1. TEORIJA PREVODJENJA I DRUGE NAUCNE DISCIPLINE 2. TRI OSNOVNE DEFINICIJE PREVODJENJA (LINGVISTICKA,FILOLOSKA,KOMUNIKATIVNA) 3.

TEORIJA PREVODJENJA I LINGVISTIKA 4. TEORIJA PREVODJENJA I SEMANTIKA 5. TEORIJA PREVODJENJA I STILISTIKA 6. TEORIJA PREVODJENJA I TEORIJA INFORMACIJA 7. KOMUNIKACIJSKI MODEL PREVODJENJA 8. VRS...TE PREVODJENJA 9. POMAGALA PRI PREVODJENJU 10. OBRAZOVANJE PREVODIOCA 11. KONSEKUTIVNO PREVODJENJE 12. SIMULTANO PREVODJENJE 13. PREVODJENJE STRUCNIH TEKSTOVA 14. KNJIZEVNO PREVODJENJE 15. STROJNO PREVODJENJE 16. JEDINICA PREVODJENJA 17. KONTRASTIVNA ANALIZA 18. POJAM PRIJEVODNE EKVIVALENCIJE,DINAMICKA/FUNKCIONALNA EKVIVALENTSNOST I FORMALNA KORENSPONDENCIJA 19. PRIJEVODNE TRANSFORMACIJE 20. FONOLOSKI NIVO PRIJEVODNE ANALIZE 21. GRAFOLOSKI NIVO PRIJEVODNE ANALIZE 22. PREVODJENJE ELEMENATA KULTURE

23. PREVODJENJE FRAZEMA I POSLOVICA 24. PRIJEVOD U NASTAVI STRANIH JEZIKA 25. VRSTE LAZNIH PAROVA 26. KNJIZEVNI PRIJEVOD I VRIJEME 27. TEORIJSKI MODELI PREVODJENJA PITANJE BROJ 2

OSNOVNE TEORIJSKE KONCEPCIJE U SUVREMENOJ TEORIJI PREVOĐENJA (OSNOVNE DEFINICIJE TEORIJE PREVOĐENJA) (SIBINOVIĆ, p.107).

LINGVISTIČKA KONCEPCIJA (DEFINICIJA) (Catford) – Prevođenje je zamjenjivanje tekstualnog materijala u jednom jeziku (izvornom) jednakovrijednim tekstualnim materijalom u nekom drugom jeziku (jeziku-cilju). Zna...čenjska jednakovrijednost (ekvivalencija) uspostavlja se između lingvističkih izražajnih sredstava dva jezika, pa se ovakav pristup prevođenju može okarakterizirati kao LINGVISTIČKI PRISTUP (Ivir, p. 34). Uspostavljanje odnosa jednakovrijednosti među izražajnim sredstvima dvaju jezika leži u temelju svih lingvističkih pristupa prevođenju, bez obzira na detalje njihovih međusobnih razlika. Svi oni za polazište uzimaju tekst i svu pažnju obraćaju na izražajna sredstva koja se mogu smatrati ekvivalentima u IZVORNOM JEZIKU - CILJU.

Prema lingvističkoj koncepciji, prevođenje je proces u kojem se jezične jedinice jezika originala zamjenjuju odgovarajućim jezičkim jedinicama jezika prevoda. Analiza prijevoda se vrši na svim jezičkim nivoima – fonološkom, grafološko-ortografskom, leksičkom, morfološkom i sintaksičkom. Nadovezuje se na materijal koji pruža kontrastivno proučavanje jezika. S obzirom da među prirodnim jezicima nikada ne može biti potpune podudarnosti na svim jezičkim nivoima, lingvistička orijentirana suvremena teorija prevođenja je, na osnovu prevodilačke prakse, ustanovila sistem zakonitih PREINAČAVANJA kojim se, prilikom prevođenja u okviru principa funkcionalne ekvivalentnosti a na osnovu hijerarhiziranja elemenata originalnog teksta, vrše različita preinačavanja gramatičke (morfološke, leksičke i sintaksičke) strukture. Takva preinačavanja su poznata pod imenom PREVODILAČKE TRANSFORMACIJE.

Postoje sljedeći oblici prevodilačkih transformacija: preraspodjela, zamjena, dodavanje, i izostavljanje. 1.) PRERASPODJELA

Pod preraspodjeom se podrazumijeva promjena reda riječi; redoslijeda dijelova rečenice, kao i redoslijeda samih rečenica u okviru složene rečenice (fox hunting – lov na lisicu, There is a cat on the roof – Na krovu se nalazi/je mačka; pencil sharpener – oštrač olovaka itd.).Preraspodjela kao oblik prevodilačkih transformacija je inače naročito česta na prevodilačkoj relaciji između jezika u kojem je redoslijed dijelova rečenice zasnovan na GRAMATIČKIM odnosima, pa je stalan (engleski), i jezika u kojem se taj redoslijed formira relativno slobodno, s težištem na cilju komunikacije (dakle, s težištem na upoznavanju s nepoznatim), pri čemu se u emocionalno neutralnom iskazu to nepoznato saopćava tako što se polazi od poznatoga (shema: poznato + nepoznato), pa je njegov redoslijed dijelova rečenice relativno slobodan (hrvatski, srpski, bos.).

2.)

ZAMJENA

Zamjena kao oblik prevodilačkih transformacija obuhvaća zamjenu riječi, zamjenu vrsta riječi, zamjenu morfoloških, kao i zamjenu sintaksičkih oblika (Mijesiti kolače – glagol "mijesiti" će se na eng. jeziku zamijeniti glagolom "bake", pa će onda "mijesiti kolače" postati "to bake a cake"; englesko "You don't say" se prevodi sa "Ma šta kažeš" ili "Ma nemoj mi reći"; Ovdje je došlo i do preraspodjele reda riječi, te morfoloških zamjena (zamjena vrsta riječi, padeža, broja i sl.). U zamjenu morfoloških oblika spada i prevođenje hrvatskog aorista i imperfekta perfektom u jezicima koji nemaju prva dva vremena (ruski). Zamjena kao morfološki oblik naročito je česta na sintaksičkom planu (pasivne konstrukcije – hrvatski jezik za razliku od engleskog ne trpi čestu upotrebu pasivnih konstrukcija – He was hit by a car yesterday – Jučer ga je udarilo auto.

3.)

DODAVANJE

Dodavanje kao prevodilačka transformacija motivirano je uvijek potrebom da se neki element sadržaja originala izrazi nekim jezičkim sredstvom koje u jeziku originala, gledano sa stanovišta efekta (funkcije) ne postoji u tom obliku, ili da se jedan element sadržine, iz nekih drugih razloga, izrazi na mjestu gdje u originalu nije dat (to je tzv. POSTUPAK KOMPENZACIJE). Dodavanje tako može biti rezultat razlike u prirodi dva jezika. Recimo, dodavanje člana uz imenicu kada se s našeg jezika prevodi na engleski ili njemački, ili dodavanje pomoćnog glagola kada se s našeg jezika prevodi na engleski, ili s engleskog na naš; dodavanje zamjenica (osobne ili posvojne) kada se s našeg prevodi na engleski ili neki drugi jezik (Oprala je kosu = She has washed her hair; Napisao je domaću zadaću = He has written his homework); Do ovoga oblika prevodilačkih transformacija može doći i u slučajevima kad se jezici ne razlikuju u načinu iskazivanja, ali prevodilac želi povećati stupanj razumljivosti prijevoda (svrha – osiguranje

FORMALNA KORESPONDENCIJA se smatra važnim regulatorom u prevođenju koji pomaže sa se traženje PRIJEVODNE EKVIVALENCIJE ne ostvaruje proizvoljno i neodgovorno. Ona ima dva vida: a) Podudaranje lingvističkih jedinica originala i prijevoda istovremeno i u formi i u sadržini. lingvistički koncipirana teorija prevođenja. elementa čiji spoj nosi bitne karakteristike određene opće estetičke koncepcije. . pa bi to nepoznavanje moglo biti smetnja razumijevanju. primjena ovog drugog vida predviđa se tek kada nema mogućnosti za ostvarenje prvog vida formalne korespodencije. Primjeri koje smo naveli nza DODAVANJE VRIJEDE I ZA IZOSTAVLANJE – AKO SE PREVODI U OBRNUTOM SMJERU. koja obiluje prevodilačkim transformacijama.komunikacije). BEZEKVIVALENTNE LEKSIKE (riječi za koje u leksičkom fondu jezika prijevoda nema odgovarajućih). Ova teorija (lingvistička) je u prošlosti bila često osporavana. uz razlikovanje u formi (druga vrsta riječi. Za ostale situacije primjenjuju se druga rješenja – opisno prevođenje. odnosno njegovog djela.) IZOSTAVLJANJE Izostavljanje kao oblik prevodilačkih transformacija svodi se na ispuštanje riječi ili izraza koji nisu neophodni za pravilno razumijevanje poruke iz originala. drugi oblik ili drugi tip rečenice u prijevodu). b) podudaranje lingvističkih jedinica u sadržini. Razumije se da se izostavljanje može primijeniti samo u onim slučajevima kada te riječi nisu od bitnog značaja sa stanovišta izvorne poruke. bez književno-povijesnog i književno-teorijskog aspekta ne može osigurati neophodne orijentire za objektivno hijerarhiziranje sveukupnih elemenata konkretnog književnog djela. Ovako shvaćena. Poznato je da u pjesničkom djelu kao cjelini "pjesničku imaginaciju" osim jezičkog. a zbog razlike u prirodi jezika ili iz nekih drugih razloga (vanjezičnih) nije ih moguće uključiti u tekst prijevoda. To se čini onda kada se zna da primaocima (čitaocima ili slušaocima) prevoda nisu dovoljno poznate neke činjenice iz vanjezične stvarnosti. Izostavljanje se ponekad primjenjuje i prilikom prevođenja tekstova koji sadrže neke kategorije tzv. u potrazi za mjerilima kojima će se utvrđivati stupanj vjernosti prijevoda originalu. Međutim. kao što uobličava i posebnost (individualitet) pisca. uobličava isto tako tematsko-motivski i kompozicijski plan djela. (They reached Hartford – Stigli su u grad Hartford). Polazeći od prevodilačke realnosti. Mane – isključivo lingvistički pristup prevođenju. 4. ističe kao značajnu kategoriju – FORMALNU KORESPONDENCIJU. stvaranje nove riječi ili adaptacija strane riječi da bi se unijela u jezik prijevoda kao REALIJA – kao oznaka osobene životne stvarnosti sredine iz koje potiče original.

vrši hijerarhiziranje elemenata tematsko-motivskog plana književnog djela. ali pri tome ne usmjeravaju pažnju na lingvistički definirana izražajna sredstva. rime. Tipični primjeri filoloških preokupacija u proučavanju prijevoda su pitanja kao što su ova: a) može li se poezija uopće prevoditi? b) smije li se pjesma prevesti u prozi. . mada razlikuje denotativna od konotativnih značenja. igre riječima. Na primjer. s piščevim osobinim umjetničkim osobinama i sl.konc. smatraju da se i kod prevođenja tekstova koji ne pripadaju lijepoj književnosti mora paziti na poruku.Lingvistički dosljedno prevođenje često na jamči odgovarajući umjetnički efekat djela. problemi koji se javljaju u traženju i utvrđivanju ekvivalentnosti za vrlo česte slučajeve kada zbog razlike u književnoj tradiciji ili čak i u prirodi jezika. Budući da prevodilac ne može odjednom zadržati u glavi cijeli tekst. iako se ritmičko ujednačavanje u poeziji ostvaruje upravo jezičkim sredstvima. metafore i sl. ne mogu se dovoljno uspješno rješavati ni neki problemi koji pripadaju i upravo jezičkom planu književnog djela. Glavno zanimanje onih koji prevođenje proučavaju s toga stajališta usmjereno je na utvrđivanje ekvivalencije među pojedinim vrstama stilskih karakteristika i retoričkih sredstava. s poetikom u okviru koje njegov autor stvara. Tako. aliteracije. efekat pojedinihvrsta stihova. Ako se rukovodi samo jezičkim zakonitostima i pravilima. lingvistička teorija nema dovoljno instrumenata da. Ovaj pristup se bavi pitanjima koja se javljaju u prevođenju lijepe književnosti.) nalažu pojedine oblike prevodilačkih transformacija. A tim problemima se bave primarno različite discipline nauke o književnosti (pobornici ling. pri čemu je u toj "igri" težište upravo na konotativnim signalima koji se ponekad uobličavaju čak i u određene sisteme. polazeći od sopstvenih zakonitosti i pravila. estetički. a četo i semantički. estetički obziri (povezani sa žanrovskom osobenošću djela. on ga prevodi dio po dio nastojeći da u drugom jeziku zadrži sve ono što se čini umjetničkim tekstom: ritam. asonancije. konotativnim značenjima). nego na KNJIŽEVNO DEFINIRANA SREDSTVA ZA OSTVARENJE ODREĐENOG UMJETNIČKOG DOŽIVLJAJA. asocijacije. Može se čak reći da isključivo lingvistički orijentirana teorija ne može uspješno razmatrati ni prevodilačke probleme versifikacije. ovisi i od tradicije i prakse u različitim literaturama. Jer. FILOLOŠKA KONCEPCIJA (DEFINICIJA) PREVOĐENJA I filološki pristup jeziku polazi od jednakovrijednosti dvaju tekstova u dva razna jezika. stil. pa prevođenje definira kao postupak zamjenjivanja jednog književnog teksta drugim uz očuvanje umjetničke vrijednosti koju je imao prvobitni tekst. radi prenošenja složenog umjetničkog teksta u kojem se suštinski saznajni i estetski sadržaji vrlo često nalaze u prostoru između denotativnih i konotativnih značenja. što znači da i lingvistički koncipirana teorija ne može obuhvatiti sve bitne komponente književnog prijevoda. osim prirode jezika. osporavaju postojanje književne koncepcije teorije prevođenja.

mora obuhvatiti sve ono što spada u složeni proces komunikacije pri kojoj se koriste dva jezika. koji izvornu poruku nisu mogli razumijeti. p. d) kako očuvati zvukovne vrijednosti izvornoga jezika itd? KOMUNIKACIJSKA KONCEPCIJA (DEFINICIJA) PREVOĐENJA ako je jedna od glavnih svrha čovjekove upotrebe jezika komunikacija. Drugo. komunikacijski pristup zastupali su Revzin. Semantička dimenzija prijevoda obuhvaća kompleks pitanja koja zadiru u problem odnosa između znakova i predmeta koje ti znakovi obilježavaju.A. 113) . Sociolingvističke informacije takve vrste predstavljat će nužnu komponentu jedfne sveobuhvatnije teorije prevođenja. prevođenjem se dobiva najbliži ekvivalent. Dakle. Komunikacijski pristup prevođenju pojavio se kao posljedica saznanja da lingvistički pristup sam ner može dati objašnjenja za sve složene pojave do kojih dolazi u procesu prevođenja. teorija prevođenja. na jezičku strukturu kao sistem znakova u jednom i drugom jeziku. Komunikacijski pristup prevođenju je omogućio da se ta vrsta čovjekove djelatnosti ne promatra samo kao lingvistička operacija. semantičku i pragmatičku dimenziju prevođenja. a to znači ne apsolutno nego RELATIVNO JEDNAKOVRIJEDNA PORUKA. pa takav mora biti i u jeziku cilju. p. Kade. Za potpunije razumijevanje onoga što se događa u prijevodnom procesu neophodno je i poznavanje toga interakcijskog odnosa u kojem se sa svojim primaocima nalaze odašiljalac izvorne poruke i prevodilac kao odašiljalac prevedene poruke. izraz te obavijesti u izvornom jeziku je prirodan. onda se i prevodilac mora najprije upitati što je to odašiljalac izvorne poruke želio svojim primaocima saopćiti i zatim tu obavijest pokušati ponovo izraziti jezikom svojih primalaca. OSNOVNI TEORIJSKI MODELI PREVOĐENJA (Sibinović. prema ovoj koncepciji. Rozencvejg. (Sibinović.Nida (Najda) definira prevođenje kao nalaženje NAJBLIŽEG PRIRODNOG EKVIVALENTA U JEZIKU-CILJU za obavijest izraženu u izvornom jeziku. Jeger. jer se u njoj paralelno i sistematski pažnja usmjerava u tri pravca: na sintaktičku. a prevodilac pak kao odašiljalac također stupa u interakcijski odnos sa svojim primaocima.112) Teorijska koncepcija koja na prevođenje gleda kao na jedan komunikacijski model.c)kako prevoditi jampski metar u jeziku s pretežno trohejskim naglasnim sustavom. Nojbert. čini se najkompleksnijom. E. već kao društveni čin u kome izvorni odašiljalac stupa u interakcijski odnos sa svojim primaocima (s tim da je prevodilac jedan od primalaca njegove poruke). jer polazi od obavijesti izražene u izvornom jeziku. Ova definicija je komunikacijska. Pragmatična obuhvaća kompleks pitanja koja spadaju u oblast odnosa između znakova (jezika) i osobe koja se tim znakovima (jezikom) služi. Sintaksička obuhvata kompleks pitanja koja se odnose na jezičku strukturu originala i prijevoda. Pored Nide. treće.

U prvom slučaju prevoditelj može pribjeći adaptaciji te riječi. objasniti u naknadnoj napomeni.čnoj sredini već stvoreni određeni jezični znaci (KODOVI) za njihovo označavanje. odnosno opisali onim jezičnim znacima koji se za to upotrebljavaju u jeziku prijevoda. da bi se potom ti predmeti i situacije (ta životna stvarnost) označili. . Zbog toga su u svakoj razvijenoj jezi. razumljivo. To su sljedeći slučajevi: 1. nastalom u neposrednom odnosu s drukčijom životnom sredinom. ispoljavaju u jeziku. Zbog toga se u neposrednom odnosu dvaju konkretnih jezika često nailazi na jezičke znake jednoga jezika za koje u drugom. 2. Ovaj model ne zanemartuje ovu važnu pojavu. postoje i značajne osobenosti koje su nastajale kao rezultat različitih klimatskih. već je za prijevod neophodno tražiti drugu varijantu. Put u prevođenju ide od jezičnih znakova jezika originala ka predmetima (stvarima i bićima) ili situacijama koje se njima označavaju. zastupnici ovog modela polaze od pretpostavke da visoki stupanj globalne podudarnosti života i prirodne sredine stanovnika Zemlje daje dovoljno široku osnovu za jezičko objašnjenje i razumijevanje onoga što je u pojedinim jezičnim sredinama osobeno. . bez obzira na to kojim jezičkim znakom (sredstvom) je ona opisana u originalu. 3. Kada se tek vraćanjem životnoj stvarnosti može utvrditi da prevođenje uobičajenim odgovarajućim jezičkim znakom u konkretnom slučaju nije umjesno.. One se. kada jezik prijevoda nema jezičkog znaka za opisivanje određenog predmeta. ka životnoj stvarnosti). golf ili "cricket – kriket". Međutim. S engleskog riječ "polo"..1. odnosno opisuju (dakle. političkih i drugih specifičnih uvjeta života. odnosno situacije. ako bude potrebno. O------original --------------P ----prijevod ---------------JO----jezik originala ------JP ----jezik prijevoda ------ŽS ---životna sredina Pored zajedničkih karakteristika životnih sredina dva govornika različitih jezika. socijalnih. U teoriji prevođenja su izdvojena tri posebna slučaja kada se prevodilačka rješenja ne mogu uspješno tražiti bez vraćanja životnoj stvarnosti. DENOTATIVNI ILI SITUACIJSKI MODEL Ovaj model je zasnovan na činjenici da su život i prirodni uvjeti na zemlji za nositelje različitih prirodnih jezika koji se sporazumijevaju putem prevođenja – u svim svojim bitnim vidovima podudarni.ne postoje odgovarajući jezički znaci. moramo tako prevesti. povijesnih. ekonomskih. kada situacija diktira izbor varijante prijevoda. ili će će poslužiti stvaranjem novog izraza u okviru postojeće leksike jezika-prijevoda bukvalnim prevođenjem strane riječi (Kalkiranje). koju će.

Semantički model. . "jedinice prevođenja" će negdje biti morfema. teorijski osmišljava i predviđa mogućnost na primjer prevođenja njemačkih. Zasnovan je na pravcu u lingvistici poznatom kao transformacijsko-generativna gramatika. tokom prevođenja svodi na elemente tzv. Treći slučaj – You don't say – Ma šta kažeš.). Ovaj model osigurava teorijski osnov da se prevode i oni jezičko-sintaksički elementi koji se u dva jezika ne podudaraju. predviđa da se tekst originala prvo raščlani na najmanje značenjske jedinice koje će postati "jedinice prevođenja". U ovisnosti o prirodi jezika i prirodi teksta i cilju prevođenja. 1. gdje nismo mogli bukvalno prevesti njihove riječi. negdje riječ (leksema). u trećem – sintagma. tako da mu iz vidokruga izmiču mnoga važna prevodilačka pitanja koja ne spadaju samo ili ne spadaju uopće u oblast sintaksičkih odnosa. ili čak i ne postoje. nego smo to prilagodili skandiranju naših navijača – otprilike. pa se moraju iskazati drukčije (This letter was written by your best friend – Ovo pismo je napisao tvoj najbolji prijatelj). ali da se ipak prevodi u okviru određenih zakonitosti koje neće dozvoliti suštinsko udaljavanje od originala. Ma nemoj mi reći. Ovdje je pažnja prenesena sa elementarnih (dubinskih) odnosa na elementarno (dubinsko) značenje. TRANSFORMACIJSKI TEORIJSKI MODEL Ovaj model predviđa da se izvorni tekst (tekst originala). Naime. kako bi se došlo do teksta prijevoda. inače.Za drugi slučaj kad se u prevođenju ne može bez vraćanja životnoj stvarnosti dat je primjer navijača na ruskoj utakmici. a negdje će se podudariti čak se većim dijelovima teksta od rečenice. transformacijski model je pretežno okrenut ka problemima prenošenja sintaksičkog ustrojstva (sintaksičke strukture) u procesu prevođenja. negdje – rečenica. Otvara mogućnost da se izbjegne bukvalno prevođenje. pri čemu se jedinice prevođenja shvaćaju kao svojevrsni najmanji zajednički sadržatelji na semantičkoj razini dvaju tekstova. Moj zaključak – ovo su prevodilačke transformacije ( a crying child – dijete koje plače. engleskih. ruskih i francuskih pasivnih konstrukcija koje se u našem jeziku rjeđe upotrebljavaju. Time je problem prijevoda otrgnut s ravni sintaksičkog ustrojstva jezičkog iskaza (mada se ono i ne isključuje). Ovaj model prevođenja obrazlaže. walking stick – štap za hodanje. dubinske odnose pojmova. SEMANTIČKI TEORIJSKI MODEL Nastao kao pokušaj da se prevaziđer ograničenost transformacijskog modela. itd. 1. Na nivou tih jedinica prevođenja uspostavlja se odnos između originala i prijevoda (između teksta originala i teksta prijevoda).

kao i pojmovima na kojima je iskaz zasnovan). ali u konkretnoj situaciji. Svaki od navedenih prijevoda može se izvesti skoro s matematičkom točnošću kada se original svede na elementarno značenje.značenje je ovdje konstatacija da se netko pojavljuje kada se spomene). ministar. kao i izvjesnih osnovnih pojmova iz ekonomskog i političkog života pojedinih naroda (država. prema situaciji u kojoj se upotrebljavaju i prema "elementarnom značenju" (elemen. vuk na vrata".takav prijevod po cjelokupnom efektu toga iskaza ne bi bio zadovoljavajući. . U takvoj njegovoj primjeni on može na teorijskom planu omogućiti i objasniti mnoga prevodilačka rješenja koja su. neophodno je da su prethodno ispunjeni sljedeći uvjeti: a) da i jedan i drugi jezik budu tako proučeni i opisani da su već utvrđeni zakoni svih mogućih semantičkih varijeteta i odnosa u svakom od njih posebno. Teoretičari osjećaju da i u okviru "jedinica prevođenja" nije uvijek ostvaren isti stupanj vjernosti originalu. u okviru zakonitosti i zakona koji važe u tom jeziku. rimom i sl. Međutim. aliteracijom. Najpouzdaniji bprimjeri za potpunu adekvatnost mogu biti neki stručni termini – riječi. zbog toga što je iz estetskih ili nekih drugih razloga značenjski (predmetno-logički) sadržaj potrebno prenijeti u njegovom jedinstvu s izvornim ritmom ili zvučanjem (asonancom. Svođenje na elementarno značenje – Lupus in fabula – na ruskom Lak je na spominjanje svog imena. može na drugi jezik prenijeti bez ikakvih promjena. da bi se ovaj princip prevođenja mogao s potrebnom preciznošću primjenjivati u većim razmjerima. Zbog toga se razlikuju dva sljedeća slučaja prevodilačke adekvatnosti: potpuna i nepotpuna adekvatnost. po upotrebljenim vrstama riječi. Međutim. "to take a shower" – ne prevodimo "uzeti tuš". A ti uvjeti su zasad teško ostvarivi čak i za jezike kojima se lingvistička nauka sistematski bavi i mnogo dulje nego našim. sva tri navedena iskaza odgovaraju jedan drugome i kao prevodilačka rješenja su sasvim prihvatljivi. ako se uzme sam po sebi. Ili "to take a walk". razlažu na "elementarna značenja". tako da postoje unaprijed utvrđeni semantički ekvivalenti na relaciji jednog i drugog jezika. diplomatski kor). Ovi izrazi se na površini iskaza razlikuju kako u gramatičkom. inače. prijevod nekih jezičkih odrednica za prostorne odnose. Sadržaj originala se u procesu prevođenja prenosi formuliranjem elementarnih značenja sredstvima jezika prijevoda. vrlo poznata u prevođenju poezije. pa se onda to značenje iskaže na jeziku prijevoda uz poštivanje pravila o spojivosti riječi i običaja (uzusa) u njegovom okviru. b) da jezik originala i jezik prijevoda budu proučeni u njihovoj neposrednoj vezi. Ovaj model može biti shvaćen i nešto šire. nego "istuširati se".) . tako i u predmetno-logičkom sastavu (po tipu rečenice. a kod nas Mi o vuku.Jedinice prevođenja se u tekstu koji se prevodi prema semantičkom modelu prevođenja. brojevi. Mislimo prije svega na slučajeve kada se jedan jezički iskaz.

