Univerzitet u Zenici

MEDICINSKI FAKULTET

Ime i prezime studenta: Edmin Hrusto

SEMINARSKI RAD

iz

MEDICINSKE SOCIOLOGIJE

TEMA: DUŠEVNE BOLESTI I/ILI DUŠEVNI POREMEĆAJI

Mentor:

Prof.dr. Zemir Sinanović

Zenica, novembra 2015. godine

SADRŽAJ

1.Uvod....................................................................................................................................3

2.Definicija i historijat............................................................................................................4

3.Vrste duševnih bolesti i/ili poremećaja...............................................................................5

4.Uzroci duševnih bolesti i/ili poremećaja.............................................................................7

5.Prevencije............................................................................................................................9

5.Posljedice i liječenje duševnih bolesti i/ili poremećaja.....................................................10

6.Problem duševnih bolesti i/ili poremećaja u BiH..............................................................11

7.Zaključak...........................................................................................................................13

8.Literatura...........................................................................................................................14

2
Uvod

Opće je poznato da je duševno zdravlje sastavni dio cjelokupnog zdravlja.Ono predstavlja

veoma bitan faktor za pojedinca, obitelj i cjelokupnu zajednicu. Danas su duševne bolesti i
poremećaji mnogo rasprostranjeni kako u BiH tako i u ostatku svijeta. Svi smo u jednoj ili
drugoj formi iskusili mentalne smetnje. To može biti neki blagi simptom kao anksioznost,
ili nešto ozbiljnije kao depresija, suicidne misli, šizofrenija, itd. Tako da je u
svakodnevnici postalo normalno da ulazimo u duševne krize. Zdravstveni problemi mogu
biti fizički, psihološki i/ili duhovni. Kako su psihološki poremećaji veoma uticajni na
cjelokupno zdravlje čovjeka odlučio sam se da malo detaljnije istražim ovu temu kao
student zdravstvenog fakulteta. Naučno je dokazano da većina bolesti koje zadese čovjeka
kao glavno žarište imaju u nekom poremećaju psihičkog života čovjeka. U ovom
seminarskom radu bavit ću se zrocima i poslljedicama duševnih bolesi i/ili poremećaja kao
i na njihov uticaj na pojedinca i ostataka društva. Razne društvene okolnosti imaju veliki
uticaj na psihološko zdravlje čovjeka pa tako ratovi, ekonomske krize i druge loše
društvene okolnosti veoma loše utiču na psihičko zdravlje čovjeka, a samim tim da se sve
psihičke bolesti moraju izraziti i fizički na čovjeku dolazi do raznih patoloških stanja. S
tim da je našu državu ne tako davno zadesio rat, imat cemo priliku vidjeti kakav je uticaj
imao na psihološko zdravlje državljana ove države. Treba još dodatno napomenuti da
različite ovisnosti dovode do duševnih poremećaja i bolesti, jedna od njih veoma izražena
kod mlađih jeste ovisnost o internetu. Razne duševne bolesti i poremećaji su danas veoma
česti pa ukoliko se nekome u porodoici desi teži slučaj veoma je bitno kako će se porodica
i društvo ophoditi prema pacijentu koji je zapao u takvo ili slično stanje. Često kažu da se
ne zna kome je teže u takvim situacijama, prodici ili pojedincu kome se desio slučaj. Tako
da je proces eventualnog oporavka veoma komplikovan i zahtjevan. Kako mnogo faktora
utiče na eventualno javljanje duševne bolesti tako mnogo faktora je bitno i za vrijeme
oprovaka ukoliko je to moguće, jer neke bolesti se nikada ne mogu potpuno zaliječiti kada
je u pitanju psihičko zdravlje čovjeka.

3
Definicija i historijat

Duševna ili mentalna bolest je u najširem smislu svaki poremećaj funkcije mozga koji

utječe na mišljenje, osjećaje ili sposobnost osobe da logički postupa i komunicira sa
okolinom.

