da se obustavlja svaki plovni promet tim dijelom. Ta
poruka, da bi bila vjerodostojnija, poslije je emitirana u radio-oglasima za pomor-
ce. Otada ni jedan brod jugomornarice nije ni poku{ao u}i u luku. Tako je HRM
dosta jednostavno do{la do dragocjenog minskog oru`ja i streljiva, koje joj je silno
nedostajalo. Uspjeli su osujetiti pomorske snage protivnika da u|u u kanal i luku
Plo~e i da dignu skladi{ta u zrak. Vrijednost ovog plijena uskoro }e osjetiti protiv-
nici na raznim mjestima, na kopnu i na moru. Osim Bernadi}a i Lovri}a, u akciji
su sudjelovali Ranko Deli} – minski tehni~ar, Mladen Milo{evi}-Braco i \or|e Mi-
trov, koji su pomogli u razminiranju skladi{ta, te mnogi drugi koji su se organizi-
rali u svojim postrojbama. U to vrijeme stigao je kapetan fregate Zvonimir Franj-
kovi} da s nekoliko ~asnika preuzme ulogu zapovjednika RL Plo~e. To bi se na neki
na~in moglo nazvati prvom akcijom zaprje~ivanja mora od strane HRM-a.

Miniranje Ka{telanskog zaljeva ispred Ratne luke Lora

Krajem rujna impozantne snage Takti~ke grupe (TG) »Ka{tela« (1 VPBR, 2 RTOP-
a, 2 R^-a, 2 do 4 T^-a i nekoliko BRM-ova) blokirale su pomorski promet izme-
|u Splita i srednjodalmatinskih otoka, a 20. i 21. rujna topovima su granatirale
uzleti{te u Resniku i naselja u Ka{telanskom zaljevu. Pri tome su obilno koristili
Loru kao logisti~ku bazu i mjesto za zamjenu i odmor posada. Dana 21. rujna u
Zapovjedni{tvu HRM-a, na sastanku kojemu su bili nazo~ni zapovjednik HRM-a
admiral Sveto Letica, na~elnik Sto`era HRM-a Ante Budimir i Stjepan Bernadi},
odlu~eno je da se ne{to poduzme kako bi se neprijateljske pomorske snage sprije~i-
le u kori{tenju Lore. U stvari, admiral Letica i kapetan fregate (~in iz JNA) Budi-
mir ve} su odlu~ili da se podvodnim minama zaprije~i prolaz u Ka{telanski zaljev
na potezu od rta Jova (otok ^iovo) prema rtu Marjan. Bernadi} je iznio svoje opa-
ske na ovaj plan, a one su se odnosile na sigurnost samog grada Splita, jer u slu~a-
ju otkrivanja akcije miniranja mora nije bilo nikakve sumnje da }e protivnik tu}i
po Splitu, a znalo se da }e to uraditi temeljito i nemilice: ratnom mornaricom i zra-
koplovstvom. Zato je odlu~eno da se miniranju pristupi jedino u situaciji koja bi
jam~ila skrivenost pripremnih radnji i samo polaganje mina. Uz to, Bernadi}u je
skrenuta pozornost, i to od admirala Letice, da vremena nema i da se to mora hit-
no u~initi. Planiranje same zapreke prepu{teno je Bernadi}u i njegovoj grupi, a oko
logisti~ke potpore pomo}i }e kapetan fregate Ante Budimir. Odmah se pristupilo

101
planiranju akcije, okupljanju i ekipiranju ljudi, brodova i opreme. Akcija je ve} na
prvi pogled bila iznimno opasna, ali vladao je veliki polet da se jugomornarici sta-
ne na kraj. Mine se iz skladi{ta u Tatinji nisu mogle prenijeti brodovima zbog pri-
jetnji snaga jugomornarice, pa su, valjda prvi puta od njihove izrade, slane kamio-
nima – {leperima.
Akvatorij u kojemu je trebalo polo`iti minsku zapreku zbog svoje dubine zahtijevao
je polaganje sidrenih kontaktnih mina tipa SAG – 2. HRM je, istina, imala daleko
ubojitije minsko oru`je u obliku na dnu le`e}ih, nekontaktnih, akusti~no-induk-
cijskih mina AIM-M-70. Bernadi} je predvidio polaganje sidrenih mina i odlu~io
se na mine tipa SAG – 2, manje ubojite, a ipak dovoljne da ispune svoje zada}e i
o~ekivanja. Ove mine bile su najjednostavnije za rad i polaganje, a ujedno ih je,
bude li potrebno, najlak{e ukloniti. Bernadi} je bio protiv toga da se ova zapreka
polo`i na predvi|enoj lokaciji. Razlog za polaganje ove prepreke na ovoj lokaciji bio
je mogu}nost nadzora i obrane ove minske prepreke. Naime, HRM je u to vrijeme
oformljivala topni~ku bitnicu u uvali Ka{juni, stacioniranu upravo nasuprot dijelu
akvatorija koji bi trebao biti miniran. Ova lokacija time je zadovoljavala uvjet spr-
je~avanja protivni~kih minolovaca da nesmetano razminiraju polo`ene mine. S dru-
ge strane, Ka{telanski zaljev ~esto su koristili ribarski brodovi i druga plovila, pa je
postojala vrlo velika vjerojatnost da }e, u slu~aju da se ne objavi postojanje prepre-
ke u moru, na neku od postavljenih mina nai}i civilni brodovi i stradati nedu`ni.
Da bi se posao osigurao na vrijeme i kako treba, anga`irani su svi mineri specijali-
sti za prethodnu i zavr{nu pripremu mina, a tada{nja »Jugolinija« je stavila na ras-
polaganje svoj najmoderniji i najve}i trajekt Vladimir Nazor. Jedina {ansa mineri-
ma HRM-a bila je da se neprijatelja iznenadi. Tako se prilikom planiranja ove ope-
racije nastojalo svim silama takti~ki iznenaditi protivnika samim ~inom polaganja,
te mjestom i vremenom.
Zbog stalne prisutnosti brodova JRM-a u Splitskom kanalu i Ka{telanskom zalje-
vu, 23. rujna planirano je zaprije~iti morski prostor od rta ^iovo prema rtu Mar-
jan. Na raspolaganju za ovu akciju bilo je 10 mina SAG-2, a polo`ile bi se na polo-
`ajnoj dubini da bi ih lake pomorske snage protivnika (LPS) prilikom nailaska ak-
tivirale. To je bila ve} uobi~ajena polo`ajna dubina mina od jednog i pol metra, iako
se, tehni~ki gledano, ista mogla postaviti na 6 metara dubine. Polo`ajna dubina
mine u ovom slu~aju bila je iznimno va`na i stoga je o njoj kod sidrenih mina uvi-
jek dobro voditi ra~una. Kao lokacija minske zapreke, kako je prvobitno predvi|e-
no, odabran je plovni put izme|u sportskih lu~ica Splita smje{tenih na sjevernoj
strani Marjana i lu~ica i luka na ^iovu, u Ka{telima i u Trogiru. Ako se minska pre-
preka polo`i kako je planirano, onda bi se ista trebala po polaganju najaviti u »Ogla-
su za pomorce« (OZP), jo{ uvijek slu`benom glasilu za sigurnost plovidbe, te u dru-
gim sredstvima javnog priop}avanja. No, ogla{ena prepreka ne bi vi{e bila prepreka
za brodove JRM-a. Postojala je realna opasnost da neki od civilnih brodova, pose-

102
bice ribarica ~iji je gaz prema{ivao dubinu od jednog i pol metra (a takvih je bilo
na desetine), nai|e na minu i bude potopljen. Ovo bi, uz materijalnu, nanijelo ve-
liku moralnu i politi~ku {tetu, a brodovi JRM-a i dalje bi nesmetano mogli koristi-
ti preostali dio plovne rute. To su sve bila pitanja s kojima su se mineri suo~ili i o
kojima su tada grozni~avo razmi{ljali. Me|utim, zapovje|eno je da se tako planira-
na minska prepreka polo`i, i to `urno.
Vodstvo »Jadrolinije«, koje je za polaganje minske prepreke minerima stavilo na ras-
polaganje trajekt Vladimir Nazor, nije imalo nikakvu predod`bu o tome koja je za-
da}a bila namijenjena ovom brodu: oni su mislili da }e to biti prevo`enje ljudi ili
materijala, za {to je uistinu ovaj brod bio najpogodniji. Me|utim, kad su vidjeli da
na brod sti`u {leperi nakrcani morskim minama, promijenili su mi{ljenje i po~eli
Bernadi}a nagovarati da brod ne dovodi u opasnost. Mineri su brinuli kako da
mine na brodu sakriju od znati`eljnih o~iju s obale, prijateljskih i onih drugih. Sa-
znanje o »teretu« broda prenijelo bi se kao {umski po`ar i cijela bi aktivnost, zajed-
no sa sigurno{}u broda, bila dovedena u pitanje. Stoga se, koliko se moglo i znalo,
poduzimalo sve da se ukrcaj mina sakrije od javnosti. [leper s minama u{ao bi na
brod, gdje ga je ve} ~ekao vilju{kar za pretovar. Potom bi se zatvarala brodska ram-
pa i time aktivnost skrivala od pogleda s obale. Na {leperu bi se otkrilo jedno krilo
pokriva~a, a mine bi `urno bile iskrcane i polo`ene uz rub nadgra|a, te pa`ljivo po-
krivene ceradom i svim mogu}im krpama, ba~vama i daskama koje su se na brodu
zatekle. Nakon zavr{enog iskrcaja do{ao bi drugi {leper i sve bi se ponovilo. Jedan
{leper utovario je pet mina SAG-2 s priborima, koje su bile osigurane automobil-
skim gumama i konopom. Imponirala je hladnokrvnost voza~a {lepera, a posebice
manipulatora na vilju{karu, kojima, na`alost, nisu zabilje`ena imena. Voza~ vilju{-
kara upitao je Bernadi}a kako ovo ~udo (misle}i na mine) treba uhvatiti i treba li
na ne{to posebno paziti. Re~eno mu je ono {to je trebalo, tj. da su kolica upravo
pravljena za razmjere vilju{kara i da treba samo paziti da se ni{ta ne izvrne. Nakon
druge ili tre}e iskrcane mine, vje{tini ovog na{eg junaka pozavidjeli bi svi koji su taj
posao s minama radili godinama. Cijeli posao izveden je usred trajektne luke u Spli-
tu, uvijek pune ljudi i brodova. Ono {to je minere posebno zabrinjavalo bila je bli-
zina zloglasne Komande VPO-a, udaljene par stotina metara, koja je bila prijete}i
zamra~ena, a iza ~ijih prozora, znalo se, gledaju mnoge znati`eljne o~i. Nakon ukr-
caja mine je trebalo pripremiti, odnosno, dovesti u o{tro stanje. Za ovo je potreb-
na tzv. prethodna i zavr{na priprema za polaganje. Te radnje obi~no se rade odvo-
jeno, tj. prethodna priprema mina stvar je minskog skladi{ta, a neposredna, zavr{-
na priprema mina obavljala se na brodu pred samo polaganje. Ove radnje mineri
HRM-a morali su spojiti u jednu. Jedno od prvih iskustava s kojim su se suo~ili bilo
je slabo odr`avanje mina. Budu}i da nije bilo vremena za ~ekanje, mineri su po~eli
pripremati mine za polaganje i boravak u moru, pri ~emu su promijenili mnogo br-
tvila i dodatnog pribora. Osnovni dio plana za polaganje bio je da se mine polo`e

103
Shema manevra polaganja mina

u jednoj od »tura« broda na redovnoj liniji. Ovo je bilo jedino mogu}e rje{enje s
obzirom na to da su na moru ve} zapo~ele premeta~ine brodova te vrlo neugodni
pregledi putnika i tereta. Voziti preko kanala izvan ustaljenog i najavljenog reda plo-
vidbe bila bi ludost. Za osiguranje zada}e polaganja mina, ali isto tako i za »teglje-
nje« mina po palubi, na brod se ukrcala grupa za osiguranje Dalibora Sardeli}a, s
10-ak ljudi naoru`anih strelja~kim naoru`anjem, koja je imala zada}u »{tititi mine-
re HRM-a od mogu}ih iznena|enja«.
Prvo isplovljenje po redu plovidbe bilo je rano sljede}eg jutra. Odlu~eno je da se to
iskoristi za planirano i neprimjetno polaganje mina. No, ujutro su iskrsnuli nepla-
nirani problemi. Brod su po~eli opsjedati putnici koji su htjeli na otok Bra~. Te{ko
je bilo Bra~anima obja{njavati da brod Vladimir Nazor to jutro ne}e voziti i da se
zbog mina ne smiju penjati na brod. Drugi trajekt, kao zamjena za vo`nju prema
otoku Bra~u, bio je vezan neposredno uz Nazora, ali to nije pomoglo. Erupcija ne-
zadovoljstva kulminirala je kad je Nazor uputio glavne strojeve za pregrijavanje. Mi-
nerima je ta situacija neko vrijeme bila zabavna, me|utim, posadi broda, koja je
imala korektne odnose s putnicima, nije bilo nimalo lako. Da bi se takvo stanje pre-
kinulo i da ne bi do{lo do kompromitiranja zada}e broda, zapovje|eno je ranije

104
isplovljavanje. Brod je tako, s bri`ljivo skrivenim i »nao{trenim« minama isplovio
24. rujna. 1991. u 5 sati za Pu~i{}a na otoku Bra~u. Na moru je bila cjelokupna TG
Ka{tela, ~iji su brodovi plutali izme|u obale kopna i otoka Bra~a i [olte. Kako je i
predvi|eno, brod je radiovezom najavio kvar upravlja~kog sustava ispred luke Pu-
~i{}a na Bra~u, izvr{io okret i uputio se nazad prema splitskoj gradskoj luci. Pazilo
se da se kurs odr`ava {to vi{e prema ^iovu i mjestu polaganja mina, kako manevar
polaganja ne bi previ{e upao u o~i brodovima jugomornarice. Sli~no tome, pazilo
se da brazda broda ne bude prava nego da brod malo vrluda, kako bi i time poka-
zali da je upravlja~ki sustav broda u kvaru. No, velika koncentracija protivni~kih
brodova, od kojih su dva T^-a neprekidno manevrirala oko trajekta, navela je Ber-
nadi}a da za taj dan odustane od polaganja, uz veliko negodovanje Sardeli}a i nje-
govih ljudi iz osiguranja, u strahu za novi brod, ljude i otkrivanje prepreke. Berna-
di}u, koji ina~e nije bio sklon odustajanju, o~igledno nije bilo te{ko donijeti takvu
odluku, jer je i sam bio protiv polaganja na predvi|enoj lokaciji, te je prosudiv{i si-
tuaciju objavio da radije ide na popravni nego da u~ini tu glupost.
Odmah je odlu~eno da se cijela akcija ponovi naredne no}i, a za brod minopolaga~
izabran je trajekt Gradac koji je bio pred rashodom. Kao minopolaga~, brod je u
potpunosti odgovarao: imao je ravnu palubu od pramca do krme, brodski limovi,
iako puni korozije, bili su barem na prvi pogled ~vrsti, a vrata i bokovi visoki i ma-
sivni da se skriju namjere polaganja mina za taj dan i narednu no}. Od navigacij-
ske opreme postojao je nekakav kompas u koji kormilar i zapovjednik nisu bili ba{
sigurni, jer je slu`io vi{e kao pomo}no sredstvo. Tu je bio i jedan mali radar za koji
je potvr|eno da je ispravan i da radi vi{e-manje bez problema. Brod je isklju~en iz

Trajekt Gradac

105
redovite plovidbe, putnicima je re~eno da je brod neispravan i odmah su po~ele pri-
preme za polaganje. Pra}enjem kretanja brodova jugomornarice zaklju~eno je da ne
postoje nikakvi izgledi da se prepreka polo`i kako je prethodno planirano, ve} da je
takti~ki bolje da se prepreka polo`i u Ka{telanski zaljev ispred same Lore. Brodovi
TG-a »Ka{tela« s glavnim snagama manevrirali su u Splitskom kanalu, izme|u oto-
ka Bra~a i [olte i obale kopna. No}u bi brodovi bili raspore|eni tako da dva broda
pokrivaju Splitska vrata, dva broda (VPBR i jedna RTOP) ju`ni dio od otoka ^io-
va, a ostali sjeverno od otoka Bra~a. U Ka{telanskom zaljevu bile su manje snage
koje su bazirale u Loru i u Divulje. Tijekom nove rasprave o ponavljanju zada}e mi-
niranja u Zapovjedni{tvu HRM-a, zapovjednik minera otvoreno je iznio svoj stav
da je bolje i djelotvornije minirati sam ulaz u Loru, te staviti u opasnost samo bro-
dove JRM-a, a nikako ostaviti mogu}nost nailaska nekog hrvatskog broda na po-
lo`ene mine. Nadalje, minska prepreka mo`e se sastojati samo od sidrenih mina
SAG-2 koje su ve} u trajektnoj luci, a koje je s obzirom na izobatu dubine od 11
do 32 metara nemogu}e ukloniti klasi~nim minolovcima kojima je raspolagala
jugomornarica.
Prema novom planu minska prepreka bila bi polo`ena od pli}ine Galijole prema
pli}ini Gariful, tako da bi najbli`a to~ka prema Lori bila oko 120 metara. Druge
opcije bile su da se ova prepreka polo`i dalje od ulaza u Loru, ali isto tako na pote-
zu koji vodi u Loru dolaskom iz Splitskog kanala i luke u Divuljama. Ovim bi se
najbli`a to~ka minske prepreke pribli`ila Lori na ne{to vi{e od 0,5 N (oko jedan ki-
lometar). Me|utim, mogu}nost nailaska nekog od vlastitih brodova na prepreku
prevladala je, i odlu~eno je da se ide na prvu varijantu, tj. polaganje minske prepre-
ke neposredno ispred Lore. Najve}i problem bio je kako sakriti sam ~in polaganja
mina od neprijateljskih o~iju. Zapovjedniku Bernadi}u re~eno je da se sna|e kako
zna i umije. Blokada Ratne luke Lora s morske strane planirana je i prije osnivanja
HRM-a, jer se i u ZNG-u razmi{ljalo kako Loru isklju~iti iz prometa i onemogu-
}iti komunikaciju s njom morskim putem. Kopneni put bilo je lak{e rije{iti; on se
na vi{e mjesta mogao zaprije~iti kamionima, {leperima i sl. Na pitanje Mladena Bu-
jasa, na~elnika Ureda za obranu Splita i Dalmacije, Bernadi} je tada (dok nije bilo
podvodnih mina na raspolaganju) predlagao zatvaranje Lore nasukavanjem i pota-
panjem nekog ve}eg broda, predvi|enog za rezali{te ispred samog ulaza u luku. Ide-
ja je bila izvediva s prili~nim izgledima za uspjeh, me|utim, problem je bio kako
spasiti ~lanove posade poslije nasukavanja. Naravno, prije same akcije trebalo je
brod urediti za tu svrhu, ugradnjom zdenaca za eksploziv i nalijevanjem cementnih
pregrada koje bi {titile brod od prelamanja prilikom eksplozije i njegovog dizanja s
mjesta potonu}a. Komparirane su prednosti takve akcije s akcijom miniranja. Mine
su ipak imale ve}e izglede za uspjeh, jer se aktivnost njihova polaganja mogla bolje
maskirati. To je bio klju~ problema, od kojega je zavisio uspjeh akcije. I dalje je
ostao problem tajnosti polaganja, odnosno na~in zavaravanja snaga jugomornarice

106
za vrijeme samog polaganja. Jer doga|aj od 24. rujna 1991., kad su brodovi jugo-
mornarice zapucali na PZO bitnicu na splitskim Ka{junima i ubili pripadnika
HRM-a Josipa Vrani}a, pokazao je da brod koji pola`e mine ne}e imati nikakve
izglede za uzmak.
Zapovjednik minera S. Bernadi} predlo`io je Kriznom {tabu »Jadrolinije« i podu-
ze}a »Luka«, da uz brod koji }e polagati mine bude vezan remorker koji }e svojom
krmom sakriti samu aktivnost polaganja mina u more od o~iju stra`ara iz RL Lora.
Ujedno }e remorker opravdati vo`nju trajekta ispred Lore, hine}i njegovo tegljenje
u splitsko brodogradili{te radi otklanjanja nekog najavljenog o{te}enja. Zapovjed-
nik Kriznog {taba bio je kapetan Nevenko [eparovi} (biv{i pripadnik JRM-a koji je
naslijedio Bernadi}a na mjestu zapovjednika {kolskog broda Jadran). Ostali dio pla-
niranja minske prepreke bio je vi{e zanatski i nije predstavljao problem. Po~etak po-
laganja i samo polaganje podvodnih mina trebalo je izvesti u ono vrijeme kada je
pozornost stra`ara najmanja. Odabrano je da to bude vrijeme na razme|u no}i i
dana, u tzv. astronomsko svitanje kada se na istoku vidi obzor, a na zapadu je tama.
Ovo vrijeme izabrano je zato {to su tada o~i stra`ara najumornije i zato se o~i, kao
prema nekoj unutarnjoj zapovijedi, same okre}u prema istoku i nastanku novog
dana. U to vrijeme, kada budu polagane mine, tandem tegljenih brodova bit }e
skriven u tami na zapadnom dijelu horizonta. Uz to, smatralo se da nikome u JRM-
u nije ni nakraj pameti bilo da }e se itko usuditi pribli`iti Lori s neprijateljskim na-
kanama, posebice ne s velikim brodovima nakrcanima minama. Od ostalih para-
metara same prepreke odre|eno je da minski interval bude 35 metara, kako bi pri
brzini broda od 6 ~vorova vremenski minski interval bio 15 sekundi. U tom slu~a-
ju polaganje minske prepreke trajalo bi »svega« 5 minuta. Koliko je to uistinu mi-
nuta za minere i ~lanove posade koji pola`u mine, to znaju samo oni koji su bili na
brodu.
Admiral S. Letica pitao je vi{e puta minere kolika je vjerojatnost nailaska broda na
minu. U ovakvim uvjetima jednoredne minske prepreke i polo`enih mina (sidrene
kontaktne) vjerojatnost nailaska broda na minu je negdje oko 20%. Zapovjedniku
HRM-a to je bilo malo, pa je zatra`io da se dostavi dodatnih 10 mina, iako one ne
bi trebale bitno utjecati na pove}anje vjerojatnosti nailaska broda na minu, jer je
grani~ni minski interval bio blizu planiranoga, s njima se produ`io minirani pros-
tor u moru. Vjerojatnost nailaska broda na minu pove}ava se pove}anjem udarnog
kuta nailaska samog broda na prepreku i pove}anjem broja minskih redova. Broj
minskih redova, iz sigurnosnih razloga za brod i ljude, mogao je biti samo jedan.
Moglo se jedino pove}ati, tj. zakositi minsku liniju u odnosu na kurs plovidbe bro-
dova prema Lori. Tako se na kraju i postupilo. Relativno velik broj mina (20) po-
novno bi rezultirao mogu}no{}u nailaska nekog od vlastitih brodova na mine, te je
pove}anje udarnog kuta bilo pravo rje{enje. Ono je zna~ilo postojanje mina u min-
skoj prepreci isklju~ivo ispred Lore, koju su na{i civilni brodovi izdaleka zaobilazi-

107
li. Mine su ukrcavane, bolje re}i prekrcavane s broda na brod i iz kamiona na brod
polaga~, no}u 24. rujna, u gradskoj trajektnoj luci. Sam ukrcaj odvijao se kao i pret-
hodne no}i, na istom mjestu, ispred zgrade VPO-a na pristani{tu Lu~ke kapetani-
je. Slika u gradskoj luci bila je za to vrijeme uobi~ajena: plato trajektne luke bio je
krcat putnicima i izbjeglicama, koji su ~ekali najavljeni trajekt za sjever i za Rijeku.
Bilo je tu i puno djece, koja su, vo|ena svojom znati`eljom, zabadala nos svuda, pa
i kod na{ih minera, gdje se ne{to poput velikih kugli »koturalo« po palubi. Mine su
bile u dosta lo{em stanju, tako da su se, osim obavljanja redovnih aktivnosti na za-
vr{noj pripremi, morala mijenjati brtvila i ostali neispravni pribori koji bi se pro-
na{li. Ovo pro{irenje poslova nije se nikako uklapalo u redovite aktivnosti prethod-
ne i zavr{ne pripreme mina, koja bi trebala biti obavljena prije, u minskom skladi-
{tu. Taj mukotrpni posao ve} su drugu no} zaredom obavljali mineri specijalisti Ro-
zario Lovri}, Bo{ko [krbi} i Jure Tucak. Potonja dvojica bila su pozvana iz [ibeni-
ka. Ovakvo taksativno nabrajanje aktivnosti neophodnih u svakoj akciji polaganja
podvodnih mina svjedo~i o mukotrpnoj proceduri, velikim fizi~kim i psihi~kim na-
porima ljudi koji su taj posao radili, kao i o potrebi visoke stru~nosti da bi se ovi
opasni procesi s velikim koli~inama eksploziva obavili kvalitetno i do kraja.
Bojno osiguranje u luci i na moru trebala je opet preuzeti grupa od 10 ljudi pod za-
povjedni{tvom Dalibora Sardeli}a. No, ona je te no}i bila anga`irana na drugom za-
datku, pa su fizi~ko osiguranje trajekta i prekrcaja preuzela ~etvorica mladi}a sa sta-
rim pu{kama M-48, tzv. tand`arama. Mladi}i su svoju zada}u shvatili zaista ozbilj-
no, pa ih se moralo upozoravati da tu svoju du`nost obna{aju manje upadljivo. Us-
putnim nadzorom ustanovljeno je da tri pu{ke nisu imale udarnu iglu, a dvojica
mladi}a ionako nisu imala streljivo. Zapovjednik broda Gradac, kapetan Zdravko
Kaliterna, na prvi pogled odavao je dojam »starog morskog vuka«. Nije se bojao za-
da}e koja je bila pred njim, ve} je samo htio ~uti neke detalje kako bi i on i posada
mogli biti od ve}e pomo}i. Radovi na pripremi mina zavr{eni su oko 23.30 sati. Za-
povjedniku broda re~eno je da posadu odmori par sati, ali da se pobrine za bu|e-
nje svih u 3.15 sati. Na brodu se do tada jo{ nije javila grupa za osiguranje, {to je
zabrinjavalo, jer sama posada broda i trojica minera nisu bili dovoljni za planirano
polaganje mina. Nakon zamornih dana i mineri su se dali u potragu za posteljama
na brodu. Za kratko vrijeme na brodu je zavladao neuobi~ajeni mir. Bernadi} se
probudio u 3.15 sati, kad su trebale zapo~eti pripreme za isplovljenje broda. No, na
brodu su svi spavali – i posada i osiguranje. Odmah se krenulo na pripremu broda
za isplovljavanje. Upu}eni su strojevi, me|utim, `eljno o~ekivane grupe za osigura-
nje jo{ nije bilo. Znalo se da je njihova pomo} neophodna, ali moralo se odmah
krenuti. ^ak i nekoliko minuta odlaganja dovelo bi polaganje mina u pitanje, te
ugrozilo sigurnost broda i `ivote ljudi. Pri samom isplovljenju napokon se, na veli-
ko olak{anje minera i ~lanova posade, pojavila grupa Dalibora Sardeli}a, koja je s
pje{a~kim naoru`anjem i nekoliko tromblona trebala ~initi protubrodsko osigura-

108
nje za slu~aj da brodovi jugomornarice poku{aju sprije~iti izvr{enje zadatka. No,
oni }e tu no} imati daleko va`niju ulogu. Trebalo je puno snage da se pripremljene
mine polo`e brzo i na vrijeme. Grupa za osiguranje bila je presretna {to se kona~no
ide u »pravu akciju«. Njihov entuzijazam pre{ao je odmah na sve prisutne na brodu.
Vrijeme je bilo povoljno, puhao je lagani burin, nebo je bilo poluobla~no, a vidlji-
vost dobra. Isploviv{i iz gradske luke, intenzivno se promatrao raspored i kretanje
brodova jugomornarice u Splitskom kanalu, s obzirom na to da je radioveza s pro-
matra~em na rtu Marjan ionako bila u kvaru. Brodovi jugomornarice plutali su {i-
rom kanala, a najbli`i su bili RTOP na rtu ^iovo i VPBR neposredno iza nje. Okre-
nuv{i iza rta Marjan, uo~ena su tri plovna objekta ispred luke Divulje. Trajekt i re-
morker plovili su mirno u tandemu, kako je i planirano, uza samu obalu Marjana.
Zapovje|eno je da se tijekom plovidbe otvore svi otvori na strojarnicama kako bi
buka strojeva prikrila kloparanje mina po palubi. Pribli`avaju}i se mjestu polaganja,
na brodu je rasla napetost, i na umor se vi{e nije pomi{ljalo. Zapovjednik Kaliter-
na zvani Kale dimio je cigarete bez prekida, skrivaju}i napetost. Ali vodio je brod,
vidjelo se to odmah, znala~kom rukom. Njemu nije trebalo crtati i obja{njavati.
Jednom pokazano bilo je dovoljno. Sa zapovjednikom trajekta u zapovjednoj kabi-
ni na mostu skupilo se ono malo posade i netremice su gledali u vo|u minera. Do-
bro su zatvorili brodska vrata prema Lori nadaju}i se da }e sve biti u redu. Naviga-
cijski dio vo`nje u tom sku~enom podru~ju nije predstavljao problem. Zapovjedni-
ku Kali re~eno je kako i}i i na koji na~in do}i na po~etnu to~ku polaganja, a i vo|a
minera bio je s njim na mostu. Radar na trajektu je radio, me|utim, smetnje su
uskoro postale tako jake da se u njega nije moglo pouzdati. Nije ni trebalo. Svjeti-
onici su radili, vidljivost je bila dobra, a udaljenosti male, pa pomo} tehnike nije
bila potrebna. A onda se do{lo na po~etni polo`aj polaganja. »Spusti rampu i pri-
premi se za polaganje.« Brod je okrenuo u kurs za polaganje i za posadu je vrijeme
stalo. Bili su koncentrirani na svoj posao. Samo polaganje pro{lo je u miru, bez
ometanja. Mine su polagane ujedna~enim ritmom, a kako su se po polaganju po-
javljivale na povr{ini dok prethodni uteg ne dirne dno, same su poslu`ile za vizual-
no odre|ivanje minskog intervala. Stra`ari JRM-a na obali povikali su da se brodo-
vi zaustave ili }e otvoriti vatru, no, dakako, brodovi se nisu zaustavili, nego su mir-
no nastavili svoj posao i nakon polaganja svih mina okrenuli se prema »{kveru«. Re-
morker koji je za vrijeme polaganja mina bio vezan uz stranu broda okrenutu pre-
ma Lori, izvr{io je svoju zada}u u cijelosti. Prigu{io je buku polaganja mina preko
palube i ukrcajne rampe, mada je ta buka u ina~e tihoj no}i gotovo parala u{i. Mine
su padom u more stvarale velike vodoskoke, naravno, nevidljive o~ima stra`ara.
Same mine prilikom polaganja ostaju na povr{ini dok prethodni uteg ne dirne dno
i ne povu~e je za sobom. Tako se po krmi brodova jasno vidjela brazda broda i uvi-
jek dvije do tri mine na povr{ini. Sre}om, dubina je bila mala, te su mine za neko-
liko minuta tonule. Ne treba posebno napominjati da su ove minute posadama bile

109
kao vje~nost. Minski interval bio je dobro izra~unat, {to se, osim {topericom, mo-
glo kontrolirati i golim okom, gledaju}i mine koje su plutale po brazdi broda. Za-
dnja mina pala je u more kad je zapovjednik broda rekao da bi trebalo razmi{ljati o
okretu. Ispalo je upravo po prora~unu, kao na dobro planiranoj i spretno izvedenoj
vje`bi. Dolje na palubi, kad je polo`ena zadnja mina, novope~eni mineri, posada
broda, grupa za osiguranje i stari mineri, zagrlili su se i po~eli galamiti. Smirio ih je
tek pogled na Loru, koja se nalazila tek koju stotinu metara od njih – velika, nije-
ma i prijete}a. Mada udaljenost od te to~ke do »{kvera«, njihove naredne luke, nije
bila velika, zapovjednik minera zapovjedio je da brod ubrza najvi{e {to mo`e. Od-
mah mu je udovoljeno. Zavr{iv{i zada}u trajekt je pristao uz obalu »{kvera«, a re-
morker je upu}en da se odmah, kako je i red, vrati u gradsku luku. Da ne bi pro-
zreli namjere trajekta, on se zadr`ao u »{kveru« do 10.30 sati. Nakon toga se upu-
tio u Gradsku luku Split i svjedo~io trenutku kad je barkasa JRM-a nai{la na minu
i potonula. Manevar zavaravanja u cijelosti je uspio. Pripadnici jugomornarice zna-
li su tko je polo`io mine (kapetan fregate Bernadi} ve} je u Plo~ama obavijestio ofi-
cire jugomornarice da je kanal luke Plo~e miniran, a svijet minera nije velik, pa se
stru~njaci me|usobno dobro poznaju), ali nisu znali kako i kada su polo`ene. To je
potvr|eno u razgovorima izme|u predstavnika HRM-a i jugovojske, kada je ova
tra`ila da joj se ka`e tko je, ~ime i kada polo`io MP ispred Lore. Nedugo potom
snage jugomornarice presrele su na redovnoj pruzi trajekt Gradac, temeljito ga pre-
tra`ile, ispitivale zapovjednika broda Kaliternu, pregledale brodski dnevnik, ali nisu
ni{ta na{li. Mora se priznati da je minerski alat za prethodnu i zavr{nu pripremu
mina ostao na brodu i tu bio 24 sata. Kapetan fregate Bernadi} bio je u uvjerenju
da ga je Lovri} ve} odnio s broda, me|utim, intervenirao je glavni strojar s broda
koji je izvijestio da je alat jo{ uvijek kod njega i zamolio da ga se pospremi. To je,
na sre}u, u~injeno odmah.
Vi{e od materijalnih gubitaka, polo`ena MP onemogu}ila je opskrbu brodova ju-
gomornarice u Lori, gdje su imali svega u izobilju, a sprije~ila je topni~ko djelova-
nje snaga iz Lore i Mornari~koga {kolskog centra po gradu Splitu. Znali su, naime,
da nemaju putova za izlazak: ni kopnom ni morem. Osim toga, polo`ena MP po-
digla je borbeni duh gra|ana, ugled HRM-a, a Zapovjedni{tvu HRM-a odredila
pravila pona{anja prema subjektima odlu~ivanja u jugomornarici, koja vi{e nije bila
svemogu}i gospodar hrvatskog mora. Osim spomenutih sudionika, u akciji su sud-
jelovali mnogi drugi ljudi i druga materijalna sredstva. Skupinu za osiguranje pola-
ganja ~inili su: Dalibor Sardeli} – zapovjednik grupe, Boris Mili{a, Dejan Maras,
Dragan Kli{kini}, Robert Kramari}, Davor Perkovi}, Ante Juri{i}, Ton~i ^ovo. Pri-
jevoz mina iz skladi{ta u Tatinji organizirao je Zvonimir Franjkovi}, a sudjelovali
su: trajekt Pelje{~anka, poduze}e »Jugotrans« iz Plo~a, Luka Plo~e, Krizni {tab »Ju-
golinije«, posebice Nevenko [eparovi} i Edi Duplan~i} i mnogi drugi domoljubi

110
koji su nesebi~no, cijelim svo-
jim bi}em davali sve od sebe za
slobodu Jadrana i Hrvatske.
Na poreme}aj ustaljenog reda
stvari kod jugomornarice nije
trebalo dugo ~ekati. Odmah
ujutro 26. rujna svim brodovi-
ma TG-a Ka{tela prenesena je
naredba za taj dan: »Sledi sig-
nal: Skoplje – Drvar – Osijek –
dvojka; Heroj, tokom dana –
verovatno.« To je u prijevodu
zna~ilo da se za taj dan uzmu
suhi dnevni obroci, a kruh ako
se stigne. To je bio po~etak nji-
hova kraja u Splitskom kanalu.
Danas kada ~itamo izjave dru-
ge strane, vidi se koliko im je ta
prepreka bila trn u oku. Gene-
ral JRM-a Nikola Mladeni},
kojemu se zbog nedjela kojima
je bio inicijator i autor sudilo
na splitskom sudu, uz ostale Minska prepreka ispred Lore
»bisere« izjavio je da je vojska u
Lori vidjela sam ~in polaganja mina, ali da admiral Fridrih Moretti nije dao da se
puca. Ovakvu glupost mo`e izre}i samo onaj tko se brani da bi dobio manju kaznu.
Jer, ako su znali za polaganje, za{to su isti dan poslali svoju barkasu, koja je nai{la
na prepreku i potonula. Uostalom, sami su na pregovorima inzistirali da im hrvat-
ska strana otkrije tko je i kada polo`io mine. Admiral JRM-a Dragoljub Bocinov je
zbog te prepreke uhi}en od svojih suradnika, a na su|enju u Beogradu to mu se naj-
vi{e imputiralo kao propust u »rukovo|enju i komandovanju«. Zbog te prepreke iz-
bezumili su se crnogorski rezervisti u RL Lora. Kad je neprijateljska barkasa nai{la
na minu, htjeli su ubiti admirala Bocinova i provaliti u splitsko brodogradili{te, radi
odmazde nad nenaoru`anim radnicima.

111
Miniranje Splitskih vrata

Nakon {to je miniran Ka{telanski zaljev ispred Lore, brodovi neprijateljske morna-
rice nisu vi{e ondje zalazili, ali su ostali u Splitskom kanalu i blokirali pomorski pro-
met izme|u Splita i srednjodalmatinskih otoka. HRM je tada bila u fazi prikuplja-
nja svega onoga ~ime bi se, barem djelomi~no, mogla suprotstaviti protivni~kim
brodovima na moru i ukinuti blokadu, protjeruju}i postupno njihove brodove
izvan toga dijela akvatorija. Za protjerivanje brodova jugomornarice bila su potreb-
na velika i skupa sredstva, kojih u po~etku nije bilo dovoljno. Ono malo {to se ima-
lo i ona koja su sporo dolazila, moralo se krajnje obazrivo ~uvati, razmje{tati i upo-
trebljavati. Nikada se nije znalo ho}e li se sredstva dobiti, kada }e sti}i i u kakvom
}e stanju do}i. Stoga se nastojalo da se sve ono {to se ima odmah razmjesti tamo
gdje je najpotrebnije. Za izravni vatreni sukob s brodovima jugomornarice HRM
tada nije imala dovoljno snaga, a znalo se da ih u dogledno vrijeme ne}e ni biti. Mi-
niranjem Lore, ista je isklju~ena kao logisti~ka potpora protivni~kim brodovima u
blokadi za du`e razdoblje. Da bi osvjetlala svoj obraz i pokazala ozbiljnost svojih na-
mjera, JRM je odlu~ila nastaviti planirane aktivnosti pomorske blokade hrvatskih
luka i akvatorija uporabom ratnih brodova i njihovom logisti~kom potporom s oto-
ka Visa i Lastova, uz krajnje naprezanje svojih pomo}nih brodova. Nametnulo se i
pitanje ima li HRM rje{enje da ote`a ili sprije~i plovidbu protivni~kih brodova, a
da plovidba vlastitih brodova u civilnom prometu i nadalje ostane sigurna? U su~e-
ljavanju dviju ravnopravnih strana to pitanje ne bi bilo problem. Putem motrenja i
identifikacije tehni~kim sredstvima »svoj – tu|i« (IFF) i najavom vo`nji, relativno
je lako ustanoviti o kojim se brodovima i sredstvima radi, te s tim u svezi uzbuniti
i anga`irati vlastite snage. Me|utim, ni{ta od tih sredstava HRM nije imala – jedi-
no mine, koje nisu razlikovale svoje brodove od protivni~kih.
Na sastanku 7. listopada 1991. u Zapovjedni{tvu HRM-a (nazo~ni admiral Letica,
kapetan fregate Kontrec i Bernadi}) odlu~eno je da se miniraju Splitska vrata, ali da
mine budu opasne samo za brodove jugomornarice, dok bi se putni~ki i teretni pro-
met i nadalje odvijao normalno i sigurno. To je bilo lako re}i, ali ostvariti znatno
te`e. Mineri HRM-a opet su slo`no prionuli planiranju. Trebalo je odlu~iti izme|u
postoje}a dva tipa podvodnih mina: sidrene ili velike nekontaktne. Od sidrenih se
odmah odustalo, iako su one bile znatno lak{e za manipuliranje, jer su u tom po-
dru~ju bili aktivni na{i ribari koji su u more, u razdoblju kad nije bilo blokade, po-
stavljali ribarske alate svih vrsta, i bilo je sigurno da }e se postojanje takve prepreke
otkriti. Osim toga, ove mine je dosta lako ukloniti sredstvima kojima je jugomor-
narica raspolagala, a imala je za to skoro cijeli 16. divizijun protuminskih brodova.
Stoga su se opredijelili za velike na dnu le`e}e mine tipa AIM-M70, s oko 850 kg
brizantnog eksploziva u svakoj. One su u svojoj osnovnoj namjeni protubrodske i
protupodmorni~ke, ~iji upalja~ radi na bazi brodske akustike i magnetizma. Upa-
lja~ se mo`e programirati tako da bira pojedine razrede brodova, ali ovdje se javljao

112
drugi problem. Moralo se prostor u~initi sasvim sigurnim za prolaz vlastitih brodo-
va, a mine opet trebaju biti »o{tre« i ubojite protiv protivni~kih brodova, i to ne
svih, nego samo onih za koje se posebno zapovjedi. Ve} prije se razmi{ljalo o tom
problemu, a iako nije bio poznat u novijoj svjetskoj pomorskoj praksi primjene
podvodnih mina, odlu~ili su se na aretiranje (isklju~enje) paljbenih ure|aja mine.
Aktiviranje mina vr{ilo bi se s kopna putem elektri~nog kabela. Prije polaganja
mine je trebalo opremiti tako da njihovi kablovi budu povezani na detonator, sve
je to trebalo u~initi vodonepropusnim, dobro uzemljiti kako bi se sprije~ilo aktivi-
ranje od vanjskih pobuda itd. Izvodi kablova bili bi priklju~eni za improviziranu
centralu na obali, kod koje }e de`urati posebna slu`ba i biti spremna za ru~no ak-
tiviranje. Ne{to sli~no ovoj izvedbi pravili su borci vijetnamskog FNO-a u zaprje-
~ivanju vodenih (rije~nih) putova za ameri~ke ratne i logisti~ke brodove.
Planirano je polo`iti ~etiri mine na naju`em dijelu Splitskih vrata, koja su bila {iri-
ne 650 metara. Budu}i da su brodovi JRM-a bili aktivni i ~uvali prolaz i ovdje je
trebalo polo`iti mine da to neprijatelj ne opazi. Odmah bi se polo`ile dvije, a dvije
naknadno. Prvu minu trebalo je polo`iti na sredinu prolaza, a drugu prema [olti,
obje na dubini od 25 do 30 metara. Ovakav izbor diktiralo je pona{anje brodova
jugomornarice koji su naj~e{}e vozili tim dijelom prolaza. Mine su polo`ili sami
Bra~ani, koje smo podu~ili i s njima dogovorili detalje. Bra~ani su bili ro|eni mi-
neri. Kad su bili pozvani na obuku, kako bi im se pokazao postupak pripreme mina
za polaganje, sve su odmah shvatili (Mate ^umeta i njegova ekipa), govore}i da
samo gube vrijeme. Stoga je samo polaganje bilo u njihovom zadu`enju, po na~elu
da se sna|u sami. Pokazalo se da je svaka briga oko sigurnosti polaganja mina bila
suvi{na, jer su se Bra~ani minama bavili du`e nego {to se mislilo. Mine su iz skladi-
{ta Tatinja u Plo~ama preba~ene 8. listopada 1991. do Mimica, 10. listopada pre-
ba~ene su ribaricom do Pu~i{}a na Bra~u, odakle su prevezene do Milne. No}u 21.
listopada 1991. ribaricom ih je polo`io Mate Jak{i} – ]umeta, zajedno s bra~kom
jedinicom obalne obrane koju je vodio Luka Dragi~evi}. Mine su polo`ene ko}om
Jere Luk{i}a Riba-I. Dopunsko polaganje druge dvije mine izvr{io je Ive [ore svo-
jom brodicom Mali porat. Ovi podaci, navedeni suhoparno i {turo, ne oslikavaju
pravo stanje stvari. Toga dana i mnogo puta kasnije, ova postrojba, a posebno Mate
Jak{i} – ]umeta, naprosto su plijenili svojim elanom, marljivo{}u i sposobno{}u.
Ni{ta im nije trebalo dva puta govoriti, sve su odmah razumjeli i uvijek su imali re-
zervnu varijantu za svaku situaciju. Ove mine polo`ene su ispred brodova jugo-
mornarice, a najbli`i brod nije bio udaljen niti 300 metara, uz napomenu da su no-
voustrojeni mineri ovaj slo`en i zahtjevan posao obavili za vrijeme pomorske bloka-
de, pribrani i hladni.
Kakvo je bilo zna~enje ove prepreke? Nedugo nakon polaganja protivnik je naslu-
tio ili saznao da je polo`ena minska prepreka u Splitskim vratima. Na tom podru~-
ju, na zapadnom dijelu Bra~a i isto~nom dijelu [olte operirale su grupe pomorskih

113
diverzanata sa zadatkom napada na brodove jugomornarice i osiguravanja prolaza
kroz Splitska vrata. ^esto su stanovnici Milne, Stomorske i ostalih mjesta bili svje-
docima razmjene granata s jedne i s druge strane. Jugomornarica je nastojala svim
silama izboriti slobodu prolaza kroz Splitska vrata, jer je to bila najbli`a veza s nji-
hovom jedinom preostalom bazom na srednjodalmatinskom podru~ju, Visom. U
po~etku su se brodovi jugomornarice smjenjivali no}u, jer su znali da mineri HRM-
a, koji su bili na stalnom de`urstvu na okida~u mina, i pomorski diverzanti ne po-
sjeduju sredstva za no}no motrenje. Prisiljeni na ~este prolaze kroz Splitska vrata
radi smjena brodova ili njihove logisti~ke podr{ke, starje{ine jugomornarice pla{ili
su se udara diverzanata u svim uskim prolazima i minskih udara iz podmorja. Usko-
ro su brodovi jugomornarice primijenili novu taktiku. Brodovi koji su trebali pro-
}i Splitska vrata pratili bi trajekte i civilne brodove s hrvatskom zastavom te su u
prolazu kroz vrata vozili neposredno pored njih, ~ime su se ~uvali i od mina i od
udara diverzanata. Ostali brodovi, mahom oni brzi, prolazili su no}u, redovito bra-
njeni velikom koncentracijom protivni~kih ratnih brodova s mo}nim topni~kim
oru`jem. I mineri na hrvatskoj strani, koji su danima na okida~ima polo`enih mina
bili u »vru}em« i »hladnom« stanju, predomi{ljali su se. Naime, osim vojnih rje{e-
nja, u to vrijeme bilo je i dosta politi~kih odluka koje su sputavale i ograni~avale
ljude da povuku okida~ na polo`enim sredstvima u moru, ~iji se broj u me|uvre-
menu pove}ao na ~etiri. Intenzivni politi~ki pregovori uvjetovali bi kratka razdoblja
mira i otvorenih sukoba sa snagama jugomornarice, koji su se ponekad smjenjivali
u tako kratkim vremenskim intervalima da je malo nedostajalo da do|e do nespo-
razuma. Naime, od najbli`ih telefonskih linija do paljbenih polo`aja za primopre-
daju poruke bilo je potrebno po nekoliko sati. A doga|alo se da se u jednom danu
dva i vi{e puta promijeni stanje spremnosti. Gotovo je suvi{no govoriti kako se ju-
gomornarica dr`ala ovih dogovora. Ako bi nekom od diverzanata slu~ajno opalilo
neko sredstvo ili ako bi bio vi|en, to je bio je dovoljan razlog za protumjere po pra-
vilu: »za borbena dejstva ratnih brodova JRM-a«.
Zapovijedi za minere u zasjedi bile su izri~ite. Trebali su napadati samo va`nije bro-
dove, kao {to su RTOP i VPBR, iako je zapovjednik minera nagovarao zapovjed-
nika HRM-a da odobri minski udar protiv logisti~kih brodova jugomornarice, koji
su svakodnevno bili anga`irani na logisti~koj potpori brodova u blokadi, odvla~e-
nju sredstava iz vojarni i vojnih luka na obali i otocima, prvo u luke Vis i Lastovo,
a potom prema crnogorskim lukama. Izbacivanje nekog od ovih brodova, koji su
bili optere}eni zada}ama, dovelo bi Komandu JRM-a u nezavidnu situaciju, a po-
sade brodova u blokadi u o~aj. Me|utim, admiral Letica je u svojoj zapovijedi, da
su minski ciljevi samo RTOP-ovi i VPBR-ovi, bio uporan i izri~it, te nije ostavljao
mjesta nikakvim dvojbama. U razmatranju problema borbe s brodovima jugomor-
narice bila su planirana minska djelovanja u obliku polaganja MP-a na drugim lo-
kacijama, radi su`avanja manevra protivnika i stvaranja ambijentalnih uvjeta po-

114
voljnih za odlu~uju}u bitku i njihovo trajno protjerivanje iz Splitskog kanala i sred-
njodalmatinske grupe otoka. Tu se, osim TG Ka{tela, nalazila i grupa TG Plo~e koja
je manevrirala u Neretvanskom, Hvarskom i Pelje{kom kanalu, uz punu kontrolu
civilnog pomorskog prometa na du`obalnim i popre~nim pomorskim komunikaci-
jama. [to je vrijeme vi{e odmicalo, krajem listopada i po~etkom studenoga 1991.
brodovi iz TG-a sa sjevera (TG Rijeka) povla~ili su se prema Visu i Lastovu. Bro-
dovi TG Plo~e bili su relativno neaktivni. Najve}e aktivnosti imala je TG Ka{tela u
splitskom akvatoriju i TG Boka u Mljetskom kanalu. I jedna i druga ve} su imale
brojne okr{aje s diverzantima.
Osim polaganja mina, obavljana su i druga la`na djelovanja popisnim brodovima.
Mineri HRM-a i nadalje su odr`avali blisku suradnju s Kriznim {tabom u »Jadroli-
niji«. Ova suradnja sada se svodila na manevre civilnih brodova, potencijalnih mi-
nopolaga~a, kojima su dodjeljivane usputne zada}e u okviru njihovih redovitih ak-
tivnosti. Ove radnje poduzimane su kako bi protivnicima na brodovima JRM-a
komplicirali `ivot. Tako je u nekoliko navrata ispo{tovan dogovor o manevrima
brodova, koji bi bili neuobi~ajeni i uvijek u blizini brodova protivnika da bi bili
osmotreni. Zapovjednicima trajekata vjerojatno ni danas nije jasno za{to su dobi-
vali zapovijedi da, osim svojih redovitih ruta, moraju ponekad voziti u neuobi~aje-
nim kursovima, nakon ~ega su ih redovito presretali brodovi jugomornarice, te ne-
rijetko maltretirali, i njih i putnike. Iako planirana, ostala minska djelovanja u po-
dru~ju srednjodalmatinskih otoka izostala su zbog razvoja situacije. Bilo je planira-
no polaganje mina izme|u otoka [olte i oto~i}a Drvenika. Mine su disperzirane i
dovedene do mjesta ukrcaja, ali tada vi{e nije bilo potrebe da se polo`e. HRM je
na{la snage i na~ina da protjera agresorske brodove iz Splitskog kanala i da oslobo-
di taj dio akvatorija. U tome je udio mina bio velik. Odjel za podvodna djelovanja,
u ~ijem su sklopu djelovali mineri kao Minsko-protuminsko odjeljenje, zajedno s
ostalim svojim postrojbama (a tu su jo{ bili pomorski diverzanti, Odjel za promet i
logisti~ka baza za potporu podvodnih djelovanja), obavio je svoj dio posla. Stvar-
nim i la`nim minskim djelovanjima i stalnim pritiskom na brodove jugomornarice
u Splitskom kanalu, ovo je oru`je, kao i pomorski diverzanti na svojim polo`ajima
u Splitskim vratima, pridonijelo tome da su se u pomorskom boju 15. studenoga
1991. neprijateljski brodovi morali povla~iti najdu`im putem, te su tako hrvatskom
obalnom topni{tvu stvorili idealne uvjete za produ`ene »vje`be« ga|anja na stvarn-
im metama. Protivniku je mina bilo previ{e, pa su pou~eni iskustvom da HRM to
oru`je pola`e neopa`eno i na mjestima koja najvi{e ugro`avaju, bez obzira na pri-
sutnost brodova JRM-a, jednom prilikom s redovne pruge za Dubrovnik skrenuli
brod Slaviju s vi{e od 400 putnika i natjerali ga u luku Slano. U luci se brod mo-
rao nekoliko puta okrenuti u svim smjerovima. Zapovjedniku, kao ni posadi, nije
bilo jasno za{to to moraju raditi, ali mineri su odmah shvatili. Da su u luci bile po-
lo`ene mine, taj veliki trajekt sigurno bi ih aktivirao. Ovaj postupak bio je tzv. kon-

115
trolna provjera za mine u luci Slano, koju su protivni~ki patrolni brodovi trebali ko-
ristiti na svojim zada}ama presretanja u Mljetskom kanalu. Minerima HRM-a bilo
je i prije jasno da sa svojim minama moraju postupati krajnje oprezno, a ova nepri-
jateljeva gesta samo je potvrdila poimanje vojni~ke i pomorske etike oficira JRM-a,
odnosno njihovu spremnost da, oslanjaju}i se na silu, u~ine i stvari koje se nikada
i nigdje u povijesti pomorskog ratovanja nisu ~inile.

Minska zapreka u Splitskim vratima

116
Miniranje prolaza Mali i Veli Vratnik

Protjerivanjem brodova jugomornarice iz Splitskog kanala (TG Ka{tela), povukli su


se i brodovi iz sastava TG Plo~e, nakon te{kih udara koje im je priredilo topni{tvo
HRM-a. Ovi su brodovi operirali ispred luke Plo~e u Neretvanskom, te Hvarskom
i Pelje{kom kanalu. Svi preostali brodovi povukli su se u »svoje« jedine preostale po-
morske baze na otocima Visu i Lastovu. No, Dubrovnik je od kraja listopada 1991.
bio u potpunom okru`enju, s kopna od jedinica jugovojske, a s mora od brodova
jugomornarice. Ono malo brodova {to je dolazilo jedva je bilo u stanju »udahnuti«
malo `ivota iscrpljenom stanovni{tvu, koje je dugo vremena bilo na te{koj ku{nji.
HRM je tada prisko~ila u pomo} organizacijom pomorskog prijevoza malim bro-
dovima – gliserima na relaciji Ston – Dubrovnik. Ovu jedinu komunikaciju s gra-
dom trebalo je osigurati u svakom pogledu i u~initi je stalno prohodnom. U prvo
vrijeme ~inili su to pomorski diverzanti iz Odjela za podvodna djelovanja, koji su
bili na najosjetljivijim prolazima. S njihovim samovoljnim odlaskom, po~etkom
prosinca, ostao je nebranjen prostor, otvoren za napade brodova jugomornarice na
brodove i konvoje koji su opskrbljivali Dubrovnik. Posebno osjetljivo mjesto bili su
prolazi Mali i Veli Vratnik, gdje se neprijateljsko topni{tvo s obale kod luke Slano i
s brodova jugomornarice pre~esto ogla{avalo i uvje`bavalo na malim, nenaoru`a-
nim brodovima koji su nosili pomo} stanovni{tvu Dubrovnika.
Tako su sazreli uvjeti za osiguranje tih prolaza drugim sredstvima. Mine su bile je-
dino sredstvo koje je tada bilo na raspolaganju. U Zapovjedni{tvu HRM-a ve} je
ranije, nakon razmatranja mogu}nosti obrane ovih prostora, donesena odluka da se
u slu~aju nenadanih okolnosti prolazi Mali i Veli Vratnik miniraju podvodnim mi-
nama. Zapovjednik HRM-a tra`io je da se opet polo`e mine na na~in da ne budu
opasne za na{e brodove. Dubine u tom rajonu nedvojbeno su ukazivale da postoji
mogu}nost polaganja isklju~ivo sidrenih mina. Mogu}nost na{ih sidrenih mina u
pogledu zauzimanja polo`ajne dubine bila je samo do {est metara, {to je nedovolj-
no s obzirom na trajnost mina u moru. Naime, u tim dijelovima akvatorija zimi
znaju biti veliki valovi zbog juga, koji prema{uju visinu i do {est metara. Mine, od-
nosno njihova sidrena u`ad u tim okolnostima izvrgnuta je velikim optere}enjima
pa dolazi do pucanja sidrenih konopa i osloba|anja mina. Pored toga, tako mala
polo`ajna dubina mogla je u uvjetima nevremena (a radilo se upravo o zimskim
mjesecima), kad se brodovi ljuljaju i posr}u, biti nedovoljna, te bi vlastiti brodovi
mogli aktivirati minske upalja~e i potonuti. To se ni u kojem slu~aju nije smjelo do-
pustiti u situaciji kad je svaki, i najmanji teret za Dubrovnik bio tako dragocjen.
Ovaj problem poku{alo se rije{iti na na~in da se mine preurede i zauzmu polo`aj-
nu dubinu od 12 metara, za koju se pretpostavljalo da }e biti dostatna za prolaz ma-
njim brodovima. Aktiviranje mina bilo bi rije{eno na daljinski na~in kabelom, a po-
jedina~ne mine u takvom minskom polju aktivirale bi se jednostavnim ciljni~kim

117
napravama postavljenima na kopnu. Iz minskog skladi{ta Tatinje podvodne mine
premje{tene su zajedno sa svim potrebnim alatima i priborima (kablovi, akumula-
tori, plastika i sl.) u jedno skladi{te nedaleko od mjesta Ston Mali. Potom je treba-
lo na}i brod koji bi mine poslo`io. HRM nije bila u mogu}nosti pojaviti se u tom
akvatoriju nekim ve}im brodom pogodnim za polaganje mina. Civilni brod bi od-
mah upao u o~i i bio pregledan, ribarenje je bilo zabranjeno, pa ni ribarice nisu do-
lazile u obzir, a pojedina~ni ratni brod HRM-a nije imao nikakve izglede. Odlu~e-
no je da se zada}a povjeri Anti Ondiniju, koji je sudjelovao u organizaciji i provo-
|enju pomorskog prometa za Dubrovnik. Upravo na njegov izri~it zahtjev mobili-
ziran je brod koji se njemu osobno u~inio pogodnim za mnoge zada}e. Gospodin
Ondini bio je ~ovjek od mora, ribar, ronilac, strojar, kapetan, kuhar i sve ostalo {to
je trebalo oko brodova. Borave}i u tom podru~ju sa zada}om prijevoza ratnih po-
treba za grad Dubrovnik, vrlo brzo je saznao za sve mogu}e plovne objekte koji bi
se mogli uporabiti za ovu svrhu. Njegovu oku jednostavno ni{ta nije moglo proma-
knuti. Tako je za minopolaga~a odre|en gliser Elisabeta Rose. Brod je bio iznimnih
maritimnih osobina, pouzdanog pogona, izvanrednih konstrukcijskih rje{enja i lje-
pote. Kada je mobiliziran i doveden za potrebe pomorskog prijevoza, njegov zapo-
vjednik Ante Ondini pripremio ga je za ratne uvjete tako dobro da je zapovjednik
Odjela ostao bez rije~i. Sedefasto blistava bijela boja premazana je »prikladnom«
maskirnom bojom, u ~emu je prevladavala crna nijansa uljane boje, a ograda i {a-
torska konstrukcija, masivna i lijepa, bila je jednostavno otpilana (kasnije su radni-
ci iz ACI marine u Milni mjesec dana neprekidno radili kako bi brodu vratili neka-
da{nji izgled i u prvobitnom ga stanju vratili vlasniku). Brod Elisabeta Rose ubrzo je
postao poznat diljem akvatorija, sa svojim kapetanom Antom Ondinijem, kao brod
Tuku-Tuku. Naime, tako se Ondini javljao na radiovalovima. Za sam minski zada-
tak brod je dobio jo{ nekoliko pojedinosti: dodana mu je drvena paluba na krmi,
na koju su se mogle smjestiti dvije mine SAG-2, a na pramcu vitla za ispu{tanje te-
lefonskog kabela. I tako je HRM dobila jo{ jedan minopolaga~. Me|utim, svi poz-
nati brodovi u svijetu koji su polagali mine imali su mogu}nost ve}e nosivosti i ma-
nevra s minama po palubi. Ovdje su se mine morale stisnuti, provizorno privezati
na palubu da se ne prevrnu, a kablovi koji su se morali kasnije izbaciti na obalu do-
datno su ote`avali situaciju. S ukrcanim minama brod se na moru pona{ao sasvim
druga~ije, a posada na njemu morala se snalaziti kako bi na{la djeli} prostora za
sebe.
Mine su polo`ene po jakom jugu, u razdoblju od 10. do 15. prosinca 1991. godi-
ne. Pretovaren, brodi} se ljuljao i propinjao, ali je uspio u svojoj nakani. Njegov za-
povjednik Ondini, kojemu je asistirao gospodin Lovri}, zajedno s nekoliko mje{ta-
na i ljudi iz sastava za pomorski promet uspio je obaviti sve prethodne radnje i mine
polo`iti na lokacije koje su bile predvi|ene. To je prvi put, koliko mi je poznato, da
jedan gliser sagra|en za sportsku djelatnost pola`e mine. Prilikom polaganja prvih

118
Mali i Veliki Vratnik

119
mina pojavile su se pote{ko}e. Najve}i problem predstavljalo je slobodno istjecanje
(odmotavanje) kablova. Posada se nije mogla ugodno smjestiti, ve} su, rade}i na
obaranju mina i paze}i na kablove, sami dolazili u neugodne i opasne situacije.
Malo je nedostajalo da stru~njak za mine tom prilikom ne padne u more. Sagledav-
{i te probleme i uvidjev{i da se vremenske prilike ne smiruju, ve} da valovi ja~aju,
Ondini je samovoljno odlu~io da naredne mine polo`i bez kablova. Time je prolaz
Mali i Veli Vratnik postao opasan za prolaz vlastitih brodova. Ondini je to zapo-
vjedniku Odjela nekako i objasnio, ali ovaj je potom imao velikih problema kad je
to prenio zapovjedniku HRM-a. [to je u~injeno, u~injeno je, pa se po`urilo obavi-
jestiti zapovjednike putni~kih brodova o postojanju i lokaciji minske prijetnje.
Uskoro se sa sidrenog u`eta otkinula jedna mina, upravo na vrijeme da je uo~i je-
dan od brodova JRM-a tipa P^. Istoga dana JRM je putem svoje slu`be za infor-
miranje optu`ila HRM za nezakonite radnje polaganja mina.
Zna~enje ove prepreke? Brodovi HRM-a i civilni brodovi nisu se koristili prolazi-
ma M. i V. Vratnik. Pomorski promet odvijao se usporednim kursovima unutar Ko-
lo~epskog kanala ili vanjskom rutom. Polaganjem ove prepreke onemogu}en je pro-
dor brodovima jugomornarice s otvorenog mora prema luci Slano, a za dolazak u
luku Slano ili Zaton neprijateljski brodovi morali su voziti kroz Velika vrata, blizu
Dubrovnika, gdje su bili na ni{anu na{ih topnika. Pomorski promet prema Dubrov-
niku postao je redovitiji, iako i dalje optere}en mnogim problemima. Nakon {to su
prolazi minirani, brodovi jugomornarice, koji su dotad redovito nadzirali ove pro-
laze, napustili su mjesta patroliranja, tako da su sigurniji prolaz dobili mali brodo-
vi HRM-a koji su ustanovili redovite »pruge« prema Dubrovniku. To je bila prili-
ka da se u promet uklju~e i ve}i brodovi, koju HRM nije propustila.

Zna~enje minskih djelovanja – Zaklju~ak

Minsko oru`je, poznato ve} vi{e od dva stolje}a, na pozornici pomorskog ratovanja
bilo je i ostalo predmetom pozornosti vojnih analiti~ara, pomoraca i svih onih ko-
jima je more trebalo. Minska djelovanja HRM-a, kao sastavni dio ostalih djelova-
nja na moru, svojedobno su bila jedino mo}no oru`je HRM-a na moru kojim se
HRM mogla suprotstaviti nadmo}nijem protivniku, brane}i akvatorij hrvatskog
mora i djeluju}i kontinuirano protiv neprijatelja u prostoru i vremenu. Morske
mine {to ih je polagala HRM za protivnika su uvijek bile iznena|enje po mjestu i
prostoru, kao i po na~inu polaganja, polaga~ima i vremenu polaganja. Tako je agre-
sor »vidio« mine i tamo gdje ih HRM nije ni namjeravala polo`iti. JRM-u nikako
nije bilo jasno da se unato~ redovitim ophodnjama brodova, stalnom radarskom
nadzoru i izvi|anju iz zraka, nikad nije otkrila priprema i sam ~in polaganja mina.
A mine su se polagale bez ikakve {tete za minopolaga~e i ljude koji su ih pola-
gali.

120
Kao prilog analizi pomorske ratne prakse ratovanja na moru ostaje ~injenica da su
mineri HRM-a starim, dotrajalim minama (uglavnom SAG-2 podrijetlom iz vre-
mena prije II. svjetskog rata), kojih nije bilo u izobilju, uspjeli smi{ljenim planira-
njem i hrabrim realiziranjem ostvariti postavljene zahtjeve: suprotstaviti se nadmo}-
nijem protivniku na svim prostorima, sputati njegov manevar i potisnuti ga u luke
i baze u kojima su bili na rubu ratnih doga|aja u akvatorijalnom dijelu pod upra-
vom HRM-a. Sve MP polo`ene su brodovima koji nikada prije nisu nosili minsko
oru`je. Isto tako, ve}ina ljudi koji su bili anga`irani na zada}ama pripreme i pola-
ganja prvi put se susrela s minama upravo pred njihovo polaganje. Polaganje mina
kao oru`ja uvjetovano je mogu}nostima motrenja trenutnog stanja na moru, pouz-
dano{}u motrila~kih sustava o objektima djelovanja, to~no{}u pokazivanja ciljeva i
sigurnoj vezi zapovijedanja i vo|enja. Za cijelo vrijeme ratovanja mineri HRM-a
bili su li{eni tih pogodnosti. U me|uvremenu se poku{avalo pobolj{ati djelotvor-
nost minskog oru`ja. Mnoge stvari za ~iju je izradu, doradu ili pobolj{anje bilo po-
trebno mnogo vremena, realizirane su relativno brzo anga`iranjem stru~njaka koji
su danono}nim radom stvarali nemogu}e. Nije bilo vremena za razvoj novih min-
skih oru`anih sustava, iako je HRM imala ideje i planove za iste. Stoga su mineri
HRM-a bili orijentirani na pobolj{anje postoje}ih minskih sustava. Ste~ena iskustva
bila su velika i neprocjenjiva. Mineri HRM-a priklonili su se rje{enjima koja su bila
usmjerena, jednostavna, relativno jeftina, a zbog embarga izvediva u vlastitim po-
duze}ima i laboratorijima. Minska prepreka u prolazima Malom i Velom Vratniku
bila je zadnja s tehnologijom koju su mineri HRM-a zatekli. Sve ostale mine ve} su
bile opremljene novinama i postale su savr{enije i ubojitije. Istodobno s minskim
djelovanjem obu~avani su novi mineri za mogu}i nastavak zada}e.
Morske mine u Domovinskom ratu nisu bile rabljene samo na moru. Pritije{njena
nadmo}nijim protivnikom, HV se obratila za pomo} HRM-u u opskrbi eksplozi-
vom i postavljanju minskih polja na kopnu i rijekama. Tako su mineri HRM-a
morske mine upotrijebili kao fugase (vrsta eksplozivnih zapreka na kopnu i u rije-
kama) na svim boji{tima gdje su se hrvatske snage borile (Vukovar, Dubrovnik, Za-
dar, Slavonski Brod itd.). S njima su na{i mineri imali tzv. »bianco-kartu« za obila-
zak svih ve}ih boji{nica. Mineri HRM-a osmislili su, konstruirali, napravili i posta-
vili mnoge vrste kopnenih mina, koje su ~uvale `ivote i prostore hrvatskih obram-
benih snaga. Miniranje mora bila je jedna od prvih zada}a HRM-a u kojoj su pro-
vjeravane njezine sposobnosti. Nema sumnje da su mineri HRM-a uspje{no obavi-
li svoju te{ku zada}u.

121
Ste~ena iskustva iz miniranja mora

Doprinos ratne prakse teoriji minskog ratovanja u ratovima iz bliske pomorske


pro{losti i Domovinskog rata utjecao je na to da su pomorski teoreti~ari poku{ali
nanovo slo`iti klju~ne elemente koji utje~u na u~inkovitost primjene minskog oru`-
ja. Ratna praksa je ne samo ishodi{te, nego i kriterij valjanosti teorije ratne vje{tine.
U ratu stvarnost nastupa na mjesto ~istih pojmova, a stvarna mjera na mjesto kraj-
njih pretpostavki. Ratna praksa pru`a dokaze o stvarnim i trenuta~nim problemi-
ma, kojih obi~no u opisu nigdje nema. Stoga su iskustva iz oblasti miniranja mora
ste~ena u Domovinskom ratu nenadomjestiva. Ova iskustva mogu prepoznati samo
stru~njaci, tj. oni koji su se dugo bavili ovom problematikom, jer teorija se prema
praksi odnosi kao red prema pojedina~nom slu~aju. S druge strane, sam slu~aj nudi
teoriji da utvrdi ono {to je op}e i {to je trajno. Radi lak{eg izu~avanja, minska i pro-
tuminska djelovanja izvla~e se iz konteksta pomorskih operacija i uvr{tavaju u po-
sebnu cjelinu. Me|utim, u planiranju svakodnevnih aktivnosti minsko ratovanje je
sastavni dio ukupnih aktivnosti na moru, bez obzira radi li se o planiranju budu}ih
djelovanja snaga ratne ili trgova~ke mornarice. Ovakav pristup omogu}uje dublje
izu~avanje djelotvornosti minskog oru`ja te taktiku, tehniku i proceduru za njego-
vo izvo|enje, i ne smije se umjetno izdvajati u nekakvu autohtonu cjelinu odre|e-
nu samo za minere specijaliste, ve} se treba prikazati i kroz obavje{tajni doprinos,
te kroz tijek i fizionomiju svakodnevnih aktivnosti na moru u podru~ju pod nad-
zorom pomorskog zapovjednika. I HRM je prihvatila da }e minsko ratovanje biti
jedna od temeljnih zada}a u obrani vlastitog mora ili u operacijama u okviru save-
za i koalicija. Stoga se prihva}aju postavke da pri miniranju mora bilo kakvih raz-
mjera moraju biti zastupljeni sljede}i postulati:
a) elementi kojima se provodi miniranje mora: mine, minska skladi{ta, minopola-
ga~i i snage za njihovo osiguranje;
b) zapovjedni{tvo koje za ~itavo podru~je vojnog djelovanja izra|uje jedinstven plan
miniranja po kojemu mine moraju biti to~no polo`ene na planiranim lokacijama i
s nare|enim elementima u prepreci (vrsta i broj mina, minski interval i sl.);
c) boji{ni prostor na kojemu se izvodi miniranje mora na kojemu se nalaze predvi-
|ena minska polja, rajoni baziranja minopolaga~a i komunikacijskih pravaca koji ih
povezuju;
d) ljudski ~imbenik koji sudjeluje u planiranju, organiziranju, provedbi i osigura-
nju ovih djelovanja;
e) vrijeme sa svim svojim elementima u procesu miniranja mora.
Ono u ~emu se dosta grije{ilo u biv{oj JRM na planu miniranja mora jesu polazi-
{ta o obimnijem miniranju mora kao samostalnoj operaciji koja bi se, po mogu}-
nosti, trebala odvijati prije zapo~injanja borbenih djelovanja na moru. Ova konsta-

122
tacija ne stoji iz jednostavnog razloga {to niti jedna pomorska zemlja ne `eli da je
bilo {to sprje~ava u odr`avanju slobode plovidbe njezinih trgova~kih brodova. Taj
zahtjev je i prije i sada jedan od onih koji spadaju u vitalne interese, ne samo SAD-
a kao velesile, ve} i ostalih ve}ih ratnih mornarica kojima je stalo do slobode plo-
vidbe pomorskim komunikacijama. Stoga je sasvim izvjesno da bi bilo koja od ovih
mornarica u obrani svojih vitalnih interesa intervenirala i sprije~ila JRM, ili bilo
koju drugu ratnu mornaricu ili teroristi~ku skupinu da izvr{i obimnije miniranje
mora. Za to postoji vi{e na~ina, a najprakti~niji je jednostavno isklju~enje ili elimi-
niranje nekog od elemenata iz sustava miniranja. Pravni okvir za slobodu djelova-
nja ratnih mornarica u cilju sprje~avanja miniranja mora daje ne samo politika,
nego i svjetska trgovina preko pomorskih osiguravaju}ih dru{tava. Primjerice, pri-
likom potonu}a barkase od podvodne mine ispred RL Lora 25. rujna 1991., isti
dan reagirao je londonski »Loyd« registar i zabranio osiguranje tereta i brodova, a
time i plovidbu isto~nom obalom Jadranskog mora svim trgova~kim brodovima,
dok se ne utvrde razmjeri minske prijetnje. Tek kada su se dobro uvjerili i primili
jamstva iz vi{e izvora da je ta prijetnja lokalizirana na Ka{telanski zaljev (za to je tre-
balo mjesec i pol dana), ponovno su odobrili plovidbu brodova isto~nim dijelom
Jadranskog mora, ali uz pla}anje ratnog rizika za osiguranje broda, tereta i posada
brodova za cijelo podru~je isto~nog dijela Jadranskog mora. Podsjetimo se; u ira~-
ko – iranskom sukobu, dok su ira~ki bombarderi raketama »Exocet« poga|ali tan-
kere (»nepoznati veliki plovni objekti«), londonski registar je dozvoljavao plovidbu
brodova tankera uz, naravno, ve}u cijenu osiguranja. No, kada je opalila prva pod-
vodna mina ispod jednog od tankera, osiguranje je odmah ukinuto, a plovidba obu-
stavljena, dok se prijetnja podvodnim minama nije uklonila. Isto je u~injeno zbog
pogubnog djelovanja mina na sam brod, jer mina u~inkom podvodne eksplozije na-
ru{ava hermeti~nost broda, uzrokuje po`are i velike prodore vode, a posadi, ukoli-
ko nije poginula, nanosi stra{ne fizi~ke ozljede. Uz to, ni zapovjednici brodova ne
`ele voziti u minama ugro`enim podru~jima, bez obzira na visinu pla}e ili bilo ka-
kav obe}ani stimulans. Stoga je miniranje mora kojemu je pristupila HRM postav-
ljeno na potpuno druk~ijim osnovama od doktrinarnih postavki biv{e JRM. Pri-
mjena mina koje je u Domovinskom ratu polagala HRM bila je u razmjerima i
oblicima takti~ke razine (pojedina~ne minske linije i minski bankovi). I samo min-
sko oru`je bilo je iskori{teno kao oru`je taktike, ali zajedno s ostalim elementima i
sadr`ajima bojnih djelovanja u podru~ju odgovornosti HRM-a. Svrha ovakvih dje-
lovanja bila je izolacija dijela boji{ta, mjesta izlaza iz baznih rajona i prilaza te pro-
cijenjenih rajona djelovanja protivni~kih flotnih snaga. Ovakvim na~inom minira-
nja stvoren je akvatorij geografski prilago|en potrebama vlastitih pomorskih i obal-
nih snaga, koje su mogle koristiti more gotovo nesmetano, za razliku od neprija-
teljskih brodova koji nisu bili sigurni je li akvatorij koji koriste miniran ili nije.

123
Iz svega navedenoga mo`e se zaklju~iti da je miniranju mora pribjegla inferiornija
strana koja nije raspolagala ni minimumom pomorskih niti zrakoplovnih snaga ko-
jima bi mogla parirati protivni~koj mornarici. Dodatna djelotvornost polo`enih
minskih prepreka iskazana je ~injenicom da protivni~ka strana nije smjela pri}i su-
stavnim protuminskim djelovanjima, iako su za to imali osposobljene snage, jer su
prepreke bile branjene snagama obalne obrane, uglavnom obalnim topni{tvom i di-
verzantima. JRM je raspolagala lovcima mina LM-161 i LM-153, odredom mino-
lovaca (ML-141-144), te diverzantima iz 82. pomorskog centra (82. PC) iz Divu-
lja. Ove snage bile su sasvim dovoljne da iza|u nakraj s polo`enim minama, ali se
nisu bez dopu{tenja hrvatske strane smjele pribli`iti polo`enim preprekama. Uz ~i-
njenicu da JRM nije mogla razminirati polo`ene mine, HRM je imala priliku ob-
navljati i dopunjavati minska polja novim minama. Na taj na~in polo`ene minske
prepreke odr`ale su kontinuitet obrane na miniranim prostorima za vrijeme traja-
nja neprijateljstava na moru. Time je minsko oru`je jo{ jednom pokazalo da je po-
uzdanost11 jedno od njegovih temeljnih atributa, kako pojedina~nih mina, tako i
minskih polja. HRM nije imala ni minopolaga~e, ni brodove, ni zrakoplove, ni
podmornice. Sve mine i minske prepreke polo`ene su razli~itim minopolaga~ima,
brodovima iz popisa.12 Ovo samo podr`ava tezu da se mine mogu polagati impro-
viziranim sredstvima, ali planiranje, priprema i izvo|enje miniranja mora moraju
obaviti specijalisti. Oni su ti koji mogu improviziranim sredstvima uredno i to~no
polo`iti minsku prepreku koja }e odgovarati planiranim postavkama. Kori{tene
mine HRM je zarobila u minskom skladi{tu Tatinje u luci Plo~e. Podvodnih mina
bilo je dovoljno; na|ene su sidrene kontaktne (SAG – 2) i nekontaktne na dnu le-
`e}e (AIM – M-70). Ove mine nisu bile nepoznanica snagama protuminske obra-
ne kojom je raspolagala JRM. Me|utim, mineri HRM-a ubrzo su zaklju~ili da se
malim preinakama mine mogu u~initi sposobnima za protuminska djelovanja pro-
tivni~ke strane. To su, prije svega, daljinski upravljane mine kojima je isklju~en ne-
kontaktni upalja~, a detonatori su priklju~eni na izvr{ioca koji mine aktivira s ko-
pna, nakon {to bi utvrdio da se protivni~ko plovilo nalazi u djelokrugu polo`ene
mine. Uz to, u slobodnoj prodaji postoji dosta elektroni~kih naprava kojima se po-
jedina~nim minama mogu pobolj{ati svojstva i u~initi ih slo`enima za razminiranje,
a braniteljima omogu}iti sigurniji pristup i sigurno uklanjanje mina.
Iskustva iz pro{losti svjedo~e kako je u dosada{njim miniranjima mora redoviti slu-
~aj bio da su, osim protivni~kih, na polo`enim minskim poljima stradavali i vlasti-

11 Pouzdanost je svojstvo mina, izra`eno vjerojatno{}u da }e mine do`ivjeti neko odre|eno vrijeme (t) kada se

koriste u odre|enim uvjetima eksploatacije. Pokazatelj pouzdanosti tehni~kih sustava jest njihov neprekidan rad
bez popravka, a izra`ava se kao srednje vrijeme rada bez otkaza.
12 To su bili M/T »Gradac« i remorker »Regulus« za prepreku ispred Lore, ribarice »Riba-I« i »Mali porat« za

prepreku u Splitskim vratima, i gliser »Elisabeta Rose« za prepreku u prolazima M. i V. Vratnik.

124
ti brodovi. Ni HRM nije bila po{te|ena ovakvih neugodnih iskustava. Rje{enje pro-
blema bilo je u boljoj informiranosti subjekata u pomorskom prometu o polo`enim
minskim poljima ili mogu}oj prijetnji te mjerama za izbjegavanje opasnih prosto-
ra. Isto tako, dana{nji sustavi elektroni~ke navigacije, nove karte, satelitska naviga-
cija i sl., omogu}uju ve}u sigurnost plovidbe u opasnim rajonima. Ipak, i pored sve-
ga toga mora se voditi ra~una o onima koji imaju lo{u navigacijsku opremu, te o
ve}im gre{kama u dr`anju zadanog kursa plovidbe, koje mogu dovesti na mjesta
koja nisu po`eljna. U skladu s tim je i izreka svih minera specijalista, da je minama
najbolja pozicija u minskom skladi{tu, a ne u moru. Polo`ena minska prepreka
mora biti djelotvorna, tj. imati veliku vjerojatnost da }e brod koji nai|e na prepre-
ku ujedno nai}i na minu u minskoj prepreci. Ukoliko je malo mina u prepreci, od-
nosno ako su mine prili~no udaljene jedna od druge (veliki minski interval), posto-
ji mogu}nost da je protivni~ki brodovi pro|u, a da pri tome ne aktiviraju mine koje
su polo`ene. U tom slu~aju vlastiti brodovi moraju zaobilaziti minirano podru~je,
a protivni~ki imaju velike izglede da pro|u bez posljedica.
Vjerojatnost nailaska broda – cilja na minu (P) obi~no se izra`ava jednad`bom:
P = P1 x P2 x P3
gdje je:
P1 – vjerojatnost da }e brod nai}i na minsku prepreku,
P2 – vjerojatnost da }e brod nai}i na minu u minskoj prepreci,
P3 – vjerojatnost da }e mina eksplodirati pod brodom – ciljem i nanijeti o~ekivana
o{te}enja ili potapanje broda.
Prema tome, ako jedna od zadanih veli~ina bude 0, i ukupni rezultat bit }e 0, tj.
ne}e do}i do eksplozije mine niti o{te}enja na brodu – cilju. Prve dvije vjerojatno-
sti spadaju u domenu takti~ara specijalista, a zadnja u domenu oru`ara specijalista
i same konstrukcije mine. Praksa je pokazala da mali otkloni od nare|enih eleme-
nata u pojedina~noj mini mogu opasno ugroziti ukupnu vjerojatnost minske pre-
preke ili istu kompromitirati ako mina (sidrena) iz bilo kojih razloga ispliva, ili se
(na dnu le`e}a) samoaktivira. Zauzimanje manje polo`ajne dubine od nare|ene ta-
ko|er naru{ava sigurnost odrade paljbenih mehanizama u mini ili ako se predvi|a
da preko minske prepreke mogu prelaziti plovila s manjim gazom te da su ista u
opasnosti da aktiviraju polo`enu minu. Jednostavno re~eno: preko polo`ene min-
ske prepreke, bez obzira od kakvih je mina sastavljena, nema prolaza nikakvim plo-
vilima dok se prepreka ne ukloni u cijelosti.
Minska djelovanja HRM-a u Domovinskom ratu potvrdila su jo{ jednu tezu koja
se pripisuje minskom oru`ju, ali se, na`alost, brzo zaboravlja. Mine u minskim po-
ljima su djelotvorne i nakon zavr{etka bojnih djelovanja na moru. Bez obzira koli-
ko trajao rat na moru, zavr{etkom bojnih djelovanja mine i dalje ostaju prijetnja

125
pomorskom prometu. ^ak i minimalni broj polo`enih je mina potpuna zapreka
odvijanju pomorskog prometa i svim drugim aktivnostima na moru na daleko ve-
}em dijelu akvatorija nego {to su to stvarni polo`aji polo`enih mina. ^ak i uklan-
janjem svih mina subjekti koji sudjeluju u pomorskom prometu ne idu tako lako
o~i{}enim koridorima dok se potpuno ne uvjere da je akvatorij stvarno slobodan za
promet i slobodnu plovidbu. Ovaj odgo|eni u~inak, koji proizlazi iz posebnosti sa-
mog minskog oru`ja, daje miniranju mora jedno posebno obilje`je, jer »ono po~i-
nje tek onda kada djelovanje zavr{ava« (tj. kada su mine polo`ene). Prilikom plani-
ranja polaganja minskih prepreka mora se voditi ra~una o okru`ju pojedina~nih
mina i ~itavih minskih polja. Bez obzira radi li se o ofenzivnim ili defanzivnim min-
skim preprekama, mora se voditi ra~una o blizini podvodnih instalacija (vodnih,
energetskih, po{tanskih i drugih), koje bi eksplozijom neke od mina mogle biti tra-
jno o{te}ene. O{te}enja koja nastaju od mina su velika, a zbog opasnosti pristupa
mjestu kvara nastali kvarovi ne mogu se brzo popraviti. Za razliku od protupje{a~-
kih mina koje su relativno lako dostupne, tako da ih mogu polagati pojedinci i po-
strojbe ni`e razine, pa se mjesta polaganja i ne poznaju, podvodne mine su po ga-
baritima ve}a i tehni~ki slo`enija sredstva. Uz to, ograni~en im je broj, a za njiho-
vo polaganje potrebni su minopolaga~i i mineri specijalisti koji }e ih pripremiti za
polaganje. Zato je za o~ekivati da }e podvodne mine i nadalje biti planski polagane
po mjestu polaganja, cilju protiv kojega se pola`u i u svrhu radi koje se pola`u. Ova
konstatacija nikako ne zna~i da }e sve mine biti polo`ene planski te da ne}e biti ni-
kakvih odstupanja, do kojih mo`e do}i i uslijed ljudske ili tehni~ke pogre{ke, ovis-
no o uvjetima okru`enja, {to sve skupa mo`e uzrokovati neugodna iznena|enja.
Podvodne mine iznimno su pogodno sredstvo za izvo|enje ru{enja i zaprje~ivanja
na kopnu. To se odnosi i na »sidrene« i na »na dnu le`e}e mine«. Od ovih mina u
tu se svrhu mogu praviti razli~ite improvizirane eksplozivne naprave goleme snage,
koje braniteljima mogu biti od velike pomo}i. O posljedicama ne treba niti govo-
riti. Uz to, psiholo{ko djelovanje minskog oru`ja geografski daleko nadilazi razm-
jere minama ugro`enog podru~ja, {to se vidi iz stava engleskog »Loyda« nakon na-
ilaska barkase JRM-a na minu pred ulazom u Loru. Protivni~ka strana respektirala
je minsko oru`je i sposobnosti minera HRM-a. Na ovo jasno ukazuje promjena u
pona{anju subjekata u zapovjednom lancu JRM-a, koji se osjetio nakon potonu}a
barkase, a posebice nakon gubitka P^-a – 176 »Mukos«. Nakon toga tra`ili su do-
pu{tenje hrvatske strane za svaku plovidbu na srednjodalmatinskom podru~ju.
Je li minsko oru`je ostvarilo svoj cilj i koliki je on bio? Zapovjednik HRM-a u to
vrijeme, admiral Letica vi{e je puta istaknuo pozitivnu ulogu minskog oru`ja na
ukupna djelovanja HRM-a. U Domovinskom ratu mine su se polagale na takti~koj
razini i bile su oru`je taktike. U boju izme|u snaga HRM-a i JRM-a od 15. i 16.
studenoga 1991. snage JRM-a morale su voditi ra~una o minskoj prijetnji koja je
izravno utjecala na njihovo pona{anje (plovidba obilaznim rutama prema otocima

126
Visu i Lastovu i nemogu}nost spajanja snaga JRM-a s Visa i Lastova kroz Splitska
vrata s TG-om Ka{tela). Time su mine nadma{ile doseg pojedina~nog slu~aja i po-
jedina~nih minskih prepreka, jer je prijetnja od njih za protivnika bila op}a. Na kra-
ju se mo`e slobodno konstatirati da je minsko oru`je u dovoljnoj mjeri utjecalo na
promjenu pona{anja snaga JRM-a i da je dalo dodatno vrijeme da se snage HRM-
a ekipiraju, ustroje i dovedu na razinu borbenih zahtjeva, kako bi mogli u bilo ko-
jem okr{aju parirati protivniku i nanijeti mu poraz. Pobjeda se nasmije{ila onoj stra-
ni koja se borila na svome, ali je bila u stanju iskoristiti vlastite prednosti, uz pre-
duvjet da raspola`e nadmo}nijom ratnom vje{tinom i kvalitetnijim ljudskim fakto-
rom. Na temelju iskustava iz minskih djelovanja HRM-a u Domovinskom ratu
1991., za o~ekivati je da }e HRM i ubudu}e u svojim zada}ama obrane suverenite-
ta i provedbi posvema{nje jurisdikcije na svom dijelu zone odgovornosti Jadranskog
mora davati posebnu pozornost minskom ratovanju.

Minitorpedo s upravlja~kom jedinicom.


Prvoj generaciji osobine su bile: domet
3 nm (5.5 km), brzina 5.5 - 6 km/h, te-
`ina 30 kg.

127
Diverzantska djelovanja Hrvatske ratne mornarice

je{enje uspjeha borbe sa snagama jugomornarice na moru i kopnu trebalo je

R tra`iti u svim podru~jima kako bi se vi{ekratno djelovalo u prostoru i vreme-


nu po svemu {to je neprijateljsko i prisililo protivnika da poduzme opse`ne
mjere osiguranja i anga`ira velik dio ljudskih i materijalnih potencijala. Jedno od
takvih rje{enja bili su i diverzanti. Stoga su se takve postrojbe po~ele osnivati i pri
HRM-u. Po~etak stvaranja bio je sastanak u Zapovjedni{tvu HRM-a 1. listopada
1991., koji je vodio admiral Letica, a prisutni su bili: Veljko Rogo{i}, Nik{a Grabo-
vac, Jo{ko Perak i Stjepan Bernadi}. Odlu~eno je da se pri Zapovjedni{tvu osnuje
odred pomorskih diverzanata, koji bi djelovao unutar Odjela za podvodna djelova-
nja i ~im prije se uklju~io u borbu.

Izbor ljudi

Za diverzantska djelovanja potrebni su bili ljudi posebnog profila, dobro uvje`bani


i motivirani, te sredstva i naoru`anje. Odmah se po~elo prikupljati ljude i sredstva
i planirati njihovo djelovanje. U svim vojskama svijeta izboru ljudi za postrojbe po-
sebne namjene poklanja se posebna pozornost. Prijemi su redovito vezani za rigo-
rozne psihofizi~ke provjere, introspekciju mentalnog zdravlja, poja{njenje pobuda
opredjeljenja za takav poziv itd. Ratna zbilja, me|utim, nametnula nam je pojed-
nostavljenje procedure prijema i svela ju na visoko izra`enu dobrovoljnost. Tu se
opet moralo voditi ra~una da u diverzantske postrojbe ne do|u ljudi koji su se na-
gledali raznoraznih akcijskih filmova i koji su na temelju njih stvorili vlastitu sliku
o ratu. Najprije je 6. operativna zona ustupila omi{ki 3. »S« vod, koji je bio u sas-
tavu 3. bataljuna 114. brigade, a sastojao se od 45 ljudi. Zapovjednik voda bio je
poru~nik fregate Mile ^atlak, ~ovjek koji se sa svojim ljudima ve} istaknuo u bor-
bama za Drni{, Skradin, Vrliku itd. Osim ovog voda, u postrojbu diverzanata pri-
mljeni su i podvodni diverzanti, profesionalci koji su pre{li iz biv{e JRM (iz tzv. 88.
pomorskog centra iz Divulja). To su bili poru~nici korvete Mihailo Viceli}, Zoran
Marineli} i Neven Kati}, te stariji vodnici Branko Zemljari~ i Dra`en Feher. Velike
napore oko okupljanja ovih ljudi i njihova ustrojavanja u postrojbe HRM-a u~inio
je Veljko Rogo{i}. Uz to, on je cijelo vrijeme brinuo o diverzantima, njihovim bor-
benim i neborbenim potrebama, sredstvima, smje{taju i svemu {to im je u tim uvje-
tima bilo mogu}e pru`iti. Tako je nastala postrojba pod nazivom 1. diverzantski

128
odred HRM-a, koja se postrojila i pozdravila admirala Leticu kao 1. postrojba
HRM-a 2. listopada 1991. u skloni{tu Zapovjedni{tva (koje se tada nalazilo u da-
na{njoj zgradi »Montera« u Splitu). Osim spomenutih, u Odjel za podvodna djelo-
vanja svaki dan su se nudili ljudi iz Splita i okolice `ele}i pristupiti redovima po-
morskih diverzanata. Mnogi od njih kasnije su dobivali zada}e kako bi zamijenili
ljude iz redovnog sastava, a isticali su se velikom energijom i voljom da pomognu.
Posebno se osje}ala potreba za pojedinim specijalnostima: uvijek je nedostajalo lju-
di za raketne specijalnosti, nije bilo dovoljno pirotehni~ara, stru~njaka za popravak
podvodne opreme, izvanbrodskih motora i sli~nih specijalnosti. Prilike su, s druge
strane, bile takve da smo ve}inu ljudi koji su se htjeli boriti susreli prvi put. Malo
smo mogli saznati raspitivanjem kod znanaca, u policiji ili u Uredu za obranu. Sto-
ga nismo imali nikakvih iluzija da }e svi zavr{iti svoj »kri`ni put« kroz ratna isku{e-
nja onako kako smo se nadali – i mi iz Zapovjedni{tva i sami pojedinci. Po~etkom
sije~nja 1992. Odjel za podvodna djelovanja se zbog glomaznosti i mno{tva razli~i-
tih zada}a rasformirao, a pomorski i podvodni diverzanti oformili su Divizijun po-
morskih diverzanata.

Oprema i naoru`anje

Pomorski i podvodni diverzanti, {to se ti~e opreme i naoru`anja, u svakoj vojsci


imaju poseban tretman. Njima se, sukladno zada}ama, davala zasebna, netipi~na,
vrhunska oprema za prijevoz i djelovanje. Osim {to je ta oprema skupa, te{ko ju je
bilo i nabaviti. Embargo na uvoz opreme ogla{en za Republiku Hrvatsku nikako
nije smio biti ograni~avaju}i ~imbenik za hitnost po~etka i djelotvornost na{ih po-
strojbi. Ipak, va`nost ovog elementa za uspjeh svih diverzantskih djelovanja primo-
rava da se o ovom ~imbeniku ka`e par rije~i. Situacija u kojoj smo se nalazili na po-
~etku rata nalagala je da za sve svoje potrebe sami na|emo rje{enja i da ta rje{enja
materijaliziramo kroz potrebna borbena sredstva koja }e se mo}i napraviti u doma-
}im poduze}ima. Stoga smo, kao prvo rje{enje, sve postrojbe ~iji se boji{ni prostor
odnosio na more i podmorje svrstali u cjelinu, u tzv. Odjel za podvodna djelovanja,
kako bi logisti~ka potpora bila jedinstvena, a njezini se problemi rje{avali objedi-
njeno. Kroni~ni nedostatak opreme nikoga u Odjelu nije previ{e uzbu|ivao. To je
bio ustaljen red stvari, ali ne i kona~an. Odmah se pri{lo utvr|ivanju zate~enog sta-
nja opreme i sredstava na terenu, od ronila~kih klubova do specijaliziranih ustano-
va i poduze}a; od ronila~kih odijela do eksplozivnih naprava i svih pribora koji bi
mogli poslu`iti. Ovaj posao bio je vrlo opse`an i tra`io je puno vremena. Uskoro se
pokazalo da je razmjena najbolji na~in nabave. Naime, ono {to smo imali u ve}im
koli~inama mogli smo razmijeniti za ono {to nam je trebalo, a bilo je u posjedu ne-
kog drugog. Tako se na{a logisti~ka baza po~ela popunjavati potrebnim sredstvima.
Ne treba napominjati da je u tim trenucima, kao po pravilu, bilo vi{e onoga {to

129
nam nije trebalo, barem ne u tom trenutku, od onog bez ~ega se jednostavno nije
moglo.
U po~etku nije za svakoga bilo ni osnovnog pje{a~kog naoru`anja. Prispije}u svake
po{iljke, koju su s mukom realizirala bra}a Miro i Milan Lozina, te Goran Jurin, di-
verzanti su se veselili kao djeca. Za pje{a~ko naoru`anje davali smo eksploziv koji
smo dobili zauze}em skladi{ta streljiva u Malim Barama i mornari~kog minskog
skladi{ta Tatinje u Plo~ama. Gotovo ni{ta nismo dobili besplatno, jer smo to sve
»platili« tim sredstvima. Tako smo nabavili nekoliko ru~nih baca~a (RB), »zolja« i
»osa«. Time je trebalo zapo~eti bojno djelovanje protiv brodova jugomornarice.
Ova zada}a nastavila se kontinuirano, za cijelo vrijeme postojanja Odjela, pa je naj-
ve}i broj novih projekata postao operativan tek rasformiranjem Odjela. Nitko od
nas nije bolje znao da ta i takva sredstva ne}e imati ve}ih u~inaka na brodove jugo-
mornarice. Brod kao plovno sredstvo nije se dao uni{titi ili o{tetiti samo pje{a~kim
oru`jem koje smo imali, pa makar to bila i protuoklopna sredstva. Ova sredstva mo-
gla su ostvariti neka manja o{te}enja i `rtve me|u posadom, ali nikako izbaciti brod
iz njegove borbene uporabe. Osnovni razlog za takvo stanje je zadr`avanje plovno-
sti broda, koja tim sredstvima nije mogla biti naru{ena, a time bi se dala mogu}nost
brodskoj posadi da otkloni o{te}enja i da djelotvorno uzvrati po napada~u, zajedno
s drugim brodovima koji su redovito pristizali u pomo}. U tim uvjetima nastavak i
produ`enje napada po brodovima s takvim sredstvima bio je besmislen i mogao je
rezultirati jedino na{im `rtvama, o ~emu je JRM »strogo vodila ra~una«. Prije odla-
ska na ove zada}e na{i ljudi redovito su bili upu}ivani da djeluju samo onda kad su
bili uvjereni da }e ostvariti pogodak, i to ne pojedina~no, nego cijelom grupom.
Istina, po{tivanje ove zapovijedi bilo je u nadle`nosti zapovjednika grupe diverza-
nata, koji su nerijetko znali postupati i na druga~iji na~in, slijede}i svoje instinkte i
uvjerenja. Suzbijanju `elje na{im vojnicima da nastave s napadima »pomagali« su
brodovi JRM-a koji su otvarali vatru po svemu {to su mislili da ih ugro`ava. Tako
su se iz Splita ~esto mogli lijepo vidjeti dvoboji diverzanata i TG Ka{tela, koji su u
ve~ernjim ili jutarnjim satima razmjenjivali vatru u Splitskim vratima.
Ovakav ratni scenarij usmjerio nas je na tra`enje boljih rje{enja. Ona se u povijesti
pomorskih ratovanja znaju od davnina: to je naru{avanje plovnosti broda probija-
njem hermeti~nosti njegovog podvodnog dijela ili ostvarenjem djelovanja ve}e ko-
li~ine eksploziva na vodenoj crti i njegovim kumulativnim djelovanjem na podvod-
ni dio i brodske ure|aje koji su tu smje{teni. Dolazak podvodnih diverzanata pod
brod stvar je pro{losti jer je u dana{njim uvjetima te{ko ostvariv. Ovakva radnja
mo`e suvremenim sredstvima za detekciju lako biti otkrivena, a jednostavnim bo-
jevim radnjama i sredstvima osuje}ena. Osim toga, brodovi u blokadnim djelova-
njima nisu ni~im bili vezani za obalu, niti usidreni za dno, pa dolazak pod brod koji
pluta ili vozi ne bi bio mogu}. Ostali brodovi JRM-a, tada vezani u lukama bazira-
nja (Vis i Lastovo) bili su {ti}eni od podvodnog prodora diverzanata ogromnim

130
brojem ru~nih bombi (PDRB – protudiverzantske ru~ne bombe) koje su planski
bacane protiv opasnosti koja bi ih mogla ugroziti ispod mora. U ovome se, treba li
to uop}e isticati, nikad i nikako nije {tedjelo. Rje{enje za koje smo se zalagali otva-
ralo je mogu}nost daljinske diverzije na podvodni dio broda ili ve}e koli~ine kumu-
lativnog punjenja na vodenu crtu napadnutog broda. Ostvarenje ovakve zada}e mo-
glo se provesti daljinski upravljanim podvodnim vozilima – robotima. Oni bi, skri-
veni, vrlo brzo morali do}i do broda u prostore gdje se ne o~ekuju i djelovati u vre-
menu kra}em od vremena reagiranja brodske posade, te bi udarom brod trebali
onesposobiti, o{tetiti ili potopiti. Ova rje{enja nisu bila izvorno na{a, ve} se nalaze
ili se namjeravaju uvesti u pojedine arsenale ratnih mornarica, kao sredstva i ideje
za na~in djelovanja. Ma{tanja i `elje su jedno, a stvarnost je tra`ila ne{to drugo, ili
bolje re~eno, praksa je tra`ila ista, uporabljiva rje{enja, samo s predznakom CRO, i
to vrlo brzo.
U ono vrijeme nikoga nije trebalo puno moliti. Ljudima je trebalo dati samo prave
zada}e, jasno im dati do znanja da je to {to mi tra`imo zaista potrebno i da iza sve-
ga toga stoji HRM. Zahtjeve za izradu ovih sredstava dao sam gospodi Zoranu Ba-
kalaru i Antunu Malgeru, koji su bili ~elnici na{e logisti~ke baze. Oni su trebali obi-
}i znanstvene institucije, poduze}a i zainteresirane i talentirane pojedince, upozna-
ti ih s problemom, zainteresirati ih za realizaciju rje{enja koja imaju izgleda za usp-
jeh. Nisam o~ekivao ~uda, jer sam iz iskustva znao da ovakva sofisticirana sredstva
moraju pro}i sve svoje faze: od projekta, potrebnih ispitivanja, ponovnih ispravaka,
do finalizacije i eventualne uporabe. Ovaj proces zahtijeva vrijeme koje se unapri-
jed ne mo`e nikako i ni~im planirati. A vremena smo imali najmanje. Buditi la`ne
nade isto je {to i `ivjeti u iluzijama, pa sam realizaciji ovoga projekta davao pri~uv-
no vrijeme daleko ve}e od onoga koje su obe}avali. Potrebno vrijeme nalazili smo
u aktiviranju ve}eg broja projekata i raznih izvo|a~a, iza kojih smo stajali ne samo
moralno, ve} i materijalno – ~ekaju}i i nadaju}i se. Iskustvo nam je govorilo da s
onim projektantima koji nisu imali iskustva s paljbenim napravama, a takvi su bili
gotovo svi, moramo biti posebno obazrivi, kako ta sredstva ne bi bila opasna po lju-
de koji }e ih rabiti. Najve}i dio paljbenih ure|aja rije{ili smo u Zapovjedni{tvu, na
na~in da smo ih uzimali s minskog oru`ja koje smo imali i koje je ve} provjereno,
a tek potom bi se takvi upalja~i ugra|ivali u nove projekte. I tako, malo-pomalo,
nastajala su na{a sredstva za daljinsku diverziju. Jedna od prvih bila su minitorpedo
i hidrokrilni ~amac. Oba sredstva bila su bez posade, daljinski upravljana, opreml-
jena tako da o{tete ili uni{te protivni~ke plovne objekte. Koliko je bilo muke oko
njihova nastanka ne treba posebno napominjati. Bilo je jo{ daljinski upravljanih
brodova koji su na sebi imali dosta eksploziva, ili dubinske protupodmorni~ke
bombe, bilo je torpeda raznih vrsta, pa ~ak i zrakoplova – daljinski upravljanih,
opremljenih televizijskim kamerama, s ne{to eksploziva, koji su mogli izvi|ati, pre-
nositi podatke o neprijatelju i na kraju, prema potrebi, napadati. Bilo je i rje{enja

131
koja su zadirala u znanstvenu fantastiku, redovito od autora koji su se nagledali
mnogih filmova i nagutali takvih romana. S njima je bilo dosta pote{ko}a, jer su
bili uvjereni u opravdanost provedbe svojih rje{enja. Prikazivanje prave slike stvari
redovito je bilo povezano s njihovim velikim razo~aranjima.
Ipak, impresioniralo je tehni~ko znanje na{ih ljudi i njihove mogu}nosti. Ljudi s
kojima smo uspostavili suradnju bili su na razini zahtjeva; od Fakulteta elektroteh-
nike, strojarstva i brodogradnje (FESB) Sveu~ili{ta u Splitu, koji se nesebi~no sta-
vio na raspolaganje (ne samo nama, nego vojsci RH), pa do onih »malih« anoni-
mnih ljudi koji su zaista impresionirali svojim znanjem i potencijalima. Uskoro
smo ove ljude skupili u pojedine grupe za izradu pojedinih sredstava ili njihovih se-
gmenata, te ih opskrbljivali potrebnom literaturom i potrebnim dijelovima. Rezul-
tati nisu izostali, a mnoge faze razvoja pojedinih sredstava, za koje su bili potrebni
tjedni i mjeseci, jednostavno su izostale. Diverzantska djelovanja ipak tra`e iznimne
ljude koji }e sredstva s kojima raspola`u znati i mo}i uporabiti na pravi na~in.

Po~etne temeljne zada}e pomorskih i podvodnih diverzanata

Mo`emo re}i da su osnovne zada}e pomorskih diverzanata u po~etnom razdoblju


bile:
1. uznemiravanje posada protivni~kih brodova u njihovim blokadnim djelovanjima
i u lukama baziranja,
2. nano{enje vatrenih udara i o{te}enja,
3. stalno iscrpljivanje njihovih posada u stra`arskim aktivnostima, za {to su trebali
i morali odvajati neproporcionalno velik dio svojih ljudi,
4. poduzimanje opse`nih mjera osiguranja i za{tite te iscrpljivanje voljnih kapacite-
ta protivnika.
[to se prostora djelovanja ti~e, on je kao bojni i boravi{ni ambijent bio na cijelom
jadranskom boji{tu: od Savudrije do Prevlake. Sredstva za prijevoz diverzanata i nji-
hove opreme bila su najve}i ograni~avaju}i ~imbenik, pa je prodor na teritorij pro-
tivnika, koji on kontrolira ili brani, u to vrijeme bio samo `eljen, ali neostvaren san.
Zada}a za pomorske diverzante bilo je koliko i protivni~kih brodova. Moralo se od-
mah borbeno pokriti, braniti i obraniti ogroman prostor kopna i mora skromnim
snagama i gotovo nikakvim sredstvima. Stoga se te`i{te djelovanja u po~etku na-
metnulo samo po sebi: osigurati pomorski promet na srednjodalmatinskom i du-
brova~kom podru~ju. Ovakva vrsta zada}a osiguranja primoravala nas je na du`a
djelovanja vezana za odre|ena mjesta i polo`aje, {to nije primjereno isklju~ivo di-
verzantskim djelovanjima, koja te`i{no moraju biti napadna. Stati~nost pokreta i
nemogu}nost zahvata ve}eg broja ciljeva odjednom vodili su drugim oblicima
obrambenih djelovanja: sputavanje mjesta i vremena udara na samo odre|ene pro-

132
store, koje je protivnik ve} nakon kratkog vremena mogao osmotriti i izvesti protu-
udar. Jednom iskazano bojevo djelovanje s odre|enog mjesta demaskiralo je na{e
polo`aje i otkrilo mogu}nosti na{eg oru`ja. Kratki dometi na{eg oru`ja i poslovi~-
no mala udarna mo} na ciljeve kakvi su brodovi, omogu}avali su protivniku brz
izlazak iz ugro`enih podru~ja i protuudare te{kim topni{tvom skupnih snaga po na-
{im polo`ajima. Vo|enje rata uz robovanje pravilima uvijek je dovodilo do neu-
spjeha. Po{tivanje zadanih odrednica vezano je za postojanje opremljenih postrojbi
koje su se razumjele u djelokrug svojih specijalisti~kih djelovanja, i to uvijek u okvi-
ru ve}e postrojbe. Razumnim pristupom osnovna, vi{e puta potvr|ena na~ela
uglavnom slu`e kao mjera za provjeru valjanosti i svrsishodnosti vlastitih rasu|iva-
nja. Drugim rije~ima, trebalo je prona}i novi pristup ovom problemu i brzo se pri-
lagoditi uvjetima situacije koja bi mogla biti nametnuta.
[to se moglo posti}i? Postoje}im sredstvima gotovo ni{ta, a opet, trebalo se oglasi-
ti vrlo brzo i dati protivniku na znanje da smo tu, da postojimo i da s vremenom
postajemo sve ja~i. A ako se ve} javimo, javit }emo se organizirano i udariti onoli-
ko koliko mo`emo. Protivnicima, bio sam uvjeren, time bi bilo kazano sve: vrijeme
koje dolazi nije na njihovoj, ve} na na{oj strani. Ostvarenje ovakvih postulata jedi-
no nas je upu}ivalo na zasjedna djelovanja. Stoga smo bili prisiljeni bri`ljivo odabi-
rati vlastite polo`aje koji bi trebali omogu}iti siguran zahvat protivni~kih brodova,
na mjestima gdje je protivnik morao ploviti i prolaziti, a polo`aje dobro urediti u
in`enjerijskom smislu. U izboru paljbenih zaklona za ljude i njihova sredstva mo-
ralo se voditi ra~una o udaljenosti od naseljenih mjesta i gospodarskih objekata, jer
se protivnik u svojim djelovanjima nije puno susprezao. Ve} s prvim na{im djelo-
vanjima po protivniku, koja ina~e nisu izazvala ve}e {tete, ali su za njih bila iznena-
|enje, oglasio se »Odjel za informisanje JRM-a« s njihovom izjavom koja je kasni-
je postala poslovi~na: »da }e snage JRM dejstvovati po uputstvu za borbenu upo-
trebu snaga JRM.« Brzo smo se uvjerili da ta njihova »borbena uputstva« obuhva-
}aju djelovanje po naseljenim mjestima, objektima i civilnom pu~anstvu. Izrada
paljbenih zaklona i njihova stalna dorada stoga je postala redovitom zada}om na-
{im ljudima anga`iranima na ovim zadacima. Ona je u po~etku na{im vojnicima
bila najte`a, ali kad su i sami uvidjeli da im dobri zakloni ~uvaju glavu, uskoro vi{e
nije bilo nikakvih problema. Zakloni su se revno kopali, a uskoro su na{oj vojsci
pomo} po~eli pru`ati sami mje{tani okolnih mjesta, ru~nim alatom i strojevima. Si-
lina i kontinuitet protudjelovanja protivnika po na{im polo`ajima i po svemu ono-
me {to je sli~ilo njima, na{im je ljudima dalo ideju o izradi mnogih la`nih zaklona,
tako da su protivni~ki topnici uskoro imali ciljeva napretek. Osim zaklona za ljude,
la`nih i pravih, pravljeni su la`ni topni~ki polo`aji s kojih su »prijete}i« virile cije-
vi, uglavnom vodovodne, koje bi vrlo brzo postale objektom napada protivni~kih
brodova. Mi smo pretpostavljali da se protivnik zabavljao ovakvim radnjama (»uni-

133
{tavanjem usta{kih polo`aja«). No, i oni su uvidjeli o ~emu se radi, a zabava je usko-
ro prestala kad se s ovih ili bliskih zaklona oglasilo pravo topni{tvo.
[to se poglavito moralo braniti? Prije svega Splitska vrata, morski prostor izme|u
otoka [olte i otoka Bra~a. Brodovi JRM-a bili su prisiljeni voziti ovom pomorskom
komunikacijom i jedino su na tom mjestu brodovi Takti~ke grupe (TG) Ka{tela
mogli do}i pod djelotvoran udar na{ih oru`ja. Uz to, morali su se braniti prolazi
Mali i Veli Vratnik na potezu od poluotoka Pelje{ca do po~etka Elafitskih otoka.
Zna~enje ovog prolaza ogledalo se u ~injenici da je njime branjen prilaz pomorskoj
komunikaciji kojom se odvijao pomorski promet za Dubrovnik. On se odvijao
kontinuirano, bez obzira na najavu i provo|enje blokade od strane jugomornarice.
Na ovim mjestima uspostavljene su stalne posade pomorskih diverzanata sa zada-
}om osiguranja ovih dvaju prolaza, na na~in da se napadne svaki protivni~ki brod
koji bi poku{ao pro}i kroz ove prolaze u Kolo~epski kanal. Na ovom prostoru po-
sebne pote{ko}e stvaralo je zemlji{te, bolje re}i kamenjar na isto~nom dijelu polu-
otoka Pelje{ca. Rijetko gdje se susre}e ovakvo negostoljubivo zemlji{te, koje se sas-
tojalo od ogromnih kamenih gromada, izlokanih ki{ama i morem s ne{to zakr`lja-
le makije, rasute me|u kamenjarom. Tu nema ni kozjih staza, o putovima da se i ne
govori, a izrada paljbenih polo`aja bila je u najmanju ruku krajnje ote`ana. Uzma-
ka s polo`aja nije bilo, jer je kamenjar vi{e-manje bio gol i otkriven i svako je na-
knadno pokazivanje ili djelovanje prema protivniku lako moglo biti i posljednje.
Klimatski uvjeti bili su sli~ni zemlji{nima. U ljeto i ranu jesen vladala je nesnosna
vru}ina, a u drugim okolnostima puhali su vjetrovi izuzetne snage, koji su onemo-
gu}avali dobro ciljanje. Pomo}ni zadaci, koji su se rje{avali usporedo, bili su: uvje`-
bavanje postrojbi na terenu i pove}anje djelotvornosti protudesantne borbe na svim
podru~jima djelovanja. Na taj se na~in, u po~etku diverzantski odred opredijelio za
djelovanje iz zasjeda na {irem prostoru. Postrojba je bila podijeljena u vi{e grupa,
koje su odmah upu}ene na teren s osnovnim uputama, a realiziranje zada}e prepu-
{teno je zapovjedniku ^atlaku (za njegove ljude) i zapovjednicima grupa.

Borbena djelovanja diverzanata

Od bojnih djelovanja pomorskih i podvodnih diverzanata navest }emo samo neke.


U prvu akciju 4. listopada 1991. krenuli su: Emilijano Obradovi}, Igor Goran Bu-
{eli}, Miodrag Perku{i} Major i zapovjednik Mihailo Viceli}. Zadatak ove grupe bio
je osiguranje prijevoza streljiva i lijekova gliserima prema Dubrovniku. Najprije su
se morali upoznati s prilikama na terenu, snimiti situaciju i okru`enje u kojemu se
trebao odvijati pomorski promet, te na osnovi toga donijeti preporuke za daljnja
djelovanja. Dodatni zadatak bio je neposredno borbeno osiguranje prijevoza oru`-
ja za Dubrovnik, gdje smo ve}e te{ko}e o~ekivali u samom osiguranju oru`ja od oti-
ma~ine na{ih ljudi, nego od protudjelovanja protivni~kih pomorskih snaga, koje su

134
u to vrijeme i u tom rajonu bile malo zamjetne. Rajon djelovanja bio je odre|en na
prostoru ukrcaja tereta u mjestu Broce, te na otocima [ipanu i Olipi. Od opreme
su imali isklju~ivo strelja~ko naoru`anje s jednim kompletom streljiva, ne{to opre-
me i hrane (ako se tako mo`e nazvati po jedno {atorsko krilo i po dvije litre mlije-
ka). Nisu imali nikakvih sanitetskih potrep{tina. Odje}a i oprema bile su razli~ite.
Kako nismo bili u stanju opremiti ih s kompletom odora, nosili su kombinirano ci-
vilnu i vojnu odje}u. Kao dokumenti za raspoznavanje i identifikaciju slu`ili su pa-
piri u kojima je pisalo da su oni pripadnici HRM-a, te da isti vrijede uz osobne
iskaznice.
U to vrijeme na tim prostorima vladao je nered: na{a vojska, bolje re~eno dijelovi
vojske i naroda povla~ili su se iz Dubrovnika, kojemu je prijetilo okru`enje. Polici-
ja, koje je uvijek bilo malo, nije imala nikakvoga autoriteta, niti se itko osvrtao na
njezine pozive. Tako je u samom po~etku, zbog nesporazuma u identifikaciji s po-
strojbama HV-a, na [ipanu ubijen Igor Goran Bu{eli}, te je grupa opozvana. Ubi-
jen je jedinac u 20. godini `ivota, a temeljni razlog bio je nevjera u papir koji je po-
kojnik nosio i koji je dokazivao da je on pripadnik HRM-a. Mora se re}i da ga je
ubio hrvatski vojnik, koji je kasnije, koliko sam ~uo, dobio ~in pukovnika (poginuo
je od ~etni~ke ruke na prostoru Stoca). Ovaj doga|aj te{ko nas je pogodio. Voditelj
slu`be sigurnosti HRM-a bio je Kruno Ivan~i}. Osobno sam mu rekao da svaki na{
vojnik na zadatku mora imati iskaznicu HRM-a, koja je bila identi~na iskaznicama
HV-a, samo plave boje. Taj mi je gospodin skrenuo pozornost da on osobno ima
praksu prvo dobro provjeriti ljude kojima daje taj papir, koji smatra svetinjom.
Od 7. do 10. listopada 1991. grupa diverzanata (Ton~i [kori}, Stipe Pripuz i Ivan
Buli}) osiguravali su prolaz kroz Splitska vrata. Zadatak im je bio sprije~iti prolaz
brodovima jugomornarice. U popodnevnim satima 10. listopada jedan desantno-
juri{ni ~amac (DJ^) iz sastava JRM-a poku{ao se probiti kroz vrata, no u visini rta
Zaglav (otok Bra~) na njega je otvorena vatra iz strojnice, te jedne »ose« i »zolje«.
DJ^ je pogodila raketa u predio pramca, a strojnicom je oboren mornar koji je pu-
cao iz protuzrakoplovnog topa. Ostali brodovi jugomornarice koji su prisko~ili u
pomo} o{te}enom brodu otvorili su sna`nu paljbu po polo`ajima na{ih ljudi, no ovi
su se na vrijeme izvukli. Od tada su brodovi JRM-a vozili kroz Splitska vrata isklju-
~ivo no}u, velikom brzinom, nakon {to bi poduzeli opse`ne mjere borbenog osigu-
ranja. No} im je bila veliki za{titnik, jer na{i ljudi tada nisu imali no}nu optiku. Ne-
dugo potom, u danima kada nije bila ogla{ena blokada, prolaz kroz Splitska vrata
brodovi jugomornarice koristili su tako|er u no}nim satima, u vrijeme dok je plo-
vio trajekt koji je povezivao Split i Dubrovnik. Brodovi JRM-a koristili su se ovim
trajektom na na~in da bi se u blizini vrata sasvim pribli`ili trajektu te bi zajedno s
njim pro{li sam prolaz. U ovakvim okolnostima nikakvi vatreni udari po brodovi-
ma JRM-a nisu dolazili u obzir.

135
Ova akcija na moru umnogome se odrazila na pona{anje brodova JRM-a, ne samo
u Splitskim vratima, nego na svim lokacijama njihova djelovanja. Uo~iv{i da su bili
ga|ani protuoklopnim sredstvima tipa »osa« i »zolja«, s djelotvornim u~inkom do
500 metara, protivni~ki su se brodovi u patrolama i blokadnim djelovanjima danju
dr`ali na 500 – 600 metara od obale. Pri tome su pozorno motrili na sve mogu}e
polo`aje odakle bi mogli biti ga|ani. Upravo su stoga na{i diverzanti morali bri`lji-
vo izabirati zaklone, ukopavati se samo no}u, a paljbu otvarati tek na sigurnom do-
metu. Osim polo`aja koje su zauzimali, pravili su i mnoge la`ne iskope, ne bi li od-
vratili pozornost topnika od pravog mjesta. Jedan patrolni ~amac (P^) poku{ao se
11. listopada 1991. u ranim jutarnjim satima probiti kroz Splitska vrata, pra}en od
topovnja~e koja je ostala u Splitskom kanalu. P^ je pogo|en »zoljom« u lijevi bok,
te je u dimu nastavio ploviti prema Visu. Nakon toga uslijedio je poznati scenarij:
koncentriranje brodova JRM-a i `estoka topni~ka paljba prema na{im polo`ajima.
Ove akcije nije lako do~arati.
Splitska vrata {iroka su oko 600 metara i gotovo su cijelom svojom {irinom na do-
ma{aju protuoklopnih sredstava kojima se uglavnom ga|alo. Brodovi jugomornari-
ce, posebice u po~etku, kao apsolutni gospodari nisu se previ{e brinuli kojom }e
stranom po}i. Na{i ljudi, pak, nisu mogli svoje polo`aje praviti na tim naju`im mje-
stima, jer su znali da na odgovor ne}e trebati dugo ~ekati. Iz tog razloga napravili
smo polo`aje vi{e unutar kanala, gdje se ljudi mogu bolje maskirati, a koje }e pro-
tivni~ka strana te`e na}i. Novi polo`aji bili su na {irem dijelu Splitskih vrata, gdje
je protivnik izborom rute mogao izbje}i djelovanje na{ih oru`ja. U po~etku, zbog
nepoznavanja stanja stvari, to nije bio slu~aj. Na{i ljudi, upozoreni da slijedi prolaz
protivni~kog broda kroz dodijeljeni rajon, nakon nekog vremena bili su daleko
opu{teniji i sigurniji, oru`je je bilo puno mirnije, i redovito se nalazilo vremena da
se koji pogodniji kamen podmjesti pod cijevi koje bi time postale mirnije i preci-
znije. Obavezno bi se pogledala dubina zaklona gdje bi se ~ovjek nalazio. Dok bi se
iskopavalo, taj zaklon izgledao bi dovoljno dubok, ali dolaskom opasnosti »posta-
jao« bi plitak i nedotjeran. Elementi za ga|anje koji su obi~no davani prije, sada su
trebali biti provjeravani i stavljeni na ciljni~ke naprave. Manji logisti~ki brodovi
JRM-a uglavnom su vozili ustaljenom brzinom i tu nije bilo mogu}e napraviti ni-
kakvu gre{ku oko procjene brzine, me|utim, oni ve}i i br`i brodovi iz sastava udar-
nih pomorskih snaga uvijek su predstavljali problem. Neki od njih su imali zavid-
no ve}u brzinu, dok su drugi bili daleko tromiji. Boljim gledanjem i opservacijom
uskoro smo znali kakav je koji brod i {to koji brod mo`e svojom brzinom posti}i.
No}u je sve to padalo u vodu, a na{i su jedino po zvuku strojeva mogli naslutiti o
kojemu se plovilu radi.
Uvijek se nastojalo paljbu otvarati istodobno. To bi zna~ilo da glavni strijelci iz naj-
te`ih oru`ja opale u pribli`no istom vremenu. To se uglavnom po{tivalo. Me|utim,
u~inak na cilju bio bi i u slu~aju ostvarenja pogodaka, redovito u nekom vremen-

136
skom intervalu, u zavisnosti od oru`ja s kojim se djelovalo. Uvjerljivo najboljima
protiv plovnih objekata pokazala su se protuoklopna sredstva iz arsenala JNA, tzv.
»ose«. Mi iz Odjela nastojali smo da ljudi koji idu na teren dobiju {to vjerniju sli-
ku o oru`ju koje su dobivali. I zaista, na{ referent za tehniku i naoru`anje dipl. ing.
Vladimir Naletili} dao je sve od sebe da ljudima do detalja objasni funkcionalnost
svih dijelova i do~ara sve ono {to je vezano za oru`je prilikom djelovanja. Pri svemu
tome diverzanti su imali svoje mjere i tuma~enja i postupali su po svojim uvjere-
njima i instinktima. Za njih su antifoni (koji su sastavni dijelovi pribora i dodatnih
dijelova za svaku cijev posebno, a stavljaju se na u{i i slu`e isklju~ivo za osiguranje
sluha, s obzirom na to da pucanj iz »ose« po koli~ini akusti~ne energije nadma{uje
~ak i topni~ka oru`ja) bili komunisti~ka propaganda, sve do onoga trenutka dok
nisu u`ivo osjetili silinu udara. Osim silnog zvu~nog podra`aja, »osa« je imala i vrlo
brz let. Ispaljeni zajedno, projektili iz »ose« i ru~nog baca~a »erbejca« stizali su u ra-
zli~ito vrijeme do cilja. Projektil »ose« nakon ispaljenja zatitrao bi neko vrijeme oko
osi putanje, ustalio se na putanji, te bi vrlo brzo nestajao u daljini. Samo bi traser
pokazivao gdje je projektil. Za par sekundi udario bi u cilj, o ~emu bi svjedo~io
mali, svjetlosni bljesak, iza ~ega bi se digao mali oblak crnog dima i ni{ta vi{e. Bra-
nitelji su u po~etku bili vi{e impresionirani silinom buke koju je to oru`je proizvo-
dilo nego u~incima na cilju koje je projektil stvarao. Ru~ni baca~ (RB), ili popular-
ni »erbejac«, pona{a se druga~ije. Bio je puno manjih dimenzija od »ose«, a daleko
te`i, ne samo za no{enje, nego i za ciljanje, dok je »osa« bila iznimno jednostavna
za punjenje, ciljanje i djelovanje. Njemu je potrebna, prema rije~ima samih diver-
zanata, prava »procesija«. Sve {to se stavljalo u njega, a toga je bilo dosta, bilo je iz
razli~itih kutija, {to je na{ima i{lo na `ivce, jer se trebalo pravilno orijentirati kako
bi sve »sjelo« na svoje mjesto. Kad bi ta »procesija« zavr{ila, s oru`jem se nije smje-
lo kretati, jer isto nije imalo djelotvornu za{titu protiv samoopaljenja. Ovako te{ko
oru`je na{i junaci nisu ionako imali namjeru vucarati okolo, ve} je stajalo na vatre-
nom polo`aju. Me|utim, projektil ispaljen iz »erbejca« bio je tri puta sporiji od
onoga iz »ose«, te je prilikom ciljanja trebalo strogo voditi ra~una o pretjecanju. Na
krajnjim dometima, gdje projektil leti desetak sekundi, brodovi iz sastava lakih po-
morskih snaga JRM-a mogli su prelaziti i do 150 metara dok projektil ne bi do{ao
do cilja. Ipak, u~inak na cilju, barem onaj vizualni, bio bi daleko ve}i od projektila
»ose«. Tamo gdje je udario »erbejac« obavezno bi se izvio oblak gustog crnog dima,
pra}en svjetlosnim bljeskom. Bez obzira na udaljenost na koju se ciljalo, nakon iz-
vjesnog bi se vremena ~ula gromka detonacija, koja je ulijevala povjerenje bez obzi-
ra je li projektil pogodio ili je prozujao okolo. Istina, nije bilo lako gledati kroz oku-
lar vizira projektil u letu koji se pona{ao, kako re~e jedan od »ni{and`ija« RB-a, »kao
da je zamrznut«. Projektil iz RB-a zaista je bio stabiliziran u letu, ali mu je glavna
mana bila to {to je bio prespor. Sli~no tome, u~inak na cilju koji je bio vizualno da-
leko ja~i od projektila »ose« u stvari je bio daleko lo{iji. Kvaliteta se o~itovala u ku-
muliranosti skupne energije koju je projektil »ose« gotovo u cijelosti prenosio u

137
sami brod, dok je kod RB-a nemali dio energije upravo ostajao za vizualne u~inke.
Zanimljivo je da je i jedno i drugo oru`je svojim takti~ko-tehni~kim zna~ajkama
plijenilo svoje rukovatelje: onaj koji je opalio samo jednu granatu iz ovog oru`ja,
bez obzira na rezultate, pogodio ili proma{io, nije se vi{e htio odvajati od toga
sredstva.
Da spomenuti u~inci ne bi bili iznena|uju}i za posade ovih oru`ja, obavezno je bilo
da se prije izlaska na polo`aj oru`je proba s jednim projektilom, kako bi se ljudi pri-
pravili, a oru`je ne bi iznenadilo kad bude najpotrebnije. Poslugama oru`ja koje su
pucale nikako nije bilo jasno da, dok projektil leti do cilja, trebaju u~initi prethod-
ne radnje za ponovno punjenje oru`ja. Nikad to nisu bili u stanju u~initi, ve} je ci-
jela posluga bila zainteresirana da vide projektil u letu i mjesto gdje }e udariti. Udar
u cilj redovito je bio pra}en usklicima i mahanjem posluge. Ova radost nije trajala
dugo, jer bi odmah uslijedio protuudar. Posade su uglavnom imale vremena ispali-
ti po dva projektila po oru`ju, a onda je stizao odgovor. U pravilu, nije odgovarao
pogo|eni brod, jer je posada bila u {oku pa bi se za to pobrinuli brodovi iz pratnje.
U pratnji bi obi~no bila topovnja~a ili brod tipa P^. Ako je bila topovnja~a, prvo
{to bi se vidjelo bio je dim upu}ivanja glavnih strojeva, {to je bio prvi znak da je
primije}ena opasnost. Nedugo zatim, ili istodobno, cijevi topovskih zaklona bi se
po~ele okretati prema na{im polo`ajima i uslijedio bi odgovor. Brodovi tipa raket-
ne topovnja~e s izvanrednim Boforsovim topovima kalibra 57 mm mogli su ispalji-
vati brzu paljbu od 20 granata skoro trenutno. Na idu}u »porciju« ~ekalo se samo
nekoliko sekundi. Bolja varijanta bila je kad bi upravlja~ vatre s topovnja~e pogri-
je{io smjer na{ih polo`aja i po~eo preoravati neko podru~je u blizini, posebice ako
bi mu se u takvim aktivnostima pridru`io jo{ poneki brod iz »armade«, pa su sku-
pno tro{ili streljivo. No, najgore je bilo kad bi na{i polo`aji bili otkriveni putem
dima iz na{ih oru`ja. Granate iz »boforsovih« topova 57 mm stvarale su jo{ pri letu
stra{nu buku i zvi`dale, tako da je njihova eksplozija bila spas, ali samo za u{i. Ispa-
ljene u ve}im koli~inama, granate ovih topova su podbacivale i prebacivale, ali i po-
ga|ale. Nije bilo nikakvih izgleda za onoga tko bi se na{ao izvan zaklona. A i oni
{}u}ureni u nepokrivenom zaklonu, koji su bili u ve}ini, morali su disati otvorenih
ustiju, jer su bliske eksplozije jednostavno izbacivale zrak iz plu}a. Oglu{eni od dje-
lovanja svojih i protivni~kih oru`ja, tek s prestankom topni~kih djelovanja na{i bi
se dozivanjem iz pojedina~nih i skupnih zaklona uvjeravali jesu li svi `ivi i zdravi.
Nije se smjelo odmah izlaziti, jer je protivnik bio na oprezu i pucao na sve sumnji-
vo {to se micalo. Topovi od 57 mm u naoru`anju topovnja~a JRM-a pucali su po-
lo`enom putanjom, s vi{e granata u nizu, te je mogu}nost od izravnih pogodaka
bila realna. Me|utim, izravnih pogodaka po zaklonima bilo je relativno malo. Po-
lo`ena putanja projektila na ciljeve koji su bili blizu mora, kada se pucalo s vi{e pro-
jektila, rezultirala je da udari granata i njihove eksplozije na vodi i na kopnu cilja-
teljima pru`e la`nu sliku o bliskim pogocima. Sre}om po na{e ljude, proma{aji su

138
bili veliki, a doprinosili su saznanju da svaki metak ne mora zna~iti pogodak. Ve}u
pogibelj na{im ljudima stvarali su brodovi tipa P^. Njihove posade, oprobane na
mnogim vo`njama i vje`bama, nisu se dale impresionirati s nekoliko na{ih projek-
tila. Dok su posade na topovnja~ama bile u topovskim zaklonima, gdje im je su`e-
no vidno polje, dotle su na brodovima tipa P^ motritelji bili na otvorenom pros-
toru, na zapovjednom mostu ili na topni~kim oru`jima, te su mogli dobro opaziti
mjesta s kojih su na{i ljudi otvarali vatru po njihovim objektima. Nerijetko se do-
ga|alo da na{i projektili, posebice oni iz RB-a, jo{ nisu ni do{li do cilja, a posade
P^-a ve} bi otvarale vatru po na{im polo`ajima. Bili su naoru`ani s jednim ili dva
topa (zavisno od tipa broda) 40 mm »Bofors« i jednim ~etverocijevnim 20 mm. To-
povi su ciljali s nako{enom putanjom te su pogoci bili daleko opasniji od pogoda-
ka brodova tipa RTOP i topova 57 mm. Ovakvo pona{anje i reagiranje ove vrste
brodova, te iskustva iz drugih podru~ja na Jadranu, priskrbili su ovim brodovima i
njihovim posadama poseban respekt s na{e strane, ali i na{u `elju da im se vrati pu-
nom mjerom, {to je postrojba uskoro i u~inila.
Grupa pomorskih diverzanata, vo|ena Ivanom Veli}em, zauzela je 16. listopada
1991. polo`aje na otoku Olipi, sa zadatkom da osigura prolaz Mali i Veli Vratnik i
pomorski promet na relaciji Ston – Dubrovnik. U popodnevnim satima jedan P^
(vjerojatno 136) pribli`io se iz pravca Mljeta s namjerom da pro|e kroz V. Vratnik.
Na udaljenosti od 200 metara napadnut je protuoklopnim oru`jem, RB-om i jed-
nom »zoljom«. Pri tome su zamije}ena tri ostvarena pogotka: jedan u pram~ani top,
drugi ispod mosta u oplatu broda i tre}i u vodenu crtu. Jedan od pogodaka izazvao
je dodatne eksplozije na brodu. P^ se uspio okrenuti prema Mljetu, sav u vatri i
dimu, no bilo je vidljivo da posada ima znatnih te{ko}a da zadr`i brod u plovnom
stanju. O{te}enom je brodu u pomo} prisko~ila jedna RTOP, koja je prekrcala dio
posade na sebe, a zatim na Olipu otvorila `estoku topovsku paljbu. Uskoro su joj
se u vatrenoj potpori pridru`ila dva zrakoplova, koji su u vi{e navrata mitraljirali ci-
jeli otok. Zahvaljuju}i unaprijed pripremljenim skloni{tima, diverzanti su se izvuk-
li s dvojicom lak{e ozlije|enih (bili su zapravo kontuzirani, po{to ih je eksplozija od
granate bacila na zemlju, a Miodraga Perku{i}a, Imo}anina, nepliva~a, s cijelom
opremom u more; on je pak isplivao u tako kratkom roku da bi mu pozavidjeli i
vrsni pliva~i). Problem borbe diverzanata za osiguranje pomorskog prometa u okru-
gu M. i V. Vratnik sveo se na stalnu promjenu polo`aja i otvaranje paljbe s raznih
lokacija. Brodovi JRM-a imali su veliku prednost u izboru manevra i ja~ine topov-
ske paljbe, te bi svako uzaludno otvaranje paljbe s na{e strane bilo ka`njeno. Osim
toga, neprijateljeva mogu}nost izbora prolaza prisiljavala je diverzante da se podije-
le u grupe ili da pokrivaju oba prolaza odjednom. U svakom slu~aju, otvaranje pro-
tubrodskih djelovanja u ovom dijelu akvatorija uvjetovalo je po~etak stra`arske
slu`be brodova JRM-a. U ovom okrugu oni su budno motrili na svaki pokret ne

139
samo brodova koji su vozili pomo} Dubrovniku, nego i na svaki pokret na kopnu
i otocima, pri ~emu se streljivo nije {tedjelo.
Grupa koju je vodio Ivica Pu{i} 18. listopada zauzela je polo`aje na krajnjem isto~-
nom dijelu Pelje{ca, tako|er u okrugu prolaza Vratnik. Oko 14 sati iz pravca Mlje-
ta pojavio se jedan DJ^ koji je plovio u kursu prema Malom Vratniku. Do{av{i na
udaljenost od 500 metara, brod je usporio i lagano po~eo mijenjati kurs prema Ve-
lom Vratniku. Pri tome se vidjelo da je posada na svojim borbenim mjestima i da
intenzivno motri. Kad se DJ^ pribli`io na{im polo`ajima na 250-300 metara, otvo-
rena je paljba iz pje{a~kog oru`ja i iz dvije »zolje«. Brod je pogo|en jednim projek-
tilom, a vi{e puta i pje{a~kim naoru`anjem. Tek kasnije DJ^ je osuo paljbu iz 20
mm topa i okrenuo u kurs prema Mljetu, s vidljivim znakovima o{te}enja. O{te}e-
nom brodu pritekao je u pomo} brod tipa P^, te su oba broda uz topovsku paljbu
po na{im polo`ajima nestala u izmaglici {to se nadvila nad Mljetskim kanalom.
Isto~na obala poluotoka Pelje{ca vrlo je nepristupa~na. Nema putova, a sam krajo-
lik sa~injen je od gromada kamenja s rijetkim raslinjem i nepogodan je za manevar
i za zaklone. Ljudi koji su ondje boravili, vrebaju}i danima svoje ciljeve, zaista su
imali velike pote{ko}e pri pronala`enju polo`aja koji }e biti pogodan za djelovanje.
Znali su da oprosta s druge strane nema, jednako kao {to na{i nisu propu{tali ni-
jednu priliku da udare prvi. Najbolje zakloni{te na{i ljudi imali su na oto~i}u Oli-
pi, koji dijeli ovaj prolaz na Mali i Veli Vratnik. Na oto~i}u je svjetionik solidne
gradnje, a najpouzdaniji zaklon bila je betonska gustirna, koja je presu{ila, te je bila
~esto pribje`i{te na{ima dok su bili ga|ani granatama s protivni~kih brodova ili iz
zrakoplova. U me|uvremenu, postrojbe Odjela za podvodna djelovanja dobile su
protuoklopne rakete sovjetske proizvodnje, tipa »Maljutka«. Odmah se pristupilo
mobiliziranju ljudi za rad na tim sredstvima, pod vodstvom in`enjera Vladimira
Naletili}a, te njihovu uvje`bavanju. Dobiveno oru`je temeljito je pregledano i do-
vedeno u ispravno stanje, koliko se to moglo s postoje}im sredstvima, te odmah s
opslu`nicima poslano na polo`aje. Opslu`nici s »Maljutkama« pridodani su ekipa-
ma na terenu: jedna je branila Splitska vrata, a druga prolaze Mali i Veli Vratnik.
Na njihovo bojno djelovanje nije trebalo dugo ~ekati. Dana 22. listopada 1991. jed-
na RTOP pribli`ila se polo`ajima koji su bili postavljeni na otoku Olipi. RTOP se
zaustavila na udaljenosti od 1500 metara od Olipe i intenzivno motrila. S na{ih po-
lo`aja ispaljena je jedna raketa, koja je nakon 500 metara pala u more, a nedugo za-
tim druga, koja je pogodila brod ispod zapovjednog mosta. Vjerojatno je do{lo do
kvara na elektri~nom sustavu za upravljanje brodom, jer se brod jedva okrenuo u
kurs udaljavanja i bez ijedne ispaljene granate napustio boji{te, {to je bilo veliko i
ugodno iznena|enje. Uvo|enjem u operativno djelovanje raketnog sustava »Ma-
ljutke«, brodovi JRM-a po~eli su iskazivati ve}i respekt na svim mjestima gdje su se
trebali po bilo kakvoj osnovi pribli`iti obali.

140
Dana 12. studenog 1991. grupa diverzanata koju je vodio Bo`o Ribi~i} dr`ala je po-
lo`aje na rtu Zaglav u Splitskim vratima i osiguravala prolaz. Na udaljenosti od
1600 metara od na{ih polo`aja uo~en je PT-72, pomo}ni brod JRM-a, vjerojatno
na svom redovnom zadatku opskrbljivanja ljudi (koji su vr{ili pomorsku blokadu
na srednjodalmatinskom podru~ju) opremom i hranom. Kad se PT pribli`io na
300 metara na{im polo`ajima, po njemu je osuta `estoka paljba »osama« i »zolja-
ma«, te pje{a~kim naoru`anjem. Brod je dobio vi{e pogodaka u bok. U sumrak,
kada se zbio ovaj doga|aj, lijepo se vidjelo kako tanad iz strojnica re{eta po trupu i
nadgra|u broda, stvaraju}i bezbroj iskri. Trup broda pogo|en je vi{e puta »osama«
i »zoljama«, a izba~eni su i poklopci skladi{ta pa je voda prodrla u trup. Ubrzo su
mu brodovi JRM-a, prije svega VPBR i RTOP, prisko~ili u pomo}, otvaraju}i sna`-
nu topovsku paljbu po na{im polo`ajima. Tada su dvojica na{ih ljudi lak{e ozlije-
|eni. Neprekidno djelovanje na{ih snaga svim vrstama oru`ja bilo je prava mora za
mornare JRM-a, koji su jedva ~ekali da se dokopaju preostalih sigurnih uto~i{ta na
Visu i Lastovu. S vremenom se radilo na oru`anim sredstvima koja bi bila sposob-
na za ja~e udare na brodove JRM-a s ve}ih udaljenosti. Usporedo s ulaskom u ope-
rativnu uporabu tih sredstava, planiralo se i njihovo djelovanje.
Najve}i problem u diverzantskoj borbi je pitanje raznovrsnosti postupaka, udara i
metoda napada. Nikad se ne smije doga|ati ni{ta po istom modelu, djelovanja mo-
raju biti {to raznovrsnija u svim oblicima. Dotada{nja djelovanja bila su po mjestu
izvo|enja dosta stati~na, a vatreni udari i {tete {to su ih brodovi JRM-a trpjeli, iako
~esti, ipak nedovoljno djelotvorni da ih protjeraju s pojedinih podru~ja. Planirana
je akcija za kona~no istjerivanje protivni~kih brodova iz Splitskog kanala. Izvr{ena
je tehni~ka priprema, u kojoj je Odjel za podvodna djelovanja trebao primiti sred-
stva za daljinsko razaranje brodova. Radilo se o vi{e tipova tih sredstava. Prvo sred-
stvo bio je brod za daljinsku destrukciju dobiven od »3. maja« iz Rijeke, opremljen
u Valdanu (Pula) – Duh sv.Vlaha. Bio je to velik gliser, du`ine oko 5 i pol metara,
sa sna`nim izvanbrodskim motorom Yamahom od 125 KS, opremljen sa 150 kg ek-
sploziva u pramcu i sustavom za daljinsko navo|enje. Brod je bio plasti~an, s dva
plovka na kojima se vozio u vrijeme glisiranja. Skrenuta mi je pozornost od na{ih
brodograditelja da ugra|ena plastika ne ulijeva povjerenje i da bi je trebalo obnovi-
ti i postaviti par novih izvanjskih premaza. No, za to nije bilo vremena, stalno smo
bili po`urivani da se brod {to prije uporabi, a osim toga, mislio sam da }e za jedno-
kratnu uporabu izdr`ati onakav kakav je bio. Imali smo na raspolaganju i dva mo-
torna skutera za vo`nju po moru, opremljena s 30 kg eksploziva, tako|er daljinski
navo|ena. Ove skutere dao je Sini{a Poljak, te smo ih u jednoj gara`i nastojali dot-
jerati tako da mogu susti}i protivni~ke brodove i detonirati na vodenoj crti. Pro-
blem upalja~a rije{ili smo tako da budu udarnog tipa. Paljbeni i iniciraju}i sustav
predstavljala su dva olovna roga skinuta sa sidrenih kontaktnih mina SAG – 2.

141
Bilo je tu i jedno novo sredstvo, mini torpedo s 8 kg eksploziva, daljinski upravljan.
Za razliku od ostalih sredstava koja su bila uo~ljiva, mini torpedo se u svom pribli-
`avanju brodu nije primje}ivao, osim jedne male antene za upravljanje i diode koja
je gorila prema mjestu s kojega se njime upravljalo. Brzina mini torpeda nije bila
velika, tek negdje oko 5.5 – 6 ~vorova (oko 11 km na sat), a kako nije bio dobro
balansiran, iskakao je vi{e puta iz vode. Tako ga je stalno bilo potrebno »trimova-
ti«, tj. uravnote`iti da bi bio na ravnoj kobilici, nevidljiv, upravljiv i {to br`i. Bilo
mi je `ao {to nisu bili zavr{eni mali hidrokrilni brodovi, pokretani strojevima sna-
ge 8 KS uzeti sa Stihl motornih pila. Ovi ~amci, veli~ine oko 2 metra, nosili su 20
kg eksploziva, a razvijali su brzinu preko 30 ~v (60 km na sat). Paljbeni sustav bio
je izveden od olovnih rogova, {to je omogu}avalo eksploziju na vodenoj crti pogo-
|enog broda. Malo njih zna koliko su vrijedne ruke na{ih in`enjera i tehni~ara od-
vojile vremena da bi ova sredstva ugledala svjetlo dana. To bi mogli najbolje objas-
niti gospoda Malger i Bakalar, koji su nebrojeno puta tr~ali u Zagreb, inozemstvo,
po`urivali majstore na vi{e mjesta i vje~ito bili `eljni sna. S ta ~etiri sredstva bio je
predvi|en objedinjeni i istodobni napad na brodove JRM-a stacionirane u Split-
skom kanalu. Plan je bio dosta jednostavan i ovisio je, najve}im dijelom, o stupnju
ispravnosti tehni~kih sredstava. Duh sv.Vlaha napao bi VPBR sa [olte, dva skutera
napala bi dvije RTOP s Bra~a, a mini torpedo trebalo je upraviti na brod tipa P^.
Preostale brodove JRM-a napalo bi obalno topni{tvo i pomorski diverzanti, koji su
za tu priliku popunjeni i opremljeni gumenim ~amcima i dodatnom koli~inom
protuoklopnih sredstava. Napad je bio planiran za 14. studenoga 1991. u jutarnjim
satima, kad na tom dijelu mora zavlada bonaca. VPBR i RTOP trebalo je napasti
istodobno kako bi se smanjio njihov manevar i mogu}nost uzvra}anja paljbom.
No, slijed doga|aja urotio se protiv sudionika ove akcije. Duh sv.Vlaha, koji je na
[oltu prevozio por. kor. Mihaila Viceli}a, zbog konstruktivne gre{ke (primio je
vodu u plutaju}i dio jer je plastika bila slabo zalijepljena) do`ivio je havariju i po-
tonuo jednu milju od otoka Drvenika. Por. kor. Viceli} te se no}i naplivao do oba-
le otoka Drvenika, odakle je uskoro opozvan sa zadatka. Brod je potonuo na dubi-
nu od 40 metara i vjerojatno zbog kratkog spoja kablova na dnu eksplodirao. Jedi-
na korist od te akcije bila je {to su zapovjednici JRM-a kad su ~uli eksploziju pomi-
slili da je nekom tehni~kom gre{kom eksplodirala podvodna, na dnu le`e}a morska
mina. Takvo je uvjerenje utjecalo na smjer povla~enja brodova jugomornarice, su-
tradan 15. studenoga, pri povla~enju iz Splitskog kanala nakon bitke sa snagama
HRM-a. I{li su obilaznim putem: Bra~kim, Hvarskim i Vi{kim kanalom (~etiri
puta du`im) do svojih baza na Visu i Lastovu. I skuterima, koji su u po~etku bili
na razini zahtjeva, dan prije, za vrijeme pokusa, u{la je voda u elektroni~ki sustav i
toga se dana vi{e nisu mogli osposobiti za planirani zadatak. Ostao je jedino mali
torpedo koji se ionako na testovima nije pokazao u najboljem svjetlu. Naime,
upravlja~ki mehanizmi nisu bili najpouzdaniji niti je »trimovanje« broda bilo zado-

142
voljavaju}e rije{eno. Raspolo`enje u Odjelu za podvodna djelovanja toga dana bilo
je tmurno. No, nije se pomi{ljalo na odstupanje. V. Naletili}u je zapovje|eno da
torpedo upotrijebi pod svaku cijenu, a da pomorski diverzanti budu spremni u svo-
jim ~amcima izi}i na more i pod okriljem no}i napasti brodove JRM-a. U predve-
~erje 14. studenoga 1991. P^-176 pri{ao je na daljinu od oko 700-800 metara od
obale, kad je mini torpedo upu}en na cilj. Uz malo sre}e, koja taj dan nije bila na-
klonjena diverzantima, torpedo je pogodio P^ u pram~ani prostor, otvoriv{i rupu
od 2 m; posada je zatra`ila pomo}. Pri{ao je jedan T^ i prihvatio posadu uz jo{ jed-
nu kanonadu s topovnja~a i VPBR-a. Tom prilikom na radiovalovima, koji se ko-
riste za civilni promet, zapovjednici JRM-a prikazali su zanimljiv i opse`an reper-
toar psovki. U P^ je prodrlo more i posada je mislila da }e potonuti, te se evakui-
rala, ostavljaju}i trojicu svojih poginulih ~lanova na brodu. Brod nije potonuo,
ostao je plutati, a morska struja nosila ga je prema [olti. Zapovjednicima JRM-a
dugo nije bilo jasno od ~ega je brod stradao, te su u izvje{}u o minskim djelovanji-
ma HRM-a svog slavnog »Odjela za informisanje JRM«, me|u ostalim lokacijama
naveli i podru~je gdje je nastradao P^ te optu`ili HRM da je tamo polo`ila pod-
vodne mine.
Ovaj doga|aj zaslu`uje dosta pozornosti s obzirom na posljedice koje je proizveo i
koje su uslijedile. Iste ve~eri u Zapovjedni{tvu HRM-a sastali smo se zapovjednik
HRM-a, na~elnik sto`era HRM-a i ja (S. Bernadi}), te predvidjev{i mogu}e reakci-
je jugomornarice zaklju~ili da se sve postrojbe HRM-a dovedu u stupanj pune pri-
pravnosti. Radi odmazde zbog gubitka broda i dijela posade, 15. studenoga ujutro
brodovi JRM-a topovima su napali sam grad Split, u kojemu je ve}ina ~lanova po-
sade s tih brodova imala svoje stanove s obiteljima i u kojemu su pro`ivjeli nemali
broj godina. Zapovjednici JRM-a nisu uop}e slutili da je u me|uvremenu tiho, ali
sigurno narastala mo} HRM-a, te su bili vi{e nego iznena|eni kad se, nakon prosv-
jeda kod promatra~a EZ-a, HRM oglasila mno{tvom topovskih projektila koji su
ciljali iznimno precizno. Za to vrijeme, P^-176 mirno je plutao nedaleko od sjev-
erne obale [olte, napu{ten od posade. Zapovjednik Odjela za podvodna djelovanja,
na temelju prijedloga gospo|e Rine Kalebi} iz Stomorske, zapovjedio je snagama sa
[olte da brod privuku u uvalu Ne~ujam i nasu~u ga na obalu. Uz Rinu, za to je naj-
zaslu`niji bio njezin sin Robert, koji je organizirao da se ko}om o{te}eni brod pri-
vu~e i nasu~e. Zanimljivo je da je na brodu, kad su se [oltani ukrcali, jo{ radio po-
mo}ni motor. U uronjenom pramcu prona|ena su tri poginula mornara, od kojih
su dvojica bila vezana lisi~inama. Kasnije smo saznali, ali nije bilo mogu}e potvrdi-
ti, da je jo{ jedan ~lan posade od zadobivenih ozljeda podlegao. Tako je gotovo novi
brod Mukos bio spa{en, potom otegljen u Brodoremontno poduze}e [ibenik, teme-
ljito popravljen od o{te}enja i sada vozi u sastavu HRM-a pod nazivom [olta.
Aktivnosti protubrodskih djelovanja nastavljene su prema planu. Paljba se otvarala
na svaki neprijateljski brod ili grupu koja je iskazivala bilo kakvu prijetnju. Tako je

143
grupa od {est diverzanata pod zapovjedni{tvom Nedjeljka Vegara 19. studenoga
1991. osiguravala prolaz Vratnik. Jedan P^, poslije identificiran kao P^-132, poja-
vio se iz sumaglice oko Mljeta i pribli`io otoku Olipi na ne{to manje od 2000 me-
tara, dakle na domet »Maljutke«. Budu}i da je brod vozio u cik-cak kursu, dobio je
pogodak raketom u trup, neposredno iza zapovjedni~kog mosta. Brod se dobro za-
dimio, ali uspio se okrenuti. Ono {to su diverzanti posljednje vidjeli bio je zamje-
tan nagib broda, prije nego {to je nestao u izmaglici. Prema kasnijim saznanjima,
brod je dobio te`a o{te}enja upravlja~kih dijelova. Sve ovo vrijeme Odjel za pod-
vodna djelovanja poja~avao se kadrovski, materijalno i tehni~ki. Time su rasle mo-
gu}nosti, a sukladno s time i zada}e koje je dobivao od najvi{e instance. Najvi{i su-
bjekti odlu~ivanja zahtijevali su da se neodlo`no poduzme neka ve}a operacija na
vanjske otoke Vis ili Lastovo. Vanjski su otoci u to vrijeme bili posljednje uto~i{te
brodova JRM-a. Bili su dobro utvr|eni, s mno{tvom ljudstva, tehnike i, kako se ve}
du`e vremena motrilo, s izgra|enom protudiverzantskom obranom koja se mjese-
cima usavr{avala i dogra|ivala. Planirana je velika operacija napada na otok Vis, koji
je s petnaestak brodova JRM-a bio zaposjednut garnizonom ~ije se brojno stanje
procjenjivalo na 600 ljudi. Uz cjelokupno naoru`anje na kopnu i na moru, bio je
to velik izazov. Planirao se napad {irokih razmjera, u kojemu bi sudjelovali gotovo
svi ljudi iz Odjela uz pomo} oto~ana. U tom smislu, uvje`bavali su se ljudi sa sa-
mog otoka Visa (jezgru je sa~injavala grupa od 25 mladi}a koje smo obu~avali u
Omi{u) u rukovanju svim vrstama naoru`anja, posebno protuoklopnog. Zatim je
razra|ena uporaba zaprje~nih i zapaljivih sredstava, djelovanje malih grupa po ot-
pornim to~kama itd. Plan je predvi|ao masovni napad sredstvima za daljinsko dje-
lovanje i podvodnim minama protiv privezanih i usidrenih brodova JRM-a, te na-
pad pje{a~kim oru`jem i izoliranje vojarni i otpornih to~aka, kako bi se po{tedjelo
civilno stanovni{tvo i materijalna dobra.
Uspjeh diverzantskih djelovanja umnogome zavisi od obavje{tajnih podataka i oso-
ba od povjerenja na terenu koje su spremne prihvatiti na{e ljude, dovesti ih na po-
lazne crte, ~ime bi bila zaobi|ena vanjska protudiverzantska obrana; kao i od stva-
ranja uvjeta za siguran uzmak ili skrivanje diverzanata. U po~etnom razdoblju malo
smo kome mogli vjerovati. Konzultirali smo vi{e ljudi s otoka, ali su oni davali pro-
turje~ne izjave i u nemalom broju slu~ajeva optu`ivali jedni druge da nisu dovolj-
no dobri Hrvati i da postoji mogu}nost suradnje s okupatorom. Stoga smo mi iz
Odjela organizirali izvi|a~ke djelatnosti Visa i Lastova u koje smo uklju~ivali civil-
ne osobe ro|ene na tim otocima, koji bi tamo i{li nekim svojim redovnim poslom.
Na`alost, ove ljude, koji nisu smjeli biti vojnici i biti prepoznati od jugomornara,
nismo smjeli optere}ivati usmjerenjem u one podatke koji su nama potrebni, ve} da
snime op}u situaciju. Uskoro smo ipak stvorili ~vrste veze u koje smo imali povje-
renja i na koje smo sa sigurno{}u mogli ra~unati. Protivni~ka strana strogo je vodi-
la ra~una o svima koji su dolazili i odlazili na otoke. Svaka osoba provjeravana je,

144
kao i tereti koji su prevo`eni kamionima. Nije svatko ni mogao do}i na otoke. Zo-
ran je primjer Nevenka [eparovi}a, kapetana na trajektu Vis, kojemu je odmah na-
kon prispije}a, od strane jugomornarice zabranjen dolazak na otok. Podaci koje
smo dobivali od ljudi koje smo slali odnosili su se na stanje na otocima. Informaci-
je o stanju na brodovima bilo je te`e skupiti, a jo{ te`e provjeriti. Znali smo da na
brodovima nema dovoljno posade i da oskudijevaju pojedinim specijalistima. No,
tko je mogao isklju~iti uporabu pojedinih oru`anih sustava samo zbog toga {to je
nedostajalo nekoliko ljudi odre|ene specijalnosti. Ljudi koji su se skidali iz JRM-a
(admiral F. M., k.b.b. S. J. i druge osobe na visokim polo`ajima) nisu nam puno
pomogli »pravdaju}i« se nepoznavanjem stvarnog stanja stvari. Niti jedan od njih,
kao i nekolicina drugih koje smo pitali, nisu nam ni{ta rekli o brodovima koji su
nosili raketno oru`je, kao ni o broju raketa koje su nosili. A mi smo se tih raketa
bojali i strahovali da u svom bezumlju ne bi napali i grad Split, ~ime bi u~inili ve-
like {tete. Sli~no tome, nisu znali jesu li minirali protupje{a~kim minama vojarne
po otocima i u Splitu. Na ove ljude nije vr{en nikakav pritisak, ostali su uporni u
svom »neznanju«, a danas su mirni gra|ani grada Splita i drugih gradova ju`ne
Hrvatske.
Podatke o brodovima prikupljali smo sami, izazivaju}i ih na bilo kakve reakcije ne
bi li {to ustanovili. Ovo nije bila dje~ja igra, ve} ozbiljan posao koji je mogao ima-
ti ne`eljene posljedice. Ova ispipavanja radili smo probijanjem blokade s pravim
bolesnicima s otoka kojima je bila potrebna pomo} klini~kih ustanova u Splitu. Ri-
jetko je netko od njih pro{ao. Po danu nije bilo nikakvih izgleda, a onda smo usta-
novili da u no}nim uvjetima posade brodova nisu previ{e budne. Po no}i se moglo,
{to je bila prva indikacija da ne{to s radarima na brodovima nije bilo u redu. Kad
smo nakon nekog vremena u~inili no}ni promet u~estalijim, komanda JRM-a u sa-
stav TG-a Ka{tela uvela je brodove tipa P^, koji su nam zaista najvi{e zagor~avali
`ivot. To su bili dobri brodovi naoru`ani srednjim PZO topovima i te{kim strojni-
cama, opremljeni jednostavnim elektronskim motriteljskim sustavima, a posade su
bile obu~ene na dugotrajnim zada}ama patroliranja. S njima nije bilo {ale: prvo bi
pucali, a tek onda pitali, ako su imali {to pitati. Analiziraju}i sve ove detalje, stvo-
rili smo dosta to~nu sliku o protivniku, njegovim mogu}nostima i vjerojatnim re-
akcijama. Znali smo da protivni~ka strana zna za nas, za na{e namjere, vjerojatno i
mogu}nosti, ali nisu znali vrijeme i mjesto gdje }e biti na{ sljede}i udar, te kakve }e
snage i metode biti upotrijebljene. Kao uvertira za napad na otoke, a radi pokusa
protudesantne obrane, planiran je desantni prepad na brodove koji su imali bazu na
otoku Lastovu. Ovim prepadom `eljeli smo ispitati elasti~nost i upornost protude-
santnih sustava zapovijedanja, rad i pozornost otpornih to~aka i brzinu djelovanja
svih ~imbenika na Lastovu. Znalo se da je ovakav zadatak riskantan, a mogu}i re-
zultati neizvjesni. Odlu~eno je da se brzim desantnim ~amcem (BD^), koji je u me-
|uvremenu s ostalim sredstvima do{ao u sastav postrojbe, izvr{i prepad na brodove

145
JRM-a koji su imali bazu na otoku Lastovu, da se otvori paljba po jednome ili po
skupini i da se {to prije udalji s popri{ta. Vrijeme udara predvi|eno je za jutarnje
sate, tako da se BD^ dokopa otoka Hvara prije svitanja. Nismo planirali nikakva
iskrcavanja ljudi niti polaganja podvodnih mina, ve} samo jedan diverzantski pre-
pad iz daljine, kako bi snimili vrijeme reakcije i po mogu}nosti otkrili sve vatrene
to~ke PZO topova i strojnica, kao i mjesta mrtvih stra`a, koje }e se, kako smo pret-
postavljali, obavezno oglasiti. Kao oru`ana potpora ~lanovima grupe poslu`ilo je
»klasi~no« naoru`anje: »ose« i »zolje« kojima }e se izvr{iti vatreni udar, kako se ne
bi kompromitirala nova sredstva koja su bila na putu ili su ve} bila u opremi. Za
pripremu zada}e i provjeru svih elemenata nije bilo puno vremena. Najvi{e muke
bilo je s brodom koji je pu{tao vodu na sve strane, motori su bili glasni, gorivo se
tro{ilo preko svake mjere itd. Ljudi koji su bili odre|eni za zada}u »grintali« su na
brod, ali bili su spremni po}i na zada}u usprkos neda}ama i rizi~nosti akcije. Ovu
zada}u predvodio je sam zapovjednik ^atlak.
Nekoliko puta odga|an iz raznoraznih razloga, zadatak je otpo~eo 27. studenoga
1991. godine. Grupa pod zapovjedni{tvom Mile ^atlaka, s jo{ petoricom diverza-
nata krenula je iz Omi{a na put pun neizvjesnosti. Iako pomno pregledan od stru~-
njaka i stalno popravljan, BD^ je i dalje pokazivao mu{i~avost: motori su se te{ko
palili, u brod je ulazilo more, {to uz veliku brzinu koju razvija kad voda polijeva sa
svih strana, nije pru`alo prevelik optimizam posadi, koja se uko~ila od hladno}e ve}
nakon sat vremena vo`nje. Ispred otoka Lastova, sli~no kao i kod otoka Visa, ne-
prekidno je patrolirao po jedan brod JRM-a. Te ve~eri javljeno je da je to jedan od
brodova tipa R^. Stije{njeni u malom prostoru, promrzli, ~lanovi posade budno su
motrili ne bi li otkrili brod. Sre}om, niti su oni vidjeli brod, niti je brod vidio njih.
U{li su u uvalu Ubli rutom kojom voze trajekti. U uvalu Velji lago stigli su oko 4.30
sati, na vrijeme da vide kako jedan veliki brod upravo pali navigacijska svjetla i pri-
prema se za isplovljavanje. S udaljenosti od otprilike 200 metara naciljali su brod i
ispalili sva oru`ja. Brod je tri puta pogo|en u bok te u starje{insku menzu, koju su
ovi neposredno napustili. Nakon raketiranja, BD^ je s diverzantima napustio La-
stovo kroz prolaz Mali brod, oti{ao nesmetano na otok Hvar po gorivo i nastavio
prema Omi{u. U Omi{u je brod trebalo primiti i zavezati, jer je posada bila toliko
promrzla da to nije mogla sama. Pucnjava s otoka Lastova, koja je uslijedila nedu-
go nakon {to je BD^ sigurno pre{ao pli~ine uskog prolaza, trajala je najmanje pola
sata. Kako se kasnije saznalo, to su drugovi s brodova JRM-a »~astili« svoje kolege
na kopnu, odakle su mislili da su napadnuti, kao i ovi njih. Bio je to nesumnjivo
herojski pothvat. Va`nije od rezultata raketiranja bilo je to {to se sad pokazalo gdje
su propusti i koji su na~ini djelovanja protiv protudesantne obrane JRM-a na oto-
cima. Sredstva priop}avanja na »istoku« odmah su javljala o djelovanju hrvatske to-
povnja~e protiv »mirnih« brodova JRM-a i tra`ila osvetu. Brojna iskustva koja je
ova akcija donijela bila su iznimna.

146
Zapovije|u zapovjednika HRM-a 4. sije~nja 1992. iz sastava Odjela za podvodna
djelovanja izuzeti su pomorski diverzanti, a nedugo potom rasformirani su i odredi
za pomorski transport. Pomorski diverzanti, koje je uspje{no vodio p. fr. ^atlak,
raspore|eni su u druge postrojbe (sami su za to najvi{e krivi), ~ime je HRM izgu-
bila jednu od najelitnijih postrojbi. Ostali ~lanovi pomorskih i podvodnih diverza-
nata ra{trkali su se, a na njihovo mjesto stupila je nova organizacija pomorskih di-
verzanata, s novim zapovjednikom i novim sto`erom.
U tekstu su oslikane samo akcije koje su se dogodile i imale neposredne u~inke te
bile priznate od protivnika. Me|utim, bilo je planirano daleko vi{e ovih aktivnosti
koje su se trebale dogoditi na raznim mjestima ju`ne Hrvatske. Primjerice, jugo-
vojska je iz svojih biv{ih vojarni odvozila sve {to je mogla, a ono {to se nije moglo
demontirati i ponijeti bilo je sru{eno, devastirano ili trajno o{te}eno, s jednim cil-
jem, da ne poslu`i ni Hrvatskoj ni HV-u. Ovi transporti odvijali su se ve}inom bro-
dovima (iz garnizona Pula i Split, te mnogih vojarni na obali i otocima). Planirali
smo da se ovi brodovi napadnu i potope. U tom smislu smo pripremili sredstva i
ljude koji su u Puli ~ekali znak da se potopi neki od brodova koji su prevozili ratni
materijal i opremu. Ova akcija je opozvana jer je jugovojska na brodove, osim rat-
nog materijala, ukrcavala `ene i djecu svojih pripadnika koji su napu{tali teritorij
RH, te bi sama akcija imala ne`eljene politi~ke posljedice. Na{i diverzanti su za to
vrijeme zgranuto gledali kako po Puli prolaze kamioni jugovojske krcati materija-
lom, ni~im {ti}eni, osim ponekim civilnim policajcem u odori. Uskoro su i na{i di-
verzanti bili uhi}eni, maltretirani i jedva pu{teni, te sprovedeni do Zadra uz poli-
cijski nadzor. Doga|anja bi bilo daleko vi{e, da nije vladalo stanje »toplo – hladno«,
tj. vrijeme kad se moglo pucati – »toplo« stanje, i »hladno« – kad se, bez obzira na
okolnosti, nije smjelo ni pomisliti na pucanje. No, nije bilo na{e da raspravljamo o
tome, to je bio vojni~ki zakon, popularno nazvan »kvaka – 22«.

Zaklju~no razmatranje

Pomorski diverzanti HRM-a bili su prva postrojba HRM-a koja se postrojila pred
zapovjednikom HRM-a, a od svog postanka do po~etka sije~nja 1992. podnijela je
velik teret borbe protiv brodova JRM-a. Sve to odvijalo se u uvjetima apsolutne
nadmo}i brodova jugomornarice na jednoj strani i visoko motiviranih ljudi za oki-
da~ima sredstava koja su mogla samo o{tetiti, ali rijetko potopiti protivnika, na dru-
goj strani. Diverzantske jedinice svih zemalja prolaze vi{egodi{nju napornu izobraz-
bu, opremljene su najsuvremenijom opremom i sredstvima, a iza sebe imaju mno{-
tvo napornih vje`bi. Diverzanti HRM-a, ~ija su djelovanja oslikana, nisu imali ni-
{ta od toga. Niti su mogli, niti su tra`ili, a niti su imali. Njihova izobrazba bila su
rati{ta diljem Hrvatske, a misao vodilja domoljublje i `elja za slobodom. Nemali
broj njih do{ao je iz inozemstva da bi se borio za slobodu svoje Hrvatske. Oprema

147
ovih ljudi u usporedbi s opremom diverzanata, primjerice jugovojske, bila je, po-
jednostavljeno re~eno, reduciranih mogu}nosti, tj. nije bila na razini potreba. Lije-
po ih je bilo vidjeti kako se raduju svakoj pu{ci koju su dobili, svakom {atorskom
krilu, ~izmama... Prve zavoje i sanitetske komplete dobivali su tek kasnije, kad su
ve} mnoge rane povijene rup~i}ima i {alovima. Nikada opreme i sredstava nije bilo
dovoljno. Ali volje za borbom bilo je uvijek.
[to kazati o taktici uporabe diverzanata? Protiv sebe smo od po~etka do kraja ovo-
ga razdoblja imali protivnika koji nas je daleko nadma{ivao u snazi, mogu}nostima
manevra i bezobzirnosti. Postavlja se pitanje tko je o kome znao vi{e: mi o protiv-
niku ili protivnik o nama? Na to pitanje te{ko je odgovoriti, jer puno stvari }e se
tek s vremenom i dodatnim saznanjima pojasniti. No, pitanje je bitno upravo sto-
ga {to usmjerava postupke u planiranju, iste opravdava ili ih opovrgava. Sigurno da
je protivnik znao o nama puno vi{e no {to smo mi mislili da zna. Sre}a je, ipak, da
niti jednu planiranu akciju nije osujetio, {to upu}uje na to da za njih nije znao vre-
menski ni prostorno, kao ni o na~inu na koji }e se ista odigrati. Sli~no smo i mi
znali o njima. Istina, njihovi klju~ni i odgovorni ljudi koji su napu{tali JNA i JRM
nisu bili osobito pri~ljivi i od njih nismo puno doznali. S druge strane, bilo je onih
koji su se htjeli nametnuti, a bili su previ{e razgovorljivi i znali su sve, {to nama nije
bilo od velike va`nosti. Me|utim, promatranjem protivnikovog pona{anja i pozna-
vanjem njegova mentaliteta, mogli smo do u detalje predvidjeti sve njegove namje-
re, i mislim da niti u jednom krupnijem segmentu nismo pogrije{ili. Izbacuju}i po-
znatu parolu da }e na napade i izazove odgovoriti po »borbenim pravilima za bor-
bena dejstva brodova JRM-a«, ~elnici JRM-a postupali su po svemu drugome samo
ne po tim pravilima. Na{a taktika djelovanja bila je u skladu sa sredstvima i potre-
bama. Protivnika, vrijeme i prostor poznavali smo dobro, sigurno bolje nego on
nas. Veli~ina i snaga protivnika nikad nas nije impresionirala, ve} je bila samo iza-
zov da se {to prije naru{i, da do|e do bilo kakvog balansa snaga, a tada, znali smo
– protivnik nema nikakvih izgleda. Nesrazmjer snaga upu}ivao nas je na to da }e
borba biti dugotrajna, iscrpljuju}a, te da }e pobijediti uporniji. Nitko nikad nije
posumnjao u pobjedu. U po~etku smo morali djelovati iz zasjeda, prepadima, uda-
rima s raznih mjesta i brodovima JRM-a davati do znanja da nigdje nisu sigurni.
Ako i nisu bili razorni, udari na{ih diverzanata bili su ~esti, neo~ekivani, drski, a
mornari JRM-a mogli su odahnuti tek na Visu i Lastovu. Ovakvi na~ini djelovanja
ve} su vi|eni na pomorskoj sceni. Uvijek se ovakvim metodama slu`ila slabija stra-
na u sukobu. Me|utim, nije se moglo druga~ije. Tek s vremenom zavr{etka djelo-
vanja Odjela po~ela su u ve}em broju pristizati sredstva za daljinsko navo|enje i de-
strukciju brodova. I ostale snage HRM-a tada su oja~ale. Tek smo s novim sredstvi-
ma na {irim prostorima u skupnom djelovanju vi{e sudionika mogli u~initi puno
vi{e.

148
Osim brodova JRM-a, ciljevi diverzantskih djelovanja bili su i ostali dijelovi nepri-
jateljskih snaga, koji su se redovno skrivali u dobro utvr|enim vojarnama. Od njih
su napravljene neosvojive tvr|ave, s mnogo ljudi, oru`ja i opreme. Primjena bilo ka-
kvih borbenih djelovanja protiv tako postavljenog i organiziranog neprijatelja rezul-
tirala bi bojnim protumjerama po urbanim sredinama. Osvajanje ovih upori{ta bilo
je neizvedivo bez topni~ke pripreme i neutraliziranja prvih otpornih to~aka. Toga
nije bilo i morala su se ~ekati rje{enja u izvanvojnoj sferi, jer je hrvatskoj urbicida
ve} bilo dosta. Ostale aktivnosti vezane za prekid opskrbe vojarni vodom, strujom
i drugim potrep{tinama bile su u nadle`nosti drugih. Planirali smo i mnoge druge
aktivnosti: od prekida povla~enja vojne tehnike s krajnjeg sjevera Jadranskog mora
do napada na prometnice na jugu okupiranih podru~ja RH i na teritoriju protivni-
ka. Bilo je zaista zanimljivih i ostvarivih ideja koje su, na`alost, iz raznoraznih ra-
zloga ostale nerealizirane. U razmatranju diverzantskih djelovanja obi~no se govori
i o terorizmu kao na~inu djelovanja. Mora se re}i da u diverzantskim djelovanjima
HRM-a koja sam ja vodio, nikada nije bio primijenjen terorizam niti njegove me-
tode. Da malo pojasnim, terorizam se definira kao specifi~an oblik agresivnih dje-
lovanja protiv naroda, `ivotne sredine i materijalnih dobara protivni~ke strane u
miru, u izvanrednim prilikama i u ratu. Ovim oblikom djelovanja {iroko se kori-
stio na{ protivnik u samom Splitu kao i u ostalim gradovima ju`ne Hrvatske gdje
su bili garnizoni biv{e JNA, i samim time ljudi srpske nacionalnosti uklju~eni u
JNA – aktivno ili kao umirovljenici. U urbanim se sredinama, posebno na po~etku
agresije, svima nama koji smo oti{li ili pobjegli iz biv{e JNA, prijetilo odmazdom
akcijama KOS-a. Telefoni su u na{im stanovima neprestano zvonili, a razli~iti gla-
sovi iz javnih govornica nadmetali su se u izljevima jeftinih vulgarnosti i fizi~kih
prijetnji. Odlu~no pobijam sve tvrdnje suprotne strane koja je u svojim redovnim,
svakodnevnim aktivnostima odvo`enja tehnike i materijalnih dobara imala puno
o{te}enja na tehnici i ozlije|enih ljudi, koji se `ele pripisati na{im diverzantima. Ne-
stru~nost i brzina u rukovanju i manipulaciji sa slo`enom tehnikom i oru`anim su-
stavima ne mo`e biti stavljena nama na teret, da bi opravdala prisutnost sirovih lju-
di koji tom tehnikom i sredstvima nisu znali rukovati. Tako|er, moram re}i da smo
bili u prilici i mogu}nosti o{tetiti i uni{titi vrijedne instalacije (vodovodna, energet-
ska, telekomunikacijska i druga postrojenja od `ivotne va`nosti), ali nismo to u~i-
nili, iz jednostavnog razloga {to ve}ina koja se time koristila nije ni~im to zaslu`ila.
Koji put se pitam znaju li oni za to i zaslu`uju li to? A imali smo spremne ekipe za
takve zada}e u sklopu nekih drugih djelovanja, no od njih se odustalo. Sve to gov-
ori da su pomorski diverzanti HRM-a u ovom razdoblju svoju ulogu odigrali ~asno
i po{teno, na {to mogu biti ponosni.

149
Protuminska djelovanja HRM-a

orba s minskom opasno{}u u svim je ratnim mornaricama svijeta uvijek bila

B predmetom posebne pozornosti, ne samo vojnih stru~njaka, nego i svih onih


kojima je potrebno pravo slobodnog kori{tenja mora. Trend rasta flotnih ka-
paciteta i mogu}nosti u svjetskim ratnim mornaricama uglavnom je prikazivao po-
ve}anje udarnih pomorskih snaga. Minsko oru`je, kao i mjere, sredstva i metode za
njihovo uklanjanje, redovito su potiskivani na margine pomorske mo}i, sve do tre-
nutka dok nije postojala potreba za njihovom uporabom. Bezbroj je primjera u rat-
noj praksi da su i najmodernije flote bile sprije~ene u svojim napada~kim nakana-
ma upravo zbog ovog oru`ja. Tako je i HRM u svojim po~ecima imala potrebu da
u sukobu sa superiornijom JRM, a poradi za{tite svoje pomorske privrede i turiz-
ma, osnuje i odmah upotrijebi snage za protuminsku obranu (PMO). Po~etak ova-
kvih aktivnosti vezan je za polaganje minske prepreke u Ka{telanskom zaljevu. ^a-
snici HRM-a, posebice u Odjelu za podvodna djelovanja bili su uvjereni da }e ukla-
njanje te minske prepreke izvr{iti mnogobrojne protuminske snage JRM-a. No, ta
minska prepreka polo`ena je na na~in da se vodilo ra~una o uslo`njavanju postu-
paka protuminskih snaga (izobate dubine i mogu}nost protudjelovanja snaga
HRM-a i HV-a), posebice za djelovanje mehani~kih minolovki s brodova – mino-
lovaca, kojih su snage JRM-a u to vrijeme imale dovoljno.
Zadatak uklanjanja mina uskoro je bio u nadle`nosti HRM-a, odnosno Odjela za
podvodna djelovanja. Naime, na pregovorima koji su vo|eni, JRM se ponudila da
}e ona, s obzirom na to da je opremljena i osposobljena za ovakve vrste djelovanja,
obaviti zada}u ~i{}enja mina. Ovakav prijedlog odmah je odlu~no odbijen, jer za-
povjednik HRM-a, nastoje}i ste}i kredibilitet i legitimnost HRM-a, nije htio do-
pustiti da JRM provodi bilo kakve radnje u na{em moru. Treba podsjetiti da svaka
pomorska zemlja ima obvezu, prema me|unarodnom ratnom pravu, da svoje mor-
ske prometnice dr`i otvorenima i sigurnima za plovidbu. Kvalitetnim i brzim izvr-
{enjem ovih zada}a HRM bi nesumnjivo dobila na vjerodostojnosti i ugledu. U vri-
jeme dono{enja odluke o zada}ama protuminskih djelovanja koje je trebala prove-
sti HRM, ona nije bila osposobljena, nije imala nikakva materijalna ni oru`ana
sredstva niti uvje`bane ljude sa sofisticiranom opremom i zahtjevnim takti~kim
protuminskim radnjama. To je bilo stanje na koje su se ljudi morali od po~etka pri-
vikavati. Sre}om, bilo je nekoliko ljudi protuminske specijalnosti koji su se razu-
mjeli u ovaj problem i koji su bili u stanju organizirati po~etno opremanje, uvje`-
bavanje i djelovanje.

150
Ustrojavanje protuminera

Borba s minskom opasno{}u, iako u sredstvima vojne publicistike zapostavljana na


ra~un drugih zanimljivijih tema o vojnoj mo}i ofenzivnih oru`ja, ipak je bila pred-
metom mnogobrojnih napora, redovito skrivenih od o~iju javnosti, stidljivo prika-
zivanih na manevrima i vje`bama ratnih mornarica blokova i nacionalnih ratnih
mornarica. Sli~no kao minsko oru`je, protuminske mjere i oru`je obavijeni su taj-
novito{}u. Me|utim, produkcija lovaca mina kao nove tehnologije u borbi s min-
skom opasno{}u, te njihova visokokvalitetna i skupa oprema, dugotrajnost obuke
protuminera, vrlo brze promjene i unapre|enja tehnologije na polju borbe protiv
mina jasno su ukazivali da se na planu PMO-a RM bri`ljivo pripremaju, tro{e}i pri-
tom enormna nov~ana sredstva. Rast mogu}nosti u protuminskim djelovanjima ve-
likih ratnih mornarica, koji se skrivao od javnosti, samo je pokazivao strah velikih
sila od ovog oru`ja. To dobro ilustriraju napori Saveznika u suzbijanju minske pri-
jetnje u operaciji »Pustinjska oluja«, kada je minsko oru`je Ratne mornarice Iraka
predstavljalo jedinu prijetnju pomorskim snagama Saveznika. Daleko od o~iju zna-
ti`eljnih gledatelja, i nekako istodobno s osnutkom postrojbi protuminera HRM-
a, odvijala se najve}a protuminska operacija Saveznika u borbi s minskom prijet-
njom od svr{etka Drugoga svjetskog rata. Za razliku od bojnih djelovanja u Kuvaj-
tu, ova operacija obuhvatila je gotovo sve protuminske snage Saveznika koje su pro-
vele akciju protuminskog pretra`ivanja i tra`enja na cijelom podru~ju Mediterana.
To je samo usputni dokaz da nitko, pa i oni najbogatiji, ovih snaga nikad nemaju
dovoljno. Za djelatnike protuminere u HRM-u bila je to ponovno jedna od zada-
}a koja se morala izvr{iti u uvjetima kada se nije imalo gotovo ni{ta. Bilo je jasno
da se radi o podvodnim bojevim sredstvima iznimne razorne snage, da za vje`be i
uvje`bavanja nema vremena, a da }e se sva djelovanja odvijati ispred nosa snaga
JRM-a u RL Lora. Tih dana Lora je bila puna crnogorskih rezervista, spremnih i
sposobnih za svakojake nepodop{tine, {to je dodatno ote`avalo provo|enje proce-
sa. Isto tako, obuka i mjesto obu~avanja protuminera zbog anga`iranja velikog bro-
ja ljudi i raznovrsnih plovila ne}e ostati neprimije}eni od strane protivnika. Stoga
se svemu trebalo pristupiti pa`ljivo, kako bi se izbjegle sve mogu}e nesuglasice i ne-
`eljene posljedice.
Postavilo se pitanje: kojim snagama i sredstvima treba rije{iti zadatak i na koji na-
~in? Da su postojale ikakve snage pogodne za provedbu protuminskih djelovanja,
bilo bi puno lak{e. One bi, ako ni{ta drugo, bile okosnica novima koje bi se osni-
vale, popunjavale, obu~avale i bile anga`irane na izvr{enju osnovnih zada}a u skla-
du sa svojim mogu}nostima. Zapovijed Odjelu za podvodna djelovanja sadr`avala
je zada}u koja se morala izvr{iti u roku. Ostalo je bilo na djelatnicima – minerima.
Osnovna sredstva za protuminsku borbu u svijetu su odavno postali hidroakusti~-
ni sustavi raznih izvedbi, konfiguracija i mogu}nosti, sposobni za jednozna~no ot-

151
krivanje, identifikaciju i uni{tavanje mina. Oslanjanje na rad bilo kakvog lovca
mina ili minolovca nije dolazilo u obzir, jer ih naprosto nije bilo. Nije postojala mo-
gu}nost ni mobiliziranja istih, jer je za popisne minolovce nedostajala potrebna
oprema i vrijeme da se ona ugradi, provjeri, testira, posada uvje`ba itd. Sve sli~no
predstavljalo bi improvizaciju koja, suo~ena sa stvarnom minskom prijetnjom, ne
bi imala nikakvih izgleda da ispuni tra`ene zahtjeve. Mobiliziranje popisnih mino-
lovaca (pML) iz jo{ jednog razloga nije dolazilo u obzir, kako zbog same prepreke
(izobate dubine, mala polo`ajna dubina polo`enih mina i manevarski prostor nisu
dopu{tali uporabu mehani~kih minolovki), tako i zbog kratko}e vremena za opre-
manje brodova kompletom opreme i obu~avanje posada. Na kraju krajeva, kako bi
brodovi jugomornarice gledali na ovaj brod ili brodove kako provode protuminska
djelovanja, a njihovi flotni minolovci le`e u vezu neanga`irani? Uz to, mine se ukla-
njaju radi deblokade Lore koja je u rukama JRM-a. Ho}e li protumineri HRM-a
biti sposobni tu zada}u izvr{iti?
Hidroakusti~nih sredstava koja bi bila pogodna za ovakvu vrstu djelovanja tako|er
nije bilo, niti se znalo za njihovo postojanje. Kad su djelovanja protiv prepreke u
Ka{telanskom zaljevu ispred Lore zavr{ena, ipak se ustanovilo da pojedine radne or-
ganizacije, kao npr., »Brodospas« iz Splita, te Dr`avni hidrografski institut imaju
pojedina~ne hidroakusti~ne naprave, ~ija je osnovna zada}a motrenja i zapisivanja
parametara podmorja i dna mora. Osnovna svrha posjedovanja ovih sustava koji, iz-
me|u ostaloga, ko{taju i tra`e visoko obrazovane ljude za rukovanje njima, je insta-
liranje komunikacijskih sustava i snimanje hidrogeolo{kih zna~ajki podmorja. Ovi
su sustavi u svojoj po~etnoj verziji bili daleko od toga da budu uporabljeni protiv
polo`enih mina bilo koje vrste i tipa. Me|utim, nu`da je tjerala da se uporabi sve
ono {to posjeduje mogu}nosti da se prona|u polo`aji polo`enih mina i stvore uvje-
ti da ih se u~ini ne{kodljivima. Ova sredstva, kao i ljudi koji su njima upravljali, ka-
snije su se pokazali u najboljem svjetlu. Me|utim, postavljena zada}a provedbe pro-
tuminskih djelovanja nije trpjela odlaganje. Moralo se odmah pristupiti uklanjanju
mina, barem zbog toga {to su HRM tjerali rokovi i preuzete politi~ke obveze.

Uvjeti u kojima je stvarana postrojba protuminera

Odjel za podvodna djelovanja po~etkom listopada 1991. imao je zaista mnogo po-
sla. Osim organiziranja i provo|enja minskih, diverzantskih djelovanja te organiza-
cije pomorskog prometa, trebalo se pripremiti za zada}u uklanjanja polo`enih
mina. Kako je sve bilo u nastajanju, a ljudi se tek upoznavali, mjere opreza i sigur-
nosti nikad nisu bile suvi{ne, iako ih je zaista bilo te{ko provoditi. Tako je na sas-
tanku u Zapovjedni{tvu HRM-a kojim je rukovodio zapovjednik HRM-a admiral
Letica, a bili su prisutni kapetan fregate Stjepan Bernadi} – zapovjednik Odjela,
Jo{ko Perak (koji je predlo`en od strane uprave za obranu grada jer je bio jedan od

152
instruktora protuminera u {tabu TO Split) i Veljko Rogo{i} (stavio se na raspola-
ganje da pomogne pripadnicima HRM-a u podvodnim djelovanjima), odlu~eno da
se, uz diverzantske postrojbe, pokrene i proces za sagledavanje stanja i mobilizira-
nja protuminskih ronilaca. Odluka o mobiliziranju i djelovanju lakih protuminskih
ronilaca (LPMR) u protuminskim djelovanjima bila je tada jedina mogu}a opcija.
Ona nije bila vezana samo za protuminsko djelovanje u Ka{telanskom zaljevu
ispred Lore, ve} su LPMR bili i ostali najmasovnija snaga u protuminskoj obrani na
~itavom prostoru anga`iranja HRM-a. Bilo koja druga mogu}nost tro{ila bi previ-
{e vremena za pripremu, adaptaciju, uvje`bavanje posade i bojnu uporabu. No, nji-
hova djelovanja mogla su zapo~eti znatno kasnije nego {to bi HRM mogla na}i
opravdanja za svoje neaktivnosti o preuzetim obvezama. Kad se izvr{i mobilizacija
ronilaca, anga`irat }e se i ostale snage koje }e biti u stanju sudjelovati u uklanjanju
minske prijetnje. HRM je morala ispo{tovati preuzetu obvezu u skorom anga`ira-
nju na uklanjanju polo`ene prepreke u Ka{telanskom zaljevu. Stoga je zapo~elo pri-
kupljanje i pozivanje LPMR-a na bazi ve} postoje}ih postrojbi u op}inama, gdje su
isti bili evidentirani, kao i ~lanova ronila~kih klubova, koji su se odmah stavili na
raspolaganje HRM-u. Tako su uskoro formirane postrojbe PMLR-a u Trogiru, Spli-
tu, Omi{u i na Bra~u. Veli~ina postrojbi je varirala, a splitska ekipa imala je najvi-
{e, oko 45 ronilaca odjednom. To je bila najmnogoljudnija ekipa PMLR-a na ~ita-
vom Jadranu pod ingerencijom HRM-a. Veliki problem bio je kako opremiti anga-
`irane ronioce. HRM nije raspolagala nikakvom opremom za ronjenje, pa se za ovu
zada}u trebalo okrenuti drugim izvorima. U to vrijeme (listopad 1991.) oprema ro-
nila~kih klubova jednostavno je raznesena. Mada se znalo tko je najvi{e odnio, nisu
postojali dokazi. Skladi{ta podvodne opreme biv{e JNA tako|er su bila nedostupna.
Tako su sami ronioci bili prisiljeni roniti u osobnoj opremi do pronalaska novih rje-
{enja, koja su se sporo realizirala. Njihova oprema nije odgovarala samoj namjeni,
jer je bila magneti~na, a nije bilo niti aparata za zatvoreni krug disanja. Odijela su
bila od tanjih materijala i nisu bila pogodna uvjetima ronjenja u imalo hladnijoj
vodi, posebice zimi. No, budu}i da se znalo da su u prvom minskom polju zbog si-
drene kontaktne mine, nije se obra}ala pozornost na posebne zahtjeve. Ve}ina mo-
biliziranih nisu bili protumineri po specijalnosti, niti su ikad u `ivotu vidjeli pod-
vodnu minu, ~ak ni {kolsku, a trebali su se sresti s bojevim minama.

Razminiranje minske zapreke u Ka{telanskom zaljevu ispred RL Lora

Pozivi za privremeni mobilizacijski zadatak roniocima su uru~eni 10. listopada


1991. po op}inama, a preliminarni sastanak ove ekipe zakazan je za naredni dan u
lu~ici Spinut u Splitu. Na sastanku je obrazlo`ena ideja o namjeri uklanjanja mina
u Ka{telanskom zaljevu ispred Lore. Sastanku je bilo nazo~no oko 60 ronilaca od
kojih su tek neki imali zavr{enu specijalisti~ku ronila~ku obuku i bili provedeni

153
kroz odre|ene oblike protuminske izobrazbe u sklopu pri~uve biv{e JRM. Osim
osoba koje su bile na izobrazbi u biv{oj JRM, pozvani su bili ronioci iz privrednih
poduze}a koja su se bavila tom djelatno{}u. Na taj na~in sakupljeno dru{tvo bilo je
{aroliko u svemu, dobi, naobrazbi i zanimanju. Na sastanku je otvoreno re~eno o
~emu se radi: da predstoji zada}a uklanjanja bojevih mina koje su polo`ene, koje
treba na}i i u~initi ih bezopasnima. Kako se nije ni{ta tajilo, dane su osnovne naz-
nake prvih zada}a, ali vrlo op}enito, naravno, iz sigurnosnih razloga. Nije se tajio
podatak da zada}a nije nimalo laka i da sadr`i mnoge opasnosti i pote{ko}e. Stoga
smo rekli da }e za zada}u biti primljeni samo dragovoljci, bez obzira na slu`bene
pozive. Dragovoljnost nije bila ni u kakvoj vezi s potrebom provedbe zada}e, ali se
Zapovjedni{tvo Odjela ipak odlu~ilo na takav kriterij odabira ronilaca. U svim RM
na ovom planu rade se dugotrajni testovi da bi se utvrdilo reagiraju li pojedine oso-
be pozitivno na ubojna sredstva u moru. Kod pojave panike ili naru{enog pona{a-
nja bilo kakve vrste, kod ljudi se mogu pojaviti odre|eni znaci neadekvatnog odno-
sa prema tim sredstvima ili kolegama. U tim uvjetima, kod pronalaska mina poje-
dinci iste ne prijavljuju jer su u {oku od saznanja da su to vidjeli, ili odbijaju surad-
nju s kolegama kad im trebaju pomo}i pri obilje`avanju ili radnjama njihovog ukla-
njanja. To su, na neki na~in, ve} detektirane pojave, time i normalne, pa je ljude s
takvim simptomima bolje uporabiti na drugim zada}ama, nego izlagati riziku kva-
litetu operacije i zdravlje tih ljudi. Stoga je otvoreno re~eno da }e za ronioce biti i
drugih zada}a i da se slobodno izjasne ako netko ne `eli sudjelovati. Postojao je jo{
jedan problem. Ronioci su sami otvoreno izjavili da oni ne}e roniti sa svakim.
Uglavnom su se me|usobno dobro poznavali i bili su klape iz ronila~kih klubova.
Prednja~io je Ronila~ki klub »Mornar« iz Splita, koji je bio najmasovniji i najorga-
niziraniji. Njihov predstavnik Ivan Bronzovi} bio je izvanredan organizator i sva-
kodnevno je ~inio velike napore kako bi pripreme protekle bez zastoja. Me|utim,
ronioci su jasno dali do znanja da s nekolicinom svojih kolega ne}e »pod vodu«.
Ustanovilo se kako su prozvani ronioci bili srpske nacionalnosti i Hrvati im nisu
vjerovali. Iako su prozvani molili da ih se ostavi, jer da zaista `ele pomo}i i dati svoj
doprinos, udovoljilo se ve}ini.
Osim mina, ljude je, kako su sami izjavili, dodatno pla{ilo pona{anje pripadnika
JRM-a stacioniranih u Lori, neposredno uz mjesto izvr{enja zadatka. Korektno po-
na{anje pripadnika neprijateljske vojske garantiralo je Zapovjedni{tvo JRM-a u Ko-
mandi VPO-a, i mogli su se osloniti samo na njihova jamstva. Slu~aj je htio da su
upravo tih dana ronioci JRM-a po~eli s izvi|anjem i djelomi~nim uklanjanjem
minske prepreke ispred Lore. Budu}i da je izvje{}e o tome dostavljeno na vrijeme,
ronioci HRM-a imali su priliku promatrati dvojicu podvodnih diverzanata iz Lore
kako izvi|aju minsku prepreku, od koje su otkinuli dvije mine sa sidrenih konopa
i odvezli ih u Loru. Kako je svijet ronilaca mali, poznavali su svakoga od tih diver-
zanata – protuminera osobno (ve}ini njih zapovjednik Odjela za podvodna djelo-

154
vanja HRM-a, kapetan fregate Bernadi}, bio je nadre|en u biv{oj JRM), ali nije se
u~inilo ni{ta da ih se sprije~i u nakani izvi|anja MP-a. Kad je postalo jasno da isti
pored izvi|anja MP-a podsijecaju sidrene konope polo`enih mina, upozoreni su da
to vi{e ne ~ine. Uspostavljen je telefonski dijalog izme|u Zapovjedni{tva HRM-a,
odnosno kfr. S. Bernadi}a, kojemu je admiral Letica prepustio pregovore o protu-
minskim djelovanjima, i Komande VPO-a, ~iji su se pregovara~i smjenjivali – od
admirala Fridriha Morettija, do k.b.b. Save Jovovi}a. Za vrijeme protuminskih dje-
lovanja koja su se odvijala neposredno ispred RL Lora, {to se sigurnosti ronilaca
HRM-a ti~e, moralo se odgovornim ljudima u Komandi VPO-a vjerovati na rije~,
{to je bilo daleko lak{e re}i nego napraviti. Naime, ronioci su pod vodom iznimno
osjetljivi na sve podvodne detonacije i s obzirom na svoju ograni~enu pokretljivost
mogu biti izlo`eni pogibelji zbog postupka bilo kojeg neodgovornog pojedinca ili
grupice s druge strane. Pojednostavljeno re~eno, ronioci HRM-a bili su laka meta
pripadnicima jugovojske iz Lore. Ono {to ih je dr`alo u uvjerenju da }e sve pro}i
kako treba, bila je rije~ admirala Morettija i generala Mladeni}a, kao i saznanje da
jugovojska ni{ta ne smije ~initi, jer u protivnom ne}e mo}i napustiti Loru. Za sva-
ki slu~aj, protuminsko djelovanje svakodnevno se najavljivalo, uz tra`enje jamstva
za sigurnost ronilaca HRM-a. Usprkos sumnji u rije~i jugooficira i usprkos gotovo
svakodnevnom prepucavanju iz pje{a~kog oru`ja onih u Lori s pripadnicima ZNG-
a, nije u~injeno ni{ta {to bi ugrozilo `ivote ljudi koji su izvodili protuminsko
djelovanje.
Stanje opreme nije bilo zadovoljavaju}e. Nedostajale su mnoge stvari. Bilo je to u
vrijeme embarga na uvoz vojne opreme, a ronila~ka oprema tako|er je bila na po-
pisu zabranjene robe, te se nije mogla nabaviti. Mala pomo} dobivena je iz [ibeni-
ka, gdje je stara oprema zaplijenjena i dana splitskoj ekipi na raspolaganje. Bilo je
nu`no popraviti je, ispitati, kalibrirati, ba`dariti i u~initi niz drugih stvari za koje je
trebalo dosta vremena. Osim ronilaca, nastojalo se prona}i i niz drugih sredstava
koja bi pospje{ila rad LPMR-a i utjecala na kvalitetu djelovanja. U tu svrhu prona-
|ena su tri ronila~ka sonara tipa TSM 5400 s punja~ima baterija. Svi drugi poku-
{aji nabavke hidroakusti~ne tehnike nisu dali rezultate. Opremanje Odreda lakih
protuminskih ronilaca dopunjeno je s pet brodi}a s unutarnjim motorima. Ovi bro-
dovi, dugi od 6 do 10 metara, slu`ili su roniocima kao baza za presvla~enje, dovo-
`enje do mjesta rada, objedovanje i sve ono {to bi ljudima olak{alo poslove ronje-
nja i plivanja. Njihovi vlasnici sami su se s brodi}ima stavili na raspolaganje HRM-
u. Brodovi su nosili sljede}e oznake: 3 ST 6107, 3 ST 4630, 3 ST 620 i 3 ST 555.
Ostala oprema za obilje`avanje polako je pristizala. Najve}i dio posu|en je od sport-
skih dru{tava, a dio je kupljen. Pri polaganju oslonih plovaka i trase za ronjenje po-
magalo je nekoliko gumenih ~amaca. Sva oprema za obilje`avanje kupljena je sred-
stvima HRM-a i nakon toga obnavljana. Naime, zavr{etkom protuminskih djelo-
vanja za jedan dan, postavlja se trasa od konopa i plovaka koja ozna~ava zavr{etak

155
rada i njegov naredni nastavak. Ovi konopi i plovci rijetko su kada osvanuli, jer su
ih na{i ribari, usprkos blizini Lore, skidali i prisvajali, {to je predstavljalo veliku po-
te{ko}u, te se uskoro zbog stanke izme|u dva radna dana moralo prilaziti drugim
rje{enjima, kako bi se znalo dokle se prote`e o~i{}eni pojas. Tako su za samo dva
dana postavljeni temelji za protuminsku postrojbu, koja }e biti glavna uzdanica u
protuminskim djelovanjima, ne samo za prepreku koja je zadana, nego za sve osta-
le koje bude trebalo u~initi ne{kodljivima. Iako su neki od pozvanih sudionika bili
na popisu za protuminske ronioce pri uredima za obranu, rijetko je koji od njih do
tada imao ikakvu protuminsku obuku. Zato se odmah nakon lije~ni~kih pregleda
pristupilo cjelodnevnoj obuci. Najvi{e vremena provedeno je na upoznavanju min-
skog oru`ja i njegovih zna~ajki. Osim toga, napravljeni su planovi pretra`ivanja i
uni{tavanja mina. Planirano je da se pretra`ivanje najprije izvr{i metodom pregleda
podmorja s povr{ine, tj. plivanjem po pojasevima i tra`enjem mina. Ovakav postu-
pak jedini je bio mogu} s obzirom na malu polo`ajnu dubinu polo`enih mina (oko
1 i pol metar).
Za vrijeme izobrazbe ronilaca, ostali su, posebice ljudi iz Baze za potporu podvod-
nih djelovanja, izvodili tehni~ku i svekoliku drugu pripremu opreme i stvaranje po-
trebnih uvjeta za predstoje}i zadatak. Tako su odre|ena mjesta za objedovanje, na-
|eni ljudi za poslu`ivanje i pranje posu|a (u po~etku su to radili ljudi s mobilizira-
nih brodi}a i ronioci), nabavljeno i distribuirano gorivo, ulje, kompresori, odre|e-
no mjesto za prihvatnu ambulantu i sve ono {to ide uz ronila~ke poslove. Radilo se
zdu{no, a kako ovaj posao ne trpi improvizaciju, o svakoj se »sitnici« najozbiljnije
moralo voditi ra~una. Odredu je na ruke i{la i nova zapovijed zapovjednika HRM-
a, koji je zapovjedio da se minsko polje najprije osmotri, a da se same mine ostave
gdje jesu i da ih se ne dira. U podru~ju minskog polja situacija je bila sljede}a:
ispred ulaza i ju`no od ulaza u Loru ostali su polo`eni plovci koje su polo`ili diver-
zanti JRM-a. Vizualnim odre|ivanjem njihove pozicije ustanovljeno je da nisu u
minskoj liniji. Ljudi iz Komande VPO-a nisu znali ili nisu htjeli javiti o ~emu je ri-
je~. Odlu~eno je da se pretra`i dio uz plovke i da se isti uklone, {to je uskoro i u~i-
njeno, uz veliko negodovanje pripadnika JRM-a iz Lore. Na{i se ljudi nisu obazira-
li, ve} su podsje~ene plovke smjestili na gumeni gliser, koji se zatim provezao ispred
samog lukobrana Lore. Navode}i ove podatke ovako izri~ito, mogao bi se ste}i do-
jam da je sve to bilo jednostavno i lako izvodljivo, ali nije bilo tako. U Ratnoj luci
Lora tada su bili crnogorski rezervisti (kojih su se bojali i sami ~etnici iz Lore). Ti
»|eti}i« bili su impresionirani s nekoliko preostalih diverzanata JRM-a u Lori, nji-
hovom opremom i zada}ama. Me|utim, kad su vidjeli da na{i momci rone do sa-
mog lukobrana i kad su shvatili da se ne boje ni njih ni mina, postali su glavna pu-
blika. Osim gledanja s jedne i druge strane, uskoro su po~eli verbalni okr{aji, vi{e-
manje duhoviti, sre}om bez posljedica.

156
Prvi pojasevi bili su postavljeni u kursu 90/270 daleko izvan opasnog prostora i pre-
sijecali su minsku liniju pod 700. Po~elo se s ju`ne strane minske linije, gdje je voda
najpli}a, u nastojanju tra`enja i pronala`enja prve mine kao repera za sve ostale. Na
prvu zada}u protuminskih djelovanja isplovilo je pet mobiliziranih brodica, a prvu
liniju plovaka polo`io je osobno zapovjednik Odjela s velikog glisera iz sastava
MUP-a PU Split »Hrabri«. Osim pregleda plovaka koji su se vidjeli i ~ija je okoli-
na pretra`ena, u~injena su dva pojasa sa po pet ronilaca za demonstriranje i puto-
kaz ostalima. Prelazi su u~injeni u {kolske svrhe kako bi se ustanovila trenutna vid-
ljivost, a time i veli~ina pojasa koja je uvijek u funkciji prozirnosti mora, odnosno
trenutne vidljivosti. Na`alost, prva iskustva s prozirno{}u mora u podru~ju Ka{te-
lanskog zaljeva i ispred Lore bila su pora`avaju}a. Vidljivost s povr{ine bila je jedva
par metara, a {irina pojasa mala. Ovakve okolnosti uvjetuju da sam pristup i protu-
minsko djelovanje bude temeljito, stru~no i postupno izvedeno. Vidljivost koja je
bila trenutna mijenjala se od lokacije do lokacije. Ka{telanski zaljev je jedno od po-
dru~ja zaga|enih otpadnim vodama, cirkulacija vode je mala, {to uvjetuje zaga|e-
nost mora i veliku neprozirnost. Ipak, procijenjeno je da je i takva vidljivost treba-
la biti dostatna da se prona|u polo`ene mine, ~ija je polo`ajna dubina bila jedan i
pol metar. Me|utim, ozbiljnost posla zahtijevala je isklju~ivanje svih mogu}ih gre-
{aka takti~ke prirode, kao i subjektivne gre{ke od strane ronilaca. Odlu~eno je da
stroj ronilaca za vrijeme protuminskih djelovanja uvijek prate dvije brodice, koje bi
pratile manevar krilnih ronilaca i ujedno s posadom obavljale dodatno vizualno
motrenje podmorja. Stroj ronilaca nije uvijek mogao biti isti, morao se prilago|a-
vati uvjetima. ^elni ronilac uvijek je imao orijentir u polo`enom konopu i plovci-
ma. Ostali u stroju ravnali su se prema njemu. Na brodove koji su ih pratili postavl-
jena je takozvana spojna minolovka. Ova minolovka sa~injena je od konopa koji su
izme|u sebe teglili brodovi u pratnji ronilaca, ote`ani olovnicama da bi njihova du-
bina tegljenja bila {to ve}a. Cilj ove naprave bio je pronala`enje svih predmeta u
moru izvan vidljivosti ronilaca, koji su plivali u moru. ^amci u pratnji pokretani su
veslima, tako da je i dubina do koje su konopi ovako imrovizirane minolovke do-
pirali bila velika. Sve ovo trebalo je uvje`bavati »u`ivo«, u miniranom prostoru, a
budu}i da je opasnost po anga`irane brodove bila stvarna, sami zapovjednici bro-
dova inzistirali su na temeljitosti svih poduzetih aktivnosti. U me|uvremenu je za-
povjednik HRM-a zapovjedio da se protuminska djelovanja intenziviraju i da se po-
ka`u prvi rezultati, a s njima i djelotvornost poduzetih mjera te ozbiljnost namjera
i sposobnosti HRM-a da se postupak provede u cijelosti. Istodobno je general Mla-
deni} iz Komande VPO-a ~esto pitao zapovjednika Odjela, u sebi svojstvenom
tonu, »je li to mi ponovno otvaramo sezonu kupanja, da li znamo u kom vremenu
`ivimo, {to oni mogu u~initi u tom smislu, kako su oni to mogli ve} napraviti ne-
koliko puta« itd.

157
Brzina provo|enja protuminskih djelovanja uvijek je ovisila o mogu}nosti i vjero-
jatnosti otkrivanja mina i brzini prijelaza na pojasu tra`enja (na ovu temu u podru~-
ju vojne znanosti u svijetu je napisano nekoliko doktorskih disertacija). Mine su se
mogle tra`iti u nekoliko pojaseva i teoretski se u par dana mogao prona}i najve}i
broj mina. Me|utim, op}e nepovjerenje koje je izme|u sukobljenih strana s pravom
vladalo tih dana, Odredu za protuminska djelovanja nije ostavljalo nikakve dvojbe:
moralo se raditi sustavno i planski. Dakle, trebalo je po`uriti s djelovanjima. Bilo je
ljudi i sredstava, no djelotvornost u tim okolnostima bila bi upitna. Dvojbu je opet
rije{io zapovjednik HRM-a zapovije|u da se odmah prona|u, podsijeku i uni{te
dvije do tri mine, ~ime bi se pokazala namjera HRM-a da to `eli i mo`e u~initi, te
da }e taj posao odraditi do kraja. Ovo napominjem stoga {to je admiral Moretti (na-
~elnik [taba JRM) u telefonskom razgovoru sa zapovjednikom Odjela pitao, sli~no
kao i general Mladeni}: »Da li su to protuminska djelovanja ili kupanje u zabra-
njenim vodama?« Zapovjednik HRM-a je stoga odlu~io da se na|u periferne mine,
a admiralu Morettiju je s drugog telefona primjereno odgovorio zapovjednik Odje-
la za podvodna djelovanja, glede poznavanja problematike protuminskih djelova-
nja, o sezoni kupanja koja je na izmaku i o jo{ nekoliko stvari koje nisu za objavlji-
vanje. Epilog toga bio je da se taj admiral ubudu}e nije obra}ao, nego je tu ulogu
prepustio svojim pomo}nicima. Bilo je o~igledno da je jugovojsci ova prepreka bila
i ostala veliki trn u o~ima.
Sukladno zapovijedi admirala Letice, 17. listopada 1991. intenzivirana su protu-
minska djelovanja, koja su se primicala i zalazila u opasno podru~je, te je toga dana
u 12.30 sati prona|ena i ozna~ena jedna mina. Na`alost, zbog obrastanja mine
morskim raslinjem i zbog korozivnog djelovanja vode, nije se vidio njezin serijski
broj. Poku{aji da se odstranjivanjem raslinja do|e do broja nije urodio plodom.
Vanjska boja mine bila je korozivnim djelovanjem morske sredine potpuno uni{te-
na, zajedno s njezinim serijskim brojem. Iako jedan dan u obuci i bojevom djelo-
vanju ne zna~i puno, napredak se pokazivao na mnogim podru~jima. Pri~e u nas-
tavi su za informiranje, crtanje na plo~i usmjeravaju}e, filmski materijal dopadljiv,
a praksa je u protuminskim djelovanjima bila i ostala glavnim mjerilom ostvarenja
cilja. Tako je taj proces po~eo raditi sa sve ve}om sigurno{}u, postupci su se ve} po-
znavali i uhodavali, pazilo se na daljinu vidljivosti kao glavnog ~initelja djelotvor-
nosti i sigurnosti, brodice iz pratnje su ih sigurno slijedile, a najve}i dojam ostavlja-
la je unaprijed polo`ena linija plovaka koja je unato~ promjenljivim strujama i mor-
skim valovima bila ravna kao da je polo`ena ravnalom. Za ovo posljednje pobrinuo
se Ante Kuzmani}, po zanimanju ribar, koji je ovaj posao obavljao stru~no i profe-
sionalno – od po~etka do kraja. Samo stru~njaci od zanata znaju cijeniti takav rad,
jer od njega izravno ovisi djelotvornost poduzetih protuminskih radnji, njihova br-
zina napredovanja i sigurnost poduzetih mjera. Usprkos tome {to je prona|ena jed-
na mina na mjestu gdje se pretpostavljalo da treba biti, zabrinjavaju}i je podatak bio

158
da u pojedinim trenucima zbog lo{e vidljivosti i morske struje ronioci nisu bili u
stanju vidjeti ni vlastite peraje. Na »izvr{enje« zapovijedi pronala`enja jo{ jedne ili
dvije mine, radi prezentiranja uspje{nog rada Odreda, krenulo se ponovno 18. li-
stopada. I zaista, toga dana prona|ene su i ozna~ene jo{ dvije sidrene kontaktne
mine. Ujedno je linijom plovaka ozna~en zadnji kraj pretra`ivanja.
Djelovanje Odreda bilo je objavljeno i u sredstvima javnog priop}avanja, te je do-
govoreno da se ta djelovanja {to prije konkretiziraju vidljivim rezultatima. Stoga je
odlu~eno da se prona|ene mine podsijeku i uni{te, uz znanje obiju strana. Podsije-
canju mina prethodio je njihov detaljan pregled iz bojazni da se na njih u me|uvre-
menu ne{to nije »nakalemilo«, {to bi moglo imati {tetne posljedice za ljude anga`i-
rane na njihovom uklanjanju. Budu}i da na minama i oko njih ni{ta nije na|eno,
izvr{eno je podsijecanje mina hidrauli~kim klije{tima (koja su za tu priliku posu|e-
na od vatrogasne slu`be Splitske brigade). To se doga|alo 19. listopada 1991. godi-
ne. Podsje~ene mine otegljene su u uvalu Bene, gdje ih je razoru`ao (u~inio ne{kod-
ljivima) Rozario Lovri}, skinuv{i s njih upalja~e i detonatore. Put mina do mjesta
za uni{tenje izgledao je pribli`no ovako: mine su ukrcane na brod Svjetionik pomor-
skog poduze}a »Plovput« i preba~ene za luku Slatine na ^iovu, gdje su potom ukr-
cane na kamion poljoprivredne zadruge te u organizaciji gospodina Ante Lu~ina i
njegova dva sina preba~ene u slatinski kamenolom na rtu ^iova. Minsko-eksplo-
zivna sredstva uni{tavaju se u za to posebno odre|enim mjestima na kojima se
mogu ostvariti sve tra`ene mjere sigurnosti. Napu{teni kamenolom na ^iovu u ra-
jonu Slatine ~inio se najpogodnijim, unato~ tome {to niti je bio namijenjen za ove
aktivnosti niti je imao ikakvu dozvolu. Nitko se nije protivio ovoj zada}i na tom
mjestu, te su mineri HRM-a upravo ondje odlu~ili uni{titi mine. Bilo je pritom ne-
kih prigovora kako bi bilo bolje iskoristiti eksploziv iz mina u druge svrhe. Me|u-
tim, eksploziv iz mina vi{e se nije mogao vaditi, niti je u Hrvatskoj bilo tehnologi-
je koja bi to omogu}ila. Uz to, uni{tavanjem mina eksplozijom jasno bi se dao znak
pripadnicima jugovojske u Lori da HRM provodi svoj dio zada}e. U to vrijeme svi
su htjeli pomo}i i biti na raspolaganju. Me|utim, trebalo je poznavati ljude, mjes-
ta, sredstva i mogu}nosti, sve to skupa uskladiti i u~initi djelotvornim. U takvim si-
tuacijama imponirala je inicijativa ljudi u njihovoj namjeri da pomognu i budu ne-
nametljivi. Za veliki trud i svesrdnu pomo} pri ovim aktivnostima, koje nije poz-
navao, a koje su postale gotovo redovite, priznanje zaslu`uje gospodin Ante Lu~in
iz Slatina (otok ^iovo) i njegova obitelj (supruga i dva sina). Uni{tavanje prona|e-
nih mina izvedeno je 21. listopada 1991., uz prethodnu najavu u sredstvima javnog
priop}avanja. Eksplozije podvodnih mina prilikom njihova uni{tavanja na kopnu
bile su impozantne i samim minerima – zvukom i u~inkom. Odjek eksplozije ~uo
se nekoliko puta izme|u otoka ^iova i Kozjaka, a u samom gradu Splitu podrhta-
vali su prozori na zgradama.

159
Dana 22. listopada 1991. zapovjednik HRM-a naredio je prekid rada na eliminira-
nju minske prepreke ispred Lore do daljnjega. Time je dobiveno vrijeme za sve ono
{to je jo{ trebalo doraditi. U me|uvremenu su tra`ena rje{enja za pobolj{anje djelo-
tvornosti LPMR-a, uvo|enjem hidroakusti~nih sustava, te su u tom smislu prona-
|ena tri ru~na ronila~ka sonara tipa TSM-5400, s punja~em baterija. Sonari su do-
biveni iz biv{eg vojnog skladi{ta u Segetu i odmah je zapo~ela obuka na njima. Stan-
ka izme|u prvog djelovanja i nastavka trajala je to~no mjesec dana, a iskori{tena je
za dodatni anga`man ljudstva iz Trogira i Omi{a, radi izobrazbe i njihovog jedna-
komjernog uklju~ivanja u zadatak. Zapovijed za kona~no otvaranje ulaza u Loru
dobivena je 22. studenoga 1991., sukladno sporazumu u @itni}u izme|u hrvatske
strane i JNA. Hrvatska strana obvezala se za deblokadu svih vojarni, pa su protu-
mineri ponovno krenuli na posao. Istoga dana izvr{en je dogovor i priprema za
predstoje}i zadatak, a sam nastavak djelovanja zapo~eo je 23. studenoga 1991., uz
odobrenje i jamstva ~elnika JRM-a da roniocima i anga`iranim ljudima osiguraju
nesmetano djelovanje. Toga dana dvije grupe od 6 ronilaca osiguravala je policijska
barkasa iz [ibenika. Nakon uspostavljanja linije nastavka (koju je u me|uvremenu
odnijelo nevrijeme i ribari), daljnje protuminsko pretra`ivanje provedeno je prema
planu. Prona|ena je jedna galvano-udarna mina. Zna~ajno je napomenuti da minu
nije prona{ao ronilac, nego je uo~ena s broda koji ga je pratio. To pokazuje uvjete
u kojima su ronioci radili i opse`nost mjera poduzetih da bi protuminsko djelova-
nje bilo kvalitetno zavr{eno. Sljede}eg dana, bez obzira {to je bila nedjelja, nastav-
ljena su protuminska djelovanja. Taj dan prona|ene su tri mine, koje su otegljene
u uvalu Bene, razoru`ane, te ve} ustaljenim kanalima preba~ene u Slatine, a potom
kamionima odvezene u kamenolom na rt ^iovo, gdje su postavljene u rupe nasta-
le eksplozijama prethodno uni{tenih mina. Nastavljaju}i kronolo{ki, 25. studenoga
prona|ena je jedna mina, a naredni dan jo{ dvije. Zbog lo{ih meteorolo{kih uvje-
ta, 27. studenoga 1991. bio je neplanirani dan odmora, koji je iskori{ten za predah
i dovo|enje opreme u ispravno stanje. Sljede}i dan nastavljeno je protuminsko dje-
lovanje, ali ni{ta nije prona|eno. Tek kada se drugoga dana s pojasevima dobrano
odmaklo sjeverno od ulaza u Loru, prona|ena je jo{ jedna mina.
Radi odmora i obuke Spli}ana dnevno anga`iranih na zada}ama ronjenja, 30. stu-
denoga 1991. do{li su ih zamijeniti Omi{ani. Splitska ekipa je anga`irana na obu-
~avanju u rukovanju ru~nim sonarom za pronala`enje mina i minama sli~nih obje-
kata. Mine nisu prona|ene ni 1. prosinca. Ovaj podatak zabrinuo je cijelu ekipu
minera. Ekipe su ve} bile uigrane, postupci uhodani, me|utim, mina nije bilo. Po-
javila se sumnja: jesu li snage JRM-a ne{to radile s minama? Priznali su dizanje dvi-
je mine koje su odvezli u Loru i razoru`ali, no nedostajalo je pet mina!? Odlu~eno
je da se izvede dragiranje sa spojnim konopima preko pretra`enih pojaseva ~amci-
ma na vesla ili na motorni pogon najmanjom brzinom i na najve}im dubinama.
Ovaj posao provodio se paralelno s pretra`ivanjem ronilaca, na na~in da bi ~amci

160
na vesla teglili konop koji je vezan izme|u brodova, a bio je ote`an olovnim utezi-
ma radi postizanja {to ve}e dubine. Svrha ovog postupka bila je prodor na {to ve}u
dubinu mora i sagledavanje onog dijela podmorja koje ronioci nisu mogli vidjeti s
povr{ine ili neposredno ispod nje. Tako intenzivirana djelovanja nastavljena su svim
raspolo`ivim sredstvima i istim metodama, sve do 5. prosinca. Tih dana protumi-
neri HRM-a imali su zadovoljstvo gledati s mora kako na ulazu u Loru po~inje go-
milanje opreme JRM-a, koja se nedvojbeno pripremala za kona~ni odlazak. Protu-
minska djelovanja ispred Lore organizirao je osobno zapovjednik Odjela za podvod-
na djelovanja, planove provo|enja nadzirao je p.b.b. Dragan Stipkovi}, a s ronioci-
ma provodio Jo{ko Perak. Budu}i da nisu na|ene sve mine, te`i{te djelovanja pro-
tuminera stavljeno je pred sam ulaz u Loru. Ona nisu bila ograni~ena samo na pre-
gled s povr{ine, ve} se i{lo na zarone do dna, gdje su prona|ena tri minska sidra.
Mina ispred samog ulaza vi{e nije bilo i ulaz u Loru bio je slobodan, {to je javljeno
zapovjedniku HRM-a. Toga dana zavr{ena su protuminska djelovanja ronilaca i
slu`beno je javljeno ~elnicima JRM-a da je ulaz u Ratnu luku Lora slobodan. Iako
je nedostajalo jo{ pet mina, moglo se mirne savjesti re}i da vi{e nije bilo zapreka na
putu za odlazak brodova i ljudstva iz Lore. Me|utim, znalo se da odlaskom snaga
JRM-a iz Lore protuminska djelovanja moraju biti nastavljena, sve dok se i posljed-
nja mina ne prona|e. Zbog stanja ispravnosti mina, koje ina~e nije bilo na potreb-
noj razini, sumnjalo se da su neprona|ene mine izgubile hermeti~nost i da su pale
na dno. Druga pretpostavka bila je da su diverzanti JRM-a iste mine digli, a da prit-
om nisu obavijestili HRM, kako bi provjerili jesu li izvje{}a koje je HRM davala
to~na. U svakom slu~aju, posao oko uklanjanja mina nije u cijelosti bio dovr{en.
U me|uvremenu, od 5. prosinca do odlaska snaga JRM-a iz Lore 5. sije~nja 1992.,
brodovi JRM-a nesmetano su uplovljavali i isplovljavali iz Lore. Prvo uplovljavanje
u Loru JRM je izvr{ila s remorkerom koji je po boku teglio dva T^-a, vjerojatno
pokvarena. Ovi brodovi imali su zada}u provjere sigurnosti prolaza. Zapovjedniku
remorkera sigurno nije bilo lako dok je brod nekoliko puta vozio po cijeloj {irini
prolaza. Pri tome je bio budno pra}en mnogobrojnim vojnicima jugovojske koji su
se postavili na lukobran Lore. To je samo bio dodatni pokazatelj kolika su o~ekiva-
nja bila usmjerena prema slobodi izlaza iz Lore, koja im je postala pravom mi{olov-
kom. Uskoro su u Loru stigle ronila~ke barkase koje su no}u bile anga`irane na vo-
`njama oko luke, ali i do Spinuta i Bena. Kasnije se saznalo da nisu vozile diverzan-
te, ~ega su se u Zapovjedni{tvu HRM-a pribojavali, ve} su odlagale oru`je i strelji-
vo koje nisu mogli ponijeti. Odjel za podvodna djelovanja nastavio je tragati za rje-
{enjima koja bi pomogla pronala`enju svih polo`enih mina. Vidljivost je bila naj-
ve}i problem. Ronioci su davali sve od sebe, ostvaren je zavidan stupanj uvje`bano-
sti svih sudionika, me|utim, ostao je problem prodora do samog morskog dna. Bilo
je jasno da se rje{enja mogu na}i jedino hidroakusti~nim sredstvima, kojih tada nije
bilo. Pregledani su razni tipovi ehosondera (hidroakusti~ni ure|aji koji slu`e za ot-

161
krivanje ribljih jata) na malim brodicama, potom neki tipovi ehosonara na ribar-
skim brodovima, ali nije na|eno ni{ta {to bi nam moglo pomo}i. Analizom PMD-
a ostala je dvojba: prvo, sumnja u istinitost navoda LPMR-a o kvaliteti izvr{enja za-
da}e zajedno sa svim ostalim sudionicima i sredstvima (ru~ni sonar, spojni konop
itd. ), i drugo, sumnja u ispravnost samih mina. Sumnja u ispravnost mina uzeta je
s rezervom, posebice u pogledu njihove plovnosti i hermeti~nosti. Toj ~injenici i{ao
je u prilog podatak o ~ak pet neprona|enih mina, koje bi sigurno bile prona|ene
da su zauzele postavljenu polo`ajnu dubinu.
Pri polaganju mina i njihovoj tzv. prethodnoj i zavr{noj pripremi pomogli su poz-
nati specijalisti mineri. Oni su taj zanat poznavali do detalja. Brtvila na svim mina-
ma promijenjena su, pa ako je i bilo kakve gre{ke, ona se mogla o~itovati kod jed-
ne, eventualno dvije mine, {to bi bio pora`avaju}i podatak za takve stru~njake. Ra-
zrje{enje te nedoumice tra`ili smo na istim minama koje su u me|uvremenu dove-
zene u skladi{te Seget. Trebalo je rije{iti sumnju: jesu li mine kojim slu~ajem ostale
na ve}oj polo`ajnoj dubini? Sumnjalo se prije svega na tzv. prethodni uteg. Zada}a
ovog ure|aja je usidrenje mine na polo`ajnoj dubini koja je zadata i postavlja se
unaprijed u tijeku zavr{ne pripreme mine za polaganje. Postavljalo se pitanje je li taj
ure|aj odradio svoju postavljenu zada}u, odnosno jesu li mine sigurno zauzele tra-
`enu dubinu, ili se zako~io i povukao minu puno dublje? Ovo je bila sasvim realna
pretpostavka, s obzirom na to da se radilo o popisnom minopolaga~u, pa iako su
mine bile stru~no obra|ene pri prethodnoj i zavr{noj pripremi, sama improvizacija
polaganja mogla je otrgnuti prethodni uteg na svoju maksimalnu dubinu. Isto tako,
zbog izobata dubine koje su na nekim podru~jima bile na granici mogu}nosti upo-
rabe ovih mina, moglo je do}i do »neodrade« sidrenog sustava, ili bi isti odradio ne-
pravilno. Me|utim, rezultat nepravilnosti rada minskih sidara o~itovao bi se u ispli-
vavanju mine na povr{inu, a ne zauzimanjem ve}e polo`ajne dubine. Izvr{ena je
proba rada prethodnog utega, koji je namje{ten na dubinu od jedan i pol metar ba-
can u svim pravcima, ali je odradio svoj posao, te je uvijek dolazio do tablicama pro-
pisanih rezultata. Time je otpala sumnja da je prethodni uteg bio »krivac« za even-
tualno ve}u polo`ajnu dubinu mina. Ove dvojbe navedene su radi pregleda tada{-
njih razmi{ljanja i strepnje zbog neprona|enih mina. Za vrijeme stanke u PMD-u
motrilo se pona{anje snaga JRM-a u Lori. Opremu i ljudstvo JRM-a iz Lore treba-
li su odvesti civilni brodovi posebno unajmljeni za taj posao. U po~etku odvo`enja,
no}u 20. prosinca 1991., gr~ki teretni brod koji je trebao uploviti u Loru bura je
odbacila i prisilila na manevriranje od ulaza u luku prema sjeveru, upravo na prav-
cu polo`ene minske linije. Brodu je trebalo oko dva sata da izbjegne nasukavanje na
lukobran i da usmjeri pramac prema oto~i}u Galiji. Usidrio se, nakon brojnih pri-
jelaza kroz minsku liniju, sjeverno od Lore, upravo na mjestu gdje je nedostajao naj-
ve}i broj mina. Sre}om, ni{ta se nije dogodilo, {to je dodatno uvjerilo JRM u u~in-
kovitost protuminskih djelovanja (PMD) snaga HRM-a, a nas potaknulo na nova

162
razmi{ljanja. Za to vrijeme nije bio poni{ten radiooglas o zabrani plovidbe, koji je
obuhva}ao prostor Lora – Sv. Galija – oto~i} Gariful. Odlaskom JRM-a oglas je po-
novljen u stru~nim publikacijama »Oglasa za pomorce« (OZP) Hidrografskog in-
stituta, a upozorenje je dano nekoliko puta u sredstvima javnog priop}avanja: pu-
tem radija i u dnevnim novinama. Sve ovo ura|eno je da bi se dobilo vrijeme za
pretra`ivanje {ireg prostora od mogu}ih minsko-eksplozivnih naprava koje nisu
prona|ene i materijala koji bi mo`da polo`ila ili ostavila jugovojska.
Odlu~eno je da se nastavak PMD-a na MP-u u~ini motrenjem dna s roniocima uz
anga`man bilo kakvog hidroakusti~kog sustava koji bi pomogao u jednozna~nom
pretra`ivanju i utvr|ivanju pravog stanja. U tu svrhu izvr{ena je prosudba stanja i
odlu~eno je da se izvr{i dodatna obuka sa svim roniocima na {kolskoj mini tipa
SAG-2 i s ru~nim prijenosnim sonarom. Odlaskom snaga JRM-a iz Lore zadatak je
glasio: nastavak pretra`ivanja podmorja u i ispred Lore, du` cijele rute povla~enja
snaga JRM-a. Osnovna namjera bila je nastaviti potragu za preostalim minama, {to
je bio prioritet, a shema pretra`ivanja obuhva}ala je {iri rajon polo`ene MP. Pripre-
ma za nastavak podvodnog pretra`ivanja zapo~ela je 3. sije~nja 1992. sastankom s
roniocima i davanjem zada}a za naredno razdoblje. Dana 5. sije~nja 1992. polo`e-
na je {kolska mina SAG-2, a planirano je da se usidri na polo`ajnoj dubini od pet
metara, kako ne bi smetala manjim brodi}ima koji bi plovili preko nje. Polaganje
je izvr{eno na 200 metara sjeverno od uvale Bene, gdje je dubina mora bila oko 40
metara. Problemi su nastali ve} sutradan, kada su ronioci trebali vje`bati prijeno-
snim sonarom na polo`enoj mini. Naime, ronioci minu nisu mogli locirati ni vizu-
alno ni sonarom, iako je pretra`en ve}i prostor. Naravno, prvi zadatak, pored pre-
tra`ivanja Lore, bio je pronala`enje polo`ene »{kolske« mine. Istu je polo`io Roza-
rio Lovri} i nitko nije sumnjao da mina nije polo`ena kako treba. Dakako, ta {kol-
ska mina bila je bojeva i puna eksploziva, a za ovu {kolsku svrhu izva|en je deto-
nator, ~ime je mina u~injena manje-vi{e ne{kodljivom. Na iznena|enje svih nas,
mina je prona|ena usidrena na 20 metara dubine. Tada se mnogo toga shvatilo. Si-
drena u`ad mina zapinjala je, i bez obzira na odradu prethodnog utega i zaporne
poluge, zaplitala se i zadr`avala mine na daleko ve}oj polo`ajnoj dubini. To otkri}e
bilo je od iznimnog zna~aja. Tada se shvatilo za{to su neke od prona|enih mina pre-
ma izjavama ronilaca bile na razli~itim polo`ajnim dubinama, koje su varirale od
samo pola metra ispod povr{ine do dva metra dubine. Sada se sa sigurno{}u znalo
da se polo`ene mine, ako ih jo{ ima (tj. ako ih nije pokupila jugomornarica), nala-
ze na ve}oj polo`ajnoj dubini. Ronioci su dobili zada}u izvr{iti kontrolno pretra`i-
vanje dna ispred Lore i sjeverno od nje, kako bi se prikupili podaci o providnosti
mora, stanju morskog dna i morskim strujama. S brodicama je otpo~elo ponovno
pretra`ivanje sa spojnim konopima uzdu` minske linije, s te`njom prodora na {to
ve}u dubinu.

163
Odlazak JRM-a iz splitskog akvatorija bio je signal sportskim ribi~ima da upravo u
tom podru~ju, bez obzira {to je oglas o zabrani plovidbe i dalje bio na snazi, po|u
masovno u ribolov. Bez obzira na upozorenja kapetana lu~ica te Radio Splita, upra-
vo na podru~ju polo`ene minske prepreke i oko nje, na prostorima gdje je dugo vre-
mena na snazi bila zabrana plovidbe i ribarenja, bila je izuzetna koncentracija ma-
lih plovila u potrazi za ribom (najmanje {est mjeseci nije bilo izlova ribe). Budu}i
da je sezona liganja bila u punom jeku, primjenjivane su razne ribarske naprave, od
»pe{kafonde« do tunja i mre`a raznih veli~ina i namjene. Krilni plovci za obilje`a-
vanje, koji su ozna~avali krajnji domet PMD-a ronilaca za teku}i dan, opet su re-
dovito no}u nestajali, zajedno s konopima i utezima, te se naredni dan moralo po-
~injati prema podacima terestri~ke navigacije. Minsko – protuminski divizijun tih
je dana te`i{te svojih djelovanja stavio na pretra`ivanje Lore, prilaznih putova i mje-
sta gdje su se prema najavama gra|ana zadr`avali brodovi JRM-a, s pretpostavkom
odlaganja sredstava ratne tehnike. Masa oru`ja i streljiva, te raznorazne vojne opre-
me, prona|ena je i izva|ena iz podmorja. Prijenosni sonari nisu otkrivali mine, ali
su zato djelotvorno pronalazili koncentraciju ba~ene ratne tehnike, koja je u to vri-
jeme bila potrebna. To je uvjetovalo anga`man podvodnih diverzanata, koji vi{e
nisu bili u sastavu Odjela za podvodna djelovanja. U moru se tih dana moglo na}i
sva{ta. Iako smo se pribojavali eksplozivnih naprava, podvodnih eksplozivnih za-
mki, nitko naprosto nije mogao zadr`ati niti LPMR niti diverzante, da iz podmor-
ja vade dio onoga {to je JRM tako zdu{no bacala u more. Uvid u dnevnik rada Min-
sko – protuminskog divizijuna od 9. sije~nja 1992. pokazuje da je u podru~ju RL
Lora prona|eno: automobil, kontejner (ku}ica za osiguranje podmornica), dvije to-
povske granate od 122 mm, tri ru~ne bombe, potopljena motorna barkasa, strojni-
ca od 12.7 mm i 3 sanduka streljiva od 7.62 mm. Radovi na va|enju tehnike nas-
tavljeni su do 15. sije~nja 1992., a prona|ena koli~ina ratne tehnike, posebice na-
oru`anja i streljiva, bila je zaista impozantna. Zbog lo{ih meteorolo{kih uvjeta i po-
trebe ljudi za odmorom, odre|ena je stanka od tjedan dana.
U me|uvremenu, potraga za hidroakusti~kim sustavima urodila je plodom. Zapo-
vjednik Odjela nai{ao je na sonar PP 10 M, ~ija je osnovna namjena otkrivanje di-
verzanata i njihovih podvodnih aktivnosti. Bio je instaliran u Trogiru na doku koji
ga je ~uvao od napada podvodnih diverzanata. Znalo se za ovaj sonar, ina~e ugra|i-
van u diverzantske podmornice (d`epne) s namjenom otkrivanja diverzanata, koji
je bio proizveden u tvornici »RIZ« u Zagrebu. U Odjelu je vladalo mi{ljenje da ih
je jugomornarica odnijela u Crnu Goru. Odmah se krenulo u potragu za jo{ jed-
nim istim, kako bi se ugradio na neko pogodno plovilo i uklju~io u PMD. Sre}om,
~im je identificiran taj jedan sonar koji je bio instaliran na doku, ronioci iz Trogira
na{li su u mornari~kom skladi{tu u Segetu jo{ jedan takav sonar – ispravan i kom-
pletan. Za njegovo instaliranje i djelovanje trebalo je prona}i pogodan brod, koji je
uz velike napore (jer je bila ukinuta mobilizacija plovila) napokon prona|en u ro-

164
nila~kom dru{tvu »Delfin« u Splitu. Bio je to brod biv{e JRM, tipa barkasa, u ta-
kvom stanju da su na njemu bili neophodni ve}i zahvati, kako bi isti odgovarao na-
mjeni. Nakon toga uslijedila je faza ugradnje sonara, pronala`enja adekvatnog izvo-
ra elektri~nog napajanja (prona|en kod Ante Ondinija koji je nesebi~no dao agre-
gat od 10 kW, isto neispravan), kalibriranje ure|aja, obuka ljudstva itd. Potom je u
poduze}u »Brodospas« prona|ena tegljena hidroakusti~ka naprava zvana »riba«,
izuzetne izvedbe, sa solidnom ra~unarskom podr{kom i stru~nim ljudima za njezi-
nu uporabu. Na zamolbu zapovjednika Odjela da ljudi do|u u ZHRM te da se na-
pravi dogovor o njezinu kori{tenju za protuminsku zada}u, 20. sije~nja s ponudom
je stigla ekipa iz »Brodospasa« (koji je zaista u~inio mnoge usluge HRM-u i Odje-
lu). Za jedan dan rada tra`ili su 20.000 $ (ameri~kih dolara), {to je zapovjednik
HRM-a glatko odbio. Mora se re}i da je i prije i kasnije »Brodospas« iz Splita ~inio
mnogo stvari za HRM, ulo`io velika sredstva i za potrebe HRM-a anga`irao mno-
go ljudi. Zbog toga je jedina nada protuminerima ostao protudiverzantski sonar,
~ija je ugradnja na mobilizirani brod otpo~ela. 21. sije~nja 1992. dan je odmor ro-
niocima, da bi se obavili lije~ni~ki pregledi i oprema dovela u red, prije nego {to se
sa sonarom krene na zavr{ni posao. Osim toga, tih dana vladala je velika hladno}a,
{to je roniocima opremljenima tankim odijelima dodatno ote`avalo rad. Stanka
koja je uslijedila nastala je nakon pa`ljivog pregleda dna Lore, svih priveza i va|e-
nja te`ih predmeta. Djelovanja pod vodom u zimskom razdoblju ronioci su obavl-
jali u tankim, »mokrim« odijelima, {to je iziskivalo velika naprezanja. Osim toga,
na mjestima rada nije bilo tople vode kako bi se ljudi nakon ronjena ugrijali. A luka
Lora je, kao najsjevernija to~ka u zaljevu, okrenuta prema sjeveru i `estokim udari-
ma bure, koje je te godine bilo i previ{e. Mo`e se samo zamisliti slika kako ronioci
zimi izlaze iz vode {ibani vjetrom i presvla~e se u zaklonu kontejnera u kojemu nije
bilo niti grijalice. A sve to pratila je bojazan od ostavljenih eksplozivnih zamki. U
to vrijeme, osloba|aju}i vojarne jugovojske, protumineri HV-a trpjeli su gubitke od
vje{to postavljenih zamki protivnika. Nakon toga, na lokacijama gdje su prona|e-
ne ve}e koncentracije ratne tehnike pojavili su se diverzanti HRM-a koji su nasta-
vili raditi taj posao, prema sudu protuminera, s prevelikom revno{}u. Od davnine
traju »prepucavanja« protuminera i diverzanata oko toga tko »tegli« vi{e. Protumi-
neri su, donekle s pravom, o~ekivali da }e diverzanti biti anga`irani negdje gdje su
bili potrebniji, a ne kopati po dnu Lore.
Dana 28. sije~nja 1992. dogodila se tragedija. Oko 12.30 sati javljeno je da je bar-
kasa HRM-a koja je osiguravala ronjenje pomorskih diverzanata nai{la na minu
ispred Lore. Ljudi iz sastava Minsko – protuminskog divizijuna, koji su tada bora-
vili u lu~ici Zenta, odmah su prisko~ili u pomo} nastradalim mornarima i brodu.
Brod je potonuo gotovo trenutno, a od petorice mornara trojica su spa{ena. Na`a-
lost, Nikola Perleta i Dragan Juras nisu prona|eni na mjestu potonu}a barkase. Po-
vijest minskog ratovanja stalno bilje`i stradavanje brodova na minama one morna-

165
rice koja ih je i polagala. HRM je s pravom o~ekivala da se to ovoga puta ne}e do-
goditi. Na`alost, nitko nije primijetio da je ronila~ka barkasa HRM-a, anga`irana
na osiguranju diverzanata koji su pretra`ivali dno u Lori, nekoliko puta vozila za-
branjenim koridorom na relaciji Gradska luka Split – Lora. Upravo je ona nai{la na
preostalu minu, koja je izmakla nadzoru protuminskih ronilaca. HRM je pretrpje-
la nepotrebnu `rtvu, a takve najvi{e bole.
Dana 30. sije~nja 1992. ponovno su zapo~ela djelovanja u minskom polju, s ciljem
pronala`enja svih mina. Radi potpune sigurnosti od polo`enih mina odlu~eno je da
se ide na pronala`enje svih pojedina~nih minskih sidara podsje~enih mina i njiho-
vo obilje`avanje plovkom na povr{ini. Ovakvo rje{enje nametnulo se samo od sebe,
jer ako je jugomornarica bilo {to uradila s minama, vjerovali smo da }e polo`aji
minskih sidara to pokazati. Usput, ostala je na svima bolna zada}a pronala`enja ti-
jela poginulih hrvatskih mornara s potopljene barkase. Ovoga puta primijenjen je
postupak pretra`ivanja dna i pronala`enja minskih sidara na samom dnu. Zadr`a-
na je ista shema pretra`ivanja, tj. pod kutom od 700, s tim da bi jedna para ronila-
ca i{la uzdu` same minske linije po morskom dnu kako bi skratila postupak. U radu
su pripomogli i diverzanti kojima je dana zada}a da djeluju uzdu` polo`ene minske
linije i tra`e minska sidra na dnu mora. Poginuli mornar Juras na|en je ve} prvi
dan, a poginulog Perletu ronioci su na{li tre}ega dana potrage. Dana 4. velja~e
1992. prona|ena je jedna od mina na polo`ajnoj dubini od jednoga i pol metra, {to
je ujedno bila prva mina u minskoj liniji. Vi{e radi reklame i discipliniranja ribi~a
koji su nastavili svoj posao bez obzira na zabrane, mina je aktivirana u vodi, uz pret-
hodnu najavu. Aktivirana je na oko 100 metara ispred oto~i}a Galije, na koji se,
radi sigurnosti i promatranja prizora, prebacio cijeli divizijun. Za vrijeme opaljenja
mine, oto~i}, bolje re~eno hrid, podrhtavao je kao u najve}em potresu. Sve skupa
zavr{eno je 15. velja~e kada su prona|ene sve mine, te obilje`ene i uni{tene prema
ve} ustaljenoj metodici. Pri samom kraju radova uklju~en je sonar PP 10 M, koji je
nakon detektiranja {kolske mine kod rta Bene u prvom prijelazu otkrio dvije dotad
neprona|ene mine i naveo ronioce na njih. Mine su bile usidrene na polo`ajnoj du-
bini od 20 metara. Ronioci su s ogromnim iznena|enjem gledali barkasu i sonar
koji je s jednim velikim {tapom stavljen na radnu dubinu. Njime je upravljao po-
ru~nik Neboj{a Vasi}, diplomirani in`enjer podvodnog oru`ja. Sonar se pokazao u
najboljem svjetlu. Da je stigao na vrijeme, ronioci bi bili po{te|eni mnogih muka i
napora, a zadatak bi se mogao izvesti daleko prije. Sonar je otkrivao sidrene mine
na 350 metara. Ure|aj je bio lagan i jednostavan i bolno je uop}e pomisliti {to bi
bilo da je sonar bio na|en na vrijeme. ^uda napravljena u Odjelu na planu usavr-
{avanja tehni~kih ure|aja na drugim sredstvima ratne tehnike govorila su u prilog
tome da HRM vi{e ne}e imati iznena|enja na polo`enim podvodnim minama. Za-
dnjeg dana izvr{eno je kontrolno protuminsko pretra`ivanje s hidroakusti~kim su-
stavom »riba«, u vlasni{tvu Hidrografskog instituta Republike Hrvatske. U jednom

166
jedinom prijelazu ure|aj je otkrio svih 20 minskih sidara, te dvije potopljene bar-
kase. Uloga oba ure|aja u izvr{avanju zadatka bila je marginalna, ali prezentirane su
mogu}nosti ovih sonara. Iako su uporabljeni za druge svrhe, u protuminskoj obra-
ni pokazali su punu vrijednost. Protumineri su mogli samo `aliti {to ove ure|aje
nisu imali prije, jer bi s njima sve bilo druga~ije.

Iskustva

Iskustva su bila velika i neprocjenjiva. Iako se radilo o minskoj prepreci koju su sa-
~injavale sidrene kontaktne mine kojima se znala lokacija, s raspolo`ivim sredstvi-
ma s njom je zaista bilo te{ko iza}i nakraj. Ako ni{ta drugo, iskustvo s tehni~kim
napravama na bazi hidroakustike bilo je vrlo korisno. Neugodno iznena|enje bila
je nedjelotvornost ronilaca, {to se iskustvom ubudu}e moglo pobolj{ati, ali rje{enja
su se morala tra`iti na drugim mjestima i s drugim sredstvima. Sljede}e iskustvo od-
nosilo se na sidrene mine. Nikome ni nakraj pameti nije bilo da bi se mogle tako
pona{ati. Zato ne za~u|uje podatak da su Englezi s najmodernijom opremom izgu-
bili toliko vremena na sli~nim minama za vrijeme rata na Falklandskom oto~ju.
Iako nikad nisu, makar ne javno, objavili o ~emu se radilo, sigurno je da je »nere-
gularno« pona{anje mina tomu bio jedan od zna~ajnijih razloga. »Neregularno« po-
na{anje mina odnosilo se, prije svega, na pogre{no zauzimanje polo`ajne dubine po-
lo`enih mina. Iskustvom i pomalo prakti~ki znalo se za odre|ena odstupanja koja
su o~ekivana i normalna. No, na|eno stanje u minskim zaprekama bilo je daleko
od o~ekivanog i na{im je protuminerima priredilo nemali broj neugodnih iznena-
|enja. Ste~ena iskustva s ovom minskom preprekom neprocjenjiva su. Ljudi su po-
stali daleko stru~niji, poslovi su se obavljali kvalitetnije, a moglo se ra~unati i na
neka tehni~ka sredstva koja su se pokazala pogodnima i kvalitetnima za ovu vrstu
aktivnosti.
Organiziranje protuminskog pretra`ivanja s roniocima teklo je glatko, i sada se na-
kon ovog ste~enog iskustva moglo sa sigurno{}u uhvatiti u ko{tac sa svim minsko-
eksplozivnim napravama u plitkom moru. Tako se jo{ za vrijeme PMP-a ispred
Lore i{lo u samu Loru i oko nje. Dno Lore pretra`eno je vrlo temeljito i tom prili-
kom prona|eno je sva{ta, uglavnom sredstva ratne tehnike. Naslage mulja na dnu
nisu smetale roniocima da pronalaze predmete veli~ine udarne igle za poluauto-
matske pu{ke. Akumulirano iskustvo cijele ekipe bilo je zaista na visokoj razini, a
ronioci su se tom prilikom ~ak i natjecali tko }e vi{e roniti, jer im se o~igledno rat-
na tehnika svi|ala, a sve ionako nije zavr{avalo u skladi{tima HRM-a. Ste~ena isku-
stva primijenjena su u nastavku ~i{}enja podmorja splitskog okru`ja od neeksplo-
diranog streljiva i minsko – eksplozivnih naprava, te na razminiranju minske zapre-
ke u Splitskim vratima i na podru~ju prolaza Mali i Veli Vratnik.

167
Pomorski promet

rvatska ratna mornarica po~ela je sa svojim djelovanjima na moru gotovo

H bez ijednog broda, izuzmu li se oni zarobljeni u {ibenskom Remontnom


zavodu. U uvjetima potpune blokade na moru i potrebe prijevoza najnu`-
nijih potrep{tina stanovni{tvu srednjodalmatinskih otoka, opskrbe postrojbi na
otocima itd., odlu~eno je da HRM organizira pomorski promet. Odluka o tome
donesena je u Zapovjedni{tvu HRM-a, a zada}a o organiziranju povjerena je meni
(S. Bernadi}). Bilo je to 1. listopada 1991. godine. Prije formiranja HRM-a pomor-
ski prijevoz ve} je bio organiziran u {ibenskom i zadarskom zale|u prilikom evaku-
acije ljudi i materijalnih dobara iz najugro`enijih podru~ja. Krajem srpnja i po~et-
kom kolovoza u organizaciji 112. zadarske brigade (zapovjednik Marko ^ulina)
prevezena su dva »bataljuna« (bojne) 4. brigade ZNG-a i dijelovi 112. brigade u po-
dru~ju Novigradskog mora. U toj akciji sudjelovali su uglavnom ribarski brodovi,
te brodovi i gliseri pojedinaca i poduze}a. Sljede}a mornari~ka postrojba osnovana
je po~etkom rujna u Kalima, u okviru Odreda naoru`anih brodova. Ona je djelo-
vala du`e vrijeme i istaknula se u borbenim akcijama protiv neprijateljskih brodo-
va, provode}i borbeni nadzor teritorija od Premude do Murterskog mora. Plovila
kojima je raspolagala bila su tako|er raznolika, od ribarica do glisera. [to se ti~e za-
da}a HRM-a u ostvarenju pomorskog prijevoza kao daljnje zada}e, te`i{te je bilo na
potpori stanovni{tvu srednjodalmatinskih otoka i probijanju pomorske blokade, jer
je u splitskom rajonu bila raspore|ena takti~ka grupa JRM Ka{tela, koja je prije~i-
la pomorski promet izme|u kopna i otoka po svom naho|enju.

Pomorski promet na srednjem Jadranu 1991.

Potrebe prijevoza bile su najve}e prema otocima s najbrojnijim stanovni{tvom –


Bra~u, Hvaru i [olti, kako zbog stanovni{tva, tako i zbog potreba postrojbi HRM-
a koje su nastajale, popunjavale se i pripremale za djelovanje. S obzirom na uvjete
trebalo je izabrati brze, pokretljive brodove s navigacijskom opremom, koji }e biti
u stanju na}i pukotine u protivni~koj blokadi i neprimjetno obaviti zada}u, ~ak i u
navigacijski te{kim uvjetima. Te brodove nismo smjeli naoru`avati, jer je protivnik
na moru ionako bio znatno bolje naoru`an, a kad bi protivni~ki brodovi presreli i
zaustavili koji na{ brodi}, isti se bez oru`ja mogao lak{e izvu}i. Trebalo je rije{iti i
probleme vezane uz posadu, logisti~ku potporu i sve vrste osiguranja, koje idu uz

168
tako slo`en i zahtjevan posao. Dakako, i ste}i uvid u postoje}e stanje i raspolo`iva
sredstva, potom se dodatno konzultirati s ljudima od zanata i kona~no se odlu~iti.
Vrijeme kao ~imbenik nije nam bilo saveznik, jer je trebalo po`uriti. Uredu za obra-
nu i drugima postavio sam dva zahtjeva: HRM za potrebe prijevoza tra`i brodove s
potrebnim karakteristikama i ljude koji ih mogu voziti. Odgovor koji smo dobili
bio je op}enit i govorio je o tome da se za svoje potrebe sami sna|emo, da izabere-
mo {to nam se svi|a, a da }e iza nas stajati Ured za obranu. To je zna~ilo da se mo-
ramo zaista sami sna}i i da se konzultiramo sa samim izvorima. Razgovaralo se s ka-
petanima lu~ica u Splitu (Zenta, Lu~ica, [pinut, Mornar, ACI marina) o njihovim
potencijalima, pregledane su liste plovila u Uredu za obranu i u Hrvatskom registru
brodova, a pregledani su i jugo-registri po lu~kim kapetanijama i pomorskim po-
duze}ima. Tako se u stvari po~eo stvarati na{ Odjel za podvodna djelovanja. Stva-
rale su ga potreba i zada}e koje je trebalo hitno rje{avati.
Radi jednostavnosti odr`avanja brodova, a sli~no tome i napora posade, nastojao
sam da brodovi budu sli~nih pomora~kih zna~ajki, pogona i opreme. A upravo je
na tom podru~ju vladalo najve}e {arenilo. Najbolje rje{enje bilo bi da je posada ve}
obu~ena za kori{tenje tih brodova, i {to je najva`nije, da su pomorci od zanata i da
poznaju podru~je plovljenja. To nam je bilo glavno oru`je: znanje pred golom si-
lom. Imali smo sre}u da se sve {to je zami{ljeno moglo i ostvariti. Odlu~eno je da
osnovu ove male »flote« ~ine tri glisera, tipa »Princess-36«, izvanredne gra|e, dizaj-
na, ljepote i brzine. Brodovi su bili izra|eni od visokokvalitetne stakloplastike, 12
metara dugi s dva glavna pokreta~ka stroja. Brzina broda bila je oko 40 ~vorova, a
srednja plovidbena brzina oko 35 ~vorova. U unutra{njosti broda ni~ega nije bilo
previ{e ni premalo, sve {to treba ~ovjeku na moru bilo je pri ruci. Navigacijski set
opreme odgovarao je izgledu broda: imali su sve potrebno. Jedan od brodova imao
je radar. Veli~ina broda omogu}avala je prijevoz dvadeset ljudi s opremom, a deset
ih je moglo u`ivati u punom komforu. Bili smo zaista zavidni ljudima koji su mo-
gli priu{titi sebi luksuz takvih brodova, a sad smo bili tako ponosni {to ih upravo
mi imamo. Uz tzv. »princeze«, mogli smo se osloniti i na dva broda »{vercera«, ne-
poznate marke, ali iznimne brzine i pokretljivosti. Brodovi su bili u »off – shore«
verziji, tj, gra|eni za malo ve}a mora. Gledaju}i ih, ~ovjek bi odmah pomislio da su
gra|eni samo da ponesu svoje strojeve koji su ih bez ve}ih napora mogli voziti i do
70 ~vorova. No, kad sam saznao da tro{e ogromne koli~ine benzina na sat vremena
vo`nje, ostavio sam ih u rezervi.
Ljudi koji su do tada vozili i odr`avali ove brodove, dragovoljno su se stavili na ras-
polaganje HRM-u. Bili su to iskusni pomorci, profesionalci, iza kojih je bilo mno-
go prevaljenih milja u svim uvjetima i puno popravljenih motora. U ovom poslu
najvi{e su bili anga`irani: Ton~i Buli}, Tihomir Bo`i}, Igor Pezelj, Ivo O{tri}, Ne-
nad Paut, Dinko Dragi~evi}, Milan Radovi}, ^edomir Bo`i} i Davor [vragulja.
Ovu ekipu, koja se sre}om sama stavila na raspolaganje, izabrao sam iz mno{tva

169
drugih, preporu~enih i nametnutih. Nikad nisam po`alio, sre}om po mene, a nji-
ma na ~ast. Upoznao sam ih sa zada}ama i situacijama koje bi mogle nastati. Nit-
ko od njih ni tada ni kasnije nije pokazao nikakav strah. Zapovijedanja ovim odjel-
jenjem nije bilo u pravom smislu te rije~i, a ve}inom aktivnosti koordinirao je Ton-
~i Buli}, koji je radio kao glavni menad`er za operativu u ACI marini u Splitu. Sve
je brzo utana~eno, nikad nije bilo ve}ih nesporazuma, a te{ko}e smo otklanjali u
hodu. Bilo je zahtjeva da se na brodove stave te{ke strojnice ili PZO topovi, koje
sam odlu~no odbio, iako je u listama brodova u Uredu za obranu predvi|eno da se
mobilizirani brodovi opremaju te{kim strojnicama ili PZO topovima. Istina je da
bi nabava tih sredstava predstavljala te{ko}u, ali i nju smo mogli rije{iti, kao i bro-
jne druge prije toga. Me|utim, takva rje{enja bude samo la`nu nadu, jer je i najma-
nji brod jugomornarice bio neusporedivo ja~i od na{ih brodova. Oru`je na pramcu
pove}ava radarski odraz i demaskira brod. Zato niti jedan brod nije dobio »te{ko«
oru`je, no njihove posade bile su naoru`ane pje{a~kim naoru`anjem, uz savjet da
u~ine sve da ga ne moraju uporabiti, jer na moru im ono ne mo`e puno pomo}i.
Jedan od ve}ih problema u radu ovakve postrojbe svakako je bio tehni~ki ~imbenik,
jer osjetljiva tehnika tra`i odr`avanje, strojevi tro{e gorivo i ulje, itd. Velika je sre}a
{to su se ljudi sami brinuli za svoje brodove, a pripomogla je i na{a Baza za logisti~-
ku potporu. Nemali broj ljudi iz logistike HRM-a saznao je za ovu postrojbu tek
nakon prevo`enja, ili njih samih ili nekih potrep{tina. Pri tome je u logistici HRM-
a bilo ljudi koji su nam pomagali od svega srca, savjetima i sredstvima, prema{uju-
}i svoje ovlasti. Primjerice, Dane Vido{evi} i Lovro Korda. Problem je bio izvu}i
brodove iz ACI marine, jer su iz obli`nje Komande VPO-a danono}no vrebali sna-
jperi i ostalo pje{a~ko oru`je, zajedno s protuzrakoplovnim strojnicama i topovima
na krovu zgrade. @alosno je bilo pogledati prelijepe brodove u ACI marini, koje su
pripadnici JNA iz ~iste obijesti i zlo}e probili mecima na vi{e mjesta i te`e o{tetili.
Brodove su 2. listopada 1991. izvukli skiperi Ivo O{tri} i Dinko Dragi~evi} – Cija
i dovezli ih bez posljedica u lu~icu Zenta. Otada je u ovoj postrojbi uvedeno stalno
de`urstvo.
Uz splitsku, djelovala je i postrojba iz Trogira pod zapovjedni{tvom gospodina Cve-
ji}a – Cveje, koja je svojim sredstvima odr`avala promet od obale kopna prema oto-
cima Drveniku i [olti. I Bra~ani su ve}inu svojih potreba rje{avali sami, organizi-
rav{i redovitu no}nu liniju izme|u luke Povlja i luke Mimice na kopnu nedaleko
od Omi{a. Ova »bra~ka veza« uskoro se tako uhodala da je bila nastavljena kopne-
nim putem do Milne i predstavljala gotovo redovnu »prugu«. Iako je organizirana
za podmirenje vojnih potreba, nju su za vlastite potrebe iskoristili mnogi Bra~ani.
Jednako tako, i Hvarani su organizirali promet za svoje potrebe. Uskoro, kad je or-
ganizirana obrana otoka Hvara, i oni su se odmah uklju~ili u obranu otoka i u na{u
shemu prijevoza. Raspolo`ivim brodovljem, koje su ljubomorno ~uvali i odr`avali,
u~inili su sve da im nikada i nikakva pomo} ne zatreba. Ilustracije radi, dnevne no-

170
vine su uredno stizale oko osam sati ujutro na kioske. Njihov Centar za obavje{}i-
vanje redovno je bio uklju~en u Operativni centar HRM-a i s njima zaista nikada
nije bilo problema.
Civilni promet u listopadu i studenome bio je neredovit, a za vrijeme progla{enja
blokade brodovi JRM-a nisu, bez obzira na razloge, pu{tali niti jedan brod (ni ~am-
ce) da prometuje s otocima (~ak ni bolesne kojima je dijaliza u splitskim bolnicama
zna~ila `ivot). Radi sigurnosti prometa i bojnog nadzora akvatorija, organizirali smo
sustav motrenja i dojavljivanja o kretanju brodova JRM-a. Na protivni~ke brodove
motrilo se danju i no}u, tako da su skiperi prije polaska imali predod`bu o polo`a-
ju brodova, a njima je prepu{tano da sami biraju rutu i luku uplovljavanja. Da bi
se sustav dojavljivanja pobolj{ao, s jahti koje su se nalazile u marinama na zimova-
li{tu skinuti su radari i instalirani na [olti – jedan na rtu ispred Ne~ujma i dva na
Bra~u – na rtovima Gomilici i Ra`nju. Jasno je da su radari imali de`urnu slu`bu
koja je podatke motrenja dostavljala centrima za obavje{}ivanje, a ovi de`urnome u
Odjelu za podvodna djelovanja. Na ovaj na~in bili smo upu}eni u sve aktivnosti
JRM-a. Stalnim motrenjem mogli smo zapaziti periodiku popune brodova, na~in
njihova pona{anja, te na osnovi toga stupanj ispravnosti njihovih pogonskih stroje-
va i jo{ mnogo toga. Uz tehni~ko motrenje, svi centri za obavje{}ivanje imali su svo-
je vizualne motritelje. Takvim sustavom motrenja oni su za nas postali otvorena
knjiga; uvijek smo imali jasnu i trenutnu sliku stanja kretanja protivni~kih brodo-
va, njihovih ophodnji i brodskih stra`a.
Bez obzira na blokadu, no}u se Splitskim kanalom odvijao redovit promet. HRM
je bila prisiljena osloniti se na male brodove, jer kad su trajekti i vozili prema oto-
cima, bilo je opasno na njima slati po{iljke za vojne potrebe. Brodovi – trajekti ~e-
sto su zaustavljani nasred mora radi pretresa, pri ~emu su pripadnici JRM-a redo-
vito maltretirali posadu i putnike. Zbog poznatih razloga, u Splitu su se mnoge
stvari morale raditi u tajnosti, jer bi sve ve}e aktivnosti bile javljane posadama bro-
dova JRM-a. Tako je bilo i prilikom smjene pomorskih diverzanata za otok Bra~,
kad je podijeljeno »te{ko« naoru`anje (»ose« i »zolje«). Oni su ga, ~ekaju}i polazak
trajekta, neoprezno ostavili ispred zgrade »Montera«, gdje se tada nalazilo Zapo-
vjedni{tvo HRM-a. Istoga dana, sre}om u drugoj turi, pregledani su svi trajekti za
Bra~ i [oltu. Sve postrojbe na otocima od tada (20. listopada) su se opskrbljivale is-
klju~ivo na{im malim brodovima i u na{oj organizaciji. Plovidba prema otocima
nije uvijek i{la istom rutom. Obi~no bi se s »princezom« isplovilo u predve~erje i
vozilo kursom uz obalu do Omi{a. Kada bi se primila dojava da je »arija ~ista«, brod
bi okrenuo poprijeko prema Bra~u i uplovljavao u jednu od luka na sjevernoj stra-
ni otoka. Uz sanduke streljiva, hrane i goriva, prevozio se raznolik teret: hrana za
koko{i, modra galica, vre}e za masline i raznolika roba potrebna oto~anima, a jed-
nom ~ak i dva `ivahna pra{~i}a, koje je posada sa `aljenjem predala vlasniku.

171
Brodovi JRM-a danju su uglavnom bili u patroli na spojnici od Splitskih vrata pre-
ma zapadu, a no}u su s jednim brzim brodom kontrolirali sjeveroisto~ne prilaze
Bra~u. No, na{i brodovi nikada nisu odustali od plovidbe, barem ne zbog prijetnje
brodova JRM-a. Iznimka je bila orkanska bura koja je samo jednog jedinog dana
sprije~ila lake brodove da isplove. Za [oltu se prometovalo na nekoliko ruta, prema
potrebama i trenutnom stanju. Prva je bila »trogirska«: kretalo se iz ACI marine u
Trogiru do svjetionika Galere, od njega do Drvenika Velog i potom uz obalu otoka
do uvale Maslinica na [olti. Druga je ruta bila sa same [olte. Ljudi bi se no}u pre-
bacili kroz naju`i dio Splitskih vrata brodicom do Milne na Bra~u, a odatle kopne-
nom vezom do luke Povlja, odakle je kretala »redovna pruga« za kopno (za Mimi-
ce ili izravno za Split). Veli~ina otoka i velik broj mjesta na njima uvjetovao je po-
stojanje oto~ne putne veze, koja je trajala cijelo vrijeme rata. U tu vezu planski su
uklju~ivana vozila s najmanjom potro{njom goriva, pri ~emu se nije gledalo na
udobnost ve} na funkcionalnost. Dobri su bili i kamioni. Dizelsko gorivo slali smo
u ba~vama od 200 litara. Bilo je zanimljivih bliskih susreta s brodovima JRM-a, od-
nosno no}nih utrka izme|u »princeza« i brzih brodova iz sastava lakih pomorskih
snaga JRM-a. »Princeze« su se pokazale u najboljem svjetlu. Pouzdanih pogonskih
strojeva, vo|ene iskusnim i sigurnim rukama svojih skipera, nikada nisu zatajile.
Preko radioveza brodova jugomornarice znali bismo je li »princeza« uo~ena ili nije.
Nastojali su svim silama da je »uvate `ivu«. Bio sam svjedokom takve utrke. S prot-
jerivanjem brodova jugomornarice iz Splitskog kanala prestala je potreba za ovom
malom, ali probranom flotom. Postrojba se »ugasila« 15. sije~nja 1992., nakon {to
je na srednjodalmatinskom podru~ju prevalila 1150 N bez ijednog kvara, zastoja ili
gubitka. Brodovi koje smo anga`irali u ispravnom su stanju vra}eni vlasnicima.

Pomorski promet za Dubrovnik

Zao{travanjem vojne situacije na Ju`nom boji{tu Dubrovniku je prijetilo okru`enje.


Po~ele su stizati alarmantne vijesti o potrebama u streljivu, lijekovima i ljudstvu. U
rujnu 1991. snage JRM-a objavile su blokadu Dubrovnika i njegove luke, te je ota-
da brodska veza s gradom ovisila o raspolo`enju zapovjednika JRM-a. Pomo} koja
se mogla slati jedino brodovima ograni~ena je na osnovne artikle prehrane i lijeko-
va i ni{ta vi{e. Brodska veza koju su odr`avali veliki trajekti (Liburnija, Slavija) re-
dovno je presretana na pu~ini i sva su materijalna sredstva izvan popisa plijenjena
ili bacana u more. Padom mjesta i luke Slano 7. listopada 1991. prekinuta je jedi-
na kopnena veza s Dubrovnikom. Daljnjim nadiranjem jugovojske, 28. listopada
1991. Dubrovnik je pao u potpuno okru`enje, a njegovi gra|ani na{li su se u izo-
laciji, kao i oto~ani. Blokada prema Dubrovniku bila je gotovo stalna, bez obzira na
slu`bene objave njezina prekida. Osim potreba za hranom, koja je brzo tro{ena,
protivnik je kontrolirao napajanje grada elektri~nom energijom i vodom. I dok je

172
agresor kukao i cvilio da se vojarnama u Hrvatskoj povremeno isklju~uje struja, sam
je bezdu{no civilnom pu~anstvu ukinuo i struju i vodu. Dana 2. listopada 1991. za-
povjednik HRM-a admiral Sveto Letica izdao je usmenu zapovijed Odjelu za pod-
vodna djelovanja HRM-a da morskim putem preveze po{iljke streljiva i lijekova iz
Stona do Dubrovnika, uz napomenu da bi zadatak mogao potrajati. Skrenuo sam
mu pozornost da se time otvara mno{tvo problema, koji se u tom trenutku nisu
mogli svi ni sagledati (sveobuhvatna priprema, organizacija, sredstva, ljudi). Od-
mah je trebalo osigurati brodove i njihov prijevoz u rajon uporabe, izabrati i mobi-
lizirati ljude, osigurati njihov smje{taj i opskrbu, primanje i predaju materijala, go-
rivo, mazivo, razne dijelove, odr`avanje itd.
U »bazu« za potporu podvodnih djelovanja, iz [ibenika je dovezeno nekoliko gu-
menih brodova s izvanbrodskim motorima tipa »Johnson«. Tri gumena broda,
»gume«, preba~ena su kamionom u Ston 4. listopada, a odatle, radi bolje manipu-
lacije teretima i sigurnosti vo`nje, u mjesto Broce, udaljeno oko 2 km od Stona pre-
ma Dubrovniku. U Brocama se po~ela graditi baza i vezovi za brodove, kompleti-
rati oprema, vr{iti proba »guma« i, na kraju, ukrcavati teret. Prvi skiperi bili su: Ne-
nad Roje – kapetan duge plovidbe, Mate Mr~elja – profesionalni ronilac i Tripo
Sindik – kapetan duge plovidbe. Prethodna priprema ljudi za ovu zada}u bila je
skromna, a obuhva}ala je navigacijsku i sigurnosnu pripremu te davanje osnovnih
sugestija za zada}u koja je bila pred njima. Na zadatak se krenulo 5. listopada 1991.
u no}nim satima. Brodovi su bili pretrpani teretom i brzina im je bila smanjena.
Uskoro je konvoj koji je vozio u duga~koj koloni nai{ao na brodove JRM-a, vjero-
jatno tipa P^, koji su, ni{ta ne pitaju}i, osuli `estoku paljbu po brodovima. S Ma-
tom Mar~eljom je u njegovoj »gumi« bio jedan mje{tanin (znam da je pomorac, ali
neka mi bude opro{teno {to mu ne znam ime), koji je od prvoga dana bio uklju~en
u gotovo sve poslove vezane za pomorski promet na ovom dijelu boji{nice. Uglav-
nom, konvoj nije uspio u svom naumu da do|e do Dubrovnika, te su materijalna
sredstva (uglavnom naoru`anje) ostavljena kod tajnika Mjesne zajednice na Lopu-
du, a dan kasnije preba~ena do samog grada. Sre}a je bila {to nitko u ovoj akciji nije
bio ozlije|en niti ranjen.
Pou~eni iskustvom da su na putu transporta neprijateljski brodovi, te njihovim na-
~inom opho|enja, problemu prometa moralo se pri}i na sasvim druga~iji na~in. Za-
klju~ili smo da je posao koji smo u~inili bio na razini amatera, a ako ve} ne{to `e-
limo i trebamo, to moramo napraviti daleko bolje. Prije svega, trebalo je stvoriti
upori{nu to~ku sa stalnim boravkom ljudi koji bi svakodnevno bili anga`irani na
problemima pomorskog prijevoza. Obi{av{i podru~je Stona, Broca i Koba{a zaklju-
~ili smo da mjesto Broce ima idealne uvjete za smje{taj baze za budu}a djelovanja.
Samo mjesto smje{teno je dva kilometra od Stona, ispod brda, a sa Stonom je ces-
tovno povezano. Mjesto u kojemu prevladavaju starije ku}e kamene gradnje, uz tek
nekoliko modernijih vikendica, smjestilo se izme|u ceste i mora. Tada je u mjestu

173
`ivjelo nekoliko obitelji koje su nam pomogle koliko su znale i mogle. Posebno nam
je pogodovalo {to mjesto nije bilo prometno. Idealno mjesto za odmor i rekreaciju,
da nije bilo zada}e zbog koje smo do{li. Za smje{taj ljudi mobilizirana je ku}a obi-
telji Doris Paparelle (zapravo je stara splitska obitelj Paparella ku}u dragovoljno
ustupila na kori{tenje), a u jednoj od napu{tenih ku}a oformili smo skladi{te za
robu i sredstva, koja su trebala biti prevezena u Dubrovnik. Imali smo sre}u da smo
formirali ekipu koja je `eljela u}i u HRM, u postrojbu za posebne namjene. Kad
sam im izlo`io zada}u, odmah su pristali. Bila je to ekipa magistra Tihomira Luko-
vi}a, Ante Ondinija, Petra Mihovilovi}a i drugih koje }u spomenuti u nastavku.
Skiperi iz Lukovi}eve ekipe imali su u prosjeku izme|u 20 i 40 godina, neki mo`da
i koju godinu vi{e. Njihova ozbiljnost i revnost u provo|enju zada}a uvelike je
pridonijela dobrim odnosima s mje{tanima. Ubrzo su se svi me|usobno poznavali,
a mje{tani su se nadmetali tko }e im vi{e pomo}i. Ovoj ekipi pridru`ila se druga
smjena skipera te Dubrov~ani Milan Grba i Maroje – Maro Rathman. Grba je u
»dotu« donio jedan prekrasan gliser tipa »formula«, a Maro se isticao u cjelokupnoj
organizaciji pomorskog prijevoza i nabavkama potrep{tina za stanovnike
Dubrovnika.
Drugu mom~ad skipera ~inili su: Edi Murti}, Ante [peranda, Hari Damjanovi} i
Cvijeto Hru{t, ali i mnogi drugi, posebice mje{tani Broca, Koba{a, Stona i okolnih
mjesta: Ante Bjelan~i} (Bjelko), Ante Bulica, Ante Lapa~ina, Ivo Meki{i}, Ivica
Ba}a, Niko Bili}, Ante Bili}, Stijepo Bjelan~i}, Petar Bjelan~i}, Ivo Lu~i}, Baldo La-
pa~ina, Miho Skurla i drugi (neka mi oproste oni koje nisam poimence spomenuo).
Svi su oni dali svoj doprinos da bi se ovaj, nadasve humanitarni zadatak, izvr{io u
cijelosti. Mje{tani su svoj doprinos dali pomaganjem pri ukrcaju tereta, u pripremi
brodova i osiguranju svih potrebnih uvjeta za nesmetano odvijanje redovnih zada-
}a. Nesebi~na je bila i pomo} HPT-a Split, koji je sa svojim kombijem uvijek bio
na raspolaganju, kao i »AMS Hrvatske« sa svojim vozilima i vrsnim voza~em Mar-
kom Kov~om, Duvnjakom kojemu nikada ni{ta nije bilo te{ko. »Jadrantrans« iz
Splita tako|er je svoja sredstva i ljude stavljao na raspolaganje kad god je to bilo po-
trebno. Najve}a opasnost od brodova JRM-a za nesmetano odvijanje na{eg prome-
ta prijetila je u prolazima M. i V. Vratnik, pa sam za ~uvanje tih prolaza odredio po-
morske diverzante, sa zada}om da »osama« i »zoljama« napadnu iz zasjede svaki pro-
tivni~ki brod koji namjerava forsirati prolaze i ugroziti jedinu prometnu vezu s Du-
brovnikom. Atlantska plovidba iz Dubrovnika stavila je »Dubrovnik expressu« na
raspolaganje dvije velike i brze »gume« (neka dana{nji diverzanti ne zaborave podri-
jetlo tih brodova), a za organizaciju veze pobrinula se ekipa »Atlasa«, na ~elu s An-
tunom Kumaji}em. Oni su ustupili i osposobili repetitore i programirali stanice za
rad. Navedene osobe i poduze}a, uz napomenu da nisam sve spomenuo, dovoljno
govore o veli~ini posla koji je zapo~et i koji se odvijao mjesecima. Ne smije se zab-
oraviti ni solidarnost i pomo} Sindikata pomoraca iz Splita, u kojemu smo imali ne-

174
presu{no vrelo iskusnih kadrova, kao i materijalnu pomo}, a tu je bio i »Etas« iz
Splita sa svojom opremom i ljudima, itd.
Skiperi koji su prvi po~eli s pomorskim prometom prema Dubrovniku radili su oko
~amaca sve {to je bilo potrebno. Vozili su neprestano, riskiraju}i vlastite `ivote, dra-
govoljno i bez ikakve naknade. Tek u sije~nju 1992. uspjeli su se izboriti da dobiju
pla}e kao i ostali borci – gardisti. Tihomir Lukovi} se odmah nakon osnivanja
HRM-a dragovoljno javio sa »svojom ekipom«, s namjerom da se uvrste u postroj-
be posebne namjene, uz mogu}nost {to ve}eg samostalnog djelovanja. U Odjelu za
podvodna djelovanja na{ao je pravu adresu za posao koji je vi{e-manje bio kao stvo-
ren za njega i njegove ljude. [iroke i svestrane izobrazbe, zaista je imao veliki po-
tencijal za organiziranje bilo kakvoga posla. Ante Ondini jedan je od onih ljudi koji
su iznimno dobro primljeni u svakoj ekipi. Radi{an i nenametljiv, danono}no je ra-
dio oko svojih brodova, ure|ivao ih i dotjerivao. S vremenom su mu mje{tani sami
prilazili i pitali ga mogu li mu pomo}i. Uskoro je znao inventar alata u posjedu mje-
{tana i svakog mje{tanina posebno, s njegovom u`om i {irom obitelji. Kao rado vi-
|en gost u svakoj obitelji, uglavnom je objedovao kod mje{tana. Petar Mihovilovi}
djeluje nenametljivo, skromno i tiho, ali iznimne energije i velika srca. Na njegovu
pomo} uvijek se moglo ra~unati, jer se ni~ega nikada nije pla{io. Sve {to se doga|a-
lo oko njega, primjerice pucnjava i naganjanje s brodovima JRM-a, primao je kao
dio svakodnevice. Maro Rathman, Dubrov~anin, uvijek je bio pun ideja, koje je i
provodio u djela. Njegovom zaslugom uspostavljen je sustav radioveza koje su omo-
gu}ile ve}u sigurnost plovidbe. Svojom nazo~no{}u, te odlascima i dolascima ohra-
brivao je sugra|ane da izdr`e, bez obzira na okolnosti. Njegova je bila ideja o do-
stavi »Slobodne Dalmacije« okupiranom Dubrovniku. Milan Grba, tako|er Du-
brov~anin, stavio se na raspolaganje HRM-u odmah i bezuvjetno, sa svojim glise-
rom desetak milja br`im od svih ostalih. U najte`im se situacijama svojim brodom
zalijetao na brodove JRM-a, kako bi njihovu pozornost odvratio od brodova koji su
prevozili teret, i nekim ~udom ostajao `iv. Imao je zadovoljstvo da zapovjednika
Odjela za podvodna djelovanja, s njegovih 120 kg, provoza dubrova~kim akvatori-
jem u svom gliseru najve}om brzinom u po bijela dana. I mnogi drugi dali su sve
od sebe da zapo~eti posao bude dovr{en.
Kako je Dubrovnik sve vi{e padao u okru`enje, a JNA nadirala prema Slanom, tako
je i ekipa zadu`ena za promet postajala brojnija i organiziranija. Uskoro su se javili
mnogi Dubrov~ani koji su sve vi{e ulazili u posao, tako da se pomorski promet od-
vijao na relaciji Broce – Luka (otok [ipan) te kopnom do luke Su|ura|, a odatle za
Dubrovnik. Ovakav raspored i podjelu posla »diktirao« je protivnik, ~ije su pomor-
ske snage neprekidno patrolirale na podru~ju prolaza Mali i Veli Vratnik, oko oto-
ka Sv. Andrija i prolaza Velika vrata. Za prijevoz su u po~etku slu`ili gumeni ~am-
ci – »gume«, raznih oblika i izvedbi, a naj~e{}i pogon bili su izvanbrodski motori
tipa »Johnson« od 45 KS. Ovi motori, koji su ve} imali dosta vo`nji iza sebe, poka-

175
zali su se izvanrednima. »Gume« su bile djelotvorne i stoga {to su bile prili~no ne-
uo~ljive za vizualno i radarsko promatranje. Brodovi su bili malih dimenzija te su
se mogli dobro skriti i maskirati. Sukladno tome, glavni nedostatak bio im je mali
kapacitet ukrcaja tereta, {to je iziskivalo vi{e tura prevo`enja. Osim toga, brodovi su
bili niski pa je more ~esto zalijevalo teret i ljude u njima. Skiperi su se morali odi-
jevati u ki{na odijela, ~ime nisu bili odu{evljeni. Brojno stanje guma, prema knji-
gama koje imamo, bilo je jedanaest. Vra}eno ih je puno manje, a {to je naj`alosni-
je, nedostajala su i dva izvanbrodska motora, koje sam kasnije uo~io kod ljudi koji
se nisu previ{e trudili pomo}i ekipama u prijevozu. S vremenom smo uklju~ivali i
»tvrde« brodove. Oni su bili puno pogodniji, posebice u uvjetima kada se moralo
odmah po}i do samog Dubrovnika. Iako uo~ljiviji od »guma« na radarskim zaslo-
nima protivni~kih brodova, ovi su brodovi mogli svojom brzinom izbje}i svaku
opasnost na vrijeme. Skiperi u »tvrdim« brodovima manje su se nalijevali vodom te
su ih ljudi brzo zavoljeli. Na ovim brodovima, jednako kao i u prometu prema sred-
njodalmatinskim otocima, nisam dopustio opremanje te{kim strojnicama. Razlozi
su bili isti. Naoru`ani brodovi koji bi bili primije}eni od strane brodova JRM-a bili
bi istoga trena potopljeni. Ovako, imali su izgleda da se prave nevje{tima i da izi-
gravaju kojekakve {vercere kojih je u to vrijeme i na tim prostorima bilo. No, u~i-
nio sam ogroman napor da ljude opskrbim osobnim pje{a~kim naoru`anjem. Tu
sam cijenu osobno platio: te{ko je bilo u Splitu razoru`avati stra`ara koji je ~uvao
Zapovjedni{tvo HRM-a i njegovo oru`je slati na jug. Ti ljudi su plakali. Kao da je
meni bilo lak{e. Uskoro su se skiperi sami sna{li za oru`je, te smo iz njihova arse-
nala i diverzante opremili pje{a~kim naoru`anjem.
S gorivom nije bilo problema. U po~etku se za opskrbu koristila benzinska crpka
na kri`anju magistrale i odvoda puta za Ston. Padom toga podru~ja gorivo je stiza-
lo iz Trpnja. Sve potrebe za gorivom bile su podmirivane na vrijeme i nikada zada-
}a nije trpjela zbog nedostatka benzina, iako su utro{ene koli~ine goriva bile poza-
ma{ne. Logistika HRM-a tu se iskazala u pravom svjetlu. Izvanbrodski motori po-
red benzina tro{e i ulje, a nastojao sam da ono bude najbolje kvalitete. Iako se gos-
poda iz logistike koji put hvatala za glavu zbog pristiglih ra~una, svi su, koliko
znam, uredno bili servisirani i pla}eni. Visok stupanj ispravnosti tehnike, koja je u
tim danima zna~ila `ivot, zahtijeva prvenstveno prevenciju u odr`avanju. ^inili smo
sve da se redovitim odr`avanjem ispravnost tehnike dr`i i odr`i na potrebnoj razi-
ni. Zato smo trebali svje}ice za motore, filtere za zrak i ulje, propelere, osigura~e
propelera (»{tiftove«) itd. Posebnu brigu zadavali su nam propeleri i njihovi osigu-
ra~i. Zbog neredovitog odvo`enja sme}a iz grada, {to je dodatno optere}ivalo higi-
jenske uvjete `ivota gra|ana, Dubrov~ani su ga stavljali u najlonske vre}e, koje su
potom zavezane bacali u more, tako da je po Gru{koj i Gradskoj luci plivao razni
otpad. Morska struja u tom podru~ju, kao ogranak golfske struje, ide od grada pre-
ma Stonu, pa je du` Kolo~epskog kanala prema Slanom, Brocama i Stonu nanosi-

176
la sve ono {to je plivalo i {to nije bilo spaljeno. Ovo plutaju}e sme}e prouzrokova-
lo je ogromnu potro{nju propelera i njihovih osigura~a. Za izvanbrodske motore
tipa »Johnson« propeleri su se mogli na}i, jer su bili tipski, a osigura~e smo sami
pravili. Me|utim, »tvrdi« gliseri bili su razli~itih tipova. U slu~aju kvara njihovih
propelera nastajali su problemi. Bili smo toliko drski da smo zvali vlasnike brodo-
va da ih pitamo imaju li u pri~uvi koji propeler. Ve}ina ih je imala. Na kraju sam
nastojao podmiriti njihove tro{kove. U kori{tenju brodova odredio sam da svaki
»tvrdi« gliser mo`e imati samo po stotinu sati rada stroja, a nakon toga brod bi se
vra}ao vlasniku, uz napomenu da smo brod prije toga servisirali, ili u ACI marini u
Splitu ili u Milni, ili o tro{ku HRM-a.
Radi u~inkovitijeg izvr{enja zada}a, uskoro su zadaci za ovu »flotu« podijeljeni pre-
ma etapama, vremenski i prostorno. Naime, prodiranjem protivnika prema Slanom
i poluotoku Pelje{cu, ova mala flota sve vi{e je postajala metom i`ivljavanja ~etni~-
kih topnika. S druge strane, javili su se Dubrov~ani, ve} dobro organizirani, sa svo-
jim plovilima, uklju~eni u istu zada}u. Umjesto vo`nje cijelim Kolo~epskim kana-
lom, ista se dionica uskoro podijelila kako bi se teret ravnopravno podnio, a posao
odvijao kako treba. Otok [ipan je najve}i i dominiraju}i u skupini elafitske grupe
otoka. Na zapadnom dijelu postoji mjesto Luka, s uvalom koja se duboko usijeca u
otok, te tako zaklanja samu luku i mjesto. Bila je idealna kao uto~i{te na{im skipe-
rima i na neki na~in tranzitni centar. S druge strane otoka, na njegovom isto~nom
dijelu, postoji mjesto i luka Su|ura|. Oba oto~na mjesta povezana su prometnicom
preko otoka, u du`ini od 7 kilometara. Na samom otoku uskoro je napravljeno pri-
vremeno skladi{te, a ljudstvo u tranzitu moglo je uvijek na}i mjesta za odmor i spa-
vanje. Mje{tani [ipana pri tome su pru`ili dragocjenu pomo}. Splitska mom~ad
imala je prvu dionicu, koja je vodila do Luke na otok [ipan, a »Dubrov~ani«, ~iji je
zapovjednik tako|er bio Spli}anin, drugu dionicu. U slu~aju hitnih i va`nih prevo-
`enja vozilo se izravno za Dubrovnik. Vo|enje posla bilo je u nadle`nosti vo|a eki-
pa. Usput, nastojao sam da se vo|enje ne provodi krutom vojni~kom linijom, ve}
da pri svemu tome prevlada funkcijski tip organizacije i rada, koji je bio najprimje-
reniji tada{njim okolnostima. Svim ekipama bilo je zajedni~ko da nitko od njih nije
volio »papire«. ^esto sam ih opominjao da bi se o svemu va`nijem trebala voditi ne-
kakva evidencija, ali oni su imali stotinu i jedan izgovor. Da bi se to prevladalo, u
Broce sam u nekoliko navrata slao ljude da pomognu. Primjerice, poru~nike bojnih
brodova Dragana Stipkovi}a i Adema Hamzi}a, ali oni nisu ni{ta promijenili. Do-
lazak poru~nika bojnog broda Zorana [imi}a u Ston osjetio se vi{e, ali opet ne do-
voljno da bi problemi »papirologije« (ovdje mislim na statistiku) bili prevladani.
Oru`ja, dakako, u po~etku nije bilo dovoljno. Ono {to se imalo davalo se pojedin-
cima kako bi se barem netko u konvoju mogao suprotstaviti opasnosti i signalizira-
ti je ostalima. Poslovica ka`e da je s pametnim ljudima lako raditi. Tako je bilo i s
ovim ekipama. Svakodnevno su sami sudionici davali prijedloge o pobolj{anju or-

177
ganizacije, opreme, ekipiranja, sustava veza itd. Dakako, davalo se ono {to se mo-
glo i imalo, a sredstava nikada nije bilo ni pribli`no kolike su bile potrebe.
Nekoliko rije~i o brodovima koji su prevozili. Od samog po~etka u pomorskom je
prijevozu sudjelovao ve} spomenuti gliser Milana Grbe, tipa »formula«, iznimne br-
zine, koji se pokazao prikladnim. Tako je uskoro zatra`eno da se u Broce prebaci jo{
nekoliko glisera sli~nih zna~ajki, koji bi se priklju~ili ostalima. Za razliku od pro-
meta na srednjodalmatinskom podru~ju, gdje smo imali podatke o kretanju brodo-
va JRM-a, na dubrova~kom podru~ju to nije bilo tako. Zato se nastojalo da mobi-
lizirani brodovi budu {to manje siluete, bez ve}ih nadgra|a, pouzdani na valovitom
moru i, {to je najva`nije, vrlo brzi. Jedan od mnogih brodova koji zaista zaslu`uju
priznanje bio je brod tipa »formula«, vlasni{tvo Ivice [urjaka, biv{eg nogometa{a
nogometnoga kluba »Hajduk« iz Splita. Iako je bilo i br`ih, malo ih je bilo pouz-
danijih i izdr`ljivijih. Nabrajanje svih zauzelo bi previ{e prostora, ali svakako treba
spomenuti i Crvenka, najbr`i brod iz cijele »ergele«, te nenadma{nu Elisabetu Rose,
~iji je vlasnik hrvatski iseljenik Petar Ba~i} s otoka Kor~ule, a koju je tako uspje{no
vozio Ante Ondini. Problem sigurnosti ljudi, brodova i tereta bio je svakodnevna
briga, kako zapovjednika Odjela za podvodna djelovanja, tako i skipera sklup~anih
u malom kokpitu koji su se snalazili u navigacijski te{kom podru~ju »zbrojenom«
navigacijom i uglavnom procjenom odoka. Uskoro je utvr|en sustav radioveza na
cijelom podru~ju od Broca do Dubrovnika, koji je obuhvatio sve otoke. Ljudi na
brodovima nisu imali radio, jer se zbog prevelike buke motora ionako ni{ta nije mo-
glo ~uti. Sustav radioveza organizirao je i uspostavio Maro Rathman. Prijenosni
»toki – voki« ure|aji postavljeni su na sve otoke, tako namje{teni da nas protivnik
koji nas je nesumnjivo ~uo, najvjerojatnije nije mogao razumjeti. Nastojali smo da
u tom sustavu veza bude {to manje prometa i nepotrebnih razgovora, kako bi se taj-
nost ove veze odr`ala ~im vi{e. Sve obavijesti o stanju u podru~ju plovljenja javlja-
le su se {ifrirano, pa su skiperi imali podatke o stanju neposredno prije isplovljenja.
Prilikom plovidbe, koja se odvijala zdru`eno, grupno, funkcionirala je signalna veza
svjetlom, s najjednostavnijim, ali djelotvornim legitimiranjem i primanjem poruka
o pojavi opasnosti na moru. Nastojali smo {to vi{e u}i u situaciju kretanja brodova
jugomornarice. Ovakvi podaci omogu}avali bi uporabu ve}ih brodova, koji su mo-
gli ponijeti ve}e terete. Brodovi jugomornarice nisu uvijek bili u patroli, znalo je
pro}i po nekoliko dana da se ne pojave ispred prolaza Mali i Veli Vratnik. No, to
ne zna~i da nisu znali iznenaditi svojom pojavom. Brodovi P^ imali su mogu}nost
ne~ujne vo`nje (napajanjem iz akumulatorskih baterija) i nekoliko puta su po{teno
upla{ili na{e ljude, pojavljuju}i se tamo i onda gdje im se malo tko nadao. Upravo
to vrijeme nastojali smo iskoristiti za prijevoze te`e tehnike (topova, traktora, kami-
ona, ve}ih kontingenata vojnika i sl). Postavljanje radara moglo je biti na Olipi, [i-
panu ili Pelje{cu. Me|utim, ljudi koje sam poslao da tu zada}u obave, nisu uspjeli.
Istina, bilo je velikih problema s izvorima napajanja, de`urstvima, skrivanjem polo-
`aja itd., ali, ipak, ako smo mogli sve, trebali smo i to.

178
Dnevne aktivnosti ljudi koji su vozili svodile su se na ure|ivanje brodova i opreme,
ulijevanje goriva i sve poslove prijeko potrebne za brodove koji su neprekidno bili
u pogonu. Nije bilo odre|eno vrijeme za ustajanje, kao {to nije bilo mogu}e pred-
vidjeti ni vrijeme za spavanje. Predve~er su brodovi koji su bili disperzirani u {irem
okrugu Broca dovo`eni u luku da bi ukrcali materijal i da bi im se odredila »takti-
ka« za sljede}u etapu. Nakon {to su odre|ene mom~adi i brodovi, kretalo se na za-
datak. Vrijeme polaska nikad nije bilo istovjetno s prethodnim, a na~in izvr{enja za-
datka ovisio je od procjene i primljenih izvje{taja o stanju na plovnom putu, odno-
sno od uputa izvi|a~ke grupe. Nju su obi~no ~inili gumeni ~amci, koji bi obi{li pro-
laze M. i V. Vratnik, nakon ~ega bi prolazio glavni teret. Sve se to moralo raditi dis-
ciplinirano, bez suvi{nih rije~i, svjetala ili manevara, po mrklom mraku, kada su
uvjeti za vo`nju i prikrivanje bili najpovoljniji, a iz malog broda bez ikakvih navi-
gacijskih pomagala malo se toga moglo vidjeti. Iz razumljivih razloga svi su svjetio-
nici bili poga{eni, {to je dodatno ote`avalo vo`nju. Unato~ velikom iskustvu, uvi-
jek se mogao dogoditi sudar ili nasukavanje. Sre}om, to se nije ~esto doga|alo. Bilo
je nekoliko »tvr|ih« pristajanja, a jednom zgodom Milan Grba, koji je ro|en i od-
gojen na tom podru~ju, izletio je brodom na pje{~anu obalu i tako ga »dokirao« si-
lom prilika. U slu~aju nailaska neprijateljskih brodova, na{i brodovi sklanjali bi se
u sjenku obale i ~ekali da opasnost pro|e. Vi{e puta se dogodilo da brodovi JRM-
a prvi uo~e izvi|a~ku skupinu ili brod. Tada bi na{i brodovi pove}avali brzinu na
maksimum, razdvajali bi se i sklanjali iza otoka. Danas gledano, to izgleda dosta
simpati~no – sami skiperi ovakve postupke nazivali su »igrom na vatala«, no bio je
to naporan i opasan posao. U tome se posebno istaknuo Milan Grba i njegov brod.
Kad bi bio napadnut brod iz konvoja, Milan se zalijetao na brod JRM-a skre}u}i na
sebe njihovu pozornost, a time i cilja~ke sprave protivni~kih topova, najve}om br-
zinom bje`ao je u smjeru suprotnom od brodova kojima je pomagao. Sama Provid-
nost ga je spasila. U takvim okolnostima, ljudi koji su bili samovoljni i poduzima-
li ne{to na svoju ruku, bili oni i najboljih namjera, nisu uvijek dobro prolazili ako
se ne bi uklopili u stvorenu shemu. Tako je, primjerice, skupina na{ih ljudi koji su
slu`ili u Legiji stranaca, ignoriraju}i primjedbe o prijetnji brodova JRM-a, isplovi-
la iz Broca s namjerom da do|e do Mljeta. Me|utim, nisu ni iza{li iz prolaza Mali
Vratnik, a ve} ih je napao P^ JRM-a. Na{ brod odmah je potopljen, a ljudi se sma-
traju nestalima. Jednako tako, jedna elitna postrojba kopnene vojske, bez obzira na
savjete na{ih ljudi, imala je svoje planove u svezi prebacivanja u Dubrovnik. Jedva
su se uspjeli vratiti na polazi{te nakon svega pola sata vo`nje, s trojicom ranjenih
ljudi.
Nakon {to je zauzeo Slano, neprijatelj je postavio jednu haubi~ku bitnicu na samu
obalu koja se, pored ukopanih tenkova u blizini, ogla{avala ~im bi se na{i brodovi
pojavili u svako doba kad bi vidljivost bila dobra. A na Mljetu, na rtu Goli, posto-
jala je topni~ka bitnica koja se rje|e ogla{avala, ali je imala izniman radar koji je re-

179
gistrirao prolaz na{ih brodova i o tome obavje{tavao brodove JRM-a u patroli i to-
pove pored Slanog. Kad je JNA okupirala obalni rub i presjekla jedinu kopnenu
vezu s poluotokom Pelje{cem, Pelje{ac je za nas postao otok, a baza za opskrbu pre-
ba~ena je iz Broca u uvalu Prapratna, na jugoisto~nom dijelu Pelje{ca. Iz te baze na-
stavljena je opskrba, ali ovaj put po otvorenom moru. Tada se ipak nakupilo dovolj-
no iskustva da se i to moglo izvesti, pa se uvo|enjem broda Lafodije (odr`avao je
»prugu« s Elafitskim otocima) promet nastavio. Odr`avaju}i promet, na{i brodovi
pomogli su {irenju istine o napadu na Dubrovnik. Naime, osim ekipa »Slobodne
Dalmacije«, koje su se sa skiperima poznavale odavno, put Dubrovnika otisnule su
se ekipe HTV-a, ITN-a te francuske, engleske, ma|arske i belgijske novinarske eki-
pe. Iz Dubrovnika se svaki dan prema kopnu vra}ala videokaseta sa snimljenim ma-
terijalom, {to se iste ve~eri emitiralo na ve}ini svjetskih televizija.
U Zapovjedni{tvu HRM-a Odjel za podvodna djelovanja zauzimao je dva ureda.
Oba su bila redovito zatrpana paketima i opremom koju je trebalo prevesti na sred-
njodalmatinske otoke i u Dubrovnik. Uza sve to, odvijala se planska djelatnost o
anga`iranju ljudi na redovnim zadacima, kojih je tako|er bilo dosta. U prosjeku je
u uredima bilo 10 do 15 ljudi istodobno, nerijetko mnogo vi{e, dosta bu~nih, {to
je sve skupa onima koji bi prvi put u{li u te prostorije djelovalo u najmanju ruku
~udno. Osnivanjem Ureda za pomo} Dubrovniku u Splitu (u zgradi »Jadran-ribo-
lova«) i u Rijeci, gra|ani tih gradova dolazili su i donosili pakete za Dubrovnik. Is-
poruka po{iljke trajala je oko tri dana. Dubrov~anima je ova pomo} mnogo zna~i-
la. Iako ograni~enih koli~ina, govorila im je da nisu napu{teni. Tome u prilog i{lo
je i organiziranje prijevoza dnevnog lista »Slobodne Dalmacije«, koja je gotovo re-
dovito stizala u grad. Puno je zna~ilo i da se u gradu svaki dan pojavi neko novo po-
znato lice, pa da se to brzo pro~uje. To je zaista imalo veliki poticaj i uvjerilo je i
najnevjernije da nisu sami. Ponekad je bio problem podijeliti ono {to je stiglo u
grad za vrijeme granatiranja. Primjerice, za vrijeme naj`e{}ih bombardiranja Du-
brovnika promet gliserima odvijao se redovito. Skiper Hari Damjanovi} prevozio je
novine. Vidjev{i sutradan da ju~era{nja po{iljka stoji na istom mjestu i da nije po-
dijeljena, mirno je uzeo obje po{iljke i pro{ao od skloni{ta do skloni{ta, te osobno
podijelio novine koje je donio. Neposredno prije nego {to se vratio na brod, grana-
ta je pogodila bovu za koju je brod bio vezan. Sre}om, brodu nije bilo ni{ta, pa se
Hari u rekordnom vremenu dohvatio pu~ine. Pi{u}i u studenome 1991. iz okupi-
ranoga Dubrovnika, dr. Slobodan Lang je upravo dostavu i razno{enje »Slobodne
Dalmacije« ozna~io jednim od najve}ih uspjeha HRM-a.
U prosincu 1991. neprijateljska vojska zauzela je Stonsku prevlaku, pa je Pelje{ac za
snage HRM-a postao jo{ jedan otok koji je trebalo opskrbljivati i braniti. Odlu~e-
no je da se Stonska prevlaka odlu~no brani kako bi Pelje{ac ostao slobodan. Tu za-
da}u uspje{no je proveo brigadir Ante Bili}, a HRM je u me|uvremenu s HV-om
na kopnu u~inila sve da zaustavi jugovojsku. U tom smislu po~elo je poja~avanje
Elafitskih otoka, Pelje{ca i Dubrovnika. Dovozilo se ljudstvo i topni{tvo i razmje-

180
{talo na ~itavom prostoru koji je trebalo braniti i obraniti. Na otoku [ipanu poprav-
ljeni su topovi iz sastava obalnog topni{tva toga otoka i uspostavljena je topni~ka
bitnica s poslugama, topovima i ne{to streljiva. Popravak topova 88 mm organizi-
rao je i samoinicijativno proveo Ante Ondini, uz pomo} topni~kog mehani~ara
(svog osobnog prijatelja) iz Brodoremontnog poduze}a [ibenik. Uskoro su pomor-
ske snage HRM-a s jednim DJ^-om (zapovjednik sto`erni narednik Bo{njak) na
otok [ipan dovezle jedan protuzrakoplovni top Bofors 40 mm i 20/3 Hispano. Bilo
je to 19./20. sije~nja 1992. godine. Od tada pomorske snage HRM-a raspola`u s
dva broda tipa DJ^, koji su svojim kapacitetima prema{ivali mogu}nosti flotile gli-
sera. U Dubrovnik je DJ^ prvi put pristao 20. velja~e 1992., voze}i te{ko naoru`a-
nje, streljivo i gorivo. Ve} u travnju 1992. flota DJ^-a HRM-a se pove}ava, a Ju`-
no boji{te opskrbljuje postrojba od ~etiri DJ^-a koji baziraju u luci Plo~e. Od tada
su desantni juri{ni ~amci (DJ^) iz sastava HRM-a stalno uklju~eni u aktivnosti pre-
vo`enja i potpore djelovanju Ju`nog boji{ta, organiziranoga radi deblokade Du-
brovnika i oslobo|enja okupiranoga teritorija na jugu Republike Hrvatske. Zada}e
tih ~amaca bile su nastavak rada odreda glisera i odra`avale su trend rasta snage i
mo}i HRM-a. No, ni tim brodovima nije bilo lako na ovim zada}ama. Prijetila im
je opasnost s obale i od brodova JRM-a koji su prometovali od Boke do otoka Visa
i Lastova. Stoga su njihovi zapovjednici u to doba bili izvanrednih refleksa, vozili su
uz samu obalu i najve}om brzinom. Osloba|anjem Stonske prevlake, osnivanjem
Pomorskog zapovjedni{tva za ju`ni Jadran i ve}im uvo|enjem i anga`iranjem po-
morskih snaga HRM-a nestaje potreba za dijelom flote glisera, te se najprije gasi
Odred za pomorski promet iz Splita, koji je najve}im dijelom demobiliziran krajem
sije~nja 1992. godine. Time je spu{ten zastor na rad ove male, ali izabrane flote, ko-
joj je uvijek nedostajalo svega osim vrlina. Iza njih je ostao slobodni Dubrovnik, ~e-
tiri prekinuta mlada `ivota, ostalo je htijenje i volja hrvatskih mornara i branitelja
da se od nemogu}eg napravi mogu}e.
Odred naoru`anih brodova iz Dubrovnika preuzeo je kao svoju zada}u, pored re-
dovne koja je ostala, i logisti~ku potporu bojnih djelovanja snaga iz sastava Ju`nog
boji{ta, pod zapovjedni{tvom generala zbora Janka Bobetka. Moram pripomenuti
da se osobno osje}am krivim {to nije bolje funkcionirala veza izme|u skipera
HRM-a i Odreda naoru`anih brodova iz Dubrovnika. Taj problem imao sam na
umu i mislio ga rije{iti ve} u listopadu 1991., kad sam u vi{e navrata namjeravao
posjetiti Dubrovnik i ovu postrojbu, te postaviti osnove ustroja i suradnje, vezu,
osnove sigurnosti plovidbe i druge na~elne zada}e. Time bi sve skupa bilo dignuto
na ve}u razinu uz ve}u djelotvornost i s jedne i s druge strane. Kritika i samokriti-
ka, uvijek mudra poslije svr{enog ~ina, ne mo`e me osloboditi moga dijela odgo-
vornosti. Uvjeren sam da bi izostala prepucavanja po novinama o pomorskom pro-
metu za Dubrovnik ili »Dubrovnik expressu«, kako su ga zvali skiperi, odnosno o
tome tko je prije po~eo i tko je vi{e u~inio. Malo nas je, a zada}e su nam bile iste,
pa se ne bi trebali sva|ati oko, ~ini mi se, neva`nih stvari.

181
Pomorski boj od 14. do 16. studenoga 1991. –
operacija za razbijanje blokade JRM-a

Uvod u boj

Za vrijeme ustrojavanja Zapovjedni{tva i postrojbi HRM-a, nabavljalo se oru`je i


oprema, rasla je borbena spremnost HRM-a. Ono u ~emu se nikad nije oskudije-
valo bili su ljudi. Kad bi se nabavilo kakvo novo oru`je ili specijalizirana oprema,
nikad nije bilo problema za uporabu istog, jer se uvijek na{lo ljudi koji su znali
kako. Tako je rasla borbena mo} samog HRM-a, a opremljene postrojbe i grupe od-
mah su borbeno anga`irane na zada}ama koje nisu trpjele odlaganje. Na moru su
bile suprotstavljene snage JRM-a koje su jo{ uvijek imale respektabilnu borbenu
mo}. Te snage su po nalozima iz Beograda i nadalje provodile pomorsku blokadu
najve}ih hrvatskih luka, ~ime su pravili nenadoknadivu gospodarsku {tetu Republi-
ci Hrvatskoj i njezinim gospodarskim subjektima. Budu}i da diplomatski napori
nisu davali o~ekivane rezultate, moralo se voditi ra~una o drugim sredstvima, da bi
komunikacije na moru ostale slobodne i sigurne, {to je u stvari i bila temeljna za-
da}a HRM-a. Boj izme|u HRM-a i brodova JRM-a koji se odigrao od 14. do 16.
studenoga 1991. bio je najve}a samostalna operacija HRM-a u Domovinskom ratu,
koja je svojim posljedicama polu~ila operativne rezultate. Time se HRM pokazala,
dokazala i najve}im dijelom izvr{ila svoju temeljnu zada}u. To se doga|alo samo par
dana prije pada Vukovara (18. studenoga 1991.), simbola hrvatskoga otpora, ~ije su
tragi~ne posljedice veli~inom svoje `rtve zasjenile doga|anja o kojima je ovdje rije~.

Koncepti zara}enih strana

Bojna djelovanja na moru imaju svoje posebnosti. Djelovanjem oru`anih sustava


velike vatrene mo}i, odnos snaga na moru mo`e se temeljito izmijeniti u vrlo krat-
kom vremenu. Zato se velika va`nost pola`e na dono{enje takvog koncepta djelo-
vanja koji }e trajno nadahnjivati posade brodova i postrojbi na kopnu uklju~enih u
zajedni~ki napor. On mora u sebi sadr`avati glavne ciljeve ukupnog anga`mana ras-
polo`ivih snaga, kao i onih koje se planiraju uklju~iti u planirane aktivnosti.

182
Koncept djelovanja snaga JRM-a

Jugoslavenska ratna mornarica nije imala istaknut vlastiti koncept djelovanja za pri-
like u kojima se na{la. Formirana i obu~avana da izvodi bojna djelovanja odbijanja
operativnog pomorsko – zra~nog desanta s mora prema unutra{njosti kopna Jugo-
slavije, na{la se u novim okolnostima za koje nije imala nikakvu dovr{enu koncep-
ciju, u jednom zrakopraznom prostoru u kojemu je reagirala u zavisnosti od nasta-
le situacije, stalno improviziraju}i razli~ite odgovore i slu{aju}i zapovijedi koje su
stizale iz Beograda. Time je Jugoslavenska ratna mornarica postala samo produ`ena
ruka kopnene vojske na moru i njezin sastavni dio. Ovu ~injenicu potvr|uje pona-
{anje JRM-a, koja je u nedostatku druge koncepcije i zamisli po~ela provoditi blo-
kadna djelovanja ispred morskih luka i odre|enih dijelova jadranskog akvatorija,
kao odgovore na izolaciju vojarni jugovojske koju je provodila hrvatska strana. Ova
djelovanja izvo|ena su izravnom zapovijedi tada{njeg na~elnika General{taba oru-
`anih snaga SFRJ, general-pukovnika Blagoja Ad`i}a od 7. studenoga 1991., koji
decidirano zapovijeda JRM-u: »Odmah izvr{iti totalnu blokadu svih luka i vazdu{-
nog prostora.« U nastavku zapovijedi Ad`i} zapovijeda uni{tenje svega naoru`anja,
tehnike i skladi{ta streljiva, koja bi na bilo koji na~in mogla pasti u hrvatske ruke.
Takvim na~inom djelovanja htjelo se upla{iti i disciplinirati stanovni{tvo primor-
skih, posebno oto~kih mjesta, na prihva}anje uvjeta koje je diktirala jugomornari-
ca, odnosno vojni vrh iz Beograda. Me|utim, discipliniranje nije samo za sebe cilj,
jer ne samo da nema opravdanje kao vojni cilj, nego u kona~nici nema nikakve svr-
he. JRM za to jednostavno nije imala strpljenja i bilo je pitanje vremena kada }e
do}i do napetosti i konfliktnih odnosa koje su oni u po~etku tra`ili. Za sve inci-
dentne situacije, »Slu`ba za informisanje JRM« odgovarala je da }e ratni brodovi
JRM-a postupiti u skladu s borbenom uporabom ratnih brodova. To je bilo samo
puko zastra{ivanje koje je na suprotnoj strani malo koga moglo impresionirati. Us-
putni napori snaga JRM-a bili su usmjereni na prekid pomorskog prometa du`o-
balnom pomorskom komunikacijom od Dubrovnika do najsjevernije hrvatske luke
na Jadranskom moru. Ovakva vrsta djelovanja spadala je u doktrinarne zada}e
JRM-a i njoj su bili posve}eni mnogi pisani materijali. Sada, u novim okolnostima,
pru`ala se prilika da upravo ovom zada}om – prekidom pomorskih komunikacija,
izvr{e svoju temeljnu zada}u.
Doga|aji iz rujna 1991. pokazuju da je JRM bila iznena|ena brzim padom ili pre-
dajom svojih vojarni i nije imala odgovor na ta doga|anja. Nekoliko desantnih pre-
pada koji nisu ostvarili svoje ciljeve, osim izuzimanja minskog oru`ja (u Privali na
otoku Kor~uli), govori o tome da se JRM nije na vrijeme osigurala kako bi predu-
hitrila ovakva doga|anja, niti je imala adekvatan odgovor. Vojarne su bile osvajane
u takvom broju i na tolikom prostoru da JRM, i da je htjela, vi{e nije mogla na sve
odgovoriti niti topni~kom vatrom, a kamoli ponovnim preuzimanjem s pje{a~kim

183
postrojbama i zadr`avanjem istih pod svojim nadzorom. Na po~etku bojnih djelo-
vanja na moru, kod ~elnika JNA i JRM-a bila su prisutna razmi{ljanja o zajedni~-
kom djelovanju svih grana JNA po istom cilju. Posebice u kolovozu i rujnu, kad je
aktivnost 9. (Kninskog) korpusa JNA na kopnu imala napada~ki karakter, razmi-
{ljalo se o tome da mornarica s mora podr`i njegovo djelovanje u zale|u. No,
uspje{nom obranom [ibenika i Zadra agresor je zaustavljen, pa su snage JRM-a na
hrvatskom moru bile odsje~ene od snaga na kopnu i sva svoja budu}a djelovanja
morali su provoditi samostalno i (jedino) uz pomo} zrakoplovstva. ^elnici JRM-a
bili su svjesni da gube nadzor nad situacijom, jer su gubili pozicije i upori{ta, a ona
na koja su se jo{ uvijek mogli osloniti bila su sve dalja, i put do njih prolazio je kroz
kanale koje su polako, ali sigurno zaposjedali diverzanti HRM-a. Na taj na~in sma-
njivao se i broj zada}a koje je mogla provoditi JRM. [to su vi{e trajale, bez obzira
na revnost pojedinih zapovjednika brodova, blokade su postajale sve propusnije. Uz
provo|enje blokade hrvatskih luka i pomorskog prometa, JRM je imala zada}u i
osigurati vlastiti pomorski promet, posebice iz sjevernog Jadrana, odakle su se pre-
ko Pule i Rijeke prevozili vojni konvoji za Crnu Goru.

Koncept uporabe snaga HRM-a

Ljudstvo u HRM-u ve}inom je pre{lo iz redova JRM-a, {to zna~i da su bili u~eni i
nau~eni istim konceptima. Me|utim, okolnosti su se promijenile. Doktrina kao
nauk sadr`i uvijek ista na~ela koja treba znati znala~ki primijeniti. Pobjeda se smi-
je{i onima koji znaju predvidjeti karakter rata i iskoristiti vlastite prednosti. Osno-
va koncepta djelovanja HRM-a u samom po~etku polazila je od nametanja vlasti-
tih prednosti u prostoru i vremenu prema protivniku, tra`e}i i napadaju}i njegova
najranjivija mjesta. Najbli`i izraz ovog koncepta bila je premisa britanskog vojnog
teoreti~ara Liddela Harta, koji je napisao: Pravi cilj nije toliko u tra`enju bitke, koli-
ko u tra`enju takti~ke situacije koja daje takvu prednost, da ako sama od sebe i ne do-
nese odluku, njezin nastavak bitkom }e je sigurno donijeti.
Koncept djelovanja snaga HRM-a u po~etku je bio usmjeren na naru{avanje lanca
opskrbe protivni~ke mornarice, odbijanjem njihovih brodova i postrojbi od logi-
sti~kih i upori{nih baza na obali kopna, onemogu}avanjem djelovanja protivnika
vatrenim udarima po dalmatinskim gradovima iz njihovih vojarni, njihovom voj-
nom i fizi~kom izolacijom, stalnim uznemiravanjem neprijatelja na moru, stalnim
tro{enjem njegovih voljnih i borbenih kapaciteta do te mjere da je bilo mogu}e ra-
dikalno osporiti njegovu prevlast na ovim prostorima. Time bi se stvorili uvjeti za
uspostavu potpune hrvatske vlasti na obali, moru i otocima, a u vojnom smislu na-
metnuli vlastiti obrasci pona{anja. Hrvatska strana je nastojala iskoristiti prednost
prostora. Svaka vojarna koja je bila oslobo|ena postajala je upori{nom to~kom i
osloncem koji se vi{e nije mogao osvojiti. Pou~ena iskustvima iz desantnih prepada

184
u mjesecu rujnu, HRM je nastojala sve va`ne objekte osigurati od ponovnog preu-
zimanja od strane snaga JRM-a. Kako se nije moglo osigurati dovoljno oru`ja za sve
ljude, kojih je za ovaj posao bilo dovoljno, pri{lo se raznim varkama putem radio-
mre`e i ostalim na~inima kojima bi se stvorio dojam da su, posebice na otocima,
snage ZNG-a i HRM-a narasle i da budu}i desanti ne dolaze u obzir. Naknadno
prikupljeni dokumenti i saznanja od protivnika upravo potvr|uju ispravnost ova-
kvih postupaka.
Brodovi koji su zarobljeni u Brodoremontnom poduze}u [ibenik polako su posta-
jali operativni, ali njihov broj i borbeni kompleti streljiva nisu omogu}avali da isti
jo{ uzmu kakvu va`niju ulogu u protjerivanju snaga JRM-a s ovih prostora. Pru`a-
la se mogu}nost kori{tenja topni{tva, koje je u me|uoto~nom podru~ju, kakvo je
na isto~noj obali Jadranskog mora od Mljeta do Istre, iznimno pogodno za razmje-
{taj obalnih topni~kih bitnica. Biv{a JRM je za vrijeme svog postojanja poklanjala
veliku pozornost razvoju, brojnosti i razmje{taju topni~kih i raketnih bitnica po
otocima, koje su bile fortifikacijski utvr|ene i usmjerene prema otvorenom moru s
glavnom zada}om borbe sa zra~no-pomorskim desantom. U uvjetima u kojima se
na{la, HRM je morala svoje topni~ke bitnice okretati prema unutra{njim morskim
vodama, samim time li{avaju}i posade sigurnosti fortifikacijskih zaklona, ali s dru-
ge strane daju}i slobodu djelovanja topni{tvu u svim smjerovima. Vodstvo HRM-a
znalo je da samo topni{tvo ne}e biti u stanju rije{iti problem protjerivanja snaga
JRM-a, pa su u tu zada}u uklju~eni i svi elementi sustava koji su HRM-u bili na
raspolaganju. Pri tome se vodilo ra~una da svaki segment obrambenih napora bude
zastupljen kako bi se na{li najadekvatniji odgovori na budu}e zada}e. Jednostavni-
je re~eno, prostor koji se osvoji treba zadr`ati i stvoriti uvjete za to, stalnim motre-
njem i mogu}no{}u djelovanja nekim od oru`nih sustava na raspolaganju. No, uza
sve to trebalo je napraviti jedan radikalan udar po snagama JRM-a, koji bi na~eo
njihovu snagu, a na moralnom planu doveo do saznanja da su nemo}ni da u tom
prostoru preokrenu situaciju u svoju korist. Na sastancima kolegija zapovjednika
HRM-a vo|ene su rasprave o na~inima djelotvornog suprotstavljanja, posebice po-
morskim snagama koje su provodile blokadna djelovanja. Znalo se da samo postavl-
janje topni~kih bitnica na paljbene polo`aje s posadama koje nisu imale previ{e
obuke ni ga|anja, uz vrlo mali broj granata, ne predstavlja onu snagu koja }e nemi-
novno dovesti do uspjeha. Sli~no je bilo i s drugim postrojbama: PZO je raspola-
gao sredstvima koja su vi{e podsje}ala na muzejske primjerke nego na sredstva ope-
rativnih postrojbi, diverzanti nedovoljno opremljeni i obu~eni, a svima je zajedni~-
ki bio nedostatak pravih, modernih mornari~kih sredstava i opreme. Stoga je treba-
lo sve snage uporabiti na onim mjestima i uvjetima u kojima bi mogle ostvariti o~e-
kivanu djelotvornost, a to je dopu{tala samo ure|ena boji{nica s djelotvornim mo-
trila~kim sustavom. Stoga su, zajedno s civilnim sektorom, poduzete opse`ne mje-
re na ure|enju boji{nice: izgradnja paljbenih polo`aja za topni{vo (obalno i PZO),

185
motriteljskih postaja, sustava veza, zapovjednih mjesta itd. Protivnika se nije treba-
lo izazivati, posebice zato {to bi nakon toga uslijedila odmazda po svim elementima
sustava koje je protivnik uo~io ili saznao putem svojih obavje{tajnih organa, ali i po
civilnim objektima. Sve {to se radilo, moralo se raditi zajedni~ki i sa znanjem naj-
vi{eg zapovjedni{tva. To je bilo lak{e re}i nego u~initi, jer je i s jedne i druge strane
bilo ljudi koji su bili »laki na okida~u« i koji su mislili da imaju neku svoju priliku.
Ipak, s vremenom je i to svedeno u razumne granice.
U to su vrijeme bile ~este promjene stanja, tj. vrijeme u kojemu se na neprijatelj-
stva moglo odgovoriti istom mjerom, i tzv. hladna stanja, kad se nije smjelo puca-
ti, radi nekakvih pregovora ili ogla{enih primirja. Ovakva stanja nisu pogodovala
hrvatskoj strani, jer inertnost sustava ogledala se kroz pote{ko}e u pravovremenom
izvje{}ivanju. Tada se i{lo na oprezniju varijantu da se ne puca kad se nije moralo,
a i kad se moralo trebalo je pitati nadle`no zapovjedni{tvo. Ipak, usprkos svim po-
te{ko}ama, obru~ oko protivnika stezao se. Polo`ena su dodatna minska polja koja
su onemogu}avala brzu pomo} i premje{tanje snaga protivnika na moru. Broj to-
pova je rastao, a topni~ki polo`aji ukopavani su i maskirani, tako da su, uz dobar
polo`aj, pru`ali posadama i dobar zaklon za vrijeme djelovanja. Brodovi JRM-a blo-
kadu na srednjodalmatinskom podru~ju provodili su unutar Splitskog kanala te u
okru`enju otoka od Drvenika do Kor~ule. To je relativno sku~en manevarski pros-
tor za manevar snagama, ali je ujedno plovni put za brodove i trajekte koji su po-
vezivali luke srednjeg Jadrana s Dubrovnikom i sjevernim Jadranom. Snagama
JRM-a bilo je dovoljno dr`ati ovo podru~je pod nadzorom, ~ime bi stekli mogu}-
nost nadzora du`obalne pomorske komunikacije. Stoga su ovdje dr`ali najja~u TG
– Ka{tela, a u njezinoj blizini na otocima Visu i Lastovu bile su smje{tene ostale sna-
ge iz sastava »Udarnih pomorskih snaga«. Jedna od mjera za koje se opredijelila
HRM bilo je polaganje minskih prepreka, radi daljnjeg smanjivanja manevarskog
prostora snagama JRM-a. U okviru ure|enja boji{nice, osim prepreke ispred Lore,
polo`ena je prepreka u Splitskim vratima, koja je imala za cilj sprije~iti brzo pristi-
zanje poja~anja TG Ka{tela s otoka Visa i Lastova, kao i njezino brzo napu{tanje
ovog podru~ja. U me|uoto~nim prolazima na obalama otoka postavljene su zasje-
de sastavljene od pripadnika Odreda pomorskih diverzanata, koji su bili naoru`ani
protuoklopnim sredstvima. Njihova je zada}a bila uznemiravanje protivni~kih bro-
dova pri prolazu kroz ovakve prolaze i tjesnace. Ovim mjerama nastojalo se dr`ati
posade protivni~kih brodova u stalnoj napetosti, kako bi morali podizati vlastite
mjere osiguranja na ve}u razinu, ~ime se pove}avao umor posade. Poduzete su op-
se`ne mjere vlastitog borbenog osiguranja, koje je provedeno zajedno s anga`ma-
nom civilnih struktura, kako bi se o~uvala borbena mo} snaga u djelovanju. Tek
kada je boji{nica na srednjodalmatinskom podru~ju poprimila planirani izgled, mo-
glo se pomi{ljati na otvoreni sukob s pojedina~nim takti~kim grupama protivni~-
kih brodova. Izabran je na~in da se otpo~ne borba s jednom od tih grupa u vrijeme

186
kad se one mijenjaju, kad su brodovi pri kraju s gorivom, a posade sa `ivcima. Zbog
prisutnosti stranih promatra~a trebalo je ~ekati da druga strana oru`ano reagira,
~ime }e biti optu`ena za po~etak sukoba. Izabrani koncept bio je jednostavan, ra-
zumljiv i shvatljiv svim pripadnicima HRM-a, koji su na taj na~in dobili punu ini-
cijativu za samostalno djelovanje i onda kada nije bilo posebnih zapovijedi. Isti je u
potpunosti odgovarao temeljnim postavkama pomorske vojne strategije, koja
odavna govori da je u strategiji sve vrlo jednostavno, {to ne zna~i i da je vrlo lako
(Clauzewitz).

Organizacija zapovijedanja

Zapovjednik jugomornarice u to vrijeme bio je viceadmiral Mile Kandi} (ro|en u


Potocima kraj Mostara 1933.), jedan od rijetkih zapovjednika mornarice, odnosno
komandanata Vojnopomorske oblasti (kako se ta du`nost prije zvala), koji nije bio
Hrvat. Nije se osobito isticao na ni`im du`nostima, jedva ne{to iznad prosjeka, a tu
ocjenu je zaslu`io vojni~kim likom i korektnim odnosom prema nadre|enima i po-
dre|enima. Nije bio na nekim zapovjednim du`nostima, osobito ne kao zapovjed-
nik broda ili plovne jedinice. Obi~no se tu, zbog odgovornosti posla i nametnutih
kriterija dalo pogrije{iti, te je za razliku od admirala Letice koji je tu Golgotu pro-
{ao, bio uglavnom na sto`ernim ({tabnim) du`nostima. U karijeri je naglo po~eo
napredovati nakon {to je u Rusiji zavr{io Vi{u komandno-{tabnu akademiju, kao
jedan od najboljih u generaciji. Poznavateljima onda{njih prilika to je sasvim razu-
mljiv put napredovanja svih vi{ih du`nosnika u biv{oj JNA. Nitko se od tada{njih
djelatnika (starje{ina) nije mogao kandidirati na ve}e du`nosti ako nije zavr{io i po-
lo`io neku od vojnih {kola u biv{em Sovjetskom Savezu. Nakon toga, Mile Kandi}
preskakao je du`nosti te je brzo do{ao do du`nosti zapovjednika flote i komandan-
ta VPO-a. Njegovi bolji poznavatelji smatrali su ga vi{e rusofilom nego »zadojenim
~etnikom«. Ustvari, cijeli njegov `ivotni put i njegov odgoj ukazivao je na ~injeni-
cu kako se radilo o spretnom karijeristu, koji je i u takvoj situaciji kakva je bila u
rujnu 1991. mogao uspje{no odraditi zada}e u duhu naloga iz Beograda. Imao je
dobru komunikaciju s okolinom, bio je relativno dru`eljubiv, te svoj autoritet nije
gradio pozivaju}i se na va`nost du`nosti koje je obna{ao, nastoje}i svemu tome
ugraditi neku svoju osobnu notu. Nije se htio nametati za svaki posao koji se radio,
ve} je davao ovla{tenja podre|enima koji su mogli iskazivati samoinicijativu. Nije
bio sklon utjerivanju nekih svojih pogleda silom ili preko koljena, saslu{ao bi sugo-
vornika ili bi se slo`io s u~injenim, ~ak i onda kad to nije bilo po planu. Nastojao
je u sve {to radi uvesti struku i uposliti ljude od povjerenja i struke. Poznavaju}i
osobno naobrazbu i domete admirala Letice i Kandi}a, bez ikakve se patetike mo`e
re}i da je admiral Letica bio ja~i u temeljnim vojnim znanjima od Kandi}a. Iako su
obojica pro{li najvi{e vojne {kole, admiral Kandi} je u svojemu {kolovanju bio izlo-

187
`en ruskoj torturi davanja tehni~kih znanja i u~enju tehni~kih pojedinosti koje su
po svim na~elima vojne struke potreba ni`ih ~asnika za obna{anje takti~kih i teh-
ni~kih du`nosti na brodu. Admiral Kandi} se ~esto znao hvaliti poznavanjem deta-
lja odre|ene ratne tehnike, naravno ruskog podrijetla, koje je poznavao i teorijski i
prakti~no.
Glavni zapovjednik HRM-a bio je admiral Sveto Letica. Teoreti~ar po mjeri usm-
jeren na prakti~no, nije patio od nekih nesuvislih teorija. Za razliku od admirala
Kandi}a, admiral Letica je u {kolama koje je pro{ao izu~avao klasike vojne misli koji
su polazili od na~ela rata. I jo{ ne{to vrlo bitno za kona~nu ocjenu: admiral Letica
imao je ratno iskustvo. Iako ga je stekao na brodovima partizanske mornarice u
Drugom svjetskom ratu, koju su vrijeme i tehnologija pretekli, na~ela rata ostaju
ista. I uvijek su bila naklonjena nepokolebljivim zapovjednicima koji su vjerovali u
sebe i u svoju zada}u. Iako u poznim godinama za vojnika, njegove ra{~lambe odre-
|enih stanja bile su fascinantne. Na sastancima kolegija, bez obzira na pritisak situ-
acije, smireno bi saslu{ao sve sudionike i na kraju bi dao svoju ra{~lambu. U takvim
situacijama bio je temeljit i dosljedan do zadnjeg detalja. Jednostavnim rije~ima slo-
`ena stanja ra{~lanio bi na razumljive cjeline i dao prihvatljiva rje{enja. Njegove ek-
spertize bile su prava predavanja tipa »ex cathedra«, nikad ponovljena, uvijek svje-
`a i nova. Iako je u to vrijeme u Zapovjedni{tvu HRM-a bilo stru~njaka presti`nih
znanja, ~ije su analize naprosto plijenile dosezima struke, admiral je sa`etke njiho-
vih izlaganja znao uvezati u op}u cjelinu svojih prosudbi, ~ime je kona~no rje{enje
uvijek bilo najsvrsishodnije u tom trenutku. Ova njegova sposobnost pojednostav-
ljivanja kompleksnih pojava i stanja bila je posljedica godinama kumuliranih znan-
ja i razmi{ljanja, i u ono vrijeme, bez obzira na visoku razinu obrazovanja i iskustva
ostalih suradnika, jednostavno je u tom segmentu dominirao. Za razliku od admi-
rala Kandi}a koji je nastojao ostaviti o sebi povoljan dojam na slu{atelje i podre|e-
ne, admiralu Letici vi{e je bilo do pravilnog razumijevanja i provedbe njegovih vla-
stitih ideja. Rijetki su njegovi suradnici kojima admiral Letica nije bar jednom do-
bro »stao na `ulj«. Zapovijedanje podre|enim postrojbama bilo je tako|er potpuno
razli~ito kod obojice admirala. Admiral Kandi} je bio u velikoj stisci: morao se sna-
laziti izme|u zapovijedi iz Beograda, »jastrebova« i »golubova« u vlastitim redovi-
ma, te vidno rastu}e prijetnje od strane HRM-a. Nasuprot njemu, admiral Letica
nije obra}ao pa`nju na detalje i sitnice, to je ostavljao onima koji su pozvani brinu-
ti za iste. Njemu je uvijek bila jedna slika pred o~ima: uspostaviti paritet mo}i kako
bi jednom kad otpo~ne sukob izme|u JRM-a i HRM-a, na prostoru koji on sam
izabere, rezultat morao biti unaprijed poznat.

188
Visoki ~asnici

Analiziraju}i visoke ~asnike, ili prvu crtu zapovijedanja u JRM-u i HRM-u, mo`e-
mo konstatirati da je bilo velikih razlika. Iako su zavr{avali iste ili sli~ne {kole u biv-
{oj vojsci ili na civilnim fakultetima, razlike su se o~itovale u prihva}anju sadr`aja
mita. Djelatnici srpske i crnogorske nacionalnosti bili su sustavno obasipani infor-
macijama o nepobjedivosti srpske vojske, o njezinom posebnom poslanju i ulozi u
Jugoslaviji, i ~vrsto su vjerovali u taj mit. Upravo zahvaljuju}i tome vjerovanju, kad
su se nakon dolaska Slobodana Milo{evi}a na vlast u Srbiji za~ule ratne trube, ve}i-
na njih se opredijelila za srpsku stranu. Malo njih je uvidjelo spremnost hrvatske
strane na otpor, a i takvi su ga uglavnom podcjenjivali. Imali su stra{no povjerenje
u svog »vo`da« Milo{evi}a i JNA kao srpsku vojsku. ^ak i onda kada je ta vojska
po~ela primati ozbiljne udarce, kada su vojarne po Hrvatskoj po~ele padati jedna za
drugom, i dalje su vjerovali u mit. Istina je, vi{e nisu bili uvjereni da }e pobjeda biti
laka, ali su stalno umi{ljali da }e ih ne{to spasiti. Tu su, prije svega, o~i bile uprte u
kontraobavje{tajnu slu`bu – zloglasni KOS, koji je trebao samo maknuti predsjed-
nika RH F. Tu|mana i njegove bli`e suradnike, da bi se problemi u Hrvatskoj rije-
{ili prema njihovim `eljama. U svakom slu~aju, uvijek su o~ekivali da }e probleme
rije{iti netko drugi, ne uvi|aju}i da se i oni trebaju potruditi pomo}i koliko mogu.
Na hrvatskoj strani, barem u HRM-u, bili su stru~njaci najrazli~itijih profila i naj-
vi{ih dosega. U Centru visokih vojnih {kola u Splitu vi{e od 50% nastavni~kog ka-
dra bili su Hrvati, koji su posjedovali presti`na znanja iz pomora~kih struka i oru`-
nih specijalnosti. Sli~no je bilo i u biv{oj Komandi VPO-a i Komandi Flote. Refe-
renti po specijalnostima za koje su bile potrebne stru~ne i specijalisti~ke {kole na
poslijediplomskim studijama itd., bili su ve}inom Hrvati. Bilo ih je u dovoljnom
broju da HRM otpo~ne sa svojim zada}ama u najkra}im mogu}im rokovima.

Odnos snaga

Zahvaljuju}i ~injenici da su brodovi JRM-a bili dobro odr`avani, imali su visok stu-
panj ispravnosti, posebice u po~etku bojnih djelovanja. Oru`ane sustave na brodo-
vima ~inilo je vi{e puta provjereno naoru`anje s visokim stupnjem pouzdanosti, po-
drijetlom uglavnom iz uvoza. Ljudi na brodovima koji su to oru`je upotrebljavali
bili su upoznati s na~inima kori{tenja i odr`avanja, a ujedno su imali nu`an broj
pri~uvnih dijelova. Sli~an je slu~aj s pogonom ovih brodova. Za vrijeme provedbe
ovih zada}a primije}en je mali broj kvarova na pogonskim postrojenjima, kao i na
pomo}nim postrojenjima. Me|utim, kako je vrijeme odmicalo, primije}eni su kva-
rovi posebice na brodovima tipa R^ i T^. Uskoro su pojedini brodovi privezani (u
Boki kotorskoj) te postali »prodavaonice« pri~uvnih dijelova za druge brodove.
Ovim brodovima uskoro je po~ela nedostajati stru~na pomo} specijaliziranih radi-

189
onica, djelatnika i alata: od elektri~ara i elektroni~ara, do mehani~ara, oru`ara i sl.
Da stvar bude gora, mnogi specijalizirani alati, ure|aji za kalibraciju i ba`darenje i
specifi~ni doknadni dijelovi ostali su na obali. Mnogo njih se zateklo u Lori i Di-
vuljama, ali se nisu mogli prebaciti do brodova. Ipak je ve}ina potrebnih doknad-
nih dijelova bila smje{tena po skladi{tima koja su pala u hrvatske ruke. Ovaj prob-
lem je s vremenom poprimao sve ve}e razmjere, tako da se velik broj brodova na-
kon dolaska u Crnu Goru nije mogao dovesti u operativno stanje, upravo zbog po-
manjkanja dijelova i specijalisti~kih vje{tina me{tara od zanata. Jedino u ~emu po-
sade brodova JRM-a nisu oskudijevale bilo je streljivo svih vrsta i za sva oru`ja. Iako
je hrvatska strana zauzela mnoge vojarne na hrvatskoj obali, JRM se opskrbila bor-
benim i rezervnim kompletima streljiva, a isto su mogli obnavljati u skladi{tima u
Boki kotorskoj.
HRM se u po~etku protivniku nije mogla suprotstaviti paritetom u brodovima, ve}
snagama i sredstvima s obale, a to su bili topovi, mine i diverzanti. HRM-u je ne-
dostajalo ljudi topni~ke specijalnosti. Ovo je bio posebno ozbiljan problem kad se
u obzir uzme ~injenica da je naoru`anje kojima je raspolagalo topni{tvo HRM-a
bilo na donjem pragu uporabne vrijednosti. Topovi koje je posjedovala HRM bili
su zaplijenjeni i uglavnom bez zatvara~a. Isti su napravljeni u doma}im tvrtkama i
radionicama, ali nisu mogli »za stalno« zamijeniti originale. Imali su svoje »vrijeme
uporabe« koje nije bilo dugog vijeka, nakon ~ega su se topovi zaglavljivali i ispada-
li iz uporabe. Jednako tako, bilo je malo originalnih granata za topove. Ve}i dio njih
izva|en je iz mora, promijenjeno im je barutno punjenje i stavljeno na raspolaga-
nje topnicima. Sli~no je bilo s ciljni~kim spravama. O radarima iz sustava SUVOA
(Sistem upravljanja vatrom obalne artiljerije) moglo se samo sanjati. Oru`ja kojima
su raspolagale postrojbe PZO-a vi{e su sli~ila na muzejske eksponate nego na nao-
ru`anje operativnih postrojbi. Rijetke su bile postrojbe PZO-a u njezinom nastaja-
nju koje su imale nekoliko oru`ja iste tvrtke i kalibra. Stoga je bilo te{ko nabaviti
streljiva za ta sredstva, a kad se ne{to i nabavilo nikad ga nije bilo dovoljno niti za
{kolska ga|anja, tako da se s istima moralo krajnje racionalno pona{ati i upotre-
bljavati ga u krajnjoj nu`di. Minsko oru`je bilo je iz skladi{ta JRM-a i nosilo je nji-
hov pe~at i kakvo}u. Najvi{e je problema bilo s opremom za diverzante. Embargo
na naoru`anje nije ostavljao prostora za nabavu neke kvalitetnije opreme. Posebno
se osje}ala potreba za sredstvima za daljinsku diverziju. Ta su se sredstva po~ela pro-
izvoditi u Hrvatskoj. Me|utim, vrijeme je bilo ograni~avaju}i faktor. Ovako slo`e-
no oru`je nije se moglo uvesti u operativnu uporabu bez dovoljnog broja testiranja,
proba, itd., a trebalo je i ljude obu~iti. Ipak, prije samog otpo~injanja bitke, 13. stu-
denoga 1991., zapovjedniku Odjela za podvodne djelatnosti predan je mini-
torpedo s daljinskim navo|enjem, a primljen je i Duh sv. Vlaha, eksplozivni ~amac
na navo|enje. Bilo je problema i s ostalim naoru`anjem; PO rakete »Maljutke« koje
su dobili pomorski diverzanti uglavnom su bile neispravne, prekinutih kablova. Sre-

190
}om, tu je bio na raspolaganju stru~njak za rakete koji je ovim raketama uspio vra-
titi operativni status.

Pripremanje pozornice

U studenome 1991. pripreme za ure|enje boji{nice na srednjodalmatinskom po-


dru~ju poprimale su svoj kona~an oblik. Polo`ena su planirana minska polja, po-
morski diverzanti po~eli su se opremati »maljutkama«, a o~ekivalo se uvo|enje u
opremu sredstava za daljinsku diverziju. Najvi{e se napravilo s topni~kim bitnica-
ma. Njihov broj se pove}avao iz dana u dan, polo`aji su se ukopavali i maskirali,
brojale su se granate. Me|utim, problem s topni~kim bitnicama o~itovao se u ~inj-
enici {to su topovi svugdje bili potrebni, pa su se ve} ~uli povici kako topovi u mor-
narici ne rade ni{ta, a nema ih tamo gdje su potrebni. Tako je krajem rujna i po~et-
kom listopada od zarobljenih topova za obranu splitskog akvatorija Zapovjedni{tvo
HRM-a imalo na raspolaganju tri topni~ke bitnice s ukupno 12 topova 85 i 88
mm, koje su bile raspore|ene na polo`ajima, popunjene posadama uz odre|eni b/k.
Topovi su bili postavljeni na otocima [olti, Bra~u i u uvali Ka{juni. Na otoku [ol-
ti djelovala je topni~ka bitnica Marin~a rat koja se sastojala od ~etiri topa 88 mm,
a na paljbenom polo`aju Vela stra`a u blizini mjesta Grohote jo{ jedan top 85 mm.
Topovi su bili pokretni i mogli su ga|ati ciljeve u Splitskim vratima i ciljeve ju`no
od otoka [olte. Bra~ani su imali na raspolaganju topni~ku bitnicu Ra`anj, sastava 3
topa 85 mm, a topni~ka bitnica u uvali Ka{juni raspolagala je s 2 topa 85 mm i 2
topa 88 mm. U ovaj broj nisu ura~unate bitnice i sredstva PZO-a, koja su, sli~no
kao i obalne bitnice, polako, ali sigurno narastala i bila postavljena na paljbene po-
lo`aje za obranu Splita i mjesta na otocima.
Me|utim, u to vrijeme na ju`nom dijelu boji{nice neprijatelj je nadirao magistra-
lom od Dubrovnika prema Slanom, te se iskazala potreba da se to boji{te oja~a, po-
sebice u topni{tvu. Stoga je zapovjednik HRM-a te{ka srca donio odluku da se dio
topni{tva koje je bilo namijenjeno obrani Splita uputi na Ju`no boji{te. Tako su s
polo`aja Ka{juni povu~ena dva topa 88 mm s posadom (zapovjednik Milivoj Buti-
gan) i preba~ena na paljbeni polo`aj \unta Doli (kod Stona). Jo{ dva topa se pre-
mje{taju u uvalu @uljane na poluotoku Pelje{cu (Josip Macani}). S ovim promje-
nama obrana Splita je, barem {to se topni{tva ti~e, spala na niske grane. Na paljbe-
nom polo`aju Ka{juni ostao je samo jedan top (uz neispravnu polugu za vu~u). Top
koji se nalazio na [olti kod mjesta Grohote tako|er je imao neispravnu polugu za
vu~u. U Splitskom kanalu, gdje je djelovala TG Ka{tela mogao je djelovati samo je-
dan top, onaj s polo`aja Vele stra`e, a na vrlo uskom podru~ju i top s bitnice Ra-
`anj s paljbenog polo`aja Golo brdo na Bra~u. Ovakav broj i raspored topni{tva nije
bio ni pribli`no dovoljan za obranu grada Splita, ali potrebe su na drugim mjesti-
ma prema prosudbi zapovjednika mornarice bile ve}e. Zapovjednik mornarice uz-

191
dao se u ~injenicu da su odstojanja na ovom podru~ju bila relativno mala, tj. i pre-
ostalo oru`je imalo je izglede za dobro ga|anje prema brodovima JRM-a koji su im
se nalazili u dometu. Osim toga, paljbeni polo`aji na [olti i Bra~u ostali su za pro-
tivnika nepoznanica, {to je u svakom slu~aju pove}avalo mogu}nost pre`ivljavanja
i du`eg borbenog djelovanja.
Zapovjednik HRM-a imao je informacije da se pod pokroviteljstvom europskih
promatra~a vode intenzivni pregovori izme|u hrvatske strane i JNA o prekidu va-
tre, koji bi ovaj put mogao potrajati. Iako su svi dotada{nji dogovori o primirju brzo
bili prekr{eni, admiral Letica je upozorio ~lanove svoga u`eg sto`era da HRM u {to
kra}em vremenu mora pokazati zube JRM-u i prekinuti pomorsku blokadu luka,
koja ~ini ogromnu {tetu gospodarstvu Republike Hrvatske. Ujedno i ogroman broj
izbjeglica ~eka po lukama da se prebaci prema sjevernim lukama u sigurnije okru`-
je. Od svih protivnikovih brodova admiralu Letici najvi{e je smetao VPBR »Split«.
Htio ga je pod svaku cijenu ukloniti sa scene. Stoga je najprije tra`io od zapovjed-
nika Odjela za podvodna djelovanja bilo kakav na~in da se napadne VPBR »Split«
kako bi se isti potopio ili o{tetio, a protivnik izazvao na reakciju. Zapovjednik
Odjela izvijestio je admirala Leticu da }e Odjel biti spreman tek u drugoj polovici
studenoga, s ~ime se admiral nije mogao pomiriti i tra`io je da se u akciju krene {to
prije. Poku{alo se s torpednim napadom. U Brodoremontnom poduze}u [ibenik
zavr{en je remont T^-a 222 i brod je bio operativan. U skladi{tu Paninkovac nala-
zilo se skladi{te torpednog oru`ja iz kojega se brod mogao opremiti torpedima. Sto-
ga je odlu~eno da se izvede torpedni napad s T^-a, a meta bi mu bio VPBR »Split«.
Napad je izveden 10. studenoga 1991. u no}nim satima (3.35 sati), ali bez uspje-
ha. Napad je ponovljen s istim brodom narednoga dana i opet s ~etiri ruska torpe-
da TR-53 VA, me|utim, ni tada nije ostvaren niti jedan pogodak. Ni u jednom slu-
~aju posada VPBR-a nije primijetila hrvatski T^ koji je izvodio napad, kao {to nije
primijetila lansirana torpeda. VPBR kao da je bio za~aran. Odjel za podvodna dje-
lovanja je od poduze}a »Brodoprojekt« iz Rijeke dobio na poklon brod za samona-
vo|enje (vidi poglavlje o diverzantskim djelovanjima HRM-a, op.a.) Duh sv. Vla-
ha, kojega su u`urbano pripremali za akciju. A akcija je trebala biti napad na VPBR
»Split« i njegovo kona~no potapanje. Na`alost, i ovoga puta VPBR je imao sre}e.
Duh sv. Vlaha ra|en je na brzinu, imao je lo{e u~vr{}enu oplatu za koju su ljudi iz
Baze za opskrbu ronilaca javno izjavili da se trebala u~vrstiti s jo{ pokojim vanjskim
premazom stakloplastike, kako bi brod dobio na ~vrsto}i. Me|utim, zapovjednik
HRM-a tra`io je da se zadatak izvede {to prije. Na`alost, za vrijeme prevo`enja bro-
da do otoka [olte s kojega je trebalo izvesti napad, voda je prodrla u brod, koji je
potonuo izme|u Drvenika i [olte. Skiper por. kor. Mihailo Viceli} spasio se pliva-
njem do Drvenika. Brod je potonuo i eksplodirao na dnu, najvjerojatnije zbog pro-
dora vode u paljbeni sustav. Jedina korist od ovoga doga|aja pokazat }e se za par
dana, kad su ~elnici jugomornarice pomislili da je eksplodirala neka neispravna

192
podvodna mina koju je polo`ila hrvatska strana u vodama izme|u otoka Drvenika
i [olte.
Umjesto VPBR-a »Split«, `rtvom HRM-a postao je P^-176 »Mukos«, kojega su
pogodili diverzanti u Splitskim vratima, 14. studenoga u ve~ernjim satima. Doga-
|aji koji su uslijedili bili su upravo ono {to su pripadnici HRM-a i o~ekivali: `esto-
ka reakcija brodova JRM-a po paljbenim polo`ajima Bra~a i [olte. Iz izvje{}a ope-
rativnog de`urnog u ZHRM-u toga dana, od TG Ka{tela u popodnevnim su sati-
ma na moru bili samo VPBR »Split«, jedna RTOP i jedan P^ (»Mukos«). Me|u-
tim, uskoro se, oslu{kuju}i protivni~ku radiovezu izme|u brodova, moglo ~uti da
postoji jo{ nekoliko drugih sudionika koji su pristigli u pomo}.
Izvje{}e HTV-a o doga|aju u Splitskim vratima, 14. studenoga 1991. godine:
Dana{nja zapovijed o potpunom zamra~enju Splita prakti~ki jo{ nije bila ni za`ivjela,
a Krizni je {tab i Zapovjedni{tvo obrane grada, ve~eras u 18.40 sati dalo novu zapovi-
jed o potpunom zamra~enju Splita, ali i podru~ja Ka{tela, Solina i Trogira. Ova je za-
povijed u stvari mjera predostro`nosti za slu~aj neprijateljske osvete koja bi mogla usli-
jediti zbog potapanja potonulog ~amca okupatorske mornarice kraj uvale Bobovi{}a na
Bra~u. Prema obavijesti de`urnog u Operativnom centru Zapovjedni{tva HRM, taj je
ratni brod oko 17.40 sati po~eo tonuti zbog naglog prodora vode u unutra{nji dio plo-
vila. Razlog je za sada nepoznat, ali se pretpostavlja da je u pitanju nestru~no vo|enje
broda pod nepovoljnim vremenskim uvjetima. Jer, poznato je da gusari admirala Kan-
di}a muku mu~e zbog posada skupljenih »zbrda-zdola« (Dnevnik HTV-a i emisija
»Hrvatska danas«, 14. studenoga 1991. godine).

U bombardiranje otoka uklju~ili su se i novi sudionici, {to se ustanovilo putem pri-


slu{kivanja protivni~kog radio-prometa. U tim napadima sudjelovali su, slu`e}i se
kodnim nazivima, veliki patrolni brodovi »Split« (kodna oznaka Sava) i »Kopar«
(Platan), RTOP 405 (Parak) i poja~anje s Visa – raketni brodovi (Garbun, Komar
i ^epel), te RTOP 406 (Pakra). Zapovjednik HRM-a admiral Letica je 14. stude-
noga 1991. uve~er, kad je ~uo da je pogo|en patrolni brod »Mukos«, odr`ao kra}i
sastanak (nazo~ni su bili: na~elnik sto`era HRM-a kfr. Karlo Grbac, na~elnik Ope-
rativnog odjela kfr. Augustin Kontrec i zapovjednik Odjela za podvodna djelovanja
kfr. Stjepan Bernadi}). Zaklju~eno je da se 15. studenoga o~ekuje napad protivni~-
ke mornarice ve}ih razmjera, samo {to sami ciljevi i zona djelovanja ostaju znakom
pitanja. Tom prilikom izdana je zapovijed o pove}anju mjera borbene spremnosti
svim postrojbama HRM-a. Tijekom no}i 14./15. studenoga javljeno je da iz vi{ke
luke isplovljava grupa od 6 brodova predvo|ena VPBR-om i da se uputila prema
Hvaru. Nakon nekog vremena ova se grupa pojavila s ju`ne strane otoka Bra~a i
izgledalo je da }e pro}i kroz Splitska vrata. Tim putem nisu mogli zbog polo`enih
mina, pa je ovaj manevar vi{e bio usmjeren na provokaciju topni~ke bitnice sa [ol-

193
te kako bi joj se otkrio polo`aj. Istina, ova je bitnica ispalila nekoliko plotuna u
smjeru ovih brodova, ali kako je ga|ala po navo|enju (izvan izravne vidljivosti) nije
ju bilo mogu}e osmotriti niti locirati. Plotuni su napravili svoje i ova se grupa brzo
povukla prema istoku Bra~a u mrak. Tijekom no}i sva naredna pucnjava dolazila je
samo sa strane brodova JRM-a. Povremeno bi iz pje{a~kog oru`ja zapucali i diver-
zanti u Splitskim vratima na otoku Bra~u. Grupa diverzanata koja se nalazila na
[olti premjestila se bli`e Stomorskoj u `elji da PO raketama tipa »Maljutka« doh-
vate neki od brodova JRM-a. Topni~ke bitnice HRM-a ostale su po no}i neaktivne
kao i do tada, da ne bi kompromitirale svoj polo`aj. Topni{tvo s brodova ga|alo je
ciljeve nasumce; nije se moglo to~no odrediti gdje je protivnik tada imao te`i{te ga-
|anja i koji su mu bili glavni ciljevi. Pucalo se na svako svjetlo i na svaku sjenu koja
se micala. Paljba je bila ~as ja~a, ~as slabija, da bi pred zoru sve utihnulo. Ujutro 15.
studenoga 1991., u 6 sati ponovno je o`ivjela radioveza na brodovima JRM-a. U
mre`i su se pojavila nova imena, te se u prvi mah ~inilo da TG Ka{tela odr`ava vezu
s brodovima ispred vi{ke luke, me|utim, ~ujnost je bila i suvi{e dobra da bi brodo-
vi na VVF frekvencijama bili na tako velikom dometu. Upravna radiostanica bro-
dova JRM-a, Sava – »komandni brod« ~itave grupe, izdala je zapovijed podre|enim
brodovima, ali i svim akterima iz sastava JNA u garnizonu Split, da se spreme za
»dejstva po dogovorenom planu«.

Operativni odjel HRM-a pratio je cijelo vrijeme radiovezu protivni~kih brodova, i


kad su primili signal o predstoje}im bojnim djelovanjima, prenijeli su priop}enje
zapovjedniku HRM-a. Nitko, pa ni admiral Letica nije znao {to zna~i taj signal, ali
svi su znali da ne}e biti ni{ta dobroga. Osim brodova neposredno ispred Splita, tu
je jo{ bila Ratna luka Lora, puna oru`ja i crnogorskih rezervista spremnih na sve.
Istina, iz Lore se tijekom cijelog razdoblja nikad do tada nije javilo te{ko oru`je, to-
povi ili minobaca~i koji bi granatirali Split. U blizini je bila i vojarna Dra~evac, u
kojoj je bila smje{tena vojna policija s oklopnim transporterima, te vojarna u Divu-
lje na zapadnom dijelu Ka{telanskog zaljeva. U njoj su bili diverzanti, neke jedini-
ce mornari~ko-desantnog pje{a{tva, helikopteri... Hrvatsku stranu zabrinjavalo je
pona{anje subjekata u tim vojarnama. Do tada su bili relativno mirni, bili su u izo-
laciji i po{tivali su dogovore. Mo`da je tome do{ao kraj. Nadalje, zapovjednici zra-
koplovnih jedinica iz Mostara i Udbine prijetili su odlu~nim napadima zrakoplova
po Splitu. Tih dana dnevne novine su ionako bile pune naslova o mogu}im napa-
dima neprijateljskih zrakoplova i predvi|ali su se mogu}i ciljevi. Veliki broj sru{e-
nih zrakoplova od strane hrvatskih topnika ulijevao je samopouzdanje da }e protiv-
ni~ka strana, ako i napadne zrakoplovima, u~initi to pojedina~nim grupama i da
Split ne bi trebao biti glavnom metom napada. Kako je svitalo, na moru su se mo-
gli jasno uo~iti protivni~ki brodovi kako raspr{eni po cijelom kanalu manevriraju
od Splita do Bra~a i [olte. Ispred splitske gradske luke vidjela se jedna topovnja~a i
dva raketna ~amca. Ispred [olte se nalazio VPBR »Split« koji se po~eo pribli`avati

194
rtu Jova na ^iovu. Ostali brodovi bili su u izmaglici prema otocima. Vrijeme je bilo
»po fri{kom jugu«. Istina, vjetar jo{ nije bio dovoljno jak, ali prognoza je bila da }e
jugo poja~ati. Nebo je bilo poluobla~no, vidljivost relativno dobra, iako su se rubo-
vi [olte i Bra~a nalazili u laganoj izmaglici. More u Splitskom kanalu bilo je rela-
tivno mirno. Jugo koje je puhalo nije razvilo ve}e valove. U 6.30 sati za~uli su se re-
ski rafali. U Splitu su se ~uli topovi 57 mm s RTOP-a i rafali iz 30 mm topova ra-
ketnih ~amaca. Pucnjava iz topova mije{ala se sa zvukom sirena koje su pozivale sta-
novni{tvo u skloni{ta. Iako se `estoko pucalo, me|u ljudima nije bilo panike. Mo-
gla se ~uti tek pokoja psovka na ra~un napada~a, dok se `urilo prema skloni{tima.
Kako je to tih dana zbog zra~ne opasnosti bila uobi~ajena ruta, ulice su se brzo
ispraznile i u Splitu su se ~uli samo pucnjevi topova, a uskoro i zvuk ambulantnih
i vatrogasnih kola. Bilo je neobi~no u ovaj sat vidjeti Split tako pust i prazan. To je
bilo vrijeme kad ljudi odlaze na posao, ulice bi bile pune svijeta, autobusa, auto-
mobila... A sada na ulicama nije bilo nikoga.

U ZHRM-u je tako|er vladala u`urbanost. Pratilo se {to se doga|a na moru, u o~e-


kivanju da }e se javiti netko iz Komande VPO-a te objasniti situaciju i namjere bro-
dova JRM-a. Na pozive se u po~etku nitko nije javljao, niti iz Komande VPO-a,
niti iz Lore, niti iz ijednoga mjesta s kojega su do tada vo|eni pregovori. Nakon po-
~etnog iznena|enja izazvanog granatiranjem Splita (nije se vjerovalo da }e jugo-
mornarica pucati po gradu u kojemu su dotada `ivjeli i u kojemu su jo{ uvijek `i-
vjele njihove obitelji), krenulo se u protuakciju. Takav jednostrani postupak Zapo-
vjedni{tva jugomornarice kojim se krenulo u odmazdu bio je iznena|uju}i i nesh-
vatljiv. Brodovi JRM-a nisu ni{ta u~inili u svezi svoga vlastitog osiguranja, {to je
potpuno neshvatljiv postupak. O~ekivana pomo} brodova koji bi bili koncentrira-
ni ju`no od Bra~a i [olte i koji bi se priklju~ili u vatrenim djelovanjima prema oto-
cima i kopnu izostala je. Time su stvoreni preduvjeti za slobodu djelovanja svih hr-
vatskih snaga uklju~enih u obranu otoka i obale samo na neprijateljske brodove u
Splitskom kanalu. Nakon {to su brodovi zauzeli polo`aje u blizini svojih ciljeva, va-
tra je otvorena u 6.30 sati, kako je nare|eno sa zapovjednog (komandnog) broda.
Prvi cilj je o~ito bio Katalini}a brig, {to se potvrdilo i u radioporukama. U po~etku
je ga|anje bilo iznimno lo{e, jer su se vidjeli mnogi podba~aji, kada su granate pa-
dale u more. A onda su topovske cijevi usmjerene prema drugim ciljevima. Uskoro
su stanovnici mogli raspoznavati pojedine topove, vrlo neugodan fijuk granate od
57 mm, muklu huku granata 76 mm, te reski zvuk granata ispaljenih iz topova 30
mm. Tom prilikom protivni~ki topnici, ga|aju}i »izabrane ciljeve« u Splitu, pogo-
dili su: Arheolo{ki muzej, zgradu Op}ine, sportski kompleks »Gripe«, Higijenski
zavod, Tehni~ku {kolu, svjetionik »Pomorac«, m/b Bartol Ka{i} i Vladimir Nazor.
Na trajektu Vladimir Nazor poginuli su vo|a stroja Jure Kalpi} i upravitelj stroja
Dinko Maras, koji su se u vrijeme napada nalazili u gara`i, a ranjen je kormilar Ante
Vidovi}. Popis ciljeva jasno ukazuje da je pucnjava po Splitu bio samo teroristi~ki

195
~in pod zapovjedni{tvom jugomornarice, u kojemu je poginulo {est gra|ana Splita,
a vi{e njih je ranjeno.

Kako je tekao razgovor izme|u brodova jugomornarice pokazuje izvje{}e koje je


»Slobodna Dalmacija« prenijela od sredi{njice za ED Centra za EI i PED Split, 16.
studenoga 1991., u ~lanku pod naslovom Kako su brodovi jugomornarice na{tima-
vali ni{ane?

Ga|ajte svetionik Pomorac!


Split, 15. studenoga. Da je napad neprijateljskog brodovlja na Split bio planiran, po-
tvr|uje i snimka razgovora koji su neposredno prije otvaranja vatre, oko 6.30 sati, vo-
dili ~lanovi posada brodova okupatorske mornarice. U napadu, razgovorima i navo|e-
nju projektila sudjelovali su, slu`e}i se {ifriranim imenima, veliki patrolni brodovi
»Split« (Sava) i »Kopar« (Platan), raketna topovnja~a broj 405 (Parak), tri raketna
~amca pristigla kao poja~anje s Visa (Garbun, Komar i ^epel), te raketna topovnja~a
406 (Pakra). Snimljeni su i dijelovi razgovora nakon {to je paljba ve} po~ela.
• Platan, Platan ovdje, Garbun, prijem.
• Platan, jeste li zadovoljni kako smo se namestili?
• Platan ovdje, Komar, prijem. Cilj je Katalini} breg. S dejstvom po~injemo u 06,30.
Prijem.
• Dobro, jasno mi je. Jesi li rek’o Katalini} brijeg?
• Da, i u 6.30 po~injemo s dejstvom.
• U redu.
• Platan ovdje, Komar prijem. E, odli~no je, zna~i raketa je pala po obali, dobro je.
• Platan, ovdje Sava, prijem.
• Platan ovdje.
• Ovdje Sava, dejstvujte na ciljeve.
• Komar, Platan, ovdje Sava, prijem.
• Platan na prijemu.
• Ovdje Sava, imate podba~aje.
• U redu, u redu, razumeli.
• Komar, Platan, ovdje Sava, prijem.
• Platan ovdje.
• Ovdje Sava. Ga|ajte svetionik Pomorac.
• Razumio, ga|ao.
• Komar, ovdje Sava, prijem.
• Zdravo, Komar. Prijem.
• Jeste li osmotrili par pogodaka na{ih?
• Osmatramo malo te`e, prijem.
• U redu.
• Sava, ovdje Komar, prijem.

196
• Da?
• Ja, mislim da je u redu. Ga|ali ste sad ovuda preko Plo~a. Ja mislim da je dobro.
• Parak, ovdje Sava. Obratite pa`nju da nam ne bi tko s le|a...
• Sava ovdje, Komar, prijem.
• Sava?
• Samo se jedna aktivirala. Pove}ajte malo elevaciju. Nastavite.
• Komar ovdje. Sava. Jeste li ono rekli za prvo?
• Ina~e sve, samo je u redu jedan pogodak. Prijem. Zna~i pove}ajte malo elevaciju.
• Gdje su ostala pala? U more ili negdje?
• U more, ja mislim.
• ^epel, ^epel. Ovdje Sava. Da li radite?
• ............. (nerazumljivo)
• Ovdje Sava. U redu, nastavite.
• Komar, Komar, ovdje Platak.
• Komar na prijemu.
• Komar, pazite malo na elevaciju, ide vam sve preko, tamo u Varo{. Ko to puca?
• Dobro, ho}ete vi jo{ dejstvovati po Marjanu, prijem?
Daljnji razgovor sudionika nije bio omogu}en, jer su od »svoje Komande« dobili za-
povijed o prekidu vatre i povla~enju u uvjetima nemogu}nosti komuniciranja
(kombinirano ometanje i obmanjivanje). Ta zapovijed je u prvom trenutku izazva-
la iznena|enje, ali je ipak po{tovana, ~ime su hrvatski vojnici (skupina za ED Cen-
tra za EI i PED Split) izbjegli ve}e `rtve i razaranje grada. Ovo je bio primjer kori-
{tenja materijala dobivenog radio-prislu{kivanjem za psiholo{ko-promid`bene po-
trebe. Navedeni materijal koristili su Radio Zagreb, Radio Split, HTV i dnevne no-
vine, da bi se pokazalo da je akcija unaprijed bila pripremljena i da su civilni cilje-
vi unaprijed odre|eni. Cijeli radiopromet pozorno je slu{an i u Zapovjedni{tvu
HRM-a, a bio je preno{en u`ivo i na Radio Splitu. Povla~enje brodova jugomor-
narice iz Splitskog kanala na Radio Splitu odmah je popra}eno pjesmom: »Kad na{
brod tone, tone...«
Bez obzira ne veliku premo} u odnosu snaga izra`enu brojem topni~kih cijevi, ra-
ketnih lansera i svega oru`ja na raspolaganju, protivni~ka strana je bez razmi{ljanja
i bezglavo uletjela u zamku iz koje se te{ko bilo izvu}i. Svojim postupkom pru`ila
je snagama Hrvatske ratne mornarice sve prednosti na koje ratna vje{tina na moru
ukazuje od davnina: iznena|enje, pogodnost i poznavanje terena te koncentri~ni
napad. Dok su po gradu padale granate, a ljudi i{li u skloni{ta, zapovjednik Hrvat-
ske ratne mornarice kona~no je dobio Komandu VPO-a i generala Mladeni}a, te
upozorio da HRM ne}e ostati sklopljenih ruku. General Mladeni} odgovorio je da
u zgradi Komande VPO-a nema struje, o ~emu bi admiral trebao imati informaci-
ju, i da oni ni u kom slu~aju ne mogu utjecati na doga|anja izvan zgrade. Ujedno
je obavije{tena misija Vije}a Europe. Oni su sve to i sami ~uli i vidjeli i obavijestili

197
admirala Leticu da }e u~initi »sve {to je u njihovoj mo}i da se napad zaustavi«. Sve
se ovo doga|alo iza 6.30 sati ujutro 15. studenoga 1991. godine. Uvidjev{i da vi{e
nema smisla ~ekati, admiral Letica iza{ao je u hodnik ispred svoga ureda i s vrata
operativnog ureda koji se nalazio preko puta izdao jednostavnu zapovijed: »Raspa-
li!« Ova se rije~ ne nalazi niti u jednim borbenim pravilima ili rje~nicima, ali bila je
sasvim razumljiva svima. Gotovo istovremeno oglasilo se i obalno topni{tvo Hrvat-
ske ratne mornarice. Prvo jedna bitnica, odmah za njom i ostale. Hrvatska strana
nakon po~etne hinjene inertnosti odgovorila je svime ~ime je raspolagala. Sve pri-
preme i do tada ulagani napori u narastanje snage HRM-a do{li su do izra`aja.
Otvaranjem paljbe s raznih strana i do tada neotkrivenih paljbenih polo`aja ostva-
reno je iznena|enje i koncentri~an vatreni udar s raznih strana po brodovima jugo-
mornarice, kojima je bio sputan manevar i time onemogu}eno iskori{tavanje ve}e
vatrene mo}i.
Posade JRM-a bile su iznena|ene koncentri~nom vatrom hrvatskog topni{tva.
Osim za topni~ku bitnicu Ka{juni, protivnik nije znao za brojnost i lokaciju drugih
bitnica. Odmah je reagirao na bitnicu naKa{junima, na koju se uskoro sru~ila va-
tra topova od 76 mm s VPBR-ova. Kako im to nije bilo dovoljno, uskoro su ga|a-
li s protupodmorni~kim vi{ecijevnim lanserom raketa. Ovo brodsko oru`je je po-
glavito namijenjeno borbi VPBR-a s podmornicama u podvodnoj vo`nji. Kako hr-
vatska strana nije imala podmornica, ovo je oru`je masovno kori{teno kao obi~an
baca~ projektila, koji bi eksplodirali na obalnom rubu. Bilo je to dosta u~inkovito
oru`je. Imalo je domet od oko 5000 metara, a bojeva glava imala je oko 30-ak kg
eksploziva. Kasnije, kad je vr{ena sanacija boji{ta, neeksplodirana raketna zrna po-
kazala su da je JRM s ovih protupodmorni~kih raketa skinula hidrodinami~ke upal-
ja~e i postavila obi~ne upalja~e s minobaca~a. Isti su u potpunosti odgovarali nam-
jeni, tj. eksplodiranju bojne glave u sudaru s povr{inom zemlje ili morem. Eksplo-
zija takve bojne glave bila je jako glasna. To je pokazao slu~aj na bitnici s Ka{juna.
Jedna od ovih granata pogodila je obalni rub u blizini posluge topa, koja je uslijed
sna`ne detonacije jednostavno oglu{ila. Umalo je do{lo do paralize posade. Situaci-
ju je spasio zapovjednik voda Jo{ko Ple{ko, koji je uspio ponovno animirati posadu
i s nekoliko hitaca prema VPBR-u istoga natjerao u zaklon (polu)otoka ^iova. Za
razara~ to nije bio kraj problema. Poduzetim manevrom do{ao je u domet topa s
Vele stra`e, gdje je zapovjednik bio Mario Kuzmi}. Razara~ je bio pod vrlo bliskim
pogocima s bitnice, tako da su posluga i promatra~i mislili da je brod dobio izravan
pogodak u provu. Nakon nekoliko ispaljenih granata top na Veloj stra`i imao je ve}i
kvar zatvara~a i stao je s paljbom. Za to su vrijeme topnici s Ka{juna do{li k sebi i
~im se razara~ pojavio na vidiku izmijenili su s njim obostranu vatru. Razara~ se po-
novo vratio u zaklon otoka ^iova i okrenuo prema [olti, kako bi se sklonio od va-
tre bitnice s Ka{juna, a isto tako da do|e u mrtvi kut topnicima sa [olte. Bitnica s
Ka{juna u ovom je sukobu uspjela ispaliti 31 granatu, {to je s obzirom na stanje

198
topa i posluge, bio jako dobar rezultat. Naime, uslijed bliskog pogotka protivni~ke
granate top se rasklimao, a zatvara~ je radio samo uz veliku pomo} te{kog ~eki}a.
Ciljni~ka naprava na topu bila je napravljena od jedne polovice dvogleda, koja se
zbog bliske eksplozije i trzanja topa rasklimala. Posada koja je tako|er bila dobro
»prodrmana« uspjela je biti na svojim mjestima cijelo vrijeme, usprkos ~injenici da
je nekolicini iz u{iju curila krv. Bra~ka bitnica bila je bli`e okrenuta manjim brodo-
vima, te je vodila borbu s topovnja~om, raketnim i torpednim ~amcem. Topnici
HRM-a mogli su `aliti za topovima koji su odvezeni na Ju`no boji{te. Ono {to je
ostalo bilo je zaista malo za koncentri~nu vatru zdru`enih bitnica. Odgovor koji je
hrvatska strana pru`ila bio je ga|anje iz pojedina~nih topova po ciljevima na moru
koji su sada po~eli manevrirati ve}im brzinama, uzvra}aju}i svim sredstvima. Hr-
vatsko obalno topni{tvo taj dan zabilje`ilo je nekoliko bliskih pogodaka, te jedan
izravan pogodak na VPBR. Sve topni~ke bitnice, osim topa na Ka{junima, otvara-
le su paljbu posredno, navo|enjem na ciljeve. Topovi koje je HRM imala bili su na
najni`oj granici uporabne vrijednosti. Najve}i broj njih nije imao originalne ni{an-
ske sprave, kao ni druga pomagala za posredno ga|anje. Rezultati ga|anja u tim
uvjetima mogli su biti samo u sferi krajnjeg naga|anja. O~ekivalo se ipak malo vi{e.
Pri`eljkivao se pogodak u strojarnicu nekog neprijateljskog broda, ~ime bi se sma-
njila brzina tih brodova, a zatim, nije te{ko pretpostaviti... Ipak, krajnji u~inak je
ostvaren. Jugomornarici su »pokazali zube«, a njezini brodovi nakon ovog boja ni-
kad se vi{e nisu pojavili u tim vodama. U zgradi Zapovjedni{tva HRM-a, koja je
bila okrenuta ~itavim svojim prednjim dijelom ratnoj pozornici, skoro da nitko nije
i{ao u skloni{te. Ljudi su se popeli na terasu na krovu i odande gledali okr{aj bro-
dova i topni~kih bitnica. Pri tome se ~ulo navijanje kao na kakvoj nogometnoj uta-
kmici. Nije to bio samo slu~aj s ljudima iz Zapovjedni{tva HRM-a. I na ostalim
krovovima zgrada koje su imale pogled prema moru uskoro su se vidjele grupe lju-
di kako napeto promatraju i glasno komentiraju ratnu scenu i ono {to se na njoj do-
ga|alo.
Jo{ jedna stvar tra`i poja{njenje. U medijima se nakon bitke godinama raspravljalo
o tome tko je izdao zapovijed za otvaranje paljbe iz topni~kih bitnica. Stvar je slje-
de}a. Bitnice su imale telefonsku vezu sa Zapovjedni{tvom HRM-a. Me|utim, ta
njihova veza nije bila odmah na topni~kim polo`ajima, ve} je trebalo pro}i neko
vrijeme dok se ne prenese vijest s telefona do topnika. Gledaju}i vremenski slijed,
prvu zapovijed o po~etku otvaranja vatre izdao je zapovjednik HRM-a admiral Le-
tica, prije nego je otvorena vatra. Tako|er je lako mogu}e da su topnici s Ka{juna
otvorili vatru samostalno, dok im jo{ nije prenesena admiralova zapovijed, a iza
toga u vrlo kratkom vremenu oglasile su se i ostale bitnice u okru`ju. Ovo govori o
~injenici kako je vladalo isto mi{ljenje i kod zapovjednika i kod mornara na topo-
vima. Na`alost, iz daljine se nije moglo sa sigurno{}u utvrditi kod bliskih eksplozi-
ja granata oko brodova radi li se o pogocima ili proma{ajima. Svaki takav pogodak

199
pratili su glasni povici promatra~a, pa se mogao ste}i dojam da je bilo vi{e pogoda-
ka. Me|utim, brodovi na moru su manevrirali i dalje, sada voze}i u »cik-cak« vo-
`nji. Zadnji je ratnu scenu napustio VPBR »Split« koji je jo{ pucao prema Bra~u i
[olti, a s njega je zapovjednik skupine kapetan fregate Dragan Jovin uputio prijete-
}e poruke gradu i gra|anima Splita. Koje licemjerje! U tom gradu mu je `ivjela obi-
telj, koja se tada nalazila u Lori, a imao je privatni brod koji je dr`ao u lu~ici Mor-
nar, odmah pored Lore. Kuriozitet je da su se za taj njegov brod prilikom odlaska
brodova i pripadnika JNA iz Lore vrlo energi~no zauzeli pripadnici UNPRO-
FOR-a, koji su tra`ili da se brod odveze za Crnu Goru kao da je njihov vlastiti.
Posada brodova jugomornarice bila je iznena|ena precizno{}u vatre hrvatskog to-
pni{tva. ^im se javila prva bitnica, brodovi JRM-a prestali su ga|ati civilne ciljeve
i okrenuli su se tra`enju i uni{tenju protivni~kog topni{tva. Sve je ovo pokazalo da
posade JRM-a nisu imale nikakav jasan plan ga|anja vojnih ciljeva, niti su znale {to
im je bio glavni zadatak i {to stvarno `ele posti}i na vojnom planu. Jer osim razara-
nja i ubijanja, ni{ta drugo nisu u~inili. Napadnuta u sku~enom prostoru, izlo`enom
paljbi obalnih bitnica, TG Ka{tela odlu~ila se na povla~enje. Ali kuda? Znali su da
su Splitska vrata minirana, a eksplozivni ~amac za samonavo|enje koji je eksplodi-
rao izme|u Drvenika i [olte naveo ih je da povjeruju kako su hrvatski mineri i u taj
prolaz polo`ili mine. Preostao im je put povratka prema Visu i Lastovu samo Bra~-
kim i Hvarskim ili jo{ i Neretvanskim kanalom. Ovaj put je bio nekoliko puta du`i
i isto toliko puta opasniji. Na taj put brodovi su krenuli ne{to prije 8 sati ujutro.
Brzo im je dosadio dvoboj s bitnicama, pa su prvo manji brodovi, a za njima raza-
ra~, napustili boji{te. Na cijelu situaciju reagirala je Komanda VPO-a, odnosno nje-
zin admiral Kandi}. On je, kako je potvrdio general Nikola Mladeni}, njemu osob-
no dao zada}u da prenese poruku admiralu Letici, da }e se s mostarskog aerodro-
ma podi}i 24 zrakoplova koji }e bombardirati grad Split za odmazdu zbog pucanja
na brodove JRM-a.
Izvje{}e HTV-a 15. studenoga 1991. godine:
Obrana Splita odli~no je obavila svoj prvi veliki ratni zadatak. Dva zrakoplova, tipa
»Jastreb«, ne}e vi{e nikada sijati smrt s hrvatskog neba. Trenuta~no na morskom dnu,
izme|u [olte i Bra~a, ispa{taju grijehe dana{njeg raketiranja tih otoka. Skupina brodo-
va, koja je iz Splitskih vrata danas tukla Split, povukla se ve~eras na sigurnu udaljenost,
~ak tamo do morskog prolaza izme|u Pelje{ca i Hvara, gdje vidaju rane {to im je zada-
la hrvatska obrana. Podsjetimo: razara~ »Split« o{te}en je toliko da iz njega stalno crpe
more, a oko razara~a »Kopar« putuje velika naftna mrlja. Naravno, neprijatelj je u svo-
me jutro{njem razara~kom pohodu, koji je otpo~eo jo{ sino} oko 23 sata i bio nastavljen
tijekom protekle no}i, oko 1 i oko 3 sata, a posebno jutros od 7 do 12 sati, nanio mno-
go vi{e {tete najve}em dalmatinskom sredi{tu. Granatama iz brodskih topova ga|ane su
same zidine Dioklecijanove pala~e i Arheolo{ki muzej – spomeni~ki objekti nulte kate-

200
gorije, lu~ki transportni terminal, Srednja tehni~ka {kola... Tukli su i dva trajekta, usi-
drena u gradskoj luci: »Bartola Ka{i}a« i »Vladimira Nazora«, na kojemu su poginula
dva ~lana posade. Poginuo je vo|a stroja Jure Kalpi} i upravitelj stroja Dinko Maras,
dok je kormilar Ante Vidovi} ranjen. U napadu na samo sredi{te Splita ranjeno je jo{
pet osoba, me|u kojima i jedno dijete, a o{te}eno je i nekoliko stambenih zgrada.
(Dnevnik HTV-a i emisija »Hrvatska danas«, 15. studenoga 1991.)

Sama pomisao da }e u znak odmazde Split biti bombardiran s tolikim brojem zra-
koplova bila je nevjerojatna. Admiral Letica potvrdio je ovu telefonsku poruku ne-
koliko puta isti~u}i njezinu istinitost i nevjericu u razloge dizanja zrakoplova. HRM
je, me|utim, imala vezu s Mostarom, gdje su de`urali ljudi koji su nadgledali zra~-
nu luku. Oni su javili da je ondje 6 zrakoplova i da na pisti niti oko piste ne vlada
nikakva posebna u`urbanost. S te strane grad Split i njegovi gra|ani mogu biti mir-
ni. Ostao je jo{ jedan aerodrom, onaj u Udbini. Taj je bio izvan nadzora hrvatskih
vlasti, ali kapacitet ovog aerodroma nije bio ni blizu mostarskom. Osim toga, u Mo-
staru je bilo smje{teno zrakoplovstvo koje je bilo obu~eno za djelovanje na moru.
PZO Splita i okolice brzo je rasla i sredinom studenoga ve} je predstavljala mo}nu
snagu. Iako PZO oru`ja jo{ nije bila u `eljenoj koli~ini, ipak ga je bilo dosta, ljud-
stvo iz posluge topova bilo je obu~eno, ste~ena su ve} prva ratna iskustva, oboreno
je nekoliko protivni~kih zrakoplova, {to je samo podiglo moral ljudi. Zaista,
Zapovjedni{tvo HRM-a nije {tedjelo napore da borbena spremnost PZO-a bude na
zavidnoj razini. Najve}a koncentracija PZO oru`ja bila je oko vitalnih objekata u
gradu Splitu, oko industrijskih i energetskih pogona i infrastrukture, kao i u zrako-
plovnoj luci u Resniku. Na vatrenim polo`ajima u samom gradu Splitu – na Stini-
cama, Turskoj kuli, Katalini}a brigu, na Ka{junima, u selu Bisko, te iznad hotela
»Duilovo« bila su raspore|ena 24 PZO topa (20 mm i 40 mm), dva lansera raketa
»Strijela 2M« i jedan s »Iglom«. PZO Splita organizirao je brigadir Nikola Bok{i},
koji je obna{ao du`nost na~elnika PZO-a i ZHRM-a, a provedbeni dio vodili su
pukovnik Ivan Predovan i poru~nik Branko Prki}. Otoci su imali svoje elemente
PZO za{tite, a naoru`anje je uglavnom bilo strelja~ko, uz pokoji lanser raketa
»Strijela 2M«. Bra~ani su bili sretne ruke. Njihovo izaslanstvo je dan ranije posjetilo
zgradu ZHRM-a i sa sobom ponijelo ve}e koli~ine streljiva za strelja~ko naoru`anje.

Bilo je za o~ekivati da uslijed velikog broja simpatizera JNA u Splitu (~lanovi nji-
hovih obitelji i pokoji jugonostalgi~ar) protivni~ka strana zna za veliku snagu PZO
obrane grada Splita. Osim toga, dotad je zrakoplovstvo JNA imalo jako velike gu-
bitke zrakoplova i pilota, pa su bili prisiljeni na mobilizaciju pilota, na koju su se
ovi rijetko odazivali. Stoga je ovaj put protivni~ko zrakoplovstvo odlu~ilo zaobi}i
grad Split i napasti otoke. S otoka je tada i dolazila najve}a prijetnja po protivni~-
ke brodove. Zrakoplovi su ipak doletjeli iz Mostara iznad Hvarskog kanala. Bilo ih

201
je {est i letjeli su u tri pare. Dvije pare djelovale su po polo`ajima u Splitskim vra-
tima, a tre}a je istresla svoj teret koji se sastojao od kasetnih bombi na OTB Bra~.
Sve su postrojbe bile alarmirane, uo~eni zrakoplovi su se pratili i po njima je otvo-
rena vatra, naj~e{}e iz strelja~kog oru`ja i strojnica. Ve} u prvom naletu oborena su
dva zrakoplova. Piloti su uspjeli isko~iti i otvoriti padobrane. Oba su pala u more,
po sredini Splitskih vrata, a o{te}eni zrakoplovi tako|er su zavr{ili u moru. Na Bra-
~u i [olti boravili su diverzanti HRM-a, imali su gumene glisere i oru`je, ali obore-
ne pilote nisu uhvatili i zarobili. To je bio velik propust, tim prije {to je u jednom
od oborenih zrakoplova bio zapovjednik 27. zrakoplovne baze iz Mostara @ivota
Ninkovi} zvan \ubre. Uhi}enjem protivni~koga pilota, koji je jo{ uz to i zapo-
vjednik velike zrakoplovne postrojbe, hrvatska strana mogla je u~initi iznimno
puno na psiholo{kom planu. Napad zrakoplovima uslijedio je tek nakon {to su bro-
dovi napustili Splitski kanal. Tako su izostala mogu}a koordinirana djelovanja zra-
koplovstva i mornarice. U vojni~kom smislu to je bio ozbiljan propust, jer bi napad
zrakoplova bio daleko u~inkovitiji da su im s brodova javili mogu}e lokacije protiv-
ni~kih topni~kih bitnica. Na taj na~in oni bi mogli zauzeti bolji kut napada, plani-
rati visinu i koordinirati djelovanja. Ovako se sve dobro zavr{ilo za hrvatsku stranu.
Kako su brodovi napustili ove vode, ni zrakoplovi se vi{e nisu vi|ali, samo izdaleka
i no}u.

Dana 15. studenoga 1991. nave~er, Zapovjedni{tvo HRM-a jo{ uvijek nije bilo do-
bro upoznato sa situacijom. Izvje{}a koja su pristigla, o mogu}im posljedicama i
o{te}enjima protivni~kih brodova, bila su kontradiktorna: od eufori~nih do onih
opreznih, da se ni{ta nije dalo vidjeti niti ~uti. Na snazi je jo{ uvijek bila blokada
svih hrvatskih luka. Nije se znalo ho}e li se brodovi vratiti ili ne}e. S kakvim poda-
cima oni raspola`u? Znaju li da su hrvatski topnici pri kraju s borbenim kompleti-
ma streljiva, da su topovi postali gotovo neupotrebljivi, itd. Koliko se moglo vidje-
ti s bitnica i obale, svi brodovi JRM-a koji su sudjelovali u akciji imali su ispravno
topni~ko naoru`anje i brodski pogon. U popodnevnim satima primljeno je izvje{}e
da su VPBR-u »Split« u pomo} prisko~ili neki drugi brodovi, koji su pru`ili pomo}
u iskrcavanju primljene vode. Slu{aju}i protivni~ku radiovezu ni{ta se nije moglo
saznati o njihovim o{te}enjima, ozlije|enima, kao ni o njihovim namjerama. Bila
je to i na jednoj i na drugoj strani ona »ratna tama« o kojoj je znao ~esto govoriti
vojni teoreti~ar Clausewitz. Ovaj sukob bio je medijski dobro propra}en. Na Radio
Splitu cijelo su vrijeme svirale domoljubne pjesme i pu{tani razgovori kojima su
preko sredstava radioveze komunicirali zapovjednici protivni~kih brodova. Od tih
razgovora pravili su se vicevi, a nakon odlaska brodova iz Splitskog kanala naj~e{}e
se ~ula pjesma: »Kad na{ brod tone, tone...« Televizija i radio emitirali su eufori~ne
vijesti. I zapovjednik HRM-a dao je izjavu: Jugomornarica je kao povod za napad
iskoristila eksploziju na svom ophodnom brodu u ~etvrtak nave~er u Splitskom kanalu,
nakon koje je brod potonuo. Hrvatska ratna mornarica nije to napravila, niti za to ima

202
sredstava. Admiral nije pokazivao nikakvu euforiju, ve} je govorio o jednostavnoj
potrebi i nu`nosti da HRM uzvrati na teroristi~ki napad jugomornarice. Ova izja-
va bila je sasvim u skladu s pregovorima koji su tih dana vo|eni o uspostavi prim-
irja. Na dan bitke morao je, dakle, jo{ uvijek dr`ati u tajnosti da HRM ve} ima ru~-
no navo|ena torpeda, kori{tena dan prije pri protjerivanju neprijateljskih brodova
iz Splitskih vrata. I ova izjava bila je u skladu s narednim djelovanjima planiranima
ovim sredstvom, koje je moglo donijeti velike promjene u diverzantskoj taktici, ali
i odlu~iti ishod budu}ih djelovanja. Admiral nije imao sigurnih i potvr|enih izvje-
{}a o mogu}im gubicima protivni~ke strane, iako je o tome taj dan vi{e puta upitan.

U Ratnom dnevniku operativnog de`urstva HRM-a za 14. i 15. studenoga, o stanju


i razmje{taju neprijateljskih brodova navedeno je:

Dana 14. i 15. studenoga 1991. godine neprijateljski su brodovi bili formacijski raspo-
re|eni na sljede}i na~in:
Splitski kanal: VPBR-31, RTOP-405, P^-176 (pogo|en);
Luka Vis: VPBR-34, 2 RTOP-a, 3 R^-a, 3 T^-a, 1 P^, 2 DJ^-a, PT-72, PR-37, LR-
77 i 4 BRM-a;
Otok Lastovo: 2 R^-a i 2 T^-a;
Neretvanski kanal: 2 minolovca i 1 minopolaga~. (Izvod iz Ratnog dnevnika ZHRM-
a, 15. studenoga 1991. godine).
Me|utim, ovi podaci nisu to~ni. TG je u to vrijeme imala 1 RTOP i 2 T^-a, od
kojih je jedan pri{ao u pomo} pogo|enom patrolnom brodu i evakuirao njegovu
posadu. Tijekom no}i situacija se mijenjala, pa u dnevniku dalje pi{e:
00,56 – 01,36 S povremenim prekidima brodovi JRM pucaju po otocima Bra~u i [ol-
ti.
00,58 VPBR-31 naredio paljbu po Livki i Ra`nju. Paljba je otvorena u 01.05.
01,20 VPBR-31 i RTOP pucaju po [olti, 2 raketna ~amca pucaju po Bra~u; uzvra}a-
ju topnici sa [olte.
01,36 Prekid paljbe.
02,56 – 03,02. Po [olti i Bra~u ponovno otvorena paljba s brodova. Brodovi prekida-
ju paljbu u 03,02.
03,32 – 04,05 S brodova ponovno otvorena paljba po [olti i Bra~u. Brodovi prekida-
ju paljbu u 04,05.
06,30 Brodovi JRM vr{e raspodjelu ciljeva. VPBR-31 javlja postrojbama u Lori i Di-
vuljama da djeluju po planiranim ciljevima u gradu Splitu.
07,10 – 07,32 Bitnica Ka{juni otvara paljbu po VPBR-31 u 07,10 sati, [olta u 07,28,
dok je bitnici na Bra~u zapovje|eno otvaranje paljbe u 07,32.
07,32 VPBR-31, uz primjetan dim, ide prema Splitskim vratima.
07,42 VPBR-31 stoji ispred i tu~e prema »Dalmacijavinu«.

203
07,45 VPBR-31 plovi prema Supetru, a obalne bitnice Bra~a, [olte i Ka{juna tuku po
njemu. Svi brodovi idu prema isto~nom dijelu Bra~kog kanala.
08,00 RTOP otvara paljbu prema Milni.
08,04 Svi brodovi plove od Splita prema istoku.
08,14 VPBR-34 plovi od Splitskih vrata prema Pelegrinu (na otoku Hvaru). Na Hva-
ru nemamo obalnog topni{tva.
08,20 VPBR-34 i RTOP ispred Osibove (kod Milne), s 2 milje udaljenosti, pucaju po
Bra~u.
08,30 Dva broda idu od Pelegrina (Hvar) prema Bolu (Bra~). Manji brod otvorio je
paljbu.
08,45 VPBR-34 ispalio je pluton prema Osibovoj na Bra~u, 3x2 aviona iz Mostara po-
letjela su prema jugu.
08,50 RTOP-405 plovi od r. Kamena prema Makarskoj.
09,13 RTOP je prema [olti ispalila 5 granata.
09,20 Dva aviona u niskom letu idu od Su{ca prema Visu. RTOP-405 i dalje puca po
[olti, dok VPBR puca po Ra`nju.
09,25 Jedan avion iznad [olte, drugi djeluje po Bra~u, tre}i po Ra`nju.
09,28 Jedan pogo|eni avion je pao u more.
09,30 Grupa aviona iz pravca Visa leti prema Splitu. Pilot iz pogo|enog aviona pao je
u more, nedaleko od Drvenika.
09,40 RTOP je s pozicije 2 milje ju`no od Ra`nja pucao po Ra`nju.
Vidljivo je da mnogi doga|aji nisu navedeni i da je bilo pogre{nih interpretacija.
Sve je to ispravljeno kasnijim analizama i popunom izvje{}a pravim podacima. Upi-
sano je samo ono {to se vidjelo. U povr{noj analizi ovoga boja jasno se pokazalo da
su HRM i njezin zapovjednik popustili pod pritiskom tra`enja topova za druga bo-
ji{ta i predali te topove s posadom poglavito za Ju`no boji{te i Dalmatinsku zago-
ru. Split u vrijeme boja nije imao dovoljan broj topova kako bi se djelotvorno odu-
pro protivniku i istoga ne samo protjerao, ve} ve}im dijelom na ovom prostoru uni-
{tio. Iako su u HRM-u o~ekivali kako }e kraj pomorskim blokadama do}i jedino
ako se protivni~ki brodovi protjeraju uni{tenjem, ostaje pitanje za{to su ti topovi
predani na druga boji{ta i za{to se nije na{lo opravdanje za njihovo zadr`avanje? Je
li postojala mogu}nost ranijeg odgovara hrvatske strane, dok su ti topovi bili na svo-
jim polo`ajima, kada bi hrvatskoj strani pru`ili puno sigurnije izglede za trenutni
uspjeh? Ovako se ~ekalo na kona~nu odluku na drugom mjestu i u drugo vrijeme.
Protivnik je znao da HRM raspola`e topni{tvom i da brojnost tog topni{tva nije ve-
lika. Mogao je pretpostaviti: ako je grad kao {to je Split branjen s tako malo topov-
skih cijevi, situacija na drugim podru~jima sigurno je jo{ gora. Prije sukoba se vo-
dila rasprava oko toga treba li pustiti protivniku da koristi radiovezu slobodno slu-
{aju}i istu, ili istu ometati i uskratiti protivniku brzu mogu}nost komunikacije. Pri-

204
jedlog protiv ometanja radioveze imao je argumente u ~injenici {to se protivnik mo-
gao operativno pratiti i manje-vi{e sa sigurno{}u su se mogle pretpostaviti njegove
budu}e reakcije. Oni su imali dvostruku radiovezu, samo je pitanje jesu li radio-
sredstva na svim brodovima bila u ispravnom stanju. U analizi nakon boja mnogi
su se slo`ili da je to bila ispravna odluka, me|utim, ostaje upitno kakvi bi bili u~in-
ci s ometanjem radioveze. Za vrijeme boja svaka od topni~kih bitnica ga|ala je cil-
jeve onako kako je koji dolazio u domet ili bio u mogu}nosti da se ga|a. Ga|anje
ciljeva na moru nije bilo objedinjeno, ve} su bitnice u izboru ciljeva bile samostal-
ne. U tzv. sukobu »kopno protiv mora« obi~no brodovi imaju prednost ukoliko
imaju mogu}nost manevra i znaju lokaciju protivni~kih bitnica. U ovom slu~aju
protivnik je imao ograni~en manevarski prostor i nije mogao izbje}i paljbu protiv-
ni~kog topni{tva, niti je mogao djelotvorno parirati, jer nije znao, osim u slu~aju
Ka{juni, gdje se nalaze protivni~ke bitnice. Ono {to je u ovom sukobu ostavilo izn-
iman dojam bila je visoka motivacija topnika, koji nisu popu{tali ni pred kakvom
preprekom. Pucali su iz topova onakvih kakvi su bili, a sami su znali da su na don-
jem pragu uporabljivosti. Na kraju sukoba gotovo svi topovi bili su neuporabljivi,
s te{kim kvarovima. Gotovo su svi trebali i}i na popravak ili u remont. Posade to-
pova bile su na visini zadatka, a posebno se istaknula posada topa na Ka{junima,
koja je od po~etka sukoba bila izlo`ena preciznoj neprijateljskoj vatri.

Boj u Kor~ulanskom i Neretvanskom kanalu

Situacija prije bitke

Prema rasporedu za provedbu blokadnih djelovanja hrvatskih luka, u Neretvan-


skom kanalu je boravila i djelovala TG Plo~e promjenjivog sastava brodova. Glav-
ninu brodova su ~inili minolovci iz sastava 16. divizijuna minolovaca (16. DML),
koji su do tada bazirali u luci Plo~e. Nakon protjerivanja ovih brodova iz luke Plo-
~e u akciji »Zelena tabla – Male Bare« ovi su brodovi, potpomognuti obi~no jed-
nom topovnja~om, 1-2 R^-a i 1-2 T^-a ~inili TG Plo~e koja je imala zada}u pro-
vedbe pomorske blokade luke Plo~e, a isto tako prekid svakog drugog pomorskog
prometa i pomorskih aktivnosti u ovom dijelu Jadranskog mora. Zbog smanjenog
broja posade, ali i radi odmora istih, te popune, ovi brodovi mijenjali su se u oto~-
nim lukama Vis i Lastovo. S brodovima tipa minolovac napravljen je kompromis,
jer im je dopu{tenjem hrvatske strane bilo omogu}eno pristajanje (pojedina~no) u
luku Gradac. U luku Plo~e nisu smjeli jer je bilo ogla{eno da je kanal luke Plo~e
miniran, ali i zbog toga {to su prilikom izvla~enja iz luke Plo~e pucali iz topova po
cijelom gradu, {to im gra|ani Plo~a nisu mogli zaboraviti. Ovako su, prema dogo-
voru u luci Gradac kupovali cigarete i alkohol, te uzimali vodu (s obzirom na to da
tankovi za vodu na nemalom broju ML-ova nisu bili ispravni). Takve prigode dje-

205
latne osobe i mornari koristili su za bijeg s brodova JRM-a. Nakon {to su ~elnici iz
sastava TG-a shvatili {to se doga|a, poduzeli su mjere protiv prebjega pa su neko
vrijeme dolazili samo po tra`ene artikle koji su im nedostajali na brodovima. Vi-
djev{i da vi{e nitko ne bje`i s brodova, lokalne vlasti su se dogovorile da ubudu}e
pristajanje brodova mora biti s predajom, odnosno bijegom najmanje jednoga mor-
nara. Kako je uskoro nestalo alkohola i cigareta na brodovima, ~elnici TG-a su se
slo`ili, pa je ubudu}e s pristajanjem broda vr{ena razmjena mornara – prebjega za
tra`ene artikle. ^ini se da su s dogovorenom razmjenom svi bili zadovoljni. TG Plo-
~e ina~e nije bila posebno aktivna, ali je svojim boravkom na sidri{tu ispred Plo~a i
manevriranjem po Neretvanskom kanalu jasno davala do znanja da prolaza za bro-
dove u vrijeme ogla{enih blokada nema. Uskoro su ovi brodovi bili uznemiravani.
Mineri HRM-a koji put bi pu{tali TEP-ove (prema nomenklaturi JNA – Tempira-
no eksplozivno punjenje, zapravo metalne ba~ve koje su plivale, te{ke 12 kg, s 8 kg
brizantnog eksploziva) niz neretvansku struju, tempiraju}i vrijeme eksplozije tako
da eksplodiraju u blizini brodova. Brodovi bi se odmah udaljili iz ovog podru~ja.
Ova igra bi se ponavljala svaki put kad bi brodovi JRM-a do{li na sidri{te ispred
luke Plo~e, koje im je, ~ini se, bilo najdra`e.
Dana 15. studenoga 1991. skupina TG Plo~e sastojala se od tri minolovca: ML-153
»Blitvenica«, M-143 »I`« i M-144 »Olib«. S poja~anjima koja je dobila dan ranije,
TG Ka{tela se povla~ila u skupinama prema Visu. Prva skupina brodova koja je pri-
tekla u pomo} zaputila se iz Hvarskog kanala izravno za luku Vis. Druga skupina
TG-a Ka{tela, sastava od {est brodova: VPBR-31 »Split«, dvije raketne topovnja~e
(RTOP-403 i RTOP-405), jedan raketni brod (R^-306), jedan torpedni ~amac
(T^-220), te jedan patrolni brod, i{la je obilaznom rutom oko rta Su}uraj u susret
TG-u Plo~e, s kojom se sastala u poslijepodnevnim satima 15. studenoga 1991. go-
dine. Hrvatska strana je u podru~ju od poluotoka Pelje{ca i otoka Kor~ule pripre-
mila i u tajnosti razvila topni~ke snage. Kako je Kor~ula imala status vojnopomor-
skog upori{ta, raspolagala je respektabilnom vojnom snagom. Ona se o~itovala u
postojanju obalnih topni~kih bitnica JNA na rtu Velo dance i na rtu Privali, gdje je
u blizini bila i velika vojarna. U njoj se nalazio ve}i garnizon JNA. Osim tih postro-
jbi JNA, tu su bila i razna skladi{ta, sredstva veze, prijevozna sredstva itd. U vojar-
nama se ~uvalo oru`je TO otoka. @itelji Kor~ule ve} su se organizirali u postrojbe
ZNG-a i do{li do ve}e koli~ine oru`ja, ne samo pje{a~kog, nego i topni~kog. S to-
povima je bio isti slu~aj kao u rajonu Splita: nedostatak zatvara~a i ciljni~kih napra-
va. Zahvaljuju}i vrijednim rukama i poduzetnim pojedincima, uskoro su ovi topo-
vi raspore|eni u vodove i bitnice, popunjeni posadama i izvedeni na paljbene polo-
`aje. Paljbeni polo`aji pravljeni su na vi{e mjesta i prema zahtjevima struke. Topni{-
tvo je postavljeno na polo`aje tako da se s njih nadziru Neretvanski i Hvarski ka-
nal. Osim toga, ve}ina topova bila je pokretna, pa su se polo`aji mogli mijenjati.
Topni{tvo hrvatske strane na otocima bilo je raspore|eno kako slijedi: topni~ki vod

206
76 mm ZIS (u Trpanjskoj Dubi i Lovi{tu) – isto~ni dio Kor~ulanskog kanala, vod
76 mm ZIS u Lovi{tu (Pelje{ac) i Zahumlju povi{e Blaca (otok Kor~ula). Taj vod je
zajedno s bitnicom 85 mm u vojarni Privala (otok Kor~ula) bio zadu`en za nadzor
zapadnog dijela Kor~ulanskog kanala. Uzimaju}i odnos snaga na ovom podru~ju,
skupini od 9 brodova iz JRM-a hrvatska strana na tom dijelu Neretvanskog i Kor-
~ulanskog kanala mogla je suprotstaviti svoja ~etiri topa kalibra 76 ili 85 mm.
Dolaskom neprijateljske TG Ka{tela u Neretvanski kanal, broj topni~kih cijevi i
ukupna paljbena premo} bila je izrazito na strani protivni~kih brodova. Me|utim,
to je bila fizi~ka usporedba. Mnogi drugi faktori bili su nepoznanica i za jednu i za
drugu stranu. Hrvatska strana primila je obavijest da TG Ka{tela ima o{te}enih bro-
dova, me|utim, vizualnim uvidom ta se o{te}enja nisu primje}ivala, niti na samim
brodovima niti na manevriranju brodova. Stoga su se ti brodovi morali smatrati
ispravnima i spremnima za budu}a bojna djelovanja. Uve~er istoga dana jugo je bio
u ja~anju, a prognoza je govorila da }e tijekom no}i vjetar i dalje ja~ati. Uz valove
koji su postajali sve ve}i, nad more se spustila magla, a i oblaci koji su bili nisko jo{
vi{e su zamagljivali pogled. Pred mrak je po~ela padati ki{a. S obzirom na vremen-
ske uvjete, brodovi JRM-a podijelili su se u dvije grupe: minolovci su sidrili u uva-
li Bezdija pokraj Lovi{ta (poluotok Pelje{ac), a brodovi iz sastava udarnih pomor-
skih snaga sidrili su u uvali Duboka na otoku Hvaru. Zapovjedni{tvo obrane Kor-
~ule poduzelo je sve mjere na pra}enju protivni~kih brodova kako bi se izbjeglo bilo
kakvo iznena|enje, a bitnice i topove postavili su na najbolje polo`aje. Iako nisu bili
uvezani u sustav veza HRM-a, ujutro je ostvarena veza sa Zapovjedni{tvom HRM-
a. Javio se i zapovjednik HRM-a admiral Sveto Letica, koji je prenio pripremne za-
povijedi postrojbama za predstoje}e doga|aje. Dobivena zapovijed bila je jasna i
shvatljiva: »Ukoliko protivni~ki brodovi budu u dometu topni{tva, na njih otvori-
ti vatru.«
Zapovjednik obrane otoka Kor~ule Zdravko @uvela izjavio je nakon bitke:

Ujutro u 8.00 sati 16. studenoga 1991. dobio sam zapovijed od admirala Letice da
ukoliko u svom vidokrugu imamo brodove na njih otvorimo paljbu, te da bi zbog pri-
mirja koje je bilo potpisano izme|u Vlade Republike Hrvatske i SRJ, s paljbom trebali
prekinuti u 18.00 sati. Po dobivanju zapovijedi od admirala, uslijedile su i moje zapo-
vijedi. One su se odnosile na tijek bitke koja bi se trebala odigrati. Prva je zapovijed
bila Kriznom {tabu op}ine Kor~ula da objavi mobilizaciju cjelokupne op}ine. Druga
zapovijed je bila da se sve postrojbe stave u pripravnost broj jedan. Tre}a zapovijed bila
je da ja idem u Lovi{te i da mi hitno po{alju vod Maljutki, koji sam imao za upotrebu
na Pelje{cu. Po{to sam znao raspored neprijateljskih brodova, a znao sam i raspored na-
{ih bitnica i njihove mogu}nosti djelovanja, uzeo sam interventnu grupu Maljutki zbog
jedne uvale koja se zove Bezdija, u kojoj su se tada, prema izvje{}u koje sam dobio, na-

207
lazila tri neprijateljska broda. Zaklju~io sam da ih tu mogu ga|ati samo s Maljutka-
ma...
Nakon nare|enja zapovjednika HRM-a o otvaranju vatre, na topni~kim polo`aji-
ma i cijelom podru~ju dana je uzbuna, a za pje{a~ke postrojbe mobilizacijska uzbu-
na. Prvi je vatru otvorio vod ZIS-ova s Lovi{ta koji je neposredno ispred sebe na
ciljniku imao dva minolovca ML-143 i ML-144. Brodovi su bili toliko blizu da su
skoro bili u mrtvom kutu. Ina~e su minolovci od svih ratnih brodova najsporiji bro-
dovi i najslabije naoru`ani. To su drveni brodovi, a najvi{e sli~e ko}aricama iz ko-
jih su i proiza{li kao klasa brodova koja se koristi u borbi s minama. S brzinom od
11 ~vorova i s topom od 20 mm »Oerlikon« na pramcu nisu bili dorasli ni takvim
starim topovima kakvi su bili ZIS-ovi. Osim toga, topovi »Oerlikon« bili su vre-
menski stariji od ZIS-ova. ^im je iz ZIS-ova otvorena vatra, brodovi su najve}om
brzinom krenuli prema izlazu iz uvale. Tu su do{li u krajnji domet topni~ke bitni-
ce smje{tene u Blacama na Kor~uli, {to uz jako lo{u vidljivost koja je vladala nije
bilo obe}avaju}e za preciznost na{ih topnika. Na{av{i se u unakrsnoj vatri, mino-
lovci su se zbunili i po~eli manevrirati po zaljevu ne znaju}i {to da ~ine. Dobiv{i hi-
tan poziv za pomo}, skupina brodova oko VPBR-a, koja se nalazila izme|u Lovi{ta
i Hvara, otvorila je nasumce vatru kako bi zbunila hrvatske topnike. Ova vatra po
Hvaru potrajala je skoro desetak minuta, a da s Hvara nitko nije ga|ao prema bro-
dovima. Nije niti mogao, jer Hvarani u to vrijeme jo{ nisu imali topni~ku bitnicu,
zapravo nisu imali niti jedan top. Tek kasnije, kad su minolovci javili odakle ih
tuku, grupa oko VPBR-a preusmjerila je vatru na samo Lovi{te. Dok su brodovi
JRM-a tra`ili topni~ke bitnice, ove su ve} imale izravne pogotke na minolovcima.
Minolovac ML-143 pogo|en je u pramac. ML-144 ga je slijedio u brazdi. Kako su
hrvatski topnici ciljali kroz cijev topa, tako su ~ekali da drugi brod krene za prvim
i da ga pogode. Tako se i dogodilo, samo {to je ML-144 pogo|en u krmu. Uslijed
mnogih kvarova koje je prouzro~io pogodak (ili vi{e njih) i prodora vode, brod je
postao slabo upravljiv, po~eo je tonuti, te ga je posada nasukala u uvali Torac na
Hvaru.
Pribli`iv{i se polo`ajima topnika na Lovi{tu protivni~ki brodovi otpo~eli su kano-
nadu koja je bila sve bli`a polo`ajima hrvatskih topnika. Na`alost, topovi s topni~-
ke bitnice na Lovi{tu zaglavili su se, te je trebalo neko vrijeme da se ponovno ospo-
sobe i uzvrate paljbom, ovoga puta s jo{ ve}im poletom i vje{tinom. Topnici su se
trudili pucati najve}om mogu}om brzinom, te je protivnik stekao dojam da hrvat-
ska strana ima daleko vi{e topova nego {to je uistinu imala. Kao ilustracija mo`e po-
slu`iti vijest Televizije Crne Gore, na kojoj je neposredno nakon bitke javljeno da
se po njihovim brodovima pucalo – »iz 60 ili 80 usta{kih gnijezda«. Protivni~ki to-
pnici postali su sve precizniji, i kad su granate ve} bile pale skoro na sami polo`aj,
topnici s Lovi{ta napustili su topove i oti{li u zaklone. Tako se boj, koji je zapo~eo
oko 12.20 sati, vodio otprilike idu}ih pola sata. Na radiovalovima bilo je zaista `ivo:

208
~uli su se vezisti s brodova JRM-a koji su javljali o o{te}enjima i raspodjeli ciljeva,
kao {to se na istim frekvencijama ~ula i hrvatska strana (COB Plo~e), koja je javlja-
la o protivni~kim namjerama. Drugi minolovac ML-143 tako|er se izvukao iz uva-
le Lovi{te, ali s te{kim o{te}enjima. U 12.51 sati COB Plo~e prenosi vijest da JRM
obavje{tava kako je mali brod pogo|en i da ima prodor vode. Ova vijest se odnosi-
la na ML-144. U 13.12 sati COB Plo~e izvijestio je Krizni {tab u Kor~uli o priml-
jenoj vijesti da }e protivnik opet »dejstvovati po Lovi{tu«. Poruka je prenesena na
polo`aje, pa su se ljudi mogli na vrijeme pripremiti. U 13.40 sati javljeno je da su
oba mala broda (minolovca) pogo|ena i da jedan tone (nije potvr|eno da je i
potonuo).
Potom je uslijedio predah u kojemu su brodovi JRM-a prihvatili posade o{te}enih
i potonulih minolovaca i pripremili se za budu}e djelovanje. Hrvatski topnici nas-
tojali su dovesti topove u ispravno stanje i pripremiti se za ono {to je slijedilo. Na-
kon izvla~enja posada nasukanog i o{te}enog broda, brodovi JRM-a ponovno su se
koncentrirali i spremali poduzeti napadna djelovanja na bitnicu s Lovi{ta, koja je
bila najve}i krivac za protekla doga|anja. Napad je po~eo oko 15.30 sati kad su je-
dan raketni i jedan torpedni ~amac krenuli prema uvali Lovi{te pucaju}i iz pram~a-
nih topova. Neposrednu vatrenu potporu pru`ala im je grupa brodova koji su se na-
lazili oko VPBR-a »Split«, na potezu izme|u rta Lovi{te i otoka Hvara. Topnici s
Lovi{ta opet su bili spremni. Kako se vidljivost na ovom podru~ju donekle popra-
vila, u okr{aj se uklju~ila i bitnica Blace s otoka Kor~ule. Dva broda koja su pred-
vodila napad do{la su velikom brzinom, ispalila duge rafale prema bitnici na Lovi-
{tu (oko 70-ak granata) i spremala se za izvla~enje. Na jednom od brodova koji je
bio pogo|en u pramac vjerojatno je do{lo do eksplozije streljiva, jer se s polo`aja vi-
djelo kako s broda lete dijelovi nadgra|a. Ovo je ulijevalo novo samopouzdanje po-
sadama, koje su nastavile istim `arom; prema njihovom vi|enju pogo|en je i drugi
brod. Neprijateljski brodovi su u ovom sukobu koristili topove 30 mm koji imaju
mogu}nost rafalne paljbe. Me|utim, za vrijeme okr{aja ~inilo se da hrvatska strana
br`e puca, iako je kadenca topova bila maksimalno 20-25 granata po minuti.

209
Dopis Zapovjedni{tvu HRM-a poslan s otoka Hvara 17. studenoga 1991. godine.
REPUBLIKA HRVATSKA
OP]INA HVAR
Zapovjedni{tvo pri~uvnog sastava
Hrvatske vojske
Broj 87-1/91
Hvar, 17. 11. 1991. godine
ZAPOVJEDNI[TVO HRM

PREDMET: Izvje{}e o nasukavanju minolovca JRM u uvali Torac


U kasnim poslijepodnevnim satima u uvali Torac, ju`no od s. Gdinj, na isto~-
nom dijelu otoka uo~en je neidentificirani ratni brod kako pluta 200 metara od obale.
Isti je u{ao u uvalu Torac, gdje je bilo onemogu}eno njegovo daljnje vizualno pra}enje.
Anga`irane su jedinice pri~uvnog sastava Hrvatske vojske op}ine Hvar iz Su}urja i Jel-
se, koje su po~etkom no}i pristigle u selo Gdinj i izvr{ile blokadu rajona uvale Torac. Ti-
jekom no}i, u suradnji s pristiglim snagama PS Hvar, izvr{eno je pribli`avanje brodu i
utvrdilo se da se radi o minolovcu koji se nasukao u uvali Torac. Budu}i da se nije zna-
lo ima li na brodu posade, nakon pono}i izvr{en je upad na brod, kad je utvr|eno je da
je isti napu{ten.
Do jutra je brod pregledan i utvr|eno je sljede}e:
1. Radi se o minolovcu oznake M-144;
2. Brod nije bio miniran, kao ni oprema na njemu;
3. Brod je pogo|en u desni bok, u visini strojarnice koja je dosta o{te}ena;
4. Minolovac se nasukao pramcem na stijene i nagnut je na desni bok, tako da
je na tu stranu voda do palube;
5. Na palubi nije prona|eno nikakvo artiljerijsko oru`je. Pretpostavlja se da je
ba~eno u more, jer je na brodu prona|ena municija za top 20 mm;
6. Smatramo da }e izvla~enje broda biti ote`ano jer je dosta nalegao na
stijene, ali }e pravo stanje dati ronioci koji su rano ujutro upu}eni radi
pregleda broda i uvale.

za ZAPOVJEDNIKA kap. I. kl. NIKOLA [IMUNOVI]


Gilve Panajoti sr.

210
Na{i su se topnici pribojavali pribli`avanja ~itave skupine u blizinu topni~kih bit-
nica i njihovog neposrednog ga|anja. I kod protivnika je zavladala nesigurnost. Jed-
nostavno se nisu osje}ali sigurnima nakon {to se svako malo s nekog drugog mjesta
javljala neka nova bitnica koja ih je mogla ugroziti. Nakon ogla{avanja topni~kog
voda ZIS-ova s Blaca, skupina oko VPBR-a »Split« ne samo da nije imala namjeru
pribli`iti se svom cilju – topni~koj bitnici na Lovi{tu, ve} su se cijelo vrijeme udal-
javali i od jedne i od druge topni~ke bitnice. Iako su brodovi oko VPBR-a bili na
krajnjem dometu topova s polo`aja Blace, oni su ipak ostvarili koncentri~nu vatru
i u uvjetima slabije vidljivosti tukli povr{inu mora gdje su se nalazili protivni~ki
brodovi. Ovo je neprijateljske brodove obeshrabrilo od ulaska u uvalu Lovi{te, ~ime
bi neposrednije bila ugro`ena bitnica na poluotoku Pelje{cu na rtu Lovi{te, koja je
protivniku jako smetala. Ovako intenzivna djelovanja topni{tva opet su dovela do
ispadanja topova iz djelovanja i njihovih popravaka na licu mjesta. Ipak, rezultati
nisu izostali: brodovi su odba~eni na pu~inu u zaklon ki{e i izmaglice. Ono {to su
topnici zadnje vidjeli bilo je o{te}enje velikog minolovca (»Francuza«) ML-153,
koji se nalazio s brodovima potpore. Za vrijeme trajanja topni~kog sukoba hrvatski
vezisti uhvatili su poruke prema kojima je na protivni~kim brodovima bilo dosta
havarija. Na jednom od brodova pogodak granate uzrokovao je po`ar. Na drugom
brodu je izgubljen radar, a tre}i brod je izgubio kormilo i brod vi{e nije bio upora-
bljiv. Jedan od brodova ve} je bio »u teglju«. Sve ovo zna~ilo je da je taj sukob za
protivni~ku stranu bio porazan, te da je njihov zapovjednik nastojao smiriti svoje
ljude kako bi s brodovima u onakvom stanju do{li skupa do vi{ke luke. Stoga su se
brodovi povukli na ve}u udaljenost i sigurnost zavjese od magle i ki{e. Bitnice s Lo-
vi{ta i Blaca, u strahu od mogu}eg zra~nog napada, povukle su se na pri~uvne po-
lo`aje. Brodovi JRM-a dokopali su se vi{ke luke u ve~ernjim satima po vrlo jakom
jugu. Tijekom 17. studenoga 1991. brodovi su pregledavali svoja o{te}enja i nasto-
jali otkloniti kvarove.

Iskustva iz boja HRM-a i JRM-a

Jadransko more dio je Sredozemnog mora, na kojemu je u povijesti ljudskog roda


odr`an najve}i broj sukoba. Nabrajanje svih oduzelo bi previ{e prostora, no, poje-
dini primjeri iz pro{losti mogu poslu`iti za analizu i potvrditi neke postupke kao
pravilo. U sukobima 1991. JRM je ta iskustva zaboravila ili ih se nije pridr`avala,
unato~ tome {to su njezine snage bile daleko nadmo}nije od HRM-a, ~ak i onda
kad su odlazile s Visa i Lastova u Crnu Goru. Nasuprot tome, hrvatska strana po-
kazala je umije}e i potvrdila pravilo o nepobjedivosti naroda koji se `eli i zna bori-
ti. Povijesni primjeri svjedo~e o tome kako inferiornija strana mo`e nadvladati ja~u
stranu. Primjerice, talijanska mornarica dobila je 1866. od svoje Vlade zadatak da
izbori prevlast na Jadranskom moru i oslobodi ga od materijalno znatno inferiorni-

211
je austrougarske eskadre. Tijek doga|aja je poznat, no ne i glavno iskustvo iz Vi{ke
bitke, pa }emo ovdje navesti razmi{ljanje Castexa (Strategijske teorije, I. dio): Na~el-
no ne treba napadati obalu prije nego {to se barem ne paraliziraju »organizirane sna-
ge« (osnovni, najja~i dio pomorskih snaga) neprijatelja, ili barem ne prije nego {to se osi-
gura od njihova napada, kao i da se ove snage, makar i po kvaliteti materijala i broju
inferiornije, ne smiju tretirati kao bezna~ajna koli~ina. Dakako, iskustvo pomorskih
ratova uop}e, pa tako i onih koji su vo|eni na Jadranskom moru, pokazuje da se
prilikom svakog ozbiljnijeg djelovanja s mora na obalu ne smiju zanemariti pomor-
ske snage protivnika (osobito njihov osnovni i najja~i dio), pa makar one bile i kval-
itativno i kvantitativno inferiornije. Mo`emo zaklju~iti da geografsko-hidrografske
zna~ajke jadranskog boji{ta ote`avaju floti koja bi djelovala u Jadranskom moru
izvo|enje bilo kakvih opse`nijih operacija sa zna~ajnijim operativno-strategijskim
ciljem. Stoga si mornarica koja napada, ukoliko nije unaprijed spremna podnijeti
velike `rtve i od znatno slabijih snaga i sredstava branitelja, odgovaraju}e uporablje-
nih, uvijek mora postaviti pitanje opravdanosti takve operacije.
Vodstvo JNA nije bilo zadovoljno u~inkom JRM-a u provedbi svojih zada}a. Istina
je da su i oni umnogome kumovali svemu tome, prije svega kontradiktornim na-
redbama i prevelikim o~ekivanjima. I oni su bili vi{e-manje krivo obavje{tavani o
u~incima i mogu}nostima same JRM, pa su zato davali krive zapovijedi i instrukci-
je. Mnoge od njih nisu bile dobro primljene, a jo{ manje izvr{ene kako je zami{lje-
no. Vrlo brzo je vojno rukovodstvo izgubilo povjerenje u vodstvo JRM-a. To je vid-
ljivo iz ~injenice da je odmah u po~etku bojnih djelovanja, negdje u srpnju 1991.,
Kninski korpus, koji je domobiliziran skoro do pune formacije, bio izuzet iz susta-
va zapovijedanja Komande VPO-a i izravno podre|en linijom zapovijedanja na~el-
niku General{taba general-pukovniku Blagoju Ad`i}u. Zapovjednik mornarice je,
prema kazivanjima njegovih ~asnika, imao velikih problema u podizanju zrakoplo-
va koji bi »radili« za potrebe JRM-a. Uskoro su, zapo~inju}i napad na Dubrovnik,
iz sastava Komande VPO-a bile izuzete snage VPS Boka, kojima je zapovijedao nji-
hov zapovjednik (u po~etku kontraadmiral Milovan Zec, kasnije Miodrag Joki}).
Zapovjednik VPS-a je u svojoj zoni odgovornosti zapovijedao kako pomorskom,
tako i kopnenom komponentom – vojnom i teritorijalnom. Na taj na~in se cijela
mornarica u okviru VPO-a uglavnom svela na pomorske snage i dva VPS-a koji su
bili u okru`enju. Stoga je po~etkom 1992. opozvan komandant VPO-a i sa svojim
{tabom pozvan u Boku, a njega je naslijedio kontraadmiral Nikola Ercegovi} na
mjestu zapovjednika flote.
Boj HRM-a i snaga JRM-a, koji se odigrao od 14. do 16. studenoga 1991., defini-
ran je kao bojno djelovanje operativnih razmjera. Prema zapadnoj i isto~noj meto-
dologiji borbena djelovanja na moru imat }e izgled i opseg operacije ako su ispu-
njeni sljede}i uvjeti:

212
1. da je formuliran (postavljen) operativno-takti~ki, operativni ili strategijski cilj
koji se operacijom ostvaruje. Cilj je bio jasan: protjerati brodove JRM-a s prostora
srednjodalmatinskih otoka, prekinuti nametnuta blokadna djelovanja pomorskih
snaga JRM-a i u~initi du`obalnu pomorsku komunikaciju i poprje~ne pomorske
komunikacije (obala – otoci) otvorenima i sigurnima za pomorski promet.
2. da se raspola`e snagama koje su sposobne i ~ija je zada}a realizirati postavljene ci-
ljeve. U ovim bojnim djelovanjima sudjelovale su gotovo sve postoje}e snage
HRM-a, one koje su ustrojene, kao i one ~iji je ustroj bio u tijeku. Nisu samo po-
strojbe HRM-a bile anga`irane, ve} je i ljudstvo iz sastava pojedinih zapovjedni{ta-
va bilo anga`irano izravno i neizravno u sustavu zapovijedanja i nadzora, borbene i
neborbene potpore i bilo u spremnosti za svaki potrebni anga`man.
3. da se borbena djelovanja izvode na vi{e ili manje ograni~enom prostoru (opera-
cijskoj prostoriji ili podru~ju). Bojna djelovanja o kojima je rije~ odigrala su se na
podru~ju srednjodalmatinskih otoka, od otoka Drvenik Veli i Mali na sjeverozapa-
du, Visa i Lastova na jugu, Kor~ule i Pelje{ca na istoku, zajedno s obalnim rubom
na kojemu su bile smje{tene pojedine postrojbe i zapovjedni{tva obiju strana. Zona
interesa bila je daleko ve}a jer su snage JRM-a digle spremnost svojih postrojbi od
Pule do Boke. Jednako tako, dignuta je spremnost pje{a{tva Kninskog korpusa, tre-
binjske Mornari~ko-desantne brigade mornari~kog pje{a{tva, kao i aerodromi u
Mostaru i Udbini.
4. da se postavljeni ciljevi ostvaruju u ograni~enom vremenu. Ako se izuzmu pri-
preme koje je HRM izvela u fazi tzv. oblikovanja boji{nog prostora i pripremi svo-
jih postrojbi, sama borbena djelovanja izvedena su u roku od tri dana, {to je, kad je
rije~ o djelovanjima na moru, sastavni dio postavljenih kriterija.
5. da se borbena djelovanja izvode po jedinstvenoj operativno-strategijskoj zamisli
i da se snage nalaze pod jedinstvenim zapovjedni{tvom. Sve {to se dogodilo u ovom
vremenu i na ovom prostoru odigralo se sukladno zamisli koja je pravodobno do-
nesena na najvi{oj instanci, planirana po svim pravilima vojnopomorskog ratnog
umije}a i, u odnosu na sredstva veze kojima je HRM u to vrijeme raspolagala, bila
je pod stalnim nadzorom zapovjednika HRM-a.
6. da su snage koje ostvaruju postavljene ciljeve precizno odre|ene i da je njihova
glavnina razvijena za borbu. Nema nikakve dvojbe da su i jedne i druge snage na-
kon insceniranog doga|anja s patrolnim brodom JRM-a »Mukos« dovedene u sta-
nje pune bojne spremnosti i da je sukob bio neminovan.
Pomorske operacije imaju dodatne zna~ajke koje drugi oblici borbenih djelovanja
nemaju:
– u pomorskim operacijama dolazi do primjene svih ni`ih oblika borbenih djelo-
vanja (bojeva i borbi), kao i najrazli~itijih djelovanja postrojbi i borbenih radnji, ali

213
operacije nisu samo mehani~ki skup bojeva i borbi, ve} njihova sinteza koja daje
novu kvalitetu na vi{em stupnju.
Postavke ratnog umije}a ukazuju da se operacija, da bi bila planski izvedena, pri-
prema daleko prije njenog samog otpo~injanja ure|enjem boji{nice, pripremom i
dovo|enjem svih planiranih postrojbi i njihovim sustavnim prethodnim djelova-
njima kako bi dobili dominantne polo`aje, proveli prethodne radnje za provedbu
mjera borbenog osiguranja i maskiranja, izveli la`na djelovanja itd. Postrojbe
HRM-a dr`ale su se ovih postavki od to~ke do to~ke. Najve}i dio svih aktivnosti
planiran je na vrijeme, kao {to su i postrojbe na terenu poduzele dodatne radnje za
koje su smatrali da su nu`ne.
Operacije zahtijevaju ve}e snage, njima se posti`u operativno-strategijski ciljevi, pri-
premaju se i izvode po na~elima operatike, za razliku od bojeva i borbi koje se pri-
premaju i izvode po na~elima taktike.
Ukupne snage kojima je raspolagala HRM nisu imale niti broj~ano stanje, niti uo-
bi~ajeni mornari~ki oblik (pomorske snage) potreban za provedbu bojnog djelova-
nja razine operacije. Me|utim, provedenim djelovanjima anga`iranih snaga, to je
neosporno, ostvareni su operativni rezultati, isklju~ivo snagama HRM-a pod jedin-
stvenim zapovijedanjem njezina sto`era i zapovjednika.
Iako je pomorska operacija najslo`eniji oblik borbenih djelovanja na moru, jer se u
njoj anga`iraju ve}e snage, HRM je pokazala da je ve} organizacijski i borbeno spo-
sobna planski koordinirati djelovanjima svojih postrojbi na ve}em prostoru. Uz to,
pokazala se ispravnost proklamirane doktrine, prema kojoj je dana sloboda djelo-
vanja zapovjednicima ni`ih razina. Oni su, naj~e{}e u nedostatku pravovremene in-
formacije po sustavu zapovijedanja, poduzimali radnje koje su bile u skladu s pla-
niranim aktivnostima i onima koje je nametala sama situacija i protivnik. Iako u
ovom dijelu na strani HRM-a nije do{lo do izra`aja jedinstveno djelovanje postroj-
bi razli~itih specijalnosti i namjene, to se jo{ vi{e o~itovalo kod protivnika. Najve}i
dio bojnih djelovanja pomorskih snaga, posebice 16. studenoga 1991., bio je izve-
den na temelju pojedina~nih inicijativa zapovjednika brodova, koji su htjeli voditi
neke samo njima razumljive ratove, a bili su vi{e usmjereni na osvetu i razaranje,
nego na neka planska i sustavna djelovanja, za koja su, ~ak i u toj fazi, imali prili-
ku. Upravo zbog takvog vladanja sudionika u sukobu, na strani HRM-a do izra`a-
ja je do{la organizacija zdru`enog djelovanja, koja je, iako planirana ad hoc, izvede-
na kao da se radilo o uvje`banom djelovanju. Mora se istaknuti i zalaganje posada
na protivni~kim brodovima. Iako iznena|eni brojno{}u vatrenih udara s hrvatske
strane, nastojali su pru`iti pomo} jedni drugima, kako vatrenu, tako i pomora~ku.
Za~u|uje olako prepu{tanje broda »Mukos« njegovoj sudbini. Brod je bio pogo|en
diverzantskim torpedom, a ne minom, kako su u po~etku procijenili djelatnici
JRM-a. Brodu je bio o{te}en samo pram~ani dio, pa je u pram~ani mornarski pro-

214
stor prodrlo more. Brod nije potonuo. Nakon {to se posada prekrcala na torpedni
~amac, nije bilo nikakvih poku{aja otklanjanja {tete na brodu i njegovog osposo-
bljavanja za tegljenje. Jednostavno je prepu{ten svojoj sudbini. Hrvatska strana
iskoristila je ovu ~injenicu i zarobila brod, popravila ga i uvrstila u flotu HRM-a
kao patrolni brod [olta.
Iako su na vanjskim otocima Visu i Lastovu imali jo{ snaga u brodovima, diver-
zantima, pje{a{tvu itd., za vrijeme ovog sukoba ti brodovi, osim demonstrativnog
isplovljavanja i pokazivanja ispred oto~nih luka, nisu se ozbiljnije anga`irali u suko-
bu. Izuzetak je u~inila borbena grupa sastava VPBR, 1 RTOP, 2 R^-a, koja je 15.
studenoga 1991. u jutarnjim satima poku{ala vatrenim djelovanjem u{utkati to-
pni~ke bitnice, posebice na [olti. Me|utim, dogodilo se ne{to nepredvi|eno. S oto-
ka [olte topni~ke su bitnice okrenule vatru na ovu skupinu i otjerale je prema isto~-
nom dijelu Bra~a. Uskoro nakon toga, pod pritiskom baterija sa [olte, ova grupa se
povukla na otok Vis. Je li njihovo zapovjedni{tvo bilo {okirano snagom hrvatskog
odgovora koji se nastavljao, pitanje je na koje ni danas nemamo jasnog odgovora.
Za pretpostaviti je da su bili obmanuti od strane njihove obavje{tajne slu`be – ili su
hrvatsku stranu precijenili ili podcijenili. U Zapovjedni{tvu HRM-a o~ekivali su
sna`niji otpor upravo od vodstva JRM-a, za koje su pretpostavljali da }e poduzeti
sve mogu}e radnje i represivne mjere koje im stoje na raspolaganju. Radi toga su
poduzete opse`ne mjere borbenog osiguranja i za{tite, ne samo njihovih postrojbi,
nego i civilnog stanovni{tva i infrastrukturnih objekata. A hrvatska strana je ve} 16.
studenoga bila na kraju snaga, ne s ljudima i motivacijom, koja nikada nije bila
ve}a, nego s tehnikom i borbenim kompletima. Naime, topovi koji su prvo zaro-
bljeni (uglavnom neispravni), a potom popravljeni po na~elima »sna|i se kako
zna{» i »sam svoj majstor«, po~eli su masovno otkazivati. Osim toga, svi do jedno-
ga bili su »kratki« s granatama. Sre}om po njih, zavjesa je na ovaj doga|aj ve} pala.
Nakon ovih doga|anja obje strane tra`ile su predah. I na jednoj i na drugoj strani
preuveli~ani su gubici kod protivnika, tako da je prava slika stanja bila dosta zama-
gljena. Istina, JRM svoje gubitke nije mogla sakriti: potopljeni i o{te}eni brodovi i
oboreni zrakoplovi govorili su sami za sebe. No, protivnik nije mogao imati sazna-
nja o pretrpljenoj {teti i gubicima na hrvatskoj strani. Izostali su o~ekivani pokreti
ambulantnih kola u dovla~enju ranjenih i poginulih u bolnice. Hrvatska strana nije
imala gubitaka u ljudstvu i to je protivni~ku stranu potpuno zbunilo. To je za njih
moglo zna~iti samo jedno – da je hrvatska strana i nadalje borbeno spremna i da }e,
kako vrijeme dalje bude odmicalo, biti sve ja~a. Poslije operacije obi~no nastupa pa-
uza (operacijska pauza), dok se bojevi i borbe planski izvode bez pauze; u operaci-
jama planiranje vi{e dolazi do izra`aja, dok se bojevi i borbe tako|er mogu planira-
ti, ali je njihovo planiranje jednostavnije; do bojeva i borbi vrlo ~esto dolazi spon-
tano, me|utim, nema spontanih operacija. Kod bojeva i borbi iznenadni karakter
je osnovno obilje`je, dok se operacije u pravilu izvode u uvjetima prevlasti (koja se

215
posti`e na bilo koji na~in), ali i primjenom iznenadnih i svih drugih na~ela djelo-
vanja koja se primjenjuju u bojevima i borbama. Izme|u bojeva i borbi s jedne, i
operacija s druge strane, ima bitnih razlika, jer da nije tako, ne bi ni trebalo razvi-
jati pomorsko-operativno umije}e niti unaprje|ivati takti~ka na~ela. Kada je rije~ o
snagama kao ~imbeniku koji odre|uje izgled borbenih djelovanja, te{ko je utvrditi
granicu izme|u takti~kih i operativnih snaga. Najpravilnije je kao kriterij uzeti da
se u operacijama anga`ira glavnina mornari~kih snaga, a kako }e one biti grupirane
– u manji broj ve}ih ili ve}i broj manjih borbenih sastava, to je manje va`no. Po-
trebno je naglasiti da, iako se radi o relativno malim snagama koje su nositelji ope-
racije, na uskom moru kao {to je Jadran, u operacijama prakti~no sudjeluje glavni-
na pomorskih snaga, sve snage obalske obrane i zna~ajni dijelovi zrakoplovnih sna-
ga, {to u ukupnom iznosu znatno prelazi takti~ke okvire. Prema tome, bilo kakvo
uspore|ivanje sa snagama koje su u drugim mornaricama nositelji operacija na
moru, nije realno i ne uzima u obzir specifi~nosti uskog mora, sastav na{ih snaga i
koncepciju njihove uporabe, a to treba imati u vidu jer je rije~ o pomorskim ope-
racijama na konkretnom (jadranskom) prostoru.

Rezultati boja

Boj je zavr{io 16. studenoga 1991. kada se na ratnu scenu spustio mrak. Hrvatska
strana tijekom provo|enja operacije u anga`iranim postrojbama nije imala poginu-
lih, no u Splitu su poginuli i ranjeni civili, pogo|ene su i mnogobrojne civilne usta-
nove. Neprijatelj je napravio manje materijalne {tete u mjestima Grohote na [olti i
u Milni na Bra~u. U Milni je jedan mje{tanin lak{e ranjen. Tijekom bitke u Kor-
~ulanskom kanalu nije bilo ljudskih `rtava. Manje materijalne {tete neprijatelj je
projektilima sa svojih brodova napravio po mjestu Lovi{tu. Na strani neprijatelja
gubici su bili mnogostruko ve}i. U Splitskim vratima 14. studenoga 1991. diver-
zanti HRM-a pogodili su neprijateljski ophodni brod PB-176 »Mukos«, koji je ka-
snije nasukan u uvali Ne~ujam na [olti i spa{en od potapanja. U Splitskim vratima
15. studenoga snage obalne obrane HRM-a sa [olte, Bra~a i Ka{juna, prema izvje-
{}ima topnika, pogodile su VPBR »Split« i jednu raketnu topovnja~u. Istoga dana,
PZO s otoka Bra~a oborila je dva neprijateljska zrakoplova. Dan kasnije, 16. stude-
noga 1991., topni{tvo obrane op}ine Kor~ula je sa svojih polo`aja povi{e Lovi{ta,
Blaca i Privale pogodilo {est neprijateljskih brodova:
– minolovac M-143 »Olib« (na radiju je javljeno da tone i tra`i pomo}) – posada
se prekrcala na M-144;
– minolovac M-144 »I`« – pogo|en i nasukan u uvali Torac na Hvaru;
– minolovac M-153 »Francuz« – pogo|en u lijevi bok, izvukao se na otok Vis;
– raketni brod M-306 – pogo|en u krmu, izvukao se na otok Vis;
– torpedni brod T^-220 – pogo|en u pramac, izvukao se na otok Vis;

216
– VPBR »Split« – pogo|en s nekoliko granata, izvukao se na otok Vis.
Prema izvje{}ima Centra za obavje{}ivanje Vis i Lastovo, saznalo se da su se uspr-
kos o{te}enjima zadobivenima u bici tri neprijateljska broda (minolovac M-153,
torpedni ~amac T^-220 i raketni ~amac R^-306) uspjela izvu}i i uploviti u ratnu
luku JRM-a na otoku Visu. Znakovito je, me|utim, da su tamo dugo ostali, vida-
ju}i rane koje im je nanijelo obalno topni{tvo HRM-a. Svoje motore opet su upa-
lili tek da bi s Visa otplovili u Boku kotorsku.
Prema tome, ve}e gubitke imala je jugomornarica. Njezini pripadnici bili su izne-
na|eni o{trom reakcijom hrvatske strane. Oni nisu imali ni pribli`ne podatke o
tome da se hrvatska strana sprema za otpor i da su neke stvari ve} poslo`ene. Po pi-
tanju ratnog umije}a, neprihvatljiva je odluka jugomornarice da se upusti u boj u
onako sku~enom prostoru protiv topni~kih bitnica koje, iako malobrojne, u takvim
okolnostima imaju prednost. Njihova akcija imala je za cilj samo odmazdu. Zapo-
vjednik TG Split, kapetan fregate Jovin Dragan nije imao izri~ito odobrenje za ak-
tivnost koju je napravio. On je visoko kotirao u jugomornarici, ali nakon ovog ~ina
smijenjen je s tog polo`aja na du`nost »pomo}nika komandanta rije~ne ratne floti-
le«. Hrvatska javnost mogla je biti ponosna na svoju mornaricu, njezin zapovjednik
mogao je slaviti. On je potaknuo ova doga|anja i cijelo vrijeme upravljao svim ak-
tivnostima. Na terenu su zapovjednici manjih postrojbi djelovali samostalno, ali svi
skupa u duhu jedne zajedni~ke zamisli. Na hrvatskoj strani nije bilo vojnih `rtava
ni gubitaka. Stradali su civili, prema izjavama neprijateljske strane, kao kolateralna
{teta, me|utim, ti su ljudi poginuli iz ~iste zlo}e zapovjednika jugomornarice. Ad-
miral Letica i HRM ovom su pobjedom dobili jo{ jednu bitku, koja je bila od ne-
procjenjivog zna~enja za daljnje narastanje mo}i HRM-a. I zaista, u narednom raz-
doblju u~injeni su ogromni napori da se borbena mo} HRM-a pove}a i da HRM
postane apsolutnim gospodarm svoga mora. Saznanje da }e 16. sudenoga 1991. u
18 sati biti potpisan sporazum admiral je iskoristio na najbolji na~in. Da stvar bude
zanimljivija, admiral Letica je o tom sporazumu razgovarao s generalom Mladeni-
}em – pomo}nikom komandanta JRM-a (sa sjedi{tem u zgradi VPO-a u Splitu –
»Banovina«) i {efom Promatra~ke misije Europske zajednice za Dalmaciju, na dan
16. studenoga 1991., kad su topovi grmili svom snagom izme|u Pelje{ca, Kor~ule
i Hvara. Tom prilikom potpisan je sporazum koji je stupao na snagu u 18 sati toga
dana, upravo u vrijeme kad se spu{tala zavjesa na ratnu pozornicu. Jo{ je gospodin
Bondioli po`urivao sudionike sastanka da ubrzaju s potpisivanjem, kako bi mogli
svojim postrojbama prenijeti zapovijed o prekidu vatre. Koriste}i se svim objektiv-
nim okolnostima: od boljeg obavje{tajnog osiguranja, poznavanja stanja protivnika
predvi|anjem njegovih namjera i osloncem na motivaciju topnika, HRM je uspje-
la ostvariti `eljene rezultate – protjerivanje protvni~kih brodova iz ovog dijela akva-
torija.

217
Bijela flota u Domovinskom ratu
Zna~enje pomorskog prometa

edna od temeljnih zada}a koje je HRM dobila odmah po svom osnutku, bila je

J osiguranje nesmetanog pomorskog prometa na du`obalnim i poprje~nim po-


morskim komunikacijama. Ova zada}a bila je shvatljiva s obzirom na situaciju
koja je vladala na srednjem dijelu jadranskog boji{ta 1991. (podru~je Biograda, Ma-
slenice i zadarskog okru`ja). Tu je Jadranska magistrala bila na doma{aju neprija-
teljskog topni{tva, a na nekim mjestima imali su i opti~ku vidljivost i samim time
sve mogu}nosti da izvr{e prekid prometa na tim prometnicama po svom naho|e-
nju. Te su komunikacije bile od vitalnog interesa za Republiku Hrvatsku i svako
ugro`avanje prometa na kopnenom dijelu moralo je na}i alternativu na morskoj
strani. Stoga se i ovoga puta more pokazalo kao velika prednost za Republiku Hr-
vatsku, jer je pru`alo mogu}nost povezivanja sjevernog i ju`nog dijela primorske
Hrvatske od Istre do Dubrovnika na du`obalnim pomorskim komunikacijama u
du`ini od preko 400 kilometara. Za organiziranje samostalnog pomorskog prijevo-
za potrebni su sudionici u pomorskom prometu, a to su pomorske komunikacije,
luke i transportni brodovi. Me|u ovim sudionicima pomorskog prometa postoji
bliska povezanost i me|uovisnost, a za normalno odr`avanje pomorskog prometa
potrebno je da sudionici u prometu imaju slobodu djelovanja ili da su osigurani od
bilo kakve opasnosti.
Za vrijeme odvijanja borbenih djelovanja 1991. u Dalmaciji i primorskoj Hrvatskoj
najva`niji posao na moru bilo je osiguranje pomorskog prijevoza putnika i izbjegli-
ca koji su se na{li na ugro`enom podru~ju. Nije bilo preciznih podataka niti o bro-
ju stranih turista, niti o broju izbjeglica, ali se vidjelo da su trajektne luke u Du-
brovniku, Splitu, Zadru i na njima susjednim otocima bile krcate turistima i izbje-
glicama. U okolnostima kad su kopnene komunikacije bile u prekidu ili je njima
bilo opasno putovati, more je postalo jedinom alternativom. Ma koliko se bijela flo-
ta »Jadrolinije« trudila oko izvla~enja tih ljudi, ~inilo se da gu`ve u pristani{tima ne
jenjavaju, dapa~e, broj ljudi kojima je bio potreban prijevoz i izvla~enje u Istru ili
u inozemstvo bio je sve ve}i. Ovdje se opet ispravnom pokazala ~injenica da mor-
narica, odnosno flota, bila ona ratna ili trgova~ka, djeluje s raspolo`ivim plovilima,
te da se sve zada}e koje stoje pred njom moraju provesti sa sredstvima i ljudima ko-
jima se trenutno raspola`e. Pove}anje kapaciteta, posebice na kra}i rok, jednostav-
no nije mogu}e izvesti. Tu ne poma`u niti kupovine niti novogradnje. Pove}ano na-
prezanje ljudi i brodova i planska provedba postavljenih zada}a stavlja na probu sve
sudionike u prometu. Tu jednostavno dolazi do izra`aja ispravnost materijalnog

218
faktora – brodova i prate}ih sustava za njihovu opskrbu i servisiranje, obu~enost lju-
di u plovidbi i poslovima odr`avanja tehnike, ukrcaja, iskrcaja i svih ostalih djelat-
nosti vezanih za najsvrsihodnije kori{tenje sredstava na raspolaganju.
U ovakvim trenucima od presudne va`nosti je bila organizacija prometa, koja po-
drazumijeva bolju organiziranost svakog od elemenata u pomorskom prometu.
Ovo je bilo vrlo va`no jer su na moru bili brodovi JRM-a koji su provodili ogla{e-
ne blokade prometa ili su u danima kad je promet bio dopu{ten nastojali ometati
promet. »Jadrolinija« je uvela ratni re`im plovidbe i u tom smislu organizirala i lju-
de i brodove. ^elni ljudi »Jadrolinije« usko su sura|ivali sa Zapovjedni{tvom
HRM-a i konzultirali se o najracionalnijim potezima. Osnovan je Krizni sto`er »Ja-
drolinije«, a u Splitu su u njemu bili anga`irani kapetan Nevenko [eparovi} i Edo
Duplan~i}. Kapetan [eparovi} je bio biv{i pripadnik Jugoslavenske ratne mornari-
ce, u ~inu kapetana korvete, koji se skinuo iz JRM-a i sredinom osamdesetih postao
djelatnikom »Jadrolinije«. Imao je solidna vojna i pomora~ka znanja, a kao ve} isku-
sni kapetan na »Jadrolinijinim« brodovima, poznavao je problematiku prijevoza tra-
jektima i bio iznimno pogodna osoba za koordinaciju suradnje izme|u »Jadrolini-
je« i pripadnika HRM-a. Ratni re`im plovidbe za`ivio je ve} u kolovozu 1991. kad
su pobunjeni Srbi otvoreno postavljali barikade na cestama prema unutra{njosti i
prije~ili cestovni promet. Zbog toga su najgore pro{li motorizirani turisti koji su sa-
tima i danima bili izlo`eni maltretiranju pobunjenih Srba i `estokoj ljetnoj `ezi u
potrazi za slobodnim prolazom prema vlastitom domu. U provedbi zada}a osigura-
nja pomorskog prijevoza klju~nu ulogu imale su pomorske komunikacije. One su
najkra}i, najracionalniji i najsigurniji pomorski pojas koji spaja dvije luke, odnosno
dva me|usobno odvojena podru~ja. Na Jadranskom moru postoje du`obalne po-
morske komunikacije koje idu paralelno s protezanjem obale, odnosno otoka i po-
vezuju sjever s jugom. Zbog konfiguracije obale, iste se koriste ve} godinama; vode
kroz navigacijski ~ista podru~ja sigurnih dubina, iako na mnogim mjestima neda-
leko od same obale ili otoka. Najve}i dio tih komunikacija pokriven je svjetionici-
ma koji osiguravaju vo`nju u svim uvjetima i sa skromnijom navigacijskom opre-
mom. Prema me|unarodnoj klasifikaciji, na{e du`obalne pomorske komunikacije
spadaju u te{ko navigatorno podru~je. Me|utim, na{e su ih posade izvrsno pozna-
vale i sigurno su njima plovile danju, no}u i u svim meteorolo{kim prilikama.
Jednako kao HRM, i JRM je imala sli~nu zada}u: osigurati nesmetan promet bro-
dova koji su odvozili ljude i opremu iz luka, posebice iz Rijeke, Pule, Ga`enice i
Lore. Prevozili su ih unajmljeni brodovi, uglavnom veliki trajekti stranih kompani-
ja, ve}ih kapaciteta, kojima se odvozila vojna oprema, ali i obitelji pripadnika JNA.
Brodovi koje je unajmljivala srpska strana bili su, radi manje cijene najma, starijih
godi{ta i u dosta derutnom stanju. Ovi poslovi odvijali su se sukladno sporazumi-
ma hrvatskih institucija s JNA. Bili su dogovoreni termini, vrsta tereta, naziv bro-
da, ime zapovjednika broda i upravitelja stroja. Bio je to velik posao, jer trebalo je

219
organizirati dopremu tih sredstava cestovnim komunikacijama, odnosno motornim
vozilima koja su vozila u kolonama. Kolone su bile najavljivane smjerom prijevoza,
sudionicima u prometu i vrstom tereta koji se prevozio. Isto tako, bili su propisani
vremenski termini stizanja tih konvoja u luke ukrcaja. Kolone je redovito pratila hr-
vatska prometna policija. Nikome nije bilo u interesu, posebice hrvatskoj strani, da
u ovakvim okolnostima pravi probleme prilikom premje{tanja JNA s njezinih po-
dru~ja, iako je bilo pote{ko}a u smirivanju doma}ih promatra~a koji su psovkama
i kamenjem `eljeli »ispratiti« vozila JNA. Na dva velika broda koja su prevozila voj-
ne po{iljke JNA izbio je po`ar. Jedan od tih brodova bio je prisiljen pristati na otok
Lastovo, gdje mu je pru`ena pomo} u ga{enju i spa{avanju. Po`ar na brodu je uga-
{en, a obitelji vojnih djelatnika JNA koje su se nalazile na brodu iskrcane su i smje-
{tene po privatnim ku}ama, do dolaska drugog broda za prijevoz u luke zaljeva
Boke kotorske. HRM nije imala ni{ta s tim po`arima. Osobno je zapovjednik
HRM-a admiral Sveto Letica zapovjedio zapovjedniku Odjela za podvodna djelo-
vanja HRM-a i na~elniku topni{tva, da se brodovi, posebice oni koji prevoze obi-
telji, ni u kom slu~aju ne diraju, ve} da se propuste po njihovom planu vo`nje. Ova-
kvu je izjavu dala i Slu`ba za odnose s javno{}u HRM-a u povodu objave da je za
po`are i jo{ neke druge havarije na ovim brodovima kriva HRM. U nekoliko na-
vrata hrvatska strana je, u cilju stvaranja diplomatskog pritiska, iskoristila priliku
ogla{avanja zabrane pristajanja i isplovljavanja ovim brodovima za vrijeme progla-
{enja blokade sve do povla~enja takve odluke.

Razdoblje do 1991. godine

Uobi~ajena stabilnost prometnih tokova u putni~kom linijskom prometu na Jadra-


nu nije se bitno poremetila ni u turisti~koj sezoni 1990. godine. Politi~ka doga|a-
nja nisu posebno utjecala na korisnike prijevoza da odustanu od putovanja. U se-
zoni 1990., u vrijeme tzv. »balvan revolucije« bilo je i neplaniranih »odlazaka«, a je-
sen i zimu te godine obilje`ili su ni`i prometni u~inci od uobi~ajenih. Ipak, preve-
zeno je gotovo 6 milijuna putnika, ali je u odnosu na 1989. godinu godi{nji pro-
met bio ni`i za 3,1%, a promet vozila, najvi{e zbog poja~anog prometa na cresko-
lo{injskim, du`obalnim i me|unarodnim linijama, bio je vi{i za 2,1% (prevezeno je
26.000 vozila vi{e). Prijevoz brodovima »Jadrolinije« {estu godinu zaredom varirao
je izme|u 6 i 6,2 milijuna na godinu prevezenih putnika i 1 i 1,2 milijuna na god-
inu prevezenih vozila. U prijevozu doma}ih putnika od sredine 80-ih do 90-ih go-
dina zabilje`ena je stagnacija ili blagi pad prometa, broj prevezenih stranih putnika
rastao je po prosje~noj godi{njoj stopi od 1,6%, a prijevoz doma}ih i stranih vozi-
la rastao je po prosje~noj godi{njoj stopi od oko 4%. Br`i rast prevezenih vozila bio
je rezultat uvo|enja trajekata u promet. Zbog toga se, uglavnom, i dalje bilje`i pad
prevezenog tereta u zadarskom okru`ju plovidbe, gdje su najzastupljeniji klasi~ni

220
brodovi. Godina 1989. bila je zadnja godina s uobi~ajenom turisti~kom potra-
`njom i uobi~ajenim prometnim tokovima. Te je godine na trideset i ~etiri lokalne
klasi~ne i trajektne linije, na me|unarodnim te na du`obalnim linijama prevezeno
ukupno 6.149.000 putnika (od toga 1.214.000 stranaca) i 1.230.000 vozila
(379.000 stranih registarskih oznaka). U ~etiri sezonska mjeseca (lipanj – rujan)
prevezeno je 3.477.000 putnika ili 56,5% ukupnoga godi{njeg prometa putnika, te
772.000 vozila ili 62,8% ukupnoga godi{njeg prometa prevezenih vozila. Odnos
najni`ega i najvi{ega mjese~nog prometa (velja~a : kolovoz) bio je 1 : 4,7 za preve-
zene putnike i 1 : 7,3 za prevezena vozila. Dodatni nesrazmjer u raspodjeli prome-
ta uzrokovale su i tjedne »{pice«. Najve}i broj prevezenih putnika 1989. godine ost-
varen je na linijama u splitskom okru`ju (2.545.000 putnika ili 41,4% od ukupnog
prometa), te na linijama zadarskog okru`ja (2.189.000 putnika ili 35,6%). U pri-
jevozu vozila pribli`no jednak promet (oko 490.000 vozila ili 40% od ukupnoga
godi{njeg prometa) ostvaren je u rije~kom i splitskom okru`ju plovidbe. U rije~-
kom se okru`ju iste godine prevezlo 213.000 stranih vozila ili 56,2% od ukupno
prevezenih stranih vozila. Krajem 1990., u vrijeme priprema za idu}u poslovnu go-
dinu, predvi|anja i planiranja i{la su ustaljenim tokom. Sezonski red plovidbe izra-
|en je prema ve} ustaljenim na~elima. Me|utim, doga|aji koji su uslijedili okrenu-
li su crnu stranicu putni~koga linijskog brodarstva na Jadranu.

Ratno doba

Rat 1991./1992. nije jednakom `estinom pogodio sve dijelove Hrvatske, pa tako ni
sve dijelove obalnog podru~ja. Udio pomorske putni~ke linijske plovidbe u tom
razdoblju imao je tri karakteristi~na razdoblja:
– razdoblje prije uvo|enja pomorskih blokada,
– razdoblje pomorskih blokada do odlaska Jugoslavenske ratne mornarice s hrvat-
ske obale Jadrana,
– razdoblje nakon odlaska agresora s hrvatske obale Jadrana.
Nakon izbijanja oru`anog sukoba u Sloveniji krajem lipnja 1991., »Jadrolinija« ~ini
goleme napore u evakuaciji desetka tisu}a stranaca koji su boravili na Jadranu. Naj-
vi{e ih je prevezao trajekt Istra (biv{a Balkanija) i to u Trst, koji nakon toga prevo-
zi izbjeglice iz Zadra. Pomagali su i brodovi Ilirija i Marko Polo, koji je u tri plovid-
be izme|u Pule i Trsta prevezao vi{e od ~etiri tisu}e putnika i oko tisu}u vozila.
Uprava »Jadrolinije« 2. srpnja 1991. progla{ava radnu obvezu za sve pomorce i od-
govaraju}e osobe na kopnu. U drugoj polovici kolovoza jedinice tzv. jugoarmije za-
uzimaju strate{ke polo`aje oko [ibenika i Zadra, a po~etkom rujna ~etni~ki terori-
sti ga|aju Masleni~ki most. Iz splitske vojarne Dra~evac u~estali su pokreti vojnih
snaga. Slije}u i polije}u helikopteri. Iz Lore su 3. rujna isplovila tri transportna bro-
da. Unato~ obvezi prijavljivanja Lu~koj kapetaniji u Splitu, primje}uju se pokreti

221
ratnih brodova; opa`ene su i mine. Luku Plo~e nadlije}u vojni helikopteri naoru`a-
ni raketama. Najve}a koncentracija brodovlja JRM-a bila je pokraj otoka Visa. Radi
odr`avanja veze izme|u Novigrada i Ribnice kod Kru{eva, u zadarsko je okru`je ve}
u kolovozu 1991. poslan trajekt Klimno, koji je iz naj`e{}ih napada izlazio tek s ma-
njim o{te}enjima. Napadnut je i o{te}en 11. rujna 1991., a padom Kru{eva u ne-
prijateljske ruke ostao je blokiran u Novigradskomu moru i dijelom potopljen. Za-
tvara se i Masleni~ki most. Istodobno je u luci Plo~e ostao blokiran i o{te}en trajekt
Pelje{~anka. Od lipnja do kraja listopada Jadrolinijinim je brodovima prevezeno oko
pedeset tisu}a prognanika i izbjeglica, od toga oko deset tisu}a besplatno. Organi-
zirano je ljetovanje djece iz ratom pogo|enih podru~ja. Besplatan prijevoz kamio-
na i teglja~a u smjeru Dubrovnika vrlo je ~esto zauzimao oko devedeset posto, a u
suprotnom smjeru oko pedeset posto prostora brodske gara`e.
Brodarstvo Hrvatske je u ratnom razdoblju pretrpjelo velike gubitke i {tete. Najvi-
{e je brodova stradalo u Dubrovniku. U Gru{koj luci stradao je Atlasov putni~ki
brod Adriatic, zatim turisti~ki jedrenjak Argolys, a potopljeni su brodovi Ana Mari-
ja i Artemida. Potopljeni su i manji teretnjaci Perica i Iverak, a o{te}ena su dva Atla-
sova izletni~ka broda – Arka i Aurora, Brodospasov teglja~ Delta, Jadrolinijin brod
Postira, te teretnjaci Atlanske plovidbe [ipan i Lopud. U Staroj gradskoj luci, koja
je bila izravno na udaru topni{tva, gotovo da niti jedan brod ni plovilo nije ostalo
neo{te}eno. Potopljen je suvremeno opremljeni i obnovljeni istra`iva~ki brod ocea-
nografskog instituta Baldo Kosi}, uni{teni su Atlasovi blizanci Argosy I i Argosy II,
stradalo je vi{e od 70 ~amaca i plovila (potopljeno, zapaljeno ili o{te}eno). U Cav-
tatu je potopljen jedan od najstarijih hrvatskih brodova – bracera Roditelj, sagra|e-
na 1907. godine. U ACI marini Miho Pracat u Komolcu jugovojska je uni{tila sve
brodove koje je zatekla na moru i kopnu, a dio njih su ukrali i oteglili u Boku ko-
torsku. Kod Lokruma je potopljena ribarica Sirena, a dvije manje uni{tene su u
gradskoj luci. Jadrolinijin brod Perast stradao je u luci Slano. U [ibeniku su prije
toga stradali brodovi Jupiter i Ora{ac, a u splitskom brodogradili{tu hidrokrilac Kri-
la Istre. Osim brodova, stradali su mnogi objekti i oprema na kopnu, me|u kojima
i oni vezani uz brodarstvo. Tako je od imovine u vlasni{tvu »Jadrolinije«, stradala
zgrada i inventar agencije s kafi}em »Barba« u Dubrovniku, te agencija u Zadru, a
manja o{te}enja pretrpjela je agencija u [ibeniku i putni~ki terminal u Splitu.
Ratu i agresoru odgovoreno je na najbolji na~in – plove}i usprkos svim ratnim opa-
snostima. Solidarnost i hrabrost do{li su u to vrijeme do posebnog izra`aja. Redov-
no obavljaju}i svoju djelatnost, takvim su uvjetima rada bili izlo`eni i djelatnici pra-
te}ih slu`bi, poput djelatnika u agencijama ili kapetanijama na podru~jima pod ne-
posrednom ratnom opasno{}u. Pomorci u zadarskom okru`ju plovidbe svoju su po-
`rtvovnost dokazali odr`avaju}i pruge pod op}om opasno{}u, a za vrijeme blokada
nalazili su na~ina za odr`avanje linija gdje god se to moglo. Razumije se da ratnoj
opasnosti nisu bili jednako izlo`eni svi pomorci i drugi djelatnici. Negdje se plovi-
lo ili radilo potpuno mirno, negdje manje mirno, a negdje je pak izlo`enost opas-

222
nosti bila izravna. Najve}u su cijenu platila desetorica poginulih pomoraca. Oko
osamdeset djelatnika »Jadrolinije« oti{lo je na boji{nicu. Ondje su poginuli pomor-
ci Emanuel Ladi{i} i Ivica Anton~i}. Me|u poginulima je i Ivica [egari}, kuhar s
trajekta Slaven (sada Zavi`an), koji je ubijen u masakru u [kabrnji 18. studenoga
1991., nakon {to je zarobljen u nastojanju da spasi dijete.
Udio »Jadrolinije« u ratu nagra|en je mnogobrojnim priznanjima i pohvalama. Ne-
kim od zaslu`nih pomoraca onda{nji je ministar pomorstva Davorin Rudolf uru~io
sat s posvetom. A najve}e pomorsko priznanje – Vjesnikovu »Plavu vrpcu« za 1991.
godinu za neizrecivu hrabrost i iskazano po`rtvovanje dobili su brodovi i pomorci
»Jadrolinije«. Trojici poginulih pomoraca s Perasta priznat je status hrvatskih brani-
telja. Cijene}i ulogu i zna~enje koje je »Jadrolinija« imala u Domovinskom ratu,
o~ekuje se da taj zaslu`eni status dobiju i ostali pomorci – sudionici.

223
Trajekti i brodovi »Jadrolinije« u ratnom djelovanju

I. BRODOVI LOKALNIH LINIJA

m/t »KLIMNO« Otplovio za Novigrad gdje je slu`io za potrebe 4. brigade ZNG-a.


04. 08. 1991. Odr`ava liniju Novigrad-Ribnica (Kru{evo).
11. 09. 1991. Trajekt pogo|en projektilom, napu{ten i ostavljen u Novigradu.
11. 09. 1991. Zatvoren Masleni~ki most – `estoki napadi na Zadar i okolicu.
14. 09. 1991. Egzodus gra|ana Zadra i okolice prema Rijeci i otocima. Jedina
veza s Dalmacijom preko Pa{kog mosta i linije Prizna – @igljen.
Trajekti voze 24 sata.
m/t »PELJE[^ANKA« Sudjelovala u Plo~ama u napadu na Male Bare. Brod ostao u blo-
14. 09. 1991. kadi i o{te}en, ali intervencijom pomoraca osposobljen za »prugu«.
17. 09. 1991. I. POMORSKA BLOKADA – zabrana plovidbe u`im dijelom
Dubrovnika.
Blokirana luka Split s cijelim akvatorijem, pred luku doplovile dvi-
je raketne topovnja~e.
Pulu i Rijeku kontroliraju ratni brodovi i helikopteri.
18. 09. 1991. Ne uspijeva isploviti u redovnoj liniji iz Dubrovnika za Kor~ulu i
ex. m/t »PARTIZANKA« Split.
Od plovidbe za Dubrovnik odustao talijanski feribot »Tiziano«.
23. 09. 1991. u luci Plo~e Tijekom akcije zarobljavanja oru`ja u luci Plo~e smrtno stradao
(op}a opasnost) Mate Toma{.
m/t »[OLTANKA« Sredinom mjeseca rujna prevozio topove sa [olte za Split.
m/t »GRADAC« Polagao mine ispred Ratne luke Lora.
m/t »PELJE[^ANKA« Izvla~enje naoru`anja i minsko-eksplozivnih sredstava iz skladi{ta u
01. 10. 1991. vojarni Plo~e.
m/b »PERAST« Pogo|en i uni{ten.
01. 10. 1991. Tri pomorca (Sr{en, Mati}, Nodilo) se smatraju nestalima – po~inje
potraga za njima. Upu}uju se zahtjevi za pomo} u tra`enju proma-
tra~ima Europske zajednice, ambasadi EZ-a u Zagrebu i Vladi RH.

03. 10. 1991. II. POMORSKA BLOKADA


U Splitu Krizni {tab izdaje naredbu da se na relaciji Rijeka – Split
– Dubrovnik prevoze samo putnici i teretna vozila.
Iz Splita dozvoljeno isplovljenje stranim brodovima i m/t »Balkani-
ji« za Rijeku.
U splitskoj gradskoj luci ne pristaju »Vis« i »B. Ka{i}«.
»Liburnija« ostala u Hvaru. Od Makarske do Metkovi}a zabranjen
promet vozilima.
U Puli i Rijeci zabrana uplovljenja, a dozvoljeno isplovljenje zate-
~enim stranim brodovima.
Rije~ki zaljev pod kontrolom fregate, raketne topovnja~e i dva tor-
pedna ~amca, pa su obustavljene linije Brestova – Porozina i Merag
– Valbiska.

224
03. 10. 1991. Neprijateljski zrakoplovi iznad otoka Paga s namjerom da sru{e
Pa{ki most i odsijeku Dalmaciju od sjevernog Jadrana.
Od 03. do 10. 10. 1991. Zra~ni napadi na Pa{ki most. Uvodi se izvanredna linija Fortica –
Mileti}i koju odr`avaju: m/t »Vira«, »Ka~jak« i »Borik«.
m/b »LARA« Napad na Zadar. Priska~u}i u pomo} ranjenom susjedu smrtno
04. 10. 1991. stradao zapovjednik Vinko Aliba{i}.
04. 10. 1991. u 11,55 sati Pogo|en Pa{ki most, ali nije sru{en.
05. 10. 1991. Proboj dijela posade m/b »Perast« do Dubrovnika kopnenim pu-
tem. O trojici pomoraca (Sr{en, Nodilo i Mati}) razli~ite informa-
cije.
m/t »BORIK« Pogo|en u zra~nom napadu ispod Pa{kog mosta. Posada nasukala
06. 10. 1991. trajekt. Nakon nekoliko dana trajekt osposobljen za plovidbu.
Povreda na radu kormilara Jure Budanovi}a.
m/t »Sv. JURAJ« i Pogo|eni u zra~nom napadu u luci Prizna. Tom prilikom palo oko
»KA^JAK« 12 raketa. Poginuo putnik koji je ~ekao na ukrcaj.
06. 10. 1991.
m/t »JAZINE« Granatirana luka Preko. Posada napu{ta brod i tra`i sigurno skloni-
06. 10. 1991. {te. Otok u zamra~enju.
Smrtno stradao Bo`idar Mili} na kojega je naletio automobil.
06. 10. 1991. Popodne raketirani trajekti Rapske plovidbe na liniji Jablanac –
Mi{njak.
07. 10. 1991. Smrtno stradao pomorac Denis ^imi}, koji se spasio s m/b »Pera-
sta« i priklju~io HV-u.
10. 10. 1991. Iz blokirane pulske luke odlazi vojna oprema i oficiri JNA. Pomor-
ska blokada popu{ta.
Nakon dugotrajnih pregovora HRM-a i VPO-a ratni brodovi
JRM-a napustili prostor ispred splitske luke.
U Zadru brodovi plove prema svojim odredi{tima.
Djelomi~na deblokada i u Rije~kom zaljevu.
10. 10. 1991. Na osnovi dogovora Kriznog {taba Bra~ i Komande Vojnopomor-
ske oblasti, uz suglasnost HRM-a u supetarsku luku doplovio tra-
jekt »Vladimir Nazor« sa 170 putnika i 6 teretnih vozila koja su
prevozila najnu`nije proizvode.
Nekoliko milja prije luke ratni brod JNA zaustavio trajekt radi
kontrole. U povratku trajektu dozvoljeno ukrcati samo jedno vozi-
lo stranog putnika.
13. 10. 1991. Iz zarobljenog Dubrovnika prema svijetu upu}en apel za pomo}.

13. 10. 1991. PRESTAJE DRUGA BLOKADA JADRANA

01. 11. 1991. Vojne vlasti dopustile uplovljenje humanitarne pomo}i u Dubrov-
nik. Iz Dubrovnika mogu isploviti samo `ene, djeca i bolesni. »Ja-
drolinija« uspostavlja svakodnevnu vezu Rijeka – Dubrovnik.

225
0d 08. 11. do III. BLOKADA JADRANA
03. 12. 1991.
08. 11. 1991. »Jadrolinija« morala obustaviti promet svih brodova.
U trenutku uvo|enja blokade brodovi »Ilirija« i »Liburnija« zatekli
su se u Zelenici, ali im je ipak odobreno da isplove za Kor~ulu.
m/t »BORIK« Pogo|en u zra~nom napadu ispod Pa{kog mosta. Nakon nekoliko
08. 11. 1991. dana osposobljen za plovidbu.
m/t »JAZINE« Otpiljen jarbol u brodogradili{tu da mo`e prolaziti ispod mosta u
kanalu Mali @drelac.
m/t »VIRA« Pogo|en u zra~nom napadu ispod Pa{kog mosta. Nakon nekoliko
08. 11. 1991. dana trajekt osposobljen za plovidbu.
m/b »POSTIRA« U luci Gru` ga|ana projektilom. S velikim o{te}enjem doplovila u
08. 11. 1991. Cres, gdje je popravljena.
m/t »BADIJA« Dva puta probila blokadu Trstenik – Kor~ula.
12. 11. 1991. Ratni brodovi JRM-a pucaju i potapaju malte{ki trgova~ki brod sa
6 hrvatskih pomoraca na zapadnom dijelu otoka [olte. Pomorci su
spa{eni.
m/t »V. NAZOR« Pogo|en u luci Split.
15. 11. 1991. Poginuli upravitelj stroja Dinko Maras i motorist Jure Kalpi}, dvo-
jica pomoraca ranjena.
m/t »B. KA[I]« O{te}en prilikom napada na grad Split.
15. 11. 1991.
m/t »SLAVEN« U napadu na [kabrnju smrtno stradao kuhar Ivica [egari}.
m/b »VALJEVO« i Uz sve blokade obavljaju redovni promet uplovljavaju}i u Vodice,
»OHRID« umjesto u [ibenik. Na m/b »Ohrid« ukrcaj za vrijeme blokade u
Prvi} luci.
m/t »BARIJA« I`ivljavanje neprijatelja na pruzi Biograd – Tkon.
svi brodovi Voze tijekom zamra~enja bez navigacijskih svjetala.
m/b »PERAST« Me|unarodni Crveni kri` progla{ava na|enima tijela poginulih po-
30. 04. 1992. moraca u luci Ston: Pero Sr{en, Niko Nodilo i Antun Mati}.
Tri mjeseca kasnije omogu}eno obiteljima da pokopaju umrle.
m/t »PELJE[^ANKA« Za potrebe HV-a plovila u Dubrovnik. Za potrebe osloba|anja Ko-
od 11. do 22. 10. 1992. navala 22. 10. 1992. o{te}ena u napadu.
m/t »BLACE« Za potrebe HV-a plovila u Dubrovnik za potrebe osloba|anja Ko-
od 18. do 24. 10. 1992. navala.
m/t »[OLTANKA« Za potrebe HV-a plovila u Dubrovnik za potrebe osloba|anja Ko-
od 22. do 24. 10. 1992. navala.
m/t »SUPETAR« Doplovio u Novigradsko `drilo.
24. 02. 1993. Dana 25. 02. 1993. pogo|en i onesposobljen za plovidbu.
m/t »KA^JAK« Doplovio u Novigradsko `drilo.
24. 02. 1993. Dana 25. 02. 1993. pogo|en i onesposobljen za plovidbu.

226
II. BRODOVI BRZIH I ME\UNARODNIH LINIJA

m/t »MARKO POLO«, Sukob JNA sa slovenskom teritorijalnom obranom. Evakuacija


»BALKANIJA« i 10.000 stranaca s Jadrana.
»ILIRIJA«
»MARKO POLO« U 3 plovidbe za Pulu i Trst prevezao vi{e od 4000 putnika i oko
1000 vozila.
Krajem rujna 1991. Uvodi se svakodnevna veza Rijeka, Zadar, Split i Dubrovnik s 4
trajekta.
m/t »LIBURNIJA«, U razdoblju od 26. 10. do 30. 12. 1991. prilikom plovidbe u re-
»SLAVIJA I«, »ILIRIJA« i dovnim linijama za Dubrovnik pregledani od strane JNA i skretani
»ISTRA« (biv{a u Zeleniku i Bar.
»Balkanija«)
m/t »SLAVIJA I« Pucano na brod – pogo|en kadet, o{te}ena lijeva strana broda od
26. 10. 1991. mitraljeske vatre. Puca se na brod kod svakog isplovljenja iz luke
Gru`. Lak{e ranjen kadet, o{te}ena dva strana broda.
m/t »SLAVIJA« Isplovila na ~elu konvoja »Libertas« za Dubrovnik; na brodu S.
26. 10. 1991. Mesi}, F. Greguri} te mnoge osobe iz Vlade RH i javnog `ivota.
Probijena blokada i vra}ena nada Dubrov~anima da ne}e ostati za-
robljeni. Putovanje je pratio svijet putem satelita.
m/t »ILIRIJA« Nakon raketiranja motela »Zagreb« u Karlobagu nemo}ne `ene i
22. 09. 1991. djecu evakuira na otok Rab.
m/t »SLAVIJA I« Putovanje Dubrovnik – Zelenika – Pula s 4000 putnika. Zbog rat-
od 13. do 16. 11. 1991. nih operacija ispred Splita plovilo se vanjskom stranom otoka [olte
– neprekidna plovidba otvorenim morem po jakom jugu. Brod
mo`e primiti najvi{e 1200 putnika i raspola`e s 247 postelja. Na
brodu je bilo 298 ranjenika i bolesnika, od ~ega 63 nepokretna. Je-
dan od putnika (te`i bolesnik) je preminuo. Na brodu je bilo 20
rodilja od kojih su dvije rodile, tako je kod uplovljenja u Pulu broj
putnika pove}an za Hrvoja i Marija. Porod na »brodu spasa« imao
je moralni poticaj me|u putnicima.
m/t »LIBURNIJA« Isplovila na ~elu novog konvoja »Libertas« za Dubrovnik i probila
09. 12. 1991. tre}u blokadu jadranskih luka; puna hrane za Dubrovnik. Bila je
zaustavljena u Kor~uli, dok je m/t »Ilirija« ipak proslije|ena za Du-
brovnik i donijela gladnim gra|anima humanitarnu pomo}.
m/t »ISTRA« Otpo~ela iseljavati neprijateljsku vojsku iz Rijeke za Bar. Nakon Ri-
11. 12. 1991. jeke nastavila iseljavati neprijateljsku vojsku iz Splita za Bar. Vrlo
opasan i nezahvalan zadatak.
m/t »MARINA« Sudjeluje u evakuaciji djece iz Dubrovnika, pregledi u Zelenici.
(u najmu)

227
»KLIMNO« – pogo|en projektilom i ostao u Novigradu 11. 09. 1991.
Red. Prezime i ime Radno mjesto
br.
1. ARALICA DARKO zapovjednik
2. KURI] TOMO vo|a palube
3. BEGONJA DRAGAN kormilar
4. JURE[KO KRSTE kormilar
5. HROMIN ZVONKO upravitelj stroja
6. TOMA[EVI] OMER motorist

»PELJE[^ANKA« – Akcija Plo~e, 14. i 23. 09. 1991.


Red. Prezime i ime Radno mjesto
br.
1. MI]UNOVI] SLOBODAN zapovjednik
2. JAKIR STIPE vo|a palube
3. VOLAREVI] MARIO kormilar
4. MIRKO @ELJKO kormilar
5. JELAVI] MATO upravitelj stroja
6. TOMA[ MATE* konobar
7. BABI] BRANIMIR kuhar
8. BURICA ANTE upravitelj stroja
* stradao 23. 09. 1991.
U akciji u Cavtatu sudjelovali su: »Pelje{~anka«, »[oltanka« i »Blace«
m/t »PELJE[^ANKA« – 11. – 22. 10. 1992.
Red. Prezime i ime Radno mjesto
br.

1. MRGUDI] IVO zapovjednik


2. JAKIR MARIN vo|a palube
3. TOLJ VINKO kormilar
4. MARAVI] STIPE kormilar
5. JELAVI] MATO upravitelj stroja
6. MA^ELA MATO motorist
7. ILI] SRE]KO konobar

228
m/t »[OLTANKA« – od 22. – 24. 10. 1992.
Red. Prezime i ime Radno mjesto
br.
1. ^ERIMAGI] MUHARED zapovjednik do 23. 10. 1992.
2. TOMI] ANTE zapovjednik od 23. 10. 1992.
3. RADI] BLA@ vo|a palube
4. KUKI] MILJENKO kormilar
5. MIRKO @ELJKO kormilar
6. AN\ELI] IVAN upravitelj stroja
7. [KROBICA MARIN motorist
8. RU[I] @ELJKO konobar

m/t »BLACE«
Red. Prezime i ime Radno mjesto
br.

1. BOTICA PETAR zapovjednik


2. ME[TROVI] @ARKO vo|a palube
3. TULI] NEVENKO kormilar
4.
5. KU^IJA MARIN upravitelj stroja
6. MODRINI] NIKOLA vo|a stroja

m/t »VLADIMIR NAZOR« – Napad na Split 15. 11. 1991.


Red. Prezime i ime Radno mjesto
br.
1. JARAM BRANKO zapovjednik
2. DAMIJANOVI] DRAGAN zapovjednik
3. KRASNI] IGOR ~asnik palube
4. MARU[ ANTE vo|a palube
5. VIDOVI] ANTE kormilar ranjen
6. PETROV STIPE kormilar
7. IVAN^I] EDO kormilar
8. KOMAR NEDILJKO mornar
9. MARAS DINKO upravitelj stroja poginuo
10. ^ELI] VEDRAN ~asnik stroja
11. KALPI] JURE vo|a stroja poginuo

229
12. SMOLJO DU[AN vo|a stroja
13. LOINA IVAN motorist
14. [KROBICA MARIN motorist
15. BALI] BRANKO konobar
16. TUDOR NENAD konobar
17. MI[KOVI] DENIS ml. sobe
18. GRASSI PETAR ml. sobe
19. JEL^I] NIKO ml. sobe
20. BARAS ANTE kuhar
21. DOMA]IN MATE kuhar ranjen
22. MI[KOVI] DONALD ml. kuhinje
23. RADI] ANTE ml. kuhinje

m/b »PERAST«
U napadu na Slano brod je ostavljen. Dio posade upu}en je prema Dubrovniku, a
dio je ostao u Slanom. Skrivali su se po ku}ama, ali su prilikom granatiranja mjes-
ta navo|enom raketom pogo|eni i stradali na mjestu, 1. – 5. listopada 1991. godi-
ne. O tome se ni{ta nije znalo. Me|unarodni Crveni kri` je 30. travnja 1992. pro-
na{ao le{eve u crnim vre}ama u crkvi. Nakon tri mjeseca posmrtni ostaci identifi-
cirani su i pokopani.

Red.
br. Prezime i ime Radno mjesto
1. ^ERIMAGI] MUHAMED zapovjednik
2. VLA[I] SRE]KO vo|a palube
3. NODILO NIKO kormilar poginuo
4. DABELI] STJEPO kormilar
5. LAZO IVO mornar
6. ^IMI] DENIS* mornar
7. SR[EN PERO upravitelj stroja poginuo
8. ZVJERKOVI] NIKO ~asnik stroja
9. MATI] ANTUN motorist poginuo
10. USMIANI JOSIP konobar
11. KINKELA MILJENKO kuhar
12. DOVIJANI] SLOBODAN mladi} sobe
*poginuo kao dragovoljac 07. 10. 1991. brane}i Dubrovnik (Podaci preuzeti iz Monografije
»Jadrolinije«)

230
Zaklju~ak

svom osnutku HRM je bila prisiljena ustrojavati se i ujedno borbeno djelo-

U vati. Stoga se u analizi toga vremena mora govoriti o dvije oblasti. U jednu
bi spadalo ustrojavanje i nastanak HRM-a kao grane OS RH, a u drugoj bi
se analizirala u~inkovitost bojnih djelovanja koje je vodila HRM. Na planu organi-
zacije HRM-a valja re}i da su ve}inu njezinih pripadnika u po~etku ~inili ljudi koji
su se skinuli iz biv{e JRM i priklju~ili se postrojbama HRM-a. Oni su zauzeli one
polo`aje na kojima je trebala do}i do izra`aja stru~nost ljudi, koja i krasi ratnu mor-
naricu kao tehni~ku granu oru`anih snaga. Najve}i broj njih to je radio s velikim
poletom i `eljom da svoj dio zada}e obavi na najbolji mogu}i na~in i bez ikakvih
kalkulacija. Kada se u obzir uzme stru~nost tih ljudi, koja je sigurno bila ve}a od
one na protivni~koj strani, rezultati nisu mogli izostati. U 1991. ustrojavanje je i{lo
na na~in pra}enja ratnih potreba, nakon {to je utemeljeno Zapovjedni{tvo HRM-
a, koje su u po~etku ~inili zapovjednik HRM-a i 20-ak djelatnika. Iz tog nukleusa
izrastale su postrojbe koje su imale zada}u da se odmah borbeno anga`iraju. Tako
su nastale i prve postrojbe unutar HRM-a: minerska grupa, vodovi PZO, obalno
topni{tvo, odred za pomorsko prevo`enje, pomorski i podvodni diverzanti, protu-
minski odred, odjel veze, logistika sa svojim djelatnostima, in`enjerija. Kao {to su
se istodobno ustrojavali i neborbeni odjeli: kadrovski, za psiholo{ka djelovanja i od-
nose s javno{}u, urud`beni ured itd. Brojni sastav po odredima i odjelima nastojao
se dr`ati na na~in da postrojba mo`e izvr{avati svoje trenutne i budu}e zada}e. Na-
kon {to je neka zada}a izvr{ena ponovo se vr{ila prosudba brojnog stanja i ukoliko
nije bilo potrebe za pojedinim elementima iz postrojbe ili postrojbe u cjelini, ista se
gasila, a ljudi su demobilizirani ili premje{teni u druge postrojbe.
Na teritorijalnom planu, osim Zapovjedni{tva HRM-a, u po~etku su bile formira-
ne ratne luke: Plo~e, [ibenik i Pula. Ove su luke po~etkom 1992. zbog obimnijih
zada}a preimenovane u pomorske sektore. Krajem 1991. ustrojena je flota HRM-
a, ~iju su ve}inu ~inili zaplijenjeni brodovi u Brodoremontnom poduze}u [ibenik
i iz obli`njih vojarni (Kuline), uz brodove koji su zarobljeni u borbenim akcijama.
»Pravo« ustrojavanje postrojbi po~elo je krajem 1991., kada su postrojbe dobivale
popisne i materijalne liste ustroja s to~no nazna~enim elementima svake postrojbe.
Prema ovim listama evidencije, postrojbe u HRM-u su se ustrojile ve} sredinom si-
je~nja 1992. godine. Druga oblast, koja je bila vidljivija i zbog koje je mornarica
utemeljena, odnosila se na bojna djelovanja te mornarice koja je u po~etku imala

231
zada}u da osigura pomorske komunikacije za plovidbu, a u kona~nici da protjera
brodove JRM-a s ovih prostora.
Sredinom 1992. zapo~ele su pripreme za izradu koncepcije (doktrine) HRM-a. Pre-
ma nekim sugestijama iz Zagreba, HRM je umjesto sektora trebala imati kapetani-
je, i to njih 14. Prevladalo je mi{ljenje Zapovjedni{tva HRM-a o 3 vojnopomorska
sektora. Zagreb je prigovarao ovom rje{enju, jer je koincidiralo s rje{enjima iz biv-
{e JNA, odnosno s rje{enjima iz povijesti ratne mornarice na isto~noj obali Jadran-
skog mora. Prevladala je prakti~nost rje{enja, jer je ve} postojala infrastruktura za
navedene sektore, a i civilna komponenta se ve} privikla na postoje}a vojno-geo-
grafska rje{enja. Glavne odrednice koncepcije potvr|ivale su odlu~nost RH da ima
ratnu mornaricu dimenzioniranu i oblikovanu za provedbu svih zada}a, koje obli-
kom i sadr`ajem spadaju u mornari~ke zada}e, te dovoljne snage da odvrati ili po-
razi napada~a koji bi vr{io agresiju na primorski dio RH.
Zada}e koje je JRM provodila protiv RH i njezina stanovni{tva bile su najvi{e pre-
poznatljive u pomorskim blokadama. Blokada je jedino uspjela protiv trajekata pre-
ma opkoljenom Dubrovniku, koji su se morali pokoriti zapovijedima zapovjednika
protivni~kih patrolnih ~amaca i odlaziti u Zeleniku, gdje je detaljno pregledavan
cjelokupni teret i putnici na brodu. Ono {to su brodovi mogli prevoziti u Dubrov-
nik prema popisu Komande 9. VPS-a iz Kumbora nije moglo zadovoljiti ljudske
potrebe, jer asortiman namirnica za odraslo stanovni{tvo, posebice djecu, nije bio
dovoljan. Nedostajalo je i lijekova, a nije dopu{teno ni uno{enje tiska iz ostalog di-
jela Hrvatske. Ipak, i na dubrova~kom podru~ju naporima HRM-a, kasnije Odre-
da naoru`anih brodova iz Dubrovnika, popunjene su praznine u najpotrebnijim na-
mirnicama za civilno stanovni{tvo, a posebice u vojnim potrebama za obranu sa-
mog grada. Na ostalim mjestima Dalmacije i Istre, posebno u me|uoto~nom po-
dru~ju, ~inilo se da blokade skoro i nema, jer su oto~ani uz pomo} HRM-a probi-
jali blokadu u skladu s potrebama. Tako je blokada izgubila svoju svrhu. Da se ista
provodila samo zato da se upla{i stanovni{tvo, najrje~itije govori slu~aj nakon boja
hrvatske strane i JRM-a. Nakon poraza JRM-a u bici od 14. do 16. studenoga
1991., brodovi JRM-a su se povukli na krajnje luke na otocima Visu i Lastovu. I
nakon toga je blokada ostala na snazi. Kome je ona trebala? Odgovor na ovo pita-
nje slo`enije je naravi. Mogu}e je da su vi{e htjeli nego mogli. Ostanak na snazi ver-
balne blokade koju vi{e nisu po{tovali ni trajekti, vjerojatno je bio potreban da na-
hrani pojedina~ne ambicije visokih mornari~kih ~asnika iz redova JRM-a.
Rukovodstvo JRM-a u~ilo se na u~enjima doktrine koju je promovirao Branko Ma-
mula. Me|utim, Mamulina doktrina koja se odnosi na hitne situacije, crpila je svo-
je nadahnu}e u suzbijanju Kosovske krize 1982. godine. Ona se karakterizira samo-
stalnom uporabom vojne sile u preventivnom djelovanju (zauzimanjem skladi{ta
oru`ja i rasporedom oklopno-mehaniziranih snaga po ve}im gradovima) i nije mo-
gla imati nikakve analogije s doga|ajima na podru~ju Dalmacije i primorske Hrvat-

232
ske. Dio te doktrine odnosio se na brzi manevar obu~enog mornari~kog pje{a{tva
na najugro`enijim podru~jima. Ni to nije pomoglo. Pje{a{tvo se osipalo, na moru i
obali pojavio se odlu~an protivnik i bilo ga je na toliko mjesta da JRM vi{e nije sti-
gla intervenirati po svom konceptu, koji je preferirao nadmo}nost snaga kao jedno
od na~ela uporabe manevarskih snaga. Ve} sredinom listopada JRM je izgubila sva-
ku nadu da }e sa svojim kapacitetima biti u stanju sna`no poduprijeti napore Knin-
skog korpusa u presijecanju Dalmacije od sjeverne Hrvatske. Snaga kojom je raspo-
lagala ta mornarica jo{ je bila velika, ali nedostatak inicijative i pravih odluka vodio
ju je u neminovan poraz.
HRM je za razliku od JRM-a imala jasne ciljeve, koji su bili prepoznatljivi svakom
pripadniku HRM-a. HRM jednostavno ovaj rat nije smjela izgubiti, moralo se po-
bijediti, nikakvog uzmaka nije bilo. I u tu pobjedu nitko u HRM-u nije sumnjao.
Pripadnici HRM-a imali su jasnu viziju kako do}i do pobjede. Tu viziju stvorili su
zapovjednik HRM-a admiral Sveto Letica i njegov u`i kolegij sastavljen od iskusnih
mornari~kih ~asnika. Osnovna stvar na kojoj je HRM trebala inzistirati je uslo`nja-
vanje uvjeta protivni~koj strani. Bez obzira na izrazitu snagu JRM-a u odnosu na
HRM, situacija je i{la na ruku HRM-u. Bitka za vojarne, koja se provodila po cije-
loj Hrvatskoj, ote`avala je `ivotne uvjete pripadnicima JRM-a i na kopnu i na
moru. Na brodovima u blokadi po~elo je nedostajati mnogih stvari, a najve}i pro-
blem bio je nedostatak specijalista koji su se masovno skidali iz vojske. Njih su broj-
~ano mogli zamijeniti srpsko-crnogorski rezervisti, ali nisu mogli zamijeniti njiho-
vo umije}e, te je borbena sposobnost, a time i moral ove flote brzo po~eo opadati.
Snaga HRM-a rasla je vrlo brzo i bez obzira na snagu JRM-a, a ve} krajem listopa-
da po~elo se planirati razbijanje pomorske blokade i protjerivanje brodova JRM-a
iz srednjodalmatinskog akvatorija.
Od mornari~kih djelovanja na moru, dogodila su se djelovanja takti~kih razmjera:
iskrcavanje pomorskih desanata manjih postrojbi, protubrodska djelovanja, minska
i protuminska, PZO i diverzantska djelovanja. Na ~itavom podru~ju jadranskog po-
morskog boji{ta protivnik je provodio pomorsku blokadu, iako blokadna djelova-
nja nisu spadala u sadr`aj bojnih djelovanja koja }e provoditi ta mornarica suklad-
no njihovoj doktrini objavljenoj u pravilu Upotreba ratne mornarice (1974.) i Dok-
trini ratne mornarice iz 1991. godine (Nacrt). I jedna i druga strana je, kako je vri-
jeme prolazilo, radila na osiguranju vlastitih snaga i instalacija. HRM je poduzima-
la {iroke mjere obrane grada Splita od mogu}eg raketnog napada, a posade brodo-
va JRM-a su se umarale u protudiverzantskom osiguranju. Uz to, obje strane su pla-
nirale dodatna bojna djelovanja protiv odre|enih protivni~kih potencijala, ali malo
se toga doga|alo {to je valjalo zabilje`iti. U ovom ratu malo je toga primijenjeno od
novih sredstava borbene tehnike koja bi mogla radikalno ostvariti dominaciju jed-
ne strane nad drugom. Me|utim, malo je sukoba na moru vo|eno u me|uoto~nom
prostoru koji je zgusnut kao {to je to prostor unutra{njih voda isto~ne obale Jadran-

233
skog mora. Usporedba je rijetko mogu}a s bilo kojim sukobom, osim mo`da djelo-
vanja na plovnim putovima na u{}ima rijeka. A tamo su uvijek osnovne naznake ra-
tovanja bile u znaku topni{tva i mina. Male udaljenosti i nepostojanje raketnog
oru`ja (u po~etku) na hrvatskoj strani nije donijelo sukobe u ovoj sferi. Ali su se to-
povi i podvodne mine pokazale u punom svjetlu.
Rat na moru o kome je ovdje rije~ donio je jednu svjetsku tehnolo{ku novinu – da-
ljinski navo|en mini torpedo, prvi put uporabljen na svjetskoj pomorskoj sceni,
koji je ostvario planirani rezultat. S ovim torpedom iskazali su se ljudi od struke koji
su prvi puta stvarali sredstva ratne tehnike, a njihov prvijenac je bio pravo malo
~udo ratne tehnike. Slijede}i ovaj primjer, uskoro su se pojavila i ostala sredstva za
diverzantska djelovanja na daljinu. Tu je prije svega mali eksplozivni ~amac, s ko-
jim se planirala jo{ jedna samostalna operacija HRM-a s ciljem protjerivanja pro-
tivni~kih brodova iz njihovih krajnjih odredi{ta, Visa i Lastova. Na planu uporabe
obalnog topni{tva, hrvatska strana je djelovala s topovima koji datiraju jo{ od Dru-
goga svjetskog rata i koji su imali niz nedostataka: o{te}ene ni{anske naprave, zatva-
ra~i izra|eni u radionicama koji su bili skloni zastojima, nepouzdano barutno pu-
njenje u granatama i sl. Valja naglasiti da je posebno u po~etku obuka topnika bila
nedovoljna. Ona se nadogra|ivala ratnom praksom, {to nije moglo pro}i bez gubi-
taka ili lo{ih ga|anja. Minsko oru`je kojemu je pribjegla hrvatska strana tako|er je
bilo na donjem pragu uporabne vrijednosti. Iskustva ste~ena ratnom praksom u su-
stavu miniranja mora su velika i otvorila su minerima – specijalistima nove vidike.
Koliko ratna praksa u miniranju mora, bez obzira na razmjere uporabe mina i pro-
tuminskih sredstava, zna~i za daljnji razvoj u oblasti minskog ratovanja, najbolje go-
vori podatak da su najve}e mornarice odmah uputile svoje specijaliste da se uvjere
o ste~enim iskustvima i da prikupe dodatna saznanja o mogu}nostima JRM-a u
oblasti miniranja mora. U protuminskoj borbi hidroakusti~ke naprave dokazale su
se kao iznimno korisna i nezaobilazna sredstva. Stoga je odre|eno da se budu}i ra-
zvoj i dimenzioniranje protuminskih snaga HRM-a temelji na hidroakusti~kim su-
stavima, preciznoj navigaciji, sustavnim pretra`ivanjima i pomo}i ostalih snaga koje
sudjeluju u protuminskoj borbi: minolovaca i lakih protuminskih ronilaca.
U HRM-u je bilo problema vezanih za manji stupanj obu~enosti ljudi. Iako je o
ovome bilo rije~i u pojedinim poglavljima u opisivanju rada i djelovanja postrojbi
HRM-a, op}i zaklju~ak ne mo`e izbje}i slabiju ocjenu za obu~enost ljudi u sastavu
HRM-a, posebice onih koji su mobilizirani na vojni~ke i mornarske du`nosti. To se
jednako odnosi na topnike, protuminere, diverzante, pje{a{tvo i ostale. Velik broj
ljudi nije bio prethodno obu~en za sredstva ili radnje za koje je pozvan u slu`bu.
Protumineri su prvi put vidjeli minu ne u kabinetu, nego u moru, i to ne {kolsku,
ve} bojevu. I topnicima je nedostajalo bojnih ga|anja, boljih ni{anskih naprava,
granata itd. Nedostajalo je op}e vojni~ke kulture, koja se ne u~i, nego se stje~e pra-
vilnim obna{anjem du`nosti za vrijeme slu`enja. Zbog toga je bilo dosta samora-
njavanja, ~ak i pogibije ljudi od »prijateljske vatre«, raznoraznih nesporazuma i sl.

234
Kasnije je ratna praksa brzo nadokna|ivala porast borbene spremnosti, ali ostao je
nedostatak vojni~ke kulture vidljiv u tzv. strojevom liku svih djelatnika, od vi{ih ra-
zina do vojnika i mornara. Nedostaci su se dugo vukli, a o~itovali su se u nedovolj-
no izgra|enom strojevom liku, slabom vojnom opho|enju i lo{em odijevanju. U
HRM-u se ~inovi nisu dijelili kapom i {akom, kao {to je to bio slu~aj u kopnenoj
vojsci. Zapovjednik HRM-a admiral Letica tu se pona{ao povode}i se pravilima iz
biv{e vojske. U ~in se moglo promaknuti samo onoga tko to zaslu`uje i ima forma-
ciju. Vidjev{i {to se doga|a u drugim granama oru`anih snaga, da ljudi napreduju
po nekoliko ~inova u godinu dana, nemali broj djelatnika HRM-a bio je nezado-
voljan takvom politikom. Naj~e{}i je slu~aj u to vrijeme bio da su ljudi koji su do{-
li iz biv{e JRM dobili najvi{e po jedan ~in vi{e, dosta ih je ostalo na funkciji koju
su obna{ali u JRM-u, a nemali broj pro{ao je s ~inom manje. Na takvo stanje, osim
admirala Letice, dodatno su utjecali ljudi koji su do{li u mornaricu iz civilnih slu`-
bi i koji su vezama osigurali polo`aje u MORH-u. Iako ni~im nisu doprinijeli ra-
zvoju HRM-a kao grane OS, postav{i ~inovnicima u MORH-u, pod za{titom svo-
jih mentora ko~ili su biv{e djelatnike koliko su mogli, ne samo u ~inovima, ve} i
slanju tih ljudi na te~ajeve jezika te na {kolovanje i slu`bu u inozemstvo.
Jo{ jedna novina se nametnula u pona{anju zara}enih strana u ratovanju na moru
u Domovinskom ratu. To je bila uloga tzv. »ratne diplomacije«. Upravo su napori
diplomacije i njezin utjecaj na borbena doga|anja nova kategorija koja je postala
nezaobilaznim ~imbenikom u procesu planiranja i izvo|enja svih bojnih djelovanja.
Ova doga|anja utjecala su na vojne procese subordinacije na na~in da su se sva dje-
lovanja na moru morala voditi sa znanjem najvi{ih politi~kih subjekata odlu~ivanja,
koji su obi~no bili upu}eni u diplomatske inicijative i trenutno va`e}e regule. Bilo
je trenutaka kada nije bilo mogu}e proslijediti sve informacije podre|enim postroj-
bama kako bi se njihovi zapovjednici i sve ljudstvo upoznalo s va`e}im stanjem.
Opet, prekr{iti ne{to {to je diplomatskim naporima tek zapo~eto moglo je donijeti
negativne konotacije za stranu koja prva prekr{i primirje ili neku drugu inicijativu
koju je potakla diplomacija.
HRM je zajedno s ostalim granama OS RH izborila slobodu i nezavisnost RH.
Obranila je domovinu koja je bila napadnuta s mora, kopna i iz zraka. Svoju je za-
da}u ispunila ve} sredinom 1992., a ostalo je vrijeme djelovala u potpori drugim
granama OS u kona~nom oslobo|enju zemlje. HRM je tehni~ka grana OS i za nje-
zin razvoj su potrebne godine. Prema rije~ima pokojnog admirala Letice, nova
HRM, koja izrasta na onome {to je HRM izvojevala u ratu, mo`e slobodno zapo-
~eti s planskim razvojem koriste}i se pozitivnim ratnim iskustvom koje su stekli dje-
latnici te mornarice za vrijeme Domovinskog rata i koje }e u}i u vi{estoljetnu tra-
diciju hrvatskog pomorstva i pomorskog ratovanja na isto~noj obali Jadranskog
mora.

Stjepan Bernadi}

235
SJE]ANJA SUDIONIKA
komodor Augustin Kontrec:

Operativno-nastavni odjel Zapovjedni{tva HRM-a

U prvo vrijeme, poslije imenovanja admirala Svete Letice zapovjednikom HRM-a


i po~etka organiziranja rada Zapovjedni{tva HRM-a, kad jo{ nisu bili razvijeni svi
klasi~ni organi Zapovjedni{tva, utemeljen je Operativni odjel. Zapovjedno mjesto
u zgradi na Ba~vicama nije prostorno omogu}avalo formiranje standardnog odjela
za ONP s posebnim operativnim centrom, ve} je to bio jedinstven odjel koji je po-
krivao sve operativne poslove i zada}e. Ve}ina ~asnika pomorstva, ali i ~asnika ro-
dova KOV-a koji su primani na du`nosti u Zapovjedni{tvo HRM-a privremeno su
raspore|ivani u Operativni odjel, sve dok nisu formirani njihovi organi u kojima bi
bili postavljani za vr{itelje du`nosti do izrade i odobravanja ustroja. Prvu grupu ~i-
nili su: Karlo Grbac, Augustin Kontrec, Ivan Ani}, Slobodan Jeli}, Zvonko Majer,
Bo`idar Su~i}, Adem Hamzi}, Mirko [trok, Vatroslav Carev, Ante Bili}, Josip Ma-
cani}, Niko Nin~evi}, Franko Perkovi}, Nikola Bok{i}.
Na po~etku rada Odjela, u drugoj polovici rujna 1991., te`i{te je bilo na ubrzanom
opremanju i osposobljavanju odjela za pra}enje situacije na cijelom Jadranu i situ-
acije na kopnenom dijelu Dalmacije u zoni odgovornosti 6. OZ. Pra}enje situacije
na kopnu temeljilo se na redovitim dnevnim izvje{}ima Zapovjedni{tva 6. OZ, po-
dacima Centra za obavje{}ivanje i izvje{}ima s obilazaka i izvi|anja vlastitih ~asni-
ka. Pra}enje situacije na moru temeljilo se na vi{e izvora. Pra}enje stanja u JRM-u
vr{ilo se analizom podataka prikupljenih od ~asnika i do~asnika koji su napustili ju-
goarmiju. Pokreti i aktivnosti jugomornarice na moru pra}eni su preko podataka
slu`be za obavje{}ivanje, podataka lu~kih kapetanija i kriznih sto`era, a posebno
zna~ajni i kvalitetni podaci o aktivnostima neprijatelja na moru dobivani su od
mre`e svjetionika »Plovput«, preko mre`e obalnih radiostanica i regionalnih centa-
ra Rijeka, Split i Dubrovnik. Ti podaci, posebice u uvjetima dobre vidljivosti, omo-
gu}avali su potpuni uvid u situaciju na moru, skoro u realnom vremenu. Na teme-
lju vlastitog pra}enja situacije i izvje{}a 6. OZ, Operativni odjel izra|ivao je zajed-
ni~ka dnevna izvje{}a ZHRM-a i 6. OZ i dostavljao ih GS HV-a.
Uz funkciju pra}enja situacije, tj. ulogu operativnog centra, Odjel je i nositelj ope-
rativno-planskih funkcija. Osim izrade, ali i sudjelovanja u provedbi teku}ih aktiv-
nosti i neposrednih zada}a, Odjel je nositelj dugoro~nih razvojnih i ustrojbenih pla-
nova. Okvirno se definira dimenzija i sastav budu}e HRM, njezina zona odgovor-
nosti i mogu}e zada}e u ratu i miru. Nakon premje{tanja Zapovjedni{tva HRM-a

239
u zgradu »Montera« stvaraju se prostorni uvjeti za daljnji razvoj organa Zapovjed-
ni{tva, sukladno teoretskim na~elima i zahtjevima zapovijedanja i uhodanoj praksi
ve}ine modernih vojski. Preciznije se definiraju zada}e Odjela, ali i funkcije poje-
dinca. Za na~elnika Operativno-nastavnog odjela Zapovjedni{tva HRM-a postav-
ljen je Augustin Kontrec, koji je na toj du`nosti bio do rujna 1993., kada je imen-
ovan pomo}nikom na~elnika GS HV-a za HRM. U podru~ju zgrade oprema se
operativni centar i priprema za rad u uvjetima bojnog djelovanja.
Zna~ajna je uloga Odjela za ONP u razvoju i uvo|enju u uporabu Zapovjedno-in-
formacijskog sustava »Jadran«. Pravilnim definiranjem takti~kih zahtjeva omogu}i-
lo se informati~kom odjelu HRM-a razvoj vrlo kvalitetnog softvera. To je unaprije-
dilo pra}enje situacije na moru, posebice u prikazu trenutnog stanja koje je, ovisno
od a`urnosti slu`buju}eg, odgovaralo prikazu u realnom vremenu. U pra}enju situ-
acije od kraja rujna pa nadalje te`i{te je na stanju na dubrova~kom podru~ju, gdje
je neprijatelj 1. listopada 1991. otpo~eo s otvorenom agresijom. To~nim uvidom u
stanje omogu}ilo se zapovjedniku HRM-a dono{enje odluka o pru`anju maksimal-
ne mogu}e ispomo}i snagama obrane Dubrovnika.
Razvojem operativnog centra i njegovim daljnjim opremanjem osposobilo se ZM
HRM-a za uspje{no zapovijedanje bojnim djelovanjem u obrani i osloba|anju
splitskog podru~ja, ali i zapovijedanje postrojbama HRM-a u cijeloj zoni odgovor-
nosti. Uz operativne du`nosti, Odjel za ONP imao je zna~ajnu ulogu u kadrovskoj
politici HRM-a. Zahvaljuju}i ~injenici da su Odjel sa~injavali ~asnici koji su bili
dobro upoznati sa stru~nim osobinama kandidata za prijem u HRM i njihovim po-
liti~kim odre|enjem za nezavisnost RH, svojim su ocjenama i prijedlozima prido-
nijeli po~etnoj i kvalitetnoj selekciji kadrova.
Premje{tanje Zapovjedni{tva HRM-a po~etkom velja~e 1992. u Loru, omogu}ilo je
da se Odjel za ONP kona~no u potpunosti formira u skladu sa zacrtanim budu}im
ustrojem HRM-a. Nakon dolaska u Loru formira se operativno sredi{te i izdvaja
posebno ljudstvo za rad u njemu. Ure|ena je i posebna operativna sala za timski rad
ONP-a pri planiranju slo`enih borbenih zada}a. Osim operativnih funkcija, sve
ve}i zna~aj dobiva nastavno-planska funkcija Odjela. Obuka ustrojenih postrojbi
postaje prioritet, kako zbog njihovog osposobljavanja za bojne zada}e, tako i zbog
podizanja stege i odnosa u hrvatskoj mornarici na razinu potrebitu svakom slo`e-
nom sustavu, pa i svakoj vojnoj, a posebno modernoj mornari~koj postrojbi. Uz
izravno anga`iranje u obuci izra|uje se i poseban pomo}ni priru~nik za obuku
marinaca.
Dana 3. velja~e 1992. zapovjednik HRM-a dao je zapovijed za izradu ustroja. No-
sitelj izrade ustroja bio je na~elnik za ONP Augustin Kontrec. Tijekom velja~e i
o`ujka ustroj je izra|en i dostavljen GS HV-a. Nikakvih posebnih primjedbi na pri-
jedlog zamisli razvoja i ustroja HRM-a nije bilo, pa se prema tom ustroju mornari-
ca popunjavala i funkcionirala tijekom rata.

240
Od 8. velja~e 1992. Operativno-nastavni odjel u suradnji s na~elnikom sto`era i na-
~elnikom za ONP 6. OZ razra|uje planove »Zrmanja« – za srednju i sjevernu Dal-
maciju i plan »Neretva« – za ju`nu Dalmaciju. Krajem o`ujka pristupa se pripre-
mama za realizaciju plana »Neretva« razradom planova za obrambenu napadnu
operaciju s ciljem izbacivanja agresora s podru~ja ju`ne Hrvatske. Na~elnik Opera-
tivno-nastavnog odjela HRM-a krajem o`ujka sudjeluje na razradi plana »Neretva«
u GS HV-a, gdje su precizirani elementi operacije, posebno pravaca napada, anga-
`iranje i grupiranje snaga, sustav zapovijedanja operacijom i logisti~ka potpora ope-
racije. Od 6. travnja 1992. ve}ina Operativno-nastavnog odjela anga`irana je na
IZM HRM-a u Plo~ama, dok je u Splitu ostao samo neophodan dio za rje{avanje
teku}ih poslova.

241
Admiral u mirovini Vid Stipeti}:

Odjel Hrvatske ratne mornarice Glavnog sto`era


Oru`anih snaga RH u Zagrebu

Krajem rujna 1991. godine na~elnik GS OS general Anton Tus i zapovjednik


HRM-a admiral Sveto Letica izabrali su i odredili jezgru Odjela HRM GS OS sas-
tava: k.b.b. Vid Stipeti}, k.b.b. Vlado Kova~i} i k.f. Kuzma Pecoti}. Zbog pomor-
ske blokade srednjeg Jadrana i kontrole pomorskog prometa na sjevernom Jadranu
odre|eno ljudstvo krenulo je u Zagreb tek uve~er 13. listopada 1991., brodom do
Rijeke, potom vlakom za Ljubljanu i Zagreb. Po~etkom listopada 1991. razmi{lja-
lo se da ekipa krene autobusom u smjeru Split – Sarajevo – Derventa – Osijek, a
potom u Zagreb, zajedno s k.f. Ivanom Stankovi}em koji je upu}en u rije~ne sna-
ge HV-a u Osijek. No, postojala je opasnost da snage JNA u BiH »skinu« iz auto-
busa poznatu »trojku« oficira iz biv{e JNA, pa se odustalo od takve ideje. Stigav{i u
Zagreb 14. listopada 1991., sva tri ~asnika smjestila su se na Tu{kancu, gdje su bili
smje{teni ~lanovi GS OS i drugi (general Ante Roso, admiral Davor Domazet –
Lo{o). U par narednih dana ~asnici su bili opremljeni vojnim odorama HV-a i na-
oru`ani, a radi potrebe dodijeljeno im je i m/v i PC ra~unalo. Prehrana je bila or-
ganizirana redovito. Radne prostorije GS OS bile su u podzemnom objektu Tu{ka-
nac, u Tkal~i}evoj ulici, a radno vrijeme u normalnim uvjetima bilo je od 9 sati uju-
tro do pono}i i dulje, s time da je jedan mornari~ki ~asnik bio u operativnom de-
`urstvu, a ostala dvojica mogla su se odmarati od 13.00 do 17.00 sati svaki dan. Pre-
ma primljenim naputcima Zapovjedni{tva HRM-a i na~elnika GS OS, te na teme-
lju vlastitoga znanja i sje}anja, glavne zada}e Odjela HRM-a i GS OS bile su:
– koordinacija i usugla{avanje svih pitanja izme|u HRM-a i GS OS;
koordinacija svakodnevnih pitanja izme|u 6. operativne zone – Split i GS OS;
– nazo~nost sastancima zapovjednika 6. OZ Split i GS OS, a na~elnik Odjela
HRM-a bio je nazo~an na svim sastancima zapovjednika ostalih operativnih zona;
– sudjelovanje u izradi zapovijedi na~elnika GS OS o akcijama i operacijama 6. OZ
Split, ratne mornarice i rije~nih snaga u sastavu Operativnih zona Karlovac i Osijek.
^esto su na pismeni zahtjev zapovjednika HRM-a o osiguranju prihvata i izbora si-
gurnog pravca dovo`enja naoru`anja i opreme dodijeljenih HRM-u nakon zauzi-
manja vojnih skladi{ta u Bjelovaru, Vara`dinu, Delnicama i drugih, preko pomo}-
nika ministra obrane gosp. Perkovi}a, osiguravali nadle`ne potvrde i suglasnosti za

242
prijevoz. Uspje{na operacija HRM-a »Razbijanje pomorske blokade« na Jadranu
15. – 17. studenoga 1991., mornari~kim ~asnicima u GS OS, ali i cijeloj HRM
zna~ajno je podigla ugled u dr`avnim i vojnim strukturama, kao i kod gra|ana.
Po~etkom prosinca 1991. na~elnik Odjela HRM-a je u ime na~elnika GS OS odr-
`ao sastanke s kriznim sto`erima i zapovjednicima HRM-a, brigada i samostalnih
bojni u Zadru, [ibeniku i Splitu. Tema sastanka: obja{njenje Odluke predsjednika
Tu|mana o razgrani~enju nadle`nosti kriznih sto`era i zapovjednika postrojbi u vo-
|enju obrambenog rata, ~ime je HV planirala i realizirala vojne operacije, suklad-
no stanju na boji{nicama, a krizni sto`eri su izgubili nadle`nost zapovijedanja voj-
skom. Krajem prosinca 1991. radne prostorije GS OS oformljene su u krugu biv{e
Komande V. armijske oblasti, a smje{taj je osiguran u vojnom hotelu. Tako su stvo-
reni uvjeti za pro{irenje i popunu Odjela HRM-a novim ~asnicima, a ujedno i za
Ministarstvo obrane RH. U dogovoru sa zapovjednikom HRM-a Personalnoj upra-
vi GS OS prezentiran je popis trideset i jednog mornari~kog ~asnika, od kojih je
njih dvadeset i devet do{lo na rad u navedene organe 3. sije~nja 1992. godine. Neki
od njih do danas (2006.) su ostali u djelatnoj vojnoj slu`bi: viceadmiral Zdravko
Kardum – zapovjednik HRM-a, komodor Zdenko Simi~i} i komodor Ivo Supi}.
Pro{ireni Odjel HRM-a odigrao je zna~ajnu ulogu u pomo}i ZHRM-u u organi-
zaciji i realizaciji koncerta HRM-a u Hrvatskom narodnom kazali{tu u Zagrebu 15.
sije~nja 1992., prigodom me|unarodnoga priznanja Republike Hrvatske.
^asnici Odjela HRM-a vi{e su puta u 1991. i 1992. godini obi{li rije~ne snage u
Osijeku i Sisku, a Odjel HRM-a bio je nositelj izrade zapovijedi na~elnika GS OS
o formiranju Ju`nog boji{ta (Zapovjedni{tvo, snage HV-a i HRM-a, razmje{taj i za-
da}e) krajem velja~e 1992. godine. Odjel HRM-a je 19. o`ujka 1992. predlagao i
organizirao prihvat i prevo`enje te{ko ranjenog zapovjednika obrane Dubrovnika
Nojka Marinovi}a iz Vojne bolnice Split helikopterom u Zagreb. ^asnici Odjela
ujedno su u GS OS sudjelovali u izboru novog zapovjednika obrane Dubrovnika
gosp. Veselka Gabri~evi}a te su preko Zapovjedni{tva HRM-a odredili pomorske
snage za njegovo spa{avanje u Neretvanskom kanalu nakon pomorskog udesa, a pri-
godom njegova prevo`enja iz Plo~a na Pelje{ac (rajon Dra~e) na putu za Dubrovnik.
Kada je general Bobetko 10. travnja 1992. imenovan novim zapovjednikom Ju`nog
boji{ta, na~elnik Odjela HRM-a je od strane NGS OS upu}en u Plo~e na pet dana,
da pomogne u primopredaji du`nosti izme|u generala Bobetka i admirala Letice.
No, ostao je u Zapovjedni{tvu Ju`nog boji{ta do 12. studenoga 1992., a u Odjelu
HRM GS OS zastupao ga je k.b.b. Vladimir Kova~i}, kojemu je slu`beno i predao
du`nost 15. studenoga 1992. godine.

243
Brod koji je prvi razvio hrvatski barjak
(sje}anje Ivana Mati}a; priredio S. Bernadi})

Prvi brod koji je digao zastavu Hrvatske ratne mornarice (HRM) bio je desantni ju-
ri{ni ~amac (DJ^) 112. Budu}i da HRM nije imala svojih brodova, za svaki od njih
se morala pobrinuti sama. Izgradnja broda je slo`en i dugotrajan posao. Osim toga,
sve i da je HRM po~ela graditi brodove za sebe, nije ih mogla nigdje privezati, jer
bi brodovi JRM-a, ili njihovo ratno zrakoplovstvo, sigurno potopili taj brod. Pre-
ma tome, brodove je trebalo oduzimati od JRM-a. No, s obzirom na to da je JRM
u rujnu 1991. bila neusporedivo ja~a strana u sukobu, brodove se moglo dobiti je-
dino pojedina~no i to otimanjem ili zarobljavanjem. Dakako, to je lak{e re}i nego
u~initi. Takve radnje morale su se raditi temeljito, sve se moralo dobro planirati i
predvidjeti kako ne bi bilo negativnih posljedica, jer JRM, kao i JNA nisu opra{ta-
le propuste. Doga|aj o kome je rije~ zapo~eo je odmah nakon osnutka HRM-a 12.
rujna 1991. godine. Zapovjednik HRM-a admiral Sveto Letica saznao je od Ivana
Bar}ota da je u brodogradili{tu »Greben« u Veloj Luci pri kraju bio remont jednog
od DJ^-a i da je isti bio spreman za plovidbu, a da djelatnici brodogradili{ta odla-
`u s njegovom primopredajom. Admiral je odmah poduzeo mjere da se brod ni po
koju cijenu ne vrati u flotu JRM-a, ve} da se isti preuzme i sakrije da ga JRM ne
mo`e na}i. Admiral je konzultirao Miroslava Lozinu i njegovu grupu »Bumerang«,
nazvanu po istoimenom kafi}u u kojemu su se sastajali. Lozinina uloga bila je pro-
na}i ljude koji }e preuzeti brod i odvesti ga na neko skrovito mjesto. Bio je to ri-
skantan zadatak. U to vrijeme na moru je vladala pomorska blokada koju je oglasi-
la JRM i na snazi je bila op}a zabrana plovidbe za sve brodove. Na srednjodalma-
tinskom podru~ju boravila je Takti~ka grupa (TG) »Ka{tela« koja je uz VPBR ima-
la i 2 RTOP-a, 2 R^-a, 2 T^-a i nekoliko manjih brodova (P^, DJ^, barkase) i
bila apsolutni gospodar situacije. Stupanj provedbe blokade bio je vrlo visok. S oto-
ka su vra}ani ~amci koji su prevozili bolesnike na dijalizu u splitske bolnice, zabra-
njeno je bilo isplovljavanje ribaricama i svemu onome {to je moglo prevoziti ljude
i ploviti. Ploviti je mogao samo onaj tko je imao dopu{tenje vojnih vlasti, a to je
zna~ilo da se ne{to prevozi za njihove potrebe. I zaista, na moru se danju nije mo-
gao vidjeti ni ~amac, a Splitski kanal bio je pozornica demonstracije sile od strane
TG Ka{tela koja je ve}inu brodova dr`ala na tom podru~ju. No}u je bilo isto. Bro-
dovi su imali radare za motrenje prostora i svatko tko bi poku{ao prije}i s otoka na
obalu bio je vra}en. Ukoliko bi se oglu{io o zapovijedi, dolazilo bi do otvaranja va-
tre s brodova JRM-a. To pona{anje bilo je u skladu s proklamiranom tezom koju je
ponavljao admiral JRM-a Mile Kandi} da }e: »Brodovi JRM-a odgovoriti po pravi-

244
lu za borbenu upotrebu brodova i oru`ja...« DJ^ u to vrijeme nije bio neophodan
HRM-u jer nije bilo dijela akvatorija gdje bi se taj DJ^ mogao anga`irati, a da prit-
om ne bi bio uo~en od brodova JRM-a, te napadnut i potopljen. Zarobljavanje
DJ^-a imalo je za cilj pokazati postojanje HRM-a, da ista misli ozbiljno i da se
JRM-u oduzme jedan brod koji je HRM-u tada bio potrebniji.
Brodovi tipa DJ^ zaista su bili anga`irani tih dana. U njih je JRM polagala velike
nade. Naime, DJ^ su napravljeni prema doktrini koju je zagovarao admiral Bran-
ko Mamula, a koja je polazila od postavki da JRM treba imati respektabilnu mo-
gu}nost brzog manevra s kopnenom vojskom na svakom dijelu Jadranskog pomor-
skog boji{ta. Osnovne postavke doktrine koju je admiral Mamula uspostavio za
uporabu snaga mornari~kog pje{a{tva polazile su od ~injenice da u nekoj agresiji na
biv{u Jugoslaviju obrana na kopnu ne}e biti podjednako jaka na svim pravcima i ra-
jonima. Rje{enje se, prema Mamulinom prijedlogu, tra`ilo u raspolaganju s dovolj-
nim brojem dobro opremljenih i uvje`banih manevarskih snaga koje bi se koristile
za brzo poja~avanje, intervencije i protunapade. Iako je admiral Mamula bio u mi-
rovini, njegovi u~enici i nasljednici na du`nosti nastavili su s provedbom postavki
takve doktrine. Sredinom kolovoza ovim brodovima izvr{en je desant na [oltu, iskr-
cavanjem bataljuna mornari~kog pje{a{tva i satnije vojne policije, ~ime je JRM po-
kazala da ne}e dopustiti da kra|a topova s obalne topni~ke bitnice Marin~a rat na
otoku [olti, ~etiri dana prije, od strane ZNG-a, pro|e neka`njeno. Desant nije is-
punio cilj, jer su topovi ve} bili odvezeni s otoka. JRM je ove brodove jo{ dva puta
uporabila u desantne svrhe. Prvi puta kad je nastojala povratiti skladi{te goriva Sve-
ti Kajo u Ka{telanskom zaljevu, koje su zauzeli pripadnici ZNG-a za vrijeme ope-
racije izolacije i zauzimanja vojarni sredinom rujna 1991. godine. I zadnji put, u de-
santu na Privalu (otok Kor~ula), kad su ponovno preuzeli nadzor nad istoimenom
vojarnom i tom prilikom pokupili sve podvodne mine iz skladi{ta podvodnog oru`-
ja u vojarni »Privala«. Stoga su za ove brodove predvi|ene mnoge zada}e, te je od-
luka da se jedan od ovih brodova izuzme i otme bila logi~na.
No, za tu zada}u trebalo je rije{iti mno{tvo pitanja. Admiral Letica razgovarao je s
direktorom velolu~kog »{kvera« i uvjerio se u postojanje jednog DJ^-a, koji je bio
u ispravnom stanju i koji bi uskoro trebali preuzeti djelatnici JRM-a. Direktor je
stajao na raspolaganju HRM-u da brod mirno prepusti dragovoljcima HRM-a koji
bi ga odvezli u nepoznatom pravcu. Posada za ovu akciju nije smjela biti brojna,
kako je ne bi kompromitirala. Jer, JNA i JRM imale su dou{nike na svakom kora-
ku. Posada radi sigurnosti nije smjela biti sastavljena od biv{ih vojnih osoba koje
poznaju posade brodova JRM-a, a morala je i biti skrivena od pogleda djelatnika
brodogradili{ta. Iako je mogu}nost da bi netko od djelatnika »{kvera« bio taj koji
bi otkrio planove odvo|enja broda iz njihova poduze}a bila minimalna, ulog su bili
ljudski `ivoti i nije bilo potrebe riskirati. Na prijedlog Miroslava Lozine izbor je pao
na dva pomorca – ~asnika palube s »Brodospasovog« seizmi~kog broda (za ispitiva-

245
nje podmorja i ujedno oceanskog remorkera) Junaka – Ivana Mati}a i Antu Frani-
~evi}a. Iako mladi, obojica su bili ve} iskusni pomorci s dosta godina pomora~kog
sta`a. Dodu{e, nikad nisu vozili takve brze ratne brodove, ali nije ih trebalo nago-
varati. Pri{li su provedbi zada}e s rijetko vi|enim entuzijazmom, primjerenim dra-
govoljcima. Dolaskom u Velu Luku trebali su se javiti direktoru »Grebena«, koji }e
im omogu}iti preuzimanje broda. Prije samog ukrcaja na trajekt za Velu Luku, koji
je radi prijevoza potreba za JNA imao ekskluzivno pravo isplovljenja, ljudi iz sasta-
va osiguranja admirala Letice (Ivica Peri{i} – Pele i Frane Mili}) dali su im oru`je.
To je bio jedan stari kala{njikov s dva okvira streljiva i pu{ka pumperica, tzv.
»shotgun«. Trajekt je isplovio 14. rujna 1991. u 15.00 sati, a plovio je rutom kroz
Splitska vrata – Pakleni kanal, na rt Proizd i u Velu Luku. Za vrijeme vo`nje mogli
su bolje osmotriti postavi{ta brodova JRM-a. Isti su se izmje{tali i manevrirali u od-
nosu na svoj zapovjedni brod VPBR 31 »Split«. Iako to nije imalo neki ve}i zna~aj,
budu}i da su brodovi JRM-a mijenjali postavi{ta prema nekoj samo njima znanoj
shemi. Oko 18 sati trajekt je pristao u Velu Luku. Dvojicu pomoraca je na kapiji
poduze}a do~ekao direktor poduze}a osobno, koji ih je odveo do broda DJ^ 112,
pokazao im ga te ih usput upoznao s dvojicom strojara iz poduze}a – Draganom
@ivkovi}em i Damirom Zoki}em. Obojica strojara bili su djelatnici poduze}a »Gre-
ben« i radili su na odr`avanju brodskih motora, izme|u ostalih i motora DJ^-a. Pri
razgledavanju broda pomorci su ustanovili da brod na sebi nema naoru`anje, navi-
gacijski radar »Decca 1216« bio je izvan funkcije, a nisu radila niti navigacijska svje-
tla. Nakon letimi~nog razgledavanja broda dogovoren je sastanak pomoraca iz
HRM-a i strojara iz »Grebena« na velolu~koj rivi za 19.30 sati. Tu su, u miru resto-
rana, uz ve~eru dogovoreni detalji preuzimanja broda i njegova odvo`enja na sigur-
no mjesto. Dogovoreno je da }e jedan od strojara – D. @ivkovi} tako|er isploviti s
brodom na ovaj zadatak. Gospodin Frani~evi} nazvao je admirala i rekao mu da s
brodom namjeravaju isploviti u 21.30 sati i da }e, kako je ve} dogovoreno, krenu-
ti prema Omi{u. Plovidba no}u izabrana je kao logi~no rje{enje. Po danu nije bilo
izgleda da se pro|e, a po no}i se obilaznim rutama mogao izbje}i splitski akvatorij,
gdje je koncentracija brodova jugomornarice bila najve}a.
Isplovljavanje je proteklo u redu. Brodom je upravljao Ivan Mati}, a Frani~evi} i
@ivkovi} iza{li su na palubu kako bi motrili ima li protivni~kih brodova negdje u
blizini. Vrijeme je bilo idealno za plovidbu. Vladala je ona klasi~na rujanska utiha
bez da{ka vjetra. Povr{ina mora bila je kao zrcalo. No} je, barem u po~etku, bila bez
mjese~ine, ali je vidljivost i u tim okolnostima bila dobra. Svjetionici u tom podru~-
ju nisu bili poga{eni, jer su radili u automatskom modu, pa su na{im pomorcima
bili od pomo}i. Na tamnoj pozadini svjetionici su se jasno uo~avali pa nije bilo ni-
kakvih problema u orijentaciji. Osim toga, i Mati} i Frani~evi} su nebrojeno puta
pro{li ovim akvatorijem i znali su ga napamet. Brod su okrenuli prema hridi Lukav-
ci neprekidno motre}i akvatorij, da bi na vrijeme, ako bude mogu}e, izbjegli bilo

246
kakvo iznena|enje. Znali su da u borbi protiv brodova JRM-a oru`je koje su dobi-
li ne mo`e pomo}i. Stoga su nastojali {to prije se domo}i rta Su}urja na otoku Hva-
ru, jer su tamo, ako ni{ta drugo, u slu~aju nevolje imali priliku nasukati brod i po-
bje}i na obalu. Stoga im je glavna briga bila da plove nezamije}eno i da idu od rta
do rta, da se sklanjaju iza otoka i hridi. Pro{li su oto~i} [}edro koji je bio negdje na
sredini otoka Hvara i i{li prema Lovi{tu. S bo~ne strane Lovi{ta primije}eno je da
se desni motor previ{e grije pa su morali smanjivati brzinu. Brod je i bio u remon-
tu zbog toga motora, koji se i dalje ne}kao da povu~e punom snagom. Brzina je i
dalje bila velika. Brod je imao dva glavna dizelska motora tipa MTU koji su s uku-
pno 640 kW (870 KS) ovaj relativno lagani brod (33 t) lako}om pogonili s 30 ~v.
Sada je brzina pala na 20 ~v, ali u slu~aju nevolje nitko ne}e gledati grije li se mo-
tor ili ne grije. Pro{av{i Lovi{te, prema ulazu u luku u Plo~ama ugledali su bljesko-
ve, a uskoro se za~ula i tutnjava topova. Shvatili su da jugomornarica bombardira
luku i grad Plo~e. Naime, u to vrijeme u Plo~ama se odvijala operacija »Zelena ta-
bla – Male Bare«, u kojoj su snage ZNG-a i MUP-a zauzele garnizon u Plo~ama i
skladi{te oru`ja i streljiva Male Bare. Bila je to jedna od najuspjelijih akcija koje je
HV izvela tih dana. Koliko je protivniku bilo stalo da obrani to skladi{te, najbolje
su svjedo~ili odbljesci i jeka topni~ke paljbe koja je dolazila iz luke.
Od rta Su}uraj na Hvaru DJ^ je i{ao o{tro prema obali nastoje}i ~im prije do}i u
zakloni{te obale, jer }e onda sakriven u sjenci obale daleko lak{e voziti. Kad su bili
na pola puta izme|u Su}urja i obale, iz Hvarskog se kanala pojavio neki ratni brod
koji je `urio u pomo} svojima u luku Plo~e. Prema kazivanju posade, pro{ao je po-
red njih na oko 3 N udaljenosti i sre}om nije ih primijetio. DJ^ se pribli`io obali
kod Zaostroga i okrenuo put Makarske i Omi{a. Najgore je pro{lo. Preostalo je
samo nadati se da }e desni motor izdr`ati do kraja. Smanjivanje brzine imalo je po-
voljan utjecaj na desni motor koji je opet radio u dopu{tenim parametrima. Voze-
}i u sjeverozapadnom kursu pored gradova Makarske rivijere primijetili su da su se
u jednom trenutku sva svjetla na obali pogasila. Na moru je zavladao mrak. Pone-
ko svjetlo se moglo vidjeti na Hvaru i Bra~u, ali su i ona nekako svijetlila jedva vid-
ljivim sjajem. Neobi~na situacija za sve koji su tuda plovili, jer ploviti Neretvanskim
i Bra~kim kanalom u mirno doba izgleda kao voziti se automobilom po cesti. Sa
svih strana bilo je mno{tvo svjetala, koja su na ponekim mjestima toliko intenziv-
na da su smetala, a sad odjednom mrak i obala udaljena niti 50 metara od broda.
Posada je mogla samo osjetiti nemir ne znaju}i {to se doga|a na kopnu, no iz ono-
ga {to su vidjeli mogli su pretpostaviti da je ne{to ozbiljno. Uskoro su vidjeli obri-
se pje{~ane obale kod Omi{a. Stigli su u 2 sata poslije pono}i 15. rujna 1991. go-
dine. Unaprijed je dogovoreno da pristanu na pokretni most u Omi{u i da }e na-
kon toga brod odvu}i uz Cetinu i vezati ga u kanjonu Cetine, gdje }e biti skriven
od o~iju s kopna i iz zraka. Manevar pristajanja na most uspio je usprkos struji ri-
jeke Cetine. Ivan Mati} sigurno je priveo brod, laganom vo`njom do mosta na ko-

247
jemu je bio »odbor za do~ek«, predvo|en admiralom Leticom i zapovjednikom
omi{kog MUP-a.
Na mostu je vladala velika `ivost. Most se rijetko otvarao za pomorski promet pa je
trebalo dosta vremena da se obave sve radnje i most otvori i zatvori. U isto vrijeme
po~eli su iz Plo~a pristizati ranjenici na putu za bolnice u Splitu. Za njih je organi-
ziran prijevoz preko rijeke ~amcima. Na drugoj obali su ih do~ekivala vozila iz Spli-
ta i nastavljala s vo`njom do splitskih bolnica. Tom prilikom s ranjenima je preve-
zeno i tijelo pokojnog Ivana Vrdoljaka, voza~a »Jadrantransa« iz Plo~a koji je bio an-
ga`iran na prijevozu oru`ja i streljiva iz skladi{ta Male Bare. Manevar s mostom i
skrivanje broda moralo se dovr{iti prije svitanja, da se skrije cijela ova akcija, a mje-
sto vezivanja broda ostane nepoznanica. Brod je pro{ao most i lagano voze}i uz stru-
ju i{ao naprijed. Mornarica je anga`irala jednog ronioca koji je pregledao mjesto
veza i ukazivao na mogu}e pli}ine. Oko 15.00 sati vezan je u tzv. vez na neizgra|e-
nu obalu ispred zgrade »Dalmacijaturista«. Na obali su rasle vrbe i druga visoka i
razgranata stabla koja su {titila brod od pogleda s kopna i iz zraka. Posada broda –
Mati}, Frani~evi} i @ivkovi} mogla je odahnuti. U~inili su ono {to se od njih tra`i-
lo i sve je pro{lo po planu. Protivnik ih nije vidio, niti je mogao procijeniti gdje se
brod nalazi na vezu. Neprijatelj je tih dana imao svojih briga. U Plo~ama se odvi-
jala operacija »Zelena tabla – Male Bare«, oko [ibenika su snage ZNG-a i MUP-a
zauzimale vojarne JNA jednu za drugom, u Splitu su se vojarne predavale s cjelo-
kupnim inventarom... Ogromne koli~ine te{kog oru`ja slijevale su se u ruke HV-a.
Zapovjednici JRM-a i da su htjeli nisu mogli reagirati na svim urgentnim mjestima
nadmo}nijom silom, kako su to ve} bili navikli i jedino znali. Jer, takve su bile na-
redbe iz Beograda. Povodom tih doga|anja, »komandant« Kninskog korpusa gene-
ral [piro Nikovi} izdao je zapovijed o uni{tenju oru`ja i sredstava JNA koja su na
bilo koji na~in mogla pasti u ruke HV-a.
A sad se javlja i HRM. Prvo preko sredstava javnog priop}avanja da se ustrojava
HRM kao grana oru`anih snaga, a potom i konkretnom akcijom, kojom je ispred
brodova JRM-a odvezla ispravan brod iz brodogradili{ta. Za JRM to nije bio prev-
elik gubitak. Niti HRM taj brod nije odmah mogla koristiti. Me|utim, ova akcija
bila je ulaganje za budu}nost. Brodovi DJ^ ve} su od sredine studenoga 1991. go-
dine iskazali svoju vrijednost. Oni su bili ona snaga koja je premo{}ivala sve zapre-
ke na magistrali, stizali su izme|u obale i otoka, ali i na mjesta na obali dovoze}i
potrebnu pomo} i sredstva, i moral. Tek u rukama hrvatskih mornara mogli su se
obistiniti pou~ci iz doktrine da brodovi tipa DJ^ slu`e kako bi iskazali mogu}nost
manevra na Jadranskom pomorskom boji{tu i u~inili snage obrane dovoljno jakima
na ugro`enim mjestima, te prijetili protivniku izvo|enjem takti~kog i diverzantskog
desanta. Relativno malih dimenzija, ali velikog tovarnog prostora (6 t tereta ili 60
vojnika), vrlo velike brzine, s iskusnim posadama ovi brodovi su se uskoro vi|ali na
svim dijelovima gdje je trebalo ne{to prevesti, poja~ati ili prenijeti. Kada je upravo

248
ovaj DJ^, koji je u me|uvremenu u HRM-u preimenovan u desantni brod motor-
ni (DBM) 103, uplovio u dubrova~ku luku Gru` sredinom velja~e 1992. donose}i
odjednom daleko ve}i teret nego skoro cijela flotila Odreda naoru`anih brodova,
znalo se da je za Dubrovnik sunce slobode blizu. Pored prevezenog tereta i ljudi, ovi
brodovi su doprinijeli u jo{ jednom segmentu. Na njima su mladi pripadnici
HRM-a stjecali dragocjeno ratno iskustvo, ni~im nadoknadivo. Ono {to su zapo-
vjednici tih brodova i posade pro{li u Domovinskom ratu ne mo`e se nau~iti niti u
jednoj {koli. A sve je po~elo s brodom DJ^ – 112 i junacima ove pri~e. HRM je,
odaju}i priznanje ovom brodu za doprinos u Domovinskom ratu, odlu~ila sa~uva-
ti uspomenu na njega, i s namjerom ~uvanja tradicije hrvatske ratne povijesti pre-
dati ga Vojnopomorskom muzeju na Gripama u Splitu, gdje }e praviti dru{tvo bro-
dovima koje su hrvatski mornari u II. svjetskom ratu tako|er oduzeli protivniku.

Brod Cetina

249
Prva `rtva u redovima HRM-a
(pripremio S. Bernadi}, na temelju razgovora s na~elnikom PZO HRM
Nikolom Bok{i}em, zapovjednikom bitnice PZO Borisom Predovanom
i topnikom Leom Keglevi}em)

Formiranjem HRM-a kao grane OS RH od-


mah je zapo~elo stvaranje borbenih postrojbi
koje su se trebale ~im prije anga`irati u borbi.
Tako je bilo i s Postrojbom za protuzra~nu
obranu (PZO) u HRM-u. Za voditelja toga po-
sla u ZHRM-u bio je odre|en brigadir Nikola
Bok{i}, kojemu su poslovi PZO-a bili specijal-
nost. Tijekom godina na raznim du`nostima u
biv{oj JNA stekao je ogromno iskustvo na ovim
poslovima. Njegovo akumulirano znanje i ra-
di{nost u~inili su to da je uskoro ustrojena jez-
gra nove postrojbe, koja je toliko bila potrebna
i HRM-u i dalmatinskim gradovima. Do toga
vremena niti grad Split, kao kulturno, politi~ko
i gospodarsko sredi{te Dalmacije, nije imao
ustrojenu postrojbu iz oblasti PZO-a, a protiv-
ni~ko zrakoplovstvo nemilice je tuklo. Iako je
Josip Vrani} (14. IV. 1970.-24. IX. 1991.) priljev dragovoljaca u HRM bio velik, problem
je bio na}i dovoljno ljudi koji su imali potreb-
no znanje i vje{tine za odre|ena oru`ja. Nakon
uspje{no provedene akcije »Zelena tabla – Male Bare«, iz vojnih skladi{ta u Plo~a-
ma odvojen je dio PZO sredstava za novoustrojenu postrojbu pod nazivom 66. laki
topni~ko – raketni divizion (ltrd) HRM-a. Za zapovjednika 66. ltrd-a imenovan je
Boris Predovan. Prva sredstva koja su se na{la na popisu naoru`anja bila su ~etiri
protuzrakoplovna topa 20/3 mm A4 i osam protuzrakoplovnih topova 40/1 mm
M1A1 »Bofors«. Ustrojena su dva voda PZO-a. Jedan vod, pod zapovijedanjem Ka-
dre Kula{ina, dobio je raspored na isto~nom kraju aerodromske piste da brani ae-
rodrom Resnik i dr`i na oku vojarnu u Divuljama, gdje je JNA imala jak garnizon.
Drugi vod, zapravo mje{ovita bitnica od 2 »Boforsa« i 3 topa 20/3, pod zapovije-
danjem Damira Val~i}a, raspore|en je u selo Plano, koje se nalazilo povi{e Resnika
i splitske zra~ne luke.
U Zapovjedni{tvu HRM-a 22. i 23. rujna 1991. bile su razmatrane mjere o na~inu
uklju~ivanja HRM-a u aktivnosti blokade vojarni JNA, koje su provo|ene u RH.

250
Zapovjednik HRM-a admiral Sveto Letica bio je odlu~an da HRM izvr{i tu zada-
}u, sa svim sredstvima koja su mu stajala na raspolaganju. Odlu~eno je da se vojar-
na Lora zaprije~i podvodnim minama, te da se jedna topni~ka bitnica premjesti u
uvalu Ka{juni kako bi zaprije~ila ulaz u Ka{telanski zaljev. Ovim mjerama brodovi-
ma JRM-a bio bi zatvoren Ka{telanski zaljev, a pripadnici JNA u Lori morali bi pri-
hvatiti na~ela pona{anja koja je propisivala hrvatska strana. Tako se prema zapovi-
jedi zapovjednika Predovana prvi vod s 2 »Boforsa« nave~er 23. rujna 1991. smjes-
tio na splitsku pla`u Ka{juni, koja se nalazila u blizini Marjanskih vrata, morskog
prolaza koji spaja Splitski kanal i Ka{telanski zaljev. Odabir ovog polo`aja imao je
za cilj takti~koj grupi JRM Ka{tela (1 VPBR, 2 RTOP-a, 2 R^-a, 2 T^-a, 1 P^,
DJ^ i barkasa), koja je provodila blokadu splitske luke i gotovo svakodnevno bor-
beno djelovala protiv infrastrukturnih objekata u industrijskoj zoni Ka{telanskog
zaljeva, zaprije~iti prolaz prema vojarnama Lori i Divuljama u kojima su bili smje-
{teni veliki vojni kapaciteti.
Uvala Ka{juni smje{tena je na zapadnom dijelu Splita, na ju`nim padinama Marja-
na. Uvala je dosta plitka i niska. Prema moru je isturen umjetni zid na~injen od ka-
menja du`ine oko stotinjak metara i visine jedan metar. Na kraju pla`e strmo se uz-
di`e litica kojom se Marjan pribli`io moru. Izme|u prednjeg zida prema moru i li-
tice prostire se nizak ravan plato sa~injen od pje{~enjaka na kojemu su u ono vrije-
me rasli niski ~empresi. Uvala je imala strmi pristup koji ju je {titio od isto~nih vje-
trova. More u uvali je dosta duboko, a voda ~ista i duboka, intenzivne modrozele-
ne boje. Uvala je odisala mediteranskim ugo|ajem i bila je omiljeno kupali{te mno-
gih Spli}ana. Sada je dobila novu svrhu. Novi mornari – topnici, mladi}i od 20 do
30 godina, brzo su se me|usobno upoznali i zbli`ili. Pred njima nije bilo zada}a
koje se nisu mogle rije{iti. Trebalo se prisjetiti lekcija koje su oni kao biv{i vojnici
JNA znali o zadu`enim topovima. Jer, nisu svi slu`ili na tim topovima, pa su oni
koji su te topove poznavali nastojali {to bolje objasniti djelovanje pojedinih ure|a-
ja. Pla`a Ka{juni bila je otvorena prema moru i brodovima JRM-a. Stoga su topni-
ci prionuli na izradu, barem improviziranih paljbenih polo`aja. Zemlji{te na Ka{ju-
nima bilo je takvo da su topni~ki polo`aji bili tek malo iznad razine mora, ali su
zato imali dobar pregled ulaza u Ka{telanski zaljev i mogli su otvoriti vatru na sva-
ki brod koji namjerava uploviti.
Utorak 24. rujna osvanuo je kao miran rujanski dan. Nebo je bilo vedro, more mir-
no, vjetar slab. Prava rujanska utiha, vrijeme kao stvoreno za kupanje. Topnici su
dobili zapovijed da otvore vatru na manje ratne brodove koji poku{aju u}i ili iza}i
iz Ka{telanskog zaljeva. Pomalo su bili pospani i umorni od no}a{njeg premje{tanja
topova i kopanja polo`aja za iste. Znali su da to nisu manevri na vje`bama, nego
ratni uvjeti, pa nije bilo mjesta nikakvoj improvizaciji. Iako bez ratnog iskustva,
znali su da }e zada}a za koju su se pripremali biti te{ka. Brodovi jugomornarice ne}e
oklijevati. Imali su dobro oru`je, premo}nije od njihovog i morali su biti krajnje
oprezni i ubojiti. Na polo`ajima se danju nisu mogli obavljati neki ve}i radovi, jer

251
bi to bilo osmotreno s brodova i sigurno osuje}eno. A moralo se paziti i na »petu
kolonu«, jer Split je bio pun vojnih umirovljenika koji su dijelom bili neprijateljski
raspolo`eni prema Hrvatskoj vojsci. Brodovi iz TG Ka{tela nesumnjivo su imali da-
leko ja~e naoru`anje i obu~ene topnike, koji su danima bili na ciljnicima svojih to-
pova. Osim toga, u nekoliko proteklih dana nije bilo broda iz sastava TG-a koji nije
otvarao vatru na ciljeve na obali i na taj na~in isprobao oru`je i uvje`bavao ljude.
Za razliku od na{ih topnika, granata su imali vi{e nego dovoljno. Njima se nije mo-
gao dogoditi slu~aj da zastanu s paljbom zbog nedostatka streljiva. I nisu trebali {te-
djeti. Na{i topnici nisu imali prilike za vje`bovno ga|anje. Oko 10 sati ujutro jedan
se torpedni ~amac laganom vo`njom pribli`io prolazu prema Ka{telanskom zaljevu.
Do{ao je u domet topova na Ka{junima i na njega je otvorena topni~ka paljba. Brod
je vrlo brzo bio obavijen gustim crnim dimom i topnici su bili uvjereni da je brod
pogo|en. Kad se dim razi{ao, broda vi{e nije bilo na starom mjestu. Bio je ve} da-
leko u vo`nji punom brzinom. Dim koji su topnici vidjeli nije bio dim pogo|enog
broda, ve} dim koji se stvara kod upu}ivanja glavnih motora. Za~udo, izostala je to-
pni~ka reakcija s ostalih brodova. No, zato je o`ivjela radioveza na brodovima TG-
a. U po~etku nisu vjerovali izvje{}u zapovjednika T^-a da je na njega otvorena to-
pni~ka vatra, iako su ostali brodovi bili dosta blizu. Nakon sat vremena motrenja s
protivni~kih brodova, s VPBR-a (zapovjedni brod) je odaslan radiosignal da se u
predjelu uvale Ka{juni najvjerojatnije nalazi neprijateljska topni~ka bitnica i da se
ostali brodovi ne pribli`avaju bez potrebe. U slu~aju otvaranja vatre topni~ki }e dje-
lovati na tu bitnicu.
Oko 13 sati iz Ka{telanskog zaljeva, neposredno uz ^iovo plovio je jedan neprija-
teljski DJ^. Kad je uvala Ka{juni do{la u domet njegovih topova (dva topa 20 mm
M-71) otvorio je nasumice vatru po uvali. DJ^ je pucao iz oba topa na mostu i nije
{tedio na streljivu. Na{i topnici uzvratili su. Jedan top ispalio je 3 – 4 granate i za-
glavio se. Drugi je ispalio 8 granata, kad je izgubio le`i{te i po~eo se nekontrolira-
no tresti i valjati prijete}i da se prevrne, pa je vatra morala biti obustavljena. U su-
kob su se odmah uklju~ili i ostali brodovi. Posebno su bili brzi topnici s bli`e to-
povnja~e, ~iji je pram~ani top odmah bio obavijen dimnom maglom od topovske
paljbe. Topnici su pozvani da hitno odu u zaklon. I u tom trenutku granata ispa-
ljena s broda JRM-a tipa DJ^ pogodila je topnika Josipa Vrani}a, ciljni~ara na jed-
nom od topova »Bofors« (40 mm) i na mjestu ga usmrtila. Na`alost, nije mu bilo
pomo}i. Tako je mladi Josip Vrani}, stasit i nao~it mladi} u dobi od 21 godine i
uzoran student, juna~ki poginuo na topni~kom polo`aju kao prva `rtva Hrvatske
ratne mornarice. Nema rije~i kojima bi se mogla opisati tuga njegovih ratnih subo-
raca. Uskoro su se paljbi DJ^-a i topovnja~e priklju~ili i ostali brodovi iz sastava
TG-a. Granate su padale po cijelom podru~ju uvale Ka{juni, ali i po brdu Marjan
koje se naslanjalo na pla`u. Sre}om, zakloni su izdr`ali i nitko vi{e nije bio pogo-
|en. No, na vi{e mjesta planuli su po`ari, kako na samoj pla`i tako i po Marjanu.
Iza 14 sati vatrogasci su imali nesmetan prilaz i po~eli su gasiti vatru, sve do ve~eri.

252
Nave~er, kad je pao mrak, topnici su se izvukli s polo`aja i izvukli tijelo poginulo-
ga kolege, koje je sve to vrijeme be`ivotno le`alo na grudobranu, prekriveno vojni~-
kim kaputom.
Sutradan, 25. rujna 1991., mineri HRM-a polo`ili su podvodne mine ispred samog
ulaza u Ratnu luku Lora i tako prekinuli pomorsku vezu izme|u najve}e ratne luke
i najja~e TG. Topnici su 1. listopada 1991. opet izgradili topni~ke polo`aje na Ka{-
junima, ovaj put za namjensko, obalno topni{tvo. Umjesto nejakih »Boforsa« insta-
lirani su topovi 88 mm, koji su se mogli nositi s najja~im topovima na brodovima
JRM-a. Ljudi koji su se kasnije skidali iz JNA izjavljivali su da ih je bilo iznimno
strah upravo topni~ke bitnice na Ka{junima i podvodnih mina, koje su mineri
HRM-a polagali selektivno, ali uvijek na rutama neprijateljskih brodova.
Mladi Josip Vrani} postao je putokaz slobode, koji Hrvatskoj nitko nije darovao
osim njezine mladosti i volje naroda da se oslobodi okupatora. I pored godina koje
pro|o{e, onima koji su ga poznavali uvijek ostaje sje}anje na lijepu i plemenitu oso-
bu najljep{ih ljudskih vrlina. S mladim Vrani}em i s mnogima koji su po{li njego-
vim putem na{a sloboda pla}ena je punom cijenom. Neka to uvijek bude zalog sje-
}anja novim generacijama.

253
brigadir Nikola Bok{i}:

Protuzra~na obrana u HRM-u

Nagon i iskonska potreba svakog `ivog bi}a, ~ovjeka ili skupine ljudi i dr`ave kao
cjeline je samoobrana od svake vrste ugro`enosti. Takav instinkt probudio se u na-
{im ljudima tijekom 1991. kad su osjetili opasnost od neprijateljskog zrakoplovstva.
Du` cijele na{e obale i na otocima provodile su se pripreme za organizaciju i izvo-
|enje protuzra~ne obrane. U po~etku su to bili najodva`niji pojedinci i skupine,
koji su raspolagali potrebitim znanjima i vje{tinama u rukovanju bojevim sredstvi-
ma protuzra~ne obrane. Brojne takve skupine i pojedinci nastale su i djelovale uz
na{u obalu i otoke i prije kona~nog formiranja HRM-a. No, o sustavnom planskom
i organiziranom bavljenju pitanjima i problemima PZO-a mogu}e je govoriti tek
nakon formiranja HRM-a, dakle, nakon 12. rujna 1991., dana kada je vrhovni za-
povjednik svojim Ukazom odredio zapovjednika HRM-a i na to mjesto postavio
admirala Svetu Leticu. Zapovjednik HRM-a odmah je bio suo~en s opasnostima
napada iz zraka, pa je zapo~eo sa stvaranjem i organiziranjem najzna~ajnijih obje-
kata protuzra~ne obrane u svom podru~ju odgovornosti. Na prvom je mjestu bio
grad Split sa svojom zra~nom lukom u Divuljama. Prvo borbeno sredstvo PZO-a
bio je jedan PAM 12,7 mm »Browing« dobiven iz Plo~a nakon akcije »Zelena tabla
– Male Bare«, postavljen i pri~vr{}en na karoseriju motornog vozila TAM 2000. Po-
sada »Browing-a« popunjena je i on je u operativnu uporabu stavljen 16. rujna
1991., s te`i{nom zada}om obrane Zapovjedni{tva HRM-a koje se tada nalazilo na
predjelu Ba~vica, Jadranska ulica 1.
Neprijateljsko zrakoplovstvo sve vi{e prijeti, a zapovjednik HRM-a dolazi do njiho-
vog popisa objekata u gradu Splitu i prigradskim naseljima, koji su bili ozna~eni
kao mogu}i ciljevi za napade iz zraka. Dana 21. rujna, u poslijepodnevnim satima,
neprijateljsko zrakoplovstvo u vi{e navrata napada Zra~nu luku Split. Zapovjednik
HRM-a prosudio je ({to }e se kasnije pokazati to~nim) da je napad izveden s ciljem
neutraliziranja obrane zra~ne luke, radi stvaranja uvjeta da se preko nje, a u pravcu
Biha}a, Mostara i drugdje, izvla~e snage iz vojarne u Divuljama. Istoga dana (21.
rujna) zapovjednik HRM-a odre|uje za na~elnika PZO-a Nikolu Bok{i}a i izdaje
mu zada}u da tijekom no}i 21./22. rujna poku{a oformiti jednu manju postrojbu
PZO-a i da je postavi na mjesto obrane u zra~noj luci, sa zada}om da osujeti pla-
nove neprijatelja. Postrojba ja~ine jednog lakog topni~kog voda PZO-a ustrojena je

254
tijekom no}i od dragovoljaca i protuzrakoplovnih topova 20 i 40 mm pristiglih iz
Plo~a. Zapovjednikom ove prve postrojbe imenovan je Boris Predovan.
Ustrojavanje postrojbe (spajanje ljudi i tehnike) obavljeno je na prostoru Termina-
la te{kih tereta Stobre~ (TTTS). Zarobljeno oru`je neprijatelj je skidanjem pojedi-
nih vitalnih dijelova, uglavnom zatvara~a (s gotovo svih topova), nastojao onespo-
sobiti za uporabu. Metodom »kanibalizacije« hitno je provedeno kompletiranje to-
pova i u ranim jutarnjim satima laki topni~ki vod (ltv) PZO, kao prva postrojba
PZO HRM-a, nalazio se u Zra~noj luci Split, spreman za bojevu uporabu. Spome-
nuti datum, 21. rujna 1991., ostat }e zabilje`en po jo{ jednom doga|aju u podru~-
ju odgovornosti HRM-a. Mada jo{ nije bio u sastavu HRM-a, vod PZO iz sastava
OTB-a Ze~evo sru{io je dva neprijateljska zrakoplova. Oko kamere tada je zabilje-
`ilo let rakete »S-2M« kako iznad mora susti`e avion jugovojske i {alje ga na dno
mora. Ova slika popra}ena uzvicima ushi}enja i radosti »OBADVA...OBAD-
VA...OBA SU PALA«, obi{la je hrvatske domove i cijeli svijet. To je bila poruka i
neizmjerno ohrabrenje svim dotada{njim i budu}im hrvatskim braniteljima, cije-
lom hrvatskom narodu, da je i ta, na prvi pogled vrlo mo}na jugovojska, ustvari
vrlo ranjiva.
Dana 22. rujna 1991. nastavilo se s konsolidiranjem voda PZO u splitskoj zra~noj
luci. Zar treba nagla{avati kakav je to izazov bio, pojaviti se s topovima na koti 101
Plano, iznad same vojarne u Divuljama doslovno iznad njihovih glava. Tu se ve}
tada pokazalo ne{to {to }e mnogo kasnije postati jasno cijelom hrvatskom narodu,
pa i ~itavom svijetu, a to je da osvaja~i, u ovom slu~aju ~etnici, priznaju samo za-
kon sile. Kako druk~ije objasniti da su samo dan ranije iz svih vrsta oru`ja kojega
su bile pune Divulje, bjesomu~no tukli zra~nu luku i sve oko nje. Sada kada se
iznad njihovih glava pojavilo samo nekoliko protuzrakoplovnih topova, postali su
odjednom »dobri«, nisu vi{e pucali, a njihov zapovjednik general potpukovnik Pa-
vle Strugar sasvim uljudno je poru~io na~elniku op}ine Ka{tela da mu nije drago
{to HV, kako je kazao, »gomila oru`ja oko vojarne u Divuljama«.
Zbog malog broja oru|a, kao i svih drugih bojnih sredstava, moralo se ve} od sa-
mog po~etka voditi ra~una da se sve {to se ima koristi u {to je mogu}e vi{e uloga i
namjena. Tako se ve} tada u zra~noj luci, a poslije i u Splitu, kao i svim drugim mje-
stima, {to je mogu}e ve}i broj protuzrakoplovnih topova postavljao s namjerom da
ih se mo`e bojevo uporabiti za najmanje dvije zada}e: za protuzrakoplovnu obranu
odre|enog objekta i za bojna djelovanja po vojarnama biv{e JNA, radi njihova
eventualnog osvajanja. U no}i 23./24. rujna 1991. iz sastava tada jo{ jedinog voda
PZO-a izdvajaju se 2 PZO topa 40 mm M1 i upu}uju na Ka{june, radi ometanja
neprijateljskih ratnih brodova u prometovanju prema Lori, jer su izvla~e}i materi-
jalna sredstva, a dovode}i poja~anja u ljudstvu, naru{avali nekoliko dana ranije po-
stignuti dogovor. U popodnevnim satima 24. rujna 1991. dolazi do me|usobne to-
pni~ke paljbe izme|u neprijateljskih ratnih brodova i na{ih topova na Ka{junima.

255
U toj paljbi, kao prva `rtva HRM-a, na oltar Domovine svoj mladi `ivot pola`e Jo-
sip Vrani}.
Narednih nekoliko dana pristupilo se organiziranom i planskom osmi{ljavanju su-
stava PZO grada Splita kao demografskog, politi~kog i industrijskog centra Dalma-
cije, kao i okolnih mjesta i glavnih infrastrukturnih objekata. Tako je provedeno de-
taljno izvi|anje grada radi pronala`enja najpogodnijih prostora za postavljanje to-
pova PZO-a. Kao najpogodnija mjesta odre|eni su: Stinice, vrh Visoke, Katalini}a
brig i nepo{umljeni dio Turske kule, a po{umljeni dio predvi|en je za izradu zapo-
vjednog mjesta. U`urbano se radilo i na dopunjavanju i osposobljavanju protuzra-
koplovnih (PZ) topova pristiglih iz Plo~a. Najve}i je problem bio kako do}i do zat-
vara~a koje je neprijatelj poskidao. Svoje znanje i svjetsku sposobnost pokazali su
stru~njaci splitskog brodogradili{ta »Brodosplit«, koji su prema jednom od uzoraka
odmah po~eli s izradom novih zatvara~a. Uz PZ topove, koje je HRM dobila iz Plo-
~a (8 PZ topova 40 mm M1 i 4 PZ topa 20/3 mm), najvi{e se okoristila skladi{tem
u Segetu iz kojega je izvu~eno 25 PZ topova 40 mm D60 (mornari~ka ina~ica). No,
i ovi topovi bili su svi bez zatvara~a, pa je i njih trebalo naru~iti u splitskom
»{kveru«.
Prosu|uju}i koji bi objekti mogli do}i pod udar neprijateljskog zrakoplovstva izvan
samog grada i Zra~ne luke Split, ocijenjeno je da je Hrvatska, a poglavito Dalma-
cija vrlo osjetljiva na elektri~nu energiju, te je nu`no organizirati PZO trafosustava
Konjsko i hidroelektrane kod Omi{a. Na~elnik PZO-a obi{ao je i te objekte i odre-
dio mjesta za razmje{taj sredstava PZO-a. U narednih nekoliko dana Odjel KoV-a
ubrzano je radio na stvaranju uvjeta da {to prije profunkcionira sustav PZO-a. Ovo
je posebno dolazilo do izra`aja zbog situacije u kojoj se svakodnevno o~ekivao na-
pad neprijateljskog zrakoplovstva po samom gradu i okolini. U nizu zada}a koje su
usporedo ra|ene izdvajale su se tri te`i{ne:
1. Prikupljeni su ljudi specijalisti PZO-a i izvo|ena je obuka i osposobljavanje u ru-
kovanju i uporabi raspolo`ivim bojnim sredstvima PZO-a. Zada}e obuke provodio
je Boris Predovan, sa skupinom ~asnika koji su ta sredstva poznavali. Obuka se izvo-
dila na po{umljenom dijelu Katalini}a briga.
2. Druga va`na zada}a bila je kompletiranje i osposobljavanje PZ topova za bojevu
uporabu. Najva`niji, ujedno i najte`i problem u ovome bio je izrada zatvara~a. U
roku od tjedan dana »Brodosplit« je izradio 26 zatvara~a. Vrijednost toga posla bila
je 6 tisu}a DEM, {to je HRM odmah platila.
Zatvara~i su 3. listopada 1991. razdijeljeni postrojbama PZO-a:
– postrojbi koja je organizirala obranu grada Splita (poslije je dobila naziv 66. ltra
PZO) dodijeljeno je 16 komada,
– vodu PZO Konjsko 3 komada,
– vodu PZO Omi{ 2 komada,

256
– vodu PZO OTB Ka{juni 2 komada,
– vodu PZO Trogir 2 komada.
Jedan zatvara~ zadr`an je kao pri~uva.
Isprobavanje novoizra|enih zatvara~a, ispaljivanjem po nekoliko metaka, obavljeno
je 4. listopada 1991. na {irem prostoru sela Prugovo (iza Klisa). Pokazalo se da zat-
vara~i u potpunosti funkcioniraju. Osim zatvara~a, za sve PZ topove 40 mm D60
(mornari~ka varijanta) trebalo je izraditi i ciljni~ke sprave tipa re{etke, {to je tako-
|er u~injeno u splitskom brodogradili{tu. Kada je rije~ o zatvara~ima, valja ukazati
na jedan doga|aj koji govori o ogromnoj volji i `elji na{ih ljudi da se domognu
sredstava za obranu, kao i ogromnoj dovitljivosti kojom su se pri tome slu`ili. Tako
se 1. listopada 1991. u uredu na~elnika PZO-a pojavio jedan gospodin iz Biograda
i kazao: Ja znam da Vi imate topove 40 mm, ali bez zatvara~a. Ja imam zatvara~e, ali
nemam topove, koji su mi toliko potrebni. Nudim Vam trampu. Vi meni 2 topa, ja }u
Vama 4 zatvara~a. O~ito je bio upoznat s na{im problemima u svezi zatvara~a, kao
i s ~injenicom koliko nam se `urilo da topove {to prije stavimo u uporabu, te je na-
{ao na~in (koji valjda samo on zna) da iz brodogradili{ta u Splitu dobije 6 zatvara-
~a, od kojih je ~etiri poku{ao zamijeniti s HRM-om za dva topa 40 mm.
3. Tre}a va`na zada}a na kojoj se radilo usporedo s prethodne dvije, bila je izrada
kompletnih paljbenih polo`aja na svim lokacijama i mjestima koja su za to odre|e-
na. U organizaciji na~elnika in`enjerije HRM-a i ZP Split Nike Nin~evi}a i Frane
Ivani{evi}a, a preko Kriznog sto`era RO »Lav~evi}», na ovim zada}ama anga`irana
je gotovo sva gra|evinska operativa Splita. Pored RO »Lav~evi}», na ovoj zada}i
iskazali su se i mnogi drugi: RO »Melioracija«, »Pomgrad«, »Tehnogradnja« i »Sa-
lona graditelj« iz Solina. Ova posljednja radila je paljbeni polo`aj za PZO trafosu-
stava Konjsko. Paljbene polo`aje u Trogiru i Omi{u radile su RO iz tih gradova, u
organizaciji njihovih kriznih sto`era. Polo`aji, posebice skloni{ta za ljude, izra|eni
su tako da su pru`ali punu sigurnost kompletnim posadama. Za potvrdu ovog tre-
ba iznijeti podatak da u vrijeme kada je Split napadan ili granatiran, dio ljudi, mada
nije bio u bojevoj smjeni, nije `elio i}i ku}i, ve} je ostajao na polo`ajima u skloni-
{tima, jer su se tu osje}ali sigurnijima nego u svojim domovima u gradu. Tijekom
izrade paljbenih polo`aja u Omi{u je zabilje`en doga|aj vrijedan pa`nje. Tamo je
prema zapovijedi zapovjednika HRM-a oti{ao na~elnik PZO-a, te s predstavnikom
tamo{njeg Kriznog {taba obi{ao teren i odredio mjesta za izradu paljbenih polo`aja
radi PZO hidroelektrane u Omi{u. Kada su Omi{ani posjekli {umu i po~eli s ra-
dom, otkrili su na istom mjestu skloni{ta za ljude i streljivo, dakle gotovo komple-
tan polo`aj kojega su tijekom II. svjetskog rata izradili Talijani. Ljudi su se ~udili,
kako je od toliko prostora pogo|eno ba{ isto mjesto kao i prije 50 godina. To je
samo znak da se struka potvr|uje na istovjetan na~in. Ono {to je uradila gra|evin-
ska operativa Splita, kao i okolnih mjesta, zaslu`uje puno priznanje. Za samo 35
dana izra|eno je 14 kompletnih paljbenih polo`aja u stalnoj fortifikaciji. Neki od

257
polo`aja, po mjestu na kome su izgra|eni i na~inu i brzini kojom su gra|eni, pred-
stavljaju pravo malo graditeljsko umije}e. Primjerice, zaklon za top na Katalini}a
brigu.
Zaokru`ivanjem ova tri velika posla, kompletiranjem i osposobljavanjem topova,
obukom ljudi i njihovim spajanjem s tim sredstvima, te izradom polo`aja i njiho-
vim zaposjedanjem, prakti~no su formirane postrojbe PZO-a. Tada se postavilo pi-
tanje kako grupirati (ustrojiti) to {to je ve} stvoreno, kao i ono {to je u tijeku i {to
se jo{ planira. U takvim okolnostima, 8. listopada 1991. na redovnom radnom sa-
stanku Zapovjedni{tva, zapovjednik HRM-a, na prijedlog na~elnika PZO-a dono-
si odluku da se od raspolo`ivih bojnih sredstava ustroji jedan laki topni~ko-raketni
divizion (ltrd) PZO-a, sastava ~etiri bitnice: jedna bitnica sa zada}om organizacije i
izvo|enja PZO Zra~ne luke Split i dvije bitnice za obranu grada Splita, s te`i{tem
na industrijskoj zoni, a osim ovog paljbenog dijela formirana je i zapovjedna bitni-
ca, radi organizacije zra~nog motrenja, veze i zapovijedanja. Zapovjednikom je ime-
novan Boris Predovan. Zapovjednik divizijuna prakti~no je istoga dana zapo~eo s
ustrojem ove postrojbe koja }e poslije dobiti svoj puni naziv – 66. ltrd PZO. Od-
mah je formirao svoje zapovjedni{tvo, imenovao obna{atelje du`nosti, odredio
zapovjednike bitnica te pristupio izradi ustroja, kao i kompletnom ustrojavanju
postrojbe.
Dovo|enje topova na paljbene polo`aje provo|eno je prema mjeri priprema i ure-
|enju polo`aja, uglavnom sredinom listopada. Tako je od Kriznog sto`era op}ine
Trogir 15. listopada 1991. zapovjednik divizijuna Boris Predovan izuzeo 4 PZ topa,
a 17. listopada 1991. njegov pomo}nik za logistiku Ivo Mucalo izuzeo je 6 topova.
Divizijun je kao kompletna postrojba sa svim svojim bojnim sredstvima proradio
20. listopada 1991. godine. Do tada su djelovali samo pojedini njegovi segmenti
(desetine ili vodovi). Uz zada}e stalne dogradnje svoje bojeve spremnosti, divizijun
je dobio zada}u pru`anja svekolike, poglavito stru~ne pomo}i samostalnim vodovi-
ma PZO-a: Trogir, Omi{ i Konjsko. Dana 25. listopada 1991. zapovjednik HRM-
a obavlja nadzor divizijuna i vra}a se zadovoljan onime {to je vidio i {to je do tada
u~injeno. Po~etkom studenoga zapovjednik HRM-a formira i svoju komisiju, sa za-
da}om utvr|ivanja stanja bojeve spremnosti svih postrojbi HRM-a. Nakon obila-
ska svih postrojbi, komisija na ~elu s Augustinom Kontrecom konstatira da je divi-
zijun PZO-a po redu, vojnoj stezi, ustroju, kao i stanju ukupne bojne spremnosti
jedna od boljih postrojbi HRM-a. Osim topovskog naoru`anja (topova 20 i 40
mm) i jednog »Browinga« (12.7 mm), tijekom studenoga postrojba dobiva i prvo
raketno sredstvo – komplet »Strela-2M« (jedan lansirni mehanizam i dvije rakete).
Sredstva su dobivena od PU Split, konkretno od gospodina Milana Kuzmani}a.
Usporedo s rastom i razvojem sustava PZO u gradu Splitu i njegovim prigradskim
dijelovima, PZO se formirala i razvijala i u ostalim mornari~kim postrojbama du`

258
obale i otoka. Zna~ajna postrojba (divizijun PZO) ustrojena je u Plo~ama ve} u ruj-
nu, pod rukovodstvom Gorana Mu{~eta, s te`i{nom zada}om organizacije i provo-
|enja PZO Ratne luke Plo~e. Divizijun se sastojao iz jedne zapovjedne i dvije palj-
bene bitnice. U paljbenim bitnicama nalazili su se tako|er topovi 40 mm M1 i 20/3
mm »Hispano« i jedan top 20/1 mm »Flak«. Zbog nedostatka drugih adekvatnijih
bojnih sredstava dijelovi postrojbe su, osim za PZO, povremeno bili kori{teni i za
izvr{avanje drugih bojnih zada}a, poglavito na pravcu sela Imotica – Topolo. Od
24. prosinca 1991., prema zapovijedi zapovjednika HRM-a, jedan vod PZO 20/3
mm (4 PZ topa 20/3 mm A4) se u svrhu poja~anja priklju~uje 116. brigadi HV-a.
Tre}u po veli~ini postrojbu PZO-a u HRM-u ustrojilo je Pomorsko zapovjedni{tvo
za sjeverni Jadran Pula. Pod rukovodstvom pukovnika Bo`e ^uljka ustrojena je
mje{ovita lab PZO sastava: 8 PZ topova 20/1 mm »Oerlikon« i 2 strojnice »Bro-
wing«. Bitnica PZO-a najprije je izvr{avala zada}e PZO luke Pula, s vojnim skladi-
{tima i radionicama, da bi po~etkom 1992. godine do{la u rajon sela Ra{eljka ({iri
rajon sela Ar`ano) i u{la u sastav 158. brigade HV-a. Osim ova dva divizijuna i jed-
ne bitnice PZO-a, HRM je u prosincu 1991. oformila jo{ jednu bitnicu PZO-a u
podru~ju Stona, sa zada}om organizacije i provo|enja PZO-a na{ih snaga u tom ra-
jonu. Uz spomenute postrojbe PZO razine divizijuna i bitnica u podru~ju odgo-
vornosti HRM-a, formiran je i ve}i broj samostalnih vodova PZO-a. Me|u tim sa-
mostalnim vodovima PZO-a najbrojniji su bili vodovi PZO-a u obalnim topni~kim
bitnicama:
1. OAB Ka{juni (Split), vod PZO sastava:
– 2 PZ topa 40 m D-60
– 2 PZ topa 20/1 mm »Oerlikon«
– 1 strojnica »Browing«
– 1 LM s dvije rakete »Igla«
2. OAB Marin~a rat (otok [olta), vod PZO sastava:
– 2 PZ topa 20/1 mm »Oerlikon«
– 2 strojnice 12,7 mm »Browing«
3. OAB Gomilica (otok Bra~), vod PZO sastava:
– 2 PZ topa 20/1 mm »Oerlikon«
– 2 strojnice 12,7 mm »Browing«
– 1 LM s dvije rakete S-2M
4. OAB Privala (otok Kor~ula), vod PZO sastava:
– 2 PZ topa 20/3 mm A3
– 1 LM s ~etiri rakete S-2M

259
5. OAB Ra`nji} (otok Kor~ula), vod PZO sastava:
– 2 PZ topa 20/3 m A3
– 1 PZ top 20/1 mm »Oerlikon«
6. OAB Pelegrin (otok Hvar), vod PZO sastava:
– 2 PZ topa 20/1 mm »Oerlikon«
– 2 strojnice 12,7 mm »Browing«

7. OAB [ipan (otok [ipan), vod PZO sastava:


– 2 PZ topa 40 mm M1
– 1 PZ top 20/3 mm A4
– 1 PZ top 20/1 mm »Oerlikon«
– 1 LM s dvije rakete »Igla«

8. OAB Lopud (Dubrovnik), vod PZO sastava:


– 1 PZ top 40 mm D-60
– 1 PZ top 20/1 mm »Oerlikon«
– 3 strojnice 12,7 mm »Browing«

9. OAB Smokvica (Rogoznica), vod PZO sastava:


– 2 PZ topa 20/3 mm A3

10. OAB Ze~evo (Rogoznica), vod PZO sastava:


– 3 PZ topa 20/3 mm A3
– 2 LM s 5 raketa S-2M

11. OAB @irje (otok @irje)


– 3 PZ topa 20/3 mm A3

Iz svega {to je nabrojeno nije te{ko zaklju~iti da je HRM u ratnim uvjetima i rela-
tivno kratkom vremenu stvorila vrlo respektabilan sustav PZO-a, koji su ~inili:
– 2 divizijuna,
– 2 samostalne bitnice i
– 11 samostalnih vodova PZO-a.
Kao {to je poznato, za funkcioniranje sustava PZO-a nezamjenjivu ulogu ima pod-
sustav zra~nog motrenja. Pored svojih motrila~kih organa, neprocjenjivu pomo}
postrojbama je pru`ila bojna ZMIN iz Splita, na ~elu s gospodinom Gorkim Ti}i-
novi}em. Prosu|uju}i va`nost svakog bojnog sredstva kojim se mo`e djelovati po
neprijateljskim zrakoplovima, na~elnik PZO-a proveo je obuku, te postrojbama po-

260
slao Naputak o bojnoj uporabi strelja~kog oru`ja protiv zrakoplova. Uskoro }e se po-
kazati da ni ovaj trud nije bio uzaludan.
Jedan od najsvjetlijih dana za PZO HRM-a bio je 15. studenoga 1991., dan kada
su neprijateljski zrakoplovi iznad Bra~a »padali kao kru{ke«. U jutarnjim satima
toga dana dolazi do me|usobnog vatrenog sukoba izme|u na{eg obalnog topni{tva
i ratnih brodova JRM-a u Splitskom kanalu. U svrhu zrakoplovne potpore svojih
snaga, oko 9.30 sati neprijatelj anga`ira i 6 zrakoplova tipa »galeb« – 4. Dvije pare
su bojno djelovale po na{im polo`ajima u Splitskim vratima, a tre}a para je i{la na
OAB na Golom brdu. Zrakoplovi su svoje ubojite terete uglavnom istresli po la`-
nim paljbenim polo`ajima izra|enima du` zapadne obale otoka Bra~a i isto~ne oba-
le otoka [olte (i ovdje uo~avamo zna~aj tzv. »la`njaka«). Nakon bojnih djelovanja
po la`nim polo`ajima, jedna para zrakoplova proletjela je iznad mora, a druga iznad
Milne i brda Sv. Martin. Na zrakoplov su iz osobnog (strelja~kog) oru`ja otvorili va-
tru Nikica Mari~i}, Vjekoslav [esni}, Tiho Marineli} i Mario Kuzmani}. Drugi zra-
koplov u pari pogo|en je i sru{io se u more kraj Bobovi{}a. Na paru zrakoplova koja
je bojno djelovala po rtu Gomilica otvorena je vatra iz PAM-a 12,7 mm »Browing«.
Cilja~ je bio Jurica Martini} – Cale, a zapovijedao je Nik{a Dragi~evi}. Zrakoplov
je pao u [oltanski kanal, a pilot s padobranom tako|er se na{ao u moru. Pilota je
spasio helikopter JNA MI-8, koji je doletio s otoka Visa. Poslije se saznalo da je spa-
{eni pilot bio ustvari zapovjednik neprijateljske zrakoplovne brigade @ivota Ninko-
vi} – s odgovaraju}im nadimkom \ubre. Sa zapovjednog mjesta pored bitnice
PZO-a na Vrhu Visoke javljeno je u operativni sto`er: »Iznad Bra~a neprijateljski
avioni padaju kao kru{ke.« Ni tada, kao ni prethodnih dana, neprijatelj se sa svo-
jim zrakoplovima nije usudio pojaviti iznad samog grada Splita, jer je od svojih sim-
patizera imao informacije o vrlo sna`noj PZO grada. Tako je ustvari grad Split obra-
njen od neprijateljskog zrakoplovstva odvra}anjem. Nakon ovih gubitaka od 33%
(od 6 aviona na bojnoj zada}i 2 su zavr{ila u moru) neprijatelj je obustavio daljnje
letove, premda su u zra~noj luci u Mostaru bile potpuno pripravne dvije eskadrile
LBA.
Dana 1. prosinca 1991. uslijedila je zapovijed na~elnika GS HV-a da se divizijun
PZO-a preda Zapovjedni{tvu obrane grada Splita. Ovim ~inom ustvari zapo~inje
postupna erozija postrojbi PZO HRM-a. Tako je, nakon {to je HRM Zapovjedni{-
tvu obrane grada Splita predala ovaj potpuno opremljen divizijun s kompletno ure-
|enim paljbenim i ostalim polo`ajima, do{lo do izuzimanja iz sastava HRM-a i dru-
gog divizijuna PZO-a lociranog u Plo~ama. Isti je u{ao u sastav 204. ltrbr PZO ZP
– Split. Nakon ga{enja stonske boji{nice, bitnica PZO-a zavr{ila je u rukama HVO-
a, a vodovi PZO u OTB-u postupno su prevo|eni u pri~uvu. Na ovaj na~in ve} do
kraja 1993. godine HRM je prakti~no ostala bez svojih postrojbi PZO-a.

261
pukovnik Panajoti Gilve, Hvar:

Otok Hvar u Domovinskom ratu 1991.

Vrijeme i mjesto nastanka prve naoru`ane grupe na otoku Hvaru

Tijekom lipnja i prve polovice srpnja 1991. sportski aerodrom kod Starog Grada na
Hvaru, gdje su bili stacionirani avioni poljoprivredne avijacije za ga{enje po`ara,
osiguravala je postrojba ZNG-a iz Splita (ja~ine jednog voda). Odlaskom te postro-
jbe u Split, zaklju~kom Savjeta narodne obrane Skup{tine op}ine Hvar od 5. srpn-
ja 1991. (tada jo{ nisu bili imenovani krizni {tabovi na ovom podru~ju te je Savjet
za narodnu obranu kao tijelo biv{ih skup{tina op}ina koordinirao obrambene pri-
preme i aktivnosti) pri{lo se ustrojavanju prvih oru`anih grupa – postrojbi na po-
dru~ju op}ine Hvar, odnosno otoka Hvara. Budu}i da je tada bilo lutanja oko na-
ziva postrojbi, one su nazvane Pri~uvni sastav ZNG-a op}ine Hvar. Na temelju na-
vedenog zaklju~ka Savjeta NO SO Hvar od 5. srpnja 1991., preko op}inskog Se-
kretarijata za narodnu obranu formiran je vod pri~uvnog sastava op}ine Hvar ja~i-
ne 30 ljudi koji je, stacioniran na aerodromu kod Starog Grada, vr{io borbeno osi-
guranje letjeli{ta. Prvo okupljanje voda bilo je 16. srpnja 1991. godine. Popuna
voda izvr{ila se dragovoljcima s podru~ja Jelsa – Stari Grad. Zapovjednik voda bio
je Lukin Peronja iz Jelse. Naoru`anje za navedenu postrojbu osigurano je od vi{ka
naoru`anja policijske postaje iz Hvara, te dio iz Zapovjedni{tva za sjevernu i sred-
nju Dalmaciju u Splitu. Ve}im dijelom naoru`anje se sastojalo od starijeg trofejnog
naoru`anja (automati »Thompson«, pu{ka M-48, karabin 7,62) te od manjeg bro-
ja AP 7,62 tipa »Zbrojovka«. Sekretarijat za narodnu obranu op}ine Hvar osigura-
o je dio odora ZNG-a (majice, ko{ulje i kape), dok je ostalu opremu osigurao ta-
da{nji [tab TO op}ine Hvar. Treba naglasiti da je cjelokupno naoru`anje i streljivo
biv{eg [taba TO op}ine Hvar, koje je bilo u skladi{tima u Hvaru, oduzeto pozna-
tom akcijom razoru`avanja TO RH u svibnju 1990. i odvezeno u RL Lora u Spli-
tu. Zbog navedenog, naoru`anje za potrebe obrane trebalo je nabavljati iz raznora-
znih izvora, {to tada nije bilo nimalo lako.

Daljnji razvoj postrojbi do 15. rujna 1991. godine

Dana 10. kolovoza 1991. ustrojen je Krizni {tab za op}inu Hvar, na temelju odlu-
ke predsjednika Kriznog {taba sjeverne i srednje Dalmacije gosp. Drage Krpine od

262
8. kolovoza 1991. godine. Ve} 15. kolovoza 1991. Krizni {tab op}ine Hvar donio
je Procjenu borbenih djelovanja u slu~aju agresije {irih razmjera na Republiku Hrvat-
sku, a 5. rujna donio je i Dopunu Procjene, kao temeljne dokumente na kojima se
planski pri{lo organiziranju obrane. Budu}i da Procjena daje prikaz tada{njega
okru`enja i ugro`enosti otoka Hvara, stanje i mogu}nosti obrambenih snaga, mje-
re koje je trebalo poduzimati, kao i prikaz da je takvo stanje trajalo prakti~ki do kra-
ja godine, u ovom dijelu teksta donosimo Procjenu i njezinu Dopunu u cijelosti:

PROCJENA BORBENIH DJELOVANJA U SLU^AJU AGRESIJE [IRIH


RAZMJERA NA REPUBLUKU HRVATSKU
Podru~je op}ine Hvar, tj. otok Hvar smje{ten je u sredi{njem dijelu srednjodal-
matinskih otoka. Ovakav polo`aj otoka uvjetuje njegovu ugro`enost od strane vojno-~et-
ni~kih formacija u slu~aju {ire eskalacije sukoba u Republici Hrvatskoj. Na podru~ju
op}ine ne postoje zna~ajniji objekti (vojni, privredni i sl.) i s ovog podru~ja ne vode zna-
~ajniji prometni pravci koji bi imali zna~aj u slu~aju eskalacije sukoba, odnosno napa-
da neprijateljskih snaga na ovom podru~ju. Ipak, s obzirom da bi neprijatelj nastojao
okupirati cijelo podru~je Republike Hrvatske, te onemogu}iti, odnosno sru{iti uspostav-
ljenu demokratsku vlast, a i u cilju demonstracije sile, postoji mogu}nost direktnog ugro-
`avanja op}ine Hvar upotrebom vojnih formacija. S obzirom na zna~aj, polo`aj i oblik
op}ine Hvar, agresijom na RH op}ina Hvar bila bi ugro`ena upotrebom vojnih snaga
stacioniranih na otoku Visu. Sagledavaju}i sve elemente relevantne za stupanj ugro`e-
nosti, kao i snage neprijatelja stacionirane na Visu, zaklju~uje se sljede}e:
– Cilj napada neprijatelja bio bi ru{enje uspostavljene demokratske vlasti na
podru~ju op}ine;
– U tom cilju neprijatelj bi nastojao zauzeti administrativni centar Hvar, te
vr{iti kontrolu prometnica koje iz Hvara vode prema sredi{njem dijelu otoka, te
kontrolu prometnica na podru~ju Stari Grad – Jelsa;
– Manjim snagama nastojao bi osvojiti i uspostaviti kontrolu nad aerodromom
kod Starog Grada;
– Ne isklju~uje se mogu}nost da bi radi demonstracije sile vr{ili upade i u dru-
ga naselja i podru~ja, a sve u cilju zastra{ivanja pu~anstva;
– S obzirom na pretpostavljene ciljeve, kao i mogu}nost upotrebe snaga, o~eku-
je se da bi u cilju napada na otok agresor upotrijebio snage ja~ine oja~ane ~ete
(150 – 200 ljudi) bez upotrebe oklopno-mehaniziranih snaga.
– Napad bi otpo~eo pomorskim desantom glavninom snaga (100 – 130 ljudi)
u podru~ju grada Hvara, kao i jednovremenim helikopterskim desantom ja~ine
voda (20 – 30 ljudi) na podru~ju Vidikovac kod Velog Grablja u cilju presije-
canja i kontrole prometa izme|u zapadnog i sredi{njeg dijela otoka. Helikop-
terski desant o~ekuje se i u podru~ju letjeli{ta kod Starog Grada ja~ine 1 – 2 pje-

263
{a~ka voda (30 – 50 ljudi) u cilju kontrole letjeli{ta i prometnica na tom po-
dru~ju.
– Glavninom snaga iskrcanih na podru~ju grada Hvara nastojao bi zauzeti ad-
ministrativne zgrade (zgradu Skup{tine op}ine i objekt policijske postaje). Dije-
lom tih snaga agresor bi poku{ao izvesti spajanje iskrcanih snaga kod Velog Gra-
blja i na sredi{njem dijelu otoka.
– Postoji mogu}nost da jednovremeno s ovim operacijama do|e do iskrcavanja
manjih snaga neprijatelja na isto~nom dijelu otoka u podru~ju Su}uraj, te da s
tim snagama uspostave kontrolu nad isto~nim dijelom otoka.
– Istovremeno s izvo|enjem ovih akcija ratni brodovi neprijatelja izvr{ili bi blo-
kadu pomorskih pravaca u podru~ju Splitskih vrata, rta Pelegrin i rta Su}uraj
na o. Hvaru, kao i kontrolu Vi{kog i Hvarskog kanala.
– Borbenu podr{ku iskrcanim snagama pru`ale bi manje pomorske snage, ali bi
djelovale prvenstveno u slu~aju ja~eg otpora na{ih snaga, odnosno kada bi pos-
tojala mogu}nost da se ne ostvare zacrtani planovi agresora i kada bi bilo zau-
stavljeno napredovanje njihovih snaga.
– Na zauzetim podru~jima agresor bi nastojao onemogu}iti rad legalno izabra-
nih organa vlasti, te bi u tom cilju vr{io uhi}enja zna~ajnijih politi~kih li~no-
sti bez obzira na strana~ku pripadnost.
Postoji mogu}nost da vojno-~etni~ke snage ne izvr{e direktan napad s prije na-
vedenim ciljevima, ve} da svoje djelovanje ograni~e na odre|ena podru~ja na{eg otoka,
a u cilju kontrole odre|enih to~aka-podru~ja i demonstracije sile. U tom slu~aju naro-
~ito }e biti interesantan krajnji zapadni dio otoka zapadno od grada Hvara, tj. podru~-
je poluotoka Pelegrin. Zaposjedanjem poluotoka Pelegrin, a i dijela zapadnog podru~ja
Paklenih otoka, neprijatelj bi uspostavio kontrolu pomorskog prometa na relaciji otok
Vis – Splitska vrata, a time bi izvr{io demonstraciju sile u neposrednoj blizini najve}eg
naselja na otoku Hvaru. Na{e organizirane snage obrane nedovoljno su brojne i neade-
kvatno naoru`ane da bi osigurale sva podru~ja koja mogu biti mjesto iskrcavanja. Zbog
toga ih se ne smije izlagati direktno glavnim snagama neprijatelja. Razmje{tanjem sna-
ga na pravcima mogu}ih udara, te prilago|eno{}u tih snaga da mogu djelovati na vi{e
pravaca treba maksimalno iskori{tavati njihove borbene mogu}nosti. Te snage ne izla-
gati glavnim udarima agresora, ve} prvenstveno koristiti sljede}e oblike borbenih djelo-
vanja: zasjede, prepade, upade, bo~ne i za~elne udare i sl. Udari trebaju biti iznenad-
ni i brzi uz maksimalno kori{tenje sljede}ih elemenata tih udara: pokreta i vatre. Pr-
venstveni cilj na{ih snaga trebali bi biti pozadinski organi iskrcanih snaga, zna~i jedi-
nice koje bi vr{ile dostavu streljiva, hrane, vode i druge opreme. Naru{avanjem logisti~-
ke podr{ke iskrcanih snaga neprijatelja otupila bi se o{trica glavnine snaga kojima se
na{e malobrojne i slabo opremljene snage ne mogu direktno suprotstaviti.
Hvar, 15. kolovoza 1991. g.
KRIZNI [TAB OP]INE HVAR

264
DOPUNA PROCJENE UGRO@ENOSTI PODRU^JA OP]INE HVAR
S obzirom na promijenjene uvjete glede Procjene Kriznog {taba op}ine Hvar od
15. kolovoza 1991. g., na sjednici Kriznog {taba op}ine Hvar odr`anoj dana 5. rujna
1991. g. donosi se d o p u n a Procjene ugro`enosti:
1. Situacija
Okupatorska vojska je krajem kolovoza na otoku Visu koncentrirala znatno ja~e
snage nego {to je to dosada bio slu~aj. U Vi{ku luku i u akvatorij oko otoka Visa staci-
onirane su vrlo jake pomorske snage neprijatelja. Te snage preba~ene su iz Ratne luke
Lora i sastoje se od torpednih, raketnih i patrolnih brodova, podmornica te nekoliko po-
mo}nih i zapovjednih brodova. Te pomorske snage konstantno kontroliraju {iri akvato-
rij oko otoka Visa, a primije}eno je da su se u posljednje vrijeme intenzivirali pokreti,
odnosno plovidbe desantnih i teretnih brodova okupatorske vojske na ovom podru~ju.
Pretpostavlja se da je do{lo i do preformacija snaga stacioniranih na otoku Visu, tako da
je formirano Zapovjedni{tvo upori{ta Vis.
2. Mogu}e namjere i djelovanje neprijatelja
Glede stacioniranja jakih pomorskih snaga u neposrednoj blizini otoka Hvara,
kao i svakodnevnih pokreta desantnih i teretnih brodova okupatorske vojske na relaciji
rt Pelegrin – Pakleni otoci – o. [}edro – Neretvanski kanal i obratno, u {iroj eskalaciji
sukoba mo`e se o~ekivati sljede}e:
Manje je vjerojatno da bi agresor poduzeo akcije s radikalnim ciljem, tj. ovla-
davanjem cijelim podru~jem otoka Hvara radi ru{enja demokratski izabrane vlasti,
kako je izneseno u prija{njoj »Prosudbi...«.
Vrlo je izgledno da }e poduzeti odre|ene mjere ograni~enog karaktera, a u cilju
kontrole plovidbe na relaciji otok Vis – Splitska vrata i otok Vis – Neretvanski kanal.
U sklopu kontrole tih pomorskih pravaca i samog upori{ta Vis mo`e se o~ekivati da bi
neprijatelj nastojao ovladati krajnjim zapadnim dijelom otoka Hvara tj. poluotokom
Pelegrin i zapadnim dijelom Paklenih otoka. Ovladavanje ovim podru~jima neprijatelj
bi izvr{io kombiniraju}i zra~ni i pomorski desant sa snagama ja~ine ~ete (oko 150 lju-
di), a u cilju zauzimanja zna~ajnijih objekata na tom podru~ju: luka Vira, komuni-
kacija luke Vira – rt Pelegrin, Smokovnik, Kljucavica (K-123) i Pelegrin (K144).
Glavninu ovih snaga koristio bi za blokiranje ovog podru~ja na crti: M. Smokovnik –
Kljucavica (K-123). Po ostvarenju ovog cilja neprijatelj bi dopremio dodatne snage radi
uspostavljanja osmatra~kih i borbenih postaja na K-144 Pelegrin, gdje bi vjerojatno ras-
poredio obalnu topni~ku bitnicu u ve} izra|ene fortifikacije. Manjim snagama, a radi
uspostavljanja osmatra~ke postaje ili postaje za vezu nastojao bi ovladati i Glavicom (K-
94) na otoku Sv. Klement (Pakleni otoci).
S obzirom na ograni~ene ciljeve, s navedenim snagama agresor ne bi vr{io ak-
tivnosti prema gradu Hvaru. Me|utim, u {iroj eskalaciji sukoba ili kada bi se njegove
snage osje}ale ugro`enima na svojim polo`ajima, prema podru~ju grada Hvara i komu-
nikaciji Hvar – Brusje djelovao bi obalnim topni{tvom s polo`aja na rtu Pelegrin (K-

265
144), te s brodova, a postoji mogu}nost djelovanja i s otoka Visa dalekometnim topovi-
ma 130 mm.
Logisti~ko osiguranje, odnosno opskrbu ovih snaga vr{io bi prvenstveno brodo-
vima preko luke Vira, ili, ukoliko bi to bilo onemogu}eno, preko uvale Parja ili Pele-
grinska. U krajnjem slu~aju agresor bi za tu svrhu koristio i helikoptere.
Na isto~noj strani otoka Hvara u podru~ju Su}uraja neprijatelj bi vjerojatno
djelovao ukoliko bi njegove kopnene snage uspjele prodrijeti dolinom Neretve do mora.
U tom slu~aju manjim snagama bi poku{ao zauzeti podru~je luke Su}uraj i podru~je
Ublina (K-246) u cilju kontrole pomorskog prometa Neretvanskim kanalom.
Pored navedenih mogu}ih djelovanja agresora mogu}i njegovi ciljevi bili bi i
odre|eni zna~ajniji objekti, i to prvenstveno: HTV oda{ilja~ Mala Gr~ka u Hvaru, re-
petitor radioveza na podru~ju Vidikovac kod Velog Grablja, aerodrom kod Starog Gra-
da gdje su sada stacionirani poljoprivredni avioni koji se koriste za ga{enje {umskih po-
`ara te trafostanica u Starom Gradu. Ovi objekti bi mogli biti izlo`eni neprijateljskim
diverzantskim akcijama ili udarima zrakoplovstva.
3. Procjena na{ih snaga
Na{e snage ja~ine su jednog pje{a~kog voda pri~uvnog sastava ZNG-a i jednog
poja~anog policijskog voda PP Hvar. Navedene postrojbe naoru`ane su samo lakim pje-
{a~kim naoru`anjem i donekle osposobljene samo za policijske poslove i ~uvanje odre|e-
nih objekata. Ovako organizirane i opremljene ne bi bile u stanju sprije~iti neprijatelja
u ostvarivanju njegovih mogu}ih namjera. Stoga bi osnovna zada}a na{ih snaga bila
blokiranje iskrcanih snaga neprijatelja te pra}enje njegovih aktivnosti, na~ina opskrbe,
odr`avanja veza i dr. Bojna djelovanja na{ih snaga trebaju biti u obliku zasjeda, pre-
pada, upada uz izbjegavanje glavnih udara neprijatelja.
Tijekom vremena na{e snage broj~ano oja~ati i ustrojiti po vojnim na~elima or-
ganizacije, opremiti naoru`anjem i drugom opremom te ih osposobiti za uspje{no su-
protstavljanje bilo kojem obliku ugro`avanja na{eg podru~ja od strane neprijatelja (pro-
tudesantna borba, protudiverzantaska borba, PZO, protubrodska borba i dr.). U duhu
stvaranja organizirane Hrvatske vojske ustrojene postrojbe uvezati u sustav vo|enja i za-
povijedanja koji }e se formirati na ovom podru~ju.
Zaklju~ak
Stupanjem na snagu ove »Procjene...« svi organi i tijela na podru~ju op}ine
Hvar u planiranju obrambenih mjera i postupaka moraju uzimati u obzir elemente iz
»Procjene...«.
Hvar, 5. rujna 1991.g.
KRIZNI [TAB OP]INE HVAR
Na temelju ve} navedenog Zaklju~ka Savjeta za narodnu obranu SO Hvar i odluke
novoustrojenog Kriznog {taba op}ine Hvar, 20. kolovoza 1991. ustrojen je i vod
pri~uvnog sastava ZNG-a Su}uraj, ja~ine 25 ljudi. Tada je nabavljeno jo{ 12 AP
7,62 mm poljskog podrijetla. Ipak, sve to nije bilo dostatno za naoru`anje tada an-

266
ga`iranog ljudstva. Zada}a novoustrojene postrojbe bila je kontrola krajnjeg isto~-
nog dijela otoka Hvara. Zbog procjene Kriznog {taba o posebnoj ugro`enosti po-
dru~ja zapadno od grada Hvara, kao i objekata i instalacija HTV oda{ilja~a »Mala
Gr~ka« koji se nalazi na tom podru~ju, u Hvaru je 1. rujna 1991. ustrojena deseti-
na, a 7. rujna 1991. i kompletan vod ja~ine 25 ljudi pri~uvnog sastava ZNG-a op-
}ine. Zada}a voda bilo je osiguranje oda{ilja~a HTV-a »Mala Gr~ka« i kontrola po-
dru~ja prema rtu Pelegrin. Naoru`anja za ovaj vod nije bilo dovoljno, jer je prakti~-
no bila naoru`ana samo jedna desetina. Zna~i, do 15. rujna 1991. kada je otpo~e-
la otvorena agresija neprijatelja na ovom podru~ju, na otoku Hvaru bila su ustroje-
na 3 voda pri~uvnog sastava ZNG-a op}ine (tada{nji naziv), ukupne ja~ine od 80
ljudi pod zapovjedni{tvom Kriznog {taba op}ine koje je imenovalo odgovornu oso-
bu kao zapovjednika navedenih postrojbi – Nikolu [imunovi}a iz Starog Grada.
Dana 15. rujna 1991. raspolagalo se ukupno sa 17 AP 7,62 mm, 13 automata
»Thompson«, 17 pu{aka M-48 i 8 karabina M-41 ruskog podrijetla, te ne{to lova~-
kih karabina. Osim ovih snaga, tada je ustrojen i [tab narodne za{tite za op}inu
Hvar na ~ijem je ~elu bio Jerko Doman~i} – Kramer. [tab NZ op}ine Hvar imao
je zada}u organizirati {tabove i jedinice Narodne za{tite pri tada{njim mjesnim za-
jednicama, odnosno naseljima. Zada}e ovih {tabova i jedinica bile su osiguranje
odre|enih objekata i dijelova naselja. Naoru`anje ovih postrojbi ~inile su lova~ke
pu{ke i pi{tolji u vlasni{tvu pojedinaca.

Razvoj postrojbi od 15. rujna 1991. godine

a) Bojna djelovanja agresora 15. rujna 1991. na podru~ju op}ine Hvar


U nedjelju 15. rujna 1991. zapo~ela je otvorena agresija JNA na ovom podru~ju Re-
publike Hrvatske. Agresor je 14./15. rujna 1991. izvr{io napad iz zraka i s mora na
luku Plo~e. Sukladno toj situaciji, Krizni {tab op}ine stavio je u stanje pripravnosti
vod pri~uvnog sastava ZNG-a u Su}urju, te dijelom i na aerodromu Stari Grad. Ne-
{to iza 15 sati toga dana, dva zrakoplova tipa »Jastreb« u dva naleta su raketirala i
mitraljirala sportski aerodrom kod Starog Grada. Pogo|eni su zrakoplovi poljopri-
vredne avijacije, te monta`ni objekti za smje{taj ljudstva. Pripadnici pri~uvnog sas-
tava ZNG-a koji su tog trenutka bili na osiguranju letjeli{ta na vrijeme su se izvu-
kli, jer su neprijateljski zrakoplovi najprije tukli pistu, pa tek onda objekte gdje su
bili pripadnici ZNG-a. U napadu je lak{e ranjena jedna civilna osoba koja je bila u
blizini, a pogo|ena su 3 zrakoplova tipa »Air-traktor«, od kojih su 2 potpuno izgor-
jela. Raketirana su i izgorjela 2 monta`na objekta za smje{taj ljudstva i opreme na
letjeli{tu, a o{te}ena su 4 vozila (2 civilna, 1 policijsko i 1 ZNG-a). Istoga dana de-
setak brodova JRM-a koncentriralo se u Neretvanskom kanalu, nekoliko milja od
mjesta Su}uraj, te su odatle borbeno djelovali u smjeru luke Plo~e. Krizni {tab op-
}ine je procijeniv{i situaciju izdao zapovijed vodovima pri~uvnog sastava ZNG-a za

267
punu pripravnost u mjestu Su}uraj, na aerodromu kod Starog Grada i na objektu
HTV-a u Hvaru. Tada je zapo~ela pomorska blokada otoka koja je, uz nekoliko pre-
kida, trajala sve do sredine studenoga 1991., kada su pomorske snage neprijatelja
pora`ene i prisiljene povu}i se na otok Vis.
b) Organizacijske mjere za pobolj{anje ustroja obrambenih snaga na podru~ju op-
}ine Hvar
Dan nakon prvog napada agresora na ovo podru~je, 16. rujna 1991. Predsjedni{tvo
Skup{tine op}ine Hvar na prijedlog Kriznog {taba imenovalo je Zapovjedni{tvo
obrane otoka Hvara u cilju u~inkovitog organiziranja, vo|enja i zapovijedanja oru-
`anim postrojbama na podru~ju otoka – policije, ZNG-a i odreda Narodne za{tite
pri mjesnim zajednicama. Taj dan uzima se kao Dan Mje{ovitog odreda mornari~-
kog pje{a{tva – Hvar (Momp), budu}i da su ujedinjene sve oru`ane formacije koje
su se do tada ustrojile na otoku. Dana 17. rujna 1991. navedeno Zapovjedni{tvo
stupilo je u funkciju i zapo~elo izdavati zapovijedi i donositi odluke. Na ~elu Zapo-
vjedni{tva bio je Nikola [imunovi}, zamjenik je bio Tomo Buzoli} (zapovjednik Po-
licijske postaje Hvar), na~elnik Panajoti Gilve (zapovjednik dotada{njeg [taba TO
op}ine Hvar). Pomo}nik za postrojbe ZNG-a u Zapovjedni{tvu bio je Stjepan Pe-
ronja. Ratno ustrojstvo Zapovjedni{tva, u nedostatku uputa nadle`nih organa, izra-
|eno je na temelju ustroja [taba TO op}ine Hvar s manjim prilagodbama trenu-
ta~nom stanju i mogu}nostima. Otada datiraju prvi pisani dokumenti Zapovjed-
ni{tva, otvoren je protokol spisa, a za ovjeru je kori{ten pe~at SNO op}ine Hvar.
Prva zapovijed Zapovjedni{tva bila je da se na otoku ustroje 4 zdru`ene oru`ane po-
strojbe, kako su se tada nazvale oru`ane postaje. Navedene postrojbe bile su sastav-
ljene od pripadnika policije i pripadnika dotada ustrojenih vodova pri~uvnog sasta-
va ZNG-a, i to iz razloga {to je policija bila bolje naoru`ana, te se tako nastojalo
maksimalno iskoristiti ljudski i skromni oru`ani potencijal. Imenovani su zapo-
vjednici oru`anih postaja i njihovi zamjenici, te utvr|ena podru~ja odgovornosti i
zada}e. Postaje su bile u Hvaru, Starom Gradu, Jelsi i Su}urju. Svaka postaja bila je
ja~ine jednog voda, naoru`ana lakim strelja~kim naoru`anjem razli~itih tipova i
podrijetla.
Istoga dana izdana je zapovijed [tabu Narodne za{tite op}ine Hvar za organiziranje
radarskog motrenja akvatorija Vi{kog, Hvarskog i Neretvanskog kanala s polo`aja
Paklenih otoka, otoka Ze~evo kod Jelse i iz same luke Su}uraj. Zapovijed je izdana
jer su tijekom proteklih no}i agresorski brodovi dolazili u neposrednu blizinu oto-
ka Hvara, a nisu na vrijeme otkriveni i pra}eni. Za izvr{enje te zada}e [tab Narod-
ne za{tite anga`irao je ribarske ko}e s posadom koja je bila opremljena boljim rada-
rom. Ko}e su s odre|enih polo`aja radarima pratile kretanje neprijateljskih brodo-
va. Razra|en je na~in dojave i pra}enja, a sredstvima radioveze svi su se uvezali u
sustav Centra za obavje{}ivanje Hvar. Ne{to kasnije, po~etkom listopada 1991.,
zbog opasnosti kojima su bila izlo`ena ta plovila na moru, radari su demontirani s

268
ko}a i postavljeni na nekoliko punktova na kopnu, a napravljen je i jedan mobilni
radar na vozilu. Ovdje treba naglasiti da je Zapovjedni{tvo obrane preko Centra za
obavje{}ivanje Hvar dobivalo vrlo kvalitetne i pravodobne informacije o stanju u
okru`enju otoka, kako na kopnu, tako i na moru i u zraku. Centar za obavje{}iva-
nje Hvar ve} je do tada bio aktivirao postaje za motrenje koje su danono}no motri-
le zra~ni i morski prostor oko otoka Hvara. Ovo je bilo osobito va`no jer je Zapo-
vjedni{tvo obrane otoka bilo prepu{teno samo sebi, bez nekog nadre|enog tijela
koje bi osiguravalo obavje{tajne podatke i podatke o trenuta~nom stanju u prosto-
ru, tako da je na temelju dobivenih podataka Zapovjedni{tvo samostalno donosilo
prosudbe o namjerama neprijatelja i mjerama koje treba poduzeti.
Zapovjedni{tvo obrane otoka je u cilju ustrojavanja ja~ih postrojbi i anga`iranja {to
ve}eg broja ljudi u postrojbe pri~uvnog sastava ZNG-a, 18. rujna 1991. javno obja-
vilo upis dragovoljaca po naseljima. Na javni poziv u narednih nekoliko dana na
podru~ju otoka Hvara prijavilo se oko 400 dragovoljaca. U vremenu od 20. – 22.
rujna 1991. prema odluci MUP-a RH izvr{eno je izuzimanje lova~kih karabina od
gra|ana, tako da su jedinice ZNG-a popunjene s jo{ 60 cijevi. Procijeniv{i situaci-
ju na podru~ju Dalmacije tijekom 20. rujna 1991., Zapovjedni{tvo obrane je u
rano jutro 21. rujna 1991. donijelo Odluku o uporabi zdru`enih jedinica MUP-a i
ZNG-a na otoku, i to tako da se postaja Hvar rasporedila za organizaciju protude-
santne obrane u {irem podru~ju grada Hvara, postaja Stari Grad je zauzela polo`a-
je za protudesantnu obranu u podru~ju letjeli{ta kod Starog Grada, a postaja Su}u-
raj se rasporedila za protudesantnu obranu krajnjeg isto~nog dijela otoka Hvara u
podru~ju luke Su}uraj. Postaja Jelsa je u objektima smje{taja bila u pri~uvi. Taj do-
kument predstavlja prvi pisani dokument o bojnoj uporabi postrojbi. Zapovjedni{-
tvo obrane otoka je uz suradnju Kriznog {taba op}ine, u uvjetima pomorske bloka-
de koja je po~ela ve} 15. rujna 1991., organiziralo veze s kopnom koriste}i brze gli-
sere. Tako je funkcionirala veza Su}uraj – Drvenik, te kasnije Jelsa – Ba{ka Voda.
Za potrebe Zapovjedni{tva navedene veze kori{tene su za prebacivanje ljudstva i
manjim dijelom materijalnih sredstava.
Zapovjedni{tvo obrane je 30. rujna.1991. odlu~ilo reorganizirati ustroj vojnih po-
strojbi na otoku. Na temelju ve} ustrojenih vodova ZNG-a, a imaju}i prijavljenih
400 novih dragovoljaca, predlo`eno je ustrojavanje pristo`ernih postrojbi i 4 pje{a~-
ke satnije sastava 3-4 voda ukupne ja~ine oko 400 ljudi. Organizacijski ustroj sat-
nija, u nedostatku naputaka nekog nadle`nog tijela, izra|en je na temelju ustroja
~eta biv{e TO. Do 5. listopada 1991. izvr{ena je popuna satnija novim dragovoljci-
ma, izvr{eno je postavljanje ~asnika, do~asnika i vojnika na zapovjedne du`nosti, te
je izra|en plan rada na ustrojavanju postrojbi. Zapovjednik 1. satnije Hvar bio je
Ton~i [}epanovi}, 2. satnije Stari Grad Antun Petri}, 3. satnije Jelsa Lukin Peronja
i 4. satnije Su}uraj Branko Frani~evi} (po~etkom kolovoza napustio je JNA, gdje je
bio u aktivnoj slu`bi u ~inu kapetana). Kasnije je na ~elu 3. satnije bio Stjepan Pe-

269
ronja. Dana 5. listopada 1991. izvr{ena je smotra satnija prema novom ustroju, a
potom se odmah nastavio ciklus obuke i uvje`bavanja te bojne pripravnosti jedini-
ca po vodovima, jer je oru`ja i streljiva bilo samo za po jedan vod svake satnije. Bu-
du}i da je izvr{eno odvajanje od policijskih postrojbi, u Zapovjedni{tvu obrane oto-
ka do{lo je do promjene u tom smislu {to Tomo Buzoli} kao zapovjednik policijske
postaje vi{e nije bio zamjenik zapovjednika nego je tu funkciju preuzeo pomo}nik
za postrojbe ZNG-a u Zapovjedni{tvu Stjepan Peronja.
c) Raketiranje HTV-ovog oda{ilja~a Hvar i stanje postrojbi tijekom listopada 1991.
godine
Dana 3. listopada 1991. oko 13.00 sati dva zrakoplova tipa »Jastreb« raketirali su
HTV-ov oda{ilja~ »Mala Gr~ka« kod Hvara. Oda{ilja~ nije o{te}en, ali su rakete iza-
zvale veliki {umski po`ar. Nije bilo ozlije|enih. Oko 14.30 sati jedan zrakoplov tipa
»Orao« opet je u niskom letu nadletio HTV-ov oda{ilja~, ali nije borbeno djelovao.
Na njega je otvorena vatra iz pje{a~kog naoru`anja policije i ZNG-a. Tijekom listo-
pada 1991. ustrojene postrojbe funkcionirale su u uvjetima pomorske blokade, iz-
vr{avaju}i uglavnom zada}e motrenja, izvi|anja i pra}enja agresorskih pomorskih
snaga, kao i pripreme za protudesantnu borbu. Stalno je bio anga`iran po jedan vod
svake satnije, koji su se mijenjali svakih 4-7 dana (osim vodova u Su}urju ~iji su pri-
padnici bili stalno anga`irani). Sa svim postrojbama tijekom njihove pripravnosti
kontinuirano se izvodila borbena obuka sukladno planu obuke koji je donio oper-
ativno-nastavni organ Zapovjedni{tva. Tijekom listopada zna~ajno je pobolj{an
broj i kvaliteta naoru`anja postrojbi. Sredinom mjeseca nabavljeno je 30 poluauto-
matskih pu{aka sa streljivom i 50 tromblona. Krajem listopada nabavljeno je 57 au-
tomatskih pu{aka sa streljivom, 1 sanduk ru~nih bombi i odre|ena koli~ina trom-
blona. Navedeno naoru`anje i streljivo odmah je raspore|eno po satnijama, tako da
je sada svaka satnija imala 40-50 cijevi. U tom razdoblju zapo~elo je intenzivnije
opremanje maskirnim odorama. Napominjemo da se do oru`ja i ve}ine opreme
do{lo vlastitim snagama i anga`iranjem pojedinaca iz sastava Zapovjedni{tva, pose-
bice zapovjednika [taba NZ Jerka Doman~i}a.
I pored pobolj{anja opremljenosti s pje{a~kim naoru`anjem, osnovni problem Za-
povjedni{tva obrane otoka bio je nedostatak oru`ja s kojim bi se s distance mogli
uspje{no ga|ati neprijateljski brodovi, koji su nesmetano plovili i do same obale, a
nerijetko su se za nevremena sklanjali u pogodne uvale, naro~ito oko Su}urja i kod
rta Pelegrin. Zapovjedni{tvo obrane otoka izradilo je plan protubrodske borbe i po-
trebe za oru`anim sustavima za provedbu iste. Poku{alo se na razne na~ine do}i do
raspolo`ivih sredstava, preko obalnih topova, PZ topova 40 mm »Bofors«, »Polk«
»Maljutka« i sl., ali bez uspjeha. Stoga je do daljnjeg te`i{te obrane bilo u pripre-
mama za protudesantnu obranu, te pra}enju kretanja i aktivnosti neprijateljskih po-
morskih snaga u okolnom akvatoriju. Sredinom listopada 1991., sukladno novom
Zakonu o obrani RH do{lo je do promjena naziva postrojbi pa se po~eo upotre-

270
bljavati naziv Pri~uvni sastav HV-a op}ine Hvar. U tom vremenu odr`avali smo ka-
kve-takve kontakte sa Zapovjedni{tvom 6. OZ Split, me|utim, oni su te`i{no dje-
lovali prema kopnu, tako da smo i dalje bili prepu{teni sami sebi u smislu uveziva-
nja u nekakav sustav vojnog vo|enja, zapovijedanja i logisti~kog osiguranja.
d) Stanje i aktivnosti postrojbi tijekom studenoga 1991. godine
Po~etkom studenoga 1991. vlastitim anga`iranjem, a uz pomo} predstavnika op}i-
ne Daruvar iz koje je izbjeglo stanovni{tvo bilo smje{teno po hotelima na otoku,
dopremljen je jo{ jedan kontingent oru`ja i minsko-eksplozivnih sredstava. Radilo
se o 30 cijevi (pu{aka i automata), nekoliko RBR-ova »zolja«, jednom RBR-u »osa«,
3 minobaca~a 60 mm bez ciljni~kih sprava, svim vrstama streljiva te ve}oj koli~ini
eksploziva, protupje{a~kih i protutenkovskih mina. Time se zna~ajno poja~ala va-
trena mo} postrojbi. Navedena sredstva odmah su uvr{tena u sastav satnija i u tom
vremenu naglasak je stavljen na obuku i osposobljavanje pripadnika satnija u upo-
rabi novonabavljenog naoru`anja i MES-a. Tek tada smo bili donekle sposobni palj-
beno djelovati s distance s jednim RBR-om »osa«, dok je upitna bila mogu}nost
u~inkovite uporabe minobaca~a u prutubrodskoj borbi i to bez ciljni~kih sprava.
Po~etkom studenoga opet je progla{ena pomorska blokada. Dana 5. studenoga
1991. obavije{teni smo od strane Zapovjedni{tva HRM-a da podru~je na{eg otoka,
kao i na{e postrojbe, prelazi u podru~je odgovornosti Zapovjedni{tva HRM-a.
Time se prakti~no ni{ta nije promijenilo jer je Zapovjedni{tvo obrane otoka i dalje
bilo prepu{teno samo sebi, bez dovoljno informacija i vezivanja u vojnu uspravni-
cu, odnosno u svrsishodan sustav vojnog vo|enja i zapovijedanja. Dana 7. stude-
noga 1991. oko 12.00 sati dva zrakoplova tipa »Jastreb« jo{ su jednom raketirali ae-
rodrom kod Starog Grada, ali bez ve}ih posljedica.
Doga|aje od 15. i 16. studenoga 1991. u na{em okru`enju (bitka u Splitskim vra-
tima i izvla~enje neprijateljske flote Bra~kim i Hvarskim, a kasnije i Neretvanskim
kanalom) nitko iz Zapovjedni{tva HRM-a nije najavio, niti su kasnije tijekom di-
namike davane bilo kakve informacije i zapovijedi ili barem odre|eni napuci. U tim
uvjetima Zapovjedni{tvo obrane otoka nije imalo pravi uvid u stanje u okolnom
prostoru, kao ni u namjere neprijateljske flote. Dana 16. studenoga 1991. agresor-
ski brodovi nakon poraza ispred Splita povla~e se Neretvanskim kanalom. Budu}i
da nikakve informacije, napuci ili zapovijedi iz Zapovjedni{tva HRM-a nisu stiza-
le, Zapovjedni{tvo obrane otoka situaciju je pratilo na temelju informacija Centra
za obavje{}ivanje Hvar i postrojbi na terenu, a odluke donosilo temeljem samostal-
nih prosudbi. Sve postrojbe na otoku stavljene su u najve}u pripravnost. Jedino
oru`je koje su snage na otoku mogle eventualno koristiti na distanci bili su jedan
RBR »osa«, nekoliko RBR-ova »zolja« te tri MB-a 60 mm bez ciljni~kih sprava. Na-
kon borbe s obalnim topni{tvom na Pelje{cu, jedan o{te}eni minolovac JRM-a ka-
sno poslijepodne toga dana nasukao se u uvali Torac ju`no od sela Gdinj. Tamo su
upu}eni dijelovi 3. i 4. satnije, kao i dio policijskih snaga, koji su izvr{ili blokadu

271
tog podru~ja, me|utim, zbog pada mraka i obavijesti operativnog ~asnika ZHRM-
a da je nastupilo primirje brod nije zaposjednut. Ipak, tijekom no}i 16./17. stude-
noga 1991. kada je utvr|eno da na njemu nema posade, izvr{en je upad na brod.
Na brodu je prona|eno 11 AP M-70 i jedna PS M-72, 4 RBR-a »zolja«, ne{to stre-
ljiva 7,62 mm i 7,9 mm te streljiva za PZ top 20 mm. Navedeno naoru`anje i dio
druge opreme odmah su uvr{teni u sastav postrojbi. Brodski radar je demontiran i
uvezan u radarski sustav Centra za obavje{}ivanje Hvar, montiranjem na motritelj-
sku postaju »Napoleon« iznad grada Hvara. Utvrdilo se da je to bio minolovac biv-
{e JRM oznake 144. Sljede}eg dana jedna ekipa HRM-a iz Ratne luke Plo~e obi{la
je pogo|eni minolovac i utvrdila da je te{ko o{te}en pogocima obalnog topni{tva i
samim nasukavanjem, te da ga se u takvom stanju ne isplati popravljati.
Budu}i da je otok Hvar pre{ao u podru~je odgovornosti HRM-a ve} po~etkom stu-
denoga, a Zapovjedni{tvo obrane s postrojbama nije bilo djelotvorno uklju~eno u
sustav vo|enja i zapovijedanja HRM-a, {to se osobito pokazalo kod prije navedenih
doga|aja, dana 27. studenoga 1991. zapovjednik Nikola [imunovi} i na~elnik Pa-
najoti Gilve te predsjednik SO Hvar Kruno Peronja bili su na sastanku sa zapo-
vjednikom HRM-a admiralom Svetom Leticom u Splitu. Cilj sastanka bio je da se
definira preustrojavanje Zapovjedni{tva i postrojbi s otoka Hvara u sustav vo|enja
i zapovijedanja HRM-a, daljnji razvoj postrojbi, kao i organiziranje obalnog topni{-
tva na otoku Hvaru. S admiralom je dogovoreno da se na temelju dotad organizi-
ranih postrojbi pri|e ustrojavanju Bataljuna mornari~kog pje{a{tva Hvar sastavlje-
nom od 4 satnije mornari~kog pje{a{tva. Tako|er je dogovoreno da }e Zapovjedni{-
tvo HRM-a pri}i ustrojavanju bitnice obalnog topni{tva na rtu Pelegrin – Hvar, s
tim da Zapovjedni{tvo obrane otoka izvr{i odabir zapovjednog kadra i vojnika za
popunu bitnice. Na temelju dogovorenog s Odjelom za ustroj Zapovjedni{tva
HRM-a utvr|eno je da se Bataljun mornari~kog pje{a{tva sastoji od:
– zapovjedni{tva bataljuna,
– izvi|a~ke desetine,
– desetine veze,
– za{titne desetine,
– in`enjerijske desetine,
– voda za logistiku,
– 4 satnije mornari~kog pje{a{tva.
Bataljun je prema tom prijedlogu trebao imati ukupno 387 vojnih obveznika, a
Odjel za ustroj HRM-a preuzeo je obvezu da se temeljem dogovorene strukture ba-
taljuna izradi sklopna knjiga kako bi postrojba dobila legalitet.
e) Aktivnosti tijekom prosinca 1991., preustroj postrojbi u Bataljun mornari~kog
pje{a{tva i ustrojavanje OTB Pelegrin

272
Po~etkom prosinca 1991. Zapovjedni{tvo obrane otoka Hvara poduzelo je niz mje-
ra za preustrojavanje postrojbi u Bataljun mornari~kog pje{a{tva djelomi~nom pre-
raspodjelom ljudstva iz pje{a~kih satnija, te je na kraju 17. prosinca 1991. izvr{ena
smotra Bataljuna prema novom ustroju. Bataljun je tada brojio 379 vojnih obve-
znika. Zapovjedni{tvo obrane otoka preustrojilo se u Zapovjedni{tvo bataljuna
mornari~kog pje{a{tva (bmp). Nekoliko dana prije ustrojavanja bmp-a vlastitim
snagama, a uz ponovnu pomo} Jerka Doman~i}a koji se od po~etka listopada nala-
zio na du`nosti u GS, nabavljena je zna~ajna koli~ina naoru`anja i streljiva:
– 80 AP 7,62 mm sa streljivom,
– 7 snajpera 7,62 mm sa streljivom,
– 1 strojnica 12, 7 mm sa streljivom,
– 1 pu{kostrojnica 7,62 mm sa streljivom,
– 8 MB 82 mm bez mina,
– 4 MB 120 mm bez mina.
Navedena sredstva odmah su uvedena u postrojbe, tako da je bmp na dan ustroja-
vanja raspolagao sljede}im naoru`anjem:
– 148 AP 7,62 mm razli~itog podrijetla,
– 9 pu{aka snajper 7,62 mm (SSG + CZ),
– 2 PS 7,62 mm,
– 62 pu{ke M-48 7,9 mm,
– 38 PAP 7,62 mm,
– 42 automata (M-56, PP[, »Thompson«),
– 3 MB 60 mm sa 70 mina,
– 8 MB 82 mm bez mina,
– 4 MB 120 mm bez mina,
– 4 strojnice s postoljem (1-12,7 mm i 3-7,9 mm).
Osim navedenog, u postrojbama je jo{ bilo raspore|eno oko 60 komada lova~kih i
sportskih karabina, koje je za potrebe obrane Policijska postaja Hvar izuzela od gra-
|ana. Uz naoru`anje, bataljun se popunio i s maskirnim odorama HV-a. Odore je
dijelom nabavljala op}ina Hvar, a dio je dobiven od Odjela za logistiku HRM-a
Split. Dakle, 17. prosinca 1991. ustrojen je Bataljun mornari~kog pje{a{tva po do-
govorenom ustroju te je solidno popunjen pje{a~kim naoru`anjem i ostalom opre-
mom. Odmah nakon ustrojavanja nastavljena je obuka i uvje`bavanje postrojbi. Iz-
vr{ena je obuka s MB 82 i 120 mm svih prate}ih vodova satnija, te je izvr{eno
uspje{no bojno ga|anje s jedinih 5 mina za MB 82 mm koje smo uspjeli nabaviti
za tu svrhu. U prvoj polovini prosinca, uz redovite aktivnosti na preustrojavanju,
izvr{en je i odabir zapovjednog kadra i vojnika za budu}u Obalno-topni~ku bitni-
cu Pelegrin (OTB Pelegrin). Dio ljudstva odabran je iz sastava bmp-a (prema spe-
cijalnostima), a dio je popunjen iz evidencije Sekretarijata za narodnu obranu Hvar.

273
Zapovjednikom bitnice imenovan je @eljko Novak – Kronjac iz Hvara, dotada{nji
~lan Zapovjedni{tva obrane otoka, odnosno kasnije Zapovjedni{tva bmp-a. Bitnica
je ustrojena 23. prosinca 1991., a do kraja prosinca popunila se ljudstvom, naoru-
`anjem i opremom, te je izme|u 26. i 28. prosinca zaposjela paljbene polo`aje na
rtu Pelegrin prema otoku Visu. Temeljno naoru`anje bitnice ~inila su dva obalna
topa 85 mm, a PZO paljbenih polo`aja organiziran je s dva PZ topa 20 mm i dvi-
je strojnice 12,7 mm. Bitnica je na navedenim polo`ajima bila sve do lipnja 1992.
kada je preba~ena na otok Vis.
Mo`e se re}i da je u organiziranju obrane otoka Hvara u drugoj polovini 1991. su-
djelovalo njegovo cjelokupno stanovni{tvo. Ni iz ~ega su stvoreni elementi obrane
koji su garantirali sigurnost od prijete}e opasnosti. Svoje sudjelovanje u obrani pu-
~anstvo otoka ispoljilo je kroz organiziranje u okviru narodne za{tite, civilne za{ti-
te, slu`be motrenja i obavje{}ivanja, te u okviru oru`anih postrojbi koje su do kra-
ja 1991. narasle na postrojbe ja~ine Bataljuna mp-a i OTB-a, u potpunosti opreml-
jene i osposobljene za izvr{enje bojnih zada}a. U postrojbe koje su se razvijale na
otoku u vremenu od srpnja do kraja 1991. bila su uklju~ena ukupno 394 drago-
voljca. Osim mje{tana, i svi privredni subjekti na otoku maksimalno su svoje kapa-
citete stavili na raspolaganje obrani. Posebno treba naglasiti pomo} svih hotelskih
ku}a u Hvaru, Starom Gradu, Jelsi i Su}urju koje su pru`ale usluge smje{taja i pre-
hrane za potrebe obrane, zatim tada{nji pogon »Farosplastike« iz Starog Grada,
»Hvarska vinarija« iz Starog Grada, »Hvarski vodovod« iz Jelse, Dom zdravlja Hvar
i dr. Od bmp-a Hvar, dobivanjem sklopne knjige, u velja~i 1992. ustrojen je Mje-
{oviti odred mornari~kog pje{a{tva Hvar (Momp), koji je demobiliziran u lipnju
iste godine. Tijekom 1993. Momp provodi intenzivnu vojnu izobrazbu, te je nakon
toga u dva navrata te godine postrojba bila na rati{tu kod Novigrada u zadarskom
zale|u. Po~etkom 1994. postrojba je dva mjeseca izvr{avala bojne zada}e na vele-
bitskoj boji{nici, a do kraja godine dio postrojbe (jedan pje{a~ki vod) uklju~en je u
izvr{avanje zada}a u okviru akcije »Turs – 94«. Nakon toga postrojba je demobili-
zirana (osim manje djelatne jezgre) te se tijekom 1995. nije pozivala na izvr{enje
bojnih zada}a. Tijekom Domovinskog rata kroz postrojbu je pro{lo 787 v/o s oto-
ka Hvara. Jedan pripadnik postrojbe je poginuo, dva su te`e, a ~etiri lak{e ranjena.

* U Prilogu vidi popis postrojbi i branitelja na otoku Hvaru.

274
Snage obrane na otoku Bra~u
(pripremio S. Bernadi}, na temelju izvje{}a ~lanova Kriznog {taba: Ivi-
ca Markusovi}, Neven Kati}, Zoran Marineli, Luka Dragi~evi})

Po~eci stvaranja vojnih postrojbi za obranu otoka Bra~a vezani su uz organiziranje


dva dobrovolja~ka voda u kolovozu i rujnu 1991.: voda za podvodna djelovanja
pod zapovijedanjem poru~nika Mate Jak{i}a te protudiverzantskog voda pod zapo-
vijedanjem zastavnika Nikice Mari~i}a. Ta dva voda, zajedno s OTB-om Bra~, 15.
studenoga 1991. imali su najzna~ajniju akciju, jer je tada jugomornarica i jugoavi-
jacija napala otok Bra~, odnosno njegovo najzapadnije mjesto Milnu. Tom prilikom
jugomornarica je pretrpjela te`a i lak{a o{te}enja na svojim brodovima, te se mora-
la povu}i iz Bra~kog kanala na otok Vis, a dva zrakoplova oborena su, od toga 1
paljbom iz automatskih pu{aka. U kratko vrijeme na malu povr{inu palo je vi{e od
1000 razornih projektila – kasetnih bombi, raketnih dubinskih bombi, artiljerijskih
granata s brodskih topova raznih kalibara itd. Prvi zapovjednik obrane otoka bio je
poru~nik Zoran Marineli}, a predsjednik Kriznog {taba tada{nji predsjednik op}i-
ne Ivo Markusovi}. Objedinjenjem svih vojnih formacija na otoku odnosno VPD-
a i PDV-a te OTB-a, zapovjednik postaje poru~nik fregate Ivica Vranji~i}. Na no-
vigradsku boji{nicu postrojbu vodi poru~nik Jo{ko Puli{eli}, a od rujna 1993. du`-
nost zapovjednika postrojbe obna{a poru~nik fregate Neven Kati}, koji postrojbu
vodi na izuzetno te{kom terenu Velebita i na Ju`nom boji{tu.

Uvod

S obzirom na teku}a zbivanja u biv{oj Jugoslaviji, a posebno eskalacijom pobune


velikosrpskih elemenata u Republici Hrvatskoj, ve} je tijekom sije~nja 1991. posta-
lo bjelodano da nadolaze}i rat ne}e mimoi}i ni jedan dio zemlje. U to vrijeme sta-
nje ratnih potencijala bilo je nedostatno za djelotvornu obranu, a JNA je oru`je
odavno otu|ila od TO RH. Nastupaju}oj agresiji suprotstavljao se samo MUP, kao
jedina preostala organizirana obrambena snaga. No, ve} u po~etku postalo je svima
jasno da MUP ne}e uspjeti sam odoljeti neprijatelju koji je tada predstavljao tre}u
oru`anu silu u Europi. U tim uvjetima Vrhovni{tvo poziva narod da se dobrovolj-
no javi u nenaoru`ane odrede koji }e mirnim putem stati u obranu domovine. Na
na{em otoku tom se pozivu odazvalo 113 dobrovoljaca.

275
Tajne pripreme

Neposredne obrambene pripreme zapo~inju na naj{iroj razini organiziranja po~et-


kom travnja, kada je nakon akcije hrvatskih policijskih snaga na Plitvicama bilo po-
sve jasno da se rat ne mo`e izbje}i. Za obranu otoka pripremao se ~itav niz nefor-
malnih, tajnih grupa po mjestima, pripremale su se pojedine organizacije i poduze-
}a, te pojedine stranke. Razra|ivani su razli~iti planovi djelovanja, prvenstveno
usmjereni na prikupljanje oru`ja, streljiva, eksploziva i drugih ubojitih sredstava, te
obavje{tajni i sigurnosni rad usmjeren na pra}enje nelojalnih gra|ana. Dolazilo se
do odre|enih koli~ina industrijskog eksploziva, te trofejnog i lova~kog naoru`anja
koje se bri`ljivo skrivalo i ~uvalo za mogu}u obranu. U svim ovim djelatnostima za-
pa`enu ulogu i istaknuto mjesto imala je supetarska grupa koja je svoje prve dogo-
vore i akcije izvela 14., odnosno 16. travnja, a iz ~ijeg sastava su proizi{li budu}i ~la-
novi Zapovjedni{tva obrane otoka – Luka Dragi~evi}, Mate Jak{i} i budu}i zapo-
vjednik Zoran Marineli}. Vrhunac ilegalnog djelovanja ove grupe predstavlja fina-
lizacija i uspje{na proba izrade improviziranih ru~nih bombi 22. lipnja 1991. godi-
ne, kao i uspje{no izvi|anje i miniranje telefonskog kabela JNA u uvali Mutnik,
koje su izveli Zoran Marineli} i Mate Jak{i} 5. srpnja 1991. godine. Do kraja svo-
ga ilegalnog djelovanja ova grupa je prikupila i pospremila jednu lova~ku pu{ku,
jednu malokalibarsku pu{ku, tri pi{tolja, dva automata, tri ru~ne bombe iz Drugo-
ga svjetskog rata, te dvadesetak improviziranih eksplozivnih naprava. Svaki komad
oru`ja posjedovao je oko 174 b/k streljiva.

Institucionalne pripreme

Dana 4. srpnja 1991. na sjednici Savjeta za NO op}ine Bra~, pro{irenoj s predstav-


nicima svih politi~kih stranaka na otoku, donosi se vi{e odluka, izme|u ostaloga i
odluka o formiranju jedinica Narodne za{tite (JNZ) na otoku, ali i o uhi}enju gru-
pe, koje ipak nije uspjelo. ^im je Komanda JNA otvorila mogu}nost brzog odlaska
iz djelatnog sastava, tu priliku koriste Zoran Marineli}, Jo{ko Puli{eli} i Ton~i Raz-
mili}, a mnogi drugi pokre}u postupak odlaska ili se zadr`avaju na bolovanju. Iz
Republike Slovenije na otok dolazi Stjepan Martini}. Za to vrijeme predsjednik SO
Bra~ Ivo Markusovi} zajedno s predstavnicima svih stranaka vr{i uvid u stanje do-
kumenata TO, te se donosi odluka da se postoje}i »spiskovi« revidiraju i prilagode
novonastaloj situaciji. Odred TO tada je planski smanjen na oko 450 v/o. Tijekom
srpnja sve aktivnosti prividno se smiruju, no ljetni mir povremeno bi prekinula po-
koja no}na detonacija u dvori{tima gra|ana ~ija je lojalnost bila sumnjive prirode.
Sve to imalo je svoju svrhu, a o u~inkovitosti toga djelovanja svjedo~i probu|ena
svijest pu~anstva o neminovnom ratu koji se nesmiljenim tempom pribli`avao oto-
ku. Svijest o ratu poja~ava i tragi~na pogibija prvoga bra~kog dobrovoljca u postro-

276
jbama ZNG-a – Ante Glavini}a iz Postira, i njegov veli~anstveni sprovod 28. srpn-
ja 1991., uz nazo~nost vi{e tisu}a ljudi s otoka i iz okolice, predstavnika svih dru{-
tvenih struktura, Crkve, ZNG-a i MUP-a. Tih dana s predsjednikom SO Bra~
Ivom Markusovi}em u vezu stupa obavje{tajni ~asnik 4. brigade ZNG-a Josip Po-
crnja, koji ukazuje na potrebu institucionalnog anga`iranja biv{ih ~asnika u obrani,
posebice Zorana Marineli}a.
Dana 7. kolovoza 1991. odr`ana je sjednica svih vije}a SO Bra~ na kojoj je, pod
dojmom aktualne okupacije otoka [olte, obra|ena sigurnosna situacija na otoku,
analizirane obrambene pripreme i potvr|eno imenovanje Kriznog {taba (K[) op}i-
ne, ~iji je predsjednik bio Ivo Markusovi}, a zapovjednik Zoran Marineli}. Ve} idu-
}ega dana predsjednik i zapovjednik Kriznoga {taba imaju sastanak s Petrom [im-
cem, zapovjednikom regionalnog Kriznog {taba za srednju i sjevernu Dalmaciju, na
kojemu je odlu~eno da se na otoku TO stavi u funkciju obrane, te da se imenuje
novo zapovjedni{tvo TO, {to je potom i izvr{eno. Dana 8. kolovoza 1991. iz Mini-
starstva obrane – Glavni sto`er JNZ-a, sti`e akt o imenovanju Luke Dragi~evi}a za-
povjednikom JNZ-a na otoku, te Ivice Poklepovi}a zamjenikom zapovjednika. Pri-
preme su nastavljene 12. kolovoza 1991. kada predsjednik i zapovjednik Kriznog
{taba odr`avaju sastanak s biv{im ~asnicima JNA koji izra`avaju spremnost svojega
anga`mana u obrani otoka. Na tom skupu re~eno je da }e biv{i ~asnici biti anga`i-
rani u maksimalnoj mjeri, a prema odluci zapovjednika Kriznog {taba. Ve} idu}ega
dana predsjednik Kriznoga {taba i Ozren Dragi~evi} otputovali su u Imotski u ci-
lju nabave oru`ja, no njihov put ostaje bez uspjeha. Istoga dana zapovjednik Kri-
znoga {taba posjetio je [tab TO, gdje ga djelatnici upoznaju sa stanjem u TO. Plan
Kriznog {taba, prema odluci Vlade Republike Hrvatske, realiziran je 14. kolovoza
1991. osnivanjem kriznih {tabova u mjesnim zajednicama i poduze}ima na svim ra-
zinama. Dana 16. kolovoza 1991. odr`an je sastanak Kriznog {taba na kojemu je
odlu~eno da se problematici naoru`avanja pristupi {to je mogu}e ozbiljnije. Istoga
dana Ivo Stipi~i}, tada zamjenik na~elnika PU Split, na raspolaganje stavlja prve ko-
li~ine oru`ja i municije za obranu otoka. Toga dana odr`an je i sastanak zapovjed-
nika i predsjednika Kriznog {taba, uz nazo~nost komandanta TO Borisa Krstulovi-
}a, s pripadnicima protudiverzantskog voda i voda za podvodna djelovanja (pdvv i
vpd) iz formacije TO, na kojemu su pozvani upoznati s osnovama vojnopoliti~ke
situacije, te planovima obrane po kojima }e te dvije postrojbe, kao najosposoblje-
niji dio TO, biti okosnica obrane. Na sastanku je zatra`ena dobrovoljnost pripad-
nika tih postrojbi, a o tra`enome se pozitivno o~itavala glavnina pozvanih v/o.

Neposredne obrambene pripreme

U nedjelju 18. kolovoza 1991. Marineli}, Puli{eli}, Razmili} i Pocrnja u Postirama


odr`avaju sastanak o stanju obrane i dogovaraju se o zajedni~kom radu. Idu}ega

277
dana pristupljeno je selektivnim lije~ni~kim pregledima pripadnika vpd-a i pdvv-a,
prema kriterijima ZNG-a. Na sastanku Kriznog {taba 23. kolovoza 1991. zapo-
vjednik je upoznao nazo~ne sa sastavom svojega u`eg {taba. To su bili: Mate Jak{i},
Luka Dragi~evi}, Jo{ko Puli{eli}, Ton~i Razmili}, Nik{a Eterovi} i Stjepan Marti-
ni}. Tada je nazo~nima priop}eno da }e se odr`ati vje`ba vpd-a i pdvv-a zajedno s
gore navedenima kao instruktorima. Istoga dana zapovjednik Kriznoga {taba izvi-
dio je teren za predstoje}u vje`bu, koja je bila planirana za 26. kolovoza 1991. go-
dine. No, planiranu vje`bu preduhitrila su 25. kolovoza 1991. zbivanja u {iroj zoni
odgovornosti regionalnog Kriznog {taba, pa je op}inski Krizni {tab primio zapovi-
jed o mobilizaciji svih raspolo`ivih snaga obrane. Na temelju zapovijedi zapovjed-
nika Kriznog {taba mobilizirane su sve snage obrane, a pozvane v/o opremljene su
kompletnom ratnom opremom. Nakon no}enja u Supetru u objektu »Palma«, 26.
kolovoza 1991. postrojbe se premje{taju u predvi|enu logorsku prostoriju na Knje-
`eravan u motel »Vidova gora«. Zbog popu{tanja napetosti, u ve~ernjim satima pu-
{ten je pdvv, a pripadnici vpd-a zadu`ili su osobno oru`je i ~etvrtinu b/k streljiva.
Idu}ega dana zapo~eo je proces obuke prema prethodno utvr|enom planu, a obu-
kom su obuhva}eni specijalisti~ki predmeti iz oblasti poznavanja oru`ja s nastavom
ga|anja (PNNG), ronjenje, diverzija, zemljano i podvodno ru{enje, prva pomo}, te
osnove takti~ke obuke. U tijeku petodnevnog boravka po{tovani su svi principi voj-
ne i ratne stege, a na kona~noj analizi vje`ba je ocijenjena vrlo dobrim ocjenama.
Pripadnici postrojbe posebno su istaknuli kvalitetu obuke kojom su rukovodili biv-
{i ~asnici JNA.
Nakon zavr{etka obuke vpd-a 3. rujna 1991., na obuku je pozvan i pdvv. Ovom
prilikom pdvv je dobio novoga zapovjednika, Nikicu Mari~i}a, {to }e u daljnjim ak-
tivnostima biti od velikoga zna~aja za uspje{an rad ove postrojbe. Izvedena je ~etve-
rodnevna obuka iz specijalisti~kih i op}evojnih predmeta, po istim principima kao
i kod vpd-a. I ova je vje`ba ocijenjena kao vrlo dobra. Na poziv zapovjednika, pri-
padnicima ove postrojbe vrlo nadahnuto predavanje o vojnopoliti~koj situaciji u
Republici Hrvatskoj odr`ao je Tadija Brizi}. Zahvaljuju}i provedenoj obuci zapo-
vjednik Kriznog {taba mogao je pristupiti selekcioniranju sastava obiju postrojbi,
{to je bilo neophodno imaju}i u vidu ograni~ene koli~ine oru`ja. Dana 6. rujna
1991. na sastanku Kriznog {taba nazo~nima je priop}en sastav novog ratnog {taba
TO, koji je osvje`en novim i mla|im ljudima, me|u ostalima i s vi{e biv{ih ~asni-
ka JNA. Nakon zavr{etka osnovne obuke vpd-a i pdvv-a, zapovjednik je sa svojim
suradnicima radio procjenu vojne situacije i s tim u skladu ratne planove, te druge
potrebne pripreme.
Dana 10. rujna 1991. grupa u sastavu: Marineli}, Markusovi}, Jak{i}, Luka Dragi-
~evi}, Ivan Medve{ek i Matko Stip~evi} otputovala je u Zagreb da bi ostvarila po-
trebne kontakte s odgovornim osobama po pitanjima obrane i nabavila potrebne
koli~ine oru`ja. U ovu svrhu grupi su na raspolaganju bila vozila Ivana Medve{eka,

278
te vozilo HPT-a iz Splita s voza~em. Grupa je ostvarila va`ne kontakte s gospodom
Zdravkom Sr~ekom (na~elnik Sektora za operativno-nastavne poslove u Zapovjed-
ni{tvu ZNG-a) i Karlom Gorin{ekom u Zapovjedni{tvu ZNG-a, te gospodom Mir-
kom [undovom i Mladenom Ramljakom. Primljeni su kod predstojnika Ureda
predsjednika Republike Hrvoja [arini}a, a u MUP-u su razgovarali s Jerkom Vuka-
som. Grupa je s putovanja dopremila pet poluautomatskih pu{aka (PAP) kineske
proizvodnje, te ve}e koli~ine streljiva. Za to vrijeme Ton~i Razmili} bio je anga`i-
ran u radu Centra za motrenje i obavje{}ivanje (CmiO) op}ine Bra~. S djelatnici-
ma CmiO-a obi{ao je sve motriteljske postaje na teritoriju op}ine daju}i im va`ne
i korisne naputke u radu. Jo{ko Puli{eli} sudjelovao je u radu op}inskog {taba sani-
teta, te odr`ao niz predavanja djelatnicima Civilne za{tite po mjesnim zajednicama
o bojnim otrovima i mjerama za{tite, te organizaciji ratnog saniteta. Za vrijeme bo-
ravka navedene grupe u Zagrebu, a na temelju odluke predsjednika Republike o
ustroju i organizaciji Kriznog {taba, predsjednik Izvr{nog vije}a op}ine Bra~ Juraj
Krstulovi} imenovao je novi Krizni {tab op}ine, a da postoje}i Krizni {tab nije ra-
zrije{en du`nosti. To je izazvalo burnu reakciju na otoku, djelomi~no se negativno
odra`avaju}i na pripreme za rat. Nakon dolaska grupe iz Zagreba, a na temelju od-
luka predsjednika Republike i Ministarstva obrane, na otoku je 15. rujna 1991. for-
mirano Zapovjedni{tvo obrane u sastavu:
– Zoran Marineli} – zapovjednik obrane otoka,
– Luka Dragi~evi} – zapovjednik JNZ,
– Boris Krstulovi} – zapovjednik TO,
– Ante Buri} – zapovjednik PS Bra~,
– Bo`enko Martini} – zapovjednik {taba CZ,
– Mate Jak{i} – na~elnik za in`enjeriju, minska i protuminska sredstva,
– Ivica Vranji~i} – na~elnik za pomorstvo,
– Jo{ko Puli{eli} – na~elnik saniteta i
– Ton~i Razmili} – referent za vezu.
^lan Zapovjedni{tva obrane zadu`en za koordinaciju s Kriznim {tabom bio je i Ivo
Markusovi}, kao predsjednik op}ine.
Dana 14. rujna 1991. na otok je dopremljeno 50 odora ZNG-a, koje je za potrebe
obrane otoka kupila HPT, zalaganjem njezina direktora (Ton}i Buzoli}). Istovreme-
no, ~lanovi Zapovjedni{tva maksimalno se anga`iraju na izradi neposrednih ratnih
planova, vr{i se prebacivanje streljiva, minsko-eksplozivnih sredstava (MES), hrane
i sanitetskog materijala na vi{e tajnih lokacija po otoku, poja~ava se obrambena
mo} u uvjetima mo`ebitne potpune okupacije oto~kog teritorija, izra|uju se radar-
ski ometa~i i druga improvizirana prava i la`na borbena i neborbena sredstva. U tim
uvjetima, 16. rujna 1991. odr`an je prvi sastanak Zapovjedni{tva obrane, na koje-
mu je procijenjena ukupna vojnopoliti~ka situacija i donesena odluka da se 27 pri-
padnika specijalnog kombiniranog voda (pozitivno selekcionirani od sastava vpd-a

279
i pdvv-a) opremi vojnom opremom, naoru`anjem i streljivom, te da se stave u sta-
nje pune ku}ne pripravnosti. Ova odluka realizirana je istoga dana, a pripadnici
specijalnog voda upoznati su sa sastavom Zapovjedni{tva, osnovama procijenjene
situacije, te na~inom i mjestima uzbunjivanja. Toga dana zapo~ela je prva blokada
morskih puteva na Jadranu, a ratne prilike op}enito su zao{trene. Od 18. rujna
1991. traje intenzivna aktivnost Zapovjedni{tva obrane na polju nabave oru`ja i
streljiva. Istoga dana za potrebe obrane otoka [olte, gliserom Doma zdravlja izvr{en
je transport streljiva iz hotela »Lav«, odnosno iz Omi{a i Splita na Bra~. Streljivo je
dala PS Split i Izvr{no vije}e Omi{. Izvr{en je i transport streljiva s otoka Hvara na
otok Bra~, koje je dala PS Hvar, a prijevoz su izveli Marineli} i Jak{i} privatnim bro-
dom »Ton~i« (vlasnik iz Bola). Na osiguranju ovoga transporta na Vidovoj gori bili
su Dragi~evi} i Razmili}, a tom prilikom Dragi~evi} je otvorio vatru na neprijatelj-
ski zrakoplov u preletu.

Izvr{enje borbenih zadataka

U no}i 18./19. rujna 1991. na najavu da se brod neprijateljske RM nalazi privezan


u potkopu u. Maslinova, izvr{eno je nasilno izvi|anje terena od strane 10 pripad-
nika specijalnog kombiniranog voda ZNG-a, te 10 pripadnika MUP-a PS Bra~. U
akciji su sudjelovali i Marineli}, Markusovi}, Jak{i}, L. Dragi~evi}, Buri} i Ivica Po-
klepovi} Bila}. Akcija je trajala od pono}i do 6 sati ujutro, a neprijateljski brod nije
uo~en, mada je na|eno vi{e dokaza njegova prisustva. U nastavku teksta ovoga iz-
vje{}a usporedno }e biti opisane borbene akcije i neposredne obrambene pripreme,
zato {to ove dvije aktivnosti nije mogu}e odvojeno prikazati, jer su se istodobno i
odvijale.
Dana 19. rujna 1991. nastavljaju se akcije transporta streljiva i osigurava se trans-
port oru`ja izme|u otoka Bra~a i otoka [olte, koji je izveden gliserom gospodina
Ive [ore iz Splita. Na otoku [olti, na poziv predsjednika MZ gospodina Elezovi}a,
bili su Marineli}, Markusovi}, Buri} i Martini}. S Bra~a su transport osiguravali
Dragi~evi}, Razmili} i Jak{i}. [oltanima je donesen kvasac, konzervirana hrana i li-
jekovi, a za uzvrat od njih je u vojarni »Vela stra`a« preuzeto 30 pu{aka M-48, 10
automata M-49 i 3 MP-53. Tada je uo~eno postojanje 6 topova kalibra 85 mm i 8
protuzrakoplovnih topova kalibra 20 mm, te oko 30.000 granata za obalske topo-
ve 85 mm. Martini} je ustanovio da su obalski topovi u osnovi upotrebljivi s time
da im nedostaju udarna opruga i igla, a da su protuzra~ni topovi (PAT) onesposo-
bljeni. Grupa koja je bila u akciji dogovarala je s lokalnim vlastima mogu}nosti
transporta topova na Bra~. Tih dana, uz sve navedene aktivnosti, Zapovjedni{tvo
obrane suo~eno je s iskazivanjem nepovjerenja od strane direktora »Industrije jad-
ranskog kamena«, a u svezi zahtjeva za dostavu potrebnog eksploziva koji je bio u
vlasni{tvu PS Bra~ i koji se ~uvao u skladi{tima poduze}a. Neodgovorno pisanje

280
bra~kog dopisnika »Slobodne Dalmacije« Ivice Radi}a o pitanjima obrane, kojim je
nesmotreno otkriveno vi{e va`nih vojnih tajni, tako|er je negativno utjecalo na na-
pore Zapovjedni{tva obrane. Sve to predstavljalo je po~etak konflikta izme|u Za-
povjedni{tva obrane i predsjednika Kriznog {taba, koji je kona~no urodio ostavkom
i odlaskom zapovjednika Marineli}a, nakon akta kr{enja linije zapovijedanja od
strane predsjednika Kriznog {taba.
Zbog naglog zao{travanja vojne situacije u {iroj zoni odgovornosti, Zapovjedni{tvo
obrane izvr{ilo je mobilizaciju 27 pripadnika specijalnog kombiniranog voda ZNG-
a. Pozivu se odazvalo 26 pozvanih. Tijekom ve~eri, 20. rujna 1991. postrojba je
smje{tena u biv{i vojni objekt »Bregana« u Milni. Idu}ega dana pripadnici postroj-
be popunjeni su punim b/k streljiva, a nazo~ni ~lanovi Zapovjedni{tva Puli{eli},
Razmili} i Jak{i} razradili su plan djelovanja u slu~aju zra~nog i drugih oblika agre-
sivnog djelovanja protivnika. Tijekom jutra primljena je zapovijed o potrebi preba-
civanja dvojice izbjeglih ~asnika s otoka [olte na otok Bra~. Isto je izvr{eno u 12.00
sati gliserom gospodina Ive [ore, a u akciji su sudjelovali gospo|a [ore (radi kamu-
fla`e), Jak{i} i Stiv Dragi~evi} iz voda. Vezu s kopna odr`avao je Razmili}. Nakon
uspje{no izvr{enog prebacivanja spomenuti ~asnici prevezeni su u Supetar, gdje je u
PS izvr{ena kontrola prtljage i informativni razgovor. Potom su preba~eni u Povlja,
odakle su gliserom kojim je upravljao Neno [kaljac preba~eni u Mimice. Osigura-
nje ovoga transporta s obale Bra~a vr{ili su L. Dragi~evi} i Buri}. Istoga dana Zapo-
vjedni{tvo obrane pozvalo je 33 pripadnika dobrovoljca JNZ-a, opremilo ih i nao-
ru`alo oru`jem sa [olte, a u povratku iz Supetra Jak{i} ih je poveo u Milnu, gdje su
pridru`eni, a potom i raspore|eni u specijalni vod. Od ~itavoga ovog sastava ponov-
no su uspostavljeni vpd i pdvv.
U poslijepodnevnim satima 21. rujna 1991. primljena je zapovijed da postrojba u
Milni otvori vatru na neprijateljske zrakoplove u preletu na ruti Mostar – Divulje.
Na`alost, ova zapovijed do{la je prekasno, oko 30 minuta nakon preleta ve}e grupe
helikoptera tipa MI-8. U skladu s istom, ~lanovi Zapovjedni{tva na terenu poduze-
li su sve mjere za slu~aj djelovanja na zra~ne ciljeve, ali isti nisu vi{e prelijetali. U 1
sat poslije pono}i 22. rujna 1991. postrojba je dobila obavijest CMiO-a o pojavi ve-
}eg broja svjetala u rajonu Dra~evica – Nere`i{}a. U CMiO je stigao operativni slu`-
buju}i ~asnik Zapovjedni{tva Vranji~i}, koji je uspostavio vezu s ~lanovima Zapo-
vjedni{tva na terenu, u Milni. Postrojba je uzbunjena i stavljena u punu borbenu
pripravnost. U 3 sata Jak{i} i Razmili} poveli su dio postrojbe u Nere`i{}a gdje su
snimili situaciju na zemlji{tu. U Milni je ostao Puli{eli} radi koordinacije daljnjih
aktivnosti. On je uputio jo{ dvije grupe u smjeru sela Dra~evica, odnosno sela Do-
nji Humac, a posljednju tre}u grupu sam je poveo iz uvale Smrka prema selu Dra-
~evica. Veliku pomo} pru`io je Krizni {tab Nere`i{}a slanjem vodi~a. Cilj akcije bio
je opkoljavanje sumnjive prostorije zemlji{ta i gonjenje neprijatelja prema u. Smr-
ka, gdje je obru~ zatvarala posljednja grupa. Akcija ~e{ljanja zemlji{ta zavr{ila je u

281
12.00 sati, bez rezultata, jer neprijatelja nije ni bilo. Podrijetlo svjetala kasnije je
utvr|eno. Me|utim, ova akcija imala je velik uspjeh i odjek me|u pu~anstvom, jer
je prakti~no to bila promocija ZNG-a na otoku. Stanovnici navedenih sela bili su
odu{evljeni pojavom i spremno{}u svoje vojske.
U ve~ernjim satima 22. rujna 1991. u restoranu »ACY Milna« odr`an je sastanak
Zapovjedni{tva, na kojemu je analizirano proteklo razdoblje rada i dogovorene na-
redne aktivnosti. Zaklju~eno je da u radu {to ve}u pa`nju treba posvetiti organizi-
ranom djelovanju, da treba {to vi{e za`ivjeti sustav vojne organizacije, te da se pris-
tupi pripremama za prijenos topova sa [olte na Bra~. Demobilizacija vpd-a i pdvv-
a izvr{ena je 24. rujna 1991. ujutro, na temelju procjene zapovjednika Marineli}a
da su se prilike u {iroj zoni Splita smirile, kao i zbog netom potpisanog primirja
(jednog od mnogih). Od 24. rujna 1991. Zapovjedni{tvo obrane vr{i napore da se
na otok dopreme topovi sa [olte, a taj kontakt predstavlja prvi slu`beni susret ovo-
ga Zapovjedni{tva i HRM-a. Na~elnik [taba ZHRM-a Ante Budimir odbio je za-
htjev, uz komentar: »[to }e Bra~anima topovi?« Istoga dana dogovorena je serijska
proizvodnja improviziranih ru~nih bombi u »Bra~plastici«. Dana 25. rujna 1991.
odr`an je sastanak u Izvr{noga vije}a SO Split u svezi nabave oru`ja, a predlo`ena
shema kupovine na teret bra~ke privrede odbijana je od strane na{ih predstavnika
zbog stanja same privrede kojoj bi to bio nepodno{ljiv teret. Dinamika rada na po-
lju dovo`enja topova nastavljena je i pored odbijanja ZHRM-a, te je preko gospo-
dina Buzoli}a osiguran kontakt s gospodinom Kardumom, zapovjednikom obrane
grada Splita. Na ovome sastanku dogovoren je na~in transporta.
Dana 29. rujna 1991. predsjednik Kriznog {taba Juraj Krstulovi} dobiva poziv iz
ZHRM-a da do|e na dogovore o transportu topova, jer je ZHRM u me|uvreme-
nu promijenila mi{ljenje o potrebi postojanja obalske topni~ke postrojbe na Bra~u.
Krstulovi} o ovome ne obavje{tava zapovjednika obrane Marineli}a, ve} zapovjed-
nika TO Borisa Krstulovi}a kojemu nisu poznati ranije dogovoreni i isplanirani de-
talji akcije. Po povratku iz Splita Juraj Krstulovi} na dogovor poziva dio Zapovjed-
ni{tva obrane prema svojoj procjeni, ukazuju}i tim ~inom nepovjerenje Zapovjed-
ni{tvu u cijelosti. Na takvo pona{anje predsjednika Kriznog {taba reagira zapovjed-
nik Marineli} te dolazi do verbalnog konflikta u kojemu je predsjednik Kriznog {ta-
ba prema zapovjedniku nastupio uvredljivo i s potcjenjivanjem. Nakon svega toga,
kao i zbog ranijeg neslaganja, zapovjednik Marineli} donio je odluku da ode s oto-
ka i da se odazove na poziv iz HRM-a u svezi zaposlenja. Dan kasnije iz Zapovjed-
ni{tva odlazi i Ton~i Razmili}, tako|er po pozivu iz ZHRM-a, ali i zbog svih ovih
zbivanja.
Dana 30. rujna 1991. posljednjim trajektom u pratnji gospodina Vatroslava Care-
va iz ZHRM-a, na otok su dopremljena tri topa sa [olte i kamion streljiva. Oru|a
su preuzeli ~lanovi Zapovjedni{tva Dragi~evi} i Jak{i}, te zajedno s pripadnicima
vpd-a i pdvv-a te JNZ-a iz Supetra smjestili ih u autokamp u Supetru. Nikica Ma-

282
ri~i} granate je prebacio na svoj kamion. U transportu topova sudjelovali su kami-
oni privatnog prijevoznika Nikice Jak{i}a. Tijekom no}i ~lan Zapovjedni{tva B. Kr-
stulovi} zapovjedio je da se topovi prebace na Knje`eravan. Svoju odluku nije pre-
nio ostatku Zapovjedni{tva, pravdaju}i je hitno{}u i sigurnosnim razlozima. Dan
kasnije u ZHRM putuju ~lanovi Zapovjedni{tva obrane Markusovi}, Jak{i}, Buri},
Vranji~i} i Puli{eli}. Obavljeni su razgovori sa zapovjednikom HRM-a admiralom
Svetom Leticom te na~elnikom {taba Antom Budimirom i gospodinom Frankom
Perkovi}em. Razgovaralo se o lokaciji topova, a admiral Letica tom prilikom izdao
je zapovijed da topovi moraju pokrivati morski prostor od rta Gomilica do rta Za-
stup. Stoga je Zapovjedni{tvo donijelo odluku da se topovi razdvoje i postave na
polo`aje rta Kobila i rta Zaglav. Tako|er, bilo je rije~i o PZO topova. ^lanovi Za-
povjedni{tva kasnije su otputovali u Sinj, gdje su obavljeni korisni razgovori s ~asn-
icima MUP-a, a tom prilikom donijeli su 8 komada oru`ja i vi{e tromblona. Uve-
~er istoga dana odr`an je sastanak Zapovjedni{tva obrane na kojemu je analizirana
situacija nakon odlaska zapovjednika Marineli}a, potom je jednoglasno odlu~eno
da se novim zapovjednikom imenuje Ivo Markusovi}, a zamjenikom zapovjednika
Ivica Vranji~i}. Ova odluka donesena je kao privremena, a cilj joj je bio da se spri-
je~i blokada rada Zapovjedni{tva. Tako|er je odlu~eno da se to~no utvrdi mjesto i
uloga zapovjednika obrane. U Zapovjedni{tvo obrane imenovani su novi ~lanovi:
Stjepan Martini} – na~elnik artiljerije, Nik{a Eterovi} – pomo}nik zapovjednika za
obavje{tajne poslove i diverzantske djelatnosti, Jo{ko [anti} – na~elnik pomorstva i
Nik{a Dragi~evi} – na~elnik za PZO.
Dana 2. listopada 1991. ~lanovi Zapovjedni{tva Markusovi}, Jak{i}, Vranji~i} i
Martini} policijskim gliserom oti{li su na [oltu da bi preuzeli daljinar i rapove to-
pova. Neprijateljski brodovi u Splitskom kanalu sprje~avali su povratak istih, a osi-
guravanje transporta s obale Bra~a vr{ili su Luka Dragi~evi}, Jo{ko Puli{eli} i Ivan
Medve{ek. Sredstva su tijekom ve~eri ipak donesena i smje{tena u skladi{te tvorni-
ce »Sardina« u Milni. Istoga dana ~lanovi Zapovjedni{tva snimili su zemlji{te za
izradu polo`aja Obalske artiljerijske baterije (oab). Toga dana uve~er poslan je ka-
mion Nikice Jak{i}a na [oltu po granate za topove. Dan kasnije zapo~ela je druga
pomorska blokada te je kamion ostao u Splitu. Kasnije je po zapovijedi ZHRM-a
istovaren na oab Ka{juni. Istoga dana Zapovjedni{tvo obrane izvr{ilo je prvu selek-
ciju v/o za sastav oab-a, a Mate Jak{i}, uz anga`man radne grupe iz Milne i poseb-
no zalaganje gospodina Kordi}a s bagerom, zapo~eo je izradu prilaznih puteva i po-
lo`aja oab-a na rtovima Kobila i Zaglav.
Dana 4. listopada 1991. nakon dolaska sa stra`e iz Knje`eravna, gdje su od 30. ruj-
na 1991. ~uvali topove, odr`an je sastanak sa zapovjednicima vpd-a i pdvv-a. Tom
prilikom bilo je rije~i o radu postrojbi, o njihovu anga`manu u predstoje}im zbiva-
njima i o obu~enosti ljudstva. Dogovoreno je da se s istima izvr{i po jedno bojevo
ga|anje. Stra`u kod topova preuzeli su vodovi iz biv{eg sastava TO. Kroz ovaj zada-

283
tak izmijenilo se na stra`i 198 v/o, koji su tom prilikom opremljeni cjelokupnom
vojnom opremom. Istoga dana po~inje obuka posluga topova. Toga dana, za potre-
be Zapovjedni{tva osiguran je motorni gliser »^edo«, smje{ten u Povljima, a njegov
prvi voza~ bio je Nenad [kaljac, koji je kasnije pozvan u pri~uvni sastav MUP-a.
Kratko vrijeme gliserom je upravljao Mate Jak{i}, ali zbog brojnih obveza uskoro je
bio onemogu}en u tome. Nakon njega voza~em glisera postaje Pero Glu{evi}. Gli-
ser je bezbroj puta probijao blokade, njime su prevo`eni razni ljudi i oprema, a ~e-
sto se nalazio u pogibeljnim prilikama. Va`no je, me|utim, napomenuti da je Da-
mir Nemet iz Mimica voza~u i osobama koje su se prevozile na raspolaganje stavio
obiteljsku ku}u u svrhu odmora i okrepe.
Na temelju postignutog dogovora sa zapovjednicima vpd-a i pdvv-a, 6. listopada
1991. izvr{eno je bojevo ga|anje u Dubokom docu. Tom prilikom pripadnici po-
strojbi cijepljeni su protiv tetanusa, a tada im je obrazlo`en i razlog odlaska zapo-
vjednika Marineli}a. S obzirom na to da su polo`aji za oab bili pri kraju radova, a
i zbog toga {to su dugo bili na istoj lokaciji, topovi su s Knje`eravna 7. listopada
1991. preba~eni na lokaciju Zaglav, zapadno od Milne. Istoga dana na otok dolazi
prva grupa Prvog diverzantskog odreda HRM-a sa zadatkom pra}enja i provocira-
nja brodova JRM-a u Splitskim vratima. Toj postrojbi osigurani su smje{tajni uvje-
ti, a u izvr{avanju svojega zadatka bili su potpuno autonomni. Tada, kao i za vrije-
me cijelog boravka na otoku, grupa diverzanata veliku je pomo} imala od strane
Kriznog {taba MZ Milna, a osobito u osobi predsjednika Kriznog {taba Ivice Pokle-
povi}a Bila}a, koji je kasnije s njima ~ak i sudjelovao u pojedinim akcijama. U isto
vrijeme intenzitet vo`nji gliserom dostigao je svoj maksimum, a u vremenu od 8.
do 12. listopada 1991. na otok je doneseno oko 90 plutaju}ih mina tempiranog ek-
splozivnog punjenja (TEP), protuzra~no oru`je »Strijela 2M«, vi{e ru~nih raketnih
baca~a (RBR) tipa »osa« i »zolja«, te ve}i broj pu{aka i sanduka municije. U no}i-
ma 8. i 9. listopada 1991. neprijateljska raketna topovnja~a (RTOP) i helikopter
tipa MI-8 reflektorima su tra`ili gliser na moru, a osobe na istom, uz mnogo sre}e
i umije}a uspjele su se probiti sa sredstvima na otok. Na~in djelovanja neprijatelj-
skih snaga ukazivao je da se radi o dojavi o vo`njama gliserom, te je Zapovjedni{-
tvo poduzelo potrebne za{titne mjere, nakon ~ega tih incidenata vi{e nije bilo.
Dana 10. listopada 1991. odr`an je sastanak Zapovjedni{tva na kojemu su analizi-
rane sve radnje vezane za problematiku polo`aja oab-a. Zapovjedni{tvo je obavije-
{teno da su svi polo`aji, skloni{ta i prilazni putovi skoro zavr{eni, da su prve tri po-
sluge obu~ene u radu i da topove valja stru~no pregledati u funkcionalnom smislu.
Razra|ena je shema PZ obrane topova, a odlu~eno je da se vpd i pdvv pozovu u ci-
lju vje`be i tjelesnih priprema. Idu}ega dana pozvani su vpd i pdvv. Vpd je smje{ten
u Sutivanu u odmarali{tu »Po`arevac«, a radom voda rukovodio je ~lan Zapovjed-
ni{tva Mate Jak{i}. Tom prilikom on je prakti~no preuzeo zapovijedanje ovom je-
dinicom. Do 15. listopada 1991. vpd je svakodnevno putuju}i na relaciji Sutivan –

284
Splitska vrata izvr{io sve pripreme za smje{taj u vratima, uredio je borbene polo`a-
je, kao i polo`aje vi{e la`nih baterija na obali Bra~a i [olte. U istom vremenu pdvv
je smje{ten u Sumartinu u odmarali{tu »29. novembar« sa zadatkom tjelesnih pri-
prema, upoznavanja isto~nog dijela otoka, te izvo|enja op}e i specijalne takti~ke
obuke. S ovom jedinicom stalno je bio ~lan Zapovjedni{tva Jo{ko Puli{eli}, a povre-
meno je dolazio kao instruktor i ~lan Zapovjedni{tva Nik{a Eterovi}. Ova vje`ba za-
vr{ena je vrlo uspje{no 15. listopada 1991. u Pu~i{}ima. Za vrijeme djelovanja vpd-
a i pdvv-a obavljeni su preostali poslovi vezani za oab. Tom prilikom topove je pre-
gledao art. mehani~ar, napravljen je umjetni trzaj. Kontrola je ustanovila ispravnost
oru|a, a nakon toga ista su postavljena na borbene polo`aje u Splitskim vratima na
rtovima Kobila i Zaglav. ^im su topovi dovedeni u borbenu pripravnost, ZHRM
je poslalo zapovijed o mobiliziranju posluga, a idu}ega dana zapovijed je povu~ena.
Ina~e, ovo se vi{e puta ponavljalo, i to 17., 18., 21. i 22. listopada 1991. godine.
Ljudi su time iscrpljivani, a bilo je i nejasno}a, pa je 22. listopada 1991. u ZHRM-
u odr`an sastanak kojemu su s na{e strane bili nazo~ni: Markusovi}, Tadija Brizi}
(netom ranije imenovan savjetnikom zapovjednika obrane), Buri}, L. Dragi~evi} i
Stipe Martini}, a iz ZHRM-a bili su Karlo Grbac – N[, Nikola Bok{i}, Ante Bili}
i Augustin Kontrec. Na sastanku je bilo rije~i o koordiniranju i uskla|ivanju bor-
benih operacija, a gospodi iz ZHRM-a predo~ene su specifi~nosti problematike
mobilizacije na otoku Bra~u. Zaklju~eno je da }e se sve budu}e akcije strogo uskla-
|ivati, a da }e posluge oab-a biti stavljene u stanje stalne pripravnosti.
Dana 16. listopada 1991. u pratnji Mate Jak{i}a, trajektnom linijom u 12.15 sati iz
Splita su dovezene mine namijenjene za minsko zaprje~ivanje Splitskih vrata (u bi-
lje`nici S. Bernadi}a zapisano je da su mine preba~ene ribaricom, 11. listopada iz
Mimica kraj Omi{a do Pu~i{}a na Bra~u). Istim trajektom doputovala je i smjena
grupe diverzanata. Po{to se raspolagalo podacima da JNA zna za ove aktivnosti, na{i
ljudi i diverzanti napravili su plan zauzimanja neprijateljskog broda u slu~aju da isti
poku{a zaustaviti trajekt. Vo`nja je nesmetano protekla, a JRM je zaustavila i pre-
gledala idu}i trajekt na liniji Split – Supetar u 13.45 sati. Za vrijeme svih ovih zbi-
vanja, a od po~etka oru`anog otpora agresiji, Hrvatska vojska postupno je dobiva-
la oblik organizirane i pravno regulirane oru`ane obrambene sile. Pravni sustav po-
stupno je zauzimao sve vi{e prostora, tako da je postalo neophodno pravno reguli-
ranje statusa pripadnika postrojbi HV-a na otoku. Stoga Zapovjedni{tvo prvi puta
14. listopada 1991. upu}uje dopis Zapovjedni{tvu 6. operativne zone HV-a u ko-
jemu tra`i formiranje na{ih postrojbi. Paralelno sa svim zbivanjima ovaj te`ak put
pravnog reguliranja postojanja HV-a na otoku nastavljen je do kona~nog rje{avanja
statusa, a dokument kojim se isto kona~no regulira na otok je stigao 24. velja~e
1992. godine. Donesene mine smje{tene su u objekt Hrvatske vojske u Milni, a 17.
listopada 1991. Marineli} je doveo stru~njaka za minska sredstva iz HRM-a, radi
kontrole sigurnosti istih. Jak{i}, Marineli} i Rozario Lovri} s vi{e pripadnika vpd-a

285
pri{li su poslu kontrole mina, no u tome ih je omeo nastali borbeni incident u Split-
skim vratima. Naime, u 14.40 sati pripadnici grupe diverzanata iz HRM-a sa svo-
jega polo`aja na rtu Zaglav i s drugog polo`aja sjeverno od ulaza u luku Bobovi{}a,
ispred kamenoloma, RBR-ovima »osom« i »zoljom« otvorili su vatru na neprijatelj-
ski DJ^, odnosno RTOP. Isti brodovi nisu pogo|eni, ali su odmah uzvratili vatrom
kojoj su se pridru`ili i ostali neprijateljski brodovi iz Splitskog i Bra~kog kanala.
Bombardiranje obale Bra~a trajalo je, s prekidima, do 17.00 sati. Odmah po otva-
ranju vatre Jak{i}, Marineli} i Lovri} gliserom odlaze na ga|ana podru~ja i vr{e iz-
vla~enje diverzanata. Lovri}, stru~njak za MES, Mati Jak{i}u ostavlja knjige i uput-
stva, tako da Jak{i} sam sa svojim ljudima obavlja ~itav posao pripreme, preinake i
kontrole mina za zaprje~ivanje.
Budu}i da se borbeno djelovanje neprijateljskih brodova po Bra~u ne smiruje, Za-
povjedni{tvo obrane otoka donosi zapovijed o mobilizaciji svih raspolo`ivih snaga
obrane, tako da od 15.50 do 16.30 sati traje mobilizacija snaga i njihovo oprema-
nje s dodatnim koli~inama streljiva. Tom prilikom pripadnici vpd-a i pdvv-a zadu-
`ili su i ru~ne bombe koje su par dana ranije donesene na otok. Nakon opremanja
izvr{en je prijevoz jedinica, vpd-a u Bobovi{}a, pdvv-a u Mirca, a ~etiri posluge oab-
a smje{tene su u Lo`i{}a. Zapovjedni{tvo uspostavlja sustav sto`ernog rada, vr{i pro-
cjenu situacije i donosi preliminarne odluke i zaklju~ke. Tijekom ve~eri iz Zapo-
vjedni{tva HRM-a primljena je obavijest da }e sutradan do}i mje{ovita komisija sa-
stavljena od predstavnika europskih promatra~a, HRM-a i JNA, a u cilju ispitiva-
nja okolnosti otvaranja vatre s brodova JRM-a. Jo{ iste ve~eri Zapovjedni{tvo obra-
ne otoka i ZHRM-a ogradili su se od incidenta, a otvaranje vatre s brodova pripi-
sali su bahatosti jugomornarice. Bilo je vrlo bitno da ~lanovi najavljene komisije ne
uo~e prisutnost snaga Hrvatske vojske na otoku, te da ne otkriju do tada izvr{ene
radnje na ure|enju vatrenih polo`aja u Splitskim vratima. U kasnim no}nim sati-
ma Puli{eli} i Medve{ek obi{li su stra`u kod topova te utvrdili da su svi pripadnici
stra`e dobro podnijeli vatreno kr{tenje, prvenstveno zahvaljuju}i osobnim kvalite-
tama zapovjednika stra`e Borisa Glavini}a. Ostali ~lanovi Zapovjedni{tva otoka ras-
poredili su se na spavanje po dijelovima mobiliziranih postrojbi. U jutarnjim sati-
ma vpd se uputio na polo`aje odakle se otvarala vatra, gdje je izvr{io pregled terena
i sakupio brojne dokaze borbenog djelovanja diverzanata HRM-a po neprijatelj-
skim brodovima. S obzirom na to da je Zapovjedni{tvo obrane donijelo odluku da
ne}e dozvoliti iskrcavanje na otok ~lanovima mje{ovite komisije, jedno odjeljenje
vpd-a zauzima polo`aj za protudesantnu obranu (PDO) u uvali Salbunara. Komi-
sija je do{la oko 12.00 sati, a kao predstavnik HRM-a u komisiji je bio gospodin
Kontrec. U do~eku komisije bili su Markusovi}, Buri}, Vranji~i}, Martini} i Luka
Dragi~evi}. Komisija je izvr{ila obilazak podru~ja incidenta bez iskrcavanja na otok,
te nakon toga oti{la na RTOP na saslu{anje svjedoka sa strane JNA. Kao svjedoci s
hrvatske strane, po zavr{etku saslu{anja na RTOP-u, saslu{ani su svjetioni~ar Stipe

286
i ribar Mario Galovi}. Zaklju~ak komisije bio je da su brodovi bez razloga otvorili
vatru na Bra~. Zahvaljuju}i tome sve pripreme za {ire borbeno djelovanje mogle su
se nastaviti, bez bojazni da }e daleko ja~i neprijatelj doznati i time onemogu}iti iz-
vr{enje na{ih planova obrane otoka, kao i samog grada Splita, te napada na nepri-
jateljsko brodovlje u rajonu Splitskih vrata.
Dana 19. listopada 1991. odr`an je sastanak ZO na kojemu je analiziran incident
u Splitskim vratima. Zaklju~eno je da akcija diverzanata HRM-a nije bila koordi-
nirana s oto~kim snagama, iako se time neprijatelju mogao zadati znatno ja~i uda-
rac. Zapovjedni{tvu HRM-a upu}en je prosvjed zbog nekoordinacije akcije, kao i
nepromi{ljenog demantija u »Slobodnoj Dalmaciji«, gdje je pa`ljiviji ~itatelj moga-
o ispravno zaklju~iti da otok Bra~ raspola`e s topovima. Zaklju~eno je da se sve ak-
tivnosti u zoni odgovornosti ZO moraju planirati i izvr{avati uz kontaktiranje s
istim. Na istom sastanku zapovjednikom obrane imenovan je Ivica Vranji~i}, dota-
da{nji zamjenik zapovjednika, a u ZO je imenovan i biv{i do~asnik JNA Zori Bo-
na~i}-Sargo, na du`nost referenta veze. Isti je na du`nost nastupio tek u prosincu.
Potvr|eno je imenovanje gospodina Tadije Brizi}a za ~lana ZO, u svojstvu savjetni-
ka zapovjednika. Nakon incidenta, tijekom jutra 18. listopada 1991. Jak{i} s vpd-
om nastavlja aktivnosti oko priprema za polaganje mina u moru. Ova slo`ena ak-
tivnost traje do 20. listopada 1991., a kontrolirane su i prera|ene dvije na dnu le-
`e}e akusti~ne mine eksplozivnog naboja od 700 kg. Iste su prilago|ene na elektri~-
ni na~in paljenja. Ova kontrola mina nije bila bezopasna, zbog mogu}nosti da je ju-
govojska u njih ugradila samouni{tavaju}a eksplozivna punjenja. Uz ove mine izra-
|ene su jo{ dvije mine od ~eli~nih ba~ava, pri ~emu se koristilo {est komada mina
od 90 kilograma francuske proizvodnje, kao i ve}a koli~ina industrijskog eksplozi-
va i tempirnih mina od 7 kilograma. Sve ove mine pode{ene su za elektri~no akti-
viranje s obale. Paralelno s ovim aktivnostima tekla je i priprema ribarica »Mali Po-
rat« i »Riba I« za akciju polaganja mina, jer je s istih trebalo poskidati ve}i dio opre-
me za rad s mre`ama.
Dana 21. listopada 1991. u vremenu od 19 do 23 sata pripadnici vpd-a uz pomo}
spomenutih ribarica, a pod rukovodstvom Mate Jak{i}a izvr{ili su aktivnost pola-
ganja mina u Splitskim vratima. Ovu aktivnost ote`avala je ~injenica da su brodo-
vi JRM-a bili prisutni u akvatoriju Bra~a. Kod polaganja mina posebno je trebalo
paziti na podvodne kablove i cijevi. Posebnu te`inu ovoj akciji davala je potreba raz-
vla~enja kablova za aktiviranje mina. Uz ozbiljan rad svih anga`iranih ljudi akcija je
protekla uspje{no. U izboru linije za postavljanje mina posebna pa`nja vodila se o
tome da u slu~aju aktiviranja mina ne do|e do o{te}enja kablova i cjevovoda u vra-
tima. Aktivnost polaganja vi{e puta je prekidana zbog blizine neprijateljskih brodo-
va, a u dva navrata brodovi su se zbog neprijateljskog broda tipa P^ koji je dolazio
do oto~i}a Mrduja sklanjali u uvalu Livka na otoku [olti. Istoga dana, u ranim po-
slijepodnevnim satima, po primitku zapovijedi iz HRM-a izvr{ena je mobilizacija 4

287
posade topova. Zapovijed je bila vezana za informaciju o planiranoj vo`nji neprija-
teljskog broda PO-92, koji je u jutarnjim satima 22. listopada 1991. s Visa za Loru
trebao prevesti svje`e okupatorske snage. Taj brod je prema dobivenoj zapovijedi
trebalo potopiti u Splitskim vratima. Ve} u ve~ernjim satima izvr{ena je priprema
topova za borbeno djelovanje tako da su topovi bili spremni za djelovanje i prije
nego {to je zapo~ela aktivnost polaganja mina, a sve u cilju ostvarivanja mogu}no-
sti za{tite vlastitih snaga na moru. Posade su bile na topovima do 23 sata, odnosno
dok nisu dobile informaciju da je zavr{ena aktivnost polaganja mina. Polo`aji su po-
novno zaposjednuti u 5.15 sati, s tim da je ve} tijekom protekle no}i dobivena za-
povijed da se na brod JNA PO ne otvara vatra zato {to je na njemu 50 civila, tao-
ca s Visa. Prema dobivenim informacijama, neprijatelj je kao taoce uzeo `ene i dje-
cu. U 5.45 sati PO-92 pro{ao je bez na{eg borbenog djelovanja. Ljudstvo vpd-a i
baterije bilo je na polo`ajima do 17.00 sati, kad je dobivena zapovijed da se aktiv-
nost zavr{ava. U 16.15 sati PO-92 je pro{ao kroz vrata po povratku iz Lore. Na pa-
lubi je bilo 50-ak vojnika, a primije}eno je i nekoliko `ena s djecom. Iste ve~eri ar-
tiljerci su pu{teni ku}ama jer jo{ za njih nije bio organiziran smje{taj, dok su pri-
padnici vpd-a ostali na polo`ajima.
Od toga dana pripadnici vpd-a, pod rukovodstvom Mate Jak{i}a – referenta za
minska i protuminska pitanja u Zapovjedni{tvu obrane otoka, neprestano rade na
dogradnji polo`aja, izgradnji skloni{ta, pravljenju la`nih polo`aja, ure|ivanju vatre-
nih polo`aja za RB, »ose« i »zolje«. Sve ovo napravljeno je na potezu O{i{ac – rt Za-
glav, a dio la`nih i maskirnih polo`aja postavljen je i na rtu Bad na [olti. Izgradili
su i osmatra~nice i orijentire na [olti, a sve u cilju odre|ivanja polo`aja broda u od-
nosu na polo`enu minsku liniju, kako bi se ista {to u~inkovitije mogla koristiti za
uni{tavanje neprijateljskih brodova. Izgra|ena je i sredi{nja kabina s pultom za
upravljanje s eksplozivnim punjenjima na maskirnim polo`ajima. Iz iste kabine us-
postavljena je veza sa svim osmatra~nicama i polo`ajem koji su dr`ali diverzanti
HRM-a. U ovu kabinu, koja kasnije dobiva naziv »Centar«, dovedena je i elektri~-
na energija, a bio je spreman i jedan agregat kao rezervni izvor elektri~ne energije
za aktiviranje mina. Brojne improvizacije, poput raznih vatrenih sredstava, sustava
eksplozivnih naprava za uzbunjivanja, la`ni i maskirni polo`aji oab-a, sustav za osv-
jetljavanje vrata raketama i drugo, rezultat su, prije svega, dovitljivosti i stru~nosti
Mate Jak{i}a koji je u pripadnicima vpd-a na{ao vrlo dobre suradnike. Svojim zna-
njem i radom osigurao je sebi visok autoritet koji }e se u kasnijim situacijama po-
kazati od posebnog zna~aja. Spomenuti maskirni i la`ni polo`aji posebno zna~ajnu
ulogu imali su u kasnijim borbenim djelovanjima, jer su omogu}ili ve}i u~inak na-
{ih snaga. Paralelno s ure|ivanjem polo`aja traje i obuka pripadnika voda u ruko-
vanju oru`jem. Polo`aj vpd-a osiguran je s morske i kopnene strane odgovaraju}im
eksplozivnim napravama, a `ivot i rad jedinice u potpunosti je autonoman u pogle-
du prehrane i svih drugih `ivotnih potreba. Telefonska veza improvizirana je pri-

288
klju~ivanjem na liniju za otok [oltu, a radioveza uspostavljena je prema Op}inskom
centru za uzbunjivanje na kojega su se ina~e naslanjale sve oto~ke jedinice. Za po-
trebe lak{e komunikacije sa svijetom vpd je imao na raspolaganju dva gumena gli-
sera s izvanbrodskim motorom te jedno terensko vozilo i kombi. Za potrebe mo-
tornih vozila izgra|en je i prilazni put do polo`aja, kojega je vlastitim sredstvima
napravio gospodin Kordi}, tako da je sveukupno za vpd i oab probijeno i izgra|e-
no oko 9 km makadamske ceste.
Shodno rezultatima razgovora u ZHRM-u od 22. listopada 1991., dana 23. listo-
pada 1991. mobilizirane su postrojbe oab i pdvv. Smje{taj za oab osiguran je u
objektu HV-a u Milni, odakle su svakoga dana i{li na polo`aje na rtove Kobila i Za-
glav. Pdvv je smje{ten u Sutivanu u odmarali{tu »Po`arevac«, sa zadatkom upozna-
vanja zapadne obale otoka, vje`banja i obuke. Naime, osnovni zadatak ove postroj-
be bio je PDO borbenih polo`aja oab-a i vpd-a, a smje{taj u Sutivanu odre|en je
radi sprje~avanja prevelike koncentracije snaga HV-a na jednoj lokaciji (Milna).
Pdvv je u razdoblju od 23. do 29. listopada 1991. uo~io mo`ebitni polo`aj za oab,
te nakon dogovora s ~lanovima ZO-a u jednom danu izgradio polo`aj za jedan top.
Pojedini pripadnici toga voda dobivali su i no}ne zadatke pra}enja neprijateljskih
brodova oko rta Gomilica, a tri ~lana voda morali su na zadani signal aktivirati to-
povske udare sjeverno od ulaza u luku Bobovi{}a, kako bi na sebe privukli vatru ne-
prijatelja u slu~aju topni~kog napada s brodova i time smanjili u~inak neprijatelj-
skog djelovanja na prave polo`aje oab-a i vpd-a. Za to vrijeme ZO vr{i pripreme i
poduzima mjere kako bi pripadnici vpd-a i oab-a bili smje{teni po privatnim ku}a-
ma u Splitskim vratima, {to je omogu}eno 26. listopada 1991. kada svi pripadnici
vpd-a i oab-a prelaze na stalan boravak u Splitskim vratima. Istoga dana uspostav-
ljen je CV i OKM u tzv. Amerikan~evoj ku}i. U ~itavom ovom poslu veliku pomo}
pru`io je Krizni {tab Milna, kao i svjetioni~ar svjetionika Ra`anj Stjepan Smoljan s
obitelji. Na novouspostavljenom OKM-u stalno de`uraju ~lanovi ZO-a poma`u}i i
obra|uju}i potrebne informacije. Ovdje se osobito isti~u Jo{ko [anti} i Jo{ko Puli-
{eli}, gotovo neprestanim boravkom na polo`aju u svojstvu slu`buju}ih operativa-
ca. S obzirom na blago popu{tanje situacije, ZO donosi odluku da od sastava vpd-
a i pdvv-a u sustavu stalne pripravnosti zadr`i po jedno odjeljenje, {to se 29. listo-
pada, odnosno 30. listopada i ostvaruje. Tako|er, 29. listopada 1991. jedan je top
s rta Kobila preba~en na novoizgra|eni polo`aj kojega je u jednom danu i bez teh-
ni~kih pomagala izgradio pdvv na rtu Gomilica. Istoga dana nastavljena je prepiska
sa Zapovjedni{tvom 6. operativne zone po pitanju formacija pripadnika HV-a na
otoku.
Dana 30. listopada 1991. poslijepodne do{lo je do incidenta s grupom diverzanata
HRM-a, koju je predvodio M. K. Naime, oko 15.30 sati primije}ena je jedna
RTOP kako u punoj brzini iz smjera Visa prilazi Splitskim vratima. Sve na{e po-
strojbe zauzele su borbene polo`aje, ali u 15.40 sati zapovjednik donosi odluku da

289
se prema ovome brodu borbeno ne djeluje. Razlog dono{enja ove odluke le`i u
tome {to je istoga dana za 18.00 sati najavljeno isplovljavanje konvoja »Libertas«
kojega je Vlada RH organizirala radi pomo}i opkoljenom Dubrovniku. Prema pret-
postavci na{ega zapovjednika, borbeno djelovanje na neprijateljski RTOP onemo-
gu}ilo bi uspjeh operacije »Libertas«, koja je u tom trenutku Hrvatskoj zna~ila vi{e
od jedne topovnja~e. U skladu s ovom odlukom nije se borbeno djelovalo, ali s time
se nisu slo`ili diverzanti HRM-a koji su u svemu ovome vidjeli elemente izdajni~-
kog djelovanja. Isti su potom, predvo|eni M. K., napustili polo`aj, a trojka koju je
on predvodio zaputila se prema Supetru. Pred zgradom PS Bra~ na{li su Puli{eli}a
i [anti}a, koji su tako|er netom stigli s polo`aja. Iste su pod prisilom uperenog
oru`ja uveli u CMiO, a od de`urnog operativca Pjera Pe{e zatra`ili su da u Centar
do|u predsjednik Kriznog {taba i zapovjednik obrane otoka. Svi koji su se zatekli u
Centru bili su postavljeni pred cijevi uperenih pu{aka. Ubrzo nakon poziva do{li su
J. Krstulovi}, B. Krstulovi}, te A. Filipi}, tako da se zajedni~kim naporima uspjelo
uvjeriti tu trojku da nema potrebe nikoga strijeljati. Potom se grupa udaljila iz Su-
petra i putem prema Milni postavila zasjedu ukoliko bi nai{ao zapovjednik. Kada
se poslije jednosatnog ~ekanja zapovjednik nije pojavio, grupa je nastavila put, a u
Milni je na obali na{la zapovjednika koji je bio u pratnji Martini}a i Jak{i}a. Obje
grupe repetirale su zatvara~e pu{aka, a sam zapovjednik Vranji~i} bio je nenaoru-
`an. Do{lo je do `u~ne rasprave, koja je rije{ena time da }e ZHRM kona~no pro-
suditi ovaj doga|aj. Idu}ega dana zapovjednik HRM-a slo`io se s odlukom zapo-
vjednika Vranji~i}a, pohvalio ga za inventivnost i zdravu inicijativu, a grupa diver-
zanata zamijenjena je drugom. Sve to, me|utim, rezultiralo je pismom zapovjedni-
ka obrane otoka zapovjedniku HRM-a, gdje je Vranji~i} izlo`io svoje poglede na
borbenu zapovijed o stvaranju incidenta, mogu}nosti velikih civilnih `rtava na oto-
ku, te dosada{nji konfuzan i nekoordiniran rad ZHRM-a. Ovaj ~in podr`alo je Za-
povjedni{tvo otoka (ZO) u cijelosti, a Zapovjedni{tvo HRM-a modificiralo je svo-
je stavove.
Idu}ega dana, 1. studenoga 1991. u Zagreb je otputovala grupa u sastavu: Marku-
sovi}, Buri}, Ku{eta, L. Dragi~evi}, Medve{ek. Oni su tijekom petodnevnog borav-
ka imali vi{e va`nih i korisnih sastanaka s gospodom Imrom Agoti}em i @eljkom
Pavlovi}em u GS HV-a, te gospodinom Vukasom u MUP-u. Donijeli su vi{e ko-
mada oru`ja, izme|u ostaloga i tridesetak pu{aka iz fondova MZ, te ~etverocijevni
PAM 12,7 mm »Browning«. Istoga dana polo`aje oab-a rasprostranjene na zapad-
noj obali otoka od rta Kobila do rta Gomilica obi{ao je na~elnik obalnog topni{tva
HRM-a Ante Bili}. Snimanjem situacije donio je zapovijed da se svi topovi posta-
ve na polo`aj na rtu Gomilica. Idu}ega dana preostalo odjeljenje pdvv-a u Sutiva-
nu pu{teno je ku}ama, a ZO vr{i generalne pripreme za izgradnju polo`aja oab-a na
rtu Gomilica. Za sve to vrijeme na polo`ajima u Splitskim vratima odvijao se nor-
malan `ivot i rad. Dana 5. studenoga 1991. zapo~eli su radovi na izgradnji novog

290
polo`aja oab-a. Radove su neprekidno ometali neprijateljski brodovi demonstrativ-
nim manevrima. Me|utim, radovi se nastavljaju. Od 6. studenoga 1991. Nik{a
Dragi~evi} zapo~inje s obukom posluga PAM 12,7 mm, a Luka Dragi~evi} se s Ma-
rineli}em anga`ira na pronala`enju prikladnog polo`aja za lansere protuoklopnog
oru|a tipa »Maljutka«. Grupa u sastavu: Marineli}, Medve{ek, L. Dragi~evi}, Bu-
zoli} i Poklepovi} svakodnevnim vo`njama provocira neprijateljske brodove, kako
bi ih, eventualno, natjerali da uplove u minsko polje, {to im, na`alost, ne uspijeva.
Dana 8. studenoga 1991. dogodilo se vi{e zna~ajnih doga|aja. Tijekom jutra poz-
vani su pripadnici JNZ-a iz MZ Selca, Bol, Postira i Nere`i{}a, koji su zadu`ili no-
vodopremljeno oru`je mjesnih zajednica. Od istih je formirana postrojba pod zapo-
vjedni{tvom ZO-a, nazvana Tre}i vod, a pdvv je poja~an s jo{ deset novih pripad-
nika. Planirano je da svi novaci zajedno izvr{e program osnovne takti~ke obuke u
Sumartinu. Me|utim, doga|aji koji su uslijedili toga jutra promijenili su plan. Na-
ime, u 10.00 sati zapo~ela je tre}a pomorska blokada, a na otoku je ogla{ena op}a
i zra~na opasnost. Stoga je mobiliziran ~itav pdvv i upu}en u Milnu sa zadatkom
za{tite pozadine polo`aja oab-a i vpd-a, te izvo|enja pripremnih radova za protu-
desantnu obranu (PDO) otoka na potezu uvala Kru{ica – rt Kobila. Vodu se pri-
dru`ilo njegovih deset novih pripadnika. ^lanovi ZO-a Puli{eli} i Eterovi}, te pri-
~uvni ~asnik biv{e TO Janez Pevcin poveli su 3. vod na ~etverodnevnu osnovnu
obuku u Sumartin. Zadatak ove obuke bio je uvje`bavanje osnovnih takti~kih pos-
tupaka i radnji vojaka, grupe vojaka i odjeljenja, PNNG, ru{enje, prva pomo}, a
~lanovi ZO-a imali su zadatak formirati vod po formaciji ovakve postrojbe. Svim
aktivnostima rukovodio je Jo{ko Puli{eli}, koji je odmah po dolasku u objekt »29.
novembar« sve nazo~ne upoznao sa slo`eno{}u situacije, isti~u}i da se ova vje`ba
vrlo lako mo`e pretvoriti u prvi borbeni zadatak ove postrojbe. Stoga je velika pa-
`nja posve}ena svim vidovima borbenog osiguranja jedinice. Vje`ba je po planu
okon~ana 11. studenoga 1991. poslijepodne, a uspjeh iste na analizi ocijenjen je
vrlo dobrim. Istoga dana, 8. studenoga 1991. pomorska blokada je na otoku Hva-
ru zatekla ~lanove ZO Markusovi}a i L. Dragi~evi}a, koji su ispitivali mogu}nosti
vojne suradnje u predstoje}im zbivanjima. Unato~ blokadi, vratili su se istoga dana.
Po povratku s Hvara Dragi~evi} je zajedno s Marineli}em i Medve{ekom izradio
vi{e polo`aja za »Maljutke«.
Kasno nave~er u prostorijama Kriznog {taba Milna odr`an je sastanak kojemu su sa
strane ZO bili nazo~ni: Vranji~i}, Buri}, Markusovi}, Jak{i} i L. Dragi~evi}. Grupu
diverzanata HRM-a predstavljali su Marineli} i Bo`o Ribi~i}. Govorilo se o koor-
diniranju borbenim operacijama, te o taktici provociranja incidenta s neprijatelj-
skim brodovima. Iako najmla|i po polo`aju, Ribi~i} je zahtijevao da sva operativ-
na komanda bude u njegovim rukama, {to nije odobreno. Dogovorena je dinami-
ka borbenog djelovanja koje je uslijedilo u no}ima 9., 10. i 11. studenoga 1991. go-

291
dine. Smisao ovih akcija sastojao se u stalnom uznemiravanju neprijateljskih brodo-
va pomo}u TEP-ova i drugih improviziranih sredstava. Osim tih eksplozivnih na-
prava, pored brodova su pu{tani improvizirani radarski ometa~i koje je prethodno
pod rukovodstvom Jak{i}a napravio vpd. Na neprijateljske brodove u vi{e navrata
otvarana je i vatra iz RBR tipa »osa« i »zolja«. Cilj svih ovih djelovanja bio je da se
isprovocira incident ve}ih razmjera koji bi urodio kona~nim obra~unom s neprija-
teljskim brodovljem. U akcijama su zajedni~ki sudjelovali Mate Jak{i} s pojedinci-
ma iz vpd-a, te Mile ^atlak, zapovjednik 1. diverzantskog odreda HRM-a. Sve ove
aktivnosti paralelno su pratili radovi na uspostavi novog polo`aja oab-a koji su i da-
lje ometani s brodova. Stoga zapovjednik oab-a samoinicijativno donosi odluku da
se vatreni polo`aj s rta Gomilice premjesti oko 1,5 km u dubinu kopna na predio
Golo brdo. Ovoj odluci u prilog je i{la i ~injenica da je na otok 5. studenoga 1991.
dopremljen radar za oab koji je smje{ten na vrh kote 202 Hum. Dana 10. stude-
noga 1991. i drugi top s rta Kobila preba~en je na Golo brdo, tako da je u Split-
skim vratima top ostao samo na rtu Zaglav.
Unato~ blokadi, 11. studenoga 1991. u ZHRM-u vode se razgovori izme|u admi-
rala Svete Letice, Karla Grbca i Stjepana Bernadi}a, te gospode L. Dragi~evi}a i Bu-
ri}a o stanju popunjenosti naoru`anjem i uskla|ivanju borbenih operacija. Ujutro
12. studenoga 1991. Puli{eli} je izvijestio ZO o tijeku obuke 3. voda, nakon ~ega
se pridru`io pdvv-u kojega je zatekao na rtu Zastup u izgradnji polo`aja za PDO
otoka. Jedno odjeljenje bilo je stacionirano na rtu Kobila sa zadatkom motrenja i
prve za{tite polo`aja vpd-a u Splitskim vratima. U kasnim popodnevnim satima do-
lazi do borbenog djelovanja snaga ZO na neprijateljski brod oznake PT-72. Doga-
|aji su se odvijali na sljede}i na~in: oko 16.30 sati odjeljenje pdvv-a na rtu Kobila
zamijetilo je kretanje broda iz smjera otoka Visa u smjeru Splitskih vrata, te isto jav-
lja na polo`aje vpd-a. Zapovjednik vpd-a Mate Jak{i} donosi odluku da borbeno
djeluje i o svojoj odluci javlja svim ostalim postrojbama u zoni djelovanja. U 16.45
sati PT-72 pribli`io se polo`ajima plove}i uz sam rub otoka [olte, tako da je djelo-
vanje bilo izvan dometa oru`ja vpd-a. Stoga Jak{i} u rad stavlja la`ni minobaca~, a
potom i la`nu bateriju topova na rtu Bad, {to djeluje tako da brod mijenja kurs i
pribli`ava se obali Bra~a. Istodobno brod otvara topovsku vatru na polo`aje la`nih
baterija. Kada je brod do{ao u zonu djelovanja, pripadnici vpd-a na njega otvaraju
vatru, tako da su prvo paljbom iz strojnica i snajpera neutralizirali posluge brodskih
topova, osim pram~anoga. Odmah potom druga grupa vpd-a otvara vatru iz RB-a
M 57 i RBR-ova »osa« i »zolja«. Od ~etiri upu}ena, brod poga|aju tri projektila,
nanose}i mu te{ka o{te}enja. Tako o{te}en, PT-72 dolazi u zonu djelovanja grupe
diverzanata, koji otvaraju vatru iz svojih oru`ja, od kojih jedan projektil poga|a cilj.
Odmah potom brod sti`e u zonu djelovanja na{ega topa 85 mm na rtu Zaglav i po-
sluga topa otvara brzu topni~ku vatru. Prvom granatom poga|aju trup broda, a
ostale tri detoniraju u samoj blizini, nanose}i daljnja o{te}enja. Nakon toga PT-72

292
zami~e iza zapadne obale oto~i}a Mrduje i time ostaje izvan dosega na{e vatre. Sva
ova djelovanja trajala su oko 5 – 10 minuta. Nakon prestanka borbenog kontakta,
a prema zapovijedi Mate Jak{i}a, sve na{e postrojbe zauzimaju za{titne polo`aje u
skloni{tima. Istodobno pdvv u Milni, ~uv{i detonacije, tako|er zauzima borbeni
polo`aj, kao i oab na Golom brdu. Zapovjednik Vranji~i}, na{av{i se na polo`aju
oab-a na Humu, uz pomo} radara prati situaciju, a ZO oda{ilje pozive za ju~er pu-
{teni 3. vod, sa zbornim mjestom u Selcima na Bra~u.
Za to vrijeme, od 16.45 sati do 17.00 sati neprijateljski brodovi vr{e pokrete u ci-
lju za{tite PT-72 i neutralizacije na{ih polo`aja. VPBR-31 »Split« koji se nalazio na
spojnici uvale Mova{tica na otok ^iovo i rt Gomilica, 2,5 N od uvale Mova{tica,
punom brzinom prilazi i zaustavlja se 2 N zapadno od rta Gomilice, u 17.00 sati.
RTOP tipa 401 s polo`aja 0,5 N sjeverno od rta Gomilice prilazi o{te}enom PT-
72, a RTOP tipa 401 koja se nalazila na plovnom putu Split – Supetar oplovljava
rt Gomilicu i pridru`uje se VPBR-u na njegovom polo`aju. U 17.00 sati neprija-
teljski brodovi otvaraju topni~ku vatru iz topova 76, odnosno 57 mm, te vatru iz
drugih manjih kalibara. Vatrom s tih brodova bombardirana su podru~ja rtova Bad
i Livka na otoku [olti, a otok Bra~ od rta Kobila do rta Zaglav, podno`je brda Sv.
Martin iznad Milne, sjeverni rub ulaza u luku Bobovi{}a, te na rtu Gomilica polo-
`aji oab-a ~iji su radovi dva dana ranije zaustavljeni. Vrlo intenzivna vatra s brodo-
va trajala je do 18.10 sati. Istodobno, posredstvom sredstava veze primljena je oba-
vijest s VPBR-a »Split« da }e u slu~aju budu}eg incidenta biti bombardirana luka
Milna kao civilni cilj. Prema slobodnoj procjeni ZO-a, neprijatelj je na na{e polo-
`aje ispalio oko 300 – 400 granata raznih kalibara. Od po~etka neprijateljskog
bombardiranja, pa sve do 19.00 sati na{e snage izvla~ile su se s polo`aja u Splitskim
vratima. Prvi koji su stigli na mjesto okupljanja u Milni bili su dva pripadnika
pdvv-a koje je vatra zatekla na pola puta do svojega polo`aja, zatim dvojica vezista
iz CV-a, posluga topa s rta Zaglav, zatim grupa bez svoja dva pripadnika, te u veli-
kom broju odjeljenja vpd i pdvv. Po pristizanju, grupe je primao Puli{eli} i raspo-
re|ivao ih na razne lokacije u Milni kako bi se izbjegla velika koncentracija na{ih
snaga na jednome mjestu. Brzim pregledom ustanovljeno je da me|u na{im borci-
ma nema nestalih, poginulih i ranjenih, a da grupi od 8 diverzanata nedostaju dva
pripadnika. U 19.00 sati u Milnu sti`u zapovjednik i S. Martini}, te ne{to kasnije
Luka Dragi~evi}. Svi ~lanovi ZO-a sastaju se u Kriznom {tabu Milna, gdje se krat-
ko analiziraju doga|aji i formira izjava za javnost o otvaranju vatre s neprijateljskih
brodova na otok Bra~. Primjetno dekoncentriran Ribi~i} od ~lanova ZO-a zahtije-
va da se hitno pristupi pronala`enju njegova dva borca, {to je i u~injeno oko 20.00
sati, tako da su Luka Dragi~evi}, Stiv Dragi~evi}, Slobodan Toma{, Mi}e Tomi~i} i
Andrej Jerkovi} po{li kopnenim pravcem prema polo`aju, a s morske strane, oko
500 m od neprijateljskih brodova krenuli su Mate Jak{i}, Jo{ko Puli{eli} i Slobodan
Vaglevi}. Ova grupa prona{la je obojicu neozlije|enih diverzanata na rtu Zaglav i

293
vratila ih natrag. No, doga|aji toga dana nisu okon~ani. Naime, oko 21 sat iz
ZHRM-a je dobivena obavijest da iz smjera Visa dolazi neprijateljski R^ kojega
svakako treba uni{titi. Ovo nije bilo izvedivo jer na{e snage nisu imale sredstva za
no}no djelovanje, ali je oko toga do{lo do incidenta s ~lanom Zapovjedni{tva min-
skog odreda HRM-a gospodinom V. Naletili}em, koji je htio samoinicijativno
uklju~iti ~itavo minsko polje. Zapovjednik diverzanata Mile ^atlak, uvidjev{i oz-
biljnost situacije slo`io se s na{om odlukom da se po ovom R^-u ne djeluje. U 23
sata pod nosom neprijateljskih brodova na [oltu je preba~en diverzant HRM-a
Dra`en Feher s »Maljutkama«. Djelovanje na PT-72 imalo je puno opravdanje zato
{to je taj brod grupi brodova oko VPBR-a »Split« nosio hranu i ostale potrep{tine,
a kasnije je obavje{tajnim radom ustanovljeno da je brod vozio i jako poja~anje za
neprijateljsko upori{te Loru u Splitu. Tek nekoliko mjeseci kasnije utvr|eno je da
su tom prilikom na PT-u 72 poginuli mnogi srpski rezervisti.
Idu}ega dana, rano ujutro svi na{i polo`aji ponovno su zaposjednuti, a pored toga,
poduzete su mjere za{tite u slu~aju neprijateljskog zra~nog napada. Na polo`ajima
su poduzeti radovi na popravku la`nih topova, te povezivanju pokidanih telefon-
skih `ica. Izvr{ena je smjena odjeljenja vpd-a i pdvv-a. Uspostavljen je redovan rad-
ni ritam, radovi na oab-u su nastavljeni, a Tre}i vod je pu{ten ku}ama. Istoga dana
na relaciji Mimice – Povlja preba~ene su ve}e koli~ine oru`ja i streljiva. ^lanovi
ZO-a odr`ali su kratak radni sastanak u ZHRM-u s gosp. Karlom Grbcem, na ko-
jemu je izvr{ena svestrana analiza zbivanja, te dogovoren zajedni~ki nastup za jav-
nost. U no}i 13./14. studenoga 1991. vpd je nastavio ve} opisanim provociranjem
neprijateljskih brodova radarskim ometa~ima i detonacijama TEP-ova. Dana 14.
studenoga 1991. ujutro top s rta Zaglav izvu~en je s polo`aja i odvezen na Golo
brdo, gdje su svi radovi zavr{eni. CV i OKM u Splitskim vratima tako|er su de-
montirani i premje{teni na polo`aj oab-a. U ranim poslijepodnevnim satima uspo-
stavljena je b/g. Zapovjedni{tvo otoka donosi odluku da se po dva odjeljenja vpd-a
i pddv-a puste ku}ama. Tijekom poslijepodneva diverzanti HRM-a su improvizira-
nim daljinskim torpedom pogodili neprijateljski P^-176 »Mukos«, koji se nalazio
oko 500 m zapadno od uvale Stipanska na Bra~u. Taj patrolni brod stvarao je veli-
ke probleme ometanjem pomorskog prometa prema srednjodalmatinskim otocima.
Voditelj diverzantskog torpeda na daljinsko upravljanje bio je dipl. ing Vladimir
Naletili}, a njegov asistent Dra`en Feher. Pomo} su im tom prilikom pru`ili sami
Bra~ani, ponajv{e Z. Marineli}, I. Medve{ek i L. Dragi~evi}. Nakon sa~ekivanja
broda koji je imao obi~aj preno}iti na poziciji ispred uvale Stipanske na Bra~u, te
nakon uzimanja parametara za ga|anje, brod je pogo|en daljinski vo|enim torpe-
dom u pram~ani prostor i onesposobljen za manevar. Zbog toga je posada zatra`ila
pomo} i evakuaciju s broda. Posadu broda »Mukos« preuzeo je drugi brod JRM-a,
a pogo|eni brod je nastavio plutati. Nakon objave Hrvatskoga radija (Studio Split),
da je posadu pogo|enog P^-a spasila RTOP, Mate Jak{i} je s nekoliko svojih voj-

294
nika tijekom ve~eri poku{ao do}i na nasukani brod kako bi poduzeo mjere da ga
osigura od potapanja ili izvla~enja od strane protivnika. Sasvim pri{av{i brodu vid-
jeli su dva pramca, {to je zna~ilo da je RTOP jo{ uvijek uz P^. Uz mnogo vje{tine
i sre}e uspjeli su se izvu}i iz te pogibeljne situacije. Sljede}ega dana, neposredno na-
kon bitke, morske struje i vjetrovi odnijeli su o{te}eni brod ispred uvale Ne~ujam
(o. [olta), gdje su ga mje{tani [olte privukli u uvalu i vezali za obalu. Na brodu su
na{li trojicu poginulih mornara u pram~anom prostoru. SB.
U 22 sata istoga dana (14. studenoga) oab je stavljena u punu borbenu pripravnost,
a u rad je uklju~en i radar na Humu. Tijekom no}i neprijatelj je iz Visa prema oto-
ku Bra~u uputio ja~i flotni sastav, takti~ku grupu od 6 brodova predvo|enih s
VPBR-om tipa 33 »Kopar«. Ova grupa zauzela je polo`aje u Hvarskom kanalu, a
grupa predvo|en VPBR-om »Split« potpuno se primakla Splitskom kanalu. Tako
se zapadna obala Bra~a na{la uklije{tena izme|u dvije grupe od ukupno 9 brodova
velike vatrene mo}i (oko 50% udarnih pomorskih snaga JRM).
Dana 15. studenoga 1991., 50 minuta poslije pono}i neprijatelj je zapo~eo topni~-
ki napad na obale Bra~a i [olte, vatrom promjenjive snage i intenziteta iz svih ras-
polo`ivih topni~kih oru|a. Ga|ana je i Milna, kako je »obe}ano«. ^etiri broda iz
sastava grupe s otoka Visa odvojila su se od VPBR-a 33, te zaplovili isto~no. Dva
broda ostala su oko 0,7 N ju`no od luke Bol, a dva broda oplovila su isto~ni rub
otoka Bra~a i pridru`ila se grupi oko VPBR-a 31 »Split«. Sve te pokrete pratila je
neprestana vatra brodskih topova. U 1 sat i 15 minuta zapovjednik obrane otoka
donio je zapovijed da se mobiliziraju sve raspolo`ive snage obrane, a posebnu po-
zornost ZO zaokupila je grupa brodova s Visa, stoga {to se jo{ uvijek nije znalo koji
je tip brodova i imaju li namjeru izvr{iti pomorski desant na otok. Prikupljanje svih
snaga obrane zavr{ilo je oko 3 sata, a dva odjeljenja vpd-a smje{tena su u selo Mir-
ca, dva odjeljenja pdvv-a u selo Dra~evicu, a 3. vod u Selca. Za vrijeme svih tih zbi-
vanja, na{e snage u Splitskim vratima trpjele su vatru protivnika i pored toga odr-
`avale stalnu slu`bu motrenja da bi mogli djelovati ukoliko bi brodovi poku{ali pro-
}i kroz Splitska vrata. U rano jutro, oko 4.30 sati VPBR 33 i jedna RTOP tipa 401
poku{ali su pro}i kroz Splitska vrata, ali putem radio sredstava brodovi su od neko-
ga obavije{teni da su vrata minirana. Nakon te obavijesti brodovi su promijenili
smjer za 180 stupnjeva, te time otvorili bok obalne topni~ke bitnice na [olti, koja
je uspje{no djelovala zabilje`iv{i izravan pogodak u pram~ani top VPBR 33. Tre}em
vodu se tijekom jutra priklju~io Eterovi} koji je ostao s njima. U 4.30 sati u Suti-
vanu je pod neprijateljskom vatrom ukrcan kamion topni~kog streljiva i dostavljen
na polo`aj oab-a. Puli{eli} je po povratku iz sela Selca oti{ao u Dra~evicu kod pdvv-
a, budu}i da je prethodno od zapovjednika dobio odobrenje da pokrene jedinicu
bli`e ga|anoj zoni, a u cilju obrane od mogu}eg pomorskog desanta. Predsjednik
SO-a i ~lan ZO-a Markusovi} ~itavu no} pratio je situaciju u prostorijama Kriznog
{taba u Milni, gdje je zajedno s ~lanovima Kriznog {taba donosio operativne odlu-

295
ke bitne za Milnu. Oko 6.30 sati u pratnji dvojice policajaca Markusovi} je na putu
za Supetar izvr{io izvi|anje prilika s brda Sv. Martin, te je do{ao do zaklju~ka da
pdvv valja pribli`iti Milni u cilju PDO polo`aja u Splitskim vratima. Svoja razmi-
{ljanja iznio je zapovjedniku pdvv-a, koji je nakon svih priprema izvr{io savjetova-
ni pokret svoje postrojbe. U 6.45 sati u sektor djelovanja oab-a ulazi VPBR 31
»Split«, te pod neposrednom komandom zapovjednika obrane Ivice Vranji~i}a oab
otvara topni~ku vatru. Ukupno je ispaljeno 8 granata, kada je do{lo do laganja jed-
ne granate i do kvara na mehanizmu za napinjanje udarne igle na jednom topu. Do-
kle god se VPBR nalazio u sektoru, oab je otvarala vatru na njega, na koju je isti
odgovarao svojom vatrom. Oko 8.00 sati dva odjeljenja pdvv-a zauzimaju polo`aje
na brdu Sv. Martin, odakle se otvarao pogled na sva zbivanja u Splitskim vratima.
U 9.30 sati Hvarskim kanalom u smjeru istok – zapad doletjelo je 6 zrakoplova tipa
»Galeb 4« u parama. Dvije pare djelovale su po polo`ajima u Splitskim vratima, a
tre}a para je produ`ila do oab-a na Golom brdu da bi izvr{ila djelovanje. Sav svoj
teret, sastavljen uglavnom od zabranjenih kasetnih bombi »doma}e proizvodnje«,
neprijateljski zrakoplovi istresli su na brojne la`ne polo`aje koje je vpd izgradio du`
zapadne obale Bra~a i isto~ne obale [olte za vrijeme dotada{njega boravka u Split-
skim vratima. U izvla~enju nakon bombardiranja jedna para zrakoplova preletjela
je iznad mora, a druga iznad Milne i brda Sv. Martin, odakle je pdvv otvorio vatru
iz pje{a~kog oru`ja. Pucali su zapovjednik Nikica Mari~i}, vojnici Tiho Marineli} i
Mario Kuzmani}, te desetnik Vjekoslav [esni}. Oboren je drugi avion u pari koji se
sru{io u more zapadno od Bobovi{}a. Iz ovoga zrakoplova nije isko~io nijedan pa-
dobranac. Para aviona koja je doletjela na oab bombardirala je la`ni polo`aj na rtu
Gomilica, a od ove pare pogo|en je zrakoplov PAM-OM 12,7 mm »Browning«.
Ciljao je Jurica Martini} – Cale, a vatrom je zapovijedao Nik{a Dragi~evi}, na~el-
nik za PZO u ZO-u. Iz ovoga zrakoplova isko~io je jedan padobranac, a pogo|eni
zrakoplov pao je u more u [oltanskom kanalu. Oko 10.00 sati iz smjera Visa dole-
tio je helikopter tipa MI-8 koji je pod zra~nim ki{obranom dvaju zrakoplova izvu-
kao pilota. Helikopter je letio oprezno, izvan dosega na{ih borbenih sredstava. Ta-
ko|er oko 10.00 sati pored polo`aja na Sv. Martinu pro{la su dva odjeljenja vpd-a,
a nekako u isto vrijeme do{la su i dva pripadnika odjeljenja pdvv-a s rta Kobile te
izvijestila da su svi na{i pripadnici `ivi i neozlije|eni. S ovom dvojicom u Milnu je
oti{ao Puli{eli} kako bi na terenu snimio situaciju i o istom izvijestio zapovjednika
na polo`aju oab-a. Sve je bilo u redu, u Milni su o{te}enja bila minimalna, a samo
jedan civil lak{e je ranjen gelerom neprijateljske granate. U 11.30 sati vatra je obu-
stavljena, nakon gotovo 12 sati neprekidnog topni~kog bombardiranja.
Neprijateljski brodovi te{ko o{te}eni vatrom s oab-a Bra~, [olta i Split pobjegli su
iz Bra~kog kanala i time je u tijeku tih borbi osnovni cilj postignut u potpunosti;
naime, deblokirana je luka Split, a akvatorij srednjodalmatinskih otoka o~i{}en je
od agresorskih snaga. Otok Bra~ je u svemu tome odigrao najzna~ajniju ulogu time

296
{to je prvi zapo~eo s vatrom, {to je dobio zadatak stvoriti incident i {to je, kona~-
no, neprijatelju i zadao najve}e udare. Tu ~injenicu znao je cijeniti i neprijatelj, tako
da je Radiotelevizija Beograd (RTB) ovim doga|ajima posvetila veliku pa`nju spo-
menuv{i da »je uni{teno jako usta{ko upori{te u Milni na Bra~u«, a tzv. Srpski ra-
dio Knin u svojim emisijama stalno se vra}ao ovim zbivanjima prenose}i: »Tome se
nismo nadali od Bra~ana.« i »Drogirane usta{ke horde na otoku Bra~u najsavreme-
nijim protuvazdu{nim raketnim oru`jem oborile su dva na{a aviona.« Zna~aj ove
akcije ZO-a ne mo`e se mjeriti brojem potopljenih i o{te}enih brodova, ubijenih
neprijateljskih vojnika i oborenih zrakoplova. Jer stanje na rati{tima diljem Repu-
blike Hrvatske bilo je vi{e nego zabrinjavaju}e. Neprijatelj je na slavonskom rati{tu
vodio borbe za osvajanje Virovitice, ~ime bi potpuno odsjekao i opkolio brojne hr-
vatske obrambene snage u isto~noj Slavoniji. Istovjetna situacija vladala je i na dal-
matinskom rati{tu, gdje su se borbe vodile u predgra|ima Zadra. Padom Zadra bro-
jne snage hrvatske obrane isto~no od Zadra ostale bi odsje~ene. Padom ovih grado-
va neprijatelj bi prakti~ki zauzeo zami{ljenu granicu tzv. Velike Srbije na liniji Vi-
rovitica – Karlovac – Karlobag. Dostizanjem te linije planirao je zaustaviti daljnje
napredovanje i svoje snage preusmjeriti na osvajanje Osijeka kao te`i{ta isto~ne Sla-
vonije, odnosno Splita, kao sredi{ta obrane cjelokupne Dalmacije. U tome planu
brodovi koji se nalaze pred samim Splitom trebali su odigrati zna~ajnu ulogu po-
dr{ke napada na Split s mora. U svjetlu svega ovoga, protjerivanje brodova na Vis i
Lastovo te stvaranje manevarskog prostora za obranu Splita, kao i ostavljanje nepri-
jateljskog upori{ta Lora bez podr{ke brodova, za ukupno vo|enje rata imalo je izn-
iman zna~aj, jer je ovom pobjedom snaga hrvatske obrane neprijateljev plan djelo-
vanja potpuno poreme}en, a kasnije i posve onemogu}en. Na{e snage nisu se opile
ovim uspjesima, te je istoga dana, 15. studenoga ispred samih brodova JRM-a u bi-
jegu, na otok dovezeno blizu 100 komada oru`ja i mnogo streljiva. S obzirom na to
da je prilikom djelovanja na zrakoplove na PAM-u 12,7 mm »Browning« radio
samo jedan automat, iste no}i L. Dragi~evi} i Buri} vratili su se u Split kako bi 16.
studenoga doveli topni~kog mehani~ara. Ovaj je izvr{io pregled PAM-a i konstati-
rao da je rije~ o minimalnom kvaru ~ije otklanjanje spada u du`nost posade PAM-
a. Za onesposobljeni udarni mehanizam na topu 85 mm nije imao rje{enje. Vod za
podvodna djelovanja izvr{io je smjenu i pristupio izvo|enju radova na te{ko o{te}e-
nim polo`ajima i instalacijama u Splitskim vratima. Ipak, nijedna granata nije po-
godila vitalne instalacije ovoga polo`aja. Tako|er, 16. studenoga 1991. ZO saziva
konferenciju za novinare. Tom prilikom novinarima je iznesena slu`bena verzija
zbivanja, gdje je jasno re~eno da je bra~ka obrana spasila grad Split od bombardi-
ranja s mora, tako {to je na sebe primila udare neprijatelja i nije dozvolila prolaz ni-
jednom brodu iz Visa u Splitski, odnosno Bra~ki kanal.
Dana 17. studenoga 1991. zapovjednik HRM-a admiral Sveto Letica primio je ~la-
nove ZO-a Markusovi}a, L. Dragi~evi}a i Buri}a i izrazio im iskrene ~estitke na bor-

297
benom uspjehu. Prema procjenama ZO-a, tijekom 17. i 18. studenoga po dva odje-
ljenja vpd-a i pdvv-a, te ~itav 3. vod pu{teni su svojim ku}ama, a ostatak postrojbi
odr`avao je stalnu slu`bu na svim polo`ajima. Pripadnici vpd-a osobito su se anga-
`irali u otklanjanju o{te}enja na polo`aju i pra}enju pokreta neprijateljskih snaga,
posebno vode}i ra~una o podmorni~kom i diverzantskom djelovanju. U tu svrhu,
u akvatoriju Splitskih vrata uspostavljeno je stalno de`urstvo s podvodnim telefo-
nom (PUT) kojim se vrlo precizno mo`e locirati podmornica, a kojega je na otok
za potrebe vpd-a donio Zoran Marineli} preko svojih kanala. Zla kob nije dopusti-
la potpuno slavlje na{oj obrani. Naime, 17. studenoga 1991. u 15.00 sati na polo-
`aju oab-a, prilikom vr{enja osnovnih topni~kih radova na automatima PAM-a do{-
lo je do tragi~nog doga|aja kada je donji lijevi automat mitraljeza sam od sebe po-
~eo pucati ispaliv{i u rafalu oko 83 metka velike razorne mo}i. Posluga PAM-a, koja
je na ~elu s na~elnikom za PZO Nik{om Dragi~evi}em poslovala oko oru|a, prak-
ti~no je poko{ena vatrom. Smrtonosne ozljede zadobili su Nik{a Dragi~evi} – na-
~elnik PZO-a u ZO-u, biv{i ~asnik JRM-a, star 28 godina, divan ~ovjek i suborac i
Luka Martini} – borac u PZO vodu oab, star 21 godinu, omiljen i vrlo sposoban
mladi} koji se odmah po bijegu iz neprijateljske vojarne u [ibeniku kao dobrovo-
ljac stavio na raspolaganje obrani domovine. Te{ke ozljede donjih ekstremiteta koje
su zavr{ile amputacijom lijevih nogu zadobili su hrabri borci \ani Jer~i} iz sela Sel-
ca (na Bra~u) – star 21 godinu, Frane Martini} iz Pu~i{}a na Bra~u – 28 godina i
Vlatko Ma`ar iz Borova naselja – star 34 godine, osoba rijetke hrabrosti i optimiz-
ma, kojega je rat za slobodu domovine zatekao na otoku Bra~u. ^lanovi posluge
PAM-a Jurica Martini} – Cale i Blagoje Avramovi} ostali su neozlije|eni, ali pod
velikim psihi~kim stresom. Jurica Martini} Cale sve je u~inio da zaustavi rad auto-
mata, u ~emu je kona~no i uspio, a njemu valja zahvaliti {to je svojim postupcima
s automatom doprinio da `rtve ne budu i ve}e, jer se logor oab-a nalazio u nepo-
srednoj blizini. Svi su vrlo brzo reagirali, po~ev{i od boraca na polo`aju, do kona~-
ne sanacije ozlije|enih, tako da je istima spa{en `ivot, iako je bila rije~ o vrlo te{kim
ozljedama uz obilno krvarenje. Preminuli suborci prevezeni su u Supetar u Dom
zdravlja, a slu`buju}i ~lanovi ZO-a pozvali su sve odsutne ~lanove ZO-a da do|u u
Supetar. Iako te{ko potreseni, uspjeli smo izvr{iti sve pripreme za pogrebe premi-
nulih, povu}i posade oab-a zbog psihi~kog stresa, te uspostaviti sustav stra`e na po-
lo`aju prebacivanjem jednog odjeljenja pdvv-a iz Milne na Golo brdo, i vjerojatno
najte`e od svega, obavijestiti obitelji poginulih i ranjenih suboraca. U svemu tome
veliku pomo} pru`ili su ~lanovi Kriznog {taba, osobito predsjednik Juraj Krstulovi}
na ~emu mu ZO, unato~ nekim neslaganjima, najtoplije zahvaljuje.
Idu}ega dana pokopani su poginuli suborci Nik{a i Luka u rodnom Donjem Hum-
cu, odnosno Pu~i{}ima. Organizacija ispra}aja posmrtnih ostataka bila je uzorno
organizirana, uz po~asnu stra`u i plotune koje je u cijelosti, mada vidno potresen,
besprijekorno izvr{io pdvv na oba pogreba. Oba sprovoda bila su veli~anstvena, uz

298
nazo~nost vi{e tisu}a ljudi s otoka i iz okolice te op}inskih predstavnika, a kao pred-
stavnik ZHRM-a nazo~an je bio Ante Bili}, na~elnik obalnog topni{tva u HRM-u.
Ve} idu}ega dana stru~ne komisije ZHRM-a, kao i istra`ni sudac Okru`nog suda u
Splitu, s balisti~kim vje{tacima obi{li su mjesto tragedije, pregledali oru|e, ispitali
svjedoke doga|aja i o svemu sastavili zapisnike iz kojih je vidljivo da u samoopalje-
nju automata ne postoje elementi samovoljnog, nestru~nog ili nepravilnog rada, da
ne postoji neposredni krivac za tragediju, da je rije~ o vrlo starom oru|u i da ~ak i
ubudu}e nije isklju~eno da automati sami otvore paljbu prilikom napinjanja (to se
u dva navrata i dogodilo). Me|utim, nalazi stru~njaka nisu nas utje{ili, ve} samo
olak{ali te`inu doga|aja, jer, sre}om, nije bila rije~ o pogre{nom postupku. Uve~er
18. studenoga 1991., neposredno nakon sprovoda u oba mjesta odr`an je sastanak
ZO-a. Na sastanku su, pod dojmom tragedije, analizirana sva borbena zbivanja od
12. do 16. studenoga, sam tragi~ni doga|aj, te su zacrtani zadaci za idu}e razdoblje.
Te`i{ni zadaci u narednom periodu bili su vezani za aktivnost vpd-a, a sadr`avali su
obvezu pronala`enja i uni{tavanja neeksplodiranih neprijateljskih projektila zaosta-
lih od prethodnih bombardiranja te slu`bu stalnog de`urstva kako bi se sprije~io
ulazak neprijateljskih povr{inskih i podvodnih snaga i sredstava u Bra~ki, odnosno
Splitski kanal.
U no}i 18./19. studenoga 1991. Mate Jak{i} s nekoliko odabranih pripadnika vpd-
a, i Mile ^atlak sa svojim ljudima izvr{ili su borbenu akciju u luci Vis na neprija-
teljske brodove s ciljem uznemiravanja i provociranja. Naime, prate}i meteorolo{ke
prilike iskoristili su puhanje sjevernog vjetra, burina, da bi u luku Vis ubacili vi{e
eksplozivnih naprava. Postavili su se gumenim gliserima oko 3 – 4 N od luke Vis
na spojnici otok Sv. Klement – luka Vis i u more pustili 12 TEP-ova, od kojih je 6
bilo dodatno opremljeno i kontaktnim upalja~em. Na sredstva su prethodno stavi-
li mala jedra, a oko njih postavili radarske ometa~e. Sve naprave doplovile su do
luke u raznim vremenskim razdobljima i detonirale u razmaku od oko 2 sata. Na-
kon toga, na{i diverzanti povukli su se na otok Bra~. O{te}enja brodova nisu poz-
nata, ali je ~itav flotni sastav JRM-a te no}i isplovio iz luke, te voze}i lijevo – desno
djelovao svojim brodskim topni{tvom, ne znaju}i koga i {to ga|a. Ova akcija ima-
la je velik psiholo{ki utjecaj kako na protivnika, tako i na na{e snage potresene tra-
gi~nim doga|ajem. Borbene akcije vpd-a nastavljene su i narednih dana bacanjem
dubinskih mina improvizirane izrade na to~ke gdje je pomo}u PUT-a locirana pod-
mornica. Ove akcije zabilje`ile su uspjeh 24. studenoga 1991. poslijepodne, kada je
u uvali Vela Gr~ka, na prijavu ribara vi|ena podmornica. Po prijemu prijave Jak{i}
sa svojim ljudima otkriva podmornicu i pu{ta vi{e prethodno opisanih mina. Poja-
vila se velika naftna mrlja, promjera oko 300 m, koja nakon petnaestak dana pot-
puno nestaje. Od toga doga|aja pojava podmornice nije zamije}ena (sve do 18.
prosinca 1991.).

299
Dana 19. studenoga 1991. na otok je doputovala Promatra~ka misija EZ-a. Isti su
vidjeli o{te}enja na civilnim objektima u Milni, a u ZO-u su im pokazani ostaci
borbenih sredstava koje je neprijatelj upotrijebio protiv na{ih snaga. Naime, nepri-
jateljski zrakoplovi izbacili su vi{e (oko 12) improviziranih bombi punjenih mino-
baca~kim minama (zabranjeno oru`je), a VPBR tipa 33 na na{e polo`aje ispalio je
vi{e raketnih protupodmorni~kih dubinskih bombi iznimno velike razorne mo}i.
Od 20. studenoga 1991. ZO zapo~inje s pripremama za prebacivanje polo`aja oab-
a na rt Zastup, jer u Splitskom kanalu vi{e nije bilo neprijateljskih brodova, a na-
redni zadatak bila je obrana {ireg sektora Splitskih vrata, te pokrivanje Hvarskog ka-
nala. Idu}ega dana oab je preba~ena s polo`aja na Golom brdu na nove ure|ene po-
lo`aje na rtovima Zastup Veli i Mali. U doradnji ovoga polo`aja prethodnih dana
anga`irano je jedno odjeljenje pdvv-a. Dana 22. studenoga 1991. obavljeni su raz-
govori u ZHRM-u. Tom prilikom admiral Letica dao je usmenu zapovijed da se na
otoku pristupi formiranju satnije mornari~kog pje{a{tva, te da se zapo~ne s pripre-
mama za ustrojavanje bojne mornari~kog pje{a{tva. S tim u svezi, ZO je pozvalo za-
povjednike JNZ-a u MZ, gdje su nazo~ni upoznati s ovim planovima, te planom
da se reducira broj obveznika JNZ-a, a posebna pa`nja posve}ena je protudiver-
zantskoj obrani otoka. Pripreme za formiranje satnije su nastavljene, a 27. stude-
noga 1991. odr`an je sastanak s potencijalnim zapovjednicima satnija po pitanju
borbene obuke vodova. Kasnije su sve ove radnje zaustavljene, do prispije}a kona~-
ne pisane zapovijedi o ustroju odreda mornari~kog pje{a{tva koja je do{la iz GS
HV-a tek 25. velja~e 1992. godine. Formacijska knjiga postrojbe do{la je 29. o`uj-
ka 1992. godine. U me|uvremenu, ovo dugo razdoblje optere}eno je na{im nasto-
janjima da dobijemo formalno odobrenje za uspostavu postrojbi. Dana 29. stude-
noga 1991. odr`an je sastanak ZO-a, koje je tom prilikom reorganizirano po resor-
nim zadu`enjima, a u ZO su imenovani Toma Vladislavi} – na du`nost dozapo-
vjednika i ujedno pomo}nika zapovjednika za operativno – nastavne poslove, Dra-
`en Dragi~evi} – na du`nost pomo}nika zapovjednika za logistiku, Veljko Terzi} –
na du`nost pomo}nika zapovjednika za mobilizacijske poslove, te Rade Iveli} – na
du`nost na~elnika tehni~ke slu`be. Svi radnici i ~lanovi biv{eg {taba TO, ukazom
Ministarstva obrane RH stavljeni su na raspolaganje Sekretarijatu za NO op}ine
Bra~. Navedeni djelatnici i dotad su sudjelovali u radu ZO i svojim radom bitno
doprinosili uspje{noj dinamici rada. Dotada{nji zapovjednik [taba TO Boris Krstu-
lovi} nije od ostalih ~lanova ZO-a dobio potrebno povjerenje za du`nost dozapo-
vjednika, za koju je bio predlo`en, te je odlu~eno da on, obzirom na dotada{nji rad
i klimu u postrojbama, bude vra}en Izvr{nom vije}u SO Bra~ na raspolaganje. S ob-
zirom na to da B. Krstulovi} ovome sastanku nije bio nazo~an, ova odluka potvr-
|ena je na njegov zahtjev na sastanku ZO-a 19. sije~nja 1992., kada je Krstulovi}
napustio prostorije ZO-a nikomu ne predav{i du`nost i materijalna zadu`enja.

300
I pored zavr{etka borbenih operacija kvaliteta naoru`anja nije bila zadovoljavaju}a,
osobito kada se uzme u obzir predstoje}e formiranje odreda mornari~kog pje{a{tva
na otoku. Stoga 2. prosinca 1991. u Zagreb putuje grupa u sastavu Markusovi},
Ku{eta, L. Dragi~evi}, Buri} i Medve{ek sa svoja dva vozila, te voza~ i vozilo HPT-
a. U Zagrebu su vo|eni razgovori s ministrima Gojkom [u{kom i Ivanom Veki}em,
te gospodom Vukasom, Bo`idarom Grubi{i}em, Ivanom ^ermakom, Mirkom [un-
dovom i Miroslavom Arneri}em. Ministar obrane Gojko [u{ak pohvalio je sve po-
strojbe ZO-a Bra~. Preko spomenute gospode osiguran je veliki kontingent naoru-
`anja i opreme, izme|u ostaloga, vi{e od 100 automatskih pu{aka. Zanimljivo je
istaknuti da isto nisu uspjele osigurati osobe iz ZHRM-a i pored intervencije admi-
rala Letice. Grupa se 8. prosinca 1991. vratila s naoru`anjem, terenskim vozilom
»Mitsubishi«, sa 70 maskirnih odora, mnogo lijekova i sanitetskog materijala, a sve
je bilo poklonjeno od bra~kih iseljenika u Njema~koj i drugim zemljama. Sredinom
prosinca nastavljeni su napori za odobrenje formacije odreda mornari~kog pje-
{a{tva, a sva nastojanja ostajala su bez uspjeha. ZO je dobilo dojam da ni sam GS
HV-a jo{ nije definirao {to }e se na otoku ustrojiti. Na{i prijedlozi i{li su za {to ve-
}om formacijom uz aktivno sudjelovnje snaga pod ZO-om na linijama fronte po
Dalmaciji.
Dana 17. prosinca 1991. delegacija ZO-a obi{la je grobove i obitelji poginulih bra-
nitelja, a ovaj tu`an zadatak postao je redovna praksa. Uz to, kad su trojica ranjeni-
ka hospitalizirana 17. studenoga 1991., ZO je preuzeo brigu o njima, poma`u}i im
na svaki na~in i u svim prilikama, stalno ih vode}i na platnom spisku, sve do ko-
na~nog rje{enja njihovog invaliditeta. Prakti~no od sredine prosinca do danas, na
otoku u zoni odgovornosti ZO odvijaju se stalni i svakodnevni redovni radni zada-
ci i poslovi usmjereni na organizaciju `ivota i rada postrojbi, odr`avanjem potreb-
nog stupnja bojeve spremnosti, stalnom obukom nemobiliziranih postrojbi, osobi-
to pdvv-a, te borbom za dobivanje ustroja postrojbi i njihovu materijalnu i logisti~-
ku potporu. Dana 18. prosinca 1991. predsjednik SO-a Bra~ Ivo Markusovi} i za-
stupnik VO u Saboru RH dr. Andrija Buljevi} obi{li su polo`aje oab-a i vpd-a i bra-
niteljima prenijeli ~estitke iz GS HV-a. Istoga dana u uvali Maslinova primije}ena
je podmornica u povr{inskoj vo`nji. Idu}eg dana branitelje su posjetili i predsjed-
nici svih politi~kih stranaka na otoku. Dana 20. prosinca 1991. za potrebe oab-a
iskori{ten je kabel biv{e JRM koji ide preko otoka Bra~a na otok Vis, a istoga dana
vezisti HRM-a postavili su svoj repetitor na relejnoj stanici Vidova gora.
Bo`i}ni, novogodi{nji i uskrsni blagdani prigodno su obilje`eni na polo`ajima
mno{tvom kola~a i darova mnogih Bra~ana, a na sam Bo`i} i Uskrs na polo`aju
oab-a odr`ana je koncelebrirana sveta misa. Po~etkom sije~nja 1992. na polo`aje su
instalirani PAT-ovi 20 mm/1 »Oerlikon« i PAM-ovi 12,7 mm/1 »Browning«, koji
su dobiveni od HRM-a. Ova oru|a maksimalno su podigla kvalitetu PZO postroj-
be oab. Krajem sije~nja 1992., a zbog djelatnog anga`mana u HRM-u, iz ZO-a od-

301
laze Zori Bona~i}-Sargo i Jo{ko [anti}. Njihova formacijska mjesta ostala su upra-
`njena, a njihove poslove me|usobno su podijelili ostali ~lanovi ZO-a. Zori Bona-
~i}-Sargo vratio se u Zapovjedni{tvo 10. travnja 1992. godine. Dana 9. velja~e
1992. polo`aje oab-a i vpd-a, te ZO-a obi{ao je Miroslav Tu|man, vi{i inspektor
GS HV-a, a na|eno stanje ocijenio je vrlo dobrim, pohvaliv{i rad ZO-a i postrojbi.
Tjedan dana kasnije polo`aje je posjetio i Antun Vuji}, predsjednik SDSH, a na|e-
no stanje ocijenio je vrlo pozitivnim. Od 9. do 10. sije~nja 1992. trajale su pripre-
me za sve~anu prisegu branitelja Zapovjedni{tva obrane otoka, vpd-a, pdvv-a i oab-
a, a sam ~in sve~ane prisege obavljen je u nedjelju 12. sije~nja 1992. u Milni, uz na-
zo~nost zapovjednika HRM-a admirala Svete Letice i suradnika, predstavnika 6.
OZ HV-a, te drugih civilnih gostiju. Uzorno organiziranoj sve~anosti bilo je nazo~-
no vi{e od tisu}u oto~ana, a potom je zapovjednik HRM-a obi{ao polo`aje oab-a.
Svoje visoko mi{ljenje o bra~kim braniteljima admiral Letica pokazao je 15. sije~-
nja 1992. kada je pozvao gospodina Markusovi}a da bude njegov gost na sve~ano-
sti HRM-a u Hrvatskom narodnom kazali{tu u Zagrebu.
U me|uvremenu, tijekom velja~e borba za formalan status bra~kih branitelja dose-
gla je svoj vrhunac, a zbog principijelnih pitanja vezanih za status postrojbi i mobi-
lizacijski razvoj, ostavke na ~lanstvo u ZO dali su Jak{i} i Puli{eli}. To je donekle
ubrzalo rje{avanje tih pitanja, jer je vpd kao postrojba HRM-a priznat u punoj mje-
ri, pa su spomenuti povukli svoje ostavke. Tijekom prosinca 1991., te sije~nja, ve-
lja~e, o`ujka i travnja 1992. odr`avana je stalna razina bojne spremnosti na oab-u i
u vpd-u uz stalnu mobilizaciju 80%, odnosno 60% sastava. Pdvv je tako|er izbori-
o svoj puni status, no nije mobiliziran ve} se nalazi u stanju stalne pripravnosti, a s
istim je od 12. do 16. o`ujka 1992. izvedena vrlo slo`ena i zanimljiva, te vrlo uspje{-
na vje`ba. Vpd je u to vrijeme anga`iran na pronala`enju i uni{tavanju neispaljenih
neprijateljskih bombi i granata na kopnu i u moru (prona|eno je i uni{teno najma-
nje oko 350 projektila raznih vrsta i kalibara).
Dana 31. o`ujka 1992. u ZO je primljena privremena formacija Mje{ovitog odre-
da mornari~kog pje{a{tva Bra~ broj 300.037, kojom se ZO kao takvo ukida, a o`iv-
ljava vi{e puta tra`eni MOMP. Prema istome, MOMP se sastoji od zapovjedni{tva,
izvi|a~kog odjeljenja, odjeljenja veze, za{titnog odjeljenja, 1. i 2. satnije mornari~-
kog pje{a{tva, prate}eg voda, LARV PZO-a, voda MB 82 mm, logisti~kog voda, in-
`enjerijskog voda, te pdvv-a i vpd-a; u svemu 506 v/o. Od 9. travnja do 25. svibnja
1991. traje mobilizacija 2. satnije MOMP-a prema zapovijedi GS HV-a, zbog situ-
acije na Ju`nome rati{tu. Mobilizirana satnija nalazila se kao pri~uva snaga HRM-
a na sektoru boji{ta kod Plo~a. Dana 28. lipnja 1992. u Bolu je odr`ana druga sve-
~ana prisega na otoku, ovoga puta 1. i 2. satnije MOMP-a. Ujedno je obavljen i ~in
sve~ane demobilizacije svih oto~kih ratnih postrojbi, kojemu je bio nazo~an zapo-
vjednik HRM-a admiral Sveto Letica, kao i brojni ugledni gosti, njegova preuzvi-
{enost msgr. Slobodan [tambuk, biskup bra~ko-hvarsko-vi{ki, dopredsjednik SO-a

302
Split Marin Mihanovi}, te mnogi drugi. Tom prilikom u nadahnutim govorima
istaknut je zna~ajan doprinos oto~kih postrojbi HV-a u Domovinskom ratu, kao i
evokacija svih ratnih uspomena. Priznanja i zahvale HRM-a uru~ene su Skup{tini
op}ine Bra~, Zapovjedni{tvu obrane otoka i Kriznom {tabu MZ Milna. Pohvale za
ratni doprinos dobile su postrojbe oab, vpd i pdvv sa svojim zapovjednicima, te Slo-
bodan Caglevi} iz vpd-a – odjeljenje PZO oab koje je 15. studenoga oborilo zrako-
plov, Nikica Mari~i} i Tiho Marineli} iz pdvv-a, te posebno ratni zapovjednik Ivi-
ca Vranji~i}. Posebnu pohvalu dobio je i CMiO s postajama za motrenje. Proces sti-
mulacije pojedinaca ovim nije zavr{en, jer je ve}i broj pojedinaca predlo`en za do-
djelu odli~ja, daljnje {kolovanje i dr. Od 20. lipnja 1992., nakon primitka zapovi-
jedi zapovjednika HRM-a, obavljaju se poslovi provo|enja demobilizacije na
otoku.

ZAPOVJEDNI[TVO (postrojbe na otoku Bra~u)


PREZIME, IME, IME OCA MJESTO RP GOD. DU@NOST TERENI

KATI], NEVEN, [ime Milna 01 1967. zapovjednik 3


BOKO, ANTE, Stipan Bol 01 1964. dozapovjednik 3
GALETOVI], NIK[A, Mirko Postira 01 1963. ref. za org. mob. 3
DRAGI^EVI], LUKA, Petar Supetar 01 1954. ref. za SIS 3
BRANKOVI], LJUBI[A, Slobodan Postira 01 1965. ref. za vezu 2
FRANULI], ANDRO, Ivan Nere`i{}a 01 1961. ref. RBKO 1
ETEROVI], TIHOMIR, Juraj Pu~i{}a 01 1963. ref. za sanitet 2
ETEROVI], NIK[A, Stjepan Pu~i{}a 01 1960. ref. za ONP 3
MARKOVI], DASEN, Juraj Postira 01 1961. pom. zap. za PD 2
MIHOVILOVI], PERO, Ivan Pra`nica 01 1954. pom. zap. za log. 1
JAK[I], IVICA, Zvonko Bol 01 1956. pom. ref. za PD 2
GALETOVI], IVAN, Ante Postira 01 1954. ref. za log. 0
LIPANOVI], DARKO, Antun Supetar 01 1958. ref. op}. posl. 0
MARKUSOVI], IVICA, Jerko Milna 19 ref. onp
BRKLJUI], JOSIP, Luka Milna 02 1961. zap. deset. veze 3
MATULI], NIKOLA Postira zap. deset. veze
RESTOVI], JOSIP, Dinko Milna 03 1947. zap. izvid. deset. 2
KALANJ, VLADO, Milan Sutivan 04 1970. zap. za{tit. deset. 2
JAK[I], ZDRAVKO Supetar 05 zap. satnije
[KRBI], BORIS Bol 05 dozap. satnije
[ANTI], PERO, Juraj Postira 05 1967. satn. starje{ina 2
SALAMUNOVI], PERO, Petar [krip 05 1962. pom. ref. za PD 1
LETNI], NIKICA, Viktor Supetar 05/1 1960. zap. 1. voda 1

303
DOMAN^I], FRANO, Tomislava Mirca 05/1 1963. zap. 2. deset. 2
KUKO^, TON^I, Jerko Bol 05/1 1954. zap. 1. deset. 1
STRUJI], PETAR, Marjan Pu~i{}a 05/1 1959. zap. 3. deset. 1
[ANTI], STJEPKO, Nikola Postira 05/2 1966. zap. 2. voda 1
MARKOVI], BO@IDAR, Ljubo Bol 05/2 1948. zap. 1. deset.
MATULI], TON]I, Kruno Postira 05/2 1970. zap. 2. deset. 2
PAVI[I], IVICA, Andrija Nere`i{}a 05/2 1967. zap. 3. deset. 1
TRITANI], MLADEN, Ante Bol 05/3 1960. zap. 3. voda 1
JER^I], DASLAV, Juraj Bol 05/3 1960. zap. 1. deset. 1
NI@ETI], TON^I, Nikola Selca 05/3 1963. zap. 2. deset. 1
@UVI], FRANO [krip 05/3 1962. zap. 3. deset.
LAZANEO, IVICA, Jerko Postira 05/4 1963. zap. prat. voda 2
RENDI], JEROSLAV, Mate Supetar 05/4 1966. zap. 1. deset. 1
[ERKA, DENIS, Mihovil Sumartin 05/4 1964. zap. 2. deset. 3
RA[PERGER, STANKO, Ivan Bol 06 1958. zap. 2. satnije 2
BONA^I]-LO[I], NIKOLA,
Nedo Milna 06 1959. dozap. satnije 2
KARMELI], STIPE Bol 06 pom. ref. za PD
GOI], VENCI, Vinko Bol-Pra`nica 06 1958. satni starje{ina 1
BAUK, \ONI, Juraj Pu~i{}a 06/1 1968. zap. 1. voda 2
[ESNI], DAG, Ivan G.Humac 06/1 1962. zap. 1. deset. 1
NEVIST], PERO, Ante Bol 06/1 1963. zap. 2. deset. 2
[TAMBUK, SINI[A, Vladimir Selca 06/1 1966. zap. 3. deset. 2
MARTINI], VINK, Lucija Pu~i{}a 06/2 1962. zap. 2. voda 2
MI[ETI], \ANI, Mate Splitska 06/2 1962. zap. 1. deset. 1
GRANI], IVICA, Ante Supetar 06/2 1958. zap. 2. deset. 1
POPOVI], JURICA, Ljubomir Postira 06/2 1957. zap. 3. deset. 2
PAJI], NIKOLA, Ivica Sutivan 06/3 1956. zap. 3. voda 2
BIO^INA, PERO, Miljenko Postira 06/3 1971. zap. 1. deset. 2
DOMINIS, ANTE, Ivica Postira 06/3 1959. zap. 2. deset. 2
[KARI], ROKO, Tomislav Postira 06/3 1965. zap. 3. deset. 2
JURA^, JURICA, Stjepan Split 06/4 1953. zap. prat. voda 2
BOROJEVI], JURICA, Ivan Sumartin 06/4 1965. zap. 1. deset. 1
BA[KOVI], ALEN, Nikola Splitska 06/4 1970. zap. 2. deset. 3
JANKOVI], GORDAN, Nikola Nere`i{}a 09 1961. zap. PZO 2
ETEROVI], JURICA, Jakov Pu~i{}a 09 1969. dozap. PZO 1
BRONZOVI], TON^I, Zakarij Selca 09 1966. zap. 1. deset. 1
@UVI], @ELJAN, Nikola Nere`i{}a 09 1964. zap. 2. deset. 2
VODANOVI], IVO, Nikola Bol 09 1958. zap. 3. deset. 2
[KRPACA, IVICA, Ante Novo Selo 09 1961. zap. deset. veze 1

304
BAKIJA, VINKO, Marinko Pu~i{}a 10 1966. zap. prat. voda 2
[ANTI], TEO, Mate Postira 10 1966. zap. 1. deset. 2
VRSALOVI], MARIO, Ivan Sumartin 10 1969. zap. 2. deset. 0
ZLATAR, ANDRIJA, Petar Povlja 10 1964. zap. 3. deset. 0
@UVINI], NIKOLA Pra`nica 10 1964. zap. 4. deset. 0
BO[KOVI], JAK[A, Mate Splitska 10 1963. zap. deset. 1
BULJAN, IVAN, Ante Bol 11 1958. zap. log. voda 2
LJUBETI], PERO, Ante Sutivan 11 1960. zap. tehn. deset. 2
JUGOVI], IVO, Vale D. Humac 11 1953. zap. opskrb. deset. 1
VULETI], IVICA, Josip Supetar 11 1966. zap. sanit. deset. 2
ANI], IVAN, Vlade Bol 11 1955. zap. prom. deset. 2
VUKOJA, MATE, Stipan Bol 12 1959. zap. voda MB 2
[]EPANOVI], MATE, Ivan Bol 12 1959. dozap. voda 2
BI@ACA, MLADEN, Petar Postira 12 1957. zap. 1. deset. 1
ARBUNI], DASEN, Ante Bol 12 1970. zap. 2. deset. 3
MARINKOVI], TIHOMIR,
Stjepan Bol 12 1955. zap. 3. deset. 1
MATULI], JURICA Postira 12 zap. deset.
ETEROVI], MATKO, Ivan G. Humac 13 1956. zap. in`. voda 3
IVAN^AN, DANIJEL, Josip Sumartin 13 1956. zap. 1. deset. 2
MARTINI], EMIL, Nikola Pu~i{}a 13 1958. zap. 2. deset. 1
ETEROVI], RINO, Roko Pu~i{}a 14 1966. zap. voda
KU[^I], MATEO, Ante Postira 14 1963. ref. za PD
[ESNI], VJEKOSLAV, Ivan G. Humac 14 1969. zap. 1. deset. 1
ARNAUTOVI], SENAD, Munir Supetar 14 1965. zap. 2. deset.
VOJNOVI], DEAN, Du{ko Splitska 14 1966. zap. 3. deset.
JAK[I], ZDRAVKO Bol 15 zap. voda
POKLEPOVI], SINI[A Milna 15 dozap. voda
KU[ETA, BRACO Supetar 15 zap. deset. PD ron.
POKLEPOVI], IVICA Milna 15 zap. deset. PMN
TOMAS, TOMO Milna 15 zap. deset. POMDIV
RAVLI], TON^I Postira 15 zap. prat. deset. i pb

305
ratni zapovjednik TO otoka [olte Zoran Radman:

Otok [olta u Domovinskom ratu 1991. godine

Na [olti su ratna zbivanja zapo~ela relativno rano. Sredinom kolovoza 1991. u or-
ganizaciji IV. zbornog podru~ja iz Splita, odvezena su ~etiri topa iz sastava JNA na
kopno i predana 4. brigadi ZNG-a. Kao odgovor na ovu akciju hrvatskih snaga,
JNA i JRM izvode pomorsko-zra~ni desant na [oltu ja~ine bataljuna mornari~kog
pje{a{tva i voda vojne policije, a sve to pra}eno je odgovaraju}im brojem ratnih bro-
dova JRM-a. Tada{nje rukovodstvo obrane otoka [olte ispravno je postupilo kada
ni~im nije isprovociralo sukob s pripadnicima JNA, jer je takav sukob mogao ima-
ti kobne posljedice. Blokada otoka trajala je dan i pol, a potom se postrojbe JNA
povla~e sa [olte. Ono {to su tra`ili nisu na{li. Nakon ovog doga|aja nadle`no zapo-
vjedni{tvo JNA smjenjuje zapovjednika vojarne u [olti i postavlja drugog, odvozi
sa [olte dio borbene i neborbene tehnike, a topove obalnoga topni{tva i PZO one-
sposobljava. Po~etkom rujna predsjednik ZMZ-a [olte Dobroslav Elezovi} okuplja
pri~uvne ~asnike i do~asnike radi zajedni~kog razmatranja trenutne situacije i pro-
cjene mogu}nosti organiziranja obrane otoka [olte. To je zapravo bio nastavak pri-
prema za obranu, jer je ve} u travnju 1991. zapovjednik TO Split Ivo Jeli} pozvao
zapovjednika TO [olta Zorana Radmana radi pripreme i davanja konkretnih zadat-
ka Zapovjedni{tvu TO [olta za slu~aj uporabe postrojbi. U prvoj polovini rujna
1991. izvodi se niz aktivnosti u svrhu obrambenih priprema otoka. Na inicijativu
predsjednika Kriznog sto`era [olte Dobroslava Elezovi}a 11. rujna Zapovjedni{tvo
TO [olte vr{i pripremu rukovode}eg kadra TO [olte i reorganizira se ustroj TO
[olte primjeren novim okolnostima – reorganizira se sto`er Civilne za{tite (CZ),
ustrojavaju se postrojbe CZ-a i izvodi nu`na edukacija pripadnika CZ-a. Postrojbe
6. rajona TO [olta preimenovane se u 6. rajon pri~uvnog sastava HV-a [olte, koji
je u svom sastavu imao: sto`er 6. rajona, tri samostalna pje{a~ka voda, samostalni
logisti~ki oslonac i samostalno odjeljenje veze. Zapovjednik 6. rajona bio je Zoran
Radman, a njegov zamjenik Anton Tara{i}.
Zapovjednik 6. rajona TO i zapovjednik Policijske postaje [olta (Pero Su{ac) s biv-
{im ~asnicima JNA Antonom Begovi}em, Ivanom Blagai}em i Vladom Sinov~i}em
izra|uju plan pru`anja oru`anog i nenaoru`anog otpora na otoku [olti. Sredinom
rujna Nikica Buktenica, Pero Su{ac i Ivica Blagai} zapo~inju razgovore sa zapovjed-
nikom vojarne na [olti o predaji vojarne i odlasku JNA s otoka. Potom se 17. ruj-
na vojarna »Vela stra`a« predaje {oltanskoj policiji, a 18. rujna uprava otoka, poli-

306
cija i Zapovjedni{tvo TO organiziraju gra|ane i ulaze u vojarnu s prioritetnim za-
datkom premje{tanja desetka tisu}a topovskih granata kalibra 88 i 85 mm, kako bi
se otklonila opasnost aktiviranja uslijed eventualnog djelovanja neprijateljskog zra-
koplovstva. U 4 dana, koliko je trajala ova akcija, sudjelovalo je oko 200 gra|ana,
pripadnika TO i policije. U vrlo slo`enim uvjetima ve}i dio streljiva premje{ten je
na Marin~a rat. Tako|er su premje{tene pri~uve hrane koje su zate~ene i uzeto je
oko 100 komada pje{a~kog oru`ja biv{e TO. Ve}i dio oru`ja (s minimalnom koli-
~inom streljiva) podijeljen je pripadnicima TO [olta, a manji dio poslan je kao po-
mo} otoku Bra~u. Od 20. do 25. rujna 1991. poja~avaju se neprijateljski napadi na