Situacija s pocijepanim đonovima – "Nosim cipele s probušenim đonovima". NIVO OPISA SITUACIJE. Iako je cilj uvijek povezan s prirodom opisane situacije. 1. čine se pokušaji da se ustanovi neki cjelovitiji i obuhvatniji teorijski pristup prevođenju. 1. Fragile – Pazi. Zbog toga i govorimo o aspektu NIVOA SAOPĆENJA. Nijedan od ovih modela ipak ne obuhvaća istovremeno (kompleksno) sve bitne faktore sadržine teksta originala i prijevoda. uvijek postoji više različitih situacija čijim opisom se on može ostvariti. Taj cilj se ostvaruje opisom određene konkretne situacije. "Na cipelama odozdo imam rupe". Prema ovom modelu tekst originala i prijevoda se dijeli na pet različitih aspekata plana sadržaja koji se nazivaju nivoima. Svi su oni defektni i u tome što nisu u stanju da utvrde kriterije stilske ekvivalentnosti koji su za rješavanje konkretnih prevodilačkih problema izuzetno važni (npr. recimo. može biti neutralno davanje podataka o vlastitom siromaštvu. i nekih drugih nedostataka. staklo). NIVO CILJA KOMUNIKACIJE – misli se na cilj koji autor (pošiljalac) želi ostvariti svojim tekstom (svojom porukom). Ali situacija se može opisati isticanjem (navođenjem) samo pojedinih njezinih elemenata ili svojstava (npr. U slučaju kada se određena situacija ili određeno elementarno značenje i u jednom i u drugom jeziku može izraziti na više različitih načina koji se po svojoj STILSKOJ vrijednosti međusobno razlikuju. primjerice. 3. Upravo iz tih pokušaja nastao je i model nivoa ekvivalentnosti sadržaja. . Pošiljalac poruke se iz ovih ili onih razloga opredjeljuje samo za neku od njih. tako da ona postaje sastavni dio poruke. Razumije se da nije svejedno koja će se od tih varijanti uzeti za opis situacije. ili revolt kod onoga kome je upućen.Za primjere nepotpune adekvatnosti se uzimaju slučajevi kada se elementarno značenje prenese uz izmjenu sintaksičkog ustrojstva iskaza (No smoking – Zabranjeno pušenje. Cilj. Zbog svega toga. izazove sažaljenje. ali davanje podataka o tome može biti povezano sa željom da se. "Cipele su mi odozdo kao rašeto"itd. NIVO EKVIVALENTNOSTI PLANA SADRŽAJA Formulirao ga je ruski teoretičar Vilen Komisarov u knjizi Riječ o prevođenju. Zbog toga teorijski model nivoa ekvivalentnosti plana sadržaja kao posebnu značajnu komponentu sadržaja poruke izdvaja 2.

transformacijski i semantički model to nisu bili u stanju. ako se umjesto "nosim" kaže "obuvam". "Hoću li nositi cipele s cijelim đonovima". I najzad. Značaj ostalih nivoa sadržaja mora se utvrđivati u svakom slučaju posebno. "teglim". odnosno na neki drugi način naglašeni (markirani). te umjesto "cipele" kaže "cipelice". jedno isto saopćenje dobili smo u više različitih sintaksičkih varijanata koje mogu bitno da utječu na konačni efekt poruke. Zbog toga nema sumnje da je ovaj posljednji od teorijskih modela NAJKOMPLETNIJI – pa se može smatrati jednom hipotezom koja pretendira na rang teorije. sva tri ova teorijska modela se lako i prirodno uključuju u proces pronalaženja ekvivalenata na pojedinim nivoimakoje predviđa model nivoa ekvivalentnosti. NIVOI I OBLICI KREACIJE U KNJIŽEVNOM PREVOĐENJU (NEMA OVOGA PITANJA) (Sibinović. Na primjer.4. on ipak ne osigurava obuhvatan teorijski osnov i potrebnu preciznost za pristup prevodilačkim problemima u izrazito složenoj strukturi slojevitog književnog djela koje predstavlja kompaktnu arhitektoničku cjelinu. ili aspekt. Denotativan (situacijski). odnosno odsječke teksta (poruke) jednostavnijeg izražajno-kompozicijskog ustrojstva (strukture). "Ne nosim cipele s cijelim đonovima". nivo cilja komunikacije i nivo opisa situacije ili nivo saopćenja i nivo iskaza). Ono što je dato na nivou saopćenja može se dalje iskazati na više različitih načina. poruke izdvojen je kao NIVO ISKAZA. Taj element. Stepen vjernosti prevoda originalu raste s povećanjem broja nivoa na kojima je ostvarena ekvivalentnost. Međutim. Dakle. Teorijski model nivoa ekvivalentnosti otvara mogućnost za rješavanje problema prevođenja na stilskom planu. "vučem". "Nosim cipele s probušenim đonovima" može se dalje iskazati kao "Nosim cipele probušenih đonova". 5. Minimalan uvjet za valjanost prijevoda je ekvivalentnost na nivou cilja komunikacije. Primjećujemo sljedeće: a) za njegovu primjenu neophodno je da prethodno budu načelno i konkretno obrađena i riješena sva pitanja sva pitanja ekvivalentnosti između dva jezika na svakome od izdvojenih nivoa (što je za sada teško ostvariti). c) iako je lako upotrebljiv za kraće tekstove. "cipelčine". 125) . "cipeletine". Taj aspekt je u ovom modelu izdvojen kao NIVO JEZIČNIH ZNAKOVA (RIJEČI). b) neki od izdvojenih nivoa se toliko često prožimaju ili preklapaju da se postavlja pitanje ispravnosti podjele teksta na upravo ove nivoew (recimo. Potpuna ekvivalentnost se ne može uvijek ostvariti na svih pet nivoa. u iskazu "Nosim cipele s probušenim đonovima" konačni efekat poruke može znatno varirati ako se pojedine riječi u njoj zamjene njihovim sinonimima koji mogu biti stilski u većoj ili manjoj mjeri neutralni ili emocionalno obojeni. na osnovu njihove funkcije u sklopu (strukturi) konkretnog teksta (poruke) na jeziku originala. Ali ni ovaj model još uvije nije u nauci dovoljno razrađen i nije u praksi potpuno provjeren da bi se mogao prihvatiti kao teorija. "navlačim".

ili na drugi nejezički sistem. Može li se književni prijevod vidjeti kao umjetničko djelo? Vidovi prevodilačke kreacije mogu se podijeliti na umjetničko-neumjetničke. 5. Ovu klasifikaciju treba proširiti. onda se prevođenje književnog teksta neće smatrati samo jezičkom operacijom. Prema saznanjima do kojih suvremena nauka dolazi iz strukturalno-semiotičkih analiza. U međumedijske se mogu svrstati: izvođenje dramskog književnog djela u kazalištu. na TV i filmu. psiholingvistički i jezičko-stilistički aspekti.Na često postavljeno pitanje je li prevođenje književnog djela lingvistička operacija ili je neka vrsta stvaralačke aktivnosti. te 3. odnosno estetskih znakova.). integralna književnokritička interpretacija sadržine književnog djela (koja obuhvaća sve ili samo neke elemente prethodna 4 pristupa). dva ili više lirskih ili epskih književnih djela u jednu dramaturšku cjelinu – na filmu i televiziji. Ako se pod lingvističkim pristupom podrazumijeva sociolingvistički. baletsko izvođenje glazbene kompozicije i sl. izvođenje dramskog književnog djela na radiju. 2. semiotičko-emocionalna. ilustriranje književnih djela u slikarstvu i plastičnim umjetnostima. protivnici lingvističke koncepcije dosad su već mnogo puta u kritičkim osvrtima dokazivali jednostranost i nepotpunost shvaćanja teoretičara-lingvista. psihološka interpretacija sadržine književnog djela. 2. etnolingvistički. Općeumjetničke vidove prevođenja možemo podijeliti na one koji se ostvaruju na relaciji dviju različitih umjetnosti (međumedijske) i one koji se ostvaruju u okviru iste umjetnosti (unutarmedisjke). nego je i sučeljavanje dviju kultura. zbog čega bi i teorija prevođenja književnih djela na višim stupnjevima apstrakcije bila "lingvistički zasnovana disciplina". općeumjetničke. Stoga se u intersemiotičko prevođenje treba uključiti prenošenje umjetničke poruke s jednog nejezičkog na jezički. Prevođenje nije samo govorni čin. akvarel. INTERLINGVISTIČKO – kao interpretaciju jezičkih znakova pomoću znakova drugog prirodnog jezika. Polazište za složeniji pristup književnog prevođenja daje poznata Jacobson-ova klasifikacija na 1. pa dakle i estetska sadržina književnog djela nije zasnovana isključivo na jezičkim znacima (ponekad čak nije ni pretežno sadržana u osobenosti jezičkih znakova) – težište analize prijevoda književnih djela valja sa interpretacije jezičkih prenijeti na interpretaciju semantičko-emocionalnih. općejezične (zajedničke za sve vrste jezičkog prevođenja) i specifično književne. ugljen. U umjetničko-neumjetničko prevođenje spada: 1) književnoteorijska interpretacija sadržine književnog djela. INTERSEMIOTIČKO – (odnosno transmutaciju) kao interpretaciju jezičnih znakova pomoću znakova nejezičnog sistema. različite vrste grupnog instrumentalnog izvođenja glazbene kompozicije. vokalno grupno izvođenje istog. književnoistorijska interpretacija sadržine književnog djela. ekranizacija jednog. . realizacija iste slike u više slikarskih tehnika (olovka. 3. INTRALINGVISTIČKO PREVOĐENJE – kao interpretaciju lingvističkih znakova pomoću znakova istog jezika. ulje i dr. U unutarmedijske oblike opće umjetničkih vidova prevođenja mogu se svrstati: vokalno-solističko izvođenje glazbene kompozicije. recitiranje ili umjetničko čitanje lirskog ili epskog književnog teksta. filozofska interpretacija sadržine književnog djela 4.

bilo bi besmisleno negirati i dio lingvističkih sadržaja procesa prevođenja. o čijem uključivanju u ovu sistematizaciju bi se. Sve vrste međujezičkog prevođenja sadrže lingvističke i kulturološke probleme koji se mogu svesti na sljedeće oblike prevodilačke kreacije: 1. Ako se primjerice jednoj solističkoj vokalnoj interpretaciji muzičkog djela priznaje svojstvo umjetničkog stvaranja (ova interpretacija je visoko individualna – boja glasa. Razgovori o prevođenju književnih djela kao o kreativnoj umjetničkoj djelatnosti često će se nasukati na apriorno odbijanje. raspon glasovnih mogućnosti. možda. onda ne bi trebalo biti nikakvih ozbiljnih argumenata za osporavanje takve kvalifikacije prevođenju književnog djela. osobenost pjevačevog glasovnog organa – tembr. ili tematsko-motivskoj i kompozicijskoj sadržini djela više stranih pisaca čije se ime ne navodi. ciii)parodija i sl. U osnovne specifične vidove književnog prevođenja mogu se svrstati: književna prerada. 2. oblikovanje teksta u elementima koji se razlikuju u jezičkom sistemu izvornog i ciljnog jezika na fonetskom. tehnike. 2. ili tematsko-motivskoj i kompozicijskoj sadržini djela jednog stranog pisca čije se ime ne navodi. pjevačev individualni doživljaj partiture – koji je usvjetovan mentalnim. društveno-političkim i o razlikama u stupnju razvijenosti znanosti. oblikovanje teksta kada jezik prijevoda nema ekvivalentnih jedinica zbog razlika u konkretizaciji jezičkog sistema (a ne zbog razlika u samom sistemu izbornog i ciljnog jezika) – riječ je o jezičko-uzusnim. na morfološkom. prilagođavanje za scensko izvođenje jednog ili više lirskih djela. Jer. cii) dramatizacija epskog djela. Postoje sljedeći oblici prevodilačke prerade: a) pisanje djela kao originalnog. i situativnim predispozicijama. prepjev i prijevod u užem smislu. c) ci) to isto. emocionalnim.). prema tematsko-motivskoj. b) pisanje djela ao originalnog. put u .Naravno. odnosno tehnologije. kulturnopovijesnim. moglo i diskutirati. Prijevod u užem smislu riječi poznaje sljedeće osnovne oblike: 1) prijevod s književnog prijevoda. kulturološkim. Prepjev je prelazni vid između prerade i prijevoda u užem smislu. prijevod s opisnog prijevoda i 3) prijevod s originala. s navođenjem imena djela i stranog pisca. zbog činjenice da se prevođenjem zapravo ponavlja već uobličeno i tekstom fiksirano književno djelo. prema tematsko-motivskoj. na sintaksičkom i leksičkom nivou.

epitet i sl.): c) zamjena radi očuvanja ekvivalentne originalu svježine iskaza (izbjegavanje banalnih rima. naknadno ili prethodnonadoknađivanje izostavljenog. b)zamjena primarnih pojmova radi stvaranja konotativnih značenja koja su u originalu kao cjelini smisaono primarna – sa zadržavanjem estetičke igre preplitanja denotativnog i konotativnog (igra riječi. na istom mjestu gdje se izostavljeno nadoknađuje. Evo skice osnovnih oblika kreacije u književnom prijevodu u užem smislu: a) pronalaženje funkcionalno ekvivalentnih stilsko-jezičkih ključeva u skladu s dijahronijskim i sinhronijskim karakteristikama jezika i književnosti primaoca. metafora. . ili radi ostvarivanja eufonijske ekvivalentnosti. e) selektivno izostavljanje dijelova iskaza iz originala. odnosno književnoteorijskih tradicija). kao i ostali oblici umjetničkog izražavanja. Nadahnuće je od izuzetno velike važnosti i kod vokalne interpretacije i književnog prevođenja. radi uklapanja u ekvivalentnu originalu ritmičko-metričku matricu.). ali su potrebni radi ispunjavanja na tekstualno. zbog jezičkih razlika.procesu promjene materijalne prirode znaka u prevođenju se svodi na izražavanje znacima sa znatno više slojeva (svim onim koje sadrže međusobno različiti prirodni jezici pridodaju se i slojevi koji rezultiraju iz različitih kulturoloških. f) dodavanje dijelova iskaza kojih u originalu nema. jezičkom specifičnošću dvaju jezika i 2. d) preoblikovanje ritmičko-metričke osnove djela u skladu sa 1. književnom tradicijom u književnostima dvaju jezika (funkcionalna ekvivalentnost). g) kompenzacija – u okviru iste poetsko-izražajne kategorije u okviru različitih tematskoizražajnih kategorija. banalnih epiteta i sl. praznijim mjestima – odgovarajuće ritmičko-metričke matrice. odnosno ekvivalentnosti u rimovanju. Kod književnog prevođenja riječ je o puno složenijem stvaralačkom procesu nego kod vokalne interpretacije čak i najsloženijih muzičkih kompozicija. PITANJE BROJ KNJIŽEVNI PRIJEVOD I VRIJEME Književni prijevod je. višestuko povezan s vremenom u kojem nastaje.

odnosno širine čitalačke publike za koju se prevodi. nikada ne izlaze izvan općih estetičkih okvira svoje sredine. Objektivne faktore koji utječu na konačan oblik prijevoda možemo podijeliti na grupu izvanknjiževnih (izvanumjetničkih) i književnih (umjetničkih) faktora. dosta je uvjetovan dominantnim estetičkim pogledima u njoj. religiozni i politički. tijekom procesa prevođenja vrše određene izmjene. Izvanknjiževni su idejni. Zato više i osjetno brže od autohtone književnosti reagira (i mora reagirati) na otkrića koja se čine u oblasti teorije jezika. . Utjecaj vremena. ako se težišne točke sadržine originala. Na izbor djela koja se prevodi naročito utječe – stupanj otvorenosti društva za koje se prevodi. dovedu do čitaočeve svjesti makar i posredno. ukoliko nisu slučajna i anahrona pojava. ili razvoj teorije informacije predstavljali su zbog toga poticaje koji su u teoriju i praksu prevođenja unosili kvalitativne promjene. političkim ili drugim nazorima vremena i sredine u kojoj se prijevod pojavljuje. jer se ono što je u originalnom pjesnikovom iskazu dato direktno prenosi posredno. naročito teorije stiha. rezultati do kojih su u analizi strukture književnog djela dolazili formalisti i strukturalisti. u skladu s etičkim. prijevod se ne bi mogao smatrati iznevjerivanjem originala. Nema sumnje da sve takve izmjene krnje smisaono-estetičku cjelinu originala. potencijalni fond pjesničkih izražajnih sredstava na jeziku prijevoda i sl. Teorija i praksa prevođenja ne prate mehaničku smjenu književnih pravaca autohtone književnosti. vjerskim. iako je tromiji i amorfniji od procesa razvoja autohtone književnosti. odnosno sredine u kojoj se prevod pojavljuje ogleda se u izboru djela za prevođenje. Povijest književnog prevođenja bilježi niz slučajeva kad se u djelu koje je već prošlo kroz prethodnu selekciju. stupanj razvijenosti i specifičnosti književnog procesa na jeziku originala i na jeziku prijevoda. teorije književnosti. a književni su odnos jezičkih sistema jezika originala i jezika prijevoda. ali su u suštini dio umjetničkog života i književnog procesa među nosiocima jezika sredine u kojoj nastaju. Zbog toga djela prevodne književnosti. Odnos prema originalu kao umjetničkom djelu koje treba predstaviti drugoj jezičnoj sredini. proces razvoja teorije i prakse književnog prevođenja čvršće je i neposrednije povezan s napredovanjem teorijske misli o jeziku i književnosti. dugoročna i trenutna idejna i politička orijentacija toga društva. kao i dominantni estetički pogledi u sredini za koju se prevodi.Obim prevodilačke aktivnosti neposredno ovisi o sljedećim faktorima: baze sredine za koju se prevodi. To se najlakše vidi na primjeru uočljive veze teorije i prakse prevođenja sa estetikom i poetikom vladajućeg književnog pravca u sredini u kojoj prijevod nastaje. pa se u njemu ne odslikavaju tako brzo promjene estetičkih principa nastale smjenom književnih pravaca. Međutim. onda kada ne postoje povoljni društveni uvjeti za njihovo direktno prenošenje. stupanj razvijenosti književnog jezika na kojem je nastao original u odnosu na stupanj razvijenosti književnog jezika na koji se prevodi. pojava generativne gramatike. na njenom jeziku. tradicije prevođenja na jezik prijevoda. općeg kulturnog nivoa. u takvoj situaciji može doći do ozbiljnijih pomjeranja na umjetničkom planu. Humboltova jezička teorija. Razumije se. stupnja političke i kulturne otvorenosti te sredine. Međutim.

Dakle. To naročito dolazi do izražaja u a) u vrijeme konstituiranja i prve faze razvoja književnog narodnog jezike. Specifičnost razvoja dviju različitih književnosti može uvjetovati razlike u funkciji jednog istog izražajnog sredstva u njima. c) u vrijeme konstituiranja i borbe za afirmaciju novih književnih pravaca i pokreta. onda arhaičnim jezičko-stilskim izrazom ne samo što se unosi jedna komponenta koje nije bilo ni u piščevoj intervenciji ni u njenoj realizaciji. da se antički kvantitativni stih prevodi silabičko-tonskim. u dijalektičkom jedinstvu _______ u određenom trenutku on dobiva funkciju faktora koji potiče idejni i umjetnički proces područja jezika prijevoda na daljni razvoj. da se ranije prevedena klasična književna djela. To postaje naročito upadljivo u prijevodima djela pisanih arhaičnim jezikom koji nije izraz ni individualnog stila pisca. prevode ponovo. . književni prijevod može postati faktor promjena. Specifičnost razvoja književnosti na jeziku prijevoda ponekad se ispoljava i u prevodilačkoj tradiciji (npr. Fond pjesničkih izražajnih sredstava kao estetički aktualna aktiva stila vremena. književnosti i kulturne sredine u kojoj nastaje. nisu uvijek rezultat vanjskih pritisaka pod kojima se nalazi prevodilac. Književni prijevod je dio općeg književnog procesa. utoliko više prijevod postaje umjetnička interpretacija. uočljiv pečat na jezičko-stilskom planu djela.). niti stilska specifičnost samog djela. ako je književni proces na jeziku originala na višem stadiju razvoja od tog procesa na jeziku prijevoda. odnosno evolucije stila vremena. zbog kvalitativnih promjena u stilu vremena. Ako se ne postupi tako. da se mijenja vrsta stiha. Međutim. b) u vrijeme konstituiranja i prve fazew razvoja mladih pisanih književnosti. vršene u ime nekih izvanknjiževnih obzira. (ali se koriste suvremena pjesnička izražajna sredstva). cenzura itd. a ponekad i zahtjeva. Ta specifičnost je ponekad uzrok tome da su i u književnostima koje su u cjelini na istom stupnju razvoja nejednako razvijeni pojedini žanrovi. ukoliko više obvezuje prevodioca da prenese na drugi jezik isovremeno različite slojeve pjesničkog sadržaja. Njegov rezultat je više nego originalna književnost uvjetovan sredinom i vremenom u kojem se pojavljuje. otvara mogućnost.Fond pjesničkih sredstava na jeziku književnosti u kojoj nastaje prijevod faktor je koji može ograničavati umjetnički domet prijevoda. odnosno prevodiočeva konkretizacija izvornika. Takbvo djelo se prevodi onda u stilskim okvirima vremena za koje se priprema. Intervencije u tekstu originala. Vrijeme u kojem nastaje prijevod ostavlja. mada je u principu uokviren dominantnim stilom vremena. Ovaj stil vremena se može tek nagovjestiti izvjesnim blagim nanosima arhaične leksike i frazeologije. dakle. prije svega. odnosno i izražajna sredstva koja su sastavni dio umjetničke strukture tih žanrova. nego se čak podiže nepotrebna barijera za spontano estetičko doživljavanje kod suvremenih čitalaca. Ukoliko je tekst originala složeniji i kompleksniji. U običaju da se poezija prevodi prozom. nego je jedino rezultat datosti normativnog stila epohe u kojoj je nastalo.

S obzirom na složenost leksičkih odnosa unutar jednog jezika. Čak i vrlo opsežni i iscrpni dvojezični rječnici teško mogu tu složenost vjerno odraziti i dati pouzdane korespodente za sva značenja riječi jednoga jezika u drugom jeziku. nego se analiziraju i riječi "krdo" i "čopor". naranče). jer obje znače neutvrđeni broj individua u jednoj skupini bez čvrste organizacijske strukture. od neutvrđenog broja ljudi koji imaju karakteristiku poslušnosti i slijede vođu. sastaviti).. Tako se riječ "stado" ne može izolirano promatrati. dok je komponenta "životinjsko" . Ako uzmemo englesku riječ "herd" dobit ćemo na temelju prijevodne ekvivalencije sljedeću sliku korespondentnih odnosa. napraviti. ZAJEDNIČKIH LEKSIČKIH POLJA (npr. ANTONIMIJE (suprotnosti u značenju – milostiv-okrutan). pa (za preneseno značenje) "rulja". kuhati. u prenesenom smislu. Tako za riječ stado možemo reći da ona izražava izvanjezični sadržaj koji se sastoji. voće – agrumi. koje se po svojim semantičkim svojstvima grupiraju u tri skupine: prvu čine "krdo". izraditi. Riječi ulaze u međusobne odnose SINONIMIJE (sličnosti po značenju – načiniti. pa "jato". Vokabular se može proučavati sa stajališta odnosa između riječi i "onoga što one predstavljaju". nego uzajamno povezane skupine riječi u njihovim složenim međusobnim odnosima. treću "pastir". Za englesku imenicu herd dobili smo šest korespondentnih jedinica u našem jeziku. lako je zamisliti da će situacija biti još složenija kad su u pitanju dva jezika. pržiti. pirjati). a zatim se povratnim prijevodom vraća u prvi jezik. "gomila". a riječi druge skupine sadrže komponentu "ljudsko" ("gomila" i komponentu neživo). tj. razlikuju se po tome što riječi iz prve skupine sadrže semantičku komponentu "životinjsko" kao primarnu odrednicu. drugu "gomila" i "rulja".. dok je komponenta "ljudsko" sekundarna i izvedena . Kontrastivna naliza polazi od leksičkih jedinica (riječi) jednoga jezika i njihovih formalnih korespondenata u drugom jeziku. nego i o ostalim riječima s kojima ulazi u značenjske odnose. njihova izvanjezičnog sadržaja. Kontrastivna analiza leksike omogućava da se odnosi među riječima dvaju jezika bolje shvate i nakon toga prikažu u dvojezičnom rječniku. "stado" i "čopor". Prve dvije skupine spadaju zajedno. Učavanja vokabulara je onaj koji ne promatra izdvojene riječi u odnosu prema izvanjezičnim sadržajima. od neutvrđenog broja životinja određene vrste u skupini ili. Značenje svake pojedine riječi u kompleksnom sklopu ovisi ne samo o izvanjezičnom sadržaju koji ona nosi. peći.PITANJE BROJ 25 VRSTE LAŽNIH PAROVA Uvodna napomena – Leksička nalaiza je usmjerena na proučavanje vokabulara određenog jezika. UKLJUČIVANJA (npr.

a istovremeno odražava razlike među njima. izdvaja se od prve dvije po tome što ne upućuje ni na kakvu skupinu nego na pojedinca.drove. ne bi osigurao njihovu ispravnu upotrebu u prijevodnim situacijama. Buffalos live in herds (Bivole žive u krdima).Herdsmen.herd Pastir-shepherd. nego obratno – nema intuicije u zadnjem slučaju). i čopor. (Imali smo dva stada goveda). Prevodilac mora kao primalac izvorne poruke ispitati semantički sadržaj leksičkih jedinica koje tu poruku nose.flock.pack. Treća skupina.herd Prijevodno sparivanje leksičkih jedinica Rječnik koji bi za "herd" dao samo prijevod "stado".heap. koja sadrži samo riječ "pastir". Te se razlike jasno vide.herder.rabble. Povratni prijevod potvrđuje da su navedene hrvatske imenice formalni korespodenti engleske riječi "herd" (jer svaka od njih daje i herd uz ostale korespodente u povratnom prijevodu). LAŽNI PAROVI .uključena samo posredno preko značenja "skupina ljudskih bića bez jasne organizacijske strukture" (dakle. (lakše je birati kada se prevodi na maternji jezik. kada analiziramo engleske riječi koje su njihovi povratnoprijevodni ekvivalenti.mob. jer stado upućuje na pripitomljenost životinja. stado.pack Stado-flock. pripitomljen). a onda kao odašiljalac prevedene poruke ispitati korespodente tih leksičkih jedinica u jeziku-cilju. Ni rječnik koji bi za "herd" dao krdo. i prevodilac koji bi u glavi uspostavio samo takvu vezu. njihovo pokoravanje kontroli čovjeka.pile Rulja-mob. slična životinjskoj strukturi). ali zato: We had two herds of cattle.herd. Divljim bivolima ne odgovara riječ "flock" (miran. npr.troop Gomila-crowd. ali i između čopor vi stado.herd Čopor-herd. ne bi mogao osigurati prijevodnu ekvivalenciju. HERD Krdo-herd. da bi povratnim prijevodom ustanovio koji nod korespondenata osiguraba prijevodnu ekvivalenciju u kojem slučaju. između imenica krdo i gomila.

te napokon u nekim. ali nisu u svemu jednake. pak. a koje su u svaki od tih jezika ušle s različitim značenjima ili su u njima razvile različita značenja.Lažni parovi su parovi jezičnih (ne samo leksičkih) jedinica u dva razna jezika koje imaju nešto zajedničkog. radi o riječima jednoga jezika koje je preuzeo drugi jezik. te značenjsko područje stada je uže nego flock. tako da jezičnu jedinicu jezikacilja upotrebljava u svim onim kontekstima situacija u kojima se upotrebljava i jezična jedinica izvornoga jezika. To je tip lažnih parova iz kojega je potekao sam naziv i na koje se najčešće misli kada se govori o false pairs. deceptive cognates. To se može dogoditi na svim razinama – fonološkoj. i to među leksičkim jedinicama dvaju jezika koje su po obliku sasvim različite. LAŽNI PAROVI-INTERNACIONALIZMI Dakle. na temelju onoga što im je zajedničko. Kada pak jedinica maternjeg jezika pokriva uže značenjsko područje nego jedinica stranog jezika. ali ne svim. Ponekad se. To drugim riječima znači da on djelomičnu sličnost tih dviju jedinica shvaća kao potpunu identičnost. Obično se pri tome radi o internacionalnim riječima koje je i jedan i drugi od ta dva jezika preuzeo iz nekog trećeg (latinskog ili grčkog) jezika. stado vs. ali su u njemu poprimile drukčija značenja nego što su ih imale u prvom jeziku. Da bi izbjegao lažno sparivanje. prevodilac ih smatra pravim. mogu se očekivati pogreške u prijevodu na maternji jezik. da isti metajezični naziv može pokvariti pojmove koji nisu isti (hrvatski prezent zahvaća šire područje značenja nego engleski prezent i pokriva i dio značenjskog područja present perfect tense-a). grafološko-ortografskoj. Kada jezična jedinica maternjeg jezika pokriva šire značenjsko područje nego jedinica stranoga jezika. . Prvi slučaj: sličnost oblika: eventually vs eventualno. ali i razlikuju – stado pokriva šire značenjsko područje za koje engleski pored "flock" koristi i "herd". prevodilac će zadržavajući isti oblik pogriješiti u prevođenju s maternjeg na strani i obratno. Prevodilačke pogreške uzrokovane lažnim sparivanjem jezičnih jedinica lako se mogu predvidjeti. leksičkoj i gramatičkoj. Manje grešaka se pravi kod prijevoda na maternji jezik – razlog intuitivno znanje (kada trebamo prevesti riječ flock – sigurno nećemo reći stado ptica niti jato ovaca). aspektima semantičkog sadržaja (npr. false friends. međusobno zamjenjivim parovima. prevodilac mora znati da sličnost oblika nije nužno i sličnost semantičkog sadržaja /eventually & eventualno znače sasvim različite stvari). jer flock pokriva i značenjsko područje za koje naš jezik koristi riječ jato. drugi: u zajedničkom metajezičkom nazivu koji obuhvaća obje jedinice: prezent u hrvatskom i prezent u engleskom jeziku. lažni parovi se među jezicima mogu pojaviti u prevođenju uvijek onda kada među jezičnim jedinicama postoji djelomična sličnost. Najizrazitija je ta pojava na leksičkoj razini. te da slaganje nekih aspekata značenja nije garancija potpune identičnosti značenja (stado & flock se djelomično slažu u značenju. flock). što je u jeziku rijedak slučaj. Međutim.koju prevodilac doživljava kao potpunu jednakost. Kada se značenja oblikom sličnih jedinica sasvim razlikuju. mogu se očekivati pogreške u prijevodu na strani jezik.

a ako pogleda. a dio različit. a jedinica drugog jezika uže. Najzanimljiviji su oni lažni parovi koji su slični ne samo po obliku. a zatim im se pružaju ispravna rješenja za izražavanje odgovarajućih značenja. U rječnik neće ni pogledati.Tijekom školovanja za prevodioce. ako je po njegovom prethodnom iskustvu ona i značila isto što i riječ koja se prevodi. tako da nema poklapanja. Celzijus – Celsius itd. . Učenik ili prevodilac zna da za riječ koju želi prevesti na drugom jeziku postoji odgovarajuća riječ vrlo sličnog oblika. i to tako da leksička jedinica prvoga jezika ima šire značenje. teorija – theory. studentima se skreće pažnja da se u izboru značenja ne daju zavesti vanjskim oblikom riječi. c) dvije oblikom slične leksičke jedinice imaju dio značenja zajednički. Značenjski identični parovi (znanstveno-tehnički nazivi): molekula – molecule. fiziologija – physiology. diploma – diploma. nego i velikim dijelom značenja. (ovo je vrsta odnosa zbog kojeg je uveden i naziv lažni parovi). ili pak obratno. vidjet ćemo da tih odnosa ima tri vrste: a) značenja leksičke jedinice prvog jezika i leksičke jedinice drugoga jezika se poklapaju. Prikaz formulama: L1=L2 L1 ≠ L2 L1> L2 Pravi parovi s jednakim značenjem (L1=L2) Ovdje se nalaze parovi riječ koje i u jednom i u drugom jeziku imaju isto značenje. b) značenja leksičkih jedinica prvoga i drugoga jezika su sasvim različita. onda on neće oklijevati da te dvije riječi spari. jer detaljna analiza često otkriva razlike koje ni sparivanja u dvojezičnim rječnicima ni semantički opisi u jednojezičnim rječnicima ne iznose na vidjelo. kineziterapija -kinesitherapy. lako je moguće da će tamo naći potvrdu da se zaista radi o leksičkom paru. Ako pogledamo koji su sve semantički odnosi logički mogući među parovima riječi koje kao TC (tertium comparationis) povezuje ZAJEDNIČKI OBLIK. Parova riječi koje bi jedna i drugoj odgovarale u cjelokupnosti svojih značenja i mogle se poistovjetiti u svim aspektima svoje upotrebe u jednom i drugom jeziku nema tako mnogo. budući da i pisci rječnika potpadaju pod utjecaj velike sličnosti takvih parova i previđaju njihove razlike.

Aktualan (current. Hrvatska riječ aerodrom ima svoj fonološko-grafološko-semantički par u engleskoj riječi aerodrome. Ako prevodilac ne vodi računa o takvim razlikama. Druga upotrebna razlika među riječima sličnog oblika i jednakog značenja proizlazi iz njihove različite frekvencije ili geografske i socijalne distribucije. a različitih po upotrebnoj vrijednosti. Slično je s našom riječi "analfabet": u engl. Kemijsko čišćenje – dry cleaning. To su parovi koji su po obliku slični. kemijska olovka – ball-point pen. topical. ambulanta . a s tim u vezi i stilske razine.(*stylistic furniture) – period furniture Elastični plan (*elastic plan) – flexible plan Elastični mozak (*elastic mind) – flexible mind Rezervni dio (*reserve part) – spare part Likvidirati nepismenost (*liquidate illiteracy) eradicate ili eliminate illiteracy i sl. ali je normalni engleski prijevod toga pojma "illiterate". dijapozitiv – diapositive. a po značenju tako različiti da se nigdje ne preklapaju. Stilsko pokućstvo . Mogućnost kombiniranja s drugim riječima i stvaranja manje ili više čvrstih leksičkih sklopova). quinsy su u upotrebi. Rječnicima postoji "analphabet". Afirmirati se (establish oneself. a normalni je prijevod billion ili one thousand million. present. tonsillitis. Lažni parovi sa savim različitim značenjima Dok se prethodna skupina sastojala od parova sličnih po obliku i jednakih po semantičkom sadržaju. Npr. ali ipak to ne znači da se kemijski može u svakoj upotrebi prevesti kao chemical i obratno. a normalni prijevod je "slide". kemijski odjel – chemistry department itd. itd.Jedna od upotrebnih razlika među značenjski jednakim riječima odnosi se na njihov različit KOLOKACIJSKI potencijal (tj. urgent) – actual (zbiljski. za našu riječ milijarda – milliard. on će u prijevodu iznevjeriti obavijest i u komunikacijskom smislu prenijeti nešto drugo od onoga što je izvorni odašiljalac želio prenijeti. Stenografija – stenography – ali je upotrebljiva riječ short-hand i short-hand writing. a pravi prijevod je "airport". ali se ta riječ jedva još upotrebljava. stvaran). gain a reputation. angina – angina (usko medicinski naziv) – sore throat. dotle ova skupina obuhvaća lažne parove u pravom smislu te riječi. hrvatski pridjev "kemijski" i engleski "chemical" po svom se semantičkom sadržaju teško mogu razlikovati. make a name for oneself) – affirm (potvrditi posvjedočiti).

gimnazija (general secondary school. predočenje). zvučnik). banner). down-to-earth). konkurencija (competition. kurentan (fast-selling).(out-patient clinic) – ambulance (kola hitne pomoći).isušenje. kit). pleasant. folder). sindikat (trade unions. hut). pa se danas govori o petrodolarima. representation (predstavljanje. real (stvaran). patronage). promotion – (unaprjeđenje). miting (mass rally) – meeting (sastanak). pun razumijevanja). karta). pretendirati (claim. honorary (počasan). suosjećajan. deviza (foreign currency(exchange). kompozitor (composer). shack. Lažni parovi s djelomičnim preklapanjem u značenju Ovi parovi se rijetko spominju kao lažni parovi. eventualan (possible). spiker (new reader. consequent (posljedičan. mannequin (krojačka lutka. dress (haljina. compositor (slagač). prospect (izled. provision (opskrba. sredstvo). o porastu cijene petroleja. tiket (coupon. konzekventan (consistent). odjeća). reclamation (krčenje. unions). device (naprava. genial (blag. pretend (pretvarati se). konkurs (contest. files). claim). koji slijedi).a pri tome se ne misli na krizu goriva za petrolejske svjetiljke. o petrolejskoj krizi. brilliant). perspektiva. eventual (konačan. . sala). dok "brigadier – znači brigadni general. barracks – kasarna. . melioracija). Ovdje su moguća dva slučaja: L1 > L2 (kada riječ prvoga jezika obuhvaća šire značenjsko područje nego riječ drugoga jezika) i L1< L2 (kada riječ prvoga jezika obuhvaća uže značenjsko područje nego riječ drugoga jezika). leaflet. outfit. honorarni (part-time). skup. aktualan). namještena soba). brokerage). reklamacija (complaint. maneken(ka) – (model). resume (nastasviti nakon prekida). Psihološki razlozi za pogrešno poistovjećivanje leksičkih jedinica iz dvaju jezika znatno su jači nego u slučaju lažnih parova sa sasvim različitim značenjem. evidence (dokaz. a ipak su potencijalno daleko opasniji kao izvor prijevodnih pogrešaka nego pravi lažni parovi. prijatan. genijalan (ingenious. korektor (proof-reader). promocija (graduation ceremony). aspire). likeable). baraka (shed. vogue). dok englesko "petroleum" znači "nafta". ugodan). nego na naftu. booklet. competition). current (tekući. gymnasium (gimn. potencijalni kupac). radio commentator). pravac). iskaz). good. Primjerice riječ "brigadir" – team(group) leader. assistant foreman. krajnji). prospekt (brochure. masivan). lutka iz izloga). solidan (reliable. Pod utjecajem pogrešnog prevođenja ovakvih leksičkih parova. dres (football shirt. direkcija (top management. bord of directors. provizija (commission. znanje). parole (zadana riječ. pa se u vijestima novinskih agencija danas može pročitati da je taj i taj brigadir izvršio državni udar. mode (način). simpatičan (nice. extravagant (neumjeren. newcaster. protekcija (favoritism. reasonable). expertise (stručnost. Riječ "petrolej" glasi na engleskom "kerosene oil". evidencija (records. speaker (govornik. ekstravagantan (eccentic). medical referral slip). solid (čvrst. concourse (gomila. apartment (stan. budući da ovdje djeluje i pritisak sličnog oblika i zajedničkog dijela značenja. zastupanje. sympathetic (sućutan. rezimirati (summarize. ponekad dolazi do infiltracije značenja jednog jezika u drugi. reprezentacija (national team). ekspertiza (expert analysis (opinion). protection – zaštita. sveučilišni senat). apartman (suite). corrector (ispravljač). highly gifted. recapitulate). gangstersko udruženje. slaganje). syndicate (novinski trust. realan (realistic. contest). concurrence (stjecanje. grammar school). parola (slogan. abstract. snabdijevanje). sadašnji. rasipan). uvjetni otpust iz zatvora). jersey. krut. ticket (ulaznica. sjedinjenje). direction (smjer. agreeable. moda (fashion. poslovno udruženje.

commemoration. intuitivne ili eksplicitno provedene. office staff – uredsko osoblje. (the clerical service) 4. . Uz ovoliku administraciju kojom se moram baviti. prevodilac se neće susresti s riječi administration tako često. Naša administracija u poduzeću nije dosta efikasna. Ovo su primjeri lažnih parova kod ove vrste: akademija – academy (akademija znanosti/academy of science and arts. college (pedagoška akademija/teacher-training college). Mjere koje je poduzela savezna administracija nisu bile dovoljne (the federal government) 3. 2. Čuju se prigovori danam je savezna administracija prevelika (our federal administration).Pretpostavimo da prevodilac čiji je maternji jezik hrv-srp-bos prevodi na engleski jezik i da mora prevesti riječ administracija u raznim kontekstima: 1. Akt – nešto učinjeno" i "čin". Administracija se buni protiv sadašnje raspodjele dohotka u poduzeću (our office/clerical staff). 1. vojna akademija/military academy. ceremony). ne stignem ništa uraditi (all this paper work) 6. dok se ove dvije zadnje upotrebe u engleskom jeziku iskazuju kao "document" i "nude". jer je na engleskom government – vlada. a na račun svih drugih riječi koje precizno izražavaju željena značenja. čin u kazališnom komadu. office – ured. akademija likovnih umjetnosti/Academy of fine arts). kontrastivne analize toga leksičkog para mogu se očekivati pogreške koje će se izraziti u pretjeranoj upotrebi riječi administration u engleskom jeziku. ali i "spis" i "umjetnički prikaz golog ljudskog tijela". Hrvatska riječ "akt" ima u hsb jeziku značenja koja riječ "act" nema u engleskom. Naći ćete ga gore u administraciji (in the office). solemn observance. U nedostatku iscrpne. clerical service – uredska služba.Reganova administracija postigla je prvu pobjedu na Kongresu (The Reagan administration). 5.papirologija. Engleska riječ "act" – "zakon". paper work. što znači da ovdje imamo odnos L1<L2 (značenje hrvatske riječi užew od značenja engleske riječi). Kod prijevoda s engleskog na maternji. ceremony (svečana akademija/commemoration.

farm (poljoprivredno dobro). hotel. campaign (akcija opismenjavanja/literacy campaign). facility (proizvodni objekt/production facility). plan. match (sportski susret. economics (studij privrede). propaganda – propaganda (širenje informacija). raising. operation (akcija spašavanja/rescue operation). gramatički objekt). partija – party (stranka). anthem (državna himna) industrija – industry (grana industrije/a branch of industry). perspektiva – perspective (geometrijska). . project (industrijski objekt(industrial project). Profesor. plant (Mesna industrija/Meat packing and processing Plant). factory (Riječka industrija odjeće RIO/Rijeka Clothing Factory). reklama). teacher (srednjoškolski). oglašavanje. ticket (ulaznica).akcija – action (vojna akcija/military action). collection of funds). scheme (akcija za sigurnost u prometu/traffic safety plan). članska). map (zemljopisna) chart (navigacijska) Objekt – object (predmet. slušateljstvo). installation (vojni objekt/military installation). consigment. audience (publika. industries (Organskokemijska industrija OKI/Organic Chemical Industries). ekonomija – economy (privreda). kakvi su nam izgledi na nešto). personnel.propaganda. establishment (ugostiteljski objekt/catering establishment. Ovo je bila analiza slučajeva lažnih parova s djelomičnim preklapanjem značenja u kojima je L1 pokrivao šire značenjsko područje nego L2. rolling stock (željeznički vozni park). works (Industrija šinskih vozila/Traction Equipment Works). Karta – card (igraća. restaurant).professor (sveučilišni). Kadrovi – cadres (politički). Park – park (zelena površina). advertising (ekon. vessel (plovni objekt/vessel). manpower (stručni). work (akcija za pružanje pomoći/relief work. batch. fleet (automobilski vozni park). partija za udaju). staff. Auditorij – auditorium (dvorana). fotografija – photography (snimanje). lot (pošiljka). prospect (izgled-misli se na nešto. photograph (smimka) himna – hymn (svečana pjesma). drive (radna akcija/voluntary work drive). collection (akcija prikupljanja pomoći/raising of funds.

"champion" znači pored toga "netko tko zagovara. on će prevesti I have a great number umjesto I have a great act (jer je ovo varijanta koja je prirodnija eng. a ne "katolički pristup". "catholic approach" je "širokogrudan. Međutim. The catholic tastes znači "širok ukus". Projeciranje značenja engleske riječi na našu riječ može izazvati nesporazum/ riječ katolički se prevodi kao catholic. Tako će Zakon o visokoškolskom obrazovanju biti The Law on Higher Education. He married a minister's daughter. brani ili se bori za nekoga ili nešto". tako da se u novinskim člancima povremeno mogu naći primjeri kao "šampion mira". Problem se javlja kod riječi koje mogu imati višestruko značenje. Primjerice.Lažni parovi koji stoje u odnosu L1 < L2 mogu izazvati nekoliko vrsta pogrešaka u prevođenju.jezika i u naš jezik.jeziku). (prevoditelj mora znati kako ova riječ može značiti ministar i svećenik). a ne "katolički ukus". liberalan pristuo". *Imam jedan sjajan akt (umjesto točku). Preko prijevoda jedan jezik djeluje na drugi. liberalan". i referent. Na primjer. šampion obespravljenih masa itd. nema pogreške. oba ova iskaza su ovjerena (valjana kao prijevod). član vlade". te preuzeti riječ "law". pa će recimo riječ "act" . on će doći u istu situaciju pri prevođenju. on će u rječniku tražiti riječ za prijevod. pored zajedničkog vojnog značenja. Izmišljeni parovi . samo što se prvim neće prenijeti ona komunikacijska vrijednost koja se prenosi drugim od ova dva prijevoda. koja u engl. To drugo značenje je počelo prodirati pod utjecajem eng. a može značiti "svećenik". engleska riječ ima šire značenje i može se prevesti i kao "širok. širokogrudan. riječ šampion ima značenje u našem jeziku "osoba koja je osvojila prvo mjesto na nekom natjecanju". Tako. Jednako tako: Imam jednu sjajnu točku. kada s našeg mora prevesti riječ "zakon" ili "varijetetska točka". a teško je odrediti koje značenje je u danom kontekstu upotrebljeno. kada prevoditelj prevodi s našeg jezika na engleski i mora prevesti riječ akt i dobije act. šampion pravedne borbe porobljenih naroda. Funkcioner. I riječ oficir ima UŽE ZNAČENJE u našem jeziku nego u engleskom. u engleskom jeziku briječ "minister" može značiti "ministar. Napr. Medjutim. ima šire značenje od riječi "akt" upotrijebiti i tamo gdje ne može –*Akt o visokoškolskom obrazovanju. Ako zamislimo prevodioca kao izvornog govornika engl. Naravno. javlja se još "policajac".jezika. Međutim. umjesto The Higher Education Act.

data-processing machines (*mechanography) . pogotovo kada prevode na strani jezik kojim ne vladaju dosta dobro.Svi dosadašnji parovi su bili riječi sličnoga oblika koje postoje u dva različita jezika i u njima se različito ponašaju. subvention .*licitation mehanografija – business machines.*dirigent dotacija – grant. stvoriti leksički par u stranom jeziku po uzoru na riječ svojega maternjeg jezika.*dia-film dirigent – conductor . a u drugima samo pogrešno spajanje dijelova riječi – obično sufiksa i prefiksa s osnovom. grant-in-aid.*deprimed dijafilm – film-strip .*exponate grafoskop – overhead projector .*dotation ekipa – team. agrotehnika – modern farming methods.*interpunction interurban – trunk call.*cartotheque klimatizacija – air conditioning .*climatisation licitacija – bidding .*agrotechnics apsolvent – (senior undergraduate) – *absolvent bruto – gross (*bruto) daktilografkinja – typist (*dactylographer) degustacija – (tasting. modern methods in agriculture.*declination deprimiran – depressed . sampling) *degustation deklinacija – declension) .U nekim slučajevima to znači STVARANJE CIJELE RIJEČI. No prevodioci su spremni. card register. long-distance call . files. u punom uvjerenju da ta riječ doista postoji u tom stranom jeziku. records .*graphoscope interpunkcija – panctuation . group.*interurban kartoteka – card index.*equipe eksponat – exibit . party .

Ovdje se radi o istoj pojavi kao što je bila ona koju smo prikazali na primjeru lažnih parova sličnih po obliku s djelomičnim preklapanjem u značenju.*autogram rekonvalescent – convalescent (*reconvalescent) grafikon – graph .*rentable Primjeri pogrešno sastavljenih riječi zbog krivog spajanja osnove s prefiksima i sufiksima: anorganski – inorganic (*anorganic).*disinformation debalans – imbalance . report . .*touristic Lažni parovi bez sličnosti po obliku Činjenica da neke riječi nisu slične po obliku ne priječi učenika i prevodioce da u svojoj glavi uspostavljaju jednostruke veze među riječima stvarajući tako lažne parove koji izazivaju pogreške u upotrebi jezika i u prevođenju.*graphicon turistički – tourist .*hyperproduction autogram – autograph .*referate renomiran – reputable . bit će dovoljno nekoliko primjera da se vidi kako se ta pojava odražava među lažnim parovima bez sličnosti po obliku. autoportret – self-portrait .*debalance hiperprodukcija – overproduction . speech. paying .parafirati – initial .*paraph referat – paper.*renomated rentabilan – profitable.*autoportrait dezinformacija – misinformation .

naprava za registriranje iznosa koji se plaća. disclose. u trgovinama je pult ili boks gdje kupci plaćaju kupljenu robu (cash desk. su prevodiocu lakše shvatljivi. Otkriti kontinent – discover. tj. Razlikovanje sinonimnih riječi u stranom jeziku s vrlo finim značenjskim razlikama koje su u maternjem jeziku sve pokrivene (i prikrivene) istom leksičkom jedinicom težak je zadatak za prevodioca. cashier's) . on će višestruki korespodentni odnos zamijeniti jednostrukim i za prevođenje riječi "otkriti" koristiti samo englesko "discover" (jer ga je možda prvoga usvojio kao korespodent za "otkriti" ili jer je to po njegovom iskustvu korespodent koji je uvijek odgovarao u komunikacijskim situacijama u kojima je trebao prevesti "otkriti". mjesto gdje se prodaju vozne karte (booking office) ili ulaznice (box office) . s obzirom na posljedice koje ta činjenica ima za prevođenje. ako nije zadovoljen treći uvjet (a on pretpostavlja dobro poznavanje leksičke strukture engleskog jezika). (till. i napokon mora biti u stanju te strane riječi kao sinonime međusobno razlikovati. cash register) ili pak čvrsta kutija za čuvanje gotovine (cash box). Riječ "otkriti" – discover. otkriti svoj identitet – disclose one's identity. Da bi prevodilac mogao ispravno prevesti upravo ono značenje riječi "otkriti" koje je ostvareno u konkretnoj komunikacijskoj situaciji. Ako prvi od ova tri ouvjeta nije zadovoljen. Konačno. Blagajna (u hrv.jeziku) – kao administrativna ili organizacijska jedinica (treasury). . Nadalje. otkriti tajnu – reveal a secret (ovo bi značilo da je tajna sada postala javna činjenica). unvail. prevodilac neće moći odabrati onaj sinonim koji najtočnije izražava željeno značenje. polisemni odnosi. odnosi višeznačnosti. reveal. Ako nije ispunjen drugi uvjet. otkriti zavjeru – uncover a plot (s tim da ovo znači da je onaj ko je razotkrio zavjeru svjesno radio na tome da je razotkrije) ALI i discover a plot (ne govori ništa o tome je li razotkrivač išta znao ranije). pa dolazi do većeg ili manjeg iznevjeravanja obavijesti. kao prostorija u kojoj se obavljaju uplate i isplate (cashier's office). on mora prvo biti svjestan da ta riječ ima u njegovom maternjem jeziku značenja koja se mogu međusobno razlikovati. treba razlikovati i odnos sinonimije i polisemije među riječima koje stoje u korespodentnim odnosima. zatim mora znati koje sve riječi u stranom jeziku izražavaju isto značenje. uncover. Za razliku od ovakvih sinonimnih odnosa. on neće znati koje mu sve leksičke mogućnosti stoje na raspolaganju u engleskom jeziku za izražavanje željenih značenja.I ovdje moramo razlikovati slučajeve kad leksička jedinica maternjeg jezika ima šire značenje od leksičke jedinice stranog jezika (L1>L2). disclose a secret (ovo upućuje na samo razotkrivanje tajne). i one u kojima je značenje leksičke jedinice maternjeg jezika uže (L1<L2). otkriti spomenik – unveil a monument.

pa kad bismo trebali ovu rečenicu prevesi na hrv. Jednako tako glagol "marry" – se kod nas prevodi sa "udati se". Unutar jednoga jezika leksička praznina je mjesto u leksičkom sustavu koje nije popunjeno.lica jed.. stric. gdje engleski nema posebne leksičke jedinice za "puricu" i "pure".. To se događa i s riječima: uncle – ujak. a za to postoje posebne engleske leksičke jedinice – a woman (female – sinonim – ova riječ je stilski obilježena kao lagano ironična ili negativna ili hladno službena (kao pravni termin). baby-turkey – pure). Semantička karakteristika muško žensko . nego su to NEPOPUNJENE PRAZNINE u sustavu riječi za živad (te se praznine mogu popuniti opisno – hen-turkey-purica. ili pak "education" kojom se zamjenjuju naše dvije riječi "odgoj i obrazovanje". Engleski jezik u takvim slučajevima obično specificira razliku.. "oženiti se" i "vjenčati se". Naša "plima" na engleskom je "tide". Situacija L1<L2 – neće prevodiocu kojem je maternji jezik hrv.. a očito bi trebalo biti popunjeno s obzirom na to da su njemu odgovarajuća mjesta u istom leksičkom polju popunjena. Jedan slučaj polisemije koji zaslužuje da se posebno spomene odnosi se na riječi koje u hrvatskom označavaju istovremeno INSTITUCIJU i ZGRADU u kojoj je ona smještena.bos. što znači da jezik tu značenjsku karakteristiku inače izražava: npr. ali "tide" je istovremeno i "oseka". Ako imamo rečenicu "Udala sam se za njega prije dvije godine" – I married him 2 years ago. a wife. uzmimo leksičko polje "živadi/peradi" na engleskom jeziku. Jedina je iznimka za "turkey".. Leksične i pojmovne praznine O leksičkim prazninama može se govoriti u okviru jednog jezika i kontrastivno među jezicima. onda zapažamo da engleski jezik sustavno razlikuje "muško"...Ponekad jedna te ista riječ hrv.jezika istovremeno ilustrira SINONIMNE i POLISEMNE odnose: "žena" je polisemna (višeznačna riječ) – "žensko biće" i "supruga". jer u stvari znači "ženka"). "žensko" i "mlado". pa se prevodilac pri prevođenju naše gradske skupštine.). ili Udala sam se.srp. Po glagolu u engleskom jeziku ne možemo znati koji je ROD u pitanju (osim 3.. budući da je leksička jedinica njegova maternjeg jezika uža i sadrži samo dio značenja svoga para u stranom jeziku.. Stvoriti poteškoće u upotrebi stranog jezika. mora odlučiti između "municipal assembly" i "town hall". Ne bismo znali hoćemo li reći Oženio sam se .

but also to develop their personalities. koja u engleskom pokriva i odgoj i obrazovanje. Pri tome on mora nastojati da prenoseći sadržaj izvornoga pojma ne učini izraz toliko neobičnim da komunikacija postane otežana ili gotovo nemoguća. "Zadatak je škole da mladim ljudima dadne ne samo obrazovanje nego i odgoj" "The task of the school is not only to educate young people. Prva vrsta leksičkih praznina nije posljedica odsustva nekih predmeta i pojmova u svijetu koji okružuje govornike određenog jezika. No kad se suoče s pojmovima neke druge kulture.mlado Vrsta peradi: cock/rooster.duckling." Ali. onda kad se govornici jednoga jezika susretnu s pojmovima za koje drugi jezik raspolaže odgovarajućim leksičkim jedinicama i kad te pojmove pokušaju izraziti na svome jeziku. Nema sumnje da se i u kulturi govornika engleskog jezika razlikuju odgojni i obrazovni aspekti rada s mladim ljudima.hen. semantičkom adaptacijom postojećih riječi u jeziku ili doslovnim prevođenjem riječi. stvaranjem novih riječi. s prijevodnog su stajališta zanimljivije leksičke praznine koje se otkrivaju kontrastivno između dva jezika.chicken.turkey Međutim.duck." "Educational expenditures is more than ten per cent up on last year". a prevodilac nastupa prije toga – on prvi uočava da postoji pojmovna praznina i za nju mora naći odgovarajući izraz na jeziku-cilju. nego drukčije pojmovne i jezične organizacije toga svijeta.gander. Njegove leksičke jedinice tako su semantički strukturirane da ne ostavljaju nikakvih praznina za izvorne govornike tako dugo dok oni ostaju u okviru svoje vlastite kulture. . Svaki jezik funkcionira kao cjelovit sustav i zadovoljava komunikacijske potrebe svojih izvornih govornika. Te se pojmovne praznine otkrivaju samo kontrastivno.gosling.drake.goose. jer jezik stvara izraze za nove pojmove tek kad mu oni postanu potrebni za unutarjezičnu komunikaciju. izvorni govornici jednoga jezika postaju i te kako svjesni leksičkih praznina u svom jeziku koje onda popunjavaju jezičnim posuđivanjem (preuzimanjem riječi stranoga jezika). Prevodilac se s pojmovnim prazninama suočava daleko češće nego obični izvorni govornik. ali ne specificira razliku među njima. jer su one zapravo pokazatelji POJMOVNIH PRAZNINA u pojedinom jeziku. obično preko jezičnog izraza te kulture. "Izdaci za odgoj i obrzovanje porasli su za preko deset posto u odnosu na prošlu godinu. Ovdje je najbolji prijevod za "odgoj" njegovo utapanje u riječi "education". ali se u toj kulturi nije pojavila potreba da se te razlike leksički izraze. Pretpostavimo da se pojam "odgoja" na engleskom može izraziti kao "personality development" (riječ upbringing se odnosi u prvom redu na obiteljski odgoj).

bedro. proizvodni objekti ili kapaciteti. stopalo). Hrvatski jezik nema riječi za takav pojam i u prijevodu s engleskog jezika on najčešće nameće veću mjeru specifičnosti u prevedenoj poruci nego što je postojala u izvornoj poruci: sportski objekti ili sportski tereni. pogodnosti i sredstva zajedno izražava samo jedna engleska riječ "facilities". laboratorije. Za engleske riječi "hand" i "foot" postoji u našem jeziku riječi "šaka" i "stopalo" ali im stilska vrijednost u nekim komunik. ali njihov jezik ne diferencira automatsku razliku između gornjeg dijela ruke ili noge kao što to čini engleski: Tako: Boli me ruka. vlakove) – facilities for travel. tvornice.My hand (arm)/foot (leg) hurts. Dalje. te tako predstavlja pojam višeg reda koji uključuje zgrade (knjižnice. instalacije (štednjake – cooking facilities. mogućnosti.jezika vide da su ruke i noge sastavljene od raspoznatljivih dijelova (nadlaktica.Jednako tako.*Stali ste mi na stopalo (nemoguće). okolnosti) što omogućava i olakšava obavljanje određene aktivnosti.riječ "facilities" obuhvaća ono (stvari. podlaktica. Ovdje se dijelom radi o postojanju leksičke praznine u našem jeziku. pogodnosti za kuhanje. objekti. He has large feet – On ima velika stopala (OK) You've stepped on my feet . potkoljenica. zgrade. sanitarije – washing facilities). natkoljenica. dijelove pokućstva i opreme (krevete kao sleeping facilities. To znači da riječ "facilities" nema korespodenta u hrvt. Leksička praznina postoji u našem jeziku za izražavanje pojmova za dio ruke od ramena do zapešća (arm) i za dio noge od kuka do gležnja (leg). bazene. projektore i platna – projection facilities) itd. mogućnosti za spavanje i sl. "Show me your hand" – Pokažite mi svoju šaku (moguće) "He put his hand in his pocket" . atletske staze – sports facilities. prometna sredstva. gimnastičke dvorane. a dijelom o razlikama u frekvenciji i stilskoj vrijednosti engleskih riječi i njihovih korespondenata u hrv. noga ---------------. engl.jeziku. list. pogone.situacijama nije ista kao vrijednost engleske riječi (foot – pokriva više nego naše stopalo-stopalo je samo jedan dio površine od gležnja prema dole). sasvim je jasno da govornici hrv. Dakle.jeziku koji bi mu pojmovno odgovarao.*Stavio je šaku u džep – ovo je neobično. . vozila (autobuse. šaka. učionice kao facilities for study. radionice – production facilities.

make a decision (*bring a decision). Pridjev "dark" mijenja svoje značenje u raznim kolokacijama: dark night (mračna/tamna noć). dark powers (mračne sile). generalni pokus – dress rehearsal (*general rehearsal). onda visimo da se u njima javljaju praznine u pojmovnom i leksičkom smislu. Primjer kod lažnog para – chemical vidjelo se da kemijski u određenim kolokacijskim sklopovima (kao kemijsko čišćenje. Prevodilac koji u prijevodu na engleski jezik polazi od kolokacije "kuhinjska sol" doći će doslovnim prevođenjem do lažnoga kolokacijskog para – *kitchen salt – umjesto ispravne engl.Kada riječ "objekt" pokušavamo prevesti na engleski. Naravno. ugostiteljski objekt – catering facility ili catering establishment. kemijska olovka) ne prevodi svojim engleskim korespodentom chemical. Budući da se sve mogućnosti kombiniranja leksičkih jedinica teško mogu ispitati i da iscrpnih kolokacijskih popisa ili rječnika nema. dark plans (tajni planovi). Dark Ages (mračni srednji vijek). a vojni objekt – military installation. Sama analiza semantičkog sadržaja nije dovoljna. Industrijski objekt je – industrial project (u gradnji). umjetnički/igrani film – feature film (*artistic/played film). robna kuća – department store (*goods house). koju prevodilac popunjava korištenjem raznih riječi s višim ili nižim stupnjem pojmovne specifičnosti: građevinski objekt – construction project (dok je još u gradnji). opasnost od lažnog sparivanja ostaje prisutna tako dugo dok se ne ispitaju svi kolokacijski odnosi u koje ulaze jedna i druga leksička jedinica. Kolokacije i stalni leksički sklopovi (NIJE PITANJE S ISPITA) U više slučajeva je prikazano da izbor prijevoda za pojedinu leksičku jedinicu ovisi o leksičkoj kombinaciji u kojoj se ona javlja. jer čak i onda kada ona ukazuje na potpunu identičnost semantičkog sadržaja dviju leksičkih jedinica u dva razna jezika. a building ili structure lkad je već sagrađen. visoka/niska divljač – big/small game (*high/low game). dark saying (mutna izreka). mogućnost pojave kolokacijski uvjetovanih lažnih parova u prevođenju ne može se nikad unaprijed isključiti. prevodilac koji prevodi s maternjeg na strani jezik i pri tome prati kolokacijska pravila u svom jeziku će neminovno pogriješiti u svim slučajevima u kojima se ta kolokacijska pravila ne poklapaju. dark vowel (mukli samoglasnik). donijeti odluku . dati . radni naslov – tentative title (*working title). nego onako kako to zahtijevaju pravila leksičkog slaganja u engleskom jeziku. Lingvisti nemaju još jasnu definiciju što je kolokacija. dark thoughts (mračne misli). tako da jedna leksička jedinica u izvjesnom smislu određuje značenje druge leksičke jedinicu s kojom kolocira. plovni objekt – sailing vessel ili ship. To ukazuje na potrebu proučavanja KOLOKACIJA u okviru leksičke kontrastivne analize. hotel ili restaurant. dark eyes (tamne/crne/smeđe oči). Kolocirati= zajedno smjestiti – znači stavljati riječi zajedno u uzajamne semantičke odnose.kolokacije "table salt" (primjeri: zemni plin – natural gas (*earth gas). slatkovodna ribe – freshwater fish (*sweetwater fish). a koje nisu. a industrial facility ili industrial plant ili factory (sagrađen). ali svaki izvorni govornik intiutivno zna za koje su kolokacije za njegov jezik prihvatljive. Pravila koja određuju načine kolokacijskog vezivanja leksičkih jedinica nisu eksplicitno navedena ni za jedan jezik.

ali manje idiomatične kolokacije. zaraditi novac – make money (earn money).. bračno stanje – marital status. compulsory measures – prisilne mjere. bračni drug – spouse. iskoristiti priliku – take a chance (use/exploit the opportunity).prijedlog – make a suggestion (*give a suggestion). a drugi svaki put zahtijeva drukčiju lek. U prijevodu s engleskog na naš: compulsory education – obavezno školovanje. Razlike među jezicima u kolokacijskom potencvijalu mogu se vrlo jasno ilustrirati primjerima u kojima jedan jezik u raznim kolokacijama zadržava istu leksičku jedinicu. ali koje tako doslovno prevedene nemaju onaj stupanj prirodnosti i idiomatičnosti što ga imaju njihove varijante koje ne slijede kolokacijski obrazac prevodiočevog maternjeg jezika i zato mu većinom ostaju nedostupne: glagoli take. al' Turaka više biti neće – Ceste će poželjet . get. Budući da se radi o stalnim izričajima koji se upotrebljavaju u onom obliku u kome u jeziku postoje i u većini slučajeva se ne mogu nimalo modificirati.. voditi rat – make a war (lead. odvesti se taksijem – take a taxi (drive in a taxi). common law – običajno pravo. Bračni život – married life. ali manje idiomatične – kolokacijske sklopove. bračno putovanje – honeymoon. srknuti gutljaj – take a sip (drink a sip)... bračna ljubav – conjugal love. jasno je da njihovo prevođenje riječ po riječ ne dolazi u obzir. a . common manners – prostački maniri. ili ih pretvara u slobodnu rečenicu koja se interpretira ne kao poslovica nego kao izjavna rečenica: npr. common sense – zdrav razum.. U zagradama su pravilne. U tom grmu leži zec – U tom grmu leži kunić.. Drumovi će poželjet Turaka. koje izvorni govornici engl. leksički i ritmički .jedinicu. common denominator – zajednički nazivnik. turn i sl. čini ih smiješnima i besmislenima.jezika vrlo često koriste u raznim kolokacijama. Prevoditelje čeka još jedna zamka koju je teže izbjeći – to su kolokacije koje se mogu prevesti doslovno... bračna zajednica – matrimony. make. sklopiti/zaključiti mir – make a peace (conclude peace). wage war). pohađati tečaj – take a course (attend a course). gdje svako mijenjanje stalnog izraza ili zamjenjivanje jedne riječi njenim sinonimom razara poslovicu ili izričaj. izvanredni student – part-time/extra-mural student (*extraordinary student). To se može dokazati i unutar jednoga jezika. popeti se liftom – take an elevator (go up in an elevator) itd. common consent – zajednički pristanak. POSLOVICE.pogotovo ne slobodno sastavljati.. FRAZE I IZRIČAJI Poslovice i stalni izričaji također pripadaju leksičkom dijelu jezika i za potrebe prevodilačke prakse zavređuju pažnju kontrastivnog analitičara. jer su poslovice sintaktički. Sad je lako zamisliti što se događa s poslovicom kad se doslovno prevede s jednog jezika na drugi: ako ona na drugom jeziku već postoji u obliku koji ne proizlazi iz doslovnog prijevoda s prvog jezika ( a on gotovo nikada ne proizlazi. poprimiti oblik – take the form (assume the form). Imati putra na glavi – Imati maslaca na glavi. a strani prevodioci na engleski jezik upotrebljavaju ih razmjerno rijetko zato što kolokacije iz njihovih jezika upućuju na neke druge – ispravne. common land – općinska zemlja. redovni student – a full-time student (*regular student).

za poslovicu – Mnogo babica kilavo dijete – engleski govori o previše kuhara koji kvare čorbu – Too many cooks spoil the broth. a popu pop – Call a spade a spade (lopata se naziva lopatom). onda će svakla promjena uzrokovana oblikom poslovice u prvom jeziku razoriti njenu poslovičnost u drugom jeziku. Ako traži prijevod naše poslovice – Ne spremaj ražanj dok je zec u šumi – on neće naći njen eng. Bolje ikad nego nikad – Better late than never. njegova djevojka – First come first served. ali je jezički izraz poslovice sasvim drukčiji. Ne može biti vuk sit i koza cijela ili Ne možeš imati ovce i novce – You cannot have your cake and eat it too. Napraviti slona iz buhe/Od muhe napraviti slona – Make a mountain out of a molehill (krtičnjak). Prevodilački postupci bit će u ta dva druga slučaja drukčiji nego u prvom slučaju. pod "gold" naći će all that glitters is not gold.. One se zamjenjuju u cjelini. niti "hare" (zec). Budući da su poslovice najneposredniji izraz tradicije i kulture jednoga naroda. pod "iron" naći će izraz za poslovicu Kuj željezo dok je vruće ili pak. Kulj željezo dok je vruće – Strike while the iron is hot. Nije nipošto pravilo da poslovici jednoga jezika odgovara poslovica istog značenja i sasvim sličnog izraza u drugom jeziku. i ne može za njom tragati u jednojezičnom jer ne zna pod kojom će je riječi tražiti. Bobu bob. jer engl. fonetski) materijal.jezik izražava značenje te poslovice kao brojanje pilića prije nego se izlegu: Don't count your chikens before they are hatched. Engleski jezik ima poslovice kao: A rolling stone gathers no moss (kamen koji se kotrlja neće obrasti mahovina – čovjek koji je stalno u pokretu neće se ulijeniti ili tko stalno mijenja gospodare neće se obogatiti.. U prvom slučaju se u oba jezika izražava jednako značenje i da je jezični izraz sličan. gramatički. Mi nemamo takvih poslovica. U tom grmu leži zec – There's the rub (U tome je neprilika). U tome mu mogu pomoći dvojezični rječnici poslovica i stalnih izričaja ili jednojezični rječnici i zbirke poslovica (npr. i to tako da će se za izražavanje istih značenjskih sadržaja u pojedinim jezicima koristiti različiti lingvistički (leksički. Zida kule u oblacima – Castles in Spain. razumno je očekivati da će one biti i JEZIČNO SPECIFIČNE. Little pitchers have long ears (mali vrčevi imaju duge uši) – djeca rado naćule uši kada odrasli razgovaraju.prilagođene svakom jeziku da bi se lakše prepoznale kao poslovice). Moja kućica moja slobodica – My house my castle. U trećoj su skupini poslovice koje se ne mogu sparivati ni po značenju ni po izrazu. Što mu je na srcu to i na jeziku – He wears his heart upon his sleeve. ili pak da će pojedini jezici svojim specifičnim jezičnim sredstvima izražavati specifična značenja koja se u drugim jezicima ne izražavaju. živi kao bubreg u loju – As snug as the bug in the rug. U drugom slučaju u oba jezika se izražava jednako značenje. Tko prvi do djevojke. pa će prevodilac morati samo paziti da u prijevodu postigne točno onaj izraz koji jezik-cilj traži. tako da prevodilac koji tu poslovicu ne zna ili je ne može naći u dvojezičnom rječniku.ekvivalent pod natuknicom "spit" (ražanj). U jednom se jeziku izražavaju značenja koja u drugom jeziku nisu poslovično izražena (ili je prevodiocu taj poslovični izraz nepoznat). . Nije šija nego vrat – It's six of one and half – a dozen of the other.

.Isto tako neke naše poslovice nemaju ekvivalente u engl. nego će primaocima samo više ili manje približiti obavijest koju poslovica nudi. Recimo ako govornik aludirajući na poslovicu: Tko se jednom opeče taj na hladno puše – Once bitten twice shy. ali ne zna kakva je ukupna komunikacijska vrijednost onoga što je rečeno. Jedna je mogućnost da poslovicu ili izreku doslovno prevedu u jezik-cilj. Postupak prevođenja takvih poslovica i izreka isti je kao i u prevođenju specifičnih elemenata kulture i civilizacije. Druga mogućnost se sastoji u tome da se umjesto prijevoda poslovice dadne njena neutralna. citatima iz Biblije. Hvatati se za slamku – Catch at a straw. Primalac tada zna da se radi o poslovici. od riječi do riječi. Kako posiješ tako ćeš i žeti – As a man sows so he shall reap. jer nema pojma da je izvorni odašiljalac upotrijebio poslovicu i time dao svome sudu jednu opću dimenziju primjenjenu na konkretni slučaj. iz basna i bajki. tako da mu je ukupna obavijest prilično dobro očuvana. a i značenje koje je preneseno slično je onome što ga je izrazio izvorni govornik.jeziku – Trla baba lan da joj prođe dan. Prevodilac mora smisliti neki drugi primjer slične igre riječima u jeziku cilju i da tako primaocima prenese dojam o odašiljaočevoj sposobnosti upotrebe jezika. iz djela grčkih i rimskih klasičnih pisaca.. jer se radi i o jednom elementu duhovne kulture. neposlovična parafraza – tako prenosimo onaj dio obavijesti koji se tiče njenog objektivnog sadržaja – Trla baba lan da joj prođe dan – Engage in useless work just to spend the time – tada primalac prijevoda zna što je izvorni odašiljalac htio reći. Spavati snom pravednika – Sleep the sleep of the just. U neobranom grožđu itd. Naše gore list. najčešće s jednakim jezičnim materijalom: Vuk u ovčjoj koži – A wolf in sheep's clothing. on neće postići punu prirodnu ekvivalenciju. kaže: On je bio tako oprezan da je čak i na sladoled puhao – kako sada ovo prevesti? Poslovica se ne može djelomično prevoditi. Najteži zadatak za prevoditelja je kada govornik aludira na neku poslovicu za koju postoji prijevodni ekvivalent. Kasno Marko na Kosovo stiže. Na taj način su neke poslovice ušle u drugi jezik – to se dogodilo s brojnim poslovicama raznih naroda. Jabuka razdora – An apple of discord. iz djela pisaca iz pojedinih književnosti. Sljedeća je mogućnost za prevođenje "neprevedivih" poslovica i izreka njihovo zamijenjivanje poslovicama i izrekama koje izriču približno značenje. tako da za njih postoje gotovi prijevodni ekvivalenti. Obrati bostan. ona ide u paketu. Što god prevodilac u takvom slučaju učinio. Šta je babi milo to joj se i snilo – The wish is father to the thought (želja je otac misli) – značenjski dovoljno blizu da može poslužiti kao ekvivalent. Te poslovice i ti citati doslovnim su prevođenjem ušli u fond poslovica i izreka u raznim jezicima. pogravajući se s njenim doslovnim značenjem ili je koristi kao podlogu za vlastitu igru riječima.