Duševna bolest je zdravstveni problem koji u velikoj mjeri utječe na to kako se osoba
osjeća, razmišlja, ponaša i ophodi prema drugim ljudima. Dijagnoza se vrši po standardnim
kriterijima. Termin duševni poremećaj također se koristi kada se govori o tim
zdravstvenim problemima. Problem duševnog zdravlja također utječe na to kako neka
osoba razmišlja, kako se osjeća i ponaša, ali u manjoj mjeri nego što je to slučaj s
duševnom bolesti. Kada pominjemo duševnu bolest treba napomenuti da je su duševne
bolesti i poremećaji usko vezani za psihijatriju. Psihitjatrija jeste grana medicine koja se
bavi zaštitom i unapređenjem mentalnog zdravlja, otkrivanjem i liječenjem psihičkih
poremećaja i bolesti. Ona se razvila kao naknadna grana medicina kao i mnoge druge,
medjutim postoji odredjena razlika izmedju psihijatrije nekada i sada.Hronološki ćemo se
upoznati sa historijskim razvojem psihijatrije. Pa tako kod starogrčkih i starorimskih
filozofa postojalo je mišljenje da duhovne sile vladaju materijalnim svijetom pa su tako sve
osobe koje su se ponašale neuobičajeno tratirale i liječile određenim religijskim obredima
koji su bili zastupljeni tada. Tada je nuobičajeno ponašanje čovjeka imalo prizvuk misitke
pa su smatrali da je čovjek opsjednut zlim demonom, pa su vršili rituale ''istjeravanje
đavola'' na razne naćine od bičevanja do bušenja lobanje.

U srednjem vijeku brigu oko duševnih bolesnika preuzimaju sveštenici. Međutim opet je
bio veliki uticaj teologije pa su duševni bolesnici smatrani koji su pod kontrolom satane,
tako da je mučenje tijela bolesnika tumačilo se kao mučenje samog satane zarobljenog u
njemu. Tek XVIII vijek donosi reforme duševnih bolnica a Filip Pinel uvodi humani
pristup prema oboljelima sa svojim pristupom pacijentima pod nazivom ''moralna terapija''.
Početak XIX vijeka predstavlja doba nastanka modernog medicinskog pristupa u
psihijatriji. Tada dolazi do nekih novih metoda pa tako nastaje terapijski postupak. U XX
vijeku dolazi do pojave velikih terapijskih revolucija u psihijatiriji: psihoterapijske,
organoterapijske i socioterapijske revolucije. Tako da danas one osobe kojima je ovakva
pomoć potrebna prvo prolaze kroz primarna ispitivanja i zatim se osoba šalje u
odgovarajuću ustanovu.

4
Vrste duševnih bolesti i/ili poremećaja

Duševnih bolesti i poremećaja ima raznih vrsta i različitih stupnjeva jačine. Neke od
glavnih oblika duševnih poremećaja i bolesti su:depresija, anksioznost, šizofrenija,
bipolarni poremećaj raspoloženja, poremećaji ličnosti i poremećaji jedenja. Najčešče
duševne bolesti su anksiozni i depresivni poremećaji pa ću o njima nešto više i reći. Nije
slučajna stvar da svatko povremeno doživi snažne osjećaje napetosti, straha ili tuge, to
vremenom preraste u duševnu bolest kada takvi osjećaji postanu tako silni i uznemiravajući
da je oboljelim osobama vrlo teško obavljati svakodnevne aktivnosti kao što su posao,
radnja uobičajnih svakodnevnih radnji, uživanje u slobodnom vremenu i održavanje veza s
drugima. U krajnjim slučajevima osobe s depresivnim poremećajem mogu se dovesti u
stanje da ne mogu ustati se iz kreveta, ostvariti normalnu komunikaciju s drugima ili
fizički voditi računa o sebi. Ponekad osobe s izvjesnim oblicima anksioznih poremećaja
nisu u stanju izaći van iz kuće, ili čak može doći do pojave da upražnjavaju opsesivne
rituale kako bi smanjili strah. Rjeđe su bolesti koje mogu uključivati psihozu. Tu spadaju
šizofrenija i bipolarni poremećaj raspoloženja. ''Osobe koje dožive akutnu epizodu psihoze
izgube dodir sa stvarnošću i vide svijet drugačije nego što je to normalno. Kada kažemo
da vide svijet drugačije onda se misli na to da sami sebi umišljaju životne situacije koje
nemaju veze sa realnošću. Njihova sposobnost da vide smisao u mislima, osjećajima i
svijetu oko sebe ozbiljno je narušena ili čak nemoguća.''1 Psihotična epizoda može
uključivati zablude, kao što je lažan osjećaj krivnje, vlastite veličine ili da ih netko
proganja zbog čega često bježe od kuće. Tu se može raditi o halucinacijama, kada osoba
vidi, čuje, namiriše ili okusi nešto što nije tu. Takođe halucinacije mogu biti izazvane i
alkoholom i drogama međutim to je kratkotrajno. Psihotične pojave oboljelih drugim
ljudima mogu izgledati prijeteće i zbunjujuće. Takvo je ponašanje teško razumjeti ljudima
koji s time nisu upoznati. Zato je veoma bitno širiti edukaciju o ovim bolestima.

