UMJETNICKA AKADEMIJA SVEUCILIŠTA U SPLITU

prof. ŽINA PUNDA prof. MLADEN CULIC SKRIPTA SLIKARSKA TEHNOLOGIJA I SLIKARSKE TEHNIKE

SADRŽAJ 1. UVOD U TEHNOLOGIJU 8 2. PLATNO 15 2. 1. VRSTE TKANJA PREMA NACINU VEZA 2.1.1. Platneni vez 17 2.1.2. Dijagonalni vez- keper vez 18 2.2. STARENJE PLATNA 18 2.2.1. Raspad celuloznih vlakana19 2.2.2. Ponašanje tekstilnih nositelja 20 2.3. VRSTE TEKSTILNIH VLAKANA 21 2.4. OKVIRI 23 2.4.1. Francuski klinasti okvir 24 2.4.2. Patentni klinasti okvir 25 2.4.3. Dvojni klinasti okvir 26 2.4.4. Sheme napinjanja platna na okvir 29 2.5. IMPREGNIRANJE PLATNA 30 2.5.1. Tutkalo 31 2.6. PREPARIRANJE PLATNA 33 2.6.1. Tutkalo-kredna preparacija 34 2.6.2. Poluuljena (emulzijska) preparacija (bijela) 2.6.3. Uljena preparacija 36

16

36

2.6.4. Disperzivna preparacija 37 2.7. GREŠKE KOD PREPARACIJA 38 2.8. ZAŠTITA PLATNA S NALICJA 39 3. PAPIR 39 3.1. PROIZVODNJA PAPIRA 40 3.2. PAPIR KAO NOSITELJ SLIKE 41 3.2.1. Napinjanje papira na okvir 41 3.2.2. Napinjanje papira na dasku 42 3.2.3. Impregniranje papira 42 3.2.4. Prepariranje papira 43 3.2.5. Kaširanje papira 43 3.2.6. Propadanje papira 43 3.2.7. Papiri u slikarskim tehnikama 44 3.3. LJEPENKA 46 3.4. PERGAMENT 47 4. DRVENI NOSITELJI 48 4.1. PRESJECI DRVA 49 4.2. FIZICKA SVOJSTVA DRVA 51 4.2.1. Vlaga 53 4.2.2. Skupljanje i širenje55 4.2.3. Okolna atmosfera 56 4.2.4. Oštecenja drva zbog živih organizama 57 4.3. VRSTE DRVENIH PLOCA 58 4.3.1. Masivna drvena ploca (daska) 58 4.3.2. Ploce vlaknatice 59 4.3.3. Ploce ljepljenice 61 5. METALNI NOSITELJI 65 6. PIGMENTI 68 6.1. SVOJSTVA PIGMENATA 71 6.2. VRSTE PIGMENATA PREMA PORIJEKLU 74 6.2.1. Prirodni anorganski pigmenti (zemljani pigmenti) 74 6.2.2. Umjetni anorganski pigmenti (mineralni pigmenti) 74 6.2.3. Prirodni organski pigmenti (biljnog i životinjskog porijekla) 6.2.4. Umjetni organski pigmenti (katranski) 75 6.2.5. Specijalni pigmenti 76 6.3. VRSTE PIGMENATA PO BOJI 76 6.3.1. Bijeli pigmenti 76 6.3.2 Žuti pigmenti 80 6.3.3. Smedi pigmenti 84 6.3.4. Crveni pigmenti 85 6.3.5. Plavi pigmenti 87 6.3.6. Ljubicasti pigmenti 91 6.3.7. Zeleni pigmenti 91 6.3.8. Crni pigmenti 94 7. VEZIVA 96 7.1. PODJELA VEZIVA 97 7.2. POMOCNA SREDSTVA 98 7.3. SVOJSTVA VEZIVA 99

75

7.3.1. Kemijska i fizikalna svojstva veziva 99 8.0. UGLJEN I OLOVKA 105 8.1.UGLJEN 105 8.2. OLOVKA 107 9.0. KREDA I PASTEL 110 9.1.KREDA 110 9.2. PASTEL 113 10. TUŠ 116 11. AKVAREL 118 12. GVAŠ 124 13. TEMPERA 126 13.2. JAJCANA TEMPERA 129 13.2.1. Cista jajcana tempera (prirodna jajcana tempera) 129 13.2.2. Jajcano-uljena tempera (emulzijska tempera) 133 13.3. KAZEINSKA TEMPERA 135 13.4. GUMASTA TEMPERA (GUMITEMPERA) 139 13.5. VOŠTANA TEMPERA 140 13.6. KARAKTERISTIKE TEMPERA BOJE 141 13.7. KOMBINIRANE KLASICNE TEHNIKE 143 13.9. SVOJSTVA PROTEINSKIH VEZIVA 143 14. ULJE 146 14.1. SVOJSTVA I SUŠENJE ULJA 146 14.2. VRSTE ULJA 148 14.3. SIKATIVI 149 14.4. POVIJESNI PREGLED UPOTREBE ULJA U SLIKARSTVU 150 14.5. KARAKTERISTIKE ULJENE BOJE 151 14.6. MEDIJI U ULJENOM SLIKARSTVU 152 14.7. GRADNJA ULJENE SLIKE 155 15. DISPERZIVNA VEZIVA 158 15.1. AKRILIK 159 15.2. MEDIJI ZA AKRILNE BOJE 160 15.3. AKRILIK TEHNIKE 161 16. ZIDNO SLIKANJE 163 16.1. FRESKO TEHNIKE 165 16.1.1. Fresco buono 165 16.1.2. Fresco secco 169 16.2. JAJCANO-ULJENA TEMPERA NA ZIDU (SREDNJOVJEKOVNA TEMPERA) 16.3. SINTETCKE TEMPERE NA BAZI DISPERZIVNIH PREMAZA 170 16.4. ZGRAFITO 171 16.5. MOZAIK 171 16.6. ENKAUSTIKA 173 16.7. STAKLO – VITRAJ I SLIKANJE NA STAKLU 175 17. LAKOVI 179 17.1. SVOJSTVA LAKOVA I LAKIRANJE 179 17.2. VRSTE LAKOVA 181 17.2.1. Uljni lakovi 181 17.2.2. Smolni lakovi 182 17.3. OTAPALA (RAZRJEÐIVACI) 184

170

4.2.2.3.5.4.7.5. KITOVI I RETUŠIRANJE 245 21.4. TVRDOCA 217 18.6. SPOSOBNOST ZASICIVANJA (INTENZIVIRANJA BOJE) 18. Mineralni voskovi 210 17. TOPLJIVOST 215 18.1. LJEPILA 225 19. POLIMERI 227 19. SMOLE 197 17.2.5.4.1.4.2.2.1.11.4. Dugolancani polimeri 227 19. RETUŠ 250 22. KRTOST ( ELASTICNOST) 217 18.4.4. Umrežani polimeri 228 19.1.2.6. POZLATA NA POLIMENTU 242 20. Akrilne smole 201 17. Fizikalna svojstva otapala 189 17. Voskovi životinjskog porijekla 211 17.2.2.4.2.4.1. Šelak 198 17. Sintetske tvari slicne voskovima 212 18.2.4.10. Ugljikovodicne smole 206 17.5.5 VOSKOVI 208 17. Reakcijska ljepila 239 20.4.9.1.1.3. POVIJESNI PREGLED UPOTREBE LAKOVA 221 19.9. Alkidne smole 205 17.1. Najznacajnija otapala 191 17.1.5. KITOVI 246 21. RELATIVNA MOLEKULSKA MASA 217 18.7. Mastiks 198 17. VISKOZNOST 216 18. Termoplasticni i termoreaktivni polimeri 229 19. Ketonske smole 201 17.3.4.8. Kolofonij 198 17. Otapajuca ljepila 232 19. Celulozni esteri 205 17.3. Podjela otapala prema polarnosti 185 17. DODATAK 264 217 .4.3. Balzami 197 17. POZLATA NA ULJU 244 21.1. Damar 199 17.17. Taljiva ljepila 231 19.5.2. Polivinil acetati (PVAC) 204 17. POZLATA 242 20.3.3.4.3.8.1. VRSTE VOSKOVA 210 17. Biljni voskovi 211 17. TG ( GLASS TRANSITION TEMPERATURE) 217 18. FIZIKALNA SVOJSTVA SMOLA I LAKOVA 215 18.3. STABILNOST LAKA 219 18.1.5. PODJELA LJEPILA 231 19.2.

slikanje .trvenje (ribanje) boje . Zanatska udruženja rimskih umjetnika nazivaju se collegia.Kako je prema legendi sveti Luka naslikao prvu ikonu. pripremi i upotrebi. Na renesansnim gravurama mogu se vidjeti postupci pripreme materijala i faze nastajanja umjetnickog djela.1. materijalima .lakiranje (verniranje) . podslikavanje. njihovim svojstvima.prikaz bogorodice sa djetetom. kao što su : . stoljeca vodili kipari. UVOD U TEHNOLOGIJU Slikarska tehnologija govori o slikarskim materijalima. specificnim metodama.pravljenje crtacih kreda .-17.crtanje. Prvi slikar koji je postavljen na celo majstorske radionice bio je Giotto. prva cehovska udruženja dobivaju ime po sv. nacinu obrade. stoljece) je imao najbolje organiziranu majstorsku radionicu u kojoj je izrada slika bila organizirana u fazama. Rubens (16. Prepoznavanje autora (majstora) slike zasniva se na analizi gradnje slike. Luki. zbog cega je postao patron slikarstva i umjetnosti. Ona kasnije prelaze u cehovska udruženja. Metode i postupci nastajanja likovnog djela bili su kroz povijest vezani uz majstorske radionice. Majstorske radionice su do 14.pozlacivanje Izbor tehnike i metodologija rada bio je karakteristican za odredenu školu.

Vasarijeva ACCADEMIA DI DISEGNO osnovana je u Firenci 1563. Recepture su najcešce bile tajne pojedine radionice. Najznacajnija pisana djela o tehnikama. pomaže da se i na osnovu takvih analiza može suditi o majstorskim radionicama i autorima slikanog djela.karakteristicnim za odredene radionice (škole).TALENS .Njemacka .KREMER .FABRIANO .Engleska . stoljece). Trgovina slikarskim materijalom raste. umjesto majstorskih radionica edukaciju preuzimaju akademije.MAIMERI . Oblik. Leonardo da Vinci je osnivac prve slikarske škole-akademije. veziva. boja koju sadrži korijen broca. djelo “TRATTATO DELLA PITTURA” * STRASSBOURŠKI MANUSKRIPT (XV. stoljeca. godine sintetskim putem. godine slucajno. ali je poznatiji kao pisac koji je opisao tehnike i nacin rada Giottovih ucenika. djelo “LE VITE” * DE MAYERNE (XVII stoljece) * SIR CHARLES LOCK EASTLAKE (XIX. stoljece ) . Industrijska proizvodnja slikarskih materijala zapocinje tek krajem 18. Zanatsko umijece prenosilo se usmenim putem. zato mora steci teoretsko i prakticno znanje i iskustvo. stoljece) METHODS AND MATERIALS OF PAINTING OF THE GREAT SCHOOLS AND MASTERS Danas umjetnik sam traži slikarsku tehniku i specifican likovni izraz. tržeci sintetski qinin. velicina. Na primjer.podaci o tehnikama i materijalima TEOPHILIUS (IX. ujednacenost finoce zrna pigmenata.Italija . Tehnološki postupci gradnje slike danas su olakšani novim materijalima i modernijom tehnologijom klasicnih materijala kao i mogucnošcu nabave kvalitetnih gotovih slikarskih materijala. proizvodio se razlicitim postupkom u Italiji i Nizozemskoj zbog cega se u analizama razlikuje. koje su u radionicama cesto sami slikari pripremali. * LEONARDO DA VINCI (XV. stoljeca. jedini bijeli pigment koji se koristi do 19. stoljecu.LEFRANC & BOURGEOIS -Francuska . U Milanu je 1494. stoljece) CENNINO CENNINI (XIV.Holandija .PELIKAN . stoljece ) * GIORGIO VASARI (XVI.sintetizirao prvu umjetnu organsku boju -mauvein.Njemacka . smole proizvedene procesom polimerizacije) koji su zamijenili klasicne materijale. olovno bjelilo. godine.Njemacka . stoljece).FABER CASTELL . stoljece). djelo “TRATTATO DELLA PITTURA” Cennini Cennini je slikar. Alizarin. Poznate evropske tvornice slikarskih materijala su: . U 17. Od tada su proizvedeni mnogi sintetski materijali (pigmenti. metodama i materijalima tih vremena su: * * * LUCCA MANUSKRIPT ( VIII.Italija . proizveden je 1868. godine osnovao školu pod nazivom ACCADEMIA VINCIANA.WINSOR & NEWTON . William Perkin je 1856.

Ova preparacija (gesso) bila je pogodna za dasku. Drvo se na vlazi širi. ulje. grunda). manje je odgovarala fleksibilnom platnu. Kako je bila nedovoljno elasticna. NOSITELJ slike + OSNOVA (preparacija) = PODLOGA Površinu na kojoj se može slikati zovemo nositeljem slike. a u 16. plasticne mase itd.Njemacka . Osnova ima i estetsku ulogu. platno se skuplja. Svi materijali podliježu promjenama zbog promjene temperature. Promjene temperature su postepene i uglavnom u podrucju elasticnosti nositelja. Stoljecima se pored zidne površine koristilo drvo. grund). metali korodiraju. stoljecu glavnu ulogu preuzima platno. Upotrebom platna kao nositelja slike pocinje se koristiti elasticnija polu-uljena ili emulzijska preparacija. Puno više djeluje razlicita vlažnost. staklo. Bjelina podloge doprinosila je luminoznosti cijele slike. a u današnje vrijeme disperzije akrilnih smola. U Nizozemskoj je to bila kreda koja je po sastavu kalcijev karbonat. oplemenjuje površinu nositelja i u optickom smislu djeluje na oslikani sloj. Najranija slikana djela na neobradenim kamenim površinama spilja u sjevernoj Španjolskoj i južnoj Francuskoj ostala su sacuvana i do danas jer su bila zašticena od vremenskih i mehanickih utjecaja. Želja za trajnim ukrašavanjem dovodila je do spoznaje da je potrebno pripremiti površinu za slikanje kako bi rad na njoj ostao duže sacuvan. obicno crvene ili smede. Osnova štiti nositelja slike od vanjskih utjecaja. Obrada površine nositelja u nekoliko slojeva zove se OSNOVA (preparacija. U pocetku se koristila i za platno. Boja preparacije imala je estetsku funkciju u podrucju sjena ili polutonova koji su ostajali nepokriveni bojom ili lazurno obojeni. utjece na teksturu i efekt boje na završenom djelu. kao punilo se koristio gips (tal. Preparacija je bila pripremljena s tutkalom uz možda malu kolicinu bjelila zbog povecanja refleksije svjetla. Osnova fizicki djeluje kao posrednik izmedu nositelja i slikanog sloja i tako osigurava stabilnost sloja boje. U srednjovjekovnom slikarstvu u Italiji. koje zahtijevaju novu tehniku slikanja. U 16. keramika. i to razlicito na razlicitim materijalima. „Ribari “ Slika se sastoji od podloge na koju je vezivom nanesena boja. od veziva iz boje (narocito ulje s vremenom oštecuje nositelja slike).HOLBEIN . Nositelji slike su razlicite vrste papira. gesso=gips) koji je po sastavu kalcijev sulfat.. emulzije (mješavine tutkala i ulja). a ujedno omogucuje bolje i cvršce vezivanje slikanog sloja. agresivnih plinova u zraku koji s vlagom stvaraju kiseline koje oštecuju materijale. pa je boja preparacije utjecala na finalni izgled dijelova slike. metali . Debeli sloj ove preparacije omogucuje brušenje i poliranje kako bi se dobila glatka površina potrebna za nanošenje zlatnih listica. akvarel.LUKAS . Zbog tradicionalnih razloga cesto se prodaju pod nazivom gesso. djelovanja vlage. potrebno je nositelje slike na adekvatan nacin pripremiti. . Osnova se sastoji od punila (filera) i veziva. svjetlo na tamnom umjesto tamnog na svijetloj podlozi. Koriste se cetiri vrste veziva: tutkalo. stoljecu pocinju se koristiti tamne preparacije.Holandija Zorn Anders. Zbog razlicitog reagiranja i zaštite. Danas se sve više koriste gotove preparacije na bazi smola disperziranih u vodi. Podloga se sastoji od nositelja slike i osnove ( preparacije.

U akvarelu je to gumiarabika. . Struktura. 4 . Vicenzo Foppa. Struktura tkanja pomaže u datiranju i lokaliziranju slike. VEZIVO + PIGMENTI = BOJA Boja je sastavljena od obojenih pigmenata povezanih vezivom. stoljeca objašnjava se mogucnošcu upotrebe vecih formata i lakše pokretljivosti platna u odnosu na drvo. lan. više nego drvo. godine. Veziva djeluju kao sredstva koje prenosi pigmenate na odredeno mjesto na slici. u akriliku disperzija akrilne smole. Enkaustika je tehnika u kojoj je vosak vezivo. svila upotrebljavaju se još u drevnom Egiptu. datira od pocetaka civilizacije. razliciti slikarski mediji. u uljenoj tehnici sušivo ulje. pergamentu.Pojednostavljena tehnološka gradnja slike 1 . stoljeca. vuna. Pigmenti pomiješani arapskom gumom (gumiarabikom) ili tragant gumom i razrijedeni vodom koriste se od davnih vremena za slikanje na papiru. Veziva su specificna za svaku slikarsku tehniku.nositelj slike Boja se sastoji od veziva i pigmenata. a slikanje na svili koristi se od pocetka 7. stoljeca. gustocom niti pri tkanju (prozracnošcu tkanja) i vrstom veza.. odnosno nacin tkanja osjetno varira s epohama i školama. uvjetovana primarnim covjekovim potrebama da se zaštiti od hladnoce. U Kini se proizvodnja svile spominje 3000 godina p. U srednjem vijeku koristi se jaje u tehnici jajcane tempere do 15.bojeni sloj 3 . PLATNO Proizvodnja tekstila.1 .lak 2 . PODLOGA + BOJA = SLIKA Slika 1.impregnacija 5 . povezuje ih medusobno u film i s podlogom. Razvojem uljenog slikarstva platno postaje najcešci nositelj slike. Pamuk. Konzistencija boje potrebna za slikanje prilagoduje se dodatkom isparljivih tekucina kao što su voda. Svojstva veziva utjecu na karakter slike. Rimljani i druge drevne civilizacije koristili su vosak kao vezivo. Živa struktura platna i refleksija svjetla na samom zrnu platna omogucuje igru svjetla na neravnim površinama pa platno postaje nezamjenjiv element slike. Veca upotreba platna od pocetka 16. Struktura je odredena debljinom niti. Platno kao nositelj slike u evropskom slikarstvu ulazi u upotrebu oko 1500. Uzajamna svojstva ovih komponenata utjecu na konacni izgled slike. e. kada pocinje upotreba lanenog ulja kao veziva u uljenoj tehnici. n. Za neke škole i epohe utvrdene su specificne strukture. tempera na dasci 2. svili. terpentin.Podloga slike sa slojevima boje cini cvrstu cjelinu-sliku. Grci. Pored obradene zidne površine do tada se najviše upotrebljavalo drvo. U srednjem vijeku koristi se dekorativno slikanje na platnu i konacno u 16. U naše doba koriste se sve više disperzije akrilne smole koje s razlicitim akrilnim medijima i punilima daju neogranicene mogucnosti. Tekstura tkanja je odredena nacinom veza.preparacija. stoljecu platno postaje nositelj štafelajne slike. u temperi razlicite emulzije.

konopljine a danas i pamucne prede dugih vlakanaca jednostavnim prepletom niti potke i osnove. Zbog nacina predenja. Predenjem najmanje tri vlakanca nastaje nit. elasticnosti. Koristili su i jutu koja je po kvaliteti lošiji materijal. kao što su poliamidi (nylon. nego samo na vrhu.1. odredene cvrstoce.šesteronitna preda Slika 2. Tehnika slikanja bliska je tehnici koja se koristila za bojanje tekstila za zastave. Predenje je uvijanje vlasastih vlakana malih duljina uz istodobno istezanje u niti vrlo velike duljine. stoljeca. kemikalije. Premazana površina dobivala je strukturu koja je opisana kao “poplocavanje” -podna struktura. plijesni i insekte. Finija i gušca platna koriste se od sredine 18. Deblji materijal su posebno tražili i njemacki ekspresionisti. Ova vrsta podloge srece se i u 18. stoljeca. U upotrebi su platna tkana tvornicki. Odlikuju se velikom cvrstocom. U 19.1. stoljecu kod slikara na sjeveru Evrope. Zbog raspucavanja i krivljenja drvenih dasaka.dvonitna preda 4 . što cesto uzrokuje propadanje slikanog sloja. dimenzionalnom stabilnošcu. kao i slike vidljive s dvije strane. stoljecu pocinje upotreba pamucnog platna. Kad se platno nalazi na drvu kao nositelju slike. 2. što ovisi o vrsti i uvijenosti vlakana. Izrazito neravna struktura ovih tkanja korištena je za pastozno slikanje na obojenim preparacijama.Struktura odreduje karakter slikane površine. otpornošcu na svjetlo. 2. Zbog plijesni i ljuskanja slike su jako propale. a posebno s teksturom kao riblja kost (cesto je bilo upotrebljeno cvršce konopljino tkanje). opisane su slike na finom lanenom platnu. Uzdužne niti su osnova.vlakno 2 . vodu. oslikane na vrlo finom lanenom platnu ili na svili. Preparacija se cesto odvaja ostavljajuci male kvadratne rupe koje odgovaraju prostoru izmedu niti. perlon) i poliakrilonitrilna vlakna u kombinaciji s biljnim vlaknima. i 19. 1 . gustoce i zategnutosti niti pri tkanju preparacija na njima ne leži u meduprostorima izmedu niti. preparacijom se pažljivo prekriva struktura platna. Na vrlo finom lanenom tkanju slikalo se tutkalnim bojama na slabim ili nikakvim preperacijama. a poprecne niti su potka. VRSTE TKANJA PREMA NACINU VEZA Tkanine se sastoje od dva sustava niti medusobno isprepletenih pod pravim kutom po pravilima veza.cetveronitna preda 5 . U novije vrijeme koriste se platna od modernih sintetickih vlakana. Cisto laneno tkanje fine strukture koristilo se do pojave gustog kosog tkanja paralelnih dijagonalnih linija koje je tipicno za venecijansko slikarstvo 16.jednonitna preda 3 . rastezljivosti. Struktura je zavisila od recepta ateljea kojim se istice zrno koje daje prepletanje niti.1 Šesteronitna preda (konac) Najgušca tkanja dobivaju se iz cvrsto predenih niti ciste i odabrane lanene. Platneni vez . Da bi površina dobila posebnu strukturu koristili su talijanski slikari 17. a koncanjem dvije ili više niti konac (preda). Kod mnogih slika slikanih na takvoj podlozi uocene su male pukotine uz niti zbog rada podloge. 1. stoljeca platna tkana vrlo labavo (tkanja labavih cvorova) na koja su preparaturu nanosili slikarskom lopaticom. drvo se cesto prevlaci tankim lanenim ili konopljinim platnom koje fizicki odjeljuje slikani sloj od drva. Kroz povijesni razvoj slika na platnu.

ostataka glukoze/. negativno utjecu na trajnost platna. Ovaj nacin veza s velikim brojem prepleta izvrsno prima i veže preparaciju i daje cvrstu i stabilnu podlogu.2.4 i više) cvrsto smotanih u jednu. Slika 2. Današnja strojna tvornicka platna cesto su “sitasta” (rijetko tkana). pamuk 8. Slika 2.3 Vrste veza: platneni vez-1 i 2( zrncasti vez).2. Može biti i obrnuto. šecer. Celuloza je po sastavu polisaharid (ugljikohidrat) formule (C6H10O5)n u kojoj su molekule Dglukoze (ostaci molekula) povezane u lance koji cine molekulu celuloze. Ako se pravilno izmjenjuju nizovi uzlaznog i silaznog dijagonalnog veza nastaje tekstura koja izgleda kao riblja kost . vece debljine. 2. a zrno tkanja šire i rjede. Kao i svaka organska tvar platno pod utjecajem vlage trune i raspada se. Dijagonalni vez. škrob.2 Ukršteni preplet na razlicitim vrstama lanenog platna 2. Poznato nam je kako je teško odvezati vlažan uzao. cešljanjem i ispiranjem uklanjaju se drvenasti sastojci kao i prirodne ljepljive materije. Osim celuloze biljna vlakna sadrže i lignin u drvenastim sastojcima vlakana. Jedrovina je jako cvrsto tkanje. Više propada kad sadrži više drvenastih materija.keper vez Keper vez nastaje kad niti osnove i potke pri prepletu cine pravilne preskoke pa nastaje gusto koso tkanje paralelnih dijagonalnih linija kod kojeg lice i nalicje platna imaju razlicitu teksturu. keper vez-3 U dobrom slikarskom platnu zrno ima oblik malih jastucica koje cine niti osnove. koje se sastoje iz dvije niti tijesno povezane jedna uz drugu. STARENJE PLATNA Sve vrste biljnih vlakana gradene su od celuloze. ali se skracuju i platno se skuplja. Jedna molekula sadrži od 6000 do 12000 jedinica /C6H10O5. Platno starenjem postaje manje elasticno (manje pružno). Sitasta tkanja uzrokuju pojavu “zvjezdica” na tutkaljenom i prepariranom platnu. karakteristicno zrnastu teksturu.Platneni vez ili ukršteni preplet je najstariji i osnovni nacin veza koji se sastoji u pravilnom prepletanju jedne niti osnove i jedne niti potke. osim voska. Zbog manjeg broja prepleta platno je glade. Primanjem vlage vlakna postaju deblja (bubre). Sve primjese. lan oko 12%. upija i otpušta vlagu i prilagoduje je vlazi okoline.5%. s nitima potke koje su sastavljene od jedne niti. Otpuštanjem vlage vlakna se izdužuju. poliamidna vlakna 4. Poznata je lanena i konopljina jedrovina. Kod njih niti osnove podižu pri prepletu deblje ali mlohavije niti potke koje cine cetvrtasto zrno. Ovaj vez daje mirnu. Preradom. Takvo zrno pri slikanju kistom struže i nanos nije jednolican. Kod ovakvog nacina veza platno se nejednolicno steže i isteže. Varijante ovog veza su: Panama vez (rimsko tkanje) koji nastaje prepletanjem dviju niti osnove i dviju niti potke. bjelancevine. Širenje i skupljanje izaziva u nitima napetost odnosno “rad”. a time i platno. . Do umora i starenja tkanja dolazi zbog neprekidnog mijenjanja napetosti uzrokovane istezanjem i utezanjem. Zrncasti vez nastaje prepletanjem niti osnove. Slika 2. Platna tkana ovim vezom imaju cvršcu i grublju površinsku teksturu zbog koje su pogodna za slike vecih dimenzija. Lanci su u celuloznim vlaknima paralelno razmješteni i povezani vodikovim vezama što celuloznim vlaknima daje posebnu cvrstocu.1. Niti osnove i potke nisu jednonitne.5%. vosak. nego su složene od više niti (3. npr. jednaku na licu i nalicju platna. a temperatura 200C) razlicita je za razlicite vrste vlakana.4 Struktura molekule celuloze Celuloza ima svojstvo higroskopnosti. Time se povecava kvaliteta platna. Kolicina vlage u vlaknu u standardnoj atmosferi (relativna vlažnost zraka 65%.

Narocito ulje starenjem štetno djeluje na platno. Kiselinski oštecena celuloza naziva se hidroceluloza. oksidacijski utjecaj ima i elektromagnetsko zracenje vidljivog i ultraljubicastog dijela spektra koje dovodi do foto-oksidacije. Mikroorganizmi u vlazi napadaju i vezivo.Celuloza biljnim vlaknima daje svojstvo izgaranja. o u prisustvu metala ubrzan je raspad cel. platno se ponaša drugacije nego kad nije obradeno. Pripremljeno kao nosilac slike. a kad je suho vrijeme s manjom relativnom vlažnošcu zraka napnu se (nategnu). osjetljivi na promjenu vlage. Oksidacijom celuloze nastaje oksiceluloza koja pokazuje smanjenu cvrstocu. Neprocišcena ulja. I jednima i drugima treba vlaga. Sintetsko vlakno gori jakim plamenom. Mikroorganizmi najcešce napadaju sliku na platnu s poledine i penetriraju u svaki sloj slike.2. ulja dobivena toplim prešanjem i sporo sušiva ulja više oštecuju platno. gubi elasticnost i otpornost. djelovanjem kiselina. Raspadaju se sama od sebe. Molekula celuloze je polisaharid u kojoj su ostaci molekula glukoze povezani vezom (-CO-C-) koja nastaje prilikom povezivanja molekula glukoze uz oslobadanje vode. Pored atmosferskog kisika. Slojevi postaju porozni. kazeinska tempera. manje elasticni. Što platno sadrži više drvenastih sastojaka to je manje otporno. a plijesni u kiseloj. jajcana tempera.vlakana(lijevo) . Platno se od foto-oksidacije može zaštititi UV filtrima. Slobodne masne kiseline iz ulja dovode do razgradnje celuloze. sve više puca. posebno željeza. koji djeluju kao katalizatori u procesu raspadanja. staro platno podliježe raspadu pod utjecajem ulja 2.2. platno postaje krto i lako se raspada. ili sikativa (spojevi kobalta. Impasto nanosi na kojima se prašina više taloži narocito su izloženi propadanju. razvojem mikroorganizama (bakterija i plijesni). Bakterije razaraju celulozu u lužnatoj sredini. Miješana platna su slabija i manje otporna. Sama cinjenica da je nategnuto na okvir i cesto u vlažnim uvjetima. emulziona tempera. kolofonij i sinteticke smole. Raspad celuloznih vlakana Uzrokovan je oksidacijom celuloze. Svaki ostatak glukoze u molekuli celuloze ima primarnu alkoholnu grupu -CH2OH koja se može oksidirati u karboksilnu grupu -COOH (karakteristicnu za organske kiseline) iz koje se oslobada vodikov ion H+ koji izaziva raspad molekula celuloze. Suprotan proces je hidroliza koja se dešava u kiseloj sredini uz prisustvo vodikovih iona H+. trajan je nosilac slike što dokazuju i platna starih majstora stara nekoliko stotina godina. Dok kisik ulazi (penetrira) u sve dijelove slike. Celulozna vlakna lako izgaraju i daju vrlo slab miris slican zapaljenom papiru. Najpodložniji su djelovanju mikroorganizama: tutkalo. UV i vidljivo svjetlo djeluju na vanjskoj površini. U vlažnom okruženju tutkalo i platno pocinju bubriti i idealna su sredina za razvoj gljivica koje uništavaju vezivo u preparaciji i slojevima boje. 2. a starenjem zbog umrežavanja molekula postaje krto. ulje. Hidroceluloza se sastoji od smjese više ili manje hidroliticki razgradene celuloze. mijenjaju boju. Ponašanje tekstilnih nositelja Kod velikih slika na platnu može se vidjeti da se za vlažnog vremena opuste (olabave). olova) koji daju perokside koji su cinitelji oksidacije.2. Vlakna koja su u dodiru s uljem postaju krta i tamna. mijenja njegovu snagu reagiranja. Ako je platno impregniranjem i prepariranjem dobro zašticeno od direktnog kontakta s uljem. brzo se ugasi ostavljajuci sitne kuglice uz neugodan miris slican zapaljenom perju. kao i slabljenje niti zbog brušenja cvorova koji na vlazi bubre. Debele i guste niti pokazuju vecu otpornost. mangana.1. tali se i pretvara u smolu. Laneno platno je najotpornije na utjecaj ulja. mastiks. Raspadom celuloze tkanina postaje trošna. Svila je po sastavu bjelancevina. Prašina apsorbira vlagu i pospješuje raspad tkanine i boje. damar. Ova eterska veza puca. tamni. Slikani sloj prakticno je neosjetljiv na . Ulje se suši godinu i više. Oksidacija je brža u prisustvu tragova metala.

Preparacija i bojeni sloj cine masu. Pravilnim natezanjem platna. Impregniranjem tutkalom (tutkaljenjem) smanjuje se utjecaj vlage na platno. Linum usitatissimum). Kanal u sredini vlakna je širok i iznosi trecinu presjeka. S druge strane preparacija i premazi boje se stežu. a smede vrste su najlošije. Glavni sastojak lanenog vlakna je celuloza zbog koje je platno higroskopno. Niti lana su okrugle. Poznata je talijanska konoplja iz Bologne svijetlosive boje i sivozelena iz Ferrare. osnova se rasteže jer je sastavljena od tvari koje na vlazi bubre kao što su tutkalo. Najfinije vrste lanenog platna su svijetle srebrnastožute boje. ova se suprotna ponašanja platna i osnove smanjuju.5-5%. Laneno vlakno je vrlo tanko. Konopljino vlakno je duže (1. Otpuštanjem vlage istežu se i postaju duža. Preradom se odvajaju duga lanena vlakanca od kratkih. Za vruceg vremena vlakna se istegnu i platno poveca površinu. tvrdu i manje elasticnu od platna. Zbog ovih suprotnih ponašanja dolazi do napetosti i pucanja materijala. bolus.vlažnost za razliku od platna koje je jako osjetljivo. Konopljino platno je zato cvršce. pravilnim prepariranjem. Ispitivanja su pokazala da se neobradeno platno porastom relativne vlažnosti od 20-95% utegne za oko 6. Mjere za usporavanje neizbježnog procesa starenja sastoje se u osiguravanju što povoljnijih i ravnomjernijih klimatskih uvjeta. za platno 180C i 50-60 % relativne vlažnosti. relativno mekano i elasticno. Ova nepodudarnost svojstava zbog razlicite elasticnosti i higroskopnosti uzrok je brojnim oštecenjima na slici zbog gubljenjem snage ljepljivosti izmedu slojeva slike. Stabilnost se povecava odležavanjem prepariranog platna najmanje godinu dana prije slikanja.5-2 m). Tkana keper vezom. Primanjem vlage vlakna postaju deblja. kao i nepropusne zidove na kojima se može pojaviti kondenzirana vlaga. biljke iz porodice Linum (lat.3. Canabis sativa) je dvodomna biljka. Stanice u vlaknu su medusobno povezane koljenicama. Najkvalitetnije konopljino platno je srebrnastosive boje. kraca i cvršca. Vlakna pamuka Slika 2. Dok se platno djelovanjem vlage steže (tvornicko platno steže se više po dužini).5%. drvenastije i dlakavije od lanenog. Najcešce je zelenosive boje. U sredini vlakanca je kanal. izdržljivije. U normalnim okolnostima sadrži 12% vlage. VRSTE TEKSTILNIH VLAKANA Tekstilna vlakna se razlikuju po gradi i svojstvima. tutkaljenjem toplom tutkalnom otopinom (ne mlakom) da se tutkalo ukotvi u strukturu platna.5 Vlakna lana Vlakna vune Vlakna svile Izgled tekstilnih vlakana pod mikroskopom Lan Dobiva se iz stabljike lana. nikada nisu spljoštene kao kod pamuka. a dužinu 2-4 cm. Muška konoplja bjelica daje mekše i elasticnije vlakno od ženske konoplje crnice. Stanice koje izgraduju konopljino vlakno su višekutnog oblika. Konoplja Konoplja (lat. Pri upredanju novog vlakna u nit nastaju zadebljanja karakteristicna za lan. kreda. ova . zelenožute boje je srednje kvalitete. a istovremeno se smanjuje oksidiranje tkanja (uzrokovano i djelovanjem ulja ako je bilo korišteno u preparaciji ili sloju boje). Vlakance lana je gradeno od 10-20 stanica koje imaju oblik prizme. 2. bolje je prihvacanje preparacije (osnove). ali manje elasticno. Dužina lanenih vlakanaca je 40-70 cm. dok se platno impregnirano tutkalom (zbog bubrenja tutkala) isteže za 1. Pravilnom pripremom platna za nositelja slike povecava se trajnost platna. lomljivu i izloženu promjenama napona. Laneno platno je najelasticnije i najbolje podnosi “rad platna”. Prepariranom platnu više šteti vrucina nego hladnoca. Treba izbjegavati vlažne zidove na kojima su slike obješene.

svilena preda sirovi lan u rolama 2. Letvice su od mekanog.Duljina vlakana je 2-3 m. a ne platno jer bijeljenjem platno postaje manje elasticno. ili obratno. a klinovi održavaju cvrstocu kutnog sklopa. Cep jedne letvice ulazi u utor druge. Žute i smede vrste su lošije kvalitete. . stoljeca okviri su pravljeni od cetiriju letvice preklopljenih na krajevima i spojenih cavlima. Koristi se za manje formate. odležanog. zbog vece cvrstoce okvira koristi se puna debljina letvica pa se istak pravi posebno i spaja na vanjske bridove letvica. Kod miješanih tkanja osnova se sastoji od niti lana ili konoplje. Zabijanjem klinova letvice se razmicu. a u male usjecke pri cepu i utoru ulažu se drveni klinovi. Kod okvira vecih dimenzija. tvrdo. lako se raspada. postaje smede boje. Gossipium). puno dlacica i hrapavo. Juta Dobiva se iz stabljike biljke jutovac (lat. OKVIRI Zbog nedovoljne cvrstoce i stabilnosti platno se uvijek mora nategnuti i pricvrstiti na drveni okvir. Nije elasticno. Vanjski i unutarnji bridovi moraju biti zaobljeni da ne oštete platno. Kad se istegne. Danas se na inozemnom tržištu mogu nabaviti kvalitetna i cvrsta pamucna platna. Platna srebrnaste boje su najkvalitetnija jer su najmekanija. Vrlo je glatko i elasticno. ostaje labavo. Sve cetiri okvirne letvice trebaju biti rezane iz iste daske da jednako “rade”. napetost platna se povecava. U evropskom slikarstvu se rijetko koristi. Da platno ne bi nalijegalo na okvir za vrijeme pripreme (tutkaljenja. brušenja i prepariranja) i trajanja slike. Corchorus capsularis) koja uspijeva u vlažnim tropskim krajevima Indije. a sastoje se samo od jedne stanice. Zbog nejednakog stezanja i rastezanja može doci do pucanja preparacije pa ovakva tkanja nisu pouzdani nositelji slike. Do 18. Dužina sjemenskih dlacica iznosi 20-50 mm. letvice se na licu stanjuju za 3-4 mm ili se koristi zaobljeni okrajak koji se naziva istak. brzo se istroši i raspada. Svila Svileno vlakno je proizvod dudovog svilca koji se hrani lišcem duda (bijele murve). Izbjeljuju se pamucna vlakna. zato se ne preparira preparacijama koje sadrže vodenu otopinu tutkala.4. Boja pamuka je svijetložuckasta ili bijela. Okvir je graden na principu utora i cepa. Pamuk Pamuk se dobiva iz sjemenskih dlacica biljke pamucike (lat. Napetost platna koja s vremenom slabi nije se mogla podešavati pa su uvedeni u upotrebu klinasti okviri. Djelovanjem svjetlosti juta tamni. Nakon sušenja se istegne više nego preparacija pa dolazi do pucanja preparacije.konopljina tkanja su cvršca od lanenih zbog cega su im Venecijanci davali prednost pred lanenim tkanjem. pravilnih godova (jelovo ili omorikino drvo je najcešce). spljoštene i svrdlasto zavijene. sa stranicama dužim od 1 m. Pamuk nema dovoljnu elasticnost. dozrelog drva. Po sastavu je skoro cista celuloza. a niti pamuka cine potku. Po sastavu je bjelancevina fibroin pa izgaranjem daje miris slican zapaljenom perju. a omotava se i do 1000 metara dugom niti slijepljenom sericinom koji se otapa u vrucoj vodi. a osim celuloze sadrži dosta lignina pa je vlakno drvenasto.

Francuski klinasti okvir Horizontalne letvice na krajevima imaju cepove.4. Slika 2. Francuski okvir je idealan za okvire s letvicama do 70 cm dužine. Spojeni okvir na licu ima dijagonalan spoj od 45O. a vertikalne utore. potisnuti ga iz utora i razmaknuti letvice.5 do 3. Klin hipotenuzom treba ležati na unutarnjem bridu priležece letvice kako bi mogao prenijeti silu na cep letvice. a na nalicju okvira spoj je pravokutan.1. Slika 2.7 Ugaoni sklop francuskog okvira (izgled s lica i nalicja) 2.Drveni klinovi se prave od tvrdih vrsta drva (orahovo. Letvice se prave industrijski.0 do 4. Slika 2. 3-usjecci za klinove. kliješta za napinjanje platna 2.0 do 16. 2-utor.0 2.5 2.5 do 7.2.0 2. Širina i debljina letvi ovisi o dimenzijama okvira.9 Ugaoni sklop dvojnog klinastog okvira Dimenzije okvirnih letvi (prema V.4.2 . Spoj letvica na licu i nalicju okvira cini kut od 450. Patentni klinasti okvir Koristi se za srednje formate do 1 m. hrastovo.8 Ugaoni sklop patentnog okvira (1-cep.0 2. Slika 2.6 Polaganje drvenih klinova u okvir (pravilno).4. 4-istak) 2.5 od 160 i više 12. Kod okvira s dužinom letvica do 1 m potrebna je središnja letvica koja ce sprijeciti uvijanje napetog okvira.2 od 100 do 160 7. Dvojni klinasti okvir Daje još cvršci okvirni sklop koji se sastoji od dvostrukog cepa i utora. a svaka letvica ima na svom kraju utor i cep u koje ulazi cep i utor priležece letvice.0 do 9.3. bukovo drvo). Zbog stabilnosti kod ovih okvira potrebne su dvije ukrštene pomocne letvice ili pomocne letvice svakih 70 cm u oba smjera.2 od 60 do 100 4. Klinovi trebaju biti pravilno uloženi. Pogodan je za okvire vecih dimenzija. Hudolinu) Dužina duže okvirne letve /cm Širina letve /cm Debljina letve /cm do 60 4. Tutkaljenjem dolazi do napetosti u platnu koju okvir mora izdržati.

Treba imati na umu da se tutkaljenjem i prepariranjem platno još zateže. pobakreni cavlici širokom glavom kliješta za napinjanje platna . Platno ne smije biti previše napeto da se ne pocijepa. 2. Klinovi u ovoj fazi nisu u funkciji pa se vade. Impregnacija platna disperznim premazom dovodi do manjeg zatezanja platna. a ulažu se kad je platno pripremljeno. Udaljenost cavlica je 4. Prijevoj platna se prilikom napinjanja zateže iz sredine platna ali istovremeno i prema kraju letve. 12 Otvoreni i prekriveni ugaoni prijevoj platna Pri napinjanju platna na okvir treba postici da platno bude jednolicno napeto. 10 Ravni i izvitopereni okvir nakon obrade platna Suvremeni okviri sa metalnom pomicnom konstrukcijom. Slika 2.4. Na udaljenosti 3-4 cm (ovisno o velicini okvira) s lijeve i desne strane provizornog cavlica zakucavaju se cavlici po shemi.Na slici 2. a niti osnove i potke trebaju biti paralelne s okvirnim letvama. Sheme napinjanja platna na okvir Najcešce se koristi unakrsno napinjanje platna. Napinje se suho platno. 11 Faze napinjanja platna na okvir Za natezanje (napinjanje) platna koriste se tapetarski cavlici dugi oko 2 cm.4. bez klinova 2. Slika 2.4. Ne smiju se koristiti cavlici koji rdaju. Mocenjem platna u vodi potrebno je ukloniti apreturu s platna. 10 vidi se znacaj pravilno odabranih dimenzija okvirnih letvi zbog skupljanja platna nakon tutkaljenja Nedovoljno široke i debele letve okvira ne mogu izdržati napetosti zbog skupljanja platna nakon sušenja tutkala. Platno se reže tako da sa svake strane okvira ostane 3-3.8 cm ovisno o velicini okvira.4. Okvir ce se izvitoperiti. Slika 2. Slika 2. Platno se ucvrsti po sredini letvi provizornim cavlicima (ne do kraja zakucanim radi moguce korekcije).5 cm za prijevoj. Spoj letvi se ucvrsti kako se prilikom napinjanja platna okvir ne bi deformirao. Napinjanje platna na okvir Platno za slikanje najcešce ima gramaturu 300-400 g/m2. Danas se za napinjanje platna cešce koristi pištolj. Mjerenjem dijagonala treba prekontrolirati jesu li okvirne letvice spojene pod pravim kutom. 13 Sheme faza napinjanja platna Pri napinjanju platna treba paziti da cavlici leže na istim nitima osnove i potke.

a prema svjetlu se vide neobradene površine. Kolagen je sastavni dio kože. Nakon utezanja platna i nanošenja drugog nanosa. prožima ih i štiti od utjecaja veziva iz boje i preparacije. Na licu platna stvara se cvrsto ukotvljen i zatvoren sloj tutkala koji prema nalicju postaje sve slabiji pa se platno manje ukruti. zaobljenim plasticnim ili gumenim ravnalom uklanja se višak i tutkalo utiskuje u ocice platna. unutarnjim bridovima okvira i središnjih letvi treba vlažnom krpom ocistiti i isprati. polipeptid) vlaknaste strukture kod kojeg su paralelni proteinski lanci povezani vodikovim vezama. natapa) najcešce otopinom životinjskog tutkala zbog cega se postupak naziva i tutkaljenje. Višak tutkala koji se pojavio na poledini platna. Prilikom nanošenja cesto se pojavi pjena koja nestaje sama od sebe. Koštano tutkalo se dobiva iskuhavanjem mljevenih odmaštenih kostiju. a u nabubrenom stanju lako se otapa u vrucoj vodi i stvara koloidnu otopinu koja ima svojstvo ljepljivosti. platno se može prethodno navlažiti hladnom vodom. Kod platna grublje strukture laganim brušenjem treba ukloniti završetke vlakana i drvenaste dlacice koji se nakon tutkaljenja podignu da pod opipom platno ne bi strugalo. Niti platna prema nalicju primaju sve manje tutkala jer se tutkalo razrjeduje vodom koju platno sadrži. u obliku tanke elasticne membrane kako bi štitio niti platna.2. Na preparaciji bi se ovaj propust manifestirao u obliku plikova.5. Tutkalo u hladnoj vodi bubri. Tutkalo se na sobnoj temperaturi otapa u dimetilformamidu. Dodatkom alauna (stipse) ili formalina tutkalo postaje manje osjetljivo na vlagu. tetiva i organskog dijela kostiju. Tutkaljenjem se niti platna zašticuju od djelovanja veziva koje prodire iz boje ili preparacije (ulje u direkrnom kontaktu s platnom najviše oštecuje platno). na “sitastim tkanjima” cesto se na nezatvorenim i neprekrivenim ocicama pojavljuju “zvjezdice” koje se najcešce ni preparacijom ne mogu ispuniti. Želirano tutkalo nanosi se kružnim potezima cetkom od konjske strune. Tutkalo Tutkalo je protein (bjelancevina. zadržava elasticnost. Platno na ovaj nacin ostaje elasticnije nego kod toplog tutkaljenja.1. tvrde i brže lijepi od kožnog tutkala pa se više koristi kao ljepilo u drvnoj industriji (danas je zamijenjeno disperzivnim ljepilima-drvofix). Tutkali se 5 5. Najbolje je dio želirane mase staviti na sredinu i kružnim potezima ici prema kraju. Nanose se tri ukrštena nanosa jedan odmah iza drugog. Životinjska tutkala proizvode se iz otpadaka životinjskih koža i kostiju pa razlikujemo kožna i koštana tutkala. lakše se otapa. Sve vrste životinjskih tutkala nazivaju se glutinska ljepila. Ako je tutkaljenje bilo nepažljivo ili nepotpuno. Koristi se kao topla otopina koja stvara cvrsti film prelaskom u gel i isparavanjem vode uz veliko skupljanje. Za 1 m2 lanenog platna potrebno je 200-250 ml tople tutkalne otopine. Zadebljanja (cvorovi) se pažljivo odrežu žiletom. Platno se nanošenjem uteže. IMPREGNIRANJE PLATNA Poslije natezanja platna na okvir. Sloj tutkala mora biti zatvoren i gust. a na licu je dovoljno zašticeno. Hladno tutkaljenje prevlaci platno tankim zaštitnim slojem i onemogucava prodiranje preparacije na nalicje platna. platno se impregnira (prožima. najcešce samo u jednom nanosu. Kad se stegne. Za tutkaljenje se koristi topla tutkalna otopina koncentracije 6-7% koja se nanosi ujednacenim potezima. Tutkalo ucvršcuje platno i smanjuje utjecaj vlage na platno jer se na vlazi ponaša suprotno od platna. Osnovna materija iz koje se tutkalo proizvodi je bjelancevina kolagen. raskuhavanjem se razlaže u glutin. Zagrijana tutkalna otopina (ne više od 500C) zbog niže viskoznosti penetrira u niti platna. 2.5 % želiranim tutkalom koje se dobiva odležavanjem tople tutkalne otopine na hladnom mjestu. Netopljiv je u vodi. .5. Brže bubri. Da tutkalo ne bi potpuno namocilo niti platna i previše ih nakon sušenja ukrutilo. na još mokro platno spužvom se nanosi vruca (oko 500C) otopina kvalitetnog kožnog tutkala nešto jace koncentracije (oko 9%). Otopina tutkala hladenjem prelazi u gel koji se otapa zagrijavanjem na 30-500C.

PREPARIRANJE PLATNA Preparacija se sastoji od veziva punila (filera) i bjelila..... ima najvecu snagu ljepljivosti i vezivanja. Cijenjeno je zecje tutkalo koje se dobiva iskuhavanjem zecjih kožica.6..tutkala (5 x 6 g). 3g . Zbog visoke cijene koriste ga samo restauratori.... Od djelovanja plijesni može se zaštititi dodatkom živinog klorida... ... koji joj daju potrebnu gustocu. Trajnost tutkalnog nanosa..... Tutkalo se stavi u manju kolicinu hladne vode da bubri. a za 500 ml 6%-tne otopine treba 5 puta više tutkala (30 g).. Svaka od njih ima odredene prednosti i nedostatke..... Po sastavu je skoro cisti glutin. Punila su: kreda (šampanjska kreda. kaolin..Kožna tutkala se dobivaju iz štavljene kože.. litopon..... Tutkalo je higroskopno.... kao i djelovanjem enzima. ljuski.. Tutkalo dolazi u trgovinu u obliku ploca. Brzo se razgraduje u kiselom i lužnatom mediju (3 ? pH ?9). Ne smije se otapati direktno na vatri jer bi moglo doci do gubitka vezivne snage tutkala.... sposobnost upijanja i vezivanja boje. posebno jestiva želatina.. cinkovo bjelilo. fenola itd.. Bjelila su: titanovo bjelilo. u kolicini od 10% u odnosu na kolicinu suhog tutkala. Riblje tutkalo (lat...mješavina hidrofilnog i hidrofobnog veziva). HgCl2... ichtyocolla) je osušeni mjehur nekih vrsta riba (jesetre). nabubreno tutkalo doda se u preostalu kolicinu vode. Priprema se tako da u manjoj kolicini vode bubri nekoliko sati (ovisno o kvaliteti i velicini zrnaca).. a posebno francuski proizvodi “colle Totin” i “colle de lapin extra”.... Priprema tutkalne otopine: Za pripremu 500 ml 6%-tne otopine tutkala treba : . Najcistije je tutkalo želatina.... uljena (vezivo je ulje) i disperzna (vezivo je disperzija akrilne smole u vodi)....... U vlažnoj atmosferi gljivice i plijesni napadaju i razaraju tutkalo. poluuljena ili emulzijska (vezivo je emulzija . Tutkalo postaje netopljivo i reakcijom s taninom koji je sastojak drva pa se koristilo za konsolidaciju drva.vodom dopuniti do. olovno bjelilo. Prema vezivu razlikuju se cetiri vrste preparacija: tutkalno-kredna (vezivo je tutkalo)... Formalin se koristi za špricanje osušenog tutkalnog sloja. 500 ml ili Za pripremu 100 g (100 ml) 6%-tne otopine treba 6 g tutkala. Nabubreno tutkalo otapa se na vodenoj kupelji na temperaturi 50-600C u preostaloj kolicini vode. Alaun se otopi u maloj kolicini vode i doda toploj tutkalnoj otopini koja se priprema u vodenoj kupelji. želatina u listovima – najcišce tutkalo 2.. Kad se koristi umjesto tutkala zbog jace snage vezivanja mora se malo smanjiti koncentracija želatine... netopljivost i otpornost u vlažnoj sredini povecavaju se dodatkom alauna (stipse) koji je po sastavu kalijev-aluminijev sulfat. brdska kreda). gips (bolonjska kreda).. bjelinu.alauna (stipse) (10% od 30 g). Upotrebljava se 5% otopina formalina koja se dobije rijedenjem obicnog formalina s šest dijelova vode. Odlikuju se elasticnošcu i uvijek istom kvalitetom.. zrnaca. U nabubrenom stanju se otapa u alkoholu pa se koristi za pripremu fiksativa. krupice. prilagoduje je tehnici slikanja i nositelju slike.. Elasticnija su pa se više koriste u slikarskoj struci. djelovanjem vlage bubri i otapa se... Poznat je astrahanski riblji mjehur.30 g ... Vezivo daje specificna svojstva preparaciji. Tutkalo se štavi i postaje netopljivo u vodi.

2. Prije stavljanja drugog nanosa. stoljeca izvedenih na uljnim preparacijama brzo je poceo propadati. Poluuljena (emulzijska) preparacija (bijela) Kod ove preparacije bitno je da se miješanjem postigne stabilna emulzija koja joj daje svojstvo dobrog oslikavanja. Može se koristiti i 3%tna otopina tutkala ili otopina damar smole u lak benzinu (white spirit) u težinskom omjeru 1:6. Uglavnom se koristi na dasci. kružnim potezima. Za slikanje uljenom bojom može se na krednu preparaciju staviti tanki sloj razrijedene tempera boje. Pri cijedenju i nanošenju zna se zapjeniti pa su stari slikari dodavali nekuhano.1. Nakon nanošenja prvog sloja platno se suši na zracnom mjestu. Priprema: Punilo i bjelilo se u suhom stanju dobro izmiješaju. Poluuljena preparacija je zbog emulgiranog ulja manje upojna. do sada je pokazala dobra svojstva. Treci nanos se nanosi nakon sušenja i laganog brušenja drugog sloja. navlaži mokrom spužvom da ne upije vezivo iz drugog sloja i time ga oslabi. Ako slikar ne voli da mu “platno pije”. Za nanošenje preparacije najbolja je mala savijena cetka od konjske grive. Talijanski slikari su te dodatne slojeve crvene. ali obrano mlijeko s još pola dijela špirita. Niža temperatura dozvoljava manje punila pa ce preparacija biti tvrde vezana. Tutkalo-kredna preparacija Najprikladnija koncentracija tutkala za preparaciju platna je 5 . Zbog ulja žuti i zahtijeva duže sušenje (barem 6 mjeseci). a zatim se polako izmiješa i procijedi kroz gusto sito. bez miješanja punilo i bjelilo ce pasti na dno. Disperzna preparacija je novijeg datuma. opraši. Veliki broj slika iz 19.6. Elasticna je i ne žuti. koja se nanosi tamponom. Zadnji nanos se ne brusi jer bi preparacija postala još upojnija. Preparacija treba pola sata mirovati da izadu mjehurici zraka. vezivanja i prihvacanja narocito emulzijskih i uljnih premaza. upojnost se može smanjiti izoliranjem 2%-tnom otopinom želatine u poluželiranom stanju koja se nanosi mekanom spužvom da ostane vezana na površini u obliku tanke membrane. ali je manje elasticna od ostalih preparacija. Ako je temperatura veca. Potezi drugog sloja su ukršteni s potezima prvog. Upojna je i krta. Slika 2. 2. a njenu pravu vrijednost ce pokazati njeno trajanje. smede ili sivkaste tempera boje nazivali “imprimaturama”. primit ce više punila pa ce biti gušca. oprezno se obrusi. Uljena preparacija je najbolje prilagodena uljenoj tehnici. bez dodatne obrade kojom se smanjuje upojnost.6. ali se koristi i za druge tehnike. nije preporucljiva na platnu. ne žuti jer nema ulja koje dovodi do tamnjenja. Impresionisti slikaju na bijelom dodatnom sloju olovne bijele boje. punila ( 1:9 ako je cisto titanovo bijelilo) .Tutkalo-kredna preparacija brzo se suši. Ona zbog ulja žuti . slabo tutkaljenje i prekomjerna upotreba sikativa zbog cega platno postaje krto i raspada se. Obicno se miješa 1 dio bjelila s 2 d. sipanjem kroz sito. Obicno se nanose tri sloja. Najbolje je prilagodena tehnici akrilika. otpornija je na djelovanje vlage i elasticnija je u odnosu na tutkalokrednu preparaciju. što je znak da je postignuta optimalna kolicina. Otopina ove koncentracije daje tanke i jednolicne nanose koji ne stežu suviše brzo. ali zbog ulja zahtijeva dugo sušenje (cak do 3 godine) kojem se uglavnom ne posvecuje dovoljna pažnja pa je tehnolozi nazivaju “otrovom uljene slike”. ali slabije vezana. Temperatura tutkala ne smije biti veca od 450C. Razlog brzom propadanju je nedovoljno sušenje preparacije. a može se koristiti i široki kist ili vuneni valjak. Samo od sebe. dok se na površini ne zadrži tanki sloj. Najbolje je smjesu punila i bjelila dodavati polako.5%. 14 Potrebni pribor za prepariranje lana Uzorak sirovog i prepariranog 2. Bolje je prilagodena uljenoj tehnici i platnu kao elasticnijem nositelju slike.5.

2. stabilnost emulzije se može popraviti dodavanjem žumanjka koji se izmiješa s malim dijelom preparacije i doda ostatku. Stabilnost emulzije treba ispitati jer je tutkalo slabi zaštitni koloid i ne daje uvijek stabilnu emulziju s uljem i pored intenzivnog miješanja. Priprema: Kao bjelilo najbolja je mješavina istih kolicina olovnog i cinkovog bjelila. 2. lanenog štand-ulja koje se prethodno razrijedi s rektificiranim terpentinom u kolicini od 1/4 težine štand ulja. s vremenom postaje staklasto tvrda pa se slojevi boje ponekad ljušte. nego jedan nanos gušce preparacije manje.6. Premazi moraju biti tako tanki da je boja platna gotovo providna. Uvijek je bolje staviti jedan tanji nanos žitkije preparacije više. Laneno ulje se može zamijeniti lanenim štand-uljem (ulje ugušceno polimerizacijom). ali je otrovno. kojoj se uz miješanje dodaje do 1/2 vol. dio bjelila ( ili manje . Disperzivna preparacija Vezivo u ovoj preparaciji je disperzija akrilne smole u vodi. Preparacija se nanosi topla (stoji u vodenoj kupelji) u tri ukrštena nanosa. Dodavanjem žumanjka kao stabilizatora emulzije tutkalnoj otopini. Nakon miješanja na površini vode se ne smije pojaviti tanki uljeni sloj. Laneno ulje bi trebalo biti malo ugušceno (prosuncano) i razrijedeno terpentinom u omjeru: 1 dio terpentina i 3 dijela ulja. blagog voštanog sjaja. Boje na njoj ne matiraju. Proba stabilnosti emulzije vrši se kapanjem 2-3 kapi preparacije u cašu hladne vode. povoljne gustoce i upojnosti.4. Uljena preparacija Uljena preparacija se izvodi na brižno impregniraom platnu da ulje ne bi prošlo kroz sloj tutkala koji štiti niti platna. dijela krede i 1 vol. Cak i tvornicki preparirana platna s uljenom preparacijom cesto su premaštena pa slabije vežu nanose uljene boje. GESSO ACRYLIC -Talens. Priprema: U emajlirani lonac stavlja se 2 vol. LIQUITEX GESSO. Ako se ulje ipak pojavi. Masa postaje jednolicno glatka. Platno bi trebalo odležati na svjetlu barem još godinu dana. Danas se uljena preparacija malo koristi. Dodavanjem tutkalne otopine (2-3 vol. Olovno bjelilo daje izvrsnu plasticnost. kredi. zamijenjena je dobro izvedenom poluuljenom preparacijom. još bolje. tamni i žuti. koja se zbog žumanjka naziva tampera-preparacija. cesto je suviše masna. Dodavanjem ulja masa postaje gusta i žilava. Ovako pripremljena preparacija je matiranog sjaja. Zbog velike kolicine ulja. Cinkov oksid je izrazito krt pa se sam ne koristi. opustit ce se dodavanjem nekoliko kapi tutkalne otopine. koje manje žuti. Važan je postupak emulgiranja koji zahtijeva stalno miješanje uz polagano dodavanje ulja. Ako postane teška za miješanje.3.Lefranc itd.ovisi o snazi bjelila).Talens. Preparacija se može pripremiti s akrilnom emulzijom koja se razrijedi vodom i pomiješa s bjelilom u omjeru: . Prije slikanja se previše masna i neupojna preparacija može odmastiti (opostiti) trljanjem cistom krpom namocenom cistim apotekarskim benzinom ili alkoholom dok ne nestane masni sloj. Uljena preparacija je najslicnija slojevima uljene boje. koja se naziva akrilna emulzija. dijela) ona postaje tekuca. Uz stalno miješanje dodaje se postupno 5%-tne otopine tutkala tako da se dobije jednolicno gusta masa. Na tržištu se nalazi dosta kvalitetnih domacih (KARBON. može se izolirati.pa se treba sušiti izložena svjetlu. kao i tutkalo-kredna. kao i tutkalo-kredna preparacija. Ako previše upija. Može se dodati 1-2 kapi sikativa (kobalt-naftenata).Zagreb) i inozemnih preparacija: (GESSO POLIMER . dijela lanenog firnisa ili. Malo upija vezivo boje pa se na njoj ugodno slika. bjelilu i ulju takoder nastaje poluuljena preparacija. Postoje i drugi recepti za pripremu poluuljene preparacije. Platno koje nije dobro izolirano upija ulje i kroz kratko vrijeme postaje krto i lako se raspada. koje se mora emulgirati prije dodavanja nove kolicine. titanovo bjelilo je previše inertno.6. ).

koja se manifestira kao iglicasti ubodi na preparaciji. Preparacija ne smije prekriti strukturu platna. Zrno tkanja nakon prepariranja mora ostati uocljivo i “živo”. strucno se nazivaju gvaš preparacije (franc. Poznato je da odležavanjem svaka preparacija sazrijeva i postaje kvalitetnija podloga slike. Obojeni pigment ili smjesu pigmenata treba u istom vezivu preko noci namociti i namocenog u dosta tekucem stanju polako dodavati bijeloj preparaciji. Zvjezdice na tutkalnom sloju nastaju na rijetko tkanim “sitastim tkanjima” nakon nepažljivog tutkaljenja. Cesto se koristi razrijedena jajcana tempera.5. Gradnja slike je najkvalitetnija kad se koriste premazi na bazi istih ili srodnih veziva. 2. premaštena je i vrlo slabe upojnosti. 2. preparaciji se viskozitet poveca hladenjem pa ce nanošenjem ispuniti otvorene ocice koje je tutkalo proželo i zaštitilo. Staro je pravilo “slicno sa slicnim”. tonirane preparacije. Zracni mjehurici sušenjem preparacije pucaju i ostavljaju sitne rupice. Proba upojnosti preparacije: 1. ako je preparacija jace upojna. 3. Prema holandskoj tvornici “Talens” (iako to više nije mjerodavno zbog razlicitog pripremanja boje) namaz kobaltno plave uljene boje desetak dana se izloži suncevoj svjetlosti.6. 2%-tna otopina želatine pojacana dodatkom jajcane tempere kao vezivo radi bržeg sušenja ili sloj razrijedene uljene boje. Ako preparacija ne upije vodu ili se ne može namociti ni trljanjem s vodom. Naneseni sloj vode mora se upiti kroz 15 minuta. Obojenost preparacije može se postici dodatkom obojenog sloja koji se nanosi na bijelu preparaciju. Veca površina zbog zrnate teksture omogucuje i cvršce povezivanje boje s podlogom. gouache).7. nego je bolje što svjetliji. Tanki sloj sirovog lanenog ulja na preparaciji mora se upiti za 5 sati. Boja je osjetljiva na jace upijanje veziva zbog cega puca (nastaju krakelire). Obojene preparacije Obojene.akrilna emulzija voda bjelilo i punilo (filer) za temperu 1 3 4 za ulje 1 2 3 Akrilna preparacija je najbolja za akrilik tehniku. 2. Rupicavost sloja preparacije. Ako se zvjezdice pojave i uz brižno tutkaljenje. One manje reflektiraju svjetlo od bijelih preparacije pa ton ne smije biti taman. ali pokazuje dobra svojstva s temperom i uljem. 2. može biti uzrokovana prevrucom preparacijom. Kroz otvorene ocice preparacija izlazi na nalicje platna. . GREŠKE KOD PREPARACIJA 1. pjenjenjem preparacije ili upotrebom porozne krede koja nije namakanjem otpustila zracne mjehurice. Dobro izvedena preparacija mora umjereno upijati vezivo da bi se cvrsto vezala s bojanim slojevima slike.

prešale. Raspucavanje i ljuštenje slojeva preparacije može biti posljedica prejakog tutkaljenja. Pulpi se dodaje vezivo koje sprjecava upijanje i razlijevanje boje i punila koja popunjavaju mikroskopski sitne meduprostore izmedu celuloznih vlakana. Evropljani su konacno savladali vještinu izrade papira naucivši je od muslimana oko 1200. kosti ili kamena. Pri normalnim uvjetima ovo je zadovoljavajuca zaštita. Papirna masa na pokretnim sitima postepeno gubi vodu. Pulpa je papirna masa dobivena od razlicitih sirovina. Gubitkom vlage papirus postaje krt. ili velike kolicine sredstava za štavljenje zbog cega ne dolazi do cvrstog povezivanja slojeva. Papirus je preživio tisuce godina u suhoj atmosferi Egipta. Klizanje boje nastaje kad je preparacija prejako tutkaljena. šelakom ili nekom drugom smolom. Celuloza se odjeljuje od ostalih sastojaka kemijskom preradom drva. debljine. 2. za proizvodnju lošijih vrsta papira služi i drvenjaca. godine kad je proizveden prvi papir iz drvne celuloze. stoljeca. sumpornih plinova iz zraka koji s vlagom daju kiseline. stoljeca. posebno kad se nanosi u debljim slojevima. a upotreba papira za pisanje datira od 2. sve dok neki kineski proizvodaci papira nisu bili zarobljeni od strane muslimana i odvedeni u Samarkand. prejako izolirana ili previše masna (kod uljene preparacije). 3. Svoju vještinu proizvodnje papira cuvali su tajnom više od 700 godina. u Uzbekistan. datira od 1846. tvrdo vezane preparacije. PROIZVODNJA PAPIRA Drvo sadrži oko 50% celuloze. godine. kemiceluloze. Koristio se za razlicite svrhe. prašine i cade koje apsorbiraju agense iz zraka i doprinose propadanju platna.tvornica Fabriano. zbijaju i povezuju. Prva tvornica papira u Evropi pocinje s radom u Italiji 1276. Biljka papirus je samoniklo uspijevala u dolini Nila. 4. U Egiptu je papirus bio u širokoj upotrebi od oko 2000 godina p. do 9. ZAŠTITA PLATNA S NALICJA Platno treba zaštititi i s nalicja od djelovanja blage. Danas se najviše koristi lijepljenje cvrstog papira na poledinu okvira ili cvrsti okvir s napetom gazom koji je uložen u žlijeb na unutarnjem rubu letvica okvira.n. Boja pri slikanju kliže kao po staklastom sloju. primanjem vlage vraca mu se fleksibilnost.8. Osim celuloze. smole i drugih primjesa. kad je uveden papir. pa se dobije natron celuloza ili sulfit celuloza. godine. zaštita nalicja može se izvesti i pomocu lesonitnih ploca pricvršcenih vijcima na okvir 3. Papirna vlakanca pod mikroskopom detalji sita za papir sa vodenim pecatom . Otkrice papira pripisuje se Kinezima nekoliko stoljeca prije nove ere. po kojemu je papir i dobio ime. je papirus. ciji su papiri i danas medu najkvalitetnijima. premaz tutkalom. punilima. PAPIR Prethodnik papira. pigmentima) papirna masa se ucvršcuje i formira u list papira odredene širine. Kroz povijest slikarstva koristile su se voštano-smolne smjese. koja se dobiva brušenjem drva u vodi koja otplavljuje masu drvnih vlakanaca. sušile na suncu i polirale pomocu školjke. celulozna vlakna se ispreplicu. Na nekim Tizianovim platnima nalicje je obradeno gustom tutkalno-krednom preparacijom. koji su na kraju procesa zagrijani. Suvremena proizvodnja papira u kojoj je drvo glavna sirovina. gramature i kvalitete površine.e. 30% lignina. raskuhavanjem s natrijevim hidroksidom ili kalcijevim hidrogensulfitom.3. Prolazom izmedu valjaka.1. Prožimanjem dodacima (vezivom. Stabljika biljke papirus rezala se u trake koje su se poprecno slagale.

može se napeti na okvir kao i platno. konoplje. 1 Napinjanje papira na dasku Papir se navlaži spužvom ili se. konoplje ili pamuka.2. širine letvi 10.2). 3. Napinjanje papira na okvir Celuloza papiru daje svojstvo higroskopnosti.5-3 m dužine. rucno proizvedeni papiri iz otpadaka lana. Papir se prilikom napinjanja i obrade steže više nego platno. Današnji papiri proizvode se strojno. PAPIR KAO NOSITELJ SLIKE Papir spada u grupu lakih i elasticnih nositelja slike. Papir se reže za 8-10 cm više za prijevoj sa svake strane okvira. Deblji papiri koriste se za nositelje slike. Ako je dobro obraden može biti dobar nositelj za skice i manje studije.200 cm. rucno proizvedeni papiri manje podliježu utjecaju vlage i trajniji su. a širina 150 . Za napinjanje papira koristi se cvrsti drveni okvir i do 150 cm širine. kao kod akvarel papira. nategnuti na okvir. U okviru vecih dimenzija potrebna je središnja letva kako bi se sprijecilo izvijanje okvira pri stezanju papira. Strana papira koja ce se obradivati okrene se prema gore i spužvom navlaži paralelnim potezima. Celulozna vlakna. Najcešce se koristi natron papir (nije bijeljen pa ima smedu boju). u vodi bubri i prelazi u viskoznu bezbojnu masu koja nije pokvarljiva). Impregniranje papira . bambusa (japan papir). Cvrst je i žilav. 3. Ti su papiri rucno proizvedeni od otpadaka lana. Nakon vadenja se ocijedi. Nastavlja se pritiskom na prijevoj suhom krpom od sredine prema krajevima bez zatezanja prijevoja.2. posebno za umjetnicke svrhe.2.2. pravilno okrenut prema papiru (istak ili zaobljeni krajevi okvira okrenu se prema papiru) i lijepi ljepilom topljivim u vodi (glutolin.po sastavu je metilceluloza. zatim se navlaži i druga strana. Lijepljenje pocinje nanošenjem ljepila na poledinu duže letve i priležeci prijevoj papira.Sušenjem se celulozna vlakna dobro vezuju uz pomoc dodataka. Posebno pažljivo treba postupati s papirom koji ima drvenjace jer se jacim vlaženjem lako raspada. 2. ako je dovoljno cvrst. Na papir se postavi okvir. a kao sirovina se koristi celuloza drva. Sušenjem se papir nateže. preparirati veca površina i rezati na potrebne formate. 3. položi u tacnu s vodom da se natopi. Cijenjeni su. Papiri od krpa su bolji.1-0. Po gramaturi spada u polukartone (150-250 g/m2). pamuka. Debljina strojno proizvedenog papira je obicno od 0. lijepi ljepljivom trakom (pik papir) i pusti da se osuši. Dobre vrste strojno proizvedenih papira dobivaju se miješanjem celuloze drva i krpa lana. Karakteristike rucno proizvedenog papira su nejednaki i istanjeni rubovi kao i specificna struktura koja ovisi o vrsti sita na kojem se pulpa cijedi i prešanjem formira u list papira (slika 3.3 mm. Prelazi se na drugu dužu letvu pa na krace letve okvira. Papir se pažljivo okrene. vezivo i punilo bubre što dovodi do istezanja u smjeru dužine i širine papira pa se papir nabora.3. Sirovine za najkvalitetnije vrste papira su lanene. konoplje ili pamuka. Papir na vlazi bubri. ali i skuplji. Gramatura papira je 100-300 g/m2. polegne na crtacu dasku nešto vecih dimenzija od papira. i drugi poznati slikari koristili papir za djela manjih formata. Napinjanje papira na dasku Slika 3.12 cm. Papir se suši u vodoravnom položaju do sljedeceg dana. ali i vodikovim vezama izmedu molekula celuloze. Kvaliteta papira ovisi o cistoci celuloze i dužini celuloznih vlakanaca. reverzibilno ljepilo. 3. Rubens.1. Papir ne smije biti promocen. sušenjem se skuplja i uteže pa se može. konopljine i pamucne krpe ili vlakana lana. U odnosu na strojno proizvedene papire. Sušenjem se papir skuplja i napinje. Vec su Rembrandt.2. zato se koristi cvrsti jaci okvir. Odrežu se sva cetiri ugla papira u dijagonalnom smjeru. pamuka. konoplje. duda (kineski papiri). Pažnju treba obratiti na dobro zalijepljene uglove.

elasticnost i dimenzionalnu stabilnost. Ploca se prekrije papirom i optereti dok se ne osuši.2. zbog jednakih napetosti u materijalu. Cijepanje molekula celuloze uzrokovano je oksidacijom kisikom iz zraka koja je potpomognuta djelovanjem vidljivog svjetla i UV zracenjem (fotooksidacija) zbog cega dolazi do pucanja molekula celuloze i gubitka elasticnosti i mehanicke otpornosti. 3. Danas se cesto koristi disperzna preparacija koja se kupuje gotova. celulozna vlakna se razgraduju i postaju krta pa papir propada. Na uglovima se papir izreže dijagonalno. Papir se može pomocu prijevoja zalijepiti na lesonit plocu. postaje krt. Najlošije vezivo je kolofonij u obliku . Prijevoji se zalijepe na karton. Cista celuloza lana i pamuka je stabilna ako nije izložena djelovanju vlage. derivati celuloze topivi u vodi (metilceluloza). Prethodno je dobro drugi sloj lagano obrusiti i navlažiti. Relativna vlaga iznad 70% omogucuje razvoj plijesni i mikroorganizama. Ljepilom se prijevoj zalijepi na poledinu lesonit ploce. Vec je i temperatura od 250C kriticna za papir. skida se s ploce. ili tutkalo-kredna preparacija koja se priprema s 4-5%-tnom otopinom tutkala. Kad je papir oslikan. Papir od drvne celuloze.6.2. Celulozna vlakna daju papiru mehanicke osobine. koji dovode do hidrolize celuloze. Djela na papiru cuvaju se u mapama zašticena od svjetlosti ili u prostoru s umjerenom rasvjetom. dekstrin. Kaširanje papira Oslikana strana papira okrene se prema dolje. Papir dobiven od krpa ili prirodnih vlakana biljaka je zbog toga kvalitetniji i trajniji. 3.2. oksidacijom i u kiselom mediju. Treci sloj se nanosi sljedeci dan. Visoko kvalitetni papir proizvodi se od celuloze drva koja je oslobodena lignina.4. Djelovanjem topline proces starenja i propadanja papira se ubrzava. oko 4%. Veziva sprjecavaju upijanje i razlijevanje boje (filtar papir ne sadrži vezivo). Za slikanje se odrezani i odležani papir pricvrsti na cvrstu podlogu -lesonit plocu (vlaknatica) ljepljivom trakom (pik papir na kojem je ljepilo dekstrin). Drugi sloj preparacije može se nanijeti 23 sata nakon prvog sloja. plijesni i insekata. U papiru dobivenom iz drva prisutan je i lignin koji doprinosi kiselosti papira zbog aromatskih spojeva koji imaju -OH grupu vezanu na benzenovu jezgru (fenoli). Prepariranje papira Uljena preparacija se ne koristi na papiru. Papir žuti. vlakna postaju kraca. ali toplu (40450C) da bolje penetrira u papir i ucvrsti ga. Obradeni papir se odreže i objesi da odleži prije slikanja. Uvjeti za cuvanje papira su temperatura oko 200C i relativna vlaga od 55-60%. Da ne dode do krivljenja kartona kašira se i poledina ( “kontrakaš”) papirom iste gramature koji je kraci 2-3 cm sa svake strane. Sa svake strane se odreže više papira za prijevoj. a zatim kašira (lijepi) na cvrstu podlogu kao što je karton. Propadanje papira Glavni sastojak papira je celuloza. Kaširani papir se opet mora zaštititi papirom i opteretiti da se dobro zalijepi. Cijepanjem molekula celuloze u celuloznim vlaknima. a time i manje elasticna. Tutkalo se nanosi mekanom prirodnom spužvom u dva premaza. U prostoru s relativnom vlagom ispod 40% papir postaje krt. tutkalo.ljepenka ili lesonit. Najbolje je koristiti ljepilo na bazi istog ili slicnog veziva koje je i u papiru. zbog uklanjanja drvenastih materija kemijskom preradom drva. Suši se nekoliko mjeseci. gubi otpornost na savijanje. Poledina papira i karton premažu se ljepilom i lijepe postepenim spuštanjem papira uz lagano pritiskanj da se istisnu zracni mjehurici i postigne dobro spajanje. Zalijepljeni papir se optereti. Veziva se papiru dodaju da bolje povežu celulozna vlakna. 3.5. U boljim vrstama papira veziva su škrob. Nanose se 3-4 tanja nanosa mekanom ocijedenom cetkom.Za tutkaljenje papira bolje je koristiti otopinu tutkala niže koncentracije. Drugi premaz tutkala nanosi se ukrštenim potezima s prvim premazom cim se prvi premaz tutkala malo upije. Lako se oksidira u obojene (žuto do smede) spojeve i kisele produkte. postaje manje elastican jer se i molekule celuloze razgraduju.

Kao punilo se koristi i do 40% krede. Vezivo je i u ovim papirima najcešce tutkalo. Papir za pastel mora imati grubo zrnatu strukturu pa cesto sadrži punilo naneseno na jednu stranu papira prilikom proizvodnje. Satinirani papir prolazom izmedu zagrijanih valjaka dobiva vecu glatkocu i sjaj. Ca(OH)2 (aq) + CO2 (g) = CaCO3 (s) + H2O (l) U uvjetima novo nastale kiselosti. Narocito su cijenjeni rucno proizvedeni papiri od lanenih krpa. brušenjem površine dobiva se baršunasta struktura. Papir za gvaš je obicno toniran.) glatki. Mnogi od njih imaju vodeni znak koji je utisnut.3. velike dimenzionalne stabilnosti i smanjene upojnosti. akvarel papir finijeg zrna. Vodeni znak pokazuje pravu stranu papira (slika 3. a razlikuje se vecom ili manjom prozirnošcu od ostale površine papira. Graficki papiri moraju imati svojstvo dobrog upijanja vlage pa imaju malu kolicinu veziva (škrob ili dekstrin cešce nego tutkalo). koji se precipitira (taloži) na i izmedu celuloznih vlakana. Oni s vlagom stvaraju kiseline. Japan papir ima specificnu upojnost i strukturu od finih svilenih. U razlicitim tehnikama koriste se papiri koji moraju udovoljiti zahtjevima odredene tehnike. Prozracnost i intenzitet boje pojacava grubo zrnata površina papira. a boja bi zbog vece upojnosti dobila zagasitiji ton. Papiri u slikarskim tehnikama Prema nacinu proizvodnje papiri mogu biti rucno ili strojno proizvedeni. kod debljih japan papira.crtež tušem. dudovih. slicni su rucno proizvedenim papirima. Prema površinskoj obradi papiri mogu biti: -vruce prešani (hot pressed paper. Hladno prešani papiri su grublji. Cesto se papir i površinski tutkali kako bi se sprijecilo razlijevanje boje. rižinih vlakanaca u kojoj su. Proizvedeni su od najfinijih sirovina. kao što se vidi na slici 3.7. koje uzrokuju kiselost papira i njegovo daljnje propadanje. kalcijev karbonat uklanja kiselost jer prelazi u CO2 i vodu. H+ (aq) + OH. Mg(HCO3)2. vidljiva grublja bambusova ili deblja svilena vlakanca što ih cini specificnim. Crtace tehnike ugljenom. U akvarel tehnici bjelina papira na nekim mjestima ostaje netaknuta ili zbog lazurnosti tehnike prosijava kroz slojeve boje.2.zahtijevaju papir glatke strukture. Aluminijev ion Al3+ hidrolizira i daje vodikove ione koji uzrokuju razgradnju celuloze. Umjesto satiniranja. škrob daje vecu upojnost i manju elasticnost.(aq) = H2O (l) Višak kalcijevog hidroksida s CO2 iz zraka prelazi u kalcijev karbonat CaCO3. cesto se oznacava kao H. -hladno prešani papiri su zrnate strukture ( polu hrapavi i hrapavi).smolnog sapuna kojemu se dodaju aluminijevi spojevi da se smola istaloži (koagulira) na vlaknima. Vezivo je najcešce tutkalo. lavirani crtež. Propadanje papira uzrokuju oksidi sumpora i dušika koji nastaju izgaranjem razlicitih goriva. 3. Minimalnim dodatkom glicerina postiže se veca elasticnost.2). kredom ili krejonom zahtijevaju papir fino zrnate strukture. porozniji. Za uklanjanje kiselosti može se koristiti i barijev hidroksid ili magnezijev hidrogen. Kiselost papira (acidifikacija papira) uklanja se neutralizacijom papira vapnenom vodom Ca(OH)2 koja ima pH iznad 12. lanenih ili konopljinih vlakana.karbonat. ali i grublje zrnati lakši kartoni. Koriste se tonirani crtaci papiri.P. Papiri za akvarel najcešce pripadaju kartonima gramature 200-600 g/m2.. Površinski tutkaljen papir ne smije se savijati jer bi sloj tutkala ispucao. više na gornjoj strani zbog upojnosti graficke boje. Mokre tehnike crtanja . Paus papir je poluprozirni bezdrvni papir natopljen sušivim uljem koje jednako lomi .

jedan od faraona iz dinastije Ptolemejevica zabranio je izvoz papirusa iz Egipta. Ljepenku je najbolje preparirati emulzijskom preparcijom u kojoj je koncentracija tutkala 5.5%-tna vrucu otopinu tutkala.g. Proces izrade bio je vrlo jednostavan.e .e) izumio pergament kada plantaže papirusa više nisu mogle podmiriti potražnju za papirom. ulje / ljepenka. U bijeloj ljepenci punilo je mrtvi gips pa je poroznija i krtija od ostalih. 2 Fabriano papiri za akvarel Slika 3. Pergament je u Evropi bio najzastupljeniji materijal za pisanje dok nije otkrivena tajna proizvodnje papira oko 1200.. ovaca.. Ipak. magaraca pa i zmija. p. . godine. Ako vanjski listovi nisu dobro zalijepljeni.e. PERGAMENT Legenda kaže da je kralj Eumen II od Pergama (197.svjetlo kao i papirna vlakanca. a najkvalitetnija ljepenka proizvodi se od lanenih i konopljinih otpadaka. Depilirana koža napinjala se na drvene okvire i postupno sušila. poneki veoma važni dokumenti ispisuju se na pergamentu zbog njegove trajnosti i izuzetne cvrstoce ( Versajski ugovor. Što je pergament bio tanji to je bio cijenjeniji. U sivoj i smedoj ljepenci punilo je glina. sive ili smede boje. Slika 3. Bolje vrste ljepenke lijepljene su tutkalom ili kazeinom. Proizvodi se lijepljenjem i prešanjem više tanjih listova papira ili lijevanjem i valjanjem do 5 mm debelog sloja papirne pulpe. nalicju i rubovima. Ljepenka ima gramaturu vecu od 600 g/m2. 3 Rucna proizvodnja papira u Japanu 3. Nobelova nagrada.8 cm 3. stoljecu. i sušenje ulja s ciljem da se postigne odgovarajuca elasticnost. Zadnja faza bila je natapanje ispeglane kože u ulju. što je cetvrtina normalnog formata. na tržište dolazi bijele. preparira se na licu. cak i danas.158. Pergament se izradivao preradom tankih koža najcešce mladih životinja: koza.p.p. teladi. Obrada ljepenke Za tutkaljenje se koristi 7-8% topla tutkalna otopina.5%.. Sirovine za proizvodnju ljepenke su neobradena drvna celuloza. 49.Prema drugom tumacenju-oko 200. Da ljepenka ostane ravna i zašticena od utjecaja vlage. 1929.n. zatim se koža tretirala vapnom. Kao pouzdani nositelj slike koristi se ljepenka velicine do 35 x 50 cm. Ljepenka veceg formata se savija i krivi. kako bi sprijecio razvoj "biblioteka" u drugim zemljama-to je primoralo korisnike papirusa da nadu alternativni materijal.3. ). Nedostaci ljepenke Cesto listovi papira u ljepenci nisu dobro zalijepljeni pa se pri tutkaljenju znaju ljuštiti (kalati) na rubovima. Sljedeca faza bilo je brušenje pomocu vulkanskog pijeska i glacanje uz pomoc kosti ili glatkim kamenom.n. koja se nanosi u dva nanosa. tempera.5 x 69. S oguljenih životinjskih koža odstranila se dlaka. nastaju plikovi prilikom tutkaljenja.Uvodic: U hvarskoj luci. Jaca tutkalna otopina. a lošije vrste vodenim staklom ili smolnim ljepilom. A.4. Dolazi u velicini 70x100 cm. Impregniraju se obje strane i bridovi. bezdrvni papir. slama. Ovisno o vrsti punila. narocito kad je mlaka ostaje vezana na površini kao staklasto tvrdi sloj na kojemu ce preparacija biti slabo vezana.g. LJEPENKA Ljepenka je kao nositelj slike uvedena u 18. Zbog dubljeg prodiranja bolje je koristiti 4 4.n.

Na drvenim daskama slikali su i majstori sjeverne renesanse. kod nekih vrsta tamniji dio (zbog fizioloških i kemijskih promjena dolazi do tamnjenja-kod hrasta.godovi Slika 4. srž ili jedrac je najcvršci i najotporniji pojas gustog drva. lipa u Njemackoj. 1 Poprecni presjek drva Na poprecnom. Prve ikone u Sredozemlju javljaju se u 6. celnom presjeku vidi se srce.srce 2 . 1 .sržni traci 3 . Osim masivne drvene daske. Zbog unakrsnog lijepljenja cesto su “mirnije”. a imaju zadacu da bjeljiku opskrbljuju hranjivim sastojcima. Faiyumski portreti su radeni na dasci.liko i kambij 4 . Kod stabala crnogorice vidljive su sitne pore presjecenih smolnih kanala koji teku paralelno s osi . DRVENI NOSITELJI Drvo spada u cvršce i teže nositelje slike. orah u južnoj Francuskoj. Godovi su godišnji prirast drva.4. U Italiji se najviše koristila topola. svjetliji dio goda i jesenski tvrdi i tamniji dio.srž (jedrac) 6 . bora). a dobivene daske slijepiti. Drvena daska se koristi kao nositelj štafelajne slike više od 4000 godina. Na svakom godu razlikuje se proljetni mekši. stoljecu. koje je neotporni dio drva pa ga treba ukloniti. kestena. Svaka od njih pored prednosti ima i nedostatke koje treba pravilnom pripremom svesti na najmanju mjeru. manje “rade” od masivne drvene daske. koji je izgraden od mladih i svjetlijih godova. 4.1. Na pojasu bjeljike vide se sržni traci. Srednjovjekovno slikarstvo radeno je na dasci. PRESJECI DRVA Drvo je materijal nehomogene strukture koja se najbolje vidi na presjecima drva. Središnji. Najcešce se koristi drvo koje je karakteristicno za odredeno podrucje. Oko srži prostire se pojas bjeljike. Leonardo da Vinci je cesto koristio orah. Sržni traci se protežu radijalno od srži prema kori. Grci su najvrjednije radove na drvu skupljali u pinakotekama.bjeljika (bijelj) 7 .kora 5 . u Nizozemskoj hrast. danas se koriste drvene ploce dobivene lijepljenjem i prešanjem razlicitih proizvoda drva. središte stabla.

510% (slika 4. FIZICKA SVOJSTVA DRVA Drvo se sijece kad je potpuno dozrelo. tzv. Stanice drva su duguljastog oblika i idu u smjeru rasta drva (osim poprecnog parenhima koji izgraduje sržne trakove). pa se i jace skuplja. 2-srednjice. Tangencijalni (tetivni) presjek Daske dobivene ovim presjekom nazivaju se bocnice. kad više ne raste u visinu. Cennino Cennini piše da daske za nositelje slike treba prethodno kuhati u vodi ili izlagati vodenim parama da bi se uklonili (“izlužili”) hidrofilni sastojci. Najcešce su duljine 4m. iako i tada polovina njegove težine otpada na vodu. što izaziva uvijanje daske na toj strani. Slika 4. 3-bocnice. kemiceluloze. šecera. radijalni presjek se koristi samo za posebne svrhe. polakše upija vlagu pa ga i gljivice manje napadaju. trijeslovina (tanina) i mineralnih tvari. daske su lijepili i obradivali. “desnu stranu” i prema kori okrenutu “lijevu stranu”. “rad” dasaka dobivenih razlicitim presjecima drva U radijalnom smjeru više se skuplja. kao najmladi ali živi dio odvodi asimilate od krošnje prema korijenu. 5-svježe rezana daska srednjica. Dijele se na potporno tkivo ili vlakna. Daska srcanica i njoj priležece dvije daske srednjice su kvalitetni nositelji slike. Slika 4. Lijeva strana je uvijek mekša. Kambijev sloj stvara drvno stanicje. Svaka vrsta drva ima . Slika 4. O pripremi drva ovisi i kasnija kvaliteta drva kao nositelja slike. Kora je mrtvo tkivo. Pri sušenju dolazi do stezanja drva. koje u toku rasta raspucava.1-0. 4 Skupljanje drva.stabla. širine oko 25 cm i debljine do 6 cm. 2 Tangencijalni presjek drva (1-srcanica. lignin i manje kolicine smole. Drvo se najmanje skuplja u pravcu osi stabla i to 0.5%. 6-osušena daska) Kod svake daske bocnice razlikujemo unutarnju stranu okrenutu prema srcu stabla. Daske dobivene presjecima drva trebaju se sušiti na zraku i nekoliko godina da bi se postotak vlage smanjio na 1215%. To su najkvalitetnije daske za nositelja slike. Za nositelja slike nisu prikladne jer se krive zbog nejednakog upijanja i otpuštanja vlage na lijevoj i desnoj strani. trajnije i mirnije. U smjeru tetiva. u širini daske skupljanje je najjace. Struktura drva Drvo se sastoji od drvne tvari i šupljina koje postoje u svim vrstama drva. Holandski slikari su koristili isprane hrastove daske starih brodskih podova ili daske dna pivskih bacava. Spojevi koji izgraduju drvo su: celuloza. Nakon višegodišnjeg sušenja na zraku. Stanice drva imaju fiziološku i mehanicku funkciju. brže i ranije otpušta vlagu. provodno tkivo ili sudove i rezervno tkivo ili parenhin. Godovi im leže okomito na širinu daske pa se ne krive. Radijalni presjek Daske dobivene radijalnim rezom nazivaju se blistace.4). Zbog puno otpada. Kvaliteta bocnica prema kori je sve lošija. etericnih ulja. Drvo se sijece zimi kad sadrži najmanje drvnih sokova. Najkvalitetniji dio drva je onaj koji se proteže 130 cm od zemlje do 130 cm ispod krošnje. 3-5%. 3 Radijalni presjek drva 4. a drvo postalo stabilnije. Dozrelo drvo ima vecu otpornost i cvrstocu. Što je bocnica dalje od srca više se krivi. Liko. 4-okorak.2.

cetinjari 120-150%. Najprije odlazi slobodna voda iz šupljina. Zbog higroskopnosti. u uvjetima normalne vlažnosti drvo zadržava uvijek odredenu kolicinu vode. a hrast i bukva 80-90%. 3. Crnogorica spada u mekše vrste drva. Ako rastu brzo prevladava proljetno drvo. Lignin cini drvo drvom. Drvo listaca (bjelogorice) ima složeniju gradu u kojoj su zastupljene sve stanice drva. 2. To su celulozne materije kracih molekula od celuloze. Živo drvo je puno vode (drvni sok) koja varira s gustocom drva.karakteristicnu gradu vidljivu golim okom ili pod mikroskopom. Sržni traci nisu uocljivi. Isparavanjem slobodne vode drvo gubi na težini. drvo je mekše i sadrži više vode. 5 Stanica drva u presjeku: a) u kosoj projekciji. Sušenjem drva pri konstantnim . b) u ortogonalnoj projekciji Kod cetinjara (crnogorice) je grada jednostavna. sastavljena je uglavnom od sudova koji se nižu u relativno pravilnim radijalnim nizovima. Voda odlazi difuzijom ili kapilarnošcu u poprecnom i uzdužnom pravcu. lipu. “radu drva”. Godovi nisu markantni. Zbog nehomogene strukture svi dijelovi drva ne upijaju jednaku kolicinu vlage. manje gusto. Celuloza je uzrok bubrenju i skupljanju. tj. dolazi do skupljanja koje se nastavlja dok drvo ne izgubi svu vlagu. Celuloza izgraduje stanice drva. Cim se posijece. 1. Nisu složene u pravilne redove. Slika 4. Kad ispari slobodna voda drvo sadrži izmedu 25 i 30% vlage (tocka zasicenja vlakana). Ispod tocke zasicenja drvo zbog higroskopnosti gubi ili prima vlagu. Kemiceluloze su sporedne strukturne komponente.1. Tako topola može sadržavati 200% vlage. jedva su vidljivi. Ovisno o klimi i brzini rasta varira kolicina pojedinih tkiva (proljetnog i jesenskog drva). sadržaj vlage pada ispod tocke zasicenja vlakana. Kad iz stanicnih stijenki pocne isparavati vezana voda. Odlikuju se markantnošcu godova. svojstvo da upija i otpušta vlagu ovisno o vlažnosti okoline. Vlaga Vlaga je u drvu definirana kao postotak vode u odnosu na težinu suhe drvene tvari. ali se ne skuplja. Lignin povezuje strukturne jedinice sastavljene od celuloze u cvrstu drvenu masu. Tablica 1. orah srednje koluticasto. Imaju odredene zone pora koje se vide na presjeku po kojima se razlikuju: hrast je koluticasto porozan.2. jablan i bukvu karakterizira difuzna poroznost. Drvo se suši prema unutrašnjosti. s nešto smolnih kanala. Celuloza drvu daje svojstvo higroskopnost. krivljenju i pucanju drva. Bjelogorica spada u tvrde vrste drva. Zbog jednostavnosti grade na presjeku su pravilno porozni. Kad rastu sporo na velikim visinama. godovi su tanki i drvo relativno gusto. s širokim godovima. Što je gustoca drva manja. Sastav drva SASTA DRVA LISTACE CETINJARI Celuloza 50 % 50 % Kemiceluloze 26 % 23 % Lignin 24 % 27 % 4. Lignin je manje ili više amorfna tvar koja ima ulogu ljepila. drvo se pocinje sušiti.

Daska ce se manje kriviti ako joj širina ida u radijalnom smjeru. Sadržaj vlage odnosno vlaga stabla predstavlja onu vrijednost koju nazivamo vodom u stablu.3% .4% 0. Vlaga drveta daje nam potrebne podatke o odnosu kolicine vode mv u stablu i drvene mase bez sadržaja vlage mo(tehnicki osušena drvena supstanca mo). na normalnim okolnostima (200C i 65% relativne vlage) oko 12%. porozni hrast i bukva ) 0.2% . sadržaj vlage u drvu ce pasti na 8%.10% . drvo dobiva ravnotežni sadržaj vlage u odredenim uvjetima temperature i vlažnosti. Kolicinu vode u supstanci drveta moguce je stoga izracunati prema formuli kako slijedi: drvo se mjeri u svježem stanju (kad još uvijek sadrži vlagu u sebi mu) a zatim se mjeri i u (tehnicki) osušenom stanju.0. Vlaga drveta =Vlažno drvo (mu) – Masa suhog drveta (mo)/Masa suhog drveta (mo)x 100 U praksi su promjene sadržaja vlage u drvu relativno velike.mo) predstavlja masu vode u stablu. Na primjer.2. U prostoru s centralnim grijanjem ono iznosi 6-8%. Svježe posjecena stabla nekad nazivamo i ''zelenim drvetom'' a to je donekle i opravdano jer takvo stablo sadrži otprilike jednak udio vlage u sebi kao i još ne posjeceno stablo.20% Promjene dimenzija ovise o pravcu u kojem je drvo sjeceno. Medusobna razlika izmedu ove dvije mase (mu . Ako bi se relativna vlažnost ponovno digla na 80%. Skupljanje i širenje Otpuštanjem vezane vode pocinje skupljanje drva i traje dok u drvu ima vode. gusti hrast i bukva. pri prosjecnoj temperaturi i relativnoj vlažnosti zraka od 80%. Bjelogoricna stabla u prosjeku u sebi sadrže oko 79 – 100% vlage u usporedbi s umjetno osušenim drvetom. hrast i bukva imaju volumno skupljanje od 15-20%. a debljina u tangencijalnom. Kod poroznih vrsta drva. sadržaj vlage u drvu bi teoretski porastao opet na 16-17%.0. Tablica 2 Srednja kontrakcija za promjenu relativne vlažnosti od 1% Vrste drva Tangencijalni pravac Radijalni pravac Porozno drvo ( svijetla drva. breza i brijest ) 0. Kod tangencijalnog reza širina isjecene daske ide u tangencijalnom pravcu.15% Gusto drvo ( tvrda drva.uvjetima. a debljina u radijalnom. Što je drvo gušce više se skuplja. 3% 0. . drvo se suši do ravnotežnog sadržaja vlage od 1617%. Od toga na jezgru drveta otpada kolicina od oko 35 – 50%. Pri tome treba reci da se ukupni sadržaj vlage mijenja s obzirom na vrstu stabla kao i stanište odnosno uvjete okoliša u kojima se stablo razvija. makro snimke nekih poroznijih i manje poroznih vrsta drva 4. skupljanje varira od 10-15%.2. Ako se relativna vlažnost smanji na 40%. Kod radijalnog reza širina isjecene daske ide u radijalnom pravcu.0. Zbog gušce strukture drva. Ovu cemo vrijednost oznaciti slovom u i izražavamo je u postocima.15% . cetinjari. Svježe posjeceno crnogoricno stablo – za razliku od bjelogoricnih ili lisnatih stabala – u prosjeku sadrži oko 55 – 70% vode u usporedbi s tehnicki (umjetno) osušenim drvetom. kao što su topola i cetinjari.0.

1. Stanice debelih stanicnih stijenki širit ce se i skupljati više nego stanice tankih stanicnih stijenki. zbog promjene vlažnosti.3. Tablica 3 Temp. 1. Velike razlike u specificnoj gustoci pojedinih vrsta stabala temelje se upravo na ukupnom udjelu su stanicne supstance drveta i unutarnjih pora (šupljina) u stablu.93 Bukva 0. Indirektni utjecaj temperature zbog utjecaja na relativnu vlažnost je velik. za razliku od onih godina u kojima vladaju nepovoljniji klimatski uvjeti (na primjer niže temperature tijekom godine. duži zimski uvjeti od uobicajenih i slicno).5 g/cm3 i predstavljala bi cistu gustocu supstance stanica drveta. Te ucestale promjene dimenzija nazivamo “rad drva”.49….Drvo.04….95….49….30…. Izražava se u postocima. na primjer smreke. 0. 0.14 Kad bismo isušeno drvo tako prešali da u njemu ne ostane niti jedna praznina ili šupljina dogodilo bi se sljedece: prešana drvena supstanca razlicitih vrsta stabala imala bi jednaku specificnu gustocu.88 Bongossi (tropsko drvo) 0. I debljina drvene daske ima utjecaj na “rad” drva.68…. Temperatura ima relativno mali utjecaj na stabilnost drva koje je pravilno sušeno.2. Slicna razlika u širini prstena kod stabala vidljiva je i kad je rijec o podrucjima s razlicitom nadmorskom visinom – što je nadmorska visina niža to su prsteni u stablu smreke širi.39…. Okolna atmosfera Dvije glavne karakteristike zraka su temperatura i relativna vlažnost. 0. Širenje drva je širenje materije drva. 0. 0. 4. Njezina vrijednost kretala bi se oko 1. Prodiranje vlage u šupljine nema nikakvog utjecaja. više se skuplja i širi.30…. koje sadrži više drvene tvari po jedinici volumena. Debela daska se širi manje od tanke. prima i otpušta vlagu. Godine razvoja s povoljnijim klimatskim uvjetima takoder povoljno utjecu na širinu prstena. Vlažnost je kolicina vode koja se kao para nalazi u zraku.65…. * Specificna gustoca (g/cm3) Smreka 0. Kao posljedica toga. Za vrijeme procesa skupljanja odredene hidroksilne grupe (-OH) se vremenom povežu i ne mogu ponovno apsorbirati vodu. Razlike specificne gustoce u krugu jedne vrste stabala mogu se raspoznati prema širini unutarnjih prstena (godova). Jako je znacajna pri konzervaciji muzejskih predmeta. Gusto drvo. zbog cega se širi i skuplja. ( 0 C ) 10 20 .43…. Izražava se brojem grama vodene pare u m3 vlažnog zraka. u skandinavskim zemljama u kojima je vegetativni period znatno kraci puno manja od prstena smreke koje su izrasle i razvile se u podrucjima Srednje Europe gdje period vegetacije ipak vremenski znatno dulje traje i gdje vladaju puno povoljniji klimatski uvjeti. 0. To je apsolutna vlažnost. Skupljanje postaje u odredenoj mjeri trajno. Relativna vlažnost jednaka je omjeru apsolutne vlažnosti zraka prema maksimalnoj vlažnosti koju bi zrak mogao imati pri istoj temperaturi. 0. Tako je jasno vidljivo da je širina prstena. stare drvene ploce stvaraju neku vrstu opne koja je prepreka za vlagu.64 Bor 0.86 Hrast 0. U tablici 3 dana je kolicina vodene pare u gramima koju sadrži 1m3 zraka kad je potpuno zasicen vlagom (relativna vlažnost je 100%). 0.

a ljeti dosta vlažnoj atmosferi. Kad relativna vlažnost padne na 30% i niže.2 g vode po m3. (15. . relativna vlažnost je 50%. Drvo sa sadržajem vlage ispod 18-20% prakticno nije nikada napadnuto od gljiva.30 40 50 60 70 90 100 Voda ( g/m3 ) 9. ali vremenom zbog razlicitog ponašanja pri primanju i otpuštanju vlage. Suha trulež drva je rezultat djelovanja razlicitih gljiva koje se sastoje od dugih cjevastih stabalaca. vlaga u drvu padne do 6 ili 7%. boja. Pukotine u sloju boje i podloge. Doci ce do kondenzacije vlage. Insekti napadaju živo. oboreno. krivljenje može biti razlicito u pojedinim spojenim daskama.9 130. Neobradena strana sušenjem se skuplja znatno više pa se ploca krivi. Kod ploca sastavljenih od nekoliko dasaka. boginjava trulež. U muzejskim prostorima slike na drvu su zimi izložene suhoj atmosferi zbog centralnog grijanja. 1.) i konzistenciji drva zbog kemijske razgradnje lignina i celuloze.4.1 82. preparacija) na površini drva teži smanjiti prijelaz vlage u drvo i iz drva. pružaju odredeni mehanicki otpor koji stvara napetosti na licu slike. Cesto su spojene daske dobivene tangencijalnim ili radijalnim rezom ili rezom koji je izmedu njih.4 51.2 / 30. a larve prave u drvu hodnike kojih može biti toliko da unutrašnjost drva pretvore u neku vrstu saca. Drvo napadnuto crvotocinom ima manju mehanicku otpornost. pravci skupljanja i širenja nisu isti i nastaje odvajanje unutar slojeva. Svaki sloj (lak.0 Na primjer ako zrak temperature 30 0C sadrži 15. 4. Boja i preparacija. Neobradena daska reagira na promjene vlage s obje strane podjednako.. 2. Kod oslikane daske.0 423. postaju naglašene kad se krivljenje poveca. lako puca i lomi se. Kukci polažu jaja u pukotinama drva. Kisik i vlaga su im potrebni za rast. narocito na udar.1 198. iako propuštaju vlagu. Kad se ploca sastavi. Larve kukaca su glavni neprijatelji drva.2. crvena ili smeda trulež.4 17. neobradeno i obradeno drvo. površina slike djeluje kao prepreka za vlagu i dovodi do asimetricne raspodjele vlage unutar ploce.3 30.4) x 100 = 50% Ako se temperatura zraka smanji relativna vlažnost ce porasti uz istu apsolutnu vlažnost zraka.. Dolazi do labavljenja sloja boje i preparacije uz odvajanje i ljuštenje slojeva.0 597. ona je ravna. Truleži su greške u boji (bijela trulež. Oštecenja drva zbog živih organizama Drvo je zbog celuloze i higroskopnosti podložno napadu parazita koji ga mogu potpuno uništiti.

Kod drvenih ploca koje su lijepljene iz više dijelova. stranu kore sa stranom kore. pazeci da ne ostanu zracni mjehuri i da se platno ne razvuce ukoso.drvo napadnuto insektima 4. U slucaju raspucavanja drvene ploce. Neki slikari u drugi sloj tutkala stavljaju kredu ili gašeni gips i tupkanjem ga nanose na nepotpuno suhi prvi sloj. a prevoji platna se previju na poledinu ploce.1. užljebljene drvene letvice. Zbog manje gustoce drva manje se i skupljaju. Platno fizicki odjeljuje slikani sloj od drva. ali slabije koncentracije. platno ce sa slojem preparacije i boje ostati citavo. brusnim papirom ga utaru u smjeru žice drva. Nakon sušenja prvog nanosa može se staviti još jedan. Kad je preparacija suha. a zatim se na lijevoj strani nagrebe zupcastom blanjom da bi što bolje vezala tutkalnu otopinu (poveca se površina za vezivanje). Preparacija na drvu nanosi se u 5-6 ukrštenih nanosa. 6-7 %-tna. Godovi utornih letvi moraju biti okomiti na širinu letve. Kao nositelji slike smatraju se kvalitetnije mekše vrste drva jer tutkalo u njih dublje prodire. Na dobro osušeni sloj firnisa nanose sloj sivo tonirane uljene boje. lijevu stranu srednjice koja preparacijom i slojevima boje postaje odredena prepreka za vlagu (Sigo Summerecker: “ Podloge štafelajske slike”). koju cine unakrsno složene užlijebljene letvice u vertikalnom i horizontalnom smjeru. Preparacija se nanosi i na bridove i konacno na nalicje da bi drvena ploca bila potpuno zašticena. Na drvu se mogu koristiti sve vrste preparacija. Napeto platno ili cvršca gaza stavlja se na prvi sloj vlažne preparacije. Ne idu preko cijele širine ploce nego najviše do 4/5 širine (slika 4.9).9). Ovaj nacin osiguravanja slike se i danas preporucuje. koristili su se drveni leptiri koji leže upušteni na poledini ploce izmedu dva sastavljena dijela koja cvrsto spajaju. a drugi put u poprecnom smjeru. nalicje i sve bridove. dok je još vruc. Kod daske srcanice treba ukloniti srce iz sredine daske i dobivene daske zalijepiti pravilno ali obrnuto od položaja kojeg su imale u stablu. Preparacija se stavlja na mekšu. Daska se obradi blanjom da bi bila ravna. Prethodno se smola ukloni osapunjenjem s potašom (kalij karbonat) ili se otopi pomocu otapala. narocito kod ploca vecih formata lijepljenih iz više dijelova. priprema i obrada te nedostatke moraju svesti na najmanju mjeru. Vertikalne letvice lijepe . Krivljenje sastavljene drvene ploce sprjecava se i postavljanjem parketaže (slika 4. Nanosi se na lice. stranu srca sa stranom srca (slika 4. Masivna drvena ploca (daska) Nedostatak masivne drvene daske je da se krivi i raspucava. Suhi obijeljeni sloj na licu i bridovima lagano se brusi i opraši. Za tutkaljenje se koristi vruca 7%-tna tutkalna otopina. Istim brojem nanosa zašticuju se i bridovi ploce. Daska srcanica ima obje desne strane pa je svejedno na kojoj strani ce biti preparirana.6). Na starim slikama na drvu cesto se može vidjeti da je drvo oblijepljeno tanjim lanenim platnom na kojem se nalazi preparacija. Uoceno je da drveni leptiri raspucavaju pa se umjesto njih stavljaju pravokutni umeci drva. Samo su srcanica i njoj priležece dvije daske srednjice pouzdani nositelji. Za sprjecavanje krivljenja drvene ploce koriste se. Danas se drvo reže tangencijalnim rezom. Tutkaljena ploca suši se 2-3 dana u vodoravnom položaju na prozracnom mjestu.3. narocito na starim ikonama. Drvo koje ima smole slabije ce vezati tutkalo i preparaciju.8). Jedna letvica je užlijebljena s jednog a druga s drugog brida ploce. Njen izbor. dobro se utisne gumenim valjkom preko cistog papira. a ploci ne dozvoljavaju skupljanje i širenje u vodoravnom smjeru (slika 4. VRSTE DRVENIH PLOCA izgled raznih vrsta drva 4. a napadaju je i razni insekti. odrežu se na uglovima trokutasti dijelovi platna. tj. Neki slikari na poledinu nanose topli laneni firnis i.3. Tutkalna otopina je nešto jace koncentracije nego kod platna.

Ploce dužine stranica do 50 cm ostaju ravne.vanjska strana plašta . Cvrstoca ploce ovisi i o dimenzijama ploce. 1 .nož 2 . Ovaj nacin zaštite omogucuje sastavljanje dasaka u plocu vecih dimenzija. 7 Krivljenje razlicito spojenih dasaka (pravilno i nepravilno spojene daske ) 4.3.se duž godova. Slika 4. Masa se miješa umjetnom smolom ili voštanim emulzijama i izlijeva na metalnu podlogu premazanu parafinom.4daska srednjica).5 mm. 6 Isijecanje središnjeg dijela daske da se dobije mirnija daska (1. Ploce vlaknatice Ploce vlaknatice (lesonit ploce) proizvode se od otpadaka drva mokrim postupkom.2-daska srcanica i 3. Homogene su. Kod ploce ljepljenice trebala bi biti vanjska strana vanjskih listova ploce i vanjska strana ljuštenog furnira.potisna poluga 3 . 8 Spajanje dasaka umetnutim leptirima i klinom Slika 4. Ploce ljepljenice Šper-ploce Sastavljene su unakrsnim lijepljenjem listova furnira koji se proizvode rezanjem. a nož s njega ljušti “plašt” debljine 0. niti raspucavaju. a horizontalne su slobodne pa omogucuju slobodniji rad drva. Odmašcuje se krpom namocenom acetonom ili smjesom 3/4 alkohola i 1/4 amonijaka. Drvo se moci da bi omekšalo.8-3. Debljina ploca od 6 mm dovoljna je za manje formate. jace tutkalne otopine i lanenog firnisa. manje reagiraju na promjene vlažnosti od masivne drvene daske. Preparacija se pravi sa 6%tnom otopinom tutkala. I njih je potrebno lijepiti u cvrste okvire. Brušenje bi dovelo do nejednakog upijanja. U drugi sloj tutkala može se staviti malo krede. Ljušteni furnir je najcešce raspucan na strani noža (unutarnjoj strani). lijepljenje dasaka u vecu dasku (5) Slika 4. Tutkali se s obje stran 7%tnom otopinom tutkala. a drugu navoštenoglatku stranu. Pri tutkaljenju i nanošenju preparacije pukotine nastale u procesu proizvodnje furnira bubre i raspucavaju. piljenjem ili ljuštenjem iz trupaca drva. Deblje ploce od barem 12 mm koriste se za formate vece od 1 m. Furniri se najcešce dobivaju ljuštenjem.3.3. Glatku parafiniranu stranu treba odmastiti da bi tutkalna otopina mogla cvrsto vezati. Ako se odabere hrapava strana za lice ploce. Kao slikarska podloga najbolje su ploce debljine 4 mm. Slika 4. Nanosi se 5-6 slojeva preparacije. litopona. zbog djelovanja vlage i napetosti koje ona izaziva u drvu i slikanom sloju. Plašt se namata na valjak i sijece u listove odredene dužine.2. Unutarnja strana bi trebala biti okrenuta prema sredini ploce. Drveni otpaci se usitnjavaju i raskuhavaju vodenom parom da se drvena masa razvlakni. Tvrde ploce vlaknatice imaju jednu hrapavositastu. To su slaba mjesta koja vremenom pucaju. dok se ploce vecih dimenzija zbog težine savijaju i treba ih lijepiti u cvrste drvene okvire Ploca se može obradivati na jednoj i drugoj strani. U hidraulicnim sitastim prešama uklanja se voda. 9 Spajanje dasaka užljebljenim letvama i parketažom 4. ne krive se. Trupac se okrece. dobro ju je kitati emulzijskim kitom od krede.

Preko cistog papira gumenim valjkom pritišce se i izravnava papir. Troslojne ploce (tripleks ploce) sa stranicama do 50 cm su najpouzdanije. Panel-ploce su takoder ljepljenice debljine 20-30 mm cija je sredina sastavljena pravilnim lijepljenjem letvica mekog drva. u bogato rezbarenom okviru 5. Uglovi platna se dijagonalno režu. Metalne ploce su osjetljive na promjene temperature. 11 Vrste drvenih ploca Vicenzo Foppa. METALNI NOSITELJI Metalnu površinu. ploca postaje kvalitetnija. Zatim se tutkali s obje strane 6% otopinom tutkala i nakon toga preparira. Bridovi se takoder moraju obraditi. narocito kad su vecih dimenzija i kod vecih temperaturnih promjena. vlage. CO2. Furniri položeni okomito u odnosu na smjer letvica nalaze se s vanjskih strana. brezovo. i prekomorskih vrsta.kisika. Slika 4. previju na poledinu ploce i lijepe. tempera na dasci.desna strana 6 . Ako je ploca kvalitetna. Poledina ploce zašticuje se toplim lanenim firnisom i olovnom bijelom bojom. Nanese se još jedan nanos tutkalne otopine. One se krive pa preparacija na njima raspucava. 10 Dobivanje ljuštenih i rezanih furnira Upotrebom rezanih i piljenih furnira. kvalitetnije su. Kvaliteta ploca ljepljenica ovisi o vrsti drva iz kojeg su ljepljenice proizvedene i vrsti ljepila. Nanosi se 8%-tna topla tutkalna otopina. Oblijepljena ploca se optereti i suši nekoliko dana. johino.lijeva strana Slika 4. Elektrokemijska korozija. koja nastaje zbog stvaranja lokalnih galvanskih clanaka na pojedinim mjestima na površini metala uzrokuje oštecenja metalne podloge i propadanje slikanog sloja na njoj. gaboon drvo. kao i svaku drugu površinu na kojoj se slika treba pripremiti da bi mogla vezati preparaciju koja ce osigurati stabilnost podloge i boje. Nedostaci ploca ljepljenica mogu se smanjiti obljepljivanjem ploca ljepljenica tankim rijetkim platnom koje fizicki odjeljuje sliku i osigurava joj trajnost.unutarnja strana plašta “strana noža” 5 . sumporovih oksida i drugih agresivnih plinova u zraku.4 . Na poledinu ploce odmah se lijepi (kašira) cvrsti papir kraci za 1 cm od formata ploce. Nakon brušenja tutkali se vrucom 8%-tnom otopinom tutkala i preparira. kao što su: okume. koji su manje porozni i manje ispucani. . Ploce iz mekanih vrsta drva kao što su: jasenovo. Napeto platno se utiskuje i izravnava na površinu ploce. koji se brusnim papirom dobro utaru u pore drva. Još vlažna ploca obrusi se brusnim papirom srednjeg zrna. zbog kojih se stežu i rastežu. Spojevi furnira i na tim plocama vremenom postaju mjesta na kojima pocinje ljuštenje. Metali su podložni koroziji zbog djelovanja atmosferilija . Najslabije ploce su iz bukovog drva. Ploca se mora sušiti 2-3 dana. Plocu najprije treba obrusiti i ohrapaviti s obje strane. obljepljivanje tankim platnom nije nužno.

Korozija pocinje na površini pri cemu dolazi do promjene kemijskih i mehanickih osobina metala. Korozijske prevlake su kod velikog broja metala homogene i elasticne, i zaštita su od daljnjih propadanja. Hrda na željezu je nehomogena i krhka zbog cega željezo propada sve dublje. Nastaje oksidacijom željeza u vlažnoj okolini s relativnom vlažnošcu višom od 70%. Hrda je hidratizirani željezov oksid. Svježa hrda je žutosmede do smede boje, dok stara hrda ima sivu boju koja ide prema crnoj. Ima manji volumen od svježe i sadrži manju kolicinu vode. Frans van Merris , stariji, Slikarstvo, ulje/bakar Jan van Kessel, Životinje, ulje na bakru

U 14. stoljecu Cennino Cennini piše da su željezni limovi nepodesni za slikanje jer djelovanjem kisika u vlažnim uvjetima korodiraju, a proizvod korozije ima veci volumen od metalnog željeza, što dovodi do odvajanja slikanog sloja i deformacije slike. U evropskom slikarstvu 16. stoljeca koristio se bakar kao metalni nositelj. U suhim uvjetima na površini bakra zbog oksidacije s kisikom iz zraka nastaje crveni oksid bakra (Cu2O, koji sprjecava daljnju koroziju. U uvjetima vece vlažnosti, u zraku prisutni plinovi, kao SO2 i CO2 djeluju korozivno na jednoj i drugoj strani bakrene ploce. Oni dovode do stvaranja tamnih mrlja i naslaga produkata korozije koje potjecu od bakrovog (II) oksida (CuO), ili bakrovog (II) sulfida (CuS). Metalna površina kao nositelj slike treba da ima debljinu najmanje 1 mm. Prije bilo kakve obrade, mora je ocistiti da bude metalno cista. Metali se ciste mehanicki: celicnim cetkama, brusnim papirom i pjeskarenjem mlazom kvarcnog pijeska ili staklenim zrncima pod pritiskom. Pjeskarenjem se postiže hrapava površina koja bolje veže preparaciju. Posebno je to važno za glatke aluminijske ploce. Masnoca se uklanja otapalom. Plocu ili lim od željeza ili celika treba premazati tankim nanosom lanenog firnisa na poledini i sa strane, i malo zapeci. Nakon toga se nanosi preparacija. Kod ostalih metala to nije potrebno. Preparacija se priprema od lanenog firnisa i olovnog bjelila koji daje pastu izvrsne plasticnosti, a s uljem stvara olovni sapun koji djeluje antikorozijski. Kupljena uljena olovna bijela boja nije dobra za ovu svrhu jer je vezana s makovim uljem koje sporije suši i daje mekši film. Preparacija se nanosi tupkanjem okruglim kistom u tankom i prozirnom nanosu. Nakon nekoliko dana sušenja nanosi se drugi sloj, a za par dana i treci. Preparaciju je potrebno sušiti na svjetlu nekoliko mjeseci. Prije slikanja dobro je da se lagano obrusi kako bi bolje vezala uljenu boju. Aluminij se od korozije štiti eloksiranjem ili anodizacijom. Eloksiranje je elektroliticko oksidiranje aluminija kojim se na površini aluminija stvara oksidni sloj koji dobro veže sve vrste preparacija. Aluminij se stavlja na anodu, pa se postupak naziva i anodizacija. Neposredno poslije eloksiranja, pore nastalog Al2O3 otvorene su i izvrsno primaju boju koja ulazi u pore, a nakon zatvaranja pora ostaje u njima. Industrijska zaštita metala Koliko god se trudili da premazi na metalima budu kompaktni, ipak su zbog mikro pora propusni za vlagu i kisik koji dovode do korozije. Zbog toga se premazima dodaju inhibitori korozije, kao što su antikorozivni pigmenti, ili se metali obraduju anorganskim kemijskim postupcima kojima se na površini metala stvara relativno cvrsti stabilni spoj koji osigurava da se obojeni premaz bolje poveže. U slucaju da se on ošteti obojeni antikorozivni premaz ce osigurati zaštitu. Tako se aluminij zašticuje stvaranjem amorfnog aluminijevog kromata ili aluminijevog i kromovog fosfata.Celik se zašticuje stvaranjem željezovog i cinkovog fosfata. Cinkov fosfat daje maksimalnu zaštitu od korozije. Stvaranjem fosfatnog sloja na pocincanom celiku tretira se cink i celik. Opcenito, postupak zaštite metala sastoji se od temeljnog premaza koji ima manje veziva (smole) a dosta antikorozivnog pigmenta, i završnog premaza s više smole koja daje sjaj i zaštitu od vanjskih

utjecaja. Za zaštitu aluminija i obojenih metala koriste se reaktivni temelji koji zašticuju i aktiviraju površinu metala da bolje veže završni premaz. Georg Flegel, n.morte, ulje na bakru 6. PIGMENTI Rijec boja oznacava dva pojma. Prvi, opticki pojam, oznacava fizikalne osobine svjetlosti, tj. osjecaj kojega u oku stvara svjetlost emitirana iz nekog izvora ili reflektirana s neke površine. Drugi pojam oznacava tvar koja ima svojstvo prekriti i oboji druge tvari. Gdje nema svjetlosti, svi nam se predmeti cine crni, a kad su osvijetljeni, razlikujemo njihove boje. Svjetlo je elektromagnetsko zracenje isto kao i radio ili TV valovi. Naše oko iz velike skale elektromagnetskih valova registrira valne dužine 400-700 nm (nm je oznaka za nanometar, 1nm= 10-9 m). Sunceva svjetlost sastoji se od niza boja koje cine spektar. Svjetlosni titraji odredene valne dužine izazivaju u našem oku podražaj koji osjecamo kao žuto, crveno, zeleno itd. Obojenost neke površine možemo shvatiti kao svojstvo materije da razlaže bijelu suncevu svjetlost, odredene elektromagnetske valove apsorbira, a druge reflektira i ti izazivaju u našem oku doživljaj boje. Bijela boja površine znaci potpunu (ne zrcalnu, ali ravnomjernu) refleksiju, crna potpunu(ne apsolutnu, ali ravnomjernu) apsorpciju. Crvena površina apsorbira valove svih boja spektra osim crvenih, koje reflektira pa je i vidimo crvenom. Doživljaj boje nije uvijek uzrokovan apsorpcijom i refleksijom svjetla. Boja plavog neba i vecernje crvenilo posljedica su disperzije svjetlosti na sitnim kapljicama vode ili sitnim kapljicama prašine. Snijeg, šecer... izgledaju nam bijelo jer se svjetlo disperzira na kristalnim plohama sitnih kristala od kojih se te tvari sastoje. U slikarstvu boja je glavno sredstvo izražavanja i najvažniji element slike. Boja je fizikalna mješavina veziva i pigmenata s dodacima koja ima svojstvo bojanja, pokrivno ili transparentno, površine na koju je nanesena i povezivanja s njom. Pigmenti su obojeni prah, netopljivi su u vodi, vezivima i otapalima. Sitne cestice pigmenata disperzirane su u vezivu i vidljive pod mikroskopom za razliku od bojila cije su cestice topljive i toliko sitne da su nevidljive. Najfiniji pigmenti prolaze kroz sito s 16.000 ocica / cm2. Osnovno svojstvo pigmenata je obojenost ( boja, kroma) koju vezivo mora što manje mijenjati. Vezivo ne smije mijenjati kemijska svojstva ni valersku vrijednost (franc. valeur = vrijednost, svjetlina boje) pigmenata. Za slikarske svrhe biraju se pigmenti prema svojstvima koje preferira odredena slikarska tehnika. Na primjer, transparentni pigmenti koriste se za akvarel i lazurne premaze u drugim tehnikama. Pigmenti otporni na alkalije (lužine) moraju se koristiti u fresko tehnici. Vezivo pigmenata i podloga trebaju što manje utjecati na promjene boje pigmenta i na njihova kemijska i fizikalna svojstva kako bi slici osigurali autenticnost, cvrstocu i trajnost . Kroz povijest slikarstva odredena razdoblja bila su ogranicena u izboru pigmenata. Najstariji pigmenti upotrebljavali su se u obliku u kojem su nadeni u zemlji. Prije 2ooo godina p.n.e. bili su u upotrebi kreda, zelena zemlja, okeri, umbra, crna boja od pougljenjenih ostataka drva ili kostiju. Ljudi kamenog doba oslikavali su svoje spilje ovim zemljanim bojama (obojenim zemljamavecinom žutom, crvenom i smedom) koje su nalazili u svojoj okolini. Upotreba metalnog oruda omogucila je upotrebu pigmenata dobivenih usitnjavanjem prirodnih minerala i ruda. U broncano doba u Egiptu (2ooo-1ooo p. n. e ) koriste se azurit, malahit, auripigment, realgar, cinober. Ovi minerali obradeni usitnjavanjem, ispiranjem i sedimentacijom, koristili su se stoljecima. U Egiptu su se proizvela prva dva sinteticka anorganska pigmenta - egipatsko plava i olovno bijela. Egipatska plava je imala široku primjenu, ali je nestala iz palete izmedu 2. i 7. stoljeca.

Olovno bijela bila je jedini bijeli pigment u štafelajnom slikarstvu, osim krede koja nema dovoljnu pokrivnost i snagu bojenja, sve do otkrica cinkovog bjelila pocetkom 19. stoljeca i titanovog bjelila pocetkom 20. stoljeca. Rimljani su otkrili grimiz, indigo, verdigris koji nastaje korozijom bakra. Stoljecima je grimiz (purpur) smatran simbolom najvece moci i dostojanstva. Samo su rimski senatori, carevi, kardinali i kraljevi smjeli nositi purpurno obojena odijela. Purpur se dobivao iz sluzi što ih iz posebnih žlijezda izlucuje vrsta morskog puža s istocnih obala Sredozemnog mora. Od 12000 puževa dobiva se 1,4 grama purpura. Ova paleta slikarskih boja koristi se do 13. stoljeca, nakon cega je znatno proširena. U upotrebu dolaze organski pigmenti kao, kraplak (iz korijena biljke broc) i vermilion kojeg su dobili alkemicari iz sumpora i žive. Vermilion je svjetliji i pokrivniji od minerala cinabarita. Ova crvena boja imala je veliki efekt na sve tonalitete srednjovjekovne palete. Ultramarin su takoder dobili alkemicari iz lazurnog kamena lapis lazuli koji služi kao ukras i spada u poludragulje. Poslije 14. stoljeca slikarska paleta ostaje gotovo nepromijenjena do otkrica pariško plave 1704. godine. Pariško plava je zamijenila azurit i skupi prirodni ultramarin. Napuljsko žuta 1750. godine zamijenjuje olovno-kositreno žutu koja se u srednjem vijeku uglavnom upotrebljavala, uz od davnina poznati otrovni auripigment (engl. oripiment,) “žuti arsenov blistavac”. U 19. stoljecu otkriven je veliki broj anorganskih i organskih pigmenata. Kemija boja bila je izmedu 1860. i 1920. god. u industrijskom i znanstvenom pogledu najvažnije podrucje kemije. Prirodni ultramarin je 1828. godine zamijenjen umjetno proizvedenim ultramarinom. Medu najznacajnije novo otkrivene pigmente spadaju kromovi, kadmijevi i kobaltovi pigmenti- kromovo žuta, kadmijevo žuta, kobaltno plava, kobaltno žuta. Kombinacijom žutih pigmenata s pariško plavom dobivala se zelena boja. Viridijan je dobiven tek 1838. godine. Klasifikacija nekih drevnih pigmenata BOJA NAZIV KEMIJSKI SASTAV bijela kreda; bjelilo CaCO3 gips CaSO4.2H2O kaolin; kineski kaolin Al2Si2O5(OH)4 olovna bijela 2PbCO3.Pb(OH)2 koštano biijela (kalcinirane kosti životinja) uglavnom Ca3(PO4)2 crna iz ulja lampe ugljik biljno crna (drveni ugljen) ugljik

lapis lazuli S2.ion uklopljen u aluminosilikat bez pristupa . cinober HgS minij Pb3O4 realgar AsS zelena malahit CuCO3. n H20 auripigment As2S3 crvena hematit Fe2O3 vermilion.Cu(OH)2 egipatsko plava (sinteticka) CuO. lazurit.životinjsko crna (iz slonove kosti zagrijavanjem zraka) ugljik piroluzit MnO2 žuta oker (svjetlije boje) hidratizirani oksid željeza. sijena (tamnije boje) Fe2O3 . Cu(OH)2 zelena zemlja Fe hidrosilikat sa silikatnim primjesama Al i Mg verdigris (sinteticki) bazicni bakrov acetat razlicitog sastava plava azurit 2CuCO3.CaO.4SiO2 (?) ultramarin.

Pigmenti koje su koristili stari majstori grublji su i nemaju jednaku velicinu zrna. potpisi.5-1 mm (u 50-100 tisucinki grama boje današnjim metodama moderne instrumentalne analize može se dokazati prisutnost elemenata koji izgraduju pigmente). vezivima Netopljivost se ispituje miješanjem pigmenta odredenim sredstvom i stavljanjem na filtar papir. Moderni . Promatranjem pod mikroskopom mogu se prepoznati ne samo pojedine pigmentne cestice. Kadmijevi pigmenti s vapnom stvaraju bijeli kadmijev karbonat. Pokrivnost ovisi o velicini cestica pigmenata. 3. Otpornost prema kiselinama i lužinama U nekim tehnikama vezivo je kemijski aktivno pa se moraju koristiti pigmenti koji su otporni na to djelovanje. kadmijeva crvena itd. kao i veliki broj znacajnih organskih pigmenata kao hanza. Ako je velicina zrna iznad ili ispod ovih vrijednosti pigment ce postati transparentan. ftalocijanin. nevidljive tinte. indeksu refrakcije pigmenata i veziva i o koncentraciji pigmenata. 6. Moc pokrivanja (pokrivnost) je sposobnost pigmenta da premazanu površinu ucini što manje vidljivom. “izvlace” skice pod površinom. U 20. 2. Površina izbruska sadrži sloj boje. smalt) i približno 1/1000 mm ( (olovno bijela. vrijeme njihove proizvodnje i upotrebe.1856. Staro ulje je kiselo zbog slobodnih masnih kiselina. Otkrivaju se razlike pigmenata. vodeni znakovi itd. Otpornost prema atmosferlijama Odnosi se na postojanost prema vlazi. Pariško plava u kontaktu s vapnom postaje smeda. Boja se stavi u sinteticku smolu koja se nakon stvrdnjavanja izbrusi. U akvarel tehnici pigmenti moraju biti otporni na svjetlo jer ih nježno vezivo štiti manje nego u drugim tehnikama. godine proizvedena je prva sinteticka organska boja iz katrana kamenog ugljena. Ultramarin. kao i aditivi u bojama na bazi akrilne smole djeluju lužnato. Za lazurne premaze treba birati pigmente manje pokrivnosti i obrnuto. sumpornim plinovima u zraku i drugim ciniteljima. kao i kadmijeva žuta nisu otporni na kiseline. Za analizu se odvoji sa slike mrvica boje promjera 0. otapalima. kao i velicina pigmentnih cestica ( umjetnici su ih u starim vremenima cesto proizvodili i usitnjavali sami pa su imali grublje cestice) daju uvid u starost slikanog djela i u njegovu autenticnost. 4. a 1868. Danas postoje nedestruktivne metode kojima se mogu otkriti detalji nevidljivi golim okom na svim površinama. nego se može dobiti uvid u tehniku slikanog sloja. U zidnim tehnikama vapno. Otpornost pigmenta prema svjetlu tvornice oznacavaju zvjezdicama.1. Talens i Lefranc koriste jednake oznake: +++ potpuna otpornost na svjetlo ++ vrlo dobra postojanost + dovoljna postojanost o loša (mala postojanost) 5. Netopljivost u vodi.Otpornost na svjetlost Pigmenti ne smiju tamniti niti gubiti boju djelovanjem svjetla. Ovlaženi mokri rub na filtar papiru ne smije biti obojen. natpisi. alizarin crvena. Što su cestice pigmenta manje. Kemijski sastav pigmenata. god. pa pigmenti moraju biti otporni na lužine. SVOJSTVA PIGMENATA Od pigmenata koji se koriste u slikarstvu zahtijeva se: 1. Ove metode mogu otkriti oku nevidljive strukture. stoljecu otkrivene su titanova bijela. S velicinom zrna koja leži izmedu 1/500 mm i 1/2500 mm svaki pigment ima optimalnu pokrivnost. cement. ranije nanesene slojeve boje koje cak ni rendgenske zrake ne mogu identificirati. vermilion).. svjetlost ce se odbijati od veceg broja cestica i pokrivnost ce biti veca. a ne samo na slici. Velicina zrna varira izmedu 1/50 mm (azurit. naglim promjenama temperature. kinakridon i t d.

. sušiva ulja 1.60-ak dijelova cinkovog bjelila Moc bojenja nije jednaka kod svih pigmenata Veliku moc bojenja ima titanova bijela. bolja je pokrivna moc pigmenta..7) pa bjelila daju bijeli pokrivni premaz. Potrošak ulja krece se od 15% do 150%. manja je razlika u indeksu refrakciji izmedu pigmenata i ulja pa boja postaje prozirnija. Razlika indeksa refrakcije pigmenta i veziva je manja.8. vosak 1. prisutne posebno kod bijelih pigmenata. pariško plava.. Sušivost je sposobnost pigmenta da se s vezivom osuši kroz odredeno vrijeme.. Indeks refrakcije veziva je 1.. titanova bijela-14%...boja je pokrivna . nego razlika indeksa refrakcije pigmenta i zraka . crna od cade. umbra.. posebno kod uljene boje. Pokrivnost ovisi i o vezivu s kojim je pigment vezan. Nekada se vide i korekture (pentimenti). ista siva nijansa može se dobiti tako da se pomiješa: 1 dio crne ... U ulju su pigmenti prozirniji nego u akrilnom vezivu.53.. 8. Sušenje može biti fizikalni ili kemijski proces. laku i akriliku boja se suši isparavanjem. 7. specificnoj težini (gustoci) pigmenata.. smole 1.pigmenti imaju finije zrno velicine izmedu 1/500 mm i 1/2000 mm. može doci do pucanja gornjih slojeva boje (krakeliranja) i nastanka mreže pukotina (krakelira).. lazurni). Puno ulja zahtijevaju kobaltno plava. U akvarelu. na starim slikama se kroz gornje slojeve boje može naslutiti crtež ili tamnije podslikavanje..55) imaju takoder bijelu boju... ali im je pokrivnost daleko manja jer imaju indeks refrakcije gotovo kao i veziva. kaolin. Moc bojenja Moc bojenja (snaga bojenja) je sposobnost pigmenta da u što manjoj kolicini može promijeniti boju drugog pigmenta.. Na primjer. Pokrivnost pigmenata može se malo smanjiti dodatkom kaolina. Tvornice pokrivnost oznacavaju na tubama: .4 . Potrošak ulja je najmanja kolicina ulja koja je potrebna da potpuno namoci 100 g suhog pigmenta i opkoli svako zrnce pigmenta.. Što je veca razlika indeksa refrakcije (loma) IR izmedu pigmenta i veziva. Što pigment ima finije zrno veca je njegova moc bojenja..44) a pigmenata 1..00.48. Sušivost ovisi i o svojstvima samog pigmenta.0-2. ftalocijanin plava itd.. Kod ulja suši se oksidacijom i polimerizacijom.... a nanese se na neprosušeni donji premaz boje koji je bogat uljem.. Pigmenti vece gustoce trebaju manje ulja od pigmenata manje gustoce Malu apsorpciju ulja imaju olovna bijela-12%.6 (zrak 1. To ovisi o površinskoj napetosti veziva.boja je lazurna .. Punila (kreda. veca je površina koju ulje mora obaviti.. poluprozirni i neprozirni (pokrivni). Zbog te pojave. Ako gornji premaz boje sadrži malu kolicinu ulja. Titanovo bjelilo ima još veci indeks refrakcije i zato ima najvecu pokrivnost od svih bjelila.polu pokrivna .. Sušenje boje je ovisno i o svojstvima veziva. Kako ulje starenjem tamni i povecava indeks refrakcije..polu lazurna 6. siena.1. vermilion 25% itd. Narocito u ulju gube pokrivnost. Pigmenti koji zahtijevaju vecu kolicinu ulja suše se sporije. Zbog razlicitog kemijskog sastava pigmenti se razlikuju po svojstvima i brzini sušenja makar tvornice ujednacavaju .... IR kaolina je 1. Što su cestice pigmenta sitnije..5-2.2o-ak dijelova titanovog bjelila 1 dio crne . Cak i lazurni pigmenti kao što su kraplak i Indijsko žuta postaju pokrivni u odgovarajucoj koncentraciji. obliku i velicini cestica. jer pigment zahtijeva dosta uja. Moc bojenja ovisi o velicini zrna pigmenata. jaje i tutkalo 1. Bijeli pigmenti (bjelila) imaju visoki indeks refrakcije (2. Pigmenti mogu biti u nekom vezivu prozirni (transparentni.40-ak dijelova olovnog bjelila 1 dio crne .34. U vezivima pigmenti dobivaju dublji ton nego u suhom stanju.

Pigmenti koji su po sastavu spojevi olova. povecava se pokrivnost. Zemljani pigmenti su: kreda. uklanjaju se primjese. punilo.2. titanovo bjelilo. pigment se moci u terpentinu. U nekim slucajevima moraju se dodati primjese. ispiranja. taloženja. Ako se miješaju s vodenim vezivima (topivim u vodi). a zatim se miješa vezivom. Preradom se pigmenti oslobadaju topljivih soli i organskih primjesa. najcešce se pripremaju s makovim uljem koje se sporije suši. Daljnja prerada se sastoji od mljevenja. pariško plava.2. kromoksid zelena. oker. katranskih. . gubi se kristalna voda. koji ubrzavaju sušenje ulja (djeluju sikativirajuce).2. Spadaju medu najstarije slikarske materijale. kobalta. Umjetni anorganski pigmenti (mineralni pigmenti) Mineralni pigmenti nastaju kemijskom reakcijom kao talog odredenih bojenih karakteristika. 6. mangana. 6. pigment prethodno treba navlažiti špiritom (alkoholom). krom žuta.supstrat. Pigmenti koji se ne odnose aktivno prema ulju omogucuju da ulje a time i boja vremenom više žuti. Mineralni pigmenti su: olovno bjelilo. pompejansko crvena. Kod organskih pigmenata. Kalciniranjem. Do ove reakcije cešce dolazi u vodenim vezivima nego u uljenim. žute i crne boje na osnovi željezovog oksida. 6. dobru postojanost i moc pokrivanja.težac. Pigmenti koji sadrže sumpor loše se podnose s pigmentima koji su po kemijskom sastavu spojevi bakra ili olova (tamne jer nastaju sulfidi koji su najcešce tamne boje). sušenjem i mljevenjem preraduju se u kvalitetne pigmente. Prirodni organski pigmenti (biljnog i životinjskog porijekla) Dobivaju se od životinjskih i biljnih organizama taloženjem bojila samostalno ili na supstrat. Kod miješanja s masnim vezivima. kadmijeva žuta. barit žuta. gips.1. Zemljani pigmenti imaju nešto krupnije zrno i dobru postojanost na atmosferilije. cinkovo bjelilo. barit. Zato se titanovom bjelilu inertnim dodacima smanjuje velika moc bojenja i prilagoduje se ostalim pigmentima. kaolin. Prirodni anorganski pigmenti (zemljani pigmenti) Zemljani pigmenti se dobivaju kopanjem iz zemlje. Zbog nepostojanosti i topivosti u vodi i otapalima prevode se u netopivo stanje fiksiranjem bojila na supstrat. kredu i sl. Imaju cistiju kromu. bijeli bolus. Sposobnost kvašenja Neki pigmenti se teško kvase s vezivom (plivaju na površini veziva). sušenja i selekcioniranja. zagrijavanjem na višim temperaturama. netopljiv u vodi. dodatke radi uljepšavanja tona ili radi cijene.3. kadmijeva crvena. s uljem žuti.transparentne su). zelena zemlja itd. daju elasticnije i pastoznije premaze. ne smiju sadržavati primjese. Stari majstori su ove pigmente nanosili svakog posebno i dobro zašticivali lakom prije sljedeceg nanosa. olovni minij. Pecena (paljena) siena je pokrivnija od nepecene (sirove). dodatak služi kao tijelo pigmenta. dobivaju se i razliciti bojeni tonovi pigmenata. vezivom i nositeljem. crveni bolus. 9. perzijsko crvena. Ovisno o temperaturi kalciniranja. umbra. VRSTE PIGMENATA PREMA PORIJEKLU Pigmenti se prema porijeklu dijele na anorganske i organske. Filtriranjem. 10.2. ocijediti i onda vezati vezivom. Cistoca pigmenata Pigmenti moraju biti potpuno cisti. litopon. 6. Supstratno vezane prirodne organske boje nazivaju se prirodne organske lak boje (manje su pokrivne. manganova plava itd. terra di siena. Olovno bjelilo se zbog toga koristi jedino u uljenoj tehnici. Ulje opkoli cestice pigmenata neprobojnim slojem i zaštiti ih od kemijskog djelovanja sumpora iz pigmenata i zraka. 11. ultramarin.ta svojstva.2. Kompatibilnost je podnošljivost pigmenata s drugim pigmentima. Pigmenti koji s uljem reagiraju i stvaraju sapune. napuljsko žuta. pa se industrijski takvi pigmenti pripremaju miješanjem s aktivnijim materijalima. Titanova bijela je inertan pigment.

za razliku od pigmenata topljiva u vodi. izdašniji su. indigo (biljnog porijekla. Osnovna strukturna jedinica ovih pigmenata je kinakridon. Opcenito su organski pigmenti manje postojani na povišenim temperaturama i manje pokrivni od anorganskih pigmenata. Koriste se kao ljubicasti i crveni pigmenti. 3. kinakridon boje i sl. stoljeca. vec i s pigmentnih cestica iz unutrašnjosti materijala. vecu jakost krome i moc bojenja. svijetleci) i zaštitni efekti (antikorozivni pigmenti. narancasti.2. a ograniceni su na plavu i zelenu boju. permanent. karmin (životinjsko porijeklo. umjetne svile.crvena) itd. engl.smeda). Ove boje nazivaju se i anilinske boje jer su prva umjetna organska bojila proizvedena u 19. Hansa žuti pigmenti su monoazo pigmenti. Sedefasti pigmenti se nalaze u ljuskama nekih riba i na ljušturama školjaka iz kojih se izoliraju. .boje. Dobre su postojanosti i kompatibilnosti. Medu sintetskim sedefastim pigmentima najviše se traži pigment dobiven od titan dioksida koji se nanosi na prikladan nosac (supstrat). heliogen. Sedefasti pigmenti (irizirajuci-prelijevaju se u duginim bojama i sjajni. drva itd. Kromoforna grupa je nosilac obojenosti. Po kemijskom sastavu umjetni organski slikarski pigmenti spadaju u sljedece grupe spojeva: 1. Specijalni pigmenti Specijalnim se pigmentima postižu posebni opticki (sedefasti. Postojani su na svjetlu i otporni na atmosferilije. od insekata. sitnije zrno.boje. kaselsko smeda (organski spojevi zemnog porijekla sa sadržajem željezo oksida). Ne mijenjaju obojenost u alkalnoj sredini pa se koriste i u fresco slikanju. Umjetni organski pigmenti. medu kojima prevladavaju žuti. kao što je silikatni mineraltinjac (mika). 6. što je njihova glavna odlika. organski pigmenti jako su se razvili u posljednjih tridesetak godina zahvaljujuci razvoju kemijske industrije. cink-fosfat. Ovi pigmenti su stabilni i neotrovni pa se koriste i u kozmetici.5. Kinakridonski pigmenti zauzimaju posebno važno mjesto medu organskim pigmentima. Ovi se pigmenti proizvode u mnogim bojama i nijansama.boje. Danas se proizvode iz drugih sirovina pa taj naziv više nije pravilan. organska kemijska industrija je proizvela na tisuce razlicitih bojila za bojenje tekstila. sepija (životinjskog porijekla. Magnetski pigmenti služe kod prenošenja informacija. cink-tetraoksikromat.Najpoznatiji prirodni organski pigmenti su: indijska žuta (životinjskog porijekla). papira. smedi i crveni tonovi. Organski pigmenti umjetno dobiveni supstrativnim postupkom udovoljavaju svojstvima slikarskih pigmenata. cistiji ton. Bojila su.2. Svjetlo se ne reflektira samo s površine. ali su zato transparentni. asfalt. U usporedbi s anorganskim pigmentima. Azo-pigmenti sadrže u svojoj molekuli jednu ili više kromofornih azo-grupa (-N=N. kao hansa. pa se dobiva opticki dojam sjaja iz dubine s prelijevajucim bojama. luster) sastoje se od vrlo tankih djelomicno prozirnih listica koji snažno lome svjetlo. 6. kraplak (biljnog porijekla. Od otkrica umjetnog kraplaka i umjetnog indiga potkraj 19. narocito za štafelajno slikarstvo. danas na tržište dolaze pod razlicitim nazivima. Umjetni organski pigmenti (katranski) Za razliku od anorganskih pigmenata koji su poznati od davnine. Ftalocijaninski pigmenti nastaju spajanjem ftalocijanina s bakrom. Sa sintetickim medijima (disperzijskim vezivima) pokazuju najbolje osobine. To su komplicirani organski spojevi cija je polazna sirovina katran kamenog ugljena iz kojeg se dobiva na tisuce vrsta bojila.4. ali su skuplji. organski pigmenti imaju veci izbor prijelaznih nijansi. minij).crvena).) koje apsorbiraju svjetlost odredene valne dužine. 2. stoljecu na osnovi anilina.plava). otapalima i vezivima.

kvarc. CrO2 se vec godinama koristi kao magnetski materijal za prenošenje i cuvanje informacija na magnetskim vrpcama. Pored kalcijevog karbonata sadrži i magnezij karbonat i primjese pa ima sivkastu boju. Vec su slikari u 15. Gorska ili brdska kreda (birkreda) je mljeveni dolomit. Kromov (IV) oksid. PUNILA Prirodni bijeli pigmenti obicno se koriste kao punila (filer) jer nemaju dovoljnu moc bojenja i pokrivnost narocito s uljem. Dobiva se iz kiparskog gipsa taloženjem i prekristalizacijom u fini svileni prah koji se može polirati. video i kompjutorskim vrpcama. Kreda se otapa u kiselinama uz oslobadanje ugljikova (IV) oksida. Obicno se koristi cisti cinkov sulfid u smjesi sa sulfidima drugih elemenata (najcešce s kadmijem) uz vrlo malu kolicinu aktivatora (srebro. Sastoji se je od jednog grubljeg premaza. bakar ili mangan). Mljevene vrste lapora su prirodni produkti koje pored kalcij karbonata sadrže i oko 20% gline. Koristi se za pripremu podloge za pozlatu (tal. Nekoliko tjedana se gips ispirao da se dobije što cistije i mekše punilo. gesso) Od davnine su talijanski slikari koristili gips kao punilo.Svijetleci pigmenti (luminiscentni) mogu emitirati vidljivo zracenje kao posljedicu nekog netermalnog procesa. Gesso je klasicna gipsana preparacija. ali zbog krtosti nisu pogodne za pripremu elasticnih nositelja. mineral kalcit Taložna ili precipitirana kreda dobiva se umjetnim putem. silikati i sl. Pritom dolazi do vezivanja i gips ocvrsne.glinu. CaSO4. silikati. spojeve željeza. preparacija. Primjese u kredi. Daljnja prerada sastoji se u ispiranju i mljevenju. 6. Ako je premekana za slikarske svrhe.1. elasticnija je od drugih vrsta.3. st. Bijeli pigmenti Ovu grupu cine umjetni i prirodni anorganski pigmenti. CaSO4. gasili gips u vodi u omjeru od 1:4 do 1:10 dijelova vode.gesso grosso i nekoliko gornjih slojeva iz finijeg praha. kvarc) ove tvrde krede se teže kvase u vodi. Geodinamskim pokretima naslage krede došle su na površinu zemlje. Magnetski pigmenti disperzirani u prikladnom vezivu nanose se u vrlo tankom sloju na vrpcu od plasticnog materijala.gesso sottile. Ton krede zbog primjesa varira od bijele prema sivkastim ili žuckastim nijansama. Pri vlaženju daju karakteristican zadah po glini. U literaturi se pod terminom gesso sottile podrazumijeva bolonjska kreda (bolonješki gips). Zbog primjesa (kristalizirani kalcij karbonat. GIPS (tal. CaCO3.3. Koristi se za kitove koji su nakon sušenja tvrdi pa se mogu brusiti i polirati. supstrat za taloženje organskih boja. Gips se dobiva iz sadre (sadrovca) pecenjem. VRSTE PIGMENATA PO BOJI 6. miješa se s gorskom kredom. ostaju kao talog.. Na temperaturi od 130-1800C nastaje kalcijev sulfat. poluhidrat koji prima vodu i prelazi u dihihrat. gesso a dorare). Na platnu nije preporucljiva . kiparski ili modelarski gips. malo upijaju. Odlikuje se bjelinom i mekocom. Cesto sadrži primjese . Magnetski pigmenti se koriste za prenošenje i cuvanje informacija na magnetskim tonskim.2H2O. Sastavni su dijelovi kitova. silikate. samo se melju i prosijavaju. Kreda je mekani prah.1/2H2O. Šampanjska kreda ljubicaste etikete je najkvalitetnija. CO2. Na tržište ovakav gips dolazi kao alabaster. Vapnenac i mramor su kristalne modifikacije kalcijevog karbonata. gradevinski ili štuko gips. Kreda je nastala taloženjem i okamenjivanjem ljušturica sitnih morskih životinjica i raznih algi na morskom dnu. Najviše se koristi u medicinske i kozmeticke svrhe. Najkvalitetnije vrste. kao glina. kao šampanjska kreda. KREDA Kreda je amorfna modifikacija kalcijevog karbonata.

narocito na drvenim nositeljima. djelovanjem vinskog octa i ugljik (IV) oksida na metalno olovo pri temperaturi od 700C. . Crveni bolus je glina prirodno obojena željeznim i manganovim spojevima. Koristi se za pripremu pastela. a slabije od titanovog bjelila). Kaolin se ne otapa u kloridnoj kiselini. Poznat je armenski bolus koji se koristi kao podloga je za pozlatu. Najviše se koristi u kombinaciji s uljnim i emulzijskim vezivima. To je mekani prah intenzivne bjeline. Cesto se nalazi u prirodi pomiješan s kredom. pocinje se proizvoditi industrijski i koristiti kao bijeli pigment. Naziva se i bolus (grcki. Koristi se za izradu žbuke. podova i pregradnih zidova. Pecenjem na temperaturi iznad 3000C nastaje mrtvi ili mrtvo peceni gips koji nema svojstvo vezivanja. Postojan je na svjetlu. Ima finije zrno i bolju pokrivnost od prirodnog barita. njem. velike specificne težine. zink weiss) Po sastavu je cinkov oksid. Olovno bjelilo (olovna bijela. ubrzava sušenje. ali ne kao slikarski materijal. kao supstrat i punilo. kiseline i lužine. Kaolin je mekan. Može se koristiti u kombinaciji s kredom. Ulje glini povecava lazurnost. ali reagira sa sumpornim spojevima iz zraka i pigmentima koji u sastavu imaju sumpora stvarajuci tamni olovni sulfid. Preperacija pripremljena od crvenog bolusa i tutkala izvanredno je cvrsta i trajna. bolus= grumen zemlje). sušenjem se skuplja i puca. Najpoznatiji je kineski kaolin (engl. Moguci sadržaj tešca ili blanc-fixa ostaje kao talog. prah Otrovan je pigment pa se zbog toga rjede koristi u suvremenoj slikarskoj paleti i pored dobrih osobina kao što su: spajanje s uljem u pastu izvrsne plasticnosti. Cinkovo bjelilo ( cinkova bijela. U 19. PbS. elasticnosti osušenog premaza. To je potpuno bijeli sitno mljeveni prah koji se naziva analin. jako gusta i malo upija. Ulje je jedino vezivo koje zrno pigmenta opkoli i ne dozvoljava kontakt sa sumpornim spojevima. relativno se sporo suši. Sve do 19. Danas se proizvodi i umjetnim putem i takav dolazi u trgovinu pod nazivom blanc fix. olovna bijela cink bijela.upotreba bolonjske krede kao punila u preparaciji jer je ona porozan materijal koji snažno upija vezivo boje. S uljem stvara olovne sapune (olovne linoleate). a služi kao punilo preparacija. crtacih kreda. Na ulje djeluje sikativirajuce. Otporan je na svjetlo. Po Ostwaldovoj skali blanc-fix se uzima kao standard za odredivanje stupnja bjeline ostalih bijelih boja. China clay). Koristi se u fresco slikarstvu i kod pripreme vodenih boja. ZnO. Sirovina je u industriji porculana. ali sediment bubri. Do tamnjenja olovnog bjelila dovode i pigmenti koji kao primjese sadrže slobodni sumpor. Cisti se ispiranjem vodom. ali dobiva veliku cvrstocu. njem. higroskopan (upija vlagu). stoljeca bio je jedini bijeli pigment u evropskom slikarstvu. Otapa su u razrjedenoj nitratnoj kiselini. BARIT ili TEŽAC Po sastavu je barijev sulfat. st. Poznato je još u srednjem vijeku. Ne može se koristiti kao samostalno punilo u preparaciji jer uzrokuje pucanje i ljuštenje zbog mekoce i higroskopnosti. Neosjetljiv je na vlagu i visoke temperature pa se koristi kao punilo skupih boja i kao supstrat organskih pigmenata. kremser weiss = kremška bijela) Olovno bjelilo je bazicni olovni karbonat. Još u antickim vremenima proizvodio se umjetnim putem. Pecenjem na 10000C nastaje estrih gips koji stvrdnjava sporije. vec kao farmaceutski preparat. BJELILA 1. 2. KAOLIN Po sastavu je hidratizirani aluminijev silikat. Izuzetno je izražajan bijeli pigment. Nastaje oksidacijom para rafiniranog cinka. 2PbCO3Pb(OH)2. mekog opipa. odlicne moci pokrivanja (pokriva bolje od cinkovog bjelila.

S vlagom i CO2 iz zraka prelazi u cinkov karbonat. ujednacenog oblika zrna. ZnCO3. blage lužine. Napuljska žuta . Koristi se kao miješani pigment s barijevim sulfatom. engl. Po kemijskom sastavu je barijev sulfat. zinkovim oksidom i kalcijevim karbonatom u kojem titanovog oksida ima najmanje 20%.3. 1. Prirodni minerali za dobivanje titanovog bjelila: anatas (lijevo) i rutil Proizvodi se u anatas i rutil formi.2 Žuti pigmenti Auripigment ( “žuti arsenov blistavac” . otporan na svjetlo. a osušeni film nema zadovoljavajucu elasticnost. U upotrebi je najcešce pod nazivom Kronos Standard T i sadrži 25% TiO2 i 75 % BaSO4. Titanovo bjelilo Po sastavu je titanov oksid. Danas se više ne koristi. ZnS. koji ima veca zrna i sivkastu nijansu. * srebrni pecat je najkvalitetniji. kao i prema atmosferilijama. S uljem se djelomicno osapunjuje. Litopon U upotrebu ulazi krajem 19. Anatas je osjetljiv na svjetlo pa se koristi za unutrašnje radove. suši se sporije. Po sastavu je arsenov sulfid As2S3. Upijanjem vlage zrnca pigmenta bubre. Mora se cuvati u dobro zatvorenim posudama. stoljeca. zato zahtijeva tanki premaz. 6. a sivi zbog neoksidiranog cinka ima grubo zrno i sivu nijansu. orpiment. Po kvaliteti obojenosti i finoci zrna razlikuju se: * bijeli pecat * zeleni pecat * crveni pecat * plavi i sivi pecat Bijeli pecat je najkvalitetniji. sadrži 60% cink sulfida * zeleni pecat sadrži 40% cink sulfida 4. Postojan je prema svjetlosti. osjetljiv na kiseline. 3. narocito kad sadrži kobaltne spojeve koji ubrzavaju sušenje. Jako je otrovan. Podnosi se sa svim pigmentima pa se koristi u svim slikarskim tehnikama. Upotrebljava se u svim slikarskim tehnikama. TiO2. To je pigment vrlo intenzivne bjeline. U kontaktu sa sumpornim plinovima iz zraka stvara cinkov sulfid. Cinkovo bjelilo djeluje antisepticki. kiseline i lužine. ZnS. Otporan je na svjetlo. koji ima bijelu boju. Najljepše vrste ovog pigmenta dolazile su iz Perzije. U kontaktu s uljem ne ubrzava sušenje kao olovno bjelilo niti stvara krti film kao cinkovo bjelilo. Ima najvecu snagu pokrivanja medu bijelim pigmentima i veliku moc bojenja (nijansiranja). Manje je pokrivan (lazurniji je) od drugih bijelih pigmenata pa se cesto kombinira s olovnim ili titanovim bjelilom. Najviše se koristi u kombinaciji s uljima i emulzijskim vezivima te kao punilo i pigment za preparirnje podloga. Rutil je stabilniji i pokrivniji pa je podesan za radove u eksterijeru. Upija vlagu i bubri što loše utjece na preparaciju u kojoj nije zašticen uljnim omotacem. što boji daje glatkocu i sjaj. Koristi se u svim slikarskim tehnikama. BaSO4 i cinkov sulfid.) je davno poznati žuti pigment.To je amorfni prah finog ujednacenog zrna. Koristi se u proizvodnji sintetskih disperzija. sušenjem se skupljaju. lužinama i sumpornim plinovima iz zraka. što izaziva pucanje.

Neotporna je u kiseloj sredini. Po svojstvima je slicna olovnom bjelilu. Dobiva se taloženjem i žarenjem u više nijansi. Proizvodi se i umjetnim putem. stoljeca. Komercijalno se proizvodi tek u drugoj polovini 19. Danas se priprema umjetnim putem miješanjem raznih žutih pigmenata. Kromova žuta Otkrivena je krajem 18. greenochite Prirodni mineral tzv zeleni ochit nije bio korišten za dobivanje pigmenta 3. Cešce se koristi u akvarelu nego za pripremu uljenih boja. Ne koristi se u fresco tehnici. Izložena svjetlosti potamni ili pozeleni. Pb(SbO)2. Indijska žuta Spada u prirodne organske pigmente. Po sastavu je kadmijev sulfid. Po kemijskom sastavu je olovni kromat. PbCrO4. zlatnožute obojenosti.Smatra se da je njena upotreba u keramici i žuto obojenom egipatskom staklu stara nekoliko tisuca godina. Zahtijeva oko 15% ulja. 2. Suši se brzo zbog niske apsorpcije ulja i kemijskog sastava (spoj olova-djeluje sikativirajuce ) zato se veže samo s makovim uljem. Po kemijskom sastavu je olovni antimonijat. Talijanski slikari cesto su je koristili pod nazivom giallorino. stoljeca. stoljeca. Zahtijeva 40% veziva (srednja kolicina) uz dodatak 2% voska. 5. prirodni kromov pigment -rijetki mineral crocoit Podnosi se sa svim pigmentima. Kadmijeva žuta Pronadena je pocetkom 19. Izrazito je transparentna. CdCO3. 4. otapa se. CdS. zbog kojeg dolazi do tamnjenja. Podnosi se sa svim pigmentima i vezivima. ton boje varira od obojenosti slame do nijansi koje imaju crvenkasti prizvuk. Ima . osim gašenim vapnom. Otrovna je zbog olova. S uljem daje pastu izvrsne plasticnosti. Proizvodila se u Indiji iz urina krava koje su bile hranjene lišcem mango drva. Reakcijom nastaje olovni sulfid. Kobaltova žuta (aureolin) Spada medu skupe pigmente. cinkovog ili titanovog bjelila i okera. Po sastavu je kobaltov kalijev nitrit. Kao uljena boja zahtijeva 20% makovog ulja i 2% voska. od svijetložutih (limun) do narancastih. Reakcijom s gašenim vapnom stvara bijeli kadmijev karbonat. Svijetle nijanse nisu dovoljno otporne na svjetlo. S uljem te nijanse postaju necisto zelene. Ne koristi se za slikanje u eksterijeru. Najviše se koristi u tehnikama emulzijske tempere i u uljenom slikarstvu. osim s onima koji sadrže sumpor. bindheimit U evropskom slikarstvu koristi se prirodna vulkanska zemlja s padina Vezuva. raspadaju se na kromov oksid i olovo. Koristi se za proizvodnju jeftinijih boja. Dobro pokriva. Dolazi u svijetložutim do tamno žuto narancastim nijansama. PbS. Dosta je osjetljiva na sumporne plinove pa se zna dogoditi da u akvarel tehnici potamni. Ovisno o sirovinama i temperaturi žarenja. Kao uljena boja usporava sušenje. Danas se proizvodi imitacija originalne nijanse miješanjem kadmijeve žute. iako je otporna na lužine. U kloridnoj kiselini se otapa bez bojenih ostataka.

Po sastavu su željezov hidroksid Fe(OH)3 s primjesama gline. Okeri Okeri su prirodni zemljani pigmenti. lužine i atmosferilije. Za slikarske svrhe najbolji su francuski i rimski okeri. Kalciniranjem umbre dobije se pecena umbra smedecrvenkastog tona. Podnosi se sa svim pigmentima pa se može koristiti u svim slikarskim tehnikama. Najpoznatija i najviše cijenjena je umbra s otoka Cipra koja ima zelenkastosmedi ton zbog prisustva željezovog silikata. i mars žuta se upotrebljava u svim tehnikama. Smedim okerima ton daje prisustvo manganovog oksida. Zlatni okeri obicno se dobivaju miješanjem s kromovom žutom. Najbolja siena dolazi iz Toskane u Italiji. ali i u ulju. Osim željezovog hidroksida sadrži i manganov hidroksid. To je vrsta smedeg okera. 6. posebno fresko tehnikama. Kao i oker.zlatnožutu nijansu. 7. Umbra Umbra je prirodna smeda zemlja. vodu i lužine. Organske materije u okeru doprinose nestabilnosti boje. a ako imaju veci sadržaj gline sporije se suše. manganovih i kalcijevih spojeva. otporni na svjetlo. Zbog prisustva manganovih spojeva ima zagasitiju žutu nijansu. kiseline. Na temperaturi od 5000C žute nijanse koje sadrže do 90% željezovog hidroksida (hidratizirani željezov oksid) postaju blijedo crvene. Željezov hidroksid otpušta vodu i prelazi u oksid koji ima crvenu boju. Žarenjem dobiva topli crvenkastosmedi ton i postaje pokrivnija (pecena siena). 8.3. Lazurna je. Korišteni su još u antickom slikarstvu. vodena otopina alkalijskih silikata) jer bi se boja zgusnula i postala neupotrebljiva. a osjetljivi na kiseline. Zbog primjesa manganovog oksida i željezovog oksida okeri dobivaju smede ili crvenkaste nijanse. Sijenska zemlja. Kad sadrže kalcijeve spojeve (gips) ne smiju se koristiti u tehnici vodenog stakla (lužnato vezivo. Kao uljena boja zahtijeva 100% ulja zbog cega cesto tamni narocito u donjim slojevima. Zbog prisustva mangana u uljenim bojama ubrzava sušenje. Koristi se u svim tehnikama. terra di siena) spada u niz prirodnih okera. Mars žuta To je umjetno proizvedeni oker. Kao uljena boja zahtijeva 200% ulja pa je još prozirnija. Otporna je na svjetlost. S uljem daju polulazuran premaz. Stari slikari su umbru dodavali ulju zbog njenog sikativnog djelovanja. Žutom okeru obojenost daje željezov hidroksid. Za razliku od prirodnog okera uvijek ima istu kvalitetu i življu nijansu. Kvalitetne vrste cistih okera traženi su slikarski pigmenti. Izrazito je lazurna. Nikal-titan žuta Po sastavu je nikaltitanat. 6. Kaselska zemlja . kao i svi organski pigmenti. Razne kombinirane vrste okera dobivene miješanjem prirodnih i umjetnih pigmenata nazivaju se satinoberi. Podnosi se sa svim vezivima. grumen žutog okera Prema sadržanoj kolicini željezovog hidroksida i gline okeri dobivaju svijetložutu.3. Osušeni premaz je postojan i elastican. zlatniju ili tamniju nijansu. 2. Smedi pigmenti 1. Okeri se koriste u svim slikarskim tehnikama ako su cisti. (tal. Upotrebljava se u akvarel tehnici. Zbog velike kolicine ulja brzo tamni.

Crveni bolus (armenski bolus) koristi se kao podloga za pozlacivanje.3.. Asfalt Asfalt nema nikakvu primjenu u suvremenom slikarstvu. U prirodi se nalazi kao mineral cinabarit. Kadmijeve crvene boje reducirane barijevim sulfatom uvedene su u upotrebu 1926. englesko crvena. 4. 3CdS 2CdSe. perzijsko crvena. venecijansko crvena. upotrebljavaju se u svim tehnikama. Cinober (vermilion) Prirodni cinober: Ovaj intenzivno crveni pigment spada medu najstarije poznate boje. terra di pucoli itd. Koristio ju je Van Dyck pa je po njemu i dobila naziv Vandyke smeda. Najsvjetliji pigment se koristi kao zamjena za cinober. stoljeca..4. 3. Osjetljiv je na svjetlo. Kadmijeve boje imaju široku skalu tonova. Koristi se u Kini. Žarko je crvene boje i jake pokrivne moci. stoljeca. Prirodne i umjetne vrste crvenog okera (sadrže željezov oksid i aluminosilikate) dolaze na tržište kao željezo crvena. “Muzejska” patina na slikama 18. Rubens je kaselsku smedu cesto miješao s okerima. godine. benzin.) prožima okolne dijelove na slici smedim tonom. Tamnjenje je izrazitije u vodenim vezivima. stoljeca. Ovi crveni kadmoponi imaju sve osobine osnovnog pigmenta. Koristi se od kraja 17. Fe2O3(hematit). Po njima su i dobili nazive kao indijsko crvena. 3. 4. caput mortum. Grckoj. od narancastih do duboko crvenih. Proizvodi se i umjetnim putem. osim u fresko tehnici. U širu slikarsku upotrebu uvedena je pocetkom 20. Crveni pigmenti realgar 1. Indiji i Perziji. crveni bolus. Po kemijskom sastavu je živin sulfid. Kadmijeva crvena Spada medu najljepše i najpostojanije pigmente novijeg vremena. venecijansko crvena. 2. kad se asfalt najcešce koristio. 6. Sepija Sepija je prirodni organski pigment. Nositelj obojenosti je željezov oksid. tzv. Prirodni crveni okeri Prirodni crveni okeri su crveno obojene zemlje. Španjolskoj. Lazurna je i koristi se samo u akvarelu. Ležišta prirodnih crvenih okera su u Italiji. stoljeca. Po sastavu je kadmijev sulfoselenid. U upotrebu ulazi krajem 18. . Molibdat crvena Po sastavu je olovni molibdat miješan s olovnim kromatom. Osjetljiva je na vapno pa nije preporucljiva u fresko tehnici. pompejansko crvena. Ima slicna svojstva kao kromova žuta. posljedica je njegove topivosti. Koristi se u disperzijama. osim što s uljem slabije pokrivaju. uljenim bojama i akvarel bojama. Zbog djelomicne topljivosti u ulju i organskim otapalima (terpentin. Otporan je prema kiselinama i lužinama. Svi su otporni na svjetlu. neke vrste potamne pod direktnim djelovanjem sunceve svjetlosti. Egiptu. dobiva se iz sipe. crveni poliment. a naden je i na rimskim i pompejanskim zidnim slikama. dosta su pokrivni. Nalazišta su u Njemackoj. HgS.Kaselska zemlja je mekani smedi ugljen s humusom. Nalazišta su u blizini vulkanskih podrucja pa ih možemo smatrati prirodno pecenim žutim okerima.

Azurit je bazni bakrov karbonat /2CuCO3. Cisti pigment je otporan na svjetlo i blage lužine. Dobro se podnosi s vodenim i uljnim vezivima. minij 9. Permanent crvena (helio crvena.5. i 18. Kinakridonski pigmenti Dolaze pod razlicitim nazivima. toplini i otapalima spadaju u visoko vrijedne pigmente. Karmin Dobiva se iz organizma insekata (cocus cacti) koji žive na jednoj vrsti kaktusa u Centralnoj Americi. Tjelešca sasušenih ženki kuhaju se u vodi kako bi se pigment izdvojio. U spoju s uljem je izrazito lazuran. stoljeca koristi se cešce nego skuplji lapis lazuli . Po postojanosti na svjetlu. po sastavu je oksid olova. i 17. Zamjena je za cinober. 10. Ima dobru moc pokrivanja i bojenja. Po sastavu je kalijevo staklo obojeno kobaltovim oksidom.). Cinitelj obojenosti je karminska kiselina. Nije otporan na svjetlo. Najviše se koristi kod proizvodnje uljenih boja i emulzijskih (tempera) boja.3. Veci znacaj dobiva tek u 17. Zamijenjena je kobaltovom plavom. Kraplak Dobiva se iz korijena biljke broca (rubia tinctorum). Nepostojan je na svjetlu. Transparentni su. 7.Ime minij dobila je po rijeci Minius na sjeveru Španjolske.5. S uljem zahtijeva vecu kolicinu ulja pa se sporo suši. Slikari Egipta koristili su je vec prije 4000 godina. Zamijenjen je kvalitetnijom kobalt plavom i ultramarinom.. Minij crvena Jjedan od prvih umjetnih pigmenata( antika).. otpornosti prema atmosferilijama.Ubrzava sušenje ulja.. To je prvi organski pigment dobiven sintetskim putem (1868. god. Plavi pigmenti egipatsko plava smalt Egipatska plava spada medu najstarije pigmente. cocus cacti 8. U evropskom slikarstvu dobiva znacaj tek pocetkom 17. Alizarin Alizarin je izoliran iz korijena biljke broca taloženjem na glini. 6. koja pripada grupi organskih azo-pigmenata. kralj Ramzes III Smalt je naden u plavo obojenom staklu ranih kultura. Zamijenjen je naftol crvenom i alizarin sintetskim pigmentima. Na meki premaz koji daje alizarin ne smije se slikati bojama koje se suše brzo i koje nemaju dovoljnu elasticnost. U evropskom slikarstvu izmedu 15. Bio je poznat još prije naše ere.Cu(OH)2 / dobiven iz minerala koji je dosta rasprostranjen u prirodi. Izrazito je transparentan. Podnosi se sa svim pigmentima. Zamijenjen je sintetskim alizarinom. Izrazito je transparentan. Najnovija zamjena alizarina je naftol crvena. koji je postojaniji pigment. 6. pravo crvena) Umjetni je organski pigment dobiven supstrativnim postupkom. Zbog lazurnosti je pogodan u akvarelu. stoljeca. stoljecu. Koristi se u svim tehnikama. osim u fresko tehnici s kazeinom jer je nepostojan u lužnatom mediju. Danas se proizvodi umjetnim putem.

Po sastavu je feri-ferocijanid. Dolazi u dvije nijanse. Pariško plava (prusko plava. godine istovremeno su kemicari u Francuskoj i Njemackoj proizveli pigment slican prirodnom. Otporna je na kiseline. Ubrzava sušenje pa se veže makovim uljem. Ultramarin Prirodni ultramarin se dobiva iz poludragog kamena lapis lazuli. Ova svijetloplava boja malo zelenkastog tona postojana je na svjetlu i u svim vezivima. Složenim procesom ispiranja dobivao se pigment koji se u evropskom slikarstvu poceo koristiti tek u srednjem vijeku. Sadrži sumpor pa može aktivirati pigmente koji sadrže bakar ili olovo. Sve više se zamjenjuje ftalocijanin plavom . po površini slike može se pojaviti bjelicasta prevlaka. koji se još u starom Egiptu koristio za ukrasne svrhe. Otporna je na atmosferilije.. Po sastavu je kompleksna sol. Francuski proizvod dolazi pod nazivom “bleu azural” (azurno plava). Neke vrste nisu postojane u vapnu. Sve vrste su postojane na svjetlu. stoljeca. Dosta je lazurna. “fero”-spojevi dvovalentnog željeza). Proizvodi se žarenjem smjese kaolina. 2. Ultramarin je osjetljiv na djelovanje kiselina. Narocito je kvalitetan pigment za fresko slikanje. Manganova plava (mangan celinska plava) Noviji je plavozeleni pigment življe nijanse. Dobivanje kobalt plave u laboratoriju 3. Slobodne kiseline iz starog ulja. Ima izuzetno jaku moc bojenja. Kao uljena boja zahtijeva 40% ulja i 2% voska jer se od ulja lako odvaja.Kobalt plavu možemo lako dobiti i u laboratoriju zagrijavanjem mješavine aluminijevog i kobaltovog klorida za svega nekoliko minuta. kiseline i lužine pa se koristi u svim tehnikama. kiseli konzervansi u tempernim emulzijama i stipsa djeluju na promjenu boje. Nije otrovna. svijetloj i tamnoj. ploha oslikana celinsko plavom 4. Celinska plava ( ceruleum plava) Pronadena je pocetkom 19. Upotrebljava se u svim tehnikama. kvarca. Po kemijskom sastavu je kobaltov stanat (spoj kobalta i kositar oksida). koji žarenjem prelazi u plavi razlicitih nijansi. Dosta je skup pigment. Zbog higroskopnosti ultramarina. Upotrebom sode dobivaju se odmah plave nijanse. milori plava) Proizvedena je pocetkom 18. Kao uljena boja zahtijeva 80-100% ulja. Ogranicene je moci bojanja. veže se makovim uljem. azurit u prirodi 1. stoljeca. Oko 1826. Upotrebom sulfata nastaje zeleni ultramarin. natrijev-aluminijev silikat. lapis lazuli Zbog niske cijene proizvodnja umjetnog ultramarina potisnula je iz upotrebe mnoge plave pigmente. 5. Osjetljiva je i na vlagu. Djeluje ubrzavajuce na sušenje ulja. osjetljiva na lužine-postaje smeda. boja mu je dubokoplava s intenzivnim sjajem. natrij sulfata ili natrij karbonata i ugljena. Kao uljena boja zahtijeva dosta ulja pa zbog žucenja ulja lazurni premazi mogu dobiti zelenkastu nijansu. formule Fe4/Fe(CN)6/3 (“feri”-spojevi trovalentnog željeza. berlinsko plava. Kao uljena boja zahtijeva dosta ulja. “ultramarinska bolest” koja se uklanja alkoholnim parama. Kobaltova plava Po sastavu je kobaltov aluminat.

što je uoceno na dijelovima slika oslikanih tom bojom. cešce u temperi jer u ulju gubi obojenost.3. Njemacki proizvod dolazi pod nazivom heliogen plava. 6. pa se morao odmah lakirati.(ftalno plavom).Cu(OH)2. 2. grcka zelena) je stariji pigment. Ima duboki tamni ton kao pariško plava i veliku moc bojenja pa se za slikarske svrhe reducira inertnim pigmentima. Ljubicasti pigmenti Najznacajniji ljubicasti pigmenti su spojevi kobalta i mangana.6. Malahit je prirodni mineral. U evropskom slikarstvu se koristio do 18 stoljeca. pariško plava . Polulazuran je. 6. intenzivne zelenoplavicaste obojenosti. reakcijom ferferocijanida i željezo III klorida 6. Koristi se u svim tehnikama. Pariško plava se cesto miješa s gipsom. Po sastavu je bazicni bakrov acetat. Ultramarin ljubicasta Dobiva se iz plavog ultramarina djelovanjem klora i vodenih para. Postojana je na svjetlu. Otporna je na svjetlo. kiseline i lužine. formule CuCO3. milori plava. Manganova ljubicasta Po sastavu je manganov amonijev fosfat. nije postojan na lužine. 1. Ftalo plava (ftalocijanin plava) Po sastavu je ftalocijanin bakra. stoljeca. Prilikom rada s kobalt ljubicastim bojama treba biti oprezan jer se pripremaju i kao mješavine pa mogu biti otrovne. 3. Sklon je pucanju.3. otrovan i izbacen iz upotrebe pocetkom 19. Dublje je obojenosti od kobaltnih pigmenata. Najviše se koristi u zidnim tehnikama. Ima blijedoljubicastu nijansu. Kobaltova ljubicasta Proizvodi se kao svijetli pigment (kobaltov arsenat) koji je otrovan jer sadrži arsen. Dobivao se djelovanjem octene kiseline na bakar. Švajnfurtska zelena (emerald zelena) . 2. bazicni bakrov karbonat. Verdigris (vert de Grece. Tamniji pigment (kobaltov fosfat) nije otrovan pa se cešce koristi. Tako se sprjecavalo kemijsko aktiviranje s drugim bojama prema kojima je osjetljiv. baritom i kaolinom pa na tržište dolazi kao berlinsko plava. Zeleni pigmenti 1. Nepostojan je. Monastral je engleski proizvod.7. prusko plava. Zamijenjen je imitacijama prirodnog tona. Mineral u prirodi-razne forme: 3. osim u pastelu. pigmentni prah Dobivanje pariško plave kem.

a danas titanovog oksida. 5. viridijan) Po sastavu je hidratizirani kromov oksid. narocito majstorima jajcane tempere. Cr2O3. engl. 6. Upotrebljava se u svim tehnikama. veroneške zemlje (iz okoline Verone. Kao uljena boja ubrzava sušenje. Kromoksihidrat zelena (kromhidroksid zelena. Ima plavozelenkasti ton. Po svojstvima je slicna okerima. Monte Baldo)) hladnog plavicastozelenkastog tona davno su iscrpljena. Postojana je na svjetlu. Po sastavu je spoj bakra. terra verde) Po sastavu je željezov hidrosilikat sa silikatnim primjesama aluminija. otporna na kiseline i lužine. stoljeca. 4. Dobiva se taloženjem i žarenjem pa dolazi u više nijansi. Zelena zemlja (tal. pokrivan. U uljenim bojama daje transparentne filmove. Najljepše vrste danas dolaze s otoka Cipra. Ako je pomiješan s tešcem dolazi pod nazivom permanentno zelena. Dobiva se žarenjem životinjskih odmaštenih kostiju bez pristupa zraka. Kromoksid zelena Po sastavu je kromov oksid. Heliogen zelena Spada u grupu ftalocijanina. Dobro pokriva za razliku od krom hidroksida. osjetljiva je na kiseline. 6% kalcijev karbonat. visoke kvalitete. 6. 7. stoljeca. . Po sastavu je 84% kalcijev fosfat. Nalazišta poznate tzv. Maslinasto je zeleni pigment. Zbog intenziviranja obojenosti cesto sadrži krom oksid ili krom hidroksid.Dobiveni krom III oksid se hidratizira i prelazi u živi zeleni ton(3). Ranijim talijanskim slikarima. Podnosi se sa svim vezivima i pigmentima pa se koristi u svim tehnikama. U slikarstvu se koristi još od antickih vremena. Najviše se koristi s emulzijskim vezivima (srednjovjekovnih tempera) i fresko slikarstvu. Današnja emerald zelena proizvodi se od ftalocijanin zelene i cinkovog ili titanovog oksida. Najljepši je i najpostojaniji zeleni pigment. lužine i svjetlo. Upotrebljava se u svim tehnikama. Lagani je prah pa je izdašan. Po sastavu je kombinacija oksida kobalta i cinka .2H2O. magnezija itd. 12 3 Borna kiselina i potaša se homogeniziraju(1). Otrovna je i danas nema nikakav znacaj. Cr2O3. Žarenjem zelena zemlja dobiva crvenkasto-smedi ton i vecu pokrivnost. Podnosi se sa svim vezivima i pigmentima. arsena i octene kiseline. Njemacka zelena zemlja ima sivozeleni ton. Cobalt(II)-oxide-zinc(II)-oxide Kalciniranje kobalt(II)-klorida i cink(II)-oksida pri srednjim temperaturama 8. Tople smedezelene nijanse ceške i tirolske zemlje su manje cijenjene. otporan na kiseline. služila je kao jedan od najvažnijih tonova za podslikavanje inkarnata. zagrijavaju 6h na 500 c(2). Koštano crna (slonokosno crna) To je umjetno proizveden organski crni pigment.Uvedena je u slikarsku upotrebu pocetkom 19. 10% ugljik. Crni pigmenti 1. Poznata je još od pocetka 19. Otporna je na svjetlo i lužine. stoljeca. Pomiješan s kadmijevom žutom daje kadmijevu zelenu. Kobalt zelena U upotrebu dolazi krajem 18.3.8.

Fe3O4. Prije ribanja s vodenim vezivima. Osušeni premaz je izrazito mekan. Cada Crne boje od cade dobivaju se sagorijevanjem organskih materijala. Trsna crna (lozova crna. Ciste i kvalitetne vrste otporne su na svjetlo. zbog male specificne težine. 2. Podnosi se odlicno sa svim vezivima i pigmentima. Kao uljena boja suši se sporo. dobro pokriva. 3. MnO2. jezgrasta crna) To je organski pigment. Odlicno pokriva i boji. Kao spoj mangana u ulju djeluje sikativirajuce. Kvalitetne vrste (cisti ugljik) mogu se koristiti u fresko tehnikama. mora se navlažiti alkoholom i tek onda vezati s vezivom. Ima odlicnu pokrivnost. Veoma je lagan i postojan pigment. Koristi se u svim slikarskim tehnikama. Kod pripreme boja treba ga ribati s gustim vezivom. Od druge polovine 19.Crna boja dobivena od slonovace (elefantinum) bila je poznata još u grckom slikarstvu. stoljeca dobiva se od zemnog plina (plinska cada). Ne koristi se u zidnom slikarstvu. Koristi se u svim slikarskim tehnikama. Najstarije vrste dobivale su se spaljivanjem drva bogatog smolom ili same smole. Manganova crna Manganova crna je prirodni anorganski pigment Po sastavu je manganov oksid. Dobre je pokrivnosti i postojanosti na svjetlo. Otporna je na svjetlo. Usporava sušenje. Veziva Klasicne Tehnike Lakovi-Smole i Otpala Ljepila . dok neciste vrste s vlažnom podlogom dovode do “cvjetanja boje” (eflorescencija) zbog natrijevih i kalijevih soli topljivih u vodi koje izlaze na površinu i kristaliziraju. Dobiva se žarenjem cokota vinove loze bez pristupa zraka. Ona je umjetno anorganski pigment. a najviše u zidnim tehnikama. Po sastavu je cisti ugljik s neznatnim rimjesama. lužine i kiseline. Za pripremu uljene boje zahtijeva i do 150% ulja. Otporna je na sve utjecaje. Njena upotreba pocinje u dalekoj prošlosti i traje do danas. Željezno oksidno crna (Mars crna) Po sastavu je željezov oksid. Bolji pigmenti dobivali su se kasnije sagorijevanjem masti i ulja. 4. 5. Koristi se u svim slikarskim tehnikama.

Lakovi. orahovo ulje. poliuretanski. cvrstu i trajnu površinu. Minimalna kolicina gline u pigmentima bila je mehanicko vezivo. Vodena (hidrofilna) veziva: 2. Pregled vodenih veziva Naziv veziva Kemijski sastav gašeno vapno kalcijev hidroksid vodeno staklo vodena otopina alkalijskih silikata tutkalo protein-kolagen kazein fosforprotein gumiarabika polisaharid glutolin metilceluloza . Kitova mast ili kitovo ulje spominje se u sjevernim zemljama. mastiks. Želja za postojanim i trajnim ukrašavanjem dovodila je do upotrebe razlicitih veziva i pigmenata i obrade površine koja se oslikavala. stoljeca opisan je proces bržeg sušenja ulja pomocu metalnih oksida. Utjecu i na opticki ucinak boje zbog specificne refleksije svjetlosti. smolom. PODJELA VEZIVA Prema kemijskom sastavu veziva se dijele na: * anorganska (mineralna) * organska (prirodna i sintetska) Prema sastavnim dijelovima otopine veziva.7. glina i sl. Uljna-lipofilna veziva: laneno ulje. Premazi boje moraju s podlogom stvoriti kompaktnu. voštanom temperom (“voskom na hladno”) / a ponekad i jajem /jajcana tempera/. makovo ulje. pergament ribljim tutkalom. kao i riblje tutkalo. Tisucama godina nastajalo je trajnije vezivo prirodnim kapanjem vode koja je taložila na površinu slike otopljene minerale i stvarala tanku prozirnu karbonatnu prevlaku (skramu). biljnim sokovima i sl. Tablica 1. masti. stoljecu opisuje trvenje pigmenata lanenim ili orahovim uljem. Veziva štite od vanjskih utjecaja pigmente i podlogu. U Egiptu se koristi mulj iz Nila. Organska veziva su relativno brzo propala. šelak. dijele se na: 1.1. mogu se koristiti s dodatkom prirodnih i umjetnih smola. Najranija slikana djela na vlažnim kamenim površinama Altamire. lojem. Za obradu drva spominje se vosak. THEOPHILIUS vec u 12. Lescauxa i drugih spilja oslikana su zemljanim bojama vezanim krvlju. Pigmenti su se miješali s prirodnim vezivima. polivinilacetatni. Platno se obraduje voštanom bojom. 3. VEZIVA Veziva povezuju cestice pigmenata medusobno u film i s podlogom. kopal. koja je fiksirala pigment uz podlogu. akrilni. lakovi na bazi celuloznih estera. 4. uljenih. Faiyumski portreti naslikani su enkaustikom (“voskom na vruce”). 7. poliesterski lakovi itd. a u manuskriptima 14. odnosno lakovnih dijelova. Emulzije: veziva od vodenih (hidrofilnih) i hidrofobnih tj. slicnu onoj na kasnijim pravim freskama. od prirodnih i umjetnih smola: damar.

disperzivna veziva sinteticki polimeri Prema broju sastojaka otopljenog veziva dijele se na: jednodijelna, dvodijelna i višedijelna veziva. Veziva povezuju i opkoljuju pigmente, penetriraju u pore podloge, pa moraju biti u tekucem stanju. Jednodijelna veziva koriste se bez ikakvih dodataka. Ulja su na sobnoj temperaturi tekuca i mogu se koristiti kao samostalna veziva. Vezuju /suše/ kemijskim procesom, oksidacijom i polimerizacijom te prelaze u sasvim novu tvar, tzv. oksin, koji se više ne otapa u terpentinu, vec samo u najjacim organskim otapalima. Vosak se može koristiti kao samostalno vezivo u enkaustici kad zagrijan veže pigmente hladenjem i skrucivanjem Dvodijelna veziva su cvrste tvari koje se otapaju u vodi ili organskim otapalima kao prave otopine ili kao koloidne otopine (disperzije). Suše se fizikalnim putem, isparavanjem otapala. Tutkalna otopina je dvodijelno vezivo. To je koloidna otopina, koja hladenjem iz stanja sola prelazi u stanje gela(tine) procesom koagulacije. Peptizacija je obrnuti proces. Koloidne otopine imaju velicinu cestica 1-200 nm i zbog toga odredena svojstva, koja ih razlikuju od pravih otopina u kojima cestice otopljene tvari imaju velicinu manju od 1 nm. Kad voda ishlapi, cestice tutkala zaostaju mikroskopski fino rasporedene izmedu cestica pigmenata, kao i izmedu sloja boje i slikarske osnove (preparacije, grunda). Molekule tutkala se u tim meduprostorima zadrže, kao da su se filtrirale, pa voda bez cestica veziva dolazi na površinu i hlapi. Svjetlo se na cesticama tutkala rasprši (površinska refleksija), što stvara mat efekt. Lakovi su otopine smola u otapalima. To su prave otopine. Kad otapalo ishlapi, smola zaostaje u homogenom filmu cvrsto vezana na površini. Zbog dubinske refleksije svjetlosti pojavljuje se sjaj površine. Višedijelna veziva su mješavine jednodijelnih i dvodijelnih veziva. Slikarski mediji su višedijelna veziva. Sastoje se od ulja i smolnih otopina. Miješanjem hidrofilnih i hidrofobnih veziva nastaju emulzije. Žumanjak je prirodna emulzija koja sadrži hidrofilnu bjelancevinu-albumin i žumanjkovo ulje. Emulzije su vezivo u temperama. Tutkalo, kazein, glutolin i gumiarabika mogu se emulgirati uljem ili nekim drugim hidrofobnim sastojkom. U slikarstvu se koristi kazeinska tempera, jajcana tempera, gumitempera i voštana tempera. 7.2. POMOCNA SREDSTVA Pomocna sredstva su tvari koje nemaju svojstvo vezivanja, ali utjecu na specificnost vezivanja pojedinih veziva. Oni poboljšavaju ili daju odredena svojstva vezivima. Prema funkciji se dijele na: * otapala ili razrjedivaci - voda, organska otapala; blage alkalije za kazein * sredstva za povecanje cvrstoce (otvrdnjavanje) alaun (stipsa), formalin * ubrzivaci sušenja: sikativi * emulgatori i sredstva za povezivanje: sapuni, zaštitni koloidi * sredstva za kvašenje (smanjenje površinske napetosti): volovska žuc, amonijak, alkohol, Agepon (koristi se u fotografiji) * sredstva za konzerviranje: boraks (Na2B4O7 · 10 H2O), alkohol, vinski ocat, etericna ulja (klincicevo, karanfilovo, lavandino...) 7.3. SVOJSTVA VEZIVA Vezivo utjece na kvalitetu, trajnost i izgled boje. Boje, kao i razliciti nositelji slike, danas na tržište dolaze vec pripremljeni. Primjena veziva je više ili manje prepuštena slikaru. Od najranijih vremena do danas najveca pažnja se posvecuje svojstvima, pripremi, korištenju i kombiniranju veziva u slikarskim tehnikama. Kvaliteta i trajnost slike ovise u prvom redu o poznavanju fizikalnih i kemijskih svojstava veziva.

7.3.1. Kemijska i fizikalna svojstva veziva 1. Kemijska aktivnost veziva Neka veziva djeluju lužnato (gašeno vapno, vodeno staklo...), a neka kiselo (ulje kad je staro...). Najbolje je kad je vezivo po svom kemijskom djelovanju neutralno. Kemijska aktivnost veziva utjece na odredene pigmente koji nisu jednako otporni na kiseline i lužine (alkalije, baze), a isto tako i na nositelja slike, zbog cega je potrebna odgovarajuca priprema nositelja. 2. Miris Svako vezivo, kao i pomocno sredstvo ima karakteristican miris. Po mirisu se može odrediti kvaliteta veziva, li je neko vezivo svježe, staro ili cak pokvareno. 3. Boja Svako cisto kvalitetno vezivo ima karakteristicnu boju. Što je vezivo svjetlije boje, obicno je i kvalitetnije. Za tradiciomalne slikarske svrhe je bolje što svjetlije tutkalo, bistrije i svjetlije laneno ulje i bezbojne smole. 4. Viskoznost Viskoznost je vrsta unutrašnjeg trenja. To je svojstvo tekucine da se odupire gibanju susjednih slojeva. Pojednostavljeno, to je osobina tekucine da se lakše ili teže giba (tece) . Jedinica viskoznosti je Paskal sekunda /Pa s/. U slikarstvu se obicno upotrebljavaju nisko- viskozna veziva (otopine veziva u otapalima i razrjedivacima) i srednjeviskozna veziva (ulja).Viskoznija veziva su npr. ven.terpentin, štand ulje, voštana pasta, akrilni gelovi. 5. Konzistencija Boja u odgovarajucoj konzistenciji (lat. consistere =držati se zajedno, mirovati) mora biti i stabilna. Neki pigmenti vezani uljem odvajaju se od ulja, gube konzistentnu stabilnost. To se dogada kod nekih vrsta kromhidroksid zelenih, cinkovog bjelila, ultramarina itd. Dodatkom 2% voska u ulje taj nedostatak se uklanja. 6. Napetost Prilikom sušenja veziva u boji ili osnovi (preparaciji) dolazi do odredenog zatezanja, napetosti u samom vezivu. Napetost ovisi i o koncentraciji veziva. Postoji napetost i izmedu pojedinih slojeva boje. Sloj boje i sloj preparacije s velikom koncentracijom veziva sigurno ce pucati ako nisu “usuglašeni”. Ako se preko zasicene uljene boje, dok još nije sasvim suha, prelazi slojem boje razrijedene smolnom otopinom, koji brže suši od donjeg sloja, zbog razlike u napetosti doci ce do pucanja (nastaju krakelire). Stari majstori su radili na više slika kako bi slikani sloj izmedu pojedinih faza dobro osušio. 7. Elasticnost veziva Što je vezivo elasticnije manje je djelovanje napetosti za vrijeme sušenja. Najelasticnija su ulja, ali i slojevi uljene boje vremenom postaju krti, lomljivi i pucaju. Lomljivost starih premaza nije toliko opasna kao pucanje tijekom rada zbog nepravilnog nanošenja boje ili neprimjerene kolicine veziva. Vezivima se dodaju sredstva za povecanje elasticnosti. Hidrofilnim vezivima se ranije dodavao med ili šecerni sirup. Danas se obicno koristi glicerin (glicerol). Najvecu elasticnost imaju jajcane emulzije, akrilne emulzije itd. Nitrocelulozni lakovi su krti i moraju sadržavati sredstva za povecanje elasticnosti. 8. Postojanost veziva Postojanost veziva podrazumijeva zadržavanje pocetnih osobina veziva, kompatibilnost sa svim materijalima upotrijebljenim pri gradnji slike. Idealnog veziva nema. Vosak se približava tim zahtjevima. Ulja, smole, nitrolakovi starenjem više ili manje žute, tamne, postaju krti i lomljivi. Akrilna smola daje dobre rezultate, buducnost ce tek pokazati njenu pravu kvalitetu. 9. Opticki utjecaj veziva na boje

Kad svjetlost padne na predmet, jedan dio svjetlosnih zraka se apsorbira, a preostali dio reflektira. Svako prelamanje svjetlosti u našem oku daje ucinak gubitka svjetlosti i izaziva relativno tamnjenje, koje se može manifestirati tako da boji daje zasiceniji, dublji ton. Kod nekih tehnika (pastel, tempera, gvaš...) na osušenu boju djeluje površinska svjetlost jer se zrake svjetlosti difuzno reflektiraju s (neprozirne, pokrivne) površine boje na cesticama veziva i pigmenta. Rezultat je mat karakter oslikane površine. Kod drugih tehnika djeluje dubinska svjetlost. Zrake svjetlosti se reflektiraju s površine, ali se i lome i prolaze kroz sloj lazurnog namaza do neprozirnih slojeva i tu se reflektiraju. Nekad se odbijaju tek od podslikanog sloja osnove nositelja i dolaze u oko promatraca. Dubinska refleksija je poslijedica lazurnog karaktera veziva. Lakiranjem slika dobije dubinski sjaj i zasiceniji,tamniji ton, boja postaje intenzivnija. a b Slika 7.1 (a) Dubinska refleksija, (b) površinska refleksija Mat lakovi sadrže vosak ili raspršene sitne cestice amorfnog SiO2, na kojima se svjetlo difuzno reflektira, što daje mat karakter-zamucenost. Boja istog pigmenta vezanog s razlicitim vezivom može djelovati drugacije.Pigmenti u vezivima dobivaju dublji,tamniji ton nego što ga imaju u suhom stanju, zato što veziva imaju veci indeks refrakcije (loma) IR od zraka(1). Što je veca razlika indeksa refrakcije pigmenta i IR medija koji ga okružuje (veziva), veca je i refleksija svjetlosti, pigment postaje svjetliji. Na primjer, ultramarin (IR = 1.50) je svjetliji u praškastom stanju (IR zraka je 1,oo) nego u ulju (IR ulja= 1.48). Tempera nakon sušenja posvijetli, akrilne boje dobivaju tamniji ton. 10. Lazurnost Lazurnost ili pokrivnost boje ovisi o samom pigmentu ali i o svojstvima veziva. Što je manja razlika indeksa refrakcije izmedu pigmenata i veziva veca je lazurnost premaza. Odredene tehnike preferiraju iskljucivo lazurne (akvarel) ili pokrivajuce nanose boje (ulje). Zbog lazurnosti uljena boja se miješa terpentinom ili lazurnim medijem. Zbog vece sjajnosti miješa se lak-medijem (damar otopljen u terpentinu). Ilustracije loma svjetla pri prolazu kroz razne materije

KLASICNE CRTACE I SLIKARSKE TEHNIKE

Masni ugljen daje socniji i intenzivniji potez koji se zbog sadržanog ulja teže briše. za preliminarne studije za ulje. Ugljene olovke. crni krejoni izradeni su od specijalno prešanog ugljena u obliku mine umetnute u drveni uložak. Najfiniji drveni ugljen dobiven je od vinove loze. dolazi u jednakomjerno debelim štapicima. Ugljen se koristi za iscrtavanje kod fresko slikanja. Kao samostalna likovna tehnika javlja se tek u 19. pastelom ili nekim drugim materijalom. kao i mekani akvarelni kist. od 00 do 5. Šiljkom ugljena mogu se izvlaciti crte razlicite debljine i intenziteta. Ugljen se lako briše. Karakteristika ugljena je njegova mekoca zbog prašnjave strukture materijala. Danas se proizvode dvije vrste ugljena: Prirodni drveni ugljen od ljeskovih. odnosno sintetski crtaci ugljen dobiva se prešanjem ugljene prašine dobivene pri proizvodnji svijetleceg plina. manje je lomljiv. tzv. Pruža mogucnost egzaktnog crteža i egzaktne gradacije plohe. Karboniziranim komadicima drva crtali su po zidovima stanovnici spilja.0. akrilik ili neku drugi tehniku. razmazivanje ugljena i skidanje suvišnog praha koriste se mekane flanelne krpice ili vata. crtež se fiksira. Obicno se proizvode u 4 stupnja tvrdoce (po engleskoj literaturi) * ekstra soft 6B * soft 4B * medium 2B * hard HB . Kad se ugljen više ne hvata za papir jer je prezasicen ugljenom.8. Samo neke jako tvrde vrste ostavljaju trag i poslije brisanja. Za osvjetljavanje tonova. a nakon sušenja fiksativa ponovo se može crtati ugljenom. Za potpuno brisanje manjih površina koristi se gnetilna guma. Kao sredstvo za studijsko crtanje koristi se ugljen u najstarijim majstorskim radionicama. Najcešce sadrži i neko vezivo pa se teže briše. Ugljen se cesto kombinira kredom. Masni ugljen se dobije mocenjem štapica drvenog ugljena nekoliko sati u lanenom ili makovom ulju dok se sasvim ne “napiju” ulja. Obicno se proizvodi u 7 razlicitih stupnjeva tvrdoce. vrbovih ili lipovih štapica dobivenih izgaranjem bez pristupa zraka proizvodi se u razlicitim debljinama. Tvrdi je i jace prianja uz papir. stoljecu. UGLJEN I OLOVKA 8.1. Cesto se oznacava kao sibirski ugljen za crtanje. Prešani. Završeni crtež ugljenom opet se fiksira. Za postizanje ploha razlicitih tonskih vrijednosti koristi se ugljen položen na podlogu širinom ili debljinom ugljenog štapica.UGLJEN Ugljen je jedan od najstarijih crtacih materijala.

komprimirani ugljen (6) Kao podloga za crteže ugljenom upotrebljavaju se hrapavije vrste bijelog ili toniranog papira i kartona. 1 dijela amilacetata (nitrorazrijedivac) i 1 dijela etera razne vrste ugljena i gumica za ugljen V.Grafit je jako mekan pa u pocetku nije korišten za pisanje vec kao premaz za nalicje papira. 1882. ugljeni prah(5). pa je pogodan za dug rad Kako samo ime kaže-prvobitna olovka je anticka pisaljka od olova koja ostavlja sivkasti trag. akvarel papir. . a takoder se koristi i medu-fiksiranje da bi se novi sloj ugljena prihvatio na vec zasicenu podlogu. Fiksativi moraju fiksirati crtež da se ne briše. vecinom u bocama pod pritiskom ili u obicnim bocicama pa se nanose usnom ili rucnom fiksirkom.5%-tna otopina narancastog šelaka u špiritu . 1900. 1 Prirodni drveni ugljen razlicitih debljina (1. ugljene olovke (4). Gladi papir je pogodniji z+a prešani ugljen. Fiksativi se mogu pripremiti od sljedecih sastojaka: .Picasso autoportret. tamnijeg ili svjetlijeg traga. ne smiju mijenjati karakter površinske strukture crteža. slika prikazuje tzv.Kasnije je razvijen proces miješanja sa glinom i pecenja mina na 1200 c te impregniranja voskom radi boljeg vezanja.otopina disperzije akrilne smole (akrilni medij) u vodi u omjeru 1:30. ne smiju bitno utjecati na obojenost crtace površine.2. savršenu olovku . Pogodan je i pakpapir.3).2. ili o akvarelinim bojama u ovakvom pakiranju.Ove pisaljke bile su preteca olovke od grafita i gline kakvu danas koristimo.za prenošenje crteža. otopina kolofonija u benzinu najmanje mijenja obojenost crteža .tj pocetkom 19 st. špiritu (alkoholu nabavljenom u trgovini.Slicno tome nastaje i metalna pisaljka srebrenka( ugl.capon fiksativ pravi se od 1 dijela capon laka (nitrolaka). a ne u apotekarskom alkoholu) ili terpentinu.Holbein. dakle kao i ugljen. Danas na tržište dolaze gotovi fiksativi. iako je grafit otkriven 200 godina ranije.van Gogh. OLOVKA Olovka. monokromni medij.Pisanello).Durer.sa integriranim šiljilom I gumicom u cepu . radi se uglavnom o raznim vrstama kreda i pastela u obliku olovke. Sredstva za fiksiranje ugljena potrebna su da bi zaštitila ugljen od brisanja. P.Slika 8. a koja je patentirana tek u 18. linijskog karaktera. u užem smislu poimanja iskljucivo je crtaci materijal.Iako danas postoji ogroman izbor raznih tipova olovaka u svim bojama. kao i papirnati zidni tapeti. trokutaski presjek namanje zamara ruku i lako se šilji kao i okrugli. starac u fraku.3%-tna otopina kolofonija u benzinu. 8. bakar sa posrebrenim vrhom) dosta korištena u renesansi(Leonardo.

D.Tvrde olovke dobre su za fino.1843. Nebrojene su mogucnosti upotrebe olovke kao crtaceg-slikarskog materijala kao i kombinacije sa svim tehnikama-od pripremnog crteža do crtanja na osušenu ili u još mokru boju.sinopia. Masne krede sadrže i masne sastojke kao što su vosak.crtanjem.Zbog kemijske inertnosti grafita crtež olovkom vrlo je otporan na utj. . vlage i svjetla te spada u vrlo stabilne tehnike. crtež olovkom boji Picasso . koristili su je i Rubens i drugi slikari. tvrde-pisaljke. Pompejima. 'slikarev pribor'' 9. sapun. pa tako nastaju i oznake H(ili F. loj i cadu. Po sastavu je kalcijev karbonat. na kojem se slika. gipsa i veziva (tragant guma. koja se spominje kao “crna pisaljka” sa svojstvima ugljena za pisanje. portret djevojke – olovka i ugljen J. egipatskom slikarstvu. Umjetne crtace krede na tržište danas dolaze u nizu razlicitih tipova ovisno o vezivu i vrsti pigmenata ( mekše-krejoni. 'Escherova nocna mora' Lautrec.Mekše olovke lako se razmazuju i lako pucaju pri oštrenju ali daju socan trag i dobre su za snažne kontrastne i više slikarske crteže. od firm). Iz circusa. tanke mine-olovke u boji).1. Jedan od navecih proizvodaca olovaka svakako je i Faber Castell J..H.KREDA Kreda potjece sa otoka Krete gdje su poznata anticka nalazišta krede. precizno crtanje i opcenito omogucuju cišci rad jer se teže razmažu.Hillberry 1998.Bedford .0. olovka i olovke u J..B i HB.Zbog toga su dobre i za skiciranje kompozicije u u akvarelu ali i opcenito u drugim tehnikama jer ne zamaste papir što omogucuje dobro prianjanje boje.H-za hard tj. razmazivanjem. Od prirodnih kreda najznacajnije su: .Brojevima je oznacena veca mekoca ili tvrdoca . Nijedan crtaci materijal ne može docarati boju ljudske puti kao sanguine. litografska kreda sadrži vosak. Posebna vrsta krede. . Crtež sinopiom se jednostavno naziva “sinopia”.Dodatnim fiksiranjem eliminira se mehanicki nedostatak brisanja. KREDA I PASTEL 9.crteža. Od crvenih kreda najpoznatije su: . tvrdu olovku a B za black tj. koja se koristila u spiljama. retel (crvenosmeda kreda) . Mekoca i ton olovke ovise o odnosu gline i grafita – što je više gline olovka je tvrda i ton svjetliji. tutkalo). Kreda kao crtaci materijal dobiva veliki znacaj u vrijeme renesanse kad se prave i umjetne krede od pigmenata i bijele gline.D. Nalazi se ispod završnog sloja žbuke -intonaca.. gumiarabika.sanguine.crveni bolus.Crtež vrlo mekom olovkom (iznad 4B) preporucljivo je fiksirati jer se lako prlja.tamnu i HB za polutvrdu. koja ima važnu ulogu u fresko slikarstvu talijanske renesanse. crnu.crna prirodna kreda. šrafiranjem. laneno ulje i slicno.

Zbog prašnjave strukture i crteži kredom. vatom ili mekom gumicom. studija. Francuzi za pastel i gvaš proizvode citav niz toniranih papira -canson papiri. Zbog prašnjave strukture. Može se preparirati kredom razmucenom u blagoj otopini tutkala uz dodatak nekog pigmenta da se dobije tonirana podloga. Tvrdim pastelima izvode se konture ili cisti linearni crtež.Kreda strukturom povezuje olovku i ugljen. Podloga za pastel je svaki papir ili karton koji ima takvu teksturu da se trag poteza pastelnom bojom zadržava na površini.2. Odlomljeni komadi prislonjeni cijelom površinom na papir koriste se za dobivanje vecih površina razlicitih tonova.1883.. celulozna veziva kao metilceluloza .. Sva sredstva kojima se pastel fiksira mijenjaju karakter pastela. pored vlakana bezdrvne celuloze. ispunjavanje ploha odnosno slikanje.fiksirati Mramorno brašno se može dodati u bilo kojoj fazi slikanja i fiksirati pa nastaviti slikati. Glatki papir ne podnosi puno slojeva. pastel se može razmazivati po podlozi. kao i crteži ugljenom. sipkosti i mekoce. osim kromatskog pigmenta. Daju intenzivnije boje ali nemaju isti karakter mekoce kao suhi pasteli. Kod specijalnih papira za pastel papirna pulpa sadrži. kao i o vrsti pigmenata. Od te paste oblikuje se pastel u štapicima. .) i akromatske pigmente: bijeli ili crni pigment. i grublje cestice nekog punila nanesene na jednoj strani.. Razliciti tonovi pastela dobivaju se miješanjem pigmenata s osnovnom masom.akrilik slikarsku boju odredenog tona razrijediti vodom. Preparacija mramornim brašnom 1. ovisno o kolicini i vrsti veziva. što omogucuje miješanje boja na samoj podlozi i stvaranje bogatstva tonova. Bojeni trag je puniji. Papir se može i u proizvodnji brusiti pa se dobije baršunasta tekstura karakteristicna za francuske velour-papire. Položena na papir cijelom debljinom.conte crayon Prud'hon -crtež crnom i bijelom kredom 9. Nastali novi oštri bridovi omogucuju izvlacenje tankih linija.još vlažnu toniranu preparaciju posuti ravnomjerno mramornim brašnom da se dobije odgovarajuca tekstura 3. . Trag pastela je mekan i baršunast. proizvode se u tri do cetiri tvrdoce. Meki pasteli su pogodni za tonske gradacije. Leonardo. gips ili glina. brzo se zasiti. i minimalne kolicine veziva (tutkalo. Za grublje pastelne podloge koriste se i fini karborund papiri za brušenje lakiranih površina.razlicitih tonova. daje kao i ugljen razlicite tonske gradacije. Zašiljena kreda ostavlja trag slican tragu mekane olovke. socniji. promiješati i premazati podlogu 2. moraju se fiksirati. gumiarabika. Seurat . Za razliku od obicnih kreda koje su tvrde. Umjesto bijelog pigmenta može se koristiti talk. Intenzivnost boje ovisi o kolicini bijele ili crne osnovne mase u odredenom pastelu. Boja se lagano skida krpicom. Kreda se lako razmazuje po papiru. Pastel se može nanositi u nekoliko slojeva. . lako se lomi i mijenja svoj oblik. kao i dužinom. Pastelni štapici. dodati odgovarajucu kolicinu mramornog brašna. Jablani.kreda . U novije vrijeme proizvode se kolekcije uljenih i voštano-smolnih pastela kojima nije potreban nikakav fiksativ. pasteli sadrže. PASTEL Rijec pastel dolazi od talijanske rijeci pastello što znacii pasta. Hrapava tekstura prihvaca više slojeva boje.

smola a kasnije biljnih ulja (sezam. kao i mnogih org. NAN KING INTENSE. želatinom.Picasso 10.tuš dobiven od bukove cade-uz dodatak malo azurita i crvene dobiva karakteristican ton . crtež je izveden bojom u tekucem stanju-perom (metalnim ili klasicnim.Ovu boju koristio je Rembrandt. dio etera E. pastela ili olovke – 'mokra' crtaca tehnika.. poput orahovog 'bajca'-mocila. trskom ili kistom. pigmenata. a vjerojatno i renesansni slikari. ili disperzijom npr. u vodi i vezan najcešce gumiarabikom. Sa tehnološkog aspekta – tuš je VODENA DISPERZIJA cesto identicna akvarelu – sadrži. kineski ili indijski tuš pravio se od cade i otopine bilo kojeg vodotopivog veziva i modelirao u štapice.neutralna akvarelna boja tamnosmedežuckaste nijanse.Naknadno su se štapici trvili na keramickoj posudici s vodom i stvarali tuš. dio capon laka -1 vol.Mana sepie. dio amilacetata -1 vol. borovine.Vezivo u tušu služi i kao tzv. organskog porijekla disp. pigment ugl.Degas P. Poussin. PELIKAN. zaštitni koloid kako se cestice pigmenta ne bi odvajale od medija vode. Fragonard.Medu najvalitetnije tuševe danas ubraja se INIDAN INK. U tehniku tuša svrstavamo i crteže u sepiji.faber-castell pasteli u štapicima raznih boja Najpogodniji su fiksativi pripremljeni kao 2%-tne otopine smola u brzo hlapljivom otapalu. Fiksira se od rubova slike prema središnjem dijelu s udaljenosti od najmanje 50 cm.Pod ovim imenom dolaze i razne imitacije tona.npr gušcjim).Crtež tušom. Wehlteu) -1 vol. tung ulje) u malim lampicama od terakote. capon fiksativ (prema K. što mu daje vodotpornost nakon sušenja.šelakovog sapuna. slaba je otpornost na svjetlo. Može se fiksirati i postepeno u toku rada.05 tisucinki milimetra).drvcem. TUŠ Tuš je za razliku od ugljena. krede. Za kvalitetan tuš bitno je da su cestice pigmenta što finije(ne vece od 0.Tuš može biti i u krutom stanju – tzv. ROTRING.U Evropi je poznata Bistra . dakle. Cada se dobivala izgaranjem rižine slame. .. bolje svjetlostalnosti.

hot pressed) s relativno glatkom teksturom pogodnom za crtež perom i olovkom . ne zaostaju za tuševima. oznaka R Rubens. površina se blago istrlja cistom vodom uz dodatak 2-3 kapi amonijaka ili govede žuci. Prozracnost i intenzitet boja pojacava zrnasta tekstura papira. i 19. na podlogu uslijed oksidacije (taninska tinta željeza nagriza papir). hladno prešani. bilo suhim ili vlažnim postupkom. To je slojevita tehnika slikanja. stoljecu akvarel se koristi za prikazivanje arhitektonskih i gradskih veduta. Podloga (bijela boja papira) ili jedna boja ispod druge prosijava transparentno kroz sljedeci lazurno naneseni sloj boje.Nakon sušenja slika se . U srednjem vijeku vodenim bojama se slikalo. Akvarel papir mora biti osloboden i minimalnih masnoca da bi se boja dobro razlijevala. u popularnim 'kemijskim' olovkama pa treba biti svjestan mogucih nedostataka ovog jeftinog i prakticnog crtaceg pribora. bez upotrebe kemikalija. Najcešce se koriste tri standardizirana tipa papira: . važno je napomenuti da su današnje tinte mnogo kvalitetnije i ugl. Takoder su dekorativne crteže rezane u kamenu popunjavali obojenim prahom i fiksirali vodenom otopinom gumiarabike. oznaka CP Armand . crtež perom Eugen Isabey . Moze se papir zalijepiti i slabim ljepilom.nije vruce prešan) srednje hrapavi papir . Najkvalitetniji papir za akvarel proizvodi se od cistih lanenih krpa. Rembrandt . Akvarel kakav se danas radi razvio se tek pocetkom 19.cold pressed. Za engleski klasicni akvarel koriste se manje upojni papiri koji su cesto površinski tutkaljeni. kao sto je tuceni bjeljanak.vruce prešani (HP.1830.Tinta se nalazi npr. Kod suhog nacina pripreme papir se samo stavi na dasku i ucvrsti ljepljivom trakom. pero i kist. a kod kvalitetnijih papira je i tutkaljena. Kinezi su koristili slikanje vodenim vezivom na svili i papiru. Bjelina papira i postojanost na svjetlo njegove su bitne karakteristike. U 18. Vec su stari Egipcani koristili odredenu “vodenu” tehniku u kojoj je boja pravljena vodenom otopinom arapske gume. polaganje Krista Papir na kojem se radi akvarel. Ribarski camci . Arches . Ako papir zbog suviše masnoce ne prima boju na željeni nacin. Ovi listovi papira ne smiju se savijati jer bi se premaz tutkala oštetio i boja bi ulazila dublje u papirnu masu uzrokujuci tamne mrlje. kada je osnovano društvo slikara akvarelista. Bijeli se pomocu vode i sunca. stoljeca u okviru engleske slikarske škole. Lazurnost i prozracnost akvarela pogodna je za slikanje pejzaža.No. od svijetlog prema tamnom.hrapavi papir koji omogucuje bogatstvo nijansi refleksijom svjetlosti na svakom zrnu papira. Engleski klasicni akvarel je lazurna tehnika s vodenim bojama. AKVAREL Rijec akvarel dolazi od latinske rijeci aqua. Zbog boranja prilikom oslikavanja vodenim bojama koriste se papiri vece gramature od 150 g/m2 do 700 g/m2 pa i više. tuša i tinte koja je zapravo bojilo sa vezivom dok je tuš pigment disp. po cijeloj plohi. Papir se ucvrsti na dasku. Podloga Najcešce se kao podloga u akvarelu koristi papir vece gramature cija je prava strana hrapavija. u vezivu. Intenzitet tonova postiže se razrjedivanjem boje (ispiranjem) bez dodatka crne ili bijele boje.hrapavi-rough. 11. mora biti zašticen od krivljenja i nejednakog sušenja. što znaci voda.Tinta tj 'mastilo' slabije je svjetlostajnosti od tuša i može imati razoran utj. lazurno ali i pokrivajuce.Bitno je uociti razliku izm.hladno prešani (not.

cijedenjem. Cinkovo bjelilo kao najlazurniji bijeli pigment može se koristiti u minimalnim kolicinama. Hladno otapanje gume traje obicno 2-3 dana. homogenizira i stavi u tube izolirane capon lakom ili u staklene posude. Kao vezivo se koriste gume ( tragant. Voda ce se spojiti s alkoholom. Najbolje vrste su kordofanska i senegalska guma koje dolaze u bezbojnim i prozirnim grumenima. skupljaju u pahuljice. Sušenjem se papir nategne.lako odlijepi od daske. mogu se koristiti i lucevine domacih vrsta drva: trešnje.. transparentni. Pored gume. Pigmenti se vežu u velikoj mjeri adsorpcijom na papir. Što je više veziva u boji. Akvarelne boje dolaze na tržište u krutom stanju u obliku okruglih plosnatih plocica ili plocica pravokutnog oblika te u obliku malih paketica.). Najzgodnije je papir navlažiti tako da stoji pod presom od mokrih papira ili tkanina. Prilikom slikanja daska s papirom stoji u horizontalnom položaju da se boja ne bi slijevala (osim kad to koristimo kao efekt u slici). polaganjem na dasku. Najkvalitetnije vezivo je tragant guma. a inace su i ljepila. a cista guma ce se istaložiti na dnu posude. Sljedeci dan se staklena posuda s gumom na vodenoj kupelji lagano zagrijava dok se guma ne otopi. Ova masa se dobro izriba. Malo govede žuci smanjuje površinsku napetost i omogucuje jednolicno nanošenje boje na papir. a gusta cista otopina oprezno se izlije. arapska guma mora biti još cistija pa se ovako priredena otopina gume pomiješa s jednakim volumenom bezvodnog “apsolutnog alkohola”. Upravo zato je kordofanska guma kvalitetnija jer sadrži manje netopljivih sluzastih sastojaka. ARAPSKA GUMA Gumiarabika je lucevina nekih vrsta akacija koje uspijevaju u Africi. Akvarelne boje prave se od pigmenata namocenih u destiliranoj ili prokuhanoj vodi u kojoj nema otopljenih soli koje onemogucuju jednolican nanos boje. Cijedenjem guste otopine uklanjaju se necistoce i sluzave tvari kojih ima i u najkvalitetnijoj gumi. Manje upojna podloga zahtijeva boju s vecom kolicinom veziva. otporni na svjetlo. 4%-tna otopina gumiarabike u vodi. U zadnje vrijeme kao vezivo se koristi i vrlo blaga disperzija akrilne smole. a mala kolicina veziva djeluje više kao zaštitni koloid sprjecavajuci da se cestice pigmenta aglomeriraju. s malo meda ili glicerina zbog održavanja vlažnosti i elasticnosti. U akvarelu su pigmenti najmanje izmijenjeni prisustvom veziva i treba ih pažljivo odabrati. Miješanjem boja dobiju se dodatni tonovi. Necistoce i teže topivi sastojci padaju na dno. što je bitno u lazurnom slikanju. a intenzitet boje smanjen. Kod rada na vlažnom papiru boja djeluje svježije. kao i pigmenti grubo kristalnih cestica nisu pogodni za akvarel. Sve vrste guma otapanjem u vodi daju koloidne otopine koje služe kao hidrofilna veziva. Arapska guma je staklasto krta. Arapska guma se usitnjena otapa u hladnoj destiliranoj vodi u težinskom omjeru 1:2 dijela vode. Neki slikari arapsku gumu otapaju u horizontalno položenoj i zacepljenoj staklenci uz povremeno okretanje. lijepljenjem ljepljivom trakom (pik papir). akvareli u kockicama i tubama RAZNI TESTOVI AKVARELNIH BOJA POZNATIH PROIZVOÐACA . Papiri gramature manje od 200 pripremaju se mocenjem u vodi. U zadnje vrijeme koriste se akvarelne boje u tubama. Za povecanje elasticnosti gumi se dodaje malo glicerina (glicerola) ili glikola. no pojavom velikog broja umjetnih a narocito umj. Pokrivajuci pigmenti. višnje i šljive. namaz boje je mutniji. Zbog male kolicine veziva pigmenti su u akvarelu najmanje zašticeni od vanjskih utjecaja pa trebaju biti postojani. Paleta boja u akvarelu nije velika. Kao vezivo za akvarel boje. fino usitnjenih cestica. organskih pigmenata znatno se proširio izbor.gumiarabika. Upotreba bijelog pigmenta nije danas tako strogo zabranjena.

ali ni jedan nije sasvim preporucljiv jer svaki u odredenoj mjeri mijenja karakter boje. smanjuje intenzitet boje. flomasterom. Mogu biti plosnati. MaimeriBlu.. Schmincke. vidre. tvora. (dno) Winsor & Newton. Nakon upotrebe i pranja dlaku kistova treba pažljivo osušiti i oblikovati u prvobitno stanje. Daniel Smith. kao što se vidi na slici 5. Utrecht. uljenim pastelom. Holbein.razmazivanje viška boje vlažnim kistom . repa vjeverice. 1 Akvarel kistovi razlicitih velicina Slika 11.Turner. Slika 11.test finoce pigmenta Za zaštitu akvarela od djelovanja agresivnih plinova iz zraka postoji više razlicitih fiksativa. Danas se kupuju fiksativi na bazi akrilnih smola koji minimalno mijenjaju karakter akvarela.. M. akvarel.nanošenje boje prskanjem (airbrush tehnikom) . Winsor & Newton test sušenja test 'ponovnog mocenja' boje (vrh) Rowney Artists. (sredina).ispiranje svježeg sloja boje vlažnim kistom . cetkice. Kistovi su oznaceni brojevima. Klasicni engleski akvarel podrazumijeva gradnju slike u slojevima. ili tvrdom olovkom) . Schmincke test poteza na papiru test sedimentacije. koriste razlicite spužve. Daniel Smith. krpice.Koristi se i vosak i masking fluid (sintetski) koji su vrlo korisni za maskiranje svijetlih akcenata npr. mekan i specificno oblikovan. 2 Kistovi za akvarel razlicitih oblika Osim klasicnog lazurnog slikanja u transparentnim slojevima. Kistovi Za slikanje akvarelom koriste se kistovi od dlake crvene kune.monotipijsko otiskivanje materijala razlicite teksture Akvarelna tehnika je najcešce kombinacija crteža i akvarela ili gvaša da bi se postigao željeni efekt. voskom..efekti refleksije svjetla na vodi. M. vata. koriste se i suvremene tehnike kao što su: . Venezia . pored kistova. Za postizanje razlicitih tekstura u akvarelu se. lasice ili iz uha alpske teladi. Graham. Boje lazurno prosijavaju i obogacuju sliku novim tonovima koje ne bi mogli dobiti fizickim miješanjem istih boja.nanošenje boje suhim kistom . W. DaVinci. Holbein. Kistovi malih brojeva od dlake crvene kune sa šiljastim vrhom koriste se za izvlacenje preciznih detalja ili za izradu minijatura. poluplosnati ili okrugli bez zašiljenog vrha.Kobalt plava-test snage bojenja i lazurnosti pigmenta :Rowney Artists. Naša slikarica Slava Raškaj ovladala je engleskom tehnikom akvarela.Da ne bi došlo do prljanja tona crtež se može izvoditi materijalom koji se ne otapa u akvarelu (tušem. Kist mora biti gust. Old Holland (cobalt blue deep).. Al prima slikanjem (direct painting) takav efekt se ne može nikada postici.nanošenje i oduzimanje boje spužvom .nanošenje boje perom ili trskom . MaimeriBlu. Široki kistovi koriste se za nanošenje vecih obojenih ploha i za ispiranje boje. Graham.

u staklenkama. Ove boje sadrže pigment i vezivo u prahu.“impasto” * nanošenje boje polusuhog karaktera * nanošenje boje u slojevima (treba racunati da sušenjem ton boje postaje svjetliji) * nanošenje tekstura cešljevima. Na tržište dolaze kolekcije gvaš boja u cvrstom stanju . pokriva podlogu. kistovi od dlake kune. drvo. Dodavanjem bijele boje postiže se bogatstvo tonova. Boja je zasicenija nego u akvarelu. Idealan je za studijsko slikanje. kao i od dlake telecih ušiju. stoljecu dobiva današnji karakter. U 18. ovisno o toniranoj podlozi. a znaci gust. kao u temperi i ulju.vodena mrlja. crtežom. Kistovi za gvaš slikanje su malo tvrdi od akvarelnih kistova. Kao vezivo se koristilo pergamentno tutkalo. ili talijanski guazzo. U Degasovim “pastelnim gvaševima” osjeca se prosijavanje tonirane podloge. ton podloge utjece na karakter gvaša. E. dekstrin. Rad je završavao suhim pastelom. pokrivajucim. Gvaš boje sadrže bijele pigmente ili punila koji pigmentima daju vecu pokrivnost i mat karakter zbog površinske refleksije svjetla. odnosno. Pogodni su i fini akvarelni kistovi od dlake soba. kontrasniji nanos suhog pastela u plohama ili crtežu. Gvaš se koristio za iluminiranje rukopisa u srednjem vijeku. Gvaš boje se mogu nanositi na razlicite nacine: * vlažni nanos boje s puno vode * pastozan nanos boje. Za zaštitu gvaš boja koriste se gotovi fiksativi koji ne mijenjaju u vecoj mjeri površinski karakter gvaš boje. pastelom. posebno kod debljih slojeva. a sušenjem posvijetle. bogatstvo tonova raskvašenog pastela u gvašu. gumiarabika. cak i lazurnim nanosima. gvaš podslikavanje. plasticnim limenkama ili gvaš boje u prahu. Prave se od volovske ili jazavceve dlake. Bjelina papira u gvašu za razliku od akvarela nema znacajnu ulogu. Degas (1834-1917) kombinirao je gvaš i pastel. cetkama. Podloga je finijeg zrna nego kod akvarela. Boja se nanosi u polupokrivajucim. E. Kao podloga za gvaš najcešce se koriste tonirani papiri vece gramature i kartoni. od dlake vidrinog repa. kolažom.pastilama. pa cak i plocice slonove kosti. a pripremaju se samo miješanjem vodom.VIDOVIC stare boje i kistovi – gvaš . GVAŠ Rijec gouache je francuskog porijekla. koji je po karakteru najslicniji gvašu. kao i gvaš boje u tubama. neproziran. Velika koncentracija veziva može izazvati pucanje. Iako je gvaš pokrivna tehnika. Danas se najcešce koriste veziva na bazi celuloznih etera koja se sušenjem znatnije ne stežu. Gvaš boje se brzo suše. Gvaš se koristi u kombinaciji s akvarelom. spužvama * nanošenje boje ispiranjem vodom * struganje osušene boje Gvaš omogucuje rad od tamnog ka svijetlom.LINK AKVARELI GALERIJA !! 12. U novije vrijeme upotrebom lakova gvašu se daje karakter ulja. cak i ljepenka. Gvaš je tehnika slikanja vodenim bojama koje se miješaju s gustom bijelom bojom. Gvaš je gust. iz srednjeg tona ka svjetlijim i tamnijim tonovima. Pastel je nanosio u mokri namaz gvaš boje i nastavljao s pastelom u polusuhi sloj. Pored papira može se kao podloga koristiti platno. Bijeli dijelovi slike slikaju se bijelom bojom. Dodatak glicerina povecava elasticnost premaza.

Najjednostavnija emulzija je mješavina vode i ulja. To su stabilne smjese dviju tekucina koje se ne miješaju. Muckanjem se ulje rasprši u vodi u obliku sitnih kapljica. 1 Shematski prikaz molekule sapuna Nepolarni ugljikovodicni rep prodire u nepolarne kapljice ulja. Otopljeni u vodenoj ili uljenoj komponenti smjese.3 Koloidna micela želatine Slika 13. Time dolazi do povecanja ukupne površine kojom se tekucine dodiruju. Kao emulgatori koriste se sapuni cije molekule imaju polarni hidrofilni dio koji privlaci vodu (“glava”) i ugljikovodicni nepolarni dio (“rep”) koji je hidrofoban (lipofilan) pa se okrece prema ulju. Od bistrih tekucina nastaje mlijecna. EMULZIJE Rijec emulzija dolazi od latinske rijeci emulgere. mogu emulgirati s uljem. hidrofoban. Sredstva koja cine emulziju stabilnom su emulgatori. kao volovska žuc.13.chem. okružuju tankim molekularnim slojem sve sitno raspršene cestice druge komponente i ne daju im da se odjeljuju.pmf. dakle.4 Koloidne micele srebro-klorida Mrežasta sredstva. što znaci miješati. hidratni ovoj koji sprjecava slijevanje raspršenih kapljica druge komponente. animalno tutkalo. Koloidne micele su cestice koloidnih dimenzija izgradene od veceg broja manjih iona ili molekula. Slika 13. škrob. Ove se tvari. Kod hidrofilnih koloida koloidne micele privlace vodu i imaju tzv. U srednjem vijeku “tempera” je naziv za složena vodena veziva s kojima se pripremala boja. Djelovanjem emulgatora ostaju trajno povezane jedna s drugom kao gusta mlijecna stabilna smjesa. hidrofilan. smanjuju površinsku napetost izmedu vodenih i uljenih sastavnih dijelova pa poboljšavaju stabilnost emulzije. Kao zaštitni koloidi koriste se kazein. kao specificno lakše. micele. cija površina postaje polarna.emulzija. a odnosi se na mlijeko koje je prirodna emulzija. potrebno je dodati sredstvo koje sprjecava udruživanje raspršenih cestica i odvajanje tekucina. vec su u obliku sitnih cestica raspršene jedna u drugoj. U 14. što znaci izmusti. gumitempera. tutkalna tempera i voštana tempera.1. TEMPERA Naziv tempera potjece od latinske rijeci temperare. Da bi emulzija bila stabilna. 2 Proces emulgiranja sapunom http://eskola. 13. kao što su: jajcana. tzv.onaj koji privlaci vodu) i hidrofobnog ( fobija= strah. odjeljuje od vode. Micele hidrofobnih koloida na svoju površinu vežu ione kojih ima u otopini i tako postaju elektricki nabijene pa se medusobno odbijaju i emulzija ostaje stabilna. Ova emulzija nije stabilna i ulje se. stoljecu Cennino Cennini spominje razlicite vrste tempera. metilceluloza. Monomolekularnim slojem molekule sapuna okružuju i medusobno odjeljuju disperzirane cestice ulja.pdf Drugi tip emulgatora su zaštitni koloidi cije molekule lebde u obliku micela raspršenih u vodenoj otopini.onaj koji odbija vodu) veziva. Slika 13. . Na taj nacin razbiju se (disperziraju ) kapljice ulja u sitne kuglaste cestice. neprozirna tekuca smjesa. a polarna glava okrece se prema polarnim molekulama vode. koje služe za vezivanje boje. Slika 13. Danas se pod nazivom “tempera“ podrazumijeva višedijelno vezivo koje je sastavljeno od hidrofilnog (filius= prijatelj. žumanjkova. ali ih i povezuju s drugom komponentom pa emulzija postaje stabilna.hr/udzbenik/u40/19%20sapuni.

Botticeli i mnogi drugi. vodu i žumanjkovo ulje. Emulzije se suše fizikalnim putem. Portreti mumija iz Faiyuma radeni su enkaustikom. UV-emulzije su nakon sušenja uglavnom mat. 13. za razliku od tempera koje sadrže emulgirano ulje. disperzne faze ( unutarnje ili raspršene) i disperznog sredstva (vanjske ili omatajuce faze). Kasnije se umjesto smokvinog mlijeka dodavala mala kolicina vinskog octa koji je osim konzerviranja tempere bolje povezivao žumanjak s bjelanjkom. Boje vezane ovim temperama ne žute niti tamne. Kod emulzijske tempere unutarnja faza je ulje ili otopina smole u otapalu. Dodavali su joj mlijecni sok grancica smokve koji je konzervirao temperu i pojacavao prihvacanje boje uz podlogu. kazein. Danas se koriste i nove emulzije i disperzije na bazi sintetskih smola -akrilnih i polivinilacetatnih smola. povecava se njena viskoznost. timol. Vanjska faza je uvijek nosilac cestica pigmenta koje su samo u njoj suspendirane. Srednjovjekovno štafelajno slikarstvo je temperno. Fra Angelico. isparavanjem vode ili otapala. Konzervansi su sredstva koja štite od mikroorganizama. te kemijski. ali i voštanom temperom (osapunjeni vosak. Kod UV-emulzija ulje je raspršeno u vodi. ªlikanje tempernim bojama koristili su vec Egipcani. Žumanjkovo ulje je sporo sušivo (suši nekoliko mjeseci). Kao konzervansi se koriste kamfor (otapa se u alkoholu). koji su izvrsni emulgatori Stara jajcana tempera koju Cennino Cennini naziva “tempera d’uovo” pripremala se samo od cijelog jaja ili žumanjka. Kokošje jaje se sastoji od bjelanjka i žumanjka. a ukupno sadrži: * 12% bjelancevine (albumina) * 12% žumanjkovog ulja * 74% vode * male kolicine složenih tvari-lecitina i vitelina. Za razrjedivanje emulzijske tempere odlucna je samo njena vanjska faza odnosno disperzno sredstvo. JAJCANA TEMPERA U svom djelu “Trattato della pittura”. žilav i po izgledu slican filmu uljene boje s izrazitim sjajem. Emulzijska boja se razrjeduje vodom ili razrijedenom emulzijom. Kao stabilizatori se koriste bentonit. soja-protein itd.Pigmenti djeluju na stabilnost tempera boje jer zgušnjavanjem emulzije otežavaju razdvajanje. arapska guma. Kod VU-emulzija voda je raspršena u ulju.2. Vanjska faza je ulje i u ulju su suspendirane cestice pigmenta. Emulzije se sastoje od dvije faze. Verrocchio. .1. škrobne tempere itd. Ovom tehnikom slikali su talijanski majstori: Giotto. Jajcana tempera od cijelog jaja Kokošje jaje je prirodna emulzija jer sadrži bjelancevinu. Bizantinske ikone na drvenoj dasci radene su temperom. a potpuno ocvrsne tek nakon jedne i više godina. 13.2. Ove su emulzije bogate uljem pa se i razrjeduju uljem ili otopinom smole u otapalu ( etericnom ulju -terpentinu). škrob) pa razlikujemo kazeinske tempere. Ulje je unutarnja. Emulzije se u slikarstvu upotrebljavaju kao vezivo za tempera boje. ne tamni i ne mijenja se. I danas jajcana tempera u razlicitim varijantama zauzima najznacajnije mjesto medu temperama. Film tih boja je vrlo postojan. koju nazivaju cera colla. Njihove cestice jako bubre pri suspendiranju u vodi pa se zgušnjava vanjska faza. a voda vanjska faza. a vanjska faza je voda s otopljenim emulgatorom (tutkalo. klincicevo ulje itd. Nakon sušenja postaje otporno. Cista jajcana tempera (prirodna jajcana tempera) 1. gumaste tempere. zbog cega se cestice ulja mogu otežano slijevati. oksidacijom i polimerizacijom ulja. Cennino Cennini piše o temperi cijelog jaja i žumanjkovoj temperi kao kvalitetnom vezivu za slikanje na zidu i dasci. Stabilizatori su dodaci koji emulziju održavaju u upotrebljivom stanju za vrijeme odležavanja.

Ima svojstvo da se može dobro emulgirati s uljem. Drugi pigmente miješaju direktno s emulzijom. Brzo se kvari pa ga treba konzervirati. Napadaju ga plijesni i gljivice. a žumanjak se iscijedi u posudu. Veca kolicina octa može štetno djelovati na pigmente koji su osjetljivi na kiseline (npr. Pri slikanju boje se razrjeduju razrijedenim žumanjkom. zato se cijelo jaje cešce emulgira s uljima i smolama. Doda se konzervans i emulzija je gotova. Priprema žumanjkove tempere Za pripremu žumanjkove tempere žumanjak se mora odvojiti od bjelanjka. Daje jako elasticne premaze.Cista jajcana tempera se teško razmazuje i ne omogucuje direktno nanošenje tonova širokim kistom u širokim plohama. Boja se zato nanosila u kosim crticama tankim i oštrim kistom. borna kiselina. . Brzo izblijedi i ne utjece na obojenost pigmenata. brzo se suši i manje je elasticna od žumanjkove tempere. Pigmenti navlaženi destiliranom vodom vežu se ovom prirodnom emulzijom. za razliku od nanošenja boje u vidu sitnih tockica. Žumanjkova kesica se zatim podigne uvis. kojeg su nazivali “puntegiaro”. pa vec i Cennino Cennini spominje jaja gradskih kokoši koja imaju svjetliji žumanac. 2. Pigmente koji se teško kvase s vodom treba nakapati s alkoholom. 5 Trattegio odnosno trattegiaro (kao retuš) Vezivo od cijelog jaja dobije se miješanjem žumanjka i bjelanjka dok ne prede u tekucinu jednolicnog izgleda. Najcešce se za slikanje i pripremanje boje koristi emulzija razrijedena s vodom u odnosu 1:1. Vec su stari slikari koristili vinski ocat koji se dodaje u maloj kolicini -pet kapi na jedan žumanjak. Za razliku od gvaš boja. i 15. probije iglom ili žiletom. Žumanjak pokazuje lužnatu reakciju. cista jajcana tempera bojama daje svilenkasti sjaj. Ovim postupkom slikanja cistom jajcanom temperom talijanski slikari 14. Tempera pripremljena od cijelog jaja teško se razmazuje. I danas se taj postupak koristi za kopiranje i restauriranje tako oslikanih djela. karanfilovo ulje i lavandino ulje. Danas se kao konzervansi koriste alkohol. stoljeca izvodili su svoja najljepša djela. a zatim se žumanjak stavi na dlan ruke i polako valja na dlan druge ruke da se oslobodi tragova bjelanjka. Takav postupak slikanja nazivali su tadašnji talijanski slikari “trattegiaro”. Nakon odredenog vremena sušenja može se poliranjem svilenom cistom krpom postici emajlu slican izgled. Žumanjkova tempera Žumanjak sadrži: * 15% albumina * 22% žumanjkovog ulja * 9% lecitina * oko 5O% vode * anorganske soli Žumanjak je izvrsna prirodna emulzija. ultramarin). Slika 13. Kako boje vezane medijem ciste jajcane tempere ne tamne. a ne cistom vodom jer bi ostale slabo vezane. odnosno lipofilnim (hidrofobnim) vezivima. nije potrebno lakiranje slikanog djela. otopina timola u alkoholu (2O%-tna). Kolicina luteina ovisi o prehrani. Žuti pigment lutein nije postojan na svjetlu. Žumanjak možemo ocijediti na papirnom rucniku Nježno ga dovedemo do ruba I probijemo opnuDodamo oko žlicicu vode Neki slikari pripremaju boju tako da suhi fino mljeveni pigment izmiješaju s vodom u gustu masu koju razrjeduju s emulzijom.

Slika 13. 6 Priprema žumanjkove tempere i testiranje kvalitete S temperom priredenom od žumanjka radi se tankim premazima. Osušeni premaz je elastican. Pastozniji premazi lako pucaju. Dobra svojstva žumanjkove tempere ovise o ispravnoj kolicini žumanjka, ali i o svježini jaja. Današnja jaja, zbog umjetne prehrane kokoši, nemaju tako dobro svojstvo vezivanja i emulgiranja kao jaja kokoši koje se hrane prirodnom hranom. Ako u boji ima malo žumanjka, nakon sušenja ce se brisati i postat ce znatno svjetlija. Ako ima previše žumanjka, pod kistom nece biti dovoljno podatna ni otpustljiva i imat ce mastan izgled. Testovi ispitivanja vezivne snage jajcane i žumanjkove tempere: - na traku prepariranog papira nanese se tanki premaz tempera boje - na staklenu plocu se takoder nanese tanki premaz boje (slika 13) Poslije 24 sata sušenja, kad se papir savije, boja ne bi smjela pucati. Sa stakla se mora ljuštiti kao koža. Ako se boja briše, mrvi i puca, potrebno je više veziva. Ako je premaz boje i nakon 24 sata ljepljiv, ili je žumanjak od starog jaja ili ima previše veziva. Boja se može popraviti, ako se rastrlja s malo vode i malo suhog pigmenta. 3. Bjelanjak se sastoji od: * 12% albumina * 85% vode * male kolicine ulja * nešto sumpora (sušenjem prelazi u sumporovodik i ishlapljuje) * vitelin Bjelanjak je slabije vezivo od žumanjka i cijelog jaja. Ulja ima samo u tragovima. Premaz bjelanjka je krt, izaziva pucanje i ljuštenje sloja boje s podloge. Danas više nema znacajnu primjenu. Bjelanjak se priprema tako da se pretvori u snijeg i ceka se dok ne prede u tekucinu. Simone Martini, Navještenje, tempera na drvu i pozlata 13.2.2. Jajcano-uljena tempera (emulzijska tempera) Cijelo jaje i žumanjak mogu se emulgirati sušivim uljem, pa se dobije jajcano-uljena tempera (emulzijska tempera). Kako emulzijske tempere zbog lanenog ulja s vremenom požute, umjesto dijela lanenog ulja dodaje se gusta otopina damar smole u terpentinskom ulju u omjeru 1:2. Boja postaje manje masna, ali i manje žuti. Ulje se može zamijeniti štand uljem razrijedenim terpentinom u omjeru 4:1. Jajcano-uljena tempera se brzo suši, ali sporo otvrdne pa ostaje dulje vremena osjetljiva na djelovanje vode .Zbog toga se, umjesto vode, kod pripremanja može dodati obrano, ali nekuhano mlijeko s kojim brže otvrdne i postaje manje osjetljiva prema vodi. Recepti za pripremu emulzijske tempere od cijelog jaja: Sastojci Mjera (vol. dio) Sastojci Mjera ( vol. dio) 1. 2. cijelo jaje...............1 dio cijelo jaje..................1 dio ugušceno ulje.......1/2 dijela ugušceno ulje...........3/4 dijela damar otopina.......1/2 dijela voda..........................1 dio voda.......................2 dijela

Žumanjkova-uljena tempera Danas se cešce koristi žumanjkovo-uljena tempera koja se sušenjem malo mijenja, a s njom se ugodno slika. Žumanjak se može emulgirati lanenim uljem, firnisom, štand uljem, etericnim lakom (smola u otapalu), damar-smolnim lakom (jednaki težinski dijelovi damar smole u izblijedenom lanenom ulju s malim dodatkom terpentina) uz dodatak destilirane vode. Emulgiranje je bolje kad se miješaju odvojeno hidrofilni i hidrofobni sastojci, a zatim se miješanjem dobro emulgiraju. Recepti za pripremu emulzijske tempere od žumanjka: Sastojci Mjera (vol. dio) Sastojci Mjera (vol. dio) 1. 2. žumanjak..............3 dijel žumanjak .........1dio ugušceno ulje........1 dio laneno ulje........2/3 dijela voda......................2 dijela vinski ocat....... dio voda..................1 dio 3. 4. žumanjak............4 dijela žumanjak..........1 dio laneno ulje..........3 dijela štand ulja.........1/2 žlicice kopal lak (kopal:ulje=2:3)...1dio damar laka....... 1/2 žlicice lavandino ulje......10 kapljica na 1 žumanac destilirane vode prema potrebi 13.3. KAZEINSKA TEMPERA Kazein je bjelancevina životinjskog porijekla. Po sastavu je fosforprotein. Dobiva se iz mlijeka. Mlijeko je prirodna emulzija koja sadrži: * oko 5,5% masti * 3-5% kazeina (kalcij-kazeat) * 4,9% mlijecnog šecera (laktoza) * do 3 % mlijecne kiseline * vodu U mlijeku je masnoca emulgirana otopinom kazeina. Kazein je u mlijeku vezan za kalcij i na taj nacin koloidno otopljen. Stajanjem mlijeka bakterije mlijecne kiseline pocinju djelovati na mlijecni šecer, pretvaraju ga u mlijecnu kiselinu, zbog cega mlijeko postaje kiselo. Mlijecna kiselina djeluje na kalcij-kazeat, veže se za kalcij i mlijecna emulzija se raspada. Masnoca i kazein se izdvajaju jer su u vodi netopljivi. Za dobivanje kazeina koristi se obrano, odmašteno i nekuhano mlijeko. Vec u srednjem vijeku bilo je poznato ljepilo pripremljeno od mladog sira i gašenog vapna koje ima izvanrednu snagu lijepljenja, a nakon sušenja je netopivo u vodi. U 12. i 13. stoljecu vapneni kazein se koristio kao vezivo na zidu u “fresco secco” tehnici. Vapneni kazein se priprema od svježeg nemasnog sira (najbolje kravljeg). Izmiješa se 4-5 dijelova sira s jednim dijelom gašenog vapna u polugustu masu bez grudica koja se odmah razrijedi s trostrukom kolicinom vode. Vapneni kazein je pokvarljiv. Treba se upotrijebiti u jednom danu. Vapneni kazein priprema se od najmanje godinu dana odležanog gašenog vapna koje se s vodom razrjeduje u gusto vapneno mlijeko koje treba procijediti. Kad se vapno slegne, bistru vapnenu vodu treba odliti, a zatim se kazein miješa s vapnom. Gašeno vapno se može cuvati u staklenoj posudi širokog grla tako da se doda malo svježe vode na koju se položi voštani papir da cuva vapno od karbonatizacije. Djelovanjem ugljik (IV)oksida iz zraka na površini vode bi nastala tanka prevlaka kalcijevog karbonata. Slika u tehnici caseinske tempere, suvremeni am. slikar

Kazein prodire duboko u podlogu. Zato podloga mora biti cvrsta jer bi moglo doci do ljuštenja zbog popuštanja slabijih dijelova podloge. Za štafelajno slikarstvo koristi se kiselinski kazein koji se dobiva iz potpuno odmaštenog, ali toplog mlijeka (oko 35 0C) centrifugiranjem, pomocu bakterija mlijecne kiseline, odnosno kisele surutke. Za slikarsku upotrebu kazein smije imati O,5-1% masnoce. Kvalitetne vrste kazeina su bijeložuckaste boje, a lošije vrste su žute boje. Kazein u vodi bubri, ali se ne otapa. Otapa se u vrucoj vodenoj otopini boraksa, natrij karbonata (sode), u amonijaku, amonij-karbonatu, amonij-bikarbonatu (ABC). Sve ove otopine djeluju lužnato (alkalicno). Koriste se i organske lužine, kao trietanolamin i morfolin, koji otapaju u vodi moceni kazein. Vjerojatno neke inozemne tvornice kazeinsko vezivo pripremaju s morfolinom. Najcešce se koristi boraks-kazein jer je najmanje lužnat. Kazein se mora mociti u vodi dok ne nabubri uz dodatak borne kiseline kao konzervansa. Zatim se ispire u toploj vodi nekoliko puta, a onda se dodaje vruca otopina boraksa i miješa uz zagrijavanje na oko 600C sat i više dok se kazein potpuno ne otopi. Hladenjem postaje znatno gušci. Recept za boraks kazein kazein u prahu......................... 40 g destilirana voda (hladna)......... 125 ml boraks...................................... 16 g destilirana voda (vruca)........... 125 ml Po receptu kojeg su koristili francuski slikari sitno mljeveni francuski kazein nije uopce potrebno mociti u vodi da nabubri, vec se suh miješa s praškastim boraksom i doda se toliko destilirane vode da se smjesa može lako miješati. Smjesa ubrzo pocinje pjeniti i tada joj se dodaje postepeno 4-5 kapi amonijaka. Miješanje se nastavlja uz mali dodatak destilirane vode dok se pri pokusu na ljepljivost medu prstima ne osjeti slaba ljepljivost kazeina. Kroz pola sata nastala pjena se slegne i kazein se može koristiti. Ljeti otopina kazeina može trajati najduže jedan dan, a zimi do dva dana ako se drži na hladnom mjestu. Suvremeni kazein (francuski) je vec cist, osloboden masnoce i pomiješan s lužnatim sredstvom potrebnim za otapanje kazeina. Osušeni premaz kazeina je tvrd, otporan na vodu, ali je krt. Obicno se emulgira pa postaje mekši i elasticniji. Kazeinska tempera Najcešce se kazein emulgira razrijedenim lanenim štand-uljem, smolnom otopinom, otopinom alkidne smole, voštanim sapunom, ariševim terpentinom i žumanjkom. Ova sredstva se dodaju u kolicini od 15-2O% od volumena kazeina. Emulgiranje je bolje ako se emulgiraju guste tekuce tvari, ugušcena ulja i viskoznije otopine smole. Kazeinska tempera suši se brzo i vrlo tvrdo, zato je najbolja tempera emulgirana žumancom, koja se suši mekše i sporije. Obicno se emulgira 1 vol. dio žumanjka s 8 vol. dijelova pripremljenog gustog kazeina. Vezivna snaga i ove tempere je jaca od ostalih tempera. Najbolje se emulgira u tarioniku miješanjem tuckom, pri cemu emulzija postaje sve gušca. Ako se previše ugusti, dodatkom nekoliko kapi destilirane vode emulgiranje ce se moci nastaviti. Laneno štand- ulje i arišev terpentin prethodno treba razrijediti. Kazeinska tempera pripremljena s lanenim uljem brzo požuti, zato se danas za emulgiranje upotrebljavaju sušive alkidne smole modificirane sojinim ili nekim drugim nesušivim uljem koje im poboljšava elasticnost. Tvornicke kazeinske tempere, koje se uspješno upotrebljavaju u reklamnodekorativnom i štafelajnom slikanju, pripremljene su uglavnom s alkidnim smolama. Za slikanje kazeinskom temperom slikari prethodno vodom namoceni pigment vežu s nerazrijedenom emulzijom, a za slikanje tih jace vezanih boja koriste emulziju razrijedenu s tri dijela destilirane vode. Prema drugom nacinu vezivanja, pigmenti se vežu emulzijom razrijedenom u

GUMASTA TEMPERA (GUMITEMPERA) Za pripremu gumaste tempere najcešce se koristi otopina arapske gume koja se otapa u vodi u omjeru 1:2.... estera (masnih kiselina i viših alkohola) i slobodnih masnih kiselina kojih ima oko ... ali se sporije suši... Krist na Maslinskoj gori.. tempera na dasci Kod kazeinskih boja spremljenih u tube ili posudice cesto dolazi do ukocenosti boje.. Boje vezane gumastom temperom ipak naginju raspucavanju i zato nisu pogodne za pastozno slikanje. Bijele boje dobiju neugodan staklasti sjaj... iverice.1dio glicerin. Ova pojava se naziva tiskotropija ..1/4 dijela Emulzija od gume je postojana....5 dijelova ugušceno laneno ulje.5..... S njom se najljepše slika na navlaženom papiru koji mora biti dobro tutkaljen kako ne bi upio vezivo iz boje i boju oslabio. koja se otapa u vrucoj vodi. Takvu boju treba “probuditi” samo laganim miješanjem staklenim štapicem i odmah postaje mekana..1 dio otopina damara.. U hladnoj vodi nije topiva.... Karton je za kazeinsku temperu nedovoljno jaka podloga......... Takva tempera je elasticnija i manje žuti. To je lucevina nekih astragalus grmova (tzv. ljepljenice ili vlaknatice.omjeru 1:3 dijela vode...... Najprikladnija podloga za sve vrste gumastih tempera je cvrsti papir obraden svijetlo toniranom krednom ili poluuljenom osnovom. Nije preporucljiva za izvodenje lakirane tempera slike kao i za podslikavanje u kombiniranoj tehnici.. koji uspijevaju u Siriji... Boje se pripremaju s gumastom emulzijom u vrlo mekanu pastu koja se cuva u dobro zatvorenim posudicama. Dodatkom bijelog bolusa sjaj se može smanjiti........Botticelli. Umjesto lanenog firnisa može se upotrijebiti makovo ili orahovo ulje s dodatkom najviše 2 % kobaltovog sikativa. Trešnjeva guma daje viskoznije otopine od arapske gume pa se upotrebljava 10%-tna otopina gume. 13..... ali je tamnija... Papir je dobro obostrano ucvrstiti premazom 2%-tne otopine želatine s dodatkom alauna.. Po sastavu je smjesa dugolancanih ugljikovodika... samo bubri i prelazi u sluzastu masu... Gumasta tampera se priprema emulgiranjem otopine gume s lanenim firnisom u kolicini 15-20 % od volumena otopine gume... boja gubi mekocu i podatnost... Suše se sporije. Za pripremu gumaste tempere može se koristiti i tragant guma..... Prednost kazeinskih tempera pred drugim vrstama tempera je njihova izvanredna snaga vezivanja i netopivost u vodi... Perziji i Indiji... U dobro zatvorenoj posudi može trajati najmanje šest mjeseci... Boja za slikanje razrjeduje se gustom ili razrijedenom emulzijom... S..... Manje je krta.... leguminoza)..... ali su osjetljivije na vlaženje. koja je dovoljno gusta za emulgiranje......4. Kazeinska tempera zahtijeva cvrstu podlogu: masivne drvene ploce. Sve vrste gumastih tempera ostaju trajno osjetljive na vodu. Gumasta tempera je pogodna za slikanje studija. Pri slikanju se koristi emulzija razrijedena u omjeru 1:2 dijela vode. Zbog nepoznavanja kazeina slikari ih danas sve manje pripremaju. Kazein je jako vezivo i veca je opasnost da ce boje biti jako vezane. VOŠTANA TEMPERA Pcelinji vosak je jedno od najpostojanijih veziva. Gumasta tempera se može pripremiti i s ugušcenim lanenim uljem i otopinom damar smole: Recept za pripremu gumaste tempere: gusta otopina gume.. Ne mogu postati netopive dodatkom alauna i prskanjem s 5%-tnom otopinom formalina... Kazeinska tempera na bazi boraksovog kazeina je ipak lužnata i zato se moraju koristiti cisti pigmenti koji su otporni na lužine. a karakteristicna je za koloidne otopine. 13.

.10 g pcelinjeg voska zagrijemo u . Ovisno o kolicini ulja mogu se razijedivati vodom ili terpentinom. tako da se osjeca crtež i podslikavanje. .2 vol. posebno ako su slojevi boje tanki. Necistoce isplivaju na površinu voska u obliku pjene koju treba oprezno skinuti. Zbog zasicene prirode ovih spojeva ostao je stoljecima kemijski nepromijenjen. Boja lakiranjem izmijeni izgled.. Otporan je na djelovanje kiselina. koji je izvrstan emulgator i služi za pripremu voštanih tempera ili kao dodatak manje postojanim emulzijskim temperama. Deblji nanosi boje pucaju ili se ljušte. koje poliranjem mekom krpom dobiju voštani sjaj.. Laganim zagrijavanjem vosak se otopi i.. Umjesto dubinske svjetlosti mokrih boja. Takve promjene se moraju predvidjeti za vrijeme slikanja.. Na donjoj strani su istaložene sve teže i netopive necistoce koje se struganjem uklone. cak i lojem..6..1 dio venecijanski terpentin.. manje što je emulzija bogatija uljem.. -masa se kuha na vodenoj kupelji dok se ne dobije glatka pasta koja se hladi uz miješanje.. pliva na vodi.. pa se mogu miješati s uljem. Cista temperna tehnika ne dozvoljava pastozan nanos boje. Uz podlogu prianja izvanredno.... Temperna boja nakon sušenja posvijetli. Voštani sapun se koristi kao dodatak drugim vezivima pa nastaju voštane tempere.. otopi se u manjoj kolicini vode i doda u vrucu otopinu voska.. 13. Sljedeci sloj boje može se nanositi vec nakon nekoliko minuta. -kad se vosak otopi postepeno se dodaje uz miješanje .... gumiarabikom.4 g potaše (kalij karbonata) .. Slojevi boje nanose se gotovo polulazurno do završetka slike.2 dl destilirane vode .oko 30 g cistog pcelinjeg voska otopi se u .... Ista boja ce u ulju ili akriliku djelovati zagasitije...25 ml destilirane vode..... a kemijski proces sušenja traje godinu i više. KARAKTERISTIKE TEMPERA BOJE Tempera je tehnika polulazurnog karaktera.. dijela 5% otopina tutkala. Recept za voštanu temperau: voštani sapun.. S lužinama reagira tako da dolazi do saponifikacije pri cemu nastaje voštani sapun (saponificirani pcelinji vosak). Nastaje mlijecnobijela voštana emulzija koju do hladenja treba lagano miješati.. Vosak se može ocistiti tako da se nastruže na tanke listice koji se preliju u posudi s vecom kolicinom hladne destilirane vode.. na prijelomu prima poteze krede... ili .1/4 dijela Poliranjem mekom krpom voštana tempera dobije mat sjaj.. Cistoca voska može se ustanoviti žvakanjem..8 g amonij-karbonata. kao specificno lakši.. (NH4)2CO3... tzv. Recept za pripremu voštanog sapuna: ..1/3 dijela arapska ili trešnjeva guma.. Voštani sapun se može dodati i akrilnim emulzijama (akrilnim bojama) kao emulgator. Na dodir se suši brzo. nastaje površinska svjetlost zbog cega osušena tempera ima mat karakter. Cisti vosak se ne lijepi za zube. Emulgira se tutkalnom otopinom...12%..0. parafinom. Smjesa se kuha cijeli sat dok se vosak potpuno ne osapuni. Cišcenje voska Danas se pcelinji vosak cesto miješa sa stearinom. Nakon hladenja vosak ce se skrutiti u obliku okrugle ploce... Otvorena faza sušenja ovisi o kolicini hidrofilnog i lipofilnog veziva. impasto. Za pripremu voštane tempere vosak mora biti cist i nepatvoren. Površinska svjetlost se zbog prisustva laka mijenja u dubinsku pa boje dobivaju dublji i intenzivniji ton... jajem i žumanjkom..

kao tvrdom i jacom. raspršena u ulju. Zadržavaju poteze kista zbog cega se dobro nanose slikarskim lopaticama. Dobro je podslikavati kazeinskom temperom. Kako slika nakon nanošenja laka postaje prozirnija. Po sastavu su polipeptidi velike relativne molekulske mase (od 104 do više od 106).8. bizantski majstori su koristili zelenkastosivo podslikavanje koje se naziva proplasmos. Tako pripremljenu bijelu boju miješaju na paleti s ostalim uljenim bojama. Kolicina ulja može biti dvostuko veca od hidrofilnog veziva. venecijanskog terpentina razrijedenog 1:1 s terpentinom. mogu se koristiti medulakovi od damara. koja je mekša i elasticnija. Slikanje se nastavljalo u tempernoj tehnici. kao i njihova kombinacija (jajcana boja se razrjeduje kazeinskom emulzijom ili kazeinska boja jajcanom emulzijom). jer kazeinska tempera jace veže pa bi dolazilo do pucanja boje.Martini 13.Da bi se zbog lakiranja izbjegle nagle promjene tonova. Proteini izgraduju životinjski svijet. kazein i tutkalo spadaju u proteine. Uljena tempera može se dobiti tako da se gotova uljena boja iz tube “oposti” miješanjem s gotovom tempera bojom. Uljne tempere su slicne uljenim bojama. Neki slikari bijelu uljenu boju miješaju s bijelom tempera bojom u omjeru 1:1. gris= sivo) podslikavanje izvodilo se bijelom i crnom tempera bojom iznad kojeg se nanose lazurni i pastozniji premazi uljene boje. Zbog prosijavanja zelenkastog tona. tonovi inkarnata dobivaju nježne ružicaste tonove.9. Van Eyck (1370-1426) je poznat po kombinacijama tempernih i uljenih dijelova na istoj slici. skidati ili specificno nanositi slikarskim noževima. Proteini se sastoje od amino kiselina povezanih peptidnim vezama. 13.Nisu sve vrste tempere pogodne za lakiranje. S. Hidrolizom nekom kiselinom ili bazom razgraduju se na svoje sastavne dijelove .5%-tna otopina želatine koja se fiksira formalinom. Al prima slikanje je direktno slikanje bez podslikavanja. ULJENA TEMPERA Kod uljene tempere vezivo je uljena emulzija. Klasicni majstori slikarstva koristili su razlicite metode kombinirane temperno-uljene slike. prskanjem itd. U kombiniranoj tehnici temperna tehnika se koristi samo za podslikavanje. kod slikanja u više slojeva. crteža i tempere. Obrnuti postupak nije dobar. SVOJSTVA PROTEINSKIH VEZIVA Jaje. Nisu rastezljive kao obicne uljene boje. Po vrsti i kolicini pojedinih . kao što celuloza izgraduje biljni. a slikanje se nastavlja uljenom tehnikom. nego terpentinom. KOMBINIRANE KLASICNE TEHNIKE Kod klasicne temperne slike kojom su slikane ikone. Tempera boja se može strugati . Najpogodnije su jajcana i kazeinska tempera. polusuhim tvrdim kistovima. U ovom nacinu slikanja cesto je bitna kombinacija crteža i tempere ili kombinacija kolaža. uljem ili blagom otopinom damar smole u terpentinu. Za matirane površine koristi temperu. lazurnim uljenim premazima. Slika se najcešce zapocinjala temperom. zatim lakirala lakom (medulakom) i nastavljala slikanjem u uljenoj tehnici. VU. Slikari sjeverne renesanse su cesto radili grisaille tehnikom. a za sjajne ulje. Ne mogu se razrjedivati vodom ili razrijedenom emulzijom.emulzija. Grisaille (franc. ali je rad s njima teži nego s cistom uljenom bojom.amino kiseline.7. a slikanje nastaviti jajcanom temperom. 13.. do izražaja dolazi i preparacija pa mora biti i dobro pripremljena. Majstori sienske škole podslikavanje zovu verdaccio. u kojoj je voda. Dobar medulak je 0. odnosno hidrofilna komponenta. mastiksa. Temperom se mogu postici razlicite strukture što se danas koristi kod novih metoda tehnološke i likovne gradnje slike. a ima sivkastozelenkasti ton.

Za razliku od masti. ULJE 14. ulja se dijele na sušiva. S. SVOJSTVA I SUŠENJE ULJA Ulja (masna oksidirajuca ulja) su esteri trovalentnog alkohola glicerola i masnih kiselina koje mogu biti jednake. Što su kiseline više nezasicene (što imaju više dvostrukih kovalentnih veza). makovo ulje. ali i razlicite. Pigmenti takoder imaju zaštitno djelovanje na vezivo jer usporavaju . Sušiva ulja u tankom premazu prosuše se na zraku za odredeno vrijeme. suncokretovo ulje. sojino ulje. Obicno su biljnog porijekla. kao i do razvoja bakterija i gljivica koje ih razgraduju. ulja su tekuci trigliceridi. Vlaga je njihov glavni neprijatelj jer dovodi do hidrolize i cijepanja peptidnog lanca. a narocito ulja. Proteini su stabilni prema oksidaciji i kemijskim promjenama u normalnim uvjetima temperature i vlažnosti. ulje ce brže sušiti. Tung ulje ima konjugirane dvostruke veze. orahovo ulje. Najcešce se sastoje od 18 atoma ugljika. tung ulje. smanjenje topljivosti tutkala i ostalih veziva.1. kao što je na primjer. koje ima nekonjugirane. Prema sposobnosti sušenja. Kod masti prevladavaju zasicene masne kiseline. Starenjem i proteini podlježu promjenama. Polusušiva ulja ostaju trajno ljepljiva i ne mogu se koristiti kao samostalna veziva. Veziva. a kod ulja nezasicene. Polusušiva ulja su: pamucno ulje.amino kiselina može se identificirati prisutnost odredenih proteina u premazima i ljepilima. kao što su ricinusovo ulje ili maslinovo ulje. Nesušiva ulja. Ako su dvostruke veze konjugirane ulje ce se brže sušiti i manje ce biti podložno žucenju. koje su pri sobnoj temperaturi krute i obicno su životinjskog porijekla. linolna (dvije dvostruke veze) i linolenska (tri dvostruke veze). povezuju i izoliraju cestice pigmenata i na taj nacin ih zašticuju od djelovanja vanjskih cinilaca. zato suši brže od lanenog. Sušiva ulja su: laneno ulje. kao što su oleinska (jedna dvostruka veza).Botticelli 14. Obicno se nazivaju trigliceridi. nemaju nikakvih sušivih osobina. polusušiva i nesušiva.

Retuš lakovi imaju svojstvo da se infiltriraju u sloj boje i tako ga zasite. Nezasiceni trigliceridi u procesu sušenja reagiraju s kisikom na dvostrukim vezama nezasicenih masnih kiselina. Nastaje i djelovanjem same vode na višim temperaturama kroz duži vremenski period. iz ulja se mogu. Izlaganjem svjetlu vrlo brzo dolazi do gubitka tamne obojenosti. Žucenje je jace u tami. dolazi do raspada ulja na slobodne masne kiseline i glicerol. nanesemo novi premaz. dobiti sapuni i glicerol. Razgradnja ulja Starenjem. premaz poroznim. Postupak žucenja i izbjeljivanja može se ponoviti više puta. “nahrane” i vrate tonu njegovu pravu vrijednost. kao i sikativi. Ove pore kasnije omogucuju dublji pristup kisiku i napredovanje sušenja. Hidroliza nastaje djelovanjem vode uz prisustvo mineralnih kiselina kao katalizatora.2. Na sušenje utjece vlaga. 14. srednjih temperatura i umjerene vlažnosti. Zbog prisustva esterskih grupa. diketoni. ulje postaje kiselo jer se oslobadaju masne kiseline koje su vezane kao esteri. Prisustvo bakterija proces razgradnje ubrzava. VRSTE ULJA . Žucenje se objašnjava prisustvom necistoca u ulju koje oksidacijom prelaze u spojeve žute boje (amini. godine Rubens moli da otvore kutiju u kojoj se nalazi njegova slika da bi se utvrdilo je li potamnila i piše: “To se cesto dešava sa svježim bojama. svjetlost. formira se plin koji buši pore i izlazi kroz pramaz ulja. Dok se ulje ucvršcuje po površini. Slika 14. kad se slika preko premaza koji još nije kompaktno ocvrsnuo. zrak.). Donji sloj ce upiti ulje iz gornjeg sloja i time ce ga oslabiti. trebalo bi je staviti na sunce. Poznato je da je žucenju sklonije ulje s velikim sadržajem linolenske kiseline. ulje pomiješano s pigmentom koji je stabilan sam po sebi otpornije je od cistog ulja. Izlazak plina cini. To je spora površinska reakcija i narocito je izražena u pocetku sušenja. Reakcija žucenja se pojavljuje i u prisustvu proteina i odgovorna je za žucenje uljenoemulzijskih medija. procesom saponifikacije s alkalijama. U jednom pismu iz 1629. To je jedini nacin da se slici vrati svježina”. Povezivanje molekula nastavlja se kroz dugi vremenski period zbog cega premazi uljene boje postaju krti i pucaju. Dakle. Hidrolizom ulja. Ako moja slika ne izgleda tako dobro kao što je bila kada je završena. posebno kad se drže u tami. Rubens napominje da se proces mora ponoviti ako kasnije dode do ponovnog tamnjenja. U daljnjem procesu sušenja hidroperoksidi se razgraduju.. period površinskog ocvršcivanja (ulje se ne lijepi na dodir) kod sušivih ulja traje 3-5 dana. gdje je uljena preparacija (nastale slobodne masne kiseline) reagirala s bakrom.. ako su zapakovane u kutiji i nisu izložene svjetlu i zraku. koji nije viskozan. molekule se medusobno povezuju i umrežavaju polimerizacijom. 1 Umrežavanje molekula ulja procesom oksidacije i polimerizacije Kod normalnih. gdje je ulje u direktnom dodiru s kisikom iz zraka.1). Masna cvjetanja (pojava razlicitih soli na površini materijala) se nekada pojavljuju i na površini slika. Ako preko ovakvog uljenog premaza. Neka ulja starenjem žute više od drugih. Ova pojava objašnjava prisustvo zelenih soli bakra na bakrenim plocama. Sušenje ulja je kemijski proces oksidacije i polimerizacije.proces razgradnje osušenih ulja. Iz istog razloga nastaju ubrzo na nekim premazima prskanja ako su postavljeni bez prethodnog nanošenja laka za retuširanje. što daje cvrstocu osušenom filmu ulja. ali je nedovoljno tvrd. Proces sušenja pocinje na površini. temperatura. kao što je laneno ulje. donji premaz ce upiti svježe ulje i nabubriti. Ulje sušenjem postaje jedna velika molekula (slika 14. Tek nakon dvadesetak dana i deblji nanos uljene boje nece biti mekan. dakle. Ovo objašnjava pojavu matiranja. Oksidacijom nastaju hidroperoksidi.

Jace tamne i pigmenti koji zahtijevaju vecu kolicinu ulja. odvoji se od vode i osuši zagrijavanjem na 120 0C.niskoviskozna ulja (rijetko tekuca) . Laneno ulje može se ugustiti oksidacijom ili polimerizacijom. Ulje se podvrgava daljnjoj preradi sedimentacijom krutih i sluzavih materija koje lebde u ulju. sposobnost razlijevanja. koji reagiraju sa slobodnim masnim kiselinama i stvaraju sapune. Slicnog je sastava kao i laneno ulje. Ovako procišceno laneno ulje je “rafinirano”. imat ce i bolju sušivost.srednjeviskozna (normalno) . Ne sadrži linolensku kiselini pa suši sporije od lanenog i orahovog ulja (oko 15 dana). Ovaj nacin se preporucuje i danas. ali i slobodne masne kiseline zbog kojih ulje može biti kiselo. stavi laneno ulje u sud od bronce ili bakra i za vrijeme ljetne žege izloži ga suncu da se smanji na polovinu. ali je kvalitetnije (ima manje slobodnih masnih kiselina). zagrijavanjem ulja uz pristup zraka. U nekim bojama se nalaze i sikativi s kojima se ujednacava “otvorena faza” odredene kolekcije uljenih boja. Ostatak cine trigliceridi zasicenih kiselina palmitinske i stearinske.Laneno ulje Laneno ulje dobiva se iz dozrelih sjemenki lana. Ulje se cesto kemijskim putem bijeli. Zbog manjeg sadržaja linolenske kiseline. Stari majstori Italije. manganovi) brzo sušili Tung ulje Tung ulje (drvno ulje) dobiva se iz sjemenki tungovog drva (u Kini). Vec Cennino Cennini navodi postupak ugušcivanja ulja. Ulje se dobiva hladnim ili toplim prešanjem sjemenki lana. Manje žuti od lanenog ulja. kobaltni. kao i pigmenata koji bi se zbog kemijskog sastava (olovni. .. može se ulju dodati do 2% voska. daje elasticnije i pastoznije premaze. Vodu i ulje u odnosu 1:1 stavimo u bocu. Štand ulje žuti manje od lanenog ulja. prozirno je kao voda. Bit ce savršeno za slikanje.. kao što su aluminijevi i cinkovi stearati ili palmitati i aluminijev hidroksid. a kad je bijeljeno. osim voska. Za poboljšanje stabilnosti nekih pigmenata u ulju (da se pigment ne bi odvajao od ulja).. Osušeni premaz lanenog ulja je linoksin. Laneno ulje ima 80-90% nezasicenih triglicerida. petroleju. neutralizira i filtrira. suši se sporije od lanenog (8-10 dana). Nakon što se izbistri. Industrijski se ulje ugušcuje oksidacijom. Makovo ulje najmanje žuti. Laneno ulje se drži u tamnim. nego polimerizacijom. Laneno ulje se podnosi sa svim pigmentima. dobro zatvorenim posudama da bi se sprijecila oksidacija. benzinu. Ostaci vode mogu se ukloniti i alkoholom jer on brzo ishlapi. Tvornickim uljenim bojama dodaju se. ali brže od makovog ulja. Nizozemske i Njemacke su ga upotrebljavali zbog bržeg sušenja od makovog ulja. Na tržište dolazi kao “bijeljeno laneno ulje” svijetložute boje. zato se koristi za vezivanje tvornickih bijelih pigmenata. Otapa se u svim blažim otapalima: terpentinu. Ne otapa ga terpentin ni white spirit. Makovo ulje Dobiva se hladnim prešanjem sjemenki maka. Topljiv je samo u jacim (polarnijim) organskim otapalima.visokoviskozna (gusto tekuca) Orahovo ulje Dobiva se hladnim prešanjem orahovih jezgri. daje veci sjaj. Ne suši se oksidacijom kao ostala ulja. Svijetle je boje. Ako je ulje u olovnoj posudi. Ulje se može cistiti vodom ili snijegom. Smatra se da je bolje ulje iz hladnijih podrucja jer sadrži vecu kolicinu nezasicenih masnih kiselina koje su vezane u trigliceridima. Prema stupnju zgusnutosti razlikuju se: .. Polimerizirana ulja se nazivaju “štand ulja”. elasticnost i otpornost prema vanjskim utjecajima “Propuhano štand ulje” je ugušceno oksidacijom i polimerizacijom. Inertnost pigmenata prema ulju (titanovo bjelilo) izaziva jace tamnjenje. Hladnim prešanjem se dobije manja kolicina ulja. Polimerizirano ulje je ugušceno zagrijavanjem na 250 0C bez pristupa zraka. zacepimo i muckamo 20-ak minuta. Ugušcena ulja se koriste i kao lak ulja. i drugi stabilizatori. S pigmentima koji se aktivno odnose prema ulju. kao što je slucaj s olovnim bjelilom.

Još divnije izgledalo mu je što su se boje spajale daleko bolje nego kod tempere..naftenski sapuni Ovisno o vrsti metalnih soli..3. stoljecu spominje ugušcivanje ulja za lakiranje slika. Sikativi ubrzavaju sušenje ulja... Upotreba ulja dolazi u Italiju i vec Tizian (1490-1576) transformira temperno slikarstvo u uljeno..” Tehnika slikanja brace van Eyck je kombinacija klasicne temperne tehnike i ulja koja je obogacena dubinskom svjetlošcu uljenog bojenog sloja na mjestima gdje je to potrebno. Ulje s manganovim sikativom suši se za 10-12 sati. Sikativi su dodaci koji ubrzavaju sušenje ulja... Ovaj nacin rada u 18. voska. Sa sigurnošcu se može tvrditi samo da su flamanski slikari krajem 14.. Miješanjem boja s ovim vrstama ulja.. Theophilius piše o upotrebi ulja u 12. manganov sikativ i kobaltov sikativ. a s olovnim za 24 sata. cisto ili s dodatkom smole.... ali pojacavaju tamnjenje i krtost premaza. pa razlikujemo: .. olovne i manganove soli (sapuni) s organskim kiselinama iz ulja.... Vrijeme kad se ulje prvi put upotrijebilo u slikarstvu nije sasvim poznato.5%.. kao olovna gled PbO..smolni sapuni . stoljeca rada se veliko flamansko slikarstvo ciji je glavni predstavnik Rubens (1577-1640).. Ulje se koristilo za pripremu boja kojima su se izvodili uglavnom dekorativni radovi ili kao sredstvo za otapanje smola i lakiranje slika. SIKATIVI Vec su stari majstori uocili da pigmenti.... Rad nastavlja kontrasnijim slikanjem uz nanošenje lazura.. a kobaltovog najviše 0. Dok venecijanski majstori rade na crvenim preparacijama. Kobaltov sikativ se najbrže suši (5-6 sati) i ne izaziva znacajnije promjene boje...laneno uljni sapuni .. 14. orahovo.ubrzavaju sušenje ulja. Opca upotreba lanenog ulja pripisuje se šesnaestom stoljecu. Uglavnom koristi platno kao nositelja slike. koriste se olovni sikativ.4. nego boji daje takvu snagu i sjaj sama od sebe i bez laka.... manganovog do 1%.. umbra... zato se dodaju u malim kolicinama.. Krajem 16. Laneno ulje je bilo poznato starim Egipcanima.rezinate (smolni sikativi)........ 14.. U Italiji se u 15.. toplini. postaje ne samo otporna na vodu.. kada se osuši.. Od klasicnih vremena orahovo i makovo ulje poznato je u Grckoj i Rimu. U 14.. Analize pokazuju da se laneno ulje upotrebljava u Sjevernoj Evropi od 13.5. Rubens zapocinje na bijeloj preparaciji toniranoj sivom lazurom. POVIJESNI PREGLED UPOTREBE ULJA U SLIKARSTVU Sušiva ulja koja se najviše upotrebljavaju u zapadno-evropskom slikarstvu su laneno... svjetlosti... stoljecu postaje “akademska metoda” koju napuštaju impresionisti svojim direktnim al prima slikanjem.... stoljecu više koristi orahovo ulje... makovo).. dobije se izdržljivija smjesa koja.. Otkrice ulja kao veziva za pripremu boja pripisuje se flamanskom slikaru Jan van Eycku (13701426). balzama i otapala... . KARAKTERISTIKE ULJENE BOJE Vezivo uljenih boja je ulje (laneno...... stoljecu za temperne boje...naftenate . Obicno se preporucuje 2% olovnog sikativa na težinu ulja.. .. orahovo i makovo ulje. Rembrandt (1606-1669) sliku gradi kombinirajuci pokrivajuce poteze boje i lazure. Djelovanje sikativa ovisi o vlažnosti... minij. ali se ne spominje njihova upotreba u slikarstvu.. pa i to treba uzeti u obzir pri upotrebi sikativa... ali nema podataka da se ikada koristilo za slikanje. nastavljajuci tradiciju tempernog podslikavanja. i pocetkom 15. Vasari koji je prenio iskustva o uljenom slikanju u Italiju u biografiji Antonella da Messine piše:” Laneno i orahovo ulje najbrže suše od svih isprobanih. stoljeca poceli koristiti ulje na nacin koji je tek djelomicno slican suvremenoj tehnici uljenog slikanja. smola i s naftenskom kiselinom....14. Ulje koje sadrži sikative naziva se firnis. Po sastavu su vecinom kobaltne.linoleate (uljeni sikativi).. stoljeca.

. Njihove mješavine uz dodatak otapala su kvalitetni mediji. nikada na poluosušenu boju. U procesu sušenja. tamnjenja boja.. pokrivajuce. što je karakteristika uljene tehnike. medij se priprema “masnije” ili “posnije”.. Razrjedivanje uljene boje samo terpentinom nije dobro jer dolazi do matiranja boje (mrtvilo boje). ugušcena ulja. Sikative treba oprezno koristiti.. odnosno kao sporo ili brže sušeci medij. a ako nisu pravilno gradeni. Velika kolicina terpentina oslabljuje vezivo i oštecuje preparaturu. sjajno ili mat. tamne.Ulje daje pastu potrebne razmazivosti.. Pojavljuju se pukotine. Uljeni premazi s vremenom postaju krti. Ako slika nije pravilno gradenana može doci do pucanja i ljuštenja slojeva slike. zbog cega se javlja jaca dubinska svjetlost... ali i transparentniji pa se na nekim starijim slikama cak vidi i crtež koji je bio prekriven (pentimenti). balzami.. pa se dodaje štand ulje umjesto dijela lanenog ulja. voskovi i otapala. dio . pa ulje prodire u platno.. Prilikom slikanja moraju se poštivati pravila da se slika debljim nanosima boje preko tanjih.. MEDIJI U ULJENOM SLIKARSTVU Za uljeno slikanje potrebna je manja ili veca kolicina medija.makovo ulje. ispucaju. Za lazurno slikanje na osušenim premazima koriste se viskozniji mediji.. Koriste se i radi lazurnosti premaza.6.. Proces sušenja traje godinama. kao i do mrtvila boje (boja postaje mat). Smatra se da dolazi do putovanja veziva na površinu. Dodatak sikativa u deblje premaze može izazvati pucanje boje jer se ona suši puno brže na površini nego u unutrašnjosti. Velika kolicina smola i balzama takoder dovodi do tamnjenja. Ulje boji daje dublji ton i sjaj. Medij za lazure (univerzalni): * 1 dio otopine kopala * 1 dio lanenog ulja * 1 dio terpentina Sporo sušeci mediji: makovo ulje Sporosušeci medij. Uljena boja najcešce se nanosi medijem koji zadržava sjaj oslikane površine.. Poštivajuci to pravilo.. Velika kolicina sikativa uzrokuje tamnjenje i pucanje premaza. ulje na platnu 14... Slika se.... Ovisno o željenom izgledu slike.. pastoznosti i drugih efekata. smole. (sjajni medij) . Prevelika kolicina ulja u mediju usporava sušenje i dovodi do žucenja. suši se sporije od tempere pa se s uljem mogu postici fini prijelazi i polutonovi koji se utapaju jedni u druge.2 vol. 1.... Starenjem svi tonovi uljenih boja postaju dublji.... Donji porozni premaz upije vezivo iz gornjeg premaza boje zbog cega izgubi sjaj. Svojim sastavom utjecu na opticki izgled boje.. Slika se od nanosa siromašnijim uljem prema uljem bogatijim slojevima. koji se suše brzo i kompaktno. krakelire. S uljem se može raditi lazurno. dijela . sadrži sporije sušivo makovo ulje. za slikanje “ mokro u mokro”.. Tizian je više mjeseci cekao da nastavi rad na istom platnu.1 vol. Ulje se suši odozgo prema unutra. boje ne mijenjaju izgled.. plasticnost. “mokro na mokro”. Portrtret slikareve majke kao prorocice Ane.. utapanje jedne boje u drugu ali usporavaju sušenje. 2.makovo ulje.. Rembrandt .. “znojenja”. Sikativi se dodaju medijima jedino kad se slika tankim premazima. Kod jako debelih premaza može doci do smežuravanja boje zbog stezanja ulja prilikom sušenja. Materijali koji se koriste za pripremu medija su: ulja. Za ulje je karakteristicna dubinska svjetlost.. Sikativi se dodaju lazurama i tankim slojevima boje. Ulja i smole nisu najbolji mediji kad su jedini sastojak medija. tzv.. “masno preko posnog”.. ili na osušene (na dodir) slojeve boje... na konzistenciju boje i na proces sušenja. za dobivanje sjaja. Velika kolicina sikativa izaziva pucanje premaza. Mediji su veziva s kojima se boja razrjeduje da bi se lakše nanosila na podlogu. pastozno. Balzami uljenoj boji daju specifican sjaj.

1 vol.....10 dijelova ..( priprema se kuhanjem) ..impasto.. manje ulja ili sasvim bez ulja... dio -terpentin.....1 vol....4 dijela ... .damar u terpentinu 1:3.......laneno ulje. dio Univerzalni mediji: 1......1 vol.... dio 3... dio ........ (svjetliji) ....7. dio ..... više otapala.... 4 detalj ...1 vol.......... lazurno slikanje u slojevima....rektificirani terpentin..laneneno ulje........1 vol.......procišceno laneno ulje... .... 1 dio 2.....1 vol.....terpentin.. dijela ...........................rektificirani terpentin.damar u terpentinu..1 dio .. balzame..... crtež.. 3........damar u test benzinu.... Brzo sušeci damarov medij: Slika 14....... 4 dijela štand ulja..1/16 dijela ( djeluje kao sikativ) Slika 14......... makrosnimak ..5 l Ljeti........terpentin. pastozni Becicev autoportret.. dio ...... terpentinu) ili punski vosak (vosak osapunjen potašom).... Damar medij za lazure: Slika 14......... kolicina terpentina se može povecati.............. (tamniji) .otopina damara u terpentinu .. pa mediji za brže sušenje uljene boje sadrže terpentin umjesto white spirita.....1 dio .. 14..pcelinji vosak.....otopina damara.....1/2 vol dijela ..olovni oksid..... dio Terpentin u medijima za uljeno slikanje ubrzava proces sušenja ulja.... Impasto medij (Rubensov).........makovo ulje.....20 kapi / o.2 dijela ..1vol..... 2 dijela venecijanskog terpentina (balzam) Srednje sušeci mediji: 1.-test benzin (white spirit)...test benzin...... ............ Mediju se može dodati minimalna kolicina bijeljenog voska ili parafina...... -laneno ulje... Brzo sušeci mediji Ovi mediji sadrže smole.......2 vol.kobalt sikativ .. PbO......... Za postizanje mat karaktera uljenoj boji se može dodati voštana pasta (vosak otopljen u test benzinu.......... Damar medij za lazure sastavljen od: 9 dijelova damar laka... kad je sušenje brže......1 dio . podslikavanje... 2 Damar lak kao medij (1 dio damara i 4 dijela terpentina) 2..... 9 dijelova terpentina. dio -kobalt naftenat.... 1.....2 dijela ...... dio ...........1 vol.... GRADNJA ULJENE SLIKE Osnovne faze gradnje klasicne uljene slike su: preparacija......5 kapi/ dl 2...........1 vol......ugušceno laneno ulje. Pariz 1935...

. Driping tehnikom (eng.0. Cesto se koristi imprimatura boje inkarnata. Sastoje se od cvrste umjetne smole (polimera). Za crtež se koriste razliciti crtaci materijali: kreda... U likovnom smislu imprimatura odreduje srednji ton iz kojeg ce slikar graditi sliku. Kod Leonarda je pomalo ružicasta od crvenog bolusa. a mogu se koristiti i kombinacije.. struganje.. eng.. slicne su emulzijama. primjer al prima slikarstva 15. Monet .... Imprimatura se nanosi da bi se upojna osnova prilagodila uljenom slikanju. tockicama (pointilizam). Poznato je da su slikari 17.. Ovi dodatni slojevi nazivaju se imprimatura (lat.. fino raspršene u vodi. Boje se nanose kapanjem.. Osnovni sastav disperzije (emulzije) : .5 dijelova . Može biti komplementarna ili kontrastna s gornjim slojevima lazurnih nanosa boje. Podslikavanje može imati strukturu (pastozno i reljefno)... Sloj boje iznad podslikanog sloja mora biti lazuran. utiranje.1-0. stoljeca zbog upojnosti na krednu preparaciju nanosili dodatni sloj crvene.. Dobivaju se polimerizacijom odredenih monomera u vodi kao disperznom sredstvu. jer svojom pokrivnošcu osiromašuje bogatstvo tonova koji prosijavaju iz donjih slojeva. Impresionisticki nacin al prima slikanja koristi poteze kista crticama. Impresionisti radije slikaju na bijelom dodatnom sloju olovne bijele boje.. tufanje. Vermeer koristi podslikavanje . drip=kapanje) se radi s bojama koje brzo suše. postepenog slikanja i lazura. Al prima slikanje (tal. Westminster.monomer . i 18. Cesto se bijela boja ne koristi.. ugljen..Krta i upojna tutkalno kredna preparacija na dasci zamijenjena je u 17.. zbog disperzije svjetlosti na cesticama smole.. direktnim slikanjem. To su “bezuljne emulzije”. Gornja slika prikazuje samo ideju podslikavanja u tonu umbre.. stoljecu elasticnijom emulzijskom (poluuljenom) preparacijom. lijevanjem... Imprimatura kao i podslikavanje prosijava kroz sljedece slojeve boje.emulgator.inicijator.. koji zrace kroz slojeve boje.180 dijelova . imprimere=utisnuti..voda.samo podslikavanje kod vermeera uglavnom nije tako detaljno kao završni slojevi Podslikavanjem se stvaraju bogati kontrasti.. Slika se mokro u mokro....2-5 dijelova ... Rembrandt je cesto koristio i dvije imprimature.. kao i crtanje kistom rijetkom uljenom bojom.. Cisto disperzivno vezivo cesto se naziva emulzija. koja je bolje prilagodena platnu i uljenom slikanju.. direct painting) je nacin slikanja kod kojeg se boja nanosi na podlogu slike u jednom namazu.100 dijelova . prskanjem ili cijedenjem. bez podslikavanja. U ranoj renesansi koristi se svijetložuckasta preparacija. -od prve. a u novije doba i akrilikom. smede ili sivkaste tempera boje. obojeni krejoni. jednu preko druge ili jednu pored druge.. Mljekarica. Vermeer na nekim mjestima iste slike..crvenkastu a iznad svijetlosivu. DISPERZIVNA VEZIVA Disperzivna veziva su veziva na bazi sintetickih smola disperziranih u vodi. monokromno ali cesto i polikromno radi koloristickih efekata.. inace podslikavanje nema svrhe. koristi dvije imprimature. Po bjelicasto mlijecnom izgledu.... Vermeer van Delft.. Obicno se podslikava temperom.... Kod klasicne gradnje uljene slike u slojevima koristi se lazurno slikanje. Za Venecijance su karakteristicne tamne uljene imprimature. otisnuti)... Veliki majstor lazura je Rembrandt.

Zbog relativno velike koncentracije smole moguca su i veca razrjedenja. Akrilne boje suše se fizikalnim putem. sredstva za vlaženje. Uljem se može slikati na akrilnom premazu ili akrilnim bojama na osušenom premazu uljene boje. drvena strugotin. Viskoznost disperzija ne ovisi o molekularnoj težini disperziranog polimera. Emulgatori mogu biti neutralni. 15. aceton ili amilacetat. Aditivi ostaju u filmu i nakon sušenja i potencijalni su izvor slabljenja i razgradnje premaza. Akrilno vezivo puno bolje prianja za poroznu podlogu. kao što je amonijak može izazvati oštecenje materijala. Dodatkom emulgatora. Sušenjem se disperzirane cestice smole povezuju u film. stabilizatori. AKRILIK Akrilik je slikarska tehnika u kojoj je vezivo disperzija akrilne smole. Vezivna snaga akrilne disperzije je tako velika da se ne skida cak ni jako razrijedena boja. kao natrijkarboksimetil celuloza i sapuni ili poliakrilna kiselina. Zbog ireverzibilnosti (nakon sušenja premaz je netopljiv u vodi. Ovo otežava korištenje proizvoda razlicitih proizvodaca i njihovo medusobno miješanje. Vrijeme sušenja (otvorena faza) je relativno kratko. Nakon sušenja postaje netopljiva u vodi. Disperzije umjetnih smola se zbog toga ne smiju koristiti na niskim. Polivinil acetati se više koriste kao ljepila (adhezivi). metal i slicno. koji su za slikanje lošija disperzivna veziva. ili ionski. Ne miješaju se s uljem i masnim emulzijama (nisu kompatibilne s uljima). Sušenjem ne dolazi do deformacije boje pa se kod debelih slojeva. ali slabi kvalitetu filma . Visoki postotak polimera (50-70%) u disperzijama daje stabilne disperzije s malom viskoznošcu pogodnom za nanošenje premaza.medijem za usporavanje sušenja (retarding medij) Svježa disperzija razrjeduje se vodom.. Svježoj boji daje svjetliji. u odnosu na otopine istih polimera koje se koriste u lakovima. 2-5 %. Osušeni filmovi bez posljedica podnose niže temperature. Akrilne disperzije koriste se u širokim razmjerima oko 1950. Otapa se samo u jacim organskim otapalima. nego za jako glatku površinu kao što su staklo. Da bi se cestice smole dobro povezale u kontinuirani film. kao što su ksilen. tzv. Akrilna emulzija je mlijecnobijela tekucina.. akrilati i polivinil acetati. Svojstva disperzivnih premaza ovise o dodacima (aditivima).metilceluloze (ljepilo za zidne tapete) . Mogu se koristiti na svim podlogama koje nisu zamašcene ili previše glatke. na samo površinski osušeni sloj. U tradicionalnom slikarstvu veziva se miješaju samo s pigmentima. piljevina itd. Mogu se nanositi i u debljim slojevima bez opasnosti od krakeliranja. usporivaci sušenja itd. Akrilni film ima veliku elasticnost.. koji se sušenjem mijenja i postaje tamniji. Disperzivna veziva prianjaju na razlicite materijale. ovisno o debljini filma traje 5 do 50 minuta. isparljivost aditiva. šljunak. godine zbog velike otpornosti na žucenje u odnosu na polivinilacetatne disperzije. Tek osušena boja može se ukloniti vrucom vodom. Otvorena faza može se produžiti dodatkom: . Kiselost ili lužnatost disperzija. kao što je polivinil alkohol i celulozni eteri.1. kao što su emulgatori. Sitne cestice smole povezuju cestice pigmenta medusobno i s podlogom. Podloga ne smije biti masna. Kao slikarsko vezivo najprije ga koriste slikari murala (lat. murus= zid). polimer mora biti dovoljno mekan da se razlijeva. korozivne soli. isparavanjem vode. S disperzivnim vezivima mogu se miješati i razlicita punila (filer) kao što su pijesak. Ucvršcivanjem (sušenjem) postaje prozirna. koja se naziva akrilna emulzija. Jako glatke površine se ohrapave laganim . mramorni prah. pastelniji ton. terpentinu i white spiritu) može se kombinirati s drugim vezivima. može nanositi novi sloj boje bez opasnosti od pucanja. kao i na visokim temperaturama kada se zbog naglog sušenja cestice ne mogu povezati u kontinuirani film.Za slikarske svrhe obicno se koriste disperzivna veziva na bazi estera akrilne kiseline. kao što je voštani sapun moguce ih ja miješati i s uljima.

To je vezivo u tvornicki pripremljenim bojama i preparaciji. akrilna emulzija) je disperzija akrilne smole. a preparacija se nanosi tupkanjem. zato se ovaj osnovni medij naziva i sjajni medij. Akrilne paste za modeliranje (Modeling paste) su smjese akrilik medija i inertnog punila razlicite gustoce (g/cm3). zbog velike poroznosti treba zid impregnirati disperzijom akrilne smole (akrilnom emulzijom) ili akrilik medijem. bijele su ili bezbojne.brušenjem. Impregniranjem i prepariranjem nositelja postiže se odredena obojenost. ali pastozni efekt. tekstura. Usporivac (retarding medium) produžuje proces sušenja. Boji daje vecu gustocu. Sjaj se može postici nanošenjem sjajnog laka ili naknadnim lazurnim slikanjem akrilnim bojama i sjajnim medijem. Mat medij zbog površinske refleksije svjetlosti daje mat karakter boji. Gel medij je gust. proziran i sjajan. Koristi se za pripremu preparacija. razrijedenim vodom u omjeru 1:1 da se postigne odgovarajuca upojnost i stabilnost. koji podsjeca na temperu. koristiti 6%-tnu otopinu kožnog tutkala koja sušenjem jace zategne i ucvrsti podlogu. Mogu se dodavati bojama. Sušenjem postaje tvrd. kao fiksativ. Talens) je želatinozna gusta disperzija. Osnovni medij ( akrilik medij.GESSO ACRYLIC (Talens) . Pastoznije su od gela. Ako se radi na zidu. Lazurne teksture dobiju se miješanjem malo boje i puno gel medija. Ne preporucuje se dodavanje u kolicini vecoj od 10%. americka licenca) Nakon nekoliko sati sušenja na njima se može slikati.2. Impregnira se prozirnim akrilik medijem (bolji je mat). Mediji se koriste za posebne efekte. temperni. Dodaje se u manjim kolicinama. Ugušceni medij (Tickener polymer. Za platno i papir je bolje umjesto akrilik medija. MEDIJI ZA AKRILNE BOJE Akrilne boje se razrjeduju s vodom. struktura. kao vezivo za kolaž. 15. Boja razrijedena akrilnim medijem ima veci sjaj nego kad je razrijedena vodom. upojnost. Akrilno vezivo ne oštecuje celulozu pa nije neophodna preparacija ni impregnacija. Obicno se miješa u impasto za dobivanje tekstura. Kod klasicnog slikanja preparacijom se zašticuje nositelj ( celuloza u drvu. akrilik vezivno sredstvo. papiru. ili se mogu .LIQUITEX GESSO (Lefranc.GESSO POLYMER (Talens) . Preparacija se može pripremiti pomocu akrilne emulzije razrijedene vodom. Ugušcivac može vezati i razlicita punila radi pastoznosti koja ni u debelim slojevima ne ispucaju. Ima mlijecnobijele boju. mat izgled. punilom i bjelilom u omjeru: akrilna emulzija voda bjelilo i punilo (filer) za temperu 1 3 4 za ulje 1 2 3 Na tržištu ima kvalitetnih inozemnih preparacija. Malo usporava sušenje. Produžuje sušenje boje. kao što su: . platnu) od djelovanja veziva iz boje.

AKRILIK TEHNIKE Akrilne boje imaju velike mogucnosti upotrebe. posebno su pogodne za dobivanje tekstura. kaolin. Nakon sušenja mogu se bojati akrilnim bojama. Grublja i finija platna. Paste se mogu kombinirati akrilnim bojama i gel medijem koji povecava elasticnost.fresko tehnike (fresco buono i fresco secco).naknadno bojati.3. porculanskih predmeta itd. prah kamena plovucca (Lipari pumice).Keimova tehnika (vezivo je vodeno staklo) . toluenu. Prema potrebi se razrjeduju vodom. Logicnije je za podslikavanje koristiti akrilne boje koje se brzo suše. a nastaviti drugim tehnikama (ulje na akrilik.enkaustika (topla i hladna). Kao lakovi mogu se koristiti i disperzije akrilne smole( sjajni ili mat mediji za slikanje) jer slici daju briljantan sjaj. Disperzivna veziva. Akrilik medijem za postizanje sjaja. za restauriranje štukatura. podslikavanja i lazura mogu se postici efekti. akvarel na akrilik). 15. . Upotrebom medija za usporavanje sušenja može se slikati mokro u mokro. 1 Pasta za modeliranje Lakovi na bazi akrilnih smola su bistre otopine akrilne smole u organskom otapalu (white spiritu. kao u klasicnoj temperi. ZIDNO SLIKANJE Klasicne zidne slikarske tehnike su: .suvremene zidne tehnike na bazi disperzivnih premaza akrilne i polivinilacetatne smole.. Kao punilo može se koristiti papirna pulpa izmiješana akrilnim medijem (mache papir). . Kolicina punila može biti i do 80%. koriste se kao “hobi boje” za drvo.zgrafito. dodavanjem bijele boje koriste se za gvaš. pijesak. . uljem itd. kod miješanih tehnika treba se pridržavati pravila da se samo na suhi sloj boje pripremljene jednom vrstom veziva nanosi boja pripremljena drugim vezivom. Kao fiksativ može se koristiti mat medij razrijeden vodom u omjeru 1:3. Može se kombinirati akrilik i pastel.). primjer pastozne teksture akrilne boje-ultramarin i zlatna na polikromnom podsliku 16. keramiku. Svi mediji su kompatibilni i mogu se kombinirati za postizanje željenog efekta. a kasnije na suho. vlakna. Koriste se i kao cementna podloga za mozaik. Proizvode se i akrilne žbuke za posebne teksture na zidu. U pasti se nalaze punila kao mramorni prah.. . drvo moraju se namociti u akrilnoj emulziji. . gel medijem i pastom za modeliranje mogu se dobiti zanimljivi efekti.mozaik. Pokrivne akrilne boje. konopci. 15. nastavlja crtati u mokro. zbog jednostavne primjene i razrjedivanja vodom. Akrilno vezivo se koristi za fiksiranje razlicitih materijala na podlogu u tehnici kolaža. korištenjem imprimatura. tekstil itd. Slikanjem u slojevima. Miješane tehnike (mixed media). Akrilnim lakom postižu se sjajne lazure karakteristicne za ulje. Akrilne boje koje sadrže lazurnije pigmente razrijedene vodom ili akrilik medijem koriste se za akvarelno slikanje. polože se na svježe prepariranu podlogu i slika se razlicitim medijima i akrilnom bojom. Crtež se nanosi pastelom. staklo. fiksira mat akrilik medijem. temperom.

vrsta i kvaliteta pijeska kao agregata (punila. Po sastavu je kalcijev hidroksid. Slika može biti lazurnog karaktera ili pokrivajuceg ako boju vežemo vapnenim mlijekom ili vapneno uljnim sapunom. Podloga se pripremala od tri sloja. FRESKO TEHNIKE 16. Gašeno vapno bez grudica i primjesa mora odležati u jami najmanje godinu dana da dobije snježnobijeli. intonaco) fine završne žbuke pripremljen je s mramornim prahom.e. Tradicionalna podloga s gašenim vapnom i pijeskom koristi se i u renesansi. Ca(OH)2. Žbuka se na kraju polirala.1. ne smije sadržavati necistoce od zemlje. U helenistickom periodu rimske umjetnosti zidno slikarstvo doživljava procvat. pljevom. Ca(OH)2 + CO2 ? CaCO3 + H2O Vapno se gasi vodom u omjeru 1:4. st. Podloga se pripremala sa sjeckanom kudeljom. sinopia).n. U vapnu ne smije biti magnezijevih spojeva i gipsa iznad 5%. Tipican primjer ovog fresko slikarstva je slikarstvo Pompeja (sacuvano erupcijom Vezuva 79. Gašeno vapno je zracno vezivo. Masaccio.CaCO3. fresco buono. Kvalitetu fresko žbuke odreduje vrsta i kvaliteta vapna kao veziva. Ranokršcansko fresco slikarstvo u katakombama (nastaje u 3. Gornji sloj (tal. e. i 4. U Knososu na Kreti nalaze se najstariji primjeri slikanja na žbuci. Slikalo se pigmentima miješanim s vapnenom vodom ili vapnenim mlijekom. e. Prvi sloj žbuke priprema se od vapna i usitnjene opeke. Firenze 16. ugljena. gline i organskih tvari koje bi .). cekinjama umjesto dijela pijeska ili cak bez pijeska. p. “masni” karakter pod opipom. ) na teritoriju Rima koristi veci dodatak pucolanske zemlje (crveni cement) zbog vlažnosti katakombi. zgrafito tehnici.1. Smatra se da potjecu iz perioda oko 1500 godina p. Capella Brancaci. buon fresco= prava freska) je vrsta slikanja koja se izvodi se na svježoj žbuci. debljina sloja te odnos veziva i agregata. jedan dio vapna i cetiri dijela vode. Vapnenac prelazi u živo vapno koje je po sastavu kalcijev oksid. godine n. VITRUVIJE je dao najviše podataka o materijalima i metodi slikanja tog vremena.n. U kontaktu s vodom živo vapno prelazi u gašeno vapno. Gašeno vapno Gašeno vapno je vezivo mineralnog karaktera. loja ili otpadnih ulja da se smanji alkalicnost osapunjenjem i ubrza vezivanje. arricciato) izvodio se crtež crvenom bojom (tal. Prilikom gašenja može se vapnu dodati masti. i 1.U okviru zidnih tehnika razmotriti cemo i vitraj i opcenito poglavlje o slikanju na staklu. filera). Na predzadnjem sloju žbuke (tal. mineralna crna i egipatska plava. Takoder. i 2. Osnovne boje bile su žuti i crveni oker. Dobiva se iz vapnenca. nacin pripreme i nanošenja žbuke. drugi je napravljen s pijeskom. Fresco buono Fresco buono (tal. Vezivo je u fresko žbuci. Bizant takoder prihvaca tehniku slikanja na vlažnoj žbuci. Pigmenti koji nisu otporni na vapno (lapis lazuli) vezani su temperom na izoliranu podlogu. veže s CO2 iz zraka i prelazi u kalcijev karbonat. CaCO3 pecenjem na temperaturi 900-10000C. a koristi se i kao bijela boja. fresco= svježe. Zbog brzine sušenja žbuke (5-6 sati) i bijeljenja (vapno prelazi iz kalcijevog hidroksida u kalcijev karbonat) zahtijeva se brzo i sustavno slikanje od svijetlog u tamno. nove ere). zbog cega pokazuje lužnata svojstva. CaO uz oslobadanje CO2. st. narocito na prijelazu iz stare u novu eru (1 st. posljednji sloj bio je od cistog vapna. dok su dva ili tri gornja sloja sadržavala mramorno brašno. Pripremalo se onoliko žbuke koliko se moglo oslikati dok se podloga ne osuši.1.

Spajaju se gusto vapno i suhi pijesak. Vapneno mlijeko dobiva se rijedenjem vapnene kaše hladnom vodom. Nanosi se na dobro navlažen arriccio . Stabilnost zida je osigurana tankom prevlakom koja nastaje na pocetku sušenja. sastoji se od jednog dijela pijeska (granulacije do 1 mm) i jednog dijela vapna.štetno djelovale na slikani sloj u obliku tamnih mrlja razlicite upojnosti. izlucivanja bijelog praha po površini slike u vidu soli i plijesni. Zbog nepokrivnosti. Kod fresco buono tehnike zadnja žbuka se polaže sistemom dnevnica. Tek nakon miješanja dodaje se voda. Voda isparavajuci nosi sa sobom otopljene cestice kalcijevog hidroksida iz gašenog vapna u žbuci. odnosno žbuke pri sušenju. U donje slojeve stavlja se više pijeska. Granulacija pijeska treba biti razlicita: 5. Vapno bi bez pijeska zbog sušenja ispucalo.0. topljivih soli doci ce do tzv. Koristi se za vezivanje pigmenata u fresco buono tehnici. nakon sušenja. Masolino. Zrnca pigmenata povezuju se medusobno i s podlogom u okamenjenu cjelinu. Pretvaranje vapna u karbonat traje decenijima. Zid se prije nanošenja žbuke moci cistom vodom dok se ne zasiti. Pukotine nastale nakon sušenja ne mogu se popraviti. a u gornje sve sitniji. Pukotine koje nastaju u toku rada uklanjaju se tako da se namoce vapnenim mlijekom i ispune pritiskom ruke. radi sinopia – pripremna studija. a masa ne bi imala dovoljnu cvrstocu. usitnjeni mramor) mora biti oštar. Vapnena voda je bistra tekucina koja ostaje kad vapneno mlijeko miruje i istaloži se na dno. djeluju svježe i lijepog su sjaja. Pukotine mogu nastati i od necistog pijeska ili ako se žbuka nanosi u jednom debelom sloju. treci sloj (intonaco ili glet) debljine svega par milimetara. Stajanjem vapnene vode na površini se stvara tanka prevlaka kalcijevog karbonata koja je od životne važnosti u fresko slikarstvu. Sastavljena je od dva dijela sitnijeg pijeska i jednog dijela vapna.5 mm. silikatni agregat. iscvjetavanja. nastaju pukotine. suh i cist. Mora biti zdrav jer o njemu ovisi trajnost fresko slike. Ako je žbuka suviše mokra.Lagano je hrapava i na njoj se . što bi dovodilo do pucanja boje. U vapnenoj vodi ima otopljenog kalcijevog hidroksida. detalj iz kapele Brancaci. U fresco buono tehnici vezivo boje naknadno nastaje sušenjem fresko žbuke. Fresko žbuka je mješavina vapna i pijeska. Prvi sloj žbuke debljine jednog centimetra se sastoji od tri dijela krupnijeg pijeska i jednog dijela vapna. Firenze Zid je nositelj fresko žbuke. a manje vapna. držeci se pravila da se u donji sloj stavlja krupniji pijesak . U dodiru sa zrakom cestice kalcijevog hidroksida ocvrsnu izmedu i preko zrnaca pigmenata. Ako u zidu ima vlažnih ili nezdravih opeka. zbog velikog isparavanja vode. Druga žbuka (arriccio) se nanosi nakon pola sata. koliko se u jednom danu može oslikati u vremenu 5-6 sati dok žbuka ne pocne bijeljeti sušenjem i gubiti upojnost. Pijesak (rijecni pijesak. ako je potrebno. Voda sprjecava da vapno opkoli mokra zrnca pijeska pa pijesak kasnije ispada iz žbuke. Ako zid nije zasicen . Nezdravi dijelovi zida moraju se ukloniti i zamijeniti zdravima. vapnene boje su lazurne. Fresko žbuka se nanosi obicno u tri sloja. Zadnji.Dobro se zagladi utiskivanjem i poliranjem pomocu ravnalice i gladilice. Djeluje lužnato (pH je iznad 12). Pijesak cini žbuku poroznom za zrak koji je potreban za sušenje i vezivanje žbuke. Vapno kao vezivo može primiti i neizbrisivo vezati svega 10% boje. Na zid se nabacuje zidarskom žlicom bez zagladivanja kako bi se omogucilo što bolje prianjanje drugog sloja.

16. 3. S vezivom se veže cinkovo bijela ili titanova bijela i nanese u tankom sloju. voskom otopljenim u terpentinu u odnosu 1:1.. Kao bijela boja služi intonaco žbuka. a može sadržavati i cement.). Najbolje vezivo za slikanje secco tehnikom je kazein. Fresco secco Fresco secco slika izvodi se na osušenoj žbuci pigmentima vezanim nekim vezivom. oprezno da se ne ošteti površina žbuke. Sušenje žbuke traje 10-ak dana. Prvi služi kao armatura. slikanje se nastavlja srednjovjekovnom jajcanom temperom. Otprilike jedan sat nakon nanošenja posljednjeg sloja žbuke. Boja ce biti slabo vezana. a nakon sušenja boje. brisat ce se sa slike. 16. najmanje u odnosu 1:1 jer bi inace brzo prešao u tvrdo želirano stanje.. Sam je izuzetno trajno i kvalitetno secco vezivo. a ako se prije slikanja navlaži vapnenim mlijekom. Podloga je upojna. Pigmenti u fresco buono tehnici moraju biti otporni na alkalije. . Destilirana ili prokuhana voda oslobodene su raznih topljivih soli koje bi mogle štetno djelovati na slikani sloj. Boje disperzirane samo u vodi su lazurnije. Boraks kazein priprema se od 1 dijela kazeina i približno 8 dijelova vode.2. Suha. Boje vezane vapnenom vodom sušenjem daju svijetli prozracni film. Miješaju se destiliranom vodom ili vapnenom vodom. treba dodati još veziva. SINTETCKE TEMPERE NA BAZI DISPERZIVNIH PREMAZA Kao najbolje vezivo kod sintetskih disperzija pokazala se akrilna smola. Veliku adheziju zbog koje se cvrsto vežu i bez da dublje prodiru u podlogu.vodom. stoljeca (grcko-bizantsko-pravoslavna ikonografska škola) za slikanje ikona i zidnih životopisa.3. Ako se osušena boja otire. Prenosi se i preko perforiranog predloška od papira pomocu pigmenata u gazi ili na neki drugi nacin. Emulzionim vezivima slika se na potpuno prosušenoj i izoliranoj podlozi. 2. Suvremene boje na bazi akrilne smole imaju sljedeca svojstva: 1. Na nju se može nanositi bijela kazeinsko-temperna boja. 2. Ova tehnika slikanja može se kombinirati s kazeinskom temperom na zidu. zdrava i zagladena žbuka izolira se tankim slojem vapnenog mlijeka. koji je tonski svjetliji od svježe (mokre) boje. Slika se sljedecim vezivima: 1. prenosi se (pausira) crtež prema kartonu ili mjerilu. dodaje se vode. tamnjenje i pucanje boje).1. Boje se mogu nanositi pokrivnije nego u buon fresco tehnici. venecijanskim terpentinom itd. ili njihovim kombinacijama u kolicini 15-20% od kolicine kazeina. Slika izvedena na ovako pripremljenoj podlozi pigmentima vezanim razrijedenim kazeinom najbliža je pravoj freski. 16. uljno smolnim lakom.2. a ako se ljuska. dobit ce vezivnu snagu i izolaciju. Podloga se priprema od dva sloja žbuke. Drugi sloj se poravna i zagladi kao i kod buon fresco. Može se prenositi projektorom i odmah iscrtavati ili urezivati. Vapneni kazein je najbolje vezivo za fresco secco tehniku (vidi sve o kazeinu kod kazeinske tempere. koja sušenjem pobijeli. do 18. upit ce vodu iz žbuke. JAJCANO-ULJENA TEMPERA NA ZIDU (SREDNJOVJEKOVNA TEMPERA) To je stara provjerena tehnika zidnog i štafelajnog slikanja koju su koristili na gori Athosu od 8. Svaki dan se priprema novi kazein jer je pokvarljiv. Nakon sušenja kopira se crtež i slika. Kazein se može emulgirati štand uljem (sirovo laneno ulje uzrokuje žucenje. Voda nece ici prema vani i nece nastati prevlaka kalcijevog karbonata kao veziva boje. voštanim sapunom. Vapnenim kazeinom kojeg je najbolje koristiti bez emulgiranja s uljima i smolama jer gubi na kvaliteti. Zahtijevaju cvrste i zdrave podloge koje nisu masne. Pocinje se kazeinskom temperom kao jacom.. Nakon pripreme (otapanja u otopini boraksa) mora se razrijediti vodom.

mramorno brašno itd. glazirane keramike. stoljecu. Nove lužnate žbuke treba prethodno neutraliziratii kiselim fluatima. obojenog stakla. Otporne su na lužnate betonske podloge i vapnene žbuke.5. a može se miješati s raznim agregatima (kvarcni pijesak. Od poliesterske smole mogu se praviti i tesere. valjkom.3. Film poliakrilne boje na zidu “diše” i dozvoljava normalni režim mikro i makro vlage i temperature zbog intermolekularnih pora u filmu. Priprema podloge je vrlo jednostavna. Dobiveni kamencici biraju se prema obliku i doraduju odgovarajucim alatkama. Mogu se nanositi i u debljim slojevevima. Crtež na vanjskim zidovima treba isjecati tako da je rez sa strane ukošen zbog lakšeg otjecanja vode i manjeg otpadanja žbuke. Poznate su talijanske mozaicke kockice (tesere) proizvodene u muranskim staklarnicama u više dimenzija i velikom broju razlicitih boja i tonova. zimi smrzavala i oštecivala zgrafito. što znaci grepsti. za otprilike jedan sat. poliesterske smole i slicno. Voda bi se inace zadržavala.) u manjim kolicinama ako se želi grublja faktura. Donji sloj žbuke je u jednoj boji. ali daleko osjetljivije na makro utjecaje i vlagu od poliakrilnih boja. 4. ali je bolje slikati u tanjim namazima. lopaticom. Služe za unutarnje radove. 11. kliještima i t. 5. H2SiF6. prskanjem kompresorom (razrijedena vodom u omjeru 1:1). Kod starijih žbuka koriste se neutralni fluati koji žbuku ucvršcuju i neutraliziraju. olova) heksafluoro-silikatne kiseline. Ne tamne i ne žute.4. zavisno od debljine nanosa. magnezija. aluminija. najcešce pravilnih ili nepravilnih kockica kamena. primjer zgrafita kao fasadne tehnike 16. Kamene kockice dobivaju se usitnjavanjem razlicitih vrsta obojenog kamena alatkama (cekicem. Kad se gornji sloj stegne. Stabilne su na mikro i makro utjecaje. 9. temperature i vlažnosti zraka. gornji sloj u drugoj. Suše se brzo (od 30 minuta do 2 sata) isparavanjem vode. 6. Boja ima dobru fakturu (vidljivost poteza). Postoje boje za vanjske i unutrašnje radove. PVAc (polivinil-acetatne ) disperzije su slicnih svojstava. Fluati su soli (cinka. Kvalitetne poliakrilne disperzije otporne su na smrzavanje i odmrzavanje. Nakon sušenja mogu se lagano prati vodom i spužvom uz mali dodatak blagog tekuceg deterdenta. Krupnije kamenje se zavije u papir i zdrobi cekicem na sitnije komade. cementa. i 16. Smatralo se da je za procelja zgrada trajnija od freske pa se koristila po cijeloj Europi. 16. 10. .d) . Boja se nanosi kistom. Zgrafito zapravo nije slika nego reljef sastavljen od ploha i slojeva razlicito obojene žbuke. Zgrafito se izvodi na dva sloja žbuke. Podloga se obraduje s jednim do dva premaza bijele temeljne boje ili nepigmentiranom gotovom podlogom (emulzijom) koju prema uputama proizvodaca treba razrijediti vodom. Postupak pripremanja žbuke za zgrafito slican je postupku za fresko žbuku. pocinje se rezati prema crtežu. MOZAIK Mozaik je slikarska tehnika izvedena slaganjem raznobojnih malih komadica. ZGRAFITO Zgrafito dolazi od talijanske rijeci sgraffiare. To je zidna tehnika nastala u Italiji u 15. 8. ljepila za keramicke plocice. mase na bazi disperzije umjetne smole. 7. Gornji sloj žbuke nanosi se cim donji sloj provene. Kockice se utiskuju u podlogu svježe žbuke. kao zidna tehnika.

Tvrdoca voska nije velika. a izmedu kockica vidljiv je vezivni materijal. stakla ili glaziranih odlomaka keramike.6. Voda se dodaje dok se ne dobije masa koja je toliko mokra da se na površini izlucuje tanak sloj vode ako je tucemo zidarskom žlicom. . podovi ili svodovi. Spaljivanje se. Hladenjem ponovo ocvrsne. U hladnoj vodi se ne otapa. Cvrstoca voska je razlicita. a zidni mogu biti i od drugih materijala. Venecijanski mozaik. Kao samostalna tehnika javlja se u cetvrtom stoljecu p. zatim grcki.opus vermiculatum je od sitnijih kockica. u debljini vecoj od debljine mozaickih kamencica. na cijoj je unutarnjoj strani razapeta žicana mreža. Vezivom se mozaik prelije do visine okvira. Kockice su uglavnom iste velicine. ne oksidira. Kad je cijeli mozaik postavljen na zid. Odgovarajuca mozaicka kockica se svojom najpovoljnijom obradenom stranom lijepi na odredeno mjesto slike ljepilom topivim u vodi (metilceluloza. papir se navlaži vodom i skine. Izmedu kockica se ostavljaju razmaci do 1 mm u koje ce kasnije uci vezivo.Mozaikom se oslikavaju zidovi. što bi dovelo do pucanja. Kad se slaganje završi. bez sitnih detalja jer se oni u mozaiku ne mogu izvesti. tutkalo. Pravi mozaik se od davnine izvodio na dva nacina: . Složeni mozaik ili dijelove mozaika premažemo cementnom pastom pripremljenom od cementa i vode u omjeru 1:1. a u nastala udubljenja utiskivala se boja pripremljena voskom.. vec pod toplinom ruke omekšava. Enkaustika je jedna od najstarijih slikarskih tehnika. kao vezivo se može koristiti i keramicko ljepilo. 16. niti puca. Kod ugradivanja mozaika na zid potrebno je zid nagrepsti i nanijeti cementno vezivo pripremljeno od cementa i suhog pijeska u omjeru 1:3. Kad se vezivo stvrdne mozaik se okrene. koja služi kao armatura. a izradene su od skupocjenog kamena. ENKAUSTIKA Enkaustika dolazi od grcke rijeci enkaiein. Poznato je da su stanovnici mjesta El Fajuma. Podni mozaici su uglavnom od kamencica..e. pa je premaz voska odlicna zaštita protiv vlage. iako se u enkaustici ništa ne spaljuje. ne žuti. današnjeg sjevernog Egipta.. pa onda ruski. Vosak je jako postojan kad je cist. tako da se jedva vide ivice i meduprostori izmedu njih. na poklopcima sarkofaga slikali portrete pokojnika u tehnici enkaustike (ali i u tehnici voštane tempere). a tek sutradan ispire se cetkama i vrše se korekture. s letvicama višim od debljine kockica za jedan centimetar. Rimu i Bizantu. Poznate su zidne slike u Pompejima radene u enkaustici. prema Pliniju. narocito u vrijeme renesanse i baroka koristi inkrustiranje tocno obradenih komada kamena. a u tekuce stanje prelazi na oko 650C. Slika na kartonu mora biti stilizirana. što znaci paliti. Vosak je amorfna tvar. Najcvršci je egipatski vosak. . koristilo za graviranje u kosti zagrijanim metalnim šiljkom. pripremi se okvir dimenzija mozaika. n. ne povecava volumen.).opus tesselatum je sastavljen od kamenih kockica koje nisu uvijek istih dimenzija. Kad se radi s tanjim kockicama. Izvodenje mozaika pocinje kad je skica u boji prenijeta na karton. Kao vezivo mozaickih kockica obicno se koristi cementna pasta od 2 dijela opranog suhog pijeska i 1 dijela cementa. Zlatno razdoblje mozaik je doživio u Grckoj. Suhi mozaik se može polirati voštanom pastom. može se zaparati noktom. Svojstva voska ovise o biljkama i cvjetnim sokovima kojima se pcele hrane. niti u njoj bubri kao premazi ulja.ljepilo za zidne tapete. medusobno tijesno povezanih. Prve ikone radene su u tehnici mozaika. U enkaustici je vosak vezivo boja. Pripremljeni mozaik treba prethodno navlažiti da ne bi oduzeo vodu iz veziva i time ga oslabio. Mozaik se utisne u svježu cementnu žbuku. Tehnikom enkaustike slikane su i prve ikone. ocisti od papira i ljepila toplom vodom i cetkom.

Enkaustika dobiva veci znacaj i u novije doba primjenom suvremenih elektricnih uredaja. još od zacetaka civilizacije. To je tehnika premazivanja rastopljenim voskom koji se kasnije polira. Danas se koriste papiri gramature iznad 200 g/m2 koji su u pulpi zasiceni tutkalom. cim se vosak stegne. a pigmenti neotporni prema zagrijavanju (oker) promijenit ce ton. Na drvenim plocama koristila se i tutkalno kredna preparacija. pod imenom Ganosis.su oksidi koji cine trodimenzionalnu strukturu stakla (mreže). Ukrašavanje prozora gotickih katedrala vitrajima. može se podloga jednakomjerno prekriti voskom ili se može slikati direktno bez pripreme podloge. urezuje i sl. slika se i voskom u hladnom stanju. jajem itd. jaja i sl. a teško olovno staklo u Engleskoj. zastaje o grešku ili prepreku nastalu oblikovanjem da bi zablistalo i razlilo se ovisno o kutu upada i promatranja staklenog predmeta. U pravoj enkaustici vezivo je vosak koji se tali na temperaturi 64 . STAKLO – VITRAJ I SLIKANJE NA STAKLU Staklo. Vosak se otapa u terpentinu i prelazi u mekanu pastu u koju se umiješaju pigmenti. Slika se na kraju polirala mekanom krpom da bi dobila sjaj. Staklo je amorfna bistra tvar sa cije površine se svjetlo reflektira. Prije slikanja. . Nakon propasti Rimskog carstva staklarska se proizvodnja premješta u Bizant gdje se njeguje izrada mozaika. Mogu mu se vosku dodati smole i smolni lakovi zbog povecanja tvrdoce. slika izradenih vezivom od gume. tutkala. stoljeca primat u proizvodnji i oblikovanju stakla preuzima Venecija. a voštani sapun emulgirati tutkalom. papiru. doseže svoj vrhunac u 13. a otkrice staklarske lule u 1. Kada moc Bizanta pocinje slabiti pocetkom 13. stoljecu. Najvažniji je silicij. Ugrijanim noževima i raznim šiljcima (cestrum) vršile su se naknadne korekcije. stoljecu omogucilo je proizvodnju šupljih staklenih upotrebnih predmeta. Enkaustika se može izvoditi na svim podlogama: dasci. Bilo je to mutno. zidu. mramornih skulptura. nanesenu u više slojeva. I prije nekoliko milenija stari narodi oko Nila i Eufrata i Tigrisa koristili su staklo za ukras i nakit. vosak ce se razdvajati od boje. Voštani zgrafito je moderna enkausticka tehnika kod koje se na ohladenu enkausticku boju. metalnim plocama. gumiarabikom. Mrežotvorci .7. a zatim Engleske i Francuske. Vosak se može osapuniti. Ako je visoka. u Ceškim radionicama. neprozirno i obojeno staklo. Njemacke. ulazi u njegovu unutrašnjost lomeci se. platnu. Enkaustikom se je slikalo na slonovaci i glinenim plocicama. Otok Murano kraj Venecije i danas je poznat po umjetnickom oblikovanju i proizvodnji stakla. Temperaturu treba regulirati. jedan od temeljnih materijala moderne arhitekture. Krajem stare ere vještina staklarstva prelazi u Rim i rimske provincije. st.660 C i miješa s pigmentima direktno na slici ili se oblikuje u kockice ili kuglice koje se zagrijavaju na potrebnu viskoznost na metalnoj paleti. Enkausticke boje se suše. Kako je topli nacin enkaustike kompliciran. fascinira covjeka svojim oblikovnim. Po jednom starom nacinu rada koristio se metalni zagrijani alat kojim se na odgovarajucoj podlozi više modeliralo nego slikalo. struže. KEMIJSKI SASTAV STAKLA Staklo se sastoji od oksida koji se dijele na: 1. Da bi boja ostala što duže u tekucem stanju nanosi se na zagrijanu podlogu. Drvo se može premazati disperzivnom impregnacijom i preparacijom. 16. Pocetkom srednjeg vijeka staklo se proizvodilo na podrucju Ceške. a zatim bor. sastavljenih od raznobojnih staklenih plocica povezanih olovnim okvirima kao armaturom. optickim i izražajnim mogucnostima.Vosak se koristio za zaštitu zidnih dekoracija. Potpuno prozirno i bezbojno kalijevo staklo prvi je put proizvedeno u 16.

Omekšavanje odnosno skrucivanje dogada se u širem temperaturnom podrucju koje se koristi za oblikovanje stakla. 3. Kristalno staklo nastaje zamjenom CaO iz kalijskog kalcijskog stakla olovnim oksidom U boro silikatnim i alumino silikatnim staklima dio kvarca je zamjenjen sa borovim oksidom (B2O3) ili aluminij oksidom (Al2O3). Implantati od staklokeramike zamjenjuju dijelove ljudskih kostiju. prešanjem itd. Na nižim temperaturama taljevina prelazi iz žilavog i plasticnog stanja u cvrsto i postaje staklom u kojem je fiksiran trenutno zateceni raspored tetraedara. valjanjem.. Osnovnu strukturu stakla cine SiO4 tetraedri koji nemaju pravilan i periodican raspored koji je karakteristican za kristalne tvari. Mn2O3 ljubicastu boju. natrij sulfat (Na2SO4) i arsen oksid (As2O3). Staklo je dakle pothladena tekucina. Tako FeO daje zelenu do zeleno plavu boju. Bistrina stakla postiže se dodatkom sredstva za bistrenje. tzv. a u domacinstvu štednjake koji imaju grijacu plocu od staklokeramike koja se vrlo lako cisti. Ovo staklo ima veliki indeks loma pa se koristi kao kristalno i opticko staklo. Njegova struktura je metastabilna i nastoji prijeci u energetski stabilniju formu stvaranjem kristala. kobaltov oksid plavu itd. temperaturu omekšanja. Prisustvo aluminijevog oksida poboljšava kemijsku otpornost stakla koja je potrebna za ambalažu. cinka. CaO daje plavu. Borosilikatno staklo ima mali koeficijent toplinskog rastezanja pa izdrži nagle promjene temperature. Djeluju kao mrežotvorci i modifikatori.su oksidi alkalijakih i zemnoalkalijskih spojeva. SiO2 u omjeru 1:1:6. Udio ostalih oksida je manji. Kad viskoznost taljevine toliko poraste da se ogranici pokretljivost SiO4 tetraedara. ugraduju se u nju. urezivanjem uz okretanje ili puhanjem oblikuju staklo u najrazlicitije oblike. Rastaljeno staklo otapa male kolicine metalnih oksida s kojima se postiže obojenost stakla u masi. pepela ili sode i krede ili vapnenca. Nakon taljenja staklena masa nije homogena jer sadrži fino raspršene sitne mjehurice zaostale nakon taljenja. Uvijek pred užarenom staklenom masom zastajemo zadivljeni spretnošcu staklara koji iz užarene kaplje istezanjem. Zato se dodaju sredstva za bistrenje koja oslobadaju velike kolicine plinova i povlace za sobom mjehurice zaostalih plinova. Polikristalinican materijal je staklokeramika. otporna na termicki šok. Intermedijari . Olovno staklo nastaje dodatkom olovnog oksida. a iznad 1000 0C je previše tekuce. Modifikatori mreže . Poboljšavaju preradbena i upotrebna svojstva stakla.su oksidi aluminija. Da bi staklo bilo kruto najmanje moraju nastati dvostruki silikati. izvlacenjem. utiskivanjem. Tako je prozorsko staklo po sastavu natrijev-kalcijev silikat.2. s malim toplinskim koeficijentom rastezanja. koji se raspadaju u odgovarajuce okside i reakcijom prelaze u silikate. Ovisno o sastavu temperatura oblikovanja stakla je od 700-1000 0C . jer mjenjaju strukturu mreže. miješaju i homogeniziraju staklenu masu. Oni smanjuju viskoznost. Fe2O3 žuto smedu. Sredstva za bistrenje su kalij nitrat (KNO3). a kromov oksid Cr2O3 daje zelenu boju. savijanjem. Smanjenjem udjela pojedinih oksida i zamjenom s nekim drugim dobiju se stakla razlicitih svojstava. Ispod 700 0C staklo je previše viskozno da bi se moglo lako oblikovati. pa se SiO4 tetraedri zbog slabe pokretljivosti nemaju vremena svrstati u kristalno stanje. CaO. Stvaranje užarene staklene mase i njen prijelaz u staklo još nam se cini cudnovatijim kad saznamo da staklo nastaje u peci iz kremenog pijeska kao kiselog oksida. Prozorsko staklo (ambalažno) je natrijevo kalcijevo staklo u kojem su Na2O. olova. Staklo nastaje hladenjem i skrucivanjem taljevine bez kristalizacije. Nesredeni raspored cestica karakteristican je za tekucine. Viskoznost taljevine hladenjem naglo poraste. kao što se i zamucenost može postici odredenim dodacima koji se u staklu ne otapaju vec ostaju raspršeni i na njihovim cesticama se . Taljevina je mekana i plasticna pa se može oblikovati puhanjem. "konce".tanka i uska podrucja taline razlicite gustoce. Vatrostalne zdjele ( PAYREX) radene su s dodatkom borovog oksida. svojstva taljevine se pocinju vidljivo mijenjati.

ketonske smole.1. Svojstva lakova . raznih zracenja (svjetla. koji se manifestiraju kao bijeli slojevi na prozorskim staklima. Veliki vitraji sa prozora katedrala zbog propadanja stakla restauriraju se da bi se ucvrstili sintetickim smolama koje se nanose na jednu ili obje strane. Kisele kiše. boje na bazi umjetnih smola u otapalu ili disperzivni premazi na bazi akrilne smole. koje sadrže otopljene okside sumpora i dušika nastalih u industrijskim i gradskim sredinama. Parafinski vosak se koristi u kasnom 19.. bez pecenja. Danas se koristi veliki broj sintetickih smola (akrilne smole. stoljecu. Za toplo bojenje za koje je potrebno pecenje na temperaturi od 600-7000C. U suhim uvjetima staklo se je dobro sacuvalo tisucama godina.mora biti topljiv u otapalima koja ne štete sloju boje ispod laka Lakiranje Upotreba lakova za zaštitu i ucvršcivanje slike na razlicitim vrstama podloga datira od davnih vremena. 17. Lakiranjem se intenzivira boja slike ispod laka. Za dugotrajnu zaštitu stakla potrebno je izbjegavati vlagu. najcešce olovna). vremenom se djelomicno rastakljuje. Terpentin kao otapalo poznat je od pocetka 16. Površinski se staklo može bojati hladnim i toplim postupkom. Voda.mora mociti površinu i uci u svaku poru boje .. Upotreba damar smole za pripremu lakova pripisuje se ranom 19. stoljecu proširili su upotrebu smola. stoljeca. koji s vremenom postaju veci. Kako je staklo pothladena tekucina. zbog centara kristalizacije nastalih u proizvodnji.lak mora biti bezbojan. i ostali derivati celuloze koriste se pocetkom 20. devitrificira (lat. pa se stara stakla mrve u tankim ljuskama. ambra) koje su se otapale u sušivom ulju ili su se koristile kao zagrijani balzami. stoljeca. boja se sastoji od pigmenata otpornih na visoke temperature i topitelja ( lako taljiva stakla.) koje spadaju u grupu . Trgovina smolama i korištenje destilacije u kasnom 15.svjetlo difuzno reflektira. stoljecu. Prvi sinteticki polimer. Do otkrica sintetickih polimera polovinom dvadesetog stoljeca koristile su se prirodne recentne smole (kolofonij. stvaraju na površini sulfate kalcija i kalija.mora imati prikladnu viskoznost da se može lako nanositi . koja se ocituje u lošijim mehanickim i optickim svojstvima. mastiks i sandarak) ili fosilne smole (kopal. vitrum=staklo).mora se brzo sušiti da se ne lijepi prašina . UV-zracenja i sl. Staklo se može matirati pjeskarenjem kvarcnim pijeskom pod pritiskom ili kemijskim putem. odnosno vodena para iz zraka u kojoj uvijek ima otopljenog ugljicnog dioksida. koriste se uljene boje. Staklo se nakon oblikovanja hladi polagano i kontrolirano da se izbjegne nehomogenost strukture i pojava mehanickih naprezanja. ta svojstva treba da trajno zadrži . vlage. SVOJSTVA LAKOVA I LAKIRANJE Lakovi su viskozne otopine smola u uljima i otapalima. djeluje na loše izradeno staklo na cijoj se površini stvara tanka prevlaka kalcijevog karbonata pa staklo gubi sjaj i postaje mutno. bistri ili obojeni stakleni predmeti uvijek su predmet divljenja. Lakiranjem se sloj boje štiti od vanjskih utjecaja. proziran i elastican. polivinil acetatne. koji boju pecenjem vežu za staklo pa se pranjem ne skida. celulozni nitrat.) i mehanickih oštecenja. Atmosferilije djeluju na loše izradeno staklo. Lijepo dizajnirani . LAKOVI 17. Za hladno bojenje. Osnovni sastojak lakova su smole.

. Uvijek je kod lakiranja bolje nanijeti 2-3 tanja sloja...0. Samo se suha slika smije lakirati. -smola.. Kod nanošenja kistom. Lakira se u toploj prostoriji. Proces sušenja uljnih lakova je fizikalni (isparavanje otapala) i kemijski proces (polimerizacija i oksidacija s kisikom iz zraka). Uljni lakovi Do upotrebe sintetickih materijala u 40-im i 50-im godinama 20..29% -cink sulfat. bloom) ili plavu maglicu..0.. a ako treba... Lako se otapaju u otapalima (white spirit. Sastojci uljnih lakova su: .0. dok se ulje ne ugusti predpolimerizacijom. stoljecu uljni lakovi se pocinju razrjedivati terpentinom. Za lakiranje lakovima od prirodnih smola (mastiks i damar) potrebno je sliku zagrijavati jedan do dva sata na suncu ili kraj nekog drugog izvora topline da ispari vlaga iz nje. Ima vrlo malo podataka o upotrebi uljnih lakova u ranom slikarstvu.15% -terpentinsko ulje.. Zagrijava se i lak.. Sljedeci sloj se nanosi na suhi sloj laka..... a može se nanositi i spužvastim valjkom... ali je fleksibilnost nešto smanjena.. ukljucujuci i metale.. ksilen. mat lak se nanosi samo u jednom sloju..2. Mat lakove prije upotrebe treba zagrijati jer se vosak obicno taloži. Sušenjem laka zbog isparavanja otapala hladi se film laka pa se vlaga iz okolnog zraka kondenzira na laku. bez propuha zbog dizanja prašine...1. ali samo u slucaju da otapalo ne hlapi brzo. I najmanje prisustvo vlage može izazvati “cvjetanje“ (eng. Ulje postaje u filmu laka inkorporirano fizicki i kemijski..polimera..10% -laneno ulje. Uljena slika prije lakiranja mora “odležati” oko godinu dana... Kao što se vidi iz sljedeceg recepta.) i daju kvalitetne lakove... VRSTE LAKOVA 17. toluen. 17. nego jedan debeli sloj jer je lak tada jednolicniji. Lak se nanosi kistom i prskalicom.. Prije lakiranja sliku treba ocistiti od prašine. poboljšavaju sjaj....60% Smole doprinose vecoj cvrstoci filma... Lakovi na bazi sintetskih smola ne pokazuju plavu maglicu.. Temperatura prostorije mora ostati ista dok se lak ne osuši.sušivo ulje uz dodatak smole (uljno smolni lakovi) U talijanskom slikarstvu cetrnaestog stoljeca lakovi su se pripremali od smola i ulja..3% -olovo acetat. PbO) ... kao i drugih materijala...... Kondenzirana vlaga može se otapati u otopini laka ili može otopiti prisutne necistoce u smolama što rezultira bijelim cvjetanjem ili plavetnilom filma....... ostat ce na površini laka i uzrokovat ce mat efekt. uljni lakovi sadrže veliki postotak ulja u odnosu na smolu..2. U ranim stoljecima venecijanski terpentin (balzam) koristio se kao sastojak laka uz smole ili sušiva ulja..... olova ili kobalta). kao i kist ili prskalica.. Otkricem destilacije u 15.. Slika oslikana akrilnim ili alkidnim bojama suha je najduže za dan ili par dana. kuhanjem nekoliko sati uz dodatak sredstava za ubrzavanje sušenja. može se obrisati mekanom krpicom ovlaženom destiliranom vodom..sušivo ulje koje se ugušcuje izlaganjem suncu .. Nezasicena priroda terpena i ulja dovodi do umrežavanja polimernih molekula pa starenjem lak postaje jedna velika molekula netopljiva u otapalima.. .. Zbog velike viskoznosti omekšava se zagrijavanjem na vodenoj kupelji.. Ovi procesi se ubrzavaju prisustvom sikativa (spojevi mangana... stoljeca uljni lakovi su se koristili za vanjsku i unutarnju zaštitu drva. Ako nije topiva u laku. Svi potezi kista pri nanošenju mat laka moraju biti u istom smjeru kako bi se postigao jednolicni sjaj.15% -olovo oksid (PbO). terpentin.. Zrak u prostoriji mora biti suh. preporucuje se temperatura od 23 0C...sušivo ulje sa sikativima (olovna gled.... Takoder su se koristili i kao slikarski lakovi...

zbog umrežavanja molekula polimerizacijom. kao što je poliesterska smola. Kolofonij se sastoji od diterpena. polivinil acetatne. toluenu. acetonu. Prirodne smole. dugolancane strukture (vidi str.2. Terpenski ugljikovodici su polimeri izoprena C5H8 od kojeg je izgradena i prirodna guma. stoljeca koristili su se alkoholni lakovi. Imaju karakteristican ugodan miris. mastiksu i elemi smoli. Medutim. Vec su u upotrebi odgovarajuci sapuni pripremljeni s odgovarajucim enzimima. kao i smole koje pripadaju sintetskim polimerima otapaju se u lako hlapljivim otapalima ( terpentinu. kopal) otopljenih u alkoholu. Smolni lakovi Smolni lakovi se dobivaju otapanjem smola u odgovarajucem otapalu.. Cesto se starenjem laka. Kemijski sastav prirodnih smola je razlicit. Jaka polarna otapala otapaju i boju ispod laka i oštecuju sliku.. Fluorescencija se gubi kad je lak uklonjen. pa su za uklanjanje laka potrebna jaca polarna otapala. kao što je white spirit. Djelovanjem jakih polarnih otapala. alkohol. aceton. jaka polarna otapala mogu oštetiti boju ispod laka. koje se dobivaju iskljucivo iz stabala kao damar i mastiks. 17. prilikom nastajanja filma laka. 17. sandarak. white spiritu. Otapaju se u odgovarajucim otapalima i daju reverzibilne lakove kroz duži vremenski period. Termoreaktivne smole. molekule otapala difundiraju u film laka i uzrokuju bubrenje laka. Kemijski su nezasiceni i zbog toga reaktivni. ali im je zajednicko da se sastoje od spojeva poznatih kao terpeni s formulom C10H16.2.. Lakovi se mogu ukloniti otapanjem u odgovarajucem otapalu. Struktura terpena se sastoji od dvije ili više izoprenskih jedinica. koji se tako omekšan može pažljivo uklanjati. Terpeni mogu biti ravnolancani ili prstenasti (ciklicki). ovi lakovi se nanose u znatno tanjem premazu. .. Zbog niže viskoznosti. alkoholu. Jaka polarna otapala mogu do odredene mjere izazvati bubrenje.) i lakše se uklanjaju sa slike od uljnih lakova. zbog postupne oksidacije i umrežavanja molekula. 162). smanjuje reverzibilnost. posebno ako je boja slike ispod njega slicna.Za uklanjanje uljnih lakova potrebne su specijalne metode ovisno o sastavu i starosti laka. koji otapaju odredenu vrstu lakova. ksilenu. ili jacim.3. Triterpeni su prisutni u damaru.. koja nece oštetiti sloj boje ispod.terpentin) je smjesa monoterpena. kao što su toluen. Prilikom cišcenja ili restauracije smolni lakovi starenjem ostaju topljivi u otapalima (slabijim. Sinteticke smole koje se danas koriste u proizvodnji lakova su ketonske smole (policikloheksanon). Kod reverzibilnih lakova za uklanjanje starog laka koriste se ista otapala koja su se koristila i za pripremu laka. a ne oštecuju sloj boje. Prostim okom nije lako odrediti je li lak potpuno uklonjen. formira se cvrsti film laka. koje spadaju u grupu termoplasticnih polimera. Smolni se lakovi suše brže od lakova pripremljenih od smola otopljenih u ulju. Terpentinsko ulje (u tekstu .. To je moguce upotrebom UV lampe. akrilne smole.) Prije upotrebe damarnog laka. OTAPALA (RAZRJEÐIVACI) . Nakon što otapalo ishlapi. postaju netopljive u otapalima. Stari lakovi (ne svježi) žuckaste boje jako fluoresciraju. Slika se može kontrolirano cistiti. terpentin. što omekšava premaz. Oni se sastoje od smola (mastiks. koji se kao lak za lakiranje slika prvi put spominje pocetkom 19. kolofonij.

smole. propanol itd. terpenski ugljikovodici (terpetinsko ulje i druga etericna ulja) 3. s disperznim i polarnim silama izmedu molekula) i c) metanola (izmedu molekula djeluju disperzne. Ulje je nepolarno pa se otapa u nepolarnim otapalima: benzinu. potrolej itd. Upotrebom jacih polarnijih otapala otapa se (oštecuje se) premaz boje ispod laka. Alkoholi i jace polarna otapala uglavnom se ne koriste jer mogu djelovati na sloj boje. Tako etanol. ugljikovodici: alifatski (white spirit) i aromatski) . petroleju. etanol. Kod polarnih otapala postoje i dodatna elektrostatska privlacenja zbog nejednake raspodjele elektronskog naboja i stvaranja dipola. diklormetan. glikoleter itd. Polarne tvari otapaju se u polarnim otapalima. ) 6. disperzne sile).Otapala su lako hlapljivi spojevi koji otapaju sirovine (ulja. ksilen itd. nego u jacim (polarnijim) otapalima koja uljeni premaz nabubre. 1 Sile izmedu molekula Najcešce korištena otapala za pripremu lakova se prema polarnosti dijele na: 1.3. ) 7. što znaci da film laka ostaje topljiv u istom otapalu. ksilen. teški benzini (mineralni razrjedivaci). toluen i dietil benzen. smole.) 5. toluen. klorirani ugljikovodici (trikloretilen. sva ostala otapala su zapaljiva. Voda je najjace polarno otapalo pa otapa polarne spojeve (sve ionske spojeve). a ne otapa vosak koji je nepolaran.) 2. eteri (eter. nepolarna otapala ( terpentin. Otapala koja su po sastavu ugljikovodici (nepolarna otapala) ne otapaju šelak. alkoholi (metanol. Zato se osušeni premaz ulja ne može otopiti u otapalima s kojima se ulje razrjeduje i otapa. Slika 16. metiletil keton itd.1 prikazane su sile izmedu molekula: a) metana (nepolarna molekula simetricne grade s disperznim silama izmedu molekula. koji su polarni. white spirit. a ne otapa se u alkoholu ili vodi.1. Razrjedivaci smanjuju sadržaj krute tvari u premazu. kao i ona koja daju reverzibilne filmove laka. Ove grupe otapala otapaju sva ulja. ketoni (aceton. polarne i vodikove veze zbog kojih su molekule asocirane).) 4. Ovisno o tipu veze izmedu molekula otapala. nakon cega se mehanicki uklanja. Za proizvodnju lakova treba birati otapala koja ne oštecuju boju ispod laka. Otapala kod kojih se izmedu molekula stvaraju vodikove veze (kad je atom vodika direktno vezan na kisik ili dišik) najpolarnija su. kao polarno otapalo otapa šelak koji je polaran. 17. a nepolarne tvari u nepolarnim otapalima. voskove) i razrjeduju premaze. odnosno boji. tetraklormetan itd. U upotrebi su sljedece grupe otapala: 1. a otapaju vosak.) Osim kloriranih ugljikovidika. Podjela otapala prema polarnosti Prema polarnosti otapala se mogu podijeliti u tri grupe. Sušenjem ulje postaje polarnije zbog procesa sušenja oksidacijom s kisikom iz zraka i povecanja sadržaja kisika u osušenom sloju ulja. Najcešca otapala za lakiranje slika su: terpentinsko ulje. terpentinu. Pod otapalima u užem smislu podrazumijevamo organska otapala koja se koriste za otapanje smola u proizvodnji lakova.) 8. boja i medija. razlikuju se nepolarna otapala kod kojih izmedu molekula postoje samo slabe medumolekularne Londonove privlacne sile. alifatski ugljikovodici (benzin. Staro je pravilo: “slicno otapa slicno”. aromatski ugljikovodici (benzen. voskove i ostale komponente koje se koriste u proizvodnji lakova. Na slici 16. esteri (butilacetat. b) klormetana (dipolna molekula s dodatnim elektrostatskim privlacenjima. amilacetat itd.

9 je snažnije otapalo za uljene premaze od etanola i može ih više oštetiti. parametar topljivosti osušenih premaza uljene boje je 9. kao kloroform ciji je parametar topljivosti 9. prikazan je udio u parametru topljivosti svake od tri komponente medumolekularnih sila za razlicita otapala. kao white spirit s parametrom topljivosti 7. polarne dipolne sile (fp) i vodikove veze (fh). jako bubriti uljeni premaz. polarnih dipolnih sila i vodikovih veza u parametru topljivosti otapala Parametri topljivosti najvažnijih otapala fd fp fh White spirit 90 4 6 Terpentin 77 18 5 Etilbenzen 87 3 10 Ksilen 83 5 12 Toluen 80 7 13 Etil acetat 51 18 31 Benzen . Parametar topljivosti (?) je mjera medumolekularnih privlacnih sila. Prezentira zbroj privlacnih sila. U ovom dijagramu mogu se naci podrucja koja odgovaraju razlicitim medijima.3 .2. otapala srednje polarnosti (klorirani ugljikovodici. pokazivat ce znatno manji efekt bubrenja uljene boje. otapala velike polarnosti (alkoholi) U tablici 1.6 ili etanol na drugoj strani s parametrom topljivosti 12. Parametri topljivisti mješavine otapala mogu se naci graficki i racunski. ketoni.9. eter-alkoholi) 3.7.7. Otapala s vecom razlikom parametra topljivosti. kao nepolarne disperzne sile (fd). odnosno gustocu kohezijske energije. esteri. kao i tocke koje odgovaraju svakom otapalu ili smjesi otapala koje mogu otopiti odredena veziva. Toluen s parametrom topljivosti 8. Na primjer.3 ili metilen klorid s parametrom topljivosti 9. Tablica 16. Teas je razvio trostrani dijagram parametara topljivosti koji prikazuje odnos parcijalnih intermolekularnih privlacnih sila u vezivima i otapalima.5 pa ce otapala ciji je parametar topljivosti u ovim granicama ili blizu njih. 1 Udio nepolarnih disperznih sila.

78 8 14 Diaceton alkohol 45 24 31 Kloroform 67 11 22 Trikloretilen 68 12 20 Metilenklorid 62 26 12 Cikloheksanon 55 28 17 Aceton 47 32 21 Izoproplil alkohol 41 18 41 Dimetilformamid 41 32 27 Etanol 36 18 46 Metanol 30 22 48 Voda 18 28 54 .

Kao primjer uzeta je smjesa otapala koja se sastoji od 50% white spirita i 50% izopropanola. zeleno izoprop. Zeleno. a crveno je oznacen parametar smjese Ako se otapalu dodaju kisele ili lužnate komponente.Što je otapalo bliže mediju veca je vjerojatnost da ce otopiti medij. vec se moraju uzeti u obzir moguce kemijske reakcije vodikovih ili hidroksidnih iona. Smjese otapala koje se koriste za uklanjanje lakova: Toluen + izopropanol 50 + 50 ml Izooktan + etanol + dietil eter 80 + 20 + 10 ml Smjese otapala za uklanjanje uljnih premaza: Izopropanol + amonijak + voda 90 + 10 + 10 ml Dimetilformamid + toluen 25 + 75 ml Dimetilformamid + etil-acetat 50 +50 ml Premazi na bazi proteina mogu se ukloniti: Diklormetan + etilen formijat + mravlja kiselina 50 + 50 + 2 ml Trostrani dijagram: Plavo. Graficko odredivanje parametra smjese white spirita i izopropanola u omjerima 50 :50 Narancasto je ws.5 Zbroj parametara smjese: 65.5 11 23.2. topiva svojstva mješavine ne mogu se procijeniti. Fizikalna svojstva otapala .voskovi. Crvenoosušena ulja Narancasto.5 U trostranom dijagramu ova mješavina otapala je smještena u podrucju smola zbog cega ce bubriti i otapati smolne premaze. Parametri mješavine otapala nalaze se tako da se parametri svakog sastojka pomnože njegovom koncentracijom u mješavini.smole. Žuto. Parametari topljivosti smjese izracunaju se na sljedeci nacin: fd fp fh white spirit 90 4 6 izopropanol 41 18 41 Parametri pomnoženi koncentracijama: white spirit (50%) 90 x 50 / 100 4 x 50 / 100 6 x 50 / 100 izopropanol (50%) 41 x 50 / 100 18 x 50 / 100 41 x 50 / 100 white spirit (50%) 45 2 3 izopropanol (50%) 20. Ovisno o udjelu otapala u smjesi na spojenoj liniji se pronade tocka koja odgovara parametru smjese. 90-4-6 je prikazan White spirit Položaj otapala u trostranom diagramu 17.3. polisaharidi. Graficki se parametar smjese otapala nade tako da se tocke koje odgovaraju svakom otapalu spoje. rezultati se zbroje i u dijagramu trebaju biti u podrucju odgovarajuceg veziva.proteini.5 9 20.

aceton-7. visoko isparljiva otapala isparavaju izmedu prskalice i površine i povecavaju viskoznost laka. U pripremi lakova.5 (dietileter-11. visokoisparljiva otapala >1. White spirit je nepolarno otapalo pa najmanje oštecuje uljenu boju prilikom nanošenja i uklanjanja laka. srednjeisparljiva otapala 1.2 ) b. Ako je kondenzirana voda topljiva u otopini ili se u njoj otapaju sastojci smole. izopropilni alkohol-2. Vrelište aproksimativno daje uvid u brzinu isparavanja otapala. Zato otapala cije molekule imaju razgranatu strukturu treba izbjegavati.19) Odabiranje otapala za pripremu lakova ovisi i o metodi aplikacije.46 ) c. Upravo zato terpentin se u proizvodnji lakova zamjenjuje white spiritom. Ako je voda netopljiva u otopini. kao i za razrjedivanje premaza.2. Potpuno uklanjanje male kolicine otapala iz suhog filma je teško. Prema brzini isparavanja otapala se dijele na: a. Upravo zato je p-ksilen bolji od toluena. cak i više godina. nerazgranate molekule otapala lakše prolaze izmedu molekula polimera (smola) od kojih je lak pripremljen.5-0. a ne laki benzin koji brzo isparava. Nisko vrelište otapala rezultat je slabih veza medu molekulama i male relativne molekulske mase otapala. Što su sile medu molekulama otapala jace otapalo ima više vrelište. zbog povezivanja molekula vodikovom vezom imaju viša vrelišta od ugljikovodika približno iste relativne molekulske mase. vremenom se osmoljava zbog oksidacije i polimerizacije i povecava ireverzibilnost laka.etanol-2.metilen klorid 6. bubre smolu i otapaju je.4.3. Lakovi za nanošenje kistom imat ce veci udio nisko isparljivih otapala (visokog vrelišta) da bi mogli biti tekuci kroz duži period potreban za nanošenje. Otapalo iz premaza obicno brzo isparava. Kod nanošenja laka prskanjem.Za svako otapalo karakteristicno je vrelište.27. Voda na oba kraja molekule može ciniti vodikovu vezu s drugim molekulama pa ima još više vrelište. kao nezasiceni spoj.8. Što je vrelište niže. kao što su: napon para. Bubrenje je preduvjet otapanju smola. Viskoznost otopine raste s porastom koncentracije. Zato alkoholi. otapalo obicno brže isparava.75. Otapala male molekularne težine brže penetriraju.4. zbog manje brzine isparavanja koristi se teški benzin (white spirit). toluen. Brzina isparavanja ovisi o mnogim faktorima.8. niskoisparljiva otapala < 0. kao i ireverzibilnost laka. Jedinica viskoznosti je Paskal sekunda (Pa s). metanol 4. Isparavanjem se troši toplina što snižava temperaturu otopine uzrokujuci kondenzaciju vlage iz zraka.4 ( voda 0. Ostatak otapala može uzrokovati kemijsku nestabilnost u filmu. Smole u otapalima formiraju viskozne otopine. Linearne. a uzrokuje postepeno skupljanje i promjene u svojstvima kroz odredeni period. pojavit ce se cvjetanje ili rumenilo u premazu. toplina isparavanja. Zaostali terpentin.4 (ksilen-0. Brzina isparavanja otapala je važna kod upotrebe otapala u proizvodnji lakova i u konzervaciji kod cišcenja predmeta. . što utjece na kvalitetu filma laka. Miješanjem otapala mogu se dobiti smjese koje isparavaju ravnomjernije. što je važno u posljednjem stadiju sušenja. kondenzirat ce se na površini uzrokujuci zamucenost i smanjenje sjaja. butanol-0. prisustvo otopljene tvari itd. Otapala s dipolnim karakterom zadržavaju se duže od otapala cije su molekule nepolarne. relativne molekulske mase smole i viskoznošcu otapala. Dobro otapalo omogucuje dobro razlijevanje (liveliranje) laka i kod visoke koncentracije smole. white spirit-0. koje ovisi o relativnoj molekulskoj masi i silama medu molekulama.

395 0.0 1499.701 glicerol 12 000. pa se koristi za pripremu slikarskih medija i lakova.3.780 1. terpentin se suši i . Zato se cuva u dobro zacepljenim. Terpentin utjece na požucivanje laka (damar i mastiks lakova). jela) kao tekuci destilat. Najznacajnija otapala Terpetinsko ulje (terpentin. bitumen itd. Ako se papir pogleda prema svjetlu terpentin ipak ostavlja sjajni trag.322 0.190 0. Za razliku od mineralnih ulja. Dobiva se višekratnom destilacijom. Terpentin razrjeduje sva biljna ulja koja se koriste u slikarstvu.005 0. niske viskoznosti. do vrha napunjenim tamnim bocama.789 1. ili se dužim stajanjem laka terpentin osmolio.0 17.550 aceton 0.436 etanol 1. 2 Viskoznosti za neke tekucine pri razlicitim temperaturama VISKOZNOST ?/mPa s TEKUCINA 0 oC 20 oC 50 oC voda 1. lak ce duže vremena biti ljepljiv za prašinu. voskove. Taj sjaj je smolasti ostatak. rektificirani terpentin) Dobiva se destilacijom smole crnogoricnih vrsta drva (bor. za razliku od vecine drugih otapala.650 0.Tablica 16. Polarnije je otapalo od white spirita. Osušene premaze lanenog ulja (linoksin) ne bubri niti otapa. koja se suše samo isparavanjem. Rektificirani terpentin je cista. Kapnut na list papira mora ishlapiti za desetak minuta bez ikakvog ostatka.910 0. cime se uklanjaju ostaci smole.246 benzen 0. Stajanjem terpentin oksidira i osmoljava se.3. otapa vecinu mekih prirodnih smola. potpuno prozirna tekucina. osobito ako se ne radi sa svježim terpentinom. Ako se osmoljeni terpentin koristi za pripremu laka.

koji su teže hlapljivi i masniji. Pri nanošenju kistom ostali bi vidljivi tragovi poteza kista. Manje su otrovni od terpentina. Vrelište toluena je na 110 0C pa brže hlapi i zato se lak nanosi samo prskalicom. Kako brzo isparava i nije prejako otapalo. a) Teški benzin ( white spirit) Teški benzin je najpoznatiji mineralni razrjedivac. Nepolarno je otapalo. smatrati teže hlapljivim-teškim benzinima ili krajnje procišcenim petrolejima. mineral spirit (mineralni špirit). Necisti su i masni za korištenje u slikarstvu. sadrži cesto i aromatske ugljikovodike pa postaje nešto polarniji s jacom snagom otapanja. Hlapljivi su bez ostatka. bolje i dublje prodiru u mikroskopske pore boje od terpentina. Mogu se. pa kod sušivih ulja ubrzava sušenje. itd. Teški benzini su kvalitetna zamjena za terpentin. kao i retuš medija. ne otapaju mastiks. Mineralni razrjedivaci Pod tim nazivom se opcenito podrazumijevaju destilati nafte. gotovo bezbojni. dakle. Nije jako otrovan. Snaga otapanja im je nešto manja nego kod terpentina jer su manje polarni ( npr. a nekima i kožne alergije. sangajol ili test benzin. Mnogi ljudi su alergicni na pare terpentina. iako je lak suh na dodir i prašinu za manje od jednog sata. Istraživanja su pokazala da. acetona. varnish makers and printers spirit). Zbog toga se koristi kao sastavni dio mnogih slikarskih medija.(%) _ 11 3 3 _ _ 180- . Terpentin je izbacen iz najboljih restauratorskih radionica u svijetu jer se zbog oksidacije osmoljava i utjece na diskoloraciju premaza. može se bez opasnosti koristiti za lakiranje slika. Dolazi na tržište najcešce kao white spirit. a damar otapaju potpuno).oksidacijom. Danas se u restauraciji i slikarstvu sve više zamjenjuje s mineralnim razrjedivacima (white spirit). Na sljedecoj tabeli prikazana su neka industrijska mineralna otapala i njihov sastav: Komercijalni naziv Parafinski ugljikovodici (%) Vrelište( C0) Shellsol T (Shell) 100 190 Shellsol B (Shell) 89 140-160 White spirit (Esso) 81 16 180-200 Shellsol E (Shell) 15 82 160-185 Nafteni (%) Aromatski uglj. Posebno su znacajni oni s vrelištem izmedu 140 i 200 0C. Osim alifatskih ugljikovodika. essence minerale. Teži naftni destilati od teških benzina su petroleji. bez primjesa aromatskih ugljikovodika. brže ishlapljuju. b) Ostali mineralni razrjedivaci Brže hlapljivi benzini od teških benzina dolaze na tržište pod nazivom VM & P spirit (engl. koje im izazivaju glavobolju. essence de petrole. ostaci otapala ostaju zadržani u laku i više od mjesec dana. jace snage od mineralnih razrjedivaca i terpentina. Za slikarske i restauratorske svrhe mineralni razrjedivaci moraju biti potpuno procišceni. gdje pocinje oksidacija i osmoljavanje. Toluen (toluol. ne osmoljavaju se. metilbenzen) Izvrsno je otapalo. Oni su na granici izmedu lakše hlapljivih benzina i petroleja.

Na vecim formatima lak je bolje nanositi prskalicom. Alkoholi su relativno jaka otapala za uljenu boju i ostarjele lak filmove. miješaju se s vodom. Ove primjese cine ga neupotrebljivim za pice i jacim otapalom. meta i para-ksilena. ali se miješa s vodom i vecinom organskih otapala. otrovnost mu je slicna. acetonom. Diaceton alkohol Diaceton alkohol je bezbojna tekucina s mirisom mente. Kako sporo hlapi pa produžava vrijeme penetrirenja. posebno denaturirani alkoholi (denaturirani alkohol sadrži necistoce zbog kojih je jace otapalo). Etanol (etilni alkohol) ima vrelište na 78 0C. Otapa mnoge smole. etanol ) bubre osušeni film uljene boje. dok se viši alkoholi slabo ili nikako ne miješaju s vodom i rijetko se koriste u lakiranju. Na osušeni sloj laka djeluje isto kao etilni alkohol. izopropilni alkohol (2-propanol) ima vrelište na 82 0C. koristi se s Paraloidom B-72 za konsolidaciju materijala. Glicerol (1. smolne lakove i linoksin (osušeno laneno ulje). metanolom. tutkalu. Destilira se na temperaturi izmedu 130 i 1800 C. propanon) Aceton je bezbojna tekucina s vrelištem na 56 0C. Dietilbenzen Dietilbenzen je sporo hlapljivo otapalo. Alkoholi Alkohol se vec davno koristio za pripremu alkoholnih lakova. Higroskopan je pa se cesto dodaje kao plastifikator hidrofilnim vezivima. dimetilbenzen) Ksilen dolazi kao smjesa orto. Ne miješa se s ugljikovodicima. narocito ako se pretjera s acetonom. ali samo ako se lak prska u tankom sloju. Pare su mu zapaljive. pa se može koristiti i kao dobar emulgator s otapalima koja se medusobno ne miješaju. Po otrovnosti je slican toluenu. etanolom i raznim organskim otapalima. butilni alkohol (1-butanol) ima vrelište na 117 0C. pa se bez opasnosti za bojeni sloj može koristiti za lakiranje slika.Shellsol A (Shell) 160-180 1 _ 99 Ksilen (ksilol. Miješa se s vodom. Denaturirani alkohol je onecišcen piridinom. npr. Brzo hlape pa se mogu koristiti za lakiranje slika bez opasnosti za bojeni sloj. što omogucuje bolje liveliranje laka i jaci sjaj.3-propantriol) je trovalentni alkohol. metanol etanol Metanol (metilni alkohol) ima vrelište na 65 0C. Koristi se za usporavanje sušenja filma Paraloid B-72. Vrelište mu je na 182 0C. Bezopasan je za zdravlje ako se prostorija dobro provjetrava. vecinom organskih otapala i ulja. Aceton (dimetil keton. daleko jace od toluena. . Nešto je blaže otapalo od toluena i ksilena. Manje je otrovan. Može se dodavati otapalima koja brzo hlape da bi se omogucilo bolje liveliranje i penetriranje laka. Polarno je otapalo. Lak može malo porumenjeti jer zbog prebrzog isparavanja otapala dolazi do hladenja površine slike i kondenziranja vlage u filmu. Miješa se s vodom. Kako brzo hlapi. Pod relativno dužim djelovanjem acetona osušena uljena boja bubri. benzenom itd. Vrelište mu je na 139 0C pa sporije hlapi i lak se može nanositi kistom. Alkoholi male relativne molekulske mase (metanol. nema vremena za djelovanje.2. biljnim gumama (gumiarabika). bjelanjku. Nešto je slabije jakosti otapanja od toluena. Otrovan je. Propilni alkohol (1-propanol) ima vrelište na 97 0C.

fd fp fh Alifatski ugljikovodici Mineralni špiriti 150-196 0. iskrenja (0C) Parcijalni parametri toplj.Vrste i svojstva otapala: Naziv Vrelište (0C) Brzina isparavanja Viskoznost (mPa.s) Toksicnost (ppm) Temp.19 500 41 90 4 6 Bezmirisni mineralni špiriti 92-127 .

21 98 1 1 V.4 0.65 10(C) -11 78 8 14 Toluen 110 2.& P nafta 118-139 470 12 94 3 3 Aromatski ugljikovodici Benzen 80 5.75 0.58 100(N.63 100(S) 30 .3 0.S) 4 80 7 13 Ksilen 138 0.M.

43 100(N) 59 21 20 .4 0.83 5 12 Etilbenzen 136 0.68 100 15 87 3 10 Terpeni Terpentin 150-180 100(N) >32 77 18 5 Klorirana otapala Diklormetan (metilenklorid) 40 6.

57 50 (N.C) 68 12 20 Eteri Dietil-eter 35 11 0.25 400 (N) -40 64 13 23 2-Etoksietanol 135 0.1 50 (S) 42 42 20 38 2-Metoksietanol 125 0.Kloroform 61 0.C) 67 12 21 Trikloretilen 87 4.51 .35 2.57 10(N.9 0.

3 0.7 5 (C) 37 39 22 39 Esteri Metil-acetat 57 6.73 150 25 60 13 17 Ketoni .45 400(N.38 200 -10 45 36 19 Etil-acetat 77 4.C) -4 51 18 31 n-Butil-acetat 126 1 0.9 0.1.

8 0.61 200(N.S) 11 30 22 48 .Aceton 56 7.32 750 (N) -17 47 32 21 Metil-etil-keton (MEK) 80 4.25 2.42 200 (N) -1 53 30 17 Cikloheksanon 157 0.C.1 0.6 0.2 25 (N) 43 55 28 17 Alkoholi Metanol (Metil alkohol) 65 4.

66 .S) 12 38 17 45 Diaceton alkohol 168 50 65 45 24 31 Etilen glikol 198 5 60 Spojevi dušika Nitrometan 101 0.2 2.4 12 1000 (N) 12 36 18 46 2-Propanol 82 2.Etanol (Etil alkohol) 78 2.4 400 (N.

S je oznaka za apsorpciju preko kože. SMOLE PRIRODNE SMOLE .4.92 10(C. cišcenje slike – uklanjanje starog laka 17. Posebno se mora paziti kod cišcenja slika kad su djelatnici izloženi dugotrajnijem djelovanju para otapala. Ova koncentracija izražava se u mg/m3 zraka ili dijelovima na milijun (parts per million=ppm).100 36 40 47 13 Dimetilformamid 155 0. Prema transportnim pravilima sve tekucine s tockom iskrenja ispod 500C su potencijalno opasne.S) 58 41 32 27 Voda 100 0. Oznaka N u tablici otapala znaci da otapalo djeluje narkoticki.0 18 28 54 Vecina otapala je toksicna i zato se treba pridržavati mjera opreza pri radu s otapalima. C je oznaka za kronicno djelovanje ukljucujuci i kancerogeno.27 1. Otapala ciji je TLV manji od 200 ppm treba izbjegavati ili koristiti s odgovarajucim oprezom. Tocka iskrenja je temperatura iznad koje se mješavina para otapala i zraka može zapaliti vatrom ili iskrom. Zapaljivost otapala procjenjuje se tockom iskrenja otapala. Opasnost otapala najbolje se procijenjuje prema maksimalno dozvoljenoj koncentraciji u zraku. odnosno granicnom pragu (threshold limit values= TLV) koji je dozvoljen zdravstvenim normama.

Vremenom postaje netopljiv u alkoholu jer dolazi do umrežavanja molekula.4. Esterifikacijom smole smanjuje se kiselost smole. Na tržište dolazi u obliku grumenja razlicite žute i tamnosmede boje. 17. Cisti apotekarski alkohol otapa sporije od alkohola kupljenog u trgovinama. kao što su kopal smole. sandarak.2. što je važno zbog pigmenata osjetljivih na kiseline. strazburški terpentin. kao što je aceton. Kao fiksativ se koristi 3%-tna otopina kolofonija u benzinu ili 8%-tna otopina kolofonija u špiritu (denaturiranom alkoholu). Dobiva se destilacijom balzama terpentina. Kad je dodan u malim kolicinama poboljšava plasticnost materijala. Kolofonijski sapun je vezivo u lošijim vrstama papira. Sami balzami se ne mogu upotrijebiti kao lak jer dugo ostaju ljepljivi.1. Prirodne smole se cesto esterificiraju zbog prisustva smolnih kiselina.vrlo su skupe. Za politure se koristi otopina vece koncentracije (30 g šelaka u 100 ml alkohola-špirita). Tg. Najpovoljniji alkohol za esterifikaciju je glicerol. kopal i ambra. benzinu. Rjede se koriste smole drveca koje je duže vremena mrtvo. a žive na grancicama nekih vrsta tropskog drveca u Istocnoj Indiji. Preradom se dobije šelak u listicima prozirne limun do rubin crvene boje. gradena uglavnom od diterpena. koje se otapaju u uljima.4. Zbog male relativne molekulske mase. Smolni esteri imaju široku primjenu kao dodaci modificiranim smolama zbog poboljšanja kvalitete. 17. Balzami Balzami. i smolni sapuni imaju veliki znacaj.Smole se po porijeklu dijele na prirodne i sintetske. Otapa se u alkoholu. 2metoksietanolu. Najcešce se koristi za pripremu fiksativa. Zbog prisustva abietinske kiseline. To je recentna smola. Može se otopiti u piridinu. žute. Šelak Šelak je smola koju izluceje vrsta insekata (Laccifer lacca) da bi zaštitili jaja.4. Kolofonij Kolofonij je recentna smola. Esterifikacija je reakcija izmedu kiselina i alkohola. Šelak se otapa u alkoholu i jacim organskim otapalima. terpentinu i jacim organskim otapalima. žucenje i osjetljivost na vodu.iz drveca koje je mrtvo više stotina tisuca godina. . a spadaju u grupu recentno-fosilnih smola. I neke sintetske smole. Danas se ne koristi u proizvodnji lakova. Sandarak smola u starijim recepturama cesto zamjenjuje ambru. Ambra je vrlo stara fosilna smola. od kojih su jako znacajne akrilne smole su esteri. kolofonij se može esterificirati ili prevesti u smolni sapun. Kao što se ulja i voskovi pomocu lužnatog sredstva mogu saponificirati da bi se mogli miješati s vodom. razne vrste balzama 17. a povecava se temperatura omekšavanja. a osušeni premaz nema dovoljnu elasticnost. Koristi se kao fiksativ i za izolaciju podloga (8-10 %-tna otopina). prava ambra je dosta skupa i malo je danas korištena no postoji trend obnavljanja upotrebe ambre za pripremu brzosušivih medija za uljene boje i za lakove.3. kao kruti ostatak. Zbog obojenosti i krtosti šelak se ne koristi za lakiranje slika. Vecina prirodnih smola koje se koriste u slikarstvu su lucevine (eksudati) živog drveca. Bijeli šelak dobiven bijeljenjem manje je elastican od prirodnog šelaka. Brza oksidacija smole uzrokuje gubitak sjaja. kao venecijanski terpentin. To su svježe ili recentne smole. U ranijim stoljecima venecijanski terpentin se koristio kao sastojak laka uz smole ili sušiva ulja. Nakon isparavanja vode oni postaju netopljivi u vodi pa služe kao vezivo. Fosilne smole. Osušeni premazi sandaraka su krti i starenjem tamne. topljiva u alkoholu. S alkalijama daje šelakov sapun. kanadski balzam su guste viskozne tekucine slicne medu. kao što je ambra ili jantar. vrlo je krta pa se ne koristi za lakiranje.

Lak koji je u direktnom kontaktu s . Mastiks žuti puno više i brže od damara i zato se sve manje koristi za restauratorske svrhe. što može oštetiti sloj boje). 17. Omekšava u ustima. najbolje Paraloidom B-72 ili voštanim završnim slojem.. Na prijelomu je cist. transparentan. mijenja mu se reverzibilnost. Kao lak smola prvi put je upotrijebljena oko 1829. godine. Damar Damar je recentna smola nekih vrsta stabala iz porodice Dipterocarpaceae iz jugoistocne Azije. premazi imaju i manju elasticnost. Mutnost se može izbistriti malim dodatkom metanola ili acetona.4. zaveže vrpcom. Damar lak je nekada zamucen.. Tragovi otapala zaostaju u damar laku i do šest mjeseci i za to vrijeme povecava se postepeno tvrdoca i krtost laka. ali se mogu pripremiti s vecim sadržajem smole.17. koja se dobije razrijedenjem 1 dijela osnovne otopine s 1 dijelom otapala. Najcešce se za osnovnu otopinu damara pravi 33%-tna (m/v) otopina. Mastiks lakovi imaju tendenciju da mjestimicno dobiju plavu maglicu. (Svaka molekula damara apsorbira oko dvije molekule kisika za vrijeme izlaganja UV zrakama i zato raste polarnost otapala potrebnih za otapanje laka.. Krtost damar premaza smanjuje se dodatkom sušivih ulja. uroni u otapalo donjom polovinom zamotuljka i pricvrsti). toluenu. manjeg okruglastog ili suzastog zrna.4. Mala molekularna težina damara omogucuje i kod veceg sadržaja smole u laku dobro liveliranje laka u odnosu na sintetske smole koje imaju veliku molekularnu težinu. Brzo omekšava na nižim temperaturama. stoljeca. koja se dobije razrijedenjem 1 dijela osnovne otopine s 2 dijela otapala (objašnjenje koncentracije vidi u dodatku na stranici 188). ali nikada ne postaje netopljiv. zagrijanim uljima. (Zbog mogucih necistoca smola se otapa na nacin da se izmrvi. Zbog male relativne molekulske mase. Mastiks je mirišljava. ali je osušeni premaz bistar. toluenu. zagadenja i vlage. stavi u tkaninu. potpomognuto visokim indeksom refrakcije damara cini da pigmenti dobiju vece zasicenje boje. Zbog foto-oksidacije i apsorpcije kisika premazi postaju starenjem polarniji i zahtijevaju jaca otapala za uklanjanje. To je tvrda.5. a veca upotreba damar lakova pocinje petnaestak godina kasnije. Svijetložuckaste je boje . ksilenu. Može se posvijetliti ako se izloži velikoj kolicini svjetlosti (fotooksidacija). Mastiks Mastiks je smola grmlja Pistacia lentiscus koje raste u mediteranskim zemljama. Mastiks zahtijeva polarnije otapalo od white spitita. Topljiv je u terpentinu. Damar je po površini prekriven lakim bjelicastim prahom. dosta krta smola. što je bilo poznato još u povijesti slikarstva. mastiks je graden od triterpena. Ovo svojstvo damara. a da imaju povoljnu viskoznost za nanošenje premaza. krta smola. Kad se otopina damara suši u prostoru velike relativne vlažnosti na površini laka se pojavljuje plava maglica od malih kristala amonijevog sulfata. Kao i damar smola. Damar s vremenom žuti zbog termooksidacije.žvakanje). alkoholima. ali to povecava polarnost premaza. Za nanošenje kistom preporucuje se 16%-tna (m/v) otopina. Damar lak ce duže trajati ako se nanese u tankom sloju i ako se zaštiti od zraka. Damar je topljiv u terpentinu (ali se terpentin sve manje koristi jer pojacava žucenje i smanjuje reverzibilnost laka starenjem).. Za nanošenje sprejem preporucuje se 11%-tna (m/v) otopina. Damar sadrži oko 10% damar voska koji se otapa samo u ugljikovodicima. Najraniji podaci o upotrebi damara kao slikarskog materijala potjecu iz 18. zbog cega se je koristila kao neka vrsta gume za žvakanje pa je po tome i dobila naziv (masticatio. neznatne žuckaste obojenosti. Zbog fotooksidacije ovako izblijedeni lakovi krakeliraju i postaju teže reverzibilni.4. U slikarstvu se koristi iskljucivo mastiks s grckog otoka Kios. Najkvalitetnije vrste su Singapur oznake A i Batavija damar. mineralnim razrjedivacima (white spirit). ksilenu.. male fleksibilnosti (fleksibilnija je od ketonskih smola koje danas zamjenjuju damar).

4. Starenjem gube elasticnost i oksidiraju. UMJETNE SMOLE 17. Ketonska smola ima malu viskoznost. Damar s primjesom voska treba tjedne da bi ocvrsnuo što povecava opasnost da se lijepi prašina.7. Cosmolloid 80 H ) u white spiritu: . Damar se u slikarstvu koristi i kao sastojak medija. Prednost voska u laku je da i kad ostari. npr. Razrijedena mat lak otopina je samo blago mat. U posljednje vrijeme ketonski lakovi zamjenjuju damar lakove. Zbog male molekularne težine smole daju se dobro izlivelirati i dozvoljavaju vecu koncentraciju otopljene smole. pa zahtijevaju jaka polarna otapala za uklanjanje laka.4. Pri povecanoj toplini prašina se može zalijepiti u voštani završni sloj. s blago smanjenim intenzitetom boja.bojenim slojem ima glavni utjecaj na zasicenje boja. Zaštitni sloj Paraloida B-72 daje dobru zaštitu ketonskim lakovima. visoki indeks refrakcije.Cosmolloid vosak 80 H 7g Vosak se otopi u zagrijanom white spiritu i dodaje se otopini laka uz mješanje dok se skoro ne ohladi. Ketonske smole se otapaju u white spiritu u koncentraciji izmedu 40 i 50 % (osnovna lak otopina) Mat lak otopina .mat lak otopine 1 dio . Vosak i prljavština se uvijek mogu ukloniti white spiritom bez djelovanja na smolni lak koji se nalazi ispod. ostaje lakše reverzibilan i pri nanošenju se lakše postiže jednolicnost sjaja. Blaga otopina damara u lako hlapljivom otapalu (white spirit) u koncentraciji najviše do 2% koristi se kao fiksativ. Voštani završni sloj je jako dobra zaštita. pa ovaj završni lak ne umanjuje zasicenost boja koje je postigao damar. Lakove na bazi ketonskih smola smatraju svojim najboljim lakovima. Vosak u njoj ima više ulogu plastifikatora nego sredstva za matiranje). Nakon jednosatnog sušenja polira se mekim kistom (ili baršunom ako se želi jaci sjaj).osnovna lak otopina 3 dijela Sve svjetske tvornice slikarskog materijala danas proizvode gotove otopine ketonskih smola.zbog cega ima najbolje opticke karakteristike. Ketonske smole Ketonske smole su kondenzacijski produkti cikloheksanona i/ili metil-cikloheksanona Oko šest cikloheksanon molekula povezano je u jednu molekulu. Rukovanje i izgled ketonskih lakova su isto kao i kod damara.odgovara odredenim starim tempera slikama ili slikama oslikanim tutkalnim bojama. Voštani završni lak pravi se otapanjem u vodenoj kupelji (loncu s dvostrukim dnom) bijeljenog pcelinjeg voska i karnauba voska (ili tvrdog sintetskog voska umjesto pcelinjeg. . Smola ima malu molekularnu težinu što doprinosi njenoj krtosti koja se smanjuje dodatkom plastifikatora. Pravi se od: . Otopina sadrži: .pcelinjeg voska 1 dio . mijenja se izgled (postaje mat) i smanjuje djelovanje voska kao najbolje barijere za vlagu i plinove.white spirit 150 ml .osnovna lak otopina 18 ml . Nedostatak ketonskih lakova je u tome što su previše tvrdi i krti.6. Dodavanjem voska u smolni lak.karnauba voska 1/10 dijela . 17. Prljavština se s voštanog laka može ukloniti pamukom blago navlaženim vodom u kojoj ima nekoliko kapi amonijaka.white spirit 5 dijelova Potpuno ohladena pasta nanosi se mekanim kistom tanko i jednolicno koliko god se može. Akrilne smole Akrilne smole nastaju polimerizacijom estera akrilne kiseline i metakrilne kiseline.

Polibutil-metakrilati (Paraloid-67) Pocetkom tridesetih godina akrilne smole se pocinju koristiti za lakiranje slika. Novi tip Paraloida B-72 je u obliku prozirnih kuglica bez mirisa. a butil skupina -C4H7. Toplina ubrzava otapanje. toluenu. ovisno o aditivima. Može se koristiti i kao fiksativ za crtež kad je otapalo benzin. Lakovi mogu biti od mat do vrlo sjajnih. Teže se otapa u ksilenu. Smolne otopine koje se dobiju otapanjem cvrstih smola u organskim otapalima 2.Poli(alkil) akrilat Poli(alkil) metakrilat Ako je kao alkil skupina (-R) vezana metil skupina (-CH3). Akrilne smole se koriste na dva nacina: 1. Najzgodnije je imati 30 % otopinu u toluenu ili ksilenu ( para-ksilen je najbolji). pa se otapaju u blažim otapalima.. Paraloid B-72 je topljiv u relativno jakim otapalima koja mogu djelovati na lazure. ksilenu. 1. To je tvrda smola vece molekularne težine od mekih smola. Jako dobro prianja. dodatkom vrlo malih kolicina otapala uz polagano miješanje da se ne stvore baluncici koji teško izlaze iz guste otopine. dietilbenzenu. propilnom alkoholu. tako da B-67 spada u A klasu Fellerovog standarda. etanolu. Za kist se može koristiti 12-20 %-tna otopina. U trgovinu dolazi kao gusta sirupasta 45%-tna otopina koja se prije upotrebe mora razrijediti. a za nanošenje prskalicom 7. Viskoznost Paraloida B-67 je niža od viskoznosti Paralioda B-72 i zato kao finalni lak daje bolju liveliranost laka i jaci intenzitet boja. To je kopolimer metil-akrilata i etil.5-10%-tna. butil alkoholu.. stabilan i trajan. Daje elasticne lakove velike površinske tvrdoce i otpornosti na prašinu (Tg 400 C).. Sve polibutilmetakrilat smole spadaju u Fellerovu B klasu jer starenjem postaju teže reverzibilne. Za postizanje jaceg intenziteta boja na slici može se dodati 10 % diaceton alkohola u razrijedenu otopinu za rad. Može se cuvati kao suha smola (bijeli praškasti materijal) ili najbolje kao 30% otopina smole u mineralnom razrjedivacu. Polibutil akrilati su zbog dužeg bocnog lanca butil skupine manje polarni od polimetil akrilata. Otopina se može nanositi kistom (ako je otapalo teški benzin) ili prskalicom. Akrilat / metakrilat kopolimeri (Paraloid B-72 i B -48 ) Paraloid B-72 spada medu najstabilnije smole koje se koriste za pripravu lakova za lakiranje slika. diaceton alkoholu.. koji jako usporava povezivanje molekularnih lanaca i gubitak reverzibilnosti. Paraloid B-67 je poliizobutil-metakrilat s inhibitorom. fleksibilan je. Paraloid B-48 N Ne koristi se kao lak za slike. ali je najbolji lak za metale.. akrilna smola je polimetil akrilat). 2. Poceo se proizvoditi pedesetih godina u obliku bijelih nepravilnih grudica blagog mirisa po akrilatu. Netopljiv je u mineralnim razrjedivacima. odnosno polimetil metakrilat). agensu za matiranje. Otapanje u ovim otapalima traje i nekoliko dana. terpentinskom ulju. Njegova najcešca upotreba u restauriranju slika je konsolidacija boje koja otpada s . Gotove disperzije (emulzije) akrilnih smola u vodi Od velikog broja akrilnih smola koje imaju razne primjene samo se neke od njih koriste za lakiranje slika. otapalu i metodi aplikacije.metakrilata. Razrjeduje se postepeno. acetonu. Kao sredstvo za matiranje dodaje se mikrokristalicni vosak . uz muckanje boce. Polibutil metakrilati su topljivi u white spiritu. acetonu. Etil skupina je -C2H5. zato se preporucuje nanošenje prskalicom. Otapa se u toluenu.

Mnoge svjetske tvornice slikarskog materijala koriste spomenute smole.67 za proizvodnju svojih lakova i emulzija. Nije topljiv u mineralnim razrjedivacima.metalnog nositelja. acetonu. 2-propanol Svojstva komercijalnih akrilnih smola koje se koriste u konzervaciji . djelomicno u ksilenu. kao i za lakiranje pozlata. posebno B. Otapa se u toluenu. 4 Proizvod Proizvodac Sastav monomera Tg(0C) Mr Topljivost Paraloid B-44 Rohm & Haas MMA/? 60 toluen B-67 (iBMA) 50 white spirit. Najbolji je na bakru. 2-propanol B-72 (EMA/MA 70/30) 40 toluen Elvacite 2043 Du Pont EMA/? 65 niska toluen 2044 nBMA 15 visoka white spirit. Tablica 16. 2-propanol 2045 iBMA 55 visoka white spirit. bronci i cinku.

2-propanol Plexigum P24 Rohm iBMA srednja M345 MMA srednja Plexisol P550 nBMA/? niska white spirit B782 3. a premazi im cesto nisu potpuno bistri. Za otapanje zahtijevaju jaca otapala (toluen je najslabije otapalo). Cim voda ispari. Imaju relativno malu relativnu molekulsku masu i niski Tg (oko sobne temperature). Imaju niski Tg i puno višu relativnu molekulsku masu od lakova mekih smola koji jace intenziviraju boju. Akrilne emulzije se ne koriste za lakiranje umjetnickih slika jer su porozne i nisu kvalitetna zaštita. Akrilne emulzije se koriste za razrjedivanje akrilnih boja. PMMA). Ne daju dovoljno briljantne lakove kad se koriste završni lakovi.8. Emulzije se sastoje od sicušnih cestica akrilnih polimera (akrilne smole) koji se u vodi ne otapaju. Polivinil acetatne smole u proizvodnji lakova i medija za restauraciju u slikarstvu koriste se od 1937.4.2046 nBMA/iBMA 50/50 35 visoka white spirit. što se koristi i za polivinil alkohole. godine. osobito Perspex (polimetilmetakrilat. Polivinil acetati cesto se nazivaju PVA. Akrilne lak emulzije se razlikuju od akrilnih lak otopina. kao fiksativi i lakovi za dizajnerske boje. 17. nego disperziraju. Monomerni dio polivinil acetata (PVAC-a) . poznate su po statickom elektricitetu kojim navlace prašinu na sebe. stvara se cvrsti film koji može biti sjajni ili mat. Neke akrilne emulzije. Polivinil acetati (PVAC) Polivinil acetatna smola nastaje polimerizacijom vinil acetata.

4. cink. ali su se pokazali vrlo nestabilni pa se više ne koriste. što uzrokuje krtost materijala. sojino. a za sprej 10%-tna. suncokretovo. alcohols and acids). Upotrebljena bez plastifikatora. Nitroceluloza se otapa u mnogim esterima i ketonima. ricinusovo itd.. Elasticnije su pa manje krakeliraju i manje žute nego uljene boje. kože itd. formira netopljivi gel. akrilati.) ili masnim kiselinama. Na sobnoj temperaturi. uz dodatak 5-8% vode da se otopina izbistri.4. gradena je od ostataka molekula glukoze. Alkidne smole Dobivaju se polikondenzacijom viševalentnih alkohola i dikarboksilnih kiselina. Esterifikacijom s nitratnom kiselinom dobiva se nitroceluloza (pravilan naziv je celulozni nitratCN). osobito kad je potrebno više fiksativa. PVAC emulzije su disperzije PVAC smole u vodi. Osim celuloznog nitrata. Modificirane silikonskim smolama (tzv. Priprema laka: PVAC se najcešce otapa u toluenu ili alkoholu. U molekuli celuloze svaki ostatak glukoze sadrži tri slobodne hidroksilne skupine. U . U oba slucaja treba dodati u razrijedenu otopinu 15 % diaceton alkohola. kao 40 %-tna otopina. metala. Capon lakovi su poznati nitrocelulozni lakovi za metal. epoksidi i slicno. 17. Kamfor odjeljuje molekule i omogucuje im klizanje jedne preko druge. Te alkoholne hidroksilne skupine mogu reagirati s kiselinama. Zbog brzog sušenja najcešce se nanose prskanjem. dolazi do oksidacije i hidrolize zbog cega se oslobada nitratna kiselina.. da uspori isparavanje otapala i omoguci bolje liveliranje laka. silikonizirane alkidne smole) pokazuju dobru trajnost i zadržavanje sjaja gotovih proizvoda. Nitroceluloza je vezivo u lakovima i bojama koje se koriste za zaštitu drva. kamfor isparava. Kolicina ulja može biti razlicita. CA (acetilceluloza) koji se dobiva djelovanjem anhidrida octene kiseline na celulozu. Gustav Berger proizvodi retuš PVAC lak koji se razrjeduje u etanolu koji je prikladan za gvaš i temperu. Nitrocelulozni lakovi (nitro lakovi) poceli su se koristiti za lakiranje slika tridesetih godina ovog stoljeca. modificirane kamforom. S metalnim oksidima. PVAC ima najniži indeks refrakcije od svih lakova za slike pa je zbog toga dobar za fiksativ. bakar. Kao plastifikatori koriste se i trifenil-fosfat i trifenil-ftalat.Prihvatljivost prašine zbog niskog Tg. Kompatibilne su s uljenim bojama. Dodatkom kamfora postaje elasticnija.10. isparavanjem otapala. kao što su olovo. Starenjem. Danas su alkidne smole jedna od najvažnijih grupa sintetskih veziva pa su po proizvodnji na prvom mjestu medu sintetskim smolama. Alkidne smole pokazale su se kao dobro vezivo i za slikarske boje. može se ukloniti da se preko PVAC laka nanese neki drugi lak visokog Tg. pri cemu nastaju esteri. Nitrocelulozni lakovi i boje suše se fzikalnim putem. Alkidne smole sušive na zraku modificirane su sušivim i polusušivim uljima (laneno. 17. Capon lakovi se sastoje od CN otopljene u u amil acetatu. Celulozni esteri Celuloza je polisaharid. što daje mogucnost velikog broja modificiranih alkidnih smola razlicitih svojstava. Vezivo su mnogih ljepila kao što su Drvofiks (ljepilo za drvo) i Librokol (ljepilo za papir). Sve alkidne boje suše jednako brzo i brže od uljenih boja.9. Nitroceluloza starenjem žuti. Naziv alkidna smola dolazi od sastojaka (eng. Vecinom su naknadno modificirane masnim kiselinama na koje se mogu vezati i druge molekule.. koristi se i celulozni acetat. što se može oznaciti u formuli /C6H7(OH)3/n. koji ima otapalo koje nece djelovati na lak (najbolje B-72 otopljen u ksilenu). Za nanošenje kistom koristi se 16 %-tna otopina. što je razlog da se iz prije korištenih olovnih tuba nije mogla kod dugog stajanja istisnuti. tvrd je i krt materijal. pod djelovanjem svjetla i kiselih necistoca.

male mol. Masne alkidne smole imaju više od 60% ulja. umrežavanje. 17. povoljnog Tg-a itd. ksilenu i toluenu. kao i obicna veziva sa sušivim uljima. Suše se.4. Ova 100% hidrogenirana ugljikovodicna smola se otapa u svim white spiritima. sudeci prema osobinama slijedecih smola trebalo bi ocekivati da ce se vrlo brzo nametnuti kao logican izbor. koji s vremenom žuti i odmah postaje nereverzibilan (netopljiv). djelovanjem kisika iz zraka uz prisustvo sikativa. osobito za izradu antikorozivnih temeljnih boja. Nepolarne smole se ne otapaju u polarnim otapalima kao što su etanol i aceton jer ne sadrže karbonilne i hidroksilne skupine.polumasnim smolama kolicina ulja iznosi 45. Sve su ove smole izrazito stabilne. Pocetkom 1990..11. pocinju se primjenjivati u restauraciji slika. posebno kao kvalitetni lakovi . Arkon P-90 (potpuno zasicen aliciklicni ugljikovodik. Otapaju se u ugljikovodicima (white spirit. no kako su jos nedovoljno testirane u praksi nismo ih naveli kao standardne smole za lakove u restauraciji. Smola poboljšava otpornost na oksidaciju. dome-shaped pellets). U industrijskoj su se proizvodnji koristile kao modifikatori sjaja u bojama i ugušcivaci u ljepilima.60%. Sušenje nekih tipova polumasnih alkidnih smola (45-50% ulja) može se malim povecanjem temperature znatno ubrzati pa se koriste kao veziva za lakiranje u industriji automobila. etanolu i acetonu. zbog topljivosti u nepolarnim otapalima. Za proizvodnju lakova za umjetnicke svrhe još nisu dovoljno usavršene. stabilnosti i otpornosti. a ne otapa se u izo-propanolu. ali ne “jaca” od. Za lakiranje se obicno koristi 25%-tna otopina smole. Ugljikovodicne smole Ugljikovodicne smole imaju izvanredne osobine. otporne na UV zracenje i atmosfersku oksidaciju. mase . C9 hidrogenirana ugljikovodicna smola) Pripada skupini novijih nisko-molekularnih smolnih lakova. Zbog dobre podnošljivosti s pigmentima koriste se za industrijske lakove i boje. trajnu elasticnost i otpornost na atmosferske utjecaje. No. uljni razrjedivac itd). a na tržište dolaze kao bezbojne prozirne kuglice kupolastog oblika (eng. Arkon smole su razvijene za upotrebu kao ugušcivaci za ljepila koja lijepe pod pritiskom. osobito pri nanošenju kistom. smjese toluena i cikloheksana (50/50). Escorez 5380 . terpentinu. pa film laka zahtjeva polarnija otapala za uklanjanje. Polarnost sintetskih nisko-molekularnih smola starenjem se povecava kao poslijedica stvaranja vrsta koje sadrže ketonske i hidroksilne skupine te skupine karboksilne kiseline. razgradnju i žucenje. Veci postotak ulja omogucuje bolje razlijevanje. te topljive u alifatskim i aromatskim ugljikovodicima. Proizvode se u Japanu. Dobro zasicuje boje i može postici visok sjaj (nalik je mastiksu). Talens proizvodi “Decorfin” lak na bazi alkidnih smola. primjerice.

100% hidrogenirana ugljikovodicna smola) takoder pripada skupini novijih nisko-molekularnih smolnih lakova. Na tržište ga plasira kao 30%-tnu otopinu u nisko-aromaticnim ugljikovodicima. i to kao zamjena za prirodne smole (za lakiranje se koristi 20 – 40 %-tna otopina smole). Tg raznih vrsta regalreza varira od smola tekucih na sobnoj temperaturi (Tg na -22 oC) do onih koje omekšavaju tek na 84 oC. Ova lakotopina daje deblje premaze visokog sjaja.… je ciklo-alifatska ugljikovodicna smola. 17. Voskove izgraduju zasiceni spojevi što rezultira njihovom kemijskom stabilnošcu. izmedu ostalih. toluenu. smole. u formi hidrogeniranog polistirena. i za EVA-u. Koristi se na uljenim. Stari procesom fotokemijski izazvane autooksidacije. Testovi starenja pokazuju da je lak-film ove smole stabilan. Nažalost. . Predvida se da ce stabilizirani Regalrez biti jedan od najstabilnijih proizvoda u današnjoj konzervaciji (stabilniji je od Arkona). suha smola formira velike grude. Ranih 1990-ih Berger pocinje testirati uporabu Escoreza kao smole za lakiranje. ali ipak manje od Arkona i Regalreza. ksilenu. Starenjem vosak ne oksidira niti polimerizira. Paraloid B-72 i sl. uz dodatak 5% plastifikatora. godine. Kako se potpuno otapa u alifatskim ugljikovodicima (dakle otapalima koja ne sadrže aromate). Nije topljiv u polarnim otapalima: izo-propilnom alkoholu. kiselina. što ukazuje na to da ima niski Tg odnosno da je relativno meka (ne-krta) smola. Regalrez na tržište dolazi u formi krutih bezbojnih prozirnih ljuskica i bijelog praška. ali bez dodavanja stabilizatora postaje krt/krhak. Starenjem ne žuti. pa se može koristiti kao medu-lak kada se retuš izvodi bojama koje kao vezivo sadrže PVAc. alkohola. akrilnim i alkidnim slikama. estera dugolancanih kiselina i viših alkohola ili smjese ovih spojeva. U restauraciji se pocinje koristiti kao lak od 1991. terpentinu. a od nedavno ulazi u upotrebu kao primarni sastojak Gamvar laka za slike.5 VOSKOVI Voskovi se sastoje od dugih lanaca ugljikovodika. etanolu i acetonu. Prvo se koristio kao ugušcivac u taljivim ljepilima. vosak penetrira u materijal i ne može se potpuno ukloniti. pa sprjecava upotrebu drugih materijala. Regalrez 1094 (kemijski naziv: hidrogenirani oligomer stirena i alfa-metil stirena. dopušta i nanošenje kistom. i Escorez je u pocetku bio korišten kao ugušcivac za razna ljepila. Topljiv je u white spiritima. Cuva li se duži period u skladištu. Kao i Arkon.

komponenta voštanosmolnih masa za dubliranje u restauraciji.2 dijela white spirita Tvrda voštana pasta: . Poliranjem se molekule voska pokrecu i mehanicki slažu. Sastojci voska su u najvecoj mjeri zasiceni spojevi. 2.1. Lak od karnauba voska je malo sjajniji od mikrokristalicnog voska. . Vosak se koristi od najranijih vremena. Kao dodatak smolnoj otopini gdje djeluju kao plastifikatori jer usporavaju hlapljenje otapala i produžuju vrijeme otvrdnjavanja laka. Zbog topljivosti koja raste zagrijavanjem.Nepolaran je i ne prihvaca druge materijale koji su polarniji od njega. Meka voštana pasta.1 dio voska (mikrokristalicnog ili pcelinjeg) na vodenoj kupelji otopi se u . 17. u impregnaciji krhkih materijala ili u tretmanu nabubrenog drva. voskovi su iznimno kvalitetan materijal za površinsku zaštitu slika. Razlikuju se po tvrdoci. za površinsku zaštitu bojenih premaza i skulptura i u gradnji brodova. Vosak se koristi kao materijal za modeliranje i lijevanje. za zaštitu i poliranje. što rezultira njegovom kemijskom stabilnošcu i postojanošcu. male jakosti. Parafin voskovi.5.5. Krti su.2 dijela pcelinjeg ili mikrokristalicnog voska . biljne. životinjske i sintetske polimer voskove. U starom Egiptu upotrebljavao se za lijepljenje. krtosti. Tališta su im na 52-570C.1 dio karnauba voska . Koristi se i kao sredstvo za izolaciju kalupa. Zbog vecih molekularnih težina ugljikovodika. Vosak se koristi i kao sredstvo za matiranje. 17. Vosak se takoder koristi i za zaštitu laka (iznad damar laka i njegovih sintetskih zamjenaketonskih smola). Mineralni voskovi Ekstrakcijom iz nafte dobivaju se: 1. Za lakiranje slika voskovi se koriste na sljedece nacine: 1.6 dijelova white spirita 4. relativno su transparentni. sjaju. 3. VRSTE VOSKOVA Voskovi se po porijeklu dijele na mineralne. . Mikrokristalicni vosak je netopljiv u hladnim otapalima pa se koristi kao agens za matiranje. Kao voštane paste (vosak + otapalo -white spirit) koje slikari rado koriste. Vosak se diperzira u laku laganim zagrijavanjem otopine. Najpoznatija njegova upotreba je kao vezivo poznatih Fayumskih portreta u Egiptu iz rimskog perioda. cime se postiže sjajna površina karakteristicnog voštanog sjaja. S voskom se malo smanjuje sjaj ketonskog laka i ujednacava sjaj slike. Za intenziviranje boje odgovoran je lak koji je u direktnom kontaktu s bojom. zaštite i trajnosti. Za tu svrhu su najpogodniji karnauba vosak i tvrdi mikrokristalicni voskovi. U konzervaciji se smatra da '' zatvara vrata za sve mogucnosti”. Zagrijavanjem na vodenoj kupelji otapanje je brže i potpunije. ljepljivosti. Grci i Rimljani ga takoder koriste kao vodonepromocivi materijal. koji se otapa u vodi. s voskom kao što je polietilenglikol. kao sastojak slikarskih medija. Vosak je izvrsna zaštita za vlagu i plinove. boji itd.po sastavu su ugljikovodici parafinskog niza. Miješanjem voskova mogu se dobiti odredena svojstva ovisno o potrebi. Topljivi su u masnim otapalima i svim otapalima koja se miješaju s uljem.

Englezi proizvode Cosmolloid mikrokristalicne voskove raznih stupnjeva tvrdoce. Žutosmede je boje. Nešto su pokrivniji od parafinskih voskova i manje su sjajni. Talište mu je na 84-900C. Pcelinji vosak se sastoji od ugljikovodika s 25-35 atoma ugljika u molekuli. Mogu biti dosta mekani . Vrlo je otporan. Boja im takoder varira od svijetložute do vrlo tamne. Proizvodaci im danas dodaju cak do 80% parafina ili kolofonij da bi izgledali kao pcelinji vosak. treseta i bitumena dobivaju se: 3. Otapa se potpuno u kloroformu CHCl3 i tetraklormetanu CCl4.5. 4. d) Japan vosak luce stabla Rhus vernicifera na plodovima kao zelenkasti pramaz. estera i slobodnih kiselina kojih ima 12%. Smjesa mikrokristalicnog i parafin voska pripremljena kao pasta u ugljikovodicnim otapalima preporucuje se za poliranje. Karnauba vosak se sastoji od triterpena i estera dugih lanaca alkohola i kiselina ( maksimalni broj atoma ugljika je 56). Za lakiranje se najcešce koristi Cosmolloid 80 H.3. a sastoji se od: 100 g Cosmolloid 80H 25 g parafin vosak ili PE vosak 300 ml alifatskih ugljikovodika Tvrda pasta može se dobiti zagrijavanjem zajedno: 90 g Cosmolloid 80H 30 g Ketonske smole 200 ml otapala Miješa se dok se smjesa ne ohladi. Ozokerit voskovi . smanji ljepljivost na prašinu i tendenciju da ih mraz kristalizira. Vrlo je tvrd i dosta sjajan.tališta su im na 80-1000C. dobiva se iz trske Europhorbia cerifera koja raste uglavnom u Meksiku i Teksasu. vrlo je slican karnauba vosku. Osim u white spiritu ovi voskovi se otapaju u terpentinu. c) Ouricury vosak. stabilni i inertni. petroleju i drugim benzinskim frakcijama. Tvrdi su i tamni pa se ne koriste u lakiranju. Dobiva se iz palmi u Brazilu.2. ali ima i tvrdih kao gips. ali nije toliko tvrd kao karnauba. 17. . Mikrokristalicni voskovi.tališta su im izmedu 76 i 920C. poveca tvrdocu. karnauba vosak 17. osim kao manji dodatak. Dodaje se drugim voskovima da im povisi talište. Cesto se prodaje pod nazivom karnauba.imaju tališta od 60-950C. dobiva se iz lišca brazilske palme Copernicia prunifera. Uglavnom se sastoje od visoko razgranatih ugljikovodika. sjaj. jake snage lijepljenja pa se koriste kao konsolidanti (ucvršcuju krhke materijale). white spirit itd. Voskovi životinjskog porijekla 1) Pcelinji vosak ima talište na oko 64oC. 5. 2) Karnauba vosak. Biljni voskovi 1) Kandelila vosak (kandila).kristaliziraju u vecim kristalima od mikrokristalicnih voskova. Najkvalitetniji pcelinji vosak je onaj od mladog saca u kojeg pcele još nisu stavile med. Jako su otporni i elasticni. dobiva se od esparto trave Stipa tenacissima. 2. Tali se na 82-860C. Proizvodi se umjetno bijeljen jer su i najfinije vrste dosta tamne. Porastom temperature raste mu topljivost i u drugim otapalima. Imaju široku primjenu jer su vrlo otporni. Cerezin voskovi -tališta si im na 44-770C. Temperatura taljenja starenjem ostaje konstantna i bila je jedna od znacajnih karakteristika u ranim analizama muzejskih materijala. otpornost. Starenjem postaju sve tvrdi. Osobine su im gotovo iste. Ekstrakcijom iz raznih vrsta ugljena. slican karnauba vosku. Mikrokristalinicni vosak se ne otapa u hladnim otapalima pa se koristi kao agens za matiranje u lakovima. Punski vosak kojeg spominje Plinije bio je zapravo esparto vosak. e) Esparto vosak. kao što su terpentin.5. Montan voskovi.

ona ce se zamutiti ili ce se smola istaložiti. koji se kupuje u trgovini.Hozo. ali postaje tvrdi. Otapa se zagrijavanjem (70oC) u ugljikovodicima i kloriranim otapalima. Nakon hladenja na površini se stvori voštana kora.K. 2. Topljivi su u vodi. Polietilen glikoli manje molekularne težine su tekucine poput glicerola.1. zraku jedan do dva mjeseca. Patvorina se može otkriti kad se vosak reže hladnim nožem. Polietilen je slabo topljiv na sobnoj temperaturi. Podliježe fotooksidaciji. sušiti i ponovo rastaliti. Nema ljepljivosti.5. Ako se mala kolicina takvog otapala doda gotovoj otopini smole. mastan na dodir.Slikarstvo. Slicni su parafinu i polietilen glikolima. Jedan stari nacin bijeljenja bez upotrebe kemijskih sredstava je da se vosak pretopi u vrlo tanak sloj i drži na suncu. Pcelinji vosak je skup pa ga cesto miješaju s lojem. 2) Stearin se proizvodi hidrolizom uglavnom životinjskih masti i raznih ulja. Bijel je. Uglavnom se koristi u proizvodnji svijeca i u kozmetici. Vosak se vadi i danima izlaže rosi i suncu.) Polietilen ( PE) voskovi su niskomolekularna vrsta polietilena. Inertan je na mnoga organska otapala i vodene otopine kemikalija. rosi. Sintetske tvari slicne voskovima 1.Od prljavštine se vosak cisti tako da se u sitnim komadicima stavi u posudu s vecom kolicinom vode i zagrijava na temperaturu ne višu od 700C dok se ne otopi. ali se po osobinama razlikuje. nalikuju voskovima. . Cisti pcelinji vosak se lijepi samo za oštricu noža. umrežavanju i razgradnji. Posuda se trese da vosak u kapljicama padne na dno. U manjim kolicinama može se dodati drugim voskovima. kolofonijem ili parafinom. posebno kad im se želi smanjiti ljepljivost. TOPLJIVOST Topljivost smole u odredenom otapalu znaci da se smola u njemu lako otapa i da daje bistru otopinu. sintetski voskovi .metode slikanja i mterijali) 18. Sve necistoce koje su bile u vosku padnu na dno ili se prilijepe odozdo i struganjem uklone. u restauriranju kožnih predmeta. Najviše se koriste u konzerviranju drva koje je stradalo od vode. Po sastavu je smjesa masnih kiselina.) Polietilen glikoli su polimeri etilen glikola. lužinama ili kiselinama. Bijeljeni pcelinji vosak. Zbog mogucih ostataka ovih sredstava može kasnije doci do oštecenja boje. izbijeljen je kemijskim putem. Netopljivost znaci da se smola u otapalu nece otopiti ili ce se otopiti vrlo malo. tabelarni prikaz voskova ( M. ali i u lakiranju. Postupak cišcenja se može ponoviti više puta. FIZIKALNA SVOJSTVA SMOLA I LAKOVA 18. Izgledom je slican biljnim i životinjskim voskovima. Ovim postupkom se vosak izbijeli. 17.4. Stari recept izbjeljivanja voska je da se vosak rastali na vodenoj kupelji i rastaljen ukapava u posudu napunjenu zasicenom otopinom stipse. dok ce se patvorina lijepiti sa strane. Nakon izbjeljivanja potrebno je vosak ispirati vodom.

Nijedna smola ne zahtijeva otapalo jace polarnosti od toluena. uzrokuju bubrenje. Ako može samo mala kolicina otapala penetrirati u polimer. Polivinilacetati takoder zahtijevaju jaca otapala (obicno se koristi toluen). 3 Proces otapanja smole. Slika 16.1.1. ksilenu ili dietil benzenu. molekule otapala penetriraju izmedu molekula smole. a to su otapala niske polarnosti. takva otapala djeluju kao plastifikatori. Gubitak plastifikatora dovodi do krtosti materijala. uzrokuju bubrenje i otapanje smole (b) Tablica 16. Metakrilati. butilmetakrilati (Paraloidi B-67 i F-10) mogu se otopiti u otapalima najniže polarnosti.To se dogada kad su veze izmedu polimernih molekula i molekula otapala jednake ili jace nego izmedu polimernih molekula. Otapanjem moraju puknuti veze izmedu molekula polimera (smole). 3 Etanol Izopropanol Aceton 1. odjeljuju molekule jednu od druge i dovode do otapanja smole (slika 2). Damar smola i njeni sintetski supstituenti-ketonske smole. u teškim benzinima (white spirit). Trikloretan Toluen White spirit Šelak Šelak PMMA Damar Damar Damar PVB Mastiks PEMA Mastiks Mastiks PBMA Mastiks Ketonske smole PBMA PEMA PMMA Ketonske smole PnBMA Topljivost smola u otapalima .Sve smole koje se koriste za proizvodnju lakova otapaju su u otapalima koja ne oštecuju osušene filmove boje. Apsorpcija takvih molekula otapala uzrokuje bubrenje materijala koji onda postaje fleksibilniji. otapaju se u toluenu. kao što je Paraloid B-72. Molekule otapala penetriraju u polimer.

Slika se zato ne natapa lakom u kojem ima malo smole (retuš lakovi sadrže manje smole). cak po nekoliko mjeseci. Dugo djelovanje vecine otapala nagriza vezivo u boji.2. viskoznije smole. Za odredenu primjenu biraju se najpogodnija otapala. PE=polietilen. od smola s manjom relativnom molekulskom masom. VISKOZNOST . dietil benzenu itd. Paraloid B-72 otapa u toluenu (za lakove). Tako se npr. PEMA=polietil metakrilat. PVAC=polivinil acetat. zadržavaju tragove otapala duže. PBMA=polibutil metakrilat. u acetonu ( kad se koristi kao konsolidant za kamen). CN=celulozni nitrat.PVAC PBMA PEMA Paraloid B-67 CA PVAC PBMA CN Ketonske smole PVAC Pcelinji vosak EVA Pcelinji vosak i PE (zagrijani) Topljivi nylon >400C PE >82 0C PE>660C Objašnjenje: CA= celulozni acetat. PVB=polivinil butiral Smola se može otapati u vecem broju otapala. 18. u nitrorazrjedivacu. Smole s višim relativnim molekulskim masama tj. etil alkoholu. EVA= etilen/vinil acetat kopolimer. Obicno su napisana kraj smole najcešca i najbolja otapala.

.. zbog male relativne molekulske mase i manje viskoznosti smola dozvoljavaju veci sadržaj smole u otopini i vecu mobilnost molekula potrebnu za liveliranje laka.......AYAC (polivinil acetatna smola).. -elasticni su .......40 18...Paraloidi B. Zbog male relativne molekulske mase njihovi lakovi su manje elasticni od smola s velikom relativnom molekulskom masom. više ce biti tekuca otopina smole koja ima malu viskoznost. damar.... Zato glatko oslikane površine imaju intenzivnije boje. Paraloid B-72 ...5...... Sjaj površine ovisi o njenoj glatkoci....... površinska tvrdoca...... SPOSOBNOST ZASICIVANJA (INTENZIVIRANJA BOJE) Veliki sjaj slike i zasicenost boje nisu uvijek neophodni... nisu dovoljno elasticni i pucaju. Viskoznije smole mogu se bolje izlivelirati ako se koriste sporo hlapljiva otapala.ketonski lakovi...ketonski lakovi..tvrde lakove daju: Paraloid B-67.........damar............. Ako su molekule u tekucini dugacke i razgranate teže se gibaju pa viskoznost raste........ Tg / 0 C smola ..... Pojednostavljeno..... to je osobina otopine da bude u manjoj ili vecoj mjeri tekuca u odredenom otapalu pri danoj temperaturi.....daleko iznad sobne temperature ......... površina postaje mat. elasticnost i Tg..PVA. pa ce se lak bolje izlivelirati.... Damar i mastiks i ketonski smole. veca je i tvrdoca filma..vrlo tvrde lakove daju: damar i ketonske smole 18........ što je relativna molekulska masa veca.... KRTOST ( ELASTICNOST) Elasticnost je sposobnost laka da odolijeva stresu.....Paraloid B ......AV 2 (ketonska smola).67 ..daleko iznad sobne temperature ..Paraloid B . Glatke površine su sjajne zbog refleksije......72.. a intenzitet boje je manji.... Što je relativna molekulska masa smole manja......... Indeks refrakcije ....72....... Na primjer.. Kod starih slika koje su cesto cišcene. isto kao damar i njegove sintetske zamjene. Na hrapavim površinama dolazi do difuzne refleksije što smanjuje sjaj.......... manja je i njena viskoznost.50 .... upotrebom dietilbenzena koji sporije isparava.....4...... 18.....67..... Za tekucine koje su relativno nepokretljive kaže se da su viskozne. 18.... zbog ispiranja veziva izmedu cestica pigmenta hrapavost je povecana....polivinil acetatni lakovi .. ali krti..6.. što ce rezultirati jacim zasicenjem boja i jacim sjajem..... Za toplijeg vremena prašina ce se lijepiti na lak kojeg je Tg smole manji od 30oC .......Viskoznost je otpor kojeg tekucina pruža gibanju susjednih slojeva...3.. 18. kao što su akrilne smole..srednje elasticni.........krti su ...... .. Što je Tg neke smole viši od sobne temperature..... Viskoznost je mjera za unutrašnje trenje. Neki lakovi su tvrdi...16 ..... TVRDOCA Lak mora biti tvrd jer štiti sliku od mehanickog oštecenja.... Pri odredenoj temperaturi i koncentraciji smole u laku........... Na slikanom sloju hrapavost uzrokuju cestice pigmenta koje strše iz površine boje....... Paraloid B..... Stvorit ce se mikroskopski ravnija (glada) površina na lakiranoj slici.7. TG ( GLASS TRANSITION TEMPERATURE) To je temperatura iznad koje smolni film prelazi iz tvrdog staklastog u manje tvrdo i malo ljepljivo (za prašinu) stanje.... RELATIVNA MOLEKULSKA MASA Opcenito.. veca je viskoznost.... mastiks Dodatkom plastifikatora povecava se elasticnost laka.............. Paraloid B 72 ce se bolje livelirati i intezivirati boje.. sili rastezanja i tlacenja.

. s bržim pomicanjem prskalice i otapalima koja brzo hlape daje više mat izgled slike i manji intenzitet boja.1.... smanjuje rasipanje svjetlosti i na taj nacin pojacava intenzitet boja. daje mu gladu površinu. Upotrebom jako hlapljivih otapala hladi se površina laka i okolni zrak.. Nanošenje kistom zahtijeva sporije hlapljiva otapala i daje jaca zasicenja nego nanošenje prskanjem.. cesto je dio ulja zamijenjen lakom (damar ili mastiks) jer laneno ulje žuti........ s vece udaljenosti.ketonska smola AW 2. Ketonske smole su njihove sintetske zamjene i žute daleko manje...52 . Mala velicina molekula omogucuje kapilarnu penetraciju u film boje. Smanjivanje sjaja prilikom nanošenja laka kistom izvodi se brisanjem (otiranjem) laka kistom ili lupkajuci ga dok se “steže”. Niska viskoznost dozvoljava bolje liveliranje filma..... U mediju za slikanje lazura....... 1... 18.damar... a ponovno otapanje laka lakšim. Nanošenjem prskalicom može se postici raspon od sjajnog do mat........ osobito na tamnim.1.. posebno u restauratorskoj struci.. mekše lak smole ili mali dodatak ulja (najcešce i najbolje makovog ili ugušcenog lanenog).... STABILNOST LAKA Stabilnost laka se ocituje kroz tri faktora: 1. na površini se kondenzira vodena para u kojoj smola nije topljiva i film laka postaje zamucen....... Od lakova koji se danas koriste.. Stabilnost reverzibilnosti Ostarjeli lak mora biti reverzibilan. posnim ili ispranim mjestima. Mlaz laka koji u sitnim kapljicama lagano pada na površinu slike uzrokuje mat izgled.. posebno ako se kao otapalo koristi terpentin. Metoda aplikacije...Paraloid B 72. Paraloid B 72 ima manji indeks refrakcije od damara i ne daje dovoljno dubine i luminiscencije slici... damar starenjem najjace požuti..... Indeksi refrakcije veziva . i to sa smanjenim protokom laka.57 .........8..487 ..Damar ima visoki indeks refrakcije pa ce pigmenti dobiti vece zasicenje boje. Izbor otapala je znacajan jer otapala koja sporije hlape omogucuju bolje liveliranje i penetraciju laka.. popunjavanje mikroskopskih šupljina i na taj nacin jace zasicenje... U tu svrhu se koristi manji dodatak nekog nekrtog voska. Završni film s blagim sjajem “kao ljuska od jaja” može se postici prskanjem dvaju tankih filmova laka tako da se drugi film naprska samo nekoliko minuta nakon prvog.....1. Mora zadržati sposobnost otapanja u otapalima s kojima je bio pripremljen (blaga otapala koja nece oštetiti sloj boje kod eventualnog uklanjanja laka prilikom restauracije slike)... dskoloracija i deformacija laka 2..viskoznosti laka. metodi aplikacije....1...laneno ulje (svježe ).. Zbog niskog indeksa refrakcije polivinilacetatna smola malo mijenja zasicenost boje. Na ovaj nacin može se postici tanka i polusjajna površina......... Stabilnost boje znaci da film laka ostaje bistar i bezbojan.1.. Paraloid B 72 i PVAC smole ne žute....48 ... Plastifikatori su dodaci koji lak cine elasticnijim. a time se postiže i veca prozirnost i . Mastiks žuti brže i jace od damara i danas se zbog toga gotovo ne koristi.... Kod ketonskih lakova i kod Paraloid B 72 mora se stati pije nego lak postane ljepljiv...467 Konacni izgled laka ovisi o izboru otapala. Narocito su lazure osjetljive na otapala.. aditivima (plastifikatori i sredstva za matiranje).. koja je vezana uz izbor otapala može najviše utjecati na izgled laka.... Sprejanje pod vecim tlakom.laneno ulje ostarjelo .. velicini molekula otopljene smole.. da ne žuti..536 ...polivinil acetatna smola.

Djeluju kao inhibitori. Aerosol silica se obicno dodaje u kolicini 1-2% na kolicinu laka (maksimalno do 18% na ukupnu cvrstu tvar u laku). POVIJESNI PREGLED UPOTREBE LAKOVA ( sažetak prema D. posebno.9.materijali koji zadržavaju sve svoje osobine 20-100 godina (butilmetakrilati. pne.dubina lazura.materijali koji zadržavaju sve svoje osobine duže od 100 godina (Paraloid B. . C klasa. što uzrokuje krtost i sve težu topljivost. Dakle. aceton ili alkoholi koji u dužem kontaktu s bojenim slojem mogu uzrokovati otapanje sloja boje. jos jedan primjer tamnjenja laka i ocišcene površine 18. mastiks. što dovodi do slabljenje laka.materijali kod kojih se zapaze promjene za manje od 20 godina (damar otopljen u terpentinu. Kemijski procesi Kemijski procesi koji dovode do promjena u strukturi su oksidacija koja može izazvati pucanje molekularnih lanaca (narocito sporednih lanaca). koje ostaje duže u kontaktu sa slojem boje i može otapati vezivo bojenog sloja. Kad se za matiranje koristi prirodni pcelinji vosak.72 i PVAC). Lakovi postaju žuti. g. koje manje žuti. Zbog oksidacije primjesa u smolama dolazi do promjene boje. lako topiv u alkoholu i bez oštecenja podlogevjerojatno se radi o prirodnom balzamu koji je vrlo vruc nanesen na boju. Reverzibilnost laka je prvi uvjet kojega smola mora ispunjavati da bi se uopce mogla koristiti u slikarstvu i restauriranju. Sredstva za matiranje dodaju se lakovima da bi se smanjio sjaj. Materijali se po stabilnosti boje. Umjesto dijela lanenog ulja u medij se cesto dodavalo makovo ulje. ultraljubicaste zraka koje su energijom bogatije. šelak). damar i ketonske smole ). Svjetlost. Na ljesovima iz 1000 g. ili povezivanje molekularnih lanaca umrežavanjem.Vokicu) Egipat.korišteni su balzami stabala i smole rastaljene ulju. Damar i mastiks starenjem rapidno oksidiraju i zahtijevaju za uklanjanje jaca polarna otapala. antioksidansi i UV apsorberi. U lakovima se koriste samo bezbojna sredstva. oštecuju lakove. kako bi se povisio Tg. koja štete sloju boje. Danas se najviše koriste mikrokristalicni voskovi (Cosmolloid 80 H ) ili aerosol silica (SiO2 ) u malim kolicinama. Vosak usporava stvrdnjavanje laka jer usporava hlapljenje otapala. ali daje manje cvrst i manje otporan film. 3. naden je lak sa malim dodatkom voska. Tako paraloid B-72 zadržava reverzibilnost i ostaje nepromijenjen 200 i više godina.. treba mu dodati malo karnauba voska ili nekog drugog tvrdog voska. a time i zasicenost boja. Stabilizatori su dodaci koji poboljšavaju stabilnost laka i produžuju mu vijek trajanja. ksilen. reverzibilnosti i strukturnoj stabilnosti klasificiraju po Felleru u klase: A klasa . najbolje mikrokristalicnog. B klasa. lazure su cesto vrlo osjetljive na otapalo koje se koristi za skidanje laka pa treba koristiti samo blaža otapala koja ne oštecuju boju. kao što su toluen. tvrdoca i smanjila ljepljivost na prašinu. Na nekim predmetima i lijesu iz 1300. Vosak se može dodati u kolicini do 47% u odnosu na suhu smolu.

'fornis' od sandaraka ( recentna smola od cempresa iz sjev. jako tamni ali manje od kolofonija. g. Zanimljivo je da je terpentin i petrolej poznat vec 460 g.trešnjina guma Sve smrvi u ulje. smola iz Afrike ili Azije . neku vrstu tamnijeg laka kojim postiže izvanredne efekte dubinskog svjetla. U 18.guma badema . Radi se o cedrovom ulju jer nije još bilo poznato laneno ulje. cesto su utrljavani dlanom.kuhaj pola sata . topline.frankincese. U Perziji. Indiji a kasnije i u Japanu nalazimo na slicne lakove. ol.st uobicajen je dodatak otapala radi lakše razmazivosti laka. krt je Kopali : recentni.mirha. prije Krista pa ipak do 18. lakše se polira. nastruganog olova(! ukuha se ili ostavi u laku ). a nanosio se i u do 60 slojeva ( u Japanskoj umj. Afrike ili borovice iunisperus ) i dva nacina pripreme: 1. raznih balzama.smola jele i ariša . Kini.galban. – 15. vjerojatno skriva porijeklo rijeci vernice = vernis. loše svojstvo joj je omekšavanje pod utj. orahovog ulja.st. Od 12. guma trešnje i badema… 15. Lak stabla.pne. prvo rastali smolu pa ulij u vrelo ulje. bijele ili žute ( sikativno djel. zbog cega ima nepoželjnu tendenciju prodiranja tj. naziv za lak .st uglavnom nailazimo na upotrebu uljenih lakova?! Plinije takoder spominje mastiks i terebint. st. Africi – Berenice. firnis. otopljenom u terpentinu ili petroleju. ).lakovi su na bazi bjelanjka. meki-Manila i tvrdi fosilni-Zanzibar.cvijet topole . tropska smola . Plinije spominje grckog slikara Apellesa koji stavlja na svoje slike sloj tzv. Radi se o izlucevini tzv. brzo tamni.Od 16. ulju sa dodacima kolofonija. Nadalje. bjelanjak kao lak… Kolofonij. cesto zamijenjen kombinacijom kopala i lanenog ulja sa dodatkom terpentina ( ili alkohola). Ime luke u sjev. smola i ulje otapaju se skupa 2. zatim jantar i kopalne smole. smola. Suši kroz 5-6 sati.laneno ulje . Lucca manuscript iz 8. Dolazi u Evropu. perzijska smola . gumiarabike. Stari. navodi slijedeci vrlo komplicirani recept za lak: .smola bora .st.). uljni lakovi zbog gustoce morali su se nanositi zagrijani. širenja kroz slojeve slike kojima daje tamno smedi ton) . Posebno je zanimljiv cuveni kineski lak koji se koristi vec oko 1100. Pretpostavlja se da je rijec o asfaltu ( fos. st. Naden je lak od mastiksa u ulju. atramentuma. Bolonjski manuscript : -2 dijela junipera ( sandarak-iunisperus) -2 dijela ulja lana . uglavnom se koristio mastiks ili sandarak rastaljen u lan. Ovaj lak je vrlo otporan i imao je raznu upotrebu.mastiks . Sandarak slici na mastiks ali je crvenkast. vodeni lakovi. pne.dugo drži otapalo pa je ljepljiv za prašinu i loše djeluje na sloj boje ispod laka zbog prisustva otapala.ovaj nacin je bolji 'fornis' se miješa i tuce dok se postupno hladi. Rastale se i dodaju u vrelo ulje kao i sandarak. Teophilus spominje tzv. Ovaj lak suši se i u vlažnoj atmosferi pri 20 ? (oksidacijom enzima) kao i na 200 ? (oksidacijom) . zagrij na peci bez plamena ( da ne kipi! ) 12.sandarak ili još bolje jantar . st. Tzv. ali nedostatak mu je nereverzibilnost i tamni ton.Dodatkom tung ulja (20%) smanjuje mu se krtost. na suncu.

dva dana prije nanošenja laka kako bi se smanjio stres stezanja laka. koristi se i lavandino ulje. najcešce kao privremeni lakovi od tutkala . do danas korišten. (ili mastiks) + par kapi ulja za jaci sjaj i elasticnost Takoder se koriste i vodeni lakovi. De Mayerne daje više od 60 recepata. može se nanijeti kao pasta od pcelinjeg voska sa dodatkom karnauba voska ili samo od cosmoloid h80 tj. do 16 st.st. obilježava pomodnost imitiranja starih majstora i upotreba toniranih tamnih lakova radi stvaranja patine. 18. ne koriste se voštani lakovi.. alkidne. prvi put se spominje Benzoj. i 17. 19. 1829. zracenja i plinova. LJEPILA Lijepljenje je postupak povezivanja dva tijela uz uporabu ljepljivih materija.Vosak u obliku voštane paste odlicna je zaštita kako za slikani sloj. zamuti se i posivi kroz par mjeseci. st. Karnauba se takoder može samo lagano zagrijati i nanositi na sliku trljanjem. jedna od najvažnijih prirodnih smola za lakove uz mastiks. st. strasburški terpentinski balzam otopljen u petroleju. sandarak.st.st. Ukoliko se ne zamjeni svako tri tjedna postaje nereverzibilan.: homogeni i nehomogeni s obzirom na to da li iste smole koriste u slikanju i lakiranju ili razlicite. terpentin. netopiv ni u rog. terpentin. ima još upotrebe balzama i kolofonija u lakiranju slika.Vosak kao dodatak laku. Zato je lakše restaurirati nehomogeni lak.st. Armanini vec u 3 od 5 recepata ne spominje ulje kao lak vec smole i balzame u otapalima. alkohol i petrolej.terp. no od 9. zatim ketonske. mješavina smolno-uljnih lakova i otapala. tako i za lak sam (narocito za damar) jer stvara dodatni zaštitni sloj od vlage i agresivnih plinova (sumpornih). Cosmoloid h80 tvrdi je od pcelinjeg voska pa u njemu ne ostaje trag prsta.bjelanjak se istuce u pjenu (doda se 5% šecera ili glicerola kao plastifikatora ) i ostavi 24 sata da se pjena otopi. balzam jele tj. st. Jedno je rješenje ostavljanje tankog sloja homogenog laka koji ce biti trajni a zatim stavljanje nehomogenog sloja koji ce se restaurirati. silikonske… Lak štiti sliku od dodira i vlage. Cak i u 19. cesta upotreba bjelanjka kao privremenog laka. venecij. 19. mastiks ven. mikrokristalicnog voska. Važno je spomenuti i vosak koji je korišten za slikanje još u starom vijeku i antici( pa i za zidno slikanje!). je godina kad se poceo koristiti damar. tamna smola sa Sumatre otopljena u alkoholu. U restauraciji i konzervaciji materijala ljepila moraju zadovoljavati posebne uvjete.. raste upotreba terpentina u slikanju i lakiranju. bjelanjka i guma. Nekad je ovaj sloj ostao ispod smolnog laka i narušio izgled slike.16. npr. U 16. ugljikovodicne. aldehidne. Nailazimo na dva pristupa lakiranju u 19. Ljepila popunjavaju praznine izmedu tijela i povezuju ih dovoljno jakom vezom koja ne smije biti cvršca od materijala koji se . a preporucuje se i davanje tankog pripremnog namaza lanenog ulja sa malo lavandinog. prašina i lako se polira zbog kristalicnosti. razrijedi se sa vodom ( s alkoholom 1:1 ) da bude elasticniji.Retuš lak je u principu obican lak ali manje koncentracije. i 19. Leonardo dodaje sjeme gorušice (senf?) u lak. Kod homogenog lakše je oštetiti smolu u lazuri kad se skida lak i slika je sklonija krakeliranju. rijetko se spominje a do 19. navedimo samo dva primjera: lavandino ulje. te kao privremena zaštita. plastificira. navedimo ipak recept: . a estetski daje slici ujednacen sjaj ili matira te intenzivira boju.lak matira. a koristi se za ujednacavanje sjaja matiranih dijelova npr. otapalima. s jedne strane dok istovremeno se koriste i prozirni bezbojni lakovi. U dvadesetom stoljecu od 30-ih godina pocinje upotreba akrilnih i pvac smola. nitrocelulozne.

poliuretanske smole itd. Sloj ljepila treba da je što tanji. Da bi ljepilo mocilo površine na koje se nanosi. a ne sam objekt. Viskoznost tekucine je mjera njene pokretljivosti. Tekucina je pokretljivija što ima manju viskoznost. a to je kugla (kapljice kiše). Zbog napetosti površine svaka se površina nastoji izgraditi sa što manjim utroškom energije. ljepila na bazi bjelancevina životinjskog porijekla. mora biti tekuce kako bi moglo mociti površinu. Privlacne sile izmedu molekula vode i stakla jace su nego izmedu samih molekula vode pa voda moci staklo. Ljepilo ne smije izazvati kemijske ni fizicke promjene objekta. škrob. cija je površinska napetost relativno niska lako se razlijevaju i penetriraju u materijal vece površinske napetosti kojega spajaju ili ucvršcuju. istisnuti zrak i druge apsorbirane materijale i penetrirati u materijal kojega lijepi. Ljepilo mora mociti površinu materijala u kapilarama i dizati se u kapilari. POLIMERI Polimeri (grc. Najnovija ljepila proizvedena su sintetickim putem procesom polimerizacije ( fenol formaldehidne smole. nego izmedu vode i masti. celulozni esteri. Kad se voda prolije po masnom staklu stvarat ce kuglice jer su privlacne sile u vodi vece. Adhezija i kohezija bazirane su na vezama izmedu molekula. Slika 19. lateks kaucuka. površinskom napetošcu tekucine. Ljepilo se nakon ocvršcivanja treba što manje stezati. Zato ljepila imaju jake polarne grupe u svojim molekulama. prekriti je. Za postizanje dobre penetracije objekta poželjne su tekucine vece površinske napetosti i niske viskoznosti. Porastom temperature slabe sile izmedu molekula. Ova pojava naziva se kapilarno djelovanje. dubliranje 19. Površinu za ljepljenje treba pripremiti ( ocistiti od prljavštine. Zato je za mocenje svake površine pri ljepljenju potrebno postici neki optimum napetosti površine ljepila. Po cistoj staklenoj površini voda ce se razliti jer staklo ima puno vecu površinsku napetost od vode. Polimerizacija je proces povezivanja velikog broja malih molekula monomera u makromolekulu . Aceton ima malu napetost površine i razlit ce se po svakoj površini. koji omogucava maksimalno kapilarno djelovanje. . Napetost površine je otpor tekucine koji ona pruža povecanju površine. kazein. poly = mnogo. Kod oštecenja objekta treba puknuti ljepljeni spoj.). Prilikom nanošenja ljepilo mora imati malu viskoznost. Tekucine koje moce stijenke posude u kapilarnoj se cijevi dižu iznad razine tekucine u posudi u koju je cijev uronjena. polimetakrilne smole. Za smanjenje površinske napetosti dodaju se tenzidi. Veze izmedu polarnih materijala jace su nego izmedu nepolarnih. Ljepila koja sadrže organska otapala. Mora biti reverzibilno da bi zadržalo svojstvo uklanjanja bez oštecenja objekta. pa se viskoznost smanjuje. njegova površinska napetost mora biti manja od materijala kojega lijepi. Voda ima veliku površinsku napetost kao i veziva koja se otapaju u vodi (na bazi vode). a ne koliko je moguce. Ljepilo bolje prijanja na hrapavu nego na glatku površinu jer je veca raspoloživa površina na kojoj ljepilo djeluje. Za ljepljenje se od najstarijih vremena koristi kolofonij. celulozni eteri. Površinska napetost ljepila reducira se koliko je potrebno. prašine. polivinil acetatne smole. masnoce da se ljepilo razlije po njoj).lijepe.1. Tada su privlacne sile izmedu ljepila i materijala kojega lijepi vece od privlacnih sila izmedu molekula ljepila. kao i kapilarnim djelovanjem. dekstrin. Ljepilo mora imati veliku adheziju prema materijalu kojega lijepi i veliku koheziju izmedu vlastitih molekula. poliesterske smole.polimer. odnosno sa što manjom mogucom površinom. meros = dio) su visoko molekularni organski spojevi koji nastaju procesom polimerizacije. epoksi smole. pori ili pukotini Visina do koje tekucina penetrira u kapilarama odredena je viskoznošcu.1 Odvajanje slojeva slike Ljepljenje je jedan od najstarijih nacina spajanja.

Stupanj kristalnosti utjece na svojstva polimera prema ponašanju na povišenoj temperaturi. Kristalni polimeri Amorfni polimeri polietilen (PE) polimetilmetakrilat (PMMA) i kopolimeri zasiceni poliesteri polivinilacetat-polietilen kopolimeri (PVAC-PE) celuloza polistiren (PS) celulozni acetat (CA) svi termoreaktivni polimeri poliamidi (nylon) Ugradnjom u makromolekulu odredenih grupa procesom kopolimerizacije mogu se mijenjati svojstva polimera. Odlikuju se velikom žilavošcu. Dugolancani polimeri Linearni polimeri sastoje se od nitastih opruženih ili klupcastih molekula koje se istezanjem lako slažu. U ovu grupu polimera spadaju zasicena poliesterska vlakna i filmovi (primjerice. izvrstan je izolator. Omekšavaju i prelaze u viskozno stanje na nižim temperaturama od kristalnih polimera. o stereoregularnosti (prostornom rasporedu ponavljajucih grupa ili atoma i ucestalosti monomera u kopolimerima). odnosno stupnju kristalnosti. Ugradnjom molekula koje povecavaju razmak izmedu susjednih lanaca makromolekula smanjuju se veze izmedu njih. Polietilen proizveden istim postupkom. Adiciona polimerizacija moguca je kod nezasicenih spojeva koji u molekuli imaju dvostruku kovalentnu vezu. Za njih kažemo da imaju “kristalnu gradu”.1. polietilen cije su molekule prosjecne duljine od samo 75 povezanih molekula etilena. sredenim molekulama koje je karakteristicno za kristalne tvari. Prema molekularnoj strukturi polimeri se dijele na dugolancane (linearni i razgranati) i umrežane. Odlikuju se izvanredno dobrim mehanickim osobinama i relativno visokim talištem. Polimerizacija se odvija mehanizmom slobodnih radikala. Melinex film je otporan na djelovanje topline i otapala koja se koriste u restauraciji). Radikali dovode do cijepanja dvostruke veze u molekuli monomera i pocinje rast lanca. Razgranati polimeri sastoje se od lanaca koji na manjoj ili vecoj udaljenosti imaju ogranke. ali prosjecno s 1300 clanova u lancu. Svojstva polimera ovise o nizu faktora: kemijskom sastavu makromolekula. Primjerice.Polimeri nastaju adicionom i kondenzacionom polimerizacijom. O velicini makromolekula ovise i svojstva sintetickih tvari. kao i na mehanicke osobine polimera. Kod velikog broja polimera postoje prijelazni oblici kada su u amorfnom polimeru samo pojedina podrucja pravilno orjentirana. Što je veci stupanj kristalnosti sporije se otapaju u otapalima. Reakcija se može zaustaviti spajanjem dvaju polimer radikala ili na drugi nacin zbog ometanja daljnjeg rasta lanca. nesredenu. ali daju bolju zaštitu od vanjskih utjecaja. Kopolimerizacija je polimerizacija dva ili više monomera. 19. u stanje s orjentiranim tj. koja se tali na 760C. povecava se pokretljivost pojedinih segmenata lanaca . Kopolimeri su “legure” u kemiji umjetnih tvari. o stupnju umrežanosti. Kopolimer etilena i vinil acetata poznato je ljepilo pod nazivom EVA. žilav je i elastican materijal. Pojednostavljeni prikaz polimerizacije vinil klorida je: n CH2=CHCI ? ?(CH2 -CHCI)?n vinil klorid polivinil klorid ( PVC) Velicina molekula ovisi o stupnju polimerizacije kojega je moguce regulirati. Molekule ovakvih polimera se teže slažu. amorfnu gradu. pa ih nazivamo djelomicno kristalnim. Polimeri imaju nepravilnu. velicini (relativnoj molekulskoj masi) molekula koja ovisi o stupnju polimerizacije. Monomerima se doda mala kolicina inicijatora (na primjer.1. tvar je slicna vosku. o medumolekularnim silama. o sredenosti makromolekula. obliku makromolekula. a tali se tek na 1120C. Lanac raste kao polimer radikal. 1. organski peroksid) koji se pri povišenim temperaturama spontano raspadaju u radikale.

a onda naglo kod Tg zbog taljenja kristala prelaze u taljevinu. Polimer Tg (0C) poletilen (PE) -35 do -90 prirodni kaucuk -75 nylon 6 50 polivinilklorid (PVC) 85 polimetilmetakrilat (PMMA) 105 celulozni acetat (CA) 105 Termoplasticni materijali otapaju se u odredenim otapalima. fleksibilan je i elastican. materijal postaje tvrdi. prilikom povezivanja dvaju razlicitih monomera. Ovakav nacin umrežavanja dogada se kod poliesterske smole. Zbog razlicite strukture polimera proizlaze i njihova razlicita svojstva. Drugi nacin nastajanja umrežanih polimera je kondenzaciona polimerizacija. pa ih dijelimo na termoplasticne i termoreaktivne. a na još višoj temperaturi postaju plasticni.i fleksibilnost polimera.2. Ove veze uzrokuju koheziju materijala i ponašanje prema mehanickim i termickim utjecajima. Termoplasticni i termoreaktivni polimeri Tvari u cvrstom stanju dijele se na kristalne i amorfne. a ponovnim zagrijavanjem omekšavaju. Kod kristalnih tvari. Molekule otapala penetriraju u polimer i odjeljuju polimerne molekule. To je znacajno kod upotrebe polimera za lakove i ljepila. Nepolarne grupe u ograncima lanaca daju fleksibilnije polimere. Djelomicno kristalni polimeri zagrijavanjem omekšavaju. Poliesterska vlakna i filmovi (Melinex) nastaju kondenzacionom polimerizacijom. reakcijom izmedu fenola i formaldehida. vulkaniziranog kaucuka. epoksi smole. Temperatura na kojoj se ovo dešava je temperatura prijelaza u staklasto stanje (Tg). te se mogu oblikovati u željeni oblik.1. u proteinima (kolagenu). kao i oksidacijom u procesu starenja smolnih lakova i ulja.1. Ovaj temperaturni interval naziva se termoelasticno podrucje u kojem je promjena oblika reverzibilna (savijanje plasticnih masa zagrijavanjem). U procesu kondenzacione polimerizacije. Daljnjim zagrijavanjem materijal omekšava. na temperaturi tališta. Umrežavanje se dogada medusobnim povezivanjem adicionom polimerizacijom zbog prisustva dvostruke veza u dugolancanim molekulama polimera. najcešce molekula vode. Pri povišenim temperaturama veze toliko oslabe da omogucuju promjenu stanja termoplasta. Slika 18. Kod amorfnih materijala do promjene osobina dolazi u kracem ili dužem temperaturnom intervalu koji se zove podrucje omekšanja. Umrežani polimeri Umrežani polimeri sastoje se od linearnih ili razgranatih lanaca. Hladenjem postaju kruci.3. Što je stupanj umrežavanja veci. Veze izmedu molekula pucaju ako su veze izmedu . koji su kemijskim vezama povezani u mreže. Povecanjem temperature iznad temperature tecenja Tf dolazi do temperaturnog raspada materijala. Ugradnjom manje ili više polarnih grupa može se utjecati na polarnost polimera i mogucnost otapanja u blažim ili jacim otapalima. U odnosu na kemijske veze puno su slabije zbog cega molekule mogu lako kliziti jedna preko druge. Zagrijavanjem iznad ovog podrucja dolazi se do termoplasticnog stanja kad materijal prelazi u viskoznu tekucinu. dolazi do prijelaza iz cvrstog u tekuce stanje. Termoplasticni polimeri (termoplasti) gradeni su od dugolancanih molekula koje su medusobno povezane medumolekularnim vezama. postaje slican gumi. Termoplasticni materijali zagrijavanjem postaju mekši. cvršci ali i krtiji. izdvaja se mala molekula nekog spoja. 2 Shematski prikaz stanja termoplasta 19. Fenol-formaldehidne smole nastaju kondenzacionom polimerizacijom. 19.

Za ucvršcivanje (podljepljivanje) bojenih slojeva . Polarna grupa C=O iz vinil acetata doprinosi porastu adhezije. kao što su poliesterska i epoksi smola. Taljiva ljepila Taljiva ljepila zagrijavanjem prelaze iz cvrstog stanja u taljevinu koja hladenjem ponovo ocvrsne.1. Smola zagrijavanjem prelazi u taljevinu niske viskoznosti u kojoj se kopolimer otapa. Kako su ovi materijali nepolarni imaju malu adheziju i koheziju. moraju se taliti kod relativno niskih temperatura da ne dode do oštecenja objekta i moraju brzo zalijepiti. Taljiva ljepila moraju biti termoplasticna. Danas se više koriste kopolimeri etilena i vinil acetata. Berger) priprema se zagrijavanjem oko 90 minuta na vodenoj kupelji dok sve komponente ne omekšaju. Kemijski kompatibilne tekucine mogu penetrirati do nekog stupnja i proizvesti bubrenje koje omekša materijal. Nekad su se koristile za dubliranje platnenih nositelja. amorfni i kompatibilni s parafinom i drugim voskovima. a umrežani su termoreaktivni. Prema starom pravilu “slicno otapa slicno”. pa je kao ljepilo i u kitovima zamijenjen s novim polarnijim materijalima. Ova ljepila su reverzibilna. Termoreaktivne smole koje se koriste u konzervaciji materijala. molekule otapala s polarnim grupama penetriraju i otapaju polimere s polarnim grupama. kao što je toluen može se upotrijebiti za konsolidaciju ili za lakove. preuzeto iz prirucnog kemijskog repetitorija Svojstva polimera mogu se poboljšavati dodatkom aditiva (plastifikatori. Zbog kristalinicnosti ne otapa se lako u voskovima. stabilizatori itd. Otapanjem u ugljikovodicnim otapalima. BEVA ljepila su smjese voska i dugolancanog polimera (kopolimer etilen-vinilacetat i kratkolancanih polimera (ugljikovodicne ili ketonske smole). kao i sinteticki voskovi (parafin i mikrokristalicni vosak) nalaze primjenu u podljepljivanju i impregnaciji slika. pa je zamijenjen kopolimerima etilena i vinilacetata (EVA). ali ima duže molekule. Zbog povecanja cvrstoce voskovima se dodavao polietilen koji im je slican. što se koristi za toplo ljepljenje uz upotrebu vakuuma. kao i za uklanjanje ljepila. Dugolancani polimeri su termoplasticni. a može biti do 75% kao što je slucaj kod poliesterske smole ojacane staklenom armaturom. U konzervaciji je uzrecica “ vosak zatvara vrata za sve mogucnosti”. aktiviraju se zagrijavanjem. Termoreaktivni polimeri sastoje se od mreže u kojoj je citava struktura jedna velika molekula.djeluju kao plastifokatori). kao što se laneno ulje zbog oksidacije i umrežavanja molekula suši u uljnom pramazu. 19. pa se teško nanose. ocvrsnu umrežavanjem nakon kemijske reakcije izmedu pomiješanih komponenata. Ovo se koristi za uklanjanje starih materijala i premaza koji s vremenom zbog oksidacije umrežavaju i postaju ireverzibilni.polimernih molekula i otapala jace. a osim toga imaju visoku viskoznost u rastaljenom stanju. pcelinji vosak. a na višoj temperaturi se razgraduju. amorfna. koji su topljivi. Intermolekularne veze izmedu molekula voskova su slabe. Kolofonij. Beva 371 (patentirao ga je Gustav A. PODJELA LJEPILA 19. Kolicina dodataka varira. Ljepilo hladenjem prelazi u krutu masu koja se može aktivirati i ukloniti zagrijavanjm. U ovu grupu ljepila spadaju: pcelinji vosak.) pigmenata ili razlicitih punila.2. smjese kolofonija i voska uz dodatak balzama (venecijanski terpentin ili elemi balzam . pa nema klizanja molekula. U noj postoje samo kemijske veze. Oni zagrijavanjem ne omekšavaju. BEVA ljepilo posebno prilagodeno za restauracije u slikarstvu varijanta je taljivih ljepila nazvanih ljepila za vruce pecacenje. Na sobnoj temperaturi postaju neljepljiva. Netopljivi su u otapalima.2. pa su u cvrstom stanju mekani. Vosak je nepolaran i ne prihvaca materijale koji su polarniji od njega.

Gustav Berger je proizveo i BEVA O. Ne sadrži otapala. Ljepilo se nakon bubrenja lako uklanja. 19. Prednost ovih ljepila je lako nanošenje zbog niske viskoznosti i lako uklanjanje. Veci postotak amiloze.voda 1150 ml Škrob se zamiješa s malom kolicinom vode u gustu pastu i kuha jedan sat s preostalom kolicinom vode na vodenoj kupelji uz miješanje. 371 FILM je novi proizvod. Nakon potpunog sušenja prelazi u ljepilo za vruce pecacenje s temperaturom aktiviranja 60-650C. koji se koristi direktno ili nakon razrijedenja s vodom. a bolje u izopropilnom alkoholu. Škrobna ljepila Škrob je polisaharid kao i celuloza.F. Koristi se kao 25%. Kolicina amiloze i amilopektina razlicita je u škrobu razlicitih biljaka.pšenicno brašno 375 g . gumiarabika otopljena u vodi.) i u gomoljima krumpira. Beva gel se može ukloniti vodom.koristi se 5-10 %-tna otopina u toluenu. Ljepilo se može aktivirati zagrijavanjem na 650C i reverzibilno ukloniti. Recept za škrobno ljepilo: . Škrob se cesto miješao s tutkalom po receptu: . Otapalo isparava nakon nanošenja ljepila. Gustav Bergerova originalna formula 371 je novijeg datuma.2. U toploj vodi bubri. Može se ukloniti upotrebom heksana ili acetona koji ne otapaju film vec ga samo bubre. šelak koji se otapa u alkoholu. Škrob se nalazi u dijelovima biljaka. Film se aktivira zagrijavanjem na 650C. daje otopinu koja hladenjem prelazi u gel. Škrob je bijeli amorfni prah netopljiv u hladnoj vodi. Više amilopektina omogucava dugotrajniju disperziju visoko viskozne otopine. raž. Nedostatak im je što se skupljaju kad otapalo ishlapi i starenjem postaju krta. Škrob se sastoji od amiloze koja je linearni polimer i od amilopektina koji ima razgranatu strukturu.2.37%-tna otopina u benzinu ili ksilenu (za sporije sušenje) ili smjesi ovih otapala. Uklanja se prskanjem benzinom uz lagano zagrijavanje dvije do tri minute preko Melinex folije ili prekrivanjem površine novinskim papirom dobro namocenim benzinom. kao u kukuruznom i pšenicnom škrobu. pa ne dolazi do oštecenja koja bi mogla nastati zbog isparavanja otapala za vrijeme primjene. Molekule škroba su razgranate zbog cega se po svojstvima razlikuje od celuloze. Škrob se kuhanjem s razrijedenom kiselinom razlaže hidrolizom u niz meduprodukata sve manjih molekula koji se nazivaju dekstrini. Na istoj temperaturi se i uklanja uz prethodno prskanje benzinom. Starenjem postaje manje topljiv u toluenu. Priprema se zagrijavanjem na vodenoj kupelji uz miješanje dok se ne dobije bistra tekuca otopina. izopropilnim alkoholom ili etanolom. ljepila na bazi celuloze kao i disperzije smola u vodi ili organskim otapalima (paste). ksilenom. Gusta smjesa dekstrina s vodom služi kao ljepilo. Otapajuca ljepila Ova ljepila dobivaju se otapanjem polimera u odgovarajucem otapalu da se postigne potrebna viskoznost. Nakon sušenja aktivira se zagrijavanjem na 50-550C. toluenom. riža itd. Za osiguranje slikanih slojeva koristi se kao 8-10%-tna otopina u benzinu ili toluenu. Posuda je prekrivena ali ne zatvorena. Nastali gel ili pasta prije upotrebe razrijeduje se prokuhanom vodom radi sterilizacije (200 g paste s 1 litrom vode). Ljepilo se nanosi na obje podloge prskanjem ili kistom. Škrobno ljepilo napravljeno od brašna koristi se od davnih vremena.pšenicni škrob 400 g .F. U ovu grupu ljepila spadaju: škrobna ljepila. nagomilan u obliku mikroskopski sitnih zrnaca. pa je pogodan za upotrebu gdje nije poželjna primjena topline. GEL kao vodenu disperziju etilen vinilacetata i akrilnih smola. BEVA O. kao što je sjeme žitarica (pšenica. kukuruz. a u vrucoj prelazi u ljepljivu koloidnu otopinu (škrobno ljepilo).raženo brašno 188 g . iako imaju isti kemijski sastav. Dolazi kao film izmedu Melinex folija obradenih silikonom. Kad je djelomicno suh prelazi u kontaktno ljepilo.

a ponovnim zagrijavanjem u tekuce stanje-sol. oslobada se nitratna kiselina. Zagrijavanjem celuloze s anhidridom octene kiseline. etanola i butilacetata. Celulozni eteri se koriste kao veziva i ljepila u konzervaciji slika i u zidnom slikarstvu. Bubri u hladnoj vodi i tako nabubreno otapa se u vrucoj vodi. nastaje celulozni acetat.voda 1000 g . goveda žuc smanjuje površinsku napetost. Mikroorganizmi ih manje napadaju nego proteinska tutkala.konzervans 5g Tutkalo se koristi kao 2.venecijanski terpentin 67 g . CA se oksidira kod sobne temperature. Stupanj supstitucije može biti razlicit pa se svaki od etera pojavljuje u više vrsta s razlicitim svojstvima. karboksimetil (-CH2COOH) ili hidroksietil (-CH2CH2OH).tutkalo 1000 g .4 (sekundarni acetat) polimer je topljiv u acetonu i slicnim polarnim otapalima.3.goveda žuc 20 g . Koristi se i rastaljen kod vruceg laminiranja papira. CA (acetil celuloza). pa pripremljene otopine mogu dugo trajati. Najmanje bubri oko pH= 4. Ako stupanj supstitucije raste prema 3. Ljepilo se obicno sastoji od 5% plastifikatora. pa se octena kiselina dodaje tutkalu za pripremu ljepila poznatog pod nazivom colletta. Esterifikacijom s dušicnom kiselinom (nitratnom kiselinom).melasa 250 g .5%-tna otopina za podljepljivanje slikanih slojeva. polimer zahtijeva manje polarna otapala. a kod nestabilnih slojeva slike nanosi se preko japan papira. uz prisustvo sumporne kiseline kao katalizatora.kožno tutkalo 94 g . cijepaju se lanci molekula što dovodi do krtosti i slabljenja materijala. CA otopljen u acetonu u upotrebi je od prvog svjetskog rata. 20% CN i 75% otapala. . Na sobnoj temperaturi. pa nastaju esteri. CN se brzo suši u cvrsti film koji se starenjem skuplja i žuti.2.8. koje se mogu esterificirati s kiselinama. uz prisustvo sumporne kiseline kao katalizatora. Razgradnja polimera povecava se zbog tragova kiselog katalizatora iz procesa esterikacije. Colleta: . Melasa u ljepilu povecava elasticnost. Ako je stupanj supstitucije alkoholnih skupina oko 2. nastaje celulozni nitrat (CN).0-2. zbog oksidacije i hidrolize koje su katalizirane prisustvom necistoca i potpomognute djelovanjem svjetla. manje je stabilan od CA. Nestabilan je materijal. Celulozni esteri Celuloza je polisaharid formule /C6H7(OH)3/n. Ljepila se pripremaju s CN koji ima stupanj supstitucije 2. trifenil fosfat i dibutilftalat). Gradena je od ostataka molekula glukoze. a svaki ostatak sadrži tri hidroksilne skupine (-OH). Zagrijavanjem peglicom preko Melinex folije slikani slojevi se zalijepe. Zbog pucanja molekularnih lanaca gubi na cvrstoci i postaje krtiji.5 ..fenol (konzervans) 8g Tutkalo Tutkalo je protein. Celulozni eteri Celulozni eteri nastaju zamjenom atoma vodika u hidroksilnim (-OH) skupinama u celulozi s radikalom koji može biti metil (-CH3).bijeli ocat 500 g . Zbog visokog Tg celuloznog nitrata dodaju se plastifikatori (kamfor. Umjesto melase može se koristiti med. Hladenjem prelazi u gel. Obicno se u ljepilima kao otapalo koriste smjese acetona.

U nas su u širokoj primjeni disperzivna ljepila na bazi polivinil acetata ( Drvofiks. Kao ljepila cešce se koriste vodene disperzije PVAC-a zbog njihove odlicne adhezije prema razlicitim materijalima.ljepilo za drvo i Librokol-ljepilo za papir). Dodatkom tenzida (agens za poboljšanje mocenja površine) bolje penetriraju u pukotine materijala. pa im se dodaju fungicidi i baktericidi. PVAC ljepila su zbog hidrofilnog stabilizatora osjetljiva na vlagu nakon sušenja. Otapa se u vodi i prelazi u viskoznu tekucinu. Kao 2%-tna otopina u etanolu koristi se za konsolidaciju pigmenata gdje se ne smije upotrijebiti voda. Nakon roka upotrebe kvaliteta im postaje sumnjiva. aceton. kao što su kosti. Otapanjem prelazi u gel.. ljepilo se može ukloniti. za podljepljivanje slojeva uz dodatak akrilnih disperzija. koji imaju minimalnu temperaturu formiranja filma ispod 5 0C. zbog djelovanja svjetla. Vinamul. Smola se otapa u mnogim organskim otapalima. Za bolje penetritanje potreban je dodatak alkohola. Njena glavna upotreba u konzervaciji je u tome što prilikom cišcenja sprjecava prijelaz deterdženata ili otapala u druge slojeve slike. Dodaje se škrobnim ljepilima i polimernim disperzijama zbog poboljšanja radnih svojstava. Upotreba im je ogranicena za interijere. Elvace. Emulzija PVAC dobivena miješanjem otopine PVAC u toluenu s vodenom otopinom deterdenta koristi se za konsolidaciju mokrih i suhih arheoloških materijala. Ovi dodaci povecavaju osjetljivost na oksidaciju. Skladište se u hladnijim uvjetima. Suši se bez znacajnijeg skupljanja. Polivinil alkohol (PVAL) PVAL se ne može dobiti iz monomera vinil alkohola jer je on nestabilan. Na vecoj temperaturi se ne otapa. dolazi do umrežavanja molekula. Karboksimetil celuloza (CMC) koristi se kao natrijeva sol topljiva u vodi. Za pripremu ljepila obicno se koriste aceton i etanol. kao i drugi celulozni polimeri ne uzrokuje ozbiljnije tamnjenje pigmenata. Flexbond itd. Starenjem. Takav slucaj je kod slika na kojima su veziva tutkalo ili gume. Dobiva se iz polivinil acetata zamjenom acetatne grupe hidroksilnom grupom (-OH). Polivinil acetat (PVAC) PVAC nastaje polimerizacijom vinil acetata sa širokim rasponom relativnih molekulskih masa.Metil celuloza (MC) je poznata kao celulozno ljepilo (celulozno tutkalo. PVAC-i se koriste kao otopine smole u organskim otapalima ili kao disperzije smole (emulzije) u vodi. pa postaje netopljiv u vodi. Obicno se koriste i stabilizatori (polivinil alkohol). u mješavini etanola i vode. izopropilni alkohol. Otapa se u polarnim otapalima kao što su etanol. Disperzije PVAC-a zahtijevaju relativno visoku temperaturu za formiranje filma (oko 20 0C). pod nazivom Klucel. za osiguranje slojeva japan papirom. PVAL služi kao ljepilo za ucvršcivanje bojenih slojeva i za podljepljivanje japan papirom. glutolin). topiva je u vodi do 400C. HPC. polimer se otapa u hladnoj vodi. Dodatkom plastifikatora dibutilftalata (DBP-a) povecava se mobilnosti molekula i omogucava formiranje kontinuiranog sloja ljepila nakon što voda ispari. Skladištenjem se oslobada octena kiselina koja može štetno djelovati na objekte. kao i za dubliranje slika na platnu. Koristi se i kao izolator za kalupe prilikom lijevanja poliestera i drugih materijala. umrežavanje i netopljivost. . Hidroksipropil celuloza (HPC). Posljednjih godina PVAC ljepila u restauraciji sve više zamjenjuju akrilni polimeri s vecim svojstvima reverzibilnosti. Koristi se za brzo i reverzibilno lijepljenje. Ako je udio alkoholnih grupa u polimeru manji od 80%. Ako ostaje topljivo. Disperzije kopolimera vinil acetata s vinilnim monomerima kao i s butil akrilatom (BA) uz dodatak plastifikatora (DOP ili dibutil maleat) dolaze pod nazivima Mowilith. U restauraciji se sve više koriste kopolimeri vinil acetata kao što je kopolimer etilen-vinil acetata. Koriste se kao ljepila za pricvršcivanje prilikom prenošenja fresaka. EVA. Suši se bez skupljanja.

U malim koncentracijama (1-2%) koristi se za lijepljenje bojenih slojeva. Mogu se razrijedivati s vodom do omjera 1:6 ovisno o potrebnoj snazi ljepljenog spoja. Primal AC-33 koristi se u zidnom slikarstvu. acetonu. u konzervaciji bojenih slojeva. Kad otapalo ishlapi. za impregnaciju platna i vezivo u preparaciji platna. Paraloid B 72 se otapa u toluenu.2 46 6 16 Primal AC-61 9. ksilenu. Tablica Svojstva nekih komercijalnih akrilnih disperzija koje se koriste u konzervaciji Produkt Sastav pH Kruta tvar % Viskoznost (Pa.8 46 0. Uklanja se mekšanjem polimera toluenom i ljuštenjem ljepila. Dubliranje na vakuum stolu Danas u restauraciji imaju znacajnu ulogu disperzije akrilnih smola. Plextol B 500 se koristi u mokrom stanju za hladno ljepljenje ili kao taljivi film.8 46 1. esterima. Filmovi akrilnih disperzija otporniji su na žucenje u odnosu na PVAC disperzije. Primal.2 7 Primal N-560 (?BA) 8 55 0. Plexisol P550 je butil metakrilat otopljen u white spiritu.Akrilne smole Akrilne smole nastaju polimerizacijom akrilne i metakrilne kiseline i njihovih estera. za konsolidaciju kamena. butanolu itd. za konsolidaciju drva. Akrilne smole otopljene u organskim otapalima koriste se: kao lakovi.10-0. odvojeni slojevi slike zalijepe se zagrijavanjem i pritiskom. Acronal.s) Tg (0C) Primal AC-33 (EA(60)/MMA(40)/EMA(?)) 9.13 Texicryl 13-002 (EA(65)/MMA(35)/EMA(?)) . Prodajni nazivi disperzija su Plextol.06 16 Primal AC-634 (MMA(65)/EA(35) 9.

5 50 1. PLEXTOL D je takoder vodena disperzija. Na tržištu ima razlicitih vrsta Plextola. Ljepilo se nanosi gumenom lopaticom na platno “NAP-BOND” sistemom preko rupicastog zastora od najlona. Ljepilo se nanosi na novo platno. ali su svojstva formiranih filmova ovih disperzija razlicita po otpornosti na žucenje. ali nekada zbog slabe adhezije sa slikom (npr zaostali vosak) nanosi se i na staro platno. Neki posjeduju ljepljivost kod sobne temperature i lijepe uz lagani pritisak i blago zagrijavanje-kontaktna ljepila (Plextol D 360). 1.9.2.5 <29 Polimeri su u disperzijama vrlo slicnog sastava.1-4. Lijepljenje je omoguceno pri niskom ujednacenom tlaku na cijeloj površini slike. Na ovaj nacin smanjuje se kolicina ljepila i vlage na poledini slike. Aktivira se prskanjem ksilenom da omekša. Proces dubliranja vrši se na niskotlacnom stolu koji dopušta isparavanje male kolicina vlage ili otapala koja se nalazi u ljepilu. Metoda je dobra za slike koje nisu osjetljive na vlagu. uglavnom su kopolimeri metilmetakrilata i etilakrilata (MMA/EA). a drugi samo u vrucem stanju (Plextol D 489). 2. Pogodan je za mokro i suho nanošenje. PLEXTOL 498 HV je vodena disperzija u obliku gela. Pripremljena smjesa nanosi se na napeto tutkaljeno platno u nekoliko slojeva u razmaku od .1. 1. 1. 1. 1. Ljepilo se aktivira sprejanjem blagim otapalima nakon cega omekša i prelazi u viskozno stanje. PLEXTOL B 500 je disperzivno ljepilo. PLEXTOL omogucava mokro i suho (aktivira se otapalima) dubliranje metodom hladnog dubliranja bez upotrebe topline.-40 Plextol B 500 (EA(60)/MMA(40)/EMA(?)) 9. Nakon sušenja film ljepila se aktivira sprejanjem s toluenom. PLEXTOL B 500 u kombinaciji s 1-2% natrosola (hidroksietil celuloza) koji služi za ugušcivanje disperzije u kremastu masu nakon 10-ak minuta. djelovanje topline i topljivosti u otapalima. Po sastavu je kopolimer etilakrilata i metil metakrilata. Obicno se nanosi samo na novo platno. dodatak. Na stolu s niskotlacnim usisom izvrši se dubliranje.75 c. PLEXTOL B 500 ugušcen toluenom (15% toluena) Toluen kao ugušcivac je dobar za slike koje su prethodno bile dublirane metodom vosak/smola ili kod slika s deformacijama na slikanom sloju.5. PLEXTOL B 500 može se ugustiti i akrilnom kiselinom.4.1. Ljepilo na platnu ostaje kao serija tockica. Cvrstoca spoja je manja nego kod Plextola B 500 a elasticnost je veca (niži Tg). Dubliranje BEVA ljepilom Beva spada u taljiva ljepila.. Na stolu sa niskotlacnim usisom izvrši se dubliranje slike. 1.3 . 2.DUBLIRANJE SLIKA NA PLATNU Za dubliranje slika sve se više koriste sinteticka termoplasticna ljepila. Proces omekšavanja ljepila otapalom traje 10-20 minuta. Po sastavu je kopolimer butilakrilata i metilmetakrilata. BEVA gel se priprema za upotrebu na toploj vodenoj kupelji uz dodatak toluena u omjeru 1:1. Zatim se na ljepilo položi slika.2 55 0.

2. U ovu grupu ljepila spadaju epoksi ljepila i poliesterska ljepila.kao paraloid B 72 otapalo: white spirit (16/18 aromata) Kopolimerizacijim se dobije proizvod koji ima svojstva jednog i drugog polimera.jednog dana da prethodni sloj osuši. Nanosi se na površinu oštecenja i pusti da se osuši isparavanjem otapala. Pritiskom pegle i hladenjem proces dubliranja završava. Epoksidna ljepila Epoksidna ljepila nastaju in situ kemijskom reakcijom izmedu dvije komponente. Nanosi se topla i tekuca preko japan papira. shellsol A). Za ocvršcivanje na sobnoj temperaturi koriste se amini ili amidi. BEVA film Daje tanak film jednolicne debljine pa je i adhezija izmedu dva platna na svim dijelovima jednaka. Ako se nanosi hladni BEVA manje ce prodirati u platno. Japan papir se uklanja prskanjem otapalom (white spirit. Cijanoakrilati su jednokomponentna ljepila. Nedostatak reakcijskih ljepila je njihova ireverzibilnost. BEVA se može koristiti i za podljepljivanje pri cemu se mora takoder zagrijati i razrijediti toluenom ili white spiritom. Beva film se takoder aktivira zagrijavanjem toplinom na 650 C.3.... umrežava molekule i djeluje kao otvrdivac... Suši jedan dan.2. BEVA se aktivira toplinom peglanjem kako bi postala viskozna. Reakcijska ljepila Reakcijska ljepila se sastoje od dviju ili više tekucih komponenti koje se izmiješaju u odredenom omjeru i kemijskom reakcijom prelaze u cvrsto ljepilo. a druga reagira s epoksidima. 2. Ljepilo penetrira kroz oštecenja i konsolidira ih. Nakon nanošenja i sušenja BEVA filma slika se položi na platno pripremljeno ljepilom. a daje lak dobre kvalitete kao Paraloid B 72. krt) Kopolimer 550 / 675 sastav: kopolimer : butilmetakrilata (Plexisol 550) / i-butilmetakrilat (Paraloid B 67) Tg: 400C . Priprema se zagrijavanjem i otapanjem u otapalu.. Jedna je dugolancani polimer koja sadrži epoksidnu grupu.. Prednost filma je što se u sliku ne unosi voda niti otapalo.. Toksicni su . Hladenjem BEVA stvrdnjava i veže. a više ce ga ostati na površini. Topiv je u white spiritu.sastav: polibutilmetakrilat otapalo: white spirit (16/18 aromata) Tg: 340C (mekan) Paraloid B 67sastav: poli i-butilmetakrilat otapalo: white spirit (minimalno 5% aromata) Tg: 500C (nije elastican. Nekada je potrebno da BEVA djeluje kao konsolidant slike pa se na poledinu slike u tom slucaju nanosi vruca otopina. Preko silikonskog papira se peglanjem prevede u termoplasticno stanje (viskozno). ksilen Tg: 400C Plexisol P 550 . reagiraju s vlagom na površini objekta i prelaze u cvrsto stanje. BEVA se koristi i za facing. 19... zaštitu bojanog sloja. Ovisnost svojstava polimera o kemijskom sastavu: Paraloid B 72 sastav: kopolimer : metilakrilat / etilmetakrilat otapalo: toluen..

Bubrenje smole izazivaju aceton. Nomenklatura silikona izvodi se iz silana. inicirana tragovima vode. a daljnjim ocvršcivanjem u cvrsto stanje. a to znaci što je reakcija sporija. Trimetoksimetilsilan (TMMS) je tipican primjer monomera u organosilanima. Poliesterska smola se može lijevati u kalupe. Ubrzivac je obicno kobalt naftenat. Silikoni Silikoni su grupa polimernih spojeva u kojima su silicijevi atomi djelomicno vezani s reaktivnim grupama. Pokazuju vrlo dobru adheziju prema tekstilu i koži. Imaju veliku adheziju prema svim marerijalima. Prilikom polimerizacije oslobada se toplina. Poliuretani Uretanska veza nastaje kao produkt reakcije izocijanat grupe i alkoholne grupe. Polimerizacija monomera. Stiren. Reakcija polimerizacije pocinje s vlagom na površini objekta. Izocijanati mogu reagirati s hidroksil ( -OH) grupama. acetatna grupa itd.i neugodnog mirisa. reagira s nezasicenom grupom u poliesterskoj komponenti uz dodatak peroksida kao inicijatora polimerizacije. Najpogodniji su kalupi od silikonske gume. a potpuno ocvršcivanje traje nekoliko sati. dimetilformamid itd. Ovisno o vrsti izocijanata i alkohola mogu se dobiti proizvodi razlicitih svojstava. esterima. Poliesterska smola Poliesterska smola spada u grupu nezasicenih poliestera. Kad se dodaje u kolicini vecoj od 2% dovodi do promjene boje. Diklormetan (metilenklorid) polako difundira u smolu i izaziva bubrenje. SiH4. Tako su alifatski epoksidi manje osjetljivi na žucenje od aromatskih. Dodatkom punila postiže se veca cvrstoca i tvrdoca. Jaka veza nastaje u nekoliko sekundi. Umrežavanjem polimera pretvara se veza Si-O-C u vezu Si-O-Si uz kondenzaciju . Kad smola postane cvrsta prelazi u umrežani polimer i postaje netopljiva u organskim otapalima. a ovisi o prirodi površine i relativnoj vlažnosti zraka. Kad su jednokomponentni. Kod dvokomponentnih poliuretana. pa se koriste kao mase za ucvršcivanje i nadomještanje drvene grade. Cijanoakrilati Cijanoakrilati imaju cijano grupu -C?N vezanu na glavni lanac atoma ugljika u molekuli akrilne kiseline. Svi izocijanati su vrlo toksicni. dolazi do polimerizacije izmedu izocijanata i polivalentnih alkohola. kao što su metoksi grupa (-OCH3). dilkormetan. Neznatno se skupljaju. Na tržište dolaze kao Epolox. je hidroliza i kondenzacija u kojoj se voda troši i nastaje. To je trokomponentna smola.. Epoksidna ljepila daju spoj velike cvrstoce. Smola najprije prelazi u gel. Stajanjem smole dolazi do kemijskih promjena. aromatskim i kloriranim ugljikovodicima. U tom periodu ljepilo se može ukloniti acetonom koji ga bubri. Polimeriziraju in situ iz monomera koji sadrži stabilizator da ne dode do polimerizacije i ocvršcivanja ljepila u tubi. Dok se komponente kemijski ne spoje topljive su u ketonima. Skupljanje je manje što je porast temperature manji. Mijenjanjem vrste epoksida i otvrdivaca može se dobiti veliki broj epoksi polimera s razlicitim svojstvima. Smoli se mogu dodati razlicita praškasta ili vlaknasta punila koja povecavaju cvrstocu i smanjuju krtost smole. Gipsani kalupi se trebaju izolirati voštanom pastom ili nekim drugim sredstvom. reagiraju s vlagom na površini objekta i stvaraju kemijske veze s -OH grupama na površini materijala kojega lijepe. a skupljanje je još manje. koji se nalazi i tekucoj smoli. Nakon ocvršcivanja su ireverzibilne i vrlo teško se uklanjaju. a ostatak valencija je zasicen radikalima. Araldit itd. nakon miješanja komponenata. Jednokomponentna su ljepila novijeg datuma. Teško se otapa u dimetilformamidu ili nitrometanu. Epoxin. Nakon vezivanja je ireverzibilno. Smole sadrže i reaktivne necistoce koje dovode do žucenja. etoksi grupa (-OC2H5). Inicijator i ubrzivac stvaraju eksplozivnu smjesu pa se dodaju odvojeno. što se može usporiti ako se skladišti na nižoj temperaturi. dolazi do skupljanja smole i do 8%.

kamen) i stvaraju s njim kemijske veze. Pozlata zlatnim listicima izvodi se na dva nacina: pozlata na polimentu (bolusu) koja se može polirati pa se naziva i sjajno zlato i pozlata na mikstionu koja se naziva i uljna pozlata. POZLATA NA POLIMENTU Izvodi se na drvu koje mora biti suho da bi bilo što stabilnije. Ovako tanki zlatni listici na kojima se vidi svaka neravnina zahtijevaju posebnu pripremu podloge koja se sastoji u impregniranju. Silikoni su hidrofobni i otporni na oksidacijske i atmosferske utjecaje. Iako je octena kiselina nuzprodukt kod mnogih RTV silikona. Za tvrde vrste drva koje manje upijaju koristi se u prvom premazu niža koncentracija tutkala da dublje penetrira u drvo. staklo. a starenjem postaje i vece. Organski dio koji je nepolaran. etanola). a ne da ostane na . Neka silikonska ljepila mogu se razrijediti s toluenom ili cikloheksanom koji ce zbog isparavanja za odredeno vrijeme. Mnoge silikonske gume zbog povecanja cvrstoce sadrže punilo ili se modificiraju s akrilnim ili epoksi smolama. prepariranju. Anorganski dio (Si-O-Si)) silikonske molekule lagano je polaran pa se okrece prema materijalu kojega lijepi ili konsolidira. Na tržištu postoji veliki broj silikona. onemoguciti kontakt s vlagom kao inicijatorom polimerizacije. Ovisno o reaktivnim grupama u monomeru nuzprodukti mogu biti metanol. zbog difuzije vodene pare u tekuci silikon. Natapanje tutkalom mora se izvesti brzo da tutkalo ude u materijal. debljine do 0. ne cini se da izaziva koroziju. Posebne vrste silikona otporne su i na puno višu temperaturu. Silikoni se koriste kao silikonska ulja.1.nuzprodukata. jednokomponentnih i dvokomponentnih s dodatkom ucvršcivaca. 20. POZLATA Zlato se valjanjem može istanjiti u vrlo tanke listice.00011 mm. okrece se prema zraku. Koriste se za dubinsku i površinsku konsolidaciju kamena. 20. Kad se tutkalo osuši nanosi se drugi sloj. Razrijedenom ljepilu mogu se dodati i pigmenti. silikonske smole i silikonske gume koje se koriste za izradu kalupa za lijevanje skulptura. Silikoni reagiraju s hidroksilnim (-OH) grupama na površini objekta (celuloza. Zbog isparavanja hlapljivih sastojaka koji nastaju kondenzacijom dolazi do skupljanja polimera oko 2%. zato su silikoni otporni na temperaturi od -600C do 2500C. Organosilani imaju nisku viskoznost pa lako penetriraju u pore materijala u kojima se nastavlja polimerizacija uz isparavanje produkata kondenzacije (metanola. Drvo se najprije izbrusi i impregnira toplom 7-10%-tnom otopinom tutkala. Veza Si-O-Si je kemijski stabilna. etanol i octena kiselina. U restauraciji se koriste silikonizirane poliesterske folije i silikonizirani papir (silikon papir). glina. Silikon papir se koristi kao podloga za film ljepila i kao odjeljujuci hidrofobni sloj izmedu materijala. hidrofoban ili vodootporan. Voda ne može prodrijeti kroz silikonsku prepreku. brušenju i poliranju. Mnoge jednokomponentne silikonske gume vulkaniziraju na sobnoj temperaturi (RTV silikoni) reakcijom kondenzacije.

listici nece biti dobro vezani na bolus. white spirita i sikativa. Sljedeci slojevi bijele preparacije pripremaju se od bolonjske ili šampanjske krede vezane nešto jacom 10%-tnom otopinom tutkala. Poliment je fini tutkalom (4-5 %-tnim) vezani specijalno pripremljeni kaolin (bolus) obojen crveno. žuto ili sivo. Debeli sloj tutkala. Listici se kistom prenose na jastuk za pozlacivanje i režu na odgovarajucu velicinu. a kad bubri previše prodire kroz listice i stvara mrlje. kao i prejako tutkalo dovode do ljuštenja zlatnih listica. Cim donji premaz matira može se nanijeti sljedeci. Premazuje se u razmacima nekoliko puta. na vrhu je zaokružen. Listici od pravog zlata najcešce su izrezani u kvadrate sa stranicom od 8 cm. Zlatni listici se podižu specijalnim kistom. Vezivo zlatnih listica je posebno pripremljeno ulje koje se naziva mikstion. nanose se na navlaženu površinu i lagano pritisnu mekanim kistom. Nakon brušenja podloga se polira još finijim brusnim papirom. Preparacija se priprema od sive gorske krede s 8%-tnom otopinom tutkala. Najcešce je 3. Mocenjem poliment bubri i veže listice. Na vece površine listici se nanose tako da rubovi prekriju jedan drugog.2. Može se nanositi i kao gusta pasta koja se razmazuje slikarskim nožem. Bolus se nanosi kistom od najfinije dlake u što tanjem premazu. Svaki listic nalazi se izmedu dva lista papira. Ako je suh mora se navlažiti otopinom alkohola i vode u omjeru 1:2 ili rakijom. Preparirana podloga se fino obrusi i izolira 12%-tnom otopinom . Preslabo tutkalo izaziva nejednako upijanje slojeva preparacije. Mikstion se dobiva kuhanjem kopalne smole u lanenom ulju uz razlicite dodatke koji reguliraju vrijeme sušenja. Kist je dobro provuci kroz kosu jer masnoca privlaci listic na kist. dva gusta nanosa i treci tekuci kako bi se preparacija na površini fino razlila. POZLATA NA ULJU Pozlata na ulju može se izvoditi na svakoj glatkoj i minimalno upojnoj podlozi. Osušeni poliment se može brusiti brusnim papirom vrlo finog zrna ( 1500) i polirati malim jastucicem od svilene ili pamucne tkanine. Kao podloga u klasicnom smislu koristi se daska preparirana tutkalno-krednom preparacijom s bolonjskom kredom kao punilom. Za vanjske radove koristi se 23 ili 24 karatno zlato. kao i na premazima uljenih boja na slici. Na poliment se nanosi samo pravo zlato. Kako bi se zbog moguceg onecišcenja preparacije zlato bolje prihvatilo. Najbolje je kombinirano nanošenje. Dok je vlažan poliment ima svojstvo vezivanja zlatnih listica. Prvi sloj tople preparacije dobro je nanijeti tupkanjem. 20. Ova bijela preparacija nanosi se poluvruca u tankom sloju. Preparacija se nanosi na impregniranu suhu površinu daske. Najkvalitetniji mikstion proizvod je tvornice Lefranc. Na obojenom mikstionu zlato ima topliju nijansu.Jastuk za pozlacivanje napravljen je od meke spužve umotane u jelenju kožicu. Vrijeme sušenja nakon kojega se mogu aplicirati zlatni listici oznaceno je na etiketi. a može se obojiti i dodatkom malo žute ili crvene uljene boje. Zlato se može polirati tri sata nakon nanošenja. 6 i 12 sati. Zlatni listici dolaze složeni u malim knjižicama od svilenog papira. dugacak i naoštren. Višak zlata koji se nije zalijepio ukljanja se kistom ili komadicem vate. ona se može izolirati 3%-tnom otopinom tutkala.površini. Dobiva se i miješanjem štand lanenog ulja. Zbog zracnih gibanja sa tri strane ima “vjetrobran”. štand drvnog ulja. Nakon sušenja nanosi se još jedan sloj sive preparacije. Trljanjem navlažene podloge jagodicom prsta ili dlanom može se postici polirana površina. Mikstion se obicno pomiješa s malom kolicinom svijetlog okera. Nož za pozlatu je ravan. U svijetu je poznat armenski bolus. Brusi se finim brusnim papirom. Polira se alatkama od ahata. Nakon sušenja nanosi se poliment. Nakon poliranja spojena mjesta nisu uocljiva. Za polaganje srebrnih listica bolji je sivi bolus. Zlato može biti i manje karatno. Brušenje je sljedeca vrlo važna operacija s kojim se postiže glatka površina. Kistovi za pozlatu su od devinih dlaka. Ako poliment nedovoljno bubri.

celulozni eteri (Klucel otopljen u vodi ili alkoholu kao gusta masa i zatim razrijeden). strukturi. Trebaju biti u obliku paste da se mogu nanijeti na oštecena mjesta. Zlatni listici se lijepe samo za mjesta na kojima je mikstion. Kvaliteta kita ovisi o njegovoj elasticnosti. Slojeve koji se ljušte. Može se posipati na mikstion ili miješati s njim. Patina se može dobiti skidanjem pozlate celicnom vatom ili nekim drugim sredstvom. Greške se popravljaju ponovnim nanošenjem mikstiona i listica. vosak-smole. Sušivost se provjerava laganim dodirom prstom pri cemu se lijepi ali ne ostaje na prstu. Pozlata se može i patinirati da se dobiju dublji tonovi i svilenkasti sjaj na istaknutim mjestima. Iduceg dana uklanja se višak zlata. Ako ima puno veziva.šelaka do zasicenja. ulje. jednog ili više punila i pigmenata ako su obojeni. Mikstion se nanosi mekanim finim kistom jednakomjerno po površini. Zlatni prah cistog zlata ili “zlatne bronce” koristi se kao pigment. U upotrebi su danas ljepila za zlatne listice na bazi disperzivnih veziva s vrlo kratkim vremenom sušenja (svega petnaestak minuta). Za vrijeme renesanse i rokokoa uvijek se je izvodila polimentna pozlata. Jeftinija je i jednostavnija u izvedbi. Kao punila koriste se šampanjska ili bolonjska kreda. biti ce nepropustan i lako ce pucati. adheziji sa susjednim slojevima. polivinilalkohol (Mowiol. gumiarabika. Prije kitanja potrebno je pripremiti površinu uklanjanjem prljavštine i ostataka starog kita cišcenjem mehanicki ili otapalom. KITOVI Kitovi se koriste za uklanjanje oštecenja na preparaciji i slikanom sloju.1. 2004. U odnosu na polimentnu pozlatu izgleda mat. Ne smiju se sušenjem znatnije skupljati. kao i listici tehnickog zlata. Kao veziva koriste se: tutkalo (7-10% otopina). UMAS. aluminija. KITOVI I RETUŠIRANJE 21. Od pigmenata je oker najcešci. žumanjak. 1. disperzije sintetickih smola Plextol B 500). sinteticke smole. Na mikstionu se mogu nanositi i listici srebra. pucaju ili su zbog nekog razloga nestabilni treba konsolidirati. 16 % otopina u vodi). Oni su mlijecno bijele boje kao i sve disperzije polimera. Takav kit ce trebati jacu izolaciju. Za slikanje se može miješati s bilo kojim vezivom kao što je bjelanjak. Slikati se može i na zlatnoj podlozi gdje metalni sjaj prosijava kroz lazurne slojeve boje. Uljna pozlata se ne može polirati. snazi upijanja. ulje. ) Lijevo: pastiglia prije pozlacivanja 21. Pozlatu s umjetnim tehnickim zlatom treba zaštititi od oksidacije s 12%-tnom otopinom šelaka ili nekim drugim zaštitnim lakom. ali i druga praškasta punila. stabilnosti boje. Desno-gore: pozlata na pastigli. ali po ljepoti zaostaje za polimentnom pozlatom. BEVA (1 dio BEVA i 2 dijela krede). Sastoje se od veziva. izvedena umjetnim zlatom na vodenom mixtionu ( studentski rad. Voštana patina je i idealna zaštita pozlate. smole i vosak. reverzibilnosti. Kolicina veziva i punila je važna jer o njima ovise svojstva kita. Razlikuju se po sastavu i svojstvima pa se kit za drvo razlikuje od kita za platno ili metal. Danas se više koristi pozlata na mikstionu iz razloga što se na nju može nanositi i umjetno zlato. Pri dodiru se osjeca lagano škripanje. Ako kit ima previše punila poslije sušenja ce se ljuštiti ili ce jako upiti vezivo iz retuša. .

kod drvenih nosioca) kako bi se nastala udubljenja dovelo u razinu okolnog dijela slike te prema potrebi omogucilo daljnje retuširanje.npr. necemo ništa izolirati vec naprotiv. Ako se nanosi tutkalno kredni kit na voštano-smolnu podlogu. Dakle poželjna svojstva kita su: da prianja da se što manje skuplja da se lako oblikuje. ketonske smole-LAROPAL u white spiritu ). otopine prirodnih smola ( damar u white spiritu. Prema konzinstenciji kita možemo napraviti podjelu na: -tekuci -pastozni -cvrsti ( termoplasticni) Okolni slikani sloj može biti gladak ( iako je najcešce strukturiran ) pa tako i kitove dijelimo prema izgledu na glatke i strukturirane kitove. Prije kitiranja treba pripremiti ošteceno podrucje : .povezati. Ako je podloga previše upojna možemo je zasititi vezivom. Može se nanijeti volovska žuc ili otopina etilnog alkohola da se smanji površinska napetost i omoguci bolja adhezija. 5-6% otopina šelaka u alkoholu.regulirati upojnost podloge Za reguliranje upojnosti cesto se koristi termin 'izolacija' koji ne oslikava svrhu postupka – ostvariti dobru vezu kita i podloge. Kit se nanosi špatulom u jedan ili više slojeva. voštano-smolni beva 371 pvac . Slijedeci sloj se nanosi na prethodno suhi sloj kita. punila i ev. Koriste se i veziva kao tutkalo (s ili bez tenzida) ili otopina šelaka u alkoholu kad je prije bio korišten vosak ili voštano-smolno vezivo. 3.U svakom slucaju. Slijedeci pasus je sažetak poglavlja o kitovima iz knjige Knut Nicolaus: The restoration of paintings: KITIRANJE Kitiranje je u suštini zapunjavanje manjih ili vecih oštecenja u slikanom sloju ili grundu pa i na samom nosiocu slike ( npr. u drugoj situaciji ako je podloga neupojna poboljšati cemo prionljivost pomocu govede žuci. mastiks u alkoholu. ostataka starog kita . Ocišcena mjesta se moraju pripremiti da bi se stvorila dobra adhezija izmedu oštecenih dijelova i kita. Veziva za izolaciju mogu biti: tutkalo.cišcenje prašine i ev. Poslije kitanja kitirana mjesta se izoliraju kako bi se sprijecilo da kit ne upije vezivo iz retuša. šelakom ili tutkalom . pigmenta možemo ih sistematizirati i prema vezivu : tutkalni uljeni emulzijski voštani. brusi i strukturira da mu možemo jednostavno kontrolirati upojnost da je reverzibilan i stabilan da reagira na klimatske promjene slicno kao i okolno podrucje (slike) Kako se svaki kit sastoji od veziva.podlijepiti grund ako se odvaja . dobro ga je zapeglati preko melinex folije da se postigne dobra adhezija.2.

kao ni za mat površine.Zbog ovih svojstava danas se ugl. zatim brzo stvrdnjavanje i cinjenica da se kroz njih u sliku ne unosi nikakva otapala kao ni vlagu.Do skupljanja kita dolazi ovisno o vrsti veziva.Mogu biti mekši ili tvrdi zavisno o kol. Ovi kitovi nisu pogodni za kitiranje vecih površina. Glatki kitovi mogu se nivelirati vlažnim plutom ili pamucnim tamponom pa nema opasnosti od laganog preklapanja kita sa okolnim podrucjem. Kod nanošenja i obrade kita koristimo se špatulama. prednosti su ovih kitova mogucnost nanošenja u jednom sloju –debelo. Uljeni kitovi Vrlo se teško uklanjaju-samo skalpelom. Beva 371 Beva i kreda u omjeru 1:2 koriste se kao kit u obliku meke paste koja suši isparavanjem i obradiva je 20-ak minuta.Nije reverzibilan u vodi.Takoder je dobro i zapeglati kit naknadno.Osim kvalitete termoplasticnosti koja je povoljna za utiskivanje tekstura. odvajati ni krakelirati.imaju dubinsku svjetlost i loše primaju potpuno mat -vodene retuše.špatulom kojom se i nanosi. zubarskim . koristi se najbolje riblje tutkalo(7%). zagrijanim špatulama.Manje steže.Kitovi se nanose u jednom ili više slojeva ali nikad u jednom debelom sloju.Ranije kolofonij. dodaje se i med. danas damar dodaje se u odnosu 3:1 + kreda kao punilo i ev. ne koriste. pigment. Ako su na podlozi kita voštano-smolni ostaci izolacija slabim šelakom poboljšati ce prianjanje kita. kao i za utiskivanje vrucih strukturnih kalupa. ali lakše se obraduju. ili kao tvrda pasta koja se aktivira el. Sušenjem i naknadno 'izolacijom' mijenja se ton kita i to treba imati u vidu posebno kod pigmentiranih kitova. otiscima negativnih i pozitivnih formi odlijevima za intarziju strukture Tehnike strukturiranja mogu biti sa kitom: a. Acryl Kao i pvac. no kod hrapavih .Kao tutkalo. posebno zbog dodatka olovne bijele koja sa uljem tvori sapune i stvara vrlo cvrsti film.kit se ne smije prašiti. za vrijeme nanošenja kita . zbog nereverzibilnosti.Koristi se dosta Plextol D498. kolicini punila i debljini sloja.- acryl polyvinil alkohol cel.metil celuloza Tutkalni odnosno tutkalno kredni kitovi Kolicina veziva odrduje se sistemom proba. Mekši su bolji za male rupice( mogu se zagrijati i prstima). punila. Mowiol Polivynil alcohol ima dobra svojstva i može se koristiti slicno kao i tutkalo. Voštani Voštani tj voštano smolni kitovi kombinacije su pcelinjeg ili mikrokristalicnog voska sa smolama da bi im se pojacala ljepljivost. radi elasticnosti.eter: klucel. teško se brusi. Mowilith Polivinilacetatna smola koristi se kao disperzija. elektricnim zagladuje se plutom ili tamponom kistovima kalupima. stukturiranih slika treba biti posebno oprezan i nikako ne prelaziti rub kitiranog podrucja.

RETUŠ Retušom se oslikavaju ošteceni dijelovi na umjetnini. Retuš se priprema miješanjem pigmenata s vezivom koje mu daje odredena svojstva. kad se kit osuši. formi( npr. što bi oštetilo teksturu tj strukturu površine. žuti. tutkalno kredni kod kojega treba odrediti pravi trenutak utiskivanja i podizanja kalupa. nije reverzibilan 2.Utiskivanje se vrši kad je kit dovoljno suh da se na zalijepi i dovoljno vlažan i mekan da primi otisak. Osobine veziva dolaze do izražaja i kod odredene vrste retuša. araldit ne uzima tako dobar otisak jer je viskozniji a nakon stvrdnjavanja tvrd je i neelastican pa se teže odvaja i postoji veca opasnost oštecenja površine na koju otiskujemo. brušenjem i grebanjem na kitu: a. na suhom kitu sa kistom i strukturnim kitom. cesto sa iste slike. Uljni retuš Sporo suši.b. ugradivanjem strukturnih intarzija u podnivelirani kit *Pozitivne forme su odlijevi struktura dobiveni uzimanjem kalupa sa odgovarjucih površina . Pozitivne i negativne forme mnogo se jednostavnije utiskuju u termoplasticni kit nego u npr.Podizanje mora biti pravovremeno kako se ne bi kit previše osušio i cvrsto vezao kalup. koji se ne mijenjaju starenjem. S druge strane npr. Kod neutralnog retuša nije obavezno strukturiranje kita bez obzira na strukturiranost površine. a s druge strane kako se ne bi još vlažan podigao djelomicno sa kalupom.2. Smolni retuš . Za retuš se biraju stabilni materijali. Silikoni ne polimeriziraju potpuno pa ostavljaju trag na površini sa koje uzimamo otisak.pastigliom b. 1.Mana im je i to što ulaze u krakelire i tamo ostaju nakon odvajanja kalupa. i koji su reverzibilni. utiskivanjem u svježi kit pozitvnih* i neg. Kalupi se rade od silikona ( siliconized inidan rubber) ili araldita pa i PVC-a. utiskivanje platna) c. 21.

Žuti vrlo malo. Retuš jajcanom temperom Str 278-280. Starenjem žute i postaju krte do razlicitog stupnja.se može koristiti kao vezivo za retuš.Za bolje prianjanje(adheziju) može se dodati spoj kao što je ox-gall. izbjegavaju. Hoce li se moci. Gvaš bojama se može postici i struktura slikanog sloja. povecavaju sjaj i transparentnost. Mješavinu i bjelanjce stavi u cašu sa poklopcem i snažno promuckaj 5. Više žuti i postaje teže topljiv nego smolni retuš. retuš jajcanom temperom je superioran svim drugim tehnikama restauracije starih majstora koje danas znamo. skinuti tempera retuš ovisi samo o tome kako je konstr.Male grudice izgladi sa finom zubarsko špatulicom i zamiješaj.Po mome mišljenju.Miješan sa bjelanjcem takodj.Razlika u boji na paleti i boji apliciranoj na punilo 2. gvašem se postižu glade teksture a akrilom oštrije teksture poteza 5. gvaš) Ove boje poslije sušenja ostaju topive u vodi. Otopi nešto bijeljenog voska(pcelinjeg) u white spiritu u omjeru otprilike 1:3. i o aditivima samom jaju. retuša je problematicna i zahtijeva mnogo iskustva jer boja nije ista zamiješana na paleti i kad dode na sliku. Sa špatulicom zamiješaj žumanjak sa mrvicu vošt.=> krakelira kad se osuši. lako ga je strukturirati i nadasve izgleda pout stare slike. a elasticniji je od smolnog.u principu izbjegavati komplicirane emulzije koje više mijenjaju izgled. 3. Smolno-uljni retuš Brže suši od uljnog.Sušenjem retuš posvijetli 3. Evo jedne primjerene: 1. Za provjeru boje koju ce retuširana mjesta dobiti nakon lakiranja nanosi se white spirit. Retuš vodenim bojama je stabilan.paste(velicine graška) 4. Na paleti smiješaj tako dobiveno vezivo sa pigmentom upotrebivši kist. Kad se retušira vezivo se može razrijediti vodom. Priprema se miješanjem uljene boje sa smolnim lakom. Konstr. Retuš s vodenim vezivima (akvarel.Previše razrijedeno vezivo => mat karakter kad se osuši. Obicno se koristi za podslikavanje. vremenom se manje mijenja nego retuš od smola i ulja.tako da dobiješ voštanu pastu 3.Suši brže od uljnog retuša pa omogucuje brže retuširanje.vijeku Talijani koriste žumanjak kao slik. On boju otprilike intenzivira kao lak. Smole imaju veci IR od sušivih ulja i vodenih veziva pa bolje intenziviraju boju. st. medij.strukturu starog slikanog sloja.Npr.U sr. Razrijedi sve sa istom kolicinom destilirane vode i kapljicom octa kao konzervansa 6. Vodenim retušom je teško postici boju originala koja okružuje retuš.Tu su 4 stupnja promjena: 1. iz Knut Nicolaus: The restoration of paintings Stara retuš tehnika. izgladi prije lakiranja boja se lagano pojaca . premalo razrj. temperu.Kad se brusi. Ako se tome doda boja i sušivo ulje ili vosak rezultat je jajcana tempera. SASTAV: Ima dosta recepata za jajc.posebno koristi se u 19. ako se doda malo pcelinjeg voska ili ako je retuš nanesen na sloj laka-moci ce se cak i nakon dugo vremena skinuti otapalom ili skalpelom bez opasnosti da oštetimo sliku.Retuš jajc. 4. snažno se veže i ne može se više skinuti-zato je danas rest. Postaje svjetliji nakon sušenja. Razbij jaje i odvoji žumanjak od bjelanjka 2. ili ne.tempere vrlo malo se mijenja i dobro se može podražavati obojenost i karakt.Ako se krivo konstr.

6. Relativno brzo suše ali brzo suše i na paleti.Lakiranje ce pojacati boju . nisu ni nakon duže vremena vodootporne pa ih treba uzeti sa rezervom.vlazi u radionici. 8.S druge strane prednost joj je što brzo suši. Po stabilnosti su odmah iza Paraloida B 72. Stabilnost im ovisi o kemijskom sastavu. Retuš polivinilacetatnim smolama PVAc smole koriste se kao i akrilne u otopini ili disperziji.Lužine koje se koriste u pripremi kaz. Kako se za retuš koriste što je moguce stabilniji materijali obicno se podslik radi u gvašu ili temperi koji se starenjem ne mijenjaju. Otopi se 6 g Mowilita 20 u 95 ml otapala. Tako je Paraloid B 72 najstabilnija smola. Etilenglikol monoetileter se može dodati da bi na paleti boja sporije isparavala. koncentraciju smole u laku. Otapalo se priprema od 70% etanola i 30% acetona Kao disperzije kvalitetne su PVAc smole stabilizirane polivinilalkoholom. Što otapalo sporije isparava lak ce se bolje livelirati i zasititi slikani sloj.4. Da bi se podslik približio što više originalu u sjajnosti i dubini tonova nanosi se medulak.Može se pomoci i malim fenom za kosu-to dosta pomaže i ubrzava rad. iako dolaze u prodaju pod nazivom kazeinske. 7. Otapa se u etanolu.Veže cvrsto i veca je opasnost od prevelike koncentracije veziva nego od slabog vezivanja. Retuš se gradi u slojevima a izm. Nanošenjem laka kistom postiže se bolje liveliranje laka. Retuš akrilnim smolama Akrilne smole se koriste kao otopine smole u otapalu i disperzije smole u vodi. Za retuš se preferiraju otopine. Za slikanje se aktiviraju butanolom. Ako su neka mjesta matirala ili su precišcena treba ih takoder medulakom zasititi. Canada balzam za lazurni retuš Pigmenti natopljeni white spiritom ili shellsolom T usitnjavaju se u vrlo fini prah trvenjem “staklenom gljivom” na matiranoj staklenoj ploci i do nekoliko sati. poput drvene ploce. tempere mogu negativno djelovati na neke pigmente pa i to cini ovu tehniku donekle nepogodno za retuš. Mowilith 20 je polivinilacetatna smola. 9. Imaju niski Tg pa se moraju lakirati tvrdim lakom kao što je damar ili Paraloid B 72. Disperzije akrilne smole koriste se kao vezivo u akrilik retušu. Obicno imaju veci postotak smole nego završni retuš lakovi jer oni intenziviraju boju a završni lakovi daju zaštitu.Prava kazeinska tempera nakon sušenja netopiva je u vodi no kupovne tempere. Obicno se koristi 6% otopina Mowilita 20 u etanolu uz dodatak acetona. vrstu otapala prema brzini isparavanja kao i metodu nanošenja laka. slojeva moze se nanijeti tanki lak nakon što se pojedini sloj osušio-to ovisi i o rel. Retuš kazeinskom temperom Kazeinska tempera pogodna je za retuš samo na manje elasticnim cvrstim podlogama. Poliranjem površine pojavljuje se karakteristicni sjaj jajcane tempere. topivosti veziva u podsliku biramo vrstu laka. Nakon sušenja pigmenti se vežu s Canada balzanom i stave na paletu.da bi boje bile što bliže originalu. Paraloid B 67 otopljen u white spiritu je manje stabilna pa žuti i na svjetlu postaje slabije topiv. Medulakovi (izolacijski lakovi) Medulakovi i fizicki odjeljuju završni retuš od podslika što je korisno za slijedece restauracije.. Paraloid B 72 otopljenom u ksilenu kao 20% m/v otopina može se koristiti uz dodatak 10% diaceton alkohola koji usporava sušenje i omogucava bolje liveliranje laka. Ovisno o sjajnosti i intenzitetu boja slikanog sloja. Retuširanjem uljanih slika s ovim vezivima ne može se postici sjajnost i intenzivnost boja originala zato se podslikava nekoliko tonova svjetlije od originalnih dijelova slike.Tvrdo i krto veže pa se emulgira sa štand uljem ili žumanjkom. Ponekad je lak potrebno . Sve to valja imati na umu kad se nanosi retuš.

Retuš je povezan sa kitiranjem u smislu uskladene konstrukcije. ** slijedi prijevod-sažetak iz Knutt Nicolausa. nekad i nemoguce zbog ostataka prašine i laka te starih kitova i retuša. posebno lazure. nije još ostarila dovoljno) Prema vezivnom sistemu retuše dijelimo na retuš akvarelom gvašem temperom uljem uljno-smolni smolni . Završni lak se nanosi sprejanjem u više slojeva dok se površina slike ne ujednaci. hitnosti intervencije. Kad se Paraloid B 72 koristi kao završni lak iznad retuša otapa se u toluenu (10% otopina m/v) koji brzo hlapi i više daje mat efekt završnom laku.. cisti estetski luksuz jer nema ulogu konzervacije a loše izveden retuš može i pogoršati stanje. velicine i karaktera oštecenja. starosti djela. Umjesto toluena može se koristiti za otapanje smole i shellsol A koji ima veliki postotak aromata. ali može se dogoditi i suprotno 2. Stavovi o pristupu odnosno izvedbi i izgledu retuša jako su podijeljeni. lako uklonjiv i da se ne mijenja tj. a sa okolnim podrucjem slike u smislu integracije u estetski skladnu cjelinu. poglavlja o retušu RETUŠ Dva su osnovna tipa retuša retuš boje ( pozadine) retuš forme i boje Retuširanje je potrebno u slucaju oštecenja na slici. retuš treba biti malo hladniji i svjetliji od originala -starenjem retuš u principu postaje topliji i tamniji. optickim miješanjem boja. važnosti djela. ipak. tj. smola Uglavnom za sve tehnike vrijedi nekoliko temeljnih principa: 1. Nanosi se širokim kistom kao 16% otopina (m/v) u white spiritu. Važno je naglasiti da je polaganje boje kod retuša najcešce uvjetovano substraktivnim postupkom( lazurno ili pointilisticki).cestog kod višekratnog retuširanja 3.nanijeti sprejanjem da ne bi otopio podslik (npr podslik akrilnim bojama topiv je u ksilenu i toluenu). Zbog visokog IR damar lak najviše intenzivira boju i zasiti površinu. željama narucioca itd..Cesto i pri prejakom cišcenju slike strada slikani sloj. a principi tehnološke konstrukcije i tehnicke izvedbe ovise o više cinilaca poput tehnike u kojoj je slika nastala. i umj. posebno ako je nereverzibilan. prir. diskoloracije) kako ne bi došlo do sve veceg širenja retuširanog podrucja.što je najteže postici . kako bi se slika koloristicki reintegrirala. Nakon medulaka dolazi završni retuš a onda i završni lak. ogranicen na oštecenu zonu ( teško. reverzibilan i stabilan. Retuširanje je. Aditivni nacin koristi se samo ukoliko su ispunjena tri uvijeta: sama slika slikana je aditivnim postupkom oštecenja su vrlo male površine slika nema patinu (slika je recentna. a rijede aditivno ( fizickim miješanjem boja na paleti). koja mogu imati razne stupnjeve i uzroke.

akrilne i pvac sa dodatkom mowiola kao stabilizatora. ovisi o IR pigmenta i o velicini cestica kao i o koncentraciji pigmenta i mediju. pariško plava.Jedan od najvecih problema u kontrukciji retuša je što on mora podražavati izgled okolne slike koja je stara i ima patinu. trvenjem dobije se finji pigment. i može varirati od 12% do 175% ! Malu potrošnju veziva 12-37% imaju redom olovno bijela. i vlazi u atmosferi.Npr. važno je obratiti pažnju na medusobnu kompatibilnost pigmenata.Terpentin ubrzava sušenje ulja i povecava uniformnost sušenja u dubinu. s prevelikom potrošnjom veziva ( retuš bi više žutio).Isparavanjem vode medij postaje zrak koji ima namjanj IR=1. nestabilni na svjetlu. Osim akvarela rest. mogu sami raditi boje od pigm. Umjetne smole a) u org. i veziva sa dodacima.u vodi c) u vodi kao otopine : . oštre teksture.vezivu u kojem se nalazi. debljini sloja.Stari pigmenti cesto su pregrubih cesticanepokrivni . oslobada zrak i voda . 200 godina više od retuša kojemu tek predstoji to razdoblje starenja. Uljeni retuš kao i smolno-uljeni retuš nereverzibilan je i danas se rijetko koristi. To ne znaci da cemo koristiti iste pigmente kao i slikar. podsjetimo se.Takoder mogu se koristiti i kupovne kvalitetne boje koje se mogu po potrebi opostiti ili obogatiti vezivom. najslabija karika retuša je vezivo.Takoder. otapalima kao otopine : . Veliku potrošnju veziva 100-175% imaju redom zel. koštano crna. Ulje Zbog visokog sadržaja lanolne(45%!) i linolenske kiseline brže suši ali i žuti i tamni. strukturu bojanog sloja. brzo suše i matiraju.Orahovo ulje sadrži samo 15% lanolne kis. nereverz. Potrošnja veziva ovisi o velicini cestica i specificnoj težini –m/v cestica. krakelire i patinu.zemlja. koriste se damar i mastiks zbog sjaja i transparencije te dobre stabilnosti i reverzibilnosti. a makovo ulje je nema.mowilith 20 (pvac) 8% u etanolu(+ ethlenglycolether ili diaceton alkohol ako želimo sporije sušenje) paraloid b72 u obliku 'bomboncica' na paleti koji se aktiviraju alkoholom i acetonom. vermilion i ultramarin..Pokrivnost. Neki pigmenti poput azurita moraju biti grubo mljeveni jer finije mljeveni gube boju. titan b.0.spiritu( žuti i nije dov.Takoder. retuši sa titan bijelom imaju neobicno svojstvo da nakon nekog vremena posvijetle. Smole prirodne ( sa otapalima) Ugl. u maloj kolicini i povecava sjaj boje. Žucenje ulja ovisi dakle o vrsti.posive i stvaraju vrlo vidljive mrlje na slikanom sloju. ali je vec završila donekle proces starenja odnosno ima nekih 100. pa svi vodeni retuši postaju pokrivniji i svjetliji sušenjem. zatim kolicini ulja u boji. Izbor pigmenata jako je bitan cinilac retuša. ovdje spada i retuš canada balsamom koji zbog IR ima odlicna svojstva za lazurno retuširanje. Pokrivnost je bitna za donji sloj retuša a lazurnost za gornje slojeve. siena. umbra. Retuš treba podražavati pigmentaciju (boju).elasticna) b) u vodi kao disperzije : . ketonska smola u wh. Ipak.

- klucel, metilceluloza, cel.eteri opc. ; osjetljivi na svjetlo što uzrokuje fotooksidaciju - mowiol (polyvinyl alcohol); vrlo je stabilan, cvrst i elastican, odlican za mat slike (nelakirane), dobar kao vezivo za akvarelni i gvaš retuš Vodeni retuši Akvarel - retuš na kitiranoj podlozi mora se vlažiti pjuvackom ili otopinom g. žuci - može se nanositi lazurno u slojevima ili mokro u mokro, malim potezima –crticam i tockicama.Kada se nanosi u više slojeva stavlja se medulak kao i lak na zadnji sloj što ga na koncu opet cini sve manje reverzibilnim u vodi i pretvara ga u smolni retuš.Može se koristiti malo sušilo za ubrzavanje sušenja kao i vlaženje wh.spiritom radi mijenjanja tona tijekom retuširanja. Mana mu je i osjetljivost na svjetlo u odnosu na retuš gvašem ili uljem , kao i to što se ne može raditi reljefne strukture. -vezivo je gumiarabika, tragant guma, trešnjina guma i sl.. Gvaš - osim boje i forme može emulirati i strukturu ( mekanu). -stabilan, pokrivan ili polupokrivan, ne krakelira ni u debljim slojevima i ne mijenja boju - vezivo kao u akvarelu ili cel.eter ili polovinil alkohl(stabilnije) Tempera Odlicna svojstva ako je pravilno izveden retuš jer malo žuti i dopušta strukturiranje.Dodaje se malo voštane paste za bolju reverzibilnost i malo g. žuci za bolje nanošenje. Na retuš se stavlja smolna lazura.Za dobar retuš bitna je pravilna izolacija podloge tj. kita.(Vezivo-najblja je žumanjkova tempera – elasticnost, jednostavnost pripreme, duža reverzibilnost) Metode izvedbe retuša s obzirom na estetsko-eticki aspekt integracije sa cjelinom umjetnine Retuš je svjetliji bez krakelira koje najcešce naknadno nanosimo pa treba imati u vidu da ce retuš nakon imitacije krakelira biti tamniji; žuckastu boju laka takoder treba uracunati jer dubinsku boju laka ne možemo imitirati žuckastim retuširanjem vec samo lazurnim slojem iznad retuša. Retuš se može nanositi kistovim od polyamida(nylon, perlon) no kvalitetniji su kistovi od prirodnih vlakana koja imaju grublju mikrostrukturu pa zato bolje drže boju i daju ljepše poteze( Kolinski-dlaka sibirske kune) Fragmentirane slike, jako oštecene, od kojih su ostali samo fragmenti- uglavnom se ne retuširaju osim ev. neutralnim retušima Neutralni retuš - neutralni ton nanosi se plošno na kitiranim oštecenim podrucjima, jedinstven za cijelu sliku, ili u nekoliko tonova zavisno od svjetlijih i tamnijih dijelova slike.Ovaj koncept stvara plošnu dominaciju i ruši iluzorni prostor slike tj dubini, pa je pogodniji kod slikarstva koje je i samo vezano uz plohu. Tratteggio retuš tankih linija ima više varijanti,npr. - rigattino; vertikalnim potezima

- apstrahiranje boja; unakrsnim vert-horiz. i dijagonalno usmjerenom mrežom poteza sa unapred odredenim kombinacijam boja – npr. žuta-crvena-zelena-plva - selekcija boja ; retuš prati formu, potezi tratteggia prate kretanje forme ili kista na slici Standardni retuš - retuš slobodnih poteza, mrljica i struktura koji se dosta približava izgledu originalne teksture slike, no, vidljiv iz blizine iako nevidljiv za promatraca sa vece udaljenosti Totalni retuš - ne vidi se osim pomocu povecala odnosno mikroskopa- totalna imitacija i gubljenje granica retuša za obicnog pa i pažljivog promatraca Krakeliranje se može izvesti - na kitu urezivanjem ili utiskivanjem kalupa prenesenog sa slicno strukturiranih površina(za dublje krakelire)- daje vrlo žive teksture -olovkom; jednostavnim ucrtavanjem mreže krakelira na retušu- potrebno je fiksirati grafit prije nanošenja laka ili ucrtavati u još svježi lak, ili na lak pa naknadno fiksirati -kistom- prednost je što su vece mogucnosti variranja poteza kao i odredivanja tona tj. boje krakelira.Iako su lkkše ev. korekcije. potrebna je veca vještina restauratora. - utiskivanjem , urezivanjem u retuš (svjetlije ili tamnije krakelire, ovisno o boji kita ili donjeg sloja retuša i dubini urezivanja) -krakelir lakom- lak koji brže suši i dosta se steže (ugl. na bazi vode i škroba ili gumiarabike) nanosi se na zasicenu, lakiranu površinu još nepotpuno prosušenog laka na bazi smole.Stezanjem donjeg laka gornji sloj koji je vec prosušio puca i stvara krakelire cija dubina i širina ovise o debljini nanošenja, gustoci gornjeg 'laka' te vremenu nanošenja tj prosušenosti i debljini donjeg laka. Nastale krakelire mogu se ispuniti prahom pigmenta ili ugljene prašine da bi dobile željeni ton..

Tvornicki pripremljeni pigmenti dodatno se usitnjavaju na hrapavoj staklenoj ploci uz pomoc staklene "gljive". Pigment se prvo natopi Shellsolom T. Špatulicom ga izmiješamo i rasprostremo po ploci. Staklenom "gljivom" zapocnemo trvenje pigmenta. Trvenje pigmenta može trajati i do nekoliko sati, sve dok se ne dobije finija struktura zrnaca pigmenta. Trvenje je gotovo kada zrnca više nisu vidljiva u lazurnom nanosu pigmenta. Usitnjeni pigment se prenosi na cistu, suhu staklenu plocu. Pigment se rasprostrani po staklenoj ploci. Potom se pigment ostavi nekoliko sati da se osuši. Pigment je potpuno osušen kada iz njega ispari Shellsol T. Špatulicom ga sakupimo na hrpu. U njega ukapamo nekoliko kapi Canada balzama. Pigment dobro izmiješamo sa Canada balzamom. Vezivanje pigmenta i Canada balzama gotovo je kad dobijemo kompaktnu sjajnu masu. Kako bi je lakše nanijeli na paletu, pripremljenoj boji dodamo par kapi Shellsola T. Boju pažljivo pomocu špatulice nanesemo na paletu. Pripremljene boje reaktiviraju se butilnim alkoholom. Paleta boja za retuš. Preuzeto sa www.e-insitu.com , online casopisa studenata konzervacije-restauracije UMAS-a

Ovako pripremljenu 20%-tnu otopinu oznacavamo (m/v %) ili po starijoj oznaci (t/v %).33%-tna (m/v) otopina damara sadrži 33 g damara u 100 ml otopine. 2.20 = 80 g vode (80 ml vode). Masena koncentracija definirana je masom otopljene tvari i volumena otopine. Postotak je opcenito (dio / ukupno) x 100. Tada se umjesto 100 g otopine dobiva 120 g otopine. Na primjer. v/v. 1. Koncentracija se može izražavati i pomocu razmjera. Oznacava se (m/m %) ili po starim oznakama (t/t %). Oznaka volumnog postotka je (v/v%).22. Koncentracija acetona je (1 / 4)x100 = 25% (v/v) . 20%-tna otopina pravi tako da se 20 g tvari otopi u 100 ml vode (otapala). t/v) jer se vrijednosti mijenjaju kad se prelazi s jedne vrste postotka na drugi.6% Volumni udio izražen u postocima pokazuje koliko se volumnih dijelova neke tvari nalazi u 100 volumnih dijelova otopine. DODATAK Koncentracija otopina Otopina se sastoji od otopljene tvari i otapala. znaci da je 1 dio acetona pomiješan s 3 dijela vode. radi toga što je dodano više od 80 ml vode. U otopini dio je otopljena tvar koja može biti cvrsta ili tekuca. . treba izmjeriti 20 g NaCl i otopiti ga u 100 . za 100 g 20%-tne otopine NaCl. Izražavanje koncentracije volumnim postotkom koristi se kod miješanja tekucina.6 %. Sastav otopine izražava se koncentracijom. x = (20 / 120) x 100 x = 16. aceton je otopljen u vodi u omjeru 1:4. Kad se koncentracija izražava u postotku važno je da se naznaci vrsta postotka (t/t. Još je veca greška ako se na primjer. Izražava se u gramima na litru otopine ( g/L). Maseni udio izražen u postocima jednak je masi otopljene tvari na 100 g otopine. a ne na samo otapalo. a ukupno se odnosi na otopinu. Dobivena otopina nece biti 20%-tna (m/m). Na primjer. Vrlo cesto se koncentracija izražava u postocima koji mogu biti maseni ili volumni. Otapalo je ona tvar koje ima više. nego nešto manje. U praksi se cesto 20%-tna otopina priprema tako da se 20 g tvari stavi u odmjernu posudu i nadopuni do 100 ml otopine. a njen maseni postotak je 16.

Turinski: Slikarska tehnologija * K. Cologne 1999. potrebno je izracunati s kojom kolicinom otapala treba napraviti razrjedenje. slika.hr/index. što daje 33%-tnu (v/v) otopinu damara.toz.lavendera. * Cennino Cennini : Knjiga o umjetnosti.com. J.Otopina damara u terpantinu pripremljena u omjeru 1:3. To se može lako izracunati pomocu pravila zvijezde.com/.tel. Vokic: Suvremeni lakovi za lakiranje umj.0 = 11 dijelova 33%-tne otopine 33-11= 22 dijela white spirita Kad se dobiveni rezultati podijele s 11 dobije se: 1 volumni dio 33%-tne otopine 2 volumna dijela otapala Miješanjem 1 volumnog dijela 33%-tne otopine smole s 2 volumna dijela white spirita dobiju se 3 volumna dijela 11%-tne otopine damara.artpapa. Hraste. Kod razrjedenja otopine otapalom omjer 1 : 2 znaci da se je 1 dio otopine razrijedio (pomiješao) s 2 dijela otapala. Preracunato u volumne postotke to je (1/3)x100.Cleaning * Volume 3.artsstudio. Pravilo zvijezde: Oduzima se u dijagonali od veceg broja manji broj.Adhesives and Coating * John S Mills and Raymond White: The organic Chemistry of Museum Objects * Colin Hayes: Painting and Drawing Techniqves and Materials * D.kremerpigmente. www. od 33%-tne (m/v) otopine damara u white spiritu razrjedenjem s white spiritom potrebno je dobiti 11%-tnu (m/v) otopinu damara. Tehnike emulzione tempere * Knut Nicolaus. Horie: Materials for Conservation * Science for Conservators: * Volume 1.com/. www.An Introduction to Materials * Volume 2. http://www. Könemann. .V.amberalchemy.com/. Andrejevic: Prirucnik za predmet slikarske tehnike * C.html. prijevod K. Razrjedenje otopina Ako se želi od otopine vece koncentracije dobiti otopinu manje koncentracije. 33%-tna otopina damara white spirit (koncentracija 0%) 11%-tna otopina ? ? 11. www. * Internet: http://www.webexhibits. Na primjer.com. Literatura: * Metka Krajger-Hozo: Slikarstvo-Metode slikanja i materijali * S. The Restoration of Paintings.com. Matijevic * Ž. Sumerecker: Podloge štafelajne slike. dobije se otapanjem 1 volumnog dijela damara s 2 volumna dijela terpentina. http://www. http://www.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful