MARKO DRAGIĆ

POETIKA I POVIJEST HRVATSKE USMENE KNJIŽEVNOSTI
(FAKULTETSKI UDŽBENIK)

AKADEMSKA GODINA 2007/08.

Izdavač: Filozofski fakultet, Sveučilišta u Splitu Sinjska 2, 21.000 Split, Republika Hrvatska Tel. 021 384 144, www.ffst.hr Predsjednik Povjerenstva za izdavačku djelatnost: Doc. dr. sc. Ivan J. Bošković Odgovorni urednik: prof. dr. Josip Milat Recenzenti: Prof. dr. sc. Stipe Botica Doc. dr. sc. Ivan Bošković Prof. dr. sc. Boris Škvorc Grafička obrada: Josip Dragić, dipl. iur., Jozo Kraljević, prof. Lektori: Jozo Kraljević, prof., Helena Dragić, prof. Datum postavljanja na mrežu: Podatak o izdanju: 1. izdanje Dostupno u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem:

ISBN-13: 978-953-7395-16-2

2

KAZALO
UVOD .............................................................................................................................. 11 I. LIRSKA POEZIJA..................................................................................................... 14 1. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA.............................................................. 15 SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA................................................................ 16 HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE KULTURE ...................................................................................................................... 18 ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE)..................................................................... 23 1. MITSKE PJESME................................................................................................. 24 2. OBREDNE PJESME............................................................................................. 26 KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME .......................................................... 27 JURJEVSKI OBREDI I PJESME ..................................................................... 33 LADARSKI OPHODI I PJESME ...................................................................... 37 KRALJIČKI OPHODI I PJESME ..................................................................... 44 DODOLSKI OPHODI ......................................................................................... 51 IVANJSKI OBREDI I PJESME ........................................................................ 56 3. POSLENIČKE PJESME ...................................................................................... 62 4. POVIJESNE PJESME .......................................................................................... 72 5. LJUBAVNE PJESME ........................................................................................... 79 NARICALJKE (TUŽBALICE, TUŽALJKE)..................................................... 99 RODOLJUBNE PJESME................................................................................. 102 6. ROMANCE .......................................................................................................... 103 7. BALADE............................................................................................................... 108 7.ŠALJIVE PJESME............................................................................................... 126 9. BEĆARAC, GANGA........................................................................................... 127 VJERSKA USMENA LIRIKA................................................................................... 128 1. ADVENTSKI I BOŽIĆNI OBIČAJI I PJESME.............................................. 129 BADNJAK .......................................................................................................... 138 BOŽIĆ................................................................................................................. 142 NOVA GODINA, MLADO LITO, POČELO ................................................... 147 SVETA TRI KRALJA ........................................................................................ 148 2. KORIZMENE I USKRSNE................................................................................ 151 POKLADNA NEDJELJA.................................................................................. 152 ČISTA SRIJEDA ............................................................................................... 153 KORIZMA .......................................................................................................... 153 SVETI GRGUR ČUDOTVORAC (GRGUREVO, 12. ožujka)....................... 154

3

SVETI JOSIP ..................................................................................................... 155 KRIŽIĆANJE..................................................................................................... 156 CVJETNICA ...................................................................................................... 157 VELIKI ČETVRTAK ......................................................................................... 159 VELIKI PETAK ................................................................................................. 162 VELIKA (BIJELA) SUBOTA ........................................................................... 169 USKRS (VAZAM) .............................................................................................. 173 UZAŠAŠĆE (SPASOVDAN)............................................................................. 175 DUHOVI............................................................................................................. 176 3. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME ................................................... 177 4. PRENJA (NADMETANJA) ............................................................................... 179 5. VERSIFICIRANE LEGENDE........................................................................... 182 6. ROMARSKE PJESME ....................................................................................... 194 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 196 II. EPSKA POEZIJA ................................................................................................... 204 SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA................................................................ 205 HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU ..... 209 MARKO KRALJEVIĆ................................................................................. 213 JURAJ KASTRIOTIĆ (SKENDERBEG, IVANBEG)................................. 213 BUGARŠĆICE......................................................................................................... 234 TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA .................................... 235 MAJKA MARGARITA ...................................................................................... 235 PREVOĐENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE ........................... 242 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 244 III. PRIČE (PRIPOVIJETKE)................................................................................... 248 NAZIVLJE.................................................................................................................... 249 SVJETSKE USMENE PRIČE.................................................................................... 249 HRVATSKE USMENE PRIČE.................................................................................. 253 MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIČA....................................... 258 1. BAJKA .................................................................................................................. 259 2. BASNA .................................................................................................................. 270 3. PREDAJA............................................................................................................. 272 POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU ............................... 274 DREVNI GRCI ........................................................................................... 274 ILIRSKO I RIMSKO DOBA ....................................................................... 275 Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan .................................................. 287 SVETI VLAHO (BLAŽ), ZAŠTITNIK DUBROVNIKA.................................... 293 PRENOŠENJE MOĆI SVETOGA DUJMA................................................... 293 STAROHRVATSKO DOBA ..................................................................... 298 Kraljica Buga ................................................................................... 298 Kraljica Tuga ................................................................................... 299

4

EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE NARODNIH VLADARA (925.-1463.).............................................................. 300 SVETI DONAT ........................................................................................................ 301 KRALJ TOMISLAV .................................................................................... 301 SVETI IVAN TROGIRSKI .......................................................................... 303 DMITAR ZVONIMIR ................................................................................. 303 VLADIMIR.................................................................................................. 305 KRIVOVJERSTVO ..................................................................................... 307 MISIONARI ................................................................................................ 310 SVETI NIKOLA TAVELIĆ ......................................................................... 311 MLETAČKA OKUPACIJA HRVATSKE................................................ 313 SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI................... 314 Kulin ban .......................................................................................... 314 Prijezda I., ban bosanski................................................................. 315 Stipan Tvrtko, kralj Bosne, Srbije i Zapadnih zemalja.............. 316 Dabišino proročanstvo .................................................................... 317 Hrvoje Vukčić Hrvatinić, vojvoda splitski i ban hrvatski i dalmatinski ....................................................................................... 318 HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA...................................................... 320 Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici .............................. 321 OSMANSKA OKUPACIJA ...................................................................... 322

Radakova izdaja Bobovca ........................................323 Potjera za bosanskim kraljem ..................................324 Predaja kralja Stipana Tomaševića .........................324 Smaknuće kralja Stipana Tomaševića......................325 Pad Bosne.................................................................327
POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA, KATARINA KOSAČA ........ 329 BORBE PROTIV OSMANSKE, MLETAČKE I UGARSKE OKUPACIJE.............................................................................................. 334 Legendarna obrana Đurđevca ....................................................... 339 Vođa Seljačke bune, Matija Gubec ............................................... 343 Petrica Kerempuh............................................................................ 345 Ivo Senjanin...................................................................................... 345 HAJDUCI I USKOCI................................................................................ 348 Mijat (Mihat, Mijovil) Tomić......................................................... 351 Knezovi i vitezovi Vučkovići........................................................... 357 Obrana Splita ................................................................................... 358 Mila Gojsalić .................................................................................... 358 Stojan Janković................................................................................ 361 EPOHA OSMANSKE VLADAVINE ............................................................... 363 PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI I DRUGI TURSKI ZULUMI .................. 377 PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEČOM 1683. G., OSLOBAĐANJE HRVATSKE................................................................. 393

Oslobođenje Poljica .................................................394 Oslobođenje Požege.................................................395 Oslobođenje Vrgorca...............................................396 5

Oslobođenje Sinja....................................................397
Roša harambaša............................................................................... 401 FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE................. 406 Ban Josip Jelačić Bužimski............................................................. 409 Andrijica Šimić ................................................................................ 411 HERCEGOVAČKI USTANAK ................................................................ 414 ETIOLOŠKE PREDAJE................................................................................... 415 ESHATOLOŠKE PREDAJE ............................................................................ 426 MITSKE PREDAJE .......................................................................................... 429 DEMONOLOŠKE PREDAJE........................................................................... 436 PRIČANJA IZ ŽIVOTA .................................................................................... 444 4. LEGENDA............................................................................................................ 448 LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA........................................................ 448 SVETI VALENTIN............................................................................................ 455 5. NOVELA .............................................................................................................. 457 7. ANEGDOTA............................................................................................. 465 7. SITNI OBLICI (ŠALA I VIC) ............................................................................ 468 LITERATURA ............................................................................................................. 472 IV. DRAMA (FOLKLORNO KAZALIŠTE) .......................................................... 479 POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALIŠTA ................................... 480 KAZALIŠTE LUTAKA.......................................................................................... 484 SVADBENI OBIČAJI............................................................................................. 485 MASKIRNI OPHODI ............................................................................................. 488 LITERATURA ............................................................................................................. 501 V. RETORIČKI (GOVORNIČKI) OBLICI............................................................. 503 BASMA (BAJALICA, EGZORCIZAM, ZAKLINJANJE).................................... 504 2. ZDRAVICA............................................................................................................... 511 3. BROJALICA (BROJILICA, NABRAJALICA)................................................... 514 4. BRZALICA ............................................................................................................... 516 5. BLAGOSLOV/ MOLITVA..................................................................................... 517 6. KLETVA ................................................................................................................... 520 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 522 VI. MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE, ZAGONETKE) .................................. 524 POSLOVICE................................................................................................................. 525 LITERATURA ............................................................................................................. 535 ZAGONETKE .............................................................................................................. 536 LITERATURA ............................................................................................................. 539 BILJEŠKA O AUTORU.............................................................................................. 553

6

Prema tome, dakle, braćo, budite postojani i držite predaje kojima smo vas poučili bilo usmeno, bilo pismom! Naređujemo vam, braćo, u ime Gospodina, Isusa Krista, da se klonite svakoga brata koji neuredno živi i ne drži se predaje koju ste od nas primili. SVETI PAVAO (2 Sol 2, 15) Priče su Ljudi. Zovite ih da žive s vama. Ako ćete biti dobar domaćin naučit će vas svemu što znaju. Dat će vam do znanja kada se spremaju otići. Tada ćete ih predati nekome drugome. PRIPOVJEDAČ IZ INDIJSKOG PLEMENA KRI Quid proficit in literis, et deficit in moribus plus deficit quam proficit. Tko napreduje u znanju (nauci), a nazaduje u običajima, više nazaduje nego napreduje. LATINSKA POSLOVICA Pjesme naše pjevaju junaštvo i ljubav, naravni duh u njima živi. Ne znadu zlatna pera onako pisati, kako javorove gusle gude . . . Ne leži naša vila u velikim posteljama, kod gospodskih trpeza ne sjedi: žedna i gladna trči kroz gore i što više trpi, sve ljepša postaje, i glas njezin puniji izlazi iz prsiju golih i hlepećih. Pjesme su povijest naša, u njima tražimo dobro i zlo svoje. Drugi puci štiju ih, prevode i čude se njima, a mi ih se sramimo i još ismijavamo svojim prosvijećenim barbarstvom. Pokupimo braćo, pokupimo svoje blago, prije nego ga vjetar vremena ne pogubi. Hljeb je iz zemlje, lijepost iz puka: puk nam je otac, a zemlja majka naša. NIKOLA TOMASSEO, ISKRICE III; XVIII. (ZLATNA KNJIGA HRVATSKE NARODNE LIRIKE, SASTAVIO KREŠIMIR MLAČ) 7

U puku stoji prava sila naroda, on je od svega naroda najviše spojen sa zemljom, a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti, ni sve sile svijeta neće narod krenuti s puta kojim udariti mora; zaman su sve tuđe spletke, zaman su vanjski pokušaji da navuku narod na svoje – on stoji čvrsto kao dub, jer je dubu silan korijen, a taj korijen je puk. (…) al dobro je da narod sam zaviri u dušu, da otvori krvavu knjigu minulih dana, jer je prošlost vazda zrcalom sadanjeg doba. Dobro je da narod sazna gdje je zgriješio i posrnuo, gdje li se proslavio i podičio. To neka mu je naukom za buduća vremena. AUGUST ŠENOA, NAŠA KNJIŽEVNOST; SELJAČKA BUNA Bosanske kasabe i varoši pune su priča. U tim ponajčešće izmišljenim pričama krije se, pod vidom nevjerojatnih događaja i maskom često izmišljenih imena, stvarna i nepriznavana povijest toga kraja, živih ljudi i davno pomrlih naraštaja. To su one orijentalne laži za koje turska poslovica veli da su istinitije od svake istine. Te priče žive čudnim skrivenim životom. […] Za bosansko dijete mitovi i legende imaju moć majčinog mlijeka, nešto tajanstveno i stravično, što postojanje nosi sa sobom, ulazi u nas u obliku drevnih predaja. IVO ANDRIĆ NA DRINI ĆUPRIJA Legende izdržavaju probu vremena bolje nego prava povijest. RICHARD CAVENDISH Slušajući dalmatinske klape shvatio sam da hrvatski narod ima dušu koju treba znati pokazati svijetu.(...) PABLO COELHO

8

Poštovane studentice i studenti; čitateljice i čitatelji, Pred vama je dio duhovnosti naših davno upokojenih pramajki i praotaca kojima su mnoge devet stoljetne okupacijske vlasti htjele iskriviti i zatrti pamćenje i postojanje. Međutim, naši su hrabri predci kroz višestoljetne mnogobrojne progone, patnje i stradanja, stvarali svoju kulturu i usmenu književnost, pamtili je, brusili i, hrvatskim narodnim jezikom, s koljena na koljeno prepričavali svojemu potomstvu. Nijedna sila nije mogla uništiti narodno pamćenje i usmenom komunikacijom je velik broj pjesama, priča, drama, poslovica, zagonetaka, retoričkih oblika, običaja, ophoda i obreda sačuvan do naših dana. Mnoga sam kilometarska bespuća propješačio sa svećenicima ili uglednim ljudima. Naslušao sam se mnogih ljudskih sudbina, divio se plemenitosti, izdržljivosti, dostojanstvu, ponosu, vjeri i optimizmu sugovornika. Neke sam predaje dobio pismom poput onih od velikog autoriteta u Bosni i Hercegovini, dr. fra Ignacija Gavrana; neke faksom. Nekoliko su mi puta nepoznati ljudi u ured donijeli priče iz svoga kraja. U ovoj knjizi je stotinjak izvornih suvremenih zapisa, koji se prvi put publiciraju. (Osamdeset je tih zapisa iz Republike Hrvatske, dvadesetak iz Bosne i Hercegovine te šest iz Crne Gore.) To narodno blago prvi put se publicira u ovom udžbeniku. Zapisi su podjednako nastajali i u ruralnim i u urbanim krajevima, a među njezinim prenositeljima ima ih od bezpismenih do fakultetski obrazovanih, kao i poslovnih ljudi, uglednih umjetnika, svećenika, sveučilišnih profesora i dr. Različite su životne dobi i ima ih od malodobnih do stogodišnjih. Većina zapisa nastala od 2001. do 2008. g. To su zapisi koje smo bilježili ja i studenti kojima sam bio mentor pri pisanju seminarskih i diplomskih radova. Mnogo je tih zapisa snimljeno. Unatoč iznimnom bogatstvu, raznovrsnosti i višestrukim vrijednostima, hrvatska tradicijska kultura i književnost, nedostatno su istraženi. Razlozi tomu su višestruki: surove povijesne okolnosti, sustavno zatiranje i iskrivljivanje narodnoga pamćenja od devet stoljetnih okupacijskih vlasti, zabranjivanje vjere i svega što je činilo vjerski i nacionalni identitet, snažno upletanje komunističke ideologije na znanost i kulturu. Usmena književnost sadrži višestoljetne i višemilenijske pouke i poruke. Namjena usmene književnosti je utilitaristična, didaktična i edukativna. Njezine su estetske, edukativne i didaktične vrijednosti iznimne. Ta je književnost, dakle, općedruštveno korisna. Velik je značaj 9

hrvatske tradicijske kulture i književnosti u očuvanju nacionalnoga i vjerskoga identiteta Hrvata kao i poštivanja drugih naroda s kojima žive Hrvati. U ovim je vremenima najveća opasnost, po tradicijsku kulturu i usmenu književnost, potrošački mentalitet življenja. Zato je civilizacijski čin izvorno sakupljati i snimati usmeno-književne oblike i narodne običaje kako bismo ih oteli od zaborava i sačuvali za naše potomstvo. To je opći trend u razvijenom svijetu kojega smo dijelom. Neznanje je najveća opasnost po čovjeka, narod i čovječanstvo. Narod koji nema svoje tradicije i nije narod. Stoga, duhovnu i materijalnu baštinu treba poznavati i iz njih učiti. U toj su baštini naši korjeni i povijest naša, a narod koji ne poznaje svoju povijest osuđen je na njezino ponavljanje. *** Iskazujem zahvalnost svim mojim kazivačicama i kazivačima, od kojih mnogi nisu više među nama, a neki su bili prisiljeni napustiti pradjedovska ognjišta i raseliti se po svijetu. Mojim studenticama i studentima, njihovim kazivačicama i kazivačima izražavam najveću zahvalu. Velika zahvala pripada i mojim sponzorima, posebice, Optima I. D. Mostar. Neizmjerna zahvalnost pripada mojim profesorima: dr. Stipi Botici, pok. dr. Josipu Kekezu, dr. Anti Franiću i drugima. Posebnu zahvalnost iskazujem svojoj obitelji: supruzi Kati i djeci: Josipu, Heleni i Mariji. Svi su oni dionici ove duhovnosti.

U Mostaru, 23. kolovoza 2008. godine

prof. dr. sc. Marko Dragić

10

UVOD
Književnost svjedoči o životu ljudi, naroda i čovječanstva. Usmena je književnost najstarija i najdugotrajnija vrsta književnosti. Usmena lirika, epika, drama kao i poslovice i zagonetke postoje od agrafijske etape ljudske duhovnosti i tradicija su pisanoj književnosti. Renesansa je epoha u umjetnosti koja obnavlja vrijednosti antičke grčke i rimske civilizacije. Od humanizma i renesanse pozornost se pridaje i običnim ljudima. U renesansi se javlja velik ineteres za narodnom književnošću. Michel de Montaigne (1533.-1592.) bio je oduševljen narodnom poezijom. Od njegova je vremena naziv narodna književnost. Jak je utjecaj usmene književnosti i na renesansnu i baroknu književnost. Pisci su stvarali svoja djela po uzoru na usmenu književnost ili su u svoja djela inkorporirali usmenoknjiževne oblike. U XVIII. st. javlja se interes za sustavnijim sakupljanjem, zapisivanjem i proučavanjem usmene književnosti. Johan Gottfried Herder (1744.-1803.) objelodanio je 1778. g. svoje djelo Volkslieder (Narodne pjesme). Drugo izdanje toga djela objavljeno je u Leipzigu 1778./1779. pod naslovom Stimmen der Völker in Liedern (Glasovi naroda u pjesmama). Herder je u te svoje zbirke uvrstio Goetheov prijevod Hasanaginice kao i tri pjesme iz Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga (1756., 1759.) fra Andrije Kačića Miošića. Od kraja 18. stoljeća u vrijeme uvođenja homerologije za usmenu književnost uvodi se naziv anonimna književnost. William Thomas 1846. godine sugerirao je naziv folklor – narodno znanje. Roman Jakobson i Petra Bogatirjeva u svom članku Folklor kao naročit oblik stvaralaštva usmenu književnost od pisane razlikuju upravo po postojanju folklora. U naše vrijeme naziv neofolkloristika poistovjećuje izvedbu i djelo. Mnogi povjesničari, filozofi, etnolozi i antropolozi navode da su Hrvati iz svoje izakarpatske prapostojbine u današnje domovine donijeli jedino svoju tradicijsku kulturu. Odjeci te kulture opažaju se u suvremenim zapisima obrednih lirskih pjesama koje su pjevale Kolede, Ladarice, Kraljice, Dodole (Prporuše, Preporuše) kao i u obrednim pjesmama koje su se izvodile uz Božić, Jurjevdan (23. travnja), Ivandan (24. lipnja) i dr. U Hrvatskoj se početkom 20. stoljeća, za vrijeme dominacije Seljačke stranke predvođene braćom Radić, usmena književnost nazivala 11

piše da narodne usmene umotvorine treba zapisivati “onako kako izviru iz ustiuh naroda”. VI. U Hrvatskoj se naziv narodna književnost u službenoj uporabi zadržao do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća. Usmeno-književni sustavi se. Lirska poezija. a Stanko Vraz u Kolu 1842. posebice u poglavljima Usmene epske pjesme i Povijesne predaje. treći su pisali po uzoru na usmenu književnost. Općenito se može reći da je osamostaljenjem Republike Hrvatske snažno porastao interes za tradicijskom kulturom i književnošću. dolaziti do nužnih ponavljanja u različitim poglavljima. Sustav usmene književnosti čine: I. pučku i usmenu književnost treba razlikovati. teologija. Pomoćne su znanosti za proučavanje te vrste književnosti: etnologija. sociologija. Epska poezija. IV. četvrti su izvorno zapisivali usmeno-književne primjere. Najčešći su pristupi proučavanju usmene književnosti monogenetski i poligenetski. Stotinjak 12 . također. psihologija i dr. II. a u Engleskoj folklorna književnost. Stoga će u ovom djelu. U naprednom svijetu tradicija se poštuje. radi lakšega snalaženja. Retorički (usmenogovornički) oblici. povijest. drugi su se nadahnjivali usmenom književnošću i tako stvarali djela trajne umjetničke vrijednosti. Priče (pripovijetke). V. Jedni su pisci zapisivali usmeno-književne primjere i inkorporirali ih u svoja djela. Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. g. njeguje i prezentira. antropologija. Drama (folklorno kazalište). Do sada se uobičajilo misliti kako je usmena književnost nastajala u zabačenim ruralnim (htjelo se kazati zaostalim) mjestima. Neki su je povjesničari književnosti nazivali pučkom književnošću. Svaki taj sustav može se klasificirati na više vrsta i podvrsta. međusobno prepleću. Međutim. U uporabi je bio i naziv tradicionalna književnost. čuva. III. zagonetke). arheologija. Mikrostrukture (poslovice. Josip Kekez je ta pravila nazvao HektorovićVrazovim zakonom.seljačkom književnošću. U Njemačkoj je i danas takav naziv. Odnos spram tradicije civilizacijski je čin. Prvi hrvatski značajniji folklorist Petar Hektorović ukazao je na nužnost zapisivanja usmenoknjiževnih oblika.

zorno svjedoči vitalnost hrvatske usmene književnosti. brušena i prenošena hrvatskim jezikom. a o svemu navedenom zorno svjedoče sljedeće stranice. koji se prvi put publiciraju u ovoj knjizi.izvornih suvremenih zapisa. stoljećima i milenijumima pamćena. Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. Hrvatska usmena književnost. Hrvatska tradicijska kultura i književnost svjedoče četrnaest stoljetnu ukorijenjenost Hrvata u europskoj kulturi i civilazaciji. Ta je književnost tradicija pisanoj književnosti. bila u izvedbi. ima najveće zasluge za očuvanje hrvatskoga nacionalnoga i vjerskoga identiteta. 13 . Najveći su velikani pisane književnosti stvorili djela trajne umjetničke vrijednosti nadahnuvši se na vrelu tradicijske kulture i književnosti. pripovijedana.

I. LIRSKA POEZIJA 14 .

8. Kosidbene. 3. 6.Vukarske. Jurjevske. 7. Adventske i božićne pjesme. Šaljive pjesme. Prvosvibanjske. 9. Pjesma siročeta umrloj majci. Zaruke. Pastirske. Život u braku. natpjevavanja (dvostihovi). Naricaljke (tužbalice). Molitvene usmene pjesme. Uspavanke. Ladarske. 4. 6. Povijesne pjesme. Obredne pjesme: Koledarske. Kraljičke. Mitske pjesme. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA Lirska je pjesma skupina umjetnički komponiranih lirskih slika kojima dominira osjećajnost. a obuhvaćaju vjersku i svjetovnu liriku. Poskočice i pjesme uz kolo. 5. Versificirane legende. 2. Dodolske (preporuške). Korizmene i uskrsne pjesme. Rodoljubne. Prenja. ganga. Bećarac. Putničke. Žetelačke. Romarske pjesme. Ivanjske. Vjerska usmena lirika: 1. 2.1. Romance. Posleničke pjesme: Težačke. Ljubavne pjesme: Zagledanje. Napitnice vinske. Lirske pjesme su najmnogobrojnija usmenoknjiževna vrsta. *** 15 . Pjesme uz žrvanj (zorna). Balade. 3. Svatovske. 4. Ribarske. Te pjesme prate čovjeka od rođenja (uspavanke) pa do smrti (naricaljke). Mogu se klasificirati na: Svjetovna usmena lirika: 1. Kiridžijske. pjesme uz kolijevku i druge pjesme maloj djeci. 5. Ašikovanje (ljubovanje). Veselanje.

Početci sumerske književnosti sežu u 2600. U sumerskoj lirici iznimno mjesto zauzimaju himne bogovima i vladarima. Šu i Tefnut – Vjenčanje u Ombosu.) SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA Starim književnostima Bliskog i Dalekog istoka pripadaju: sumerska. kineska i japanska književnost. Lirska je poezija Sumera vjerska i svjetovna. perzijska. g. Ljubavne su usmene lirske pjesme bile u usmenoj komunikaciji kod najstarijih civilizacija Bliskog i Dalekog istoka kojima pripadaju: sumerska. mezopotamska. arapska. Sumerske su himne: Himna boginji pravde Nanše. 16 . staroegipatska. Blaženoj Djevici Mariji i svecima i sveticama Božijim. muža i supruge. Drevni su Egipćani pjevali himne i vladarima jer su ih smatrali sinovima vrhovnoga božanstva. a procvat joj je bio 2000. sestre i brata. Naprijed. perzijska. a među njima najljepša je i najslavnija babilonska Himna Šamašu – bogu sunca. asirsko-babilonska (akadska). str. mezopotamska. poskočice u retoričke oblike i u ljubavne pjesme itd. indijsko-sanskrtska. arapska. staroegipatska. Te su pjesme imale kultni i obredni karakter. Mnogobrojne su ljubavne pjesme o Bogu. Himna Nilu i Himna Suncu. Pjevaju te pjesme i o ljubavi prema prirodi i životinjama. kineska i japanska književnost. Asirci i Babilonci su asimilirali Sumere. prije Kristova rođenja. Poznate su sumerske lirske pjesme: Dumuz i Inanna – Ljubav u Giparu. a sumersku je književnost naslijedila asirsko-babilonska (akadska) književnost. hebrejska. hebrejska. Himna Inanni i dr. 7. Inanna i kralj – Blagoslov za svadbenu noć. Zagreb 1993. Himna Nergalu. Isusu Kristu. g. Dumuz i Inanna – Ljubavna ekstaza.1 Među egipatskim himnama svojom ljepotom ističu se Velika himna Amonu u kojoj se slavi vrhovni staroegipatski bog Amon (Amon-Ra). Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavi: dragoga i dragane. U tim himnama opjevane su pobjede i pothvati vladara kao i njihove svećeničke dužnosti. 1 Marko Višić. Književnost drevnog Bliskog istoka.-1800.(Neki žanrovi usmene lirike međusobno se prepleću. prenja se mogu svrstati i u vjersku i u svjetovnu liriku. U lirskoj poeziji iznimno značajne bile su himne. indijsko-sanskrtska. asirsko-babilonska (akadska). Kr. pr. Primjerice. roditelja i djece.

konjem i gazelom”. g. Takve su.) 2 3 Isto. Nevenka Košutić – Brozović. zahvalnica te pokorničkih. Kr. Kr.-XIV. zbirka usmenih ljubavnih pjesama. potoke i šumarke s pticama koje bijahu svjedoci njihove ljubavi”. Svetu staroindijsku knjigu Veda (Usmeno znanje. Psalmi (XI. sina Ka-nakhtija (VII. Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavnoj čežnji. Krista – I. Čitanka iz stranih književnosti I. U spomen na razaranje važnoga grada ili hrama stari su Egipćani pjevali himne – tužaljke (tužbalice). 17 . st. Zagreb 1996. Neke su drevne egipatske mudrosne pjesme pripisane mudracima ili vladarima.4 Valja istaknuti i starozavjetne proročke biblijske knjige: Izaijine (VIII. pr. neuzvraćenoj ljubavi. st. Kr. primjerice. o ljepoti dragoga “koji se uspoređuje sa sokolom i labudom.) su najvažnije hebrejske vjerske pjesme. Brahname i Upanišade (Vedante). Kr. XVI. Predaja ih pripisuje kralju Davidu (vladao oko 1010. 8-11. liturgijskih. st. Krista) je. hodočasničkih. 19.-970.2 Staroegipatski zbornik ljubavnih pjesama Pjesme s rijeke (XV. 4 Isto. st. Školska knjiga. Prokletstvo. poučnih i proročkih pjesama). str. o ljepoti dragane koju se “podsjeća na cvjetne livade. tužbalica. Pouka za Amen-em-opeta. Propast Ura. primjerice.). po nekim povjesničarima književnosti. pr. ili VI. str.Tako su stvarane himničke biografije. Pjesma nad pjesmama (X. Kr. (Starozavjetna Knjiga o Jobu napisana je stihovima i prozom.-IV. st. Krista) čine Rgveda. pr.) kojom faraon daje savjete sinu – nasljedniku kako će se ponašati prema podanicima i usput ga upoznaje sa stanjem u susjednim zemljama. a u njoj se nalazi 1028 himni čiji su stihovi najstariji uzorci indoeuropskog stiha. st. Kr. pr. Svjetovnu staroegipatsku lirsku poeziju čine mudrosne i ljubavne pjesme. Akada – Ekur je osvećen. Takva je.) snažno je utjecao na kasniju liriku.) kao i mudrosnu Knjigu o Jobu (V. Najstarija je i najopsežnija Rgveda (10 knjiga).-VI.). pr. pr. Antologijska je ljubavna Pjesma harfašu. st.-VI. basme i druge usmenoknjiževne oblike. Značajan broj tih pjesama pripada usmenoj lirici. pr.3 Pored himni Veda sadrži i tužaljke. U toj pjesmi opažaju se utjecaji sumerske i staroegipatske usmene lirike. st. 50.) utjecala je na biblijske Mudre izreke. Biblijske psalme čini 150 pjesama (hvalospjeva.) i Jeremijine (VII.-IV. U Bibliji (XIII. po Kristu) mnogo je usmenih lirskih pjesama trajne ljepote i vrijednosti. str. Najljepša ljubavna pjesma svih vremena. st. Pouka vladara Akhtija sinu Merikaru (oko 2000. pr. pr. st. st.

Zagreb 1972. str. prenja i dr.-1796. oda i balada. primjerice. uredio Antun Šoljan. tužaljke (lamentacije.?) koji u 17 poglavlju svoga djela De situ Illyriae et civitate Sibenci (1487. tužbalice). na rubu oporuke Zadranina Trana zabilježio pjesmu Još pojdoh ravnim poljem. 14. 94. pr. Krista) sadrži 305 usmenih pjesama među kojima je najviše lirskih pjesama.) u koji je uvrštena škotska balada Edward.) piše O nekim šibenskim običajima ističući: da su tamošnje tužbalice dirljivije od tužbalica Tetide i majke Eurialove.6 Velik je utjecaj Ši kinga na kinesku i japansku poeziju. g. Zagreb.). 1300.) objavio je zbornik engleskih usmenih pjesama pod naslovom Ostatci stare engleske poezije (1765. studenoga 1484.). Vl. 1445. ljubavne su toliko lijepe da bi ih jedva mogli spjevati 5 6 Stipe Botica. tj.-400. Znanje..) sadrži 4 500 većinom lirskih pjesama. g. nakl. Značajne su Kokinšu ili Kokinvakašu (Zbirka starog i novog pjesništva. Prve značajnije podatke o izvođenju usmene lirike dao je Juraj Šižgorić (Šibenik. pr.-403. ali ima i drugih pjesama (nagautu). oko 450. Thomas Percy (1729. Kr. Franjo Minucij je 4.). Kr. VI. g.) objavio je 1760. svadbene su pjesme bolje od Katulovih i Klaudianovih. zbirku usmenih lirskih pjesama Odlomci starih pjesama sakupljenih u brdovitim predjelima Škotske. a neke potječu iz vremena dinastije Šang (oko 1300. To su. str. Ši king (Knjiga pjesama. HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE KULTURE Zapisivanje hrvatskih usmenih lirskih pjesama počinje u drugoj polovici XV. 1995. Pjesme su uglavnom iz vremena dinastije Čou (1115. 1509. g. izdanje. Najstariji zbornik japanske poezije Manjošu (Knjiga od 10 000 listova. početak X.-764. pr. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. 18 . stoljeća. st. Škotski pisac James Macpherson (1736. 100 najvećih djela svjetske književnosti.5 Zbornik najstarijih kineskih pjesama.-1811. – Šibenik.U Bibliji se nalaze i drugi žanrovi usmene lirike. osobito Jeremijine. g.

MH. Gal ili Sapfa. a o nekima će biti u daljnjem tekstu.). Nezaobilazan je Pavao Ritter Vitezović (Senj. 1572. 1713. 1760. Golem je utjecaj usmene lirike na djela Marka Marulića (Split. koncem XVIII. Fortisov Put po Dalmaciji (1774. Značajan doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti dao je liječnik. Veoma je zaslužan što je svom prijatelju Albertu Fortisu (1741. a zapisao je nekoliko usmenih lirskih pjesama. 1744. oko 1754. dakle. 1652. Usmene lirske pjesme. Hanibala Lucića (Hvar. 1823. povjesničar i vjerski pisac Josip Bedeković (? oko 1688. vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom. oko 1485. MH. (Neki navode da je Bajamonti svoj zapis Hasanaginice dao Fortisu. 7 19 . a ekloge se doimlju da ih stvaraju Damet i Menak pred Palemonom.). 1914. glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split. – Dubrovnik. . 1576. 1461.) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. – Beč. Hektorović je u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. oko 1770. mali grdni i odurni. zapisao pjesmu Sidila moma kraj mora. 1450.Propercije. Vrijedan je hvale rad Đura Ferića Gvozdenice (Dubrovnik.? 1777. 1501.7 Džore Držić (Dubrovnik. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike.) koji se bavio proučavanjem Morlaka. sastavio Krešimir Mlač.) pomogao pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti. 1900. 1820. st. Polovicom XVIII. str. – Split. 19. 1482.) a prvi je objavio u svojoj Povijesti hrvatskoj Tadija Smičiklas (Reštovo kraj Sošica. Ti su zapisi izvorni i njima je Hektorović pokazao kako treba zapisivati usmeno-književne oblike.). – Split. Zagreb 1972.) u Bosni je. – Zagreb. SHK. – Remete kraj Zagreba.).) smatraju prvim značajnijim hrvatskim folkloristom (folklor = narodno znanje).) i mnogih drugih. 1800.) pisao je pjesme po ugledu na usmenu liriku. 1487. (O nekima je već bilo riječi.) pisao je o međimurskim običajima i starohrvatskoj mitologiji navodeći ladarske pjesme.) Dragocjen je. Žumberak.) koji je na latinski jezik prevodio hrvatske pjesme. str. – Stari Grad. Ferićev učenik Marko Bruerović (Lion. – 1803. – Dubrovnik.) koji je zapisao i na latinski jezik preveo pjesmu Crni Madžarić. – Zagreb. priredo Stipe Botica. – Cipar.) zabilježio dvije bugaršćice. 1843. – Dubrovnik. Pjesmu je na hrvatski jezik preveo pjesnik i prevoditelj Hugo Badalić (Brod na Savi. 7. 1524. 1553. Više je njegovih zapisa u rukopisnoj zbirci Popievke Slovinske.) Mnogi povjesničari književnosti Petra Hektorovića (Stari Grad. tri počasnice i jednu baladu. Mavra Vetranovića (Dubrovnik. Zagreb 1996. st. – Hvar. 1851. 1739.

) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljivao je pjesme. objavljena je u Osijeku 1842. 1816. Tanja Perić Polonijo. – Zagreb. Pobožne i usvjestne. 1920. III. str. Hrvatsko zagorje. g. 1878. 1851. sv. Josip Kekez. Godine 1877. poslovice i zagonetke. Hrvatske narodne pjesme što su se pjevale u Gornjoj Hrvatskoj. Zbirka hrvatskih narodnih pjesama Tamburaši ilirski… sv. Njegovi rukopisi od 1860. IV. – Novska.) objavio je u svojim Pjesmama (1847. Kamilo Blagajić izdao je u Zagrebu 1886. čakavske i 77 kajkavskih pjesama. Fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka.) u Kolu 1842. Bosne i Hercegovine i drugih krajeva. prikupljao je “književno-folklornu građu u Dalmaciji”. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke. I. 1827.) štokavske. Stipe Botica priredio je. Vraz je u Kolu (knj. (Marjanovićevi i Blagajićevi zapisi pripadaju bošnjačkoj tradicijskoj kulturi.) objelodanio je 1844. potaknuo zapisivanje i sakupljanje usmene književnosti i starih rukopisa. poboljšano izdanje. 9 8 20 . g. i III. godine objavio knjigu prvu Hrvatske narodne pjesme koje je zapisao Mihovil Pavlinović. – Beč. Krajini i u Turskoj Hrvatskoj. 1844.8 Stanko Vraz (Cerovec kraj Ljutomera u Sloveniji. – Podgora. Tanahna galija. a razvrstane su na: I. Globus. priče. Slavonske varoške pjesme sv. Izmajl Ivanovič Sreznjevski početkom četrdesetih godina XIX. g. (br.Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac (Karlovac. Književnik. g.) Okružnicom je 1813. Matica hrvatska uputila je Poziv za sabiranje hrvatskih narodnih pjesama. a Književni krug Split 2007. – Puhakovec. g. Svatovske.) objavio je u Zagrebu 1864. – Zagreb. godine. 1810. 1817. Usmena književnost. 1818. I. 1843. Pravnik. 1887. povjesničar i političar Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin.9 Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac. 49. piše da narodne usmene umotvorine treba zapisivati “onako kako izviru iz ustiuh naroda”. II. 1857. st.) objavio 19 usmenih lirskih pjesama. IV. Književni krug Split. Diklice. objavio knjigu Narodni slavonski običaji u kojoj su opisi narodnih običaja i 137 hrvatskih lirskih usmenih pjesama.) iznimno je ime među hrvatskim etnografima. U toj je knjizi 921 pjesma. 177. Luka Marjanović (Zavalje kod Bihaća. Zagreb 1986. II. III. 58 i 63) obuhvaćaju 1653 pjesme iz Dalmacije. Vilinske. g. I zbog njegova poticaja u Hrvatskom narodnom preporodu dolazi do procvata hrvatske usmene književnosti i u izvedbi i u zapisima. do 1875. u: Škreb – Stamać Uvod u književnost. str. g.. – Zagreb. tih pjesama.) Don Mihovil Pavlinović (Podgora. a 1847. 1752. i IV. 1831. i sv. Oriovčanin je 1846. 1889. Split 1996.

dostavio Matici hrvatskoj (rkp. – Dubrovnik.) Ivan Zovko (Mostar. a objavila ga je MH u Zagrebu 1996.. Nikola Tordinac. – Mostar. 1862. Matici hrvatskoj rukopis narodnih pjesama iz Luke na Šipanu.).. 1868. XX. sv.) iznimno je ime u hrvatskoj kulturi. Tvorac je Zadružne teorije o nastanku usmene književZlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Djelo uz svadbene običaje sadrži nekoliko usmenih lirskih pjesama. 1919. Valja spomenuti svećenika. – Zagreb. župnika u župi Ravno.) je 1870. 1802.) predao je 1886. MH. Antun Radić (Trebarjevo kod Siska. Nikola Tommaseo je sakupio 57 pjesama koje su ostale u rukopisu br. 77.10 Među tim pjesmama je tisuću (hrvatskih i muhamedanskih) koje je sakupio i 1893. Neke od tih pjesama potječu iz Bosne i Hercegovine.) i Augusta Šenou (Zagreb. Franjo Miličević i neki drugi nisu navodili mjesto niti vrijeme nastanka zapisa kao ni kazivače. – Firenca. 1835. sabrala 157 zbornika s preko 24500 pjesama. – Zagreb. 1915.) objavio je 1883. 1942. Ivan Zovko i dr. Od mnogobrojnih pisaca koji su ukazivali na ljepotu i značaj usmene lirike spomenimo Nikolu Tommasea (Šibenik. – Mostar. 2. Ivan Franjo Jukić. Hrvatske narodne pjesme i pripovijedke. pomoćnog biskupa Vrhbosanskog (u vrijeme legendranog nadbiskupa Josipa Stadlera) i splitsko-makarskog nadbiskupa. Matica hrvatska je do prosinca 1896. 1858. 1867. g.). 10 21 . Osnovu za sabiranje građe o narodnom životu. 1888. 1903. g. g. godine. Nikola Andrić (Vukovar. g. g. Šteta je što su Ivan Franjo Jukić. Svećenik Andro Murat (Šipan. napisao djelo Ženidba (broćanska župa u Hercegovini) koje je posthumno objavljeno u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena (JAZU. 1952. Ivan Zovko. Taj časopis ima golem značaj za očuvanje i promicanje hrvatske usmene književnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo). Vinka Palunka. knj. str. – Đakovo. sastavio Krešimir Mlač.Svećenik Nikola Tordinac (Đakovo. a objavila ga je MH u Mostaru 1998.) Fra/don Franjo Miličević (Veliki Ograđenik kod Čitluka. 1881. 11. sakupljača i zapisivača narodnoga blaga.) objavio je 1897. vršili preinake svojih zapisa. (Vinko Palunko je ujak Andru Muratu. 1864. g. 1874. 1838. 34. g. Zagreb 1972. U toj je zbirci 69 epskih pjesama.). 1900. Antun Radić je bio urednik ZZNŽO JS (Zagreb). Rukopis Andra Murata priredila je Tanja Perić Polonijo. – Zagreb. 32 poskočice i 48 zdravica koje je Andro Murat izvorno zapisao od svoje majke Kate.

Buconjić navodi 61 usmenu lirsku svjetovnu pjesmu te nekoliko molitvenih pjesama. 1944. preko 600 svezaka).. za redovitog člana Češke akademije znanosti i umjetnosti (1937. 1865.-1942. objavljene Narodne pjesme (svezak II. 12-13. st.). – Zagreb. g. Priredio je 6 svezaka Hrvatskih narodnih pjesama za ediciju Matice hrvatske. Svjetlost.) u Sarajevu 1906. Godinu dana ranije (1943.-XXII.) i osječkog HNK (1907. etnograf i povjesničar. 1947. Kuba je navodio mjesta zapisa. Bošnjaka i Srba. za Narodnog umjetnika imenovan je 1945. prvi intendant). Pjesnik. romanopisac. Sarajevo 1984. 1962. osnovao je i vodio Zabavnu biblioteku (1917. najznačajniji su časopisi za tradicijsku kulturu: Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo). g.1909. objavio svoje djelo Život i običaji Hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini. U Mostaru je MH 1999. 1890.) boravio je u Bosni i Hercegovini u 14 navrata i zabilježio 1127 usmenih lirskih pjesama Hrvata. Klek. Miroslave Furlanović – Šošić i Dunje Rihtman – Šotrić. Drugo izdanje je pripremio. Ludvik Kuba. U drugoj polovici 20. Kuba je Pjesme i napjeve iz BiH objavio u GZM BiH (god.) koje sadrže 274 lirske pjesme. jedan je od utemeljitelja zagrebačke Glumačke škole (1898.). Najznačajniji strani etnograf i melograf. godine. XIX.). – Sarajevo. dopunio neobjavljenim pjesmama i dodao indekse Cvjetko Rihtman uz suradnju Ljube Simić. str.).). Čeh Ludvik Kuba je za svoj izniman doprinos višestruko nagrađivan: izabran je za člana JAZU u Zagrebu (1935. za počasnog doktora Karlovog univerziteta u Pragu (1936. 1864. Zagreb. – Zadar.) koji je zapisao 476 primjera narodne glazbe iz srednje Dalmacije (Zbirka narodnih popjevaka iz Dalmacije.1956. Iste je godine u Zagrebu tiskana knjiga Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva (književno-poviestne razprave) Petra Grgeca (Kalinovec kraj Đurđevca.) u Sarajevu je 1908. objavila pretisak toga djela. a objavila je Svjetlost Sarajevo 1984. Ludvik Kuba (1863. godine. Nikola Buconjić (Neum. godine. Golem je doprinos usmenoj lirici dao Vladimir (Vladoje) Bersa (Zadar. g. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine.nosti. Bio je predsjednik MH i DHK. a nije navodio kazivače i vrijeme zapisivanja.) Petar Grgec je objavio Hrvatske narodne pjesme. 1927.11 O 1000-godišnjici hrvatskog kraljevstva u Zagrebu su 1926. 11 22 .

). Erlangenski rukopis (nastao oko 1720. 1798. Knjiga sadrži 217 lirskih pjesama te melodije za nekoliko pjesama. Pavičić.Od vrednijih izdanja hrvatske usmene lirike spomenimo sljedeće: Godine 1963. 2000.. i sadrži duhovne pjesme i desetak svjetovnih. ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE) U glagoljaškom Petrisovu zborniku XV.. 12 23 .). st. g. Mnogobrojni su primjeri hrvatske usmene lirike zabilježeni u zbirkama: Rukopis Peraštanina Nikole Burovića (konac XVII. Stipe Botica je u ediciji SHK priredio Usmene lirske pjesme. Krupan su doprinos hrvatskoj usmenoj lirici knjige: Biserno uresje (1990. Anđelko Mijatović objavio je 3. Krešimir Mlač sastavio je Zlatnu knjigu hrvatske narodne lirike. 1972.) i Lijepa naša baština (1998./XVIII. str. 23. st. st.. Prekomurska pjesmarica (Mariborska pjesmarica) nastala je oko 1593. i dalje). – Zagreb. Bokeljski rukopis (prva polovica XVIII. Narodne pjesme iz luke na Šipanu (1996. 1996. antologiju usmene lirike iz Dalmacije Tanahna galija (1996) Tanje Perić Polonijo.) Stipe Botice. (drugo znatno prošireno izdanje). ima usmenih pjesama. Popievke Slovinske (1758. st. i Duša tilu besidila (hrvatske katoličke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) (1997.). *** Dubravko Jelčić. I. Zagreb 2004. 1994.).) priređivačice Tanje Perić Polonijo. Pridodajmo tomu već spomenute. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka (1995. g. Godine 1964. Vinko Žganec je priredio lirske pjesme Jačkar (hrvatske narodne jačke iz Gradišća) koje je sabrao Martin Mešić.). 1910. u ediciji PSHK Olinko Delorko (Split. u okolici Požege).12 Za povijest hrvatske usmene lirike izniman je Zbornik Nikše Ranjine (od 1507. P. 1973. Povijest hrvatske književnosti. Naklada P. tu jabuka (hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame) (1995. knjige Ramo moja (1992. Požeški zbornik (Kraljevićev i Babukićev. kao i Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) (2001.) te Oxfordskom zborniku (1486. Tuj tunja.) priredio je Narodne lirske pjesme knj. izdanje Ganga. Zagrebački rukopis i dr. Kotorski rukopis (XVII.).) Marka Dragića. 23.).). i 1998.). kao i u Rapskoj ili Picićevoj pjesmarici (1471.) Ante Jurića Arambašića. 1796.

troje ključe). vita jela. jabuka zelenika. čarne oči. Ivu Andrića. (O tim osobama više je riječi u poglavljima: Epska poezija i Povijesne predaje. sinja kukavica. gorki čemer. nebeska rosica. Janko Sibinjanin. crne oči. rujna zora. zelenika trava. Ivana Gundulića. zemljica crna. Vjetar. vjerna ljuba. mila majka. povijesnim i epskim pjesmama. ruse pletenice. rumena jabuka. Dubravka Horvatića. devet (devet braće). sivi soko. ostarjela majka. U usmenoj su književnosti česti magični brojevi: tri (tri strane. Hrvati u Bosni i Hercegovini i danas kazuju mitske pjesme o caru Dušanu i posestrimi vili. lagane šajke. oko sokolovo. ruse kose. Petra Gudelja i td. 1. Božja rosica. prirodnim pojavama. stalni epiteti: konji vrani. drvo javorovo. previjerna ljuba. Vile su najčešća mitska bića. bila vila. rumeni obrazi. Stjepana Džaltu.). Osijeku. Mostaru. bili dvori. MITSKE PJESME Mitske su pjesme nastale u drevnim mnogobožačkim vremenima. ptice (soko. nebeskim tijelima. crna gora. U hrvatskom usmenom pjesništvu česti su. Andrija Šimić i drugi. U mitskim je pjesmama 24 .Iznimne su vrijednosti ovovremeni terenski zapisi u seminarskim i diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu. bistar um. mutno jezero. čobanice mlade. Miroslava Krležu. zlatna grana. također. te povijesnim osobama kojima se pripisuju mitska obilježja. murtelica drobna. mjesec žut. crna zemlja. Novaka Simića. pticama. Pored navedenih spomenimo još: Marka Marulića. posleničkim. svitli obrazi. rujno vino. sinje more. bili grad. Stojan Janković. Silvija Strahimira Kranjčevića. Antuna Branka Šimića. kuga (morija) su antropomorfirani. čedo ponejako. Vladimira Nazora. Mehmedaliju Maka Dizdara. drvo šimširovo. a pjevaju o: mitskim bićima.) Mitski su elementi česti u obrednim. stara majka. vodica ladna. jarko sunce. zemljica tavna. Rijeci i Splitu. sveta zemljica. Cijela je plejada književnika koji su pisali svoju liriku po uzoru na usmene lirske pjesme ili su u svoja djela utkali svoje zapise usmenolirskih oblika. Mjesec. zelena rozeta. ljubičica plava. žarko sunce. Sunce. bistro oko. Od povijesnih osoba najčešći su: Marko Kraljević. bilo lice. sjajan mjesec. šenica bilica i dr. čarna gora. deset (deseta sestra Marta). tanahna galija. sinica i dr. Mijat Tomić. mlađena divojka.

česta alegorija. OGANJ GORI Na vru gore oganj gori. pa sam našo zlatnu granu. ULICE BAULICE Oj ulice. Ko l’ ga loži.13 (Drenje kod Đakova) Neke su mitske pjesme baladno intonirane. Zato su vile umorile Ivana. NA VRU GORE. ko l’ se kod njeg grije? Stipe Botica. pa da vidim što j’ u gradu. ali su od njega zatražile otkup: od babe nogu iz koljena. brat i sestra vilama su dali otkup. pa besjedi: – Jašio sam konja vrana. a od seke ruse pletenice. devet braće razgovara da li će seju dati Suncu ili Mjesecu te zaključuju da će je dati Suncu jer će ih ono grijati. sunce će nas ogrijati. U sljedećoj pjesmi. a Mjesec će kumovati. a mjesec će kumovati. baulice. da li suncu ili mjesecu? Bolje suncu neg mjesecu. a od ljube đerdan ispod vrata. majka. U gradu su devet braće i deseta sestra Marta. OJ. ali nije ljuba Ivanova. pa sam odn’o kulundžije da mi skuje troje ključe da otvorim bila grada. Školska knjiga. a tri su kukavice (majka. 13 25 . a od brata sedef i šargiju. sestra i ljuba) zakukale. Zagreb 1995. sokol sjedi i besjedi. 34. primjerice. od matere ruku iz ramena. sokol sjedi. str. a na trećoj sokol sjedi. Svi se deset razgovara a kud ćemo sestro Marto? Kome ćemo seju dati. na dvi strane jabučice. oganj gori na jelovoj grani. Otac. U sljedećoj su pjesmi vile izliječile Ivana. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka.

a Ivan se grije.14 (Žepče) 2. veliki su otkup zaiskale: Od babe su nogu iz koljena. a od ljube đerdan ispod vrata.” Kad su vile Ivu umorile. 14 26 . dade seka ruse pletenice. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. str. OBREDNE PJESME I obredne su pjesme po svom postanku veoma stare i sežu u pretkršćanska vremena. dade majka ruku iz ramena. dade brato sedef i šargiju. od svoje sam majke donijela. priredio Marko Dragić. glazbu i ples. a od seke ruse pletenice. epika. ono jeste Ivanova seka. knjiga 4. Sarajevo 2006. treća kuka kad joj na um padne.Vile lože. druga kuka jutrom i večerom. Kad su vile Ivu izliječile. od matere ruku iz ramena. Što no kuka jutrom i večerom. Ne da ljuba đerdan ispod vrata: “Nije mi ga Ivan ni kupio. ono jeste Ivanova majka. 55-56. Što no kuka nikad ne prestaje. Izvođenje tih pjesama sinkretizira više vrsta umjetnosti: književnost. a od brata sedef i šargiju. retorika. folklorno kazalište. Dade babo nogu iz kolina. Matica hrvatska i HKD Napredak. ono jeste Ivanova ljuba. Što no kuka kad joj na um padne. zakukaše trije kukavice: Jedna kuka nikad ne prestaje. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.

koledva (u Dubrovniku i okolici. str. st. sabrao Martin Meršić. U Hrvatskoj se prvi put kolede spominju u dubrovačkom Statutu iz 1292. 17 Ivana Kardum zapisala je u svibnju 2007. Golden marketing. Hrvatski etimološki rječnik. Njegov zaselak Visoku osnovali su obitelji Visković i Ćurin . istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. stoljeću.21 Alemko Gluhak. Hrvatske narodne pjesme. U Rusiji se u 11. a izvođači se nazivaju koledaši. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Nazivaju se još i koledvači18 i kolijani. Belom na otoku Cresu). Koleda znači i krijes koji se palio na Jurjevdan (23. Zagreb 1993. str. nav. travnja) i na Ivandan (24. pjesma. obred. 201. kolendraši. Novinsko – izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec. godine. redakcija i komentari Vinko Žganec. 139. Kod gradišćanskih Hrvata koledati znači prositi (tražiti darove). Zagreb 1943. 173-176. g. dj. čestitanje. pjevanje (kolendanje) mladića djevojci pod ponistrom. kolendra (u Splitu i okolici). 19 Milovan Gavazzi. Badnji dan. 328.19 Koleda znači: skupno pjevanje muške djece. 21 Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. 20 Ivan Lozica. junaki i ditići kod gradišćanskih Hrvata. te kolojani (u Zlarinu kod Šibenika). božićna slama koja se na Badnju večer prostirala po sobi. August Cesarec. 285. Karadžić. kolendaši. koledvaši. ophod. str. lipnja) te krijes koji se palio za vrijeme biranja seoskih kraljeva.20 Koledom su se nazivale obredne vatre koje su palili uskoci. koleđani (kod Hrvata u Rumunjskoj. Rkp. Hrvatska državna tiskara. a da kod katolika još traje i dodaje da “čitava koleda. Hrvatskom primorju pa i Lici nazivaju se i fiole (prema pripjevu “fiole”). reče se i sad kad ide mnogo ljudi zajedno”. 1964. FF Split 2007. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. str. Poganska baština. Srpski rječnik. koji su s došli u 17. 16 15 27 . str. predaju da su u Gdinj na Hvaru prve obitelji došle iz Slavonije i Bosne. str. Zagreb 2002. U Istri. Slično je i kod drugih Slavena. Novu godinu. božićna vatra.KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME Najstariji je spomen kolede kod Bugara u 9. a u Gdinju na Hvaru ophod se zove koleđanje!17). božićni kruh.15 Vuk Stefanović Karadžić naveo je da se običaj koledanja kod pravoslavaca izgubio. mladića pa i odraslih ljudi. božićno darivanje.16 Koleda je riječ mnogostrukoga značenja. a nalazi se u Sinajskom trebniku u kojem se zabranjuje običaj “bivših poganih” da prvoga siječnja idu u koledu. stoljeću s područja Crvenog Grma u Bosni i Hercegovini. 18 Petar Grgec. 151. U usmenom su diskursu i nazivi: kolenda. koledovanje smatralo običajem starih poganih i ističe se da “nije lijepo koledovati ni rusalije plesati”.

28 . prosinca). 328. prosinca). Kod gradišćanskih Hrvata koledarska je skupina brojala dvadesetak mladića. Koledare su ponekad činili momci i djevojke zajedno. Koledarske je skupine najčešće činilo pet do sedam mladića. str. te su pjesme pretežito svjetovne. Pokatkad su to bili samo odrasli ljudi.22 Neki etnolozi i antropolozi navode da naziv koleda potječe od imena praslavenske i sveslavenske božice Kolede ili boga Koleda. sv. te na Sveta tri kralja (6. Ivana (27. Zagreb str. prosinca). Andriju (30. a ponekad muška djeca (dječurlija). prosinca). koleda (u srpskom. Ivan Lozica. slovenskom.O postojanju koleda kod drugih slavenskih naroda svjedoče i nazivi: koljada (u ruskom). nav. 26 Andrija Bortulin. Išli bi do kuća u kojima su znali da će dobiti darove te bi pokucali i svima čestitali Božić i predstojeće blagdane. dj. Koledari idu od kuće do kuće pjevaju. Najčešće im svaki stih završava pripjevom koledo. na Badnjak (24. Povijest i historija usmene narodne književnosti.25 Koledarski ophodi izvodili su se u različitim krajevima u različito vrijeme: od Sv. 23 Isto. čestitaju imendan ili blagdan koji je toga dana te traže simbolične darove. 21. Zenica 1973. običaji u Belom na otoku Cresu. Zagreb 1990. studenoga) na Korčuli. str. Zagreb. Usp. U Belom na otoku Cresu dječaci su od dvanaest – trinaest godina odmah nakon što bi povečerali na Badnju večer zapalili feratić. pozivati. str. Zagreb 1906. 178. na Braču u adventu u onim kućama gdje je imenjakinja ili imenjak svetice ili sveca: na Sv. 72. Sv. Na večer bi se sastali u skupine po tri – četiri i po dogovoru krenuli obilaziti selo. na Božić (25. prosinca). urednik dr. str. bugarskom. 24 Alemko Gluhak. 1. Hod kroz godinu.26 Premda se motivi u koledarskim pjesmama prepleću s motivima adventskih i božićnih usmenih lirskih vjerskih pjesama. uzeli vrećicu i otrčali iz kuće. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. 137-138. 25 Tvrtko Čubelić. Nikolu (6. Strukturom su bliske zdravicama i blagoslovima. D. Poganska baština. Sv. Većina je 22 Slobodan Zečević. Golden Marketing. na Sv. prosinca). Sv. Tomu (21. Sv. Izdanja muzeja grada Zenice. studenoga). Martina (11. Sv. 152-155. studenoga). prosinca). Barbaru (4. uoči i na Novu godinu.. Stjepana (26. Golden marketing.24 Neki znanstvenici smatraju da naziv koleda potječe od latinske riječi kalendae što znači prvi dan u mjesecu. 21-26. Sv. Radovi V. str. koledo. Zagreb 1998. poljskom). Božić. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. prosinca). Luciju (13. knjiga XI. Katu (25. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. siječnja). str. sazivati.23 Koleda baštini naziv prema grčkom i latinskom glagolu caleo što znači zazivati. Vitomir Belaj. češkom. Boranić.

Zato su bije morale biti velike. 2006. na primjer: Pukla grana od orija. Koledari su u svojim pjesmama veličali domaćine i njihove dvore. na kamin bi se. U njima su često prisutne šale. Priko svega sela prošli. 1923. Zapisala je Zrinka Matić 2006. Na području nekadašnje Poljičke Republike kolenda se izvodila na Badnjak kada bi se svi ukućani skupili. Prvi je dio činilo pjevanje pod prozorom. a vatra se palila svake večeri. a kazivao joj je Bogdan Jakovčević (rođ. kapijom ili vratima doma. sv. Bije bi se pustilo da samo malo gore jer one su morale trajati do Nove godine. FF Split. Bije su komadi grana drveta. u Gornjem Selu na otoku Šolti. a čestitalo bi se: Otac: Hvaljen Isus! / Dobro vam došla Badnja večer! / Ostali: I tebi! / Otac: Stipan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Ivan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Mladenci! (Nova godina)! / Ostali: I tebi! / Otac: Mlado lito! / Ostali: I tebi! / Otac: Vodokršće! / Ostali: I tebi! / Otac: Posve novo godišće! / Ostali: I tebi! Kad se sve to izgovorilo. 27 29 . g. ili skupno kao na Badnju večer ili pak u crkvama za vrijeme svetih misa. Adventske i božićne pjesme pripadaju usmenim lirskim vjerskim pjesmama (molitvama) i njih vjernici mole pojedinačno. živahnoga ritma. osim tri bije. faljen Isus i Marija. stavljalo i drvo za naložiti pa bi se vatra zapalila. u Gornjem Selu na Šolti). a u Ante ka u brata. ali i kletve ukoliko domaćin ne bi simbolično darovao koledare. a drugi i treći dio izvodili su se u domu domaćina. Najstariji muškarac u kući kojega su svi zvali otac stavljao je tri bije (badnjaka) na kamin. 101. Sadržaj je koledarskih pjesama raznovrstan i varira od ljubavne. na poštena vrata došli. Rkp.antologičara adventske i božićne pjesme nazivala koledskim. Na vatru bi se posula pšenica i reklo: Rodilo na drvetu i kamenu i polju vinovu!27 Obred posipanja pšenice ima panspermijski karakter. Kolede su s obzirom na tekst koji je pratio dionice ophoda imale tri dijela. g. a za darove nisu vele iskali. primjerice na Dan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije (8. povijesne. Uvod je činio pozdrav ukućanima. prosinca). 7-8. često maslinova. Na poštena ova vrata. mitske do vjerske tematike. str. Koledarske su pjesme vesele.

/ na dobro vam doša Božić. 46. vinom ili rakijom (na Šolti). orasima. domaćica. Vidi: Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. / izvadite botiljune. crnim vinom i prošekom. te rakijom. sastavio Krešimir Mlač. str. zatim njegovoj ženi. kćeri i snovi. a njihovom vođi starcu dovoljna je mantalica (plećka). orasima i mlincima itd. 29 Vidi: Stipe Botica. Iskazivali su želje da Bog gosparu dade sina koji će se oženiti i od pira podijeliti bogatom i ubogom ali još više kolendarima. mindulama (bajamima). U središnjem su dijelu spominjani ukućani poimence. Na Novu bi godinu pripjev glasio: Sada vazda i do lita ovde. str. sinovima. Hvaljeni su domaćin.29 Završni dio kolede sastojao se od rima kojima su koledari tražili darove: Otvorite škafetine. u Belom na otoku Cresu djevojka je koledare darivala smokvama. str. kćerima po uzrastu i mogućim gostima. / izvadite baškotine. nakon svake strofe slijedio bi pripjev ovisno o blagdanu na koji se koledalo: Za Božić bi pripjev glasio: U kući vam oštar nožić. smokava i oraha (u dubrovačkom kraju). Na kraju bi domaćini pozvali koledare u kuću i počastili ih. Školska knjiga. prošekom. a u “bolje stojećim kućama pojilo bi se i čakad boljega” komad mesa ili pršuta (u Zlarinu kod Šibenika). 28 30 . a u njima je golubica – domaćica koja će gosparu rijeti da oni nisu prokleti već su pravi dubrovački leri (pjevači. 127. Pjesma šaljivo završava jer je kolendarima dosta jedan kolač od Božića i jedna noga od praščića. mali pinezni dar (u Gradišću i drugdje). Zagreb 1972. Dubrovački kolendari za darove nisu vele iskali: malo smokav i oraha jer je bura u njihovim smočnicama.Kod koledarskih pjesama. Običaj je najprije se pravim imenom obratiti najstarijem i ujedno najuglednijem ukućaninu. Dubrovački su kolendari dolazili gosparima i njihovim dvorima hvale dati. Dvori su u tim pjesmama zlatni tori. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Zagreb 1995. fritulama. baškotinama. primjerice: pršuratama. MH. primjerice u Gornjem selu na otoku Šolti. svirači).28 Pelješki su kolendari kolendali gosparima koji su živjeli iza srebrom zalivenih i zlatom okovanih vrata. / otvorite ormarune. / na dobro vam Mlado lito dojde.

projde Mlado lito. u Gornjem Selu na otoku Šolti. moja zlatna kito.-8. ostali jesti i piti ili bi sa sobom odnijeli hranu u torbama.31 U Kaštelu Starom koledanjem se zvalo pjevanje mladića pod prozorom dragane na blagdan Sv. 101. str. str. FF Split. cvitom od slatkosti. Eni Buljubašić zapisala je u Žrnovnici kod Splita 2005. vrijeme kada se daruju među sobom dragi. zlatnom kitom. ali ne projde ljubav među nami. kad ih ukućani ponude. sv. g. gospojom i vilom. FF Split. Evo su nam došli Vodokršća kralji. 30 31 . g. a kazivao joj je Bogdan Jakovčević (rođ. 67. urešenje moje. u Gornjem Selu na Šolti). 1. urešenjem svojim. također.) i svoje bake Jozice Mihanović (rođ. godine po kazivanju svoga djeda Pavla Mihanovića (rođ. u Privoru – dijelu Žrnovnice). Dobra večer. božićnih i novogodišnjih blagdana. 31 Zapisala je Zrinka Matić 2006.Koledari bi. Evo nam projdoše od Božića blagdani. momak nema drugoga dara nego da joj dariva srce s ljubavlju. kruno od liposti. 1923. te općem dobrom raspoloženju u vrijeme adventskih. Projdoše Božići. Vodokršće je. Rkp. krunom od liposti. 2005. 1941. Mladić izriče žal zato što su prošli božićni blagdani i Mlado lito ali on svoju zlatnu kitu nije darovao. tri kralja. da ti dara poda virna sluga tvoja. 1934. Međutim. sv. Rkp. ja te ne darova. Mladić je virna sluga djevojke i došao je pod njezin prozor da joj uruči dar. Bog da. Gospojo i vilo. Dojmljivi su lirski efekti u toj pjesmi: mladić djevojku naziva dušom svojom. Oboje kazivača skoro cijeli život žive u Žrnovnici.4. g. draga dušo moja. cvite od slatkosti. g.30 Posjeti koledara smatrani su čašću i pridonosili su jačanju prijateljstva i boljem povezivanju mještana.. 7. 2006.

koledo. srce moje. Drevni se običaji u novije vrijeme modificiraju. Crkva u svijetu br. Nikole do Sv. 12.45. veselo. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. dušo moja. veselo. Moja dušo draga. 32 32 . Neke od tih pjesama imaju pripjev veselo. veselo. Split 2007. zbogom mi ostavaj. 2006. Zbogom. Ali mu se ne nadamo. veselo.32 Narodni pjevač tugu mladića zbog rastanka od djevojke izriče anaforama: Zbogom. vilo i gospojo. veselo. zbogom.33 VESELANJE U jugoistočnoj Hercegovini se do danas sačuvao blijedi odsjaj negdašnjega veselenja pa ondje dječurlija od Sv. tri kralja idu kroz selo i traže darove. Zbogom mi ostavaj. Desetogodišnja je koprivnička tradicija koledanje u humanitarne svrhe.kad se daruju među sobom dragi. 33 TV Nova Dnevnik 24. 19. 19. 20 i HTV Dnevnik 24. srce moje. str. U Dubrovniku se koledva ispred Vijećnice kad odzvoni podne. veselo. dušo moja. milo nam je. BOŽIĆ NAM JE. 96-117. nego da ti srce s ljubavlju darivam. Što Božić ne pjevamo. 1 (1192). MILO NAM JE Božić nam je. veselo. ja dara ne imam. Vidi: Marko Dragić. a počinje na Badnjak u sedamnaest sati. 12. Taj pripjev se u najvećem broju pjesama uzastopce iza svakoga drugoga stiha izmjenjuje pripjevom koledo. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Zbogom. 2006.

Eto Bože preko vode. vjeru našu katoličku. Na dobro vam Božić došo. Jure (23. Nosi nama struk bosilja. veselo. veselo. veselo. goro sveta. veselo. širi tamo. a na taj dan kitila se stoka biljem i cvijećem i palile očisne vatre. 34 33 . dođi vamo. veselo. veselo. Sarajevo 2006. veselo. retorika. šimširiću. veselo.-68. 35 Na taj dan okupljali su se hajduci u planini. veselo. travnja. priredio Marko Dragić. veselo. 67. veselo. veselo. veselo.35 Taj dan se obilježavao i kao dan pastira. Od toga dana se intenzivirala gospodarska godina. Do danas je ostala uzrečica Jurjev danak hajdučki sastanak. a najviše na kršćane. veselo.Oj brštane. veselo. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. str. veselo. veselo. veselo. U boljemu proslavili. Naš Božiću. U drevnome Rimu dan pastira palije (palilije) slavio se 21. travanj) značio je svršetak zime i početak novoga boljega i ljepšega vremena. Mijoljdanak (29. vjeru našu. JURJEVSKI OBREDI I PJESME Dan sv. Običaj ovjenčavanja stoke bio je Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. epika. veselo. rujna) hajdučki rastanak. Matica hrvatska i HKD Napredak.34 (Stolac) U navedenoj veselarskoj pjesmi mitski su motivi: Eto Bože preko vode / Nosi nama struk bosilja. veselo. U zdravlju nas Božo našo. veselo. veselo. Širi Bože.

U rano Jurjevo jutro domaćin s vodokrsnom vodom. zelenila. Ivan Krstitelj ponekad je nosio zeleni ogrtač što simbolizira duhovnu inicijaciju krštenja na Jordanu. pobjedu života nad smrću. Leksikon ikonografije.37 Na Jurjevo su se zelenilom kitili ljudi.38 Među Hrvatima u Bosni i Hercegovini.tradicionalan u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske i koncem tridesetih godina dvadesetoga stoljeća. Na Jurjevo bi se prije izlaska sunca kupalo ili umivalo vodom u koju bi se stavljalo bilje ili omaja (pjenušava voda s mlinskoga kola).. 127. U poganskim inicijacijama zelena je boja vode. vještica i drugih demona. U dinarskim je krajevima kod Hrvata i muslimana bio običaj ljuljanja mladeži. Stoka se udarala blagoslovljenom ili svježom zelenom grančicom i vjerovalo se da će se tako zaštiti od uroka. nav. str. nav. poškropio bi štalu i stoku kako bi cijelu godinu bila sačuvana od vukova. Temeljem te simbolike sv. domovi. Zeleno liturgijsko ruho simbolizira nadu i iščekivanje kraljevstva Božjega. dj. 38 Luka Ilić Oriovčanin. usjeva. zemlje. a ponegdje i na Jurjevo palili krijesovi.-57. stoka. Taj je obred istovjetan navedenom obredu kod uskrsnih krijesova i ima apotropejski karakter.36 U narodnoj je tradiciji sv. str. Vjerovalo se da će zelenilo odagnati demone. str. Vjerovalo se da to doprinosi zdravlju i ljepšem tenu. dj. Zagreb 1990. Zelenilo. moleći se. Jure zaštitnik ratara. Zagreb 1846.. pobjedu proljeća nad zimom. štale. Tim apotropejskim obredom željeli su se otjerati demoni i pokvariti čini raznim vračarama. U narodnom vjerovanju i sv. uredio Anđelko Badurina.-42. 37 36 34 . prilazi u dvorišta. Kršćanska sadašnjost. 590. u narodnom vjerovanju ima apotropejsku moć. Prije izlaska sunca travari su brali trave kojima su liječili ljude. Panoniji i drugdje na Jurjevo su momci i ljudi obilazili sela trubeći u trubaljke (trubaljike) savijene od vrbove ili ljeskove kore. Po garištu tih krijesova pregonila se stoka. I taj je obred imao apotropejski karakter jer se vjerovalo da će se tim obredom predusresti bolesti. 41. 39 Milovan Gavazzi. Jure se pojavljuje u zelenilu. 52. str.39 Milovan Gavazzi. Nekoć su se na Jurjevsko navečerje. pastira. Dalmaciji. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. bolesti i demona. Zelenilo je boja proljeća i vegetacije i simbolizira nadu. Vračari su također prije izlaska sunca brali trave kojima su vračali. Narodni slavonski običaji. dakle. konja i ostale stoke.

U krugu bi stajao gol muškarac da prestraši viške42. more. Običaj je bio na taj dan prije izlaska sunca svetom (kršćenom) vodom poškropiti44 http//www. 43 Zapisala je 2004. mladež i stariji hodali su u krug po pepelu krijesa moleći tri puta Vjerovanje. Ljudi su i stoku vodili preko pepela krijesa. stuhe. na “lesu” se stavljalo trnje “kako coprnice ne bi mogle dojti v hižu”. vrtovi i sl. ujni i rođakinja. 2004. (O vješticama je riječ u poglavlju Demonske predaje. 44.htm Pleteni dio vunene obuće koji se obuvao na čarape. a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u vatru. djeda. U Bikovecu kod Maruševca. 44 Škropljenje je obred kojim se blagoslovljenom vodom prskaju osobe. Vjerovalo se da će se tako zaštiti od bolesti. štale. štrige.) Puca se preko štale. str. ni o kamen. 8.Kao i drugi običaji i običaj Jurjeva se različito obilježavao u pojedinim mjestima. Jure naložio krijes. dvorišta. a djeca lupaju štapovima po kamenju i kantama vičući Ošini.-9. Juru na zelenom konju. Prije izlaska sunca djeca. FF Split.marusevac. Također se vjerovalo da će ona djeca koja to jutro rano ustanu vidjeti sv. na području Gospića. s namjerom da se očiste i da se odagnaju demoni. njive. g. U nekim drugim maruševačkim selima djevojke su oko krijesa plesale kolo. Rkp. Vjerovalo se da uoči Jurjeva viške jaše na metli i odlaze na Klek. Obred je 41 40 35 . Na taj dan u vatru se bacaju stari obojci41 da bude što više gustog dima. (Dim u kršćanstvu simbolizira prolaznost života i uzaludno traženje zemaljske slave. a djevojke su ga pjesmom zvale sebi kako bi s njim razgovarale i pitale ga komu će kćerku dati je l k suncu. vrtove. sv. stvari. štale. Djevojke su uz zapaljeni krijes pjevale pjesme u kojima je personificirani sv. Taj obred ima apotropejski karakter jer se vjerovalo da će se tako izbjeći bolesti i demonske sile. Kosinja i Perušića Lidija Đerek od svoje obitelji: bake. livade od demonskih sila koje noću hodaju selom. a u sredinu štale bi se stavilo uže u obliku kruga. 40 U Lici je Jurjevo Dan pastira kad se pale vatre i oko njih igra kolo. je l k mesecu / je l k drobnim zvezdicama. Nekoć se na taj dan u sjevernim hrvatskim krajevima moglo vidjeti dosta svijeta sa zelenom grančicom kao znakom da traže pastirsku službu. ošini po viški. Vjerovalo se da ugljevlje i pepeo od krijesa štite kuću.43 Vjerovalo se da će cijele godine biti lijen onaj koji ne ustane na Jurjevo i ne okiti kuću zelenilom. primjerice. 42 Viške – vještice.hr/kultura-obicaji. višketini. putem pjevajući: Ni o drvo.) Uoči Jurjeva ispred ulaza u dvorište kuće naložio bi se mali krijes. domovi. coprnice. Čobani žele da se viške razbiju pa pjevaju: I o drvo i o kamen.

/ i ja ću hvatati volove. a oni leže cio dan. U kršćanskoj je simbolici zmija poistovjećena sa sotonom. za njim je zvijezda Danica. Sarajevo.46 Jurjevske su obrede pratile narodne igre i pjesme u kojima su raznovrsni mitski. i ja ću vezat djevere. Ko ono leže kod kola. 47 Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. 2006. jer je ona izvor svih nevolja na svijetu pa je zbog toga treba umilostiviti. priredio Marko Dragić. / i ja ću plesat tenefe. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Etnologija. / I ja ću sijat konoplje. XXIV/XXV. 45 Radmila Kajmaković. ka ono junci kod tora? Što oni ne će u kolo? Danas je slavni Jurjevdan. sv. Tako su. dvorišta. i ja ću plesat tenefe. Matica hrvatska i HKD Napredak. ja sam mjeseče! I ja ću s tobom za polje. štale. 36 . str. epika. Kršćanska sadašnjost. Sarajevo 1969/1970. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.45 Kod mnogih je drevnih naroda zmija bila predmet kulta. / i ja ću drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija).kuće. i ja ću orat dolove. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. 46 Leksikon ikonografije. primjerice. u sljedećoj pjesmi antropomorfirani sjajan Mjeseče i za njim zvijezda Danica: Isteče sjajan Mjeseče. NS. str. 592. 69. / i ja ću orat dolove. Zagreb 1990. ali su do naših dana u sebi sačuvale mitske elemente.”47 (Široki Brijeg) Anaforama: i ja ću s tobom za polje. uredio Anđelko Badurina. i ja ću hvatati volove. stoljeću. 309. Narodni običaji stanovništva Lištice. retorika. Mjesecu zvijezda govori: “Polako. U Katoličku crkvu uveden je u 15. bašte i njive kako ne bi zmije ujedale. ljubavni i vjerski lirski motivi. I ja ću sijat konoplje. Po svom postanku su poput ostalih obrednih pjesama veoma stare.. str.

118. st. str.. Karadžić. priredio i predgovor napisao Stanislav Marijanović. Jugoslavenska akademija znanosti i 49 48 37 . str.-73. U staročeškom lada znači djevojka.vezat djevere / izriče se marljivost.51 Vuk Stefanović Karadžić objašnjava riječ ladati “(u Hrv. Zagreb 2004.) LADARSKI OPHODI I PJESME Lado se prvi put spominje u poljskim Statuta provincialia nastalim oko 1420. Matija Petar Katančić piše da “odjek božanstva starih Panonaca. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. 320. a u varoši na Đurđev dan ujutru od kuće do kuće i pjevaju”. navodi za bilo koje božanstvo. ljetnim i svadbenim pjesmama slavenskih i baltičkih naroda. Zagreb 1846. boga Latobiusa jest božanstvo Lado koje se u pučkom pjevanju. za ljetnih radova Podravki i Posavki. Golden Marketing. Izdanja muzeja grada Zenice. Trag drevnosti naše popivke (…) prepoznaje se (…) u hrvatskom (kajkavskom) i bosanskom (slavonsko-ikavskom) narječju. (O Zelenom Jurju bit će riječi u poglavlju Folklorno kazalište. da bi se potom prekorile lijenčine koje leže kod kola kao junci kod tora. kao i toponimima Ladina. str. Ladinec. 72. mladosti.48 U Poljskoj se u svadbenim pjesmama spominjao pripjev lado. Ivo Pilar prisustvo božice Lade u slavenskoj mitologiji ilustrira toponimima Ladin Vrh kod Obrovca. Ladešići. str. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. Erasmus naklada. U Bugarskoj i Sloveniji su se na Ivandan izvodile pjesme u kojima je pripjev lado.-120. str. u Češkoj su se u svadbama izvodile obredne pjesme u kojima je pripjev Lado. godine. 53 Ivo Pilar.”50 Luka Ilić Oriovčanin navodi da su naši pređi Ladom ili Ljeljom nazivali boga ljubavi. U 15. u okolici Karlovca) djevojke kršćanske nakićene vijencima idu po selima uoči Đurđeva dne. izbor iz djela. Radovi V. i 16. 52 Srpski rječnik. Narodni slavonski običaji. Zagreb 1998. Zenica 1973. 51 Luka Ilić Oriovčanin. 145. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju. Ladovica.52 Po ruskoj i poljskoj tradiciji Lada je bila božica proljeća. Hod kroz godinu. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru.53 Vitomir Belaj. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef.49 Lado se spominje u proljetnim. Ladovac. ljepote i plodnosti. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. 247. Laduć. a mladež mu je obojega spola žrtve (aldove) prikazivala. 50 Matija Petar Katančić. Slobodan Zečević.

779. glavni urednik Jure Šonje. 58 http://www. Lelija Planina u Hercegovini. Zagreb 1980. Ljeljen – vrh planine Visočica kod Konjica i t. Jurjevo je prije Duhova i takvo je objašnjenje invalidno. Boranić.htm 59 http://www.f2o. urednik dr. Školska knjiga.U slavenskoj je mitologiji Ladin sin Ljeljo – bog ljubavi. 527. 1. da su dalmatinski renesansni pisci uvijek navodili božanstvo Lelja kao sinonim za Amora ili Kupidona. Zagreb 1990. str. Nadbiskupska tiskara Zagreb. Zagreb 2000. a sinonim je riječima dobar. Rječnik stranih riječi. Rusiji i Litvi spominjao se i Ladin sin Poljeljo. lipnja) te za vrijeme sušnih proljetnih i ljetnih dana. 76. a Slobodan Zečević ga citira. umjetnosti. g. Nakladni zavod MH. Zagreb. Pilar navodi. Sv. Mazuri i Poljaci slavili su božanstva Ljelja i Poljelja. Jure. U Poljskoj. str. Duhove. 74.57 Međutim. D. mio. Ljeljen Glavica u Konavlima. knjiga XXVIII. 57 Rječnik hrvatskoga jezika. drag. Uz to vjerovanje veže se običaj kada na Ivanje djevojčice Ivančice u grupi od četiri ili osam s vjenčićima na glavi obilaze sela i pjevaju. Filipa i Jakova.htm 38 .”58 Prema narodnim pričama ladarice hodaju svijetom od Jurjeva do Ivanja.anita. te Ljeljen-brdo na razmeđu Dalmacije i Hercegovine. 72-73. djevojke koje u svečanoj povorci obilaze seoske kuće za Duhove ili Jurjevo i pjevaju prigodne pjesme”. sv. Na web stranici ansambla Lado prva je rečenica: “Lado je arhaična slavenska riječ često korištena kao pripjev u starim obrednim pjesmama sjeverozapadne Hrvatske. str.55 Tvrtko Čubelić lade (ladarice) iz Hrvatskoga zagorja poistovjećuje s dodolama.59 Temeljem relevantne literature i motiva u pjesmama koje su zapisane kao i onima koje informanti na terenu i danas kazuju može se ustvrditi da su se u Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarske pjesme izvodile na blagdane: Sv. 54 Isto. Sv.56 U Rječniku hrvatskoga jezika (2000. Leksikografski zavod Miroslav Krleža.hr/lado. U tim je zemljama bio drevni običaj da od prve nedjelje po Uskrsu do Ivandana djevojke i žene u kolu pjevaju pjesme u čast Lade. 56 Tvrtko Čubelić. Bratoljub Klaić navodi da je mišljenje o Ladi kao božanstvu znanstveno opovrgnuto.) ladarice su “djevojčice. str. 55 Bratoljub Klaić. str. Ivana (24. Povijest i historija usmene narodne književnosti. d.org/vile. Prisustvo Ljelja u južnoslavenskoj mitologiji Pilar afirmira i višebrojnim nazivima planina Ljeljen u Bosni i Hercegovini.lado.54 U nekim je kraljičkim pjesmama pripjev ljeljo po kojemu su se te kraljice nazivale.

61 U sjeverozapadnom i središnjem dijelu Hrvatske mladići koji su sudjelovali u jurjevskim ophodima zvali su se jurjaši.hr/kultura-obicaji. Vidi: Milovan Gavazzi.Dakle. kaj se bumo spominjali komu bumo kćerku dali je l k suncu. dj. Uoči Jurjeva ispred ulaza u dvorište kuće naložio bi se mali krijes. Zagreb 1931. kelj ili korabicu da im bolje rodi. na “lesu” se stavljalo trnje “kako coprnice ne bi mogle dojti v hižu”. jurjevčani. a Zeleni Jure je bio u košu ispletenom od vrbe i jagnjeda. je l k mesecu je l k drobnim zvezdicama. Jure seoski su mladići pjevali po selu i gradu.htm Vidi: Fredo Heffler. vlasnik. oj zovu ladarice. vremenski su skoro istovjetno izvođeni ladarski obredi u Hrvatskoj kao u Rusiji. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. u: Narodna starina. glavni i odgovorni urednik Dr. 278. 61 60 39 . vjerujući da će tako odvratiti demonske sile. dvojica su nosila kite brezovog granja. Josip Matasović. 62 Jurjaši su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadić zelenila koje su domaćini kasnije ostavljali u kući. U Bikovecu kod Maruševca. X. Kao i drugi običaji i običaj Jurjeva se različito obilježavao u pojedinim mjestima.marusevac. broj.60 U okolici Karlovca na Dan sv.62 a http//www.-280. str. knjiga. Djevojke su uz zapaljeni krijes pjevale pjesmu: Sveti Jura kres naloži. lade. Vjerovalo se da pepeo od krijesa štiti kuću od demonskih sila koje noću hodaju selom. Poljskoj i Litvi. Jedan je visoko nosio mladu zelenu brezu okićenu maramom i šarenim papirima. vrtu. Vjerovalo se da će se tako zaštiti od bolesti. 2. štali. U nekim drugim maruševačkim selima djevojke su oko krijesa plesale kolo. a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u vatru. 26. kak naloži tak pogori. nav. Djevojke se po pripjevu u pjesmama oj Lado. Sve su vrtlarice dobivale grančicu iz kite ili koša i stavljale ih među zelje. polju i sl. Djevojke koje su uoči Jurjeva i na Jurjev išle po selima i varošima nazivane su krisnice. Hodi Jura k nam k večeri. primjerice.

Radi toga se taj dan obilježava kao Međunarodni praznik rada. 154. prikazujuć voća u svojoj istini. U starinskim usmenim lirskim pjesmama koje su se izvodile na taj dan prevladavale su obredne pjesme s mitskim motivima. da svaki dragi dragoj maž misec naziva. O boru! O jele! O duhu primili! Cviće nerazlično. str. Nazivanje bi počelo prvoga svibnja prikazujuć voća u svojoj istini. U ovome mistu običaj pribiva. saopćava joj da bora nije našao i da njega uzme umjesto bora jer što će joj zelen bor koji vene od sunca. đurđari. Josipa radnika koji je zaštitnikom radnika. Od zelenila kojim je bio prekriven Zeleni Juraj bilo je dopušteno otkinuti dio grančice za koju se vjerovalo da će ukućane i njihovo imanje štititi od demona. Isčući zelen bor. Hrvatska državna tiskara. uzmi za bor mene. što će ti zelen bor. Kod Hrvata je tradicija obilježavanja prvoga svibnja veoma stara. 139. duhom premilim. anđele moj mili! Bora nisam našo. ovo nazivanje prvi dan se čini. Hrvatske narodne pjesme. Zagreb 1943. 64 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike.63 Prvi svibanj je Dan sv. Đure. 63 40 . Vidi: Petar Grgec. koj’ od sunca vene?64 (Brusje na Hvaru) I u Kaštelu Starom mladići su djevojkama prvoga svibnja pod prozor ili uz kuću stavljali neko stabalce i pjevali pjesme. da ti ga usadim na tvoj pribili dvor za ljubav postavit. cvićem nerazličnim. MH. U Brusju na Hvaru pjevane su pjesme u kojima je svojevrsna invokacija kojom se kazuje da je u tomu mjestu pribivao običaj po kojemu bi dragi dragoj nazivao mjesec svibanj. sastavio Krešimir Mlač. Pjesma alegorijski erotizira ljubav mladića prema djevojci – on traži zelen bor da joj ga usadi na njezin bili dvor. Do naših je dana sačuvana pjesma o prvom svibnju kojem se vesele anđeli od raja. anđelom milim. ali će i povećavati plodnost. jelom. Zagreb 1972. Pjesma je komponirana od devet šesteračkih katrena i po svojoj strukturi Ophođani su se nazivali jurjevčani. str.djevojke koje su bile sudionicama u tim ophodima nazivane su jurjašicama. Dragi dragu gradacijski naziva borom.

Iskao je zelen bor. 41 . anđele moj mili. Išćući zelen bor. zenicom pridragom. uvitu jelicu. jelom visokom. moja dušo draga. kao i u prethodnoj pjesmi. zenice pridraga od mojega oka. Međutim. kome se vesele anđeli od raja. a iz lišca dragane izlazi zrak od sunašca. gradacijski svoju divojčicu naziva divojčicom mladom. uzmi za bor mene. Dobra večer. Umilna je molba djevojci da nikada od ljubavi ne razdili dragog svoga jer ljubav izlazi iz srdaca. Bora nisam naša. javore premili. prvi dan od maja. ali nije našao ni bora niti jelene zelene te je umjesto toga nudio sebe. O bore i jelo. Bog da. rad ke sam se trudi po sva moja lita. Divojčice mlada i jelo visoka. javor kitnovasti. o cvite razliki. ni jelene zelene. za takvu deklicu. Premda se mladić ne spominje u pjesmi. jelom uvitom radi koje se trudio sva svoja ljeta. ta je pjesma iznimno lirična. razvidno je da on.je bliska usmeno-retoričkim oblicima. javor kitnovasti za svoju deklicu. uvitu jelicu. Divojčice mlada i jelo uvita.

Ti me ne razdili. Zapisala je 2006. Filip je uz pomoć križa mladića oživio. Po predaji je propovijedao evanđelje među Skitima i ondje je vidio kako narod štuje neku golemu zmiju. dušo iz srdaca. javor premili. zelena šumice! Ti se mladiš svake godinice. Blagdan sv. ja ne ću od tebe. Jakovu str.otok. a iz tvoga lišca zrak od sunašca. Puljas. rođ. Jakov Stariji. ). mirna ti mrkla noć. jelo visoka.) 67 www. 66 Sv. 2006. a kazala joj je Srećka Puljas (djev. apostol brat je sv. g.. g. Zaštitnik je Španjolske. Križem je učinio da nestane zmije. nikad srce moje. Filip se povezuje u izvještaju o čudesnom umnažanju kruha. Zagreb 1990. od ljubavi tvoje. u Kaštel Starom Marina Žarković. (Navodim prema: Leksikon ikonografije. mrkla noć. 292. javor kitnovasti.. Kršćanska sadašnjost. Rkp. ljubav izlazi. uredio Anđelko Badurina. a iza nje je ostao strašan smrad od kojega su mnogi umirali među kojima i kraljev sin. 1935. Ovim te pozdravljam. Ivana i u bliskom je srodstvu s Isusom. svibnja. jelo uvita. o sv.66 Uz taj blagdan vezuju se ophodi filipovčica koje zahvaljuju slavonskoj šumi jer se svako proljeće ponovno zeleni i svojom ljepotom nadahnjuje:67 Blago tebi. Filipa i Jakova je 3. Po predaji je Španjolsku oslobodio od Maura i ondje postavio temelje kršćanstva. Znaj. zenice pridraga. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Svećenici koji su štovali zmiju uhvatili su Filipa i pogubili ga. anđeli nebeski bili ti u pomoć!65 (Kaštel Stari) Pored stilske figure gradacije u navedenoj je pjesmi cio niz epiteta: divojčice mlada. a ja sada i više nikada. 228. sv. 29. str.hr 65 42 . 10. o sv. Po povratku u Judeju odrubljena mu je glava. FF Split. Filipu str.

oj Lado. Ladole mile. Zagreb 1990. Ladarice. 282. oj Lado. 69 Marko Dragić. 76. str. 68 43 . Jakobovo Ladole mile. str. Lado. Drevnoga su pretkršćanskoga podrijetla ophodi koji su se izvodili za vrijeme proljetnih i ljetnih sušnih dana.oj!69 (Vinkovci) Ta je pjesma. već je otišao u Vukovar kupovati crne čizme i maramicu svilenicu. 21. oj Lado oj! Nije doma draga dušo. Mostar 2007. Filipovo. oj! kao i stilskim figurama: retoričkim pitanjima. crven pojas sebi za pas. epitetima. oj Lado. metaforama i alegorijama. oj Lado.Obredi su filipovčica slični jurjevskim proljetnim ophodima. kao i druge obredne pjesme. Hercegovina. Oj.68 Sljedeća dijaloška filipovska pjesma može se svrstati u ladarske – filipovske. aliteracijama. godišnjak za kulturno i povijesno nasljeđe br. oj! Otišo je u Ukovar. oj Lado oj! I maramu svilenicu. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Ladole mile. oj! Filipova stara majko. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. Ladole mile. oj! Kupovati crne čizme. oj Lado. oj! Crven pojas sebi za pas. asonancijama. oj! Jel’ Filip doma? Ladole mile. Ladole mile. U Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarice su se molile višnjem Bogu da udari rodna kiša i porosi polja i travicu i da se ugoje stada: Tvrtko Čubelić. Ladole mile. oj Lado. Ladole mile. Magijski je efekt postignut pripjevima Ladole mile. komponirana tako da njezini stihovi proizvode magijsku moć. U njoj filipvčice pitaju staru majku: Je li Filip doma? Stara majka odgovara da Filip nije doma.

) Po nekim drevnim predajama rano preminule djevojke i žene pretvarale su se u vodene vile . oj!70 (Šamac kraj Slavonskog Broda) KRALJIČKI OPHODI I PJESME Kraljičke pjesme izvodile su djevojke o Duhovima (Dovima). Srbobran 1928.rusaljke. (Ivan. priredili Michael Glazier i Monika K. Duh Sveti je u središtu kršćanskoga postojanja. MH.org.71 Kraljice ljelje nazivaju se i rusaljkama. Split 2005. Slobodna Dalmacija. Ugoje se naša stada.-245. 63) Po Duhu Uskrsloga Gospodina “vjernici postaju jedno tijelo. Oj Lado. a mjesec lipanj nazivan Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. 71 Suvremena katolička enciklopedija. Helwing. Kod Čeha se taj praznik zvao Rusadle. Po Ivanovu evanđelju “Duh je onaj koji oživljuje. Kod Rusa su. a risalčak. str. Da udari rodna kiša. To je slavenski naziv za vodene vile.yu/ antropologija/ svasiljev mitologija. Slovenci taj blagdan nazivaju Risale.72 U južnoj Dalmaciji Duhovi se nazivaju Rusalije. Lado. Zagreb 1972. Slavenska mitologija. Lado! Molimo se višnjem Bogu. Oj Lado. oj! Da porosi naša polja I travicu mekušicu. Ukrajinci i Bjelorusi duhovsku nedjelju nazivaju rusalnom nedjeljom. Neki antropolozi smatraju da su u narodnoj mitologiji rusaljke nasljednice vila.Molimo se. 244. 72 Spasoje Vasiljev. risaliček slovenski je naziv za svibanj. a tijelo ne koristi ništa”.rastko. oj! Da nam stada. jedan Duh u Kristu”. sastavio Krešimir Mlač. U Bugarskoj su se obredni igrači nazivali rusalije. str. rusalije vezane uz Duhove. (O vilama će biti riječi u poglavlju Mitske predaje. Oj Lado. 6.html#_Toc530384684 70 44 . risalček. http://www. 142. Na taj je dan Isus Krist svojim učenicima podario Duha Svetoga i tako im dao moć govora na više jezika kako bi mogli po svijetu propovijedati Kristovu vjeru. oj! Da popuhne tihi vjetar. također. Oj Lado. A – E.

je rusalski mjesec. U Rumunjskoj je narodni naziv za Duhove bio Rusali. U Makedoniji su se Duhovi nazivali Rusale.73

Dok etnolozi kraljičke ophode pripisuju praslavenskim mnogobožačkim vremenima u Đakovštini se i danas pripovijeda o nastanku kraljica: Stara predaja kaže da su Turci zarobili sve muškarce u selu, a njihove su se žene obukle u šarenu odjeću, na glave stavile muške šešire okićene umjetnim cvijećem i u ruke uzele srpove i kose, te tako obučene otišle pred turski tabor. Turci su pomislili da su došli duhovi, uplašili se i pobjegli. Tako su gorjanske žene oslobodile svoje muževe, očeve i braću. Od tada su se isto tako oblačile na blagdan Duhova, u spomen na taj dogadaj.74 Obično je kraljica bilo osam do deset, ali je bivalo i manje i više od toga. Dijelile su se u dvije skupine. Glavni su skup činile one djevojke koje su na glavama imale muške šešire okićene čapljinim ili paunovim
Dr. Slobodan Zečević, Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru, Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, 99.-100. 74 U Gorjanima kod Đakova zapisala je 2008. godine Zdravka Vranješ iz Osijeka koja pod mojim mentorstvom piše diplomski rad. Rkp. FF Mostar 2008, D.
73

45

perima te cvijećem, najčešće smiljem i koviljem. U toj su skupini posebice bile urešene jedna ili dvije djevojke koje su bile prvakinje. Na njihovim je klobucima sprijeda bilo ogledalo, a straga nekoliko obješenih šarenih vrpca. U rukama im je bio stari pravi ili drveni mač o kojem su bili obješeni šareni trakovi ili su bili zabodeni u jabuku, naranču ili limun. Među djevojkama se isticala kraljica ili kralj. U družbi su često bili i kralj i kraljica koja se još zvala mlada i imala je koprenu na glavi. Jedna ili dvije djevojke bile su barjaktar(i), a one su na štapu nosile šaren barjak. Polovicom 19. st. u Slavoniji jedna je djevojka bila barjaktar, a druga dvorkinja (služavka) kraljičina.75 U družbi su bili i diver i mlada koja je na glavi imala koprenu i vijenac, a razlikovala se od kraljice – mlade. Kraljički su ophodi u Đakovštini obnovljeni 2005. godine. Cijela se skupina ponegdje dijeli na kraljeve i kraljice, a jedna ili dvije su im prvaci i one s krunama na glavi. Među kraljicama su i djevojke ali i mladići sabirači darova prosjaci, torbonoše, sirgonja, kajmačar i sl. Kada bi kraljice došle pred kuću, dvorkinja postavi stolac na koji kraljica sjedne. Iza kraljice stane dvorkinja, a iza njih u obliku srpa kraljice – ljelje izvode pjesme uz pratnju gajdaša ili tamburaša.76 Osebujni su obredi i pjesme koje su do pedesetih godina 20. stoljeća izvodile kraljice u bunjevačkim77 krajevima.78 Bunjevački su Hrvati na taj dan Duhova ranim jutrom kitili prozore, kapije, te na salašima: volarice, kokošinjce, obore i čardake. Pripreme za obred kraljica počinjale su već od Uskrsa. Tada bi se mlade kraljice u dobi od deset do petnaest godina okupljale u dogovorenoj kući gdje ih je običaju i pjesmama podučavala žena koja je već bila kraljica. Dan prije Duhova kraljice su se sastajale u kraljičinoj kući i dogovorile bi kojim će putem ići, koje pjesme pjevati i kao će podijeliti
Luka Ilić Oriovčanin, Narodni slavonski običaji. Zagreb 1846, str. 145.-146. Milovan Gavazzi, nav. dj. str. 72.-74. Usp. Ivan Lozica, Poganska baština, Golden marketing, Zagreb 2002, str. 195.-196. 77 Bunjevci su 1687. g. od osmanskoga terora masovno pobjegli s područja Bune kod Mostara i nastanili današnje krajeve. Od 2007. g. taj egzodus obilježavaju pohodeći pradjedovska ognjišta. 78 Bunjevačke kraljičke običaje kao i pjesmu koračnicu navodim prema: mr Suzana Kujundžić Ostojić, Kraljičke pisme,; http://www.bunjevci.org.yu/site/narodna-knjizevnost/kraljicke-pisme/ mr Suzana Kujundžić-Ostojić, Kraljice, http://www.bunjevci. org.yu/site/bunjevacki-obicaji/kraljice/.
76 75

46

darove? Bile su obučene u bijelu šlingovanu bluzu i suknju. Nekoć su išle bose, a u kasnijim vremenima bile su u bijelim čarapama i crnim lakiranim cipelama. Na glavi su imale krune od cvijeća ukrašene perlicama, pantljikama i zrcalom preko kojega je bio đerdan. Kose su noć ranije upletale u pletenice, a kada su polazile u ophod rasplitale su ih. Obilazile su gušće naseljena mjesta. Kraljički su ophodi trajali najčešće prvi i drugi dan, a ponekad i treći dan Duhova. Kraljice u Subotici nisu nosile barjake ni mačeve. Išle su u paru po ustaljenom rasporedu: pridnjaci, sabljari, diver s kraljicom (koja je bila najmlađa od svih sudionica), a posljednji su par bili ban i banica. Putem su pjevale, “a na pripjev Ljeljo bi zastale, odigle se petama od zemlje i naklonile se”. To je davalo dojam da stalno pocupkuju, a đerdani su im lupkali o zrcala i proizvodili potmuo zvuk. Domaćice su bile počašćene posjetima kraljica te su ih darivale jajima, šunkom te novcima. Vjerovala se da će gadna nevolja stići onaj dom u kojem se ne bi primile i darovale kraljice. Vjerovalo se da proljeće ili ljeto nastaje kad kraljica pobijedi. (Po tome je nastanak proljeća ili ljeta ovisio da li su Duhovi početkom svibnja ili u lipnju.) Kraljice su izvodile obred tako da kraljica sjedi, a ostale oko nje bosonoge i raspletenih kosa igraju. Vjerovalo se da bosonoge kraljice svoju plodnost prenose na zemlju, a što tome obredu daje panspermijski karakter. Također se vjerovalo da bi upletena kosa usporavala ili čak zaustavila vegetaciju. Kraljičke su pjesme komponirane od šesteračkih stihova nepravilnih cezura. Dijele se na: koračnice, vesele i žalosne. Koračnice bi kraljice pjevale dok bi išle od kuće do kuće. Te su pjesme živahne, ritmične i jednostavne. Imale su i svoju praktičnu životnu funkciju jer su mlade kraljice idući od kuće do kuće mogle vidjeti buduće mladiće pa i svekra i svekrvu. Mi selu iđemo, selo od nas biži, a što od nas biži? Mi mu ne iđemo, da ga porobimo, već mi mu iđemo da ga veselimo. Vesele su se pjesme pjevale djeci i mladima. Karakterizira ih melodioznost, nježnost i blagost. U tu skupinu idu i šaljive kraljičke pjesme. Među tim pjesmama su i one alegorijske mitske pjesme u kojima kraljice

47

pjevaju o ljepoti svoje drúge pitajući: je li joj tato mladi mjesec bio, a nana žarko sunce bila: Oj ti naša drugo, Alaj si ti lipa, Ko da ti je tato Mladi misec bio, Ko da ti je nana žarko sunce bila! — Al ni mi je, druge, Tato misec bio, Al ni mi je nana žarko sunce bila, Već je mene riba U vodi rodila, žuna me je tica U kljunu iznela. Tica lastavica Bila j’ dadiljica, Rastova korica Bila j’ kolivčica.79 (Vancag) Kraljice su vesele pjesme pjevale u skupinama dvije po dvije okrenute jedna prema drugoj, lagano pocupkujući, a na pripjev Ljeljo odignu se petama od zemlje i lagano poklone. Žalosne su pjesme kraljice pjevale okrenute jedna prema drugoj, ali na pripjev Ljeljo ne bi pocupkivale nego bi se lagano njihale. Žalosne su kraljičke pjesme pjevale o vojnicima (katanama). U kraljičkim su pjesmama mnogobrojne narodne mudroslovice. Kraljice su pjevale pjesme o sudbinama u kojima se ogledala sudbina zajednice i naroda. Neke od tih pjesama imaju strukturu tužbalica: Oj borci, vojnici, Tužne majke sinci,
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, MH, Zagreb 1972, str. 145.
79

48

Kako vam je stanje U polju bojnome, Tužnom ledenome? Strahotom vas bije, Krv se vaša lije I zelena trava Ostaje krvava. Zemlja vam je tvrda, Propast ne možete. Nebo je visoko, Popet s’ ne možete. Kad sunce ograne, Ogrije vam rane, Misec se promine I pokaže vrime, Da prolazu dani, Proć će i mejdani. Kad tako mislimo, S otim se tišimo.80 (Subotica) U repertoaru su kraljičkih pjesama i one pjesme koje imaju elemente vjerske usmene lirske pjesme: Gospodin plebanoš, ustaj, pa pošetaj, iz cele u celu, u baštu pod ružu, kud Gospodin hodi, za njim cviće rodi svakojake fele: modre i zelene, žute i crvene. ruža se razvila, u kalež savila, na oltar nošena, misa govorena.81
80

Isto, str. 144.-145.

49

Siroče je čest motiv u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. I danas su mnoge usmene lirske pjesme i predaje koje kazivači kazuju o siročićima. Česta je narodna izreka Da nije siročadi ne bi ni Sunce grijalo. Te su pjesme pjevane i siročićima. I kraljice su pjevale žalosne pjesme siročićima. Sirotica Milka sjedila je u bašti, naletjela je ptica i krilima je udarila: Sirotica Milka, Sidila u bašći, Tica naletila, Krilim udarila, Kanda j’ tica znala, Da je sirotica. Kako j’ tici, nane, Letiti brez glave, Tako j’ Milki, nane, Brez njezine nane, Kako j’ tici, nane, Letiti brez oka, Tako j’ Milki nane, Brez njezinog oca. Kako j’ tici, nane, Letiti brez vrata, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih braća. Kako j’ tici, nane, Letiti brez perja, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih sela. Kako j’ tici, nane, Letiti brez repa, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih teta. Kako j’ tici, nane, Letiti brez noga, Tako j’ Milki, nane,
81

Mr Suzana Kujundžić-Ostojić, Kraljičke pisme, http://www.bunjevci.org.yu/site /narodna knjizevnost/ kraljicke-pisme/;

50

Brez njezina roda.82 (Tavankut kod Subotice) Navedena je pjesma komponirana retoričkim pitanjima i odgovorima: kako je ptici letiti bez glave, tako je Milki bez njezine nane; kako je ptici letiti bez vrata, tako je Milki bez njezine braće; kako je ptici bez perja, tako je Milki bez njezinih sela. (…) Retorička pitanja i odgovori na njih u pjesmi Sirotica Milka komponirani su narodnim mudroslovicama

DODOLSKI OPHODI Dodolske pjesme su, također, nastale u prastarim mnogobožačkim vremenima. Pjevale su ih djevojke prekrivene zelenilom u vrijeme proljetnih i ljetnih suša. Vuk Stefanović Karadžić dodole objašnjava kao skupinu djevojaka koje za vrijeme suše idu “po selu od kuće do kuće, te pjevaju i slute da udari kiša. Jedna se djevojka svuče do košulje sa svijem pa se onako gola uveže i obloži različnom travom i cvijećem i tako da se nigdje ne vidi ni malo, a to se zove dodola (…)”. Pred kućom dodola igra sama, a druge djevojke iz te skupine stanu u red i pjevaju različite pjesme. Potom

Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, MH, Zagreb 1972. str. 145.

82

51

domaćica ili netko drugi uzme pun kotao vode i izlije na dodolu koja se na to ne obazire nego i dalje igra.83 Slobodan Zečević navodi da se obred dodola izvodio i u sedamdesetim godinama 20. stoljeća. Dodola je djevojčica i glavna je u skupini. U davnim je vremenima bila naga i uvijena u zelenilo. Morala je biti uzorna ponašanja i seksualno čedna. U nekim je krajevima dodola bila siroče bez roditelja, a u nekim je bila posljednje dijete u majke - neporođena. Dok dodola igra, pjesmom je prate njezine pratilje. “Pred svakom kućom dodolu polijevaju vodom (…).”84 U Skopskoj Kotlini dodolski su ophodi bili u četvrtak po Uskrsu. Četvrtak je dan Peruna, vrhovnog slavenskog boga koji je slavljen i kao bog groma i kiše. Iz tih razloga u Mačvi od Velikoga Četvrtka do Spasovdana u sve četvrtke nitko nije smjeo orati, kopati, tkati, prati, tjerati kola.85 Bratoljub Klaić u svome Rječniku ne navodi dodole, a u Rječniku hrvatskoga jezika (2000.) dodole se objašnjavaju narodnim običajem magijskog prizivanja kiše u doba suše te mladićima i djevojkama koji okićeni cvijećem i zelenilom sudjeluju u obrednoj pjesmi zazivanja kiše.86 Matej Sova navodi da bi u Dalmaciji za vrijeme sušnih dana momci okićeni zelenim granama i cvijećem išli od kuće do kuće pjevajući i plešući. Momci su se nazivali prporuše a njihov kolovođa prpac.87 Djevojke su skladno poigravale pjevajući pjesme a domaćin ili domaćica polijevali su ih vodom vjerujući da će im se božanstvo smilovati i podariti kišu. Neke od tih pjesama imaju šaljiv karakter. Kultni su kiša i zelenilo u tim obredima. U Somaliji i nekim drugim zemljama sačuvao se obred u kojem za vrijeme suše najljepše djevojke gole gledajući prema nebu pjevaju magijske pjesme kako bi kiša udarila. Starozavjetna je Ilijina kiša koja je u zemlji kralja Ahaba pala po zagovoru proroka Ilije nakon tri godine suše u kojoj su istrijebljeni Baalovi svećenici.

Srpski rječnik, istumačen njemačkijem i latinskijem riječima, skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadžić, u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. str. 128. 84 Dr. Slobodan Zečević, Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, str. 125.-126. 85 Isto, str. 127.-128. 86 Rječnik hrvatskoga jezika, glavni urednik Jure Šonje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga, Zagreb 2000. str. 194. 87 Matej Sova, Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom, Školska knjiga, Zagreb 1955., str. 43.

83

52

Djevojke u pjesmama pjevaju pripjev oj dodo, oj dodo, le pa se prema tome zovu dodole: Naša doda Boga moli, da udari rosna kiša. Oj dodo, oj dodo, le. Da pokisnu svi orači, svi orači i kopači, svi po kući poslovači. Oj dodo, oj dodo, le. 88 (Prisap pokraj Livna) Prastari običaj dodola zadržao se u Đakovštini, napose u Potnjanima i Gorjanima, do Drugog svjetskog rata. U Potnjanima je bilo jedno naselje Roma i oni su ostali posljednji koji su taj ophod obdržavali. Dodole ili dojdole (oba izraza se jednako koriste) je grupa mlađih djevojaka (od 14 – 15 god.) i poneki dječak koji za velikih suša obilaze selo i u kući pjevaju dodolske pjesme, zazivajući kišu i spas uroda. Obično je to 6 – 10 djevojaka i 2 – 3 dječaka. Dva dječaka su „prosjaci“, oni nose košaru u koju im domaćin nakon otpjevane pjesme stavlja darove (jaja, jabuke, slaninu i što se već nađe, ponekad i novac). Treći dječak obično bude doda ili dodola. Njega obaviju zelenilom od glave do pete od granja, najčešće abdovine i bazge. Taj zeleni oklop je u obliku stošca, pa da bi vidio vode ga dvije manje djevojčice. Djevojke su obučene u rubine, bosonoge su i raspletene kose. Oko glave imaju grube vijence od zelenila (prave hlad glavi na uzavrelom suncu) te oko pasa granje koje visi do zemlje (adbovina, bazga, vrba i dr.). Putem galame, sviraju u trube i svirale ili škrebeću kako bi ih domaćini čuli i dočekali. Kada uđu u dvorište, pozdrave tradicionalnim katoličkim pozdravom „Faljen Isus“ i počinju pjevati. Domaćin ili domaćica poliju vodom dodu, a ovaj se na riječi iz pjesme „Ajd poigraj dodole“, vrti, otresa vodu i imitira kišu. Nakon što im domaćin stavi dar u košaru odlaze u drugu kuću. 89
U Prisapu pokraj Livna 25. 09. 2004. g. studentici Fakulteta filozofsko-humanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru, Marini Maganić, kazao Jako Krole (rođ. 1937. g.). Rkp. FF Mostar, 2005., sv. 2., str. 5. Kazivači uvijek ne kazuju pripjev oj dodo, oj dodo, le. 89 O dodolama je 2008. g. Zdravki Vranješ kazivao Zvonko Vugrinović, rođen u Đakovu 1956. g. Bio je dugogodišnji direktor Turističke zajednice Grada Đakova. Dragovoljac je Domovinskog rata. Oženjen, otac dvoje djece. Sa suprugom Dubravkom suvlasnik je Turističke agencije Orion Turs i vlasnik Gastro-etno imanja „Slavonska kuća“. Rkp. FF
88

53

PREPERUŠKI OPHODI U JEZERIMA NA OTOKU MURTERU U Dalmaciji i Istri djevojke se zovu preporuše (prporuše, preporuče), a na otoku Murteru preperuše. Kazivači u Jezerima na otoku Murteru 2006. godine pripovijedaju “o puno staroj fandaniji (običaju) zvanja kiše” koji se održao do prije nekoliko godina. Običaj se sastojao u tome da bi djeca, a pokatkad momci i djevojke pa i ljudi ubirali grane tešara (biljke smrdljivice). Potom bi išli putem, mahali tim granama i dozivali kišu pjevajući: Preperuše odile, sve su Boga molile: “Daj nam, Bože, kišicu i nebesku rosicu, da urodi godina i šenica bilica i vinova lozica.” Niki sira, niki jaj, To je naman za ufar. Kada bi domaćice vidjele da idu preperuše dozivale bi: Oj dodole, moj dodole, Dojdi k meni zlato moje. Zatim bi preperuše polijevali vodom, a onaj koji bi ih polio trebao im je dati neki dar: “komad sira oli koje jaje. Na kraju bi se preperuše skupile na Koledišće užgale veliku koledu i podilile darove ča su skupile.”90 Prporuše hodile, kuda one hodile,
Mostar 2008, D. Vidi: Josip Vinkešević, 40. Đakovački vezovi, Jubilarna revija br. 36, Godina XXXVII., Gradsko poglavarstvo Grada Đakova. 90 Ivana Klarin zapisala je u studenom 2005. godine u Jezerima na otoku Murteru po kazivanju Konstantina (Ukasa) Klarina (rođ. 1938. g.) i Ante Klarina (rođ. 1934. g.). Kazivači su rođeni u Jezerima na Murteru. Rkp. FF Split, 2005, sv. 59. str. 6.

54

tuda Boga molile da nan Bog dâ dažda i crlena mazda, šenice bilice, sake dobre srićice. Šenica nan rodila, dičica prohodila, šenicu pojili dicu poženili. Skupi, Bože, oblake, struni Božju rosicu na ‘vu svetu zemljicu.91 (Okolica Pazina) U navedenom je primjeru zdravica: da nan Bog dâ dažda / i crlena mazda, / šenice bilice, / sake dobre srićice./ Šenica nan rodila, / dičica prohodila, / šenicu pojili / dicu poženili / te molitva: Skupi, Bože, oblake, / struni Božju rosicu / na ‘vu svetu zemljicu. U Gdinju na Hvaru molilo se za kišu: Križi gredu po nebu Križi gredu po nebu, Za njima djeva Marija, Svoga sina molila, Da nam poda lipi dažj, Bog je Petru ključe da, Da otvori slavni raj, Da očuva mornara na moru, Težaka na polju, Da nam da mučicu karščansku, Čini vitar, čini dažj, Ništa da nan ne istuče grad.92

Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj. 23, Zagreb 1963., str. 91. 92 Ivana Kardum zapisala je u Gdinju na Hvaru 2007. godine, a kazala joj je Mande Visković, (djev. Visković, rođena 1932.). Rkp. FF Split, 2007, E, str. 8.

91

55

Vitomir Belaj. Slovaka i dr. str. dj. dj. djevojke. Buka.. svirali mjehovi (dude). lipnja “uoči Ivanje žetvene” 94 vršilo se paljenje kolede. galama te pokatkad pucanje iz pištolja imali su u narodnoj percepciji apotropejsku moć kojom su se tjerali demoni. Mladići su se s bakljama penjali po zidinama i stijenama. Ivana Krstitelja (24. dj. Ivana upale. U Tisnom na otoku Murteru 23. Čeha. Marina Lampalov u travnju 2006. Ivana zapalio krijes oko kojeg bi se skupili djeca.-162.96 U nekim je hrvatskim krajevima. 1930. sv. S tim bi se drvima na viliju (uoči) Sv. 98 Vitomir Belaj. str. 2006. 7. nav. dj. Djevojke bi ubrale razno cvijeće od kojega bi isplele vijence te se njima kitile u ivanjsko navečerje i sutradan kada idu u crkvu. nav. str. g. Tako je. Zagreb 1997. nav. primjerice u Velikoj kod Slavonske Požege. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju Šime Grgurine rođ. 215. Mladići bi ta drva sabrali i donijeli na kraj sela. nav. 17. Poljaka. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. rođakinje Bogorodičine. 97 Luka Ilić Oriovčanin.. Golden marketing. str. primjerice. 16.-17. Ivana pripreme baklje (lučevi). 95 Luka Ilić Oriovčanin.. a sada je umirovljenik. stave ih na kuće te ih na večer uoči Sv. Uz blagdan rođenja sv.. 96 Jasna Čapo Žmegač. 214. krisova). Sin je starozavjetnog svećenika Zaharija i Elizabete.93 U Bosni i Hercegovini te Dalmaciji svitnjak je sinonim za krijes. seoski čuvar u Brestu u Istri nekoliko dana prije Sv. Kazivač je po zanimanju ribar. str. Hrvatski uskrsni običaji. pučka pobožnost. Oko krijesa bi se veselilo. pištolji pucali. 154. Najznamenitiji je cvijet u ivanjskim vijencima bio paprat. Stara je hrvatska tradicija da se na izvorskoj vodi treba okupati prije izlaska sunca. bio običaj da muškarci nekoliko dana prije Sv. FF Split. mladići i stariji svijet.98 Kao i drugi obredi i ivanjski su raznovrsni. stoljeća.97 U živoj je narodnoj tradiciji sv..IVANJSKI OBREDI I PJESME Sv. 94 93 56 . 158. kolo igralo. zajednica. Ivana obavještavao mladiće gdje ima suhih drva u šumi. Rkp. Običaj paljenja krijesova na taj dan bio je prisutan kod Rusa. Ti su se mladići nazivali bakljari. Ivan nosi naziv Krstitelj jer je u rijeci Jordanu krstio Isusa. Ivan veliki zaštitnik vrela voda. lipnja) vezuju se pretkršćanski kultni običaji paljenja krijesova (kresova. Posljednji je starozavjetni prorok. str.95 Neki etnolozi paljenje ivanjskih krijesova interpretiraju kao ostatak Sunčeva kulta.

Stariji i djeca bi se veselili do pola noći. Oko pojasa su imale bijeli komot.-280. 278. JAZU. Spremalo se bolje jelo. Ivana u polju nabrale puno ivančica i od njih plele vijenac. Seljaci su uoči Sv. 102 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. očekivali su se gosti iz drugih sela. D. Skakali su vjerujući da im preko ljeta buhe ne će gristi noge. U pjesmi se traži od majke. str.102 Sv. brata. a sa strane im je visjela kesa od perlov. urednik dr. Tako je 1933. Djevojke i mladići ostajali su kod krijesa do zore. Boranić. sestre da daju na krijes Ivana. nav. Knjiga XXIX. 1. osobito mladež.99 U okolici Karlovca djevojke bi uoči blagdana Sv. sv. U nekim se selima taj obred vršio na samo Ivanje. a poslije toga su odlazili kućama. vino i prošek. Zagreb 1933. 1972.101 Djevojke su pjevale i dijaloške ivanjske pjesme u kojima je Ive krijes potpalio na Ivanjsko navečerje. To se cvijeće na Sv. Seoske su krisnice nosile košare. a drugi onamo”. Petra i Pavla te Sv. mladići su preskakali krijes “jedni ovamo. Taj je obred imao apotropejski karakter te se vjerovalo da će tako godina biti rodnija sijenom. Kad bi vatra jenjala. 148. 155. 99 57 .100 Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domaćinima i njihovoj vrijednoj djeci. dj. Ćirila i Metoda. a mogle su biti i mlađe. Nitko od njih nije dao na krijes Ivana. na rukavima bijeli opšiv. Seoske su krisnice bile okrenute jedna prema drugoj. 215-223. str. 101 Vidi: Petar Grgec.Te je običaje cijelu noć pratila zvonjava crkvenih zvona. MH. U popodnevnim satima domaćini i gosti. Pjesma je komponirana osmercima s cezurama iza četvrtoga sloga i bila je prikladna pri obredima koji su pratili paljenje krijesova... Godišnji običaji (Brest u Istri). U Istri su se krijesovi palili i na blagdane Sv. a gradske jedna iza druge. Razlikovale su se seoske i gradske krisnice. str. ali ga je na krijes dala njegova ljuba. Ivan se osobito slavio u Gornjem Selu na Šolti. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Zagreb. Djevojke su se zvale krisnice. godine u ZZNŽO JS pisao Jakov Mikac i ustvrdio “Kresovi su se u posljednje vrijeme prestali paliti”. Po selima su išle po četiri djevojke u dobi od petnaest do osamnaest godina. 100 Ferdo Heffler. sastavio Krešimir Mlač. izlaze na određena Jakov Mikac. oca. Ivana po poljima palili male krijesove vjerujući da će tako dozvati jaču sunčanu toplotu i da će im polje što bolje roditi. Ivana stavljalo na strehu i u rupice u zidu. Okićene bi djevojke išle po selu pjevajući pred pojedinim kućama i kiteći vratnice i prozore cvijećem. dj. nav. Djevojke su jedna drugoj tri puta preko vatre bacale povezane rukoveti cvijeća.

Sveučilište u Zadru. Sa zvonika se ispaljuju rokete. Uvečer uoči Sv. dotle je sljedeća u cijelosti kristijanizirana. palili hrpe smilja i druge makije. 103 58 . Sutradan bi se pričalo u čijem je kvartu bio najbolji svitnjak. str. neg anđeo krilutić. Taj se običaj u Splitu posljednjih godina gasi. Također su se palile i manje vatre po vlastitim dvorištima koju su preskakivali i zabavljali se ukućani i susjedi. Ivana palili su vatru pred crkvom. Kad bi sve to sakupili s nestrpljenjem su očekivali mrak kada bi netko od starijih i iskusnijih muškaraca zapalio svitnjak. gdje se skupljalo cijelo selo. Vatru su uglavnom preskakali dječaci i mladići dok bi ostali stajali okolo i uživali u tom prizoru. Narodni je pjevač stilskom figurom. Već poslije ručka dan uoči blagdana Sv. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Da me noge ne bole. Zadar 2007. Zvona su zvonila cijelu noć. U krizmici Marija. 104 Isto. Croatica et slavica Iadertina. mladima ali i starijima. ponajviše zbog urbanizacije grada. djeca bi se zatrkivala i preskakala vatru jer se vjerovalo da će onaj koji preskoči vatru biti sretan i zdrav. Vidi: Marko Dragić. a ljudi su preskakivali vatru govoreći: Od Ivana do Ivana. a jedna od žena bi blagoslovila vatru. 384. 385. Od vode do vode. grančice blagoslovljene masline ili ugljevlja što je preostalo od božićne vatre. Nije tić perutić. Dan prije Sv. Stari su govorili da u toj vatri trebaju sagorjeti sva zla koja su nas zadesila kroz proteklu godinu. Apotropejski obredi.104 Dok su neke ivanjske pjesme sačuvale mitske motive. od Ivanje do Petrove da nas vile ne pohode.103 Običaj “paljenja svitnjaka” dugo se zadržao i u samom Splitu i bio je iznimno omiljen među djecom. Kad bi se vatra rasplamsala. Ivana Krstitelja Šoltani su kadili vinograde. kojoj bi dodavali malo blagoslovljena cvijeća. Pod krilima krizmica. a da je staro i da ljudima ne treba. Ivana djeca bi po susjedstvu skupljala drva i sve ono što je od drveta. antitezom te višestrukim deminutivima spjevao ritmičnu lirsku vjersku pjesmu: Poleti tić perutić.okupljališta u selu na druženje i zabavu. str.

Donedavno je bio običaj da se svitnjak pali kod svake kuće i da se na najuočljivijim mjestima pale veliki svitnjaci. zelenilo. Ivana. mladići su ga preskakali. Vrilo u Knešpolju kod Širokoga Brijega i mnoga druga. vijenci od cvijeća u ivanjskim obredima imaju apotropejske karakteristike. Mlađi su se igrali oko svitnjaka.Šta j’ Boga rodila i Ivana krstila. Pepeo simbolizira smrt tijela i prolaznost ovozemaljskoga života. Krst’ Ivane i mene da virujem u tebe. u anđele nebeske. Na Pepelnicu (Čistu srijedu) stavlja se pepeo na čelu što označava početak korizme koja počinje s tim danom. pepeo. Voda je magijski izvor moći. Mrtvalj u Podmilačju kod Jajca. izvorska voda. 385. također. prije sunca umiva i kupa na izvorskoj vodi. bradavice i kurije oči na nogama te da će se tako izliječiti i spriječiti kožne bolesti. a nakon toga se. 59 . Kada bi svitnjak dogorijevao i plamen mu se smanjio. ugljevlje od krijesa. 105 Isto. U sve crkve zemaljske. str. a u kršćanstvu simbolizira pranje. Pepeo je u kršćanskoj simbolici znak pokore i obraćenja. Svrabivica u Perićima kod Prozora (Rama). a stariji su sjedili. Mnoga su kultna vrela diljem Bosne i Hercegovine kojima narod hodočasti i pripovijeda o čudotvornim izlječenjima na tim vrelima.105 (Ružić kod Drniša) U Bosni i Hercegovini se do naših dana sačuvao običaj paljenja svitnjka u sumrak prije blagdana Sv. Vjeruje se da će se time spriječiti naboji. Vatra. čišćenje i nevinost. Od osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća nekoliko obitelji kod kuća zajednički zapale svitnjak. Oko svitnjaka se okupljao mlađi i stariji svijet. Do danas se sačuvao običaj da se ujutro prije izlaska sunca po pepelu svitnjaka hoda ukrug moleći tri puta Vjerovanje. Takva su primjerice: Jakovljevo vrelo kod Kreševa (Vrelo Jakova Markijskoga). Pastiri su se natjecali tko će imati veći i bolji svitnjak.

i donesu bistre vode i naliju čiste lonce. dj. Stare majke bud’te kćerke. za Vidovdan (na sjevernom jadranskom području i Podravini). riđe vole u lugove. da se ćerke zorom staju. Mi ćemo ga dobro ranit suvim sirom i pogačom. dajte. kris nalaže. potancamo. nav. str. i lipo ga nakitimo z rožicami ivanjskimi i k sebi ga odpeljamo. 106 Milovan Gavazzi. poigramo. 85. venac plete. Pavla (29. da izrenu riđe vole. dajte.. stare majke. 60 . da se sinki zorom staju. i napasu riđe vole i posiju belo žito. izpeljajte pod jabuku. ako li nam niš ne date. da mi s njim se poigramo. pod jabuku crljeniku. lipnja) po jadranskom području i Bosni.106 Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domaćinima i njihovoj vrijednoj djeci: LIPI IVE KRIS NALAŽE Lipi Ive kris nalaže. vi nam dajte lipog Ivu. Ilindan (20. srpnja) po Podravini. Petra i sv. žute stole javorove. bele dvore i komore i oriblju žute stole.*** Krijesovi su se palili i za Dan sv. Stari ćaćke bud’te sinke. da počešu plave kose i umiju belo lice i pometu bele dvore. 95.

1988. Ajdmo sada. Znesemo ga na vulicu. Oj lepa Lado. Na vulico pod lipico. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka.studio-tanay. Milovan Gavazzi. sastavio Krešimir Mlač. Zagreb 1998. Na vulicu. Vijence su po završetku ophoda djevojke bacale u tekuću vodu vjerujući da će se udati onamo kuda vijenac otplovi.107 (Karlovačka okolica) Krijesovalje (ladarice. Po poteku. 108 61 . MH. ajdmo sada pjevajući: Daj nam.109 Na Dan sv. dobro leto i proliće o Ivanju i Štefanju. Zagreb 1995.108 Djevojke koje su izvodile ivanjske ophode nazivane su još ladekarice. str. pod lipicu. Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. dobro leto. Hod kroz godinu. str. Lado! Znesemo ga na vulico. Golden Marketing. II priređeno izdanje. 147. 41. lipi Ivo. Sve na slavu Ivaneka!110 (Okolica Koprivnice) 107 Stipe Botica. Bože. ladanjke. Ivana ladarice su pjevale: Podajte nam Ivaneka.belim mlikom i šećerom. po praheku.html 109 Vitomir Belaj. 110 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Zagreb 1972. Kaj se bomo ž njem igrale. str. Lado.hr/dodatak2003. Pak mu bomo ruže brale. 215. ivančice) bile su djevojčice koje su na blagdan Sv. Školska knjiga. a negdje od osam. ovjenčane vijencima od cvijeća išle po selima i pred kućama izvodile kolo i pjevale pjesme hvaleći gazdu i gazdaricu. lipnja) u skupinama od četiri. krisnice. kresovaljke. http:www. Ivana (24.

Matica hrvatska i HKD Napredak. sv. Čaranje i gatanje. seže u davna vremena. udaće se za onega. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. str. jaram mu je drvo javorovo. POSLENIČKE PJESME Nastanak posleničkih pjesama. Te su pjesme pjevane za vrijeme predaha kod teškog težačkog posla oranja. retorika. Zagreb 1932. D. jaram – drvo javorovo: TEŽAK ORE KRAJ ZELENE GORE Težak ore kraj zelene gore. epitetima (zelene gore. kome je badej bio namijenjen. Boranić. metaforom (volovi mu sivi sokolovi). Macan. epika. kako ore ne vidi se gore. priredio Marko Dragić. ralo – drvo šišmirovo. ralo mu je drvo šimširovo. Sarajevo 2006. i koji od njih do jutra procvijeta. 112 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. 225. 3. U njima se pjeva o težaku koji ore kraj zelene gore. Knjiga XXIX.U Blatu na otoku Mljetu na Svetoga Ivana uvečer bi se ubrala “tri badeja. Volovi mu sivi sokolovi.)111 O vukarskim (vučarskim) ophodima i pjesmama riječ je u poglavlju Folklorno kazalište. pa hi se na ognju dobro popali i klade (stavi) pod tundjelu kad se ide spavati a svakoga od njih namijeniš na jedno čejade. kao i suglasnika v). str. (Ovo rade u prvom redu djevojke za udaju. tu će poći ono čejade. sivi Tomislav M. također. JAZU. koje hi je ubralo. 111 62 .112 (Bučići kod Novog Travnika) Emocionalni je efekt u prethodnoj pjesmi postignut stilskim figurama: aliteracijom (ponavljanjem suglasnika r. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. urednik dr. 1. 83. Težak ore kraj zelene gore. volovi su mu sivi sokolovi.

Stani. To roginju. Družinu sezava: “Prizmi ti. a domaćica će pripremiti pečenku s lukom i gibanicu s kukom: MUŽEK RANO VSTAJE Mužek rano vstaje. drvo javorovo). Đurina. Zutra bumo orali. Žito bumo sejali. Dva konjička naprv. budi dječicu. družinu doziva da tjeraju volove u jaram i konje ispred njih jer će sutra orati i žito sijati.) Oranje ralom na vitlo Težačke pjesme pjevaju o marljivom domaćinu koji rano ustaje.sokolovi) i inverzijama (drvo šimširovo. 63 . čadonju. Žito bumo sejali. Na sve strane zgleda. Jendrašina! Tiraj voli v jarem. Dečicu zbuđiva. To je muški najem. (Šimšir i javor u narodnoj tradiciji imaju mitska obilježja.

Kaj bude kovaču. Žito bumo sejali. Poldan nam dohaja. Za vrijeme kosidbe i predaha u njoj pjevane su pjesme različite tematike. Prvog žali i otac i majka. Drugog žali bratac i sestrica. Okupilo bi se pet-šest i više kosaca koji su se natjecali koji će brže. bolje i ljepše kositi. Gibanica s kukom. Rano zađe moje jarko sunce!”114 (Babina Greda) Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Obed se zgotavlja: To pečenka z lukom. Polje je široko. 115. 142.-116.Kaj smo lani vejali. str. Jendrašina. sastavio Krešimir Mlač. MH. 113 64 . 114 Isto. str. Kaj smo lani vejali!”113 (Hum u Hrvatskom zagorju) Sve do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća poseban je bio kosidbeni običaj. Nakon obavljenoga posla kosibaši je kao nagrada pripadala glava pečenoga jagnjeta ili ovna. Neke su težačke pjesme baladno intonirane: OTKIDE SE GRANA JORGOVANA Otkide se grana jorgovana I ubila tri čobana mlada. A trećega nitko od nikuda. Zagreb 1972. Samo jedna sirota djevojka: “Suđeniče i nesuđeniče. Najbolji je bio na čelu i zvao se kosibaša. Sunce je visoko. Po tu tikvu vina! Zutra bumo orali. Ki spleplje oraču? Pojdi. Žito bumo sejali.

KOSIO SAM SIJENO Kosio sam sijeno.Pokatkad je i sam domaćin kosio svoju livadu. tiho progovara: “Eno dolje draga. poljubit ću dragu. g. g.” Bacio sam kosu. Putem prolazile. On baca kosu nek se trava suši i odlazi poljubiti dragu što u ladu spava.). Vl. 2005. 1959. nek se suši trava. kazao Veselko Sesar (rođ. Bregava mi šumi. sv. str. dolje kod Bregave. 115 65 . rkp. u ladu zaspala. R. Bregava se koscu javila da mu dolje u ladu draga spava.115 (Vrapčići kod Mostara) Marinu Škobiću u Vrapčićima kod Mostara 2005. Bregavke garave. što u ladu spava. 4.

iđi za njom tio stranputice. Tuj tunja tu jabuka. jesi 1 bio kud smo jučer bili.”116 (Prozor – Rama) 116 Marko Dragić. jesi 1 naše cviće nalazio?” Čoban dipli i kroz diple kaže: “Jesam bio kud smo jučer bili. Pjesme pjevaju o ljubavi. pa govori svom Ivanu mužu: “Šalji seku za goru na vodu. str. Mala nakladna kuća Sveti Jure. vazdan žele. zalivo ga od jabuke mlikom: cviće vene. Kad je bilo ićindiji k mraku. samo nije ljuba Ivanova. ne mere bez tebe. jesam naše cviće nalazio.” To se niko dositio nije. o želji djevojke da joj to bude zadnja žetva kod roditelja i da to žito ne jela ona nego ga pozobali njezini svatovski konji i dr. U seke je čedo ponejako: da ga ne bi umorila mlado.Žetelačke su pjesme pjevale žetelice žanjući žito. dositi se ljuba Ivanova. Tad zapiva seko Ivanova: “Oj Ivane. Baška Voda 1995. vazdan pripivale. 69. materin čobane. 66 . VAZDAN ŽELE MLADE ŽETALICE Vazdan žele mlade žetalice. ugledala jednog čobanina.

Iliji. Mladići su se skladnim sviranjem na svirali (dvojnicama) javljali svojim djevojkama. 67 . Luki. proplancima i poljima milozvučne pjesme pastirica. ljubičica plava. samo Rade što kosi livade i on ljubi čobanice mlade. molili pjesme protiv groma. Svetoj Gospi. Te su pjesme dragom otkrivale gdje se nalazi njihova dragana. Prvi otkos. oluje i nevremena. zelena rozeta. šumama. Pavlu. drugi otkos.Ovako se nekada vrhlo žito na gumnu Do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća odjekivale su po planinama. Vidu. Peri. ČUVAM OVCE PO LIVADI SAMA Čuvam ovce po livadi sama. Dujmu. niko nema od naših čobana. Grgi. Tomi. Isusu. zelenika trava. treći otkos. Pastiri su. Pastiri su pjevali i molitvene pjesme svecima: Anti. također.

Petar je proveo 8 godina u Engleskoj gdje je završio Koledž za grafički dizajn. Rkp. ki son brala al ga nison rakamala. u veslanju moraju stalno naprezati i boriti protiv vjetra i valova. se goj. Uglavnom su pjevali mlađi ribari na poštama čekajući svićaricu. Ki gariful. mala moja cvit gizdavi. OTO MUŽI S PALAGRUŽE Oto muži s Palagruže. Odgovor je tomu u viškoj ribarskoj poslovici: Kad je vrime veslonju / Nije misto kantonju. retorika. priredio Marko Dragić. 13. 1947. suha zlata. Pjevušilo se i molilo za vrijeme rastiranja i skupljanja mreže. 110. FF Split. bere a jo pijen gorki čemer. dakle. g. kazao Petar Mihovilović – Bejota (rođ. 81. str. g. još se nije nagledao svijeta!117 (Čapljina) Najmanje je ribarskih pjesama koje su kazivači kazivali ili još uvijek kazuju. Ipak se nalazilo vremena za pjesmu. Vis) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Goj. Da si o srebra. 117 68 . Drugi mi te trga. uživat će sarce moje. za vrijeme velikih fešta i poznatih regata. oparčojte žene ruže. 118 Jeleni Marušić u Komiži na Visu 2006. Valja će ga rakamati svome dragom darivati.-15. cviće moje. sv.118 (Komiža. Ribari se. vidila bi svoju sriću.). Sarajevo 2006. epika. dok ne dojde vrime tvoje. izišla bi sad na vrata. 2006. ili na vrata na ponistru.mila majko dobila si zeta! Mlada zeta od sedamnaest ljeta. str. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Matica hrvatska i HKD Napredak. svoju sriću ol ljubavi.

slamu i ostalu ljetinu i prodavali u Hercegovini ili Dalmaciji ili trampili za vino i rakiju i prodavali u Duvnu. napoji mi konja. Ludvik Kuba. OJ DJEVOJKO MOJA „Oj djevojko moja.Putničke su pjesme pjevali putnici vraćajući se uveče svojim ukućanima nakon obavljenog putovanja ili nakon obavljenih težačkih poslova. ako mogli i ako se dalo. Svjetlost. Sarajevo 1984.” „Ja ne mogu bosa. pala je rosa. str. dok i meni mili Bog pomogne. ja ne mogu bosa.” . Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. „Oj djevojko moja. napoji mi konja. ne mogu sama.” „Sazuj nalune. pala je slana. DEDER KUME DAJ DA ZAPIVAMO Deder kume daj da zapivamo. kupiću ti postole. 97. Nakon uspješno obavljenog posla preko polja bi pjevali pjesme i tako javljali obitelji da živo i zdravo idu svojim kućama. Tim su pjesmama ili sviranjem na svirali davali do znanja svojim ukućanima da se vraćaju. obuj cipele. 119 69 . pala je rosa.” 119 (Prozor) Kiridžije su ljudi koji su iz Duvna na zaprežnim kolima vozili sijeno.Ja ne mogu bosa. pala je rosa.

Kad se sastasmo. Već te žena lupala. Napitnice vinske su pjesme koje se pjevaju uz vinograde i vino. str. težačke. da nam Bog da zdravlje i veselje. Kad se vidjesmo! Lijepo ime Ivo.ako bi nas grlo poslušalo. str. a po njemu ime Marijino. Neg’ li čim.121 (Hvar ) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. braćo. neg’ li tim Već držalom motičim. obrednih. Ni sebe. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Tilu zdravlje da se veselimo. VESEL’MO SE. Tug’ i žalost prođe. ni žene. a u njima su česti elementi šale. putničke i kiridžijske pjesme pjevane su i na sijelima (prelima). Bog te živio. Te pjesme su strukturom najbliže zdravicama. svatovskih i ljubavnih lirskih pjesama te usmenoretoričkih oblika. 120 70 . MH.120 (Tomislavgrad) Žetelačke. a spasenje da se ne gubimo. 87. pastirske. epika. A iz ove čaše Vince ispio! Ako ne ćeš sve popisti. sastavio Krešimir Mlač. Bogu hvala i slava u vike. 121 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. U poselničkim pjesmama nalaze se i elementi: mitskih. 180. Dok ti duša ispala. Ne imo se čim pokriti. Matica hrvatska i HKD Napredak. retorika. Zagreb 1972. priredio Marko Dragić. BRAĆO Vesel’mo se. Najsvetije ime Isusovo. Sarajevo 2006. Sve u strahu Boga Velikoga. Ni djeteta kraj sebe.

šalilo. zorna). Mnoge su obitelji imale svoj vlastiti žrvanj zavrvanj (pl. (Nikakvih sijela nije smjelo biti za vrijeme Korizme. pjevalo i natpjevavalo do zore. Prelje su bile djevojke i žene koje su se okupljale u ranu jesenju i zimsku večer kako bi oprele vunu. Vlačiljama i preljama bi kasnije dolazili mladići. Vis) Mnogobrojni su drugi narodni običaji koje su pratile usmene lirske pjesme: Komušalje su donedavna bile običaj u kojem su se u rujanski ili listopadski sumrak skupljali mladići i djevojke i komušali kukuruz.). 17. str. Vlačilje su bile djevojke i žene koje su se skupljale u jesenji i zimski sumrak i vlačile vunu. Na Visu se u starim vremenima pšenica mjerila u žrvnjevima. MEJI ZARVANJ MOJ Meji. g.122 (Komiža. sv. Za to su vrijeme pjevale kratke pjesme koje su tematikom bile vezane uz taj posao. veselilo. 110.U Bosni i Hercegovini nisu zabilježene napitnice vinske. FF Split. One su malanom po taktu vrtjele gornji žrvanj koji se uz škripanje i posebni šum kotrljao po donjem nepomičnom kamenu i drobio zrnje koje se nalazilo između dva kamena. meji zarvanj moj. 2006. igralo. 1947. I speći ću bublice za svu braću i sestrice. dok ti recen: zarvanj stoj! Kad samejem jo ću stat u posteju poću spat! Kad mi projde slatki san i ustanem sutra dan. Sijelilo bi se. U tim prigodama su se rađale prve ljubavi. farinu ću umisit lipe kruhe ucinit. Taj su posao obavljale žene ili djevojke. Različite su se vrste usmenih lirskih pjesama izvodile u tim prigodama. kruh i gladnu dječicu.) Nabijalje su bile žene i djevojke koje su na stupici nabijale konoplju koja se tako nakon kiselenja (u močilima) i sušenja pripremala za daljnju obradu. g. Jeleni Marušić u Komiži na Visu 2006. kazao spomenuti Petar Mihovilović – Bejota (rođ. MEJI. Rkp. 122 71 .

vlačilje. a odlasci u vojsku iznimno bolni: Komušalje. Mijatu Tomiću. Od 2000. najviše je povijesnih pjesama o višestoljetnim (1463. Andrijici Šimiću i dr. (Dakako.123 U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20. U mnogim su povijesnim pjesmama patnje i stradanja pod mletačkom. te o povijesnim osobama: Marku Kraljeviću.) U povijesnim su pjesmama česti mitski motivi. ugarskom.) progonima i stradanjima Hrvata pod osmanskom vlašću. Zacijelo su ti običaji bili prisutni i u drugim krajevima. braći Morić. To sijelo nazivalo se rutalje. Zbog toga je kod Hrvata sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća svaka vojska bila omražena. francuskom vlašću i drugim nenarodnim vlastima. st. hercegu Stipanu Vukčiću Kosači. 4. padu bosanskoga kraljevstva. Stojanu Jankoviću. POVIJESNE PJESME Lirske povijesne pjesme pjevaju o: kralju Vladimiru.Za razliku od prethodnih narodnih običaja u kojima je sudjelovalo po petnaest-dvadeset i više mladića i djevojaka tkalje su bile djevojke i žene koje su posao tkanja platna obavljale same pjevušeći ljubavne pjesme. moji studenti i ja nismo zabilježili te običaje ni u Hrvatskoj ni u Bosni i Hercegovini. (O tome je više riječi poglavljima o usmenim epskim pjesmama te povijesnim predajama.-1878. to ne mora značiti da ih ipak nigdje više nema.) 123 72 . robinjicama koje su bile usužnjene jer nisu htjele prihvatiti islam. Kaurima koji porobiše Livno. Stoljećima su Hrvati služili tuđe vojske i bili se prisiljeni boriti za tuđe interese. g. rezala stara odjeća te se kasnije pomiješana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su služile kao “prostirka” (kao današnji tepisi). prelje i nabijalje su običaji koji su se u Rami održali do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća. Međutim.

drago moje. Je li dojidrilo Drago mi doisto. str. dušo. Komu ću t’ ostavit. Vi pošjite meni Moga draga doma.125 (Split ) 124 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. 73 . 125 Isto. Jidri. Pobojte se Boga. Viće ti je vrime. MH. str. Jesi li obaša Sve mletačke rive. Da se imam dilit Od Splita biloga. sastavio Krešimir Mlač.DOŠLI SU MI GLASI Došli su mi glasi Od principa moga. 277. Dilit ću se. U jutorak rano. Moja juta rano? Majci al’ sestrici.-278. Sve mletačke rive I po Zadru porte. Al u Pojišanu Mariji Divici?124 (Split) Dok su mladići služili tuđinske vojske njihove su ih djevojke iščekivale strepeći hoće li u tuđini izljubiti druge djevojke? POĆI ĆU NA MORE Poći ću na more Vidit je li bistro. Zagreb 1972. Jesi l’ izjubio Zadarske divojke? Zadarske divojke. 278.

parec i pajdašec. str. Mi smo lepo dokončali. Marko Dragić. To je najmanji broj Hrvata od kako su nastanili tu zemlju u sedmom stoljeću.129 Broj Hrvata se strahovito smanjivao. godine. Samu s decom sad ostavil?126 (Stupnik kraj Zagreba) Prema turskim defterima i drugim povijesnim izvorima. Nakon prodora Eugena Savojskoga i pustošenja Sarajeva. 41. u toj je zemlji samo 23 000 Hrvata katolika. godine na islam je u Bosni bilo prešlo 38 000 bosanskih kršćana. Baška VodaMostar-Zagreb 2001. Baška Voda 1999. u Bosni i Hercegovini 1699. Zagreb 1973. Te pjesme imaju elemente naricaljki: S BOGOM. Da se bumo mi rastali.. 128 Dobri pastir. Godine 1723. Josip Butorac – A.127 Prema turskom defteru iz 1489. Ljubo Lucić. Sabrana djela 5.128 Progoni Hrvata pojačani su 1524. 21. u toj je zemlji živjelo 750 000 Hrvata katolika. st. kada su razrušeni mnogi samostani i crkve.130 Isto. 83. 173. U posljednjim desetljećima XVII. u trenutku pada Bosne i Hercegovine pod osmansku vlast 1463. parec i pajdašec. Dominik Mandić. s Bogom. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. Kalendar 1991. str. PAREC I PAJDAŠEC S Bogom. ZIRAL. str. 80 000-90 000 krivovjeraca i 30 000 Srba pravoslavaca. Od Kozigrada do Zvonigrada. Da si bumo dečicu hranili. 127 126 74 . Zakaj si me ti prevari!. str.-116. priredio dr. Toronto-Zürich-Chicago 1982. S BOGOM.Mnogi su hrvatski mladići izginuli po raznim ratištima. izdanje. 167. Mnoge su hrvatske udovice ostajale same sa svojom siročadi. 130 Vidi o tomu više: Marko Dragić. 129 Usp. Parec. g. Sarajevo 1990.-51. Gdo bu sada kaj preskrbel Dečici i mene? Nismo mi tak dokončali. str. Povijest katoličke crkve među Hrvatima. Ivandija. str. u Bosni i Hercegovini ostaje 150 000 Hrvata katolika. 361. II. Deset kamenih mačeva. godine ostaje samo 29 000 Hrvata.

Najbolnije su patnje kršćana pod osmanskom vlašću bile Prava prve bračne noći po kojem su kršćanke svoju prvu bračnu noć morale provesti s begom. Takva je bila i Ana Banović.” 75 .” “Bogme neću. Pokatkad su svi ukućani bili prisiljeni prijeći na islam kako bi sačuvali život i imanje. kad im koji dođe. Ana se razboljela. Već gledaju po nebu mjeseca Kano lovac po planini zeca. a ako bi ih odbio. Međutim. agom. Mnogo je povijesnih predaja koje kazivači i danas o tome pripovijedaju. Te ne znadu. Te su djevojke kazivale silovatelju za koga se trebaju udati. a na vratima njezina seka Mara: POTURČI SE KUĆA BANOVIĆA Poturči se kuća Banovića I u kući trideset čeljadi. ali se grohotom smijala jer su joj od raja vrata otvorena. Za Anicom pristavaše majka: “Poturči se. Dva bajrama u godini dana. Ane. Mnoge su kršćanke ostajale trudne te su nakon toga rađale djecu svojih krvnika silovatelja. mila majko moja! U Turčina sveca ne imade. Nego trides’t dana ramazana. Ni četvrte kvatre u godini. pašom ili drugim osmanskim vlastodršcima. u narodnome su pamćenju djevojke koje su svoju vjeru zasvjedočile patnjom i mučeničkom smrću. njihov odabranik morao je pobjeći ili bi bio pogubljen. Iznimno su bolna bila i nasilna prevođenja na islam. Ali ne će Ane Banovića. Ni korizmom za sedam nedjelja. kćeri moja! Ne ćeš postit petka ni subote.

more se izbistrilo i lagane šajke pokrenule: SINOĆ PISMO U DUBICU DOĐE. U subotu vazdan se kupili. Pa besjedi svojoj kćeri Ani: “A bora ti. molili cara da pusti mila brata seki kako bi se sinje more izbistrilo i pokrenule šajke. Ja se smijem. U nedilju rano polazili. str. a dušu ispusti. Nekoga je pratio i otac i majka. kćeri moja. Pa me zove: “Hodi k meni. MH. Razboli se Banović Anica: Bol boluje. zato.297. 131 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike.” “Ne pitaj me. Od raja mi otvorena vrata. a nekoga previjerna ljuba. imam zašto. babo. 76 .Malo bilo. nekoga bratac i sestrica. Sinoć pismo u Dubicu dođe. A nekoga bratac i sestrica.previjerna ljuba. ostarjeli babo. Pratila ga do sinjega mora. a grotom se smiješ. Suzama je more zamutila A s jaukom šajke sustavila. seko!” To izusti. sastavio Krešimir Mlač. Ane. Da se kupe mlađani soldati.) Nikolu nije imao tko pratiti osim sestrice Jelice koja ga pratila sve do sinjega mora koje je suzama zamutila. grohotom se smije. A Nikole nitko ni odakle. Soldati su. Bol boluješ. Zagreb 1972. zadugo ne bilo. A nekoga previjerna ljuba. Nekog prati i otac i majka. Car je pustio mila brata seki. Više kćeri ostarjeli babo. (Emotivni je stav izražen epitetom . Pratila ga sestrica Jelica. A na vratim moja seka Mare.131 (Kozica kraj Makarske) Sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća bolni su rastanci bili s mladićem koji je odlazio u vojsku.

Oni mole cara gospodina: “Bora tebi.Kad viđoše mlađani soldati. da ne reče? Ma te moli kukavica: Ah. Ali ima uzdanicu U tu tvoju mudru glavu. 132 Isto. Ni dječicu ludu svoju.132 (Zrinj) Neke povijesne pjesme mogu se svrstati i u tužbalice. da ne sjede. Udovica kuka kao kukavica i obraća se poginulom mužu koji ju je ostavio sa sirotom dječicom koja su ga tatom zvala: ŠTO UČINJE VELE JADE Što učinje vele jade Mladoj tvojoj kukavici. Što bi rekla. Kojojzi si vjeru dao. I lagane šajke pokrenule!” Kad to čuo care gospodine. Da je ne ćeš ostaviti? Eto sada vjerom svrnu. da ne pođe. što imaste. Pustio je mila brata seki. Jutros si je zacrnio. Ni ostalu muku tvoju. 302. Nadjede joj hudo ime. 77 . nemoj me bandunati I za ljubav. Hudo ime “udovica”! Gdje bi sjela. I lagane šajke pokrenule. Koji su te tatom zvali. Ne bi l’ nam se more razbistrilo. str. care gospodine. Da je ne ćeš bandunati. Daj pusti-der mila brata seki. Nama se je more razbistrilo. Gdje bi pošla.

Kojuno si ti mučio Od djeteta malenoga. Zato mu sin svojim pjesmama zvoni i suzama grob mu škropi: 133 Isto. 360-361. 78 . a ne daju zvoniti niti groba škropiti. str. Ni sirotnu djecu tvoju Bez nastave i nauke. Bez celiva i grljenja I bez svakog dobra tvoga!133 (Kaštela u Dalmaciji) Narodna nošnja gornjih Kaštela Dirljiva je pjesma sina kojem je otac poginuo te ga u grob nose.

srce moje još punije jada. Korčuli. nit groba škropiti. Zagreb 1902. Isto. 1. LJUBAVNE PJESME Koliko je do sada poznato najstariji zapis hrvatske svjetovne lirske ljubavne pjesme seže u period između 1421. puna ti si lada. a prijateljice su im bile daleko: CRNA GORO. godine. 361. 123. Neg mu sad zvonite s mojimi pesmami. knj. Pjesmu su pjevali “dubrovački vlasteličići” u svojim uredima krateći vrijeme: Sada sam ostavljen srid morske pučine valovi moćao bj`en daž` dojde s visine.134 (Selnica u Hrvatskom zagorju) 5. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. i 1430. nikom ne kazujem. Splitu. Grobek mu škropite s mojimi suzami. na grob ga peljaju. mnih da sam…135 Renesansa je imala svoj procvat u: Šibeniku. PUNA TI SI LADA Crna goro.IŠEL SAM ČEZ GORU PO ZUBLJU VISOKEM Išel sam čez goru po zublju visokem. str. 135 134 79 . Tužne i nesretne su bile one djevojke koje nisu imale ni majku ni sestre. Nit mu daju zvonit. Kad dojdoh na kopao. Nepunih stotinjak godina prije Montaignea Šibenčanin Juraj Šižgorić oduševljavao se hrvatskim narodnim običajima i književnošću. Milorad Medini. MH. Zadru. Dubrovniku. U ljubavnim dvojbama i jadima djevojke su se povjerovale svojim majkama i sestrama. Jad jadujem. Oček mi umira. str. Hvaru.

daj ti meni najtanjega platna da pokrijem svojeg milog dragog. dala bi te na pargal izvesti. Nit sestrice da joj se potužim. Zagreb 1995. Isto. On na svitu nigdi nikog nema samo jednu gizdavu divojku. knjigu štije grozne suze lije. svane zora. Gizdava je djevojka otišla mladome dućandžiji i zamolila najtanjega platna. mladi dućandžija. izvezla bi mu gusto pamučno platno: ZAZVONILA ZVONA SEMERINSKA Zazvonila zvona semerinska da sve tutnji zemlja vukovarska jer umira momče na zanatu. str. Razbolio se i svojoj dragoj poslao pismo da mu pošalje pokrov bijeli. 80 . priredio Stipe Botica. da joj jade kažem. pošalji mi jedan pokrov bili. 155. kući ić’ se mora. Pokrov šije gizdava divojka: “Da sam znala.136 (Okolica Osijeka) Različite su ljudske sudbine. da sam znala da ćeš mi umreti.majke nema. MH. 155. al je na daleko.” Knjigu štije gizdava divojka.”137 (Vukovar) 136 137 Usmene lirske pjesme. str. drago srce moje. SHK.-156. Dok ja dojdem. već i zora svane. Ona ide gori u dućane pa govori gizdava divojka: “Boraj tebi. osim drage. Knjigu piše gizdavoj divojki: “Oj divojko draga dušo moja. Djevojka je imala dragoga koji je otišao na zanat. Da je draga znala da će joj dragi umrijeti.

-197. sastavio Krešimir Mlač. U nekima od tih pjesama majka savjetuje kćerku da pazi koga će odabrati jer momci znadu privarit i ostavit. Već s našeg prvog komšije. zaplakala jer misli na blagi pogled svoga dragog. zbog toga. Neka te. MH. Zagreb 1972. 196. Nesretne su ljubavi pokatkad bile i zbog prvog komšije. str. 138 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. kletve u tim ljubavnim pjesmama: KOLKA JE NOĆCA NOĆAŠNJA Kolka je noćca noćašnja. Svu noć ja zaspat ne mogoh Od svoga jada golema Slušajuć kolo i pjesme. Već ti se vila i vila Pa u dnu pakla savila!”138 (Sarajevo) Ljubavne pjesme u vrijeme zagledanja pjevaju o ruži koja je procvjetala. U kolu moja djevojka Sve moje pjesme ispjeva. Narodni pjevač po načelu dobro – loše komparacijom poučava kakve su razlike između ljubljenih i neljubljenih djevojaka (poštenih i nepoštenih). 81 . Duša ti u raj ne došla.Mnoge su nesretne ljubavi bile zbog nerazumnih majki. U tim je pjesmama mnogo tuge i kletava zbog neuzvraćenih simpatija i ljubavi. U svakoj mene pripjeva: “Ah moje prvo gledanje! Ko nam se uzet ne dade? Ni s moje majke ni s tvoje. LASNO TI JE POZNATI DIVOJKE Lasno ti je poznati divojke Koje ti su ljubljene u majke: Crne su im oči zamućene Kako voda u mutnu jezeru. gledajući je. a djevojka je. komšo. neka te. Česte su.

a crnim očima na nju pogleduje. A nadasve lišce neljubljeno Kako zimi nebo po vedrini. dom im je siva kabanica. Još je lašnje poznati divojke Koje nisu ljubljene u majke: Bistra im je od oka zenica Ko sunašce litno na istoku. 188. Matica hrvatska. Narodne lirske pjesme.Crne su im kose zamršene Kako svila u loša trgovca. Zagreb 1963.139 (Dubrovnik XVIII st. MURTELICE DROBNA Murtelice drobna kâ si na balkunu. a ormari – vojnički rukavi: MAJKA SVOJU JEDINICU KARA Majka svoju jedinicu kara: “Ne pij. ćerko. Zora. priredio Olinko Delorko.) Majke su svoje kćerke savjetovale da se ne zagledaju u vojnike jer su vojnici siromasi i nigdje nikoga nemaju. soldat bogec nede nikog nema. 201. str.”140 (Hrašće kraj Zagreba) U sljedećoj je pjesmi nekoliko lirskih slika koje jezičnim izrazom oslikavaju ljubav drage i dragoga. Crne su im kose razglađene Kako perje u mlada sokola. Isto. soldačkoga vina. 23. pozdrav’ draga moga što je na timunu. str. knj. hiža mu je siva kabanica a ormari – soldački rukavi. 140 139 82 . PSHK. Draga preko murtelice na balkonu pozdravlja dragoga na kormilu koji rukama jedra podvezuje.

spati mi se ne će Dok moj dragi. dremle. sanjala je da je bijelo tijelo dragog kraj njezinoga ležalo. a dragi golubom. Još od drevnih književnosti Bliskog i Dalekog istoka draga je nazivana golubicom. a ona izriče svoj sinošnji san u kojem je sa svojim golubekom bila na rastanku: SAVILA SE TUGA OKO MENE Dremle mi se. 83 . 99.141 (Vis) Do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća u Bosni i Hercegovini kod Hrvata je bio običaj da jedna djevojka ašikuje s više momaka. sokolicom. košutom. Pune su ljubavne čežnje. u svatovima. Kad je malo usnila. Split 1996. srnom. a nastavio bi ašikovati onaj koji je odmaknuo suparnika. Dragi joj se u mislima javlja i dozivlje je da dođe kod njega ležati i da će ozdraviti. Pjesme za vrijeme ašikovanja su snažno emocionalne. idući od crkve do kuće ili idući od škole do kuće. sokolom. Tanahna galija. str. ali i patnje i kletve zbog neuzvraćene ljubavi. 141 Tanja Perić-Polonijo. itd. Momci su se odmicali kod djevojke ašikujući na sijelima. Književni krug Split. Isto je i u hrvatskoj usmenoj književnosti.biliman rukaman jedra podvezuje. ej golobek. pokraj hiže šeće. kod kola. crniman očiman mene pogleduje. Momak bi rukom po ramenu dodirnuo onoga koji ašikuje s djevojkom i on bi se odmaknuo. Djevojka ne može zaspati dok se njezin golub oko kuće šeta.

str. čitala čitanku Da sam bila.Snoćka mi se malo. Tako i ja kad ne vidin tebe!143 (Murter) Tuga se savila oko djevojke kao brštan oko vite jele i ne će ostaviti jele dok joj korijen ne uvene. 84 . str. Kako ona od sunajca vene. 143 Isto. str. ej golubek. TU TRAVU ZELENU Vidi. malo zasenjalo Da je tvoje belo telo kre mojeg ležalo Čul ja jesam. 144 Isto. SAVILA SE TUGA OKO MENE Savila se tuga oko mene Kao brštan oko vite jele. Djevojku ne će ostaviti tuga dok dragi ne dođe do nje. večer spat. Ne će da se ostavi od jele Dokle god joj koren ne uvene. Zagreb 1972. DRAGI. 212. 212.142 (Okolica Koprivnice) Metafora je česta stilska figura u hrvatskom usmenom pjesništvu djevojka od ljubavnih jada vene kao pokošena trava na sunašcu: VIDI. Pokošenu a ne pokupljenu. da si bita bila! Dojdi k meni. tu travu zelenu. ej. To je brat ili najbliži rođak od djevojčina odabranika i bio je zadužen paziti djevojku u 142 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. s tobom na rastanku. sastavio Krešimir Mlač. bodeš ozdravelal Snoćka sam ti. dragi. Tako ne će ni tuga od mene Dok moj dragi ne dojde do mene. MH.144 (Prvić Luka) Djever je često prisutan u hrvatskoj usmenoj lirici. dragi. draga. 212.

na bajeru cvita ostavila. prvi me je privarila puta: Dojdi. priredio Stipe Botica. Rumunjska) Djevojka je dragog tri puta prevarila i on je naziva kurvom: TRI PUTA ME PRIVARILA DRAGA Tri puta me privarila draga. da je dolazila. ja ću biti ručni diver. navezla bi i obadva i na krilje i pod krilje. kolu velikomu. Kad ja dojdo na vodicu ladnu. U usmenoj je hrvatskoj lirici djever . da ja znadem. str. ona kurva i došla i ošla. da se viješ prid golubi kano misec prid zvizdama i Danica prid zorama!” 145 (Rekaš. Kad ja dojdo kolu velikomu. Uzgovori siv golube: “Navez’ mene. Drugi me je privarila puta: Dojdi. ja ću kolu kolovođa biti. MH.odsutnosti njezinog dragog. dragi. divojčico. SHK. 145 Usmene lirske pjesme.siv golub. navez’ mene desno krilo. VEZAK VEZLA DIVOJČICA Vezak vezla divojčica na sunašce prid pendžerom. Tud preleti siv golube. 134. na vodicu ladnu. 85 . Zagreb 1995. da ćeš biti ručni diver.” Uzgovori divojčica: “Da bi znala da ćeš biti. dragi.

darovati I tvojoj te majki ostavljati. ja darovâ nisan. Još te. knj. str. Mornar će se svoje vile sjećati ploveći niz more i perući palubu: ZALJUBLJENI MORNAR Od Zirone pa do bila Visa. Treći me je privarila puta: Dojdi. vilo. a mora je darovati i njezinoj majci ostavljati kako bi ga se sjetila hodeći u crkvu. Toka mi te. Najčešće je to bila fotografija ili neki sitan poklon. dragi. Zagreb 1963. Zaljubljeni mornar žali što svoju vilu još nije darovao. a drugi joj bilo lice ljubi. Kad ja dojdo u večer pod pendžer. Pomeni me u crikvu odeći. (O vilama će biti riječi u poglavlju Usmene priče – mitske predaje. 23. 155. Narodne lirske pjesme.ona kurva med dva brata igra. Zora. vilo. u večer pod pendžer.) Kada je momak odlazio od kuće (u vojsku ili na rad ili na školovanje) svojoj djevojci je ostavljao poklon kako bi ga se ona sjećala i mislila na njega. Spomeni se mirlice pletući. Ja ću tebe kuvertu perući!147 (Marina kraj Trogira) Isto. med Ivanom i med Marijanom. priredio Olinko Delorko. str. Ja ću tebe niz more ploveći. 183. 147 146 86 .146 (Otok kod Vinkovaca) Djevojka se u usmenoj književnosti često metaforično naziva vilom. Matica hrvatska. PSHK.

Oj divojko. rumena jabuko! Stara te je nakitila majka. Kad bi se dogodilo da pogaze vjeru i ne ožene se jedno drugim. po narodnom vjerovanju. ali je još ljepša djevojka u jesen. U tim je pjesmama izražen žal što ih kolegica napušta i odlazi u novi dom. pjevale su djevojačke kletve. Djevojka je rumena jabuka. 233. 87 . a od šezdesetih godina XX. zaručili bi jedno drugo prigodnim darom: u starija vremena skromnim darovima. Nesretne djevojke. u životu nisu imali sreće i kroz život su ih pratile teške nevolje. st. Zaruke su pratile pjesme koje su pjevale prijateljice zaručnice. dj. Zaruke su značile da su se djevojka i mladić odlučili na brak. ručnim satom ili verom (viticom).Kada bi se mladić i djevojka nakon zagledanja i ašikovanja odlučili oženiti. Narodni pjesnik ističe da je lijepo cvijeće u proljeće. “Za kog si je nakitila. Nakon zaruka djevojka i mladić nisu više smjeli ašikovati s drugim mladićima i djevojkama. al za pobru moga?” Stara majka njemu odgovara: “Za kog htela mlađena divojka!”148 (Podgora u Dalmaciji) 148 Krešimir Mlač. str. stara? ! Ali za me. stara ju je majka nakitila i dala za njenog odabranika: LIPO TI JE CVIĆE U PROLIĆE Lipo ti je cviće u proliće! Još je lipša u jesen divojka. što je njihov nesuđeni drugi odabrao drugu. nav.

” “Željna moja ručica! Željan sam te divojke. Trikrat lipšu neg bratu. a on ponosno kazuje da je njegova zaručnica iz sela Janica koja mu je dala: rubaču. To je moja zaručnja. NA VRHU MI SURLAJU Na vrhu mi surlaju. f) pjesme pri dolasku u mladoženjin dom. 149 Isto. Ko je tvoja zaručnja. Lipe Jane u majke!”149 (Imed u Gradišću) Svatovske se pjesme mogu klasificirati na: a) pjesme pri odlasku po djevojku. dala mu je i jabuku. 233. Vsimi piski piskaju. Dala mi je kiticu.” “U selu je Janica.” “Grizi. Ne vgrizi se za ruku. str. 88 . U tu čast njemu sviraju i pjesme pjevaju. trikrat slajšu neg bratu. “Povij meni ti. trikrat tanjšu neg bratu.Zaručnik je sretan sa svojom zaručnicom. d) pjesme pri odlasku iz djevojačkog doma. Trikrat tanjšu neg bratu. trikrat lipšu neg bratu. Trikrat slajšu neg bratu. b) pjesme pri dolasku u djevojački dvor. dala mu je kiticu. Dala mi je rubaču. g) pjesme na piru. Dala mi je jabuku. e) pjesme na putu od djevojačkog doma do crkve i od crkve do mladoženjinog doma. mili. mili. jabuku. c) pjesme u djevojačkom domu.

Oni su bili ponosni. usmenoretoričke oblike (zdravice i blagoslove). ljubavne i druge lirske pjesme. Djever i jenjga su najčešće bili mladoženjin mlađi brat i sestra ili najbliži rođaci (ako mladoženja nije imao brata i sestru). čauš. O njima se pričalo i bili su vrlo cijenjeni. (Vjenčanja kod matičara obavljana su prije svadbe. a zvao se sudbeno vjenčanje. Organizirane su konjske te pješačke utrke. Mnoge su pjesme svatovi pjevali mladoženjinoj majci izričući u njima veselje što joj dovode kućnu pomoćnicu i u polju radnicu i u planini kopačicu i u polju čuvaricu. stara majka. Dugo u noć se pjevalo. Peljamo ti lefkotico. /I vu goru kopačicu. / I vu polju delaricu. postignuti su anaforom “i vu” te ponavljanjima stihova I vu polju delaricu. Stari svat je bio odgovoran za red. djever. mladići su pred vratima pjevali erotizirane ljubavne pjesme. Čauš je bio zadužen za komoru (djevojačko ruho) koje je nekoliko dana prije svadbe na konjima u baulama dotjerano iz djevojačke u mladoženjinu kuću. 89 . Kum je najčešće bio mladoženjin zet. Glavni su svatovi bili: kum. Srijedom je bio pir za mlade. igralo i veselilo. jenjga. Čauš je bio zadužen za zbivanje šala i za zabavu. pomočnico I vu polju delaricu. odlazili do djevojačkog doma.) Iz crkve se veselo odlazilo mladoženjinom domu. Lirski efekt i poruka mladoženjenoj majci. Tu noć bi svatovi prenoćili u domu mlade kao i u bližnjim domovima. Kada su mlada i mladoženja odlazili na počinak (najčešće u magazu). Utorkom su svatovi oko dva do tri sata popodne. Ti mladići su se zvali vukovi. na konjima. VESELI SE.Do konca sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća svadbe su se održavale između Božićnih blagdana i Čiste Srijede. Barjektar je na čelu svatova nosio barjak. Pri dolasku pred novi dom mlada je ljubila mladoženjine roditelje i rodbinu te jabukama prebacivala kuću. STARA MAJKA Veseli se. Na tomu ručku kupila se jabuka. nazivan Veliki ručak. ocu i majci pripomoć. Lefkotico. Srijedom se išlo na vjenčanje u crkvu. Taj se čin nije svečano obilježavao. Četvrtkom je bio pir za odrasle. stari svat. Glavna im je zadaća bila čuvati nevjestu. /I vu dolu čuvaricu. ali i ocu. Vlasnik konja koji je pobijedio kao i najbrži trkač dobijali su za nagradu ručno tkani i vezeni peškir. /I vu dolu čuvaricu. Svatovski običaji sinkretiziraju folklorno kazalište. / I vu goru kopačicu. barjektar.

249. I vu dolu čuvaricu. 249. kasno lijegaj. jagodo divojku. Još pri svijeću dvore meti. I vu goru kopačicu. str. A uzgrede kosu pleti. ćeri moja. OTPRETE NAM MAJKA TE BELE DVOROVE Otprete nam. Bez žamora dvoron hodaj. te bele dvorove. Lice vodon tek dodirni. S praznim vjedron k vodi hitaj. a od pol noći snešica rumena. metaforično nazvana jagodom.151 (Koprivnica) MARI MAJKA VIJENAC MEĆE Mari majka vijenac meće. majka. Pelamo vam. Ocu. str. Djevojka je. 249. Jagodo divojku. Vijenac meće i govori: “Budi dobra. I vu goru kopačicu. Do pol noći nam bo jagoda divojka. I vu dolu čuvaricu. Rano rani. A s punim se brzo vraćaj. majki poleščicu. rano volarico. 152 Isto. Od pol noći bode snešica rumena. 90 .150 (Hrvatsko Zagorje) Svatovi pjevaju mladoženjinoj majci da im otvori bijele dvore jer joj vode djevojku jagodu – ranu volaricu koja će do pol noći biti jagoda divojka. majka. Svog se posla žustro laćaj!”152 (Ston) 150 151 Isto. dakle. Isto. str.I vu polju delaricu.

buduć tako i vili dostojne te dike. Celivat vas hoće vaš pridragi sluga. miru ovomu. poklon ti dajemo. svega roda diko svi se radujemo. Mlada nevistice.PIRNA PJESMA Svima dobra večer ki ste u ovon piru vazda hvalte Boga i živte u miru. času. da su nas držaline umin reći. veselju vašemu svi se radujemo. kako. 91 . nego vas je celival vaš pridragi otac Blagoslov od fratra jeste vi prijali. Od majke vas prosili a poštenjen tolikin ter su nas proveli s veseljen velikin. Mlada nevistice. S veseljen velikin nas jesu svi tako. Ter su nas jubili kako majka dite.

Don Stanku 1999. u Selcima don Stanko Jerčić. od sarca dičice da biste imali. veljače 2004. Povlja. A sal na diljenju dobar večer budi anjeli poslani za bit van u družbi. Na prvom rojenju mladu nevisticu koja će van zibat svu ostalu dicu. Da budu kuntenti veseli svej biti i takoj mladici svej se veseliti. I još hoću reći maslina zelena. D.u jubavi Božjoj vika uživali. jubi ________ (ime) jabuko rumena! 153 Dijani Mišetić kazao je 21. god. Na drugom rojenju mladoga mornara ki će van biti u starosti hrana. Rkp. Mandina Vrsalović-Livaj. U jubavi Božjoj vika uživali. kazala je pok. Na trećen rojenju popa redovnika koji će van biti u starosti dika. 2008. god. 153 92 .

zakaj sem pak tvoja. Ubila te žalost moja. Svaki svojoj peču kupi.To je najpoznatija bračka pirna pjesma koja se pjevala pred kućom u kojoj se pirovalo. Uz kola su djevojke i mladići pjevali ljubavne pjesme. Uz tu glazbu igrali su djevojke i mladići. harmonici. Ubila te žalost moja. Ubila te žalost moja. a moj meni ne će. SVAKI SVOJOJ BARŠUN KUPI Svaki svojoj baršun kupi. Tako su se rađale mnoge ljubavi. a moj meni ne će. U nekim od tih pjesama nalaze se i elementi šaljivih pjesama. Ubila te žalost moja. šargiji i od šezdesetih godina XX. st. Poskočice karakterizira ritmičnost. zakaj sem pak tvoja. Svaki svojoj prsten kupi a moj meni ne će. S vaki svojoj pojas kupi. a moj meni ne će. Mlade su djevojke uz poskočice nasamo učile igrati kolo. Svaki svojoj čizme kupi a moj meni ne će. Uz njih su se bez glazbene pratnje kola igrala. usnoj harmonici. zakaj sem pak tvoja. Poskočice su svojom strukturom najbliže brojalicama. zakaj sem pak tvoja. 93 . svirali (dvojnicama) diplama. Ubila te žalost moja. Pokatkad su te pjesme svirane na glazbalima: fruli (ćurliku).

23. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću ti ga poljubiti đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipa lica đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Evo mi ga i još lipšeg đel divojko.zakaj sem pak tvoja. knj. Zagreb 1963. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipa oka đel divojko. Matica hrvatska. đel dušice đelema meni na ruku Narodne lirske pjesme. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću ti je razmrsiti đel divojko. 149. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipe kose đel divojko. str.154 (Mikovac kod Križevaca) VINJANSKO KOLO Mara: Lipo ti je u mom kolu. priredio Olinko Delorko. PSHK.-150. đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Još je lipše oko kola đel divojko. 154 94 . Zora.

divojko. MOJE JANJE MALO (ljubavna pjesma uz pratnju dipala) Oj. moje janje malo: OJ DIVOJKO.Mara: U mene je čvrsta straža đel divojko. ne poljubi đel divojku. Ivan priskoči kolo i poljubi Maru i njih dvoje ponovo povedu kolo i pjeva se: Priskočio. rođ. 155 95 . bolan. divojko. ni vidio nisam! Vidio san tvoje konje vrane. đel dušicu… U Vinjanskom kolu prije svih ovih pjesama koje izvode plesači. Bušić 1919. moje janje malo! Imaš. đel dušice đelema mi na ruku Mara: Ne priskoči. đel divojku. Rkp. FF Split. digod u nedilju! U nedilju bija na livadu. gangaši u pratnji gangaju ljubavnu pjesmu Oj. janje. 21. u Vinjanima Donjim kod Imotskoga kazala Iva Rebić. 13. poljubio. sv. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću stražu preskočiti đel divojko. moje janje malo! Oj da sam ja tvoje janje malo ti bi doša i janje obaša! Neman kada. đel dušicu đelema meni na ruku… Između posljednje dvije kitice kolo stane. ja te. u dolami vezena marama!155 (Donji Vinjani) Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. đel dušicu đelema meni na ruku Ivan: Priskočio. 2004. poljubio đel divojku. na vrancu ti zelena dolama. Antoneli Rebić. str.

Vzela srpac i platnicu. Već je ono Ive. str. Međutim. Nit su vile niti ljute zmije. va moru bi bili. MH. Jesu l’ vali al mornari mladi. žela dikla travu Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. ali ljute zmije? Nit su vali nit mornari mladi. sastavio Krešimir Mlač. Već ju j’ prala v groznimi suzami A sušila na svojem srdašcu. Zagreb 1972. Nit sušila na žarkom sunašcu. Da su vali. Nij’ je prala majka ni sestrica. 262. Ali vile. Da su vile. 156 96 . Da su zmije. U patrijarhalnoj zajednici mladoženja i mlada su poštivali najstarije muško čeljade u kući. Na njemu se košuljica beli. Žela j’. Nij’ je prala va sinjemu moru. Već ju j’ prala vijerna ljubčica. Bilo je sramotno pokazivati ljubavne osjećaje muža i žene.To je izvorno Vinjansko kolo koje se njeguje još od davnina i s kojim se i danas članovi HKUD-a “Seljačka sloga” iz Vinjana Donjih predstavlja na svim smotrama folklora diljem domovine. Iznimno su emotivne pjesme žene koja ih u samoći pjeva čekajući da joj se muž vrati s privremenoga rada u inozemstvu. dite mlado. va gori bi bile. dirljive su pjesme supruge prema mužu koji je otišao u rat odakle se često nije živ vraćao. va grmu bi bile. ĆA SE ONO USRID MORA BELI Ća se ono usrid mora beli.156 (Novi Vinodolski) IŠLA J’ DIKLA PO TRAVICU Išla j’ dikla po travicu.

nani. na moru kovata. u Dalmaciji lijepe školjke koje su služile kao ukras i igračka djetetu. 262. a bez njega je tužna zora. Poznaju ih sve civilizacije. Maloj djeci se pjevaju pjesme dok su u krilu ili naručju majke. “Hodi. Na miloga pogledala. Čest je kršćanski motiv: anđeli ti na san dolazili. treći meće zlatne jabuke itd. U nekim suvremenim zapisima uspavanki opažaju se mitski elementi: srmali beša. bere ruže Bere ruže i vijole Nabro jih je kanistricu i još druge polovicu Pak jih nosi prid kraljicu Kraljica se dobro zbrine Ča će malom darovati Daruje mu konja vrana i na konju divojčicu 157 Isto. Da si sinka ne zagnjavim. str. 97 . a iznad kolijevke na polukružni obruč nanizale bi razne predmete. Malom djetetu nad kolijevkom uspavanke pjevaju majke. Neke uspavanke imaju elemente romanci i brojalica. drugi pozlaćuje.Pri Budimu. NI GA DOMA Nini. rjeđe očevi. primjerice. Majke su nekoć na dijete stavljale svete sličice i kipiće. ali i kao predmet protiv uroka. Majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najteže zavjete. to svezala. Ća j’ nažela. kovale je do tri kujundžije – prvi kuje. mili. ni ga doma U poju je. Sama sebe ne pokvarim!” 157 (Čatar u Gradišću) Korjeni uspavanki sežu u prvobitne zajednice. pomozi mi. Te pjesme najčešće imaju elemente romanci i brojalica. Uspavanke izražavaju snažnu majčinsku ljubav prema djetetu. NANI. Vu travicu na glavicu. belom gradu. te bake i starija sestra ili brat. Uz kolijevku se pjevaju i pjesme kojima majka budi svoje zlato jer je zora. NINI. Majka djetetu u kolijevci pjevuši najdraže i najslađe riječi dok ga njiše da ga uspava.

a dijete je žalilo da nije ono majka! JEDNO DITE MALO Jedno dite malo. str. 2004. na grob istrčalo. Beša ti je u moru kovana. a iz groba progovara: Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Kad je dite znalo. u Bogomoljama na Hvaru kazala Anka Godinović. Rkp.159 (Trn kod Širokoga Brijega) Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvatice kazuju potresnu pjesmu o siročetu koje je bez majke ostalo. prstićim po grobu: „Otvori se. spavaj čedo prenejako. majku dozivalo. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Matica hrvatska i HKD Napredak. a kad je dijeto saznalo na grob je kleknulo. SPAVAJ ČEDO PRENEJAKO Spavaj. epika.158 (Bogomolje na Hvaru) SPAVAJ. drugi pozlaćuje. treći meće alem kamen dragi. iglicom kopalo. 2004.Kako zlatnu jabučicu. grobe mili. knjiga 4. Majka se djetetu iz groba javila i govorila da ide kući majci novoj. da se ljulja čedo prenejako. pokraj kog se vidi večerati. babo bešu sinu kupovao. sv. Ljubici Rudan. 142. str. kovale je četiri kujundžije: Jedan kuje. FF Split. bez majke ostalo. Sarajevo 2006. 159 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. priredio Marko Dragić. naspavaj se u šimšir bešici. 49. retorika. 13. za nju dao dva tovara blaga. 158 98 . Trgovac je bešu donosio. ovd’e su mi mamu skrili!“ Grob se otvora.

-77. Kad mi glavu kupa. ti si milovala. nakl. alegorija i drugih stilskih figura. 161 Vidi: Marko Višić. metafora. Snažno su bolne ali i dostojanstvene. ti bi medom namazala!”160 (Gmići kod Prozora) NARICALJKE (TUŽBALICE. ti si sačuvala.162 Naricaljke su komponirane osmeračkim ili deseteračkim stihovima. str. / po selu skitalo. svega ga podere. svome domu. str. Sarajevo 1992. / di je moja mamica?” Marko Dragić. Zagreb 1995. 99 . 9. Franjevački samostan Rama Šćit i Matica hrvatska ogranak RamaProzor. na pogrebu i na grobu. / taticu pitalo: / “Tatice. prigodnih lirskih epiteta. Drevni Egipćani i Mezopotamci pjevali su himne-tužaljke razorenom hramu ili gradu. od korito lupa. 162 Usp. broji zalogaje. tatice..Hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame. sine. Neke su hrvatske tužaljke biblijske provenijencije. str. TUŽALJKE) Naricaljke (tužaljke. kao što si ti mi bila. / siroče ostalo. a ti kad si prala. 94. Kad mi rublje pere. 76.“Iđi. Ramo moja.” “Ta mi mama nije mila. a ti kad si prala. tužbalice) su poznate još od najstarijih civilizacija. Vl. Kad mi kruva daje. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. a ti kad bi dala. dj. godine: Jedno dite malo. anafora. tamo imaš mamu novu. U zaleđu Zadra zapisao sam 1979.161 Naricaljke su pjesme koje se nariču nad pokojnim. 160 Po mnogim krajevima pjevane su slične pjesme. nav. Namijenjene su oplakivanju pokojnice ili pokojnika u domu. Iznimno tužan lirski efekt postiže se višestrukim upotrebama asonancija. Stipe Botica.

Kroz cijelu je pjesmu majčin žal što nije dočekala da oženi momče neženjeno i proklinje crnu zemlju što odmami jedinka od majke. mile majke mili mladoženjo! Majka te je jedva dočekala. gdino nema gajdi i barjaka. Oj. zlato. poranio. zlato. Ti si mene. A što si mi zlato požurio? Nije vrime. koje majka oženila nije! Crna zemljo. / već se ovdi i plače i cvili. koja nisi ni dozriti mogla! Jaoj. drago srce moje. jaoj moje momče neženjeno. / niti ima snaše odabrane. već se ovdi i plače i cvili. koja nisi do vrimena došla. prosto ti ne bilo. sakupio sve svate žalosne. jedinče. jedinče. od svatova nisi sebi snašu odabrao. još je rano svatove kupiti. / tko će dadi poslove raditi. što si tako ucvilio majku! 100 . srce. drago srce moje. vridno srce mile majke svoje. / što si tako ucvilio majku! / Tko će starog dadu zaminiti. moja jabuko zelena. divojke se udavati ne će. zlato. moja jabuko zelena. / tko će dadu do smrti braniti? Na koncu majka mrtvoga sina moli da se okrene ma na koju stranu i požali žalosnicu ucviljenu majku svoju: Jaoj. / tko će dadi konje dovoditi. što odmami jedinka od majke! Oj težaku mile majke svoje. niti ima snaše odabrane. i sad si mi. pa si rano.Majka oplakuje svoga sina – jabuku zelenu koja nije dozoriti mogla. požurio. vridno srce i vridnoćo moja. Iznimno su dirljiva i majčina pitanja sinu: Oj. privario. Majka nariče jer joj je sin sakupio sve svate žalosne / gdino nema gajdi i barjaka.

sv. i 2005. seko moja i pozdravi Matu moga. g. 8. Istu je naricaljku u Ogorju 2006. 164 Nekoliko je studenata Filozofskoga fakulteta Split u Imotskomu 2004. kuće su se popravile i nanovo sagradile. godine zapisalo tu naricaljku. Zagreb 1995. što si tako ucvilio majku. tko će dadi poslove raditi. seko moja.Tko će starog dadu zaminiti. Ti odlaziš.163 (Otok kraj Vinkovaca) U nekim naricaljkama se preko pokojnika šalju poruke najdražima koji su prije upokojeni. Školska knjiga. g. Kako ti se sažalit ne more što te tvoja tako moli majka? Okreni se ma na koju stranu pa požali žalosnicu svoju. seko pitat: “Šta je novo u Merčepin?” Ti mu kaži. žalosnicu ucvilitu majku. tko će dadi konje dovoditi.164 (Imotski) Vidi: Stipe Botica. 96. Sestra oplakuje umrlu sestru moleći je da joj pozdravi upokojenoga muža Matu i poruči mu da su mlađarija po svijetu rasturena. 2006.) Rkp. tko će dadu do smrti braniti? Ne brineš se. str. 163 101 . Njegova se porušila i po njoj raste maovina. FF Split. Sve se kuće popravile i nanovo sagradile. seko moja: “Mlađarija podgojena i po svijetu rasturena. 97. 1943. a kazala joj je Iva Šerić (rođ. drago srce moje. a njegova se kuća porušila i po njoj raste mahovina: Mila moja. zapisala Željana Rončević. str. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. On će tebe. ti si uvik dobra bila i mene si razumila.

102 . Skupljaju se u sastanke. u Zmijavcima. tugo moja. Ni u tvome bilon dvoru. A moj grade razoreni! Evo iđu blagi danci. povaljeni. 4. a kazala joj je Pavica Tonković (djev. g. Kad je borba na Odžaku bila i mene je tuga zadesila. zapisala Tihana Cvitanušić. 1934. Gudelj. FF Split. Oba mrtva ležaše na travi.Do bola je dirljiva naricaljka sestre za mrtvim bratom kojega metaforično naziva borom povaljenim i gradom razorenim: A moj brate. str. 165 U Zmijavcima kod Imotskoga 2006. vidit nema. obojica pala od gelera. Mladi momci i divojke. rođ. Gizdaju se mladi momci. 2006. sv.165 (Zmijavci kod Imotskog) Premda se kazivači prisjećaju da su nekoć kod Hrvata u Hercegovini postojale narikače. KAD SE SJETIM ČETRDESET PETE Kad se sjetim četrdeset pete. g. 96. A moj brate. Tebe brate. Di je lipa mladost tvoja? A moj bore. same suze iz očiju lete. Imala sam muža i djevera. Jadna ti je sestra tvoja. Te su pjesme iznimno potresne. njihove naricaljke nisu zabiljžene. diko moja. gdje i danas živi). RODOLJUBNE PJESME Zbog nenarodnih vlasti koje su represijom sprječavale nacionalni i vjerski ponos do naših je dana vrlo malo sačuvanih rodoljubnih pjesama. Ni u crkvi ni u kolu. Rkp.

Moj Ilija zagrlio Luku. Djevera sam po ruci poznala.) ide u najznačajnije zbirke svjetske usmene poezije. Kranjčević i drugi. Harambašić. sokolovi sivi. Neke od tih pjesama pripadaju usmenoj lirici. preko njega prebacio ruku. Svojom sam ih rukom pokopala. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. str. nikom ništa nisam kazivala. Zbornik španjolskih usmenih pjesama Romancero (konac XIII. vidi moga Ilije i Luke. što miluju materine ruke!” To izusti i dušu ispusti. st. epika. Romance u pisanoj književnosti imaju epske elemente. dođ’te majci ako ste mi živi.” Jedno jutro prije rane zore. svekrvica mene mladu zove: “Odi nevo. primjerice F. Romance su pisali mnogobrojni svjetski pjesnici. ROMANCE Nazvane su prema španjolskom el romance što je značilo španjolski narodni jezik za razliku od latinskoga. S. priredio Marko Dragić. a usmene romance ih vrlo rijetko imaju. spominjući Iliju i Luku. Tri godine mučila sam muku. Svake noći moja majka stara.glave su im okrenute Savi. do koje sam u kolu igrala. Lorca. G. Snažan je utjecaj toga zbornika na svjetsku poeziju. Tema je romanci 166 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. kao i hrvatski pjesnici među kojima su A. sa svojom se djecom razgovara: “Djeco moja. 103 . knjiga 4.) sadrži 250 latinskih i 50 njemačko–latinskih svjetovnih i religioznih pjesama.166 (Žepče) 6. Matica hrvatska i HKD Napredak. S. Sarajevo 2006. retorika. vidi djece moje. g. 161-162. Zbornik lirskih pjesama Carmina Burana (oko 1230.

167 (U Zadru.) MARINA KRUNA Popuhnul je hladan vetar. str. Narodne lirske pjesme. tri Rečana i još jedan černi Moro. JOŠ POIDOH RAVNIM POLJOM Još poidoh ravnim poljom susrite me devojka. 43. i odnesal Mari krunu. i govori lipa Mare: “Volila bim krunu zgubit. a na bili rumena. PSHK. 23. dva Bakrana. ki bi meni krunu našal. Njihov je ritam ubrzan i vedar. Našal ju je černi Moro.”168 (Iz Istre) Usmene lirske pjesme. 1484. XI. kruno moja. priredio Stipe Botica.” Šli je iskat dva Bakrana. tanka boka. hladan vetar od Levanta. MH. str. ter pomislih: Bih liš bil za divojku? Bar sad bih. priredio Olinko Delorko.najčešće ljubavna. Još mislit. SHK. neg ne bih. Sprogovara lipa Mare: “Ajme meni. leh černoga Morca ljubit. Zaš ja dam da m’ ju dadu? Pojdoh sam da se minem. visoka. njegova bim ljuba bila. Zagreb 1963. knj. Zagreb. 37. Mnogobrojne romance raznovrsnih motiva kazivači i danas kazuju. Matica hrvatska. Zora. 4. 168 167 104 . 1995.

DJEVOJKO. početkom XVIII. str. MH. jada velikoga.Mnogi etnolozi Marinu krunu smatraju jednom od najljepših hrvatskih usmenih lirskih pjesama. KOPRINOM KOSE Pokri. str. trudan junak kroz goricu prođe. bijelo mu lice sagledala: “O junače.” Ufatila u konderu vode. divojak željan.171 (Korčula. st. koprinom kose da ti od sunca biser ne puca. 105 . u konderu vode tere napoj trudahna junaka.) 169 170 Isto. da te od draga žeja ne mori. od truda se na mač naslanjaše.” Majka ćerci tiho govoraše: “Crpni. 171 Isto. st. a od sunca štitkom zaklanjaše. da ti od sunca ličce ne gori. Pavao Ritter Vitezović prvi se osvrnuo na pjesmu Marina kruna ukazujući na domoljublje u njoj jer Mara je Hrvatica. Usmene lirske pjesme. Divojka ga s prozora gledaše.) POKRI. početkom XVIII. a od sunca štitkom zaklanjaše. 78. ma mu nemoj lica sagledati. junaku je na konju dodala. 78. a černi Moro Mađar. djevojko. SHK. str. ćerce. priredio Stipe Botica. svojoj miloj majci govoraše: “Majko moja.169 TRUDAN JUNAK KROZ GORICU PROĐE Trudan junak kroz goricu prođe od truda se na mač naslanjaše. Zagreb 1995. vode žedan. 210. crne oči tvoje!”170 (Kotor.

) JUBAVI.172 (Korčula. vrag ti odni kosti. str. ni tebe ni mene. Petrova majka Boga molila da Petra konjic najbrži bude prid gospodinom. Isto. jubavi. da te ne bi bilo. ni tebe. jubavi. JUBAVI! Jubavi. ni mene. šta si mi skončala cvit moje mladosti.UTICALI SE GOSPODIČIĆI Uticali se gospodičići uz ravno poje. početkom XVIII. 106 . 78. Jubavi. Da nije jubavi ne bi svita bilo. st. 119. str. na vrane konje. moja bila vilo! Da nije jubavi ne bi sunce sjalo. ni tebe ni mene ne bi ogrijalo. meju družinom. moja bila vilo!173 (Split) 172 173 Isto.

Književni krug Split. Pjesma je objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme. st. Knjiga peta. tudje preorava. 107 . knjiga prva.) u Bosni. Zagreb 1909. Ribica momi govori: “Šire je nebo od mora. da ga je ubila. Ženske pjesme.SIDILA MOMA KRAJ MORA Sidila moma kraj mora. 175 Hrvatske narodne pjesme. Je li što draže od brata?” Ribica glavu promori. Slađi je cjelov od meda. Mihovil Pavlinović.175 (Šibenik) 174 Tu je pjesmu zapisao Ferićev učenik Marko Bruerović (Lion. Treća ubi u gori čobana. Što ubila na polju volara. pak se naoblači. Svoje ore. Što je pukla na sinjemu moru. priredio Stipe Botica. MH. I pravo je da ga je ubila. I pravo je.). S. Pjesmu Sidila moma kraj mora navode mnogi antologičari. Split 2007. koncem XVIII. Iz oblaka tri strile puknule: Jedna bila na moru trgovca. Mlač (str. Što ti ubi u gori čobana. 1823. Momica moru govori: “Je li što šire od mora. a drago prodaje. Botica (1996: 97.-20.). – Cipar. Svoje pase. Je li što slađe od meda. Draži je dragi od brata!”174 STRIJELE OSVETNICE Bilo vedro. str. Druga tuče na polju volara. primjerice K. vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom. oko 1770. I pravo je. 46. Nikola Andrić.. da ga je ubila. I ubila na moru trgovca. 104. Krivo miri. 19. str. Sveska prva. uredio Dr. ali tudje krade.

Školska knjiga. ali njena kćerka govorila: “Mila majko. 89. BALADE Balade su nazivane prema provansalskom balar što znači plesati i prema keltskoj riječi balad koja znači usmena (narodna) pjesma. str. svake ću ti ponude doniti: suvi šljiva sa sirovi grana. svak će reći ja sirotu neću. kave iz svakog dućana. U 176 Stipe Botica. Hrvatska usmeno književna čitanka.”176 (Ervenik Gornji kraj Knina) Pakovačka narodna nošnja 7. Ja sirota na ovome svijetu. nemoj mi umrijeti. nove ribe. Mila majko. ko će mene sirotu uzeti. cukra. 108 . grožđe iz Mostara. Zagreb 1995.NA UMORU DJEVOJAČKA MAJKA N umoru djevojačka majka. nemoj mi umrijeti.

bratovim sirotama.-XIII. Balade najčešće pjevaju o nesretnoj ljubavi čiju je tragiku izazvala mladićeva (ili suprugova) majka. Velik je broj iznimno potresnih balada koje i danas kazivači kazuju. nasilnim prelascima na islam. smrtnom madežu.) jedna je od najstarijih i najljepših balada.baladama su pretežito lirski ljubavni motivi. Pa dozivlje Sarajke djevojke: “Malo rad’te. Već u bašču pod žutu naranču. Rastavila jedinka od majke. Nit je meni zima bez jorgana. Najčešći su akteri u hrvatskim baladama Ivo i Anica (Ane. Maruša. Rijetke epske epizode u funkciji su pojačavanja lirskoga tona. Sve pomori i staro i mlado. st. Neke od njih pjevaju o: povijesnim osobama i događajima. Škotska balada Edward (XII. Anuša). ŠTO GLEDAŠ NE OSTAVLJAJ Leti vila priko Varadina. U đulbašču pod žutu naranču. Nit je meni nisko bez jastuka. itd. Nit je meni tvrdo bez dušeka. Ne da majka u groblje kopati. Rano rani jedinkova majka. Ona zove svog jedinog sinka: “Je li tebi crna zemlja teška? Je li tebi tvrdo bez dušeka? Je li tebi nisko bez jastuka? Je li tebi zima bez jorgana?” Iz groblja joj nešto odgovara: “Nije meni crna zemlja teška. 109 . Ona iđe u zelenu bašču. Već pozdravi sve moje jarane: Što gledaju. Ivo i Mara (Mare. A rastavlja i milo i drago. o moriji (kugi) koja je pomorila Mostar. Raznovrstan je tematski svijet balada. Jer su teške djevojačke kletve. puno ašikujte! U Stambol je kuga udarila. Marija). I sinoć je dvoje rastavila. Završetak je balada tragičan. nek ne ostavljaju.

da on saje. Ivo. da ga majka ženi. pozdrav Božju njima je nazvao. Jedno drugom viru uložili da se nikad privariti ne će: tvrđa vira nego mramor stina. Ivanovoj majci govorio: “Tvoj je Ivan tebi poručio da on Ane privariti ne će.”177 (Mostar) ČUVA OVCE IVO I ANICA Čuva ovce Ivo i Anica. u Kunari.” Hrvatske narodne pjesme. Mihovil Pavlinović. Ne dolaziše devet godin kući.-147. svog jedinog sina. ženske pjesme. majka ti je rekla. 146. 85-86. pod naslovom Djevojačke kletve objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme. Za to čula Ivanova majka.” Tada Ivo njemu progovara: “Uzalud je i lipša i viša i ruhom svojim bogatija. visokoj planini. sveska prva. kod Ivana. Zagreb 1909. Majka sprema svog prvog komšiju u Kunaru. od Anice i ruhom bogatija. priredio Stipe Botica. Split 2007. Pjesma je. str. Književni krug Split. skupila i izdala Matica hrvatska. str. Tiskara Hrvatske stranke prava d. 177 110 . visoku planinu. Kad komšija kod Ive došao.” Komšija se nazad povratio. Oni njemu pozdrav prifatili. knjiga peta. knjiga prva. dio drugi. do Boga se čuje. i divojku majka ti je našla: od Anice i lipša i viša i ruhom je od nje bogatija. (romance i balade). Nikola Andrić.Kad uzdahnu. pa mu našla Gabelku divojku: od Anice i lipša i viša. uredio dr. d. Tad govori komšija Ivanu: “Ajde.

Ugledala svoga mrtvog sina 111 . majci svojoj on je govorio: “Nemoj mene. onu košu što je Ane vezla. Kad se Ivo s vinčanja povratio. kad te majka zove!” Tada Ivo Anu poslušaše i Aninu košu obukaše. sine. ugazila u krv do kolina. moja mila majko. sine Ivane! Zar ti nije zlato omililo?” Kad je majka vrata otvorila. mliko materino!” Opet Ivo majku ne posluša. da svatove Ivine ne gleda. ona se je svom Ivanu uputila uz Kunaru. Ivo. ja Anicu privariti neću. sinu govoraše: “Ajde. svojoj majci ona sritno doje i ispriča što se dogodilo: da je Ivo mladu privario. od Anice ruhom bogatija. a seke mi kolo ne ufate!” Kad su došli da Ivana zovu. visoku planinu. Tada Ane odma za njim poje. majka da te ženi. Tada doje majka da ga zove. budit dok mi braća kavu ne popiju. Ivo.Kad je majka aber razumila. Kad izašla. vrata im se otvorit ne dadu. našla sam ti Gabelku divojku: od Anice i lipša i viša.” Tada majka Ivu zaklinjaše svojim mlikom kojim ga odgojila: “Ajde.” Tada Ivan majci govoraše: “Uzalud je. Majka Anu s devet ključa zaključa. Ona budi svog Ivana sina: “Otvori mi. Tad govori Anica divojka: “Ajde. moja majko.

nek se kiti a pokoj pridaje. a seke su kolo zastavile. a Anica Boga je molila: da joj dadne grome i topove. Bog joj dade grome i topove.-74. tu jabuka. Tuj tunja. sprovod zaustavi. Baška Voda 1995. oba meni draga.178 (Rumboci u Rami) ŠUJIĆKINA MARA Pasla ovce Šujićkinja Mara. vodu pije a pokoj pridaje. S njom pored dva Jakšića mlada. Ko je žedan. Oba mlada. živa pade. ona razbi devetera vrata. Povr glave ruža je procvala. Mrtva tila u greblje ponili. dva Jakšića mlada. 112 . Ona pade po njegovu tilu. ne mogu vam obim biti ljuba! 178 Marko Dragić. u zemljicu svatri pokopaše. oba mlada. da razbije devetera vrata. str. Ko voli ružicu rumenu. više ne ustade. neka vodu pije. 72. Kad izašla. nek nije ni mene!” Tad su braća za njim zaplakala. oba Mari draga.i uz njega Gabelku divojku. ispod nogu voda je provrla. Mara njima jeste besidila: “O bora vam. Gabelka je pismo ostavila: “Kad je s mene. i Ivana spustiše na zemlju. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Pasla ih je ispod Malovana. Svatri tila u greb ponesoše. Jer tih tila nikad ne će biti.

a Pero dopade. nek nije ni mene!” Naletiše tri gavrana crna: Jedan nosi pera od Perine. Tu su majke zakopale sinke. Zakukala Nikolina majka: “Ovo jeste moga Nike burma!” Zavikala mladog Pere majka: “Ovo jeste mog Pere pero!” Izletila majka Marušina: “Ovo jesti Marina marama!” Trče gledat prižalosne majke. Poletite dva Jakšića mlada. Koji meni malo potlje dođe Onoga je vezena marama!” Kad ujutro malo osvitalo Mara krenu povr Malovana. Niko pade. Braća krenu podno Malovana. Izletiše prid žalosne majke. Obadva se pinom zapinila: Pero bilom. pokojna mu duša! Pođe gledat u Nikine oči: Umro Niko. Kad su bili na po Malovana. Kad ja manem vezenom maramom. Među njima Šujićkinja Mara. Nikola krvavom. Koji meni ponajprije dođe. Tri žalosne zakukale majke. Drugi nosi burmu od Nikole. 113 . Sve troje ji bilo preminulo.Okrećite bile ovce svoje. Kad dođoše uvr Molovana. Okrećite podno Malovana Ja ću kretat povr Malovana. pokojna mu duša! Vadi Mara nože okovane: “kad je s mene. Gleda Mara u Perine oči: Umro Pero. Onoga je Šujićkinja Mara. Kroza zemlju ruke sastavljali. Treći nosi vezenu maramu.

ožujka (na Grgurevo) 1939. FF Mostar. 180 Tonka Bulić rođ. Tragedija se dogodila 12. Ganut tom tragedijom Dinko Bekavac spjevao je 941 stih: 180 Zapisala Josipa Bagarić 2004. dala ju je Jeleni Markoti. Rkp. godine. Hrvatske narodne pjesme. Toga dana je rekao težacima da mora obaviti važan posao. Književni krug Split. Na kraju majka proklinje sebe što se miješala u ljubav svoje kćeri. Tko je žedan neka vodu pije. studentici Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu 179 114 . 1927. priredio Stipe Botica. Tko je željan neka voća jede. Neka njima pokoja nazivlje!179 (Tomislavgrad) ROSANDA I MLADEN Desetine su studenata fragmentarno zapisali baladu o Rosandi Visković i Mladenu Andrijaškoviću. Nakon smrti dvoje mladih ljudi iz pjesme. selo Podaci. Kazala Ilka Križanac (rođ. Split 2007. Oko nji su voće posadili.). rekao joj je da će se ubiti ako ona ne želi bit s njim. Mihovil Pavlinović. 2004. veljače 1968. str. Šinković zapisala ju je u Splitu 14. Oko nji su vodu navratili. Kada se vratio. godine. 378-381. Godine 2008. Rose se mogla udat u grad za poštara. Usp. On je otišao u vojsku. ali nije htjela jer je voljela Mladena.U rukama im zelene jabuke. a Rose mu nije smjela pisati jer joj mater nije dala. Tako na kraju ubija sebe i nju. Nekoliko ljudi željelo je poslati poruku svim roditeljima kako se tragedija ne bi ponovila nikad više. Podace je obavila koprena tuge i žalosti. Rose i Mladen bili su iz Biokova. knjiga prva. u Tomislavgradu.

Ti ćeš momče poć u vojsku sada.” A mladiću ove riječi mile. u srcu se momku usidrile. al za tobom moje srce vene. jednome se mlada obećala. a sad ju je majka izgubila. Naokolo gradovi i sela. mlado moče u vojsku se sprema. a kamoli ljudi omrzili. Vjetrovi ih nebi odnosili. S tebe divan pogled je na more. Svima momcim ona hvalu dala. Jer on misli to dite nevino. Viskovića Mara. baš trideset devete godine. Samo budi kao što sam i ja. kao sunce kad sja iza gore. vjeruj meni neću ti pobjeći. Divnu ćerku. divnu ćerku Mara je gojila. te mu tako govori ozbiljno. Nema mira on u srcu svome. Rosi biše petnest godinica. Rosanda joj ime. kad pomislim meni srce gine. ispod tebe morske pučine i po tebi te visoke gore. koju je ona navela u svome seminarskom radu iz predmeta Hrvatska usmena književnost.” Mlada cura sinpatično zbori. nemoj dati volju dušmanima. Od kada su te tvoje visine. Nije stalno već mu ona veli: “Poslušaj me mladiću veseli. dok se vratiš čekat ću te mlada. Sad drugoga razgovora nema. na rastanku mladiću govori: “Što smo rekli misli samo na to. ja sam dite od petnest godina. kao kita iz pitara cvića. Imala je suviše mladića. U Podocima selu malenome Makarskom srezu velikome Na dvanaesti ožuljka mjeseca Slušaj dobro golema udesa. ako si ti mladić od riječi. A i on se ozbiljno držao. pođe da se javi zlatu svome: “Ti si Rose nevino za mene.Divno brdo Biokovo milo. visoko se nad more nizilo. niz tebe to Jadransko more. da se s tobom ne pozdravim vruće. Te se desi dragi pobratime. 115 . Ante žena. momče primi pismo do vojnice. Andrijašković se zovijaše. Nemoj dušo da ti srce pati iz vojske ću ja tebi pisati. neostala majka nevesela. Od ljubavi ne razumin ništa. Prolazeći dani i sedmice. Ja ne mogu da pođem od kuće. On bijaše rumenoga lica. moj Mladene i srebro i zlato.” Jer mladiću Mladen ime biješe. kao što je ovoga vremena. te se nije često sastajao.

” Iz vojnice Mladen Rosi piše. da je prošla cijela godinica. utjehu će tebi cvijeće dati. te se sjeti ti Rosande svoje. u vojnicu kada si otiša. Draga dušo kojeg si mi pisa. Da ti meni sitno pismo pišeš s dana u dan na ljubav pristaješ. s tobom se rastajem. Ako dragi ti za menom patiš.” Za bijele se ruke uhvatiše. ja ti drugog ne imadem dara. Ali majka nije vjerovala. Na ti dragi čarapa dva para. U svom srcu nema mira više. na darovim koje si mi dala. ovo cvijeće moraš pogledati. Ja sam išo preko sinjeg mora. srdačno se mladi pozdraviše. naša ljubav da ostaje šala. Sinoć dušo s tobom se rastao.” “Rose draga.” “Te mi kaže nesretnice mila.” Još mu Mare sto dinara daje. ja sam našu tajnu ljubav krila. te se sjeti ka smo se rastali.” Od kuće se hladan uputio. Kitu cvijeća još ćeš ti primiti Koja će te dragi veseliti. Ja sam majci odgovore dala. samo ne znam što ću tebi dati. Rose ima osjećaj još više. Ali šta ću kada mora biti tako. na rastanku desnu ruku dao. Ti znaš dušo da sam prenejaka. novac dušo tebi će trebati. ali mi je to doznala majka. Dugo imaš ti u vojsci stati. 116 . Čini mi se ne vidim tvog lica. otkrila se ljubav šta si krila. mnogo tebi hvala.Rose prije neg se s njim rastala. Ni dan danas nisam je otkrila. “Oj Rosando jutarnja danico. ti ostala kod majčina dvora. ovaj novac mali. Na pismo mu cura odgovara: “Moj Mladene srce iz nidara. tebe neću ostavit nikako. za tobom mi vene moje lice. Još evo ti maramice ove. Primi pozdrav od odlaska moga. A Rosa stade govoriti: “Primi dragi. već nad menom nadzora imala i jednoga me dana preobašla i sakrita pisma mi je našla. on Rosandi sitno pismo piše. u carevu vojsku odlazio. tebe ljubim i više nikoga. sada Bogom. “Evo dragi tebi sto dinara. Ti ćeš dragi morem putovati. te se sjeti kada sam ih dala. divno ga je mlada darovala: “Mi ćemo se dragi sad rastati. Mladen htjedne da neće primiti.

na te mislim te ne mogu više. ja te ljubim a majka mi ne da. željo srca moga. da ti ljubiš jednoga težaka. ti imadeš mladoga poštijera. ja se mlada neću udavati. Pismo ode Rosanda ostane. šta volim ljubiti? “Oj Rosando. Još mi srce u grudima preda. Ako hoćeš Mladenu pisati. kad ne mogu. Do pola ga nije pročitao. Boga moli za svoga dragana. Ali. nego ću te ja Mladenu dati. Koji želi tebe oženiti. ti se moja ćerka nećeš zvati. Ti ćeš sa njim u gradu živiti. Tako Mladen sam sobom govori. a moje će uvenuti cvijeće. nego poći drugu ja ljubiti. hitno ga je mladić otvorio. Al ću isto prvo poginuti. Kad tvoja nemogu ostati. Ti se možeš za suca udati. ne izgubi sreće. Već oproštaj ja ti šaljem mili. a ti dušo imaš djevojaka. srce iz nidara. da me više ne napada mati. sve ne mogu da ti opisujem. Nemoj dušo više mi pisati. Moj Mladene. tvoja majka Mara? Bog jedini neka majci plati. suzama ga Mladen okupao. šta ću činiti. Dragi Bože. sa knjižicom u dućan hoditi. Ja imadem dosta da ti pišem. neg u polje da ideš sa britvicom. pismo čita te ga on zatvori”. Pa se misli cura svakog dana. kad od tebe moram da se dilim. Bože vidiš s velike visine. već on prati šta mu Rose piše. Pismo Mladen kada je primio. Na Rosandu on misli sve više. moje srce bez prestanka plače. sa poštom ga mlada opremila. Bolje ti je u dućan sa knjižicom. kako moje mlado srce gine. proklet bio ko nam ljubav krati. Ako hoćeš kćeri da se vjeraš. Ja sam tvoja al mi neda majka.Rađe će te majka pokopati. 117 . i s njim će ti. šta će od nas. Zašto sam te odgojila majka.” Kad Rosanda pismo napisala.” “Još suviše mene majka psuje. Rosanda te ljubi sve do groba. Ja se moram od tebe rastati. On ne misli tako ništa više. uze pero te rođaku piše: “Poslušaj me Slavko rodijače. al na srcu ona nosi rane. ćeri. zlato. zašto ona našu ljubav krati. dobro biti. a nećeš se težakinja zvati.

Kada pišeš javi mi. Slavko rode. najmiliji pozdrav tebi dava. sve sam ti pisao. Bože šta mi sada Rosanda radi. nek je majka veće ne napada. Zato Rosi neću pisat sada. Rosu mi pozdravi i opširno pismo meni javi. ja radosti još nisam imao. Kada bi ti drugu oženio. te i druge prođe polovica. sama sebi smrt će zadati. Dan za danom prođe godinica. tvoja ljubav Rose će se zvati. Dragi rode. da ti pratiš da ne zaboraviš. jer ja znadem da ti nije žao. mlado srce malo mu se smiri. dok ti meni odgovor ne vratiš. Istog dana kada kući dođe. iz sveg srca žalosno uzdiše. Ako Bog da da se zdravo vratiš.” Slavko mladu djevu poslušao. Vidi Rose što u njemu piše. iz vojske će brzo Mladen doći. Rosanda te od srca pozdravlja. Slavnog kralja da ti služiš virno. da je meni rekla stara nona: Rose draga ti otvori oči.Od kada sam od kuće pošao. psuje li te veće draga mati?” Suzicama Rose okupana. a Rosandu mladu ostavio. Samu djevu u kući zateče: “Kako si mi golubice reče. svom rođaku odgovor je dao. Nek on meni ne piše nikako. kad on dođe da ćemo mi lako. Mladen kralja vjerno oslužio i zdravo se kući povratio. sve na veće da svoj život gubi.” Slavko pismo kada je primio. u sakrito Rosi ga odnio. Prve riječi ti ćeš meni dati. kako je? I što mi je od Rosande moje. nema mira on do Rose pođe. ne misli se više. Slavku mlada progovori tada: “Slavko moga Mladena pozdravi. te mladiću odgovor je dala: “Ima dušo nekoliko dana. I u pismu ovako mu piše: “Rode mili. Jer mi kaže Rose da ti javim. da ga neću mlada zaboravit. 118 . a da ona mene isto ljubi.” Kada Mladen ovo pismo primi. mlada će te Rosa čekat mirno. Da nju neće drugi uživati. Niti ću ja veselja imati. zadnje pismo meni Rose piše da ja ne smim da je ljubim više. Da od majke napadaj imade i da mene ljubit je ne dade. Već ne može da stoji od jada. On je vazda živio u nadi.

Tvoje srce nemoj da ti pati. drugu nađi te se s njom zabavi. Svršila je sedamnest godina.” Stara dragu ćerku razumila. ali nisu ništa učinili. Nemoj momče o tom govoriti. pazi dobro što je majka rekla!” Rose mlada momku progovara. da će vaše uvenuti lice.” Progovara sad Mladen polako: “Slušaj mene od Rosande majko. dok evo ti njena majka Mara.” 119 . da se ona ostrani od svega. Mladenu je tada govorila: “Moj mladiću Rosu mi ostavi. Vrijeme svoje kad bude imati tada će je majka udavati. Rose draga kad ti oćeš tako. Ti si Rose krasan život stekla. samo ljubim ja Mladena moga.S njim se nemoj često sastajati ako majci želiš život dati. Da vam vaša mladost tako pati i da će te sami smrt zadati. ja joj ne dam da postane majka. Kada ih je skupa ugledala. Rose slike napraviti mora. ti ne slušaš šta ti kaže majka. šta si svojoj majci obećala. ja Rosandu neću udavati. da ti pođeš iz mojega dvora. Srce naše ne može da pati. otplovit će preko sinjeg mora! Dragi otac Rosi piše sada. u Americi da dođe do njega. ja ću ljubit što mi srce želi. moju Rosu ti nećeš ljubiti! Već te molim i to bi ti mora. što mi kažeš to nije istina. Moja Rose još je prenejaka. Sa Mladenom ti si se sastala. tvoja kćerka da je prenevina.” “Majko draga. crna će nas uživat zemljica!” Na to se je Mare nasmijala i Mladenu odgovor je dala: “To su momče stare poslovice. već našega neće biti lica. nego none svoje majke mile. ti mi slabo veliš. Ko da joj je dvadeset godina i Rosa je za mene sudbina. nego ja drugoga ljubila i najprje da će se desiti ne budem li moći ja njega ljubiti. Rado bi se majko utopila. Dok je bolje to tvoje noselje. da do njega ona dođe mlada. svojoj ćeri Mara progovara: “Kćeri mila nesrećo nejaka. s njim se nećeš sastajat nikako. I mnogi su tako govorili. Na stranu mi ostavi svakoga. sami sebi mi ćemo smrt dati. a krasan je život odgojila.

važan posa moram opremiti. a nisu je jošte dovršili. Zašto si me pošla darivati? Znadeš kad sam u vojsku išao. te sutradan.Kad je Mladen staru razumio. tada.” Iz džepova lervorver trgao. Rosandi je mladić govorio: “Rose draga. Tu pucnjavu ko je ućutio. Dođi draga do bijele crkvice. Putujući njima Mladen veli: “Čujte me. nediljica sveta kad će doći? Ljubav moju s Rosom da sastavi. Tako kao što smo pogodili. Pet hitaca u zrak upalio. moj Mladene. Ovi dani brzo će nam proći. pjevajući iz njega je pucao. ovako je njoj govorio: “Kad si znala da mi je neš dati. I rekla si ti. Dan prolazi. povedoše razgovore razne. nedjelica sveti dan će doći. Koju jesu bili pogodili. Ode svoje prijatelje zvati. te se mlada od njega rastala. 120 . ponedjeljak sretni dan će doći. al se je isto doznalo. Mladen ode polako kroz selo. bolno srce moje. Kada svane danak nediljice. ja odlazim sad od kuće tvoje. da je mladić te noći pucao. u tome se mladić veselio. on se digne rano. Mladić dođe kući polagano. uredite prijatelji mili. noć se pribilžava. crne moje oči. te čovjeku rađu uredite. Vi tad poso nastavite. Rađe ću se smrti odlučiti. radnik posa mora da ostavlja. Cijelog dana onu zemlju rade. te zapjeva on pjesmu veselo: “Tužni dani. nikad neću ono zaboraviti.” Ove riječi Rose momku dala. dobri prijatelji. neg će drugi Rosandu ljubiti!” Sa majkom je razgovor svršio. kad ćete mi proći. Što si rekla to nosim u glavi. neku zemlju da idu kopati. Ja taj dan neću s vama biti. Na kog mislim imadem vremena i baš sutra taj posao opremam. ja ću doći ako budem moći. da će moja biti Rose mlada.” Rose momku odgovara na to: “Poslušaj me. ove tamne noći kada prođe. gospođo. Tako oni rađu ostaviše i svojoj se kući uputiše. prosto su se pucanju čudio. milo moje zlato. od tebe sam ja novac primio. koja neće nikad nas rastaviti.

Uze Rose studene vodice. drugarice mila. Bog ti sreću dao. svoju kuću opremat je stala. al čekam na tebe. Pramen kose mlada raščešjava. bolje nego sjajno ogledalo. Mlada Rose rano se ustala. obukla se kao gorska vila. ajd u crkvu te ne misli na to.” Sa Mladenom tu se rastadoše. dvije drugarice. Obasjava ona plavo more. jer ne mogu da pođem bez tebe. Što suviše ugodna bijaše. nije priša ti ćeš se udati. obasjala mlade Rose dvore. pa umiva svoje bijelo lice. te se mlada obučivat stala. kad si mi se tako uredila?” “Majko. Sunce sine sa visoki planina. na koji se on posao sprema. odgovore ovome dadoše: “Prijatelju. obasjava brda i doline. ti ne slušaj što Mladen govori!” Rose prije neg u crkvu dođe. nemoj ništa govoriti.Ne mogu vam taj posao kazati. uz brda bi vodu okretala. kamol ne bi momka prevarila.” Djeve mlade. kad ne mogu ja njega ljubiti!” “Rose draga.” U pameti jer ni jedan nema. jesi l mi se mlada opremila?” “Jesam Rose. 121 . Divnu svoju robu uzimala. drugarice mila. materino zlato. Katica je Rosi govorila: “Rose draga. do rodice ona svoje pođe: “Oj Katice. dan osvane svete nediljice. Potpuno je kuću uredila. Ovako je kako majka zbori. Da su znali o čemu se radi. Noćca tamna to je prolazila i bijela zora zarudila. Sjajno lice Rosi je ostalo. I ja ću mu mlada dozvoliti. ide cura te se ogledava. Majci Božjoj ti molitvu obrati. oni bi ga umirili mladi. ti ne misli radi svoj posao. otiđoše do bijele crkvice. te Rosandi govorit stala: “Rose draga šta si odredila. zato momci za njoj ludovaše. danas Mladen može me ubiti. Da vidite moja braćo mila. Bože zdravlja vi će te ga znati. Sad zbogom s vama se rastajem i srdačno pozdrav vama dajem. Stara majka za njoj istrčala. tad u svoju sobu ulazila. znam da ti je dosadno živit. kad ne možeš šta voliš ljubit. Po maslinama propjevale ptice.

Zaboravi sve u kući svojoj. ne razumim šta mi to kazuješ. hodi sa mnom. To bi bilo od Boga grehota. pod ruku se mlade uhvatile. Njih dvojica sami biše tada. U svakome pismu meni piše. cure Bogu stale se moliti. razgovore velike imaše. narod ode svome zavičaju. možeš doma poći. U putu ih Mladen dočekao i lijepi pozdrav njima dao. Kad se poče misa govoriti. kako god i znadeš.” Katica je naprid odlazila. naša ljubav vazda se sprečava. Dvi rodice skupa hodale. I još dragi. Kad bi s tobom sada pobjegnula.Sve tajnosti tvoje Rose znadem. da ti mene nećeš ljubit više. a sa mnom ćeš mlada uživati. i meni bi to sramota bilo. Misa svrši po svom običaju. Te bi rekli vidi cure nejake jer ne sluša riječi svoje majke. Kad bi ja sa tobom ostala. a majka mi nije dozvolila. Ti Katice. Mladen reče: “Slušaj Rose sada. ne mogu ti ja pomoći mlada. dozvolu mi majka ne bi dala. njih dvojicu mladih ostavila. odgovor je ovaj njome dao: “Dan za danom smrt se približava. samo mene. Razgovore cure prekiniše. dokle mladić govori ovako: “Rose draga. sve je dobro što govoriš meni. govorim ti milo. tebe ću ljubiti. Ima dušo već nekoliko dana. Svako pismo bez marke je bilo. Bože zdravlja i mi ćemo doći. Zato Rose. Čini dragi. jer ni jedno potpisa nemade. dolaze mi pisma sa svih strana. već ne mogu dalje da podnosim.” Tako cure mlade putovaše. ne ostavljaj mlade. te u svetu crkvu uniđoše. za tobom ću život izgubiti!” Kad je Mladen djevu saslušao. a od ljudi golema sramota. ja ću se ubiti. te mladiću govorit stade: “Moj Mladene. pojedino sam pismo otkupio. ako nećeš ti mene ljubiti! Staru majku ti nemoj slušati. Moj Mladene. rad ljubavi koju dušo nosim. Put ne vidim po kojem putujem. za mene suđeni. malo ćeš ostati. Putujući njih troje polako. imam tebi nešto kazivati. milo dobro moje!” Rosandi se od srca uzdane. 122 . Ko mi piše to sam Bog znade.

da majka obolim. On revorver upotrebi tada. obojica od srca uzdahne. da je znala bila bi ga našla. prisloni ga njoj na slipe oči. mene nema”. od Rosande preteče ih mati. Hoćeš dite. koju ćemo danas sastaviti i narodu sjenu ostaviti. Već on hoće silom napadati. Ubojito oružje okači. Nemoj Rose. Oko vrata rukom se sklopiše. mira ne imade. Hitac puče i drugoga puta.” Al pozadi jedan džep je stao. Bogu dušu dade. a usto mu odgovor vratila: “Uživanja ja bez tebe nemam. “Di si Rose. da se budem vraćat tebe zvati. ukaza se momku rana ljuta. činit svoju mati. to izusti. Ona dođe da Rosandu traži. “Moj Mladene. kako ćemo sada poginuti!” Nato se je stara nasmijala. Te džepove majka ne obašla. Širom svijeta nek se spominje. On oružju živi ogan dade. da i sebe on pogibe mlada. te i dalje Rosu kući zove. u kojem levorver počivao.Ne možeš dalje podnositi.” Htjede majka da još nešto reče. reče.” Mlada Rose momka razumila. da se moraš ti njegova zvati. na Rosandu on ga je pružio. već ti možeš malo pričekati. Majka pođe njih dvoje ostane. Bez pameti Mladen je ostao. al joj Mladen riječ preteče: “Nemoj dalje na nas napadati. već mladića obilazit stane. dragovoljno se u smrt spremam!” Još odgovor Rosanda ne vrati. On oružja ništa ne imade. nebrojno se puta poljubiše. dušo. Tad levorver Mladen izvadio. hitac puče djevojke nestade. jer ne slušaš što ja govorim. koji će nas ovdje pogubiti. mrtvu djevu kraj sebe je gledao. vazda misli da ja ono šala. sad vidjeti. Krasna djeva na zemljicu kleče. Cijelom svijetu da mi ugodimo i da našu ljubav sastavimo. nas dvojica mladi kad pogine. majka tebe traži. on te neće pogubiti mlade. nema sučim tebe pogubiti. nemoj mi se strašit. Levorver ćeš. Milog glasa djevojci nestade. Ali majka. Ako želiš našu smrt vidjeti. “Rose draga. danas ćemo skupa poginuti. 123 . Obilazi mladiću džepove.

žalosti odviše.Ranjen Mladen. naplakano njihovo je lice. Ranjen mladić gledati ne može. mrtva na ulici. sestre braća i majka im mila. i kod njih su jedno pismo našli. jedno s drugim da se je volilo. skupa će nas zemljica uživati. nas dvojici kad mladi kod matere. Ne može se perom opisati. skupa nismo mogli ljubovati. cijelu noć je kod njih straža stala. majka Mara. cijeli slučaj o ovom kazati. na krilo joj pala. U posjeti rod nek ostane. moja ćeri mila. Njih dvojicu mladi preobašli. Mrtvu djevu sa mnom uslikajte. mrtvo lice Rosandi umije. kad pomislim ja na ovo pismo. dvanestoga su se na smrt dali. mrtvu Rosu kad je ugledala. ljubi majka rane joj na glavi. Divna Rose. Na petoga su datuma pisali. već ću ja života izgubiti. nema živi više. Tu doleti njihova rodbina. 124 . te u plaču Mare progovara: “Oj prokleta bila svaka mati koja djeci u ljubavi krati. prvo sam se ja smrti nadala. zadnju posjet drugarici dati. na Rosandu naslonija glavu. Njezinoj je kući odnesoše. njih dvojice mladi. tebe majka zove! Mrtva joj se Rose ne oziva. Što mislili tako učinili. Što dolaze sve stadu plakati. događaju vele se čudili. moj narode. Kad djevojku u kuću uniše. nego da ću te ja mrtvu ljubit sada. čudne smrti milostivi Bože. Komisiji jer su se volili. kako bi se na smrt odlučili. “Rose draga. Majka Mara u afan je pala. sruši se na travu. Neprestano tu oni plakali. kako si mi danas poginila?” Ovdje mnogi ljudi dolazili. prolivenu krvcu cjelivali. Bože dragi strašna mi je miso. žalost dođe cijeloj porodici. U tom pismu dobro se vidilo. Petnes sati mrtva je ležala. srce majke svoje. Rose draga. Iz Mladena crna krv se lije. moj cvit ubavi. mrtvu djevu sutradan digoše. preko štampe naše slike dajte. Rose draga. Sad ne mogu ništa učiniti. Petnest dana prije su mislili. Ozovi se. u vječnome ona snu počiva. Od Rosande dođu drugarice. Krvavo joj lice ljubit stala.

koja će vam žalostiva biti. Događaj sam cijeli opisao. kao bijelu nagorkinju vilu. iz Brala sam sela malenoga.Cure nosu studene vodice. na papir vam braćo upisujem. Ja sam rodom iz sreza istoga. ja bez tebe živjet neću moći. nek zna ko vam ovu pjesmu piva. Ja sam Dinko pjesnik pjesme ove. Oči tvoje sjajnije su bile. Ja sam Rosu dobro poznavao. kad su okupali. Draga braćo i družino mila. kao perje bijele golubice. Ja pred tobom klečin na koljeno. kao da je vjenčat imadu. U čistu je preobukli svilu. Niti sam ja zadovoljan bio. za tobom ću život izgubiti. moj anđele mili. Putujući sa mnom putovali. kazat ću vam kako se ja zovem. seko Rose. zašto te je mladu pogubio. 125 . Draga braćo. ah žalosti milostivi Bože. kako mi je narod kazivao. Ljubim sada tvoje crne oči. dok vam nisam pjesmu sastavio. umit se ne može. Njima mladim spomen će ostati a i ja se hoću spominjati. pjesmu kad izjavim. te je mrtvu preoblačit stali. Koju novost ja po svijetu čujem. Ja sam mornar jadranske plovidbe. Da je bila po izbor curica. mrtvu djevu u vel obaviše. Ovu ću vam pjesmu sastaviti. Bog Mladenu grijehe oprostio. u životu nisam mir imao. svakog dana što po moru idem. umivaju od Rosande lice. slika će vam svjedočit najviše. na glavu joj mladu. onda hoću da miran počivam. Moj narode. neprestano cvila. Ja vam braćo nisam pjesnik bio. dok je živa to možete znati. gazim plačem i suze prolijevam. sad su žarku sjajnost izgubile. strašan slučaj meni kazivali. Ispod krune. Krunu stavu. po imenu Bekavac se zovem. Krvca smrzla. niti sam koju pjesmu sastavio. I na glavi te strašne ranice. Evo slike od mrtve djevice. vel bijeli stavjaše. pogledajte sliku golubice. Šta ću tužna seko učiniti. Seko Rose. koju pozna ova okolica. Dok ne dođem svrha pjesme ove. istinu vam pišem. Kad je mrtva ovako pogledati. Sine lica od mrtve djevice. Mrtvo lice. mene vode do crne zemljice.

Ne volite cura ti je rekla. kolo igra. One pjevaju o svekrvi. Ali ima dosta djevojaka. draga braćo. Ako budem stoga pogriješio. druga cura tebe jedva čeka. kolo piva. Jednome se momku obećale. pametni budite. Na koji način poginili i svoj mladi život izgubili. Ja se vrnu u birtiju. dino svekar i svekrva. Roditelji pameti imajte. djeveru. vi nam zdrava bila. Prvo ćete djecu izgubiti. UDADE SE MLADA-LUDA Udade se mlada-luda: dino zava neudata.ŠALJIVE PJESME Šaljive su se pjesme najčešće izvodile na sijelima (prelima) i u svatovima. Ja se vati u to kolo: kolo igra. evo sam vam pjesmu ispjevao. Pjevam pjesmu od prostoga mira. U birtiji kolo igra. žalosne ih porodila majka. oko dvora optirala. neg njihovu ljubav rastaviti. kolo piva. dok ljubavi život ne gubite. Iz novina pjesmu sam spjevao. dino diver i jetrva. sve po izbor i malo i veliko. novine sam taj dan primio. 126 . nisam lijepe znao. Čitaoci Bog vam sreću dao. Na svršetku pozdravljam vas lijepo. a drugome na ljubav pristajale. u ljubavi djeci ne smetajte. Cure mlade oči otvorite. 7. zaovi. Braćo moja. Neke od tih pjesama kroz šalu poučavaju. jetrvi. Svekrva me istirala. Momci mladi. mužu.Ovaj slučaj kad se je desio. Karakterizira ih humor i ironija. a na ono dvoje pomislite. nisam nikog ništa uvrijedio.

da je vijor ne ponese. umrla je majka naša!” Ja se zavi ne virujem: kolom igram. a mnogi nemaju estetsku funkciju. 181 127 . da me mladu ne istuče!”181 (Gmići kod Prozora u Rami) 9. GANGA Bezbrojni su dvostihovi koje kazivači kazuju. SELO MOJE. Kad sam prid dvor dolazila. Ko se voli. ALALIM TI PUTE Selo moje. Baška Voda 1995. nevo naša. Mnogi od njih pripadaju pučkoj književnosti. živa bila. kolom pivam. str. a ne došla u te. Neki od dvostihova imaju iznimnu umjetničku i životnu funkciju. taj se uzet ne će: Marko Dragić Tuj tunja. Otud iđe moj divere: “Ajde kući. natpjevavanja u raznim prigodama.Otud iđe zava moja: “Ajde kući. bećarac. ojkalice. nevo naša. da je dvoru ne donese!” A kopačim govorila: “Ne kopajte blizu plota. kupaljkama govorila: “Ne kupajte vrilom vodom. Pjevaju se kao ganga. da se koca ne dokopa. Mala nakladna kuća Sveti Jure. tu jabuka. da se nije utajila!” Nosiocim govorila: “Ne dižte je povr sebe. umrla je majka naša!” Ja s diverom dvoru odo. alalim ti pute. 63. rera. BEĆARAC.

Vjerski pisac i propovjednik Nikola Krajačević Sartorius (Sisak. Porfirogenetu.) zagovarao je duhovne pjesme. Heraklije je iz Rima doveo svećenike i od njih proizveo biskupe. samo doviđenja: osta naša ljubav neriješena. st.ja i moje cvijeće. – Zagreb. Povijesni.to će biti . jer se lako briše. nadbiskupe. Oj ljubavi rano započeta. Moja lola nosi crnu mašnu: žali našu ljubav nekadašnju. Isti se dvostihovi izvode diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. 182 128 . Ja se. arhivski i drugi izvori svjedoče da su Hrvati pod utjecajem Rimljana već u VII. ne na papir. dragi. arheološki. st. 1651.-93. prihvatili kršćanstvo i europsku kulturu. Navedeni su dvostihovi iz moje knjige Tuj tunja. do naših dana. dragi.182 VJERSKA USMENA LIRIKA Vjersku usmenu liriku čine: molitvene pjesme. Ja malena. prezbitere i đakone koji su pokrstili Hrvate. Te pjesme svjedoče o dubokoj religioznosti hrvatskoga katoličkog puka koji je svoju vjeru i običaje sačuvao kroz stoljeća i pod tuđinskom i pod nenarodnom vlašću. Nije. Po Konstantinu VII. tu jabuka. str. dragi.) u svome djelu Szveti evangeliomi (Graz. košulja šarena: svaka šara po tri momka vara. pa ne mogu bez tebe minute. prenja. Ljubav. zaljubila u te. versificirane legende. ne mereš se zaboravit kleta. Hrvatska vjerska usmena lirika može se pratiti od XIII. u srce se piše. 75. 1653. 1582.

Koliko je do sada poznato hrvatska vjerska lirska pjesma Narodil nam se kralj nebeski seže u XIII.183 1. m. st. Obredne. Jutarnje. kao i božićne pjesme: Bog se rodi u Vitliomi (XIV. riječi adventus. Na zornicama se molilo i pjevalo u čast Majke Marije. tj. Večernje. (XV. Advent se sastoji od četiri nedjelje koje prethode Božiću a simboliziraju četiri tisućljeća od stvaranja svijeta do dolaska Isusa Krista. riječi adventus. Nedjelja koja Marko Dragić. Povjesničar književnosti Slobodan Prosperov Novak ustvrdio je da je božićna pjesma U se (=ovo) vrime godišća prevedena s latinskog jezika In hoc anni circulo. Korizmu. Molitvene pjesme Mariji. Andrije prva je nedjelja adventa. dohod. Baška Voda 1997.). Zagreb 1996.) i Va se vrime godišća. Školska knjiga. str. -us. b) Korizmene i uskrsne. stoljeće. početak. Jure. potječe iz 4. što znači dolazak. Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi počinju zornice. dohod. što znači dolazak. 184 Kombol – Novak. Božić. stoljeća. st. Uskrs i Vrijeme kroz godinu molitvene pjesme mogu se klasificirati na: a) Adventske i božićne. 183 129 .184 Slavljenje adventa potječe iz 4. Nedjelja koja je najbliža svetkovini Sv. Te svete mise započinju obično u šest sati ujutro. c) Svetačke. Podrijetlo je riječi advent od lat. Hrvatska književnost do narodnog preporoda.Budući se prema crkvenome učenju godišnje vrijeme dijeli na Advent. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. Slavljenje adventa. Ta se pjesma usmenom komunikacijom sačuvala do naših dana. ADVENTSKI I BOŽIĆNI OBIČAJI I PJESME Riječ advent dolazi od lat. pripremnog razdoblja pred Božić. Prigodne. stoljeća. početak. 29. Općinske (priporuke). Toj klasifikaciji mogu se dodati: Molitvene pjesme Isusu.

Od dana sv. Ivka Sekić. Kršćanska sadašnjost. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Zagreb 1990. Split 1987. a o tomu svjedoči i izreka zapadnohercegovačkih Hrvata: Sveti Andrija svadbi zavezanija. u Bosni. godine. FF Split. Iznimno se i tada moglo obaviti vjenčanje. 1948. str. primjerice. Prema predaji. Djevojke su tada obično pjevale: Sveta Kato rastavi me s majkom / Da ne čekam ćelavog Andrije. Jedan je od glavnih zaštitnika Škotske. U Benićima kod Vareša. Advent je vrijeme posta. Leksikon ikonografije. 187 Ivana Valenta zapisala je 2008. također. djev. 535. str. E. Na koncu ga je pribio na križ koji je po nekima bio u obliku znaka X. Sada živi u selu Rankovići u Novom Travniku. 2008. U poljičkoj je tradiciji izreka: Sveti Andrija kroji kabanice ( red je zagrnit kabanice jer striže za ušima bura i led). narodni život i običaji. Tada se kolo 185 Sveti Andrija je brat Šimuna Petra. 186 U Lašvanskoj dolini. Frano Ivanišević. bilo je bez svirke i slavlja. molitve i svekolike priprave za doček Božića. godine u selu Pećine. ali u tom slučaju nije bilo pira – fešte. Zavezanija se proslavljala svakoga 30. na Dan sv. i neobjavljena građa. Kazala joj je njezina baka. Budimir. na upoznavanju s djevojčinim roditeljima a u doba prije adventa. Crkva nije odobravala sklapanje braka u adventu i za vrijeme korizme. Obratio je velik broj ljudi na kršćanstvo te se rimski upravitelj Patrasa u Grčkoj poplašio narodnoga ustanka. Običaj je bio u Varešu da mladić. str. Andrije održavala se Zavezanija ili Andrijinsko sijelo nakon kojeg su se zaustavljale sve slave preko cijeloga adventa do Božića. FF Split. 187 U vareškom kraju. dogovori i svadbe od Svete Kate do Svetog Andrije. Andriji su dodijeljeni sjeverni krajevi sve do današnje Ukrajine. blizu Novog Travnika. Rkp. To je dan kad su djevojke običavale nagađati o budućem ženiku i uopće o budućnosti. 188 Paprenik – vrst kolača pripravljenog u kalupu. Poljica. Kazala joj je Anđelka Kovačević rođ. brak se sklapao isključivo u crkvi. E 2008. 114. Rođena je 1936. Književni krug Split. ali ako bi se neko vjenčanje moralo obaviti. Rkp. Naredio je da se uhvati Andrija i dadne svakakvim mukama. 130 . kad su se apostoli razilazili i kad je svima određen jedan dio svijeta gdje će propovijedati Kristovu vjeru. reprint izdanja JAZU iz 1906. priredio Anđelko Badurina.je najbliža svetkovini Sv. Pošto se kroz Zavezanije do Božića nisu svadbe pravile jer je svako slavlje bilo zabranjeno pravile bi se prosidbe. Andrije prestaju svadbe. Andrije185 prva je nedjelja Adventa (Došašća). 457. studenoga kolom i šaljivim igrama s početkom u podne. pa se i vrijeme za vjenčanje biralo prema crkvenom kalendaru. svjetskog rata. 186 Kristina Babić zapisala je 2008. „Zavezati“ je značilo prestati sa zabavom i igrom. nije bilo vjenčanja. godine u Turjacima. od budućih punice i punca dobije paprenik188 koji ponese svojoj kući. Bio je ribar u Betsaidu u Galileji i jedan od prvih Kristovih učenika. Do II.

tko nađe dobije nagradu. odjećom. niti se «gizdalo». krojile rute190 (u Bosni) i pripovijedale. prosinca). Rkp. 9. a znakom je i Kristove prolivene krvi kojom je nadvladan grijeh i ostvaren vječni spas.igralo obično u nanulama pa čak i po snijegu. FF Mostar. Trebalo se iskolati189 da bude dosta za mjesec dana. Zagreb 1990. 1912. u vrijeme Došašća. str. g. ogrjevom pomagati i darivati one kojima je pomoć potrebita. priredio Anđelko Badurina. D 68.191 U požeškom kraju je običaj. 2008.: igra prstena u kojoj se prsten sakrije u jednu vunenu čarapu i onda se traži. To je bio i znak da se ide na sijela kod „prijatelja“ na kojima se obično igrale igre kao na pr. 193 Leksikon ikonografije. Te svete mise započinju obično u šest sati ujutro. 190 189 131 . 2007. U dugim zimskim noćima djevojke i žene su se skupljale na sijelima (prelima) i čijale perje.). godine u Ljeskovici kod Požege kazao je Ivan Đimoti (rođ. rezala stara odjeća te se kasnije pomiješana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su služile kao «prostirka» (kao današnji tepisi). 30. a muškarci su igrali prstena i kartali. sv. a s početkom na Svetog Andriju. hranom. U adventu se nije pjevalo ni igralo. Na zornicama se molilo i pjevalo u čast Majke Marije. Čitanja su u crkvama usredotočena “na mesijanska proročanstva Ivana Krstitelja i Izaije te na odlomke iz evanđelja koji Iskolati – naigrati kola. str.193 Došašće karakterizira pokora i priprava te radosno iščekivanje Gospodinova dolaska. str. i sutradan se ujutro u pet sati išlo na ranu misu Zornicu. Kršćanska sadašnjost.192 Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi počinju zornice. novcem. 55. vezle (u Slavoniji) vlačile i prele vunu. 593. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 192 Ivani Đimoti 2008. Rkp. g). Igre su trajale sve do ponoći kada su crkvena zvona označavala prestanak zabave i svi su bez pogovora išli kućama jer je počeo Advent. st. Zora je simbol Kristova dolaska. Običaj je bio u stara vremena da se kroz Advent. Taj dar naziva se božićnicom. Zavezanije podsjećaju i na poklade samo što nema toliko raskoši. 191 Zapisala je Katarina Pejčinović u kolovozu 2007 godine od Serafine Pejčinović (rođ. Ovo sijelo je posebno odgovaralo djevojkama koje su pričale o momcima i savjetovale se i dogovarale koja će što pokloniti svom momku. 1929. obućom. U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20. pale svijeće na prozorima i to je bio znak da su Zavezanije počele. Iznimka je bio blagdan Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije (8. FF Mostar.

Vergli su ju vu tamnu tamnicu.prikazuju i opisuju Isusa kao ispunjenje tih proročanstava”. Nakon godinu dana stražari su išli pogledati Barbaru divojku. Vulovili Barbaru divojku. Našli su Barbarine kosti i na kostima golubicu bijelu. U zadnjem se tjednu liturgija usmjerava na Kristovo rođenje. priredili Michael Glazier i Monika K. a na treću nedjelju mogu upotrijebiti i ružičaste misnice čime se još više naglašava pokora. Nutre budi oko leto dana. Po dva. str. po tri bogcem razdeljala. a kažnjavala loša djeca. Barbaru koja bi dobru djecu nagrađivala jabukama i orasima. a lošu bi djecu išibala. Suvremena katolička enciklopedija. Turen bil bi iz samoga zlata. Šetala se Barbara divojka Gore dole po širokom polju. Stariji tada prijete djeci pa ih djeca. U kajkavskoj je Hrvatskoj pučki naziv za taj dan Barbarinje. kad se kralja ne bi bojala. Djetići. Kraljeve sluge su je uhvatili. Cirkva bila b’ z dragoga kamena. šetajući. Po talera na oltar metala. Saki dan bi k maše došetala. prosinca) sijala se pšenica. Helwing. Povedali kralju i kraljici. U adventsko vrijeme darivala su se dobra. Na Dan svete Barbare (4. Bi si dala cirkvu zazidati. 194 132 .194 Svećenici u tom razdoblju nose ljubičaste misnice. Šetjuć mi je rečku govorila: “Da bi mi se kralja ne bojati. Split 2005. A – E. Ta bi osoba predstavljala Sv. 223. str.” To začuli slugi i dvorjani. Slobodna Dalmacija. Barbara se u nebo prošetala. a posebno se naglašava uloga Majke Kristove. da ih udobrovolje. 223. govorila da bi. od dragoga kamena crkvu izgradila. 195 Isto.195 U narodu se treća nedjelja prije Božića naziva Ditići. daruju. U Slavoniji se običavalo da na taj dan jedno čeljade ogrnuto plahtom do zemlje i sa šipkom u jednoj ruci a torbicom s darovima u drugoj ruci ide u one domove u kojima je bilo male djece. Versificirana legenda o divojci Barbari pripovijeda kako je ona. Ditinci. Zminulo je oko leto dana. Kralj ju je utamničio.

A nek mi je Barbarne srdašce. njemu dolazi anđeo. I nek mi je Barbarna dušica. MH. Nek se ga ljudi naglede. str. Nikoli lajtmotiv je rođenje Spasitelja. Sv. Na kosti je bela golubica. “Ustaj. Mikula ili sv. Mikola ili sv. Nek se ga zipka nazible.. U narodu se taj svetac zove sv. K njemu angel doleti. Zibli ga. Zagreb 1972. str. Mikola bogatima donosi darove. a još je ljepša Marija koja je Isusa rodila. Neg su našli Barbarine kosti. Dok sv. I u lirskim pjesmama o sv. Nikola (6. Mikula. 196 133 .Išli gledat Barbare divojke. Mikula tvrdo spava. Barbara je lijepa. sastavio Krešimir Mlač. A još je ljepša Marija. budi ga. Sveti Mikula tvrdo spi. Barbara je zibala – tog maloga našega Isusa: Lijepa je sveta Barbara. U Splitu se vjerovalo da sv. 116. Miko. 197 Isto.196 (Hlašćina kraj Zagreba) Od Sv. zibli. Barbare do Božića je dvadeset dva dana. šalje u šumicu da odsiječe jelvicu i napravi zipčicu jer će Marija roditi našega Spasitelja. Barbara se v nebo prošetala. Barbara. Barbara ga je zibala. Radost dolaska Božića ogleda se i u barbarinjskim pjesmama. Koja je Isusa rodila. Tog maloga našega Isusa!197 (Mraclin u Turopolju) U primorskim krajevima posebno se štovao zaštitnik pomoraca sv. ustaj.-117. prosinca). 117. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Nesu našli Barbare divojke.

da im Bog / dadne lašćinu.Pa ti ajde v šumicu I odseci jelvicu I napravi zipčicu.200 Izuzeće Bogorodice od istočnoga grijeha smatra se povlasticom i zahtjevom časti buduće Kristove majke. ranim jutarnjim misama na čast Majci Božjoj. Blažena Djevica Marija u otajstvu Božića uz malog Isusa ima glavnu ulogu.”198 (Süngel kod Mrkopolja) U zajedničkim (općinskim) molitvama Hrvati se preporučuju sv. godine. 2008. primjerice. Zato joj pučka pobožnost u doba Došašća posvećuje osobito štovanje. 2008. (rođ. Rkp. Moramo se pripravit Spasitelja pozdravit. E. u Španjolskoj. godine. 1906. Kult Marijina bezgrješnoga začeća dobio je punu papinsku potvrdu 1477. također u procesiji. U ikonografiji istočne crkve (u početku i zapadne) bezgrješno začeće izražava se poljupcem Bogorodičinih roditelja Zaharija i Ane. u susretu na Zlatnim vratima. 199 Na Murteru se posebno slavio blagdan sv. Kazala joj je Ivanica Mudronja. Rkp. Nikoli. Nikole. 23. Nikole. po kazivanju Lilje Zadrić. 1972. FF Mostar. Tog bi se dana održala procesija koja bi krenula iz župne crkve prema Hramini kako bi se uzeo kip sv. 1928. FF Split. Murter. D str. u općoj Crkvi. g. prosinca. u kapelicu na Hramini. Roditi će Marija Našega Spasitelja. Gmići. na svoje mjesto. str. postavljen u kapelici na uglu Malina. a od 1708. (Lašćina – olakšanje) 200 Ivona Tolić zapisala je na Murteru 2008. djev. koje se na poseban način odražava u zornicama. Slavi se 8. Nikole vraćao se natrag. 199 198 134 . Kuraja.). i prenio u crkvu Sv. čula od svoje bake Anđe Kuraja. g. Na blagdan Bezgrješnog začeća. Mirjana Ćališ zapisala je u ožujku 2008. u Rami: Svetom Nikoli putniku. / za naše putnike i bolesnike koji putuju / da zdravo kući dolaze / koji boluju. Borovnica. kip sv. U narodnoj je percepciji Divica Marija vezak vezla u bašči pod žutom narančom. Njojzi je dolazio stari svećeniče koji je obećao pobrinuti se o njoj te joj je našao pobožnog zaručnika koji je stidljiv od Isto. Mihovila. 117. Zapovjednim je blagdanom od 1644.

epika.” Starac ode. Amen. brate ko od majke. K njoj dolazi stari svećeniče. Pobožan je kao patrijar. 2006. da Divicom vik ću vikovati. I vinčaše se dva ljiljana bila. lipša. vele meni da se s tobom ženim. da bi mogli po volji Božanskoj u ljubavi živit divičanskoj. udaja mi nije na pameti.201 (Bukovica kraj Tomislavgrada) 201 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.” Marija je vezak odložila. / udaja mi nije na pameti. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. a Jozip se javio. retorika. Marija je vezak odložila. Matica hrvatska i HKD Napredak.” Starac je otišao.” I vinčaše se dva ljiljana bila. nu milosti Boga velikoga i ja sam se njemu povirila. draža od anđela: Vezak vezla Divica Marija. otvorila dva nebeska oka. Sarajevo. Eto sada on nas sastavijo. baš u bašči pod žutom narančom. pa ti evo nađe zaručnika. Divice Marijo.” Marija mu puna sriće vrati: “O Jozipe. otvorila dva nebeska oka. priredio Marko Dragić. obećao sam s tobom pobrinuti. Divice Marijo. str. pa je njemu tio besidila: “Srce moje samo Bogu leti. pa je njojzi tio besidio: “Dite moje. 135 . a njemu je tio besidila: “Srce moje samo Bogu leti. čista. lipša. a Jozip se javi: “Sestro moja. draža od anđela.svake divojke. / čista. stidljiv je od svake divojke. 294-295.

asonancija – divicom vik ću vikovati. a kazala mu je njegova baka Marica Vučica (rođ. Kada se Krist htio vratiti u Judeju.Nekoliko je stilskih figura u navedenoj pjesmi. preselila se u Split). U Dugobabama kod Splita djeca bi. 2006. Često se naziva nevjerni Toma jer nije htio vjerovati u Kristovo uskrsnuće dok se ne uvjeri svojim očima i rukama. sv. Majke nebeske obilježavaju se druge nedjelje prije Božića. Očići. dva nebeska oka. Muškarci tada ucjenjuju djevojke i žene i traže otkup. 1954. Majka bi se iskupljivala tako što bi djeci dala slatkiše i voće. a Marija ga je uvjerila bacivši mu s neba svoj pojas. 1935.-12. str. Oci. ali je on sav novac podijelio siromasima. pripremila konop i prijetila majci da će je objesiti ako se ne iskupi. 4. Lucija donosi darove siromašnima. Isto su djeca činila očevima nedjelju dana kasnije na Očiće.. u Dugobabama. darovati). 1916. usprkos pogibeljnim prijetnjama Židova. FF Split. metafora – dva ljiljana bila. usporedba – čista. simbol – ljiljani bijeli. stari svećeniče.).202 U nekim mjestima Bosne i Hercegovine (primjerice Stolac i Vitez) taj dan karakteriziraju maskirni ophodi. Prema predaji Toma je do Indije širio Kristovo evanđelje i ondje utemeljio Kristovu crkvu. šaleći se. 11.) i Milan Vuletić (rođ. Rkp. Toma je bio hrabar. Djeca. g. g. Rkp. lipša. 202 136 . Ujutro rano urane da oca uhvate u postelji te ga zavežu kako bi se morao otkupiti (ciniti. Antonija Vuletić. Toma je pozvao ostale učenike da krenu i umru s Kristom. prosinca) bio je jedan od Kristovih učenika. U Splitu se vjerovalo da sv. FF Split. a kazali su joj Mila Krivić (rođ. Međutim. prosinca) sije se pšenica za božićnu svijeću. g. g. a 1951.203 Sv. epiteti – žutom narančom. sv. Indijski je kralj dao Tomi mnoštvo novaca da sebi sagradi palaču. Majke darivaju djecu. Krist je uvjerio Tomu da se uvjeri pozivajući ga da stavi svoju ruku u njegov bok. 75. Materice. str. zapisao Marijan Buljan. Na Dan svete Lucije (12. 36. U hrvatskom Zagorju pučki je naziv za taj dan Lucinje. 203 Zapisala je u Slivnu 2006. g. djevojke i žene traže od muškaraca da se otkupe. Toma (21. dva ljiljana bila. primjerice: aliteracija – Vezak vezla divica Marija. To je naljutilo kralja te odluči osvetiti U Splitu 2006. 2006. Prema predaji nije vjerovao ni u Marijino uznesenje na nebo. g. Oci nebeski obilježavaju se nedjelju dana prije Božića. draža od anđela.

Rkp. ptičica. a kazala mu je Mira Jureta (djev. str. bačve. križnica. bogatica. ljetnica. 115. i danas poznata izreka Sveti Toma. badnjak. Barun. str. šareni kolač. fildžanom. 2007. Bosna). Tada se ide na ispovijed i pričest te se kolje ono što je pripravljeno za Božić.205 Do toga blagdana. Rkp. Kršćanska sadašnjost. Božićna se peciva i kruhovi pomoću tijesta ukrašavaju motivima križa. Tada je Toma kralju «protumačio kako se vjerom i ljubavlju na ovom svijetu skuplja veliko blago na nebesima».-7. 207 Jerko Suton. česnica/časnica (Bosna i Hercegovina). koladek (Hrvatsko Zagorje). 50. priredio Anđelko Badurina. rođ. zapisao je Ante Jureta u Rujanima kod Livna. g. Kad je došao u nebo anđeli su ga upitali gdje bi htio živjeti. koleda.se Tomi. božićnica (Žumberak. krsnica (Bosna). 1. U Žumberku i Slavoniji 204 Leksikon ikonografije. u Rujanima kod Livna. badnjača (Vojvodina. U Bosni se ukrašava križem. litnjak (južna Dalmacija). 137 . Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine. kralj je Tomu oslobodio. 1941. primjerice. Slavonija). U Bosni je. ključem i td. Kad se Gad ukazao bratu Gondoforu i to mu rekao. U Merolinu u Slavoniji se na taj dan blagoslivljaju božićne svijeće. klasa. g). Toma zove milivosija. FF Split. 3. svojevrsno natjecanje tko će bolji kruh pripraviti. str. 126. Ubrzo je umro kraljev brat Gad. ubij prasca doma. kruvar. božićna pogača (Bosna i Hercegovina). božićni somun. bravarica (Dalmacija). luk. Toma označava početak prvih božićnih blagdana.204 Sv. FF Mostar. djeteta u kolijevci i sl. kruvokriž. 205 U Merolinu u Slavoniji 2006. 2006. kićenjak. Višestruki su nazivi za božićni kruh: božićnjak. čašom. Zagreb 1990. 206 U lipnju 2007. U Bosni i Hercegovini domaćice spremaju kovrtanj i srićicu za pastire i obrede s ovcama. sv. žitnica. sv.206 Do svetog Tome trebaju svi godišnji poslovi biti dovršeni. čurek. a ondje se sv. U Zapadnoj Hrvatskoj pripravlja se krušnica u koju se utiskuje svakoga žita i klip kukuruza. zabilježila Stjepanka Čikeš. 567-568. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. janjeta. vilicom. krunicom. Anđeli su ga od toga odvratili rekavši mu da je palaču sagradio neki kršćanin za njegova brata Gondofora. Na taj dan domaćice počinju pripravljati razne vrste peciva i kruha.207 U narodu je. a što ima panspermijski karakter. primjerice u Kučinama kod Splita. a o tomu svjedoči i izreka: Sveti Toma. g. str. svatko se morao vratiti doma pa ma gdje bio. Mostar 1968. dotraj mi sve doma. a on je prstom pokazao na veličanstvenu palaču koja je ondje stajala.

Djeci su se pravile tzv. škropljenje blagoslovljenom vodom: ukućana. str. večernja molitva. Zagreb 1991. MH. 301-302. D 69. Zagreb 1996. božićni bor. 125-126. zagonetke i govornički oblici. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. isijavale brašno za božićne kruhove koji se uvijek ranije prave. čestitanje. Kao i na Dan sv. badnji ophodi. Hrvatski Sabor kulture. badnjaka. 67-91. vrtova. 209 Gordani Vujica 5. groblja. Ponegdje se taj dan naziva Kokošiji badnjak. Žene bi ih prije naredale po nekoliko u ostavama. konjarica. kovrtnji. selo Drežnice. njiva. dvorova. domova. srpnja 2007. badnje pucanje. Rkp. pčelinjaka. 2007. BADNJAK U folklornom smislu Badnjak je najbogatiji i najraznovrsniji dan u kršćanskoj tradicijskoj kulturi.. Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. posipanje žitom badnjaka i onoga koji ga unosi211. a zvao se: volarica. Crkva u svijetu br. str.208 Žene su prije. slama. Dakle. voćnjaka. vrtova. kićenje zelenilom. pčelinjaka. iznimno je važno škropljenje blagoslovljenom vodom. badnji post i badnja večera. badnjaka. III izdanje. Tuči dan. str. 1936. 1 (1-196). božićne svijeće. najčešće bršljanovim i lovorovim grančicama: domova. zanimljiva su djeci koja ih vole nabadati na prste. Tome. Kreševo).pripravljao se kruh za stoku i pčele. badnje koledanje. božićne jaslice. FF Split. priredio Josip Kekez. 211 Vidi: Marko Dragić. stoke. Tome kolje se ono što je spremljeno za Božić. maslinika. štala. maslinika. čelarica. Od kolača prave se vitice. a i sada to neke rade. Napeče ih se dovoljno za sve dane Božića jer nema nikakvog kuhanja u božićne dane. čekanje polnoćke. Škropljenje je obred kojim svećenik ili biskup škropilom. badnji krijesovi. 210 Vidi: Poslovice. badnje zdravice. a domaćin. Godina dana hrvatskih narodnih običaja. ovčarica. 209 I uz taj dan se vezuje proricanja o budućem mladoženji. Split 2008. jer je blagoslovljena voda prvi sakramental kojemu se davala najveća zaštitna uloga protiv demonskih sila.210 Dan prije Badnjaka u narodu je poznat kao Tuci dan. SHK. 33. njiva. dvorova. To su okrugla peciva. voćnjaka. Karakteriziraju ga priprava hrane za Božić. na blagdan sv. zdravlje i td. štala. ptice koje su im se davale kao poklon. Tusti dan. str. domaćica ili drugi tko od ukućana 208 Milovan Gavazzi. godine kazao je u Drežnici kod Kreševa Marko Đerek (rođ. 138 .

br. 212 139 . ozdravljuju i živine. Treća je korist stvarna i propicijatorna jer po blagoslovljenoj vodi bolesnici primaju zdravlje. Paljenje badnjaka spominje biskup Martin iz Bracare u Španjolskoj (umro 580. Leksikon ikonografije. 6. bora ili jele – prskaju blagoslovljenom vodom osobe. 1-192. Nijemci. te Englezi. a zemlja postaje plodnijom. hrasta. Zagreb 1990. godine predvidjela za sve nedjelje. Osim sakramenta krsta u Katoličku crkvu obred je uveden preko galikanske Crkve u 15. U kršćanskoj civilizaciji obred škropljenja u sakramentu krsta postoji od samih početaka. godine. Portugalci. 1. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. godine). Kršćanska sadašnjost. Od davnina su badnjak palili drevni Rimljani. (Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18. 212 Radi toga sinoda ju je 1688. s namjerom da se očiste i da se od njih odagnaju demoni. stoljeću.” Prva je korist što se vjernici čiste od lakih grijeha. 560). U drugoj polovici 17. 98-101. st. Split 2007. Francuzi. dvorišta. Usp.213 Od Badnjega jutra do odlaska na polnoćku u središtu je zbivanja drvo badnjak. a spominje pomorce koji na Badnjak donose i u vatru polažu panj te bi za to bili nagrađeni. vrtove i sl. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. a majkama je savjetovano da škrope djecu kako im ništa ne bi naškodilo. 131. stvari. Iochan Weichard Walvasor spominje paljenje i darivanje hranom badnjaka u Istri. Obred je drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). Marko Dragić. domove. Prema navedenoj sinodi svećenici su pozivali narod da je koriste svakoga jutra i večeri kako bi Sotona ostao daleko. 213 Fra Luka Tomašević. stoljeću) Knjižnica “Gospa Sinjska” knjiga br. južnoslavenski narodi.grančicom – na primjer. Druga je korist od škropljenja ta što je od poškropljenih mjesta bježao đavao sa svojim djelima. Sinj 2000. Između zemlje i neba. koja ju blagosliva i daje na korištenje svojim vjernicima. Letonci i dr. priredio Anđelko Badurina. stoljeću. str. str. Crkva u svijetu. Kod gradišćanskih Hrvata badnjak se spominje već u 16. štale. Po “ondašnjem teološkom poimanju vjernici su imali trostruku korist od škropljenja blagoslovljenom vodom ako se upotrebljavala popraćena pravom vjerom u Boga i uvjerenjem da će Bog dati svoju pomoć zbog vjere svoje Crkve. Najstariji spomen paljenja badnjaka kod Hrvata nalazi se u dubrovačkom Statutu Liber statutorum ciuitatis Ragussi iz 1272.

a badnjake su ostavljali u kući. pa onda domaćica na njega sveže povjesmo i baci ga pod strehu. graba ili kojeg drugog tvrdoga drveta. Vino simbolizira Hristovu krv. (1852) u Beču u štampariji jermenskoga namastira. Po nekim mjestima vršak od badnjaka korišten je umjesto vatralja.» Kad se badnjak stavi na vatru. Također su se čuvali badnjaci za Mali Božić (Pravoslavnu Novu godinu). 11-12. Moraju biti dva do tri badnjaka i moraju se usjeći na Badnji dan prije sunca. kao i drvo na kojemu je Isus razapet bio. a domaćica ga posipa pšenicom. Vjerovalo se da će kajmak biti onoliko debeo koliko je debeo iver. te se sječe samo s jedne strane. Kad se dođe do drva koje će se usjeći za badnjak okrene se prema istoku drveta i tri puta prekrsti i pri tome se drvo posipa pšenicom te rekne: Dobro jutro badnjače.) U nekim mjestima pri dolasku u šumu domaćin i unuci koji su s njim prekrste se. sa svojim unukom ili unucima u ranu zoru ide usjeći badnjak i pri tome nosi kolač koji je domaćica specijalno za tu priliku pripravila. Badnjak od cera zove se veseljak. dokle god položajnik u kuću ne dođe. (Tako se nekoć išlo na sijela i svadbe. ukrasnim trakama i sl. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. str. a pri tome ga neki muškarac iz kuće pospe žitom i govori: «Dao ti Bog sretnji i čestiti. Domaćica ih ukrasi mahovinom. S. Uvečer domaćin unosi badnjake u kuću govoreći: «Dobro veče i čestit vam badnji dan. a dva na Božić. Iverom umočenim u tijesto za česnicu domaćica. okrenuta prema istoku na zidu tri puta napravi krst. Česnica je tradicionalna pogača u koju se stavlja novčić. Pravoslavci za badnjake koriste drvo cera. Drvo se siječe s njegove istočne strane. Badnje drvo se najprije pospe žitom uz riječi «Dobro jutro i čestit ti Badnji dan». U Risnu se badnjaci kićeni lovorikom. Domaćin uvečer presječe badnjak na tri dijela i unosi ih u kuću te ih u dnevnom boravku složi po debljini. U novije vrijeme u urbanim sredinama pravoslavci na tržnicama kupuju grane cera jer s toga drveta ne opada lišće i koriste ih za badnjake. Pri tome se odsiječe debela trijeska koju će unuk ponijeti baki da taj komad drveta (iverka. 214 140 . napoji i badnjake (polije ih vinom). grančicama cera s lišćem. koristeći se lučom zapaljenim u posudi koju bočno vrti u krug i tako osvjetljava put. naš stari rođače. u Crmnici onaj koji je unosio badnjake nazdravljao ih je milojkim vinom i pošto se napije. U nekim mjestima pri tome i domaćin domaćicu posipa pšenicom. razlome kolač i po komad pojedu. a kad pregori gornji kraj se dočeka u rukavicama pa se obnosio oko košinca i po tom ugasi te ostavljao na kakvu mladu šljivu ili jabuku.Mnogobrojne su sličnosti katoličkih i pravoslavnih narodnih običaja:214 V. Srpski rječnik. Tim iverom se ukrašavala česnica koju domaćica priprema okrenuta prema istoku. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. u kuću ušao. a s druge se zasječe samo jednom. Dok se badnjaci unose u kuću netko od ukućana ih posipa pšenicom. a ako nema toga drveta onda se koristi drvo hrasta. Dobro nam došao. Domaćin kuće. a sjekirom se zasijeca tri puta. Tri su se badnjaka stavljala u vatru na Badnju večer. te ih polijeva vinom. također. iver) blagoslovi. Karadžić.. Domaćin donese badnjak pred kuću. te ih tjerali da prođu kroz kuću. godine napisao je: Kod Srba pravoslavaca badnjak je sirova cerova glavnja što se uoči Božića loži na vatru. najčešće djed. Karadžić 1852. a ostatak kolača ostave na panj usječenoga badnjaka da ga životinje pojedu. Cerovo drvo simbolizira drvo kojim se novorođeni Isus grijao u pećini. U Hercegovini gdje su velike kuće badnjake je dovlačilo šest ili osam volova. pomakne se tri puta unaprijed.

23 h. Pravoslavci. siječnja 19. 141 . da bude janjaca. BN TV. (Na pr. jaradi. Nakon toga domaćin stavlja badnjake u štednjak.. HTV Dnevnik 6. Hristos se rodi. posna pita. 13 h.. riba. a domaćin odgovara Bog ti pomogo. također. Domaćica ljubi badnjake i svaki put se prekrsti. Pripravljaju se posna jela: grah (najčešće bijeli). siječnja 2007. Netko od ukućana otvara štednjak te raspiruje vatru. Siječe ga kum Badnjaka odjeven u narodnu nošnju. U novije vrijeme u nekim mjestima pripravlja se središnji mjesni Badnjak. koliko iskri. za Badnjak poste. te uz iskrice od badnjaka izražavaju želje u nadolazećoj godini. Čestitanje narod naziva mirobožanje. 4. Paljenje badnjaka na otvorenom narod naziva Badnje krijesnice.) Badnjak se najprije čestita domaćinu riječima O domaćine Hristos se rodi. Zatim se čestita drugim ukućanima uz riječi: Mir Božji. Tu čestitku ukućani izgovaraju ljubeći se.Domaćin vinom polijeva badnjake U novije vrijeme domaćin na štednjak po debljini s desna na lijevo poslaže badnjake koji su prethodno bili poslagani u dnevnom boravku. / Poklanjam se Hristu / i Hristovom carstvu. RTS 6. pogača. siječnja 2007. 15. BN TV 6. siječnja 2007. a prevozi se do trga uz pratnju automobila.40. / od sada do vijeka. novaca.

Matica hrvatska. http://www. u srednjoeuropskim crkvama su se počele izrađivati jaslice. u: Marko Dragić. Božiću se raduju i mladi i stari. Jaslice svojom jednostavnošću približavaju vjernicima događaj Božića. kadulje. Vl.. Lat. rođenja Isusova. Fra Kamilo Milas. Zagreb. Botica. npr. a odgovara se I s tobom Bog dao zajedno. Zagreb 2001.. 2002. odgoni demonske sile. Podrijetlo je takvih običaja u novogodišnjim okićenim granama. Od 17. Mostar 1994. Darivanje je. i bogati i siromašni. 216 Josip Barlek. Lucije. stara narodna tradicija. Botica. i njegova ljubav prema ljudima. – znači znamenje. a zelenilo. hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine. Za Božić se novcem. Školska knjiga. Lucije. Za obiteljskim ručkom pale se božićne svijeće koje su postavljene u pšenicu posijanu u zdjelu na Dan sv. priredio Ivica Puljić. po narodnom vjerovanju. Hrvatska pučka molitvena pjesma. Tradicionalna je hrvatska katolička čestitka Na dobro vam došo Božić. Zagreb 1979. Zagreb 1944. jabuka. U Zagorju su najstariji primjeri jaslica u Hrvatskoj. kob. nemoćni i uopće oni kojima je pomoć potrebna.216 Blagdanskim raspoloženjem i prigodnim pjesmama217 izražava se radost što se po Isusovu rođenju očitovala dobrota Boga. božićni kruh. Vlatko Pavletić. lovora. pri. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. borovice koje su se stavljale iznad ulaznih kućnih vrata i kitili domovi i štale simboliziraju želju za blagostanjem u nadolazećoj godini. hranom darivaju siromašni. Izbor iz religioznog stvaralaštva – neke stare molitve. 02.. 215 142 . Sjemenje. strenama215 koje su drevni Rimljani davali najbližima za dar. HAZU. Zagreb. Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva. U minulim je vremenima najčešći dar bio crvena jabuka. Duvno 1989. u: Župa Tihaljina.. Baška Voda 1997. Sveto porođenje Isusovo. Latinsko hrvatski ili srpski rječnik.. ogrjevom. Jure. strena. 1995. Hutovo. Nakon polnoćke rodbina susjedi i prijatelji se božićaju ili mirobože. 251.hr/ 217 Usp..cursor. Petar Gudelj. odjećom. Sveta baština. a u kućnoj su izradi prisutne dvjestotinjak godina. str. sedmo izdanje. Školska knjiga..BOŽIĆ Božić u narodu označava početak nove godine. božikovine. našega Spasitelja. Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Neki vjerski običaji. obućom.. Veljko Gortan.: Vladoje Bersa. Zbirka narodnih popievaka. Stipe. dar o Novoj godini. Zagreb 1971. zelene grančice: masline. bolesni. st. Na taj su se dan ukućani prisjećali svojih najmilijih koji nisu među njima pa bi se radi toga isplakali. 10. Mala Nakladna kuća Sv. -ae. Duša tilu besidila. f. pšenica posijana u posudu na Dan sv. Hrana. nakl. Stipe. 1995. Taj se dar naziva božićnica. Župni ured Kijevo. također. zeleni bor.

vidite. spavaj. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najteže zavjete. Zagreb 1972. moj Sinko. Da ne mre od zime Isus. str. sastavio Krešimir Mlač.Značajke jezika božićnih lirskih pjesama su: emocionalnost.) godine na najvišoj razini obilježava se tristota obljetnica toga egzodusa. Uspavanke izražavaju snažnu majčinsku ljubav prema djetetu. MH. malo Dite: DIVICA MARIJA SINKA PORODILA Divica Marija Sinka porodila U štalici. Harmoničnost stihova uspavljuje Isusa i daje mu nježnost i toplinu da ne drhti i leda se ne boji. Ko li će. Ti nebeski kraljiću. Narodni pjevač pjeva uspavanku nebeskom kraljiću. na slami među marvalija! O blago Ditešce. Volari. Među mnogobrojnim usmenim božićnim pjesmama nalaze se i uspavanke. stari gospodari. 118.218 (Bač) U svim je božićnim pjesmama iznimno snažan lirski efekt. malo Dite. tebe ugrijati? Josipe. volari. Spavaj. Odite. godine morali pobjeći od osmanske odmazde. Bački Hrvati podrijetlom su s Gradovrha kod Soli (Tuzle) odakle su 1688. Na tin tvrdin jaslican. Ove (2008. Korijeni uspavanki sežu u prvobitne zajednice. Poznaju ih sve civilizacije. što ćemo od zime u razdrtoj štali. ali se iskazuje i briga jer je malom Isusu hladno. premila majka. Ko će nam pomoći. Josipe. Djetiću. moj Isuse mali. di je Isus mali. u razdrtoj štali i moli Josipa da nam užeže svijeću da ne mre od zime Isus. U tim pjesmama ogleda se veselje jer se rodio Spasitelj i Otkupitelj svijeta. Majka djetetu u kolijevci pjevuši najdraže i najslađe riječi dok ga njiše da ga uspava. 218 143 . užeži nam sviću. Narodni pjevač slika porođenje Isusovo u štalici među marvalija. slikovitost i konkretnost. ko li će nam doći. simboličnost. na tvrdim jaslicama gdje ga je stavila Djevica.

epika. Majka tvoja premila. Došlo je novo leto k nam! Novo se leto veseli. priredio Marko Dragić. S tovarčićen grijati!219 (Grohote na otoku Šolti) U nekim suvremenim zapisima božićnih uspavanki opažaju se mitski elementi: srebrena bešika. Malo detešce grejejo. 219 220 Isto. Da nam se sinek narodil. 291. Sarajevo 2006. Gospe sina ninuće. zlatna kremešnica: Šta no na gori škripuće. knjiga 4. djevojčice se darivaju lijepim zelenim venčekom koji nam kazuju o božićnim običajima u Hrvatskom zagorju. gospodar. Uskoplje – Gornji Vakuf) U sljedećoj se pjesmi s vjerskim motivima prepleću svjetovni motivi: u kućama je ružmarin. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. 118.Gdje te stavi Djevica.220 (Bistrica. Na moru je jaki brod. u zlatnoj kremešnici. 144 . Svetle su zvezde shajale Za one gore visoke. nemoj drćati Ni leda se bojati. Spavaj. Gospe sina uzeše. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Dobro vam večer. Jer volak će dihati. Oslik i volik dišejo. str. na more ga odnesoše. str. Matica hrvatska i HKD Napredak. u srebrenoj bešici. otac reže slaninu. retorika. pomogao nam dragi Bog. Tople su rose padale.

Jesi l’ dušo spasenje? Spasi Bože i mene. Devojčice mi darujemo Z lepim zelenim venčekom. priredio Marko Dragić. Devojke po ‘iži kišejo Pa nam božićnice iščejo. 222 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. da operem ručice. i vrućice vodice.Ke su to d’jete kupale. Japica po lotri smicajo Pa nam slanine cicajo. knjiga 4. Kad pogledam na nebo.222 (Žepče) Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. je li nebo ranjeno. 221 145 . Narodni pjevač moli pomoć Djevice Marije da pogleda u nebo i vidi je li nebo ranjeno i je li duša našla spasenje: Što no nebo škripuće. Sarajevo 2006. Zagreb 1972. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. veselje. epika. sastavio Krešimir Mlač. Vaši je ‘iži ružmarin.221 (Hrvatsko Zagorje) Snažna je lirska slika neba koje škripuće dok Gospa sina ninuće. dej vam Bog zdravlje. retorika. Matica hrvatska i HKD Napredak. str.-126. Vaši je ‘iži zelenje. 125. Daj Bog dušicam svetli raj. Naši je pesmi konac kraj. Gospa sina ninuće. Oslik i volik dišeju. Tu budi sam Marijin sin. str. MH. Malo detešce nunaju. Pomozi nas Djevo i Djevice Marijo. ja vjerujem u tebe. 301.

i pogledajte gori-doli kako j’ zemlja procvatila. retorika. rođena 1946. I vi bile ručice. / na glavi joj krunica. 223 146 . 15. spasi duše naše! Sinu Božji budi ‘valjen po sve vike vika.223 (Kljaci) Neke su božićne molitve tijekom cijele godine služile protiv nevremena: Sjedi Gospa u dočiću. zb. na zlatnu stočiću. / i grišne duše oprašća. u Kljacima). Sarajevo 2006. FF Split 2004. Kud povojom okretaše. Na tomu kamenu sjedi Divica. i vi grišne dušice taknite se ramena za Isusa ranjena. str. Na njem sidi Divica na glavi joj krunica. str. Matica hrvatska i HKD Napredak. Narodni pjevač puku govori taknite se ramena / za Isusa ranjena. dušam našim na spasenje./ bile ruke umiva. Sina svoga povijaše. Mariji Šarić. Usp.U božićnim je pjesmama čest motiv vode vrućice koja vrije iz kamena vodušća. tud zlo vrijeme ne mogaše. Bile ruke umiva i grišne duše oprašća. 224 Isto. jer je Gospa porodila Spasitelja i Otkupitelja: Vrije voda vrućica iz kamena vodušća. u Kljacima 2004. priredio Marko Dragić. Amen. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 290. godine kazala Luca Šarić (djev. Gospa j’ sina porodila svemu svitu na veselje. sv. Rkp. Isuse. 140. epika.224 (Ravno) Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. knjiga 4. Brković. O. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. / i pogledajte gori-doli / kako j’ zemlja procvatila.

U Gradišću su Hrvati pjevali i lirsku minijaturu: Srićna noć je prispila. Nova godina. str. Tada se vrši blagoslov vina u crkvama. Čakovec 1964. kuće. orasima. Čestitalo se rukujući i ljubeći uz riječi Na dobro vam došla Nova godina. misečina j’ svitlila. stavlja na voćke i pali se koleda. Ivanuš. Mlado lito ili Počelo također je veliki blagdan.225 Do danas je u Bosni i Hercegovini ostala uzrečica da nakon Božića dani postaju duži onoliko koliko pijevac skoči s kućnoga praga. Na taj dan bi se kuća pomela što se nije smjelo raditi na sam Božić ili Stipandan. Seljaci su se tada utrkivali konjima. Štefanje je drugi dan Božića. Stipanjdan. NOVA GODINA. Majke bi na taj dan išibale svoju dječicu kako bi se prisjećala onoga dana kada je Herod poubijao svu djecu misleći da će među njima ubiti i Isusa. Stjepan zaštitnik konja. najčešći je odgovor bio I s tobom Bog dao zajedno. Narod je taj dan posvećivao konjima jer je sv. 138. blaga. Stipanje. lješnjacima. U Bosni i Hercegovini. a domaćice su ih darivale kolačima. MLADO LITO. Janušovo je treći dan Božića. Tada su djeca obilazila kuće i pozdravljala ukućane riječima: “Na zdravlje vam došla nevina dica”. (Stranica nije numerirarana). Pjesmu je priređivač svrstao u kolede. Ivanjdan. Treći dan od Božića blagdan je Nevina dječica. 225 Jačkar (hrvatske narodne jačke iz Gradišća). Na taj su dan djeca dobivala jabuke u koje su stavljani novci. Iznosi se božićna slama. 147 . sabrao Martin Meršić. a i drugdje kod Hrvata. dvorišta i štale. redakcija Vinko Žganec. pri porodu Divice. I na taj dan bi se stari svijet prisjetio svojih najmilijih te bi se rasplakao. Ivandan. igrale su zvezdice. jabukama. POČELO Stara godina je završavala molitvama i škropljenjem čeljadi.

vojvode. da digne svoju desnicu i brani Crkvu zaručnicu. mornare i trgovce da pomognu uboge. Tri kralja i nosio iz kuće te stavljao u tor u zid gdje su stale ovce jer su ljudi vjerovali da su tako ovce zaštićene od bilo kakvih bolesti. Posjeti obitelji. grah i novci. za sve svećenike i koludrice i ostale sve divice. FF Split. navlastito. poticaj su da poput mudraca s Istoka svatko potraži Boga. 2006. rijeke i otoke. gore. Blagoslovom svećenik moli Boga da ga usliši i blagoslovom sve utiši. Taj blagoslov svećenik pjeva na kraju pučke mise na Novu godinu. bolesnike. Iznad ulaznih vrata napiše G + M + B (početna slova imena mudraca: Gašpar. Na taj dan se iznosi ugljen. pješake. župljani su se dobrovoljno javljali. vodu. sve ostale muške glave. Taj blagdan se nekada zvao Tri mudraca od istoka. 3. U togirskom kraju badnjak se gasio na blagdan Sv. g. putnike. U blagoslovu svećenik moli Boga da puk zaštiti od gladi i rata te mu dade zdravlja i radosti. ili Bogojavljenje. brda. susjedima u božićno vrijeme i blagoslov vode na Bogojavljenje su kraj toplih. str. svu živinu i pčelice mlade. Melkior i Baltazar). i služi kao zaštita od nevremena i za uspješniji rod. Ovi dani u srcima vjernika bude svijest o pripadanju Božjem narodu. U crkvama se blagoslivlja voda koja će se do idućega Vodokršća čuvati u kućama i kojom će domaćin u određene dane i po potrebi škropiti ukućane.. konjanike. ujedini sve kršćane. Ivana Nevišćanin u selu Gustirni kod Trogira.226 Na taj Zapisala 2006. pepeo i nedogorjeli badnjak i ostavlja u vinogradu ili voćnjaku ili masliniku i sl. Svećenik moli blagoslov i za splitskoga biskupa.U župi Žeževici (kod Šestanovaca) se do naših dana sačuvao običaj blagoslova puka na Novu godinu. vjerničkih dana. stoku i imanje. iz kuće se iznosi božićni bor. tamničare. težake. sve potoke. sv. 6. zemlju. Stari je običaj da se za ovu prigodu priprema podil za župnika. mora. 226 148 . prijateljima. zrak i vjetar da ne čine puku škodu. Toga dana župnik blagoslivlja kuće. Podil čine pršut i suho meso. Rkp. Ako bi župniku bilo potrebno što popraviti u kući. naš hrvatski narod cili. poglavare. pokloni mu se i daruje ono što u srcu nosi. ili Vodokršće predstavljaju završetak božićnih blagdana. nevoljne uboge. polja. SVETA TRI KRALJA Sveta Tri kralja. vojnike.

da b’ Isusa vidila. gdje se Isus rodi? Irud im je odgovorio da i on zna da se Isus rodio. Kraljevi od anđela upute dobiše. drugi u crvenu. Kazivači već 30 godina žive u Okrugu Gornjem. zlato i tamjan. kao sunce sija. Prvi je bijelu.blagdan pjevale su se pjesme o Tri kralja koji su plovili da bi Isusa vidjeli u Betlehemu te mu se poklonili i hvalu davali: Tri su kralja idrila. 18. Prvi je Gašpar kralj. u Vinišću kod Trogira) i Zorka Marić (rođ. to Isusa nađoše i njemu se klanjaše. treći sav u zlatu. 1936. zlato i tamjan. kano bile vile. a treći sav u zlatu. Tri dara nosjahu: miris. Mnogu goru projdoše dok u Betlem dojdoše. ali ne zna gdje. a potom Iruda. u Okrugu Gornjem). 2. Prvi je u bijelu. sv. Kazivači su bračni par Jozo (rođ. s onih sunčanih stran. Rkp. g. dobroga je roda U Okrugu Gornjem kod Trogira 2006. str. Kad u Betlem dojdoše. Pod njima su konji kano bile vile. zapisao Ivan Marić. Bogu hvalu davaše Sveton Divon Marijon. 2006. Pod njima su konji. FF Split. g. drugi u crvenu. te je zatražio od kraljeva da i njemu glase donesu kada se budu vraćali od Isusa..227 (Okrug Gornji kod Trogira) Tri kralja jahahu i nosjahu darove: miris. 227 149 . 1932. te se drugim putem vratiše: Tri kraja jahahu. niti zobi zobju nit im žeđa priđe. Kad su došli u Jeruzalem pitali su vratara. Kraljevi su slutili da Irud želi ubiti Isusa.

gdje pastiri skaču. a Vidi: Marko Dragić. Krista hoćeš ubit to nam srce sluti”. Svake se godine na blagdan Sv. Tri kralja u crkvi Sv. a ne na toj gori.228 (Pučišća na Braču) Pored ostaloga i arhaični oblici imperfekta jahahu. 1 (1192). Drugi je Melkior. pred grad Jeruzalem. nosju. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. dobroga roda i on želi vidit slavu Oca Boga. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. I tako dođoše. natrag se vratite i meni Irudu glase donesite”. Rodi bi se u palaču.i on želi vidit slavu Oca Boga. te se drugim putem vratiše. Ivana Krstitelja u Postirama na Braču izvodi pjesma Kad se Bog čovik učini. gdje se Isus rodi? Vratar odgovori: “Mi toga ne znamo i naš se kralj boji i mi svi priznamo da se On rodi. 96-117. Al od anđela upute dobiše. dobroga koljena i on želi vidit slavu Gospodina. Irude prehudi. Treći je Baltazar. ako ga nađete. str. pitajuć za mjesto. zobju svjedoče o starini te pjesme. Split 2007. 228 150 . Crkva u svijetu br. “Irude prekruti.

Ponovno je zasjala zvijezda koja je od kraljeva pobjegla kada se pojavio Irud. Osib drhćući otvori vrata. Narodni je pjevač u pedeset katrena opjevao dolazak Stvoritelja i Otkupitelja svijeta./ Irude. / da se porodit imaše. koji će s nami vladati. KORIZMENE I USKRSNE Srednjovjekovne su vjerske pjesme: Muka Isusova i Gospin plač. Kralj ga je Baltazar tješio i molio da su s najboljom namjerom prišli da od nebeskoga poroda prime blagu utjehu. a tamnost noćna pobjegla. Zvijezda je tri kralja dovela do spilice i ondje je zvijezda iskricam kapala. Kad su stigli u Jeruzalem. jer bihu dnevi studeni. Kraljevi su shvatili da se kraljić porodi. Na vjersku je liriku utjecala Šibenska molitva (krajem XIV. Mariju brzo zazove da sinka probudi i sakrije. živine su Stvoritelja poznale. Irud sazva sve svoje zbore da vidi što mudraci govore gdi će se Isus roditi. a zvijezda im je bila u družbi. 1.kazivačica navodi da je pjesma stara pet stoljeća. padnu na koljena te svaki od njih Božjeg sina nadari. Na svijetlom istoku zvijezda se ukazaše i kad je vidješe tri kralja: Gašpar. kralji s glave skinuše predragocjene te krune. ali da mu na povratku kažu gdje je Isus. ti ne čudi se/ jer pisma tako tumače. str.231 230 Vidi: Marko Dragić. jasno je sunce zasjalo. i dobre konje vrh svega. st. Melkior i Baltazar se vele čudiše. Split 2007. a đavolu je snaga izginula. Snažne su lirske slike koje taj najradosniji čin u kršćanstvu oslikavaju mnogim čudesima koja se dogodiše: noć se u dan promijeni.229 2. 229 151 . hitro je krenuo prema njima te ih pitao kamo su pošli? Saznavši od kraljeva da se rodio Isus. anđeli s neba sletiše. a Bog im objavi da se ne vraćaju istim putem.). kraljevi su pitali građane: u ke se rodi Bog strane / i k stanu put im da kažu. Zatim je Irud uputio kralje u Betlehem jer će ondje Isusa naći. Spremili su vojsku i službu. recitativnoj prozi”. U Betlem odgovoriše. Za dolazak kraljeva čuo je srditi Irud. Crkva u svijetu br. Kada Osib ugleda mnoštvo od straha tužan uspreda. Pred kućicom Svet Osib (Josip) šetaše i s trudom drva beraše. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Isus tada kraljevima udijeli blagoslove. “pisana u ritmičkoj. 96-117. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Pjesma završava molitvom upućenom Isusu da nama grijehe oprosti i neka se duša napuni njegvom blagom milosti. 1192.

u Gromiljaku kod Kiseljaka. kroz cijeli grad do nekog od okolnih mjesta. Sve kočije krenu dalje do obližnjeg Kiseljaka gdje se pomole na gradskom trgu ispred spomenika poginulim braniteljima. Prva korizmena nedjelja zove se Čista. Na zadnji dan. srpnja 2007. 69. četvrta Sredoposna. Zagreb – Ljubljana 1987. To je vrijeme kada katolici posebno skrušeno žive i pripravljaju se za najveći blagdan – Uskrs. a kazao joj je don Marko Perić. Na misu dolaze mnogi vjernici u narodnim nošnjama i iz mnogih drugih mjesta i župa. postom. MH.233 U Poljičkoj krajini poklade su ludo pijano vrime. 231 230 152 . POKLADNA NEDJELJA Pokladna nedjelja posebno značenje ima u mjestu Gromiljak kod Kiseljaka. Ivo Frangeš. a sutra je korizma i više se ne smije jesti. SHK.232 Korizmene i uskrsne molitvene pjesme molile su se od Čiste srijede do Uskrsa. a šesta je Nedjelja muke Gospodnje ili Cvjetnica.Korizma obuhvaća četrdeset dana prije Uskrsa. Pokladni utorak Usmene lirske pjesme.wikipedia. to je utorak pred Čistu srijedu. treća Bezimena. Zagreb 1996. str.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kršćanski blagdani 233 Gordana Vujica zapisala je 2. Povijest hrvatske književnosti. svijet se najede mrsna do grla. rođen 1938. u Vidovicama kod Orašja. U korizmi. katekumeni imaju u korizmi završne pripreme za svoje krštenje u uskrsnoj noći. Odrasli pripadnici za krštenje. Kršćani se pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom. Nakon mise slijedi obvezno kolo ispred župne crkve. Vl. nakon čega ‘povorka’ kreće dalje. jer grjehota je da propadne. 18. 2007. župnik župe Gromiljak. slušanjem i čitanjem Božje riječi te dobrim djelima. D. 27. a počinje na Čistu srijedu i završava na Veliki petak. peta Gluha (Glušna). Mnogobrojne su starinske molitve koje kazivači i danas kazuju. da pomireni s Bogom i ljudima radosnije mogu slaviti Uskrs. a oni koji imaju mogućnost dolaze u kočijama. gdje se obično unaprijed organizira proslava za sve uključene. rkp. druga je Pačista. Tu se već više od deset godina ovaj blagdan slavi na nešto drugačiji način. Također se maloj djeci oblače narodne nošnje. Put se potom nastavlja dalje. priredio Stipe Botica. Unutar korizme ima šest nedjelja i svaka ima svoje ime. sv. te se i tu nerijetko poigra kolo. kršćani pristupaju sakramentu ispovijedi. str. 232 "http://hr.

ispričao je Ivan Gojsalić. Taj dan započinje korizmeni post. Rkp. 64/07. Za Uskrs priprave počinju već blagdanom Pepelnice ili Čiste srijede. sin Matije. a završavaju: “Hvala ti. na ovim darovima. 9. Govorilo se: “Nema. (E). ne će ni u radne dane ni u blagdane (svece). sv. Ljudi se obično odriču alkohola. cigareta i ostalih poroka što. KORIZMA U Lepeničkom kraju nekoć se prije korizme otkuhavalo i pralo sve suđe. Molitve su obvezne uz jelo. kako u njemu ne bi ostao mrs jer se u korizmi jela samo posna hrana. po mogućnosti jede se samo kruh i pije voda.” U korizmi posti kad god tko može. ništa mrsno staviti u usta. Starija čeljad. FF Split. nažalost. dok ne zaviče aleluja.su prave poklade ili krnjeval. “Nema ženidbe za vrijeme korizme i uopće u to proljetno vrijeme oko Uskrsa. 234 153 . ponekad izgubi svoju prvotnu svrhu. ja se neću omrsit”.234 ČISTA SRIJEDA To je početak korizme. kad se vjernici posipaju pepelom uz riječi “Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti. dok se petkom obvezno posti i ide na Put križa.” Taj dan je obvezan post i nemrs. “Govori se da iđu tirat krnju. O pokladin se vrigaju ušćipci”. ne prave igranke ni bilo kakva druga veselja. Zato se i kaže ‘Proljetna mlada i jesensko šćene na istoj deredži. str. pogotovo žene.’' Do odstupanja od Miji Gojsalić 11. Korizma je vrijeme duhovne obnove čovjeka kada se ne pije. Također svatko nastoji odreći se nečega što jako voli kao žrtvu u spomen na ono što je Isus pretrpio za nas. g. Bože. rujna 2007. podaj onima koji nemaju. rođen 1954. valja “očistit criva”. svatko sebi odredi dane koje će postiti.

bio je Stipan Tomaš. rođen 1955. Godine 1408. obećavši im plaćanje godišnjeg danka od dvadeset tisuća škuda i svoga sina Radivoja za taoca. i ponovno postao bosanskim kraljem. godine pobuniše i istjeraše ga iz kraljevstva. studenoga papa Pio II. kralj bosanski. 69. Zagreb 1990. 246-247. Josipa. selo Podastinje. Stipan Ostoja. godine u poganskoj obitelji u Neocezareji (današnji Niksar u Pontu) u Maloj Aziji. može omrsiti. izabran je za bosanskoga kralja 1398. Ostoja je svrgnuo kralja Tvrtka II. g. Krajem ožujka ili početkom travnja 1418. uredio Anđelko Badurina. Drugi Ostojin sin.) Gordani Vujica kazao je Ratko Raguž. 12. Kršćanska sadašnjost. OŽUJKA) Sveti Grgur Čudotvorac rođen je oko 213.236 a na zamolbu zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića 7.237 (O Grgurevu bit će riječi i u poglavlju Povijesne predaje. “koju bijaše skrivila njegova neutaživa pohota”. Mala nakladna kuća sveti Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud ZIRAL. godine kralj Ostoja je. Kiseljak. Kada je Hrvoje 1416. nezakoniti sin kralja Tvrtka I. Hrvojevu udovicu. (Vidi: Marko Dragić.235 SVETI GRGUR ČUDOTVORAC (GRGUREVO. str. Ratovao je s Dubrovčanima i Hrvojem Vukčićem Hrvatinićem. Uzalud je 1415.) 237 Leksikon ikonografije. vjerojatno u Bišću. godine umro. 236 235 154 . str.. Kralj Ostoja je živio raskalašenim životom ne prežući ni od silovanja plemkinja. među kojima je i prva kršćanska autobiografija. godine nastojao zagospodariti Šibenikom. Sačuvani su njegovi mnogobrojni spisi. Bio je patronom bosanskih kraljeva Kotromanića. kad se obično onaj koji se nečega odrekao. nepoznata podrijetla. proglasio ga je patronom Bosanskoga kraljevstva.). kralj Ostoja je svoju ružnu kraljicu Kujavu otjerao i za ženu uzeo Jelicu. Od Kozigrada do Zvonigrada. Baška VodaMostar-Zagreb 2001. Nalazi se na novcu kralja Stipana Ostoje.svega dolazi samo na Dan sv. ne zna se iz kojega braka. Prva žena kralja Ostoje bila je Vitača. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. te se puk i plemstvo 1404. Tada je kralj Ostoja pobjegao u Bobovac i molio od Turaka pomoć za preuzimanje kraljevstva. umro od groznice. godine. Preobratio se na kršćanstvo i postao biskupom rodnoga grada koji je tijekom svoga biskupovanja pokrstio do svoje smrti (270. Ostoja. druga Kujava iz vlastelinske obitelji Jablanovića-Radinovića. Nadimak Čudotvorac baštini po mnogobrojnim iznimnim čudesima.

Sv. da se vrati u Nazaret kad je ta opasnost prošla. U tim prigodama Josipu se uglavnom javlja u snu anđeo da mu dadne potrebne naputke: da se ne boji uzeti Mariju za ženu. i za njega je on odgovarao. 155 . a ono što znamo o njemu sadržano je uglavnom u dva prva poglavlja Matejeva i Lukina evanđelja. Po zanimanju je bio stolar. jer “što je u njoj začeto. čovjek dobra srca. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve. Josip zaštitnik bolesnika i umirućih i uzor obiteljskog života te kako se služi Bogu. Bio je pravedan muž. Josip (19. čovjek vjere i poslušnosti. Pred ljudima je Isus bio njegov. muž Marijin zakonski je iako ne i naravni otac Isusov. Dostojan je velike časti. Nakon ove zgode s Isusom u hramu Josip se više ne spominje pa se pretpostavlja da je umro prije Isusova javnog nastupa. jer mu je takvu čast ukazao sam Bog odabravši ga za brižnog čuvara i skrbnika najsvetije obitelji. a time i cijelog hrvatskog naroda. ožujka). Hrvatski sabor je 1687. Evanđelja ne navode niti jednu njegovu riječ. Josip je tiha svetačka veličina.SVETI JOSIP Sv. Vodi svoju zaručnicu Mariju na popis stanovništva iz Nazareta u Betlehem kojom se prilikom rodio Isus. doista je od Duha Svetoga”. Velika je snaga njegova zagovora kod Boga. godine papa Pio IX. da bježi u Egipat pred Herodom koji želi ubiti Isusa. traži s Marijom Isusa koji je ostao u hramu u Jeruzalemu. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva. godine proglasio sv. proglasio je sv. U prosincu 1870. Potomak je kralja Davida kome Bog obeća da će od njega poteći Mesija. Dodajmo još da je sv.

Prah je trebao biti sitan. Pored blagdana Svetoga Josipa križićalo se i na Blagovijest. a na prsima malo veći križ. godine). D 60. FF Mostar. Ta smjesa ulazila je pod kožu. između ostalog.simbol krštene duše. lovili kršćanske djevojke i žene te ih silovali. Otac nije smio odbiti bega pa mu je rekao da dođe nakon mjesec dana kad sve bude spremno za svadbu. 41. Ti križići su ostali kao podsjetnik na vrijeme osmanskoga terora. Vjerovalo se da ih ti križevi štite od napasnika. Kad bi se pomiješao s medom. na kojima bi bio još veći križ. Ranice bi zarasle i crteži križa ostajali su za cijeli život. uglavnom žensku. Postupak se ponavljao i nekoliko puta dok bi ta crna smjesa ostala plavkasta na koži. 238 156 . onda su ponovno manjom iglom bockale to ucrtano mjesto. Otada su sve cincarske djevojke tetovirale križ na čelu i na rukama. str. Rkp. 1949.KRIŽIĆANJE Poznata je predaja kako su Turci upadali u cincarska sela i otimali djecu. U Imotskoj krajini tetoviranje je uzelo maha za vrijeme turskih provala. dobivala bi se crna smjesa.238 U Imotskoj krajini još uvijek se na rukama starica može vidjeti tetoviran jedan veći ili više manjih križića. rođ. Znalo se da Turci bježe od križa i da se nikada ne bi dotakli rukom ruke kršćanke na kojoj bi ugledali križ. kad su age i turski gospodari bili strah i trepet katoličkom pučanstvu. žene su vjerovale da ih samo Bog može u tome sačuvati. U tursko doba. S tim se križevima i umiralo i svaka od njih je vjerovala da ju je samo Bog tako zaštitio od napasnika. Djevojci su istetovirali križ na čelu pa je beg nije mogao uzeti za ženu. Kad bi ih nacrtale. u dane Velikoga tjedna i na Ivandan. Todorić. Čuvalo se poštenje i ponos. g. Tada su bake i mlade žene iglom zamočenom u tu smjesu crtale križeve po rukama. Na Dan svetoga Josipa djevojke i mladići u dobi od trinaest do šesnaest godina križićali. U jednoj zdjelici zamiješao bi se med i usitnjeni ugalj od izgorenog drveta. Oni bi vršili razne zulume te bi. posebno ženskom stanovništvu. Čak su i majke Katarina Tomas zapisala je 2007. Da bi se to nasilje spriječilo. jedini način je bio da se na rukama utetovira više manjih križića. a prenijela joj je majka Ana Tomas (djev. Tako od nekog bogatog Cincara beg zatraži kćerku za ženu. Cvjetnicu. ili prsiju. Sam postupak tetoviranja je bio slijedeći: oštrom iglom bi se bockala koža pa se u ranice ubrizgavala boja da se na koži trajno vidi križ . Zato su još od rane mladosti crtale križeve po rukama.

i to obavezno na šaci jer je to bilo jedino uvijek vidljivo mjesto na koži. 313. putem kojim je Isus išao jašući na magarcu. Luka 19:28-44. godine i Marija Klarić (djev.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kršćanski blagdani 239 157 . godine u Prološcu Donjem kod Imotskoga. Petričević. Na Cvjetnicu se.wikipedia. jagorčevine i drugog proljetnoga cvijeća. zbog običaja nošenja dugih rukava. Drijen je u narodu metafora za zdravlje. Rkp. CVJETNICA Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje je kršćanska svetkovina koja se slavi u nedjelju prije Uskrsa i uvod je u Veliki tjedan. Kazali su joj Ante Juričić Zele. rođen 1951. opisan u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11. ponegdje i na Veliku subotu mladež se umivala izvorskom vodom u koju se dan ranije stavljalo tek ubrano cvijeće ljubičice.239 Glušna nedjelja u kršćanskoj tradicijskoj kulturi javlja žalosne dane.svoje mlade kćeri tetovirale. primiče se dan muke Gospodinove. 1953. rođ. već začet po Duvu svetom. Matej 21:1-11. godine). na Cvjetnicu se obavljaju procesije s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama. 2008. na vratima Gospa kleči i u rukam knjige drži Ines Ivelja zapisala je 2008. moli i sljedeća molitva: CVITNA MOLITVICA U nedilju bio cvitak. mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine. Vjerovalo se da time donose zdravlje i ljepotu lica. U spomen na to. Ponegdje se umivalo izvorskom vodom u koju se stavljala grančica drijenka. Također se za vrijeme sv. 240 "http://hr. 240 Na Cvjetnicu. ni od krvi ni od puka. Oltari su u crkvi pokriveni. u livanjskom kraju. Narod je dočekao Isusa. Mise. i Ivan 12:12-19). U nekim se mjestima umivalo vodom u koju su stavljene grančice bršljana. Na taj dan se slavi Isusov trijumfalni ulazak u Jeruzalem u dane prije Pashe. Na njemu su zlatna vrata. čita izvještaj o Isusovoj muci. FF Split. E str.

nje lipota privelika. epika.i u knjige Boga moli. Od ljubavi Bože mili. On je bilji od sunašca. cvitak nosi za prsiman. neka kitu moj deklicu. str. Evo tebi dvanest apoštola i četiri vanđelista i prid njimi bili čovo. svojom majkom uvik. pošlji meni zgor s nebesa. Sarajevo 2006. retorika. Svim deklicam nek je dika. Nek izajde nakićena. svitle zvizde. rajskim cvićem od liposti. jest moj anđel znam doisto. Matica hrvatska i HKD Napredak. Amen. 305.241 (Doli u Vidoši kod Livna) U Kaštelu Starom na Cvitnicu bi mladići djevojkama posipali dvore cvijećem i pjevali: Evo anđel pred očiman. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. veseli se Gospe zdrava. kad osvane na Cvitnicu. Veseli se Gospe lipa. nek nakiti lipo lišce. u nje lipi cvit mladosti. Neka misec. među ostale divojčice. s kojim kaže mlado lito. cvit anđelski od uresa. Neka lipost nju odiva. i lipotu nje nagizde. 158 . ovoj lipoj mojoj vili. budi faljen. 241 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. knjiga 4. O Isuse. priredio Marko Dragić. na dobro joj dan Cvitnice. sjajniji je od miseca.

na nebu su sve zvizdice. Peran. Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana. str. teb’ ga daje drago tvoje za obiližje od ljubavi. primi na dar ljubav moju. rođena 1967). urešeni žilju bili. dok ti svane dan Cvitnice. S njim ti dajem srce moje. Katolička crkva ulazi u sveto trodnevlje i sprema se na slavljenje Uskrsa. Rkp. ev’ izberi cviće milo. ovo cviće moj’ rumeno tebi vilo. nad sve vile ke mi omili. zbogom bila golubice. po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. koj’ ugodno tebi vilo. da g’ uživaš ma gospojo. svitla moja o danice. Mili. zbogom bila golubice. 242 159 . Ja ostavljam tvoje lišce. 2007. FF Split. Znak svoje prisutnosti Krist je ostavio Crkvi i svijetu u kruhu i vinu. dragi moj pokoju. Uzmi cvitak ma ljubavi. ter prem’ srcu njega stavi. sv. godine u Kaštel Starom Ivana Penga (djev. golubice ma gizdava. te ustanovio svetu misu.242 VELIKI ČETVRTAK Veliki ili Sveti četvrtak je dan Isusove posljednje večere. moj’ danice. Ter s njim drago moj’ žuđeno na Cvitnicu okiti se. Ti si dika moj’ i slava. predavši tako Mariji Lučić kazala 2007. da počivaš u radosti. o lipoto meni mila.Kako žarko sunce siva. 57. E.

Odjel za kroatistiku i slavistiku. da naučimo biti ljudi i dobri jedni drugima”. čudesno je molio za nas i obećao svog Duha protiv duha zloće. Rkp. 2007. 26. sc. U Poljičkoj krajini “učini se grob Gospodinov” i čuva se preko dana. kada se proslavi uskrsnuće Gospodinovo. 9. U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge. Mnogo čeljadi moli stotinu Očenaša. FF Split. Na taj je dan Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu. Zbornik studentskih radova. Tomislav Ivančić http://www. u koju sada odlazi. rođen 1954. g. što simbolizira gostoprimstvo.php?action=c_vidi&id=990 Miji Gojsalić 11. rujna 2007. sc. krivicom. predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika. “šutnje zvona sve do Uskrsa. kao polog i jamstvo pobjede nad: patnjom. nehumanosti i razaranja. te se od očaja objesio. “Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba. 18. priredili doc.katolici. ispričao je Ivan Gojsalić. str. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom. zlom i tamom. Vanda Babić i mr. pakost čovjeka pretvorena je u pokajanje. na taj dan je milosrđe jače od krivice. a čovjek pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. jer se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim. Josip Miletić. dr. Isus je svojom krvlju ustanovio novi i vječni savez između Boga i ljudskog roda govoreći: “Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje”. Veliki petak i Veliku subotu umjesto crkvenih zvona najavljivala je skupina od pedesetero do stotinu djece koja su tri puta prolazila oko mjesta stvarajući buku krčalima (drvenim glazbalima ručne izrade) načinjenim od nazubljenog koluta koji se okreće i drvene letvice koja udara o zupce koluta i izaziva klaparanje. U tajnovitosti liturgijskih slavlja na Veliki četvrtak. stotinu Zdravi’ Marija i deset Slava Ocu na čast muke Isusove i na oprošćenje grija. Zvona su zavezana do na Bilu subotu. str. uhićen i cijelu noć sudski ispitivan. Sveučilišta u Zadru. nečeg nadonosnog u zraku. Toga je dana bio izdan. spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas. u koje nas poziva kao svoje uzvanike. dobrota je pobijedila zloću.245 Slično je i u drugim Dr. (E). Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt. “Ovo je krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude na oproštenje grijeha”. on postaje naš brat i učitelj”. on otvara svoje nebeske dvorane.org/duhovnost. 245 Vidi: Hrvatski običaji. 244 243 160 .Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv.244 Na otocima Ugljanu i Pašmanu kod Zadra početak svete mise na Veliki četvrtak. smrću. Zadar 2006.243 Na Veliki četvrtak zavežu se crkvena zvona. zrakom nade pobijedio je mrak. i kroz skoro uskrsnuće. Ali. Juda je otišao u mrak. sin Matije.

Slavoniji i Srijemu. amen!247 (Svib) O tome više: Jasna Čapo Žmegač.246 Ta buka upućuje na galamu i klepetanje kojim su džudije pratile Isusa dok je nosio križ prema brdu Glavica na Kalvariji. str. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. 69. u Svibu kazao Ilija Čondić Bijader. Božja jesan. središnjoj Hrvatskoj. Kad san bila na onom svitu. Rkp. stoljeća. Lici. g. Pitat će te duv nečisti: Jesi l’ moja il’ si Božja? Ti ćeš reći: Tvoja nisan.-71. To je molitvena pjesma koju su najčešće kazivale kazivačice i kazivači diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Hrvatski uskrsni običaji. pučka pobožnost. sto se puta prikrstila na blag danak. 2004. Zagreb 1997. 4. Diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine mladi kazivači i danas kazuju molitvu koju mole na Veliki četvrtak: DUŠICE GRIŠNA Dušice grišna. Ujmoca i Sina i Duva svetoga. sv. sto amena. na Veliki četvrtak. Kada budeš putovati dugin putin. izmolila san sto križića. 246 161 . FF Split. Golden marketing. 247 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. budi u viri kripna. na pribilomu cvitu. Margiti Čondić Bijader. susrist će te duv nečisti. zajednica. uskin klancin. Konavlima.mjestima u Dalmaciji. 2004.

Veći dio dana stoji se u crkvi. (E). Petar ga zataji tri puta a na posljednje zatajenje zapjeva pijevac kako je i rekao Isus. 9. FF Split. g. Blaguje janjca vazmenoga s učenicima. Petar odsječe uho Malku a svi apostoli pobjegoše i ostaviše njega samoga.VELIKI PETAK Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti.248 Aleksandar Komulović 1704. Na Veliki petak. Narodno je vjerovanje da se vino popijeno na taj dan pretvara u krv. rođen 1954. Ne moli čeljad zajedno u kućama. Moli se sto pedeset Zdravi’ Marija i sto pedeset Slava Ocu. 7 h: Isusa svezaše. Isus mu govori da će ga 3 puta izdati. 64/07. cvijeća i oltarnika. 8 h: Isus je poveden u kuću Ane gdje mu jedan sluga udari zaušnicu. Sve zamre. Od velike tuge krvavim se znojem znoji. Veliki petak je dan žalovanja. Oltar je bez križa. 6 h: Juda ga poljubcem izdaje. ne slavi se euharistijsko (misno) slavlje. što simbolizira Isusovu muku i smrt. nitko ne pjeva. 5 h: Isus čini molitvu i budi učenike da i oni mole. ljubi se raspelo i kupi lemozina. umiva noge apostolima i Judi. pjeva se Muka Gospodinova. nego svak za se. Isus hrabri učenike. bijući i tukući ga vode Jerusalemu. Isus pogleda Petra koji se pokaja. rujna 2007. svijećnjaka. sv. 9 h: Osuđuju ga na smrt i tuku. Vraća se učenicima i govori da Juda vodi oružnike koji će ga uhititi. a svatko posti suho. godine u Mlecima je objavio djelo Zrcalo od ispovijesti u kojemu opisuje život Isusa Krista od 1 sata poslije ponoći na Veliki četvrtak do 12 sati na Veliku subotu: Od 1 h od noći na Veliki četvrtak: Isus šalje Petra i Ivana napraviti gdje imaše večerati. Zajedno s Velikim četvrtkom i Velikom subotom čini Vazmeno trodnevlje. Slavi se u petak prije Uskrsa. 4 h: Petar obećava slijediti ga do smrti. 248 162 . str. Miji Gojsalić 11. Povedoše ga u Kaifinu kuću koji ga upita je li on sin Gospodnji. Anđeo s neba krijepi ga i tješi.” Ivan pita – tko? 3 h: Juda izlazi van izdati Isukrsta. iziđe vani i gorko zaplaka. sin Matije. 2 h: Govori: “Jedan će me od vas izdati. Rkp. ispričao je Ivan Gojsalić. Slijede ga Petar i Ivan.

4 h Pilat izvodi Isusa pred svjetinu. Nosi križ padajući. Staviše ga u grob u vrtu blizu mjesta gdje je raspet. Isukrstu probodoše prsa. Žene za njim plaču a on im govori da ne plaču radi njega nego radi sebe i svojih sinova. Raspinju ga i čavlima pribijaju na križ. krv teče iz rana i postavljaju ga između dva lupeža. Djevica Marija ga slijedi do gore Kalvarije. Džudije ga psuju i proklinju zajedno s lupežom. Pilat umiva ruke da osudi Isusa. Svi zaviču: Raspni ga. Oružnice ga okrune trnovom krunom i obuku u crveno. Sunce se pomrači i nasta tmina. Mažu ga mašću koju je donijeo Nikodemo i zaviju ga u bijelo čisto platno. 7 h Igraju se i njegove haljine dijele na četiri dijela. Mater svoju preporučuje Ivanu. a iz njih izađe krv i voda.10 h: Isusa strašno tuku. Bože moj zašto si me ostavio?” 9 h Preporučuje dušu ocu govoreći: “Oče u ruke tvoje preporučujem dušu svoju. Skidaju ga s križa. Svi odgovoriše Barabu. Pilat čini izbičevati Isusa na kamenom stupu ne bi li tako zasitio židovski gnjev. Svi govoraše: “Ovo biše pravi sin Božji. Reče Isus: “Svršeno je. a drugi mu se lupež preporučuje i Isus mu obeća raj. 6 h Dođoše do Kalvarije i dadoše mu piti vino pomiješano.” Ispusti dušu i glava mu klone. 2 h: Pilat Isukrsta šalje Irudu koji mu se naruga i obuče ga u bijelo. Na prvu uru Pilat pita Isusa je li on Kralj a Isus mu reče da nije njegovo kraljevstvo od ovoga svijeta. Pilatova žena šalje Pilatu znake da oslobodi Isusa. Bože moj. Dižu križ.” 10 h Razbiše noge lupežu. 3 h:Pilat traži način da oslobodi Isusa i pita žudije hoće li osloboditi Isusa ili Barabu. 11 h: Isus je u velikim mukama. 8 h Vapi da je žedan. 163 . 5 h Svukoše mu crvenu a obukoše njegovu haljinu. 12 h: Svezanoga Isukrsta vode u Pilatovu kuću. Zemlja se potrese. Daju mu pit žuč i ocat. kamenja se raspukoše. 11 h Majka Marija prima ga u krilo. Juda se na tu uru objesi.

krv božanstvena i neprociniva. i stoljeća.” Kažu da je na Isusu bilo pet tisuća udaraca. (1704). slijepi puk prevaren od Skriba i Farizeja tražio je da se na križ razapne Stvoritelj od života i tako bi pušten baraba. u: Zbornik proze XVI. Međutim. 249 Muke Jakša XVII.-147. 137. 1972. križu ga pribij!” Čuvši to. Najprije je bio udaran šibama od drače te bičevima od konopca koji na kraju imahu zvizde gvozdene i na kraju verigama od gvožđa. str. knjiga 11.12 h Žudije traže od Pilata da se grob čuva jer je Isus rekao da će uskrsnuti. Život Gospodina našega Isukrsta. Pilat ga je izveo pred svjetinu i kazao da u njemu ne vidi nijednu krivicu radi koje zaslužuje smrt: „Dostojno je dakle da se na njega smilujete.”250 Svjetina je i dalje vikala: „Križu ga pribij. Poslije toga Pilat je nastojao osloboditi Isusa. PSHK. a da bi utažio jadovita i gnjevna srca židovska. oprostivši ga. Izranivši tako Gospodina našega a zbog grijeha i opačina naših. PSHK. Pilat je Aleksandar Komulović. u: Zbornik proze XVI. priredio Ravlić. Kad su to začuli Židovi vikali su ako ga oslobodi bit će neprijatelj ćesaru. Pilat je pitao Isusa: Odakle si ti? Isus mu nije odgovorio te Pilat nastavi: „Meni ne odgovaraš ti? Ne znaš li da ja imam vlast prikovat te na križ? Isus mu odgovori da on (Pilat) ne bi imao nikakvu vlast da mu nije dana odozgora. šamarajući ga. Zrcalo od ispovijest. kakono rika. 202. Razmišljanja od Gospodinove poglavlje XII. Šalju oružnike da čuvaju grob. Pilat reče svjetini (pučini) da ga oni uzmu i prikuju na križ. Zora i Matica hrvatska Zagreb str. stoljeća. priredio Jakša Ravlić. Ženu svoju Pilat ne htjede slušati da oslobodi Isusa. i XVII. Udarali su ga i svega izranjavali “izlivaše se oda svih strana. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. 250 Bartol Kašić. krvnici ga pregrnuše starom odrpanom kraljevskom haljinom i nabiše trnovu krunu do moždana. knjiga 11. 164 . Žena mu je pripovijedala da je u snu radi njega pretrpila strašna prikazanja. godine: Poznaše Pilat da je Gospodin čist i pravedan i da je lažno radi zavisti optužen te ga htijaše osloboditi (bijaše običaj na Vazmeni dan osloboditi jednoga tamničara). Postavljaju Isusa u grob koji zatvoriše kamenom i zapečatiše ga.249 Bartol Kašić o Muci Gospodina našega Isusa Krista napisao je u Rimu 1638. Vidjevši Pilat da nije uspio osloboditi Isusa smisli da Isusa bičevima izudaraju šestorica koji ga svukoše i privezaše na stup. Pitao je svjetinu: Koga hoćete da vam oslobodim – ili barabu ili Isusa? Mislio je da će svjetina tražiti da se kazni baraba jer je mnoga zlodjela počinio.

sjedio i umio ruke (po židovskom običaju kako bi ukazao da on nije kriv za Isusovu smrt). i XVII. gdje se imaše posvetilište učiniti Bogu). Na tome je mjestu Abraham od svoga sina Izaka htio učiniti posvetilište. Isus im je rekao da ne oplakuju njega nego sebe i svoje sinove. Taj se rubac tijekom godine više puta pokaže svemu puku u crkvi Sv. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972.251 POĐE GOSPE TUŽNIM PUTEM Pođe Gospe tužnim putem Zagrnu se crnim skutem i ugleda drven križ. duševni raj Bartol Kašić. moja mati. Krvnici su Gospodinu našemu dali da se napije vina pomješanog sa žuči. Život Gospodina našega Isukrsta. razgledaj raspetoga Isukrsta čestokrat i s pomilovanjem kajući se od griha tvojih. glave mrtvačke. s velikom je žurbom krenula. Po tragu kapljica krvavih. Teže mi je uzdisanje Tvoje neg na križu rane moje. str. Došavši na Glavicu (tj. Isusa je slijedilo veliko mnoštvo koje je molilo i plakalo. Petra. priredio Jakša Ravlić. Kad je Bogorodica Djevica Marija saznala da joj sina vođahu. knjiga 11. PSHK. Isus je to učinio i na rubcu ostavio svoju priliku zapečaćenu i svoju krv. 251 165 . glasovima od trubalja i galami mnoštva slijedila je put. Među tim ženama bila je i Veronika koja je rubac s glave dala Isusu da otare s lica znoj i krv. Tu je Isus pribijen na križu ostao do smrti. ko god ovu pjesmu zna na blagdanak na Veliki petak Bog mu dao. počni prolivati i ti riku od suza i očiju tvojih i ne pristani”. Isus s križa progovara: O Marijo. a on ga ne htjede ni okusiti. stoljeća. “O grišniče. Isus je osuđen i naprćen teškim križom. 206. u: Zbornik proze XVI. ne velem ti da si moja već ti velim da si Božja. Budući se razbojnicima žurilo Isusu su dali Šimuna Cirenca da mu pomogne nositi križ.

na umrli dan. Gospa dolazi do Isusova križa. po kazivanju Ruže Džalto. Kad su došli bliz’ Bistrice. Molitva je slična Križićima koji su se molili na Veliki četvrtak sto puta. pa je to i tema ove pjesme. Kraj je također karakterističan za pjesme ove vrste – obećava se spas onome tko bude molio ovu molitvu na Veliki petak. Prvi stih: Pođe Gospe tužnim putem vjerojatno govori o Gospinom hodu za Isusom za vrijeme njegovoga križnog puta. FF MO 2008. Malo dete Bog-Jezuša. ne svojom. Jedan veli: “Nosimo ga!” Drugi veli: “Ne ćemo ga!” Treći muči pa ga nosi. Za Križiće su znali gotovo svi kazivači. Na Kalvari otpeljali. 252 Mirjana Ćališ zapisala je u siječnju 2008. Sami zvoni zazvonili. Čula ju je od svoje pok. Našli jesu malo dete.252 (Ustirama u Rami) Tu pjesmu je ramski puk molio na Veliki petak. Sami Jezuš misu služi. a ovu molitvenu pjesmu znala je jedino Ruža Džalto koja ju je naučila od svoje pokojne majke. a on joj se obraća. Među molitvama koje su se šaputale na Veliki petak jesu i ove: IŠLI JESU TRI PUTNIKA Išli jesu tri putnika K Majke Božje na Bistricu. 1959. diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Rkp. Naziva je. Sljedeći stihovi imaju dramske elemente kao i većina ovakvih pjesama. D. Kad su došli na pol puta. Sam’ se vrata otvaraše. Crni skut iz drugoga stiha otkriva nam Gospinu tugu i bol. Anđel nosi tužne glasi: “Sinka su ti ulovili. majke. na Ustirami u Rami. rođ. nego Božjom Majkom. Gospa češlja zlatne vlasi. žali zbog njezine patnje više nego zbog rana koje su Mu zadali. Ljudi bi se zavjetovali da je izmole pedeset puta do podne. 166 . Veliki petak je dan smrti i muke Isusove.

svetom Peri odgovara: “Kako neću ovdje klečat. Progovara sveti Pero: “Što ti Gospe tude klečiš. Sagrađene.” 253 (Žumberak) OJ NEDILJO TI SI SVETA Oj nediljo ti si sveta. Teret križa sam si nosi. Ja imadoh jednog sinka. 160. Isusa mi odvedoše Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. lijepe crkve sagrađene. MH. jednog sinka ko jedinka. Zločinci mi dolaziše. sastavio Krešimir Mlač. slavna prsa lomi. svetim uljem pomazane. Njoj dolazi sveti Pero. ti si sveta i presveta. svoje grozne suze roniš. iza svega srca ječi. sveti Pero. sveta. iza svega srca ječiš. Tude slavna Gospa kleči.Po kamenu hodit mora. svoje grozne suze ronit. Zagreb 1972. sveti Niko. 253 167 . U tebi su lijepe crkve. sveta. prigrađene. svega svita ponajvišeg. slavna prsa lomiš?” Slavna Gospa progovara. iza svega srca ječat. sve su križim prikrižene. Svoje grozne suze roni. svega svita ponajlipšeg. sveta slavna prsa lomit. str.

svakog petka po pet puta. lipa ruža. niz križ drvo položene. volio govoriti. Naviše je sa svih strana. lipo cviće.i na križ ga pripetoše. Sveta krvca udarila i po ploči kapijala. na nebesa odnosio. Sva se ploča raspadala od mirisa Isusova. u subotu sedam puta. slavna Gospa govoraše: “Ko bi moju molitvicu. 168 . nebesa se rastvoriše. po križu su razapete. Zlatnu krunu odvijaše. Tude sam Bog sidijaše. Anđeo s neba silazio u kitice ukitio. u vinčiće uvijao. prije smrti petnest dana i ljudima govorila: “S anđelima ćeš putovati. a trnovu navijaše. ovih dana korizmenih. Tu je raslo lipo cviće. sve su čavlim probodene. Isusove slavne ruke.” Gospa bi se ukazala.” Isusove slavne noge. Božja zvona zazvoniše. gdje mu kruna slavna stala. anđeli se pokloniše. dok mu dođe do moždana. sve su čavlim probodene. Isusova slavna glava. a u nedilju devet puta. sukijom su probodena. Isusova slavna prsa.

254 169 . Blagoslivlja se vatra izvan crkve. u procesiji. rijekama. str. ugarci s zgarišta stavljani su u njive i vrtove kako bi plodnost bila bolja. U jutro toga dana svećenik je pred crkvom blagoslivljao vatru. unosi u župnu crkvu koja je u mraku. 74. Matica hrvatska i HKD Napredak. Bdijenje počinje lucenarijem ili službom svijetla.255 Veliku subotu je karakterizirao obred obnove kućne vatre.. po sve vike vikova. a ukoliko netko ne bi imao tu vodu valjalo se umiti na vrelima. str.-299. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 19. slika te šutnje je odsutnost euharistije i ogoljeni oltar.”257 U kasnim večernjim satima u crkvama počinje vazmeno bdijenje. Vjernici posjećuju Božji grob. vjerovalo se da vještice i drugi demoni ne će imati vlast dokle dopre svjetlost i dim uskrsnih krjesova. 256 Milovan Gavazzi. Garištu iza tih krjesova pripisivala su se apotropejska svojstva: preko njega pregonila stoka kako bi bila zdrava. Taj je običaj bio posebno raširen u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. nav.s apostolim vikovati.svijetlo. 257 Hrvatski običaji.256 Na otoku Ugljanu kod Zadra na nekom većem prostoru sličnom trgu palila se od smilja i suhih drva uskrsna vatra – koleda. str. dj. amen. Svijeća se.-76.” O Isuse budi faljen. na njoj se pali uskrsna svijeća koja simbolizira Isusa Krista uskrsloga . epika. nav. 34. Pastiri su za taj dan pripravljali krjesove budno motreći cijelu noć da im tko ne bi prije vremena potpalio krijes. 255 Isto. majka cijele kršćanske liturgije koja završava svečanom euharistijom koja označava Kristovu pobjedu nad smrću i u kojoj se odražava snaga Božje ljubavi koja od mrtvog čini živa.-36. priredio Marko Dragić. dj. str. Sarajevo 2006. retorika. U svim je hrvatskim krajevima na Veliku (Bilu) subotu bio običaj umivanja vodom koja je netom blagoslovljena u crkvama.254 (Hamzići kod Čitluka) VELIKA (BIJELA) SUBOTA Velika subota dan je šutnje i ozbiljnosti. potocima. Uskrsni krijes palio se i u noći s Velike subote na Uskrs ili oko tri-četiri sata predu samu zoru. 297. koju su momci i djevojke preskakali “u želji za ženidbom odnosno udajom. iz suhe mladice daje da nikne novi život. moru.

sin Matije. ali ni to nije bilo duga vika. razvodnik straže dovodi drugu dvojicu stražara.org/kolumne. Vazmeno bdijenje završava euharistijom. sva zvona na crkvama. blagoslivlja se voda za krštenje. postavlja ih paralelno s prvom dvojicom. sluša se Božja riječ o stvaranju. ali nitko sa sigurnošću ne zna kad je točno počeo. rođen 1954. Po starom običaju zvona bi se zavezala na Veliki Četvrtak u podne. Gospodinov grob se jedno kraće vrijeme čuvao sjedeći. (E). Stražar može biti tko je hoće uz uvjet da je doličnoga ponašanja i da živi ili da je podrijetlom iz te župe. obično ih svake godine ima između trideset i šezdeset. Čitanja svetopisamskih tekstova. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba. Broj stražara je neograničen. pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svjetla. tako mirno da ne bi okom trepnuli. g. Stopanjica kuha pogaču i vari jaja za blagoslov. U Poljičkoj krajini kažu da odmah počnu ptice pjevati. Ujutru je o ručku blagoslov ognja. nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći. pogleda lijevo i desno http://www.259 ČUVARI GOSPODINOVA GROBA Običaj čuvanja Gospodinova groba u župi Radobilja star je najmanje dvjesta pedeset – trista godina. ispričao je Ivan Gojsalić. bere zelje i blitvu. Rkp. Gospodinov se grob uvijek čuva stojeći. pjevanje psalama. U svakoj straži nastupaju po dva stražara koja su se u stara vremena mijenjala svako pola sata. a kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje. priprema večeru dok zvona slave uskrsnuće Gospodinovo. Stražari stoje jedan nasuprot drugomu u stavu mirno. Drugi dio bdijenja je Služba riječi. krste se katekumeni.Unosom uskrsne svijeće u crkvu. pale svijeće na oltaru. FF Split. a danas se mijenjaju svakih petnaest minuta. Kad je smjena. 9. Većinom su mladi. 259 258 170 .katolici. Jedno je vrijeme bio običaj pranja nogu na Veliki Četvrtak. str. rujna 2007. ali ima i starijih. kroz psalme hvali se i slavi Gospodina i njegova djela. 64/07. To simbolizira pobjedu nad grijehom i smrću. i tada je nastupala prva straža.258 Na Bijelu subotu je početak vazmenog veselja. Tko se odluči čuvati Gospodinov grob. a među njima i velik broj onih koji su čuvali grob po dvadeset i više godina.php?action=c_vidi&id=9425 Miji Gojsalić 11. treba se najprije zavjetovati i pridbilužit kod župnika.

Kasnije se i taj običaj ukinuo. takmičili bi se čije su škrgajice bolje. Stražari su nosili kapu s frontinom. kada bi zazvonio Slava Vični. dolaze na njihovo mjesto. Djeca su živjela za taj dan. Nakon toga razvodnik straže vodi prvu dvojicu na mjesto gdje straža boravi . nikad nije bilo ni najmanjih izgreda jer se čuvanje Gospodinova groba uvijek smatralo najvećim zavjetom na svijetu. jer je tada župa bila još naseljenija. stražari nastupaju na Veliki Petak uvečer oko devet sati i čuva se cijelu noć. Na vratima crkve stražarima bi se davala uskrsna jaja jer je toga dana bio blagoslov hrane i pića.je li sve u redu. Kako bi počela straža. riba. uvjeti stražarenja su znatno poboljšani i stražari imaju svoju prostoriju na koru crkve. a nova dvojica. Za vrijeme straže uvijek se postilo. a onda bi svi išli kući na spavanje. Tada prva dvojica idu korak unatrag. koji je počinje Gospinim plačom popodne u tri sata. čisti bakalar i krumpire i cijepa drva. U naše vrijeme. i tada stražari padaju i već se slavi Uskrs. i zatim udari kundakom puške o pod. oko sedam sati. a na lijevoj strani kape svaki je stražar imao po maslinovu grančicu. kojeg bi nekoliko stražara pripremalo. dok bi završio obred Velikog Petka. Isto je tako bio običaj da onaj tko prvi put čuva Gospodinov grob dade nešto simbolično. pa dok bi završila. Svi su bili radoznali i svatko je htio vidjeti svoga kako stražari pa bi se stvorila velika gužva. jer je to znak da čuvaju Isusa iz Nazareta. Na Veliki Četvrtak se stražarilo navečer za vrijeme obreda. jeo se bakalar. 171 . Tako je po starom običaju proslava Uskrsa započinjala već u subotu. a otkako je u kolovozu 1970. kad bi župnik rekao: "Udrimo Barabana. Uskrsna misa bi počela već u osam navečer i trajala bi do deset. godine otvorena nova crkva. a i stara je crkva bila puno manja nego ova današnja. i zato su djeca jedva čekala Veliki Petak da ih isprobaju. a jedan je stražar bio zadužen za njih. ušćipci i prisnac. I crkva je imala svoje škrgajice. kao i danas. Po iskazima stražara. Straža je opet počinjala na Veliki Petak ujutro.to bi prije obično bilo u mrtvačnici. Za vrijeme obreda bi bilo toliko svijeta da bi po nekoliko stražara moralo praviti red u crkvi. Na Bilu Subotu straža je također počinjala ujutro. i trajala cijeli dan do navečer oko devet sati. narod bi stao udarati po zidovima šibama koje su se donosile od kuće. branimo Gospodina!". i tu se okupljaju i borave kada nisu na dužnosti. jedan lijevo a drugi desno. Djeca bi jedva dočekala Veliki Petak jer bi ponijela škrgajice. kojima bi onda škrgajala do mile volje. Za vrijeme Plača.

četiri stražara koja su na straži padaju i ostaju ležati nekoliko minuta. pri tome su praćeni znatiželjnim pogledima velikoga broja nazočnih vjernika. kada zvoni Slava Vični i stražari padaju. padala bi dva stražara. sve do ponoći. Zatim u crkvu dolazi razvodnik straže s dva stražara i budi one stražare koji su popadali: Stražari Gospodinova groba. Ranije. i time započinje proslava Uskrsa. svaki red sa po jedne strane oltara.Čuvari Kristova groba u staroj crkvi u Katunima Na Bilu Subotu čuva se cijeli dan. Tu čestitaju jedan drugome Uskrs i vraćaju se u crkvu u dva reda slušati svetu misu. Svi ostali stražari se poredaju po sredini crkve. dakle četiri stražara. i kada on zapjeva Slava Vični. Tada dolazi svećenik. a po 172 . zdesna i slijeva. prestrašili smo se! Uskrsao je! Zatim se dižu i ponizno izlaze iz crkve u njihovu prostoriju na koru crkve. Sam događaj padanja izgleda ovako: u ponoć manje pet minuta dolazi dupla straža. po starom običaju. praćeni ostalim stražarima. zašto spavate? Ustanite! A oni odgovaraju: Ne spavamo. okrenuti jedni prema drugima.

Kako bi se približavao pad stražara. iako je bilo sitnih provokacija na račun čuvanja. Baškoj Vodi. Šest godina je djelovao u Australiji. u Slimenu. a nakon toga završava Teološki fakultet u Zagrebu. Danas se osim u Katunima. Židovi su Pashom slavili čudesna Božja djela koja je on Kristini Matić kazao je u Katunima 2008. jer je to bila velika čast koga bi zapalo da padne. godine. 260 173 . godine. (O tome će još biti riječi i u poglavlju Folklorno kazalište. ali čak ni u najtežim trenucima nije se posustalo. nekoliko sati unaprijed bi se znalo koje su smjene na redu za padanje. a već 28 godina je župnik u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Katunima. Al uvijek je sve išlo pravim redom i padali su oni što su i bili na redu za padanje. Ni to danas više nije običaj. stoljeća slavi se jedanput godišnje nakon prvog proljetnog punog mjeseca. Metkoviću i dr. rujna 1936. a također bi i novčano pomogao kako bi se održao taj drevni običaj. koje je izradio pokojni Špiro Zečić. Vrlici. običaj se nije ukinuo i održao se sve do današnjih dana. Od tada. vlasti tada nisu zadavale velike probleme. kada su komunisti na sve načine to pokušavali iskorijeniti. a posebice za gladnih godina. Uvijek. u ta starija vremena narod je sa sobom u crkvu donosio malo vode kojom bi se umio kad župnik zapjeva Slava Vični. čuva se s drvenim puškama. Neki su stražari onima što su bili na redu za padanje nudili po sto litara vina i dva pečena janjca da im prepuste svoje mjesto. travnja. Vodicama. župnik bi davao hranu i piće. Omiljen je među župljanima.) USKRS (VAZAM) Uskrs je najveći kršćanski blagdan jer je Isus Krist svojim uskrsnućem spasio i otkupio Svijet. 260 Uskrsno scensko prikazanje Čuvanje Gospodinova groba srednjovjekovnoga je podrijetla. to jest Slava Vični. godine. Posebno je bilo teško u poslijeratnim godinama. Za divno čudo. E. između 21. pa sve do naših dana. Rkp. Podrijetlo mu je u židovskom blagdanu Pashe. stanovnik Blata na Cetini. kada je došla UDBA i uz velike probleme pokupila sve puške. Rođen 28. Također. ožujka i 25. godine župnik don Većeslav Šupuk. Svećenikom postaje 1963. Prvotno se Uskrs slavio svake nedjelje. a od 2. Važno je napomenuti da su mnogi župljani dolazili iz Europe kao i iz prekomorskih zemalja kako bi izvršili taj veliki zavjet. Grob se čuvao s pravim lovačkim puškama do 1953. FF Split 2008.novom padaju četiri – to se običava od 1952. U Splitu stječe osmogodišnju naobrazbu u Klasičnoj gimnaziji (sjemeništu).

Na taj dan tradicionalno se održava Festival žudija. Tvoj je sinak uskrsnuo na današnji dan Blažena Gospe. Na Festivalu je sudjelovalo oko četiri stotine žudija iz dvadeset dvije župe u Republici Hrvatskoj te iz Vareša u Bosni i Hercegovini. ja ću tebi lip glas. Svako dijete hoće da mu se obuče najljepša roba. sirnice. Sljedeća molitvena pjesma molila se na sam Uskrs trideset i tri puta: GOSPE MOJA Gospe moja. 262 Ove je godine (2008. te Kanadi. festival u Šipurinama na otoku Prviću kod Vodica. Djevojke i domaćice u crkvu na blagoslov nose jaja. soli. Novom Zelandu. Ne smije se ništa baciti da se ne poljubi prije. a od 19. (O tome je riječ u poglavlju Folklorno kazalište. a mladići i domaćini nose na blagoslov u vrču vina. slavi se samo dan poslije Uskrsa . a ne smije se ni dati živini. Poslije uskršnjega objeda mladež se veseli igrajući i pjevajući.) održan 8.261 Na taj dan u crkvama se spominje put uskrsloga Isusa Krista u Emaus s dvojicom učenika koji su ga prepoznali tek kada je lomio kruh. Kršćanska se vjera usredotočuje na Isusovo Uskrsnuće. Za ručak se jede blagoslov. Festival je posvećen vatrogascima poginulim na Kornatima.Uskrsni ponedjeljak. Australiji. kao i u nekim afričkim i srednjoameričkim državama. Češkoj i Slovačkoj tradicija je da mladići na Uskrsni ponedjeljak probude djevojke prskajući ih svetom vodom koja je blagoslovljena na Uskrs. ti meni daj lip dar. Nekada se Uskrs slavio tjedan dana. Velika je misa pred podne. mlada sira. ti nam ga daj 261 To je službeni blagdan u gotovo svim europskim zemljama.) U Poljskoj. st. mlade ljutike. Argentini. a ljudi se sastaju lijepo obučeni. Čileu. Uz blagdan Uskrsa vezani su u Hrvata mnogi drevni pučki običaji.pokazao posebno izlaskom Izraelaca iz egipatskoga ropstva. odnosno prijelaz iz smrti u život.262 Žudije su mladići koji glume rimske vojnike koji su čuvali Kristov grob. a smotru je izvršio jedini preživjeli iz kornatske tragedije Frano Lučić. Sljedeće godine (2009) domaćin ta manifestacija bit će Kninu. 174 .

1942.264 Mali Uskrs je tjedan dana iza Uskrsa. Pazin) rođ. majke. komu je priteklo. a slavi Kristov uzlazak u nebo. To su ko radili ako su se bojali vukova ili bolesti pa bi čvarovali u to. 265 Mariji Brać ispričala je na Dubravama kod Stolca Cvija Brać (djev. Spasovdan) je blagdan koji je četrdeset dana nakon Uskrsa. 28. FF Mostar. po kazivanju Ruže Džalto. 1959. Jedu se jaja. 263 175 . D. uši bi im se zarezivale makazama kako tko hoće.263 O ISUSE. (To je na neki način bio zavjet ili možda čak i žrtva.na umrli dan. čula od svoje pok. Ali nikakva slavlja u kući nema. o Isuse Isukrste.) 265 Zapisala je Mirjana Ćališ u siječnju 2008. 2007. Rkp. Tako bi ko je imo puno tog živa. i na taj dan bi se janjci bilježili. uskrsnula duša naša na današnji dan. Ustirama. ISUKRSTE O Isuse Isukrste. ni velike spreme. UZAŠAŠĆE (SPASOVDAN) Uzašašće (Spasovo. smiluj nam se. Onda ti ima nekavije običaja koji su više Srbi čvarovali ali su i neki naši uz nji prifatili. ovaca. U stolačkom kraju taj se blagdan nekoć obilježavao: Prije je bio običaj da se na Spasovdan kolje nešto živo. Isuse. D str. 264 Isto.. uskrsnulo tijelo tvoje na jutrašnji dan. odredio jedan dan u sedmici kad se ne bi ni klale ovce nit bi se ispod nji' đubre izbacalo.

i napunio svu kuću u kojoj su apostoli sjedili. Bog oživio od mrtvih i uzdignuo na nebesa gdje je primio Duha Svetoga i izlio ga. 268 Janko Oberški. Petar je među apostolima ustao i rekao da se ispunilo obećanje proroka Joela: “Izlit ću duha svojega na svako tijelo”. završavaju se uskršnji blagdani. str. 206. S neba se začuo šum. D. kravama i volovim' oko rogova a ovcama oko vrata. 57. Potom bi pomuzli krave i međusobno se polijevali mlijekom i moli se Bogu da tako bude i dogodine. 266 DUHOVI Tim pomičnim267 blagdanom. kojega su oni razapeli. Na taj su dan svi Isusovi učenici bili zajedno. od prvoga proljetnog cvijeća naprave vjenčiće koje su stavljali na stoku. Tada ih se tri tisuće pokrstilo i to je bio rođendan Kristove Crkve. Zbunjeno je mnoštvo pitalo što im je činiti. Sutradan bi na Spasovo nosili u šumu dobar ručak. kao kad se digne silan vjetar.-207. str. Marjan tisak. Petar je rekao Izraelcima da je Isusa. Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta. Navečer bi dotjerali nazad u selo tako nakićenu stoku.268 Katarina Pejčinović zapisala je u srpnju 2007 godine od Jelene Rodić i Kazimira Džoje. Budući su Židovi toga dana obilježavali Pedesetnicu u Jeruzalemu je bilo mnoštvo naroda različitih narodnosti. Mnoštvo je bilo zbunjeno kada su čuli apostole kako govore njihovim jezicima. koji su gonili stoku na pašu u okolna brda u šumu. Split 2005. Rkp. igrali se pastirskih igara i ručavali. koji je pedeset dana nakon Uskrsa. Neki su se podrugivali govoreći da su se apostoli ponapijali. “kao što svi vi vidite i čujete (…)”. bio običaj uoči Spasova da pastiri. FF Mostar. kao što nema ni Uskrs. primjerice. Napunili su se Duha Svetoga i počeli govoriti tuđim jezicima “kako im je Duh Sveti davao govoriti”. a Petar im je rekao da čine pokoru i pokrste se jer će tako primiti Duha Svetoga i spasiti se. 267 Taj blagdan nema određen datum. 2007. Pokazali su se razdijeljeni jezici kao od vatre i na svakog od njih sišao je po jedan. 266 176 .KIĆENJE STOKE U vareškom je kraju.

Bole li te tvoje rane? “Ne bole me moje rane. Isukrston. otolen se j’ podizala: “Ajme sinko. oslen si mi bratac mija. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME Mnogobrojne su molitvene pjesme koje i danas kazivači kazuju. Tute j’ Diva k zemlji pala. tuga mi je oko srca za Isuson. uspjeh. ti otiđi tamo doli. kao zahvala za uslišane molitve. slugo moja.3. Teže mi je tvoje uzdisanje 177 . Nikog svoga ne ugleda nego Ivu slugu svoga. KATO. Tužno plačuć kroz gradove nać ćeš Divu pokraj grada di raspravlja duge vlase i kaži joj tužne glase. za ne reći moja mati. sreću. nit je blizu ni daleko. Oj. dosad si mi sluga bija. ti Ivo. kao preporuka. da je zvizda uvaćena. Sinoć jesan ja vidila čudnim puton proletiše. vruće čavle pronesoše. Božja ženo. KATARINO Sveta. u tamnicu postavljena. Teže su mi suze tvoje neg na križu muke moje. blagoslov. Katarino. Isus gleda i pogleda ne bi l’ koga svog ugleda. na putu ga uvatiše na križ gori razapeše. ajme diko!” “Biž otolen. Te se molitve upućuju svecima i sveticama Božjim kao molbe za zdravlje. SVETA. Kato.

1919.10.neg na križu moje umiranje. godine kazala Nekić (djev. u Zadru 2004. č. FF Split. Sv. 2005. u Pučišći na Braču). Roka i donosio mu hranu. 270 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Rok je molio za to mjesto i otjerao bolest. Vlasnik je zapovjedio slugama da slijede psa i otkrili su gdje se skrivao sv. na seoskim prelima i čuvajući ovce. preselila u Zadar. st. god. Baričević. sv. rođena 1924. 11. 1. 2004. godine u zaseoku Zelenikovac pokraj Jasenica). izbila je kuga. Otada se štuje kao zaštitnik od kuge. godine kazala Tonka Martinić (rođ. Propovijedao je po gradovima riječ Božju. Sakrio se u drugom gradu gdje je živio jedan bogati čovjek. 15.”269 (Zadar) ZDRAVO ROKO PRIČESTI Zdravo Roko pričesti. 269 178 . Katarini Nekić. Rkp. U tom mjestu je tada izbila kuga. U jednom gradu u kojem je bio. Njegov pas je pronašao sklonište sv. s. FF Split. Branki Ćićerić. Rkp. od koje je i on obolio. Bog ti hoće milost dati Sve od kuge ozdravljati Moli za nas sveti Roče Po velikoj tvojoj milosti Amen. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu.270 (Pučišće na Braču) Sveti Rok je bio bogat i svoje bogatstvo je dijelio sa siromašnima. sv. U knjizi Molitvice Ante Jurić Arambašić navodi molitvene pjesme iz Kijeva i uspoređuje ih s molitvama iz knjige Duša tilu besidila.. Pjesme je uglavnom naučila od svoje majke. *** U knjizi Duša tilu besidila 120 je suvremenih zapisa starinskih usmenih molitvenih pjesama iz Bosne i Hercegovine. te je bio potjeran iz grada. Kazivačica je šezdesetih godina 20. u Pučišću na Braču 2005. Rok.

g. Smrt ga je zatekla. blago koje ljubi vele drago. palače i postelje. Duša tijelo upozorava da smrt nema milosti i da drage rastavlja u žalosti. gdje su mu mladost i jakost. Razočarani je čovjek odabrao smrt. st. do 2100. st. a grob će tijelu biti svo stanje i imanje. Čovjek se u toj pjesmi razočarao nepravdama i sudbinom te je priželjkivao smrt. Kr. Uzalud ga je duša odvraćala. (Velik je broj suvremenih zapisa hrvatskih prenja o razgovoru čovjeka i njegove duše. Duša savjetuje tijelo da se odluči pokoriti i da se ne goji jer će u smrdećem grobu u smradu izgnjiti. Antologijski je primjer staroegipatskog prenja Razgovor čovjeka i njegove razočarane duše (oko 2250. Kr. str. Odjek sumerske pjesme Čovjek i njegov bog opaža se u biblijskoj knjizi o pravednom Jobu. g. gdje su mu stanja i imanja. Oko 1600. pr. Kr. Zagreb 1996. Babilonska Pripovijest o siromahu iz Nipura (XIII.271 Istovjetno je intonirana mezopotamska pjesma Razgovor gospodara i sluge (oko 1000. Inanna odabira zemljoradnika.-VIII. PRENJA (NADMETANJA) Prenja su moralno-didaktička nadmetanja. 3-4.) je jedna od najstarijih humoristično-satiričnih pjesama u svjetskoj književnosti. druzi dok je ono u tuzi. sva lipost odbjegla. tisućljetna je sumerska civilizacija nestala pod naletom Amorićana. pr. g.) Od asirsko-babilonskih prenja valja istaknuti Razgovor tamarisa i palme. Početci staroegipatske književnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo. 271 Nevenka Košutić Brozović.). g. a poznavale su ih najstarije civilizacije. a na dušu nije mislilo. Didaktička sumerska poezija ogleda se u prenjima Emeš i Enten.). g. Pronalazak i posvećenje trnokopa i dr. Školska knjiga. pr. 179 . pr. pr.4. Sumerska je književnost trajala koliko i Sumerani. 272 Isto. Procvat je te književnosti bio od 2300. 10-12.) nalazi se pjesma Kako se tuži duša svrhu tila. Čitanka iz stranih književnosti I. U toj pjesmi duša upozorava i prekorava tijelo da će brzo iz njega ići te mora ispovjediti grijehe jer je uživalo u strastima. dika i užitak. Tijelo se tuži gdje mu je: ljepota i mladost. Kr. a od refleksivnih pjesama poemu Hvalit ću Gospoda mudrosti. Pjesma je dvodijelna i napisana je osmeričkim dvostihovima i zasigurno je nastala davno prije XVI.272 U Osorsko-hvarskoj pjesmarici (oko 1530. U Osorsko-hvarskoj pjesmarici je i pjesma Tužen´je zločestoga tila ko preminuje [s] sega svita u kojoj tijelo govori da će pribivati u zemlji do Sudnjega dana. Kr.

Baška Voda. na molitvi svetoj staše. gnjilo bilo. 414. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. 1997. Anica Nazor i Marija Pantelić. 275 Vidi: Marko Dragić.-420.274 Velik je broj prenja koja se i danas kazuju. Zagreb 1945. Za drugim si mramoralo. 1... priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. Tu se dara naslušalo. i: Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. MH. Zagreb 2001. suvom žeđom. sveta slavna čini 113 stihova. Jure. Zora. skoro tilo pokopano. žive ljude pritresalo. di se duša s tilon kara: “Kam’ ti sada amir konja? Kam’ ti sada plug volova? Kam’ ti sada krd ovaca? 273 Hrvatska književnost srednjega vijeka. 273 Prenje đavla s Isusom (Kako se je prel đaval s gospodinom Isuhristom) razgovor je između Isusa i đavola. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. str. PSHK. 274 Mihovil Kombol. zahvati đavola “i objesi ga glavom dolje”. knj. čistim postom. Župni ured Kijevo. 13. DI SE DUŠA S TILON KARA Brnjada spašen biše. Zagreb 1969.275 U suvremenim zapisima duša (umirućem) tilu besidi: ……………………………… “Ej ti tilo. MH.Tijelo nastavlja tuženje i obraća se družbi miloj i upozorava žive da će i oni umrijeti. Novo greblje načinjeno. ……………………………… Suvremeni zapis prenja Oj divice. str. sebi Boga otijaše. U tome prenju đavao nije mogao slušati Isusove riječi te je sa svojom vojskom navalio na Isusa koji je zapovjedio da se oblak spusti na zemlju. 180 . što me nisi pridisalo.

majko moja. iz zemlje iznikoše. nije duša naka bila. da je primiš gori k sebi. kad si k misi polazio. rogi su in ko u magarca.Kam’ ti žena uzorita? Kam’ ti dica plemenita? Čime si se ponosio. goli šljuci ostadoše. Kad se kune mukan mojin. zemlja. nit će moći izgoriti. moli ti se jedna duša. di gori vatra i žerava. Strašni đadri doletiše. Maglica se sva stiskaše. ispod sela zalazio. Kad se kune dragin Bogom. jadnu dušu poljamiše. crnu zemlju pritiskaše. Crne kite ogrizoše. duša gori k nebu gleda. mene muke uzimaše. da te sunce ne ograne. krivo klela ranan mojin. Nit će moći prigoriti. s kutju se zanosio.” Isus tada ‘vako reče: “Oj Marijo. Kad se kune ranan mojin. sve se trese nebo. krivo klela dragin Bogom. 181 . mene rane povriđuju. krivo klela mukan mojin. Prostiću joj tamo doli. Već se duša krivo klela. kad je na onom svitu bila. Gospa kleče na kolina prid Isusa Gospodina: “Oj Isuse lipi sine. da te vitar ne zapune.

SVETI JURAJ Po tradiciji je sveti Jure bio rimski časnik. epika. Gruzije i td. Do naših dana sačuvao se običaj kantanja Muke Isusove na Veliki petak. Juru posebno štuju. retorika. 278 HTV. dramatizirana je srednjovjekovna vjerska dijaloška pjesma Muka Isusova. st. 12 sati.). g. godine za vrijeme Dioklecijanova progona kršćana.277 U drugoj polovici XV. Budljanskoj pjesmarici i dr. 277 Dubravko Jelčić. Genove. kao i o kralju Vladimiru. 23. Barcelone. I. 06. Pokopan je u Palestini u Lidu.278 5. Poljičke Republike. ožujka 2005. a nalaze se u Trogirskoj pjesmarici. Matica hrvatska i HKD Napredak. Na njegovom je grobu izgrađena katedrala. Pjesmarici Miše Vrančića. Sv. stoljeću. VERSIFICIRANE LEGENDE Kroz minula stoljeća do naših su dana u usmenoj komunikaciji sačuvane versificirane legende: Sveti Jure i zmaj ognjeni i Sveta Kate. velevlasti. Sarajevo 2006. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. str. Senja.276 (Polog kod Širokoga Brijega) Dijaloške su pjesme vezane i uz pasionsku tradiciju. (drugo znatno prošireno izdanje). Juri posvećena je i crkva u Podbrežju kod Zenice za vrijeme Kulina bana (1193. Portugala. travnja 303. Sv.već će nako potamnit zauvike. godine. priredio Marko Dragić. knjiga 4. 276 182 . a o tome svjedoči i gradnja crkve u čast toga sveca u Putalju kod Solina već u IX. Hrvati sv. Izvorni pučki napjev Gospinog plača prvi je put izveden na Hvaru 1510. Jure je bio zaštitnik srednjovjekovnoga bosanskog kraljevstva. Povijest hrvatske književnosti. Od srednjega su vijeka u usmenoj komunikaciji legende o Svetom Juri. Lovrana. Engleske. Mučen je i pogubljen u Kapadociji (Mala Azija) 23. str. Visa. P. Armenije. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.-313. 312. Lucićevu Vrtalu. Pavičić. Naklada P. Dnevnik.. Zagreb 2004. Iznimno je štovan svetac kod mnogih naroda.

Ta je pjesma “transkribirana i objavljena početkom” XX. Eto tebi lijepo proljeće. a od tada do danas u usmenoj je komunikaciji motiv sv. Mostar 1996. od staroga fakta i zemana. Od 12. Juri koji je kopljem probo zmaja i tako spasio Širin grad. Daniele Farlati (1690. Jure. Jurjev danak iđe i još će ti ljepša radost doći. str. 5. pripovijeda se o čudesima koja su se dogodila po zagovoru sv.-VIII. Kršćanska sadašnjost. uredio Anđelko Badurina. Tebi nosi ugodne darove. Versificirana legenda o sv.Od 6.279 Godine 1380. među kojima je i ova: SVETI JURE I ZMAJ NEMILI Oćemo li jednu zapjevati. a u njoj je prva pjesma Pisan svetoga Jurja. st. Kod Širen grada bjeloga.280 Ta se legenda kod Dalmatinaca skoro od VII.-310. I.) u djelu Illyricum sacrum (sv. legende pripovijedaju o njegovoj mučeničkoj smrti. običavala izvoditi svake godine na Dan sv. Juri. koju će ti Jurjevdan donijeti. pridodana je Kačićevu Razgovoru ugodnomu. tiha rosa zeleni livada i još će ti ljepša radost doći. Jure u njegovim svetištima. Jure koji je kopljem proboo zmaja. o glasovitoj njegovoj pobjedi u kojoj je ubio zmaja”. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. koju će ti Jurjevdan donijeti.-14. st. Leksikon ikonografije. Juraja. Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvati i danas kazuju (prozne i stihovane) legende o sv. tu zeleno jezero bijaše. 308.) navodi da se pokatkad običavalo prije svete mise u “Jurjevoj crkvi u Kaštel Sućurcu recitirati vrlo zbijenom mnoštvu s povišenog mjesta (…) ugodnim ritmom hrvatski pisanu povijest o životu i mučeništvu sv. Sveučilište u Mostaru. koja si no na glasu odavna. Venecija. 279 183 . 13. Veseli se Bosno slavna. Zagreb 1990. 1751. st. nastala je prva hrvatska lirska pjesmarica. 10. st.– 1733. 280 Miroslav Palameta. str.–1819. Diljem književne baštine.

Božju je pomoć zazivao: “Božja pomoć. ja ću tvoga zmaja pogubiti. Buduć Jure. on skakaše gradu na bedeme 25. a djevojku cvileć ostaviše. Pa padaju mrtve na stotine.15. Od naglosti pram gradu iđaše. lijepo svoju ćercu obukao i dao joj širensku gospodu. roda viteškoga. iz onog zelenog jezera. grad mu dade mita i darove: Na dan ovcu i mladu djevojku. što pogubi zmaja ognjenoga. 20. “Bjež odatle. da on dade ćercu jedinicu. i padaju mrtve na stotine.” Govori joj vojvoda Jurko: 50. pa će t’ sa mnom prožderat zajedno. Kad se kralj dobro naplakao. koja tješe biti za kraljicu. ne boj se. da je vode preko bila grada.” Ona njemu rukama odgovara: 45. Ako njemu mita ne dadoše. 184 . gizdava djevojko. neznani junače. pa gospoda natrag pobjegoše. “Muč. tu se grozno skupa naplakaše. sad će izać zmaj proždera. ne gledajuć ucviljenu majku. Djevojka je i od sebe lipa. 40. Sav se Širen redom obredio. 35.” I još joj reče vojvoda Jurko: “Oćeš moju viru virovati. tu nemili zmaj prebivaše. mlađena je i visoka lipa. 30. iskakaše gradu na bedeme. pa je redak kralju dolazio. al’ od tuge i nevolje one. gizdava djevojko. mojim se krstom pokrstiti. Kad su bili nasred polja ravna.

neka bude zaručnica tvoja.” Al’ mu Jure dara ne htjedoše. zmaj nemili jezero zamuti.” “Kad su tebi to dala nebesa. ne izmiče junačkoga oda. I evo ti pola kraljevstva moga. 85. priznaj kripost Boga istinoga.” “Vidim Jure tvoje hrabrosti 80. I evo ti draga ćerca moja.” Istom oni u riječi biše. pa je svilen pas otpasao. Al’ mu Jure dara ne htjedoše. ja ću tvoju viru virovati i tvojim se krstom pokrstiti. ja ću tebe od njeg izbaviti. 90. Kad su preko polja išli. ranjen zmaj zviždi straovito. Pojas dade gizdavoj djevojci. 75. 65. 70. u naglosti prema njima iđe.” I krsti se nasrid bila grada i s njim vojske dvadeset iljada. Bojnim kopljem zmaja ubio. Oćeš moju viru virovati i mojim se krstom pokrstiti. mala plaća dostojanstva tvoga. ljuta zmaja da vodi u ruci. A da vidiš vojvode Jurke. pristojan je te desnice tvoje. Sve se krsti što u gradu biše i pravom se Bogu pokloniše. 60. i da imaš nebeske kriposti. o Širen kralju i prevari akarona svoga. da mu dadne velike darove. 185 . “Dajem ti prsten s ruke svoje. a Jure viče tanko glasovito: “Pokrsti se. pa je tude on zmaja svezao. Kralj ga vodi u svoje dvorove. kad moreš činiti takva čudesa. pa povika Isus i Marija.55.

45. Aleksandru rimskom cesaricu 105. Juru. primjerice. Muslimani su posebno štovali sv. međutim. pitala se kako bi se svidjela malome Isusu i do krštenja se nije smirila. Prema legendi Katarina je prije krštenja u snu vidjela Djevicu Mariju kako u naručju drži dijete Isusa. Djevica je zamolila Isusa da uzme Katarinu za svoju službenicu. na daleko bila poznata po svojoj ljepoti i učenosti. da se veselimo. da pjevamo. retorika. u Aleksandriji u Egiptu.” 100. Matica hrvatska i HKD Napredak. IV. st. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Tako. već mu Jure vako govorio: “Ti obori. 281 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. vrh Biokova zove se Sveti Jure i td. 282 FTV. kod Kraljeve Sutjeske (stolnoga mjesta srednjovjekovnih bosanskih kraljeva) nalazi se Jurjevo vrelo. pa sagradi crkve i oltare. Sarajevo 2006. sve u strahu Boga velikoga. 9.-324. 12. 282 (O sv. Nakon krštenja Krist joj se ponovno pokazao u snu. Kad se Katarina probudila. 2004. vidjela je prsten na svojoj ruci i nosila ga je do kraja života. Kad se probudila. knjiga 4. sve idole stare. A ja iđem od mista do mista. i krv proli za svog Isukrsta i podnese vele muke dosta A mi da smo zdravo i veselo.) SVETA KATARINA Sveta Katarina Aleksandrijska rođena je u 3. stavio joj prsten na ruku i uzeo je za svoju nebesku zaručnicu. Juri bit će još riječi u ovoj knjizi. Tere Jure u Perziju ode i on mnoge obrati narode i obrati gospoju kraljicu. 321. Juri. propovidat viru Isukrsta.95.281 (Majdan kod Mrkonjićgrada) Neki toponimi baštine ime po sv. Juru (Đurđa) štuju Srbi. ali je dijete okrenulo glavu rekavši da ona nije dosta lijepa. Katarina je. Potječe iz plemićke obitelji koja je kraljevskoga podrijetla. epika. priredio Marko Dragić. U Bosni i Hercegovini sv. str. 186 .

Htio je Katarinu dovesti u svoj dvor. 283 187 . 284 Hrvatska književnost srednjega vijeka. 274. Mnoge slike prikazuju zaruke sv.283 Zapis legende o sv. PSHK. Katarina ih je zasjenila. Katarini potječe iz latiničnog rukopisa časnih sestara Sv. Katarina je radije odabrala smrt i kralj je naredio da joj odrube glavu. Kršćanska sadašnjost. s palmom koja simbolizira pobjedu te s mačem koji simbolizira mučeništvo i pobjedu. Početkom 21. Međutim. snažan je plamen s neba uništio kotače. Očajnički je naredio da je svežu između četiri kotača optočena oštricama. U nekim je slikama sv. Rumene su ruže cvale. Zagreb 1990. te da je tako iskidaju na komade.). izabrao Aleksandriju za glavni grad svoga dijela carstva. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. Iznenađeni car pozvao je najučenije filozofe da pobiju vjeru. Razjareni car je tada donio smrtnu presudu za sve kršćane osim Katarine. Versificirane legende o sv. str. Zagreb. U Katarinu se zaljubio poganski kralj.. knj. Katarine i Krista.) i u Budljanskoj pjesmarici (XVII. Leksikon ikonografije. te su se obratili na kršćanstvo. Marije u Zadru s konca XV. 1. a Katarina utamniči. 1969. st. priredio Anđelko Badurina. mnoge Hrvatice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kazuju lirske pjesme o starokršćanskoj mučenici sv. Anica Nazor i Marija Pantelić. 324-325. dok se presuda izvršavala. ali je ona to s gnušanjem odbila. Car je naredio da se filozofi pobiju. a tada: Divičanska krv se lila. Zanesen njezinom ljepotom ponudio joj je brak. Uzalud je car glađu pokušavao na pokornost prisiliti Katarinu. U kršćanskoj ikonografiji sveta Katarina se obično prikazuje s krunom na glavi. a ona je carevu ženu s pratnjom obratila na kršćanstvo.284 U kršćanskoj je tradiciji sveta Katarina zaštitnica djevojaka. Anđeli su joj donosili hranu. str.U to je vrijeme car Maksimin II. Tu su legendu zadarske redovnice u koru recitirale na Dan Sv. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića.277. kralj. koja predstavlja kraljevsko podrijetlo. Odlučio je iskorijeniti sve kršćane. st. Katarina s knjigom koja predstavlja njezinu učenost. ali pod uvjetom da ona napusti Kristovu vjeru. rano umro. Katarine. st. Katarini kojoj je otac. st. Katarini nalaze se u Korčulanskoj pjesmarici (XV. Tada su Katarini odrubili glavu. Katarina je odlučila posjetiti cara i odvratiti ga od njegove odluke. u ruže pritvorila.

knjiga 4. Seser prosi na sve strane od otalen Irudane. SVETA BILA Sveta Kaja. A Isus mi prsten dava Da ga nosim u raspašću. 285 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. sveta bila pa se ne ti udavati.” Kad su sluge došle prid tavnicu Sva j’ tavnica ka danica. sluge. “Vidiš tute vaik stati neg se moja žena zvati. 188 . epika. I ustre naoštrite. retorika. Ceciliji i dr. priredio Marko Dragić. Matica hrvatska i HKD Napredak. ni za grije poznavati.) SVETA KAJA.” Kad se navršilo devet godinica ravni: “Ajte.cilom svitu mirisale.285 ………………………. 324. odšetajte I kola naperite. Nikoli Taveliću. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.-326. Nek’ se sunca nasunčaju I miseca nagledaju. sv.” Kad je kralj razumija On je slugan naredija: “Ajte. Mene j’ Gospa zaručila. I Kaju na ustre raznesite. Neka tavni devet ravni. Sarajevo 2006. sluge. odšetajte One kosti izvadite. str.” “Volim ode vaik stati neg’ se tvoja žena zvati. (Danas u Dalmaciji kazivačice kazuju i stihovane legende o sv. I u tavnicu je stavite.

gospodaru.U njoj sidi Kaja ka divica. Anđeli joj svićon svitle. Misecon se opasala. godine.” Kad joj ništa ne mogaše U more je uvališe. Amen. 286 189 .” Kad je kralj razumija on je slugan naredija: “Ajte. Rkp. 2004. Kad su tako opazile one natrag usprednile. zvizdon kapu napuljala. A ona bile knjige štije. Misecon se opasala. u Zadru 2004. A oko nje se anđeli savijaše Na nebesa je odnesoše. moj kralju. Kazala joj je Marija Brković rođ. Perković. Prid njon puna trpezica Kruva pribiloga i mesa debeloga. Al’ ti pusti tio rosu Da zaladi oganj vatre. godine. zvizdon kapu napuljala. odšetajte I vi peć ugrijte Kaju u peć zaprećite. Kaja Boga zavapija: “Bože mili. “A.” Kad to Kaja oču. ako gine tilo moje Nek’ ne gine duša moja. Anđeli joj svićon svitle. Da ti kažem jedno čudo. rođena 1921. FF Split. sluge. Kad smo došli prid tavnicu sva tavnica ka danica u njoj Kaja ko divica. Sinu Božji budi ‘valjen Po sve vika.286 (Zadar) Zapisala je Katarina Nekić.

Od lipote Kata cvala. Od mudrosti Kata sjala.SVETA KATE. bile dvore očarala. VELEVLASTI Sveta Kate. velevlasti. u lipoti i kriposti. bile dvore obasjala. otac kralj.” Virne sluge potekoše Katu u dvor dovedoše. Isus ju je zaručio. Umri Kati. Sveti znamen čar joj daje. da se njome namažemo i za grijehe pokajemo. Da mi bile dvore krasi i milinom srdžbu gasi. u matere jedinica. Kata mora prije zore. Livom rukom prstenova. velevlasti i oblasti. pa slugama poručuje: “Brzo na put požurite i ni časa ne kasnite. Osta Kata sirotica. pogodi je kao malj. desnom rukom znamenova. u Isusa zaručnica. Kralj poganski za nju čuje. daj i nama svete masti. doć u moje bile dvore. Kralj joj tada progovara i pogodbu strogu stvara: 190 . Kata cvita u milosti. na blag danak u nedilju. a prsten joj srcem sjaje.

O Isuse budi valjen.“Moraš Krista ostaviti. str.” Kada kralju biše jasno. po sve vike vikov. da bi mogla slavna biti. retorika. u raj Katu tad odnili. Blista Kata. Divičanska krv se lila. on je dade pogubiti i glavu joj odrubiti. knjiga 4. cilom dvoru bit ćeš dika. Sarajevo 2006. tvoju glavu odrubiti. 324. Anđeli se okupili. ja ću tebe pogubiti. 191 . cilom svitu mirisale. Kad ostaviš zaručnika. Amen. da će Kata umrit časno. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. ni za glavu. Radije ću mrtva biti. u ruže pritvorila. Ako ne će tako biti.” Na to Kata progovara kralju vako odgovara: “Ni za slavu. Najveća je moja dika.287 (Dragićina kod Gruda) 287 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.-326. Rumene su ruže cvale. tvoju slavu oblatiti. neću gazit viru pravu. epika. priredio Marko Dragić. imat Krista zaručnika. pokraj Krista zaručnika. nego Krista ostaviti. Božja dika. Matica hrvatska i HKD Napredak.

ponizno govoriš. i šeta se babi u kamari. a sužanj sam starca babe tvoga Samojila. Kosara divojka. da me pusti do dvora mojega. tiho zboriš. u tamnicu mene postavio. Jur je ovo devet godinica.VLADIMIR I KOSARA Procmili’ je sužanj Vladimire u tamnici krája bugarskoga.” Kad to čula Kosara divojka. a na viru opet ću mu doći. mili Bože. Od tega mi ni na pamet nije. ža’ ti joj je bilo. moj sužnji nevojni.” Besidi mu Kosara divojka: “Spovidi se. neg sam sinac kraja slovinskoga. nego sam se majke uželio i mojega dvora bijeloga. stanje mi je dodijalo teško u tamnici lošoj kući tvojoj. da ga bor ubije! Na božju me viru privario. moj sužnji nevojni? Što niz obraz grozne suze roniš? Oli ti je stanje dodijalo u tamnici lošoj kući mojoj?” Odgovara sužanj Vladimire: “Duše moja. Moli babu tvoga velikoga. ja se nisam junak oženio. i njemu je tiho besidila: 192 . rek bi da si roda gosposkoga?” Govori joj sužanj Vladimire: “Ma ja nisam roda gosposkoga. Ona mu je besidila mlada: “Što ti mi je. cmili teško i nevolja mu je. nisam vidi’ mile majke moje. lipa ćerca kraja bugarskoga. Začula ga Kosara divojka.

sužanj Vladimire. u tamnicu nogom udarila: “Ustani se.“O moj babo. neg mi pusti sužnja Vladimira za mojega draga virenika!” Više mu se s manjim ne mogaše.” Kad izajde tamnici na vrata. Pusti mi ga. velika ti hvala. za mojega draga zaručnika!” -“Vele luda Kosara divojko. kraj mu dava ćercu jedinicu za njegovu dragu zaručnicu. Ona pojde tamnici na vrata. ma najveće sužanj Vladimire. i pusti mi sužnja do jednoga ma ne sužnja moga Vladimira!” . a drugi ga striže. lipa ćerca kraja bugarskoga. jedan brije. i otari grozne suze tvoje. i izajdi tamnici na vrata. moj sužnji nevojni. tri barbira ona nahodila.“O tako ti. velo dobro moje. a treći mu nojte obrižuje. ti vazimaj ključe od tamnice. da pušćiva sužnja Vladimira. Žuta mu je do pojasa brada. jer se babi vije o grjavce. on joj dade ključe od tamnice. babo dobro moje. hitila ga za bijele ruke. 193 . a za nje je draga virenika. žuti su mu brci do za uho. Opet mu je mlada govorila: “Ustani se. i vodi ga u kamare svoje. svi ti sužnji u tamnici cmile. babo dobro moje. jer te draga zaručnica zove!” Muči sužanj. Mili Bože. kako da ne čuje. ja ti ne ću od krajestva ništa. jer te zove Kosara divojka.

I dava mu po krajestva svoga. 288 194 . Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Liber. ZACVELA VINSKA JAGODA Zacvela vinska jagoda. ROMARSKE PJESME Romarske su vjerske pjesme koje su pjevale skupine hodočasnika. Usmenu legendu o kralju Vladimiru. knj. Korčula) *** Usmeno-književni žanrovi se pokatkad preoblikuju. (Nema podataka da li je pjesma o kralju Vladimiru bila u usmenoj komunikaciji prije Kačića. 1. knj. prelepa vinska jagoda pred Majkom Božjom Bistričkom. pa ga šaje dvoru bijelomu. 1914.) 6. Zagreb 1978. Školska knjiga. 288 (Smokvica. str. oslobađanje Vladimira i njegovu ženidbu s Kosarom. 119-120. Navedena lirska pjesma Vladimir i Kosara nalazi se u Hrvatskim narodnim pjesmama. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. dakle. dakle. Zagreb 1995 str. g. 72.) Vjerojatno je Kačićeva pjesma prešla u usmenu komunikaciju. VI. Stipe Botica. susreta s Kosarom. da pozdravi milu majku svoju. skoro upola manje od Kačićeve pjesme. Ta pjesma ima 81 stih. Stihovane legende o kralju Vladimiru obuhvaćaju epizode: usužnjenoga Vladimira. * Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. 289 Povijest hrvatske književnosti. Legendu o kralju Vladimiru fra Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu navodi i u proznom i versificiranom obliku (150 stihova). Mladost. Ta je legenda nadahnula Kačića Miošića da narodnim stilom spjeva Pismu od kralja Vladimira.289 (O kralju Vladimiru bit će još riječi u poglavlju Povijesne predaje. prvi je zapisao pop Dukljanin. Vesela bodi Maria.

Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Jezuša mi darujemo z lepimi žutimi križeci. Mariu mi darujemo z jednom zelenom kiticom: Mariu mi darujemo z lepimi drobnimi čiselci. Zagreb 1995. prelepe žute križece. Prelepo drobno čiselce. 290 195 . Školska knjiga. grešna tela napajaju. veselo k tebi odiju. vesele dare nosiju. Pred njom cvete jagoda s kem se meše služiju.290 (Zbelava) U Bosni i Hercegovini nisu zabilježeni primjeri romarskih pjesama. Ponizite se vse gore kaj bomo vidli Zagorje. str. Majku Božju Bistričku. Bronzin na kominu Vidi: Stipe Botica.veseli tvoji romari. 27. Vesela bodi Maria Majka Božja Bistrička.

Stipe. Zagreb 1998. Tvrtko. Stipe. Vl. izdanje. Zagreb 1960. Andrija. 10. zajednica. Zagreb 1972. 2. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Zagreb 1906. Tvrtko. Stipe. urednik dr. Pogled na ideologiju narodne poezije. Petar. Bakotić. Jasna. MH. Tvrtko. stoljeća. Olinko. VI. Botica. Stipe. sv. Ljubomir Zuković. 3. Golden marketing. Zagreb 1996. knjiga XI. 196 . sv. drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje. Čapo-Žmegač. Školske novine d. Biserno uresje (izbor hrvatske usmene ljubavne poezije). Matica ilirska. Delorko. 100 najvećih djela svjetske književnosti.IZVORI I LITERATURA 1. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Bosanski prijatelj. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Hatidža Krnjević. 9. Čubelić. 11.o. Bortulin. Zavod za izdavanje udžbenika. 15. Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti. Sveučilišna naklada. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. 1972. Stipe. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. Zagreb 1995. Andrija Kačić Miošić. 7. Školska knjiga. Maja. F. dr. izdanje. nakl. Bošković-Stulli. 17. Zagreb 1997. Botica. Božić. Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija. Botica. Jukić. 1984. Zagreb 1861. 6. Lirske narodne pjesme. pučka pobožnost. D. Školska knjiga. Lirske narodne pjesme (Antologija) IV.. Zagreb 2003. Zagreb. Znanje. Institut za narodnu umjetnost. Stipe. Hrvatski uskrsni običaji. Zagreb 1963. Zagreb 1978. Boranić. Usmene lirske pjesme. uredio Antun Šoljan. Zbornik Kačić. Školska knjiga. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. 5. Zagreb.o Zagreb 1994. 16. III. Filozofski fakultet Zagreb. Zagreb 1990. Đenana Butorović. Lijepa naša baština (književno-antropološke teme). Čubelić. V. izdanje. običaji u Belom na otoku Cresu. Botica. 1. Čubelić. Sarajevo. Botica. Narodna književnost. dr. Urednik I. 13. SHK. Istarske narodne pjesme. Botica. 4. 12. knjiga II. Zagreb 1995... 14. 8. Split 1961.

Marko Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Olinko. Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. Ljuba Ivanova. br. Olinko. 22. 27. 28. Ladarice. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine). Hrvatske starinske narodne pjesme sakupljene u naše dane po Dalmaciji. Crkva u svijetu br. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Olinko. Split 2008. Marko. Delorko. Split 1969. Split 2007. MH. knjiga 4. MH. Univerzitetska riječ. Baška Voda 1997. 31. Narodne pjesme otoka Hvara (prema zapisima osmorice sabirača Matice hrvatske u devetnaestom stoljeću). Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Zagreb 1979. Zagreb 1975. str. Zagreb 1956. 3. Croatica et Slavica Iadertina. 369-390. 26. Matica hrvatska i HKD Napredak. epika. 23. Crkva u svijetu br. godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe br. Delorko. Zagreb 1980. str. Delorko. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. Delorko. 17. 32. 21. Čakavski sabor. Jure. Dragić. Delorko. Dragić. Marko. 25. Otimanja zaboravu (Dojmovi. retorika. Sarajevo 2006. Olinko. 275-296. Zanemareno blago. Zora. Olinko. Delorko. 30. Marko. 29. Narodna umjetnost. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Mala nakladna kuća Sv. Zagreb 1908. 11. 19. Erlangenski rukopis (Zbornik starih srpskohrvatskih narodnih pesama). 67-91. Hercegovina. br. Dragić. Baška Voda 1995. Marko. Dragić. Zagreb 1988. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. priredili Radoslav Medenica i Dobrilo Aranitović. str. Split 1976. 24. Povijest književnosti hrvatske i srpske. Marko. Odjel za kroatistiku i slavistiku. Dragić. Zadar 2007. 1 (1-196). Narodne pjesme s otoka Brača. Dr. Osvrti).-12. br. Olinko. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Delorko. Narodna umjetnost. II. 1 (1-192). Zlatna jabuka. Đuro. Šurmin. str. Tuj tunja tu jabuka (Hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame). Dragić. Hrvatske narodne balade i romance. 96-117. Nikšić 1987..18. Apotropejski obredi. MH. 197 . Marko. 33.. Dragić. 21. Sveučilište u Zadru. Narodne pjesme s otoka Zlarin. Olinko. 20. Mostar 2007. knjiga. Sjećanja.

35. Hrvatski sabor kulture. redakcija i komentari Vinko Žganec. Monika Suvremena katolička enciklopedija. PSHK. Zagreb 1969. priredili doc. Grgec. Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva. sc. 39. 51. Hrvatske narodne pjesme. Književni krug Split. Split 2008. Zagreb 1943. Nikola Andrić. Zagreb – Ljubljana 1987. Odio drugi. Zagreb 1951. Petar. knjiga prva. MH. 1. Eric A. uredio dr. priredio Stipe Botica. 36. s francuskoga preveo Goran Rukavina. Sveska druga. Razmišljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas. Zagreb 1991. Hrvatski etimološki rječnik. (romance i balade). 47. 37. Petar Hrvatske narodne pjesme. Zagreb 1993. Nikola Andrić. MH. Hrvatske narodne balade i romance. str. glavni i odgovorni urednik Dr. Heffler. Grafos. Milovan Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. s ruskog prevela Lidija Subotin. dr. Grgec. Luka. Zagreb 1944. Muza uči pisati. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. Hrvatske narodne pjesme.. Split 2005. Zagreb 1931. sabrao Martin Meršić. 48. knjiga druga. A – E. Hrvatska državna tiskara. vlasnik. AGM. III izdanje. Frangeš. Glazier. 2. Narodni slavonski običaj. Zbornik studentskih radova. Genette. Ferdo. Alemko. Havelock. Gurevič. broj. Michael. August Cesarec. 49. (ženske pjesme). Zadar 2006. Ženske pjesme. Zagreb 2003. knjiga peta. Split 2007. Helwing. Vanda Babić i mr. (Pričalice i lakrdije). Povijest hrvatske književnosti. 45. Zagreb 1909.. uredio dr. Gerard. knjiga. Hrvatski običaji. Gluhak. Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. 42. Književni krug Split. Beograd 1987. Zora. Odjel za kroatistiku i slavistiku. Hrvatske narodne pjesme. Narodna starina. Fikcija i dikcija. Aron. 43. K. Hrvatska književnost srednjega vijeka. 26. uredio Olinko Delorko. Zagreb 1914. knj. Ivo. 41. 198 . Ceres. Josip Miletić. Anica Nazor i Marija Pantelić. X. Problemi narodne kulture u srednjem veku. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. Zagreb 2002. sc. 46. MH. Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec 1964. 38. Hrvatske narodne pjesme. 278-280. Gavazzi. Knjiga šesta. priredio Stipe Botica. Sveučilišta u Zadru. 44. 40. Josip Matasović. 50. Zagreb 1846. Ilić Oriovčanin. sveska prva. Slobodna Dalmacija.34.

Sarajevo 1969/1970. Usmena književnost. NS. 56. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. Zagreb. Školska knjiga. Krnjević. (drugo znatno prošireno izdanje). Srpska književna zadruga. Marjanska vila ili Zbirka narodnih pjesama sakupljenih u Spljetu. Radmila. priredio Jakša Ravlić.52. poboljšano izdanje. XV-XVI. knjiga 11. Nakladni zavod MH. 199 . Kekez. III. Milan Strašek. 69. 55. Radmila. i XVII. do 1953. I. Dujam Srećko.. Beograd 1978. Čitanka iz stranih književnosti 1. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. XXIV/XXV. u: Škreb – Stamać Uvod u književnost. Kombol – Novak. Izdanje hrvatskih srednjoškolskih profesora. i XVII. Zagreb 1980. Zagreb 1977. Kajmaković. 1852. 53. Ludvik.. Karaman. I. neizmjenjeno izdanje. 61. Glasnik zemaljskog muzeja. Naklada P. Jelčić. 229-231. Klaić. Kombol. Beč u štampariji jermenskoga namastira. NS. stoljeća. Rječnik stranih riječi. Globus. Svjetlost. Zagreb 2004. Košutić-Brozović. 64. 67. Povijest hrvatske književnosti. 63. Stef. Bratoljub. MH.-IX. Školska knjiga. Karadžić. sv. Zagreb 1945. 57. 62. str. Košutić – Brozović. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. Mihovil. priredio dr. Kajmaković. V. (1704). u: Zbornik proze XVI. stoljeća. Zagreb. Maskirani ophodi. Zagreb 1925. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Vuk. Zagreb 1986. knj. PSHK. izdanje. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. Narodni običaji stanovništva Lištice. Hatidža. Organizator. 299-318. Sarajevo 1961. Školska knjiga. 59. Josip. 65. IV. 66. SV. Bugaršćice. Kekez. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. Bartol Život Gospodina našega Isukrsta. Srpski rječnik. Komulović. P. Nevenka. Kuba. Zagreb 1996. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. str. Dubravko. Aleksandar Zrcalo od ispovijest. PSHK. Sarajevo 1984. 54. 60. knjiga 11. Split 1889.1996. Nevenka. Antologija narodnih balada. Kolo (Almanah). Etnologija. Kašić. Čitanka iz stranih književnosti 2. Etnologija. od 1842. Zagreb 1996. 58. Pavičić. 68. priredio Jakša Ravlić. Josip. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. u: Zbornik proze XVI. Razmišljanja od Muke Gospodinove poglavlje XII.

knjiga 23. Ivan. 85. 71. Hrvatske narodne pobožne pjesme. Božo. 1924. Zagreb 1990. IV. Hrvatske narodne pjesme. Tomislav. Macan. priredili dr. Đenana Buturović i dr. JAZU. Knjiga XXIX. sv. 88. Školska knjiga. Milorad. III. Leksikon ikonografije. Knjiga XI. Golden marketing. Lozica. Jakov. Zagreb 2002.). 1973. Zagreb 1926. urednik dr. D. PSHK. Svjetlost. Zagreb. MH. Mažuranić. Stanislav.1925. 84. autor koncepcije Krešimir Nemec. Hrvatska istarska pjesmarica. knj. knjiga 9. 86. 215-223. Narodne pjesme srpsko-hrvatske. JAZU. Marjanović. priredio Olinko Delorko. Društvo Sv. 1963. Boranić. 109-184. Špiro. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Zagreb 1902. 75. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. Anđelko. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Crikvenica 1907. 1. Mijatović. Leksikon hrvatskih pisaca. 83. izdanje. Sarajevo. Centar ZA balkanološka ispitivanja. Zagreb 1996. 77. 73. Kulišić. Milanović. III. Kršćanska sadašnjost. str. Zagreb 2001. Sarajevo 1979. 1. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. 72. Matija Petar izbor iz djela. Sarajevo 1974. Ivan. 224-234. Uredio Anđelko Badurina. Špiro. knj. sv. i 25. Duvno 1973. Vlajko Palavestra. Erasmus naklada. Godišnjak. 79. Poganska baština. urednik dr. Jeronimska knjižnica. Gange. D. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. MH. Zagreb 1932. Juraj.70. Čaranje i gatanje. 76. MH. Lahner. Narodne pjesme (O 1000-godišnjici kraljevstva hrvatskog 925. Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških. 78. Zagreb.. 82. Zora. lirske. Knjiga XXIX. str. Stjepan. Gorica 1925. 81. 1. izdanje. Zagreb 2004. str. 80. M. Narodna književnost (izbor studija i članaka o narodnoj književnosti). Folklorno kazalište. Župni ured Kijevo. izdanje. Zagreb 1926. Zagreb 1933. Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. Kulišić. Zagreb 2000. II. 200 . Mikac. 87. Medini. 23. Narodne lirske pjesme. 74. Lozica. Mohora za Istru. pripremio Branko Vodnik. Godišnji običaji (Brest u Istri). Boranić. Katančić.

Zagreb 1986. Školska knjiga. knjiga XXVIII. Tanahna galija. Liber. Split 1996. Povijest hrvatske književnosti. Zagreb 1995. Zagreb 1978. br. Ogledi iz usmene književnosti. 95. Neven (časopis). Diljem književne baštine. Književni krug Split. 3912. Suvremena katolička enciklopedija. Rudan. 101. Mostar 1968. Miroslav. Petre. str. Primjerak se nalazi u Franjevačkoj knjižnici Mostar. izdanje. D. Fran. Mostar. 201 . Šum šumi. August. Hrvatske narodne pjesme Istre i Kvarnerskih otoka. 1. Pula-Rijeka 1983. Helwing. Mladost. Rodić. (priredio Franjo Šanjek). Dunja. Perić-Polonijo.. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. Vuk vitez Vrčević. 91. od 1852. 93. sv. 100. 97. Marjan tisak. 92. Antologija pjesničtva hrvatskoga i srbskoga narodnoga i umjetnoga sa uvodom o poetici. priredili Michael Glazier i Monika K. Zagreb 1955. A – E. Jerko. Dubrovnik 1888. Izvori europske književnosti. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. knj. Znanje. 1-86. grm grmi. 102. Janko Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta. Školska knjiga. Zagreb1876. Slobodna Dalmacija. Knjiga o Božiću. 99. Skupio ih po Boki Kotorskoj. Tanja. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. 94. Pilar. Mavro Kraljevstvo Slavena. Palameta. inv. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Rihtman-Auguštin. Narodne satirično-zanimiljive Podrugačice. Golden marketing. Božić i božićni običaji u hrvatskoj narodnoj kulturi. Nadbiskupska tiskara Zagreb. 96. Split 2005. Izbor iz usmene poezije. Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine. Univerzal. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju. 98. Oberški. sign. Sova. knj. Suton. Crnoj Gori. Matej. Ivo. Tuzla 1991. Boranić. Šenoa. Zagreb 1961. Dalmaciji a najviše po Hercegovini. Orbini. u: Uvod u književnost (urednici Fran Petre i Zdenko Škreb). Milivoj. urednik dr. Tanja. Zagreb 1999. 39.89. 21. 90. 103. Zagreb 1931. 1996. Ive. 105. Split 2005.) 104. 1. “Istra kroz stoljeća”. u Zagrebu i na Rijeci. (Umnožen rukopis. do 1858. Sveučilište u Mostaru. Perić-Polonijo. II.

FF Mostar. Radovi V. Topić. 6. fra Luka. Šćit 2007. Rama i Ramljaci u zavičaju i iseljeništvu. FF Split. Izdanja muzeja grada Zenice. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) 3. Žganec. fra Mato. Zagreb 1993. Franjevački samostan Rama – Šćit. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Franjevački samostan Rama – Šćit. Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja. Luka. Zečević.. Figure u našem narodnom pjesništvu. 118. zapisao napjev i tekst Vladoje Bersa. Hrvatska narodna pjesmarica. Žerar. 108. sakupio ih.106. II. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. stoljeću) Knjižnica “Gospa Sinjska” knjiga br. Beograd 1985. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) 2. Figure. Zagreb 1988. MH. Hrvatske narodne pjesme kajkavske. Ujević. Tomašević. 115. Vinko. Marko. Rkp. Slobodan. Zagreb 1944. Vinko. 107. Zagreb 1924. 1972. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Višić. 117. Zbornik jugoslavenskih pučkih popjevaka. *** 1. (Vlastita rukopisna zbirka. MH. JAZU. fra Mato Ramske starine. knj. Vukovar 1883. Zenica 1973. 111. Mate. 114. Rama – Sarajevo 2005. Književnost drevnog Bliskog istoka. Zbirka narodnih popievaka (iz Dalmacije). Zagreb. Gornja Rama.) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. 110. izdanje. Zagreb 1938. Tordinac. Knjiga prva. 109. Vl. Globus. Naprijed. Nikola. Topić. Zima. Zagreb 1950. Između zemlje i neba. Rkp. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. I. Sinj 2000. sastavio Krešimir Mlač. Žganec. rkp. (Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18. 113. Ženet. 202 . 116. Svjetlo riječi Sarajevo. HAZU. odabrala i prevela Mirjana Miočinović. 112.

htm 2.lado.marusevac. http//www. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku.hr/lado. http://www. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene.htm 203 .hr/kultura-obicaji.(Oznaka D znači diplomski rad.) 1.

EPSKA POEZIJA .II.

2 1 205 . Ep o stvaranju svijeta. g. silazak u podzemlje – pakao i dr. g.-1200. Enkidu i donji svijet. Zagreb 1993. prije Krista. u njima je jače izražen mitski svijet. Procvat je te književnosti bio od 2300.SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA Epska pjesma epskom tehnikom pripovijeda ili opisuje sudbonosne pojave. prije Krista.-12. u vrijeme procvata sumeranske civilizacije. do 1800. 5.-630. Gilgameš i Agga od Kiša. Kr. st. Postanje i posvećenje trnokopa. najviše pjeva o znamenitim junacima i sudbonosnim povijesnim događajima.2 Početci staroegipatske književnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo. pr. a “pronađen je u biblioteci asirskog cara Asurbanipala (668. (Neki povjesničari književnosti pripisuju taj ep Babiloncima i Asircima. Književnost drevnog Bliskog istoka. Usmena epska poezija razvijala se (s oscilacijama) od najstarijih civilizacija do danas. Čitanka iz stranih književnosti 1. str. datirajući ga u XX.) Ep o Gilgamešu je zapisan na dvanaest ploča. čovjeka iznimne snage koji je odrastao među divljim životinjama u prirodi. prije Krista.1 Najznačajniji je sumeranski Ep o Gilgamešu (oko 1700. naroda i čovječanstva. g. opći potop. U hrvatskoj se usmenoj epici od konca 15. Poema o potopu i druge. g. Ep o Gilgamešu sadrži motive koji se nalaze u Bibliji (čovjek napravljen od gline. Procvat je te književnosti bio od 2000. Nevenka Košutić – Brozović. ploča) pripovijeda o Gilgamešovoj tuzi i strahu od smrti nakon Enkiduove smrti. Što su epske pjesme starije. Školska knjiga. Ep o bogu Erri. U prvom dijelu (1. st. kao i mitske epove: Lahar i Ašnan. dakle. Drevni su Sumerani. str. čovjek pretvoren u prah.)”. Marko Višić. prije Krista. Naprijed. Korijeni sumerske književnosti sežu u 2600. Odnos usmene epike i zbilje je objektivan. g. a njezin vrhunac bio je za vrijeme Osamnaeste i Devetnaeste dinastije (1567. Zagreb 1996.). Ep o boginji Agušaji. U usmenoj se epici zrcali život ljudi. do 2100.-7. 10. ili XVIII. stvorivši tako nacionalne epove: Enmerkar i gospodar Arate. događaje i osobe. Drugi dio epa (8. g. ploča) ep govori o prijateljevanju sumersko-babilonsko-asirskoga kralja Gilgameša i Enkidua.-6.). zmija koja je ukrala besmrtnost. Babilonci i Asirci u epskim pjesmama opjevali svoje junake božanskoga ili ljudskoga podrijetla.).

4 3 206 .4 *** U nekim sumersko-akadskim. 6. kao i pobjednička pjesma Bitka kod Kadeša (13. 5 Eric A.. Susreo se s Didonom.Mezopotamska epska poezija pripovijeda “o uređenju Zemlje i utemeljenju civiliziranog života na njoj” čemu su posvećeni mitovi En-lil i Nin-lil.”3 Staroegipatske epske pjesme spjevane su u čast najboljih vladara i njihovih podviga. Po jednima je slijepac Demodok kazivač tih epova. pr. nav. Havelock. a ona prokune njega i njegove potomke i ubije se. bio je preodređen da osnuje rimsku državu. Mezopotamci su u epskim pjesmama opjevali svoje mitsko viđenje zagrobnoga života. pokušavaju rasvijetliti trilemu oko nastanka Ilijade (15 696 heksametara) i Odiseje (12 110 heksametara).. dj. staroegipatskim i mezopotamskim himnama epskom su naracijom opjevani vladari i njihove pobjede. st. 6. Zagreb 2003. Razmišljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas. Božica Junona je neprijateljica Trojanaca. Muza uči pisati. Eneja u pripremljenoj bitci ubije Turna i zasnuje grad nazvavši ga prema supruzi Marko Višić. 40. Eneja je pobjegao iz uništene Troje. str. str. Uzalud homerolozi od konca XVIII. pr. Ilijada i Odiseja pjevaju o trojanskom ratu iz XII. dakle. st. g. Enejida je junački nacionalni ep Rimljana. Uz pomoć epigrafije ustvrđeno je da je grčko društvo Homerova doba bilo potpuno usmeno. po drugima ih je Homer napisao (zapisao). Eneja se iskrca na ušću Tibera i ondje se zaljubi u kraljevu kćer Laviniju.. Kr. Krista. primjerice: Pobjednička pjesma faraona Tutmesa (Tutmozisa) Trećeg iz 15. a po trećima su bila dva Homera od kojih je jedan započeo.5 U duhu usmene klasične epske poezije nastala je Enejida Publija Vergilija Marona (70. Takve su. Kr. silazio je u podzemlje. st. En-Ki i Sumer i dr. i Eneje te nagovori Turna.-19. kraljicom Kartage. Takav je “mit o bogovima donjeg svijeta nazvan Nergal i Ereš-ki-gal. Antička grčka književnost počinje s glasovitim epovima Ilijada i Odiseja koji se pripisuju Homeru (oko 800. pr.) koju neki egiptolozi smatraju egipatskim nacionalnim epom. Isto.). st. napušta je. a drugi završio epove. str. Pothvati i djela boga Ninurte.). bivšeg Lavinijina udvarača da se tomu usprotivi. AGM.

Kr. – II. Povijest svjetske književnosti (kratak pregled). Kr. 6 Milivoj Solar. 1300. Rama je pobijedio uz pomoć majmunskog kralja.-48. Beowulf je staroengleski junački ep koji vjerojatno potječe iz VIII. Znanje. 207 . Kr. st.-16. pr. str. nav. Kr. – IV. str. dj. pr. Slovo o vojni Igorevoj i Pjesan o Nibelunzima. prije Krista) nalaze se i epske pjesme.-VI. 17. st.-500. ali ima i mitsko-povijesnih epova kao i dužih moralno-refleksivnih pjesama.). Kr. u priči o Davidu i Golijatu (Prva knjiga Samuelova.6 U svetoj staroindijskoj knjizi Veda (Usmeno znanje. i Mate Zorić. 9 Milivoj Solar.Laviniji. – I.8 Ramajana (IV. str. pr. gl. pr.. osnivači Rima. 13.) drugi je znameniti indijski ep.-88. 87. Epika i epske pjesme. nav. a obrađuje anglosaksonsku predaju o gotskom junaku Beowulfu iz VI. Zagreb 2003. u Deborinoj pjesmi (Knjiga o sucima.) obuhvaća preko 200 000 stihova u 18 knjiga i najopsežnije je djelo u svjetskoj književnosti. U 48 000 stihova opjevani su doživljaji idealiziranog kraljevskog para Rame i Site. st. 95. str. gl. po. U Mahabharati je mnogo umetnutih epova među kojima se ističe Pjesma o kralju Nalu koja se nalazi u trećoj knjizi a obuhvaća 26 pjevanja ispjevanih u šesnaesteračkim dvostihovima. Ostatci starohebrejskih junačkih pjesama nalaze se u Bibliji (XIII. Vl. Walter snažne ruke. Golden marketing. Kr. Mahabharata se pripisuje slijepcu Vjasu (Vyâs). u početku je opisan kao ljudski junak.. 10 Vladimir Vratović. 47. a nakon Enejine smrti njegovi potomci odsele u Albu Longu gdje se rodiše Romul i Rem. Pjesan o Rolandu. 8 Isto. Najznačajniji su srednjovjekovni epovi: Beowulf. Ep je bajkovit i basnovit. 5. Zagreb 1961. st. Kr.”7 Ep pripovijeda o ratu među Bharatama. u: Uvod u književnost (uredili Fran Petre i Zdenko Škreb). Vladao je tri godine. Edda.) najstariji je zbornik usmenih kineskih pjesama koji sadrži 305 pretežito lirskih pjesama... Biblija i hrvatska kulturna tradicija. st.-106. po. gl.. “npr. zajedničkom predku “obiju vladarskih kuća u zapadnoindijskom plemenu Bharata. reinkarniran je u boga Višnu9 itd. 56.) u priči o Samsonu (Knjiga o sucima. 412. 7 Nevenka Košutić – Brozović. Pjesan o Cidu.)”10 i dr. nakl. str.). 11 Vidi: Stipe Botica. st. st. st. Zagreb 1995. dj. Predaja Ramajanu (Ramin udes) pripisuje Valmikiju. XVI. str. po. 56. Staroindijski ep Mahābhārata (IV. Po predaji.11 Ši king (Knjiga pjesama.

st.13 Neki povjesničari književnosti Pjesmu o Cidu pripisuju nepoznatom kastiljanskom pjesniku. vraćao iz Španjolske. dj. st. st.. Oslobođeni Jerusalem (1575. (I taj ep neki povjesničari književnosti pripisuju pisanoj književnosti.-1533. st. Isto. 218. u Norveškoj i Islandu. nav. Epska Pjesma o Cidu (oko 1140.st.) Lodovica Ariosta (1474.-1099.) koji je bio hrabar ali prevrtljiv feudalac. Starija Edda sadrži nordijske junačke i mitske epske pjesme koje su nastale od IX. potječe germanska junačka pjesma Walter snažne ruke. običajima. biti u starogermanskoj Pjesmi o Nibelunzima. 208 . Roland je carev nećak i simbol je srednjovjekovnoga viteštva.).”12 Iz X. g. mitologiji i pretkršćanskom vjerovanju Finaca. Finski svojevrsni nacionali ep Kalevala (nastao pretežito u XII.) kazuje o neuspjelom pohodu novgorodsko-severskog kneza Igora na Polovce (1185. Neki povjesničari književnosti taj ep smatraju najstarijim spomenikom ruske pisane književnosti.) je zajednički naslov za dva staroislandska zbornika pjesama.).) koja u 4 000 stihova kazuje o napadu Baska na vojsku Karla Velikoga koji se 778. Narodna ga je tradicija idealizirala i od njega stvorila “savršenog kršćanskog viteza”. 214. Staroruski ep Slovo o vojni Igorevoj (kraj XII.-XIII. Ep je podijeljen u tri dijela i sadrži 3 730 stihova koji pripovijedaju o junaku zvanom Cid (oko 1040.) obrađuje mitsku i povijesnu tematiku germanskog plemena Burgunda. napisao tragikomediju Cid. 1532.-1684.. Mlađa Edda je “prozni priručnik nordijske mitologije i poetike (…). Ep je komponiran od 39 pjevanja pisanih parno rimovanim katrenima.) Snažan je utjecaj usmene epike na epove: Bijesni Orlando (1516. str. Ep je nadahnuo mnoge književnike među kojima je i Pierre Corneille (1606. Radnja epa odvija se u Danskoj i južnoj Švedskoj. (Neki povjesničari književnosti smatraju da je Kalevala zbornik finskih usmenih pjesama. str. Edda (IX.) u 50 pjevanja s 23 000 osmeraca pjeva o borbama Finaca s Laponcima. do XIII. g. st.) 12 13 Nevenka Košutić – Brozović. Najpoznatija starofrancuska junačka epopeja je Pjesan o Rolandu (XII.) Njemački nacionali ep Pjesma o Nibelunzima (oko 1200.) je najstarije književno djelo na španjolskom jeziku.) koji je 1636. a obrađuju nibelunske predaje koje će u XII. Ep pripovijeda o životu. st. a pripovijeda o surovom životu germanskih plemena. st.

1908. Izdanje društva srednjoškolskih profesora. Zagreb 1925.. Značajnije podatke o hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji 1531. Zanimanju za usmenu poeziju znatno je doprinio škotski pisac James Macpherson (1736. 1865.) koji je svoje prvo djelo naslovio Bugarkinje (Senj. MH. g. 113. 1589. Usmene epske pjesme I. B. 15 Vatroslav Jagić. primjerice.) Ivan Gundulić (Dubrovnik. V. Njemački je znanstvenik F. – Sarajevo. Macpherson te epove pripisuje keltskom narodnom slijepom pjevaču Ossianu koji je bio Fingalov sin.) svojim epovima Fingal (1762. Spomenimo. Juri ima elemente epske poezije. A. 16 Usp. putopisu Itinerarium.. Versificirana legenda o sv. Njemački pjesnik Klopstock građu za svoje drame uzima iz germanske usmene epske poezije. Silvija Strahimira Kranjčevića (Senj. navodi Slovenac Benedikt Kuripešič u svom. priredio dr. Luzitanci (1572.) u svojim djelima često spominje bugarkinje. Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. Wolf 1795. a ne u antičkoj grčkoj i rimskoj književnosti kao do tada. Zagreb 1867. Milan Strašek.). str. Zagreb 2004.) Luisa Vaza de Camoesa (1524. Tada su europski književnici tražili uzore u usmenoj književnosti.. g.).-15. Kuripešič je zapisao da Hrvati u Bosni i Hercegovini mnogo pjevaju o Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). – Dubrovnik.14 HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU Vatroslav Jagić je ustvrdio da je Kronika dukljanska nastala na narodnoj poeziji.15 Ostatci srednjovjekovne usmene epske poezije opažaju se u natpisima na stećcima. str.. SHK. Staro doba. u Predgovoru k Homeru ustvrdio da su Ilijada i Odiseja zbirke usmenih pjesama. Isto čine i mnogi drugi. 14 209 .).-1580.16 (O toj pjesmi bilo je riječi u poglavlju o usmenoj lirici.) i Temora (1763.) i dr. knjiga prva.Torquata Tassa (1544. priredio Davor Dukić.-1796. str. Usmena je književnost doživjela svoj procvat u vrijeme romantizma. Te su pjesme s oduševljenjem primljene u Engleskoj i Europi. Romantičari su usmenu poeziju smatrali najboljim odrazom narodne duše. 14. 1638.-1595. 1885.

1800.). 1764. 1798. zapisao je usmenu pjesmu Jakšići kušaju ljube. 4. – Zaostrog. U izvješću grada Splita mletačkom senatu 1547... Kobiloviću). 1704.) pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti. 1750.). – ? 1777. 1759. – Vinkovci. kao prosvjetitelj.) pisao je narodnim desetercem.junacima: Radosavu Pavloviću.-1803. Hanibal Lucić u svojoj drami Robinji (koja je izvedena vjerojatno prije 1530. Malkošiću i Milošu Obiliću (Kobiliću. 18 Usmene epske pjesme.) u stilu usmene poezije. Nezaobilazan je rad Julija Bajmontija (Split. Zagreb 1930. 1728.) sakupljao je usmenu poeziju.) svoje djelo Satir iliti divji čovik (1762. 1744. Pisma od Sekule i Pisma od grada Zadvarja izvorne usmene epske pjesme. 1760. – Split. Rezultat njihova rada je zbirka Popijevke slovinske skupljene 1758. g. priredio Davor Dukić. godine u okolici Požege nastao je Erlangenski rukopis koji sadrži 217 uglavnom lirskih i epskih pjesama.) piše kako narod pjeva o banu Derenčinu. 1670. st. Reljković je. – Rim. Izniman je doprinos hrvatskoj tradicijskoj kulturi fra Matije Petra Katančića (Valpovo. spominje se da je neki slijepac u Splitu pjevao pjesme o Marku Kraljeviću a narod ga je pratio.18 Neizmjeran je doprinos usmenoj epskoj poeziji dao fra Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske. Nastanak te pjesme datira se u XV. dakle. MH. Zagreb 2004. SHK. Ivan Matijašević i dr.). otok Šipan. Neki smatraju da su Kačićeve: Pisma od vojvode Janka. Fortisov Put po Dalmaciji (1774. 17 210 .) koji se bavio proučavanjem Morlaka i pomagao je Albertu Fortisu (1741..) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. a David Bogdanović navodi da je u usmenoj komunikaciji bila tridesetih godina XX. oko 1754. Filolog Đuro de Matei Matijašević (Dubrovnik. danas Davor. u Dubrovniku koje sadrže 38 bugaršćica i 46 drugih uglavnom deseteračkih pjesama. st. Matija Antun Reljković (Svinjar. Dragocjen je. str. Zbirku je otkrio Nijemac Gerhard Gesemann u njemačkom gradu Erlangenu. Dubrovnik. str.. – Budim. 1825. David Bogdanović. Njegov rad nastavili su Josip Betondić (Suđurad. hrvatske i srpske. vojvodi Janku i Vuku despotu. zamjerao narodu što je pjevao o osmanskom vazalu Marku Kraljeviću. 35.17 Oko 1720.) napisavši svoj Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756. priredio dr. Izabrane narodne pjesme. 1732.

Silvija Strahimira Kranjčevića itd. Augusta Šenou. 1818. fra Grgo Martić (Rastovača kod Posušja. st.) ima 13 epskih (junačkih) pjesama. g. Intenzivnije zapisivanje epske poezije započinje polovicom 19. F. Spomenimo Mirka Bogovića. g.). – Kreševo. i unuk Miroslav. nastao je Požeški zbornik (Kraljevićev 1796.) u kojem se nalaze i epske pjesme. svoju epsku poeziju pisali po uzoru na usmenu epiku. i Babukićev 1798. U Makarskom primorju epsku poeziju i balade zapisivali su: Ante Franjin Alačević te njegovi sinovi Frane i Jerko. g. U Narodnim slavonskim običajima (1846.U rujnu 1912. – Puhakovec. tiskano je desetak zapisa usmene epske poezije. Stjepan Banović je u zaostroškom Brdu od Mate Banovića Trliša zapisao najdulju hrvatsku usmenu epsku pjesmu (1635 stihova) Kako je Ilija Primorac postrijeljao ženine prosce. O Okružnici zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca kao i Pozivu Matice hrvatske već je bilo riječi u poglavlju “Usmene lirske pjesme”. – Novska. 1860. *** Najveći su hrvatski pjesnici XIX. Tomo Maretić. osnovana je u Zagrebu Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti te su u njezinim publikacijama objavljivali ugledni znanstvenici: Vatroslav Jagić. O don Mihovilu Pavlinoviću. u Bosni i Hercegovini su usmene pjesme prikupljali fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. Ivana Mažuranića. 1817. 1905. Godinu dana nakon smrti I. Taj časopis ima golem značaj za očuvanje i promicanje hrvatske usmene književnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) i dr. – Beč. Godine 1867. F. Luku Botića. Franjo Rački. st. Petar Gudelj je tu pjesmu nadahnuto 211 . i 1846. 1798. Josipa Eugena Tomića. Martić.) ima nekoliko epskih pjesama. Jukića objavljena je zbirka epskih usmenih pjesama Narodne pjesme bosanske i hercegovačke koje su prikupili I. U Danici ilirskoj 1836. I u pretežito lirskoj zbirci Pesme Ivana Kukuljevića Sakcinskog (Varaždin. 1822.) Luke Ilića Oriovčanina (Oriovac.) te ih objavljivali u Kolu i Bosanskom prijatelju. 1857.) i fra Marijan Šunjić (Bučići kraj Travnika. Polovicom XIX. st. U Zori dalmatinskoj 1845. objavljeno je više usmenih epskih pjesama koje su zapisivali Hvaranin Šime Ljubić i dr. 1878. – Beč. Grgu Martića (Ljubomira Hercegovca). U ožujku 1999.Koncem XVIII. Andru Muratu. 1816. Hrvatsko zagorje. g. 1889. Jukić i G. Stjepan Banović i dr. Vinku Palunku i Antunu Radiću već je bilo riječi u prethodnom poglavlju. st. O Nikoli Andriću i Petru Grgecu također je bilo riječi u prethodnom poglavlju ove knjige.

1879. a objavilo je 1925. Godine 1975. u Zagrebu objelodanila Knjižara Kraljevskog sveučilišta Jugoslavenske akademije. – Zagreb. (Uz MH i Zora je nakladnica za PSHK. 1944. priredio Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) IV. Maja Bošković – Stulli je iste godine i u istoj ediciji (knj. – Zagreb. 1926. koji je od 1909. Narodne epske pjesme I. do 1932. objavila je Matica hrvatska u edicijama Pet stoljeća hrvatske književnosti i Stoljeća hrvatske književnosti. 24. Grčić zapisao tridesetak tisuća stihova i nekoliko priča. – Potravlje. Najvažnija izdanja usmenih epskih pjesama u drugoj polovici 20.). – Zagreb.) priredio je Izabrane narodne pjesme hrvatske i srpske koje je 1930. Nepotpisani je priređivač uvrstio najviše pjesama o Marku Kraljeviću.) u Zagrebu je 1924. 1844. Antologija usmene epike iz Dalmacije koju je 212 . g. više puta boravio u središnjoj Hrvatskoj i Dalmaciji i fonografski snimao epske pjesme. u Zagrebu su objavljenje Narodne pjesme iz Hercegovine i duvanjsko-livanjskog kraja koje je priredio Anđelko Mijatović. 1932. Među najvećim terenskim istraživačima hrvatske i srpske usmene epike je profesor praškog sveučilišta. priredio je 1964. g. junak. Povjesničar književnosti David Bogdanović (Brod na Savi. 1910. dio junačke pjesme.) priredila Narodne epske pjesme II. Golem je doprinos zapisivača Stjepana Grčića (Sinj – Podvaroš. g.) Olinko Delorko (Split. objavio djelo Zmaj.popratio predgovorom i u reprezentativnom izdanju objavio naslovivši je Hrvatska Odiseja. Branko Vodnik (Drechsler) (Varaždin. u Zagrebu priredio Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. g. – Radunić. 1879. izdanje I. Od njega je S. g. 1922. 2000. otisnute Narodne pjesme (herojske) koje sadrže 48 usmenih epskih pjesama. g. Milan Strašek. g. Zlopolje kod Muća. Taj je rad rezultirao dvotomnim djelom Tragom srpsko-hrvatske narodne epike (1951. Slovenac Matija Murko. 1869. g.) u PSHK knj. Književni krug u Splitu je objavio je 1990. Isti je izdavač 1992. Njegov su rad nastavili Millman Parry i Albert Bates Lord. Epske pjesme Bože Domnjaka priređivača Ivana Mimice. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske) priredio je dr.) i Silvestra Kutleše kao i kazivača Bože Domnjaka (Potravlje kod Sinja. Anđelko Mijatović je 1969.). u Zagrebu “Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora”. Povodom tisućite godišnjice kraljevstva Hrvatske u Zagrebu su 1926. bila. g. 25. g. st.

Dragić. Među tim pjesmama je i Pogibija Nakića svatova (586 stihova) zapisana u Vinovu Gornjem 2004.19 * Hvale je vrijedan terensko-istraživački rad studenata kroatistike filozofskih fakulteta u Zagrebu. g.) sin je srpskoga kralja Vukašina kojega je na vrelu.-1391. IVANBEG) Juraj (Đurad. Skender-beg. Split 2005. dok je pio vodu.) u rodnomu mjestu 1957. – Sultići. Za vrijeme ugarskoga rata protiv Osmanlija koji je 1443. sc. godine.. Ivan-beg) Kastriotić (1405. Napredak. sc.). 1985.232. godine zapisao je 22 pjesme od kojih je 4 naznačio nedovršenima. hajduci. objavljena su 2 sv. Juraj (Skenderbeg) Kastriotić. vladari. str. Istaknuo se u borbama protiv Osmanlija te je omilio narodu koji i danas o njemu pjeva i pripovijeda./1958. g. Splitu.-1468.). Bosne i Zapadnih strana okrunjen je Tvrtko Kotromanić. a priredili su je mr. JURAJ KASTRIOTIĆ (SKENDERBEG. g. 19 213 .-1377. Znameniti arheolog Pavao Anđelić (Sultići kraj Konjica. Tomislav Anđelić i dr. umorio njegov sluga kako bi se dokopao zlatnoga lančića koji je kralju visio o vratu. 1395. Marko Kraljević poginuo je na Rovinama 1395. Juraj Kastriotić je pobjegao od Osmanlija. ban (1353. Marko Dragić. O njemu pjeva i Andrija Kačić Miošić u Ta je zbirka objavljena 2006. uskoci. Nakon Vukašina za kralja Srbije. U ediciji SHK 2004.20 U hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji opjevani su najznačajnije povijesne osobe među kojima su: Marko Kraljević. vodio Janos Hunyadi (Janko Sibinjanin). godine. MARKO KRALJEVIĆ Marko Kraljević (? – Rovine. 214. koji je kao talac turskog cara u Carigradu islamiziran. 20 Vidi: Marko.odabrao i uredio Davor Dukić. Književna i povijesna zbilja. albanski knez. Osijeku i Rijeci koji su zapisali mnogobrojne usmene epske pjesme. Mostaru. Usmenih epskih pjesma koje je priredio Davor Dukić. boreći se na strani Osmanlija protiv vlaškog (rumunjskog) vojvode Mirče. 1920.) te kralj (1377.

Dođe paša šeher Sarajevu.Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga. 30. Veće prođe šeher Sarajevo. Ti ćeš mojom Bosnom upraviti!” A veli mu paša Sahidija: “Čestit care. A na ravnom Duvnu i Lijevnu. Na Gorici pope čadorove. b’jeloj Bosni dođe. A evo ti dva katal fermana. moja lalo mila! Digni. Već podiže svoju tevabiju. Te pogubi dv’je paše bosanske. Ondi kažu Mihat harambašu.” 20. Valja t’ sići na Bosnu ponosnu. Ode vezir na Bosnu ponosnu. Pa doziva mlade Sarajlije: 214 . paša. Jer na Bosni dv’je paše imadu: Na Saraj’vu paša Smahilpaša. Sehidiji care govorio: “Sehidijo. svoju tevabiju. iza gore sunce! Bogu fala a i tebi fala! Nemoj mene Bosni kalovitoj. Hajde paša na Bosnu ponosnu. Dan po danak. sve moje uzdanje! Der podigni svoju tevabiju.) SMRT MIJATA TOMIĆA Divan čini care u Stambolu.” Al’ se paši na ino ne može. Spahijama potvrdi berate. Sve mu lale po divanu stale. Ne htje paša past u Sarajevo. (O povijesnim osobama bit će riječi i u poglavlju Povijesne predaje. 25. 15. Ne mogu ti Bosnom upraviti. 10. Govori mu care gospodine: “Sahidija. Care daje agam agaluke A pašama d’jeli pašaluke. 5.

A i tebi. Onda reče vezir Sahidija: “Smahilpaša od sve Bosne glavo! Jesi l’ mukti Bogu velikomu I carevom bijelom fermanu?” A veli mu paša Smahilpaša: 60. L’jepo ih je paša dočekao. Pa zaziva pašu Smahilpašu.” Sahidiji vrlo milo bilo. Zagrnu im ćurke i binjiše.” 65. paša gospodine. Sahidiji vrlo mučno bilo. Al’ nijesam takom murtatinu. Nejakoga. Kavu piju. 70. Te veziru na Goricu dođe. To začula Smahilpašinica. L’jepo ga je vezir dočekao. paša Sahidija Mi smo mukti Bogu velikomu 45. 215 . eglenišu l’jepo. Ha! prodati Bosnu u kaure. od po godinice. 55. sivi sokolovi! 40. Smahilpaši glavu odsikoše. To se čudo po Saraj’vu čulo.35. A kavazi jedan na drugoga. Jeste 1’ mukti Bogu velikomu I carevom bijelom fermanu?” Rekoše mu mlade Sarajlije: “Gospodine. Kavu piju. “Ja sam mukti Bogu velikomu I carevu bijelu fermanu. eglenišu l’jepo. Uze svoga sina nejakoga. Pod čadorom misto namistio. I carevom bijelom fermanu. Smahilpaša na Goricu dođe. Pod čadorom misto načinio. Pa odoše šeher Sarajevu. 50. Pokriše ga divan kabanicom. Reče njima paša Sahidija: “Sarajlije. Koji dođe prodat Bosnu ravnu. Pa namače očim na kavaze.

A govori vezir Sahidija: “Ja. pope čadorove Pa doziva duvanjske knezove. Onda bilu knjigu nakitiše Pa je šalju Mihi u planinu: “Harambaša. Pa se maši rukom pod serdžadu. Pa govori paši Sahidiji: “Sahidijo. u Abihodžića. od Duvna knezovi! Brže da ste Tomić Mihovila Ja njegovu glavu odsičenu.75. A drugi je konak učinio U Kruščici. Smahilpašinice. 100. Brže da si u Duvnu b’jelomu! Tebe ište paša Sahidija. Dođoše mu duvanjski knezovi Pa je paša njima govorio: 105. Zgubiše ga tvoje Sarajlije Hrzeći ga bijelu Stambolu 85. Paša prvi konak učinio U Crnićim kod hana novoga. Ja će otić vaša za njegovu!” Kad vidiše duvanjski knezovi. 216 . Tomiću Mijate. gorska haramijo! Što pogubi Smahilpašu moga? Tko će moga othraniti sina Nejakoga od po godinice?” 80. “Rajo prava. kaduno. Mal će tvomu pokloniti sinu. I mal mu je begluk okrenuo. Smahilpašinice! Nijesam ti paše pogubio. Kada dođe. Paša dođe Duvnu bijelomu. Sve u devlet caru čestitomu. Izvadi joj stotinu dukata: “Haj kaduno. Pa ti ga je devlet pogubio.” 90. I on ode Duvnu širokomu. 110. Sina hrani i oda zla brani!” Pa s’ odatle vezir podignuo 95. Molit ću se caru čestitomu.

130. draga braćo moja! Pijte vino ne opijajte se. Knjigu gleda Tomić Mihovile Pa družini svojoj govorio: 120. A na njima pleteni opanci. Pa će otić sve njihove glave A za moju glavu sa ramena. Iz njih vise zlatni sindžirići.115. Sve podveze. Popunjene zlatom žeženijem. jali tvoju glavu. Valja ići Duvnu bijelomu. Oni vade đuzel đeisiju. 135. Pa po njima čohane ječerme. dico u svatove!” To družina Mihu poslušala I siđoše pred pećinu donju. jali moju glavu. Oh. Ko da ćete. 140. Oko pasa nozi i sindžiri A za njima sv’jetli vedenici. Niz njih puca s obadvije strane 145. u kog troje toke. moja braćo draga. Već hajdete pred pećinu donju. Nije pravo. Na nogama hrvatski čorapi. Povezo je duvanjske knezove. Sve od srme. da ginu pravi siromasi. A ni tkane.” A kad Mihi tanka knjiga dođe. Mene ište paša Sahidija. U svakoga kovče i čakšire: Više im je pod kolinom zlata Nego im je čohe od pojasa! 150. Svaki svoj je sepet otvorio. 217 . Jali mene. Sve oblače svilene košulje. zlatom ožežene. Jal’ odoše sve naše za tvoju. “Hej družino. U kog dvoje. kako guje ljute. što ljepše možete. Oprem’te se. ni predane kose Od bijele svile opletene. A po tokam morkaste dolame. 125. Jali tebe.

Iz poša se čisto zlato sjaše. Valja meni pod čador unići. Vi stanite okolo čadora.155. Ugleda ih paša Sahidija 170. Tude Mijat društvu govorio: “Hej družino. Svi pješice. niz planinu. Na duge se puške naslonite A metnite ruke na balčake. 190. I veziru ruku poljubiti. Eno za njim četres i dva druga. paša Sahidija! Nisu ono kićeni svatovi.” Pa dođoše pašinu čadoru. Paši Mijat Božju pomoć viče. Pa govori duvanjskim knezovim: “Rajo prava. Četrdeset i dva druga više. A na pogled Duvnu bijelomu. “Gospodine. Pa pođoše niz Vran. Sjaše mu se kano sunce žarko. 160.” Tude Mijat društvo zastavio. Prema žarkim odgovara suncem. 180. Dugačkom se zametnuo šarom. Paša njemu pomoć prifatio: “Bog t’ u pomoć. Radite vi čador pogaziti. Oko glave poše zamotali. Barem mene mrtva osvetiti. draga braćo moja! Kad budemo pašinu čadoru. I siđoše na Ljubušu ravnu. To je Mijat sa družinom svojom. od Duvna knezovi! Čij’ su ono kićeni svatovi. Zavrgli su dugim granalijam. Sve se sjaju kako misečina. Ako meni do nevolje bude. Među njima pale zakovane Sve u srmu i u zlato suho. 165. 185. Pred njima je Tomić Mihovile. gorska haramijo!” 218 . vrlo odiveni?” Govore mu duvanjski knezovi: 175.

Mijat meće a na prsa ruke: “Fala tebi. paša. paša. 225. čašu potkučio. paša. Prije tebe.195. paša Sahidija! Da ti meni u pećinu dođeš. 205. Sjede Mijo pod tijem čadorom A družina čador opkolila. paša. Te prodaješ. Kafedžija kafu iznosio. promini nam kafu!” Pa im zdravu kafu donosio. u hajduke. odbio. 210. gospodine. haran harambaša! Je 1’ istina. Je 1’ istina. 200. Mijate. Obadvoje dadoh u kaure. Da ti fataš tursku dicu. Bijah se ja zurđut dogodio Te ufatih dvoje Cigančadi. Mijate. Kafedžiji vezir govorio: “Kahfedžija. Bogu fala a i tebi fala. Potle nisam nikad nikadare Ni vlaškoga a ni turskog sina. Neću kafe najpri. Najprije bih tebi nazdravio Pa ti. Tako reče paša Sahidija: 215. haran harambaša! 230. Pa je daje Tomić Mihovilu. viru ti zadajem! Kad se bijah ja jako odbio O. što mi ljudi kažu. bolan. u kaure?” A veli mu Tomić Mihovile: 220. eglenišu l’jepo. Kraj sebe mu misto načinijo. Kafu piju. “Ja. viru ti zadajem! 219 . što mi kažu ljudi. “Lažu. A metnuli ruke na balčake. mili gospodine.” Al’ govori paša Sahidija: “Ja. Miho. Na duge se puške naslonila. Da ti ljubiš lijepe divojke I neviste skoro dovedene A po Duvnu i okolo Duvna?” “Lažu.

paša. 255. 220 . Što s’ povezo duvanjske knezove? Mrve im je muke i nevolje. Mlada dica. Gdino sude gorske kosovice.235. Bog visoko a car je daleko. paša Sahidijo. šta doma nemaju. nek ti se odmori!” 265. paša.” Opet paša Miju zapituje: 245.” Pa je Mijo paši govorio: “Gospodine.” Opet paša Miji govorio: “Je 1’ istina. ni umorna nisu. Kad im i ja na užinu dođem A sa svoja četres i dva druga! Valja tražit. tako bio zdravo. Ne oremo. Nitko nama pomoć ne imade! Ja imado l’jepe podvornice I livadu zelenu Jabuku. “Čestit paša mili gospodine. Pa sam Turke sudit naučio. 260. Da razbijaš bale i tovare. Neka dvore i tebe i mene. ne kopamo. Trgovačko da otimaš blago?” 240. “Istina je. Triput iđoh do turskoga suda. Sve je meni uzaludu b’ilo Vlaška vira ne prije Turčina: Pa ja odoh potražiti pravdu U bogaze i tijesne klance. Hranimo se i od’jevamo se. Ponajbolje Suzicu kadiju. Sa šta ti se odbi u hajduke?” A veli mu Tomić Mihovile: “To ti.” Opet paša Miji govorio: “Reci društvu. 270. Sve mi ote od Duvna kadija. “Kaži pravo. Toga. Trgovačko blago otimamo. paša gospodine. paša. ne traže junaci. što mi kažu ljudi. i sam znati možeš! Turski zulum kad dotešča raji: 250.

Tko b’ otiša u Vran u planinu Te donio glavu Mijatovu. Dao bi mu punu kulu blaga A iz hasne cara čestitoga. “Na. Odvezaše duvanjske knezove. Koj’ će otić u Vran u planinu Te doniti glavu Mijatovu. Kako se je saćin učinio. Tu se nađe Klišanin Arape I on ide carevu veziru. Jer sam bio devet godin dana U hajduštvu s Tomića Mijatom. Jer svak znaše. Evo majka rodila junaka I sekuna brata odnijala. paša Sahidija! 305. te se napij vina Sa družinom gdjegod u mehani. Pusti vezir po šehru telala: “Nije 1’ majka rodila junaka 290. staze i bogaze I jatake. Kad četvrta nastade nedilja. Ja doveo rukuh svezanijeh? 295. 285. Odveži ih ljeba ti careva!” Zapovidi paša pašalijam. Ja dovesti ruku svezanijeh. tko Tomić bijaše! 300. 310. Jal’ sekuna brata odnijala. Jer ja znadem. Evo tebi Duvno i Lijevno!” Ode vezir k šeher Sarajevu. gdi dohodi Mijo. Mijate. Pa govori Klišanin Arape: “Gospodine. Pak ja odoh u šeher Saraj’vo. Pa se maši rukom pod serdžadu. Ode Mijat u Vran u planinu.” Telal vika tri pune nedilje. Sve ja znadem. Muškijem ga pasom opasala. Kako vezir u Saraj’vo dođe. paša gospodine.275. Izvadi mu pedeset dukata: 280. 221 . Da se junak naći ne mogaše.

Pa Iliju na oranju nađe. Već onako mene otisnula. Nejman puno vina i rakije.” Kad Mijatu tako knjiga dođe. Knjigu gleda a na nju se smije. Al’ ne vodi ti puno družine. Pa mu bijah nešto sakrivio. Opremi se što god lipše moreš: Hajdemo mi u selo Doljane. Pa govori Vidu Žeravici: 350. Otle Arap društvo podignuo. Htijaše me Mijat obisiti Pa ne dade ostala družina. Dat će nama punu kulu blaga.315. moja vjerna slugo. 325. Ja svedemo ruku svezanijeh. Okumi mi sina i trećega. Zastavi mu ralo i volove: “Bogom brate. Bobovac Ilija! Daj mi izdaj Tomić Mihovila. Kad siđemo u šeher Saraj’vo. Hodi siđi u selo Doljane. ujede ga guja On zastavi ralo i volove Pak otiđe dvoru bijelomu Te je bilu knjigu nakitio: 340. 345. u Doljane dođe Ka bijelu dvoru Bobovčevu. “O moj kume. I daj meni dvanaest delija” Vezir dade ne reče ni rječi. Već daj meni jednu čizmu blaga 320. 330. Taman mi je d’jete za kumljenja. Da okumim d’jete Bobovčevo S nama hoće Mali Marijane” 222 . Tomić Mihovile! Dva si meni okumio sina. Prevari se Bobovac Ilija. Da nosimo glavu u Saraj’vo. A evo ti puna čizma blaga. Prevari se. Dan po danak. “Žeravico.” 335. Bolje će nas vezir darovati.

Pušci Arap vatru dobavio I pogodi Tomić Mihovila. Te mi staje nogom po nogama? Pa siđoše hladno piti vino. Te mu Mijo čedo okumio. od Boga mu bilo! Na pendžer je pušku naslonio I dobro je pušku napunio. Tomić Mijovile. Poče Mijat hladno piti vino. U odaju Klišanin Arapa Zatvorio Bobovac Ilija I još s njime dvanaest delija. Daruje ga ljuba Bobovčeva. A veli mu Tomica hajduče: “Ja moj striče. L’jepo ga je kume dočekao. jedno za drugijem. Iznosi mu b’jela boščaluka Te darova Tomića Mijata 375. Već premišlja misli svakojake: 380. Na odaji pendžer prorezao. Ode s njime u selo Doljane. Uze Mijo čašu od biljura.355. Kose mu je zlatom pozlatio. 390. Na bašči mu vatru naložio. Samo uze Malog Marijana. Ama Arap. Po dva drama praha latinskoga. A dva zrna. Na bašču mu čedo iznosio. 360. 365. Bijelomu dvoru Bobovčevu. Da ne bude kakva prijevara!” Na to mu se Mijat razljutio. Ne idi ti. Al’ se Mijat ositit ne može. Boščalukom krvlju pokapanim. 370. 223 . Mijo brez družine. Ne bi li se Mijat ositio. Poče junak čašom nazdravljati. A staje mu nogom po nogama. I obadva zrna na sindžiru. Što se moja kuma pomamila. 385. Pogodi ga u grlo bijelo.

Marijana ruku svezanijeh 420. muka koja ti je? 430. Marijane. vilo. Zaklaše ga dva sindžirli zrna.395. I dadoše paši Sehidiji. 224 . A četvrto: Biži. Marijanu on saveza ruke. “Kako. cvijeliti neću. Pod koljeno u nogu lijevu. Pa digavši Bobovac Iliju I odoše šeher Sarajevu. 410. Njemu dođe vila Prigorkinja: “Ja bora ti. Ama Arap. Njega baca na pleća široka. od Boga mu bilo! 405. Tomica hajduče. Da okumi d’jete Bobovčevo. A. A da vidiš Tomice hajduka! Sve cvijeli po gori zelenoj A ne smije u selo Doljane. Marijane! 400. Pa ga vrati u selo Doljane. 415. Kad Mijata puška udarila. Pokloniše glavu Mijatovu. Bježi s njime momak uz planinu. Pa otišli u selo Doljane. Jednoć reče: Jezus i Marija! Drugoč reče: Pomozi mi Bože! Treće reče: Drž’ me. 425. Jedno jutro Toma uranio Pa cvijeli pod omarom vitom. Kad su bili u šeher Saraj’vo. A sve krije suze od družine. Kad imadoh dva najbolja druga. Mijata i s njim Marijana. Mar’jan pade a Arap dopade Mijatovu odsiječe glavu. Znadijaše stazu naprečicu A uzjaha debela jagaza I dostiže Malog Marijana Pa se za njim buzdovanom baci I u zlo ga misto pogodio. Što cvijeliš. Pa ga uze Mali Marijane.

Ubiše ga iz ruku kamenjem. Tebe pašo. 445. ostaviti neću.435. Da mi hoćeš viru založiti. A Marjan mu riječ progovara: ‘Gospodine. Dadoše ih paši Sehidiji. 465. Cvili junak kao guja ljuta. Pa ih nejma. Onda Toma društvu govorio: “Ja. Pita paša Malog Marijana: ‘Otkud tebi takvo odijelo?’ 450. A veli mu Mali Marijane: I sam znadeš. Otkud meni ovo odijelo: S takih sadro a na se nadero. Tvoju bih ti glavu poklonio!’ 460. 225 . iz gore hajduče.” Njemu paša opet besidio: 455. 440. bolan. ne ćeš ostaviti. Bezerdžane i trgovce mlade. vilo posestrimo! Ne možeš mi kakav haber kazat?” A veli mu vila Prigorkinja: “Ja. Al’ ne mogu. Ja sam vila u planini bila U Igmanu niže Sarajeva. dragi pobratime! Rada bih ti dobar haber kazat. milom Bogu fala. Tomica. veće kakono je. Kad je Toma vilu razumio. Da me. Vidjela sam svojijem očima: Mijatovu glavu pronesoše. Marijane. Dovedoše u šeher Saraj’vo. Dovijeka ja svoga.” 470. draga braćo moja!. Marijana živa provedoše. paša Sehidija. A evo ti tvrdu viru dajem. Dovijeka ja moga. Bog ubio mlade Sarajlije. ja tvoga.’ I pušća ga paša Sehidija. Pokloni mi moju rusu glavu. ja tvoga. Hajdemo mi u selo Doljane. družino.

485. Sve im kaže ljuba Bobovčeva 480. Dobavi nam Mijatovo društvo!” Zove paša Klišanin Arapa I pobru mu Bobovca Iliju: 495. Veće mu se ne zna ni za društvo. Što je bilo. 510. 505. vatru živu. A sve gleda Tomica hajduče. društva Mijatova?” A govore babe ostarile: “Kako nam je Mijat poginuo. Al’ se Arap hasi učinio U Saraj’vu hladno pije vino Po Varoši i po Latinluku. Dan po danak na Ljubišu b’jelu. Pa odoše u Vran u planinu. babe. Bezerđane i trgovce mlade Gdje odoše paši Sehidiji: “Gospodaru. Osto ti je Tomica hajduče S Mijatovih druga četrdeset. Vino piju a pripiču janjce.” Pa odoše u selo Doljane Bijelomu dvoru Bobovčevu. 226 . Zaludu si zmaja pogubio. “Brže da ste Mijatovo društvo Pa se oni na noge skočili I uzeše šezdeset delija I pođoše u Vran u planinu. Sve on gleda iz Vrana planine. Al’ da vidiš mlade Sarajlije.475. Kad se tamna ufatila noćca On ugleda oganj. Desile se babe na stanovam Pa pitaju bake na stanovma: “Jeda. paša Sehidija. 500. Ostala je guja u kamenu. 490. Jadne babe masnu prevrtušu. što 1’ se dogodilo.” Tu se oni rahat učiniše I golemu vatru naložiše. Gdino gori oganj na Ljubuši. Da mi naše kume upitamo.

a janjce pripiču. Al’ kod vatre Klišanin Arape I kod njega Bobovac Ilija. Obadva ih na ražnje nadiše. I siđoše na ravnu Ljubušu Al’ se oganj vatra potrnula A pospale mlade pašalije. 227 . Mi nijesmo ništa zadobili. A oko njih mlade pašalije. jali su trgovci! Vi sjedite pred pećinom st’jenom A ja. braćo. Sve družini po istini kaže: “Već hajdemo.” Uze dugu po srijedi pušku. Da ja vidim ko j’ kod vatre žive. A Arapu ruke savezaše I điđi Bobovcu Iliji. 545. Četrdeset. na Ljubušu. draga braćo moja: Kako nam je Mijat poginuo. Vino piju. vatri živoj. braćo. Primače se ognju. Napadoše gorske haramije. Pred pećinu do družine dođe. Hajduk brže na Ljubušu siđe. Jal’ su svati. Golem gori oganj na Ljubuši. Isikoše šezdeset delija. Da b’ ubio Klišanin Arapa. Pa goleme ražnje donesoše. 540. odoh na Ljubušu. Položio po studenoj stini. 520. jedan za drugijem. Na Arapu nišan sastavio: Pa se misli Tomica hajduče: 535. 550. Pa družini svojoj govorio: “Hej družino. Biše Toma pušku položio. Već on diže pušku sa stijene Pa se vrati hajduk uz planinu.515. Uteče mi Bobovac Ilija. 530. Osvetiti Mijat harambašu I našega Malog Marijana!” Skočiše se na noge lagane. 525.

br. Baška Voda – Mostar – Zagreb 2001. Od Arapa odrezuju meso Te pitaju Bobovac Iliju. (priredio Davor Dukić) SHK. Na živu ih ognju ispekoše Pa odoše u selo Doljane. 200. 77. str. Jukić i Lj. LVIII. Dukić na 406. MH. str. Oganj živu vatru potakoše. 228 . br. u: Usmena književnost kao umjetnost riječi. 50.555. Zagreb 2004. Zagreb 1975. te da je varijanta te pjesme objavljena u HNP VIII. piše da je pjesma navedena prema I. Ta je motiv i danas prisutan u povijesnim predajama o pogibiji harambaše Mijata Tomića. knj.215.391. str. O tomu vidi: Marko Dragić.Usmene epske pjesme I. str. Bobovčeve dvore zapališe. 377. Kako su ti onda izgorili.. Hercegovac (fra Grgo Martić ) 1858. Od Kozigrada do Zvonigrada. F. O posebnom metku “koji jedini može ubiti junaka” pjeva i pjesma br. 565.-91. Obadva ih žive ispekoše. Od Ilije meso odrezuju Te ga daju Klišanin Arapu. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću.21 21 Anđelko Mijatović. Sinj – Duvno 1985. Pa ih ognju živom primakoše. 2 u Hörmannovoj zbirci kao i u članku Maje Bošković Stulli Postojanost epskog modela u dvije pjesme iz dubrovačke okolice. Ni danas se nisu načinili! I tako ti Miju osvetili I svojega Malog Marijana.. 42. 560.

Ona siče pancir po junacim. daj nam skupi četu u kotaru. Da idemo u tursku krajinu. Ama brate Duvnu u ravnine. Ako zdravo bilom Livnu sajdem. 5. Do njeg sidi Tintor barjaktare. I još ćemo porobiti Livno 15. Sve do kule Jusuf Begovića. Onda Stojan besidio riči: “Moj Tintore. Hoću tebe čirak učiniti! Svoju ću ti ćordu pokloniti. Kad je Janko četu opazio. Kupi junak četu po Kotaru. I livanjsko polje do Grahova. A ufatim Bajagić Aliju 20. A do njega trideset serdara. sve moje uzdanje. A do kule Stojan Jankovića. Po Kotaru i oko Kotara: Jednu četu pet stotin drugova. Ravno ćemo porobiti Duvno. I kopile Bojčić Delaliju. 30. Dok obučem svijetlo odilo!” 229 . 35. Koja jeste u Mlecim kovana 25. pa srića donese.” Kad to čuje Tintor barjaktare. Dovede ih do oblice kule. Ona valja trista mađarija.PISMA O SMRTI STOJANA JANKOVIĆA Vino pije Stojan Jankoviću u Kotarim u pjanoj mehani. I junaka pod svitlim oružjem. Ako Bog da. pa ufatim setru Atlagića. Pod pancirom šipke od čelika. vrstan barjaktare. On sakupi pet stotin junaka. 10. On dozivlje Pavla barjaktara: “Opremi mi mog dobrog putalja. Trim kovačim za pun misec dana. Barjaktare.

A za njime četa plemenita. Na njeg meće puške s kuburama. Zauzda ga rešmalijom uzdom. Sva se sjaje kako ledenica. Po kolinim pucaju putalja. Istire ga pamukli-čaršafom. Ran ujutro Janko podranio. I nevista skoro dovedenih. Svu je četu otle podignuo. 75. Sve do kule Jusuf Begovića. ljuto oružanu Zdravo sađe Duvnu u ravnine. Priđe Janko vodu na Kosincu. Zdrav u Buško blato dohodio. Svojom četo nočcu prinoćio 65. Na njega je ćebe nabacio. 230 . Sađe junak do konja putalja Hladnom vodom i raki-safunom. Robi. mladih divojaka. Poje vodom sve konje hatove. 60. Eto Janka niz bojali kulu Pripaso je okovanu ćordu. pali sela i varoše 70. Svu spremljenu. Svu je svoju četu privodio. Čudno jesu plina zadobili. Priteže mu četiri kolana. Tu je četa noćcu prenoćila Svi u jutro rano podraniše. Zdravo dođe do vode Kosinca. A na sedlo zlatnu abaiju. A još više roblja zarobili: Udovica. Bratac Jankov povede putalja. 50.A da vidiš Pavla barjaktara! 40. Sve su iz nje kite udarile. A za njime Tintor barjaktare. Janko dobra uzjaši putalja. 55. Po ćebetu sedlo sedefliju. Izvodi ga na mermer avliju. 45. krstaš barjak nosi u desnici. Tude Janka noćca ufatila.

Jankov bratac opazio biše. Tu se turčin prigodio biše. Vilu moju. Sad si meni odlomio krila. Otišće se krvca niz putalja. brate. On poteže mača zelenoga. Na perčin mu naslonila glavu. brate poplašio biše. Posiko sam strahovitu guju. Sve se sliva konju niz kopite. 90. Pa se junak poplašio biše. grdna rano moja! 110. Prigoda se prigodila tude. Guja grli plemića putalja. Zaskače se na dobra putalja. 100. Pa s’ uvlači u grivu putalju. 80. Ma da vidiš čuda velikoga. Na perčin mu naslonila glavu. Bratu Janku imenom kaziva: “Ne znaš brate. Pa posiče strahovitu guju. Povrati ga i metnu mu zobi. 231 . Danas ću ti junak poginuti. Zagrli ga oko svega vrata. brate. Saliva se konju niz kopite Studene ga vode napojio. 85. To si meni pogubio. Izvuče se iz tvojih kubura. On se plesnu rukom po kolinu: “Ajme.” Di je srića. Ja se. Kaca krvca niz dobra putalja. Pa s’ uvuče u grivu putalju. koja mi je u pomoći bila. tu je i nesrića. 105. čuda velikoga.Da mu dade studene vodice. 95. 115. Svu mi uze sriću i junaštvo. Da će guja ujesti putalja. Di s’ izvlači zmija iz kubura. moju posestrinu. Jal’ od puške jal’ od sablje britke.” Kad je Janko razumio riči. Pa posiko guju strahovitu.

Dok se Janko napio vodice. Do svoje ga čete dogonio. Di junaku melem ne tribuje. Pa dozivlje barjaktara svoga: “Moj Tintore. Tu odleti Tintor barjaktare. Biži turčin glavom bez obzira. kamenu Kotaru. 155. Zadij. Onde Janko vode zaiskao. Moje svitlo obuci odilo. Svoju četu natrag povratio. Njegova ga puška pogodila. Ne daj glasa društvu ni četici. Nosi dugu pušku o ramenu. brate. Di je srića tu je i nesrića. Ne daj nikom na juriš otići. Dok se mrkla ne ufati noćca. Biži. A pripinje Jankovića krilo. 232 . Od’ uzjaši mog junaka putalja. Pogodi ga u prsa junačka. Dino Janku melem ne trebuje. 120. Potira ga Stojan Jankoviću. Od puške sam ranu prifatio. 145. 150. Da sam junak dopanuo rana. Donese mu vode u maštrafi. 140. Svrćaj četu do mrkloga mraka. Svitlu mu je pripasao ćordu. Ak’ doznadu krajišnici turci. Svrće svoju do akšama vojsku. Sašlo ture kupit desetinu. 130. A obuče njegovo odilo.” A da vidiš Tintor barjaktara! Di uzjaha Jankova putalja.Baš iz Prusca Nadžaković Mujo. brate. vrstan barjaktare. Svi hoćete izginuti listom. moje sjajno krilo. 135. Priko sebe od stra’ izbacio. Pa uzjaši mog dobrog putalja. Zdravo dojde do vode Žbanice. 125. Janko konja obrnu putalja.

g.. Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine. Hrvatska tiskara d. 170. g. kadno se činilo. U epohi SFRJ represivnim mjerama sprječavalo se nacionalno i vjersko dostojanstvo. 180. Zdravo došli Jankovića kuli. i saveo četu u Kotare. A kako je poginuo Janko. Da ne biše Tintor barjaktara. 175. skupio fra Marijan Šunjić. Odnese mu tilo u Kotare. veljače 1938. Umre Janko. u Mirčetu kod Glamoča. Udovice po pjanim mehanam. A u crkvi svetoga Stipana. 165.22 U razdoblju između dva Svjetska rata stagnira usmena epska poezija. a razvija se pučka usmena poezija.Namah svijet junak prominio. Ostalo bi Jankovića krilo. 22 233 . 160. izdao Zbor franjevačkih bosanskih bogoslova “JUKIĆ”. Iz tog perioda zabilježena je 2004. a u onima koje su se izvodile prevladavaju mitski elementi i Josip Broz Tito. Mnogo plina zarobio biše I doveo roblje i robinje. Sarajevo 1925. str. d.-73. u Stepenu kod Tomislavgrada epska pučka pjesma koja opisuje pogibiju Ivana Dodiga i Ante Bagarića 23. Epske pjesme se sve manje pjevaju. Svatovi su izgorjeli u požaru 10. U čitlučkom kraju kazivači kazuju pučku epsku pjesmu o pogibiji svatova Ivana Rozića. II. Kod turčina Nadžaković Muje. Onda bilo. 69. Zdravo došo Tintor barjaktare. godine. A divojke po mladim junacim. izdanje. A da vidiš Tintor barjaktara! Sve ti plino po družini dili. Kad serdari čaše ispijaju. Tu ukopa pokojnoga Janka. pokojna mu duša! Nestalo mu sile i junaštva. travnja 1945. Neka služe i dodaju vino. Tu se piva i govore ljudi.

O tome više: Maja Bošković – Stulli. 1937. 2003. Karakteriziraju ih dugi stih (dvanaesterac – šesnaesterac) i tugaljiv ton. Franz Miklošič objavivši Popevku od Svilojevića.-65.) i Maja Bošković Stulli (Osijek. – Zagreb. tražiti pomoć. Burna je povijest Hrvata uzrokom što je najstariji zapis bugaršćice nastao u Molissama u Italiji kod Hrvata koji su onde našli utočište bježeći od Osmanlija iz Bosne i Hercegovine. Najviše je bugaršćica koje pripadaju epskoj poeziji. Znanstveni interes za bugaršćice potaknuo je 1851. 1922. Od bugarštice do svakidašnjice. str.). jadikovati. Mnogo je riječi napisano o podrijetlu naziva bugaršćica. tražiti milost i sl. doprinos izučavanju bugaršćica dali su još Valtazar Bogišić. Prve je tri bugaršćice zapisao i u svom Ribanju i ribarskom prigovaranju (1586. 5. a od zaslužnijih za to valja istaknuti guslara Željka Šimića iz Gruda. ponajviše u priobalnim krajevima. Te su pjesme specificum Croaticum. Zagreb 2005. U ovom vremenu cvjeta pučka usmena epika. Armin Pavić i dr. U XIX. Zapisivane su kod Hrvata. žaliti se. Stojan Novaković. g. Bugaršćice (bugarštice) u povijesti književnosti su se nazivale i pjesmama dugog stiha. Neke su bugaršćice lirske pjesme a neke se mogu promatrati kao lirsko-epske pjesme. dolazi do velikoga interesa za tradicijsku kulturu. BUGARŠĆICE Bugaršćice su starinske pjesme. st. st. U narodnoj je uporabi u Rami i drugdje glagol bugariti a znači kroz plač govoriti. bugaršćicama se bavio i Miroslav Pantić. st.Buđenjem nacionalne svijesti devedesetih godina XX.) objavio Hvaranin Petar Hektorović.23 Najveći znanstveni doprinos u proučavanju bugaršćica dali su Josip Kekez (Katuni iznad Omiša. U drugoj polovici XX. 23 234 . Konzor.

) MAJKA MARGARITA Bugaršćica Majka Margarita pjeva o majci Margariti kojoj su sin Ivan i brat Petar otišli u borbu protiv Osmanlija. Sljedeće su godine (1501. g. Majku Josip Kekez. Erdelj. sidi malo niže da s tobome progovoru. Obranio je 1456. te godine umro. (četvrtkom) u mjestu Gioia del Colle nedaleko od Barija. Hunyad.71. III. – Zemun. pjeva o Janku Sibinjaninu (Janošu Hunyadiu. Organizator. nego Janko vojvoda govoraše iz tamnice: . str.-1503. 69.26 Poginuli su.TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA Bugaršćica. Plešući su je pjevali prognani Hrvati iz Bosne i Hercegovine u čast kraljice Izabele del Bolzo. Otac je ugarskoga kralja Matije Korvina. 1497. g.-1669. Bogom te brata zimaju. prodro je na Kosovo. I ako mi Bog pomože i slavni dispot pusti iz smederevske tamnice. šibensko i zadarsko područje. Italija. najčešće naslovljena Tamnovanje vojevode Sibinjanin Janka. VIII. godine osvojili Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira. Oslobođen je uz veliku otkupninu. Izmijenjeno izdanje. orle. godine Turci (Osmanlije) su opustošili splitsko. 26 U Mletačko-turskom ratu od 1499. Premda se ne spominje da su Margaritini sin i brat otišli u rat protiv osmanske vojske slijedom tih povijesnih događaja kao i stih ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli upućuju na to da su otišli boriti se protiv osmanske vojske. 1456. O njemu pjeva najstarija bugaršćica zapisana 1. Godine 1448. Zagreb 2000. ali je izdajom raškoga despota Đurđa Brankovića usužnjen.) jednom od najistaknutijih i najuspješnijih boraca protiv Osmanlija. Pjesmu je zapisao Ruggero de Pazienza 1. Nitkore ne ćaše s njime govoriti. VI. kod Hrvata u Molissama u Italiji.) osvojili trogirsko i šibensko područje. Bugaršćice. Kandijski rat (1645.) 24 235 . str.Molim ti se. ja te ću napitati črvene krvce turečke.24 Ora` vija` se nad gradom Smederevom. 69. beloga tela viteškoga. lipnja 1497. Omiljen je kod Hrvata i Srba koji i danas o njemu pripovijedaju. pođi do smederevske gospode da s` mole slavnomu despotu da m` otpusti iz tamnice smederevske. 1497. 25 Isto. a 1500. godine Beograd i 11. 1387.25 (Mollisse.

Skladatelj Krsto Odak (Siverić kraj Drniša. Biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila. Turci 1646. 82. cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica. Majka Margarita nadahnula je grandioznog slikara i kipara Ivana Meštrovića koji ju je naslikao u svojoj Povijesti Hrvata. 1548. 236 . g. MAJKA MARGARITA Cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica. žene – majke. ona mala ptica. Venecija 1647. 1876. Njezina sudbina reprezentira četrnaeststoljetne sudbine neizbrojivih znanih i neznanih Hrvatica. 4. 1628. Mandušić. Turska vojska se iskrcala na otok ali je mletačka vojska blokirala Dardanel i tako spriječila opskrbu te je Kandija kapitulirala 6. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu. Miljanići. U pjesmi Plač Margarite mletački pjesnik Zuan Polo Lionpardi (1541. Klisa. ožujka 1888. 20. Na stranu Mlečana prelaze Poljica i niz hercegovačkih plemena. ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu. Poljica. a biše ju zaskočio sjajni misec na istoku. – Zagreb. ona mala ptica. studenoga 1965). ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju. – Zadar. zauzimaju Novigrad i napadaju područje od Zadra do Šibenika. Solina i šibensko-zadarskog zaleđa. žene – sestre. Izmijenjeno izdanje. Vladimir Nazor (Postire na Braču. Milković i Janković. g.27 Bugaršćicu Majku Margaritu zapisao je Juraj Baraković (Plemići kraj Zadra. Obrovac i Skradin a turski napad na Šibenik propada. Zagreb 2000. skladao je (1952/53) radijsku operu Majka Margarita. str. g. Bugaršćice. onu malu pticu.Margaritu tješila je vila.) i ukomponirao u svoju Vilu Slovinku. Organizator.) objavio i svoju bugaršćicu Majka Margarita. započet je turskim napadom na mletački otok Kandiju (Kretu). ona mala ptica. ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu.) pjeva o majci Margariti. rujna 1669. cvijetu slavenske zemlje. poduzima napad na Turke i zauzima Zemunik. 27 Josip Kekez. Ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju. Novigrad. iz močvare i nad usjevima (1931.) u svojim je Pjesmama u šikari. III. Majka Margarita je simbol hrvatske žene – supruge. 1949. Vranu. – Zagreb. biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sorić. U tursko – mletačkom Kandijskom ratu Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja.

majci Margariti. majko Margarito? Ča mi tako cviluješ. dvi su meni ljute rane na mojemu željnom srcu. bila vilo. side to mi stara majka biloj vili besiditi: “Ostaf me se. ali ono ne biše drobna ptica lastovica. ona bila vila. planinkinjo vilo! Obe su mi. planinkinjo vilo! Dvi su meni ljute rane na mojemu željnom srcu. majka Margarita. stara majko Ivanova. posestrino vilo! I ovo ih ne mogu. 237 . jadovi.onu malu pticu. ali ono ne biše drobna ptica lastovica. neg mi ono biše stara majka Ivanova. i ovo ih ne mogu. bila vilo. jadovi. Na nju mi je našetala bila vila planinkinja. Na nju mi je našetala bila vila planinkinja. stara majko Ivanova. ona mala ptica. a biše ju zaskočio sjajni misec na istoku. neg mi ono biše stara majka Ivanova. planinkinjo vilo! Ostaf me se. jadna majka. Koja ti je nevolja grozne suze prolivati? majko Margarito? Koja ti je nevolja grozne suze prolivati?' side to mi stara majka biloj vili besiditi. obe su mi. ter mi side bila vila staroj majci besiditi. ljute rane otrovane. jadi te se ostavili. ljute rane otrovane. majka Margarita! Ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka. ter mi side bila vila staroj majci besiditi: “Ča mi tako cviluješ. nikakore priboliti. jadi te se ostavili. priboliti. a ove su ljute rane na mojemu željnom srcu. majka Margarita. ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka.

svitloj zori otpravila. jadni majci. ptice zlokobnice. posestrino vilo! I kad sam ih jadna bila do viteštva dohranila. sila sam ga. a bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana. ona črna ptica. A Ivana hranila.posestrino vilo! A ove su ljute rane na mojemu željnom srcu. 238 . jadna majka. od srdašca. majci Margariti: Neg su mi se zli bilizi. A bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana. jadna majka. virom mojom obituju. majka Margarita. gdi se gavran vijaše nad merli od Zadra grada. a ja ti se. jedno malo dite. od srdašca. posestrino vilo! Ja t’ sam majka imila mlada Petra bratca moga a Ivana hranila. posestrino vilo! Po njih mi je svitla zora od istoka poručila. ukazali. sila sam ga. ja t’ sam majka imila mlada Petra bratca moga. da li evo ne znadem za njih smrti ni života. da ti hoću trudna pera sva suzami prehladiti. te bilige do istine. te bilige do istine. virom mojom obituju. jadni majci. ukazali. neg su mi se zli bilizi. i kad sam ih jadna bila do viteštva dohranila. po njih mi je svitla zora od istoka poručila. svitloj zori otpravila. onoj črnoj ptici. a ja ti se. jadna majka. vilo posestrino! Da li evo ne znadem za njih smrti ni života. Obih sam ih. moj črni gavranče. jadna majka. obih sam ih. gavranče. jadna majka. mila sinka. Kaži meni. gdi se gavran vijaše nad merli od Zadra grada. kumiti i bratimiti: “Kaži meni. kumiti i bratimiti. gavrane. jadna majka. onu kobnu pticu. mila sinka.

side to mi stara majka biloj vili besiditi: “Ako su mi. za to mlado dite!” A za sinka Ivana živim ognjem izgoriti. sila mi je bila vila staroj majci besiditi: “Nisu ti jih. lasno ću ih. radi boga uprašati. ostavi grozne suze prolijući. jadna majka. lasno ću ih. nego to mi odleti u planinu črnu goru. ostavi grozne suze prolijući. da li ne hti na mene huda ptica ni gledati. bila vilo. posestrino vilo. posestrino vilo. majku. turske uze dostignuli. mene. da li ne hti na mene huda ptica ni gledati. sila mi je bila vila staroj majci besiditi. majku. stara majko. iz tamnice iskupiti: za bratca ću mojega dati moju rusu glavu. za bratca ću mojega dati moju rusu glavu. majci Margariti. stara majko. side to mi bila vila staroj majci besiditi. turske uze dopadnule. nego to mi odleti u planinu črnu goru. ona huda ptica. posestrino vilo. kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila?” Side to mi stara majka biloj vili besiditi. turske uze dostignuli. 239 . majka Margarita. bila vilo. majko Margarito. side to mi bila vila staroj majci besiditi: “Ovo ću te. jadna majka. majku Margaritu!” Mene.ptice zlokobnice. ona huda ptica. a za sinka Ivana živim ognjem izgoriti. iz tamnice iskupiti. planinkinja vila. ako su mi. Da ti hoću trudna pera sva suzami prehladiti. ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila? majko Margarito.

240 . na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja. Očicami sagledali a srdašci saljubili. Jer kada mi on dojde u Primorje valovito. sestre svoje. mladi i gizdavi. stara majko. da se nigdar od tebe. ondi mi se oni bihu očicami sagledali. očima sagledali a srdašci saljubili. ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive. majko Margarito. ne spomene. ono mlado dite. a kada si od sebe sinka svoga otpravila.starice nebogo! Nisu ti jih. biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila. ona venac vijaše od primoga vilovita. da se nigdar od tebe. starice nebogo. mlada Primorkinja. onda se je u tebi srdašce okamenilo. turske uze dopadnule. povidati: bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica. Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja. bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica. ono mlado dite. a kada si od sebe sinka svoga otpravila. na to mlado dite. jer kada mi on dojde u Primorje valovito. sestre svoje. ona venac vijaše od primoga vilovita. mladi i gizdavi. ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive. majko Margarito. starice nebogo. onda se je u tebi srdašce okamenilo. ne spomene. ondi mi se oni bihu očicami sagledali. jadna majko. biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila. da li ću ti istinu. da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati. starice nebogo. povidati. da li ću ti istinu. jadna majko. ono mlado dite.

od suz' lišca ne osuše. majko Margarito! I da ti se nikadare. nit ćeš sinka dočekati. Zrinski je sa svojim šurjakom Krstom Frankopanom pogubljen 30. – Bečko Novo Mjesto. nit ćeš bratca dozvati.) nađena i bugaršćica Popivka od Svilojevića koja je vjerojatno zapisana u sjevernoj Hrvatskoj 1663. Svilojević je oslobođen. majko Margarito! Cvili. Bugaršćice. III. 28 241 . Zagreb 2000. od suz' lišca ne osuše. majko.starice nebogo! Da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati. i da ti se nikadare. 1671. Maja Bošković – Stulli je s pravom ustvrdila da su sudbine Svilojevića i Zrinskoga slične. (O tome će biti riječi u poglavlju Povijesne predaje. i žali i prolivaj grozne suze. str. 1621. Organizator. majko. i žali i prolivaj grozne suze. godine. godine. I Svilojević i Zrinski su bili usužnjeni. cvili. Izmijenjeno izdanje.) Kuće u Poljicima za vrijeme Turaka Vidi: Josip Kekez. 76-83. travnja 1671. starice nebogo!” Nit ćeš bratca dozvati. nit ćeš sinka dočekati!28 U rukopisnoj je ostavštini Petra Zrinskoga (Vrbovec.

Već je kazano da je Đuro Ferić Gvozdenica hrvatske usmene pjesme prevodio na latinski jezik.).) iz Herderova je Volksliedera preveo na francuski jezik Kačićevu pjesmu o Milošu Kobiliću i objavio u svom djelu La Guzla (1840.-1832.) uvrstio Goetheov prijevod Žalosne pjesamce o Asanagici kao i tri pjesme iz Kačićeva razgovora ugodnoga.-1882. 118. 19. povjesničar književnosti dr. priredio dr.-1938. Ivo Ćipiko (1863. 1826. Filozofski fakultet Zagreb.29 Sustavnije prevođenje hrvatskih kao i srpskih i bošnjačkih pjesama počinje s Albertom Fortisom i njegovim djelom Put po Dalmaciji (1774. Prosper Mérimée (1803. političar i povjesničar. braća Jakob i Wilhelm Grimm. VIII. Imao je svoje pristaše u Hrvatskoj među kojima su Matija Ban (1818.PREVOĐENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE Početkom XX. Zagreb 2003.) nadahnut junaštvom Stojana Jankovića napisao je svoje djelo La Chute Dr. Baladu o Hasanaginici najprije je na njemački jezik preveo Johann Wolfgang von Goethe (1749.). 1825. Đuro Šurmin. 30 29 242 . Školska knjiga.-1870. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). str. Medo Pucić (1821. Milan Strašek. njegova krilatica Srbi svi i svuda predvodila je velikosrpsku ideologiju po kojoj su Hrvati – Srbi katoličke vjere. ali se divi nježnim ženskim pjesmama. Andrija Kačić Miošić. Gerhard je objavio zbirku usmenih pjesama Hrvata. U Njemačkoj su nakon Goethea prevodili Johanes von Müller. G. i 1779. Sukladno tomu on je i hrvatske usmene pjesme podvodio pod srpske. Izdanje hrvatskih srednjoškolskih profesora. U filološkom pogledu Karadžićev je sljednik i Tomo Maretić (1854.). Zbornik Kačić.-1903. str.).30 (Vuk Stefanović Karadžić je bio kontroverzna osoba. Đuro Šurmin ustvrdio je da se svijet zanosi našom narodnom epikom.1923. Herder (1744. Već smo kazali da je J. Fortisov Put po Dalmaciji nakon Goetheova prijevoda preveden je na francuski jezik. Zagreb 1908. 31 Stipe Botica..).) (Gusle). Dao je golem doprinos reformi srpskoga jezika. a W.). Povijest književnosti hrvatske i srpske. st. II.).-1869. Po Goetheovom nagovoru Therese Albertine Luise von Jakob pod pseudonimom Talvj prevela je i objavila Vukove pjesme pod naslovom Volkslieder der Serben (I.-1803. Međutim.31 Francuski pjesnik. str. Srba i Bošnjaka. Alphonse de Lamartine (1790.) u svoj Volkslieder (1778. Od tada se naše usmene pjesme prevode najprije u Francuskoj a potom u mnogim drugim zemljama. Zagreb 1925.

-1837. 33 Bosansko – hercegovačka književna hrestomatija. Zavod za izdavanje udžbenika. Walter Scott (1771.) je prema Goetheovu prijevodu na engleski jezik preveo Asanaginicu. Narodna književnost.32 A. dr.) u Parizu je predavao o našim narodnim pjesmama. Vostokov i dr. izdao na hrvatskom (i srpskom) i engleskom jeziku zbirku naše usmene poezije. golem doprinos našoj usmenoj poeziji dali su Millman Parry i Albert Bates Lord koji je 1953. Tommaseo je hrvatske lirske pjesme prevodio na talijanski jezik.d’un Ange (Pad anđela). Ljubomir Zuković. Mnogi su Poljaci prevodili našu poeziju. U XX. B.-124. a poslije II. Đenana Butorović. prikupljao i izučavao usmene pjesme u Bosni i Hercegovini i u 70-tim godinama XX. Hatidža Krnjević. Mađari. Slovaci. g.33 Najveći dio podataka o prevođenju usmene poezije na strane jezike navodim prema: Tvrtko Čubelić. 9. str. U Padovi je 1949.-1855. Na engleski je jezik prevodio i John Bowring. 32 243 .. st. Lord je s prekidima. 123. Sarajevo 1972. str. objelodanjena zbirka naših narodnih pjesama koju je uredio Arturo Cronia. Poljak Adam Mickiewicz (1798. Naše su usmene pjesme prevodili i Česi. Nakon Puškina na ruski su jezik prevodili naše pjesme Berg. Povijest i historija usmene narodne književnosti. st. Zagreb 1990. dr. Rumunji.-1823. knjiga II. svjetskog rata objavili su zbirku naših narodnih pjesama. Šveđani i dr. Na ruski jezik prvi je prevodio Aleksandar Sergejevič Puškin (1799.). Puškin se divio junaštvu harambaše Stanka Sočivice iz Imotskoga.

11. Šoljan. 8. dr. Ljubomir Zuković. Kad je živio Mijat Tomić. Epske narodne pjesme. Zagreb 1943. retorika. priredio Ivan Mimica. 1861. Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija. Zagreb – Ljubljana 1987. Stipe. sv. Matica ilirska. 6. Marko. nakl. Hrvatske narodne pjesme. Filozofski fakultet Zagreb. 4. Jukić. Epske pjesme Bože Domnjaka Bojana. Dukić. Andrija Kačić Miošić. Zagreb 2005. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. 15. Zbornik Kačić. 14. Zagreb 1990. Maja.. Matica hrvatska i HKD Napredak. Hatidža Krnjević. Povijest i historija usmene narodne književnosti. 12. knjiga II. Grgec. Banović. knj. Grgec. Bosanski prijatelj. Znanje. III. Ivo. Stjepan.. F. Hrvatska državna tiskara. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Petar. sv. Frangeš. Split 2005. 7.. . Thema I. dr. Zagreb 4. Bošković-Stulli. Zagreb 1965.D. Čubelić. Povijest hrvatske književnosti. Školska knjiga. VI. Urednik I. Stipe. Marko. priredio Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Zagreb 1972. Zadar 2004. 5. Školska knjiga.IZVORI I LITERATURA 1. (Izbor). Split 1990. Davor. 10. 13. epika. Sarajevo 1972. Tvrtko Čubelić. Petar. Zagreb 1995. izdanje. MH. Konzor. Književna i povijesna zbilja. Književni krug Split. peto prošireno izdanje. Zavod za izdavanje udžbenika. 9. Tvrtko. Sultanova djeca (Predodžbe Turaka u hrvatskoj književnosti ranog novovjekovlja). Narodna književnost. Zagreb 1944. Od bugarštice do svakidašnjice. knjiga 3. 244 XXIX. Vl. Đenana Butorović. Napredak.. ZZNŽO JS. Botica. uredio Antun 2. Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva. Sarajevo 2006. Botica. 1. Hrvatska školska knjižica. Zagreb 2003. 16. 100 najvećih djela svjetske književnosti. Zagreb 1938. Dragić. Dragić. priredio dr.

. krajiške i uskočke pjesme). 21. 20. i II. knj. knjiga prva. knjiga deveta. Hrvatska književnost srednjega vijeka. I. knjiga prva. Stjepan Bosanac. Junačke pjesme. Anica Nazor i Marija Pantelić. Junačke pjesme. 26. priredio i uredio Petar Gudelj. Jelčić. priredio Marko Dragić. redakcija i komentari Vinko Žganec. Hrvatske narodne pjesme. Zagreb 1969. Naklada P. MH. Hrvatska odiseja. Odio prvi. Staro doba. knjiga druga. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Izdanje društva srednjoškolskih profesora.17. knjiga osma.. knj. priredio dr. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Izdanje “Društva hrvatskih srednjoškolskih profesora”. Zagreb 2004. Pavičić. Hrvatske narodne pjesme. Odio prvi. Hrvatske narodne pjesme. 1964. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. 19. sabrao Martin Meršić. smislio. Eric A. 27. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). retorika. AGM. priredio dr. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. (drugo znatno prošireno izdanje). Nikola Andrić. Razmišljanja o usmenosti i 18. 32. uredio dr. sv. Havelock. Milan Strašek. Povijest hrvatske književnosti. Zagreb 1996. Zagreb 1939. 1. epika. MH. Uredio dr. 25. Josip. 4. 30. Kekez. Ivan Broz i dr. sveska šesta (historijske. Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec. Nikola Andrić. Milan Strašek. Naklada Leksikon. 23. Matica hrvatska. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Odio prvi. Stjepan Bosanac. Muza uči pisati. Sarajevo 2006. Zagreb 1925. III. HKD Napredak. Zagreb 1897. Izabrane narodne pjesme. Zagreb 1930. I. MH. Bugaršćice. 31. Organizator. PSHK. 24. Hrvatski leksikon. David Bogdanović. Zagreb 2003. Jagić. Baška Voda 1999. priredio dr. hrvatske i srpske. Zagreb 1925. Hrvatske narodne pjesme. Zagreb 1940. Zagreb 1896. Zagreb 1996. Odio prvi. 29. uredili dr. 245 . Dubravko.. Vatroslav. P. MH. izdanje. 28. Zagreb 1867. 22. uredio dr. Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. sveska peta (Uskočke i hajdučke pjesme). pismenosti od antike do danas.

Zagreb 1964. knjiga 24. Mihovil. Zagreb 2000. Maretić. Kombol – Novak. Milas. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 30. Zora. Čitanka iz stranih književnosti 1. poboljšano izdanje. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. s francuskoga preveo Goran Rukavina. Zagreb 1996. 1. II. Mimica. PSHK. JAZU. Zagreb 1986. .. Zagreb 1996. 42. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. Mijatović. Zagreb 1996. Molinie. Školska knjiga. MH. 47. Nevenka. Narodne piesme bosanske i hercegovačke. Kombol. PSHK. 38. godine u Splitu. Anđelko. skupio Ivan Franjo Jukić Banjolučanin i Ljubomir Hercegovac (fra Grgo Martić). Usmena književnost. Školska knjiga. Sarajevo. 44. Zagreb 2002. priredio Olinko Delorko. IV. II. Vl. Zora. Split 1988. knjiga 25. 40.33. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. Književni krug Split. Hrvatski narodni junak (drugo prošireno izdanje). autor koncepcije Krešimir Nemec. Život i epski svijet Bože Domnjaka. Naša narodna epika. 49. Leksikon hrvatskih pisaca. Kekez. Narodne epske pjesme. Zagreb 1902. 37. listopada 1994. Zagreb 1964. Ivan. skupio fra Marijan Šunjić. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. Medini. Split 1996.. izdao o. Georges. MH. 1925. Filip Kunić Kupriješanin. Milorad. Logos. MH. autor koncepcije Krešimir Nemec. Anđelko. Globus. Hrvatska tiskara d. Tomo. Piesme junačke. Zagreb 2000. izdanje. Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine. 46.d. 50. Mjesto Julija Bajamontija u hrvatskoj usmenoj književnosti-Splitski polihistor Julije Bajamonti. Zagreb 1945. književnost. priredila Maja Bošković-Stulli. 246 45. Zagreb 1909. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Košutić – Brozović. 35. nakl. knj. Školska knjiga. Mijo. 41. Leksikon hrvatskih pisaca. 43. u: Škreb – Stamać Uvod u 34. 36. Školska knjiga. Školska knjiga.. Narodne epske pjesme. svezak pervi. Mimica. Mijatović. MH. I. Ivan. Sinj-Duvno 1985. Stilistika. Osiek 1858. Josip. Ceres. Split 1996. 39. 48.

zapisao Andro Murat. uredio prof. Zagreb 1961. Dunja. Vladić. Zagreb 1880. dio. u: Uvod u književnost (uredili Fran Petre i Zdenko Škreb). priredila Tanja Perić Polonijo. IV. Figure u našem narodnom pjesničtvu. Vratović. Zbornik radova Andrija Šimić izuzetna pojava među hajducima.1925. Naprijed. sastavio Krešimir Mlač./58. Zagreb 1993. Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) I. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Ivan. Golden marketing. priredio Davor Dukić.) I. herojske. uredili Mijo Milas i Ivan Mimica. Sarajevo 1931. 56. 57. Split 2005. Rijeka 1986. Narodne pjesme iz Luke na Šipanu. MH.) Pave Anđelića. knj. Milivoj. 52. Solar. Zagreb 2004. Slaming. Zagreb 1972. 60. Etnologija i etnomit. Logos-tours. Rihtman Auguštin. Zagreb. Vladimir i Zorić. priredio dr. 58. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. Liber. 62.51. Zima.. reprint MH ogranak “Rama” Prozor. Povijest svjetske književnosti (kratak pregled). MH. Ivan Renđeo. Marko. Sedam pristupa pjesmi. Epika i epske pjesme. Mate. Zagreb 1926. izdanje. Zagreb 1924. Globus. 64. s njihovom teorijom. Jeronim. 1991. SHK. JAZU. Izdanje profesorskog društva sekcije Zagreb. Povijest hrvatske književnosti. 55. Mladost. 61. izdanje. Zagreb 1986. 65. 247 . 66. MH. 1. Znanje. HKD Napredak. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću.. Usmene epske pjesme I. Ivan. Pregled hrvatske tradicionalne književnosti. Zagreb 2001. 59. Zagreb 1996. Junačke pjesme IV. Višić. Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu. 63. Književnost drevnog Bliskog istoka. i II. 1882. 54. Narodne pjesme o 1000-godišnjici kraljevstva hrvatskoga (925. 53. Zagreb 2003. Luka. Zagreb 1978. 67. Rukopisna zbirka (1957. Radetić. Branko Vodnik.

III. PRIČE (PRIPOVIJETKE) .

naziva ga se živom legendom. Na našim prostorima rijetko se koja riječ toliko suprotno tumačila kao riječ legenda. predaje. u talijanskoj. pripovijetka. (Kazavicom ili kazalicom nazivane su i epske pjesme. Novelle. onda se kaže da su to samo legende. Istovremeno se za mnoge velikane govorilo da su ušli u legendu i da su otišli u legendu. Legenda o faraonu Khufu (Keopsu). Trajne su antologijske vrijednosti staroegipatske usmene priče: Sinuheova priča. Schwank. Dva brata. Usmene su priče književnost. Ima ih istinitih i izmišljenih. U hrvatskom jeziku poznati su nazivi: priča. U portugalskom jeziku se zovu: fabula. Zagreb 1990. U starogrčkom mit. basna.-210. apologos (novela). Sumersko-babilonsko1 Tvrtko Čubelić. bugarskom jeziku nazivale povesti. SVJETSKE USMENE PRIČE Svaka je kultura na sebi svojstvene načine oblikovala bitne motive koji su postali (usmeno) književni. U minulim ideološko-tendecioznim sustavima pod tom riječju podrazumjevalo se nešto što je izmišljeno i što je lažno. lenda. češkom. pripovijest. Unamunovo putovanje u Fenikiju. bajka. njemačkom Märchen. legend. 249 . Sage. Povijest i historija usmene narodne književnosti. šale i legende.) Narod usmenu prozu naziva: priče. vjerovanja. to jest. Bajka o ukletom kraljeviću. Zanimljivo je da su se usmene priče u slovenskom. latinskom fabula. kazavica (kazalica). primjerice. primjerice. Istrebljenje ljudskoga roda. legende. caso itd.1 Usmene priče se. već o onom što bi se moglo tipski dogoditi. a književnosti nije da pripovijeda o onome što se dogodilo. Legende. str. 209. Legenda je latinska riječ i znači ono što valja čitati.NAZIVLJE Usmene priče obuhvaćaju: bajke. američkoj filologiji nazivaju legendama. anegdote. slovačkom. ono što treba čitati. Nipošto se ovim ne želi reći da su sve legende i druge vrste priča istinite. a kada se. novele. historia. izmišljeni junaci i izmišljene priče o njima itd. Raznovrsnost usmenih priča svjedoče i njihovi nazivi na raznim jezicima. engleskoj. Kada je netko u nečemu iznimno dobar i zaslužan. basne. govori o hajducima. engleskom story. kako su to već rekli veliki filološki autoriteti. beside.

pr.asirske predaje (mitovi) su: Lahar i Ašnan.-180. Školska knjiga. pr. po Kr. prije Krista). En-lil i Nin-lil. Za oblikovanje hrvatske usmene proze iznimno su važna djela: Fiore di virtu.2 Na značaj usmenih priča ukazivao je najstariji grčki povjesničar Herodot (V. Sermones discipuli Nevenka Košutić-Brozović. U Pančatantri se nalaze i motivi iz Mahabharate (IV. Čitanka iz stranih književnosti I. godine sadrži usmene priče i anegdote.) pripovijeda o mudroj i lijepoj Šahrazadi. 60. prije Krista). Snažan je utjecaj toga zbornika na svjetsku književnost. Krista umro oko 396. st. bajke i basne prožete didaktičkim stihovima. st. Tukidid (r. prije Krista).) Pančatantra je jedna od najvažnijih zbirka svjetske usmene književnosti a motivi iz nje nalaze se i u hrvatskim usmenim pričama. U njoj se priča o glupim sinovima kralja Amarašaktija koje mudrac Višnušarman pomoću priča uči umjetnosti vladanja. oko 460. Djelo Gesta Romanorum (Junačka djela Rimljana) nastalo oko 1300. prije Krista). po Kr. a njegov i Zenonov učenik Aristotel (384. str.-II. Usmenim pričama bavio se i Ciceron (I. 18 knjiga/ nastajanje toga djela lociraju u IV. Usmene priče. Zagreb 1996. st. spominje Platon (IV. Aurea legenda Jakoba Voragine. među ostalima. (U to doba i riječ historija znači priča). En-Ki i Nin-mah. pr. – IV. prije Krista). Pored Veda iznimne je vrijednosti indijska zbirka Pančatantra (III. Neki povjesničari književnosti završetak nastanka toga najopsežnijega djela u svjetskoj književnosti /215 000.) u svoj fantastično-satirički roman Metamorfoze ili Zlatni magarac inkorporirao je bajke i predaje među kojima je najpopularnija Priča o Amoru i Psihi. Kr. Grčki povjesničar i vojskovođa iz Atene. st. st. Stjecanje prijatelja.-XIV. Arapski zbornik priča Tisuću i jedna noć (IX. pr. Kr. prije Krista) istaknuo je da je poezija (podrazumijevajući pod tim nazivom književnost) istinitija i povjesnija od povijesti i da je treba ozbiljnije shvatiti od povijesti. st. Apulej (oko 125. Krista). u svom djelu Spis o ratu Peloponežana i Atenjana (8 knjiga) navodi velik broj usmenih priča koje je zabilježio kod zaraćenih strana.-61. st. Vrane i sove. Gubitak stečenoga i Nepromišljeno djelovanje. U zbirci su priče. st. st.-322. 2 250 . st. Sastavljena je od pet knjiga: Razdvajanje prijatelja. U tome je djelu više priča o Aleksandru Velikom Makedonskom (IV.

1815. MH. otoka Visa. Skradina. – Krško. Od velike je važnosti njegova Geografska karta Hrvatske (1688. između ostaloga. Raba. Paga. Palagruže.) i William Shakespeare (1564. Goethe spominje pripovijedanje svoje majke.) Mnogi su renesansni i barokni književnici veliku pozornost davali usmenoj prozi i stvarali svoja djela uzimajući građu iz usmene proze. st. Polazište braće Grimm je odnos između bajke (Märchen) i predaje (Sage). drugi i 1822. Šibenika. 251 . treći svezak). Jukić i objavio u Vrazovom Kolu.-1616. Hvara. I. Miguel Cervantes (1547.-1837. pričama. IX. U klasicizmu su mnogi pisci značajnu pozornost pridavali usmenim pričama.). primjerice. o usmenim pričama piše Jean la Fontaine (1621. a Aleksandar Sergejevič Puškin (1799. 3 Narodna šala.-1715. Oni su u tri sveska objavili Dječje bajke (1812. Njegove informacije o Morlacima utemeljene su i na usmenim pričama.-1664. Braća Jakob i Wilhelm Grimm započinju novo razdoblje u teoriji usmenih priča. Tomu je mnogo doprinio Johann Wolfgang von Goethe (1749. Fortis piše o običajima.) Alberta Fortisa (1741. Od velikoga je značaja Put po Dalmaciji (1774.-1803. (Dva stoljeća nakon Shakespearea zapisao ju je I. Splita. Brača.-1616. (O tim djelima bit će više riječi u daljnjem tekstu. pričama iz okolice: Zadra. Cetinskoga kraja.) postigao je velik uspjeh zbirkom priča koje je zabilježio ili sam izmislio. Shakespeare je dramu Mletački trgovac napisao na temelju priče Dram jezika koja je poznata i kod Hrvata u BiH. Francuz Charles Perrault (1628. Takvi su. vjerovanjima.-1703. Daniele Farlati (1690.Ivana Herolta te srednjovjekovne hagiografije i legende. Njegovi zapisi iz Hrvatske govore o narodnim vjerovanjima. prvi.) u djelu Illyricum sacrum (sv.). 1693. F. sv.) spominje svoju dadilju Arinu Rodonovu od koje je čuo bajke i pjesme.). bilježi legendu o sv. Nijemac iz Slovenije Johann Weichard Valvasor (Ljubljana.).VIII.) sudjelovao je u Austro-turskom ratu (1663.)3 U XVII.-1773. Venecija 1751-1819). U romantizmu se javlja interes i za narodno pripovijedanje. U romantizmu je općenito snažan interes za usmenu književnost. primorja. prvi. Zagreb 1923. Trogira.1695. Juri. uredio Josip Pasarić. Perraultov sunarodnjak Antoine Galland (1646.) kao i u vojnim pohodima Nikole Zrinskoga u Slavoniji. folklornom kazalištu.) skrenuo je veliku pozornost pripovijetkama iz zbirke Tisuću i jedna noć. 1641. Kvarnera. god.-1832.).

str. predaje i legende. 7 Richard Cavendish. To je djelo nastavio Johannes Hertel 1909. Sljedbenik Finske škole Amerikanac Stith Thompson je sa suradnicima sastavio katalog u kojemu su pripovijetke razvrstane po tematskom i motivskom indeksu. Beograd 1984. str. Ti su znanstvenici utvrđivali nastanak i migraciju bajki. Švicarac rumunjskoga podrijetla Andre Jolles 1929. Finske škole koju su utemeljili Kaarle Krohn i Antti Aarne. jedan od najbogatijih ljudi i jedan od najvećih motivatora Zig Ziglar u svojoj knjizi Pogled s vrha (2000. g. primjerice. Zagreb 1986. 4 252 . Ptica ga je pozobala. Stuttgart. a drugo je naraslo u prekrasnu biljku. Legende sveta. 6 Isto. st. u usmenu prozu uvodi se termin švank kojim su se označavale šaljive priče. petosveščanim prijevodom staroindijskih priča.-212.) knjigom Morfologija bajke. a najveća je što se u njemu ne vide osobitosti nacionalnih kultura. i kasnije. str. Zagreb 1990. Nakon braće Grimm najznačajniji doprinos u proučavanju usmene proze dao je Vladimir Jakovljevič Propp (1895. Tridesetih godina XX. godine u Jednostavne oblike pogrešno uvodi i manjkavo tumači bajke. 187. Jedno zrno se uplašilo i nije smjelo izniknuti. Tom su se problematikom najviše bavili Erich Strassner (Schwank. taj katalog ima manjkavosti.) i Max Lüthi. Ono plašljivo zrno ostalo je u zemlji. Njima se koriste najveći menadžeri i motivatori.Veliki znanstveni interes za usmene priče pobudio je Nijemac Theodor Benfey 1858. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. g. Tvrtko Čubelić. Povijest i historija usmene narodne književnosti.5 Međutim. 210. 1968. Tako. 9.) navodi basnu koja govori o dva zrna koja su se našla u zemlji i razgovaraju.6 Američki filolog Richard Cavendish u djelu Legende svijeta pod pojmom legende podrazumijeva usmene priče i ističe da legende izdržavaju probu vremena bolje nego prava povijest. Usmena književnost.7 (Slično je i u filologijama drugih naroda. 151. 5 Josip Kekez.4 U komparativnom pristupu proučavanja usmenih priča značajna je zemljopisno-povijesna metoda tzv. str.-1970.) Usmene priče često se koriste i u druge neknjiževne svrhe.

Za hrvatske usmene priče iznimno su važne bosanske fratarske knjige mada nemaju izvornih narodnih priča.) fra Matije Divkovića (Jelaške kod Olova. st.8 Divković je građu crpio iz legenda. 1567. U tomu djelu zapisana je legenda o propasti Sodome i Gomore. a namijenjena su narodu. Sramotan pad Bosanskoga kraljevstva krajem svibnja 1463.). a nalaze se u glagoljskim knjigama. – Firenca. Kreševu. jezera Kuti kod Neuma. Veliki 1611. godine sa studentima sam zapisao pedesetak legenda o propasti Gavanovih dvora. spominju kazivanja o vili morskoj.) dominikanca Serafina Razzia (Firenca. g. Usmene su priče temelj Besida (1616.). Zborniku koji je 1507. o lukavoj lisici koja se pretvara mrtvom kako bi pohvatala ptice. Prukljanskog jezera kod Šibenika. do 2005. među kojima je i inačica Posvetilišta Abramova Mavra Vetranovića. 1563. i početkom XV. Bio je franjevac u Sarajevu. Dubrovačke priče nalaze se u anonimnoj Kronici.HRVATSKE USMENE PRIČE Usmene su priče poslužile piscima i propovjednicima. hagiografija. Nauk karstjanski doživio je 10 izdanja. Školovao se u Italiji. 1508. Miloševa jezera ispod Krinja u Hrvacama kod Sinja. – Olovo.) objavio je sa zbirkom pripovijesti o čudima Presvijetle Djevice Marije (Sto čudesa aliti znamenja blažene i slavne Bogorodice.) u Dundu Maroju navodi izreku Šaptom Bosna poginu koja je do danas sačuvana u izričaju Bosna šaptom pade. 253 . Svoj prvi katekizam Nauk karstjanski (tzv. 1611. 1631. Marin Držić (Dubrovnik. Hutova blata u Trebimlji.) te Povijesti Dubrovnika (1595. ostavio je najdublji trag u hrvatskoj književnosti i povijesti. Usmene su priče parafrazirane i u Hektorovićevom Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. Crvenog i Plavog jezera kod Imotskoga. brevijarima i misalima. Od 1996. između ostaloga.). U Mađarskoj se pripovijeda da je tako nastalo Blatno jezero (Balaton). divice Marije) prevedenom iz popularne zbirke Ivana Herolta Sermones discipuli de tempore et de sanctis (1476. počeo sastavljati Nikša Ranjina. g.). – Mleci. te jezera kod Pleternice i Vinkovaca. Po tim legendama Gavanovi dvori su se nalazili na mjestu: Boračkoga jezera kod Konjica.) i Zoranićevim Planinama (1569. Olovu. Plitvičkih jezera. nastao je Cvet vsake mudrosti u kojem se. Krajem XIV. Njegova su djela vjerskodidaktičkoga karaktera. jezera u Rijeci Dubrovačkoj. usmenih 8 Matija Divković u franjevački je red stupio najvjerojatnije u Olovu.) osim katehetičkog dijela. Libru od mnozijeh razloga (1520. 1531. u drugom su dijelu knjige stare hrvatske vjerske pjesme i dramski tekstovi. U Malom katekizmu (1616.

Fakultetski priručnik. Vratar se vrati i sve ispriča starješini. st.) prijevodi su i kompilacije iz nekoliko latinskih autora 15. i 16. na vrućini. slovinskim. www. našim. godine: KAKO SU SLATKE PJESNI NEBESKE Bijaše jedan redovnik dobra i sveta života i moljaše Gospodina Boga da bi mu očitovao kojugod slast nebeske slave. Starješina pitaše redovnika tko je i povede ga drugim fratrima te ga pitaše tko je starješina bio kad je on izišao vani. Neki povjesničari književnosti ističu da ga je jedino nadmašio Andrija Kačić Miošić. Sva je djela objavio u Veneciji. Njegov je rad pridonio širenju štokavštine. kolika je radost i veselje i koliko uživanje biti u kraljevstvu nebeskome u kojem je devet kora anđeoskih.predaja i legenda koje je čuo od naroda kao i iz Heroltovih Sermones discipuli (Odgovori učenika) te iz Gesta Romanorum (Junačka djela Rimljana). Svoj jezik zvao je bosanskim.hr str. g. bos i gol. Split 2006. Divkovićeva Rajska ptica nalazi se u glagoljskom rukopisu popa Mihovila iz 1558. Djela je tiskao bosančicom (zapadnom inačicom ćirilice). Prvi je bosansko-hercegovački Hrvat koji je pisao narodnim jezikom. žedan. Redovnik je pod drvetom stajao i slušao pticu a kad ona odletje vrati se u samostan. zaustavi se na jednom drvu i nastavi pjevati. 254 . Bio je vrstan propovjednik i veoma popularan narodni pisac. Smatra se ocem bosanske književnosti (hrvatske književnosti u Bosni i Hercegovini). svet Gospodin Bog Sabaot! *** Divkovića Besjede svarhu evanđelja nedjeljnih priko svega godišta (1616. Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. Osnova njegovog jezika bio je štokavski ijekavski-ikavski narodni jezik. Redovnik ispriča. Od slatkosti pjevanja ptičice nije se ničeg sjećao. Ako je tolika ljepota i razgovor jednog anđela. Hrvatska književnost katoličke obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna književnost). naškim. Vidi: Marko Dragić. Kad je redovnik bio na molitvi pred njim zapjeva jedna ptičica i on je pokuša uhvatiti te ona pred njim pobježe u gaj koji bijaše blizu samostana.ffst. na hladnoći. blažena Gospa i svekoliko mnoštvo svetaca Božjih koji slave Gospodina dan i noć govoreći: Svet. Poče kucati i dođe vratar da mu otvori te ga poče pitati: odakle je. Kad dođe vidje da su stara vrata zazidana a nova sagrađena na drugom mjestu. tko je i što ište? Redovnik mu reče da je izišao iz tog samostana. 74-77. Stadoše se čuditi da je toliko živio gladan. svet. a tada fratri shvate da je on iz tog samostana izišao prije 340.

g. 1651. O značaju Okružnice koju je uputio zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac. Usmene su priče i u Pripovidanju nauka krstjanskoga u tri knjige (1750) fra Jeronima Filipovića (Rama. Među mnogobrojnim predajama u Lašvaninovu Ljetopisu je i demonološka predaja o kugi. 1609. Svietlost karstianska i naslagenye duovno (1679. oko 1600. 1700. 1717. 1783. – Zaostrog.? – Sinj.). Nagnanović je pisao o stradanjima bosanskih samostana. 1800. Ispovid krstjanska (1710. oko 1754. 1688. Fala od svetih (1708. – Split.: Prilike (1701.) u svom Ljetopisu bilježi više priča a među njima i spomenutu Porfirogenetovu o Hrvatima koji su. 1678.) također. st. st.) i Prvi oca našega Adama grijeh (1674.). – Ancona.) i Svetinjak (1766. leksikograf.) sadrži u sebi više usmenih priča preuzetih od Orbinija i iz naroda. iza Babinih gora. 1703. Fra Nikola Lašvanin (Dolac kod Travnika.) u svojim religiozno-moralnim djelima Zrcalo Marijansko (1662.). o mučenicima za vrijeme osmanske vlasti. 1765. – Jajce. 1624.) koristio je i usmene priče. – Šćit u Rami. govornik. glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split. pogibeljima svećenstva i njihova puka. došli u današnje krajeve predvođeni petoricom braće i dvjema sestrama.) (koji je građu crpio i iz Gesta Romanorum). U Narodnom je preporodu i romantizmu velik interes za sve vrste usmenih 255 . su važna za širenje usmenih priča. 1750. 1685. – Kraljeva Sutjeska. dragocjene su u XVIII.) Djela fra Filipa Lastrića (Oćevija. 1730. dakle. Pored navedenih bosanskih fratarskih knjiga iz XVII.).) te rukopisi vrsnog propovjednika Stjepana Margitića Markovca (Jajce. st.) fra Stipana Jajčanina. latinskim jezikom pisana Kratka povijest Bosne srebrne fra Bernardina Nagnanovića (Brotnjo-Čitluk u zadnjem kvartalu XVII. kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. Značajan doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti dao je liječnik. (Lašvanin je umro od kuge.).) Nediljnik dvostruk (1766.). – ? 1777. 1744. svećenik Juraj Habdelić (Staro Čiče u Turopolju. Fortisov Put po Dalmaciji.) Ivana Ančića (Lipa kod Duvna. kao i o Stanku Vrazu već je bilo riječi.) koji se bavio proučavanjem Morlaka i veoma je zaslužan što je svom prijatelju Albertu Fortisu pomagao pri sabiranju i zapisivanju hrvatske duhovne kulture. – Fojnica.Narodno je pripovijedanje i u bosanskim fratarskim knjigama: Cvit od kriposti iz 1647. Vrata nebeska i xivot viečni (1678. Pisac. – Zagreb. fra Pavla Posilovića (Glamoč. Dragocjen je. 1650.

a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti. 46.) uglavnom zapisivao i sabirao usmenu poeziju.9 Premda je don Mihovil Pavlinović (Podgora. vrijeme zapisa i kazivače). 1857. Kamilo Blagajić objavio je zbirku bošnjačkih priča. 2003. on u svom djelu Puti navodi i etiološku predaju o kultnom mjestu Petričevac u Banjoj Luci. Fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. g. PSHK. Tordinac je zabilježio i hrvatske narodne običaje.) do danas jedina prava zbirka usmenih priča bosansko-hercegovačkih Hrvata. 1888. Narodne pripovijetke. August Šenoa I priredio Šime Vučetić. njegova je zbirka (62 str.) ističe snagu i važnost narodnoga duha: “U puku stoji prava sila naroda. Dragocjeni su.) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljuje priče iz Bosne (Jukić je prepravljao priče. Zagreb 1964.) prvi se sustavnije bavi interferencijama hrvatske usmene i pisane književnosti. g. PSHK. Iako je Tordinac vršio manje jezične preinake. beatificirao Ivana Merza). 26. objavio sv. socijalnu i književno-kritičku dimenziju. Zora. 1818. 59. Maja Bošković-Stulli. Filolog Vatroslav Jagić (Varaždin. otac Ivan Pavao II. str. 1923. Mnogobrojni su se hrvatski književnici i u predrealizmu i realizmu nadahnjivali usmenim pričama. a taj korijen je puk. str. knj.) u svom paradigmatskom članku Naša književnost (1865. Zagreb 1963. a nije navodio mjesto.priča. pjesme i pripovijetke iz Pećuha. Bosanske narodne pripovijetke. 1858. 11.) objavio je 1883. Jukićevi zapisi poslovica i zagonetki. 1838.”10 Trajno su poticajna Šenoina načela po kojima književnost mora imati nacionalnu. August Šenoa (Zagreb. 1881. 1831. Predaju su mu kazali muslimani koji su iznimno štovali to sveto mjesto. Zbor redovničke omladine sakupio je i 1870. ni sve sile svijeta ne će narod krenuti s puta kojim udariti mora. 10 9 256 . on je od svega naroda najviše spojen sa zemljom. Svećenik Nikola Tordinac (Đakovo. (Na tome je mjestu Sv. Hrvatske narodne piesme i pripoviedke iz Bosne. 1. – Beč. Jagić je skrenuo pozornost na bosanske fratarske knjige. knj. – Beč. Priče su zapisane u Varaždinu i okolici. jer je puku silan korijen. 1887.) u svojoj Historiji naroda hrvatskoga i srpskoga (1867. Prvu je pravu zbirku narodnih usmenih priča objelodanio Matija Valjevac 1858. – Zagreb. 1838. Matica hrvatska. – Podgora. zaman svi vanjski pokušaji da navuku narod na svoje – on stoji tvrdo kao dub. – Đakovo. međutim. zaman su sve tuđe spletke.

Pored spomenutih navodimo i sljedeće: Dinko Šimunović. objavio je 1923. – Zagreb.. a u njoj je Hitrec. Vladimir Nazor. – Zagreb. Ante. Bosna Franciscana (Sarajevo). knj. Strohal je 1916. 1951. Mila Gojsalić.Filolog i književnik Rudolf Strohal (Lokve. Miljenko i Dobrila. Dobri pastir. Ivan Raos. Mehmedalija Mak Dizdar. Crna kraljica. Ivo Andrić.) objavio je tri zbirke usmenih Bunjevačkih pripovijedaka (Subotica. – Zagreb. sljedbenik “zdravog realizma” Franje Markovića (Križevci. U istom smislu važni su časopisi Matice Hrvatske u BiH: Motrišta (Mostar) i Hrvatska misao (Sarajevo). Splitu.) objavljuje u tri sveska kajkavske i čakavske priče (XIX. anegdote i viceve). Dubravko 257 . prva). a od 1906. Kalendar Sv. 1936. U 20.). na svijet izdao Cvet vsake mudrosti. g. ravnatelj Klasične gimnazije u Zagrebu. 1. godine objelodanio je Hrvatske legende. Gorski Kotar. Božo Lovrić. g. iznimnu su ulogu u očuvanju hrvatske tradicijske kulture imali časopisi Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) u kojem nalazimo i dokonice (šale. *** Goleme su vrijednosti terenski zapisi u seminarskim i diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu. Balint Vujkov (Subotica. Zvonimirova kletva. Hrvoje Hitrec 2007. Nikola Šop. Josip Pasarić (Pušća. Rijeci. 1914./XX. Hrvatske narodne šale (sv. 1860. Majka Božja Bistrička. O značaju Antuna Radića i Nikole Andrića već je bilo riječi. Gospa Sinjska. *** Cijela je plejada velikana pisane riječi koji su u svoja djela utkali usmene priče ili pak pisali o usmenoj književnosti.).) književni kritičar.) koje je započeo Nikola Andrić (Vukovar. Miroslav Krleža. Ramska kraljica. 1937. st. Milutin Cihlar Nehajev. Mostaru. Trenkova djeca i dr. st. 1942. napisao trideset sedam predaja i legenda među kojima su: Dolazak Hrvata. profesor u Zagrebu i Osijeku. – Zagreb.). 1845. Izdavač je te monografije Školska knjiga. Novak Simić. 1912. Crkva na kamenu (Mostar) i Naša ognjišta (Tomislavgrad).. Osijeku. nadahnut hrvatskim predajama i legendama. 1867. 1856. Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Glasnik zemaljskoga muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo). Narodno je blago i u katoličkoj periodici: Svjetlo riječi.

MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIČA Usmena proza obuhvaća vrste priča: bajke. Najveći doprinos u sakupljanju. Eshatološke predaje. – Zagreb. mistične. Basna. Milenko S. 1995. Usmena proza može se razvrstati prema motivima.) Josip Kekez (Katuni. (Relevantna djela za ovaj rad spomenutih autora kao i djela iz navedene periodike bit će navedena u bilješkama i literaturi). Marko Perojević. 1913. Legenda. Miroslav Džaja. 1937. Estela Banov Deppope. anegdote. Novela. Radmilu Fabijanić i Nadu Milošević Đorđević. zapisivanju i izučavanju hrvatskih usmenih priča imaju: Maja Bošković-Stulli. Huseina Đogu. Nikola Bilogrivić.Horvatić. 2. temama i oblicima. Jozo Vrkić. Ivan Mimica. Žanrovi usmenih priča: 1. Petar Gudelj i mnogi drugi. Usmene priče mogu se razvrstati i prema njihovom odnosu prema zbilji. Etiološke predaje. 4.). viceve i legende. Po toj klasifikaciji priče bi bile: zbiljske (realistične) i fikcijske (izmišljene. Najveći doprinos do sada u zapisivanju i izučavanju usmene proze Hrvata Bosne i Hercegovine dao je Vlajko Palavestra. Pričanja iz života. Ivan Aralica. Ljubo Lucić. Julijan Jelenić. Bajka. Franjo Šanjek i drugi. šale. Među mnogima povjesničarima i arheolozima u čijim djelima nalazimo usmenu prozu jesu: Tadija Smičiklas. Andrija Nikić. predaje. – Zagreb. 5. Hašim Šerić. Predaja: Povijesne predaje. Mitske predaje. 3. Tvrtko Ćubelić (Bihać. 2003. Stipe Botica. Vrijedi spomenuti i Irmu Čremošnik. Ignacije Gavran. Stjepan Džalto. Krunoslav Draganović. Ćiro Truhelka. Demonske predaje. Pavao Anđelić. Vjekoslav Klaić. Ferdo Šišić. novele. Filipović. fantastične). 258 . basne.

7. Ta je bila ohola i ona je njega htjela samo radi para. i sakrila se iza njekog drveta pa pobjegla kući. Valjda on mislio da će nadoknadit djetetu mater pa je to i uradio. Bili to čovik i žena i njihova mala curica. Dobro uvijek pobjeđuje zlo. zamrzila maćuha pastorku još više. ona je pastorku zamrzila još više. al eto. Puno su oni patili za njom. Tako je tome čoiku bilo žao njegove male. Tako je ležala neko vrime dok nije pripočinila. Uhvatila nju neka teška bolest i nije joj se mogla sakriti. pa radi toga. PASTORKA Prije je to bilo – tako sam ja čula – da je živila neka sretna porodica. ostali sami i nisu se nikako mogli utješiti. pa je zbog toga nije nikako voljela. Tjela se ta maćuha otarasit nje pa je tak dugo vremena ona mislila šta će napravit. Rekla joj je da će je odvest na njeko fino mjesto pa se pastorka obradovala. Ona je njemu pričala što joj se 259 . BAJKA Bajka je najdulja usmeno-prozna vrsta. pa se on onda priženio. Genus specificum bajke je fantastično ili čudesno. Kad su njia dvoje dobili svoje dite. Ona se sažali na njega pa se približi i pita ga da mu pomogne. al se prevario. al nije znala puta. Tak je ona odala po toj šumi i odjednoč ugleđe ona njeku kolibu pa potrči. Za to vrime postali su oni dobri drugovi. 1. Ivo i Marica. Otac i ta ći. Sitni oblici: Šala. Jednog je dana maćuha spremila pastorku i odvela je u šumu. Onda zastane na vrata pa je i primjetila da je djed gleda al ništa ne govori. Tjela se ona vratit kući. Va je bila ljepša od njene ćeri. Tak je ona njemu pomogla i živila u njegovoj kolibi par dana. Ona se još više uplašila pa tjela pobjeć. Čudesno u bajkama sudjeluje i rješava nerješivo. Uniđe unutra i ugleđe njekog starog djeda. Anegdota. mada je mala bila dobra. U šumi se nekako maćuha odvojila od ove. Kad su curice obadvi narasle i postale cure. Mislio on da će se ona brinit za njegovu curicu. Lipo su oni živili i bili radosni dok se jednog dana nije razboljela ta žena. bio on bogat. Ma. Vic. Ona je ageografična i ahistorična te se u njezinom izučavanju koristi monogenetski pristup.6. Pastorka se puno uplašila – mače znala je da ju je ona ostavila samu. Najpoznatije su bajke Pepeljuga. a on bio cili u čirovim.

pa kad je curica došla do kolibe. priredio Marko Dragić. Nije unutra bilo zlata. i nijesu nigdje ništa imali osim jednog djeteta. Unutra bilo sve samo zlato. Maćuhu je puno zanimo ti mali kofer. koji oće. a on njoj o svom teškom životu i kako je dobio te čireve. koji god izabere. ona se htjela vratit kući. Stari joj je rekao da sebi kao nagradu što ga je njegovala uzme jedan od kofera. 2005. i idući putem pomisli u sebi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. al se zbog zlata napravila dobra pa ga pitala da mu pomogne. U šumi ju je mater već čekala. pa iziđe nekuda van. Kad je djedu bilo bolje. Djed joj je reko da slobodno sebi uzme jedan od kofera. Na mjestu su i usmrtile jer su bile otrovne. pa je pitala odkud joj i šta ima u njemu. evo nam sad ide krsno ime. Onda joj je pastorka sve ispričala i rekla je da je to ko biva njeki dar jer je pomogla tome djedu. knj. On je imo puno ti njeki lipi kofera. odma su one to otvorile. koliko je on bio težak. ali ne zna ona šta je unutra. Ći i otac su nastavili lipo živit u zadovoljštini. Već sutra. Onda je maćuha uzela ti kofer pa ga otvorila.desilo. Jedva njekako ona je našla put i došla kući. Bile one baš zadovoljne jer su mislile da su se obogatile. dovede ona svoju ći na to mjesto u šumi. str.11 (Brčko) ZLATNA LAĐA Tako su bili čovjek i žena jako siromašni. jer je puno voljela oca i falio joj. kad ni ja ne znam kako? Potom čovjek zakalal. pa je rano ujitra krenila. Odma su iskočile iz kofera i ujele njia dvi. Čim su stigle u kuću. Tako se pozdravila sa tim starcem i krenila. ali iznenadile se one samo tak. HKD Napredak. rano jutrom. On joj se baš smučio. već dvi velike guje – ma goleme su one bile. 5. Tako je ta mala ušla u kolibu i vidila toga djeda. drama i mikrostrukture. 59-61. Svi su se iznenadili kad su je vidjeli. Tako je ona uzela onaj najveći i jedva š njim izišla na vrata. 11 260 . Jedva je ta izdržala i jenu noć tode. Kakoćemo ga proslaviti? A žena mu reče: – E moj čovječe. što ću ti ja. Jedamput reče čovjek ženi: – Ženo. Jedva su njia dvi donile ti kofer. ali joj je rekla da uzme što more veći kofer. a mi nemamo nigdje ništa. a ona je uzela najmanji pa je pošla kući. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Sarajevo. mater se odma vrati nazad. Onda je ona htjela poslat svoju ći da i ta dobije zlata od djeda. pa joj je došla pomoć nosit ti teret. MH.

kako je trebalo. a car mu dadeplatu. ja ne znam. A kad ga starac i po treći put upita. I tako ostane Dragan. a starac mu reče: Dat ćeš mi forint. – I on donese dijete i preda ga caru. što mu je trebalo. Samo šta išteš za njega? A šta ćeš mi dati? Dat ću ti forinti. da imam ikome dijete prodati. – njih su se dvoje još od prije zavoljeli. Kad je starac otišao. A carica reče: – Bome je to i moja volja. 261 . pa skupi goste i proslavi krsno ime onako. te starac otide. pa ga upita: Šta ti to nosiš stari? Evo nosim dijete. – Car reče: Hajde da mu damo ime Dragan. ja ću ga kupiti. pa će nam sve naše dobro ostati skupa. – reče starac. da sad imam ikome ono dijete prodati. što sam i ja dao. što je moja volja? Mi ćemo lijepo dati našu kćer zaDragana. a taj car nije imao muška djeteta. Pa šta išteš za njega? – pita car opet. – odgovori starac. nego samo jedno žensko. a starac još reče: Za taj ćeš forint sve kupiti i platiti što ti god treba. Čovjek otide. a on će ti vavijek udžepu biti. pa udari preko careva dvora. – A carica reče: Pa slobodno. reče car carici: – Znaš ti. On pristane. kako bi bilo najbolje. ja bi ga prodao. Starac odnese dijete. Kad je Dragan već bio narastao. Kad je starac nosio dijete ispod careva dvora.pa bih poslužio svoje krsno ime. Potom on njemu dade forint. reče car carici: Kako ćemo mi sad nadjesti ime onome našem sinu? E. dalje. pa kupi sve. – reče opet ovaj. neka bude. – odgovori on. pabih služio krsno ime. Ma jesi nešto. Pa bi li ti to prodao? – pita car dalje. vide ga car. – reče starac.reče on: Ma rekao sam. Bih. da bih ga prodao. On nije nego tako pomislio. pa ga pita: Šta si ti sad divanio!? Nijesam ništa. A starac mu reče: Pa daj ga meni. – reče starac. pa uprti dijete i odnese. Ali nijesam. al pred njega iziđe star čovjek. Car reče: Daj ga amo.– Bože moj.

Kad je ujutro svanulo. te samo pogađaj i kapariši.Kad to čuju carevi ministri. reče mu starac: 262 . Ali Dragan reče: – A moj djedo. Car pristane. pa mu reče: – Vidiš. pa hajde i ti. a ovaj dozove svoga Dragana. i gledaj. Kad sudili ovamo. i tako se skupe ministri. sudili onamo. a tebi evo sedmora. reknu caru: Mora vijeće suditi. A otkud ti ovamo? Idem po svijetu. dođe u jednu planinu. Onda Dragan otide k djevojci. zaprosi je drugoga cara sin. pa komu dosude. dade onaj car svome sinu šestora kola novaca i pošalje ga u svijet. hodam. pa sjednu suditi. da njih dva idu u trgovinu. A on mu reče: – Na ne ću toliko novaca. gdje sjedi i loška vatru. Kad to car čuje. reče mu: Pomozi Bog. pa otide. Idući on tako. – reče Dragan. patrži. kako bi mi spavali ovdje u planini. kad je careva kći do udaje dorasla. legnu oni i prespavaju. Sjedi tu. dade mu forint. djedo! Bog pomogao! – reče mu starac. i tu nađe jednoga starca. – da tržim.Ali. i onuze još komadić kruha. da micar dade svoju kćer. reče mu car: – Evo ti sedam kola blaga. pa koji više istrži za tri godine. paako ti pofali novaca. dobro. a kad omrkne. ali ovaj car reče. poslat ću ti koliko budeš trebao. ne bih li što dobio. javi mu: E pa dobro. pa hajde. sad se uprav na silu rastati moramo. Ja ovuda hodam. A starac mu reče: – Dobro sinko. bome dosude. pa će mi to biti dosta. pa ćemo spavati. pa da nas štoujede? Ali starac reče: – Ne boj se ti ovdje ništa.A ona reče: Evo ti moga prstena s ruke. moj sine. Potom mali Dragan sjede. da je ne da. i bogzna hoćemo li se igda vidjeti. pa ako se igda vidimo. Kad on dođe k njemu. bar ću te poprstenu poznati. neka onome bude. a ti ćeš sa mnom ratovati. onome neka bude. piši mi. nego ti meni daj samo onaj forint za koji sime kupio. Onaj jedognao šestora kola novaca. da više od njega istržiš. Kad Dragan pođe. pa još ništanijesam vidio. Kad onaj to čuje. pa joj reče: Ja sad moram otići. Kad oni tako dosude.

jer te ne vidim. reče mu starac: Hajde. pa pogleda onamo i vidi careva krmara. grdne kao more. a kad ga dozove. pa ga zovi. pa ga samo pomaži po čelu i on će biti zdrav. pa štogod prvo sretneš. kad al iskopa rukavicu masti. a i da ti ne smiješ onamo. kupiga. jer je ono gubava zemlja. sinko. neka ti preveze lađu. A stari mu reče: Dobro je to sve. a on ga pita: Bi li to prodao? Bih. Potom Dragan ode uz planinu. On priveže ćenu i dođe k starcu. a ti onda uzmi te masti. On otide. Ali mu on reče: – Ja ti ne mogu lađe prevesti. On će tebi pregnati lađu. pa otide od staroga. zakala. pa ću te sretna načiniti. Dobro si to kupio. 263 . pa ga stane zvati. A kad Dragan tamo. Kako to. pa sjede. pa ćeš doći do jedne velike vode. A kad cara izliječiš. pa mu reče: Evo djedo. A kad prijeđe preko planine. Onamo preko vode vidjet ćeš careva krmara. što sam kupio. jer da ne vidi. a on će ti reći da ne more.– Sad ti hajde preko one planine u grad. – reče starac. a kad bio na vrh planine. pa grebenaj ondje. neka ti preveze unamjerice lađu. uzme je. – reče ovaj. srete ga čovjek i vodi crna ćenu. onda nemoj više nikoga. – reče onaj. onda ćeš pola sna i platu primiti. da ne bi bilo ništa? Hajde. djedo. Kad Dragan to čuje. pa da ćeš ga sretna načiniti. djedo. pa će te onda odvesti k caru. sinko. i car je gubav. dođe do one rijeke. al ćene nema. pahodi amo k vatri. onda dođi k meni i dovedi da i ja vidim. a ti ne smiješ amo. Pa šta išteš za njega? – pita on dalje. pa začeprka noktima. Dat ćeš mi forint. dok ne prospava. te tu opetnoći. pa hajde preko te planine. vidi šta si kupio. Kad kupiš. pa odnese starom. Kad ujutru svane. šta sam našao. nema ondje ništa. pa ću ti jošnešto kazati. reče mu: – Daj mi tu lađu prevezi amo. da prijeđem tamo. možda ćešda što iskopaš. pa onda izliječi i cara. – samo ga priveži tu za taj trnić. a kad prospavaš. On onda dođe k starcu i kaže mu: Ma. šta ti ono radi. Ali ti njemu reci. jer smo mi svi gubavi. Sad uzmi tu mast. On mu izvadi onaj forint i dade i uzme ćenu te se vrati nazad starcu pa mu reče: Evo.

Idući tako dođe u jedan grad. neka kuju lađu. ja ću učiniti. reče: Idem ja sad. Car mu to dopusti. pa mu kaže. Kad car to čuje. preveze mu lađu. Kad car vidi. da ga vidim. štogod zaišteš. nađe pod uzglavačomknjižicu. te ga zato optuže. samo najprije izliječi zlatare. i za mjesec dana izliječi svu carevinu. ja ću za njega platiti. odvede ga k caru. Dragan sjede u lađu. pa nije imao čim isplatiti. Dobro. onda ću tizemlju izliječiti. Kad ovaj to vidi. reče im: – Dajte ga meni. i da mu dade u lađu četiri zlatna soldata. pa ćeš progledati. kad mu pomoći ne možeš. a oni onda uzmu kovati lađu.Ali mu oni rekoše: A šta bi imao. pa nema čim daisplati. a kad tamo. Car mu reče: Jesi li gotov? Jesam. al se u gradu čuje velika graja. al to onaj carev sin. šta to tamo galame. pa se vrati k caru. Kad to krmar čuje. zakupio silno blago. i da će izliječiti svu carevinu. a Dragan onda uzme one masti. a u njoj piše. Ovi na to pristanu. reče mu: – Hajde mene izliječi. a oni mu rekoše: – Eno uhvatili nekakva trgovca. i on progleda. jer sam trudan. On tako uradi: najprije izliječi zlatare. dat ću ti. i ona pođe. reče mu: Hajde liječi moju družinu. a kad odspava i ustane. te će ga sad objesiti. Kad on tamo. koja će ići posuhu. pa hajde. pa ga pomaže po čelu. Car mu reče: – Hoću. Dragan uze one masti.Ali mu Dragan reče: – Ma daj ti meni prevezi lađu. On onda reče carevu sinu: 264 . pa pomaže cara po čelu.Ali mu dragan kaže: Ne mogu. Kad Dragan dođe tamo. Dragan pita dalje. aon otide i leže. da ga je on izliječio. evo ti zlatne lađe. Ali on svejedno ode. pa došao i nakupovao silno blago. pa će mu ondaizliječiti zemlju. Dragan stane liječiti. da je zdrav. dok ne prospavam. i onda liječi nasdruge. On sada reče caru: Ako ćeš mi dati zlatnu lađu i u nju četiri zlatna soldata. pa evo došao do vješanja. i on odmah progleda. da mu car načini zlatnu lađu. On kad čuje.

Najedamput uđe u dvor među svatove jedan sluga carev. da on njega ispod vješanja otkupljuje. da se je sve okolo sjajilo. pa kaže tako i ocu one cure i one mu teskere pomoli. Ali to car ne razumije. onda me objesite. Kad to oni čuju. iziđu van pa gledaju. doći ću ja.kao da je s neba sašlo. pa pođe k njemu. i oni mu povjeruju. a on zakala. hajde. pitaju ga otkuda je. eto mu moga prstena na ruci! Kad svatovi to čuju. a car zakala. a ti ondahajde kući. ali samo neka on pokaže svoja leđa. uđe u sobu pa sjede do đuvegije i metne ruku na sto tako. ali on reče da ne će ništa. pa hajde lagaško. pa onijem prstenom pritisne kod onoga pisanja. pa sude. sastavi nekako što kakve teskere i napiše. da je vidi. van ga stane zvati. Oni otidu brže po nju pa je dovedu. jer ti si mi otac. a on im reče: ja sam taj i taj. Ja ne ću kući nigda doći. Najposlije dadu onome jednom slugi novaca. Potom dođe Dragan u zlatnoj lađi.A Dragan ga pita: A šta je to u dvoru? Sluga mu odgovori: Careva se kći udaje. pa su svatovi. i to se sve dobro pozna. pa on zakala te na koljenima klečeći ode k njemu i reče mu: Ako si sveti čovjek. ali mu Dragan reče: Nemoj ti ići klečeći k meni. pa dođe.– Daj ti. Dragan reče: – Odmah me objesite. ali niko ne smije k Draganu. pa stane u polje niže dvora. Oni ga stanu nuditi da jede. dok ne dođe djevojka. i pije. il će biti posve dobro il posve zlo: evo nešto u polju sja se.A on mu reče: Hajde ti. I tako se skupi svadba. Onda carev sin podigne košulju. a Dragan mu zapiše. pa pročitajte šta piše na njima i ako ovijem prstenom ne bude pečatudaren.A on reče: – Neka car dođe po mene. da dođeš k njemu dvor. Kad dođe gore. Ali onaj đuvegija reče. a ona kako uđe. Potom car otide. da te ja popipam po leđima. a Dragan sjede u svoju lađu (kad je platio za njega dug). klekne. A car. pa ću sve za te platiti. dade mu svoju kćer. 265 . car te moli. a od lađe udari svjetlosti. Kad onaj dođe kući. Kad i on blizu dođe. kao da je na njegovoj koži izraslo. te kaže caru. kako će careva kći moći poznati prsten. Potom ovaj zakala. pa za njim. da je taj Dragan obješen. to je naš Dragan. pa mu kaže: – Junaci. pa pokaže one teskere. vidi prsten. da on laže. pa ću onda doći. da će ga objesiti. pa vikne: – Ma. a on ne će k njima. Sluga otide. kad to vidi. pa otiđe kući. šta je ovaj rekao. pa se ženi.

knj. drama i mikrostrukture. Ona se skine gola i stavi mrižu priko sebe.tribala je doć k njemu ni gola ni obučena. Jednog dana dođe kraljev glas da će nagradit onoga ko donese tri najlipša cvita. onda cvit od masline i cvit od loze. nek mu odgovori da je jednako nemoguće kao i od tri svitčića napraviti svu opravu za brod. i on skine košulju.Đuvegija se stane nećkati. Upita ih zašto su zatvoreni. Oni tako učine i njega išćeraju. 12 266 . a oni joj odgovore da ih tako kralj tjera da mu vrate dugove. Kralj mu onda da zadatak da odnese ćeri tri svitka pamuka i da mu ona od toga oplete sve konope za brod i sva jedra. Njoj ih bilo žaj pa im odluči dat savjet kako će se izbavit. MH. pa tako s jednim forintom ostane sretan. samo neka ide van. priredio Marko Dragić. Bilo je tako kako je ona rekla. Na to ćer da to ćaći i reče da vrati to kralju i nek joj on izdjelje vreteno i držač za igle. Tako i ova ćer ubere u polju jedan cvit od pšenice. a kad ga on upita kako je to moguće. a onda pročitaju svi i vide prsten i dosude da njega treba objesti. Kad im je on reka Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Ali im Dragan reče: – Ja ga ni sad ne dam vješati. a vi svatovi ostanite pa budite moji svatovi. Sve je bilo dobro dok ona jedan dan ne ode u kraljevu tamnicu di je sve bilo puno zatvorenika. str. On mu odgovori da je to njegova ćer poslala. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. ali svi navale na njega. I svi tako tražili i birali koji bi cvit moga bit najlipši. Sarajevo 2005. Tako su oni svaki put kad bi dobili hranu. Sad je kralj da novi zadatak . Kralj ga pohvali da je najpametniji na svitu jer takve cvitove niko nema. HKD Napredak. uvijek kuvani bob. Kad je kralj vidija takvu uzme je za ženu i da joj na znanje da nikome nesmi odat svoju mudrost. 61-67. 5. Donese to cviće ćaći i kaže mu da ode s tim na kraljev dvor. ni na konju ni bez konja.12 (Mostar) MUDRA ŽENA Bio je ćaća koji je ima ćer. a on se vjenča s carevom kćeri. uze konja za povodac i pusti da je vuče za sobom. Kralju nije bilo jasno zašto to rade pa mu oni reknu da to čine kako bi bob izniknija. bacali ga kroz prozor.

i svakojako je tražila uzroke. Ona ga zamoli da samo pripreme gozbu za oproštaj jer su puno skupa živili. Na toj gozbi ga napije i kad je zaspa odvede ga u kočiji sebi na selo. str. 2007. zapita je. Djevojka sirota idući za govedima prela je koliko je mogla. što joj je. ona videći da se na kudjelji ne poznaje. Onda krava tješeći je rekne joj. Poslije nekoga vremena otac se ove djevojke oženi udovicom. pa joj rekne: – Ako ovo sve danas ne opredeš i u kokošku ne smotaš.da je nemoguće da kuhani bob iznikne. a dođe nekakav starac bijele brade do pojasa. a ona joj kaže sve redom. FF Split. Kraljica se složi s tim i on ih pusti. Kad ona u veče dođe kući. jer da kojoj od vas upadne vreteno u nju. koja je dio života provela u Splitu. a to joj se mati pretvorila u kravu i stoji pred kućom. ubit ću te. Ujutro kad se probudija nije mu bilo jasno di je i ona mu reče da joj je reka da uzme najdraže iz dvorca i da je ona zato uzela njega. pa im reče: – Djevojke! Čuvajte se vi te jame. Jednom joj dade u jutru punu torbu kudjelje. a djevojke onda. u Hvaru. što je oprela. Maćeha stane odmah mrziti na svoju pastorku osobito za to. al čim je stiga doma reče kraljici da može ić ća jer je izdala svoju mudrost. E. Po tom ona stane ovu kravu goniti na pašu s ostalijem govedima. stane plakati. ne idi mi doveče kući. što je i kako je.13 (Hvar) PEPELJUGA Prele djevojke kod goveda oko jedne duboke jame. 1987. čudeći se njegovijem riječima prikuče se jami još bliže i stanu se u nju nadvirivati i razgledati je. 267 . koja dovede jednu svoju kćer. da je kara i muči. g. rođ. češlja i preoblači. 98. što joj je bila mati. gdje plače. godine kazala Anita Matić. oni mu uzvrate da je nemoguće da i oni njemu vrate dugove u uzdama. Ovo rekavši starac otide. izmakne vreteno iz ruke i padne u jamu. Kad je vidi ona krava. one bi se mati odmah pretvorila u kravu. koja je bila najljepša između njih. da se za to ne brine ni malo: 13 Ivoni Šabić 2007. dok se jednoj. šta je ona bila ljepša od njezine kćeri: zabranjivala joj je da se umiva. a sad živi u Zagrebu. da uzme sa sobom najdraže iz dvorca i ode. Opet se uvjerija kakva je mudrica i oni se skupa vrate u dvorac. A kad na podne goveda poliježu u plandištu. Rkp.

a pastorka na njezino uho pređu mota. ako kad bude u nevolji. da to njoj pomažu njezine drugarice. maćeha joj se vrlo začudi. lasno ću ga zgotoviti. djevojka nije šćela okusiti izgovarajući se. prospe po kući punu kopanju prosa. a kad ona i ovo oprede i smota kao i ono prije i u veče donese kokošku gotovu. da nije gladna i da ne može. da će je u taj i taj dan zaklati. Jednom u nedjelju maćeha. – veli. Pošto one otiđu u crkvu. pa će se na moje uho pomoliti žica. Kad djevojka u veče maćesi da veliku kokošku. ubit ću te. djevojka sirota stane plakati govoreći u sebi: – Za ručak mi nije brige. ona pomisli u sebi. opremivši se sa svojom kćeri u crkvu. gotovila jelo. đe joj je krava kazala. a djevojka na uho njezino žicu izvlačiti i motati. ona se vrati kući kaže sve materi svojoj. već kad mene zakolju. ne plači. pa reče pastorci: – Ti pepeljugo! Ako ovo sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš. da ne jedeš od mene mesa. Djevojci je ovoj bilo ime Mara. Ali kradom pošalje za njom i svoju kćer. Kad tamo. a ti je uhvati pa odmah motaj na kokošku. mela kuću i radila sve ostale kućevne poslove. pa kad ti bude kaka nevolja. pa joj treći dan da još više kudjelje. zašto plače. šta da vidi! Na grobu stoji velikački sanduk otvoren pun 268 . već kosti moje pokupiš. kad se žena nije šćela okaniti. pa da ih za kućom pod tijem i pod tijem kamenom zakopaš u zemlju. Kad se ova poslana djevojka privuče. Muž je iznajprije ženu od toga odvraćao. Po tom maćeha navali na svog muža. ona stane jednako plakati. da se krava zakolje. – kudjelju uzimati u usta i žvatati. a kad je krava zapita. što joj je krava rekla. ali kako je poslije toga najviše radila i slušala u kući: nosila vodu.– Ja ću. reče joj krava: – Muči ti. ko to njoj pomaže presti i motati. pristane i on na to. prala sudove. prozovu je maćeha i njezina kći Pepeljugom. nego pokupi sve njezine kosti. ali. dođi na moj grob i naći ćeš pomoć. i ona joj kaže sve što je i kako je. pa ih zakopa. pa joj sjutridan da još više kudjelje. pa otrči odmah onamo. dok mi iz crkve dođemo. i odmah budu gotove. ali najposlije. Kad pastorka za to dozna. i kako se tako najviše oko vatre nalazila. Tako i učine: krava stane kudjelju u usta uzimati i žvatati. da gleda. i kaže joj. te vidi kako krava kudjelju uzima i žvače. Kad kravu zakolju i meso joj stanu jesti. da ide na njezin grob i da će naći pomoć. ali ko će toliko proso pokupiti! U tom joj padne na um.

ona se iz crkve iskrade pa bježi kući. i vrlo se začude. Kad bude ispred svršetka leturđije. Pošto njih dvije otiđu u crkvu. te bježi kući. Maro. a on se sam zatvori i nestane ga. ubit ću te. i žensko i muško. dok mi dođemo iz crkve. još većma se začude kad vide proso pokupljeno. pa idi u crkvu. pa k vatri. a to proso pokupljeno. koji joj reknu. pa na pohodu maćeha prospe još više prosa po kući i kaže pastorci kao i prije: – Ako ovo proso sve ne pokupiš. ručak gotov i ostalo sve uređeno. a da se ne brine ni za što u kući. kuda će. 269 . a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti. a carev sin bio namislio da je ne pušta kao i prije. pa kaže pastorki kao i prije: – Ako to sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš. pa joj reknu: – Maro! Uzmi iz sanduka haljine. i nikako se nijesu mogle dočuditi. a carev sin očiju ne smetaše s nje. a osobito joj se začudi i oko na nju baci carski sin. pa svukavši svoje haljine ostavi ih u sanduk. pak se obuče i otide u crkvu. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od suha zlata. maćeha se sa svojom kćerju opet spremi u crkvu i na pohodu prospe još više prosa po kući. ona se između naroda nekako ukrade. pastorka odmah k materinu grobu. U crkvi joj se svi začude još većma. Ona brže k vatri. kad tamo. one se opet spreme u crkvu. već da je čuva da vidi. što niko nije znao. Ona veselo uzme prve haljine s vrha sve od same svile. i sve uređeno. pak se brže bolje svuče i haljine ostavi u sanduk. al’ eto ti joj maćehe sa kćerju svojom iz crkve. pa i proso pokupljeno. da se obuče i da ide u crkvu. a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti. a to sanduk opet otvoren kao i prije i na zaklopcu stoje dva bijela goluba. Kad bude u drugu nedjelju. ubit ću te. ručak gotov. pak se obuče i otide u crkvu. pak se obuče i otide u crkvu. a na zaklopcu njegovu dva bijela goluba. koje hoćeš. a najviše. Ali kad bude ispred svršetka leturđije. Pošto one otidu iz kuće. ko je ona i otkuda je. kad vide sve uređeno. dok mi dođemo iz crkve.svakojakijeh dragocjenijeh haljina. U crkvi joj se opet začudi sve još više nego prije. ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš. U crkvi sve se. Kad joj maćeha sa svojom kćerju dođe iz crkve. Kad bude u treću nedjelju. pa se obuci i idi u crkvu. koji se ondje desio. Malo postoji. kad tamo. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od čistoga srebra. pastorka odmah k materinu grobu i nađe opet sanduk otvoren i na zaklopcu dva bijela goluba. pa joj reknu: – Obuci se ti. začude njezinoj ljepoti i njezinijem haljinama.

dođe i kući njezina oca. da joj je ne samo taman na nogu nego da je upravo i onaka kao i ona. Kad carev sin dođe s papučom i zapita. a to pod njim ona ista djevojka. ne imajući kad tražiti je. i videći. da nemaju više nikake. kad tamo. kojoj uska. Novele o životinjama mogu se svrstati kao podvrsta basni. biljke ili stvari govore o ljudskim osobinama. Onda carev sin zapita. Kad je carev sin ugleda. 270 . te ona pođe da ide. u kojijem je treći put bila. i ona. Rkp. imaju li u kući još kaku djevojku. Maćeha njezina. nekako joj spadne papuča s desne noge. pak zapjeva: – Kukurijeku! Evo je pod koritom! Maćeha poviče: – Iš. BASNA Basna je vrsta priče u kojoj životinje. FF Split. kojoj kratka. da će carev sin doći i njihovoj kući da traži onu djevojku. imaju li kaku djevojku u kući. Došavši ona kući svuče se i haljine ostavi u sanduk. a ona mu kaže. ali kojoj duga. – Dubrovnik. pa odmah k vatri kao i prije. Pod Ezopovim (VI. kojoj široka. samo bez papuče na desnoj nozi. 2007. prije Krista) imenom do naših je dana došlo 400 basni. 1739. ona mu kaže da imaju i izvede mu svoju kćer. što je bila u crkvi i u onijem istim haljinama. da je traži po svemu carstvu ogledajući svakoj djevojci papuču na nogu. a carev sin za njom ustopice. on se gotovo obeznani od radosti. a carev sin uzme joj papuču. Dijalog joj je glavno sredstvo. I tako idući od kuće do kuće. Đuro Ferić Gvozdenica (Dubrovnik. E. str. orao te odnio! Carev sin čuvši to potrči brže bolje ka koritu. st. kad je vidjela. Kad joj papuču on ogleda na nogu. I tako ona između naroda provlačeći se i bježeći. godine kazala je u Zagrebu Jadranka Živković.) u svoja je djela uvrstio mnoge 14 Tini Marasović 2007. što joj je na lijevoj nozi odvede je svome dvoru i oženi se njome. pobjegne bosonoga. rođ. ne može ni jednoj da pristane. pa joj brže bolje papuču nazuje na desnu nogu. Carev sin po tom zađe s onom papučom njezinom. 85-87.Kad bude ispred svršetka leturđije. ta ga digne. ali joj papuča ne može ni na prste da se navuče. 1820. 14 (Zagreb) 2. 1944. ona nju pred kućom sakrije pod korito. U tom pijevac skoči na korito.

da si ti toliko pametna i mudra. a lisica dade vatru nogama pak u šumu. odgovori jazvo. dobro”. pa počme misliti šta će učiniti. Već ja sam teto čuo. po Bogu brate. Dok dođe onaj čovjek čija su gvožđa. pak će te pustiti. Kad dođe čovjek odmah se poče lisica propinjati i umiljavati oko njega. Kud godi ide lisica. izbaviti mogao?” Imam ja. odgovori jazvo. ne bi te izbavio. Kad pođe kući. On putujući nekoliko. Ali ti nemoj odmah bježati. preskače preko puta tamo amo. s kojim bi se. dok se jednom ne strpa u gvožđe.” “E. pak ne će biti fajde. koliko ti imaš mušterija. kad dođe onaj čovjek. A jazavac poskoči od dragosti. s kojim bi se mogla kotarisat nevolje? “Imam devet” odgovori teta. “opet sam upala u gvožđa. napotekne za njim i lisica. pak će teti: “Taman sam i tražio tebe. al kad bude blizu šumice. al ne ćeš više. đisa. a za naslove svojih latinskih basni uzimao je hrvatske poslovice. al eto za staro jaranstvo kazat ću ti. ako kad dopadnem nevolje. jer će te pripamarit čim. da je pitoma. Dok oni razgovarali.” Dobro. već da se sjaranimo. već te molim da mi kažeš od one dvie mudrolije jednu i da se izbavim. rekne jazvo. a ja tri. ne budi te tvoj belaj tamo nositi.” A teta će: “Bolan jazvo. ne bi se izbavila zla. već kaži mi teto.” Onda će jazvo: “Znaš teto. što si se izbavila iz gvožđa. međutim nemoj odmah bježati. koliko imaš ti načina i mušterija. JAZAVAC I LISICA Sastanu se jednoč jazavac i lisica na putu.narodne basne. da nema lisice pak će: “Uteče jednoč. da se nismo sjaranili. On misleći. brate mili. nego popoiđi za njim nekoliko.” “Pa kaži ti meni. upita teta jazvu.” “Neću teto. Jazvo dok ugleda čovu. i upute se u društvu dalje. pak upita lisica jazavca: “Kud ćeš ti jazvo?” A jazavac će: “Idem tražiti koga pametna i mudra. kaži mi kako ću se izbaviti. pak ćemo se moći od svake nevolje izbaviti. da se tvoja pamet i mudrost pripovieda i u pjesmah kiti po cielom svietu. ti imaš devet. odgovori lija. obazre se i vidi. pak će te on od sebe baciti. a teta ostade u gvožđu. ta u šišljagu. pak će iz gvožđa jazvi: “Ej jazvo. premeće se. ako bi gdjegod u nevolju pao. pak se opet natrag povrati. evo ja dopadoh nevolje. nemoj tako već kad znaš. eto ti čovjeka gdje ide. dok te pusti. vavjek svoje provodi. već kad on počme gvožđa zapinjati. odmah se počmi umiljavat i propinjati uz njega. daj između tvojih mudrolija kaži jednu. onda se ti učini kao mrtva. tri i to sasvim dobre. pusti ju i zapne gvožđe. a ti 271 .” Lisica bavrljajuć po šumi tamo amo. da mi bude do pomoći. on će misliti da si ti pitoma. rekne lisica. već što ću sada raditi. opet u ista gvožđa upade. pa kad vidiš zgodu podaj vatru tabanima. Al eto ti jazavca i zapita ju: “Što je to teto?” “Evo pobratime”.

” Prevari se lija. eto mi je drago. Zahvaljujući usmenoj predaji u Indiji i danas živi sveto pleme Veda. a ja ću sebi svoju mudrost ostaviti za posljedku.” Lisica vavjek o nevjeri radeć i tude kao preko sjekire odgovori: “E. kad se obazre. st. da me svakako nije. ako možeš u noge se pouzdati. što se čini. te i on upadne u ista gvožđa. i kad dodje. a lisica skoči. U Bibliji (XIII. ja sam se prije mučila i patila. dok on dođe. 15 272 . pak ću tebe pustiti. te on njega izpusti iz gvoždja. sreća il nesreća jazvina. vidi u gvođju mrtvu lisicu.” Pridržavši jazvo tetu. a jazvo sve gleda ispod brežuljka. pa se prikući jazvi. bježi. Jazvo sjeroma. eto čovjeka.-I. primjerice. jer me je već dva put prevarila. jedan meni i izbavi me od ovoga zla. poslije Krista) je mnogo usmenih predaja i legendi. Poslie nekoliko vremena. str. ta i zaviče: “Drži. dok ja dođem. od koga se lija izmakla dvaput i dok vidi šta se radi. a sve teta gledi iza grma. potresna priča Judita (II. preda mu je.” To čuvši jazavac.onda. daj od devet mudrolija i načina. a jazvo kao pomaman zgrabi liju i pritisne ju uza se. 38-40. pak odapne gvoždja i baci je daleko od sebe. a ti si gledo. st. starozavjetni su pisci više puta ukazivali i poticali njegovanje vjerne usmene predaje. i dok jazvo dopade nevolje. Do malo vremena. Skupio N(ikola) Tordinac. ona izlit.15 3. Drugo popravljeno izdanje. Vukovar 1883. prije Krista). PREDAJA Predaja je vrsta priče koja se temelji na vjerovanju u istinitost njezina sadržaja. Vede (usmeno znanje) je sveta staroindijsko-sanskrtska sveta knjiga a nastajala je od XVI. do VI. st. pak put pod noge. a on ništa drugo ne znajuć što će. Takva je. Golem je broj usmeno-proznih oblika u svetim knjigama. što znaš. prije Krista. prije Krista – I. a lija struže uz brdo. On počme gvožđa zapinjati. nanese ga. sada se ti pati i mudruj. a s njom ću račune polagati. čovjek kad zapne gvožđa ode kući. Na značaj i ulogu usmene predaje. počme moliti i kumiti: “Posestrimo ako Boga znadeš. kao žalostan rekne teti: “A ti posestrimo hodi barem da se oprostimo. U taj čas se pokaže onaj isti čovjek. samo odmane glavom i smrmlja nešto u sebi. Međutim. Tisak i naklada ERN Jančika. kad vidi tetu. a lisici izbroji sjekirom na glavi devet mudrolija i načina. a Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. st. jazvo. ja već vidim.

tematska. 2. dakle. 3. etiološke predaje (rasskazy). Isusa Krista. Žanrovi predaja Mjerila po kojima se predaje klasificiraju su motivska. budite postojani i držite predaje kojima smo vas poučili bilo usmeno.uzorno je Pavlovo učenje: “Prema tome.) su. 3. U poetici književnosti najčešće se prihvaća Proppova tematska podjela na pet vrsta: 1.-653. Pričanja iz života.18 Ta klasifikacija ima svojih manjkavosti: 1. Ta knjiga sadrži Budine govore. 17 Isto. 4. nedostaju eshatološke predaje. str. 616. 2. 615. U Kur’anu (612. Usmena književnost kao umjetnost riječi. također. filozofsko-religijske traktate i lirsku poeziju. komentare. byličke). 3. braćo. Povijesne predaje.)16 Sveti Pavao nastavlja “Naređujemo vam. Novi zavjet.-483. ZIRAL. po predaji. iz groba ustajala kako bi ukazala na zločin počinjen na njima. Tipitaka (tri košare) sveta je knjiga budizma koji je utemeljio Gautama Buddha (563. Mitske (mitološke) predaje. str. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. 128. Zagreb 2000. nedostaju demonske predaje. Temeljem dosadašnje relevantne literature i posebice terenskoistraživačkoga rada predaje ću klasificirati na: 1. 5. 2. da se klonite svakoga brata koji neuredno živi i ne drži se predaje koju ste od nas primili.”17 Usmena proza nalazi se i u Talmudu (usmenoj znanosti) sastavljenom na temelju židovskoga tumačenja Staroga zavjeta. funkcionalna i druga. 6. Demonološka bića su uvijek zla i razlikuju se od eshatoloških kao i od mitskih koja su uglavnom dobra i rijetko čine zlo. Zagreb 1975. prisutne usmene priče. 16 273 . Mladost. legende (religiozne) i 5. Mostar. 4. mitološke predaje (byval’ščine. 15. Eshatološke predaje. Etiološke predaje. bilo pismom!” (2 Sol 2. Eshatološke predaje ne mogu se svrstati u mitološke (mitske) predaje jer su se eshatološka bića. 18 Maja Bošković-Stulli. str.). pričanja iz života (skazi). Demonske (demonološke) predaje. povijesne predaje. Kr. u ime Gospodina. braćo. legende su zasebna vrsta priča. pr.

-1990. Epoha osmanske vladavine (1463. 8. 4. Epoha SFRJ (1945. a na drugom nije ništa. kad su Švabe štangle radili i tamo se zvala mašeta. I glava čoeka.-1990. 274 .Legende ćemo promatrati kao zasebnu vrstu usmene priče. Period od osamostaljenja Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (1990. 2. epske pjesme i povijesne predaje mogu se klasificirati na: Agrafijsku epohu. Doba drevnih Grka. 9. (Tu je štanga dvojstruka). POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU Epske su pjesme opjevale sudbonosne povijesne događaje i osobe. godine. Kad su oni te kamenice odvalili i onda otvorili taj grob. DREVNI GRCI Opće je narodno mišljenje da su na ovim prostorima najprije živjeli Grci i da su bili goleme veličine. Epoha od ujedinjenja Hrvatske do kraja vladavine narodnih vladara (925.). Ja sam tamo bio. Po nekim pričama bili su toliko veliki da nisu cijeli mogli leći u kuću te im je za vrijeme spavanja pola tijela bilo u kući a pola vani: A jesu. Ilirsko i rimsko doba. 10.). 6. I bila su dva mašeta i na jednom konjska ploča utisnuta.).-1878.). 3. 7. Starohrvatsko doba. do 1914. bili krupni ti ljudi. st. 1. U mnogim je epskim pjesmama i predajama prisutna mitska tematika iz agrafijske i pretkršćanske etape.-1463. Period od konca 19. 5. Razdoblje između dva Svjetska rata (Jugoslavija 1918.-). brte. Prema povijesnome slijedu hrvatske povijesne pjesme.

Zbog zemljopisne udaljenosti i vanjskih utjecaja ilirska su plemena razvila različite kulture. Grci su u 8. Česti su ratovi uništili moćnu ilirsku državu 168. Kolapijani. drama i mikrostrukture. U prapovijesnoj i antičkoj epohi živjeli su na zapadnomu Balkanu. u Albaniji.19 (Gorica u Rami) Po pričanju žestoka je zima trajala sedam godina te su Grci izumrli ili napustili Bosnu i Hercegovinu. Šematizam hercegovačke franjevačke provincije. Govorili su sličnim jezicima. Taj je ustanak surovo ugušen. Dokleati u Crnoj Gori. prije Krista. Dauni./7. Pharos). Japigi i dr.). 19 275 . Međusobno su ratovali. Nakon toga stvorena je moćna ilirska država koja se prostirala od srednjodalmatinskih otoka na sjeveru do Epira na jugu te Dardanije i Makedonije na istoku. Mezeji. – 9. Najžešći otpor pružili su Delmati i Japodi. Liburni. Mala nakladna kuća Sv. izdanje) i 1997. 20 Usp. str. MH. Mostar 1977. te vjerojatno Histri u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. prije Krista osnovali su kolonije na istočnoj Jadranskoj obali (Issa. st. Enheleji. Kr. ILIRSKO I RIMSKO DOBA Iliri su indoeuropski narod. Iliri su bili razjedinjeni. di je jagodica. Autarijanci. Smatra se da Ilirima pripadaju: Taulanti. Državu su stvorili i Taulanti i Dardanci. 5.20 Od tada su Delmati bili skoro stalno u ratu protiv Rimljana sve do općega ustanka protiv Ilira (6. str. također. st. Delmati. 1996. Ilirska su plemena. prije Krista osnovali svoje kolonije na ilirskoj obali (Epidamnos). Ardidejci. knj. st. Najveći su utjecaj na Ilire imali Kelti i Grci. Delminij je spaljen 156. Labeati i dr. Breuci. pr. str. prije Krista) Iliri su nastanjivali područja iznad Makedonije i Tracije do Dunava. 99. Makedoncima i Rimljanima. g.samo jedan zub kraj nje ispo. Prema rimskom povjesničaru Apijanu (2. godine prije Krista. 103. a u 4.g. koji su s Balkana doselili u Italiju. izdanje). Sarajevo 2005. Ratovali i s Grcima. a ovde mu moreš lišnjak metnuti. Peligni. Jure Baška Voda (1. 164. Vjerovali su u različite bogove. i Marko Dragić Zakopano zvono. Japodi. Enheleji su stvorili moćnu državu u južnoj Iliriji koja je na vrhuncu moći bila u 8. Dardanci. priredio Marko Dragić. st. (2. Brojne su grandiozne ilirske gradine do naših dana nijemi Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Daorsi. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. HKD Napredak.

A-K. 495. Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Kloštar i ondje nastavi činiti pokoru. kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika. Pavla. Život S. nebo pokrivalo. PRILIKA: Djevojka neka zavjetovala se Sv. str. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumači. a on ga izliječi. Odatle ode u Treveru i našavši neke knjige Sv.). Jeronimu. urednik Antun Vujić. Prob. Četiri ljeta ostao je u pustinji hraneći se biljkama i korijenjem. rukom ih svojom ispisa. i XVII. Zagreb 1996. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. On posla đavola da djevojku osvoji ali se đavao kričeći vrati govoreći da ga je Sv.22 KRALJICA TEUTA U POVIJESNIM IZVORIMA Nedostatni su povijesni podatci o podrijetlu najljepše kraljice Teute. Mnogo je još napisao navlastito maternjim jezikom.svjedoci ilirske materijalne kulture. Bibliju je preveo iz židovskoga a Novi zavjet iz grčkoga. Zemlja gola bila mu je postelja. Umro je u osamdeset šestoj godini života 30. Uputi se prema Grčkoj i Siriji te uđe u Antiochiju. Potom je prošao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine dođe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporuči nekim ženama jer mu otac i majka bjehu umrli. str. primjerice: Aurelijan. u: Zbornik proze XVI.-496. 21 276 . Četrdeset godina je ondje u pokori živio. Jeronim istepao. a djevojka časna sestra (koludrica). zvjerinje i škorpioni bjehu njegova družba. Vidjevši to mladić i čarobnjak (Negromant) i djevojka udruže se i zavjetuju Sv. – 422.U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka. PSHK. Jeronima naučitelja crkve. sv. blizu rijeke Drave od poštenih roditelja. S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) počinu neko vrijeme i odatle posla život prvog pustinjaka Sv. Zora i Matica hrvatska. rodi se u Stridonu. Kasnije prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga čudesa učini.21 Sveti Jeronim je Ilirac iz Stridona. Zagreb 1972. rujna 422. Nakon četiri godine poželi Sv. Hilarija. gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio učitelj. Navodim prema: Bartul Kašić. Sv. crkve naučitelj. Zato se kod Sv. 22 Slavni Jeronim (oko 347. Naklada Leksikon d. Dioklecijan. 213. Jerolimu. Kao mladić uputio se na školovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da mišljaše da u njemu Ciceron uskrsnu. Jeronimu. Jerolim se odluči slijediti ih. Njih dvojica postadoše fratri. 1. Jeronima piše to zvjerinje. U Rimu je ostao tri godine propovijedajući i pišući ondje. Jerolim se odluči u svijet krenuti. vjere branitelj. Mjesto pohoditi gdje nauči židovsko pismo. Najviše je podataka o Ilircima navedeno prema: Hrvatski leksikon.-216. Papa Damaso naredio mu je da dođe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim piše kardinalom. U djevojku se zaljubio neki mladić ali ju nije mogao pridobiti te ode Negromantu da on djevojku smuti nekim čarolijama. Jednom mu je lav došao te nogu u koju se trn zabio pokaza sv. vrati se i dođe u Aquileju. stoljeća. priredio Jakša Ravlić. Konstantin. Ilirskoga su podrijetla rimski carevi. o. o. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala.

Po drugim predajama Teuta je bila kćerka kralja Agrona kojom se on oženio jer su kraljevi kod Ilira kao i kod drugih civilizacija od sumerske. Kr. pr. 25 SAT RT CG. MH. 01. 17. Zaljubio se. U to vrijeme moćna Ilirska država prostirala se od lijeve obale Neretve do Epira obuhvaćajući sve otoke osim Visa. SAT RT CG.26 Po narodnom pripovijedanju ne zna se je li Teuta ime ili je kraljevsko ime kod Ilira. sv. ožujka 2005.23 Rimljanima je pripao prostor do ušća Drima. Litterarum studia. pr. U Risnu je pravila brodove. Kr. pr. Krista.25 PODRIJETLO KRALJICE TEUTE Po nekim predajama bila je kćerka ljekaruše iz Metkovića. 42. Poražena je u tomu ratu (229. mjesto u današnjoj Crnoj Gori) i bila prisiljena plaćati ratnu odštetu i danak te ograničiti kretanje naoružanih brodova. isprosio je i oženio.24 Umrla je na otoku u Jonskom moru. urednik Antun Vujić.15. 24 23 277 . književnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja. Po nekim suvremenim predajama u Boko-kotorskom zaljevu Agrona je otrovao njegov vojskovođa Demetrije Hvaranin koji mu je u znak dobrodošlice nakon izvršene pobjedonosne vojne akcije dao da ispije vrč s vinom u koje je usuo otrov. str. 01. L-Ž. prije Krista nakon smrti supruga Agrona. Nakon pokušaja da zavlada Visom zaratila je s Grcima koji su u pomoć pozvali Rimljane 229. Po povijesnim izvorima kraljica Teuta vladala je u ime svoga malodobnoga pastorka Pinesa. str. Naklada Leksikon d. Povukla se u Rhizon (Risan. Zagreb 1996. kralj Agron razbolio se na sajmu i došao toj ljekaruši vidjevši njezinu kćerku. ljepoticu Teutu. g. 26 Radoslav Katičić.g.o.15. smatrani božjim potomcima te im je bilo sve dopušteno. 565.). 17. – 228.o. akadske. Radoslav Katičić navodi da je Teuta bila Agronova kćerka. Zagreb 1998. staroegipatske i druge. 2. a Hvarom i susjednim otocima zavladao je rimski vazal a Teutin nekadašnji vojskovođa Demetrije Hvaranin. Hrvatski leksikon.Teuta je stupila na prijestolje 231. ožujka 2005. Za vrijeme sajma ilirski ujedinitelj.

Zemlja se otvorila. Potom je Agron sagradio prelijepi grad Agronium u kojem će stolovati njegova supruga. a u njenu utrobu propao je tek izgrađeni Agronium. Umoran od dugoga putovanja i zadovoljan razvojem događaja Agron je ispio tečnost na iskap. Volio ju je. vodio sa sobom. Pripovijeda se i da je Posejdon nije htio kazniti zbog njezine iznimne ljepote. isticali su. 27 278 . Tako je jedan od uglednih Agronovih vojskovođa usmrtio kralja i preuzeo zapovjedništvo nad ilirskom flotom i vojskom. Zbog toga umorstva bog Posejdon je naredio da se iz grada sklone robovi i sirotinja. Grad je opasan bedemima. Odlučio je vratiti se i osobno ustvrditi što je istina. Prišla je kralju i u znak dobrodošlice ponudila mu pehar da ispije. Sudjelovala je Teuta s Agronom u mnogim ratovima. no je i zlokobnica koja će sigurno donijeti nesreću cijelom kraljevstvu. U gradu su izgrađeni cvjetni trgovi i arene. Zatim je morski val za sva vremena sakrio nekadašnju ilirsku prijestolnicu. Oženio je Teutu. darivao poklonima i počastima. Po predajama Teuta nije bila kažnjena jer nije znala da se pripremalo ubojstvo njezinoga supruga. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamošnje nastavnice koja je želila ostati nepoznata.” Agron je postupio suprotno volji svemogućih. Stvorili su moćnu državu.AGRONIUM Ilirski grad Agronium nazvan je po kralju Agronu. Agronu je stigla vijest da mu supruga Teuta živi raskalašenim životom. Po kotorskim predajama ilirski su bogovi preklinjali Agrona da ne oženi Teutu: “Lijepa jeste. Počelo je strašno kažnjavanje. Već u godinama ali vrele krvi. Hrvati joj nisu Predaju je 2006. u raskošnim kočijama”. Napravio je nekoliko koraka i pao na tepih prostrt njemu u čast.) Kazivačica ističe da je ova predaja po svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora. Bio je mrtav. Kraljica ga je dočekala na pristaništu “u svoj svojoj ljepoti. (Kazivačica je Hrvatica.27 *** Hrvati iz Crne Gore u svojim predajama zamjeraju Teuti jer je i ona bila u svečanoj povorci kada joj je muž otrovan. Izgrađeno je i pristanište u kojem je “planirano da prvi privezani jedrenjak bude onaj koji će Agrona dovesti kada ovaj dođe na proslavu otvaranja grada”.

615. Podijeljeno je u šest knjiga. svršava knjigu zemljopisnim opisom Hrvatske i Slavonije svoga vremena.) iz velikaške je barunske obitelji mađarskog podrijetla kojoj je pripadao posjed Veliki Tabor. – Zagreb. Njoj je pisao pisma koja su došla u ruke biskupu. Croatiae et Slavonije posvećeno je Ferdinandu IV. a u njihovom su vlasništvu bila i imanja u varaždinskoj i zagrebačkoj županiji. godine prije Krista31 umro nakon nekoliko dana zbog pretjeranog slavlja i pijančevanja i kraljevstvo ostavio na upravljanje svojoj ženi Teuti. Poslije je posrijedi bila neka druga žena. Uz bana Ivana Draškovića te Petra Zrinskoga i Krstu Frankopana ratovao protiv Turaka te u Češkoj. Školska knjiga Zagreb 2000. 1612. pa ide do rimskih bojeva s Teutom. legende. svibnja 2006. 30 Juraj Rattkay (Velikotaborski) (Veliki Tabor. 17. Rad je obranila 19. autor koncepcije Krešimir Nemec. zagrebački kanonik. Predaje iz kotorskoga kraja snimila je na diktafon studentica Fakulteta filozofskohumanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru Iva Brguljan i dala ih meni. imao je problema s izabranim biskupom Petrom Petretićem. (…) Navodim prema: Juraj Rattkay. I dalje je ratovao protiv Turaka. godine. str. paremiografija i običaji u kotorskom kraju.29 AGRON I TEUTA U RATTKAYEVU SPOMENU NA KRALJEVE I BANOVE Juraj Rattkay30 piše da je kralj Agron nakon uspješno svršenog rata s Etolcima 221. godine i pokopan kao kanonik. 31 Svi drugi povijesni izvori navode da je kralj Agron umro 231. od Tomislava Grgurevića. što će opisati u Memoria regum. Kad mu nije pošlo za rukom postati zagrebačkim biskupom. 29 SAT RT CG.). a ona je preselila u Krško. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). u: Leksikon hrvatskih pisaca. Iva je pod mojim mentorstvom napisala diplomski rad Suvremene povijesne i etiološke predaje. 1666. U prvoj počinje općim potopom. tako da je izgubio sve časti i crkvene prihode (1664. i braći Nikoli i Petru Zrinskom.oprostili ni njezin kukavičluk jer “je bila jedna obična gubitnica koja je u Risan došla skloniti glavu a ne imati prestolnicu”. Crnogorci i danas mnogo pripovijedaju o kraljici Teuti mistificirajući i glorificirajući je. tajnik biskupov. Saskoj i Türginiji protiv Šveda. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). 1. g. ožujka 2005. Povod za to bila je jedna žena s kojom je živio i od koje se morao odvojiti. Rattkayevo djelo Memoria regum Regnorum Dalmatiae. V(ladimir) R(ezar). pr. Darko Novaković (Hrvatski latinizam).28 Međutim. Bio je isusovac. gdje ju je on i dalje posjećivao. 28 279 . 45. Ta mu je knjiga donijela dosta neprijatelja i stvorila zavist i pakost kod protivnika te je lišen kanoničkog čina. Bolestan od kostobolje umro je 1666. Kr. Ipak je dobio novu župu u Novoj Vesi. i da ga je te godine naslijedila njegova žena Teuta. Iva Brguljan zapisala 2005 god. kandidat za zagrebačkog biskupa.

Vile su najčešća mitska bića. jedna druga oluja. Kad je to vidio Demetrije. ovoga puta ljubavna. Rattkay piše da je Teuta umrla 179. Tada je Teuta poslala poslanike Rimljanima i s njima sklopila mir obećavši im plaćati danak koji oni odrede te da će se povući iz Ilirika osim iz nekoliko mjesta. ova Juraj Rattkay. Hrvatske i Slavonije. sjekirom je poubijao sve dalmatinske prvake kako bi pružio zadovoljštinu Rimljanima zbog njihovih ubijenih poslanika. koji se nakon Agronove smrti bojao kraljice jer su ga pred njom optuživali. ali je obećala da Iliri više ne će činiti nepravde i dodala da se nikome ne može priječiti da iz mora izvlači korist. u njima je element mitskoga izraženiji. 130.131. Iako je namjeravao isploviti čim se nevrijeme stiša. prevela Zrinka Blažević. Horacija je voljela i Teuta. a neki da su ubijena obojica s cijelom pratnjom.Zbog velike pobjede Teuta se ponašala oholo te je svojima dopustila da gusare na štetu Grka i Rimljana i plijene njihove lađe i flote. Za vrijeme njihova govora Teuta je prkosila. Mladog pomorca zavoljela je ilirska kraljica Teuta koja je stolovala u Risnu. Ali. ostao je mnogo duže. Neki tvrde da je ubijen jedan poslanik. stigli su Rimljani kako bi s njom razgovarali o nanesenim nepravdama. Dok je Teuta opsjedala Issu. Zagreb 2000. Hrvatski institut za povijest. Naslijedivši veliko blago svoga supruga Agrona. str. (O vilama je riječ u poglavlju Mitske predaje. Uplovio je u Crnoduboku rijeku da bi se zaštitio od velikog nevremena koje je bjesnilo Adriaticom. Kada je ovdje došao. svojom galijom mladi i naočiti kapetan Horacije. godine prije Krista. gdje je stolovala ilirska kraljica Teuta. Spomen na kraljeve i banove Kraljevstava Dalmacije. Kraljica je prezrela tu opomenu i poslala neke svoje da sjekirom ubiju rimskoga poslanika koji je izrekao opomenu. 32 280 .) Usmenom je komunikacijom do naših dana u kotorskom kraju u Crnoj Gori sačuvana predaja o vili koja je voljela rimskoga kapetana Horacija. u njegovom srcu pojavila se.32 PROPAST RIZINIUMA Što su stariji usmeno-književni oblici. Jednog dana dođe u Rizinium. To je naljutilo najmlađeg rimskog poslanika koji joj je rekao da je rimski običaj kažnjavati one koji čine nepravde i pomagati onima kojima se čine nepravde. sasvim iznenadno.

Nije birala sredstva kako da dođe do muškarca koji bi joj se svidio. Bijesno je prekori: “Kraljice. Tog trenutka počelo je nadmetanje dvije suparnice: kraljice i vile za ljubav Horacija. Kada su vili dojadile sve spletke razuzdane kraljice. kako se ne stidiš. koja je izbliza pratila nestajanje grada. Međutim. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. str. poče tutnjati zemlja i otvarati se njena utroba. jednom preletje preko zidina Riziniuma i preko bedema kraljičinog dvorca i uputi se u njenu ložnicu. koji ti je mlađi od ljubavnika.žena izuzetne ljepote provodila je svoj život na način koji ne dolikuje kraljici. Čim je vidjela kapetana Horacija. Od tada se vila Rizina.Te noći nestao je i lijepi kapetan Horacije. Rizina je bila blagovremeno obavještavana od svoga prijatelja boga Nedaurusa. jer je ova žena-ratnik uspješno odolijevala svim velikim opasnostima. rođendana akademika Miroslava Šicela. Teuta je u više navrata pokušala ukloniti vilu s ljubavne scene. iz vedrog neba. Čulo se i zapomaganje građana dok su kapetani jedrenjaka pokušavali da na brzinu isplove. Narednog jutra sve je bilo mirno. Ostavi se Horacija! Ako to ne učiniš. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. ur. Tako je propao Rizinium. Gruvali su gromovi i zapomagali nesretni žitelji Riziniuma. I danas ona obilazi ruševine potonulog grada i ne da nikome da tamo zađe plašeći se da ne uznemire njenog (Prčanj kod Kotora) dragog. Zaljubila se na prvi pogled što joj se rijetko dešavalo. Vinko Brešić. Vili Rizini svidje se došljak na prvi pogled. Uskoro. 153171. 2007. izmoliću bogove da ti grad prekrije more!” Teuta nije ozbiljno shvatila upozorenje. Zagreb. njeno srce je jače zakucalo. koji su živjeli na okolnim brdima i odozgo posmatrali. Smatrala je da će lako izaći na kraj sa ljubomornom vilom. imaš sina Parisa. Spustila se u morske dubine da traži mladog pomorca. Međutim. dolje u zalivu nije bilo grada. više nikada nije vratila u svoje dvore na Krivošije.33 Vidi: Marko Dragić. Saznavši da ima konkurenciju. koji je zapovijedao pristajanjem jedrenjaka u risansku luku. sakriven u stoljetnoj šumi. počeše sijevati munje. ovoga puta njene procjene bile su pogrešne. Na zaprepašćenje ljudi. pa i napadima rimskih legija i ostalih neprijatelja. Ostao je u gradu koji se preselio pod more. Na Horacijevu nesreću u mladog pomorca se zaljubila i jedna vila koja je u Krivošijama imala dvorac od slonove kosti. prestala je sudbonosna nepogoda. FF-PRESS. 33 281 . Jedne noći.

na nadmorskoj visini od oko 5000 metara. ožujka 2005.” Vjetar je odnio. ali nisu našli njezinoga sina Pinesa niti pet galija s blagom. Rizinium je predat bez borbe. 36 Vidi o tomu više: Miraš Martinović. kako ne bi pala u ruke Rimljanima koji su bili opkolili Rizinium. SAT RT CG. 282 . Kotor. lovci u trku i lađe s razapetim jedrima. Nastala je potraga za dva blaga: za dragocjenostima i za tijelom kraljice Teute. Kad je nevrijeme prestalo Teute više nije bilo među Ilirima. suglasno njezinoj želji.262. Uliks. 1. uzletjela na nebo. na čijim stijenama i danas stoje crteži stari nekoliko milenija: jeleni. Mitologija. 17. Rimljani su gledali kako oluja nosi ženu u bijelom. koja se danas zove Stijena kraljice Teute. do jedne stijene iznad grada. a Rimljani su začuli odjek kraljičine odluke: “Ja ću kako moram!” Vjetar je stao i nebo se razvedrilo.STIJENA KRALJICE TEUTE Iznad Risna. na padinama Orjena. postoji stijena za koju se vjeruje da se s nje sunovratila ilirska kraljica Teuta. koje se strmo spuštaju u more. Sunovratila se niz liticu i nestala.. str. u pećini Lipcima. Po tim je pričama kraljica Teuta sa stijene. Bio je to dan kada je prestala postojati moćna ilirska država. Kad je opkoljena kraljica vidjela da joj spasa nema sazvala je svoje zapovjednike i rekla im: “Radije ću u smrt nego u ložnice komandanata rimskih legionara. Kraljice Teute više nije bilo. 45-. 2003. Teuta se spustila na vrh stijene.” Zatim su počele sijevati munje i udarati gromovi.34 Crnogorci su u svojim pričama kraljici Teuti pripisali osobine svetice.36 Po nekim predajama Rimljani su u Risnu našli mrtvo tijelo kraljice Teute. Po narodnom vjerovanju Pines je blago sakrio i ostavio poruku ispisanu 34 35 Isto.35 TEUTINO BLAGO Postoje i mnoge predaje vezane za Teutino blago koje govore kako je ono sakriveno iznad Morinja.

45.39 Hrvati u Tivtu pripovijedaju da je taj grad dobio ime po Teuti. D. 1. godine). Niti jedna od rijeka nije još izbila na površinu a to će se desit jedino kada žena slične božanske ljepote bude stolovala u Risan. a nad njim stoljećima bdiju velike zmije otrovnice koje se nalaze na ulazu u veliku riznicu na kojoj su petora vrata.“čudnim znacima”. Rkp. odakle izvire Sopot. 2006. Ispod risanskih planina postoji sedam podzemnih jezera. Vl. 37. 37. sv. FF Mostar. 10. 37 283 . To ti ona plače za vojnicima poginulim protiv Rimljana. sve do danas blago nije pronađeno.-11. godine zapisala u Prčnju kod Kotora po kazivanju Sonje Nikolić (djev. Teutino blago nalazi se na sigurnome mjestu. ožujka 2005. 39 SAT RT CG. vrelo koje se javlja samo dva puta godišnje. Taj bujni izvor koji je doduše kratkoga vijeka od svega par dana. rkp. to su ti suze kraljice Teute. na Carine. rođ.) Kazivačica ističe da je ova predaja po svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora. ILIRSKA KRALJICA VIDA U STOLAČKOJ TRADICIJI Ilirska kraljica Vida stolovala je na Daorsonu.38 O Teutinim suzama pripovijedaju i Crnogorci. Nikolić. a pripadajuće mu polje nosi ime Vidovo Polje.37 TEUTINE SUZE U Boko-kotorskom kraju mnogi toponimi i danas u svom nazivu imaju Teutino ime kao što je Teutina pećina. čiji su ostatci i danas vidljivi. sv. 2006. Kad je Agron umro. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamošnje nastavnice koja je želila ostati nepoznata. 1935. MO. Za protekla dva milenija i dvije stotine godina još ga nitko nije riješio. str. 17. Mnogi su uzaludno pokušavali razriješiti taj rebus. Predaju je 2006. Poznata narodna predaja spominje kraljicu Vidu od Stoca po kojoj dobi ime Vidoštak. Narod vjeruje da će blago nekada moćne kraljevine pripasti onomu koji razriješi “svojevrsni Pinesov rebus”. 38 Iva Brguljan 2001. (Kazivačica je Hrvatica.” Kako bogovi nisu zainteresirani za zemaljske blagodati. D. “Pines se želio osvetiti onima koji su žudjeli za blagom te je tako postavio težak zadatak da ga mogu razriješiti samo bogovi. bio je strašan potres i mnoge rijeke koje su tad tekle njegovim kraljevstvom postale su ponornice zauvijek.

prije pogibelji stari pričaju. župnik je uspio svo blago sakriti u veliki kazan i zakopati duboko u zemlju. izvana je izgledala skromno ali je njena unutrašnjost blistala od raskoši svakojakog blaga i dragocjenosti. CRKVA I BLAGO KRALJICE VIDE Po narodnoj predaji crkvu na Vlaci kod Rivina napravila je kraljica Vida koja je živjela na gradu iznad kanjona rijeke Radimlje. Za tu crkvu vezana je još jedna priča. Tu poginu četvrti brat što se zvao Radovan i po njemu Radimlja dobi ime. Priča kaže kako na mjestu zakopanog kazana viri kazanska ručka. Svitavko po kome dobi ime Svitava i Doman po kome ime dobiše Domanovići. Po nekim drugim predajama postojala su još dva brata. poginu također u nekim svatovima. ali blago je sačuvano. Grdijevci su dobili ime po Vidinom bratu Grdanu. Dolaskom osvajača crkva je srušena. 284 . Na mjestu njihove pogibije podignuti su križevi. Naime.BRAĆA KRALJICE VIDE Kraljica Vida imala je nekoliko braće. Jedan od braće se zvao Livor. Na Popratima se nalazi rijeka Radimlja. Ručka svojim izgledom podsjeća na žilu. Vjeruje se da će jednoga dana proći tuda djevojka. u selu Rivine. a mjesto se prozva Jasena. I šesti brat poginu. zapet će nogom za žilu i to će biti znak da se na tom mjestu nalazi kazan sa zakopanim blagom. Drugi brat. Crkvu na Rivinama ljudi su od milja prozvali Crkvica. Šćepan Krst dobi ime po bratu Šćepi koji tu u svatovima poginu. dolaskom Turaka srušene su mnoge vrednote za koje trenutno zna malo ljudi. kao i u cijeloj Hercegovini. Demil. Sazidana od kamena. Svakog proljeća okupljala bi kraljica Vida narod ispred crkve i tu bi donosila važne odluke. Naime. a mjesto gdje se to dogodilo dobi ime Demilov krst. od Popova prema Planini (Morine). Turci su dolaskom u Hercegovinu rušili sve pa i crkve. Jasenko se zvao. Sva su braća poginuli kao svatovi. a mjesto gdje je poginuo danas se zove Livorska prodo. a grobovi su im pored puta.

40 O POSTANKU PREZIMENA ŠKARE. Područje na kojem su ta tri plemena živjela protezalo se od današnje Podstarne (mjesto danas. Jedno pleme je prozvano Vatavuk čiji je zadatak bio tjerati vukove i ostale zvijeri od ovaca te ih čuvati na ispaši. Na području današnje Dalmacije obitavala su višebrojna ilirska i ostala domorodačka plemena. FF Mostar 2006. No nakon nekog vremena nastupilo je teško razdoblje ovčje kuge. Vatavuk i Strizirep. južno od Splita) pa do otoka Čiova. Osim tih vrela. a ova tri plemena su išla pretežito na istok. Danas još postoji mjesto podno Gospića (ucrtano i na zemljovidu Predaje o kraljici Vidi zapisala je Danijela Bošković 2006. također s nepromjenjenim prezimenom Škare. Plemena Vatavuk. Danas te obitelji žive pod prezimenom Škarić. Plemena su živjela zajedno i pritom obavljala različite zadatke. Drugi dio plemena ostao je na području Splita. pokrstili su se i prezime im dobiva nastavak –ić. Treći dio plemena otišao je u Liku. Na tom prostoru i najviše na Čiovu nalazili su se pašnjaci gdje su ova tri plemena vodila svoje ovce na ispašu.TOPONIMI NAZVANI PO KRALJICI VIDI Kraljica Vida bila je vlasnik dva bunara na kojima su se njeni podanici skrbili vodom iz živih vrela. Rkp. Stada ovaca su umirala. po kraljici Vidi nosila je ime i rijeka Bregava (Vidoštica) i Vidovo Polje. Dio plemena Škare povukao se živjeti u Biorine. Treće je pleme šišalo vunu s ovaca i bavilo se općenito s vunom i njihovo je ime bilo Škare. Škare i Strizirep bila su dakle domorodačka plemena ovih prostora. godine u Stocu po kazivanju više kazivača. Tri veća plemena bavila su se uzgojem ovaca. VATAVUK I STRIZIREP Iz drevnih su ilirskih vremena do naših dana obiteljskom tradicijom sačuvane predaje o nastanku prezimena Škare. 40 285 . D. Drugo pleme je postalo poznato pod imenom Strizirep i oni su rezali i podrezivali repove ovaca. Vidoštak u Popratima i Vidoljub na Rivinama. Postali su poznati po ovčarstvu (mesu i vuni) i ubrzo su dobili imena ovisno o radovima koje je obavljalo neko pleme. Naša je i Vesna Škare Ožbolt. gdje su sagradili kuće i ostali pod prezimenom Škare. Vrela su nazvana po njoj.

Vinko Brešić. rođendana akademika Miroslava Šicela. nevrijeme je zahvatilo nekolicinu plovećih grčkih trgovačkih brodova i oni su doživjeli brodolom. Naš je također i Miroslav Škoro. i tako tvorili prvo stanovništvo grada Splita i prve autentične Splićane. prvi. Da bi preživjeli od gladi i sklonili se. Pripadnici ovih plemena (i danas) uvijek imaju krvnu grupu 0. do koje su plivali. no davno je bio najljepši. Zagreb. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. današnji Split imao je svoje živo srce. uvučenih u uzvisinu – da im more ne bi ponovno potopilo život. Oni koji su se uspjeli spasiti. Danas je Varoš najstariji. počeli su se baviti ribolovom i živjeti i zarađivati od njega.41 (Split) POSTANAK SPLITSKOGA VAROŠA U predaji o postanku splitskoga drevnog naselja Varoš prepleću se antički grčki i ilirski događaji. a nalazi se podno samog Varoša. (Split) “Ako prošetate starim Varošem. našli su se ubrzo na obali. a dio ovih istih prešao je na pravoslavnu ispovijest . Peti dio došao je u Slavoniju i oni se zovu Škoro. 153171. počeli su hvatati ribu i napravili su par koliba. S plemenima Vatavuk i Strizirep dogodila se slična sudbina. Sagradili su niz kamenih. skoro pa ruševni. Međutim.”42 Vidi: Marko Dragić. str. dio grada Splita. i jedini…” Mnogo prije nego što je car Dioklecijan i kročio na splitsko tlo.Hrvatske) koje se zove Škare. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. 41 286 . današnje Jadransko more bila je veća trgovačka zona i poznata ruta grčkih trgovaca. No s vremenom nisu htjeli otići iz pitome zavale. nižih i spojenih kuća. danas dobro poznati Varoš. FF-PRESS. 42 Isto. tamo gdje počinju nizovi starih sazidanih kuća. Ženili su se ženama iz prisutnih okolnih plemena. i uvijek su prepoznatljive i specifične fizičke građe. ur. najstariju. naići ćete zasigurno na kamenu klesanu ploču koja je postavljena u spomen grčkih trgovaca pomoraca. Četvrti dio plemena otišao je dublje u prostore današnje BiH.neki žive na području današnje Srbije i prezivaju se Škare. “Još prije nego je sagrađena Dioklecijanova palača. 2007.

Dioklecijanova zamisao o upravljanju carstvom srušena je građanskim ratovima nakon 305. a Gaja Galerija Valerija Maksimijana Jupiterova pod njegovim izravnim zapovjedništvom. Dioklecijan. Pro arte papiri. 287 . Dioklecijan je ostao carem Istoka i vladarem čitavoga carstva. a uzroci su bili u pohlepi vladara i ambicijama da sami vladaju. Oba su podcara imali naslov cezara. godine. 43 Jesus Pordo. a Maksimijana sinom Herkula davši mu ime Marko Aurelije Valerije Maksimijan Dioklecijan je potom imenovao i dva podcara i nasljednika: Flavija Valerija Konstancija Herkulova (zvanoga Klor “blijedi”) na Zapadu. Bio je obični vojnik te zapovjednik straže cara Numerijana. pod Maksimijanom. Mater i dite pozva car Dioklecijan. Sebe je urbi et orbi proglasio sinom Jupitera. dakle podcarem i nasljednikom. Svaki je cezar oženio kćerku svoga augusta i tako su se stvorile vladajuće dinastije. Nakon osam godina ratovanja i upravljanja carstvom shvatio je da je golemom Rimskom Carstvu potrebno više vladara te je ustanovio tetrarhiju po kojoj su četiri cara vladali podjednakim dijelovima carstva. a vlast su ostavili Galeriju i Konstanciju. Svoga prijatelja Maksimijana proglasio je cezarom. Zbog toga ju je prokleo i ona otada dva puta godišnje u sablasnoj kočiji obilazi Solin i traži nekoga da joj pomogne i da je spasi. Godine 285. proglašen je carem. Podrijetlom je iz Dalmacije.43 DIOKLECIJANOVA KĆER U narodnoj je živoj tradiciji predaja o Dioklecijanovoj kćeri koja je bila naklonjena kršćanima i nije htjela dopustiti da joj otac ubije pet stotina kršćanske djece. ali Dioklecijan im je bio poglavar. a to je značilo da se više dite ne će vratiti. str. veliki poraz cara koji je progonio kršćane. Split 2005. dakle niža od augusta. Dioklecijan i Maksimijan povukli su se nakon dvadeset godina vladavine. Mater se pripala pa je malome od svog mlika napravila kolač i dala mu da ga ponese.-7.5. Car Zapadnoga carstva bio je Maksimijan kojemu je Dioklecijan dodijelio naslov augusta.Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan bio je jedan od naosebujnijih vladara u povijesti Europe. prevela Linda Palameta.

I još mu je reka da ako ne može izdržat da nikom ne kaže da prišaplje zemlji. Zagreb. svake godine izlazila iz tamnice jedanput na 288 . a to nije lako jer tada su ga napadali vrazi. vitrovi su ga nosali. 153171. a dječak ga ponudi da proba. To Dioklecijanova kćer traži nekog da joj pomogne i da je spasi. Vinko Brešić. tako da još i danas ta kočija obilazi Solin u nadi da će biti spašena. Zato je otac stao proganjati. pa je napokon baci u tamnicu u Splitu pokraj mora. I dite je tako i napravilo. di je bilo puno vlage i vode. Kad je kočija došla triba je uhvatit i nije je smija pustit do zore. Car Dioklecijan je to čuo i naredio da se pobije pesto dice u Šelima (tu je bija amfiteatar). I on je sve to izdrža. Otiša je iza kuće i prišaplja travi: “U cara Dioklecijana praseća glava.I tako joj je sin otiša caru Dioklecijanu koji ga je onda posla da ga se pogubi. i pošto je car pojeo komadić. koziji rozi i magareće uši!” Na tom mistu izrasla je zovina (trstika) i dica su od toga napravila svirala i ona su svirala ono šta je dječak bija reka. I jedan od mnogih koji su je pokušali spasit skoro je i uspija. I kad je rekla car joj je tad uzvratija: “Đava te nosa!” I tad je doša vitar i odnija mu ćer skupa sa kočijom i ona se nikad više nije vratila. dopušćenjem Božjim. zmije su ga grizle. stoljeća zapisao Josip Ceresatti i u Vjesniku 44 Vidi: Marko Dragić. i ona nije tila dopustit svom ocu da pogubi svu tu dicu. Mali mu je reka da je od materinog mlika i tada je car reka da ga je dječak privarija jer da ga sad ne može ubit. 2007. pripa se i zgrabija ih obima rukama. rođendana akademika Miroslava Šicela. žačudi se okusu i pita ga od čega je spravljen.44 (Kaštel Gomilica) Ta se predaja donekle razlikuje od Priče o Dioklecijanovoj kćeri45 koju je polovicom 19. On je prije svoje smrti poželija samo da pojede kolač kojeg mu je mater pripremila. Ali ona nije htila poć ni za nj ni za nikoga. To je čula Dioklecijanova kćerka koja je bila naklonjena kršćanima. Legenda kaže da dvaput godišnje sablasna kočija obiđe Solin. Ipak bi ona. i taman prid zoru vidija je svoja crijeva kako ispadaju iz utrobe. ur. str. Onda ga je car pita šta mu je to. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. Za nju su se mnogi jagmili. ali da nikom ne kaže ništa. a otac ju bješe obećao jednom kraljeviću. I pusti ga tako da se vrati doma materi. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. I pustija je kočiju. FF-PRESS. 45 Car Dioklecijan imao je jedinu kćer.

pa je odlučija pokušati sriću. Sva u sjaju i zlatu kao zvizda Danica. u Mravinskom polju pod Kamen i u Srinjinam “pod Baščom”. ka vila. pa šta Bog da. ufati konje za uzde. 345-346. pa bi zato. i to u Splitu i Solinu. Nju je sigurno moga zaustavit i poljubit pokojni don Nikola Mužinić. 454. u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. gdi je kupina. Ona se prikazuje i sada svaki hiljadu godina isto u zlatnoj karoci. priredila Maja Bošković Stulli. ali je nije naša. pa je odluči smaknuti. Pripovidali su stari ljudi da ona traži u Mravinskom polju jednu ženu koja ju je puno ljubila i bila je zato progonjena od Dioklecijana. ostao bi čestit za vavik. SHK. Kćerka je Božjom voljom iz tamnice izlazila jednom godišnje i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. neka bi se pripao svaki oni koji bi pokušao nju zaustavit i poljubit. 46 Isto. godine objavio Fr(ano) Bulić. str. Ode zato u Split. Vjerovalo se: tko bi tada mogao susresti nju i poljubiti je. taj bi zauvijek ostao sretan. MH. pa zaustavi konje i karocu i nju poljubi.46 Po toj predaji car Dioklecijan utamničio je u Splitu blizu mora svoju jedinicu kćerku jer je odbila ispuniti očevu želju i udati se za jednoga kraljevića. najedanput nestane nje iz tamnice. Bijaše se našao jedan naš Srinjanin od srca . a još se nije bilo svanulo. Napokon to je više bilo dodijalo Dioklecijanu. bio bi čestit za vavik. Ko nju i sada vidi. Kad je on to bio odlučio. str. To nije odgovaralo Dioklecijanu pa je naredio slugama da po gradu čine veliku grmljavinu i tako zastraše sve kako se ne bi približavali njegovoj kćeri. U istoj zlatnoj karoci pojavljuje se svakih tisuću godina i to u Splitu i Solinu. a leti. stasita ko jela. Predaju je kazao Mato Čović. (Srinjine kraj Splita) Navodim prema: Usmene pripovijetke i predaje. Najedanput nestane nje iz tamnice. u Mravinskom polju pod Kamen i u nas u Srinjinam “pod Baščom”. Po toj predaji ona ni danas nije umrla. da je se ne mogu dva oka nagledati od velike plemenitosti.ovo mi je kaziva moj pokojni otac . Vidi se da mu nije bilo dano da je poljubi pa da bude čestit za vavik. Caru je sve to dodijalo i odlučio je smaknuti kćer. 289 . jer je ona puno dobra. Skoči on prida nju. a ona se tu igrala kad je bila malena i bacala ribicam mrvice od kruva i mesa. Vjerovalo se da je mogu zaustaviti i godinu i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. kad bi ona izišla iz tamnice. problidi i onesvisti. ali se nije na nju namirio. konji upropanj. Pripovijedalo se da ona u Srinjinama traži jednu ženu koja je nju jako voljela i zato je bila proganjana od Dioklecijana. Ona je bila ošinula konje samo da njega kuša.arheološkoga društva 1919. da da. a ona pobiže. Ne bi ga bili konji satrli. kad eto ti nje pod Kamen. Ko bi tada moga nju susrist pa zaustavit konje i nju poljubit. lipa ka ružica. Zagreb 1997. To Dioklecijanu nije bilo drago.Ona još ni danas nije umrla. ali ona ošine konje. naredio svojim slugam da s latom čine po gradu naokolo veliku grmljavinu. Vrati se natrag da će kući u Srinjine. on se pripade. brate. U nas u Srinjinam dolazi “ pod Baščom” gdi je bio Dioklecijanov ribnjak.

49 Ivana Hrga zapisala svibnja 2006. Vidi: Stipe Botica. Kazala joj je Božica Hrga (djev. 454. SHK. str. zamolio ga je da pojede kolač. stoljeća do Drugog svjetskog rata vršena su ispitivanja tih tajnih podruma i katakombi. 45. str. 336-337. ploče koje se okreću i tako gutaju sve koji se usude tuda Isto. car je uzviknuo: “Ta mi smo braća kad od iste matere uživamo mliko”. Zagreb 1997. Kad je taj vojnik obrijao cara. str.47 U Priči o Dioklecijanu i njegovoj kćeri biblijski je motiv ptice koja samo jednom u tisuću godina dotakne zemlju. Sinj i Split. I svi istraživači. 2006. g.poljubiti samo dobri ljudi kakav je u to vrijeme bio župnik don Nikola Mužinić (umro 1856. Jednom je vojniku majka svojim mlijekom ukuvala kolač. Cara su vojnici po redu išli brijati. Kolač mu se dopao te je upitao vojnika od čega je tako sladak. Rajčić. Govori se da su te katakombe i podrumi puni zamki – koplja koja probadaju. str. Vojnik je od štapića napravio sviru koja je svirala: “U cara Kliktijana kozja brada i praseća glava. 194. svi oni koji su sudjelovali u tim ekspedicijama nisu se vratili živi. g. Kad mu je vojnik rekao da je od majčinoga mlijeka. MH. *** Motiv praseće glave i tajne koja se ne može sakriti nalazi se i u priči o kralju Norunu48 i kralju Trajanu. u Koprnom).”49 DIOKLECIJANOVI PODRUMI U Splitu i okolici u usmenoj su komunikaciji i predaje o Dioklecijanovim podrumima. rođ. Car mu je dopustio i zamolio ga da i on uzme kolača. Nedavno su otkrili da jedan od njih poveziva Solin. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. ali se od njega nijedan nije vraćao. U Kistanju (Dalmatinska zagora) pripovijeda se o caru Kliktijanu koji je imao kozju bradu i praseću glavu. sve do palače. 1925. godine. Car mu je dao štapić i pustio ga. 48 47 290 . Školska knjiga. priredila Maja Bošković Stulli.). i tim tunelima i podrumima služili su se vojnici i sam car. sv. Zagreb 1995. u Koprnom (Dalmatinska zagora). Usmene pripovijetke i predaje. Rkp. FF Split. Tridesetih godina 19. 15.

51 (Kaštel Gomilica) BOJČUŠE Duvno je dugo bilo središte otpora protiv Rimljana. ur. g. FF Split. odman spram gradine. zapisala je Petra Jakovčević. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. kosti koje su se ondje izoravale i živa predaja: U nas u Letki imaju njive i zovu se Bojčuše. Vinko Brešić. Rkp. sredina tih podzemnih prolaza je na pijaci. Delmati su. Jedna je ekspedicija pošla sa arijom kako bi se mogli čut sa drugim članovima na površini. također. 2005. str. 51 Na Pagu 2005. Od tada više nije poznato da je neko iša istraživat te podrume i katakombe. 2007. Zagreb. ispod Benediktinskog samostana do Zborne crikve Marijina Uznesenja. Po drugoj priči. odakle se putevi dile prema Župnom dvoru i Dominikanskom samostanu. 50 291 . prema palači Matasović i Zbornoj crikvi Marija Uznesenja i dalje prema kuli Skrivanat.50 (Kaštel Gomilica) PODZEMNI PROLAZI Razne su vlasti na području Hrvatske gradile tajne podzemne prolaze koji su služili za komunikaciju i za bijeg u slučaju potrebe. ti prolazi greju od kule Skrivanat. g. Uspomenu na žestoki duvanjsko-rimski boj čuvaju: povijest. Eno ji doli. a kazao joj je Jure Kaurloto. 52. sv. ali i oni su se u jednom trenu prestali javljat. Takvi prolazi postoje i na Pagu: Po jednoj priči. Tuden su Rimljani boj bojevali i zato se i zovu Bojčuše. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. Rimljani su zauzeli i spalili Delminium 156. 153171. S Vidi: Marko Dragić. Jedan dil gre do kneževog dvora. 6. pljačkali i uznemiravali grčko-rimska naselja i trgovce na obalama.prolazit. FF-PRESS. svi nestanu u bezdan. toponim Bojčuše. rođendana akademika Miroslava Šicela. a drugi do Župnog dvora. str. prije Krista.

godine kazao Danijeli Ančić. (Korita kod Tomislavgrada) *** SVETA ANASTAZIJA (STOŠIJA) Sveta Anastazija u narodu je poznata kao Stošija. FF Mostar 2003. 2004. Staža. god. godine dobio je te Marko Radoš. stoljeću njezine relikvije su prenesene u Carigrad. Kao i danas. sv. Vl. 1933. Stažija. di je njijov. sveti Donat oko 804. u Letki 2003. str. Tragovi tih rimskih cesta mogu se vidjeti i u polju i po okolnim brdima. Od gradine priko njiva Mukišnica do Lužina ima konjski put.52 (Letka kod Tomislavgrada) RIMSKI PUT Mnogobrojni ostatci Rimskih puteva i priče o njima i danas svjedoče moć toga carstva. godine spaljena na lomači.onu stranu. Stana. Put je bijo sve od gradine pa amo. Duvno je se i u rimsko doba nalazilo na raskrižju cesta. D. Usužnjenu ju je tješio sveti Krizogon (hrv. rimski put bijo. d. Nastavila je slijediti svete mučenike idući u Sirmij. U 5. rođ. rkp. Pokopana je u vlastitoj bazilici. Nasta. Bila je srijemska mučenica (djevica) ili udovica patricija Publija koji ju je radi njezine želje za djevičanstvom zatvorio u kućnu tamnicu. Stajka. prosinca 304. 52 292 . 2. Staza. 30. 53 Predaju je zapisala Tatjana Čuić po kazivanju Dragice Ćurić rođene 1931. Zadarski biskup. u Koritim. godine. Solun i ponovno u Sirmij gdje je 25. kažu rimski. uz baziliku svetoga Dimitrija. Svake godine oruć stine izvaljujem. žito je uvik slabije. Nakon Publijeve smrti pratila je Krševana u Akvileju i ondje prisustvovala njegovoj mučeničkoj smrti. Rkp. to su sve stine ko kaldrmane bile priko polja i vidile se vazda dok 53 nisu potopoli polje. Stoja. Krševan). zb.

Sjale su poput zlata. već su ga mirno susretale i mazile se uz njega. čuvari su dali znak za uzbunu. 46/06. Zagreb 1990. 57 PRENOŠENJE MOĆI SVETOGA DUJMA Solinski biskup i mučenik sveti Dujam živio je u 3. 2006. Po zanimanju je bio liječnikom. Prema toj predaji podrijetlom Leksikon ikonografije. Božjom pomoću zacijelile su mu rane te je hodao po vodi propovijedajući mnoštvu. prof. Kazala joj je Ivana Radovani. 1979. Kršćanska sadašnjost. 211. Na koncu mu je odrubljena glava. Rkp. Zagreb 1990. Opazivši ih. Znali su da su to svetačke vlasi pa su ih odnijeli u Crkvu. Otkrili su ga kraljevi lovci te su ga. 54 293 .56 Kao zaštitnik Dubrovnika u ruci drži model grada. g. str. ZAŠTITNIK DUBROVNIKA Sveti Blaž bio je biskupom Sebaste u Armeniji u 3. zarobili. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića.relikvije i pohranio ih u crkvi svetoga Petra koja se od tada naziva Sveta Stošija. godine u Splitu. Zaštitnikom je divljih životinja. Zavjetuje mu se za ozdravljenje grla. povijesti i diplomirani etnolog (rođ. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. str. pomislivši da je vrač. on je naredio da ga raskidaju željeznim grebenima i bace ga u jezero. stoljeću. sv. 55 O svetome Vlahu Hrvati i danas pripovijedaju: Jednom davno su pred grad Dubrovnik doplutale vlasi svetoga Vlaha. str. FF Split. Pučani su potrčali prema obali da vide čudo. stoljeću. 161. priredio Anđelko Badurina. 4. priredio Anđelko Badurina. Kršćanska sadašnjost.112-113. Kad je doveden pred Licinija. te mu ranjene i bolesne dolazile. Sveca čije su vlasi bile nazvali su Vlaho i uzeli ga da im bude parac (zaštitnik). Neki su se barkom odveslali i izvadili vlasi iz mora. jer je prema legendi spasio dijete koje se gušilo progutavši riblju kost. Splitska predaja ga stavlja u prvo stoljeće. str.54 SVETI VLAHO (BLAŽ). 57 Leksikon ikonografije. 55 Isto. Nadaren božanskim nadahnućem povukao se u pećinu i ondje živio među divljim životinjama koje ga nisu napadale. 56 Anđela Gilić zapisala je 2006.).

. Sarajevo. izabraše nekoliko ljudi. Narod mišljaše . ali ni maći s mjesta. Pankracije je krenuo na Siciliju. i ljekovita.je iz Sirije. ožednješe djeca. Neko napokon smisli. Kad je zvijezda stala na tom mjestu. Ondje je osnovao crkvenu zajednicu i mnoge obratio na kršćanstvo radi čega je podnio mučeničku smrt. sakupio da ga prenose. Prije njega ubijeno je četrdeset pet mučenika. Na tom mjestu. da se odmore. stoljeću prenio moći Svetoga Dujma iz Solina u Split. Napredovali su jer sve što im je trebalo kralj bi poželi i zazivaj uz pomoć Isto.58 Ivan Ravenjanin je u 7. 59 58 294 . VIII. jer djeca nisu grješna. 1901. a Dujam u Salonu. Oni su otad' vjerovali u taj kamen. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. koja je. Školski vjesnik. gdje je voda izbila. stali bi i oni. Svetom Dujmu je odrubljena glava. a pod njom je izvor bistre i hladne vode. koji ponosno pristupiše i htjedoše ga podići. podigoše i ponesoše sveca. Bio je učenik svetoga Petra. nisu putovali danju. No pošto je velika vrućina bila. a kad tamo ni oni ne mogoše. 452-453. preobratio se na kršćanstvo i krstio u Antiohiji.59 ILIRI OSNOVALI VAREŠ I VISOKO Prema kazivanjima naših starih djedova i pradjedova prostor Vareša prije nije bio nastanjen a 'vamo na drugoj strani je postojalo jedno pleme Ilira koje je u bijegu pred kugom i raznim nedaćama krenulo u potragu za boljim mjestom. da se svetac ne da od grješnih ljudi nositi. da izaberu nevinu djecu da ona pokušaju nositi. ali pošto ih žeđ žestoko morila. Stjepan Štrodl-Srijemac. od nje se otkinuo jedan dio koji je sjao a njeg' je uzeo kralj tog plemena. sagradiše Spljećani kapelicu. Đački izlet u Bosnu. I zaista čim se djeca prihvatiše. a oni se napiše i pođoše dalje. Tako su oni išli za jednom zvijezdom. po tom' je ona i dobila ime. 211. vele. pa pred Spljetom. To se baš desilo na području naše planine Zvijezde. a i drugi pratioci. pomoliše se svecu i u taj čas izbi iz zemlje lijepa hladna voda. pa povjeriše taj časni posao svećenicima. kad bi zvijezda stala. tad' su se odmarali i dok je išla zvijezda toliko su i oni putovali.. i putovali su samo noću. a o tome se pripovijedalo: Kad se svijet. sjedoše kraj ceste. vjerovali da će im bit' dobro sve dok njega imaju. koja i danas stoji. str. kojega je s Pankracijem i Apolinarom pratio u Rim. str. Apolinar u Ravennu.

Potom je prošao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine dođe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporuči nekim ženama jer mu otac i majka bjehu umrli. Al' zbog zavisti i ljubomore mitsko biće Huri koje je živjelo pod zemljom. 60 Katarina Pejčinović zapisala je u Varešu kolovoza 2007. 2007. rodi se u Stridonu. Uputi se prema Grčkoj i Siriji te uđe u Antiochiju. 60 SVETI JERONIM Slavni Jeronim (oko 347. gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. blizu rijeke Drave od poštenih roditelja. 295 .tog kamena koji je svijetlio. godine od Liljane Grgić (domaćica. nisu ga mogli naći pa ga je odnio sa sobom pod zemlju i došlo je do nji'ove propasti a legenda kaže da je tada nastala nekakva kletva. Jerolim se odluči u svijet krenuti. S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) počinu neko vrijeme i odatle posla život prvog pustinjaka Sv. ljudi su mogli od svoga rada tu živjeti pa su tu napravili i grad. D. Četiri ljeta ostao je u pustinji hraneći se biljkama i korijenjem. Jerolim se odluči slijediti ih. rođena 1953 god. Tu je zemlja bila plodna. vjere branitelj. Kao mladić uputio se na školovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da mišljaše da u njemu Ciceron uskrsnu.) Rkp.). A ustvari su oni imali i jednu zlatnu jabuku koju su stavili na vrh kule pa im je ona služila k'o putokaz jer je davala odsjaj od sunca po danu i od mjeseca u noći. jer se Huri krio s kamenom od kralja i da bi bio sigurniji zavi on Zvijezdu u snijeg. – 422. kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika. U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka. g. zvao se Zvjezdan-grad. Kralj je otiš'o u Visoko a neki su se samo spustili u Vareš 'dje su isto tražili tog Hurija i kopali zemlju i tako otkrili golema rudna bogatstva. crkve naučitelj. Odatle ode u Treveru i našavši neke knjige Sv. Pavla. Hilarija. zvjerinje i škorpioni bjehu njegova družba. vrati se i dođe u Aquileju. Sv. Kako su silazili s Zvijezde tako su nastanjivali Vareš i Visoko. Kralj naravno naredi da se kamen nađe ali pošto Huri pusti gustu maglu u podnožje Zvijezde. FF Mostar. rukom ih svojom ispisa. mogla se obrađivati. pusti jak vjetar koji istrgnu od kralja taj kamen te on pade u podnožje planine. nebo pokrivalo. Nije se moglo sijat' više jer je bila velika studen pa su oni morali pobjeć' i selit se jer nisu imali više šta jest'. Zemlja gola bila mu je postelja.

Čehu se ondje svidjelo. a Novi zavjet iz grčkoga. godine Kraljevstvo Slavena. te se popeo na planinu i ondje ubi žrtve i prinese bogovima. Kasnije bi prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga čudesa učini. Ljudi su bili zapušteni dugih kosa mahom pastiri. je prevedeno i na ruski jezik. Orbinija su koristili Pavao Ritter Vitezović. Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Kloštar i ondje nastavi činiti pokoru. – Dubrovnik. Jednom mu je lav došao te nogu u koju se trn zabio pokaza Sv. Andrija Kačić Miošić i drugi. Vrati se u polje svojima i reče im da ondje sagrade kuće i počnu obrađivati zemlju. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio učitelj. st. PRIČA O ČEHU. Zbog toga ga optužiše i htjedoše ga osuditi te on pobjegne zajedno s bratom Lehom i mnogobrojnom rodbinom.) objavio je 1601. st. Došli su u Moravsku kojom upravljahu Slaveni. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. također slavenskog roda. Čeh Hrvat nehotice ili hotimice ubije jednog od svojih čovjeka velikoga ugleda. povijesnih izvora i usmenih predaja. To je djelo bitno utjecalo na početke srpske i bugarske historiografije. mlijeko i sir. 1611. Umro je u osamdeset šestoj godini života 30. vjerojatno pol. LEHU I MEHU Mavro Orbini (Dubrovnik. slugama i drugim ljudima. Mnogo je još napisao navlastito maternjim jezikom. Jeronima piše to zvjerinje. Moravci im kazaše da je Bohemija prazna i da je u njoj tek šačica Vandala. a Meha ne spominje. U 18. Zato se kod Sv. Ljudi su vidjeli da su Čeh i njegovi ljudi iste narodnosti te se pozdraviše i izgrliše dajući Čehu poklone: meso. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. Kada je Čeh stigao u Bohemiju. a on ga izliječi. Ivan Gundulić. Filip Grabovac. Bibliju je preveo iz židovskoga. Junije Palmotić. Mavro Orbini u svom djelu piše i o braći Čehu i Lehu. rujna 422. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumači. Mjesto pohoditi gdje nauči židovsko pismo. Hrvati bjehu vješti gradnji i 296 .Nakon četiri godine poželi Sv. ondje zatekne više ovaca i goveda nego ljudi. prijateljima. Papa Damaso naredio mu je da dođe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim piše kardinalom. XVI. Četrdeset godina je ondje u pokori živio. To je djelo napisano na temelju Ljetopisa popa Dukljanina. Jeronimu. U Rimu je ostao tri godine propovijedajući i pišući ondje.

Leha i Meha. 61 297 . Njihova se sestra zagledala u rimskog namjesnika te mu. Papa Pio II. Braća su pobjegla na sjever i tako je Čeh osnovao Češku. Lehu i Mehu: U zemlji Hrvatskoj kako kažu stari kroničari. Valaska sedam godina vladaše Češkom nakon što je poubijala 7 protivnika. Zagreb 1993. bojeći se za nj.-114. Lehu i Mehu koji su stolovali u Krapini. Doskora dozlogrdilo braći rimsko godpodarstvo pa odluče rimski jaram zbaciti. 61 Ljudevit Gaj (Krapina. Leh Lešku (Poljsku) a Meh Mešku (Rusiju). 110. Leh osnuje Poljsku. Starije su žene ranjavale neprijatelje a djevojke ih gađahu lukom i strijelom. Čeh. Doznavši sestrinu izdaju. Leh napušta brata i osniva Lešku (Poljsku). priredio i napisao uvodnu studiju Franjo Šanjek. Kad to ne bi učinile.62 Mavro Orbini. str. Pokoravao se on rimskom caru i njegovom namjesniku u Hrvatskoj.) zabilježio je predaju o braći Čehu. odluče braća poći na sjever. 1872. str. Kada im je otac umro. kazna im je bila gubitak djevičanstva. odlučili su zbaciti rimski jaram. – Zagreb. Narodne novine Zagreb 1999. bijaše češkog roda. 62 Dražen Kovačević. Leh i Meh zazidali su sestru u toranj koji se i danas zove Vilin toranj. Kraljevstvo Slavena. Dražen Kovačević je na temelju starijih zapisa (ili priča koje je slušao) kao pripovjedač 1993. Bili su ratoborni. Dalmatinci su pristizali u Bohemiju. a Meh Rusiju. živjelo nekad davno svo plemstvo slavensko. Knezom im bijaše Hrvat stolujući u starom gradu Krapini. Uvidjevši da se ne će moći obraniti od rimskog cara. Legende i predaje Hrvata. prevela Snježana Husić. ispriča što braća snuju. Golden marketing Zagreb. Njihova sestra Vilina bila je zaljubljena u rimskoga namjesnika i izdala mu je braću. put sjevera: Čeh utemelji Češku. Česi se pokazaše hrabrim ljudima i vrsnim strijelcima. Sinovi uz Krapinu sagrade još dva grada – Psari i Šabac i vladaše njima. Krenuše braća preko triju rijeka. 9. godine objelodanio dvije stotine hrvatskih predaja i legenda među kojima je i ova o Čehu. U dubokoj starosti umre knez i ostavi za sobom tri sina: Čeha. te kći po imenu Vilina. 1809. braća je uzidaju živu u toranj krapinskog grada kojeg i danas nazivaju Vilinim tornjem.ratarstvu.

stoljeća.-1989.) Hrvati su došli iza Babinih gora iza Karpata. bila je gospodarica. Šuici. Kožočeš. Sarajevo 1981. Turci se odvojiše od oblasti rimskih cesara. Vrlo rano su primili kršćanstvo o čemu. Bužani. STAROHRVATSKO DOBA Hrvati su današnje krajeve nastanili od 610. – Upade u turske ruke Peršija. ovdi se nastaniše. Lepnici. (U isto su se vrijeme Englezi nastanili u Engleskoj. Hrvat i dvi sestre: Tuga i Buga. Tu u jezeru ima neka Đuro Basler. Sarajevo 1991. Dojdoše iz priko Babinih gora Hervati najprvo u Dalmaciju i ove sadanje hrvatske i slovinske strane.64 Kraljica Buga U Dučiću. Ljetopis. Klobej. s mlogim bojem istiravši Abare. Ričici kod Kaknja. 63 298 . Blagaju na Sani. Poljaci i Česi ilirskoga podrijetla. neka Buga i po njoj je nazvano Buško jezero i narod.63 Već je kazano da je Konstantin VII. hrvatsko ime prija. str. do 630. svjedoče bazilike u Zenici. Doboju kod Kaknja. koja je od mora do Dunava dosegla. 3. 67. Komjenovcima (Jabuci) kod Ustikoline na Drini i drugdje. Duvnu. mi ovde. radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja bosanske biskupije (1089. Porfirogenet u svomu djelu De administrando imperio (O upravljanju carstvom) prvi naveo povijesne predaje o dolasku Hrvata u današnje krajeve koje su predvodili petorica braće i dvije sestre. Vrhbosanska visoka teološka škola. Majdanu kod Mrkonjić Grada. (priredio dr.). Marindvoru u Sarajevu. g.Radnja predaje dogodila se u vrijeme Ilira i Rimljana. Muklo. a ne kako je navedeno u predaji. str. fra Ignacije Gavran). I od njih Dalmacija. između ostalog. u Prisoju. *** U vrijeme romantizma bilo je rasprostranjeno vjerovanje da su Rusi. 64 Nikola Lašvanin. Brezi. u: Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne. i zove se do današnjega dneva. Arheološki spomenici kršćanstva u Bosni i Hercegovini do XV. Prid ovim bijaše pet bratje: Kluka. IRO “Veselin Masleša”. Srđu.

Ona je tu sagradila svoje dvore. trudili se i punu su kuću svega imali. ravnicu podno Mosora – Poljica. 5. U Policin se nije smilo govorit ružno. (Po narodnom kazivanju priopćio Ivan Zovko). 455. dok nisu napokon ugledali more. daleko odakle pušu ladni vitrovi i snig vije. sićam se da sam 65 jednom vidila kad su te mrtve iskapali. knj. najprije da je rimska. str. str. 100.66 Kraljica Tuga Daleko. Tuga je bila divojka duge zlatne kose i crnih očiju. Sarajevo 1892. (Korita kod Tomislavgrada) Uspomenu na gospodaricu Bugu čuvaju etiološke predaje i toponimi Bužana grad. Sarajevo 2005. Naši su pradidovi čuli kako je toplo u krajevima blizu sinjih vali. priredio Marko Dragić. nalaze se visoke gore. a oko njena dvora plemići su sagradili palače. stoljeća zapisao da je prezime Bužana uvijek u ženskom rodu. To je bila njihova nova domovina koju podilili među sobon. pa su pod vodstvom petero braće i dvi sestre krenili na dalek put. Govorilo se da je biloj vili druga. Onda im je bilo lakše putovati kroz šume i nizine. najstariji zva se Hrvat. I tako je nasta gradić koji su zvali Tugini dvori. svi su za njon plakali i nisu je Poljičani ni dan danas zaboravili. Bila je Tuga pobožna i dobra i činila svima lipega. Buško jezero i prezime Bužana. A kad je Tuga umrla. MH. Svi su živili u jubavi. Svi su radili. di su u davna vrimena stolovali naši pradidovi. za misečine. To se gorje zove Karpati. a sestre su bile Tuga i Buga.gradina. I Tuga je dobila lip kraj. drama i mikrostrukture. Ona i danas zna. 65 299 . Ivan Zovko je koncem 19. Bilo je dvanaest plemena. Ona je svake večeri i jutra uveseljavala ljude svojom pismom. Jedan od braće. BiH. 66 GZM. ni svađat ili štogod jedno drugom uzet. a danas se zovu Tugari. HKD Napredak. u biloj haljini i duge Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Veliki je to bijo grad i tu je bilo groblje. ali sad se ne vidi. Kad je sušna godina dobro se vidi. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Hrvat je ka najstariji brat bija snažan i jak i duž puta je branija svoj narod od zviri i neprijatelja.

živi i radi u Selcima na otoku Braču. Rkp. i: Marko 300 .). Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. na pamet je pala izvrsna ideja.plave kose proći priko ruševina svoga dvora u Tugarima bdijući nad Pojičanima i Pojicama.. FF Split.-172. u Splitu. Po zanimanju učiteljica. MH. Sardiniju i Kalabriju.-1463. 39. ali onima ča su bili. 68 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Da se spase. drama i mikrostrukture. jerbo su one na samom vrhu Brača. Siciliju. U narodnom je pamćenju Bračana i danas predaja: Ne znam kako su Saraceni došli do Brača. 97. 67 Mirni Trgo 2006. Borba je bila u cik zore. SARACENI U PRAŽNICAN Saraceni je bizantski i latinski naziv kojim su u ranom rednjovjekovlju nazivani sredozemni arapski islamizirani narodi. str. Janku Sibinjaninu. sv. 69 Vidi o tome: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. knjiga 5. FF Split.) U usmenoj su komunikaciji do naših dana sačuvane povijesne predaje69 i pjesme o: kralju Tomislavu. 31. 2004. Korziku. Rkp. srpnja 1965. godine u Sumpetru (Jesenicama) kazao je Jure Klarić. str. Ni bilo puno Bračana za obranit misto. Marku Kraljeviću. te se učvrstili u Ulcinju. u Selcima na Braču kazala Doris Bošković (rođ. HKD Napredak. 2006. ča je Bračanima savršeno odgovaralo zbog položaja sunca. 27.67 U livanjskom kraju i danas pripovijedao da je planina Tušnica nazvana po kraljici Tugi koja je ondje dolazila u posjete svojoj sestri Bugi. priredio Marko Dragić. hercegu Stipanu Vukčiću Kosači. pa su utekli.68 (Selca na Braču) EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE NARODNIH VLADARA (925. a mista u sredini otoka su nastala puno pri onih uz more. Logično je da su to bile baš Pražnice. Kako je ti loj bliska na suncu. pobrali su duge šibe od jasena i primazali ih lojem. Dijani Mišetić. ali postoji legenda o njihovome napadu na Pražnice. Saracenima se pričinilo da vide ogromnu vojsku. 4. g. puno veću od njihove. Skender-begu. Sarajevo 2005. Iz sjeverne Afrike su prodrli i osvojili: Maltu. sv.

Naša ognjišta. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Od Kozigrada do Zvonigrada (hrvatske povijesne predaje iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv.SVETI DONAT Donat je. za vrijeme kralja Karla Velikoga na Zapadu i Nicefora na Istoku.. Htijući spriječiti sukobe između carstava krenuo je s mletačkim duždem Benenatom u Carigrad. 301 . dao je izraditi kameni sarkofag i oltar i crkvu je posvetio svetoj Stošiji. godine koja se spominje u Kronici. gdje su nekoć i Delmati imali svoj glavni grad. Ondje je otkrio posmrtne ostatke svete Stošije. Duvno kroz stoljeća. hrabar i vrlo poduzetan. str.-93. Dominik Mandić drži da se taj događaj zbio godine 753. Bio je jak. Tomislavgrad – Zagreb. 2002. Zagreb 1990. Ponijeo je sa sobom moći svete Stošije i kuda god se kretao mnoštvo naroda je ozdravljalo. oslobodio je Posavsku Hrvatsku među Dravom i Savom. st.70 KRALJ TOMISLAV Prema izvješću u Hrvatskoj kronici. g. 209. 493. Dok se bugarski car Simeon borio s Grcima. 70 Leksikon ikonografije. ali se pojavila silna oluja.71 Tomislav je. znači da je krunjen godine 877. Podrijetlom je bio iz ugledne zadarske obitelji.). prema kojem se na Duvanjskom polju za kralja okrunio Tomislav godine 925. str. sin Mutimirov kojega je naslijedio oko 910. Baška Voda-Mostar-Zagreb 2001. 71 Robert Jolić. stoljeću. bio zadarski biskup (9. Neki drugi povjesnici drže da se krunidba zbila krajem 9. str. Tomislav je otkazao poslušnost Grcima i Hrvatsku učinio samostalnom. Jure i Ziral. i da se okrunjeni kralj zvao Budimir. U narodu je najraširenije i najprihvaćenije mišljenje Kukuljevićevo i Klaićevo. Kršćanska sadašnjost. Tada je Donat upriličio svečani prijenos Stošijinih kostiju u biskupsku crkvu svetoga Petra. najvjerojatnije u blizini planine Liba. Zauzeo je nakon toga Bosnu i Hum. Ako je kralj Budimir kraljevao 40 godina i preminuo 917. Grgur Dragić. Benenato je htio Stošijine relikvije ponijeti u Mletke. Kad je proglašen knezom. priredio Anđelko Badurina. ili otprilike tada. vjerojatno. 57. Duvnjaci vjeruju da Tomislavgrad baštini ime po kralju Tomislavu. prvi hrvatski kralj okrunjen je na Duvanjskom polju.

drama i mikrostrukture. Tomislav. A njegova žena je bila rodom iz Zauma. MH. Potukao je vojsku bugarskoga cara Simeona dočekavši ga sa 100 000 pješaka. a i danas se zna gdje je bila crkva u kojoj se Tomislav krunio. 101. Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju u: Zbornik. 101. str.73 (Stepen kod Tomislavgrada) CRKVA U KOJOJ SE POSVETIO KRALJ TOMISLAV U Mesijovini se nalazi Gradina i tu je bila crkva Sv. i 925. ustanovio je 15 točaka kojima se moralo srediti stanje u državi. Najprvo je na cilom svitu od svih svitskih vladara onoga staroga vakta. 73 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. kazivali su brte stari. 5. 74 Isto. 60 000 konjanika te 80 velikih i više malih brodova. HKD Napredak. str. To je sveto misto i ne smi se dirat u grebove.74 (Stepen kod Tomislavgrada) Vjekoslav Klaić. ukopan je Tomislav na Jabuci njivi (na Čondraku) i pored Tomislava ukopana su još tri poglavita rvacka kralja. knj.72 CRKVA U KOJOJ SE VJENČAO KRALJ TOMISLAV Legenda kaže da je na Gradini poviš Petrovića bila crkva koja se zvala Ružica. KRUNIDBA KRALJA TOMISLAVA Kraljo Tomislavo.Ninski ga je zlatnom krunom ovjenčao na Duvanjskom polju između 920. najprvo je Tomislav okrunjen. bio je krunisan u Kongori pod čvorovim rastom. Sarajevo 2005. 72 302 . U toj se crkvi. Na Splitskom saboru oko 925. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. priredio Marko Dragić. Stari su naši pripovidali da je naroda bilo za vrime krunisanja Tomislava tri i po milijuna i od Stržnja do Sovićki vrata ispod kapka mogo si proć da čovik pokiso ne bi. Tu su nađeni neki grebovi i kaže se ako se kopa po strani od Duvna da odma počme nevrime. Ilije i kazivali su da je se tu kralj Tomislav doša posvetit poslje krunisanja. Prvi hrvatski kralj. vinča kralj Tomislav. Ne zna se kada i gdje je umro kralj Tomislav niti gdje počiva. g. g. I danas se to misto zove Crkvina. u susret trećem tisućljeću. kada je u stara vrimena vlado Rvackom. 71. str. Kako stari ljudi pamte i pripovidaju. Zagreb 1998.

Arheolog i povjesničar Frane Bulić (Vranjic kraj Splita. 1934. Prvi put se spominje kao ban u slavonskom dukatu šezdesetih godina 11. Provodio je pokornički život. Međutim. Ime kralja Zvonimira zabilježeno je na Baščanskoj ploči. Papinski legat Gebizon okrunio ga je kraljevskom krunom u bazilici Svetoga Petra u Solinu. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 284. Zagreb 1990. st. blagošću i pomirljivošću. Papa ga je poslao u Trogir i u tom je mjestu izabran za biskupa. uoči godišnjice njegove smrti ruka je zrakom došla i spustila se na svečev grob. st. Riješio je spor između Zadrana i kralja Kolomana. O njemu postoji više legendi: Po jednoj od njih biskupu Ivanu je za vrijeme mise s neba sletjela golubica na glavu kao znak Duha svetoga i njegova mirotvorstva. Ivan je hodao po valovima i po njegovom je zagovoru spašeni su mornari i teret. stoljeća. Prema trećoj legendi Ivan je za vrijeme oluje putovao u Šibenik doživješi brodolom kod rta Planke. – Zagreb. Druga legenda kazuje kako je jednom tuča uništila vinograde. 303 . 1869. Kršćanska sadašnjost. – 75 Leksikon ikonografije. priredio Anđelko Badurina. godine kod Rotne gomile. između Drniša i Muća.) zabilježio je u rujnu 1886. ističući se miroljubivošću. Za vrijeme kralja Krešimira IV.SVETI IVAN TROGIRSKI Sveti Ivan Trogirski podrijetlom je iz plemićke rimske obitelji Orsini (11. zapisana je predaja o silovitom umorstvu najboljega hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira. Poslije Ivanove smrti Mlečani su htjeli njegovu ruku prenijeti u Mletke.75 DMITAR ZVONIMIR Dmitar Zvonimir kraljevao je od 1075-1089. U XIV. Za njegova kraljevanja hrvatski narod je živio u blagostanju. Pripadao je dinastiji Svetoslavića. a Ivan je naredio da se ono malo preostaloga grožđa stavi u tijesak iz kojega je potekla golema količina mošta. U nerazjašnjenim okolnostima naslijedio je kralja Petra Krešimira IV.). 1846. godine. str. predaju o umorstvu kralja Zvonimira i poslao je povjesničaru Ferdi Šišiću (Vinkovci.

78 Hrvatski leksikon. Po drugoj verziji Zvomirova je kletva glasila: Dabogda nad vama tisuću godina vladao tuđi jezik. svezak. nego vazda tuju jaziku podložni bili. 1849. godine. dakle i ostvarilo. a od puste krvi prolivene nedaleko ove gomile pocrvenila je zemlja i zato se zove Crljenica.76 Istinitost te predaje negira povjesničar Vjekoslav Klaić (Garčin kraj Slavonskog Broda. 1940. str.) ZVONIMIROVA KLETVA Prema predaji zadnje su Zvonimirove riječi upućene Hrvatima: nigdar ne imali gospodina od svoga jazika. Prema predaji umoren je od svojih podanika na Saboru u Kninu. MH. i svaki je vojnik na mrtvo tijelo bacio po kamen. a vojska ga stigla gdje je sada Rotna gomila. str. prije Krista noževima izboli najboljega imperatora i prijatelja Cezara. glavni urednik Antun Vujić. 1928. L –Ž. godine. – Zagreb. Zagreb 1990.77 Talijanaši su to umorstvo zlorabili tvrdeći da Hrvati nisu u stanju vladati sobom jer su ubili najboljega kralja zaboravljajući pri tom da su Brut i Kasije 6.Zagreb. Kralj već ranjen bježao sa Kosova polja. Povijest Hrvata. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. o. o. (Takvih je zločina bilo i kod drugih naroda. 304 . Zagreb 1997. Vojska se potom pobila između sebe i izmrcvarila. na lokalitetu Pet crkava. Po nekim izvorima ta je kletva trebala trajati devet stotina godina do 1989. str. 724.). 144. Naklada Leksikon d.78 76 77 Ferdo Šišić. sredinom 1089. knjiga prva. g. Vjekoslav Klaić. ožujka 44. Kralj se zvao Rotando. što se. Tu ga je izmrcvarila i ubila. Zagreb 1974. 587. Na Kosovu polju kninskom zavadio se neki kralj s vojskom te se pognali. II.).

).) i Pavao Ritter Vitezović (Senj.) zabilježio legendu o Vladimiru (oko 978. Katolički biskup iz Bara.) u Kraljevstvu Slavena (1601. – Beč. Za njegove vladavine u Dalmaciju prodre bugarski car Samuilo (oko 938.). mučenik.) u Životu i mučeništvu Sv. Kad Vladimir to ne prihvati. 1652.). na zapadnoj obali Skadarskoga jezera. 1759. Samuilo uvidi da se ne može domaći Vladimira te ga počne mamiti da dođe do njega i da mu ne će naškoditi.Crkva svetoga Jure u Poljicima VLADIMIR Sveti Ivan Vladimir. 1713. 1760. te Crnom Gorom. kojega je Samuilo obećao nagraditi.) Stolovao je u Krajini kod crkve Prečiste Krajinske.. Vladimira. hrvatskoga kralja (1705. – Zaostrog. Vladimir se molitvom obrati Bogu da ga oslobodi od zmija. kralju Crvene Hrvatske.) navodi proznu i versificiranu legendu o kralju Vladimiru: Vladimir bijaše lijep. Fra Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske. st. Vladimir se s vojskom povuče na planinu Oblik na kojoj su zmije otrovnice ubijale ljude i životinje. počne nagovarati Vladimira da ode k Samuilu.? – 1014. potom Zetom. u svomu je Ljetopisu (XII. bio je dukljanskim knezom. pop Dukljanin. – Dubrovnik. Tu legendu navode Mavro Orbini (Dubrovnik. st.) u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga (1756.-1016. Bog usliša njegovu molitvu. (Duklja se u vrijeme popa Dukljanina zvala Crvenom Hrvatskom. jedan njegov župan. 1611. 1704. Vladimiru bude žao vojske te se uputi Samuilu koji pak pogazi obećanje 305 . mudar i svet. Želeći sačuvati vojsku. sredina XVI.

” Rekavši to iziđe iz crkve i preda se svom krvniku. Vladislav ostane zgranut i dopusti Kosari da muža danonoćno oplaMavro Orbini. okrene se biskupima i reče: “O časni ljudi. Vladislav je dočeka sa svim počastima.79 Pred crkvom mu je 22. Vladimir sa šačicom svojih ljudi krene Vladislavu koji mu je putem bio postavio zasjede. U tamnici se Vladimiru ukaže anđeo i navijesti mu da će biti oslobođen. što ga donijeste sa sobom. Kosara zamoli oca da oslobodi Vladimira iz tamnice. Naime. Kad to vidje Vladimir. Vladimir sretno stigne u Preslav Vladislavu koji je bio za objedom. str. Car Bazilije Radomirovu bratiću obeća dati veliku nagradu ako ubije Radomira i tako osveti smrt svoga oca i strica koje je dao ubiti Samuilo. . Zagreb 1999. a na grobu njegovu mnogi bolesni ozdraviše. Samuilo umre i naslijedi ga Radomir koji zauze sve grčke zemlje do Konstantinopola. Vladimir ishodi pričest prije nego mu odrube glavu. da će ga Gospodin izbaviti iz zatočeništva i da će mu mučeništvo osigurati kraljevstvo nebesko. Kraljevstvo Slavena.?). Vladimir povjeruje. (priredio Franjo Šanjek). vidjevši anđele Božje.te ga utamniči u Prespu kod Ohrida. da mi nećete nanijeti nikakva zla?” Biskupi su stajali pognute glave. milinu riječi i razboritost Vladimirovu. zatraži od oca dopuštenje da zatočenicima opere noge. Vidjevši to. Vidjevši da Vladimir nije ubijen. godine javno odrubljena glava. naljuti se i naredi da mu odrube glavu. Bijahu to anđeli. Samuilo oslobodi Vladimira. Samuilo nastavi harati Dalmacijom i pohara je sve do Zadra. Vidjevši ljepotu. Poljubi križ rekavši: “Prečasni ovaj križ nek’ mi zajedno s vama bude svjedokom u ovaj dan Gospodnji da ću umrijeti nevin. 79 306 . Biskupi mu tijelo pokopaše u crkvi. Vladislav u lovu ubije Radomira. zagrne ga kraljevskom odorom i dade mu za ženu Kosaru i povrati mu kraljevstvo kojemu pridoda Drač. Kad su k Vladimiru došli biskupi i pustinjak. ali ga ne uspije ubiti. kći kralja Samuila. skromnost. 288289. svibnja 1016. Vladislav misli kako njegovo kraljevstvo ne će biti mirno dok je Radomirov svak (zet) Vladimir živ te ga počne mamiti sebi. zašto me izdaste? Što vas je nagnalo da prisegnete nad križem Gospodnjim. ali zatraži da mu Radomir pošalje drveni križ i da nad križem prisegne da mu ne će učiniti nikakvo zlo. Kosara ne dopusti Vladimiru da ide Vladislavu te ona ode vidjeti kakve su mu namjere. oni koje je Vladislav poslao da ubiju Vladimira vidješe da je uz njega mnoštvo vojske s krilima i kopljem u ruci. Vladislav posla svoje ljude sa zlatnim križem kunući se da mu ne će naškoditi. pobjegoše. Kosara (oko 978. Oni koji su poslani da ubiju Vladimira.

Dok je jedne noći objedovao za stolom. godine na katoličanstvo se preobratilo 500. albigenzi. 21. Čini se vjerojatnim da su u Bosni i Hercegovini živjeli bogumili. boni homines. papa šalje misionare dominikance kako bi krivovjerce preobratili na katoličanstvo. stoljeću razvili do sjeverne Italije i južne Francuske (patareni. str. tiseranci itd. vrlo rano primili kršćanstvo. patareni (krstjani bosanske crkve) i manihejci. Beograd 1997. stane dozivati vojsku. Pod otomanskom vladavinom događaju se mnogobrojni prelasci na islam i malobrojni prelasci na kršćanstvo. Njegovo tijelo je i dandanas neraspadnuto i iz njega isparava blag miris.). a u rukama drži onaj križ koji mu bješe poslao bugarski car. 80 307 . Vjerojatno je bogumilstvo bilo karika u lancu pokreta koji su se u XII. KRIVOVJERSTVO Oduvijek su prelasci na drugu vjeru bili sudbonosni za Bosnu i Hercegovinu. nastanivši tu zemlju. katari. Na dan njegova blagdana mnoštvo hodočasnika hodočasti njegovom grobu. Hrvati su. Najtajnovitije i najzamršenije mjesto u bosanskohercegovačkoj povijesti je krivovjerje.kuje i da ga pokopa gdje god hoće. Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska disertacija). Kosara se u toj crkvi zaredi. Vladislav zauze Vladimirovo kraljevstvo. godine šalje franjevce kako bi nastavili misionarski rad. no anđeo ga udari i on ostane mrtav.000 – 90. Godine 1227. Do 1404.000 krivovjeraca. stoljeću za vrijeme vladavine cara Nikole. U X. BOGUMILI Bogumilstvo je nastalo u Bugarskoj u X. Vladislav se poplaši. stoljeću u toj zemlji se širi krivovjerstvo. koje je bizantijska vlast protjerala iz Male Azije i kolonizirala u okolicu Plovdiva. pojavi se pred njim čovjek nalik Vladimiru i s mačem u ruci. U trenutku pada Bosne i Hercegovine pod Osmanlije u njoj je bilo 80. Papa 1291./1232. kada su se u toj zemlji nastanili mnogi pavličani i masalijanci. Nazvano je prema utemeljitelju popu Bogumilu.80 Ivo Andrić. Ona ga prenese u Krajinu i pokopa ga u crkvi Svete Marije.000 krivovjeraca.

umro i uskrsnuo. Odbacivali su krštenje vodom i tvrdili da djeca prije zrelosti ne mogu steći blaženstvo.). te po njihovu učenju nije stradao. Isto. str. Ivan Krstitelj je smatran prokletim. stoljeća (Franjo Šanjek. Petra. Za sebe su tvrdili da su Kristova crkva i potomci apostola te da u svojoj sredini imaju Kristova namjesnika i nasljednika sv. Govorili su kako se ne treba zaklinjati ni u istinu ni u neistinu. ubije ili progoni. Ubijanje životinja smatrali su smrtnim grijehom.. Vjerovali su da je Lucifer uzletio na nebo i pobunio anđele. Prezirali su Mojsijev zakon kao i Rimsku crkvu. 28.) 82 81 308 . str. stoljeća). gdje ih je Lucifer zatvorio u ljudska tijela. Osuđivali su duhovnjačko sudstvo i kazne tjelesne i duhovne ne dopuštajući da se tko kazni. kipove i križeve.82 Bogumili su. Također su sačuvane legende: Kako je satana stvorio ovaj svijet (druga polovica 12. Zabranjivali su davanje milostinje smatrajući kako nije nikakva zasluga ako se daje milostinja. svetu tajnu ispovijedi i posljednje pomazanje. O vjeri kršćana bosanske crkve sačuvana je legenda o postanku svijeta iz 14. Osuđivali su i proklinjali sve one koji su jeli meso. 211. str. nije moglo ukorijeniti u Srbiji pa je zahvatilo Bosnu i Hercegovinu i u njoj se razvilo. 201. Blagodat i istina i Početje svijeta (Mak Dizdar. a drugo je manje božanstvo Lucifer.81 Prema tim spisima bogumili su vjerovali u dva božanstva. Sarajevo 1997. Učili su kako nema čistilišta.-299. krizmu. Zagreb 1996. Odbacivali su. koji je stvorio sve što je tjelesno i vidljivo. patrijarsi i proroci kao i svi drugi koji su postojali prije Krista. str.. jaja ili slično. svetu pričest. te bi tako u jednom ili više tijela okajali grijehe i vraćali se na nebo. osuđivali materijalnu crkvu. pa su svi sišli na zemlju. Bogumili su se u Bosni voljeli nazivati bosanskom crkvom. također.-202.-26. str.-31. Osuđeni su svi oci iz Staroga zavjeta. 296. također. Blažena Djevica Marija je bila anđeo. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Krist je imao nestvarno tijelo u obliku zraka. Antologija starih bosnaskih tekstova. Nisu vjerovali u uskrsnuće. Govorili su da se svatko tko griješi mora ponovno krstiti. Sve su grijehe smatrali smrtnim grijesima i smatrali kako nijedan od tih grijeha ne će biti oprošten. 19. Jedno je veće božanstvo Isus Krist. svetu tajnu braka.Bogumilstvo se. Burna povijesna događanja u Bosni i Hercegovini uništila su bogumilske knjige pa se njihov život može jedino rekonstruirati na temelju protivničkih spisa. sir. koji je stvorio sve što je duhovno i nevidljivo. zbog snage Nemanjića. osim Psalama. svete slike. Odbacili su Stari zavjet.

electi) koji su se strogo pridržavali svih propisa svoje vjere. U svojoj su vjeri ustrajali do posljednjeg rata između cara Transilvanaca i Turaka.”85 Usp. 413. križeva. Ćiro Truhelka.84 Orbini piše da je papa Klement VI skupinu Male braće “ljudi sveta života”. Bosanska Narodna (Patarenska) crkva. a nazivali su se kršćanima. jesti kako žele. Na čelu bosanske crkve nalazio se djed (senior. posteći petkom i štujući svetu nedjelju kao i sve ostale kršćanske blagdane. str. slika. nedaleko od Nikopolja. među njima i fra Pelegrina i fra Ivana iz kraljevine Aragona. vidjevši da ih kršćani napadaju i odvode u zarobljeništvo kao da su Turci. kipova. Ćiro Truhelka to negira tvrdeći da su u Bosni i Hercegovini živjeli patareni (krstjani bosanske crkve) i da su stećci njihovi nadgrobni spomenici. gdje su se neki od njih zadržali. 767-793. Manju skupinu su činili savršeni (perfecti. Jedino su javnom ispovijedi morali priznati svoje grijehe i morali su makar pred smrt prijeći u redove savršenih.Vjernici su bili podijeljeni u dvije skupine.-1991. 84 Mavro Orbini. nav. 85 Isto.. bez ukrasa. njemu je bilo potčinjeno dvanaest strojnika među kojima su bili: redari.-1998. magistri. kada su. 414. Ne mogavši naći utočišta. Živjeli su bez sakramenata. dj. učitelji. voditi ratove itd. koji su se smjeli ženiti. Andrić i drugi. Sarajevo 1942.. Napredak. bez prinošenja žrtve i bez svećenstva. Nazivali su se patarenima.83 PATARENI (KRŠĆANI BOSANSKE CRKVE) Orbini piše da “krivovjerje bosanskih patarena (kako piše Pietro Livio iz Verone) potječe od Rimljanina Paterna koji je sa svojim sljedbenicima bio protjeran iz Rima i čitave Italije. u javnoj ispovijedi. Crkve su bile jednostavne kuće. anzianus). U drugoj skupini je bila većina običnih vjernika (credentes). godine poslao u Bosnu kako bi oni iskorijenili tu “krivovjernu kugu. odlučili istinski prigrliti kršćansko bogoštovlje. 83 309 . Bogosluženje se sastojalo u molenju Očenaša i čitanju Svetog pisma. u: Povijest Bosne i Hercegovine. stjecati bogatstvo. 1349. str. zvona i svete vode. Tako pišu Rački. Nisu pristupali krštenju i zazirali su od križa. a drugi su nastavili put i nastanili se na obalama Dunava. primanju novih vjernika i posvećivanju strojnika. str. prema sv. Petru. stigli su u Bosnu.

nailazi kraj 87 Stepenjskog greblja. 5. povijesti te se u novije vrijeme zlorabi. 87 86 310 . knj.-416. Matinu gradu do Crvenički parnica. ispod Kalavure prema Mečetu. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. A ima još jedan put koji iđe kroz Crkvinu.MANIHEJCI U Bosni su pored bogumila i patarena bili i krivovjerci manihejci. kako bi žene koje su ozdravile od kakve bolesti običavale na zavjet otići služiti na određeno vrijeme. Taj put iđe od Blazina. a puk odgovorio: ‘Prelomite ga’. Orbini piše: “Ovi posljednji (kako izvješćuju Voloterano i Sabellico) nastanjivali su samostane smještene u dolinama i drugim udaljenim mjestima. 129. a priora strojnik. ulazeći u crkvu. priredio Marko Dragić. Njihov bi svećenik. okrenuo prema puku i uglas izgovorio: ‘Blagoslovit ću ga’. (Stepen kod Tomislavgrada) MISIONARI Veliki broj starokršćanskih bazilika i starokršćanskih crkava u Bosni i Hercegovini dokaz je da je kršćanstvo na ovim prostorima bili vrlo rano prisutno i da su Hrvati u ovim krajevima vrlo rano primili kršćanstvo. Opata samostana su zvali djed. Gotovo u isto vrijeme kada je albanićanski biskup Belesmemca uspostavio u Bosni bogumilsku crkvenu organizaciju s djedom Rastudijem na čelu. godine. 415. a puk bi mu odgovorio: ‘Blagoslovi ga’. zatim bi tim kruhom pričestio puk u crkvi. iza vrtla. HKD Napredak. pisac kritičke povijesti početaka ugarskih dominikanaca. Sarajevo 2005. MH. str./32.”86 BOGUMILSKI PUT Ispod Kalavure se nalazi Bogumilski put koji su pravili Bogumili. N. drama i mikrostrukture. uzeo kruh u ruku. str. između Mujinovca i Ploča. Bogumilstvo je najzamršenije i najtajnovitije područje bh. u Bosnu dolaze misionari dominikanskoga reda. Pfeiffer. Povijesni dokaz tome imamo u pismu pape Isto. da bi zatim dodao: ‘Prelomit ću ga’. prebivajući s redovnicima (krivovjercima). Krivovjerci manihejci su potrajali do 1520. stavlja njihov dolazak u 1226.

2. Njih su se četvorica zanosili idejom 88 Dominik Mandić. povjerio franjevcima skrb za Svetu zemlju.-1383.) javio je papi Bonifaciju IX.fra Petrom iz Narbone i fra Stjepanom iz Turellija. str. Nikola je s Deodatom bio smješten u Sionski samostan. 23. Godine 1339.-183. Pratarska šuma. Pratarska čatrnja.89 To je obnovio papa Bonifacije VIII.. izdanje. 91 Isto. 203. 90 Isto. 213. listopada 1233. da su franjevci do te godine obratili ili pokrstili u Bosni oko 500.Grgura IX. str. proširivši djelokrug franjevačkih istražitelja na Srbiju. Hrvatsku. Godine 1402. 311 . fra Bartul iz Alverne (u Bosni boravio od 1366.) Postojala su dva samostana u Jeruzalemu: jedan kod Isusova groba i drugi na brdu Sionu.000 bogumila. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. str. Iz Bosne je fra Nikola zajedno s Deodatom otišao je 1387. među kojima je bio i sveti Nikola Tavelić (1372. papa Nikola IV. travnja 1298.91 Od tada do danas narod pripovijeda o svojim ujacima (fratrima). pismom od 29. koje je 10.). a s trideset godina došao je za misionara u Bosnu.( Papa je 1342. a u njemu su se našli najbolji propovjednici iz europskih zemalja. ZIRAL 1979. – 1408. upravio “braći bosanskim propovjednicima”. Pratarska cesta. osnovan je bosanski vikarijat. Bosnu. – 1375. 214. ožujka 1291. S dvadeset pet godina postao je franjevcem. Rašku. U Bosni je dvanaest godina obraćao na vjeru katoličku poglavito krivovjerce. te od Jadranskoga mora do Drine na istoku i Drave na sjeveru. Istru i Slavoniju. Jedno je vrijeme boravio u samostanu u Bribiru. godine službeno je povjerio dvojici franjevaca hrvatske provincije dužnost istražitelja krivovjerja i pobijanje bogumilskih zabluda u Bosni. Zato je povelik broj mjesta koja su po fratrima dobila imena: Pratrovac. str. od Novoga u Boki Kotorskoj do Omiša na Cetini. i od 1378. Sabrana djela 4. godine u Svetu zemlju kako bi ondje bio misionar.88 Na molbu mačvansko-bosanskoga vojvode Stjepana Dragutina.90 Franjevci su tada imali u svojemu vikarijatu više od 40 samostana s 500 članova. gdje se povezao s još dvojicom braće . SVETI NIKOLA TAVELIĆ Nikola Tavelić potječe iz šibenske plemićke obitelji. Dalmaciju. S fra Nikolom je u Bosnu došao i fra Deodat iz Ruticinija (Rodeza). 89 Isto. 182.

ili ih je poslao papa ili neki kršćanski vladar kako bi izazvali rat. Svojim uzornim životom željeli su privući pozornost arapskog stanovništva u Palestini. posebice u Jeruzalemu.mučeničkog svjedočanstva za Kristovu vjeru. za katoličku vjeru. U međuvremenu se skupilo mnoštvo muslimana (kažu da ih je bilo oko 30. Fratri su ostali pri izrečenom: “Spremni smo radije umrijeti za ovu istinu. Sarajevo 1990. podvrgnuvši ih ponovno mukama: gole su ih privezali uz stupove i udarali. Dokument koji je napisao gvardijan fra Gerald Calveti govori o njima kao o ljudima “posebno ukrašenim krepostima” jer su bili “vrlo odani Bogu. Kada ih je primio oni su pročitali svoj govor kojim su prisutne pozvali da se obrate na kršćanstvo. Jeruzalem je bio pun Arapa pa su Nikola i braća iskoristili prisutnost mnoštva kako bi im se obratili. tvrdeći kako mu žele reći nešto “vrlo korisno i spasonosno za njegovu dušu”. Na to su fra Nikola i njegova subraća odgovorili kako ih nije poslao nikakav čovjek. Isto.”93 Osuđene fratre na smrt svjetina je izudarala sve dok nisu izgubili svijest. ali im je pružio mogućnost da sačuvaju glavu. nakon dugoga razmišljanja. Kad im se to učinilo presporo. nego ih je poslao Bog. prokušani i savršeni u svakoj kreposti”. Kadija je fratre osudio na smrt. kadija ih je dao svezati i držati tako do pola noći. 58. Kada su nakon sat vremena mučenici došli svijesti i progovorili. pitajući ih hoće li opozvati sve što su rekli. poslušni starješinama. Kada su muslimani 11. Tri su dana bili okovani u tamnici neprestano moleći i tješeći se.000) tražeći da se izazivači ubiju. vrlo strogi u životu. Čuvši to kadija je pozvao starješinu Sionskoga samostana i njegovu braću. čvrsto je braneći. Kalendar 1991. odveli su ih njegovoj kući. 92 93 Dobri pastir. Kadija je pred gvardijanom i drugim franjevcima upitao fra Nikolu i njegovu braću jesu li oni svoj govor izrekli kao normalni i razboriti ljudi ili kao luđaci. str. studenoga 1391. 312 . uzor puku. 92 Nikola i njegova subraća odlučili su početi svoje misionarsko djelovanje među Saracenima i obratiti ih na kršćanstvo. godine slavili četvrti dan Kurban-bajrama. Kako kadija nije bio u džamiji. molitve i savjetovanja. str. odlučili su se “uvjeriti” jeruzalemskog kadiju da se mora obratiti na kršćanstvo ako želi spasiti dušu. 56. Pojavili se u devet sati ujutro pred veličanstvenom Omarovom džamijom (sagrađenom na mjestu Salamonova hrama!) tražeći kadiju i predstavnika mjesne vlasti.

Korčulu i Lastovo. papa Pavao VI. U to je vrijeme Mletačka Republika brojila 200. Split. bili su neprestani sukobi Mlečana i hrvatsko-ugarskih vladara. Sveti Lovreć. Tada su se mletački duždevi titulirali i kao dux Dalmatiae. lipnja 1970. 840. To je prvi kanonizirani Hrvat svetac. Trogir. Emir je potvrdio smrtnu kaznu. U XV. Nakon neuspješnih mletačkih prodora 839. st. st. Od 991. Okupljeno je mnoštvo s isukanim mačevima i noževima navalilo na fratre kako bi ih potpuno iskomadali. MLETAČKA OKUPACIJA HRVATSKE U IX. kod Makarske 887. Novigrad. U drugoj polovici XIII. 865. gdje se i danas čuva.000 stanovnika. Da ne bi ostavili traga svoje okrutnosti i mogućnosti kršćanima da štuju ostatke mučenika. Sve je dirnula činjenica što oganj nije htio progutati tjelesa mučenika. Umag..Iz Gaze je 14.. tri puta je paljen sve veći oganj. Dubrovnik. a jedan je prijepis stigao i u Šibenik. Međutim. godine. do 1009. godine Mlečani su plaćali Hrvatima danak kako bi slobodno plovili Jadranskim morem. Motovun i Rovinj. proglasio Nikolu Tavelića i njegovu subraću svetima. a među njima i dvanaestorica franjevaca čija se imena spominju u izvješću što ga je gvardijan Sionskog samostana u Jeruzalemu poslao na neke samostane franjevačkog reda.000 žitelja. st. i obnovio sudski proces na glavnom trgu. Rab. Krk. Od tada do XV. Odvažno svjedočanstvo promatrali su muslimani ali i kršćani. godine stupila u državnu zajednicu s Ugarskom. Proglašenje svetim Nikole Tavelića trebalo je biti o proslavi tisuću tristote obljetnice veze Hrvata sa Svetom Stolicom. upravitelj pokrajine. Izmrcvarena tjelesa bacili su u veliku vatru koja je gorjela na trgu. U tome su kršćani vidjeli znak da je Bog primio žrtvu umorene braće kao svjedočanstvo za vjeru. Hrvatska je 1102.500. a vladali su nad 2. i pogibije dužda Petra Candiana I. Osor. mletačku vlast priznaju: Poreč. studenoga došao Emir. ali tjelesa su ostala neizgorena. ali su ratne prilike spriječile tu svečanost. Tek je 21. godine Mlečani su zauzeli: Zadar. 1941. Arapi su potajno zakopali zemne ostatke mučenika. 313 . stoljeću bili su mnogobrojni sukobi Mlečana s hrvatskim vladarima. Mlečani su ovladali teritorijem od Istre do Albanije osim Dubrovačke Republike. I X.

izdanje. Sarajevo-Mostar. drugo izdanje. Uzroke tomu je moguće tražiti u ugarskim pretenzijama na Bosnu. slobodu kretanja i boravka u Bosni. 94 314 . ban je u travnju 1203. Sabrana djela 4. Od tada je često Kulin ban nazivan kršćaninom bosanske crkve. dr. Od tada se često spominju “krstjani crkve bosanske” ili. zbog njih su se sporili bosanski velikaši. pak. 42. godine) papa Inocent III. 1999. Međutim.1204. fra Leon Petrović. pisao je: “Kulinu.95 Usp. Kulin je pisao papi kako se radi o pravim katolicima. Optužbe iz inozemstva uveličavale su “krivovjerje” bosanskih krstjana i njihov broj. VIII. tražio od ugarskoga kralja Emerika da povede križarski rat protiv Kulina. U vrijeme njegova banovanja nastaju prvi sačuvani pisani spomenici (tri primjerka njegove povelje 29. tada je (1200. Do danas je u narodu sačuvano mišljenje kako je u vrijeme njegove vladavine bilo blagostanje. Papa Aleksandar III. pak. Kada je. ali o njima se vrlo malo zna. Ziral. godine. velikom bosanskom banu”. Jedan je od najlegendarnijih bosanskih banova.SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI Kulin ban Kulin je bio ban Bosne od 1180. pisane latinskim i hrvatskim jezikom).000 u Bosni i možda toliko u Hercegovini. Kulin ban u svoju zemlju primio heretike koje je iz Splita i Trogira protjerao biskup Bernard. a njih je pri kraju bosanske samostalnosti moglo biti najviše 40. Protiv njih su vođeni križarski ratovi. na Bilinom polju kod Zenice skupio “prvake — priore bosanskih krstjana” koji su prisegnuli na pravovjernost. Nepoznata je podrijetla. . II. 95 Dominik Mandić. 1189. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. str. Kada su Kulin ban i bosanski kršćani bili osumnjičeni da su krivovjernici. Kršćani bosanske crkve. Prema invokaciji toga dokumenta razvidno je da je Kulin ban bio katolik. Tom ispravom Kulin ban je sklopio mir i prijateljstvo s Dubrovčanima dajući im povlastice. Chicago-Roma-Zürich-Toronto 1979. kršćani bosanske crkve94 koje će mnogi proglasiti hereticima.

Prijezdu II.. ban bosanski Prijezda I. U ponoćno jedno doba. Po nekim je izvorima pao u osmansko ropstvo i ondje umro. Među prvim europskim vladarima ukazivao je na opasnost od osmanske najezde te je omilio narodu koji i danas o njemu pripovijeda. prosinca 1355). Pa dozivlje sebi vilu. Dušan car se riješi groba. *** CAR DUŠAN I POSESTRIMA VILA Sin kralja Stefana Dečanskog.» 315 . Po predaji ubio ga je sin te je on prokleo sina i njegovo potomstvo. promijenilo se ništa nije. (1287. Prokletstvo se ostvarilo na njegovom unuku Urošu koji je izgubio kraljevstvo i. naslijedio je bana Ninoslava.Prijezda I. Poznat je po svojoj povelji knezovima Babonićima. kada je knez Lazar izgubio boj na Kosovu.-1310.). kojom im daruje župu Zemljenik.. –) te jednu kćer koja se udala za Stipana Vodičkog. Srpski kralj (1331-1345) i prvi srpski car (1346-1355). Imao je tri sina: Stipana I. Stefan Uroš IV. Dušan Nemanjić (oko 1308 . potom.20. Kotromanića (1284. što je moje. Bio je ugarski vazal u središnjoj Bosni.). što od carstva propalo je?» Razumi ga posestrima. propalo je. pa mu veli posestrime: «Obiđosmo carstvo tvoje. (– 1287.–) i Vuka (– 1287. Pokopan je u svojoj zadužbini manastiru Svetih Arhanđela kod Prizrena. a Srbija pala u osmansko ropstvo. bosanski ban (1254. posestrimu nekad milu: «Kaži der mi. za desnu ga ruku prima i obiđe grob sa njime.-1287.). preneseni su mu zemni ostatci u crkvu Svetoga Marka u Beogradu. Te naloži ko i prije. sve ostalo. Godine 1927. Njegovi su potomci kraljevi bosanski.

Poslije Vukašinove smrti Tvrtko Stipan postade bosanskim kraljem. gdje ga kralj ljubazno primi. su se odmetnuli jer nisu mogli podnijeti da ih vodi neiskusan mladić i još k tomu što sluša majku. Tvrtkovi rođaci. Tvrtko ga s vojskom porazi i zatvori u tamnicu u kojoj Kulušić umre. Tada je kralj potvrdio Tvrtkovu vlast u Bosni. poštovaše ga i slušaše. Tvrtko. Tvrko je zavladao 1353. Međutim. U početku mu se nisu pokoravali u svemu. kada se Tvrtko htio vratiti u Bosnu. u kojemu je rođen sv. vratio se u Bosnu.96 (Široki Brijeg) *** Stipan Tvrtko. Okrunjen je kraljevskom krunom Bosne. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. godine zidao je grad Novi (Herceg Novi). priredio Marko Dragić.Zapanji se care Dušane. porazi brata. 1373. Srbije i Zapadnih zemalja Stipan Tvrtko je sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić. uhvati i oslijepi Vladislava Dabišića. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Poslije toga Tvrtko odlazi u Ugarsku. Pavle Kulušić je tako zauzeo Usoru i proglasio se banom. od žalosti u grob pane. Tek kada je to učinio. neki bosanski plemići. Matica hrvatska i HKD Napredak. godine u crkvi franjevačkog samostana sv. da bi htio oživjeti. kralj Bosne. epika. bosanski plemići su se pobunili te za bana izabrali Tvrtkova mlađega brata Vukića. Čuvši za to. Sarajevo 2006. Srbije i Zapadnih strana 26. Tri godine kasnije raškoga kralja Vukašina umori njegov sluga kako bi se domogao zlatnoga križa koji je visio kralju na prsima. 96 316 . 60. ban bosanski. Leopold Bogdan Mandić. Majka mu je bila razborita žena i on ju je poštivao i slušao. retorika. listopada 1377. a majku mu protjerali iz Bosne. Kotromanića i Elizabete. Nit ga želja više sjeti. Tvrtko se vrati u Bosnu. a unuk Stipana I. godine u petnaestoj godini života. Nikole u mjestu Mile kod Visokoga. kćeri kralja Dragutina. Međutim. gospodara Neretve. Kada je Tvrtko ponovno otišao u Ugarsku i ostavio majku da upravlja zemljom. ali uvidjevši njegovu mudrost i dobrotu. str. kralj mu to ne dozvoli dok mu ne prepusti Hum od Neretve do Cetine kao i gradove Imotski i Novi.

Tvrtko. str. Kralj Tvrtko mu nije mogao dati dostatnu zaštitu pa su ugarski vojnici zarobili Ivaniša.–1998. Oženio se Hrvaticom Cvjeticom. Kad je 98 97 317 . Poslije toga poraza Turci se nisu usuđivali napadati Tvrtkovu zemlju. te da je imao nezakonitog sina Tvrtka kojega mu rodi bosanska plemkinja Vukosava. raščetvorili ga i objesili na četvera vrata grada Pelengera.. Perojević piše da je kralj Tvrtko imao zakonitoga sina Tvrtka i nezakonite Ostoju i Vuka. godine. Želio je zagospodariti Dubrovnikom. Stipan Dabiša99. 423. napali su ga sin i rođaci ugarskoga nadvornika. Orbini piše da je vrlo kratko živjela s mužem. str. Vezali su ga konju o rep i tako uokolo vukli.Prije krunidbe Tvrtko se oženio Dorotejom. Umrla je skoro istodobno kad i majka kralja Tvrtka. kćerkom vidinskoga cara Stracimira. g. Znakovito je Dabišino proročanstvo: Mavro Orbini. Orbini i Lašvanin pišu da kralj Tvrtko ni s drugom ženom Jelicom nije imao poroda. najvjerojatnije Vladislava koji se oženio Jelenom. Na molbe i preklinjanja svoje majke kralj Tvrtko je vratio svoga brata Vukića iz Ugarske i oprostio mu. rujna 1395. On se potom oženio bosanskom plemkinjom Jelicom. Kralj Stjepan II. Marko Perojević. nezakonito dijete. Za vrijeme Tvrtkova kraljevanja u Bosnu prodre turski vojskovođa Šain s osamnaest tisuća vojnika i navale pustošiti zemlju. nezakoniti sin Ninoslavov. 349. Sarajevo 1942. Ban je pobjegao u Bosnu. g. Naslijedila ga je na prijestolju njegova žena Jelena Gruba. ožujka 1391. naslijedio je 1391. Dabišino proročanstvo Kralja Tvrtka I. kćerku umrloga kralja Ludovika. koja je bila dvorska dama ugarske kraljice. 99 Kralja Tvrtka je iste godine naslijedio Dabiša. iz plemićke kuće grofova Nelipića. kćeri Jurja Šubića. Umro je 8. Šibenik i Split su se predali kralju Tvrtku. Sukobe se na Rudinama a zatim u Bileći i sasjeku i poraze tursku vojsku uz neznatne vlastite gubitke..97 Tada je kralj Tvrtko stupio u savez s napuljskim kraljem Karlom.–1991. Tvrtkove vojskovođe Vlatko Vuković i Radić Sanković sa sedam tisuća vojnika ustanu u obranu zemlje. Kralj Tvrtko je proširio svoje kraljevstvo do Save. dj. nav. zarobio kraljicu Mariju i pogubio njezinu majku Elizabetu. Kada je ban Ivaniš.98 Kralj Tvrtko je umro 10. a na jugu je posjedovao Kotorski zaljev. s drugim odmetnicima ugarskoga kraljevstva. u: Povijest Bosne i Hercegovine. ne rodivši mu djece. a protiv Ugara. a zatim mu usijanim kliještima kidali meso.

1380. Imao je veliki ugled na dvoru bosanskih kraljeva Tvrtka I. koji su lovili ribu po jezerima od Ohrida do Plitvica. 100 Rattkay dodaje: “A zbog toga ovo naše doba uistinu lije suze. čije zidine još i danas strše iznad Jakotine. Hrvoje je htio Hrvatsku i Dalmaciju pridružiti Bosni. a kralj Dabiša s vojskom krenu u Hrvatsku i razruši nekoliko utvrda koje su pripadale naprijateljima njegovih šurjaka.Doći će vrijeme kad će kršćanske vladare mučiti silna tuga što. dodijelivši mu Split. U drugoj predaji se kaže da su se ovdje u vrijeme Hrvoja legli sokolovi. dok se nisu raselili. prekasno. str. Spomen na kraljeve i banove kraljevstva Dalmacije. Potom se kralj Dabiša vrati u Bosnu. nisu u prikladno vrijeme pritekli u dužnu pomoć Bosancima u nevolji. Hrvatske i Slavonije. a njegova žena se povuče u samostan i tamo dočeka smrt. Ivan Franjo Jukić i dr.100 Hrvoje Vukčić Hrvatinić. ” Juraj Rattkay. dok Rački. rujna 1395. Svjetlo riječi.”101 Kralj Stipan Tvrtko I. pišu da je Dabiša najvjerojatnije nezakoniti sin Ninoslavov i da mu se žena zvala Jelena. Šišić. Preko svoje žene Jelice dobio njegovim šurjacima Grguru i Vladislavu Kurjakoviću zaprijetila opasnost. napadnut groznicom. a u njihova se gnijezda uselile vrane. Tako pišu Orbini. Brač. Kralj Ladislav Napuljski imenovao je njega i brata Vukca banovima Hrvatske i Dalmacije. dvadesetak minuta hoda daleko od grada. 107. 318 . U zemlji punoj povijesti. sin je Vukca Hrvatinića i dubrovačke plemkinje iz kuće Lukarić.. Ćirković i dr. nadimkom Gruba. I to jao! Kolike: No poput Trojanaca. Kalendar sv. oni se skloniše u Bosnu. Klaić.-1416. Perojević. Povjesničar Ferdo Šišić smatra da se Hrvoje Vukčić Hrvatinić rodio u Kotoru (Kotor Varoš) i da je ondje često boravio u svom tvrdom Bobasu. Zagreb. Sarajevo 1993. vojvoda splitski i ban hrvatski i dalmatinski Hrvoje Vukčić Hrvatinić (1350. Kralj Ladislav mu je dao titulu hercega splitskog.. godine bez potomaka. Ante 1994. Hvar i Korčulu. U narodu do današnjih dana živi predaja kako je Hrvoje skočio na svome vrancu čak s Ravnog Čepka preko Jakotine “do svojih dvorova i pokazuje se na otiske konjskih kopita utisnute u tvrdom kamenu. 101 Anto S. Kovačević. sapeti svojim nevoljama. Dabiše i Tvrtka II. Stanojević.). 2001. od koje nakon samo nekoliko dana napusti ovaj svijet 8. godine imenovao ga je vojvodom bosanskim.

Vidjevši kako Hrvoje s turskom vojskom hara Bosnu. Hrvoje je zbog toga bio uvrijeđen. 319 . a tada su se Hrvojevi vojnici popeli na obližnja brda i vikali kako bježi ugarska vojska. 426. pa je Hrvoje postao predmetom ismijavanja. 104 Vjekoslav Klaić. “obasipajući ga pogrdama i govoreći mu: Vi. Tako Hrvoje pobijedi i zarobi mnogo plijena i plemića. Povijest Hrvata (knjiga treća). ugarski plemići Ivan Gorjanski. pogača nije kruh’. Tada je u pomoć pozvao tursku vojsku i s njom poharao Bosnu. Tvrtkovića.102 Hrvoje je imao silnu moć pa su ga zvali neokrunjenim kraljem. pobuni protiv Ugara.-?). Hrvoje je za sobom ostavio udovicu Jelenu. Kada je Hrvoje vidio da su ga Turci izdali. te se. 79. Hrvoje je bio prijatelj s kraljem Žigmundom. Mavro Orbini. 107 Isto.. To je bio prvi pristup Turaka u Bosnu. ne mogavši to podnositi. dj. 427.103 Vjekoslav Klaić navodi predaju prema kojoj je “Pavao Čupor jednom na kraljevskom dvoru hercega Hrvoja ljuto uvrijedio. str. koji ste u ljudskom obličju oponašali glas goveda. Ugarski se kralj u to vrijeme nalazio u Konstanzu kako bi iskorijenio husitsko krivovjerje. 79. str. To je izazvalo pomutnju među Ugrima pa su povjerovavši Hrvojevim vojnicima počeli bježati. Isaka.-427. str. Hrvoje je s prijestolja skinuo kralja Ostoju i postavio na prijesto Stipana Tvrtka II. koji bijaše uzrok tome ratu. ali je s njim ušao u rat jer ga je ugarski ban Pavao Čupor na Žigmundovu dvoru pozdravio mukanjem.106 Utopio ga je vezana u rijeci.”105 To se razglasilo po dvoru. pozdravivši ga volovskim mukanjem da se naruga njegovu hrapavu i krupnom grlu”. Hrvoje naredi da Čupora zašiju u goveđu kožu. sad isti taj glas zaodjenite u obličje i kožu njegovu”. Balša se prozvao Hercegović naslijedivši bosanske oblasti i gradove s Jajcem. 106 Isto. Zagreb 1925.104 Klaić također navodi predaju da je Pavao Čupor “nekom zgodom Hrvoja pogrdio ovim riječima: ‘Slovinac nije čovjek. nav. 105 Isto. str. MH. godine. 426. i sina Balšu (1400. Zagreb 1974. Ivan Morović i Pavao Čupor s vojskom krenu na Hrvoja. str. str. 284. umro je od očaja107 u travnju 1416. kojega je ubio Nikola Slaven po nalogu cara Žigmunda. sestru cetinskoga kneza Ivaniša Nelipića. Oko Omiša i Krajine u 102 103 Znameniti i zaslužni Hrvati. Tada je Mehmed prvi put postavio svog sandžaka u gornjoj Bosni. Ugarska vojska je nanosila goleme gubitke Hrvojevoj i turskoj vojsci.je i Omiš. a među njima i Pavla Čupora. Kažu da je Hrvoje bio i “izgledom i ponašanjem nalik biku”.

Zagreb 1974.108 Jelena se dva-tri mjeseca nakon smrti Hrvoja udala za kralja Ostoju. Splićana i Trogirana. MH. Hrvoje Vukčić Hrvatinić ostavio nam je znamenita djela Hrvojev misal i Hvalov zbornik. dio Zete. Ženio se tri puta. g. Turci su Kotor Varoš zaposjeli 1519. Herceg Stipan 1448. udovica Jelena je predala Omiš svome bratu Ivanišu Nelipiću i tako je Omiš s Krajinom pripao Hrvatskoj i rodu Nelipića. se prozvao hercegom i od tada se Hum zove Hercegovina. g. Treći sin Stipan rođen je u braku s Barbarom de Raugo.) naslijedio je 1435. kći Balše III. Krajinu (Makarsku) i Poljica. zaratio je s Dubrovčanima. – Herceg Novi. te sinove Vladislava (Ladislava) i Vlatka. 1466. 1405. O hercegu Stipanu Vukčiću Kosači ispjevane su lirske i epske pjesme. a do tada je bio u sastavu Jajačke banovine. Dubrovčana. g. obljubio sinovu nevjestu zbog čega je sin (Vladislav) zaratio protiv njega. Turci su u Kotor Varoš smjestili svoju posadu koja je tu ostala sve do 1838. Podrinje. str. Stipan je nakon očeve smrti iz nepoznatih razloga prešao na islam i ostvario blistavu karijeru. i Maru. buduću bosansku kraljicu. Međutim. Živio je razuzdanim životom: Doveo u dvor pohotnu Firetinku zbog koje ga je napustila žena Jelena. godine. a treća Cecilija iz Senja. 93. Za vrijeme turske okupacije Kotor Varoš pripada jajačkom kadiluku. Prešao s bogumilstva na katoličanstvo. HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA Herceg Stipan Vukčić Kosača (Kosača kod Foče. druga je bila parmska plemkinja Barbara de Raugo. Prva mu je žena Jelena. 320 . Još uvijek je u narodnom je pamćenju priča o hercegovom blagu. U prvom je braku imao kćeri Katarinu. od svog strica Sandalja Hranića Hum. Povijest Hrvata (knjiga treća). a vojnički kobaškoj kapetaniji. Stipan (Ahmet) Hercegović bio je sedam godina veliki vezir. godine. 108 Vjekoslav Klaić. O njemu narod i danas pripovijeda.Hrvatskoj nastala je “prava jagma” između Mlečana. osnovane s nakanom da se zaustavi prodor Turaka prema zapadu. 1450.

primjerice. ode u Bosnu i iskupi vojsku. Predaju je magnetofonski snimila i Maja Bošković – Stulli (1963: 303. mislili su ga po tragu uvatit. zaziđali u zid. ona se sorije.109 (Crveni Grm kod Ljubuškoga) HERCEGOVO BLAGO Dok je Stjepan vlada Hercegovinom njegov mlađi sin se s njim svadi. Stećci. I kula se više nije rušila. Ali. i Ignjat Đurđević u Marunkovim suzama. HKD Napredak. srednjovjekovni nadgrobni spomenici U naše se vrijeme u Bosni i Hercegovini politizira. snjig je bija. Priča se da su herceg Stjepana tražili Turci.KULA HERCEG STIPANA Kulu Herceg Stjepana ziđali su Turci i to puno puta. pobjegne u Dubrovnik. I oni su nju zaziđali odvojeno od diteta. Nedvojbeno je da pod tim monumentalnim nadgrobnim spomenicima Isto. Bespotrebne se polemike vode oko srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka. i to muško dite. 110 (Proboj kod Ljubuškoga) Hercegovo blago spominje. kažu. 5. Htjede kasnije Stjepan uzeti svoje zlato da ode u Herceg Novi. 110 109 321 . jer je konja naopako potkova i nisu ga našli. mliko. str. 107. MH. ali ga nisu mogli naći jer on je svoga konja naopako potkova. knj. priredio Marko Dragić. te objavi Stjepanu rat. I oni će po tragu. Čim je oziđu. I oni su ujtili tu ženu i to dite. 106. drama i mikrostrukture. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. I undana su ti oni čuli da trebaju ujtit mladu katolkinju sa diteton i da je zazidaju u tu kulu i da se ta kula ne će više sorit. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. str.) Motiv potkivanja konja naopako bilježimo u predajama o bježanju kraljice Katarine. mudri Stjepan ostavlja je krive tragove. Sarajevo 2005. Kada je Stjepan uvidio da mora napustiti grad on utovari sedam mazgi zlata. a na izlazu: ″Proša Stjepan i otjera zlato″ . živu. I kroz taj zid njoj je iz prsiju proteklo. jer vazda je se sorila. baba je u Drežnici i Rami nagovorila Turke da konje potkuju naopako i tako zavaraju domaće i poraze ih. ali zlato su prisvojili Dubrovčani i napisali na ulazu u grad: ″Doša Stjepan i dotjera zlato″.

111 322 . Kamen je vuklo sto volova.počivaju srednjovjekovni kršćani . i sam se mislim. z. priko polja Svinjače. a sestra Marta zakla sto ovnova. Neko kaže da su i’ žene na leđima navukle. Predaje Predaju Kako su stećci navučeni kazao mi je Pero Ćurdo na Gorici 1997. Sestra Marta vuče stećak za brata Marka. To je sve kamen krečnjak. kako je one stećke navuklo i na čemu i’ je navuklo. godine.Hrvati. O tomu svjedoče mnogobrojni povijesni i arheološki izvori. 1997. Ja ne znam. stradanjima.111 (Bukovica kod Tomislavgrada) Nekropola na Radimlji kod Stolca OSMANSKA OKUPACIJA Mnogo je povijesnih izvora i predaja o sramotnome padu moćnoga Bosanskoga kraljevstva pod osmanlijsku vlast. Kaže neko da je bila voda pa i’ vodom navuklo. a. progonima i pogibeljima kršćana i uništavanju njihovih crkava i samostana. a miseca veljače. Vl.

izdao taj grad. skupocjene tkanine i dr. mostovima. zove se Radakova stijena i iz nje izvire voda koja se isto zove Radakova voda a drvenim je olucima odvedena na grad Bobovac. Ta je stijena ime dobila prema predaji o izdajstvu vojvode Radaka rad' kojeg je pao grad Bobovac. godine. Nekim grobovima i crkvama hodočaste i muslimani i pravoslavci. čatrnjama i blagu. zna se kako je on završio. o domaćim muslimanima koji su pomagali kršćanima. Tada je poglavar Bobovca Radič (Radak). za tjedan dana pokorili Bosnu. Inače ne bi nikad bio osvojen jer je bio što'no kažu neosvojiv.) i slabile su moć domaćih banova i kraljeva. do 1391.kazuju o mnogobrojnim mučenicima i mučenicama. Sukobi su se događali i u samim obiteljima vladara poput onih između hercega Stipana Vukčića Kosače i njegovog najstarijeg sina Vladislava 1450. prostiralo na sjeveru do Save. Njihovim grobovima narod stoljećima hodočasti. napadnuvši Bobovac. Među predajama su i one koje govore o prelascima na islam. prešao Drinu bez ikakva otpora. izgrađen na strmini s tvrdim bedemima. g. a potom i rijeku Bosnu. Radakova izdaja Bobovca Radakova izdaja je jedna od najfatalnijih izdaja u povijesti a o njoj se i danas pripovijeda: Bosanski kralj. Mehmed je s vojskom. ali ga nije mogao osvojiti. Sve to dovelo je do sramotnoga pada nekoć moćnoga Bosanskoga kraljevstva (koje se za vrijeme bana te kralja Tvrtka od 1353. g. tamo. Dugo ga je tukao. koja je brojala sto pedeset tisuća konjanika. a na jugu od Herceg Novoga do Ravnih Kotara). izd'o ga neki vojvoda Radak. kojega je sultan podmitio. osim pješaštva. Zanimljiva su pripovijedanja o tvrđavama. To je dovelo do velikih svađa i obračuna između vladara. Za razumijevanje povijesnih predaja i etioloških predaja koje su nastale na povijesnoj razini važno je uz ukratko izložiti i sljedeće: Stalne su bile pretenzije Ugarske i Turske na Bosnu i Hercegovinu zbog njezinoga bogatstva (olova. g. Zato postoji i sad stijena malo dalje od naše crkve. Osmanlije su koncem svibnja 1463. jedanaest kula. srebra. Da nije Radaka i 323 . Ugari su zbog toga kod papa optuživali domaće vladare da u Bosni i Hercegovini kriju i šire krivovjerstvo.

grad mu se predao nagodbom prema kojoj je domaćinima dozvoljeno da gradom upravljaju na domaći način. Nakon predaje Jajca sultan Mehmed zapovjedi Muhamedu. Mehmed je zapovjedio Muhamedu da krene u potjeru za bosanskim kraljem koji je već bio pobjegao u Klaviju (Ključ). odrubili mu glavu i strmoglavili ga niz liticu. zarobili su ga. Čim je sultan stigao u Jajce. Radak je imao posebnu želju napiti se vode s vrela s kojega je često pio vodu. Predaja kaže kako je prije bijega ostavio dvojici svojih povjerinika krunu koju po njegovoj zapovijedi morahu sakriti negdje oko jezgre starog grada. ovaj mu je dao odrubit' glavu na nekoj stijeni koja je po tom' dobila ime Radakova stijena. Tada je Marija. pa su molili milost za kralja nudeći njegovu i svoju predaju. Rekavši mu: Kad si izdao svoje izdat ćeš i nas. O tome je s Turcima sklopljen ugovor i sačinjene isprave. Tako je zarobljen zadnji bosanski kralj Stipan Tomašević i stric mu Radivoj. a stijena Radakova stijena. Katarina Pejčinović zapisala je u srpnju 2007. Od tada se vrelo zove Radakovo vrelo. D. Predaja kralja Stipana Tomaševića Muhamed je opsjedao Ključ paležom strašeći njegove građane i vojsku. a oni su uvidjeli da se ne mogu dugo odupirati turskoj sili. vođi janjičara. Mehmed je saznao da s bosanskim kraljem boravi spomenuti Radivoj koji se s njim ponovno sprijateljio posredstvom modruškog biskupa.njegovog izdajstva nikad Bobovac pao ne bi. Muhamed je s vojskom savladao Sanu. po savjetu svojega muža. 112 Kad su osmanlije obmanom od Radaka dobili ključeve Bobovca. Osmanlije su mu dopustili i potom ga odveli na stijenu iz koje izvire ta voda. Rkp. 112 324 . krenula prema Dubrovniku. žena kralja Stipana. potvrđene zakletvom. A kad je predao ključeve caru. Sultan je ostao u Jajcu vidjeti kako će se razvijati događaji u Bosni. Potjera za bosanskim kraljem Kada je osvojio Bobovac. u Varešu od Kazimira Džoje. da krene u potjeru za odbjeglim kraljem. FF Mostar 2007.

114 Nikola Lašvanin. držeći u ruci pismo u kojemu je bila Muhamedova zakletva. Kralj je shvatio da ga ne zove od naklonosti te je stupio pred njega. neki bijahu bačeni u okove i odvedeni u Bizant. Uz Muhameda u osvajanju Bosne isticao se i Omer. 168. Iz toga tabora poslao je “glasnike obližnjim knezovima i plemićima s naredbom da svaki preda svoju zemlju sultanu pa će od njega u Europi dobiti drugu”. međutim kada su otišli na sultanovu portu. da su ga privezana uz stablo ubili strjelicama. Jure. Baška Voda 1999. Vojnici hercega Stipana Kosače zaposjeli su gorske vrhunce. 114 113 325 . a sa zarobljenim kraljem Muhamed je obilazio gradove u Bosni i Hercegovini podlažući ih pod tursku vlast. pak. odlučan prihvatiti smrt hrabrije nego što je branio kraljevstvo i slobodu. a drugi. poglavar Tesalije. – 170. Mala nakladna kuća Sv. Usp. a neki su okrutno smaknuti. zavedeni tim prijedlogom. Ubrzo ga Muhamed predade svom učitelju Perzijancu da ga ubije.113 Smaknuće kralja Stipana Tomaševića Muhamed nije uspijevao osvojiti Blagaj pa je pozvao kralja Stipana preda se. Marko Dragić. S brda su navaljivali na tursku vojsku.. Neki kažu da je Stipanu odsječena glava. Mehmed je provalio u Hercegovinu i strahovito je opustošio.Radivoju su Turci odsjekli glavu. dj. 207. Predaja kazuje kako je sultanov kuhar kralja oderao živa pa su od kože napravljeni bubnjevi u koje su udarali dok su ga nosili pokopati. Mehmed je podignuo tabor i okružio tvrđavu Blagaj. str. a kako je ondje nisu našli. Proklinjao je tursku nevjeru. str. nav. Neki od njih predali su sebe i svoju zemlju u ropstvo. nanosili su poraze Turcima pa se povlačili na brda. čak su provalili i u turski tabor. Mehmed je poslao izaslanike Dubrovčanima tražeći ženu bosanskoga kralja. Deset kamenih mačeva.

tako da je lice gledalo prema izlazećem suncu. Ruke kostura bijahu na prsima prekršćene. a noge ispružene. a osim toga i dva mala srebrena ugarska 115 326 . Nije lako ni umrit. Kažu da su mu oderali kožu i od nje napravili bubnjeve. Al su ti Turci bili životinje. Onda su ga odlučili pokopat tamo gore iznad borova oklen se ne vidi Jajce tako da mu to bude kazna. U tom sloju bila je položena lešina. Ćiro Truhelka je 1888. Od priloga se našao komad gvožđa nalik na polukružnu kuku. a odozgor ne moš Jajce. 1936. doveli vamo. Pokoj mu duši al se napatio. da je prelomljeno. jer nije ležala na vratnim kralješcima nego na desnoj strani grudnih kostiju. Mrtvac bijaše okrenut smjerom zapada prema istoku. Lijevo stegno pokazivaše tragove. Rkp. kako služe kao zapon katanaca ili možda kao kuke na negvama. Onda su ti ga posuli sa soli i nabili na kolac. godine.115 Predaju je Katici Lozić Radielović u Jajcu travnja 2007. Sve bi bilo dobro kad se čovjek ne bi patio. rođ. D. godine kazao Stipo Crnkić.Grob posljednjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića U jajačkom kraju i danas se pripovijeda o smaknuću Stipana Tomaševića: A znaš. oni su ti tog kralja mučenički ubili. koji je i onako istruli kostur mjestimice zdrobio. a oba prelomljena kraja nisu ležala jedan tik do drugoga u istom pravcu nego u razmaku kakvih 8 cm razdaleko. Kuća u selu Šibenica mu je srušena i sad živi u Jajcu. Lubanja bijaše odijeljena od trupa. Dr. što ju je kišnica iz gornjih slojeva splavila. FF Mostar 2007. Ko ono odavle grob moš vidit. Kosti ležahu na sloju ilovače. Ufatili ga kod Ključa. Kažu da gore smrti nije bilo. godine pretražio grob i zabilježio: „U dubini od 88 centimetara naišlo se pod slojem crnice na sloj krupnog kamenja. te se ovdje slegla na dno.

-1463. Kraljevski grad Jajce.). Zagreb 1974. str. povijest i znamenitost. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. što ga u srednjem vijeku davahu pokojniku kao poputbinu na drugi svijet.J. Austriju (Gradišće). oskvrnjene bogoštovne zgrade. Ove novce možemo smatrati kao neku vrstu obola. dok su još njegovi novci Bosnom kolali. 58. kopčama i dr.. 327 . 173. Zarobljeno je i u hareme i janjičare odvedeno 100 000 kršćanskih djevojaka i mladića. MH. nije u tom grobu bilo ni traga. Italiju i Ugarsku. Ćiro Truhelka. Toronto-Zürich-Roma-Chicago 1982. U Bilaju pod Ključem koncem svibnja 1463. dvoraca i utvrda.običaj koji je po Bosni bio vrlo raširen.”116 Velik broj Hrvata iz Bosne i Hercegovine spasio se bježeći u kršćanske zemlje Hrvatsku.-1461. Rumunjsku i drugdje. str.. vatrom nagrđeni oltari.. 116 Nikola Lašvanin. obeščašćene djevice. poklani časni starci. kojeg pokopaše u vrijeme koje je slijedilo vladi Ljudevita Velikoga. 208. (. domogao se bosanskoga kraljevstva i kraljevskih riznica.118 SMRT KĆERKI BANA RADIVOJA Ban Radivoj je brat kralja Tomaša (1443. a trideset tisuća mladića učinili janjičarima. nav.) Kostur. djelo. g. Neki su ponijeli sa sobom veliki drveni kip. Italiju (Molisse). str: 14. ZIRAL. koliko je bilo moguće te pohranjen u staklenom lijesu u samostanskoj crkvi u Jajcu. Turci su ga na prevaru zarobili novca iz dobe Ljudevita Velikoga. nevina djeca nogama pogažena. 118 Dominik Mandić Sabrana djela 5. 117 Vjekoslav Klaić. koji je iz groba izvađen bi sastavljen. Odijelu i što bi k njemu spadalo kao pucetima. posvećeni muževi ili mačem pobijeni ili osramoćeni. Studničke I druga. Turci su zarobili sto tisuća kršćana. “Tada su silovane čiste gospođe. pretopljena zlata u vrijednosti više od milijun dukata. Bezbrojni ljudski plijen odveli su u barbarske krajeve – Trakiju i Aziju – da odsele rađa Turke. sasječena i izmučena čovjeka. u Trsat.. posvećen štovanju Blažene Djevice Marije.) i stric zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića (1461. str. Iz ovih opažanja slijedi da je tu bila sahranjena lešina.117 Od Osmanlija je pobjeglo 400 000 Hrvata a od toga ih je 200 000 izginulo i pomrlo bježeći u Hrvatsku. Dr. 1904.Pad Bosne U roku od osam dana turski car Mehmed pokorio je sto sedamnaest gradova. Sarajevo. Povijest Hrvata (knjiga četvrta).

5. Riža je sletila niz cestu. Bile su tolko čedne i bogobojazne. 1996.zajedno sa kraljem Stipanom Tomaševićem. (Pretisak Općinsko poglavarstvo Jajce. Al kako su Turci sve više jačali i jurišali naprid. jednom mjestu na brdu poviš Kreševa. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. a od ovoga se vremena još i danas širi oko pećine i ponora miomiris ruža. Kada ga sa kraljem uhvatiše. uz kralja Stipana u gradu je bio i ban Radivoj. Narod i dan danas priča da se od tad sa te stine širi miris ruža. prije nego što su Turci došli do njih i rasula se. Krila se gore sa kćerkom i sinom.119 Ćiro Truhelka Kraljevski grad Jajce. da su rađe sačuvale svoje poštenje i čist obraz nego pustile da ih Turska ruka obeščasti. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. MH. da ih sačuva od ratne nepogode u jednu pećinu. uvatiše kralja a s njim i bana Radivoja. jer nadaleko se pričalo o njihovoj nemilosti prema ženskoj čeljadi. te tako svoje volje poginuše. uđoše Turci skrovištu djevojaka i htijahu ih uhvatiti. nadajuć se da ih tu niko ne će nać. Tili ih oni uvatit i povest sa sobom al divojke. 171. skoče sa stine u ponor. Studeničke i Druga u Sarajevu 1904. povijest i znamenitosti. 119 328 . Tu je predaju zapisao Ćiro Truhelka: Ban Radivoj sakrio je svoje kćeri. Sarajevo 2005. te ujdoše u trag njegovim ćerima i najdoše pećinu. HKD Napredak. kad je Turčin navaljivo sa svi strana da zauzme Jajce. Djevojke. 17. kćerka i sin nakupili su riže u mješine (žake) i ozgor su zavaljali riže niz brijeg. Nakladna knjižara J. pod kojom bijaše duboki ponor. knj. str. Banu Radivoju su Turci u Bilaju odsjekli glavu. a kad su Turci saznali gdje se nalazi krenuli su prema Bedemu. str. a sa Stipanom su obilazili gradove u Bosni kako bi kralj naredio predaju bez otpora. Katarina Kosača.). Nakon toga su kralja Stipana okrutno ubili u Jajcu. da se izbave turskog sužanjstva i sramote. Bojeći se silno da Turci ne bi učinili kakvo zlo njegovim lipim ćerama. sakri ih on u jednu pećinu ispod koje bijaše veliki i duboki ponor. Kad je ban Radivoj krenuo u bijeg s kraljem Tomaševićem sakrio je svoje kćeri u jednu pećinu kako bi ih sačuvao od osmanskih napasnika: U onaj vakat. drama i mikrostrukture. skočiše u ponor. priredio Marko Dragić. ne tijuć bit sužnjevi Osmanlijama i osramotit se prid Bogom i svitom.119 OBRANA KREŠEVA Kraljica Katarina se jedno vrijeme krila od Turaka na Bedemu.

kvadratična svilena vrećica. rođena je 1424.” Onda su Turci pobjegli. 122 Bono Benić. “Sve je to izrađeno i satkano najčišćim zlatom po cijeloj površini. plesti – sve domaćinske radove koji su se obavljali u kući. U sutješkome samostanu su sačuvani plašt. Ona je bila Kosača. 120 329 .. u Kreševu kazala Ana Topić (rođ. godine otkopani su i vide se i danas. str. a kraljica je prešla u vječnu predaju što je pripovijedaju njezini zemljaci. godine boravio sam u Kraljevoj Sutjesci i slušao više kazivačica i kazivača koji su mi kazivali kako je: “U gradu Bobovcu živila kraljica Katarina.120 POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA.” Te žene nazivaju se Katarinke. 96. kćerka hercega Stipana Kosače.) Rkp. Ona ih je svemu podučavala. U lipnju 1995. one i dan-danas nose crne marame na glavi. a Katarina Kosača i njena djeca ostala su na sigurnom. g.. godine u Blagaju kod Mostara. 121 Temelji crkve koju je kraljica sagradila u Otinovcima kod Kupresa 1447.Turci su tad rekli: “Kad imaju toliko riže a što još ne imaju. daleko od domovine i svoje djece koju su Turci odveli u ropstvo u Carigrad. 1940.”122 BIJEG IZ BOSNE U fojničkome kraju predaje o kraljici Katarini kazuju: Tanji Topić 2004. 2004. uškrobljeni rubac za misu i jedan dio misnice. sv.121 Doživjela je tužnu i tragičnu sudbinu i umrla u izgnanstvu. na divan frizijski način.” Također su mi pripovijedali: “Naše su žene veoma mnogo nju cijenile. U znak poštovanja prema kraljici i zbog žalosti. Ona je naše žene odavde podučavala vest. Grob kraljice Katarine u Crkvi Araceli u Rimu Hrvati obilaze više od pet stoljeća. nav. kraljica bosanska. KATARINA KOSAČA Posljednja bosanska kraljica Katarina. svileni ubrus. FF Mostar. Trajna predaja tvrdi da je te stvari izradila blažena Katarina. 3. dj. Prešla je s bogumilstva na katoličanstvo i postala franjevkom Trećega reda. str. stola. 49. Do pada Bosne pod Turke ova je kraljica izgradila šest samostana i crkava.

124 Pavao Anđelić. s dugim bedemima i brojnim kulama. dao joj je dozvolu da može sebi izabrati dva kapelana među bosanskim franjevcima. Malo iza vjenčanja. papa Eugen IV. Luka Grđić. na Milodražu.) Bosna Argentina.’ Tako oni i urade. Masleša”. Kada zapovjednika svukoše da ga okupaju. 121. Te se noći tako brzo i naporno radilo da je 77 trudnih žena pobacilo djecu i 77 se kobila oždrijebilo. 139.126 Nakon smrti Stipana Tomaša 1461. ali mu tvrđi ne mognu za dugo vremena ništa učiniti..-1478. prebjegli u Dalmaciju. i sljedeća predaja: “Priča se da je Katarina bježeći od Turaka. str. bio velik teret za okolno stanovništvo. vidješe da je žensko. i da je to. koja je ostala udovica s dvoje nejake djece – Sigismundom i Katarinom. Pošto su se na sve načine uzalud mučili. Sarajevo 1892. 125 Isto. “Zvonigrad” i “Gradina” u kotaru fojničkom. “V. bježala iz Jajca. pa im je presijecite. Böhlau. Nastao je za jednu noć sa svrhom da od turskih topova. 4 sata daleko. Povijesno jezgro te predaje sastoji se u činjenici da je cijeli sjeverni dio grada izgrađen silovito. Kad vodu presiječete. te konje potkuju naopako. potkovali sve konje naopako i jednu noć iščezli.”125 Povijesni izvori kazuju da se kraljica Katarina godine 1446. Sarajevo 1973. 91. grad će se predati. Turci opkole grad. 123 330 . a onda ga puštajte i dobro gledajte gdje će zakopati nogom! Ondje kopajte pa ćete naći vodu što ide u grad. udala za kralja Stipana Tomaša. Kad se nisu mogli obraniti. str. natovari blago i pobjegne. 146. koji su tukli s Meteriza. preko brda u Varoš. 126 Bazilije Pandžić.123 Predaja kaže da je brdo Vis s kulom i sjevernim bedemima grada u cjelini umjetni nasip.Pripovijeda se da su Turci ovaj grad (Kozograd) najposlije osvojili i da je ispred njih potonja kraljica pobjegla otalen. bez sumnje. pod Kozogradom. reći će im jedna baba: ‘Zatvorite konja pastuha pa mu ne dajte za tri dana vode. GZM IV. zaštiti kraljicu u glavnoj kuli – dvoru. također. Pavao Ritter Vitezović u svome djelu Bosna captiva piše da je kraljica Katarina napustila utvrdu Kozo u Fojnici i pobjegla u Konjic. novi kralj Stipan Tomašević priznao je Katarinu kraljicom majkom.124 Postoji. Pripovijedaju da je pri toj prilici ubila kraljica sa Kozograda iz topa turskog zapovjednika spram sebe u Ostružnici. Kada u gradu nestane vode. naredi kraljica. str. Katarina Vukčić Kosača (1424. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Verlag Köln-Weimar-Wien 1995. “Kozigrad”. str. Livno i Duvno.

odakle se lađom prevezla u Dubrovnik. U Melni je bila kula za vrijeme Turaka. u kojem je Pio II.. u selu Barevu kazao Jure Crnoja. selo Barevo. dj.. g. dj. Pad Bosne i umorstvo njezinog kralja rezultirali su 21. Poznato je da je papa Pio II. I tu su deset kula napravili od katoličkih glava. najavio kršćanskom svijetu da je odlučio staviti se na čelo križarske vojne protiv Turaka i pozvao da se u lipnju 1464. u području Dubrovačke Republike. kolovoza 1464. doputovao u Ankonu. pismom Ezechielis prophetae. nije srela. iz Viskokog u Rim. Bazilije Pandžić.127 Nemamo povijesnih dokaza da je kraljica Katarina bježala preko Fojnice kako to predaja kazuje. Papa je 12. a potom prešla u Rim. 203. godine. okupe u Ankoni. U jajačkom je kraju o kraljičinu bijegu živa tradicija: Turci su najprije došli na Suhi vrh u Pougarju. 129 Predaju je Katici Lozić Radielović 2007. Kraljica Katarina u oporuci spominje samo Pavla II. str. 129 U RIMU Kako bi i sama poradila na oslobođenju svoga kraljevstva. str. Tu je provela neko vrijeme. Iako joj je Dubrovački senat dopustio doći u Dubrovnik. 1464. FF Mostar 2007. pa se spuštali na Komotin. Nikola Lašvanin. Tada su došli na opštine na Ranče. a dvoje su joj djece oteli Turci. D. prema kraljici Katarini nisu pokazivali sklonost jer su se bojali turske osvete. nav. ali ga je tri dana kasnije zadesila smrt te se odustalo od oslobađanja Bosne i Hercegovine. i Siksta IV. (1456. 140. Katarina je iz Dubrovnika otišla papi u Rim. te je vjerojatno da se s Piom II. 128 127 331 . Ona je mislila da svoju kraljevinu ostavi djeci. rođen 1932. nav. i tu su naše cure poslije vjenčanja išle spavat s begom prvu bračnu noć. ali se djeca nisu vratila i ona je poklonila Papi svoju kraljevinu. listopada 1463.) nagovarao sve kršćanske vladare da zajedničkim silama protjeraju Turke iz Europe.Odatle je pješice stigla u Ston.128 Tom prigodom kraljica je u Dubrovniku ostavila mač kralja Tomaša s nakanom da bi se on dao njezinu sinu ako se oslobodi iz turskog ropstva.. bila na Lopudu. Kad je naša kraljica Katarina viđala da će Turci napast na Jajce ona je svoju vojsku nared'la da potkuju konje naobratno i ona je pobjegla na Sutjesku. Rkp. Poznato je kako je kraljica Katarina već u srpnju 1463. Sa Sutjeske u Visoko.

i njegove zakonite nasljednike baštinicima bosanskog kraljevstva i zamolila ih da ga u potpunosti predadu njezinu sinu Sigismundu. listopada 1478. Katarina je najprije stanovala u kući građanina Jakova Mentebona.” 130 GROB Pet dana poslije sastavljanja oporuke (25. franjevci su odlučili popraviti oltar i pomaknuti ga naprijed. a potom je prešla u drugu kuću gdje je živjela do smrti i gdje je sastavila oporuku. OPORUKA Kraljica Katarina je svoju oporuku sastavila u nazočnosti sedam svjedoka od kojih je šest bilo franjevaca. kako bi kor oltara bio viši. bude li se ona ponovno vratila na kršćansku vjeru.) kraljica Katarina je umrla. Sveta Stolica postaje vlasnica bosanskog kraljevstva i o njemu može odlučivati prema svojoj uviđavnosti.. kraljevski bosanski i obitelji Kosača. Njezina mjesečna pomoć iznosila je 100 dukata i još 20 dukata mjesečno za stan. Uzalud je Katarina više puta činila sve kako bi svoju djecu oslobodila iz ropstva. str. Zbog toga je kraljičin grob morao biti premješten. Na tom je mjestu Katarinin grob ostao više od 100 godina. dj. 144. 332 . Grob joj je bio postavljen pred glavnim oltarom crkve. Pokopana je po vlastitoj želji u franjevačkoj crkvi Araceli. pak. Otada franjevci posjetiteljima svoje crkve pripovijedaju burnu povijest kraljice Katarine. nav. ako se vrati na kršćanstvo. Nadgrobna ploča bila je urešena reljefnim kipom kraljice u naravnoj veličini (1. oboje ustrajalo u muslimanskoj vjeri. Ako bi. S jedne i druge strane glave urezan je po jedan grb. Oko godine 1590. a ako Sigismund ne bi ponovno postao kršćaninom. koja za života postade uzor kršćanskog 130 Bazilije Pandžić. Ispod nadgrobne ploče bio je postavljen i natpis bosančicom. U svojoj oporuci “imenovala je papu Siksta IV.78 m) s krunom na glavi. da kraljevstvo predaju njezinoj kćeri Katarini. Ta se kuća nalazila u gradskom predjelu Pigna u blizini crkve sv.U Rimu je Katarina dobivala izdašnu pomoć kako bi mogla živjeti prema svom kraljevskom dostojanstvu. Jeronima. Marka. Pretpostavlja se da je taj stan pripadao hrvatskoj Bratovštini sv. Zato je skinuta nadgrobna ploča i stavljena na najbliži stup.

Pokopana je u Skopju (Makedonija) gdje se dugo pokazivalo na njezino turbe kao mjesto počinka bosanskog kraljevskog potomka. Nitko nije mogo proć pored stražara jer su bila dva ulazna bloka.' Turci su tako i uradili. prođite mimo stražara. pomagala je sirotinji i ženama. vidio je da po Sveći odaju turski konji i njiove zaptije. Katarina se udala za turskog velikaša. Kad je izašo Petar i sa brda pogledo doli. Djeca su tom prigodom ubrala cvijeće i igrala se. Izgradila je šest crkava. Zagreb 2008. SUDBINA DJECE Kraljičinu djecu Sigismunda (12-14 godina) i Katarinu (10 godina) oteli su Turci na vrelu rijeke Bosne. Hrvatsko slovo. Tada su Turci oteli kraljičinu djecu odveli ih u Carigrad i islamizirali. borila se za slobodu svoga kraljevstva itd. petak 25. U čekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini Kotromanić Kosači). Sunarodnjaci kraljice Katarine već pet stoljeća dolaze u crkvu Araceli kako bi pred grobom svoje kraljice iskazali duboku odanost i zahvalnost.življenja. Njezina sudbina reprezentira sudbinu mnogobrojnih bosanko-hercegovačkih kršćanki i kršćana. gdje se kraljica zaustavila da još jednom vidi to vrelo na kojemu su se zaustavili i njezini svatovi dok ju je kralj vodio u Sutisku. srpnja 2008. a drugi s donje strane. 131 Mladen Anto Molinar. Petar je od muke na mistu crko. *** Kraljica Katarina je naomiljenija žena kod Hrvata u Bosni i Hercegovini i šire. 333 . PAD DREŽNICE Čuvari su vazda dolazili i čuvali Drežnicu. a stražari će mislit da su konji iz Drežnice izašli. 12-13. jedan s gornje. str.131 Sigismund je poznat kao Ashak Kral Oglu – Isak Kraljević. kad stražari zaspu. Turske zaptije su znali da je tuda nemoguće proći pa su pitali jednu babu: ‘Kako bi mi mogli proć u Drežnicu?’ Baba odgovori: ′To vam je sinko lako: potkujte konje naopako i u zoru.

9. Do okršaja je došlo na otvorenom polju. nespremno i strateški nesložno. šibensko i zadarsko područje. 2001. Bernardin Frankapan se spasio.-1503. godine. godinu). g. Školska knjiga. a prema drugim povjesničarima. Derenčin je uoči bitke zagovarao da se Osmanlije dočekaju na polju.132 Osmanlije su 15. . godine. rkp. godine Osmanlije pustošili su splitsko. Čačvinu i Nutijak u Cetinskoj krajini Osmanlije su osvojili 1513. studentica Pedagoškog fakulteta u Mostaru. Hrvatske snage. Nakon tri mjeseca sužanjstva ban Derenčin je od žalosti umro. Sljedeće (1501. Zarobljeni su Karlo Gusić i ban Derenčin koji je usužnjen u Carigradu. Kazala mi je 2001. rođ. 132 334 . godine osvojili su Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira. Hrvatski ban Matija Gereb kod Zrinskog Broda na Uni 1483. sukobile su se s osmanlijskim snagama koje je predvodio Sandžak-beg Hadum Jakubpaša. Osam godina kasnije (1521. Izginuo je “Cvijet hrvatskoga plemstva” (Ivan Cetinski. izginulo je 13 000 Hrvata. a ona je predaju čula od Zvonka Čarapine iz Vrdi kod Mostara. Zagreb 1996.133 Veliko je hrvatsko stratište na Krbavskom polju pokraj Udbine. godine Helena Čarapina. primjerice A. a Ivan Cetinski je predlagao da se presretnu na šumskim klancima.I danas se to misto na brdu zove po njemu Petralj. str. rujna 1493. MLETAČKE I UGARSKE OKUPACIJE U Mletačko-turskom ratu od 1499. a i dan danas se priča da je Drežnica pala zbog jedne babe. Prema Juraju Rattkayu na Krbavskom je polju izginulo 5 077 Hrvata. (Mnogi povjesničari tu okupaciju datiraju u 1482. 137. godine zauzeli posljednji slobodan hercegovački teritoriji (Herceg) Novi. Slavoniji i Ugarskoj. a 1500. BORBE PROTIV OSMANSKE. Tako je osvajačima otvoren put prema Srijemu. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture.).) osvojen je Beograd. 1953. godine porazio je osmanlijsku vojsku koja se s 10 000 zarobljenika vraćala iz Kranjske i Koruške. 133 Anđelko Mijatović. Vl.) godine Osmanlije su osvojili trogirsko i šibensko područje. prosinca 1481. predvođene jajačkim banom Emerikom Derenčinom. Juraj Vlatković i dr. Mijatoviću.

a oni utekli svi. a un unda s onom oputom oko svega Karlovca opaše. posljednji je potomak Kurjakovića. uša. – Dobro – on reka. U narodnoj je tradiciji hrvatski vitez.IVAN KARLOVIĆ I KMETOVI Ivan Karlović. Onda kad tamo on veli: – Potpisali ste da šte mi dat Karlovca kolko svati mišina bivolska. unda j doša u Karlovac pa pita oće 1 mu dat Karlovca kolko bivolska mišina svati. Zagreb 1997. Pita ga Ivan da što je doša. vrag ga zatra! Unda s mu kmetovi davali trećinu od svega. on se onda uplaši. Kad oni doša tamo. A Ivan onda kad vide da je sve opustilo. on od stra reka. hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (? 1485Medvegrad 1531). SHK. da im bude što bolje. Oni se dogovore nji sedam da će ić k njemu žalit se. vratije se kući. str. On unda dobro rastegne mišinu i dade krojaču što god moga tanje da iskroji. Kad on vide da onizi nema. 356. A uni unda prikonoć popale sve kuće i sve što nis mogli ponit ono popalili i izbigli u svit. bije mudar. 134 335 . oni ga pitali što je napravije. To njim bilo teško. Veli: – Od stra nisam zna što ću. manj od stra reka da ćemo davat polovicu. Ivan Karlović bije je spaija u Kumiću. onda oni najprvi stoje bije do vrata. A kad došli oni na vrata. pa reka: – Dosad smo davali trećinu. MH. U epskoj poeziji opjevani su Karlovića dvori. nije zna što će. za što je zalagao i svoje posjede. priredila Maja Bošković Stulli. I osta njegov Karlovac.134 (Vranik kraj Lovinca u Lici) Usmene pripovijetke i predaje. sad ćemo polovicu. on pristaje na to. nije više ima o čem živit. nis mogli izlazit nikako kraju. Cijeli je život posvetio borbi protiv Turaka.

To Turci videc’i i za zlu kob uvažavajući. i kod Senja 1525. doparli čak do Save i tamoka se naselili. travnja Osmanlije su jurišali na Klis ali su ih porazili branitelji predvođeni Petrom Kružićem i Grgurom Orlovčićem. rekne: – Kao što ja sad ovog kopuna u ruci daržim. Pobijedio je Turke kod Klisa 1524. a 1522. dadu se kud koji u bijeg. SHK. Ratovao je i na moru protiv Mlečana i Turaka. Petar Kružić (? – Solin.MEDVEDGRADSKI TOP Prigodom jedne s Turci bitke pripetilo se je. koji vilami. nut zaruži nekaki gromoviti glas. str. i doveo pomoć okupiranom Jajcu. kog svega na drobne komadiće razmarvi. koji sjekirom koji baltom.. daržeći u rukuh kopuna. najviše pako oko Lukavca grada u kojem je njihov vođa obitavao. a za njimi onda svikolici karstjani pohite. 12. U to vrijeme bila su užasna stradanja Hrvata u Bosni i Hercegovini. godine. ožujka do 10. preobladavši naše. priredila Maja Bošković Stulli. I tako domovinu od turske okrutnosti izbaviše. Četiri godine kasnije (1529) odrekao se dužnosti senjskoga kapetana i posvetio se obrani Klisa. OBRANA KLISA POD ZAPOVJEDNIŠTVOM PETRA KRUŽIĆA Od 5. g. Nadut ovom vještinom. za nedjelju danah moj će parip na žartveniku Svetoga Kralja u Zagrebu zob zobati! Tek što zadnju riječ poče izgovarati. basa uzdigne se. senjskim kapetanom. 135 336 . 352. nut što se dogodi! Basa donesenog preda nj pečenog kopuna tak je lijepo i vješto porezao da kad bi sve falate skup opet spravio i složio. Oslobodio je Solin 1532.135 *** Knin i Skradin su osvojeni 1522. MH. ožujka 1537) postao je kliškim kapetanom 1520. a 1523. nije poznati bilo je li kopun prije porezan bio ali ne. pukne top u Medvedgradu i tane udari u kopuna. kad su naime Turci. g. Zagreb 1997. osvojeni su Sinj i Ostrovica kraj Bribira. dao je varhovni vođa veliku čast u gradu na koju je odličnije pozvao. Usmene pripovijetke i predaje. Poginuo je braneći Klis od Turaka. Kod stola kad su svi veseli bili.

to je. A nije samo s njime Kružić surađiva. On je bio od Zvečaja. braneći Klis sa četrdeset konjanika i četrdeset pješaka. Oni su tribali dobivat od kralja plaću. nakon toga. kako je i od pape pomoć rijetko kad pristizala. pao u mletačko zarobljeništvo. kod Solina pobjedio Turke i onda im je kralj obojici na poklon dao Brezovicu da ih nagradi. ni kako se izbavio. ovako. kako protiv Turaka. I onda je Petar Kružić doša u takvu situaciju da on i njegovi ljudi nisu imali od čega živit. a zva se Petar Kružić. pa su on i uskoci bili prisiljeni živit od onoga što bi neprijatelju oteli. dok su Turci tili osvojit Klis. kad su Turci napadali Jajce. jer su i oni tili osvojit dio našeg mora. Sad se nama čini nevjerojatno to 337 . dok se ovaj borio s Turcima. a za to su imali uskoke. bar ja ne znam to. ali se brzo oslobodio zahvaljujući nekom prijatelju. i kad god bi Turci napali Klis on je uvik sudjelova u njegovoj obrani. i odma to nije ona ista sila koje su se prije Turci bojali. gle. Tako je on jednom prilikom. i onda je zbog toga Klis spa na samo pedeset uskoka. a u Klisu je bio kaštelan i kapetan. Jedan od. i tada je Petar Kružić zajedno sa drugim senjskim kapetanom Grgurom Orlovčićem. kad je doša Ferdinand Habsburški na vlast. toliko o kraljevoj pomoći. tako i protiv Mlečana. Kružić je od njega dobio Lupoglav. Onda je još. Eto.Jedan je od najvećih hrvatskih ratnika protiv osmanske vojske. Onda. bio je jedan uskok koji je branio naročito Klis i Senj. a to ti je gori u okolici Karlovca. ne zna se kako. posta i senjski kapetan. a i od pape bi ponešto dobili. a to da su uskoci bili razbojnici. dok su se turske vojske brojale u stotinama. ali o njima se ne zna nešto puno. pa čak i tisućama! A cilo to vrime borio se Krugić. Ima je i ženu i sina. ali znam da se nakon toga borio protiv Turaka i posta kliški knez. Bio je pao u tursko ropstvo. O njemu se i danas pripovijeda: Tamo negdi u pentaestom-šesnaestom stoljeću. Kralj je bio neki od Jagelovića. samo kako to uvik ide. Pomaga je on i Krsti Frankopanu. A kralj bi obeća. ništa od tog obećanog nije ostvario.. a valjda kako ko na to gleda. pa je tražio pomoć od kralja jer su spali na prosjački štap. ali se kralj nije baš iskaza po pitanju pomoći njemu i njegovim uskocima. jer je i u njihovom interesu bilo da se Turke što dalje od njih zadrži. poznatijih Turskih napada na Klis bio je onaj 1523. Kružić je vodio opskrbu hranom i oružjem. a kako su živili u lošim uvjetima i broj uskoka se smanjio.

Nakon toga znam da je iša u Lorett. godine u Klisu. i na jednoj od tih lađa je on i poginia.03. kako se zavitova Gospi. Kružićeva vojska počela povlačit prema moru. to se zna. sa dvjesto tisuća vojnika i tri stotine topova osvojili Srijem i Osijek. kad se vratia.kako su oni morali otimat da bi preživili. Tražio je on bio pomoć i od pape. i to od toliko moćnijeg neprijatelja ka šta su Turci bili. Računa se da je Klis pao 12. i u Ankoni. a samo u proliće 1534. su tridesetsedam puta navaljivali na nj da će ga osvojit!i ta je opsada tako trajala par godina. Ljudi su se manje i bojali ić u rat. Tako da je Kružić napa njihove tri utvrde u Solinu. a kako su Turci bili jači. Onda. 1530. tako da seon sad moga oslobodit samo s mora. 136 338 . FF Split 2008. a odande u Trsat. Magdalena se zvala. Njegovo tijelo je onda prevezeno u Senj. Živi u Klisu. Turci opet opčeli napadat na Klis. jer nije se branila samo zemlja. budući da je kopno bilo ili pod Turcima ili pod Mlečanima. onda je njegova sestra Jelena otkupila njegovu glavu za sto dukata. ali to je tako tada bilo. a kad su je njegovi ljudi vidili i sami su se predali. Rkp. di je on sagradio za zavjet crkvu Blažene Djevice Marije u kojoj je na kraju i pokopan. pa su Turci u Solinu sagradili dvi kule da im je lakše nadgledat Kliško područje. branilo se i kršćanstvo. I onda je on. g. a tada je Klis napala turska vojska od deset tisuća. i u Rimu je bio di je od pape dobio potporu. Sabljići kod Imotskog). Za to vrime su Turci i Mlečani na prijeveru zauzeli Klis. E. a u njoj se rodila ćer Bele četvrtog. Onda su 1533. Ivana Vukadin zapisala je 2008.. kako su Turci još uvik imali njegovu glavu. na lađe. na dan kad je sam Petar Kružić poginuo. koje su imali i to pomoću Ferdinandovih i papinih vojnika i svojih ljudi. I eto. potuka Turke u Bosni i uništio turske utvrde u Solinu.1537. a kršćani koji bi pali u turske ruke bili bi ili ubijeni ili prodani u roblje.136 *** Osmanlije su 1526. Kazao joj je Marko Sabljić (1958. to je bio slavni uskok Petar Kružić! A imaš i Klišku kulu. Turci su napali Klis i Kružić je doša s tri broda vojske koju mu je papa posla da ga oslobodi. Turci su mu odrubili glavu.

g.str. Like.djurdjevac. g. Veličanstveni je 29.-1556. U scenskoj izvedbi na livadama Picoki varaju i pobjeđuju veliku tursku vojsku predvođenu silnikom Ulama-begom. Zagreb 1996. Kralj se utopio u potoku Čeleju. Sulejman II. Voćin. g. Od 1530. godine. s oko 100 000 vojnika i 300 topova opkolio Beč. Pounja. Od 1536. godine. u okolicu Beča. na Mohačkom polju s oko 30. godine tradicionalno održava Picokijada. hrvatski ban (1543.139 Požega je osvojena 1536. g. Po povijesnoj predaji.138 Po Sanudu. završeno je osvajanje Slavonije. pred nekoliko tisuća gostiju iz Hrvatske i inozemstva. Kostajnica 1556. 178. g. starica je predložila da se posljednji zalogaj hrane. g.000 započeo bitku s Osmanlijama ne čekajući glavninu hrvatske vojske koju je predvodio Krsto Frankopan. g. je 29. g. Manifestacija se održava u spomen na pobjedu nad osmanskom vojskom 1552. kolovoza 1526. godine. Nikola Zrinski.-1533. Našice 1541. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. a više od 100 000 Hrvata zapadno od Vrbasa.137 Jajce i Banja Luka su osvojeni 1528. U manifestaciji sudjeluje više od dvjesto pedeset amatera.com/index. od 1968. 178. do 1537. *** Legendarna obrana Đurđevca U Đurđevcu se. Osvojeni su: Klis 1537. 139 Isto. rujna 1529.000 vojnika. Turci su do 1533.140 Anđelko Mijatović. U okršaju je poginulo 22. 140 www. g. koja se temelji na stvarnoj obrani Đurđevca 1552. Orahovica.Hrvatsko-ugarski kralj Ludovik II. Brezovica. str.. mršavo pile-picok. autoru Diaria. Krbave i zapadne Slavonije naselilo je oko 200 sela u Gradišću. Stupčanica. Kralj nije čekao ni Erdeljsku vojsku pod zapovjedništvom Ivana Zapolje. 138 Isto. Školska knjiga. do 1541. Bijela Stijena. iz hrvatskih zemalja u ropstvo odveli 600 000 žitelja. Pakrac i Petrovina 1543. str. u Žumberak su se naseljavale prve skupine uskoka. Valpovo. 167.) junački se borio protiv Osmanlija. godine. koji oživljava silnika Ulama-bega. Jedini su profesionalci redatelj i glumac.php?option=com_content&task=view&id=226&Itemid= 1– 137 339 . Oko 10 000 Hrvata iz Pokuplja odselilo je 1532. topom ispuca u turski tabor silnika Ulama-bega kako bi ga se prividom izobilja prevarilo i prisililo da odustane od opsade đurđevačke utvrde. g.

g. a unuci vaši ostat će PICOKI!”141 Ta predaja svjedoči o hrabrosti i mudrosti Đurđevčana koji su stoga ponosni na svoju povijest i nadimak. Zemunik i Makarsku. 141 340 . *** Marko Horvat Stančić je sa svojom malobrojnom posadom 1556. To stratište opisao je sudionik Franjo Črnko. g. Turci su izgubili 200 galija i oko 40 000 ljudi. Nikola – Cres. Budvu. Spič. g. obranio iznimno važan grad Siget u jugozapadnoj Mađarskoj. Solin je osvojen. godine na svečanom otvaranju predao je gradonačelniku Đurđevca Mladenu Roštanu rješenje Ministarstva kulture kojime je Legenda o Picokima dobila trajni status nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske. g. U Ciparskom ratu (1570. oslobođeno je 12 000 robova i veslača. Flotu sv. i vezir Mehmed paša Sokolović početkom kolovoza 1566. To je bila najveća pomorska bitka galija za Ciparskog rata. zaustavila je Turke i oni više nisu bili pomorska velesila. PORAZ OSMANLIJA KOD LEPANTA Bitka kod Lepanta 1571. što picekima bojeve bijete. osvojili Klis. U sastavu mletačke flote borile su se galije hrvatskih gradova: Sv. Kršćanska flota izgubila 15 galija i 10 000 ljudi. Papinska država. Uskrsli Isus – kulturniturizam. Španjolska. Boka je bila ugrožena.aspx?idDocument=2545 – Potpredsjednik Vlade Damir Polančec je 2007.croatia.) Osmanlije su osvojili Ulcinj. ime PICOKA dovijeka nosili! PICOKIMA vas djeca zvala. Kao neku vrstu kletve.Misleći da u utvrdi ima još toliko hrane da se njome oni iz grada mogu i razbacivati i na taj način izrugivati. Mlečani su 1572.). Bar. Lige činile su: Venecija. Tako i završava ova scenska igra: “A vi tamo. a zapovjednik joj je bio Don Juan Austrijski.-1573. branio Nikola Šubić Zrinski. rujna zapalili utvrdu i skoro svi vojnici su izginuli. Osmanlije su 7. Sultan Sulejman II. sa sto tisuća vojnika napali su Siget koji je sa dvije i pol tisuće vojnika. Ulama-beg Đurđevčane naziva “Picokima”. uglavnom Hrvata. a Korčula i Hvar su napadani (1571. pernati junaci. Malta. g. Ulama-beg odustaje od opsade i napušta bojište.hr/Home/Legende.

Književni krug Split. istočno od Italije. koji put Levanta vodi svoje brode i u njima Anu. Sv. dakle. Dugo vremena se na Ćipikovoj galiji bio borio protiv Turaka. danas robinjicu. sve zemlje oko Sredozemnoga mora. već je govorio da je samo izvršavao svoju dužnost prema kršćanstvu i rodnom mjestu. od sunca gorila i Nike vojvode. Split 1996. MH. Levant je čest u usmenim lirskim povijesnim pjesmama. Cipiko teško ranjen). 341 . str. 1972. Tek je bio navršio tridesetu. koji su bili silno ojačali na moru. Ni nakon svečane pohvale zbog svojih junačkih djela se nije uzoholio. Sv. Ivan – Rab. I mrko lice i snažno tijelo bili su mu prekriveni ožiljcima iz pomorskih okršaja. Jerolim – Hvar. lipu divojčicu. str.-98.Krk. Tripun – Kotor (poginuo zapovjednik Bizanti). Zagreb. sastavio Krešimir Mlač. ali iako je bio još mlad. Tanahna galija. jidra su joj bila od sunca gorila. smatrao je da čovjek mora zatomiti vlastite osjećaje i potrebe kada treba braniti čast i slavu svoga grada. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. La Donna – Trogir (zapovjednik A. 142 Tanja Perć-Polonijo. juče divojčicu. 277. 97. a označava Istok. Sirije i Egipta: TANAŠNA GALIJA Tanašna galija. Sv. po moru brodila.142 (Neviđeni na otoku Pašmanu kod Zadra) TRAGEDIJA MARINA KJUDUSA NAKON POVRATKA IZ LEVANTA Marin Kjudis se vratio u Trogir iz Levanta. obale Male Azije.

Uživao je pri pomisli kako će se plavokosa Marija radovati svim haljinama koje joj je kupio na Kreti. Kazala joj je Kaja Ćarija (rođena 1928. No.god. FF Split. Nedaleko od crkvice nalazilo se Groblje kužnih. 2008. Drva iz svoje lađe Marin je složio u hrpu na hridini iznad jame s kužnima. a njezino zadovoljstvo usrećivalo je Marina. koji su prijetili i s kopna i s mora. a ljudi se počnu kloniti kuće Jurjevih. Nije se prevario. Tome. 342 . gdje je u jami. svakodnevno posjećivao zaručnicu ne bojeći se bolesti. Kao da se smetnuo s uma.) Rkp. Neki pustinjak koji je tu prolazio se približi vidjevši vatru. pao je u nesvijest. Sebastijana (zaštitnika od kuge). čitav imetak je ostavio crkvi Sv. E. Pade na koljena i stade moliti. u Seget Vranjici. Imućniji građani su. zapalio lomaču i popeo se na sam njen vrh. a kuga zahvati čitav grad. On je. odbijao je govoriti i jesti. Glas o tome se uskoro proširi po čitavom gradu. dok se pjesma umirućeg Martina pretvarala u bolne krikove koji su čitav nesretni grad ispunjali stravom. živi u Trogiru. Marija je bila izvan sebe od veselja i iznenađenja. godine u Vrsinama kod Trogira. pjevajući sve glasnije. Svi osim Marina. među stotinama drugih. Sami Turci se. Nakon što mu je Marija umrla u naručju. gdje se nalazila crkvica Sv. ležalo i tijelo njegove Marije. Zgrozi se nad strašnim prizorom. stali bježati u okolicu Trogira. ali ne i njegova duša: sebe je krivio za gubitak zaručnice i golemu nesreću koja je zadesila Trogir. Ne mogavši naći mir. napunio lađu drvima i u njoj otplovio do rta Sv. Često bi je dugo promatrao i sa zadovoljstvom razmišljao o njihovom budućem braku i potomstvu. Marin naposlijetku ozdravi. a gradski liječnik ustanovi da se radi o kugi (koju joj je Marin zacijelo prenio s darovima iz Krete). 143 (Vrsine kod Trogira) 143 Tereza Karabatić zapisala je 2008. usprkos zabrani gradskog vijeća.Sa Istoka je donio roditeljima i prijateljima mnogo skupocjenih darova. a potom je. nisu obazirali na smrtonosnu bolest koja je harala gradom. ostavljajući grad bez obrane od Turaka. pomislivši da čovjek pred njim mora biti velik grešnik kad na takav način umire. a nakon što se osvijestio. Uskoro i on oboli. lutao je ulicama grada i bičevao se. a najviše svojoj zaručnici. u svojoj želji za plijenom. Marija uskoro oboli. šapćući psalme. gotovo lud od boli i grižnje savjesti. Ciprijana. Mariji Jurjevoj.

nije mogao izaći jer bi se pred njim pojavila kuharica. Također se vjerovalo da će kralj Matija Gubec sa svojom vojskom izvesti pravi rat i da će se tada živi tući s mrtvima. Zaista. Po povratku mu je soldat rekao da dođe i iduće nedjelje. a ona vojska bila je njegova zakleta vojska. a za stolom je sjedio sijedi starac i šuteći nešto pisao. kaže predaja. godine. MH. g. Čovjek se uplašio. Kad je došao treće nedjelje.-350. Tada se dignuo onaj starac i umirio vojsku. stoljeća Nikola Bonifačić Rožin zapisao je predaju u kojoj se prepleću mitski. Čovjek je nastavio put i opet ugledao drugoga vojnika koji je također stajao kao da je na straži. SHK. Kad se učinilo da će izići na treća vrata. eshatološki i povijesni motivi. U kući su bile tri hrpe zlata. Vjerovalo se da će Matija Gubec sići na zemlju i da će tada biti zadnji rat i konac svijeta. staroga kako piše i uzeo po jednu šaku zlata sa svake hrpe. okrunjen užarenom željeznom krunom te raščetvoren. Matija Gubec je u hrvatskoj tradiciji simbol borbe za slobodu. soldat mu je rekao da ne će lako proći kao prethodne dvije nedjelje. pa o njemu narod i u naše dane pripovijeda povijesne. str. Zagreb 1997. Po toj je predaji jedan čovjek išao na Mladu nedjelju u šumu ubrati drva. Uhićen je i odveden u Zagreb gdje je prema narodnoj tradiciji i M. Istvaffyju mučen užarenim kliještima. živi i mrtvi – Sudnji dan). u selu Hižakovcu (Vrhovcu). Matija Gubec Matija Gubec (pravim imenom Ambroz) spominje se 1556. pred njim se pojavila silna vojska.Vođa Seljačke bune. Čovjek je nastavio dalje i došao u jedan grad te po soldatovim uputstvima našao jednu kuću u koju je ušao. I taj je vojnik dao savjete čovjeku i uputio ga dalje. pred njim se ukazao vojnik (soldat) koji je stajao kao da je na straži.) Vidi: Usmene pripovijetke i predaje. Šezdesetih godina 20. kada je čovjek uzeo po šaku zlata i uputio se nazad. priredila Maja Bošković Stulli. mitske. Dok je on sabirao drva. Bio je vođa Seljačke bune 1573. Čovjek je poslušao. a bilo je vojnika “više nego crvi na siru”. (O Matiji Gubecu August Šenoa piše u romanu Seljačka buna. Čovjek je sa svake hrpe uzeo po jednu šaku zlata i vratio se natrag. ali ga je vojnik ohrabrio i rekao mu da ide naprijed po njegovim savjetima. Ponovno je vidio soldate na straži. 144 343 . Bio je to Matija Gubec. Vratio se i opet su mu soldati rekli da dođe i u treću nedjelju. etiološke i eshatološke predaje. 349.144 U toj su predaji i motivi biblijske provenijencije (konac svijeta.

to su bili gospođini. tu glavu 145 Isto. a najednuć je udril po tuom uotkom. on je rekel: – Sad ste okrunili mene i sa mnom sav narod. ali još će dojti stara pravica! Onda su Gupca osudili na smrt i vubili. obiedvali tr su čekali tu korunu. Je si obrnul plug želiezni i na njega se siel. Ale pak najednuć je vidil da ruoj včel lieti. A ja ću na želieznom plugi obiedvat. Kad s tu uotku je udril. kot ti na stolu želieznom. A pak oni su tamo jili. U Stubici je još velika lipa pod kojom je Gubec skupljal narod. Ale uov sedljak. ai tata. on je bil siromak. tr išal domuom. Tam gde su oni kameni na sred trga. Kad su ga okrunili. On se sa seljaki spuntal na gospodu grofove. A pak ti gospođini su si pripravili želiezne stole. pa su ga za kaznu okrunili užarenom krunom na Markovom trgu. I ta križ je od toga časa zugnut na toj koruni. kot pčele. korunu na glavi je imal. se odviezal. On je pak naganja! da te včele kraju. to je hazburska koruna. str. Tako je se zibral. kralja su htili imat. tr je ga zugnul. a Gupca su uhvatili i otpelali u Zagreb. on je na lapti uoral. Ali grofovi su seljake potukli. Govorili su da se je proglasil seljačkim kraljem. a ja ću si siest. ta će bit kraljem. on je ta križ na toj koruni udril. njemu je siela na glavu. tamo je bilo prijestolje Gupčevo. tr on je pak ostal Matej kraljem. Pak da na njega je to išlo. 350. komu će koruna na glavu upast. kad su rodici povidali. To ja znam od moje maljučkosti. To je bila ta koruna. je začel odganjat ovako z uotku. a je mu to sjelo na glavu. ona je v Bieči v muzeome. a je to jako vrcalo. to je bil Matej kralj. a da pri želieznih stolah su se bavili.MATEJU SJELA KORUNA NA GLAVU No. A kad je uoral. 344 . Ta žije još koruna. to je pamietka. pak si je riekal: no. kaj je štel da muži budu svoji gospodari. Slovačka) O MATIJI GUPCU Matija Gubec je bil seljak iz Stubice. a uon je ziel uotku želieznu ča š njom plug pucuje. A on je štimal da su to včele. viećinom mama.145 (Devinsko Novo Selo. lebo ta koruna komu upadie na glavu. Pokljem toga gospoda su napravili od kamena Gupčevu glavu i da mu se narugaju.

Ivo Senjanin Ivo Senjanin (Ivan Vlatković). Godine 1592. Još i sada tamo stoji.-1606. dugo pokljem naši narodni ljudi tu Gupčevu glavu dignuli i stavili je više gore na onom vuglu. pored Lovrenčića. Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. današnja Ćirilometodska. st. posljednje hrvatsko uporište na Uni. g. (Till Eulenspiegel bio je seljački sin iz sjeverne Njemačke koji je živio u 14. Uzalud je senjski kapetan svjedočio da mu je dao žito za njegove vojnike. tiskanoj 1834.) U hrvatskoj su književnosti o Petrici Kerempuhu. Hrvati su 1591. Istaknuo se u borbama za Klis i Petrinju u Dugom ratu (1593. Ali su dugo. godine u Varaždinu.su stavili nuz zemlju na vugel Markovog trga i Gospodske vulice. Prvi put se spominje u knjizi Jakoba Lovrenčića. uskočki vojvoda (? – Karlovac. Lik je iz hrvatske književnosti sličan pučkim likovima u europskoj književnoj tradiciji. str.VII.1612. poput Tilla Eulenspiegela ili junaka pikarskih romana. iz narodne je predaje ušao u pisanu književnost i postao nadahnućem značajnih djela hrvatske umjetnosti. 355. satiričar.). Onda će bit pravice i kruha na zemlji. 345 . buntovnik i tribun. Kao kapetan ratovao po Albaniji. Osmanlije su osvojili mnoga mjesta u Bihaćkoj krajini. O njemu je sačuvana zbirka usmenih priča. pisali: Miroslav Krleža. a narod priča da če Matija Gubec još dojti. Legendarna 146 Isto. osvojen je Bihać. Optužen za krađu žita i pogubljen. *** Godine 1577. Pomilovan je nakon pogubljenja. pučki šaljivac.).146 (Zagreb) Petrica Kerempuh Petrica Kerempuh.-356. da cucki na njega pišaju. Slavko Mihalić i dr. poslije 24. potisnuli Osmanlije iz Moslavine.

godine. Hrvati su 1595. a potom i osmansku vojsku. i XV. *** POGIBIJA SULTANA OSMANA U bitci kod Hoćima ubijen je (1622.je bila obrana Siska 1593. Uskoci su se povukli na uzvisinu i utaborili. Uzaludno su Mlečani jurišali misleći da su uskoci u utvrdi. str. Noć. Hrastovicu i Gore. Mlečani su ih 23. sastavio Vlatko Pavletić. i potukli osmanlijsku vojsku kod Čakovca. MH.000 pretežito osmeračkih katrena abab. Gundulić je to djelo pisao od 1621. prosinca napali kod Ugljana. Senjski uskoci su 18. od Međimurja do Primorja obuhvaćala samo 16 800 četvornih kilometara.147 Osman je nastao pod utjecajem Tassova Oslobođenog Jeruzalema (1575. od Osmanlija oslobodili Klis ali su ga iste godine morali vratiti.) sultan Osman II.) sudjelovalo je 30 000 Hrvata. Spjev je komponiran od 20 pjevanja s oko 11. godine pa do svoje smrti. Hrvatska je 1594. g. sve ćeš paka niže pasti. napustili utvrdu. 147 346 . prosinca 1604. U tridesetogodišnjem protestantsko-katoličkom ratu (1618. Epu su nedostajala XIV. Ivan Gundulić opjevao je taj događaj u povijesnom spjevu Osman. Gundulić spjev počinje stihovanim usmenim mudroslovicama: Ah. a sutradan nevrijeme spriječili su Mlečane da napadnu uskoke. oslobodili Petrinju. Vjekovite i bez svrhe 100 djela književnost jugoslavenskih naroda. Zagreb 1980. Neki smatraju da je Gundulić i ta dva pjevanja završio ali da su se zagubila ili ih je pak Senat uništio bojeći se da će uvrijediti Turke. Uskoci su od drveta i životinjske kože napravili stazu. potukli mletačku. čiem si se zahvalila tašta ljucka oholasti ! sve što više stereš krila. a na utvrdi ostavili štapove i kape kako bi zavarali Mlečane. g.). g. 17. privukli brodove. Senjski su uskoci uz pomoć vojske iz okolice Splita 1596. g. g.-1648. pjevanje koja je dopjevao Ivan Mažuranić.

a tko doli.148 U spjevu je opjevan događaj u vezi s turskim sultanom Osmanom. Djela Iva Frana Gundulića. sad vrh sablje kruna pada. zaručnicu turskoga sužnja Korevskog. Vladislav je spasio život turskoj junakinji Sokolici koja je bila zaljubljena u Osmana. Krunoslava je odlučila obući se u ugarsko odijelo i poći u Carigrad kako bi oslobodila svoga zaručnika.-285. Bez pomoći višnje s' nebi svieta je stavnos sviem bjeguća. Njegovu je vojsku kod Hoćima 1621. U isto je vrijeme Kazlar-aga tragao za budućim Osmanovim ženama te je oteo lijepu Sunčanicu. eto je doli. Osman je bio prisiljen bježati prema Istoku kako bi prikupio nove snage i s njima ponovno udario na kršćanski Zapad. gori ustaje. Međutim. sad na carstvo rob se uzvisi. a tko car bi rob je sada. godine porazila vojska poljskoga kraljevića Vladislava. To je na svoju ruku iz osvetničkih razloga učinio Rizvan-paša. u Zagrebu 1877. Kolo od sreće u okoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori.nie pod suncem krepke stvari. Sokolica je obećala da se više ne će boriti protiv kršćana pa se vratila Osmanu u Carigrad kamo je stigao i Ali-paša s ugovorom o miru s Poljacima. Stari pisci hrvatski. Sad vrh sablje kruna visi. str. a u visocieh gora vrhe najprie ognjeni tries udari. Na pregovore je poslao Ali-pašu koji je susreo Krunoslavu. 148 347 . 284. satiru se sama u sebi silna carstva i moguća. Na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. kod kuće je Osman prihvatio da se oženi i sklopi primirje s Poljacima. Krunoslava je usužnjena i pogubljena zajedno s Korevskim.

Trideset Vodičana i Vodičanki 1646. Vrhunac djelovanja uskoka i hajduka bio je za vrijeme Kandijskog rata (1645. Na poticaj Mlečana uskakali su u susjedne hrvatske krajeve i borili se protiv Osmanlija. g. sastavio Vlatko Pavletić. Zagreb 1980. u Rami zapalili i opljačkali samostan. od Osmanlija oslobodili Topusko. 97. a franjevce pobili. siječnja 1557.-1669. str. mitski i eshatološki svijet. 17. g.Međutim. Gundulićev je osjećaj barokne pravde i “suda općenoga” odgovarao potrebama ilirizma. HAJDUCI I USKOCI Padom Bosne i Hercegovine i Hrvatske u njoj se javljaju uskoci i hajduci. 100 djela književnost jugoslavenskih naroda. g. U Carigradu je 1622. str. Do suprotstavljenih mišljenja dolazi jer su postojale četiri kategorije hajduka: Hajduci zulumćari (turski hajduci) činili su strašna zlodjela nad kršćanima.149 U Osmanu se prepleću povijesni. a Osman se oženio Sokolicom i još dvjema Turkinjama. oslobađanje Korevskoga bilo je uvjet za mir s Poljacima. Osman je izvrgnut ruglu i zadavljen. g. a drugi ih mistificiraju i glorificiraju. spominje putopisac Zeno. a hajduci su bili samostalni. 149 348 . Šeh Gaibija predvodio je “kupreške turske hajduke” koji su 4. došlo do pobune u kojoj je svrgnut Osman i ponovno ustoličen sultan Mustafa. pjevao je o neizbježnoj propasti turske tiranije a moglo se to primijeniti i na Austriju.). 150 Frangeš. Gundulić je imao prethodnika u Marku Maruliću. Ivo: nav. MH. odbili su napad Osmanlija na Vodice. Hajdučiju i četovanje prvi put 1550. Sunčanica je uspjela pobjeći.150 *** Hrvati su 1638. Jedni ih smatraju razbojnicima. dj. Oprečna su mišljenja o hajducima. Uskoci su bili kršćani koji su iz Bosne i Hercegovine pobjegli od osmanske vlasti nastanivši se ponajviše u Dalmaciji. Uskoci su djelovali u skupinama na poticaj ili sa znanjem vlasti.

Aržanova. POGUBIO SVATOVE STIPANA NAKIĆA Postojali su i hrvatski i srpski hajduci razbojnici. bio harambaša Nikola Maleta koji je zaprosio Anđu Bailovu151 iz Livna. Nešto im se loše predočilo. primjerice. 151 Ibro je. Puhnu vjetar s Velebita jako. on joj je zaprijetio da ne će ni drugoga ljubiti i da će je od svatova oteti. Turčin nadalje Muji besjedi o Stipanu koji je prije šest godina porazio dvanaest tisuća Turaka. Krstaš i Selinu. ture mlado i tješio ga da će na megdanu pogubiti Stipana Nakića. Mujo sluša kako Stipan s obadvije ruke siječe Turke a ruka mu je deblja u mišici nego ženska noga pri bedrici. Starješina svatova zahvalio je na gostoprimstvu. 335. Zlo je nanijelo trgovca Stipu Tadina iznad Kambelovca koji je na dva konja u mješinama gonio vino i nastavio put kroz Petrovo polje. a kad ga je ona odbila.HARAMBAŠA MALETA. Okrene im barjak naopako. 349 . Roditelji blagoslove daju. a Anđinim roditeljima zahvalio je što su lijepo snahu odgojili. Maleta nije vidio stvora zgodnijega niti mu je srcu išta milije bilo od Anđe Bailove. Turčinu delibaši javio se Mujo. silno volio Anđu i maštao da će je poturčiti i dovesti u svoj dvor. Radosnice niz lice padaju. također. Delibaša Stipanu Nakiću pripisuje mitsku snagu i junaštvo i upozorava Muju da je pamet izgubio jer da znade Nakića Stjepana ne bi ima ni u glavi sana. Kad su ugledali Šibenik i more: 353. Takav je. Pružila mu se prilika da je otme od svatova i tako ostvari prijetnju koju je izrekao Anđi. Kad je trgovac Stipe pogled bacio na brdo Gradinu pred njim se ispriječio harambaša Nikola Maleta s trideset hajduka i zatražio od njega da mu dade vino i rakiju. Bailovi su svatove častili nedjeljicu dana. Tada je trgovac kazao Maleti da su svatovi Stipana Nakića puni zlata. Svatova je bilo koliko je u godini dana. nakita i para vode mladu od bosanskih strana. Sinjskoga polja. Svatovi Stipana Nakića i Anđe Bailove stigli su do vrela Vijanjac u Vinovu i odlučili ondje prenoćiti. Svatovi su iz Livna putovali preko Buškoga Blata. To svatovim nije drago bilo.

Najzdanje se pročuše kočije. Djever i nevjesta su pobjegli s mjesta. Hajdučka se želja ispunila. sve je došlo do sela Vinova. 487. Maleta je djevera rasjekao na dvije polovine i pobjegao u Moseć planinu. Mrtva tijela po ledini skaču. 564. Pa je baci u zelenu travu. Maleti se prilika pružila. “Zaklinjem te mlijekom od matere. Kad je to čula nevjesta gizdava preklinjala je svoga djevera: 502. 350 . I proklinje Maleta Nikolu. a hajduci su skočili sa svih strana te su svatim sjekli glave po ledini.Svatovi su zaspali. Svatovi su svladali hajduke i ubili ih dvadeset sedam. Kad je očuo pucnjeve trčao je do svojih svatova. Stjepan je izbrojio dvije stotine trideset ubijenih svatova. Žali majka nariče u bolu. a stražu nisu postavili. Jadne glave odsječene plaču. Iz žalosnih Bajilovih dvora. Cvrčci cvrče u noćnoj tišini. Volim časno ovdje poginuti. 479. Mislili su da su sigurni jer u blizini nije bilo Turaka. Iz Drniša i Polja Petrova. Od nevjeste tvoje Anđelije. Za vrijeme pogibije svojih svatova Stjepan Nakić je bio u pivnici i pravio troškovnik. Majka Anđi u pohode mora. Crna krvca moja prosta ti je. Maleta je prvi trgnuo zlatna jatagana. Odsijeci mi moju rusu glavu. Cijela se Zagora u crno zavila. San sanjaju svati po ledini.” Djever je nevjestu poslušao pa joj sabljom glavu otkinuo. Kada se taj zločin dogodio u Vinovom strašan potres bio. ali ih je sustigao Maleta i rekao Anđi da je prvoga pogubio Stjepana i da će ona biti njegova. Neg Maletu krvnika ljubiti.

195-198. Majka ljubi mrtvu Anđeliju. snažni su bili muslimanski hajduci osvetnici. 152 351 . Roši harambaši (Ivanu Bušiću) i Andrijici Šimiću. 570. Imao je liepu kitu od četrest i dva druga. Od XVII. HKD Napredak. koji i danas o njemu pjeva i priča. Split 2005. Od žalosti na zemljicu pala. Rame do Visokog) sa svojim hajducima napao karavanu trgovaca od 400 ljudi i ubio 19 trgovaca. st. Fratar ih je svetom vodicom natopio. pravu četu… Hercegovinom i Primorjem mnogo se o Mihatu pjeva i pripovieda. Kad je majka Anđu ugledala. Pita majka zelenu Dubravu.Kune majka tu hrđu gubavu. Stojanu Jankoviću. i obično stanovao u Vranić-planini više polja duvanjskoga. Mijovil) Tomić Od svih narodnih junaka Mijat (Mijovil) Tomić najomiljeniji je kod naroda. Mijat (Mihat. don Mijo Pavlinović u bilješci uz pjesmu o smrti Mijata Tomića piše: “Tomić Mihovio. On je imao svoje najvjernije jatake u Primorju u selu Drašnicama (kod Makarske). str. Srbi i Muslimani. iskopaju u zemlji grobnice. Narod plače i suze se liju. olovo i opanke nabavljali. odbio se u hajduke od turskog zuluma. koji su mu prah. Rođen u Duvnu. vitezovima Vučkovićima te o hajducima Mijatu Tomiću. Tko joj kćeri otkinuo glavu. Književna i povijesna zbilja. Najprije su pokopali mladu a zatim svatove i hajduke. Vidi: Marko Dragić. Da mu sablja otkinula glavu. Stjepan Nakić je predložio da se kod Vijanjca. 54. 214-234.-56.153 Hrvati i danas kazuju povijesne predaje i epske pjesme o uskocima: Ivi Senjaninu. str. 153 Isto. 575. Objašnjavajući to. u Ravnom (na putu iz Splita preko Duvna. 152 *** Hajduci osvetnici borili su se protiv osmanske okupacije. ovo je naš najglasovitiji junak u osamnaestom vieku. U tim su družinama bili zajedno Hrvati. g. hladne vodice. Harambaša Abdurahman je 1639.

za stvari.pa i dolazili u četu: i nema vele godina da su se posmicale crljene ječerme. koji ne imadu ništa hajdučkoga. kojemu ne ostaje zašteđena nikakva svetinja: pa ga je zato narod i obljubio. nav. 155 Citirano prema: Stjepan Banović. Lakomost Ilije Bobovca izdade kuma svoga. U Orlacu (Raštanima donjim kod Mostara) nalazi se hajdučka pećina koju narod zove Pećina Mijata Tomića. Pogibe malo prije žetve. Na str. (tko te pita za ono što se ne pristoji? Za ono što kazati nemaš? Za ono o čem nije govora?).”154 Mijata Tomića nalazimo i u Erlangenskom rukopisu (1716. 81. 1747. – 1733. sv. Ne pitam te ja za Mihatove konake. To potvrđuju predaje koje se i danas kazuju. pa otuda Arap.. str. tj.).”155 Postoji mišljenje da je Mijata ubio azap (tur. – 75. Zagreb 1938. da je i danas poslovica: tko te pita za Mihatove konake. HAJDUKOVANJE U Hercegovini smatraju da je prezime Naletilić postalo tako što je nekoj djevojci “naletilo” Mijatovo dijete. Smrt Mihatova drugi nam je izgled. i on je najveće narodu omilio. Martić-Jukićeva pjesma Mijat Tomić i kadija tešanjski spominje kako je Mijat Tomić po raznim stranama Bosne i Hercegovine gradio česme za putnike i prolaznike. Kad je živio Tomić Mijovil. knjiga XXIX. Izdade ga Bobovac Ilija od Doljana. u Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. koje je on svojim prijateljima darivao. 1. 352 . kao i u Cvitu razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga (Mleci. kako da se sveti poganskom zulumćaru narod.. Rečeni poginu oko prvi(h) godina mira od Kandije.) od fra Filipa Grabovca. žandar) pa je kod epskoga pjevača došlo do zamjene glasa z u r. njegov bi kum. Mihat zakloni ženu u Primorje. jer je bio od onih hajduka. piše Grabovac ovo: “Samo ovo oću spomenuti: kako posli Tomića Mijata iz Duvna nije bilo već pravoga ajduka niti će već ni biti. sapelo ga. Cio život hajduka Tomića Mihata bio je najsjajniji izgled. pa i danas pod njim drži njeke naše liepe pokrajine. JAZU. do svoje junačke slobode. 486. o kojima nije govora. 154 Stjepan Banović. dj. i tako ga je čuvao od svake izdaje. kad su oni najokrutnije bjesnili po Bosni i po Hercegovini. čega se ima najviše bojati podjarmljeni narod: lakomosti za blagom i za gospodstvom. pa se podigao na Turke. 74. str. lakomost nas izda Turčinu.

Pade Murat na glavu u travu. jer ne nosi kosu na ramenu. hitar na nogama pa od sablje Mijat odskočio. vidio je da livadu kosi trideset kosaca. odmah ga je mislio prisić. Čim je ugledo Mijata.Pjesme i predaje kazuju kako je Mijat-harambaša zimovao kod svojega pobre Kopčić Džafer-bega. Mijat je prid njega došo i reko mu: ‘Šta to radiš. Mijat Tomić bio je iz Duvna iz sela Kongore. kad su doveli djevojku u begovu kulu. 156 353 . Begovi Kopčići u: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. str. Jabuku livadu. moja djedovina. Po toj predaji Mijat čuva begove ovce do svoje dvadesete godine. nego poteže sablju od pojasa. svi ćemo glave pogubiti. a uz njih je bio Murat. 1. ali je Mijat. Livadu mu je pod turskim zulumom oteo Suzica kadija i naredio je Suzica kadija seljacima iz sela Kongore i drugih okolnih sela da kose livadu. mlado momče. JAZU.156 Mnoge pjesme u narodu su opisane o ajduku Mijatu Tomiću. puče šarak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata. 57. kad mu se gospodar ženi iz kasabe (Duvna ili Županjca) nosi barjak u njegovim svatovima. i zatim. Kad je došo. a za pasom malu pušku.’ A Murat mu ništa ne odgovori. to ugleda tridesetak kosaca iz ruku im ispadoše kose. To je krivo Turcima svatovima i jedan od njih natjera konja na Mijata. U hajduke je Tomić krenuo u Vran planinu. iz očiju suze udariše: ‘Šta uradi Tomiću Mijate. gdje je već tri zime zimovao i gdje mu je lijepo bilo u pobratima i kod pomajke k’o u mile majke. Ivan je imo na Duvanjskom polju kosnicu livadu. Bio je mladić od dvadeset godina. žalosna ti majka dovijeka. pa i čukundjedovina. a otac mu je bio Tomić Ivan. Poleće mu ruka do silaja. ali ga ovaj ubije i. Murate subaša. zašto kosiš moju livadu? Livada je moja babovina. koji je ucijenio bio sve Duvno. knjiga XXIX. ide umjesto svoga gospodara na mejdan zulumćaru Arapu. jer mu je duvanjski kadija Suzica preoteo dio očevine. Zagreb 1933. Druga predaja dovodi odmetnuće Mijata Tomića u hajduke u svezu s njegovim gospodarom begom Kopčićem. Na pleće mu pendže napravilo. hitro manu i rukom i sabljom da prisiče Mijata Tomića. subaša Suzice kadije. pobjegne noću u planinu i postane hajduk. sv. a da pred njima kosi Mijat Tomić. Nosio je na sebi bijele gaće i bijelu košulju.’ Ante Šimčik.. a ti mi je danas oduzimlješ. Mijat nije htio nositi kose.

Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i počeo piti iz čaše vino. drži me. kad je nazdravljo. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja. A ko od vas u planinu ne će. Od mene vam takav ultimatum. rođ. tako Mijat stvara četu i družinu. Takav ultimatum Mijat Turčinu stavi. onda ćemo Turke suditi i naučiti kako će se s nama ponašati. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama dok nije izdaja došla. a u kući čedo ne plakalo.’ Te Mijat u Vran okrenu u planinu. Koji ne će u Vran u planinu da tražimo pravo od Turaka. Prvi bijaše Leventa Marijan. osveti me. on je reko: ‘Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puška probijat jer je na meni sedam pancira. jedan drugom odsijecali glave. samo me može probit zrno kositra. studentica kroatistike iz Mostara. od rođene mu sestre sin. Zatvori Turcima klance te napravi počivališta i odmarališta pokraj puta da se mogu ljudi odmarati i popušiti lulu duvana. 354 .’ To je čuo Klišanin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno kositra) i pripunio pušku.’ Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem doletio Klišanin Arap i tu opalio iz puške i prisiko Marijanu nogu u koljenu. Ubio ga Klišanin Arap iz puške ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac Ilije. 2001. Tute prostri divan kabanice. ko prolazi mora ostaviti žute madžarije. drago dite moje. Svakom Mijat novo ime daje. gdje se kopčaju panciri i tu ga je arap iz puške pogodio. To je bilo prvo društvo Mijatovo. i biži. a u njoj mu pasja braća stala. u Mostaru. ukazala mu se tad jabučica pod vratom. FF Mostar. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki trag. Rkp. I opet je uspio reći: ‘Jezus Marija. u Mostaru zapisala Ivana Kvesić. dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija. sin mu sina na mejdan pozivao. kuća mu se kućetinom zvala. Što mu se u kući rađalo sve manito bilo. U njegovoj je družini bilo i muslimana i pravo- 157 U ožujku 2001.‘Čujte me trideset kosaca povratka vam kući nema ni kućištu. Marijane. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i provode pljačku i zakone.157 Mijat Tomić spada među one plemenite hajduke koje je u planinu otjerao turski zulum. 1941. Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il’ za bukvom il’ za studenom stinom kamenitom. a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan današnji. a kazao Franjo Tomić. prid kućom mu stado ne blejalo.

Ivan je imo na Duvanjskom polju kosnicu livadu. Mijat Tomić bio je iz Duvna iz sela Kongore. knjizi edicije Hrvatske narodne pjesme. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Pjesme o Mijatu Tomiću zapisane su u Bosni. Ivan Rangjeo je pomoću epskih narodnih pjesama pokušao rekonstruirati njegov životopis. a poginuo je 1656. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Mijat nije htio nositi kose. a otac mu je bio Tomić Ivan. moja djedovina. Mijatov sestrić Marijan je ranjenoga Mijata pokušao odnijeti u Vran. stoljeća u selu Brišniku kod Duvna. jer ne nosi kosu na ramenu. Bio je mladić od dvadeset godina.159 Mnoge pjesme u narodu su opisane o ajduku Mijatu Tomiću. U 19 pjesama se govori da je Mijata izdao njegov kum Ilija Bobovac.slavaca. na njivi Pošćeci. Dalmaciji. Nosio je na sebi bijele gaće i bijelu košulju. Kad je došo. a ubio ga neki Arapin. a uz njih je bio Murat. godine izdajom trostrukog kuma Ilije Bobovca iz Doljana kod Jablanice (za kojeg moji kazivači kažu da je bio pravoslavac) za vrijeme vladanja Seidin-paše. Sarajevo 1931. a za pasom malu pušku. a desetak ih je tiskano i u 8. 31.158 Nakon svega ovoga može se zaključiti: Mijat Tomić se rodio oko početka XVII. nalazi grob hajduka Mijata Tomića. Anđelko Mijatović. Hercegovini. ali je Mijat izdahnuo pod Sovićkim vratima. pa i čukundjedovina. 355 . Murate subaša. subaša Suzice kadije. POGIBIJA MIJATA TOMIĆA Postoji 28 pjesama koje govore o smrti Mijata Tomića. Slavoniji. i 1659. Livadu mu je pod turskim zulumom oteo Suzica kadija i naredio je Suzica kadija seljacima iz sela Kongore i drugih okolnih sela da kose livadu. Tu se.’ 158 159 Ivan Rangjeo. Ubojica je bio Hadžizukićev rob (Arap) ili azap (žandar). Čim je ugledo Mijata. kažu. godine ili svakako između 1656. str. Predaje i pjesme kazuju zatim da je mali Marijan uspio osvetiti Mijata ubivši “Arapina” u duvanjskoj župi u mjestu Jankovac. vidio je da livadu kosi trideset kosaca. a da pred njima kosi Mijat Tomić. Mijat je prid njega došo i reko mu: ‘Šta to radiš. zašto kosiš moju livadu? Livada je moja babovina. Sinj-Duvno 1985. odmah ga je mislio prisić. a ti mi je danas oduzimlješ.

Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i počeo piti iz čaše vino. Pade Murat na glavu u travu. Tute prostri divan kabanice. Što mu se u kući rađalo sve manito bilo. drago dite moje. To je bilo prvo društvo Mijatovo. ukazala mu se tad jabučica pod vratom. tako Mijat stvara četu i družinu. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja. Poleće mu ruka do silaja.’ Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem doletio Klišanin Arap i tu opalio iz puške i prisiko Marijanu nogu u 356 . puče šarak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata. hitar na nogama pa od sablje Mijat odskočio. Svakom Mijat novo ime daje. nego poteže sablju od pojasa. drži me. mlado momče. to ugleda tridesetak kosaca iz ruku im ispadoše kose. sin mu sina na mejdan pozivao. ’‘Čujte me trideset kosaca povratka vam kući nema ni kućištu. jedan drugom odsijecali glave. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama dok nije izdaja došla. prid kućom mu stado ne blejalo. a u kući čedo ne plakalo.’ To je čuo Klišanin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno kositra) i pripunio pušku. A ko od vas u planinu ne će. Na pleće mu pendže napravilo. kad je nazdravljo. Takav ultimatum Mijat Turčinu stavi. samo me može probit zrno kositra. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo. Od mene vam takav ultimatum. i biži. svi ćemo glave pogubiti. ko prolazi mora ostaviti žute madžarije. onda ćemo Turke suditi i naučiti kako će se s nama ponašati. kuća mu se kućetinom zvala. hitro manu i rukom i sabljom da prisiče Mijata Tomića. iz očiju suze udariše: ‘Šta uradi Tomiću Mijate. a u njoj mu pasja braća stala. od rođene mu sestre sin. Prvi bijaše Leventa Marijan. gdje se kopčaju panciri i tu ga je arap iz puške pogodio. on je reko: ‘Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puška probijat jer je na meni sedam pancira. I opet je uspio reći: ‘Jezus Marija. žalosna ti majka dovijeka. dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija. Koji ne će u Vran u planinu da tražimo pravo od Turaka.A Murat mu ništa ne odgovori. osveti me. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i provode pljačku i zakone. Zatvori Turcima klance te napravi počivališta i odmarališta pokraj puta da se mogu ljudi odmarati i popušiti lulu duvana. Marijane. Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il’ za bukvom il’ za studenom stinom kamenitom.’ Te Mijat u Vran okrenu u planinu. ali je Mijat. Ubio ga Klišanin Arap iz puške ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac Ilije.

a 1648. Reljković. str. Klisa. Mandušić. str. 162 Hercegovina prije 100 godina ili Šematizam fra Petra Bakule. Razgovor ugodni naroda slovinskoga. Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu navodi da su Nakići pod mletačko okrilje.) koji je organizirao bijeg Ramljaka i Duvnjaka u Cetinsku krajinu i Dalmaciju 1687. (O Mletačko-turskom ratu bilo je govora u poglavlju Povijesne pjesme. Uz velike su gubitke odustali od Šibenika. g.. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sorić. pa su poput pravih vukova junački tukli Turke u više od petnaest okršaja. str. Matija Antun Satir iliti divji čovik (priredio Josip Vončina) Zagreb 1997. odbili su napad Osmanlija na Vodice. g. kako bi ih spasio od osmanlijske odmazde nakon poraza pod Bečom 1684.161 Petar Bakula piše da Vučkovići nisu mogli podnositi turski zulum pa su pribjegli u mjesta pod vlašću Mletačke republike. g. 522. 161 Andrija Kačić Miošić.-1669. MH.162 Potomak Vučkovića je i legendarni fra Pavao Vučković (1658. g. iz koje izađoše vrsni na oružju vitezovi”. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. Sarajevo 2005. Fra Pavao Vučković bio je jedan od Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. priredio Marko Dragić. 133. a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan današnji. Solina i šibensko-zadarskog zaleđa. Trideset Vodičana i Vodičanki 1646. Miljanići. HKD Napredak. silovito napali Šibenik i Split. g. zajedno s mnogim kršćanima doveli “pridostojnu kuću Vučkovića.) Osmanlije su 1647. g. drama i mikrostrukture. Mostar 1970. Spominju se 1506. 5. knj.) Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja. gdje su postali prvi mletački četovođe. *** Knezovi i vitezovi Vučkovići Vučkovići su potomci duvanjske obitelji Nemanović. Milković i Janković.koljenu. 114.160 *** U tursko-mletačkom Kandijskom ratu (1645. 160 357 .1735. odbijeni su od Splita. Poljica. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki trag.

g. 452-453. g. Kad su Turci osvojili Kostanje. (O Vučkovićima će biti još riječi. zavela je Topal-pašu te zapalila barutanu žrtvujući svoj život za slobodu Poljica. Njena momak se bunija. VIII. Kada su Turci osvajali Solin. ožujka 1648. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira. Ovi od straha pred golemom turskom silom počeše se moliti svetom Dujmu i ostalim zaštitnicima grada Spljeta.) Obrana Splita Osmanlije su 1647. Školski vjesnik. naredija je da mu je dovedu. g.) Trideset je žena 1657. (Neki povjesničari taj događaj lociraju u 1530. zavela je Topal-pašu te zapalila barutanu žrtvujući svoj život za slobodu Poljica. a 1648. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. g. Ona je ušla u njegov šator u kojem je bila i njihova sva municija i taj glavni Turčin. g. O Vučkovićima je i sada živa tradicija. 164 Stjepan Štrodl-Srijemac. silovito napali Šibenik i Split. kad na jedan put pred kulom proviri ispod svakog kamena po kalpak kršćanskoga vojnika. Đački izlet u Bosnu. 1901.. 163 358 . a Turci se poplaše i pobjegnu ne osvojivši Spljeta. taj glavni Turčin je vidija Milu i kako je bila puno lipa.. Uz velike su gubitke odustali od Šibenika. str. (Neki povjesničari taj događaj lociraju u 1530. ali ona je rekla da će doć i da joj je vrlo drago šta ju je ovi zva. godinu. Mile je uzela Hrvatska heroina Mila Gojsalić 27. Sarajevo. godinu.zapovjednika obrane Sinja 1715. U čast na tu pobjedu od tada se trči Sinjska alka. obranili Sinj od mnogobrojnih osmanlijskih vojnika. ožujka 1648. došli su do pola puta u Split do 163 kule . kada su malobrojni branitelji.) Mile Gojsalić je velika poljička junakinja. uz čudotvornu pomoć Gospe Sinjske. u kojoj je bilo nešto malo kršćanskih branitelja. g. odbijeni su od Splita. 164 Mila Gojsalić Hrvatska heroina Mila Gojsalić 27. O fra Pavlu Vučkoviću piše Ivan Aralica u romanu Put bez sna.

1671. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira. i šator i Turke i municiju. Zajedno s bratom Nikolom školovao se kod gradačkih isusovaca” i u slovačkoj Trnavi. – Bečko Novo Mjesto. Spomenik Mili Gojsalić *** U Habsburško-turskom ratu (1663. Rkp. ali i sebe je žrtvovala za Poljica. Kako se Turci nisu imali više s čim borit.165 (Srijani) Trideset je žena 1657. u Srijanima). g.) potomak je “plemićke obitelji Šubić-Zrinski. Sanji Markić. praunuk legendarnoga sigetskog branitelja Nikole Šubića Zrinskog. 2004. Periš. 165 359 . morali su pobić ća.1933.baklju i zapalila sve. polusestre Frana Krste Frankopana. sv. a nakon očeve smrti Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. rođena 26. FF Split. kazala Marija Ćurlin (djev. PETAR ZRINSKI I FRAN KRSTO FRANKOPAN Petar Zrinski (Vrbovec.) posebno se istaknuo ban Nikola Zrinski.-1664. g.09. muž Katarine Frankopan. 5. u Srijanima 2004. 1621.

Godine 1664. Školska knjiga Zagreb 2000. Turci su prokazali urotu.putovao je u Italiju. kojega je 1664. IV. 1663. J(osip) V(ončina) i D(unja) F(ališevac). pjesnik. Sudionik je urote. Frankopan je sa zetom Petrom Zrinskim 13. 1670. 107. autor koncepcije Krešimir Nemec. Francuzima. godine. travnja 1671. 167 Fran Krsto Frankopan (1643? – Bečko Novo Mjesto.. 1670. dj. 807. str.) djetinjstvo je proveo u Italiji. izabran je iste godine za hrvatskoga bana. U tom smislu golem je doprinos dao zbirkom poslovica Sentencije vsakojaške i Jelčić. Bio je: plemić. To se Nikolino djelo smatra klasičnim djelom mađarske književnosti. Nakon Nikoline pogibije. krenuo u Beč kako bi od cara izmolili oprost. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). Stolovao je u Ozalju. “Je li ta smrt namještena? Je li to političko ubojstvo smišljeno u Beču?”)166 Urotom se htjelo s Mlečanima. g. U vojsci Petra Zrinskoga sudjelovao je u borbama protiv Turaka. a u kojoj je sudjelovalo i nekoliko mađarskih plemića i crkvenih velikodostojnika. kod Perušića. Prvo mu je poznato djelo Divoto pianito (1656.). Glavni je sadržaj toga povijesnoga epa u petnaest pjevanja Opsada sigecka. pristupio je protuhabsburškoj uroti koju je vodio Nikola Zrinski. Vjerojatno 1658. IV. Služio se čakavštinom u koju prodiru kajkavski i štokavski. u: Leksikon hrvatskih pisaca. godine oženio se Giuliom di Naro. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). U savezništvu s Mlečanima istaknuo se u borbi protiv Turaka: u Dalmaciji 1654. nećakinjom kardinala Barberinija čija je obitelj u prvoj polovici XVII. kod Jurjevih stijena. Uhićeni su i osuđeni na smrt odsijecanjem glave što je izvršeno 1671. Najznačajnije mu je djelo Gartlic za čas kratiti (zbirka 18 vjerskih i 109 svjetovnih pjesama). smrtno ranio vepar (divjak). Poljacima i na kraju Turcima poraziti apsolutističkog austrijskog cara Leopolda I. Zrinski je sa šurjakom Frankopanom 13. (Nikola Zrinski je poginuo u lovu na veprove kraj Čakovca. Dijačke junačke (8 usmenih epskih pjesama). godine. Dubravko: nav. ogulinski kapetan. Za Frankopanom su u Bečkom Novom Mjestu ostali brojni rukopisi. To je prigodna elegija o kipu Djevice Marije prenesenu s Trsata u Loreto. str. Uhićeni su i osuđeni na smrt odsijecanjem glave što je izvršeno 30. 1671. Velik je Frankopanov doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti.). Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). 167 166 360 . st. dala papu Urbana VIII. Preveo je s mađarskog jezika djelo svoga brata Nikole Adrianskoga mora sirena (1651. Petar Zrinski. 1655. krenuo u Beč kako bi od cara izmolili oprost.

zarobljen je i odveden u Carigrad odakle nakon 14 mjeseci bježi.. oteo je sa Smiljanićem Zvonigrad i Rakovnik. Opjevan je u mnogim narodnim pjesmama. 1925. U Morejskom ratu uspješno je ratovao u Lici. poslije vjekova možda. oslobodio Kotare od Turaka (1688. kad blagi mjesec po hrvatskim poljanama razlije svoje bajno svjetlo. Zagreb. komu primjera nema . Školska knjiga Zagreb 2000. da je spali i da onda dođe k Mostaru gdje Fran Krsto Frankopan. 169 Znameniti i zaslužni Hrvati 925. Z(oran) K(ravar).zbirkom zagonetaka Zganke u kojima se nalaze i one opscenog sadržaja. Pomažući carsku vojsku. Mletačka ga je vlast odlikovala naslovom “kavaliera” i dodijelila mu u feud imanje u Ravnim Kotarima. od cvijeta do cvijeta ići će tajanstveni šapat o veljim osnovama i pokopanim nadama i o jadu. a s njima i Hrvatsku. koji se istaknuo u Kandijskom ratu. Pisao je i pjesme erotskog sadržaja. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). dospio je u tamnicu u kojoj ga posjećuje majka koja mu govori da hoće da ih satru. – 1925.169 Sudjelovao je i u oslobađanju Sinja (1686. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost).). Potresne su i vizionarske riječi njezine zadnje riječi: Za svake tihe noći. u: Leksikon hrvatskih pisaca. prodro u Liku do Ribnika i osvojio kulu u Lapcu. protjerao je Turke iz Gračaca. Godine 1685. Godine 1666.168 U Bečkom Novom Mjestu 30.. str. str. tko će govor cvijeća razumjeti te priču tu ispričati narodu (…) Stojan Janković Ne zna se točno kada je rođen glasoviti uskok Stojan Janković.I naći će se.. U njegovoj je poeziji stih usmenih epskih pjesama (4+6). Međutim. 168 361 . Jezik njegovih djela pripada jeziku Ozaljskoga kruga. godine). 224. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). 119. Prevodio je Moliérea. Ivanu sinu Petra Zrinskoga koji je u Beču pokušao osvetiti oca. travnja 1671. Higin Dragošić u svojoj tragediji Posljednji Zrinski piše o posljednjem Zrinskom. autor koncepcije Krešimir Nemec. pogubljeni su Petar Zrinski i Franjo Krsto Frankopan. Predaja o tome uskoku govori kako “je poslao nekog Grgu Antunića s vojskom na Gabelu. Pjesmom Ženidba Janković Stojana koristio se francuski pjesnik Lamartine u svojemu spjevu La Chute d’ un Ange. g.

170 362 . kaže legenda.172 O tome je događaju spjevana epska pjesma (285 stihova). XXIV/XXV. str. Junačke pjesme iz Bosne. Tada je Mate kapetan pozvao u Sinj Stojana Jankovića iz Kotara. i dok je on počivao. 171 Isto. u pohodu za oslobađanje ramskoga naroda. krenuli prema Rami. te se vrati preko Goranaca kući u Kotare. NS. te mu vojsku razbiše tako da se morao vratiti. 173 Isto. str. Sinju.”170 U ljeto 1686.171 Godine 1687. Sa sobom su ponijeli čudotvornu Gospinu sliku koja se od tada nalazi u Sinju (Čudotvorna Sinjska Gospa). krenuo je prema Mostaru./1970. str. Čuvši Stojan da je zmijičak ubijen. ramski gvardijan Stjepan Matić zatražio je od sinjskog providura Mate kapetana da spasi ramske redovnike i puk. Stojan je krenuo prema Kupresu pa preko Uskoplja na Mejnik kod Uzdola i odatle prema samostanu. i Ravnim Kotarima. Sarajevo 1969. 69. Antunića. Svaki je od njih skupio po tristo momaka te su. 71. ispade iz grive zmijičak. godine. kolovoza 1687. koji je već bio u Mostaru. Pjesma o tome četovanju i pogibiji Stojana Jankovića pjeva o tome kako je Stojan poginuo upravo na Duvnu. izd. Stojan Janković je izvršio poznati pohod na Mostar.173 Pogibiju Stojana Jankovića opisao je Ivan Aralica u romanu Put bez sna. ali ga na putu dočekaše katolici Blaževići i Arapovići. Dugo je narod u Hercegovini pripovijedao o pogibiji Stojana Jankovića: Došavši u Gorance. Dok ga je timario. str. 352. isječe pred džamijom četrdeset Turaka.će se ujediniti. sv. 352. Tako su od turske sablje spašeni ramski franjevci sa svojim pukom koji su bili prisiljeni napustiti stoljetna ognjišta naselivši se u Trilju..-79. GZM BiH. Matu Daničića iz Primorja i Pavla Mandušića iz Otoke. Stojan Janković je zapovjedio Mati Daničiću da ide uz Neretvu pa preko Mostarskog blata i Rakitna prema samostanu u Rami na Šćitu. poginuo 23. Sarajevo 1925. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. dotle mu je momak timario konja. 172 Marijan Šunjić. – 73. htjede Stojan malo otpočinuti. Pavlu Mandušiću je zapovjedio da ide uz Neretvu prema Konjicu i odatle prema samostanu na Šćitu. okupivši se u Sinju. POGIBIJA STOJANA JANKOVIĆA Stojan Janković je. reče mu što se dogodilo. a momak ga ubije. Ne dočekavši Stojan. Spalivši Antunić Gabelu. pa kada se Stojan probudio. II. Vlajko Palavestra.

jer inače ne ćete živi kroz Livno proći. U prvim je godinama od zuluma osmanskoga u Hrvatsku i druge zapadnoeuropske zemlje izbjeglo oko 400 000 Hrvata katolika. Šukrija Kurtović. jer nitko ne smjede na vojsku udariti bojeći se Stojana. prođoše sretno kroz Livno./70. Sarajevo 1969. Ivo Andrić. Martin Đurđević. Na Lipi. Korušku i Štajersku razarajući ih i odvodeći mladiće i djevojke u sužanjstvo. Jako Baltić. Školska knjiga. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. Bono Benić. Osmanlije su 1474. kao da sam živ. Kako Stojan reče. Hazim Šabanović. str. Husein Đogo. 176 Anđelko Mijatović. 175 O tomu u svojim djelima između ostalih pišu Pavao Ritter Vitezović. NS. 174 363 . kaže mitska predaja. sv. Hamid Dizdar. 352. godine opustošili Turopolje i okolicu Križevaca a u ropstvo je odvedeno 14 000 stanovnika. Adem Handžić. kod Duvna. godine Počitelj. Kasim Gujić. Herceg Novi je zadnje hercegovačko uporište. U Hercegovini je glavno hrvatsko uporište do 1471. Emile Haumant. XXIV. GZM BiH. Nedim Filipović. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. nu čuvajte me dobro na konju. Gnusno je bilo tzv.. Osnovana je Jajačka banovina sa sjedištem u Jajcu i Srebrenička banovina sa sjedištem u Srebreniku. Nakon pada Bosanskoga kraljevstva Osmanlije često upadaju u hrvatske zemlje te Kranjsku. Zagreb 1996.176 Vlajko Palavestra. uništeno je oko 200 sakralnih objekata. str. 132. dočeka ga Turčin te ga iz puške ubije. vršeno je nasilno islamiziranje. agom ili pašom. Safvet-beg Bašagić. Nikola Lašvanin. a drugovi mu privezavši ga na konja i pokrivši ga crvenom kabanicom.174 EPOHA OSMANSKE VLADAVINE Nakon pada Bosanskoga kraljevstva nastupilo je 415 iznimno surovih godina osmanske vlasti.reče vojsci: “Ja ću poginuti./XXV. Pravo prve bračne noći po kojem je kršćanka morala prvu bračnu noć provesti s begom. U jesen 1463. Vjekoslav Klaić. Dominik Mandić.175 Iznimno je težak bio i Danak u krvi – odvođenje kršćanskih djevojaka u hareme a mladića u janjičare. godine ugarski kralj Matijaš Korvin (sin legendarnog Janka Sibinjanina / Janoša Hunyadia) sa sjevera i Vladislav Hercegović (sin hercega Stipana Vukčića Kosače) s juga izveli su protuudar na osmanlijske snage oslobodivši više gradova. Mehmed Handžić. Franjo Šanjek i dr. Ferdo Šišić. tako i bi.

samostanima i župnim kućama. koje oni zovu Vlasima. Sabrana djela 5. str. 178 Dominik Mandić.(…) Drugo su Srbi. kršćanskim podanicima. starce i starice. služenju svetih misa. Uz rušenja crkava uvijek su vezane patnje. koji su Treći su narod pravi Turci.”178 Život s Turcima i pod Turcima bio je glavna tema narodnim pričama. ratnici i činovnici. o džamijama na temeljima crkava.”177 STRADANJA SAKRALNIH OBJEKATA I PREDMETA Ostatci sakralnih objekata i predmeta do današnjih dana svjedoče o živom kršćanstvu na ovim prostorima još od starokršćanskoga doba. ubijaju pred djecom i unučadima. Školska knjiga. (…) našli smo tri naroda i tri vjere. Zagreb 1996. o civilnim objektima sazdanim od crkvenoga kamenja. Ti naročito. g. g. ZIRAL. kao nepotreban plijen. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. s velikim tiranstvom vladaju objema prije spomenutim narodima. Toronto-Zürich-Roma-Chikago 1982. proputovao Bosnom i između ostalog zapisao: “U spomenutom kraljevstvu Bosni rimo-kršćanske vjere. o grobovima hrvatskih mučenika i mučenica. o svećenicima. stradanja i progoni Hrvata. 89. o starim grobljima. Kada se arheološki istraže mnogobrojne ‘crkvine’ po svoj zemlji. Sve to ostalo je i u pisanim dokumentima i u narodnom pamćenju. o crkvenim zvonima. taj će se broj znatno pomnožiti. je u diplomatskoj misiji. zapisao je da je svojim očima gledao kako Turci otimaju djecu s majčinih grudi. da je na prostoru današnje Bosne i Hercegovine prije turskoga osvojenja bilo podignuto preko 200 katoličkih crkava. 177 364 . Već pet i pol stoljeća žive predaje i legende o porušenim crkvama. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. 175. ubijenim biskupima. Prvo su starosjedioci Bošnjaci. biskupskih izvještaja i drugih pisanih izvora dade se utvrditi. o čudotvornim slikama i kipovima. Benedikt Kuripešič 1530. Anđelko Mijatović. “Na osnovi papinskih pisama. str. siluju žene pred njihovim muževima. svećenicima i časnim sestrama.-176.*** Splitski nadbiskup Bernardo Zane 1512.

Crkve. godine Turci do temelja razorili “tako da na njemu nije ostao ni kamen na kamenu”. za koje predaje kažu kako se tu nekoć nalazila crkva. nastao je na samome početku provincije Bosne Srebrene. Taj kadija je došao u Bosnu pa je turskom caru u Carigrad napisao pismo kako ga vodi revnost za Muhamedov zakon te kako muslimanska vjera u Bosni nikada ne će moći biti čvrsta i čista ako se spomenuti samostani ne poruše. visočkoga. Svake je noći neki osmanski pojedinac. U to vrijeme nastalo je silno progonstvo katolika Hrvata. Crkvica. Baška Voda 1999. 179 Sutješki samostan Samostan svetog Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci ili Banovu Dvoru. Prema turskim izvorima sutješki je samostan zapao u najveću bijedu 1682. Takvi su primjerice lokaliteti Crkvine. Morali su izvaditi i sve brave na samostanu kojima su se vrata zaključavala i prodati ih. kreševskoga. Samostan su 1524. 365 . godine. Deset kamenih mačeva. Velik je broj takvih lokaliteta na kojima su arheolozi nakon iskapanja našli ostatke negdašnje crkve. str. Neki franjevci su pobijeni. niti napadima janjičara. Crkva. Uzrok ponovnom rušenju sutješkoga. Sutješki su ga franjevci ipak ponovno sagradili 1664. Tada su franjevci morali dati u zalog: sveto posuđe. po predaji i po sačuvanim rukopisima. Mala nakladna kuća Sveti Jure.Često su predaje poticale povjesničare i arheologe kako bi ispitivali određeni lokalitet. izuzevši crkvu. fojničkoga i konjičkoga samostana. a neki su morali pobjeći. godine. Crkvišta. Čitav sutješki samostan. godine. ponovno je stradao u požaru i bio sravnjen sa zemljom 1658. kao i samostanski namještaj i sve drugo što je vrijedilo. Crkovište. Godine 1596. bio je u tome što starješine konjičkoga samostana nisu tadašnjem kadiji htjeli na dar dati pijetla ili neku ribu zvanu “glavatica”. plativši 900 krunskih zlatnika turskim upravnicima. a tijekom vremena proširio kralj Tomaš. sazidali na istome mjestu samostan s prvobitnim imenom. Nisu mogli uzdržati samostan i u njemu živjeti: nisu mogli odolijevati turskim globama. franjevci su. Sagradili su ga ondašnji Hrvati katolici. ili nekoliko njih koji su prolazili ovuda 179 Vidi: Marko Dragić. 21-116. crkveni namještaj.

preko (Kraljeve) Sutjeske. Svim su se silama trudili otkupiti sveto posuđe i pribor. stalno zlostavljali. Turci nekoliko puta razbijali križ. Konačno su franjevci za novac dobili dopuštenje od bosanskoga paše da iziđu iz samostana. Rkp. Nakon gotovo sedamnaest godina rata. U samostanu je noću stražario neki svjetovnjak da ga neprijatelji ne bi zapalili. FF Mostar 2003. 180 KRIŽ U ROŠKOM POLJU U Roškom Polju je bila crkva sv. Kako bi se sačuvali od neprijatelja. Sakupljali su milostinju i natjecali se tko će više pridonijeti radeći na toj zadaći. 180 366 . godine prema kazivanju Ambroze Kelave iz Vojkovića. često ih tukući i kod samoga oltara. – 107. D. IRO “Veselin Masleša”. str. ali bi se on uvik ujutro pojavio isti i cil. oblačili su se u seljačka odijela. 106. te idući od kuće do kuće pružali duhovnu pomoć svojim vjernicima. kada su krune sklopile mir i vremena se poboljšala a broj franjevaca povećao. Izišli su prema danoj dozvoli i za sobom zatvorili samostanska vrata i svuda uokolo podigli ogradu od visokog trnja te sa svih strana zagradili pristupe. Konačno su se vratili u njega. dobili su dopuštenje od paše da otvore samostan i crkvu. Bono Benić. iako je bio prazan. Turci su ih. 181 Danijela Ančić zapisala je u Vojkovićima kod Tomislavgrada 2003. Fratri su otišli stanovati u obližnja sela. – 96. Ljetopis sutješkog samostana. 95. Kod križa postoji velika kamena 181 ploča. prenoćivao u samostanu čineći mnoge bezobrazluke i razna zlodjela. Crkvu su Turci srušili. rođenog 1946. međutim. godine. Sarajevo 1979. ali križu nisu nikada mogli nauditi. Ilije s dosta velikim kamenim križem. str.

Džamija je nekoliko puta gorjela. Crkvena zvona zauzimaju posebno mjesto kod Hrvata katolika. pa je car u Jajce poslao vojnike koju su se smjestili u njegovoj džamiji. 280. Dobri pastir. kada je veliki požar uništio čitavo Jajce. Luke pregradili u džamiju i otada je služila kao carska. od kamena srušenih crkava gradili džamije i svoje utvrde. Zemaljska je vlada ruševinu upisala u zemljišne knjige kao javno dobro pod pokroviteljstvom Zemaljskog muzeja. Zvonigrad. Bilo je to u vrijeme pobune koju je vodio Husein Gradaščević protiv središnje vlasti u Carigradu. Tada se jajački kapetan stavio na stranu Huseina Gradaščevića. Izloženi čestim progonima i pogibeljima. Nakon konačnoga pada Jajca 1528. Zakonom od 27. Osmanlije su ih nazivali šejtanskim spravama zabranjujući im da zvone i naređujući da se skinu. 182 Juraj Kujundžić. Posebno je stradala 15. godine. Hrvati su skidali crkvena zvona i zakopavali ih u zemlju ili bacali u ponore kako ih Osmanlije ne bi našli i uništili. Pretpostavlja se da su i ti posjedi prije Turaka bili franjevačko vlasništvo. Austrijskom okupacijom 1878. Zvonarevo i sl. po predaji. lipnja 1658. Ponovno je nastradala 1832. O njoj su se brinuli članovi obitelji Karahodžić iz Bulića koji su zbog toga dobili posjede u Bulićima i Podhumu. Od tada do danas. Nepažnjom tih vojnika došlo je do požara u kojemu su od zgrade ostali samo zidovi. godine proglašena je spomenikom kulture i dana na čuvanje Zemaljskom muzeju u Sarajevu. pa su s prihodima od tih imanja održavali zgradu. U popravku džamije zazidani su stari prozori te je izgrađen novi mihrab. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. građani Jajca.CRKVA SVETOG LUKE U JAJCU PREGRAĐENA U CAREVU DŽAMIJU Velik broj katoličkih crkava Osmanlije su pretvorili u džamije. pak. godine ruševina je ostala bez vlasnika. nisu uspjeli u svojoj nakani da vrate ruševinu u nekadašnje franjevačko vlasništvo. str. Sarajevo 1972. osmanlije su Crkvu sv. Hrvati. ostadoše lokaliteti Zvonaruša. Hondavenkjarova džamija. ili su. 182 367 . godine. godine. a u imovinsko-pravnim odnosima kao posjed vakufa. lipnja 1892.

Nakon tri dana u strašnim je mukama ispustio dušu. jeste veliko junaštvo učinili. a onima koji su mu se smijali reče: Smijite se. 183 Ivan Aralica u romanu Put bez sna opisuje ponižavanje ramskoga svijeta prije njegova izgona iz Rame u Sinj (1687) navodeći kako dva kršćanina moraju čistiti turski zahod u kojem su našli bačen križ. str. godine najstrože je naređeno da se poruše svi križevi koji su postavljeni na putovima. Fojnički ljetopisac zabilježio je kako je pred očima biskupa Dragičevića 1743. Vidi: Ivan Aralica. Zagreb 2002. Tom su svetištu stoljećima hodočastili katolici. skupila su se Hasanova i susjedska djeca da bi se smijali katolicima kada nađu križ. smijite.RASPELO U ZAHODU Diljem Bosne i Hercegovine katolički su svećenici još prije dolaska Osmanilija postavili mnoge znakove pored puta – križeve. Put bez sna. Biskup je uzeo k sebi obeščašćeni križ a Martinu dao drugi dragocjeniji. U narodnom su pamćenju ostala svetogrđa koja su Osmanlije činili s križevima bacajući ih u zahod. U Gospinom svetištu u Olovu nalazi se čudotvorna slika Blažene Djevice Marije. str. 120. 20-22. godine u Fojnici Hasan Skender bacio raspelo u zahodsku jamu te zovnuo Martina Čolića i još nekog katolika da čiste zahod. Kada su oni počeli čistiti. Kanun-namom – zakonskom odredbom iz 1516. Sarajevo 1990. godinu. 368 . Hasan se ubrzo razbolio. 183 184 Kalendar Dobri pastir za 1991. Martin je našao križ i počeo ga čistiti sa štovanjem.184 ČUDOTVORNA GOSPINA SLIKA IZ OLOVSKOG GOSPINA SVETIŠTA Osmanlije su svetogrđe činili i s kipovima i čudotvornim Gospinim slikama. što ste mog i svog Stvoritelja ovako pogrdili… Martin je pobjegao s križem kući da izbjegne daljnje poruge. Znanje. od muke se valjao po istom izmetu kamo je bacio križ.

prije nego što je – sasvim očajan – ispričao cijelu stvar – zločin i svoj i svojega naredbodavca – pred svima prisutnima. 1979. – 102. Ovo priznaju čak i sami Turci. Fra Bono Benić piše kako je Sefer paša 1703.”186 Tako je nestalo jedno od najznačajnijih svetišta na Balkanu. ležao golemu jamu. Sarajevo 1990.”185 Dugo se nije znalo tko je i zašto zapalio slavno Gospino svetište. str. Očevidci su vidjeli neko sasvim posebno. – 102. 101. Ljetopis sutješkog samostana. 1979. godinu. ne mogavši umrijeti otkrio je kako je on zapalio svetište po nagovoru Sefer-paše. osnovali su samostan u Iloku i ondje čuvali Gospinu sliku i olovsku tradiciju. 187 Kalendar Dobri pastir za 1991. 185 369 . Bugarske i drugih zemalja. imenom Kotoman. divno svjetlo kako je odatle izišlo i kako je odmah poput munje. bijedan. Hrvatske. ipak (taj) zločinac nije mogao crknuti i svoj bijedni život svršiti. godine dao nekom Ciganinu konja i dva zlatnika da zapali crkvu i samostan. je ubacio baklju kroz prozor samostana i planuo je oganj. Bono Benić. Ljetopis sutješkog samostana. gdje su u teškim trenutcima progona i beznađa nalazili nadu i utjehu. 187 Franjevci koji su pobjegli u Slavoniju. Međutim kada je ciganin Kotoman. Ciganin. bilo je već kasno. 186 Bono Benić. str. Iako je nekoliko dana proveo u smrtnoj borbi i vlastitim nogama iskopao pod sobom u zemlji gdje je. 120. Od nekada kršćanskog gradića. Kada su stanovnici Olova vidjeli vatru. O tome Benić piše: “Svi koji su naokolo stajali posve su sigurno vidjeli — s one strane gdje je bio oltar i slavna slika Djevice Marije. “I začetnik i izvršitelj ovoga paleža dugo su vremena bili nepoznati. “Veselin Masleša”. Tek se na Veliku Gospu može vidjeti kako tradicija štovanja olovske Gospe nije zamrla u narodu. ležao u strašnim mukama na samrti. ali je čudesno spašena Gospina slika. sve do onoga trenutka kada se sam Kotoman počeo boriti sa smrću. Sarajevo. IRO “Veselin Masleša”. Sarajevo. Izgorjelo je sve što je moglo gorjeti. središte okupljanja vjernika. Olovo je dugo bilo bez katolika. 101. str. odatle preletjelo prema zapadu.muslimani i pravoslavci iz Bosne i Hercegovine. da je ona jača od vremena i njegovih promjena. a i u novije vrijeme ima ih vrlo malo.

potajno okupljajući svoje vjernike kako bi na Kada je 1992. Tamošnja prva susjeda upravitelja Svetišta fra Berislava Kalfića. sklonili u Bač. svibnja 1999. 188 370 . mise vjernicima se obratio i provincijal franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Petar Anđelović. str. Franjevci su 1688. ali je ona zbog prekida s tradicijom izgubila svoje štovatelje. kada su ovamo dolazili hodočasnici iz sve većih udaljenosti. godine kada je pomoćni biskup vrhbosanski mons. U tamošnjemu samostanu nalazi se i danas čudotvorna Gospina slika. 208.. Marije u Zvorniku.. na što je na tome mjestu potekla krv. postala je zvonarušom crkve olovske. Pero Sudar predvodio svečano euharistijsko slavlje. Čak su usred najžešćih granatiranja Olova 1992.-IV. Turčin je zatim pao u Drinu i utopio se. svibnja 1999. godine na Gospojinu došli tamošnji muslimani na misu kako se višestoljetni slijed Gospinih slavlja ne bi prekinuo. Oživljeno Gospino svetište. Habena. izrazivši posebnu zahvalnost kardinalu Vinku Puljiću za oživljavanje Svetišta. godine. godine rat bjesnio u Bosni i Hercegovini. godine. noseći sa sobom Gospinu sliku.Prije prethodnoga rata sve je više oživljavalo obnovljeno olovsko svetište. posebno na Veliku Gospu. Na kraju sv. Dobri pastir. POTAJNA SLUŽENJA SVETIH MISA Svećenici su bili prisiljeni bježati i skrivati se po zabitima i teško pristupačnim mjestima. godine protjerani iz Gradovrha pa su se. Naila Salkanović.189 Čudotvornost zvorničke Gospe u novome prebivalištu na Gradovrhu opisuje biskup Baličević 1598. SLIKA ČUDOTVORNE GOSPE IZ CRKVE SVETE MARIJE U ZVORNIKU Starija povijest slike Čudotvorne Gospe zavijena je u legendu koja opisuje propast samostana i bijeg franjevaca 1533. 48. Sarajevo 1973. hodočašća čudotvornoj Gospi Olovskoj silom prilika su prekinuta. 3. 188 Gospino svetište u Olovu oživljeno je 2. Neki je Turčin presreo bjegunce i Bogorodičinu sliku proboo nožem ispod oka. str.” On piše kako u tu crkvu uz katolike hodočaste i muslimani i pravoslavci. ali crkveno zvono ni jednoga dana nije prestajalo zvoniti. 189 Citirano prema: Juraj Kujundžić. I. Crkva sv. sv. a zatim na Gradovrh. Bježeći iz Zvornika u Gornje Soli. Slobodna BiH. godina XXIII. franjevci su ponijeli i ovu sliku.

samostane i župne kuće. Do prije nekoliko godina u blizini je bilo vrelo. ponekad i nakon nekoliko stoljeća. godine. mučeni i ubijani. Hrvati katolici stoljećima su se morali potajno okupljati na zvuk roga. vraćali pradjedovskim ognjištima i gradili svoje crkve. po predaji. Hrast je. Progonjeni. MISE U BRISTOVICI U stara vrimena. Nisu dali narodu da ide u crkvu niti da se prekrste. potajno se okupljalo na tim ruševinama i sa svojim svećenicima služilo svetu misu. Budući su tamošnji mještani vodu s toga vrela odveli u selo. Branila im se vjera i pivanje vjerskih i hrvatskih pjesama.ruševinama svojih crkava i po drugim skrovitim mjestima služili svetu misu. Ono malo puka što bi ostalo živjeti na pradjedovskim ognjištima. 371 .190 POTAJNO SLUŽENJE SV. dok još Turci držaše našu zemlju. gdje su sa svojim svećenicima služili svete mise. Turci su prožimali svoj režim kroz vjeru našeg naroda. na zabitnim i skrovitim mjestima. hrast se naglo počeo sušiti tako da se srušio 1998. godine. klepet zvona. Ali. naš narod je bio u teškim vrimenima. 190 Predaju mi je kazivalo više ljudi u Lašvanskoj dolini krajem prosinca 1994. Postoji predaja o tome da je Mijat Tomić s obližnjega brda bacio štap iz kojega je narastao taj veliki hrast. Na tome su mjestu tamošnji žitelji posadili novi hrast. Hrvati su se. strepeći svakoga trenutka da će doći Turci i sasjeći ih. Također govore kako je hrast star dvije tisuće godina. Kada su pak vrlo rijetko. dajući Turcima mnogo dukata. imao otvor širok jedan metar te ogromnu šupljinu u kojoj se okupljalo po tri stotine vjernika. tada su Turci zabranjivali da se stavi križ na nju govoreći: “Ovo vaše /križ/ ne smije biti gore!” SVETE MISE U ŠUPLJEM HRASTU U RANKOVIĆIMA KOD NOVOG TRAVNIKA U mjestu Rankovići kod Novog Travnika ima stari hrast za koji tamošnji mještani pripovijedaju kako se narod u njegovoj šupljini potajno okupljao služeći svetu misu. trube. Zbog toga su se naši ljudi. uspijevali izmoliti odobrenje da od drveta načine kapelicu.

odnosno neoženjeni). Ako je bilo prosječno 8 članova u obitelji. odnosno neudate). Sarajevo 2005. 191 372 . Danas je na tom mjestu podignut spomenik i mali oltar od kamena i jednom godišnje se održi velika misa u čast jake vjere našeg naroda koji nije poklekao ni pod velikim najezdama turskog 191 naroda.348 bile su neudate.000 bili su neoženjeni. stoljeća u čitavoj je Bosni moglo biti 360. di je se misa govorila. poubijaše dosta našeg naroda. zove se Biskupov dolac. na kraju 15. Jedno od takvih skrovišta bješe stara ledina u brdu koja se zvala Bristovica. drama i mikrostrukture. gdje je moglo biti 160. godine na islam je u Bosni bilo prešlo 38. zove se Misni dolac. Tu je se narod i pratar krijo od Turaka.000 muslimana.068 hrvatskih kršćanskih kuća (u 1. unatoč tom. sastajali i održavali misu. Prema turskom defteru iz 1489. 80 000 – 90 000 krivovjernika i 30 000 Srba pravoslavaca.902 Hrvata i 38. str. Tuden je jedne godine biskup došo dilit krizmu. priredio Marko Dragić. Kad ih nađoše.485 (u 2.000 Hrvata i 55.000 stanovnika. str.000 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Ako se pretpostavi da je u jednoj kući bilo 5 osoba. Tu su se sastajali i pripovijedali Božiju riječ sve dok to Turci otkriše. 124. MISNI DOLAC Na Midenoj u Plandešiću se govorila misa.698 kršćana (80.773 muslimana (19. Tim brojem nije obuhvaćena Hercegovina niti Zvornički sandžakat. tada bi bilo 205. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela.93 %). Kad je se biskup vraćao kući. 5. MH. Muslimanskih je kuća iste godine bilo 4. Turci ga prisritnu i ubiju i njega i pratra š njim.192 PRELASCI NA ISLAM Već je kazano da je u trenutku pada pod osmansku vlast u Bosni i Hercegovini bilo 750 000 Hrvata katolika. di su ga ubili. onda je bilo 130. 124. HKD Napredak. Tu. Toji dolac. knj.000 Hrvata i do 20. a u 4. Dakle.332 kuće bile su udovice. koje su učili kršćanstvu ne želeć da se pokolebaju i padnu pod turski režim. Usađivali su tako svoju vjeru svojoj dici.07 %) i 24. 192 Isto. jer je u tim krajevima kasnije počela islamizacija.248 muslimana. U Bosni je te godine (1489) bilo 24.koji su bili čvrsti u svojoj vjeri.

stoljeća u Bosni na islam nije prešlo više od 13 % stanovništva. a umro je 1541. što sam otkinuo od dolame! 193 Dobri pastir. to će ti valjat. A oni kralj kaže: Pričekajde. i tako redom ga otimala veća šarža. str. Kalendar 1991. O ugledu i moći begova Kopčića svjedoči i njihov grb. To tvrdi i Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga “Kopčići od Rame sada su Turci”. zapisao predaju prema kojoj je beg Kopčić doselio u Ramu “za vrijeme turskih navala na Ugarsku 1525.To čuvaj. . neka dođe caru.193 BEGOVI KOPČIĆI Kopčići su prije turskoga osvojenja Bosne i Hercegovine bili katolici. A car pita kralja: . i oni svi po jedan dolazili.1542. koji ga otimali. Taj grb kojemu su podloga crveno-bijeli kvadrati.Ko te je ufatio? Je li ovaj?Nije. i ovi Kopčić bio pozvat u vojsku. što je uhvatio kneza Rakocija i živa ga doveo sultanu Sulejmanu II. dođe caru i kaže: . – Onda car pusti telala u vojsku. Car pita ovog kralja: . Ljubo Lucić). a kralj kaže: . godine. ko ga je ufatio. patišahu. Uzme dolamu svoju. Alija Ćatić je početkom 20. stoljeća “imali vrlo ugledno mjesto među turskom vlastelom u Bosni”. godine. i onda dođe oni redov. Jedna talijanska kronika u to vrijeme spominje Džafer-bega Kopčića koji je bio poslanik kod Mlečana. 373 . odriže od nje komad i dadne ovome. istaknuvši se vanrednim junaštvom na bojnom polju. (priredio dr.-84.Ja mislim da jest. Prema tome sa sigurnošću možemo ustvrditi kako do konca 15.” Više je kazivača koji i danas pripovijedaju o begovima Kopčićima: Nekaki car ratovo. dok ga od paše otme onaj vojskovođa. U ratišću došlo je do ruke ovome Kopčiću da ufati ovoga kralja. otme ga od ovoga.Nije nijedan. pa narednik od podnarednika. koji ga je ufatio: . svjedoči o njihovom hrvatskom podrijetlu. Prema povijesnim izvorima begovi su Kopčići već u prvoj polovici 16.muslimana. 83. Sarajevo 1990. st. Opet pusti car telala u vojsku.i reče Kopčiću: Daj mi skut. Potomci mu vele da je tada bio vojskovođa.Ja sam ga ufatio.Je li te ovi ufatio? – Kralj njemu: . – Dođe podnarednik pa otme od kaplara. I dođe jedan ko kazat ćemo kaplar.

da je moje. Rumboke. što ćeš letiti.Budalo.Šta oćeš.195 Međutim. D. ovaj me je ufatio. patišahu. BD 13.Ništa nego to. di se kosilo i kupilo žito. godine zapisala Marija Musić po kazivanju Marka Papića.Evo. knjiga XXIX. a u Rami je do naših dana sačuvana izreka Oblazi ko Kopčić oko Duvna. da ne iđe preko one zemlje. išći drugo. 1933.Ja vala ne ću ništa. . On prije Livno. Kovačević. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. . . rođ. a konju dade vode koliko oće. D. a konju vode koliko oće. što je lik umornu čoviku i konju. 40.pošto je ona znala. Ante Šimčik. išći drugo. djev. Rkp. Rkp. Jednu ženu upita šta bi bilo dobro umornu junaku i umornu konju. 2001. što oćeš. str. 1. Zagreb. što je htio. što ćeš letiti. Duvno. da iđu za njim kud god on iđe. Sazidaju mu turbe izmeju Varvare i Rumboka koje niko nije srušijo ni u ovom sada ratu.” U ožujku 2001. a ona će: Umornu junaku ljuta mlika i leć u lad ispor oraja. 194 374 . On je iz torbe kruv baco za biljeg a za njim ko đendari išli i graničili. a težaci ga odbijali. 1923. A baba mu kaže: . On se napije ljuta mlika i legne u lad ispor oraja. Kad je došo u Varvaru selo. metne ga na dolamu. .A on kaže: . studentica kroatistike u Mostaru. Što ja obletim na Mlikoti. Zagreb.Čovjeku umornu lik je kisela mlika. Begovi Kopčići. nego mi podaj zemlje. FF Mostar. Njegov grb nalazi se u Siembacherovu Wappenbuchu IV.. Onda umru obojica. u Rumbocima u Rami. godine spominje u Topuskom u Hrvatskoj. ABTH Nürnberg 1899.. 2006. sv. babu pito. U tome je djelu i grb bosanskih Kopčića Predaju je 2006. Kaže mu sultan: .. 195 Usp. I onda dođe u Kopčić i preko planine u Duvno.. (I danas se pripovijeda predaja: “Begu Kopčiću obećali dati onoliko zemlje koliko za dan s konjem prije. I on konja napoji vodom i napije se kisela mlika i padnu obadva. često se događalo za vrijeme turskih osvajanja da svi članovi neke obitelji nisu primali islam. godine u Vedašiću kod Tomislavgrada. – Onda mu car dadne. da ti dadnem? . Izmeju Varvare i Rumboka stane da se odmori. slaže se. JAZU. a car dao nalog. a konju vode dat.194 I sada je na tome mjestu turbe. Takav je bio i Andrijaš Kopčić od Pokupja koji se 1566.Ovaj izvadi onaj skut. zapisala je Vinka Krezić. što ću ja na mome Mlikoti obletiti za dvaes četiri sata. FF Mostar. šta on radi. rođen je 1936. ovaj uzo konja. a kazala Mara Rajič iz Jablanice. koji je devet godina mliko dojio. nego su neki radije ostavljali svoju djedovinu i bježali u susjedne kršćanske zemlje.Onda car pita ovoga: .

na Porti je bilo mnogo Hrvata. Gotovo je samostalno upravljao Carstvom. – 62. MEHMED PAŠA SOKOLOVIĆ Safvet-beg Bašagić u svojoj knjizi Znameniti Hrvati. Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini (Zagreb. 8. 18.). Mihajlo. Hrvatski leksikon sv. uništenu kod Lepanta. 375 . pa ih je i zbog toga 52 okrutno smaknuo. 1871. Hrvatski leksikon. godine u Sokolovićima kod Višegrada. podrijetlom Srbin. a na Pelješcu i sada živi obitelj Kopčića. u Moslavini ima Kopčića brijeg. (Jasenica kraj Plaškog 24. Zagreb. 1806. str. 449. str. Proslavio se u mnogim ratovima (Austro-turskom. 1997. Dok je on bio vezir. 1551. Sredozemlju itd.196 OMER PAŠA LATAS Omer-paša Latas. Brzo je napredovao u osmanskoj vojsci pa je okrutno gušio pobune protiv reforme Porte (u Srbiji. Obnovio je tursku flotu. te veliki vezir (od 1565. Kavanjin u 12. Bio je admiral osmanske mornarice (od 1546. pjevanju svoje Velepiesni među slavnim obiteljima slovinskim spominje i Vladislava Kopčića. 1997.).). Promicao je književnost i umjetnost. a hrvatski jezik je bio jedan od službenih. Jedna obitelj Kopčića nalazila se početkom 20. Odveden je s drugom kršćanskom djecom (danak u krvi) u Drinopolje.). IX. Zagreb. 1931. Mezopotamiji i dr...197 Predaja kazuje kako su begovi Omera-pašu potajno zvali Vlaše. osmanlijskom državniku i vojskovođi. Dao je (1571.. Sudanu.. sv. rođenom 1506. u Perziji. Mehmed-paša. u Vukovaru. IV..) sagraditi kamenu ćupriju u Višegradu. na Drini. godine. beglerbeg Rumelije (od 1549. – Carigrad. Planirao je prokopavanje Sueskog kanala. 196 197 Sokolović. II. U Bosni je krvavo ugušio bunu bosanskih feudalaca pogubivši njihovog vođu Ali-pašu.po rukopisu Korjenića-Neorića od 1595.). Albaniji. II. st. Pred kraj života je pao u nemilost. u Carigradu kao žrtva urote. Kurdistanu. Školovao se u Gospiću i Banjoj Luci gdje prelazi na islam i odlazi u Carigrad. Posebno mjesto među njima pripada Mehmed-paši Sokoloviću. pa je ubijen 1579.) piše o mnogobrojnim Hrvatima koji su odvedeni i islamizirani te su potom postigli blistavu karijeru.

a Frani naredi: Pratićeš’ me do izlaza iz Vareša. pa on odluči da se preobuče u prosjaka i zađe po Bosni da vidi zašto se to raja buni. U tom trenutku iz kuće izađe Frano i čuvši ženine riječi. ali šutke ga odvede u sobu. jer iako nije znao da je to sam Omer-paša Latas. kad ono na njemu čoha i kadifa. Paša će Frani: Bil’ ja mog’o dobit’ baška odaju? Frano se začudi zahtjevima prosjakovim. Kad’ je izašao iz sobe. ljeskov šćap u ruku i pjehane po Bosni. brže bolje reče: Lez’ kujo i dosad su noćali i sad će! Tako u kuću prime samog Omer-pašu Latasa i ne znajući da je to on. Došli su do Droškovca i prosjak se mane. preda mu ključ. opet upita: Dobar veče. odakle si putniče? On ne odgovori. Frano se vrati kući i 376 . nije imao dovoljno hrabrosti odbiti prosjakove naredbe. on će svojoj ženi: Ti kažeš cigan. reče on i krene dalje. Došavši u avliju Kneževićevu gdje se kuvala srnetina. kad’ ovaj opet traži ključ od odaje i štošta iz lonca za večeru jer je kako kaže pješe došo iz Tuzle. ovaj se zahvali i ključ od odaje sebi stavi za pas. Grgićima (koji su potomci kneza Andrije pa ih i sada zovu Knežićima). vrati mu ključ i reče: Ispod jastuka ti je bakšiš (poklon) za konak! Zahvali se još jednom i krene dalje. dobri ljudi! Dobar veče. Tako i bi. Ujutro Frano prosjaku donese doručak. točnije Frani Grgiću.O Omer-paši Latasu u Varešu pripovijedaju: Sada ću ispričati jednu zanimljivost koja se dogodila čukundjedu mojih prvih susjeda. upravo onda kada je Omer Paša Latas posjetio Vareš da bi se uvjerio o prilikama u svom pašaluku. Tako i uradi Frano. a on čohu na sebi nosi. al’ ne smije ništa prozboriti. Donese mu Frano večeru. jer su toga dana bili u lovu. Od Tuzle dođe u Vareš do Janjušića kuće gdje sretne neke ljude i pozdravi: Dobar veče. a ovaj već bio skino prljavu odjeću. u Matijevićima kao i u čitavoj Bosni dojadile narodu sve te daće i nameti pa oni zatrliše trlu. morel’ se ovdje prinoćit? Frane Grgića žena odgovori: Nemere. nego zapita: Morel’ se gdje noćit? Na to će oni: Slabo ćeš naći neg’ u Knežića! Hvala dobri ljudi. Frano se ne može čudu načudit’. Obuče on čađavu i prljavu odjeću. Dođe to do Omer-paše Latasa. al’ ne uporedo sa mnom. dodijali su mi cigani po kući. U Varešu.

I odatle polazi predanje o Zapisala 2001. Jedan je tako lego s agom i probo ga je nožom. Izađe delija pašin pred narod i pita za Franu Grgića. stradat ću zbog ženina jezika! Paša plesnu triput rukama. toliko i nosi! Frano se brzo zahvali i izađe. po kazivanju Jelene Rodić. Rkp. On opremi konja i u Sarajevo. FF Mostar 2001. Čak je i to jedno vrijeme bilo dok se naši nisu snašli pa se jedan đuvegija (mladoženja) obuko u ženske aljine i nije dao svoju ženu. ali delija jače viknu i Frani ne preosta ništa drugo nego da se javi: Ja sam! Delija ga zdrpi pod ruku i reče: Traži te paša! Odvede ga pred pašu koji Franu upita: Znaš li ti mene. morala je mlada ići prvo spavati s tim njiovim starišinom. Neki su mi kazivači navodili takve primjere. a tek onda svome mladoženji. Katarina Pejčinović. Kada se vratio kući.odmah ode u sobu. pa ko strada – strada. Zbog takvih zločina “mladići su se dosjetili. Anice Grgić. valjda se zvao aga. delija ga vrati pred pašu koji mu reče: Evo ti mazabata (dozvola) koliko god možeš ponijeti oružja.”199 Mnogo je Hrvatica tako ostajalo trudno te su tu djecu rađale u braku sa svojim mužem. godine u Kraljevoj Sutjesci. Frano se ne može čudu načuditi i samo izusti: Ako ću stradat. Frano Grgiću? Znam svijetli paša. Kada je stigao već je bilo puno naroda. znam. Poslije nekoliko godina došao je poziv svima da se po cijelom pašaluku mora prijaviti oružje a tako i Frani. poče zafrkavati babu: Mal’ ja glavu ne izgubi zbog tvog jezika. Rozalije Grgić i Tonia Petkovića. hajde svi ćemo se skupa jedan dan oženit.198 (Vareš) PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI I DRUGI TURSKI ZULUMI Mnogi su mi kazivači diljem Bosne i Hercegovne pričali kako su Hrvatice morale prvu bračnu noć provesti s agom (turski dostojanstvenik) ili begom. u Varešu studentica kroatistike Pedagoškoga fakulteta u Mostaru. Isti se ne smije javiti. 199 Zapisao sam u lipnju 1995. Paša mu reče: Ovog mi prijatelja odvedi na moj ručak u aščinicu! Kada je jeo. Ali znaš li me odnekle drugo? Ja sam onaj prosjak što si mu ti dopustio noćit kod sebe. kad ono bakšiša da se jedan čitav čifluk (imanje) more kupit. vrata se otvoriše i uđe delija. pogleda pod jastuk. “Kad su se naši momci ženili. 198 377 . Tako su se naši ljudi snašli.

Skrivale se one sirotice. Bila je jedna djevojka. g. 202 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. već im je dolazio i obavještavo ih kakvo je stanje. FF Mostar. Iste sam predaje slušao i u drugim krajevima u BiH. kolju. a provalija u kojoj je poginula zove se Djevojačka draga. godine u jednom danu vjenčana 53 para. u Rami bilo 16 vjenčanja. tako u tim mračnim tunelima danima. 139. Kazivači su mi rekli kako se taj običaj zadržao sve do 1963. katakombe. Dođoše tako do kraja jednog od tunela gdje ugledaše mutnu Plivu. D. Kazivač Ivan Aljinović mi je kazao kako su 1941. knj. Sarajevo 2005. str. Bore se sirotice te se otrgnu i pođu bježat kroz katakombe. kazala je Manda Crnogorac. Taj se kamen zove Djevojačka suza. djev. drama i mikrostrukture. Od tada do danas s tojeg kamena teče voda.-65. kada se ona vjenčala. Bježuć i trčuć pala je priko jednog kamena i upala u provaliju gdje je poginula. Tako mi je moja pokojna majka Cvita Dragić (1922. MH. HKD Napredak. Znalo se za jedan dan vinčat po 60 parova. Oće Turčin da i' siluje.zajedničkim svadbama u našem kraju. 5. oće. godine. „ Bjež'te cure eno i' u gradu. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 2007. Vido on da su Turci navalili i odluči on skriti 'ćeri od Turčina u podzemne kanale. Turci su vazda vodili hrvatske djevojke na Hum i tamo ih silovali i maltretirali. Pranjić. kap po kap. Il' se bacit u vodu mutnu. siluju. općina Dobretići (Pougarje).201 DJEVOJAČKA SUZA To je bilo za vrime turske vlasti. a one ne daju.”200 DVIJE SIROTICE Za vrijeme Turskih prodiranja bio u Jajcu jedan čoek koji je imo dvije 'ćeri. koja nije dala na se pa je pobjegla. S dva sina živi u Jajcu.-1991. 201 Katici Lozić Radielović 2007.) kazala kako je 1940. Bjež'te ako Boga znate!“ Izbezumljene cure pođoše prema izlazu ćaću tražit kad i' na vratima dočeka Turčin. Jednom tako umjesto ćaće uleti jedan mladić i reče. il' se Turku u ruke dat? Baciše se tako sirotice dvije. priredio Marko Dragić. Tijelo svoje vodi dadoše. rođena je 1935. Nije im ćaća dao ni sunca vidit a ni miseca. 378 . godine u selu Brnjići. Rkp.202 200 Također sam zapisao istoga dana u Kraljevoj Sutjesci. ruše i pale. godine.

on im je naredio da ne ruše tu pećinu vego da je zaobiđu. str. u Biteliću kod Sinja 2004. nalazila se pećina u kojoj je stanovala neka sirota Mara sa svoja dva sina i tude se ona krila od Turaka koji su joj ubili čovika na njezine oči. str. ali se ne smi dirat pećina. A to se zove Mojanka što je nekad bila divojka Anka koju su svatovi vodili. Franc Jozip nije tio prominit svoju odluku i reko im je: ako more kila zlata odbit kilu kamena.MOJANKA Narod u sinjskom kraju i danas pripovijeda potresni kronikat o nastanku lokaliteta Mojanka. g. Za Anku se ne zna šta je od nje bilo. 203 379 . FF Split. Na nju i njenu djecu se namirili turski odmetnici te nju i sinove pobiju i bace ih u kanjon Rame. moja Anka. prozvalo se imenom Mojanaka. Rkp. 336. da ju je majka plačući dozivala sve do svoje smrti. 1919. 140. studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. kazala Ivani Grandić. 6. 11. kad se iđe iz Sinja prema Splitu na desnu ruku. Kad je čuo car Jozip tu njenu priču od svoi radnika. Uz veliki jad su probili tu cestu. jadna tvoja majka! I po tomu događaju i kako je ona žalila nadjelo se ime. a da se Anka strmoglavila u jamu bezdanku. Predaju navodi i Maja Bošković-Stulli (1997. također. Među radnicima je nastala pometnja jer je kamen bio tvrd i nisu nikako mogli ga pribit. a dočekala ji neka jača sila i poubijala svatove i Anku odvela. str. sv. cesta se mora probit za Mostar i more. djev.) 204 Isto. Mojanka je misto na Kukuzovcu. Rama) Ana Buljan. jer tada nije bilo razni čuda ko sad već se radilo klinima i rukama.204 (Gračanica. Neki kazivači pripovijedaju da su svatove poubijali Turci. a mater njezina kad je za to čula. godine). išla po Mojanki i tražila Anku među mrtvima i žalila je: “Anka moja. Pripovijeda se. na početku tog brda. ali jadna Mare nije ostala živa.203 (Bitelić kod Sinja) MARINA PEĆINA Oko dvanaest kilometara niz dolinu kraj Rame radnici cara Franca Jozipa su probijali put prema Mostaru. Odmah do vode. 2004. Bogdan (rođ.

Kad su Turci došli u kuću. Ako bi beg koju zabegeniso. 5. MH. ali i stariji ljudi. po kazivanju tamošnjih mještana. Više od 150 godina na obljetnicu njezine pogibije mlade djevojke. a Anice nije bilo. Vl. drama i mikrostrukture. Ćiro Truhelka otvorio je Divin grob i ustvrdio da tu zaista leže kosti mlade djevojke. Tako ti je bila dobra i lipa divojka Anica. Anicinog oca svezaše konju za rep. rkp. 205 380 . Nju je zabegeniso turski beg i jednog dana skupi svatove pa dođe po divojku. kći jedinica Luke i Luce Grbavac. prve Predaju sam zapisao 1994. pitali su di je. Ta je predaja potkrijepljena i povijesnim činjenicama. stoljeća dr. 1994. str. a u naše vrijeme i tisuće hodočasnika iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Utvrđeno je da je prije oko 150 godina u Varvari zaista živjela djevojka po imenu Diva. 139. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Kad su turski svatovi došli blizu kuće. Grob je ograđen i njemu mnoštvo vjernika sa svojim svećenicima hodočasti na blagdan Svetoga Roka (16. Predaja kaže kako su djevojku Katu Turci rastrgali konjima prije dvjesto godina jer je branila svoju katoličku vjeru i nevinost. HKD Napredak. 206 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza.KATIN GREB U Rakitnu kod Posušja nalazi se Katin greb. knj. Sarajevo 2005.206 (Gornji Vakuf – Uskoplje) DIVA GRABOVČEVA Najčuveniju ramsku predaju o Divi Grabovčevoj majke pričaju svojim kćerkama kad treba da postanu cure. morala je poć za njega i protiv svoje volje ili bi bila mrtva. priredio Marko Dragić. Anica ih ugleda i pobiže na druga vrata te ode do stine podno Kalina i baci se odozgora. Početkom 20. a niko ne zna te uzeše oružje i pobiše svu čeljad. godine u Rakitnu.205 ANICA IZ USKOPLJA Za vrime turske kod nas cure se nisu smile udat za koga su one tile. kolovoza) služeći svetu misu. odvedoše ga i obisiše.

Čuvala ti Diva gori ovce kumove i mislilo jadno dite da je pobigla begu. ali srićom čista i neiskvarena. Kad je vidio šta je uradio. Znaš. pa ko god ga napravio. Oblićali oni. već je bilo kasno. pa tako. i put pod noge pa u Vran. i vidi. a ovaj ti je popadne i odvede u Vran. živa istina. Jadna Diva kad ga ugleda biž. pa će je on sakrit. Diš ženit. ali džaba. Mučenica Diva Grabovčeva postala je simbol djevičanstva. Ja ti mogu ispričat ako oćeš. Nego. ali i simbol cijele Rame. zagledo ti se u nju beg. oće da je ženi. fala Bogu. Tako Luka i uradi. legenda nije. lipše nije bilo. tako je bilo ime Divinom ćaći. na Kedžari. Kad joj više ništa nije mogo. jadna ti majka. (Ne znam ti ja. A šta ćeš! Fala Bogu. da i Bog pomogne 381 . ma šta lipa. Tako ti našu Divu snaje nevolja. kako mu je bilo ime. Ali zli duša ima svagdi. Mlati Diva i rukama i nogama da se ubrani. Znaš kako ti je. pripala se jadna. kaže ti on našem Luki da on njemu dadne svoju Divu. opet ja ode od naše priče). Turčin ili Vlah. Nego. na Kedžaru. Probode kum njega baš ko on jadno dite. On ti se zvao Arslanaga. ali beg brži. I krene ti kum za begom i ufati ga. nekog kuma Turčina. draga. Vidili ti Divu drugi seljaci. di će katolička cura za Turčina. I et to ti je priča o našoj Divi. ne znam! Ali tako ti je beg znao di je sada Diva. godine idu. a od ove dobi čovik ne postaje pametniji. Stigne je ufatit. E vako ti je to bilo. Prosvitli ga Bog da zna kako je zlo zlo. kako su meni moji pričali. a jadni ćaća ne zna šta bi. pametno čeljade. ali džaba. pa rađe u smrt nego Turčinu. Je bio Turčin. Našo je kako čuva ovce. nikad veće žalosti nisi vidio u Rami. Eto tako lipa da su svi momci oblićali oko nje. kažu. dušo moja. već istina. Pa. Turci su ti onda bili ovde. Moj sinko. ne zna šta bi. Zagledo ti se u nju i turski beg. I da je bogdo svaka cura taka. beg put pod noge. Eee. Biž! Kad je stigo kum Arslanaga. ali pošten čovik. to znaš. Ona jadno dite. Ali on oće pa oće. Pripala se jadna Diva. a jadno dite se brani. diki cile Rame. Diva umrla.nedjelje u srpnju hodočaste na Divin grob na lokalitetu Kedžara na planini Vranu. E! Pokopali Divu di je i umrla. i u planini. Od tad ti mlade cure iđu gori na zavit. A Diva se zvala. A imo ti Luka. Turci kažu i znaš kako je i svak bi volio sebi neg drugome. Jesu li dobili. Moli ćaću da je ne da. ko ni ona. sinko. Živila ti u Varvari lipa cura. Beg oće pa oće. beg izvadi nož i s njim u Divu. pa poletili begu ne će li dobit štogod od njega.

pod planinom Grguljačom. uz sami okrajak šume Plazenice. što je poginula”. pastirica Iva pala žrtvom u obrani svojega djevičanstva od divljega nasrtaja. drama i mikrostrukture. a ljudi toga prezimena i danas ima u Stražbenici. proklete krvopije. MH. str. dao Bog. S kupreške visoravni. 1816. 208 Miroslav Džaja – Krunoslav Draganović. dao Bog! Kod nas se priča da je bila od ovi naši Grbavaca iz Šlimca. kod koga su paše kupreške isikli živu na komade Katu ćer pok.208 Iva je. Rama) IVIN GROB “Ivin grob” je u osami iznad sela Ratkovina. što nije hotila poturčiti se divojka glavna god. knj. po predaji. jasnim je dokazom kako je poginula mučeničkom smrću. str. GROB KATE LOZIĆ Fra Grgo Lozić u svojemu Adnotationes variae A. 144-145. i bacili sve komade tila u jezero. kupreška je Marija Goretti 150 godina prije te svetice radije izgubila život nego djevičanstvo. 237. 5. 217. II. Dr. dakle. str. 209 Isto. gdje su doselili iz Duvna (Tomislavgrada). Matasović bilježi pritužbu (arzeol) kršćana god. E. priredio Marko Dragić. povijesna osoba. 207 382 . HKD Napredak.da budu ko ona. Ante Lozića. moga rođaka. spominje i “jezero više Osmanlija. Ova se djevojka prezivala Romić. nešto sjeveroistočno ispod “Malih vrata”.207 (Šlimac. jer mu je pobjegao fratar na kojega je mislio svaliti krivicu kako bi ga oglobio. 1762. Sarajevo 2005. ali tko će ti znati.. Tu je. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Činjenica da joj se više od 200 godina čuva uspomena i hodočasti na grob. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. izdanje RKT Župni ured Otinovci-Kupres 1994. na vezira protiv kliškog muselima. koji “goni kuprešku raju radi neke Ivke. Dakle.”209 Otada se to jezero zove Katino jezero. 1866. jer u vrime bašaluka glavne cure turčili bi na silu.

U većini slučajeva veća klizanja tla. selo Barevo kod Jajca) Rkp. 212 Ivan Franjo Jukić. Na spomeniku piše da je Dobreta umro 1472. godine. Jedna se mlada nije dala. koliko može na konju za dan obaći. opremi hitra Tatarina. glavni svat je izvukao sablju i osjeko begu glavu. kazala je Marija Crnoja (rođena 1938.. odabra drugo. FF Mostar 2007. ako se poturči. str. godine spomenik na grobu Stjepana Dobrete. sv.KAMENI SVATOVI U BAREVU Za vrijeme Turaka. godine. a ona mu pravo kaza. jer ni jedna mlada nije više morala leć s agom. rkp. ako li ne. Listovi o Bosni. Kažu da u selu Divičani postoji isto tako mjesto gdje su nekad stradali pa se sad tu nalaze kamenja koja su sveta. 2000. Vl. Sarajevo 1870. iz susjednog sela u selo Barevu. Turci su tražili svoj danak za bega na pravo prve bračne noći po njihovom zakonu. vraćali su se svatovi.210 DJEVOJKA UBILA AGU Za vrijeme turske vlasti svaka mlada djevojka je morala leć s agom prije nego s mladoženjom.211 (Mostar) DOBRETIĆI Dobreja je imao kćeri Ljiljanku i Katku. i posvoji ovo mjesto. Ljiljanku jednom uhvate Turci i caru na dar dadu. kao pravi katolik. daje mu vezirluk. 5964. koji po naputku Ljiljankinu brzo nađe starca ćoru (Dobreju) i izruči mu milost carsku. Franjevački provincijal i bosanski biskup fra Marko Dobretić podigao je 1773. g. Došlo je do sukoba svatova i begovih podanika u kojem se stradali mlada i mladoženja i kumovi. Mlada ga je ubila na Lučkom mostu i vratila se pješke u Dobriće. Aga je pristo. IV. I dan danas postoje kameni grobovi koji svjedoče o tome. koje se od njega tako i prozva. Bosanski prijatelj. i on hotijući je razveseliti. Vidjevši šta se sprema. Svakim diranjem tih grobova nastala bi neka prirodna katastrofa na području Bareva. Nakon toga počeli su se Hrvati ponovno naseljavati u Mostar i njegovu okolicu.212 Katici Lozić Radielović 2007. D. Selo Dobretići “baštini ime od srednjovjekovne bosanske vlastelinske 210 383 . Sjećanje na Dobretu živi i nakon pola tisućljeća u predaji i imenu sela. već je zovnula agu da iđu u Mostar. Dobreja. nakiti sitan ferman. godine doživjevši 98 ljeta. Car je upita za roditelje. 211 Zapisao sam u Mostaru 2000.

pa sve oni izmećari išli. MH.) 213 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. M. te postavljo i dilio na agaluke. HKD Napredak. te pošto jili. kad su stigli u Duvno reče Ilija: “Amo. a nama ništa. (Tomislavgrad) obitelji Dobretića. a njima ama baš ništa. u to vrime počele izlazit neke nove tapije na zemlju. 384 . dobro pomognuta stvarnim povijesnim osnovama. a Emin priuzme zemlju i od 213 onda se nazvalo Eminovo. s kojim se dobro pazio. onom ono. Ilija zgotovi i sve naredi kako mu je kum poručio. Juri pripadoše Dobretići.” Poslije Drugoga svjetskog rata neki neodgovorni državni činovnik prozvao je to mjesto Dobratići. godine prozvaše Zubovićima. Tu je. godine zarobljeno i u Carigrad odvedeno oko 30.” Poslije smrti starine Dobrete razdijeliše njegovi sinovi golemo imanje. Ukopan je u selu Zapeće. 1991. Sultan. a i ozenđiko ne triba ti pitat. Borme. Oko podne. koji se 1852. drama i mikrostrukture. on je sa sobom vodio tri izmećara. a zemlju dade Eminu. U sultanovu haremu zamolila je sultana za pomoć. Jednom se skumi s nekim Eminom Korićan. Stjepan Dobreta i umro. 5. proživjevši dug i mukotrpan život s više obiteljskih tragedija (gubitak dviju kćeri. kad su izišli iz džamije. eto ti sve diliš onom ono. da će oni doći i dati mu tapije. Kad je neki paša išo i prigledo sela i gradove sultanove. Boji Bojtačići a Vlatku Vlatkovići. kadija na Iliju: kada se je on dobavio turske zemlje i kako smi orat tursko i osudi ga na višala. Ilija začuje da mu se kum sprema po tapije. onom ono. Pavi Pavlovići. knj. da te i mi moremo spomenuti!” Paša mu dade sve selo i polje pod selom. str. umekšan umiljavanjima svoje robinje. Sarajevo 2005. pokraj stijene na kojoj je u vrijeme prognanstva nalazio utočište. Emin uzme. ele ti onaj Emin pođe u Carigrad da izvadi na svoju zemlju tapije. Još živa predaja. Emin prišaplje nešto kadiji. krene Emin kumu i povede kadiju i nikoliko ljudi. te to i on ponese kumu stare tapije i dadne da mu promine i donese nove. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.EMINOVO SELO Eminovo selo se po starini zvalo Ilijino dobro. ono sve što seže do duvanjski podvorica i jaučerica. Ilija radio i upravljao svojom zemljom. Iliju obise. Ele. naprimjer). i kad se vratio poruči kumu da zakolje nikoliko janjaci i pripravi ručak. priredio Marko Dragić.. naređuje da se izda ferman (dozvola) kojom se Stjepanu Dobreti daruje vlastelinstvo prije nazivano Zapadne Vrhovine. lijepa kćerka Stjepana Dobrete. (Karaula. pripovijeda kako je padom Bosne u Osmanlijske ruke 1463. a makar da su se ljudi iskupili. dragi paša. 131. Među njima je bila i Ljiljana.000 bosanske mladeži. Daj i nama štogod. a gledali kako paša dili onom ono. te i danas.

Alat zarza. str. oni su mu dali ime Zlosela. osvojijo je konak. odrizali mu glavu. I konj vidi da nema gospodara.ZLOSELA Godinama poznato ime Novoselo izgubilo je svoju tradiciju kad je za vrijeme Turaka. Kad je skupila sve. Toji sluga vezirov otvori joj vrata. ali zamalo dođe sebi.215 (Tomislavgrad) 214 215 Isto. str. Poleti tamo i ugleda mrtva sina. Ugleda di se nešto u ćošku skupilo pokriveno nekakvom rutom. Jer je ugibala turska stoka. Spusti sina na zemlju i zagleda se u nj. sva skapala od gladi. I danas se Zlosela tako zovu. pođe u Travnik. Ima i sad pisma: Zakukala majka Letarića Marka. Niko se više nikad tu nije ukopo. Ljudi se skupili i pokopali ji. ali i zbog toga što ništa tursko nije moglo opstati u Novoselu. Skamenila se ona jadna. Ona je uspila pobići i trčala je priko polja i brda koje su nazvali Poganac pa sve do jednog sela. Zbog ovoga događaja. stala. nazvali Kukavice. Žalosna djevojka je tu naišla na nekog dobrodušnog bega koji se dogovorio s njom. / zakukala kono sina kukavica. Otišao je i legao u ambar umjesto nje. naišao je na muškarca koji ga je zboo nožem. pravi ajduk. uroda nisu imali. a ona gleda di je. (Kupres) LETARIĆA GREBLJE U tom greblju je ukopan Marko Letarić s Lištice i njegova mater. 385 . Isto. Nesritna žena počela prosit po selima od ljudi i od rodbine. Došla prid vezira. Undan toji vezir poručijo njegovoj materi da donese pune bisage dukata i dat će joj sina. nije ni znala šta je čeka. a njoj srce puče. 137. Kad je došao beg da spava sa mladom. Uze svoje dite i stavi ga na konja alata. / u srid sela Bukovica. Vezir reče: „Iđi doli i vodi ga kući. Neki čovik iz sela napravi križ i stavi ga na greb. a i zato što je beg 214 ubio drugog bega zbog katolkinje. Kad je došla u Bukovicu. koje su zbog njenog bijega. Ali beg ju je uhvatio i vratio nazad. jedna djevojka odbila spavati sa turskim begom. 132. Marko je bijo kršan momak.” Dok je silazila doli. Turci ga uvatili i odveli u Travnik. i rukom pokazuje na bisage. Krenula ona pokopat ga na svojoj zemlji.

Aga mu dade odrubiti glavu. 386 .(…) K tome mlazu podzemne vode usječen je kameni puteljak. s dana na dan sveđer jednako. Sarajevo 1901. dok napokon agi ne udari u oči da mu stado sve manje biva. u kojem je stolovao vladar Hercegovine. Školski vjesnik. Vjerodostojno spominjanje puteljka koji vodi do vrela navodi na 216 Stjepan Štrodl-Srijemac. baci jednom svoju batinu u Zalomsku rijeku. iđaše puteljkom na ono vrelo. Na tome je vrelu otac čekajući ovnove dočekao obezglavljeno sinovo tijelo. ovdje je uhvati pastirev otac koji je na Buni mlinar bio. 217 Dinko Šimunović.216 Ta je predaja nadahnula Dinka Šimunovića da napiše pripovijest Kukavicu. i zbilja ovaj bude zatečen gdje je baš bacio ovcu u rijeku. a golubovi pećinari. Zagreb 1965. naime. i moj babo. Motivi i strukturalni elementi Kukavice u cijelosti odgovaraju navedenoj predaji. vrane i druge ptice lepršali i krili se u pukotine hridi.-199. No. svaki dan zaklao po jednu ovcu i bacio je u Zalomsku rijeku.VRELO BUNE Vrelo Bune po mnogima spada među deset najjačih u Europi. a tijelo baci u rijeku. str. 457. Kukavica. Tu zgodu obojica korisno upotrebiše.) napisao Kukavicu. Đački izlet u Bosnu. Otac pak njegov imao je što i vidjeti. kad je mjesto ovce ulovio mrtvoga sina. PSHK. Pastir se izgovarao na vukove. a osamnaest godina kasnije (1919. nego da ta rijeka izvire u Gatačkom polju te ponire i onda izvire u Blagaju. Također i danas golubovi i vrane ulaze u klisuru iz koje izvire Buna i dugo se ne vraćaju. svako pet-šest dana. Šimunović je može biti predaju pročitao u Školskom vjesniku 1901. jedan put mu osvanu crni petak! Aga potplatio nekoga da pazi na pastira. Sin je. str. Orlovi se pojave i nestanu prema Stjepan-gradu.. Šimunović taj grad naziva Gradinom.. a batina izbije u Blagaj. Pripovijeda se da to nije prvobitno vrelo Bune. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. VIII. 197. o zalazu Sunca. Na ovo drugo upućuje Šimunovićev opis vrela: Orlovi krstaši vijali se povrh jezera i nestajali prema Gradini. a otac je dočekivao. A može biti da je Šimunović boravio u Blagaju na vrelu Bune i sam čuo predaju. herceg Stipan Vukčić Kosača.217 Isti su prizori i danas iznad vrela Bune. Jedan pastir čuvajući ovce nekog age.

Bilo je to u prvom misecu a došli oni u jedan sat u pol noći na Tomina vrata pa traže da im žene odma skuvaju zeljak. pitu od zelja ili će ih sve poubijati. str. lijeva i grmi. Šimunovićevi su likovi srasli s prirodom. 203. što ne isključuje mogućnost da je selo 218 219 Isto. I Toma ti za pušku. pa izađe prid kuću i opali a Turci biž Bog te vidio! Svi pobigoše. a ne čusmo huke velikih im krila jer pod nama još jače šumila i ključala voda. Taj puteljak i sada postoji. Grmi i lijeva. kao i katolička i pravoslavna crkva. Kukavica svoju priču završava: “Amin. Poslije toga svima bilo drago što su porazili Turke i odluče da se sad prozovu Brešićima za čast puški koja ih je spasila. 387 . odnio ga u kuću. A naši su pradjedovi bili rodom iz Imotskog i zvali smo se Mikulići. i pođi u miru Božjem. A ko će dat zelje u prvom misecu? Ali. ali se ne daj svakoj rđi!”219 KAKO SU MIKULIĆI POSTALI BREŠIĆI To je bilo još u vrijeme najezde Turaka. ali se snoćalo te vrelo postane crno.218 Priroda je tako najavila veliko zlo.220 (Megdan kod Livna) Brešići i danas žive na selu pod Tušnicom u okolici Livna. kada su oni harali selima. a onda zarominja kiša. 206. ali ništa vidjeti. primjerice. rkp. Otac je uhvatio bezglavo Spasojevo tijelo. Beg ga je ubio. U to prestade kiša i vjetar. pokrio suknom i otišao osvetiti sina. sve se više smrkava. Muljika. Oni sliče na svoj kraj i imaju imena iz prirode. Toma je imo jednu pušku na kres(šta se napuni kresivom pa kad pukne sve odjekne) a ta se puška zvala Breša. Selo se zove Megdan (što znači dvoboj).zaključak da je ondje Šimunović uistinu boravio. 2006. Isto. sv. a Šimunović ih točno locira. sinko. 220 Ivana Brešić zapisala je u Megdanu kod Livna 2006. Golubovi pećinari i vrane smušeno lijetali povrh nas htijući se zakloniti u rupe one raspucane hridi. ali se plašili i opet orlovi krstaši. Srna. str. Nije se vratio. R. Vl. a i sve drugo potamni (…). godine. I tako ti dođu Turci u naše selo. a mi to jače piljimo u ono podzemno vrelo. Vrijeme najavljuje zlu kob koja će zadesiti njegove junake: (…) Najprije zagrmi.

Ivana postoji kameni križ. od žalosti se ukočio i umro s rukam na bokovima. Križ potpočen rukama postoji i u Bukovici na lokalitetu Letarića groblje. Peraga je bio dosta bogat domaćin pa je dočeka Turke čiji je pravac kretanja bio iz Ljubuškoga prema Livnu. godine. rođenog 1946. dvoboja na brdu na kome su se nekada davno sukobile dvije strane. D. Kad je Peraga vidio mrtvog jedinca. PERAGIN KRIŽ Peraga je živio ispod Zavelima. Zbog velikih opačina koje je činio Hadži-beg. Poslije dobra ručka Peragu je pita jedan od Turaka koliko je za ovaj doček mora pozajmiti od susjeda rane i ostaloga što je tribalo za doček gostiju. godine ubio Omer-paša Latas koji je pak podrijetlom bio Srbin pravoslavac. Mihajlo.221 HADŽI-BEGOVI ZULUMI Razna su mučenja Osmanlije vršili nad kršćanskim svijetom. njegov brat Ali-paša naredio je da ga u Stocu ubiju.dobilo ime upravo zbog borbe. iz Karlovca u Hrvatskoj. U jugo-istočnoj Hercegovini i danas se pripovijeda o Hadži-begu Rizvanbegoviću koji je bio brat neprikosnovenoga vladara Hercegovine polovicom 19. FF Mostar 2003. Rkp. i danas tu postoje njive zvane Peraguše. On je dokaz kako Turci nisu mogli podniti bogata kmeta pa su ga kažnjavali najokrutnijom smrću. Turci su poslije ručka nagradili Peragu tako da su mu opljačkali imanje i ubili sina jedinca. Peraga je kaza da bi on bez muke i bez ičije pomoći moga primiti i daleko više gosta i da svi budu zadovoljni. 221 388 . jedinstven u čitavom kraju. Peragin križ. Ali-pašu je 1851. godine u Roškom Polju prema kazivanju Ambrozea Kelave iz Vojkovića. tj.222 Danijela Ančić zapisala je 2003. stoljeća. U groblju sv. ispod bivšeg grada Roga.

a ovamo je Žaba. I kaže: – Pošto si kriv – kaže – gonićemo te nođe. A puni tabani drača. on naredi da prikuči stablo. Vidi: Marko Dragić. Moj đed meni prič’o. samo na Hutovo nemojte. Iz Neuma i iz Dubrovnika išlo se konjma u Počitelj. đe si poš’o. dobri’ dvanaest kilomentara. a njemu njegova majka pričala. sve je to kupljeno od njega). doli. pa. A onda. odakle počima. I išo je narod na misu. Otale do u Gradac. kome je htio. k misi. Od Kozigrada do Zvonigrada. Onda bili tu veliki dubovi. Kad naiđe neki. kad su ga malo po nekakvoj kazni progonili u Istambulu. A on. 222 389 . – Poteci. Bila je i tad župa. Gori se nije moglo.) – Poteci. jer im’o je brata u Stocu. pa se kuća nije smjela nego toliko dizat. zakasnićeš. Baška Voda-Mostar-Zagreb 2001. ne smiš ‘ranit nego troje goveda. Kaže: – Svukud me gonite. kako su kazivali begluci. do tog i oko toga dana imaš da ogradiš sva ta brda! Pa naredi. Tu je bio klanac. A on je bio vamo. na Hutovo. On pusti stablo i ovaj naš klepne. (Dok dođe misa je završena. đe te tvoji kazne. on bi rek’o: – Odi ‘vamo. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL). To je on stio. Stocem su upravljali od konca 18. moj dragi. i svezala do Metkovića. a ovi bio u dolini u Počitelju. koliko je bio prefrigan. zove se Hadži-begov jaz. Vamo se nije moglo.Po predaji. kad bi bilo to zabilježit. Ja sam to sve svatio kako je to moglo biti. on je imao svu tu vojsku i tije. I kaže. Rizvanbegovići su podrijetlom Hrvati katolici Nikolići iz Trebinja. pasji sine – kaže beg. on kaže: – Đe si poš’o? – Poš’o sam. str. Hadži-beg. pasji sine. kad naiđe u Gradac. I oni njemu kažu: – Baš ‘oćeš. (Sva ova brda i sva ova imanja. stoljeća. A ovaj naš moradne uhvatit za vrh. Voda je svezala do Trebimlje. Kad ko naiđe. Onde su vatali ribu. Mala nakladna kuća Sv. pasji sine? – pa kad ga dobro izbode drača iz sijena koje je morao uplastiti. beže. 97-105. I on. pasji sine.

Biskup je poslao svoga zamjenika i aga je tražio da ga ispovjedi. rođenog 1929. Kad bi to bilo gotovo. zaselak Rajići u Hutovu. priredio Marko Dragić. Svećenik mu je rekao da se ne može ispovidit bez krštenja i aga prista. 390 . Tek na kraju života rodio mu se jedan sin kojega je uspio odgojiti. 1997. Aga je imao devet žena i one su rađale djecu. grizla ga je savjest što je porušio crkvu. Zamolio je toga zamjenika da mu bude kum. Vl. Ovih dana neki potomci age Ćerkića traže povratak toga posjeda. HKD Napredak. Na tom darovanom prostoru napravljena je biskupska kuća. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. povukao nesretnika u zrak tako jako. koji je imao u svom posjedu polovicu Mostara. Aga ponovo dade pokriti kulu i ona do dana današnjeg stoji tu. Isto tako naredi da kmetovi nose jedan po jedan kamen od srušene crkve do Služnja da bi se na njemu napravila kula. i kad je pokriše. u Služnju je bio aga Ćerkić. koja se i sada nalazi kod groblja Masline na ulazu u Mostar. a drugi svećenik dođe i krsti ga. u Donjem Selu. a truplo na drugu stranu. koji je nekada pripadao toj lozi. 5. a sigurno ne znaju na koji je način to zemljište pripalo Katoličkoj crkvi. godine po kazivanju Marka Rajića. Naredi da treba porušiti crkvu u čitlučkom polju u blizini grada Čitluka. pola svoga imetka darovao je crkvi. nije mogao da umre. Poslao je slugu po biskupa da bi ga ispovjedio. pa bi dao privezati čovjeka za vrh hrasta uzicom oko vrata. ali nikada nisu uspjeli da odgoje ni jedno dijete. grom udari u krov i spali ga. padala bi kiša od mučeničke krvi!” Predaju Hadži-begovi zulumi zapisao sam 1997. sluge bi Hadži-begove odsjekle konopac naglo. Sarajevo 2005. Tako bi čovjek iz zraka naglo pao na kamenje i tu se sav zdrobio. Kada je aga Ćerkić bio na samrti. I tako se napravi velika četverospratna kula. str. drama i mikrostrukture.224 (Služanj kod Čitluka) 223 Đurđević (str. te bi se hrast svom silom povratio u svoje prvašnje stanje. 119. prije nego u nju useliše. da bi glava odletjela na jednu. nasta neviđeno nevrijeme.) opisuje to mučenje: “Tako je on znao narediti da se skuči mlad hrast jakim konopcem sve do zemlje.I tako je radio te zulume. zb. I nestalo i njega i zuluma. MH. smrači se nebo.223 (Donje Selo u Hutovu) KULA NA SLUŽNJU U tursko doba. a dok bi bio u zraku. 224 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 22. U znak zahvalnosti aga Ćerkić. a da nikad niko nije stanovao u njoj. knj.

Fojnički samostan. DOMAĆI MUSLIMANI I KRŠĆANI Postoji više predaja i povijesnih izvora o domaćim muslimanima koji su štitili kršćane. pobjegao je. 1682. dotle je kažnjavana i najmanja sumnja ili kleveta da je netko nekoga pokrstio. godine skupljao novac za svoj otkup iz zarobljeništva. str. imenovan je starješinom franjevačkog hospicija u Splitu. tamnosti i vičnosti. Zagreb 1913. Napisao je djela: Grammatica latino-illyrica. Otac mu je za vrijeme Bečkoga rata 1690. O tome svjedoči pismo fojničkog i visočkog kadije prema kojemu su “franjevci svačiji dobročinitelji”. – Šibenik.PRELASCI NA KRŠĆANSTVO Dok se na sve načine nastojalo islamizirati katolike. podrijetlom je musliman. rođeno mu je ime Hasan. Iznimka je među njima bio Tahirbeg koji je krvnički ubio Divu 225 Mijo Batinić. 391 . Šibeniku. Mijo Batinić piše kako je ta izjava lijepa i služi na čast “inovjercima” koji su se svladavali “u svojoj vjerskoj zanešenosti” i davali oduška “svojim čovjekoljubivim osjećajima prema nama. fra Lovro Šitović (Ljubuški. Venecija 1727. Venecija 1752. Predavao je filozofiju u Makarskoj. Kada se vratio u roditeljski dom. Tako je mali Šitović upoznao i zavolio kršćanstvo. a u Našicama stupio u novicijat i dobio ime fra Lovro.).”225 Postoji više povijesnih izvora i predaja o čovječnosti begova Kopčića. kada bi nas od drugog snašla koja nemila potvora i prijetila nam ozbiljna pogibelj. Godine 1727. Školovao se u Zaostrogu. pokrstio se u sedamnaestoj godini i dobio ime Stjepan. navlastito od paklenoga ognja. List nauka krstjanskoga. pa je mali Hasan kao talac dospio u kuću vrgorskoga harambaše Šimuna Talajića Delije koji mu je zarobio oca. Splitu te ponovno u Makarskoj. Venecija 1713. 1729. Pisma od pakla. FRA LOVRO ŠITOVIĆ Vjerski pisac i epik. Najvjerojatnije je bogosloviju svršio u Italiji. 51.

O tome govori spomenuti Maroli koji u svome talijanski pisanom Diario II. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. godine s velikom opasnošću vizitirao Duvno i obližnje krajeve. Baška Voda 1999. Mala nakladna kuća Sveti Jure. biskupa makarskog (1698. kako bi prisustvovali svetoj misi i krizmi. Tu je ramsku ljepoticu i mučenicu osvetio njezin kum Arslanaga Zukić iz Varvare. Imao sam momka krstjanina i umrije od kuge. izražava pohvalu četvorici braće Kopčića. Vidi: Marko Dragić. neka njegovo pri meni ništa ne ostaje. JAZU. 50. 183. Zagreb. – 188. Al’ je još reko da mu činim reć misu – i dade mi naknadu za mise. kao pobožnost i odanost svećenicima i redovnicima “koje prizivaju u svim svojim potrebama. kad ih molitve i žrtve svećenika Isukrstovih ne bi podržavale blažeći srdžbu Božju’. tajnik Nikole Biancovicha.”228 Nikola Lašvanin zabilježio je uz 1690. 1. 228 Isto.) koji je 1710. reče: – Imam jednu oporuku na duši. zvan Ibrahim-beg. knjiga XXIX.. 226 392 . ističe kako su Kopčići “najčovječniji i najmilosrdniji” i da su očitovali svoje “čovještvo i ljubav” te prijaznost i ljubaznost prema kršćanskome svijetu.godinu: “(…) kuga prođe i ja odoh u Fojnicu ali posla po mene Arslan-beg Kopčić. kojega narod štuje kao blaženoga. ubivši Tahirbega. da ih blagoslovi. str. Maroli. pa je taj apostolski put obavio šezdesetpetogodišnji Nikola Bianković. S katolicima je došlo “dosta Turaka i Turkinja.226 Veliko priznanje begovima Kopčićima odaje don Federico Maroli. 227 Ante Šimčik. kao zagrebački kanonik nije mogao stupiti na bosansko tlo. I to sam sve učinio. koje su donijele svoju djecu biskupu. sv. izrazio se točno ovim riječima veleći: ‘da mnogi i veći od otomanskih mjesta bio bi razoren i pao u propast. Jedan od te braće. Kada je biskup Bianković stigao u Kongoru kod Duvna.”227 Kopčići su pružili zaštitu biskupu kako bi bez smetnji obavio svoju misiju. A kad dojdoh. – 1730. str. str. Deset kamenih mačeva. fra Stipane. dočekalo ga je oko pet stotina ljudi s konjima i isto toliko pješice. 50. Begovi Kopčići. Tadašnji biskup bosanski Juraj Patačić. 1933.Grabovčevu. također. I reko mi je za života da od njegova najma ukopam ga u grebju krstjanskomu i da mu usadim križ od kamena i ogradim greb. govoreći: – Neka znaš.

I to zabiližih, za pogrdu onih krstjana koji su nepomljivi izvršiti oporuke njihovih mrtvih.”229 Sarajevski je mula 1. veljače 1781. godine poslao činovnika da s fojničkim kadijom “i s drugim Turcima izvide oni križ prid crkvenim vratim od kog prie prid vezira bi parnica”. Večer prije fratri se posavjetuju međusobno kao i “s istim susidnim poštenim Turcim” te se dogovore da po noći izvade križ kako bi se spasili od “veće napasti i mučenja”. Kada su kadija i mnoštvo Turaka vidjeli da nema križa, povukli su se u mešćemu (sudnicu) i sa sobom poveli gvardijana tražeći od njega 350 groša. Gvardijan ne htjede to platiti, odgovarajući da nije kriv, te ga zatvoriše s fra Jozom Tomićem u sarajevski zatvor. Ipak su morali nakon patnji platiti 400 groša, a gvardijanu je zabranjeno da se u pogrebu nosi kota i križ ispred pokojnika, te da pogreb ne ide preko čaršije “nego stranputicom pored rijeke”.230 PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEČOM 1683. G., OSLOBAĐANJE HRVATSKE Pod Bečom je 12. rujna 1683. g. poraženo 250 000 osmanlijskih vojnika. U toj bitci iznimne zasluge pripadaju poljskome zapovjedniku Janu Sobjeskom (te godine pod Bečom gine hrvatski svećenik, otac ruskoga panslavizma, protureformator Juraj Križanić). Poraz Osmanlija pod Bečom bio je povod kršćanskim zemljama da se dignu na ustanak. U tom ratovanju oslobođeni su Lika, Slavonija do Une i Save te zapadni dio Srijema. Eugen Savojski je prodro do Sarajeva a u povlačenju je poveo Hrvate u Hrvatsku. Godine 1687. trideset pet ramskih franjevaca bježeći od osmanske odmazde, s katoličkim pučanstvom iz Rame, Kupresa, Glamoča, Duvna, Rakitna i Doljana, bježe u Cetinsku krajinu. U Sinju su sagradili franjevački samostan. Ramljaci su sa sobom ponijeli Gospinu sliku, danas Čudotvornu Gospu Sinjsku. U Srijemskim je Karlovcima 26. siječnja 1699. g. sklopljen Karlovački mir. Tada je Dubrovačka republika osigurala Turcima izlaz na Jadran u Kleku i Sutorini. Imotski je kraj oslobođen 1717. g.
229 230

Nikola Lašvanin, nav. dj., str. 165. – 166. Jako Baltić, nav. dj., str. 59.

393

Užasna je odmazda nad kršćanima nastupila nakon osmanskoga poraza pod Bečom 1683. g. Tada Hrvati masovno bježe iz Bosne i Hercegovine tako da ih 1723. u toj zemlji ostaje samo 23 000. Bosna i Hercegovina je pod osmanskom vlašću sve do 1878. g. kada tu zemlju anektira Austro-Ugarska. Najmanji je broj Hrvata u Bosni i Hercegovini zabilježen 1723. g. kada ih je bilo samo 25 000.231 Rijetke su zemlje gdje su se toliko ponavljali zločini u kojima su stradali njezini narodi Hrvati, Bošnjaci, Srbi i drugi.Tako je 1991. g. Hrvata u toj zemlji bilo 750 000, dakle, isto kao i 1463. g. U ratu 1992.-1995. g. izbjeglo je i protjerano 400 000 Hrvata kao i 1463. g. Danas prema crkvenim podatcima u Bosni i Hercegovini živi oko 450 000 Hrvata. Oslobođenje Poljica Don Juraj Pezelj poginuo je 1686. godine dok je predvodio vojsku u borbi protiv Turaka. Na samrti je hrabrio svoje suborce da nastave borbu: U tvrđavi Nučak u blizini sela Gardun iznad korita rijeke Cetine bili su janjičari, međutim popustila je disciplina i oni su počeli pit i više puta su se zaljetavali u Gornja Poljica, a tamo je don Jure Pezelj oformio ratnike da se suprotstave Turcima. Don Jure je ima najbržeg konja i bio je na čelu te potjere za Turcima. Ali neki Turčin je nasumce ispalio iz puške i pogodio don Pezelja u stomak. On je pao na pod i znao je da će umrit, ali kad su mu došli suborci on im je reka da mu se odrišio opanak i da oni krenu dalje za Turcima, jer mu je sloboda bila važnija od vlastite smrti. Oni su nastavili za Turcima do Bišćanske gore i vratili su se nazad i našli don Pezelja mrtvog. Na mjestu njegove smrti danas se nalazi križ “Pezeljev križ”.232 (Srijani) Njemu u čast, zbog tog hrabrog čina, Poljičani su u spomen na 300 godina od tog događaja podigli spomenik “navrh puta” (u početku je put bio napravljen samo djelomice i tu je stado prolazilo, a kasnije je
Franjo Šanjek, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1996, str. 317. 232 Sanji Markić, studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, 2004. g. u Srijanima kazao don Mirko Skejić, rođ. 17.01.1947. u Srijanima. Rkp. FF Split, 2004, sv. 5.
231

394

omogućen prolaz i vozilima) u Docu Donjem. Na spomeniku, urezano u kamen piše: (1686. godina) Sloga opća Poljička ovom pobjedom u Docu Tuđinca Turčina zauvijek protjera iz Poljica (1986. godina) u spomen don Jurju Pezelju knezu Ivanu Tomčiću i ostalim mučenicima .233 Oslobođenje Požege Grgurevo (12. ožujka) posebno se slavi na području požeškoga vinogorja, gdje ga vinogradari slave gromoglasno uz pucnjavu iz topova (mužara). Toga dana vinogradari sa svojim prijateljima odlaze u vinograde i ondje pripremaju tradicionalna jela, kušajući mlado vino i gotovo neprestano pucaju iz topova iz vinogradskih predjela Vranduka, preko Kamena sve do Sokolovca. Ta pucnjava simbolizira pobjedu nad Turcima 12. ožujka 1688. godine kada su hrabri Požežani predvođeni legendarnim fra Lukom Ibrašimovićem234 oslobodili svoj kraj, porazivši tri tisuće osmanskih ratnika na brdu Sokolovac. Požežanin Miroslav Ivković poklonio je požeškim vinogradarima veći top (mužar) koji je inače bivšem vlasniku služio za obranu od Turaka. Vinogradari su taj top okrstili imenom Grga, a topovski kum bio je Požežanin dr. Zoltan Bartaky. Međutim, osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća top se rasprsnuo na tri dijela.235 Uz taj top vezuje se istinita anegdota: Jedan stariji vinogradar iscrpljen od ispijenoga vina pri odlasku kući pao je i polomio nekoliko rebara, a da bi svojoj supruzi objasnio ovaj nezgodan slučaj, svu krivicu pripisao je topu Grgi, rekavši da su mu rebra popucala od zračnoga pritiska koji je proizveo top.236 U novije vrijeme taj običaj poprima i novu dimenziju, te taj dan simbolizira buđenje prirode, početak značajnijih radova u vinogradima i završetak zime.
Ivana Stazić zapisala je 2008. godine od svoje bake Marije Stazić, djev. Bilić, rođ.1940.god. Rkp. FF Split, 2008, str. 60. 234 Svjedočanstvo toga junaštva nalazi se u u listini cara Leopolda I. u kojoj car slavi junaštvo kršćana, a fra Luku Ibrišimovića naziva Sokolom. O njemu se i danas kazuje epska pjesma. Od 1893. godine Požegu resi krasan spomenik podignut u slavu fra Luke Ibrišimovića. 235 Požeški pučki kalendar, 1990, I.R.O. «Požeški list», str. 99. 236 Ivani Đimoti 2008. godine u Požegi kazala je Helena Zima (rođ. 1943. g. u Kutini). Vl. rkp. 2008. sv. 30, str. 9.
233

395

Oslobođenje Vrgorca U raznim sukobima s Turcima, isticao se, posebno u toku Morejskoga rata (1684.-1699.) vrgorački fratar i serdar, muslimanskoga podrijetla, Rade Miletić, “koji je za svog života posmicao 99 Turaka”. Oslobodio je Vrgorac na Dan svete Kate (25. studenoga) 1690. godine. O njegovu junaštvu pjevaju Filip Grabovac (u Cvitu) i Andrija Kačić Miošić (u Korabljici i u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga). Usmenom je komunikacijom do naših dana sačuvana predaja: Kao mali gradić, odmah uz granicu, Vrgorac je bio česta meta napada Turaka. Premda su stanovnici pokazivali veliku hrabrost u obrani grada, to nije bilo dovoljno zbog puno većeg broja i snage Turaka. Obrana je pošla za rukom Radi Miletiću kojem je na pamet pala izvrsna ideja. Ujedinio je sve jarce i koze iz grada i privezao im svijeće za rogove. Pustio ih je prema Turcima koji su, vidjevši toliko svijeća u noći, mislili da ljudi trče prema njima. Prepali su se i pobjegli. Rade Miletić je postao junak obranivši svoj grad na tako čudan način. Pa kakav je Miletiću Rade, na Riliću konje nagonio, na Matokit glavu naslonio, iz Vrgorca Turke izgonio. Ni dizdar ga smio dočekati nije. Od Vrgorca Franić Ulderika, bijaše vitez od vojnika dika, koja majka dalmatinska dade, boreći se ovdje slavno pade. 237 (Vrgorac) Fra Rade Miletić je jedina osoba koja je pokopana u vrgoračkoj crkvi. I danas se pripovijeda o oslobađanju Vrgorca u kojem posebne zaluge imaju zaostroški fratri, Pava Kačić, Gabro Staničić, Mate Bebić, don Nikola, Ivo Marinović. Sveta Kata je zaštitnica Vrgorca.

Dijani Mišetić kazala je Jolanda Mišetić (rođ. 12. listopada 1953. g. u Vrgorcu, profesorica u splitskoj Zubotehničkoj školi). Rkp. FF Split, 2004, sv. 31.

237

396

Oslobođenje Sinja Poraz pod Bečom 1683. godine naveo je Osmanlije na još veću okrutnost. Nakon povijesne obrane Beča uslijedio je rat između Turaka i Mlečana (1684.) u kojem su oslobođeni mnogi dalmatinski gradovi. Upadi kotarskih uskoka postaju svakodnevna briga turske vlasti. Sve je to potaklo Turke na nemilosrdne progone domaćih kršćana, a osobito franjevaca u pograničnim područjima (Duvnu, Livnu i Rami). Franjevci iz ramskog samostana u takvim okolnostima odlučiše se na bijeg. Bijeg fratara i njihova puka zbio se krajem listopada 1687. godine. Fratri, ponijevši sa sobom čudotvornu sliku Gospe ramske, pobjegoše preko Duvna u Dalmaciju. Bijeg je pripomogao sinjski kapetan Antonio Zeno, a organizirao ga je fra Pavao Vučković.238 Gvardijanu ramskoga samo-

O bijegu Ramljaka Ivan Aralica piše u romanima: Put bez sna i Duše robova. Usp. Dr. Anto Šoljić, Fra Pavao Vučković – pokretač seobe Ramljaka (U povodu 300. obljetnice s osloncem na romane I. Aralice) u: Selidba Ramljaka, Rama – Šćit 1687.1987., Sarajevo, 1988., str. 59. - 66. U duvanjskom selu Mokronogama postoji lokalitet, groblje, Vučkovine. Mještani pričaju kako je to mjesto na kojem su braća Vučkovići pobili Turke i otišli u Sinj. O tome se i danas pripovijeda: Potkraj turske vladavine između Mokronoga i Luga živilo je šestero braće sa svojim ženom, dicom i blagom: konjima, kravama i ovcama. Najmlađi brat bijaše neoženjen. Kad je našo sebi lipu i virnu curu, tide se ženiti. U to doba bio je u Turaka običaj da beg s nekoliko turski momaka dođe, kad se kršćanin ženi, i prispava s mladom prvu bračnu noć. Zbog toga je mladi Ivan Vučković odgađo svatove i zajedno s braćom domišljo kako će toji turski običaj izbić, a navrime se oženiti. Odlučili su toga dana kad se pođu vraćat iz crkve, koja se nalazi u Vašeru (Tomislavgrad) da njijove žene s dicom pobignu u kaure. Blago već prija otrali u kaure i ostavili kod svoji kumova. To pridvečerje braća Vučkovići vraćali se priko polja pivajuć i vrišćeć ko da i je pedeset. Mokronoški beg pošo s nekoliko Turaka da ostvari što je naumijo i noć provede s mladom. Kad je došo u kuću Vučkovića, braća ga lipo primila i privatila ko draga svata. Dok s zajedno ili i pili, beg je nekoliko puta pito: “Di je mlada, tijo bi je vidit.“, al najstariji brat odgovorio bi: „Brzo će nevista dok pomogne jetrvam ovce i krave pomust.“ Najstariji brat zapovidi svom mlađem bratu da ode i zovne mladu. Ustade on i ode. Izlazeć iz kuće, pogleda dobro di je straža turska. Vidi on da je samo jedan tu pa ga zbode nožom. Kad se vratijo u kuću zavika: „Dolazi nevista!“ Ustala se braća pa udri po Turcim, pobili Turke zajedno s begom. Osikli im glave i nabili na kolje oko tora i uzjahali na konje i pobigli u kaure. Uitra Turkinje pošle vidit što im se ljudi ne vraćaju kući, izdaleka vidile glave uokrug poredane te rekoše: „Eno naši kolo igraju.“ Primakoše se bliže i vidiše glave nabijene na kolac pa rekoše: „Sigurno vlasi nisu begu dali mlade pa i naši pobiše.“ Kad dođoše još bliže, pripoznaše Turkinje glave svoji ljudi pa počele plakat i nabrajat, čulo se u selo pa doletili vidit šta je bilo. Imaš šta vidit, Turci i beg nabijen na kolac. E, odma potira za braćom Vučkovića, ali kasno biše, Vučkovići već u kaurim. Nikad Turci ne stigoše Vučkoviće, a i danas se taj dio sela na kojem je groblje zovu

238

397

stana, fra Stjepanu Matiću, od žalosti se pomutio razum, te se vratio natrag i spalio netom obnovljeni samostan i crkvu da ih Turci ne bi oskvrnjivali. Fra Pavao Vučković (1658. – 1735.), brat serdara Tadije, 1687. godine organizirao je iseljenje Ramljaka239 i Duvnjaka u Cetinsku krajinu. Turci su ga u okršaju 1697. godine zarobili u kuli u Čitluku kod Sinja. Tamnovao je šest godina u Bagdadu i Carigradu odakle “junački uteče, dođe pod Sinj, načini manastir i crkvu pod Sinjem. Poče vojevati protiva neprijatelju i dosta mu zla učini (…) pomože uzimati gradove (…). Kad Sinj obsidoše Turci (1715. godine), zatvori se u grad, pomože ga braniti slobodeći junake i svaku jim pomoć dajući.” 240 O viteškoj obrani Sinja Kačić pjeva u 103. pjesmi str. 703. – 710. Čudotvorna je Gospa sinjska, koju su franjevci i puk odnijeli iz Rame, prema legendi spasila Sinj 15. kolovoza 1715. godine od silne osmanlijske vojske. O tome se i danas pripovijeda:

Vučkovine.“ (Predaju je zapisala Danijela Ančić 2004. godine, prema kazivanju Jele Budimir (djev. Križanac), rođene 1948. godine. Rkp. FF Mostar 2003, D.) Mjesto Vučkovine nazvano je po plemenitoj obitelji Nemanovići, kojoj je bio rođen sin Vučko (Vuk). Njegovi potomci su nazvani Vučkovići. Prema Bakuli je 1506. godine bilo više Vučkovića u Duvnu. Kako nisu više mogli podnositi turski zulum, prebjegli su u mjesta koja su bila pod vlašću Mletačke Republike, gdje su postali prvi mletački četovođe, pa su poput pravih vukova junački tukli Turke u više od petnaest okršaja. Andrija Kačić Miošić navodi da su Nakići pod mletačko okrilje, zajedno s mnogim kršćanima, doveli «pridostojnu kuću Vučkovića, iz koje izađoše vrsni na oružju vitezovi». (str. 522.) O «pridostojnoj i gospodskoj kući Vučkovića i njezinih vitezova» Kačić pjeva u 65. pjesmi. 239 O bijegu Ramljaka Ivan Aralica piše u romanima: Put bez sna (1982.) i Duše robova (1984.). Usp. Dr. Anto Šoljić, Fra Pavao Vučković – pokretač seoba Ramljaka (U povodu 300. obljetnice, s osloncem na romane Ivana Aralice), u: Selidba Ramljaka, Rama-Šćit 1687.-1987., Sarajevo 1988., str. 59.-66. Ivan Aralica piše da je fra Pavlova majka iz Kreševa, da mu je otac poginuo tri dana prije ženidbe te da se majka udala za nekoga siromaha na Orašcu u Rami. 240 Andrija Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Matija Antun Reljković Satir iliti divji čovik, (priredio Josip Vončina), Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1988, str. 538.

398

Kad se saznalo da prema Sinju dolaze Turci, fra Pava Vučković zovnio Livnjane i Duvnjane da se bore s naman. Jednu vojsku stavili na Han tako kad vide da Turci iđu priko Cetine da pucaju mačkule pa će Sinjani znat šta je i kako je. A bilo i' je svakakvi. Kida je jedan iz Sinja uteka tamo na ooke i u Italiju i pitaj Boga di nije. A onda opet, neki su se ostali borit jer su fra Pava Vučković i don Ivan Filipović Grčić hrabrili i govorili da će Bog pomoć. Ostalo ti od nemilog svita u tvrđavi sedansto junaka, a Turaka dolazi sto hiljada. Neko kaže da i' je bilo više, neko da i' je bilo manje, šezdeset hiljada, a ko će to znat. A sedan fratara šta je bilo, zatvorili se u crkvicu gori na Gradu i jedan ti izvadi iz nike skrinje Gospinu sliku šta su je donili iz Rame i obisi je na oltar svete Barbare. I molili se oni, moj sinko, a di ne će kod noliko dušmana. To je bilo na sedmi jula i poslin toga sedan dana Turci bili oko tvrđave. Kad došlo jutro na Gospin žežen, zora bila, a Turci ti nasrnili na jadnu tvrđavicu, prvo pješaci, onda konjanici a za njiman i pričuva šta su je imali. Primakli se tako blizu da su svoje barjake zadili blizon zidina. A svaki put kad se primaknu, Sinjani se na nji' obruše svin šta imadu. Najedanput, iz čista mira, stali Turci bižat glavon bez obzira, utekoše drito priko Cetine. Ostadoše mrtvi' deset hiljada a ostali utekli. Oko Sinja sve srušeno i spaljeno, nova crkva podno Kamička izgorila do temelja. A zašto su utekli. Vidili po bedemin oda žena cila u bilu. Navalila na nji' srdobolju. Kad se sve svršilo, časnici štano su branili Sinj skupiše osandeset cekina i dadoše Gospi napravit krunu da joj se slika okruni, a virnici Sinjani i Cetinjani dali svoga zlatnog nakita i šta su imali da se okiti Gospina slika. A kad su Sinjani tek donili iz Rame Gospu, oni bi je odnili u tvrđavu u crkvicu, a ona stalno bižala doli ispod Kamička u niku kupinicu. Oni je onda vrate, a ona ti opet u kupinicu. I tako stalno ona

399

bižala. A fratri onda nisu imali šta drugo već sagrade crkvu tuten di je bila ta kupinica. I tako je nastala naša crkva.241 Od tada se, kao spomen na tu pobjedu, svake godine prije Velike Gospe trči Sinjska alka.242 U čast Gospi što je obranila Sinj, podignuta je
Marina Gugić zapisala je 2008. godine u selu Radošiću kod Sinja. Kazao joj je Ivan Gugić (rođ.1933. rođen u selu Radošić). E str. 5-6. U Sinju se, također, pripovijeda: Godina 1715. povijesna je godina za Sinj i Sinjane, za cijelu Cetinsku krajinu, ali i za našu kulturnu baštinu.Te ti se godine dogodilo veliko čudo. Za vrijeme velike najezde Turaka u cilju širenja njihovog carstva, skupila se šačica hrabrih Sinjana da obrani svoj grad i u tome im je pomogla draga Gospa koju svi danas štujemo. Sinj je bio u plamenu, ljudi na izmaku snaga. Turčin je nadirao sve žešće, kad se odjednom na zidinama grada pojavi lik žene s kudljom u ruci. To ti je bila Gospa, Velika Gospa koja je na Turke poslala kugu i protjerala ih iz Sinja preko Cetine na istok. Mnogo se Turaka ugušilo u Cetini, mnogo ih je pomrlo od kuge, a dok su bježali otet im je konj glavnog sultanskog vojskovođe koji se zvao Edek. S konjem je stigla i cijela njegova oprema: sablja, štit i ukrasi na konju. (Edek ti je naziv za glavnu kariku koja se malazi u alci, koja se igra i u današnje vrijeme.) Martini Lovrić 2006. godine u Sinju kazao je Jakov Đipalo-Ban (rođ. 1952. g.). Rkp. FF Split, 2006, sv. 30/06, str. 12-13.
242 241

Obrani ga Marija Divica, kojano je sinjska pomoćnica. Koliko ji pod grad dolazaše, toliko ji mrtvi ostaviše. Bi u Sinju Gospina prilika koja čini čudesa velika: trikrat se je u gradu znjojila moleć sinka, koga je rodila, da pogleda na svoje stvorenje, koje nosi njegovo zlamanje: “Zarad, sinko, tvoje gorke muke ne daj puka u nevirne ruke! Tako t' moje velike žalosti, nu se smiluj ter grešnikom prosti: plačna gledat ja ne mogu puka ni slušati njiova jauka.” Ali Isus majci odgovara: “Njiova je opačina stara. Pusti mene, moja majko mila, da pokaram ja njiova dila!

Njiovi mi dodijaše grisi, nek jim sindžir oko vrata visi.” Trikrat majka moli sinka svoga da ne kara puka cetinskoga. Poslušajte veliki čudesa što će sada pasti iz nebesa! Na Turčina dođe srdebolja, teška bolest, velika nevolja. Po trista ji na dan umiraše, po toliko iz vojske bižaše, a uoči Gospojine slavne biže Turci iz Cetine ravne. Osta mrtvih trideset iljada turske vojske oko bila grada: što pogibe, što bolest umori, Gospe sinjska posve ji obori. Zafaljujte, od Sinja junaci, brez pristanka Isusovoj majci, kojano vas od Turak' obrani! I da ste mi zdravi, Cetinjani!

Andrija Kačić Miošić, nav. dj. str. 709. – 710.

400

crkvica na starom gradu, na utvrdi iznad Sinja opasanoj zidinama po kojima je hodala Gospa s kudljom u ruci. U Crkvi čudotvorne Gospe Sinjske podignut je oltar na kojem je Gospina slika. U znak zahvalnosti sinjski puk i puk Cetinske krajine okitio je Gospinu sliku mnoštvom zlatnih ukrasa. (Godine 1987. Čudotvorna Gospina slika, u znak sjećanja na tri stotine godina odlaska iz Rame, donesena je u Ramu za blagdan Male Gospe i ponovno vraćena u Sinj.) Dakle, Gospa i Alka zaštitni su znaci Sinja i Cetinske krajine. Alkar može biti samo onaj koji je rođen u Sinju. Najpoznatije je alkarsko prezime Vučković. (Vučković je zarobio Edeka.) Nakon stalnih osmanlijskih osveta, Bosna i Hercegovina bila je opustošena, a narod masovno prebjegao u Hrvatsku. Tako je 1723. godine u Bosni i Hercegovini ostalo samo 25 000 Hrvata.243 Koliko je poznato, to je najmanji broj Hrvata u toj zemlji od VII. stoljeća, kada su je nastanili. O bijegu Ramljaka i njihovih fratara Duvnjaci govore:

Na Privali, povri Prisoja, i sad se vidi kud je Gospa bižala iz Rame u Sinj, osto njezin put i trag od kola. Ljudi to i zovu Gospin put. Mnogi Duvnjaci kazuju predaje o bijegu Ramljaka i putu s tragovima Gospinih kola. Gospin put postoji i na Ljubuši iznad Mandina sela i Lipe. 244 Roša harambaša Roša-harambaša hajdučki je naziv za Ivana Bušića. Rođen je oko 1745. Premda G. Bujas u Makarskom ljetopisu od godine 1773. do 1794. piše da je Roša rođen u Gorici kod Gruda, vjerojatnije je mišljenje A. Ujevića koji u Imotskoj krajini (Split, 1953.) piše da je Roša rođen u Donjim Vinjanima kod Imotskoga. To potvrđuje i danas živa predaja u tome kraju.
Franjo Šanjek, nav. dj. str. 317. Danijela Ančić zapisala je u Lipi po kazivanju Vinka Rozića, rođenog 1938. godine. Rkp. FF Mostar, 2003., str. 23. D.
244 243

401

Prozvan je Roša jer imao crvenu kosu (tal. rosso = crven). Rano je ostao bez oca Jakova. Živio je na turskoj granici slušajući priče o turskim zulumima, pa se u njemu rano javlja strast da se osvećuje Turcima. Harambaša Sočivica (pravoslavac) primio je Rošu u svoju četu s nepunih petnaest godina. Velik je broj predaja koje kazuju o Rošinom hajdukovanju. Petar je Bakula u svome Šematizmu zabilježio predaju koja kazuje kako su babe zatvorile vrelo Turanj zbog Roše-harambaše koji je dolazio na to vrelo radi čega su ondje češće boravili Turci htijući uhvatiti toga hajduka. Roša je, kaže predaja, po narudžbi ubijao čas sina, čas oca koji su međusobno bili u svađi. Međutim, kada se Ali-beg Sukljašević izmirio sa svojim sinom Ahmedom, kojega je prethodno pobratimio sa Rošom, potkupili su šestoricu Vlaha da ubiju Rošu. Roša je upao u zasjedu u kojoj mu poginu brat i jedan pratilac, a onda je on sa svoja dva hajduka pobio napadače i oba Sukljaševića. Roša je hajdukovao od Imotskoga do Sarajeva. Priča se da je Roša bio i gusar odlazeći do Amerike i Indije. Benić piše da je Roša imao trideset tri druga i da je među njima bio musliman Mubašir “i nije bio loš čovik”.245 Predaja kazuje: “U početku je Roša živio u dobrim odnosima s pravoslavcima, a njegov prvi harambaša bio je pravoslavac Sočivica. Međutim, jedne su noći imotski kaluđeri zazvonili i skupili narod obukavši odeždu naopako i u litiji govoreći neka prokletstva okrenuvši naopako crne svijeće i tako ih pogasiše, a za njima i sav puk. Kada je čuo za to, Roša je pobjesnio pa je makarski ljetopisac zabilježio: ‘Niki arkaći od straha Rošina blagosivaše se i učiniše se katolici!’”246 Pisani dokumenti i predaje kazuju o Rošinom boravku u kreševskom kraju. “Turci su godine 1777. orobili kreševske franjevce za tisuću groša, jer se na Lopati kod ‘fratarskih štala’ primijetila Rošina četa. Te je, naime, godine Roša s 30 drugova na Lopati (lokalitet Korča) dočekao 12 trgovaca s robom. Ubili su trojicu, a ostali su pobjegli. Svu su robu hajduci raznijeli.”247 Roša je, također, boravio u okolici Tarčina, jer je preko toga mjesta prolazio važan srednjovjekovni put. Zato je u tom kraju poznata izreka: Ivan planina – hajdučka starina. U narodu Sarajevskog polja ostala je uspomena na Rošu, pa se nekome tko je nagal kaže da je “k’o Roša“.

245 246

Bono Benić, nav. dj., str. 260-261. Miroslav Džaja – Krunoslav Draganović, nav. dj., str. 96. 247 Isto, str. 96.

402

Rošinu smrt opisao je Ivo Andrić u pripovijesti Ispovijed.248 Andrić priča kako je Roša, hajdukujući po Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori, orobio francuskog emisara na putu u Carigrad. Progonjen od Turaka, bježi u Bosnu i tragično završava kod Kreševa. Hajdučki harambaša Ivan Bušić Roša, živijo ti je u Donjin Vinjanin. Nadimak je dobijo po crljenoj kosi. Ima je brata Mijata, a njega ti je ubijo Rošin pobratim Amet (Ahmet) Sukljažević iz Mostara. Ubijo ga je na kukavički način, iz zaside, dite. Roša se undan naosumio na pobratima i undan ubije njega i nikoliko njegovi ljudi. Poslen toga pobigne on u ajduke. Mostarci Turci su ti undan odlučili osvetit Ameta, pa puklo kud puklo. Undan se umišaju i livanjski Turci i odluče osvetit mostarske, ali ji Roša jopet ubije devet. Urotiše ti se tada svi Turci, al on, ko kad je bijo stoput pametniji od njizi sviju skupa zajedno, on ti lipo pobigne, u Taliju i vrati se za par godina. I dalje je ratova s Turcima, ali je napada i pljačka trgovce i putnike, a zavadija je se i s imockim pravoslavcima. Niki su ti o stra prišli na našu viru, pa ga zato nazvaše “ustaško-križarski preteča”. Posta je opasan i za mletačku i za tursku vlast, pa su činili svašta da ga maknu. Roša je nastavijo po svom, a kad mu je više dodija taj ajdučki život, on ti je tražijo pomilovanje. Nije ga dobijo, pa ti je unda jopet oša u Taliju i kašnje se vratijo u Dalmaciju. Svi su se bojali da će jopet izbit neredi, pa su ga ubili, osikli mu glavu, napunili je pamukon i undan su ti je nosali i š njome po turskim gradovima skupljali darove. Znaš ti, dite, Roša ti je meni bijo neki did, pradid, ali ono izvanjski. Ne znan točno po kome, al ja san ti se uvik ponosila s time, a je i moj ćaća. Uvik mi je priča o njemu i govorijo da neka se ponosin s timen. Neki ti njega fale, neki mu laju, al moj je ćaća, dobar ti je bijo, Bog mu da pokoj, uvik govorijo da je to dobro, da je bitno da je on za života ostavijo traga. Pa šta što mu laju, stara je narodna: “Dobar konj ima sto mana, a loš samo jednu-ne valja!” E, dite moje, nemoj se nikad stidit svoje krvi. I ti se tribaš ponosit š njimen, sa svojin Vinjanin. Nemoj to nikad zaboravit, ti si isto naše gore list! Rošini dvori ti se nalaze u Donjin Vinjanin, ispo crkve sv. Roka, blizu Crne Gore. Područje iznad kuće ti se zove Rošine livade. Tu ti je i njegovo guvno i njegov bunar i kamen na kojem ti je smijo sidit samo on i niko drugi. E, da mi nije ovi stari kostiju, pa da mogu trčat, a trčala san dok san cura bila, sad bi ja

248

Vidi: Ivo Andrić, Sabrana djela VI. Žeđ, Zagreb 1963, 35-54.

403

Iako je bio Mlečanin. zaseok u Donjim Vinjanima. Mavro je zbog svog čestog boravka u Dalmaciji tečno govorio hrvatski. jedan od te trojice drugova. Uspinjući se prema samostanu Dridu. travnja 1783. bar vidi njegovu sliku. Dok je tako u mislima računao koliko zlatnika bi mogao dobiti za konoplju i vino s Tetide (i na koje će venecijanske ljepotice te zlatnike potrošiti). fabula Andrićeve priče ne odgovara stvarnoj smrti Roše harambaše. 13.-8. lađa mletačkog kapetana Mavra. FF Split.) KAPETAN MAVRO U ožujku 1797. bio je ne samo mlad i zdrav. sv. Mavro izađe pred nju. Roša se 1782. Već desetak godina je plovio između Trogira i Venecije. Mavro primijeti da glas pripada mladoj djevojci u crvenom prsluku. a djevojka se skameni poput prestrašene ptice. Ivan Vekić. Mavro je bio osjetio potrebu za odlaskom do samostana i uživanjem u predivnom pogledu i svježem zraku nakon više tjedana života u škveru i udisanja katranskog dima. pa se obrati plahoj djevojci i pokuša saznati ponešto o njoj. tuten ti visi na zidu u ganjku!249 (Crna Gora u Vinjanima Donjim kod Imotskoga) Ivo Andrić u svojoj pripovijesti Ispovjed piše o Roši harambaši. Koračala je putem pjevajući. Marija (tako se zvala) mu odgovori Crna Gora je područje. Bušić 1919. rođ. 249 404 . Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. u Vinjanima Donjim kod Imotskoga kazala Iva Rebić. Antoneli Rebić. str. a da ga nije primijetila. već i bogat. te stoljetne masline. Crvenjevši se. godine u uvalicu čiovskog škvera je pristala Tetida. rascvale bademe i zelene brežuljke kojima je Trogir bio okružen. Rkp. Stojeći iza čempresa. A eto. Na glavi je nosila vrč. 7. a za prslukom zadjenutu grančicu punu bijelih latica. prenuo ga je nečiji predivni glas. Već od prvog trenutka Mavro je bio očaran njome. da ti to vidiš. Bio bi i sretan. Nakon što joj se približio. činila mu se čistom i neiskvarenom poput vile. da nije njegove neutažive pohote. Roka. trogirsku luku. nego i vrlo mlada. Mavro uvidi da je djevojka ne samo jako lijepa. (Međutim. 2004. ispod crkve sv. Mavro je sa zadovoljstvom promatrao svoju prelijepu. tek nedavno porinutu lađu. godine nakon višegodišnjega izbivanja vratio u Dalmaciju i udružio se s trojicom drugova. izdao je i ubio Rošu 1.tebe odvela gori u Rošine livade.

veliki crni oblaci su nadvisili Tetidu. svome zaštitniku. već je zadržala jedan. djevojka je stekla potpuno povjerenje u njega. Fra Andrija zatim iznese iz crkve križ i počne se moliti. Vidjevši priliku. Njegova posada ga nije ni pokušala spasiti. prepredeni Mavro nagovori Mariju da mu svako jutro donosi vrč svježeg mlijeka na brod.da prodaje mlijeko. kao i inače. Tako slomljena i oskvrnjena. Iako se trudio biti ravnodušan prema njoj. U tom trenutku osjeti nekakav mirisni dim kako je obavija. koje odbaci Mavra daleko u more. Mavrina strast za Mariju je rasla iz dana u dan. pa je kapetan zapovijedio da sve bude spremno za polazak. Marija je. Na Mlečanina trave nisu djelovale. ali je uspijevao ničim to ne pokazati – imao je nevjerojatnu snagu volje i strpljenje. koji su bili rezultat njegova iskustva kao pomorca i kapetana broda. ni ne sluteći njegov zao naum. Djevojka se pomalo osvijesti. Oluja se uskoro toliko pojačala da je brod odbacila sve do rta 405 . Odjednom jak nalet vjetra zahvati jedro. a zatim je izbaci na obalu i otplovi. a na svijetu ima jedino baku (roditelji su joj bili mrtvi već duži niz godina). ali ne želeći se vratiti u Trogir zbog svog zlodjela. o nesreći koja ju je zadesila. Baš u tom trenutku ugledaju Mlečaninovu brodicu kako brzo plovi za Veneciju. ali nedovoljno da pobjegne ili se obrani. Tetida je već bila nakrcana robom koju će prodati u Veneciji. gonjena jakim vjetrom. Za manje od pola sata. pobrinuo se da nitko na brodu ne bude zao prema Mariji. a upravo to je bilo ono što je Mavro želio. Marija se dovuče do samostana Drida i u suzama ispriča fra Andriji. Ovog puta Mavro joj je dao nekoliko zlatnika. ali poštena djevojka ih nije htjela primiti. Nekoliko dana prije proljetnog ekvinocija. prihvatila. a Mavro skoči na nju poput pohlepne zvijeri. Njene riječi su natjerale i svećenika u gorak plač. budući da se on na njih davno bio priviknuo. pokuša skrenuti prema uvali u Drveniku. ometajući joj plovidbu. potrga joj cvijeće i oskvrne tijelo. nije dopuštao da joj itko kaže koju ružnu riječ. Nakon kraćeg vremena. misleći na bolesnu baku i ništa ne sumnjajući. Mavro uskoro uvidi da ne može nastaviti po ovakvom vremenu. no zbog jake oluje se uopće nije moglo upravljati brodom. Plaćao joj je u zlatu. budući da su i sami bili u smrtnoj opasnosti. te se onesvijesti i padne na pod kabine. a ostalo mu vratila. a zapuhao je suprotni vjetar. a nevina djevojka je. donijela i toga jutra mlijeko u Mavrinu kabinu.

Na čelu je bio knez. st. lipnja 1807. Napoleon 1805. E. Nastojala je poboljšati položaj kmetova. leš kapetana Mavra je nađen na žalu blizu crkvice Gospe Pokraj Mora ispod Vilina Doca u okolici Trogira. Za razliku od Dubrovačke Republike. st. (Propast Dubrovačke Republike opisuje Ivo Vojnović u Dubrovačkoj trilogiji.god. Požešku i 250 Tereza Karabatić zapisala je 2008. kraj Visa porazili Napoleonovu vojsku i utvrdili Vis. PLANINA BLIZNA Marija Terezija (1717. 250 FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE Napoleonova osvajanja označila su kraj tisućljetne vladavine Mlečana. u Vrsinama).) Poljička Republika251 je. 2008. na području zvanom Poljica. ožujka. Temelj Poljičke Republike je bio Poljički statut. Tri godine kasnije (1808) i formalno je Napoleon ukinuo Dubrovačku Republiku. od Žrnovnice do Blata na Cetini i Omiša. odstupio je zadnji mletački dužd. To je administrativno područje pod samoupravom puka Poljičke Republike koji je svoju samostalnost baštinio od 13. Godine 1745. Ukinula procese protiv vještica. 1811. Teritorij Mletačke Republike pripao je Francuskoj i Austriji. koji je donosio zakone i običaje Republike. Tetida je bila potpuno uništena. a 10. FF Split. obnovila je Virovitičku. godine u Vrsinama kod Trogira. kojeg se biralo svake godine. Englezi su 13. Nakon tri dana. hrvatska obala je ponovno dodijeljena Austriji. godine. Rkp. st. Poljička Republika. ulazi u Dubrovnik. ova je Republika bila seljačka. a danas je od povijesne vrijednosti za Hrvatsku. Nekada je bio od životne vrijednosti za stare Poljičane. 251 Na području istočno od Splita. a njegova vojska 1806. U svibnju 1797. Kazao joj je Blaž Korčulanin (rođen 1937. 406 . sve do barbarskog upada Napoleonove sile početkom 19. Slojevi plemstva su bili ugričići i didići. Bečkim kongresom 1815.000 hrvatskih vojnika uzaludno je branilo čast kolebljivih Mlečana. a bili su u nešto povoljnijem položaju od ostalog pučanstva.-1780. dokument iz 1440.Cumbrijana. nakon šest stoljeća opstojnosti. od mora do Zamosorja. a mornari su se jedva uspjeli spasiti. rodila se u 13. pisan bosančicom.) provodila je politiku prosvijećenog apsolutizma. godine Austriji oduzima Dalmaciju. a ne aristokratska. ukinuta 10.

2007. Samo šta se u doba Turaka kulučilo besplatno. priredio Marko Dragić. godine kazao je Ivanko Franić (1962. E. dolinom Cetine priko Sinja.). Kad je Austrija zauzela Dalmaciju. Znam samo da u nas bljuzak znači pljusak. a bljuzgavicom zovu kad ono pada krupan. mokar snijeg pa se sve raskaljuži i stopi i nema nigdje suva il’ u proljeće kad se ono snijeg otapa. al’ ne znam zašto. knj. priredila Maja Bošković-Stulli SHK. 252 407 . koje su još Turci u naše krajeve doveli. 358. O Mariji Tereziji u Žepču se pripovijeda: Blizu Zavidovića ima planina Blizna. uposlia je i veći broj seljaka kojima je tako dava kruva i neki mali iznos. Sarajevo 2005. MH.252 (Žepče) KAD JE FRANCEZ PROBIJA CESTU Kad je Francez probija cestu od Pariza do Turiđa i ne potroši pare ni parića. šta je njima odgovaralo jer se živilo u oskudici. str. na silu. prišla je Cetinu kod Trilja i stigla do Neretve priko Turije. Da bi šta brže to dovršia. ali kad su našli spomenik đe je upisano.254 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. al' nije to moga napravit uz obalu jer su tamo bili Rusi nego je iša iza brda i planina. HKD Napredak. policijski službenik u mjestu Blato na Cetini (Omiš). 132. zato nije moga dobiti Francez ništa. Cesta se gradila po načelu kuluka. Kažu nju tako zovu jer je kraljica Marija Terezija kad je onuda prolazila bila trudna i konj pod njom poklekne i ona se porodi i rodi blizance. a Francuzi su ipak te naše seljake kruvom naranili. da nije potrošio pare ni parića. str.253 MARMONTOVA CESTA Marmont je iša sagradit ceste koz našu zemlju. Zagreb 1997. 5. drama i mikrostrukture.Srijemsku županiju i vratila u sklop Hrvatske. 253 Usmene pripovijetke i predaje. 254 Aniti Stanić 2007. kad je narod silom radija to. Rkp. onda je podignuta kula norinska. A nju još zovu Marija Bljuzga. tamo kod Turiđa. MH. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. Tako je ta cesta išla od Knina. Francez je pita da mu plati trošak za cestu. FF Split.

Kaštel Sućurac ima pet crkava: župna crkva Sv. pa Marmont je u Kaštelima. svladan od očevidnog čuda. kad je puk noseći sliku Majke Božje ulazio u crkvu. Marmonta vojska znamenitija Dalmaciji. župna crkva u mjestu od koje 408 . U Kaštel mjeseci nije kiše. Kad su mu mještani rekli razlog zapovjednik se počeo podrugljivo smijati. Dan je bio vedar. Sutradan je bila procesija. šetajući rivom. u Dalmaciji je suša. sutradan bosonog. Na samom kraju procesije. sreo je skupinu mještana te ih namrgođen upitao čemu ta predugačka zvonjava. po navješćivala svečani Zapovjednik francuske posade. procesije običaju. Zapovjednik francuski. dugo sutrašnji ophod. udarilo nekoliko gromova te je počela padati kiša cijeli taj dan i cijelu noć. nebo se odjednom zamračilo.255 255 Čudotvornoj Gospi na Hladi. posvećena je crkva na groblju u Kaštel Sućurcu. a s njim cijela posada. Tada je odlučio sliku Hladi procesiji u mjestu te tako Noć prije zvona su. uz najveće slavlje povratiše sliku Majke Božje u njezino svetište. Jurja mučenika.GOSPA NA HLADI U doba francuska je zaposjela sva mjesta u tako i Kaštela. a najčešće njegovih generala. nigdje ni jednog jedinog oblaka. puk i sila naroda iz okolice. godine vladala velika Sućurcu šest pala ni kap svećenik Gospe na prenijeti u župnu crkvu u isprositi kišu. volio ljetovati s njim je dolazilo i četrnaest 1810.

prosinca 1943.) Bio je političar. 256 Isto. Nakon propasti Mletačke Republike 1797. zasta je kraj kuće koja se i zove fra Andrijina kuća. ban dalmatinsko-hrvatsko-slavonski. Godine 1809. godine vratio se u Dalmaciju i izdao proglas kojim je pozivao na ujedinjenje s Hrvatskom. Potkapetanom imenoje ostao samo zvonik jer je 5. zatim crkva Gospe na Hladi. i dok je stigla potjera.-2007. a francuska vlast ga je 1810. Josip se školovao na Theresianumu u Beču. Radi toga bio je prisiljen pobjeći u Bosnu i Slavoniju. Jurja na Putalju). E. Otac mu Franjo bio je podmaršal. stupio je u austrijske postrojbe. Kad su ga ovi iz potjere pitali je vidi fra Andriju. Albaniji. te je putovao po Bosni. kazivač: pok. u dijelu Vranji Ratac. filozof i književnik. 10. on je reka: “Evo. primiri se i pričini ka težak koji tu radi. Nakon uspostavljanja austrijske vlasti odlikovan je. Luke na Kozjaku te Sv. Rumeliji i Krfu. 1837. profesor filozofije i prirodnih znanosti u Peruuggiji. Ivanko Sokol (1930. Rimu i Veneciji. – Sumaratin. ali se razočarao jer Dalmacija nije pripojena Hrvatskoj. U Zagrebu je bio glavnim upraviteljem policijskoga ureda. kad je vidi da in ne će uteć. Francuska vlast optužila ga je da je austrijski agent. 409 . godine osudila na smrt u odsutnosti. crkvica Sv.FRA ANDRIJA DOROTIĆ Fra Andrija Dorotić (Sumartin na Braču. Po legendi je fra Andrija Dorotić biža isprid Francuza jer ga nisu volili ka borca za narodni jezik. a nakon toga postao je potporučnikom u konjičkoj pukovniji u Galiciji. 1761. Ivanko Sokol pok. sjaši.) – Ivanko je moj djed. i pokaza suprotni smjer od onega u kojen je zatin odjaha. Povukao se iz politike i otišao u samostan u rodnom mjestu. 25. U narodu je ostalo sjećanje na fra Andriju Dorotića. baš je proša”.256 (Selca na Braču) Ban Josip Jelačić Bužimski Josip Jelačić Bužimski (Petrovaradin 1801 – Zagreb 1859) bio je grof. godine bombardirana od savezničke vojske pri čemu je poginuo velik broj mještana uključujući i svećenika.

Nakon smrti jedinoga djeteta. a Bach uspostavlja apsolutizam. a 19. Ti su ljudi bili kmetovi grofovima. i ponovno vraćen 1990. izašel je ban Jelačić na balkon. godina potaknuta je Ožujskim prevratom u Beču od 13.van je 1830. graničarske pukovnije u Ogulinu s kojom je ratovao u Italiji i kod Velike Kladuše protiv Osmanlija. g. ožujka 1849.. ožujka 1848. izabran za bana. A galge su bile na bregu blizu ovoga groblja. travnja ban prekida Uniju s Ugarskom. travnja 1848. godine postavljen spomenik na glavnom zagrebačkom trgu. Onda se puno ljudi sakupilo i išli su pred bana Jelačića u Zagreb. Pokopan je na svome imanju Novi Dvori kod Zaprešića. na Gornji grad. a ako je bil više kriv. a 1831. g. Silvestarski paket objavljen je 31. do 15. U svojem govoru ban je iskazao ponos “što ga je rodila hrvatska majka u hrvatskoj zemlji. majorom je pješačke pukovnije i pobočnikom dalmatinskoga guvernera. a dva dana nakon toga (25. I pita 410 . onda su ih batinali. kapetanom 3. g. Josip Jelačić Bužimski je 23. ožujka 1848. posle klake još su ti grofovi tlačili. Bio je pristašom Hrvatskoga narodnoga preporoda.” Ban 7. g. Potpukovnikom 1. godine ban Jelačić je bio podmaršalom i vrhovnim zapovjednikom obiju banskih pukovnija. godine. godine. BAN JELAČIĆ UKIDA TLAKU Na Kamenjaku jedno mjesto se zove Groblje jer je tu bilo groblje onih koji su za vrijeme klake vešani. Od 8.. ožujka 1848) postavljena su Narodna zahtijevanja. Kad je klaka ukinuta. godine proglasio Oktroirani ustav. g. Za života je postao simbolom hrvatstva te mu je 17. Revolucionarna 1848. pa se danas to mesto zove Galženjak. Patrijarh Stefan Rajačić ustoličio je 5. lipnja 1848. Time se htjelo simbolizirati jedinstvo Hrvata i Srba.. banske pukovnije u Glini postao je 1841. bana Jelačića. prosinca postaje guvernerom Rijeke i Dalmacije. da je malo prigovaral njima. Od 1837. i dulje bolesti ban je umro u Zagrebu 1859. Car Franjo Josip je 4. prosinca 1851. Kad je tamo narod došel. jednogodišnje kćerke Ane. rujna objavljuje rat Pešti i 11. Pisao je pjesme na hrvatskom i njemačkom jeziku i objavljivao ih u Danici ilirskoj. rujna prelazi Dravu i Hrvatskoj pripaja Međimurje. a sljedeće godine pukovnikom i zapovjednikom te pukovnije. onda je bil osuđen na galge. g. prosinca 1866. koji je tajno uklonjen 1947. Ban Jelačić 2. Ako su malo zakasnili na rad. Bio je sklon savezu s Vojvodinom i Slovenijom.

Ban Jelačić je išel na konju. kome je iznenada sasuo šaku prašine u oči. I kad su došli pred taj kraljevski dvor. Progonio je i bogatije kršćane. 357.narod kaj hoče. Već u 10. pobjeći iz ljubuškog zatvora 1868. A ban odgovori narodu: – Narode.257 (Kamenjak) Andrijica Šimić Rodio se 2. Sveta baština. I ban gaje pozdravil i rekel mu je da narod je došel k njemu u Zagreb na banovinu i zatražil da več ne more baviti klaku. Oteo je oružje nekom begu. idem s vama u Beč pred cara i kralja Franju Josipa. U okolici Livna ima nekoliko lokaliteta koji podsjećaju na njega. I onda je zišel kralj van. Nakon dvije godine tamnovanja u Splitu. Kupresu. str. Ako se želite osigurati da ja nisam kriv. Imotskom. Glamoču i Vrlici. Vratio se narod s Jelačićem u Zagreb i više ih nisu grofovi tlačili. prepilivši okove. uspio je. u Alagovcu kod Gruda. podigli su Stubičani križ na Galženjaku da bude uspomena na sve one koji su stradali za vreme klake. str. 257 411 . Oni kažeju da više ne moreju baviti ovu klaku. Andrijica Šimić uhićen je izdajom 1866.10. Duvno 1989. Zagreb 1997. godine. godini otišao je u Mostar agi Tikvini u službu i služio ga punih 10 godina. Kad je klaka ukinuta. Onda je kralj zvadil beli rupček i rekel je: – Od danas više nema klake. Zulum i nepravde otjeraše ga u planinu godine 1859. te je izručen turskim vlastima. a narod za njim pešice. Livnu. SHK. MH. A tam su bili novinari i odmah dali u novine. priredila Maja Bošković Stulli. I narod je pristal na to. nisam ja kriv. Duvnu. Oni su mislili daje ban Jelačić tomu kriv. Putovali su četiri dana do Beča. 130. opet na balkon. Livnu i Ljubuškom. 258 Župa Tihaljina. godine nakon čega se ponovno odmetnuo u hajduke.1833. straža je javila kralju daje došel ban Jelačić s narodom iz Hrvatske. Imotskom. On je bil ban hrvatski. Narod ga opisuje kao branitelja sirotinje i zaštitnika potlačenih. Doljanima.258 Usmene pripovijetke i predaje. Hajdukovao je po Rakitnu.

. Predaja i povijesni izvor kažu da je u svoj toj družini Šimić bio najčovječniji te ga Derviš-beg i Halil Muratbegović nisu htjeli optužiti pred okružnim sudom u Splitu.’ I tako Šimić Andrija nije nikada napao Drežnjake.’ I tako Šimić Andrija nije nikada napao Drežnjake. a slazio je i u Drežnicu. 184. dj. str. NS. Jednom banduri drežanski zanoćili u Konjskom. sio bi s njim i poio. str. već da imam u torbi šta. dočekala je hajdučka družina Andrije Šimića.. a gori bio Šimić Andrija sa svojim drugom na sijenu. sv.. ali nikomu nije naudio ni za šibicu. Vlajko Palavestra. GZM.. str. NS. 260 259 412 . Pripovijetke i predanja iz Drežnice. sio bi s njim i poio. Ante Šimčik. Narod u Drežnici kod Mostara o njemu još pripovijeda: “Hajduk Šimić Andrija je često dočiko trgovce u Raiča klancu. 184.259 O tome poznatom hajduku i hajdučkome harambaši postoji više predaja./1982.HAJDUKOVANJE Godine 1869. harambaše. a neke i danas žive u njegovu rodnom kraju. 51. I slušao on što banduri pričaju. u jednoj pojati doli. GZM. a gori bio Šimić Andrija sa svojim drugom na sijenu. a slazio je i u Drežnicu. 37. 37. nav./1982. 18.261 (Drežnica kod Mostara) Usp. ali i u drugim mjestima. studenoga. 261 Vlajko Palavestra. ali nikomu nije naudio ni za šibicu. u jednoj pojati doli. sv. već da imam u torbi šta. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. Pitali banduri jednog Drežnjaka: ‘Što bi ti Šimiću Andriji uradio?’ A on rekao: ‘Ne bi mu ništa. Jednom banduri drežanski zanoćili u Konjskom. u Karamanovcima Derviš-bega Huseinova Kopčića s njegovih 30 čivčija i Halila Osmanova Muratbegovića iz Žovnice i ogulila ih na putu. I slušao on što banduri pričaju. – 52. Pitali banduri jednog Drežnjaka: ‘Što bi ti Šimiću Andriji uradio?’ A on rekao: ‘Ne bi mu ništa.”260 BANDURI O ANDRIJICI ŠIMIĆU Hajduk Šimić Andrija je često dočiko trgovce u Raiča klancu.

a kako bi onima mlađima od sebe. ali su im pokrepali. Obijem se na pomrki o drvlje i kamenje. te je preskakao magarca s mjesta. siječnja 1902. U tom se probudim. Stavio je na glavu naćve u kojima se kuha kruh. Noge su mi izranjene i otekle. Je li vjera? Jest! Tu mi naložili vatru. Sjeo je na pod. pataka i pilića. Život mi je težak.U Ružićima kod Gruda. u kojoj je odležao punih trideset godina i četrdeset dana. 1996: 58. On im je odgovorio kako je sramota i grjehota tuđu kuću zapaliti. ali. Za izdaju Garci su dobili 477.263 262 263 Predaju sam zapisao 1999. pa me drže za ruke. Primih se gore. Druga predaja govori o tome kako je Andrijica nakon izlaska iz tamnice. pak. U snu vidim rieku Vrliku. koji su se junačili. nego da će on uskoro sam pred njih izići.) 413 . Nad njima se naviju orline. napih se i zaspah kao zaklan na Garčevoj slamici. u jednom je “dućanu” u pod stavio nož. oko nje mnoštvo kokošiju. g. pa se raspokojih. u jednu ruku uzeo svojega vjernog “džeferdara” (pušku) te pucajući izjurio među Turke koji su se razbježali glavom bez obzira. Tako propade Šimić na tvrdoj vjeri. Gazim ga do koljena. Tako se u jednoj od njih govori kako su Turci Andrijicu opkolili u kući jednog njegova prijatelja i tražili da se preda. M. s oštricom okrenutom prema gore. sa svojih šezdeset osam godina života još uvijek bio snažan. a na nekim mjestima do pasa. i danas žive predaje o junaštvu i neustrašivosti toga hajduka. što se nitko drugi nije usudio učiniti. stignem u selo Runović i pokucam na vrata u Garca. a on pobjegao u obližnju šumu i tako se spasio. (Milas. Založih. pa da ću skočiti. uhvatio se rukama za nožne palce i tako preskočio nož.40 fiorina i kupili nekoliko volova. Sami su u kući muž i žena. novinaru Pučkoga lista Juraju Kapiću u Splitu.. Prijetili su da će zapaliti kuću ako on ne iziđe iz nje.262 SAN ANDRIJICE ŠIMIĆA Snieg mete kao lopatom. prema kazivanju Zdravka Nikića iz Ružića kod Gruda. pokazao što je pravo junaštvo. Iznemožen. To je Andrijica Šimić ispričao 2. što vide jadne oči moje? Imade ih dvadeset oko mene. Svaka mi se noga čini kao greda. za noge i za trup.

. ustanici su bili oprezni i nisu htjeli doći u Mostar.) Slobode se nije nauživao. Međutim. pa evo nas još ima živih. ali pogazio vjeru da ga ne će izdati.264 Andrijičina kletva se ostvarila.-1878. Do sastanka je došlo na drugom mjestu na kojemu vođe dočekaše konzule s mnoštvom vojske. Ustanici su na to odgovorili: “Dugovječne mukotrpnje opravdavaju naš ustanak [.. 5. naglo umre i to baš u kući svog izdajice Garca. Kada su ih konzuli upitali zašto je vojska dovedena na vijećanje. U snu ga sveza i predade austrijskim vlastima za ucjenu koja je raspisana za njegovu glavu.] Mrvi nas i tare već od 500 godina. Iste godine Andrijica Šimić osuđen je na doživotnu robiju. koji ga je okrijepio umorna. Dariju Šimiću.SUŽANJSTVO U proljeće 1878. u kojoj mu je izginula sva družina. pa su obojica ukopana u isti grob. U groblju u Runovićima počivaju Andrijica i njegov izdajnik. a on se jedva spasio. Konzuli su upozorili kako ustanak nije opravdan i kako sultan ima silnu snagu i vojsku pa će ih sve smrviti. 414 . Neki kažu da je NK Hajduk nazvan po njemu. veljače 1905. Mnoštvo naroda dočekalo ga je na Splitskoj rivi. Odležao je nešto preko 29 godina u tamnici u Kopru. Stigao je u Runoviće kod Imotskoga nekom Anti Garcu. HERCEGOVAČKI USTANAK Za vrijeme Hercegovačkog ustanka (1875. godini života 16. a Andrijičine noge su nad Garčevom glavom. (Rođak je Antunu Branku i Stanislavu Šimiću. Vidjevši da je prevaren Andrijica je kumu Anti Garcu izrekao kletvu: Dabogda moje noge nad tvojom glavom bile. bojeći se da će ih Turci pohvatati i poubijati. vođe im odgovoriše kako nikome ne vjeruju. da krv do zadnje 264 Tu predaju i danas pripovijedaju u Grudama. prosinca 1901. pomilovao ga je car Franjo Josip. godine nedaleko od Imotskoga pao je u zasjedu.) konzuli su nastojali ishoditi mir pa su pozivali vođe ustanika u Mostar. koji je umro dva dana prije Andrije. SMRT U 68.

Isto. 1715.kapi prolijemo za slobodu.. Uspomene na znamenite osobe i sudbonosne događaje čuvaju i mnogobrojni toponimi.”265 Na to konzuli rekoše kako će pomrijeti kad pojedu malo kruha što ga nose u torbi. grobova. stavio u usta. vidjevši taj prizor. 1778. Stolac. str. grobalja. 265 266 Martin Gjurgjević.267 ETIOLOŠKE PREDAJE Etiološke predaje nastaju na temelju povijesnih događaja i osoba i iz ljudske potrebe za objašnjenjem uzroka i podrijetla nastanka naziva pokrajina. rijetko kao fabulati (predaje koje imaju razvijenu fabulu). 2000. Njive Bojčuše u selu Letki kod Tomislavgrada nazvane su tako jer su na tom mjestu izginuli mnogi Rimljani i Duvnjaci 155 g. Memoari sa Balkana 1858. 267 O tim predajama govori se u mojim knjigama Deset kamenih mačeva i Od Kozigrada do Zvonigrada. 84.-1878. nastanka i nestanka jezera. eshatološkoj. U tim su predajama sačuvana sjećanja na znamenite ljude i događaje iz najstarije povijesti. a nikada kao memorati (predaje koje kazuju o osobnim doživljajima). mjesta. 415 . demonološkoj. Baltazar Adam Krčelić (Šenkovec kod Zaprešića. Neke su etiološke predaje nastale na temelju pričanja iz života poput one o Svekar-vodi. Tada je Mijo Ljuban iz Sjekoša zgrabio šaku zemlje ispred sebe. 84. Težnja k objašnjavanju i tumačenju etioloških predaja stara je koliko i ono što one tumače. prije Krista. vrela. *** Povijesne predaje kazuju se kao kronikati (kratka priopćenja povijesnog sadržaja). Etiološke predaje nastaju na povijesnoj. Vatavuk i Strizirep. ponora te uzroka različitih pojava u prirodi i među ljudima. lokaliteta. legendnoj razini. U svojim Annuama (1748.) povjesničar i svećenik bilježi etiološku predaju o nastanku imena grada Zagreba. virova. mitskoj. prezimena.) Krčelić navodi više priča. U Splitu je i danas u usmenoj komunikaciji etiološka predaja iz ilirskoga doba koja pripovijeda o nastanku prezimena: Škare. prožvakao i progutao rekavši: “Evo ove Božje hrane neće nam nikad nestati. – Zagreb. čatrnja.”266 Priča se da je engleski konzul Holmes zaplakao. str. bunara. Najviše je povijesnih predaja koje kazuju o višestoljetnom ropstvu pod osmanskom vlašću.

kako je to običaj bio. eto išla brat' cvijeće po Zvijezdi.) istražio je kraljevski grad Bobovac i okolicu Konjica. Često su predaje o lokalitetima i grobovima potaknule arheologe da ih istraže i uvjere se u istinitost priča. 1942. Crkvica. u Koritima kod Tomislavgrada. ubrala nekakav cvijet oko kojeg se bila oplela trava zaborava i mirisala ga pa se nikad jadna više nije mogla povratit' k' o što'no kažu u prisebno stanje. Crkovišta. Ćelara (u Posavini) otkriveni su ostatci starih crkava. TRAVA ZABORAVA Danas je naša planina Zvijezda nepristupačna. među cvijeće uplela se trava. – Zagreb. ali ne osta zdrava. primjerice. Na mnogim lokalitetima zvanim Crkvine. a u njegovu čast Duvno je prozvano Tomislavgrad. Velik je broj djevojačkih lokaliteta na kojima su stradale mučenice. Ćiro Truhelka (Osijek.-1463. U tom smislu iznimne su zasluge Đure Baslera (Sijekovac kraj Slavonskoga Broda. 1920. Pavao Anđelić (Sultići kraj Konjica. Opće su poznate predaje o nastanku imena: Zagreb. obrasla šumom ali naši preci su kazivali kako je Zvijezda prije bila puno drugačija to jest čista suprotnost Zvijezdi kakva je dan danas.-1204. 1917. Uspomenu na najlegendarnijega bosanskoga bana Kulina (1180. kažu da je dok je brala cvijeće. Crkvišta.) čuvaju predaje i lokaliteti Kuline u Uzarićima kod Širokoga Brijega. u Prebilovcima kod Čapljine. neplodna. Tako je. ti prokleta bila. Buje i mnoge druge. kao i ja teške suze lila . – Sarajevo. momačka te noga ne gazila što si mene s dragom rastavila. uplela se trava zaborava.U narodnom je pamćenju krunidba prvoga hrvatskoga kralja Tomislava. Manduševac. Moja draga po teb' cvijeće brala. 1985. cvijeće brala pa ga mirisala. 416 .) istražio Kraljev greb u Jajcu i ustvrdio da je ondje ukopan zadnji bosanski kralj Stipan Tomašević (1461. 1990. U Stepenu kod Tomislavgrada postoji Bogumilski put. 1865. Cavtat. Postoji tu jedna priča o Mari koja je pred udaju.). – Sultići.). Kosti kralja prenesene su u samostansku crkvu u Jajcu gdje se i danas nalaze. Crkve. Njen je dragan rad' toga gorke suze lio i Zvijezdu prokleo jer je takav otrov iznjedrila a pjesma kaže: Zvjezdan-goro.

'mjesto cvijeća po teb' rasle strijele. godine od Liljane Grgić (domaćica. Već odavna niko ne zahodi tamo. tanki bori i visoke jele. ali nisu znali kako. zato je kažu. A u vrime kad je od moje matere baba bila dite. 269 (Bogomolje na Hvaru) Katarina Pejčinović zapisala je u Varešu kolovoza 2007. sv. Ljubici Rudan. A kako je njoj bilo vrime od udaje otac joj je naša bogata čovika puno starijega. ponor četrdeset metara dubok. Danas živi s mužem. sunčeva te svjetlost ne vidjela. kazala Jelena Rudan.Zbog te trave ti prokleta bila. 268 417 . a znala je da je naprid čeka smrt. 1940. ledenim se dahom okitila. Ali ju je volija. Pobigli su na uranku. U nju ti se zagleda momak iz sirotinjske fameje ni ima ništa svoga. Rkp. sinom Zvonkom i njegovom obitelji. rođena 1953 god. Ali znali su oni da jin nikad ne će dat da se uzmu jerbo kako bi ona gospojska cura za sirotinju pošla. da im tila nikad nisu našli. zbog te kletve Zvijezda ovak'a kakva je danas. gusta i eto. I tili su pobić. I on se njoj svidija. djevojačko prezime Godinović. 49. FF Split. 2007. Udala se s osamnaest godina. dah ledeni nek' ti dušu steže. bila je divojka najlipša od svih. svi svati su je pošli tražit. Zajedno su skočili. Tako se kažu i ostvarilo. 269 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Čuli su da su im blizu. Luce je tad sa svojin momkom došla do litice i znali su da se više nema di. priresta joj srcu jer je bio šestan. 2004. ali kad su svatovi vidili da je mlada utekla.. g. To je jedina obitelj u mistu koja ima troje male dice. studen vjetar nek' ti lice reže.) Rkp. Snijeg se nije topio sedam debelih godina a kad se otopio po njoj izraste šuma. u najbogatijoj kući. rođ. Sedam godin' u ledu živjela. Ali Luce ni tila nazad. FF Mostar. 268 LUCIN PONOR U mistu ima jedna stina. g. u Bogomoljama na Hvaru 2004. D. Litica se i sad zove Lucin ponor. I na dan kad su se tribali uzest. ona uteče sa svojin dragin. a ljudi kažu da se prije virovalo da su im samo postoli bili u ponoru.

LJUBAVNA STINA Prija ti, lipa moja, nije bilo da ti moreš, ko danas, ašikovat s kim ti hoćeš. Prije su ti ćaća i mater, ali oni iz bogatih kuća, čim se cura rodi, dogovarali udaju za momka iz druge bogate kuće. A kod onih siromašnih je već bilo drugačije, oni su se uzimali među sobom bez dogovaranja. Pa oni i nisu imali nikakve koristi od ženidbe. A ako bi se bogat momak zaljubio u siromašnu curu ili siromašan momak u bogatu curu, onda bi bilo svačega. Mater i ćaća onog što je bogat bi se bunili i branili im kako god bi znali. Bilo je toga prije puno. Tako ti se jednom momak lip ali siromah zagledo u ćer nekog bogatuna. Kažu da su bili s Pidriša oboje, a neki opet govore s Gmića, pa ti ja ne znam. I tako zaljubio se on u nju, a i ona, brate, u njega. I tila se dica uzimat, ali njezini ne daju ni da se priča o tomu, a kamoli da se uzmu. Tili nju dati za nekog bogatunčića, ali ona nije tila. Ona bi jadna volila siromaka pa makar s njim i prosila, nego s onim bogatunom pare brojala. Sastajali se oni gori na Makljenu. Gori, sad kad se iđe prema Sičajinim kućama, ima jedna velika stina, a iza nje put. Oni su se sastajali iznad te stine. Mislila dica uzimat se, ali stari ne daju, pa ne daju. Zakleli se njiju dvoje volit jedno drugo i radije u smrt nego da se rastanu. Kad više nisu znali šta bi, njezini već dogovorili svadbu, ufate se njih dvoje za ruke i skoče u provaliju iza stine. Oboje umru, a onda se ćaća i mater ufate za glavu što ih ne pustiše da se uzmu. Od tada su se i drugi mladi sastajali kod te stine i kleli jedni drugima, a možda se to i danas radi. Vi mladi to najbolje znate. Stinu od tada zovu Ljubavna stina.270 (Šlimac, Rama) KAMENI SVATOVI U naselju Gračanica, uz rječicu Buntu prema Kordićima, nalazi se jedno od najstarijih spominjanih naselja na ovim prostorima, Susid ili Susid-grad (koji se spominje 19. veljače 1442. g. u povelji aragonskog kralja Alfonsa V. koji je hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači potvrdio taj posjed). Susid je po važnosti treća srednjovjekovna utvrda Uskoplja, a predaje ga povezuju uz kraljev dvor, uz kraljicu Katarinu, Jelenu…
270

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 142-143.

418

Predaja o kamenim svatovima je usko vezana uz kamene stupove u Susidu. Na udaljenosti od tri kilometra od Susida, iza velike krivine koju pravi rječica Bunta, na desnoj strani nalaze se monumentalni blokovi koji dominiraju cijelim krajolikom. Okamenjena kolona stoji zaustavljena usred uspona na brdo. Nijemo kamenje izaziva divljenje. Predaja kaže da se tada počeo raspadati i grad Susid. Stanovnici su bježali iz grada i raseljavali se po okolnim mjestima prepričavajući priču o nesreći. Danas, kameni stupovi, izbrazdani zubom vremena slušaju kletvu koju ponavlja Bunta. Često se pojavi, i u izrazito vedrom danu, koprena magle koja zastire kamene stupove. Zanimljivo je i to da stoka u velikom krugu zaobilazi ove stijene, a i lovački psi se uopće ne približavaju tom području. Žice dalekovoda iznad dijela kamene kolone sasvim drugačije zvone i nekako čudno trepere. Ptice na kamene gromade nikad ne slijeću, iako vrlo često kruže iznad i grakću kao da opominju. Jednog lijepog jutra listopada tisuću i neke skupiše se svatovi naočitog ženika Ante Bandulovića ispred bijele kule Susida i krenuše po lijepu Janju Grgurevićevu, krasoticu još ljepšeg grada Vesele straže. Konji bijesni, svati veseli, kod Čoban-kamena pregaziše rijeku Buntu. Mnogi svati Buntu mute, Buntu mute, a nesreću ni ne slute. Na Bunti je rublje prala, cura stara, oholica Mara. Mutnu vodu Mara gleda, a svate klete i proklinje: Dabogda vam puti bili pusti pratio vas vrag i mrak gusti Kud hodili, staze ne vidili u kamen se ladni pretvorili Kamenom se okamenili Tko meni vodu zamuti prokleti im bili puti Ljuto kune Mara, cura stara Žuboreći Bunta odgovara: Muč, ne kuni Mare oholice Zar ti, nije, Mare žao dice. I prošli su svatovi po lijepu Janju ništa ne sluteći. Veselo se svati kući vraćali s krasoticom mladom i stasitim ženikom. Kad su došli na Susid stranu i prvi jahači se spuštaše prema Bunti, nebo se zamrači i iznenada zapuha jak sjeverac Kalinjanin. Zavlada tama, a iz tame je 419

samo dopirao otegnut plač i jecaj koji je ledio krv u žilama. Kad se tama razišla, jeziv prizor iskrsnuo je pred očima. Kolona okamenjena, zaustavljeni bijesni konji s tužnim svatovima. U blistavom sjaju popodnevnog sunca treperila je kletva stare cure, a u blistavo plavo nebo dizao se plač, očaj koji je stezao srca okupljenih stanovnika Susida koji su čekali svatove. Od njihovih suza Bunta je nabujala, a stara cura Mara, kada je uvidjela koliko je zla učinila svojom kletvom, bacila se u mutnu Buntu i nestala u njoj. Njezino tijelo nikada nije pronađeno.271 (Bugojno) OLUJA OSTVARILA KLETVU Narod je vjerovao u moć kletve. Najviše se vjerovalo u moć majčine kletve i u moć kletve prevarene, obljubljene i ostavljene djevojke. U Brusju na Hvaru pripovijeda se o dvoje siromašnih mladih koji su se zaljubili. Mladić je uvijek obećavao djevojci da će se pobrinuti za njihovu budućnost. Djevojka je vjerovala mladiću i odbijala je sve druge mladiće. Zaljubljena je djevojka ostala trudna. Mladić je počeo razmišljati kako bi bilo bolje da nađe bogatiju djevojku i tako riješi budućnost. Našao je drugu djevojku kojoj je zanijekao dijete sa siromašnom djevojkom. Prevarena je djevojka proklela mladića: “Do Bog da se utopi prid mojim očima”. Jednoga je ljeta djevojka bila u polju sa svojim roditeljima. Počeo je puhati snažan vjetar, a na moru je bila oluja. Ostavljena je djevojka pogledala prema moru i vidjela veliki oblak koji se nadvio nad jednim brodom. Prepoznala je svojega bivšega mladića i vidjela je kako se brod izvrće i kako more guta taj brod i sve ljude u njemu. U toj predaji krajolik najavljuje ostvarenje kletve – bila je velika žega i strašno sunce; počeo je strašno puhati vjetar; na moru je bilo nevrijeme; a kad je djevojka pogledala prema moru, vidjela je veliki oblak koji se nadvio nad brodom; brod se izvrtao i more je progutalo brod i sve ljude u njemu. Na utjecaj krajolika na identitet, mentalitet pa i sudbinu ljudi prvi su ukazali irski kulturolozi početkom dvadesetoga stoljeća. Isto je i kod hrvatskih modernista, primjerice, Dinka Šimunovića, Ksavera Šandora Gjalskoga i mnogih drugih. Živa predaja i toponim Kleti Oblak čuvaju uspomenu o tragičnoj ljubavi vjerne djevojke i lakomislenoga mladića koji ju je obljubio i
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 148.
271

420

ostavio. Žanrovi usmenih priča se prepleću. Priča o Kletom Oblaku može se promatrati kao etiološka predaja i kao novela. Poanta te priče ističe njezinu didaktičnost – mladića je zbog njegovoga grijeha zauvijek progutalo more. KLETI OBLAK U selu Brusje bili su dvoje mlodih koji su se zajubili. Mladić je stalno divojci govori kako će je oženit i da je njegova jubov tolika da ih niko nikad ne će moć rastavit. I njih dvoje bili su kruto siromašni s velikon famejon, al mladić je uvik obećovo da će se pobrinit za njihovu budućnost i da će se skoro zaručit. Virujući njegovim obećanjima divojka je odbijala sve druge mladiće koji su joj mogli ponudit puno veće od njega. Uskoro je ta njihova jubov urodila plodon, divojka je ostala noseća. U njezinemu zaručniku probudile su se ambicije, poče je pensat o njihovemu siromaštvu, misli da je može noć divojku koja je bogatija i s kojom bi mu budućnost bila sigurija. Svojoj divojci i cilemu selu reko je da to dite ni njegovo i da nema čo činit s njon. Divojka je ostala u svojoj kući sa materon i ocen di se dite rodilo. Svojega bivšeg mladića uvik je proklinjala istom kletvom: “Do Bog da se utopi prid mojim očima.” Jednega lita bila je u poju sa svojim storima, bila je velika žega i strašno sunce kad je poče strašno puvat vitar, na moru je bilo nevrime. Kad je divojka pogledala pud mora vidila je jedon veliki oblak kako se nadvi nad jednin brodom. I ona je odma pripoznala brod svojeg bivšeg mladića, i vidila kako se izvarće i kako je more progutalo tin brod i sve jude u njemu. I tad njezina kletva se ostvorila; on se utopi prid njezinima očima. A danas se to misto di se ti brodovi izvarni zove ,,Kleti oblak”.272 (Brusje na Hvaru) PLANINE BABE Jedne godine nakon tvrde zime odmah prvih mjeseci nekim je babama nestalo sijena za stoku. U veljači se prohorilo (vrijeme je postalo ljepše) i babe su odlučile ranije nego obično potjerati stoku u
Zapisala je u Brusju na Hvaru 2006. g. Katarina Mišković, a kazala joj je Katica Hraste. Rkp. FF Split, 2006, sv. 1, str. 5.
272

421

planinu (obično se ovce gone u planinu početkom 6. mjeseca). Pošle su zadnja tri dana u veljači, a kako nisu mogle za to kratko vrijeme izaći na planinu, govori se da je veljača molila ožujak da se nastave lijepi dani: “Ožujače, po Bogu rođače daj mi zajmi dva-tri bijela dana da ispratim babe u planine.” Dok su babe gonile ovce pjevale su: Veljačo, veljačice, dok je mojih ovnova koloroščića i jarčića vitoroščića,ja se ne bojim tvoje oštre zime.” Taman babe izašle na planinu, zima se vratila. Od silne hladnoće babe su se jednoga jutra smrzle i pomrle. I danas postoje njihove figure u kamenu, likovi triju baba kako muzu ovce na strugi i uz njih stoje kablovi u koje su muzle mlijeko. Po tome se ta planina zove Babe. Postoji uzrečica u našem narodu koja se tiče velikog nevremena, a vezana je za taj događaj. Naime, kada počne kihati (padati snijeg) pri kraju veljače ili na početku ožujka kaže se: Danas su ti huke babe!273 (Stolac) ČIOVO Često su me judi pitali kako je naš otok dobia ime. Meni je moj dida kaza da kad se dilia Split i Trogir, osta je jedino naš otok. Nisu znali
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 166.
273

422

kome ćedu pripast pa su judi jedni druge pitali: “A čije je ovo?” Tako su onda nazvali naš otok Čiovo ili kako naši susidi Trogirani kažiju Ciovo.274 (Slatine) ŽRNOVNICA Žrnovnica je postala po Žrnjevim. U njoj nije bilo mlinova već samo žrnjeva. Žrnjevi su veliki kameni koji bi se vrtili rukom, pod njih bi stavili žitiju i tu bi ispadalo brašno. Prije je u Žrnovnici bilo puno žrnjeva.275 (Žrnovnica) BUJE Stari Slavinci su prišli tote kada ni bilo hiž. Bile su samo boški. Na brege poli Buj, kade zovemo Stare Buje, su se fermali i su rekli: — Tu će bit buje. Tamo su živeli. Nekad su tamo kmeti skopali kameni škaf, razbijeni lonci, stari šoldi. Naš slavinski svit je od vaik va Bujah. Samo poklin su napravili nove Buje.276 (Selo Bibala u Istri) O POSTANKU GRADA ZAGREBA Ljudi kazuju u Stupniku, da na mjestu, gdje je sada Zagreb, nije bilo nigdje vode ni zdenca. Jednog dana je onuda prošao neki biskup sa jednim svećenikom i slugom. Kad je putem ožednio, ne našav nigdje vode, dođe do mjesta, gdje je sada Jelačićev trg. Tu stane, udari biskupskim štapom po zemlji, i najedanput proključa voda. Tada reče svome slugi: zagrabi. Od toga doba zove se ono mjesto Zagreb. Onaj zdenac se zove Manduševac.277
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Andrei Pavičin, 2004. godine u Slatinama kazala Ruža Nakir (rođ. 01.01.1930.g., u Slatinama). Rkp. FF Split, 2004, sv. 2. 275 Studentica Filozofskoga fakulteta u Splitu Luiza-Katica Bouharaoua zapisala 2004. godine po kazivanju Agate Blažević. Vl. rkp. ST, 2004, sv. 3. 276 Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 333. 277 Isto, str. 334.
274

423

(Zagreb) KAK SE PROZVALO VRAPČE Jednom je, vele, sv. Franjo, kad je putovao u Zagreb, projašio i kroz Vrapče. Tu su ga seoski derani nabacivali kamenjem, našto im je on viknuo: “Vrabec vas dal!” Otada da se selo prozvalo Vrapče.278 (Zagreb) CAVTAT Kako je bio porušen Epidaurus, nije nikoga bilo više tu, samo stijene, hridi, razvaline. U montanji, u brdima su neki ljudi bili ijedan čovjek je gledo dole i ugledo je drače, kapinike i kako neko gorsko cvijeće đe cavti u ruševini. I govori: — Gledaj kako cavti. I tako su prozvali to mjesto Cavtat.279 (Cavtat) IME SLANO Ja sam slušala da je došla kraljica neka na kobili tuj u Slano. Kobila bila žedna, pa je dovela kala mora, a kobila ne ćela pit. Ona provala rukon i rekla: – Slano je, ah što je slano! I tako se prozvalo Slano.280 (Slano) KUMOVA SLAMA U vedre noći priko ciloga nebavidi se navlaka koju narod zove Kumova slama. Ta Kumova slama nastala je poslin zvizda koje je Bog prije stvoria.
278 279

Isto, str. 335. Isto, str. 335. 280 Isto, str. 335.

424

Doli na zemlji bila su dva kuma, od kojih je jedan bia nepošten i zavidan onome drugome. Živili su na dva kraja sela i među njima je bilo veliko polje. Nepošteni kum je uvik po noći kra slamu iz plasta poštenoga kuma. Dok je prinaša slamu priko polja tako se ona za njin razasipala. Kako se odavna Zemlja zaklela Raju da se sve tajne doznaju, tako je Bog na nebu razasuja svitleću slamu. I svi sa Zemlje mogu vidit kako se nepoštenomkumu rasula slama po polju.281 (Otok kod Sinja) DUGA U davno doba Bog je učinija tu šaru na nebu da ostvari želju onima koji nisu zadovoljni onim šta su. Pa ako se koji muški želi pritvorit u žensko mora pribacit svoju kapu priko duge, protrkat ispod nje i na drugoj strani uvatit kapu. Ako bi pak koja ženska se tila pritvorit u muško mora svoj šudar pribacit priko duge i kad ga na drugoj strani privati odma muško postaje. Ali nikome to nije uspilo do danas, jer taman kad ti se učini da si poda njon i da je moš pribacit ona ode dalje od tebe i nikad je moš doseć.282 (Otok kod Sinja) SVATOVNA PEĆINA U dolnjem Zagorju, varh tako nazvanoga sela Jablanovca u župi bistranskoj, stoji jedna visoka klisura, o kojoj narod sledeca pripovijeda: U starodavno doba zaljubio se je njeki mladić u krasnu djevojku, želeći je, svim protimbam uparkos, za svoju suprugu uzeti. Ovoj namjeri
Marina Perojević svibnja 2006. g. zapisala u Otoku kod Sinja. Kazala joj je Mila Perković Tabak (rođ. 1968. g. u Rudi. Mila je tu i druge predaje upamtila od svoje bake Vinke Kamber (djev. Varvodić, rođ. 1925. g. u Rudi. Rkp. FF Split, 2006, sv. 46, str. 2. Predaju Kumova slama (zapisanu u Dalmaciji) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 330. 282 Isto, str. 1. Predaju Duga (zapisanu u Otoku i Brnazama kod Sinja) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 331.
281

425

protivljahu se roditelji njegovi, ali on, slijedeći nagon šarca, uze obljubljenu djevojku. Kada su mladići na gori varh rečenoga mjesta svadbu opslužavali, prokleo ih je otac mladoženje, sa svimi svatovi, djeveri, dodaši i ostalom družbom na što se svi na kamen obratiše i pećinom postadoše.283 (Jablanovac kod Bistrice) TRI SUNCA Uvik je baba govorila da je drijota ubit lastu, jer da nije lasta ne bi nas Sunce grijalo i uvik bi nan pripovidala kako je to bilo u davno doba kad se Zemlja tek stvorila. Prvo su bila tri sunca. Dva je zmija koja je bila sam đava popila. Treće sunce je lasta sa svojin krilima visoko na nebo podigla i otlen nas i danas grije.284 (Otok kod Sinja) *** Povijesne i etiološke predaje koje su nastale na povijesnoj razini isprepleću se s poviješću i teško ih je razlučiti. Te se predaje mogu nazvati usmenom poviješću, domaštanom poviješću, literariziranom poviješću. ESHATOLOŠKE PREDAJE Eshatološke predaje pripovijedaju o potresnom pojavljivanju ubijene tek rođene vanbračne djece, umrle nekrštene djece i ubijenih odraslih osoba. Ubijena i umrla nekrštena djeca pojavljivala su se noću, kriveći se u bijelim haljinicama sa svijećom u ruci. U zapadnoj Hercegovini tu djecu nazivaju krivljavcima, u istočnoj Hercegovini

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 339-340. 284 Isto, str. 2. Predaju Tri sunca (zapisanu u Brnazama kod Sinja) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 330.

283

426

drekavcima, u dubrovačkom kraju tintilinićima ili tintama.285 U nekim mjestima u Dalmaciji i na otocima ta se djeca nazivaju macićima, a to dovodi do zabune jer se mačićima nazivaju demonska bića – đavao pretvoren u mačku koji noću sve do prvih pijetlova čini strašna zlodjela ljudima koje sretne na putu. Eshatološke predaje govore i o pokojnicima koji su se ustajali iz groba jer nisu ispovjedili sve grijehe. Te bi se osobe prikazivale samo svojim ukućanima i čim bi kazale neispovjeđeni grijeh, zauvijek bi nestajale. Te se predaje kazuju kao memorati. (Razlika je između eshatoloških i demonoloških bića, a o tomu će biti riječi i u daljnjem tekstu.) MÁŠKA U KAMPANEL U Postirama se pripovijeda o djevojci koja je prije dvije stotine godina u ljubavi zatrudnjela. Uz pomoć prijateljice rodila je, te prestrašena za svoju sudbinu, stavila dijete u košaru i odnijela ga u zvonik crkve. Od tada se ta predaja veže za Sutivanjane, a preoblikovana je i u izreku: “Máška van je u kampanel!”286 Pri’ dvisto godin’ u Sutivan je živila divojka jedinica u roditelja. Bilo je to vrime kada se puno vodilo računa o poštenju žene. Ona je u jubávi zatrudnila i sedam miseci to svima krila. Kada je rodila uz pomoć prijatéjice, bila je očajna i pristrõšena za svoju sudbinu. Tada su novorođeno dite stavile u košaru visoko u kampanel crỉkve. Ujutro kad se svit digo i ču’ plač, govorili su: “Máška u kampanel, odakle máška u kampanel? Kako se popela gori?” Kad se svit digo gori, vidili su da je to dite.287 (Postire na Braču) MALI S CRVENOM KAPICOM Išo neki čovjek putem i na križanju sreo malog s crvenom kapicom. Sustavi on čovjeka i rekne mu:
Nevjerojatno je koliko hrvatskih prodavaonica dječjom odjećom i obućom nosi takve nazive. 286 Zapisala je 2005., u Postirama na Braču Tea Fabris, a kazao joj je Ante Bižaca (rođ. 1954. g. u Postirama, po zanimanju elektrotehničar). Rkp. FF Split, 2005., sv. 77, str. 8. 287 Isto.
285

427

– Oćeš ti mene primiti k sebi? Dat ćeš mi jesti prosenu kašu, a ja ću tebi prenašati žito, pa buš bogat i prebogat. Uzeo čovjek malog k sebi i hranio ga kako su se dogovorili, a i mali se držo obećanja. Bilo navjek u kući kod njih žita a nitko nije znao otkud. I čovjek se bogatio sve dok nije neka baba vidla kako kroz travu iz susjedovog ambara putuje žito - zrno po zrno, ko mala stazica prst debela - pa ravno u ambar toga čovjeka. Baba digla viku, spuntala ljude i navalili oni na čovjeka da otjera malog. Nije se moglo drugačije i on ga potjera. Kako je mali otišo, prestalo žito dolaziti - a čovjek uskoro posto bogac kakav je i prije bio.288 (Grginac, Bilogora) TINTILINIĆ POD CRVENOM KAPICOM Pričala mi moja baba kako je jednom kad je bila u paši ugledala za ovcama jednog tintilinića, mali je bio pod crvenom kapicom. Ona je prišla, a tintilinić je vikao: – Daj mi vode, ni iz neba ni iz zemlje! Tako je išao dugo za njom, ali ona se pripala i pobjegla je ispred ovaca. Kad se približili selu, tintilinić je pobjego.289 (Ponikve na Pelješcu) GORI VATRA I DITE PLAČE U Filipovića je bila cura Pava. Kod nje na silo je dolazio Ante iz Osoja. Ante je iša na silo priko Dočića i niko nije zna za to jer prije se išlo krijomice na silo. Kad je Ante doša do Gradine, bilo mu je nešto čudno. Čujo je kako neko dite plače. Jadan on, nije mu se dalo ni naprid ni nazad. Pava se bila zabrinila, ali nije smila nikom reć da će on doć na silo. Kad je Ante otiša gori poviše, jopet je čujo dite kako plače. Kad je doša do Pave, reka joj je da posluša čuje li išta. Ona je isto čula taj plač. Kad se Ante vratijo kući, pita je babe šta je to. Baba mu je rekla da se uvik triba prikrstit i izmolit virovanje kad vidi tako nešto. Potlen ga triba pitat: “Ko si i šta oćeš?”
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 370. 289 Isto, str. 415.
288

428

Ante je tako i uradio. Potlen deset dana, kad je jopet iša na silo, vidijo je nešto još gore. Gori kod Gradine gori vatra i dite plače. Ante se prikrstijo i izmolio virovanje i eto vatre nestade. Ante poša naprid, kad dite opet poče plakat. Kad je Ante upita diteta šta je, dite se ušutilo. Dite mu je reklo da je ono izgubljena duša. Mater ga je udavila i zato mu je vrat crven. Dite je reklo Anti da moli za njega i da svin curan i udovican i pratrin kaže da mole za nj. Ante ga je posluša. Potlen toga ni Ante ni niko drugi ništa slično nije vidijo.290 (Batin kod Posušja) MITSKE PREDAJE Mitske predaje pripovijedaju o vilama i povijesnim osobama kojima je narod pripisao nadnaravnu moć. Pomagale su junacima i samo noću dolazile u sela. Priča se da su zavodile mladiće javljajući im se u snu. Jedni pripovijedaju da su ih vile izliječile; drugi da su siromašnim djevojkama pomagale brže istkati ruho za udaju; treći da su pomagale nejakim pastirima; četvrti da su mlade prenijele preko jezera u planinu, a stare pred crkvu itd. Činile su zlo jedino ako bi im se tko zamjerio izdavši tajnu da im je jedna noga magareća, konjska ili kozja. U narodnoj percepciji vile su bajkovite ljepotice, gotovo uvijek u dugim bijelim, rjeđe plavim haljinama, dugih zlatnožutih počešljanih kosa, s modrim ili zelenim očima i imale su nadnaravnu moć. Narod pripovijeda i o vilenjacima i vilinčetu. Od povijesnih osoba kojima narod pripisuje mitsku moć najčešće su Marko Kraljević, Janko Sibinjanin, Stojan Janković, Mijat Tomić i Andrijica Šimić. Mitske predaje često imaju razrađenu fabulu, a pripovijedaju se kao memorati. Vile u VI. st. spominje bizantski pisac Prokopije iz Cezareje. Vile se spominju i u Zlatnoj legendi Ivana Zlatoustog s početka XII. st.291 Vraz u Kolu (br. 5., 1847.) piše o vilama. Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin, 1816. – Puhakovec, Hrv. zagorje, 1889.) o vilama piše u

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 177. 291 Špiro Kulišić, Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških, Sarajevo 1979, str. 139.

290

429

Danici (1847.). Nekoliko je autora koji pišu o pričama svoga kraja (Lovreć, Makarska, Varaždin, Ivanić-grad, Karlovac, Lonja).292 VILE JEZERKINJE Nekad davno, u staro doba, u brzacima pored vodenica kupale su se vile jezerkinje. Kao i sve vile bile su lijepe i mlade. U jednu takvu, lijepu i mladu, zaljubio se jedan mlinar. Želeći stalno biti s njom, baci se on u brzace pod vodenicama. Nikad se više nije vratio niti su ga našli. Svi su znali koliko je mladi mlinar volio vilu, tako da nitko nije plakao niti je pisao osmrtnicu. Svi su znali da je otišao sastati se sa svojom dragom i da su sad sretni. 293 Predaje o vilama jezerkinjama nadahnule su su i Nikolu Šopa da napiše antologijsko djelo Božanski pastir. VILA I PASTIR U stara vrimena dica su uglavnom koja su bila nejaka da rade čuvala stoku po planinama i ledinama. Bio jednom jedan čoban kojeg su dica zvala Ćelo. On je bio mal i nejak i sva su ga druga dica zafrkavala i tukla. Ćelo jadan moro šutit i trpit, jer je bio nejači. Ali jednoga dana čuvo Ćelo stoku i vidio kako se u grmlju vila zapetljala. Ćelo bio onako strašljiv i nije znao što da uradi, al kako ga je vila sve više dozivala, otiđe on i otpetlja je. Kad je to uradio, reče mu vila da će mu ispunit jednu želju, on odma reče da bi tio bit najjači među svim čobanima. I ispuni vila njemu želju, a on šutio i čekao da ga netko
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 27.-28. 293 Katica Lozić Radielović zapisala je 2007. g. u Jajcu 2007. g. Rkp. FF Mostar 2007, D.
292

430

napadne. Tako, jednom zgodom, djeca opet navališe na Ćelu, a on ih spreman dočeka i obrani se od njih nekoliko, a oni se razbježaše. Kad su ovi vidjeli da se nešto čudno s njim desilo, nikad ga više ne dirnuše, a čak ga se počeše i bojat.294 (Ustirama u Rami) MUDRI SALAMUN I SESTRA Salamun je bi mudri čovik i ima je sestru. Govoru da je bila lipa, lipa kako perla. Ali govorilo se i da ima noge o tovara. Tako su i mudrom Salamunu govorili da mu je sestra vila, bo ima noge o tovara; a un ni virova. Više su mu bili dodijali s otin govorenjem! Ča će učiniti da vidi je li oli ni istina? A un bi mudar i pametan, pa učini crikvu, pa je posaliža mramorun i učini kako marete, da se vidi kako da je voda. I kad mu je sestra čula da je je brat, mudri Salamun, učini novu crikvu, šla je viti otu lipotu kakove jošće ni bilo na svitu. Un, kaje vidi di ona gre i da će dojti u crikvu, un se hrani zada vrat. Ona gre i došla na vrata: pari da pliva voda. Unda je digla njevi abiti, da ih ne smoči. (Bila je sva u svili do tloha.) Ka je došla nutra - to ni voda nogo mramor. Ka je vidila da je mramor, pustila je abiti i rekla sama sobun: Di je mudrosti, tote j i ludosti. A mudri Salamun zada vrat govori: Di je liposti, tote j i sliposti. – I unda je se povidi.295 (Sali na Dugom Otoku) GRAD VID U Vidu se okrunilo devet krajeva. Tu je bija velki grad i, kako kažu, drugi odma iza Rima. Rim pa on bio, zvao se Vid. Tu se usio čitavi grad, samo mala crkvica je ostala. Kutije isto bija veliki grad. Usilo se istoga

294

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 184. Sličnu je predaju zapisala i Maja Bošković Stulli u Radešinama kod Sinja. 295 Isto, str. 224.

431

vremena kao i Vid i sada se vide u vodi razvaline, kupe na kućama, kad je čista voda i fino vrime. I unda bi se kladili monci, bili su vele silni ljudi: ko bi dojezdija iz Vida do Kuti na konju, a ne posrnut, onda bi onaj dobija neku nagradu. I kad bi od velike svoje sile, od oholosti, kad ne bi ništa mogli, unda bi skuhali pogaču za metu i u nju bi gađali. A kašnje se usilo sve.296 (Opuzen) VIDOVSKA KRALJICA Ima put Neuma jezero Kuti. Kažu da je govorila vidovska krajica: – Moji Kuti, moji zlatni skuti. Tako san ja čuja. U trupici danas kad se čovik vozi po tom jezeru Kuti, vidu se porušeni zidovi u dubini od nekadašnjeg grada. Od Kuti do Vida sve je bija grad. I ta krajica kad je išla kočijom od Vida do Kuti, zato bi ona rekla: – Jest Vid Vid, ali moji Kuti moji zlatni skuti. To sam čuja kad sam bija dite. * Druga žena dodaje: O, moj Vide, moj očinji vide, moji Kuti, moji zlatni skuti.297 (Opuzen) DIVOVI GRADE TORANJ Su bili neki veli i jaki judi. Kad su zidali turan u Mutunu i u Buzetu i crekvu pod grotu, da su si bat posujivali jedan drugomu. Jedan je bi u Mutunu, a drugi u Svetom Štefanu i su si preko drage davali bat. I žene su bile jake, pa su na glavi nosile kolonu od crikve, a na hrbatu otroka i još su po putu plele hlače.298 (Beletićev Brijeg u Istri)

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 337. 297 Isto, str. 338. 298 Isto, str. 364.

296

432

pa je prez krova. dam ti Medvedgrad i sebe! I zaistinu sad vrag pukne i potera Turčina iz Hrvatske. 365. vrag. dam ti Medvedgrad — ali joj se ni nišče odzval. str. vrag. ali mu onda mora dati bedenj od dvanajst veder pun zlata. ili bi pak na njega napustila dva orle keri su bili tak izvežbani da bi mam čoveku iskopali oči. Te su predaje nadahnule Josipa Freudenreicha i Higina Dragošića da napišu istoimena djela. pa makar si noge do kolena znucal. da mu bu dala bedenj dvanajst veder pun zlata. Kraljica je na to pristala i sad njemu veli: 299 Isto. No kad je Turčin haračil po hrvatskoj zemli. Su nosile na glavi grote i prele. To čuje jen vuglenar i on otide k kraljici te se joj javi da ju bu on nosil triput okol grada. drugoga sina hercega Stipana Vukčića Kosače koji je bio oženjen rođakinjom Ulricha Celjskoga. jer bi sakega kerega bi na svojem gruntu vlovila dala hititi pred lave kere je baš za t posel hranila. Cez nejni grund nije nišče smel.DIVIĆ Vile su sagradile arenu u Puli.ali joj se opet ne javi. zvali su ju “crna kraljica”. Kraljica je bila sad vu nepriliki i pomisli si da se zakune vragu te veli: – Pukni. pozove kraljica svoje sluge vu festung da ga brane. Kak se je navek nosila vu crnom rubju. Neki misle da je Crna kraljica udovica Ulricha Celjskoga.299 (Loborika u Istri) ČRNA KRALJICA Mnoge su predaje zapisane o Crnoj kraljici. nije zabil ni na Medvedgrad vudriti. 433 . Kad se je Turčin približaval k festungu. Sad se ona i po trejti put zakune i veli: – Pukni. Kad je peteh zakukurika. ali joj se ni ni jen odzval. Stari su govorili da je to Divić. vrag. dam ti Medvedgrad i sve zlato . Ona opet i po drugi put veli: – Pukni. a neki da je udovica Vlatka Hercegovića. te da proglasit po celoj zemlji da keri ju triput oko nejnog grada odnese. No kraljica je sad tela da se resi zakletve. Bila jena žena koja je bila jako zločesta svojim slugem. više nisu mogle dalje graditi.

ali več vidi gde stojiju kočije. Taki za nekuliko dan kak je kraljica vumrla dojde jen sluga k nje da ju prosi penez. je su ga napali vukovi i lavovi. On bedenj z zlatom bil je čist v kutu i on hoče da ide po zlatne peneze. kad je počel vaditi iz nedrih. htel je ipak znati kulko sije zel i hoče da prebroji. On otide vu hižu s penezi i tu ti najde tri bednja penez. ali mu mora dati dvanajst veder zlata. a kraj ne jena velika kaca. Kraljica je na to pristala i rekla mu se isto kak i prvomu. neg samo ide naprvo. Kraljica ni niti sad bila spašena. Kad je prvi put išel. da me gdoj ne vzeme. Kraljica se i zbilja pretvorila vu gavrana. neg ju je pri kraju hitil kak i vuglenar. i kaj god buš videl i zestal. ali sije mam vu sebi premislil da zakaj si ne bi on sam zel penez kad je več kraljica mrla i ni nikoga bilo pri hiže gde su bili penezi. dojdu pred njega velike kace i ne puščaju ga naprvo. a ti me skri pod nadre od tvoje rubače. Još je faljelo samo nekih par korakov da ju i po trejti put donese do meje. neg samo ujdi furt naprvo. no ali sad ni mirno išel. naj se niš bojati. Dojde ti on pred njejnu hižu gde je ona stanovala. vu drugem srebro. dok ni došel i po drugi put na mejo. Dojde ti on prvi put na meju. pretvorila vu gavrana. Sad se je zaistinu vuglenar preplašil. Vuglenar se još ne stavi. ali kad dojde blizu. Njemu je pak kraljica rekla: – Sad si mi petnajst put gorje napravil neg sem prije bila. Ide on i po drugi put okol grada. ali sad dojdu pred njega vragovi sa vilami te ih zapiknu pred njega i ne puščaju dalje. vidi jeno veliku kacu kera leži na penezih i njega gledi. On se ni htel dirat vu t bedenj. pokuči na vrata. On na to otpre vrata i vidi gde kraljica mrtva leži. a to ti je se sam 434 . je oni tebi ne moreju nikaj napraviti. hiti kraljicu i hoče vujti. On seje malko preplašil al je sejeno išel naprvo. da me buš lakše nosil. ali ni on je ni donesel do meje. I zaistinu on jo je nosil tak kak i on vuglenar i se iste napasti su pred njega došle. Kad je krenul po trejti put okol grada. ali ga kraljica prime za rukaf i veli mu: – Sad si mi još devet puti gorje napravil. On se vu prvi mah preplašil. neg si nameće pune nadre srebrnih penez i odleti sav vesel vun.– Ja se bum. javi se jen razbojnik keri seje takaj polakomil za zlato i veli joj daju bu on nosil. a vu trejtem kufer. ni niš videl. I tak ti kraljica vumre zakleta. a iz njih izlaziju sama velika gospoda se cilinderi na glavi. a vuglenar ju zeme i dene vu nedre kak mu je kraljica naložila i otide okol grada. neg je bila još devet puti gorje zakleta. No ne projde dugo cajta. jer mu budu drugač deca pomrla od gladi. več je samo čul kak juriju kočije. vu prvem bednju je bilo zlato. ali se nišče ne javi. Kad je bil več prilično dalko.

jer ću i tebe sutra ovako. Pošto se malo zagriju. I napipa popa pretilijega. Kad se pop ispekao.vuglen. knjiga prva. legne kraj ognja. A hoćeš. već mu odgovori da nije gladan. ali samoga zlata. Vatroslav Jagić.” Jedi” stane vikati Divljan. Kad tamo ni ljudi ni ikog drugog. zovne Divljan đaka da s njim jede. Pošto se Divljan najede. str.” Usmene pripovijetke i predaje. Bez izbora đak sjedne s njim. da je Bogu hvala! Izvadi ti meni ovo jedno oko. stanu gledati kroz planinu gdje bi prenoćili i ugledaju oganj daleko u jednoj pećini. Zagreb 1997. vidjevši da se sutra i njemu nožić pod grlo sprema. SHK. pa da ga je i sad ta volja dopala. digne ploču. mislil si je da se je morti zabunil i otide da si i po drugi put nameće. a đak stavlja u usta. Divljan ustane. navrti na ražanj i stavi kraj ognja da se peče. Divljan slijep skoči kao mahnit i đaku reče: “Neka. priredila Maja Bošković Stulli. Divljan prokleti jede. 353-355. pa opet ploču na vrata privali. Staro doba. Ali na vrata pećine bijaše privaljena velika ploča koju sto ljudi ne bi moglo pomaći. do jednog divljeg čovjeka s jednim okom navrh glave. to ti ga kaca ne pusti v hižu. str. a đak počne diljati jedan mali šiljak. On ni htel verovati da su penezi bili. a jadni đak ne htjede. pa opet baca u kraj. Videći oni da već ne mogu taj dan prispjeti kuda su bili naumili. 300 435 . On se vrne domov. domisli se te oni šiljak zavrti Divljanu u oko i oslijepi ga. Kad ti on dojde pred vrata. Upita ga Divljan:” Šta diljaš taj šiljak?” Đak odgovori da se kod ovaca sjedeći besposleno naučio tako diljati. Pitaju ga hoće li ih pustiti u kuću i on ih pusti. Divljan zatvori oko i zaspi. spopane ga i ubije. Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga. pusti ih unutra. a đak jadni. Kad to đak vidi dosjeti se svome jadu ali uteći iz pećine nikako nije mogao. al mi uteći ne ćeš. reče mu Divljan. Zagreb 1867. kad ne umijeh ja tebi obadva. I dandenešnji leži kaca pred vrati i ne pusti nikoga nutri. počne ih Divljan pipat iza vrata da vidi koji je pretiliji da ga zakolje i ispeče. 111. MH. Potakne im veliki oganj i oni se sjednu grijati. 301 Usp. i na sramotu ako ne ćeš na lijepo. Primaknu se oni blizu i povikaše da vide ima li tko tamo. ali bez penez.300 (Remete kraj Zagreba) DIVLJAN U sljedećoj je priči antički grčki motiv o Polyphemu:301 Pop i đak hodali kroz jednu veliku planinu pa ih ondje uhvati noć.

302 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Najčešći demoni u toj vrsti naših predaja su: vještice. Divljan. Onda đak s mirom i Bogom otjera stoku i dođe zdravo kući. Đak u ovnovoj koži stade se s ovcama približavati ne bi li i njega izbacio i tako malo po malo primičući se. jer ti bez njega nijedna ne će krenuti. MH. te se Divljan utopi. Divljan već vidi da mu od mnoge stoke ne može ništa. primakne se uprav nad vodu. Kad se đak dohvatio poljane i vidi svu stoku pred sobom. Onda se počne Divljanu rugati i smijati tjerajući pred sobom stoku.Kad ujutru svane. tamo-amo da ga ne dohvati. 436 . pa počne zviždjeti okolo njega rugajući mu se. Divljan ga uhvati i izbaci vani među ostale ovce. ja sam već napolju. prijanu mu jedan prst pri njemu. susret s demonološkim (onostranim) bićem. a đak mu onda pritrča iza leđa i tisne ga u vodu. priredio Marko Dragić. Vidjevši da je poginuo.” Divljan kad vidi da mu je utekao. jer je imao u pećini mnogo stoke te se đak domisli i oguli jednog ovna. napipa Divljan vrata od pećine i vidjevši da su zatvorena počne po pećini brbati tamo-amo da đaka uhvati. padne mu na um britvica koju je pri sebi imao. domisli se što će. kudlaci. U to. vukodlaci (kodlaci. stane skakati oko Divljana. ali kako ga se prihvati. izvadi je i odsječe oni prst što mu pri štapu prijanuo bio i uteče. ali bez popa. pa pođe na vrata od pećine pa otvori jedan kraj vrata i počne stoku vabiti da jedno po jedno izbaci. pristane za njim. 194. pa se obuče u onu kožu i izmješa među ovce. vikne Divljanu: “Ne traži me više. đavao (vrag-crni ovan. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Sarajevo 2005. primičući se malo po malo da bi ga uhvatio. kozlaci). Divljan.302 (Čitluk) DEMONOLOŠKE PREDAJE Demonološke (demonske) predaje u osnovi imaju osobni doživljaj. drama i mikrostrukture. kuga. čaratani. kučibabe. HKD Napredak. irudice. knj. ali ga ne mogne nikako naći . 5. crni pas). onako slijep. dođe do njega. otvori vrata sasvim i pruži mu štap govoreći: “Kad si mi već utekao na ti ovaj štap da tjeraš stoku. stuhe.” Đak nesretni prevari se i pođe da uzme štap. te tako dođu do jedne velike vode i đak vidi da će ga već moći u vodu utopiti. str.

a u predaji je to stvarna osoba koja nanosi zlo. babe. I bež . držale tajne sastanke. g. bile je dobre bežati. Od sakoga je zrna peska postal po jen sršen. u Tuluzi. te razna plašila. Kad so ludi to naredili. zloguke ptice (gavran. MH. gušile pri spavanju itd. a đavao bi njoj dao nadprirodne moći. U Hrvatskoj je spaljivanje vještica zabranila Marija Terezija 1758. jele djecu.ki je kak i ki kam mogel. Neki misle da je u tom razdoblju spaljeno do milijun vještica.303 (Lupoglav kod Dugog Sela) Usmene pripovijetke i predaje. u Posanu. Onda je nekakva baba dala dovesti na pole dvanajst vaganov peska. str. E. Vjerovalo se da ima i lijepih vještica jer i đavao voli što je lijepo. Nigdar više neso odonda Francuzi bili v naše zemli. g. Vještica u bajci je bezimena i zla. 303 437 . Konkretna ženska osoba bi đavlu prodala dušu. utvare. Ulazile su kroz ključanice. Majka Buža. VJEŠTICE Po narodnom vjerovanju vještice su stupile u savez s đavolom pogodbom koja se potpisivala krvlju. Zagreb 1997. SHK. Zamišljane su kako jašu na metli s grbom na leđima i dugim nosom. Vještice se još nazivaju: more. 358. spolno bludničile s đavolom. Prva je vještica spaljena 1275.orko. zišla ona gore i počela štrmenkuvati. mačić. OD BABE KA JE COPRALA I POSLALA SRŠENE NA FRANCUZE Bili so negda v naše zemli Francuzi pak so štoli da pejo prek Turovoga pola na Zagreb. kad so sršeni počeli klati vojsko. priredila Maja Bošković Stulli. More su po narodnom vjerovanju djevojke koje su se povještičile. prikaze. a baba onda ne poslala na Francuza. a zadnja 1793. Copruvala ona morti jeno vuru kad ti najenpot z onoga peska počeli se sršeni leći. Razlikuju se vještice u bajkama i demonološkim predajama. štrige (štringe) coprnice. izazivale razne bolesti i ludilo. kukviža). g. spremale masti za ljubavne napitke.

10. Teletext. Pričalo se i o stuhaćima. ona pritisni. 2004. Nit je mogo čim krenuti. str. U Stocu se vjerovalo da su se stuhe prikazivale u obliku vatre i plamena. 179. Pričalo se da se nekog momka dovezala mora. Ostale su molitve (basme) protiv njih. al opet nije je mogo nikako uvatit. Niko mu to nije virova. tu su ih odmah sahranjivali. tare i mori mladost pri spavanju. Pane mu na pamet. Ako se rano poduzme liječenje. Irudice su demonološka bića koja su predvodila olujno nevrijeme. Snažan je bio. pokazivala kao kostur djevojčure u bijelim haljinama. Kad ne more da se mladosti drukčije dočepa. da ode u crkvu. 28. Muško mori od želje. “Mogu ga i posve izluditi. Po narodnom vjerovanju postojali su i višci (vještci). 179. Nikad više nije došla. 2004. Svaku noć dok on zaspi. 305 304 438 .304 U Bosni i Hercegovini mnogo je kužnih grebova i grebalja. Nestalo je priča o irudicama. I HINA/AFP. Svojim dodirom je izazivala smrt. metne u karticu.MORA Mora je cura zle krvi. 28. al se od tad uvik pričalo o tome. kaziva materi. Voli mladu mušku krv nego žensku. zaseok Podlice. po narodnom vjerovanju. postoji Kužno groblje. a nestajala je u obliku vatre. KUGA Kuga se. 10. str. svejedno. moguće ju je brzo zaustaviti. Bolest – kuga povremeno se pojavljuje u Kini i drugim dijelovima svijeta. Tu su kugari umirali i kako nisu mogli doći do groblja. željna mlade krvi. Kaziva ćaći. smrtonosna je u 60 % slučajeva. Teletext. nožem ustruže malo klačarde s Gospina oltara. U srednjem je vijeku od kuge u Europi umrla trećina pučanstva. a žensko od zavisti.” Stuhe su slične vješticama. HINA/AFP. zašije u krpu i metne na se. Po narodnomu vjerovanju štriguni ili čarobnjaci mogu začarati čovjeka i baciti na njega uroke. nit glasa dati. a ako se ne liječi.305 KUŽNO GROBLJE U SELU MILE U selu Mile.

danas dan ima jedna kamena ploča u tom groblju. Onda je kazala: – Kukudare bukudare. MH.306 SVETI ROKO I KUGA O svetom Roku bilo je riječi u poglavlju Molitvene usmene lirske pjesme (str. SHK. a kako mi je mama pripovijedala prije su ga ljudi čistili i održavali jer su se bojali da i oni ne bi dobili kugu. živjele u vodi. Da je bila kuga u Supetru i da je harala po Supetru. bunarima. iz Bogomolja. D. I kad je ona s time bila gotova. djev. FF Mostar 2007. godine. str. Bože sačuvaj. vej nikad u Nerežišća. I eko la! (Pražnica na Braču) KUKUDARE. U Hrvatskoj ta demonološka bića nazivaju se babaroge. I došla je do crikvice svetoga Roka. po narodnom vjerovanju. Zagreb 1997. kao ženska neka. I kad je iz sela išla. selo Bulići) Živi u selu Mile. 163). tražila da je prevezu na Pelješac. Sada je groblje zaraslo u šumicu. priredila Maja Bošković Stulli. i da je išla da će put Nerežišć. a ona se ope vratila pu Supetra i govori: – Šukadare. 307 Usmene pripovijetke i predaje. Katici Lozić Radielović 2007. u to vrijeme neizlječivu bolest. u Bogomolju nikadare.307 (Blace na Neretvi) Kučibabe (babaroge) su. bukadare. 306 439 . iskoveda je vrlo. Svalina (rođena 1949. BUKUDARE Čuo sam priču od naših starih ljudi da je nekad bila došla u naše selo kuga. Rkp. g. i da je pravila pomoritad. da je na velikoj stini slomila nogu. 384. kazala je Anđa Tokić. čatrnjama i tamo odvlačile djecu koja bi se približila vodi. a sveti Roko vaze šćop pok udri po njon.

Jozo je rođen u Vinišćima 1932. travnja 2006. tri mise Uskrsne. a i odrasli. Gospe za nan. pojavljivali su se kao mješina puna vina. u Vinišću kod Trogira. g. Isus prid nan. ali i pomoć u rasuđivanju pravih smjerova putovanja. a često uzimaju različite životinjske oblike. U Vinišću kod Trogira vjerovalo se u kodlake (vukodlake) koji su posebno mogli naškoditi djeci.. U nekim krajevima (primjerice Hrvatskomu Zagorju) vjerovalo se da će se pokojnik povukodlačiti ako preko njega prijeđe mačka. g. str. a Zorka 1936. slavno sveto Vodokršće. 440 . 18.VUKODLACI Demonske predaje o vukodlacima pripovijedaju o mrtvacima koji su se zbog teških grijeha četrdeset dana nakon smrti ustajali iz groba. Marijino mliko. tri mise Božićne. hodali noću (pogotvo kraj groblja). Kudlaci su zli i uvijek nastoje naškoditi čovjeku. zapisao je po kazivanju bračnoga para Joze i Zorke Marić. Nestajali bi kada bi bili probodeni glogovim kocem (ili sa sedam glogovih kolaca). FF Split. a ako nisu bili pijanice. Za čovjeka nije dobro da se u to doba zatekne na putu jer bi mu se moglo dogoditi svakakvo zlo. 12. sv. Ili: Isusova brado. Ako su za života bili pijanice.308 (Vinišće kod Trogira) 308 Ivan Marić. 2006. Zbog toga se na raskrižjima putova postavljalo raspelo kao obrana od zlih sila. držali bi palac u ruci i tri puta izgovarali: Zapori kozlakov. pojavljivali su se u obliku mješine pune vodom. u Okrugu Gornjem. Rkp. g. pa kad bi djeca. Prema pričama oni se okupljaju na raskrižjima putova od dvadeset tri do dvadeset i četiri sata.

str.309 U nekim krajevima Dalmacije narod pod pojmom mačić (macić) podrazumijeva i ubijenu djecu koja su se noću pojavljivala. Unda on njoj rekada bi l ona za nj. planinama. 309 441 . psa i ljudima činio zlo. Ona očla donit vode na vrilo i našla momka kod vode. tamo nije tkala ni prela. I nju opazije kad je doša i začudije se: — Jes ti tute? Ona je bila već sva orepana. sve Vidi: Usmene pripovijetke i predaje. maminjorga. mačku (mačić). bespućima. konda je grum puka u pećinu. da ne bi nik reka. Unda ona rekla lugaru da nose dukata kolko god budu mogli ponit. nije znala da je un vrag. To rekla tak odnamirke. U Istri se orko naziva mrak. Ona je rekla da bi. nosali su ih po selima. DIVOJKA I VRAG Bila divojka nika već stara i roditelji nisu joj bili dobri. Zagreb 1997. Orko. Vrag će njega sve pitat. sve spalo š nje. da b očla za nj.jer su tu pune bačve dukata. a on nekvajik viče: Imam sve. Taj lugar mislije da je tamo kuća di u šumi. lip. najčešće sve do prvih pijetlova. imam sve. podvlačili im se pod noge te kada bi ih ljudi bili prisiljeni uzjašiti. onda taj lugar zabasa kroz šumu. ništ već nema.Unda je očla š njime i doveja je u šumu u pećinu.” I sve je onda tako bilo i vrag onda puka od žalosti. un nek reče da ima. Te su priče biblijske provenijencije. 410. crnoga ovna. priredila Maja Bošković Stulli. Onda je rekla ona lugaru da nju vragodve tamo u pećinu i rekla je lugaru da što god vrag bude pitaima l on. MH. Iz njezinog sela bije lugar. kad senije moga ništ koristit. pakleni magarac). bija fin. jer brag voli to. SHK. “Onda najzad će te – veli -upitat: Imaš li luga kolko? A ti reci: Imam više neg ti.Una je rekla da je oće vrag. mačić po narodnom pričanju pojavljivali bi se pred ljudima noću. pakleni magarac.bilo slabo vrime.ĐAVAO Đavao se po narodnom vjerovanju pretvarao u: magarca (orko. Onda naša vrilce vode i snig je bije i naša trag di je boso čeljade dolazilo na vodu po snigu (nije je on obuva). maminjorga. da ne bi rekada nema. Sedam godinaje š njim živila. On iša i iša njeznim tragom i doveja ga trag u pećinu. nije mislila da b to napravla.

jušto lipo. I on ga zajaše. pola njemu ostalo. I kad je taj magarac doša. ćeš me pejat doma. Kad je taj prvi pivac zapiva oko tri i po sata. Rkp. Kaliger še je prestrasija. 13. godine kazao Marko Bazina (rođ. kako s duge rastrošne.). I lipo kada je ša gori. kad su prvi pivci zapivali…onda moć ti mračni sila prestaje da važi. 312 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. u nekon šumici. samo da dođen prije kući. 183.311 (Picuda u Istri) PAKLENI MAGARAC Jedan je iša iz gostionice kući. Onda s odnili dukata kolko s god više mogli. FF Split.g. nije stalo malo. sv.310 (Vranik kraj Lovrinca u Lici) POSTOLAR I ORKO Jen kaligar je dela cija dan i ga je uhitilo škuro za doć doma. str. Ga je razjaha i on je poceja teć tako do doma i je reka: – Orko. to je počelo se zdižat u visok. a čovjek bi na njemu nemoćno jahao i podizao se u visine. Čiča miča gotova priča. kroz duge im vire dukati. nije on moga sać s njega! Tako da je on. razmiš. Po putu ki gre. 1927. kad je on to reka. on je jednput osta na mistu…bio je malo dalje od kuće. si me kojina jen bot. i inšoma ti tovar se je poceja nažad kolivat doli. mačić bi ga zbacio na Isto. ni zna ca.od nika. invece tovar je bija orko. gonio ga je cilu noć. I on uzjaši na nj. da ide lakše. uzjašio bi na nj. Tada bi mačić počeo rasti. str.312 (Neorić) MAČIĆ Mačić se pojavljivao na seoskim putevima u noći i ako bi sreo čovjeka. Isto. ma ne boš već. 311 310 442 . je sa u rucak i je uže šilo van i ga je poceja ubadat kadi je uhitija. govori: “Da mi je sad đava. nojde jenega tovara i je reka: – A to si tovar. nastojao bi da mu se podvuče pod noge tako da bi ga taj čovjek morao uzjahati. Mariji Dukić. 2005. tako da je ipak došo kući. u Neoriću 2005.” Međutin. bio je malo i umoran. 411. eto jedan magarac kraj puta. On je onda njoj da polak svoje obuće s nogu. ki šan trudan. Kada bi dosegao kuće. I kad je iša.

po narodnom vjerovanju. Ako mu netko baca kamenčiće u njegovu kuću. više nikada ne bi imao sreće. u narodnom vjerovanju. g. Mrka gušterica po narodnom vjerovanju ima posebnu moć. Rkp. str. 1. FF Split. 11. Ispod jezika skriva vrlo lijep i velik dijamant koji ima takvu moć da čovjeku. str. 1932. FF Split. a kazivali su joj volonteri Eko centra caput insulae Beli na otoku Cresu. 443 . g. sv. Carev. mrkoj gušterici. Rkp. Čovjek bi cijelu noć ostao tu dok netko po danu ne bi naišao i izbavio ga. Zna lijepo pjevati i oponašati glasove. ali samoga gada ne smije se ubijati jer bi dijamant izgubio moć. sv. koji bi ga imao. kudlacima. vrlo lijep čovjek. Takvih stvorenja više nema. ST.-4. godine Tina Ivanišević. Dobrodošao je i rado će pomoći čovjeku u nevolji. Jaje pak valja odmah razbiti kako na svijetu ne bi bilo nesreća. 13. masmaliću i gadu zapisala je 2005. ne treba je ubijati. 2006. Pojavit će se jedino ako peteh (pijetao) snese jaje iz kojeg bi se izlegao zmaj. zapisala u Kaštel Sućurcu po pripovijedanju Matije Vladović (djev. malen.313 Zmajevi žive u škujinama (jamama. Takav čovjek. Tu masmalić čuva veliko bogatstvo. 9. zmajevima. Na Cresu se običajilo govoriti za nekoga tko se obogati da ima masmalića na čufitu (u potkrovlju).). Iz usta su rigali vatru i pustošili ljudima polja te ih tjerali da im povremeno za hranu dovode lijepe djevojke. Najradije prebiva u gustoj šumi. U takvim rupama odzvanja kada se u njih baca kamenje.314 313 Jelena Lijić siječnja 2006. štrigama. “Gad zes čavjenu rožu” je zmija koja se glasa poput pijetla. onda se zna ljutiti i čovjeka navesti na krivi put.krov i pobjegao. Tada je prilika da mu ga se ukrade. Živi u škujinama (rupama) pod zemljom. Masmalić (malik) je. Ako se čovjeku dogodi da na putu sretne kušćericu (guštericu). 2005. pećinama) u blizini naselja gdje su čekali žrtvu koju će pojesti. U šumi pokraj Belog ima nekoliko panjeva oko bijele stijene. može sve želje ostvariti. Gad skida taj dijamant samo onda kada se ide napiti vode u lokvu da ga slučajno ne bi progutao. Narod vjeruje da je to stol kojim se služe masmalići. rođ. a ponajmanje onu koja ispod vrata ima čajevno (crveno) jer bi mogla prokleti toga čovjeka. 314 Predaje o: štrigunima. Odjeven je u blavitene (plavkaste) bagešice (hlačice) i ima crvenu kapicu.

ali i objašnjavaju uzrok pojavljivanja demona.” 444 . Isprepleću se novelama. nestaju sva demonska bića. I dođe tako pri kralja. policajci). oko tri i pol sata poslije ponoći oglase prvi pijevci. a kad ih kralj pita zač to rade samo nek mu odgovore: “A kako će skuvan bob rodit. ružmarina. o sedam prutova. Zatvorio je tu mnoge ča mu nisu mogli platiti prinose. I jedna divojka govorila svom ocu: Poj ti oče! I odnese mu tri cvita: masline. metaforično pričanje. prikaza. šaljiva i druga pričanja. ni na konju ni pješke. Kada se. Kralj se obradova i uze je za ženu. crnoga (ali i žutoga) psa. Kad kralj vidi to. A kralj je ima i zatvor. mindice) je po pučkom vjerovanju rugobno čudovište koje se čovjeku priviđa noću u obliku nakazne životinje: crnoga ovna. i kaže svom ocu da je veže za konja.Zloguke ptice kukviža (sova ušara) i gavran po narodnom vjerovanju predskazuju tragediju ili smrt. anegdotama. I kad to ču. * Demonske predaje plaše i upozoravaju slušatelje i čitatelje. malograđani) i zanimanja (činovnici. MUDRA DIVOJKA Bi jednom jedan kralj i zapovidi da mu se donesu tri najlipša cvita. šalama i vicevima. ona ih je savitovala: da svaki dan bacaju bob što su ga tribali obidovat. divojka je dugo pensala i dositi se. mačke i sl. sablast. Pritvara (utvara. Na se stavi ribarske mreže. levande. primjerice. pripadnici određenih društvenih slojeva (seljaci. zeca. PRIČANJA IZ ŽIVOTA Pričanja iz života su najčešće kratke i podrugljive predaje u kojima se ismijavaju stanovnici pojedinih krajeva i sela. U pričanjima iz života nalaze se didaktička pričanja o ubijanju staraca. bi mu drago i on poruči starom da kaže svojoj kćeri da dođe na dvor ni gola ni obučena. Kad kraljica to vidi. strašilo. isto tako ćemo ti mi zatvoreni vratit dugovanja. avet. Po narodnom vjerovanju demonska su se bića pojavljivala u gluho doba noći između ponoći i tri – tri i po sata poslije ponoći.

Otac i majka su bili vrijedni i stekli su veliko bogatstvo. Zahtjev bogataša da će udati kćerku za onoga tko u njegovu kuću dođe ni gol ni obučen ima elemente bajke. i kralj je sluša svoju mudru ženu. otac. Kad je došlo vrime da se udo. Didaktičnost je glavna karakteristika te priče. a na sebi je imao samo ribarsku mrežu. Ni zna di je ni ča mu se zbilo. g. 10. Kad je kralj lega u odaje onako pijan. a ogleda se i naslovom (paremiologizmom) Ne lavoro tin ne ji ko (Tko ne radi. Kad je sunce bilo još na uranku kralj se probudi. kraljica ga stavi na konja i odvede svojoj kući. 1930. a kraljici reče: “Hod ča od mene. 2004. ali su kćerku pogrešno odgojili. Rkp. i nikad ni ništa činila. 315 445 . Njezinemu budućemu mužu je reka da joj ništa ne će ostavit ako ne počme lavurat. g. Vidi svoju ženu. taj ne jede).” Od tada su navik živili sritno. Živjeli su tako otac. 49. sv. FF Split. str. Kćerka je počela raditi tek kad je ogladnjela.315 (Bogomolje na Hvaru) NI GOL NI OBUČEN Književnost karakteriziraju didaktičnost i edukativnost. Bogataš je tako kćerku udao za ribara koji se domogao velikoga bogatstva. majka i kćerka. Rudan. Al ocu je uvik bilo krivo ča je ćer odgoji nopoko. Neki bogataš nije htio udati svoju kćerku. mat i ćer. Svega su imali i ničega njima ni falilo. vazmi sa sobom ono ča ti je najmilije!” Tu su večer obidovali i vina pili. kazala je Tihana Rudan. Tiha rođ. NE LAVURO TIN NE JI KO Lijenost je čest motiv u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i književnosti.. Obećao ju je udati za onoga tko dođe u njegovu kuću ni gol ni obučen misleći da se takav nikada ne će pojaviti. Bila je jedna bogata fameja.Kralj je zna da ih je kraljica savitovala. Ljubici Rudan Bogomolji 2004. Njih pusti. otac je odluči da je vrime da ispravi ča je učini. u blagostanju. Ona je bila strašno lina. djev. Kćerka ništa nije htjela raditi te je otac njezinom budućem mužu rekao da joj ne će ništa dati od bogatstva sve dok ne počne raditi. Međutim. Otac je cili život lavuro kako beštija tako je steko veliko bogatstvo. jednoga je dana u njegovu kuću došao ribar. pa je upita da di su? A ona će njemu: “Ti si mi reka da vazmem ča mi je najmilije.

317 *** Sinovi ponesu starog oca u šumu da ga ubiju. I car se onda uvjerio da ne treba ubijati starce. On ih zamoli da ga nose što dalje jer je on svog oca donio na ono mjesto gdje su njega donijeli. po cili don ni ništa činila. I on se zamisli što će. g.. str. 280. rano ujutro se ustala i došla pitat: “Ča je potriba lavurat ?”316 (Brusje na Hvaru) UBIJANJE STARACA Zakon je od vladara izišao da svaki sin svog oca ubije. I on ne htjedne. a otac mu savjetuje da povede kučku i ženu.. 317 Vlajko Palavestra. Sarajevo 1961. sultan je Katica Hraste je u Brusju na Hvaru 2006. svjesne ljude. sv. kako je naučila tako je i nastavila. a otac mu rekao: ‘Ti mene ubi pa ti car ne će ništa’. Narodne pripovjetke i predanja iz Drežnice. 2006. pa iskopa za ćaću rupu pod ognjištem i tu skloni ćaću. najvećeg prijatelja i neprijatelja. FF Split. sv. A žena mu sve to pratila. Kada su svi stari ljudi bili ubijeni. Etnologija. Jednom čovjeku to bude žao. GZM BiH. str. GZM BiH. bome jo i ti.Kad se udola. Rkp. NS. 37. ako je prešo pedeset godina./XVI.173.” I tad je i kad nevista ni cili don okusila ništa. Jednom je sinu žao bilo ubit svog oca pa ga je sakrio u vinsku bačvu. 1. Sarajevo 1982. str. Narodne pripovijetke. XV. NS sv. ko je danas lavuro?” A ona mu je na to odgovorila: “A sine moj. tj. 318 Vlajko Palavestra. kazala Katarini Mišković. ona opet k njemu leti. I kad je pred carem udario kučku. 5. Kad su se jednom on i žena posvadili. Muž i njegova mater su po poju hodili i lavurali a ona ih je gledola. Etnologija. I tako je to bilo dok jednega dona ni muža doša doma i pita mater: “Rec mi. Sinovi ga vrate kući. Car zovne čovjeka k sebi i zada mu dvi zadaće: da mu dozove najdraži i najgrđe. 316 446 .318 *** Za vrime turske vlasti došlo je naređenje od sultana da se ubiju svi ljudi stariji od pedeset godina. a kad je udario ženu. ona rekla čovjeku: ‘Tu ti je ćaća!’ I on se ocu požalio kako ga je žena otkrila. ona caru sve kaže kako je oca sakrio. a žena se potuži caru...

naredio da tri čovika uđu u najdublju dragu i obećo da će onome koji prvi ugleda izlazak Sunca poklonit svoje kraljevstvo. 219. kad uđete u veliku dragu. Oni se nasmijaše i rekoše pa tako smo i mi mogli. Ako hoćete da vas drugi ne slomi opasite se uzicom sloge da vas Bog vidi ako ne ćete tako. pa to može i nejako dijete. pa se prepiru i svađaju. Od tada sultan nije ubijo stare ljude. Malo po malo. MH. Ako nemaju kakva uzroka važna onda se svađaju oko sitnice. I kad Sunce baci zrake na najvišu planinu na zapadu. samo da ne bude Bogu lijepo i milo. str. Jednom prikupi sve sinove pa im dade sedam štapova svezanih u snop da ih prelome. on ga je prvi ugledo. I sad se misle kako i šta. A otac mu odgovori: “Sine. Sarajevo 2005. sedam svađalica. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. vi ste kao ovih sedam prutova. Sultan ga pito otkud je znao za to. Čudim se što ne možete pa to je tako lako reče otac. a ovi se okreće i na istok i na zapad. str. priredio Marko Dragić. jer mu ga je žao bilo ubit. ti se okreni i tamo i vamo i istok i zapad. knj. može slomiti i nejako dijete. Lako je grabiti ondje gdje nema tko čuvati.319 SEDAM PRUTOVA Imao otac sedam sinova. 320 Isto. jer će svi ostali gledat na istok. ali pretežno gledaj na zapad da ostali ne primjete. Jedan po jedan probaše ali nitko ne mogaše prelomiti štapove. Eto vam djeco slike i prilike vaše. Bilo je opakih susjeda koji se radovahu njihovu svađanju. Ove je riječi njihov otac i htio čuti iz njihovih usta. 319 447 . ti ćeš ga prvi ugledat.” Oni svi gledaju istok. Odrezao je udicu i prelomio štapove jedan po jedan. koji kao što sami rekoste. ko će prije ugledat! Ovi što je oca sakrio u bačvu. pito ga je kako da prvi ugleda Sunce. te da mu je otac to reko. HKD Napredak. Otac se njihov zabrine vidjevši da će sve biti zlo i naopako. a ovaj mu reče da je svog oca sakrio u bačvu. drama i mikrostrukture. jer godine donose mudrost. 5. bit ćete kao ovih sedam prutova. 215.320 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Kad je Sunce bacilo zrake na najvišu planinu.

Božja i svetačka čuda ispravljaju nepravde. U njezin se sadržaj vjeruje.) u svoju je pripovijest Legenda iz K. Vladimir je od Boga izmolio milost i zmije više nisu mogle ujedati. Hrvati najviše pripovijedaju spomenute legende o propasti Gavanovih dvora i o Isusu Kristu i sv. 1854. mučenice i mučenici. crkveni dostojanstvenici. Br.) u svomu Godišnjaku navodi legendu o čudotvornom fojničkom križu. U planini je bilo mnogo otrovnih zmija koje su klale njegovu vojsku. čudotvornim grobovima mučenika i mučenica. Fra Jakov Baltić (Bukovica kod Travnika. – Ovčarevo. Metkoviću. U legendama su sudionici Isus Krist. 1935. Legende su fakturom bliske predaji i katkad su teško odvojive od njih. na Cresu je zapisana legenda po kojoj je na tom otoku Osorski biskup Gaudencije protjerao otrovne zmije. Legenda se dugo poimala kao pripovijest iz života svetaca. sveci. Fra Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnom navodi legendu o kralju Vladimiru koji je s malo svoje vojske morao pobjeći u planinu jer je bugarski kralj Samuel zaratio protiv njega. – Gredice. svetice. LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA Hrvatske legende o propasti Gavanovih dvora biblijske su provenijencije. crkvama. kipovima. Mnogo je proznih i versificiranih legenda o sv. Petru kad su hodali po zemlji. Siročad su otišla u kraljevstvo Božije. 1887. Legende unose red i harmoniju u život. Njihovo je izvorište u biblijskoj priči o propasti Sodome i 448 . kazuje u Sinju.) ušutio žabe jer su ometale puk za vrijeme mise. Juri. utkao legendu o dvoje siročadi koji su se smrzli pored jezera u kojem se njihov otac utopio.) Kačićevu je Razgovoru ugodnom pridodana versificirana legenda o sv. čudotvornim svetim slikama. 1813. križevima. Ta se legenda i 2006. LEGENDA Legenda je vrsta priče koja ima vjerski karakter. Ksaver Šandor Đalski (Gredice kraj Zaboka. (Godine 2005. Mjesto Tišina kod Bosanskog Šamca prema legendi baštini ime jer je ondje misionar fra Jakov Markijski (XV. g. a kažnjavajući zlo. Juri. Trogiru. a na mjestu njihove tragedije pojavila se crkva. te o Božjim i svetačkim čudesima. nagrađujući dobro. 15. Širokom Brijegu i Jajcu. st.4. ali je ipak element čuda njihov genus specificum što ih donekle izdvaja.

dok su se ostali stanovnici htjeli iživljavati na njima. brojio pare. jerbo biše još o’olija. Dočekalo ih je jedino Lotovo gostoprimstvo. siromaja. I imaše i ženu i jedno muško dite. Na značaj ovakvih priča ukazao je u XIX. rođendana. Bijo je u liku čovika. Prid njijovim je dvorin proliveno vele sirotinjski suza.321 Bijo ti je u davna doba u Imockom. Dođe k’o prosjak. sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. iz mjesta izvedi! Jer ćemo mi zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika da nas Jahve posla da ga uništimo. 321 449 .” (Post 19.Gomore koje su stradale zbog opačina svojih žitelja. 12-13) “Kad ih izvedoše u polje. Dođe Isus i pokuca sa svojin šćapićen njojzi na vrata. Dva su anđela išla u Sodomu provjeriti ljudsku pobožnost i milosrđe. O legendama o propasti Gavanovih dvora vidi više: Marko Dragić. oholost i nemilosrdnost. ma svakudan. pa priupita: “Dajder štogod prosjaku.-82. na tavanu. a po duši Gavan. i uništi one gradove. samo duše nije ima. A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. Opširniji rukopis iz XV. u: Zbornik Ivana Mimice u povodu 70. 28-29). sadrži legendu o propasti Gavanovih dvora.’” (Post 19. str. U legendi je ostala snažna slika da se nakon spaljivanja “dim diže nad zemljom kao dim kakve klačine (…) (a) Bog (…) zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio. nejako. Ima je svega. Dodijaše i Bogu ti pusti uzdasi i suze.. Bitan utjecaj na ove legende ima Isusova priča o siromašnome Lazaru. Anđeli su se zato Lotu odužili: “Onda ona dvojica upitaju Lota: ‘Koga još ovdje imaš: sinove i kćeri. jedan progovori: ‘Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici ne zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!’ Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem. Čije brdo? Gavanovo! Čije polje? Gavanovo! Ima je i kmeta i slugu. Bog ti da! Pogledaj na me. Legende o propasti Gavanovih dvora. Jednon Isus-milosnoga bila. zapisana je ova priča u glasovitom Fiore de virtu. prid istočne dvore Gavanove. st. Još u XIV. Težake prezirala. st. 69. a prosjake protravala s vrata. ma ima je i sedamdeset i sedam čobana.” (Post 19. 24-26). Gavan je bijo u drugim dvorima. U dvorima bijaše samo žena. Uz te Gavanove osobine uvijek je vezana propast njegovih dvora. Vatroslav Jagić. Para je ima da nije zna koliko. st. drža ga je u soban. također. jedan bogati čovik zvan Gavan. Lajtmotiv legende je Gavanova škrtost. i svu onu ravnicu. sve koje imaš u gradu. Split 2003. Žena je bila još gora od njega.

što su se na nj ćukenja zapišala. zemlja se trese. “Šta će meni Bog tvoj dok je meni Gavan moj!” kaza njemu oštrokondža. ali oni trs što je uz put. I dvori Gavanovi. Gavan nije ni gleda šta se dešava vanka. gazdarice. on viruje samo u pare. zvano i Imocko i Gavanovo. gospodarice. al’ Gavan jopet samo pare broji. Od svi 77 sluga samo dva imadoše dušu i srce i žrtvovaše ono svoje malo sirotinje za prosjaka. pa onda na zapad. prije nego pođe. metne joj na papuču od noge i ona nabije nogon onaj kruv prosjaku prid nos. iziđe ona na vrata i reče prosijaku: “Biž’ ća s moji vrata! Vi skitančine i linčine ne date mira ni meni ni mome ditetu. ti se ničeg ne boj! Gromovi će pucat. al’ prije toga reče slugi: “Noćas će biti svašta. Od Bijakove do Zavelina siva i grmi gromovi pozivlju Gavana zadnji put na obraćenje. U elać! Ovo je prokleta kuća i prokleto misto!” Sluga. Al’ da ga se otarasi. a jezera otvarat. Crne se oblačine spušćale do zemlje. Stvori se Crljeno Jezero. kad ti ga je Bog da u vrtlu. Kako je sluga s diteton biža. stavi ga u naručaj i ponese sa sobon. nako je i jezero okruglo. zemlja će se trest. skupa sa Gavanovicom. a uto se i smračilo.” “Daj zalogaj kruva. Čin on izađe iz dvora. jer je njega najvolio od svega blaga Gavanova. Kako je sluga biža najprvo polju. gladne. Kad je lipo. prosijak (Isus) se ukaza onome slugi i reče mu: “Uzmi tu zobnicu što visi o gredi.nako te Bog pogleda! Utiši. i dandanas moreš vidit obrise zidina dvorski. Bog ti da!” proslidi prosjak. i vas novac. I odma biži. a treći put prosiče se zemlja. Tako Gavan ostade na konaku u zapadnin dvorima. Pod zemljon se začu tutnjavina. utišijo tebe Bog!” Kad dodija Gavanovici. utonuše dvori i Gavanovica s njima skupa. ovo će sve otići u propuntu. u njoj ti je vas najam. i jedan trs kupusa. Sluga ode i odriza zdravi trs. Kako su zidovi bili uokrug. ne vidiš prst prid očima. Dok je ta stravota se tu zbivala. donese joj sluga iz kuće koru kruva. vedro nebo i mirna voda. Pomozi mi. Isus ne tide uzet ništa od njizi. i Gavan i sluge sve ode u crnu zemlju. Tako ti je nastalo Modro Jezero. Prosjak šćapi i ode ća. Prosjak jopet upita: “Daj mi. a Gavanovica s ditetom u istočnin dvorima. obaša je sve Gavanove čobane i kmetove. Potrese se zemlja dva puta. Te iste noći propuntali se i istočni dvori. Ali ništa od toga tebi ne će naškodit jerbo si pomoga čovika u nevolji!” Kad se prosjak oprostijo od sluge. nego nestade. Ali džabe. uzme ono nejako dite iz bešike. nako te Bog dragi pomoga!” Ona naredi slugi da odriže trs kupusa. rođenoj 450 . jerbo joj se činila sramota da mu dade rukan. jerbo se Boga boja. nako se za njin otvarala zemlja i stvaralo jezero.

al’ one su još uzgarite i ne daju se. U Prološkom Blatu tri su jezera: Provalija. A Udovica je dosta žena u crno zavila. između Modrog i Crljenog jezera. al’ ji ne pokri voda. dite moje! 451 . tako ti je se i jezero propuntalo u duljinu. ma ji isto svaki Imoćanin voli. jer su oni živi svidoci kako Bog pedipsaje olost i lakomost! Al’ to ti jopet nije sve. sve što je Gavan ima. FF Split. Ta dva imocka oka drže sve na mistu. zovu i Krenice i Udovica. Kako ga baci nako se zemlja otvori i proguta dite. Imotski 1997. Fra Silvestar Kutleša. Antoneli Rebić. godine kazao fra Vjeko Vrčić. Tu su ti bila dva Gavanova guvna. Ispod Donji Vinjana imadu dvi bare. 2004. štuje i s njiman se vali. a ne uokruga. Samo se zemlja nad njima propuntala. Svak znade nešto. Pogini tada i 75 Gavanovi sluga. Tako ti nasta “Utopišće”. Zovu i Grbavčeva jezera. zemlja proguca i voda pokri. Al’ unda oćuti glas iz oblaka: “Biži dalje. ma’ovina i bršljan te zidine. Matica hrvatska ogranak Imotski. Ovden ti vas narod o Gavanu pripovida. Vele su života nevini odnila jezera. Krenice provriju svake godine i unda čine šćetu jadnim ljudima. 420-423. Rkp. Usp. a pokriva i danas. Sluga se za ditetom raskaja. prid Boga su manje krivi. Život i običaji u Imockoj krajini. Od svega blaga Gavanova ostadoše živi jedino kokoši i kokošinjac.322 322 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. ne da mu se ni koraka naprid. Krenica i Postranjsko jezero. stra’ i straopoštovanje. ne žali diteta! Od zla roda nek’ nije poroda!” Poviše Gospine crkve u Prološcu imaju dva okrugla jezerca. k’o što je misterija i Crljeno i Modro jezero. začuje glas iz oblaka: “Baci dite ako misliš svoju glavu iznit!” Sluga se ustavi i baci dite. Tu su ti isto bila guvna Gavanova i pojate. budno prate poštenje svoji Imoćana. I Krenice i Udovica nesritna su i prokleta mista. Narod ji zove “Gavanov kokošinjac”.kući (jerbo se u Kamenjaku rodija). al’ su se otvorili virovi i voda mu podušila svu marvu iz torova. str. Te iste noći i to ti se sve propuntalo. Ta dva imocka oka bude znatiželju. sv. u Imotskome 2004. 13. Pokrila je kupina. Tu se nisu otvorila jezera. Kad je doša u Proložac. Te strašne noći. al’ niko ne zna sve i neće nikad ni znat! To će ti uvik bit misterija. Ta je manja kazna. Iz te rastvorene zemlje udari velika voda.

u kojem su ljudi dobro živjeli. Radi toga je Bog poslao anđela prerušenoga u siromaha da vidi ima li u Caski poštenih ljudi. Anđeo se u Caski osvjedočio o velikom grijehu koji se nastanio u tom gradu. Caska. Bona je bila dobra te je anđeo po Božjoj zapovijedi upozori na ono što će slijediti. Anđeo je izveo Bonu iz grada i odveo je daleko na južni dio grada Paga. Našao je dvije sestre Bonu i Malu. Međutim. a tada Bog spusti vatru. ljudi su se s bogatstvom sve više udaljavali od Boga.Modro jezero CASKA Na Pagu se pripovijeda da je na tome otoku bio bogat grad. jak vjetar i potres 452 .

Bona je na južnom dilu otoka našla mladega čobana za kega se i udala. 323 453 . Tad je Bog s neba spusti vatru. Nekad u davna vremena živio je bogati Gavan čije se nepregledno bogatstvo prostiralo ponad Kninskog polja. Na njezinu se toku nalazi veliki broj slapova i brzaca. kad je doša u Casku. Tu je završio osnovnu školu. na južni dil otoka Paga. tako su se judi sve više udaljavali od Boga. Sve zlato i dragulji s Caskom su potonuli na dno mora. nalazi na dnu mora. Zajedno su osnovali grad Pag. Ali. 2005. Radi toga je Bog odluči kaznit Casku. triba vidit ima li u Caskoj poštenih judi koje bi tribalo spasit od strašne smrti koja je pritila svim njenim judima. Nakon toga vratio se u Pag. u ruševinama i plamenu potonula u dno mora. Petra Jakovčević. prema toj legendi Pag su osnovali dobra sestra Bona i mladi čobanin za kojega se ona udala. a kazao joj je Jure Kaurloto (rođ. Dakle. Taj dan kad je Caska tribala bit kažnjena. Njen proboj kroz krški kraj na kraju završava prekrasnim. Neke je priče zapamtio. godine proglašena Nacionalnim parkom. Danas se Caska. gdje i danas živi. 5. u mjestu Pagu na otoku Pagu. FF Split. nakon potresa. Bona je bila jedina poštena i anđel ju je po Božjoj zapovidi upozori na ono ca se sprema. a u književno-teorijskom pogledu završetak navedene legende ujedno je i etiološka predaja. a neke je zapisao). osvjedoči o velikom grihu koji se nastani u tom gradu. Legenda govori da je Caska bila bogat grad u kojem su živili dobri ljudi. a i sam je bio svjedok nekih od njih. anđel je izve Bonu iz grada i odve je daleko. g. 52. Kao dijete često je od svojih roditelja slušao razne priče o Pagu i njegovim mještanima. Naša je dvi sestre Bonu i Malu.na Casku koja u ruševinama i plamenu potonu u dno mora. Roškim slapom i Skradinskim bukom. Posla je svog anđela koji je u obliku furešta.323 (Pag) RIJEKA KRKA Krka je 1985. slučajnog prolaznika. str. Prema svima je bio veoma Zapisala je na Pagu 2005. Živio je veoma raskalašeno i bio je veliki proždrljivac. a srednju tehničku u Puli. jak vitar i potres na Casku. a š njom i sve zlato i dragulji koje su judi imali u izobilju. 1932. kako se bogastvo povećalo. Rkp. Anđel se. sv. Caska je.

baci prokletstvo na njih. Ona nije znala za Boga. Za vrijeme te gozbe na vrata Gavanovih dvora je pokucala siromašna žena sa svoje sedmero djece. Ozarena od sreće sirotica taj komad kruha raspodijeli svojoj gladnoj djeci. Kad mu je voda već bila toliko potrebna. Na Gavanovom posjedu nalazio se mlin. Bila je trudna i bojala se da joj sirotica ne naškodi. kao i on. nije poznavao nevolju i njegova su vrata za sirotinju uvijek bila zatvorena. za svako sirotičino dijete po jedan. Takva osjećanja ona nije poznavala. trudna Gavanuša u posljednji trenutak odluči ih spriječiti. ženu. Gavan se razbjesnio i naredio da se puste psi iz vežnje. Sa stola punog izobilja dala joj je koricu kruha. Popevši se na obližnji brežuljak. a znala je da je Gavanovo sve dokle pogled seže. bili iznimno raskalašeni i proždrljivi. a siromašnima nikad nije pomagala. tjerajući ih pred vratima dvora kada bi se usudili zaprositi malo kruha ili vode. preklinjući Gavanušu Bogom. u dronjcima i vidno iscrpljeni dugim putom. Sirotinju su izrugivali i ismijavali ih. Nije se ona bila sažalila nad siromašnom ženom i njenom djecom. Međutim. zemlja se zatresla. Gavanova djeca. vičući kako za nju postoji samo jedan Bog. iz Gavanovih mlina potekla je voda i natopila mu čitavo imanje. neka im ju je na izobilju. a kad bi ih otvorio. Tužna sirotica pokupi svoju djecu i ode iz Gavanovih dvora. noseći najmlađe. djecu i sve prijatelje proždrljivce. Svi su redom bili veoma mršavi. Gavan je imao mnogo sinova i kćeri s kojima je uživao provoditi vrijeme i kojima je namjeravao ostaviti čitavo svoje bogatstvo. Bogatstvo stola kojim su se 454 . U tom su trenutku munje proparale nebo. osobito prema siromašnima. Gavanuša se na to razbjesnila i zamahnula rukom prema siromašnoj ženi. jer su im se usta od duga puta svima bila osušila. Jednog dana Gavan odluči napraviti veliku gozbu za svoje prijatelje koji su. pa je zamolila malo te vode. Imao je ženu Gavanušu koja je bila još i gora. Ugledavši siromahe u svome dvoru kako mu ometaju gozbu. gurnući ju prezrivo i sa gnušanjem. otrčala su da ispune očevu naredbu. njega. opakija i lakomija. sva sretna. Potopila mu je dvor. Prekrasni slapovi i sedrene barijere usjekli su rijeku Krku sa sedam pritoka. bolesno u naručju. to bi bilo zato da ih se isprebija i otjera.naprasit i nemilosrdan. njen Gavan i da svoje bogatstvo ne želi uzaludno raspršivati na nezahvalne bijednike. Potom sirotica ponizno zamoli malo vode. gromovi zatutnjili. nogom po podu. Ni oni nisu bili mnogo drugačiji od oca i majke.

Zagreb 1990. Ozdravio je padavičavu djecu. Kad se žena vratila doma svoje je dite našla zdravo. Postoji još takvih štorija o mirakulu svetog Valentina pa mu se u čast danas čuva njegov kip u obliku diteta u toj crikvi gdje se žena molila za svoje dite.325 Mnogobrojna su mjesta kojima narod hodočasti tražeći u njima utjehe u svojoj tjelesnoj i duševnoj boli. 580-581. Rkp. godine. g. 1937. Petra Jakovčević. djev. Žive u Šibeniku. U njoj se nalazi mali Gospin kip. Brusan u Grabovcima). Blago .326 (Pag) GOSPE OD GORME U hridini s desne strane uvale Trstene iza Postira nalazi se stotinjak godina stara kapelica Gospe od gorme. Pripovijeda se da je kapelicu u stijeni 324 Marita Tabula zapisala je 2006. te mu je atribut padavičar. Valentinu za ozdravljenje djeteta. str. Rkp. Na Pagu se pripovijeda o jednoj ženi koja se u crkvi molila sv. a na vratima je željezna rešetka. 5. Kazivači su bračni par od 1955. sv. Crkva se najednom napunila jakom svjetlošću.. Siromašno stanovništvo iz okolnih naselja počelo je naseljavati to područje formirajući staru Scardonu i Šibenik. str. 1936.324 SVETI VALENTIN Valentin je povijesna osoba o kojoj nema detaljnijih podataka. FF Split. FF Split. 52. g. g. Kršćanska sadašnjost. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 2006. 326 Zapisala je na Pagu 2005. koja se molila svetom Valentinu prid njegovim oltarom u crkvi Marijinog Uznesenja. Kazali su joj Jure Tabula (rođ. Njegov je blagdan 14. Prema legendi bio je svećenik. a kada je žena došla kući.-6. Otada je vode bilo za svakoga. za ozdravljenje svog bolesnog diteta. Legenda govori o ženi. U jednom trenu cila se crikva napunila jakom svitlošću. veljače.. priredio Anđelko Badurina. godine u Šibeniku. našla je zdravo dijete. a Gavanovi dvori i danas se vide potopljeni pod njenim bogatim slapovima. 2005. Zaštitnikom je očiju.proždrljivci gostili postalo je dijelom bogatstva Krke. 325 Leksikon ikonografije. a kazao joj je Jure Kaurloto. Mučen je (269/70) za vrijeme cara Klaudija II.stoka 455 . u Gaćelezama) i Tereza Tabula (rođ.

Priblížì se kako bi vidi če je to. Rkp. Iz zahvalnosti izdube u kamenu. Kod hrvatskoga je puka snažna vjera u moć molitve. Vodice. Malo blato i Blato Rogoza. Na Pagu je bila velika suša i sva ljetina. a i judi. 77. Približio se da vidi što je to. pa su u pojima prisušila sva vrela. Lina Bižaca je kazala Tei Fabris. stoka i ljudi bili su u opasnosti. Kad su se svi judi napili i doma odnili za napravit zalihe. kad u isti moment. Bez obzira koliko su judi uzimali vode. FF Split. Pažani su se molili Majci Božjoj u Starom Gradu i nakon nekoliko dana molitve i posta samostanski se bunar napunio vodom do vrha. 11. Jednog godišća u Pagu je bila velika suša. 327 456 . g. Pažani su se molili Majki Božjoj u Starom Gradu. a čobani za napojit svoje stoke. u hridi. Vode u bunaru taman toliko da se ni prelivala priko korniža po samostanskom dvorištu. samostanski bunar se napuni do vrha. postoje brojni izvori vode. Vode se uzimalo stalno. blago.izdubio Stipan Biočina jer se ondje za vrijeme oluje sakrio i opazio neku svjetlost. kao i na većem dijelu otoka. a uvik je bilo dovoljno za sve. str. Tako je bilo danima i nedijama. vinova loza. sv. jedan dio paške uvale zove se Janjeće vode i slično. kapelicu. Bi je to jedino vrelo koje ni presušilo na otoku i judi su dolazili iz svih mista da bi se napili. a na otoku postoje čak tri jezera: Velo blato. 2005. ali je odjednom udario grom i s hridi je pao veliki kamen baš gdje je on netom bio. Danas postoje toponimi koji potvrđuju da je vodeno bogatstvo za Pažane bilo iznimno važno: npr. Strahujuć od nedaće koja je zapritila zbog suše.327 (Postire na Braču) SAMOSTANSKI BUNAR Naziv Pag dolazi od grčke riječi “pege” koja znači izvor. Posli nekoliko dan molitvi i odricanja od jela. visina vode u bunaru se ni smanjivala. Stipan Biočina sakrì se ispod hridi za vrime jedne oluje. udre grom i s hridi pàde veliki kamen baš di je on malo pri’ bi’. Zbog nje je u opasnosti bilo sve ca su seljaci posadili. težaci su počeli uzimat vode za polivanje polja. U Postirama na Braču 2005. Na cijelom području grada Paga. Misecima ni dažilo. Opázi je nikù svitlost. I ta legenda u osnovi ima etiološku predaju jer pripovijeda o uzroku gradnje kapelice i nastanku njezinoga naziva Gospe od gorme.

To je bilo kada nikad nije bilo nikakvih vozila. On je još gori. str. Rkp. kugom poharane. Vl. Boccacio je u pisanoj književnosti afirmirao novelu.) nalazi se ljubavna priča o Malgareti Spolatini koja je noću s Lopuda “plivala svome ljubavniku redovniku na Petri Jakovčević kazao je Jure Kaurloto na Pagu 2005. samo se išlo konjima. Prija se moglo vidit u nekim molitvenjacima slika anđela kako nose kapelu priko Vrbasa. Prag je osto u Vrbasu i dan danas se more viditi kako voda iđe priko njega. Firence. ona bi nju oprala i očistila i ne bi je dala prljati. i da je onu kapelu u njenu bašću. eto. rkp. ovog rata. svraćo se u kapelu. godine pobjegli iz. rođ. Voda u samostanskom bunaru se vratila na razinu na koju je uvik bila. godine u Novoj Biloj. FF Split.328 (Pag) KAPELA U PODMILAČJU U Podmilačju bila kapela i uz kapelu pravila se crkva. st. U kući od jednog bega.329 5. Tu je bila pustika i kad bi bilo neko nevrime.. NOVELA Novela je priča o običnim ljudima i njihovu životu. I di ko da je kasnio. Bog je dao da ona ozdravi. 2005. 1923. godine po kazivanju Mare Kolende. 1994. dok je nisu srušili.Nekoliko nedija posli. 6. 52. sv. djev. 328 457 . g. kiša je pala i sva poljska vrela su se napunila. a priča se da će tako i zavik ostat. a uz kapelu napravljena je crkva i tuda su se čudesa stvarala i bolesni se ličili do. I ona je mislila da Bog dâ da ozdravi. U Straparolinoj talijanskoj zbirci novela Ugodne noći (XVI. a jednu noć su anđeli prinili kapelu u njenu bašću. Didak. je ćer obolila i odala je tuda po bašći i ona je gledala di se tu u kapelu sve svraća. kad bi putnici okasnili. Giovanni Boccacio (1313-1375) napisao je Dekameron koristeći priče sedam djevojaka i tri mladića koji su 1348. od koga je bila bašća. ne bi imali di nego u kapelu. A s druge strane Vrbasa bila je neka muslimanska bašća. Karakterizira je realističan književni pristup. 329 Legenda je zapisana 1994.

Tako barem svi misle. Kako bi je kaznio zbog sramote koju mu je nanijela. Dobrilin je otac. Braća je prevare zapaljenom svijećom na pogrešnom mjestu i ona se utopi. priredila Maja Bošković-Stulli SHK. Miljenko je za to saznao i došao iz Venecije upravo u trenutku kada su mladenci izgovarali zavjete te je spriječio vjenčanje. Dobrilu je otac poslao u samostan u Trogir.otočiću Sveti Andrija” kod Dubrovnika. Miljenko je došao u sukob sa zakonom i zbog toga su ga osudili na zatvor u Visovcu. točnije u Kaštel Lukšiću. ne mogavši podnijeti da se njegova kći udala za Miljenka. no nisu se smjeli viđati zbog neprijateljstva između svojih obitelji. Tragičnu sudbinu istovjetnu talijanskoj nalazimo u Dalmaciji. Gotovo da i nema osobe koja nije čula za njihovu tragičnu sudbinu. MILJENKO I DOBRILA Tragična romansa veronskoga para Romea i Julije kojima roditelji nisu dozvoljavali da se viđaju poznata je u cijelom svijetu. Pokušavajući pronaći Dobrilu. a kako bi spriječio Miljenka da je pronađe. MH. Dobrila je bila pod strogim nadzorom. šaljive i baladne novele. iz Usmene pripovijetke i predaje. Dvoje mladih zaljubilo se. godine obavljena vjenčana ceremonija.330 U naše vrijeme Hrvati najčešće pripovijedaju didaktične. Tamo je upoznao bolničarku preko koje je Dobrili slao poruke i ugovorio bijeg. Zagreb 1997. st. Također je pitanje postoji li sličan slučaj u još nekoj zemlji. a malo je onih koji znaju da se ista sudbina već dogodila. 24. Od trenutka kada su roditelji saznali za njihovu vezu. Dobrilin otac ugovorio je vjenčanje svoje kćeri sa starijim trogirskim plemićem. u plemićkoj obitelji Vitturi rođena je kći Dobrila. no tragedija je rijetkost. Bijeg mladih natjerao je Dobriline roditelje na popuštanje te su im stoga poručili da se vrate u Kaštel Lukšić kako bi se obavilo vjenčanje. U drugoj polovini XVII. i to baš u Hrvatskoj. naručio je njegovo ubojstvo koje zbog Miljenkove domišljatosti (prerušio se u fratra) nije uspjelo. a u obitelji Rušinić sin Miljenko. Takve situacije događaju se i danas. str. No nije sve ostalo na tomu. Nakon što je u kolovozu 1690. 330 458 . a Miljenka su roditelji poslali u Veneciju.

A taj toranj na vrhu sela.) Rkp. (Ona je dio loze de Michelli Vitturi. Posljednja želja bila joj je da bude pokopana zajedno s Miljenkom u crkvici Sv. Na njihovu vječnom počivalištu zauvijek je uklesana poruka “Pokoj ljubovnicima”. U prošlosti su na ovom otoku žene. U sredini Silbe. jao onomu tko makne ove kosti”.osvete na mostu ispred dvorca ubio svojega zeta. opera te kazališna predstava. a u Kaštel Lukšiću još uvijek postoje oba dvorca. toranj i grob na kojemu je još za života dao uklesati natpis: “Petar Marinić. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Karmeni Carev. Poljubio je djevojku i otplovio. uska kula na čiji vrh vode vanjske kamene stepenice. Bio je mlad. I mlada. Ivana u Kaštel Lukšiću nasuprot dvorca. TORANJ LJUBAVI Silba je jedino selo na otoku. sv. FF Split. Vraćali bi se da umru. smješten nedaleko od njihova posljednjeg počivališta. a usred vrta sagradit ću tornjić s kojeg će se vidjeti cijeli otok i more”. još mornar. 2005. Uz njega se vezuje priča o ljubavi jednog morskog vuka koji je za sobom ostavio kuću. “Kad se vratim s ovog dugog putovanja” rekao joj je jednog dana prije odlaska – vjenčat ćemo se! “Zasadit ću vrt oko kuće. smješten usred parka. kapetan. visoko se diže Marinićev toranj. 21. na istoimenom otoku. plovili svim morskim putevima i pod starost se vraćali na otok. starci i djeca bili uglavnom pastiri. zemlje Dalekog istoka.331 (Kaštel Lukšić) O sudbini dvoje mladih napisane su: novela. To je okrugla. obale Afrike i Australije. a muškarci su cijeli svoj život uglavnom živjeli na moru. Dobrila je nakon toga izgubila zdrav razum. razboljela se i nedugo potom umrla. Poznavali su obje Amerike. ako ih more prije toga ne bi progutalo. 331 459 . Zovu je još i “Toranj ljubavi”. nosi naziv Miljenko i Dobrila. Toranj se visoko uzdiže i s njega se pruža prekrasan vidik. a dječji dom u Kaštel Lukšiću. u Kaštelima 2005. i Vitturijev i Rušinićev. kaže priča. godine kazala teta Marija. 1891. silbanski je spomenik jedne ljubavi koji je to mjesto učinio čuvenim. ali nikada ne bi zaboravili pjesmu o otoku nalik raju i predaju vezanu za toretu na Silbi. hridi sjevernih mora. lijepa bila je njegova zaručnica Antonija Mauro.

koja se udala za tvog prijatelja. dj. Pokatkad je motiv dva brata od kojih je jedan bio dobar. Tomislav Đurić. još lijep u ozbiljnoj zrelosti svoga života. Petar Marinić joj se nasmiješi. 2007. mnogo je djece dotrčalo na silbansko pristanište. ali ako majka nije mogla postati mojom ženom. 1938. zagrli djevojčicu i zakle se: “Antonija me nije čekala. brodove i more. godine kazala je Ruža Brnas (djev. Usp. a drugi loš. guste crne kose. Djevojčica se također zove . 332 460 . s vjenčanim prstenom na prstu.Antonija! Rastuži se pomorac. Ti su motivi u usmenoj komunikaciji prisutni preko četiri tisuće godina. U tim su pričama dva brata bila dobra.Dugo je plovio oceanima. Mještani ga zovu – Marinićeva toreta!332 (Silba) BRUŠKA GOJČICA U usmenim je pričama od drevnih staro-egipatskih vremena motiv tri brata. Među njima je bila i jedna posebno ljupka djevojčica. Ona u cvijetu mladosti. str. Sagradio ga je od živog kamena i kamenim je zidom opasao vrt oko njega. na najvišoj uzvisini Silbe. uz svoju kuće. Zadesilo ih je nevrijeme i bura je prevrnula njihov brod. tvoje zaručnice. Pandžić. velikih sjajnih očiju. E. Vl. a treći je brat bio loš. Taj je motiv i u glasovitom djelu Sermones discipuli Ivana Herolta kao i u djelima bosanskih franjevaca koji su djelovali u razdoblju katoličke obnove od kojih valja istaknuti Matiju Divkovića i njegovu besjedu o dvojici braće. uzme je u naručaj. Dao je sagraditi tornjić usred sela. U suvremenoj hvarskoj noveli pripovijeda se o trojici braće. Jedan je brat našao komad drveta i na njega stavio svoga sina i gurnuo ga prema Jeleni Braović 2007. I gledali su s tornja otok. pomiluje je i upita ljude okupljene na pristaništu: – Čije je ovo dijete? – To je kći Antonije Maruo. stoji i danas kao spomenik ljubavi. a kada se konačno vratio. rođ. Antonija Maruo nikada nije tamo zakoraknula. Ušla je u tu ogradu njezina kći – s rukom u ruci kapetana Petra Marinića. 33. Čekat ću dok se ovo dijete ne razvije u ženu”. Toranj na uzvisini vrta. rkp. s prorijeđenom kosom. sv. u Ričinama kod Imotskoga). ali krepak. uspravan. poškropljen slanoćom mora koju vjetar nosi za olujnih dana. nav. postat će to kći. Dvojica su braće bili vrijedni i sa svojim sinovima su išli na more ukrcati drva. Bio je uporan i čekao dugih dvadeset godina. on – trideset godina stariji.

Al. Tada su svi čuli ono što nitko nije mogao ni promisliti. U toj je noveli tragična sudbina dvojice braće i zloća njihovoga trećega brata. začuo je vapaj svoga brata te se vratio kako bi ga spasio. Treći je brat bio lijenčina i nikada ništa nije htio raditi i bio je ljubomoran na svoje nećakinje koje su bile vrijedne i nisu živjele u oskudici. Pravi krivac. Vrag trećemu bratu nije dao mira i odlučio je od nećakinja posuditi mazge i otići u polje. dvojica braće sa sinovima išli su na more ukarcat darva u brod i u temu momentu čapilo ih je nevrime. Kad od bolova nije mogao zaspati zamolio je da stolicu privežu za stropnu gredu i njega stave na nju te ga njišu onako kako je i on njihao one mazge. Ostao je nepokretan i trpio je velike bolove. U selu Brusje živili su tri brata. nevrime je bilo jače od njih i barzo ih je svih more progutalo. Kući su ostali treći brat i njegove dvije nećakinje od nastradale braće. Međutim. Harmonija je uspostavljena i zasluženom kaznom koju je doživio treći brat te je u strašnim mukama priznao svoj grijeh i molio da ga njišu na stolici privezanoj o stropnu gredu – jer je i on objesio mazge i njihao ih. Jedina mu je želja bila ispričati zločin koji je počinio i potom umrijeti. Od cijeloga imanja ostale su im dvije mazge. Sutradan je zamolio da ga privežu na jednu stolicu i nose kroz selo kako bi svi saznali za grozotu koju je učinio. Bura je bila sve jača i jača a brod se sve veće njiho te se na kraju privarni a dvo brata sa svojim sinovima su se nošli u moru. kad je iti izoć iz mora spriči ga vapaj njegovega brata pa se vroti u more da bi sposi brata i njegoveg sina. Optuženi su krivi ljudi koji su poslani na galiju gdje su i smrt dočekali. Spasilo se jedno dijete koje je otrčalo kući kazati što se dogodilo. Jednoga je dana pozvao svećenika i muža svoje nećakinje kako bi se ispovjedio i kazao svoju tajnu koju nije mogao u grob odnijeti. Jedon od braće uspi je noć komad darva na kojega je stavi svojega sina pa ga je gurni prima kraju. Novelom je uspostavljena harmonija jer su sirotice od nastradale braće bile vrijedne i svojim su trudom uspijevale živjeti bez oskudice. ni to mu nije pomoglo da pođe s ovoga svijeta.obali. 461 . More ih je progutalo. treći brat se izvukao i doživio je preko stotinu godina. Zločin koji je napravio stalno mu je bio pred očima i progonio ga je. išao je što dalje od sela i u nekom masliniku objesio je mazge i proboo ih kolcem. Kad je htio izići. Nevrijeme je bilo jače. Međutim.

otkuda dolazi i prezime 333 462 . Blizu su bili niki judi iz drugega mista i oni su plotili za tuju zločin. Treći brat od dvo. Sutradon su one išle pud poja a tamo ničega. rođ. Ostale su dvi sestre i brat koji je imao deset godišć. I tad su svi čuli ono ča nikad niko ni ni propenso. Kako se u to vrime živilo od poja. i onda da ga tamalisaju kako i on one mazge dok ne porti s ovega svita. ni to mu ni pomoglo da porti s ovega svita. Nakon ča je pasalo pad don. al mazgih ni bilo nikud. imaju a on ne. g. s njima su hodili u pašu i gonili.Jedno dite ča se sposilo. Sutradon je naredi da ga stavidu na jednu katridu i nosidu po cilemu selu. S tima mazgama iša je ča daje od što daje od sela. Hraste. Judi ka judi. droge voje su mu ih zojmile. a ono ča je napravi nikad ni zaboravi. Bi je stor. I tako je i bilo. tarčalo je doma reć svoje dvi sestre koja dežgracija ih je strefila. u Brusju na otoku Hvaru gdje je provela cijeli život i gdje živi još i dan danas. ni se moga pomitit s tin kako one. g. Al trećem bratu vrog ni do mira. Poslali su ih na galiju di su i smart dočekoli. te dvi mazge su čudo vridile. To je teško pogodilo cilu fameju. zaželi je svoju zodnju želju da katridu privežedu za stropnu gredu i da njega stavidu sest na nju. Somo je želi umrit. probo kolcen i tamaliso sve dok nisu krepale. Davno su u njenoj obitelji svi muškarci bili neobično snažni i visoki (kao hrast). tako da svi znaju koju grozotu je učini. da bi prihronili fameju. priko sto godišć je imo. odve ih je u niko poje maslinih i tamo ih je obisi na masline. barzo su nošli koga će okrivit. I tako je jednega dona odluči zvat popa i muža svoje zermone kako bi se ispovidi jer svoju tajnu nikako u greb ni moga odnit. A provi krivac se izvuka i duboku starost doživi. ni ga imo ko hronit poče je bit ljubomoran na svoje zermone. a ta žeja nikako da mu se ispuni. to ga je uvik progonilo i to mu je bila kazna za ono ča je napravi. Vroti se doma i reka zermonima da su mazge u njihovemu poju. dvi ženske. nošli su mazge obišene na maslinama. ča su se utopili nikad ni imo ništa. Niko ni moga virovat da jedon čovik to more napravit nikome ko ga je toliko voli. cili život bi je linac i živi na račun svoja dvo brata. Završila je osnovnu školu na Hvaru. u čudu su stale pensat di su njihove mazge. a kako su ga one čudo volile. se 1929. on je iša do svojih zermonih i pito ih bi mu one posudile te mazge za u poje. Iz dona u don budi se ogorčen ča je još živ. a kazala joj je Katica Hraste (djev. Iskali su ih svukud i cilo selo je pomoglo. Jedino ča su te dvi sestre imale bile su dvi mazge. nepokretan je osto i velike bolove tarpi. Kad od bolovih ni moga već ni zaspat. Katarina Mišković. Al. A sad kad njih već ni bilo. al valo je hodit naprid.333 U Brusju na Hvaru zapisala je 2006.

2006.. sv. Bože je imo veliko stado ovaca što je u no vrime bilo veliko bogatstvo. I dok je čuvo ovce spazi on Kaju iz susjednog sela koja je bila lipa ali iz siromašne kuće. ufati se do mladoženje u kolo i započe: Sinoć meni karli haber dođe Da mi je se dragi oženio. Da me oće u svate pozvati. Kao djevojka poslije mise nalazila se s drugim mladima iz Brusja ispred crkve kod starog bora. a i Kaja u njega. Priče koje su njoj prenijeli u nasljeđe njezini preci ona je uvijek rado prenosila drugima). Svile mu se kosti od bolesti. str. Sidoše Božu i Martu u kola i vjenčaše ih u crkvi. Zaljubi se Božo u nju. Svekru babi svilenu košulju. Nek se ženi ženila ga mati. FF Split. Rkp. od puste žalosti spjeva pjesmu. Bože je izbjegavao tu imućnu curu koja se zvala Marta. ali Božini mater i ćaća ne dadoše o tom ni govoriti. Dođe Kaja. Bože je bio na izgled viđen i imućan momak pa se u njeg zagledale mnoge cure iz tog kraja. Nakon nekog vremena odluče da se vjenčaju. i odluči doći u kolo i zapivati. Donila bi što bi kajder bila. Jedan dan njegov ćaća otišo po curu Martu i doveo je u kuću. Poslije vjenčanja vratiše se u Mlakvu i pozvaše sve selo na slavlje. Kao djevojčica slušala je od svoje bake Marije stare bruške pjesme od kojih je većinu zapamtila a neke i zapisala. Hraste koje je uzela ta obitelj. BOŽO I KAJA Za mnoge novele pripovijedači kazuju da su istinite. Takva je i sljedeća: U malom selu Mlakvi živio je jedan momak koji se zvao Bože. Sastajali bi se oni svaki dan kod ovaca i ašikovali. 1. Skupiše se svi seljani i otpoče pjesma i kolo. oni su za Božu našli drugu curu koja je bila imućna.Emocionalni je efekt novele postignut lirskim slikama i lirskim tonom. Kad čude Kaja za to. Pošto je Kaja bila siromašna. Time su pojačane poanta i didaktičnost novele. gdje su starim pričama kratili svoje vrijeme. 2. I dalje se potajno viđao sa Kajom. 463 . Njegova obitelj odlučila ga na silu natrati da oženi Martu.

Ona je prišla Boži. Smrklo joj se a ne svanulo joj se. Otišli su odma u selo da kažu kakvo se zlo dogodilo. Marta mu prva priđe i reče: “Ako ti Kaju voliš ja ću se vratit svojoj kući makar to bila velika sramota!” A na to Bože reče: “Ti slobodno ajde odakle si i došla. pripadoše se i izletiše iz staje. Krenu ona prema tim stajama da vidi je li Božo tamo. Oboje su plakali gromkim glasom. Kad je Kaja došla do staja pođe da traži Božu. pade odma u nesvist. Kad su upali u štalu. Kaja svojoj. ćaća i braća ga opet prisile da se vrati kući. Kad Kaja ču za to da se Božo obisio. Seljani se zagledaše na to. pala po njemu i počela nabrajati. sve dok ih nije spazio jedan od čobana što je tu spraćo svoje ovce. jer su se tu i prije sastajali. Božini roditelji.Ko no moje srce od žalosti. Svekrvici crnu jameniju. Tražili su dan i noć ali nisu mogli ni slutiti da je Božo bio u stajama sakriven u sjenu. Niko nije znao di je Bože otišo. Kad je malo došla sebi. Tu su ostali u sjenu skriveni tri dana. Treći dan on opet ode u iste staje i obisi se. ja ostajem sa Kajom. vikala je iz sveg glasa ako je tu da se javi. Kad su čobani došli da sprate ovce. Bože se sakrio u njih. Marta i ostali seljani zatekoše ih kako side zagrljeni. a Bože okrenu u plač i pobježe iz kola prema šumi. samo nju oću za svoju ženu pa makar prosjak posto!” Mater. Božo skoči s pojate pred Kaju i čvrsto je zagrli. I Božina mater je plakala i kroz plač govorila: “Jadna ti sam do Boga svoga što uradi od diteta svoga?” Odgovor joj na to Kaja 464 . od velike tuge i žalosti. Kaja je naslućivala da bi on moga biti u stajama. Kad je ušla mrtvac je bio donesen iz staje i položen na daske. Jadni Božo se vratio svojoj kući. jer ni njezina mater nije tila te sramote. Kad se vratio nije sa nikim pričo. Ode on do Božine matere i ćaće pa im kaže da je vidio Božu i Kaju u staji. da ga vrate na silu kući. Diglo se cilo selo da ide u staju po Božu. zgledaše Božu kako visi. Kaja se vrati kući a svatovi se raziđoše. spremi se i krene Božinoj kući. samo da to ne bude velika sramota za njihovu obitelj. Martu i njegove roditelje pogodi velika sramota zbog svega toga što se desi. U šumi su bile staje gdje su spraćali ovce. Odluče da ga pođu tražit. a pogotovo sa Martom.

sljedeći je. Između domišljatih i smionih poteza u prijevarama. spustio ga na zemlju zajedno sa 334 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. pa došavši blizu njega. venecijanski opat Alberto Fortis.) Fortis je. kažu. (Kupres) 7. U anegdotama je humorističan i satiričan ton. Strukturom i tematikom bliska je nekim pričanjima iz života i šalama. što sam ih čuo pripovijedati o jednome od njih. 243-245. karakterističan. Sarajevo 2005. O tomu događaju predaja i danas postoji u Vrgoračkoj krajini. a govori da je nesretna Hasanaginica na putu iz Ljubuškog za Imotski sa svadbenom pratnjom prošla kroz Vrgorac i prenoćila u kući predaka narodnog pjesnika i serdara (vojvode) Ante Pervana Prže u Kokorićima. MH. Lupež se nađe na sajmu. 5. knj. 465 . koji je za svoga domaćina kazao da je “vrstan pjesnik odličnih lirskih i epskih pjesama”. osim te balade na hrvatskomu jeziku i u talijanskom prijevodu.dala: “Dabogda ti prokleta bila što si ovu ljubav uništila!” Sahraniše 334 Božu i završi se priča o tragičnoj Božinoj i Kajinoj ljubavi. gazda područja od Župe preko Grabovca do Zagvozda. HKD Napredak. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. neki siromah kupio kotao. godine više dana je gostovao putopisac i prirodoslovac. str. uz čije je ime vezan događaj opjevan u pjesmi o Hasanaginici. VRGORČANIN UKRAO KOTAO U kandijskom ratu. drama i mikrostrukture. Krađe Vrgorčana obično padaju na teret Turaka. navodi i anegdotu “Vrgorčanin i kotao”. Da li je Ante Pervan Žalosnu pjesmu o Asanaginici kazao svomu gostu Albertu Fortisu ili je Julije Bajamonti tu pjesmu zapisao i dao Fortisu – do danas se ne zna. Kod tog Pervana 1772. priredio Marko Dragić. ANEGDOTA Anegdota je kratka priča koja najčešće na šaljiv način kazuje o određenim osobama. ali u slučaju nužde. čini mi se. ne štede ni kršćane. bio je teško ranjen i Hasan-aga Arapović. vođenom i na vrgoračkom području. U svom putopisu Viaggio in Dalmazia (1744. g.

Car mu je trebo otkinut glavu. Vl. 1. Sad mi” kaže. rkp.zavežljajem sa strane. Jadan se mora vratit svom caru u Carigrad i kazat šta je bilo. Sva mu vojska izginula. ne videći više kotla na njegovu mjestu. u Vrgorcu. sv. Ovaj odgovori iskreno: – Nisam na to pazio. je li vidio koga da mu gaje odnio. Baba im kaže: – Ondalen di sunce tri puta zapne i tri puta odapne. str. 2004. 2004. Dalje reče: “Ima rijeka jedna koja pogodine teče uzvodno. tamo đe sam ja ratovo ima jedan grad u kojem šever puše s juga. to je mislio na Počitelj. pa sam šćeo” kaže. Ona sedam puta ponire. ali morao si ga metnuti na glavu. brate. a južina sa ševera”. Dijani Mišetić kazala je Jolanda Mišetić (rođ. FF Split. ko Trebižata. 1031. “najplodnija. 336 Dijani Paponja ispričala Janja Buntić. profesorica u splitskoj Zubotehničkoj školi). 31. to je ko Krupa. 19. “sudi. zb. Dok je on s jednim svojim znancem nadugo i naširoko razgovarao o poslovima. “A ima” kaže. živi u Čapljini. pa izranja tako i tako pravi plodnu zemlju. kako sam ja učinio. okrenuo.335 (Vrgorac) PAŠA I CAR Neki paša ratovo oda oko Čapljine. Brkić. sv.” “Ovaj kad je to čuo. nije ga ubio. (Čapljina) BABA IZ DOLJANA Turci ufatili neku babu i pitali je oklen je. d. upita upravo toga što ga je imao na glavi. Turci vide da je baba iz Doljana. rođ. ondalen dino ima kameni most. g. Kad se onaj drugi. a ona je kod svog ušća”. pa izvire. pogodine nizvodno”. završivši razgovor. 12. “to sve imat za vas i tako sam svu voj336 sku izgubio. pa ti ga ne bi ukrali. “ još jedna rijeka. Rkp. Vrgorčanin zgrabi kotao sa zemlje i metnu ga na glavu ne mijenjajući položaja. djev. 335 466 .. kadli paša skoči i ovako reče caru: “Čestiti care. jerbo tamo se sunce tri puta pojavljuje i tri puta nestaje za brdima i jerbo je tamo bio kameni most. listopada 1953.

júdi su navalili na avion ko mravi i skupili sve iz aviona (deke. 2004. Kako je u to vrime vladala neimaština. (Kula kod Lovreća) OBRANA KAŠTEL SUĆURCA Po predaji na jednoga Turčina pao je sirac koji je domaćica sušila na kućnom krovu. Carev. Vl. 339 Jelena Lijić zapisala je 2006. Tamari Treskavici. a ona nije znala da su Turci opsjeli Kaštel. U povratku jedãn avion se pokvárì i pa’ na jedno brdo u unutrašnjosti Brõča. Kada su Turci vidjeli da ih narod gađa hranom. pribor za jelo). Rkp. 338 Tako su pučani Liskavca izbjegli svoju propast.-7. FF Split. 337 467 .337 (Doljani kod Jablanice) OBRANA LISKAVCA OD TURAKA Kažu da je na brdu Liskavac nekad davno postojao grad. godine po kazivanju Jure Lebe rođ. str. 9. rođ. pa joj je sirac nepažnjom ispao iz ruke. 6. zb. FF Split. godine u Kuli kod Lovreća kazala Ana Mustapić (rođ. sv. Tadašnja vojska na otoku. 338 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Kazala joj je Matija Vladović (djev. g. str. hranu. u Doljanima. Turci su zaključili da ih Sućurani sirom tuku i da imaju hrane u izobilju. 1945. godine u Kaštel Sućurcu. partizani. te ih gladom ne će prisiliti na predaju. pomisliše kako je imaju napretek i odustaše od svoje namjere.339 AVION – TVRĐAVA Za vrime II. svjetskog rata priko Brõča su prolazili engleski avioni. Rkp. 1997. 2004.Tako Turci babu puste. Vidjevši to. 12. pučani se dosjetiše da zakotrljaju velike kolutove sira na Turke. 1914. Kad su Turci zaposjeli cijelu Imotsku krajinu.). došli su i do tog grada. Čekali su u docu da stanovnici grada ostanu bez hrane i sami se predaju. Na svu sriću svi Englezi iz aviona su ostali živi i zahvaljujući padobranima.). su ih prihvatili i pomogli im da se vrate u Englesku. 1932. 11/06. zvani avioni – tvrđave koji su odlazili u rat na Njemačku. pa Zapisao sam u Doljanima kod Jablanice 1997.

Rkp.čak kidali i komade aluminija od kojeg je bio sagrađen te ga iskoristili za razne potrepštine. a kazao joj je dr. a kako su bila od željeza nisu se više mogla otvorit. godine zapisala je Tea Fabris. 341 U Postirama na Braču 2005. S trideset pet godina otišao je u Ohio gdje je doktorirao teologiju i ostao na službi u San Pedru u Californiji. 2005. U Postirama na Braču 2005. dosjetka i smiješnica. U hrvatskoj književnosti poznate su pod nazivima: rugalica. događajima i pojavama. Mate Bižaca (rođ. SITNI OBLICI (ŠALA I VIC) Šala je vrsta usmene priče koja na humorističan.. udrì ih je jedãn brod. putovalo se brodovima u Ameriku. sv. šaljive predaje. 1947. I baš na stranu kabine u kojoj je spa’ Felicio. 77. str. Rkp.-11. sv. g. otišo je u kabinu kako bi se odmòri. FF Split. Diplomirao je i na području glazbe. Šale se ostvaruju prozom. ali i stihovima. Svi putnici su se uspili spasit osim jadnog Felicia koji ih je gleda bespomoćno kroz ponistru. taj drugi brod je olùpi vrata. Danas je župnik hrvatske župe Svetog Petra u Las Angelesu). Lina Bižaca je kazala Tei Fabris. Od šaljivih priča treba razlikovati kratke šale koje su strukturom i motivima bliske vicevima. FF Split. jedan od njih. dokonica. Akteri u šali mogu biti životinje i predmeti. Ali. Mogu se klasicificirati na: šaljive bajke.341 (Postire na Braču) 7. maha i govori: “Pozdrav te mi svih doma!” Jadan je zajedno s brodom utònu u dubine oceana. 2005.. šaljive basne. 77. 9. šaljive novele. 10. svećenik. igrali bi na karte. te ju je usavršio na Oxfordu.340 (Postire na Braču) SUDBINA JEDNOG EMIGRANTA Tridesetih godina za vrime emigracije. g.. ironičan i satiričan način kazuje o osobama. imenom Felicio. Dok su prolazili kroz Gibraltarska vrata. str. Tako su se Postirani ukrcali u željezni brod i otplovili. Za vrime putovanja. kako bi im brže prošlo vrime. 340 468 .

daj mi bolan kume. šetke mi izidoše kokoši. mislim o čemu i ti-odgovori sildžija. SPAVANJE S ĐAVOLOM Jesi li spavala s momkom? upita fratar djevojku na ispovijedi.. što je njemu u glavi. toga ti ja ne znam ništa drugo. upita se: Kolika im je onda koza? LANJSKO DITE Donio čovjek deseto dijete na krštenje. Ma tko će s đavlom zaspati-ispovijedi se djevojka. kuma moja. Nuder ti. Kum: Hmm. 469 . pa ta lovac si. ISTOMIŠLJENICI O čemu to sad misliš?. velečasni.PUTNIK Prolazio putnik namjernik kroz Knešpolje i kad je vidio natpis “Jare-sedam kilometara”. ote se curi. Fratru se dijete učini priličito velikim.. upita cura momka koji joj je došao na silo. pa se obrati ocu: Meni se čini da je ovo dite tribalo puno ranije krstiti. Duše ti. a kuma se tuži: Moj kume jada u mene. Da se nisam usepetijo. bi li ti moga pobit one šetke. pa donio lanjsko – odvrati čovjek. već brate da in nabavimo puške da se brane! *** Vic je kratka usmenoknjiževna tvorevina koja izaziva komičan dojam i smijeh. KUM I KUMA Doša kum lovac u svoje kume.

UČITELJICA I JURICA Reci mi koji je veliki čovjek uzviknuo zemlja. Žena se primakne pogleda vreću i reče: pa zavezana je. UČITELJICA I IVICA Učiteljica: Tko je razbio kamene ploče na kojima je bilo napisano 10 Božijih zapovjedi? Ivica: Ja znam. MUŽ I ŽENA Idu muž i žena: žena neprestano govori dok muž nosi tešku vreću na leđima. 470 . LOŠE OCJENE Otac: Ne brini se sine previše. Sin: Probao sam tata al’ su napisane kemijskom olovkom. Mužu dodijalo slušati priče pa joj reče: zaveži već jednom. zemlja – upita učiteljica Juricu. ispravit ćeš ti već loše ocjene. a on će moj tata kad je juče jeo salatu. ČOKOLADNO MLIJEKO Zašto daješ čokoladu kravi? pita teta dječaka koji je došao iz grada. svaka država ima svoj sat i kad netko ukrade u nekoj zemlji. kazaljke se pomaknu. služi za ventilaciju. Tata mi je rekao da ne valja biti tužibaba. ali ne želim reći. MUJO I SAT Došo Mujo na nebo i ušo u jednu sobu kad u toj sobi sami satovi. Pitao Mujo ali di je sat od BiH-e a ovaj mu odgovori: eno ga u drugoj sobi. Želim sutra imati čokoladno mlijeko odvrati dječak.

IZGUBLJEN ČOVJEK Ide izgubljen čovjek ulicom u nepoznatom gradu te upita prolaznika: oprostite. drama i mikrostrukture. je li znate gdje je Primorska ulica? A ovaj mu odgovori: znam i prođe. 342 471 . 342 Ostatci tvrđave Ključica Svi su vicevi navedeni iz moje knjige Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza.

3. Bašagić. knjiga XXIX.LITERATURA 1. 7. 26.-1882. Zemljopis i poviestnica Bosne. Put bez sna. Sabrana djela.. Beograd 1997. Pavao. Nakladni zavod Matice hrvatske. Narodne pripovijetke PSHK.. Zagreb 1963. Kad je živio Tomić Mijovil. u: Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne. Marijan. 14. knj. 16. Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini. Sarajevo 1991. 4. Zagreb 2002. Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti. Aralica. Maja: Usmena književnost kao umjetnost riječi. 472 . fra Ignacije Gavran) IRO “Veselin Masleša”. Mladost. Vrhbosanska visoka teološka škola. Bošković-Stulli. Godišnjak od događaja i promine vrimena u Bosni 1754. (priredio dr. Na Drini ćuprija. Zagreb 1931. “Veselin Masleša”. Bošković-Stulli. 13. Basler. Bogdanović. Znameniti Hrvati. Matica hrvatska. 6. Maja. Bošković-Stulli. Stjepan. 15. Stari i Novi zavjet. Zagreb 1967. radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja bosanske biskupije (1089. Zagreb 1963. Usmena književnost. sv. Andrić. Ljetopis sutješkog samostana.. Zagreb 1980. Baltić. Andrija Zirdum) IRO “Veselin Masleša”. Bošnjak. Sarajevo 1984. Đuro. 2. u: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Sarajevo 1973. fra Jako. Andrić. Anđelić. stoljeća. Narodna predaja o vladarevoj tajni. Benić. 12. Sarajevo 1989. Bošković-Stulli. 1. Slavoljub (Ivan Frano Jukić). Ivo. Safvet-beg. Bobovac i Kraljeva Sutjeska.). Sarajevo 1979. Banović. 10. 1. 18. Sarajevo 1991. Bošković-Stulli. Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska disertacija). 5. Ispovijed. Masleša”. Ivan. Zagreb 1938. (priredio dr. fra Bono. Maja. Kršćanska sadašnjost.-1989. Zagreb 1978. “V. Maja. Svjetlost/Prosveta. JAZU. 8. Zagreb 1984. Znanje. Andrić. 17. Zagreb 1975. 11. 9. Arheološki spomenici kršćanstva u Bosni i Hercegovini do XV. Biblija. Maja.. 1850. Ivo. Ljetopis kreševskog samostana. Ivo. u PSHK.

27.19. 34. Miroslav –Draganović. 30. Baška Voda 1999. Stipe. br. Botica. Džaja. Sarajevo 1944. Marko. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Prozor. Dizdar. 1985. Zagreb 1998. Dragić. Krunoslav S kupreške visoravni. Povijest Katoličke crkve među Hrvatima. Zagreb 1995. Cavendish. FF-PRESS. Vlastita naklada.ffst. izdanje RKT Župni ured Otinovci-Kupres 1994. u susret trećem tisućljeću. Namik. Mak. 20. Antologija starih bosanskih natpisa. 21. Dragić. II. Mostar. 23. Čehić. Tomislav. Buturac Josip – Ivandija Antun. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. I. Fakultetski priručnik. Beograd 1964. Kralj Tomislav u književnosti i umjetnosti u: Zbornik. 16. Zagreb 1995. Zagreb 1990. 2007. Vinko Brešić. Marko Dragić. Prvi hrvatski kralj. Školska knjiga. Marko Zakopano zvono. Marko. rođendana akademika Miroslava Šicela. 24. Dragić. Marko. ur. Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL). Botica. Deset kamenih mačeva. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Jure. Legende sveta. Stipe. Muslimani i kršćani pod turskom vlašću u Bosni i Hercegovini. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: “Osmišljavanja” Zbornik u čast 80. Mala nakladna kuća Sv. Hrvatska usmena književnost iz BiH u zapisima studenata kroatistike Pedagoškog fakulteta u Mostaru. Split 2006. Beograd 1984. 473 . Tvrtko. Čubelić. 33. Baška Voda – Mostar – Zagreb 2001. Stipe. Hrvatska književnost katoličke obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna književnost). Dragić. 26. 153-171. 25. izdanje 1997. Zagreb 1973.hr 32. 31. Prozorski kraj u oslobodilačkom ratu i revoluciji. Hamid. Botica. Mala nakladna kuća Sv. Josip. 28. Mala naklada kuća Sveti Jure Baška Voda. Ćirković. Dizdar. str. Richard. Istorija srednjovjekovne bosanske države. 2000. Motrišta. 29. Zagreb. Sima. II. 35. Sarajevo 1997. izdanje 1996. Bratulić. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. 22. www. Od Kozigrada do Zvonigrada.

-1878. PzKJIF. 37. (Osvrt na rad: Čubrilović. Sarajevo 1970. Fehim. Prilozi IZI u Sarajevu. X2/1930. Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosanskohercegovačkih Muslimana. 2000.36. “Islamizacija Bosne”. Mehmed. Luka. u susret trećem tisućljeću. Razvitak. Gaković. 84-86 (Kritički osvrt na raspravu: Salihagić. Adem: O etničkim kretanjima u ranijem turskom periodu Prilozi IZI u Sarajevu. Emile. Školska knjiga. 44. Napredak Sarajevo 1931. 42. Nedim. Frangeš. Nedim: Specifičnosti islamizacije u Bosni. GZM IV. Memoari sa Balkana 1858. 287-289. Ignacije. “Kozigrad”. 1941. 55. 54. Suputnici bosanske povijesti. 274-283. Filipović. 51. Hrvoje. ANU BIH. 3. Sarajevo 1990. 29-45. Zagreb 2007. Hrvatske legende. Gajret – kalendar. O podrijetlu muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini. 53. Hrvatska revizija. Petar. Handžić. Grđić. Martin. Pregled. LVIII/1968 (vanredan broj). 50. Tomislav. Zagreb 1998. 165-175. Turski jaram i prelaženje u islam. 16-17/1966-67. knj. Ivo. Jedan prilog povijesti prvih dana širenja Islama u Bosni i Hercegovini. Napomena o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. 46. 5/1953. 43. Sarajevo 1940. Sarajevo 1940. 38. Kasim. Povijest hrvatske književnosti. 45. 274-276. u: Zbornik. POF. O islamizaciji. Stolac. Postanak hrvatskih muslimana. Sarajevo 1892. 474 . Zagreb-Ljubljana 1987. Pregled. 64-78. 13/1940. Handžić. 52. “Zvonigrad” i “Gradina” u kotaru fojničkom. Prvi hrvatski kralj. Pero. (pretisak). Kasim. Mehmed. Sarajevo. Gavran. Kalendar. Obzor. prvi hrvatski kralj. Sarajevo 1940. V. Handžić. 5-49. Tradicija o Mijat-harambaši. 39. Nedim O nastanku posjeda muslimanskog plemstva.: Poreklo muslimanskog plemstva u BIH) 49. 1970. Hitrec. 185. Tomislav. Handžić.. Centar za balkanološka ispitivanja. Filipović. 8/1941. 76/1936. 40. Gjurgjević. 47. Nedim. Efendić. 41. 11-12/1975-76. 386-393. Adem: O islamizaciji u sjeveroistočnoj Bosni u XV i XVI vijeku. 5. Narodna uzdanica-kalendar. Filipović. 48. O problemima društvenog i etničkog razvitka u doba osmanske vlasti (Problemi etničkog razvitka u BIH). Đogo. 11-12/1975-76. 6/1938. Haumant. 5. Gavranić. Husein. Suljaga: Islamizacija Bosne). Gujić. Gujić. Filipović.

64. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. Povijest Hrvata (knjiga prva. Zagreb 1867. U svjetlu hercegovačkih legenda i predaja¸ Osvit. Zagreb 1886. 61. prvi (uredio Josip Pasarić) Zagreb 1923.56. 2002. Kačić Miošić. Josip. 67. Zagreb 1956. Duvno kroz stoljeća. Skupio N(ikola) Tordinac. Razgovor ugodni. 60. drama i mikrostrukture. Jablanović. Usmeno-pisani književni suodnosi (Izbor rasprava i ogleda). Sarajevo 2005. Zagreb. 475 . u susret trećem tisućljeću. Jagić. Posljedice islamizacije bogumila u Bosni. 5. Prva hrvatska rečenica. Josip. 68. Nikšić 1987. četvrta. Znanje. Povijest hrvatske književnosti. Zagreb 1961. Josip. 59. Drugo popravljeno izdanje. 1997. Vatroslav. Matica hrvatska. 74. 71. 57. Mostar. Vjekoslav: Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju u: Zbornik. 73. Naša ognjišta. Koloman-Rukavina. Jolić. Zagreb 2004. Tisak i naklada ERN Jančika. 72. Hrvatska narodna šala. Robert. Matica hrvatska i HKD Napredak. Dubravko. 1974. Jelčić. sv. 69. Klaić. Zagreb. Katičić. 62. Zagreb 1988. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Ivan Franjo. 76. Tisak dioničke tiskare. Hrvatski leksikon. Ivan. Svijet i život u legendama. (preveo Vencel Kosir) Mostar 1970. 1998. peta). Klaić. Zagreb 1998. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Maja – Oleg Mandić. Zagreb. Vukovar 1883. knjiga prva. Nakladni zavod Matice hrvatske. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Staro doba. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 1999. Kekez. Radoslav. Vjekoslav. Klaić. I. Usmena književnost. 65. 191-194. 58. Vrhbosna.. 66. 1986. Sabrana djela. 1994. Hercegovina prije 100 godina ili Šematizam fra Petra Bakule. 2-3. 75. Tomislav. MH. 63. Kekez. 1. Prvi hrvatski kralj. Josip. II. priredio Marko Dragić. druga. Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga. sv. Andrija.. Zagreb. Jukić. Litterarum studia. Zagreb. 70.. knj. treća. Tomislavgrad – Zagreb. Kekez. 2. Nada: Srednjovjekovna Bosna. Kekez. Sakupio i na svijet izdao Kamilo Blagajić. 47-8/1933. Sarajevo 1973.

Kujundžić. Zagreb 2008. Narodna književnost (priredili dr. Sarajevo 1941. N. “Poturči se plahi i lakomi”. Sarajevo 1972. 93. Narodna sloboda. Zagreb 1996. 94. Špiro. Marić. 90. Mandić. Ljetopis. Sarajevo 1977. 3. (priredio dr.S. Lašvanin. Sarajevo 1981. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. 476 . Pregled starina bosanske provincije. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). 2000. Palavestra) Sarajevo. petak 25. Zagreb 1998. V. Mostar 1928. 78. Franjo. Priredio Josip Kekez. Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških. Novi zavjet (s grčkog izvornika preveo Ljudevit Rupčić). Sabrana djela 5. Kulišić. Tomislavgrad. fra Dominik. Lastrić. Nikola. Katehetski salezijanski centar. 2. Mladen Anto U čekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini Kotromanić Kosači). 84. GZM u BIH. Rim 1968. Ziral. dr. urednici Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). Kurtović. i 1995. Kulišić. Mandić. Naša ognjišta. Školska knjiga. Juraj. Mandić. Zagreb. Dobri pastir. 80. Molinar. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. 82. 85. dr. Sarajevo 1979. 7/1952. 92. Gajret (kalendar za 1940). dr. Mandić. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). Zagreb 1985. Filip. 91. 87. 12-13. srpnja 2008. Sabrana djela. Hrvati-katolici u Bosni i Hercegovini između 1463. br. fra Ignacije Gavran) IRO “Veselin Masleša”. Šukrija. fra Dominik. 81. 89. Špiro. godine. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. “Mladost”. fra Dominik: Franjevačka Bosna. 88. 83. 86. Hrvatsko slovo. Buturović. 85-105. izdanje. 145-158. dr. Anđelko. 1974. Mijatović. Razmatranja o porijeklu Muslimana u Bosni i Hercegovini. IP “Veselin Masleša”. Leksikon hrvatskih pisaca. ZIRAL 1979.77. Toronto – Zürich – Rama – Chicago 1982. 38/1926. Mandić. 79. Sinj-Duvno 1985. Prahistorijske i sredovječne utvrde oko Travnika. Starinski opis ponora u Drinovačkom polju. GZM u Sarajevu. Narodne propovijetke. 35-44. Dominik. Đ. autor koncepcije Krešimir Nemec. Mihovil. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo.

knj. sv.-1482. NS.. Katarina Vukčić Kosača (1424. Gajretkalendar za 1940. 102. 111./ XXVIII./1982. Povijest Bosne i Hercegovine.– 1991. Zagreb 1978. Palavestra. sv. XV-XVI. NS. Kraljevstvo Slavena (priredio Franjo Šanjek). Zagreb 1942. 104. Hazim. Palavestra. Palavestra. 1938. Mavro. sv. XXIII. Zagreb 1999. 68-82. NS. 107. Sarajevo 1972. XXVII. u Zagrebu 1877. Divna. Palavestra. Vlajko. Pandžić dr. Rattkay. Vlajko. 61-71. GZM BiH.. Sarajevo 1962. Palavestra. Vlajko. Usmena i pučka književnost. Popović. 113. Sarajevo 1969./73. Leon. 114. GZM BiH. Juraj. 477 . sv. 1968. Još jedan glasoviti Hrvat na visokoj porti u Carigradu (Ibrahim-paša Požeški. XXIV. MajaZečević. 29-33. 97. prva Bošković-Stulli. Etnologija. Šabanović. Zagreb 2001.95. 100. Djela Iva Frana Gundulića.) Bosna Argentina. GZM BiH. 101. HKD Napredak. Zbornik hrvatske omladine Herceg-Bosne. 110. Zagreb 1955. Vlajko. Povijest hrvatske književnosti. 112. Nekoliko nepoznatih stihova o hercegu Stjepanu. 105. Sarajevo 1942. Matej.. Spomen na kraljeve i banove kraljevstava Dalmacije. Sarajevo 1969/70. 3/1938. Vlajko. Sarajevo1939. Glasoviti Hrvati na visokoj porti. Hrvatske i Slavonije. Sarajevo 1969. sv.. Vlajko: Glasnik Zemaljskog muzeja BiH. Šabanović. i u: Hrvatsko kolo. Vlajko. Sarajevo 1961. Narodne pripovijetke. GZM. Palavestra. GZM. svezak XVII.. Bazilije. sv. 754. Sarajevo – Mostar 1999. GZM BiH. Na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Verlag Köln Weimar Wien 1995. 23/1942. 108. Palavestra. 37. Hrvatski dnevnik.–1998. NS. Hazim. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. GZM. NS. Vlajko. Etnologija. Vladislav./70. veliki vezir Sulejman II). Širenje islama u Bosni i Hercegovini. 99. Palavestra. Bare: Tužna povijest hercegove zemlje 1437. NS svezak XXIV/XXV. 103. XXIVXXV. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. Sova. Stari pisci hrvatski. Etnologija. 96. Orbini. Historijska predanja i toponomastika u Fojnici i okolini./XXV. Sarajevo. 106. Skarić. Narodne pripovijetke. 16. Böhlau. Petrović. 109. NS.-1478./70. 98. Kršćani bosanske crkve. Narodne pripovijetke.

Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti..115. 47-50. GZM BiH. 116. povijest i znamenitosti. 117. Štrodl-Srijemac. 1. Jajce. FF Mostar. XXIX. 125.–1925. Zagreb 2000. Hrvat. Zagreb. knj. Zovko. VIII. Ćiro. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) Rkp. Franjo. 121. Šabanović. (Oznaka D znači diplomski rad. Teorija književnosti. Kraljevski grad Jajce. Šišić. Stjepan. Tomaševski. Zagreb 1925. IV12/1942. 123. Sarajevo 1901. Rkp. Kraljica Buga. Đački izlet u Bosnu. Sarajevo 1904. Boris. Hrv.) Vl. Sarajevo 1892. sv. Znameniti i zaslužni Hrvati 925. 1942. Zagreb 1925. 1996. narod. 119. rkp. 120. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. Pogled s vrha (prevela Vesna Orsag). SHK. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. 124. muslimanski kalendar 1943. FF Split. (Vlastita rukopisna zbirka) 478 . oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. Ivan. Ziglar. Naklada J.) 122. Kršćanska sadašnjost. Šanjek. Najstarije veze islama sa Hrvatima. Ante: Begovi Kopčići. Truhelka. Zagreb. Školski vjesnik.. 3. Zagreb 1997. Zig. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Studeničke i Druga. 118. Šimčik. (pretisak Općinsko poglavarstvo. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb 1998.. JAZU. Zg. Hazim. Usmene pripovijetke i predaje (priredila Maja Bošković-Stulli). 1996. 1933.. Ferdo.

DRAMA (FOLKLORNO KAZALIŠTE) .IV.

Kaliopa-deklamacije. Zeus se pretvarao u zmiju i spavao s običnom ženom koja ga je prepoznala i otjerala. Do sada nema pouzdanih podataka o počecima svjetskog folklornog kazališta. Ako tekst koji glumci izgovaraju pripada usmenoj književnosti. 56. Antički teatar dao je djela trajne umjetničke vrijednosti. glumci su oblačili jareće kože i stavljali jareće brade. Prema tomu (tragos-jarac) nastala je tragedija. Melpomena-tragedije. Međutim. bogovi su ga prokleli i on je umro. a narod se veselio. a gotovo sa sigurnošću se može pretpostaviti da se ta vrsta umjetnosti razvijala kod najstarijih civilizacija.) Nastanak komedije i tragedije u grčkoj mitologiji vezuje se uz Dioniza. Naljućen zbog toga Zeus se pojavi u obliku munje i groma i sažeže je. 1 Robert Grevs. U drevnoj grčkoj mitologiji vrhovni bog Zeus. koji je stolovao na Olimpu. 480 . Talija je bila pokroviteljica (božica) komedije. imali su devet kćeri-muza. Zato Dioniza zovu dva puta rođeni. Klio-historije. sina Zeusa i obične žene. pokroviteljica znanosti i umjetnosti. božica pamćenja. Uranija-astronomije. Euterpa-glazbe i Terpsihora-plesa. u sebi sjedinjuje tri vrste umjetnosti: književnost. str. Hermes šestomjesečni plod spasi i prišije ga Zeusu za bedro da doraste do devet mjeseci. Kada bi došlo vrijeme da Dioniz ponovno napusti žive. Dioniz se svakoga proljeća vraćao među žive. Izvedba drame. Tako je po mitologiji stvorena komedija. i njegova žena Mnemosina. Polihimnija-lirske poezije. onda se to kazalište naziva folklornim. glazbu i glumu. Erato-poezije. Beograd 1974.) Budući je Dioniz bio sin obične žene. Drama je najsloženiji rod književnosti. (U slavenskoj mitologiji muze su vile.1 (U ilirskoj su mitologiji mnoga božanstva zmijolika.POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALIŠTA Drama je u tradicionalnoj podjeli književnosti uz liriku i epiku njezin treći rod. Veseli su ophodi (komosi) pjevali i slavili Dioniza. Grčki mitovi. Grčko je kazalište vezano za mitski sloj kulture. u kazalištu. Mnoge su dramske strukture utemljene na narodnim pričama.

Nedvojbeno je da se folklorno kazalište rađalo i razvijalo usporedo s usmenom lirikom. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju Šime Grgurine rođ. 4 Marina Lampalov u travnju 2006.2 Najstariji pisani tragovi o hrvatskoj usmenoj drami sežu u 30. godine. a sada je umirovljenik. 17. epskim pjesmama i pričama. 2006. 37.5 U Dubrovniku su u XIV. st. Predaja govori o izvođenju Vinodolskog mesopusta još prije Vinodolskog zakonika iz 1228. 1930. u povijesti svjetske usmene književnosti pozornost se više pridavala lirici i epici nego dramskome tekstu. 153. g. Postojanje folklornoga kazališta u Hercegovini svjedoče arheološki nalazi kalupa za odlijevanje maski u Daorsonu kod Stoca (IV. travanj 1272. Ivan Lozica. str.. Mostar. Međutim. u slavu gradskoga patrona svetoga Vlaha Dubrovčani. 100. spominju maske Židovi i Turica. Kazivač je po zanimanju ribar. kolovoza) dana je izjava da su posljednji kraljevi bili Stipan Lampalo(v) Ronkulo(v) i Ante Lordan. str.4 Nekoliko je običaja o tome sačuvano na zadarskim otocima do danas. str. 5 Josip Kekez. Godine 1926. 3 2 481 . sv. (31. 7.-41. a u XV. ili III. susjedi iz Mile Palameta. g. kada su Trogirani običavali birati kraljeve i gospodare i plesati s mačevima na Uskrs i iza blagdana nekoliko dana.3 U Tisnom na otoku Murteru na trgu “Bratska riva” birao se seoski kralj iz obitelji Meštrov (Meštrović) Baretin. Zagreb 1986. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. O srednjovjekovnom folklornom kazalištu svjedoče i određene reljefne slike na stećcima poput onih o Kolu ljeljanovu čija se igra u Hercegovini zadržala do danas. Rkp. Zagreb 2002. prije Krista). 1996.Srednjovjekovna crkvena prikazanja imaju obilježja folklornoga kazališta. U povijesti hrvatske usmene književnosti folklorno je kazalište zanemarivano sve do šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća. Usmena književnost u: Zdenko Škreb – Ante Stamać Uvod u književnost. Kralj se birao svake godine uz veliko veselje i ručak na trgu. st. Poganska baština. str. FF Split. Zato ima malo podataka o folklornom kazalištu.

i XVI. str. oko 1754. Rijeci itd. Hanibal Lucić dramatizirao je Robinju koja je srodna brojnim narodnim izvedbama na tu temu. Povijest i historija usmene narodne književnosti. – ? 1777. stoljeća. spominje Pellizer iz Rovinja. – Mleci. Slovenac njemačkoga podrijetla Jakob Weichard Valvasor (Ljubljana. Tada bi se svi svatovi približili ognjištu mučući i urlikajući. Folklorno kazalište. – Krško. odlučivalo o maskiranju. SHK.) u svom djelu Bilješke o putu po Dalmaciji piše o svatovskoj igri kadija koja se izvodi među Morlacima. 1693.) u svom djelu Posvetilište Abramovo koristi folklornu glumu. – Novska. spominje se Lastovski Poklad koji je i danas dio pokladnoga rituala. Lovrić piše i o svatovskom običaju Paljenja slame pod kumom koje se odvijalo kad bi kum i oba djevera ispratili mladence i vratili se u svatove. a izvodi se do danas. 297. Tvrtko Čubelić. 1576. Hrvatsko zagorje. 1508.okolice i plaćenici iz susjednih zemalja. 1482. Hvaru. U XVII.) prikupio je mnogo tekstova usmenih pjesama. U Dubrovniku se igrala alka i izvodila cingareska. 19. ovcu. Domaćin im je donosio rakije i smokava kako bi ih umirio. Biranje kralja u Krapnju 1640. – Puhakovec. književnik i etnolog Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac. 1889. 7 Ivan Lozica. Dva rukopisa tradicionalne korčulanske Moreške datiraju iz XVIII. 6 482 . Ivan Lovrić (Sinj. 1641.) opisujući običaje Hrvata u Istri. Braču. st. 1816. Nezadovoljni bi svatovi uzeli kuma i smjestili na tačke te pod njim zapalili malo slame dok ih on ne bi umirio smokvama i rakijom. Zagreb 1996. izvodili su vesele igre. smiješno se međusobno boreći i brkajući oganj. 1878. Mavro Vetranović (Dubrovnik. Primjerak Mesopustove oporuke iz Dobrinje na Krku potječe iz 1718. Zagreb 1990. Kralj se birao na Krku i Istri (Krnica i Marčana) sve do pred drugi svjetski rat. MH. 1817.). str. Drame Marina Držića (Dubrovnik. g. jarebicu.) sadrže elemente usmene narodne drame primjerice brijanje drvom. godine. navodi prizor kad “svatovi traže mladenku. Malo je vijeće dubrovačko u XV. a ukućani im dovode staru babu sa sitom na glavi”. st. 1567. Korčuli. Pagu. Svećenik.7 Podaci o folklornom kazalištu i izdvebama u raznim prigodama nalaze se u časopisu Arkiv za povestnicu jugoslavensku koji je utemeljio Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin.6 U nekim krajevima svatovi su tražili mladenku. Slične su pokladne izvedbe bile u Dubrovniku. – Dubrovnik.

”8 8 Isto. Rijeci. literaturi).). 1836. prezentacija) nasuprot kazivanju (naraciji. poslovice i zagonetke (1963. Ističem ovdje paradigmatsko mišljenje Ivana Lozice glede povijesti te vrste umjetnosti: “Kazalište nije rođeno samo jednom. zdravica i drama i otisnuo ih u knjizi Narodni slavonski običaji (1846. Kazalište se neprestano rađa i postoji kao prikazivanje (predstavljanje.). 1897. U drugoj polovici XX. 1916.) Josipa Freundereicha (Nova Gradiška. a nije rođeno ni samo dvaput. Ladanjska opozicija (1908.) i Ladanjska opozicija (1917. 1973.priča. – Zagreb.) Na Dramatske igre upozorio je Antun Radić (Trebarjevo Desno kraj Siska.) i Gajuša (1973. Ovdje valja spomenuti tekstove usmenih drama koje su zapisivali studenti pedagoških fakulteta u Mostaru. – Petrovaradin. sakupljač dijela hrvatskih usmenih drama. 1926. 1899. 1881.). 1827. Doprinos usmenoj narodnoj teatrologiji dao je Tvrtko Čubelić (Bihać. Filozofskoga fakulteta u Zagrebu te Odijela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. st. Posljednji Zrinski (1897. 1995. 1873.). str. 1844. 1913. Istraživanjem usmenoga narodnoga teatra u Hercegovini bavi se Mile Palameta. 1827. – Varaždin. – Kragujevac.) Higina Dragošića (Varaždin. Foklorno su kazalište u BiH istraživali Jelena Dopuđa i Đenana Buturović. 1928.) Ilije Okrugića Srijemca (Srijemski Karlovci.) Zapisivanjem folklornih drama među Bunjevcima bavio se Milivoj Knežević (Kragujevac. 1957. Elemente folklornoga kazališta sadrže i tekstovi pučkih igrokaza: Graničari (1857. – Zagreb. – Zagreb. Saćurica i šubara (1864. Lajtmanuška deputacija (1911. značajan doprinos na sakupljanju i zapisivanju usmenih drama dao je Nikola Bonifačić Rožin s dvadesetak studija i članaka objavljivanih u Narodnoj umjetnosti i drugdje te dvjema knjigama Narodne drame. ? – Zagreb. 483 .) Ferde Becića (Poljska.).) Marije Jurić Zagorke (Negovac kraj Vrbovca. Najveći doprinos u proučavanju folklornoga kazališta u Hrvata dao je Ivan Lozica.) svojim člankom Osnovi za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena. 1845. 21.). – Zagreb.) Marijana Derenčina (Rijeka. 1871. 1908.). Osijeku. – Zagreb.

pratilo nazive za usmenu književnost. narodna drama. melodrame. Doba života: Dječje igre. a za ovu potrebu poslužit ću se uobičajnom podjelom po kojoj se folklorno kazalište dijeli na: Kazalište sa sjenama u kojem je sjena na zidu nositelj i izvođač dramske radnje. glazbom i pjevanjem. poluobrazina ili krinka. Smrt. Uskrs. Folklorno kazalište može se klasificirati na više načina. usmena drama. Folklorno kazalište. pučki teatar. Kazalište s maskama u kojem maska ima važnu ulogu. 484 . nalazi se dobrim dijelom u narodnom životu i običajima. Oko Božića. te Lutke i sjene. Tematika folklornoga kazališta. Najčešće su folklorne maske: obrazina. Kazalište s lutkama u kojem je lutka nositeljica dramskih zbivanja. Folklorno kazalište se kroz povijest književnosti nazivalo: narodni teatar. dakle. Ivan Lozica folklorno kazalište klasificira prema datumu izvedbe na Godišnja doba: Poklade. kao i uopće usmene književnosti. To je nazivlje. usmeni teatar. Maska koju glumac nosi ima najsnažnije sredstvo i ona spaja magiju i kazalište. može se razvrstati na: komedije. pučka drama. Svadba. mjesto i kazivače usmenih drama te je nepouzdano baviti se tim zapisima. U pokretima sjene ogleda se scenski govor i odašilje poruka gledateljstvu. narodna teatrologija. Od Ivana do Martina. Sijelo i prelo. KAZALIŠTE LUTAKA Najrasprostranjenije lutkarsko folklorno kazalište kod Hrvata BiH je Igra s prstima dječje ruke. pučki igrokaz. Folklorno kazalište se ostvaruje dramskim igrama i scenskoglazbenim igrama u kojima scensku i dramsku radnju izvode glumci praćeni plesom. Proljetni ophodi. prema motivsko-tematskom načelu. farse. Neki istraživači nisu navodili vrijeme. satire. Navest ćemo samo pouzdane primjere koji su postojali ili još uvijek postoje kod Hrvata.Folklorno kazalište Hrvata Bosne i Hercegovine nedostatno je istraženo. usmena teatrologija. Zbog toga ih nismo uzimali u obzir u ovom radu.

pokazuje kažiprstom na dječji dlan i govori: “Ovđe zeko pije vodu” Uzima palac: “Ovaj ga viđe!” Uzima kažiprst: “Ovaj ga pripuši. zaova.“Netko od odraslih uzme otvorenu dječju šaku u svoju ruku. dijete s uzbuđenjem prati ovu igru i često traži da mu se još jedanput izvede” Originalnost je te igre što je istodobno jedna jedina osoba i pozornica i lutka i publika. A kad bi te momak iša isprosit mora bi se prija s tobon dogovorit. 9 Mile Palameta. Dječji dlan je pozornica i njegovi prsti lutke. kme. kme…!” Po tekstu koji je neodvojiv od minijaturne scene. njegovoj dinamici i napetosti koja kulminira u završnoj konstataciji praćenoj stiskanjem i trljanjem malog djetinjeg prsta. Mladoženja nebi sam iša po mladu. Mostar 1996.9 SVADBENI OBIČAJI SVADBENI OBIČAJI U OGORJU DONJEM Cure su se onda mlade udavale. str. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. (potrči za njima)!” Uzima srednjak: “Ovaj ga stiže!” Uzima prstenjak: “Ovaj ga udari!” Skačući i… Mali prst: “A ovaj. Mladoženja je triba tražit mladu pa bi mu od mlađe brat izvođija curu i pita bi: “Jel ovo vaša ovca?” A mladoženja bi odgovorija: “Ne. Odrasli koji komentira pokrete. svekar. 69. 485 . svekrva. Ako se oni slažu onda se napovidi u crkvi. Tri napovidi tribaju izać za tri nedilje. a ako se vas dvoje slažete onda se tek ide kod roditelja i roditelja se pita jel se oni slažu.-70. Kad treća napovid izađe onda se tek ženi. Onda bi se mlada zaključala u svoju kuću uz još desetak cura. Ako ima neko neku zapreku onda je dužan u to vrime to kazat. tu bi bili i diver. nije to naša ovca”. svaku nedilju po jedna napovid. otvorenu prema gore i olabavljenu.

veselilo. jabuke. Onda se znalo da se udaje ta i ta cura pa bi joj svak iz sela triba pripremit ponešto.. šta bilo. pilo. A kad bi se vjenčali išlo bi se kod mlade i tu bi se ručalo i stalo do večere. Kar bi vozija mladence i uže svatove. pivalo. bajama i onda bi to ona bacala a dica bi to kupila. mladoženju i divera joj da tu sidu. il košulju. kod njegovih. kocki šećera. Onda bi se te skrinje otvorile i svi susidi bi vidili šta je mater svojoj ćeri spremila od dote.. Najčešće bi mladoženja uša u kolo i igra. E onda bi dovea mladu i mladoženja bi reka da to je njegova ovca a na to bi brat reka: “Ova je ovca učinila puno štete i mi je nemožemo dat. i pita ga isto. I svak bi triba mladoženju darovat.. kolko ih je moglo stat. bi nakitila barjak. Posli se išlo do mladoženje a mater od mlađe bi joj spremila dvi skrinje i tu je sva njezina dota bila.. Mladenkin brat bi reka cijenu koju triba platit za njegovu ovcu. ili čarape. Diver bi ih triba platit. A mlada. kocke šećera. dok bi stari pripremali za večeru. Onda bi mladoženja za nju da dinare i tek bi onda išla svome mužu. i treću. U kući je bila spremljena veća klupa za sist za mladu. ili perluke. Ako se jabuka vrati nazad onda nije dobro. 486 . Kar bi polako kaska a drugi svatovi iza njega. Poslin bi se izašlo prid kuću i ujitilo se šupljo kolo. samo izvolite uć u kuću”. On se nebi vidija od košulja. Mlada bi imala torbu u kojoj se pripremilo svega: bombona.Onda bi izvea i drugu curu. Za ovu ovcu morate platit”. kad bi darovala mladoženju. Onda bi mlada išla do svatova i svih bi poljubila. da mi sve grijehe oprostite”.. Igralo se. Na barjak se mećalo smokve. I tu bi mlada kleknila i diver bi joj kleka. i bija bi običaj da se metne na prag od kuće neki komad robe. Oni bi kazali: “Bog ti oprostija. Onda bi se mlađa poljubila sa svekrom i svekrvom i dala bi joj se jabuka. A to su bile skrinje dosta velike. Tu jabuku bi bacila priko kuće i ako jabuka ode dalje znači da će kasnije rodit dite. sve naokruga. Onda bi se ukrcali na kar i vratila bi joj se sva njezina roba i svi bi je ispratili. Tu u kući se jelo. peškira. Svekar il svekrva bi stali u kući a mlada bi in kazala: “Tražin oproštenje najprvo od Boga pa od vas roditelja. Onda bi sili muško dite na te skrinje i ne bi dali te skrinje da ih potraju nego te skrinje bi tribalo platit. a ovaj bi odgovorija šta i prije. Onda bi se došlo kod mladoženje. oplest pa joj darovat. A mladoženja bi najviše dobija. sašit.

Momak bi curu dao prsten. Onda ovi. Rođena je 1933. morala je stat pri kući uz svekra i svekrvu. Triba je neko odvest. a ona njemu vezenu maramu. 1953. Nije bilo ka danas. Onda bi se okupljali svatovi i ako su trebali ić na daleko. Rkp. Uveče bi se sastali kad bi se večeralo pa bi se dogovaralo šta se ima sutra radit. Kad bi on oša onda bi se i mladoj pripivalo. onda bi išli i večer prija Ireni Vukčević ispričala je njezina baka. ti ćeš ić u sušanj. Nakon osan dana iđe se na mir kod svojih roditelja. onda bi se išlo u crkvu na prstenovanje. ti ćeš ovo. nije se dalo da se ide družit u selu. 3-5.. ti po drva. svit bi se ruga kad bi doša pa poljubija ženu. Taki je bija običaj. A on bi kaza da može. Stana Jukić rođ. I kad bi je neko dovea do mladoženje. Kad bi muž iša radit u Split.Onda bi se kasnije pivale neke pisme neka iđe mladoženja leć. pa bi izaša nakon desetak dana kući. Mora je poljubit sve osim nje.. naloži vatru i donese vučiju vode i iđe na bunar odnit jabuku da se vidi da je mlada najprva došla na bunar. bi reka: “Vodimo jedno čeljade.. A mlađa ne bi znala di će. 2005. FF Split.10 (Ogorje Gornje) SVATOVSKI OBIČAJI U BAKOVIĆIMA KOD FOJNICE Kad bi momak i cura odlučili da se žene. Tada se puno tražilo od mlade. ti po blago. ko bi je dovea đo mladoženje. se udala za pokojnog Matu Jukića iz sela Bračević koje se nalazi nedaleko Ogorja. str. Došli bi kod njenih a mladoženja naknadno iđe kod nje. Elez. susidi bi je dolazili gledat i njoj bi se dala prešlica a ona je obavezna prest cili dan. onda bi najprija od momka roditelji isprosili curu od njenih. Poslije toga bi svećenik u crkvi iduće tri nedilje navješto njiovo vjenčanje tako da bi bilo vremena da se kaže ako neko ima nešto protiv. 10 487 . godine u selu Ogorje Donje koje se nalazi u podnožju planine Svilaje a udaljeno je 40ak kilometara od Splita. Ko će Šta radit? Ti ćeš to. ona bi njemu kucala na vrata i pitala jel može naprid. Iđe joj svekar i diver. nije imala slobode ka sada. Onda kad bi mlada došla kući i kad se već svak diga. nema di prispavat oćete li ga primit? A ujutra je bija običaj da se mlada prije svanuća digne. Nedugo zatim su se preselili u Split i tu sagradili kuću.

zb. djevojačka majko. a onda kod mladoženje na pir. a posebno u kolu. Znalo se je desit da mu je i tri puta ukradu. svatovi bi se onda udvostručili. U tim svatima koji su išli po mladu bi bili prvinac. kum i kuma. 11 Studentici Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. djever i djeveruša i komordžija. krenula je u osnovnu školu. Ani Marković. Prvinac je predvodio svate. svjetskog rata morala prekinuti školovanje pa je kasnije završila četverogodišnju večernju školu. a komordžija je bio zadužen da prenese mladinu komoru u mladoženjinu kuću prije već što ona dođe. osim prvinca i komordžije. Kad bi svati došli kod mladine kuće. Sva djeca su joj već odrasla i svi su vjenčani.vjenčanja prenoćili kod mlade. Cvjetković. Tamo bi im opet žene podmećale neke druge cure sve dok ne bi dovoljno platili. Morali su platit prije već uđu. Ako je mlada bila blizu. sv./Fala tebi na lijepoj djevojci./ Vodimo ti kićenu nevjestu. Ako je obitelj bila imućnija. Kad bi ušli. 2005. rkp.tri žene stale na vrata i zapriječile im put naćvicama. svatovi bi izjutra išli po mladu./ S Bogom pošli. kuma. VUKARI Vuk je u tradiciji južnih Slavena i nekih drugih indoeuropskih naroda demonska životinja. popili i onda bi kum. djever i djeveruša išli izvest mladu. onda bi sjeli. kazala Luca Bošnjak rođ. onda bi im dvi. jeli. U mladosti je bila članica folklornog društva Matija Gubec iz Bakovića s kojima je odlazila na mnoge folklorne smotre u Zagreb i druge gradove. onda bi moro opet platit da mu je vrate. Svatovi su nosili uza se i okićene ploske u kojima je bila zašećerena rakija. A žene bi ih ispraćale pjesmom: S Bogom pošli kićeni svatovi. rođena u mjestu Bakovićka Citonija. Kad su polazili od mlade svatovi bi pjevali: Zbogom ostaj.11 MASKIRNI OPHODI VUČARI. 1934. Djever je onda bio zadužen za čuvanje mlade sve dok su tu jer ako bi mu je ukrali. al ona se je pila tek kad dobiju svatovi mladu. str. sretno doma došli. 488 . Onda bi dobili pravu. ali je za vrijeme II. 3. To se sijelo kod mlade zvalo plačipir. Sada živi u Bakovićima kraj Fojnice. I danas voli pjevati narodne pjesme i plesati. 12. U Hrvata su uz vuka vezani obredi: vukarski. Kad su poslije vjenčanja dolazili na pir kod mladoženje. Vl. pjevali bi: Veseli se kućni domaćine. Onda bi se od mladine kuće išlo u crkvu na vjenčanje.

napunili slamom i okitili je svilom. Sv. Golden Marketing. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. ali ništa o njima ne piše. Vučare spominje i Petar Grgec. 190. 17 Radmila Kajmaković. Ti su običaji veoma stari. Zagreb. dj. Etnologija. Franji i vuku koji je činio mnoga zla u okolici Gubbija. svjetskoga rata kada je država počela isplaćivati nagrade za ubijenoga vuka. Juri jer ih on može usmjeravati. Hrvatske narodne pjesme. oderali mu kožu. SV. Tada su počeli ophodi s ubijenom lisicom. NS. 588. str.-65. Hrvatska državna tiskara. sv. navodi da se taj običaj izgubio nakon 2.14 Čubelić spominje vukare i o njima navodi dvije rečenice. 18 Radmila Kajmaković.16 Tim ophodima željelo se “spriječiti” vuka da dolazi domovima i štalama. a pišući o vučarima u širokobriješkom kraju. Do pedesetih godina 20. XXIV/XXV. 15 Tvrtko Čubelić. Vučari su maskirani ophodnici koji su u skupinama od tri do četiri čovjeka – nakon što su ubili vuka. str. navode usputno. 151. ali te obrede nisu pratile pjesme. Znanstvenici ih. 13 Vitomir Belaj. NS. te ih neki znanstvenici smatraju istim obredom. Maskirani ophodi. nav. Zagreb 1990. nataknuli je na kolac. Sarajevo 1969/1970.18 Leksikon ikonografije. 77. str. 230. i drugim prehrambenim proizvodima od kojih bi pravili gozbu na kraju ophoda. Ti su obredi i danas u narodnom pamćenju. Vučare su za ubijenoga vuka darivali slaninom. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. Mostar 1996.15 Ta činjenica kao i sami nazivi vukarski i vučarski izazivaju dodatne dvojbe oko tih obreda. stoljeća izvodili su se u jesensko i zimsko doba kada su vukovi napadali i blago i ljude. Etnologija. 16 Mile Palameta. Kršćanska sadašnjost. str. 12 489 . XV-XVI.12 Vitomir Belaj navodi da vukovi u hrvatskoj tradiciji pripadaju i sv. str. vunom i šarenim papirima – hodali po svom i susjednim selima glasno pjevajući i tražeći darove za ubijenoga vuka. Franjo je vuka nazvao bratom vukom i zauzeo se za njega kao Božje stvorenje koje ne zna bolje činiti te se angažirao da ga pripitomi. 63. 312. str. Sarajevo 1961. mesom. Glasnik zemaljskog muzeja.-313.13 Nedostatni su podatci o tim običajima. Narodni običaji stanovništva Lištice. str.vučarski i vukovi. U kršćanskoj je tradiciji legenda o sv. Hod kroz godinu. uglavnom. Zagreb 1943. Radmila Kajmaković navodi da su vučarske obrede u livanjskom kraju u jesen izvodili Hrvati i Srbi17. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 14 Petar Grgec. 1998. uredio Anđelko Badurina. a u današnje vrijeme gotovo su iščezli.

22 Špiro Kulišić. nije dobar kod kuće. Varica21 se sprema od brašna svakoga žita ili se u nju stavlja po zrno svake žitarice te se njome posipaju ljudi. g. brodovi. 155.22 Milovan Gavazzi navodi da su se vukarski obredi izvodili “u doba oko Božića pa do Poklada”. ulišta i dr. Na taj su način vučari od mještana tražili darove jer su ubili vuka i spasili im stada. Hrvatski sabor kulture. sjekirama i puškama organiziraju hajke na vukove. Knjiga XI. Namjera je toga obreda apotropejska i panspermijska. / dajte njemu svega dosta. str. evo vuka kod kuće. Ti su se ljudi nazivali vukari. 73. da ne silazi s planine. Centar ZA balkanološka ispitivanja. epika. da ne kolje jarice i pri tome objašnjava panspermijsku karakteristiku varice koja se prinosila kao žrtva. varice. junice. Pjesmom se poziva domaćina da vuku poda sočice. a pjevali su vukarske pjesme kako bi od kuće i stada odagnali vuka: Domaćine od kuće. a kazao joj je Ivo Matić (rođ. stoka. 41..19 Nabrajalice ili šaljive pjesmice koje su recitirali/pjevali vučari u tim ophodima nazivane su vučarske pjesme. Vl. Vl. a kazao joj je Mijo Raić (rođ. g). Sarajevo 2006. 220. nakon što bi lovci u lovu ubili vuka pjevali su pjesmu: Evo vuka. sv. Tirajte ga od kuće. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. Matica hrvatska i HKD Napredak. rkp. 18. Zagreb 1991. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.U Vinjanima Donjim održavali su se vučarski ophodi. 490 . 23 Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. 20 Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. 8. 19 Zapisala je svibnja 2006. 2007. g. Podajte mu šenice.) podrijetlom iz Doljana (Zahumlja) a živi u Pločama. III izdanje. str. 1927. vunice. g. Marina Matić u Trbounju kod Drniša. 1957. 2006. Podajte mu slanine. Podajte mu zopčice. s planine. retorika. U Vinjanima Donjim kod Imotskoga u svibnju 2007. rkp.-9. da ne kolje telice. str. / Evo vuka preko mosta. 6.20 Špiro Kulišić spominje izreku Podaj vuku varice. str. / dajte njemu slanine. sv. jarice.23 U Lici je bio običaj da ljudi naoružani vilama. knjiga 9. Godišnjak. Slična je i pjesma iz Trbounja kod Drniša: Domaćine od kuće. da ne kolje ovčice. str. slanine kako ne bi silazio s planine jer nije dobar kod kuće. zapisala je Branka Despotušić. Sarajevo 1973. 21 U stolačkom je kraju varica naziv za koljivo (varivo od mesa zaklane stoke). priredio Marko Dragić.

Anić. mrka vuka. Tim su metaforičnim sugestijama vuka tjerali u goru.24 Vukari su i sljedećim magijskim katrenom odgonili vuka od kuće: Mrki vuče. Podajte mu slanine. da ne priđe preko mosta. FF Split. Kosinja i Perušića Lidija Đerek od svoje obitelji: bake.26 Vukarske pjesme po svojoj poetici pripadaju bajalicama kojima se liječe ljudi. str. a sestrica po gori maglica. 24 491 . Kiti snašo. Da ne kolje telice. Podajte mu zobčice. sv. 2004. A sestrica po gori maglica. 41. 3. FF Split. djeda. Da ne kolje ovčice. planinu i maglicu. a kojo sestrica? Majka mi je gora i planina. štala i imanja odgone demonske sile. runo vune. Da ne kolje pasa. Da t’ je ćerka lipšeg struka. Podajte mu suva mesa. Kojo majka. rođ. 25 Zapisala je svibnja 2006. g). 8. Marina Matić u Trbounju kod Drniša. sugestivno odgovaraju da mu je majka gora i planina. sv. na području Gospića. rkp.25 Tim su stihovima vukari uspostavili svojevrstan kontakt s vukom te mu nakon pitanja tko su mu majka i sestrica. Vl. svega dosta. Da ne slazi s planine. ujni i rođakinja. kojo ti je majka. o-o-o-o-oj! Tirajte ga od kuće. 1929. str. Rkp. a kazala joj je Stana Anić (djev. u Kruševu). 2006.-9. da ne kolje ovce žune. str. 8. životinje. 95.-9. Da vam tora ne pritresa. zapisala Marija Anić.Evo vuka kod kuće. Dajte. g. te iz njihovih domova. vuku vlasa. g. sv. a kazao joj je Ivo Matić (rođ. Podajte mu šenice. 26 U Kruševu kod Zadra 2006. g. Rkp. 2006. Zapisala je 2004. 44. g.. 1927. Vukari su u Kruševu kod Zadra magijskim riječima u svojim pjesmama htjeli udobrovoljiti vuka tražeći od domaćina da vuku dade slanine.

želi sačuvati „ono nešto od starine što se gubi”. g. D. lica zamaskiraju bojama. nose zvona. 2007. stoke. a u Lepeničkom kraju28 nisu se održavali samo za vrijeme Domovinskoga rata. Otac je troje djece. Ljubo Lovrić. Oni „proguraju” (projure) tri puta kroz kuću „tamo-vamo” i prevrću sve što im se nađe na putu. Fojnicu i Kreševo. a vučari su bili ophodnici koji su ubili vuka te kroz selo išli pjevajući i tražeći darove za ubijenoga vuka.. koje jedan od njih skuplja u torbu.. Vukovi hodaju selom zvoneći i glasajući se kao vukovi.. iza gore vuče. DEŽEVIČKI VUKOVI Ne zna se pouzdano otkad traju Pokladni vukovi u Deževicama. na čelu je vučica. Kum poškropi sobu svetom vodom. a nitko im ne odbija dati otkup. Pred polazak momak i cura izljube svatove. Zato su istovjetne vukarske i vučarske pjesme. Svaka im kuća iznese nešto od hrane. pasa.” Zapravo je poželjno da maškare ne hodaju po selu tu posljednju pokladnu večer jer je ona rezervirana za vukove. Vučica nosi štap. Obučeni su u ovčju kožu. rakija.. Domaćin im iznese rakiju i večeru nakon čega se raziđu”. svi se prekrste. Pred vratima „podruma“ cure zapjevaju: „Lipi Ivo. od kuće do kuće. a posljednji „stražnji” ili „ zadnji vuk“. Obično im se daje pečenica. štala. “Vukovi nisu isto što i mačkare ili čorjaci. Tu „škemću” i galame. 27 492 . Običaj hodanja vukova na pokladni utorak rijedak je u Hrvata. dođu mladoženjinoj kući i idu pred vrata sobe gdje su mladenci svedeni. sv. piće. Kad obiđu selo. ne daj Luci.* Nameće se zaključak da su bila dva različita obreda vezana uz vuka.27 Vukarskim obredom se išlo u hajke na vukove i pri tome su se pjevale vukarske pjesme. kako kaže. Prvi „ vuk” se zove „vučica” ili „koja”. Rkp. Rođen 1953. Svrha i vukarskih i vučarskih obreda bila je tjeranje vukova od domova. Vukovi hodaju po selu. a na kraju je vuk. prespavati luče. I sam. 28 Lepenički kraj obuhvaća Kiseljak. Na kraju Iza svatovske večere kum i jenga svode momka i curu u posebnu prostoriju koja se nalazi u prizemlju i obično je nazivaju podrum. zvani Ljubica. Vukovi su organizirani tako da ne idu u koloni. selo Carevo Polje kod Jajca. FF Mostar. Katici Lozić kazao je 2007. ona upravlja i zapovijeda ostalim vukovima pazeći da netko ne bi napustio kolonu. Mladoženje im iznese pitu.“ “Tad se pojave „vukovi“. „Vučica viče: “Daj nam udili ovim našim šćenadima“. pa se kum i jenga vrate među svatove. godine. a „vukovi” za njom „škemču” (laju i zazivaju).

Kreševo). srpnja 2007. a karakteriziraju ga: zastrašujuće maske i drugi odjevni rekviziti. tri kralja (6. galama. U Đakovu je 1994.. ljudi i stoke.hodanja je pucanj (obično se unaprijed s nekim dogovori) koji označava kraj obilaska. rkp. godine je osnovan karneval Đakovački bušari. Ophod maškara najčešće se odvijao u utorak uoči Čiste srijede.29 MAČKARE (MAŠKARE) Sv. godine u Deževicama kod Kreševa Ivica Barešić. U tom su se razdoblju održavale i svadbene svečanosti. D. Vl. šale i tako dalje. selo Deževice. 29 493 . Oni tu kao popadaju i onda ustaju i idu slaviti. Središnji je događaj velika pokladna povorka svih sudionika ulicama grada. str. 2007. Obično odu na neko već prije dogovoreno mjesto gdje se jede i pije ono što se prikupilo. a zauzvrat ih je domaćin kuće darivao. 38. pjesme. ĐAKOVAČKI BUŠARI U pokladno vrijeme u đakovštinskom kraju maskirani bušari su obilazili po kućama i domaćinima izvodili kojekakve dosjetke i pjesme. U nekoliko dana održavanja okupi se oko 2000 sudionika Gordani Vujica kazao je 8. buka. Time se htjelo otjerati demone od domova i štala. siječnja) označavaju svršetak božićnih blagdana i od tada pa do Čiste srijede odvijali su se maskirani ophodi. zvonjava zvona privezanih na maškare (mačkare). (rođen 1951. a što ophod maškara čini apotropejskim.

Bušari u pravilu malo govore. Muškarci bi obično obukli žensku obuću i odjeću. U toj se prepirci koji gost i zamjeri bušarima. Jedan od bušara stavi preko ramena platnenu torbu u koju će im domaćica metnuti poputbinu. a domaćin ih nudi rakijom i vinom. manju 494 . Ako pak koji radoznalac pokuša razotkriti bušara. (Danas se za bušare kaže da taj izvorni običaj nestaje. Netko bi uvijek od nazočnih upitao bušare tko su i odakle dolaze. a poznati su i stihovi iz sela Beravaca: Bješte dico evo su bušari. U kuću bi bušari ulazi jako bučno kako bi skrenuli pozornost na svoj dolazak. Stoga ženske oponašaju muške.. Naslute li bušari da bi ih se moglo prepoznati. a na glavu bi stavile kapu ili šubaru. bušar sa štapom odalami tj. To je bila obično skupina od tri do pet momaka i djevojaka koji se nastoje odjenuti tako da ih se ne prepozna. Đakovački su bušari po broju sudionika i posjetitelja najveći karneval istočne Hrvatske i član su Saveza hrvatskih karnevalskih gradova. a muškarci nastoje govoriti piskutavim glasom. a ponekad se zvonilo i klepkom (ovećim zvonom od lima što se nekada stavljalo oko vrata volovima prednjacima).) Bušari su narodni običaji vezani uz klanje bravaca. a glavu bi pokrili maramama. Pjevale su se narodne pjesme. No sve se to događa s namjerom da se gosti nasmiju i zabave. njihov duboki glas. Lice namažu garom ili prekriju ženskom prozirnom čarapom. Nakon što bi se svinjokolja obavila uslijedila je bogata i obilna večera. a veselje bi potrajalo duboko u noć. Ženske bi pak obukle hlače i kratki kaputić. a na to pitanje bi bušari davali sasvim neuvjerljiv odgovor koji bi nerijetko izazivao rasprave. gromko lupaju na vrata.iz svih krajeva. a ovi rado iskoriste priliku te o njemu iznesu i ono što nije zgodno da se javno kaže. ne zadržavaju se u kući dugo.) Ušavši u kuću pozdrave sve nazočne. Na odlasku im domaćica stavi u torbu čvaraka. a i prilikom govora nastoje što više izmijeniti glas kako ih nitko od prisutnih ne bi po njemu prepoznao. Poslije večere dolaze u kuću bušari. a drugi uzme u ruku štap kojim će braniti bušare ako ih tko od nazočnih pokuša razotkriti. ali i prepirke. unatoč njihovoj umješnosti pretvaranja. Ja sam bježo kad sam bio mali (.. Ponekada koji od kožara obuče dugački kožuh s naopake strane tako da runo bude izvana. Snažno koračaju. odvrati toga znatiželjnika od njegove nakane. a program prati desetak tisuća ljudi. Pjevalo se vrlo glasno. Odjeća je najčešće stara i pokrpana kako bušare ne bi odala.

Bušari su se oblačili u tzv. Danas ima i žena pijani. načinjena upravo za bušare. Ponjavci su na sebi imali rojte (rese). Tako bi se na kraju u njihovoj torbi našla ukusna i dobra večera kojom se onda svi počaste. Jedan rub ponjavca zavezali bi i prebacili preko glave kako bi rojte sakrivale lice da se ne bi vidjele i prepoznale osobe koje su bile bušari. Ako se toga dana kolju bravci i u kojoj drugoj kući. Glumili bi mladu i mladoženju. ponjavce (debele pokrivače vuneno tkane). krvavicama i kolačima. Ponekad se u torbi nađe i kobasica ili krvavica ispunjena kukuruznim žgancima.kobasicu i krvavicu. nekoliko krafni i salenjaka. Pokatkad u kuću istovremeno dođu još neki bušari pa tako večer postane veselija i zabavnija. bušari odlaze i tamo. U bušare su često išla i djeca od desetak godina. U vrijeme bušara pjevalo se: Poklade su i ludi su dani. no oni se ne ljute jer znaju da je to sve za šalu. 495 . To su „mali bušari“ koji su nastojali zabaviti domaćinove goste i na kraju bi se osladili pečenim kobasicama.

a mladoženja.12. Rkp. glumio je neki sitni mali muškarac. u selu Vijaka-Vareš. ponovno uz igru i pjesmu do Carine. Oženi se Ilija. pekle su se krafne i častilo vinom tzv. odnosno vrijeme Korizme i slavlje se prekida. 2. D. Danas je u selima Đakovštine običaj bušara prošlost. prethodno bi se naložile dvije velike vatre oko kojih bi povorka igrala i pjevala. poput žabe. Djeca su se bojala bušara jer su strašno izgledali pa bi bake zaklenile (zaključale ili zaringlale kapijicu (mala ograda kroz koju su ulazili u dvorište samo ljudi. rođ. str. Zatim se ulazi u Dom gdje se nastavlja dio igara. 2007. D. držeći se za ruke i pjevajući igraju kroz cijelo selo do mjesta zvanog Čaršija. 1945. za razliku od velike kapije kroz koju su prolazila zaprežna kola s konjima ).-32. Zapisala je Suzana Parić 2007. a kazao joj je Jozo Matić. Običaj je bio da seljani obučeni u što starija i poderanija odijela hodaju po selu od kuće do kuće i pjevaju kroz selo pokladne pjesme. To je splet igara i kola koji se igra idući kroz selo i nastavlja poslije na igranci u Domu. 2008. Točno u 17:30 muškarci i žene u narodnim nošnjama polaze s mjesta zvanog Carina. tudumom. poigrale malo i brzo se vratile u kuću. prije Korizme. FF Mostar. 31 Neki kazivači smatraju da podrijetlo te igre seže u osmansko vrijeme kada žene nisu smjele igrati pa bi. Vratili bi se kući i pravili razna jela i jeli dok ne započne korizma. ali isključivo do ponoći kada nastaje Čista srijeda. 30 496 . Sjećanja na te običaje žive danas samo kroz manifestacije zasnovane s ciljem promicanja narodnih običaja. Tako hodajući dobivali bi namirnice kao darove. god. Zdravki Vranješ kazivala je Evica Rack rođena u Budrovcima. FF Mostar. koji bi trebao biti vitak snažan i jak. iskočile iz kuće. Obzirom da bude velik snijeg. 30 POKLADNE PJESME Pokladne pjesme su se izvodile nedjeljom prije korizmenog vremena.Obično bi mlada bio visoki jaki debeli muškarac. Igrale bi se: Žuta Žaba. a o njezinu početku nisu ništa znala ni prethodna pokoljenja. pjesme i kola.. Na poklade su išli svi u narodnim nošnjama. Ni najstariji stanovnici ne pamte od kada datira taj običaj31. mrak. 21. Narodna igra neobičnog naziva Žuta žaba igra se uvijek na pokladni utorak u Gornjoj Vijaci. 1932. g. a danas živi u Đakovu. U poklade se išlo dva dana prije Čiste srijede. Rkp. sv. 31. Nakon određenog vremena vraćaju se istim putem. zima. Bog ubio đuđur popa. Ponedjeljkom i utorkom pjeva se i veseli cijeli dan do ponoći.

dosta sam ti osnovala. a uz to vunene čarape i kundure. čakšira i fesa. Čudnu si mi sreću dala: nit’ u kući kućanica nit’ na njivi žetelica priko kuća priskakuša i na vrata izviruša a na ljude kezi zube! 497 . koparana. fermena. Specijalni maljevi naizmjenično su udarali po suknu koje se stalno polijevalo vrelom vodom da ga omekša radi lakšeg izvlačenja rudeži. osnuj meni jedne gaće od tog platna bijeloga. crne fermene i čakšire. Hajd’ otale’ crni đavle. Osobito ako se poznaje izrazito zagonetan tekst Žute žabe. teško je pogoditi. žuta žabo. ali što. a nakon sušenja pristupalo se bojenju. Oj punice. ječermice i dimije i marame a dječaci bijele košuljice tzv. godine.Tim se pjesmama i igrom htjelo nešto reći. Vuneno sukno od kojeg su se izrađivale čakšire prethono se obrađivalo u jednoj od stupa na rijeci Tribiji. Ovaj proces bi trajao neprekidno 48 sati. Za najmlađi uzrast nošnja je posebno izrađivana: djevojčice bi nosile košuljice. jasenove kore i zelene ljuske iz oćevskih majdana. ŽUTA ŽABA “Platno bijeli žuta žaba u potoku na kamenu njoj dolazi rak na konju. škuteljke i dimije. a bojenje bi trajalo četiri dana. Ovaj iznimno vrijedni običaj bio je prekinut samo 1994. prsluka. Ženska narodna nošnja se sastojala od košulje. fistančiće. Za Žutu žabu bi se nosila narodna nošnja: muška narodna nošnja se sastojala od košulje. Boja se dobivala iz trava iz obližnje Kozjače. i još više kćerku dala.

koja nema dimija. i dovede gizdavu. Mi igramo k’o djedovi naši. ovu igru poklekušu. nemoj Ilija. ŠTO SI NAM SE ZAMRAČILA ZVIJEZDO “Što si nam se zamračila Zvijezdo. poče gizdu tući. BOG UBIO ĐUĐUR POPA “Ko zametnu ovu igru. da po kući skakuće. kako će se igrat Žuta Žaba.OŽENI SE ILIJA “Oženi se Ilija. Ko zametnu ovu igru. naljuti se Ilija. Ko zametnu ovu igru. ništa nas ne plaši. Ovu igru poljubušu. dirli. pomrčina. Ko zametnu ovu igru. Ai ja ću pored svake muke 498 . Moju babu naučila baba. nemoj. ja sam ti najmilija. ‘oće gizda papuče. ovu igru popleskušu. ovu igru poigrušu. Vijaka je od starina gnijezdo. Ovu igru povriskušu.dirlija. ovu igru zagrljušu. gizda poče plakati. dirli. pa usjeće drenov ščap.

uz paljenje duhovskih krijesova. 278.. 26. Đure. sira. str. Mladići koji su sudjelovali u jurjevskim ophodima zvali su se jurjaši.da naučim svoje unuke. vjerujući da će tako odvratiti demonske sile. broj. 154. a djevojke koje su bile sudionicama u tim ophodima nazivane su jurjašicama. str. blagdan koji je pedeset dana iza Uskrsa i označava svršetak uskrsnih blagdana. knjiga. “poskakujući poput medvjeda”. Zagreb 1931. Sve su vrtlarice dobivale grančicu iz kite ili koša i stavljale ih među zelje. Jedan je mladić visoko nosio mladu zelenu brezu okićenu maramom i šarenim papirima. Narodna starina. a Zeleni Jure je bio u košu ispletenom od prolistale vrbe. III izdanje. 33 Petar Grgec Hrvatske narodne pjesme. i Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih običaj. Rkp. vrtu.. te od gazdarice tražili darove: dinar-dva. 34 Ferdo Heffler. glavni i odgovorni urednik Dr. Zagreb 1943. str. Ponekad su Zelenoga Juru pratili tamburaši i s njim ulazili u dvorišta. “32 ZELENI JURAJ Tema Zeleni Juraj zahtijeva složenu interpretaciju. 2. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. Zeleni Jura je u jednoj ruci držao “veliku trnavku od šipka”. vlasnik. 45. a preko njega je bilo poslagano brezovo kitje. 2007. D. najmanje. u Hrvatskoj su se izvodili kraljički obredi. Za Duhove. Zeleni je Juraj imao. jajce-dva. a u drugoj ruci drveni mač. Zagreb 1991. ali i povećavati plodnost. U okolici Karlovca na Dan sv. štali. ali i odagnati zle duhove.34 Od zelenila kojim je bio prekriven Zeleni Juraj bilo je dopušteno otkinuti dio grančice za koju se vjerovalo da ima apotropejske karakteristike te da će ukućane. sv. 32 Katarina Pejčinović zapisala je u lipnju 2006 godine u Varešu od Ivanke Peštić. 43-46.-280. dvojica su nosila kite brezovog granja. Hrvatska državna tiskara.33 Zeleni Jura bi plesao u krug. vino. dvojaku apotropijsku ulogu: svojim je izgledom želio potaknuti vegetaciju. str. ali za potrebe ovoga rada navodi se samo ono što je apotropejsko. 499 . Jurjaši su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadić zelenila koje su domaćini kasnije ostavljali u kući. Josip Matasović. X. Jure seoski su mladići pjevali po selu i gradu. FF Mostar. polju i sl. Oko njega su plesali i mladići iz pratnje i pjevali da će polje roditi kuda Jure prođe. bukve i dr. kelj ili korabicu da im bolje rodi. i njihovo imanje štititi od demona. Skupina mladića selom je pratila Zelenog Jurja. jurjevčani đurđari. Hrvatski sabor kulture.

SHK.) Đakovački vezovi 500 . priredio Ivan Lozica.) (Reprezentativan je broj primjera folklornoga kazališta u knjizi Folklorno kazalište. MH.(O ladarskim i kraljičkim ophodima bilo je riječi i u potpoglavlju Usmene lirske pjesme. Zagreb 1996.

Dragić. III izdanje. Zagreb 1990. 21. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. Sarajevo. Dragić. Sveučilište u Zadru. Botica. Kajmaković. 5. Tvrtko. Zagreb 1931. 11. Kulišić. 6. 501 . Tvrtko. Beograd 1974. Marko.-313. Ladarice. 12. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. knjiga. sv. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Zagreb 1995. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. drama i mikrostrukture.-280. 10. Matica hrvatska i HKD Napredak. 2005. Narodni običaji stanovništva Lištice. 275-296. godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe br. 15. knj. knj. 8. Radmila. vlasnik. Gavazzi. poslovice i zagonetke. Zagreb 1943. Croatica et Slavica Iadertina. Narodne drame. Sarajevo 1973. 26. Čubelić. Heffler. 9. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Petar. Hrvatski Sabor kulture. Godišnjak. 4.LITERATURA 1. NS. Godina dana hrvatskih narodnih običaja. Grčki mitovi. 2. Zagreb 1996. XXIV/XXV. Hercegovina. 14. 312. Rožin Nikola. Robert. glavni i odgovorni urednik dr. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Sarajevo 1969/1970. Hrvatska državna tiskara. Centar ZA balkanološka ispitivanja. 369-390. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać. Usmena književnost. 3. 2. Grevs. Marko. Zadar 2007. Čubelić. Stipe. X. Zagreb 1970. Folklorno kazalište (priredio Ivan Lozica) SHK. Josip Matasović. 13. Zagreb 1991. Josip. Narodna starina. 5. 7. Milovan. Usmena narodna retorika i teatrologija. Ferdo. PSHK. str. Špiro. Knjiga XI. Grgec. priredio Marko Dragić. Kekez. knjiga 9. Bonifačić. 27. broj. br. Uvod u književnost. 3. Apotropejski obredi. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Etnologija. Zagreb 1963. 278. Mostar 2007. Zagreb 1986. Hrvatske narodne pjesme.

Mostar. 19. rkp. 20. 23. Izdanja muzeja grada Zenice. 18.) Vl. Matej. Radovi V. Kršćanska sadašnjost. Narodne lirske pjesme. Mile. (Oznaka D znači diplomski rad. Karadžić. Zenica 1973. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Lozica. priredio Olinko Delorko. 21. PSHK. Matica hrvatska. Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga. FF Split. Rječnik hrvatskoga jezika. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. Zagreb 2000. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Ivan. Školska knjiga. Rkp. Palameta. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. knj. Sova. Srpski rječnik. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. Zagreb 1955. Slobodan. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. Zagreb 2002. 17.16. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. Zagreb 1963. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) 2. Zora. Zagreb 1990. uredio Anđelko Badurina. *** 1. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. (Vlastita rukopisna zbirka) 502 . 1996. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. 22. Poganska baština. 23. Zečević. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. Leksikon ikonografije. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Rkp. glavni urednik Jure Šonje. FF Mostar.

V. RETORIČKI (GOVORNIČKI) OBLICI .

Kr.Usmeno-retoričke oblike poznavale su najstarije civilizacije. Brojilice. Basme (bajalice.) retoričke oblike tumači kao ukrašeni govor. st. EGZORCIZAM. 4. ZAKLINJANJE) Basma je stručni naziv za usmeno-retorički oblik kojim se želi čovjeka. Usmeno-retorički oblici mogu se klasificirati na: 1. Kletve. Krista) retoriku je okarakterizirao kao umijeće govorenja i umijeće uvjeravanja.) Kvintilijalova.2 Ponajbolji govornik svih vremena Marko Tulije Ciceron (106. U stručnoj su uporabi za basmu sinonimi egzorcizam i zaklinjanje. Međutim. Blagoslovi / molitve. Krista) otkrio je magijsku moć riječi proglasivši je vlastodršcem “koji najmanjim i najneupadljivijim organom postiže najčudesnija djela.”1 Aristotel u svomu Pjesničkom umijeću (IV.-43. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Neki filolozi i 1 Tvrtko Čubelić. Antički grčki filozof Gorgija (493. Zdravice. Prvi primjer hrvatskih retoričkih oblika zapisao je Hvaranin Petar Hektorović u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. 2. 107. U Bibliji je govorništvo dar Božji. hrvatskim usmeno-retoričkim oblicima nije se pridavala dostatna pozornost sve do naših dana. 2 Stipe Botica. pr.) Horacijeva i De institutione oratoria (koncem I. 6. BASMA (BAJALICA. 504 .-370. Značajna su također. Kr. st. njegovu imovinu i stoku zaštititi ili osloboditi od bolesti i demonskih sila. Zagreb 1990. Vl. Brzalice. 5. st. 3. pr. egzorcizmi. Povijest i historija usmene narodne književnosti. nakl.). str. Zagreb 1995. zaklinjanja). a narodni su nazivi bajalica i bajavica. 280. pr. djela rimskih klasika: Ars poetica (konac I. pr. str.

Poslovice. odabrane i poštovane osobe.3 Basme se ostvaruju stihovima i prozom. godine. dima. Bajalo se i protiv magle. str. opsjednutosti i drugih bolesti.leksikolozi smatraju da je basma čarobni tekst koji se izgovara pri bajanju (čaranju. rođena u Makarskoj. svojim pogledom poremetiti nečije zdravlje. osobito dječije. osim ako nije ušao s upaljenom lulom. 5 Usp. te se štitilo stoku od bolesti i demonskih bića. Rkp. Zagreb 1996. Boranić. Mole su svojim molitvama (basmama) liječile ljude: od demonskih sila. priredio Josip Kekez. bogomoljke. str. ukiseliti. B. Bajalo se protiv bolesti ljudi. ujeda zmija. a nazivaju se mole. naime. Kazala joj je Vesna Parčina (baka). I Rječnik hrvatskoga jezika. 282-283. str. kad se mlijeko ne bi dalo izmesti. Zagreb 1924. Ako bi odjeću uhvatio mrak vani nije ju se unosilo dok je sunce ne obasja. Usmena narodna retorika i teatrologija. privremeno ili trajno. Također se vjerovalo da i došljak u kuću noću unosi mrak. trzavice. 1942. Žene s urokljivim okom nazivane su: čara. Basme su kod Hrvata kristijanizirane te ih je narod nazivao molitvama. Bajanjem se htjelo udobrovoljiti božanstva da za vrijeme sušnih proljetnih i ljetnih dana daruju kišu. u ZNŽO JS navodi bajalicu protiv poganice i naziva je molitvom.5 Bajalo se protiv uroka (urokli) i more. 6 Nevena Čović zapisala je u Makarskoj 2008. primjerice. ili ako ga svjetlost vatre nije obasjala. Rudolf Strohal. nesanice. glavni urednik Jure Šonje. Mole su molile ne samo kad stoka oboli. U novijim basmama prepleću se mitski i vjerski elementi. štringa ili vištica. oluje i nevremena. kad ne bi u mlijeku bilo masla. stoke. vračanju). FF Split 2008. 4 Rudolf Strohal. SHK. 58. Zagreb 2000. 505 . str. Čitav život proživjela je u Makarskoj i vrlo dobro poznaje običaje vezane za Makarsku i njeno primorje. iz straha da ne ugine. U makarskom kraju uroci se nazivaju i naude. a na koncu obreda se prekriži. straha. usiriti. MH. a muškarci vištac i mogli su. Mola se na početku obreda prekriži i izmoli Vjerovanje. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. knjiga XXV. E. zagonetke i govornički oblici. Namjena i svrha basmi je apotropejska. LII. već i kad se krava ne bi dala pomusti. Zagreb 1970. duševnih i tjelesnih bolesti: poganice. bogomolje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga. moliboge. Vjerovalo se da naudu noću može nametnuti neka nepoznata demonska sila i nije se smjelo dječju odjeću noću ostavljati izvan kuće. Poganica (Sali u Dalmaciji). Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena. te mu se branilo da ode djetetu. 379. urednik dr.4 Nositelji tih narodnih usmeno-retoričkih magijskih tvorevina rijetke su. godine. vrtoglavice.6 3 Vidi: Tvrtko Čubelić. groma. Što su basme starije u njima su mitski elementi izraženiji.-380.

Rkp. u vištati di je lipo. općina Unešić. Jedne su komponirane kao blagoslovi. Bajalicama su se bolest i demoni odgonili: U pustinju: / Dje sveti Ilija gromove odgoni. / Dje ždripci ne ržu. ka magla po planinama. Kazala joj je Ana Mrčela rođ. treće kao kletve. Gospina majka. 1945. g.! Kristina Babić zapisala je 2008. ka momci po rudinom. Sugestivnost. FF SPLIT 2008. 7 506 . Dva urliču. slikovitost.Molitva protiv uroka Prvo se triba prikrstit tri puta i tek onda počet molit sljedeće: Oj misusovo. di je drago. urok i rokice. godine u Nevestu. E. Dželalija. / Dje čedo ne plače. sveta Ana. Gospina majka: Pokaži mi svu istinu bolesti i zdravlja i života (za koga moliš) Izmoli ovo tri puta i onda nastavi dalje: Šetala se sveta Ana. ka pčele po cvatu. u ime Isusovo. priko polja ravna. Ovako moli dvadeset puta i na kraju Virovanje. simboličnost. metaforičnost i alegoričnost najvažnije su stilske karakteristike basmi. Raziđoše se urok i rokica po svitu. Srila urok i rokicu: Di iđeš priko. djev. druge kao brojalice. tri odriču Otac i Sin i Duh Sveti u pomoć bija Amen. / Dje pivci ne pjevaju. neke sadrže lirske minijature itd. / Dje se Bogu ne moli. 7 (Nevest kod Unešića) Raznovrsne su strukture basmi.

9 Danka Ivić. uredio Anđelko Badurina. str. ko što čelica po cvitu. časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe. nemilice nemila.8 Među mnogobrojnim basmama kojima se bajalo je i sljedeća: Oj. 8 507 . Petra da suzama opere grijeh. razađide se po svitu. Ajde nesritnice nesritna: U duboko more. po visokim planinam’. Petra i podsjeća na njegovu izdaju i kajanje i u tom smislu simbolizira i Kristovu muku. dje se Bogu ne moli. str. 148.Nesritnica nesritna (poganica pogana) odgoni se po svitu. oj. po morskim dubinama jer mjesto joj je u dubokom moru. Pijetao simbolizira budnost i pripravnost. dje pivci ne pjevaju. Tako pijetao opominje glavu Crkve sv. tude ti je misto. svaki put moli se po jedno Vjerovanje. dje čedo ne plače. a na kraju. dje ždripci ne ržu. iđi. Zagreb 1990. u: Hercegovina. po morskim dubinam’.9 To se izgovara tri puta. Petra dok plače. poganice pogana. po visokim planinama. 5. U narodnoj percepciji s prvim kukurijekanjem pijetlova nestaju sva demonska bića. Bajalice i bajanja kao dio etnotvorevine u Brotnju. oj. izrodica ti majka. Pijetao se prikazuje i pored sv. Za uvike vikova amen. Kršćanska sadašnjost. Leksikon ikonografije. te se preporuči za koga se moli. Nesritna izrodice. 459. nesritna izrodice u pustinju: Dje sveti Ilija gromove odgoni. U kršćanskoj ikonografiji pijetao stoji pored sv. nesritnice nesritna. Ajde nesritna nesritnice. Mostar 1986. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića.

poganice pogana. Izgovarali su ih domaćice. / oj. kristijaniziran. / po morskim dubinam’. Velik je broj basmi kojima se bajalo protiv oluje i drugih vremenskih nepogoda. U sljedećim su stihovima epiteti: Oj. / dje čedo ne plače. gdje dijete ne plače. / oj. Gre križ po nebu. / tude ti je misto. za njim Diva Marija. / oj. U dvadeset stihova navedene basme deset je anafora: Oj. / nemilice nemila. držeći križ ili krunicu okrenutu prema mjestu odakle nevrijeme dolazi. aliteracije: dje čedo ne plače. Svetom Petru ključe daj da otvori sveti raj di anđeli igraju. / nesritnice nesritna. Sinku se je molila: “Daj mi sinko onu čast što si Bogu obeća. / oj. nesritnice nesritna povezani anaforama oj. pastiri. nemilice nemila (u navedenim se stihovima asonancija ogleda i u ponavljanju samoglasnika a kao i samoglasnika i.Onaj tko baja vokativom se izravno obraća bolesti i sugestivno je tjera u visoke planine. Hrvatske su basme komponirane vjerskim lirskim slikama. U navedenoj su basmi mnogobrojne i druge stilske figure npr. gdje ždrijepci ne hržu – odgone je tamo gdje se Boga ne moli. također. / dje se Bogu ne moli.: križ ide po nebu. domaćini. Pored navedenih stilskih figura u navedenoj su basmi: metafora: raziđe se po svitu. 508 . (…) Dje sveti Ilija gromove odgoni. nesritnice nesritna. npr. / dje pivci ne pjevaju. težaci. putnici. Djeva je cvijeće nabrala i njime polje prekrila i dr. a zbog aktualnosti prigode u kojoj se izgovaraju uvijek se upotrebljava prezent. / dje ždripci ne ržu. asonancije: Oj. / dje ždripci ne ržu (u navedenim je stihovima stilska figura aliteracija i u ponavljanju suglasnika ž. gdje pijevci ne pjevaju. jer se i stilskim figurama postiže efekt sugestivnosti. / oj. poganice pogana. poganice pogana. nemilice nemila. Slično je i u drugim basmama. nemilice nemila. gdje dječica bacaju. morske dubine. za njim Djeva Marija sinka molila da sv. / dje pivci ne pjevaju. Česti su stalni epiteti poganice pogana. Petru ključeve dadne da otvori sveti raj gdje anđeli igraju. / ko što čelica po cvitu te alegorija: Ajde nesritnice nesritna: /U duboko more. (…) po visokim planinam’. Sadržaj je tih basmi.

u Slatinama kazala Marica Mauko (rođ. / dje ždripci ne ržu. u Slatinama). “Sveti Ilija odgoni gromove čak daleko u Indiju. dje pjevac ne pjeva…”. dje se Bogu ne moli. dje brat sestru uzimlje.)10 (Slatine) Irudica je u narodnoj percepciji demonsko biće koje donosi olujno nevrijeme.di ditići bacaju. Irudice su nestale iz narodnoga pripovijedanja.” Nabrala je Diva. 11 Leksikon ikonografije. živi na Širokom Brijegu. majka dvoje djece. FF Mostar. uredio Anđelko Badurina.10. 12 U listopadu 2006 kazala je Drina Marušić rođena Mandić. tu ti glavu okine. Rkp. Biži. FF Split 2004.11 U nekim basmama. Ostale su samo u basmama. sv. 2006. / di Gospa ne kleči. Široki Brijeg (1953). 2. U narodnom vjerovanju zvona simboliziraju magijsku moć tjeranja demonskih sila. te se tjera u planinu: di se mise ne govore. Bog proklinje.1935. Prvotna im je namjena bila sazivanje svećenika.g. studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Demonska bića se bajanjem tjeraju: Dje sveti Ilija gromove odgoni. koje kazivačice i danas kazuju. (Di te sveti Ivan dostigne. 2004. udata za Antu. / dje čedo ne plače. s kim je polje pokrila od Zaloga lampa. / di Isus muku ne trpi. / di zvonce ne zveči.12 Kad bi grmjelo i sijevalo prekrižilo bi se i molilo: Andrei Pavičin. gdje zvona ne zvone. 19. (…) po visokim planinam’. g. U širokobriješkom kraju irudica je prokleta. od Boga prokleta. koromačeva cvića. Sveti Ivan sapinje. str. / dje se Bogu ne moli. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. a od sedmoga stoljeća i vjernika na molitvu. biži irudice. 332. zemlju neznanu. od svetog Ivana sapeta. svetog Ive krvi sapeta. Zvona su se prvi put počela upotrjebljavati u Campaniji potkraj šestoga stoljeća. Rkp. Kršćanska sadašnjost. 10 509 . / dje pivci ne pjevaju. Zagreb 1990. / po morskim dubinam’.

treći su pisali po uzoru na usmenu književnost. 10. neg ona dva. DHK RH. u Koprnu). kad prva Mlada nediljica dođe štolu ću vam postaviti. koja su od Boga poslana. drugi su se nadahnjivali usmenom književnošću i tako stvarali djela trajne umjetničke vrijednosti. Rkp. Dalmatinska zagora) *** Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. koji biše i pribiše. 1925. iz raja ladne vodice. četvrti su izvorno zapisivali usmeno-književne primjere. g. Jedni su zapisivali usmeno-književne primjere i inkorporirali ih u svoja djela. za štitenje.13 (Koprno. u Koprnu (Dalmatinska zagora). Veselko Koroman koji je od svoje majke zapisao: Ivana Hrga zapisala svibnja 2006. Za branjenje. str. mačem poraženje. sv. mir ću vam učiniti: Tilo od šenice. od Oca Boga blagoslova. PEN-a. Da se k nama nema niko približiti. član HAZU-a. FF Split 2006. u danu vičnjem. Da nas uzmu. u noći nebeskoj. Amen. pa nas zovu Jeruzalimu gradu: Di no sidi dvanaest apostola. na svoje ruke. g. Među potonjim je književnik. Kazala joj je Božica Hrga (rođ.Koljabitavac sveti. 13 510 . krvcu od lozice. 45.

17 Pozle – zla. da veleni15 ne balaju. Biži. lipnja 2007. neke zdravice imaju razrađenu fabulu. svete pričesti. za njom Diva Marija. zli duhovi. Česte su zdravice i u raznim drugim veselim prigodama kao što su: imendani. majka ti je poganica. Kraljević. Sveti Ilija ognjeni koji grome odgoni. irudice. godine.Krišta. Zdravice se izgovaraju veselim i svečanim ritmom. svete krizme.-1997. Bog joj pelin-ključe da' da otvori svitli raj.18 2. uspješan završetak poslova itd. godišnjice brakova. a kazala mu je njegova majka Matija Koroman (djev. 15 14 511 . krstitke. Od svetog Ilije sapeta. gdje Gospa ne kleči. Govori se najčešće u svadbama. munja. di Božji pivci ne pivaju. rođendani. Međutim. gdje zvonce ne zveči. svoga sina molila da učini pelin-prah.14 krišta po nebu. di no nema samo drvo i kamen. Veleni – vilenjaci. Po formi su zdravice češće minijaturne ( četiri-pet stihova).16 da anđeli poigraju. g. zapisao je akademik Veselko Koroman. sestra ti je otrovnica. Od Boga prokleta. ukleta. 18 U Gornjim Radišićima kod Ljubuškoga 1996. goni grome do pozle17 gore. ZDRAVICA Zdravica je po svom postanku veoma stara. vitlaju.) Veselko Koroman mi je tu basmu donio 12. Krišta – krijesnica. 16 Balaju – plešu. 1908. biži. skaču.

19 ………………………… Poslovice. Oranice luke i dubrave. zagonetke i govornički oblici. Niti dugove naplatio. Ćatom se pokriva. Ili: ………………. Volovi ti bukali. MH. A čelice sunce zaustavile. Zdravicama se izriče želja za zdravljem. Otiša niz morske lugove. Da naplati dugove. blagoslovom. .One se upućuju domaćinu (gazdi). šale. 19 512 . O koncu visio. Dušmani ti hukali. ………………………. Neke zdravice sadržavaju u sebi kletve: ………………………. Zagreb 1996. Zdravice sadrže mnoge sintagmatske i sintaktičke formule: …. SHK. 283. Ovisno o prigodi u kojoj se izvode zdravice imaju elemente: blagoslova. Koze bare zakrilile strane. drugih usmeno-retoričkih oblika i usmene lirike. …………………… U svatovskim zdravicama domaćin svojom zdravicom uzvraća nazdravitelju. …………………… Kravice ti dvore zagrušale. Rodilo ti lito. Namaklo ti lito. Bijele ovce brda i doline.. str. Niti se kući povratio. priredio Josip Kekez. srećom. Ko mu loše mislio. blagostanjem itd. slavljeniku ili nazočnima. U kutiji šibica spava.

ili zbog odsjeva kore s pečenoga purana. Bog ti dao ćerku Prvojedinicu.20 (Kaštel Novi) Gospodo! Sastasmo se eto u liepoj kiti kod vriednog domaćine. 513 . kad će se naroditi naš Spasitelj.NEVISTICE MLADA Nevistice mlada. ili zbog zadovoljstva domaćina. da je blizu dan veselja i radosti! Gospodarice već očistiše odojke. Književni krug Split. nek se znade. da ih probodu vinskom pipom: nek teče vince slatko u čiste «srabljivce» i flaše. Nazdravičar i govornik za sve prilike života. sastavio Ivan Josipov Šarić. str. makovnjače i druge kolače već su pospremile u izbu. neka nam poživi kao sokol sivi još mnogo godinaca. zato je Božić! Gospodo. čija je kuća mastna! Orehnjače. Golden marketing. str. Bog ti dao sina Od prvoga tira. da veseli dočekamo dvanaesti sat. Bog ti dao živit Sto godin u miru. Gospodari ogledavaju svoje bačve u pivnicama. te nas pozvao ovamo. Tanahna galija. Koja će ti pazit Svu ostalu dicu. Svuda veselje danas vlada. da se s njime naužijemo svega obilja. da uzmognemo zajedno s njime još dugo hrliti k ponoćki i klicati: «Narodil nam se kralj nebeski. nek se znade.. purane i guske. ili od iskrica rumenoga vinca? Odgovor je sadržan u 20 21 Tanja Perić-Polonijo. te se pita što je uzrok tomu: da li je to zbog čarnih očiju ljubezne domaćice. 213. pretisak. hajde da sada nazdravimo zdravicu našemu vriednomu domaćini. Zagreb 1994.» Amen!21 U slijedećoj zdravici nazdravičar ističe da su svuda okolo vesela i rumena lica. Ti u ovon piru. pa će im sutra resiti stol – neka bude svega. da s njima družina omasti brade. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. Split 1996. te izabiru one. koji je eto baš po starom hrvatskom običaju napunio svoju čvrstu trpezu. 151. u kojih se starina valja.

te nastavimo još koje vrieme ovdje naše veselje … Da Bog da sretno!22 3. narodi se kralj nebeski!» A zahvalit će se i taj član na zdravici onda. BROJALICA (BROJILICA. Petar konja trče. da se približuje čas. Dadi Petru puščicu. NABRAJALICA) Brojalica je pjesnička tvorevina kojom se stvara ritmički i glazbeni ugođaj: Grličica grče. kada se svi vratimo s polnoćke. str. koji nas tako veselo motri oko svoga stola? Da. 514 . Neke su brojalice komponirane od mudroslovica: 22 Nazdravičar i govornik za sve prilike života. A što je uzrok tomu veselju i rumenilu? Zar nas pali žar čarnih očiju naše ljubezne domaćice? Da. polnoć je. Da ubije grlicu.poanti – ali najvećim uzrokom radosti naše jest misao. ali najvećim uzrokom radosti naše jest misao. bit će i to! Ili doprinaša rumenilu našem odsjev kore s pečena purana. sve nas to veseli i razblažuje. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. 151-152. da se priblužuje čas. kad će se roditi naš Spasitelj. Zagreb 1994. kad će se roditi naš Spasitelj. koji se pred nama žari? Da. te kad ćemo veseli i radostni zapjevati divnu onu pjesmu: Narodil nam se kralj nebeski! S toga ja nazdravljam zdravicu onomu članu našeg društva. Golden marketing. koji će prvi o ponoći viknuti: «Gospodo. pretisak. sastavio Ivan Josipov Šarić. žarke su? Možda nam razžariše lica traci iskrena zadovoljstva našeg domaćine. koje tako gladko teče niz naša grla! Da divno je! I čarne oči i zadovoljstvo i žar putana i vatrene iskrice. te kad ćemo veseli i radostni zapjevati divnu onu pjesmu: Narodil nam se kralj nebeski: Slavno društvo! Kuda god okom krenem. …………………. zanimljiv je! Možda nas razpaljuju vatrene iskrice rumena vinca. svuda vidim vesela i rumena lica.

HKD Napredak. Teško vrabcu bez kruške. MH. Djetetu bez sise. selu bez baba. 517-518. Teško vjerniku bez mise. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 23 515 . Teško jezeru bez žaba. Čakaraske brade. djetetu bez oca.Teško mišu bez rupe I pratru bez župe. Teško vjerniku bez mise. Teško orlu bez oka i curi bez momka. ………………………… Nekim je brojalicama sekundarno značenje izgovorenih riječi. Teško košuti bez gaja. priredio Marko Dragić. Teško plotu bez koca. str. 4. Radostan ti Ade. djetetu bez sise. Kudikovih gaća. Sarajevo 2006. Liskove košulje. knj. Teško košuti bez gaja I duši bez raja. junaku bez puške. Teško zimi bez bure i momku bez cure. retorika. epika. Teško vagi bez mjere i čovjeku bez vjere.23 (Bugojno) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. duši bez raja. …………………… TEŠKO MIŠU BEZ RUPE Teško mišu bez rupe i pratru bez župe.

šalilo i odmaralo ali i povjeravalo govorničko umijeće. rije zeri. Djeca ih izvode igrajući se i zabavljajući. Jegiga usred duba. petri puška. idući od kuće do škole i od škole do kuće itd. za vrijeme predaha. Izvode ih djeca i odrasli. drugi doli. Brzalice koje izvode odrasli često su komponirane tako da su pogreškama izgovorene riječi dobivaju drugo. idući na posao i vraćajući se s posla. zavaljuška. Petri pan. težaci. JEDAN GORI Jedan gori. đaci izgovaraju ih na sijelima. Neke su brojalice izvođene laganijim ritmom i služile su kao uspavanke. Neke brzalice imaju elemente zagonetaka. zabavljalo. BRZALICA Brzalica je usmeno-retorički oblik koji karakterizira ubrzano izgovaranje riječi. erotizirano značenje: ………………… Jegiga uz dub. Brzalicama se dakle. Takav je suvremeni zapis Deset Božjih zapovijedi. Djevojke i mladići. svadbama. najčešće. 4. 516 . Neke brojalice imaju i vjerski karakter.Brojalice se izvode i u stihu i u prozi. Jegiga niz dub. obavljajući razne poslove. pastiri. radnici. Sadržaj izgovorenoga najčešće nema nikakvo značenje. zaketeri. Brojalicama se uvježbavaju i provjeravaju govorničke osobine i moć memoriranja. igralo.

moje roditelje. hranu i piće. Ti znaš sve njihove poteškoće i jade što ih prate kroz njihov život. 25 Isto.24 (Stepen kod Tomislavgrada) 5. Koza vrek. 24 517 . ti nas štiti. blagoslovi moju obitelj. patnike. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. rodbinu i domovinu itd. sve moje neprijatelje. str. sve ljude. bolesnike i beskućnike. MH. HKD Napredak.25 (Posušje) BLAGOSLIVLJAM MOJE RODITELJE Blagoslivljam moje roditelje.kokuruška. Ti nas ljubi. GOSPODINE. retorika. BLAGOSLOV/ MOLITVA Blagoslov je usmeno-retorički oblik vjerske provinijencije. ti nas brani. str. 526. epika. biži zec. ja te molim Gospodine. knj. 4. sve siromašne. koje si mi dao Gospodine. ti nas vodi i čuvaj od svakog zla i napasti. priredio Marko Dragić. MOLIM TE Gospodine. 529. Njima se izriču želje Bogu da blagoslovi: obitelj. Sarajevo 2006. molim Te.

pa zato te. 26 27 Isto. str. svoga života.Gospodine. one koji nemaju strpljenja i nikoga ne trpe.27 (Posušje) BOŽE BLAGOSLOVI OVAJ DAN Bože blagoslovi ovaj dan. hvala Ti za sve njihove poteškoće i istjeraj iz njih svako zlo i zaogrni ih u svoj blagoslov!26 (Posušje) BLAGOSLOVI GOSPODINE Blagoslovi Gospodine. one koji su rastrešeni i nizašto ne mare. evo. da ustanem s tijelom zdravim. I ovaj dan me na’rani i od svakog zla obrani. 530. mene čuvo ove noći. Isuse snagu za život mi daj. str. koji imaju teške križeve. što nada mnom bio jesi. 518 . 531-532. Ja s’ u tebi Bože budim. slavim. Što ti želiš u radosti. Bože ti si svojom moći. teb’ najprva mis’o budi. a dobro ću ja činiti i pobožna uvijek biti. Isto. Blagoslovi sve njihove patnje i probleme. Falim tebe na nebesi.

Blagoslovi sjeme ove njive. str. Bože. Grijeh ću mrzit danak cijeli. otvori nebesa. mili Oče od ljubavi. GOSPODINE. Blagoslovi žuljeve ruke moje i znoj kojim se znoje. usne moje. prijatelje i rodbinu i svu milu domovinu. u meni čuvaj vjeru živu. Čuvaj ga kad raste. nek’ s’ od mene zlo odijeli. pomozi mi Bože njime. čuvaj mi ga. 532. Kad se vihor sprema. čuvaj ga kad resa. da slave sveto ime tvoje. Isto. kad počne da klije. Gospodine. str. Samo ti me ne ostavi. USNE MOJE Otvori. 519 . Evo tvoje zovem ime. blagoslovi njima luge. Ti svemožni. Blagoslovi ovu moju njivu. širi ruke. 533.28 (Rankovići pored Novog Travnika) OTVORI.29 (Guča Gora kod Travnika) 28 29 Isto.uradit ću tvom milosti.

šest kamenica. devet anđeoski kora. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. Osam blaženi. 5. Sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. sedam radosti. Tri trojstva. četri evanđelista. To je najčešće mikrostrukturna književna tvorevina. 7. sedam radosti. str. 10. Deset Božji zapovidi. 4. tri trojstva. tri trojstva. osam blaženi. pet rana. dvi daske Mojsine. Šest kamenica. tri trojstva. Narod je dugo vjerovao u moć kletve. četri evanđelista. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. četri evanđelista. pet rana. Formom je bliska poslovici. 3. Pet rana. Dvi daske Mojsine. šest kamenica. 9. dvi daske Mojsine. pet rana. tri trojstva. tri trojstva. dvi daske Mojsine. dvi daske Mojsine. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. tri trojstva.30 6. 2. 520 . četri evanđelista. sam Bog na nebesim sidi ter blaguje. četri evanđelista. dvi daske Mojsine. tri trojstva. pet rana. Četri evanđelista. KLETVA Kletva postoji onoliko koliko postoji i čovječanstvo. šest kamenica. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. 520-521. osam blaženi. 8. četri evanđelista. pet rana. Devet anđeoski kora.DESET BOŽJIH ZAPOVIDI 1. dvi daske Mojsine. dvi daske Mojsine. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. šest kamenica. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. Sedam radosti. 6. sedam radosti. dvi daske Mojsine. Posebice se vjerovalo u moć majčine 30 Isto.

drama i mikrostrukture. Jeziv je sadržaj nekih kletvi.31 August Šenoa je napisao pjesmu Kameni svatovi koji su se okamenili jer je majka proklela sina koji se usprkos njezinom protivljenju odlučio oženiti siromašnom djevojkom Janjom. str. Novaka Simića. HKD Napredak. Sarajevo 2005. Kaže dragi umrla mu mati. 32 Isto. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Maka Dizdara. *** Mnogi su književnici u svoja djela ukomponirali usmenu retoriku. 539. Ivana Raosa. dabogda ga živa ne zatekla. 5. Petra Gudelja i mnoge druge.kletve. Mirka Božića. str. Mnogobrojne etiološke predaje kazuju o okamanjenim kćerima koje su majke zbog neposluha proklele. Ivana Aralicu. daboga mu zvonilo i tati. Da Bog da imao pa ne imao. (O djevojačkim i momačkim kletvama bilo je riječi u poglavlju o lirici.) Imam svekra slušat sam ga rekla. 167-169. Pored Šenoe spomenimo: Ivu Andrića. 31 521 . Vjekoslava Kaleba. knj. Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. MH. priredio Marko Dragić.32 Sjeta te ubila.

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. zagonetke i govornički oblici. Zagreb 1990. Zagreb 1996. Golden marketing. Šum šumi. Poslovice. MH. Tanja. O dječijim igrama. sastavio Ivan Josipov Šarić. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) Rkp. Sarajevo 2006. Botica. FF Mostar. grm grmi. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat studentskih izvornih terenskih zapisa kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. Perić-Polonijo. pretisak. pogledi na suodnos usmene i pisane hrvatske književnosti. 11. 12. Nazdravičar i govornik za sve prilike života. Nikola Rožin. 6. Usmena kniževnost. knjiga 4. Križevci 1994. 3. u : Uvod u književnost (priredili Zdenko Škreb i Ante Stamać). Zagreb 1963. FF Split. Tanahna galija. epika. Književni krug Split. Školska knjiga. Matica hrvatska i HKD Napredak. Hrvatske narodne pjesme. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. Kekez. Josip. sv. retorika. Čubelić. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. 7. priredio Josip Kekez. 1902. Split 1996.IZVORI I LITERATURA 1. Zagreb 1943. Kekez. 4. Tanja. Petar. Zagreb 1988. knj. Josip. Ilešić. 8. 13. priredio Marko Dragić. Josip. Gozbe i zdravice u hrvatskoj književnosti (priredio Stjepan Sučić). Zagreb 1986. Narodne drame. 10. Izbor iz usmene poezije. Grgec. poslovice i zagonetke. izdanje. nakl. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Hrvatska narodna šala. SHK. ZZNŽOJS. Zagreb 1923. Stipe. Perić-Polonijo. Zagreb 1994. Rkp. IV. Pasarić. Prva hrvatska rečenica. 2. PSHK. Zagreb 1986. Fran. Zagreb. 5. 2. Bonifačić. 9. 522 . Zagreb 1995. Vl. knj. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. VII. Tvrtko. 14. Povijest i historija usmene narodne književnosti.

oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. rkp. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. (Vlastita rukopisna zbirka) Stap u kojem se melo mlijeko 523 .(Oznaka D znači diplomski rad.) Vl.

MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE.VI. ZAGONETKE) .

g. Poslovica je mnogo u Talmudu (usmenoj znanosti) sastavljenom na temelju židovskog tumačenja Starog zavjeta. svu pažnju ćeš svrnuti na se.-1536. prije Krista) Alea iacta est (Kocka je bačena) i Etiam tu filii mi (Zar i ti sine moj). do VI. Al ne širi svog srca zbog onoga šta sve znadeš. Antička Grčka civilizacija posebnu pozornost poklanjala je poslovicama koje su sakupljane u zbornike Gnomologije. prije Krista) sadrži poslovice kao i sumeransko-babilonsko-asirski Ep o Gilgamešu (oko 1700. na tisuće je poslovica a samo u Salomonovoj zbirci izreka ima ih više od šest stotina. koja je nastajala od XIII. Čitanka iz stranih književnosti. Poznati su srednjovjekovni zbornici poslovica Adagia i Dicteria. Zagreb 1996. Nema znalca što seže do punog savršenstva. Školska knjiga. također. Nevenka Košutić-Brozović. Tu tradiciju nastavili su stari Rimljani. 1 525 . st. Aforizme i poslovice od najstarijih vremena koriste državnici. vojskovođe i političari. primjerice. st poslije Krista. str. st prije Krista do I. U Bibliji. Cezar (I.) u svomu djelu Pohvala gluposti koristio je i poslovice i krilatice. prije Krista) prvo veliko djelo staroegipatske književnosti. U Kur’anu (612.) se. Od neznalice uči kano i od mudraca Umijeću nisu postavljene međe. Lijepa je miso skrita bolje no zelen dragulj. Mnogo je poslovica u staroindijsko-sanskrtskoj svetoj knjizi Vede (usmeno znanje) koja je nastajala od XVI.POSLOVICE Ptahotepove su Pouke mudrosti (oko 2400. a nakon njih srednjovjekovne europske civilizacije. Staroegipatski zbornik Pjesme s rijeke (XV. st. g.-653. prije Krista). nalaze mnoge poslovice. 3. Erazmo Rotterdamski (1467. – XIV.1 …………………………………………………………… Svaki je od navedenih stihova istovremeno i poslovica. To je djelo najvećim dijelom satkano od poslovica: Usavrši svoj govor. st prije Krista.

1713. 1508. stoljeću se tiskaju poslovice u brojnim knjigama i publikacijama.) prvi je sakupljač i zapisivač poslovica u Hrvatskoj. a taj se trend nastavlja sve do naših dana. – Šibenik. Champion 1938. navodi 124 definicije poslovica.). – Dubrovnik. – Beč. 1638.). To se pojačalo u XVI. poslovice su sakupljali Bernard Đurđević i leksikograf i pisac Ivan Belostenec (Varaždin. U djelima Ivana Gundulića (Dubrovnik. 1594. – Dubrovnik. dakle. – Dubrovnik. 1536. državnici. 1527. – Mleci. mnogo poslovica u bestseleru otisnutom u dva i pol milijuna primjeraka Pogled s vrha (2000. – Dubrovnik. 1482. 1509.).). 1576. st.). U XVII. Mostar-Zagreb 1997. 1652. Tako je. i XVII.) objavio je zbirku poslovica Priričnik aliti razliko mudrosti cvitje u kojoj hvali i objašnjava poslovice. 1501. U Hrvatskoj. oko 1400.). 1607. – ? 1569. 1457. 1997. -? oko 1468. g.2 Proširila se i uporaba poslovica pa se njome koriste propagandisti.). primjerice. a Basgoz 1990. divi se poslovičnoj jasnoći i strukturi.). st. motivatori. političari. 1508. a nešto kasnije zapisivao ih je Juraj Šižgorić (Šibenik. U XVIII. 1589. Benedikt (Benko) Kotruljević (Kotruljić) (Dubrovnik. 1558. stoljeću na cijelom europskom prostoru. Poslovice su u svoja renesansna djela inkorporirali: Đore Držić (Dubrovnik. Glas tradicije. – Lepoglava. Marin Držić (Dubrovnik. Pavao Ritter Vitezović (Senj. str.) u svojim djelima koristi na stotine poslovica i paremiologizama. oko 1420. 1461. 1613. navodi 143 definicije poslovica. st.U XV. stoljeću razvija se znanost Paremiologija koja se na temelju brojnih paremiografija bavila izučavanjem poslovica. – Dubrovnik. ZIRAL. 1675.) nalaze se mnoge poslovice. Mavro Veteranović (Dubrovnik. Šiško Menčetić (Dubrovnik. 526 . Petar Zoranić (Zadar. jednog od najbogatijih ljudi današnjice. – Dubrovnik. g. imamo dvojicu vrsnih paremiologa dvije do tri decenije prije najvećega europskoga paremiologa Rotterdamskog.) Ziga Ziglara. 2 Danica Škara. Hrvatske poslovice nalaze se inkorporirane u srednjovjekovnim pisanim dokumentima. Početkom XVIII. 1567. Dubrovčanin Stjepan Beneša Benešić sakuplja poslovice. Dominko Zlatarić (Dubrovnik. pa bi se iz njih mogao sastaviti opsežan gnomologij. Dinko Ranjina (Dubrovnik. Potkraj XVI.

– Kraljeva Sutjeska. 1750.) Đuro Ferić Gvozdenica pored basni uvrštava i mnoge poslovice. i Etički sadržaj narodnih poslovica (Rad. 527 .). – Jastrebarsko.) i drugih.).) u rukopisu je ostavio velik broj poslovica. Narodne poslovice i zagonetke (…) (Senj. 1837. 1935. Zagreb. – 1791.) u svom djelu Ženidba (Broćanska župa u Hercegovini) (1870. Bone Benića (Ćatići kraj Kaknja. Josip Stadler (Brod na Savi.) i Ksavera Šandora Đalskog (Gredice kraj Zaboka.) Mijata Stojanovića (Babina Greda.). Karizmatični Vrhbosanski nadbiskup dr. – Kraljeva Sutjeska. st. jesu: Tumačenje narodnih frazah i poslovicah (Bosiljak. 1868. 1903. 1893. st.).) i Pismarica (1759.) Franje Markovića (Križevci. Ivan Matija Matijašević (1714. – Mostar. JAZU. 1720. 1918. – Zagreb. 1914. Značajnija djela hrvatskih poslovica u XIX. – Beč. – Dubrovnik. – Gredice. – Zadar.) Filipa Grabovca (Podosoje kod Vrlike? 1697. – Santo Spirito kraj Venecije. 1760. 1889.) u svoju Gramatiku ilirskoga jezika uvrstio je mnoge poslovice. – Zagreb. – Fojnica. 1845.). 1857. 1854. 1772. – Zagreb. 1650.) Ivana Radetića. čija djela sadrže brojne narodne poslovice spomenimo Augusta Šenou (Zagreb. 1835.) Andrije Kačića Miošića (Brist kraj Makarske. Poslovice sadrži i Cvit (1747.). 1813. – Sarajevo.).). 1768. – Mostar. 1818.). 1838. 1785. 1708. – Jajce. Polihistor i leksikograf Ivan Aletin Natali (Dubrovnik.Poslovice je sakupljao Đuro Matijašević (Dubrovnik. Marijana Bogdanovića (Kreševo. 1864. 1783. 1749.). 1881. Zagreb. Nikole Lašvanina (Dolac kod Travnika. Filipa Lastrića (Oćevija. 1670. 1816.) navodi poslovice. 1879. 1700. 1730. – 1865. 1728. 1881.) u Bosanskom prijatelju objavio je 863 poslovice. 1843. 1833. ili 1698. 1743. 1873. Poslovice: pučka mudrost.). – Zagreb. g.) u Danici je objavio 1873. Mnoštvo je poslovica u kronikama i ljetopisima bosanskih franjevaca Stjepana Margitića Markovca (Jajce. Francesco Maria Appendini (Torino. Velik je broj mudroslovica zapisao fra Petar Bakula (Batin kraj Posušja. – Rim.) Ljudevita Vukotinovića (Zagreb. – Kreševo. 1818. 1670. Zagreb. Od značajnijih književnika u XIX. – Zaostrog.). U djelu Pričice i prorečja slovenskije (1803. 1704. 1767. Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. 1703.) objavio je zbirku hrvatskih poslovica Proričja slovinska. Fra/don Franjo Miličević (Veliki Ograđenik kod Čitluka. Zapisivanjem i sakupljanjem poslovica bavio se i Tomo Mikloušić (Jastrebarsko. Narodne poslovice (Dragoljub.

1906.) u djelu Život i običaji Hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini (1908. Novak Simić (Vareš. st. priričak. Iznimno je značajna zbirka poslovica Hrvatske narodne poslovice Vicka Skarpe (Šibenik. Karakter poslovica je utilitaristički i didaktički. Mogu se tematski klasificirati. – Zagreb. 1892. 1884. Česta je abecedna klasifikacija.). poredbe. gnomi. Mirko Božić (Sinj. Klek. Ivan Kasumović (Mezinovac kraj Perušića. st. – Beograd.). Cijela je plejada književnika XX. 1919. 1995.) bilježi poslovice. Miroslav Krleža (Zagreb. metafore). – Zagreb. 1872. poslovice-anegdote ili poslovice-pričice i pareologizme (frazeologizme. Poslovica je najminijaturnije književno djelo. – Zagreb.Među najznačajnijim zapisivačima. 1981. 1962. 1909. sentencije. 1937.). Poslovice se mogu klasificirati na više načina. bili su: Stjepan Ivšić (Orahovica. objelodanjeno je 14. Poslovice imaju općenacionalni karakter. 2003. 1945. velik doprinos paremiologiji dali su Nikola Bonifačić Rožin.926 poslovica u knjizi Kad ti kuća gori. Velik je broj zapisanih poslovica u seminarskim i diplomskim radovima studenata pedagoških fakulteta u Osijeku. dijaloške poslovice ili poslovice-pitalice. 1893. – Zagreb. 1923. 1904. pririč. sentence. – Beč. događaje i pojave. 1985. a ti se ogrij Zbirka poslovica Bartula Matijace koju je priredio Stipe Botica.). 1838.). Rijeci i Mostaru.). U hrvatskoj povijesti književnosti poslovice su nazivane: proričja. 1981. Josip Kekez (Katuni kod Omiša. koji su u svoja djela utkali poslovice.). 528 . Među značajnijima su: Ivo Andrić (Dolac kraj Travnika. 1930. Josip Kekez ih tipski razvrstava na: izreke. Godine 2007. priričja. – Sarajevo. Nikola Buconjić (Neum. Ante Šimčik. – Novi Vinodolski. Zdenko Škreb (Zagreb.). sakupljačima te znanstvenicima koji su se bavili poslovicama u prvoj polovici XX. mudroslovice.). Najčešće se svrstavaju po značenju. Poslovicom se prenosi višestoljetno i višemilenijsko iskustvo koje jezgrovito tipizira osobe. st. Vatroslav Jagić (Varaždin. Ivan Aralica (Promina kraj Knina. – Zagreb. izreke.) i mnogi drugi. 1865.). 1947. ali i po vremenu zapisivanja. U drugoj polovici XX. 1975. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. – Zagreb.

nemoj ni zlo. biži od njega! Nije pošten čovik. 2.Murterska kala PRIMJERI 1. Ako ne moreš učinit dobro. i to njezinin manjin dilon. ne tujin. 4. 529 . Ako putuješ sa čovikon pa te ponudi raskriženon jabukon. 6. neka ti ljekar bude ovo troje: vedra duša. nemoj mi odmagati. ne znaš šta će ti biti. 5. Ako mi ne možeš pomoći. odmor i umjeren način života. Bavi se svojim poslom. Ako nemaš ljekara. 3. Ako znaš šta ti je bilo.

31.7. 30. 13. a bez zore ne može. 29. nego dobra maćeha. daleko od srca. Dobro se ne pozna dok se ne izgubi. 11. 20. ne može da kupi sve što nema. 12. Kada je netko sposoban onda bi i buhu potkovao. 530 . Bolje slaba mater. 14. 23. 17. 10. Davat je božanski. 19. 21. Braća se dile kad se ombari isprazne. Izreke su ukras govora. Bolje da te zmija ujide nego marčano sunce ugrije. Boje manje. Boje dobrome služit vengo zlome zapovidit. 22. 28. 15. s tim i klimam. Kada bi se beside kupovale manje bi se trošile. Hrabar čovjek umire jedanput. a primat je juski. a slaje. Daleko od očiju. 16. Ča iman. a kukavica tisuću. ili mašku ubit. 26. 9. Kad bi svaken vitru jidra otvara ko zna di bi doša. Kad se nauči maška sviću lizat. 32. puno tega se svlada. 18. 8. il dovrši. Boje gruba zakrpa vengo lipa buža. 33. tu ne večera. Gdje laž ruča. Bez pivca svane. Gdje brat brata ne voli. I najmudriji da proda sve što ima. I dva loša svladaše Miloša. 25. dolikuje ti da se nadaš. tu nema sreće. 24. Dok živiš. ili sviću razbit. Bolje je svašta jist vengo svašta govorit. Di razum vlada. Il ne pokušavaj. Dobro dilo samo falu daje. Čovik je čoviku vuk. 27.

43. 54. ti tabači. 53. il mnogo zna ili mnogo laže. malo ga se čuje. tako će ti se i vratit. Ko priši vrat lomi. Ko prati tuđi posao. miševi kolo vode. 38. 48. 57. pitaj da će ti se. Ko mnogo zbori. Ko puno govori. 52. Moli Boga ka da ćeš sutra umrit. svoj zaboravlja. Lako je za tuđin nosilin plakat. Ko liti laduje zimi gladuje. 55. Ko se sam čuva i Bog ga čuva. 40. Ko se dima ne nadimi. Knjiga je čovjekov najbolji prijatel. 51. Ko pjeva. Kucaj. 531 . radi ka da ćeš sto godin živit. 35. 50. najslađe se smije. Ko na vitar pjuje. 46. stigne daleko. Ko u drugoga radi. 58. 39.34. Ko drugome jamu kopa sam u nju upada . 56. na obraz mu pada. zlo ne misli. otvorit će ti se. 49. 45. treći put mu se ne vjeruje. 41. Ko ljude ne sluša. Kako si zaja. 60. 47. Koga je zmija ujela i gušterice se boji. Kad mačke nema. Ko se posljednji smije . Pokazuju jedno vrijeme. 37. 59. ni čovjek nije. 36. u drugega i gleda. ritko niču. 42. a otkucavaju drugo. Ko sije vitar. 44. Ko vozi polako. Ljudi se gusto siju. Ko dvaput slaže. vatre se ne ogrije. žanje oluju. Mnogi ljudi su kao satovi. Ko je jači. Ko radi ne boji se gladi.

novac more vrtit. ako čeljad nije bisna. Sit gladnu ne viruje. Nije kuća tisna. Ona ča botija ne more vrtit. vengo ča izlazi. nit će je biti. Nikomu pluta potonu. 83. 73. 75. 67. 76. Nije važno šta se kazuje. Rđa se zlata ne hvata. 63. 71. Našla tikva čepinu. Oči su ogledalo duše. zalogaj gubi. Pametni ljudi uče na tuđim greškama. ako nis bit ćeš. Nije siromah ko malo ima. 79. budale na vlastitim. 65. Neka momak prvo napravi štalicu pa onda traži kravicu. Pomozi sam sebi pa će ti i Bog pomoć. već ko mnogo želi. Riba ribi ni virovala dok na vruće gradele nije stala. već ko kazuje. 86. 532 . 87. ljutu travu. Ovca koja bleji. Pravde nije bilo. 81. Od samoće ništa gore nema. 77.61. 64. ako hoćeš da si poštovan. Poštuj. Opareni i na ladno puše. nego zbog sebe. 78. 62. Nije grij ča u justa ulazi. 80. 72. 68. 74. Nije blago ni srebro ni zlato. Svak sa svojon vrićom u mline. takov si. nikomu olova plivaju. 69. prokleto. 88. Po jutru se dan poznaje. 82. 85. 66. Oteto. Ni u raju ne valja bit sam. Na ljutu ranu. 70. već je blago što je srcu drago. Ni pet prstiju na ruci nisu isti. S kin si. Ne laje zbog sela. 84.

111. Slogom rastu male stvari. Šta Bog da. a jedanput ne učini . 96. 100. 94. 106. Svaka vala ima svoga vitra i kuća svoga dima. ne kaži.. Sve je zaboravljeno. Tko kasno ustaje. Vrati koke ča si pozobala. 104. obrok mu nestaje. (Vrati roditeljima ono što su ti dali.. Učini čovjeku sto puta dobro. U laži su kratke noge. neslogom se i najveće raspadaju.89. Tko će poplesti uzica za povezati svijetu gubica. 99. 92. 90. 98. Svako dilo dođe na vidilo. 97. 102. Teško onom po kome se svit uči. to vaja primit. 105. Više vridi znat nego jemat. 108. 533 . 3 3 Sve su navedene poslovice zapisane 2007. ma ne more šporki jezik. a čovik za rič. Voda sve opere. 107.) Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju. Sve se može kad se hoće. godine ponajviše u Dalmaciji. Umiljato janje dvije sise sisa. Vjeran sluga tuđoj kesi gospodar. Živina se veže na roge. Vesela mladost najveća je radost. 101. Velike misli dolazidu o srca. 103. Utopjenik se i za slamku vata. što izgubiš. Svako je kovač svoje sreće. ne traži. 91. i na Božić je tužan. 109. Što imaš. Tko je dužan. 95. i 2008. 110. 93.

Negdašnji svakodnevni težački život 534 .

7. (2. Sarajevo 2005. Narodne drame. Poslovice i njima srodni oblici. Zig. 1995. Bosanski prijatelj (urednik I. Kekez. P. Josip. Stipe. Zagreb 2007. Šibenik 1909. (IV. Matica hrvatska i HKD Napredak. Zagreb 2000 6. drama i mikrostrukture. I. SHK. poslovice i zagonetke. Škreb-A. Glas tradicije. Zagreb 1963. 2. Jukić) sv. Škara. priredio Stipe Botica. P. 11. Kad ti kuća gori. Nikola. Zagreb 1996. 5. Svaki je kamen da se kuća gradi. zbirka poslovica Bartula Matijace. 12. u: Z. Zagreb 1986. 4. Zagreb. Zagreb 1996. Brozović. Ziglar. Danica. Zagreb 1870.LITERATURA 1. 5. 15. 535 . knj. Hrvatska usmeno književna čitanka. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. priredio Marko Dragić. 14. 13. Albin. Josip. Hrvatske narodne poslovice. Nevenka. zagonetke i govornički oblici (priredio Josip Kekez). IV. Tvrtko. sv. Latinski citati. F. Bonifačić Rožin. Pogled s vrha (s engleskoga prevela Vesna Orsag). Zagreb 1984. Vicko. Čitanka iz stranih književnosti 1. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Vilhar.. izdanje). Zagreb. Košutić. 8. MH. Botica. Skarpa. Josip. Ćubelić.. Mostar-Zagreb 1997. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Stamać Uvod u književnost. Zagreb 1990. 9. a ti se ogrij. Kekez. 10. Usmena književnost. Novi Sad 1990. 3. izdanje) Kekez. III. 1861. Poslovice. Osijek 1990.

1572. 1955. Zagonetke su. Zagonetke su binarna mikrostrukturna književna djela kojima se metaforično zagoneta o pojavama. – Budim. zagonetke-pitalice i računske zagonetke. Marijan Vuković je u Zagrebu 1890. U XVIII. Međutim. st. U knjizi Poslovice.) u književno znanstvenu problematiku ulazio je preko zagonetaka. studenti itd. 1716. – Zagreb. 1671. Zagonetke se mogu različito klasificirati. 1487.) navodi zagonetke ribara Paskoja i Zeta. služile za zabavu i razonodu u raznim prigodama: na sijelima.) svoje djelo Zganke za vrime skratiti napisao je na temelju narodnih zagonetaka. zagonetke i govornički oblici (1996.. objavio Zbirku zagonetaka. Josip Kekez ih razvrstava na: zagonetke. Zagonetkama se provjeravala intelektualna zrelost mladeži. 536 . Poetski svijet zagonetaka je raznovrstan i obuhvaća velik broj motiva i tema. za vrijeme predaha kod težačkih poslova. Najčešća je dijakronijska klasifikacija. (Kekez.ZAGONETKE Zagonetke su prisutne u usmenoj komunikaciji od najstarijih civilizacija do naših dana. 1894. Zagonetke se kazuju u prozi i stihovima. putnici. đaci. Antun Barac (Kamenjak kraj Crikvenice. zagonetali su i odgonetali pastiri. Korijeni hrvatskih zagonetaka nalaze se u srednjovjekovnom dramskom tekstu s otoka Krka Kolo od Buzović. Ivan Franjo Jukić je u Bosanskom prijatelju objavio 329 zagonetaka. zagonetljaja) i odgovora (odgonetke. osobama i sl.) u svomu Kalendaru tiska zagonetke. Sastoje se od pitalice (zagonetke.) Prvi hrvatski značajniji folklorist Petar Hektorović (Hvar. J. također. plemić i poliglota Fran Krsto Frankopan (1643? – Bečko Novo Mjesto. životinjama.) Josip Kekez objavio je 442 zagonetke. svećenik i pisac Emerik Pavić (Budim. taj usmenoknjiževni fenomen nije dostatno istražen. Pokatkad se abecedno razvrstavaju. Rijetke se otisnute knjige narodnih zagonetaka. 1996: 174. predmetima. trgovci. Pisac.) u Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. odgonetljaja). 1780. – Stari Grad na Hvaru. događajima.

Po njoj rastu oštre drače. 6. Majka kamena. drugi pije. podile ih i svakoga zapadne po jedan zec. U njoj sjedi mali kneže. Na polju lonac vrije. svu noć cara varalo. Crno. Dugo polje nemjereno. jedna drugu ne vidi. Dvije vile povazdan vire. 13. 8. 10. Dva lončića. a četiri zaklopčića. Svakoga vide. Dvi grede usporedo stale. maleno. Dva oca.treći raste veselije. dva sina i did pođu u lov. 537 . Crno sjeme. a okrugla kao buća. 9. Mudar onaj tko ga sije. Nasred polja zlatna kuća. Ko iđe na glavi ? 11. Kako je to moguće? 7. jedan drugog ne mogu da stignu.PRIMJERI ZAGONETLJAJI 1. Po njem blago nebrojeno. majka ne more. Jedan lije. 5. ubiju tri zeca. 4. Ko najprvi uđe u crkvu? 12. 2. ispod njega vatra nije 14. a sebe ne vide. sinci gvozdeni. 3. Sinci govore. Bijelo polje. Četiri brata putem trče.

jezik ) 19. vukotići vuku. (Oči) 8. iz svake grančice po sedam listića. a bez ruku grabi? 4 ODGONETLJAJI: 1. i 2008. Na srid polja lonac vrije. (Ježeva kućica) 15. (Mravinjak) 14. (Jež) 17. ( Zubi. (Mravinjak) 16. (Zvonik i zvona) 13. . (Zvijezde) 5. (Riba) 4 Sve su zagonetke zapisane 2007.) 3. ne zna joj se čepa ni tapuna. Raste jela nasred sela. stablo) 10. trojica su. Što bez nogu bježi. 15. 19. 20. (Oči. (Kiša. zemlja. (Komarac. tjedan i dani) 20.) 2. 18. Puna bačva dvoga vina. 17. (Ključ) 12. a sa paša priko sebe baca.Kad se kneže šeće. kuća mu se kreće. (Lako. ( Jaje ) 18. Iz svake jele dvanaest ogranaka. (Pisac. (Godina. Tukotići tuku. ( Čava ) 11. mjesec. godine u Dalmaciji. (Oči i kapci) 6. 538 .) 7. a pod njim vatra nije. 16. Priđe ovca priko doca i prinese trista i tri koca. iz svakog ogranka četiri grančice.) 9. (Kotači) 4. ruke.

Kekez. Matica hrvatska i HKD Napredak. Marijan. Narodne drame. Zagreb 1986. Nikola. Zagreb 1890. Zagreb 1995.. 6. 5. Usmena književnost. 539 . 2. Zagreb 1963. Poslovice. Sarajevo 2005. Zagreb 1996. 5. Tvrtko. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Zagreb 1990. Josip. knj.LITERATURA 1. MH. Vuković. Stipe. drama i mikrostrukture. Zbirka zagonetaka. priredio Marko Dragić. Zagreb 1861. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 7. Bonifačić Rožin. 3. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. poslovice i zagonetke. Bosanski prijatelj (urednik Ivan Franjo Jukić). 1870. 8. Ćubelić. 4. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Botica. zagonetke i govornički oblici (priredio Josip Kekez) SHK.

konj araps. beštija čaše za žesticu bićerine sukneno pokrivalo u biljac lok. blago sumrak akšam tur. oprostiti alaliti alat (halat) crveni konj tur. 2. glas. izba. imperf. crvenilo voditi ljubavni razgovor. kozje dlake ormar armerun lakat. uzaludno buba. soba. povelja berat tur. stremen. ajvan (hajvan) turc. alaj-barjak zastava jednog odreda tur. od berijaše brati kolijevka bešika životinja. narukvica diploma. ostava haje od hajati = aje mariti stoka. belenzuk tur. ajat pojata. braše. posjet porodilji s ponudama otac. obavijest hajde aj’. dužinu (između 65 i 75 cm) mjehurići na koži. 540 . ajd’ klijet. mjera za aršin tur. dio odjeće 1. amir komandant. silos zapovjednik. muslimana prije molitve aber (haber) vijest. starješina anđeo angel anterija tur. rumenilo. u Rami i danas babo nevjeste svekra zovu babom besplatno. griva. aleluja aleluj hambar: drveno ambar spremište za zrnastu hranu. araba tur. vrlo badava jevtino. mangup baraba barzo brzo. pasmine arar (harar) vreća od kostrijeti. dvopek baškotine beaz anterija crna haljina tur.RJEČNIK A ritualno umivanje abdest (avdest) per. uzengija (prvotno od bakra) skitnica. Ijubovati kućno dvorište ograđeno zidom aspa ašikovati avlija babine B veselje o porođaju. životinja. kola. obična zaprež. krevetu kristalan biljur tur. kukac baja bakračlije tur.

izgled lica ljudi gospodin. riječ koja začuđuje Ć papir. aor. neprohodan put siromah bogec bolje boje komad bokun bolesnik bonik dar koji se sastoji boščaluk od više odjevnih predmeta zamotanih u jedan komad platna boca boti(l)ja demižon. posudica busja birtija bogatun bogaza tur. papir. izrađena u Bresci svetkovina. lice. pismo ćaća. gospodičić. čiselce čivija čivijajte čobanica čobanin čoha tur. mladić plemenita roda nakit u obliku perjanice. otac osobito mlad ćage tur. tjesnac. ćale ćelebija 541 . od gl. rjeđe zlatne gorka i otrovna trava čegrtaljka dvoje. krunica drveni ili željezni klin čivijati = zakovati čavlima pastirica pastir čvrsto valjano sukno i odjeća od njega čovjek crniti čuh. veselje brgulja bršljan bršćan bratac. velika botiljun boca talijanska puška breša tal. par. momak čislo. čovik črnit čude čudesnica uhvatilo svat koji zbija šalu u svatovima što je (ča + je). če čehra tur. srebrne. čuti čudna riječ. sluga. čirak tur. brojiti nešto dva po dva svijećnjak. čemerika čevrtaljka čifta tur. tuča cijelo smilje pravi čovjek crvene pas cvjetala Č što šator čapalo čauš tur. gostionica bogataš.pivnica. pamučno bumbužina (bumbažina) platno kutija. dem. ču. cesarica cika cilo cmilje covik provi crljene cucak cvatijala ča čador C carica krupa. imperf. od glagola buditi tal. čejad čelebija čelenka tur. od brat brtac budijaše buđaše.

gospodin. gdjeno dino dijete. trajati. uzaludno krvnik.(čelebija) tur. pogrdan naziv koji se ne odnosi na sve Židove već samo na mučitelje Isusa Krista džaba dželat tur. džudija Đ đadri (njavli) đavli lok. zadovoljstvo. od gl. lukavac. tintom i kalemom (perom od trstike) djevojka divojka dobromu dobremu dočekoli doje doklen dolama donle doperaju doro. hajde đel (tur. materin brat vrsta puške. dočekali dođe. brod đemija tur. brod sitna drugoga šumica trpjeti. daidža ujak. dite vrsta sofe bez divan tur. vrsta daniškinja (danickinja) revolvera drva darva kiša dažd kiša dažj djevojka deklica radnica delarica devlet (delvet) sultanova vlada. kutija s divit tur. sreća. mudar D obećao brak da viru dajko. sultan. poklon. izvezena granama i cvjetovima djecu dicu djevojka dikla gdje ono. tur. ćer ćorda sablja čovjek kojem ne ćosa tur. ne prestajati DŽ ono što je besplatno dano. naslona tintarnica. raste brada. aor. svečana blagdanska đeisija tur. 542 . car. odjeća dođi. izvršitelj smrtne kazne židov. dorat doša dovnju drivce drobna drugega dubrava durati tur.) lađa. gospodičić kćer. doći dokle starinska muška i ženska gornja haljina donde donesu konj crvenkastosmeđe dlake došao donju splav. blagostanje nevolja dežgracija gdje di teška svilena diba tkanina. vezirsko vijeće.

pošten. grij grije gromi grota grozje gumno gvardija dimnjak G puhaći instrument vješala poskočita. đuzel tur. fesić festung fešta finaci fistančić (fistan) tur. rizničar fajda fakat fala faljen fameja fatite fes. razgovarati uzengija. kradljivac zahvalan. planine ide grob groblje grijeh grijehe gromovi špilja. 543 . živahan đidija mladić. hrid grožđe kameno ograđeno dvorište straža. valjan vlasništvo rodbin a blagajnik. lijep. metak izmišljotina. pećina. zaručnik. dežurstvo na brodu H glas. hamber tur. dobit vrijeme hvala hvaljen obitelj hvatite turska stožasta kapa tvrđava. čestit. haramija tur. strojnica pogled godina priča gore. fol F korist. bjelaš đuvegija tur. haznadar tur. prijevara. napinje platno za vezenje obješenjak. svetkovina žandari vrsta suknje s naboranim donjim dijelom patrona. junak biser đinđur bjelkast konj. haspa (hasaba) tur. haran grč. blagdan. fumora gajde galge geletna gever-mašina gled godišć gojčica gorove gre greb greblje gri’. laž haber tur. hitra strojna puška. kula praznik. sposoban. vijest. fišek tur. naboj. hasi (has) tur. skladan E eer (tur. zločinac. ham mađ. ehel) vrijedan. dostojan eglenisati tur. ženski nakit koji se nosi o vratu okvir u koji se đerđef tur. stremen engija. obavijest glavni dio konjske opreme za prezanje kola povorka razbojnik.đerdan ogrlica. utvrda. mladoženja krasan. đogin bijelac.

jednom uglu izvezen zlatom dem. kanal ječerma tur. voljena djevojka. vojnička vježba izobilja odjene (Da nas sunce izodije) prevrće iznad izviniti = plesti u vijenac izvukao kuća. vrsta marame. dom jabandžija tur. jazmak tur. na brodu na koji se pripinju jedra sjeme slično ječmu jarik ili grahu jauklija tur. izobila lok. J stranac. etiketa jagaz (jagrz) bijel konj s riđastim pjegama tur. = ljudsko biće ispovijed ispovijedati ispričiti se = suprotstaviti se u tom htio pojede isprljano izvježban. draga. turc. muštra njem. papuča jer jerbo jede ji ljuti jidi jedra jidra njih jih otac jočko jaka joka opet jopet 544 . zaručnica jazia (jazija) pismo. jafta tur. tuđinac izložen oglas. rov. jaranica drugarica visok stup osobito jarbur lat. duguljast rubac. od otac japica prijatelj.liječnik hećim tur. dobit tur. rukopis tur. jarak. odabranica. drug jaran prijateljica. dio muške odjeće. na jagluk tur. suparnica demonsko biće koje predvodi olujno nevrijeme insan. inočica irudica isan ispovid ispovidivat ispriči (se) istor iti izi izmaćano izmuštran njem. preklopan prsluk jemenija tur. dođite već holte nahranit hronit hvajda (fajda) korist. izodije izvarće izvid izviniše izvuko ‘iža I polovica vremena između podneva i zalaska sunca jedra idem imam druga muževljeva žena. ićindija idra iđem iman injačica.

prijatelj kardoš karščansku krščansku kašun kutija. tko taj rad obavlja kundure tur. sanduk ubojstvo katal tur. pojas od kajas tur. kampanel uljanica. narodn. križić križak križevi križi drvena košara krto strašno kruto kuda kudan kujundžija tur. tur. oranica radi ljepotica pjevači.K kabil (kabul) prihvaćanje. govoru: skupocjena tkanina lavor kadin remen. pristanak baršun. vrsta cvijeća katmer stolica katrida čalma. koji ki sobica. u kadifa tur. kiljer ostava kim kin ključeve ključe tko ko kao što je ko je kao ono prostorija u kojoj se jede i kuha komšija susjed krčag. sablje. zlatar višekatna kamena kula kuća besplatan rad bez kuluk izravne koristi. paluba coperta) ko no komina laćati ladam lagovati lantina tal. uljana kandilj svijeća pjevali kantali kapala kapijala kapaše kapijaše kapric hir. vojnik. bakandže. turban kauk tur. spremnica. teške cipele ili čizme kuverta (tal. obijest vrst novčića karantan drug. tvrdoglavost. uzda postolar kaligar nož kojim se kalemi kalmteš zarezuju vojnička kapa s kalpak obodom od krzna zvonik crkve. svirači lijek lijena lijenac 545 . pehar konder kontentamo zadovoljimo kopao kopa kruna koruna krijeposna kripna dem. konjanik katan (katana) mađ. lapat lavuro lefkotica leri likarija lina linac L hvatati vladam lagati tanka duga palica o koju je privezano jedro njiva. od križ. cokule. pliš.

prepili baba. tinta. mamuz (mamuza) tur. psovka: more! glupane!. ogovarati mriže mreže besplatno. lumbrela luško ljudi stori ljutika varalica momak. tamnomodar uzvik. limena zdjelica. mrča mortella) onaj koji nešto želi. mirisalo makarune mal tur. mor tur. vrč. nana. trg. mirušalo mišina sjedalica kod orijentalaca čipka miris mirisala. mejdan (megdan)tur. raskrižje. bojno polje. odmetnik. morija tal. epidemija mra(m)orati mrmljati. merletto) miruha mirušala. sećija. gostionica meit (mejit) mrtvac. polje. pomor. 1. posuda. može kuga. mušterija kupac muštuluk tur. počivaljka i posuda izrađena od osušene jareće kože mladih mlodin mnogo mlogo podrum mogaza ljubičast. 2. crnilo murtatin tur. mastilo. pokojnik tur. badava mukte tur. krčma. nagrada donosiocu dobre vijesti seljak muž nabaška tur. najlipje nakrkali lok. ljubičast mur. more mogu. dvoboj među meju kamena međa meja vlaga.liska lola lolati se lotra lumbarda tal. blago ostruga mirlica (tal. stara žena 546 . majka. mirta. dragi skitati se ljestve starinski top kišobran velolučko LJ ljudi stari vrsta kapule M makaroni stoka. imetak. divan. plećka pečenoga mantalica janjeta stoka marva mačka maška maštraf tur. izdajica murtela (tal. blaže: dragoviću moj! morem. nena N posebno najljepše prejeli. mor murećef tur. trulež memla (mema) tur slatkiš od bajama i mendulat šećera naušnice menđuše minderluk tur. čaša svibanj maž mehana tur.

osto otale. oklen okrćaše. ljulja nisi naopako trudna našli pogledaj. savjetovala njih O otkrivaš otkrila ručka oblila objesi. od nedjeljak. priđi učila. otlen odatle oltare otare lok. prijatelj oklop za zaštitu vojnikova tijela parec (parek) par. odatle oproštenje oprošćenje orahu orihu oraha orija ormar ormarun odsijeku osiču ostao. odande. general fitilj pavej pekšiš (peškiš) napojnica pajdaš pancir tal. odstupite se odtolen oduvik naprijed pogoditi se vok. pleteni dio vunene obuće koji se obuvao na čarape. nedjelja dem. pastuh parip fritule paršurati povijesmo. svitak pasam konca visoki paša dostojanstvenik u Turskoj Carevini. poučavala. otišla hoću hode.naprid nasuliti nediljče nediljice nevista nevista nevoji ni nicijaše nikù ninuće nis nopoko noseća nošli nuder! nukovala njiju obadaš obadila obida obiljela (krv) obisi obojci očla oću ode ode odio odo odslen lok. bračni drug pargal (franc) vrsta gustoga pamučnoga platna konj. otiđi otiji skinem (skinuti san otkinem s očiju) rastavim se. od nedjelja snaha nevjesta nevolji nije nicaše nekakvu njiše. otkučim se odijelim se to oto odatle otolen otpočine otpočima otprete odvede P drug. 547 . idu ovdje hodio odoh od sada odstupite odatle oduvijek odakle okle. okrće okretati okruniše okrunitaše ondale odanle.

provislo pud puli-duvak. prihvatiše uze (Gospe sina popadoše) rođenje otiđe cipele cipele posvećenje. svadbena koprena nevjeste oružje pustiti R biti rad = htjeti . pulija tur. kaži. pijate pinjur plotili poberkaju pobro lok. ukrasni predmet od kovine koji se prišiva na odjeću. grijeh prevrnuo privežu procesijom prođe promislio prosjek kroz bespuće potrese se pravi naslov poglavara zemlje u doba mletačke uprave nad Dalmacijom ručka prema. prebivam pred prihvataše nije se ništa našlo prehranili preko prema prije dogoditi se počine prijestup. dio kose tanjure vilica (pribor za jelo). ovratnik. pusat tur. pušćat rada 548 pripovjedi povređuje (rane) krštena voda probuditi se budem. potavnilo potriba potrnuše povij prevrtljivac vodimo prozor mislit vilica pletenica. pelivan tur. nekršćanka poginula staja pođe pođi pjevaju pripomoć uhvatiše. protrese se provi providur tal. posvetilište pokrivač omot. turban. peljamo pendžer pensat penjur perčin tur. kika.tur. poganica poginila pojata poje poji poju poleščica poljamiše popadoše porojenje porti postole postole posvetelišće poša tur. povriđa pravica voda prenuti se pribudem prida prifaćaše prigodi prihronili priko prima prin pripetiti pripočima pristupanje privarni privežedu procesjunum proje propenso prostrige lok. vrsta kravate na staroj narodnoj nošnji potamnjelo potrebno pogasiše reci. duvak tur