Depresija je vrlo učestala bolest, koju je vrlo važno znati prepoznati i suočiti se s njom.
Ova bolest je postala svakodnevnica u savremenom dobu jer savremeni brzi život donosi
mnogo štetnih stvari po duševni život čovjeka. Osnovne karakteristike ove bolesti su

Dr. Robert Torre, ''Prava istina o psihijatriji'', Profil, 2014.

1

5
sniženo, bezvoljno raspoloženje, žalost i beznađe, gubitak osjećaja zadovoljstva, gubitak
snage i energije, javljanje osjećaja neodređenog straha (anksioznosti).

Tu su i osjećaj krivnje, bezperspektivnosti, bezizglednosti, gubitak volje za životom,

razmišljanja o samoubojstvu i pokušaji. Uz to nastupa promjena mišljenja, sna i apetita.
Što donosi do gubitka tjelesne težine, padanje imuniteta. A kada organizam ima slab
imunitet onda nije otporan na raznorazne viruse koje napadaju tijelo i tako čovjek zapada u
razna patološka stanja. Neki smatraju da je depresija na neki način tuga međutim depresija
je više od obične tuge. Međutim, ako se tuga pojavi bez ikakva razloga ili je ona
nesrazmjerna razlogu nastanka, ako ne prestaje ili se ponovno vrati, ako nam je teško
raditi, družiti se, spavati, jednom riječju više se ne možemo veseliti životu, ako smo
izgubili volju za životom onda to više nije neraspoloženje, nije obična tuga, nego depresija.
''Depresija nije osjećaj prolaznog neraspoloženja, ona je bolest koja značajno narušava
svakodnevni život i tako iz dana u dan čovjek sve više i više tone.''2Depresija je ozbiljan
duševni poremećaj, prava bolest koja se mora liječiti. Ona zahtijeva liječenje jer utječe na
cjelokupni život bolesnika, a ako se ne liječi, sve se više pogoršava.

Anksiozni poremećaji (poremećaji straha) je duševni poremećaj kada je poremećen

osjećaj straha pa osoba ima učestali strah od različitih stvari na koje nailazi u svojoj
svakodnevnici. Strah je sasvim normalna emocija koja nam se javlja kada se nađemo u
nekoj opasnosti. ''To je primarna emocija koja nam pomaže da se pripremimo na odbranu
ili bijeg od opasnosti. Različiti strahovi su dio naše svakodnevnice. Kod nekih ljudi dolazi
do poremećaja osjećanja straha pa im to može donijeti poteškoće u svakodnevnim
aktivnostima i radu.''3 Postoji više vrsta anksioznih poremećaja, pa tako imamo
generalizirani poremećaj strahai kod njega osoba stalno očekuje neki zastrašujući događaj
i jako je intenzivan. Zatim druga vrsta je panični poremećaj kod ovog poremećaja osobu
obuzima strah i panika ''kao iz vedra neba''. Posljednja vrsta su fobije i predstavljaju strah
od određenih situacija kao što je strah od visine, uskok rpsotora, neke vrste životinja i dr.
Mnoge osobe pokušavaju izbjeći strah time što izbjegavaju situacije koje bude strah.

D. Milekić, ''Duševne bolesti i neuroze'', Beograd, 2001.

2

http://www.zdravstveni.com/dusevne_bolesti.php
3

6
Izbjegavanje suočavanja sa strahom ne dovodi do poboljšanja, nego naprotiv samo
pogoršava situaciju.Osobe koje pate od odredjenih strahova vrlo često pokušavaju smanjiti
strahove pretjeranom upotrebom lijekova za smirenje, alkohola ili droga. To ni na koji
način ne rješava problem a može izazvati razne druge bolesti ovisnosti.

Šizofrenija je duševna bolest koja oboljeloj osobi onemogućava razlikovanje stvarnih

(realnih) od nestvarnih (nerealnih) doživljaja, ometa logičko razmišIjanje, normalne
osjećajne doživIjaje prema drugim osobama, te narušava njeno društveno funkcionisanje.
''Kod šizofrenih poremećaja dolazi do promjene određenih funkcija mozga. Posljedica
toga su promjene mišljenja, zapažanja i afektiviteta, u globalu, promjene psihe čovjeka pa
tako kao da imamo osjećaj kao da pričamo sa drugom osobom u komunikaciji.''4

Uzroci duševnih bolesti i/ili poremećaja

Duševni poremećaj je rezultat interakcije osobnosti s predisponirajućim i

precipitirajućim čimbenicima.
 
Prvi supredisponirajućičimbenici, to su oni koji čine osobu podložnom ili ranjivom za
razvoj duševnog poremećaja. Oni su obično nekontrolisane prirodne odnosno mi ne
možemo utjecati na te naše osobine koje smo stekli ili naslijedili genetički.

Najznačajniji predisponirajući faktori su:genetski, dobni i spolni.

Genetski (geni ili kombinacija gena daju predispozicijsku dijatezu za duševni poremećaj)

su nešto na što ne možemo utjecati ili smo ih naslijedili ili su se desili genskom mutacijom.
Dobni(adolescencija, involucija, starost) su nešto na što čovjek postepeno nailazi starenjem
prolazeči kroz različite periode života.
Spolni (u kombinaciji s psihosocijalnim čimbenicima) su posljedica različite otpornosti
muškog i ženskog organizma.

''Predispozicijski značaj gena potvrđuju slijedeća opažanja:

4
D. Milekić, ''Duševne bolesti i neuroze'', Beograd, 2001.

7
 1. učestalost shizofrenije je veća u potomaka šizofrenih nego u općoj
populaciji,

2. učestalost bipolarnog afektivnog poremećaja veća je među potomcima

bolesnika od tog poremećaja nego u općoj populaciji,

3. ima sve više dokaza da su i neke vrste demencija hereditarne (nasljedne)''  5

Drugi su precipitirajućifaktori su oni koji provociraju nastanak duševnog poremećaja,

odnosno prethode kliničkim znacima početka poremećaja. 

Precipitirajući su prije svega čimbenici okoline koji proizlaze iz fizičkog i emocionalnog

okruženja osobe:

 različite obiteljske interakcije (ženidba, razvod, rođenje ili smrt u obitelji), 

 interpersonalni odnosi (s prijateljima, susjedima, na radnom mjestu), 
 drugo (financijsko stanje, tjelesna kondicija, bolesti, infekcije, kemikalije, lijekovi,
sredstva ovisnosti, deficiti vitalnih tvari, fizički nedostatak)

Prevencije

http://www.zdravstveni.com/dusevne_bolesti.php
5

8
Prevencije su mjere opreza kako ne bi došlo do duševnih bolesti i poremećaja. Kako se
kaže u narodu ''bolje spriječiti nego liječiti''. Kao što smo se upoznali s nekoliko faktora
koji utječu na razvoj duševnih bolesti. Zdrava isharana je bitna da bi bio jak imunitet
čovjeka a kada je imunitet jak onda je organizam otporniji na sve bolesti pa tako i na
duševne. Osim ishrane veoma je važno naučiti nositi se sa psihički teškim situacijama koje
nam donosi svakodnevni život. Veoma je važno naučiti ignorisati zasičene psihičke
situacije koje izazivaju ne samo duševne bolesti već i razna oboljenja kardio-vaskularnog
sistema. Znamo da je preporučena tjelesna aktivnost i vježbe kao prevencija za sve bolesti
tako je i za duševne bolesti. ''Prije više od 2 500 godina otac medicine, Hipokrat, rekao
je : “Svi dijelovi tijela koji su u funkciji, ako se primjereno koriste i vježbaju radom, dobro
se razvijaju, ostaju zdravi i stare sporo, ali ako nisu u uporabi postaju skloni bolesti,
zaostaju u rastu i brzo stare.“. Dakle već je stoljećima poznato da je fizička aktivnost
jedan od najvažnijih koraka u poboljšanju zdravlja. Nepravilan način ishrane i manjak
fizičke aktivnosti glavni su faktori rizika za nastanak kroničnih bolesti.''6Gotovo da ne
postoji osoba koja barem jednom u životu nije svoj bijes, nezadovoljstvo ili tugu riješila
kroz trčanje, plivanje ili odlazak u dugu šetnju kako bi se smirili i „ispuhali“. Razlog tome
je instinktivna želja za boljim raspoloženjem. To se upravo i događa u našem tijelu. Naime,
tijekom napornih aerobnih treninga dolazi do otpuštanja endorfina, hormona koji
predstavlja „hormon sreće i zadovoljstva” koji izaziva dobro raspoloženje.Navike koje
razaraju naše međuljudske odnose i utiču na duševno zdravlje su kritizerski stav,
okrivljivanje drugog, žaljenje, prigovaranje, prijetnje, kažnjavnje, podmićivanje isto kao i
nagrađivanje kako bismo kontrolisali drugog, itd. Mogu još nabrajati ili je pametnije da se
zaustavim, jer ako bismo se suzrdžali i od ovih navedenih bili bismo na dobrom putu ka
duševno zdravom životu.

Posljedice i liječenje duševnih bolesti i/ili poremećaja

Ema N. Gruber, ''Zdrav život obitelji bolesnika'', Popovača, 2009.

6

9
Svaka bolest ima svoju posljedicu kako po pojedinca tako i po društvo koje ga okružuje.
Međutim posljedice koje ostavljaju duševne bolesti su drugačije i potrebno je mnogo
strpljenja i razumijevanja za ovu vrstu oboljenja. Većina duševnih bolesti može se
učinkovito liječiti. Važno je prepoznavanje ranih znakova i simptoma duševne bolesti kao i
rano učinkovito liječenje. Što se god ranije počne s liječenjem to su bolji rezultati.Rijetko
je moguće da se osoba s duševnom bolesti riješi simptoma sama snagom svoje volje.
Takvo nešto tvrditi ni u kom slučaju ne pomaže.Osobama s duševnom bolesti potrebno je
isto razumijevanje i podrška koji se daju osobama s fizičkim bolestima. Duševna bolest
nije ništa drugačija – to nije bolest zbog koje se treba neko drugačije gledati. Tako da
medicinske sestre s istom pažnjom treba da brinu i o duševnim bolesnicima kao i o svakim
drugim. Jedna od veoma negativnih posljedica duševnih bolesti jeste ''skretanje s pravog
puta'' odnosno osobe s ovim poremećajima obično traže utjehu u nečemu drugom pa tako
zapadnu u još veće probleme. Pa tako osobe s duševnom bolesti mogu biti podložne
štetnom konzumiranju alkohola i drugih droga.To može zakomplicirati liječenje, tako da je
važno da se provede uspješna kontrola konzumiranja alkohola i drugih droga prilikom
početka procesa oporavka.

''Kod oporavka kod duševnih bolesti imamo nekoliko opcija ali najbolji efekat je kada se
kombinuju te opcije. U svakodnevnom životu treba primjenjivati tehnike meditacije i/ili
relaksacije, redovno vježbanje, pravilno se hraniti. Uz pomoć psihoterapeuta treba u
svakodnevnom životu aktivno mjenjati sliku o samome sebi, navike i ponašanja na
području samopouzdanja, aktivno se zalagati za sebe, mjenjati pogrešna, negativna i
štetna uvjerenja, podizati emocionalnu inteligenciju i sl.''7 U slučaju napada panike treba
primjenjivati tehnike desenzitizacije (smanjenja osjetljivosti), kako u mašti (meditaciji),
tako i u stvarnom životu.Učinkovito liječenje može uključivati lijekove, kognitivne i
bihevioralne psihološke terapije, psiho-društvenu potporu, rehabilitaciju psihijatrijske
onesposobljenosti, izbjegavanje različitih čimbenika rizika, kao što su štetno uzimanje
alkohola i drugih droga. Od lijekova najčešče se koriste antipsihotike, antidepresivi, anti-
anksioznost madication, stimulansi i raspoloženja stabilizaciju lijekovi.Dok psihoterapija
(vrsta savjetovanja) rješava emocionalnu reakciju na mentalne bolesti. To je proces u

D. Milekić, ''Duševne bolesti i neuroze'', Beograd, 2001.

7

10
kojem obučeni stručnjaci za mentalno zdravlje će pomoći ljudima nositi se s njihovom
bolesti, prave strategiju zarazumijevanje i rješavanje njihovih simptoma, misli i ponašanja.
Vrste psihoterapije koje se često koriste s oboljelim podržavaju, kognitivno-bihevioralna,
međuljudska, skupna i obiteljska terapija. Kada su djeca u pitanju onda se prave kreativne
terapije koje su spoj dječije igre i terapije. Na slici je prikazan primjer skupne terapije.

Problem duševnih bolesti i/ili poremećaja u BiH

Kao što smo se već upoznali u predhodnom dijelu rada da postoje mnogi faktori koji utiču
na pojavu duševnih bolesti, jedan društveni koji je i najviše uticao na građane Bosne i
Hercegovine jeste rat koji se dogodio prije dvadesetak godina. S obzirom da smo svi
upoznati sa strahotama koje su preživjeli građani ove države nije teško zaključiti da se
posljedice rata osjete i dan danas. Za vrijeme rata građani su bili pod velikim stresom pa je
bila česta pojava šizofrenije a s obzirom na ratna dešavanja oporavak je bio veoma težak ili
čak nemoguć. Međutim i dvadeset godina poslije osjete se posljedice tih nemilih
dešavanja. Jer kao što smo rekli nije svačiji organizam istog stepena otpora pa tako razne
slike koje su vidjele se u ratu dovele su do pojave duševnih bolesti i poremećaja. Naravno
nije izuzetak da su neke bolesti izašle na površinu i nakon određenog vremena jer su

11
tihinjale u ljudima i smo malo veći duševni stres u savremenom dobu bi prelilo čašu već
nakupljenog iz rata.

''Savremena BiH po broju mentalnih bolesti i/ili poremećaja nalazi se na 8. mjestu u

Evropi od kojih je potpuno hospitalizirano 6,97% . Duševni poremećaji se rijetko navode
kao uzrok smrti. U ukupnom mortalitetu 2009. godine u BiH nalazila se na 11. mjestu s
udjelom 0,9% (472 umrli). Najučestalije dijagnostičke podskupine u skupini duševnih
poremećaja 2009. godine bile su šizofrenija, šizotipni i sumanuti poremećaji (10.732
hospitalizacije), te duševni poremećaji uzrokovani uzimanjem psihoaktivnih tvari (7.652),
slijede neurotski, vezani uz stres i somatoformni poremećaji (4.977) te afektivni
poremećaji (5.123 hospitalizacije).'' 8

Zaključak

http://www.radiosarajevo.ba/duševne-bolesti-u-bih.html
8

12
Kroz ovo djelo provlači se stalno pitanje kako dolazi do, kako se ponašati i odnositi prema
duševnim bolestima. Iako je teško dati stopostotno tačan odgovor na pitanje nastanka ove
vrste poremećaja ipak je usavršen tretman i proces liječenja. Možemo zaključiti da ako je
predodređenost za razvoj bolesti vrlo jaka, tada postoji velika mogućnost da će se neka
duševna bolest javiti i bez nekog vanjskog povoda. Kada kažemo predodređenost mislimo
na faktore na koje ne možemo utjecati kao što su genetika i starost. Neke osobine
jednostavno naslijedimo i one se vremenom razviju do određenog stupnja kada se počinju i
psihički izražavati dok sa starenjem naravno da slabe i naše organi. Zatim može se donijeti
zaključak da je duševna polest kao i svaka druga bolest i prema njoj moramo posvetiti
punu pažnju i tretman kao prema svakoj drugoj bolesti. Mi kao budući zdravstveni radnici
trebamo naučiti kako se približiti takvim slučajevima i kako uspješno s njima zajedno
postepeno prolaziti kroz terapiju ukoliko je teži oblik oboljenja u pitanju. Međutim nije
samo bitan odnos pacijent - njegovatelj, veoma je bitno ponašanjei razumijevanje porodice
pa i društva. Svjedoci smo kako danas u našoj državi društvo razmišlja o toj skupini ljudi
koji imaju te poteškoće. Bez obzira na to što država nema sluha za općenito ulaganje u
medicinu a kamo li u ovu granu medicine mislim da društvo treba promijeniti stav koje je
zauzelo u pitanju ovog problema. Ali da se vratimo na odnos porodice i bolesnika, podrška
porodice je od izrazitog značaja. Mišljenja sam da potrebno je otvoriti oči pred ovim
problemom jer se duševno oboljenje može liječiti kao i svaka druga bolest. Nije sramota
ako u obitelji imamo duševno oboljelih osoba jer samo na pravi i konrketan pristup
možemo riješiti problem. Potrebno je povečati edukaciju o ovoj grani medicine u našoj
državi jer na zapadu skoro svaka porodica ima svog porodičnog psihijatra dok u našem
društvu je sramota otići kod psihijatra jer te odmah proglase ''luđakom''. Treba već jednom
staviti tačku na tu rečenicu koja govori da duševna bolest nije nikakva sramota i da sve
predrasude o duševnim bolesnicima trebaju prestati. Jer treba čovjek uvijek biti svjestan
činjenice da se može i on psihički razboliti. Još je važno spomenuti da duševna bolest ne
smanjuje inteligenciju i da su i ti ljudi sposobni raditi samo im trebamo dati podršku i
šansu.Zaključak je jasan – društvo, kao i svake druge bolesnike, i one duševne prvenstveno
treba razumjeti, jer bez razumijevanja njihovog stanja svaka terapija ili medicinski
postupak nakon nekog vremena postaje uzaludan.

LITERATURA

13
1. Dr. Robert Torre, ''Prava istina o psihijatriji'', Profil, 2014.
2. Ema N. Gruber, ''Zdrav život obitelji bolesnika'', Popovača, 2009.
3. D. Milekić, ''Duševne bolesti i neuroze'', Beograd, 2001.

WEB:
 http://www.plivazdravlje.hr/tekst/clanak/16187/Sto-je-depresija.html
 http://www.medwob.com/hr/2014.html
 http://www.medwob.com/hr/1790.html
 http://savetovaliste.nshc.org.rs/depresija.htm
 http://www.psihoterapija-ordinacija.si/sl/dusevne-motnje/motnje-
razpolozenja/70-depresija.html
 http://djecja-psihijatrija.hr/depresija-u-djecjoj-i-adolescentnoj-dobi/
 http://www.mojezdravlje.net/Bolesti/218/dusevne-bolesti-i-stanja-bolesti-
ovisnosti/Shizofrenija.aspx
 http://www.psihijatrija.com/psihijatrija/STIGMA.htm
 http://prirodnilijek.covermagazin.com/?cat=12
 http://www.zdravstveni.com/dusevne_bolesti.php
 http://www.medicinski-leksikon.info/znacenje/dusevne-bolesti.html

14
 KOMENTAR:

Potpis studenta: Potpis profesora:

______________________ _______________________

15