Kada razina ostvarene neposredne komunikacije postane preniska da bi se postigao cilj koji se prenošenjem obavijesti želi postići. Nijedan drugi. Potpuna podudarnost kodova odašiljaoca i primaoca ideal je koji se u praksi ne ostvaruje zbog IDIOLEKATSKIH i DIJALEKATSKIH razlika. "govor očiju" "govor tijela". a primaocu omogućuje da poruku prihvati i dekodira. jezično kodiranje je neizbježan način ako se želi osigurati komunikacija. a to prenošenje postaje sasvim neprimjereno kad odašiljalac i primalac govore ne samo različitim dijalektima.PITANJE BROJ 7-KOMUNIKACIJSKI MODEL PREVOĐENJA Mjesto prevođenja u ljudskoj komunikaciji Uspješna komunikacija među ljudima pretpostavlja da je zadovoljeno nekoliko uvjeta: da postoji odašiljalac i primalac obavijesti. te da obojica vladaju zajedničkim kodom (jezikom) koji odašiljaocu omogućuje da svoju obavijest kodira i kao poruku prenese primaocu. Prenošenje obavijesti Obavijest koju odašiljalac želi saopćiti primaocu se odnosi na neki vid životne stvarnosti u kojoj se oni nalaze – misao. nego čak i različitim jezicima. znaci kojima se sporazumijevaju gluhonijeme osobe). tj. emocija. Lingvistička komponenta u komunikaciji – odnos između obavijesti i jezičnog koda Kada odašiljalac ima obavijest koju želi saopćiti. nejezični. kodni sustav ne bi mu osigurao tako široke mogućnosti za izražavanje obavijesti. da se oni nalaze u (usmenom ili pismenom) dodiru preko određenog komunikacijskog kanala. U ljudskom društvu. . To je PRVI TRENUTAK u kojem OBAVIJEST doživljava izvjesne MODIFIKACIJE zbog same činjenice da se podvrgava postupku kodiranja u okviru odabranog jezičnog sustava. on prelazi na kodiranje obavijesti. Da postoji obavijest koja se komunicira. Svi ostali poznati kodovi znatno su uži po svojoj primjeni i po vrstama i količini obavijesti koju mogu prenijeti. Ta izvanjezična činjenica je ono što u prijevodu ostaje stalno. Pri tome se služi sredstvima što mi ih njegov jezik stavlja na raspolaganje. Prešutna je pretpostavka da odašiljalac ima primaocu šta saopćiti. na sadašnjem stupnju njegova razvoja. javlja se POTREBA ZA PREVOĐENJEM – dakle za POSREDNOM KOMUNIKACIJOM. Upravo to jedinstvo različitosti (Roman Jakobson) jest ono što prevođenje čini mogućim: jedna činjenica izvanjezične stvarnosti može se izraziti na više raznih načina – u okviru jednog jezika ili u više raznih jezika. niti bi mu osigurao tako siguran prijem poruke. a mijenja se samo njen izraz. S povećanjem dijalekatskih razlika. smanjuje se i mogućnost primjerenog prenošenja obavijesti. kada ima primaoca kome je želi prenijeti. signalni kodovi koji se prenose zastavicama. i kada zna da je može saopćiti samo tako da je prethodno KODIRA JEZIKOM koji dijeli s primaocem. (komplicirani kodovi ceremonijalnog ponašanja.Životna realnost postoji neovisno o jeziku i zato jednu te istu realnost vanjskoga svijeta mogu izraziti razni jezici. i to onim njihovim dijelom kojim on vlada. naredba itd.

on će istovremenom povratnom informacijom obavještavati odašiljaoca o tome da li se komunikacija uspješno odvija – pogledom razumijevanja ili nerazumijevanja. Ako je primalac prisutan dok pošiljalac kodira svoju obavijest. Kada primalac nije fizički prisutan činu kodiranja obavijesti. Ta je modifikacija još jedna cijena koju odašiljalac plaća da bi mogao komunicirati. No i oni su spremni žrtvovati dio svoje obavijesti da bi je uopće mogli izraziti – u protivnom ne bi bilo komunikacije. i odašiljalac računa s njim. grimasom lica. bez obzira na to jesu li to već uobičajena sredstva njihova jezika ili ne. U procesu komunikacije govornik se za kodiranje svoje obavijesti služi odabranim jezikom onako kako ga on zna. Sociolingvistička komponenta u komunikaciji – odnos između odašiljaoca i primaoca obavijesti Do treće MODIFIKACIJE obavijesti dolazi zbog činjenice da se poruka (kodirana obavijest) upućuje određenom primaocu (primaocima). On je svjestan da bi insistiranjem na potpunom kodiranju obavijesti. Oni se često tuže da im jezik ne dopušta da izraze sve što osjećaju. ili direktnim protupitanjem ili zahtjevom za jasnijim izrazom obavijesti. Jasno je da bez obzira na sve eventualno postojeće objektivne potencijale jezika govornik može za kodiranje svoje obavijesti koristiti samo one kojima vlada.U kodiranju svoje obavijesti odašiljalac često koristi gotove obrasce (za određene izvanjezične sadržaje). Psiholingvistička komponenta u komunikaciji – odnos između obavijesti i odašiljaočeva jezika Nijedan govornik nekoga jezika ne vlada cjelinom jezičnoga koda nego samo njegovim jednim dijelom – većim ili manjim. pa makar pri tome osjećao da oni donekle mijenjaju samu obavijest. bez obzira na to je li primalac fizički prisutan u određenoj komunikaciji ili je odsutan. kad bi to išlo protiv uobičajenog izražavanja koje diktira njegov jezik. predavači na javnim predavanjima podešavaju svoja izlaganja prema prosjeku . koji je istovremeno jednak jezicima svih ostalih govornika tog jezika i različit od njih. Tek veliki pisci mogu sebi dozvoliti da razbiju okove svoga jezika i svoju obavijest pokušavaju izraziti sredstvima koja toj obavijesti odgovaraju. oblikujući svoju obavijest onako kako misli da će je primalac moći primiti (tako rade i pisci u novinama. ovo drugo je PSIHOLINGVISTIČKA KOMPONENTA u kodiranju obavijesti. koje zna. klimanjem glavom. Odašiljalac uvijek ima pred očima određenog primaoca kome upućuje poruku. otežalo komunikaciju s primaocem i u krajnjoj liniji iznevjerio samu obavijest. te da će – u interesu komunikacije – biti spreman svoju obavijest prilagoditi vlastitim mogućnostima izražavanja u okviru odabranog jezika. Ovo je drugi momenat u kome dolazi do modifikacije obavijesti. Svaki govornik ima svoj jezik. on je ipak i te kako duhovno prisutan. Obični ljudi toga nisu svjesni. Prvu modifikaciju ona je doživjela pod utjecajem odašiljačeve upotrebe jezika. Dok je ono prvo bila u užem smislu lingvistička komponenta u kodiranju obavijesti. jer se bavi onim ŠTO SE DOGAĐA U TRENUTKU KAD ČOVJEK UPOTREBLJAVA JEZIK. Jedino su veliki pisci svjesni žrtve što je čine transformiranjem svojih misli i osjećaja u jezične znakove.

Modifikacija obavijesti se može lako zamijetiti u . Sve one sudjeluju u kodiranju obavijesti. Međutim. Nadalje. Zajednička iskustvena podloga znači postoji referentni okvir unutar kojega se odvija komunikacija. ili da čekaju na iduće generacije koje će njihove poruke eventualno znati dekodirati. Za komunikaciju je potrebna zajednička iskustvena podloga odašiljaoca i i primaoca.). tj. pa čak i utjecaj primaoca na sadržaj obavijesti koja će se odaslati. gotovo se ne obazirući na to hoće li ih netko moći primiti ili ne. pisci stručnih i znanstvenih tekstova pišu za prosječne pripadnike svoje struke. književnici pišu za publiku svoga vremena. plodovi nečijeg uma ili mašte itd. Oblikovanju poruke. Kretanje poruke komunikacijskim kanalom Kada je obavijest KODIRANA – uz modifikacije kakve su prikazane u prethodnim odjeljcima – ona se kao PORUKA upućuje KOMUNIKACIJSKIM KANALOM od odašiljaoca prema primaocu. nego i ono što je spoznao posredno preko jezika. Izvanjezični sadržaj poruke može biti bilo koji aspekt životne stvarnosti u svijetu koji nas okružuje (svemir. predstavlja SOCIOLINGVISTIČKU KOMPONENTU u KOMUNIKACIJI. svaki sa svojim jezikom. Ovo povratno djelovanje primaoca obavijesti. a što je još važnije omogućava se spoznavanje pojava koje ljdskim čulima nisu ppristupačne.Oni su spremni da ostanu "NESHVAĆENI". premda je nitko nikada nije okusio – iz klasične mitologije su saznali da je ona hrana bogova koja im je davala besmrtnost. i kako smo vidjeli to utječe i na njen sadržaj. taj sadržaj o kome se nešto saopćava mora na nekakav način biti zajednički odašiljaocu i primaocu obavijesti. Zbog BUKE U KANALU protok obavijesti kroz komunikacijski kanal nije nesmetan i obavijest pri tome dožiljava neke promjene. Za sada je važno uočiti da razina ZAJEDNIČKE ISUSTVE PODLOGE ODAŠILJAOCA I PRIMAOCA UTJEČE kako na IZRAZ PORUKE tako i na NJEN SADRŽAJ.. što bi bilo ne samo nemoguće nego bi i veći dio komunikacije učinio bespredmetnim. PSIHOLINGVISTIČKA i SOCIOLINGVISTIČKA KOMPONENTA. tu iskustvenu podlogu ne sačinjava samo ono što je čovjek iskusio vlastitim čulima. Izvanjezični sadržaj poruke Dakle. ljudi znaju što je ambrozija. Tako npr. društveno ustrojstvo. Kasnije ćemo vidjeti da je ova mogućnost posrednog spoznavanja posebno vazna u PREVOĐENJU ELEMENATA ODAŠILJAOČEVE KULTURE kojih nema u primaočevoj kulturi. Tek neki pisci KODIRAJU svoje obavijesti onako kako im njihov individualni jezik dozvoljava. Ona čini dio komunikacijske situacije u kojoj se nalaze i odašiljalac i primalac. prirodna sredina.slušatelja. vlastita psihička nutrina. Velik dio iskustvene podloge svakoga čovjeka predstavljaju posredni doživljaji: time se znatno ubrzava učenje (jer čovjek ne mora čekati da neposredno doživi neku pojavu da bi je spoznao). u ljudskoj komunikaciji kad se odvija uz pomoć jezika zastupljena je LINGVISTIČKa (u užem smislu). da budu prihvaćeni u vrlo uskom krugu koji takve poruke može primiti. To naravno ne mora značiti da oni moraju jednako znati o čemu se govori.

VREMENSKOM KOMUNIKACIJSKOM KANALU – zbog promjena koje se tijekom vremena zbivaju u jeziku u kome je obavijest kodirana i u izvanjezičnoj stvarnosti na koju se obavijest odnosi. primalac sada dekodira primljenu poruku onako kako mu to dozvoljava njegovo vladanje jezikom na kome je primio poruku. obavijest ne smijemo shvatiti kao nešto unaprijed kruto zadano što bi u potpunosti odredilo ponašanje sudionika u procesu komunikacije. koji je prima i zatim DEKODIRA da bi prihvatio upućenu mu obavijest. ili samo misli. Relativnost komunikacije Dakle. a ne zadržavati za sebe u svojoj nutrini. Isto tako kao što je odašiljalac izvornu obavijest kodirao onako kako mu je to omogućilo njegovo vladanje jezikom koji je odabrao za komunikaciju. Umjesto toga. Bitno je primijetiti da obavijest nije činom kodiranja jednom zauvijek zadana. nego da se mijenja i protokom kroz komunikacijski kanal. Poruku) promijeniti ako vidi. U usmenokj komunikaciji on može. a osnovna karakteristika toga djelovanja je elastičnost. riječ "brod" u vrijeme prvih parobroda. mi danas ne možemo primati narodne priče o vješticama i vukodlacima na isti način kako su ih ranije vremena primali ljudi koji su još vjerovali u postojanje takvih bića. Drugim riječima. zahtijevati neke promjene u onome što on saopćava. ali im se sadržaj s vremenom mijenja. njegova će obavijest biti tek APROKSIMACIJA kakvu mu omogućuje i dozvoljava njegov jezik. kad je on konačno formulira kao poruku. Što je njegov način vladanja tim jezikom bliži odašiljaočevom načinu. i obratno. te konačno njegova interpretacija odnosa s primaocem u toj komunikacijskoj situaciji. način i stupanj njegova vladanja tim jezikom. da prvobitni izraz nije komunikacijski optimalan. ili. Ako u pisanom tekstu opazi da je svoju obavijest mogao i bolje . obavijest doživljava još jednu modifikaciju u procesu dekodiranja. Zbog toga je on spreman svoj izraz obavijesti (tj. Napr. Primanje i dekodiranje poruke Pošavši od odašiljaoca i prošavši komunikacijskim nkanalom. I ovdje psiholingvistička komponenta djeluje na primanje obavijesti i utječe na izvanjezični sadržaj što će ga primalac kao obavijest konačno dobiti. poruka stiže do primaoca. jednako kao što se mijenja i sam čin kodiranja (modifikacije). Odašiljalac ZNA što želi saopćiti primaocu. ali je on istovremeno svjestan da će sama činjenica da on to želi nekome saopćiti. vidjevši da njegova poruka nije kako treba shvaćena. obavijesti što ih nose opisi prirode u književnosti ranijih razdoblja za nas su se izmijenile zbog promjena u odnosu između čovjeka i prirode do kojih je u međuvremenu došlo. Mnoge riječi ostaju iste. Nakon modifikacija što ih je doživjela u procesu kodiranja i transmisije komunikacijskim kanalom. na primaočevo razumijevanje poruke utječe način na koji on vlada zajedničkim jezikom što ga dijeli ns odašiljaocem. saopćavanje obnavijesti jedan je od načina čovjekova djelovanja i ponašanja. ili riječ "romantičan" u vrijeme romantizma i danas). a ta dva načina ne mogu nikada biti jednaka za dva govornika istoga jezika – to će modifikacija obavijesti u procesu dekodiranja biti manja i obavijest koju on dobije bliža onoj koju je odašiljalac odaslao. pa se time i mijenja i obavijest koje one u određenoj poruci nose (primjerice. drukčije kazati ono što ima za reći.

TO JE LJUČNA PRETPOSTAVKA ZA RAZUMIJEVANJE PROCESA PREVOĐENJA. ili čak do gubitka volje za daljnjim nastojanjem za komuniciranjem. komunikacijskom. on onda obavijest prima onako kako mu to dozvoljava njegovo znanje izvornoga jezika – ponašajući se jednako kao što bi se ponašao i svaki drugi primalac koji vlada odašiljaočevim jezikom. poruku koju primi. Druge pak promjene. nego samo određene kvalitativne promjene. ovo JEDINSTVO U RAZLIČITOSTI. čuvaju komunikacijsku vrijednost obavijesti u skladu s načelom elastičnosti ljudskog ponašanja i djelovanja. Radi se naime o tome da komunikacijsku vrijednost obavijesti ne mijenjaju sve promjene njenog izraza. Zatim dolazi PONOVNO KODIRANJE tako primljene OBAVIJESTI U JEZIKU-CILJU UZ ONAKVA ISTA OGRANIČENJA S KAKVIM SE BORIO IZVORNI GOVORNIK. No ta obavijest ostaje za njega. komunikacijski vez puca i među sugovornicima dolazi do nesporazuma. Kada se prevodilac nađe u ulozi primaoca. A TO ZNAČI UZ MODIFIKACIJU OBAVIJESTI KAKVU NAMEĆE SAM JEZIK-CILJ I NAČIN NA KOJI PREVODILAC NJIME VLADA. Ovu RELATIVNOST KOMUNIKACIJE. Kao odašiljalac.izraziti. prevodilac odašilje poruku komunikacijskim kanalom prema primaocu. on se vraća na svoj tekst. I u tom komunikacijskom kanalu. no u drugom i važnijem. nerazumijevanja. bitno je uočiti ako nželimo shvatiti što je to što prevođenje čini mogućim. Prvo. djeluje "BUKA" koja uzrokuje modifikaciju obavijesti. pravi njegovu prvu. on interpretira u skladu sa svojim vlastitim znanjem jezika te poruke i prema toj interpretaciji konačno usvaja obavijest. Kada ELASTIČNI NAPON dosegne granicu tolerancije. a on je dekodira i prihvaća obavijest uz onakvu modifikaciju kakvu mu nameće njegovo poznavanje jezika-cilja. Drugo. Na kraju poruka stiže do krajnjeg primaoca. zbog buke u kanalu primalac ne može primiti sve ono što je odašiljalac odaslao. I opet. one su toliko različite koliko ta ista ljudska komunikacija dopušta. isto onako kao što njegov potpis – mada svaki put drukčiji – ostaje jednak i pravno priznat kao njegov. dotjeruje. Činjenica da takvih komunikacijskih neuspjeha ima razmjerno malo u totalitetu ljudskih komunikacijskih nastojanja samo je dokaz velike elastičnosti ljudskog ponašanja u svim životnim. treću verziju. S druge strane. smislu te su dvije obavijesti do one mjere identične do koje se to u jednoj ljudskoj pojavi kao što je komunikacija može očekivati. . kao i narav interakcijskog komunikacijskog odnosa između prevodioca i krajnjeg primaoca. konačno primljena obavijest NIJE ISTOVJETNA s onom koju je odašiljalac uspio odaslati. kao i onom kojim je obavijest stigla od izvornog odašiljaoca do prevodioca. To je dakle drugi razlog relativnosti komunikacije. Komunikacija uz pomoć prevođenja Sve ono što je rečeno za odašiljaoca i za komunikacijski kanal u slučaju prevođenja se ponavlja dva puta zbog uključivanja prevodioca kao primaoca i kao odašiljaoca obavijesti. u svojoj prometnoj (komunikacijskoj) vrijednosti jednaka i neizmjenjena. Pri tome on MIJENJA PORUKU. ispravlja ga. drugu. u izvjesnom smislu. pa tako i komunikacijskim situacijama. odnosno obavijest. Ni sa stajališta primaoca komunikacija ne može biti apsolutna. koje po svojoj naravi nisu kvalitativne. a mijenjajući nju mijenja i njen IZVANJEZIČNI SADRŽAJ.

Ona je ista u onom VAŽNIJEM. to će se poruka lakše i potpunije prevoditi. priroda izvanjezičnog sadržaja koji je predmet obavijesti. zatim između one koja je odaslana i one koju je prevodilac uspio prihvatiti. Mogućnost i nemogućnost prevođenja Pitanje je li prevoditii uopće moguće. Svaka se obavijest prenosi približno. što je realnost vanjskog svijeta koja je predmet obavijesti bliža govornicima jednoga i drugoga jezika. onda postaje očito da je APSOLUTNA JEDNAKOVRIJEDNOST OBAVIJESTI fikcija koja više šteti nego koristi u naporima da se shvati BIT PREVOĐENJA. Prvobitna obavijest doživljava promjene u procesu kodiranja od strane odašiljaoca. pa ipak nećemo zbog toga tvrditi da se ne sporazumijevamo s ostalim pripadnicima svoje jezične zajednice. to će elemente obavijesti koje poruka nosi niti lakše prevoditi.Pojam relativnosti komunikacije ovdje je još očiglednije prisutan nego pri komunikaciji u okviru jednog jezika. te njegova sposobnost uspostavljanja komunikacijskog odnosa s primaocima. Kad se faze prenošenja obavijesti ovako razdvoje. KOMUNIKACIJSKOM SMISLU u kome – kao i u neprijevodnoj komunikaciji – govornik zna da je elastičnost jedina mogućnost komunikacije i jedina alternativa šutnji. A ipak se – ako je prijevod dobar. u komunikacijskom kanalu kojim stiže do prevodioca. te u procesu prihvaćanja od strane prevodioca. prevodilac će im tu realnost pokušati približiti raznim postupcima. APSOLUTNIH EKVIVALENATA NEMA. obavijest koju je prevodilac primio nije sasvim ista kao ona koju je odašiljalac uspio odaslati. te konačno između one koja je stigla do krajnjeg primaoca i one koju je taj primalac uspio prihvatiti. Nadalje. zatim njegovo poznavanje izvanjezične materije koja je predmet obavijesti. ako je realnost vanjskog svijeta o kojoj obavijest govori nepoznata govornicima jezika-cilja. zatim doživljava daljnje promjene u procesu kodiranja od strane prevodioca. Među SUBJEKTIVNIM FAKTORIMA bit će svakako prevodiočeva sposobnost razumijevanja izvornoga jezika i aktivno korištenje jezika-cilja. Što su izvorni jezik i jezik-cilj genetski srodniji ili tipološki bliži. Bolje je pitati što je moguće prevoditi i kako je moguće prevoditi. Stupanj približavanja izvorno odaslanoj obavijesti (koji se može shvatiti kao stupanj uspješnosti prijevoda) ovisit će o raznim faktorima subjektivne i objektivne prirode. ona koju je prevodilac uspio odaslati nije istovjetna onoj koju je prethodno primio. te primaoci kojima je prevedena obavijest namijenjena. pa tako i ona koja se prenosi procesom prevođenja. I obratno. te u procesu prihvaćanja od strane krajnjeg primaoca. između one koju je prevodilac prihvatio i one koju je uspio ponovo odaslati. obavijest koju je odašiljalac uspio odaslati nije sasvim ista kao ona koju je namjeravao odaslati. zapravo je pogrešno pitanje. OBJEKTIVNI FAKTORI za prevodioca su izvorni jezik i jezik-cilj. ali neće nikako moći ostvariti onoliki stupanj komunikacije koliki je izvorni odašiljalac ostvario sa svojim . Savršene komunikacije nema ni kada se poruka prenosi unutar jednoga jezika. U apsolutnom smislu. a obavijest koju krajnji primalac primi nije ista kao ona koju je prevodilac odaslao. u komunikacijskom kanalu kojim od prevodioca putuje do krajnjeg primaoca. JEDNAKOVRIJEDNOST se sada uspostavlja između obavijesti koju je odašiljalac namjeravao odaslati i one koju je stvarno uspio odaslati. a to znači ako je komunikacija uspjela – cijelo vrijeme radi o jednoj te istoj obavijesti. kao što NEMA APSOLUTNIH SINONIMA.

na jeziku koji razumije slabo ili nikako. nego IZVORNOG UMJETNIČKOG DOŽIVLJAJA. Druga vrijednost u prevođenju poezije je PREPJEV. U našem primjeru sa stanom i standardom to bi u prijevodu na strani jezik značilo dati naprije prijevodne ekvivalente za ta dva pojma. što znači da primaoci prevedene poruke moraju primiti onaj isti sadržaj koji su primili i primaoci izvorne poruke. Element umijeća zastupljen je u prevođenju svake one obavijesti za izvornu formulaciju koje je on također bio potreban. Što se tiče naravi prevođenja. Prepjev izlazi izvan granica prevođenja i znači ponovno stvaranje – ne izvorne obavijesti. 2) da bi se neka poruka prevela ona mora najprije biti izražena jednim jezikom. već primaocu samo služi kao pomagalo u učenju toga dijela izvornog jezika. . i od čitaoca se očekuje da s prijevoda pređe na original. Kriteriji uspješnosti u tom slučaju nisu više jednaki kriterijima uspješnosti prijevoda onih dijelova obavijesti koji se ne odnose na sam jezik: prenošenje obavijesti u navedenom smislu ovdje ne dolazi u obzir. azatim objašnjenje o tomre kako je u hrv. nego samo prevodiočev "domišljaj"koji će – zavisno od njegova umijeća – biti manje ili više isto toliko efikasan koliko je bio i domišljaj autora u sklopu izraza izvorne obavijesti. ali jedna njegova varijanta se susreće u tzv.primaocima. želja. a ne o ta dva pojma. Jeziku riječ stan uključena u riječ standard. Kada autor teksta neke karikature ili aforizma na hrv. ritam. naredbi) prethodno izražene jednim jezikom ui jednakovrijednu poruku izraženu nekim drugim jezikom. PARALELNIM IZDANJIMA POEZIJE: na jednoj stranici donosi se izvornik neke pjesme. a na drugoj strani njen poetski ili prozni prijevod. nego se može javiti i usred običnog razgovora ili bilo kakvog "neliterarnog" teksta. Važno je napomenuti da se takva situacija ne javlja samo u književnosti najvećeg dometa. Prijevod ovdje nema samostalne f-je. U normalnim komunikacijskim situacijama ovaj postupak se ne primjenjuje. a zatim nekim drugim. ovo su zaključci: 1) ono što se prevodi jest poruka. Odašiljalac uzima svoj jezik kao dio izvanjezične stvarnosti i o njemu nešto saopćava primaocu. Ekstremni slučaj te vrste je onaj u kojem je sam izvorni jezik predmet obavijesti. U takvoj situaciji dotičemo granicu prevedivosti. 3) u oba jezična izraza ona mora ostati ista. onda njegova obavijest ne govori samo da je stan važan element standarda. Sam čin prevođenja sastoji se od pretvaranja poruke (misli. Priroda prevođenja Prevođenje je jedan od oblika ljudske djelatnosti. To je slučaj u poeziji (rima. osjećaja.jeziku povezuje u jednu pojmovnu cjelinu životni standard i stan (stan-dard). aliteracija). a još više u verbalnom humoru (igra riječima). obično doslovan.jeziku dovodi te dvije riječi u zvukovnu vezu – a to je podtak o tome jeziku. To je slučaj onda kad je sam jezik dio obavijesti koja se prenosi. Prevođenje kao zanat ili umijeće Zanatski element se ogleda u činjenici da prevodilac mora dobro poznavati izražajne mogućnosti izvornoga jezika i jezika-cilja i kulturu i civilizaciju iz koje prevodi i u koju prevodi (odnosno one segmente tih kultura i civilizacija što ih obuhvaća obavijest koju prevodi). nego u hrv. da bi otkrio njene poetske vrijednosti.

naredbe itd. cvijećem. želje. dodirom. To sve znači da RAZMJENA PORUKA uz pomoć određenog znakovnog susrtava pretpostavlja poznavanje tog sustava od strane oba sudionika u procesu komunikacije. Komunikacijski kanal Kodirana poruka prenosi se od odašiljaoca do primaoca komunikacijskim kanalom koji posjeduje određena fizička svojstva. Tako kodirana poruka stiže određenim komunikacijskim kanalom do primaoca i on je – ako vlada odašiljaočevim jezičnim kodom – DEKODIRA da bi primio izvanjezični sadržaj koji mu je upućen. No jedno od najvažnijih sredstava komunikacije unutar ljudske zajednice je JEZIK. osjećaji. tako da mu poruku primljenu od odašiljaoca može prenijeti. Obavijest i poruka Obavijest je sav onaj izvanjezički sadržaj (misli. Ako je sustav znakova kojim se obavijest izriče i prenosi jezik. jednako kao znakovni sustav primaoca. . odašiljalac ne može svoju poruku uputiti direktno primaocu. Kanal može biti PROSTORAN (za prijenos govora). njeno izražavanje i razumijevanje. Komunikacija uz pomoć bilo kojeg od gore spomenutih sredstava moguća je samo onda ako sudionici u procesu komunikacije razumiju i na isti način interpretiraju izraz kojim se prednosi određena obavijest: stisak ruke bit će primljen kao znak prijateljstva onda ako onak kome je namijenjen zna da on "ZNAČI" prijateljstvo. te da se potreba za prevođenjem javlja onda kad. Prekinuta komunikacijska veza ponovo se USPOSTAVLJA POJAVOM PREVODIOCA koji poznaje znakovni (jezični) sustav odašiljaoca. obavijest mora dobiti svoj jezični izraz u poruci da bi se mogla prenijeti primaocu. onda to znači da oba sudionika moraju taj jezik POZNAVATI da bi mogli odašiljati i primati poruke. jezične su operacije i to je glavni razlog da se prevođenje smatra jezičnim postupkom i proučava u okvirima jezične znanosti – LINGVISTIKE. dogovorenim signalnim znakovima i sl. Dakle. prevođenje je oblik komunikacije. tj. Kodiranje i dekodiranje poruke. komunikacija se ne ostvaruje i obavijest se ne prenosi. odnosno jezičnog koda. crveno svijetlo na semaforu znači STOJ samo onome tko poznaje značenje toga signala. crnina – žalost (ali ne i u Kini).Prevođenje kao oblik komunikacije Ljudi međusobno saobraćaju na razne načine i raznim sredstvima – pogledom. VREMENSKI (za prijenos zapisa) i KOMBINIRAN (magnetofonska ili filmska reprodukcija). plesom. načinom odijevanja. prevodi se da bi se prenosile obavijesti sadržane u PORUKAMA. Budući da se takav raznoliki izvanjezični sadržaj u ljudskoj zajednici kao što je naša ne može saopćavati bez posredstva jezika ili nekog drugog sustava znakova. Kada taj uvijek nije zadovoljen. pa njegovu poruku može primiti. zbog nepostojanja zajedničkog znakovnog sustava. JEZIČNI IZRAZ OBAVIJESTI postiže se njenim KODIRANJEM (ili šifriranjem) u okviru određenoga jezičnog sustava znakova. ane možda pokušaj sputavanja ili nedopustive intimnosti.) koji se činom komunikacije prenosi od odašiljaoca do primaoca. glazbom.

dekodira i prihvaća obavijest.slušalici. a primalac prima. Istraživački napor bio je najjače usmjeren na . Odnos između odašiljaoca i primaoca nije jednosmjeran i da se komunikacija ne može shvatiti kao aktivno davanje i pasivno primanje.kako u to vrijeme. odašiljalac oblikuje svoju poruku onako kako zamišlja da će je njegovi zamišljeni primaoci moći primiti. dok se strojno prevođenje pojaviulo tek s generacijom usavršenih elektronskih strojeva potkraj 50-tih i početkom 60. Zato se prevodilac. U komunikacijskom procesu koji zahtijeva prevođenje.U svakom slučaju jezični izraz poruke ostvaruje se kao fizička pojava (zvučni valovi ili optički prepoznatljivi znaci na papiru) i prenosi sae KOMUNIKACIJSKIM KANALOM u prostoru i vremenu dok ne dođe do primaoca. i u pismenim oblicima komuniciranja u kojima poruka nije upućena jednoj konkretnoj osobi. nego istovremeno i rezultat djelovanja primaoca na odašiljaoca. on prima poruku od izvornog odašiljatelja. mora staviti u položaj onih primalaca kojima je ona bila izvorno upućena. krčanje u tel. arhaičnost izraza i sl.. U idealnom slučaju prijenos je potpun i primalac dobiva poruku upravo onako kako ju je odašiljalac odaslao. nečitak rukopis. To može biti stvarna buka koja onemogućava da sugovornici dobro čuju. Pri tome je za razumijevanje procesa prevođenja potrebno primijetiti da je prevodilac zapravo primalac s kojim izravni odašiljalac u većini slučajeva nije računao. da bi dobro primio (shvatio) izvornu poruku.-tih godina prošlog stoljeća kao jedan od čovjekovih odgovora na ekspanziju informacija u raznim jezicima do koje je došlo ne. Odašiljalac kodira obavijest i odašilje poruku. No u praksi se takav 100 % -tni prijenos ne postiže zbog tzv. U komunikacijskom procesu dolazi do stanovite interakcije između odašiljaoca i primaoca. a zatim je. Odašiljalac i primalac poruke Sudionici u procesu komunikacije su ODAŠILJALAC i PRIMALAC poruke. u ostalim vrstama komunikacije djelovanje povratne sprege manje je očito. mora stupiti u interakcijski odnos s primaocima prevedene poruke. tj. šalje krajnjem primaocu. Kao primalac. jednako kao što nije računao ni s primaocima iz drugoga jezičnog koda. prevodilac se javlja u dvostrukoj ulozi: on je istovremeno primalac i odašiljalac poruke. ali nimalo manje djelotvorno. dijalekatske specifičnosti izraza. ideoklatske specifičnosti pojedinog govornika. Ono počiva na pretpostavci da se kompjuter može programirati za dekodiranje poruka u jednom jeziku i njihovo ponovno kodiranje u nekom drugom jeziku. do djelovanja povratne sprege (feedback). a da bi je dobro preveo i odaslao. Zbog djelovanja svih onih pojava koje ometaju slobodan protok obavijesti.. PITANJE BROJ 15 STROJNO PREVOĐENJE Ljudsko prevođenje uobičajeni je oblik prevođenja kroz cijelu povijest. To je djelovanje sasvim očito kod komunikacije licem u lice. zbog koje poruka nije nikada isključivi proizvod odašiljaoca. gdje odašiljalac u svakom trenu može svoju poruku podesiti prema reakcijama primaoca. BUKE U KANALU . kao odašiljalac.

.prevođenje obuhvaća samo pisane (i to neknjiževne) tekstove..) pretvaraju strojno prevođenje u masovni proizvod (poput programa za obradu teksta na računalu). Ali da bi se neki tekst priredio za strojno prevođenje. Str. Zbog tako velikoga opsega prevođenja resursi za strojno prevođenje u EU su centralizirani. Gotovi komp. Apsolutni rok za izradu svakog prijevoda.prevošenje ruskog i engleskog jezika. dok se sve ostale ambicije i nadanja njegovih pobornika ostale za buduća istraživanja. kompjuter je zaista nenadmašiv i ne mora se bojati konkurencije čovjeka. Godišnje se prevede milijun i dvjesto tisuća stranica teksta (300 milijuna riječi). a 49% u vlasništvu EU). te politički 28%. Praktični rezultat cijeloga napora je taj da danas postoji nekoliko centara u kojima se kompjuterski prevode tekstovi s pojedinih znanstvenih i tehničkih područja (npr. u EU je 48 sati. VERBMOBIL. a Internet višestruko ubrzava i proširuje njegovo korištenje: tekstovi SL i TL postaju e-tekstovi koji omogućavaju lak transport te zajedno sa širokim pristupom on-line terminološkim bazama i sustavima (e-mail. nakon čega je slijedilo postprocesiranje tj. a samim time je i vrlo ekonomičan. JANUS. web stranice. Zanos je zadnjih godina splasnuo. Umjesto na strojno prevođenje. . Na tom razmjerno uskom području strojno se prevođenje potvrdilo kao praktična mogućnost. potrebno je mnogo radne snage. PANGLOSS) da bi se na prijelazu stoljeća već formirale i ustalile prevoditeljske radne stanice (Translator’s Work Station=TWS). Radi ilustracije. od kojih pravni tekstovi tvore 46%. ali se danas prevodi s velikog broja jezika. Teoretski problemi su većinom ostali neriješeni. Najveće poteškoće u strojnom prevođenju proizašle su iz višestrukih značenja riječi (POLISEMIJA) i iz razlika u redu riječi među pojedinim jezicima. Za strojno prevođenje u EU koristi se stari sustav SYSTRAN (EC-SYSTRAN) koji je adaptiran za tu svrhu te je 51% u vlasništvu privatne tvrtke. Zbog tako kratkoga roka i goleme množine materijala došlo je do promjene u procesu prevođenja: već je za jednu četvrtinu svih prevedenih materijala najprije bio zatražen strojni prijevod. Devedestih godina u Japanu i Njemačkoj započinje i istraživanje speech-to-speech strojnoga prevođenja (ATR. Pokazalo se da živi prevodilac uspješno obavlja mnoge operacije za koje je kompjuter teško programirati. sažeci članaka) da bi se dobili grubi prijevodi koji mogu poslužiti kao putokaz u odlučivanju da li se neki članak isplati dati na prijevođenje. te zahtijeva pažljivo redigiranje – uz daljnji utrošak vremena i nove troškove. bez obzira na opseg.500 prevoditelja. a o književnom prevođenju putem kompjutora nije se nikada ni razmišljalo). a prosječna dužina teksta za prijevod je 20 stranica. uz konsultiranje izvornog teksta. Strojno prevođenje najviše se koristi u lokalizaciji računalnih programa. pri čemu stroj služi kao rječnička memorija i sredstvo za elektronsku obradu (word processing). u najnovije vrijeme se pažnja usmjerava na kombinirano ljudsko-strojno prevođenje (computer-aided translation). ili na temelju kojih stručni redaktor. s terminološkom bazom EURODICAUTOM i središnjom prijevodnom memorijom EURAMIS kao najeksponiranijim elementima. što istovremeno znači i pad ekonomičnosti. Obje su teškoće teoretske naravi i trebalo ih je riješavati kao teoretski problem. može načiniti prihvatljivu redakciju prevedenog teksta. Što se tiče same brzine prevođenja. operativni/administrativni 26%.prijevod je i dalje još uvijek polusirov. u devet glavnih institucija Europske unije postoje prevoditeljske službe koje zapošljavaju 3. revizija prijevoda koju obavljaju prevoditelji.

To će biti lingvistička komponenta u užem smislu (nauka koja se bavi organizacijom i funkcioniranjem jezičnog sustava). Od buduće teorije se očekuje da dade objašnjenje za ljudsku prevod. te sociolingvistička komponenta. njemački STAR AG (Transig). i LANT (Eurolang Optimizer) iz Belgije. Teorija prevođenja Još nema teorije koja bi odgovarala definiciji teorije (čvrsto definirani sustav znanja ili shvaćanja zasnovan na proučavanju određene bitne zakonomjernosti). Ako kao realan model prevođenja prihvatimo KOMUNIKACIJSKI MODEL onda postaje jasno koje će komponente morati imati teorija prevođenja. nego samo teoretsko bavljenje prevođenjem i neke rezultate toga bavljenja . a primjenjene na prevođenje – tako da obuhvate kretanje obavijesti od izvornog odašiljatelja do prevodioca kao primaoca i od prevodioca kao odašiljaoca do krajnjeg primaoca – dat će cjelovitu sliku toga procesa i njegovih lingvističkih i izvanlingvističkih elemenata. zastupljen u svim komponentama. te odnos između primljene poruke i primaočeve sposobnosti upotrebe svoga jezika za dekodiranje poruke i prihvaćanje odaslane obavijesti. Razlog je taj što o prevođenju znamo premalo da bismo mogli postaviti čvrstu teoriju koja bi bila podložna eksperimentalnoj verifikaciji. Lingvistika u užem smislu je ovdje shvaćena kao znanost o jeziku – ali ne o jeziku u onom apstraktno-formalnom smislu u . koja će objasniti odnos između obavijesti i jezičnog koda kojim se ona izražava u izvornoj i izvedenoj poruci. Te tri komponente predstavljat će dijelove svake TEORIJE KOMUNIKACIIJE. a to znači za ono što se događa u mozgu prevodioca dok prevodi. zatim psiholingvistička komponenta.Stoga ne čudi sve intenzivnija uporaba prevoditeljskih radnih stanica (TWS). Drugi je razlog taj što je ovako složenu pojavu kao što je prevođenje teško obuhvatiti jednom teorijom.praksu. kao izvanjezičnog sadržaja koji se komunicira. koja će objasniti odnos između odašiljaoca i primaoca u komunikacijskom procesu kojim se prenosi određena obavijest. ipak valja primjetiti da je izvanlingvistički element obavijesti. Premda svaka od ove tri komponente sadrži riječ "lingvistička". koja će objasniti odnos između obavijesti i odašiljaočeve sposobnosti upotrebe svoga jezika za izražavanje obavijesti. Nemamo teoriju. Danas u Europi postoje četiri vodeća ponuđača prevoditeljskih radnih stanica: TRADOS (Trados 5/Freelance) iz Švicarske s ispostavama u Njemačkoj i SAD-u.Catfordov pokušaj jedne lingvističke teorije prevođenja pokazuje jedino da se takvim osiromašenjem fenomen prevođenja ne može u potpunosti objasniti. IBM (TranslationManager). One kombiniraju razne prevoditeljske alate na jednome mjestu: • • • • • • • višejezični program za obradu teksta (WP) program za prepoznavanje znakova (OCR) terminološke baze (alati za pristup i čak izradu vlastitih baza) funkcije analize SL i TL teksta prijevodne memorije (TM) modul za strojno prevođenje modul za kontrolu radnoga toka (za koordinaciju posla u prevoditeljskim tvrtkama).

Kada je sintaksička struktura već uključena u rečenicu. Budući da je tekst prevelik kao radna jedinica za prevodioca. time se dobiva statička slika prevođenja iz koje je isključen dinamički moment KOMUNIKACIJSKE INTERAKCIJE. naglašavaju da najmanja prijevodna jedinica ne može biti morfem ili riječ. . ili da se zbila tek malo prije i da pripada situaciji u kojoj je tvrdnja izrečena. No kako rečenice dobivaju svoje puno značenje tek na temelju svoje funkcije u širem tekstu. Ovo dopušta sljedeće zaključke: 1) svi se jezični elementi izvornoga teksta ne mogu uklopiti u prevedeni tekst. a za drugu bi glagolski oblik trebao biti have arrived. Sve ove jedinice od morfema do teksta su lingvističke jedinice: prihvaćanje tih jedinica kao prijevodnih nameće shvaćanje prevođenja kao procesa zamnjenjivanja jednog jezičkog materijala drugim. Pri tome ne mislimo na fonološke elemente. a osim toga može se već na vrlo jednostavnim primjerima pokazati da je tako shvaćeno prevođenje nemoguće. Već i sasvim obični iskazi u jednom jeziku sadrže mnoge lingvističke elemente koje drugi jezik nije u stanju izraziti:Stigle su na vrijeme = They arrived on time Hrvatska rečenica pokazuje da se radi o ženama ili stvarima ženskog roda. i sam čovjek – dio su jezika u PROCESU KOMUNIKACIJE – isto toliko važan dio koliko i apstraktna jezična organizacija. s više prevodilačkog iskustva. hrvatska prijedložna fraza "na vrijeme" dopušta dva zaključka – da su stigle dovoljno rano (za vremena) ili da su stigle točno na vrijeme – engleski prijevod dopušta samo drugu interpretaciju (na vrijeme)dok bi za prvu zahtijevao izraz "in time". jer oni svoje pravo značenje dobivaju u sklopu s drugim morfemima i riječima. dok engleski prijevod dopušta samo prvu interpretaciju. PITANJE BROJ 16 PRIJEVODNE JEDINICE Oni koji prevođenje promatraju s malo više lingvističke profinjenosti upozoravaju da riječi nisu najmanji nosioci značenja i da prevodilac polazi od najmanjih značenjskih jedinica. a prevođenje zamjenjivanje tekstova. Međutim. Drugi pak. da pripada jednom prošlom događaju. govori se radije o tekstualnom materijalu i njegovoj jednakovrijednosti u dva razna jezika. Taj svijet i ta svrha. nego na morfološke i sintaktičke elemente s pripadajućim značenjima. te je stoga prirodna prijevodna jedinica skupina riječi koja istovremeno predstavlja i određenu sintaktičku strukturu u rečenici. koji nisu nosioci značenja u jeziku (to znači da zanemarujemo da stići zvuči i izgleda drukčije nego arrive). to je jasno da je prije ili kasnije tekst morao biti proglašen za prijevodnu jedinicu. dik engleski prijevod to ne može izraziti. a to su MORFEMI. onda je razumljivo da se može tvrditi da je rečenica prava prijevodna jedinica i da prevoditi znači zamjenjivati rečenice jednog jezika rečenicama drugog jezika. nego JEZIKU KAO JEDNOM OD OBLIKA LJUDSKOG DJELOVANJA U JEDNOM REALNOM SVIJETU I S ODREĐENOM SVRHOM. glagolski oblik hrvatske rečenice dopušta zaključak da se radnja dogodila u određenom vremenu u prošlosti. Nadalje.kome se gubi svaka veza sa životnom realnošću.

Neprozirni (doslovni) prijevod odstupa od prirodnog izraza jezika-cilja zaista ružno. They. U našem primjeru7 prevodilac. U komunikacijskoj situaciji bit će nedvosmisleno jasno jesu li te osobe ili stvari ženskoga roda. on se ne smije zamjećivati. zbog zahtjeva jezika na koji prevodi. onda moramo uvažiti i činjenicu da primalac prihvaća prijevod kao izvornik: u većini slučajeva on ne želi znati kako je izvorna obavijest bila oblikovana. on će tu činjenicu uključiti u svoju poruku (The women arrived on time.). a ono što se u nj uklapa elegantno je i lijepo. drugi put se prevodilac mora odlučiti za određeno značenje od više mogućih u izvorniku. nego ŽELI DOBITI EKVIVALENT TE OBAVIJESTI. ako se radi o stvarima koje su slučajno ženskoga roda u hrvatskom. Prozirni i neprozirni prijevod Ako prevođenje prihvatimo kao oblik komunikacije. Struktura poruke u izvornom jeziku ne može biti ista strukturi poruke na jeziku-cilju. isto će mu tako biti jasno da li odašiljalac namjerno komunicira činjenicu da se radi o ženskom rodu ili je to slučajna posljedica djelovanja zakona izvornog jezika.2) Neadekvatnost prijevoda pojedinih jezičnih elemenata može poprimiti različite oblike: jednom se cijeli element gubi u prijevodu (kao obilježje ženskog roda). Prvi zahtjev koji se postavlja pred prijevod na engleski jezik jest da on bude ENGLESKI . zna da je netko stigao na vrijeme.a ne da bude hrvatski s engleskim riječima. oblikovan sukladno izražajnim mogućnostima i zahtjevima svog jezika. onda slijedi neizbježan zaključak da je prevođenje nemoguće. u trećem slučaju mora određeno precizno značenje "utopiti" u manje preciznom (kad bi morao engleske prijedložne konstrukcije "in time" i "on time" morao prevesti na hrvatski kao "na vrijeme". prevodilac će tu činjenicu jednostavno zanemariti bez ikakvog gubitka ONAVIJESNOG SADRŽAJA. a jezični elementi se ne mogu zamijenjivati. arrived on time. a srednjega u engleskom. u četvrtom slučaju on mora. Ako za prijevodne jedinice uzmemo KOMUNIKACIJSKE JEDINICE – tj. Međutim. Opravdanje za NEPROZIRNI PRIJEVOD obično se svodi na to da se time osigurava vjernost sadržaju. Da prijevodna doslovnost znači vjernost može se tvrditi samo onda aki prihvatimo stajalište da je jezik ono što se prevodi. on je u prijevodu nužno dao preciznost koje u izvorniku nije bilo). pa time žrtvovati značenjsku distinkciju koja među njima postoji). dodati jezične elemente koje izvorni jezik nije imao ("they" – lingvističkim prestrukturiranjem morfema -le u riječi "stigle"). Theye arrived on time.OBAVIJEST I DIJELOVE OBAVIJESTI što ih jezični izraz nosi – opažamo da je prevođenje moguće. the women. kad bismo to stajalište . and they were women itd. . jer se sva ne mogu prevesti (izbor vremena radnje u našem primjeru ili u izboru prijedložne konstrukcije "in time" "on time" – bez obzira bio njegov izbor opravdan ili ne. arrived on time. Prijevod zato mora biti PROZIRAN. a nevjerni ako su lijepi. pa su ljudi čak izumili duhovitu krilaticu po kojoj su prijevodi kao i žene – vjerni ako su ružni. They. and they were women. primivši izvornu poruku. 3) Ako je prevođenje zamnjenjivanje jezičnih elemenata. ako se pak radi o osobama čiji je ženski spol komunikacijski važan.

zajednici je njen KARAKTERISTIČNI JEZIK – i on je dio kulture i civilizacije koja se prevođenjem prenosi pripadnicima druge kulture i civilizacije. a činjenica da je prevoditi uopće moguće dokazuje samo to da postoje univerzalne osnovice ljudske kulture. na primjer. pa prema tome o njemu komuniciraju na raznim. jedan od proizvoda ljudskoga uma i rada u svakoj dr. dobili bismo ne samo ružne nego i komunikacijski potpuno neupotrebljive prijevode. jednake psihofizičke karakteristike svih ljudi. posebno stilske obrte. Uvažavanje kulturoloških . može se prijevod zadržati neprozirnim. dovija se bez teškoća. No valja zapamtiti da tu prestaje prevođenje u NORMALNOM KOMUNIKACIJSKOM SMISLU i počinje prevodiočev pokušaj da primaoca nauči nešto i izvornom jeziku. sebi svojstvenim. Stigle su na vrijeme = Arrived (or have arrived) – they-fem on (or in) time. PITANJE BROJ 22 PREVOĐENJE ELEMENATA KULTURE I CIVILIZACIJE Prevođenje iz kulture u kulturu Komunikacijski pristup prevođenju polazi od shvaćanja da je ono što se prevodi IZVANJEZIČNI SADRŽAJ iz realnoga svijeta i kome živimo i da je prevođenje uopće moguće zato što je taj svijet u osnovi isti za sve ljude koji u njemu žive. većina autora ga uzima kao poseban predmet proučavanja u okviru analize prev. jezicima. Samo u iznimnim slučajevima. Na kraju. komunikaciji. sporazumijevanje je moguće i prevođenje . Taj se dio svijeta razlikuje od jedne ljudske zajednice do druge i s tom činjenicom moramo u prevođenju računati.prihvatili sa svim njegovim konzekvencijama i dosljedno ga provodili. tako da se u izrazu osjeća da je riječ o prijevodu – sa željom da primalac osjeti. ritmičke vrijednosti izvornika. svijet u kome ljudi žive nije samo svijest sirove prirode. za posebne svrhe. te u osnovi univerzalan karakter jezika i komunikacijskog procesa. pa prema tome i prijevodnoj. Međutim. U sljedećem ćemo poglavlju vidjeti da se izvjesna neprozirnost prijevoda ne može izbjeći kada je riječ o prenošenju ELEMENATA odašiljaočeve KULTURE i CIVILIZACIJE koji ne postoji u primaočevoj kulturi i civilizaciji. Neki autori zastupaju mišljenje da su kulture i civilizacije ono što se prevodi. Jezik je kulturna i civilizacijska tvorevina i jedan vid kulture svakog naroda. svojim radom. čak stvorio. Ovdje je kultura i civilizacija shvaćena tako da uključuje i jezik. karakteristični leksik i sl. Tako dugo dok je ono o čemu ljudi komuniciraju zajedničko obojici sudionika u procesu komunikacije. No budući da jezik zauzima središnje mjesto u svakoj. zajednički aspekti ljudskoga življenja. nego i svijet kojeg je čovjek preobrazio.procesa i zadržava naziv "kultura i civilizacija" za aspekte MATERIJALNE I DUHOVNE KULTURE I CIVILIZACIJE koji kao izvanjezični sadržaj igraju vrlo važnu ulogu prilikom prenošenja obavijesti putem prevođenja. ako je potrebno. To je svijet ljudskim radom stvorene kulture i civilizacije i svijet međuljudskih i društvenih odnosa što ih je čovjek razvio da bi mogao živjeti s drugim ljudima.

elemenata u prevođenju zahtijevalo je razradu različitih prevodilačkih postupaka koje ćemo pokazati u ovom poglavlju.

Komunikacijski značaj prevođenja elemenata kulture Teškoće nastaju kada prijevodom treba prenijeti elemente kulture koji nisu zajednički pripadnicima dvije kulture i civilizacije između kojih se prevodi. To obično znači da se iz jedne kulture prenose elementi karakteristični za tu (izvornu) kulturu koje druga kultura (kultura-cilj) ne poznaje – a budući da ih ne poznaje nema ni razvijenih jezičnih sredstava za njihovo izražavanje. Težak zadatak za prevodioca. U izvršenju toga zadatka on ne može potpuno uspjeti. Međutim, ni među govornicima istoga jezika i pripadnicima šire shvaćene iste kulture ne prenose se svi kulturni elementi jednako uspješno. Što zna 50-godišnjak koji nikada nije bio u diskoteci, kakvo je to mjesto, ili zna li svatko što je Yorkshire pudding., što je "pub" za onoga tko tamo nije nikada bio. Dalje, ma kako neadekvatno bilo prijevodno prenošenje obavijesti s nepoznatim elementima kulture, ono ipak obavlja izvanredno važnu kulturnu f-ju: češćim ponavljanjem u više raznih prijevoda, nepoznati će kulturni element ili pojava postati sve poznatijim i na kraju se uklopiti u kulturu-cilj kao njen sastavni dio. To je jedan od važnih putova širenja kulturnih utjecaja. Prevodilački postupci za prenošenje elemenata kulture koji se ne poklapaju Ovakvih elemenata ima dosta u obavijestima koje se odnose na život, prehranu, odjeću, sport, povijest, vjeru, privredu, društvene i političke odnose, materijalnu kulturu, biljni i životinjski svijet itd. Postupci kojima prevodilac u takvim slučajevima pribjegava ovise o vrsti pojave koja se prevodi i o komunikacijskoj f-ji te pojave u konkretnoj obavijesti. Mogući postupci: 1) najprirodniji je prijevod-definicija – kad se prevoditelj nađe pred elementom izvorne kulture kakvog u kulturi-cilju nema, on primaocima prijevoda ponudi najprikladniju definiciju te pojave. Apsolvent: "a senior undergraduate who has copleted his course of study but has not taken his final examination". Ovakva je definicija vrlo informativna jer jasno i dosta iscrpno daje primaocu sadržaj pojma. No ona je za lingvističko manipuliranje vrlo nespretna. Teško bi bilo svaki put na ovaj način prevoditi riječ apsolvent: apsolventski staž, apsolventski rok, apsolventska prava, apsolventska večer i sl. 2) U tom slučaju se ovaj postupak kombinira s jednim drugim, a to je uvođenje strane riječi kao posuđenice za strani pojam. Tako se riječ "apsolvent" može uvesti u engleski tekst, tiskana kurzivom da se vidi da to nije riječ eng.jezika, s time da se samo pri njenoj prvoj pojavi dade definicija u tekstu, u zagradama, ili u bilješci pri dnu stranice. Pri svakoj sljedećoj pojavi te riječi

primalac već zna za koji pojam ona stoji, a ako ga je zaboravio može se vratiti na mjesto gdje se riječ prvi put pojavila i ponovno pročitati definiciju. Ponovljenom upotrebom u više raznih prijevoda, riječ ulazi, kao posuđenica, u fond jezika-cilja i postaje kulturnom svojinom govornika toga jezika, tako da objašnjavanje toga pojma više nije potrebno. 3) Postupak stvaranja – postupak stvaranja prevedenica, tj. Doslovno prevođenje naziva za strane kulturne elemente. To je prevodiocima posebno privlačan postupak onda kad se određeni kulturni element u izvornom jeziku izražava tako da je sam naziv semantički proziran, da on nešto znači. S našim apsolventom to nije bio slučaj, te zato prevodilac nije mogao doći u napast da ga doslovno prevede. Međutim, kada se nađe pred nazivom "kućna radinost" (u turizmu), on će se često zadovoljiti time da na eng.jeziku kaže eventualno "domestic activities", ne misleći na to da primaocu prijevoda nikako ne prenosi sadržaj pojma (accomodation in private homes, private accomodation i sl.). Insistiranje na doslovnom prijevodu može izazvati razne prijevodne promašaje, počevši od ružnih kalkova (prevedenica koje zvuče strano i rogobatno), preko kulturoloških pogrešaka, do potpunog iznevjeravanja sadržaja. Sporazumijevanju možda neće naškoditi kad se engleski mail order business prevede kao poslovanje poštanskim narudžbama, ali će komunikacija biti svakako manje uspješna nego kad se to prevede prodaja robe putem kataloga (kataloška prodaja). Drukčiji je slučaj kada prevodilac doslovno prevede jezični izraz za određeni aspekt izvorne kulture koji nema pandana u drugoj kulturi. U našoj je kulturi uobičajeno da se nekome tko se sprema na jelo zaželiti "dobar tek". Međutim, u engleskoj kulturi taj običaj ne postoji, i prevodilac koji ovaj izraz doslovno prevede dobit će izraz "good appetite", koji je načinjen u skladu sa zakonima engl.jezika, ali koji primaocu nikako ne može prenijeti izvornu obavijest (ako se ne može ispustiti, bolje je parafrazirati – They wished one another an enjoyable meal). Konačno, doslovno prevođenje elemenata kulture može potpuno iskriviti sadržaj pojma koji se prevodi. To se događa prevodiocima koji američku "high school" prevedu kao "visoka škola", premda se radi o "srednjoj školi", a naša visoka škola se treba prevesti kao "higher school" ili "college", dok je "viša škola" zapravo "two-year post-secondary school ili community college". 4) Zamjenjivanje približno odgovarajućim elementima kulture u koju se prevodi – Taj je postupak za primaoca svakako najkomotniji, jer mu ne stvara nikakav napor interpretacije i usvajanja nepoznatoga. No prevodilački je to vrlo osjetljiv postupak, jer poistovjećuje pojmove koji nisu identični. Prevodiocu koji se muči kako da prevede am.jelo hamburger (kosani odrezak gov.mesa koji se poslužuje u obliku sendviča između dvije polovice okruglog peciva) moglo bi se učiniti kao najbolji prijevod "kosani odrezak" ili "pljeskavica". Ili pak, topli sendvič s kosanim mesom, samo treba znati ocijeniti komunikacijsku vrijednost tog elementa u određenoj obavijesti. Ako se radi o opisu situacije da je netko išao na brzinu nešto pojesti i naručio "hamburger", onda je dovoljno reći da je naručio topli sendvič, a drugi put će to biti pljeskavica. Uostalom, danas se taj naziv odomaćio u našem rječniku, pa sasvim jasno možemo zadržati izvorni naziv – HAMBURGER. Isti je slučaj kada trebamo prevesti rečenicu they lived on the same block. nećemo reći ooni su živjeli u istom stambenom bloku (u Americi stambeni blok predstavlja sve ono što se nalazi između dvije paralelne ulice), jer se u stvari želi reći "u istoj ulici". Dakle, izbor prijevodnog postupka za elemente kulture koji ne postoje u jeziku-cilju diktiraju ne samo izvanjezični sadržaj i njihov izraz u izvornom jeziku, nego i priroda komunikacijske

situacije u kojoj se ti sadržaji prenose. Kad je nepoznati kulturni element sam predmet obavijesti, prijevod mora biti eksplicitan i zamjenjivanje s nekim srodnim, ali ne identičnim elementom druge kulture ne dolazi u obzir; kad je taj element slučajni dio neke obavijesti, on se u interesu lakše komunikacije – a bez štete po cjelinu poruke – može zamijeniti onim elementom druge kulture koji mu odgovara u datoj komunikacijskoj situaciji. Dapače, insistiranje na eksplicitnom prijevodu u takvoj situaciji uništilo bi jednakovrijednost obavijesti time što bi neprozirnim prijevodom otežalo komunikaciju. 5.) Stvaranje novih vlastitih naziva u jeziku-cilju za nove preuzete pojmove – Ovaj je postupak dosta čest za pojmove koji izvana uđu u neku kulturu i u njoj neko vrijeme žive pod raznim nazivima dok se u jeziku spontano ne razvije i ustali jedan naziv koji ne mora imati ništa zajedničkog s nazivom u kulturi iz koje je taj naziv preuzet. Ovaj postupak je više društvenojezički nego individualno-prevodilački, jer se jedan sam prevodilac teško odlučuje na uvođenje potpuno originalnog naziva, budući da nema nikakve garancije da će se njegova jezična jedinica razumijeti i prihvatiti. Kemijska olovka – ball-point pen, ili pak "petlja" za "interchange" ili "cloverleaf". Prevođenje implicitnih elemenata kulture Elementi kulture i civilizacije mogu u određenoj obavijesti biti zastupljeni eksplicitno i implicitno. Ponekad su elementi kulture i civilizacije u obavijesti prisutni, a da nisu eksplicitno navedeni nego samo implicitno sadržani. Izvorni odašiljalac imao je pred očima kao primaoce ljude s određenim znanjem i iskustvom o izvanjezičnoj stvarnosti na koju se obavijest odnosi. Zbog toga je mogao pretpostaviti da neke dijelove obavijesti primaoci već posjeduju i da bi bilo ne samo nepotrebno i neekonomično nego i za primaoce uvredljivo da im on te dijelove obavijesti izričito pruži u svojoj poruci. Prevodilac, pak, prevodeći njegovu obavijest, ima pred očima primaoce koji to znanje i iskustvo ne moraju – ili čak ne mogu – posjedovati i zbog toga im ono što je bilo prešutno sadržano u izvornoj poruci mora eksplicitno navesti da bi im tako omogućio ispravno primanje obavijesti. Spomenik autora "Lijepe naše" nalazi se u jednoj veoma slikovitoj kotlini Hrvatskog Zagorja – The monument in the honour of the author of the text of the Croatian anthem "Our beautiful Fatherland", stands in a picturesque valley in the region og Hrvatsko Zagorje in the north west Craotia. PITANJE BROJ 19-POMAGALA U PREVOĐENJU Prevodiocu su nephodne dvije vrste znanja: znanje jezika i znanje izvanjezičnog sadržaja. Za svaku od te dvije vrste znanja na raspolaganju mu stoje određena pomagala. Ta pomagala on mora imati i njima se služiti, ne samo onda kad u prijevodu zapne jer nešto ne zna, nego i onda kada ono što misli da zna mora provjeriti da bi bio siguran da nije iznevjerio izvornu obavijest. Jezična pomagala-Najkorisniji su prevodiocu dvojezični rječnici, kako oni sa stranoga na maternji, tako i oni s maternjeg na strani jezik. Oni prevodiocu omogućuju da uspostavi direktnu vezu između jezika s kojega prevodi i onoga na koji prevodi. Takviih rječnika ima u širokom

rasponu. tako da prevodilac zna kakav je status određene riječi. Od ostalih jezičnih pomagala valja spomenuti RJEČNIKE SINONIMA. ali prevoditelj bi morao imati svakako jedan od većih dvojezičnih rječnika – ne samo zato što veći rječnik ima više riječi. Slični stručnim rječnicima su glosari. Posebna vrsta jezičnih priručnika su TEZAURI. Za stručna nazivlja na raspolaganju prevodiocu stoje SPECIJALISTIČKI RJEČNICI RAZNIH STRUKA. kako se razlikuje od ostalih sinonima i kako se upotrebljava. Prevodilac se mora služiti takvim rječnikom sinonima koji će za svaki sinonim pokazati kakvo mu je pravo značenje. prevodilac mora imati i gramatike i stilistike jezika s kojima radi. ali će istovremeno i precizno odrediti u kojim značenjima i komunikacijskim situacijama toj riječi odgovara koji ekvivalent. gramatičkog oblika ili konstrukcije koju želi upotrijebiti. ali se od njih razlikuju time što riječi ne grupiraju po srodnosti značenja nego po pojmovima. Ovdje je odnos među leksičkim jedinicama jednostruk. da bi dobro shvatio puni smisao onoga što prevodi. najčešće za jednu riječ jednoga jezika daju samo jedan prijevodni ekvivalent na nekom drugom jeziku. Dobar rječnik dat će što je moguće više ekvivalenata za svaku riječ. jer svaka leksička jedinica stoji kao naziv za strogo određeni stručni pojam za koji u svakom jeziku postoji jednoznačan naziv. pored jezičnih pomagala. Oni sadrže informacije o pravilnoj upotrebi leksičkih i gramatičkih sredstava određenog jezika. Odnos među leksičkim jedinicama dvaju jezika rijetko je jednostruk (riječ za riječ). Zato bismo tezaurus mogli definirati kao pojmovni rječnik u kome se za određeni pojam daju sve riječi koje su s njim u bilo kakvoj vezi. i rječnikom jezika na koji prevodi. Za svaki imalo ozbiljniji prevodilački rad prevodilac se mora služiti i jednojezičnim rječnicima: rječnikom jezika s kojeg prevodi. koji na prvi pogled izgledaju kao rječnici sinonima. Konačno. Prevodiocu će u nekim slučajevima korisno poslužiti i jednojezični ili dvojezični rječnici u slikama Zadnji od pomagala su jezični savjetnici ili rječnici jezične upotrebe. a ne višestruk. nego što će on za svaku riječ jednoga jezika dati više mogućih ekvivalenata u drugom jeziku i pokazati kako se oni po značenju razlikuju i kako se upotrebljavaju u različitim kontekstima. To će mu pomoći da izbjegne oblike ili konstrukcije koje su u tom jeziku nestandardni ili neprihvatljivi. za razliku od općih. sintaksičke strukture i stilske karakteristike riječi koje želi u prijevodu upotrijebiti. bez obzira bile one sinonimi u uobičajenom smislu te riječi ili ne. Stručni rječnici. s tom razlikom što oni pokrivaju još uža specijalistička područja. Kvaliteta rječnika nije ujednačena niti je nužno ovisna o opsegu. da bi provjerio nijanse značenja. To su jednojezični rječnici sastavljeni tako da za pojedinu riječ daju više značenjskih srodnih riječi istoga jezika i time korisniku takvog rječnika omoguće da leksičkim variranjem obogati svoj izraz ili da nađe prikladniji i precizniji izraz za ono što želi reći. Njih će koristiti u prvom redu za stjecanje jezičnih znanja koja su mu potrebna u .

To će mu omogućiti da usvoji ne samo one riječi koje se u takvoj vrsti tekstova upotrebljavaju. nalazit će se u stvarnom kontekstu a ne rječnički izolirani. U svima njima prevodilac će naći informacije koje će mu omogućiti bolje razumijevanje onoga što prevodi . Pri tome je važno jedino da oni koji odrađuju radne zadatke točno znaju što mogu. Lako je moguće da jezični izraz za neke pojmove prevodilac neće naći ni u općem ni u stručnom rječniku. Za prevođenje bilo koje vrste teksta prevodilac će se najbolje pripremiti tako da pročita nekoliko drugih tekstova iste vrste na jeziku-cilju ili da već prevedene tekstove te vrste usporedi s njihovim izvornicima.a već smo ranije vidjeli da bez dobrog razumijevanja materije nema ni dobrog prevođenja. ali je vjerojatno fakultetska sprema jezičnog smjera (u pomanjkanju visokoškolskih ustanova ua prevodilački studij) najpovoljnija pretpostavka za budući prevodilački rad. on će upoznati i nazive za predmete i pojave bolje nego iz bilo kakvog rječnika: nazivi koje tako usvoji bit će pouzdani. vodičkim i sl. bibliotekarskim. a što ne mogu. dokumentalističkim. tako da će prevodilac upoznati i način njihove upotrebe u vezi s drugim riječima. odnosno – što je važnije – karakteristični STIL IZRAŽAVANJA pojedine struke koji je dio obavijesti. Stručni priručnici Sva ova jezična pomagala neće uvijek zadovoljiti sve potrebe prevodioca. a koji prevodiocu inače ostaje nedostupan. obuhvatit će sve pojmove koji su na određenom području ljudske djelatnosti u upotrebi. Zato je prevodilac prisiljen da informacije koje mu trebaju za prevođenje traži i provjerava i u drugim vrstama priručnika. a može im omogućiti i uspješan rad na raznim poslovima koji uključuju i prevođenje (npr. Visoka (fakultetska) sprema potrebna je za prevodioca zato jer taj posao zahtijeva stupanj znanja i vještine koji se u srednjoj školi ne može postići. . PITANJE BROJ OBRAZOVANJE PREVODIOCA Zanimanje prevodioca Kakve su opće kvalifikacije prevodiocu potrebne? Mora li on imati srednjoškolsku ili fakultetsku spremu? Mora li biti stručnjak za jezik ili za neki drugi predmet? Mišljenja su podvojena. Prevodilački usmjerena srednjoškolska nastava može učenicima dati dobru podlogu za takav studij. zatim stručni priručnici. Uz poznavanje materije. nadalje.). ali isto tako i za nalaženje rješenja za konkretna pitanja s kojima se susreće u prevođenju. on zahtijeva širinu (interdisciplinarnu povezanost s mnogim predmetima) i dubinu (stupanj stručnosti) kakvu može dati samo visokoškolski studij. a još je važnije da će neki (posebno stručni) nazivi u rječnicima biti pogrešni. korespodentskim.svakodnevnom radu. te izvorni i prevedeni tekstovi. tražiti od završenog učenika prevodilački usmjerene srednje škole – isto onako kao što znadu da od tehničara sa SSS ne mogu tražiti da obavlja posao inženjera ili od med. nego i šire izražajne sklopove. udžbenici.tehničara da obavlja posao liječnika. To su u prvom redu leksikoni i enciklopedije.

fakulteta. prema načinu prevođenja. jer lakše je njega naučiti onoliko koliko je dovoljno o pojedinoj struci. U ovisnosti od namjene prevođenih tekstova. Školovanje i stručno usavršavanje prevodilaca Dobar prevodilac se postaje dugotrajnim i mukotrpnim radom. nego stručnjaka za neki predmet naučiti onoliko o jeziku koliko mu je potrebno da bi postao prevodilac. (Trenutno postoji poslijediplomski studija za usavršavanje budućih prevodilaca u Zagrebu). Kod konsekutivnog prevođenja prevodi se odmah pošto prevoditelj odsluša određene kraće ili dulje odsječke izgovorenog teksta. upoznavanjem raznih struka i usvajanjem raznih vrsta jezičnoga izraza u raznim životnim situacijama.ujemo sljedeće podvrste pismenog prevođenja: prevođenje tekstova stvaranih u djelima lijepe književnosti (književno prevođenje) prevođenje tekstova čiji je cilj pružanje stručne ili znanstvene informacije o životu i svijetu uopće. razlik. Kod usmenog prevođenja prevoditelj sluša izvorni tekst na stranom jeziku i svoj prijevod odmah izgovara. PITANJE BROJ 8-VRSTE PREVOĐENJA Razlikujemo dvije osnovne vrste prevođenja: usmeno i pismeno prevođenje. o različitim ljudskim konvencijama.Najbolje je da prevodilac bude stručnjak za jezik. rjeđe nekih drugih. U okviru usmenog prevođenja razlikuju se. on najviše uči samim prevođenjem. Većina prevodilaca su diplomirani studenti filozofskih i filoloških. prirodnim zakonima i zakonitostima. ali svaki prevodilac sam osjeća da u toj profesiji može opstati samo onda ako stalno i uporno radi na vlastitom usavršavanju.. no isto tako i širenjem vlastitog općeg obrazovanja. Naravno. Ni stručno usavršavanje prevodilaca nije formalno organizirano u BiH. čovjeku. Kod pismenog prevođenja se pisani tekst originala uobličava u pisani tekst prijevoda. Obogaćivanje vlastitog izraza i razvijanje stilskog senzibiliteta za jezik s kojega i jezik na koji prevodi ostaje prevodiočev stalni zadatak. a dok se prijevod izgovara pravi se pauza u iznošenju teksta na jeziku originala. o proizvodnji i slično (stručni prijevod ili stručno i tehničko prevođenje= neknjiževno prevođenje). . učenjem i praksom.. objektivnoj stvarnosti. dvije osnovne vrste: konsekutivno prevođenje i simultano prevođenje.

pismeno-usmeno prevođenje (prevođenje s lista (kada prevoditelj tekst na jeziku originala čita u sebi i istovremeno ga prevodi. neki se teoretičari opredjeljuju za sljedeću sistematizaciju prevođenja: pismeno-pismeno prevođenje (pismeno-pismeno prevođenje stručne i znanstvenotehničke literature. prije svega. pri čemu se iznošenje teksta na jeziku originala tijekom izlaganja ne prekida zbog prevođenja. može se konsultirati sa stručnjacima za određeni predmet. Osnovne prevoditeljeve poteškoće su. stvaratelj. usmeno-pismeno prevođenje (prevođenje radio-vijesti i drugih snimljenih tekstova (u novinskim agencijama. ovo ne znači da je pismeno prevođenje lak i jednostavan posao. odnosno sa stručnjacima za jezik i drugim prevoditeljima. Međutim. Prilikom pismenog prevođenja prevoditelj ima dovoljno vremena za tumačenje originala i za traženje odgovarajućih prevoditeljskih rješenja. poezije i drame)). prevođenje po diktatu (kao jedna od vježbi prilikom učenja stranog jezika). Zadatak prevoditelja je da u potpunosti shvati piščevo viđenje predmeta o kojem je riječ i da to viđenje u prijevodu izrazi tekstom koji će odgovarati tekstu originala. Dalje. Prevoditelj je.Pri simultanom prevođenju prevoditelj istovremeno sluša izgovoreni tekst i izgovara prijevod. u tome što. usmeno-usmeno prevođenje (konsekutivno i simultano prevođenje stručne i tehničkoznanstvene literature odnosno društveno-političke literature i publicistike). PITANJE BROJ 13 zajedničke napomene: Pismeno prevođenje obuhvaća prevođenje svih vrsta pisanih tekstova. kao stručnjak za jezik. među kojima gotovo nikada nema potpune podudarnosti ni strogo utvrđenih. i prevođenje književnih tekstova (proze. u suštini. . te se može služiti rječnicima. saopćava prijevod ranije obrađenog pisanog teksta. a njegovo se stvaralaštvo odvija u okvirima jezika. mora biti upućen i u konkretnu oblast uže životne stvarnosti kojoj pripada predmet prevođenog teksta i što prevodi s prirodnog na prirodni jezik. Prevoditelj se može više puta vraćati tekstu prijevoda. pismeno-pismeno prevođenje društveno-političke literature i publicistike. . Međutim. po dijelovima ili u cjelini. različitim prislušnim stanicama i dr. priručnicima i enciklopedijama. formaliziranih značenjskih veza između konkretnih izražajnih sredstava. izgovarajući tekst prijevoda naglas) i usmeno prevođenje ranije obrađenog pisanog teksta (kada prevoditelj usmeno. te ga popravljati i dotjerivati. prateći govornika koji po dijelovima ili u cjelini na jeziku originala čita svoj ranije pripremljeni i napisani tekst).

a najčešće. prenese u nerazdvojivom sklopu misaonu (predmetno-logičku). jasno. Međutim. uobličen u jedan od funkcionalnih stručnih stilova. PISMENO PREVOĐENJE STRUČNIH TEKSTOVA (PITANJE BR. do uobličavanja prijevoda u smisaono i stilski adekvatan originalu pisani tekst koji će biti sačinjen prema duhu i običajima (UZUSU) jezika prijevoda. ima dovoljno PJESNIČKOG TALENTA. U književnim tekstovima ovakav ili onakav emocionalni ton. 13) Poznavanje predmeta o kojem se u originalu govori prevoditelju je neophodno potrebno u svim fazama prevođenja – od razumijevanja (dešifriranja) teksta originala. Tada su prevoditelji dužni da sami. predmetno-logičnoj preciznosti je jezik. mogu vršiti potrebne promjene leksičkog. prevodeći na drugi jezik. Međutim. . Dakle. precizno i logično opišu ono o čemu se govori. ili osvježavanjem često upotrebljavanih riječi aktualizacijom nekog manje uobičajenog njihovog značenja. posebnim redom riječi. po pravilu. potpuno podređen. izbjegavaju dvosmislenosti i teži se ka JEDNOZNAČNOJ UPOTREBI RIJEČI. emocionalna dimenzija. slikovnu i emocionalnu sadržinu originala. osim znanja i vještine. naročitom glasovnom ili ritmičkom usklađenošću teksta. upotrebom neuobičajenih riječi. kod književnog teksta je jezik (u kojem se ostvaruje efekat i kombiniranje različitih funkcionalnih stilova) jedan od značajnih nositelja estetske sadržine teksta. Prevoditeljev zadatak se svodi na to da jezikom prijevoda isto tako jasno.Razlika u prevođenju stručnih i književnih tekstova Tekstovi koje prevode stručni (i znanstveni) prevoditelji stvarani su na jeziku originala tako da. Pri tome se. Od književnog prevoditelja se traži da. u principu. Slikovitost i emocionalni ton u književnom djelu se najčešće ostvaruju POSEBNOM ORGANIZACIJOM JEZIKA – upotrebom riječi u njihovim osnovnim i prenesenim značenjima. kada to zahtijevaju razlike među jezicima. precizno i logično opišu pojavu koja je predmet originalnog teksta. Težina ovog posla je i u tome što se često pismeno prevode tekstovi s informacijama o novim znanstvenim i stručnim saznanjima za koje obično na jeziku prijevoda nije dovoljno razrađena TERMINOLOGIJA. i slikovitost predstavljaju bitne čimbenike pjesničkog iskaza. kod prevođenja stručnog odnosno znanstvenog teksta prevoditelj je dužan prenijeti predmetno-logičku dimenziju originala. morfološkog ili sintaksičkog ustrojstva (strukture) originala bez ikakve štete po suštinu stvari. kao najbitnija. nalazi upravo u samom JEZIČNOM IZRAZU. Zadatak književnog prevoditelja zbog toga uspješno može ostvariti samo onak tko. U njima se. posebno rješavaju terminološke probleme. ili u suradnji s odgovarajućim stručnjacima. prije svega. Kod stručnog odnosno znanstvenog teksta. estetski dojam. preko traženja odgovarajućih stručnih izraza i termina u jeziku prijevoda. upotrebom idioma i sl. dok se kod prevođenja književnog teksta predmetnologičkoj dimenziji pridružuje. glasovnog. kod književnih (umjetničkih) tvorevina se suština stvari.

pismeno prevođenje tekstova društveno-političke sadržine. a u takvom slučaju prevođenje PRESTAJE i ostaje jedino mogućnost prevoditeljeva vlastitog umjetničnog stvaranja na zadanu temu. medicine. 3. Ovaj postupak je u teoriji poznat kao HIJERARHIZIRANJE ELEMENATA ORIGINALA. pismeno prevođenje znanstvenih i tehničkih tekstova. koji su manje važni. naći osobu koja će se s podjednakim uspjehom baviti prevođenjem svih stručnih i znanstvenih tekstova. graditeljstva. ali se može napraviti neka koliko-toliko važeća podjela na: . tehnički. 7. metalurgije. PITANJE BROJ 14 PREVOĐENJE KNJIŽEVNIH TEKSTOVA Namjena književnih tekstova je djelovanje na čovjekov umjetnički senzibilitet i postizanje određenih estetskih efekata. Budući da je književnost umjetnost riječi. pravni i poslovni. Nema još uvijek jasne klasifikacije književnog prevođenja. prevođenje poslovne korespondencije. Teško je. U središtu prevodilačke analize mora biti POETSKOSTILSKA OSOBENOST ORIGINALA. prava i sl. u književnosti jezik je znatno češće predmet poruke nego u neknjiževnim tekstovima. 5. 6. I možda. Izvor osnovnih teškoća ove vrste pismenog prevođenja je u zahtjevu da se misaona (predmetnologička) sadržina originala prenese u neodvojivom sklopu s jezičnim izrazom slikovnog i emocionalnog sadržaja originala.Specifičnost pismenog stručnog prevođenja je i u tome što osim moralne nosi i veliku materijalnu odgovornost za kvalitet rada. Možemo ih zvati žanrovima ili podvrstama književnog prijevoda. Stoga se prevoditelji usmjeravaju na prevođenje tekstova samo iz pojedinih stručnih i znanstvenih oblasti (recimo iz medicine. prevođenje tekstova za znanstveno-popularne filmove i televizijske emisije. Stoga je važno da prevoditelj prije nego pristupi prevođenju analizom utvrdi koji su elementi spleta/sklopa predmetno-logičkog. 8. Danas postoji sljedeća klasifikacija stručnih i znanstvenih tekstova: 1. pismeno prevođenje novinsko-informativnih tekstova. To predstavlja početak podjele stručnih prevoditelja po UŽIM SPECIJALNOSTIMA: U posebne vrste tekstova se mogu izdvojiti znanstveni. u nadi da će njegovo izvornom porukom nadahnuto djelo kod krajnjih primatelja stvoriti isti umjetnički doživljaj kao što ga je stvorilo djelo izvornog stvaratelja kod njegovih primatelja.). publicistički. 2. ili čak nije ni moguće. 4. pismeno prevođenje esejističkih i publicističkih tekstova. U okviru prevođenja književnih tekstova dosta se razlikuje prevođenje proze od prevođenja stihova. slikovitog i emocionalnog najbitniji. i potpuno zanemarljivi. pismeno prevođenje tekstova koji se odnose na pravnu regulativu. a koji su. ako već ne mogu biti prenijeti na jezik prijevoda.

da u govoru junaka sačuva sve činitelje kojima ih pisac kao ljude karakterizira i individualizira. METAFORA. Slobodnog stiha koji se temelji na različitim varijantama sintaksičkog. ONOMATOPEJA). Posebnim organiziranjem jezika po značenju dobivaju se stilske figure kao što su EPITET.1. Prevođenje epske proze (važe svi principi navedeni kod prevođenja književnog teksta) 3. Takav iskaz je. asocijativnoj. nego se. opet. i elemenat lirskog i elemenat epskog principa u njoj dobivaju jedan novi. leksičkog ili glasovnog paralelizma. Prevođenje epskog djela u stihu ( ovdje postoji i jedan dodatni zahtjev – vezani govor u pjesničkom iskazu – STIH). Mjesto događaja. da u govoru junaka sačuva neusiljenost usmenog iskaza – paziti i da se rečenice ne produžuju zbog razlika u morfološkoj i sintaksičkoj organizaciji. Za uspješno prevođenje lirske pjesme posebno treba imati na umu da je književno djelo uvijek sazdano od doređenih tematsko-motivskih. u principu. predstavljaju NEPOSREDNO. morfološkog. tonskog metričkog sistema. Međutim. Posebnim organiziranjem jezika po zvučnosti stvaraju se tzv. Prevođenje lirske pjesme (ovdje se javlja novi niz već postojećim problemima – lirski književni izraz se odlikuje misaono-emocionalnim bogatstvom koje se ostvaruje u kratkom pjesničkom iskazu. u principu. figurativnoj. danom djelu. 4. 2. 1. u drami. . Naglašena slikovitost i emocionalnost se u okvirima lirske sažetosti ostvaruje. specifičnom kompozicijom (određenim nizanjem motiva) i posebnom organizacijom jezika. Intonacijske ili zvukovne stilske figure (ASONANCA. ili u okviru tzv. nego se daje u njegovom neposrednom toku – kao radnja. pošto je drama djelo namijenjeno scenskom izvođenju.(UPAMTI: jezička organizacija pjesničkog djela predstavlja jedan od bitnih činitelja njegove umjetničke sadržine). I ovdje se primjenjuje postupak HIJERARHIZIRANJA elemenata originala. višeznačan i afektivan (emocionalno angažiran). silabičko-tonskog. Prevoditelj drame mora posvetiti posebnu pažnju sljedećem: a. epski događajni tok. jezičkih i kompozicijskih činitelja koji saznajnoestetsku vrijednost dobivaju upravo u spoju ostvarenom u konkretnom. za razliku od epskih djela. Prevođenje drame u prozi – Drama predstavlja svojevrsnu sintezu lirskog i epskog principa umjetničkog izražavanja. te da izbjegava gomilanje suglasničkih grupa koje su teške za izgovor. da pri razgovoru junaka sačuva dijalošku povezanost njihovih replika. on mora voditi računa istovremeno o predmetno-logičkoj. c. ne može biti u okviru direktnog opisa događaja. opća atmosfera i raspoloženje junaka se ne opisuju. specifičan oblik. različite vrste rima i različiti oblici ritmičkog organiziranja pjesničkog iskaza (u okviru silabičkog. u prvom redu. ALITERACIJA. METONIMIJA I SL. zvukovnoj i ritmičkoj strani lirske pjesme koju prevodi. b. POREĐENJE. Tako. Ako prevoditelj očekuje da svojim prijevodom ostvari estetski utisak makar i približan utisku kojeg stvara original.

. Intonacija pruža informaciju o logičkom planu i . USMENO PREVOĐENJE Usmeno prevođenje. Vrlo je raširena praksa da se neke vrste govora prethodno uobličavaju kao pisani tekst (protokolom npr. 1. Ona prevoditelju govori završenosti i nezavršenosti iskaza. određenosti ili neodređeosti i sl. Kod usmenog izražavanja je taj kontakt vremenski ograničen (jednokratan) i neposredan. diplomatski i državni odnosno međudržavni sastanci i ceremenije). pri čemu na izgled te poruke bitno utječu prevoditeljeve individualne osobine – fizioločke. Tekstovi koji se prevode usmeno su uobličeni u usmenom govoru (pošto ih uvijek izlaže jedan čovjek u svoje ime. oni su po formi iskaza MONOLOŠKI). kao i pismeno. Poruka u pisanom tekstu je uvijek razvijenija. a) Ako prevoditelj prevodi takav govor čiji tekst i sam dobije već napisan na jeziku originala. o vjetovatnosti. 3. ali je posredan jer se ostvaruje preko teksta koji je ispisan na papiru. prevođenje takve izvorne poruke opet dobiva karakter usmenog prevođenja i naziva se – USMENO PREVOĐENJE S LISTA.). javna i zatvorena savjetovanja. u ime veće grupe ljudi ili neke institucije. da prevodi precizno i tačno didaskalije. Jedna od osobina izvorne poruke u usmenom prevođenju je i to da je uobličena na NIVOU INDIVIDUALNOG GOVORNOG IZRAZA (jer ovu poruku uvije uobličava čovjek kao individua. 4. osim književnih tekstova. Kod ovog drugog načina komunikacije kompletna poruka se izražava osim zapisanim jezičkim sredstvima i nekim drugim dopunskim jezičkim ili vanjezičkim sredstvima. prevode poruke (tekstovi) koji se primaju usmeno. Taj kontakt je kod pismenog izražavanja vremenski neograničen. predviđeno u diplomaciji ). b) Ukoliko napisani tekst služi govorniku kao osnova za izlaganje. predavanja. intelektualne i sl. To ne mora značiti da je primjenom usmenog iskaza komunikacija a priori siromašnija i po ukupnom efektu slabija. obuhvaća prevođenje svih vrsta. konferencije. Od dopunskih jezičkih sredstava za usmenog prevoditelja najvažnija je INTONACIJA. uvijek potpunija i jasnije izražena nego u usmenom obliku. a govornik se drži napisanog teksta. po pravilu. problematičnosti ili kategoričnosti. Sljedeća osobenost je usmjerenost na MASOVNU KOMUNIKACIJU (kongresi. 2. takvo prevođenje će prestati da bude čisto usmeno (usmenousmeno prevođenje) i pripadat će jednoj od prijelaznih vrsta pismeno-usmenog prevođenja – PREVOĐENJE S LISTA. Usmeno se. Razlike između usmenog i pismenog izražavanja poruke nastaju samo zbog VRSTE KONTAKTA.d. da osjećajna strana u govoru junaka ne ide na račun sadržine e. psihološke.

bez prethodne dulje obuke gotovo da je nemoguće uspješno se baviti usmenim prevođenjem... iskreno smo obradovani. ako smo za brži razvoj. dragi prijatelji.. Strukturna i smisaona ponavljanja su najčešća osobina monološkog usmenog izlaganja. Tekstovi koji se obično prevode usmeno imaju i nekih sintaksičkih osobenosti.. a priča je namjenjena sugovorniku koji dosta dobro poznaje opću situaciju i dijeli govornikove pobude. b) Svaki radnik.. Vaš kraj. Na osnovu dosadašnjih iskustava. Primjerice.). 2. možemo reći.c) Ako hoćemo bolji... naša suradnja... . kao i ponavljanje istih gramatičkih struktura – a) Iskreno se divimo. Ovakva struktura iskaza (koji predstavlja izvornu poruku za usmeni prijevod) pruža dvojake koristi – teorijsku i praktičnu. digresije i sl... Stilistika još newma preciznu potpunu sliku stila usmenog monološkog govora..). ako se priča o "viđenom i doživljenom". usmeni monološki govor se može odvijati sa izvjesnom dozom gramatičke nepotpunosti. bogat povijesnim spomenicima. izdvojivši najbitnije dijelove i vodeći računa o jasnosti prijelaza s jewdnog na drugi dio izlaganja..... Praktična korist – jer utvrđivanjem najučestalijih elemenata strukture ove vrste saopćavanja omogućuje izrađivanje racionalnog i efikasnog sistema za pravljenje pomoćnih bilježaka pri konsekutivnom prevođenju. Izrazi i rečenice kojima se posebno ukazuje na smisao iskaza – sve sintagme i rečenice koje se uklapaju u osnovni smisaoni tok.... naročito u simultanom prevođenju.... svaki poljoprivrednik.. Prije pet godina.. 3...... ali iskaču iz osnovne rečenične sheme u koju su umetnute. kao što često prevoditelju. Stalna odlika ove vrste prevođenja je STALNA OGRANIČENOST I NEDOSTATAK VREMENA. te su tako izvan osnovnog sintaksičkog ustojstva. ..... kad smo boravili u vašem gradu. Međutim. U svakom slučaju u njemu dolazi do miješanja kolokvijalnog i književnog iskaza.. Uvjereni smo. Može se govoriti o tri bitne specifične sintaksičko-strukturne crste ove vrste iskaza: 1....logičnoj modalnosti izražene misli. pomaže da pravilno uobliči sintaksičku formu prijevoda prije nego govornik završi svoju rečenicu. ako želimo mir.. Uvodne konstrukcije – slične su izrazima i rečenicama kojima se posebno ukazuje na smisao poruke po tome što sadržina (Što se tiče robne razmjene.. To su različiti umeci.. Obuhvaćaju smisaono ponavljanje istih riječi. predavanje) onda se "govornikov zadatak svodi na to da materijal izloži što usaglašenije i u što skladnijem logičkom obliku. Međutim ako je riječ o o konsekventnom izlaganju odgovarajućeg materijala (referat. Teorijska – jer pruža materijal za potpuniji opis i preciznije selekcioniranje u utvrđivanju bitnih pojava u ovoj vrsti prevođenja.. I dopune osnovnoj niti sadržaja (vaš grad je...... svaki učenik. naši razgovori će se i one ne moraju nalaziti na osnovnoj sintaksičkoj niti saopćenja – njima se uvodi nova.. smisaono ponavljanje upotrebom sinonima........

riječ. Postoje dva vida konteksta: uži (mikrokontekst) i širi (makrokontekst). tj. primljen auditivno. reka. dobro poznavanje makrokonteksta ne znači i lakše prevođenje. Ono se. Premda je fonema najmanja jedinica koja nosi značenje (ruka. ili koji se uobličava u rečenički period. od nje se odustalo. Razlikujemo konsekutivno prevođenje bez i konsek. Postoji podvrsta kons. Svako odstupanje od standardne intonacije smanjuje stupanj razumijevanja. zbunjenost.prev. Međutim. i nakon govornikovog kompletnog saopćenja na jeziku originala. to ipak nije sasvim precizno regulirano. Dalje. a i od sloga. SEMANTIČKA SEGMENTACIJA. naglašenije od ostalih. Razlikujemo tri osnovne etape u konsekutivnom prevođenju: 1. Koja se naziva ping-pong ili dvosmjerni prijevod (prevođenje naizmjenično u oba smjera). Danas je uobičajeno da govornici zbog prevođenja prave prekide u izlaganju nakon 110 minuta. slog. je li to fonema. radi dobrog i brzog razumijevanja te poruke. U vezi s tim problemom. Svaki jezik ima vlastite zakone intonacije. . ili. Međutim. Najmanja jezičko-govorna jedinica koja nosi značenje nalazi se u granicama riječi ili grupa riječi koje su. Konsekutivno prevođenje se smatra jednim od najtežih oblika usmenog prevođenja. Došlo se do zaključka da to nije ni rečenica (složena je informacija). tako da u nekim slučajevima ti odsječci teksta (intervala) mogu biti dulji od 10 minuta. poput ostalih oblika usmenog prevođemnja. nakon pojedinih odsječaka toga izgovorenoga teksta. Dakle.PITANJE BROJ 11-KONSEKUTIVNO PREVOĐENJE Konsekutivno prevođenje je takav oblik usmenog prevođenja pri kojem se izvorni tekst (poruka) . psiholozi i lingvisti su tražili osnovnu najmanju jezičku govornu jedinicu koja omogućuje da se dio izvorne poruke razumije. Poznavanje konteksta je značajan faktor i za ovu fazu prevodilačkog radnog procesa. raka). Njegova osobenost je izuzetno opterećenje prevoditeljeve memorije. nervna napetost. Audiranje u konsekutivnom prevođenju je primanje poruke na sluh i njeno prevodilačko razumijevanje – u ovoj etapi javlja se niz psiholoških teškoća koje otežavaju rad prevoditelju (povećana odgovornost za svakui izgovorenu riječ. Mikrokontekst se može svesti na obim kompletnog misaonog iskaza koji se na sintaksičkom planu smatra rečenicom. U konsekutivnom prevođenju je za uspješno audiranje naročito važan jedan drugi vid makrokonteksta – POZNAVANJE SITUACIJE (misli se one oko njega). u pojedinim slučajevima. odnosno otežava prevodilačko audiranje. karakterizira deficitarnošću vremena u procesu rada. Da se donese zaključak o njenom smislu. Dakle. opasnost od stupora. prevodi SUKCESIVNO. intonacija pomaže da se u ovoj fazi vrši tzv. tu su teškoće izazvane različitim šumovima – graja ili uzvici iz mase – itd. Da se uočava šta je u svakom odsječku izvorne poruke najbitnije. s pravljenjem bilješki. po svome značaju. Prev. sve to može imati jako veliki utjecaj na kvalitetu ovoga procesa. tj. sintagma ili rečenica. strah. jer loše poznavanje jezika ne može biti kompenzirano poznavanjem bilo kojeg od postojeće dvije vrste konteksta. morfema. Cilj audiranja je razumijevanje primljene izvorne poruke.

elementarne jedinice značenja. sukcesivno nakon njenog primanja. Faza prevodilačkog memoriranja – Ovaj postupak predviđa svođenje izvornog teksta na glavne. "zbog otpuštanja". b) sažimanje izraza od dvije ili više riječi c) izdvajanje stilski markiranih riječi. komplementarna: a) izbor riječi ili sintagmi s najvećom koncentracijom značenja u odnosu na cilj komunikacije. ili pak cijele rečenice) koji prevoditelju omogućuju da dulje i složene primljene poruke prenese bez izostavljanja bilo čega što je od značaja za informiranje slušatelja (primatelja poruke) na jeziku prijevoda. u suštini. Ključni dijelovi poruke primljene na jeziku originala u principu bi trebali biti oni elementi. Pronalaženje najpogodnije varijante za svođenje poruke na njene ključne dijelove ovisi. POSTUPAK IZBORA RIJEČI ILI SINTAGMI S NAJVEĆOM KONCENTRACIJOM ZNAČENJA U ODNOSU NA CILJ KOMUNIKACIJE: "172 000 ozlojeđenih radnika i službenika austrijskih fabrika automobila uzelo je učešća u štrajku organiziranom u znak bunta protiv odluke vlasnika bečke fabrike automobila FAL da otpuste 370 radnika" Svodimo na: "automobilski radnici (172. Efekat razumijevanja. "FAL". Precizne riječi (brojevi. Kao priprema za PRODUCIRANJE IZVORNE PORUKE na jeziku prijevoda. one jedinice značenja (riječi.prev. struke ili nauke na koju se odnosi sadržina poruke. 1. a ovako formulirani ključni dijelovi izvorne poruke predstavljaju samo pomoćno sredstvo za pamćenje u cilju produciranja poruke odmah. odnosno rečenice. ukoliko je izvorna poruka sintaksički složenija ili glomazna. tjedni.BEČ (370)".Zaključak: osnovnim smisaonim jedinicama (jedinicama razumijevanja) u konsek. mjeseci. ali valja znati da u osnovi postoje tri postupka koja su. ovisi od prevoditeljeve prethodne informiranosti o oblasti života. prije svega. osobna imena. pa samim time i pamćenja.000). Ovo su stilski markirane riječi u poruci. zemljopisni nazivi i sl. Do problema u ovoj vrsti prevođenja još dolazi kada se javi promjena tempagovora pri saopćavanju poruke. Ne može se dati univerzalni model za svođenje poruke na njezine ključne dijelove. Način i stupanj pamćenja se kod ljudi znatno razlikuju.) i riječi koje označavaju specifične nacionalne životne pojmove (realije). od individualnih osobina samog prevoditelja. zapisivanje ključnih dijelova izvorne . faza prevodilačkog memoriranja može sadržavati i bilježenje. Asocijativni način mišljenja se kod ljudi jako razlikuje. ali i od stupnja njegovog iskustva u ovom prevodilačkom pomoćnom postupku. Mogu se smatrati KLJUČNI DIJELOVI ISKAZA koji su glavne jedinice toga misaonog iskaza. dani. sintagme. "štrajkovali". ukoliko prevoditelj prilikom audiranja nepravilno raspoređuje pažnju zbog teškoća koje mu pričinjavaju nepoznate ili tzv. ukoliko je sadržaj više apstraktan.

onda se oni stavljaju jedan ispod drugog. a ako je veza negativna. poklanjati.ostali dijelovi rečenice (zdesna neposredno uz riječ na koju se odnose). rat. princip skraćenog zapisivanja slovima i princip zapisivanja simbolima. od situacije. nabraja više objekata.). To opet ovisi od prevoditeljevih individualnih osobina. bilježi na jeziku originala ili na jeziku priojevoda. crta preko znaka jednakosti – odrični oblik. Princip vertikalizma:predviđa vertikalno zapisivanje bitnih sintaksičkih odnosa izvorne poruke.. Ako je riječ o informaciji koja je dominantna. međustranačkih ili nekih drugih međuljudskih odnosa. Simboli u sistemu prevodilačkog zapisivanja prema namjeni mogu biti: 1. Nezavisno-složene rečenice se mogu zapisivati kao dvije ili više prostih rečenica – jedna ispod druge s tim što se među njima označava suprotan ili isključni odnos (mi radimo. Iskazivanje cilja se bilježi jednom dugačkom strelicom.Uzročno-posljedični odnosi se obilježavaju jednom kosom crtom . razvoj. a oni stalno razgrađuju). napetost međudržavnih. Kada se. "znak jednakosti" – zamjena za pomoćni glagol TO BE. precrtanim znakom jednakosti. Upitne konstrukcije – obrnuti znak pitanja. PREDIKATIVNI: označavaju radnju. Asocijativni simboli su zasnovani na sposobnosti jednog znaka da izazove asocijaciju na određene pojmove ili pojave. proleterijat. Uvodne konstrukcije se zapisuju na početku i sa ostalim dijelom iskaza se spajaju dvjema točkama (Uvjereni smo. Na prvo mjesto se izvlači SUBJEKT (ili grupa riječi sa subjektnom funkcijom) ---riječ ili grupa riječi s f-jom PREDIKATA (redak niže i malo udesno) --. naši razgovori. radnika i sl. Pri tom načinu bilježenja strogo se čuva hijerarhija glavnih dijelova rečenice.prev. od sadržine poruke i sl. sadržinu f-je predikata. Prevodilački simboli: Oni se dijele prema načinu obilježavanja na slovne. Odnosi koji se iskazuju odričnom konstrukcijom-precrta se onaj dio rečenice ispred kojeg stoji rječca "ne". van osnovnog gramatičkog ustrojstva. znak munje – zategnutost. Vijugava vodoravna crta – pokret. Pogodbena sintaksička veza – dvjema paralelnim linijama. najčešće se bilježe u zagradi neposredno ispod riječi na koju se odnose. to znači – popuštanje zategnutosti. precrtani mačevi – prestanak rata i sl. Uglavnom se javlja kombiniranje jezika originala s jezikom prijevoda. asocijativne i izvedene simbole. izvoziti. Odnosne (relativne veze) među rečenicama se obilježavaju jednom vodoravnom crtom. Uvjetni odnosi (ili pogodbene konstrukcije) se bilježe znakom Si ili If. stavlja se iznad riječi na koju se odnosi. ako su to obične informacije. saobraćajne oznake za države i gradove. Postavlja se pitanje da li se u konsek. recimo. Predikat se označava znakom jednakosti. naoružanje. kosa strelica usmjerena .. Izvedeni simboli nastaju spajanjem različitih simbola i znakova u novim značenjskim kombinacijama – ako se znak munje precrta. slati. kratka vodoravna crta usmjerena prema gore – davati. a ispod nje posljedica. kao is slovne oznake koje prevoditelj pravi za sebe – VVlada. sukob. s čije gornje strane se bilježi uzrok. Slovni simboli – mogu se koristiti zvanične sktaćenice naziva zemalja. čekić – radnička klasa. kojima se ukazuje na smisao iskaza. Izrazi i rečenice. Jedan poznati sistem konsekutivno-prevodilačkog bilježenja obuhvaća: princip vertikalizma. manevar.poruke. S-stranka i sl.Svaki prevoditelj pronalazi sistem bilježenja za sebe. rad. Iznimka je ATRIBUT (uz subjekat). prenositi. ukršteni mačevi – oružje.

ob-obavezu. obično umanjivanje vrijednosti ili značaja (podvlačenjem odgovarajućeg znaka jednom isprekidanom linijom). I ---. superlativno pojačavanje (podvlačenjem odgovarajućeg znaka dvjema punim linijama). izjavljuje i sl.desno prema gore – uspon. smanjenje i sl. superlativno umanjivanje vrijednosti ili značaja (podvlačenjem odgovarajućeg znaka dvjema isprekidanim linijama). "navodi". . 3. okomita crta i vodoravna strelica nadesno pod pravim kutom – buduće vrijeme. Mala strelica okrenuta prema dole – sadašnje vrijeme. bipoželjnost. znak navoda – "kaže". ~ . a sve pod pravim kutom – prošlo vrijeme. 2. povećanje.neodređenost (oko). zjevalica < početak radnje.VREMENSKI simboli su u ovom sistemu širi od gramatičkog vremena.I – izvjestan ograničeni vremenski period. 4. a > kraj radnje. porast. kosa strelica usmjerena udesno prema dole – pad. MODALNI SIMBOLI – služe za obilježavanje govornikovog odnosa prema onome o čemu govori i govornikove ocjene u odnosu onoga o čemu govori i objektivne stvarnosti – is – odobravanje. SIMBOLI ZA OZNAČAVANJE KVALITETA – obično pojačavanje (podvlačenjem jednom punom linijom znaka za ono što se pojačava). okomita crta i vodoravna lijevo okrenuta strelica.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful