Uvod u psihologiju

-psihologija – znanost o duši, proučava subjektivnu i objektivnu stranu pojavu -razdioba psihičkog života (sva tri oblika su u stalnom međudjelovanju i utjecaju) : 1. psihički procesi – zamjećivanje(osjetila), mišljenje, emocije,… 2. psihička stanja - uzbuđenost, pozornost, umor,… 3. psihička svojstva – sposobnosti, temperament, karakter,… -razlika između pučke psihologije i znanosti – ljudi stvaraju stereotipe, a znanstveno je dokazano da je puno tog drukčijeg od stereotipa -glavne značajke psiholoških istraživanja – 1. usmjereno je na ograničeno područje – kad se tako radi može se puno preciznije sve pratiti 2. neprestani nadzor – potreban da ništa ne bi promaklo 3. objektivnost (nepristranost) prikupljanja podataka – ne smiju se zanemarivati određena područja zato što nam nisu zanimljiva 4. opreznost u poopćavanju - ne ulaziti u nerealne teze koje rezultati istraživanja ne daju, treba biti kritičan i paziti na sigurnost znanstvenih podataka (opće prihvaćeno da barem 3 laboratorija na različitim stranama svijeta trebaju potvrditi rezultat) -ne budimo kuhane žabe- psihički potencijali su jedini koji se cijeli život mogu razvijati i za to je potrebno uložiti trud -značajke ljudskih potencijala1. najvrednije ljudsko blago – znanje, motivacija, čuvstva, sposobnosti 2. poticaji – ako su dobri – veliki razvitak, ako su loši – zaostatak 3. najbolje ulaganje 4. odgojitelj – bitan čimbenik psihičkog razvitka - mjerila znanstvenosti1. vlastito područje istraživanja – niti jedna druga to ne istražuje s istog gledišta 2. znanstveno valjane metode i tehnike istraživanja – najviše pridonosi razvitku znanosti

3. bogat sustav vlastitih znanstvenih spoznaja – govori koliko je znanost razvijena -glavne značajke psihologije1. otkriti i protumačiti psihički život i ponašanje živih bića 2. predvidjeti (prognozirati) buduće ponašanje pojedinca i skupina 3. svrsishodno djelovati na promjenu ponašanja (može doći do zlouporabe) -razdioba suvremene psihologije1.grane teoretske psihologije – istražuju psihički život i ponašanje, jako mnogo ih ima 2. grane primijenjene psihologije – u različitim područjima života – najrazvijenije su klinička, školska i gospodarska -edukacijska(školska) psihologija- istražuju psihičke probleme u području odgoja i izobrazbe - područja školske psihologije- proces učenja, pamćenja, zaboravljanja, čimbenici uspješnog učenja, poticanje i razvijanje motivacije, razvijanje osobnosti i crta ličnosti, ocjenjivanje osposobljenosti, stres, problemi skupina -povijesni pregled razvitka1. predznanstveno – drevni zapisi, književni spomenici, pučke poslovice jer su se iz njih donosili zaključci; parapsihologija – fiziognomika (po crtama lica), frenologija (kosti lubanje), grafologija, kirologija ( dlanovi), astrologija; grčki i rimski filozofi; hrvatski latinisti 2. znanstveno – počele se koristiti znanstvene metode – najbitnija pojava psihologa Wilhelma Wundta, koji je 1879. u Leipzigu utemeljio prvi laboratorij za eksperimentalnu psihologiju; prvi udžbenici; Hrvatska- Ramiro Bujas – utemeljio prvi labos 1920. i Institut za psihologiju pri Medicinskom fakultetu, katedru na Filozofskom 1929.

Motivacija
- proces pokretanja, usmjeravanja prema cilju , određivanja jačine i trajanja naše aktivnosti kojom želimo postići cilj -izuzetno je bitna -dvije vrste – unutarnja i vanjska -motivi- svi psihički čimbenici koji djeluju na pokretanje, … - potrebe- izvori motiva; motivacijski cilj- cilj kojem težimo; podsvjesna motivacija- nismo svjesni motiva koji na nas djeluju -(1) motivacijski krug ponašanja-

- motiv (potreba) -> instrumentalno ponašanje -> zapreke -> cilj -> olakšanje -> motiv ->… - relativizacija cilja – podloga za daljnju akciju, cilj više i nije tako bitan, stvaraju se novi motivi i tako se opet javlja novi motivacijski krug i tako cijeli život - najgore što se može dogoditi je prestanak motivacije – što smo razvijeniji kao pojedinci i društvo, to je veći broj motiva koji ne moraju biti pozitivni

-(2) hijerarhija motiva- Maslowvljeva piramida 1. samoostvarenja – potreba čovjeka da ostvari vrhunski domet svoga područja 2. štovanja – potreba da čovjek bude priznat i cijenjen 3. ljubavi – sve vrste ljubavi 4. sigurnosni – fizička i psihička sigurnost – bitno za razvitak društva 5. biotički – voda, hrana, zrak - 4. i 5. su motivi nižeg reda – trebali bi biti stalno zadovoljeni, čak i od države; ostali viši red -(3) odnos motivacije i radnog učinka- dobra motivacija pomaže u obavljanju neke djelatnosti, što je veća motivacija, to je veći radni učinak; kod ekstremno jake motivacije može doći do smanjenja radnog učinka – organizam se ili koči ili previše aktivizira i nema učinka, intelektualni potencijali su manji za 10 – 20 % -(4) težina zadaće i motivacijska privlačnost- najbolje zadaće su umjerene težine, najviše motiviraju; u slučaju prelaganih ili preteških zadaća, motivacija je manja -(5) udaljenost od cilja i motivacijska privlačnost – ono što je privlačno, ostaje privlačno unatoč udaljenosti; što smo bliže odbojnoj osobi, to je gore – ako je daleko, opada stupanj izloženosti – biotička pojava uzrokuje smirenost - socijalizacija motiva – utjecaj socijalnih čimbenika na motivaciju: 1. stvaranje novih motiva – društvo razvijenije znači veći broj motiva. tako se stvaraju umjetni motivi 2. način ostvarivanja motiva- dva društva mogu imati iste motive, ali način ostvarenja je drukčiji 3. utjecaj na motivacijsku hijerarhiju - dio je podložan promjeni - homeostaza – postoji relativna stabilnost fizioloških procesa u organizmu i naziva se homeostatska ravnoteža; postoji i psihička homeostaza koja nam omogućuje normalno djelovanja i da se dobro osjećamo, jer ako neki psihički standardi nisu zadovoljeni, čovjek se osjeća loše -razina očekivanja(težnji) – očituje se u visini motivacijskih ciljeva koje pojedinac želi ostvariti. - vrste ciljeva – 1. neposredni – kratkotrajni su, 2. dugoročni ili životni

-opće zakonitosti (pojave koje se uvijek događaju) – razina očekivanja tijekom života je promjenjiva i na nju izrazito utječu: a) uspjeh, b) neuspjeh / uspjeh više povisuje razinu težnji negoli je neuspjeh smanjuje/, c) obaviještenost /ako imamo objektivnu obavijest, veći je uspjeh, d) razne skupine u kojima djelujemo (okolina utječe na razinu težnji) - društveni sustav i motivacija – šira društvena zajednica može jako utjecati na motivaciju (socijalizam propao, a previdio motivaciju, a kapitalizam opstao); jedna od glavnih zadaća nastavnika je neprestano motiviranje đaka i studenata što zahtijeva upoznavanje svojih đaka jer su svi drugačiji - 2 načina motivacijskog djelovanja1. razvijanje unutarnje/intrinzične motivacije - kad nas ono što učimo, studiramo, zanima, kad nas privlači, onda kažemo da imamo unutarnju motivaciju prema tome. Unutarnja je i najbolja motivacija 2. vanjska/ekstrinzična motivacija - različiti izvanjski načini motiviranja, npr. nagrada, pohvala, ukor, kazna, suradnja, natjecanje. -unutarnja je motivacija puno vrednija od vanjske jer je jača i vrlo dugo traje, prije se smatralo da se javlja spontano "kuj željezo dok je vruće",no pokazalo se da nije tako. - načini razvijanja unutarnje motivacije za nastavni predmet koji predajemoa) treba istaknuti važnost i svrhovitost predmeta, osobito njegovu praktičnu upotrebljivost, treba predočiti tu korisnost b) zanimljivost izvođenja nastave - nastava- treba biti privlačna, zanimljiva, jednostavnim jezikom, da se stekne uvjerenje da bi i učenik to mogao predavati c) nastavnik ne smije davati preobilje informacija, treba biti jednostavan u izričaju (na glupo pitanje - glup odgovor ;) ) d) đak mora osjetiti napredovanje u učenju što znači da vrednovanje (ispitivanje) mora biti češće. -vanjska motivacija - nekad je bila podcjenjivana, no kasnije se uočilo da je vrlo dobra, njome se može utjecati i na unutrašnju motivaciju, dobra je jer potiče unutarnju motivaciju, ali ako nema vanjske motivacije ili ako je loša, ona slabi pa čak i ruši unutarnju motivaciju -vanjski motivacijski poticaji u školstvu(1) uzoran model ponašanja nastavnika; 1/3 mladih ljudi poticaj za svoje buduće zanimanje dobije preko nastavnika da bi se tako ponašao, nastavnik mora biti motiviran -a) točnost i savjesnost u radu, b) kakvoća izvođenja nastave, c) motivacijsko djelovanje, d) objektivnost ocjenjivanja (2) djelovanje pohvala, nagrada, ukora i kazni; djeluju jako motivirajuće (kazne

uglavnom smanjuju motivaciju), kod nas je još uvijek malo pohvala i nagrada (to vučemo iz starog sustava) preporučljivo je više pohvaljivanja i nagrađivanja ne smijemo kritizirati osobu koja je nešto loše učinila, već djelo ne smije biti skupnog kažnjavanja mora postojati stupnjevitost u nagrađivanju, odnosno kažnjavanju učinak nagrađivanja/kažnjavanja ovisi o autoritetu nastavnika (3) poznavanje rezultata koje postižemo u učenju (ili općenito u radu, životu...) ima 2 svrhe a) motivacijsku, b) ispravljanje pogrešaka u učenju obavijest o uspješnosti - potrebno je ispuniti neke uvjete ocjenjivanje, vrednovanje treba biti češće neposredno nakon obavljenog zadatka treba biti što iscrpniji (što je dobro, a što loše u odgovaranju) -petominutno ispitivanje objektivnog tipa-ispitivanje koje traje pet minuta, a provodi se zadacima objektivnog tipa, nedvojbeno možemo reći da li je odgovor točan ili netočan -tvorac je Ivan Furlan, zbog problema nedovoljne aktivnosti učenika kad se održava predavanje. -preporučeno je za osnovnu i srednju školu, ali je izvrsno i za sveučilišta -prije predavanja je potrebno pripremiti 4-6 pitanja objektivnog tipa koja moraju nuditi kratak odgovor. -vrijednosti petominutnog ispitivanja(a) povišena je svrsishodna aktivnost đaka tijekom nastave (b) postoji neposredna povratna obavijest đaku o uspješnosti učenja (c) služi kao pokazatelj uspješnosti nastavnog procesa + sam nastavnik ima pokazatelj o uspješnosti svog predavanja (d) služi kao upozorenje na moguće manjkavosti/slabosti u nastavi - svi oblici rada u nastavi moraju naći svoj odraz i u ocjeni (4) suradnja u učenju učenje je najčešće individualna djelatnost, treba poticati oblike zajedničkog rada i pri učenju + razvijaju se lijepi međuljudski odnosi - učenje u kružoku- vrijednosti: a) teži dijelovi gradiva lakše se nauče (jer uči više mudrih glava) b) bolje se svladava stručno nazivlje c) uočavamo pogreške u učenju (pa ih možemo lakše ukloniti) d) bolji samouvid u vlastito znanje e) viši je radni ritam f) razvijaju se dobri međuljudski odnosi (5) natjecanje u učenju - može biti pojedinačno ili skupno, najbolji rezultati se postižu kod pojedinačnog

natjecanja - istraživači ne preporučuju organiziranje pojedinačnog natjecanja (osobito do 4. razreda osnovne škole), jer se javljaju nezdrave sredine (podcjenjivanje, uobraženost) -preporučljivo je organizirati skupna natjecanja, pri čemu se ne smije dopustiti đacima da odrede skupine, njih moraju odrediti nastavnici - te skupine ne smiju biti prevelike (idealno 5-7), moraju se odrediti po predznanju tako da budu izjednačene po znanju i po sposobnostima -frustracija- sastavni doživljaj neuspjeha, napetosti i neugode kad zbog zapreke ne možemo ostvariti cilj -glavne vrste frustracijskih zapreka(1) fizikalne – nešto u okolici nam ne daje da dođemo do cilja; najlakša vrsta zapreke, najmanja frustr (2) društvene – interesi drugih ljudi nam predstavljaju prepreku; osrednja vrsta (3) osobne – čovjek (misli da) je nesposoban; najteža vrsta -motivacijski sukobi- situacije kad imamo dva ili više motivacijskih ciljeva, pa se zbog neodlučnosti ne može poduzeti akcija i ne dolazimo do cilja; bitno je da su oba cilja jednake jakosti - vrste motivacijskih sukoba (1) dvostrukog privlačenja - oba nas jednako privlače. blagi oblik jer ako odaberemo krivi, opet smo odabrali nešto što nam se sviđa (2) dvostrukog izbjegavanja – nešto veća frustr, biraš manje zlo (3) istodobnog privlačenja i odbijanja – dosta velika frustracija

Frustracije
- vrste frustracijskih reakcija – a) pozitivne – blage su i kratkotrajne -pojačano ulaganje napora u svrhu postizanja cilja -promjena načina dolaska do cilja -postizanje cilja posrednim načinom -vlastita promjena-redefiniranje ciljeva – najteže -zamjena cilja b) negativne – jake i dugotrajne, vrlo nepoželjne jer izazivaju negativne reakcije koje mogu biti loše po zdravlje i psihu, te uzrokovati psihosomatske bolesti; najbolje izbjegavati i što prije izići iz njih! (1) destruktivan napad na osobe ili objekte koji su nas onemogućili u postizanju cilja -vrste : - izravna – napadamo ono što nas je onemogućilo, umjesto krivo napravljeni postupak - posredna – počinjemo ogovarati i raditi iza leđa - zamijenjena agresija – napadamo one koje nisu krivi, ali se njima lako manipulira (2) obrambeni mehanizmi osobnosti

prirođeni načini reagiranja u frustraciji koji imaju svrhu ublažavanja ili potpunog prevladavanja napetosti i tjeskobe, ALI ne dovode do postizanja cilja. Ima ih veći broj, svi imaju nešto zajedničko glavne značajke obrambenih mehanizama osobnosti: - imaju ih svi ljudi - javljaju se spontano, sami od sebe - nismo svjesni da reagiramo nekim obrambenim mehanizmom - prečesto reagiranje može biti štetno (kad god se nađemo u teškoći, bježimo) vrste a) Racionalizacija - pronalaženje TOBOŽE dobrih razloga pred sobom i drugima da bismo opravdali doživljeni neuspjeh -NIJE ako svjesno izmišljamo razloge - oblici- a)opravdanje-za ono što nismo dobro učinili b)omalovažavanje- reakcija kiselog grožđa - uložili smo napor, a nismo uspjeli - time podcjenjujemo cilj c)uljepšavanje- mehanizam slatkog limuna - kad smo htjeli postići veliki cilj, a ostvarili vrlo malo- onda to malo proglašavamo VELIKIM uspjehom -NIJE laganje- ona je nesvjesni, prirođeni način reagiranja - to je najčešći oblik reagiranja b) Regresija/regresivno ponašanje - nastaje kad se svojim ponašanjem vraćamo u prijašnje oblike ponašanja karakteristične za najmanju dob

c)Poistovjećivanje/identifikacija - mi se identificiramo s nekim drugim pojedincem, skupinom, ustanovom, objektom kako bismo njihove uspjehe doživjeli kao vlastite (npr. navijači s klubom-mi smo vas tukli!) -podsvjesne identifikacije d)sublimacija/preoblikovanje -nastaje kad mijenjamo društveno nepoželjno ponašanje u prihvatljive, vrijedne i plemenite ciljeve e) Potiskivanje/represija - kad neugodne doživljaje, motive ili potrebe potiskujemo iz svijesti - najčešće oni tada idu u podsvijest i utječu na naše ponašanje - obično potiskujemo ono što je suprotno društvenim normama f) Kompenzacija - njome pokušavamo neuspjeh prevladati pojačanim ulaganjem napora u istom ili nekom drugom području, ima puno slučajeva u umjetnosti, znanosti, kulturi- može biti vrlo koristan slučaj (npr. Krleža- 1 iz hrv. jezikaa postao najbolji hrv. pisac) - postižu se vrhunski dometi – nadkompenzacija

- nije svaki neuspjeh loš, preko nekih možemo ojačati g)Projekcija - pripisivati drugim ljudima vlastite neuspjehe, motive, osobine i potisnute želje

Mjerenje školskog znanja
-to je ocjenjivanje – kod tog postoje veliki problemi, te se smatra da u nižim razredima ne bi trebalo biti strogih ocjena, već bi trebalo doći realne razine ocjenjivanja -dokimologija – dio psihometrije koji se bavi proučavanje ocjenjivanja -glavne svrhe ocjenjivanja-pokazatelj osposobljenosti iz nekog područja - motivacijska vrijednost ocjenjivanja - vrlo je velika - pokazatelj što je naučeno, a što nije, ispravljanje pogrešaka u radu - profesionalni razvitak- pokazatelj smjera u kojem se razvija učenik -mjerna svojstva školskog ocjenjivanja znanja1) objektivnost - korelacija između različitih kompetentnih ocjenjivača 2) pouzdanost - korelacija između ocjena istih ocjenjivača u dva razdoblja 3) točnost - usporedba pojedinačne ocjene sa srednjom ocjenom više ocjenjivača20% neizbježne pogreške kod ocjenjivanja kod pojedinačnih nastavnika 4) valjanost - korelacija između rezultata u testu znanja i ocjene -razdioba razina znanja1) orijentacijsko znanje - više znamo što nešto nije nego što nešto jest - većinu svog znanja svrstavamo u ovo znanje 2) činjenično ili faktografsko znanje- isključivo znamo što jest, potrebno je u izoliranim slučajevima niža razina znanja kao i orijentacijsko, to su preduvjeti za više razine znanja. 3) interpolacijsko znanje - znanje između činjenica, veze među njima 4) ekstrapolacijsko znanje - poznavanje činjenica, odnosa među njima i stvaranje novih znanja, ovisi o inteligenciji, intelektualnim sposobnostima -pogreške u ocjenjivanju s obzirom na predmet ocjenjivanjane možemo biti sigurni koliko je nečije znanje zbog toga što možemo krivo interpretirati - način izražavanja učenika, ako dva učenika imaju jednako znanje, bolje prolazi onaj s boljim izražavanjem - brzina reagiranja učenika - čuvstvena ili emocionalna otpornost učenika - bolje prolaze ako su otporniji - pogreške s obzirom na subjektivne reakcije nastavnikaa) nestabilan kriterij ocjenjivanja - ocjenjivanje nije mjerenje na apsolutnoj ljestvici b) osobna jednadžba ocjenjivača - tendencija nastavnika da potcjenjuje ili

precjenjuje znanje c) halo učinak - odgovor + kakav je dojam o osobi učenika d) djelovanje kontrasta – ako je jedno pitanje odgovorio za 5, a drugo za 2 e) predrasude ocjenjivača -pogreške s obzirom na tehnike ispitivanjaa) trajanje ispitivanja – ne smije biti ni predugo ni prekratko b) aktivno i pasivno ispitivanje – ne smije se previše nastavnik uplitati u ispitivanje c) nereprezentativno mali broj pitanja – moraš imati dobar uzorak pitanja d) različit izbor pitanja od đaka do đaka – ovisi o sreći kakva pitanja dobiješ -prednosti tradicionalnog ispitivanja znanja (nastavnik)točnije mjeri dvije više razine znanja, interpolacijsko i ekstrapolacijsko ima bolji uvid u psihičko i tjelesno stanje đaka tijekom ispita nijansirano vrednovanje točnosti odgovora povezano vrednovanje odgovora fleksibilno prilagodljiv način ispitivanja đaka mogućnost dobivanja dopunskih informacija

-prednosti testova znanja – - točnije mjere dvije niže razine znanja - isključeno je djelovanje subjektivnog čimbenika postavljanjem "uskih" pitanja - kriterij vrednovanja rezultata jednak je i stabilan - ispitivanje se provodi u standardnim uvjetima - pitanja prekrivaju cijelo nastavno gradivo - samouvid u vlastito znanje - ekonomičnije ispitivanje

-mogućnosti poboljšanja ocjenjivanja-utvrditi norme ocjenjivanja -provoditi kombinirano ispitivanje -višekratno ocjenjivanje -svestrano ocjenjivanje -broj ocjena – optimum bi bio 3 ocjene, ali se onda motivacija smanji – 5 je optimum -oblik razdiobe ocjena – hipotetska normalna razdioba znanja -komisijsko ocjenjivanje -izobrazba i uvježbanost nastavnika -učenje- proces mijenjanja pojedinca tijekom novih aktivnosti (Bujas)- svaka promjena u učinku ili ponašanju koja je rezultat vježbanja ili iskustva za razliku od promjena koje nastaju zbog dozrijevanja ili zbog povremenih stanja organizma

-glavne svrhe učenja1) razvijanje psihičkih potencijala u ljudi - učenjem se razvijamo od biotičkog bića u ljudsko biće 2) osposobljavanje za život - moramo naučiti kako nešto raditi -uvjeti učenja- ono što treba biti ispunjeno za uspješno učenje 1) treba postojati potreba za učenjem - to je motivacija 2) treba ponavljati ono što učimo - to se odnosi na činjenicu da ništa ne naučimo isprve 3) učenje treba rezultirati zadovoljenjem potrebe koja nas je potakla na učenje to je satisfakcija -maturacija- razvitak pojedinca je njome uvjetovan - proces promjena organskih zbivanja u organizmu, posebno promjena u centralnom živčanom sustavu, automatski se događa -vrste funkcija dozrijevanjaa)filogenetske – sjedenje, hodanja, puzanje .. – ovise o dozrijevanju organizma, temeljne životne funkcije su i ovise o nasljeđu b)ontogenetske – pisanje, sviranje .. – uglavnom su pod utjecajem učenja i velikog truda -glavne značajke dozrijevanja1) uvjetovano je razvitkom vrste i naslijeđem - ono što je osnovno za život dobili smo naslijeđem 2) zbiva se bez utjecaja učenja pojedinca - psihofizički proces kojem nije potrebno učenje 3) uvjet je učenju - ako neke funkcije nisu dozrele - nema pomaka u učenju -prepoznavanje je li dijete dozrelo za učenjea) dijete pokazuje zanimanje za tu vrstu učenja b) interes je relativno trajan c) dijete postiže uspješnost u učenju -područja učenja- u kojim se područjima očituju rezultati našeg učenja, učenjem dolazi do promjena A) Osjetilno područje/senzorno - naučimo razlikovanje boja, okusa, udaljenosti uči se spontano B) Psihomotorno područje - naučimo različite vještine, npr. pisanje, vožnja auta C) Područje osobnosti - stječemo različita psihička svojstva i crte osobnosti - naučimo različite motive djelovanja, stavove, stječemo različite interese D) intelektualno područje - naučimo mnoge pojmove, načela, zakonitosti, tehnike mišljenja -stečevine učenja-postoji i rezultat učenja u užem smislu: A) Navike - automatizirani oblik ponašanja stečen čestim ponavljanjem istih ili sličnih

situacija - psihomotorne, čuvstvene, jezičke - kad nešto naučimo do razine navika - ponašanje je gotovo automatsko, ne zahtjeva puno truda - postoji i opasnost - ako se naviknemo nekako ponašati, a dođe do promjena okolnosti može doći do opasnosti -vrste nauka1) Pozitivne - radne higijenske, sa jelom, pićem 2) Neutralne - način učenja, češljanja... 3) Negativne - pijančevanje B) Vještine -novostečena psihomotorna ili senzomotorna struktura koja omogućuje uspješnije obavljanje istih ili sličnih pokreta i radnji - uvijek se očituju kao zamršene kombinacije skladnih pokreta C) Znanje -stečeno iskustvo simboličkog gradiva tj. intelektualno iskustvo kao što su činjenice, načela, zakonitosti, teorije -oblici učenjaA) učenje uvjetovanim refleksima - u živih bića postoje dvije vrste refleksa: bezuvjetni i uvjetovani - bezuvjetni refleksi1) stječemo ih naslijeđem 2) uvijek se odvijaju na isti način 3) uglavnom su izvan nadzora pojedinca (odvijaju se sami od sebe) 4) vrlo su bitni za održavanje temeljnih životnih funkcija -uvjetovani refleksi - najjednostavniji oblik učenja -tri stupnja: A) prije uvjetovanja - postoje bezuvjetni refleksi - bezuvjetni podražaj(hrana) - bezuvjetna reakcija (slinjenje) B) tijekom uvjetovanja - neutralni podražaj (zvonjenje) - neutralni refleks (okretanje glave) - bezuvjetni podražaj (hrana) - bezuvjetni refleks (slinjenje C) nakon uvjetovanja - uvjetovani podražaj (zvonjenje) - uvjetovani refleks (slinjenje) -preko uvjetovanog refleksa dosta toga nauče mala djeca, dok je u ljudi to rijedak način učenja B) učenje putem spoznaja i pogrešaka- činimo pokušaje - loše pokušaje – odbacujemo - dobre pokušaje - utvrđujemo, učimo ih - za učenje je jako važna motivacija kao važan čimbenik uspješnosti učenja

- zakon učinka - ako je korisno , veće su šanse da se nauči

C) učenje po modelu, učenje oponašanjem ili imitiranjem- razvijeniji način učenja - od drugih ljudi vidimo što je dobro - oponašanjem to i činimo, ali oponašanje nije doslovno D) učenje uvidom - najviša razina učenja, najbolja, najuspješnija, počiva na mišljenju - dok učimo, promišljamo o tome što učimo, povezujemo s onim naučenim - stječemo najkvalitetnije znanje (možemo ga primjenjivati i u bitno drukčijim situacijama) i vrlo dugotrajno -glavne značajke učenja uvidom: a) postoji iznenadnost u pronalaženju rješenja - teški rad-dugo promišljanjeodjednom rješenje (Aha! doživljaj) b) problem se najprije misaono riješi, nakon čega slijedi njegova izvedba c) postoji lakoća u postizanju cilja, cilj-relativno lako ostvarujemo (nakon misaonog rješavanja) d) bitna načela rješenja mogu se primijeniti i u drugim, posve novim situacijama -razlike između ljudskog i životinjskog učenja1) motivacijska razlika - životinje su potisnute na učenje zbog biotičkih potreba,ljudima su uz biotičke potrebe, potrebne i one višeg reda 2) trajanje motivacije - kod životinja je puno kraće trajanje 3) svjesnost - ljudi su svjesni što ih je potaklo na učenje, zahvaljujući svjesnosti mogu korigirati i pri učenju se služe govorom- posebno bitno 4) kod ljudi je važna misaona uloga, služe se uvidom, mišljenjem, te time postižu učinke -Krivulje učenja-grafički prikaz brzine i tijeka procesa učenja: -oblici (1) Negativna akceleracija -u početku je brzo napredovanje, pa sve sporije i sporije, na kraju više nema napredovanja (plato) -kad učimo jednostavno gradivo - kad postoji predznanje - kad slabi motivacija pri učenju (2) Pozitivna akceleracija -u početku je uspješnost slaba, pa sve veće ubrzanje - kad nema nikakvog predznanja - kad učimo teško, zamršeno i komplicirano gradivo - kad nema osobito razvijenih intelektualnih sposobnosti - kad smo odabrali lošu metodu učenja (3) Sigmoidna krivulja

-spoj ovih sviju krivulja - iz pozitivne pa u negativno-početak je sporiji, pa izrazito ubrzanje, pa opet usporavanje, pa kasnije plato- kad je gradivo teško i zamršene vještine -problem krivulja- granica učenja - uvjetovana je: u početku se mislilo da je uvjetovana fiziološkim kapacitetom pamćenja, no to nije istina, postoji psihička granica, a uzrokovana je motivacijom -serijsko učenje- javlja se kod učenja serije podjednako teških podataka koji se nalaze u točno određenom rasporedu, npr. 10 riječi u nizu po rasporedu- povremeno ponavljanje -teorije učenja- nastoje protumačiti što uzrokuje učenje i kako teče taj proces (1) teorija potkrepljenja – najraširenija metoda i najviše se primjenjuje u školstvu, druge teorije imaju s ovom puno sličnosti -zasniva se na zakonu učinka – pojedinac uči ono što za njega ima negativan ili pozitivan učinak -postoji povratna obavijest o uspješnost učenja – kad nas netko provjerava ili imamo kolokvij - postoje tri faze – 1. dodir s informacijama, 2. aktivno bavljenje time, 3. potkrepljenje (2)teorija gestalt psihologije -kaže da se psihički život odvija u cjelinama, pa se treba učiti puno manjih cjelina i tako proces učenja prolazi kroz stupnjeve- 1. preparacija, 2. inkubacija, 3. iluminacija, 4. verifikacija (3)informacijska teorija -učenje je proces prenošenja informacija pri čemu postoji informacijskih sustav preko kojeg se prenose te informacije -komunikacijski sustav se sastoji od 1.informacijskog izvora,2. priopćajni kanal – vrlo veliki kapacitet, 3. primatelj informacija – relativno ograničen kapacitet u jedinici vremena -prijenos/transfer učenja- da ga nema - morali bismo učiti samo one vještine koje nam neposredno trebaju u životu- pitanje je koliko bi učenje bilo uspješno - utjecaj sadašnjeg učenja nekog zadatka na uspješnost u kasnijem učenju nekog drugog zadatka - da ga nema gimnazije bi bile potpuno besmislene - glavne vrste: 1) pozitivan prijenos- postoji ako nam ono što sada učimo olakšava i ubrzava stjecanje novih znanja i vještina, npr. učimo stolni tenis, pa tenis, ili učimo klizati, pa skijati 2) negativan- postoji kad nam ono što učimo usporava i otežava stjecanje novih znanja i vještina, npr. vožnja lijevom stranom u inozemstvu zahtijeva privikavanje -što pridonosi tome da mogućnosti u primjeni budu veće-

a) ako znanje stječemo na većem broju raznovrsnih primjena (npr. iz više udžbenika) b) pri učenju se treba uvježbavati u primjeni znanja, promišljati kako to iskoristiti c) treba učiti mehanizmom uvida i vremenski raspoređeno d) sposobnosti onoga tko uči (osobito intelektualne) -trajanje transfera-čimbenici koji dovode do toga da prijenos bude dulji: 1) prijenos metoda, tehnika rada, načela, zakonitosti traje vrlo dugo 2) prijenos ovisi i o trajanju učenja koje uzrokuje transfere, ako učenje dugo traje i prijenos je dulji 3) prijenos je dulji ako učimo metodom uvida (da smo misaono aktivni pri učenju) 4) ako učimo vremenski raspoređeno (redovito)

Pamćenje
- privremeno ili trajno zadržavanje tragova nastalih učenjem - jedna od najvažnijih ljudskih sposobnosti -vrste pamćenja1) Osjetilno (senzorno)- vrlo kratko (par sekundi),filter koji prima informacije i onda ih očisti 2) Kratkotrajno (kratkoročno)- traje do 30 sekundi- jedan dio informacija proslijedi se dalje 3) Dugotrajno (dugoročno)- ako informaciju iz kratkoročnog pamćenja nekoliko puta ponovimo -veća je mogućnost prelaska iz kratkoročnog u dugoročno - što dulje traje podražajna situacija (informacije)- što je podražaj jači- pridonosi i čuvstvena ili emocionalna vrijednost podataka - ako ih više puta ponovimo ili kodiramo (povežemo s nečim)- (veća) pozornost pri primanju informacija - ako je spoznajni (misaoni) napor veći -razlike između kratkoročnog i dugoročnog pamćenja - kratkoročno je vrlo ograničenog kapaciteta- dugoročno je vrlo velikog (neograničenog) kapaciteta pamćenja-Dok su podaci u kratkoročnom pamćenju vrlo su vjerni informaciji (kopija informacije), kod dugoročnog pamćenja dolazi do promjene tih podataka (nisu više izvorni), jedna od tih promjena je i optimizam pamćenja (sve ono što nam je lijepo i ugodno se još poboljšava). Podaci u kratkoročnom pamćenju se temelje na živčanim procesima u moždanim stanicama na živčanom pragu. Kod dugoročnog pamćenja dolazi do strukturalnih promjena u živčanim stanicama -na razvitak sposobnosti pamćenja utječu skupine čimbenika(1) Nasljedne dispozicije (2) Okolinski čimbenici (3) Samoaktivnost pojedinca -poremećaji pamćenja-

Amnezija - nemogućnost obnavljanja prošlih doživljaja, može biti djelomična, potpuna, staračka (zbog promjena u živčanom tkivu) Paramnezija - kad nam se nešto čini poznatim, a nikad to nismo doživjeli Hipermnezija - povećana sposobnost sjećanja prošlih događaja Afazija - oštećenje sposobnosti govora - senzorna/osjetilna = nesposobnost razumijevanja značenja riječi,- psihomotorna = nesposobnost izgovaranja Agnozija – nemogućnost prepoznavanja predmeta -zaboravljanje – trajno ili privremeno gubljenje nečega što smo naučili to je pozitivna psihička funkcija jer postoji puno toga što nije potrebno dugo pamtiti (nepotrebne stvari, teški trenuci) -krivulje zaboravljanja- pokazuju kakav je tijek procesa zaboravljanja 1) Zaborav je osobito izražen neposredno nakon prestanka učenja, zato je bitno ponavljanje 2) Stupanj zaboravljanja ovisi o vrsti gradiva koje smo učili, taj stupanj je najmanji ako učimo bitna načela U razdoblju 3 do 4 mjeseca puno se toga zaboravlja (pogotovo činjenica) -čimbenici koji smanjuju proces zaboravljanja1) ako je gradivo dobro naučeno, pogotovo ako je preučeno 2) ako smo učili metodom uvida ( ako smo bili misaono aktivni pri učenju) 3) ako smo učili vremenski raspoređeno 4) ako je veća čuvstvena vrijednost gradiva koje učimo (ako nam je privlačno, drago, motivirajuće) 5) ako nakon učenja slijedi razdoblje odmora -teorije zaboravljanja1) Teorija vječnog pamćenja - ono što smo naučili pamtimo vječno- nema zaborava - može se dogoditi da neke tragove ne možemo osvijestiti 2) Teorija spontanog zaboravljanja - zaborav nastaje kao posljedica gubljenja nervnih tragova u mozgu tijekom vremena - najmanje vjerojatna teorija 3) Teorija djelatnog/aktivnog zaboravljanja - zaborav nastaje kao posljedica aktivnosti kojom se bavimo nakon učenjanaknadno učenje kao da briše tragove prethodnog učenja-retroaktivna inhibicija -retroaktivna inhibicija će biti manja: 1) ako nakon učenja slijedi odmor (par minuta) 2) ako je manja formalna sličnost gradiva 3) ako smo učili metodom uvida 4) ako je prvo gradivo preučeno -čimbenici uspješnosti učenja i pamćenja, skupine1) Osobni čimbenici- odnosi se na osobu koja poučava i osobu koja uči: a) psihički čimbenici - ima ih velik broj (motivacija, sposobnosti, predznanje),b)

fiziološki čimbenici - zdravlje, umor, okolina... 2) Okolinski čimbenici- oni koji iz okoline djeluju na nas i naše učenje: a) društvena okolina (obitelj, školski sustav, vršnjaci), b) fizikalna okolina (rasvjeta, temperatura zraka...) 3) Metode, tehnike i pomagala pri učenju 4) Vrsta gradiva (značenje tih gradiva) -kampanjsko učenje-stvara privid da smo nešto naučili -vrijednosti redovitog učenja1) stječe se kvalitetnije znanje, ono je jako primjenjivo 2) naučeno puno dulje traje 3) potrebno je manje vremena da se nauči isti opseg gradiva 1) U razdoblju odmoru između učenja gradivo se smisleno povezuje, uklapa u sustav naših drugih znanja, taj odmor je aktivni proces uklapanja znanja. 2) Pri ponovnom učenju gradivu pristupamo na zreliji način, vidimo i ono što nam je možda promaklo 3) Manja je pojava slabljenja motivacije, umora, iscrpljenosti, dosade 4) Smanjeno je djelovanje retroaktivne inhibicije -prenaučeno gradivo - gradivo je naučeno kad ga možemo točno reproducirati pri ponavljanju, preučeno je kad se nastavi s učenjem nakon što je gradivo naučeno. Kod preučenog gradiva je izrazito usporeno zaboravljanje -razina psihofizioloških funkcija pri učenju-đaci i studenti moraju imati pri učenju visoku razinu psihofizioloških funkcijamoraju biti misaono aktivni-najniža razina je slušanje predavanja, malo viša razina samostalno čitanje, značajno veća razina aktivnosti je bilježenje pa samostalno ponavljanje, raspravljanje, a najviša razina je rješavanje problema. Minimalno od treće razine – bilježenja - vrijednosti samostalnog ponavljanja pri učenjuIzrazite su vrijednosti takvog ponavljanja, no nije dobro samo čitati, potrebno je svojim riječima ponavljati: 40% čitanja/60% ponavljanja daje najveći broj upamćenih podataka. Minimum bi trebao biti 25% ponavljanja. Pri samostalnom ponavljanju je jača aktivacija psihofizičkih funkcija pri učenju. Jača je i misaona aktivnost, uvid u gradivo. Ostvaruje se i bolji samouvid u vlastito znanje, jača se samopouzdanje, sigurni smo u svoje znanje. Bolje svladavanje načina izražavanja, što je pogotovo dobro kod usmenog. -korisnost nastave(1) svladavanje teškog i opsežnog gradiva (2) stjecanje vještina (3) razvijanje čuvstvenog odnosa prema nastavnom području (4) odgojno djelovanje (5) razvijanje radnih navika -smislenost gradiva i zaboravljanje -što je moguće razumljivije predavanje,

jezgrovit i razumljiv sadržaj, manji zaborav -odnos životne dobi i uspješnosti učenja-ako je motivacija visoka i bavi se intelektualnim radom, uspješnost učenja dugo ostaje visoka (do 50 i neke), a onda polako pada do 70-ih kada drastično pada. Na učenje vještina izrazito utječe dob, osobiti onih psihomotornih (već u 40-ima počinje opadati) -utjecaj stavova i uvjerenja na učenje i zaboravljanje- ako je ono što učimo u skladu s našim stavovima, uvjerenjima i ugodno uspješnost učenja bit će najviša. Uspješnost će učenja biti osrednja ako je ono što učimo suprotno našim stavovima ili nam je neugodno. Najmanja je uspješnost učenja onoga prema čemu nemamo nikakav stav, uvjerenje, prema čemu smo ravnodušni -umor i njegovo suzbijanjeumor je psihofiziološka pojava koja se može očitovati na najmanje jedan od 3 načina: 1) Kao neugodni doživljaj; iscrpljenosti, malaksalosti- psihofizički znakovi umora 2) Kao fiziološke promjene u organizmu 3) Kao snižavanje radne uspješnosti -vrste umoratjelesni i intelektualni -znakovi umorasubjektivni , objektivni – fiziološke promjene i promjene u radnom učinku

-načini suzbijanja umora1) Odmaranje problemi a) kada započeti odmaranje- kad se pojave prvi jasniji znaci umora b) trajanje odmora- bolje ćemo se odmoriti ako imamo veći broj kraćih odmora nego jedan dugotrajan c) oblik odmaranja- aktivan odmor, pasivan odmor, pri aktivnom nastavljamo rad s jako malim intenzitetom ili promijenimo vrstu rada- dobar je kad se nismo puno umorili, pasivan odmor je potpuni prekid rada, dobar je kad smo se jako umorili spavanje 2) Uporaba stimulatora a) farmakološki - kemijske tvari koje podižu funkcionalnu razinu organizma, korisni su za kratkotrajno djelovanje, loše je što mogu izazvati pretjerani napor, zahtijevaju povećanje razine kenijskih tvari u organizmu - opasni, treba ih izbjegavati. b) fiziološki - razne vrste podražaja koji djeluju na sam organizam i tako podignemo funkcionalnu razinu, npr. svježi zrak, umivanje - dobri i prporučljivi, no kratko traju (1 sat). c) psihički simulatori - najuspješniji u borbi protiv umora, pogotovo pri mentalnom naporu

3) Uzimanje manjkajućih (deficitarnih) tvari -spavanje - biotička pojava, trajanje spavanja: u prosjeku 7 sati i 40 minuta, donja granica je 6 sati, gornja 10. Mikrosan traje 2-3 sekunde. Ritmično spavanje je odlazak na spavanje i buđenje u približno iste sate svakog dana. Noćni je san uspješniji nego spavanje po danu. Bolje ćemo se odmoriti ako znamo da ćemo kraće spavati -metode prelaženja gradiva pri učenju(1) globalna- prelaženje gradiva u cjelini, dobra je ako gradivo nije preopsežno, nije vrlo teško, ako su oni koji uče prosječnih ili visokih intelektualnih sposobnosti. (2) fragmentarna- učenje dio po dio, dobra metoda ako je gradivo vrlo teško i opsežno, đaci ispodprosječnih sposobnosti, slabe motivacije, dobra za učenje psihomotornih, i općenito, vještina. (3) kombinirana- kombinacija prve i druge, najčešće se koristi u učenju i najuspješnija je, nekoliko puta prođemo cijelo gradivo, pa po cjelinama, a onda ponovo prođemo gradivo povezujući cjeline. -programno učenje- tehnika koja se temelji na teoriji potkrepljenja – studenti nisu dovoljno aktivni tijekom učenja jer nas dosta toga može dekoncentrirati i vrijeme nije dovoljno dobro iskorišteno -u ciklusu programnog učenja daje se dio obavijesti, kojega treba naučiti i odmah dobivamo obavijest o tome koliko smo naučili -glavne značajke: (1)logično napredovanje u učenju malim koracima (2)aktivno reagiranje (3) neposredna povratna obavijest o uspješnosti (4) individualna brzina učenja (5) neprekidno vrednovanje programa

-raspored ponavljanja gradiva(1) kako ponavljati u tijeku učenja – najbolje je neprekidno (2) nakon učenja – da bi se dulje zadržalo, trebalo bi cijele godine učiti -utjecaj doba dana na uspješnost učenja- utjecaj od 8-10 % -dnevni ritmovi- ritmovi koji imaju periodu kolebanja oko 24 -ritam tjelesne temperature- nismo u svako doba jednako sposobni, kada nam je temperatura niska, uspješnost rada je veća -spoznajno-kognitivni stil (1) vidni ili slušni tip (2) težnja pojednostavljivanja pristiglih informacija (3) promišljanje ili impulzivnost pri rješavanju problema (4) podnošenje dvosmislenih i nejasnih informacija

-osobitosti učenja vještina- potrebno je stalno održavati razinu sposobnosti, voditi računa o: -visokoj uvježbanosti vještina -poticanju razvijanja samopouzdanja - stupnjevitosti u učenju teških vještina - uporabi svih metoda učenja (globalne, frag, kom) - upozoravanju proučavatelja na kritične točke -izbjegavanju prevelike hitrine u usvajanju vještina

Sposobnost
potencijalni dinamični sustavi za obavljanje određene djelatnosti -čimbenici razvitka sposobnosti- teorije(1) nativistička - po njoj nasljeđe određuje kakva će nam biti sposobnost - loša i netočna teorija (2) empirijska - po njoj je sposobnost određena djelovanjem okolnih čimbenika znanost je pobila tu teoriju (3) konvergencijska- zastupa stajalište da sudjeluju dva čimbenika, i naslijeđe i okolina, naslijeđem dobivamo podlogu za razvitak sposobnosti + povoljno sudjelovanje okoline - znanstveno potvrđena (4) dinamična - po njoj ima tri čimbenika razvitka sposobnosti; naslijeđe, okolina i samoaktivnost pojedinca - genetičari tvrde da samoaktivnost nije neki zaseban čimbenik pa negiraju to -vrste sposobnosti1)tjelesne – povezane su s djelovanjem tijela i tjelesnih funkcija. kineziologija i medicina se time bave a) jakost (snaga) – ovisi o mišićnoj masi i vježbanjem se može razviti b) izdržljivost – ustrajanje u napornom radu, jako se razlikujemo, tolerancija na neugodu 2)osjetilne – povezane s osjetilima – osjetljivost na fizikalne i kemijske podražaje našeg organizma a)vidno – velik broj različitih sposobnosti, nisu sve jednako razvijene b)slušno – apsolutna slušna osjetljivost, diferencijalna, lokalizacija zvuka u prostoru… 3)psihomotorne – izvođenje mišićnih pokreta koji zahtijevaju brzinu, točnost i koordiniran rad većeg broja mišićnih skupina 4) intelektualne – najvrjednija je inteligencija. postoji: a)reagiranje na temelju refleksa – prirođeni način reagiranja b) na temelju instinkta – složeniji oblik prirođene reakcije c) na temelju naučenog – uspješno se snalazimo u tim situacijama d)zakon pokušaja i pogreške – to je slučajnost -inteligencija- sposobnost misaonog snalaženja u novim problemnim situacijama (ne na temelju zahvata sa strane) -teorije inteligencije(1) spearmanova/dvofaktorska – iz 1904.

-dva faktora – opći(„g“ faktor)-temelj svih mentalnih aktivnosti, i specifični(„s“) – ima ih jako puno - na kraju života je otkrio i grupni faktor (2) thurtonova – 1935. – 7 glavnih mentalnih sposobnosti pa je inteligencija zbroj njih -verbalni, rječitosti, numerički, pamćenja, prostorni, zamjedbeni, zaključivanja (3) GUILDFORDOVA – 1956. –najpotvrđenija teorija u znanstvenom smislu – razradio je sustav selekcije i ustanovio 120 različitih sposobnosti inteligencije koje je razvrstao u 3 kriterija – a) sadržaji - s njima baratamo i mogu biti figuralni, simbolični, jezični, ponašajni b)proizvodi – složenost informacija koje trebamo rješavati – jedinice, razredi, odnosi, sustavi, transformacije i primjena c) operacije – spoznavanje, pamćenje, konvergentno i divergentno mišljenje,_____________? -mjerenje inteligencije- putem testova koji se dijele prema tri kriterija 1) pojedinačno –mala djeca, psihički bolesnici; skupno – odrasli ljudi 2)oblik kojim su dani zadaci – a) papir i olovka, b) testovi čina 3) po vremenu rješavanja –a)testovi brzine, b)testovi snage -mentalna dob i kvocijent inteligencije-način na koji izražavamo mentalnu razvijenost – pokazatelj intelektualne razvijenosti ispitanika -kvocijent inteligencije- omjer mentalne i kronologijske dobi puta 100 normalni između 90 i 110 , ali inteligencija raste do 18.godine, najveći razvitak je od rođenja do 4.godine života -uporaba testova inteligencije-pri određivanju mentalne zrelosti za početak školovanja, u svrhu profesionalne orijentacije, u svrhu selekcije za određena znanja -stupnjevi intelektualne razvijenosti- Gaussova distribucija i Wechlerova razdioba – iznad 120 je superiorni, ispod 69 mentalno insuficijentni -uzroci slaboumnosti1) loše naslijeđe 2) stečeno u tijeku života –demencija zbog bolesti ili ozljeda – tri stupnja: a)idiotizam – 0-25 IQ – mentalna dob je 3 godine b)imbecilnost – 26-50 IQ – 3-7 godina c) debilnost – 51-70 IQ – 7-12 d) granični – 71-80 -načini mjerenja promjene inteligencije tijekom života1) longitudinalno mjerenje – od početka života na istoj skupini se mjeri, teško izvedivo 2) transverzalno – u velikoj skupini ispitanika različite dobi, nisu toliko precizna ko long -sposobnosti i proces izobrazbe-

-na sveučilištu je posebno bitna inteligencija; poteškoće nastaju kada u razredu svi imaju gotovo istu kronologijsku dob, ali različitu intelektualnu -početna životna razdoblja su vrlo bitna za razvitak – bitna je jaka motivacija -utjecaj nasljeđa i okolice na inteligenciju-dvije trećine je od nasljeđa, trećina od okolice -problem stabilnosti IQ-a – mogu se dogoditi promjene a) bez bitnije promjene –ako je okolica stabilna i postojana b) izraziti razvitak – okolica jako poticajna – do +20-30 c) opadanje inteligencije – okolica nestimulativna -problem darovitosti – genijalnosti-darovitost – skup osobina koje omogućuju pojedincu da na produktivan način postiže dosljedno iznadprosječan učinak u jednom ili više područja ljudskih sposobnosti, a uvjetovana je visokim stupnjem razvitka sposobnosti, odnosno njihovih kompozicija i vanjskom stimulacijom -bitno je uvidjeti tjelesnu i emocionalnu zrelost -darovitost ne prati nužno inteligenciju -ne postoji jedna univerzalna nadarenost – postoje područja darovitosti - najvažnije je to što prije otkriti i mora biti ostvaren individualni pristup -naše školstvo nudi prijevremeni upis, školsku akceleraciju, dopunski izobrazbeni razredi, društvena novčana pomoć -genijalnost- osobe s osobito razvijenim sposobnostima koje su ostvarile djela trajne vrijednosti -karakteristike – visoka aspiracijska razina – motivacija i samopouzdanje, velik interes, nezavisnost mišljenja, znanstvena produkcija -odnos stvaralaštva i životne dobipostoji dob kad je najveća aktivnost stvaralačkih kultura -inteligencija i rasa- ne postoji razlika, a ni sa spolom, iako spolovi imaju razvijenije različite inteligencije -regresijska pojava QI-aukoliko je roditelj više inteligentan, dijete će biti nekih 20 IQ-a manje inteligentno, a vrijedi i obrnuto

Emocije
-uznemireno stanje organizma, koje se na različite načine odražava u čuvstvenom doživljavanju, ponašanju i određenom skupu fizioloških reakcija -očituju se kao 1.doživljaji, 2. ponašanje,3.fiziološke promjene u organizmu -vrste1) jednostavna – javljaju se relativno rano nakon rođenja, imaju ih svi ljudi i lako ih je prepoznati a) strah -najvažnije i najčešće, vrste – obični, tjeskoba,briga b) srdžba – neugodno, kratkotrajno ali velikog intenziteta

c) tuga – izrazito neugodno 2)složena – puno ih je, sastavljena su od nekoliko jednostavnih, javljaju se kasnije, teško ih je prepoznati -čuvstvena stanja-razlikuju se po jačini, trajanju i diferenciranosti 1) raspoloženja – ugodna i neugodna, slaba jakost, relativno trajna i umjerena razlikovnost 2) afekti - vrlo velike jakosti, kratko trajanje, jako diferencirana 3) strasti - veliki jakosti, slabije od afekata, vrlo su dugotrajne i diferencirane su -glavne skupine čuvstava1) hedonistička 2) socijalna 3) moralna 4) racionalna 5) estetska -čuvstva se razvijaju po utjecajem dozrijevanja i učenja -čuvstvena zrelost- stanje u kojem osoba očituje čuvstveno ponašanje prikladno za njenu životnu dob značajke- tolerantna prema tuđem mišljenju, prihvaća odgovornost, mirna je, njeguje prijateljstva, svjesna svojih slabosti, može prihvatiti kritiku, ne govori vulgarno -čimbenici koji utječu na čuvstveni razvitak1. utjecaj obitelji i obiteljskih odnosa, 2. društvena okolica, 3. zdravstveno stanje, 4. inteligencija, 5. lišavanje fizioloških potreba -elektrodermalne reakcije – provodljivost struje kroz kožu je bolji u slučaju uzbuđenosti -psihosomatske bolesti- uzrokovane jakim i dugotrajnim čuvstvenim uzbuđenjima -čuvstveni izražaj- način na koji se ponašamo i izražavamo svoja čuvstva -značajke čuvstvenog života1) jačina čuvstava, 2) brzina izmjenjivanja čuvstava, 3) opće raspoloženje, 4) očitovanje, iskazivanje č

Osobnost
-cjelovita, neponovljiva struktura svih psihofizioloških osobina čovjeka, koju karakterizira dosljednost u ponašanju -bitna svojstva: a) cjelovitost , b) posebnost, c) dosljednost ponašanja -crte osobnosti1) karakter – skup moralnih i voljnih svojstava koja odražavaju odnos pojedinca prema sebi, drugima i radu

2) temperament – tipičan način čuvstvenog reagiranja na unutarnje i vanjske podražaje, jako je pod utjecajem nasljeđa (70-80%), i ne može se puno mijenjati, ali može se vježbati -crte temperamenta – introvertiranost, ekstrovertiranost, ambivertiranost 3) tjelesne značajke – ne spadaju izravno u osobnost, glavne vrste koje utječu na osobnost: a) vanjske – morfološke, b) unutarnje- fiziološke 4) interesi – usmjerenost ljudske svijesti i aktivnosti na stavove, predmete, pojave …, bitna svojstva: a)jačina, b)trajanje, c) oblik aktivacije – aktivni i pasivni -vrste interesa: teoretski, gospodarski, estetski, društveni, politički, vjerski 5) stavovi – tendencije pozitivnog ili negativnog reagiranja prema bićima, predmetima a) osobni, b) društveni 6) potrebe – a) biotičke, i b) psihičke ?

Zamjećivanje
-strukturirani doživljaj cjelovitog zahvaćanja predmeta, bića i pojava – proces doživljavanja -čimbenici1. fizikalni- o njima ovisi točnost zamjećivanja, najbolja je srednja jačina podražaja, stupanj organizacije fizikalnih procesa koji djeluje na osjetila može znatno pridonijeti točnosti 2. fiziološki – to je stanje osjetila – zdravlje osjetila, živčani sustav i opće tjelesno stanje utječu na točnost 3. psihološki – motivacija (može iskriviti ako je prevelika), čuvstva (izrazito nepovoljni), utjecaj stavova (mogu znatno utjecati), usmjerenost (snižava), inteligencije (povećava), iskustvo(povoljno) -perceptivne varke- pogrešne zamjedbe nečeg što postoji u prirodi, normalna pojava -halucinacije- uvjerljive zamjedbe nečeg što ne postoji i osoba se ne može uvjeriti u suprotnočimbenici : 1)fizikalni- nepovoljan raspored podražaja u okolici 2)fiziološki – nepovoljno stanje organizma zbog iscrpljenosti ili krivog rada nekog organa 3)psihološki - nepovoljni utjecaj pojedinih psihičkih procesa -metode i tehnike istraživanja u psihologiji odgoja i naobrazbe(1) samopromatranje – u načelu dobra u kombinaciji s još nekim metodama, loša zbog toga što postoji velika doza subjektivnosti, ne mogu se dobiti informacije od male djece, životinja i poremećenih, nema mogućnosti nadzora podataka, utječe na promjenu stanja, najčešće retrospekcija, siromaštvo verbalnih opisa, zahvaćaju samo svjesna vlastita psihička stanja

(2) psihologijsko promatranje – u točno definiranim uvjetima, najčešća metoda - značajke - treba ga unaprijed planirati, definirati cilj, odrediti predmet, mjesto i vrijeme, način prikupljanja podataka, proširivati načelo potpunosti u promatranju (3) psihologijski pokus – pokus je postupak kojim u strogo kontroliranim uvjetima izazivamo neku pojavu u svrhu promatranja i mjerenja – najvrednija znanstvena metoda - značajke – a) mijenjanje i nadzor uvjeta u kojima se pojava zbila, b) mogućnost namjernog izazivanja neke pojave, c) pokusni uvjeti olakšavaju promatranje i mjerenje -faze – 1) podražajna, 2) doživljajna, 3)izražajna - svrha je pokusa utvrditi djeluje li određeni čimbenik na neku pojavu koju nazivamo ovisna varijabla

-istraživačke tehnike- najpoznatija je test – postupak kojim u standardiziranim uvjetima izazivamo određenu pojavu u svrhu mjerenja i vrednovanja, mora imati sljedeće norme: 1.valjanost, 2. objektivnost, 3. pouzdanost, 4. osjetljivost, baždarenost -vrste testova – 1. sposobnosti, 2. osobnosti, 3. znanja -mane- čovjek može lagati , ili se ne poznaje dovoljno - postoje još ankete, intervjui, ljestvice sudova,…

Nastavnik
-mišljenje o važnosti nastavnika u procesu učenja(1) uloga nastavnika je beznačajna – dva stava: a) za rezultate učenja najvažnije su karakteristike učenika b) najvažniji su plan i program (2) uloga nastavnika je izrazito važna – dva stava: a) karakteristike nastavnika su jako bitne, ali one su urođeni talent – kao vrsta umjetnika b) između vještina nastavnika i uspjeha njegovih učenika postoji povezanost, pa se predlaže razvijanje upravo tih vještina -psihologija efikasne nastave-definira dimenzije nastavnikova ponašanja, pokušava utvrditi opće principe što određuju koje će ponašanje izazvati određenu nastavnu klimu, određuju specifične uvjete za pojedine učenike -razredna klima- ponašanje nastavnika uvelike utječe na nju, ogleda se u dimenzijama: 1)socijalna atmosfera, 2) interakcija, 3)atmosfera natjecanja ili suradnje, 4) emocionalna atmosfera -na nastanak pojedine karakteristične klime utječu: 1)osobnost nastavnika, 2) njegova znanja i metode, 3) njegova osobna obrazovna filozofija -ponašanje nastavnika rijetko se može svrstati u „čisti tip“, ovdje se pod klimom najčešće promatra tendencija, ponašanje koje prevladava

-utjecaji oblika razredne klime nisu uvijek isti – ovise o tipu nastave, karakteristikama učenika itd. -rezultati učenja- dvije kategorije: a) kognitivni i motorni rezultati – znanje, vještine, navike koje se mjere ocjenom, testom b) afektivni rezultati – stavovi, motiviranost, interesi, napetost, tjeskoba -kategorije se međusobno isključuju –možemo postići jedne na štetu drugih (npr. u matematici najbolje znanje postigla grupa koja je radila u klimi pritiska , i najviše su mrzili matematiku) -dugoročni rezultati postižu se ako se vodi računa o održavanju i razvijanju interesa za predmet učenja -nastavnik mora naučiti metode, ali i kada ih primijeniti – treba voditi računa o: a)aspekt , dimenziju klime na koju može i želi djelovati b)individualne razlike među učenicima c) neposredne rezultate učenja koje se žele postići d) dugoročne obrazovne ciljeve što se žele postići -osnovni preduvjet postizanja dobrih rezultata učenja jest nastavnikova vještina usklađivanja težine gradiva, metode poučavanja i brzine napredovanja sa sposobnostima i emocionalnim karakteristikama učenika -direktne metode poučavanja (nastavnik predaje) važnije su za niže uzraste, dok su indirektne metode važnije i uspješnije u srednjoj školi i fakultetu -prema Kouninu, svaki nastavnik mora primjenjivati tehnike koje će osigurati: a) obraćanje pažnje – direktno poučavanje b) osiguravanje sudjelovanja svih pojedinaca c) osiguravanje osobne odgovornosti svakog učenika -socijalna atmosferanačin nastavnikova rukovođenja nastavom je način upotrebe autoriteta za donošenje odluka: A) autokratski stil – drži se po strani i iznad grupe, a aktivan je samo kad pokazuje i zadaje zadatke – razvija apatičnu i agresivnu socijalnu atmosferu B) demokratski stil – sve odluke se donose zajednički- demokracija – starija i zrelija djeca bolje C) stil potpune slobode – odrasli rukovodilac ima pasivnu ulogu potpuna sloboda – za malu djecu izrazito nepogodan -atmosfera natjecanja i suradnjea) kooperativna situacija – najbolja b) kompetitivna c)individualistička -emocionalna atmosferaa) atmosfera straha

b) atmosfera dosade i pasivnosti c)atmosfera pasivnog otpora i netrpeljivosti

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful