You are on page 1of 555

MARKO DRAGIĆ

POETIKA I POVIJEST HRVATSKE
USMENE KNJIŽEVNOSTI

(FAKULTETSKI UDŽBENIK)

AKADEMSKA GODINA 2007/08.

Izdavač: Filozofski fakultet, Sveučilišta u Splitu
Sinjska 2, 21.000 Split, Republika Hrvatska
Tel. 021 384 144, www.ffst.hr

Predsjednik Povjerenstva za izdavačku djelatnost:
Doc. dr. sc. Ivan J. Bošković

Odgovorni urednik:
prof. dr. Josip Milat

Recenzenti:
Prof. dr. sc. Stipe Botica
Doc. dr. sc. Ivan Bošković
Prof. dr. sc. Boris Škvorc

Grafička obrada:
Josip Dragić, dipl. iur., Jozo Kraljević, prof.

Lektori:
Jozo Kraljević, prof., Helena Dragić, prof.

Datum postavljanja na mrežu:

Podatak o izdanju:
1. izdanje

Dostupno u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u
Zagrebu pod brojem:

ISBN-13: 978-953-7395-16-2

2

KAZALO

UVOD .............................................................................................................................. 11
I. LIRSKA POEZIJA..................................................................................................... 14
1. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA.............................................................. 15
SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA................................................................ 16
HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE
KULTURE ...................................................................................................................... 18
ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE)..................................................................... 23
1. MITSKE PJESME................................................................................................. 24
2. OBREDNE PJESME............................................................................................. 26
KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME .......................................................... 27
JURJEVSKI OBREDI I PJESME ..................................................................... 33
LADARSKI OPHODI I PJESME ...................................................................... 37
KRALJIČKI OPHODI I PJESME ..................................................................... 44
DODOLSKI OPHODI ......................................................................................... 51
IVANJSKI OBREDI I PJESME ........................................................................ 56
3. POSLENIČKE PJESME ...................................................................................... 62
4. POVIJESNE PJESME .......................................................................................... 72
5. LJUBAVNE PJESME ........................................................................................... 79
NARICALJKE (TUŽBALICE, TUŽALJKE)..................................................... 99
RODOLJUBNE PJESME................................................................................. 102
6. ROMANCE .......................................................................................................... 103
7. BALADE............................................................................................................... 108
7.ŠALJIVE PJESME............................................................................................... 126
9. BEĆARAC, GANGA........................................................................................... 127
VJERSKA USMENA LIRIKA................................................................................... 128
1. ADVENTSKI I BOŽIĆNI OBIČAJI I PJESME.............................................. 129
BADNJAK .......................................................................................................... 138
BOŽIĆ................................................................................................................. 142
NOVA GODINA, MLADO LITO, POČELO ................................................... 147
SVETA TRI KRALJA ........................................................................................ 148
2. KORIZMENE I USKRSNE................................................................................ 151
POKLADNA NEDJELJA.................................................................................. 152
ČISTA SRIJEDA ............................................................................................... 153
KORIZMA .......................................................................................................... 153
SVETI GRGUR ČUDOTVORAC (GRGUREVO, 12. ožujka)....................... 154

3

SVETI JOSIP ..................................................................................................... 155
KRIŽIĆANJE..................................................................................................... 156
CVJETNICA ...................................................................................................... 157
VELIKI ČETVRTAK ......................................................................................... 159
VELIKI PETAK ................................................................................................. 162
VELIKA (BIJELA) SUBOTA ........................................................................... 169
USKRS (VAZAM) .............................................................................................. 173
UZAŠAŠĆE (SPASOVDAN)............................................................................. 175
DUHOVI............................................................................................................. 176
3. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME ................................................... 177
4. PRENJA (NADMETANJA) ............................................................................... 179
5. VERSIFICIRANE LEGENDE........................................................................... 182
6. ROMARSKE PJESME ....................................................................................... 194
IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 196
II. EPSKA POEZIJA ................................................................................................... 204
SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA................................................................ 205
HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU ..... 209
MARKO KRALJEVIĆ................................................................................. 213
JURAJ KASTRIOTIĆ (SKENDERBEG, IVANBEG)................................. 213
BUGARŠĆICE......................................................................................................... 234
TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA .................................... 235
MAJKA MARGARITA ...................................................................................... 235
PREVOĐENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE ........................... 242
IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 244
III. PRIČE (PRIPOVIJETKE)................................................................................... 248
NAZIVLJE.................................................................................................................... 249
SVJETSKE USMENE PRIČE.................................................................................... 249
HRVATSKE USMENE PRIČE.................................................................................. 253
MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIČA....................................... 258
1. BAJKA .................................................................................................................. 259
2. BASNA .................................................................................................................. 270
3. PREDAJA............................................................................................................. 272
POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU ............................... 274
DREVNI GRCI ........................................................................................... 274
ILIRSKO I RIMSKO DOBA ....................................................................... 275
Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan .................................................. 287
SVETI VLAHO (BLAŽ), ZAŠTITNIK DUBROVNIKA.................................... 293
PRENOŠENJE MOĆI SVETOGA DUJMA................................................... 293
STAROHRVATSKO DOBA ..................................................................... 298
Kraljica Buga ................................................................................... 298
Kraljica Tuga ................................................................................... 299

4

EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE
NARODNIH VLADARA (925.-1463.).............................................................. 300
SVETI DONAT ........................................................................................................ 301
KRALJ TOMISLAV .................................................................................... 301
SVETI IVAN TROGIRSKI .......................................................................... 303
DMITAR ZVONIMIR ................................................................................. 303
VLADIMIR.................................................................................................. 305
KRIVOVJERSTVO ..................................................................................... 307
MISIONARI ................................................................................................ 310
SVETI NIKOLA TAVELIĆ ......................................................................... 311
MLETAČKA OKUPACIJA HRVATSKE................................................ 313
SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI................... 314
Kulin ban .......................................................................................... 314
Prijezda I., ban bosanski................................................................. 315
Stipan Tvrtko, kralj Bosne, Srbije i Zapadnih zemalja.............. 316
Dabišino proročanstvo .................................................................... 317
Hrvoje Vukčić Hrvatinić, vojvoda splitski i ban hrvatski i
dalmatinski ....................................................................................... 318
HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA...................................................... 320
Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici .............................. 321
OSMANSKA OKUPACIJA ...................................................................... 322
Radakova izdaja Bobovca ........................................323
Potjera za bosanskim kraljem ..................................324
Predaja kralja Stipana Tomaševića .........................324
Smaknuće kralja Stipana Tomaševića......................325
Pad Bosne.................................................................327
POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA, KATARINA KOSAČA ........ 329
BORBE PROTIV OSMANSKE, MLETAČKE I UGARSKE
OKUPACIJE.............................................................................................. 334
Legendarna obrana Đurđevca ....................................................... 339
Vođa Seljačke bune, Matija Gubec ............................................... 343
Petrica Kerempuh............................................................................ 345
Ivo Senjanin...................................................................................... 345
HAJDUCI I USKOCI................................................................................ 348
Mijat (Mihat, Mijovil) Tomić......................................................... 351
Knezovi i vitezovi Vučkovići........................................................... 357
Obrana Splita ................................................................................... 358
Mila Gojsalić .................................................................................... 358
Stojan Janković................................................................................ 361
EPOHA OSMANSKE VLADAVINE ............................................................... 363
PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI I DRUGI TURSKI ZULUMI .................. 377
PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEČOM 1683. G.,
OSLOBAĐANJE HRVATSKE................................................................. 393
Oslobođenje Poljica .................................................394
Oslobođenje Požege.................................................395
Oslobođenje Vrgorca...............................................396

5

Oslobođenje Sinja....................................................397
Roša harambaša............................................................................... 401
FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE................. 406
Ban Josip Jelačić Bužimski............................................................. 409
Andrijica Šimić ................................................................................ 411
HERCEGOVAČKI USTANAK ................................................................ 414
ETIOLOŠKE PREDAJE................................................................................... 415
ESHATOLOŠKE PREDAJE ............................................................................ 426
MITSKE PREDAJE .......................................................................................... 429
DEMONOLOŠKE PREDAJE........................................................................... 436
PRIČANJA IZ ŽIVOTA .................................................................................... 444
4. LEGENDA............................................................................................................ 448
LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA........................................................ 448
SVETI VALENTIN............................................................................................ 455
5. NOVELA .............................................................................................................. 457
7. ANEGDOTA............................................................................................. 465
7. SITNI OBLICI (ŠALA I VIC) ............................................................................ 468
LITERATURA ............................................................................................................. 472
IV. DRAMA (FOLKLORNO KAZALIŠTE) .......................................................... 479
POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALIŠTA ................................... 480
KAZALIŠTE LUTAKA.......................................................................................... 484
SVADBENI OBIČAJI............................................................................................. 485
MASKIRNI OPHODI ............................................................................................. 488
LITERATURA ............................................................................................................. 501
V. RETORIČKI (GOVORNIČKI) OBLICI............................................................. 503
BASMA (BAJALICA, EGZORCIZAM, ZAKLINJANJE).................................... 504
2. ZDRAVICA............................................................................................................... 511
3. BROJALICA (BROJILICA, NABRAJALICA)................................................... 514
4. BRZALICA ............................................................................................................... 516
5. BLAGOSLOV/ MOLITVA..................................................................................... 517
6. KLETVA ................................................................................................................... 520
IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 522
VI. MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE, ZAGONETKE) .................................. 524
POSLOVICE................................................................................................................. 525
LITERATURA ............................................................................................................. 535
ZAGONETKE .............................................................................................................. 536
LITERATURA ............................................................................................................. 539
BILJEŠKA O AUTORU.............................................................................................. 553

6

Prema tome, dakle, braćo, budite postojani i držite predaje kojima
smo vas poučili bilo usmeno, bilo pismom! Naređujemo vam, braćo, u
ime Gospodina, Isusa Krista, da se klonite svakoga brata koji neuredno
živi i ne drži se predaje koju ste od nas primili.

SVETI PAVAO (2 Sol 2, 15)

Priče su Ljudi. Zovite ih da žive s vama. Ako ćete biti dobar
domaćin naučit će vas svemu što znaju. Dat će vam do znanja kada se
spremaju otići. Tada ćete ih predati nekome drugome.

PRIPOVJEDAČ IZ INDIJSKOG PLEMENA KRI

Quid proficit in literis, et deficit in moribus plus deficit quam
proficit. Tko napreduje u znanju (nauci), a nazaduje u običajima, više
nazaduje nego napreduje.

LATINSKA POSLOVICA

Pjesme naše pjevaju junaštvo i ljubav, naravni duh u njima živi.
Ne znadu zlatna pera onako pisati, kako javorove gusle gude . . . Ne leži
naša vila u velikim posteljama, kod gospodskih trpeza ne sjedi: žedna i
gladna trči kroz gore i što više trpi, sve ljepša postaje, i glas njezin
puniji izlazi iz prsiju golih i hlepećih.

Pjesme su povijest naša, u njima tražimo dobro i zlo svoje. Drugi
puci štiju ih, prevode i čude se njima, a mi ih se sramimo i još
ismijavamo svojim prosvijećenim barbarstvom.
Pokupimo braćo, pokupimo svoje blago, prije nego ga vjetar
vremena ne pogubi. Hljeb je iz zemlje, lijepost iz puka: puk nam je otac,
a zemlja majka naša.

NIKOLA TOMASSEO, ISKRICE III; XVIII.
(ZLATNA KNJIGA HRVATSKE NARODNE LIRIKE, SASTAVIO
KREŠIMIR MLAČ)

7

U puku stoji prava sila naroda, on je od svega naroda najviše
spojen sa zemljom, a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti, ni sve
sile svijeta neće narod krenuti s puta kojim udariti mora; zaman su sve
tuđe spletke, zaman su vanjski pokušaji da navuku narod na svoje – on
stoji čvrsto kao dub, jer je dubu silan korijen, a taj korijen je puk.

(…) al dobro je da narod sam zaviri u dušu, da otvori krvavu
knjigu minulih dana, jer je prošlost vazda zrcalom sadanjeg doba.
Dobro je da narod sazna gdje je zgriješio i posrnuo, gdje li se proslavio
i podičio. To neka mu je naukom za buduća vremena.

AUGUST ŠENOA, NAŠA KNJIŽEVNOST; SELJAČKA BUNA

Bosanske kasabe i varoši pune su priča. U tim ponajčešće
izmišljenim pričama krije se, pod vidom nevjerojatnih događaja i
maskom često izmišljenih imena, stvarna i nepriznavana povijest toga
kraja, živih ljudi i davno pomrlih naraštaja. To su one orijentalne laži
za koje turska poslovica veli da su istinitije od svake istine.
Te priče žive čudnim skrivenim životom.
[…]
Za bosansko dijete mitovi i legende imaju moć majčinog mlijeka,
nešto tajanstveno i stravično, što postojanje nosi sa sobom, ulazi u nas
u obliku drevnih predaja.

IVO ANDRIĆ NA DRINI ĆUPRIJA

Legende izdržavaju probu vremena bolje nego prava povijest.

RICHARD CAVENDISH

Slušajući dalmatinske klape shvatio sam da hrvatski narod ima
dušu koju treba znati pokazati svijetu.(...)

PABLO COELHO

8

Poštovane studentice i studenti; čitateljice i čitatelji,

Pred vama je dio duhovnosti naših davno upokojenih pramajki i
praotaca kojima su mnoge devet stoljetne okupacijske vlasti htjele
iskriviti i zatrti pamćenje i postojanje. Međutim, naši su hrabri predci
kroz višestoljetne mnogobrojne progone, patnje i stradanja, stvarali svoju
kulturu i usmenu književnost, pamtili je, brusili i, hrvatskim narodnim
jezikom, s koljena na koljeno prepričavali svojemu potomstvu. Nijedna
sila nije mogla uništiti narodno pamćenje i usmenom komunikacijom je
velik broj pjesama, priča, drama, poslovica, zagonetaka, retoričkih
oblika, običaja, ophoda i obreda sačuvan do naših dana.
Mnoga sam kilometarska bespuća propješačio sa svećenicima ili
uglednim ljudima. Naslušao sam se mnogih ljudskih sudbina, divio se
plemenitosti, izdržljivosti, dostojanstvu, ponosu, vjeri i optimizmu
sugovornika.
Neke sam predaje dobio pismom poput onih od velikog autoriteta
u Bosni i Hercegovini, dr. fra Ignacija Gavrana; neke faksom. Nekoliko
su mi puta nepoznati ljudi u ured donijeli priče iz svoga kraja.
U ovoj knjizi je stotinjak izvornih suvremenih zapisa, koji se prvi
put publiciraju. (Osamdeset je tih zapisa iz Republike Hrvatske,
dvadesetak iz Bosne i Hercegovine te šest iz Crne Gore.) To narodno
blago prvi put se publicira u ovom udžbeniku. Zapisi su podjednako
nastajali i u ruralnim i u urbanim krajevima, a među njezinim
prenositeljima ima ih od bezpismenih do fakultetski obrazovanih, kao i
poslovnih ljudi, uglednih umjetnika, svećenika, sveučilišnih profesora i
dr. Različite su životne dobi i ima ih od malodobnih do stogodišnjih.
Većina zapisa nastala od 2001. do 2008. g. To su zapisi koje smo
bilježili ja i studenti kojima sam bio mentor pri pisanju seminarskih i
diplomskih radova. Mnogo je tih zapisa snimljeno.
Unatoč iznimnom bogatstvu, raznovrsnosti i višestrukim
vrijednostima, hrvatska tradicijska kultura i književnost, nedostatno su
istraženi. Razlozi tomu su višestruki: surove povijesne okolnosti,
sustavno zatiranje i iskrivljivanje narodnoga pamćenja od devet stoljetnih
okupacijskih vlasti, zabranjivanje vjere i svega što je činilo vjerski i
nacionalni identitet, snažno upletanje komunističke ideologije na znanost
i kulturu.
Usmena književnost sadrži višestoljetne i višemilenijske pouke i
poruke. Namjena usmene književnosti je utilitaristična, didaktična i
edukativna. Njezine su estetske, edukativne i didaktične vrijednosti
iznimne. Ta je književnost, dakle, općedruštveno korisna. Velik je značaj

9

hrvatske tradicijske kulture i književnosti u očuvanju nacionalnoga i
vjerskoga identiteta Hrvata kao i poštivanja drugih naroda s kojima žive
Hrvati.
U ovim je vremenima najveća opasnost, po tradicijsku kulturu i
usmenu književnost, potrošački mentalitet življenja. Zato je civilizacijski
čin izvorno sakupljati i snimati usmeno-književne oblike i narodne
običaje kako bismo ih oteli od zaborava i sačuvali za naše potomstvo. To
je opći trend u razvijenom svijetu kojega smo dijelom.
Neznanje je najveća opasnost po čovjeka, narod i čovječanstvo.
Narod koji nema svoje tradicije i nije narod.
Stoga, duhovnu i materijalnu baštinu treba poznavati i iz njih
učiti. U toj su baštini naši korjeni i povijest naša, a narod koji ne poznaje
svoju povijest osuđen je na njezino ponavljanje.

***

Iskazujem zahvalnost svim mojim kazivačicama i kazivačima, od
kojih mnogi nisu više među nama, a neki su bili prisiljeni napustiti
pradjedovska ognjišta i raseliti se po svijetu.
Mojim studenticama i studentima, njihovim kazivačicama i
kazivačima izražavam najveću zahvalu.
Velika zahvala pripada i mojim sponzorima, posebice, Optima I. D.
Mostar.
Neizmjerna zahvalnost pripada mojim profesorima: dr. Stipi Botici,
pok. dr. Josipu Kekezu, dr. Anti Franiću i drugima.
Posebnu zahvalnost iskazujem svojoj obitelji: supruzi Kati i djeci:
Josipu, Heleni i Mariji.
Svi su oni dionici ove duhovnosti.

U Mostaru, 23. kolovoza 2008. godine prof. dr. sc. Marko Dragić

10

UVOD

Književnost svjedoči o životu ljudi, naroda i čovječanstva. Usmena
je književnost najstarija i najdugotrajnija vrsta književnosti. Usmena
lirika, epika, drama kao i poslovice i zagonetke postoje od agrafijske
etape ljudske duhovnosti i tradicija su pisanoj književnosti.
Renesansa je epoha u umjetnosti koja obnavlja vrijednosti antičke
grčke i rimske civilizacije. Od humanizma i renesanse pozornost se
pridaje i običnim ljudima. U renesansi se javlja velik ineteres za
narodnom književnošću. Michel de Montaigne (1533.-1592.) bio je
oduševljen narodnom poezijom. Od njegova je vremena naziv narodna
književnost.
Jak je utjecaj usmene književnosti i na renesansnu i baroknu
književnost. Pisci su stvarali svoja djela po uzoru na usmenu književnost
ili su u svoja djela inkorporirali usmenoknjiževne oblike. U XVIII. st.
javlja se interes za sustavnijim sakupljanjem, zapisivanjem i proučava-
njem usmene književnosti.
Johan Gottfried Herder (1744.-1803.) objelodanio je 1778. g.
svoje djelo Volkslieder (Narodne pjesme). Drugo izdanje toga djela
objavljeno je u Leipzigu 1778./1779. pod naslovom Stimmen der Völker
in Liedern (Glasovi naroda u pjesmama). Herder je u te svoje zbirke
uvrstio Goetheov prijevod Hasanaginice kao i tri pjesme iz Razgovora
ugodnoga naroda slovinskoga (1756., 1759.) fra Andrije Kačića Miošića.
Od kraja 18. stoljeća u vrijeme uvođenja homerologije za usmenu
književnost uvodi se naziv anonimna književnost.
William Thomas 1846. godine sugerirao je naziv folklor – narodno
znanje. Roman Jakobson i Petra Bogatirjeva u svom članku Folklor kao
naročit oblik stvaralaštva usmenu književnost od pisane razlikuju upravo
po postojanju folklora. U naše vrijeme naziv neofolkloristika poistovje-
ćuje izvedbu i djelo.
Mnogi povjesničari, filozofi, etnolozi i antropolozi navode da su
Hrvati iz svoje izakarpatske prapostojbine u današnje domovine donijeli
jedino svoju tradicijsku kulturu. Odjeci te kulture opažaju se u suvre-
menim zapisima obrednih lirskih pjesama koje su pjevale Kolede, Lada-
rice, Kraljice, Dodole (Prporuše, Preporuše) kao i u obrednim pjesmama
koje su se izvodile uz Božić, Jurjevdan (23. travnja), Ivandan (24. lipnja)
i dr.
U Hrvatskoj se početkom 20. stoljeća, za vrijeme dominacije
Seljačke stranke predvođene braćom Radić, usmena književnost nazivala

11

g. U uporabi je bio i naziv tradicionalna književnost. povijest. zagonetke). treći su pisali po uzoru na usmenu književnost. Priče (pripovijetke). U naprednom svijetu tradicija se poštuje. U Njemačkoj je i danas takav naziv. Najčešći su pristupi proučavanju usmene književnosti monogenetski i poligenetski. antropologija. VI. a u Engleskoj folklorna književnost. međusobno prepleću. četvrti su izvorno zapisivali usmeno-književne primjere. radi lakšega snalaženja. Neki su je povjesničari književnosti nazivali pučkom književnošću. Prvi hrvatski značajniji folklorist Petar Hektorović ukazao je na nužnost zapisivanja usmenoknjiževnih oblika. Epska poezija. Jedni su pisci zapisivali usmeno-književne primjere i inkorporirali ih u svoja djela. Stotinjak 12 . a Stanko Vraz u Kolu 1842. psihologija i dr. Sustav usmene književnosti čine: I. njeguje i prezentira. teologija. Općenito se može reći da je osamostaljenjem Republike Hrvatske snažno porastao interes za tradicijskom kulturom i književnošću. Svaki taj sustav može se klasificirati na više vrsta i podvrsta. Stoga će u ovom djelu. IV. piše da narodne usmene umotvorine treba zapisivati “onako ka- ko izviru iz ustiuh naroda”. čuva. Retorički (usmenogovornički) oblici. III. II. Drama (folklorno kazalište).seljačkom književnošću. Odnos spram tradicije civilizacijski je čin. također. U Hrvatskoj se naziv narodna književnost u službenoj uporabi zadržao do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća. Josip Kekez je ta pravila nazvao Hektorović- Vrazovim zakonom. arheologija. Do sada se uobičajilo misliti kako je usmena književnost nastajala u zabačenim ruralnim (htjelo se kazati zaostalim) mjestima. Lirska poezija. posebice u poglavljima Usmene epske pjesme i Povijesne predaje. Pomoćne su znanosti za proučavanje te vrste književnosti: etnologija. pučku i usmenu književnost treba razlikovati. V. dolaziti do nužnih ponavljanja u različitim poglavljima. Međutim. Mikrostrukture (poslovice. Usmeno-književni sustavi se. Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. drugi su se nadahnjivali usmenom književnošću i tako stvarali djela trajne umjetničke vrijednosti. sociologija.

Ta je književnost tradicija pisanoj književnosti. Hrvatska tradicijska kultura i književnost svjedoče četrnaest stoljetnu ukorijenjenost Hrvata u europskoj kulturi i civilazaciji. bila u izvedbi. stoljećima i milenijumima pamćena. koji se prvi put publiciraju u ovoj knjizi. pripovijedana. brušena i prenošena hrvatskim jezikom. Hrvatska usmena književnost. a o svemu navedenom zorno svjedoče sljedeće stranice. ima najveće zasluge za očuvanje hrvatskoga nacionalnoga i vjerskoga identiteta. Najveći su velikani pisane književnosti stvorili djela trajne umjetničke vrijednosti nadahnuvši se na vrelu tradicijske kulture i književnosti. zorno svjedoči vitalnost hrvatske usmene književnosti.izvornih suvremenih zapisa. 13 . Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti.

I. LIRSKA POEZIJA 14 .

Veselanje. Bećarac. 5. Napitnice vinske. Putničke. 2. Balade. Rodoljubne. 4. Romance. Ašikovanje (ljubovanje). Pjesma siročeta umrloj majci. Ljubavne pjesme: Zagledanje. 5. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA Lirska je pjesma skupina umjetnički komponiranih lirskih slika kojima dominira osjećajnost. Kosidbene. natpjevavanja (dvostihovi). ganga. Versificirane legende. Kraljičke. Šaljive pjesme. Prvosvibanjske. Posleničke pjesme: Težačke. Molitvene usmene pjesme. Lirske pjesme su najmnogobrojnija usmenoknjiževna vrsta. Vjerska usmena lirika: 1. Poskočice i pjesme uz kolo. Pastirske. 8. Mitske pjesme. 2. Romarske pjesme. Ivanjske. 6. Korizmene i uskrsne pjesme. a obuhvaćaju vjersku i svjetovnu liriku. Ladarske. 6. Naricaljke (tužbalice). Svatovske. 3. Zaruke. Adventske i božićne pjesme. Uspavanke. 3. *** 15 . Te pjesme prate čovjeka od rođenja (uspavanke) pa do smrti (naricaljke). Jurjevske. 9.1. Žetelačke. Obredne pjesme: Koledarske. 7. Mogu se klasificirati na: Svjetovna usmena lirika: 1. Kiridžijske. Pjesme uz žrvanj (zorna). pjesme uz kolijevku i druge pjesme maloj djeci. Život u braku. Povijesne pjesme. Ribarske. Dodolske (preporuške). 4. Prenja.Vukarske.

Dumuz i Inanna – Ljubavna ekstaza. Inanna i kralj – Blagoslov za svadbenu noć. Književnost drevnog Bliskog istoka. Kr. 7. Šu i Tefnut – Vjenčanje u Ombosu. indijsko-sanskrtska. arapska. U sumerskoj lirici iznimno mjesto zauzimaju himne bogovima i vladarima. Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavi: dragoga i dragane. str. mezopotamska. Primjerice.1 Među egipatskim himnama svojom ljepotom ističu se Velika himna Amonu u kojoj se slavi vrhovni staroegipatski bog Amon (Amon-Ra). hebrejska. Himna Nergalu. roditelja i djece. Blaženoj Djevici Mariji i svecima i sveticama Božijim. 16 . hebrejska. Zagreb 1993. a sumersku je književnost naslijedila asirsko-babilonska (akadska) književnost. Drevni su Egipćani pjevali himne i vlada- rima jer su ih smatrali sinovima vrhovnoga božanstva. g. Ljubavne su usmene lirske pjesme bile u usmenoj komunikaciji kod najstarijih civilizacija Bliskog i Dalekog istoka kojima pripadaju: sumerska.-1800. U lirskoj poeziji iznimno zna- čajne bile su himne. Poznate su sumerske lirske pjesme: Dumuz i Inanna – Ljubav u Giparu. Te su pjesme imale kultni i obredni karakter. Lirska je poezija Sumera vjerska i svjetovna. poskočice u retoričke oblike i u ljubavne pjesme itd. (Neki žanrovi usmene lirike međusobno se prepleću. 1 Marko Višić. indijsko-sanskrtska. perzijska. U tim himnama opjevane su pobjede i pothvati vladara kao i njihove svećeničke dužnosti. staroegipatska. a među njima najljepša je i najslavnija babilonska Himna Šamašu – bogu sunca. Asirci i Babilonci su asimilirali Sumere. arapska. Pjevaju te pjesme i o ljubavi prema prirodi i životinjama. Himna Inanni i dr. asirsko-babilonska (akadska). Sumerske su himne: Himna boginji pravde Nanše. asirsko-babilonska (akadska). Naprijed. prije Kristova rođenja. kineska i japanska književnost. staroegipatska. kineska i japanska književnost. Mnogobrojne su ljubavne pjesme o Bogu. sestre i brata. prenja se mogu svrstati i u vjersku i u svjetovnu liriku.) SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA Starim književnostima Bliskog i Dalekog istoka pripadaju: sumerska. perzijska. Početci sumerske književnosti sežu u 2600. a procvat joj je bio 2000. muža i supruge. Himna Nilu i Himna Suncu. pr. mezopo- tamska. g. Isusu Kristu.

8-11. po nekim povjesničarima književnosti. sina Ka-nakhtija (VII.4 Valja istaknuti i starozavjetne proročke biblijske knjige: Izaijine (VIII.3 Pored himni Veda sadrži i tužaljke. Biblijske psalme čini 150 pjesama (hvalospjeva. 50. hodočasničkih. Kr. zbirka usmenih ljubavnih pjesama. Pjesma nad pjesmama (X. st. Takva je. 19. Krista – I. po Kristu) mnogo je usmenih lirskih pjesama trajne ljepote i vrijednosti.) 2 Isto. st. o ljepoti dragane koju se “podsjeća na cvjetne livade. pr.) snažno je utjecao na kasniju liriku. Predaja ih pripisuje kralju Davidu (vladao oko 1010. Najljepša ljubavna pjesma svih vremena. Najstarija je i najopsežnija Rgveda (10 knjiga). pr. Kr. Propast Ura. pr. (Starozavjetna Knjiga o Jobu napisana je stihovima i prozom. Krista) je.-IV. Antologijska je ljubavna Pjesma harfašu. st. zahvalnica te pokorničkih. Kr. st. Značajan broj tih pjesama pripada usmenoj lirici. pr. Čitanka iz stranih književnosti I.2 Staroegipatski zbornik ljubavnih pjesama Pjesme s rijeke (XV.) kojom faraon daje savjete sinu – nasljedniku kako će se ponašati prema podanicima i usput ga upoznaje sa stanjem u susjednim zemljama. XVI.) utjecala je na biblijske Mudre izreke. str. U spomen na razaranje važnoga grada ili hrama stari su Egipćani pjevali himne – tužaljke (tužbalice). pr. str. 4 Isto. Psalmi (XI. Svjetovnu staroegipatsku lirsku poeziju čine mudrosne i ljubavne pjesme. Kr. pr. Takve su. st. U toj pjesmi opažaju se utjecaji sumerske i staroegipatske usmene lirike. Akada – Ekur je osvećen. Pouka vladara Akhtija sinu Merikaru (oko 2000. ili VI. primjerice.). st. Školska knjiga. g.-IV. Prokletstvo. st. 17 .) kao i mudrosnu Knjigu o Jobu (V. st.) su najvažnije hebrejske vjerske pjesme.-VI. 3 Nevenka Košutić – Brozović. Kr. tužbalica. pr. o ljepoti dragoga “koji se uspoređuje sa sokolom i labudom. liturgijskih. st. primjerice. poučnih i proročkih pjesama). pr. a u njoj se nalazi 1028 himni čiji su stihovi najstariji uzorci indoeuropskog stiha. konjem i gazelom”. potoke i šumarke s pticama koje bijahu svjedoci njihove ljubavi”.). Pouka za Amen-em-opeta. str. st. basme i druge usmenoknjiževne oblike. Brahname i Upanišade (Vedante).-XIV. st. pr. Kr.Tako su stvarane himničke biografije. neuzvraćenoj ljubavi. Zagreb 1996. U Bibliji (XIII.) i Jeremijine (VII. Krista) čine Rgveda. Neke su drevne egipatske mudrosne pjesme pripisane mudracima ili vladarima. Svetu staroindijsku knjigu Veda (Usmeno znanje.-VI.-970. Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavnoj čežnji.

pr.). U Bibliji se nalaze i drugi žanrovi usmene lirike. g. tužbalice). Kr. osobito Jeremijine. 18 . g. HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE KULTURE Zapisivanje hrvatskih usmenih lirskih pjesama počinje u drugoj polovici XV.-1796. Ši king (Knjiga pjesama. Prve značajnije podatke o izvođenju usmene lirike dao je Juraj Šižgorić (Šibenik.?) koji u 17 poglavlju svoga djela De situ Illyriae et civitate Sibenci (1487. Vl. Krista) sadrži 305 usmenih pjesama među kojima je najviše lirskih pjesama. g.).-1811.5 Zbornik najstarijih kineskih pjesama. ali ima i drugih pjesama (nagautu).) objavio je zbornik engleskih usmenih pjesama pod naslovom Ostatci stare engleske poezije (1765.) u koji je uvrštena škotska balada Edward. ljubavne su toliko lijepe da bi ih jedva mogli spjevati 5 Stipe Botica. zbirku usmenih lirskih pjesama Odlomci starih pjesama sakupljenih u brdovitim predjelima Škotske. str. studenoga 1484. 1300. 1995. 14.). – Šibenik. To su. a neke potječu iz vremena dinastije Šang (oko 1300. prenja i dr. VI. Thomas Percy (1729. 94.-400. Škotski pisac James Macpherson (1736. g. primjerice. tužaljke (lamentacije. Znanje. 1509. Kr.-764. stoljeća. nakl. 1445. na rubu oporuke Zadranina Trana zabilježio pjesmu Još pojdoh ravnim poljem. pr. Franjo Minucij je 4. svadbene su pjesme bolje od Katulovih i Klaudianovih. st. početak X. g. uredio Antun Šoljan. pr. 6 100 najvećih djela svjetske književnosti. Najstariji zbornik japanske poezije Manjošu (Knjiga od 10 000 listova. tj. Zagreb. Zagreb 1972.6 Velik je utjecaj Ši kinga na kinesku i japansku poeziju.) objavio je 1760. Pjesme su uglavnom iz vremena dinastije Čou (1115. izdanje. Biblija i hrvatska kulturna tradicija.) sadrži 4 500 većinom lirskih pjesama.-403.) piše O nekim šibenskim običajima ističući: da su tamošnje tužbalice dirljivije od tužbalica Tetide i majke Eurialove. oda i balada. Značajne su Kokinšu ili Kokinvakašu (Zbirka starog i novog pjesništva. str.. oko 450.

Hektorović je u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. – Zagreb. vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom. Više je njegovih zapisa u rukopisnoj zbirci Popievke Slovinske. – Split.) Dragocjen je. .) pisao je o međimurskim običajima i starohrvatskoj mitologiji navodeći ladarske pjesme. glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split. sastavio Krešimir Mlač. Žumberak. MH. Ferićev učenik Marko Bruerović (Lion. Nezaobilazan je Pavao Ritter Vitezović (Senj. 19 . st. oko 1770. str. oko 1754. dakle. – Cipar. – Remete kraj Zagreba.) zabilježio dvije bugaršćice.) koji je na latinski jezik prevodio hrvatske pjesme. st. (Neki navode da je Bajamonti svoj zapis Hasanaginice dao Fortisu. a ekloge se doimlju da ih stvaraju Damet i Menak pred Palemonom. povjesničar i vjerski pisac Josip Bedeković (? oko 1688.) a prvi je objavio u svojoj Povijesti hrvatskoj Tadija Smičiklas (Reštovo kraj Sošica.Propercije. 1524.) u Bosni je. Fortisov Put po Dalmaciji (1774. 1576. (O nekima je već bilo riječi. 7. str. – Dubrovnik. mali grdni i odurni.) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. 1900. 7 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. 1501. Usmene lirske pjesme. 1572. 1744. a zapisao je nekoliko usmenih lirskih pjesama. – Split. Veoma je zaslužan što je svom prijatelju Albertu Fortisu (1741. – Zagreb.) pisao je pjesme po ugledu na usmenu liriku. MH. SHK. – Dubrovnik.) koji je zapisao i na latinski jezik preveo pjesmu Crni Madžarić.). Značajan doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti dao je liječnik. – 1803. Golem je utjecaj usmene lirike na djela Marka Marulića (Split.). Zagreb 1996. priredo Stipe Botica. 1914. – Stari Grad.? 1777.7 Džore Držić (Dubrovnik. 1739. – Beč. 1760. 1800.). Zagreb 1972.) smatraju prvim značajnijim hrvatskim folkloristom (folklor = narodno znanje).). Hanibala Lucića (Hvar. 1487.) Mnogi povjesničari književnosti Petra Hektorovića (Stari Grad. 1851. Mavra Vetranovića (Dubrovnik.) i mnogih drugih. Pjesmu je na hrvatski jezik preveo pjesnik i prevoditelj Hugo Badalić (Brod na Savi. Vrijedan je hvale rad Đura Ferića Gvozdenice (Dubrovnik. 1553. 1652. oko 1485. Ti su zapisi izvorni i njima je Hektorović pokazao kako treba zapisivati usmeno-književne oblike. 19. 1843. 1461. a o nekima će biti u daljnjem tekstu. 1820. koncem XVIII. 1823. – Dubrov- nik. 1450.) pomogao pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti. Gal ili Sapfa. 1482. tri počasnice i jednu baladu. zapisao pjesmu Sidila moma kraj mora. – Hvar.) koji se bavio proučavanjem Morlaka. 1713. Polovicom XVIII.

) objavio je u svojim Pjesmama (1847. Zagreb 1986. Stipe Botica priredio je. i III. 1878. IV.) štokavske. piše da narodne usmene umotvorine treba zapisivati “onako kako izviru iz ustiuh naroda”. Godine 1877. a razvrstane su na: I. 58 i 63) obuhvaćaju 1653 pjesme iz Dalmacije. II. a 1847. Matica hrvatska uputila je Poziv za sabiranje hrvatskih narodnih pjesama. II.) objavio 19 usmenih lirskih pjesama. Split 1996.8 Stanko Vraz (Cerovec kraj Ljutomera u Sloveniji. objavljena je u Osijeku 1842. 177. 1810. povjesničar i političar Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin. u: Škreb – Stamać Uvod u književnost. – Zagreb. do 1875. Usmena književnost. Tanahna galija. 1857. str. str. (Mar- janovićevi i Blagajićevi zapisi pripadaju bošnjačkoj tradicijskoj kulturi. IV. I. – Beč. Fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. Bosne i Hercegovine i drugih krajeva. Njegovi rukopisi od 1860. 1817. Krajini i u Turskoj Hrvatskoj. (br. Hrvatske narodne pjesme što su se pjevale u Gornjoj Hrvatskoj. 1818.) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljivao je pjesme. 1827. 1844.) Don Mihovil Pavlinović (Podgora. i sv. Pravnik.) objelodanio je 1844. poslovice i zagonetke. – Zagreb. Zbirka hrvatskih narodnih pjesama Tamburaši ilirski… sv. sv.) objavio je u Zagrebu 1864. 9 Josip Kekez. priče. Vraz je u Kolu (knj. poboljšano izdanje.. Svatovske. U toj je knjizi 921 pjesma. 1831. a Književni krug Split 2007. Pobožne i usvjestne. prikupljao je “književno-folklornu građu u Dalmaciji”. Slavonske varoške pjesme sv. Luka Marjanović (Zavalje kod Bihaća. – Zagreb. Izmajl Ivanovič Sreznjevski početkom četrdesetih godina XIX. 20 . g. st. 1816. i IV. III. g. g. potaknuo zapisivanje i sakuplja- nje usmene književnosti i starih rukopisa. godine. 49. Globus. 1920. 1887. g. Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac (Karlovac. 1752. tih pjesama. 1889. III. Oriovčanin je 1846. – Puhakovec.9 Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac. 1843. objavio knjigu Narodni slavonski običaji u kojoj su opisi narodnih običaja i 137 hrvatskih lirskih usmenih pjesama. – Podgora. godine objavio knjigu prvu Hrvatske narodne pjesme koje je zapisao Mihovil Pavlinović. čakavske i 77 kajkavskih pjesama. 8 Tanja Perić Polonijo. I zbog njegova poticaja u Hrvatskom narodnom preporodu dolazi do procvata hrvatske usmene književnosti i u izvedbi i u zapisima. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke. Diklice. Vilinske. g. I. g. Književni krug Split. Hrvatsko zagorje. 1851.) Okružnicom je 1813. Kamilo Blagajić iz- dao je u Zagrebu 1886.) iznimno je ime među hrvatskim etnografima. – Novska. Književnik. g.) u Kolu 1842.

Osnovu za sabiranje građe o narodnom životu. dostavio Matici hrvatskoj (rkp. Antun Radić (Trebarjevo kod Siska. – Đakovo. Svećenik Nikola Tordinac (Đakovo.) predao je 1886. – Zagreb.) Ivan Zovko (Mostar. Ivan Zovko i dr.). 11. 1903.10 Među tim pjesmama je tisuću (hrvatskih i muhamedanskih) koje je sakupio i 1893. knj. Nikola Tommaseo je sakupio 57 pjesama koje su ostale u rukopisu br. Djelo uz svadbene običaje sadrži nekoliko usmenih lirskih pjesama. napisao djelo Ženidba (broćanska župa u Hercegovini) koje je posthumno objavljeno u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena (JAZU.) i Augusta Šenou (Zagreb. XX. g.. Franjo Miličević i neki drugi nisu navodili mjesto niti vrijeme nastanka zapisa kao ni kazivače. Svećenik Andro Murat (Šipan.).) objavio je 1883. Tvorac je Zadružne teorije o nastanku usmene književ- 10 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. godine. MH. sakupljača i zapisivača narodnoga blaga. a objavila ga je MH u Mostaru 1998. g. a objavila ga je MH u Zagrebu 1996. 1867. (Vinko Palunko je ujak Andru Muratu. vršili preinake svojih zapisa.. Rukopis Andra Murata priredila je Tanja Perić Polonijo. Nikola Andrić (Vukovar.) iznimno je ime u hrvatskoj kulturi. sastavio Krešimir Mlač. sv. Ivan Franjo Jukić. U toj je zbirci 69 epskih pjesama. Taj časopis ima golem značaj za očuvanje i promicanje hrvatske usmene književnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo). – Dubrovnik. 1868. župnika u župi Ravno.) je 1870. 2. 34. – Firenca. 1838. – Zagreb.) objavio je 1897. Nikola Tordinac. g. – Mostar. – Zagreb. 77. Ivan Zovko. 1888. g. 1942. 1919. sabrala 157 zbornika s preko 24500 pjesama. pomoćnog biskupa Vrhbosanskog (u vrijeme legendranog nadbiskupa Josipa Stadlera) i splitsko-makarskog nadbiskupa. 32 poskočice i 48 zdravica koje je Andro Murat izvorno zapisao od svoje majke Kate. 21 . Matici hrvatskoj rukopis narodnih pjesama iz Luke na Šipanu. g. Šteta je što su Ivan Franjo Jukić. g.) Fra/don Franjo Miličević (Veliki Ograđenik kod Čitluka. 1864. Vinka Palunka. 1881. 1952. 1915. 1862. Valja spomenuti svećenika. str. – Mostar. 1900. Matica hrvatska je do prosinca 1896. Zagreb 1972. g. Neke od tih pjesama potječu iz Bosne i Hercegovine.). 1835. Hrvatske narodne pjesme i pripovijedke. Antun Radić je bio urednik ZZNŽO JS (Zagreb). 1858. Od mnogobrojnih pisaca koji su ukazivali na ljepotu i značaj usmene lirike spomenimo Nikolu Tommasea (Šibenik. 1874. 1802.

- 1956. g. objavljene Narodne pjesme (svezak II. Miroslave Furlanović – Šošić i Dunje Rihtman – Šotrić. etnograf i povjesničar. za počasnog doktora Karlovog univerziteta u Pragu (1936. Sarajevo 1984. za redovitog člana Češke akademije znanosti i umjetnosti (1937. Zagreb. Iste je godine u Zagrebu tiskana knjiga Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva (književno-poviestne razprave) Petra Grgeca (Kalinovec kraj Đurđevca.11 O 1000-godišnjici hrvatskog kraljevstva u Zagrebu su 1926. 1865. U Mostaru je MH 1999. – Zagreb. 1947. Nikola Buconjić (Ne- um. jedan je od utemeljitelja zagrebačke Glumačke škole (1898. dopunio neobjavljenim pjesmama i dodao indekse Cvjetko Rihtman uz suradnju Ljube Simić. Svjetlost. 22 .) Petar Grgec je objavio Hrvatske narodne pjesme. Bošnjaka i Srba. – Sarajevo. – Zadar.). objavio svoje djelo Život i običaji Hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini.). g.- 1909. 11 Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine.). godine. 1927. XIX. Kuba je navodio mjesta zapisa. romanopisac. Bio je predsjednik MH i DHK. objavila pretisak toga djela.) koje sadrže 274 lirske pjesme.nosti. 12-13.). Godinu dana ranije (1943. U drugoj polovici 20. godine. 1890. Najznačajniji strani etnograf i melograf. 1944.) koji je zapisao 476 primjera narodne glazbe iz srednje Dalmacije (Zbirka narodnih popjevaka iz Dalmacije. 1864.) u Sarajevu 1906. Ludvik Kuba.) boravio je u Bosni i Hercegovini u 14 navrata i zabilježio 1127 usmenih lirskih pjesama Hrvata. a objavila je Svjetlost Sarajevo 1984.) i osječkog HNK (1907. Ludvik Kuba (1863. za Narodnog umjetnika imenovan je 1945. Klek. Priredio je 6 svezaka Hrvatskih narodnih pjesama za ediciju Matice hrvatske. g. str. Buconjić navodi 61 usmenu lirsku svjetovnu pjesmu te nekoliko moli- tvenih pjesama. Čeh Ludvik Kuba je za svoj izniman doprinos višestruko nagrađivan: izabran je za člana JAZU u Zagrebu (1935. osnovao je i vodio Zabavnu biblioteku (1917. godine. Drugo izdanje je pripremio. preko 600 svezaka). Kuba je Pjesme i napjeve iz BiH objavio u GZM BiH (god. 1962.) u Sarajevu je 1908. prvi intendant). st.. Golem je doprinos usmenoj lirici dao Vladimir (Vladoje) Bersa (Zadar.-XXII. najznačajniji su časopisi za tradicijsku kulturu: Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo).-1942. a nije navodio kazivače i vrijeme zapisivanja. Pjesnik.).

Zagreb 2004. st. izdanje Ganga. – Zagreb. Bokeljski rukopis (prva polovica XVIII. Knjiga sadrži 217 lirskih pjesama te melodije za nekoliko pjesama.. u okolici Požege).) priređivačice Tanje Perić Polonijo. 1798. 23. st. g. *** 12 Dubravko Jelčić. tu jabuka (hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame) (1995. antologiju usmene lirike iz Dalmacije Tanahna galija (1996) Tanje Perić Polonijo. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka (1995.). Krupan su doprinos hrvatskoj usmenoj lirici knjige: Biserno uresje (1990. I.). Od vrednijih izdanja hrvatske usmene lirike spomenimo sljedeće: Godine 1963. st. 1796.) Stipe Botice. st. knjige Ramo moja (1992. 1994. 1910.). i 1998. 23 . str.. Tuj tunja. kao i Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) (2001.). 1972.) Ante Jurića Arambašića. Stipe Botica je u ediciji SHK priredio Usmene lirske pjesme. (drugo znatno prošireno izdanje).) Marka Dragića.). ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE) U glagoljaškom Petrisovu zborniku XV. i dalje). Pavičić. Narodne pjesme iz luke na Šipanu (1996. Vinko Žganec je priredio lirske pjesme Jačkar (hrvatske narodne jačke iz Gradišća) koje je sabrao Martin Mešić. Mnogobrojni su primjeri hrvatske usmene lirike zabilježeni u zbirkama: Rukopis Peraštanina Nikole Burovića (konac XVII. Požeški zbornik (Kraljevićev i Babukićev. Povijest hrvatske književnosti. i sadrži duhovne pjesme i desetak svjetovnih. g.). Prekomurska pjesmarica (Mariborska pjesmarica) nastala je oko 1593. i Duša tilu besidila (hrvatske katoličke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) (1997.) priredio je Narodne lirske pjesme knj. P. ima usmenih pjesama. kao i u Rapskoj ili Picićevoj pjesmarici (1471. 23. Popievke Slovinske (1758.. u ediciji PSHK Olinko Delorko (Split. Krešimir Mlač sastavio je Zlatnu knjigu hrvatske narodne lirike.) te Oxfordskom zborniku (1486.). 1996.12 Za povijest hrvatske usmene lirike izniman je Zbornik Nikše Ranjine (od 1507. Godine 1964.) i Lijepa naša baština (1998./XVIII. 1973. Kotorski rukopis (XVII. Zagrebački rukopis i dr. Anđelko Mijatović objavio je 3.). Pridodajmo tomu već spomenute. 2000. Naklada P.). Erlangenski rukopis (nastao oko 1720.

zlatna grana. U hrvatskom usmenom pjesništvu česti su. Mjesec. svitli obrazi. Božja rosica. Mostaru. 1. crna gora. bistro oko. sveta zemljica. Andrija Šimić i drugi. jabuka zelenika. rujno vino. previjerna ljuba.) Mitski su elementi česti u obrednim. Ivu Andrića. bilo lice. U mitskim je pjesmama 24 . ptice (soko. lagane šajke. prirodnim pojavama. Dubravka Horvatića. Silvija Strahimira Kranjčevića. Ivana Gundulića. ljubičica plava. Pored navedenih spomenimo još: Marka Marulića. Janko Sibinjanin. drvo šimširovo. zemljica tavna. ruse pletenice. Miroslava Krležu. bistar um. zelena rozeta. deset (deseta sestra Marta). Stjepana Džaltu. vjerna ljuba. (O tim osobama više je riječi u poglavljima: Epska poezija i Povijesne predaje. sjajan mjesec. Sunce. također. pticama. Vladimira Nazora. bila vila. murtelica drobna. nebeskim tijelima. zelenika trava. mlađena divojka. vita jela. nebeska rosica. stara majka. čarna gora. jarko sunce. gorki čemer. Antuna Branka Šimića. tanahna galija. čarne oči. sinja kukavica. ostarjela majka. Cijela je plejada književnika koji su pisali svoju liriku po uzoru na usmene lirske pjesme ili su u svoja djela utkali svoje zapise usmenolirskih oblika. sinje more. mila majka. posleničkim. Rijeci i Splitu. stalni epiteti: konji vrani. bili grad. Petra Gudelja i td. Vjetar. U usmenoj su književnosti česti magični brojevi: tri (tri strane. rujna zora. Osijeku. čedo ponejako. Iznimne su vrijednosti ovovremeni terenski zapisi u seminarskim i diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu. devet (devet braće). troje ključe). Vile su najčešća mitska bića. rumena jabuka. Novaka Simića. bili dvori. povijesnim i epskim pjesmama.). žarko sunce. ruse kose. Od povijesnih osoba najčešći su: Marko Kraljević. mutno jezero. zemljica crna. Mijat Tomić. šenica bilica i dr. rumeni obrazi. crne oči. Hrvati u Bosni i Hercegovini i danas kazuju mitske pjesme o caru Dušanu i posestrimi vili. kuga (morija) su antropomorfirani. vodica ladna. sivi soko. mjesec žut. čobanice mlade. Mehmedaliju Maka Dizdara. a pjevaju o: mitskim bićima. MITSKE PJESME Mitske su pjesme nastale u drevnim mnogobožačkim vremenima. Stojan Janković. oko sokolovo. sinica i dr. crna zemlja. drvo javorovo. te povijesnim osobama kojima se pripisuju mitska obilježja.

da li suncu ili mjesecu? Bolje suncu neg mjesecu. Zagreb 1995. a od ljube đerdan ispod vrata. na dvi strane jabučice. sestra i ljuba) zakukale. Ko l’ ga loži. OJ. oganj gori na jelovoj grani.13 (Drenje kod Đakova) Neke su mitske pjesme baladno intonirane. U gradu su devet braće i deseta sestra Marta. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. od matere ruku iz ramena. 34. a od brata sedef i šargiju. pa sam našo zlatnu granu. str.česta alegorija. pa da vidim što j’ u gradu. ali su od njega zatražile otkup: od babe nogu iz koljena. U sljedećoj pjesmi. a od seke ruse pletenice. ali nije ljuba Ivanova. Zato su vile umorile Ivana. ULICE BAULICE Oj ulice. sokol sjedi i besjedi. ko l’ se kod njeg grije? 13 Stipe Botica. sunce će nas ogrijati. NA VRU GORE. a Mjesec će kumovati. a na trećoj sokol sjedi. majka. Školska knjiga. OGANJ GORI Na vru gore oganj gori. baulice. U sljedećoj su pjesmi vile izliječile Ivana. Svi se deset razgovara a kud ćemo sestro Marto? Kome ćemo seju dati. Otac. pa sam odn’o kulundžije da mi skuje troje ključe da otvorim bila grada. a tri su kukavice (majka. pa besjedi: – Jašio sam konja vrana. a mjesec će kumovati. brat i sestra vilama su dali otkup. sokol sjedi. 25 . primjerice. devet braće razgovara da li će seju dati Suncu ili Mjesecu te zaključuju da će je dati Suncu jer će ih ono grijati.

Sarajevo 2006. Vile lože. Matica hrvatska i HKD Napredak.14 (Žepče) 2. folklorno kazalište. 26 . a od seke ruse pletenice. a od brata sedef i šargiju. Što no kuka jutrom i večerom. veliki su otkup zaiskale: Od babe su nogu iz koljena.” Kad su vile Ivu umorile. Kad su vile Ivu izliječile. dade majka ruku iz ramena. ono jeste Ivanova ljuba. ono jeste Ivanova seka. ono jeste Ivanova majka. Ne da ljuba đerdan ispod vrata: “Nije mi ga Ivan ni kupio. glazbu i ples. knjiga 4. Dade babo nogu iz kolina. retorika. a od ljube đerdan ispod vrata. priredio Marko Dragić. zakukaše trije kukavice: Jedna kuka nikad ne prestaje. 55-56. dade brato sedef i šargiju. 14 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. OBREDNE PJESME I obredne su pjesme po svom postanku veoma stare i sežu u pretkršćanska vremena. dade seka ruse pletenice. epika. Izvođenje tih pjesama sinkretizira više vrsta umjetnosti: književnost. a Ivan se grije. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. od svoje sam majke donijela. treća kuka kad joj na um padne. str. druga kuka jutrom i večerom. Što no kuka nikad ne prestaje. Što no kuka kad joj na um padne. od matere ruku iz ramena.

sabrao Martin Meršić. božićni kruh. Badnji dan. koledva (u Dubrovniku i okolici. Poganska baština. 27 . 17 Ivana Kardum zapisala je u svibnju 2007. Hrvatske narodne pjesme. Nazivaju se još i koledvači18 i kolijani. travnja) i na Ivandan (24. božićna vatra. a nalazi se u Sinajskom trebniku u kojem se zabranjuje običaj “bivših poganih” da prvoga siječnja idu u koledu. redakcija i komentari Vinko Žganec. 16 Srpski rječnik. predaju da su u Gdinj na Hvaru prve obitelji došle iz Slavonije i Bosne. Zagreb 1943. Hrvatski etimološki rječnik. U Rusiji se u 11. Njegov zaselak Visoku osnovali su obitelji Visković i Ćurin . str. 21 Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. 201. 1964. g. dj. te kolojani (u Zlarinu kod Šibenika). godine. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. 139.21 15 Alemko Gluhak. Hrvatska državna tiskara. FF Split 2007. Novu godinu.15 Vuk Stefanović Karadžić naveo je da se običaj koledanja kod pravoslavaca izgubio. str. str. Kod gradišćanskih Hrvata koledati znači prositi (tražiti darove). Zagreb 1993. 328. Golden marketing. Rkp. 151. August Cesarec. božićna slama koja se na Badnju večer prostirala po sobi. a u Gdinju na Hvaru ophod se zove koleđanje!17). pjesma.16 Koleda je riječ mnogostrukoga značenja. str. koji su s došli u 17. stoljeću. 20 Ivan Lozica. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. U usmenom su diskursu i nazivi: kolenda.KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME Najstariji je spomen kolede kod Bugara u 9. Hrvatskom primorju pa i Lici nazivaju se i fiole (prema pripjevu “fiole”). božićno darivanje. lipnja) te krijes koji se palio za vrijeme biranja seoskih kraljeva. U Istri. U Hrvatskoj se prvi put kolede spominju u dubrovačkom Statutu iz 1292. Belom na otoku Cresu). a da kod katolika još traje i dodaje da “čitava koleda. reče se i sad kad ide mnogo ljudi zajedno”. koledvaši. pjevanje (kolendanje) mladića djevojci pod ponistrom. str. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. nav. 173-176. Zagreb 2002. junaki i ditići kod gradišćanskih Hrvata.20 Koledom su se nazivale obredne vatre koje su palili uskoci. kolendra (u Splitu i okolici). 19 Milovan Gavazzi. obred.19 Koleda znači: skupno pjevanje muške djece. stoljeću s područja Crvenog Grma u Bosni i Hercegovini. mladića pa i odraslih ljudi. kolendraši. čestitanje. str. a izvođači se nazivaju koledaši. Slično je i kod drugih Slavena. st. Koleda znači i krijes koji se palio na Jurjevdan (23. 18 Petar Grgec. kolendaši. Karadžić. koleđani (kod Hrvata u Rumunjskoj. ophod. koledovanje smatralo običajem starih poganih i ističe se da “nije lijepo koledovati ni rusalije plesati”. Novinsko – izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec. 285.

Boranić. str. slovenskom. studenoga). 23 Isto. 72. Sv. str. Barbaru (4.22 Neki etnolozi i antropolozi navode da naziv koleda potječe od imena praslavenske i sveslavenske božice Kolede ili boga Koleda. O postojanju koleda kod drugih slavenskih naroda svjedoče i nazivi: koljada (u ruskom).24 Neki znanstvenici smatraju da naziv koleda potječe od latinske riječi kalendae što znači prvi dan u mjesecu. te na Sveta tri kralja (6. Stjepana (26. na Sv. koleda (u srpskom. str. čestitaju imendan ili blagdan koji je toga dana te traže simbolične darove. Usp. Pokatkad su to bili samo odrasli ljudi.26 Premda se motivi u koledarskim pjesmama prepleću s motivima adventskih i božićnih usmenih lirskih vjerskih pjesama. Tomu (21. pozivati. D. 328. uoči i na Novu godinu. Koledarske je skupine najčešće činilo pet do sedam mladića. 24 Alemko Gluhak. str. Radovi V. Povijest i historija usmene narodne književnosti. uzeli vrećicu i otrčali iz kuće. prosinca). knjiga XI. Andriju (30. koledo. na Braču u adventu u onim kućama gdje je imenjakinja ili imenjak svetice ili sveca: na Sv. na Badnjak (24. str. str. 1. prosinca). Božić. 152-155. prosinca). Sv. prosinca). prosinca). 28 . 21. te su pjesme pretežito svjetovne. Nikolu (6. Ivana (27. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Išli bi do kuća u kojima su znali da će dobiti darove te bi pokucali i svima čestitali Božić i predstojeće blagdane. na Božić (25. Izdanja muzeja grada Zenice.. Zagreb 1998. Golden marketing. Golden Marketing. dj. prosinca). Zagreb str. sazivati. običaji u Belom na otoku Cresu. Vitomir Belaj. Strukturom su bliske zdravicama i blagoslovima. sv. U Belom na otoku Cresu dječaci su od dvanaest – trinaest godina odmah nakon što bi povečerali na Badnju večer zapalili feratić. a ponekad muška djeca (dječurlija). Zagreb 1990. Luciju (13. Zagreb 1906. Katu (25.25 Koledarski ophodi izvodili su se u različitim krajevima u različito vrijeme: od Sv. urednik dr. Većina je 22 Slobodan Zečević. 26 Andrija Bortulin.23 Koleda baštini naziv prema grčkom i latinskom glagolu caleo što znači zazivati. Poganska baština. 137-138. siječnja). Koledare su ponekad činili momci i djevojke zajedno. Na večer bi se sastali u skupine po tri – četiri i po dogovoru krenuli obilaziti selo. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Martina (11. Najčešće im svaki stih završava pripjevom koledo. Sv. 21-26. Kod gradišćanskih Hrvata koledarska je skupina brojala dvadesetak mladića. Sv. Koledari idu od kuće do kuće pjevaju. Zagreb. studenoga) na Korčuli. prosinca). 178. Hod kroz godinu. studenoga). poljskom). nav. Zenica 1973. prosinca). češkom. Sv. Ivan Lozica. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. 25 Tvrtko Čubelić. bugarskom. Sv.

a u Ante ka u brata. u Gornjem Selu na Šolti). 101. a drugi i treći dio izvodili su se u domu domaćina. Zato su bije morale biti velike. prosinca). živahnoga ritma. kapijom ili vratima doma. osim tri bije.antologičara adventske i božićne pjesme nazivala koledskim. primjerice na Dan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije (8. Adventske i božićne pjesme pripadaju usmenim lirskim vjerskim pjesmama (molitvama) i njih vjernici mole pojedinačno. Prvi je dio činilo pjevanje pod prozorom. Bije su komadi grana drveta. Kolede su s obzirom na tekst koji je pratio dionice ophoda imale tri dijela. 7-8. ili skupno kao na Badnju večer ili pak u crkvama za vrijeme svetih misa. U njima su često prisutne šale. str. 2006. FF Split. Koledarske su pjesme vesele. stavljalo i drvo za naložiti pa bi se vatra zapalila. 29 . na poštena vrata došli. faljen Isus i Marija. 27 Zapisala je Zrinka Matić 2006. često maslinova. Uvod je činio pozdrav ukućanima. na primjer: Pukla grana od orija. g. Sadržaj je koledarskih pjesama raznovrstan i varira od ljubavne. Najstariji muškarac u kući kojega su svi zvali otac stavljao je tri bije (badnjaka) na kamin. mitske do vjerske tematike. g. Na vatru bi se posula pšenica i reklo: Rodilo na drvetu i kamenu i polju vinovu!27 Obred posipanja pšenice ima panspermijski karakter. a za darove nisu vele iskali. Bije bi se pustilo da samo malo gore jer one su morale trajati do Nove godine. ali i kletve ukoliko domaćin ne bi simbolično darovao koledare. Rkp. 1923. a čestitalo bi se: Otac: Hvaljen Isus! / Dobro vam došla Badnja večer! / Ostali: I tebi! / Otac: Stipan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Ivan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Mladenci! (Nova godina)! / Ostali: I tebi! / Otac: Mlado lito! / Ostali: I tebi! / Otac: Vodokršće! / Ostali: I tebi! / Otac: Posve novo godišće! / Ostali: I tebi! Kad se sve to izgovorilo. Na poštena ova vrata. Na području nekadašnje Poljičke Republike kolenda se izvodila na Badnjak kada bi se svi ukućani skupili. a kazivao joj je Bogdan Jakovčević (rođ. sv. povijesne. Priko svega sela prošli. Koledari su u svojim pjesmama veličali domaćine i njihove dvore. na kamin bi se. a vatra se palila svake večeri. u Gornjem Selu na otoku Šolti.

28 Vidi: Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. 127. fritulama. sastavio Krešimir Mlač. te rakijom. kćeri i snovi. a njihovom vođi starcu dovoljna je mantalica (plećka). / izvadite baškotine. zatim njegovoj ženi. Na Novu bi godinu pripjev glasio: Sada vazda i do lita ovde. / izvadite botiljune. str. svirači). mindulama (bajamima). Iskazivali su želje da Bog gosparu dade sina koji će se oženiti i od pira podijeliti bogatom i ubogom ali još više kolendarima. u Belom na otoku Cresu djevojka je koledare darivala smokvama. a u “bolje stojećim kućama pojilo bi se i čakad boljega” komad mesa ili pršuta (u Zlarinu kod Šibenika). Zagreb 1972. sinovima. Školska knjiga. 46. nakon svake strofe slijedio bi pripjev ovisno o blagdanu na koji se koledalo: Za Božić bi pripjev glasio: U kući vam oštar nožić. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. U središnjem su dijelu spominjani ukućani poimence. mali pinezni dar (u Gradišću i drugdje). str. Pjesma šaljivo završava jer je kolendarima dosta jedan kolač od Božića i jedna noga od praščića. vinom ili rakijom (na Šolti). a u njima je golubica – domaćica koja će gosparu rijeti da oni nisu prokleti već su pravi dubrovački leri (pjevači. str. Dubrovački su kolendari dolazili gosparima i njihovim dvorima hvale dati. Dvori su u tim pjesmama zlatni tori. MH. orasima. primjerice: pršuratama. Na kraju bi domaćini pozvali koledare u kuću i počastili ih. / na dobro vam Mlado lito dojde.29 Završni dio kolede sastojao se od rima kojima su koledari tražili darove: Otvorite škafetine. 29 Vidi: Stipe Botica. Dubrovački kolendari za darove nisu vele iskali: malo smokav i oraha jer je bura u njihovim smočnicama. orasima i mlincima itd. Običaj je najprije se pravim imenom obratiti najstarijem i ujedno najuglednijem ukućaninu. baškotinama. smokava i oraha (u dubrovačkom kraju). kćerima po uzrastu i mogućim gostima. Zagreb 1995. / na dobro vam doša Božić. 30 . prošekom. crnim vinom i prošekom. primjerice u Gornjem selu na otoku Šolti.28 Pelješki su kolendari kolendali gosparima koji su živjeli iza srebrom zalivenih i zlatom okovanih vrata. / otvorite ormarune. Kod koledarskih pjesama. domaćica. Hvaljeni su domaćin.

-8. Evo nam projdoše od Božića blagdani. Dobra večer. da ti dara poda virna sluga tvoja. u Privoru – dijelu Žrnovnice). Koledari bi. Međutim. draga dušo moja. 7. sv. Bog da. a kazivao joj je Bogdan Jakovčević (rođ. 67. Oboje kazivača skoro cijeli život žive u Žrnovnici. g. Projdoše Božići. Rkp. 1934. Mladić je virna sluga djevojke i došao je pod njezin prozor da joj uruči dar. 2005. Vodokršće je. FF Split. te općem dobrom raspoloženju u vrijeme adventskih.. cvitom od slatkosti. g. moja zlatna kito.30 Posjeti koledara smatrani su čašću i pridonosili su jačanju prijateljstva i boljem povezivanju mještana. cvite od slatkosti. g. 1. ja te ne darova. urešenjem svojim. Dojmljivi su lirski efekti u toj pjesmi: mladić djevojku naziva dušom svojom. 1941. zlatnom kitom. 101. 30 Eni Buljubašić zapisala je u Žrnovnici kod Splita 2005. božićnih i novogodišnjih blagdana. godine po kazivanju svoga djeda Pavla Mihanovića (rođ. 1923. gospojom i vilom. urešenje moje. FF Split. projde Mlado lito. Evo su nam došli Vodokršća kralji. ostali jesti i piti ili bi sa sobom odnijeli hranu u torbama. Mladić izriče žal zato što su prošli božićni blagdani i Mlado lito ali on svoju zlatnu kitu nije darovao. Gospojo i vilo. ali ne projde ljubav među nami. kruno od liposti. također. kad ih ukućani ponude. 31 Zapisala je Zrinka Matić 2006. str.31 U Kaštelu Starom koledanjem se zvalo pjevanje mladića pod prozorom dragane na blagdan Sv.4. u Gornjem Selu na otoku Šolti. Rkp. u Gornjem Selu na Šolti). 2006. vrijeme kada se daruju među sobom dragi. 31 . krunom od liposti. sv.) i svoje bake Jozice Mihanović (rođ. tri kralja. g. str. momak nema drugoga dara nego da joj dariva srce s ljubavlju.

19. 19. 32 . kad se daruju među sobom dragi. Zbogom. Što Božić ne pjevamo. MILO NAM JE Božić nam je. zbogom mi ostavaj. vilo i gospojo. 2006. Crkva u svijetu br. veselo. Desetogodišnja je koprivnička tradicija koledanje u humanitarne svrhe. Taj pripjev se u najvećem broju pjesama uzastopce iza svakoga drugoga stiha izmjenjuje pripjevom koledo. srce moje. Ali mu se ne nadamo. 33 TV Nova Dnevnik 24.45. zbogom. veselo. tri kralja idu kroz selo i traže darove. veselo. veselo.33 VESELANJE U jugoistočnoj Hercegovini se do danas sačuvao blijedi odsjaj negdašnjega veselenja pa ondje dječurlija od Sv. veselo. srce moje. 32 Vidi: Marko Dragić. dušo moja. U Dubrovniku se koledva ispred Vijećnice kad odzvoni podne. BOŽIĆ NAM JE. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. 2006. koledo. ja dara ne imam. veselo. veselo. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Zbogom. nego da ti srce s ljubavlju darivam. dušo moja. Split 2007.32 Narodni pjevač tugu mladića zbog rastanka od djevojke izriče anaforama: Zbogom. Zbogom mi ostavaj. 20 i HTV Dnevnik 24. Moja dušo draga. Nikole do Sv. 12. milo nam je. 1 (1- 192). a počinje na Badnjak u sedamnaest sati. 96-117. Drevni se običaji u novije vrijeme modificiraju. 12. str. Neke od tih pjesama imaju pripjev veselo.

vjeru našu katoličku. a najviše na kršćane. veselo. Naš Božiću.-68. Nosi nama struk bosilja. veselo. veselo. veselo. veselo. Širi Bože. veselo. veselo. veselo. epika. veselo. 67. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. a na taj dan kitila se stoka biljem i cvijećem i palile očisne vatre.34 (Stolac) U navedenoj veselarskoj pjesmi mitski su motivi: Eto Bože preko vode / Nosi nama struk bosilja. veselo. JURJEVSKI OBREDI I PJESME Dan sv. Eto Bože preko vode. veselo. širi tamo. veselo. veselo. 33 . veselo. veselo. Do danas je ostala uzrečica Jurjev danak hajdučki sastanak. Od toga dana se intenzivirala gospodarska godina. priredio Marko Dragić.35 Taj dan se obilježavao i kao dan pastira. Oj brštane. veselo. Običaj ovjenčavanja stoke bio je 34 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. U boljemu proslavili. goro sveta. Na dobro vam Božić došo. veselo. dođi vamo. U drevnome Rimu dan pastira palije (palilije) slavio se 21. Jure (23. str. Mijoljdanak (29. Matica hrvatska i HKD Napredak. travanj) značio je svršetak zime i početak novoga boljega i ljepšega vremena. U zdravlju nas Božo našo. veselo. travnja. 35 Na taj dan okupljali su se hajduci u planini. veselo. rujna) hajdučki rastanak. Sarajevo 2006. retorika. vjeru našu. šimširiću. veselo. veselo. veselo.

U rano Jurjevo jutro domaćin s vodokrsnom vodom. zelenila. 37 Leksikon ikonografije. str. a ponegdje i na Jurjevo palili krijesovi. I taj je obred imao apotropejski karakter jer se vjerovalo da će se tim obredom predusresti bolesti. vještica i drugih demona. u narodnom vjerovanju ima apotropejsku moć. Taj je obred istovje- tan navedenom obredu kod uskrsnih krijesova i ima apotropejski karakter. Kršćanska sadašnjost. pobjedu proljeća nad zimom.36 U narodnoj je tradiciji sv.. Narodni slavonski običaji. konja i osta- le stoke.. dj. uredio Anđelko Badurina. štale. zemlje. pobjedu života nad smrću. Po garištu tih krijesova pregonila se stoka. dakle. Vjerovalo se da će zelenilo odagnati demone. Zagreb 1846. Panoniji i drugdje na Jurjevo su momci i ljudi obilazili sela trubeći u trubaljke (trubaljike) savijene od vrbove ili ljeskove kore. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. dj.-57. Ivan Krstitelj ponekad je nosio zeleni ogrtač što simbolizira duhovnu inicijaciju krštenja na Jordanu. poškropio bi štalu i stoku kako bi cijelu godinu bila sačuvana od vukova. moleći se. U poganskim inicijacijama zelena je boja vode. prilazi u dvorišta. str. Vjerovalo se da to doprinosi zdravlju i ljepšem tenu. stoka. nav. 127. nav.39 36 Milovan Gavazzi. 34 . 39 Milovan Gavazzi. str. Stoka se udarala blagoslovljenom ili svježom zelenom grančicom i vjerovalo se da će se tako zaštiti od uroka. 38 Luka Ilić Oriovčanin.37 Na Jurjevo su se zelenilom kitili ljudi. Zelenilo. U dinarskim je krajevima kod Hrvata i muslimana bio običaj ljuljanja mladeži. 590. Jure zaštitnik ratara. Zagreb 1990. Zelenilo je boja proljeća i vegetacije i simbolizira nadu. Dalmaciji. Temeljem te simbolike sv. Tim apotropejskim obredom željeli su se otjerati demoni i pokvariti čini raznim vračarama.tradicionalan u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske i koncem tridesetih godina dvadesetoga stoljeća. Nekoć su se na Jurjevsko navečerje. bolesti i demona. usjeva. U narodnom vjerovanju i sv. Vračari su također prije izlaska sunca brali trave kojima su vračali.38 Među Hrvatima u Bosni i Hercegovini. 52. Zeleno liturgijsko ruho simboli- zira nadu i iščekivanje kraljevstva Božjega.-42. str. Jure se pojavljuje u zelenilu. 41. Prije izlaska sunca travari su brali trave kojima su liječili ljude. pastira. domovi. Na Jurjevo bi se prije izlaska sunca kupalo ili umivalo vodom u koju bi se stavljalo bilje ili omaja (pjenušava voda s mlinskoga kola).

a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u vatru. Vjerovalo se da će se tako zaštiti od bolesti. njive. ujni i rođakinja. sv. primjerice. Juru na zelenom konju. a u sredinu štale bi se stavilo uže u obliku kruga. djeda.hr/kultura-obicaji. štrige. Vjerovalo se da uoči Jurjeva viške jaše na metli i odlaze na Klek.marusevac. U Bikovecu kod Maruševca. Jure naložio krijes. ni o kamen. vrtove. a djevojke su ga pjesmom zvale sebi kako bi s njim razgovarale i pitale ga komu će kćerku dati je l k suncu. na “lesu” se stavljalo trnje “kako coprnice ne bi mogle dojti v hižu”. (Dim u kršćanstvu simbolizira prolaznost života i uzaludno traženje zemaljske slave. a djeca lupaju štapovima po kamenju i kantama vičući Ošini. 44 Škropljenje je obred kojim se blagoslovljenom vodom prskaju osobe. (O vješticama je riječ u poglavlju Demonske predaje. 40 U Lici je Jurjevo Dan pastira kad se pale vatre i oko njih igra kolo. Obred je 35 . Ljudi su i stoku vodili preko pepela krijesa. U nekim drugim maruševačkim selima djevojke su oko krijesa plesale kolo. domovi. coprnice. Nekoć se na taj dan u sjevernim hrvatskim krajevima moglo vidjeti dosta svijeta sa zelenom grančicom kao znakom da traže pastirsku službu. Djevojke su uz zapaljeni krijes pjevale pjesme u kojima je personificirani sv. s namjerom da se očiste i da se odagnaju demoni. Na taj dan u vatru se bacaju stari obojci41 da bude što više gustog dima. g. na području Gospića. vrtovi i sl. 2004. Kosinja i Perušića Lidija Đerek od svoje obitelji: bake. U krugu bi stajao gol muškarac da prestraši viške42.-9. štale. Prije izlaska sunca djeca. višketini. livade od demonskih sila koje noću hodaju selom. Taj obred ima apotropejski karakter jer se vjerovalo da će se tako izbjeći bolesti i demonske sile. stuhe. Vjerovalo se da ugljevlje i pepeo od krijesa štite kuću.43 Vjerovalo se da će cijele godine biti lijen onaj koji ne ustane na Jurjevo i ne okiti kuću zelenilom. str. Običaj je bio na taj dan prije izlaska sunca svetom (kršćenom) vodom poškropiti44 40 http//www. Također se vjerovalo da će ona djeca koja to jutro rano ustanu vidjeti sv. ošini po viški.) Puca se preko štale. more. putem pjevajući: Ni o drvo. stvari. 43 Zapisala je 2004. štale.htm 41 Pleteni dio vunene obuće koji se obuvao na čarape. Kao i drugi običaji i običaj Jurjeva se različito obilježavao u pojedinim mjestima.) Uoči Jurjeva ispred ulaza u dvorište kuće naložio bi se mali krijes. FF Split. Čobani žele da se viške razbiju pa pjevaju: I o drvo i o kamen. 42 Viške – vještice. 44. dvorišta. 8. mladež i stariji hodali su u krug po pepelu krijesa moleći tri puta Vjerovanje. Rkp. je l k mesecu / je l k drobnim zvezdicama.

/ i ja ću hvatati volove. Mjesecu zvijezda govori: “Polako. i ja ću orat dolove. dvorišta. primjerice. retorika. za njim je zvijezda Danica. uredio Anđelko Badurina. U Katoličku crkvu uveden je u 15. ja sam mjeseče! I ja ću s tobom za polje. ali su do naših dana u sebi sačuvale mitske elemente. sv. ljubavni i vjerski lirski motivi.46 Jurjevske su obrede pratile narodne igre i pjesme u kojima su raznovrsni mitski. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 309. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. epika. 45 Radmila Kajmaković. I ja ću sijat konoplje. Zagreb 1990. i ja ću hvatati volove. str. NS. bašte i njive kako ne bi zmije ujedale.kuće. 47 Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. / i ja ću plesat tenefe. Glasnik zemaljskog muze- ja Bosne i Hercegovine. XXIV/XXV. Matica hrvatska i HKD Napredak. 69. U kršćanskoj je simbolici zmija poistovjećena sa sotonom. priredio Marko Dragić.”47 (Široki Brijeg) Anaforama: i ja ću s tobom za polje. str. Tako su. Sarajevo. Kršćanska sadašnjost. str. / i ja ću drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). 2006. jer je ona izvor svih nevolja na svijetu pa je zbog toga treba umilostiviti.45 Kod mnogih je drevnih naroda zmija bila predmet kulta. 46 Leksikon ikonografije. Po svom postanku su poput ostalih obrednih pjesama veoma stare. 592. stoljeću.. i ja ću plesat tenefe. a oni leže cio dan. Narodni običaji stanovništva Lištice. Etnologija. Ko ono leže kod kola. Sarajevo 1969/1970. ka ono junci kod tora? Što oni ne će u kolo? Danas je slavni Jurjevdan. i ja ću vezat djevere. štale. / I ja ću sijat konoplje. / i ja ću orat dolove. u sljedećoj pjesmi antropomorfirani sjajan Mjeseče i za njim zvijezda Danica: Isteče sjajan Mjeseče. 36 .

Zenica 1973.”50 Luka Ilić Oriovčanin navodi da su naši pređi Ladom ili Ljeljom nazivali boga ljubavi. a mladež mu je obojega spola žrtve (aldove) prikazivala. godine. str. Matija Petar Katančić piše da “odjek božanstva starih Panonaca.) LADARSKI OPHODI I PJESME Lado se prvi put spominje u poljskim Statuta provincialia nastalim oko 1420. str.53 48 Vitomir Belaj. ljetnim i svadbenim pjesmama slavenskih i baltičkih naroda. 52 Srpski rječnik. 72. da bi se potom prekorile lijenčine koje leže kod kola kao junci kod tora. U Bugarskoj i Sloveniji su se na Ivandan izvodile pjesme u kojima je pripjev lado. ljepote i plodnosti. Ladinec. Trag drevnosti naše popivke (…) prepoznaje se (…) u hrvatskom (kajkavskom) i bosanskom (slavonsko-ikavskom) narječju. Zagreb 1998. kao i toponimima Ladina. 50 Matija Petar Katančić. st. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef.51 Vuk Stefanović Karadžić objašnjava riječ ladati “(u Hrv. i 16.. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju.48 U Poljskoj se u svadbenim pjesmama spominjao pripjev lado.49 Lado se spominje u proljetnim. str. Izdanja muzeja grada Zenice. Karadžić. 51 Luka Ilić Oriovčanin.-73. Radovi V. 247. Ladovac.vezat djevere / izriče se marljivost. Ladovica. Zagreb 2004. za ljetnih radova Podravki i Posavki. izbor iz djela. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. 145. Golden Marketing. Ladešići. navodi za bilo koje božanstvo. 49 Slobodan Zečević. mladosti. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Jugoslavenska akademija znanosti i 37 . priredio i predgovor napisao Stanislav Marijanović. 53 Ivo Pilar. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. u okolici Karlovca) djevojke kršćanske nakićene vijencima idu po selima uoči Đurđeva dne. (O Zelenom Jurju bit će riječi u poglavlju Folklorno kazalište. 118. Zagreb 1846. 320. Narodni slavonski običaji. Hod kroz godinu. str. u Češkoj su se u svadbama izvodile obredne pjesme u kojima je pripjev Lado. a u varoši na Đurđev dan ujutru od kuće do kuće i pjevaju”. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. U staročeškom lada znači djevojka. Erasmus naklada. Laduć. boga Latobiusa jest božanstvo Lado koje se u pučkom pjevanju.52 Po ruskoj i poljskoj tradiciji Lada je bila božica proljeća.-120. Ivo Pilar prisustvo božice Lade u slavenskoj mitologiji ilustrira toponimima Ladin Vrh kod Obrovca. U 15. str.

str. knjiga XXVIII. da su dalmatinski renesansni pisci uvijek navodili božanstvo Lelja kao sinonim za Amora ili Kupidona. 1. D. str. Uz to vjerovanje veže se običaj kada na Ivanje djevojčice Ivančice u grupi od četiri ili osam s vjenčićima na glavi obilaze sela i pjevaju. Jurjevo je prije Duhova i takvo je objašnjenje invalidno. 72-73. 779. djevojke koje u svečanoj povorci obilaze se- oske kuće za Duhove ili Jurjevo i pjevaju prigodne pjesme”. Ivana (24. Jure. 55 Bratoljub Klaić. Filipa i Jakova.56 U Rječniku hrvatskoga jezika (2000. Rječnik stranih riječi. g. 74. mio. Bratoljub Klaić navodi da je mišljenje o Ladi kao božanstvu znanstveno opovrgnuto. umjetnosti. Povijest i historija usmene narodne književnosti. 58 http://www. 76.57 Međutim. 56 Tvrtko Čubelić. 57 Rječnik hrvatskoga jezika.anita.”58 Prema narodnim pričama ladarice hodaju svijetom od Jurjeva do Ivanja. Na web stranici ansambla Lado prva je rečenica: “Lado je arhaična slavenska riječ često korištena kao pripjev u starim obrednim pjesmama sjeverozapadne Hrvatske. a sinonim je riječima dobar. Pilar navodi. Duhove. Školska knjiga. a Slobodan Zečević ga citira. te Ljeljen-brdo na razmeđu Dalmacije i Hercegovine.54 U nekim je kraljičkim pjesmama pripjev ljeljo po kojemu su se te kraljice nazivale. Nadbiskupska tiskara Zagreb.) ladarice su “djevojčice. Sv. U Poljskoj.hr/lado. str. Zagreb 1990. str. U slavenskoj je mitologiji Ladin sin Ljeljo – bog ljubavi. U tim je zemljama bio drevni običaj da od prve nedjelje po Uskrsu do Ivandana djevojke i žene u kolu pjevaju pjesme u čast Lade. Ljeljen Glavica u Konavlima. Prisustvo Ljelja u južnoslavenskoj mitologiji Pilar afirmira i višebrojnim nazivima planina Ljeljen u Bosni i Hercegovini. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Nakladni zavod MH. urednik dr.f2o. drag. str. d. glavni urednik Jure Šonje.htm 59 http://www.55 Tvrtko Čubelić lade (ladarice) iz Hrvatskoga zagorja poistovjećuje s dodolama. 527. Lelija Planina u Hercegovini. Mazuri i Poljaci slavili su božanstva Ljelja i Poljelja. Ljeljen – vrh planine Visočica kod Konjica i t.htm 38 . 54 Isto.lado. sv. lipnja) te za vrijeme sušnih proljetnih i ljetnih dana. Zagreb. Boranić. Zagreb 2000. Sv.59 Temeljem relevantne literature i motiva u pjesmama koje su zapisane kao i onima koje informanti na terenu i danas kazuju može se ustvrditi da su se u Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarske pjesme izvodile na blagdane: Sv. Rusiji i Litvi spominjao se i Ladin sin Poljeljo. Zagreb 1980.org/vile.

dvojica su nosila kite brezovog granja.htm 61 Vidi: Fredo Heffler. jurjevčani. X. Zagreb 1931. U Bikovecu kod Maruševca. Vjerovalo se da će se tako zaštiti od bolesti.-280. je l k mesecu je l k drobnim zvezdicama. oj zovu ladarice. štali. Djevojke koje su uoči Jurjeva i na Jurjev išle po selima i varošima nazivane su krisnice. broj. a Zeleni Jure je bio u košu ispletenom od vrbe i jagnjeda. lade. glavni i odgovorni urednik Dr. kaj se bumo spominjali komu bumo kćerku dali je l k suncu. knjiga. kak naloži tak pogori. kelj ili korabicu da im bolje rodi. 2. Vjerovalo se da pepeo od krijesa štiti kuću od demonskih sila koje noću hodaju selom. 39 .marusevac.62 a 60 http//www. dj. Uoči Jurjeva ispred ulaza u dvorište kuće naložio bi se mali krijes. Kao i drugi običaji i običaj Jurjeva se različito obilježavao u pojedinim mjestima. primjerice. 62 Jurjaši su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadić zelenila koje su domaćini kasnije ostavljali u kući. na “lesu” se stavljalo trnje “kako coprnice ne bi mogle dojti v hižu”. str. Vidi: Milovan Gavazzi.60 U okolici Karlovca na Dan sv. Dakle. a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u vatru. polju i sl. u: Narodna starina. Josip Matasović. Poljskoj i Litvi. 26. Djevojke se po pripjevu u pjesmama oj Lado. vlasnik. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. 61 U sjeverozapadnom i središnjem dijelu Hrvatske mladići koji su sudjelovali u jurjevskim ophodima zvali su se jurjaši. vremenski su skoro istovjetno izvođeni ladarski obredi u Hrvatskoj kao u Rusiji. U nekim drugim maruševačkim selima djevojke su oko krijesa plesale kolo. Sve su vrtlarice dobivale grančicu iz kite ili koša i stavljale ih među zelje. Jedan je visoko nosio mladu zelenu brezu okićenu maramom i šarenim papirima. Hodi Jura k nam k večeri.hr/kultura-obicaji. 278. nav. Jure seoski su mladići pjevali po selu i gradu. vrtu. vjerujući da će tako odvratiti demonske sile. Djevojke su uz zapaljeni krijes pjevale pjesmu: Sveti Jura kres naloži.

Zagreb 1943. jelom. cvićem nerazličnim. da ti ga usadim na tvoj pribili dvor za ljubav postavit. Do naših je dana sačuvana pjesma o prvom svibnju kojem se vesele anđeli od raja. što će ti zelen bor.63 Prvi svibanj je Dan sv. duhom premilim. saopćava joj da bora nije našao i da njega uzme umjesto bora jer što će joj zelen bor koji vene od sunca. O boru! O jele! O duhu primili! Cviće nerazlično. sastavio Krešimir Mlač. prikazujuć voća u svojoj istini. 154. Isčući zelen bor.djevojke koje su bile sudionicama u tim ophodima nazivane su jurjašicama. Hrvatska državna tiskara. Radi toga se taj dan obilježava kao Međunarodni praznik rada. U starinskim usmenim lirskim pjesmama koje su se izvodile na taj dan prevladavale su obredne pjesme s mitskim motivima. anđelom milim. da svaki dragi dragoj maž misec naziva. ali će i povećavati plodnost. 139. str. uzmi za bor mene. Hrvatske narodne pjesme. Zagreb 1972. đurđari. Nazivanje bi počelo prvoga svibnja prikazujuć voća u svojoj istini. U ovome mistu običaj pribiva. str. koj’ od sunca vene?64 (Brusje na Hvaru) I u Kaštelu Starom mladići su djevojkama prvoga svibnja pod prozor ili uz kuću stavljali neko stabalce i pjevali pjesme. MH. Kod Hrvata je tradicija obilježavanja prvoga svibnja veoma stara. ovo nazivanje prvi dan se čini. Dragi dragu gradacijski naziva borom. 64 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Pjesma je komponirana od devet šesteračkih katrena i po svojoj strukturi 63 Ophođani su se nazivali jurjevčani. anđele moj mili! Bora nisam našo. 40 . U Brusju na Hvaru pjevane su pjesme u kojima je svojevrsna invo- kacija kojom se kazuje da je u tomu mjestu pribivao običaj po kojemu bi dragi dragoj nazivao mjesec svibanj. Vidi: Petar Grgec. Đure. Pjesma alegorijski erotizira ljubav mladića prema djevojci – on traži zelen bor da joj ga usadi na njezin bili dvor. Josipa radnika koji je zaštitnikom radnika. Od zelenila kojim je bio prekriven Zeleni Juraj bilo je dopušteno otkinuti dio grančice za koju se vjerovalo da će ukućane i njihovo imanje štititi od demona.

zenicom pridragom. kao i u prethodnoj pjesmi. Išćući zelen bor. o cvite razliki. ta je pjesma iznimno lirična. Divojčice mlada i jelo visoka. rad ke sam se trudi po sva moja lita. Iskao je zelen bor. Bora nisam naša. anđele moj mili. ni jelene zelene. Umilna je molba djevojci da nikada od ljubavi ne razdili dragog svoga jer ljubav izlazi iz srdaca. uvitu jelicu. Divojčice mlada i jelo uvita. uvitu jelicu. za takvu deklicu. Bog da. javor kitnovasti za svoju deklicu. Međutim. gradacijski svoju divojčicu naziva divojčicom mladom. zenice pridraga od mojega oka. javore premili. jelom visokom.je bliska usmeno-retoričkim oblicima. Dobra večer. ali nije našao ni bora niti jelene zelene te je umjesto toga nudio sebe. a iz lišca dragane izlazi zrak od sunašca. prvi dan od maja. moja dušo draga. O bore i jelo. 41 . uzmi za bor mene. kome se vesele anđeli od raja. javor kitnovasti. Premda se mladić ne spominje u pjesmi. jelom uvitom radi koje se trudio sva svoja ljeta. razvidno je da on.

o sv. Zaštitnik je Španjolske. Znaj. dušo iz srdaca. rođ. ). o sv. FF Split. mrkla noć. Blagdan sv. uredio Anđelko Badurina. str.otok. zenice pridraga. Ti me ne razdili. 65 Zapisala je 2006. jelo uvita. u Kaštel Starom Marina Žarković. anđeli nebeski bili ti u pomoć!65 (Kaštel Stari) Pored stilske figure gradacije u navedenoj je pjesmi cio niz epiteta: divojčice mlada. Filip se povezuje u izvještaju o čudesnom umnažanju kruha. 66 Sv. Svećenici koji su štovali zmiju uhvatili su Filipa i pogubili ga. Križem je učinio da nestane zmije. svibnja. a ja sada i više nikada. javor kitnovasti. Filip je uz pomoć križa mladića oživio. Filipa i Jakova je 3. a kazala joj je Srećka Puljas (djev. zelena šumice! Ti se mladiš svake godinice. 228. Kršćanska sadašnjost. a iz tvoga lišca zrak od sunašca. Po predaji je Španjolsku oslobodio od Maura i ondje postavio temelje kršćanstva. Filipu str. Ovim te pozdravljam.) 67 www. 2006. Rkp. 292. g.66 Uz taj blagdan vezuju se ophodi filipovčica koje zahvaljuju slavonskoj šumi jer se svako proljeće ponovno zeleni i svojom ljepotom nadahnjuje:67 Blago tebi. Jakov Stariji. 1935. 29. Ivana i u bliskom je srodstvu s Isusom. Zagreb 1990. apostol brat je sv. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. ja ne ću od tebe. sv. 10.hr 42 . a iza nje je ostao strašan smrad od kojega su mnogi umirali među kojima i kraljev sin. jelo visoka. ljubav izlazi. Po povratku u Judeju odrubljena mu je glava. nikad srce moje. (Navodim prema: Leksikon ikonografije.. Jakovu str. Puljas. g. Po predaji je propovijedao evanđelje među Skitima i ondje je vidio kako narod štuje neku golemu zmiju. od ljubavi tvoje. javor premili.. mirna ti mrkla noć.

Ladole mile. asonancijama. oj! Jel’ Filip doma? Ladole mile. oj! Kupovati crne čizme. Hercegovina. Oj. oj Lado oj! Nije doma draga dušo.68 Sljedeća dijaloška filipovska pjesma može se svrstati u ladarske – filipovske. Jakobovo Ladole mile. Obredi su filipovčica slični jurjevskim proljetnim ophodima. Zagreb 1990.oj!69 (Vinkovci) Ta je pjesma. 43 . aliteracijama. Ladole mile. oj Lado. oj Lado. U Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarice su se molile višnjem Bogu da udari rodna kiša i porosi polja i travicu i da se ugoje stada: 68 Tvrtko Čubelić. U njoj filipvčice pitaju staru majku: Je li Filip doma? Stara majka odgovara da Filip nije doma. str. crven pojas sebi za pas. komponirana tako da njezini stihovi proizvode magijsku moć. oj Lado. 21. epitetima. Ladole mile. 69 Marko Dragić. Mostar 2007. oj! Otišo je u Ukovar. Filipovo. Povijest i historija usmene narodne književnosti. oj Lado. Ladarice. godišnjak za kulturno i povijesno nasljeđe br. već je otišao u Vukovar kupovati crne čizme i maramicu svilenicu. Magijski je efekt postignut pripjevima Ladole mile. 76. oj! Filipova stara majko. oj! Crven pojas sebi za pas. Ladole mile. Drevnoga su pretkršćanskoga podrijetla ophodi koji su se izvodili za vrijeme proljetnih i ljetnih sušnih dana. Ladole mile. metaforama i alegorijama. 282. kao i druge obredne pjesme. oj! kao i stilskim figurama: retoričkim pitanjima. oj Lado oj! I maramu svilenicu. oj Lado. Lado. oj Lado. Ladole mile. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. str.

yu/ antropologija/ svasiljev mitologija. Kod Čeha se taj praznik zvao Rusadle. Na taj je dan Isus Krist svojim učenicima podario Duha Svetoga i tako im dao moć govora na više jezika kako bi mogli po svijetu propovijedati Kristovu vjeru.72 U južnoj Dalmaciji Duhovi se nazivaju Rusalije. Kod Rusa su. (O vilama će biti riječi u poglavlju Mitske predaje. oj!70 (Šamac kraj Slavonskog Broda) KRALJIČKI OPHODI I PJESME Kraljičke pjesme izvodile su djevojke o Duhovima (Dovima). 72 Spasoje Vasiljev. priredili Michael Glazier i Monika K. A – E. str. a tijelo ne koristi ništa”. a risalčak. Oj Lado. Lado! Molimo se višnjem Bogu. Po Ivanovu evanđelju “Duh je onaj koji oživljuje. 71 Suvremena katolička enciklopedija.71 Kraljice ljelje nazivaju se i rusaljkama. oj! Da porosi naša polja I travicu mekušicu.) Po nekim drevnim predajama rano preminule djevojke i žene pretvarale su se u vodene vile . 63) Po Duhu Uskrsloga Gospodina “vjernici postaju jedno tijelo. Slobodna Dalmacija. risaliček slovenski je naziv za svibanj. 6. Slovenci taj blagdan nazivaju Risale. rusalije vezane uz Duhove.-245. Lado.rusaljke. oj! Da nam stada. Da udari rodna kiša. To je slavenski naziv za vodene vile. Duh Sveti je u središtu kršćanskoga postojanja. Ukrajinci i Bjelorusi duhovsku nedjelju nazivaju rusalnom nedjeljom. Oj Lado. str. Helwing. oj! Da popuhne tihi vjetar. Ugoje se naša stada. sastavio Krešimir Mlač. a mjesec lipanj nazivan 70 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Oj Lado. Oj Lado. Split 2005. Molimo se. Neki antropolozi smatraju da su u narodnoj mitologiji rusaljke nasljednice vila. risalček.html#_Toc530384684 44 . Slavenska mitologija. (Ivan. 142. Srbobran 1928. http://www.org. U Bugarskoj su se obredni igrači nazivali rusalije. jedan Duh u Kristu”.rastko. Zagreb 1972. također. 244. MH.

je rusalski mjesec. U Rumunjskoj je narodni naziv za Duhove bio Rusali.
U Makedoniji su se Duhovi nazivali Rusale.73

Dok etnolozi kraljičke ophode pripisuju praslavenskim
mnogobožačkim vremenima u Đakovštini se i danas pripovijeda o
nastanku kraljica:

Stara predaja kaže da su Turci zarobili sve muškarce u selu, a
njihove su se žene obukle u šarenu odjeću, na glave stavile muške šešire
okićene umjetnim cvijećem i u ruke uzele srpove i kose, te tako obučene
otišle pred turski tabor. Turci su pomislili da su došli duhovi, uplašili se i
pobjegli. Tako su gorjanske žene oslobodile svoje muževe, očeve i braću.
Od tada su se isto tako oblačile na blagdan Duhova, u spomen na taj
dogadaj.74

Obično je kraljica bilo osam do deset, ali je bivalo i manje i više od
toga. Dijelile su se u dvije skupine. Glavni su skup činile one djevojke
koje su na glavama imale muške šešire okićene čapljinim ili paunovim

73
Dr. Slobodan Zečević, Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru,
Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, 99.-100.
74
U Gorjanima kod Đakova zapisala je 2008. godine Zdravka Vranješ iz Osijeka koja
pod mojim mentorstvom piše diplomski rad. Rkp. FF Mostar 2008, D.

45

perima te cvijećem, najčešće smiljem i koviljem. U toj su skupini
posebice bile urešene jedna ili dvije djevojke koje su bile prvakinje. Na
njihovim je klobucima sprijeda bilo ogledalo, a straga nekoliko obješenih
šarenih vrpca. U rukama im je bio stari pravi ili drveni mač o kojem su
bili obješeni šareni trakovi ili su bili zabodeni u jabuku, naranču ili
limun. Među djevojkama se isticala kraljica ili kralj. U družbi su često
bili i kralj i kraljica koja se još zvala mlada i imala je koprenu na glavi.
Jedna ili dvije djevojke bile su barjaktar(i), a one su na štapu nosile šaren
barjak. Polovicom 19. st. u Slavoniji jedna je djevojka bila barjaktar, a
druga dvorkinja (služavka) kraljičina.75 U družbi su bili i diver i mlada
koja je na glavi imala koprenu i vijenac, a razlikovala se od kraljice –
mlade. Kraljički su ophodi u Đakovštini obnovljeni 2005. godine.
Cijela se skupina ponegdje dijeli na kraljeve i
kraljice, a jedna ili dvije su im prvaci i one s krunama
na glavi. Među kraljicama su i djevojke ali i mladići -
sabirači darova prosjaci, torbonoše, sirgonja,
kajmačar i sl. Kada bi kraljice došle pred kuću,
dvorkinja postavi stolac na koji kraljica sjedne. Iza
kraljice stane dvorkinja, a iza njih u obliku srpa
kraljice – ljelje izvode pjesme uz pratnju gajdaša ili
tamburaša.76

Osebujni su obredi i pjesme koje su do pedesetih godina 20.
stoljeća izvodile kraljice u bunjevačkim77 krajevima.78 Bunjevački su
Hrvati na taj dan Duhova ranim jutrom kitili prozore, kapije, te na
salašima: volarice, kokošinjce, obore i čardake. Pripreme za obred
kraljica počinjale su već od Uskrsa. Tada bi se mlade kraljice u dobi od
deset do petnaest godina okupljale u dogovorenoj kući gdje ih je običaju i
pjesmama podučavala žena koja je već bila kraljica.
Dan prije Duhova kraljice su se sastajale u kraljičinoj kući i
dogovorile bi kojim će putem ići, koje pjesme pjevati i kao će podijeliti
75
Luka Ilić Oriovčanin, Narodni slavonski običaji. Zagreb 1846, str. 145.-146.
76
Milovan Gavazzi, nav. dj. str. 72.-74. Usp. Ivan Lozica, Poganska baština, Golden
marketing, Zagreb 2002, str. 195.-196.
77
Bunjevci su 1687. g. od osmanskoga terora masovno pobjegli s područja Bune kod
Mostara i nastanili današnje krajeve. Od 2007. g. taj egzodus obilježavaju pohodeći
pradjedovska ognjišta.
78
Bunjevačke kraljičke običaje kao i pjesmu koračnicu navodim prema: mr Suzana
Kujundžić Ostojić, Kraljičke pisme,; http://www.bunjevci.org.yu/site/narodna-knjizev-
nost/kraljicke-pisme/ mr Suzana Kujundžić-Ostojić, Kraljice, http://www.bunjevci.
org.yu/site/bunjevacki-obicaji/kraljice/.

46

darove? Bile su obučene u bijelu šlingovanu bluzu i suknju. Nekoć su išle
bose, a u kasnijim vremenima bile su u bijelim čarapama i crnim
lakiranim cipelama. Na glavi su imale krune od cvijeća ukrašene
perlicama, pantljikama i zrcalom preko kojega je bio đerdan. Kose su noć
ranije upletale u pletenice, a kada su polazile u ophod rasplitale su ih.
Obilazile su gušće naseljena mjesta. Kraljički su ophodi trajali najčešće
prvi i drugi dan, a ponekad i treći dan Duhova.
Kraljice u Subotici nisu nosile barjake ni mačeve. Išle su u paru po
ustaljenom rasporedu: pridnjaci, sabljari, diver s kraljicom (koja je bila
najmlađa od svih sudionica), a posljednji su par bili ban i banica. Putem
su pjevale, “a na pripjev Ljeljo bi zastale, odigle se petama od zemlje i
naklonile se”. To je davalo dojam da stalno pocupkuju, a đerdani su im
lupkali o zrcala i proizvodili potmuo zvuk. Domaćice su bile počašćene
posjetima kraljica te su ih darivale jajima, šunkom te novcima. Vjerovala
se da će gadna nevolja stići onaj dom u kojem se ne bi primile i darovale
kraljice. Vjerovalo se da proljeće ili ljeto nastaje kad kraljica pobijedi.
(Po tome je nastanak proljeća ili ljeta ovisio da li su Duhovi početkom
svibnja ili u lipnju.) Kraljice su izvodile obred tako da kraljica sjedi, a
ostale oko nje bosonoge i raspletenih kosa igraju. Vjerovalo se da
bosonoge kraljice svoju plodnost prenose na zemlju, a što tome obredu
daje panspermijski karakter. Također se vjerovalo da bi upletena kosa
usporavala ili čak zaustavila vegetaciju.
Kraljičke su pjesme komponirane od šesteračkih stihova nepravil-
nih cezura. Dijele se na: koračnice, vesele i žalosne. Koračnice bi kraljice
pjevale dok bi išle od kuće do kuće. Te su pjesme živahne, ritmične i
jednostavne. Imale su i svoju praktičnu životnu funkciju jer su mlade
kraljice idući od kuće do kuće mogle vidjeti buduće mladiće pa i svekra i
svekrvu.
Mi selu iđemo,
selo od nas biži,
a što od nas biži?
Mi mu ne iđemo,
da ga porobimo,
već mi mu iđemo
da ga veselimo.
Vesele su se pjesme pjevale djeci i mladima. Karakterizira ih melo-
dioznost, nježnost i blagost. U tu skupinu idu i šaljive kraljičke pjesme.
Među tim pjesmama su i one alegorijske mitske pjesme u kojima kraljice

47

pjevaju o ljepoti svoje drúge pitajući: je li joj tato mladi mjesec bio, a
nana žarko sunce bila:

Oj ti naša drugo,
Alaj si ti lipa,
Ko da ti je tato
Mladi misec bio,
Ko da ti je nana
žarko sunce bila!
— Al ni mi je, druge,
Tato misec bio,
Al ni mi je nana
žarko sunce bila,
Već je mene riba
U vodi rodila,
žuna me je tica
U kljunu iznela.
Tica lastavica
Bila j’ dadiljica,
Rastova korica
Bila j’ kolivčica.79
(Vancag)

Kraljice su vesele pjesme pjevale u skupinama
dvije po dvije okrenute jedna prema drugoj, lagano
pocupkujući, a na pripjev Ljeljo odignu se petama od
zemlje i lagano poklone. Žalosne su pjesme kraljice
pjevale okrenute jedna prema drugoj, ali na pripjev
Ljeljo ne bi pocupkivale nego bi se lagano njihale.
Žalosne su kraljičke pjesme pjevale o vojnicima
(katanama). U kraljičkim su pjesmama mnogobrojne
narodne mudroslovice. Kraljice su pjevale pjesme o
sudbinama u kojima se ogledala sudbina zajednice i naroda. Neke od tih
pjesama imaju strukturu tužbalica:

Oj borci, vojnici,
Tužne majke sinci,

79
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, MH, Zagreb 1972, str.
145.

48

Kako vam je stanje
U polju bojnome,
Tužnom ledenome?
Strahotom vas bije,
Krv se vaša lije
I zelena trava
Ostaje krvava.
Zemlja vam je tvrda,
Propast ne možete.
Nebo je visoko,
Popet s’ ne možete.
Kad sunce ograne,
Ogrije vam rane,
Misec se promine
I pokaže vrime,
Da prolazu dani,
Proć će i mejdani.
Kad tako mislimo,
S otim se tišimo.80
(Subotica)

U repertoaru su kraljičkih pjesama i one pjesme koje imaju
elemente vjerske usmene lirske pjesme:

Gospodin plebanoš,
ustaj, pa pošetaj,
iz cele u celu,
u baštu pod ružu,
kud Gospodin hodi,
za njim cviće rodi
svakojake fele:
modre i zelene,
žute i crvene.
ruža se razvila,
u kalež savila,
na oltar nošena,
misa govorena.81

80
Isto, str. 144.-145.

49

Siroče je čest motiv u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. I danas su
mnoge usmene lirske pjesme i predaje koje kazivači kazuju o siročićima.
Česta je narodna izreka Da nije siročadi ne bi ni Sunce grijalo. Te su
pjesme pjevane i siročićima. I kraljice su pjevale žalosne pjesme
siročićima. Sirotica Milka sjedila je u bašti, naletjela je ptica i krilima je
udarila:

Sirotica Milka,
Sidila u bašći,
Tica naletila,
Krilim udarila,
Kanda j’ tica znala,
Da je sirotica.
Kako j’ tici, nane,
Letiti brez glave,
Tako j’ Milki, nane,
Brez njezine nane,
Kako j’ tici, nane,
Letiti brez oka,
Tako j’ Milki nane,
Brez njezinog oca.
Kako j’ tici, nane,
Letiti brez vrata,
Tako j’ Milki, nane,
Brez njezinih braća.
Kako j’ tici, nane,
Letiti brez perja,
Tako j’ Milki, nane,
Brez njezinih sela.
Kako j’ tici, nane,
Letiti brez repa,
Tako j’ Milki, nane,
Brez njezinih teta.
Kako j’ tici, nane,
Letiti brez noga,
Tako j’ Milki, nane,

81
Mr Suzana Kujundžić-Ostojić, Kraljičke pisme, http://www.bunjevci.org.yu/site
/narodna knjizevnost/ kraljicke-pisme/;

50

Brez njezina roda.82
(Tavankut kod Subotice)

Navedena je pjesma komponirana retoričkim pitanjima i
odgovorima: kako je ptici letiti bez glave, tako je Milki bez njezine nane;
kako je ptici letiti bez vrata, tako je Milki bez njezine braće; kako je ptici
bez perja, tako je Milki bez njezinih sela. (…) Retorička pitanja i
odgovori na njih u pjesmi Sirotica Milka komponirani su narodnim
mudroslovicama

DODOLSKI OPHODI

Dodolske pjesme su, također, nastale u prastarim mnogobožačkim
vremenima. Pjevale su ih djevojke prekrivene zelenilom u vrijeme
proljetnih i ljetnih suša.
Vuk Stefanović Karadžić dodole objašnjava kao skupinu djevojaka
koje za vrijeme suše idu “po selu od kuće do kuće, te pjevaju i slute da
udari kiša. Jedna se djevojka svuče do košulje sa svijem pa se onako gola
uveže i obloži različnom travom i cvijećem i tako da se nigdje ne vidi ni
malo, a to se zove dodola (…)”. Pred kućom dodola igra sama, a druge
djevojke iz te skupine stanu u red i pjevaju različite pjesme. Potom

82
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, MH, Zagreb 1972. str.
145.

51

domaćica ili netko drugi uzme pun kotao vode i izlije na dodolu koja se
na to ne obazire nego i dalje igra.83
Slobodan Zečević navodi da se obred dodola izvodio i u sedamde-
setim godinama 20. stoljeća. Dodola je djevojčica i glavna je u skupini. U
davnim je vremenima bila naga i uvijena u zelenilo. Morala je biti uzorna
ponašanja i seksualno čedna. U nekim je krajevima dodola bila siroče bez
roditelja, a u nekim je bila posljednje dijete u majke - neporođena. Dok
dodola igra, pjesmom je prate njezine pratilje. “Pred svakom kućom
dodolu polijevaju vodom (…).”84
U Skopskoj Kotlini dodolski su ophodi bili u četvrtak po Uskrsu.
Četvrtak je dan Peruna, vrhovnog slavenskog boga koji je slavljen i kao
bog groma i kiše. Iz tih razloga u Mačvi od Velikoga Četvrtka do
Spasovdana u sve četvrtke nitko nije smjeo orati, kopati, tkati, prati,
tjerati kola.85
Bratoljub Klaić u svome Rječniku ne navodi dodole, a u Rječniku
hrvatskoga jezika (2000.) dodole se objašnjavaju narodnim običajem ma-
gijskog prizivanja kiše u doba suše te mladićima i djevojkama koji oki-
ćeni cvijećem i zelenilom sudjeluju u obrednoj pjesmi zazivanja kiše.86
Matej Sova navodi da bi u Dalmaciji za vrijeme sušnih dana momci
okićeni zelenim granama i cvijećem išli od kuće do kuće pjevajući i
plešući. Momci su se nazivali prporuše a njihov kolovođa prpac.87
Djevojke su skladno poigravale pjevajući pjesme a domaćin ili domaćica
polijevali su ih vodom vjerujući da će im se božanstvo smilovati i
podariti kišu. Neke od tih pjesama imaju šaljiv karakter. Kultni su kiša i
zelenilo u tim obredima. U Somaliji i nekim drugim zemljama sačuvao se
obred u kojem za vrijeme suše najljepše djevojke gole gledajući prema
nebu pjevaju magijske pjesme kako bi kiša udarila.
Starozavjetna je Ilijina kiša koja je u zemlji kralja Ahaba pala po
zagovoru proroka Ilije nakon tri godine suše u kojoj su istrijebljeni
Baalovi svećenici.

83
Srpski rječnik, istumačen njemačkijem i latinskijem riječima, skupio ga i na svijet
izdao Vuk Stef. Karadžić, u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. str. 128.
84
Dr. Slobodan Zečević, Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru.
Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, str. 125.-126.
85
Isto, str. 127.-128.
86
Rječnik hrvatskoga jezika, glavni urednik Jure Šonje, Leksikografski zavod Miroslav
Krleža i Školska knjiga, Zagreb 2000. str. 194.
87
Matej Sova, Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom, Školska knjiga,
Zagreb 1955., str. 43.

52

Djevojke u pjesmama pjevaju pripjev oj dodo, oj dodo, le pa se
prema tome zovu dodole:

Naša doda Boga moli,
da udari rosna kiša.
Oj dodo, oj dodo, le.
Da pokisnu svi orači,
svi orači i kopači,
svi po kući poslovači.
Oj dodo, oj dodo, le. 88
(Prisap pokraj Livna)

Prastari običaj dodola zadržao se u Đakovštini, napose u
Potnjanima i Gorjanima, do Drugog svjetskog rata. U Potnjanima je bilo
jedno naselje Roma i oni su ostali posljednji koji su taj ophod obdržavali.
Dodole ili dojdole (oba izraza se jednako koriste) je grupa mlađih
djevojaka (od 14 – 15 god.) i poneki dječak koji za velikih suša obilaze
selo i u kući pjevaju dodolske pjesme, zazivajući kišu i spas uroda.
Obično je to 6 – 10 djevojaka i 2 – 3 dječaka. Dva dječaka su „prosjaci“,
oni nose košaru u koju im domaćin nakon otpjevane pjesme stavlja
darove (jaja, jabuke, slaninu i što se već nađe, ponekad i novac). Treći
dječak obično bude doda ili dodola. Njega obaviju zelenilom od glave do
pete od granja, najčešće abdovine i bazge. Taj zeleni oklop je u obliku
stošca, pa da bi vidio vode ga dvije manje djevojčice. Djevojke su
obučene u rubine, bosonoge su i raspletene kose. Oko glave imaju grube
vijence od zelenila (prave hlad glavi na uzavrelom suncu) te oko pasa
granje koje visi do zemlje (adbovina, bazga, vrba i dr.).
Putem galame, sviraju u trube i svirale ili škrebeću kako bi ih
domaćini čuli i dočekali. Kada uđu u dvorište, pozdrave tradicionalnim
katoličkim pozdravom „Faljen Isus“ i počinju pjevati. Domaćin ili
domaćica poliju vodom dodu, a ovaj se na riječi iz pjesme „Ajd poigraj
dodole“, vrti, otresa vodu i imitira kišu. Nakon što im domaćin stavi dar
u košaru odlaze u drugu kuću. 89

88
U Prisapu pokraj Livna 25. 09. 2004. g. studentici Fakulteta filozofsko-humanističkih
znanosti Sveučilišta u Mostaru, Marini Maganić, kazao Jako Krole (rođ. 1937. g.). Rkp.
FF Mostar, 2005., sv. 2., str. 5. Kazivači uvijek ne kazuju pripjev oj dodo, oj dodo, le.
89
O dodolama je 2008. g. Zdravki Vranješ kazivao Zvonko Vugrinović, rođen u Đakovu
1956. g. Bio je dugogodišnji direktor Turističke zajednice Grada Đakova. Dragovoljac
je Domovinskog rata. Oženjen, otac dvoje djece. Sa suprugom Dubravkom suvlasnik je
Turističke agencije Orion Turs i vlasnik Gastro-etno imanja „Slavonska kuća“. Rkp. FF

53

PREPERUŠKI OPHODI U JEZERIMA NA OTOKU MURTERU

U Dalmaciji i Istri djevojke se zovu preporuše (prporuše,
preporuče), a na otoku Murteru preperuše.
Kazivači u Jezerima na otoku Murteru 2006. godine pripovijedaju
“o puno staroj fandaniji (običaju) zvanja kiše” koji se održao do prije
nekoliko godina. Običaj se sastojao u tome da bi djeca, a pokatkad
momci i djevojke pa i ljudi ubirali grane tešara (biljke smrdljivice).
Potom bi išli putem, mahali tim granama i dozivali kišu pjevajući:

Preperuše odile,
sve su Boga molile:
“Daj nam, Bože, kišicu
i nebesku rosicu,
da urodi godina
i šenica bilica
i vinova lozica.”
Niki sira, niki jaj,
To je naman za ufar.

Kada bi domaćice vidjele da idu preperuše dozivale bi:

Oj dodole, moj dodole,
Dojdi k meni zlato moje.

Zatim bi preperuše polijevali vodom, a onaj koji bi ih polio trebao
im je dati neki dar: “komad sira oli koje jaje. Na kraju bi se preperuše
skupile na Koledišće užgale veliku koledu i podilile darove ča su
skupile.”90
Prporuše hodile,
kuda one hodile,

Mostar 2008, D. Vidi: Josip Vinkešević, 40. Đakovački vezovi, Jubilarna revija br. 36,
Godina XXXVII., Gradsko poglavarstvo Grada Đakova.
90
Ivana Klarin zapisala je u studenom 2005. godine u Jezerima na otoku Murteru po
kazivanju Konstantina (Ukasa) Klarina (rođ. 1938. g.) i Ante Klarina (rođ. 1934. g.).
Kazivači su rođeni u Jezerima na Murteru. Rkp. FF Split, 2005, sv. 59. str. 6.

54

tuda Boga molile
da nan Bog dâ dažda
i crlena mazda,
šenice bilice,
sake dobre srićice.
Šenica nan rodila,
dičica prohodila,
šenicu pojili
dicu poženili.
Skupi, Bože, oblake,
struni Božju rosicu
na ‘vu svetu zemljicu.91
(Okolica Pazina)

U navedenom je primjeru zdravica: da nan Bog dâ dažda / i crlena
mazda, / šenice bilice, / sake dobre srićice./ Šenica nan rodila, / dičica
prohodila, / šenicu pojili / dicu poženili / te molitva: Skupi, Bože, oblake,
/ struni Božju rosicu / na ‘vu svetu zemljicu.

U Gdinju na Hvaru molilo se za kišu:

Križi gredu po nebu
Križi gredu po nebu,
Za njima djeva Marija,
Svoga sina molila,
Da nam poda lipi dažj,
Bog je Petru ključe da,
Da otvori slavni raj,
Da očuva mornara na moru,
Težaka na polju,
Da nam da mučicu karščansku,
Čini vitar, čini dažj,
Ništa da nan ne istuče grad.92

91
Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj.
23, Zagreb 1963., str. 91.
92
Ivana Kardum zapisala je u Gdinju na Hvaru 2007. godine, a kazala joj je Mande
Visković, (djev. Visković, rođena 1932.). Rkp. FF Split, 2007, E, str. 8.

55

nav.. Ivan nosi naziv Krstitelj jer je u rijeci Jordanu krstio Isusa. kolo igralo. rođakinje Bogorodičine. Djevojke bi ubrale razno cvijeće od kojega bi isplele vijence te se njima kitile u ivanjsko navečerje i sutradan kada idu u crkvu. 17.-162. Ti su se mladići nazivali bakljari. Buka. primjerice u Velikoj kod Slavonske Požege.. 94 Marina Lampalov u travnju 2006. str. Najznamenitiji je cvijet u ivanjskim vijencima bio paprat. 93 Vitomir Belaj.-17. Ivan veliki zaštitnik vrela voda. 214.98 Kao i drugi obredi i ivanjski su raznovrsni. dj. dj. sv. pištolji pucali. 154. 7. lipnja) vezuju se pretkršćanski kultni običaji paljenja krijesova (kresova. 16. Ivana Krstitelja (24. 95 Luka Ilić Oriovčanin. 1930. U Tisnom na otoku Murteru 23..93 U Bosni i Hercegovini te Dalmaciji svitnjak je sinonim za krijes. Slovaka i dr. Oko krijesa bi se veselilo. 98 Vitomir Belaj. Ivana zapalio krijes oko kojeg bi se skupili djeca. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju Šime Grgurine rođ. Ivana obavještavao mladiće gdje ima suhih drva u šumi. Ivana pripreme baklje (lučevi). Mladići bi ta drva sabrali i donijeli na kraj sela. galama te pokatkad pucanje iz pištolja imali su u narodnoj percepciji apotropejsku moć kojom su se tjerali demoni. primjerice. 158. str. Tako je. 56 . stave ih na kuće te ih na večer uoči Sv. lipnja “uoči Ivanje žetvene” 94 vršilo se paljenje kolede. str. Hrvatski uskrsni običaji. bio običaj da muškarci nekoliko dana prije Sv. Posljednji je starozavjetni prorok.95 Neki etnolozi paljenje ivanjskih krijesova interpretiraju kao ostatak Sunčeva kulta. g. krisova). S tim bi se drvima na viliju (uoči) Sv. Običaj paljenja krijesova na taj dan bio je prisutan kod Rusa. Kazivač je po zanimanju ribar. 96 Jasna Čapo Žmegač. 97 Luka Ilić Oriovčanin.96 U nekim je hrvatskim krajevima. pučka pobožnost.97 U živoj je narodnoj tradiciji sv. 2006. Rkp. nav. Sin je starozavjetnog svećenika Zaharija i Elizabete. seoski čuvar u Brestu u Istri nekoliko dana prije Sv. str. Mladići su se s bakljama penjali po zidinama i stijenama. nav. dj. a sada je umirovljenik. 215. Stara je hrvatska tradicija da se na izvorskoj vodi treba okupati prije izlaska sunca. stoljeća..IVANJSKI OBREDI I PJESME Sv. Ivana upale. svirali mjehovi (dude). Zagreb 1997. str. zajednica. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. dj. djevojke. nav. str. Čeha. Golden marketing.. FF Split. Poljaka. Uz blagdan rođenja sv. mladići i stariji svijet.

Zagreb 1933. sestre da daju na krijes Ivana. Ivana u polju nabrale puno ivančica i od njih plele vijenac. Spremalo se bolje jelo.. a mogle su biti i mlađe. Pjesma je komponirana osmercima s cezurama iza četvrtoga sloga i bila je prikladna pri obredima koji su pratili paljenje krijesova. JAZU. Okićene bi djevojke išle po selu pjevajući pred pojedinim kućama i kiteći vratnice i prozore cvijećem. dj. Skakali su vjerujući da im preko ljeta buhe ne će gristi noge. 102 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. str. Ćirila i Metoda. nav. To se cvijeće na Sv. Petra i Pavla te Sv. osobito mladež. 100 Ferdo Heffler. vino i prošek. Zagreb. MH. izlaze na određena 99 Jakov Mikac. Tako je 1933.102 Sv. Djevojke su se zvale krisnice. str. ali ga je na krijes dala njegova ljuba. 1. sastavio Krešimir Mlač. očekivali su se gosti iz drugih sela. a sa strane im je visjela kesa od perlov. Knjiga XXIX.. Kad bi vatra jenjala. Ivana po poljima palili male krijesove vjerujući da će tako dozvati jaču sunčanu toplotu i da će im polje što bolje roditi. U pjesmi se traži od majke. godine u ZZNŽO JS pisao Jakov Mikac i ustvrdio “Kresovi su se u posljednje vrijeme prestali paliti”. U nekim se selima taj obred vršio na samo Ivanje. oca.-280. U popo- dnevnim satima domaćini i gosti. Djevojke su jedna drugoj tri puta preko vatre bacale povezane rukoveti cvijeća. Seljaci su uoči Sv. D. Djevojke i mladići ostajali su kod krijesa do zore. Stariji i djeca bi se veselili do pola noći.99 U okolici Karlovca djevojke bi uoči blagdana Sv. str. Razli- kovale su se seoske i gradske krisnice. U Istri su se krijesovi palili i na blagdane Sv. 215-223. a gradske jedna iza druge. Seoske su krisnice nosile košare. Oko pojasa su imale bijeli komot. mladići su preskakali krijes “jedni ovamo. 101 Vidi: Petar Grgec. Nitko od njih nije dao na krijes Ivana. brata. Seoske su krisnice bile okrenute jedna prema drugoj. 278. Ivan se osobito slavio u Gornjem Selu na Šolti. 155. nav.100 Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domaćinima i njihovoj vrijednoj djeci. Po selima su išle po četiri djevojke u dobi od petnaest do osamnaest godina. Boranić. Taj je obred imao apotropejski karakter te se vjerovalo da će tako godina biti rodnija sijenom.Te je običaje cijelu noć pratila zvonjava crkvenih zvona. na rukavima bijeli opšiv. Ivana stavljalo na strehu i u rupice u zidu. 57 . dj. a drugi onamo”. 148. sv. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena.101 Djevojke su pjevale i dijaloške ivanjske pjesme u kojima je Ive krijes potpalio na Ivanjsko navečerje. a poslije toga su odlazili kućama. Godišnji običaji (Brest u Istri). 1972. urednik dr.

Sa zvonika se ispaljuju rokete. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. 385. Ivana Krstitelja Šoltani su kadili vinograde. 104 Isto. Narodni je pjevač stilskom figurom. Taj se običaj u Splitu posljednjih godina gasi. Sveučilište u Zadru. Pod krilima krizmica. neg anđeo krilutić. 384. djeca bi se zatrkivala i preskakala vatru jer se vjerovalo da će onaj koji preskoči vatru biti sretan i zdrav. Dan prije Sv. Vatru su uglavnom preskakali dječaci i mladići dok bi ostali stajali okolo i uživali u tom prizoru. Da me noge ne bole. Kad bi se vatra rasplamsala. grančice blagoslovljene masline ili ugljevlja što je preostalo od božićne vatre. Kad bi sve to sakupili s nestrpljenjem su očekivali mrak kada bi netko od starijih i iskusnijih muškaraca zapalio svitnjak. ponajviše zbog urbanizacije grada. 103 Vidi: Marko Dragić. U krizmici Marija. a ljudi su preskakivali vatru govoreći: Od Ivana do Ivana.103 Običaj “paljenja svitnjaka” dugo se zadržao i u samom Splitu i bio je iznimno omiljen među djecom.104 Dok su neke ivanjske pjesme sačuvale mitske motive. od Ivanje do Petrove da nas vile ne pohode. a jedna od žena bi blagoslovila vatru. gdje se skupljalo cijelo selo. kojoj bi dodavali malo blagoslovljena cvijeća. Uvečer uoči Sv. Već poslije ručka dan uoči blagdana Sv. palili hrpe smilja i druge makije. Zvona su zvonila cijelu noć. Nije tić perutić.okupljališta u selu na druženje i zabavu. Sutradan bi se pričalo u čijem je kvartu bio najbolji svitnjak. a da je staro i da ljudima ne treba. Apotropejski obredi. Također su se palile i manje vatre po vlastitim dvorištima koju su preskakivali i zabavljali se ukućani i susjedi. antitezom te višestrukim deminutivima spjevao ritmičnu lirsku vjersku pjesmu: Poleti tić perutić. Stari su govorili da u toj vatri trebaju sagorjeti sva zla koja su nas zadesila kroz proteklu godinu. Zadar 2007. dotle je slje- deća u cijelosti kristijanizirana. Croatica et slavica Iadertina. Od vode do vode. str. 58 . Ivana palili su vatru pred crkvom. Ivana djeca bi po susjedstvu skupljala drva i sve ono što je od drveta. mladima ali i starijima. str.

Pastiri su se natjecali tko će imati veći i bolji svitnjak. u anđele nebeske. Krst’ Ivane i mene da virujem u tebe. izvorska voda. Na Pepelnicu (Čistu srijedu) stavlja se pepeo na čelu što označava početak korizme koja počinje s tim danom. mladići su ga preskakali. Donedavno je bio običaj da se svitnjak pali kod svake kuće i da se na najuočljivijim mjestima pale veliki svitnjaci. također. U sve crkve zemaljske. Vatra. Mlađi su se igrali oko svitnjaka. Oko svitnjaka se okupljao mlađi i stariji svijet. Mrtvalj u Podmilačju kod Jajca. 59 . 385. Do danas se sačuvao običaj da se ujutro prije izlaska sunca po pepelu svitnjaka hoda ukrug moleći tri puta Vjerovanje. čišćenje i nevinost. Mnoga su kultna vrela diljem Bosne i Hercegovine kojima narod hodočasti i pripovijeda o čudotvornim izlječenjima na tim vrelima. Pepeo simbolizira smrt tijela i prolaznost ovozemaljskoga života. ugljevlje od krijesa. Svrabivica u Perićima kod Prozora (Rama). prije sunca umiva i kupa na izvorskoj vodi. Vjeruje se da će se time spriječiti naboji. bradavice i kurije oči na nogama te da će se tako izliječiti i spriječiti kožne bolesti. zelenilo. a u kršćanstvu simbolizira pranje. Pepeo je u kršćanskoj simbolici znak pokore i obraćenja. 105 Isto. Vrilo u Knešpolju kod Širokoga Brijega i mnoga druga. Ivana.105 (Ružić kod Drniša) U Bosni i Hercegovini se do naših dana sačuvao običaj paljenja svitnjka u sumrak prije blagdana Sv. a nakon toga se. Voda je magijski izvor moći. Šta j’ Boga rodila i Ivana krstila. pepeo. Od osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća nekoliko obitelji kod kuća zajednički zapale svitnjak. a stariji su sjedili. Takva su primjerice: Jakovljevo vrelo kod Kreševa (Vrelo Jakova Markijskoga). Kada bi svitnjak dogorijevao i plamen mu se smanjio. str. vijenci od cvijeća u ivanjskim obredima imaju apotropejske karakteristike.

. dajte. 60 . 95. i donesu bistre vode i naliju čiste lonce. da počešu plave kose i umiju belo lice i pometu bele dvore. za Vidovdan (na sjevernom jadranskom području i Podravini). izpeljajte pod jabuku. da se sinki zorom staju. poigramo. 106 Milovan Gavazzi. nav. Pavla (29. pod jabuku crljeniku. dajte. Ilindan (20. i lipo ga nakitimo z rožicami ivanjskimi i k sebi ga odpeljamo. kris nalaže. Petra i sv. stare majke. srpnja) po Podravini. Mi ćemo ga dobro ranit suvim sirom i pogačom. potancamo. vi nam dajte lipog Ivu. Stare majke bud’te kćerke. da se ćerke zorom staju. da izrenu riđe vole. bele dvore i komore i oriblju žute stole. venac plete. lipnja) po jadranskom području i Bosni. Stari ćaćke bud’te sinke.106 Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domaćinima i njihovoj vrijednoj djeci: LIPI IVE KRIS NALAŽE Lipi Ive kris nalaže. 85. *** Krijesovi su se palili i za Dan sv. dj. ako li nam niš ne date. str. žute stole javorove. i napasu riđe vole i posiju belo žito. da mi s njim se poigramo. riđe vole u lugove.

ladanjke. belim mlikom i šećerom. Golden Marketing.html 109 Vitomir Belaj. ivančice) bile su djevojčice koje su na blagdan Sv. ajdmo sada pjevajući: Daj nam. Kaj se bomo ž njem igrale. a negdje od osam. po praheku. Zagreb 1995. Vijence su po završetku ophoda djevojke bacale u tekuću vodu vjerujući da će se udati onamo kuda vijenac otplovi. Zagreb 1998.108 Djevojke koje su izvodile ivanjske ophode nazivane su još ladekarice.studio-tanay. Ivana (24. sastavio Krešimir Mlač. Ivana ladarice su pjevale: Podajte nam Ivaneka. str. ovjenčane vijencima od cvijeća išle po selima i pred kućama izvodile kolo i pjevale pjesme hvaleći gazdu i gazdaricu. Po poteku. Pak mu bomo ruže brale. Na vulico pod lipico. Zagreb 1972. krisnice. 110 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. lipi Ivo. Znesemo ga na vulicu. str. 147. Ajdmo sada. Školska knjiga. MH. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. lipnja) u skupinama od četiri. II priređeno izdanje. Sve na slavu Ivaneka!110 (Okolica Koprivnice) 107 Stipe Botica. 61 . 215. Na vulicu.109 Na Dan sv. 41. http:www. 108 Milovan Gavazzi. Oj lepa Lado. kresovaljke. Hod kroz godinu. dobro leto i proliće o Ivanju i Štefanju. str. pod lipicu. Lado! Znesemo ga na vulico. dobro leto.hr/dodatak2003.107 (Karlovačka okolica) Krijesovalje (ladarice. Bože. Lado. 1988. Godinu dana hrvatskih narodnih običaja.

Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. str. Čaranje i gatanje. tu će poći ono čejade. kako ore ne vidi se gore. i koji od njih do jutra procvijeta. retorika. 62 . sv. Volovi mu sivi sokolovi. Težak ore kraj zelene gore. 225. ralo mu je drvo šimširovo. metaforom (volovi mu sivi sokolovi). volovi su mu sivi sokolovi. epika. 112 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Te su pjesme pjevane za vrijeme predaha kod teškog težačkog posla - oranja. 83. Matica hrvatska i HKD Napredak. D. sivi 111 Tomislav M. također. jaram mu je drvo javorovo. seže u davna vremena. 3.112 (Bučići kod Novog Travnika) Emocionalni je efekt u prethodnoj pjesmi postignut stilskim figurama: aliteracijom (ponavljanjem suglasnika r. jaram – drvo javorovo: TEŽAK ORE KRAJ ZELENE GORE Težak ore kraj zelene gore. epitetima (zelene gore. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Sarajevo 2006. JAZU. U Blatu na otoku Mljetu na Svetoga Ivana uvečer bi se ubrala “tri badeja. pa hi se na ognju dobro popali i klade (stavi) pod tundjelu kad se ide spavati a svakoga od njih namijeniš na jedno čejade. str. Macan. U njima se pjeva o težaku koji ore kraj zelene gore. (Ovo rade u prvom redu djevojke za udaju. Knjiga XXIX. ralo – drvo šišmirovo. kome je badej bio namijenjen. udaće se za onega. Boranić. POSLENIČKE PJESME Nastanak posleničkih pjesama. 1. urednik dr. koje hi je ubralo. priredio Marko Dragić.)111 O vukarskim (vučarskim) ophodima i pjesmama riječ je u poglavlju Folklorno kazalište. kao i suglasnika v). Zagreb 1932.

Stani. To roginju.sokolovi) i inverzijama (drvo šimširovo. Jendrašina! Tiraj voli v jarem. Družinu sezava: “Prizmi ti. (Šimšir i javor u narodnoj tradiciji imaju mitska obilježja. budi dječicu. čadonju. 63 . a domaćica će pripremiti pečenku s lukom i gibanicu s kukom: MUŽEK RANO VSTAJE Mužek rano vstaje. Na sve strane zgleda. Žito bumo sejali. Dva konjička naprv. Đurina. družinu doziva da tjeraju volove u jaram i konje ispred njih jer će sutra orati i žito sijati. Žito bumo sejali. Zutra bumo orali. Dečicu zbuđiva. drvo javorovo). To je muški najem.) Oranje ralom na vitlo Težačke pjesme pjevaju o marljivom domaćinu koji rano ustaje.

142. Zagreb 1972. Poldan nam dohaja. str.-116. Drugog žali bratac i sestrica. Okupilo bi se pet-šest i više kosaca koji su se natjecali koji će brže. Jendrašina. Kaj smo lani vejali. Rano zađe moje jarko sunce!”114 (Babina Greda) 113 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. MH. A trećega nitko od nikuda. Sunce je visoko. 115. Ki spleplje oraču? Pojdi. Prvog žali i otac i majka. Obed se zgotavlja: To pečenka z lukom. Nakon obavljenoga posla kosibaši je kao nagrada pripadala glava pečenoga jagnjeta ili ovna. Polje je široko. 114 Isto. Kaj smo lani vejali!”113 (Hum u Hrvatskom zagorju) Sve do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća poseban je bio kosidbeni običaj. Kaj bude kovaču. bolje i ljepše kositi. Za vrijeme kosidbe i predaha u njoj pjevane su pjesme različite tematike. Po tu tikvu vina! Zutra bumo orali. Najbolji je bio na čelu i zvao se kosibaša. Žito bumo sejali. Samo jedna sirota djevojka: “Suđeniče i nesuđeniče. Žito bumo sejali. str. sastavio Krešimir Mlač. 64 . Gibanica s kukom. Neke su težačke pjesme baladno intonirane: OTKIDE SE GRANA JORGOVANA Otkide se grana jorgovana I ubila tri čobana mlada.

On baca kosu nek se trava suši i odlazi poljubiti dragu što u ladu spava. Putem prolazile. dolje kod Bregave. R. kazao Veselko Sesar (rođ. Vl. 4.” Bacio sam kosu. Bregava mi šumi. tiho progovara: “Eno dolje draga. g.). 65 . što u ladu spava. Bregava se koscu javila da mu dolje u ladu draga spava. KOSIO SAM SIJENO Kosio sam sijeno. u ladu zaspala. 1959. nek se suši trava. Pokatkad je i sam domaćin kosio svoju livadu. poljubit ću dragu.115 (Vrapčići kod Mostara) 115 Marinu Škobiću u Vrapčićima kod Mostara 2005. g. Bregavke garave. sv. rkp. 2005. str.

str. Tuj tunja tu jabuka.” To se niko dositio nije. jesam naše cviće nalazio. samo nije ljuba Ivanova. Tad zapiva seko Ivanova: “Oj Ivane. ne mere bez tebe. Pjesme pjevaju o ljubavi. pa govori svom Ivanu mužu: “Šalji seku za goru na vodu. Žetelačke su pjesme pjevale žetelice žanjući žito. dositi se ljuba Ivanova. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Kad je bilo ićindiji k mraku. vazdan žele. 66 . U seke je čedo ponejako: da ga ne bi umorila mlado. VAZDAN ŽELE MLADE ŽETALICE Vazdan žele mlade žetalice. jesi 1 naše cviće nalazio?” Čoban dipli i kroz diple kaže: “Jesam bio kud smo jučer bili. jesi 1 bio kud smo jučer bili. materin čobane. vazdan pripivale. zalivo ga od jabuke mlikom: cviće vene. o želji djevojke da joj to bude zadnja žetva kod roditelja i da to žito ne jela ona nego ga pozobali njezini svatovski konji i dr. Baška Voda 1995. ugledala jednog čobanina. 69.”116 (Prozor – Rama) 116 Marko Dragić. iđi za njom tio stranputice.

drugi otkos. Tomi. Mladići su se skladnim sviranjem na svirali (dvojnicama) javljali svojim djevojkama. Peri. ČUVAM OVCE PO LIVADI SAMA Čuvam ovce po livadi sama. zelena rozeta. Pastiri su pjevali i molitvene pjesme svecima: Anti. Dujmu. šumama. Isusu. Ovako se nekada vrhlo žito na gumnu Do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća odjekivale su po pla- ninama. Luki. niko nema od naših čobana. Svetoj Gospi. Vidu. ljubičica plava. proplancima i poljima milozvučne pjesme pastirica. Iliji. treći otkos. molili pjesme protiv groma. samo Rade što kosi livade i on ljubi čobanice mlade. Te su pjesme dragom otkrivale gdje se nalazi njihova dragana. oluje i nevremena. Pastiri su. Grgi. 67 . Pavlu. također. zelenika trava. Prvi otkos.

Uglavnom su pjevali mlađi ribari na poštama čekajući svićaricu. bere a jo pijen gorki čemer. cviće moje.). mila majko dobila si zeta! Mlada zeta od sedamnaest ljeta. OTO MUŽI S PALAGRUŽE Oto muži s Palagruže. dok ne dojde vrime tvoje. u veslanju moraju stalno naprezati i boriti protiv vjetra i valova. 81. uživat će sarce moje. Sarajevo 2006. izišla bi sad na vrata. Rkp. Ribari se. vidila bi svoju sriću. str. Goj. suha zlata. Matica hrvatska i HKD Napredak. Ki gariful. 110. Valja će ga rakamati svome dragom darivati. Drugi mi te trga. za vrijeme velikih fešta i poznatih regata. Odgovor je tomu u viškoj ribarskoj poslovici: Kad je vrime veslonju / Nije misto kantonju.118 (Komiža. 1947. 68 . FF Split. ili na vrata na ponistru. Vis) 117 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. oparčojte žene ruže. g. Ipak se nalazilo vremena za pjesmu. kazao Petar Mihovilović – Bejota (rođ. priredio Marko Dragić. 13. mala moja cvit gizdavi. ki son brala al ga nison rakamala. svoju sriću ol ljubavi. retorika. 118 Jeleni Marušić u Komiži na Visu 2006. dakle. Pjevušilo se i molilo za vrijeme rastiranja i skupljanja mreže. 2006. g. još se nije nagledao svijeta!117 (Čapljina) Najmanje je ribarskih pjesama koje su kazivači kazivali ili još uvijek kazuju.-15. Petar je proveo 8 godina u Engleskoj gdje je završio Koledž za grafički dizajn. epika. Da si o srebra. se goj. sv. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. str.

slamu i ostalu ljetinu i prodavali u Hercegovini ili Dalmaciji ili trampili za vino i rakiju i prodavali u Duvnu. OJ DJEVOJKO MOJA „Oj djevojko moja. str. napoji mi konja. 119 Ludvik Kuba. pala je slana. ja ne mogu bosa. 97. dok i meni mili Bog pomogne.” . Nakon uspješno obavljenog posla preko polja bi pjevali pjesme i tako javljali obitelji da živo i zdravo idu svojim kućama. obuj cipele. kupiću ti postole. pala je rosa. napoji mi konja. ne mogu sama.” 119 (Prozor) Kiridžije su ljudi koji su iz Duvna na zaprežnim kolima vozili sijeno. Tim su pjesmama ili sviranjem na svirali davali do znanja svojim ukućanima da se vraćaju. pala je rosa. Svjetlost. pala je rosa.Ja ne mogu bosa. Sarajevo 1984. „Oj djevojko moja.” „Ja ne mogu bosa. 69 . Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. ako mogli i ako se dalo.” „Sazuj nalune. Putničke su pjesme pjevali putnici vraćajući se uveče svojim ukućanima nakon obavljenog putovanja ili nakon obavljenih težačkih poslova. DEDER KUME DAJ DA ZAPIVAMO Deder kume daj da zapivamo.

Te pjesme su strukturom najbliže zdravicama. U poselničkim pjesmama nalaze se i elementi: mitskih. Najsvetije ime Isusovo. Sve u strahu Boga Velikoga. a u njima su česti elementi šale. sastavio Krešimir Mlač. Tug’ i žalost prođe. obrednih. a spasenje da se ne gubimo. str. Dok ti duša ispala. ako bi nas grlo poslušalo. 87. Ni sebe. VESEL’MO SE. Napitnice vinske su pjesme koje se pjevaju uz vinograde i vino. 121 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike.121 (Hvar ) 120 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. A iz ove čaše Vince ispio! Ako ne ćeš sve popisti.120 (Tomislavgrad) Žetelačke. str. 70 . epika. MH. BRAĆO Vesel’mo se. braćo. retorika. Zagreb 1972. Kad se sastasmo. Sarajevo 2006. Ne imo se čim pokriti. a po njemu ime Marijino. težačke. Bogu hvala i slava u vike. neg’ li tim Već držalom motičim. Ni djeteta kraj sebe. Matica hrvatska i HKD Napredak. da nam Bog da zdravlje i veselje. Kad se vidjesmo! Lijepo ime Ivo. Bog te živio. svatovskih i ljubavnih lirskih pjesama te usmenore- toričkih oblika. putničke i kiridžijske pjesme pjevane su i na sijelima (prelima). 180. pastirske. priredio Marko Dragić. ni žene. Neg’ li čim. Već te žena lupala. Tilu zdravlje da se veselimo.

Sijelilo bi se. Različite su se vrste usmenih lirskih pjesama izvodile u tim prigodama.). 17. Za to su vrijeme pjevale kratke pjesme koje su tematikom bile vezane uz taj posao. Vlačilje su bile djevojke i žene koje su se skupljale u jesenji i zimski sumrak i vlačile vunu. str. sv. farinu ću umisit lipe kruhe ucinit. I speći ću bublice za svu braću i sestrice. Rkp. One su malanom po taktu vrtjele gornji žrvanj koji se uz škripanje i posebni šum kotrljao po donjem nepomičnom kamenu i drobio zrnje koje se nalazilo između dva kamena. šalilo. Na Visu se u starim vremenima pšenica mjerila u žrvnjevima. g. 122 Jeleni Marušić u Komiži na Visu 2006. 2006. zorna). pjevalo i natpjevavalo do zore. igralo. kruh i gladnu dječicu. Prelje su bile djevojke i žene koje su se okupljale u ranu jesenju i zimsku večer kako bi oprele vunu. Vlačiljama i preljama bi kasnije dolazili mladići. 71 . g. MEJI. Mnoge su obitelji imale svoj vlastiti žrvanj zavrvanj (pl. U Bosni i Hercegovini nisu zabilježene napitnice vinske. 110. (Nikakvih sijela nije smjelo biti za vrijeme Korizme. Taj su posao obavljale žene ili djevojke. Vis) Mnogobrojni su drugi narodni običaji koje su pratile usmene lirske pjesme: Komušalje su donedavna bile običaj u kojem su se u rujanski ili listopadski sumrak skupljali mladići i djevojke i komušali kukuruz.122 (Komiža. veselilo. 1947. U tim prigodama su se rađale prve ljubavi. MEJI ZARVANJ MOJ Meji. meji zarvanj moj. dok ti recen: zarvanj stoj! Kad samejem jo ću stat u posteju poću spat! Kad mi projde slatki san i ustanem sutra dan. kazao spomenuti Petar Mihovilović – Bejota (rođ. FF Split.) Nabijalje su bile žene i djevojke koje su na stupici nabijale konoplju koja se tako nakon kiselenja (u močilima) i sušenja pripremala za daljnju obradu.

Zacijelo su ti običaji bili prisutni i u drugim krajevima. padu bosanskoga kraljevstva. ugarskom. Zbog toga je kod Hrvata sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća svaka vojska bila omražena. rezala stara odjeća te se kasnije pomiješana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su služile kao “prostirka” (kao današnji tepisi). (Dakako.) progonima i stradanjima Hrvata pod osmanskom vlašću. Mijatu Tomiću. 4. Za razliku od prethodnih narodnih običaja u kojima je sudjelovalo po petnaest-dvadeset i više mladića i djevojaka tkalje su bile djevojke i žene koje su posao tkanja platna obavljale same pjevušeći ljubavne pjesme. Kaurima koji porobiše Livno. Stoljećima su Hrvati služili tuđe vojske i bili se prisiljeni boriti za tuđe interese. francuskom vlašću i drugim nenarodnim vlastima. najviše je povijesnih pjesama o višestoljetnim (1463. hercegu Stipanu Vukčiću Kosači.-1878.) U povijesnim su pjesmama česti mitski motivi. a odlasci u vojsku iznimno bolni: 123 Komušalje. To sijelo nazivalo se rutalje. robinjicama koje su bile usužnjene jer nisu htjele prihvatiti islam. U mnogim su povijesnim pjesmama patnje i stradanja pod mletačkom.) 72 . Stojanu Jankoviću. g. prelje i nabijalje su običaji koji su se u Rami održali do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća. POVIJESNE PJESME Lirske povijesne pjesme pjevaju o: kralju Vladimiru. te o povijesnim osobama: Marku Kraljeviću. vlačilje.123 U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20. braći Morić. to ne mora značiti da ih ipak nigdje više nema. moji studenti i ja nismo zabilježili te običaje ni u Hrvatskoj ni u Bosni i Hercegovini. st. (O tome je više riječi poglavljima o usmenim epskim pjesmama te povijesnim predajama. Od 2000. Andrijici Šimiću i dr. Međutim.

str.-278. MH. Viće ti je vrime. 277. U jutorak rano. Al u Pojišanu Mariji Divici?124 (Split) Dok su mladići služili tuđinske vojske njihove su ih djevojke iščekivale strepeći hoće li u tuđini izljubiti druge djevojke? POĆI ĆU NA MORE Poći ću na more Vidit je li bistro. DOŠLI SU MI GLASI Došli su mi glasi Od principa moga. Komu ću t’ ostavit. 125 Isto. Moja juta rano? Majci al’ sestrici. Dilit ću se. Jidri. Zagreb 1972. 278.125 (Split ) 124 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Vi pošjite meni Moga draga doma. drago moje. dušo. Sve mletačke rive I po Zadru porte. Jesi l’ izjubio Zadarske divojke? Zadarske divojke. str. Da se imam dilit Od Splita biloga. 73 . Pobojte se Boga. sastavio Krešimir Mlač. Je li dojidrilo Drago mi doisto. Jesi li obaša Sve mletačke rive.

Povijest katoličke crkve među Hrvatima. Josip Butorac – A. g. Baška Voda 1999. str. str. izdanje. str. Marko Dragić. godine na islam je u Bosni bilo prešlo 38 000 bosanskih kršćana. 167. Toronto-Zürich-Chicago 1982. s Bogom. Sabrana djela 5. Te pjesme imaju elemente naricaljki: S BOGOM. Mi smo lepo dokončali. godine. II.-51. Godine 1723. 80 000-90 000 krivovjeraca i 30 000 Srba pravoslavaca.128 Progoni Hrvata pojačani su 1524. str. Sarajevo 1990. Ivandija. U posljednjim desetljećima XVII. PAREC I PAJDAŠEC S Bogom. Deset kamenih mačeva. S BOGOM. Gdo bu sada kaj preskrbel Dečici i mene? Nismo mi tak dokončali. 41. Od Kozigrada do Zvonigrada.. Samu s decom sad ostavil?126 (Stupnik kraj Zagreba) Prema turskim defterima i drugim povijesnim izvorima. Da si bumo dečicu hranili. Baška Voda- Mostar-Zagreb 2001. Zagreb 1973. u Bosni i Hercegovini ostaje 150 000 Hrvata katolika. Zakaj si me ti prevari!. Da se bumo mi rastali. 83. 127 Dominik Mandić. 173. str. u toj je zemlji živjelo 750 000 Hrvata katolika. 361. 128 Dobri pastir. str.129 Broj Hrvata se strahovito smanjivao. parec i pajdašec. 21. priredio dr. To je najmanji broj Hrvata od kako su nastanili tu zemlju u sedmom stoljeću. 74 . godine ostaje samo 29 000 Hrvata. 130 Vidi o tomu više: Marko Dragić. u trenutku pada Bosne i Hercegovine pod osmansku vlast 1463. Mnoge su hrvatske udovice ostajale same sa svojom siročadi. Ljubo Lucić.127 Prema turskom defteru iz 1489. 129 Usp. Mnogi su hrvatski mladići izginuli po raznim ratištima. u Bosni i Hercegovini 1699. Etnička povijest Bosne i Hercegovine.-116. Kalendar 1991. st. u toj je zemlji samo 23 000 Hrvata katolika. ZIRAL.130 126 Isto. Nakon prodora Eugena Savojskoga i pustošenja Sarajeva. kada su razrušeni mnogi samostani i crkve. parec i pajdašec. Parec.

u narodnome su pamćenju djevojke koje su svoju vjeru zasvjedočile patnjom i mučeničkom smrću. mila majko moja! U Turčina sveca ne imade.” “Bogme neću. Najbolnije su patnje kršćana pod osmanskom vlašću bile Prava prve bračne noći po kojem su kršćanke svoju prvu bračnu noć morale provesti s begom. Ana se razboljela. Mnogo je povijesnih predaja koje kazivači i danas o tome pripovijedaju. agom. Već gledaju po nebu mjeseca Kano lovac po planini zeca. Ni četvrte kvatre u godini. Te ne znadu. Međutim. Ali ne će Ane Banovića. a ako bi ih odbio.” 75 . Nego trides’t dana ramazana. Te su djevojke kazivale silovatelju za koga se trebaju udati. njihov odabranik morao je pobjeći ili bi bio pogubljen. Ane. Iznimno su bolna bila i nasilna prevođenja na islam. Ni korizmom za sedam nedjelja. Mnoge su kršćanke ostajale trudne te su nakon toga rađale djecu svojih krvnika silovatelja. kćeri moja! Ne ćeš postit petka ni subote. Takva je bila i Ana Banović. Za Anicom pristavaše majka: “Poturči se. Dva bajrama u godini dana. Pokatkad su svi ukućani bili prisiljeni prijeći na islam kako bi sačuvali život i imanje. pašom ili drugim osmanskim vlastodršcima. a na vratima njezina seka Mara: POTURČI SE KUĆA BANOVIĆA Poturči se kuća Banovića I u kući trideset čeljadi. kad im koji dođe. ali se grohotom smijala jer su joj od raja vrata otvorena.

A nekoga bratac i sestrica. Bol boluješ. Pratila ga sestrica Jelica. (Emotivni je stav izražen epitetom . 76 . Suzama je more zamutila A s jaukom šajke sustavila. Nekoga je pratio i otac i majka. grohotom se smije. Car je pustio mila brata seki. Ja se smijem. Soldati su. a nekoga previjerna ljuba. str. A Nikole nitko ni odakle.previjerna ljuba. ostarjeli babo. seko!” To izusti.131 (Kozica kraj Makarske) Sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća bolni su rastanci bili s mladićem koji je odlazio u vojsku. Od raja mi otvorena vrata. MH. Nekog prati i otac i majka. Više kćeri ostarjeli babo. A na vratim moja seka Mare. Ane.297. Zagreb 1972. U nedilju rano polazili. babo. Malo bilo. U subotu vazdan se kupili.) Nikolu nije imao tko pratiti osim sestrice Jelice koja ga pratila sve do sinjega mora koje je suzama zamutila. a dušu ispusti. kćeri moja. Da se kupe mlađani soldati. a grotom se smiješ. Razboli se Banović Anica: Bol boluje. nekoga bratac i sestrica. more se izbistrilo i lagane šajke pokrenule: SINOĆ PISMO U DUBICU DOĐE. Sinoć pismo u Dubicu dođe. zadugo ne bilo.” “Ne pitaj me. imam zašto. molili cara da pusti mila brata seki kako bi se sinje more izbistrilo i pokrenule šajke. Pa me zove: “Hodi k meni. 131 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. zato. A nekoga previjerna ljuba. sastavio Krešimir Mlač. Pratila ga do sinjega mora. Pa besjedi svojoj kćeri Ani: “A bora ti.

Gdje bi pošla. Daj pusti-der mila brata seki. Ali ima uzdanicu U tu tvoju mudru glavu. Pustio je mila brata seki. da ne reče? Ma te moli kukavica: Ah. Jutros si je zacrnio. da ne pođe. Udovica kuka kao kukavica i obraća se poginulom mužu koji ju je ostavio sa sirotom dječicom koja su ga tatom zvala: ŠTO UČINJE VELE JADE Što učinje vele jade Mladoj tvojoj kukavici. nemoj me bandunati I za ljubav. 77 . Hudo ime “udovica”! Gdje bi sjela. Što bi rekla. 132 Isto.132 (Zrinj) Neke povijesne pjesme mogu se svrstati i u tužbalice. da ne sjede. Da je ne ćeš ostaviti? Eto sada vjerom svrnu. I lagane šajke pokrenule. Kojojzi si vjeru dao. Ni dječicu ludu svoju. Nama se je more razbistrilo. Oni mole cara gospodina: “Bora tebi. str. Da je ne ćeš bandunati. Kad viđoše mlađani soldati. što imaste. Ne bi l’ nam se more razbistrilo. Nadjede joj hudo ime. Koji su te tatom zvali. Ni ostalu muku tvoju. 302. I lagane šajke pokrenule!” Kad to čuo care gospodine. care gospodine.

78 . Bez celiva i grljenja I bez svakog dobra tvoga!133 (Kaštela u Dalmaciji) Narodna nošnja gornjih Kaštela Dirljiva je pjesma sina kojem je otac poginuo te ga u grob nose. 360-361. Kojuno si ti mučio Od djeteta malenoga. Zato mu sin svojim pjesmama zvoni i suzama grob mu škropi: 133 Isto. a ne daju zvoniti niti groba škropiti. Ni sirotnu djecu tvoju Bez nastave i nauke. str.

i 1430. puna ti si lada. str. nikom ne kazujem. MH. Korčuli. 123. Nit mu daju zvonit. 134 Isto. Splitu. srce moje još punije jada. Nepunih stotinjak godina prije Montaignea Šibenčanin Juraj Šižgorić oduševljavao se hrvatskim narodnim običajima i književnošću. str. Grobek mu škropite s mojimi suzami. 1. Oček mi umira. LJUBAVNE PJESME Koliko je do sada poznato najstariji zapis hrvatske svjetovne lirske ljubavne pjesme seže u period između 1421. Jad jadujem. PUNA TI SI LADA Crna goro. Hvaru. 135 Milorad Medini. Neg mu sad zvonite s mojimi pesmami. na grob ga peljaju. U ljubavnim dvojbama i jadima djevojke su se povjerovale svojim majkama i sestrama.134 (Selnica u Hrvatskom zagorju) 5. IŠEL SAM ČEZ GORU PO ZUBLJU VISOKEM Išel sam čez goru po zublju visokem. mnih da sam…135 Renesansa je imala svoj procvat u: Šibeniku. Zadru. Kad dojdoh na kopao. godine. Dubrovniku. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. a prijateljice su im bile daleko: CRNA GORO. nit groba škropiti. knj. 361. 79 . Pje- smu su pjevali “dubrovački vlasteličići” u svojim uredima krateći vrijeme: Sada sam ostavljen srid morske pučine valovi moćao bj`en daž` dojde s visine. Tužne i nesretne su bile one djevojke koje nisu imale ni majku ni sestre. Zagreb 1902.

-156. mladi dućandžija. Ona ide gori u dućane pa govori gizdava divojka: “Boraj tebi. Djevojka je imala dragoga koji je otišao na zanat. daj ti meni najtanjega platna da pokrijem svojeg milog dragog. al je na daleko. SHK. da sam znala da ćeš mi umreti.”137 (Vukovar) 136 Usmene lirske pjesme. dala bi te na pargal izvesti. 137 Isto. On na svitu nigdi nikog nema samo jednu gizdavu divojku. str. Pokrov šije gizdava divojka: “Da sam znala.” Knjigu štije gizdava divojka. 155. pošalji mi jedan pokrov bili. knjigu štije grozne suze lije. Razbolio se i svojoj dragoj poslao pismo da mu pošalje pokrov bijeli. Gizdava je djevojka otišla mladome dućandžiji i zamolila najtanjega platna. već i zora svane. da joj jade kažem.136 (Okolica Osijeka) Različite su ljudske sudbine. priredio Stipe Botica. 155. svane zora. 80 . str. Dok ja dojdem. Zagreb 1995. Knjigu piše gizdavoj divojki: “Oj divojko draga dušo moja. MH. majke nema. Da je draga znala da će joj dragi umrijeti. Nit sestrice da joj se potužim. kući ić’ se mora. izvezla bi mu gusto pamučno platno: ZAZVONILA ZVONA SEMERINSKA Zazvonila zvona semerinska da sve tutnji zemlja vukovarska jer umira momče na zanatu. drago srce moje. osim drage.

Neka te. U svakoj mene pripjeva: “Ah moje prvo gledanje! Ko nam se uzet ne dade? Ni s moje majke ni s tvoje. Zagreb 1972. str. Česte su. Narodni pjevač po načelu dobro – loše komparacijom poučava kakve su razlike između ljubljenih i neljubljenih djevojaka (poštenih i nepoštenih). sastavio Krešimir Mlač. zaplakala jer misli na blagi pogled svoga dragog. 196. a djevojka je. LASNO TI JE POZNATI DIVOJKE Lasno ti je poznati divojke Koje ti su ljubljene u majke: Crne su im oči zamućene Kako voda u mutnu jezeru. neka te. Već ti se vila i vila Pa u dnu pakla savila!”138 (Sarajevo) Ljubavne pjesme u vrijeme zagledanja pjevaju o ruži koja je procvjetala. MH. kletve u tim ljubavnim pjesmama: KOLKA JE NOĆCA NOĆAŠNJA Kolka je noćca noćašnja. gledajući je. zbog toga. komšo. Mnoge su nesretne ljubavi bile zbog nerazumnih majki. Svu noć ja zaspat ne mogoh Od svoga jada golema Slušajuć kolo i pjesme. 138 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. U nekima od tih pjesama majka savjetuje kćerku da pazi koga će odabrati jer momci znadu privarit i ostavit. U kolu moja djevojka Sve moje pjesme ispjeva. Već s našeg prvog komšije. 81 . Nesretne su ljubavi pokatkad bile i zbog prvog komšije.-197. Duša ti u raj ne došla. U tim je pjesmama mnogo tuge i kletava zbog neuz- vraćenih simpatija i ljubavi.

Još je lašnje poznati divojke Koje nisu ljubljene u majke: Bistra im je od oka zenica Ko sunašce litno na istoku. pozdrav’ draga moga što je na timunu. ćerko. Zora. A nadasve lišce neljubljeno Kako zimi nebo po vedrini. Zagreb 1963. str. Matica hrvatska. dom im je siva kabanica. soldat bogec nede nikog nema. soldačkoga vina.”140 (Hrašće kraj Zagreba) U sljedećoj je pjesmi nekoliko lirskih slika koje jezičnim izrazom oslikavaju ljubav drage i dragoga.139 (Dubrovnik XVIII st. 23.) Majke su svoje kćerke savjetovale da se ne zagledaju u vojnike jer su vojnici siromasi i nigdje nikoga nemaju. a ormari – vojnički rukavi: MAJKA SVOJU JEDINICU KARA Majka svoju jedinicu kara: “Ne pij. hiža mu je siva kabanica a ormari – soldački rukavi. priredio Olinko Delorko. PSHK. 188. MURTELICE DROBNA Murtelice drobna kâ si na balkunu. 140 Narodne lirske pjesme. 82 . Draga preko murtelice na balkonu pozdravlja dragoga na kormilu koji rukama jedra podvezuje. knj. 139 Isto. str. 201. Crne su im kose razglađene Kako perje u mlada sokola. Crne su im kose zamršene Kako svila u loša trgovca. a crnim očima na nju pogleduje.

idući od crkve do kuće ili idući od škole do kuće. Isto je i u hrvatskoj usmenoj književnosti. Tanahna galija. spati mi se ne će Dok moj dragi. 99. Pjesme za vrijeme ašikovanja su snažno emocionalne. 141 Tanja Perić-Polonijo. itd. Književni krug Split. a ona izriče svoj sinošnji san u kojem je sa svojim golubekom bila na rastanku: SAVILA SE TUGA OKO MENE Dremle mi se. sanjala je da je bijelo tijelo dragog kraj njezinoga ležalo. Pune su ljubavne čežnje. 83 . Dragi joj se u mislima javlja i dozivlje je da dođe kod njega ležati i da će ozdraviti. a dragi golubom. kod kola. crniman očiman mene pogleduje. sokolicom. str. biliman rukaman jedra podvezuje. ej golobek. Djevojka ne može zaspati dok se njezin golub oko kuće šeta. u svatovima. Kad je malo usnila. srnom. sokolom. Split 1996. košutom. Momci su se odmicali kod djevojke ašikujući na sijelima. ali i patnje i kletve zbog neuzvraćene ljubavi.141 (Vis) Do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća u Bosni i Hercegovini kod Hrvata je bio običaj da jedna djevojka ašikuje s više momaka. pokraj hiže šeće. Još od drevnih književnosti Bliskog i Dalekog istoka draga je nazivana golubicom. a nastavio bi ašikovati onaj koji je odmaknuo suparnika. Momak bi rukom po ramenu dodirnuo onoga koji ašikuje s djevojkom i on bi se odmaknuo. dremle.

144 Isto. Pokošenu a ne pokupljenu. str. da si bita bila! Dojdi k meni. 212. Tako i ja kad ne vidin tebe!143 (Murter) Tuga se savila oko djevojke kao brštan oko vite jele i ne će ostaviti jele dok joj korijen ne uvene. draga. ej golubek. sastavio Krešimir Mlač.142 (Okolica Koprivnice) Metafora je česta stilska figura u hrvatskom usmenom pjesništvu - djevojka od ljubavnih jada vene kao pokošena trava na sunašcu: VIDI. malo zasenjalo Da je tvoje belo telo kre mojeg ležalo Čul ja jesam. Zagreb 1972. s tobom na rastanku. str. DRAGI. SAVILA SE TUGA OKO MENE Savila se tuga oko mene Kao brštan oko vite jele. tu travu zelenu. čitala čitanku Da sam bila.144 (Prvić Luka) Djever je često prisutan u hrvatskoj usmenoj lirici. bodeš ozdravelal Snoćka sam ti. 143 Isto. Tako ne će ni tuga od mene Dok moj dragi ne dojde do mene. dragi. Djevojku ne će ostaviti tuga dok dragi ne dođe do nje. 84 . 212. 212. ej. Snoćka mi se malo. To je brat ili najbliži rođak od djevojčina odabranika i bio je zadužen paziti djevojku u 142 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. dragi. Kako ona od sunajca vene. MH. TU TRAVU ZELENU Vidi. večer spat. str. Ne će da se ostavi od jele Dokle god joj koren ne uvene.

na bajeru cvita ostavila.” Uzgovori divojčica: “Da bi znala da ćeš biti. dragi. da ja znadem. da ćeš biti ručni diver. ja ću biti ručni diver. ona kurva i došla i ošla. Kad ja dojdo na vodicu ladnu. 85 .siv golub. Drugi me je privarila puta: Dojdi. Tud preleti siv golube. na vodicu ladnu. dragi. da se viješ prid golubi kano misec prid zvizdama i Danica prid zorama!” 145 (Rekaš. ja ću kolu kolovođa biti. Rumunjska) Djevojka je dragog tri puta prevarila i on je naziva kurvom: TRI PUTA ME PRIVARILA DRAGA Tri puta me privarila draga. da je dolazila. U usmenoj je hrvatskoj lirici djever . prvi me je privarila puta: Dojdi. Kad ja dojdo kolu velikomu. navez’ mene desno krilo.odsutnosti njezinog dragog. 145 Usmene lirske pjesme. divojčico. priredio Stipe Botica. Uzgovori siv golube: “Navez’ mene. str. navezla bi i obadva i na krilje i pod krilje. kolu velikomu. SHK. MH. 134. VEZAK VEZLA DIVOJČICA Vezak vezla divojčica na sunašce prid pendžerom. Zagreb 1995.

u večer pod pendžer. a drugi joj bilo lice ljubi. vilo. Zora. str. med Ivanom i med Marijanom. priredio Olinko Delorko. Najčešće je to bila fotografija ili neki sitan poklon. Matica hrvatska. 183. Ja ću tebe niz more ploveći. darovati I tvojoj te majki ostavljati. Treći me je privarila puta: Dojdi. vilo. Ja ću tebe kuvertu perući!147 (Marina kraj Trogira) 146 Isto. ja darovâ nisan. Još te.) Kada je momak odlazio od kuće (u vojsku ili na rad ili na školovanje) svojoj djevojci je ostavljao poklon kako bi ga se ona sjećala i mislila na njega. PSHK. (O vilama će biti riječi u poglavlju Usmene priče – mitske predaje. 86 . a mora je darovati i njezinoj majci ostavljati kako bi ga se sjetila hodeći u crkvu.146 (Otok kod Vinkovaca) Djevojka se u usmenoj književnosti često metaforično naziva vi- lom. 23. ona kurva med dva brata igra. dragi. 155. Kad ja dojdo u večer pod pendžer. knj. Mornar će se svoje vile sjećati ploveći niz more i perući palubu: ZALJUBLJENI MORNAR Od Zirone pa do bila Visa. Toka mi te. str. Spomeni se mirlice pletući. Zagreb 1963. Pomeni me u crikvu odeći. 147 Narodne lirske pjesme. Zaljubljeni mornar žali što svoju vilu još nije darovao.

Djevojka je rumena jabuka. al za pobru moga?” Stara majka njemu odgovara: “Za kog htela mlađena divojka!”148 (Podgora u Dalmaciji) 148 Krešimir Mlač. što je njihov nesuđeni drugi odabrao drugu. Narodni pjesnik ističe da je lijepo cvijeće u proljeće. stara? ! Ali za me. Kada bi se mladić i djevojka nakon zagledanja i ašikovanja odlučili oženiti. Nakon zaruka djevojka i mladić nisu više smjeli ašikovati s drugim mladićima i djevojkama. u životu nisu imali sreće i kroz život su ih pratile teške nevolje. dj. “Za kog si je nakitila. Oj divojko. pjevale su djevojačke kletve. str. Zaruke su pratile pjesme koje su pjevale prijateljice zaručnice. 233. stara ju je majka nakitila i dala za njenog odabranika: LIPO TI JE CVIĆE U PROLIĆE Lipo ti je cviće u proliće! Još je lipša u jesen divojka. nav. ručnim satom ili verom (viticom). rumena jabuko! Stara te je nakitila majka. a od šezdesetih godina XX. Kad bi se dogodilo da pogaze vjeru i ne ožene se jedno drugim. st. 87 . po narodnom vjerovanju. Nesretne djevojke. zaručili bi jedno drugo prigodnim darom: u starija vremena skromnim darovima. ali je još ljepša djevojka u jesen. Zaruke su značile da su se djevojka i mladić odlučili na brak. U tim je pjesmama izražen žal što ih kolegica napušta i odlazi u novi dom.

mili. Ne vgrizi se za ruku. mili. a on ponosno kazuje da je njegova zaručnica iz sela Janica koja mu je dala: rubaču.” “U selu je Janica. Trikrat tanjšu neg bratu. U tu čast njemu sviraju i pjesme pjevaju. NA VRHU MI SURLAJU Na vrhu mi surlaju. trikrat lipšu neg bratu. b) pjesme pri dolasku u djevojački dvor. c) pjesme u djevojačkom domu. f) pjesme pri dolasku u mladoženjin dom. Zaručnik je sretan sa svojom zaručnicom. 233. g) pjesme na piru. jabuku. Vsimi piski piskaju. Lipe Jane u majke!”149 (Imed u Gradišću) Svatovske se pjesme mogu klasificirati na: a) pjesme pri odlasku po djevojku. d) pjesme pri odlasku iz djevojačkog doma. Dala mi je jabuku. “Povij meni ti. Dala mi je rubaču. 88 . Trikrat slajšu neg bratu.” “Grizi. str. trikrat slajšu neg bratu. Ko je tvoja zaručnja. To je moja zaručnja. dala mu je i jabuku. dala mu je kiticu. 149 Isto. e) pjesme na putu od djevojačkog doma do crkve i od crkve do mladoženjinog doma.” “Željna moja ručica! Željan sam te divojke. Trikrat lipšu neg bratu. trikrat tanjšu neg bratu. Dala mi je kiticu.

Vlasnik konja koji je pobijedio kao i najbrži trkač dobijali su za nagradu ručno tkani i vezeni peškir.Do konca sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća svadbe su se održavale između Božićnih blagdana i Čiste Srijede. odlazili do djevojačkog doma. Srijedom se išlo na vjenčanje u crkvu. pomočnico I vu polju delaricu. barjektar. Srijedom je bio pir za mlade. na konjima. STARA MAJKA Veseli se. Dugo u noć se pjevalo. jenjga. Lefkotico. Stari svat je bio odgovoran za red. /I vu dolu čuvaricu. Kada su mlada i mladoženja odlazili na počinak (najčešće u magazu). Kum je najčešće bio mladoženjin zet. igralo i veselilo.) Iz crkve se veselo odlazilo mladoženjinom domu. ljubavne i druge lirske pjesme. Glavna im je zadaća bila čuvati nevjestu. ali i ocu. djever. Peljamo ti lefkotico. mladići su pred vratima pjevali erotizirane ljubavne pjesme. Tu noć bi svatovi prenoćili u domu mlade kao i u bližnjim domovima. čauš. Taj se čin nije svečano obilježavao. Organizirane su konjske te pješačke utrke. Svatovski običaji sinkretiziraju folklorno kazalište. Mnoge su pjesme svatovi pjevali mladoženjinoj majci izričući u njima veselje što joj dovode kućnu pomoćnicu i u polju radnicu i u planini kopačicu i u polju čuvaricu. Čauš je bio zadužen za komoru (djevojačko ruho) koje je nekoliko dana prije svadbe na konjima u baulama dotjerano iz djevojačke u mladoženjinu kuću. Barjektar je na čelu svatova nosio barjak. Utorkom su svatovi oko dva do tri sata popodne. VESELI SE. Četvrtkom je bio pir za odrasle. Pri dolasku pred novi dom mlada je ljubila mladoženjine roditelje i rodbinu te jabukama prebacivala kuću. stari svat. / I vu goru kopačicu. 89 . / I vu polju delaricu. /I vu dolu čuvaricu. Djever i jenjga su najčešće bili mladoženjin mlađi brat i sestra ili najbliži rođaci (ako mladoženja nije imao brata i sestru). Oni su bili ponosni. (Vjenčanja kod matičara obavljana su prije svadbe. nazivan Veliki ručak. postignuti su anaforom “i vu” te ponavljanjima stihova I vu polju delaricu. Lirski efekt i poruka mladoženjenoj majci. usmenoretoričke oblike (zdravice i blagoslove). ocu i majci pripomoć. Na tomu ručku kupila se jabuka. a zvao se sudbeno vjenčanje. stara majka. Ti mladići su se zvali vukovi. Čauš je bio zadužen za zbivanje šala i za zabavu. /I vu goru kopačicu. O njima se pričalo i bili su vrlo cijenjeni. Glavni su svatovi bili: kum.

Pelamo vam. Jagodo divojku. 151 Isto. Lice vodon tek dodirni. str. A uzgrede kosu pleti. I vu goru kopačicu. I vu dolu čuvaricu. 249. metaforično nazvana jagodom. 249. str. A s punim se brzo vraćaj. te bele dvorove. I vu polju delaricu. majka. Do pol noći nam bo jagoda divojka. kasno lijegaj. 152 Isto. Svog se posla žustro laćaj!”152 (Ston) 150 Isto.151 (Koprivnica) MARI MAJKA VIJENAC MEĆE Mari majka vijenac meće. I vu goru kopačicu. majki poleščicu. 90 .150 (Hrvatsko Zagorje) Svatovi pjevaju mladoženjinoj majci da im otvori bijele dvore jer joj vode djevojku jagodu – ranu volaricu koja će do pol noći biti jagoda divojka. Ocu. S praznim vjedron k vodi hitaj. Od pol noći bode snešica rumena. Djevojka je. ćeri moja. jagodo divojku. str. rano volarico. a od pol noći snešica rumena. OTPRETE NAM MAJKA TE BELE DVOROVE Otprete nam. 249. Bez žamora dvoron hodaj. dakle. Vijenac meće i govori: “Budi dobra. I vu dolu čuvaricu. Rano rani. Još pri svijeću dvore meti. majka.

svega roda diko svi se radujemo. Od majke vas prosili a poštenjen tolikin ter su nas proveli s veseljen velikin. poklon ti dajemo. Mlada nevistice. Celivat vas hoće vaš pridragi sluga. miru ovomu. Ter su nas jubili kako majka dite. veselju vašemu svi se radujemo. buduć tako i vili dostojne te dike. da su nas držali- ne umin reći. 91 . nego vas je celival vaš pridragi otac Blagoslov od fratra jeste vi prijali.PIRNA PJESMA Svima dobra večer ki ste u ovon piru vazda hvalte Boga i živte u miru. kako. S veseljen velikin nas jesu svi tako. Mlada nevistice. času.

jubi ________ (ime) jabuko rumena! 153 153 Dijani Mišetić kazao je 21. Da budu kuntenti veseli svej biti i takoj mladici svej se veseliti. kazala je pok. D. Na prvom rojenju mladu nevisticu koja će van zibat svu ostalu dicu. Povlja. Na drugom rojenju mladoga mornara ki će van biti u starosti hrana. A sal na diljenju dobar večer budi anjeli poslani za bit van u družbi. I još hoću reći maslina zelena. Mandina Vrsalović-Livaj. Na trećen rojenju popa redovnika koji će van biti u starosti dika. god. U jubavi Božjoj vika uživali. 2008. Don Stanku 1999. u Selcima don Stanko Jerčić. u jubavi Božjoj vika uživali. od sarca dičice da biste imali. god. veljače 2004. Rkp. 92 .

Mlade su djevojke uz poskočice nasamo učile igrati kolo. Ubila te žalost moja. Uz tu glazbu igrali su djevojke i mladići. Ubila te žalost moja. Svaki svojoj prsten kupi a moj meni ne će. Ubila te žalost moja. a moj meni ne će. Poskočice su svojom strukturom najbliže brojalicama. Ubila te žalost moja. zakaj sem pak tvoja. Ubila te žalost moja. zakaj sem pak tvoja. zakaj sem pak tvoja. Svaki svojoj peču kupi. Uz kola su djevojke i mladići pjevali ljubavne pjesme. Poskočice karakterizira ritmičnost. S vaki svojoj pojas kupi. a moj meni ne će. 93 . usnoj harmonici. harmonici. Svaki svojoj čizme kupi a moj meni ne će. SVAKI SVOJOJ BARŠUN KUPI Svaki svojoj baršun kupi. U nekim od tih pjesama nalaze se i elementi šaljivih pjesama. Tako su se rađale mnoge ljubavi. To je najpoznatija bračka pirna pjesma koja se pjevala pred kućom u kojoj se pirovalo. a moj meni ne će. st. svirali (dvojnicama) diplama. Pokatkad su te pjesme svirane na glazbalima: fruli (ćurliku). Uz njih su se bez glazbene pratnje kola igrala. zakaj sem pak tvoja. šargiji i od šezdesetih godina XX.

priredio Olinko Delorko. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipa oka đel divojko.154 (Mikovac kod Križevaca) VINJANSKO KOLO Mara: Lipo ti je u mom kolu. 23. zakaj sem pak tvoja. Zagreb 1963. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipa lica đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipe kose đel divojko. 149.-150. Matica hrvatska. đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Još je lipše oko kola đel divojko. Zora. knj. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Evo mi ga i još lipšeg đel divojko. PSHK. đel dušice đelema meni na ruku 154 Narodne lirske pjesme. 94 . str. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću ti je razmrsiti đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću ti ga poljubiti đel divojko.

poljubio đel divojku. Bušić 1919. u dolami vezena marama!155 (Donji Vinjani) 155 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. ni vidio nisam! Vidio san tvoje konje vrane. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću stražu preskočiti đel divojko. FF Split. digod u nedilju! U nedilju bija na livadu. Mara: U mene je čvrsta straža đel divojko. poljubio. Antoneli Rebić. 95 . đel dušicu đelema meni na ruku Ivan: Priskočio. 21. na vrancu ti zelena dolama. str. ja te. ne poljubi đel divojku. bolan. divojko. đel dušice đelema mi na ruku Mara: Ne priskoči. moje janje malo! Oj da sam ja tvoje janje malo ti bi doša i janje obaša! Neman kada. 13. Ivan priskoči kolo i poljubi Maru i njih dvoje ponovo povedu kolo i pjeva se: Priskočio. đel dušicu… U Vinjanskom kolu prije svih ovih pjesama koje izvode plesači. moje janje malo! Imaš. đel divojku. gangaši u pratnji gangaju ljubavnu pjesmu Oj. rođ. u Vinjanima Donjim kod Imotskoga kazala Iva Rebić. Rkp. sv. đel dušicu đelema meni na ruku… Između posljednje dvije kitice kolo stane. janje. divojko. 2004. MOJE JANJE MALO (ljubavna pjesma uz pratnju dipala) Oj. moje janje malo: OJ DIVOJKO.

156 (Novi Vinodolski) IŠLA J’ DIKLA PO TRAVICU Išla j’ dikla po travicu. ali ljute zmije? Nit su vali nit mornari mladi. Iznimno su emotivne pjesme žene koja ih u samoći pjeva čekajući da joj se muž vrati s privremenoga rada u inozemstvu. Da su vile. Da su vali. Žela j’. Već je ono Ive. Jesu l’ vali al mornari mladi. va gori bi bile. Ali vile. Već ju j’ prala v groznimi suzami A sušila na svojem srdašcu. dirljive su pjesme supruge prema mužu koji je otišao u rat odakle se često nije živ vraćao. žela dikla travu 156 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Nit sušila na žarkom sunašcu. va grmu bi bile. MH. Nij’ je prala va sinjemu moru. To je izvorno Vinjansko kolo koje se njeguje još od davnina i s kojim se i danas članovi HKUD-a “Seljačka sloga” iz Vinjana Donjih predstavlja na svim smotrama folklora diljem domovine. Već ju j’ prala vijerna ljubčica. Nit su vile niti ljute zmije. va moru bi bili. 262. ĆA SE ONO USRID MORA BELI Ća se ono usrid mora beli. Na njemu se košuljica beli. str. Da su zmije. Nij’ je prala majka ni sestrica. dite mlado. sastavio Krešimir Mlač. U patrijarhalnoj zajednici mladoženja i mlada su poštivali najstarije muško čeljade u kući. 96 . Vzela srpac i platnicu. Bilo je sramotno pokazivati ljubavne osjećaje muža i žene. Zagreb 1972. Međutim.

Majka djetetu u kolijevci pjevuši najdraže i najslađe riječi dok ga njiše da ga uspava. NI GA DOMA Nini. Uz kolijevku se pjevaju i pjesme kojima majka budi svoje zlato jer je zora. te bake i starija sestra ili brat. Majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najteže zavjete. Malom djetetu nad kolijevkom uspavanke pjevaju majke. Uspavanke izražavaju snažnu majčinsku ljubav prema djetetu. rjeđe očevi. Na miloga pogledala. NANI. kovale je do tri kujundžije – prvi kuje. a bez njega je tužna zora. na moru kovata. Pri Budimu. drugi pozlaćuje. bere ruže Bere ruže i vijole Nabro jih je kanistricu i još druge polovicu Pak jih nosi prid kraljicu Kraljica se dobro zbrine Ča će malom darovati Daruje mu konja vrana i na konju divojčicu 157 Isto. NINI. 97 . ali i kao predmet protiv uroka. Ća j’ nažela. mili. Da si sinka ne zagnjavim. Majke su nekoć na dijete stavljale svete sličice i kipiće. to svezala. Te pjesme najčešće imaju elemente romanci i brojalica. belom gradu. pomozi mi. “Hodi. Poznaju ih sve civilizacije. nani. U nekim suvremenim zapisima uspavanki opažaju se mitski elementi: srmali beša. str. primjerice. ni ga doma U poju je. treći meće zlatne jabuke itd. u Dalmaciji lijepe školjke koje su služile kao ukras i igračka djetetu. Sama sebe ne pokvarim!” 157 (Čatar u Gradišću) Korjeni uspavanki sežu u prvobitne zajednice. a iznad kolijevke na polukružni obruč nanizale bi razne predmete. 262. Vu travicu na glavicu. Maloj djeci se pjevaju pjesme dok su u krilu ili naručju majke. Čest je kršćanski motiv: anđeli ti na san dolazili. Neke uspavanke imaju elemente romanci i brojalica.

pokraj kog se vidi večerati. Kako zlatnu jabučicu. Trgovac je bešu donosio. FF Split. knjiga 4. retorika. 49. str. na grob istrčalo. spavaj čedo prenejako. Matica hrvatska i HKD Napredak. 2004. Sarajevo 2006. Ljubici Rudan. a dijete je žalilo da nije ono majka! JEDNO DITE MALO Jedno dite malo. 98 . 142.158 (Bogomolje na Hvaru) SPAVAJ. ovd’e su mi mamu skrili!“ Grob se otvora. majku dozivalo. bez majke ostalo. za nju dao dva tovara blaga. a iz groba progovara: 158 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 13. babo bešu sinu kupovao. 159 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. drugi pozlaćuje.159 (Trn kod Širokoga Brijega) Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvatice kazuju potresnu pjesmu o siročetu koje je bez majke ostalo. iglicom kopalo. Rkp. kovale je četiri kujundžije: Jedan kuje. prstićim po grobu: „Otvori se. Majka se djetetu iz groba javila i govorila da ide kući majci novoj. epika. da se ljulja čedo prenejako. sv. u Bogomoljama na Hvaru kazala Anka Godinović. treći meće alem kamen dragi. grobe mili. str. Beša ti je u moru kovana. priredio Marko Dragić. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. SPAVAJ ČEDO PRENEJAKO Spavaj. 2004. a kad je dijeto saznalo na grob je kleknulo. Kad je dite znalo. naspavaj se u šimšir bešici.

-77. Sarajevo 1992. svega ga podere. od korito lupa. nakl. na pogrebu i na grobu. / taticu pitalo: / “Tatice. 76. a ti kad si prala. sine. Kad mi kruva daje. Vl. anafora. svome domu. godine: Jedno dite malo.. str.Hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame. tužbalice) su poznate još od najstarijih civilizacija. Ramo moja. tatice. str. 162 Usp. Iznimno tužan lirski efekt postiže se višestrukim upotrebama asonancija. 99 . tamo imaš mamu novu. Snažno su bolne ali i dostojanstvene. ti bi medom namazala!”160 (Gmići kod Prozora) NARICALJKE (TUŽBALICE. broji zalogaje. prigodnih lirskih epiteta. 160 Po mnogim krajevima pjevane su slične pjesme. 9.162 Naricaljke su komponirane osmeračkim ili deseteračkim stihovima. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. alegorija i drugih stilskih figura. Stipe Botica. TUŽALJKE) Naricaljke (tužaljke. dj. 161 Vidi: Marko Višić. ti si milovala. kao što si ti mi bila. Neke su hrvatske tužaljke biblijske provenijencije. Kad mi glavu kupa. ti si sačuvala. Namijenjene su oplakivanju pokojnice ili pokojnika u domu. str. metafora.161 Naricaljke su pjesme koje se nariču nad pokojnim. a ti kad bi dala.” “Ta mi mama nije mila. Zagreb 1995. / siroče ostalo. 94. Kad mi rublje pere. / di je moja mamica?” Marko Dragić. Franjevački samostan Rama Šćit i Matica hrvatska ogranak Rama- Prozor. a ti kad si prala. “Iđi. / po selu skitalo. U zaleđu Zadra zapisao sam 1979. Drevni Egipćani i Mezopotamci pjevali su himne-tužaljke razorenom hramu ili gradu. nav.

prosto ti ne bilo. što odmami jedinka od majke! Oj težaku mile majke svoje. od svatova nisi sebi snašu odabrao. / tko će dadi poslove raditi. Ti si mene. jedinče. / što si tako ucvilio majku! / Tko će starog dadu zaminiti. srce. mile majke mili mladoženjo! Majka te je jedva dočekala. / tko će dadu do smrti braniti? Na koncu majka mrtvoga sina moli da se okrene ma na koju stranu i požali žalosnicu ucviljenu majku svoju: Jaoj. jaoj moje momče neženjeno. pa si rano. / niti ima snaše odabrane. požurio. i sad si mi. privario. što si tako ucvilio majku! 100 . moja jabuko zelena. Majka oplakuje svoga sina – jabuku zelenu koja nije dozoriti mogla. još je rano svatove kupiti. Oj. Majka nariče jer joj je sin sakupio sve svate žalosne / gdino nema gajdi i barjaka. divojke se udavati ne će. moja jabuko zelena. zlato. vridno srce mile majke svoje. / već se ovdi i plače i cvili. drago srce moje. sakupio sve svate žalosne. koje majka oženila nije! Crna zemljo. Kroz cijelu je pjesmu majčin žal što nije dočekala da oženi momče neženjeno i proklinje crnu zemlju što odmami jedinka od majke. vridno srce i vridnoćo moja. / tko će dadi konje dovoditi. zlato. koja nisi do vrimena došla. koja nisi ni dozriti mogla! Jaoj. gdino nema gajdi i barjaka. niti ima snaše odabrane. Iznimno su dirljiva i majčina pitanja sinu: Oj. jedinče. drago srce moje. poranio. zlato. A što si mi zlato požurio? Nije vrime. već se ovdi i plače i cvili.

97. i 2005. Školska knjiga. str. tko će dadi poslove raditi. Sestra oplakuje umrlu sestru moleći je da joj pozdravi upokojenoga muža Matu i poruči mu da su mlađarija po svijetu rasturena. zapisala Željana Rončević. Sve se kuće popravile i nanovo sagradile. a njegova se kuća porušila i po njoj raste mahovina: Mila moja. sv. Ti odlaziš. Kako ti se sažalit ne more što te tvoja tako moli majka? Okreni se ma na koju stranu pa požali žalosnicu svoju. On će tebe. seko pitat: “Šta je novo u Merčepin?” Ti mu kaži. seko moja: “Mlađarija podgojena i po svijetu rasturena. 96.164 (Imotski) 163 Vidi: Stipe Botica. seko moja i pozdravi Matu moga. drago srce moje.163 (Otok kraj Vinkovaca) U nekim naricaljkama se preko pokojnika šalju poruke najdražima koji su prije upokojeni. seko moja. što si tako ucvilio majku. 1943. kuće su se popravile i nanovo sagradile. a kazala joj je Iva Šerić (rođ. g. 164 Nekoliko je studenata Filozofskoga fakulteta Split u Imotskomu 2004. 8. Tko će starog dadu zaminiti. Istu je naricaljku u Ogorju 2006. tko će dadu do smrti braniti? Ne brineš se. Njegova se porušila i po njoj raste maovina. godine zapisalo tu naricaljku. 101 . tko će dadi konje dovoditi. žalosnicu ucvilitu majku. ti si uvik dobra bila i mene si razumila. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Zagreb 1995.) Rkp. 2006. FF Split. str. g.

povaljeni. Ni u crkvi ni u kolu. Di je lipa mladost tvoja? A moj bore. Oba mrtva ležaše na travi. sv. Skupljaju se u sastanke. 2006. A moj brate. str. FF Split. 4. njihove naricaljke nisu zabiljžene. Tebe brate. 165 U Zmijavcima kod Imotskoga 2006. rođ. same suze iz očiju lete.165 (Zmijavci kod Imotskog) Premda se kazivači prisjećaju da su nekoć kod Hrvata u Hercegovini postojale narikače. Jadna ti je sestra tvoja. g. KAD SE SJETIM ČETRDESET PETE Kad se sjetim četrdeset pete. Imala sam muža i djevera. gdje i danas živi). Gudelj. vidit nema. Kad je borba na Odžaku bila i mene je tuga zadesila. g. obojica pala od gelera. 96. 1934. Ni u tvome bilon dvoru. Rkp. Gizdaju se mladi momci. Mladi momci i divojke. u Zmijavcima. zapisala Tihana Cvitanušić. a kazala joj je Pavica Tonković (djev. Do bola je dirljiva naricaljka sestre za mrtvim bratom kojega metaforično naziva borom povaljenim i gradom razorenim: A moj brate. RODOLJUBNE PJESME Zbog nenarodnih vlasti koje su represijom sprječavale nacionalni i vjerski ponos do naših je dana vrlo malo sačuvanih rodoljubnih pjesama. 102 . Te su pjesme iznimno potresne. diko moja. tugo moja. A moj grade razoreni! Evo iđu blagi danci.

spominjući Iliju i Luku. Sarajevo 2006. što miluju materine ruke!” To izusti i dušu ispusti. 161-162. Kranjčević i drugi. kao i hrvatski pjesnici među kojima su A. primjerice F. vidi moga Ilije i Luke. Zbornik lirskih pjesama Carmina Burana (oko 1230. str. do koje sam u kolu igrala. Snažan je utjecaj toga zbornika na svjetsku poeziju. sokolovi sivi. Svake noći moja majka stara. Romance su pisali mnogobrojni svjetski pjesnici.166 (Žepče) 6.) sadrži 250 latinskih i 50 njemačko–latinskih svjetovnih i religioznih pjesama. Djevera sam po ruci poznala. ROMANCE Nazvane su prema španjolskom el romance što je značilo španjolski narodni jezik za razliku od latinskoga. vidi djece moje. Matica hrvatska i HKD Napredak. g. Lorca. S. 103 . nikom ništa nisam kazivala. S.) ide u najznačajnije zbirke svjetske usmene poezije. st. Moj Ilija zagrlio Luku. Neke od tih pjesama pripadaju usmenoj lirici. retorika. dođ’te majci ako ste mi živi. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Tri godine mučila sam muku. knjiga 4. Tema je romanci 166 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. G.” Jedno jutro prije rane zore. preko njega prebacio ruku. Zbornik španjolskih usmenih pjesama Romancero (konac XIII. Harambašić. Svojom sam ih rukom pokopala. glave su im okrenute Savi. epika. priredio Marko Dragić. sa svojom se djecom razgovara: “Djeco moja. a usmene romance ih vrlo rijetko imaju. Romance u pisanoj književnosti imaju epske elemente. svekrvica mene mladu zove: “Odi nevo.

37. SHK. PSHK. Zaš ja dam da m’ ju dadu? Pojdoh sam da se minem. dva Bakrana.) MARINA KRUNA Popuhnul je hladan vetar.najčešće ljubavna. i odnesal Mari krunu. tanka boka. Još mislit. ter pomislih: Bih liš bil za divojku? Bar sad bih. Sprogovara lipa Mare: “Ajme meni. XI. 1484. i govori lipa Mare: “Volila bim krunu zgubit. a na bili rumena. knj. leh černoga Morca ljubit. neg ne bih. hladan vetar od Levanta. str. 4. njegova bim ljuba bila. tri Rečana i još jedan černi Moro. priredio Stipe Botica. Zora. 168 Narodne lirske pjesme. Matica hrvatska. Zagreb 1963. Zagreb. 104 . Njihov je ritam ubrzan i vedar. 1995.167 (U Zadru. Mnogobrojne romance raznovrsnih motiva kazivači i danas kazuju. 23. priredio Olinko Delorko. MH. kruno moja. visoka. ki bi meni krunu našal. str.”168 (Iz Istre) 167 Usmene lirske pjesme.” Šli je iskat dva Bakrana. Našal ju je černi Moro. 43. JOŠ POIDOH RAVNIM POLJOM Još poidoh ravnim poljom susrite me devojka.

169 TRUDAN JUNAK KROZ GORICU PROĐE Trudan junak kroz goricu prođe od truda se na mač naslanjaše. str. a černi Moro Mađar. vode žedan. 210. koprinom kose da ti od sunca biser ne puca. str. Pavao Ritter Vitezović prvi se osvrnuo na pjesmu Marina kruna ukazujući na domoljublje u njoj jer Mara je Hrvatica. 171 Isto. st. divojak željan. djevojko. 170 Usmene lirske pjesme. svojoj miloj majci govoraše: “Majko moja. MH.” Ufatila u konderu vode. ćerce. od truda se na mač naslanjaše. crne oči tvoje!”170 (Kotor. 78.171 (Korčula. st. 78. junaku je na konju dodala. a od sunca štitkom zaklanjaše. početkom XVIII.) POKRI. da ti od sunca ličce ne gori. Divojka ga s prozora gledaše. trudan junak kroz goricu prođe. 105 . Mnogi etnolozi Marinu krunu smatraju jednom od najljepših hrvatskih usmenih lirskih pjesama. DJEVOJKO. a od sunca štitkom zaklanjaše.) 169 Isto. da te od draga žeja ne mori.” Majka ćerci tiho govoraše: “Crpni. ma mu nemoj lica sagledati. bijelo mu lice sagledala: “O junače. početkom XVIII. priredio Stipe Botica. u konderu vode tere napoj trudahna junaka. KOPRINOM KOSE Pokri. jada velikoga. str. SHK. Zagreb 1995.

na vrane konje. st. ni tebe ni mene ne bi ogrijalo. Jubavi.) JUBAVI. vrag ti odni kosti. jubavi. početkom XVIII. str. moja bila vilo!173 (Split) 172 Isto. jubavi. moja bila vilo! Da nije jubavi ne bi sunce sjalo. Petrova majka Boga molila da Petra konjic najbrži bude prid gospodinom. 106 . UTICALI SE GOSPODIČIĆI Uticali se gospodičići uz ravno poje. da te ne bi bilo. ni tebe. 78. JUBAVI! Jubavi. ni mene. Da nije jubavi ne bi svita bilo. meju družinom. šta si mi skončala cvit moje mladosti. 119. ni tebe ni mene. 173 Isto. str.172 (Korčula.

. Književni krug Split. MH.) u Bosni. str. Je li što draže od brata?” Ribica glavu promori.-20. uredio Dr. Krivo miri. I pravo je da ga je ubila. SIDILA MOMA KRAJ MORA Sidila moma kraj mora. Mlač (str. vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom. ali tudje krade. Ženske pjesme. 46. Druga tuče na polju volara. 175 Hrvatske narodne pjesme. Što ubila na polju volara. priredio Stipe Botica. 107 . primjerice K. Svoje pase. Knjiga peta. Split 2007. Zagreb 1909. Treća ubi u gori čobana. Pjesma je objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme. knjiga prva. 104.). Sveska prva. Mihovil Pavlinović. Nikola Andrić. – Cipar. oko 1770. Botica (1996: 97. I ubila na moru trgovca. Draži je dragi od brata!”174 STRIJELE OSVETNICE Bilo vedro. da ga je ubila. Svoje ore.175 (Šibenik) 174 Tu je pjesmu zapisao Ferićev učenik Marko Bruerović (Lion. I pravo je. Što ti ubi u gori čobana. Iz oblaka tri strile puknule: Jedna bila na moru trgovca. str. koncem XVIII. 19. da ga je ubila. pak se naoblači. Što je pukla na sinjemu moru. S.). I pravo je. Pjesmu Sidila moma kraj mora navode mnogi antologičari. Je li što slađe od meda. a drago prodaje. Momica moru govori: “Je li što šire od mora. st. Slađi je cjelov od meda. tudje preorava. Ribica momi govori: “Šire je nebo od mora. 1823.

89. Hrvatska usmeno književna čitanka. BALADE Balade su nazivane prema provansalskom balar što znači plesati i prema keltskoj riječi balad koja znači usmena (narodna) pjesma. Školska knjiga. nemoj mi umrijeti. svak će reći ja sirotu neću. cukra. str. Mila majko. Zagreb 1995.”176 (Ervenik Gornji kraj Knina) Pakovačka narodna nošnja 7. ko će mene sirotu uzeti. NA UMORU DJEVOJAČKA MAJKA N umoru djevojačka majka. svake ću ti ponude doniti: suvi šljiva sa sirovi grana. Ja sirota na ovome svijetu. kave iz svakog dućana. grožđe iz Mostara. nemoj mi umrijeti. nove ribe. 108 . ali njena kćerka govorila: “Mila majko. U 176 Stipe Botica.

Jer su teške djevojačke kletve. Već u bašču pod žutu naranču. Ona iđe u zelenu bašču. I sinoć je dvoje rastavila. Raznovrstan je tematski svijet balada. Balade najčešće pjevaju o nesretnoj ljubavi čiju je tragiku izazvala mladićeva (ili suprugova) majka. Rano rani jedinkova majka. 109 . bratovim sirotama. Već pozdravi sve moje jarane: Što gledaju. o moriji (kugi) koja je pomorila Mostar. Rastavila jedinka od majke. puno ašikujte! U Stambol je kuga udarila. Anuša).) jedna je od najstarijih i najljepših balada.-XIII. Završetak je balada tragičan. st. Velik je broj iznimno potresnih balada koje i danas kazivači kazuju. A rastavlja i milo i drago. Sve pomori i staro i mlado. Maruša. itd. U đulbašču pod žutu naranču. Škotska balada Edward (XII. nasilnim prelascima na islam. Ona zove svog jedinog sinka: “Je li tebi crna zemlja teška? Je li tebi tvrdo bez dušeka? Je li tebi nisko bez jastuka? Je li tebi zima bez jorgana?” Iz groblja joj nešto odgovara: “Nije meni crna zemlja teška. Nit je meni nisko bez jastuka. Ne da majka u groblje kopati. Rijetke epske epizode u funkciji su pojačavanja lirskoga tona. Najčešći su akteri u hrvatskim baladama Ivo i Anica (Ane. Nit je meni zima bez jorgana.baladama su pretežito lirski ljubavni motivi. Nit je meni tvrdo bez dušeka. Pa dozivlje Sarajke djevojke: “Malo rad’te. nek ne ostavljaju. Marija). ŠTO GLEDAŠ NE OSTAVLJAJ Leti vila priko Varadina. Neke od njih pjevaju o: povijesnim osobama i događajima. smrtnom madežu. Ivo i Mara (Mare.

visokoj planini. Jedno drugom viru uložili da se nikad privariti ne će: tvrđa vira nego mramor stina. pa mu našla Gabelku divojku: od Anice i lipša i viša. (romance i balade). skupila i izdala Matica hrvatska. 110 . pozdrav Božju njima je nazvao. Oni njemu pozdrav prifatili. dio drugi. svog jedinog sina. Kad uzdahnu.” 177 Hrvatske narodne pjesme. ženske pjesme. Pjesma je. d.”177 (Mostar) ČUVA OVCE IVO I ANICA Čuva ovce Ivo i Anica. Majka sprema svog prvog komšiju u Kunaru. Kad komšija kod Ive došao. Za to čula Ivanova majka. priredio Stipe Botica. kod Ivana. da on saje.” Komšija se nazad povratio. Tiskara Hrvatske stranke prava d. 146.-147. knjiga peta. knjiga prva. Mihovil Pavlinović. Književni krug Split. Zagreb 1909. Tad govori komšija Ivanu: “Ajde. visoku planinu. u Kunari. do Boga se čuje. i divojku majka ti je našla: od Anice i lipša i viša i ruhom je od nje bogatija. da ga majka ženi.” Tada Ivo njemu progovara: “Uzalud je i lipša i viša i ruhom svojim bogatija. Ivanovoj majci govorio: “Tvoj je Ivan tebi poručio da on Ane privariti ne će. Ivo. Nikola Andrić. uredio dr. str. od Anice i ruhom bogatija. Ne dolaziše devet godin kući. sveska prva. majka ti je rekla. 85-86. Split 2007. str. pod naslovom Djevojačke kletve objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme.

Ivo. svojoj majci ona sritno doje i ispriča što se dogodilo: da je Ivo mladu privario. onu košu što je Ane vezla. majka da te ženi. Tada Ane odma za njim poje. vrata im se otvorit ne dadu. moja majko. ja Anicu privariti neću. budit dok mi braća kavu ne popiju. Kad izašla. Ugledala svoga mrtvog sina 111 . ugazila u krv do kolina. Ivo. sine Ivane! Zar ti nije zlato omililo?” Kad je majka vrata otvorila. Tad govori Anica divojka: “Ajde.” Tada majka Ivu zaklinjaše svojim mlikom kojim ga odgojila: “Ajde. visoku planinu. Kad se Ivo s vinčanja povratio. od Anice ruhom bogatija. Ona budi svog Ivana sina: “Otvori mi. našla sam ti Gabelku divojku: od Anice i lipša i viša.Kad je majka aber razumila. mliko materino!” Opet Ivo majku ne posluša. kad te majka zove!” Tada Ivo Anu poslušaše i Aninu košu obukaše. Tada doje majka da ga zove. ona se je svom Ivanu uputila uz Kunaru. moja mila majko. sinu govoraše: “Ajde. a seke mi kolo ne ufate!” Kad su došli da Ivana zovu. sine. Majka Anu s devet ključa zaključa.” Tada Ivan majci govoraše: “Uzalud je. majci svojoj on je govorio: “Nemoj mene. da svatove Ivine ne gleda.

ispod nogu voda je provrla. Ko je žedan. dva Jakšića mlada. a Anica Boga je molila: da joj dadne grome i topove. Svatri tila u greb ponesoše. S njom pored dva Jakšića mlada. Ko voli ružicu rumenu. Mrtva tila u greblje ponili. da razbije devetera vrata. Oba mlada.-74. Gabelka je pismo ostavila: “Kad je s mene. Bog joj dade grome i topove. sprovod zaustavi. tu jabuka. Mala nakladna kuća Sveti Jure. živa pade. i uz njega Gabelku divojku. i Ivana spustiše na zemlju. nek nije ni mene!” Tad su braća za njim zaplakala. nek se kiti a pokoj pridaje.178 (Rumboci u Rami) ŠUJIĆKINA MARA Pasla ovce Šujićkinja Mara. 72. ne mogu vam obim biti ljuba! 178 Marko Dragić. vodu pije a pokoj pridaje. Mara njima jeste besidila: “O bora vam. oba mlada. 112 . Kad izašla. Ona pade po njegovu tilu. više ne ustade. Baška Voda 1995. Tuj tunja. ona razbi devetera vrata. oba meni draga. Povr glave ruža je procvala. Jer tih tila nikad ne će biti. u zemljicu svatri pokopaše. neka vodu pije. a seke su kolo zastavile. str. Pasla ih je ispod Malovana. oba Mari draga.

Obadva se pinom zapinila: Pero bilom. pokojna mu duša! Vadi Mara nože okovane: “kad je s mene. Onoga je Šujićkinja Mara. Gleda Mara u Perine oči: Umro Pero. Zakukala Nikolina majka: “Ovo jeste moga Nike burma!” Zavikala mladog Pere majka: “Ovo jeste mog Pere pero!” Izletila majka Marušina: “Ovo jesti Marina marama!” Trče gledat prižalosne majke. Poletite dva Jakšića mlada. Među njima Šujićkinja Mara. Braća krenu podno Malovana. Okrećite podno Malovana Ja ću kretat povr Malovana. Kroza zemlju ruke sastavljali. Niko pade. Nikola krvavom. pokojna mu duša! Pođe gledat u Nikine oči: Umro Niko. Tri žalosne zakukale majke. Izletiše prid žalosne majke. Tu su majke zakopale sinke. Kad ja manem vezenom maramom. Koji meni ponajprije dođe. nek nije ni mene!” Naletiše tri gavrana crna: Jedan nosi pera od Perine.Okrećite bile ovce svoje. a Pero dopade. Drugi nosi burmu od Nikole. 113 . Sve troje ji bilo preminulo. Kad dođoše uvr Molovana. Koji meni malo potlje dođe Onoga je vezena marama!” Kad ujutro malo osvitalo Mara krenu povr Malovana. Treći nosi vezenu maramu. Kad su bili na po Malovana.

Na kraju majka proklinje sebe što se miješala u ljubav svoje kćeri. U rukama im zelene jabuke. godine. selo Podaci. Tragedija se dogodila 12. godine. rekao joj je da će se ubiti ako ona ne želi bit s njim. 378-381. Mihovil Pavlinović. Toga dana je rekao težacima da mora obaviti važan posao. Tko je žedan neka vodu pije.). Rkp. Tko je željan neka voća jede. Nakon smrti dvoje mladih ljudi iz pjesme. studentici Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu 114 . ožujka (na Grgurevo) 1939. Hrvatske narodne pjesme. Oko nji su vodu navratili. priredio Stipe Botica. veljače 1968. 2004. a Rose mu nije smjela pisati jer joj mater nije dala. Šinković zapisala ju je u Splitu 14. Usp. Oko nji su voće posadili. Neka njima pokoja nazivlje!179 (Tomislavgrad) ROSANDA I MLADEN Desetine su studenata fragmentarno zapisali baladu o Rosandi Visković i Mladenu Andrijaškoviću. Rose se mogla udat u grad za poštara. Rose i Mladen bili su iz Biokova. Kazala Ilka Križanac (rođ. dala ju je Jeleni Markoti. Nekoliko ljudi željelo je poslati poruku svim roditeljima kako se tragedija ne bi ponovila nikad više. Godine 2008. str. Tako na kraju ubija sebe i nju. Split 2007. FF Mostar. On je otišao u vojsku. ali nije htjela jer je voljela Mladena. 180 Tonka Bulić rođ. Kada se vratio. u Tomislavgradu. Književni krug Split. Podace je obavila koprena tuge i žalosti. Ganut tom tragedijom Dinko Bekavac spjevao je 941 stih: 180 179 Zapisala Josipa Bagarić 2004. knjiga prva. 1927.

On bijaše rumenoga lica. ako si ti mladić od riječi. te se nije često sastajao. Andrijašković se zovijaše. “Ti si Rose nevino za mene. kao što je ovoga vremena. vjeruj meni neću ti pobjeći. Jer mladiću Mladen ime biješe.” Od kada su te tvoje visine. Nemoj dušo da ti srce pati Imala je suviše mladića. niz tebe to Jadransko more. visoko se nad more nizilo. U Podocima selu malenome Prolazeći dani i sedmice. Na dvanaesti ožuljka mjeseca Sad drugoga razgovora nema. “Poslušaj me mladiću veseli. Nema mira on u srcu svome. ispod tebe morske pučine u srcu se momku usidrile. Vjetrovi ih nebi odnosili. te mu tako govori ozbiljno. Divnu ćerku. Rosi biše petnest godinica. nemoj dati volju dušmanima. kad pomislim meni srce gine. Slušaj dobro golema udesa. neostala majka nevesela. Samo budi kao što sam i ja. koju je ona navela u svome seminarskom radu iz predmeta Hrvatska usmena književnost. A i on se ozbiljno držao. Ante žena. Od ljubavi ne razumin ništa. kao sunce kad sja iza gore. Te se desi dragi pobratime. kao kita iz pitara cvića. al za tobom moje srce vene. Mlada cura sinpatično zbori. mlado moče u vojsku se sprema. Jer on misli to dite nevino. Ja ne mogu da pođem od kuće. Viskovića Mara. da se s tobom ne pozdravim vruće. S tebe divan pogled je na more. jednome se mlada obećala.” Svima momcim ona hvalu dala. Makarskom srezu velikome momče primi pismo do vojnice.Divno brdo Biokovo milo.” ja sam dite od petnest godina. Ti ćeš momče poć u vojsku sada. moj Mladene i srebro i zlato. baš trideset devete godine. na rastanku mladiću govori: Nije stalno već mu ona veli: “Što smo rekli misli samo na to. a sad ju je majka izgubila. A mladiću ove riječi mile. Naokolo gradovi i sela. dok se vratiš čekat ću te mlada. a kamoli ljudi omrzili. Rosanda joj ime. i po tebi te visoke gore. 115 . pođe da se javi zlatu svome: divnu ćerku Mara je gojila. iz vojske ću ja tebi pisati.

Na ti dragi čarapa dva para.” i sakrita pisma mi je našla. te se sjeti ti Rosande svoje. 116 . Ali majka nije vjerovala. samo ne znam što ću tebi dati. Rose ima osjećaj još više.” ali mi je to doznala majka. ovaj novac mali. Koja će te dragi veseliti. Sinoć dušo s tobom se rastao. Ali šta ću kada mora biti tako. Dugo imaš ti u vojsci stati. te se sjeti kada sam ih dala. tebe ljubim i više nikoga. “Mi ćemo se dragi sad rastati. Kitu cvijeća još ćeš ti primiti Ja sam majci odgovore dala. ovo cvijeće moraš pogledati. on Rosandi sitno pismo piše. Još evo ti maramice ove.” ti ostala kod majčina dvora. Iz vojnice Mladen Rosi piše. ja sam našu tajnu ljubav krila. Ja sam išo preko sinjeg mora. mnogo tebi hvala. da je prošla cijela godinica. Da ti meni sitno pismo pišeš srdačno se mladi pozdraviše. tebe neću ostavit nikako. i jednoga me dana preobašla utjehu će tebi cvijeće dati. Čini mi se ne vidim tvog lica. na darovim koje si mi dala. s tobom se rastajem. novac dušo tebi će trebati. otkrila se ljubav šta si krila. te se sjeti ka smo se rastali. Na pismo mu cura odgovara: A Rosa stade govoriti: “Moj Mladene srce iz nidara. divno ga je mlada darovala: za tobom mi vene moje lice.” Primi pozdrav od odlaska moga. Ti znaš dušo da sam prenejaka. “Te mi kaže nesretnice mila. Ti ćeš dragi morem putovati. Draga dušo kojeg si mi pisa. u vojnicu kada si otiša. “Oj Rosando jutarnja danico. sada Bogom. u carevu vojsku odlazio. Od kuće se hladan uputio. već nad menom nadzora imala Ako dragi ti za menom patiš. Ni dan danas nisam je otkrila.Rose prije neg se s njim rastala. na rastanku desnu ruku dao. naša ljubav da ostaje šala. s dana u dan na ljubav pristaješ. ja ti drugog ne imadem dara. “Primi dragi.” “Evo dragi tebi sto dinara. Mladen htjedne da neće primiti. Još mu Mare sto dinara daje. “Rose draga.” U svom srcu nema mira više. Za bijele se ruke uhvatiše.

“Još suviše mene majka psuje. Ako hoćeš Mladenu pisati. hitno ga je mladić otvorio. šta volim ljubiti? Ja sam tvoja al mi neda majka. Tako Mladen sam sobom govori. da ti ljubiš jednoga težaka. željo srca moga. 117 . ti imadeš mladoga poštijera. zlato. ne izgubi sreće. Na Rosandu on misli sve više. dobro biti. Al ću isto prvo poginuti. a moje će uvenuti cvijeće. Do pola ga nije pročitao. Bože vidiš s velike visine. moje srce bez prestanka plače. nego poći drugu ja ljubiti. Dragi Bože. kad od tebe moram da se dilim. Zašto sam te odgojila majka. pismo čita te ga on zatvori”. Bolje ti je u dućan sa knjižicom. “Oj Rosando. “Poslušaj me Slavko rodijače. nego ću te ja Mladenu dati. Još mi srce u grudima preda. Koji želi tebe oženiti. šta će od nas. Pismo Mladen kada je primio. Rosanda te ljubi sve do groba. neg u polje da ideš sa britvicom. Pismo ode Rosanda ostane.” Ti se možeš za suca udati. srce iz nidara. ja te ljubim a majka mi ne da. kad ne mogu. a ti dušo imaš djevojaka. suzama ga Mladen okupao. sve ne mogu da ti opisujem. Ali. zašto ona našu ljubav krati.Rađe će te majka pokopati. ti se moja ćerka nećeš zvati. Kad Rosanda pismo napisala. Ako hoćeš kćeri da se vjeraš. sa knjižicom u dućan hoditi. Ti ćeš sa njim u gradu živiti. Već oproštaj ja ti šaljem mili. na te mislim te ne mogu više. al na srcu ona nosi rane. a nećeš se težakinja zvati. da me više ne napada mati. Ja imadem dosta da ti pišem. Boga moli za svoga dragana. šta ću činiti. ćeri. kako moje mlado srce gine. Ja se moram od tebe rastati. uze pero te rođaku piše: Nemoj dušo više mi pisati. Moj Mladene. proklet bio ko nam ljubav krati. i s njim će ti. sa poštom ga mlada opremila. ja se mlada neću udavati. On ne misli tako ništa više. tvoja majka Mara? Kad tvoja nemogu ostati. Pa se misli cura svakog dana.” već on prati šta mu Rose piše. Bog jedini neka majci plati.

” psuje li te veće draga mati?” Slavko mladu djevu poslušao. nek je majka veće ne napada. Kada pišeš javi mi. svom rođaku odgovor je dao. Slavku mlada progovori tada: nema mira on do Rose pođe. Dragi rode. sve sam ti pisao. Ako Bog da da se zdravo vratiš. mlada će te Rosa čekat mirno. Vidi Rose što u njemu piše. ja radosti još nisam imao.” Zato Rosi neću pisat sada. Nek on meni ne piše nikako. kako je? Jer mi kaže Rose da ti javim. a Rosandu mladu ostavio. I što mi je od Rosande moje. a da ona mene isto ljubi. Slavko pismo kada je primio. iz vojske će brzo Mladen doći. u sakrito Rosi ga odnio. i zdravo se kući povratio. Dan za danom prođe godinica. da je meni rekla stara nona: Rosanda te od srca pozdravlja. Već ne može da stoji od jada. te i druge prođe polovica. jer ja znadem da ti nije žao. tvoja ljubav Rose će se zvati. i opširno pismo meni javi. Slavko rode. Samu djevu u kući zateče: da ga neću mlada zaboravit. Rosu mi pozdravi On je vazda živio u nadi. Mladen kralja vjerno oslužio iz sveg srca žalosno uzdiše. da ja ne smim da je ljubim više. “Rode mili. Istog dana kada kući dođe.” Bože šta mi sada Rosanda radi. Rose draga ti otvori oči. Niti ću ja veselja imati. Prve riječi ti ćeš meni dati. “Kako si mi golubice reče. 118 . “Slavko moga Mladena pozdravi. sve na veće da svoj život gubi. da ti pratiš da ne zaboraviš. dok ti meni odgovor ne vratiš. mlado srce malo mu se smiri. Suzicama Rose okupana.Od kada sam od kuće pošao. kad on dođe da ćemo mi lako. zadnje pismo meni Rose piše Kada bi ti drugu oženio. i da mene ljubit je ne dade. Kada Mladen ovo pismo primi. najmiliji pozdrav tebi dava. Slavnog kralja da ti služiš virno. ne misli se više. Da od majke napadaj imade Da nju neće drugi uživati. te mladiću odgovor je dala: I u pismu ovako mu piše: “Ima dušo nekoliko dana. sama sebi smrt će zadati.

Kada ih je skupa ugledala. što mi kažeš to nije istina. Rose slike napraviti mora. Mladenu je tada govorila: ja Rosandu neću udavati. Tvoje srce nemoj da ti pati. dok evo ti njena majka Mara.” u Americi da dođe do njega. da do njega ona dođe mlada. sami sebi mi ćemo smrt dati. ti ne slušaš šta ti kaže majka. Da vam vaša mladost tako pati ja ću ljubit što mi srce želi. Stara dragu ćerku razumila. nego ja drugoga ljubila moju Rosu ti nećeš ljubiti! i najprje da će se desiti Već te molim i to bi ti mora. Rado bi se majko utopila. Ko da joj je dvadeset godina svojoj ćeri Mara progovara: i Rosa je za mene sudbina. ja joj ne dam da postane majka. pazi dobro što je majka rekla!” tvoja kćerka da je prenevina. ti mi slabo veliš. Na to se je Mare nasmijala s njim se nećeš sastajat nikako. i Mladenu odgovor je dala: Dok je bolje to tvoje noselje. Nemoj momče o tom govoriti. samo ljubim ja Mladena moga. šta si svojoj majci obećala. ali nisu ništa učinili. ne budem li moći ja njega ljubiti. “Kćeri mila nesrećo nejaka. crna će nas uživat zemljica!” Rose draga kad ti oćeš tako. Rose mlada momku progovara. već našega neće biti lica. “Majko draga. “Slušaj mene od Rosande majko. Sa Mladenom ti si se sastala.” 119 . nego none svoje majke mile. Svršila je sedamnest godina. tada će je majka udavati. Dragi otac Rosi piše sada.S njim se nemoj često sastajati Progovara sad Mladen polako: ako majci želiš život dati.” da će vaše uvenuti lice. i da će te sami smrt zadati. “To su momče stare poslovice.” da ti pođeš iz mojega dvora. a krasan je život odgojila. Srce naše ne može da pati. I mnogi su tako govorili. Ti si Rose krasan život stekla. Na stranu mi ostavi svakoga. drugu nađi te se s njom zabavi. otplovit će preko sinjeg mora! Moja Rose još je prenejaka. “Moj mladiću Rosu mi ostavi. Vrijeme svoje kad bude imati da se ona ostrani od svega.

” i baš sutra taj posao opremam. Ovi dani brzo će nam proći. Ove riječi Rose momku dala.” i svojoj se kući uputiše. milo moje zlato. gospođo. da je mladić te noći pucao. Vi tad poso nastavite. ja ću doći ako budem moći. moj Mladene. “Rose draga. Znadeš kad sam u vojsku išao. Tu pucnjavu ko je ućutio. Dan prolazi. prosto su se pucanju čudio. te čovjeku rađu uredite. kad ćete mi proći. da će moja biti Rose mlada.Kad je Mladen staru razumio. Mladen ode polako kroz selo. od tebe sam ja novac primio. nikad neću ono zaboraviti. Tako kao što smo pogodili. Ode svoje prijatelje zvati. crne moje oči. Ljubav moju s Rosom da sastavi. dobri prijatelji. te sutradan.” ponedjeljak sretni dan će doći. ovako je njoj govorio: pjevajući iz njega je pucao. Na kog mislim imadem vremena koja neće nikad nas rastaviti. on se digne rano. Zašto si me pošla darivati? u tome se mladić veselio. Tako oni rađu ostaviše Dođi draga do bijele crkvice. radnik posa mora da ostavlja. noć se pribilžava. bolno srce moje. povedoše razgovore razne. Koju jesu bili pogodili. Pet hitaca u zrak upalio. Mladić dođe kući polagano. “Čujte me. Cijelog dana onu zemlju rade. Sa majkom je razgovor svršio. Što si rekla to nosim u glavi. nediljica sveta kad će doći? važan posa moram opremiti. ja odlazim sad od kuće tvoje. Kada svane danak nediljice. ove tamne noći kada prođe. Rađe ću se smrti odlučiti. Rose momku odgovara na to: Putujući njima Mladen veli: “Poslušaj me. neg će drugi Rosandu ljubiti!” neku zemlju da idu kopati. I rekla si ti. “Tužni dani. tada. te se mlada od njega rastala. Rosandi je mladić govorio: a nisu je jošte dovršili. te zapjeva on pjesmu veselo: uredite prijatelji mili. Iz džepova lervorver trgao. al se je isto doznalo. 120 . nedjelica sveti dan će doći. Ja taj dan neću s vama biti. “Kad si znala da mi je neš dati.

kad si mi se tako uredila?” Da su znali o čemu se radi. Katica je Rosi govorila: bolje nego sjajno ogledalo. znam da ti je dosadno živit. kad ne mogu ja njega ljubiti!” Sunce sine sa visoki planina. nemoj ništa govoriti. ti ne misli radi svoj posao. dvije drugarice. Što suviše ugodna bijaše. Bog ti sreću dao. “Rose draga. “Prijatelju. Divnu svoju robu uzimala. ide cura te se ogledava. Po maslinama propjevale ptice. nije priša ti ćeš se udati. ajd u crkvu te ne misli na to.” kamol ne bi momka prevarila. na koji se on posao sprema. Sad zbogom s vama se rastajem uz brda bi vodu okretala. otiđoše do bijele crkvice. al čekam na tebe. oni bi ga umirili mladi. te se mlada obučivat stala. ti ne slušaj što Mladen govori!” Mlada Rose rano se ustala. i bijela zora zarudila. “Rose draga šta si odredila. Da vidite moja braćo mila. “Rose draga. Noćca tamna to je prolazila I ja ću mu mlada dozvoliti. Djeve mlade. “Oj Katice. tad u svoju sobu ulazila. obukla se kao gorska vila. drugarice mila. do rodice ona svoje pođe: Potpuno je kuću uredila. “Jesam Rose.” Pramen kose mlada raščešjava. Majci Božjoj ti molitvu obrati. dan osvane svete nediljice. danas Mladen može me ubiti. materino zlato. i srdačno pozdrav vama dajem. Obasjava ona plavo more. Bože zdravlja vi će te ga znati. jer ne mogu da pođem bez tebe. Stara majka za njoj istrčala. obasjava brda i doline.” te Rosandi govorit stala: U pameti jer ni jedan nema. Sjajno lice Rosi je ostalo. obasjala mlade Rose dvore. Ovako je kako majka zbori. Sa Mladenom tu se rastadoše. “Majko.Ne mogu vam taj posao kazati. kad ne možeš šta voliš ljubit. svoju kuću opremat je stala. drugarice mila. Rose prije neg u crkvu dođe. 121 . pa umiva svoje bijelo lice. odgovore ovome dadoše: zato momci za njoj ludovaše. jesi l mi se mlada opremila?” Uze Rose studene vodice.

Staru majku ti nemoj slušati. ne razumim šta mi to kazuješ. Ko mi piše to sam Bog znade. te mladiću govorit stade: U putu ih Mladen dočekao “Moj Mladene. za tobom ću život izgubiti!” Ima dušo već nekoliko dana.Sve tajnosti tvoje Rose znadem. Rosandi se od srca uzdane. Kad bi s tobom sada pobjegnula. Put ne vidim po kojem putujem. kako god i znadeš. razgovore velike imaše. a od ljudi golema sramota. milo dobro moje!” Dvi rodice skupa hodale. a sa mnom ćeš mlada uživati. Te bi rekli vidi cure nejake Bože zdravlja i mi ćemo doći. njih dvojicu mladih ostavila. I još dragi. ne mogu ti ja pomoći mlada. Tako cure mlade putovaše. Kad bi ja sa tobom ostala. Putujući njih troje polako. Ti Katice. To bi bilo od Boga grehota. Misa svrši po svom običaju. Mladen reče: “Slušaj Rose sada. za mene suđeni. jer ni jedno potpisa nemade.” pojedino sam pismo otkupio. hodi sa mnom. samo mene. Svako pismo bez marke je bilo. Njih dvojica sami biše tada. Zato Rose. “Dan za danom smrt se približava. naša ljubav vazda se sprečava. možeš doma poći. i lijepi pozdrav njima dao. već ne mogu dalje da podnosim. Katica je naprid odlazila. Čini dragi. malo ćeš ostati. govorim ti milo. ja ću se ubiti. da ti mene nećeš ljubit više. tebe ću ljubiti. Razgovore cure prekiniše. ne ostavljaj mlade. a majka mi nije dozvolila. cure Bogu stale se moliti. dokle mladić govori ovako: dozvolu mi majka ne bi dala.” jer ne sluša riječi svoje majke. i meni bi to sramota bilo. Kad je Mladen djevu saslušao. narod ode svome zavičaju. Zaboravi sve u kući svojoj. dolaze mi pisma sa svih strana. te u svetu crkvu uniđoše. rad ljubavi koju dušo nosim. 122 . sve je dobro što govoriš meni. odgovor je ovaj njome dao: U svakome pismu meni piše. Moj Mladene. imam tebi nešto kazivati. pod ruku se mlade uhvatile. “Rose draga. ako nećeš ti mene ljubiti! Kad se poče misa govoriti.

“Uživanja ja bez tebe nemam.” prisloni ga njoj na slipe oči. “Moj Mladene. Nato se je stara nasmijala. On revorver upotrebi tada. koji će nas ovdje pogubiti. “Rose draga. a usto mu odgovor vratila: da je znala bila bi ga našla. te i dalje Rosu kući zove. Hitac puče i drugoga puta. Mlada Rose momka razumila. dragovoljno se u smrt spremam!” obojica od srca uzdahne. Levorver ćeš. Oko vrata rukom se sklopiše. Tad levorver Mladen izvadio. Majka pođe njih dvoje ostane. Al pozadi jedan džep je stao. nemoj mi se strašit. 123 . “Di si Rose. mira ne imade.” Širom svijeta nek se spominje. i da našu ljubav sastavimo. Ali majka. ukaza se momku rana ljuta. Bez pameti Mladen je ostao. Te džepove majka ne obašla. On oružju živi ogan dade. mene nema”. Još odgovor Rosanda ne vrati. sad vidjeti. Ona dođe da Rosandu traži. Krasna djeva na zemljicu kleče. da se moraš ti njegova zvati. Hoćeš dite. nebrojno se puta poljubiše. al joj Mladen riječ preteče: hitac puče djevojke nestade. već ti možeš malo pričekati. on te neće pogubiti mlade. Obilazi mladiću džepove. Htjede majka da još nešto reče. On oružja ništa ne imade. činit svoju mati. vazda misli da ja ono šala. od Rosande preteče ih mati. da majka obolim.Ne možeš dalje podnositi. kako ćemo sada poginuti!” to izusti. Ako želiš našu smrt vidjeti. dušo. jer ne slušaš što ja govorim. Ubojito oružje okači. mrtvu djevu kraj sebe je gledao.” u kojem levorver počivao. da i sebe on pogibe mlada. i narodu sjenu ostaviti. Milog glasa djevojci nestade. Cijelom svijetu da mi ugodimo Već on hoće silom napadati. na Rosandu on ga je pružio. nema sučim tebe pogubiti. reče. danas ćemo skupa poginuti. da se budem vraćat tebe zvati. nas dvojica mladi kad pogine. “Nemoj dalje na nas napadati. majka tebe traži. Bogu dušu dade. koju ćemo danas sastaviti Nemoj Rose. već mladića obilazit stane.

Rose draga. Njih dvojicu mladi preobašli. žalost dođe cijeloj porodici. moja ćeri mila. Komisiji jer su se volili. U tom pismu dobro se vidilo. mrtvu Rosu kad je ugledala. “Oj prokleta bila svaka mati nas dvojici kad mladi kod matere. majka Mara. prolivenu krvcu cjelivali. Neprestano tu oni plakali. u vječnome ona snu počiva. Bože dragi strašna mi je miso. Tu doleti njihova rodbina. Petnes sati mrtva je ležala. već ću ja života izgubiti. njih dvojice mladi. prvo sam se ja smrti nadala. preko štampe naše slike dajte. Kad djevojku u kuću uniše. na krilo joj pala. mrtvu djevu sutradan digoše. Ne može se perom opisati. skupa nismo mogli ljubovati. moj cvit ubavi. sestre braća i majka im mila. zadnju posjet drugarici dati. 124 . nema živi više. Ovdje mnogi ljudi dolazili. Divna Rose. sruši se na travu. Što mislili tako učinili. Što dolaze sve stadu plakati. Na petoga su datuma pisali. koja djeci u ljubavi krati. cijelu noć je kod njih straža stala. Sad ne mogu ništa učiniti. čudne smrti milostivi Bože. Krvavo joj lice ljubit stala. kako bi se na smrt odlučili. “Rose draga. dvanestoga su se na smrt dali. srce majke svoje. te u plaču Mare progovara: U posjeti rod nek ostane. kad pomislim ja na ovo pismo.Ranjen Mladen. cijeli slučaj o ovom kazati. naplakano njihovo je lice. Od Rosande dođu drugarice. žalosti odviše. Njezinoj je kući odnesoše. na Rosandu naslonija glavu. jedno s drugim da se je volilo. Mrtva joj se Rose ne oziva. Iz Mladena crna krv se lije. i kod njih su jedno pismo našli. skupa će nas zemljica uživati. Majka Mara u afan je pala. Petnest dana prije su mislili. kako si mi danas poginila?” Rose draga. ljubi majka rane joj na glavi. Ozovi se. nego da ću te ja mrtvu ljubit sada. mrtvo lice Rosandi umije. moj narode. tebe majka zove! događaju vele se čudili. mrtva na ulici. Ranjen mladić gledati ne može. Mrtvu djevu sa mnom uslikajte.

kao bijelu nagorkinju vilu. Evo slike od mrtve djevice. mene vode do crne zemljice. a i ja se hoću spominjati. Kad je mrtva ovako pogledati. koju pozna ova okolica. Ispod krune. Ljubim sada tvoje crne oči. onda hoću da miran počivam. Moj narode. ah žalosti milostivi Bože. na glavu joj mladu. Niti sam ja zadovoljan bio. koja će vam žalostiva biti. pogledajte sliku golubice. vel bijeli stavjaše. Šta ću tužna seko učiniti. Ovu ću vam pjesmu sastaviti. Seko Rose. iz Brala sam sela malenoga. Ja sam Rosu dobro poznavao.Cure nosu studene vodice. Oči tvoje sjajnije su bile. Koju novost ja po svijetu čujem. zašto te je mladu pogubio. gazim plačem i suze prolijevam. Ja sam mornar jadranske plovidbe. slika će vam svjedočit najviše. Ja sam rodom iz sreza istoga. seko Rose. neprestano cvila. u životu nisam mir imao. strašan slučaj meni kazivali. nek zna ko vam ovu pjesmu piva. Draga braćo i družino mila. kao perje bijele golubice. Mrtvo lice. Ja sam Dinko pjesnik pjesme ove. sad su žarku sjajnost izgubile. Da je bila po izbor curica. kad su okupali. Dok ne dođem svrha pjesme ove. Bog Mladenu grijehe oprostio. svakog dana što po moru idem. Krvca smrzla. kazat ću vam kako se ja zovem. te je mrtvu preoblačit stali. niti sam koju pjesmu sastavio. Ja vam braćo nisam pjesnik bio. moj anđele mili. dok vam nisam pjesmu sastavio. po imenu Bekavac se zovem. Sine lica od mrtve djevice. Njima mladim spomen će ostati kao da je vjenčat imadu. kako mi je narod kazivao. I na glavi te strašne ranice. Događaj sam cijeli opisao. na papir vam braćo upisujem. Draga braćo. ja bez tebe živjet neću moći. pjesmu kad izjavim. Krunu stavu. U čistu je preobukli svilu. Putujući sa mnom putovali. 125 . mrtvu djevu u vel obaviše. istinu vam pišem. umit se ne može. za tobom ću život izgubiti. umivaju od Rosande lice. dok je živa to možete znati. Ja pred tobom klečin na koljeno.

nisam lijepe znao. a drugome na ljubav pristajale. Momci mladi. Cure mlade oči otvorite. Braćo moja. evo sam vam pjesmu ispjevao.Ovaj slučaj kad se je desio. Ali ima dosta djevojaka. dino diver i jetrva. U birtiji kolo igra. Ja se vrnu u birtiju. Na koji način poginili i svoj mladi život izgubili. kolo igra. Ja se vati u to kolo: kolo igra. zaovi. One pjevaju o svekrvi. mužu. Ako budem stoga pogriješio. nisam nikog ništa uvrijedio. Čitaoci Bog vam sreću dao. Ne volite cura ti je rekla. Iz novina pjesmu sam spjevao. dino svekar i svekrva. Prvo ćete djecu izgubiti. Roditelji pameti imajte. Karakterizira ih humor i ironija. dok ljubavi život ne gubite. kolo piva. UDADE SE MLADA-LUDA Udade se mlada-luda: dino zava neudata. u ljubavi djeci ne smetajte. Na svršetku pozdravljam vas lijepo. pametni budite. vi nam zdrava bila. novine sam taj dan primio. jetrvi. žalosne ih porodila majka. Jednome se momku obećale. oko dvora optirala. kolo piva. 126 . neg njihovu ljubav rastaviti. Svekrva me istirala. druga cura tebe jedva čeka. draga braćo. djeveru. Neke od tih pjesama kroz šalu poučavaju. sve po izbor i malo i veliko.ŠALJIVE PJESME Šaljive su se pjesme najčešće izvodile na sijelima (prelima) i u svatovima. 7. a na ono dvoje pomislite. Pjevam pjesmu od prostoga mira.

da je vijor ne ponese. Neki od dvostihova imaju iznimnu umjetničku i životnu funkciju. Ko se voli. nevo naša. kupaljkama govorila: “Ne kupajte vrilom vodom. Kad sam prid dvor dolazila. str. da se nije utajila!” Nosiocim govorila: “Ne dižte je povr sebe. SELO MOJE. da me mladu ne istuče!”181 (Gmići kod Prozora u Rami) 9. Baška Voda 1995. da je dvoru ne donese!” A kopačim govorila: “Ne kopajte blizu plota. Otud iđe zava moja: “Ajde kući. alalim ti pute. da se koca ne dokopa. nevo naša. natpjevavanja u raznim prigodama. živa bila. umrla je majka naša!” Ja s diverom dvoru odo. Mnogi od njih pripadaju pučkoj književnosti. a ne došla u te. rera. ALALIM TI PUTE Selo moje. Mala nakladna kuća Sveti Jure. kolom pivam. a mnogi nemaju estetsku funkciju. BEĆARAC. 63. umrla je majka naša!” Ja se zavi ne virujem: kolom igram. Pjevaju se kao ganga. ojkalice. taj se uzet ne će: 181 Marko Dragić Tuj tunja. GANGA Bezbrojni su dvostihovi koje kazivači kazuju. bećarac. tu jabuka. 127 . Otud iđe moj divere: “Ajde kući.

75. 1653. prihvatili kršćanstvo i europsku kulturu. – Zagreb. dragi. versificirane legende. zaljubila u te. jer se lako briše. Heraklije je iz Rima doveo svećenike i od njih proizveo biskupe. u srce se piše.) u svome djelu Szveti evangeliomi (Graz. 182 Isti se dvostihovi izvode diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Porfirogenetu. Nije. Vjerski pisac i propovjednik Nikola Krajačević Sartorius (Sisak.) zagovarao je duhovne pjesme. nadbiskupe. arheološki.ja i moje cvijeće. st. do naših dana. ne mereš se zaboravit kleta. samo doviđenja: osta naša ljubav neriješena. Ljubav. Povijesni. to će biti . arhivski i drugi izvori svjedoče da su Hrvati pod utjecajem Rimljana već u VII. 1651. Moja lola nosi crnu mašnu: žali našu ljubav nekadašnju. prezbitere i đakone koji su pokrstili Hrvate. Oj ljubavi rano započeta. 128 . Te pjesme svjedoče o dubokoj religioznosti hrvatskoga katoličkog puka koji je svoju vjeru i običaje sačuvao kroz stoljeća i pod tuđinskom i pod nenarodnom vlašću. prenja.182 VJERSKA USMENA LIRIKA Vjersku usmenu liriku čine: molitvene pjesme. st. tu jabuka. košulja šarena: svaka šara po tri momka vara. pa ne mogu bez tebe minute. dragi. Ja malena. Navedeni su dvostihovi iz moje knjige Tuj tunja. Hrvatska vjerska usmena lirika može se pratiti od XIII. str. 1582. Ja se. dragi. Po Konstantinu VII.-93. ne na papir.

Te svete mise započinju obično u šest sati ujutro. Obredne. Toj klasifikaciji mogu se dodati: Molitvene pjesme Isusu.184 Slavljenje adventa potječe iz 4. stoljeća. Jutarnje. Na zornicama se molilo i pjevalo u čast Majke Marije. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. Božić. 29. Andrije prva je nedjelja adventa.) i Va se vrime godišća. Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi počinju zornice. -us. što znači dolazak. Večernje. tj. Nedjelja koja 183 Marko Dragić. Budući se prema crkvenome učenju godišnje vrijeme dijeli na Advent. potječe iz 4. Slavljenje adventa. m.). riječi adventus. st. što znači dolazak. 184 Kombol – Novak. Ta se pjesma usmenom komunikacijom sačuvala do naših dana. Korizmu. Koliko je do sada poznato hrvatska vjerska lirska pjesma Narodil nam se kralj nebeski seže u XIII. Jure. riječi adventus. dohod. b) Korizmene i uskrsne. Povjesničar književnosti Slobodan Prosperov Novak ustvrdio je da je božićna pjesma U se (=ovo) vrime godišća prevedena s latinskog jezika In hoc anni circulo. početak. stoljeće. ADVENTSKI I BOŽIĆNI OBIČAJI I PJESME Riječ advent dolazi od lat. Molitvene pjesme Mariji. početak. c) Svetačke. Nedjelja koja je najbliža svetkovini Sv. 129 . pripremnog razdoblja pred Božić. Prigodne. kao i božićne pjesme: Bog se rodi u Vitliomi (XIV. Baška Voda 1997. Školska knjiga. (XV. Uskrs i Vrijeme kroz godinu molitvene pjesme mogu se klasificirati na: a) Adventske i božićne. Općinske (priporuke).183 1. str. dohod. Advent se sastoji od četiri nedjelje koje prethode Božiću a simboliziraju četiri tisućljeća od stvaranja svijeta do dolaska Isusa Krista. Zagreb 1996. st. stoljeća. Podrijetlo je riječi advent od lat.

blizu Novog Travnika. Iznimno se i tada moglo obaviti vjenčanje. Kazala joj je Anđelka Kovačević rođ. 130 . 114. U poljičkoj je tradiciji izreka: Sveti Andrija kroji kabanice ( red je zagrnit kabanice jer striže za ušima bura i led). FF Split. brak se sklapao isključivo u crkvi. Rkp. primjerice. Zagreb 1990. str. E. nije bilo vjenčanja. Običaj je bio u Varešu da mladić. 1948. narodni život i običaji. Ivka Sekić. 186 Kristina Babić zapisala je 2008. na upoznavanju s djevojčinim roditeljima a u doba prije adventa. godine u selu Pećine. Leksikon ikonografije. Kršćanska sadašnjost. „Zavezati“ je značilo prestati sa zabavom i igrom. Andrije održavala se Zavezanija ili Andrijinsko sijelo nakon kojeg su se zaustavljale sve slave preko cijeloga adventa do Božića. Rkp. Poljica. Od dana sv. u Bosni. str. Andriji su dodijeljeni sjeverni krajevi sve do današnje Ukrajine. ali u tom slučaju nije bilo pira – fešte. 188 Paprenik – vrst kolača pripravljenog u kalupu. kad su se apostoli razilazili i kad je svima određen jedan dio svijeta gdje će propovijedati Kristovu vjeru. Pošto se kroz Zavezanije do Božića nisu svadbe pravile jer je svako slavlje bilo zabranjeno pravile bi se prosidbe. Naredio je da se uhvati Andrija i dadne svakakvim mukama. također. Sada živi u selu Rankovići u Novom Travniku. Split 1987. bilo je bez svirke i slavlja. reprint izdanja JAZU iz 1906. godine u Turjacima. pa se i vrijeme za vjenčanje biralo prema crkvenom kalendaru. i neobjavljena građa. Kazala joj je njezina baka. Zavezanija se proslavljala svakoga 30. svjetskog rata. Andrije185 prva je nedjelja Adventa (Došašća). od budućih punice i punca dobije paprenik188 koji ponese svojoj kući. To je dan kad su djevojke običavale nagađati o budućem ženiku i uopće o budućnosti. Crkva nije odobravala sklapanje braka u adventu i za vrijeme korizme.je najbliža svetkovini Sv. molitve i svekolike priprave za doček Božića. na Dan sv. 187 U vareškom kraju. str. studenoga kolom i šaljivim igrama s početkom u podne. FF Split. 457. Obratio je velik broj ljudi na kršćanstvo te se rimski upravitelj Patrasa u Grčkoj poplašio narodnoga ustanka. Bio je ribar u Betsaidu u Galileji i jedan od prvih Kristovih učenika. Jedan je od glavnih zaštitnika Škotske. godine. Frano Ivanišević. 186 U Lašvanskoj dolini. Rođena je 1936. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. djev. Na koncu ga je pribio na križ koji je po nekima bio u obliku znaka X. Književni krug Split. Prema predaji. 535. Budimir. a o tomu svjedoči i izreka zapadno- hercegovačkih Hrvata: Sveti Andrija svadbi zavezanija. 187 Ivana Valenta zapisala je 2008. E 2008. priredio Anđelko Badurina. dogovori i svadbe od Svete Kate do Svetog Andrije. U Benićima kod Vareša. Do II. ali ako bi se neko vjenčanje moralo obaviti. Djevojke su tada obično pjevale: Sveta Kato rastavi me s majkom / Da ne čekam ćelavog Andrije. Andrije prestaju svadbe. 2008. Tada se kolo 185 Sveti Andrija je brat Šimuna Petra. Advent je vrijeme posta.

odjećom. 2008. FF Mostar. godine u Ljeskovici kod Požege kazao je Ivan Đimoti (rođ. Trebalo se iskolati189 da bude dosta za mjesec dana. pale svijeće na prozorima i to je bio znak da su Zavezanije počele. krojile rute190 (u Bosni) i pripovijedale. Rkp. 191 Zapisala je Katarina Pejčinović u kolovozu 2007 godine od Serafine Pejčinović (rođ. g. tko nađe dobije nagradu. a muškarci su igrali prstena i kartali. 2007. Kršćanska sadašnjost. novcem. 192 Ivani Đimoti 2008. i sutradan se ujutro u pet sati išlo na ranu misu Zornicu. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologi- ju Radovana Ivančevića. 30. U dugim zimskim noćima djevojke i žene su se skupljale na sijelima (prelima) i čijale perje. 131 . Zagreb 1990. 1912. obućom. 9. ogrjevom pomagati i darivati one kojima je pomoć potrebita.igralo obično u nanulama pa čak i po snijegu. 1929. 193 Leksikon ikonografije. a s početkom na Svetog Andriju. To je bio i znak da se ide na sijela kod „prijatelja“ na kojima se obično igrale igre kao na pr. prosinca).191 U požeškom kraju je običaj. Taj dar naziva se božićnicom. Igre su trajale sve do ponoći kada su crkvena zvona označavala prestanak zabave i svi su bez pogovora išli kućama jer je počeo Advent. Zavezanije podsjećaju i na poklade samo što nema toliko raskoši.192 Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi počinju zornice. str. Zora je simbol Kristova dolaska. 593.193 Došašće karakterizira pokora i priprava te radosno iščekivanje Gospodinova dolaska. str. a znakom je i Kristove prolivene krvi kojom je nadvladan grijeh i ostvaren vječni spas.). hranom. D 68. st. U adventu se nije pjevalo ni igralo. rezala stara odjeća te se kasnije pomiješana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su služile kao «prostirka» (kao današnji tepisi). Ovo sijelo je posebno odgovaralo djevojkama koje su pričale o momcima i savjetovale se i dogovarale koja će što pokloniti svom momku. priredio Anđelko Badurina. Običaj je bio u stara vremena da se kroz Advent. g). Čitanja su u crkvama usredotočena “na mesijanska proročanstva Ivana Krstitelja i Izaije te na odlomke iz evanđelja koji 189 Iskolati – naigrati kola. 55. str. Rkp. Iznimka je bio blagdan Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije (8. FF Mostar. niti se «gizdalo». u vrijeme Došašća. 190 U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20. sv. vezle (u Slavoniji) vlačile i prele vunu. Te svete mise započinju obično u šest sati ujutro. Na zornicama se molilo i pjevalo u čast Majke Marije.: igra prstena u kojoj se prsten sakrije u jednu vunenu čarapu i onda se traži.

kad se kralja ne bi bojala. Po talera na oltar metala. Turen bil bi iz samoga zlata. 223. Šetala se Barbara divojka Gore dole po širokom polju. prosinca) sijala se pšenica. Split 2005. Saki dan bi k maše došetala. a posebno se naglašava uloga Majke Kristove. a na treću nedjelju mogu upotrijebiti i ružičaste misnice čime se još više naglašava pokora. Zminulo je oko leto dana. 195 Isto. 132 . U Slavoniji se običavalo da na taj dan jedno čeljade ogrnuto plahtom do zemlje i sa šipkom u jednoj ruci a torbicom s darovima u drugoj ruci ide u one domove u kojima je bilo male djece. Šetjuć mi je rečku govorila: “Da bi mi se kralja ne bojati. Našli su Barbarine kosti i na kostima golubicu bijelu. daruju. po tri bogcem razdeljala. Bi si dala cirkvu zazidati. U kajkavskoj je Hrvatskoj pučki naziv za taj dan Barbarinje. Ditinci. Na Dan svete Barbare (4. Slobodna Dalmacija. Kralj ju je utamničio. Barbara se u nebo prošetala. Povedali kralju i kraljici. str. da ih udobrovolje. govorila da bi. Helwing. Stariji tada prijete djeci pa ih djeca. Barbaru koja bi dobru djecu nagrađivala jabukama i orasima. Djetići. od dragoga kamena crkvu izgradila. Po dva. Vergli su ju vu tamnu tamnicu. Nutre budi oko leto dana. U zadnjem se tjednu liturgija usmjerava na Kristovo rođenje. 194 Suvremena katolička enciklopedija.194 Svećenici u tom razdoblju nose ljubičaste misnice. U adventsko vrijeme darivala su se dobra. a lošu bi djecu išibala. Versificirana legenda o divojci Barbari pripovijeda kako je ona. priredili Michael Glazier i Monika K. Ta bi osoba predstavljala Sv. A – E. Kraljeve sluge su je uhvatili. a kažnjavala loša djeca. 223.prikazuju i opisuju Isusa kao ispunjenje tih proročanstava”. Vulovili Barbaru divojku.” To začuli slugi i dvorjani. Cirkva bila b’ z dragoga kamena. str.195 U narodu se treća nedjelja prije Božića naziva Ditići. šetajući. Nakon godinu dana stražari su išli pogledati Barbaru divojku.

Nikoli lajtmotiv je rođenje Spasitelja. Radost dolaska Božića ogleda se i u barbarinjskim pjesmama. U Splitu se vjerovalo da sv. 133 . a još je ljepša Marija koja je Isusa rodila. A još je ljepša Marija. Barbara ga je zibala. Mikula.-117. Na kosti je bela golubica. Miko. Tog maloga našega Isusa!197 (Mraclin u Turopolju) U primorskim krajevima posebno se štovao zaštitnik pomoraca sv. “Ustaj. Barbara se v nebo prošetala. Sveti Mikula tvrdo spi. 197 Isto. Koja je Isusa rodila. Barbara. Sv. Išli gledat Barbare divojke. Nesu našli Barbare divojke. str. Zagreb 1972. Dok sv. 117. Mikola ili sv. ustaj. A nek mi je Barbarne srdašce. Nek se ga zipka nazible. zibli. Mikola bogatima donosi darove. Nikola (6. budi ga. I u lirskim pjesmama o sv. šalje u šumicu da odsiječe jelvicu i napravi zipčicu jer će Marija roditi našega Spasitelja. Barbara je zibala – tog maloga našega Isusa: Lijepa je sveta Barbara. 116. sastavio Krešimir Mlač. Barbare do Božića je dvadeset dva dana. str. Barbara je lijepa. MH. Neg su našli Barbarine kosti. Mikula ili sv. Zibli ga.196 (Hlašćina kraj Zagreba) Od Sv. U narodu se taj svetac zove sv. Mikula tvrdo spava. K njemu angel doleti. 196 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike.. prosinca). I nek mi je Barbarna dušica. njemu dolazi anđeo. Nek se ga ljudi naglede.

200 Izuzeće Bogorodice od istočnoga grijeha smatra se povlasticom i zahtjevom časti buduće Kristove majke. Nikoli.). 1928. Slavi se 8. 134 . Kult Marijina bezgrješnoga začeća dobio je punu papinsku potvrdu 1477. 199 Mirjana Ćališ zapisala je u ožujku 2008. str. Kuraja. Zapovjednim je blagdanom od 1644. u susretu na Zlatnim vratima. g. Gmići. (rođ. 23. Nikole. prosinca. godine. Roditi će Marija Našega Spasitelja. u općoj Crkvi. Tog bi se dana održala procesija koja bi krenula iz župne crkve prema Hramini kako bi se uzeo kip sv. U narodnoj je percepciji Divica Marija vezak vezla u bašči pod žutom narančom. FF Mostar. 199 Na Murteru se posebno slavio blagdan sv. da im Bog / dadne lašćinu. u Rami: Svetom Nikoli putniku. postavljen u kapelici na uglu Malina. i prenio u crkvu Sv. Mihovila. E. koje se na poseban način odražava u zornicama. Moramo se pripravit Spasitelja pozdravit. kip sv. Borovnica. Murter. na svoje mjesto. (Lašćina – olakšanje) 200 Ivona Tolić zapisala je na Murteru 2008. FF Split. Njojzi je dolazio stari svećeniče koji je obećao pobrinuti se o njoj te joj je našao pobožnog zaručnika koji je stidljiv od 198 Isto. Kazala joj je Ivanica Mudronja.”198 (Süngel kod Mrkopolja) U zajedničkim (općinskim) molitvama Hrvati se preporučuju sv. također u procesiji. Rkp. a od 1708. čula od svoje bake Anđe Kuraja. 1972. po kazivanju Lilje Zadrić. Nikole. Blažena Djevica Marija u otajstvu Božića uz malog Isusa ima glavnu ulogu. 1906. D str. Nikole vraćao se natrag. Rkp. Pa ti ajde v šumicu I odseci jelvicu I napravi zipčicu. Zato joj pučka pobožnost u doba Došašća posvećuje osobito štovanje. ranim jutarnjim misama na čast Majci Božjoj. U ikonografiji istočne crkve (u početku i zapadne) bezgrješno začeće izražava se poljupcem Bogorodičinih roditelja Zaharija i Ane. primjerice. 117. g. Na blagdan Bezgrješnog začeća. u kapelicu na Hramini. / za naše putnike i bolesnike koji putuju / da zdravo kući dolaze / koji boluju. u Španjolskoj. 2008. 2008. djev. godine.

Divice Marijo. draža od anđela. retorika.” Marija mu puna sriće vrati: “O Jozipe. a Jozip se javi: “Sestro moja. baš u bašči pod žutom narančom. obećao sam s tobom pobrinuti. / čista.” Starac je otišao. Pobožan je kao patrijar. a Jozip se javio. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 2006. čista.svake divojke. draža od anđela: Vezak vezla Divica Marija. a njemu je tio besidila: “Srce moje samo Bogu leti. Divice Marijo. stidljiv je od svake divojke. udaja mi nije na pameti. da Divicom vik ću vikovati. I vinčaše se dva ljiljana bila.” Marija je vezak odložila. brate ko od majke. Sarajevo. K njoj dolazi stari svećeniče. pa je njojzi tio besidio: “Dite moje. otvorila dva nebeska oka. / udaja mi nije na pameti.201 (Bukovica kraj Tomislavgrada) 201 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Eto sada on nas sastavijo. Amen. lipša. str. priredio Marko Dragić. nu milosti Boga velikoga i ja sam se njemu povirila. epika. lipša. 135 . pa je njemu tio besidila: “Srce moje samo Bogu leti. Matica hrvatska i HKD Napredak. Marija je vezak odložila. otvorila dva nebeska oka. da bi mogli po volji Božanskoj u ljubavi živit divičanskoj. pa ti evo nađe zaručnika.” Starac ode. vele meni da se s tobom ženim. 294-295.” I vinčaše se dva ljiljana bila.

Materice. g.203 Sv. 1935. prosinca) sije se pšenica za božićnu svijeću. dva nebeska oka. U hrvatskom Zagorju pučki je naziv za taj dan Lucinje. Kada se Krist htio vratiti u Judeju. u Dugobabama. g. Često se naziva nevjerni Toma jer nije htio vjerovati u Kristovo uskrsnuće dok se ne uvjeri svojim očima i rukama.) i Milan Vuletić (rođ. a Marija ga je uvjerila bacivši mu s neba svoj pojas. sv.. Antonija Vuletić. darovati). lipša. pripremila konop i prijetila majci da će je objesiti ako se ne iskupi. 36.-12. a kazali su joj Mila Krivić (rođ. 11. str. usporedba – čista. Nekoliko je stilskih figura u navedenoj pjesmi. Majke darivaju djecu. Međutim. Toma je pozvao ostale učenike da krenu i umru s Kristom. Toma (21. str. epiteti – žutom narančom. g. djevojke i žene traže od muškaraca da se otkupe. draža od anđela. Prema predaji Toma je do Indije širio Kristovo evanđelje i ondje utemeljio Kristovu crkvu. FF Split. šaleći se. g. Oci nebeski obilježavaju se nedjelju dana prije Božića. U Dugobabama kod Splita djeca bi. g.202 U nekim mjestima Bosne i Hercegovine (primjerice Stolac i Vitez) taj dan karakteriziraju maskirni ophodi. a kazala mu je njegova baka Marica Vučica (rođ. simbol – ljiljani bijeli. Lucija donosi darove siromašnima. ali je on sav novac podijelio siromasima. U Splitu se vjerovalo da sv. 1916. 203 Zapisala je u Slivnu 2006. 136 . prosinca) bio je jedan od Kristovih učenika. usprkos pogibeljnim prijetnjama Židova. Djeca. 75. Prema predaji nije vjerovao ni u Marijino uznesenje na nebo. Ujutro rano urane da oca uhvate u postelji te ga zavežu kako bi se morao otkupiti (ciniti. Oci. Indijski je kralj dao Tomi mnoštvo novaca da sebi sagradi palaču.). g. Na Dan svete Lucije (12. a 1951. metafora – dva ljiljana bila. FF Split. Očići. Isto su djeca činila očevima nedjelju dana kasnije na Očiće. primjerice: aliteracija – Vezak vezla divica Marija. sv. To je naljutilo kralja te odluči osvetiti 202 U Splitu 2006. 4. Toma je bio hrabar. Majke nebeske obilježavaju se druge nedjelje prije Božića. preselila se u Split). Krist je uvjerio Tomu da se uvjeri pozivajući ga da stavi svoju ruku u njegov bok. Rkp. Rkp. asonancija – divicom vik ću vikovati. Majka bi se iskupljivala tako što bi djeci dala slatkiše i voće. zapisao Marijan Buljan. dva ljiljana bila. stari svećeniče. 2006. Muškarci tada ucjenjuju djevojke i žene i traže otkup. 1954. 2006.

svojevrsno natjecanje tko će bolji kruh pripraviti. ubij prasca doma. Božićna se peciva i kruhovi pomoću tijesta ukrašavaju motivima križa. Kad je došao u nebo anđeli su ga upitali gdje bi htio živjeti. badnjača (Vojvodina. luk. fildžanom. U Žumberku i Slavoniji 204 Leksikon ikonografije. str. 567-568. čurek. a kazala mu je Mira Jureta (djev. vilicom. kruvar. a on je prstom pokazao na veličanstvenu palaču koja je ondje stajala. U Merolinu u Slavoniji se na taj dan blagoslivljaju božićne svijeće. Rkp. koleda. žitnica.205 Do toga blagdana. kralj je Tomu oslobodio. 2006. zapisao je Ante Jureta u Rujanima kod Livna. U Bosni je.se Tomi. g. djeteta u kolijevci i sl. Bosna). a ondje se sv. U Bosni se ukrašava križem. Kršćanska sadašnjost. Zagreb 1990. krunicom. zabilježila Stjepanka Čikeš. primjerice u Kučinama kod Splita. česnica/časnica (Bosna i Hercegovina). Anđeli su ga od toga odvratili rekavši mu da je palaču sagradio neki kršćanin za njegova brata Gondofora. 206 U lipnju 2007. Tada je Toma kralju «protumačio kako se vjerom i ljubavlju na ovom svijetu skuplja veliko blago na nebesima». str. FF Split. čašom. priredio Anđelko Badurina. božićni somun. a o tomu svjedoči i izreka: Sveti Toma. Slavonija). badnjak. sv. litnjak (južna Dalmacija).-7. Rkp.206 Do svetog Tome trebaju svi godišnji poslovi biti dovršeni. str. koladek (Hrvatsko Zagorje). Toma označava početak prvih božićnih blagdana. ljetnica. 1941. božićnica (Žumberak. g). 1. Barun. ptičica.204 Sv. Mostar 1968. primjerice. Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine. g. Kad se Gad ukazao bratu Gondoforu i to mu rekao. bravarica (Dalmacija). bačve. Na taj dan domaćice počinju pripravljati razne vrste peciva i kruha. kićenjak. U Bosni i Hercegovini domaćice spremaju kovrtanj i srićicu za pastire i obrede s ovcama. bogatica. Višestruki su nazivi za božićni kruh: božićnjak. rođ. klasa. Tada se ide na ispovijed i pričest te se kolje ono što je pripravljeno za Božić. sv. kruvokriž. FF Mostar. Ubrzo je umro kraljev brat Gad. 205 U Merolinu u Slavoniji 2006.207 U narodu je. Toma zove milivosija. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. krsnica (Bosna). božićna pogača (Bosna i Hercegovina). 2007. str. 50. 126. svatko se morao vratiti doma pa ma gdje bio. a što ima panspermijski karakter. 3. ključem i td. 207 Jerko Suton. križnica. šareni kolač. janjeta. u Rujanima kod Livna. 115. 137 . i danas poznata izreka Sveti Toma. dotraj mi sve doma. U Zapadnoj Hrvatskoj pripravlja se krušnica u koju se utiskuje svakoga žita i klip kukuruza.

groblja. 209 Gordani Vujica 5. večernja molitva. najčešće bršljanovim i lovorovim grančicama: domova. dvorova. 33. božićni bor. kićenje zelenilom. božićne svijeće. Tome kolje se ono što je spremljeno za Božić. badnjaka. 67-91. Napeče ih se dovoljno za sve dane Božića jer nema nikakvog kuhanja u božićne dane. str. Hrvatski Sabor kulture. Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. Ponegdje se taj dan naziva Kokošiji badnjak. ovčarica. D 69. voćnjaka. priredio Josip Kekez. Tuči dan. maslinika. a zvao se: volarica. škropljenje blagoslovljenom vodom: ukućana. vrtova. čelarica. str. posipanje žitom badnja- ka i onoga koji ga unosi211. njiva. Crkva u svijetu br. Tome. MH. stoke. pčelinjaka. Žene bi ih prije naredale po nekoliko u ostavama. Godina dana hrvatskih narodnih običaja. 211 Vidi: Marko Dragić. slama.. badnje zdravice. SHK. badnji post i badnja večera. isijavale brašno za božićne kruhove koji se uvijek ranije prave. pčelinjaka. 301-302. čestitanje. iznimno je važno škropljenje blagoslovljenom vodom. badnje pucanje.pripravljao se kruh za stoku i pčele. zdravlje i td. Split 2008. 138 . 210 Vidi: Poslovice. godine kazao je u Drežnici kod Kreševa Marko Đerek (rođ. srpnja 2007. badnje koledanje. štala. Karakteriziraju ga priprava hrane za Bo- žić. To su okrugla peciva. ptice koje su im se davale kao poklon. njiva. a i sada to neke rade. Zagreb 1991. 2007. domaćica ili drugi tko od ukućana 208 Milovan Gavazzi. a domaćin. badnjaka. III izdanje. Djeci su se pravile tzv. Dakle. selo Drežnice. Škropljenje je obred kojim svećenik ili biskup škropilom.210 Dan prije Badnjaka u narodu je poznat kao Tuci dan. 1936. konjarica. Tusti dan. na blagdan sv. voćnjaka. 209 I uz taj dan se vezuje proricanja o budućem mladoženji. štala. Rkp. Kao i na Dan sv. 1 (1-196). Od kolača prave se vitice. dvorova. čekanje polnoćke. Kreševo). zagonetke i govornički oblici. 125-126. str. domova. kovrtnji. FF Split. vrtova. str. Zagreb 1996. maslinika. zanimljiva su djeci koja ih vole nabadati na prste.208 Žene su prije. jer je blagoslovljena voda prvi sakramental kojemu se davala najveća zaštitna uloga protiv demonskih sila. božićne jaslice. badnji krijesovi. BADNJAK U folklornom smislu Badnjak je najbogatiji i najraznovrsniji dan u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. badnji ophodi.

Druga je korist od škropljenja ta što je od poškropljenih mjesta bježao đavao sa svojim djelima. str. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. te Englezi. ozdravljuju i živine. 131. domove. 560). 1. 139 .213 Od Badnjega jutra do odlaska na polnoćku u središtu je zbivanja drvo badnjak. st. vrtove i sl.grančicom – na primjer. Sinj 2000. južnoslavenski narodi. Kod gradišćanskih Hrvata badnjak se spominje već u 16. hrasta. godine predvidjela za sve nedjelje. s namjerom da se očiste i da se od njih odagnaju demoni. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Prema navedenoj sinodi svećenici su pozivali narod da je koriste svakoga jutra i večeri kako bi Sotona ostao daleko. Split 2007. Između zemlje i neba. Po “ondašnjem teološkom poimanju vjernici su imali trostruku korist od škropljenja blagoslovljenom vodom ako se upotrebljavala popraćena pravom vjerom u Boga i uvjerenjem da će Bog dati svoju pomoć zbog vjere svoje Crkve. Crkva u svijetu. dvorišta. Paljenje badnjaka spominje biskup Martin iz Bracare u Španjolskoj (umro 580. 98-101. Osim sakramenta krsta u Katoličku crkvu obred je uveden preko galikanske Crkve u 15. 212 Radi toga sinoda ju je 1688. godine. U drugoj polovici 17. (Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18. stoljeću. str. koja ju blagosliva i daje na korištenje svojim vjernicima. 212 Leksikon ikonografije. Kršćanska sadašnjost. Najstariji spomen paljenja badnjaka kod Hrvata nalazi se u dubrovačkom Statutu Liber statutorum ciuitatis Ragussi iz 1272. bora ili jele – prskaju blagoslovljenom vodom osobe. stoljeću. 6. U kršćanskoj civilizaciji obred škropljenja u sakramentu krsta postoji od samih početaka. priredio Anđelko Badurina. a spominje pomorce koji na Badnjak donose i u vatru polažu panj te bi za to bili nagrađeni. 1-192. Francuzi. Obred je drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). godine). Iochan Weichard Walvasor spominje paljenje i darivanje hranom badnjaka u Istri. stoljeću) Knjižnica “Gospa Sinjska” knjiga br. a majkama je savjetovano da škrope djecu kako im ništa ne bi naškodilo. br. štale. Treća je korist stvarna i propicijatorna jer po blagoslovljenoj vodi bolesnici primaju zdravlje. Marko Dragić. Zagreb 1990. Portu- galci. Letonci i dr. stvari. 213 Fra Luka Tomašević. Od davnina su badnjak palili drevni Rimljani. Usp. a zemlja postaje plodnijom. Nijemci.” Prva je korist što se vjernici čiste od lakih grijeha.

Moraju biti dva do tri badnjaka i moraju se usjeći na Badnji dan prije sunca. Po nekim mjestima vršak od badnjaka korišten je umjesto vatralja.. dokle god položajnik u kuću ne dođe. Drvo se siječe s njegove istočne strane. a domaćica ga posipa pšenicom. Česnica je tradicionalna pogača u koju se stavlja novčić. Dok se badnjaci unose u kuću netko od ukućana ih posipa pšenicom. Također su se čuvali badnjaci za Mali Božić (Pravoslavnu Novu godinu). okrenuta prema istoku na zidu tri puta napravi krst. te ih polijeva vinom. a kad pregori gornji kraj se dočeka u rukavicama pa se obnosio oko košinca i po tom ugasi te ostavljao na kakvu mladu šljivu ili jabuku. Vjerovalo se da će kajmak biti onoliko debeo koliko je debeo iver. u kuću ušao. Cerovo drvo simbolizira drvo kojim se novorođeni Isus grijao u pećini. Dobro nam došao. U Hercegovini gdje su velike kuće badnjake je dovlačilo šest ili osam volova. pomakne se tri puta unaprijed. a sjekirom se zasijeca tri puta. Kad se dođe do drva koje će se usjeći za badnjak okrene se prema istoku drveta i tri puta prekrsti i pri tome se drvo posipa pšenicom te rekne: Dobro jutro badnjače. (Tako se nekoć išlo na sijela i svadbe. a badnjake su ostavljali u kući. a ostatak kolača ostave na panj usječenoga badnjaka da ga životinje pojedu. kao i drvo na kojemu je Isus razapet bio. Iverom umočenim u tijesto za česnicu domaćica. 140 . te se sječe samo s jedne strane. Srpski rječnik.) U nekim mjestima pri dolasku u šumu domaćin i unuci koji su s njim prekrste se. Pri tome se odsiječe debela trijeska koju će unuk ponijeti baki da taj komad drveta (iverka. str. najčešće djed. a ako nema toga drveta onda se koristi drvo hrasta. te ih tjerali da prođu kroz kuću. Karadžić. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. (1852) u Beču u štampariji jermenskoga namastira. razlome kolač i po komad pojedu. Domaćin donese badnjak pred kuću. također. sa svojim unukom ili unucima u ranu zoru ide usjeći badnjak i pri tome nosi kolač koji je domaćica specijalno za tu priliku pripravila. napoji i badnjake (polije ih vinom). Uvečer domaćin unosi badnjake u kuću govoreći: «Dobro veče i čestit vam badnji dan. Badnjak od cera zove se veseljak. Domaćica ih ukrasi mahovinom. ukrasnim trakama i sl. S. Badnje drvo se najprije pospe žitom uz riječi «Dobro jutro i čestit ti Badnji dan». Vino simbolizira Hristovu krv. naš stari rođače. u Crmnici onaj koji je unosio badnjake nazdravljao ih je milojkim vinom i pošto se napije. U nekim mjestima pri tome i domaćin domaćicu posipa pšenicom. 11-12. Pravoslavci za badnjake koriste drvo cera. Tim iverom se ukrašavala česnica koju domaćica priprema okrenuta prema istoku. Karadžić 1852. pa onda domaćica na njega sveže povjesmo i baci ga pod strehu. Domaćin uvečer presječe badnjak na tri dijela i unosi ih u kuću te ih u dnevnom boravku složi po debljini. U novije vrijeme u urbanim sredinama pravoslavci na tržnicama kupuju grane cera jer s toga drveta ne opada lišće i koriste ih za badnjake. koristeći se lučom zapaljenim u posudi koju bočno vrti u krug i tako osvjetljava put. godine napisao je: Kod Srba pravoslavaca badnjak je sirova cerova glavnja što se uoči Božića loži na vatru. iver) blagoslovi. a dva na Božić. a s druge se zasječe samo jednom. a pri tome ga neki muškarac iz kuće pospe žitom i govori: «Dao ti Bog sretnji i čestiti. U Risnu se badnjaci kićeni lovorikom. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. graba ili kojeg drugog tvrdoga drveta. Tri su se badnjaka stavljala u vatru na Badnju večer.» Kad se badnjak stavi na vatru. grančicama cera s lišćem. Domaćin kuće. Mnogobrojne su sličnosti katoličkih i pravoslavnih narodnih običaja:214 214 V.

BN TV. a domaćin odgovara Bog ti pomogo. RTS 6. koliko iskri. Siječe ga kum Badnjaka odjeven u narodnu nošnju. 23 h. siječnja 2007. da bude janjaca. siječnja 19. posna pita. također. riba. U novije vrijeme u nekim mjestima pripravlja se središnji mjesni Badnjak. Zatim se čestita drugim ukućanima uz riječi: Mir Božji. Pravoslavci. pogača. te uz iskrice od badnjaka izražavaju želje u nadolazećoj godini. Domaćin vinom polijeva badnjake U novije vrijeme domaćin na štednjak po debljini s desna na lijevo poslaže badnjake koji su prethodno bili poslagani u dnevnom boravku. 15. Domaćica ljubi badnjake i svaki put se prekrsti. Paljenje badnjaka na otvorenom narod naziva Badnje krijesnice. HTV Dnevnik 6. Tu čestitku ukućani izgovaraju ljubeći se. Netko od ukućana otvara štednjak te raspiruje vatru. siječnja 2007. siječnja 2007. (Na pr. Hristos se rodi..40. BN TV 6. Čestitanje narod naziva mirobožanje. / od sada do vijeka.. za Badnjak poste. 13 h. novaca. a prevozi se do trga uz pratnju automobila.) Badnjak se najprije čestita domaćinu riječima O domaćine Hristos se rodi. / Poklanjam se Hristu / i Hristovom carstvu. 4. Pripravljaju se posna jela: grah (najčešće bijeli). 141 . Nakon toga domaćin stavlja badnjake u štednjak. jaradi.

Neki vjerski običaji. i bogati i siromašni. po narodnom vjerovanju. npr. 10.216 Blagdanskim raspoloženjem i prigodnim pjesmama217 izražava se radost što se po Isusovu rođenju očitovala dobrota Boga. borovice koje su se stavljale iznad ulaznih kućnih vrata i kitili domovi i štale simboliziraju želju za blagostanjem u nadolazećoj godini. Darivanje je. Petar Gudelj. Tradicionalna je hrvatska katolička čestitka Na dobro vam došo Božić. Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva. ogrjevom. 02. Jaslice svojom jednostavnošću približavaju vjernicima događaj Božića.. Sveto porođenje Isusovo. Od 17. a zelenilo. Lucije. U minulim je vremenima najčešći dar bio crvena jabuka. našega Spasitelja. Vlatko Pavletić. st. 215 Lat. -ae. Baška Voda 1997. Hutovo. odgoni demonske sile.. nakl. Zagreb 1971. 1995. Hrvatska pučka molitvena pjesma.. Zagreb 1944. Sveta baština. 251. jabuka. rođenja Isusova. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Botica. HAZU. a u kućnoj su izradi prisutne dvjestotinjak godina. hranom darivaju siromašni. također.hr/ 217 Usp.: Vladoje Bersa. dar o Novoj godini. Fra Kamilo Milas. sedmo izdanje.BOŽIĆ Božić u narodu označava početak nove godine. strenama215 koje su drevni Rimljani davali najbližima za dar. Zagreb 1979. 216 Josip Barlek. 1995. Božiću se raduju i mladi i stari. Zagreb. Mala Nakladna kuća Sv. – znači znamenje. zeleni bor.. kadulje. pri. Stipe. Za obiteljskim ručkom pale se božićne svijeće koje su postavljene u pšenicu posijanu u zdjelu na Dan sv. Veljko Gortan.. u: Župa Tihaljina. Sjemenje. Za Božić se novcem. 142 . a odgovara se I s tobom Bog dao zajedno. obućom. Školska knjiga. Nakon polnoćke rodbina susjedi i prijatelji se božićaju ili mirobože. f. u srednjoeuropskim crkvama su se počele izrađivati jaslice. u: Marko Dragić. božikovine. Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. lovora. zelene grančice: masline. priredio Ivica Puljić. Župni ured Kijevo.. odjećom. Duša tilu besidila. nemoćni i uopće oni kojima je pomoć potrebna. Školska knjiga. http://www. Podrijetlo je takvih običaja u novogodišnjim okićenim granama. pšenica posijana u posudu na Dan sv. Izbor iz religioznog stvaralaštva – neke stare molitve. Duvno 1989. Vl. hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine. strena.cursor. Matica hrvatska. stara narodna tradicija. 2002. božićni kruh. bolesni. Lucije. Botica. kob. str. Taj se dar naziva božićnica. i njegova ljubav prema ljudima. Latinsko hrvatski ili srpski rječnik.. U Zagorju su najstariji primjeri jaslica u Hrvatskoj. Zbirka narodnih popievaka. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Jure. Zagreb. Zagreb 2001. Na taj su se dan ukućani prisjećali svojih najmilijih koji nisu među njima pa bi se radi toga isplakali. Hrana. Mostar 1994. Stipe..

Ko li će. U tim pjesmama ogleda se veselje jer se rodio Spasitelj i Otkupitelj svijeta. Među mnogobrojnim usmenim božićnim pjesmama nalaze se i uspavanke. godine morali pobjeći od osmanske odmazde. Josipe. premila majka. ali se iskazuje i briga jer je malom Isusu hladno. Majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najteže zavjete. Značajke jezika božićnih lirskih pjesama su: emocionalnost. Ove (2008. Odite. vidite. str. Spavaj. Bački Hrvati podrijetlom su s Gradovrha kod Soli (Tuzle) odakle su 1688. Da ne mre od zime Isus. spavaj. Korijeni uspavanki sežu u prvobitne zajednice. Poznaju ih sve civilizacije. stari gospodari. malo Dite: DIVICA MARIJA SINKA PORODILA Divica Marija Sinka porodila U štalici. na tvrdim ja- slicama gdje ga je stavila Djevica. Ti nebeski kraljiću. sastavio Krešimir Mlač. u razdrtoj štali i moli Josipa da nam užeže svijeću da ne mre od zime Isus. Narodni pjevač pjeva uspavanku nebeskom kraljiću. Zagreb 1972. volari. 218 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Uspavanke izražavaju snažnu majčinsku ljubav prema djetetu. užeži nam sviću. na slami među marvalija! O blago Ditešce. Ko će nam pomoći. što ćemo od zime u razdrtoj štali. 118. ko li će nam doći. Volari. moj Isuse mali. Na tin tvrdin jaslican. Djetiću. simboličnost. slikovitost i konkretnost. di je Isus mali.) godine na najvišoj razini obilježava se tristota obljetnica toga egzodusa.218 (Bač) U svim je božićnim pjesmama iznimno snažan lirski efekt. MH. malo Dite. tebe ugrijati? Josipe. moj Sinko. 143 . Narodni pjevač slika porođenje Isusovo u štalici među marvalija. Harmoničnost stihova uspavljuje Isusa i daje mu nježnost i toplinu da ne drhti i leda se ne boji. Majka djetetu u kolijevci pjevuši najdraže i najslađe riječi dok ga njiše da ga uspava.

144 . knjiga 4. epika. Dobro vam večer. Svetle su zvezde shajale Za one gore visoke. Sarajevo 2006. u zlatnoj kremešnici. zlatna kremešnica: Šta no na gori škripuće. u srebrenoj bešici. Malo detešce grejejo. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. S tovarčićen grijati!219 (Grohote na otoku Šolti) U nekim suvremenim zapisima božićnih uspavanki opažaju se mitski elementi: srebrena bešika. Jer volak će dihati.220 (Bistrica. Oslik i volik dišejo. Gospe sina uzeše. Spavaj. Na moru je jaki brod. str. 118. Došlo je novo leto k nam! Novo se leto veseli. otac reže slaninu. Gospe sina ninuće. 219 Isto. priredio Marko Dragić. 220 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. nemoj drćati Ni leda se bojati. Da nam se sinek narodil. 291. Tople su rose padale. Matica hrvatska i HKD Napredak. Uskoplje – Gornji Vakuf) U sljedećoj se pjesmi s vjerskim motivima prepleću svjetovni motivi: u kućama je ružmarin. pomogao nam dragi Bog. gospodar. str. Majka tvoja premila. retorika. Gdje te stavi Djevica. na more ga odnesoše. djevojčice se darivaju lijepim zelenim venčekom koji nam kazuju o božićnim običajima u Hrvatskom zagorju.

sastavio Krešimir Mlač. Malo detešce nunaju. Zagreb 1972. priredio Marko Dragić. str. Narodni pjevač moli pomoć Djevice Marije da pogleda u nebo i vidi je li nebo ranjeno i je li duša našla spasenje: Što no nebo škripuće. Matica hrvatska i HKD Napredak. Devojčice mi darujemo Z lepim zelenim venčekom. 301. Vaši je ‘iži ružmarin. 145 . Sarajevo 2006. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.222 (Žepče) 221 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Japica po lotri smicajo Pa nam slanine cicajo. Oslik i volik dišeju. 222 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Kad pogledam na nebo. Vaši je ‘iži zelenje.221 (Hrvatsko Zagorje) Snažna je lirska slika neba koje škripuće dok Gospa sina ninuće. str. Jesi l’ dušo spasenje? Spasi Bože i mene. epika. Tu budi sam Marijin sin. Daj Bog dušicam svetli raj. je li nebo ranjeno. ja vjerujem u tebe. Gospa sina ninuće. i vrućice vodice. da operem ručice.-126. MH. knjiga 4. Naši je pesmi konac kraj. veselje. Pomozi nas Djevo i Djevice Marijo. dej vam Bog zdravlje. Ke su to d’jete kupale. Devojke po ‘iži kišejo Pa nam božićnice iščejo. retorika. 125.

224 (Ravno) 223 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Bile ruke umiva i grišne duše oprašća. Gospa j’ sina porodila svemu svitu na veselje. / na glavi joj krunica. i pogledajte gori-doli kako j’ zemlja procvatila. Na njem sidi Divica na glavi joj krunica. Sarajevo 2006. u Kljacima 2004. str. i vi grišne dušice taknite se ramena za Isusa ranjena. O. Usp. 146 . 15. sv. / i grišne duše oprašća. zb.223 (Kljaci) Neke su božićne molitve tijekom cijele godine služile protiv nevremena: Sjedi Gospa u dočiću. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. na zlatnu stočiću. tud zlo vrijeme ne mogaše. knjiga 4. 290. FF Split 2004. Matica hrvatska i HKD Napredak. rođena 1946. U božićnim je pjesmama čest motiv vode vrućice koja vrije iz kamena vodušća. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Sina svoga povijaše. priredio Marko Dragić. / i pogledajte gori-doli / kako j’ zemlja procvatila. Amen. Isuse. Narodni pjevač puku govori taknite se ramena / za Isusa ranjena./ bile ruke umiva. godine kazala Luca Šarić (djev. str. I vi bile ručice. u Kljacima). Rkp. 224 Isto. epika. jer je Gospa porodila Spasitelja i Otkupitelja: Vrije voda vrućica iz kamena vodušća. Brković. 140. dušam našim na spasenje. Na tomu kamenu sjedi Divica. Kud povojom okretaše. retorika. Mariji Šarić. spasi duše naše! Sinu Božji budi ‘valjen po sve vike vika.

Na taj su dan djeca dobivala jabuke u koje su stavljani novci. Ivandan. sabrao Martin Meršić. Na taj dan bi se kuća pomela što se nije smjelo raditi na sam Božić ili Stipandan. igrale su zvezdice. Stjepan zaštitnik konja. pri porodu Divice. Tada su djeca obilazila kuće i pozdravljala ukućane riječima: “Na zdravlje vam došla nevina dica”. U Bosni i Hercegovini. U Gradišću su Hrvati pjevali i lirsku minijaturu: Srićna noć je prispila. 147 .225 Do danas je u Bosni i Hercegovini ostala uzrečica da nakon Božića dani postaju duži onoliko koliko pijevac skoči s kućnoga praga. I na taj dan bi se stari svijet prisjetio svojih najmilijih te bi se rasplakao. a domaćice su ih darivale kolačima. Treći dan od Božića blagdan je Nevina dječica. Ivanjdan. blaga. a i drugdje kod Hrvata. Majke bi na taj dan išibale svoju dječicu kako bi se prisjećala onoga dana kada je Herod poubijao svu djecu misleći da će među njima ubiti i Isusa. MLADO LITO. kuće. lješnjacima. Stipanje. najčešći je odgovor bio I s tobom Bog dao zajedno. (Stranica nije numerirarana). redakcija Vinko Žganec. 225 Jačkar (hrvatske narodne jačke iz Gradišća). stavlja na voćke i pali se koleda. 138. jabukama. Ivanuš. Stipanjdan. orasima. dvorišta i štale. misečina j’ svitlila. Mlado lito ili Počelo također je veliki blagdan. Štefanje je drugi dan Božića. Seljaci su se tada utrkivali konjima. POČELO Stara godina je završavala molitvama i škropljenjem čeljadi. Narod je taj dan posvećivao konjima jer je sv. Čakovec 1964. Janušovo je treći dan Božića. Pjesmu je priređivač svrstao u kolede. str. Iznosi se božićna slama. Čestitalo se rukujući i ljubeći uz riječi Na dobro vam došla Nova godina. Nova godina. NOVA GODINA. Tada se vrši blagoslov vina u crkvama.

ujedini sve kršćane. vjerničkih dana. poglavare. i služi kao zaštita od nevremena i za uspješniji rod. 3. U blagoslovu svećenik moli Boga da puk zaštiti od gladi i rata te mu dade zdravlja i radosti. vodu. putnike. naš hrvatski narod cili. str. ili Bogojavljenje. brda. rijeke i otoke. Stari je običaj da se za ovu prigodu priprema podil za župnika. poticaj su da poput mudraca s Istoka svatko potraži Boga. U župi Žeževici (kod Šestanovaca) se do naših dana sačuvao običaj blagoslova puka na Novu godinu.. sve ostale muške glave. svu živinu i pčelice mlade. navlastito. Ovi dani u srcima vjernika bude svijest o pripadanju Božjem narodu. Na taj dan se iznosi ugljen. Melkior i Baltazar). bolesnike. nevoljne uboge. grah i novci. sv. 2006. težake. za sve svećenike i koludrice i ostale sve divice. ili Vodokršće predstavljaju završetak božićnih blagdana. zrak i vjetar da ne čine puku škodu. zemlju. pepeo i nedogorjeli badnjak i ostavlja u vinogradu ili voćnjaku ili masliniku i sl. Rkp. sve potoke. mornare i trgovce da pomognu uboge. Podil čine pršut i suho meso. tamničare. Svećenik moli blagoslov i za splitskoga biskupa. Posjeti obitelji. iz kuće se iznosi božićni bor. vojvode. da digne svoju desnicu i brani Crkvu zaručnicu. gore.226 Na taj 226 Zapisala 2006. SVETA TRI KRALJA Sveta Tri kralja. Taj blagoslov svećenik pjeva na kraju pučke mise na Novu godinu. U togirskom kraju badnjak se gasio na blagdan Sv. Ako bi župniku bilo potrebno što popraviti u kući. župljani su se dobrovoljno javljali. mora. 148 . Taj blagdan se nekada zvao Tri mudraca od istoka. polja. susjedima u božićno vrijeme i blago- slov vode na Bogojavljenje su kraj toplih. Iznad ulaznih vrata napiše G + M + B (početna slova imena mudraca: Gašpar. prijateljima. Blagoslovom svećenik moli Boga da ga usliši i blagoslovom sve utiši. U crkvama se blagoslivlja voda koja će se do idućega Vodokršća čuvati u kućama i kojom će domaćin u određene dane i po potrebi škropiti ukućane. 6. pokloni mu se i daruje ono što u srcu nosi. Ivana Nevišćanin u selu Gustirni kod Trogira. Toga dana župnik blagoslivlja kuće. konjanike. Tri kralja i nosio iz kuće te stavljao u tor u zid gdje su stale ovce jer su ljudi vjerovali da su tako ovce zaštićene od bilo kakvih bolesti. stoku i imanje. FF Split. pješake. g. vojnike.

drugi u crvenu. Mnogu goru projdoše dok u Betlem dojdoše. ali ne zna gdje. Kraljevi su slutili da Irud želi ubiti Isusa. str. to Isusa nađoše i njemu se klanjaše. 1936. kano bile vile. Prvi je bijelu.227 (Okrug Gornji kod Trogira) Tri kralja jahahu i nosjahu darove: miris. FF Split. 18. Bogu hvalu davaše Sveton Divon Marijon.blagdan pjevale su se pjesme o Tri kralja koji su plovili da bi Isusa vidjeli u Betlehemu te mu se poklonili i hvalu davali: Tri su kralja idrila. g. sv. Kazivači su bračni par Jozo (rođ. Prvi je Gašpar kralj. Prvi je u bijelu. g. 2006. gdje se Isus rodi? Irud im je odgovorio da i on zna da se Isus rodio. treći sav u zlatu. te se drugim putem vratiše: Tri kraja jahahu. a treći sav u zlatu. Kad su došli u Jeruzalem pitali su vratara. 2. 1932. u Okrugu Gornjem). Kraljevi od anđela upute dobiše. dobroga je roda 227 U Okrugu Gornjem kod Trogira 2006. u Vinišću kod Trogira) i Zorka Marić (rođ. da b’ Isusa vidila. zapisao Ivan Marić. drugi u crvenu. Pod njima su konji kano bile vile. niti zobi zobju nit im žeđa priđe. Rkp. te je zatražio od kraljeva da i njemu glase donesu kada se budu vraćali od Isusa. zlato i tamjan. 149 . Pod njima su konji. Kazivači već 30 godina žive u Okrugu Gornjem.. kao sunce sija. Kad u Betlem dojdoše. Tri dara nosjahu: miris. s onih sunčanih stran. a potom Iruda. zlato i tamjan.

Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Split 2007. “Irude prekruti. te se drugim putem vratiše. 150 . Ivana Krstitelja u Postirama na Braču izvodi pjesma Kad se Bog čovik učini. Al od anđela upute dobiše. a 228 Vidi: Marko Dragić. gdje se Isus rodi? Vratar odgovori: “Mi toga ne znamo i naš se kralj boji i mi svi priznamo da se On rodi. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. a ne na toj gori. Svake se godine na blagdan Sv. Treći je Baltazar. Tri kralja u crkvi Sv. pitajuć za mjesto. 96-117. Crkva u svijetu br. Rodi bi se u palaču. Drugi je Melkior. gdje pastiri skaču. nosju.228 (Pučišća na Braču) Pored ostaloga i arhaični oblici imperfekta jahahu. Irude prehudi. Krista hoćeš ubit to nam srce sluti”. dobroga koljena i on želi vidit slavu Gospodina. str. natrag se vratite i meni Irudu glase donesite”. zobju svjedoče o starini te pjesme. 1 (1- 192). I tako dođoše. dobroga roda i on želi vidit slavu Oca Boga. pred grad Jeruzalem. ako ga nađete. i on želi vidit slavu Oca Boga.

151 . koji će s nami vladati. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. padnu na koljena te svaki od njih Božjeg sina nadari. Isus tada kraljevima udijeli blagoslove. a tamnost noćna pobjegla. 1. kralji s glave skinuše predrago- cjene te krune. Melkior i Baltazar se vele čudiše. živine su Stvoritelja poznale. jer bihu dnevi studeni.). Za dolazak kraljeva čuo je srditi Irud. Split 2007. Zatim je Irud uputio kralje u Betlehem jer će ondje Isusa naći. 96-117. anđeli s neba sletiše. Crkva u svijetu br. i dobre konje vrh svega. Ponovno je zasjala zvijezda koja je od kraljeva pobjegla kada se pojavio Irud. Kada Osib ugleda mnoštvo od straha tužan uspreda. st. ti ne čudi se/ jer pisma tako tumače. 1- 192. kraljevi su pitali građane: u ke se rodi Bog strane / i k stanu put im da kažu.229 2. Pred kućicom Svet Osib (Josip) šetaše i s trudom drva beraše.231 229 Vidi: Marko Dragić. recitativnoj prozi”. KORIZMENE I USKRSNE Srednjovjekovne su vjerske pjesme: Muka Isusova i Gospin 230 plač. hitro je krenuo prema njima te ih pitao kamo su pošli? Saznavši od kraljeva da se rodio Isus. Mariju brzo zazove da sinka probudi i sakrije. Pjesma završava molitvom upućenom Isusu da nama grijehe oprosti i neka se duša napuni njegvom blagom milosti./ Irude. ali da mu na povratku kažu gdje je Isus. / da se porodit imaše. Kralj ga je Baltazar tješio i molio da su s najboljom namjerom prišli da od nebeskoga poroda prime blagu utjehu. a Bog im objavi da se ne vraćaju istim putem. str. Irud sazva sve svoje zbore da vidi što mudraci govore gdi će se Isus roditi. Na vjersku je liriku utjecala Šibenska molitva (krajem XIV. Narodni je pjevač u pedeset katrena opjevao dolazak Stvoritelja i Otkupitelja svijeta. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji.kazivačica navodi da je pjesma stara pet stoljeća. Kraljevi su shvatili da se kraljić porodi. Spremili su vojsku i službu. “pisana u ritmičkoj. a đavolu je snaga izginula. a zvijezda im je bila u družbi. jasno je sunce zasjalo. Snažne su lirske slike koje taj najradosniji čin u kršćanstvu oslikavaju mnogim čudesima koja se dogodiše: noć se u dan promijeni. Kad su stigli u Jeruzalem. Osib drhćući otvori vrata. Zvijezda je tri kralja dovela do spilice i ondje je zvijezda iskricam kapala. U Betlem odgovoriše. Na svijetlom istoku zvijezda se ukazaše i kad je vidješe tri kralja: Gašpar.

a oni koji imaju mogućnost dolaze u kočijama. Vl. svijet se najede mrsna do grla. 152 . a počinje na Čistu srijedu i završava na Veliki petak. da pomireni s Bogom i ljudima radosnije mogu slaviti Uskrs. Sve kočije krenu dalje do obližnjeg Kiseljaka gdje se pomole na gradskom trgu ispred spomenika poginulim braniteljima. nakon čega ‘povorka’ kreće dalje. 18. Unutar korizme ima šest nedjelja i svaka ima svoje ime. a sutra je korizma i više se ne smije jesti. Na misu dolaze mnogi vjernici u narodnim nošnjama i iz mnogih drugih mjesta i župa. 27. rkp.233 U Poljičkoj krajini poklade su ludo pijano vrime. 232 "http://hr. sv. u Gromiljaku kod Kiseljaka. a šesta je Nedjelja muke Gospodnje ili Cvjetnica. postom. Zagreb 1996. Korizma obuhvaća četrdeset dana prije Uskrsa. Mnogobrojne su starinske molitve koje kazivači i danas kazuju. rođen 1938. To je vrijeme kada katolici posebno skrušeno žive i pripravljaju se za najveći blagdan – Uskrs. Također se maloj djeci oblače narodne nošnje. str. slušanjem i čitanjem Božje riječi te dobrim djelima. župnik župe Gromiljak.wikipedia. to je utorak pred Čistu srijedu. katekumeni imaju u korizmi završne pripreme za svoje krštenje u uskrsnoj noći. 2007. Prva korizmena nedjelja zove se Čista. a kazao joj je don Marko Perić. te se i tu nerijetko poigra kolo. Povijest hrvatske književnosti. Put se potom nastavlja dalje. peta Gluha (Glušna). Pokladni utorak 230 Usmene lirske pjesme. srpnja 2007. četvrta Sredoposna. SHK. kroz cijeli grad do nekog od okolnih mjesta. Na zadnji dan. POKLADNA NEDJELJA Pokladna nedjelja posebno značenje ima u mjestu Gromiljak kod Kiseljaka. Kršćani se pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom. Zagreb – Ljubljana 1987. gdje se obično unaprijed organizira proslava za sve uključene. D. priredio Stipe Botica. 231 Ivo Frangeš. MH. jer grjehota je da propadne. str.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kršćanski blagdani 233 Gordana Vujica zapisala je 2. Tu se već više od deset godina ovaj blagdan slavi na nešto drugačiji način. Nakon mise slijedi obvezno kolo ispred župne crkve. u Vidovicama kod Orašja.232 Korizmene i uskrsne molitvene pjesme molile su se od Čiste srijede do Uskrsa. treća Bezimena. 69. Odrasli pripadnici za krštenje. druga je Pačista. U korizmi. kršćani pristupaju sakramentu ispovijedi.

KORIZMA U Lepeničkom kraju nekoć se prije korizme otkuhavalo i pralo sve suđe. cigareta i ostalih poroka što. kako u njemu ne bi ostao mrs jer se u korizmi jela samo posna hrana. svatko sebi odredi dane koje će postiti. Bože. a završavaju: “Hvala ti. dok ne zaviče aleluja. “Govori se da iđu tirat krnju. sin Matije. sv. ispričao je Ivan Gojsalić. Korizma je vrijeme duhovne obnove čovjeka kada se ne pije. kad se vjernici posipaju pepelom uz riječi “Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti. podaj onima koji nemaju. dok se petkom obvezno posti i ide na Put križa. Starija čeljad. FF Split. Taj dan započinje korizmeni post. na ovim darovima. Za Uskrs priprave počinju već blagdanom Pepelnice ili Čiste srijede. rujna 2007.234 ČISTA SRIJEDA To je početak korizme. ne prave igranke ni bilo kakva druga veselja. po mogućnosti jede se samo kruh i pije voda. 9. str. Također svatko nastoji odreći se nečega što jako voli kao žrtvu u spomen na ono što je Isus pretrpio za nas. (E). 153 . nažalost. rođen 1954.” U korizmi posti kad god tko može. Rkp. valja “očistit criva”. ja se neću omrsit”.’' Do odstupanja od 234 Miji Gojsalić 11. ništa mrsno staviti u usta. “Nema ženidbe za vrijeme korizme i uopće u to proljetno vrijeme oko Uskrsa. Ljudi se obično odriču alkohola. g.” Taj dan je obvezan post i nemrs. ponekad izgubi svoju prvotnu svrhu. 64/07. pogotovo žene. Molitve su obvezne uz jelo. ne će ni u radne dane ni u blagdane (svece). Zato se i kaže ‘Proljetna mlada i jesensko šćene na istoj deredži. Govorilo se: “Nema. O pokladin se vrigaju ušćipci”.su prave poklade ili krnjeval.

235 SVETI GRGUR ČUDOTVORAC (GRGUREVO. Baška Voda- Mostar-Zagreb 2001. među kojima je i prva kršćanska autobiografija. g. obećavši im plaćanje godišnjeg danka od dvadeset tisuća škuda i svoga sina Radivoja za taoca. kralj bosanski. Ostoja je svrgnuo kralja Tvrtka II. Nalazi se na novcu kralja Stipana Ostoje. ne zna se iz kojega braka. godine.svega dolazi samo na Dan sv. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. OŽUJKA) Sveti Grgur Čudotvorac rođen je oko 213. Bio je patronom bosanskih kraljeva Kotromanića. “koju bijaše skrivila njegova neutaživa pohota”. Kada je Hrvoje 1416. Ratovao je s Dubrovčanima i Hrvojem Vukčićem Hrvatinićem. Mala nakladna kuća sveti Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud ZIRAL. Ostoja. Kralj Ostoja je živio raskalašenim životom ne prežući ni od silovanja plemkinja. godine pobuniše i istjeraše ga iz kraljevstva. str. str. Hrvojevu udovicu. godine nastojao zagospodariti Šibenikom. Sačuvani su njegovi mnogobrojni spisi. 69. kad se obično onaj koji se nečega odrekao. 154 . Tada je kralj Ostoja pobjegao u Bobovac i molio od Turaka pomoć za preuzimanje kraljevstva. 12. Kiseljak. Josipa. vjerojatno u Bišću. godine u poganskoj obitelji u Neocezareji (današnji Niksar u Pontu) u Maloj Aziji. 246-247. Godine 1408. Zagreb 1990. i ponovno postao bosanskim kraljem. Krajem ožujka ili početkom travnja 1418. može omrsiti. nezakoniti sin kralja Tvrtka I. uredio Anđelko Badurina. (Vidi: Marko Dragić. Nadimak Čudotvorac baštini po mnogobrojnim iznimnim čudesima. selo Podastinje. godine kralj Ostoja je. Preobratio se na kršćanstvo i postao biskupom rodnoga grada koji je tijekom svoga biskupovanja pokrstio do svoje smrti (270. izabran je za bosanskoga kralja 1398.237 (O Grgurevu bit će riječi i u poglavlju Povijesne predaje. Kršćanska sadašnjost. bio je Stipan Tomaš. rođen 1955. Od Kozigrada do Zvonigrada.) 237 Leksikon ikonografije.. umro od groznice. godine umro. 236 Stipan Ostoja.). Drugi Ostojin sin. studenoga papa Pio II. proglasio ga je patronom Bosanskoga kraljevstva. Uzalud je 1415. Prva žena kralja Ostoje bila je Vitača. kralj Ostoja je svoju ružnu kraljicu Kujavu otjerao i za ženu uzeo Jelicu.236 a na zamolbu zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića 7.) 235 Gordani Vujica kazao je Ratko Raguž. druga Kujava iz vlastelinske obitelji Jablanovića-Radinovića. nepoznata podrijetla. te se puk i plemstvo 1404.

U prosincu 1870. Pred ljudima je Isus bio njegov. jer mu je takvu čast ukazao sam Bog odabravši ga za brižnog čuvara i skrbnika najsvetije obitelji. Sv. traži s Marijom Isusa koji je ostao u hramu u Jeruzalemu.SVETI JOSIP Sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva. Velika je snaga njegova zagovora kod Boga. Po zanimanju je bio stolar. U tim prigodama Josipu se uglavnom javlja u snu anđeo da mu dadne potrebne naputke: da se ne boji uzeti Mariju za ženu. Bio je pravedan muž. i za njega je on odgovarao. Evanđelja ne navode niti jednu njegovu riječ. ožujka). čovjek dobra srca. a ono što znamo o njemu sadržano je uglavnom u dva prva poglavlja Matejeva i Lukina evanđelja. da se vrati u Nazaret kad je ta opasnost prošla. Nakon ove zgode s Isusom u hramu Josip se više ne spominje pa se pretpostavlja da je umro prije Isusova javnog nastupa. Josip zaštitnik bolesnika i umirućih i uzor obiteljskog života te kako se služi Bogu. Josip je tiha svetačka veličina. Josip (19. a time i cijelog hrvatskog naroda. Dostojan je velike časti. godine papa Pio IX. Hrvatski sabor je 1687. jer “što je u njoj začeto. 155 . Dodajmo još da je sv. Vodi svoju zaručnicu Mariju na popis stanovništva iz Nazareta u Betlehem kojom se prilikom rodio Isus. da bježi u Egipat pred Herodom koji želi ubiti Isusa. čovjek vjere i poslušnosti. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve. Potomak je kralja Davida kome Bog obeća da će od njega poteći Mesija. godine proglasio sv. doista je od Duha Svetoga”. muž Marijin zakonski je iako ne i naravni otac Isusov. proglasio je sv.

između ostalog. Otac nije smio odbiti bega pa mu je rekao da dođe nakon mjesec dana kad sve bude spremno za svadbu. Čuvalo se poštenje i ponos. Oni bi vršili razne zulume te bi. Pored blagdana Svetoga Josipa križićalo se i na Blagovijest. 41. Cvjetnicu. Da bi se to nasilje spriječilo. jedini način je bio da se na rukama ute- tovira više manjih križića. Vjerovalo se da ih ti križevi štite od napasnika. Čak su i majke 238 Katarina Tomas zapisala je 2007. g. Todorić. onda su ponovno manjom iglom bockale to ucrtano mjesto. Zato su još od rane mladosti crtale križeve po rukama. žene su vjerovale da ih samo Bog može u tome sačuvati. a na prsima malo veći križ. Na Dan svetoga Josipa djevojke i mladići u dobi od trinaest do šesnaest godina križićali. U Imotskoj krajini tetoviranje je uzelo maha za vrijeme turskih provala. Ti križići su ostali kao pod- sjetnik na vrijeme osmanskoga terora. Djevojci su istetovirali križ na čelu pa je beg nije mogao uzeti za ženu. a prenijela joj je majka Ana Tomas (djev. Znalo se da Turci bježe od križa i da se nikada ne bi dotakli rukom ruke kršćanke na kojoj bi ugledali križ.KRIŽIĆANJE Poznata je predaja kako su Turci upadali u cincarska sela i otimali djecu.simbol krštene duše. Tako od nekog bogatog Cincara beg zatraži kćerku za ženu. godine). str. posebno ženskom stanovništvu. Postupak se ponavljao i nekoliko puta dok bi ta crna smjesa ostala plavkasta na koži. U tursko doba. rođ. 1949. Tada su bake i mlade žene iglom zamočenom u tu smjesu crtale križeve po rukama. kad su age i turski gospodari bili strah i trepet katoličkom pučanstvu. Sam postupak tetoviranja je bio slijedeći: oštrom iglom bi se bockala koža pa se u ranice ubrizgavala boja da se na koži trajno vidi križ . Prah je trebao biti sitan. 156 . dobivala bi se crna smjesa. U jednoj zdjelici zamiješao bi se med i usitnjeni ugalj od izgorenog drveta.238 U Imotskoj krajini još uvijek se na rukama starica može vidjeti tetoviran jedan veći ili više manjih križića. S tim se križevima i umiralo i svaka od njih je vjerovala da ju je samo Bog tako zaštitio od napasnika. na kojima bi bio još veći križ. Kad bi se pomiješao s medom. Kad bi ih nacrtale. lovili kršćanske djevojke i žene te ih silo- vali. Ta smjesa ulazila je pod kožu. u dane Velikoga tjedna i na Ivandan. Otada su sve cincarske djevojke tetovirale križ na čelu i na rukama. FF Mostar. Rkp. uglavnom žensku. D 60. ili prsiju. Ranice bi zarasle i crteži križa ostajali su za cijeli život.

ni od krvi ni od puka. CVJETNICA Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje je kršćanska svetkovina koja se slavi u nedjelju prije Uskrsa i uvod je u Veliki tjedan. 240 "http://hr. godine i Marija Klarić (djev. i to obavezno na šaci jer je to bilo jedino uvijek vidljivo mjesto na koži. primiče se dan muke Gospodinove. moli i sljedeća molitva: CVITNA MOLITVICA U nedilju bio cvitak. čita izvještaj o Isusovoj muci. zbog običaja nošenja dugih rukava. 240 Na Cvjetnicu. godine). U spomen na to. Drijen je u narodu metafora za zdravlje. Mise. Petričević. 2008.wikipedia. Rkp. putem kojim je Isus išao jašući na magarcu. Oltari su u crkvi pokriveni. Narod je dočekao Isusa. Matej 21:1-11. godine u Prološcu Donjem kod Imotskoga. mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine. na Cvjetnicu se obavljaju procesije s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama. E str. Na taj dan se slavi Isusov trijumfalni ulazak u Jeruzalem u dane prije Pashe. Ponegdje se umivalo izvorskom vodom u koju se stavljala grančica drijenka. u livanjskom kraju.239 Glušna nedjelja u kršćanskoj tradicijskoj kulturi javlja žalosne dane. 313. Luka 19:28-44. na vratima Gospa kleči i u rukam knjige drži 239 Ines Ivelja zapisala je 2008. Kazali su joj Ante Juričić Zele.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kršćanski blagdani 157 . Na njemu su zlatna vrata. 1953. rođ. Vjerovalo se da time donose zdravlje i ljepotu lica. U nekim se mjestima umivalo vodom u koju su stavljene grančice bršljana.svoje mlade kćeri tetovirale. FF Split. ponegdje i na Veliku subotu mladež se umivala izvorskom vodom u koju se dan ranije stavljalo tek ubrano cvijeće ljubičice. Također se za vrijeme sv. već začet po Duvu svetom. rođen 1951. i Ivan 12:12-19). jagorčevine i drugog proljetnoga cvijeća. Na Cvjetnicu se. opisan u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11.

budi faljen. neka kitu moj deklicu. svojom majkom uvik. cvit anđelski od uresa. Evo tebi dvanest apoštola i četiri vanđelista i prid njimi bili čovo. ovoj lipoj mojoj vili. rajskim cvićem od liposti. 241 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. nek nakiti lipo lišce. u nje lipi cvit mladosti. O Isuse. cvitak nosi za prsiman. On je bilji od sunašca. str. nje lipota privelika. Od ljubavi Bože mili. sjajniji je od miseca. Matica hrvatska i HKD Napredak.241 (Doli u Vidoši kod Livna) U Kaštelu Starom na Cvitnicu bi mladići djevojkama posipali dvore cvijećem i pjevali: Evo anđel pred očiman. na dobro joj dan Cvitnice. 305. jest moj anđel znam doisto. Sarajevo 2006. među ostale divojčice. Neka lipost nju odiva. i lipotu nje nagizde. i u knjige Boga moli. kad osvane na Cvitnicu. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. pošlji meni zgor s nebesa. 158 . retorika. s kojim kaže mlado lito. veseli se Gospe zdrava. Neka misec. Veseli se Gospe lipa. Amen. svitle zvizde. Svim deklicam nek je dika. knjiga 4. epika. Nek izajde nakićena. priredio Marko Dragić.

ter prem’ srcu njega stavi. zbogom bila golubice. ovo cviće moj’ rumeno tebi vilo. sv. Znak svoje prisutnosti Krist je ostavio Crkvi i svijetu u kruhu i vinu. Kako žarko sunce siva. da počivaš u radosti. na nebu su sve zvizdice. dok ti svane dan Cvitnice. S njim ti dajem srce moje. rođena 1967). po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Peran. primi na dar ljubav moju. str. golubice ma gizdava. Uzmi cvitak ma ljubavi. Ja ostavljam tvoje lišce. urešeni žilju bili. koj’ ugodno tebi vilo. moj’ danice. Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana.242 VELIKI ČETVRTAK Veliki ili Sveti četvrtak je dan Isusove posljednje večere. da g’ uživaš ma gospojo. 57. Katolička crkva ulazi u sveto trodnevlje i sprema se na slavljenje Uskrsa. o lipoto meni mila. svitla moja o danice. Rkp. te ustanovio svetu misu. godine u Kaštel Starom Ivana Penga (djev. nad sve vile ke mi omili. Ti si dika moj’ i slava. FF Split. 159 . Ter s njim drago moj’ žuđeno na Cvitnicu okiti se. 2007. Mili. teb’ ga daje drago tvoje za obiližje od ljubavi. ev’ izberi cviće milo. E. dragi moj pokoju. predavši tako 242 Mariji Lučić kazala 2007. zbogom bila golubice.

na taj dan je milosrđe jače od krivice. uhićen i cijelu noć sudski ispitivan. Vanda Babić i mr. sin Matije.php?action=c_vidi&id=990 244 Miji Gojsalić 11. što simboli- zira gostoprimstvo. spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas. sc. U tajnovitosti liturgijskih slavlja na Veliki četvrtak. on otvara svoje nebeske dvorane. a čovjek pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. 2007. 160 . Mnogo čeljadi moli stotinu Očenaša. g. 26. Zadar 2006. FF Split. (E). Veliki petak i Veliku subotu umjesto crkvenih zvona najavljivala je skupina od pedesetero do stotinu djece koja su tri puta prolazila oko mjesta stvarajući buku krčalima (drvenim glazbalima ručne izrade) načinjenim od nazubljenog koluta koji se okreće i drvene letvice koja udara o zupce koluta i izaziva klaparanje. Isus je svojom krvlju ustanovio novi i vječni savez između Boga i ljudskog roda govoreći: “Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje”. 18. “Ovo je krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude na oproštenje grijeha”. rođen 1954. u koju sada odlazi. Zvona su zavezana do na Bilu subotu. Toga je dana bio izdan. on postaje naš brat i učitelj”.katolici. priredili doc. Ali. kao polog i jamstvo pobjede nad: patnjom. U Poljičkoj krajini “učini se grob Gospodinov” i čuva se preko dana. zlom i tamom. str. ispričao je Ivan Gojsalić. i kroz skoro uskrsnuće. krivicom. čudesno je molio za nas i obećao svog Duha protiv duha zloće. nehumanosti i razaranja. kada se proslavi uskrsnuće Gospodinovo. Tomislav Ivančić http://www. 9. te se od očaja objesio. sc.243 Na Veliki četvrtak zavežu se crkvena zvona.244 Na otocima Ugljanu i Pašmanu kod Zadra početak svete mise na Veliki četvrtak. dobrota je pobijedila zloću. u koje nas poziva kao svoje uzvanike. stotinu Zdravi’ Marija i deset Slava Ocu na čast muke Isusove i na oprošćenje grija.org/duhovnost. Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt. str. zrakom nade pobijedio je mrak. nečeg nadonosnog u zraku. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom. 245 Vidi: Hrvatski običaji. “šutnje zvona sve do Uskrsa.Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv. Zbornik studentskih radova. smrću. Josip Miletić. Na taj je dan Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu. jer se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim. Odjel za kroatistiku i slavistiku. da naučimo biti ljudi i dobri jedni drugima”. U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge. rujna 2007. dr.245 Slično je i u drugim 243 Dr. Sveučilišta u Zadru. pa- kost čovjeka pretvorena je u pokajanje. predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika. Rkp. “Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba. Juda je otišao u mrak.

na pribilomu cvitu. g. Kada budeš putovati dugin putin. Margiti Čondić Bijader. sto amena. Konavlima. Božja jesan. Diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine mladi kazivači i danas kazuju molitvu koju mole na Veliki četvrtak: DUŠICE GRIŠNA Dušice grišna. FF Split. 2004. izmolila san sto križića. zajednica. stoljeća. 4. u Svibu kazao Ilija Čondić Bijader.mjestima u Dalmaciji. 69. sto se puta prikrstila na blag danak. Slavoniji i Srijemu. Ujmoca i Sina i Duva svetoga. budi u viri kripna. uskin klancin. Kad san bila na onom svitu. središnjoj Hrvatskoj.246 Ta buka upućuje na galamu i klepetanje kojim su džudije pratile Isusa dok je nosio križ prema brdu Glavica na Kalvariji. Zagreb 1997. Hrvatski uskrsni običaji. Pitat će te duv nečisti: Jesi l’ moja il’ si Božja? Ti ćeš reći: Tvoja nisan. 2004. 247 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. na Veliki četvrtak. Rkp. Lici. To je molitvena pjesma koju su najčešće kazivale kazivačice i kazivači diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. amen!247 (Svib) 246 O tome više: Jasna Čapo Žmegač.-71. susrist će te duv nečisti. str. 161 . sv. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. Golden marketing. pučka pobožnost.

što simbolizira Isusovu muku i smrt. Veliki petak je dan žalovanja. ispričao je Ivan Gojsalić. godine u Mlecima je objavio djelo Zrcalo od ispovijesti u kojemu opisuje život Isusa Krista od 1 sata poslije ponoći na Veliki četvrtak do 12 sati na Veliku subotu: Od 1 h od noći na Veliki četvrtak: Isus šalje Petra i Ivana napraviti gdje imaše večerati.248 Aleksandar Komulović 1704. Slavi se u petak prije Uskrsa. g. nitko ne pjeva. 248 Miji Gojsalić 11. Veći dio dana stoji se u crkvi. sv. nego svak za se. svijećnjaka. Petar ga zataji tri puta a na posljednje zatajenje zapjeva pijevac kako je i rekao Isus. Od velike tuge krvavim se znojem znoji. Slijede ga Petar i Ivan. rođen 1954.VELIKI PETAK Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti. 4 h: Petar obećava slijediti ga do smrti. bijući i tukući ga vode Jerusalemu. Petar odsječe uho Malku a svi apostoli pobjegoše i ostaviše njega samoga. Isus hrabri učenike. Vraća se učenicima i govori da Juda vodi oružnike koji će ga uhititi.” Ivan pita – tko? 3 h: Juda izlazi van izdati Isukrsta. ne slavi se euharistijsko (misno) slavlje. rujna 2007. str. pjeva se Muka Gospodinova. iziđe vani i gorko zaplaka. 2 h: Govori: “Jedan će me od vas izdati. Narodno je vjerovanje da se vino popijeno na taj dan pretvara u krv. Sve zamre. Isus mu govori da će ga 3 puta izdati. Na Veliki petak. Zajedno s Velikim četvrtkom i Velikom subotom čini Vazmeno trodnevlje. sin Matije. 8 h: Isus je poveden u kuću Ane gdje mu jedan sluga udari zaušnicu. Oltar je bez križa. 6 h: Juda ga poljubcem izdaje. 5 h: Isus čini molitvu i budi učenike da i oni mole. Rkp. umiva noge apostolima i Judi. 7 h: Isusa svezaše. 9 h: Osuđuju ga na smrt i tuku. ljubi se raspelo i kupi lemozina. Moli se sto pedeset Zdravi’ Marija i sto pedeset Slava Ocu. (E). 162 . 64/07. Isus pogleda Petra koji se pokaja. 9. a svatko posti suho. Povedoše ga u Kaifinu kuću koji ga upita je li on sin Gospodnji. Blaguje janjca vazmenoga s učenicima. FF Split. cvijeća i oltarnika. Anđeo s neba krijepi ga i tješi. Ne moli čeljad zajedno u kućama.

a iz njih izađe krv i voda. kamenja se raspukoše. Isukrstu probodoše prsa. Žene za njim plaču a on im govori da ne plaču radi njega nego radi sebe i svojih sinova. 163 . Svi govoraše: “Ovo biše pravi sin Božji. Svi zaviču: Raspni ga. 12 h: Svezanoga Isukrsta vode u Pilatovu kuću. Džudije ga psuju i proklinju zajedno s lupežom. Oružnice ga okrune trnovom krunom i obuku u crveno. 4 h Pilat izvodi Isusa pred svjetinu. Djevica Marija ga slijedi do gore Kalvarije. Dižu križ. Svi odgovoriše Barabu. 7 h Igraju se i njegove haljine dijele na četiri dijela. 8 h Vapi da je žedan. 3 h:Pilat traži način da oslobodi Isusa i pita žudije hoće li osloboditi Isusa ili Barabu. a drugi mu se lupež preporučuje i Isus mu obeća raj. Mažu ga mašću koju je donijeo Nikodemo i zaviju ga u bijelo čisto platno.” 10 h Razbiše noge lupežu. Reče Isus: “Svršeno je. 11 h Majka Marija prima ga u krilo. Bože moj. Juda se na tu uru objesi. Bože moj zašto si me ostavio?” 9 h Preporučuje dušu ocu govoreći: “Oče u ruke tvoje preporučujem dušu svoju. Pilat umiva ruke da osudi Isusa. Pilat čini izbičevati Isusa na kamenom stupu ne bi li tako zasitio židovski gnjev. Daju mu pit žuč i ocat.” Ispusti dušu i glava mu klone. Mater svoju preporučuje Ivanu. Pilatova žena šalje Pilatu znake da oslobodi Isusa. Nosi križ padajući. Na prvu uru Pilat pita Isusa je li on Kralj a Isus mu reče da nije njegovo kraljevstvo od ovoga svijeta. 2 h: Pilat Isukrsta šalje Irudu koji mu se naruga i obuče ga u bijelo. Zemlja se potrese. Skidaju ga s križa. Sunce se pomrači i nasta tmina. 5 h Svukoše mu crvenu a obukoše njegovu haljinu. krv teče iz rana i postavljaju ga između dva lupeža. 6 h Dođoše do Kalvarije i dadoše mu piti vino pomiješano. 10 h: Isusa strašno tuku. Staviše ga u grob u vrtu blizu mjesta gdje je raspet. Raspinju ga i čavlima pribijaju na križ. 11 h: Isus je u velikim mukama.

Udarali su ga i svega izranjavali “izlivaše se oda svih strana. kakono rika. Pilat je pitao Isusa: Odakle si ti? Isus mu nije odgovorio te Pilat nastavi: „Meni ne odgovaraš ti? Ne znaš li da ja imam vlast prikovat te na križ? Isus mu odgovori da on (Pilat) ne bi imao nikakvu vlast da mu nije dana odozgora. 12 h Žudije traže od Pilata da se grob čuva jer je Isus rekao da će uskrsnuti. Žena mu je pripovijedala da je u snu radi njega pretrpila strašna prikazanja. u: Zbornik proze XVI. Pilat je 249 Aleksandar Komulović. a da bi utažio jadovita i gnjevna srca židovska. stoljeća. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. PSHK. str. u: Zbornik proze XVI. (1704). PSHK. 164 . 202. križu ga pribij!” Čuvši to. knjiga 11. Pilat ga je izveo pred svjetinu i kazao da u njemu ne vidi nijednu krivicu radi koje zaslužuje smrt: „Dostojno je dakle da se na njega smilujete.”250 Svjetina je i dalje vikala: „Križu ga pribij. godine: Poznaše Pilat da je Gospodin čist i pravedan i da je lažno radi zavisti optužen te ga htijaše osloboditi (bijaše običaj na Vazmeni dan osloboditi jednoga tamničara). oprostivši ga. 250 Bartol Kašić. Poslije toga Pilat je nastojao osloboditi Isusa. Život Gospodina našega Isukrsta. Kad su to začuli Židovi vikali su ako ga oslobodi bit će neprijatelj ćesaru. krv božanstvena i neprociniva. Razmišljanja od Muke Gospodinove poglavlje XII. stoljeća.” Kažu da je na Isusu bilo pet tisuća udaraca. str. Zrcalo od ispovijest. priredio Jakša Ravlić. knjiga 11. i XVII.-147. Izranivši tako Gospodina našega a zbog grijeha i opačina naših. slijepi puk prevaren od Skriba i Farizeja tražio je da se na križ razapne Stvoritelj od života i tako bi pušten baraba.249 Bartol Kašić o Muci Gospodina našega Isusa Krista napisao je u Rimu 1638. krvnici ga pregrnuše starom odrpanom kraljevskom haljinom i nabiše trnovu krunu do moždana. šamarajući ga. i XVII. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. priredio Jakša Ravlić. Međutim. Šalju oružnike da čuvaju grob. Pitao je svjetinu: Koga hoćete da vam oslobodim – ili barabu ili Isusa? Mislio je da će svjetina tražiti da se kazni baraba jer je mnoga zlodjela počinio. 137. Ženu svoju Pilat ne htjede slušati da oslobodi Isusa. Pilat reče svjetini (pučini) da ga oni uzmu i prikuju na križ. Postavljaju Isusa u grob koji zatvoriše kamenom i zapečatiše ga. Najprije je bio udaran šibama od drače te bičevima od konopca koji na kraju imahu zvizde gvozdene i na kraju verigama od gvožđa. Vidjevši Pilat da nije uspio osloboditi Isusa smisli da Isusa bičevima izudaraju šestorica koji ga svukoše i privezaše na stup.

u: Zbornik proze XVI. ko god ovu pjesmu zna na blagdanak na Veliki petak Bog mu dao. Petra.251 POĐE GOSPE TUŽNIM PUTEM Pođe Gospe tužnim putem Zagrnu se crnim skutem i ugleda drven križ. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. stoljeća. priredio Jakša Ravlić. Krvnici su Gospodinu našemu dali da se napije vina pomješanog sa žuči. Po tragu kapljica krvavih. Isus im je rekao da ne oplakuju njega nego sebe i svoje sinove. razgledaj raspetoga Isukrsta čestokrat i s pomilovanjem kajući se od griha tvojih. Budući se razbojnicima žurilo Isusu su dali Šimuna Cirenca da mu pomogne nositi križ. ne velem ti da si moja već ti velim da si Božja. Došavši na Glavicu (tj. duševni raj 251 Bartol Kašić. 206. PSHK. Isus s križa progovara: O Marijo. a on ga ne htjede ni okusiti. Na tome je mjestu Abraham od svoga sina Izaka htio učiniti posvetilište. počni prolivati i ti riku od suza i očiju tvojih i ne pristani”. Život Gospodina našega Isukrsta. Taj se rubac tijekom godine više puta pokaže svemu puku u crkvi Sv. Kad je Bogorodica Djevica Marija saznala da joj sina vođahu. Teže mi je uzdisanje Tvoje neg na križu rane moje. str. moja mati.sjedio i umio ruke (po židovskom običaju kako bi ukazao da on nije kriv za Isusovu smrt). knjiga 11. Isusa je slijedilo veliko mnoštvo koje je molilo i plakalo. glasovima od trubalja i galami mnoštva slijedila je put. 165 . s velikom je žurbom krenula. Među tim ženama bila je i Veronika koja je rubac s glave dala Isusu da otare s lica znoj i krv. Isus je to učinio i na rubcu ostavio svoju priliku zapečaćenu i svoju krv. Tu je Isus pribijen na križu ostao do smrti. “O grišniče. gdje se imaše posvetilište učiniti Bogu). Isus je osuđen i naprćen teškim križom. glave mrtvačke. i XVII.

po kazivanju Ruže Džalto. a on joj se obraća. Među molitvama koje su se šaputale na Veliki petak jesu i ove: IŠLI JESU TRI PUTNIKA Išli jesu tri putnika K Majke Božje na Bistricu. Naziva je. Prvi stih: Pođe Gospe tužnim putem vjerojatno govori o Gospinom hodu za Isusom za vrijeme njegovoga križnog puta. Sam’ se vrata otvaraše. nego Božjom Majkom. Rkp. FF MO 2008. Kraj je također karakterističan za pjesme ove vrste – obećava se spas onome tko bude molio ovu molitvu na Veliki petak. Malo dete Bog-Jezuša. Kad su došli na pol puta. Sami zvoni zazvonili. Molitva je slična Križićima koji su se molili na Veliki četvrtak sto puta. Crni skut iz drugoga stiha otkriva nam Gospinu tugu i bol. Gospa češlja zlatne vlasi. Našli jesu malo dete. na Ustirami u Rami. D. 166 . Veliki petak je dan smrti i muke Isusove. žali zbog njezine patnje više nego zbog rana koje su Mu zadali. ne svojom. 1959. Kad su došli bliz’ Bistrice. na umrli dan. majke. 252 Mirjana Ćališ zapisala je u siječnju 2008. Čula ju je od svoje pok. pa je to i tema ove pjesme.252 (Ustirama u Rami) Tu pjesmu je ramski puk molio na Veliki petak. Ljudi bi se zavjetovali da je izmole pedeset puta do podne. Sljedeći stihovi imaju dramske elemente kao i većina ovakvih pjesama. diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. a ovu molitvenu pjesmu znala je jedino Ruža Džalto koja ju je naučila od svoje pokojne majke. Anđel nosi tužne glasi: “Sinka su ti ulovili. Jedan veli: “Nosimo ga!” Drugi veli: “Ne ćemo ga!” Treći muči pa ga nosi. rođ. Sami Jezuš misu služi. Gospa dolazi do Isusova križa. Na Kalvari otpeljali. Za Križiće su znali gotovo svi kazivači.

Ja imadoh jednog sinka. Po kamenu hodit mora. Isusa mi odvedoše 253 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. 160. Svoje grozne suze roni. sveti Pero. svetom Peri odgovara: “Kako neću ovdje klečat. Sagrađene. slavna prsa lomiš?” Slavna Gospa progovara. Njoj dolazi sveti Pero. Zagreb 1972. sveta. MH. str. prigrađene. sve su križim prikrižene. U tebi su lijepe crkve. Teret križa sam si nosi. sveta. ti si sveta i presveta. sastavio Krešimir Mlač. Progovara sveti Pero: “Što ti Gospe tude klečiš. slavna prsa lomi. Zločinci mi dolaziše. svega svita ponajvišeg. svega svita ponajlipšeg. svoje grozne suze ronit. lijepe crkve sagrađene. jednog sinka ko jedinka.” 253 (Žumberak) OJ NEDILJO TI SI SVETA Oj nediljo ti si sveta. Tude slavna Gospa kleči. svoje grozne suze roniš. iza svega srca ječiš. iza svega srca ječi. sveta slavna prsa lomit. sveti Niko. 167 . iza svega srca ječat. svetim uljem pomazane.

Naviše je sa svih strana.i na križ ga pripetoše. sve su čavlim probodene. Tude sam Bog sidijaše. Isusova slavna glava. prije smrti petnest dana i ljudima govorila: “S anđelima ćeš putovati. a trnovu navijaše. lipa ruža. Isusove slavne ruke. 168 . sukijom su probodena. niz križ drvo položene. gdje mu kruna slavna stala. anđeli se pokloniše. u vinčiće uvijao. Zlatnu krunu odvijaše. po križu su razapete.” Gospa bi se ukazala. nebesa se rastvoriše. na nebesa odnosio. Božja zvona zazvoniše. Isusova slavna prsa. svakog petka po pet puta. ovih dana korizmenih.” Isusove slavne noge. u subotu sedam puta. dok mu dođe do moždana. a u nedilju devet puta. lipo cviće. Tu je raslo lipo cviće. volio govoriti. Anđeo s neba silazio u kitice ukitio. Sveta krvca udarila i po ploči kapijala. Sva se ploča raspadala od mirisa Isusova. sve su čavlim probodene. slavna Gospa govoraše: “Ko bi moju molitvicu.

U jutro toga dana svećenik je pred crkvom blagoslivljao vatru. po sve vike vikova. rijekama.-36. iz suhe mladice daje da nikne novi život. nav. slika te šutnje je odsutnost euharistije i ogoljeni oltar. ugarci s zgarišta stavljani su u njive i vrtove kako bi plodnost bila bolja. U svim je hrvatskim krajevima na Veliku (Bilu) subotu bio običaj umivanja vodom koja je netom blagoslovljena u crkvama. majka cijele kršćanske liturgije koja završava svečanom euharistijom koja označava Kristovu pobjedu nad smrću i u kojoj se odražava snaga Božje ljubavi koja od mrtvog čini živa. Uskrsni krijes palio se i u noći s Velike subote na Uskrs ili oko tri-četiri sata predu samu zoru. str.” O Isuse budi faljen. retorika. 74. Bdijenje počinje lucenarijem ili službom svijetla. 19. unosi u župnu crkvu koja je u mraku.-299. amen. Blagoslivlja se vatra izvan crkve. Taj je običaj bio posebno raširen u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Matica hrvatska i HKD Napredak. str. epika. dj. priredio Marko Dragić. u procesiji. str. str.-76. Garištu iza tih krjesova pripisivala su se apotropejska svojstva: preko njega pregonila stoka kako bi bila zdrava. Pastiri su za taj dan pripravljali krjesove budno motreći cijelu noć da im tko ne bi prije vremena potpalio krijes. 255 Isto. s apostolim vikovati. na njoj se pali uskrsna svijeća koja simbolizira Isusa Krista uskrsloga . 254 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. dj. a ukoliko netko ne bi imao tu vodu valjalo se umiti na vrelima. moru. 169 . potocima. 256 Milovan Gavazzi. 257 Hrvatski običaji. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 297.255 Veliku subotu je karakterizirao obred obnove kućne vatre.254 (Hamzići kod Čitluka) VELIKA (BIJELA) SUBOTA Velika subota dan je šutnje i ozbiljnosti. vjerovalo se da vještice i drugi demoni ne će imati vlast dokle dopre svjetlost i dim uskrsnih krjesova. Svijeća se. koju su momci i djevojke preskakali “u želji za ženidbom odnosno udajom.256 Na otoku Ugljanu kod Zadra na nekom većem prostoru sličnom trgu palila se od smilja i suhih drva uskrsna vatra – koleda. Vjernici posjećuju Božji grob.svijetlo. 34. nav.. Sarajevo 2006.”257 U kasnim večernjim satima u crkvama počinje vazmeno bdijenje.

Kad je smjena. ali ima i starijih. Stopanjica kuha pogaču i vari jaja za blagoslov. ispričao je Ivan Gojsalić. a kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina. Tko se odluči čuvati Gospodinov grob. nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Čitanja svetopisamskih tekstova. Stražar može biti tko je hoće uz uvjet da je doličnoga ponašanja i da živi ili da je podrijetlom iz te župe. 64/07. razvodnik straže dovodi drugu dvojicu stražara. treba se najprije zavjetovati i pridbilužit kod župnika. sluša se Božja riječ o stvaranju. U svakoj straži nastupaju po dva stražara koja su se u stara vremena mijenjala svako pola sata.org/kolumne. g. rujna 2007. (E). blagoslivlja se voda za krštenje.259 ČUVARI GOSPODINOVA GROBA Običaj čuvanja Gospodinova groba u župi Radobilja star je najmanje dvjesta pedeset – trista godina. Većinom su mladi. Po starom običaju zvona bi se zavezala na Veliki Četvrtak u podne. Ujutru je o ručku blagoslov ognja.258 Na Bijelu subotu je početak vazmenog veselja. tako mirno da ne bi okom trepnuli. ali nitko sa sigurnošću ne zna kad je točno počeo. pogleda lijevo i desno 258 http://www. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje. 9. priprema večeru dok zvona slave uskrsnuće Gospodinovo. ali ni to nije bilo duga vika. Jedno je vrijeme bio običaj pranja nogu na Veliki Četvrtak. sin Matije. a danas se mijenjaju svakih petnaest minuta.katolici. rođen 1954. krste se katekumeni.php?action=c_vidi&id=9425 259 Miji Gojsalić 11. U Poljičkoj krajini kažu da odmah počnu ptice pjevati. obično ih svake godine ima između trideset i šezdeset. kroz psalme hvali se i slavi Gospodina i njegova djela. pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svjetla. 170 . pale svijeće na oltaru. Unosom uskrsne svijeće u crkvu. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba. i tada je nastupala prva straža. Gospodinov se grob uvijek čuva stojeći. bere zelje i blitvu. pjevanje psalama. FF Split. Drugi dio bdijenja je Služba riječi. Broj stražara je neograničen. a među njima i velik broj onih koji su čuvali grob po dvadeset i više godina. Vazmeno bdijenje završava euharistijom. Gospodinov grob se jedno kraće vrijeme čuvao sjedeći. str. postavlja ih paralelno s prvom dvojicom. sva zvona na crkvama. Stražari stoje jedan nasuprot drugomu u stavu mirno. To simbolizira pobjedu nad grijehom i smrću. Rkp.

to bi prije obično bilo u mrtvačnici. nikad nije bilo ni najmanjih izgreda jer se čuvanje Gospodinova groba uvijek smatralo najvećim zavjetom na svijetu. pa dok bi završila. Na vratima crkve stražarima bi se davala uskrsna jaja jer je toga dana bio blagoslov hrane i pića. Na Bilu Subotu straža je također počinjala ujutro. Nakon toga razvodnik straže vodi prvu dvojicu na mjesto gdje straža boravi . kojima bi onda škrgajala do mile volje. jeo se bakalar. a na lijevoj strani kape svaki je stražar imao po maslinovu grančicu. jer je to znak da čuvaju Isusa iz Nazareta. Djeca su živjela za taj dan. dok bi završio obred Velikog Petka. Kako bi počela straža. kada bi zazvonio Slava Vični. kojeg bi nekoliko stražara pripremalo. a onda bi svi išli kući na spavanje. i zato su djeca jedva čekala Veliki Petak da ih isprobaju. a jedan je stražar bio zadužen za njih. a i stara je crkva bila puno manja nego ova današnja. Tako je po starom običaju proslava Uskrsa započinjala već u subotu. stražari nastupaju na Veliki Petak uvečer oko devet sati i čuva se cijelu noć. Za vrijeme straže uvijek se postilo. takmičili bi se čije su škrgajice bolje. Tada prva dvojica idu korak unatrag. Za vrijeme obreda bi bilo toliko svijeta da bi po nekoliko stražara moralo praviti red u crkvi. jedan lijevo a drugi desno. godine otvorena nova crkva. narod bi stao udarati po zidovima šibama koje su se donosile od kuće. uvjeti stražarenja su znatno poboljšani i stražari imaju svoju prostoriju na koru crkve. U naše vrijeme. i trajala cijeli dan do navečer oko devet sati. Isto je tako bio običaj da onaj tko prvi put čuva Gospodinov grob dade nešto simbolično. Za vrijeme Plača. branimo Gospodina!". jer je tada župa bila još naseljenija. 171 . Uskrsna misa bi počela već u osam navečer i trajala bi do deset. i tada stražari padaju i već se slavi Uskrs.je li sve u redu. i zatim udari kundakom puške o pod. I crkva je imala svoje škrgajice. Po iskazima stražara. a otkako je u kolovozu 1970. riba. Na Veliki Četvrtak se stražarilo navečer za vrijeme obreda. i tu se okupljaju i borave kada nisu na dužnosti. Djeca bi jedva dočekala Veliki Petak jer bi ponijela škrgajice. Straža je opet počinjala na Veliki Petak ujutro. Kasnije se i taj običaj ukinuo. dolaze na njihovo mjesto. Stražari su nosili kapu s frontinom. oko sedam sati. čisti bakalar i krumpire i cijepa drva. koji je počinje Gospinim plačom popodne u tri sata. a nova dvojica. kad bi župnik rekao: "Udrimo Barabana. ušćipci i prisnac. Svi su bili radoznali i svatko je htio vidjeti svoga kako stražari pa bi se stvorila velika gužva. kao i danas.

i time započinje proslava Uskrsa. kada zvoni Slava Vični i stražari padaju. Svi ostali stražari se poredaju po sredini crkve. pri tome su praćeni znatiželjnim pogledima velikoga broja nazočnih vjernika. Čuvari Kristova groba u staroj crkvi u Katunima Na Bilu Subotu čuva se cijeli dan. dakle četiri stražara. padala bi dva stražara. Ranije. zašto spavate? Ustanite! A oni odgovaraju: Ne spavamo. svaki red sa po jedne strane oltara. a po 172 . okrenuti jedni prema drugima. zdesna i slijeva. prestrašili smo se! Uskrsao je! Zatim se dižu i ponizno izlaze iz crkve u njihovu prostoriju na koru crkve. sve do ponoći. Sam događaj padanja izgleda ovako: u ponoć manje pet minuta dolazi dupla straža. Zatim u crkvu dolazi razvodnik straže s dva stražara i budi one stražare koji su popadali: Stražari Gospodinova groba. praćeni ostalim stražarima. po starom običaju. i kada on zapjeva Slava Vični. Tada dolazi svećenik. četiri stražara koja su na straži padaju i ostaju ležati nekoliko minuta. Tu čestitaju jedan drugome Uskrs i vraćaju se u crkvu u dva reda slušati svetu misu.

kada su komunisti na sve načine to pokušavali iskorijeniti. Grob se čuvao s pravim lovačkim puškama do 1953. Uvijek. Ni to danas više nije običaj. Posebno je bilo teško u poslijeratnim godinama. E. 173 . Metkoviću i dr. Važno je napomenuti da su mnogi župljani dolazili iz Europe kao i iz prekomorskih zemalja kako bi izvršili taj veliki zavjet. a od 2. Židovi su Pashom slavili čudesna Božja djela koja je on 260 Kristini Matić kazao je u Katunima 2008. (O tome će još biti riječi i u poglavlju Folklorno kazalište. Za divno čudo. Svećenikom postaje 1963. travnja. godine. 260 Uskrsno scensko prikazanje Čuvanje Gospodinova groba srednjovjekovnoga je podrijetla. U Splitu stječe osmogodišnju naobrazbu u Klasičnoj gimnaziji (sjemeništu). pa sve do naših dana. ali čak ni u najtežim trenucima nije se posustalo. Danas se osim u Katunima. godine župnik don Većeslav Šupuk. Vodicama. župnik bi davao hranu i piće. godine.novom padaju četiri – to se običava od 1952. Također. Rođen 28. jer je to bila velika čast koga bi zapalo da padne. običaj se nije ukinuo i održao se sve do današnjih dana. a posebice za gladnih godina.) USKRS (VAZAM) Uskrs je najveći kršćanski blagdan jer je Isus Krist svojim uskrsnu- ćem spasio i otkupio Svijet. FF Split 2008. vlasti tada nisu zadavale velike probleme. stanovnik Blata na Cetini. u ta starija vremena narod je sa sobom u crkvu donosio malo vode kojom bi se umio kad župnik zapjeva Slava Vični. Omiljen je među župljanima. Rkp. a već 28 godina je župnik u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Katunima. rujna 1936. stoljeća slavi se jedanput godišnje nakon prvog proljetnog punog mjeseca. Šest godina je djelovao u Australiji. Al uvijek je sve išlo pravim redom i padali su oni što su i bili na redu za padanje. između 21. Kako bi se približavao pad stražara. Od tada. Prvotno se Uskrs slavio svake nedjelje. Podrijetlo mu je u židovskom blagdanu Pashe. Vrlici. Baškoj Vodi. iako je bilo sitnih provokacija na račun čuvanja. kada je došla UDBA i uz velike probleme pokupila sve puške. Neki su stražari onima što su bili na redu za padanje nudili po sto litara vina i dva pečena janjca da im prepuste svoje mjesto. a također bi i novčano pomogao kako bi se održao taj drevni običaj. godine. u Slimenu. to jest Slava Vični. nekoliko sati unaprijed bi se znalo koje su smjene na redu za padanje. ožujka i 25. čuva se s drvenim puškama. a nakon toga završava Teološki fakultet u Zagrebu. koje je izradio pokojni Špiro Zečić.

Djevojke i domaćice u crkvu na blagoslov nose jaja.pokazao posebno izlaskom Izraelaca iz egipatskoga ropstva. Sljedeće godine (2009) domaćin ta manifestacija bit će Kninu. Kršćanska se vjera usredotočuje na Isusovo Uskrsnuće. ti nam ga daj 261 To je službeni blagdan u gotovo svim europskim zemljama. a ne smije se ni dati živini. 262 Ove je godine (2008. Tvoj je sinak uskrsnuo na današnji dan Blažena Gospe. festival u Šipurinama na otoku Prviću kod Vodica. Čileu. Australiji. sirnice. Na taj dan tradicionalno se održava Festival žudija. Festival je posvećen vatrogascima poginulim na Kornatima. Na Festivalu je sudjelovalo oko četiri stotine žudija iz dvadeset dvije župe u Republici Hrvatskoj te iz Vareša u Bosni i Hercegovini. Sljedeća molitvena pjesma molila se na sam Uskrs trideset i tri puta: GOSPE MOJA Gospe moja. (O tome je riječ u poglavlju Folklorno kazalište. a od 19. ti meni daj lip dar. st. Češkoj i Slovačkoj tradicija je da mladići na Uskrsni ponedjeljak probude djevojke prskajući ih svetom vodom koja je blagoslovljena na Uskrs. te Kanadi.Uskrsni ponedjeljak.) U Poljskoj.262 Žudije su mladići koji glume rimske vojnike koji su čuvali Kristov grob. a ljudi se sastaju lijepo obučeni. 174 . mlada sira. Novom Zelandu. Argentini. odnosno prijelaz iz smrti u život. Ne smije se ništa baciti da se ne poljubi prije. Nekada se Uskrs slavio tjedan dana.) održan 8. slavi se samo dan poslije Uskrsa . mlade ljutike. Velika je misa pred podne. soli. Poslije uskršnjega objeda mladež se veseli igrajući i pjevajući. kao i u nekim afričkim i srednjoameričkim državama. ja ću tebi lip glas.261 Na taj dan u crkvama se spominje put uskrsloga Isusa Krista u Emaus s dvojicom učenika koji su ga prepoznali tek kada je lomio kruh. a mladići i domaćini nose na blagoslov u vrču vina. a smotru je izvršio jedini preživjeli iz kornatske tragedije Frano Lučić. Svako dijete hoće da mu se obuče najljepša roba. Uz blagdan Uskrsa vezani su u Hrvata mnogi drevni pučki običaji. Za ručak se jede blagoslov.

Ali nikakva slavlja u kući nema. 1959. ni velike spreme. To su ko radili ako su se bojali vukova ili bolesti pa bi čvarovali u to. uskrsnula duša naša na današnji dan. FF Mostar. čula od svoje pok. 264 Isto. D str. Isuse. po kazivanju Ruže Džalto. uskrsnulo tijelo tvoje na jutrašnji dan. 175 . UZAŠAŠĆE (SPASOVDAN) Uzašašće (Spasovo. odredio jedan dan u sedmici kad se ne bi ni klale ovce nit bi se ispod nji' đubre izbacalo.263 O ISUSE. Tako bi ko je imo puno tog živa. 1942. majke. ISUKRSTE O Isuse Isukrste. komu je priteklo. i na taj dan bi se janjci bilježili. smiluj nam se. na umrli dan. Spasovdan) je blagdan koji je četrdeset dana nakon Uskrsa. uši bi im se zarezivale makazama kako tko hoće. 28. ovaca. 2007. Jedu se jaja. 265 Mariji Brać ispričala je na Dubravama kod Stolca Cvija Brać (djev.264 Mali Uskrs je tjedan dana iza Uskrsa. o Isuse Isukrste. Pazin) rođ. a slavi Kristov uzlazak u nebo.. D. Onda ti ima nekavije običaja koji su više Srbi čvarovali ali su i neki naši uz nji prifatili.) 265 263 Zapisala je Mirjana Ćališ u siječnju 2008. Ustirama. U stolačkom kraju taj se blagdan nekoć obilježavao: Prije je bio običaj da se na Spasovdan kolje nešto živo. Rkp. (To je na neki način bio zavjet ili možda čak i žrtva.

267 Taj blagdan nema određen datum.-207. Neki su se podrugivali govoreći da su se apostoli ponapijali. 57. Rkp. kojega su oni razapeli. koji su gonili stoku na pašu u okolna brda u šumu. str. Split 2005. Na taj su dan svi Isusovi učenici bili zajedno. “kao što svi vi vidite i čujete (…)”. Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta. kao kad se digne silan vjetar. bio običaj uoči Spasova da pastiri. igrali se pastirskih igara i ručavali. Budući su Židovi toga dana obilježavali Pedesetnicu u Jeruzalemu je bilo mnoštvo naroda različitih narodnosti. Potom bi pomuzli krave i međusobno se polijevali mlijekom i moli se Bogu da tako bude i dogodine. Marjan tisak. 266 DUHOVI Tim pomičnim267 blagdanom. 2007. S neba se začuo šum. D. KIĆENJE STOKE U vareškom je kraju. Bog oživio od mrtvih i uzdignuo na nebesa gdje je primio Duha Svetoga i izlio ga. 176 . koji je pedeset dana nakon Uskrsa. str. 268 Janko Oberški. Zbunjeno je mnoštvo pitalo što im je činiti. Tada ih se tri tisuće pokrstilo i to je bio rođendan Kristove Crkve. kravama i volovim' oko rogova a ovcama oko vrata. Pokazali su se razdijeljeni jezici kao od vatre i na svakog od njih sišao je po jedan. kao što nema ni Uskrs.268 266 Katarina Pejčinović zapisala je u srpnju 2007 godine od Jelene Rodić i Kazimira Džoje. a Petar im je rekao da čine pokoru i pokrste se jer će tako primiti Duha Svetoga i spasiti se. primjerice. Mnoštvo je bilo zbunjeno kada su čuli apostole kako govore njihovim jezicima. 206. Petar je rekao Izraelcima da je Isusa. završavaju se uskršnji blagdani. Petar je među apostolima ustao i rekao da se ispunilo obećanje proroka Joela: “Izlit ću duha svojega na svako tijelo”. Sutradan bi na Spasovo nosili u šumu dobar ručak. Navečer bi dotjerali nazad u selo tako nakićenu stoku. FF Mostar. i napunio svu kuću u kojoj su apostoli sjedili. od prvoga proljetnog cvijeća naprave vjenčiće koje su stavljali na stoku. Napunili su se Duha Svetoga i počeli govoriti tuđim jezicima “kako im je Duh Sveti davao govoriti”.

ti Ivo. oslen si mi bratac mija. ti otiđi tamo doli. blagoslov. za ne reći moja mati. Isukrston. Katarino. u tamnicu postavljena. Isus gleda i pogleda ne bi l’ koga svog ugleda. Oj. Tute j’ Diva k zemlji pala. kao preporuka. Kato. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME Mnogobrojne su molitvene pjesme koje i danas kazivači kazuju. Sinoć jesan ja vidila čudnim puton proletiše. kao zahvala za uslišane molitve. Te se molitve upućuju svecima i sveticama Božjim kao molbe za zdravlje. vruće čavle pronesoše. slugo moja. KATARINO Sveta. Teže mi je tvoje uzdisanje 177 . Nikog svoga ne ugleda nego Ivu slugu svoga. SVETA. ajme diko!” “Biž otolen. dosad si mi sluga bija. da je zvizda uvaćena. uspjeh. Teže su mi suze tvoje neg na križu muke moje. tuga mi je oko srca za Isuson. nit je blizu ni daleko. otolen se j’ podizala: “Ajme sinko. Tužno plačuć kroz gradove nać ćeš Divu pokraj grada di raspravlja duge vlase i kaži joj tužne glase. sreću. Bole li te tvoje rane? “Ne bole me moje rane. Božja ženo.3. KATO. na putu ga uvatiše na križ gori razapeše.

godine u zaseoku Zelenikovac pokraj Jasenica).”269 (Zadar) ZDRAVO ROKO PRIČESTI Zdravo Roko pričesti. Pjesme je uglavnom naučila od svoje majke. izbila je kuga. FF Split. sv. FF Split.. Rkp. U tom mjestu je tada izbila kuga. Propovijedao je po gradovima riječ Božju. u Pučišću na Braču 2005. Njegov pas je pronašao sklonište sv. Sakrio se u drugom gradu gdje je živio jedan bogati čovjek. 270 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 269 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. u Pučišći na Braču). rođena 1924. neg na križu moje umiranje. 2005. 11. 15. st. Sv. 1. sv. Otada se štuje kao zaštitnik od kuge. 2004. s. 178 . Rok. od koje je i on obolio. u Zadru 2004. U jednom gradu u kojem je bio. *** U knjizi Duša tilu besidila 120 je suvremenih zapisa starinskih usmenih molitvenih pjesama iz Bosne i Hercegovine.1919. Vlasnik je zapovjedio slugama da slijede psa i otkrili su gdje se skrivao sv. Bog ti hoće milost dati Sve od kuge ozdravljati Moli za nas sveti Roče Po velikoj tvojoj milosti Amen. Roka i donosio mu hranu. preselila u Zadar. Rok je molio za to mjesto i otjerao bolest. god. godine kazala Nekić (djev. Kazivačica je šezdesetih godina 20. Branki Ćićerić. Baričević. č. godine kazala Tonka Martinić (rođ.270 (Pučišće na Braču) Sveti Rok je bio bogat i svoje bogatstvo je dijelio sa siromašnima. Katarini Nekić. na seoskim prelima i čuvajući ovce. U knjizi Molitvice Ante Jurić Arambašić navodi molitvene pjesme iz Kijeva i uspoređuje ih s molitvama iz knjige Duša tilu besidila. te je bio potjeran iz grada. Rkp.10.

271 Istovjetno je intonirana mezopotamska pjesma Razgovor gospodara i sluge (oko 1000. a na dušu nije mislilo. Duša tijelo upozorava da smrt nema milosti i da drage rastavlja u žalosti. a od refleksivnih pjesama poemu Hvalit ću Gospoda mudrosti.). 179 . pr.) nalazi se pjesma Kako se tuži duša svrhu tila. Inanna odabira zemljoradnika. Tijelo se tuži gdje mu je: ljepota i mladost. Zagreb 1996. Čovjek se u toj pjesmi razočarao nepravdama i sudbinom te je priželjkivao smrt. tisućljetna je sumerska civilizacija nestala pod naletom Amorićana. (Velik je broj suvremenih zapisa hrvatskih prenja o razgovoru čovjeka i njegove duše. do 2100. 271 Nevenka Košutić Brozović. g. Smrt ga je zatekla. Babilonska Pripovijest o siromahu iz Nipura (XIII. Oko 1600. Odjek sumerske pjesme Čovjek i njegov bog opaža se u biblijskoj knjizi o pravednom Jobu.4. pr.) Od asirsko-babilonskih prenja valja istaknuti Razgovor tamarisa i palme. PRENJA (NADMETANJA) Prenja su moralno-didaktička nadmetanja. pr. Kr. palače i postelje. blago koje ljubi vele drago. Kr. sva lipost odbjegla. g. Kr. Duša savjetuje tijelo da se odluči pokoriti i da se ne goji jer će u smrdećem grobu u smradu izgnjiti. pr. U Osorsko-hvarskoj pjesmarici je i pjesma Tužen´je zločestoga tila ko preminuje [s] sega svita u kojoj tijelo govori da će pribivati u zemlji do Sudnjega dana. Procvat je te književnosti bio od 2300. Školska knjiga. Kr.272 U Osorsko-hvarskoj pjesmarici (oko 1530. st. g. pr. st. Uzalud ga je duša odvraćala. Antologijski je primjer staroegipatskog prenja Razgovor čovjeka i njegove razočarane duše (oko 2250. 272 Isto. Pjesma je dvodijelna i napisana je osme- ričkim dvostihovima i zasigurno je nastala davno prije XVI. Početci staroegipatske književnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo. str. U toj pjesmi duša upozorava i prekorava tijelo da će brzo iz njega ići te mora ispovjediti grijehe jer je uživalo u strastima. a poznavale su ih najstarije civilizacije. g.-VIII. gdje su mu stanja i imanja. Kr. Pronalazak i posvećenje trnokopa i dr.) je jedna od najstarijih humoristično-satiričnih pjesama u svjetskoj književnosti. a grob će tijelu biti svo stanje i imanje. gdje su mu mladost i jakost. druzi dok je ono u tuzi. Didaktička sumerska poezija ogleda se u prenjima Emeš i Enten. Čitanka iz stranih književnosti I. Razo- čarani je čovjek odabrao smrt. 10-12.). dika i užitak. Sumerska je književnost trajala koli- ko i Sumerani. 3-4. g.

gnjilo bilo. žive ljude pritresalo. PSHK. MH. Tijelo nastavlja tuženje i obraća se družbi miloj i upozorava žive da će i oni umrijeti. 274 Mihovil Kombol. 180 . knj. Jure. ……………………………… Suvremeni zapis prenja Oj divice. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. 414. DI SE DUŠA S TILON KARA Brnjada spašen biše. Župni ured Kijevo. skoro tilo pokopano. str. Novo greblje načinjeno. suvom žeđom. 1997.-420. zahvati đavola “i objesi ga glavom dolje”. što me nisi pridisalo. Zagreb 2001. str. Baška Voda. sebi Boga otijaše.274 Velik je broj prenja koja se i danas kazuju. Za drugim si mramoralo. 273 Prenje đavla s Isusom (Kako se je prel đaval s gospodinom Isuhristom) razgovor je između Isusa i đavola. Tu se dara naslušalo.. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. i: Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić.275 U suvremenim zapisima duša (umirućem) tilu besidi: ……………………………… “Ej ti tilo. U tome prenju đavao nije mogao slušati Isusove riječi te je sa svojom vojskom navalio na Isusa koji je zapovjedio da se oblak spusti na zemlju. Anica Nazor i Marija Pantelić. MH. na molitvi svetoj staše. 13. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. čistim postom. Zora. di se duša s tilon kara: “Kam’ ti sada amir konja? Kam’ ti sada plug volova? Kam’ ti sada krd ovaca? 273 Hrvatska književnost srednjega vijeka. Zagreb 1969. 1. 275 Vidi: Marko Dragić.. Zagreb 1945. sveta slavna čini 113 stihova.

moli ti se jedna duša. zemlja. krivo klela ranan mojin. Već se duša krivo klela. mene muke uzimaše. krivo klela dragin Bogom. Crne kite ogrizoše. krivo klela mukan mojin. da te sunce ne ograne. iz zemlje iznikoše. majko moja. s kutju se zanosio. da je primiš gori k sebi. Kad se kune mukan mojin. Prostiću joj tamo doli. da te vitar ne zapune. sve se trese nebo.Kam’ ti žena uzorita? Kam’ ti dica plemenita? Čime si se ponosio.” Isus tada ‘vako reče: “Oj Marijo. di gori vatra i žerava. Strašni đadri doletiše. kad si k misi polazio. 181 . duša gori k nebu gleda. rogi su in ko u magarca. Kad se kune dragin Bogom. kad je na onom svitu bila. crnu zemlju pritiskaše. Kad se kune ranan mojin. Nit će moći prigoriti. Gospa kleče na kolina prid Isusa Gospodina: “Oj Isuse lipi sine. jadnu dušu poljamiše. mene rane povriđuju. goli šljuci ostadoše. nije duša naka bila. ispod sela zalazio. Maglica se sva stiskaše. nit će moći izgoriti.

godine. P. Iznimno je štovan svetac kod mnogih naroda. Juru posebno štuju. Dnevnik. kao i o kralju Vladimiru. a o tome svjedoči i gradnja crkve u čast toga sveca u Putalju kod Solina već u IX. a nalaze se u Trogirskoj pjesmarici. retorika.277 U drugoj polovici XV. 278 HTV. 312. Naklada P. Povijest hrvatske književnosti. Izvorni pučki napjev Gospinog plača prvi je put izveden na Hvaru 1510. 23.. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. epika. Poljičke Repu- blike. Portugala. Mučen je i pogubljen u Kapadociji (Mala Azija) 23.-313. (drugo znatno prošireno izdanje). godine za vrijeme Diokleci- janova progona kršćana. st. str. Hrvati sv. Pokopan je u Palestini u Lidu. Do naših dana sačuvao se običaj kantanja Muke Isusove na Veliki petak. Lovrana. VERSIFICIRANE LEGENDE Kroz minula stoljeća do naših su dana u usmenoj komunikaciji sačuvane versificirane legende: Sveti Jure i zmaj ognjeni i Sveta Kate. Juri posvećena je i crkva u Podbrežju kod Zenice za vrijeme Kulina bana (1193. stoljeću. Od srednjega su vijeka u usmenoj komunikaciji legende o Svetom Juri. 182 . Zagreb 2004.276 (Polog kod Širokoga Brijega) Dijaloške su pjesme vezane i uz pasionsku tradiciju. 276 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Engleske. SVETI JURAJ Po tradiciji je sveti Jure bio rimski časnik. 277 Dubravko Jelčić. Sarajevo 2006. Pjesmarici Miše Vrančića. ožujka 2005. Sv. Visa. Gruzije i td. već će nako potamnit zauvike. Matica hrvatska i HKD Napredak. Senja. 12 sati. Jure je bio zaštitnik srednjovjekovnoga bosanskog kraljevstva.278 5. I.). g. Pavičić. 06. Na njegovom je grobu izgrađena katedrala. travnja 303. priredio Marko Dragić. str. Genove. knjiga 4. Budljanskoj pjesmarici i dr. velevlasti. Sv. Armenije. Lucićevu Vrtalu. dramatizirana je srednjovjekovna vjerska dijaloška pjesma Muka Isusova. Barcelone.

Tebi nosi ugodne darove. koja si no na glasu odavna. običavala izvoditi svake godine na Dan sv. Jure. Kršćanska sadašnjost. legende pripovijedaju o njegovoj mučeničkoj smrti. 308.) u djelu Illyricum sacrum (sv. od staroga fakta i zemana. st.-VIII.-310. Od 12. 13. 10. 279 Leksikon ikonografije. Jure u njegovim svetištima. 5. Veseli se Bosno slavna. nastala je prva hrvatska lirska pjesmarica. Kod Širen grada bjeloga. a od tada do danas u usmenoj je komunikaciji motiv sv. 1751. Versificirana legenda o sv. koju će ti Jurjevdan donijeti.280 Ta se legenda kod Dalmatinaca skoro od VII. Zagreb 1990. Sveučilište u Mostaru. I. koju će ti Jurjevdan donijeti.279 Godine 1380. Juraja.– 1733. a u njoj je prva pjesma Pisan svetoga Jurja. tiha rosa zeleni livada i još će ti ljepša radost doći.-14. Diljem književne baštine. Daniele Farlati (1690. Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvati i danas kazuju (prozne i stihovane) legende o sv. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. među kojima je i ova: SVETI JURE I ZMAJ NEMILI Oćemo li jednu zapjevati. Juri koji je kopljem probo zmaja i tako spasio Širin grad. Juri. Jurjev danak iđe i još će ti ljepša radost doći. Jure koji je kopljem proboo zmaja. str. Eto tebi lijepo proljeće. tu zeleno jezero bijaše. 183 . o glasovitoj njegovoj pobjedi u kojoj je ubio zmaja”.–1819. Venecija. pridodana je Kačićevu Razgovoru ugodnomu. 280 Miroslav Palameta. st. st.) navodi da se pokatkad običavalo prije svete mise u “Jurjevoj crkvi u Kaštel Sućurcu recitirati vrlo zbijenom mnoštvu s povišenog mjesta (…) ugodnim ritmom hrvatski pisanu povijest o životu i mučeništvu sv. Mostar 1996. pripovijeda se o čudesima koja su se dogodila po zagovoru sv. Ta je pjesma “transkribirana i objavljena početkom” XX. Od 6. uredio Anđelko Badurina. str. st.

Kad se kralj dobro naplakao. mojim se krstom pokrstiti. 30. Buduć Jure. što pogubi zmaja ognjenoga. 35. sad će izać zmaj proždera. pa gospoda natrag pobjegoše. koja tješe biti za kraljicu. gizdava djevojko. da je vode preko bila grada. pa će t’ sa mnom prožderat zajedno. “Muč. grad mu dade mita i darove: Na dan ovcu i mladu djevojku. “Bjež odatle. Ako njemu mita ne dadoše. on skakaše gradu na bedeme 25. ne boj se. i padaju mrtve na stotine. Od naglosti pram gradu iđaše. ne gledajuć ucviljenu majku. iz onog zelenog jezera.” Govori joj vojvoda Jurko: 50. neznani junače. Kad su bili nasred polja ravna. tu nemili zmaj prebivaše. Sav se Širen redom obredio. 20. lijepo svoju ćercu obukao i dao joj širensku gospodu. gizdava djevojko. 40. 184 .15. Djevojka je i od sebe lipa. al’ od tuge i nevolje one. a djevojku cvileć ostaviše. mlađena je i visoka lipa.” Ona njemu rukama odgovara: 45. iskakaše gradu na bedeme. Pa padaju mrtve na stotine. Božju je pomoć zazivao: “Božja pomoć. ja ću tvoga zmaja pogubiti. pa je redak kralju dolazio.” I još joj reče vojvoda Jurko: “Oćeš moju viru virovati. tu se grozno skupa naplakaše. da on dade ćercu jedinicu. roda viteškoga.

” Istom oni u riječi biše. ranjen zmaj zviždi straovito. zmaj nemili jezero zamuti. i da imaš nebeske kriposti. priznaj kripost Boga istinoga. 75. o Širen kralju i prevari akarona svoga. ne izmiče junačkoga oda. a Jure viče tanko glasovito: “Pokrsti se. I evo ti pola kraljevstva moga.” Al’ mu Jure dara ne htjedoše. Kralj ga vodi u svoje dvorove. pristojan je te desnice tvoje. Oćeš moju viru virovati i mojim se krstom pokrstiti.” I krsti se nasrid bila grada i s njim vojske dvadeset iljada. Kad su preko polja išli. ja ću tebe od njeg izbaviti. Al’ mu Jure dara ne htjedoše. pa je svilen pas otpasao.” “Vidim Jure tvoje hrabrosti 80. A da vidiš vojvode Jurke. 60. kad moreš činiti takva čudesa.55. 90. Bojnim kopljem zmaja ubio. 70. 185 . Pojas dade gizdavoj djevojci. u naglosti prema njima iđe. “Dajem ti prsten s ruke svoje. 65. da mu dadne velike darove. mala plaća dostojanstva tvoga. 85. pa povika Isus i Marija. neka bude zaručnica tvoja. ja ću tvoju viru virovati i tvojim se krstom pokrstiti. ljuta zmaja da vodi u ruci. I evo ti draga ćerca moja.” “Kad su tebi to dala nebesa. pa je tude on zmaja svezao. Sve se krsti što u gradu biše i pravom se Bogu pokloniše.

primjerice. Katarina je. na daleko bila poznata po svojoj ljepoti i učenosti. i krv proli za svog Isukrsta i podnese vele muke dosta A mi da smo zdravo i veselo. epika. str. 186 . vidjela je prsten na svojoj ruci i nosila ga je do kraja života. pitala se kako bi se svidjela malome Isusu i do krštenja se nije smirila. stavio joj prsten na ruku i uzeo je za svoju nebesku zaručnicu. da se veselimo. Tako. Tere Jure u Perziju ode i on mnoge obrati narode i obrati gospoju kraljicu.) SVETA KATARINA Sveta Katarina Aleksandrijska rođena je u 3. 9. 321.-324. A ja iđem od mista do mista. Sarajevo 2006. 282 (O sv. Muslimani su posebno štovali sv. Potječe iz plemićke obitelji koja je kraljevskoga podrijetla. U Bosni i Hercegovini sv. 95. Juri.” 100. kod Kraljeve Sutjeske (stolnoga mjesta srednjovjekovnih bosanskih kraljeva) nalazi se Jurjevo vrelo. 282 FTV. propovidat viru Isukrsta. Djevica je zamolila Isusa da uzme Katarinu za svoju službenicu. retorika. 12. Nakon krštenja Krist joj se ponovno pokazao u snu. u Aleksandriji u Egiptu. pa sagradi crkve i oltare. Aleksandru rimskom cesaricu 105. Juri bit će još riječi u ovoj knjizi. Kad se probudila. st. ali je dijete okrenulo glavu rekavši da ona nije dosta lijepa. sve u strahu Boga velikoga. Matica hrvatska i HKD Napredak. 281 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.45. međutim. Juru. IV. sve idole stare. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. već mu Jure vako govorio: “Ti obori. da pjevamo. priredio Marko Dragić. vrh Biokova zove se Sveti Jure i td. Juru (Đurđa) štuju Srbi. 2004. knjiga 4. Kad se Katarina probudila. Prema legendi Katarina je prije krštenja u snu vidjela Djevicu Mariju kako u naručju drži dijete Isusa.281 (Majdan kod Mrkonjićgrada) Neki toponimi baštine ime po sv.

Mnoge slike prikazuju zaruke sv. priredio Anđelko Badurina. U to je vrijeme car Maksimin II. st.284 U kršćanskoj je tradiciji sveta Katarina zaštitnica djevojaka. Katarina s knjigom koja predstavlja njezinu učenost.. knj.- 277. 187 . Kršćanska sadašnjost. ali pod uvjetom da ona napusti Kristovu vjeru. Početkom 21. Htio je Katarinu dovesti u svoj dvor. snažan je plamen s neba uništio kotače. Anđeli su joj donosili hranu. s palmom koja simbolizira pobjedu te s mačem koji simbolizira mučeništvo i pobjedu. Tada su Katarini odrubili glavu. U nekim je slikama sv. st. izabrao Aleksandriju za glavni grad svoga dijela carstva. koja predstavlja kraljevsko podrijetlo. Odlučio je iskorijeniti sve kršćane. te su se obratili na kršćanstvo. st. kralj. 1969. u ruže pritvorila. Katarini nalaze se u Korčulanskoj pjesmarici (XV. Anica Nazor i Marija Pantelić. Katarina je radije odabrala smrt i kralj je naredio da joj odrube glavu. 324-325.) i u Budljanskoj pjesmarici (XVII. a ona je carevu ženu s pratnjom obratila na kršćanstvo. Versificirane legende o sv. Uzalud je car glađu pokušavao na pokornost prisiliti Katarinu. ali je ona to s gnušanjem odbila. Katarine i Krista. str. Katarina je odlučila posjetiti cara i odvratiti ga od njegove odluke.). Iznenađeni car pozvao je najučenije filozofe da pobiju vjeru. Marije u Zadru s konca XV. Razjareni car je tada donio smrtnu presudu za sve kršćane osim Katarine. dok se presuda izvršavala. str. Tu su legendu zadarske redovnice u koru recitirale na Dan Sv. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. 283 Leksikon ikonografije.283 Zapis legende o sv. Zagreb 1990. Zanesen njezinom ljepotom ponudio joj je brak. 274. Rumene su ruže cvale. Katarine. Katarina ih je zasjenila. rano umro. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Katarini kojoj je otac. st. te da je tako iskidaju na komade. Međutim. 284 Hrvatska književnost srednjega vijeka. 1. U kršćanskoj ikonografiji sveta Katarina se obično prikazuje s krunom na glavi. Očajnički je naredio da je svežu između četiri kotača optočena oštricama. U Katarinu se zaljubio poganski kralj. PSHK. Zagreb. a Katarina utamniči. mnoge Hrvatice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kazuju lirske pjesme o starokršćanskoj mučenici sv. a tada: Divičanska krv se lila. Car je naredio da se filozofi pobiju. Katarini potječe iz latiničnog rukopisa časnih sestara Sv.

Neka tavni devet ravni. 188 . Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. retorika. sluge. priredio Marko Dragić.” Kad su sluge došle prid tavnicu Sva j’ tavnica ka danica. Mene j’ Gospa zaručila. I Kaju na ustre raznesite. knjiga 4.” Kad se navršilo devet godinica ravni: “Ajte. sluge. sveta bila pa se ne ti udavati. I u tavnicu je stavite. odšetajte I kola naperite. (Danas u Dalmaciji kazivačice kazuju i stihovane legende o sv. Seser prosi na sve strane od otalen Irudane. Sarajevo 2006. epika.” “Volim ode vaik stati neg’ se tvoja žena zvati. “Vidiš tute vaik stati neg se moja žena zvati.285 ………………………. str. Nek’ se sunca nasunčaju I miseca nagledaju. odšetajte One kosti izvadite.” Kad je kralj razumija On je slugan naredija: “Ajte. 285 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. ni za grije poznavati. 324. A Isus mi prsten dava Da ga nosim u raspašću. Matica hrvatska i HKD Napredak.) SVETA KAJA. sv.-326. cilom svitu mirisale. SVETA BILA Sveta Kaja. Nikoli Taveliću. Ceciliji i dr. I ustre naoštrite.

gospodaru. Da ti kažem jedno čudo. Perković. FF Split. Misecon se opasala.286 (Zadar) 286 Zapisala je Katarina Nekić. U njoj sidi Kaja ka divica.” Kad je kralj razumija on je slugan naredija: “Ajte.” Kad to Kaja oču. A ona bile knjige štije. Kaja Boga zavapija: “Bože mili. odšetajte I vi peć ugrijte Kaju u peć zaprećite.” Kad joj ništa ne mogaše U more je uvališe. zvizdon kapu napuljala. Kazala joj je Marija Brković rođ. zvizdon kapu napuljala. Rkp. Kad smo došli prid tavnicu sva tavnica ka danica u njoj Kaja ko divica. Misecon se opasala. godine. 189 . ako gine tilo moje Nek’ ne gine duša moja. moj kralju. Prid njon puna trpezica Kruva pribiloga i mesa debeloga. Anđeli joj svićon svitle. godine. rođena 1921. Sinu Božji budi ‘valjen Po sve vika. “A. sluge. A oko nje se anđeli savijaše Na nebesa je odnesoše. Anđeli joj svićon svitle. 2004. Kad su tako opazile one natrag usprednile. Amen. Al’ ti pusti tio rosu Da zaladi oganj vatre. u Zadru 2004.

a prsten joj srcem sjaje. Od mudrosti Kata sjala. Kata cvita u milosti. Sveti znamen čar joj daje. pogodi je kao malj. VELEVLASTI Sveta Kate. u lipoti i kriposti.SVETA KATE. Kata mora prije zore. bile dvore obasjala. Od lipote Kata cvala. Isus ju je zaručio. pa slugama poručuje: “Brzo na put požurite i ni časa ne kasnite. Kralj joj tada progovara i pogodbu strogu stvara: 190 . velevlasti i oblasti. doć u moje bile dvore. Livom rukom prstenova. da se njome namažemo i za grijehe pokajemo. otac kralj. desnom rukom znamenova. u matere jedinica. Umri Kati. u Isusa zaručnica.” Virne sluge potekoše Katu u dvor dovedoše. Osta Kata sirotica. bile dvore očarala. velevlasti. na blag danak u nedilju. Da mi bile dvore krasi i milinom srdžbu gasi. Kralj poganski za nju čuje. daj i nama svete masti.

Blista Kata. Divičanska krv se lila. Anđeli se okupili. 324. tvoju glavu odrubiti. tvoju slavu oblatiti. da će Kata umrit časno. Ako ne će tako biti. priredio Marko Dragić. retorika. ja ću tebe pogubiti. cilom svitu mirisale. da bi mogla slavna biti. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. nego Krista ostaviti. Kad ostaviš zaručnika. Amen. “Moraš Krista ostaviti.-326. u raj Katu tad odnili. neću gazit viru pravu.287 (Dragićina kod Gruda) 287 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. u ruže pritvorila. Najveća je moja dika. epika. Matica hrvatska i HKD Napredak. knjiga 4. O Isuse budi valjen. Radije ću mrtva biti.” Na to Kata progovara kralju vako odgovara: “Ni za slavu. pokraj Krista zaručnika. 191 . Sarajevo 2006. on je dade pogubiti i glavu joj odrubiti. po sve vike vikov. Rumene su ruže cvale. Božja dika. ni za glavu.” Kada kralju biše jasno. imat Krista zaručnika. str. cilom dvoru bit ćeš dika.

ja se nisam junak oženio. i šeta se babi u kamari. a sužanj sam starca babe tvoga Samojila. a na viru opet ću mu doći. rek bi da si roda gosposkoga?” Govori joj sužanj Vladimire: “Ma ja nisam roda gosposkoga. Začula ga Kosara divojka. Jur je ovo devet godinica. da ga bor ubije! Na božju me viru privario. Kosara divojka. lipa ćerca kraja bugarskoga. neg sam sinac kraja slovinskoga.” Kad to čula Kosara divojka. cmili teško i nevolja mu je. Ona mu je besidila mlada: “Što ti mi je. Moli babu tvoga velikoga. ža’ ti joj je bilo. moj sužnji nevojni. tiho zboriš. moj sužnji nevojni? Što niz obraz grozne suze roniš? Oli ti je stanje dodijalo u tamnici lošoj kući mojoj?” Odgovara sužanj Vladimire: “Duše moja. stanje mi je dodijalo teško u tamnici lošoj kući tvojoj. nego sam se majke uželio i mojega dvora bijeloga. mili Bože. ponizno govoriš. nisam vidi’ mile majke moje. da me pusti do dvora mojega. Od tega mi ni na pamet nije. i njemu je tiho besidila: 192 . VLADIMIR I KOSARA Procmili’ je sužanj Vladimire u tamnici krája bugarskoga. u tamnicu mene postavio.” Besidi mu Kosara divojka: “Spovidi se.

i izajdi tamnici na vrata. svi ti sužnji u tamnici cmile. a drugi ga striže. ja ti ne ću od krajestva ništa. velo dobro moje. 193 .“O tako ti. i vodi ga u kamare svoje.“O moj babo. sužanj Vladimire. babo dobro moje. jer se babi vije o grjavce. ma najveće sužanj Vladimire. Žuta mu je do pojasa brada. tri barbira ona nahodila. velika ti hvala. neg mi pusti sužnja Vladimira za mojega draga virenika!” Više mu se s manjim ne mogaše. a treći mu nojte obrižuje. kako da ne čuje. kraj mu dava ćercu jedinicu za njegovu dragu zaručnicu. moj sužnji nevojni. za mojega draga zaručnika!” - -“Vele luda Kosara divojko. u tamnicu nogom udarila: “Ustani se. Ona pojde tamnici na vrata. on joj dade ključe od tamnice. jer te zove Kosara divojka. a za nje je draga virenika. Mili Bože. lipa ćerca kraja bugarskoga. Opet mu je mlada govorila: “Ustani se. babo dobro moje. jer te draga zaručnica zove!” Muči sužanj. Pusti mi ga. i otari grozne suze tvoje. da pušćiva sužnja Vladimira. jedan brije. ti vazimaj ključe od tamnice.” Kad izajde tamnici na vrata. i pusti mi sužnja do jednoga ma ne sužnja moga Vladimira!” - . hitila ga za bijele ruke. žuti su mu brci do za uho.

Zagreb 1978. Ta je legenda nadahnula Kačića Miošića da narodnim stilom spjeva Pismu od kralja Vladimira. knj. da pozdravi milu majku svoju.) 6. Navedena lirska pjesma Vladimir i Kosara nalazi se u Hrvatskim narodnim pjesmama. 1914. susreta s Kosarom. 194 . Liber. prvi je zapisao pop Dukljanin. Mladost.) Vjerojatno je Kačićeva pjesma prešla u usmenu komunikaciju. VI. Usmenu legendu o kralju Vladimiru. Školska knjiga. 289 Povijest hrvatske književnosti. oslobađanje Vladimira i njegovu ženidbu s Kosarom. Vesela bodi Maria. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Zagreb 1995 str. dakle. I dava mu po krajestva svoga. skoro upola manje od Kačićeve pjesme. str. 288 (Smokvica. Legendu o kra- lju Vladimiru fra Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu navodi i u proznom i versificiranom obliku (150 stihova). dakle. pa ga šaje dvoru bijelomu. g. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. 72. Ta pjesma ima 81 stih. knj. ROMARSKE PJESME Romarske su vjerske pjesme koje su pjevale skupine hodočasnika. 1. 119-120. * Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. (Nema podataka da li je pjesma o kralju Vladimiru bila u usmenoj komunikaciji prije Kačića. ZACVELA VINSKA JAGODA Zacvela vinska jagoda. Stihovane legende o kralju Vladimiru obuhvaćaju epizode: usu- žnjenoga Vladimira. Korčula) *** Usmeno-književni žanrovi se pokatkad preoblikuju. 288 Stipe Botica. prelepa vinska jagoda pred Majkom Božjom Bistričkom.289 (O kralju Vladimiru bit će još riječi u poglavlju Povijesne predaje.

Pred njom cvete jagoda s kem se meše služiju. veseli tvoji romari. Jezuša mi darujemo z lepimi žutimi križeci. veselo k tebi odiju.290 (Zbelava) U Bosni i Hercegovini nisu zabilježeni primjeri romarskih pjesama. Školska knjiga. Prelepo drobno čiselce. str. Vesela bodi Maria Majka Božja Bistrička. Mariu mi darujemo z jednom zelenom kiticom: Mariu mi darujemo z lepimi drobnimi čiselci. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Majku Božju Bistričku. Zagreb 1995. Ponizite se vse gore kaj bomo vidli Zagorje. prelepe žute križece. vesele dare nosiju. Bronzin na kominu 290 Vidi: Stipe Botica. 195 . grešna tela napajaju. 27.

Stipe. Sarajevo. stoljeća. Bošković-Stulli.o. Zagreb 1990. Filozofski fakultet Zagreb. Čubelić. pučka pobožnost. 3. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje. Bortulin. Vl. Hatidža Krnjević. Bosanski prijatelj. Petar. Jasna. 6. Stipe. Zagreb 1963. Split 1961. 2. Ljubomir Zuković. Đenana Butorović. 14. Tvrtko.o Zagreb 1994. VI. Zagreb 1960. Narodna književnost. Tvrtko. urednik dr. D. običaji u Belom na otoku Cresu. Botica. Čapo-Žmegač. Stipe. Botica. 15. Čubelić. izdanje. nakl. 1. Matica ilirska. Božić. Jukić. Zagreb 1995. Zagreb 1997. dr. Lirske narodne pjesme (Antologija) IV. Školske novine d. Znanje. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Školska knjiga. Zagreb 1998.. Andrija Kačić Miošić. Botica. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. 11. Biserno uresje (izbor hrvatske usmene ljubavne poezije). Institut za narodnu umjetnost. Zbornik Kačić. 13. 1984. Hrvatski uskrsni običaji. Urednik I. 9. knjiga XI. Maja. zajednica. Zagreb. III. sv. dr. Delorko. V. 12. Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija. Sveučilišna naklada. Stipe. Botica. Olinko. Zagreb 1906. Usmene lirske pjesme. Tvrtko. Pogled na ideologiju narodne poezije. Botica. 17. uredio Antun Šoljan. Botica. F. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. 196 . Zagreb 1978. SHK. 100 najvećih djela svjetske književnosti. 7. Školska knjiga. Stipe. izdanje. 10. Lirske narodne pjesme.IZVORI I LITERATURA 1. Lijepa naša baština (književno-antropološke teme). Bakotić. 5. Stipe. 1972. izdanje. sv. Boranić.. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka.. MH. Čubelić. Zagreb 1861. Zagreb 1995. 4. Zavod za izdavanje udžbenika. Andrija. Zagreb 1996. Zagreb 2003. knjiga II. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Školska knjiga. Zagreb. 16. Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti. Istarske narodne pjesme. Golden marketing. Zagreb 1972. 8.

Ladarice. knjiga. Šurmin. Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. Narodna umjet- nost. Zlatna jabuka. Đuro. Sarajevo 2006. Tuj tunja tu jabuka (Hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame). 1 (1-192). Erlangenski rukopis (Zbornik starih srpskohrvatskih narodnih pesama). Narodne pjesme s otoka Zlarin. br. Ljuba Ivanova. Delorko. 24. Zagreb 1956. Olinko. Hrvatske narodne balade i romance. Marko Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Marko. Dragić.. II. 67-91. Zagreb 1979. Nikšić 1987. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. 1 (1-196). Mostar 2007. Marko. retorika. MH. Dr. br. Baška Voda 1997. epika. 26. Hercegovina. Sveučilište u Zadru. Baška Voda 1995. Otimanja zaboravu (Dojmovi. Zagreb 1988. MH. godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe br.18. 33. Delorko.. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine). 3. Olinko. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Crkva u svijetu br. Olinko. Olinko. 23. Apotropejski obredi. 17. 32. Zanemareno blago. Zagreb 1980. Hrvatske starinske narodne pjesme sakupljene u naše dane po Dalmaciji. Osvrti). Split 2008. priredili Radoslav Medenica i Dobrilo Aranitović. Povijest književnosti hrvatske i srpske. Marko. 21. MH. Matica hrvatska i HKD Napredak. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Split 2007. 197 . Split 1976. Univerzitetska riječ. 29. str. Mala nakladna kuća Sv. 22. Odjel za kroatistiku i slavistiku. 11. Marko. Dragić. 369-390. Marko. 20. Olinko. 25. Olinko. Dragić. Marko. Crkva u svijetu br. Delorko. Jure. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Delorko. 28. 21. str. Zora. 19. Narodna umjet- nost. Split 1969. str. Olinko.-12. knjiga 4. str. Narodne pjesme otoka Hvara (prema zapisima osmorice sabirača Matice hrvatske u devetnaestom stoljeću). Zagreb 1908. Zadar 2007. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. Dragić. Delorko. Dragić. Delorko. br. 31. Narodne pjesme s otoka Brača. Čakavski sabor. 27. Croatica et Slavica Iadertina. 30. Delorko. Dragić. Zagreb 1975. 275-296. Dragić. 96-117. Sjećanja.

Razmišljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas. Nikola Andrić. 39. sveska prva. Gluhak. Odjel za kroatistiku i slavistiku. MH. 36. Hrvatske narodne pjesme. glavni i odgovorni urednik Dr. X. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. Hrvatski sabor kulture. Odio drugi. Beograd 1987. MH. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. Hrvatske narodne pjesme. Zagreb 1944. AGM. Michael. Sveučilišta u Zadru. Grafos. 51. Ilić Oriovčanin. Problemi narodne kulture u srednjem veku. knj. Petar. 1. 37. Josip Matasović. Aron. PSHK. Slobodna Dalmacija. Narodni slavonski običaj. Grgec. uredio dr. Zora. Zadar 2006. Monika Suvremena katolička enciklopedija. 44. Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva. Glazier. knjiga druga. Zagreb 1991. 50. Književni krug Split. s francuskoga preveo Goran Rukavina. III izdanje. Luka. vlasnik. broj. 278-280. Genette. 43. Fikcija i dikcija. 49. Eric A. Zagreb 1931. Književni krug Split. Hrvatska književnost srednjega vijeka. Zbornik studentskih radova. Split 2005. Vanda Babić i mr. Zagreb 2003. 46. Milovan Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. 47. MH. 2. 198 .. Hrvatski etimološki rječnik. Heffler.34. 35. Alemko. Hrvatske narodne balade i romance. sc. (ženske pjesme). sc. Ceres. Nikola Andrić. Knjiga šesta. Josip Miletić. redakcija i komentari Vinko Žganec. knjiga. Gerard. Anica Nazor i Marija Pantelić. Zagreb 1909. Helwing. (romance i balade). uredio dr. Sveska druga. Gavazzi. priredio Stipe Botica. Petar Hrvatske narodne pjesme. 48. Hrvatska državna tiskara. Hrvatske narodne pjesme. K. 41. Zagreb 1943. Zagreb 1951. 38. Havelock.. str. Zagreb 1993. 42. A – E. Ivo. uredio Olinko Delorko. Gurevič. Frangeš. 26. 40. dr. Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. s ruskog prevela Lidija Subotin. priredili doc. Split 2007. knjiga peta. Ferdo. Split 2008. Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec 1964. Ženske pjesme. Zagreb 2002. Zagreb 1846. Zagreb – Ljubljana 1987. knjiga prva. Povijest hrvatske književnosti. Hrvatski običaji. (Pričalice i lakrdije). sabrao Martin Meršić. Zagreb 1914. 45. Hrvatske narodne pjesme. Muza uči pisati. Grgec. Narodna starina. August Cesarec. Zagreb 1969. priredio Stipe Botica.

Zagreb. Nevenka. Zagreb 2004. poboljšano izdanje. Etnologija. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. Povijest hrvatske književnosti. Zagreb 1977. Radmila. 67. 58. Zagreb. PSHK. Kašić. knjiga 11. Zagreb 1996. u: Zbornik proze XVI. 69. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). 1852. Košutić-Brozović. 60.. Kekez. Srpska književna zadruga. Hatidža. Bratoljub. Čitanka iz stranih književnosti 1. IV.. Dubravko. I. Sarajevo 1969/1970. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. 53.-IX. I. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. Sarajevo 1961. Radmila. 199 . Etnologija. Organizator. Ludvik. Milan Strašek. Aleksandar Zrcalo od ispovijest. 54. Kekez. Zagreb 1980. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. Glasnik zemaljskog muzeja. XV-XVI. 62. P. Usmena književnost. i XVII. priredio Jakša Ravlić. Jelčić. Narodni običaji stanovništva Lištice. Nakladni zavod MH. Zagreb 1945. Antologija narodnih balada. MH. Kajmaković. Beč u štampariji jermenskoga namastira. Košutić – Brozović. Svjetlost. NS. SV. Vuk. knj. (1704). III. Josip. V. Kombol – Novak.52. Klaić. Stef. 65. Zagreb 1986. sv. u: Zbornik proze XVI. Čitanka iz stranih književnosti 2. Školska knjiga. Zagreb 1996. Bartol Život Gospodina našega Isukrsta. PSHK. 61. XXIV/XXV. u: Škreb – Stamać Uvod u književnost. 55. Josip. 299-318. Kajmaković. stoljeća. str. izdanje.1996. Pavičić. 229-231. Dujam Srećko. stoljeća. Nevenka. Školska knjiga. Srpski rječnik. 57. Kolo (Almanah). Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. od 1842. priredio dr. 63. Marjanska vila ili Zbirka narodnih pjesama sakupljenih u Spljetu. neizmjenjeno izdanje. 64. Beograd 1978. priredio Jakša Ravlić. 56. Maskirani ophodi. Zagreb 1925. 66. Školska knjiga. 59. Razmišljanja od Muke Gospodinove poglavlje XII. Bugaršćice. Komulović. 68. Kuba. Globus. knjiga 11. Split 1889. (drugo znatno prošireno izdanje). str. Rječnik stranih riječi. Karadžić. do 1953. Naklada P. Sarajevo 1984. Karaman. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. Kombol. i XVII. Izdanje hrvatskih srednjoškolskih profesora. Mihovil. NS. Krnjević.

JAZU. Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. 88. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. Narodne lirske pjesme. 1. urednik dr. Poganska baština. Duvno 1973. 75. 86. Narodna književnost (izbor studija i članaka o narodnoj knji- ževnosti). Kršćanska sadašnjost. Zagreb 1933. Mijatović. Mikac. Leksikon ikonografije. Zagreb 1926. 78. 1963. priredili dr. Crikve- nica 1907. sv. Zagreb 1902. Hrvatske narodne pjesme. 215-223. Medini. Špiro. 224-234. autor koncepcije Krešimir Nemec. Hrvatske narodne pobožne pjesme. Lahner. i 25. 1. 1973. Stanislav. Marjanović. 74. 1. Gange. 23. str. Godišnji običaji (Brest u Istri). 80. urednik dr. Kulišić. knj. str. Katančić. knjiga 9. 109-184. Jakov. 1924. Zagreb 2000. Lozica. Zagreb 2002. Macan. Zagreb. 72. Zagreb 2004. Župni ured Kijevo. Zagreb. III. Milorad. Školska knjiga. Mohora za Istru.- 1925. JAZU. Narodne pjesme srpsko-hrvatske. Folklorno kazalište. Anđelko. Uredio Anđelko Badurina. Milanović. Ivan. knj. Boranić. MH. Ivan. PSHK. Erasmus naklada. izdanje. Vlajko Palavestra. Sarajevo. lirske. Mažuranić. Svjetlost. 81. Lozica. Golden marketing. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Hrvatska istarska pjesmarica. sv. MH. Matija Petar izbor iz djela. MH. Centar ZA balkanološka ispitivanja. Sarajevo 1979. Društvo Sv. Leksikon hrvatskih pisaca. 200 . Juraj. Zagreb 1990. Tomislav. 83. Zora. Stjepan. Đenana Buturović i dr. 82. 73. Kulišić.. Knjiga XXIX. knjiga 23. Godišnjak.70. izdanje. Gorica 1925. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Boranić. Zagreb 1932. D. IV. 71. Zagreb 2001. priredio Olinko Delorko. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. 77. pripremio Branko Vodnik. III. Zagreb 1996. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije.). M. Knjiga XI. 79. D. Božo. Knjiga XXIX. Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških. 84. Sarajevo 1974. Jeronimska knjižnica. 85. str. izdanje. 87. 76. II. Narodne pjesme (O 1000-godišnjici kraljevstva hrvatskog 925. Špiro. Čaranje i gatanje. Zagreb 1926.

Zagreb 1961. 100. u Zagrebu i na Rijeci. Ogledi iz usmene književnosti. Split 1996.. Zagreb 1955. Sova. Milivoj. sv. D. Skupio ih po Boki Kotorskoj. Suvremena katolička enciklopedija. (Umnožen rukopis. II. priredili Michael Glazier i Monika K. Zagreb 1978. Rodić. 98. sign. Zagreb 1986. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju. br. Liber. Golden marketing. Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine. Orbini. Zagreb 1995. 94. Pula-Rijeka 1983. Split 2005. Pilar. urednik dr. 93. Zagreb 1999. Šum šumi. August. 101. 97. Tanja. 1. 103. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Znanje. Hrvatske narodne pjesme Istre i Kvarnerskih otoka. knj. Primjerak se nalazi u Franjevačkoj knjižnici Mostar. Neven (časopis). Miroslav. Ivo. Suton. Izbor iz usmene poezije. Marjan tisak. Petre. Oberški. Palameta. izdanje.) 104. Jerko. Matej. Književni krug Split. 95. 21. u: Uvod u književnost (urednici Fran Petre i Zdenko Škreb). Izvori europske književnosti. Božić i božićni običaji u hrvatskoj narodnoj kulturi. knjiga XXVIII. 102. Šenoa. 201 . Dalmaciji a najviše po Hercegovini. do 1858. 1-86. Split 2005. 96. 99. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. (priredio Franjo Šanjek). Dubrovnik 1888. knj. 1996. Tanja. Rihtman-Auguštin. Mostar. Perić-Polonijo. Zagreb1876. Slobodna Dalmacija. Mostar 1968. Dunja. Narodne satirično-zanimiljive Podrugačice. Tuzla 1991. Rudan. Mladost. inv. Antologija pjesničtva hrvatskoga i srbskoga narodnoga i umjetnoga sa uvodom o poetici. 1. grm grmi. od 1852. 90. Mavro Kraljevstvo Slavena. 39. “Istra kroz stoljeća”. Nadbiskupska tiskara Zagreb. Školska knjiga. Školska knjiga. Knjiga o Božiću.89. str. Vuk vitez Vrčević. Fran. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. 105. Sveučilište u Mostaru. Povijest hrvatske književnosti. Ive. A – E. Crnoj Gori. Boranić. 91. Diljem književne baštine. Univerzal. Helwing. 3912. 92. Perić-Polonijo. Tanahna galija. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. Zagreb 1931. Janko Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta.

Zagreb 1938. 1972. (Vlastita rukopisna zbirka. Rkp. Slobodan. Tordinac. Vukovar 1883. Knjiga prva. odabrala i prevela Mirjana Miočinović. fra Mato. Figure. Zenica 1973. Vinko.106. Topić. Zečević. 114. Zagreb 1993. Žganec. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. stoljeću) Knjižnica “Gospa Sinjska” knjiga br. (Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18. 202 .) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) 3. Žerar. Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja. Globus. MH. Vl. I. Izdanja muzeja grada Zenice. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) 2. Zagreb. Franjevački samostan Rama – Šćit. knj. Beograd 1985. Zbirka narodnih popievaka (iz Dalmacije). Gornja Rama. 113. 6. Marko. Zagreb 1950. Zagreb 1944. 115. sastavio Krešimir Mlač. Franjevački samostan Rama – Šćit. fra Luka. Ujević. 117. Luka. Radovi V. Rama i Ramljaci u zavičaju i iseljeništvu. Sinj 2000. Šćit 2007. MH. 109. Hrvatska narodna pjesmarica. 112. Mate. zapisao napjev i tekst Vladoje Bersa. HAZU. Svjetlo riječi Sarajevo. 111. Između zemlje i neba. Ženet. Rama – Sarajevo 2005. Vinko. 118. Višić. Zagreb 1924. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Tomašević. Nikola. 110. fra Mato Ramske starine. izdanje. Topić.. *** 1. Naprijed. 116. II. Žganec. 107. Književnost drevnog Bliskog istoka. 108. Zima. Zagreb 1988. Rkp. Zbornik jugoslavenskih pučkih popjevaka. FF Mostar. Figure u našem narodnom pjesništvu. sakupio ih. Hrvatske narodne pjesme kajkavske. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. JAZU. rkp. FF Split.

http//www.) 1.(Oznaka D znači diplomski rad.htm 203 .marusevac. http://www. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku.hr/kultura-obicaji.htm 2.lado. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene.hr/lado.

EPSKA POEZIJA .II.

). U hrvatskoj se usmenoj epici od konca 15.1 Najznačajniji je sumeranski Ep o Gilgamešu (oko 1700. Korijeni sumerske književnosti sežu u 2600. Drevni su Sumerani.). Poema o potopu i druge. Enkidu i donji svijet. Postanje i posvećenje trnokopa. naroda i čovječanstva. 1 Marko Višić. silazak u podzemlje – pakao i dr. Zagreb 1996. (Neki povjesničari književnosti pripisuju taj ep Babiloncima i Asircima. g. do 2100.2 Početci staroegipatske književnosti vezuju se uz Staro kraljev- stvo. 5. g. Gilgameš i Agga od Kiša. g.). datirajući ga u XX. Književnost drevnog Bliskog istoka. Naprijed. pr. Ep o bogu Erri. prije Krista. a njezin vrhunac bio je za vrijeme Osamnaeste i Devetnaeste dinastije (1567. g. u vrijeme procvata sumeranske civilizacije. Ep o Gilgamešu sadrži motive koji se nalaze u Bibliji (čovjek napravljen od gline. događaje i osobe. U prvom dijelu (1. najviše pjeva o znamenitim junacima i sudbonosnim povijesnim događajima. Što su epske pjesme starije.-12. U usmenoj se epici zrcali život ljudi.-630. a “pronađen je u biblioteci asirskog cara Asurbanipala (668.)”.-1200. str. Ep o boginji Agušaji. Drugi dio epa (8. zmija koja je ukrala besmrtnost. Čitanka iz stranih književnosti 1. kao i mitske epove: Lahar i Ašnan. 205 . prije Krista. ploča) ep govori o prijateljevanju sumersko-babilon- sko-asirskoga kralja Gilgameša i Enkidua. čovjek pretvoren u prah. Odnos usmene epike i zbilje je objektivan. ili XVIII. str. st. Usmena epska poezija razvijala se (s oscilacijama) od najstarijih civilizacija do danas. opći potop.SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA Epska pjesma epskom tehnikom pripovijeda ili opisuje sudbonosne pojave. Ep o stvaranju svijeta. Kr. g. st. Procvat je te književnosti bio od 2000. ploča) pripovijeda o Gilgamešovoj tuzi i strahu od smrti nakon Enkiduove smrti. 2 Nevenka Košutić – Brozović. Zagreb 1993.) Ep o Gilgamešu je zapisan na dvanaest ploča. čovjeka iznimne snage koji je odrastao među divljim životinjama u prirodi.-6. Procvat je te književnosti bio od 2300. 10. Školska knjiga. do 1800. Babilonci i Asirci u epskim pjesmama opjevali svoje junake božanskoga ili ljudskoga podrijetla. prije Krista. u njima je jače izražen mitski svijet.-7. g. stvorivši tako nacionalne epove: Enmerkar i gospodar Arate. prije Krista. dakle.

Uz pomoć epigrafije ustvrđeno je da je grčko društvo Homerova doba bilo potpuno usmeno. str. str. Eneja se iskrca na ušću Tibera i ondje se zaljubi u kraljevu kćer Laviniju. primjerice: Pobjednička pjesma faraona Tutmesa (Tutmozisa) Trećeg iz 15. Krista. kao i pobjednička pjesma Bitka kod Kadeša (13.. kraljicom Kartage. silazio je u podzemlje. a po trećima su bila dva Homera od kojih je jedan započeo. Antička grčka književnost počinje s glasovitim epovima Ilijada i Odiseja koji se pripisuju Homeru (oko 800. Po jednima je slijepac Demodok kazivač tih epova. g.”3 Staroegipatske epske pjesme spjevane su u čast najboljih vladara i njihovih podviga. pokušavaju rasvijetliti trilemu oko nastanka Ilijade (15 696 heksametara) i Odiseje (12 110 heksametara). Uzalud homerolozi od konca XVIII. staroegipatskim i mezopotamskim himnama epskom su naracijom opjevani vladari i njihove pobjede. 6. dakle. pr. Eneja u pripremljenoj bitci ubije Turna i zasnuje grad nazvavši ga prema supruzi 3 Marko Višić. dj.. bivšeg Lavinijina udvarača da se tomu usprotivi.-19. Takve su. Božica Junona je neprijateljica Trojanaca. bio je preodređen da osnuje rimsku državu. Mezopotamska epska poezija pripovijeda “o uređenju Zemlje i utemeljenju civiliziranog života na njoj” čemu su posvećeni mitovi En-lil i Nin-lil. st.5 U duhu usmene klasične epske poezije nastala je Enejida Publija Vergilija Marona (70. Susreo se s Didonom. Ilijada i Odiseja pjevaju o trojanskom ratu iz XII. Havelock. po drugima ih je Homer napisao (zapisao). Muza uči pisati. AGM. En-Ki i Sumer i dr. Pothvati i djela boga Ninurte.). Eneja je pobjegao iz uništene Troje. st. Mezopotamci su u epskim pjesmama opjevali svoje mitsko viđenje zagrobnoga života. 5 Eric A. Kr.. 40.4 *** U nekim sumersko-akadskim.). pr. i Eneje te nagovori Turna. a drugi završio epove. 6. st. nav. str. 206 . Takav je “mit o bogovima donjeg svijeta nazvan Nergal i Ereš-ki-gal. Kr. Enejida je junački nacionalni ep Rimljana. Zagreb 2003. napušta je. Razmišljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas. 4 Isto. st.) koju neki egiptolozi smatraju egipatskim nacio- nalnim epom. a ona prokune njega i njegove potomke i ubije se. pr.

Ostatci starohebrejskih junačkih pjesama nalaze se u Bibliji (XIII. u početku je opisan kao ljudski junak.). 95. nakl. nav. 9 Milivoj Solar.”7 Ep pripovijeda o ratu među Bharatama. Kr.-16.-106. a obrađuje anglosaksonsku predaju o gotskom junaku Beowulfu iz VI. st. Slovo o vojni Igorevoj i Pjesan o Nibelunzima. st. Vl.)”10 i dr. str. Najznačajniji su srednjovjekovni epovi: Beowulf. Walter snažne ruke. ali ima i mitsko-povijesnih epova kao i dužih moralno-refleksivnih pjesama. 56. 13. u Deborinoj pjesmi (Knjiga o sucima. U Mahabharati je mnogo umetnutih epova među kojima se ističe Pjesma o kralju Nalu koja se nalazi u trećoj knjizi a obuhvaća 26 pjevanja ispjevanih u šesnaesteračkim dvostihovima. Kr. Zagreb 2003. a nakon Enejine smrti njegovi potomci odsele u Albu Longu gdje se rodiše Romul i Rem. 7 Nevenka Košutić – Brozović.) drugi je znameniti indijski ep. Pjesan o Rolandu. “npr. 412. 47. 10 Vladimir Vratović. po. Znanje. 1300. Kr. Edda. Staroindijski ep Mahābhārata (IV. Zagreb 1995. str. st. pr. st. str. str. 6 Milivoj Solar. – IV. Kr. u: Uvod u književnost (uredili Fran Petre i Zdenko Škreb). Vladao je tri godine. Beowulf je staroengleski junački ep koji vjerojatno potječe iz VIII.-VI.8 Ramajana (IV.-500.. dj. Kr. osnivači Rima. i Mate Zorić. 87. Povijest svjetske književnosti (kratak pregled). gl. Predaja Ramajanu (Ramin udes) pripisuje Valmikiju. – I. XVI. 207 . pr. po. st. pr. gl. Pjesan o Cidu. pr. st..-48.. Kr. Kr. 8 Isto. Po predaji. str. 5. str. Mahabharata se pripisuje slijepcu Vjasu (Vyâs). 17. 56.) u priči o Samsonu (Knjiga o sucima. dj. po. Zagreb 1961.. 11 Vidi: Stipe Botica.6 U svetoj staroindijskoj knjizi Veda (Usmeno znanje. U 48 000 stihova opjevani su doživljaji idealiziranog kraljevskog para Rame i Site. nav. gl. – II. Golden marketing. prije Krista) nalaze se i epske pjesme. Rama je pobijedio uz pomoć majmunskog kralja. Epika i epske pjesme. Ep je bajkovit i basnovit.Laviniji.) obuhvaća preko 200 000 stihova u 18 knjiga i najopsežnije je djelo u svjetskoj književnosti. st.) najstariji je zbornik usmenih kineskih pjesama koji sadrži 305 pretežito lirskih pjesama. u priči o Davidu i Golijatu (Prva knjiga Samuelova. zajedničkom predku “obiju vladarskih kuća u zapadno- indijskom plemenu Bharata. reinkarniran je u boga Višnu9 itd.11 Ši king (Knjiga pjesama.-88.. st.). Biblija i hrvatska kulturna tradicija.

dj. u Norveškoj i Islandu. Najpoznatija starofrancuska junačka epopeja je Pjesan o Rolandu (XII. Oslobođeni Jerusalem (1575. Edda (IX. nav. do XIII. a obrađuju nibelunske predaje koje će u XII.) koji je bio hrabar ali prevrtljiv feudalac. običajima.) 12 Nevenka Košutić – Brozović. Ep je podijeljen u tri dijela i sadrži 3 730 stihova koji pripovijedaju o junaku zvanom Cid (oko 1040.) koji je 1636. st. (I taj ep neki povjesničari književnosti pripisuju pisanoj književnosti. Ep je nadahnuo mnoge književnike među kojima je i Pierre Corneille (1606.13 Neki povjesničari književnosti Pjesmu o Cidu pripisuju nepoznatom kastiljanskom pjesniku. Mlađa Edda je “prozni priručnik nordijske mitologije i poetike (…). mitologiji i pretkršćanskom vjero- vanju Finaca. Roland je carev nećak i simbol je srednjovjekovnoga viteštva.). Narodna ga je tradicija idealizirala i od njega stvorila “savršenog kršćanskog viteza”. biti u starogermanskoj Pjesmi o Nibelunzima. Neki povjesničari književnosti taj ep smatraju najstarijim spomenikom ruske pisane književnosti. 13 Isto. 1532.) obrađuje mitsku i povijesnu tematiku germanskog plemena Burgunda. potječe germanska junačka pjesma Walter snažne ruke.) Snažan je utjecaj usmene epike na epove: Bijesni Orlando (1516. g.-1684.-1533.-1099. Ep pripovijeda o životu.) koja u 4 000 stihova kazuje o napadu Baska na vojsku Karla Velikoga koji se 778. 218.).) Njemački nacionali ep Pjesma o Nibelunzima (oko 1200. st. Epska Pjesma o Cidu (oko 1140. 214. str. Ep je komponiran od 39 pjevanja pisanih parno rimovanim katrenima. st.) kazuje o neuspjelom pohodu novgorodsko-severskog kneza Igora na Polovce (1185. st.) Lodovica Ariosta (1474. vraćao iz Španjolske. Radnja epa odvija se u Danskoj i južnoj Švedskoj. st.. (Neki povjesničari književnosti smatraju da je Kalevala zbornik finskih usmenih pjesama. a pripovijeda o surovom životu germanskih plemena. 208 . st. Staroruski ep Slovo o vojni Igorevoj (kraj XII.) je najstarije književno djelo na španjolskom jeziku. Starija Edda sadrži nordijske junačke i mitske epske pjesme koje su nastale od IX.) u 50 pjevanja s 23 000 osmeraca pjeva o borbama Finaca s Laponcima.) je zajednički naslov za dva staroislandska zbornika pjesama.-XIII. st. napisao tragikomediju Cid.st. g.”12 Iz X.. Finski svojevrsni nacionali ep Kalevala (nastao pretežito u XII. str.

) svojim epovima Fingal (1762. 15 Vatroslav Jagić. Wolf 1795. V. Juri ima elemente epske poezije. putopisu Itinerarium. B. 14.-1796.). A.-1580. Macpherson te epove pripisuje keltskom narodnom slijepom pjevaču Ossianu koji je bio Fingalov sin.. str.-15. Zagreb 2004. Kuripešič je zapisao da Hrvati u Bosni i Hercegovini mnogo pjevaju o 14 Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske)..). Usmena je književnost doživjela svoj procvat u vrijeme roman- tizma.). Zanimanju za usmenu poeziju znatno je doprinio škotski pisac James Macpherson (1736. Zagreb 1925.) u svojim djelima često spominje bugarkinje.) i dr. 1865. 209 . str. 1908. a ne u antičkoj grčkoj i rimskoj književnosti kao do tada. navodi Slovenac Benedikt Kuripešič u svom. Romantičari su usmenu poeziju smatrali najboljim odrazom narodne duše. knjiga prva. Versificirana legenda o sv. 1638.) Ivan Gundulić (Dubrovnik. Te su pjesme s oduševljenjem primljene u Engleskoj i Europi.14 HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU Vatroslav Jagić je ustvrdio da je Kronika dukljanska nastala na narodnoj poeziji. SHK. Usmene epske pjesme I. Spomenimo. – Dubrovnik. Zagreb 1867. MH.) koji je svoje prvo djelo naslovio Bugarkinje (Senj. g. Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga.) i Temora (1763. 113.15 Ostatci srednjovjekovne usmene epske poezije opažaju se u natpisima na stećcima. Staro doba. Milan Strašek. Njemački pjesnik Klopstock građu za svoje drame uzima iz germanske usmene epske poezije. priredio Davor Dukić. Tada su europski književnici tražili uzore u usmenoj književnosti. Luzitanci (1572. Izdanje društva srednjoškolskih profesora. – Sarajevo. u Predgovoru k Homeru ustvrdio da su Ilijada i Odiseja zbirke usmenih pjesama. Njemački je znanstvenik F. Silvija Strahimira Kranjčevića (Senj..) Luisa Vaza de Camoesa (1524. g. priredio dr.-1595. 1589. Isto čine i mnogi drugi.16 (O toj pjesmi bilo je riječi u poglavlju o usmenoj lirici. str.. primjerice. 16 Usp.Torquata Tassa (1544. 1885. Značajnije podatke o hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji 1531.

1732. u Dubrovniku koje sadrže 38 bugaršćica i 46 drugih uglavnom deseteračkih pjesama. 1670. Filolog Đuro de Matei Matijašević (Dubrovnik. – ? 1777. 1759.) napisavši svoj Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756..).) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. hrvatske i srpske. str. Fortisov Put po Dalmaciji (1774.). Pisma od Sekule i Pisma od grada Zadvarja izvorne usmene epske pjesme. 35. st. str. 4. 18 Usmene epske pjesme. 17 Izabrane narodne pjesme. zapisao je usmenu pjesmu Jakšići kušaju ljube. – Zaostrog.18 Neizmjeran je doprinos usmenoj epskoj poeziji dao fra Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske. Nastanak te pjesme datira se u XV. g. a David Bogdanović navodi da je u usmenoj komunikaciji bila tridesetih godina XX. zamjerao narodu što je pjevao o osmanskom vazalu Marku Kraljeviću. U izvješću grada Splita mletačkom senatu 1547. Neki smatraju da su Kačićeve: Pisma od vojvode Janka. – Rim. Nezaobilazan je rad Julija Bajmontija (Split.. 1798. Izniman je doprinos hrvatskoj tradicijskoj kulturi fra Matije Petra Katančića (Valpovo.) koji se bavio proučavanjem Morlaka i pomagao je Albertu Fortisu (1741. Njegov rad nastavili su Josip Betondić (Suđurad. Reljković je.) piše kako narod pjeva o banu Derenčinu. – Budim. – Split. godine u okolici Požege nastao je Erlangenski rukopis koji sadrži 217 uglavnom lirskih i epskih pjesama. Zagreb 1930. 1800. oko 1754. Zbirku je otkrio Nijemac Gerhard Gesemann u njemačkom gradu Erlangenu.) svoje djelo Satir iliti divji čovik (1762.17 Oko 1720. 1744. st. Rezultat njihova rada je zbirka Popijevke slovinske skupljene 1758. priredio Davor Dukić. 1750. 1764. otok Šipan.. kao prosvjetitelj.junacima: Radosavu Pavloviću. Malkošiću i Milošu Obiliću (Kobiliću. Ivan Matijašević i dr. dakle. Hanibal Lucić u svojoj drami Robinji (koja je izvedena vjerojatno prije 1530. MH. Dubrovnik.-1803.). priredio dr.) sakupljao je usmenu poeziju. vojvodi Janku i Vuku despotu. David Bogdanović. – Vinkovci.) pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti. 1728. Dra- gocjen je. danas Davor. Kobiloviću). 1760..) u stilu usmene poezije. Zagreb 2004. SHK. spominje se da je neki slijepac u Splitu pjevao pjesme o Marku Kraljeviću a narod ga je pratio. Matija Antun Reljković (Svinjar. 1704. 1825. 210 .) pisao je narodnim desetercem.

Silvija Strahimira Kranjčevića itd. 1857. g. Petar Gudelj je tu pjesmu nadahnuto 211 . Jukić i G. Martić. osnovana je u Zagrebu Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti te su u njezinim publikacijama objavljivali ugledni znanstvenici: Vatroslav Jagić. – Beč. g. Spomenimo Mirka Bogovića. g. 1816. I u pretežito lirskoj zbirci Pesme Ivana Kukuljevića Sakcinskog (Varaždin. O Nikoli Andriću i Petru Grgecu također je bilo riječi u prethodnom poglavlju ove knjige. 1817. U Zori dalmatinskoj 1845. nastao je Požeški zbornik (Kraljevićev 1796. Intenzivnije zapisivanje epske poezije započinje polovicom 19. Vinku Palunku i Antunu Radiću već je bilo riječi u prethodnom poglavlju.) u kojem se nalaze i epske pjesme. 1878. svoju epsku poeziju pisali po uzoru na usmenu epiku. i Babukićev 1798. Koncem XVIII. st.). Godinu dana nakon smrti I. – Beč. Josipa Eugena Tomića. i 1846. Ivana Mažuranića. Stjepan Banović i dr. F.) ima nekoliko epskih pjesama. g.) i fra Marijan Šunjić (Bučići kraj Travnika. U Danici ilirskoj 1836. 1822. st. Taj časopis ima golem značaj za očuvanje i promicanje hrvatske usmene književnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) i dr. 1798. – Novska. st.U rujnu 1912. Jukića objavljena je zbirka epskih usmenih pjesama Narodne pjesme bosanske i hercegovačke koje su prikupili I. F. Franjo Rački. Stjepan Banović je u zaostroškom Brdu od Mate Banovića Trliša zapisao najdulju hrvatsku usmenu epsku pjesmu (1635 stihova) Kako je Ilija Primorac postrijeljao ženine prosce. Andru Muratu. objavljeno je više usmenih epskih pjesama koje su zapisivali Hvaranin Šime Ljubić i dr. Hrvatsko zagorje. 1860. U ožujku 1999. O don Mihovilu Pavlinoviću. 1818. O Okružnici zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca kao i Pozivu Matice hrvatske već je bilo riječi u poglavlju “Usmene lirske pjesme”. u Bosni i Hercegovini su usmene pjesme prikupljali fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. Grgu Martića (Ljubomira Hercegovca). Polovicom XIX. Godine 1867. 1889.) ima 13 epskih (junačkih) pjesama. Luku Botića. *** Najveći su hrvatski pjesnici XIX. 1905. U Makarskom primorju epsku poeziju i balade zapisivali su: Ante Franjin Alačević te njegovi sinovi Frane i Jerko.) te ih objavljivali u Kolu i Bosanskom prijatelju. Augusta Šenou. st. fra Grgo Martić (Rastovača kod Posušja.) Luke Ilića Oriovčanina (Oriovac. – Puhakovec. tiskano je desetak zapisa usmene epske poezije. i unuk Miroslav. Tomo Maretić. U Narodnim slavonskim običajima (1846. – Kreševo.

). 1869. – Zagreb. Golem je doprinos zapisivača Stjepana Grčića (Sinj – Podvaroš. otisnute Narodne pjesme (herojske) koje sadrže 48 usmenih epskih pjesama. 1844. g. g. g. Zlopolje kod Muća.) u Zagrebu je 1924. Slovenac Matija Murko. st. u Zagrebu su objavljenje Narodne pjesme iz Hercegovine i duvanjsko-livanjskog kraja koje je priredio Anđelko Mijatović. Grčić zapisao tridesetak tisuća stihova i nekoliko priča. u Zagrebu objelodanila Knjižara Kraljevskog sveučilišta Jugoslavenske akademije. – Radunić. 1910.) u PSHK knj. Epske pjesme Bože Domnjaka priređivača Ivana Mimice. Među najvećim terenskim istraživačima hrvatske i srpske usmene epike je profesor praškog sveučilišta. priredio Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) IV. Milan Strašek. u Zagrebu priredio Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. g. – Potravlje. 1879. bila. g. Maja Bošković – Stulli je iste godine i u istoj ediciji (knj. Njegov su rad nastavili Millman Parry i Albert Bates Lord. g. Branko Vodnik (Drechsler) (Varaždin. – Zagreb. u Zagrebu “Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora”. koji je od 1909. Nepotpisani je priređivač uvrstio najviše pjesama o Marku Kraljeviću. a objavilo je 1925. Isti je izdavač 1992. g.). do 1932. – Zagreb. 1922. 2000.) i Silvestra Kutleše kao i kazivača Bože Domnjaka (Potravlje kod Sinja. više puta boravio u središnjoj Hrvatskoj i Dalmaciji i fonografski snimao epske pjesme. 1926.popratio predgovorom i u reprezentativnom izdanju objavio naslovivši je Hrvatska Odiseja. 1932. junak. dio junačke pjesme. 1944. Od njega je S. priredio je 1964. g. Godine 1975. 24. izdanje I. 25. objavila je Matica hrvatska u edicijama Pet stoljeća hrvatske književ- nosti i Stoljeća hrvatske književnosti.) Olinko Delorko (Split. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske) priredio je dr. Antologija usmene epike iz Dalmacije koju je 212 . Najvažnija izdanja usmenih epskih pjesama u drugoj polovici 20.) priredila Narodne epske pjesme II. 1879. g. Taj je rad rezultirao dvotomnim djelom Tragom srpsko-hrvatske narodne epike (1951. Povodom tisućite godišnjice kraljevstva Hrvatske u Zagrebu su 1926.) priredio je Izabrane narodne pjesme hrvatske i srpske koje je 1930. objavio djelo Zmaj. (Uz MH i Zora je nakladnica za PSHK. Anđelko Mijatović je 1969. g. Narodne epske pjesme I. Povjesničar književnosti David Bogdanović (Brod na Savi. Književni krug u Splitu je objavio je 1990.

Bosne i Zapadnih strana okrunjen je Tvrtko Kotromanić. Tomislav Anđelić i dr.) u rodnomu mjestu 1957. Skender-beg. MARKO KRALJEVIĆ Marko Kraljević (? – Rovine.19 * Hvale je vrijedan terensko-istraživački rad studenata kroatistike filozofskih fakulteta u Zagrebu. 1920. 1395. hajduci./1958. albanski knez. boreći se na strani Osmanlija protiv vlaškog (rumunjskog) vojvode Mirče. O njemu pjeva i Andrija Kačić Miošić u 19 Ta je zbirka objavljena 2006. koji je kao talac turskog cara u Carigradu islamiziran. 214.20 U hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji opjevani su najznačajnije povijesne osobe među kojima su: Marko Kraljević. 1985. Marko Kraljević poginuo je na Rovinama 1395. JURAJ KASTRIOTIĆ (SKENDERBEG. umorio njegov sluga kako bi se dokopao zlatnoga lančića koji je kralju visio o vratu. ban (1353. uskoci. a priredili su je mr. sc. Među tim pjesmama je i Pogibija Nakića svatova (586 stihova) zapisana u Vinovu Gornjem 2004. Znameniti arheolog Pavao Anđelić (Sultići kraj Konjica. Osijeku i Rijeci koji su zapisali mnogobrojne usmene epske pjesme. vladari.-1468. Ivan-beg) Kastriotić (1405. vodio Janos Hunyadi (Janko Sibinjanin).) sin je srpskoga kralja Vukašina kojega je na vrelu. dok je pio vodu. sc.- 232. Napredak.-1377. Split 2005. Nakon Vukašina za kralja Srbije. U ediciji SHK 2004. g.odabrao i uredio Davor Dukić. godine. 213 . – Sultići.) te kralj (1377. Istaknuo se u borbama protiv Osmanlija te je omilio narodu koji i danas o njemu pjeva i pripovijeda. str. Dragić. Juraj Kastriotić je pobjegao od Osmanlija. Književna i povijesna zbilja. Za vrijeme ugarskoga rata protiv Osmanlija koji je 1443. g. godine.). godine zapisao je 22 pjesme od kojih je 4 naznačio nedovršenima. IVANBEG) Juraj (Đurad. Juraj (Skenderbeg) Kastriotić.. objavljena su 2 sv. Splitu.-1391.). g. 20 Vidi: Marko. Mostaru. Usmenih epskih pjesma koje je priredio Davor Dukić. Marko Dragić.

moja lalo mila! Digni. (O povijesnim osobama bit će riječi i u poglavlju Povijesne predaje. 10. Dan po danak. Care daje agam agaluke A pašama d’jeli pašaluke. Pa doziva mlade Sarajlije: 214 . iza gore sunce! Bogu fala a i tebi fala! Nemoj mene Bosni kalovitoj. sve moje uzdanje! Der podigni svoju tevabiju. 15. Jer na Bosni dv’je paše imadu: Na Saraj’vu paša Smahilpaša. svoju tevabiju. Ne htje paša past u Sarajevo.) SMRT MIJATA TOMIĆA Divan čini care u Stambolu. Sve mu lale po divanu stale. Ne mogu ti Bosnom upraviti. Ti ćeš mojom Bosnom upraviti!” A veli mu paša Sahidija: “Čestit care. Spahijama potvrdi berate. Ode vezir na Bosnu ponosnu.Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga. b’jeloj Bosni dođe. Ondi kažu Mihat harambašu.” 20. 30. A na ravnom Duvnu i Lijevnu. Veće prođe šeher Sarajevo. Valja t’ sići na Bosnu ponosnu. Dođe paša šeher Sarajevu. Već podiže svoju tevabiju. paša. Na Gorici pope čadorove. Te pogubi dv’je paše bosanske. 25. Govori mu care gospodine: “Sahidija. Sehidiji care govorio: “Sehidijo.” Al’ se paši na ino ne može. A evo ti dva katal fermana. 5. Hajde paša na Bosnu ponosnu.

eglenišu l’jepo. sivi sokolovi! 40. 50. eglenišu l’jepo. Smahilpaši glavu odsikoše. Reče njima paša Sahidija: “Sarajlije. Pod čadorom misto namistio. Kavu piju. Smahilpaša na Goricu dođe. Pod čadorom misto načinio. A i tebi. od po godinice. L’jepo ih je paša dočekao. “Ja sam mukti Bogu velikomu I carevu bijelu fermanu. 215 . To se čudo po Saraj’vu čulo. Pokriše ga divan kabanicom.” Sahidiji vrlo milo bilo. L’jepo ga je vezir dočekao. Onda reče vezir Sahidija: “Smahilpaša od sve Bosne glavo! Jesi l’ mukti Bogu velikomu I carevom bijelom fermanu?” A veli mu paša Smahilpaša: 60. Uze svoga sina nejakoga.35. To začula Smahilpašinica. Pa namače očim na kavaze. Te veziru na Goricu dođe. paša Sahidija Mi smo mukti Bogu velikomu 45. A kavazi jedan na drugoga.” 65. Zagrnu im ćurke i binjiše. Pa odoše šeher Sarajevu. 55. Sahidiji vrlo mučno bilo. I carevom bijelom fermanu. Jeste 1’ mukti Bogu velikomu I carevom bijelom fermanu?” Rekoše mu mlade Sarajlije: “Gospodine. Koji dođe prodat Bosnu ravnu. Kavu piju. Al’ nijesam takom murtatinu. Pa zaziva pašu Smahilpašu. Ha! prodati Bosnu u kaure. 70. Nejakoga. paša gospodine.

I on ode Duvnu širokomu. “Rajo prava. Smahilpašinice. I mal mu je begluk okrenuo.” 90. kaduno. Onda bilu knjigu nakitiše Pa je šalju Mihi u planinu: “Harambaša. Sve u devlet caru čestitomu. Ja će otić vaša za njegovu!” Kad vidiše duvanjski knezovi. Izvadi joj stotinu dukata: “Haj kaduno. 216 . gorska haramijo! Što pogubi Smahilpašu moga? Tko će moga othraniti sina Nejakoga od po godinice?” 80. u Abihodžića. Pa se maši rukom pod serdžadu. 110. A govori vezir Sahidija: “Ja. Paša prvi konak učinio U Crnićim kod hana novoga. Mal će tvomu pokloniti sinu. A drugi je konak učinio U Kruščici. Pa ti ga je devlet pogubio. Dođoše mu duvanjski knezovi Pa je paša njima govorio: 105. Pa govori paši Sahidiji: “Sahidijo. Smahilpašinice! Nijesam ti paše pogubio. pope čadorove Pa doziva duvanjske knezove. Paša dođe Duvnu bijelomu. Molit ću se caru čestitomu. Zgubiše ga tvoje Sarajlije Hrzeći ga bijelu Stambolu 85. Kada dođe.75. od Duvna knezovi! Brže da ste Tomić Mihovila Ja njegovu glavu odsičenu. Brže da si u Duvnu b’jelomu! Tebe ište paša Sahidija. Sina hrani i oda zla brani!” Pa s’ odatle vezir podignuo 95. 100. Tomiću Mijate.

zlatom ožežene.” A kad Mihi tanka knjiga dođe. jali moju glavu. Svaki svoj je sepet otvorio. 217 . Pa po njima čohane ječerme. 125. Jal’ odoše sve naše za tvoju.115. Na nogama hrvatski čorapi. jali tvoju glavu. U kog dvoje. Popunjene zlatom žeženijem. Oprem’te se. dico u svatove!” To družina Mihu poslušala I siđoše pred pećinu donju. moja braćo draga. kako guje ljute. A na njima pleteni opanci. ni predane kose Od bijele svile opletene. Jali tebe. Niz njih puca s obadvije strane 145. da ginu pravi siromasi. U svakoga kovče i čakšire: Više im je pod kolinom zlata Nego im je čohe od pojasa! 150. Sve podveze. Mene ište paša Sahidija. A po tokam morkaste dolame. Pa će otić sve njihove glave A za moju glavu sa ramena. Knjigu gleda Tomić Mihovile Pa družini svojoj govorio: 120. draga braćo moja! Pijte vino ne opijajte se. A ni tkane. što ljepše možete. 140. Sve oblače svilene košulje. Valja ići Duvnu bijelomu. Nije pravo. 135. Oh. Oko pasa nozi i sindžiri A za njima sv’jetli vedenici. Već hajdete pred pećinu donju. Oni vade đuzel đeisiju. u kog troje toke. Povezo je duvanjske knezove. “Hej družino. 130. Iz njih vise zlatni sindžirići. Jali mene. Ko da ćete. Sve od srme.

155. 160. To je Mijat sa družinom svojom. gorska haramijo!” 218 . I siđoše na Ljubušu ravnu. A na pogled Duvnu bijelomu. 190. Barem mene mrtva osvetiti. Pa govori duvanjskim knezovim: “Rajo prava. Pa pođoše niz Vran. Tude Mijat društvu govorio: “Hej družino. Četrdeset i dva druga više. Eno za njim četres i dva druga. Valja meni pod čador unići. 185.” Tude Mijat društvo zastavio. draga braćo moja! Kad budemo pašinu čadoru. Radite vi čador pogaziti. Sve se sjaju kako misečina. 180. Zavrgli su dugim granalijam. Oko glave poše zamotali. Prema žarkim odgovara suncem. 165. Svi pješice.” Pa dođoše pašinu čadoru. I veziru ruku poljubiti. Sjaše mu se kano sunce žarko. Dugačkom se zametnuo šarom. “Gospodine. vrlo odiveni?” Govore mu duvanjski knezovi: 175. Iz poša se čisto zlato sjaše. Među njima pale zakovane Sve u srmu i u zlato suho. Paša njemu pomoć prifatio: “Bog t’ u pomoć. Vi stanite okolo čadora. niz planinu. paša Sahidija! Nisu ono kićeni svatovi. Ako meni do nevolje bude. od Duvna knezovi! Čij’ su ono kićeni svatovi. Pred njima je Tomić Mihovile. Ugleda ih paša Sahidija 170. Na duge se puške naslonite A metnite ruke na balčake. Paši Mijat Božju pomoć viče.

205. promini nam kafu!” Pa im zdravu kafu donosio. Mijate. viru ti zadajem! 219 . Je 1’ istina. Sjede Mijo pod tijem čadorom A družina čador opkolila. Da ti ljubiš lijepe divojke I neviste skoro dovedene A po Duvnu i okolo Duvna?” “Lažu. Da ti fataš tursku dicu. paša. 200. Te prodaješ. viru ti zadajem! Kad se bijah ja jako odbio O. “Ja. Kraj sebe mu misto načinijo. Kafu piju. Mijat meće a na prsa ruke: “Fala tebi. haran harambaša! 230. Prije tebe. eglenišu l’jepo. Bogu fala a i tebi fala. paša. A metnuli ruke na balčake. čašu potkučio. Kafedžiji vezir govorio: “Kahfedžija. u kaure?” A veli mu Tomić Mihovile: 220. paša. haran harambaša! Je 1’ istina. Pa je daje Tomić Mihovilu. gospodine. odbio. bolan. Kafedžija kafu iznosio. Tako reče paša Sahidija: 215.” Al’ govori paša Sahidija: “Ja. Obadvoje dadoh u kaure. što mi kažu ljudi. Potle nisam nikad nikadare Ni vlaškoga a ni turskog sina. u hajduke.195. mili gospodine. 210. Miho. paša. Bijah se ja zurđut dogodio Te ufatih dvoje Cigančadi. “Lažu. Mijate. Na duge se puške naslonila. paša Sahidija! Da ti meni u pećinu dođeš. Neću kafe najpri. što mi ljudi kažu. 225. Najprije bih tebi nazdravio Pa ti.

Što s’ povezo duvanjske knezove? Mrve im je muke i nevolje. Da razbijaš bale i tovare. Ne oremo. 220 . “Čestit paša mili gospodine. Trgovačko blago otimamo. ne kopamo. Nitko nama pomoć ne imade! Ja imado l’jepe podvornice I livadu zelenu Jabuku. i sam znati možeš! Turski zulum kad dotešča raji: 250.” Opet paša Miji govorio: “Reci društvu. Pa sam Turke sudit naučio. ni umorna nisu. 260. Trgovačko da otimaš blago?” 240. Triput iđoh do turskoga suda. paša. Toga.” Opet paša Miju zapituje: 245. što mi kažu ljudi. Neka dvore i tebe i mene. ne traže junaci. Sve je meni uzaludu b’ilo Vlaška vira ne prije Turčina: Pa ja odoh potražiti pravdu U bogaze i tijesne klance. paša gospodine. “Kaži pravo. “Istina je. Gdino sude gorske kosovice. paša. Ponajbolje Suzicu kadiju. tako bio zdravo. Hranimo se i od’jevamo se. 270. Bog visoko a car je daleko. Sa šta ti se odbi u hajduke?” A veli mu Tomić Mihovile: “To ti.235.” Opet paša Miji govorio: “Je 1’ istina. paša. 255. šta doma nemaju. Mlada dica. Kad im i ja na užinu dođem A sa svoja četres i dva druga! Valja tražit. paša Sahidijo.” Pa je Mijo paši govorio: “Gospodine. nek ti se odmori!” 265. Sve mi ote od Duvna kadija.

Ode Mijat u Vran u planinu. Kako vezir u Saraj’vo dođe. gdi dohodi Mijo. Mijate. Koj’ će otić u Vran u planinu Te doniti glavu Mijatovu. Jer svak znaše. Da se junak naći ne mogaše. tko Tomić bijaše! 300. 285.275. Pusti vezir po šehru telala: “Nije 1’ majka rodila junaka 290. Kad četvrta nastade nedilja. Izvadi mu pedeset dukata: 280. paša Sahidija! 305. Pak ja odoh u šeher Saraj’vo. Jer ja znadem. Tko b’ otiša u Vran u planinu Te donio glavu Mijatovu. Evo majka rodila junaka I sekuna brata odnijala. 221 . Jal’ sekuna brata odnijala. Dao bi mu punu kulu blaga A iz hasne cara čestitoga. te se napij vina Sa družinom gdjegod u mehani. Pa se maši rukom pod serdžadu. Odvezaše duvanjske knezove. 310. Sve ja znadem. Jer sam bio devet godin dana U hajduštvu s Tomića Mijatom. Pa govori Klišanin Arape: “Gospodine. Muškijem ga pasom opasala. Kako se je saćin učinio. Ja doveo rukuh svezanijeh? 295. staze i bogaze I jatake. Evo tebi Duvno i Lijevno!” Ode vezir k šeher Sarajevu. Odveži ih ljeba ti careva!” Zapovidi paša pašalijam.” Telal vika tri pune nedilje. “Na. paša gospodine. Tu se nađe Klišanin Arape I on ide carevu veziru. Ja dovesti ruku svezanijeh.

Pa Iliju na oranju nađe. Dan po danak. u Doljane dođe Ka bijelu dvoru Bobovčevu. Hodi siđi u selo Doljane. Tomić Mihovile! Dva si meni okumio sina. Knjigu gleda a na nju se smije. 330. Bolje će nas vezir darovati. Okumi mi sina i trećega. Zastavi mu ralo i volove: “Bogom brate. moja vjerna slugo. “O moj kume. Htijaše me Mijat obisiti Pa ne dade ostala družina. I daj meni dvanaest delija” Vezir dade ne reče ni rječi. Al’ ne vodi ti puno družine. Otle Arap društvo podignuo. 325. Da okumim d’jete Bobovčevo S nama hoće Mali Marijane” 222 .” Kad Mijatu tako knjiga dođe. Već daj meni jednu čizmu blaga 320.315. Opremi se što god lipše moreš: Hajdemo mi u selo Doljane. “Žeravico. A evo ti puna čizma blaga. Taman mi je d’jete za kumljenja. Bobovac Ilija! Daj mi izdaj Tomić Mihovila. Prevari se Bobovac Ilija. Da nosimo glavu u Saraj’vo. Pa mu bijah nešto sakrivio.” 335. Dat će nama punu kulu blaga. 345. Ja svedemo ruku svezanijeh. Već onako mene otisnula. Prevari se. Nejman puno vina i rakije. Kad siđemo u šeher Saraj’vo. Pa govori Vidu Žeravici: 350. ujede ga guja On zastavi ralo i volove Pak otiđe dvoru bijelomu Te je bilu knjigu nakitio: 340.

360. Samo uze Malog Marijana. Već premišlja misli svakojake: 380. Te mi staje nogom po nogama? Pa siđoše hladno piti vino. 223 . Kose mu je zlatom pozlatio. 370. Što se moja kuma pomamila. Boščalukom krvlju pokapanim. Poče Mijat hladno piti vino. Uze Mijo čašu od biljura. Al’ se Mijat ositit ne može. Pušci Arap vatru dobavio I pogodi Tomić Mihovila. Daruje ga ljuba Bobovčeva. Mijo brez družine. Ode s njime u selo Doljane. Iznosi mu b’jela boščaluka Te darova Tomića Mijata 375. Na bašču mu čedo iznosio. 365. U odaju Klišanin Arapa Zatvorio Bobovac Ilija I još s njime dvanaest delija. Ne bi li se Mijat ositio. od Boga mu bilo! Na pendžer je pušku naslonio I dobro je pušku napunio. Na odaji pendžer prorezao. jedno za drugijem. 390. Ama Arap. 385.355. Ne idi ti. Tomić Mijovile. Bijelomu dvoru Bobovčevu. A staje mu nogom po nogama. Na bašči mu vatru naložio. A dva zrna. Te mu Mijo čedo okumio. A veli mu Tomica hajduče: “Ja moj striče. Da ne bude kakva prijevara!” Na to mu se Mijat razljutio. Poče junak čašom nazdravljati. L’jepo ga je kume dočekao. I obadva zrna na sindžiru. Po dva drama praha latinskoga. Pogodi ga u grlo bijelo.

425. Kad imadoh dva najbolja druga. vilo. Jedno jutro Toma uranio Pa cvijeli pod omarom vitom. Kad Mijata puška udarila. Ama Arap. A sve krije suze od družine. 415. Što cvijeliš.395. Pa otišli u selo Doljane. Pokloniše glavu Mijatovu. od Boga mu bilo! 405. A da vidiš Tomice hajduka! Sve cvijeli po gori zelenoj A ne smije u selo Doljane. 410. Njega baca na pleća široka. Marijane! 400. Marijane. Pa ga vrati u selo Doljane. Da okumi d’jete Bobovčevo. Bježi s njime momak uz planinu. Znadijaše stazu naprečicu A uzjaha debela jagaza I dostiže Malog Marijana Pa se za njim buzdovanom baci I u zlo ga misto pogodio. I dadoše paši Sehidiji. A. “Kako. Tomica hajduče. Kad su bili u šeher Saraj’vo. 224 . Mar’jan pade a Arap dopade Mijatovu odsiječe glavu. Pa digavši Bobovac Iliju I odoše šeher Sarajevu. Jednoć reče: Jezus i Marija! Drugoč reče: Pomozi mi Bože! Treće reče: Drž’ me. Marijana ruku svezanijeh 420. Pa ga uze Mali Marijane. Njemu dođe vila Prigorkinja: “Ja bora ti. A četvrto: Biži. Pod koljeno u nogu lijevu. muka koja ti je? 430. Mijata i s njim Marijana. Marijanu on saveza ruke. cvijeliti neću. Zaklaše ga dva sindžirli zrna.

435. Hajdemo mi u selo Doljane. Da me. A veli mu Mali Marijane: I sam znadeš. družino. veće kakono je. dragi pobratime! Rada bih ti dobar haber kazat.’ I pušća ga paša Sehidija. ja tvoga. milom Bogu fala. iz gore hajduče. Otkud meni ovo odijelo: S takih sadro a na se nadero. 465. Al’ ne mogu. Kad je Toma vilu razumio. Tomica. paša Sehidija. bolan. Tebe pašo. Marijana živa provedoše. Cvili junak kao guja ljuta. Dovijeka ja svoga. ja tvoga. Tvoju bih ti glavu poklonio!’ 460. Dovijeka ja moga. Pa ih nejma. Bezerdžane i trgovce mlade. A evo ti tvrdu viru dajem. Bog ubio mlade Sarajlije. ostaviti neću. Ubiše ga iz ruku kamenjem. 445. Marijane.” 470. Ja sam vila u planini bila U Igmanu niže Sarajeva. Pokloni mi moju rusu glavu.” Njemu paša opet besidio: 455. ne ćeš ostaviti. Dadoše ih paši Sehidiji. A Marjan mu riječ progovara: ‘Gospodine. 225 . Dovedoše u šeher Saraj’vo. Da mi hoćeš viru založiti. Vidjela sam svojijem očima: Mijatovu glavu pronesoše. Pita paša Malog Marijana: ‘Otkud tebi takvo odijelo?’ 450. vilo posestrimo! Ne možeš mi kakav haber kazat?” A veli mu vila Prigorkinja: “Ja. 440. Onda Toma društvu govorio: “Ja. draga braćo moja!.

Jadne babe masnu prevrtušu. paša Sehidija. Dobavi nam Mijatovo društvo!” Zove paša Klišanin Arapa I pobru mu Bobovca Iliju: 495. Sve im kaže ljuba Bobovčeva 480.” Tu se oni rahat učiniše I golemu vatru naložiše.475. Bezerđane i trgovce mlade Gdje odoše paši Sehidiji: “Gospodaru. Desile se babe na stanovam Pa pitaju bake na stanovma: “Jeda. 500. 226 . Kad se tamna ufatila noćca On ugleda oganj. Dan po danak na Ljubišu b’jelu. Da mi naše kume upitamo. 485. što 1’ se dogodilo. “Brže da ste Mijatovo društvo Pa se oni na noge skočili I uzeše šezdeset delija I pođoše u Vran u planinu. Veće mu se ne zna ni za društvo. Al’ da vidiš mlade Sarajlije. Što je bilo. Vino piju a pripiču janjce. A sve gleda Tomica hajduče. 505. 490. Zaludu si zmaja pogubio. Osto ti je Tomica hajduče S Mijatovih druga četrdeset. Ostala je guja u kamenu. 510. društva Mijatova?” A govore babe ostarile: “Kako nam je Mijat poginuo. babe. Pa odoše u Vran u planinu. Al’ se Arap hasi učinio U Saraj’vu hladno pije vino Po Varoši i po Latinluku. Sve on gleda iz Vrana planine. vatru živu.” Pa odoše u selo Doljane Bijelomu dvoru Bobovčevu. Gdino gori oganj na Ljubuši.

Hajduk brže na Ljubušu siđe. Na Arapu nišan sastavio: Pa se misli Tomica hajduče: 535. Pred pećinu do družine dođe. na Ljubušu. A oko njih mlade pašalije. 540. Sve družini po istini kaže: “Već hajdemo. A Arapu ruke savezaše I điđi Bobovcu Iliji. Da b’ ubio Klišanin Arapa.” Uze dugu po srijedi pušku. Primače se ognju. 525. Već on diže pušku sa stijene Pa se vrati hajduk uz planinu. Napadoše gorske haramije. Biše Toma pušku položio. 227 . Položio po studenoj stini. Četrdeset.515. Pa družini svojoj govorio: “Hej družino. Golem gori oganj na Ljubuši. 550. jedan za drugijem. jali su trgovci! Vi sjedite pred pećinom st’jenom A ja. 530. Pa goleme ražnje donesoše. braćo. vatri živoj. Mi nijesmo ništa zadobili. I siđoše na ravnu Ljubušu Al’ se oganj vatra potrnula A pospale mlade pašalije. Vino piju. Al’ kod vatre Klišanin Arape I kod njega Bobovac Ilija. Isikoše šezdeset delija. Osvetiti Mijat harambašu I našega Malog Marijana!” Skočiše se na noge lagane. 520. draga braćo moja: Kako nam je Mijat poginuo. Obadva ih na ražnje nadiše. 545. braćo. Jal’ su svati. odoh na Ljubušu. Uteče mi Bobovac Ilija. a janjce pripiču. Da ja vidim ko j’ kod vatre žive.

555. Pa ih ognju živom primakoše. 377. Bobovčeve dvore zapališe. str. Jukić i Lj. piše da je pjesma navedena prema I. 565.- 391. Obadva ih žive ispekoše. (priredio Davor Dukić) SHK. Oganj živu vatru potakoše. br. MH. 228 . Zagreb 1975. str. 200. Zagreb 2004. Od Arapa odrezuju meso Te pitaju Bobovac Iliju. Ni danas se nisu načinili! I tako ti Miju osvetili I svojega Malog Marijana. O tomu vidi: Marko Dragić. str.Usmene epske pjesme I. 560.21 21 Anđelko Mijatović. Od Ilije meso odrezuju Te ga daju Klišanin Arapu. Od Kozigrada do Zvonigrada.. str. F. Dukić na 406.- 215. Ta je motiv i danas prisutan u povijesnim predajama o pogibiji harambaše Mijata Tomića. te da je varijanta te pjesme objavljena u HNP VIII. Na živu ih ognju ispekoše Pa odoše u selo Doljane. Kako su ti onda izgorili. O posebnom metku “koji jedini može ubiti junaka” pjeva i pjesma br. br. 77. Sinj – Duvno 1985. knj. 42. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. LVIII. 2 u Hörmannovoj zbirci kao i u članku Maje Bošković Stulli Postojanost epskog modela u dvije pjesme iz dubrovačke okolice. u: Usmena književnost kao umjetnost riječi. Hercegovac (fra Grgo Martić ) 1858. Baška Voda – Mostar – Zagreb 2001.-91. 50..

vrstan barjaktare.PISMA O SMRTI STOJANA JANKOVIĆA Vino pije Stojan Jankoviću u Kotarim u pjanoj mehani. A do kule Stojan Jankovića. I kopile Bojčić Delaliju. Trim kovačim za pun misec dana. pa srića donese. Do njeg sidi Tintor barjaktare. I livanjsko polje do Grahova. Kad je Janko četu opazio. Po Kotaru i oko Kotara: Jednu četu pet stotin drugova. Sve do kule Jusuf Begovića. Koja jeste u Mlecim kovana 25. sve moje uzdanje. 10. Kupi junak četu po Kotaru. A ufatim Bajagić Aliju 20.” Kad to čuje Tintor barjaktare. Ako zdravo bilom Livnu sajdem. 5. Ako Bog da. Onda Stojan besidio riči: “Moj Tintore. Dok obučem svijetlo odilo!” 229 . On dozivlje Pavla barjaktara: “Opremi mi mog dobrog putalja. I još ćemo porobiti Livno 15. Pod pancirom šipke od čelika. I junaka pod svitlim oružjem. Ona siče pancir po junacim. Hoću tebe čirak učiniti! Svoju ću ti ćordu pokloniti. pa ufatim setru Atlagića. On sakupi pet stotin junaka. Da idemo u tursku krajinu. daj nam skupi četu u kotaru. 30. Ona valja trista mađarija. Barjaktare. A do njega trideset serdara. Dovede ih do oblice kule. 35. Ama brate Duvnu u ravnine. Ravno ćemo porobiti Duvno.

Bratac Jankov povede putalja. Priđe Janko vodu na Kosincu. I nevista skoro dovedenih. Robi. ljuto oružanu Zdravo sađe Duvnu u ravnine. Janko dobra uzjaši putalja. A na sedlo zlatnu abaiju. A za njime Tintor barjaktare. 230 . Svu spremljenu. Priteže mu četiri kolana. 75. Svojom četo nočcu prinoćio 65. Tude Janka noćca ufatila. Čudno jesu plina zadobili. Zdravo dođe do vode Kosinca. Sve su iz nje kite udarile. A za njime četa plemenita. Sva se sjaje kako ledenica. Zauzda ga rešmalijom uzdom. mladih divojaka. A još više roblja zarobili: Udovica. Svu je svoju četu privodio. Izvodi ga na mermer avliju. Ran ujutro Janko podranio. 45. Sađe junak do konja putalja Hladnom vodom i raki-safunom. Na njega je ćebe nabacio. Zdrav u Buško blato dohodio. 50. krstaš barjak nosi u desnici. Eto Janka niz bojali kulu Pripaso je okovanu ćordu. Na njeg meće puške s kuburama. Istire ga pamukli-čaršafom. pali sela i varoše 70. A da vidiš Pavla barjaktara! 40. Sve do kule Jusuf Begovića. Svu je četu otle podignuo. Po kolinim pucaju putalja. Tu je četa noćcu prenoćila Svi u jutro rano podraniše. 60. 55. Poje vodom sve konje hatove. Po ćebetu sedlo sedefliju.

brate poplašio biše. Sve se sliva konju niz kopite. Danas ću ti junak poginuti. Sad si meni odlomio krila. Vilu moju. Guja grli plemića putalja. Svu mi uze sriću i junaštvo. Jankov bratac opazio biše. 90. 80. Da mu dade studene vodice. Kaca krvca niz dobra putalja. Pa posiko guju strahovitu. 95. koja mi je u pomoći bila.” Kad je Janko razumio riči.” Di je srića. Jal’ od puške jal’ od sablje britke. 105. Pa s’ uvuče u grivu putalju. Bratu Janku imenom kaziva: “Ne znaš brate. Saliva se konju niz kopite Studene ga vode napojio. čuda velikoga. Na perčin mu naslonila glavu. 115. brate. Tu se turčin prigodio biše. Zagrli ga oko svega vrata. 100. Da će guja ujesti putalja. Ja se. Prigoda se prigodila tude. 85. brate. tu je i nesrića. Posiko sam strahovitu guju. Otišće se krvca niz putalja. Di s’ izvlači zmija iz kubura. Zaskače se na dobra putalja. grdna rano moja! 110. Pa posiče strahovitu guju. 231 . Na perčin mu naslonila glavu. Izvuče se iz tvojih kubura. Povrati ga i metnu mu zobi. Ma da vidiš čuda velikoga. Pa s’ uvlači u grivu putalju. moju posestrinu. On poteže mača zelenoga. On se plesnu rukom po kolinu: “Ajme. Pa se junak poplašio biše. To si meni pogubio.

Moje svitlo obuci odilo. Di junaku melem ne tribuje. Svitlu mu je pripasao ćordu. A obuče njegovo odilo. Onde Janko vode zaiskao. Ak’ doznadu krajišnici turci. moje sjajno krilo. Svoju četu natrag povratio. Dino Janku melem ne trebuje. Do svoje ga čete dogonio. Pa dozivlje barjaktara svoga: “Moj Tintore. Sašlo ture kupit desetinu. 130. kamenu Kotaru. Baš iz Prusca Nadžaković Mujo. Zadij. 140. 135. Potira ga Stojan Jankoviću. 145. Biži turčin glavom bez obzira. Tu odleti Tintor barjaktare. Priko sebe od stra’ izbacio. Svrćaj četu do mrkloga mraka. A pripinje Jankovića krilo. Od puške sam ranu prifatio. Svi hoćete izginuti listom. Njegova ga puška pogodila.” A da vidiš Tintor barjaktara! Di uzjaha Jankova putalja. Di je srića tu je i nesrića. 150. Janko konja obrnu putalja. Od’ uzjaši mog junaka putalja. vrstan barjaktare. 155. 232 . Donese mu vode u maštrafi. Pogodi ga u prsa junačka. Da sam junak dopanuo rana. brate. 120. Svrće svoju do akšama vojsku. 125. Ne daj glasa društvu ni četici. Zdravo dojde do vode Žbanice. brate. Dok se mrkla ne ufati noćca. Nosi dugu pušku o ramenu. Ne daj nikom na juriš otići. Dok se Janko napio vodice. Biži. Pa uzjaši mog dobrog putalja.

22 Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine. Hrvatska tiskara d. Onda bilo. 165. Namah svijet junak prominio. 180. i saveo četu u Kotare.-73. Zdravo došo Tintor barjaktare. 160. Sarajevo 1925.22 U razdoblju između dva Svjetska rata stagnira usmena epska poezija. g. Ostalo bi Jankovića krilo. izdao Zbor franjevačkih bosanskih bogoslova “JUKIĆ”. Kad serdari čaše ispijaju. Da ne biše Tintor barjaktara. 170. 233 . str. Mnogo plina zarobio biše I doveo roblje i robinje. pokojna mu duša! Nestalo mu sile i junaštva. A kako je poginuo Janko. Neka služe i dodaju vino. skupio fra Marijan Šunjić. u Stepenu kod Tomislavgrada epska pučka pjesma koja opisuje pogibiju Ivana Dodiga i Ante Bagarića 23. Svatovi su izgorjeli u požaru 10. Umre Janko. godine. a u onima koje su se izvodile prevladavaju mitski elementi i Josip Broz Tito. Tu se piva i govore ljudi. veljače 1938. A da vidiš Tintor barjaktara! Sve ti plino po družini dili. izdanje. Udovice po pjanim mehanam. Tu ukopa pokojnoga Janka. A u crkvi svetoga Stipana. g. U epohi SFRJ represivnim mjerama sprječavalo se nacionalno i vjersko dostojanstvo. u Mirčetu kod Glamoča. Zdravo došli Jankovića kuli. 69. Kod turčina Nadžaković Muje. Odnese mu tilo u Kotare. A divojke po mladim junacim. 175. Iz tog perioda zabilježena je 2004. d. a razvija se pučka usmena poezija.. U čitlučkom kraju kazivači kazuju pučku epsku pjesmu o pogibiji svatova Ivana Rozića. II. kadno se činilo. travnja 1945. Epske pjesme se sve manje pjevaju.

U XIX. a od zaslužnijih za to valja istaknuti guslara Željka Šimića iz Gruda.) objavio Hvaranin Petar Hektorović. Bugaršćice (bugarštice) u povijesti književnosti su se nazivale i pjesmama dugog stiha. Te su pjesme specificum Croaticum. 2003. 234 . Mnogo je riječi napisano o podrijetlu naziva bugaršćica. 23 O tome više: Maja Bošković – Stulli. U narodnoj je uporabi u Rami i drugdje glagol bugariti a znači kroz plač govoriti.23 Najveći znanstveni doprinos u proučavanju bugaršćica dali su Josip Kekez (Katuni iznad Omiša. st. st. Burna je povijest Hrvata uzrokom što je najstariji zapis bugaršćice nastao u Molissama u Italiji kod Hrvata koji su onde našli utočište bježeći od Osmanlija iz Bosne i Hercegovine. ponajviše u priobalnim krajevima. Zagreb 2005. Neke su bugaršćice lirske pjesme a neke se mogu promatrati kao lirsko-epske pjesme. dolazi do velikoga interesa za tradicijsku kulturu. 1922. st. doprinos izučavanju bugaršćica dali su još Valtazar Bogišić. tražiti milost i sl. Karakteriziraju ih dugi stih (dvanaesterac – šesnaesterac) i tugaljiv ton. U ovom vremenu cvjeta pučka usmena epika. Zapisivane su kod Hrvata. Od bugarštice do svakidašnjice. Armin Pavić i dr.) i Maja Bošković Stulli (Osijek. Najviše je bugaršćica koje pripadaju epskoj poeziji. Stojan Novaković. BUGARŠĆICE Bugaršćice su starinske pjesme. 1937. Konzor. bugaršćicama se bavio i Miroslav Pantić. žaliti se. – Zagreb. Prve je tri bugaršćice zapisao i u svom Ribanju i ribarskom prigovaranju (1586. g.). str. jadikovati. Franz Miklošič objavivši Popevku od Svilojevića. tražiti pomoć. Buđenjem nacionalne svijesti devedesetih godina XX. Znanstveni interes za bugaršćice potaknuo je 1851. U drugoj polovici XX. 5.-65.

) jednom od najistaknutijih i najuspješnijih boraca protiv Osmanlija. str.26 Poginuli su. 1497. prodro je na Kosovo. 69. str. Bogom te brata zimaju. (četvrtkom) u mjestu Gioia del Colle nedaleko od Barija. 25 Isto. šibensko i zadarsko područje. orle. g. Erdelj.24 Ora` vija` se nad gradom Smederevom. Plešući su je pjevali prognani Hrvati iz Bosne i Hercegovine u čast kraljice Izabele del Bolzo.-1669.Molim ti se. Oslobođen je uz veliku otkupninu.) MAJKA MARGARITA Bugaršćica Majka Margarita pjeva o majci Margariti kojoj su sin Ivan i brat Petar otišli u borbu protiv Osmanlija. Hunyad. Izmijenjeno izdanje. VIII. Omiljen je kod Hrvata i Srba koji i danas o njemu pripovijedaju. lipnja 1497. O njemu pjeva najstarija bugaršćica zapisana 1. kod Hrvata u Molissama u Italiji.-1503. III.) 235 . sidi malo niže da s tobome progovoru.) osvojili trogirsko i šibensko područje. najčešće naslovljena Tamnovanje vojevode Sibinjanin Janka. 26 U Mletačko-turskom ratu od 1499. Kandijski rat (1645. Zagreb 2000. 69. te godine umro. godine Turci (Osmanlije) su opustošili splitsko. Organizator. godine Beograd i 11. Sljedeće su godine (1501. Majku 24 Josip Kekez. 1387. 1456.25 (Mollisse. 1497. ali je izdajom raškoga despota Đurđa Brankovića usužnjen. a 1500. pjeva o Janku Sibinjaninu (Janošu Hunyadiu. Italija. g. Obranio je 1456. Otac je ugarskoga kralja Matije Korvina. Pjesmu je zapisao Ruggero de Pazienza 1. Bugaršćice. pođi do smederevske gospode da s` mole slavnomu despotu da m` otpusti iz tamnice smederevske.- 71. beloga tela viteškoga. Nitkore ne ćaše s njime govoriti. VI.TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA Bugaršćica. – Zemun. Premda se ne spominje da su Margaritini sin i brat otišli u rat protiv osmanske vojske slijedom tih povijesnih događaja kao i stih ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli upućuju na to da su otišli boriti se protiv osmanske vojske. ja te ću napitati črvene krvce turečke. nego Janko vojvoda govoraše iz tamnice: . Godine 1448. godine osvojili Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira. I ako mi Bog pomože i slavni dispot pusti iz smederevske tamnice.

27 Josip Kekez. 236 . Turska vojska se iskrcala na otok ali je mletačka vojska blokirala Dardanel i tako spriječila opskrbu te je Kandija kapitulirala 6. U pjesmi Plač Margarite mletački pjesnik Zuan Polo Lionpardi (1541. 20. Biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila. zauzimaju Novigrad i napadaju područje od Zadra do Šibenika.) i ukomponirao u svoju Vilu Slovinku. Venecija 1647. žene – majke. poduzima napad na Turke i zauzima Zemunik. Njezina sudbina reprezentira četrnaeststoljetne sudbine neizbrojivih znanih i neznanih Hrvatica. – Zagreb. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sorić.) pjeva o majci Margariti. Milković i Janković. U tursko – mletačkom Kandijskom ratu Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja. Organizator. Na stranu Mlečana prelaze Poljica i niz hercegovačkih plemena. Bugaršćice. 1628. Zagreb 2000. cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica. Solina i šibensko-zadarskog zaleđa. ona mala ptica. – Zadar. Ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju. Miljanići. g. Novigrad. ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu. 4.) objavio i svoju bugaršćicu Majka Margarita. Obrovac i Skradin a turski napad na Šibenik propada. g. a biše ju zaskočio sjajni misec na istoku. 82. Turci 1646. Mandušić. cvijetu slavenske zemlje. iz močvare i nad usjevima (1931. ožujka 1888. Poljica. III. Majka Margarita nadahnula je grandioznog slikara i kipara Ivana Meštrovića koji ju je naslikao u svojoj Povijesti Hrvata. Klisa.Margaritu tješila je vila. Vladimir Nazor (Postire na Braču. g. ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju. Vranu. Izmijenjeno izdanje. započet je turskim napadom na mletački otok Kandiju (Kretu). – Zagreb. 1548. rujna 1669. Skladatelj Krsto Odak (Siverić kraj Drniša. Majka Margarita je simbol hrvatske žene – supruge. skladao je (1952/53) radijsku operu Majka Margarita. str. studenoga 1965).27 Bugaršćicu Majku Margaritu zapisao je Juraj Baraković (Plemići kraj Zadra. ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu. ona mala ptica. ona mala ptica. biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila. MAJKA MARGARITA Cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica. onu malu pticu.) u svojim je Pjesmama u šikari. 1876. 1949. žene – sestre. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu.

i ovo ih ne mogu. ona mala ptica. 237 . neg mi ono biše stara majka Ivanova. dvi su meni ljute rane na mojemu željnom srcu. planinkinjo vilo! Ostaf me se. jadovi. Koja ti je nevolja grozne suze prolivati? majko Margarito? Koja ti je nevolja grozne suze prolivati?' side to mi stara majka biloj vili besiditi. planinkinjo vilo! Dvi su meni ljute rane na mojemu željnom srcu. bila vilo. ali ono ne biše drobna ptica lastovica. Na nju mi je našetala bila vila planinkinja. jadna majka. side to mi stara majka biloj vili besiditi: “Ostaf me se. planinkinjo vilo! Obe su mi. Na nju mi je našetala bila vila planinkinja. ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka. jadi te se ostavili. onu malu pticu. majka Margarita. priboliti. majka Margarita! Ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka. ljute rane otrovane. a biše ju zaskočio sjajni misec na istoku. majka Margarita. majko Margarito? Ča mi tako cviluješ. stara majko Ivanova. bila vilo. neg mi ono biše stara majka Ivanova. jadi te se ostavili. ona bila vila. posestrino vilo! I ovo ih ne mogu. majci Margariti. nikakore priboliti. a ove su ljute rane na mojemu željnom srcu. ali ono ne biše drobna ptica lastovica. ter mi side bila vila staroj majci besiditi. stara majko Ivanova. jadovi. obe su mi. ter mi side bila vila staroj majci besiditi: “Ča mi tako cviluješ. ljute rane otrovane.

posestrino vilo! Ja t’ sam majka imila mlada Petra bratca moga a Ivana hranila. sila sam ga. jedno malo dite. vilo posestrino! Da li evo ne znadem za njih smrti ni života. jadni majci. ptice zlokobnice. od srdašca. jadna majka. kumiti i bratimiti: “Kaži meni. posestrino vilo! I kad sam ih jadna bila do viteštva dohranila. A bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana. virom mojom obituju. gavranče. a ja ti se. neg su mi se zli bilizi. svitloj zori otpravila. 238 . gdi se gavran vijaše nad merli od Zadra grada. jadni majci. svitloj zori otpravila. moj črni gavranče. sila sam ga. jadna majka. da li evo ne znadem za njih smrti ni života. posestrino vilo! Po njih mi je svitla zora od istoka poručila. jadna majka. jadna majka. mila sinka. posestrino vilo! A ove su ljute rane na mojemu željnom srcu. Obih sam ih. onu kobnu pticu. virom mojom obituju. a bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana. te bilige do istine. onoj črnoj ptici. mila sinka. ukazali. obih sam ih. majka Margarita. kumiti i bratimiti. majci Margariti: Neg su mi se zli bilizi. od srdašca. te bilige do istine. ona črna ptica. ukazali. a ja ti se. i kad sam ih jadna bila do viteštva dohranila. gdi se gavran vijaše nad merli od Zadra grada. Kaži meni. jadna majka. ja t’ sam majka imila mlada Petra bratca moga. jadna majka. gavrane. po njih mi je svitla zora od istoka poručila. A Ivana hranila. da ti hoću trudna pera sva suzami prehladiti.

majko Margarito. radi boga uprašati. majku Margaritu!” Mene. da li ne hti na mene huda ptica ni gledati. majku. nego to mi odleti u planinu črnu goru. mene. ptice zlokobnice. ako su mi. side to mi bila vila staroj majci besiditi: “Ovo ću te. a za sinka Ivana živim ognjem izgoriti. da li ne hti na mene huda ptica ni gledati. majka Margarita. ona huda ptica. lasno ću ih. sila mi je bila vila staroj majci besiditi. jadna majka. ostavi grozne suze prolijući. posestrino vilo. nego to mi odleti u planinu črnu goru. iz tamnice iskupiti. turske uze dostignuli. bila vilo. planinkinja vila. ostavi grozne suze prolijući. turske uze dostignuli. posestrino vilo. turske uze dopadnule. sila mi je bila vila staroj majci besiditi: “Nisu ti jih. jadna majka. 239 . iz tamnice iskupiti: za bratca ću mojega dati moju rusu glavu. za to mlado dite!” A za sinka Ivana živim ognjem izgoriti. side to mi bila vila staroj majci besiditi. side to mi stara majka biloj vili besiditi: “Ako su mi. stara majko. ona huda ptica. bila vilo. kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila?” Side to mi stara majka biloj vili besiditi. za bratca ću mojega dati moju rusu glavu. posestrino vilo. majci Margariti. Da ti hoću trudna pera sva suzami prehladiti. lasno ću ih. majku. ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila? majko Margarito. stara majko.

Jer kada mi on dojde u Primorje valovito. mlada Primorkinja. bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica. ondi mi se oni bihu očicami sagledali. biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila. starice nebogo! Nisu ti jih. starice nebogo. ono mlado dite. starice nebogo. ono mlado dite. jer kada mi on dojde u Primorje valovito. a kada si od sebe sinka svoga otpravila. ne spomene. ondi mi se oni bihu očicami sagledali. da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati. Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja. na to mlado dite. stara majko. jadna majko. povidati. ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive. Očicami sagledali a srdašci saljubili. jadna majko. ona venac vijaše od primoga vilovita. sestre svoje. turske uze dopadnule. 240 . a kada si od sebe sinka svoga otpravila. da li ću ti istinu. povidati: bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica. sestre svoje. onda se je u tebi srdašce okamenilo. da li ću ti istinu. onda se je u tebi srdašce okamenilo. ona venac vijaše od primoga vilovita. majko Margarito. da se nigdar od tebe. ono mlado dite. biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila. ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive. starice nebogo. ne spomene. mladi i gizdavi. da se nigdar od tebe. mladi i gizdavi. na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja. očima sagledali a srdašci saljubili. majko Margarito.

1671. 76-83. od suz' lišca ne osuše. nit ćeš sinka dočekati. od suz' lišca ne osuše. majko. 1621. III. str. nit ćeš sinka dočekati!28 U rukopisnoj je ostavštini Petra Zrinskoga (Vrbovec. i žali i prolivaj grozne suze.) nađena i bugaršćica Popivka od Svilojevića koja je vjerojatno zapisana u sjevernoj Hrvatskoj 1663. I Svilojević i Zrinski su bili usužnjeni. Izmijenjeno izdanje.) Kuće u Poljicima za vrijeme Turaka 28 Vidi: Josip Kekez. 241 . i da ti se nikadare. Zagreb 2000. majko Margarito! Cvili. Svilojević je oslobođen. godine. i žali i prolivaj grozne suze. starice nebogo!” Nit ćeš bratca dozvati. starice nebogo! Da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati. majko. travnja 1671. Maja Bošković – Stulli je s pravom ustvrdila da su sudbine Svilojevića i Zrinskoga slične. godine. – Bečko Novo Mjesto. Organizator. nit ćeš bratca dozvati. (O tome će biti riječi u poglavlju Povijesne predaje. Zrinski je sa svojim šurjakom Krstom Frankopanom pogubljen 30. majko Margarito! I da ti se nikadare. cvili. Bugaršćice.

Đuro Šurmin ustvrdio je da se svijet zanosi našom narodnom epikom.) (Gusle). Zagreb 1925.).) u svoj Volkslieder (1778. Baladu o Hasanaginici najprije je na njemački jezik preveo Johann Wolfgang von Goethe (1749.) uvrstio Goetheov prijevod Žalosne pjesamce o Asanagici kao i tri pjesme iz Kačićeva razgovora ugodnoga. Zagreb 2003.). braća Jakob i Wilhelm Grimm. Zagreb 1908. ali se divi nježnim ženskim pjesmama. Milan Strašek. Međutim. političar i povjesničar. Već smo kazali da je J. 1825. povjesničar književnosti dr. i 1779.-1882.). a W. Alphonse de Lamartine (1790. 30 Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). str.-1803.-1869. VIII.). 19. 242 .). Gerhard je objavio zbirku usmenih pjesama Hrvata. Fortisov Put po Dalmaciji nakon Goetheova prijevoda preveden je na francuski jezik. Andrija Kačić Miošić. Povijest književnosti hrvatske i srpske. Đuro Šurmin. Ivo Ćipiko (1863. Srba i Bošnjaka. Filozofski fakultet Zagreb.PREVOĐENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE Početkom XX. str. priredio dr. str. Po Goetheovom nagovoru Therese Albertine Luise von Jakob pod pseudonimom Talvj prevela je i objavila Vukove pjesme pod naslovom Volkslieder der Serben (I.) iz Herderova je Volksliedera preveo na francuski jezik Kačićevu pjesmu o Milošu Kobiliću i objavio u svom djelu La Guzla (1840.-1832. Medo Pucić (1821.-1938. Dao je golem doprinos reformi srpskoga jezika. Sukladno tomu on je i hrvatske usmene pjesme podvodio pod srpske. Imao je svoje pristaše u Hrvatskoj među kojima su Matija Ban (1818.30 (Vuk Stefanović Karadžić je bio kontroverzna osoba. njegova krilatica Srbi svi i svuda predvodila je velikosrpsku ideologiju po kojoj su Hrvati – Srbi katoličke vjere..31 Francuski pjesnik. U filološkom pogledu Karadžićev je sljednik i Tomo Maretić (1854.). 31 Stipe Botica. Prosper Mérimée (1803. II. Izdanje hrvatskih srednjoškolskih profesora.- 1923.). 1826. Od tada se naše usmene pjesme prevode najprije u Francuskoj a potom u mnogim drugim zemljama. Školska knjiga. st. 118.-1903.-1870.29 Sustavnije prevođenje hrvatskih kao i srpskih i bošnjačkih pjesama počinje s Albertom Fortisom i njegovim djelom Put po Dalmaciji (1774. G. Već je kazano da je Đuro Ferić Gvozdenica hrvatske usmene pjesme prevodio na latinski jezik. Herder (1744.) nadahnut junaštvom Stojana Jankovića napisao je svoje djelo La Chute 29 Dr. U Njemačkoj su nakon Goethea prevodili Johanes von Müller. Zbornik Kačić.

32 A.) je prema Goetheovu prijevodu na engleski jezik preveo Asanaginicu. svjetskog rata objavili su zbirku naših narodnih pjesama. Đenana Butorović. Ljubomir Zuković. Hatidža Krnjević.-1837. Vostokov i dr. B. prikupljao i izučavao usmene pjesme u Bosni i Hercegovini i u 70-tim godinama XX.-124. st. Zagreb 1990.. objelodanjena zbirka naših narodnih pjesama koju je uredio Arturo Cronia. 9. str. st. 243 . Narodna književnost. Na ruski jezik prvi je prevodio Aleksandar Sergejevič Puškin (1799. g. Slovaci. Povijest i historija usmene narodne književnosti. dr.) u Parizu je predavao o našim narodnim pjesmama.). Lord je s prekidima.33 32 Najveći dio podataka o prevođenju usmene poezije na strane jezike navodim prema: Tvrtko Čubelić. a poslije II. Sarajevo 1972. U Padovi je 1949. Mađari. knjiga II. Mnogi su Poljaci prevodili našu poeziju. 33 Bosansko – hercegovačka književna hrestomatija. dr. Rumunji. str. Šveđani i dr. Puškin se divio junaštvu harambaše Stanka Sočivice iz Imotskoga. Zavod za izdavanje udžbenika.-1855. golem doprinos našoj usmenoj poeziji dali su Millman Parry i Albert Bates Lord koji je 1953. izdao na hrvatskom (i srpskom) i engleskom jeziku zbirku naše usmene poezije. Naše su usmene pjesme prevodili i Česi. Na engleski je jezik prevodio i John Bowring. Tommaseo je hrvatske lirske pjesme prevodio na talijanski jezik. Poljak Adam Mickiewicz (1798. U XX. Nakon Puškina na ruski su jezik prevodili naše pjesme Berg.d’un Ange (Pad anđela). Walter Scott (1771. 123.-1823.

12. Zagreb 1965. Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva. knjiga XXIX. ZZNŽO JS. Bošković-Stulli. priredio Ivan Mimica. Ljubomir Zuković. Povijest i historija usmene narodne književnosti. dr. Sarajevo 2006. sv. Davor. Đenana Butorović. Jukić. Marko. Bosanski prijatelj. Stjepan. priredio dr. Stipe. peto prošireno izdanje. sv. F. Hrvatska školska knjižica. nakl. Ivo. Matica ilirska. Vl. 15. Zbornik Kačić. Književni krug Split. Dragić. Povijest hrvatske književnosti. Zagreb 1861. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Kad je živio Mijat Tomić. Matica hrvatska i HKD Napredak. Od bugarštice do svakidašnjice. Sultanova djeca (Predodžbe Turaka u hrvatskoj književnosti ranog novovjekovlja). Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija. Zagreb 1944. Zagreb 1943. Školska knjiga. (Izbor). Zagreb 1972. 2. Zagreb 2005. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Banović. Epske narodne pjesme. Marko. 1. III. Zagreb 1938. 16. Split 1990. priredio Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Grgec. 244 . 4. Narodna književnost. 8. 3. Botica. 13. retorika. Dragić. Split 2005. Maja. VI. Zagreb 1995. Zagreb 2003. 14. Čubelić.IZVORI I LITERATURA 1. epika.. knjiga II. 7. Književna i povijesna zbilja. dr. Botica. Napredak. Petar.. 10. uredio Antun Šoljan.D. Epske pjesme Bože Domnjaka Bojana. Zagreb – Ljubljana 1987. Stipe. Znanje. Školska knjiga. 100 najvećih djela svjetske književnosti. 11. Tvrtko. Petar. Filozofski fakultet Zagreb. Hrvatska državna tiskara. Urednik I. knj. Sarajevo 1972. 5. Hrvatske narodne pjesme. Grgec. izdanje. Zadar 2004. MH.. Zagreb 1990. Zavod za izdavanje udžbenika. 4. Dukić.. Andrija Kačić Miošić. 6. Hatidža Krnjević. Thema I. Konzor. Frangeš. Tvrtko Čubelić. 9.

22. Nikola Andrić. knj. krajiške i uskočke pjesme). PSHK. 245 . HKD Napredak. Hrvatska književnost srednjega vijeka. Ivan Broz i dr. knjiga druga. Jagić. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. Milan Stra- šek. Stjepan Bosanac.. uredio dr. 1964. Odio prvi. redakcija i komentari Vinko Žganec. Anica Nazor i Marija Pantelić. Naklada P. Hrvatska odiseja. Hrvatske narodne pjesme. 1. Eric A. uredili dr. MH. 26. priredio i uredio Petar Gudelj. Izdanje “Društva hrvatskih srednjoškolskih profesora”. Stjepan Bosanac. Hrvatske narodne pjesme. (drugo znatno pro- šireno izdanje). Mala nakladna kuća Sveti Jure. knjiga deveta. izdanje. Milan Strašek. priredio dr. epika. i II. knjiga osma. Zagreb 1925. knjiga prva.. 23. I. Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. Nikola Andrić. Odio prvi. AGM. Junačke pjesme. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. priredio Marko Dragić. Jelčić.17. Josip. Uredio dr. 20. David Bogdanović. Dubravko. Zagreb 1897. priredio dr. 19. Zagreb 1867. Zagreb 1896. Zagreb 2003. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). priredio dr. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Sarajevo 2006. 31. sveska šesta (historijske. Staro doba. Zagreb 1996. sveska peta (Us- kočke i hajdučke pjesme). MH. Bugaršćice. 30. retorika. Novinsko-izdavačko i štampar- sko poduzeće Čakovec. Zagreb 1930. 18. Odio prvi. Zagreb 2004. sv. Matica hrvatska.. Hrvatske narodne pjesme. Zagreb 1940. hrvatske i srpske. Izdanje društva srednjoškolskih profesora. 25. Izabrane narodne pjesme. 4. Naklada Leksikon. Zagreb 1996. knjiga prva. Hrvatske narodne pjesme. Vatroslav. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Baška Voda 1999. Povijest hrvatske književnosti. Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. uredio dr. MH. Hrvatski leksikon. 24. Odio prvi. MH. Organizator. III. P. Pavičić. Zagreb 1925. I. sabrao Martin Meršić. Zagreb 1969. 27. Muza uči pisati. smislio. 21. Zagreb 1939. Razmišljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas. 32. Kekez. Havelock. 28. knj. Junačke pjesme. 29.

Molinie. listopada 1994. Zagreb 1996.. Zagreb 1945. 35. MH. Zagreb 1902. Logos. Zagreb 2000. Zagreb 2002. poboljšano izdanje.. Mimica. nakl. 43. knjiga 24. Osiek 1858. godine u Splitu. Zagreb 1996. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 30. autor koncepcije Krešimir Nemec. 49. MH. 1925. Georges. Mihovil. Mjesto Julija Bajamontija u hrvatskoj usmenoj književnosti-Splitski polihistor Julije Bajamonti. Josip. Mijatović. MH. 39. izdanje. svezak pervi. Narodne epske pjesme. Split 1996. Milorad. Maretić. Narodne piesme bosanske i hercegovačke. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. PSHK. Split 1988. skupio fra Marijan Šunjić. Globus. Ivan. Medini. Vl. Zagreb 1964. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. Ceres. Školska knjiga. Stilistika. II. Anđelko. 44. Leksikon hrvatskih pisaca. 46. knjiga 25. priredila Maja Bošković-Stulli. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. Leksikon hrvatskih pisaca. Kekez. Zora. Split 1996. JAZU. Kombol. 48. Zagreb 1964. Nevenka. Školska knjiga. Školska knjiga. Zagreb 1986. Milas. 42. Školska knjiga. Hrvatski narodni junak (drugo prošireno izdanje). knj. 246 . Sinj-Duvno 1985. 40. Tomo. 45. Mimica. 36. MH. Zagreb 1909. I. priredio Olinko Delorko. 50.33. 47. IV. Čitanka iz stranih književnosti 1. Sarajevo. Zora. Školska knjiga. 34. Zagreb 2000. skupio Ivan Franjo Jukić Banjolučanin i Ljubomir Herce- govac (fra Grgo Martić). Zagreb 1996. Život i epski svijet Bože Domnjaka. s francuskoga preveo Goran Rukavina. Hrvatska tiskara d. Narodne epske pjesme. u: Škreb – Stamać Uvod u književnost.d. Mijatović. 1. izdao o. II. Filip Kunić Kupriješanin. Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine. autor koncepcije Krešimir Nemec. Književni krug Split. 37. 38.. Anđelko. Usmena književnost. Kombol – Novak. Košutić – Brozović. Piesme junačke. Ivan. 41. Mijo. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. PSHK. Naša narodna epika.

MH./58. priredio Davor Dukić. Slaming. 60. Golden marketing. Zagreb 1986. Mladost. Narodne pjesme o 1000-godišnjici kraljevstva hrvatskoga (925. Logos-tours. Ivan Renđeo. 247 . Ivan. 66. HKD Napredak. Etnologija i etnomit. Figure u našem narodnom pjesničtvu. priredio dr. Zagreb 2001. 63. Zagreb 2004. Rukopisna zbirka (1957. Povijest svjetske književnosti (kratak pregled). Književnost drevnog Bliskog istoka. 62. MH. Globus. Epika i epske pjesme. 61. 55. Vratović. Znanje. Pregled hrvatske tradicionalne književnosti. Zagreb. Milivoj. 54. Narodne pjesme iz Luke na Šipanu. Usmene epske pjesme I. Vladić. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Višić. Sarajevo 1931. 1. Zagreb 1880.. Zagreb 1972. zapisao Andro Murat. uredio prof. Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) I. Zagreb 1978. izdanje. Dunja. 56. u: Uvod u književnost (uredili Fran Petre i Zdenko Škreb). 52. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Radetić.) I. Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu. Liber. Zagreb 1993. priredila Tanja Perić Polonijo. knj. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. Zagreb 1926. Junačke pjesme IV. Naprijed. MH. Branko Vodnik. 53. Split 2005. Zagreb 1996. s njihovom teorijom. 59. Zagreb 1961.51. izdanje. Vladimir i Zorić. Zima. 1991. 57.. Zagreb 1924. 65. Sedam pristupa pjesmi. Povijest hrvatske književnosti. Marko.- 1925. 1882. uredili Mijo Milas i Ivan Mimica. 64. 67. JAZU. Zbornik radova Andrija Šimić izuzetna pojava među hajducima. Rihtman Auguštin. Ivan. dio. Solar. SHK. herojske. Luka.) Pave Anđelića. Mate. Rijeka 1986. 58. Izdanje profesorskog društva sekcije Zagreb. reprint MH ogranak “Rama” Prozor. Jeronim. i II. Zagreb 2003. IV. sastavio Krešimir Mlač.

PRIČE (PRIPOVIJETKE) .III.

slovačkom. bajka. U hrvatskom jeziku poznati su nazivi: priča. engleskom story.1 Usmene priče se. SVJETSKE USMENE PRIČE Svaka je kultura na sebi svojstvene načine oblikovala bitne motive koji su postali (usmeno) književni.-210. Legenda je latinska riječ i znači ono što valja čitati. 209. (Kazavicom ili kazalicom nazivane su i epske pjesme. Legende. legend. vjerovanja. njemačkom Märchen. Usmene su priče književnost. beside. šale i legende. kazavica (kazalica). lenda. pripovijetka. 249 . Povijest i historija usmene narodne književnosti. latinskom fabula. onda se kaže da su to samo legende. apologos (novela). engleskoj. Schwank. caso itd. anegdote. Na našim prostorima rijetko se koja riječ toliko suprotno tumačila kao riječ legenda. basne. pri- mjerice. U minulim ideološko-tendecioznim sustavima pod tom riječju podrazumjevalo se nešto što je izmišljeno i što je lažno. naziva ga se živom legendom. govori o hajducima. ono što treba čitati. Istrebljenje ljudskoga roda. Sage. u talijanskoj. a kada se. Bajka o ukletom kraljeviću. U portugalskom jeziku se zovu: fabula. str. predaje. češkom. a književnosti nije da pripovijeda o onome što se dogodilo. novele. Unamunovo putovanje u Fenikiju. Ima ih istinitih i izmišljenih. legende. Sumersko-babilonsko- 1 Tvrtko Čubelić. U starogrčkom mit. izmišljeni junaci i izmišljene priče o njima itd. pripovijest.NAZIVLJE Usmene priče obuhvaćaju: bajke. američkoj filologiji nazivaju legendama. Dva brata. Novelle. Zanimljivo je da su se usmene priče u slovenskom. bugarskom jeziku nazivale povesti. Kada je netko u nečemu iznimno dobar i zaslužan. Istovremeno se za mnoge velikane govorilo da su ušli u legendu i da su otišli u legendu. basna. primjerice. Raznovrsnost usmenih priča svjedoče i njihovi nazivi na raznim jezicima. to jest. historia. Legenda o faraonu Khufu (Keopsu). već o onom što bi se moglo tipski dogoditi. Zagreb 1990. kako su to već rekli veliki filološki autoriteti. Trajne su antologijske vrijednosti staroegipatske usmene priče: Sinuheova priča. Nipošto se ovim ne želi reći da su sve legende i druge vrste priča istinite.) Narod usmenu prozu naziva: priče.

2 Na značaj usmenih priča ukazivao je najstariji grčki povjesničar Herodot (V. str. Aurea legenda Jakoba Voragine. Neki povjesničari književnosti završetak nastanka toga najopsežnijega djela u svjetskoj književnosti /215 000. st. Sastavljena je od pet knjiga: Razdvajanje prijatelja. st. Za oblikovanje hrvatske usmene proze iznimno su važna djela: Fiore di virtu.) pripovijeda o mudroj i lijepoj Šahrazadi. Apulej (oko 125. Krista umro oko 396. Snažan je utjecaj toga zbornika na svjetsku književnost. pr. spominje Platon (IV. prije Krista) istaknuo je da je poezija (podrazumijevajući pod tim nazivom književnost) istinitija i povjesnija od povijesti i da je treba ozbiljnije shvatiti od povijesti. Stjecanje prijatelja. među ostalima.-322. prije Krista). prije Krista).asirske predaje (mitovi) su: Lahar i Ašnan. po Kr. U Pančatantri se nalaze i motivi iz Mahabharate (IV.) u svoj fantastično-satirički roman Metamorfoze ili Zlatni magarac inkorporirao je bajke i predaje među kojima je najpopularnija Priča o Amoru i Psihi. prije Krista). a njegov i Zenonov učenik Aristotel (384.-II. Krista). st. 250 . st. Kr. oko 460.-XIV. st. Kr. Sermones discipuli 2 Nevenka Košutić-Brozović. En-Ki i Nin-mah.-180. Čitanka iz stranih književnosti I. U zbirci su priče. Usmene priče. prije Krista). st. pr. – IV. Zagreb 1996. st. Usmenim pričama bavio se i Ciceron (I. pr. U njoj se priča o glupim sinovima kralja Amarašaktija koje mudrac Višnušarman pomoću priča uči umjetnosti vladanja. Školska knjiga. 60. pr. U tome je djelu više priča o Aleksandru Velikom Makedonskom (IV. (U to doba i riječ historija znači priča). Vrane i sove. st. godine sadrži usmene priče i anegdote. Arapski zbornik priča Tisuću i jedna noć (IX. prije Krista). bajke i basne prožete didaktičkim stiho- vima. u svom djelu Spis o ratu Peloponežana i Atenjana (8 knjiga) navodi velik broj usmenih priča koje je zabilježio kod zaraćenih strana. En-lil i Nin-lil. st. 18 knjiga/ nastajanje toga djela lociraju u IV. po Kr.-61. st.) Pančatantra je jedna od najvažnijih zbirka svjetske usmene književnosti a motivi iz nje nalaze se i u hrvatskim usmenim pričama. Djelo Gesta Romanorum (Junačka djela Rimljana) nastalo oko 1300. Pored Veda iznimne je vrijednosti indijska zbirka Pančatantra (III. Gubitak stečenoga i Nepromišljeno djelovanje. Tukidid (r. Grčki povjesničar i vojskovođa iz Atene.

) kao i u vojnim pohodima Nikole Zrinskoga u Slavoniji. primorja. prvi. drugi i 1822. U klasicizmu su mnogi pisci značajnu pozornost pridavali usmenim pričama. folklornom kazalištu. pričama iz okolice: Zadra. bilježi legendu o sv.Ivana Herolta te srednjovjekovne hagiografije i legende. između ostaloga. Paga. (Dva stoljeća nakon Shakespearea zapisao ju je I. U romantizmu je općenito snažan interes za usmenu književnost.).) sudjelovao je u Austro-turskom ratu (1663. Miguel Cervantes (1547. Trogira.-1664. Braća Jakob i Wilhelm Grimm započinju novo razdoblje u teoriji usmenih priča. Juri. Francuz Charles Perrault (1628. Venecija 1751-1819). Cetinskoga kraja. Od velike je važnosti njegova Geografska karta Hrvatske (1688. Goethe spominje pripovijedanje svoje majke. Daniele Farlati (1690.-1715. 1641.). F. Od velikoga je značaja Put po Dalmaciji (1774.). pričama. Splita. Polazište braće Grimm je odnos između bajke (Märchen) i predaje (Sage).-1773. Skradina. prvi. Hvara. st. 1693. I. sv. primjerice.-1837. IX.- VIII. 3 Narodna šala.-1803. Njegove informacije o Morlacima utemeljene su i na usmenim pričama. Njegovi zapisi iz Hrvatske govore o narodnim vjerovanjima. Brača. 1815.)3 U XVII. Takvi su. Nijemac iz Slovenije Johann Weichard Valvasor (Ljubljana. Šibenika. Fortis piše o običajima. Palagruže. Jukić i objavio u Vrazovom Kolu. Zagreb 1923. U romantizmu se javlja interes i za narodno pripovijedanje. vjerovanjima. otoka Visa. Shakespeare je dramu Mletački trgovac napisao na temelju priče Dram jezika koja je poznata i kod Hrvata u BiH. god.) skrenuo je veliku pozornost pripovijetkama iz zbirke Tisuću i jedna noć. MH.) Alberta Fortisa (1741. uredio Josip Pasarić.) u djelu Illyricum sacrum (sv. – Krško. Perraultov sunarodnjak Antoine Galland (1646.-1616. (O tim djelima bit će više riječi u daljnjem tekstu. Tomu je mnogo doprinio Johann Wolfgang von Goethe (1749. a Aleksandar Sergejevič Puškin (1799. o usmenim pričama piše Jean la Fontaine (1621.) Mnogi su renesansni i barokni književnici veliku pozornost davali usmenoj prozi i stvarali svoja djela uzimajući građu iz usmene proze.-1703.-1832.). treći svezak).).) i William Shakespeare (1564. Raba.) postigao je velik uspjeh zbirkom priča koje je zabilježio ili sam izmislio.- 1695. 251 .) spominje svoju dadilju Arinu Rodonovu od koje je čuo bajke i pjesme.-1616. Kvarnera. Oni su u tri sveska objavili Dječje bajke (1812.

str. jedan od najbogatijih ljudi i jedan od najvećih motivatora Zig Ziglar u svojoj knjizi Pogled s vrha (2000. Njima se koriste najveći menadžeri i motivatori. Veliki znanstveni interes za usmene priče pobudio je Nijemac Theodor Benfey 1858. u usmenu prozu uvodi se termin švank kojim su se označavale šaljive priče. 5 Josip Kekez. str. Zagreb 1986. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Zagreb 1990. Ptica ga je pozobala. godine u Jednostavne oblike pogrešno uvodi i manjkavo tumači bajke.-212.4 U komparativnom pristupu proučavanja usmenih priča značajna je zemljopisno-povijesna metoda tzv.-1970. Sljedbenik Finske škole Amerikanac Stith Thompson je sa suradnicima sastavio katalog u kojemu su pripovijetke razvrstane po tematskom i motivskom indeksu. petosveščanim prijevodom staroindijskih priča. Stuttgart. str. str. Jedno zrno se uplašilo i nije smjelo izniknuti. Usmena književnost.6 Američki filolog Richard Cavendish u djelu Legende svijeta pod pojmom legende podrazumijeva usmene priče i ističe da legende izdržavaju probu vremena bolje nego prava povijest. 252 . g. i kasnije.) knjigom Morfologija bajke. Beograd 1984. 6 Isto. 151.) navodi basnu koja govori o dva zrna koja su se našla u zemlji i razgovaraju. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. a najveća je što se u njemu ne vide osobitosti nacionalnih kultura. Nakon braće Grimm najznačajniji doprinos u proučavanju usmene proze dao je Vladimir Jakovljevič Propp (1895. Švicarac rumunjskoga podrijetla Andre Jolles 1929. a drugo je naraslo u prekrasnu biljku. 7 Richard Cavendish. g. Ono plašljivo zrno ostalo je u zemlji. To je djelo nastavio Johannes Hertel 1909.) Usmene priče često se koriste i u druge neknjiževne svrhe. predaje i legende. 9. Ti su znanstvenici utvrđivali nastanak i migraciju bajki. st.5 Međutim. 1968. Tom su se problematikom najviše bavili Erich Strassner (Schwank. Tako. 210. Tridesetih godina XX. primjerice. Finske škole koju su utemeljili Kaarle Krohn i Antti Aarne. 4 Tvrtko Čubelić. 187.7 (Slično je i u filologijama drugih naroda. Legende sveta.) i Max Lüthi. taj katalog ima manjkavosti.

ostavio je najdublji trag u hrvatskoj književnosti i povijesti. Krajem XIV. među kojima je i inačica Posvetilišta Abramova Mavra Vetranovića. do 2005. 1631.) fra Matije Divkovića (Jelaške kod Olova. 1611. a namijenjena su narodu. Školovao se u Italiji. U tomu djelu zapisana je legenda o propasti Sodome i Gomore. Usmene su priče parafrazirane i u Hektorovićevom Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. – Mleci. o lukavoj lisici koja se pretvara mrtvom kako bi pohvatala ptice. spominju kazivanja o vili morskoj. Za hrvatske usmene priče iznimno su važne bosanske fratarske knjige mada nemaju izvornih narodnih priča. između ostaloga. a nalaze se u glagoljskim knjigama. 1508. Usmene su priče temelj Besida (1616. U Mađarskoj se pripovijeda da je tako nastalo Blatno jezero (Balaton). – Olovo.). st. u drugom su dijelu knjige stare hrvatske vjerske pjesme i dramski tekstovi. Kreševu.HRVATSKE USMENE PRIČE Usmene su priče poslužile piscima i propovjednicima. i početkom XV. Marin Držić (Dubrovnik. g. Prukljanskog jezera kod Šibenika. 1563. Crvenog i Plavog jezera kod Imotskoga. Svoj prvi katekizam Nauk karstjanski (tzv. Od 1996. Hutova blata u Trebimlji. Miloševa jezera ispod Krinja u Hrvacama kod Sinja.) osim katehetičkog dijela.) u Dundu Maroju navodi izreku Šaptom Bosna poginu koja je do danas sačuvana u izričaju Bosna šaptom pade. Bio je franjevac u Sarajevu. g. divice Marije) prevedenom iz popularne zbirke Ivana Herolta Sermones discipuli de tempore et de sanctis (1476. godine sa studentima sam zapisao pedesetak legenda o propasti Gavanovih dvora. Libru od mnozijeh razloga (1520. Nauk karstjanski doživio je 10 izdanja. te jezera kod Pleternice i Vinkovaca. jezera u Rijeci Dubrovačkoj. 253 . usmenih 8 Matija Divković u franjevački je red stupio najvjerojatnije u Olovu. Olovu. hagiografija. U Malom katekizmu (1616.) dominikanca Serafina Razzia (Firenca. Plitvičkih jezera. brevijarima i misalima.8 Divković je građu crpio iz legenda. Zborniku koji je 1507. 1531. Veliki 1611. Njegova su djela vjersko- didaktičkoga karaktera. počeo sastavljati Nikša Ranjina. 1567.).) te Povijesti Dubrovnika (1595. Po tim legendama Gavanovi dvori su se nalazili na mjestu: Boračkoga jezera kod Konjica. Sramotan pad Bosanskoga kraljevstva krajem svibnja 1463. Dubrovačke priče nalaze se u anonimnoj Kronici.). – Firenca. nastao je Cvet vsake mudrosti u kojem se.) objavio je sa zbirkom pripovijesti o čudima Presvijetle Djevice Marije (Sto čudesa aliti znamenja blažene i slavne Bogorodice.). jezera Kuti kod Neuma.) i Zoranićevim Planinama (1569.

kolika je radost i veselje i koliko uživanje biti u kraljevstvu nebeskome u kojem je devet kora anđeoskih.hr str. Ako je tolika ljepota i razgovor jednog anđela. žedan. Redovnik je pod drvetom stajao i slušao pticu a kad ona odletje vrati se u samostan. Poče kucati i dođe vratar da mu otvori te ga poče pitati: odakle je. Djela je tiskao bosančicom (zapadnom inačicom ćirilice). i 16. Bio je vrstan propovjednik i veoma popularan narodni pisac. Kad je redovnik bio na molitvi pred njim zapjeva jedna ptičica i on je pokuša uhvatiti te ona pred njim pobježe u gaj koji bijaše blizu samostana. a tada fratri shvate da je on iz tog samostana izišao prije 340. našim. tko je i što ište? Redovnik mu reče da je izišao iz tog samostana. zaustavi se na jednom drvu i nastavi pjevati. na vrućini. Neki povjesničari književnosti ističu da ga je jedino nadmašio Andrija Kačić Miošić. naškim. na hladnoći. bos i gol. Divkovićeva Rajska ptica nalazi se u glagoljskom rukopisu popa Mihovila iz 1558. Kad dođe vidje da su stara vrata zazidana a nova sagrađena na drugom mjestu. Njegov je rad pridonio širenju štokavštine. 254 . Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu.ffst. Starješina pitaše redovnika tko je i povede ga drugim fratrima te ga pitaše tko je starješina bio kad je on izišao vani. Vratar se vrati i sve ispriča starješini. blažena Gospa i svekoliko mnoštvo svetaca Božjih koji slave Gospodina dan i noć govoreći: Svet. Fakultetski priručnik. Svoj jezik zvao je bosanskim. 74-77. Prvi je bosansko-hercegovački Hrvat koji je pisao narodnim jezikom. Hrvatska književnost katoličke obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna književnost). slovinskim. Smatra se ocem bosanske književnosti (hrvatske književnosti u Bosni i Hercegovini). Redovnik ispriča. Split 2006. g. Sva je djela objavio u Veneciji. Osnova njegovog jezika bio je štokavski ijekavski-ikavski narodni jezik. godine: KAKO SU SLATKE PJESNI NEBESKE Bijaše jedan redovnik dobra i sveta života i moljaše Gospodina Boga da bi mu očitovao kojugod slast nebeske slave. st. Od slatkosti pjevanja ptičice nije se ničeg sjećao.) prijevodi su i kompilacije iz nekoliko latinskih autora 15.predaja i legenda koje je čuo od naroda kao i iz Heroltovih Sermones discipuli (Odgovori učenika) te iz Gesta Romanorum (Junačka djela Rimljana). Stadoše se čuditi da je toliko živio gladan. svet. www. svet Gospodin Bog Sabaot! *** Divkovića Besjede svarhu evanđelja nedjeljnih priko svega godišta (1616. Vidi: Marko Dragić.

glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split.? – Sinj. 1703. st. – ? 1777. (Lašvanin je umro od kuge. fra Pavla Posilovića (Glamoč. Usmene su priče i u Pripovidanju nauka krstjanskoga u tri knjige (1750) fra Jeronima Filipovića (Rama.). govornik. 1678. – Fojnica. kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. 1650. dakle. 1624.) također.: Prilike (1701. Fala od svetih (1708. O značaju Okružnice koju je uputio zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac. – Šćit u Rami. Dragocjen je.). došli u današnje krajeve predvođeni petoricom braće i dvjema sestrama. oko 1600. svećenik Juraj Habdelić (Staro Čiče u Turopolju. Nagnanović je pisao o stradanjima bosanskih samostana.).) koji se bavio proučavanjem Morlaka i veoma je zaslužan što je svom prijatelju Albertu Fortisu pomagao pri sabiranju i zapisivanju hrvatske duhovne kulture. kao i o Stanku Vrazu već je bilo riječi. latinskim jezikom pisana Kratka povijest Bosne srebrne fra Bernardina Nagnanovića (Brotnjo-Čitluk u zadnjem kvartalu XVII. leksikograf. iza Babinih gora. o mučenicima za vrijeme osmanske vlasti. 1730. 1783. 1609.) te rukopisi vrsnog propovjednika Stjepana Margitića Markovca (Jajce. U Narodnom je preporodu i romantizmu velik interes za sve vrste usmenih 255 . Pored navedenih bosanskih fratarskih knjiga iz XVII. 1651.) fra Stipana Jajčanina. g. 1700. – Ancona. – Kraljeva Sutjeska. st. 1765. dragocjene su u XVIII.) sadrži u sebi više usmenih priča preuzetih od Orbinija i iz naroda.) Ivana Ančića (Lipa kod Duvna. – Zagreb. Vrata nebeska i xivot viečni (1678. 1685.) (koji je građu crpio i iz Gesta Romanorum). – Jajce.). pogibeljima svećenstva i njihova puka. Među mnogobrojnim predajama u Lašvaninovu Ljetopisu je i demonološka predaja o kugi. Fortisov Put po Dalmaciji.) koristio je i usmene priče.) Djela fra Filipa Lastrića (Oćevija. Narodno je pripovijedanje i u bosanskim fratarskim knjigama: Cvit od kriposti iz 1647.) i Svetinjak (1766. 1800. Značajan doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti dao je liječnik. Pisac. 1744. st. Svietlost karstianska i naslagenye duovno (1679. 1717. – Zaostrog. su važna za širenje usmenih priča. 1688. 1750.).) i Prvi oca našega Adama grijeh (1674.) u svojim religiozno-moralnim djelima Zrcalo Marijansko (1662.). – Split.) Nediljnik dvostruk (1766. oko 1754. Fra Nikola Lašvanin (Dolac kod Travnika.) u svom Ljetopisu bilježi više priča a među njima i spomenutu Porfiro- genetovu o Hrvatima koji su. Ispovid krstjanska (1710.

Predaju su mu kazali muslimani koji su iznimno štovali to sveto mjesto.) u svom paradigmatskom članku Naša književnost (1865. Iako je Tordinac vršio manje jezične preinake. – Podgora. a nije navodio mjesto. on je od svega naroda najviše spojen sa zemljom. 1923. PSHK. ni sve sile svijeta ne će narod krenuti s puta kojim udariti mora. Jagić je skrenuo pozornost na bosanske fratarske knjige. Zagreb 1963. Svećenik Nikola Tordinac (Đakovo. Priče su zapisane u Varaždinu i okolici. – Beč. 26. zaman svi vanjski pokušaji da navuku narod na svoje – on stoji tvrdo kao dub. Matica hrvatska. 2003. g. vrijeme zapisa i kazivače). Zora. Kamilo Blagajić objavio je zbirku bošnjačkih priča. Zagreb 1964. knj. str. a taj korijen je puk. str. PSHK. objavio sv. 1838. 1831. Mnogobrojni su se hrvatski književnici i u predrealizmu i realizmu nadahnjivali usmenim pričama. jer je puku silan korijen. Dragocjeni su. on u svom djelu Puti navodi i etiološku predaju o kultnom mjestu Petričevac u Banjoj Luci.) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljuje priče iz Bosne (Jukić je prepravljao priče. 59. 256 . 1887.9 Premda je don Mihovil Pavlinović (Podgora.) objavio je 1883. beatificirao Ivana Merza). 1858. 10 August Šenoa I priredio Šime Vučetić. Filolog Vatroslav Jagić (Varaždin. 1838. a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti. – Zagreb.) do danas jedina prava zbirka usmenih priča bosansko-hercegovačkih Hrvata. 1818. – Đakovo. 11. (Na tome je mjestu Sv.) u svojoj Historiji naroda hrvatskoga i srpskoga (1867. g. 1857. Tordinac je zabilježio i hrvatske narodne običaje. njegova je zbirka (62 str. zaman su sve tuđe spletke. Fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka.”10 Trajno su poticajna Šenoina načela po kojima književ- nost mora imati nacionalnu. pjesme i pripovijetke iz Pećuha. Zbor redovničke omladine sakupio je i 1870. 9 Maja Bošković-Stulli. međutim. 1. otac Ivan Pavao II. Narodne pripovijetke.) uglavnom zapisivao i sabirao usmenu poeziju. Jukićevi zapisi poslovica i zagonetki. August Šenoa (Zagreb. 46. 1881. 1888.priča. Hrvatske narodne piesme i pripoviedke iz Bosne. Bosanske narodne pripovijetke.) ističe snagu i važnost narodnoga duha: “U puku stoji prava sila naroda. – Beč. socijalnu i književno-kritičku dimenziju. Prvu je pravu zbirku narodnih usmenih priča objelodanio Matija Valjevac 1858.) prvi se sustavnije bavi interferencijama hrvatske usmene i pisane književnosti. knj.

1936.) objavljuje u tri sveska kajkavske i čakavske priče (XIX. st. iznimnu su ulogu u očuvanju hrvatske tradicijske kulture imali časopisi Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) u kojem nalazimo i dokonice (šale. g. Miljenko i Dobrila. Zvonimirova kletva. godine objelodanio je Hrvatske legende. prva). Novak Simić. nadahnut hrvatskim predajama i legendama. *** Goleme su vrijednosti terenski zapisi u seminarskim i diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu. 1942.). Gospa Sinjska.). Osijeku. Ivo Andrić... Mila Gojsalić. 1914. Bosna Franciscana (Sarajevo). – Zagreb. aneg- dote i viceve). – Zagreb. Vladimir Nazor. Majka Božja Bistrička. Kalendar Sv. na svijet izdao Cvet vsake mudrosti. objavio je 1923. 1856. – Zagreb. Josip Pasarić (Pušća. Dobri pastir. Mehmedalija Mak Dizdar. sljedbenik “zdravog realizma” Franje Markovića (Križevci. – Zagreb. Balint Vujkov (Subotica. Božo Lovrić. Gorski Kotar. Mostaru. 1867. Ante. Nikola Šop. Izdavač je te monografije Školska knjiga. 1912.) književni kritičar. 1860. Hrvatske narodne šale (sv. O značaju Antuna Radića i Nikole Andrića već je bilo riječi. U 20. Splitu. Crkva na kamenu (Mostar) i Naša ognjišta (Tomislavgrad). Strohal je 1916. Pored spomenutih navodimo i sljedeće: Dinko Šimunović. 1845.) koje je započeo Nikola Andrić (Vukovar. Trenkova djeca i dr. st. ravnatelj Klasične gimnazije u Zagrebu. Filolog i književnik Rudolf Strohal (Lokve.) objavio je tri zbirke usmenih Bunjevačkih pripovijedaka (Subotica. Crna kraljica. *** Cijela je plejada velikana pisane riječi koji su u svoja djela utkali usmene priče ili pak pisali o usmenoj književnosti. Ramska kraljica. 1951. a u njoj je Hitrec. knj. 1937. Narodno je blago i u katoličkoj periodici: Svjetlo riječi. U istom smislu važni su časopisi Matice Hrvatske u BiH: Motrišta (Mostar) i Hrvatska misao (Sarajevo). profesor u Zagrebu i Osijeku. g. Miroslav Krleža. Milutin Cihlar Nehajev. a od 1906. 1. napisao trideset sedam predaja i legenda među kojima su: Dolazak Hrvata.). Hrvoje Hitrec 2007. Dubravko 257 ./XX. Rijeci. Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Glasnik zemaljskoga muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo). Ivan Raos.

Tvrtko Ćubelić (Bihać. Ignacije Gavran. Ferdo Šišić. Pričanja iz života. Radmilu Fabijanić i Nadu Milošević Đorđević. Usmena proza može se razvrstati prema motivima. Vrijedi spomenuti i Irmu Čremošnik. Stipe Botica. 2003. novele. Stjepan Džalto. fantastične). 3. Bajka. Huseina Đogu. Marko Perojević. Najveći doprinos u sakupljanju. temama i oblicima. Miroslav Džaja. Demonske predaje. Ivan Mimica. Andrija Nikić. Petar Gudelj i mnogi drugi. Krunoslav Draganović. basne. Među mnogima povjesničarima i arheolozima u čijim djelima nalazimo usmenu prozu jesu: Tadija Smičiklas. – Zagreb. Milenko S. viceve i legende. Eshatološke predaje. Novela. Pavao Anđelić. Jozo Vrkić. Legenda. 4. 1995. Mitske predaje. Najveći doprinos do sada u zapisivanju i izučavanju usmene proze Hrvata Bosne i Hercegovine dao je Vlajko Palavestra. Filipović. Nikola Bilogrivić. predaje.) Josip Kekez (Katuni. Usmene priče mogu se razvrstati i prema njihovom odnosu prema zbilji. 2. mistične. Ćiro Truhelka. Žanrovi usmenih priča: 1. 258 . Basna. Etiološke predaje. 1937. Ivan Aralica. Po toj klasifikaciji priče bi bile: zbiljske (realistične) i fikcijske (izmišljene. anegdote. Hašim Šerić. Estela Banov Deppope. – Zagreb. Vjekoslav Klaić. MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIČA Usmena proza obuhvaća vrste priča: bajke. Predaja: Povijesne predaje. Franjo Šanjek i drugi. Ljubo Lucić. 5.). 1913. zapisivanju i izučavanju hrvatskih usmenih priča imaju: Maja Bošković-Stulli. šale. (Relevantna djela za ovaj rad spomenutih autora kao i djela iz navedene periodike bit će navedena u bilješkama i literaturi). Julijan Jelenić.Horvatić.

Onda zastane na vrata pa je i primjetila da je djed gleda al ništa ne govori. Ma. Pastorka se puno uplašila – mače znala je da ju je ona ostavila samu. Ona se sažali na njega pa se približi i pita ga da mu pomogne. BAJKA Bajka je najdulja usmeno-prozna vrsta. Tak je ona odala po toj šumi i odjednoč ugleđe ona njeku kolibu pa potrči. 7. Kad su njia dvoje dobili svoje dite. Ona se još više uplašila pa tjela pobjeć. Ta je bila ohola i ona je njega htjela samo radi para. Ona je ageografična i ahistorična te se u njezinom izučavanju koristi monogenetski pristup. pa radi toga. al eto. Vic. Tak je ona njemu pomogla i živila u njegovoj kolibi par dana. Ivo i Marica. Tjela se ta maćuha otarasit nje pa je tak dugo vremena ona mislila šta će napravit. Najpoznatije su bajke Pepeljuga. mada je mala bila dobra. Genus specificum bajke je fantastično ili čudesno. al se prevario. Dobro uvijek pobjeđuje zlo. Tjela se ona vratit kući. PASTORKA Prije je to bilo – tako sam ja čula – da je živila neka sretna porodica. Uniđe unutra i ugleđe njekog starog djeda. Čudesno u bajkama sudjeluje i rješava nerješivo. 6. Uhvatila nju neka teška bolest i nije joj se mogla sakriti. Lipo su oni živili i bili radosni dok se jednog dana nije razboljela ta žena. Mislio on da će se ona brinit za njegovu curicu. bio on bogat. Va je bila ljepša od njene ćeri. a on bio cili u čirovim. Anegdota. ostali sami i nisu se nikako mogli utješiti. ona je pastorku zamrzila još više. Bili to čovik i žena i njihova mala curica. i sakrila se iza njekog drveta pa pobjegla kući. Kad su curice obadvi narasle i postale cure. pa je zbog toga nije nikako voljela. zamrzila maćuha pastorku još više. Jednog je dana maćuha spremila pastorku i odvela je u šumu. Za to vrime postali su oni dobri drugovi. Sitni oblici: Šala. 1. U šumi se nekako maćuha odvojila od ove. pa se on onda priženio. Otac i ta ći. Rekla joj je da će je odvest na njeko fino mjesto pa se pastorka obradovala. Valjda on mislio da će nadoknadit djetetu mater pa je to i uradio. al nije znala puta. Tako je ležala neko vrime dok nije pripočinila. Tako je tome čoiku bilo žao njegove male. Puno su oni patili za njom. Ona je njemu pričala što joj se 259 .

koliko je on bio težak. ali joj je rekla da uzme što more veći kofer. ali ne zna ona šta je unutra. Stari joj je rekao da sebi kao nagradu što ga je njegovala uzme jedan od kofera. kad ni ja ne znam kako? Potom čovjek zakalal. pa kad je curica došla do kolibe. Kakoćemo ga proslaviti? A žena mu reče: – E moj čovječe. Jedva je ta izdržala i jenu noć tode. Nije unutra bilo zlata. evo nam sad ide krsno ime. priredio Marko Dragić. Odma su iskočile iz kofera i ujele njia dvi. knj. drama i mikrostrukture. MH. pa iziđe nekuda van. Onda je ona htjela poslat svoju ći da i ta dobije zlata od djeda. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. a mi nemamo nigdje ništa. al se zbog zlata napravila dobra pa ga pitala da mu pomogne. a ona je uzela najmanji pa je pošla kući. koji god izabere. što ću ti ja. Kad je djedu bilo bolje. Jedva su njia dvi donile ti kofer. i nijesu nigdje ništa imali osim jednog djeteta. 260 . i idući putem pomisli u sebi: 11 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Onda joj je pastorka sve ispričala i rekla je da je to ko biva njeki dar jer je pomogla tome djedu. ali iznenadile se one samo tak. koji oće. Unutra bilo sve samo zlato. pa je rano ujitra krenila. Čim su stigle u kuću. U šumi ju je mater već čekala. Tako je ta mala ušla u kolibu i vidila toga djeda. Ći i otac su nastavili lipo živit u zadovoljštini. On je imo puno ti njeki lipi kofera. odma su one to otvorile. Tako je ona uzela onaj najveći i jedva š njim izišla na vrata. 2005. Jedamput reče čovjek ženi: – Ženo. mater se odma vrati nazad. Djed joj je reko da slobodno sebi uzme jedan od kofera.11 (Brčko) ZLATNA LAĐA Tako su bili čovjek i žena jako siromašni. pa joj je došla pomoć nosit ti teret. str. On joj se baš smučio. ona se htjela vratit kući. Tako se pozdravila sa tim starcem i krenila. Na mjestu su i usmrtile jer su bile otrovne. Bile one baš zadovoljne jer su mislile da su se obogatile. Svi su se iznenadili kad su je vidjeli. Sarajevo. jer je puno voljela oca i falio joj. Već sutra.desilo. rano jutrom. 5. Jedva njekako ona je našla put i došla kući. pa je pitala odkud joj i šta ima u njemu. već dvi velike guje – ma goleme su one bile. 59-61. dovede ona svoju ći na to mjesto u šumi. Onda je maćuha uzela ti kofer pa ga otvorila. HKD Napredak. a on njoj o svom teškom životu i kako je dobio te čireve. Maćuhu je puno zanimo ti mali kofer.

A carica reče: – Bome je to i moja volja. Starac odnese dijete. da sad imam ikome ono dijete prodati. Kad je starac otišao. Car reče: Daj ga amo. što je moja volja? Mi ćemo lijepo dati našu kćer zaDragana. – I on donese dijete i preda ga caru. ja ću ga kupiti. pa ga upita: Šta ti to nosiš stari? Evo nosim dijete. da imam ikome dijete prodati. ja ne znam. neka bude. a taj car nije imao muška djeteta. Ma jesi nešto. reče car carici: Kako ćemo mi sad nadjesti ime onome našem sinu? E. ja bi ga prodao. da bih ga prodao. Bih. Kad je starac nosio dijete ispod careva dvora. a starac mu reče: Dat ćeš mi forint. a on će ti vavijek udžepu biti. – reče starac. al pred njega iziđe star čovjek. a starac još reče: Za taj ćeš forint sve kupiti i platiti što ti god treba. kako bi bilo najbolje. Čovjek otide. – njih su se dvoje još od prije zavoljeli. – Bože moj. Pa šta išteš za njega? – pita car opet. vide ga car. pa kupi sve. A starac mu reče: Pa daj ga meni. I tako ostane Dragan. – A carica reče: Pa slobodno. Samo šta išteš za njega? A šta ćeš mi dati? Dat ću ti forinti. pa će nam sve naše dobro ostati skupa. A kad ga starac i po treći put upita. kako je trebalo.pa bih poslužio svoje krsno ime. Ali nijesam. te starac otide. 261 . Kad je Dragan već bio narastao. što sam i ja dao. što mu je trebalo. pabih služio krsno ime. On nije nego tako pomislio. Pa bi li ti to prodao? – pita car dalje. – reče opet ovaj. On pristane. – odgovori on. reče car carici: – Znaš ti. Potom on njemu dade forint. – reče starac. dalje. – Car reče: Hajde da mu damo ime Dragan. pa ga pita: Šta si ti sad divanio!? Nijesam ništa. pa udari preko careva dvora. pa skupi goste i proslavi krsno ime onako. pa uprti dijete i odnese. nego samo jedno žensko. a car mu dadeplatu. – reče starac.reče on: Ma rekao sam. – odgovori starac.

dođe u jednu planinu. pa ćemo spavati. da je ne da. legnu oni i prespavaju. pa hajde i ti. pa ako se igda vidimo. pa će mi to biti dosta. poslat ću ti koliko budeš trebao. gdje sjedi i loška vatru. dobro. pa otide. Potom mali Dragan sjede. pa hajde. A on mu reče: – Na ne ću toliko novaca. neka onome bude. pa još ništanijesam vidio. sudili onamo. djedo! Bog pomogao! – reče mu starac. A starac mu reče: – Dobro sinko. zaprosi je drugoga cara sin. pa komu dosude. sad se uprav na silu rastati moramo. Onda Dragan otide k djevojci. pa sjednu suditi. a tebi evo sedmora. javi mu: E pa dobro. reče mu starac: 262 . i bogzna hoćemo li se igda vidjeti. a ovaj dozove svoga Dragana. kako bi mi spavali ovdje u planini. moj sine. pa joj reče: Ja sad moram otići. nego ti meni daj samo onaj forint za koji sime kupio. – reče Dragan. onome neka bude. dade mu forint. da više od njega istržiš. pa da nas štoujede? Ali starac reče: – Ne boj se ti ovdje ništa. i gledaj. hodam. te samo pogađaj i kapariši. piši mi. ne bih li što dobio. Sjedi tu. i tu nađe jednoga starca. Kad je ujutro svanulo. Kad oni tako dosude. Kad sudili ovamo. Ja ovuda hodam. Ali Dragan reče: – A moj djedo. pa mu reče: – Vidiš.A ona reče: Evo ti moga prstena s ruke. pa koji više istrži za tri godine. Kad Dragan pođe. Idući on tako. reče mu: Pomozi Bog. reknu caru: Mora vijeće suditi. Car pristane. – da tržim. dade onaj car svome sinu šestora kola novaca i pošalje ga u svijet. Kad onaj to čuje. Ali. bar ću te poprstenu poznati. reče mu car: – Evo ti sedam kola blaga. a kad omrkne. Kad on dođe k njemu. Kad to car čuje. paako ti pofali novaca. ali ovaj car reče. A otkud ti ovamo? Idem po svijetu. kad je careva kći do udaje dorasla. i tako se skupe ministri. a ti ćeš sa mnom ratovati. da njih dva idu u trgovinu. i onuze još komadić kruha. Onaj jedognao šestora kola novaca. da micar dade svoju kćer. bome dosude.Kad to čuju carevi ministri. patrži.

pa pogleda onamo i vidi careva krmara. Pa šta išteš za njega? – pita on dalje. da prijeđem tamo. grdne kao more. pa ga samo pomaži po čelu i on će biti zdrav. kupiga. što sam kupio. pa začeprka noktima. a i da ti ne smiješ onamo. dok ne prospava. – reče starac. jer smo mi svi gubavi. pa odnese starom. Kad Dragan to čuje. Kad kupiš. Dat ćeš mi forint. šta sam našao. Kako to. al ćene nema. Potom Dragan ode uz planinu. i car je gubav. pa štogod prvo sretneš. pa onda izliječi i cara. a ti ne smiješ amo. Sad uzmi tu mast. a on ga pita: Bi li to prodao? Bih. jer te ne vidim. Ali ti njemu reci. jer je ono gubava zemlja. sinko. On onda dođe k starcu i kaže mu: Ma. pa ga stane zvati. On će tebi pregnati lađu. zakala. a on će ti reći da ne more. Dobro si to kupio. A stari mu reče: Dobro je to sve. kad al iskopa rukavicu masti. pa otide od staroga. pa ću te sretna načiniti. da ne bi bilo ništa? Hajde. Onamo preko vode vidjet ćeš careva krmara. – samo ga priveži tu za taj trnić. pa da ćeš ga sretna načiniti. a kad bio na vrh planine. – reče onaj. pa hajde preko te planine. a kad ga dozove. A kad cara izliječiš. a ti onda uzmi te masti. onda nemoj više nikoga. A kad Dragan tamo. sinko. Kad ujutru svane. reče mu starac: Hajde. reče mu: – Daj mi tu lađu prevezi amo. srete ga čovjek i vodi crna ćenu. neka ti preveze lađu. jer da ne vidi. pa sjede. neka ti preveze unamjerice lađu. On mu izvadi onaj forint i dade i uzme ćenu te se vrati nazad starcu pa mu reče: Evo. On otide. možda ćešda što iskopaš. – reče ovaj. On priveže ćenu i dođe k starcu. 263 . pa grebenaj ondje. nema ondje ništa. Ali mu on reče: – Ja ti ne mogu lađe prevesti. pa će te onda odvesti k caru. onda ćeš pola sna i platu primiti. onda dođi k meni i dovedi da i ja vidim. djedo. vidi šta si kupio. dođe do one rijeke. pa mu reče: Evo djedo. A kad prijeđe preko planine. djedo. – Sad ti hajde preko one planine u grad. te tu opetnoći. pahodi amo k vatri. pa ću ti jošnešto kazati. pa ga zovi. a kad prospavaš. uzme je. pa ćeš doći do jedne velike vode. šta ti ono radi.

i da će izliječiti svu carevinu. Dobro. štogod zaišteš. da ga vidim. koja će ići posuhu. Kad to krmar čuje. i da mu dade u lađu četiri zlatna soldata. Car mu to dopusti. Dragan pita dalje. jer sam trudan. pa hajde. Kad car vidi. zakupio silno blago. evo ti zlatne lađe. te će ga sad objesiti. Ali mu Dragan reče: – Ma daj ti meni prevezi lađu.Ali mu oni rekoše: A šta bi imao. šta to tamo galame. reče im: – Dajte ga meni. onda ću tizemlju izliječiti.Ali mu dragan kaže: Ne mogu. Car mu reče: – Hoću. neka kuju lađu. samo najprije izliječi zlatare. al se u gradu čuje velika graja. On tako uradi: najprije izliječi zlatare. Kad ovaj to vidi. Kad Dragan dođe tamo. pa se vrati k caru. Dragan stane liječiti. i on progleda. reče mu: Hajde liječi moju družinu. kad mu pomoći ne možeš. pa nije imao čim isplatiti. reče mu: – Hajde mene izliječi. odvede ga k caru. i onda liječi nasdruge. Kad car to čuje. On sada reče caru: Ako ćeš mi dati zlatnu lađu i u nju četiri zlatna soldata. i za mjesec dana izliječi svu carevinu. pa mu kaže. al to onaj carev sin. dok ne prospavam. aon otide i leže. dat ću ti. ja ću za njega platiti. te ga zato optuže. Car mu reče: Jesi li gotov? Jesam. pa nema čim daisplati. On onda reče carevu sinu: 264 . pa evo došao do vješanja. pa ga pomaže po čelu. da mu car načini zlatnu lađu. ja ću učiniti. Ali on svejedno ode. Kad on tamo. Dragan uze one masti. a Dragan onda uzme one masti. pa će mu ondaizliječiti zemlju. a oni onda uzmu kovati lađu. preveze mu lađu. Idući tako dođe u jedan grad. a u njoj piše. nađe pod uzglavačomknjižicu. reče: Idem ja sad. Ovi na to pristanu. On kad čuje. da ga je on izliječio. pa ćeš progledati. i ona pođe. da je zdrav. pa pomaže cara po čelu. Dragan sjede u lađu. a oni mu rekoše: – Eno uhvatili nekakva trgovca. a kad odspava i ustane. i on odmah progleda. a kad tamo. pa došao i nakupovao silno blago.

pa su svatovi. pa on zakala te na koljenima klečeći ode k njemu i reče mu: Ako si sveti čovjek. da je vidi.kao da je s neba sašlo. pa otiđe kući. šta je ovaj rekao. sastavi nekako što kakve teskere i napiše.A Dragan ga pita: A šta je to u dvoru? Sluga mu odgovori: Careva se kći udaje. pa ću sve za te platiti. pa stane u polje niže dvora. Potom car otide. pa se ženi. da te ja popipam po leđima. Kad dođe gore. Oni ga stanu nuditi da jede. Kad to oni čuju. klekne. pa vikne: – Ma. doći ću ja. pa mu kaže: – Junaci. Potom ovaj zakala. to je naš Dragan.A on reče: – Neka car dođe po mene. jer ti si mi otac. a Dragan mu zapiše. pa sude. i to se sve dobro pozna. a car zakala. eto mu moga prstena na ruci! Kad svatovi to čuju. car te moli. ali on reče da ne će ništa. Ja ne ću kući nigda doći. te kaže caru. ali niko ne smije k Draganu. i oni mu povjeruju. a on ne će k njima. Ali to car ne razumije. a on zakala. a on im reče: ja sam taj i taj. kao da je na njegovoj koži izraslo. il će biti posve dobro il posve zlo: evo nešto u polju sja se. kako će careva kći moći poznati prsten. a ona kako uđe. uđe u sobu pa sjede do đuvegije i metne ruku na sto tako. pa za njim. da on njega ispod vješanja otkupljuje. iziđu van pa gledaju. pa dođe. a Dragan sjede u svoju lađu (kad je platio za njega dug). dade mu svoju kćer. Oni otidu brže po nju pa je dovedu. Potom dođe Dragan u zlatnoj lađi. I tako se skupi svadba. dok ne dođe djevojka. Sluga otide. Ali onaj đuvegija reče. da će ga objesiti. pa pokaže one teskere. pa kaže tako i ocu one cure i one mu teskere pomoli. da je taj Dragan obješen. kad to vidi.A on mu reče: Hajde ti. Kad onaj dođe kući. – Daj ti. A car. da se je sve okolo sjajilo. Kad i on blizu dođe. Dragan reče: – Odmah me objesite. Najedamput uđe u dvor među svatove jedan sluga carev. Najposlije dadu onome jednom slugi novaca. pa pročitajte šta piše na njima i ako ovijem prstenom ne bude pečatudaren. onda me objesite. a ti ondahajde kući. pa ću onda doći. vidi prsten. da dođeš k njemu dvor. pa onijem prstenom pritisne kod onoga pisanja. pa hajde lagaško. ali samo neka on pokaže svoja leđa. i pije. Onda carev sin podigne košulju. 265 . pitaju ga otkuda je. pa pođe k njemu. hajde. da on laže. a od lađe udari svjetlosti. ali mu Dragan reče: Nemoj ti ići klečeći k meni. van ga stane zvati.

Na to ćer da to ćaći i reče da vrati to kralju i nek joj on izdjelje vreteno i držač za igle. Kad im je on reka 12 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Sad je kralj da novi zadatak . uze konja za povodac i pusti da je vuče za sobom. 266 . Đuvegija se stane nećkati.12 (Mostar) MUDRA ŽENA Bio je ćaća koji je ima ćer. 61-67. ni na konju ni bez konja. Ona se skine gola i stavi mrižu priko sebe. priredio Marko Dragić. Ali im Dragan reče: – Ja ga ni sad ne dam vješati. a onda pročitaju svi i vide prsten i dosude da njega treba objesti. Bilo je tako kako je ona rekla. HKD Napredak. MH. On mu odgovori da je to njegova ćer poslala. Donese to cviće ćaći i kaže mu da ode s tim na kraljev dvor. Tako i ova ćer ubere u polju jedan cvit od pšenice. a on se vjenča s carevom kćeri. Njoj ih bilo žaj pa im odluči dat savjet kako će se izbavit. Kralj ga pohvali da je najpametniji na svitu jer takve cvitove niko nema. a vi svatovi ostanite pa budite moji svatovi. a kad ga on upita kako je to moguće. Sve je bilo dobro dok ona jedan dan ne ode u kraljevu tamnicu di je sve bilo puno zatvorenika. Kralju nije bilo jasno zašto to rade pa mu oni reknu da to čine kako bi bob izniknija. Sarajevo 2005. samo neka ide van. str. Kad je kralj vidija takvu uzme je za ženu i da joj na znanje da nikome nesmi odat svoju mudrost. Tako su oni svaki put kad bi dobili hranu. onda cvit od masline i cvit od loze. i on skine košulju. knj. a oni joj odgovore da ih tako kralj tjera da mu vrate dugove. pa tako s jednim forintom ostane sretan. bacali ga kroz prozor. 5. I svi tako tražili i birali koji bi cvit moga bit najlipši.tribala je doć k njemu ni gola ni obučena. Jednog dana dođe kraljev glas da će nagradit onoga ko donese tri najlipša cvita. uvijek kuvani bob. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. nek mu odgovori da je jednako nemoguće kao i od tri svitčića napraviti svu opravu za brod. ali svi navale na njega. Oni tako učine i njega išćeraju. Upita ih zašto su zatvoreni. Kralj mu onda da zadatak da odnese ćeri tri svitka pamuka i da mu ona od toga oplete sve konope za brod i sva jedra. drama i mikrostrukture.

E. koja dovede jednu svoju kćer. u Hvaru. ona videći da se na kudjelji ne poznaje. koja je dio života provela u Splitu. češlja i preoblači. a djevojke onda. 1987.13 (Hvar) PEPELJUGA Prele djevojke kod goveda oko jedne duboke jame. 2007. pa im reče: – Djevojke! Čuvajte se vi te jame. 267 . da uzme sa sobom najdraže iz dvorca i ode. Kad ona u veče dođe kući. zapita je. Onda krava tješeći je rekne joj. Ujutro kad se probudija nije mu bilo jasno di je i ona mu reče da joj je reka da uzme najdraže iz dvorca i da je ona zato uzela njega. a ona joj kaže sve redom. ubit ću te. koja je bila najljepša između njih. al čim je stiga doma reče kraljici da može ić ća jer je izdala svoju mudrost. str. a to joj se mati pretvorila u kravu i stoji pred kućom. Jednom joj dade u jutru punu torbu kudjelje. A kad na podne goveda poliježu u plandištu. Na toj gozbi ga napije i kad je zaspa odvede ga u kočiji sebi na selo. čudeći se njegovijem riječima prikuče se jami još bliže i stanu se u nju nadvirivati i razgledati je. rođ. i svakojako je tražila uzroke. Poslije nekoga vremena otac se ove djevojke oženi udovicom. oni mu uzvrate da je nemoguće da i oni njemu vrate dugove u uzdama. a sad živi u Zagrebu. Maćeha stane odmah mrziti na svoju pastorku osobito za to. da se za to ne brine ni malo: 13 Ivoni Šabić 2007. što joj je. Kad je vidi ona krava. Opet se uvjerija kakva je mudrica i oni se skupa vrate u dvorac. što je oprela. dok se jednoj. što joj je bila mati. Rkp. Djevojka sirota idući za govedima prela je koliko je mogla. Ona ga zamoli da samo pripreme gozbu za oproštaj jer su puno skupa živili. šta je ona bila ljepša od njezine kćeri: zabranjivala joj je da se umiva.da je nemoguće da kuhani bob iznikne. FF Split. pa joj rekne: – Ako ovo sve danas ne opredeš i u kokošku ne smotaš. Po tom ona stane ovu kravu goniti na pašu s ostalijem govedima. a dođe nekakav starac bijele brade do pojasa. g. godine kazala Anita Matić. stane plakati. Ovo rekavši starac otide. jer da kojoj od vas upadne vreteno u nju. one bi se mati odmah pretvorila u kravu. Kraljica se složi s tim i on ih pusti. gdje plače. 98. izmakne vreteno iz ruke i padne u jamu. da je kara i muči. ne idi mi doveče kući. što je i kako je.

a kad je krava zapita. pa joj sjutridan da još više kudjelje. kad se žena nije šćela okaniti. šta da vidi! Na grobu stoji velikački sanduk otvoren pun 268 . maćeha joj se vrlo začudi. pa će se na moje uho pomoliti žica. gotovila jelo. ona pomisli u sebi. i ona joj kaže sve što je i kako je. reče joj krava: – Muči ti. prozovu je maćeha i njezina kći Pepeljugom. Kad pastorka za to dozna. ko to njoj pomaže presti i motati. pa otrči odmah onamo. ali najposlije. pa reče pastorci: – Ti pepeljugo! Ako ovo sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš. da će je u taj i taj dan zaklati. da se krava zakolje. ali. Kad se ova poslana djevojka privuče. a pastorka na njezino uho pređu mota. ona stane jednako plakati. pa kad ti bude kaka nevolja. dok mi iz crkve dođemo. Jednom u nedjelju maćeha. Kad kravu zakolju i meso joj stanu jesti. Po tom maćeha navali na svog muža. ona se vrati kući kaže sve materi svojoj. Djevojci je ovoj bilo ime Mara. – Ja ću. Pošto one otiđu u crkvu. i kaže joj. Kad tamo. da to njoj pomažu njezine drugarice. već kad mene zakolju. – kudjelju uzimati u usta i žvatati. ubit ću te. djevojka sirota stane plakati govoreći u sebi: – Za ručak mi nije brige. a ti je uhvati pa odmah motaj na kokošku. opremivši se sa svojom kćeri u crkvu. što joj je krava rekla. Ali kradom pošalje za njom i svoju kćer. prala sudove. a kad ona i ovo oprede i smota kao i ono prije i u veče donese kokošku gotovu. Muž je iznajprije ženu od toga odvraćao. – veli. da ide na njezin grob i da će naći pomoć. prospe po kući punu kopanju prosa. lasno ću ga zgotoviti. mela kuću i radila sve ostale kućevne poslove. zašto plače. djevojka nije šćela okusiti izgovarajući se. pristane i on na to. da ne jedeš od mene mesa. pa joj treći dan da još više kudjelje. a djevojka na uho njezino žicu izvlačiti i motati. ali kako je poslije toga najviše radila i slušala u kući: nosila vodu. đe joj je krava kazala. te vidi kako krava kudjelju uzima i žvače. ali ko će toliko proso pokupiti! U tom joj padne na um. ne plači. Kad djevojka u veče maćesi da veliku kokošku. da nije gladna i da ne može. i odmah budu gotove. ako kad bude u nevolji. dođi na moj grob i naći ćeš pomoć. pa da ih za kućom pod tijem i pod tijem kamenom zakopaš u zemlju. da gleda. i kako se tako najviše oko vatre nalazila. Tako i učine: krava stane kudjelju u usta uzimati i žvatati. nego pokupi sve njezine kosti. već kosti moje pokupiš. pa ih zakopa.

još većma se začude kad vide proso pokupljeno. pa i proso pokupljeno. koji joj reknu. Ali kad bude ispred svršetka leturđije. U crkvi joj se opet začudi sve još više nego prije. Kad bude ispred svršetka leturđije. ručak gotov. kuda će. 269 . koji se ondje desio. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od suha zlata. a on se sam zatvori i nestane ga. a to sanduk opet otvoren kao i prije i na zaklopcu stoje dva bijela goluba. ona se iz crkve iskrade pa bježi kući. i vrlo se začude. pak se obuče i otide u crkvu. a carev sin bio namislio da je ne pušta kao i prije. začude njezinoj ljepoti i njezinijem haljinama. pak se obuče i otide u crkvu. ručak gotov i ostalo sve uređeno. i nikako se nijesu mogle dočuditi. Kad joj maćeha sa svojom kćerju dođe iz crkve. pastorka odmah k materinu grobu i nađe opet sanduk otvoren i na zaklopcu dva bijela goluba. U crkvi joj se svi začude još većma. U crkvi sve se. kad tamo. dok mi dođemo iz crkve. dok mi dođemo iz crkve. Ona veselo uzme prve haljine s vrha sve od same svile. a osobito joj se začudi i oko na nju baci carski sin. pa kaže pastorki kao i prije: – Ako to sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš. ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš. koje hoćeš. pa idi u crkvu. one se opet spreme u crkvu. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od čistoga srebra. da se obuče i da ide u crkvu. kad vide sve uređeno. a carev sin očiju ne smetaše s nje. i žensko i muško. pa k vatri. i sve uređeno. ona se između naroda nekako ukrade. ubit ću te. pa joj reknu: – Maro! Uzmi iz sanduka haljine. Kad bude u drugu nedjelju. pak se brže bolje svuče i haljine ostavi u sanduk. ubit ću te. a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti. pa se obuci i idi u crkvu. ko je ona i otkuda je. maćeha se sa svojom kćerju opet spremi u crkvu i na pohodu prospe još više prosa po kući. te bježi kući. Malo postoji. pa na pohodu maćeha prospe još više prosa po kući i kaže pastorci kao i prije: – Ako ovo proso sve ne pokupiš. a najviše. Ona brže k vatri. pak se obuče i otide u crkvu. što niko nije znao. Pošto njih dvije otiđu u crkvu. a da se ne brine ni za što u kući. pa svukavši svoje haljine ostavi ih u sanduk. već da je čuva da vidi. kad tamo. pastorka odmah k materinu grobu. al’ eto ti joj maćehe sa kćerju svojom iz crkve. pa joj reknu: – Obuci se ti. Maro. a na zaklopcu njegovu dva bijela goluba.svakojakijeh dragocjenijeh haljina. Kad bude u treću nedjelju. a to proso pokupljeno. Pošto one otidu iz kuće. a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti.

nekako joj spadne papuča s desne noge. pa odmah k vatri kao i prije. a carev sin za njom ustopice. Onda carev sin zapita. ona mu kaže da imaju i izvede mu svoju kćer. kad je vidjela. Došavši ona kući svuče se i haljine ostavi u sanduk. orao te odnio! Carev sin čuvši to potrči brže bolje ka koritu. da joj je ne samo taman na nogu nego da je upravo i onaka kao i ona. i ona. Đuro Ferić Gvozdenica (Dubrovnik. 14 (Zagreb) 2. I tako ona između naroda provlačeći se i bježeći. FF Split. Dijalog joj je glavno sredstvo. 85-87. prije Krista) imenom do naših je dana došlo 400 basni. te ona pođe da ide. ona nju pred kućom sakrije pod korito. Kad je carev sin ugleda. dođe i kući njezina oca. i videći. da će carev sin doći i njihovoj kući da traži onu djevojku. ne imajući kad tražiti je. Novele o životinjama mogu se svrstati kao podvrsta basni. imaju li u kući još kaku djevojku. kojoj uska. on se gotovo obeznani od radosti. 2007. st. – Dubrovnik. 1944. biljke ili stvari govore o ljudskim osobinama. ta ga digne. što je bila u crkvi i u onijem istim haljinama. Kad carev sin dođe s papučom i zapita. pak zapjeva: – Kukurijeku! Evo je pod koritom! Maćeha poviče: – Iš. a ona mu kaže. a carev sin uzme joj papuču. 1820. I tako idući od kuće do kuće. ali kojoj duga. u kojijem je treći put bila. U tom pijevac skoči na korito. E. Carev sin po tom zađe s onom papučom njezinom. ne može ni jednoj da pristane. pobjegne bosonoga. imaju li kaku djevojku u kući. Rkp. Pod Ezopovim (VI. 1739. Kad joj papuču on ogleda na nogu. kojoj kratka. kad tamo. što joj je na lijevoj nozi odvede je svome dvoru i oženi se njome. rođ. kojoj široka. Maćeha njezina. samo bez papuče na desnoj nozi. pa joj brže bolje papuču nazuje na desnu nogu. da je traži po svemu carstvu ogledajući svakoj djevojci papuču na nogu. 270 . da nemaju više nikake. a to pod njim ona ista djevojka. Kad bude ispred svršetka leturđije. godine kazala je u Zagrebu Jadranka Živković. str.) u svoja je djela uvrstio mnoge 14 Tini Marasović 2007. BASNA Basna je vrsta priče u kojoj životinje. ali joj papuča ne može ni na prste da se navuče.

s kojim bi se mogla kotarisat nevolje? “Imam devet” odgovori teta. opet u ista gvožđa upade. da je pitoma. Ali ti nemoj odmah bježati. ti imaš devet. rekne jazvo. Dok oni razgovarali.” “Pa kaži ti meni. a ja tri. preskače preko puta tamo amo. pa počme misliti šta će učiniti. što si se izbavila iz gvožđa. pak će iz gvožđa jazvi: “Ej jazvo. onda se ti učini kao mrtva. odgovori lija. upita teta jazvu. ne budi te tvoj belaj tamo nositi. ne bi se izbavila zla. međutim nemoj odmah bježati. ne bi te izbavio. nego popoiđi za njim nekoliko.narodne basne.” Dobro. pak se opet natrag povrati. ako kad dopadnem nevolje. a ti 271 . dok se jednom ne strpa u gvožđe. brate mili. tri i to sasvim dobre. Jazvo dok ugleda čovu. eto ti čovjeka gdje ide. već te molim da mi kažeš od one dvie mudrolije jednu i da se izbavim. koliko imaš ti načina i mušterija. pak će te pustiti. JAZAVAC I LISICA Sastanu se jednoč jazavac i lisica na putu. a lisica dade vatru nogama pak u šumu. a za naslove svojih latinskih basni uzimao je hrvatske poslovice. Dok dođe onaj čovjek čija su gvožđa. Kad pođe kući. odgovori jazvo. već kaži mi teto.” A teta će: “Bolan jazvo. izbaviti mogao?” Imam ja. da mi bude do pomoći. da se tvoja pamet i mudrost pripovieda i u pjesmah kiti po cielom svietu. pak ne će biti fajde. A jazavac poskoči od dragosti. On misleći. ta u šišljagu. Već ja sam teto čuo. s kojim bi se. On putujući nekoliko. obazre se i vidi. pak će te on od sebe baciti. on će misliti da si ti pitoma. nemoj tako već kad znaš. već da se sjaranimo. dok te pusti. ako bi gdjegod u nevolju pao. po Bogu brate. pusti ju i zapne gvožđe. đisa.” Onda će jazvo: “Znaš teto. kaži mi kako ću se izbaviti. već kad on počme gvožđa zapinjati. da nema lisice pak će: “Uteče jednoč. da si ti toliko pametna i mudra. evo ja dopadoh nevolje. koliko ti imaš mušterija. Al eto ti jazavca i zapita ju: “Što je to teto?” “Evo pobratime”. Kad dođe čovjek odmah se poče lisica propinjati i umiljavati oko njega. kad dođe onaj čovjek. daj između tvojih mudrolija kaži jednu. napotekne za njim i lisica. pak će teti: “Taman sam i tražio tebe. već što ću sada raditi. dobro”. al ne ćeš više. vavjek svoje provodi. jer će te pripamarit čim. rekne lisica. odgovori jazvo. al kad bude blizu šumice. “opet sam upala u gvožđa. al eto za staro jaranstvo kazat ću ti. premeće se.” “E. a teta ostade u gvožđu. pak ćemo se moći od svake nevolje izbaviti.” “Neću teto.” Lisica bavrljajuć po šumi tamo amo. pak upita lisica jazavca: “Kud ćeš ti jazvo?” A jazavac će: “Idem tražiti koga pametna i mudra. pa kad vidiš zgodu podaj vatru tabanima. i upute se u društvu dalje. da se nismo sjaranili. Kud godi ide lisica. odmah se počmi umiljavat i propinjati uz njega.

prije Krista. 272 . nanese ga. Do malo vremena. daj od devet mudrolija i načina. Međutim. što znaš. eto mi je drago. a on ništa drugo ne znajuć što će. On počme gvožđa zapinjati. ako možeš u noge se pouzdati. dok ja dođem. da me svakako nije. počme moliti i kumiti: “Posestrimo ako Boga znadeš. i kad dodje. kad se obazre. st. ona izlit. a lisici izbroji sjekirom na glavi devet mudrolija i načina. i dok jazvo dopade nevolje. samo odmane glavom i smrmlja nešto u sebi. ja već vidim. Vede (usmeno znanje) je sveta staroindijsko-sanskrtska sveta knjiga a nastajala je od XVI. a ja ću sebi svoju mudrost ostaviti za posljedku. čovjek kad zapne gvožđa ode kući. a jazvo sve gleda ispod brežuljka. st. bježi. a jazvo kao pomaman zgrabi liju i pritisne ju uza se. Takva je. te i on upadne u ista gvožđa. Vukovar 1883. ja sam se prije mučila i patila. U Bibliji (XIII. eto čovjeka.” Lisica vavjek o nevjeri radeć i tude kao preko sjekire odgovori: “E. Na značaj i ulogu usmene predaje. str. primjerice. potresna priča Judita (II. do VI. Tisak i naklada ERN Jančika. a 15 Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. preda mu je. a ti si gledo. sreća il nesreća jazvina. U taj čas se pokaže onaj isti čovjek. a lija struže uz brdo. sada se ti pati i mudruj. Golem je broj usmeno-proznih oblika u svetim knjigama. vidi u gvođju mrtvu lisicu. pak ću tebe pustiti.15 3. Skupio N(ikola) Tordinac. prije Krista). pak put pod noge. od koga se lija izmakla dvaput i dok vidi šta se radi.-I.” Prevari se lija. st. st. Poslie nekoliko vremena.onda. Jazvo sjeroma. starozavjetni su pisci više puta ukazivali i poticali njegovanje vjerne usmene predaje. PREDAJA Predaja je vrsta priče koja se temelji na vjerovanju u istinitost njezina sadržaja. 38-40. a lisica skoči.” To čuvši jazavac. a sve teta gledi iza grma. Drugo popravljeno izdanje. kao žalostan rekne teti: “A ti posestrimo hodi barem da se oprostimo. poslije Krista) je mnogo usmenih predaja i legendi. jer me je već dva put prevarila. pa se prikući jazvi. jazvo. jedan meni i izbavi me od ovoga zla. prije Krista – I. dok on dođe. što se čini. ta i zaviče: “Drži. te on njega izpusti iz gvoždja. Zahvaljujući usmenoj predaji u Indiji i danas živi sveto pleme Veda.” Pridržavši jazvo tetu. pak odapne gvoždja i baci je daleko od sebe. a s njom ću račune polagati. kad vidi tetu.

Mladost. budite postojani i držite predaje kojima smo vas poučili bilo usmeno. 616. Tipitaka (tri košare) sveta je knjiga budizma koji je utemeljio Gautama Buddha (563. braćo. nedostaju eshatološke predaje. 2. U poetici književnosti najčešće se prihvaća Proppova tematska podjela na pet vrsta: 1. 4. Mostar. funkcionalna i druga. tematska.18 Ta klasifikacija ima svojih manjkavosti: 1. u ime Gospodina. 5. str. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Eshatološke predaje. pričanja iz života (skazi). braćo. 4.)16 Sveti Pavao nastavlja “Naređujemo vam.). Zagreb 2000. U Kur’anu (612.-483. etiološke predaje (rasskazy). Isusa Krista. 15. Mitske (mitološke) predaje. Ta knjiga sadrži Budine govore. Etiološke predaje. filozofsko-religijske traktate i lirsku poeziju. Demonološka bića su uvijek zla i razlikuju se od eshatoloških kao i od mitskih koja su uglavnom dobra i rijetko čine zlo. 3. byličke). Žanrovi predaja Mjerila po kojima se predaje klasificiraju su motivska. Kr. nedostaju demonske predaje. bilo pismom!” (2 Sol 2.”17 Usmena proza nalazi se i u Talmudu (usmenoj znanosti) sastavljenom na temelju židovskoga tumačenja Staroga zavjeta. ZIRAL. legende su zasebna vrsta priča. 17 Isto. Eshatološke predaje ne mogu se svrstati u mitološke (mitske) predaje jer su se eshatološka bića. povijesne predaje. prisutne usmene priče. 3. pr. 18 Maja Bošković-Stulli. Povijesne predaje. iz groba ustajala kako bi ukazala na zločin počinjen na njima. 273 .) su. str. Usmena književnost kao umjetnost riječi. 615. Temeljem dosadašnje relevantne literature i posebice terensko- istraživačkoga rada predaje ću klasificirati na: 1. Demonske (demonološke) predaje. da se klonite svakoga brata koji neuredno živi i ne drži se predaje koju ste od nas primili. 2. Zagreb 1975. 16 Novi zavjet. 6. komentare. 2.-653. 3. po predaji. legende (religiozne) i 5. 128.uzorno je Pavlovo učenje: “Prema tome. Pričanja iz života. str. također. mitološke predaje (byval’ščine. dakle.

(Tu je štanga dvojstruka).-). Razdoblje između dva Svjetska rata (Jugoslavija 1918. 3. Period od konca 19. a na drugom nije ništa.).). brte. DREVNI GRCI Opće je narodno mišljenje da su na ovim prostorima najprije živjeli Grci i da su bili goleme veličine.-1878.). Starohrvatsko doba.). POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU Epske su pjesme opjevale sudbonosne povijesne događaje i osobe. 9. Ilirsko i rimsko doba. bili krupni ti ljudi. st. I glava čoeka. I bila su dva mašeta i na jednom konjska ploča utisnuta. Prema povijesnome slijedu hrvatske povijesne pjesme. Legende ćemo promatrati kao zasebnu vrstu usmene priče. Agrafijsku epohu. 5. 6. 2. 7. do 1914. 10. kad su Švabe štangle radili i tamo se zvala mašeta. epske pjesme i povijesne predaje mogu se klasificirati na: 1.-1990. Epoha od ujedinjenja Hrvatske do kraja vladavine narodnih vladara (925. Doba drevnih Grka. godine. Ja sam tamo bio. U mnogim je epskim pjesmama i predajama prisutna mitska tematika iz agrafijske i pretkršćanske etape. 274 .-1463. 4. 8.-1990. Epoha osmanske vladavine (1463. Period od osamostaljenja Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (1990. Epoha SFRJ (1945. Po nekim pričama bili su toliko veliki da nisu cijeli mogli leći u kuću te im je za vrijeme spavanja pola tijela bilo u kući a pola vani: A jesu. Kad su oni te kamenice odvalili i onda otvorili taj grob.

koji su s Balkana doselili u Italiju. pr. Govorili su sličnim jezicima. Breuci./7. 20 Usp. prije Krista. g. prije Krista osnovali svoje kolonije na ilirskoj obali (Epidamnos). Ardidejci. priredio Marko Dragić. Dokleati u Crnoj Gori. izdanje). Smatra se da Ilirima pripadaju: Taulanti. drama i mikrostrukture. Najžešći otpor pružili su Delmati i Japodi. Brojne su grandiozne ilirske gradine do naših dana nijemi 19 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Prema rimskom povjesničaru Apijanu (2. U prapovijesnoj i antičkoj epohi živjeli su na zapadnomu Balkanu. Kr. godine prije Krista. 275 . te vjerojatno Histri u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. 1996. a ovde mu moreš lišnjak metnuti. Državu su stvorili i Taulanti i Dardanci. Ratovali i s Grcima. str. st. Česti su ratovi uništili moćnu ilirsku državu 168. Šematizam hercegovačke franjevačke provincije. Daorsi. Grci su u 8. Enheleji su stvorili moćnu državu u južnoj Iliriji koja je na vrhuncu moći bila u 8. st. Enheleji. također. Dauni. prije Krista) Iliri su nastanjivali područja iznad Makedonije i Tracije do Dunava. Japigi i dr.samo jedan zub kraj nje ispo. Nakon toga stvorena je moćna ilirska država koja se prostirala od srednjodalmatinskih otoka na sjeveru do Epira na jugu te Dardanije i Makedonije na istoku. str. a u 4. 103. izdanje) i 1997. st. Kolapijani. Vjerovali su u različite bogove. Zbog zemljopisne udaljenosti i vanjskih utjecaja ilirska su plemena razvila različite kulture. Autarijanci. Japodi. di je jagodica. ILIRSKO I RIMSKO DOBA Iliri su indoeuropski narod. i Marko Dragić Zakopano zvono. Međusobno su ratovali. Taj je ustanak surovo ugušen.20 Od tada su Delmati bili skoro stalno u ratu protiv Rimljana sve do općega ustanka protiv Ilira (6. 164. Peligni.19 (Gorica u Rami) Po pričanju žestoka je zima trajala sedam godina te su Grci izumrli ili napustili Bosnu i Hercegovinu. Iliri su bili razjedinjeni. str.g. u Albaniji. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Sarajevo 2005. knj. Delmati. Makedoncima i Rimljanima. Pharos). Jure Baška Voda (1. Najveći su utjecaj na Ilire imali Kelti i Grci. st. Mostar 1977. Liburni. Mezeji. 5. MH. Labeati i dr.). Dardanci. – 9. Delminij je spaljen 156. Mala nakladna kuća Sv. (2. prije Krista osnovali su kolonije na istočnoj Jadranskoj obali (Issa. 99. HKD Napredak. Ilirska su plemena.

o. Bibliju je preveo iz židovskoga a Novi zavjet iz grčkoga. Naklada Leksikon d.22 KRALJICA TEUTA U POVIJESNIM IZVORIMA Nedostatni su povijesni podatci o podrijetlu najljepše kraljice Teute. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. Jerolim se odluči u svijet krenuti. Prob. Jerolim se odluči slijediti ih. priredio Jakša Ravlić. Kasnije prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga čudesa učini. Njih dvojica postadoše fratri. U djevojku se zaljubio neki mladić ali ju nije mogao pridobiti te ode Negromantu da on djevojku smuti nekim čarolijama. Dioklecijan. Hilarija. stoljeća. Jeronimu.-216. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumači. sv. Mnogo je još napisao navlastito maternjim jezikom. Zato se kod Sv. vjere branitelj. str. Četrdeset godina je ondje u pokori živio. 22 Slavni Jeronim (oko 347. Sv.). Život S. Pavla. Vidjevši to mladić i čarobnjak (Negromant) i djevojka udruže se i zavjetuju Sv. o. urednik Antun Vujić. str. 213. Jednom mu je lav došao te nogu u koju se trn zabio pokaza sv. Odatle ode u Treveru i našavši neke knjige Sv. 1. kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika.svjedoci ilirske materijalne kulture. zvjerinje i škorpioni bjehu njegova družba. PSHK. Zagreb 1996. A-K. Jeronimu. gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. Ilirskoga su podrijetla rimski carevi. u: Zbornik proze XVI. On posla đavola da djevojku osvoji ali se đavao kričeći vrati govoreći da ga je Sv. vrati se i dođe u Aquileju. PRILIKA: Djevojka neka zavjetovala se Sv. U Rimu je ostao tri godine propovijedajući i pišući ondje. Četiri ljeta ostao je u pustinji hraneći se biljkama i korijenjem. Jeronima naučitelja crkve. crkve naučitelj.-496. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. Jeronima piše to zvjerinje.21 Sveti Jeronim je Ilirac iz Stridona. nebo pokrivalo. 21 Najviše je podataka o Ilircima navedeno prema: Hrvatski leksikon. blizu rijeke Drave od poštenih roditelja. Konstantin. Mjesto pohoditi gdje nauči židovsko pismo. 276 . Papa Damaso naredio mu je da dođe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim piše kardinalom. Zemlja gola bila mu je postelja. rujna 422. Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Kloštar i ondje nastavi činiti pokoru. – 422. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio učitelj. rukom ih svojom ispisa. i XVII. Jeronim istepao. Uputi se prema Grčkoj i Siriji te uđe u Antiochiju. Potom je prošao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine dođe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporuči nekim ženama jer mu otac i majka bjehu umrli. Zagreb 1972. Kao mladić uputio se na školovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da mišljaše da u njemu Ciceron uskrsnu. S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) počinu neko vrijeme i odatle posla život prvog pustinjaka Sv. a djevojka časna sestra (koludrica). a on ga izliječi. Zora i Matica hrvatska. 495. Navodim prema: Bartul Kašić. Nakon četiri godine poželi Sv.U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka. primjerice: Aurelijan. Umro je u osamdeset šestoj godini života 30. Jerolimu. rodi se u Stridonu.

pr. ljepoticu Teutu. a Hvarom i susjednim otocima zavladao je rimski vazal a Teutin nekadašnji vojskovođa Demetrije Hvaranin. Nakon pokušaja da zavlada Visom zaratila je s Grcima koji su u pomoć pozvali Rimljane 229.25 PODRIJETLO KRALJICE TEUTE Po nekim predajama bila je kćerka ljekaruše iz Metkovića. – 228. pr. Naklada Leksikon d. U to vrijeme moćna Ilirska država prostirala se od lijeve obale Neretve do Epira obuhvaćajući sve otoke osim Visa. 23 SAT RT CG. Krista. 42. pr. 565. Zaljubio se. MH.15.o. Za vrijeme sajma ilirski ujedinitelj.o. 17. 25 SAT RT CG. Po povijesnim izvorima kraljica Teuta vladala je u ime svoga malodobnoga pastorka Pinesa. ožujka 2005.). Poražena je u tomu ratu (229. Po nekim suvremenim predajama u Boko-kotorskom zaljevu Agrona je otrovao njegov vojskovođa Demetrije Hvaranin koji mu je u znak dobrodošlice nakon izvršene pobjedonosne vojne akcije dao da ispije vrč s vinom u koje je usuo otrov. str. akadske. 01. Litterarum studia. Radoslav Katičić navodi da je Teuta bila Agronova kćerka. staroegipatske i druge. Zagreb 1998. Kr. U Risnu je pravila brodove.24 Umrla je na otoku u Jonskom moru. sv. kralj Agron razbolio se na sajmu i došao toj ljekaruši vidjevši njezinu kćerku. 277 . Povukla se u Rhizon (Risan. 17. L-Ž. isprosio je i oženio. urednik Antun Vujić.26 Po narodnom pripovijedanju ne zna se je li Teuta ime ili je kraljevsko ime kod Ilira. 01. književnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja. str. 2. ožujka 2005. Zagreb 1996. Teuta je stupila na prijestolje 231. Kr. 24 Hrvatski leksikon.15. prije Krista nakon smrti supruga Agrona. 26 Radoslav Katičić. smatrani božjim potomcima te im je bilo sve dopušteno. Po drugim predajama Teuta je bila kćerka kralja Agrona kojom se on oženio jer su kraljevi kod Ilira kao i kod drugih civilizacija od sumerske. g.g. mjesto u današnjoj Crnoj Gori) i bila prisiljena plaćati ratnu odštetu i danak te ograničiti kretanje naoružanih brodova.23 Rimljanima je pripao prostor do ušća Drima.

(Kazivačica je Hrvatica. Zbog toga umorstva bog Posejdon je naredio da se iz grada sklone robovi i sirotinja. isticali su. Odlučio je vratiti se i osobno ustvrditi što je istina. u raskošnim kočijama”. a u njenu utrobu propao je tek izgrađeni Agronium. Hrvati joj nisu 27 Predaju je 2006. darivao poklonima i počastima. 278 . Po predajama Teuta nije bila kažnjena jer nije znala da se pripremalo ubojstvo njezinoga supruga. no je i zlokobnica koja će sigurno donijeti nesreću cijelom kraljevstvu. Oženio je Teutu. Pripovijeda se i da je Posejdon nije htio kazniti zbog njezine iznimne ljepote. Izgrađeno je i pristanište u kojem je “planirano da prvi privezani jedrenjak bude onaj koji će Agrona dovesti kada ovaj dođe na proslavu otvaranja grada”. AGRONIUM Ilirski grad Agronium nazvan je po kralju Agronu. Tako je jedan od uglednih Agronovih vojskovođa usmrtio kralja i preuzeo zapovjedništvo nad ilirskom flotom i vojskom.) Kazivačica ističe da je ova predaja po svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora. Već u godinama ali vrele krvi. Zatim je morski val za sva vremena sakrio nekadašnju ilirsku prijestolnicu. Napravio je nekoliko koraka i pao na tepih prostrt njemu u čast. Počelo je strašno kažnjavanje. vodio sa sobom. U gradu su izgrađeni cvjetni trgovi i arene. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamošnje nastavnice koja je želila ostati nepoznata. Stvorili su moćnu državu. Volio ju je.27 *** Hrvati iz Crne Gore u svojim predajama zamjeraju Teuti jer je i ona bila u svečanoj povorci kada joj je muž otrovan. Agronu je stigla vijest da mu supruga Teuta živi raskalašenim životom. Bio je mrtav. Umoran od dugoga putovanja i zadovoljan razvojem događaja Agron je ispio tečnost na iskap. Grad je opasan bedemima. Potom je Agron sagradio prelijepi grad Agronium u kojem će stolovati njegova supruga. Prišla je kralju i u znak dobrodošlice ponudila mu pehar da ispije.” Agron je postupio suprotno volji svemogućih. Po kotorskim predajama ilirski su bogovi preklinjali Agrona da ne oženi Teutu: “Lijepa jeste. Sudjelovala je Teuta s Agronom u mnogim ratovima. Kraljica ga je dočekala na pristaništu “u svoj svojoj ljepoti. Zemlja se otvorila.

a ona je preselila u Krško. str.29 AGRON I TEUTA U RATTKAYEVU SPOMENU NA KRALJEVE I BANOVE Juraj Rattkay30 piše da je kralj Agron nakon uspješno svršenog rata s Etolcima 221. pa ide do rimskih bojeva s Teutom. Crnogorci i danas mnogo pripovijedaju o kraljici Teuti mistificirajući i glorificirajući je. 1666. legende. Croatiae et Slavonije posvećeno je Ferdinandu IV. 615. Ta mu je knjiga donijela dosta neprijatelja i stvorila zavist i pakost kod protivnika te je lišen kanoničkog čina. Rad je obranila 19. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). 30 Juraj Rattkay (Velikotaborski) (Veliki Tabor. – Zagreb. godine i pokopan kao kanonik. Saskoj i Türginiji protiv Šveda.28 Međutim. svršava knjigu zemljopisnim opisom Hrvatske i Slavonije svoga vremena.oprostili ni njezin kukavičluk jer “je bila jedna obična gubitnica koja je u Risan došla skloniti glavu a ne imati prestolnicu”. autor koncepcije Krešimir Nemec. paremiografija i običaji u kotorskom kraju. Iva je pod mojim mentorstvom napisala diplomski rad Suvremene povijesne i etiološke predaje. pr. Kad mu nije pošlo za rukom postati zagrebačkim biskupom. Povod za to bila je jedna žena s kojom je živio i od koje se morao odvojiti. i da ga je te godine naslijedila njegova žena Teuta. tajnik biskupov. 28 Predaje iz kotorskoga kraja snimila je na diktafon studentica Fakulteta filozofsko- humanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru Iva Brguljan i dala ih meni. imao je problema s izabranim biskupom Petrom Petretićem. zagrebački kanonik. što će opisati u Memoria regum.) iz velikaške je barunske obitelji mađarskog podrijetla kojoj je pripadao posjed Veliki Tabor. 45. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). kandidat za zagrebačkog biskupa. U prvoj počinje općim potopom. Iva Brguljan zapisala 2005 god. godine. Rattkayevo djelo Memoria regum Regnorum Dalmatiae. u: Leksikon hrvatskih pisaca. godine prije Krista31 umro nakon nekoliko dana zbog pretjeranog slavlja i pijančevanja i kraljevstvo ostavio na upravljanje svojoj ženi Teuti. gdje ju je on i dalje posjećivao. od Tomislava Grgurevića. Uz bana Ivana Draškovića te Petra Zrinskoga i Krstu Frankopana ratovao protiv Turaka te u Češkoj. Ipak je dobio novu župu u Novoj Vesi. 279 . (…) Navodim prema: Juraj Rattkay. Njoj je pisao pisma koja su došla u ruke biskupu. Bolestan od kostobolje umro je 1666. V(ladimir) R(ezar). 1. tako da je izgubio sve časti i crkvene prihode (1664. 29 SAT RT CG. ožujka 2005. g. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). Kr. 1612. svibnja 2006.). Poslije je posrijedi bila neka druga žena. Bio je isusovac. Podijeljeno je u šest knjiga. i braći Nikoli i Petru Zrinskom. 31 Svi drugi povijesni izvori navode da je kralj Agron umro 231. Školska knjiga Zagreb 2000. I dalje je ratovao protiv Turaka. a u njihovom su vlasništvu bila i imanja u varaždinskoj i zagrebačkoj županiji. 17.

Kada je ovdje došao. Neki tvrde da je ubijen jedan poslanik.) Usmenom je komunikacijom do naših dana u kotorskom kraju u Crnoj Gori sačuvana predaja o vili koja je voljela rimskoga kapetana Horacija. str. 130. ostao je mnogo duže. Spomen na kraljeve i banove Kraljevstava Dalmacije. prevela Zrinka Blažević. Zbog velike pobjede Teuta se ponašala oholo te je svojima dopustila da gusare na štetu Grka i Rimljana i plijene njihove lađe i flote. Kad je to vidio Demetrije. Naslijedivši veliko blago svoga supruga Agrona. u njegovom srcu pojavila se. Hrvatske i Slavonije. sjekirom je poubijao sve dalmatinske prvake kako bi pružio zadovoljštinu Rimljanima zbog njihovih ubijenih poslanika. stigli su Rimljani kako bi s njom razgovarali o nanesenim nepravdama. svojom galijom mladi i naočiti kapetan Horacije. ali je obećala da Iliri više ne će činiti nepravde i dodala da se nikome ne može priječiti da iz mora izvlači korist. ovoga puta ljubavna. Horacija je voljela i Teuta. Kraljica je prezrela tu opomenu i poslala neke svoje da sjekirom ubiju rimskoga poslanika koji je izrekao opomenu. Ali. u njima je element mitskoga izraženiji. Zagreb 2000. Vile su najčešća mitska bića.32 PROPAST RIZINIUMA Što su stariji usmeno-književni oblici. jedna druga oluja.- 131. a neki da su ubijena obojica s cijelom pratnjom. To je naljutilo najmlađeg rimskog poslanika koji joj je rekao da je rimski običaj kažnjavati one koji čine nepravde i pomagati onima kojima se čine nepravde. Jednog dana dođe u Rizinium. godine prije Krista. gdje je stolovala ilirska kraljica Teuta. Uplovio je u Crnoduboku rijeku da bi se zaštitio od velikog nevremena koje je bjesnilo Adriaticom. Dok je Teuta opsjedala Issu. Mladog pomorca zavoljela je ilirska kraljica Teuta koja je stolovala u Risnu. Za vrijeme njihova govora Teuta je prkosila. koji se nakon Agronove smrti bojao kraljice jer su ga pred njom optuživali. sasvim iznenadno. Rattkay piše da je Teuta umrla 179. ova 32 Juraj Rattkay. 280 . Tada je Teuta poslala poslanike Rimljanima i s njima sklopila mir obećavši im plaćati danak koji oni odrede te da će se povući iz Ilirika osim iz nekoliko mjesta. Hrvatski institut za povijest. (O vilama je riječ u poglavlju Mitske predaje. Iako je namjeravao isploviti čim se nevrijeme stiša.

Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. Smatrala je da će lako izaći na kraj sa ljubo- mornom vilom. I danas ona obilazi ruševine potonulog grada i ne da nikome da tamo zađe plašeći se da ne uznemire njenog dragog. Međutim. ovoga puta njene procjene bile su pogrešne. Na Horacijevu nesreću u mladog pomorca se zaljubila i jedna vila koja je u Krivošijama imala dvorac od slonove kosti. Rizina je bila blagovremeno obavještavana od svoga prijatelja boga Nedaurusa. Spustila se u morske dubine da traži mladog pomorca. Međutim. ur. Uskoro. FF-PRESS. 281 . Kada su vili dojadile sve spletke razuzdane kraljice. Jedne noći. pa i napadima rimskih legija i ostalih neprijatelja. više nikada nije vratila u svoje dvore na Krivošije. poče tutnjati zemlja i otvarati se njena utroba. Saznavši da ima konkurenciju. koji je zapovijedao pristaja- njem jedrenjaka u risansku luku. Vinko Brešić. Teuta je u više navrata pokušala ukloniti vilu s ljubavne scene. Zaljubila se na prvi pogled što joj se rijetko dešavalo. Nije birala sredstva kako da dođe do muškarca koji bi joj se svidio. str. iz vedrog neba. koji su živjeli na okolnim brdima i odozgo posmatrali. Tog trenutka počelo je nadmetanje dvije suparnice: kraljice i vile za ljubav Horacija. sakriven u stoljetnoj šumi. Čulo se i zapomaganje građana dok su kapetani jedrenjaka pokušavali da na brzinu isplove. rođendana akademika Miroslava Šicela. Narednog jutra sve je bilo mirno. jer je ova žena-ratnik uspješno odolijevala svim velikim opasnostima. Na zaprepašćenje ljudi. dolje u zalivu nije bilo grada. Vili Rizini svidje se došljak na prvi pogled.žena izuzetne ljepote provodila je svoj život na način koji ne dolikuje kraljici. počeše sijevati munje. prestala je sudbonosna nepogoda. Ostavi se Horacija! Ako to ne učiniš. Gruvali su gromovi i zapomagali nesretni žitelji Riziniuma. koja je izbliza pratila nestajanje grada.Te noći nestao je i lijepi kapetan Horacije. jednom preletje preko zidina Riziniuma i preko bedema kraljičinog dvorca i uputi se u njenu ložnicu. Tako je propao Rizinium. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. Od tada se vila Rizina. Bijesno je prekori: “Kraljice.33 (Prčanj kod Kotora) 33 Vidi: Marko Dragić. imaš sina Parisa. koji ti je mlađi od ljubavnika. kako se ne stidiš. Ostao je u gradu koji se preselio pod more. njeno srce je jače zakucalo. Zagreb. izmoliću bogove da ti grad prekrije more!” Teuta nije ozbiljno shvatila upozorenje. 2007. Čim je vidjela kapetana Horacija. 153- 171.

35 SAT RT CG.” Zatim su počele sijevati munje i udarati gromovi. Kad je opkoljena kraljica vidjela da joj spasa nema sazvala je svoje zapovjednike i rekla im: “Radije ću u smrt nego u ložnice komandanata rimskih legionara. Kotor.. Uliks. Nastala je potraga za dva blaga: za dragocjenostima i za tijelom kraljice Teute. Bio je to dan kada je prestala postojati moćna ilirska država. na nadmorskoj visini od oko 5000 metara. Po tim je pričama kraljica Teuta sa stijene. Rimljani su gledali kako oluja nosi ženu u bijelom. a Rimljani su začuli odjek kraljičine odluke: “Ja ću kako moram!” Vjetar je stao i nebo se razvedrilo. postoji stijena za koju se vjeruje da se s nje sunovratila ilirska kraljica Teuta. Kraljice Teute više nije bilo. 2003. na čijim stijenama i danas stoje crteži stari nekoliko milenija: jeleni. koje se strmo spuštaju u more. lovci u trku i lađe s razapetim jedrima. Teuta se spustila na vrh stijene.262. str. Rizinium je predat bez borbe. u pećini Lipcima. 1. koja se danas zove Stijena kraljice Teute.35 TEUTINO BLAGO Postoje i mnoge predaje vezane za Teutino blago koje govore kako je ono sakriveno iznad Morinja. uzletjela na nebo. ožujka 2005.36 Po nekim predajama Rimljani su u Risnu našli mrtvo tijelo kraljice Teute. do jedne stijene iznad grada. suglasno njezinoj želji. Kad je nevrijeme prestalo Teute više nije bilo među Ilirima. 45-. STIJENA KRALJICE TEUTE Iznad Risna. Sunovratila se niz liticu i nestala. Mitologija.34 Crnogorci su u svojim pričama kraljici Teuti pripisali osobine svetice.” Vjetar je odnio. kako ne bi pala u ruke Rimljanima koji su bili opkolili Rizinium. 282 . Po narodnom vjerovanju Pines je blago sakrio i ostavio poruku ispisanu 34 Isto. 17. na padinama Orjena. ali nisu našli njezinoga sina Pinesa niti pet galija s blagom. 36 Vidi o tomu više: Miraš Martinović.

D. 283 . a pripadajuće mu polje nosi ime Vidovo Polje. rkp. D. MO. bio je strašan potres i mnoge rijeke koje su tad tekle njegovim kraljevstvom postale su ponornice zauvijek. odakle izvire Sopot. 37. (Kazivačica je Hrvatica. to su ti suze kraljice Teute. str.39 Hrvati u Tivtu pripovijedaju da je taj grad dobio ime po Teuti. To ti ona plače za vojnicima poginulim protiv Rimljana. ILIRSKA KRALJICA VIDA U STOLAČKOJ TRADICIJI Ilirska kraljica Vida stolovala je na Daorsonu. Niti jedna od rijeka nije još izbila na površinu a to će se desit jedino kada žena slične božanske ljepote bude stolovala u Risan. sv. Narod vjeruje da će blago nekada moćne kraljevine pripasti onomu koji razriješi “svojevrsni Pinesov rebus”. čiji su ostatci i danas vidljivi. FF Mostar. Kad je Agron umro.“čudnim znacima”. 1. 2006. 37.38 O Teutinim suzama pripovijedaju i Crnogorci. Poznata narodna predaja spominje kraljicu Vidu od Stoca po kojoj dobi ime Vidoštak. 39 SAT RT CG. 10. Mnogi su uzaludno pokušavali razriješiti taj rebus. 2006. sv.37 TEUTINE SUZE U Boko-kotorskom kraju mnogi toponimi i danas u svom nazivu imaju Teutino ime kao što je Teutina pećina. Za protekla dva milenija i dvije stotine godina još ga nitko nije riješio. Teutino blago nalazi se na sigurnome mjestu. rođ. Vl.-11.” Kako bogovi nisu zainteresirani za zemaljske blagodati. 37 Predaju je 2006. sve do danas blago nije pronađeno. “Pines se želio osvetiti onima koji su žudjeli za blagom te je tako postavio težak zadatak da ga mogu razriješiti samo bogovi. Nikolić. a nad njim stoljećima bdiju velike zmije otrovnice koje se nalaze na ulazu u veliku riznicu na kojoj su petora vrata. na Carine. 38 Iva Brguljan 2001.) Kazivačica ističe da je ova predaja po svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamošnje nastavnice koja je želila ostati nepoznata. Rkp. 1935. vrelo koje se javlja samo dva puta godišnje. godine). Ispod risanskih planina postoji sedam podzemnih jezera. 17. godine zapisala u Prčnju kod Kotora po kazivanju Sonje Nikolić (djev. 45. Taj bujni izvor koji je doduše kratkoga vijeka od svega par dana. ožujka 2005.

Priča kaže kako na mjestu zakopanog kazana viri kazanska ručka. prije pogibelji stari pričaju. a mjesto gdje se to dogodilo dobi ime Demilov krst. ali blago je sačuvano. dolaskom Turaka srušene su mnoge vrednote za koje trenutno zna malo ljudi. Naime. izvana je izgledala skromno ali je njena unutrašnjost blistala od raskoši svakojakog blaga i dragocjenosti. Na mjestu njihove pogibije podignuti su križevi. župnik je uspio svo blago sakriti u veliki kazan i zakopati duboko u zemlju. Svitavko po kome dobi ime Svitava i Doman po kome ime dobiše Domanovići. Naime. Na Popratima se nalazi rijeka Radimlja. CRKVA I BLAGO KRALJICE VIDE Po narodnoj predaji crkvu na Vlaci kod Rivina napravila je kraljica Vida koja je živjela na gradu iznad kanjona rijeke Radimlje. Ručka svojim izgledom podsjeća na žilu. zapet će nogom za žilu i to će biti znak da se na tom mjestu nalazi kazan sa zakopanim blagom. od Popova prema Planini (Morine). u selu Rivine. Turci su dolaskom u Hercegovinu rušili sve pa i crkve. Demil. Sazidana od kamena. 284 . Jasenko se zvao. a mjesto gdje je poginuo danas se zove Livorska prodo. a grobovi su im pored puta. Crkvu na Rivinama ljudi su od milja prozvali Crkvica. Jedan od braće se zvao Livor. Sva su braća poginuli kao svatovi. Dolaskom osvajača crkva je srušena. poginu također u nekim svatovima. a mjesto se prozva Jasena. BRAĆA KRALJICE VIDE Kraljica Vida imala je nekoliko braće. Šćepan Krst dobi ime po bratu Šćepi koji tu u svatovima poginu. Svakog proljeća okupljala bi kraljica Vida narod ispred crkve i tu bi donosila važne odluke. I šesti brat poginu. Vjeruje se da će jednoga dana proći tuda djevojka. Grdijevci su dobili ime po Vidinom bratu Grdanu. Drugi brat. kao i u cijeloj Hercegovini. Po nekim drugim predajama postojala su još dva brata. Za tu crkvu vezana je još jedna priča. Tu poginu četvrti brat što se zvao Radovan i po njemu Radimlja dobi ime.

Treće je pleme šišalo vunu s ovaca i bavilo se općenito s vunom i njihovo je ime bilo Škare. Naša je i Vesna Škare Ožbolt. Vatavuk i Strizirep. Drugo pleme je postalo poznato pod imenom Strizirep i oni su rezali i podrezivali repove ovaca. Drugi dio plemena ostao je na području Splita. Osim tih vrela. godine u Stocu po kazivanju više kazivača. Plemena Vatavuk. Na području današnje Dalmacije obitavala su višebrojna ilirska i ostala domorodačka plemena. Postali su poznati po ovčarstvu (mesu i vuni) i ubrzo su dobili imena ovisno o radovima koje je obavljalo neko pleme. gdje su sagradili kuće i ostali pod prezimenom Škare. južno od Splita) pa do otoka Čiova. Treći dio plemena otišao je u Liku. 40 O POSTANKU PREZIMENA ŠKARE. Plemena su živjela zajedno i pritom obavljala različite zadatke. Stada ovaca su umirala. Vrela su nazvana po njoj. Dio plemena Škare povukao se živjeti u Biorine. Danas te obitelji žive pod prezimenom Škarić. Tri veća plemena bavila su se uzgojem ovaca. 285 . Na tom prostoru i najviše na Čiovu nalazili su se pašnjaci gdje su ova tri plemena vodila svoje ovce na ispašu. također s nepromjenjenim prezimenom Škare. D. Danas još postoji mjesto podno Gospića (ucrtano i na zemljovidu 40 Predaje o kraljici Vidi zapisala je Danijela Bošković 2006. TOPONIMI NAZVANI PO KRALJICI VIDI Kraljica Vida bila je vlasnik dva bunara na kojima su se njeni podanici skrbili vodom iz živih vrela. pokrstili su se i prezime im dobiva nastavak –ić. No nakon nekog vremena nastupilo je teško razdoblje ovčje kuge. Jedno pleme je prozvano Vatavuk čiji je zadatak bio tjerati vukove i ostale zvijeri od ovaca te ih čuvati na ispaši. Područje na kojem su ta tri plemena živjela protezalo se od današnje Podstarne (mjesto danas. a ova tri plemena su išla pretežito na istok. Škare i Strizirep bila su dakle domorodačka plemena ovih prostora. po kraljici Vidi nosila je ime i rijeka Bregava (Vidoštica) i Vidovo Polje. FF Mostar 2006. Rkp. Vidoštak u Popratima i Vidoljub na Rivinama. VATAVUK I STRIZIREP Iz drevnih su ilirskih vremena do naših dana obiteljskom tradicijom sačuvane predaje o nastanku prezimena Škare.

tamo gdje počinju nizovi starih sazidanih kuća. skoro pa ruševni. počeli su se baviti ribolovom i živjeti i zarađivati od njega. do koje su plivali. počeli su hvatati ribu i napravili su par koliba. S plemenima Vatavuk i Strizirep dogodila se slična sudbina. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80.41 (Split) POSTANAK SPLITSKOGA VAROŠA U predaji o postanku splitskoga drevnog naselja Varoš prepleću se antički grčki i ilirski događaji. danas dobro poznati Varoš.”42 41 Vidi: Marko Dragić. uvučenih u uzvisinu – da im more ne bi ponovno potopilo život. Peti dio došao je u Slavoniju i oni se zovu Škoro. a nalazi se podno samog Varoša. 153- 171. nižih i spojenih kuća. str.neki žive na području današnje Srbije i prezivaju se Škare. Da bi preživjeli od gladi i sklonili se. ur. i tako tvorili prvo stanovništvo grada Splita i prve autentične Splićane. Oni koji su se uspjeli spasiti. najstariju. Četvrti dio plemena otišao je dublje u prostore današnje BiH. Zagreb. današnje Jadransko more bila je veća trgovačka zona i poznata ruta grčkih trgovaca. No s vremenom nisu htjeli otići iz pitome zavale. prvi. Naš je također i Miroslav Škoro. Vinko Brešić. našli su se ubrzo na obali. i jedini…” Mnogo prije nego što je car Dioklecijan i kročio na splitsko tlo. 2007. i uvijek su prepoznatljive i specifične fizičke građe.Hrvatske) koje se zove Škare. (Split) “Ako prošetate starim Varošem. dio grada Splita. Međutim. no davno je bio najljepši. nevrijeme je zahvatilo nekolicinu plovećih grčkih trgovačkih brodova i oni su doživjeli brodolom. današnji Split imao je svoje živo srce. Danas je Varoš najstariji. naići ćete zasigurno na kamenu klesanu ploču koja je postavljena u spomen grčkih trgovaca pomoraca. “Još prije nego je sagrađena Dioklecijanova palača. rođendana akademika Miroslava Šicela. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. 286 . FF-PRESS. Sagradili su niz kamenih. a dio ovih istih prešao je na pravoslavnu ispovijest . 42 Isto. Ženili su se ženama iz prisutnih okolnih plemena. Pripadnici ovih plemena (i danas) uvijek imaju krvnu grupu 0.

Car Zapadnoga carstva bio je Maksimijan kojemu je Dioklecijan dodijelio naslov augusta. dakle niža od augusta. Oba su podcara imali naslov cezara.43 DIOKLECIJANOVA KĆER U narodnoj je živoj tradiciji predaja o Dioklecijanovoj kćeri koja je bila naklonjena kršćanima i nije htjela dopustiti da joj otac ubije pet stotina kršćanske djece. 43 Jesus Pordo. prevela Linda Palameta. Pro arte papiri. Mater i dite pozva car Dioklecijan. Sebe je urbi et orbi proglasio sinom Jupitera. Dioklecijan. str. Podrijetlom je iz Dalmacije. godine.Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan bio je jedan od naosebujnijih vladara u povijesti Europe. Dioklecijan i Maksimijan povukli su se nakon dvadeset godina vladavine. 287 . a to je značilo da se više dite ne će vratiti. Nakon osam godina ratovanja i upravljanja carstvom shvatio je da je golemom Rimskom Carstvu potrebno više vladara te je ustanovio tetrarhiju po kojoj su četiri cara vladali podjednakim dijelovima carstva.-7. a Gaja Galerija Valerija Maksimijana Jupiterova pod njegovim izravnim zapovjedništvom. Dioklecijanova zamisao o upravljanju carstvom srušena je građanskim ratovima nakon 305. veliki poraz cara koji je progonio kršćane. a Maksimijana sinom Herkula davši mu ime Marko Aurelije Valerije Maksimijan Dioklecijan je potom imenovao i dva podcara i nasljednika: Flavija Valerija Konstancija Herkulova (zvanoga Klor “blijedi”) na Zapadu. Svoga prijatelja Maksimijana proglasio je cezarom. proglašen je carem. Godine 285. a uzroci su bili u pohlepi vladara i ambicijama da sami vladaju. pod Maksimijanom. a vlast su ostavili Galeriju i Konstanciju. Bio je obični vojnik te zapovjednik straže cara Numerijana.5. Mater se pripala pa je malome od svog mlika napravila kolač i dala mu da ga ponese. Split 2005. dakle podcarem i nasljednikom. Svaki je cezar oženio kćerku svoga augusta i tako su se stvorile vladajuće dinastije. Zbog toga ju je prokleo i ona otada dva puta godišnje u sablasnoj kočiji obilazi Solin i traži nekoga da joj pomogne i da je spasi. Dioklecijan je ostao carem Istoka i vladarem čitavoga carstva. ali Dioklecijan im je bio poglavar.

stoljeća zapisao Josip Ceresatti i u Vjesniku 44 Vidi: Marko Dragić. Kad je kočija došla triba je uhvatit i nije je smija pustit do zore.44 (Kaštel Gomilica) Ta se predaja donekle razlikuje od Priče o Dioklecijanovoj kćeri45 koju je polovicom 19. Otiša je iza kuće i prišaplja travi: “U cara Dioklecijana praseća glava. tako da još i danas ta kočija obilazi Solin u nadi da će biti spašena. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. Zagreb. a otac ju bješe obećao jednom kraljeviću. 45 Car Dioklecijan imao je jedinu kćer. Ali ona nije htila poć ni za nj ni za nikoga. ur. 2007. I još mu je reka da ako ne može izdržat da nikom ne kaže da prišaplje zemlji. On je prije svoje smrti poželija samo da pojede kolač kojeg mu je mater pripremila. 153- 171. a to nije lako jer tada su ga napadali vrazi. Za nju su se mnogi jagmili. FF-PRESS. pa je napokon baci u tamnicu u Splitu pokraj mora. zmije su ga grizle. I pustija je kočiju. Car Dioklecijan je to čuo i naredio da se pobije pesto dice u Šelima (tu je bija amfiteatar). svake godine izlazila iz tamnice jedanput na 288 . Mali mu je reka da je od materinog mlika i tada je car reka da ga je dječak privarija jer da ga sad ne može ubit. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. i ona nije tila dopustit svom ocu da pogubi svu tu dicu. vitrovi su ga nosali. rođendana akademika Miroslava Šicela. i taman prid zoru vidija je svoja crijeva kako ispadaju iz utrobe. To Dioklecijanova kćer traži nekog da joj pomogne i da je spasi. I dite je tako i napravilo. a dječak ga ponudi da proba. pripa se i zgrabija ih obima rukama. str. ali da nikom ne kaže ništa. Legenda kaže da dvaput godišnje sablasna kočija obiđe Solin. Vinko Brešić. i pošto je car pojeo komadić. I on je sve to izdrža. Zato je otac stao proganjati. Ipak bi ona. dopušćenjem Božjim. To je čula Dioklecijanova kćerka koja je bila naklonjena kršćanima. I jedan od mnogih koji su je pokušali spasit skoro je i uspija. žačudi se okusu i pita ga od čega je spravljen. I kad je rekla car joj je tad uzvratija: “Đava te nosa!” I tad je doša vitar i odnija mu ćer skupa sa kočijom i ona se nikad više nije vratila. I tako joj je sin otiša caru Dioklecijanu koji ga je onda posla da ga se pogubi. di je bilo puno vlage i vode. Onda ga je car pita šta mu je to. I pusti ga tako da se vrati doma materi. koziji rozi i magareće uši!” Na tom mistu izrasla je zovina (trstika) i dica su od toga napravila svirala i ona su svirala ono šta je dječak bija reka.

U istoj zlatnoj karoci pojavljuje se svakih tisuću godina i to u Splitu i Solinu. (Srinjine kraj Splita) Navodim prema: Usmene pripovijetke i predaje. Ko nju i sada vidi. ka vila. gdi je kupina.46 Po toj predaji car Dioklecijan utamničio je u Splitu blizu mora svoju jedinicu kćerku jer je odbila ispuniti očevu želju i udati se za jednoga kraljevića. kad bi ona izišla iz tamnice. a još se nije bilo svanulo. 289 . Predaju je kazao Mato Čović. pa bi zato. Pripovijedalo se da ona u Srinjinama traži jednu ženu koja je nju jako voljela i zato je bila proganjana od Dioklecijana. Pripovidali su stari ljudi da ona traži u Mravinskom polju jednu ženu koja ju je puno ljubila i bila je zato progonjena od Dioklecijana. Napokon to je više bilo dodijalo Dioklecijanu. 46 Isto. pa šta Bog da.pa je odlučija pokušati sriću. jer je ona puno dobra. pa zaustavi konje i karocu i nju poljubi. str.Ona još ni danas nije umrla. 345-346. ufati konje za uzde. Sva u sjaju i zlatu kao zvizda Danica. MH. Ne bi ga bili konji satrli. Najedanput nestane nje iz tamnice. Caru je sve to dodijalo i odlučio je smaknuti kćer. bio bi čestit za vavik. pa je odluči smaknuti. ali je nije naša. Nju je sigurno moga zaustavit i poljubit pokojni don Nikola Mužinić. lipa ka ružica. taj bi zauvijek ostao sretan. Bijaše se našao jedan naš Srinjanin od srca . Ona se prikazuje i sada svaki hiljadu godina isto u zlatnoj karoci. Ko bi tada moga nju susrist pa zaustavit konje i nju poljubit. u Mravinskom polju pod Kamen i u nas u Srinjinam “pod Baščom”. i to u Splitu i Solinu. a leti. Vrati se natrag da će kući u Srinjine. Vjerovalo se: tko bi tada mogao susresti nju i poljubiti je. Kad je on to bio odlučio. najedanput nestane nje iz tamnice. ali ona ošine konje. a ona pobiže. Kćerka je Božjom voljom iz tamnice izlazila jednom godišnje i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima.arheološkoga društva 1919. brate. 454. str. problidi i onesvisti. u Mravinskom polju pod Kamen i u Srinjinam “pod Baščom”. To Dioklecijanu nije bilo drago. on se pripade. a ona se tu igrala kad je bila malena i bacala ribicam mrvice od kruva i mesa. da da. da je se ne mogu dva oka nagledati od velike plemenitosti. U nas u Srinjinam dolazi “ pod Baščom” gdi je bio Dioklecijanov ribnjak. kad eto ti nje pod Kamen. SHK. naredio svojim slugam da s latom čine po gradu naokolo veliku grmljavinu.ovo mi je kaziva moj pokojni otac . Ona je bila ošinula konje samo da njega kuša. Zagreb 1997. Vjerovalo se da je mogu zaustaviti i godinu i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. Ode zato u Split. godine objavio Fr(ano) Bulić. To nije odgovaralo Dioklecijanu pa je naredio slugama da po gradu čine veliku grmljavinu i tako zastraše sve kako se ne bi približavali njegovoj kćeri. ali se nije na nju namirio. stasita ko jela. Skoči on prida nju. Vidi se da mu nije bilo dano da je poljubi pa da bude čestit za vavik. priredila Maja Bošković Stulli. u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. ostao bi čestit za vavik. konji upropanj. Po toj predaji ona ni danas nije umrla. neka bi se pripao svaki oni koji bi pokušao nju zaustavit i poljubit.

”49 DIOKLECIJANOVI PODRUMI U Splitu i okolici u usmenoj su komunikaciji i predaje o Dioklecijanovim podrumima. SHK. Zagreb 1995. sv. Usmene pripovijetke i predaje. U Kistanju (Dalmatinska zagora) pripovijeda se o caru Kliktijanu koji je imao kozju bradu i praseću glavu. ali se od njega nijedan nije vraćao.poljubiti samo dobri ljudi kakav je u to vrijeme bio župnik don Nikola Mužinić (umro 1856. Jednom je vojniku majka svojim mlijekom ukuvala kolač.47 U Priči o Dioklecijanu i njegovoj kćeri biblijski je motiv ptice koja samo jednom u tisuću godina dotakne zemlju. 48 Vidi: Stipe Botica. u Koprnom). svi oni koji su sudjelovali u tim ekspedicijama nisu se vratili živi. 336-337. Sinj i Split. Car mu je dopustio i zamolio ga da i on uzme kolača. 45. Rkp. Zagreb 1997. u Koprnom (Dalmatinska zagora). 290 . Kazala joj je Božica Hrga (djev. *** Motiv praseće glave i tajne koja se ne može sakriti nalazi se i u priči o kralju Norunu48 i kralju Trajanu. 454. 194. Kolač mu se dopao te je upitao vojnika od čega je tako sladak. 49 Ivana Hrga zapisala svibnja 2006. Cara su vojnici po redu išli brijati. ploče koje se okreću i tako gutaju sve koji se usude tuda 47 Isto. 2006. FF Split. rođ. Školska knjiga. stoljeća do Drugog svjetskog rata vršena su ispitivanja tih tajnih podruma i katakombi. 1925. str. g. MH. Tridesetih godina 19. g. Vojnik je od štapića napravio sviru koja je svirala: “U cara Kliktijana kozja brada i praseća glava.). str. Kad je taj vojnik obrijao cara. Govori se da su te katakombe i podrumi puni zamki – koplja koja probadaju. car je uzviknuo: “Ta mi smo braća kad od iste matere uživamo mliko”. sve do palače. str. str. i tim tunelima i podrumima služili su se vojnici i sam car. godine. zamolio ga je da pojede kolač. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. 15. Kad mu je vojnik rekao da je od majčinoga mlijeka. Car mu je dao štapić i pustio ga. Nedavno su otkrili da jedan od njih poveziva Solin. priredila Maja Bošković Stulli. I svi istraživači. Rajčić.

51 (Kaštel Gomilica) BOJČUŠE Duvno je dugo bilo središte otpora protiv Rimljana. također. g. g. prije Krista. prema palači Matasović i Zbornoj crikvi Marija Uznesenja i dalje prema kuli Skrivanat. FF-PRESS. 153- 171. sredina tih podzemnih prolaza je na pijaci. rođendana akademika Miroslava Šicela. Delmati su. a kazao joj je Jure Kaurloto. Rimljani su zauzeli i spalili Delminium 156. Po drugoj priči. Rkp. Od tada više nije poznato da je neko iša istraživat te podrume i katakombe. 2007. ti prolazi greju od kule Skrivanat. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. Uspomenu na žestoki duvanjsko-rimski boj čuvaju: povijest. odakle se putevi dile prema Župnom dvoru i Dominikanskom samostanu. Zagreb. sv. Tuden su Rimljani boj bojevali i zato se i zovu Bojčuše.50 (Kaštel Gomilica) PODZEMNI PROLAZI Razne su vlasti na području Hrvatske gradile tajne podzemne prolaze koji su služili za komunikaciju i za bijeg u slučaju potrebe. toponim Bojčuše. 52. 291 . a drugi do Župnog dvora. str.prolazit. 6. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. Eno ji doli. S 50 Vidi: Marko Dragić. Vinko Brešić. zapisala je Petra Jakovčević. odman spram gradine. svi nestanu u bezdan. Jedan dil gre do kneževog dvora. 2005. 51 Na Pagu 2005. kosti koje su se ondje izoravale i živa predaja: U nas u Letki imaju njive i zovu se Bojčuše. FF Split. pljačkali i uznemiravali grčko-rimska naselja i trgovce na obalama. Jedna je ekspedicija pošla sa arijom kako bi se mogli čut sa drugim članovima na površini. Takvi prolazi postoje i na Pagu: Po jednoj priči. ur. ali i oni su se u jednom trenu prestali javljat. ispod Benediktinskog samostana do Zborne crikve Marijina Uznesenja. str.

Stažija.52 (Letka kod Tomislavgrada) RIMSKI PUT Mnogobrojni ostatci Rimskih puteva i priče o njima i danas svjedoče moć toga carstva. sv. žito je uvik slabije. Put je bijo sve od gradine pa amo. rkp. Staža. kažu rimski. Duvno je se i u rimsko doba nalazilo na raskrižju cesta. d. god. 1933. uz baziliku svetoga Dimitrija. U 5. stoljeću njezine relikvije su prenesene u Carigrad. u Koritim. godine. Stoja. Rkp. FF Mostar 2003. Svake godine oruć stine izvaljujem. Stana. u Letki 2003. rimski put bijo. zb. Kao i danas. Nakon Publijeve smrti pratila je Krševana u Akvileju i ondje prisustvovala njegovoj mučeničkoj smrti. Bila je srijemska mučenica (djevica) ili udovica patricija Publija koji ju je radi njezine želje za djevičanstvom zatvorio u kućnu tamnicu. 2004. Solun i ponovno u Sirmij gdje je 25. Usužnjenu ju je tješio sveti Krizogon (hrv. (Korita kod Tomislavgrada) *** SVETA ANASTAZIJA (STOŠIJA) Sveta Anastazija u narodu je poznata kao Stošija. 30. di je njijov. 2. Nasta. 292 . Zadarski biskup. 53 Predaju je zapisala Tatjana Čuić po kazivanju Dragice Ćurić rođene 1931. prosinca 304. Krševan). Tragovi tih rimskih cesta mogu se vidjeti i u polju i po okolnim brdima. godine spaljena na lomači. Stajka. Staza. rođ. Pokopana je u vlastitoj bazilici. to su sve stine ko kaldrmane bile priko polja i vidile se vazda dok 53 nisu potopoli polje. godine kazao Danijeli Ančić. D. Vl. str. Nastavila je slijediti svete mučenike idući u Sirmij. sveti Donat oko 804. godine dobio je te 52 Marko Radoš. Od gradine priko njiva Mukišnica do Lužina ima konjski put.onu stranu.

Rkp. Pučani su potrčali prema obali da vide čudo. 46/06. Prema toj predaji podrijetlom 54 Leksikon ikonografije. 56 Anđela Gilić zapisala je 2006. Zagreb 1990. 4. čuvari su dali znak za uzbunu.54 SVETI VLAHO (BLAŽ).relikvije i pohranio ih u crkvi svetoga Petra koja se od tada naziva Sveta Stošija. Kad je doveden pred Licinija. prof. Otkrili su ga kraljevi lovci te su ga. stoljeću. 293 . liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. FF Split. str. Opazivši ih. str. 55 Isto. zarobili. Kazala joj je Ivana Radovani. pomislivši da je vrač. sv. Sjale su poput zlata. 2006. g.112-113. 1979. 55 O svetome Vlahu Hrvati i danas pripovijedaju: Jednom davno su pred grad Dubrovnik doplutale vlasi svetoga Vlaha. Kršćanska sadašnjost. str. povijesti i diplomirani etnolog (rođ. Na koncu mu je odrubljena glava. 211. Nadaren božanskim nadahnućem povukao se u pećinu i ondje živio među divljim životinjama koje ga nisu napadale. 57 Leksikon ikonografije. priredio Anđelko Badurina. stoljeću. Božjom pomoću zacijelile su mu rane te je hodao po vodi propovijedajući mnoštvu. Zagreb 1990. te mu ranjene i bolesne dolazile. jer je prema legendi spasio dijete koje se gušilo progutavši riblju kost. Po zanimanju je bio liječnikom. godine u Splitu. 161. priredio Anđelko Badurina. 57 PRENOŠENJE MOĆI SVETOGA DUJMA Solinski biskup i mučenik sveti Dujam živio je u 3. Sveca čije su vlasi bile nazvali su Vlaho i uzeli ga da im bude parac (zaštitnik). str. Znali su da su to svetačke vlasi pa su ih odnijeli u Crkvu. Splitska predaja ga stavlja u prvo stoljeće. Neki su se barkom odveslali i izvadili vlasi iz mora. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. ZAŠTITNIK DUBROVNIKA Sveti Blaž bio je biskupom Sebaste u Armeniji u 3. Kršćanska sadašnjost. on je naredio da ga raskidaju željeznim grebenima i bace ga u jezero.56 Kao zaštitnik Dubrovnika u ruci drži model grada. Zavjetuje mu se za ozdravljenje grla. već su ga mirno susretale i mazile se uz njega.). Zaštitnikom je divljih životinja.

VIII. Školski vjesnik. Kad je zvijezda stala na tom mjestu. i ljekovita. Đački izlet u Bosnu. preobratio se na kršćanstvo i krstio u Antiohiji. Tako su oni išli za jednom zvijezdom. To se baš desilo na području naše planine Zvijezde. pa povjeriše taj časni posao svećenicima. Napredovali su jer sve što im je trebalo kralj bi poželi i zazivaj uz pomoć 58 Isto. Svetom Dujmu je odrubljena glava.58 Ivan Ravenjanin je u 7. podigoše i ponesoše sveca. jer djeca nisu grješna.. str. stoljeću prenio moći Svetoga Dujma iz Solina u Split. ali ni maći s mjesta. tad' su se odmarali i dok je išla zvijezda toliko su i oni putovali. Apolinar u Ravennu. koja je. ali pošto ih žeđ žestoko morila. vele. 211. str. No pošto je velika vrućina bila. a i drugi pratioci. 59 Stjepan Štrodl-Srijemac. a o tome se pripovijedalo: Kad se svijet. pa pred Spljetom. kad bi zvijezda stala. a Dujam u Salonu. stali bi i oni. Narod mišljaše . a kad tamo ni oni ne mogoše. pomoliše se svecu i u taj čas izbi iz zemlje lijepa hladna voda.59 ILIRI OSNOVALI VAREŠ I VISOKO Prema kazivanjima naših starih djedova i pradjedova prostor Vareša prije nije bio nastanjen a 'vamo na drugoj strani je postojalo jedno pleme Ilira koje je u bijegu pred kugom i raznim nedaćama krenulo u potragu za boljim mjestom. koja i danas stoji. da izaberu nevinu djecu da ona pokušaju nositi. Oni su otad' vjerovali u taj kamen. Na tom mjestu. Pankracije je krenuo na Siciliju. nisu putovali danju. izabraše nekoliko ljudi. od nje se otkinuo jedan dio koji je sjao a njeg' je uzeo kralj tog plemena. i putovali su samo noću. da se svetac ne da od grješnih ljudi nositi. 1901. Prije njega ubijeno je četrdeset pet mučenika. 452-453. vjerovali da će im bit' dobro sve dok njega imaju. Bio je učenik svetoga Petra. a oni se napiše i pođoše dalje. da se odmore. Sarajevo. Ondje je osnovao crkvenu zajednicu i mnoge obratio na kršćanstvo radi čega je podnio mučeničku smrt. sakupio da ga prenose. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. po tom' je ona i dobila ime. sagradiše Spljećani kapelicu. kojega je s Pankracijem i Apolinarom pratio u Rim. 294 . ožednješe djeca. koji ponosno pristupiše i htjedoše ga podići. a pod njom je izvor bistre i hladne vode. I zaista čim se djeca prihvatiše. sjedoše kraj ceste. Neko napokon smisli. gdje je voda izbila.je iz Sirije..

U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka. Jerolim se odluči slijediti ih.tog kamena koji je svijetlio. zvjerinje i škorpioni bjehu njegova družba. Kralj naravno naredi da se kamen nađe ali pošto Huri pusti gustu maglu u podnožje Zvijezde. rukom ih svojom ispisa. godine od Liljane Grgić (domaćica. Tu je zemlja bila plodna. Jerolim se odluči u svijet krenuti. nebo pokrivalo. Kao mladić uputio se na školovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da mišljaše da u njemu Ciceron uskrsnu. 60 SVETI JERONIM Slavni Jeronim (oko 347. vrati se i dođe u Aquileju. 2007.). rodi se u Stridonu. Četiri ljeta ostao je u pustinji hraneći se biljkama i korijenjem. g. rođena 1953 god. Potom je prošao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine dođe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporuči nekim ženama jer mu otac i majka bjehu umrli. Sv. blizu rijeke Drave od poštenih roditelja. jer se Huri krio s kamenom od kralja i da bi bio sigurniji zavi on Zvijezdu u snijeg. nisu ga mogli naći pa ga je odnio sa sobom pod zemlju i došlo je do nji'ove propasti a legenda kaže da je tada nastala nekakva kletva. Al' zbog zavisti i ljubomore mitsko biće Huri koje je živjelo pod zemljom. crkve naučitelj. pusti jak vjetar koji istrgnu od kralja taj kamen te on pade u podnožje planine. gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. mogla se obrađivati. Zemlja gola bila mu je postelja. S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) počinu neko vrijeme i odatle posla život prvog pustinjaka Sv. Nije se moglo sijat' više jer je bila velika studen pa su oni morali pobjeć' i selit se jer nisu imali više šta jest'. Pavla. Odatle ode u Treveru i našavši neke knjige Sv. zvao se Zvjezdan-grad. ljudi su mogli od svoga rada tu živjeti pa su tu napravili i grad. Uputi se prema Grčkoj i Siriji te uđe u Antiochiju. – 422.) Rkp. Kako su silazili s Zvijezde tako su nastanjivali Vareš i Visoko. A ustvari su oni imali i jednu zlatnu jabuku koju su stavili na vrh kule pa im je ona služila k'o putokaz jer je davala odsjaj od sunca po danu i od mjeseca u noći. 60 Katarina Pejčinović zapisala je u Varešu kolovoza 2007. D. Hilarija. vjere branitelj. Kralj je otiš'o u Visoko a neki su se samo spustili u Vareš 'dje su isto tražili tog Hurija i kopali zemlju i tako otkrili golema rudna bogatstva. kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika. FF Mostar. 295 .

Vrati se u polje svojima i reče im da ondje sagrade kuće i počnu obrađivati zemlju. Čehu se ondje svidjelo. a Meha ne spominje. U 18. Četrdeset godina je ondje u pokori živio. – Dubrovnik. To je djelo bitno utjecalo na početke srpske i bugarske historiografije. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumači. LEHU I MEHU Mavro Orbini (Dubrovnik. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. To je djelo napisano na temelju Ljetopisa popa Dukljanina. Ljudi su bili zapušteni dugih kosa mahom pastiri. Mavro Orbini u svom djelu piše i o braći Čehu i Lehu. je prevedeno i na ruski jezik. a Novi zavjet iz grčkoga. ondje zatekne više ovaca i goveda nego ljudi. Jeronimu. rujna 422. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. godine Kraljevstvo Slavena. Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Kloštar i ondje nastavi činiti pokoru. 1611. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio učitelj. Došli su u Moravsku kojom upravljahu Slaveni. a on ga izliječi. Čeh Hrvat nehotice ili hotimice ubije jednog od svojih čovjeka velikoga ugleda. PRIČA O ČEHU. Kasnije bi prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga čudesa učini. Mjesto pohoditi gdje nauči židovsko pismo. Mnogo je još napisao navlastito maternjim jezikom. Filip Grabovac. Orbinija su koristili Pavao Ritter Vitezović. Andrija Kačić Miošić i drugi. Jeronima piše to zvjerinje. Ljudi su vidjeli da su Čeh i njegovi ljudi iste narodnosti te se pozdraviše i izgrliše dajući Čehu poklone: meso. Kada je Čeh stigao u Bohemiju. Junije Palmotić. st. U Rimu je ostao tri godine propovijedajući i pišući ondje. Hrvati bjehu vješti gradnji i 296 . prijateljima. Bibliju je preveo iz židovskoga. Zato se kod Sv. Ivan Gundulić. vjerojatno pol. Zbog toga ga optužiše i htjedoše ga osuditi te on pobjegne zajedno s bratom Lehom i mnogobrojnom rodbinom. Jednom mu je lav došao te nogu u koju se trn zabio pokaza Sv. Papa Damaso naredio mu je da dođe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim piše kardinalom. st. također slavenskog roda. Moravci im kazaše da je Bohemija prazna i da je u njoj tek šačica Vandala. te se popeo na planinu i ondje ubi žrtve i prinese bogovima.) objavio je 1601. Nakon četiri godine poželi Sv. Umro je u osamdeset šestoj godini života 30. mlijeko i sir. XVI. povijesnih izvora i usmenih predaja. slugama i drugim ljudima.

prevela Snježana Husić. Starije su žene ranjavale neprijatelje a djevojke ih gađahu lukom i strijelom. Knezom im bijaše Hrvat stolujući u starom gradu Krapini. Njihova sestra Vilina bila je zaljubljena u rimskoga namjesnika i izdala mu je braću. str. te kći po imenu Vilina. 110. Legende i predaje Hrvata. odlučili su zbaciti rimski jaram. Kraljevstvo Slavena. 61 Ljudevit Gaj (Krapina. str.-114. 9.62 61 Mavro Orbini. Valaska sedam godina vladaše Češkom nakon što je poubijala 7 protivnika. živjelo nekad davno svo plemstvo slavensko. Doznavši sestrinu izdaju. Kada im je otac umro. Čeh. Leha i Meha. 1872. Uvidjevši da se ne će moći obraniti od rimskog cara. – Zagreb. Bili su ratoborni. Dražen Kovačević je na temelju starijih zapisa (ili priča koje je slušao) kao pripovjedač 1993. Kad to ne bi učinile. U dubokoj starosti umre knez i ostavi za sobom tri sina: Čeha. bijaše češkog roda. braća je uzidaju živu u toranj krapinskog grada kojeg i danas nazivaju Vilinim tornjem.ratarstvu. Zagreb 1993. 297 . Sinovi uz Krapinu sagrade još dva grada – Psari i Šabac i vladaše njima. Leh i Meh zazidali su sestru u toranj koji se i danas zove Vilin toranj. Dalmatinci su pristizali u Bohemiju. a Meh Rusiju. Doskora dozlogrdilo braći rimsko godpodarstvo pa odluče rimski jaram zbaciti. Njihova se sestra zagledala u rimskog namjesnika te mu. godine objelodanio dvije stotine hrvatskih predaja i legenda među kojima je i ova o Čehu. Lehu i Mehu koji su stolovali u Krapini. Narodne novine Zagreb 1999. Česi se pokazaše hrabrim ljudima i vrsnim strijelcima. Braća su pobjegla na sjever i tako je Čeh osnovao Češku. priredio i napisao uvodnu studiju Franjo Šanjek. Leh Lešku (Poljsku) a Meh Mešku (Rusiju). Leh napušta brata i osniva Lešku (Poljsku).) zabilježio je predaju o braći Čehu. kazna im je bila gubitak djevičanstva. Golden marketing Zagreb. 1809. ispriča što braća snuju. put sjevera: Čeh utemelji Češku. Papa Pio II. Pokoravao se on rimskom caru i njegovom namjesniku u Hrvatskoj. Leh osnuje Poljsku. odluče braća poći na sjever. 62 Dražen Kovačević. Krenuše braća preko triju rijeka. Lehu i Mehu: U zemlji Hrvatskoj kako kažu stari kroničari. bojeći se za nj.

*** U vrijeme romantizma bilo je rasprostranjeno vjerovanje da su Rusi. između ostalog. Šuici. 67. Ričici kod Kaknja. Marindvoru u Sarajevu. Kožočeš. I od njih Dalmacija. Komjenovcima (Jabuci) kod Ustikoline na Drini i drugdje. u: Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne. s mlogim bojem istiravši Abare. Majdanu kod Mrkonjić Grada. neka Buga i po njoj je nazvano Buško jezero i narod. Ljetopis. (priredio dr. Sarajevo 1991. Dojdoše iz priko Babinih gora Hervati najprvo u Dalmaciju i ove sadanje hrvatske i slovinske strane. str. Brezi. radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja bosanske biskupije (1089. bila je gospodarica. Lepnici. 3.). Radnja predaje dogodila se u vrijeme Ilira i Rimljana. Srđu.63 Već je kazano da je Konstantin VII. Arheološki spomenici kršćanstva u Bosni i Hercegovini do XV. svjedoče bazilike u Zenici. Duvnu. IRO “Veselin Masleša”. i zove se do današnjega dneva. – Upade u turske ruke Peršija. stoljeća. Vrhbosanska visoka teološka škola. hrvatsko ime prija. Tu u jezeru ima neka 63 Đuro Basler. str.) Hrvati su došli iza Babinih gora iza Karpata. 64 Nikola Lašvanin. Sarajevo 1981. u Prisoju. koja je od mora do Dunava dosegla. mi ovde. Turci se odvojiše od oblasti rimskih cesara. STAROHRVATSKO DOBA Hrvati su današnje krajeve nastanili od 610. Porfirogenet u svomu djelu De administrando imperio (O upravljanju carstvom) prvi naveo povijesne predaje o dolasku Hrvata u današnje krajeve koje su predvodili petorica braće i dvije sestre. fra Ignacije Gavran).64 Kraljica Buga U Dučiću. Doboju kod Kaknja. g. Muklo. Poljaci i Česi ilirskoga podrijetla. Bužani. ovdi se nastaniše. (U isto su se vrijeme Englezi nastanili u Engleskoj. Vrlo rano su primili kršćanstvo o čemu.-1989. a ne kako je navedeno u predaji. Klobej. Blagaju na Sani. do 630. 298 . Prid ovim bijaše pet bratje: Kluka. Hrvat i dvi sestre: Tuga i Buga.

ali sad se ne vidi. a sestre su bile Tuga i Buga. a oko njena dvora plemići su sagradili palače. u biloj haljini i duge 65 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. MH. trudili se i punu su kuću svega imali. a danas se zovu Tugari. Bila je Tuga pobožna i dobra i činila svima lipega.gradina. 299 . Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Veliki je to bijo grad i tu je bilo groblje. 455. najstariji zva se Hrvat. Ona je tu sagradila svoje dvore. 66 GZM. Jedan od braće. 100. stoljeća zapisao da je prezime Bužana uvijek u ženskom rodu. (Po narodnom kazivanju priopćio Ivan Zovko). Hrvat je ka najstariji brat bija snažan i jak i duž puta je branija svoj narod od zviri i neprijatelja. To se gorje zove Karpati. Govorilo se da je biloj vili druga. Ona i danas zna. knj. ravnicu podno Mosora – Poljica. Sarajevo 2005. HKD Napredak. Kad je sušna godina dobro se vidi. Ona je svake večeri i jutra uveseljavala ljude svojom pismom. svi su za njon plakali i nisu je Poljičani ni dan danas zaboravili. Sarajevo 1892. za misečine. Svi su živili u jubavi. To je bila njihova nova domovina koju podilili među sobon. pa su pod vodstvom petero braće i dvi sestre krenili na dalek put. (Korita kod Tomislavgrada) Uspomenu na gospodaricu Bugu čuvaju etiološke predaje i toponimi Bužana grad. daleko odakle pušu ladni vitrovi i snig vije. str. di su u davna vrimena stolovali naši pradidovi. Naši su pradidovi čuli kako je toplo u krajevima blizu sinjih vali. BiH. U Policin se nije smilo govorit ružno. ni svađat ili štogod jedno drugom uzet.66 Kraljica Tuga Daleko. Buško jezero i prezime Bužana. Tuga je bila divojka duge zlatne kose i crnih očiju. 5. I Tuga je dobila lip kraj. str. Onda im je bilo lakše putovati kroz šume i nizine. nalaze se visoke gore. drama i mikrostrukture. priredio Marko Dragić. I tako je nasta gradić koji su zvali Tugini dvori. Bilo je dvanaest plemena. sićam se da sam 65 jednom vidila kad su te mrtve iskapali. A kad je Tuga umrla. dok nisu napokon ugledali more. Svi su radili. najprije da je rimska. Ivan Zovko je koncem 19.

str. Borba je bila u cik zore. pa su utekli. 68 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Da se spase. 2006. te se učvrstili u Ulcinju. pobrali su duge šibe od jasena i primazali ih lojem.). hercegu Stipanu Vukčiću Kosači. 69 Vidi o tome: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Korziku.plave kose proći priko ruševina svoga dvora u Tugarima bdijući nad Pojičanima i Pojicama. Marku Kraljeviću. Siciliju. sv. str. godine u Sumpetru (Jesenicama) kazao je Jure Klarić.. u Splitu. Janku Sibi- njaninu. ča je Bračanima savršeno odgovaralo zbog položaja sunca.) U usmenoj su komunikaciji do naših dana sačuvane povijesne predaje69 i pjesme o: kralju Tomislavu. 2004. knjiga 5.68 (Selca na Braču) EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE NARODNIH VLADARA (925. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. MH. FF Split. U narodnom je pamćenju Bračana i danas predaja: Ne znam kako su Saraceni došli do Brača. puno veću od njihove. HKD Napredak. živi i radi u Selcima na otoku Braču. 67 Mirni Trgo 2006. Sardiniju i Kalabriju. a mista u sredini otoka su nastala puno pri onih uz more. na pamet je pala izvrsna ideja.-172. Logično je da su to bile baš Pražnice. u Selcima na Braču kazala Doris Bošković (rođ. Ni bilo puno Bračana za obranit misto. Po zanimanju učiteljica. Rkp. ali postoji legenda o njihovome napadu na Pražnice. FF Split. srpnja 1965. 27. Saracenima se pričinilo da vide ogromnu vojsku. Iz sjeverne Afrike su prodrli i osvojili: Maltu. priredio Marko Dragić. Kako je ti loj bliska na suncu. 97. SARACENI U PRAŽNICAN Saraceni je bizantski i latinski naziv kojim su u ranom rednjovjekovlju nazivani sredozemni arapski islamizirani narodi. sv. Rkp. 4.-1463. 39. i: Marko 300 . g. Skender-begu. jerbo su one na samom vrhu Brača. Sarajevo 2005.67 U livanjskom kraju i danas pripovijedao da je planina Tušnica nazvana po kraljici Tugi koja je ondje dolazila u posjete svojoj sestri Bugi. 31. Dijani Mišetić. ali onima ča su bili. drama i mikrostrukture.

SVETI DONAT Donat je. U narodu je najraširenije i najprihvaćenije mišljenje Kukuljevićevo i Klaićevo. 209. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Duvno kroz stoljeća. Ako je kralj Budimir kraljevao 40 godina i preminuo 917. 2002. prvi hrvatski kralj okrunjen je na Duvanjskom polju. str. Zagreb 1990. 493. Kršćanska sadašnjost. gdje su nekoć i Delmati imali svoj glavni grad. Dok se bugarski car Simeon borio s Grcima. 301 . Ondje je otkrio posmrtne ostatke svete Stošije. za vrijeme kralja Karla Velikoga na Zapadu i Nicefora na Istoku. dao je izraditi kameni sarkofag i oltar i crkvu je posvetio svetoj Stošiji. Jure i Ziral. Zauzeo je nakon toga Bosnu i Hum. stoljeću. Tomislavgrad – Zagreb. Benenato je htio Stošijine relikvije ponijeti u Mletke. Od Kozigrada do Zvonigrada (hrvatske povijesne predaje iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. str. 70 Leksikon ikonografije. hrabar i vrlo poduzetan.). i da se okrunjeni kralj zvao Budimir. Ponijeo je sa sobom moći svete Stošije i kuda god se kretao mnoštvo naroda je ozdravljalo. g.71 Tomislav je. str. oslobodio je Posavsku Hrvatsku među Dravom i Savom. Kad je proglašen knezom. Baška Voda-Mostar-Zagreb 2001. znači da je krunjen godine 877. vjerojatno. 71 Robert Jolić. Neki drugi povjesnici drže da se krunidba zbila krajem 9.70 KRALJ TOMISLAV Prema izvješću u Hrvatskoj kronici. priredio Anđelko Badurina. Tada je Donat upriličio svečani prijenos Stošijinih kostiju u biskupsku crkvu svetoga Petra. Duvnjaci vjeruju da Tomislavgrad baštini ime po kralju Tomislavu. Grgur Dragić. Htijući spriječiti sukobe između carstava krenuo je s mletačkim duždem Benenatom u Carigrad. bio zadarski biskup (9. Dominik Mandić drži da se taj događaj zbio godine 753. ali se pojavila silna oluja. ili otprilike tada. st. Podrijetlom je bio iz ugledne zadarske obitelji.. Tomislav je otkazao poslušnost Grcima i Hrvatsku učinio samostalnom. prema kojem se na Duvanjskom polju za kralja okrunio Tomislav godine 925. Naša ognjišta.-93. godine koja se spominje u Kronici. sin Mutimirov kojega je naslijedio oko 910. najvjerojatnije u blizini planine Liba. 57. Bio je jak.

Stari su naši pripovidali da je naroda bilo za vrime krunisanja Tomislava tri i po milijuna i od Stržnja do Sovićki vrata ispod kapka mogo si proć da čovik pokiso ne bi. 60 000 konjanika te 80 velikih i više malih brodova. 74 Isto. kada je u stara vrimena vlado Rvackom. Potukao je vojsku bugarskoga cara Simeona dočekavši ga sa 100 000 pješaka. 101.73 (Stepen kod Tomislavgrada) CRKVA U KOJOJ SE POSVETIO KRALJ TOMISLAV U Mesijovini se nalazi Gradina i tu je bila crkva Sv. ukopan je Tomislav na Jabuci njivi (na Čondraku) i pored Tomislava ukopana su još tri poglavita rvacka kralja. 302 .74 (Stepen kod Tomislavgrada) 72 Vjekoslav Klaić. Tu su nađeni neki grebovi i kaže se ako se kopa po strani od Duvna da odma počme nevrime. To je sveto misto i ne smi se dirat u grebove. kazivali su brte stari. najprvo je Tomislav okrunjen. priredio Marko Dragić. I danas se to misto zove Crkvina. knj. Najprvo je na cilom svitu od svih svitskih vladara onoga staroga vakta.Ninski ga je zlatnom krunom ovjenčao na Duvanjskom polju između 920. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. i 925. str. g. drama i mikrostrukture. 71. str. 5. U toj se crkvi. Sarajevo 2005. str. u susret trećem tisućljeću.72 CRKVA U KOJOJ SE VJENČAO KRALJ TOMISLAV Legenda kaže da je na Gradini poviš Petrovića bila crkva koja se zvala Ružica. bio je krunisan u Kongori pod čvorovim rastom. 101. Ilije i kazivali su da je se tu kralj Tomislav doša posvetit poslje krunisanja. g. HKD Napredak. Prvi hrvatski kralj. Zagreb 1998. ustanovio je 15 točaka kojima se moralo srediti stanje u državi. a i danas se zna gdje je bila crkva u kojoj se Tomislav krunio. Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju u: Zbornik. Kako stari ljudi pamte i pripovidaju. KRUNIDBA KRALJA TOMISLAVA Kraljo Tomislavo. A njegova žena je bila rodom iz Zauma. Na Splitskom saboru oko 925. 73 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. MH. vinča kralj Tomislav. Ne zna se kada i gdje je umro kralj Tomislav niti gdje počiva. Tomislav.

– Zagreb. – 75 Leksikon ikonografije. Papinski legat Gebizon okrunio ga je kra- ljevskom krunom u bazilici Svetoga Petra u Solinu. blagošću i pomirljivošću. priredio Anđelko Badurina. između Drniša i Muća. 284. str. ističući se miroljubivošću. Zagreb 1990. predaju o umorstvu kralja Zvonimira i poslao je povjesničaru Ferdi Šišiću (Vinkovci. U nerazjašnjenim okolnostima naslijedio je kralja Petra Krešimira IV. uoči godišnjice njegove smrti ruka je zrakom došla i spustila se na svečev grob.) zabilježio je u rujnu 1886. godine kod Rotne gomile. 1846. U XIV. a Ivan je naredio da se ono malo preostaloga grožđa stavi u tijesak iz kojega je potekla golema količina mošta. st. 1934.SVETI IVAN TROGIRSKI Sveti Ivan Trogirski podrijetlom je iz plemićke rimske obitelji Orsini (11. Poslije Ivanove smrti Mlečani su htjeli njegovu ruku prenijeti u Mletke. Međutim. Pripadao je dinastiji Svetoslavića. stoljeća. 1869. godine. Kršćanska sadašnjost.75 DMITAR ZVONIMIR Dmitar Zvonimir kraljevao je od 1075-1089. Prema trećoj legendi Ivan je za vrijeme oluje putovao u Šibenik doživješi brodolom kod rta Planke. O njemu postoji više legendi: Po jednoj od njih biskupu Ivanu je za vrijeme mise s neba sletjela golubica na glavu kao znak Duha svetoga i njegova mirotvorstva. Prvi put se spominje kao ban u slavonskom dukatu šezdesetih godina 11. Arheolog i povjesničar Frane Bulić (Vranjic kraj Splita.). zapisana je predaja o silovitom umorstvu najboljega hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira. st. 303 . Ivan je hodao po valovima i po njegovom je zagovoru spašeni su mornari i teret. Za njegova kraljevanja hrvatski narod je živio u blagostanju. Papa ga je poslao u Trogir i u tom je mjestu izabran za biskupa. Riješio je spor između Zadrana i kralja Kolomana. Za vrijeme kralja Krešimira IV. Ime kralja Zvonimira zabilježeno je na Baščanskoj ploči. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Druga legenda kazuje kako je jednom tuča uništila vinograde. Provodio je pokornički život.

Na Kosovu polju kninskom zavadio se neki kralj s vojskom te se pognali. svezak. Po drugoj verziji Zvomirova je kletva glasila: Dabogda nad vama tisuću godina vladao tuđi jezik. što se. (Takvih je zločina bilo i kod drugih naroda. Kralj već ranjen bježao sa Kosova polja. dakle i ostvarilo. MH. sredinom 1089. a od puste krvi prolivene nedaleko ove gomile pocrvenila je zemlja i zato se zove Crljenica. 587.). Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Kralj se zvao Rotando. 78 Hrvatski leksikon. 77 Vjekoslav Klaić. godine. Zagreb 1990. 1928. na lokalitetu Pet crkava.78 76 Ferdo Šišić.). str.) ZVONIMIROVA KLETVA Prema predaji zadnje su Zvonimirove riječi upućene Hrvatima: nigdar ne imali gospodina od svoga jazika. Vojska se potom pobila između sebe i izmrcvarila. Tu ga je izmrcvarila i ubila. a vojska ga stigla gdje je sada Rotna gomila.Zagreb. o.76 Istinitost te predaje negira povjesničar Vjekoslav Klaić (Garčin kraj Slavonskog Broda. o. str. Povijest Hrvata. prije Krista noževima izboli najboljega imperatora i prijatelja Cezara. glavni urednik Antun Vujić. Naklada Leksikon d. godine. 1940. 144. Zagreb 1997. Po nekim izvorima ta je kletva trebala trajati devet stotina godina do 1989. L –Ž.77 Talijanaši su to umorstvo zlorabili tvrdeći da Hrvati nisu u stanju vladati sobom jer su ubili najboljega kralja zaboravljajući pri tom da su Brut i Kasije 6. – Zagreb. II. str. 1849. Prema predaji umoren je od svojih podanika na Saboru u Kninu. g. nego vazda tuju jaziku podložni bili. 304 . i svaki je vojnik na mrtvo tijelo bacio po kamen. knjiga prva. Zagreb 1974. ožujka 44. 724.

) Stolovao je u Krajini kod crkve Prečiste Krajinske. Samuilo uvidi da se ne može domaći Vladimira te ga počne mamiti da dođe do njega i da mu ne će naškoditi. sredina XVI. počne nagovarati Vladimira da ode k Samuilu. Kad Vladimir to ne prihvati. Bog usliša njegovu molitvu. kralju Crvene Hrvatske.). mudar i svet. 1652. Crkva svetoga Jure u Poljicima VLADIMIR Sveti Ivan Vladimir. u svomu je Ljetopisu (XII. Vladimir se molitvom obrati Bogu da ga oslobodi od zmija. potom Zetom. na zapadnoj obali Skadarskoga jezera.) i Pavao Ritter Vitezović (Senj.) navodi proznu i versificiranu legendu o kralju Vladimiru: Vladimir bijaše lijep. hrvatskoga kralja (1705. Vladimira.) u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga (1756. 1759. 1713.). – Beč. – Zaostrog. jedan njegov župan. Tu legendu navode Mavro Orbini (Dubrovnik.-1016. – Dubrovnik.. 1611. 1704. Vladimir se s vojskom povuče na planinu Oblik na kojoj su zmije otrovnice ubijale ljude i životinje. Vladimiru bude žao vojske te se uputi Samuilu koji pak pogazi obećanje 305 . Katolički biskup iz Bara.) zabilježio legendu o Vladimiru (oko 978. te Crnom Gorom. (Duklja se u vrijeme popa Dukljanina zvala Crvenom Hrvatskom.) u Životu i mučeništvu Sv.) u Kraljevstvu Slavena (1601. st. Želeći sačuvati vojsku. pop Dukljanin.). Fra Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske. st. Za njegove vladavine u Dal- maciju prodre bugarski car Samuilo (oko 938. bio je dukljanskim knezom. kojega je Samuilo obećao nagraditi. 1760.? – 1014. mučenik.

Vladimir ishodi pričest prije nego mu odrube glavu. da će ga Gospodin izbaviti iz zatočeništva i da će mu mučeništvo osigurati kraljevstvo nebesko. Kraljevstvo Slavena. Vladimir sa šačicom svojih ljudi krene Vladislavu koji mu je putem bio postavio zasjede. zašto me izdaste? Što vas je nagnalo da prisegnete nad križem Gospodnjim. Vidjevši to. milinu riječi i razboritost Vladimirovu. što ga donijeste sa sobom. a na grobu njegovu mnogi bolesni ozdraviše. vidjevši anđele Božje.” Rekavši to iziđe iz crkve i preda se svom krvniku. Kad su k Vladimiru došli biskupi i pustinjak. Kosara (oko 978. Samuilo umre i naslijedi ga Radomir koji zauze sve grčke zemlje do Konstantinopola. Biskupi mu tijelo pokopaše u crkvi. Samuilo nastavi harati Dalmacijom i pohara je sve do Zadra. Vladislav posla svoje ljude sa zlatnim križem kunući se da mu ne će naškoditi. Vladislav misli kako njegovo kraljevstvo ne će biti mirno dok je Radomirov svak (zet) Vladimir živ te ga počne mamiti sebi.te ga utamniči u Prespu kod Ohrida. Bijahu to anđeli. U tamnici se Vladimiru ukaže anđeo i navijesti mu da će biti oslobođen. oni koje je Vladislav poslao da ubiju Vladimira vidješe da je uz njega mnoštvo vojske s krilima i kopljem u ruci. 288- 289. Kosara zamoli oca da oslobodi Vladimira iz tamnice. kći kralja Samuila. Vladislav u lovu ubije Radomira. da mi nećete nanijeti nikakva zla?” Biskupi su stajali pognute glave. 306 . Vidjevši da Vladimir nije ubijen. (priredio Franjo Šanjek). Vladislav ostane zgranut i dopusti Kosari da muža danonoćno opla- 79 Mavro Orbini. Vladimir povjeruje.79 Pred crkvom mu je 22. Poljubi križ rekavši: “Prečasni ovaj križ nek’ mi zajedno s vama bude svjedokom u ovaj dan Gospodnji da ću umrijeti nevin. str. okrene se biskupima i reče: “O časni ljudi. Kosara ne dopusti Vladimiru da ide Vladislavu te ona ode vidjeti kakve su mu namjere. zagrne ga kraljevskom odorom i dade mu za ženu Kosaru i povrati mu kraljevstvo kojemu pridoda Drač. Vidjevši ljepotu. Car Bazilije Radomirovu bratiću obeća dati veliku nagradu ako ubije Radomira i tako osveti smrt svoga oca i strica koje je dao ubiti Samuilo. Zagreb 1999. ali zatraži da mu Radomir pošalje drveni križ i da nad križem prisegne da mu ne će učiniti nikakvo zlo. pobjegoše. Samuilo oslobodi Vladimira. godine javno odrubljena glava. Naime. svibnja 1016. Vladimir sretno stigne u Preslav Vladislavu koji je bio za objedom. . Kad to vidje Vladimir. Vladislav je dočeka sa svim počastima. naljuti se i naredi da mu odrube glavu.?). Oni koji su poslani da ubiju Vladimira. ali ga ne uspije ubiti. zatraži od oca dopuštenje da zatočenicima opere noge. skromnost.

U trenutku pada Bosne i Hercegovine pod Osmanlije u njoj je bilo 80. Vladislav se poplaši. stoljeću u toj zemlji se širi krivovjerstvo. Vladislav zauze Vladimirovo kraljevstvo. katari. koje je bizantijska vlast protjerala iz Male Azije i kolonizirala u okolicu Plovdiva. Godine 1227. godine na katoličanstvo se preobratilo 500. Vjerojatno je bogumilstvo bilo karika u lancu pokreta koji su se u XII. 307 . no anđeo ga udari i on ostane mrtav.kuje i da ga pokopa gdje god hoće./1232. godine šalje franjevce kako bi nastavili misionarski rad. Do 1404. nastanivši tu zemlju. albigenzi.). KRIVOVJERSTVO Oduvijek su prelasci na drugu vjeru bili sudbonosni za Bosnu i Hercegovinu. U X. Na dan njegova blagdana mnoštvo hodočasnika hodočasti njegovom grobu. Hrvati su. Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska disertacija).000 krivovjeraca. stoljeću razvili do sjeverne Italije i južne Francuske (patareni. patareni (krstjani bosanske crkve) i manihejci. vrlo rano primili kršćanstvo. BOGUMILI Bogumilstvo je nastalo u Bugarskoj u X. Dok je jedne noći obje- dovao za stolom. Najtajnovitije i najzamršenije mjesto u bosanskohercegovačkoj povijesti je krivovjerje. Ona ga prenese u Krajinu i pokopa ga u crkvi Svete Marije. 21. Papa 1291. Čini se vjerojatnim da su u Bosni i Hercegovini živjeli bogumili. a u rukama drži onaj križ koji mu bješe poslao bugarski car. Beograd 1997.80 80 Ivo Andrić. stane dozivati vojsku. tiseranci itd. Nazvano je prema utemeljitelju popu Bogumilu. Njegovo tijelo je i dandanas neraspadnuto i iz njega isparava blag miris. pojavi se pred njim čovjek nalik Vladimiru i s mačem u ruci. boni homines. Kosara se u toj crkvi zaredi. kada su se u toj zemlji nastanili mnogi pavličani i masalijanci. papa šalje misionare dominikance kako bi krivovjerce pre- obratili na katoličanstvo. str.000 krivovjeraca.000 – 90. Pod otomanskom vladavinom događaju se mnogobrojni prelasci na islam i malobrojni prelasci na kršćanstvo. stoljeću za vrijeme vladavine cara Nikole.

str. 201. Odbacivali su. Osuđeni su svi oci iz Staroga zavjeta. str. Ivan Krstitelj je smatran prokletim. Petra. 28. te po njihovu učenju nije stradao.-31. Zagreb 1996. gdje ih je Lucifer zatvorio u ljudska tijela.82 Bogumili su. Odbacivali su krštenje vodom i tvrdili da djeca prije zrelosti ne mogu steći blaženstvo. str. Vjerovali su da je Lucifer uzletio na nebo i pobunio anđele. Osuđivali su duhovnjačko sudstvo i kazne tjelesne i duhovne ne dopuštajući da se tko kazni.. koji je stvorio sve što je tjelesno i vidljivo. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. svetu tajnu braka. zbog snage Nemanjića. sir. kipove i križeve.81 Prema tim spisima bogumili su vjerovali u dva božanstva. str. Nisu vjerovali u uskrsnuće. jaja ili slično.-202.). Prezirali su Mojsijev zakon kao i Rimsku crkvu. Govorili su kako se ne treba zaklinjati ni u istinu ni u neistinu. 211. također. Jedno je veće božanstvo Isus Krist. Osuđivali su i proklinjali sve one koji su jeli meso. Za sebe su tvrdili da su Kristova crkva i potomci apostola te da u svojoj sredini imaju Kristova namjesnika i nasljednika sv. Antologija starih bosnaskih tekstova. te bi tako u jednom ili više tijela okajali grijehe i vraćali se na nebo. Krist je imao nestvarno tijelo u obliku zraka.-299. Sarajevo 1997. nije moglo ukorijeniti u Srbiji pa je zahvatilo Bosnu i Hercegovinu i u njoj se razvilo. Burna povijesna događanja u Bosni i Hercegovini uništila su bogumilske knjige pa se njihov život može jedino rekonstruirati na temelju protivničkih spisa. umro i uskrsnuo. 81 Isto. koji je stvorio sve što je duhovno i nevidljivo. 19. osim Psalama. Također su sačuvane legende: Kako je satana stvorio ovaj svijet (druga polovica 12. Govorili su da se svatko tko griješi mora ponovno krstiti. 82 O vjeri kršćana bosanske crkve sačuvana je legenda o postanku svijeta iz 14. patrijarsi i proroci kao i svi drugi koji su postojali prije Krista. Ubijanje životinja smatrali su smrtnim grijehom. također. Zabranjivali su davanje milostinje smatrajući kako nije nikakva zasluga ako se daje milostinja. Sve su grijehe smatrali smrtnim grijesima i smatrali kako nijedan od tih grijeha ne će biti oprošten.-26. krizmu. a drugo je manje božanstvo Lucifer. stoljeća). pa su svi sišli na zemlju. osuđivali materijalnu crkvu. Odbacili su Stari zavjet.) 308 . str. svetu tajnu ispovijedi i posljednje pomazanje. Blažena Djevica Marija je bila anđeo. svete slike.. 296. Bogumilstvo se. Bogumili su se u Bosni voljeli nazivati bosanskom crkvom. ubije ili progoni. stoljeća (Franjo Šanjek. Učili su kako nema čistilišta. Blagodat i istina i Početje svijeta (Mak Dizdar. svetu pričest.

posteći petkom i štujući svetu nedjelju kao i sve ostale kršćanske blagdane. bez ukrasa. 414. 413.. slika. magistri. Andrić i drugi. Petru. Ćiro Truhelka. Bosanska Narodna (Patarenska) crkva. U drugoj skupini je bila većina običnih vjernika (credentes).83 PATARENI (KRŠĆANI BOSANSKE CRKVE) Orbini piše da “krivovjerje bosanskih patarena (kako piše Pietro Livio iz Verone) potječe od Rimljanina Paterna koji je sa svojim sljedbenicima bio protjeran iz Rima i čitave Italije. U svojoj su vjeri ustrajali do posljednjeg rata između cara Transilvanaca i Turaka. 84 Mavro Orbini. stigli su u Bosnu.. njemu je bilo potčinjeno dvanaest strojnika među kojima su bili: redari. 767-793. Nazivali su se patarenima. str. 85 Isto. koji su se smjeli ženiti. Napredak. gdje su se neki od njih zadržali. učitelji. a drugi su nastavili put i nastanili se na obalama Dunava. kada su. voditi ratove itd. bez prinošenja žrtve i bez svećenstva.-1998. Na čelu bosanske crkve nalazio se djed (senior. str. zvona i svete vode. stjecati bogatstvo. str. prema sv. kipova. Živjeli su bez sakramenata. nav. Sarajevo 1942. vidjevši da ih kršćani napadaju i odvode u zarobljeništvo kao da su Turci.84 Orbini piše da je papa Klement VI skupinu Male braće “ljudi sveta života”. 309 . nedaleko od Nikopolja. odlučili istinski prigrliti kršćansko bogoštovlje. Jedino su javnom ispovijedi morali priznati svoje grijehe i morali su makar pred smrt prijeći u redove savršenih.”85 83 Usp. Manju skupinu su činili savršeni (perfecti.-1991. u: Povijest Bosne i Hercegovine. Nisu pristupali krštenju i zazirali su od križa. Ne mogavši naći utočišta. Crkve su bile jednostavne kuće. dj. Ćiro Truhelka to negira tvrdeći da su u Bosni i Hercegovini živjeli patareni (krstjani bosanske crkve) i da su stećci njihovi nadgrobni spomenici. Bogosluženje se sastojalo u molenju Očenaša i čitanju Svetog pisma. Tako pišu Rački. primanju novih vjernika i posvećivanju strojnika. križeva. electi) koji su se strogo pridržavali svih propisa svoje vjere. godine poslao u Bosnu kako bi oni iskorijenili tu “krivovjernu kugu. u javnoj ispovijedi. Vjernici su bili podijeljeni u dvije skupine. anzianus). a nazivali su se kršćanima. među njima i fra Pelegrina i fra Ivana iz kraljevine Aragona. jesti kako žele. 1349.

Orbini piše: “Ovi posljednji (kako izvješćuju Voloterano i Sabellico) nastanjivali su samostane smještene u dolinama i drugim udaljenim mjestima. Povijesni dokaz tome imamo u pismu pape 86 Isto. Pfeiffer. Opata samostana su zvali djed. prebivajući s redovnicima (krivovjercima). str. HKD Napredak. u Bosnu dolaze misionari dominikanskoga reda. Njihov bi svećenik. MANIHEJCI U Bosni su pored bogumila i patarena bili i krivovjerci manihejci./32. a puk odgovorio: ‘Prelomite ga’. priredio Marko Dragić. nailazi kraj 87 Stepenjskog greblja. 5.”86 BOGUMILSKI PUT Ispod Kalavure se nalazi Bogumilski put koji su pravili Bogumili. povijesti te se u novije vrijeme zlorabi. zatim bi tim kruhom pričestio puk u crkvi. da bi zatim dodao: ‘Prelomit ću ga’. 129. MH. Krivovjerci manihejci su potrajali do 1520. 310 . drama i mikrostrukture. ispod Kalavure prema Mečetu. godine. Gotovo u isto vrijeme kada je albanićanski biskup Belesmemca uspostavio u Bosni bogumilsku crkvenu organizaciju s djedom Ra- studijem na čelu. str.-416. kako bi žene koje su ozdravile od kakve bolesti običavale na zavjet otići služiti na određeno vrijeme. A ima još jedan put koji iđe kroz Crkvinu. ulazeći u crkvu. pisac kritičke povijesti početaka ugarskih dominikanaca. između Mujinovca i Ploča. Sarajevo 2005. 87 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. okrenuo prema puku i uglas izgovorio: ‘Blagoslovit ću ga’. N. uzeo kruh u ruku. (Stepen kod Tomislavgrada) MISIONARI Veliki broj starokršćanskih bazilika i starokršćanskih crkava u Bosni i Hercegovini dokaz je da je kršćanstvo na ovim prostorima bili vrlo rano prisutno i da su Hrvati u ovim krajevima vrlo rano primili kršćanstvo. knj. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. a puk bi mu odgovorio: ‘Blagoslovi ga’. 415. iza vrtla. Bogumilstvo je najzamršenije i najtajnovitije područje bh. stavlja njihov dolazak u 1226. Matinu gradu do Crvenički parnica. a priora strojnik. Taj put iđe od Blazina.

gdje se povezao s još dvojicom braće .89 To je obnovio papa Bonifacije VIII. 203. i od 1378. Bogumilska crkva bosanskih krstjana.88 Na molbu mačvansko-bosanskoga vojvode Stjepana Dragutina. travnja 1298. a u njemu su se našli najbolji propovjednici iz europskih zemalja. ožujka 1291. Hrvatsku. U Bosni je dvanaest godina obraćao na vjeru katoličku poglavito krivovjerce. Pratarska čatrnja. papa Nikola IV. 2. izdanje. – 1408.( Papa je 1342. 182. Dalmaciju. Rašku.fra Petrom iz Narbone i fra Stjepanom iz Turellija. str.. str. 91 Isto.Grgura IX. listopada 1233. a s trideset godina došao je za misionara u Bosnu. proširivši djelokrug franjevačkih istražitelja na Srbiju. Godine 1402. S dvadeset pet godina postao je franjevcem. osnovan je bosanski vikarijat.91 Od tada do danas narod pripovijeda o svojim ujacima (fratrima). 213. 214. 23. Jedno je vrijeme boravio u samostanu u Bribiru. SVETI NIKOLA TAVELIĆ Nikola Tavelić potječe iz šibenske plemićke obitelji. Zato je povelik broj mjesta koja su po fratrima dobila imena: Pratrovac. Godine 1339.-1383.) javio je papi Bonifaciju IX.000 bo- gumila. 90 Isto. pismom od 29. upravio “braći bosanskim propovjednicima”.90 Franjevci su tada imali u svojemu vikarijatu više od 40 samostana s 500 članova. – 1375. Bosnu. ZIRAL 1979. Pratarska šuma. među kojima je bio i sveti Nikola Tavelić (1372. godine u Svetu zemlju kako bi ondje bio misionar. godine službeno je povjerio dvojici franjevaca hrvatske provincije dužnost istražitelja krivovjerja i pobijanje bogumilskih zabluda u Bosni. 89 Isto. 311 . Iz Bosne je fra Nikola zajedno s Deodatom otišao je 1387. Pratarska cesta. Istru i Slavoniju. od Novoga u Boki Kotorskoj do Omiša na Cetini. koje je 10. S fra Nikolom je u Bosnu došao i fra Deodat iz Ruticinija (Rodeza). Njih su se četvorica zanosili idejom 88 Dominik Mandić. Nikola je s Deodatom bio smješten u Sionski samostan.). da su franjevci do te godine obratili ili pokrstili u Bosni oko 500. str.-183. Sabrana djela 4. povjerio franjevcima skrb za Svetu zemlju. str. fra Bartul iz Alverne (u Bosni boravio od 1366. te od Jadranskoga mora do Drine na istoku i Drave na sjeveru.) Postojala su dva samostana u Jeruzalemu: jedan kod Isusova groba i drugi na brdu Sionu.

odveli su ih njegovoj kući. kadija ih je dao svezati i držati tako do pola noći. Dokument koji je napisao gvardijan fra Gerald Calveti govori o njima kao o ljudima “posebno ukrašenim krepostima” jer su bili “vrlo odani Bogu. Sarajevo 1990. Kalendar 1991. Svojim uzornim životom željeli su privući pozornost arapskog stanovništva u Palestini. nego ih je poslao Bog. tvrdeći kako mu žele reći nešto “vrlo korisno i spasonosno za njegovu dušu”. 92 Dobri pastir. studenoga 1391. U međuvremenu se skupilo mnoštvo muslimana (kažu da ih je bilo oko 30. posebice u Jeruzalemu. Kada su nakon sat vremena mučenici došli svijesti i progovorili. Kada su muslimani 11. Kad im se to učinilo presporo. Čuvši to kadija je pozvao starješinu Sionskoga samostana i njegovu braću. Fratri su ostali pri izrečenom: “Spremni smo radije umrijeti za ovu istinu. odlučili su se “uvjeriti” jeruzalemskog kadiju da se mora obratiti na kršćanstvo ako želi spasiti dušu. Jeruzalem je bio pun Arapa pa su Nikola i braća iskoristili prisutnost mnoštva kako bi im se obratili. poslušni starješinama.”93 Osuđene fratre na smrt svjetina je izudarala sve dok nisu izgubili svijest. pitajući ih hoće li opozvati sve što su rekli. nakon dugoga razmišljanja. ali im je pružio mogućnost da sačuvaju glavu. 56. Na to su fra Nikola i njegova subraća odgovorili kako ih nije poslao nikakav čovjek. podvrgnuvši ih ponovno mukama: gole su ih privezali uz stupove i udarali.mučeničkog svjedočanstva za Kristovu vjeru. Kako kadija nije bio u džamiji. Kadija je pred gvardijanom i drugim franjevcima upitao fra Nikolu i njegovu braću jesu li oni svoj govor izrekli kao normalni i razboriti ljudi ili kao luđaci. uzor puku. Kada ih je primio oni su pročitali svoj govor kojim su prisutne pozvali da se obrate na kršćanstvo. vrlo strogi u životu. Kadija je fratre osudio na smrt. ili ih je poslao papa ili neki kršćanski vladar kako bi izazvali rat. za katoličku vjeru. godine slavili četvrti dan Kurban-bajrama. Pojavili se u devet sati ujutro pred veličanstvenom Omarovom džamijom (sagrađenom na mjestu Salamonova hrama!) tražeći kadiju i predstavnika mjesne vlasti. Tri su dana bili okovani u tamnici neprestano moleći i tješeći se. str.000) tražeći da se izazivači ubiju. 93 Isto. str. molitve i savjetovanja. 92 Nikola i njegova subraća odlučili su početi svoje misionarsko djelovanje među Saracenima i obratiti ih na kršćanstvo. 58. prokušani i savršeni u svakoj kreposti”. čvrsto je braneći. 312 .

gdje se i danas čuva. Tek je 21.500. studenoga došao Emir. Novigrad. kod Makarske 887. 865. Od tada do XV. st. a među njima i dvanaestorica franjevaca čija se imena spominju u izvješću što ga je gvardijan Sionskog samostana u Jeruzalemu poslao na neke samostane franjevačkog reda. Split. U to je vrijeme Mletačka Republika brojila 200. ali su ratne prilike spriječile tu svečanost. Nakon neuspješnih mletačkih prodora 839. Tada su se mletački duždevi titulirali i kao dux Dalmatiae. Rab. Izmrcvarena tjelesa bacili su u veliku vatru koja je gorjela na trgu. do 1009. Dubrovnik. i pogibije dužda Petra Candiana I. lipnja 1970.000 stanovnika. Hrvatska je 1102. Od 991. U XV. st. Umag. i obnovio sudski proces na glavnom trgu. Okupljeno je mnoštvo s isukanim mačevima i noževima navalilo na fratre kako bi ih potpuno iskomadali. a vladali su nad 2. a jedan je prijepis stigao i u Šibenik. upravitelj pokrajine. mletačku vlast priznaju: Poreč. st. Odvažno svjedočanstvo promatrali su muslimani ali i kršćani. proglasio Nikolu Tavelića i njegovu subraću svetima. I X. 840. godine. Trogir. Osor. MLETAČKA OKUPACIJA HRVATSKE U IX. godine Mlečani su zauzeli: Zadar. To je prvi kanonizirani Hrvat svetac. stoljeću bili su mnogobrojni sukobi Mlečana s hrvatskim vladarima. godine Mlečani su plaćali Hrvatima danak kako bi slobodno plovili Jadranskim morem. Krk. Emir je potvrdio smrtnu kaznu. U drugoj polovici XIII. U tome su kršćani vidjeli znak da je Bog primio žrtvu umorene braće kao svjedočanstvo za vjeru. papa Pavao VI. godine stupila u državnu zajednicu s Ugarskom. bili su neprestani sukobi Mlečana i hrvatsko-ugarskih vladara.. Sve je dirnula činjenica što oganj nije htio progutati tjelesa mučenika. Arapi su potajno zakopali zemne ostatke mučenika. Mlečani su ovladali teritorijem od Istre do Albanije osim Dubrovačke Republike. 1941. Motovun i Rovinj. Međutim. Iz Gaze je 14. tri puta je paljen sve veći oganj.000 žitelja. Sveti Lovreć. Da ne bi ostavili traga svoje okrutnosti i mogućnosti kršćanima da štuju ostatke mučenika. Korčulu i Lastovo.. ali tjelesa su ostala neizgorena. 313 . Proglašenje svetim Nikole Tavelića trebalo je biti o proslavi tisuću tristote obljetnice veze Hrvata sa Svetom Stolicom.

95 Dominik Mandić.SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI Kulin ban Kulin je bio ban Bosne od 1180. fra Leon Petrović. U vrijeme njegova banovanja nastaju prvi sačuvani pisani spomenici (tri primjerka njegove povelje 29. drugo izdanje. na Bilinom polju kod Zenice skupio “prvake — priore bosanskih krstjana” koji su prisegnuli na pravo- vjernost. Tom ispravom Kulin ban je sklopio mir i prijateljstvo s Dubrovčanima dajući im povlastice. velikom bosanskom banu”. Kada su Kulin ban i bosanski kršćani bili osumnjičeni da su krivovjernici. Nepoznata je podrijetla. Do danas je u narodu sačuvano mišljenje kako je u vrijeme njegove vladavine bilo blagostanje. . Uzroke tomu je moguće tražiti u ugarskim pretenzijama na Bosnu. Chicago-Roma-Zürich-Toronto 1979. VIII. pisao je: “Kulinu. str. slobodu kretanja i boravka u Bosni. tražio od ugarskoga kralja Emerika da povede križarski rat protiv Kulina. zbog njih su se sporili bosanski velikaši.1204. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. dr. pisane latinskim i hrvatskim jezikom). Kada je. 1189. Sabrana djela 4. tada je (1200. Prema invokaciji toga dokumenta razvidno je da je Kulin ban bio katolik.95 94 Usp. Ziral. Kulin je pisao papi kako se radi o pravim katolicima. II.000 u Bosni i možda toliko u Hercegovini. godine. godine) papa Inocent III. 42. Od tada se često spominju “krstjani crkve bosanske” ili. Od tada je često Kulin ban nazivan kršćaninom bosanske crkve. a njih je pri kraju bosanske samostalnosti moglo biti najviše 40. Papa Aleksandar III. kršćani bosanske crkve94 koje će mnogi proglasiti hereticima. pak. Jedan je od najlegendarnijih bosanskih banova. Kulin ban u svoju zemlju primio heretike koje je iz Splita i Trogira protjerao biskup Bernard. ban je u travnju 1203. 314 . pak. ali o njima se vrlo malo zna. Kršćani bosanske crkve. 1999. Protiv njih su vođeni križarski ratovi. Sarajevo-Mostar. Međutim. Optužbe iz inozemstva uveličavale su “krivovjerje” bosanskih krstjana i njihov broj. izdanje.

Dušan car se riješi groba. Po nekim je izvorima pao u osmansko ropstvo i ondje umro. što od carstva propalo je?» Razumi ga posestrima. Srpski kralj (1331-1345) i prvi srpski car (1346-1355). (1287. Te naloži ko i prije. Dušan Nemanjić (oko 1308 .-1287. U ponoćno jedno doba.–) i Vuka (– 1287. Pa dozivlje sebi vilu. promijenilo se ništa nije. preneseni su mu zemni ostatci u crkvu Svetoga Marka u Beogradu. propalo je. potom. Prijezdu II. Njegovi su potomci kraljevi bosanski. kojom im daruje župu Zemljenik. Prokletstvo se ostvarilo na njegovom unuku Urošu koji je izgubio kraljevstvo i. Među prvim europskim vladarima ukazivao je na opasnost od osmanske najezde te je omilio narodu koji i danas o njemu pripovijeda. Stefan Uroš IV. sve ostalo. (– 1287. Poznat je po svojoj povelji knezovima Babonićima.Prijezda I.-1310. bosanski ban (1254.. Godine 1927. za desnu ga ruku prima i obiđe grob sa njime. *** CAR DUŠAN I POSESTRIMA VILA Sin kralja Stefana Dečanskog. a Srbija pala u osmansko ropstvo.). Pokopan je u svojoj zadužbini manastiru Svetih Arhanđela kod Prizrena. pa mu veli posestrime: «Obiđosmo carstvo tvoje. prosinca 1355).20. Bio je ugarski vazal u središnjoj Bosni. Po predaji ubio ga je sin te je on prokleo sina i njegovo potomstvo.). ban bosanski Prijezda I. naslijedio je bana Nino- slava. kada je knez Lazar izgubio boj na Kosovu.). –) te jednu kćer koja se udala za Stipana Vodičkog. što je moje.. Imao je tri sina: Stipana I.» 315 . posestrimu nekad milu: «Kaži der mi. Kotromanića (1284.

str. kralj mu to ne dozvoli dok mu ne prepusti Hum od Neretve do Cetine kao i gradove Imotski i Novi. Tada je kralj potvrdio Tvrtkovu vlast u Bosni. kada se Tvrtko htio vratiti u Bosnu. su se odmetnuli jer nisu mogli podnijeti da ih vodi neiskusan mladić i još k tomu što sluša majku. 1373. Tvrtko se vrati u Bosnu. ban bosanski. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Tvrtkovi rođaci. U početku mu se nisu pokoravali u svemu. neki bosanski plemići.96 (Široki Brijeg) *** Stipan Tvrtko. Tvrtko ga s vojskom porazi i zatvori u tamnicu u kojoj Kulušić umre. Međutim. Tvrtko. ali uvidjevši njegovu mudrost i dobrotu. porazi brata. gospodara Neretve. godine u petnaestoj godini života. Čuvši za to. Pavle Kulušić je tako zauzeo Usoru i proglasio se banom. Matica hrvatska i HKD Napredak. Nit ga želja više sjeti. a majku mu protjerali iz Bosne. poštovaše ga i slušaše. Kada je Tvrtko ponovno otišao u Ugarsku i ostavio majku da upravlja zemljom. Poslije Vukašinove smrti Tvrtko Stipan postade bosanskim kraljem. vratio se u Bosnu. Međutim. 96 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. 60. Nikole u mjestu Mile kod Visokoga. Leopold Bogdan Mandić. Tek kada je to učinio. Majka mu je bila razborita žena i on ju je poštivao i slušao. 316 . godine u crkvi franjevačkog samostana sv. Poslije toga Tvrtko odlazi u Ugarsku. Srbije i Zapadnih zemalja Stipan Tvrtko je sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić. a unuk Stipana I. od žalosti u grob pane. retorika. Tvrko je zavladao 1353. Zapanji se care Dušane. u kojemu je rođen sv. kćeri kralja Dragutina. bosanski plemići su se pobunili te za bana izabrali Tvrtkova mlađega brata Vukića. gdje ga kralj ljubazno primi. Tri godine kasnije raškoga kralja Vukašina umori njegov sluga kako bi se domogao zlatnoga križa koji je visio kralju na prsima. listopada 1377. da bi htio oživjeti. Okrunjen je kraljevskom krunom Bosne. epika. kralj Bosne. uhvati i oslijepi Vladislava Dabišića. Sarajevo 2006. godine zidao je grad Novi (Herceg Novi). priredio Marko Dragić. Srbije i Zapadnih strana 26. Kotromanića i Elizabete.

349. Tvrtko.. 98 Marko Perojević. naslijedio je 1391.98 Kralj Tvrtko je umro 10. napali su ga sin i rođaci ugarskoga nadvornika. raščetvorili ga i objesili na četvera vrata grada Pelengera. g. a protiv Ugara. kćerkom vidinskoga cara Stracimira. Naslijedila ga je na prijestolju njegova žena Jelena Gruba. Orbini piše da je vrlo kratko živjela s mužem. s drugim odmetnicima ugarskoga kraljevstva. kćeri Jurja Šubića. Dabišino proročanstvo Kralja Tvrtka I. 99 Kralja Tvrtka je iste godine naslijedio Dabiša. ne rodivši mu djece. Sukobe se na Rudinama a zatim u Bileći i sasjeku i poraze tursku vojsku uz neznatne vlastite gubitke. Ban je pobjegao u Bosnu. a na jugu je posjedovao Kotorski zaljev. Kralj Stjepan II. Znakovito je Dabišino proročanstvo: 97 Mavro Orbini. nezakonito dijete. Oženio se Hrvaticom Cvjeticom. najvjerojatnije Vladislava koji se oženio Jelenom. rujna 1395. nav. dj.. Stipan Dabiša99.–1991. nezakoniti sin Ninoslavov. Kralj Tvrtko mu nije mogao dati dostatnu zaštitu pa su ugarski vojnici zarobili Ivaniša. u: Povijest Bosne i Hercegovine. zarobio kraljicu Mariju i pogubio njezinu majku Elizabetu. Orbini i Lašvanin pišu da kralj Tvrtko ni s drugom ženom Jelicom nije imao poroda. Kralj Tvrtko je proširio svoje kraljevstvo do Save. On se potom oženio bosanskom plemkinjom Jelicom.97 Tada je kralj Tvrtko stupio u savez s napuljskim kraljem Karlom. Poslije toga poraza Turci se nisu usuđivali napadati Tvrtkovu zemlju. koja je bila dvorska dama ugarske kraljice. Za vrijeme Tvrtkova kraljevanja u Bosnu prodre turski vojskovođa Šain s osamnaest tisuća vojnika i navale pustošiti zemlju. ožujka 1391. Perojević piše da je kralj Tvrtko imao zakonitoga sina Tvrtka i nezakonite Ostoju i Vuka. g.–1998. Vezali su ga konju o rep i tako uokolo vukli. str. Sarajevo 1942. te da je imao nezakonitog sina Tvrtka kojega mu rodi bosanska plemkinja Vukosava. 423. Prije krunidbe Tvrtko se oženio Dorotejom. Tvrtkove vojskovođe Vlatko Vuković i Radić Sanković sa sedam tisuća vojnika ustanu u obranu zemlje. Umro je 8. Želio je zagospodariti Dubrov- nikom. str. a zatim mu usijanim kliještima kidali meso. Na molbe i preklinjanja svoje majke kralj Tvrtko je vratio svoga brata Vukića iz Ugarske i oprostio mu. iz plemićke kuće grofova Nelipića. kćerku umrloga kralja Ludovika. Kada je ban Ivaniš. Umrla je skoro istodobno kad i majka kralja Tvrtka. Kad je 317 . Šibenik i Split su se predali kralju Tvrtku. godine.

Zagreb. Povjesničar Ferdo Šišić smatra da se Hrvoje Vukčić Hrvatinić rodio u Kotoru (Kotor Varoš) i da je ondje često boravio u svom tvrdom Bobasu. 107. Stanojević. napadnut groznicom.. nadimkom Gruba. str. Potom se kralj Dabiša vrati u Bosnu. dok Rački. Ćirković i dr. U narodu do današnjih dana živi predaja kako je Hrvoje skočio na svome vrancu čak s Ravnog Čepka preko Jakotine “do svojih dvorova i pokazuje se na otiske konjskih kopita utisnute u tvrdom kamenu. od koje nakon samo nekoliko dana napusti ovaj svijet 8. godine imenovao ga je vojvodom bosanskim. Imao je veliki ugled na dvoru bosanskih kraljeva Tvrtka I. a kralj Dabiša s vojskom krenu u Hrvatsku i razruši nekoliko utvrda koje su pripadale naprijateljima njegovih šurjaka. Brač. Svjetlo riječi. 100 Rattkay dodaje: “A zbog toga ovo naše doba uistinu lije suze. nisu u prikladno vrijeme pritekli u dužnu pomoć Bosancima u nevolji. Preko svoje žene Jelice dobio njegovim šurjacima Grguru i Vladislavu Kurjakoviću zaprijetila opasnost. Kralj Ladislav mu je dao titulu hercega splitskog. Kalendar sv. ” Juraj Rattkay. dok se nisu raselili. 101 Anto S. Dabiše i Tvrtka II. Tako pišu Orbini. Ivan Franjo Jukić i dr. Hrvoje je htio Hrvatsku i Dalmaciju pridružiti Bosni. dodijelivši mu Split. I to jao! Kolike: No poput Trojanaca. oni se skloniše u Bosnu. a u njihova se gnijezda uselile vrane. Perojević. Spomen na kraljeve i banove kraljevstva Dalmacije. U zemlji punoj povijesti. U drugoj predaji se kaže da su se ovdje u vrijeme Hrvoja legli sokolovi.-1416. godine bez potomaka. Doći će vrijeme kad će kršćanske vladare mučiti silna tuga što. sapeti svojim nevoljama. 1380. čije zidine još i danas strše iznad Jakotine. 2001. sin je Vukca Hrvatinića i dubrovačke plemkinje iz kuće Lukarić. Hvar i Korčulu. Klaić. vojvoda splitski i ban hrvatski i dalmatinski Hrvoje Vukčić Hrvatinić (1350. Šišić. Ante 1994. koji su lovili ribu po jezerima od Ohrida do Plitvica.. a njegova žena se povuče u samostan i tamo dočeka smrt.). Kovačević. Hrvatske i Slavonije. Sarajevo 1993. prekasno.100 Hrvoje Vukčić Hrvatinić. dvadesetak minuta hoda daleko od grada. 318 . rujna 1395. Kralj Ladislav Napuljski imenovao je njega i brata Vukca banovima Hrvatske i Dalmacije. pišu da je Dabiša najvjerojatnije nezakoniti sin Ninoslavov i da mu se žena zvala Jelena.”101 Kralj Stipan Tvrtko I.

str. 427. To je bio prvi pristup Turaka u Bosnu. Kažu da je Hrvoje bio i “izgledom i ponašanjem nalik biku”. str.102 Hrvoje je imao silnu moć pa su ga zvali neokrunjenim kraljem. koji bijaše uzrok tome ratu. Ugarska vojska je nanosila goleme gubitke Hrvojevoj i turskoj vojsci. Oko Omiša i Krajine u 102 Znameniti i zaslužni Hrvati. Hrvoje je bio prijatelj s kraljem Žigmundom. 79. Tada je Mehmed prvi put postavio svog sandžaka u gornjoj Bosni. 426.je i Omiš. str. ugarski plemići Ivan Gorjanski. pogača nije kruh’. i sina Balšu (1400. Tvrtkovića. str. str.104 Klaić također navodi predaju da je Pavao Čupor “nekom zgodom Hrvoja pogrdio ovim riječima: ‘Slovinac nije čovjek. Ivan Morović i Pavao Čupor s vojskom krenu na Hrvoja. Balša se prozvao Hercegović naslijedivši bosanske oblasti i gradove s Jajcem. sestru cetinskoga kneza Ivaniša Nelipića. Isaka. ne mogavši to podnositi.103 Vjekoslav Klaić navodi predaju prema kojoj je “Pavao Čupor jednom na kraljevskom dvoru hercega Hrvoja ljuto uvrijedio. pozdravivši ga volovskim mukanjem da se naruga njegovu hrapavu i krupnom grlu”. 104 Vjekoslav Klaić. kojega je ubio Nikola Slaven po nalogu cara Žigmunda. 426. Hrvoje je za sobom ostavio udovicu Jelenu. Ugarski se kralj u to vrijeme nalazio u Konstanzu kako bi iskorijenio husitsko krivovjerje. MH. godine. pa je Hrvoje postao predmetom ismijavanja. str. Povijest Hrvata (knjiga treća). 103 Mavro Orbini. Zagreb 1925. ali je s njim ušao u rat jer ga je ugarski ban Pavao Čupor na Žigmundovu dvoru pozdravio mu- kanjem. nav. 107 Isto. Kada je Hrvoje vidio da su ga Turci izdali.. koji ste u ljudskom obličju oponašali glas goveda. 105 Isto. te se.”105 To se razglasilo po dvoru. Tada je u pomoć pozvao tursku vojsku i s njom poharao Bosnu. To je izazvalo pomutnju među Ugrima pa su povjerovavši Hrvojevim vojnicima počeli bježati. “obasipajući ga pogrdama i govoreći mu: Vi. Hrvoje naredi da Čupora zašiju u goveđu kožu.-?). 319 . dj. umro je od očaja107 u travnju 1416.106 Utopio ga je vezana u rijeci. a među njima i Pavla Čupora. 79. Hrvoje je zbog toga bio uvrijeđen. Zagreb 1974. Tako Hrvoje pobijedi i zarobi mnogo plijena i plemića. Hrvoje je s prijestolja skinuo kralja Ostoju i postavio na prijesto Stipana Tvrtka II. sad isti taj glas zaodjenite u obličje i kožu njegovu”. Vidjevši kako Hrvoje s turskom vojskom hara Bosnu. 284. pobuni protiv Ugara. 106 Isto.-427. a tada su se Hrvojevi vojnici popeli na obližnja brda i vikali kako bježi ugarska vojska.

Herceg Stipan 1448. MH. 1405. godine. od svog strica Sandalja Hranića Hum. obljubio sinovu nevjestu zbog čega je sin (Vladislav) zaratio protiv njega. 1466. Dubrovčana. Turci su u Kotor Varoš smjestili svoju posadu koja je tu ostala sve do 1838. kći Balše III. osnovane s nakanom da se zaustavi prodor Turaka prema zapadu. Treći sin Stipan rođen je u braku s Barbarom de Raugo. U prvom je braku imao kćeri Katarinu. Povijest Hrvata (knjiga treća). a treća Cecilija iz Senja. Podrinje. a vojnički kobaškoj kapetaniji. – Herceg Novi.Hrvatskoj nastala je “prava jagma” između Mlečana. 320 . 93. Turci su Kotor Varoš zaposjeli 1519. O njemu narod i danas pripovijeda. Živio je razuzdanim životom: Doveo u dvor pohotnu Firetinku zbog koje ga je napustila žena Jelena. zaratio je s Dubrovčanima.108 Jelena se dva-tri mjeseca nakon smrti Hrvoja udala za kralja Ostoju. Prva mu je žena Jelena. Stipan (Ahmet) Hercegović bio je sedam godina veliki vezir. HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA Herceg Stipan Vukčić Kosača (Kosača kod Foče. udovica Jelena je predala Omiš svome bratu Ivanišu Nelipiću i tako je Omiš s Krajinom pripao Hrvatskoj i rodu Nelipića. buduću bosansku kraljicu. Hrvoje Vukčić Hrvatinić ostavio nam je znamenita djela Hrvojev misal i Hvalov zbornik. se prozvao hercegom i od tada se Hum zove Hercegovina. O hercegu Stipanu Vukčiću Kosači ispjevane su lirske i epske pjesme. Još uvijek je u narodnom je pamćenju priča o hercegovom blagu. 108 Vjekoslav Klaić. Stipan je nakon očeve smrti iz nepoznatih razloga prešao na islam i ostvario blistavu karijeru. a do tada je bio u sastavu Jajačke banovine. Spli- ćana i Trogirana. Ženio se tri puta. Zagreb 1974. Za vrijeme turske okupacije Kotor Varoš pripada jajačkom kadiluku. g. Prešao s bogumilstva na katoličanstvo. Krajinu (Makarsku) i Poljica. g. godine. i Maru. dio Zete.) naslijedio je 1435. g. 1450. druga je bila parmska plemkinja Barbara de Raugo. te sinove Vladislava (Ladi- slava) i Vlatka. str. Međutim.

živu. baba je u Drežnici i Rami nagovorila Turke da konje potkuju naopako i tako zavaraju domaće i poraze ih. I undana su ti oni čuli da trebaju ujtit mladu katolkinju sa diteton i da je zazidaju u tu kulu i da se ta kula ne će više sorit. primjerice. mislili su ga po tragu uvatit. srednjovjekovni nadgrobni spomenici U naše se vrijeme u Bosni i Hercegovini politizira. 107. HKD Napredak. a na izlazu: ″Proša Stjepan i otjera zlato″ . zaziđali u zid. drama i mikrostrukture. mudri Stjepan ostavlja je krive tragove.) Motiv potkivanja konja naopako bilježimo u predajama o bježanju kraljice Katarine. 110 (Proboj kod Ljubuškoga) Hercegovo blago spominje. 321 . I oni će po tragu. Stećci. 110 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Bespotrebne se polemike vode oko srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka. i to muško dite. KULA HERCEG STIPANA Kulu Herceg Stjepana ziđali su Turci i to puno puta. Čim je oziđu.109 (Crveni Grm kod Ljubuškoga) HERCEGOVO BLAGO Dok je Stjepan vlada Hercegovinom njegov mlađi sin se s njim svadi. mliko. kažu. I kula se više nije rušila. ona se sorije. str. jer je konja naopako potkova i nisu ga našli. MH. te objavi Stjepanu rat. Htjede kasnije Stjepan uzeti svoje zlato da ode u Herceg Novi. Ali. pobjegne u Dubrovnik. ode u Bosnu i iskupi vojsku. I oni su nju zaziđali odvojeno od diteta. priredio Marko Dragić. 5. Predaju je magnetofonski snimila i Maja Bošković – Stulli (1963: 303. i Ignjat Đurđević u Marun- kovim suzama. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. 106. Kada je Stjepan uvidio da mora napustiti grad on utovari sedam mazgi zlata. ali ga nisu mogli naći jer on je svoga konja naopako potkova. I kroz taj zid njoj je iz prsiju proteklo. str. Priča se da su herceg Stjepana tražili Turci. snjig je bija. ali zlato su prisvojili Dubrovčani i napisali na ulazu u grad: ″Doša Stjepan i dotjera zlato″. knj. Sarajevo 2005. jer vazda je se sorila. Nedvojbeno je da pod tim monumentalnim nadgrobnim spomenicima 109 Isto. I oni su ujtili tu ženu i to dite.

a miseca veljače. Kamen je vuklo sto volova. kako je one stećke navuklo i na čemu i’ je navuklo. Sestra Marta vuče stećak za brata Marka. Neko kaže da su i’ žene na leđima navukle. a. Kaže neko da je bila voda pa i’ vodom navuklo. progonima i pogibeljima kršćana i uništavanju njihovih crkava i samostana. Vl.Hrvati. Ja ne znam. Predaje 111 Predaju Kako su stećci navučeni kazao mi je Pero Ćurdo na Gorici 1997. a sestra Marta zakla sto ovnova. O tomu svjedoče mnogobrojni povijesni i arheološki izvori. 1997. i sam se mislim. godine. 322 . priko polja Svinjače.počivaju srednjovjekovni kršćani . To je sve kamen krečnjak. stradanjima. z.111 (Bukovica kod Tomislavgrada) Nekropola na Radimlji kod Stolca OSMANSKA OKUPACIJA Mnogo je povijesnih izvora i predaja o sramotnome padu moćnoga Bosanskoga kraljevstva pod osmanlijsku vlast.

Inače ne bi nikad bio osvojen jer je bio što'no kažu neosvojiv. izgrađen na strmini s tvrdim bedemima. prešao Drinu bez ikakva otpora. zna se kako je on završio. Radakova izdaja Bobovca Radakova izdaja je jedna od najfatalnijih izdaja u povijesti a o njoj se i danas pripovijeda: Bosanski kralj. Ugari su zbog toga kod papa optuživali domaće vladare da u Bosni i Hercegovini kriju i šire krivovjerstvo. jedanaest kula. Da nije Radaka i 323 . To je dovelo do velikih svađa i obračuna između vladara. Za razumijevanje povijesnih predaja i etioloških predaja koje su nastale na povijesnoj razini važno je uz ukratko izložiti i sljedeće: Stalne su bile pretenzije Ugarske i Turske na Bosnu i Hercegovinu zbog njezinoga bogatstva (olova.kazuju o mnogobrojnim mučenicima i mučenicama. tamo. Osmanlije su koncem svibnja 1463. Zanimljiva su pripovijedanja o tvrđavama. izd'o ga neki vojvoda Radak. Sve to dovelo je do sramotnoga pada nekoć moćnoga Bosanskoga kraljevstva (koje se za vrijeme bana te kralja Tvrtka od 1353. o domaćim muslimanima koji su pomagali kršćanima. izdao taj grad. za tjedan dana pokorili Bosnu. g. zove se Radakova stijena i iz nje izvire voda koja se isto zove Radakova voda a drvenim je olucima odvedena na grad Bobovac. mostovima. g.) i slabile su moć domaćih banova i kraljeva. Među predajama su i one koje govore o prelascima na islam. Zato postoji i sad stijena malo dalje od naše crkve. Nekim grobovima i crkvama hodočaste i muslimani i pravoslavci. Njihovim grobovima narod stoljećima hodočasti. koja je brojala sto pedeset tisuća konjanika. do 1391. čatrnjama i blagu. Ta je stijena ime dobila prema predaji o izdajstvu vojvode Radaka rad' kojeg je pao grad Bobovac. a na jugu od Herceg Novoga do Ravnih Kotara). skupocjene tkanine i dr. napadnuvši Bobovac. Dugo ga je tukao. Tada je poglavar Bobovca Radič (Radak). godine. Sukobi su se događali i u samim obiteljima vladara poput onih između hercega Stipana Vukčića Kosače i njegovog najstarijeg sina Vladislava 1450. srebra. a potom i rijeku Bosnu. g. osim pješaštva. Mehmed je s vojskom. ali ga nije mogao osvojiti. kojega je sultan podmitio. prostiralo na sjeveru do Save.

Potjera za bosanskim kraljem Kada je osvojio Bobovac. žena kralja Stipana. 324 . Mehmed je zapovjedio Muhamedu da krene u potjeru za bosanskim kraljem koji je već bio pobjegao u Klaviju (Ključ). grad mu se predao nagodbom prema kojoj je domaćinima dozvoljeno da gradom upravljaju na domaći način. Radak je imao posebnu želju napiti se vode s vrela s kojega je često pio vodu. Tako je zarobljen zadnji bosanski kralj Stipan Tomašević i stric mu Radivoj. D. O tome je s Turcima sklopljen ugovor i sačinjene isprave. odrubili mu glavu i strmoglavili ga niz liticu. Rekavši mu: Kad si izdao svoje izdat ćeš i nas. zarobili su ga. 112 Kad su osmanlije obmanom od Radaka dobili ključeve Bobovca. Osmanlije su mu dopustili i potom ga odveli na stijenu iz koje izvire ta voda. po savjetu svojega muža. a stijena Radakova stijena. pa su molili milost za kralja nudeći njegovu i svoju predaju. Muhamed je s vojskom savladao Sanu. Predaja kaže kako je prije bijega ostavio dvojici svojih povjerinika krunu koju po njegovoj zapovijedi morahu sakriti negdje oko jezgre starog grada. Od tada se vrelo zove Radakovo vrelo.njegovog izdajstva nikad Bobovac pao ne bi. Sultan je ostao u Jajcu vidjeti kako će se razvijati događaji u Bosni. FF Mostar 2007. potvrđene zakletvom. Nakon predaje Jajca sultan Mehmed zapovjedi Muhamedu. Predaja kralja Stipana Tomaševića Muhamed je opsjedao Ključ paležom strašeći njegove građane i vojsku. da krene u potjeru za odbjeglim kraljem. A kad je predao ključeve caru. krenula prema Dubrovniku. vođi janjičara. a oni su uvidjeli da se ne mogu dugo odupirati turskoj sili. Tada je Marija. Čim je sultan stigao u Jajce. ovaj mu je dao odrubit' glavu na nekoj stijeni koja je po tom' dobila ime Radakova stijena. 112 Katarina Pejčinović zapisala je u srpnju 2007. Mehmed je saznao da s bosanskim kraljem boravi spomenuti Radivoj koji se s njim ponovno sprijateljio posredstvom modruškog biskupa. u Varešu od Kazimira Džoje. Rkp.

zavedeni tim prijedlogom. držeći u ruci pismo u kojemu je bila Muhamedova zakletva. str. Ubrzo ga Muhamed predade svom učitelju Perzijancu da ga ubije. – 170. Mehmed je provalio u Hercegovinu i strahovito je opustošio.Radivoju su Turci odsjekli glavu. čak su provalili i u turski tabor. 325 . Deset kamenih mačeva. Iz toga tabora poslao je “glasnike obližnjim knezovima i plemićima s naredbom da svaki preda svoju zemlju sultanu pa će od njega u Europi dobiti drugu”. a sa zarobljenim kraljem Muhamed je obilazio gradove u Bosni i Hercegovini podlažući ih pod tursku vlast. a neki su okrutno smaknuti. neki bijahu bačeni u okove i odvedeni u Bizant. 207. Predaja kazuje kako je sultanov kuhar kralja oderao živa pa su od kože napravljeni bubnjevi u koje su udarali dok su ga nosili pokopati. poglavar Tesalije. nanosili su poraze Turcima pa se povlačili na brda. Mala nakladna kuća Sv. nav. Jure. a kako je ondje nisu našli. Baška Voda 1999. str. Marko Dragić.114 113 Nikola Lašvanin. 114 Usp.113 Smaknuće kralja Stipana Tomaševića Muhamed nije uspijevao osvojiti Blagaj pa je pozvao kralja Stipana preda se. Uz Muhameda u osvajanju Bosne isticao se i Omer. međutim kada su otišli na sultanovu portu. Kralj je shvatio da ga ne zove od naklonosti te je stupio pred njega. dj. Neki od njih predali su sebe i svoju zemlju u ropstvo. S brda su navaljivali na tursku vojsku. pak. Proklinjao je tursku nevjeru. 168. da su ga privezana uz stablo ubili strjelicama. odlučan prihvatiti smrt hrabrije nego što je branio kraljevstvo i slobodu.. Vojnici hercega Stipana Kosače zaposjeli su gorske vrhunce. Neki kažu da je Stipanu odsječena glava. Mehmed je poslao izaslanike Dubrovčanima tražeći ženu bosanskoga kralja. Mehmed je podignuo tabor i okružio tvrđavu Blagaj. a drugi.

Nije lako ni umrit. oni su ti tog kralja mučenički ubili. Dr. U tom sloju bila je položena lešina. jer nije ležala na vratnim kralješcima nego na desnoj strani grudnih kostiju. Al su ti Turci bili životinje. Kažu da gore smrti nije bilo. Lubanja bijaše odijeljena od trupa. Lijevo stegno pokazivaše tragove. kako služe kao zapon katanaca ili možda kao kuke na negvama. Mrtvac bijaše okrenut smjerom zapada prema istoku. Onda su ti ga posuli sa soli i nabili na kolac.115 115 Predaju je Katici Lozić Radielović u Jajcu travnja 2007. Onda su ga odlučili pokopat tamo gore iznad borova oklen se ne vidi Jajce tako da mu to bude kazna. 1936. da je prelomljeno. Ćiro Truhelka je 1888. godine kazao Stipo Crnkić. Kosti ležahu na sloju ilovače. Pokoj mu duši al se napatio. tako da je lice gledalo prema izlazećem suncu. Sve bi bilo dobro kad se čovjek ne bi patio. a osim toga i dva mala srebrena ugarska 326 . te se ovdje slegla na dno. Od priloga se našao komad gvožđa nalik na polukružnu kuku. Grob posljednjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića U jajačkom kraju i danas se pripovijeda o smaknuću Stipana Tomaševića: A znaš. a oba prelomljena kraja nisu ležala jedan tik do drugoga u istom pravcu nego u razmaku kakvih 8 cm razdaleko. Ufatili ga kod Ključa. koji je i onako istruli kostur mjestimice zdrobio. doveli vamo. D. Ruke kostura bijahu na prsima prekršćene. Rkp. godine. FF Mostar 2007. Kuća u selu Šibenica mu je srušena i sad živi u Jajcu. a odozgor ne moš Jajce. što ju je kišnica iz gornjih slojeva splavila. Kažu da su mu oderali kožu i od nje napravili bubnjeve. rođ. godine pretražio grob i zabilježio: „U dubini od 88 centimetara naišlo se pod slojem crnice na sloj krupnog kamenja. Ko ono odavle grob moš vidit. a noge ispružene.

Italiju (Molisse). str. str. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. Povijest Hrvata (knjiga četvrta). poklani časni starci. (. obeščašćene djevice. Dr. 208..-1461. Ćiro Truhelka.118 SMRT KĆERKI BANA RADIVOJA Ban Radivoj je brat kralja Tomaša (1443. što ga u srednjem vijeku davahu pokojniku kao poputbinu na drugi svijet. str: 14. Iz ovih opažanja slijedi da je tu bila sahranjena lešina. posvećen štovanju Blažene Djevice Marije. 327 . Rumunjsku i drugdje. Ove novce možemo smatrati kao neku vrstu obola. posvećeni muževi ili mačem pobijeni ili osramoćeni. djelo. Bezbrojni ljudski plijen odveli su u barbarske krajeve – Trakiju i Aziju – da odsele rađa Turke. 117 Vjekoslav Klaić. nav.). str. 1904.J. Odijelu i što bi k njemu spadalo kao pucetima. dok su još njegovi novci Bosnom kolali.-1463. vatrom nagrđeni oltari. Italiju i Ugarsku. 58. Zarobljeno je i u hareme i janjičare odvedeno 100 000 kršćanskih djevojaka i mladića.) Kostur. domogao se bosanskoga kraljevstva i kraljevskih riznica.običaj koji je po Bosni bio vrlo raširen. kojeg pokopaše u vrijeme koje je slijedilo vladi Ljudevita Velikoga. g. sasječena i izmučena čovjeka. ZIRAL. 173. 118 Dominik Mandić Sabrana djela 5.. pretopljena zlata u vrijednosti više od milijun dukata.Pad Bosne U roku od osam dana turski car Mehmed pokorio je sto sedamnaest gradova. kopčama i dr. nije u tom grobu bilo ni traga. Studničke I druga. “Tada su silovane čiste gospođe. Zagreb 1974.117 Od Osmanlija je pobjeglo 400 000 Hrvata a od toga ih je 200 000 izginulo i pomrlo bježeći u Hrvatsku.. oskvrnjene bogoštovne zgrade. Kraljevski grad Jajce. povijest i znamenitost. U Bilaju pod Ključem koncem svibnja 1463. koliko je bilo moguće te pohranjen u staklenom lijesu u samostanskoj crkvi u Jajcu. 116 Nikola Lašvanin. koji je iz groba izvađen bi sastavljen. Neki su ponijeli sa sobom veliki drveni kip. Austriju (Gradišće).. MH. Turci su zarobili sto tisuća kršćana. a trideset tisuća mladića učinili janjičarima. Toronto-Zürich-Roma-Chicago 1982. Turci su ga na prevaru zarobili novca iz dobe Ljudevita Velikoga. dvoraca i utvrda.”116 Velik broj Hrvata iz Bosne i Hercegovine spasio se bježeći u kršćanske zemlje Hrvatsku.) i stric zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića (1461. u Trsat. Sarajevo. nevina djeca nogama pogažena.

1996.119 Ćiro Truhelka Kraljevski grad Jajce. prije nego što su Turci došli do njih i rasula se. Tu je predaju zapisao Ćiro Truhelka: Ban Radivoj sakrio je svoje kćeri. da su rađe sačuvale svoje poštenje i čist obraz nego pustile da ih Turska ruka obeščasti. povijest i znamenitosti. da ih sačuva od ratne nepogode u jednu pećinu. te ujdoše u trag njegovim ćerima i najdoše pećinu. Nakladna knjižara J. Katarina Kosača. uđoše Turci skrovištu djevojaka i htijahu ih uhvatiti. str. Banu Radivoju su Turci u Bilaju odsjekli glavu. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 119 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 5. ne tijuć bit sužnjevi Osmanlijama i osramotit se prid Bogom i svitom. jer nadaleko se pričalo o njihovoj nemilosti prema ženskoj čeljadi. Tili ih oni uvatit i povest sa sobom al divojke. Kad je ban Radivoj krenuo u bijeg s kraljem Tomaševićem sakrio je svoje kćeri u jednu pećinu kako bi ih sačuvao od osmanskih napasnika: U onaj vakat. Krila se gore sa kćerkom i sinom. skoče sa stine u ponor. Sarajevo 2005. Bojeći se silno da Turci ne bi učinili kakvo zlo njegovim lipim ćerama. da se izbave turskog sužanjstva i sramote.zajedno sa kraljem Stipanom Tomaševićem. Nakon toga su kralja Stipana okrutno ubili u Jajcu. 171. a od ovoga se vremena još i danas širi oko pećine i ponora miomiris ruža. nadajuć se da ih tu niko ne će nać. str. priredio Marko Dragić. HKD Napredak. Djevojke. pod kojom bijaše duboki ponor. (Pretisak Općinsko poglavarstvo Jajce. Riža je sletila niz cestu. Bile su tolko čedne i bogobojazne. te tako svoje volje poginuše. sakri ih on u jednu pećinu ispod koje bijaše veliki i duboki ponor. a kad su Turci saznali gdje se nalazi krenuli su prema Bedemu. uz kralja Stipana u gradu je bio i ban Radivoj.). a sa Stipanom su obilazili gradove u Bosni kako bi kralj naredio predaju bez otpora.119 OBRANA KREŠEVA Kraljica Katarina se jedno vrijeme krila od Turaka na Bedemu. Studeničke i Druga u Sarajevu 1904. uvatiše kralja a s njim i bana Radivoja. kad je Turčin navaljivo sa svi strana da zauzme Jajce. Kada ga sa kraljem uhvatiše. skočiše u ponor. MH. 328 . drama i mikrostrukture. kćerka i sin nakupili su riže u mješine (žake) i ozgor su zavaljali riže niz brijeg. jednom mjestu na brdu poviš Kreševa. Al kako su Turci sve više jačali i jurišali naprid. knj. 17. Narod i dan danas priča da se od tad sa te stine širi miris ruža.

plesti – sve domaćinske radove koji su se obavljali u kući. 1940. Prešla je s bogumilstva na katoličanstvo i postala franjevkom Trećega reda. daleko od domovine i svoje djece koju su Turci odveli u ropstvo u Carigrad. 2004. U sutješkome samostanu su sačuvani plašt.) Rkp. 122 Bono Benić... u Kreševu kazala Ana Topić (rođ. str.” Te žene nazivaju se Katarinke. rođena je 1424. 96. Grob kraljice Katarine u Crkvi Araceli u Rimu Hrvati obilaze više od pet stoljeća. Ona je bila Kosača. U znak poštovanja prema kraljici i zbog žalosti.” Također su mi pripovijedali: “Naše su žene veoma mnogo nju cijenile. KATARINA KOSAČA Posljednja bosanska kraljica Katarina. a kraljica je prešla u vječnu predaju što je pripovijedaju njezini zemljaci.120 POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA. FF Mostar. kćerka hercega Stipana Kosače.” Onda su Turci pobjegli. godine u Blagaju kod Mostara. Ona ih je svemu podučavala. a Katarina Kosača i njena djeca ostala su na sigurnom. kraljica bosanska. sv. na divan frizijski način. nav.”122 BIJEG IZ BOSNE U fojničkome kraju predaje o kraljici Katarini kazuju: 120 Tanji Topić 2004. str. dj. 3. stola. Turci su tad rekli: “Kad imaju toliko riže a što još ne imaju. Ona je naše žene odavde podučavala vest. kvadratična svilena vrećica. U lipnju 1995. Do pada Bosne pod Turke ova je kraljica izgradila šest samostana i crkava.121 Doživjela je tužnu i tragičnu sudbinu i umrla u izgnanstvu. uškrobljeni rubac za misu i jedan dio misnice. svileni ubrus. godine otkopani su i vide se i danas. “Sve je to izrađeno i satkano najčišćim zlatom po cijeloj površini. one i dan-danas nose crne marame na glavi. g. Trajna predaja tvrdi da je te stvari izradila blažena Katarina. 121 Temelji crkve koju je kraljica sagradila u Otinovcima kod Kupresa 1447. 49. 329 . godine boravio sam u Kraljevoj Sutjesci i slušao više kazivačica i kazivača koji su mi kazivali kako je: “U gradu Bobovcu živila kraljica Katarina.

potkovali sve konje naopako i jednu noć iščezli. na Milodražu. s dugim bedemima i brojnim kulama. Böhlau. 126 Bazilije Pandžić. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Masleša”.126 Nakon smrti Stipana Tomaša 1461. koja je ostala udovica s dvoje nejake djece – Sigismundom i Katarinom.’ Tako oni i urade. 330 . str. preko brda u Varoš. GZM IV.”125 Povijesni izvori kazuju da se kraljica Katarina godine 1446. bježala iz Jajca. Te se noći tako brzo i naporno radilo da je 77 trudnih žena pobacilo djecu i 77 se kobila oždrijebilo. Pripovijeda se da su Turci ovaj grad (Kozograd) najposlije osvojili i da je ispred njih potonja kraljica pobjegla otalen. Nastao je za jednu noć sa svrhom da od turskih topova. Pavao Ritter Vitezović u svome djelu Bosna captiva piše da je kraljica Katarina napustila utvrdu Kozo u Fojnici i pobjegla u Konjic. a onda ga puštajte i dobro gledajte gdje će zakopati nogom! Ondje kopajte pa ćete naći vodu što ide u grad.124 Postoji. koji su tukli s Meteriza. “Zvonigrad” i “Gradina” u kotaru fojničkom. Kada u gradu nestane vode. i sljedeća predaja: “Priča se da je Katarina bježeći od Turaka.. Sarajevo 1892. te konje potkuju naopako. novi kralj Stipan Tomašević priznao je Katarinu kraljicom majkom. 146. Malo iza vjenčanja. bez sumnje. zaštiti kraljicu u glavnoj kuli – dvoru. str. 124 Pavao Anđelić. pod Kozogradom. i da je to. Verlag Köln-Weimar-Wien 1995. Sarajevo 1973. također. naredi kraljica. grad će se predati. Pošto su se na sve načine uzalud mučili. prebjegli u Dalmaciju. “V. dao joj je dozvolu da može sebi izabrati dva kapelana među bosanskim franjevcima. Katarina Vukčić Kosača (1424. Livno i Duvno. vidješe da je žensko. ali mu tvrđi ne mognu za dugo vremena ništa učiniti. Kad se nisu mogli obraniti. 123 Luka Grđić. reći će im jedna baba: ‘Zatvorite konja pastuha pa mu ne dajte za tri dana vode. 125 Isto. bio velik teret za okolno stanovništvo. natovari blago i pobjegne.) Bosna Argentina. 139. str. 121. Povijesno jezgro te predaje sastoji se u činjenici da je cijeli sjeverni dio grada izgrađen silovito. str. Pripovijedaju da je pri toj prilici ubila kraljica sa Kozograda iz topa turskog zapovjednika spram sebe u Ostružnici. pa im je presijecite.123 Predaja kaže da je brdo Vis s kulom i sjevernim bedemima grada u cjelini umjetni nasip. papa Eugen IV. Kad vodu presiječete.-1478. Turci opkole grad. udala za kralja Stipana Tomaša. “Kozigrad”. 91. Kada zapovjednika svukoše da ga okupaju. 4 sata daleko.

140. 128 Bazilije Pandžić. g.. dj. Kad je naša kraljica Katarina viđala da će Turci napast na Jajce ona je svoju vojsku nared'la da potkuju konje naobratno i ona je pobjegla na Sutjesku. pa se spuštali na Komotin. Poznato je da je papa Pio II. D. U Melni je bila kula za vrijeme Turaka. iz Viskokog u Rim. listopada 1463. kolovoza 1464. ali ga je tri dana kasnije zadesila smrt te se odustalo od oslobađanja Bosne i Hercegovine. Sa Sutjeske u Visoko. I tu su deset kula napravili od katoličkih glava. - 1464. doputovao u Ankonu. odakle se lađom prevezla u Dubrovnik. Kraljica Katarina u oporuci spominje samo Pavla II. a dvoje su joj djece oteli Turci. te je vjerojatno da se s Piom II. U jajačkom je kraju o kraljičinu bijegu živa tradicija: Turci su najprije došli na Suhi vrh u Pougarju. Pad Bosne i umorstvo njezinog kralja rezultirali su 21. i Siksta IV. (1456. nav. nije srela. a potom prešla u Rim. u kojem je Pio II. rođen 1932. ali se djeca nisu vratila i ona je poklonila Papi svoju kraljevinu..127 Nemamo povijesnih dokaza da je kraljica Katarina bježala preko Fojnice kako to predaja kazuje. Tu je provela neko vrijeme. 203. Tada su došli na opštine na Ranče.Odatle je pješice stigla u Ston. 129 Predaju je Katici Lozić Radielović 2007. 129 U RIMU Kako bi i sama poradila na oslobođenju svoga kraljevstva. Rkp. dj. godine. Poznato je kako je kraljica Katarina već u srpnju 1463.) nagovarao sve kršćanske vladare da zajedničkim silama protjeraju Turke iz Europe. nav. 331 . prema kraljici Katarini nisu pokazivali sklonost jer su se bojali turske osvete. Papa je 12. Katarina je iz Dubrovnika otišla papi u Rim. Ona je mislila da svoju kraljevinu ostavi djeci. u području Dubrovačke Republike. u selu Barevu kazao Jure Crnoja. str. 127 Nikola Lašvanin. bila na Lopudu. Iako joj je Dubrovački senat dopustio doći u Dubrovnik. str. i tu su naše cure poslije vjenčanja išle spavat s begom prvu bračnu noć. okupe u Ankoni.. FF Mostar 2007. pismom Ezechielis prophetae.128 Tom prigodom kraljica je u Dubrovniku ostavila mač kralja Tomaša s nakanom da bi se on dao njezinu sinu ako se oslobodi iz turskog ropstva. selo Barevo. najavio kršćanskom svijetu da je odlučio staviti se na čelo križarske vojne protiv Turaka i pozvao da se u lipnju 1464.

kraljevski bosanski i obitelji Kosača. Katarina je najprije stanovala u kući građanina Jakova Mentebona. Jeronima. da kraljevstvo predaju njezinoj kćeri Katarini. Otada franjevci posjetiteljima svoje crkve pripovijedaju burnu povijest kraljice Katarine. a potom je prešla u drugu kuću gdje je živjela do smrti i gdje je sastavila oporuku. Ta se kuća nalazila u gradskom predjelu Pigna u blizini crkve sv. koja za života postade uzor kršćanskog 130 Bazilije Pandžić. Nadgrobna ploča bila je urešena reljefnim kipom kraljice u naravnoj veličini (1. Marka. Zato je skinuta nadgrobna ploča i stavljena na najbliži stup. OPORUKA Kraljica Katarina je svoju oporuku sastavila u nazočnosti sedam svjedoka od kojih je šest bilo franjevaca. nav.. Grob joj je bio postavljen pred glavnim oltarom crkve. Pretpostavlja se da je taj stan pripadao hrvatskoj Bratovštini sv. bude li se ona ponovno vratila na kršćansku vjeru. 144. 332 . franjevci su odlučili popraviti oltar i pomaknuti ga naprijed. pak. listopada 1478. i njegove zakonite nasljednike baštinicima bosanskog kraljevstva i zamolila ih da ga u potpunosti predadu njezinu sinu Sigismundu. U svojoj oporuci “imenovala je papu Siksta IV. kako bi kor oltara bio viši. a ako Sigismund ne bi ponovno postao kršćaninom. Ispod nadgrobne ploče bio je postavljen i natpis bosančicom. dj. Oko godine 1590. Ako bi. str. U Rimu je Katarina dobivala izdašnu pomoć kako bi mogla živjeti prema svom kraljevskom dostojanstvu. Uzalud je Katarina više puta činila sve kako bi svoju djecu oslobodila iz ropstva. Pokopana je po vlastitoj želji u franjevačkoj crkvi Araceli. oboje ustrajalo u muslimanskoj vjeri.78 m) s krunom na glavi. Zbog toga je kraljičin grob morao biti premješten.” 130 GROB Pet dana poslije sastavljanja oporuke (25. Na tom je mjestu Katarinin grob ostao više od 100 godina. Njezina mjesečna pomoć iznosila je 100 dukata i još 20 dukata mjesečno za stan. ako se vrati na kršćanstvo. S jedne i druge strane glave urezan je po jedan grb. Sveta Stolica postaje vlasnica bosanskog kraljevstva i o njemu može odlučivati prema svojoj uviđavnosti.) kraljica Katarina je umrla.

131 Mladen Anto Molinar. U čekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini Kotromanić Kosači). borila se za slobodu svoga kraljevstva itd. SUDBINA DJECE Kraljičinu djecu Sigismunda (12-14 godina) i Katarinu (10 godina) oteli su Turci na vrelu rijeke Bosne. PAD DREŽNICE Čuvari su vazda dolazili i čuvali Drežnicu.življenja. Pokopana je u Skopju (Makedo- nija) gdje se dugo pokazivalo na njezino turbe kao mjesto počinka bosanskog kraljevskog potomka. Sunarodnjaci kraljice Katarine već pet stoljeća dolaze u crkvu Araceli kako bi pred grobom svoje kraljice iskazali duboku odanost i zahvalnost. petak 25. Katarina se udala za turskog velikaša.' Turci su tako i uradili. srpnja 2008. a stražari će mislit da su konji iz Drežnice izašli. kad stražari zaspu. Izgradila je šest crkava. pomagala je sirotinji i ženama. str. Nitko nije mogo proć pored stražara jer su bila dva ulazna bloka. Njezina sudbina reprezentira sudbinu mnogobrojnih bosanko-hercegovačkih kršćanki i kršćana. 333 .131 Sigismund je poznat kao Ashak Kral Oglu – Isak Kraljević. Hrvatsko slovo. Zagreb 2008. Djeca su tom prigodom ubrala cvijeće i igrala se. a drugi s donje strane. *** Kraljica Katarina je naomiljenija žena kod Hrvata u Bosni i Hercegovini i šire. jedan s gornje. 12-13. gdje se kraljica zaustavila da još jednom vidi to vrelo na kojemu su se zaustavili i njezini svatovi dok ju je kralj vodio u Sutisku. Tada su Turci oteli kraljičinu djecu odveli ih u Carigrad i islamizirali. prođite mimo stražara. Petar je od muke na mistu crko. Kad je izašo Petar i sa brda pogledo doli. Turske zaptije su znali da je tuda nemoguće proći pa su pitali jednu babu: ‘Kako bi mi mogli proć u Drežnicu?’ Baba odgovori: ′To vam je sinko lako: potkujte konje naopako i u zoru. vidio je da po Sveći odaju turski konji i njiove zaptije.

1953. a i dan danas se priča da je Drežnica pala zbog jedne babe.133 Veliko je hrvatsko stratište na Krbavskom polju pokraj Udbine. prosinca 1481. Mijatoviću. godine zauzeli posljednji slobodan hercegovački teritoriji (Herceg) Novi. godine Osmanlije pustošili su splitsko. godine Helena Čarapina. predvođene jajačkim banom Emerikom Derenčinom. BORBE PROTIV OSMANSKE.) godine Osmanlije su osvojili trogirsko i šibensko područje. rujna 1493. Bernardin Frankapan se spasio. 132 Kazala mi je 2001. šibensko i zadarsko područje. sukobile su se s osmanlijskim snagama koje je predvodio Sandžak-beg Hadum Jakub- paša. a Ivan Cetinski je predlagao da se presretnu na šumskim klancima. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture.). Prema Juraju Rattkayu na Krbavskom je polju izginulo 5 077 Hrvata. godine. godinu). Hrvatske snage. 133 Anđelko Mijatović. 9. rođ. Slavoniji i Ugarskoj. primjerice A. Vl. 137. izginulo je 13 000 Hrvata. godine osvojili su Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira. I danas se to misto na brdu zove po njemu Petralj. str. Tako je osvajačima otvoren put prema Srijemu. Izginuo je “Cvijet hrvatskoga plemstva” (Ivan Cetinski.-1503. Do okršaja je došlo na otvorenom polju. rkp. godine porazio je osmanlijsku vojsku koja se s 10 000 zarobljenika vraćala iz Kranjske i Koruške. a 1500. studentica Pedagoškog fakulteta u Mostaru. MLETAČKE I UGARSKE OKUPACIJE U Mletačko-turskom ratu od 1499. Zagreb 1996.132 Osmanlije su 15. Osam godina kasnije (1521. Juraj Vlatković i dr. 334 . Nakon tri mjeseca sužanjstva ban Derenčin je od žalosti umro. . Zarobljeni su Karlo Gusić i ban Derenčin koji je usužnjen u Carigradu. nespremno i strateški nesložno. Školska knjiga. Derenčin je uoči bitke zagovarao da se Osmanlije dočekaju na polju.) osvojen je Beograd. (Mnogi povjesničari tu okupaciju datiraju u 1482. Sljedeće (1501. Hrvatski ban Matija Gereb kod Zrinskog Broda na Uni 1483. a prema drugim povjesničarima. 2001. a ona je predaju čula od Zvonka Čarapine iz Vrdi kod Mostara. g. Čačvinu i Nutijak u Cetinskoj krajini Osmanlije su osvojili 1513. godine.

Ivan Karlović bije je spaija u Kumiću. Onda kad tamo on veli: – Potpisali ste da šte mi dat Karlovca kolko svati mišina bivolska. SHK. str. 356. bije mudar. sad ćemo polovicu. a un unda s onom oputom oko svega Karlovca opaše. Cijeli je život posvetio borbi protiv Turaka. I osta njegov Karlovac. nis mogli izlazit nikako kraju. Oni se dogovore nji sedam da će ić k njemu žalit se. On unda dobro rastegne mišinu i dade krojaču što god moga tanje da iskroji. a oni utekli svi. on se onda uplaši. Kad oni doša tamo. uša. MH. priredila Maja Bošković Stulli. A kad došli oni na vrata. U narodnoj je tradiciji hrvatski vitez. manj od stra reka da ćemo davat polovicu. U epskoj poeziji opjevani su Karlovića dvori. Pita ga Ivan da što je doša. IVAN KARLOVIĆ I KMETOVI Ivan Karlović. vrag ga zatra! Unda s mu kmetovi davali trećinu od svega. A uni unda prikonoć popale sve kuće i sve što nis mogli ponit ono popalili i izbigli u svit. 335 . hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (? 1485- Medvegrad 1531). vratije se kući. nije zna što će. To njim bilo teško.134 (Vranik kraj Lovinca u Lici) 134 Usmene pripovijetke i predaje. unda j doša u Karlovac pa pita oće 1 mu dat Karlovca kolko bivolska mišina svati. Kad on vide da onizi nema. oni ga pitali što je napravije. posljednji je potomak Kurjakovića. pa reka: – Dosad smo davali trećinu. A Ivan onda kad vide da je sve opustilo. da im bude što bolje. Veli: – Od stra nisam zna što ću. onda oni najprvi stoje bije do vrata. – Dobro – on reka. on od stra reka. nije više ima o čem živit. on pristaje na to. za što je zalagao i svoje posjede. Zagreb 1997.

ožujka do 10. godine. Nadut ovom vještinom. pukne top u Medvedgradu i tane udari u kopuna. MH. a 1522. nut što se dogodi! Basa donesenog preda nj pečenog kopuna tak je lijepo i vješto porezao da kad bi sve falate skup opet spravio i složio. U to vrijeme bila su užasna stradanja Hrvata u Bosni i Hercegovini. 12. a 1523. za nedjelju danah moj će parip na žartveniku Svetoga Kralja u Zagrebu zob zobati! Tek što zadnju riječ poče izgovarati. ožujka 1537) postao je kliškim kapetanom 1520. SHK. OBRANA KLISA POD ZAPOVJEDNIŠTVOM PETRA KRUŽIĆA Od 5. 135 Usmene pripovijetke i predaje. daržeći u rukuh kopuna. najviše pako oko Lukavca grada u kojem je njihov vođa obitavao. priredila Maja Bošković Stulli. MEDVEDGRADSKI TOP Prigodom jedne s Turci bitke pripetilo se je.135 *** Knin i Skradin su osvojeni 1522. Pobijedio je Turke kod Klisa 1524. g. travnja Osmanlije su jurišali na Klis ali su ih porazili branitelji predvođeni Petrom Kružićem i Grgurom Orlovčićem. basa uzdigne se. i doveo pomoć okupiranom Jajcu. To Turci videc’i i za zlu kob uvažavajući. kad su naime Turci. osvojeni su Sinj i Ostrovica kraj Bribira. koji vilami. nije poznati bilo je li kopun prije porezan bio ali ne. dao je varhovni vođa veliku čast u gradu na koju je odličnije pozvao. g. rekne: – Kao što ja sad ovog kopuna u ruci daržim. preobladavši naše. dadu se kud koji u bijeg. Petar Kružić (? – Solin. 336 . i kod Senja 1525. Oslobodio je Solin 1532. I tako domovinu od turske okrutnosti izbaviše. Četiri godine kasnije (1529) odrekao se dužnosti senjskoga kapetana i posvetio se obrani Klisa. 352. a za njimi onda svikolici karstjani pohite. Poginuo je braneći Klis od Turaka. Zagreb 1997. doparli čak do Save i tamoka se naselili. str. kog svega na drobne komadiće razmarvi. Ratovao je i na moru protiv Mlečana i Turaka. Kod stola kad su svi veseli bili. nut zaruži nekaki gromoviti glas. senjskim kapetanom.. koji sjekirom koji baltom.

a zva se Petar Kružić.. kad su Turci napadali Jajce. A nije samo s njime Kružić surađiva. Onda je još. Ima je i ženu i sina. poznatijih Turskih napada na Klis bio je onaj 1523. i onda je zbog toga Klis spa na samo pedeset uskoka. Jedan od. Eto. dok su se turske vojske brojale u stotinama. i kad god bi Turci napali Klis on je uvik sudjelova u njegovoj obrani. Sad se nama čini nevjerojatno to 337 . Bio je pao u tursko ropstvo. a kako su živili u lošim uvjetima i broj uskoka se smanjio. ni kako se izbavio. ne zna se kako. pao u mletačko zarobljeništvo. Tako je on jednom prilikom. a to ti je gori u okolici Karlovca. a valjda kako ko na to gleda. i tada je Petar Kružić zajedno sa drugim senjskim kapetanom Grgurom Orlovčićem. ali se kralj nije baš iskaza po pitanju pomoći njemu i njegovim uskocima. braneći Klis sa četrdeset konjanika i četrdeset pješaka. bio je jedan uskok koji je branio naročito Klis i Senj. a za to su imali uskoke. pa je tražio pomoć od kralja jer su spali na prosjački štap. kako protiv Turaka. jer je i u njihovom interesu bilo da se Turke što dalje od njih zadrži. gle. ovako. dok su Turci tili osvojit Klis. Kružić je vodio opskrbu hranom i oružjem. samo kako to uvik ide.Jedan je od najvećih hrvatskih ratnika protiv osmanske vojske. Kružić je od njega dobio Lupoglav. Kralj je bio neki od Jagelovića. kod Solina pobjedio Turke i onda im je kralj obojici na poklon dao Brezovicu da ih nagradi. Oni su tribali dobivat od kralja plaću. ali se brzo oslobodio zahvaljujući nekom prijatelju. I onda je Petar Kružić doša u takvu situaciju da on i njegovi ljudi nisu imali od čega živit. tako i protiv Mlečana. O njemu se i danas pripovijeda: Tamo negdi u pentaestom-šesnaestom stoljeću. bar ja ne znam to. jer su i oni tili osvojit dio našeg mora. a to da su uskoci bili razbojnici. a i od pape bi ponešto dobili. pa čak i tisućama! A cilo to vrime borio se Krugić. a u Klisu je bio kaštelan i kapetan. ali znam da se nakon toga borio protiv Turaka i posta kliški knez. On je bio od Zvečaja. kad je doša Ferdinand Habsburški na vlast. Pomaga je on i Krsti Frankopanu. ništa od tog obećanog nije ostvario. pa su on i uskoci bili prisiljeni živit od onoga što bi neprijatelju oteli. toliko o kraljevoj pomoći. kako je i od pape pomoć rijetko kad pristizala. A kralj bi obeća. ali o njima se ne zna nešto puno. nakon toga. dok se ovaj borio s Turcima. Onda. posta i senjski kapetan. i odma to nije ona ista sila koje su se prije Turci bojali. to je.

kad se vratia. sa dvjesto tisuća vojnika i tri stotine topova osvojili Srijem i Osijek. godine u Klisu. Kazao joj je Marko Sabljić (1958. a u njoj se rodila ćer Bele četvrtog. 338 . Turci su napali Klis i Kružić je doša s tri broda vojske koju mu je papa posla da ga oslobodi. su tridesetsedam puta navaljivali na nj da će ga osvojit!i ta je opsada tako trajala par godina. i u Rimu je bio di je od pape dobio potporu. 1530. i na jednoj od tih lađa je on i poginia. potuka Turke u Bosni i uništio turske utvrde u Solinu. na dan kad je sam Petar Kružić poginuo. Za to vrime su Turci i Mlečani na prijeveru zauzeli Klis. a kršćani koji bi pali u turske ruke bili bi ili ubijeni ili prodani u roblje. pa su Turci u Solinu sagradili dvi kule da im je lakše nadgledat Kliško područje. di je on sagradio za zavjet crkvu Blažene Djevice Marije u kojoj je na kraju i pokopan. 136 Ivana Vukadin zapisala je 2008. Živi u Klisu. onda je njegova sestra Jelena otkupila njegovu glavu za sto dukata. i u Ankoni. Magdalena se zvala. branilo se i kršćanstvo.kako su oni morali otimat da bi preživili. to se zna. Ljudi su se manje i bojali ić u rat. kako se zavitova Gospi. i to od toliko moćnijeg neprijatelja ka šta su Turci bili. I onda je on. tako da seon sad moga oslobodit samo s mora. jer nije se branila samo zemlja. Tražio je on bio pomoć i od pape. to je bio slavni uskok Petar Kružić! A imaš i Klišku kulu. Nakon toga znam da je iša u Lorett. koje su imali i to pomoću Ferdinandovih i papinih vojnika i svojih ljudi. a samo u proliće 1534.. g.1537. a tada je Klis napala turska vojska od deset tisuća. Njegovo tijelo je onda prevezeno u Senj. budući da je kopno bilo ili pod Turcima ili pod Mlečanima. FF Split 2008. Računa se da je Klis pao 12. a kad su je njegovi ljudi vidili i sami su se predali. a odande u Trsat. Tako da je Kružić napa njihove tri utvrde u Solinu. Turci opet opčeli napadat na Klis. na lađe.03. Rkp. I eto. Kružićeva vojska počela povlačit prema moru. Sabljići kod Imotskog). Onda su 1533. Turci su mu odrubili glavu. a kako su Turci bili jači.136 *** Osmanlije su 1526. ali to je tako tada bilo. Onda. kako su Turci još uvik imali njegovu glavu. E.

je 29. Našice 1541.139 Požega je osvojena 1536. Bijela Stijena..str. Od 1530. U scenskoj izvedbi na livadama Picoki varaju i pobjeđuju veliku tursku vojsku pred- vođenu silnikom Ulama-begom. godine. U okršaju je poginulo 22. od 1968. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. g. godine.137 Jajce i Banja Luka su osvojeni 1528. g. u okolicu Beča. godine. g. koji oživljava silnika Ulama-bega. završeno je osvajanje Slavonije. u Žumberak su se naseljavale prve skupine uskoka. 139 Isto. Sulejman II. s oko 100 000 vojnika i 300 topova opkolio Beč. Kralj se utopio u potoku Čeleju. Nikola Zrinski. a više od 100 000 Hrvata zapadno od Vrbasa. 140 www. Kralj nije čekao ni Erdeljsku vojsku pod zapovjedništvom Ivana Zapolje. Jedini su profe- sionalci redatelj i glumac. do 1537. godine tradicionalno održava Picokijada. na Mohačkom polju s oko 30.140 137 Anđelko Mijatović. Zagreb 1996. Valpovo. rujna 1529.138 Po Sanudu. g.php?option=com_content&task=view&id=226&Itemid= 1– 339 . Orahovica.com/index.000 započeo bitku s Osmanlijama ne čekajući glavninu hrvatske vojske koju je predvodio Krsto Frankopan. Like. Hrvatsko-ugarski kralj Ludovik II. 178. Turci su do 1533. Krbave i zapadne Slavonije naselilo je oko 200 sela u Gradišću.djurdjevac. g. Veličanstveni je 29. Stupčanica. g. Osvojeni su: Klis 1537. g. g. Pounja.-1533. str. mršavo pile-picok. 167. *** Legendarna obrana Đurđevca U Đurđevcu se. Kostajnica 1556. pred nekoliko tisuća gostiju iz Hrvatske i ino- zemstva. 178.000 vojnika. iz hrvatskih zemalja u ropstvo odveli 600 000 žitelja. Oko 10 000 Hrvata iz Pokuplja odselilo je 1532. topom ispuca u turski tabor silnika Ulama-bega kako bi ga se prividom izobilja prevarilo i prisililo da odustane od opsade đurđevačke utvrde. godine.) junački se borio protiv Osmanlija.-1556. Po povijesnoj predaji. do 1541. g. hrvatski ban (1543. Brezovica. Manifestacija se održava u spomen na pobjedu nad osmanskom vojskom 1552. Pakrac i Petrovina 1543. U manifestaciji sudjeluje više od dvjesto pedeset amatera. koja se temelji na stvarnoj obrani Đurđevca 1552. starica je pred- ložila da se posljednji zalogaj hrane. kolovoza 1526. str. Voćin. 138 Isto. Školska knjiga. autoru Diaria. g. Od 1536.

pernati junaci. a unuci vaši ostat će PICOKI!”141 Ta predaja svjedoči o hrabrosti i mudrosti Đurđevčana koji su stoga ponosni na svoju povijest i nadimak. zaustavila je Turke i oni više nisu bili pomorska velesila. uglavnom Hrvata. 340 .hr/Home/Legende. Ulama-beg Đurđevčane naziva “Picokima”. godine na svečanom otvaranju predao je gradonačelniku Đurđevca Mladenu Roštanu rješenje Ministarstva kulture kojime je Legenda o Picokima dobila trajni status nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske. što picekima bojeve bijete. osvojili Klis. U Ciparskom ratu (1570. Ulama-beg odustaje od opsade i napušta bojište. Osmanlije su 7. Malta. U sastavu mletačke flote borile su se galije hrvatskih gradova: Sv. Kao neku vrstu kletve. To stratište opisao je sudionik Franjo Črnko. Zemunik i Makarsku. rujna zapalili utvrdu i skoro svi vojnici su izginuli. Bar. g. Solin je osvojen.) Osmanlije su osvojili Ulcinj. oslobođeno je 12 000 robova i veslača. *** Marko Horvat Stančić je sa svojom malobrojnom posadom 1556. Kršćanska flota izgubila 15 galija i 10 000 ljudi. g. a zapovjednik joj je bio Don Juan Austrijski. Flotu sv. i vezir Mehmed paša Sokolović početkom kolovoza 1566. Budvu. branio Nikola Šubić Zrinski. ime PICOKA dovijeka nosili! PICOKIMA vas djeca zvala. Španjolska. Mlečani su 1572. Spič. Tako i završava ova scenska igra: “A vi tamo. a Korčula i Hvar su napadani (1571.aspx?idDocument=2545 – Potpredsjednik Vlade Damir Polančec je 2007. obranio iznimno važan grad Siget u jugozapadnoj Mađarskoj. g. To je bila najveća pomorska bitka galija za Ciparskog rata. Lige činile su: Venecija. g. g. Papinska država. Sultan Sulejman II. Misleći da u utvrdi ima još toliko hrane da se njome oni iz grada mogu i razbacivati i na taj način izrugivati. Uskrsli Isus – 141 kulturniturizam. Turci su izgubili 200 galija i oko 40 000 ljudi. Boka je bila ugrožena. PORAZ OSMANLIJA KOD LEPANTA Bitka kod Lepanta 1571.).-1573. sa sto tisuća vojnika napali su Siget koji je sa dvije i pol tisuće vojnika.croatia. Nikola – Cres.

277. Tek je bio navršio tridesetu. danas robinjicu. Ni nakon svečane pohvale zbog svojih junačkih djela se nije uzoholio. Levant je čest u usmenim lirskim povijesnim pjesmama. Jerolim – Hvar. Tanahna galija. str.Krk.142 (Neviđeni na otoku Pašmanu kod Zadra) TRAGEDIJA MARINA KJUDUSA NAKON POVRATKA IZ LEVANTA Marin Kjudis se vratio u Trogir iz Levanta. La Donna – Trogir (zapovjednik A. Sv. sve zemlje oko Sredozemnoga mora. istočno od Italije. Cipiko teško ranjen). Književni krug Split. str. Sirije i Egipta: TANAŠNA GALIJA Tanašna galija. dakle. već je govorio da je samo izvršavao svoju dužnost prema kršćanstvu i rodnom mjestu. Dugo vremena se na Ćipikovoj galiji bio borio protiv Turaka. 341 . 142 Tanja Perć-Polonijo. MH. Sv. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. 97. ali iako je bio još mlad. Ivan – Rab. Split 1996. 1972.-98. lipu divojčicu. sastavio Krešimir Mlač. I mrko lice i snažno tijelo bili su mu prekriveni ožiljcima iz pomorskih okršaja. Sv. po moru brodila. koji su bili silno ojačali na moru. Tripun – Kotor (poginuo zapovjednik Bizanti). od sunca gorila i Nike vojvode. smatrao je da čovjek mora zatomiti vlastite osjećaje i potrebe kada treba braniti čast i slavu svoga grada. koji put Levanta vodi svoje brode i u njima Anu. juče divojčicu. a označava Istok. Zagreb. obale Male Azije. jidra su joj bila od sunca gorila.

šapćući psalme. Često bi je dugo promatrao i sa zadovoljstvom razmišljao o njihovom budućem braku i potomstvu. gdje je u jami. Ne mogavši naći mir. 2008.) Rkp. pao je u nesvijest. ležalo i tijelo njegove Marije. odbijao je govoriti i jesti. ali ne i njegova duša: sebe je krivio za gubitak zaručnice i golemu nesreću koja je zadesila Trogir. Kao da se smetnuo s uma. Marija je bila izvan sebe od veselja i iznenađenja. a gradski liječnik ustanovi da se radi o kugi (koju joj je Marin zacijelo prenio s darovima iz Krete). Kazala joj je Kaja Ćarija (rođena 1928. Marin naposlijetku ozdravi. Nedaleko od crkvice nalazilo se Groblje kužnih. Drva iz svoje lađe Marin je složio u hrpu na hridini iznad jame s kužnima. 342 . ostavljajući grad bez obrane od Turaka. napunio lađu drvima i u njoj otplovio do rta Sv. čitav imetak je ostavio crkvi Sv. koji su prijetili i s kopna i s mora. Imućniji građani su. pjevajući sve glasnije. pomislivši da čovjek pred njim mora biti velik grešnik kad na takav način umire. On je. u svojoj želji za plijenom. Neki pustinjak koji je tu prolazio se približi vidjevši vatru. Sa Istoka je donio roditeljima i prijateljima mnogo skupocjenih darova. Glas o tome se uskoro proširi po čitavom gradu. Ciprijana. a nakon što se osvijestio. Svi osim Marina. gotovo lud od boli i grižnje savjesti. među stotinama drugih. Uživao je pri pomisli kako će se plavokosa Marija radovati svim haljinama koje joj je kupio na Kreti. svakodnevno posjećivao zaručnicu ne bojeći se bolesti. lutao je ulicama grada i bičevao se. Pade na koljena i stade moliti. gdje se nalazila crkvica Sv. No. a kuga zahvati čitav grad. nisu obazirali na smrtonosnu bolest koja je harala gradom. Uskoro i on oboli. usprkos zabrani gradskog vijeća.god. Zgrozi se nad strašnim prizorom. u Seget Vranjici. zapalio lomaču i popeo se na sam njen vrh. E. Marija uskoro oboli. Tome. Nakon što mu je Marija umrla u naručju. 143 (Vrsine kod Trogira) 143 Tereza Karabatić zapisala je 2008. godine u Vrsinama kod Trogira. dok se pjesma umirućeg Martina pretvarala u bolne krikove koji su čitav nesretni grad ispunjali stravom. FF Split. živi u Trogiru. Nije se prevario. a njezino zadovoljstvo usrećivalo je Marina. a potom je. Sebastijana (zaštitnika od kuge). a najviše svojoj zaručnici. Mariji Jurjevoj. stali bježati u okolicu Trogira. Sami Turci se. a ljudi se počnu kloniti kuće Jurjevih.

Čovjek se uplašio. a ona vojska bila je njegova zakleta vojska. a bilo je vojnika “više nego crvi na siru”. stoljeća Nikola Bonifačić Rožin zapisao je predaju u kojoj se prepleću mitski. ali ga je vojnik ohrabrio i rekao mu da ide naprijed po njegovim savjetima. pa o njemu narod i u naše dane pripovijeda povijesne. Također se vjerovalo da će kralj Matija Gubec sa svojom vojskom izvesti pravi rat i da će se tada živi tući s mrtvima. Zaista. Tada se dignuo onaj starac i umirio vojsku. eshatološki i povijesni motivi. godine. U kući su bile tri hrpe zlata. Vjerovalo se da će Matija Gubec sići na zemlju i da će tada biti zadnji rat i konac svijeta. Čovjek je sa svake hrpe uzeo po jednu šaku zlata i vratio se natrag. Bio je to Matija Gubec.Vođa Seljačke bune. Po toj je predaji jedan čovjek išao na Mladu nedjelju u šumu ubrati drva. etiološke i eshatološke predaje. kaže predaja.144 U toj su predaji i motivi biblijske provenijencije (konac svijeta.) 144 Vidi: Usmene pripovijetke i predaje. Kad je došao treće nedjelje. a za stolom je sjedio sijedi starac i šuteći nešto pisao. Čovjek je nastavio dalje i došao u jedan grad te po soldatovim uputstvima našao jednu kuću u koju je ušao. staroga kako piše i uzeo po jednu šaku zlata sa svake hrpe. Zagreb 1997. 349. pred njim se pojavila silna vojska. 343 . Dok je on sabirao drva. g. priredila Maja Bošković Stulli. (O Matiji Gubecu August Šenoa piše u romanu Seljačka buna. Matija Gubec je u hrvatskoj tradiciji simbol borbe za slobodu. soldat mu je rekao da ne će lako proći kao prethodne dvije nedjelje.-350. Po povratku mu je soldat rekao da dođe i iduće nedjelje. Uhićen je i odveden u Zagreb gdje je prema narodnoj tradiciji i M. u selu Hižakovcu (Vrhovcu). I taj je vojnik dao savjete čovjeku i uputio ga dalje. nije mogao izaći jer bi se pred njim pojavila kuharica. MH. Istvaffyju mučen užarenim kliještima. Čovjek je poslušao. mitske. okrunjen užarenom željeznom krunom te raščetvoren. Čovjek je nastavio put i opet ugledao drugoga vojnika koji je također stajao kao da je na straži. Matija Gubec Matija Gubec (pravim imenom Ambroz) spominje se 1556. Bio je vođa Seljačke bune 1573. SHK. pred njim se ukazao vojnik (soldat) koji je stajao kao da je na straži. Kad se učinilo da će izići na treća vrata. str. Vratio se i opet su mu soldati rekli da dođe i u treću nedjelju. Šezdesetih godina 20. Ponovno je vidio soldate na straži. kada je čovjek uzeo po šaku zlata i uputio se nazad. živi i mrtvi – Sudnji dan).

korunu na glavi je imal. U Stubici je još velika lipa pod kojom je Gubec skupljal narod. a da pri želieznih stolah su se bavili. a ja ću si siest. on je rekel: – Sad ste okrunili mene i sa mnom sav narod. njemu je siela na glavu. a Gupca su uhvatili i otpelali u Zagreb. Pokljem toga gospoda su napravili od kamena Gupčevu glavu i da mu se narugaju. MATEJU SJELA KORUNA NA GLAVU No. On se sa seljaki spuntal na gospodu grofove. on je na lapti uoral. Ale pak najednuć je vidil da ruoj včel lieti. A pak oni su tamo jili. 344 . kot ti na stolu želieznom. Tam gde su oni kameni na sred trga. Kad su ga okrunili. kot pčele. a je mu to sjelo na glavu. kad su rodici povidali. 350. On je pak naganja! da te včele kraju. tu glavu 145 Isto. se odviezal. komu će koruna na glavu upast. tr je ga zugnul. ali još će dojti stara pravica! Onda su Gupca osudili na smrt i vubili. kralja su htili imat. To ja znam od moje maljučkosti. lebo ta koruna komu upadie na glavu. to je bil Matej kralj. Tako je se zibral. Ale uov sedljak. Je si obrnul plug želiezni i na njega se siel. a uon je ziel uotku želieznu ča š njom plug pucuje. Govorili su da se je proglasil seljačkim kraljem. tr išal domuom. A pak ti gospođini su si pripravili želiezne stole. Ta žije još koruna. A on je štimal da su to včele. to je hazburska koruna. Pak da na njega je to išlo. kaj je štel da muži budu svoji gospodari. str. ona je v Bieči v muzeome. a je to jako vrcalo. on je ta križ na toj koruni udril. ai tata. I ta križ je od toga časa zugnut na toj koruni. Slovačka) O MATIJI GUPCU Matija Gubec je bil seljak iz Stubice. A kad je uoral.145 (Devinsko Novo Selo. obiedvali tr su čekali tu korunu. ta će bit kraljem. tr on je pak ostal Matej kraljem. to je pamietka. je začel odganjat ovako z uotku. a najednuć je udril po tuom uot- kom. pak si je riekal: no. on je bil siromak. to su bili gospođini. Kad s tu uotku je udril. Ali grofovi su seljake potukli. To je bila ta koruna. viećinom mama. tamo je bilo prijestolje Gupčevo. A ja ću na želieznom plugi obiedvat. pa su ga za kaznu okrunili užarenom krunom na Markovom trgu.

str. posljednje hrvatsko uporište na Uni.). današnja Ćirilometodska. Hrvati su 1591.1612. dugo pokljem naši narodni ljudi tu Gupčevu glavu dignuli i stavili je više gore na onom vuglu. buntovnik i tribun. pored Lovren- čića.) U hrvatskoj su književnosti o Petrici Kerempuhu. Kao kapetan ratovao po Albaniji.). (Till Eulenspiegel bio je seljački sin iz sjeverne Njemačke koji je živio u 14. godine u Varaždinu.146 (Zagreb) Petrica Kerempuh Petrica Kerempuh. 345 . *** Godine 1577. potisnuli Osmanlije iz Moslavine. iz narodne je predaje ušao u pisanu književnost i postao nadahnućem značajnih djela hrvatske umjetnosti. tiskanoj 1834. poslije 24. satiričar. a narod priča da če Matija Gubec još dojti. Osmanlije su osvojili mnoga mjesta u Bihaćkoj krajini. Ivo Senjanin Ivo Senjanin (Ivan Vlatković). 355. Godine 1592. Istaknuo se u borbama za Klis i Petrinju u Dugom ratu (1593. Lik je iz hrvatske knji- ževnosti sličan pučkim likovima u europskoj književnoj tradiciji. pučki šaljivac.VII. Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Optužen za krađu žita i pogubljen. Slavko Mihalić i dr. g. da cucki na njega pišaju. uskočki vojvoda (? – Karlovac. Onda će bit pravice i kruha na zemlji. O njemu je sačuvana zbirka usmenih priča. Pomilovan je nakon pogubljenja. Još i sada tamo stoji. Ali su dugo. st. osvojen je Bihać.-356. pisali: Miroslav Krleža. poput Tilla Eulenspiegela ili junaka pikarskih romana. Legendarna 146 Isto. Prvi put se spominje u knjizi Jakoba Lovrenčića.-1606.su stavili nuz zemlju na vugel Markovog trga i Gospodske vulice. Uzalud je senjski kapetan svjedočio da mu je dao žito za njegove vojnike.

i potukli osmanlijsku vojsku kod Čakovca. sastavio Vlatko Pavletić.). g. privukli brodove. Senjski uskoci su 18. Hrvatska je 1594. sve ćeš paka niže pasti. g. Zagreb 1980. MH.000 pretežito osmeračkih katrena abab. Senjski su uskoci uz pomoć vojske iz okolice Splita 1596. prosinca 1604. Spjev je komponiran od 20 pjevanja s oko 11.je bila obrana Siska 1593. 346 . U tridesetogodišnjem protestantsko-katoličkom ratu (1618. od Međimurja do Primorja obuhvaćala samo 16 800 četvornih kilometara. Gundulić spjev počinje stihovanim usmenim mudroslovicama: Ah. prosinca napali kod Ugljana. Uskoci su se povukli na uzvisinu i utaborili. godine. Noć.-1648. Ivan Gundulić opjevao je taj događaj u povijesnom spjevu Osman. Gundulić je to djelo pisao od 1621. g. g. *** POGIBIJA SULTANA OSMANA U bitci kod Hoćima ubijen je (1622. Neki smatraju da je Gundulić i ta dva pjevanja završio ali da su se zagubila ili ih je pak Senat uništio bojeći se da će uvrijediti Turke. Hrvati su 1595. Hrastovicu i Gore. Uzaludno su Mlečani jurišali misleći da su uskoci u utvrdi.) sultan Osman II. Epu su nedostajala XIV. a sutradan nevrijeme spriječili su Mlečane da napadnu uskoke. potukli mletačku. od Osmanlija oslobodili Klis ali su ga iste godine morali vratiti. pjevanje koja je dopjevao Ivan Mažuranić. i XV.) sudjelovalo je 30 000 Hrvata. a potom i osmansku vojsku.147 Osman je nastao pod utjecajem Tassova Oslobođenog Jeruzalema (1575. a na utvrdi ostavili štapove i kape kako bi zavarali Mlečane. Vjekovite i bez svrhe 147 100 djela književnost jugoslavenskih naroda. oslobodili Petrinju. g. čiem si se zahvalila tašta ljucka oholasti ! sve što više stereš krila. 17. godine pa do svoje smrti. Mlečani su ih 23. str. Uskoci su od drveta i životinjske kože napravili stazu. napustili utvrdu.

Vladislav je spasio život turskoj junakinji Sokolici koja je bila zaljubljena u Osmana. Na pregovore je poslao Ali-pašu koji je susreo Krunoslavu.148 U spjevu je opjevan događaj u vezi s turskim sultanom Osmanom. 284. satiru se sama u sebi silna carstva i moguća. Međutim. sad vrh sablje kruna pada. Bez pomoći višnje s' nebi svieta je stavnos sviem bjeguća. Kolo od sreće u okoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori. Osman je bio prisiljen bježati prema Istoku kako bi prikupio nove snage i s njima ponovno udario na kršćanski Zapad.-285. U isto je vrijeme Kazlar-aga tragao za budućim Osmanovim ženama te je oteo lijepu Sunčanicu. gori ustaje. eto je doli. a u visocieh gora vrhe najprie ognjeni tries udari. Sokolica je obećala da se više ne će boriti protiv kršćana pa se vratila Osmanu u Carigrad kamo je stigao i Ali-paša s ugovorom o miru s Poljacima. Krunoslava je odlučila obući se u ugarsko odijelo i poći u Carigrad kako bi oslobodila svoga zaručnika. a tko doli. zaručnicu turskoga sužnja Korevskog. 347 . Na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. kod kuće je Osman prihvatio da se oženi i sklopi primirje s Poljacima. Sad vrh sablje kruna visi. nie pod suncem krepke stvari. str. Krunoslava je usužnjena i pogubljena zajedno s Korevskim. a tko car bi rob je sada. Njegovu je vojsku kod Hoćima 1621. 148 Stari pisci hrvatski. godine porazila vojska poljskoga kraljevića Vladislava. Djela Iva Frana Gundulića. u Zagrebu 1877. To je na svoju ruku iz osvetničkih razloga učinio Rizvan-paša. sad na carstvo rob se uzvisi.

Trideset Vodičana i Vodičanki 1646. 348 . Uskoci su djelovali u skupinama na poticaj ili sa znanjem vlasti. oslobađanje Korevskoga bilo je uvjet za mir s Poljacima. Gundulić je imao prethodnika u Marku Maruliću. Međutim. Jedni ih smatraju razbojnicima. dj. 150 Frangeš. g. Do suprotstavljenih mišljenja dolazi jer su postojale četiri kategorije hajduka: Hajduci zulumćari (turski hajduci) činili su strašna zlodjela nad kršćanima. Osman je izvrgnut ruglu i zadavljen. došlo do pobune u kojoj je svrgnut Osman i ponovno ustoličen sultan Mustafa. odbili su napad Osmanlija na Vodice.-1669. spominje putopisac Zeno. 17.149 U Osmanu se prepleću povijesni. MH.150 *** Hrvati su 1638. a Osman se oženio Sokolicom i još dvjema Turkinjama. Gundulićev je osjećaj barokne pravde i “suda općenoga” odgovarao potrebama ilirizma. a drugi ih mistificiraju i glorificiraju. Ivo: nav. g. Oprečna su mišljenja o hajducima. Vrhunac djelovanja uskoka i hajduka bio je za vrijeme Kandijskog rata (1645. Zagreb 1980. u Rami zapalili i opljačkali samostan.). od Osmanlija oslobodili Topusko. HAJDUCI I USKOCI Padom Bosne i Hercegovine i Hrvatske u njoj se javljaju uskoci i hajduci. a hajduci su bili samostalni. mitski i eshatološki svijet. str. siječnja 1557. a franjevce pobili. 149 100 djela književnost jugoslavenskih naroda. pjevao je o neizbježnoj propasti turske tiranije a moglo se to primijeniti i na Austriju. 97. str. Na poticaj Mlečana uskakali su u susjedne hrvatske krajeve i borili se protiv Osmanlija. Hajdučiju i četovanje prvi put 1550. U Carigradu je 1622. g. sastavio Vlatko Pavletić. Sunčanica je uspjela pobjeći. Uskoci su bili kršćani koji su iz Bosne i Hercegovine pobjegli od osmanske vlasti nastanivši se ponajviše u Dalmaciji. Šeh Gaibija predvodio je “kupreške turske hajduke” koji su 4. g.

bio harambaša Nikola Maleta koji je zaprosio Anđu Bailovu151 iz Livna. on joj je zaprijetio da ne će ni drugoga ljubiti i da će je od svatova oteti. Mujo sluša kako Stipan s obadvije ruke siječe Turke a ruka mu je deblja u mišici nego ženska noga pri bedrici. Aržanova. Zlo je nanijelo trgovca Stipu Tadina iznad Kambelovca koji je na dva konja u mješinama gonio vino i nastavio put kroz Petrovo polje. Svatova je bilo koliko je u godini dana. Roditelji blagoslove daju. 349 . primjerice. Bailovi su svatove častili nedjeljicu dana. Svatovi su iz Livna putovali preko Buškoga Blata. silno volio Anđu i maštao da će je poturčiti i dovesti u svoj dvor. a kad ga je ona odbila. POGUBIO SVATOVE STIPANA NAKIĆA Postojali su i hrvatski i srpski hajduci razbojnici. Delibaša Stipanu Nakiću pripisuje mitsku snagu i junaštvo i upozorava Muju da je pamet izgubio jer da znade Nakića Stjepana ne bi ima ni u glavi sana. 151 Ibro je. Svatovi Stipana Nakića i Anđe Bailove stigli su do vrela Vijanjac u Vinovu i odlučili ondje prenoćiti. Tada je trgovac kazao Maleti da su svatovi Stipana Nakića puni zlata. Nešto im se loše predočilo. Krstaš i Selinu. Sinjskoga polja. Maleta nije vidio stvora zgodnijega niti mu je srcu išta milije bilo od Anđe Bailove. Kad su ugledali Šibenik i more: 353. ture mlado i tješio ga da će na megdanu pogubiti Stipana Nakića. Turčin nadalje Muji besjedi o Stipanu koji je prije šest godina porazio dvanaest tisuća Turaka. 335. Kad je trgovac Stipe pogled bacio na brdo Gradinu pred njim se ispriječio harambaša Nikola Maleta s trideset hajduka i zatražio od njega da mu dade vino i rakiju. Okrene im barjak naopako. Takav je. a Anđinim roditeljima zahvalio je što su lijepo snahu odgojili. nakita i para vode mladu od bosanskih strana. Starješina svatova zahvalio je na gostoprimstvu. Turčinu delibaši javio se Mujo. Pružila mu se prilika da je otme od svatova i tako ostvari prijetnju koju je izrekao Anđi. To svatovim nije drago bilo. Puhnu vjetar s Velebita jako. također. HARAMBAŠA MALETA. Radosnice niz lice padaju.

Cvrčci cvrče u noćnoj tišini. Crna krvca moja prosta ti je. Za vrijeme pogibije svojih svatova Stjepan Nakić je bio u pivnici i pravio troškovnik. “Zaklinjem te mlijekom od matere. Kad je očuo pucnjeve trčao je do svojih svatova. Majka Anđi u pohode mora. Pa je baci u zelenu travu. a hajduci su skočili sa svih strana te su svatim sjekli glave po ledini. ali ih je sustigao Maleta i rekao Anđi da je prvoga pogubio Stjepana i da će ona biti njegova. Od nevjeste tvoje Anđelije. Kad je to čula nevjesta gizdava preklinjala je svoga djevera: 502. Djever i nevjesta su pobjegli s mjesta. Najzdanje se pročuše kočije. Kada se taj zločin dogodio u Vinovom strašan potres bio. Volim časno ovdje poginuti. Maleta je djevera rasjekao na dvije polovine i pobjegao u Moseć planinu. Iz žalosnih Bajilovih dvora. Cijela se Zagora u crno zavila. a stražu nisu postavili.” Djever je nevjestu poslušao pa joj sabljom glavu otkinuo. Maleti se prilika pružila. Stjepan je izbrojio dvije stotine trideset ubijenih svatova. Svatovi su svladali hajduke i ubili ih dvadeset sedam. 350 . Maleta je prvi trgnuo zlatna jatagana. 564. Mrtva tijela po ledini skaču. I proklinje Maleta Nikolu. Hajdučka se želja ispunila. 479. Iz Drniša i Polja Petrova. Jadne glave odsječene plaču. San sanjaju svati po ledini. Svatovi su zaspali. 487. Mislili su da su sigurni jer u blizini nije bilo Turaka. Odsijeci mi moju rusu glavu. Neg Maletu krvnika ljubiti. sve je došlo do sela Vinova. Žali majka nariče u bolu.

Pita majka zelenu Dubravu. Stojanu Jankoviću. u Ravnom (na putu iz Splita preko Duvna. ovo je naš najglasovitiji junak u osamnaestom vieku. On je imao svoje najvjernije jatake u Primorju u selu Drašnicama (kod Makarske). Mijovil) Tomić Od svih narodnih junaka Mijat (Mijovil) Tomić najomiljeniji je kod naroda. Split 2005. vitezovima Vučkovićima te o hajducima Mijatu Tomiću. Od XVII. Književna i povijesna zbilja. str. 214-234. snažni su bili muslimanski hajduci osvetnici.153 Hrvati i danas kazuju povijesne predaje i epske pjesme o uskocima: Ivi Senjaninu. Roši harambaši (Ivanu Bušiću) i Andrijici Šimiću. i obično stanovao u Vranić-planini više polja duvanjskoga. 153 Isto. hladne vodice. koji su mu prah. 195-198. Narod plače i suze se liju. Rođen u Duvnu. Najprije su pokopali mladu a zatim svatove i hajduke. 570. 575. str. pravu četu… Hercegovinom i Primorjem mnogo se o Mihatu pjeva i pripovieda. g. 152 Vidi: Marko Dragić. odbio se u hajduke od turskog zuluma. olovo i opanke nabavljali. Objašnjavajući to. Majka ljubi mrtvu Anđeliju. Kad je majka Anđu ugledala. HKD Napredak. Da mu sablja otkinula glavu. Od žalosti na zemljicu pala. Tko joj kćeri otkinuo glavu. 54. koji i danas o njemu pjeva i priča.-56. Fratar ih je svetom vodicom natopio. Mijat (Mihat. Srbi i Muslimani. 152 *** Hajduci osvetnici borili su se protiv osmanske okupacije. 351 . Rame do Visokog) sa svojim hajducima napao karavanu trgovaca od 400 ljudi i ubio 19 trgovaca. st. iskopaju u zemlji grobnice. Stjepan Nakić je predložio da se kod Vijanjca. Kune majka tu hrđu gubavu. don Mijo Pavlinović u bilješci uz pjesmu o smrti Mijata Tomića piše: “Tomić Mihovio. U tim su družinama bili zajedno Hrvati. Harambaša Abdurahman je 1639. Imao je liepu kitu od četrest i dva druga.

čega se ima najviše bojati podjarmljeni narod: lakomosti za blagom i za gospodstvom. 1. tj.). i on je najveće narodu omilio. Kad je živio Tomić Mijovil. knjiga XXIX. pa se podigao na Turke. 154 Stjepan Banović.. koji ne imadu ništa hajdučkoga. kad su oni najokrutnije bjesnili po Bosni i po Hercegovini. kako da se sveti poganskom zulumćaru narod.) od fra Filipa Grabovca. Smrt Mihatova drugi nam je izgled. sv. koje je on svojim prijateljima darivao. sapelo ga. 1747. piše Grabovac ovo: “Samo ovo oću spomenuti: kako posli Tomića Mijata iz Duvna nije bilo već pravoga ajduka niti će već ni biti. HAJDUKOVANJE U Hercegovini smatraju da je prezime Naletilić postalo tako što je nekoj djevojci “naletilo” Mijatovo dijete. Na str. Martić-Jukićeva pjesma Mijat Tomić i kadija tešanjski spominje kako je Mijat Tomić po raznim stranama Bosne i Hercegovine gradio če- sme za putnike i prolaznike. 74. 81. JAZU. o kojima nije govora.”155 Postoji mišljenje da je Mijata ubio azap (tur.pa i dolazili u četu: i nema vele godina da su se posmicale crljene ječerme. – 1733. u Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. za stvari.. str.”154 Mijata Tomića nalazimo i u Erlangenskom rukopisu (1716. 486. U Orlacu (Raštanima donjim kod Mostara) nalazi se hajdučka pećina koju narod zove Pećina Mijata Tomića. Mihat zakloni ženu u Primorje. (tko te pita za ono što se ne pristoji? Za ono što kazati nemaš? Za ono o čem nije govora?). Ne pitam te ja za Mihatove konake. kojemu ne ostaje zašteđena nikakva svetinja: pa ga je zato narod i obljubio. Izdade ga Bobo- vac Ilija od Doljana. 155 Citirano prema: Stjepan Banović. do svoje junačke slobode. 352 . njegov bi kum. Pogibe malo prije žetve. Rečeni poginu oko prvi(h) godina mira od Kandije. pa otuda Arap. kao i u Cvitu razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga (Mleci. pa i danas pod njim drži njeke naše liepe pokrajine. dj. – 75. da je i danas poslovica: tko te pita za Mihatove konake. jer je bio od onih hajduka. nav. žandar) pa je kod epskoga pjevača došlo do zamjene glasa z u r. i tako ga je čuvao od svake izdaje. Zagreb 1938. Cio život hajduka Tomića Mihata bio je najsjajniji izgled. To potvrđuju predaje koje se i danas kazuju. Lakomost Ilije Bobovca izdade kuma svoga. lakomost nas izda Turčinu. str.

Mijat Tomić bio je iz Duvna iz sela Kongore. knjiga XXIX. Pade Murat na glavu u travu.156 Mnoge pjesme u narodu su opisane o ajduku Mijatu Tomiću. Mijat nije htio nositi kose. subaša Suzice kadije. Jabuku livadu. jer ne nosi kosu na ramenu. Begovi Kopčići u: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. kad su doveli djevojku u begovu kulu.Pjesme i predaje kazuju kako je Mijat-harambaša zimovao kod svojega pobre Kopčić Džafer-bega. ide umjesto svoga gospodara na mejdan zulumćaru Arapu. Po toj predaji Mijat čuva begove ovce do svoje dvadesete godine. Na pleće mu pendže napravilo. Čim je ugledo Mijata. pobjegne noću u planinu i postane hajduk.’ A Murat mu ništa ne odgovori.’ 156 Ante Šimčik. koji je ucijenio bio sve Duvno. a otac mu je bio Tomić Ivan. ali ga ovaj ubije i. U hajduke je Tomić krenuo u Vran planinu. odmah ga je mislio prisić. to ugleda tridesetak kosaca iz ruku im ispadoše kose. sv. Kad je došo. str. a uz njih je bio Murat. vidio je da livadu kosi trideset kosaca. Zagreb 1933. Murate subaša. kad mu se gospodar ženi iz kasabe (Duvna ili Županjca) nosi barjak u njegovim svatovima. Druga predaja dovodi odmetnuće Mijata Tomića u hajduke u svezu s njegovim gospodarom begom Kopčićem. JAZU. svi ćemo glave pogubiti.. gdje je već tri zime zimovao i gdje mu je lijepo bilo u pobratima i kod pomajke k’o u mile majke. Mijat je prid njega došo i reko mu: ‘Šta to radiš. mlado momče. a ti mi je danas oduzimlješ. Ivan je imo na Duvanjskom polju kosnicu livadu. Livadu mu je pod turskim zulumom oteo Suzica kadija i naredio je Suzica kadija seljacima iz sela Kongore i drugih okolnih sela da kose livadu. 353 . a za pasom malu pušku. To je krivo Turcima svatovima i jedan od njih natjera konja na Mijata. nego poteže sablju od pojasa. 1. Bio je mladić od dvadeset godina. jer mu je duvanjski kadija Suzica preoteo dio očevine. iz očiju suze udariše: ‘Šta uradi Tomiću Mijate. Nosio je na sebi bijele gaće i bijelu košulju. zašto kosiš moju livadu? Livada je moja babovina. puče šarak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata. moja djedovina. hitro manu i rukom i sabljom da prisiče Mijata Tomića. ali je Mijat. Poleće mu ruka do silaja. pa i čukundjedovina. i zatim. hitar na nogama pa od sablje Mijat odskočio. 57. a da pred njima kosi Mijat Tomić. žalosna ti majka dovijeka.

Svakom Mijat novo ime daje. jedan drugom odsijecali glave. Ubio ga Klišanin Arap iz puške ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac Ilije. gdje se kopčaju panciri i tu ga je arap iz puške pogodio. rođ.’ Te Mijat u Vran okrenu u planinu. osveti me. on je reko: ‘Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puška probijat jer je na meni sedam pancira. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama dok nije izdaja došla. Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il’ za bukvom il’ za studenom stinom kamenitom. samo me može probit zrno kositra. a kazao Franjo Tomić. Od mene vam takav ultimatum.157 Mijat Tomić spada među one plemenite hajduke koje je u planinu otjerao turski zulum. Koji ne će u Vran u planinu da tražimo pravo od Turaka. dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija. Tute prostri divan kabanice. u Mostaru zapisala Ivana Kvesić. u Mostaru. od rođene mu sestre sin. sin mu sina na mejdan pozivao. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo. A ko od vas u planinu ne će. drži me. I opet je uspio reći: ‘Jezus Marija. Zatvori Turcima klance te napravi počivališta i odmarališta pokraj puta da se mogu ljudi odmarati i popušiti lulu duvana. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki trag. i biži. U njegovoj je družini bilo i muslimana i pravo- 157 U ožujku 2001. ukazala mu se tad jabučica pod vratom. a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan današnji. prid kućom mu stado ne blejalo. FF Mostar. 2001. 1941. kad je nazdravljo. studentica kroatistike iz Mostara. Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i počeo piti iz čaše vino. 354 . onda ćemo Turke suditi i naučiti kako će se s nama ponašati. tako Mijat stvara četu i družinu. ‘Čujte me trideset kosaca povratka vam kući nema ni kućištu. Rkp. ko prolazi mora ostaviti žute madžarije. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja. Što mu se u kući rađalo sve manito bilo. To je bilo prvo društvo Mijatovo. Takav ultimatum Mijat Turčinu stavi. drago dite moje. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i provode pljačku i zakone. Prvi bijaše Leventa Marijan.’ To je čuo Klišanin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno kositra) i pripunio pušku. kuća mu se kućetinom zvala. a u njoj mu pasja braća stala. Marijane.’ Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem doletio Klišanin Arap i tu opalio iz puške i prisiko Marijanu nogu u koljenu. a u kući čedo ne plakalo.

a za pasom malu pušku. Ivan je imo na Duvanjskom polju kosnicu livadu. Mijat Tomić bio je iz Duvna iz sela Kongore. Tu se.158 Nakon svega ovoga može se zaključiti: Mijat Tomić se rodio oko početka XVII.’ 158 Ivan Rangjeo. a desetak ih je tiskano i u 8. godine ili svakako između 1656. Ubojica je bio Hadžizukićev rob (Arap) ili azap (žandar). 355 . Mijat nije htio nositi kose. Čim je ugledo Mijata. POGIBIJA MIJATA TOMIĆA Postoji 28 pjesama koje govore o smrti Mijata Tomića. a ti mi je danas oduzimlješ. Kad je došo. a poginuo je 1656. Bio je mladić od dvadeset godina. str. jer ne nosi kosu na ramenu. Slavoniji. zašto kosiš moju livadu? Livada je moja babovina. Murate subaša. a otac mu je bio Tomić Ivan. godine izdajom trostrukog kuma Ilije Bobovca iz Doljana kod Jablanice (za kojeg moji kazivači kažu da je bio pravoslavac) za vrijeme vladanja Seidin-paše. moja djedovina. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. 31. vidio je da livadu kosi trideset kosaca. i 1659. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. U 19 pjesama se govori da je Mijata izdao njegov kum Ilija Bobovac. Mijatov sestrić Marijan je ranjenoga Mijata pokušao odnije- ti u Vran. Dalma- ciji. a uz njih je bio Murat. subaša Suzice kadije.slavaca. 159 Anđelko Mijatović. Hercegovini. a da pred njima kosi Mijat Tomić. stoljeća u selu Brišniku kod Duvna. pa i čukundjedovina. Predaje i pjesme kazuju zatim da je mali Marijan uspio osvetiti Mijata ubivši “Arapina” u duvanjskoj župi u mjestu Jankovac. Pjesme o Mijatu Tomiću zapisane su u Bosni. knjizi edicije Hrvatske narodne pjesme. kažu. Ivan Rangjeo je pomoću epskih narodnih pjesama pokušao rekonstruirati njegov životopis. odmah ga je mislio prisić.159 Mnoge pjesme u narodu su opisane o ajduku Mijatu Tomiću. na njivi Pošćeci. a ubio ga neki Arapin. ali je Mijat izdahnuo pod Sovićkim vratima. Sarajevo 1931. Nosio je na sebi bijele gaće i bijelu košulju. Sinj-Duvno 1985. Mijat je prid njega došo i reko mu: ‘Šta to radiš. nalazi grob hajduka Mijata Tomića. Livadu mu je pod turskim zulumom oteo Suzica kadija i naredio je Suzica kadija seljacima iz sela Kongore i drugih okolnih sela da kose livadu.

ukazala mu se tad jabučica pod vratom.’ Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem doletio Klišanin Arap i tu opalio iz puške i prisiko Marijanu nogu u 356 . drži me. A ko od vas u planinu ne će. kuća mu se kućetinom zvala. Od mene vam takav ultimatum. Na pleće mu pendže napravilo. Pade Murat na glavu u travu. puče šarak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata. gdje se kopčaju panciri i tu ga je arap iz puške pogodio. iz očiju suze udariše: ‘Šta uradi Tomiću Mijate. to ugleda tridesetak kosaca iz ruku im ispadoše kose. I opet je uspio reći: ‘Jezus Marija. Poleće mu ruka do silaja. mlado momče. ali je Mijat. Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il’ za bukvom il’ za studenom stinom kamenitom. Tute prostri divan kabanice. a u kući čedo ne plakalo. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja. drago dite moje. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama dok nije izdaja došla. sin mu sina na mejdan pozivao. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo. Što mu se u kući rađalo sve manito bilo. osveti me. ko prolazi mora ostaviti žute madžarije. nego poteže sablju od pojasa.’ Te Mijat u Vran okrenu u planinu. Zatvori Turcima klance te napravi počivališta i odmarališta pokraj puta da se mogu ljudi odmarati i popušiti lulu duvana. dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija. žalosna ti majka dovijeka. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i provode pljačku i zakone. ’‘Čujte me trideset kosaca povratka vam kući nema ni kućištu. Svakom Mijat novo ime daje. a u njoj mu pasja braća stala. prid kućom mu stado ne blejalo. tako Mijat stvara četu i družinu. Prvi bijaše Leventa Marijan. hitro manu i rukom i sabljom da prisiče Mijata Tomića. onda ćemo Turke suditi i naučiti kako će se s nama ponašati. jedan drugom odsijecali glave. on je reko: ‘Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puška probijat jer je na meni sedam pancira. To je bilo prvo društvo Mijatovo. Ubio ga Klišanin Arap iz puške ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac Ilije. i biži. Koji ne će u Vran u planinu da tražimo pravo od Turaka. kad je nazdravljo. Takav ultimatum Mijat Turčinu stavi. Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i počeo piti iz čaše vino. od rođene mu sestre sin.’ To je čuo Klišanin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno kositra) i pripunio pušku. hitar na nogama pa od sablje Mijat odskočio. svi ćemo glave pogubiti. samo me može probit zrno kositra. A Murat mu ništa ne odgovori. Marijane.

pa su poput pravih vukova junački tukli Turke u više od petnaest okršaja. 161 Andrija Kačić Miošić. silovito napali Šibenik i Split. Solina i šibensko-zadarskog zaleđa. Matija Antun Satir iliti divji čovik (priredio Josip Vončina) Zagreb 1997. g.. 162 Hercegovina prije 100 godina ili Šematizam fra Petra Bakule. 133. a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan današnji.) Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja. g. Mostar 1970.162 Potomak Vučkovića je i legendarni fra Pavao Vučković (1658.- 1735. a 1648. g.160 *** U tursko-mletačkom Kandijskom ratu (1645. Spominju se 1506. Mandušić.koljenu. *** Knezovi i vitezovi Vučkovići Vučkovići su potomci duvanjske obitelji Nemanović. Reljković. Klisa. Milković i Janković. g. MH. zajedno s mnogim kršćanima doveli “pridostojnu kuću Vučkovića. Razgovor ugodni naroda slovinskoga. 357 . 114. HKD Napredak. Poljica. odbijeni su od Splita.161 Petar Bakula piše da Vučkovići nisu mogli podnositi turski zulum pa su pribjegli u mjesta pod vlašću Mletačke republike. g. Miljanići.) koji je organizirao bijeg Ramljaka i Duvnjaka u Cetinsku krajinu i Dalmaciju 1687. str. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. priredio Marko Dragić. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu.-1669. Uz velike su gubitke odustali od Šibenika. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki trag. knj. str. 5.) Osmanlije su 1647. g. str. odbili su napad Osmanlija na Vodice. Sarajevo 2005. iz koje izađoše vrsni na oružju vitezovi”. (O Mletačko-turskom ratu bilo je govora u poglavlju Povijesne pjesme. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sorić. drama i mikrostrukture. Fra Pavao Vučković bio je jedan od 160 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu navodi da su Nakići pod mletačko okrilje. kako bi ih spasio od osmanlijske odmazde nakon poraza pod Bečom 1684. gdje su postali prvi mletački četovođe. 522. Trideset Vodičana i Vodičanki 1646.

godinu.. odbijeni su od Splita. ali ona je rekla da će doć i da joj je vrlo drago šta ju je ovi zva. 1901. naredija je da mu je dovedu. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira. godinu. zavela je Topal-pašu te zapalila barutanu žrtvujući svoj život za slobodu Poljica. Mile je uzela 163 Hrvatska heroina Mila Gojsalić 27. Sarajevo. taj glavni Turčin je vidija Milu i kako je bila puno lipa. 164 Stjepan Štrodl-Srijemac. a Turci se poplaše i pobjegnu ne osvojivši Spljeta. (O Vučkovićima će biti još riječi. VIII. obranili Sinj od mnogobrojnih osmanlijskih vojnika. O Vučkovićima je i sada živa tradicija. uz čudotvornu pomoć Gospe Sinjske. 358 . g. g. u kojoj je bilo nešto malo kršćanskih branitelja.. Đački izlet u Bosnu. O fra Pavlu Vučkoviću piše Ivan Aralica u romanu Put bez sna. Školski vjesnik. (Neki povjesničari taj događaj lociraju u 1530. kad na jedan put pred kulom proviri ispod svakog kamena po kalpak kršćanskoga vojnika. 164 Mila Gojsalić Hrvatska heroina Mila Gojsalić 27.zapovjednika obrane Sinja 1715. g. g. U čast na tu pobjedu od tada se trči Sinjska alka. silovito napali Šibenik i Split.) Obrana Splita Osmanlije su 1647.) Trideset je žena 1657. g. str. (Neki povjesničari taj događaj lociraju u 1530. kada su malobrojni branitelji. Njena momak se bunija. ožujka 1648.) Mile Gojsalić je velika poljička junakinja. a 1648. Ona je ušla u njegov šator u kojem je bila i njihova sva municija i taj glavni Turčin. Uz velike su gubitke odustali od Šibenika. 452-453. g. ožujka 1648. Ovi od straha pred golemom turskom silom počeše se moliti svetom Dujmu i ostalim zaštitnicima grada Spljeta. Kada su Turci osvajali Solin. zavela je Topal-pašu te zapalila barutanu žrtvujući svoj život za slobodu Poljica. došli su do pola puta u Split do 163 kule . Kad su Turci osvojili Kostanje.

Sanji Markić.) potomak je “plemićke obitelji Šubić-Zrinski. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira.165 (Srijani) Trideset je žena 1657. a nakon očeve smrti 165 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. i šator i Turke i municiju.baklju i zapalila sve.) posebno se istaknuo ban Nikola Zrinski. u Srijanima 2004. PETAR ZRINSKI I FRAN KRSTO FRANKOPAN Petar Zrinski (Vrbovec. Kako se Turci nisu imali više s čim borit. g. – Bečko Novo Mjesto. praunuk legendarnoga sigetskog branitelja Nikole Šubića Zrinskog. morali su pobić ća. ali i sebe je žrtvovala za Poljica.1933. muž Katarine Frankopan. 359 . kazala Marija Ćurlin (djev. FF Split. Periš. 2004. g. Spomenik Mili Gojsalić *** U Habsburško-turskom ratu (1663. 1621.09. 1671. Rkp.-1664. u Srijanima). 5. sv. rođena 26. Zajedno s bratom Nikolom školovao se kod gradačkih isusovaca” i u slovačkoj Trnavi. polusestre Frana Krste Frankopana.

. krenuo u Beč kako bi od cara izmolili oprost. Uhićeni su i osuđeni na smrt odsijecanjem glave što je izvršeno 1671. Poljacima i na kraju Turcima poraziti apsolutističkog austrijskog cara Leopolda I. Dijačke junačke (8 usmenih epskih pjesama). autor koncepcije Krešimir Nemec. Uhićeni su i osuđeni na smrt odsijeca- njem glave što je izvršeno 30. Turci su prokazali urotu. Za Frankopanom su u Bečkom Novom Mjestu ostali brojni rukopisi. kod Perušića. g. Godine 1664. U savezništvu s Mlečanima istaknuo se u borbi protiv Turaka: u Dalmaciji 1654. 1671. nećakinjom kardinala Barberinija čija je obitelj u prvoj polovici XVII. Bio je: plemić. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). izabran je iste godine za hrvatskoga bana. Glavni je sadržaj toga povijesnoga epa u petnaest pjevanja Opsada sigecka. godine. a u kojoj je sudjelovalo i nekoliko mađarskih plemića i crkvenih velikodostojnika. kod Jurjevih stijena. Stolovao je u Ozalju. 1670. Najznačajnije mu je djelo Gartlic za čas kratiti (zbirka 18 vjerskih i 109 svjetovnih pjesama). 167 Fran Krsto Frankopan (1643? – Bečko Novo Mjesto. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). Vjerojatno 1658.). 1663. To je prigodna elegija o kipu Djevice Marije prenesenu s Trsata u Loreto. Frankopan je sa zetom Petrom Zrinskim 13. str. Francuzima. Preveo je s mađarskog jezika djelo svoga brata Nikole Adrianskoga mora sirena (1651. 107. To se Nikolino djelo smatra klasičnim djelom mađarske književnosti. 360 . pjesnik. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost).putovao je u Italiju. 1655. Prvo mu je poznato djelo Divoto pianito (1656. pristupio je protuhabsburškoj uroti koju je vodio Nikola Zrinski. st. dala papu Urbana VIII. Nakon Nikoline pogibije. (Nikola Zrinski je poginuo u lovu na veprove kraj Čakovca. dj.). Služio se čakavštinom u koju prodiru kajkavski i štokavski. ogulinski kapetan. travnja 1671. “Je li ta smrt namještena? Je li to političko ubojstvo smišljeno u Beču?”)166 Urotom se htjelo s Mlečanima. u: Leksikon hrvatskih pisaca. 1670. J(osip) V(ončina) i D(unja) F(ališevac). godine oženio se Giuliom di Naro. Zrinski je sa šurjakom Frankopanom 13. Školska knjiga Zagreb 2000. IV. smrtno ranio vepar (divjak). godine. kojega je 1664. Sudionik je urote. 167 Petar Zrinski. 807. krenuo u Beč kako bi od cara izmolili oprost. str. IV. U tom smislu golem je doprinos dao zbirkom poslovica Sentencije vsakojaške i 166 Jelčić. Dubravko: nav.) djetinjstvo je proveo u Italiji. Velik je Frankopanov doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti. U vojsci Petra Zrinskoga sudjelovao je u borbama protiv Turaka.

Darko Novaković (Hrvatski latinizam).169 Sudjelovao je i u oslobađanju Sinja (1686. Mletačka ga je vlast odlikovala naslovom “kavaliera” i dodijelila mu u feud imanje u Ravnim Kotarima. 224. Pisao je i pjesme erotskog sadržaja. u: Leksikon hrvatskih pisaca. a s njima i Hrvatsku..). zarobljen je i odveden u Carigrad odakle nakon 14 mjeseci bježi.168 U Bečkom Novom Mjestu 30. kad blagi mjesec po hrvatskim poljanama razlije svoje bajno svjetlo. Prevodio je Moliérea. da je spali i da onda dođe k Mostaru gdje 168 Fran Krsto Frankopan. str.. Zagreb. Godine 1685. oteo je sa Smiljanićem Zvonigrad i Rakovnik. Potresne su i vizionarske riječi njezine zadnje riječi: Za svake tihe noći. tko će govor cvijeća razumjeti te priču tu ispričati narodu (…) Stojan Janković Ne zna se točno kada je rođen glasoviti uskok Stojan Janković. 119. Predaja o tome uskoku govori kako “je poslao nekog Grgu Antunića s vojskom na Gabelu.. U njegovoj je poeziji stih usmenih epskih pjesama (4+6). poslije vjekova možda. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). 361 . Godine 1666.zbirkom zagonetaka Zganke u kojima se nalaze i one opscenog sadržaja. pogubljeni su Petar Zrinski i Franjo Krsto Frankopan. – 1925. koji se istaknuo u Kandijskom ratu. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). 1925. g. Opjevan je u mnogim narodnim pjesmama. Pjesmom Ženidba Janković Stojana koristio se francuski pjesnik Lamartine u svojemu spjevu La Chute d’ un Ange. Higin Dragošić u svojoj tragediji Posljednji Zrinski piše o posljednjem Zrinskom. godine). protjerao je Turke iz Gračaca. travnja 1671. dospio je u tamnicu u kojoj ga posjećuje majka koja mu govori da hoće da ih satru. Z(oran) K(ravar). Ivanu sinu Petra Zrinskoga koji je u Beču pokušao osvetiti oca. Jezik njegovih djela pripada jeziku Ozaljskoga kruga. autor koncepcije Krešimir Nemec. 169 Znameniti i zaslužni Hrvati 925. Pomažući carsku vojsku. oslobodio Kotare od Turaka (1688. od cvijeta do cvijeta ići će tajanstveni šapat o veljim osnovama i pokopanim nadama i o jadu. str.I naći će se. prodro u Liku do Ribnika i osvojio kulu u Lapcu. Školska knjiga Zagreb 2000. U Morejskom ratu uspješno je ratovao u Lici. Međutim. komu primjera nema - .

str. godine. Spalivši Antunić Gabelu. 352. str. Tada je Mate kapetan pozvao u Sinj Stojana Jankovića iz Kotara. – 73. 173 Isto. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. Sinju. 69.173 Pogibiju Stojana Jankovića opisao je Ivan Aralica u romanu Put bez sna. Čuvši Stojan da je zmijičak ubijen. Junačke pjesme iz Bosne. Svaki je od njih skupio po tristo momaka te su. Pavlu Mandušiću je zapovjedio da ide uz Neretvu prema Konjicu i odatle prema samostanu na Šćitu. te mu vojsku razbiše tako da se morao vratiti. Sarajevo 1969. i dok je on počivao. Dugo je narod u Hercegovini pripovijedao o pogibiji Stojana Jankovića: Došavši u Gorance. Stojan je krenuo prema Kupresu pa preko Uskoplja na Mejnik kod Uzdola i odatle prema samostanu.”170 U ljeto 1686. 172 Marijan Šunjić. str. Dok ga je timario. Antunića. izd. a momak ga ubije. u pohodu za oslobađanje ramskoga naroda. ispade iz grive zmijičak. ramski gvardijan Stjepan Matić zatražio je od sinjskog providura Mate kapetana da spasi ramske redovnike i puk. 362 . i Ravnim Kotarima. isječe pred džamijom četrdeset Turaka.171 Godine 1687.172 O tome je događaju spjevana epska pjesma (285 stihova). GZM BiH. II. kaže legenda. reče mu što se dogodilo. te se vrati preko Goranaca kući u Kotare.će se ujediniti.-79. Pjesma o tome četovanju i pogibiji Stojana Jankovića pjeva o tome kako je Stojan poginuo upravo na Duvnu. pa kada se Stojan probudio. 170 Vlajko Palavestra. okupivši se u Sinju. kolovoza 1687. krenuli prema Rami. Ne dočekavši Stojan. sv. Sarajevo 1925. 352. poginuo 23. krenuo je prema Mostaru.. POGIBIJA STOJANA JANKOVIĆA Stojan Janković je. Stojan Janković je izvršio poznati pohod na Mostar./1970. 71. koji je već bio u Mostaru. 171 Isto. Sa sobom su ponijeli čudotvornu Gospinu sliku koja se od tada nalazi u Sinju (Čudotvorna Sinjska Gospa). XXIV/XXV. Matu Daničića iz Primorja i Pavla Mandušića iz Otoke. htjede Stojan malo otpočinuti. str. NS. dotle mu je momak timario konja. Stojan Janković je zapovjedio Mati Daničiću da ide uz Neretvu pa preko Mostarskog blata i Rakitna prema samostanu u Rami na Šćitu. Tako su od turske sablje spašeni ramski franjevci sa svojim pukom koji su bili prisiljeni napustiti stoljetna ognjišta naselivši se u Trilju. ali ga na putu dočekaše katolici Blaževići i Arapovići.

Na Lipi. Dominik Mandić. Safvet-beg Bašagić. Kako Stojan reče. str./XXV. U prvim je godinama od zuluma osmanskoga u Hrvatsku i druge zapadnoeuropske zemlje izbjeglo oko 400 000 Hrvata katolika. 175 O tomu u svojim djelima između ostalih pišu Pavao Ritter Vitezović. nu čuvajte me dobro na konju. jer inače ne ćete živi kroz Livno proći. Ferdo Šišić. Školska knjiga. godine Počitelj. vršeno je nasilno islamiziranje. str.reče vojsci: “Ja ću poginuti.. kod Duvna. Zagreb 1996. dočeka ga Turčin te ga iz puške ubije. Sarajevo 1969. Nedim Filipović.176 174 Vlajko Palavestra. Mehmed Handžić. Osmanlije su 1474. tako i bi. Jako Baltić. sv. Hamid Dizdar. Nikola Lašva- nin. Gnusno je bilo tzv. kaže mitska predaja. Martin Đurđević. Hazim Šabanović. Osnovana je Jajačka banovi- na sa sjedištem u Jajcu i Srebrenička banovina sa sjedištem u Srebreniku. godine opustošili Turopolje i okolicu Križevaca a u ropstvo je odvedeno 14 000 stanovnika. U Hercegovini je glavno hrvatsko uporište do 1471. godine ugarski kralj Matijaš Korvin (sin legendar- nog Janka Sibinjanina / Janoša Hunyadia) sa sjevera i Vladislav Hercego- vić (sin hercega Stipana Vukčića Kosače) s juga izveli su protuudar na osmanlijske snage oslobodivši više gradova. a drugovi mu privezavši ga na konja i pokrivši ga crvenom kabanicom. 363 .175 Iznimno je težak bio i Danak u krvi – odvođenje kršćanskih djevojaka u hareme a mladića u janjičare. Bono Benić. Herceg Novi je zadnje hercegovačko uporište. Ivo Andrić. Adem Handžić. Vjekoslav Klaić. XXIV. Pravo prve bračne noći po kojem je kršćanka morala prvu bračnu noć provesti s begom. 352. Emile Haumant. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. 132. kao da sam živ. jer nitko ne smjede na vojsku udariti bojeći se Stojana. Husein Đogo. Nakon pada Bosanskoga kraljevstva Osmanlije često upadaju u hrvatske zemlje te Kranjsku. uništeno je oko 200 sakralnih objekata. 176 Anđelko Mijatović. GZM BiH. prođoše sretno kroz Livno. Franjo Šanjek i dr. U jesen 1463. NS./70.174 EPOHA OSMANSKE VLADAVINE Nakon pada Bosanskoga kraljevstva nastupilo je 415 iznimno surovih godina osmanske vlasti. agom ili pašom. Kasim Gujić. Šukrija Kurtović. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. Korušku i Štajersku razarajući ih i odvodeći mladiće i djevojke u sužanjstvo.

ubijenim biskupima.(…) Drugo su Srbi. ubijaju pred djecom i unučadima.”177 STRADANJA SAKRALNIH OBJEKATA I PREDMETA Ostatci sakralnih objekata i predmeta do današnjih dana svjedoče o živom kršćanstvu na ovim prostorima još od starokršćanskoga doba. Sabrana djela 5. g. o džamijama na temeljima crkava. 89.-176. starce i starice. g. služenju svetih misa. samostanima i župnim kućama. 177 Anđelko Mijatović. str. o ci- vilnim objektima sazdanim od crkvenoga kamenja. *** Splitski nadbiskup Bernardo Zane 1512. 175. o svećenicima. Zagreb 1996. o crkvenim zvonima. koje oni zovu Vlasima. Benedikt Kuripešič 1530. svećenicima i časnim sestrama. (…) našli smo tri naroda i tri vjere. je u diplomatskoj misiji. koji su Treći su narod pravi Turci. biskupskih izvještaja i drugih pisanih izvora dade se utvrditi. Već pet i pol stoljeća žive predaje i legende o porušenim crkvama. siluju žene pred njihovim muževima. stradanja i progoni Hrvata.”178 Život s Turcima i pod Turcima bio je glavna tema narodnim pri- čama. Prvo su starosjedioci Bošnjaci. “Na osnovi papinskih pisama. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. str. o čudotvornim slikama i kipovima. ZIRAL. 178 Dominik Mandić. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. ratnici i činovnici. kao nepotreban plijen. o starim grobljima. Toronto-Zürich-Roma-Chikago 1982. s velikim tiranstvom vladaju objema prije spomenutim narodima. Uz rušenja crkava uvijek su vezane patnje. Kada se arheološki istraže mnogobrojne ‘crkvine’ po svoj zemlji. proputovao Bosnom i između ostalog zapisao: “U spomenutom kraljevstvu Bosni rimo-kršćanske vjere. kršćanskim podanicima. da je na prostoru današnje Bosne i Hercegovine prije turskoga osvojenja bilo podignuto preko 200 katoličkih crkava. Školska knjiga. taj će se broj znatno pomnožiti. Ti naročito. 364 . Sve to ostalo je i u pisanim dokumentima i u narodnom pamćenju. o grobovima hrvatskih mučenika i mučenica. zapisao je da je svojim očima gledao kako Turci otimaju djecu s majčinih grudi.

Svake je noći neki osmanski pojedinac. ponovno je stradao u požaru i bio sravnjen sa zemljom 1658. Nisu mogli uzdržati samostan i u njemu živjeti: nisu mogli odolijevati turskim globama. 21-116. ili nekoliko njih koji su prolazili ovuda 179 Vidi: Marko Dragić. Samostan su 1524. Crkvica. niti napadima janjičara. Deset kamenih mačeva. godine. 179 Sutješki samostan Samostan svetog Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci ili Banovu Dvoru. Crkovište. izuzevši crkvu. U to vrijeme nastalo je silno progonstvo katolika Hrvata. Morali su izvaditi i sve brave na samostanu kojima su se vrata zaključavala i prodati ih. Crkve. Crkvišta. bio je u tome što starješine konjičkoga samostana nisu tadaš- njem kadiji htjeli na dar dati pijetla ili neku ribu zvanu “glavatica”. po predaji i po sačuvanim rukopisima. crkveni namještaj. Prema turskim izvorima sutješki je samostan zapao u najveću bijedu 1682. Često su predaje poticale povjesničare i arheologe kako bi ispitivali određeni lokalitet. a tijekom vremena proširio kralj Tomaš. Neki franjevci su pobijeni. godine. Sagradili su ga ondašnji Hrvati katolici. Velik je broj takvih lokaliteta na kojima su arheolozi nakon iskapanja našli ostatke negdašnje crkve. a neki su morali pobjeći. str. kreševskoga. fojničkoga i konjičkoga samostana. nastao je na samome početku provincije Bosne Srebrene. godine Turci do temelja razorili “tako da na njemu nije ostao ni kamen na kamenu”. Sutješki su ga franjevci ipak ponovno sagradili 1664. Crkva. Čitav sutješki samostan. Takvi su primjerice lokaliteti Crkvine. Uzrok ponovnom rušenju sutješkoga. Mala nakladna kuća Sveti Jure. 365 . franjevci su. sazidali na istome mjestu samostan s prvobitnim imenom. za koje predaje kažu kako se tu nekoć nalazila crkva. Tada su franjevci morali dati u zalog: sveto posuđe. Taj kadija je došao u Bosnu pa je turskom caru u Carigrad napisao pismo kako ga vodi revnost za Muhamedov zakon te kako muslimanska vjera u Bosni nikada ne će moći biti čvrsta i čista ako se spomenuti samostani ne poruše. godine. plativši 900 krunskih zlatnika turskim upravnicima. Godine 1596. visočkoga. kao i samostanski namještaj i sve drugo što je vrijedilo. Baška Voda 1999.

rođenog 1946. dobili su dopuštenje od paše da otvore samostan i crkvu.preko (Kraljeve) Sutjeske. Kako bi se sačuvali od neprijatelja. međutim. Crkvu su Turci srušili. U samostanu je noću stražario neki svjetovnjak da ga neprijatelji ne bi zapalili. Konačno su franjevci za novac dobili dopuštenje od bosanskoga paše da iziđu iz samostana. godine. ali bi se on uvik ujutro pojavio isti i cil. godine prema kazivanju Ambroze Kelave iz Vojkovića. Turci nekoliko puta razbijali križ. Rkp. D. – 107. te idući od kuće do kuće pružali duhovnu pomoć svojim vjernicima. FF Mostar 2003. – 96. 95. često ih tukući i kod samoga oltara. Ljetopis sutješkog samostana. Izišli su prema danoj dozvoli i za sobom zatvorili samostanska vrata i svuda uokolo podigli ogradu od visokog trnja te sa svih strana zagradili pristupe. prenoćivao u samostanu čineći mnoge bezobrazluke i razna zlodjela. Konačno su se vratili u njega. 106. Svim su se silama trudili otkupiti sveto posuđe i pribor. 180 Bono Benić. Nakon gotovo sedamnaest godina rata. Turci su ih. Ilije s dosta velikim kamenim križem. Fratri su otišli stanovati u obližnja sela. oblačili su se u seljačka odijela. str. 180 KRIŽ U ROŠKOM POLJU U Roškom Polju je bila crkva sv. IRO “Veselin Masleša”. stalno zlostavljali. Sakupljali su milostinju i natjecali se tko će više pridonijeti radeći na toj zadaći. Kod križa postoji velika kamena 181 ploča. str. 366 . iako je bio prazan. ali križu nisu nikada mogli nauditi. kada su krune sklopile mir i vremena se poboljšala a broj franjevaca povećao. Sarajevo 1979. 181 Danijela Ančić zapisala je u Vojkovićima kod Tomislavgrada 2003.

Nepažnjom tih vojnika došlo je do požara u kojemu su od zgrade ostali samo zidovi. Izloženi čestim progonima i pogibeljima. Luke pregradili u džamiju i otada je služila kao carska. O njoj su se brinuli članovi obitelji Karahodžić iz Bulića koji su zbog toga dobili posjede u Bulićima i Podhumu. a u imovinsko-pravnim odnosima kao posjed vakufa. Zakonom od 27. građani Jajca. Zvonigrad. Pretpostavlja se da su i ti posjedi prije Turaka bili franjevačko vlasništvo. Austrijskom okupacijom 1878. kada je veliki požar uništio čitavo Jajce. 182 182 Juraj Kujundžić. nisu uspjeli u svojoj nakani da vrate ruševinu u nekadašnje franjevačko vlasništvo. godine ruševina je ostala bez vlasnika. Nakon konačnoga pada Jajca 1528. pa su s prihodima od tih imanja održavali zgradu. Od tada do danas. Bilo je to u vrijeme pobune koju je vodio Husein Gradaščević protiv središnje vlasti u Carigradu. pak. po predaji. Ponovno je nastradala 1832. lipnja 1658. Tada se jajački kapetan stavio na stranu Huseina Gradaščevića. godine. ili su. Dobri pastir. Osmanlije su ih nazivali šejtanskim spravama zabranjujući im da zvone i naređujući da se skinu. 367 . Sarajevo 1972. Hondavenkjarova džamija. godine. CRKVA SVETOG LUKE U JAJCU PREGRAĐENA U CAREVU DŽAMIJU Velik broj katoličkih crkava Osmanlije su pretvorili u džamije. godine proglašena je spomenikom kulture i dana na čuvanje Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Zemaljska je vlada ruševinu upisala u zemljišne knjige kao javno dobro pod pokroviteljstvom Zemaljskog muzeja. Džamija je nekoliko puta gorjela. od kamena srušenih crkava gradili džamije i svoje utvrde. str. lipnja 1892. godine. ostadoše lokaliteti Zvonaruša. U popravku džamije zazidani su stari prozori te je izgrađen novi mihrab. Hrvati. Hrvati su skidali crkvena zvona i zakopavali ih u zemlju ili bacali u ponore kako ih Osmanlije ne bi našli i uništili. pa je car u Jajce poslao vojnike koju su se smjestili u njegovoj džamiji. osmanlije su Crkvu sv. Crkvena zvona zauzimaju posebno mjesto kod Hrvata katolika. Posebno je stradala 15. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. Zvonarevo i sl. 280.

Fojnički ljetopisac zabilježio je kako je pred očima biskupa Dragičevića 1743. Kanun-namom – zakonskom odredbom iz 1516. RASPELO U ZAHODU Diljem Bosne i Hercegovine katolički su svećenici još prije dolaska Osmanilija postavili mnoge znakove pored puta – križeve. 183 Ivan Aralica u romanu Put bez sna opisuje ponižavanje ramskoga svijeta prije njegova izgona iz Rame u Sinj (1687) navodeći kako dva kršćanina moraju čistiti turski zahod u kojem su našli bačen križ. Zagreb 2002. Hasan se ubrzo razbolio. Sarajevo 1990. U narodnom su pamćenju ostala svetogrđa koja su Osmanlije činili s križevima bacajući ih u zahod.184 ČUDOTVORNA GOSPINA SLIKA IZ OLOVSKOG GOSPINA SVETIŠTA Osmanlije su svetogrđe činili i s kipovima i čudotvornim Gospinim slikama. Kada su oni počeli čistiti. Put bez sna. Nakon tri dana u strašnim je mukama ispustio dušu. Znanje. jeste veliko junaštvo učinili. godine najstrože je nare- đeno da se poruše svi križevi koji su postavljeni na putovima. Martin je našao križ i počeo ga čistiti sa štovanjem. 120. što ste mog i svog Stvoritelja ovako pogrdili… Martin je pobjegao s križem kući da izbjegne daljnje poruge. U Gospinom svetištu u Olovu nalazi se čudotvorna slika Blažene Djevice Marije. str. Tom su svetištu stoljećima hodočastili katolici. skupila su se Hasanova i susjedska djeca da bi se smijali katolicima kada nađu križ. smijite. godinu. a onima koji su mu se smijali reče: Smijite se. str. 184 Vidi: Ivan Aralica. 368 . Biskup je uzeo k sebi obeščašćeni križ a Martinu dao drugi dragocjeniji. 183 Kalendar Dobri pastir za 1991. od muke se valjao po istom izmetu kamo je bacio križ. 20-22. godine u Fojnici Hasan Skender bacio raspelo u zahodsku jamu te zovnuo Martina Čolića i još nekog katolika da čiste zahod.

IRO “Veselin Masleša”. godinu. O tome Benić piše: “Svi koji su naokolo stajali posve su sigurno vidjeli — s one strane gdje je bio oltar i slavna slika Djevice Marije. Izgorjelo je sve što je moglo gorjeti. ipak (taj) zločinac nije mogao crknuti i svoj bijedni život svršiti. bilo je već kasno. Sarajevo. Ljetopis sutješkog samostana. ne mogavši umrijeti otkrio je kako je on zapalio svetište po nagovoru Sefer-paše. “I začetnik i izvršitelj ovoga paleža dugo su vremena bili nepoznati. Sarajevo 1990. str. 120.”186 Tako je nestalo jedno od najznačajnijih svetišta na Balkanu. Hrvatske. Iako je nekoliko dana proveo u smrtnoj borbi i vlastitim nogama iskopao pod sobom u zemlji gdje je. Fra Bono Benić piše kako je Sefer paša 1703. 369 . str. Ciganin. 1979. Očevidci su vidjeli neko sasvim posebno. Ljetopis sutješkog samostana. da je ona jača od vremena i njegovih promjena. ležao golemu jamu. Bugarske i drugih zemalja. ali je čudesno spašena Gospina slika. središte okupljanja vjernika. Olovo je dugo bilo bez katolika. bijedan. 1979. – 102. prije nego što je – sasvim očajan – ispričao cijelu stvar – zločin i svoj i svojega naredbodavca – pred svima prisutnima. Tek se na Veliku Gospu može vidjeti kako tradicija štovanja olovske Gospe nije zamrla u narodu. godine dao nekom Ciganinu konja i dva zlatnika da zapali crkvu i samostan. ležao u strašnim mukama na samrti.”185 Dugo se nije znalo tko je i zašto zapalio slavno Gospino svetište. 101. osnovali su samostan u Iloku i ondje čuvali Gospinu sliku i olovsku tradiciju. sve do onoga trenutka kada se sam Kotoman počeo boriti sa smrću. a i u novije vrijeme ima ih vrlo malo. odatle preletjelo prema zapadu. “Veselin Masleša”. 187 Franjevci koji su pobjegli u Slavoniju. je ubacio baklju kroz prozor samostana i planuo je oganj. gdje su u teškim trenutcima progona i beznađa nalazili nadu i utjehu. str. Kada su stanovnici Olova vidjeli vatru. Od nekada kršćanskog gradića. divno svjetlo kako je odatle izišlo i kako je odmah poput munje. – 102. imenom Kotoman. 186 Bono Benić. 101. 185 Bono Benić. Međutim kada je ciganin Kotoman.muslimani i pravoslavci iz Bosne i Hercegovine. Ovo priznaju čak i sami Turci. 187 Kalendar Dobri pastir za 1991. Sarajevo.

godine rat bjesnio u Bosni i Hercegovini. a zatim na Gradovrh. ali crkveno zvono ni jednoga dana nije prestajalo zvoniti. izrazivši posebnu zahvalnost kardinalu Vinku Puljiću za oživljavanje Svetišta.-IV. str. Habena. sklonili u Bač. Sarajevo 1973.. 188 Gospino svetište u Olovu oživljeno je 2. potajno okupljajući svoje vjernike kako bi na 188 Kada je 1992. Prije prethodnoga rata sve je više oživljavalo obnovljeno olovsko svetište. Oživljeno Gospino svetište. 48. posebno na Veliku Gospu. sv. Naila Salkanović. godine na Gospojinu došli tamošnji muslimani na misu kako se višestoljetni slijed Gospinih slavlja ne bi prekinuo. Marije u Zvorniku. Tamošnja prva susjeda upravitelja Svetišta fra Berislava Kalfića. godine kada je pomoćni biskup vrhbosanski mons. svibnja 1999. Franjevci su 1688. 3. godine. 189 Citirano prema: Juraj Kujundžić. U tamošnjemu samostanu nalazi se i danas čudotvorna Gospina slika. ali je ona zbog prekida s tradicijom izgubila svoje štovatelje. POTAJNA SLUŽENJA SVETIH MISA Svećenici su bili prisiljeni bježati i skrivati se po zabitima i teško pristupačnim mjestima. godina XXIII. 370 . godine.” On piše kako u tu crkvu uz katolike hodočaste i muslimani i pravoslavci. godine protjerani iz Gradovrha pa su se. Slobodna BiH. Crkva sv. Na kraju sv. Turčin je zatim pao u Drinu i utopio se. Bježeći iz Zvornika u Gornje Soli. Neki je Turčin presreo bjegunce i Bogorodičinu sliku proboo nožem ispod oka. hodočašća čudotvornoj Gospi Olovskoj silom prilika su prekinuta. Pero Sudar predvodio svečano euharistijsko slavlje. str. Čak su usred najžešćih granatiranja Olova 1992. Dobri pastir. franjevci su ponijeli i ovu sliku. na što je na tome mjestu potekla krv.189 Čudotvornost zvorničke Gospe u novome prebivalištu na Gradovrhu opisuje biskup Baličević 1598. kada su ovamo dolazili hodočasnici iz sve većih udaljenosti. noseći sa sobom Gospinu sliku. postala je zvonarušom crkve olovske. mise vjernicima se obratio i provincijal franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Petar Anđelović. SLIKA ČUDOTVORNE GOSPE IZ CRKVE SVETE MARIJE U ZVORNIKU Starija povijest slike Čudotvorne Gospe zavijena je u legendu koja opisuje propast samostana i bijeg franjevaca 1533. 208.. I. svibnja 1999.

Ali. vraćali pradjedovskim ognjištima i gradili svoje crkve. Postoji predaja o tome da je Mijat Tomić s obližnjega brda bacio štap iz kojega je narastao taj veliki hrast. potajno se okupljalo na tim ruševinama i sa svojim svećenicima služilo svetu misu. tada su Turci zabranjivali da se stavi križ na nju govoreći: “Ovo vaše /križ/ ne smije biti gore!” SVETE MISE U ŠUPLJEM HRASTU U RANKOVIĆIMA KOD NOVOG TRAVNIKA U mjestu Rankovići kod Novog Travnika ima stari hrast za koji tamošnji mještani pripovijedaju kako se narod u njegovoj šupljini potajno okupljao služeći svetu misu. po predaji. godine. ponekad i nakon nekoliko stoljeća. mučeni i ubijani. 371 . dajući Turcima mnogo dukata. uspijevali izmoliti odobrenje da od drveta načine kapelicu.ruševinama svojih crkava i po drugim skrovitim mjestima služili svetu misu. Hrvati su se. strepeći svakoga trenutka da će doći Turci i sasjeći ih. na zabitnim i skrovitim mjestima. Hrast je. Hrvati katolici stoljećima su se morali potajno okupljati na zvuk roga. Turci su prožimali svoj režim kroz vjeru našeg naroda. Nisu dali narodu da ide u crkvu niti da se prekrste. hrast se naglo počeo sušiti tako da se srušio 1998. Budući su tamošnji mještani vodu s toga vrela odveli u selo.190 POTAJNO SLUŽENJE SV. trube. Ono malo puka što bi ostalo živjeti na pradjedovskim ognjištima. imao otvor širok jedan metar te ogromnu šupljinu u kojoj se okupljalo po tri stotine vjernika. dok još Turci držaše našu zemlju. Progonjeni. samostane i župne kuće. 190 Predaju mi je kazivalo više ljudi u Lašvanskoj dolini krajem prosinca 1994. klepet zvona. Branila im se vjera i pivanje vjerskih i hrvatskih pjesama. Na tome su mjestu tamošnji žitelji posadili novi hrast. naš narod je bio u teškim vrimenima. godine. Zbog toga su se naši ljudi. Također govore kako je hrast star dvije tisuće godina. Do prije nekoliko godina u blizini je bilo vrelo. gdje su sa svojim svećenicima služili svete mise. MISE U BRISTOVICI U stara vrimena. Kada su pak vrlo rijetko.

onda je bilo 130.07 %) i 24.068 hrvatskih kršćanskih kuća (u 1. Tu. 124.000 muslimana. str.000 stanovnika.93 %).485 (u 2. MH. Tu su se sastajali i pripovijedali Božiju riječ sve dok to Turci otkriše. 5.902 Hrvata i 38. str. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela.698 kršćana (80. Muslimanskih je kuća iste godine bilo 4.000 191 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Turci ga prisritnu i ubiju i njega i pratra š njim. gdje je moglo biti 160. Tim brojem nije obuhvaćena Hercegovina niti Zvornički sandžakat. Prema turskom defteru iz 1489. Ako je bilo prosječno 8 članova u obitelji. priredio Marko Dragić. poubijaše dosta našeg naroda. Tuden je jedne godine biskup došo dilit krizmu. zove se Misni dolac. unatoč tom. Dakle. drama i mikrostrukture. 192 Isto. U Bosni je te godine (1489) bilo 24. 372 . tada bi bilo 205. odnosno neoženjeni). godine na islam je u Bosni bilo prešlo 38. sastajali i održavali misu. a u 4. Kad ih nađoše.192 PRELASCI NA ISLAM Već je kazano da je u trenutku pada pod osmansku vlast u Bosni i Hercegovini bilo 750 000 Hrvata katolika. Jedno od takvih skrovišta bješe stara ledina u brdu koja se zvala Bristovica. knj. 124. Usađivali su tako svoju vjeru svojoj dici.koji su bili čvrsti u svojoj vjeri. di su ga ubili. Ako se pretpostavi da je u jednoj kući bilo 5 osoba.773 muslimana (19.248 muslimana. koje su učili kršćanstvu ne želeć da se pokolebaju i padnu pod turski režim. na kraju 15. 80 000 – 90 000 krivovjernika i 30 000 Srba pravoslavaca.348 bile su neudate.332 kuće bile su udovice. Kad je se biskup vraćao kući. stoljeća u čitavoj je Bosni moglo biti 360. Toji dolac.000 Hrvata i 55.000 bili su neoženjeni. Danas je na tom mjestu podignut spomenik i mali oltar od kamena i jednom godišnje se održi velika misa u čast jake vjere našeg naroda koji nije poklekao ni pod velikim najezdama turskog 191 naroda.000 Hrvata i do 20. odnosno neudate). jer je u tim krajevima kasnije počela islamizacija. MISNI DOLAC Na Midenoj u Plandešiću se govorila misa. di je se misa govorila. HKD Napredak. Sarajevo 2005. Tu je se narod i pratar krijo od Turaka. zove se Biskupov dolac.

koji ga otimali. dok ga od paše otme onaj vojskovođa.i reče Kopčiću: Daj mi skut. . godine. neka dođe caru.Ja sam ga ufatio. odriže od nje komad i dadne ovome. što sam otkinuo od dolame! 193 Dobri pastir. A car pita kralja: . Uzme dolamu svoju.To čuvaj. str.Je li te ovi ufatio? – Kralj njemu: . i onda dođe oni redov. stoljeća u Bosni na islam nije prešlo više od 13 % stanovništva.- 1542. – Onda car pusti telala u vojsku. i oni svi po jedan dolazili. otme ga od ovoga. Kalendar 1991.Nije nijedan. koji ga je ufatio: . Prema povijesnim izvorima begovi su Kopčići već u prvoj polovici 16.Ja mislim da jest. a kralj kaže: . patišahu. I dođe jedan ko kazat ćemo kaplar. pa narednik od podnarednika.” Više je kazivača koji i danas pripovijedaju o begovima Kopčićima: Nekaki car ratovo. - Opet pusti car telala u vojsku. Alija Ćatić je početkom 20. Potomci mu vele da je tada bio vojskovođa. - Car pita ovog kralja: . – Dođe podnarednik pa otme od kaplara.-84. godine. To tvrdi i Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga “Kopčići od Rame sada su Turci”. istaknuvši se vanrednim junaštvom na bojnom polju. U ratišću došlo je do ruke ovome Kopčiću da ufati ovoga kralja. 83. st. i tako redom ga otimala veća šarža. ko ga je ufatio.muslimana.Ko te je ufatio? Je li ovaj?- Nije. zapisao predaju prema kojoj je beg Kopčić doselio u Ramu “za vrijeme turskih navala na Ugarsku 1525. O ugledu i moći begova Kopčića svjedoči i njihov grb. svjedoči o njihovom hrvatskom podrijetlu. 373 . Sarajevo 1990. i ovi Kopčić bio pozvat u vojsku. što je uhvatio kneza Rakocija i živa ga doveo sultanu Sulejmanu II. Ljubo Lucić). Jedna talijanska kronika u to vrijeme spominje Džafer-bega Kopčića koji je bio poslanik kod Mlečana. a umro je 1541. dođe caru i kaže: . Prema tome sa sigurnošću možemo ustvrditi kako do konca 15. (priredio dr. Taj grb ko- jemu su podloga crveno-bijeli kvadrati. stoljeća “imali vrlo ugledno mjesto među turskom vlastelom u Bosni”. to će ti valjat. A oni kralj kaže: Pričekajde.193 BEGOVI KOPČIĆI Kopčići su prije turskoga osvojenja Bosne i Hercegovine bili katolici.

FF Mostar. a kazala Mara Rajič iz Jablanice.195 Međutim. što ću ja na mome Mlikoti obletiti za dvaes četiri sata. ABTH Nürnberg 1899. Njegov grb nalazi se u Siembacherovu Wappenbuchu IV. Kovačević.Onda car pita ovoga: . a težaci ga odbijali. rođ. Ante Šimčik. a u Rami je do naših dana sačuvana izreka Oblazi ko Kopčić oko Duvna. babu pito. slaže se. On se napije ljuta mlika i legne u lad ispor oraja. da iđu za njim kud god on iđe. Duvno.194 I sada je na tome mjestu turbe. što je lik umornu čoviku i konju. Rumboke. Jednu ženu upita šta bi bilo dobro umornu junaku i umornu konju.. a konju vode dat. Zagreb. D. U tome je djelu i grb bosanskih Kopčića 194 Predaju je 2006. sv. A baba mu kaže: . I on konja napoji vodom i napije se kisela mlika i padnu obadva. rođen je 1936. šta on radi.Ništa nego to. što oćeš. Onda umru obojica. 1. On je iz torbe kruv baco za biljeg a za njim ko đendari išli i graničili.. I onda dođe u Kopčić i preko planine u Duvno. patišahu. - Kaže mu sultan: .. Rkp. 40. što ćeš letiti. On prije Livno.Čovjeku umornu lik je kisela mlika. Kad je došo u Varvaru selo. zapisala je Vinka Krezić. studentica kroatistike u Mostaru. . Begovi Kopčići. često se događalo za vrijeme turskih osvajanja da svi članovi neke obitelji nisu primali islam.” U ožujku 2001. godine u Vedašiću kod Tomislavgrada.Evo. – Onda mu car dadne. a konju dade vode koliko oće. di se kosilo i kupilo žito. str.. 1933. (I danas se pripovijeda predaja: “Begu Kopčiću obećali dati onoliko zemlje koliko za dan s konjem prije. FF Mostar. Ovaj izvadi onaj skut. Sazidaju mu turbe izmeju Varvare i Rumboka koje niko nije srušijo ni u ovom sada ratu. išći drugo. koji je devet godina mliko dojio. godine spominje u Topuskom u Hrvatskoj. da je moje.Šta oćeš. djev. a ona će: Umornu junaku ljuta mlika i leć u lad ispor oraja. a konju vode koliko oće. D. nego mi podaj zemlje. . . što ćeš letiti. 195 Usp. što je htio. 2006. Što ja obletim na Mlikoti. 2001. a car dao nalog. ovaj uzo konja. JAZU. knjiga XXIX. išći drugo.Budalo. Zagreb. . Takav je bio i Andrijaš Kopčić od Pokupja koji se 1566.Ja vala ne ću ništa. Izmeju Varvare i Rumboka stane da se odmori. ovaj me je ufatio. 374 . BD 13.A on kaže: .pošto je ona znala. godine zapisala Marija Musić po kazivanju Marka Papića. metne ga na dolamu. u Rumbocima u Rami. da ti dadnem? . Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. nego su neki radije ostavljali svoju djedovinu i bježali u susjedne kršćanske zemlje. Rkp. da ne iđe preko one zemlje. 1923.

1551. 197 Hrvatski leksikon. Albaniji. Pred kraj života je pao u nemilost. te veliki vezir (od 1565. Sudanu. na Porti je bilo mnogo Hrvata. podrijetlom Srbin.). II.). Školovao se u Gospiću i Banjoj Luci gdje prelazi na islam i odlazi u Carigrad. – Carigrad. 18. rođenom 1506. 1806. na Drini. sv. str. uništenu kod Lepanta. Brzo je napredovao u osmanskoj vojsci pa je okrutno gušio pobune protiv reforme Porte (u Srbiji. Hrvatski leksikon sv.). 1997. Posebno mjesto među njima pripada Mehmed-paši Sokoloviću. Dok je on bio vezir. Planirao je prokopavanje Sueskog kanala.) sagraditi kamenu ćupriju u Višegradu. Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini (Zagreb. – 62. a na Pelješcu i sada živi obitelj Kopčića. godine. 1931. pa je ubijen 1579. st. Mezopotamiji i dr. U Bosni je krvavo ugušio bunu bosanskih feudalaca pogubivši njihovog vođu Ali-pašu. Zagreb. Sredozemlju itd. str.). Zagreb. Proslavio se u mnogim ratovima (Austro-turskom. Promicao je književnost i umjetnost. u Vukovaru. Bio je admiral osmanske mornarice (od 1546. Mehmed-paša. Mihajlo.. II.196 OMER PAŠA LATAS Omer-paša Latas. pa ih je i zbog toga 52 okrutno smaknuo. MEHMED PAŠA SOKOLOVIĆ Safvet-beg Bašagić u svojoj knjizi Znameniti Hrvati.po rukopisu Korjenića-Neorića od 1595. u Moslavini ima Kopčića brijeg. 1997. osmanlijskom državniku i vojskovođi. Jedna obitelj Kopčića nalazila se početkom 20. u Perziji. 449.197 Predaja kazuje kako su begovi Omera-pašu potajno zvali Vlaše. 196 Sokolović. 1871... a hrvatski jezik je bio jedan od službenih. (Jasenica kraj Plaškog 24. IX. 8.) piše o mnogobrojnim Hrvatima koji su odvedeni i islamizirani te su potom postigli blistavu karijeru.. godine u Sokolovićima kod Višegrada. u Carigradu kao žrtva urote. pjevanju svoje Velepiesni među slavnim obiteljima slovinskim spominje i Vladislava Kopčića. Dao je (1571. 375 . Obnovio je tursku flotu. Kavanjin u 12. beglerbeg Rumelije (od 1549..). Kurdistanu. Gotovo je samostalno upravljao Carstvom. IV. Odveden je s drugom kršćanskom djecom (danak u krvi) u Drinopolje.

pa on odluči da se preobuče u prosjaka i zađe po Bosni da vidi zašto se to raja buni. ovaj se zahvali i ključ od odaje sebi stavi za pas. Ujutro Frano prosjaku donese doručak. Frano se ne može čudu načudit’. odakle si putniče? On ne odgovori. Kad’ je izašao iz sobe. vrati mu ključ i reče: Ispod jastuka ti je bakšiš (poklon) za konak! Zahvali se još jednom i krene dalje. brže bolje reče: Lez’ kujo i dosad su noćali i sad će! Tako u kuću prime samog Omer-pašu Latasa i ne znajući da je to on. kad ono na njemu čoha i kadifa. ali šutke ga odvede u sobu. opet upita: Dobar veče. a on čohu na sebi nosi. točnije Frani Grgiću. u Matijevićima kao i u čitavoj Bosni dojadile narodu sve te daće i nameti pa oni zatrliše trlu. Dođe to do Omer-paše Latasa. nego zapita: Morel’ se gdje noćit? Na to će oni: Slabo ćeš naći neg’ u Knežića! Hvala dobri ljudi. al’ ne smije ništa prozboriti. jer iako nije znao da je to sam Omer-paša Latas. jer su toga dana bili u lovu. morel’ se ovdje prinoćit? Frane Grgića žena odgovori: Nemere. Došavši u avliju Kneževićevu gdje se kuvala srnetina. Došli su do Droškovca i prosjak se mane. al’ ne uporedo sa mnom. dobri ljudi! Dobar veče. reče on i krene dalje. Grgićima (koji su potomci kneza Andrije pa ih i sada zovu Knežićima). upravo onda kada je Omer Paša Latas posjetio Vareš da bi se uvjerio o prilikama u svom pašaluku. ljeskov šćap u ruku i pjehane po Bosni. O Omer-paši Latasu u Varešu pripovijedaju: Sada ću ispričati jednu zanimljivost koja se dogodila čukundjedu mojih prvih susjeda. Obuče on čađavu i prljavu odjeću. a ovaj već bio skino prljavu odjeću. U tom trenutku iz kuće izađe Frano i čuvši ženine riječi. kad’ ovaj opet traži ključ od odaje i štošta iz lonca za večeru jer je kako kaže pješe došo iz Tuzle. a Frani naredi: Pratićeš’ me do izlaza iz Vareša. Tako i uradi Frano. dodijali su mi cigani po kući. Od Tuzle dođe u Vareš do Janjušića kuće gdje sretne neke ljude i pozdravi: Dobar veče. nije imao dovoljno hrabrosti odbiti prosjakove naredbe. Tako i bi. U Varešu. Donese mu Frano večeru. Paša će Frani: Bil’ ja mog’o dobit’ baška odaju? Frano se začudi zahtjevima prosjakovim. preda mu ključ. Frano se vrati kući i 376 . on će svojoj ženi: Ti kažeš cigan.

Izađe delija pašin pred narod i pita za Franu Grgića. vrata se otvoriše i uđe delija. stradat ću zbog ženina jezika! Paša plesnu triput rukama. toliko i nosi! Frano se brzo zahvali i izađe. “Kad su se naši momci ženili. Frano Grgiću? Znam svijetli paša. Rkp. Jedan je tako lego s agom i probo ga je nožom. On opremi konja i u Sarajevo. Poslije nekoliko godina došao je poziv svima da se po cijelom pašaluku mora prijaviti oružje a tako i Frani. 199 Zapisao sam u lipnju 1995. Rozalije Grgić i Tonia Petkovića.odmah ode u sobu. godine u Kraljevoj Sutjesci. Kada se vratio kući. Ali znaš li me odnekle drugo? Ja sam onaj prosjak što si mu ti dopustio noćit kod sebe. Zbog takvih zločina “mladići su se dosjetili. Anice Grgić. morala je mlada ići prvo spavati s tim njiovim starišinom. Frano se ne može čudu načuditi i samo izusti: Ako ću stradat. kad ono bakšiša da se jedan čitav čifluk (imanje) more kupit. pogleda pod jastuk. delija ga vrati pred pašu koji mu reče: Evo ti mazabata (dozvola) koliko god možeš ponijeti oružja. I odatle polazi predanje o 198 Zapisala 2001. znam. po kazivanju Jelene Rodić. Katarina Pejčinović. poče zafrkavati babu: Mal’ ja glavu ne izgubi zbog tvog jezika. a tek onda svome mladoženji. pa ko strada – strada.”199 Mnogo je Hrvatica tako ostajalo trudno te su tu djecu rađale u braku sa svojim mužem. FF Mostar 2001. Tako su se naši ljudi snašli. hajde svi ćemo se skupa jedan dan oženit. u Varešu studentica kroatistike Pedagoškoga fakulteta u Mostaru. Isti se ne smije javiti. Čak je i to jedno vrijeme bilo dok se naši nisu snašli pa se jedan đuvegija (mladoženja) obuko u ženske aljine i nije dao svoju ženu.198 (Vareš) PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI I DRUGI TURSKI ZULUMI Mnogi su mi kazivači diljem Bosne i Hercegovne pričali kako su Hrvatice morale prvu bračnu noć provesti s agom (turski dostojanstvenik) ili begom. valjda se zvao aga. Neki su mi kazivači navodili takve primjere. 377 . Kada je stigao već je bilo puno naroda. Paša mu reče: Ovog mi prijatelja odvedi na moj ručak u aščinicu! Kada je jeo. ali delija jače viknu i Frani ne preosta ništa drugo nego da se javi: Ja sam! Delija ga zdrpi pod ruku i reče: Traži te paša! Odvede ga pred pašu koji Franu upita: Znaš li ti mene.

a one ne daju. HKD Napredak. koja nije dala na se pa je pobjegla. rođena je 1935. Jednom tako umjesto ćaće uleti jedan mladić i reče.202 200 Također sam zapisao istoga dana u Kraljevoj Sutjesci. Vido on da su Turci navalili i odluči on skriti 'ćeri od Turčina u podzemne kanale.zajedničkim svadbama u našem kraju. 5. il' se Turku u ruke dat? Baciše se tako sirotice dvije. djev. tako u tim mračnim tunelima danima. Bježuć i trčuć pala je priko jednog kamena i upala u provaliju gdje je poginula. Iste sam predaje slušao i u drugim krajevima u BiH. kolju. Tako mi je moja pokojna majka Cvita Dragić (1922. već im je dolazio i obavještavo ih kakvo je stanje. općina Dobretići (Pougarje). Skrivale se one sirotice. Pranjić. godine u selu Brnjići.-1991. Kazivač Ivan Aljinović mi je kazao kako su 1941. g. Dođoše tako do kraja jednog od tunela gdje ugledaše mutnu Plivu. „ Bjež'te cure eno i' u gradu. Od tada do danas s tojeg kamena teče voda.-65. FF Mostar. godine. kap po kap. Sarajevo 2005. Kazivači su mi rekli kako se taj običaj zadržao sve do 1963.201 DJEVOJAČKA SUZA To je bilo za vrime turske vlasti. Tijelo svoje vodi dadoše. 201 Katici Lozić Radielović 2007. kada se ona vjenčala. godine. Bore se sirotice te se otrgnu i pođu bježat kroz katakombe. Bila je jedna djevojka. Il' se bacit u vodu mutnu. godine u jednom danu vjenčana 53 para. 202 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. MH. a provalija u kojoj je poginula zove se Djevojačka draga. Nije im ćaća dao ni sunca vidit a ni miseca. D. str. 2007. oće. 378 . S dva sina živi u Jajcu. katakombe. Taj se kamen zove Djevojačka suza. drama i mikrostrukture. ruše i pale. Bjež'te ako Boga znate!“ Izbezumljene cure pođoše prema izlazu ćaću tražit kad i' na vratima dočeka Turčin. Oće Turčin da i' siluje. priredio Marko Dragić. Turci su vazda vodili hrvatske djevojke na Hum i tamo ih silovali i maltretirali. siluju.”200 DVIJE SIROTICE Za vrijeme Turskih prodiranja bio u Jajcu jedan čoek koji je imo dvije 'ćeri. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. knj. Znalo se za jedan dan vinčat po 60 parova. 139.) kazala kako je 1940. Rkp. u Rami bilo 16 vjenčanja. kazala je Manda Crnogorac.

studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. djev. str. u Biteliću kod Sinja 2004. MOJANKA Narod u sinjskom kraju i danas pripovijeda potresni kronikat o nastanku lokaliteta Mojanka. 336. Neki kazivači pripovijedaju da su svatove poubijali Turci. a mater njezina kad je za to čula. također. 140. Rkp. ali se ne smi dirat pećina. Među radnicima je nastala pometnja jer je kamen bio tvrd i nisu nikako mogli ga pribit. g. Odmah do vode. str. Uz veliki jad su probili tu cestu. jadna tvoja majka! I po tomu događaju i kako je ona žalila nadjelo se ime. ali jadna Mare nije ostala živa. Predaju navodi i Maja Bošković-Stulli (1997. kad se iđe iz Sinja prema Splitu na desnu ruku.204 (Gračanica. 11. Rama) 203 Ana Buljan. Pripovijeda se. on im je naredio da ne ruše tu pećinu vego da je zaobiđu. Kad je čuo car Jozip tu njenu priču od svoi radnika. sv. Bogdan (rođ. išla po Mojanki i tražila Anku među mrtvima i žalila je: “Anka moja. 1919. moja Anka. da ju je majka plačući dozivala sve do svoje smrti. 2004. str. Na nju i njenu djecu se namirili turski odmetnici te nju i sinove pobiju i bace ih u kanjon Rame. A to se zove Mojanka što je nekad bila divojka Anka koju su svatovi vodili. a dočekala ji neka jača sila i poubijala svatove i Anku odvela. nalazila se pećina u kojoj je stanovala neka sirota Mara sa svoja dva sina i tude se ona krila od Turaka koji su joj ubili čovika na njezine oči. Za Anku se ne zna šta je od nje bilo. na početku tog brda. kazala Ivani Grandić. 379 . a da se Anka strmoglavila u jamu bezdanku. Franc Jozip nije tio prominit svoju odluku i reko im je: ako more kila zlata odbit kilu kamena. 6. godine). jer tada nije bilo razni čuda ko sad već se radilo klinima i rukama. Mojanka je misto na Kukuzovcu. cesta se mora probit za Mostar i more. prozvalo se imenom Mojanaka. FF Split.203 (Bitelić kod Sinja) MARINA PEĆINA Oko dvanaest kilometara niz dolinu kraj Rame radnici cara Franca Jozipa su probijali put prema Mostaru.) 204 Isto.

Sarajevo 2005.205 ANICA IZ USKOPLJA Za vrime turske kod nas cure se nisu smile udat za koga su one tile. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. kolovoza) služeći svetu misu. ali i stariji ljudi. a u naše vrijeme i tisuće hodočasnika iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Nju je zabegeniso turski beg i jednog dana skupi svatove pa dođe po divojku. Početkom 20. str. 5. Anica ih ugleda i pobiže na druga vrata te ode do stine podno Kalina i baci se odozgora. Ta je predaja potkrijepljena i povijesnim činjenicama. kći jedinica Luke i Luce Grbavac. 139. Više od 150 godina na obljetnicu njezine pogibije mlade djevojke.206 (Gornji Vakuf – Uskoplje) DIVA GRABOVČEVA Najčuveniju ramsku predaju o Divi Grabovčevoj majke pričaju svojim kćerkama kad treba da postanu cure. morala je poć za njega i protiv svoje volje ili bi bila mrtva. 206 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Predaja kaže kako su djevojku Katu Turci rastrgali konjima prije dvjesto godina jer je branila svoju katoličku vjeru i nevinost. Ako bi beg koju zabegeniso. po kazivanju tamošnjih mještana. pitali su di je. a Anice nije bilo. Ćiro Truhelka otvorio je Divin grob i ustvrdio da tu zaista leže kosti mlade djevojke. knj. a niko ne zna te uzeše oružje i pobiše svu čeljad. Vl. drama i mikrostrukture. odvedoše ga i obisiše. HKD Napredak. Kad su turski svatovi došli blizu kuće. Anicinog oca svezaše konju za rep. Kad su Turci došli u kuću. Tako ti je bila dobra i lipa divojka Anica. stoljeća dr. 1994. 380 . prve 205 Predaju sam zapisao 1994. godine u Rakitnu. rkp. Utvrđeno je da je prije oko 150 godina u Varvari zaista živjela djevojka po imenu Diva. MH. KATIN GREB U Rakitnu kod Posušja nalazi se Katin greb. Grob je ograđen i njemu mnoštvo vjernika sa svojim svećenicima hodočasti na blagdan Svetoga Roka (16. priredio Marko Dragić.

E! Pokopali Divu di je i umrla. na Kedžari. Našo je kako čuva ovce. pa tako. pa će je on sakrit. Turci su ti onda bili ovde. ali i simbol cijele Rame. Pa. Eto tako lipa da su svi momci oblićali oko nje. pa rađe u smrt nego Turčinu. oće da je ženi. A šta ćeš! Fala Bogu. Zagledo ti se u nju i turski beg. Kad je vidio šta je uradio. godine idu. Ona jadno dite. Beg oće pa oće. Moli ćaću da je ne da. Od tad ti mlade cure iđu gori na zavit. jadna ti majka. (Ne znam ti ja. On ti se zvao Arslanaga. pripala se jadna. već je bilo kasno. pa poletili begu ne će li dobit štogod od njega. pametno čeljade. a jadno dite se brani. živa istina. A imo ti Luka. ne znam! Ali tako ti je beg znao di je sada Diva. ali džaba. na Kedžaru. Turci kažu i znaš kako je i svak bi volio sebi neg drugome. lipše nije bilo. diki cile Rame. I da je bogdo svaka cura taka. Kad joj više ništa nije mogo. Stigne je ufatit. Diš ženit. fala Bogu. Eee. kaže ti on našem Luki da on njemu dadne svoju Divu. Prosvitli ga Bog da zna kako je zlo zlo. a od ove dobi čovik ne postaje pametniji. zagledo ti se u nju beg. Čuvala ti Diva gori ovce kumove i mislilo jadno dite da je pobigla begu. dušo moja. Diva umrla. kako su meni moji pričali. kako mu je bilo ime. kažu. i vidi. Pripala se jadna Diva. ali srićom čista i neiskvarena. Živila ti u Varvari lipa cura. ali beg brži. Jadna Diva kad ga ugleda biž. ali pošten čovik. ali džaba. ma šta lipa. Ja ti mogu ispričat ako oćeš. pa ko god ga napravio. Probode kum njega baš ko on jadno dite. tako je bilo ime Divinom ćaći. a ovaj ti je popadne i odvede u Vran. sinko. draga. da i Bog pomogne 381 . A Diva se zvala. Znaš kako ti je. beg put pod noge. i put pod noge pa u Vran. beg izvadi nož i s njim u Divu. nekog kuma Turčina. ne zna šta bi.nedjelje u srpnju hodočaste na Divin grob na lokalitetu Kedžara na planini Vranu. Ali on oće pa oće. nikad veće žalosti nisi vidio u Rami. opet ja ode od naše priče). to znaš. već istina. E vako ti je to bilo. Ali zli duša ima svagdi. Nego. Turčin ili Vlah. I krene ti kum za begom i ufati ga. di će katolička cura za Turčina. a jadni ćaća ne zna šta bi. legenda nije. Je bio Turčin. Moj sinko. Nego. Oblićali oni. Jesu li dobili. Mučenica Diva Grabovčeva postala je simbol djevi- čanstva. Mlati Diva i rukama i nogama da se ubrani. I et to ti je priča o našoj Divi. ko ni ona. Biž! Kad je stigo kum Arslanaga. Znaš. Tako ti našu Divu snaje nevolja. Tako Luka i uradi. Vidili ti Divu drugi seljaci. i u planini.

dao Bog. Dr. priredio Marko Dragić. jer u vrime bašaluka glavne cure turčili bi na silu. 209 Isto. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Matasović bilježi pritužbu (arzeol) kršćana god. II. 144-145. jer mu je pobjegao fratar na kojega je mislio svaliti krivicu kako bi ga oglobio. jasnim je dokazom kako je poginula mučeničkom smrću. Činjenica da joj se više od 200 godina čuva uspomena i hodočasti na grob.207 (Šlimac. ali tko će ti znati. a ljudi toga prezimena i danas ima u Stražbenici.da budu ko ona. kupreška je Marija Goretti 150 godina prije te svetice radije izgubila život nego djevičanstvo. i bacili sve komade tila u jezero. dao Bog! Kod nas se priča da je bila od ovi naši Grbavaca iz Šlimca. HKD Napredak. koji “goni kuprešku raju radi neke Ivke. 217. dakle. na vezira protiv kliškog muselima. što nije hotila poturčiti se divojka glavna god. GROB KATE LOZIĆ Fra Grgo Lozić u svojemu Adnotationes variae A. 1866. E. gdje su doselili iz Duvna (Tomislavgrada). 237. Ova se djevojka prezivala Romić. knj.208 Iva je. 5. uz sami okrajak šume Plazenice. str. Ante Lozića. str. nešto sjeveroistočno ispod “Malih vrata”. što je poginula”. S kupreške visoravni. izdanje RKT Župni ured Otinovci-Kupres 1994. str. kod koga su paše kupreške isikli živu na komade Katu ćer pok. spominje i “jezero više Osmanlija. Dakle. pastirica Iva pala žrtvom u obrani svojega djevičanstva od divljega nasrtaja. povijesna osoba. 1816. Sarajevo 2005. proklete krvopije. po predaji. MH.”209 Otada se to jezero zove Katino jezero. 382 . 207 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Rama) IVIN GROB “Ivin grob” je u osami iznad sela Ratkovina.. 1762. drama i mikrostrukture. moga rođaka. 208 Miroslav Džaja – Krunoslav Draganović. pod planinom Grguljačom. Tu je.

Na spomeniku piše da je Dobreta umro 1472. Bosanski prijatelj. Sjećanje na Dobretu živi i nakon pola tisućljeća u predaji i imenu sela. KAMENI SVATOVI U BAREVU Za vrijeme Turaka. Došlo je do sukoba svatova i begovih podanika u kojem se stradali mlada i mladoženja i kumovi.. Turci su tražili svoj danak za bega na pravo prve bračne noći po njihovom zakonu. Franjevački provincijal i bosanski biskup fra Marko Dobretić podigao je 1773. I dan danas postoje kameni grobovi koji svjedoče o tome. Nakon toga počeli su se Hrvati ponovno naseljavati u Mostar i njegovu okolicu. Svakim diranjem tih grobova nastala bi neka prirodna katastrofa na području Bareva. koliko može na konju za dan obaći. jer ni jedna mlada nije više morala leć s agom. koji po naputku Ljiljankinu brzo nađe starca ćoru (Dobreju) i izruči mu milost carsku. Vl. odabra drugo. godine.212 210 Katici Lozić Radielović 2007. Selo Dobretići “baštini ime od srednjovjekovne bosanske vlastelinske 383 . ako se poturči. godine spomenik na grobu Stjepana Dobrete. 212 Ivan Franjo Jukić. ako li ne. 211 Zapisao sam u Mostaru 2000. vraćali su se svatovi. D. Aga je pristo. g. selo Barevo kod Jajca) Rkp. daje mu vezirluk. opremi hitra Tatarina. rkp. 2000. IV. Mlada ga je ubila na Lučkom mostu i vratila se pješke u Dobriće. Jedna se mlada nije dala. Sarajevo 1870. 59- 64. i posvoji ovo mjesto. godine doživjevši 98 ljeta. kao pravi katolik. Ljiljanku jednom uhvate Turci i caru na dar dadu. FF Mostar 2007. a ona mu pravo kaza. sv. koje se od njega tako i prozva.210 DJEVOJKA UBILA AGU Za vrijeme turske vlasti svaka mlada djevojka je morala leć s agom prije nego s mladoženjom. nakiti sitan ferman. Kažu da u selu Divičani postoji isto tako mjesto gdje su nekad stradali pa se sad tu nalaze kamenja koja su sveta. iz susjednog sela u selo Barevu. Car je upita za roditelje. Dobreja. Listovi o Bosni. Vidjevši šta se sprema. U većini slučajeva veća klizanja tla. str. godine. kazala je Marija Crnoja (rođena 1938. i on hotijući je razveseliti. već je zovnula agu da iđu u Mostar.211 (Mostar) DOBRETIĆI Dobreja je imao kćeri Ljiljanku i Katku. glavni svat je izvukao sablju i osjeko begu glavu.

kad su izišli iz džamije. a njima ama baš ništa. Daj i nama štogod. Boji Bojtačići a Vlatku Vlatkovići. te postavljo i dilio na agaluke. Pavi Pavlovići. str. dragi paša. a gledali kako paša dili onom ono. on je sa sobom vodio tri izmećara. priredio Marko Dragić. u to vrime počele izlazit neke nove tapije na zemlju. MH. godine zarobljeno i u Carigrad odvedeno oko 30.” Poslije smrti starine Dobrete razdijeliše njegovi sinovi golemo imanje. a nama ništa. Još živa predaja. te pošto jili. 5. naprimjer). dobro pomognuta stvarnim povijesnim osnovama. koji se 1852. drama i mikrostrukture. pripovijeda kako je padom Bosne u Osmanlijske ruke 1463. Tu je. 1991. 384 . Emin uzme. onom ono. M.) 213 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Ele. umekšan umiljavanjima svoje robinje. Ukopan je u selu Zapeće. ele ti onaj Emin pođe u Carigrad da izvadi na svoju zemlju tapije. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. godine prozvaše Zubovićima. kad su stigli u Duvno reče Ilija: “Amo. EMINOVO SELO Eminovo selo se po starini zvalo Ilijino dobro. krene Emin kumu i povede kadiju i nikoliko ljudi. i kad se vratio poruči kumu da zakolje nikoliko janjaci i pripravi ručak. a makar da su se ljudi iskupili..000 bosanske mladeži. Oko podne. da te i mi moremo spomenuti!” Paša mu dade sve selo i polje pod selom. Među njima je bila i Ljiljana. Ilija začuje da mu se kum sprema po tapije. da će oni doći i dati mu tapije. HKD Napredak. Jednom se skumi s nekim Eminom Korićan. pokraj stijene na kojoj je u vrijeme prognanstva nalazio utočište. lijepa kćerka Stjepana Dobrete. a Emin priuzme zemlju i od 213 onda se nazvalo Eminovo. ono sve što seže do duvanjski podvorica i jaučerica. s kojim se dobro pazio. Borme. te i danas. Stjepan Dobreta i umro. Emin prišaplje nešto kadiji. Iliju obise. a zemlju dade Eminu. eto ti sve diliš onom ono. te to i on ponese kumu stare tapije i dadne da mu promine i donese nove.” Poslije Drugoga svjetskog rata neki neodgovorni državni činovnik prozvao je to mjesto Dobratići. Kad je neki paša išo i prigledo sela i gradove sultanove. 131. kadija na Iliju: kada se je on dobavio turske zemlje i kako smi orat tursko i osudi ga na višala. onom ono. pa sve oni izmećari išli. Ilija zgotovi i sve naredi kako mu je kum poručio. Ilija radio i upravljao svojom zemljom. knj. naređuje da se izda ferman (dozvola) kojom se Stjepanu Dobreti daruje vlastelinstvo prije nazivano Zapadne Vrhovine. a i ozenđiko ne triba ti pitat. (Tomislavgrad) obitelji Dobretića. Sultan. U sultanovu haremu zamolila je sultana za pomoć. Sarajevo 2005. proživjevši dug i mukotrpan život s više obiteljskih tragedija (gubitak dviju kćeri. Juri pripadoše Dobretići. (Karaula.

osvojijo je konak. Alat zarza. / zakukala kono sina kukavica. 137. pođe u Travnik. Ugleda di se nešto u ćošku skupilo pokriveno nekakvom rutom. Vezir reče: „Iđi doli i vodi ga kući. Uze svoje dite i stavi ga na konja alata. Ljudi se skupili i pokopali ji. Nesritna žena počela prosit po selima od ljudi i od rodbine. stala. ali zamalo dođe sebi. a ona gleda di je. Otišao je i legao u ambar umjesto nje. ZLOSELA Godinama poznato ime Novoselo izgubilo je svoju tradiciju kad je za vrijeme Turaka. nazvali Kukavice. str. 132. Ali beg ju je uhvatio i vratio nazad. Ona je uspila pobići i trčala je priko polja i brda koje su nazvali Poganac pa sve do jednog sela. Ima i sad pisma: Zakukala majka Letarića Marka. Kad je došao beg da spava sa mladom. uroda nisu imali. 215 Isto.215 (Tomislavgrad) 214 Isto. I konj vidi da nema gospodara. ali i zbog toga što ništa tursko nije moglo opstati u Novoselu. naišao je na muškarca koji ga je zboo nožem. Kad je došla u Bukovicu. I danas se Zlosela tako zovu. Krenula ona pokopat ga na svojoj zemlji. Skamenila se ona jadna. Kad je skupila sve. a i zato što je beg 214 ubio drugog bega zbog katolkinje. Žalosna djevojka je tu naišla na nekog dobrodušnog bega koji se dogovorio s njom. Undan toji vezir poručijo njegovoj materi da donese pune bisage dukata i dat će joj sina. Poleti tamo i ugleda mrtva sina. pravi ajduk. Spusti sina na zemlju i zagleda se u nj. Niko se više nikad tu nije ukopo.” Dok je silazila doli. nije ni znala šta je čeka. jedna djevojka odbila spavati sa turskim begom. Zbog ovoga događaja. 385 . Turci ga uvatili i odveli u Travnik. sva skapala od gladi. oni su mu dali ime Zlosela. (Kupres) LETARIĆA GREBLJE U tom greblju je ukopan Marko Letarić s Lištice i njegova mater. a njoj srce puče. Neki čovik iz sela napravi križ i stavi ga na greb. i rukom pokazuje na bisage. / u srid sela Bukovica. odrizali mu glavu. Jer je ugibala turska stoka. Marko je bijo kršan momak. Toji sluga vezirov otvori joj vrata. Došla prid vezira. koje su zbog njenog bijega. str.

197. herceg Stipan Vukčić Kosača. Sarajevo 1901. svaki dan zaklao po jednu ovcu i bacio je u Zalomsku rijeku. Šimunović taj grad naziva Gradinom. dok napokon agi ne udari u oči da mu stado sve manje biva. No. Motivi i strukturalni elementi Kukavice u cijelosti odgovaraju navedenoj predaji. Pastir se izgovarao na vukove. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. Aga mu dade odrubiti glavu. str. i zbilja ovaj bude zatečen gdje je baš bacio ovcu u rijeku. a osamnaest godina kasnije (1919. Kukavica. u kojem je stolovao vladar Hercegovine. Na tome je vrelu otac čekajući ovnove dočekao obezglavljeno sinovo tijelo. Šimunović je može biti predaju pročitao u Školskom vjesniku 1901. baci jednom svoju batinu u Zalomsku rijeku. 386 . Također i danas golubovi i vrane ulaze u klisuru iz koje izvire Buna i dugo se ne vraćaju. Školski vjesnik. Zagreb 1965. jedan put mu osvanu crni petak! Aga potplatio nekoga da pazi na pastira. s dana na dan sveđer jednako. str. svako pet-šest dana. iđaše puteljkom na ono vrelo. Tu zgodu obojica korisno upotrebiše. Orlovi se pojave i nestanu prema Stjepan-gradu. PSHK. a tijelo baci u rijeku. Jedan pastir čuvajući ovce nekog age. naime. Otac pak njegov imao je što i vidjeti.. 457. Đački izlet u Bosnu.) napisao Kukavicu. i moj babo. 217 Dinko Šimunović. VRELO BUNE Vrelo Bune po mnogima spada među deset najjačih u Europi.216 Ta je predaja nadahnula Dinka Šimunovića da napiše pripovijest Kukavicu. vrane i druge ptice lepršali i krili se u pukotine hridi. Pripovijeda se da to nije prvobitno vrelo Bune.217 Isti su prizori i danas iznad vrela Bune. a golubovi pećinari. Na ovo drugo upućuje Šimunovićev opis vrela: Orlovi krstaši vijali se povrh jezera i nestajali prema Gradini. A može biti da je Šimunović boravio u Blagaju na vrelu Bune i sam čuo predaju. a otac je dočekivao.-199. nego da ta rijeka izvire u Gatačkom polju te ponire i onda izvire u Blagaju. kad je mjesto ovce ulovio mrtvoga sina.. Sin je.(…) K tome mlazu podzemne vode usječen je kameni puteljak. Vjerodostojno spominjanje puteljka koji vodi do vrela navodi na 216 Stjepan Štrodl-Srijemac. a batina izbije u Blagaj. VIII. o zalazu Sunca. ovdje je uhvati pastirev otac koji je na Buni mlinar bio.

odnio ga u kuću. 206. pokrio suknom i otišao osvetiti sina. Selo se zove Megdan (što znači dvoboj). Bilo je to u prvom misecu a došli oni u jedan sat u pol noći na Tomina vrata pa traže da im žene odma skuvaju zeljak. Šimunovićevi su likovi srasli s prirodom. Taj puteljak i sada postoji. a ne čusmo huke velikih im krila jer pod nama još jače šumila i ključala voda. kao i katolička i pravoslavna crkva. ali ništa vidjeti. 203. ali se snoćalo te vrelo postane crno. 220 Ivana Brešić zapisala je u Megdanu kod Livna 2006. Golubovi pećinari i vrane smušeno lijetali povrh nas htijući se zakloniti u rupe one raspucane hridi. str. Kukavica svoju priču završava: “Amin. što ne isključuje mogućnost da je selo 218 Isto. Vl. sv. 2006. primjerice. Vrijeme najavljuje zlu kob koja će zadesiti njegove junake: (…) Najprije zagrmi. pa izađe prid kuću i opali a Turci biž Bog te vidio! Svi pobigoše. a i sve drugo potamni (…). a onda zarominja kiša. R. 219 Isto. Otac je uhvatio bezglavo Spasojevo tijelo. U to prestade kiša i vjetar. i pođi u miru Božjem.220 (Megdan kod Livna) Brešići i danas žive na selu pod Tušnicom u okolici Livna. I Toma ti za pušku. A naši su pradjedovi bili rodom iz Imotskog i zvali smo se Mikulići. Nije se vratio. godine.zaključak da je ondje Šimunović uistinu boravio. A ko će dat zelje u prvom misecu? Ali. Muljika. a mi to jače piljimo u ono podzemno vrelo. kada su oni harali selima. I tako ti dođu Turci u naše selo. ali se plašili i opet orlovi krstaši. rkp. a Šimunović ih točno locira. Srna. 387 . Poslije toga svima bilo drago što su porazili Turke i odluče da se sad prozovu Brešićima za čast puški koja ih je spasila. Oni sliče na svoj kraj i imaju imena iz prirode. Beg ga je ubio. lijeva i grmi. sinko. str. sve se više smrkava.218 Priroda je tako najavila veliko zlo. ali se ne daj svakoj rđi!”219 KAKO SU MIKULIĆI POSTALI BREŠIĆI To je bilo još u vrijeme najezde Turaka. pitu od zelja ili će ih sve poubijati. Toma je imo jednu pušku na kres(šta se napuni kresivom pa kad pukne sve odjekne) a ta se puška zvala Breša. Grmi i lijeva.

U groblju sv. PERAGIN KRIŽ Peraga je živio ispod Zavelima. Ali-pašu je 1851. Peraga je bio dosta bogat domaćin pa je dočeka Turke čiji je pravac kretanja bio iz Ljubuškoga prema Livnu. Križ potpočen rukama postoji i u Bukovici na lokalitetu Letarića groblje. Peragin križ. Turci su poslije ručka nagradili Peragu tako da su mu opljačkali imanje i ubili sina jedinca. Rkp. tj. ispod bivšeg grada Roga. Ivana postoji kameni križ. godine. godine u Roškom Polju prema kazivanju Ambrozea Kelave iz Vojkovića.222 221 Danijela Ančić zapisala je 2003. Peraga je kaza da bi on bez muke i bez ičije pomoći moga primiti i daleko više gosta i da svi budu zadovoljni. FF Mostar 2003.221 HADŽI-BEGOVI ZULUMI Razna su mučenja Osmanlije vršili nad kršćanskim svijetom. U jugo-istočnoj Hercegovini i danas se pripovijeda o Hadži-begu Rizvan- begoviću koji je bio brat neprikosnovenoga vladara Hercegovine polo- vicom 19. stoljeća. rođenog 1946. godine ubio Omer-paša Latas koji je pak podrijetlom bio Srbin pravoslavac. iz Karlovca u Hrvatskoj. njegov brat Ali-paša naredio je da ga u Stocu ubiju. 388 . On je dokaz kako Turci nisu mogli podniti bogata kmeta pa su ga kažnjavali najokrutnijom smrću. D. Mihajlo. jedinstven u čitavom kraju. dvoboja na brdu na kome su se nekada davno sukobile dvije strane. i danas tu postoje njive zvane Peraguše. Zbog velikih opačina koje je činio Hadži-beg.dobilo ime upravo zbog borbe. od žalosti se ukočio i umro s rukam na bokovima. Kad je Peraga vidio mrtvog jedinca. Poslije dobra ručka Peragu je pita jedan od Turaka koliko je za ovaj doček mora pozajmiti od susjeda rane i ostaloga što je tribalo za doček gostiju.

đe si poš’o. pasji sine. (Sva ova brda i sva ova imanja. koliko je bio prefrigan. Hadži-beg. Kad naiđe neki. do tog i oko toga dana imaš da ogradiš sva ta brda! Pa naredi. đe te tvoji kazne. I išo je narod na misu. I kaže. i svezala do Metkovića. A ovaj naš moradne uhvatit za vrh. pasji sine? – pa kad ga dobro izbode drača iz sijena koje je morao uplastiti. kome je htio. 97-105. pa se kuća nije smjela nego toliko dizat. beže. 389 . Moj đed meni prič’o. A onda. To je on stio. A on. A on je bio vamo. pa. ne smiš ‘ranit nego troje goveda. on naredi da prikuči sta- blo. na Hutovo. Gori se nije moglo. a ovamo je Žaba. kako su kazivali begluci. A puni tabani drača. Mala nakladna kuća Sv. pasji sine.Po predaji. Onde su vatali ribu. on kaže: – Đe si poš’o? – Poš’o sam. k misi. pasji sine – kaže beg. kad bi bilo to zabilježit. 222 Vidi: Marko Dragić. kad su ga malo po nekakvoj kazni progonili u Istambulu. stoljeća. Onda bili tu veliki dubovi. str. odakle počima. kad naiđe u Gradac. Rizvanbegovići su podrijetlom Hrvati katolici Nikolići iz Trebinja. I oni njemu kažu: – Baš ‘oćeš. on je imao svu tu vojsku i tije. (Dok dođe misa je završena. zakasnićeš. Otale do u Gradac. sve je to kupljeno od njega). Baška Voda-Mostar-Zagreb 2001. zove se Hadži-begov jaz. Tu je bio klanac. dobri’ dvanaest kilomentara. Od Kozigrada do Zvonigrada. Stocem su upravljali od konca 18. jer im’o je brata u Stocu. Kad ko naiđe. – Poteci. moj dragi. I on. I kaže: – Pošto si kriv – kaže – gonićemo te nođe. Vamo se nije moglo. doli.) – Poteci. Iz Neuma i iz Dubrovnika išlo se konjma u Počitelj. a ovi bio u dolini u Počitelju. a njemu njegova majka pričala. Voda je svezala do Trebimlje. samo na Hutovo nemojte. on bi rek’o: – Odi ‘vamo. Bila je i tad župa. Ja sam to sve svatio kako je to moglo biti. Kaže: – Svukud me gonite. On pusti stablo i ovaj naš klepne. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL).

Svećenik mu je rekao da se ne može ispovidit bez krštenja i aga prista. u Donjem Selu. Na tom darovanom prostoru napravljena je biskupska kuća. Isto tako naredi da kmetovi nose jedan po jedan kamen od srušene crkve do Služnja da bi se na njemu napravila kula. priredio Marko Dragić. 390 . zb. Aga ponovo dade pokriti kulu i ona do dana današnjeg stoji tu. prije nego u nju useliše. Zamolio je toga zamjenika da mu bude kum. a drugi svećenik dođe i krsti ga. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Tek na kraju života rodio mu se jedan sin kojega je uspio odgojiti. smrači se nebo. ali nikada nisu uspje- li da odgoje ni jedno dijete. I tako se napravi velika četverospratna kula. a sigurno ne znaju na koji je način to zemljište pripalo Katoličkoj crkvi. Sarajevo 2005. knj. pola svoga imetka darovao je crkvi. Ovih dana neki potomci age Ćerkića traže povratak toga posjeda. Tako bi čovjek iz zraka naglo pao na kamenje i tu se sav zdrobio. a dok bi bio u zraku. a truplo na drugu stranu. grom udari u krov i spali ga. padala bi kiša od mučeničke krvi!” Predaju Hadži-begovi zulumi zapisao sam 1997.223 (Donje Selo u Hutovu) KULA NA SLUŽNJU U tursko doba. Kad bi to bilo gotovo. sluge bi Hadži-begove odsjekle konopac naglo. MH. Biskup je poslao svoga zamjenika i aga je tražio da ga ispovjedi. grizla ga je savjest što je porušio crkvu. koji je nekada pripadao toj lozi. Poslao je slugu po biskupa da bi ga ispovjedio.) opisuje to mučenje: “Tako je on znao narediti da se skuči mlad hrast jakim konopcem sve do zemlje. I tako je radio te zulume. rođenog 1929. 1997. Aga je imao devet žena i one su rađale djecu. zaselak Rajići u Hutovu. Kada je aga Ćerkić bio na samrti. pa bi dao privezati čovjeka za vrh hrasta uzicom oko vrata. godine po kazivanju Marka Rajića. u Služnju je bio aga Ćerkić. koji je imao u svom posjedu polovicu Mostara. te bi se hrast svom silom povratio u svoje prvašnje stanje. HKD Napredak. koja se i sada nalazi kod groblja Masline na ulazu u Mostar. U znak zahvalnosti aga Ćerkić.224 (Služanj kod Čitluka) 223 Đurđević (str. drama i mikrostrukture. 5. nasta neviđeno nevrijeme. da bi glava odletjela na jednu. 224 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. I nestalo i njega i zuluma. Vl. povukao nesretnika u zrak tako jako. 119. str. a da nikad niko nije stanovao u njoj. Naredi da treba porušiti crkvu u čitlučkom polju u blizini grada Čitluka. i kad je pokriše. nije mogao da umre. 22.

Školovao se u Zaostrogu. – Šibenik. Iznimka je među njima bio Tahirbeg koji je krvnički ubio Divu 225 Mijo Batinić. godine skupljao novac za svoj otkup iz zarobljeništva. Predavao je filozofiju u Makarskoj. tamnosti i vičnosti. Mijo Batinić piše kako je ta izjava lijepa i služi na čast “inovjercima” koji su se svladavali “u svojoj vjerskoj zanešenosti” i davali oduška “svojim čovjekoljubivim osjećajima prema nama. PRELASCI NA KRŠĆANSTVO Dok se na sve načine nastojalo islamizirati katolike. 391 . pokrstio se u sedamnaestoj godini i dobio ime Stjepan. podrijetlom je musliman. rođeno mu je ime Hasan.”225 Postoji više povijesnih izvora i predaja o čovječnosti begova Kopčića. Pisma od pakla. navlastito od paklenoga ognja. dotle je kažnjavana i najmanja sumnja ili kleveta da je netko nekoga pokrstio. Otac mu je za vrijeme Bečkoga rata 1690. imenovan je starješinom franjevačkog hospicija u Splitu. O tome svjedoči pismo fojničkog i visočkog kadije prema kojemu su “franjevci svačiji dobročinitelji”. pobjegao je. a u Našicama stupio u novicijat i dobio ime fra Lovro. pa je mali Hasan kao talac dospio u kuću vrgorskoga harambaše Šimuna Talajića Delije koji mu je zarobio oca. 1682. Splitu te ponovno u Makarskoj. 1729. List nauka krstjanskoga. kada bi nas od drugog snašla koja nemila potvora i prijetila nam ozbiljna pogibelj. Kada se vratio u roditeljski dom. FRA LOVRO ŠITOVIĆ Vjerski pisac i epik. str. fra Lovro Šitović (Ljubuški. Najvjerojatnije je bogosloviju svršio u Italiji. 51. Zagreb 1913. DOMAĆI MUSLIMANI I KRŠĆANI Postoji više predaja i povijesnih izvora o domaćim muslimanima koji su štitili kršćane. Napisao je djela: Grammatica latino-illyrica. Fojnički samostan. Venecija 1713. Venecija 1752. Tako je mali Šitović upoznao i zavolio kršćanstvo. Šibeniku. Venecija 1727.). Godine 1727.

Zagreb. govoreći: – Neka znaš. izražava pohvalu četvorici braće Kopčića. 50. Tu je ramsku ljepoticu i mučenicu osvetio njezin kum Arslanaga Zukić iz Varvare. – 1730. Tadašnji biskup bosanski Juraj Patačić. Maroli. također. pa je taj apostolski put obavio šezdesetpetogodišnji Nikola Bianković. ističe kako su Kopčići “najčovječniji i najmilosrdniji” i da su očitovali svoje “čovještvo i ljubav” te prijaznost i ljubaznost prema kršćanskome svijetu. I to sam sve učinio. tajnik Nikole Biancovicha. str.) koji je 1710. str. sv. Jedan od te braće. S katolicima je došlo “dosta Turaka i Turkinja.”227 Kopčići su pružili zaštitu biskupu kako bi bez smetnji obavio svoju misiju. neka njegovo pri meni ništa ne ostaje. A kad dojdoh. izrazio se točno ovim riječima veleći: ‘da mnogi i veći od otomanskih mjesta bio bi razoren i pao u propast. kao pobožnost i odanost svećenicima i redovnicima “koje prizivaju u svim svojim potrebama. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. 226 Vidi: Marko Dragić. I reko mi je za života da od njegova najma ukopam ga u grebju krstjanskomu i da mu usadim križ od kamena i ogradim greb. 228 Isto. kad ih molitve i žrtve svećenika Isukrstovih ne bi podržavale blažeći srdžbu Božju’. dočekalo ga je oko pet stotina ljudi s konjima i isto toliko pješice.godinu: “(…) kuga prođe i ja odoh u Fojnicu ali posla po mene Arslan-beg Kopčić. JAZU. godine s velikom opasnošću vizitirao Duvno i obližnje krajeve. kako bi prisustvovali svetoj misi i krizmi. str.Grabovčevu. 1933. kao zagrebački kanonik nije mogao stupiti na bosansko tlo. Deset kamenih mačeva. 50. Mala nakladna kuća Sveti Jure. biskupa makarskog (1698. O tome govori spomenuti Maroli koji u svome talijanski pisanom Diario II.226 Veliko priznanje begovima Kopčićima odaje don Federico Maroli. Al’ je još reko da mu činim reć misu – i dade mi naknadu za mise.”228 Nikola Lašvanin zabilježio je uz 1690. ubivši Tahirbega. 392 . 1. Imao sam momka krstjanina i umrije od kuge. Begovi Kopčići. Baška Voda 1999. da ih blagoslovi. zvan Ibrahim-beg. 227 Ante Šimčik. reče: – Imam jednu oporuku na duši. – 188. kojega narod štuje kao blaženoga. knjiga XXIX. 183. koje su donijele svoju djecu biskupu. Kada je biskup Bianković stigao u Kongoru kod Duvna. fra Stipane..

I to zabiližih, za pogrdu onih krstjana koji su nepomljivi izvršiti
oporuke njihovih mrtvih.”229

Sarajevski je mula 1. veljače 1781. godine poslao činovnika da s
fojničkim kadijom “i s drugim Turcima izvide oni križ prid crkvenim
vratim od kog prie prid vezira bi parnica”. Večer prije fratri se posavje-
tuju međusobno kao i “s istim susidnim poštenim Turcim” te se dogovore
da po noći izvade križ kako bi se spasili od “veće napasti i mučenja”.
Kada su kadija i mnoštvo Turaka vidjeli da nema križa, povukli su se u
mešćemu (sudnicu) i sa sobom poveli gvardijana tražeći od njega 350
groša. Gvardijan ne htjede to platiti, odgovarajući da nije kriv, te ga
zatvoriše s fra Jozom Tomićem u sarajevski zatvor. Ipak su morali nakon
patnji platiti 400 groša, a gvardijanu je zabranjeno da se u pogrebu nosi
kota i križ ispred pokojnika, te da pogreb ne ide preko čaršije “nego
stranputicom pored rijeke”.230

PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEČOM 1683. G.,
OSLOBAĐANJE HRVATSKE

Pod Bečom je 12. rujna 1683. g. poraženo 250 000 osmanlijskih
vojnika. U toj bitci iznimne zasluge pripadaju poljskome zapovjedniku
Janu Sobjeskom (te godine pod Bečom gine hrvatski svećenik, otac
ruskoga panslavizma, protureformator Juraj Križanić). Poraz Osmanlija
pod Bečom bio je povod kršćanskim zemljama da se dignu na ustanak. U
tom ratovanju oslobođeni su Lika, Slavonija do Une i Save te zapadni dio
Srijema.
Eugen Savojski je prodro do Sarajeva a u povlačenju je poveo
Hrvate u Hrvatsku. Godine 1687. trideset pet ramskih franjevaca bježeći
od osmanske odmazde, s katoličkim pučanstvom iz Rame, Kupresa,
Glamoča, Duvna, Rakitna i Doljana, bježe u Cetinsku krajinu. U Sinju su
sagradili franjevački samostan. Ramljaci su sa sobom ponijeli Gospinu
sliku, danas Čudotvornu Gospu Sinjsku.
U Srijemskim je Karlovcima 26. siječnja 1699. g. sklopljen
Karlovački mir. Tada je Dubrovačka republika osigurala Turcima izlaz
na Jadran u Kleku i Sutorini.
Imotski je kraj oslobođen 1717. g.

229
Nikola Lašvanin, nav. dj., str. 165. – 166.
230
Jako Baltić, nav. dj., str. 59.

393

Užasna je odmazda nad kršćanima nastupila nakon osmanskoga
poraza pod Bečom 1683. g. Tada Hrvati masovno bježe iz Bosne i
Hercegovine tako da ih 1723. u toj zemlji ostaje samo 23 000.
Bosna i Hercegovina je pod osmanskom vlašću sve do 1878. g.
kada tu zemlju anektira Austro-Ugarska. Najmanji je broj Hrvata u
Bosni i Hercegovini zabilježen 1723. g. kada ih je bilo samo 25 000.231
Rijetke su zemlje gdje su se toliko ponavljali zločini u kojima su stradali
njezini narodi Hrvati, Bošnjaci, Srbi i drugi.Tako je 1991. g. Hrvata u toj
zemlji bilo 750 000, dakle, isto kao i 1463. g. U ratu 1992.-1995. g.
izbjeglo je i protjerano 400 000 Hrvata kao i 1463. g. Danas prema
crkvenim podatcima u Bosni i Hercegovini živi oko 450 000 Hrvata.

Oslobođenje Poljica

Don Juraj Pezelj poginuo je 1686. godine dok je predvodio vojsku
u borbi protiv Turaka. Na samrti je hrabrio svoje suborce da nastave
borbu:

U tvrđavi Nučak u blizini sela Gardun iznad korita rijeke Cetine
bili su janjičari, međutim popustila je disciplina i oni su počeli pit i više
puta su se zaljetavali u Gornja Poljica, a tamo je don Jure Pezelj
oformio ratnike da se suprotstave Turcima. Don Jure je ima najbržeg
konja i bio je na čelu te potjere za Turcima. Ali neki Turčin je nasumce
ispalio iz puške i pogodio don Pezelja u stomak. On je pao na pod i znao
je da će umrit, ali kad su mu došli suborci on im je reka da mu se odrišio
opanak i da oni krenu dalje za Turcima, jer mu je sloboda bila važnija od
vlastite smrti.
Oni su nastavili za Turcima do Bišćanske gore i vratili su se nazad
i našli don Pezelja mrtvog. Na mjestu njegove smrti danas se nalazi križ
“Pezeljev križ”.232
(Srijani)

Njemu u čast, zbog tog hrabrog čina, Poljičani su u spomen na 300
godina od tog događaja podigli spomenik “navrh puta” (u početku je put
bio napravljen samo djelomice i tu je stado prolazilo, a kasnije je
231
Franjo Šanjek, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, Kršćanska sadašnjost, Zagreb
1996, str. 317.
232
Sanji Markić, studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, 2004. g. u Srijanima kazao
don Mirko Skejić, rođ. 17.01.1947. u Srijanima. Rkp. FF Split, 2004, sv. 5.

394

omogućen prolaz i vozilima) u Docu Donjem. Na spomeniku, urezano u
kamen piše: (1686. godina) Sloga opća Poljička ovom pobjedom u Docu
Tuđinca Turčina zauvijek protjera iz Poljica (1986. godina) u spomen
don Jurju Pezelju knezu Ivanu Tomčiću i ostalim mučenicima .233

Oslobođenje Požege

Grgurevo (12. ožujka) posebno se slavi na području požeškoga
vinogorja, gdje ga vinogradari slave gromoglasno uz pucnjavu iz topova
(mužara). Toga dana vinogradari sa svojim prijateljima odlaze u
vinograde i ondje pripremaju tradicionalna jela, kušajući mlado vino i
gotovo neprestano pucaju iz topova iz vinogradskih predjela Vranduka,
preko Kamena sve do Sokolovca. Ta pucnjava simbolizira pobjedu nad
Turcima 12. ožujka 1688. godine kada su hrabri Požežani predvođeni
legendarnim fra Lukom Ibrašimovićem234 oslobodili svoj kraj, porazivši
tri tisuće osmanskih ratnika na brdu Sokolovac. Požežanin Miroslav
Ivković poklonio je požeškim vinogradarima veći top (mužar) koji je
inače bivšem vlasniku služio za obranu od Turaka. Vinogradari su taj top
okrstili imenom Grga, a topovski kum bio je Požežanin dr. Zoltan
Bartaky. Međutim, osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća top se
rasprsnuo na tri dijela.235 Uz taj top vezuje se istinita anegdota:

Jedan stariji vinogradar iscrpljen od ispijenoga vina pri odlasku
kući pao je i polomio nekoliko rebara, a da bi svojoj supruzi objasnio
ovaj nezgodan slučaj, svu krivicu pripisao je topu Grgi, rekavši da su mu
rebra popucala od zračnoga pritiska koji je proizveo top.236

U novije vrijeme taj običaj poprima i novu dimenziju, te taj dan
simbolizira buđenje prirode, početak značajnijih radova u vinogradima i
završetak zime.

233
Ivana Stazić zapisala je 2008. godine od svoje bake Marije Stazić, djev. Bilić,
rođ.1940.god. Rkp. FF Split, 2008, str. 60.
234
Svjedočanstvo toga junaštva nalazi se u u listini cara Leopolda I. u kojoj car slavi
junaštvo kršćana, a fra Luku Ibrišimovića naziva Sokolom. O njemu se i danas kazuje
epska pjesma. Od 1893. godine Požegu resi krasan spomenik podignut u slavu fra Luke
Ibrišimovića.
235
Požeški pučki kalendar, 1990, I.R.O. «Požeški list», str. 99.
236
Ivani Đimoti 2008. godine u Požegi kazala je Helena Zima (rođ. 1943. g. u Kutini).
Vl. rkp. 2008. sv. 30, str. 9.

395

Oslobođenje Vrgorca

U raznim sukobima s Turcima, isticao se, posebno u toku
Morejskoga rata (1684.-1699.) vrgorački fratar i serdar, muslimanskoga
podrijetla, Rade Miletić, “koji je za svog života posmicao 99 Turaka”.
Oslobodio je Vrgorac na Dan svete Kate (25. studenoga) 1690. godine. O
njegovu junaštvu pjevaju Filip Grabovac (u Cvitu) i Andrija Kačić
Miošić (u Korabljici i u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga).
Usmenom je komunikacijom do naših dana sačuvana predaja:
Kao mali gradić, odmah uz granicu, Vrgorac je bio česta meta
napada Turaka. Premda su stanovnici pokazivali veliku hrabrost u
obrani grada, to nije bilo dovoljno zbog puno većeg broja i snage
Turaka. Obrana je pošla za rukom Radi Miletiću kojem je na pamet pala
izvrsna ideja. Ujedinio je sve jarce i koze iz grada i privezao im svijeće
za rogove. Pustio ih je prema Turcima koji su, vidjevši toliko svijeća u
noći, mislili da ljudi trče prema njima. Prepali su se i pobjegli. Rade
Miletić je postao junak obranivši svoj grad na tako čudan način.

Pa kakav je Miletiću Rade,
na Riliću konje nagonio,
na Matokit glavu naslonio,
iz Vrgorca Turke izgonio.
Ni dizdar ga smio dočekati nije.
Od Vrgorca Franić Ulderika,
bijaše vitez od vojnika dika,
koja majka dalmatinska dade,
boreći se ovdje slavno pade. 237
(Vrgorac)

Fra Rade Miletić je jedina osoba koja je pokopana u vrgoračkoj
crkvi.
I danas se pripovijeda o oslobađanju Vrgorca u kojem posebne
zaluge imaju zaostroški fratri, Pava Kačić, Gabro Staničić, Mate Bebić,
don Nikola, Ivo Marinović. Sveta Kata je zaštitnica Vrgorca.

237
Dijani Mišetić kazala je Jolanda Mišetić (rođ. 12. listopada 1953. g. u Vrgorcu,
profesorica u splitskoj Zubotehničkoj školi). Rkp. FF Split, 2004, sv. 31.

396

Oslobođenje Sinja

Poraz pod Bečom 1683. godine naveo je Osmanlije na još veću
okrutnost. Nakon povijesne obrane Beča uslijedio je rat između Turaka i
Mlečana (1684.) u kojem su oslobođeni mnogi dalmatinski gradovi.
Upadi kotarskih uskoka postaju svakodnevna briga turske vlasti. Sve je to
potaklo Turke na nemilosrdne progone domaćih kršćana, a osobito
franjevaca u pograničnim područjima (Duvnu, Livnu i Rami). Franjevci
iz ramskog samostana u takvim okolnostima odlučiše se na bijeg. Bijeg
fratara i njihova puka zbio se krajem listopada 1687. godine. Fratri,
ponijevši sa sobom čudotvornu sliku Gospe ramske, pobjegoše preko
Duvna u Dalmaciju. Bijeg je pripomogao sinjski kapetan Antonio Zeno,
a organizirao ga je fra Pavao Vučković.238 Gvardijanu ramskoga samo-

238
O bijegu Ramljaka Ivan Aralica piše u romanima: Put bez sna i Duše robova. Usp.
Dr. Anto Šoljić, Fra Pavao Vučković – pokretač seobe Ramljaka (U povodu 300.
obljetnice s osloncem na romane I. Aralice) u: Selidba Ramljaka, Rama – Šćit 1687.-
1987., Sarajevo, 1988., str. 59. - 66. U duvanjskom selu Mokronogama postoji lokalitet,
groblje, Vučkovine. Mještani pričaju kako je to mjesto na kojem su braća Vučkovići
pobili Turke i otišli u Sinj. O tome se i danas pripovijeda: Potkraj turske vladavine
između Mokronoga i Luga živilo je šestero braće sa svojim ženom, dicom i blagom:
konjima, kravama i ovcama. Najmlađi brat bijaše neoženjen. Kad je našo sebi lipu i
virnu curu, tide se ženiti. U to doba bio je u Turaka običaj da beg s nekoliko turski
momaka dođe, kad se kršćanin ženi, i prispava s mladom prvu bračnu noć. Zbog toga je
mladi Ivan Vučković odgađo svatove i zajedno s braćom domišljo kako će toji turski
običaj izbić, a navrime se oženiti. Odlučili su toga dana kad se pođu vraćat iz crkve,
koja se nalazi u Vašeru (Tomislavgrad) da njijove žene s dicom pobignu u kaure. Blago
već prija otrali u kaure i ostavili kod svoji kumova. To pridvečerje braća Vučkovići
vraćali se priko polja pivajuć i vrišćeć ko da i je pedeset. Mokronoški beg pošo s
nekoliko Turaka da ostvari što je naumijo i noć provede s mladom. Kad je došo u kuću
Vučkovića, braća ga lipo primila i privatila ko draga svata. Dok s zajedno ili i pili, beg
je nekoliko puta pito: “Di je mlada, tijo bi je vidit.“, al najstariji brat odgovorio bi:
„Brzo će nevista dok pomogne jetrvam ovce i krave pomust.“ Najstariji brat zapovidi
svom mlađem bratu da ode i zovne mladu. Ustade on i ode. Izlazeć iz kuće, pogleda
dobro di je straža turska. Vidi on da je samo jedan tu pa ga zbode nožom. Kad se
vratijo u kuću zavika: „Dolazi nevista!“ Ustala se braća pa udri po Turcim, pobili
Turke zajedno s begom. Osikli im glave i nabili na kolje oko tora i uzjahali na konje i
pobigli u kaure. Uitra Turkinje pošle vidit što im se ljudi ne vraćaju kući, izdaleka vidile
glave uokrug poredane te rekoše: „Eno naši kolo igraju.“ Primakoše se bliže i vidiše
glave nabijene na kolac pa rekoše: „Sigurno vlasi nisu begu dali mlade pa i naši
pobiše.“ Kad dođoše još bliže, pripoznaše Turkinje glave svoji ljudi pa počele plakat i
nabrajat, čulo se u selo pa doletili vidit šta je bilo. Imaš šta vidit, Turci i beg nabijen na
kolac. E, odma potira za braćom Vučkovića, ali kasno biše, Vučkovići već u kaurim.
Nikad Turci ne stigoše Vučkoviće, a i danas se taj dio sela na kojem je groblje zovu

397

stana, fra Stjepanu Matiću, od žalosti se pomutio razum, te se vratio
natrag i spalio netom obnovljeni samostan i crkvu da ih Turci ne bi
oskvrnjivali.
Fra Pavao Vučković (1658. – 1735.), brat serdara Tadije, 1687.
godine organizirao je iseljenje Ramljaka239 i Duvnjaka u Cetinsku
krajinu. Turci su ga u okršaju 1697. godine zarobili u kuli u Čitluku kod
Sinja. Tamnovao je šest godina u Bagdadu i Carigradu odakle “junački
uteče, dođe pod Sinj, načini manastir i crkvu pod Sinjem. Poče vojevati
protiva neprijatelju i dosta mu zla učini (…) pomože uzimati gradove
(…). Kad Sinj obsidoše Turci (1715. godine), zatvori se u grad, pomože
ga braniti slobodeći junake i svaku jim pomoć dajući.” 240 O viteškoj
obrani Sinja Kačić pjeva u 103. pjesmi str. 703. – 710. Čudotvorna je
Gospa sinjska, koju su franjevci i puk odnijeli iz Rame, prema legendi
spasila Sinj 15. kolovoza 1715. godine od silne osmanlijske vojske. O
tome se i danas pripovijeda:

Vučkovine.“ (Predaju je zapisala Danijela Ančić 2004. godine, prema kazivanju Jele
Budimir (djev. Križanac), rođene 1948. godine. Rkp. FF Mostar 2003, D.)
Mjesto Vučkovine nazvano je po plemenitoj obitelji Nemanovići, kojoj je bio
rođen sin Vučko (Vuk). Njegovi potomci su nazvani Vučkovići. Prema Bakuli je 1506.
godine bilo više Vučkovića u Duvnu. Kako nisu više mogli podnositi turski zulum,
prebjegli su u mjesta koja su bila pod vlašću Mletačke Republike, gdje su postali prvi
mletački četovođe, pa su poput pravih vukova junački tukli Turke u više od petnaest
okršaja. Andrija Kačić Miošić navodi da su Nakići pod mletačko okrilje, zajedno s
mnogim kršćanima, doveli «pridostojnu kuću Vučkovića, iz koje izađoše vrsni na
oružju vitezovi». (str. 522.) O «pridostojnoj i gospodskoj kući Vučkovića i njezinih
vitezova» Kačić pjeva u 65. pjesmi.
239
O bijegu Ramljaka Ivan Aralica piše u romanima: Put bez sna (1982.) i Duše robova
(1984.). Usp. Dr. Anto Šoljić, Fra Pavao Vučković – pokretač seoba Ramljaka (U
povodu 300. obljetnice, s osloncem na romane Ivana Aralice), u: Selidba Ramljaka,
Rama-Šćit 1687.-1987., Sarajevo 1988., str. 59.-66. Ivan Aralica piše da je fra Pavlova
majka iz Kreševa, da mu je otac poginuo tri dana prije ženidbe te da se majka udala za
nekoga siromaha na Orašcu u Rami.
240
Andrija Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Matija Antun Reljković
Satir iliti divji čovik, (priredio Josip Vončina), Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1988,
str. 538.

398

Kad se saznalo da prema
Sinju dolaze Turci, fra Pava
Vučković zovnio Livnjane i
Duvnjane da se bore s
naman. Jednu vojsku stavili
na Han tako kad vide da
Turci iđu priko Cetine da
pucaju mačkule pa će
Sinjani znat šta je i kako je.
A bilo i' je svakakvi. Kida je
jedan iz Sinja uteka tamo na
ooke i u Italiju i pitaj Boga di nije.
A onda opet, neki su se ostali borit jer su fra Pava Vučković i don
Ivan Filipović Grčić hrabrili i govorili da će Bog pomoć. Ostalo ti od
nemilog svita u tvrđavi sedansto junaka, a Turaka dolazi sto hiljada.
Neko kaže da i' je bilo više, neko da i' je bilo manje, šezdeset hiljada, a
ko će to znat.
A sedan fratara šta je bilo, zatvorili se u crkvicu gori na Gradu i
jedan ti izvadi iz nike skrinje Gospinu sliku šta su je donili iz Rame i obisi
je na oltar svete Barbare. I molili se oni, moj sinko, a di ne će kod noliko
dušmana. To je bilo na sedmi jula i poslin toga sedan dana Turci bili oko
tvrđave.
Kad došlo jutro na Gospin žežen, zora bila, a Turci ti nasrnili na
jadnu tvrđavicu, prvo pješaci, onda konjanici a za njiman i pričuva šta su
je imali. Primakli se tako blizu da su svoje barjake zadili blizon zidina. A
svaki put kad se primaknu, Sinjani se na nji' obruše svin šta imadu.
Najedanput, iz čista mira, stali Turci bižat glavon bez obzira,
utekoše drito priko Cetine. Ostadoše mrtvi' deset hiljada a ostali utekli.
Oko Sinja sve srušeno i spaljeno, nova crkva podno Kamička izgorila do
temelja.
A zašto su utekli. Vidili po bedemin oda žena cila u bilu. Navalila
na nji' srdobolju. Kad se sve svršilo, časnici štano su branili Sinj skupiše
osandeset cekina i dadoše Gospi napravit krunu da joj se slika okruni, a
virnici Sinjani i Cetinjani dali svoga zlatnog nakita i šta su imali da se
okiti Gospina slika.
A kad su Sinjani tek donili iz Rame Gospu, oni bi je odnili u
tvrđavu u crkvicu, a ona stalno bižala doli ispod Kamička u niku
kupinicu. Oni je onda vrate, a ona ti opet u kupinicu. I tako stalno ona

399

bižala. A fratri onda nisu imali šta drugo već sagrade crkvu tuten di je
bila ta kupinica. I tako je nastala naša crkva.241

Od tada se, kao spomen na tu pobjedu, svake godine prije Velike
Gospe trči Sinjska alka.242 U čast Gospi što je obranila Sinj, podignuta je

241
Marina Gugić zapisala je 2008. godine u selu Radošiću kod Sinja. Kazao joj je Ivan
Gugić (rođ.1933. rođen u selu Radošić). E str. 5-6. U Sinju se, također, pripovijeda:
Godina 1715. povijesna je godina za Sinj i Sinjane, za cijelu Cetinsku krajinu, ali i za
našu kulturnu baštinu.Te ti se godine dogodilo veliko čudo. Za vrijeme velike najezde
Turaka u cilju širenja njihovog carstva, skupila se šačica hrabrih Sinjana da obrani
svoj grad i u tome im je pomogla draga Gospa koju svi danas štujemo. Sinj je bio u
plamenu, ljudi na izmaku snaga. Turčin je nadirao sve žešće, kad se odjednom na
zidinama grada pojavi lik žene s kudljom u ruci. To ti je bila Gospa, Velika Gospa koja
je na Turke poslala kugu i protjerala ih iz Sinja preko Cetine na istok. Mnogo se Turaka
ugušilo u Cetini, mnogo ih je pomrlo od kuge, a dok su bježali otet im je konj glavnog
sultanskog vojskovođe koji se zvao Edek. S konjem je stigla i cijela njegova oprema:
sablja, štit i ukrasi na konju. (Edek ti je naziv za glavnu kariku koja se malazi u alci,
koja se igra i u današnje vrijeme.) Martini Lovrić 2006. godine u Sinju kazao je Jakov
Đipalo-Ban (rođ. 1952. g.). Rkp. FF Split, 2006, sv. 30/06, str. 12-13.
242
Obrani ga Marija Divica, Njiovi mi dodijaše grisi,
kojano je sinjska pomoćnica. nek jim sindžir oko vrata visi.”
Koliko ji pod grad dolazaše, Trikrat majka moli sinka svoga
toliko ji mrtvi ostaviše. da ne kara puka cetinskoga.

Bi u Sinju Gospina prilika Poslušajte veliki čudesa
koja čini čudesa velika: što će sada pasti iz nebesa!
trikrat se je u gradu znjojila Na Turčina dođe srdebolja,
moleć sinka, koga je rodila, teška bolest, velika nevolja.

da pogleda na svoje stvorenje, Po trista ji na dan umiraše,
koje nosi njegovo zlamanje: po toliko iz vojske bižaše,
“Zarad, sinko, tvoje gorke muke a uoči Gospojine slavne
ne daj puka u nevirne ruke! biže Turci iz Cetine ravne.

Tako t' moje velike žalosti, Osta mrtvih trideset iljada
nu se smiluj ter grešnikom prosti: turske vojske oko bila grada:
plačna gledat ja ne mogu puka što pogibe, što bolest umori,
ni slušati njiova jauka.” Gospe sinjska posve ji obori.

Ali Isus majci odgovara: Zafaljujte, od Sinja junaci,
“Njiova je opačina stara. brez pristanka Isusovoj majci,
Pusti mene, moja majko mila, kojano vas od Turak' obrani!
da pokaram ja njiova dila! I da ste mi zdravi, Cetinjani!

Andrija Kačić Miošić, nav. dj. str. 709. – 710.

400

crkvica na starom gradu, na utvrdi iznad Sinja opasanoj zidinama po
kojima je hodala Gospa s kudljom u ruci. U Crkvi čudotvorne Gospe
Sinjske podignut je oltar na kojem je Gospina slika. U znak zahvalnosti
sinjski puk i puk Cetinske krajine okitio je Gospinu sliku mnoštvom
zlatnih ukrasa. (Godine 1987. Čudotvorna Gospina slika, u znak sjećanja
na tri stotine godina odlaska iz Rame, donesena je u Ramu za blagdan
Male Gospe i ponovno vraćena u Sinj.) Dakle, Gospa i Alka zaštitni su
znaci Sinja i Cetinske krajine. Alkar može biti samo onaj koji je rođen u
Sinju. Najpoznatije je alkarsko prezime Vučković. (Vučković je zarobio
Edeka.)
Nakon stalnih osmanlijskih osveta,
Bosna i Hercegovina bila je opustošena, a
narod masovno prebjegao u Hrvatsku.
Tako je 1723. godine u Bosni i Herce-
govini ostalo samo 25 000 Hrvata.243
Koliko je poznato, to je najmanji broj
Hrvata u toj zemlji od VII. stoljeća, kada su
je nastanili. O bijegu Ramljaka i njihovih
fratara Duvnjaci govore:

Na Privali, povri Prisoja, i sad se vidi kud je Gospa bižala iz Rame
u Sinj, osto njezin put i trag od kola. Ljudi to i zovu Gospin put. Mnogi
Duvnjaci kazuju predaje o bijegu Ramljaka i putu s tragovima Gospinih
kola. Gospin put postoji i na Ljubuši iznad Mandina sela i Lipe. 244

Roša harambaša

Roša-harambaša hajdučki je naziv za Ivana Bušića. Rođen je oko
1745. Premda G. Bujas u Makarskom ljetopisu od godine 1773. do 1794.
piše da je Roša rođen u Gorici kod Gruda, vjerojatnije je mišljenje A.
Ujevića koji u Imotskoj krajini (Split, 1953.) piše da je Roša rođen u
Donjim Vinjanima kod Imotskoga. To potvrđuje i danas živa predaja u
tome kraju.

243
Franjo Šanjek, nav. dj. str. 317.
244
Danijela Ančić zapisala je u Lipi po kazivanju Vinka Rozića, rođenog 1938. godine.
Rkp. FF Mostar, 2003., str. 23. D.

401

Prozvan je Roša jer imao crvenu kosu (tal. rosso = crven). Rano je
ostao bez oca Jakova. Živio je na turskoj granici slušajući priče o turskim
zulumima, pa se u njemu rano javlja strast da se osvećuje Turcima.
Harambaša Sočivica (pravoslavac) primio je Rošu u svoju četu s
nepunih petnaest godina. Velik je broj predaja koje kazuju o Rošinom
hajdukovanju. Petar je Bakula u svome Šematizmu zabilježio predaju
koja kazuje kako su babe zatvorile vrelo Turanj zbog Roše-harambaše
koji je dolazio na to vrelo radi čega su ondje češće boravili Turci htijući
uhvatiti toga hajduka.
Roša je, kaže predaja, po narudžbi ubijao čas sina, čas oca koji su
međusobno bili u svađi. Međutim, kada se Ali-beg Sukljašević izmirio sa
svojim sinom Ahmedom, kojega je prethodno pobratimio sa Rošom,
potkupili su šestoricu Vlaha da ubiju Rošu. Roša je upao u zasjedu u
kojoj mu poginu brat i jedan pratilac, a onda je on sa svoja dva hajduka
pobio napadače i oba Sukljaševića. Roša je hajdukovao od Imotskoga do
Sarajeva. Priča se da je Roša bio i gusar odlazeći do Amerike i Indije.
Benić piše da je Roša imao trideset tri druga i da je među njima bio
musliman Mubašir “i nije bio loš čovik”.245
Predaja kazuje: “U početku je Roša živio u dobrim odnosima s
pravoslavcima, a njegov prvi harambaša bio je pravoslavac Sočivica.
Međutim, jedne su noći imotski kaluđeri zazvonili i skupili narod
obukavši odeždu naopako i u litiji govoreći neka prokletstva okrenuvši
naopako crne svijeće i tako ih pogasiše, a za njima i sav puk. Kada je čuo
za to, Roša je pobjesnio pa je makarski ljetopisac zabilježio: ‘Niki arkaći
od straha Rošina blagosivaše se i učiniše se katolici!’”246
Pisani dokumenti i predaje kazuju o Rošinom boravku u krešev-
skom kraju. “Turci su godine 1777. orobili kreševske franjevce za tisuću
groša, jer se na Lopati kod ‘fratarskih štala’ primijetila Rošina četa. Te je,
naime, godine Roša s 30 drugova na Lopati (lokalitet Korča) dočekao 12
trgovaca s robom. Ubili su trojicu, a ostali su pobjegli. Svu su robu
hajduci raznijeli.”247
Roša je, također, boravio u okolici Tarčina, jer je preko toga mjesta
prolazio važan srednjovjekovni put. Zato je u tom kraju poznata izreka:
Ivan planina – hajdučka starina.
U narodu Sarajevskog polja ostala je uspomena na Rošu, pa se
nekome tko je nagal kaže da je “k’o Roša“.

245
Bono Benić, nav. dj., str. 260-261.
246
Miroslav Džaja – Krunoslav Draganović, nav. dj., str. 96.
247
Isto, str. 96.

402

Rošinu smrt opisao je Ivo Andrić u pripovijesti Ispovijed.248 Andrić
priča kako je Roša, hajdukujući po Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori,
orobio francuskog emisara na putu u Carigrad. Progonjen od Turaka,
bježi u Bosnu i tragično završava kod Kreševa.
Hajdučki harambaša Ivan Bušić Roša, živijo ti je u Donjin
Vinjanin. Nadimak je dobijo po crljenoj kosi. Ima je brata Mijata, a
njega ti je ubijo Rošin pobratim Amet (Ahmet) Sukljažević iz Mostara.
Ubijo ga je na kukavički način, iz zaside, dite. Roša se undan naosumio
na pobratima i undan ubije njega i nikoliko njegovi ljudi. Poslen toga
pobigne on u ajduke. Mostarci Turci su ti undan odlučili osvetit Ameta,
pa puklo kud puklo. Undan se umišaju i livanjski Turci i odluče osvetit
mostarske, ali ji Roša jopet ubije devet. Urotiše ti se tada svi Turci, al on,
ko kad je bijo stoput pametniji od njizi sviju skupa zajedno, on ti lipo
pobigne, u Taliju i vrati se za par godina. I dalje je ratova s Turcima, ali
je napada i pljačka trgovce i putnike, a zavadija je se i s imockim
pravoslavcima. Niki su ti o stra prišli na našu viru, pa ga zato nazvaše
“ustaško-križarski preteča”. Posta je opasan i za mletačku i za tursku
vlast, pa su činili svašta da ga maknu. Roša je nastavijo po svom, a kad
mu je više dodija taj ajdučki život, on ti je tražijo pomilovanje. Nije ga
dobijo, pa ti je unda jopet oša u Taliju i kašnje se vratijo u Dalmaciju.
Svi su se bojali da će jopet izbit neredi, pa su ga ubili, osikli mu glavu,
napunili je pamukon i undan su ti je nosali i š njome po turskim
gradovima skupljali darove. Znaš ti, dite, Roša ti je meni bijo neki did,
pradid, ali ono izvanjski. Ne znan točno po kome, al ja san ti se uvik
ponosila s time, a je i moj ćaća. Uvik mi je priča o njemu i govorijo da
neka se ponosin s timen.
Neki ti njega fale, neki mu laju, al moj je ćaća, dobar ti je bijo, Bog
mu da pokoj, uvik govorijo da je to dobro, da je bitno da je on za života
ostavijo traga. Pa šta što mu laju, stara je narodna: “Dobar konj ima sto
mana, a loš samo jednu-ne valja!” E, dite moje, nemoj se nikad stidit
svoje krvi. I ti se tribaš ponosit š njimen, sa svojin Vinjanin. Nemoj to
nikad zaboravit, ti si isto naše gore list! Rošini dvori ti se nalaze u
Donjin Vinjanin, ispo crkve sv. Roka, blizu Crne Gore. Područje iznad
kuće ti se zove Rošine livade. Tu ti je i njegovo guvno i njegov bunar i
kamen na kojem ti je smijo sidit samo on i niko drugi. E, da mi nije ovi
stari kostiju, pa da mogu trčat, a trčala san dok san cura bila, sad bi ja

248
Vidi: Ivo Andrić, Sabrana djela VI. Žeđ, Zagreb 1963, 35-54.

403

Rkp. 2004. a da ga nije primijetila. Na glavi je nosila vrč.-8. bar vidi njegovu sliku. 13. Mavro je sa zadovoljstvom promatrao svoju prelijepu. 404 . jedan od te trojice drugova. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. prenuo ga je nečiji predivni glas. Mavro je bio osjetio potrebu za odlaskom do samostana i uživanjem u predivnom pogledu i svježem zraku nakon više tjedana života u škveru i udisanja katranskog dima. izdao je i ubio Rošu 1. FF Split. Ivan Vekić. godine u uvalicu čiovskog škvera je pristala Tetida.tebe odvela gori u Rošine livade. tek nedavno porinutu lađu. Roka. Marija (tako se zvala) mu odgovori 249 Crna Gora je područje. fabula Andrićeve priče ne odgovara stvarnoj smrti Roše harambaše. Mavro izađe pred nju. činila mu se čistom i neiskvarenom poput vile.) KAPETAN MAVRO U ožujku 1797. Bušić 1919. Već od prvog trenutka Mavro je bio očaran njome. tuten ti visi na zidu u ganjku!249 (Crna Gora u Vinjanima Donjim kod Imotskoga) Ivo Andrić u svojoj pripovijesti Ispovjed piše o Roši harambaši. a djevojka se skameni poput prestrašene ptice. Već desetak godina je plovio između Trogira i Venecije. Roša se 1782. nego i vrlo mlada. Uspinjući se prema samostanu Dridu. pa se obrati plahoj djevojci i pokuša saznati ponešto o njoj. str. Mavro primijeti da glas pripada mladoj djevojci u crvenom prsluku. bio je ne samo mlad i zdrav. travnja 1783. te stoljetne masline. rascvale bademe i zelene brežuljke kojima je Trogir bio okružen. trogirsku luku. (Međutim. godine nakon višegodišnjega izbivanja vratio u Dalmaciju i udružio se s trojicom drugova. da nije njegove neutažive pohote. lađa mletačkog kapetana Mavra. ispod crkve sv. Mavro je zbog svog čestog boravka u Dalmaciji tečno govorio hrvatski. Bio bi i sretan. Antoneli Rebić. Mavro uvidi da je djevojka ne samo jako lijepa. Stojeći iza čempresa. sv. Iako je bio Mlečanin. a za prslukom zadjenutu grančicu punu bijelih latica. zaseok u Donjim Vinjanima. Dok je tako u mislima računao koliko zlatnika bi mogao dobiti za konoplju i vino s Tetide (i na koje će venecijanske ljepotice te zlatnike potrošiti). da ti to vidiš. rođ. u Vinjanima Donjim kod Imotskoga kazala Iva Rebić. Crvenjevši se. 7. Nakon što joj se približio. A eto. Koračala je putem pjevajući. već i bogat.

prihvatila. te se onesvijesti i padne na pod kabine. a nevina djevojka je. ni ne sluteći njegov zao naum. a ostalo mu vratila. nije dopuštao da joj itko kaže koju ružnu riječ. kao i inače. Marija se dovuče do samostana Drida i u suzama ispriča fra Andriji. pobrinuo se da nitko na brodu ne bude zao prema Mariji. Djevojka se pomalo osvijesti. Za manje od pola sata. misleći na bolesnu baku i ništa ne sumnjajući. koji su bili rezultat njegova iskustva kao pomorca i kapetana broda. Plaćao joj je u zlatu. Nekoliko dana prije proljetnog ekvinocija. ometajući joj plovidbu. gonjena jakim vjetrom. budući da su i sami bili u smrtnoj opasnosti. Fra Andrija zatim iznese iz crkve križ i počne se moliti. no zbog jake oluje se uopće nije moglo upravljati brodom. već je zadržala jedan. Odjednom jak nalet vjetra zahvati jedro. Tetida je već bila nakrcana robom koju će prodati u Veneciji. ali nedovoljno da pobjegne ili se obrani. prepredeni Mavro nagovori Mariju da mu svako jutro donosi vrč svježeg mlijeka na brod. Mavrina strast za Mariju je rasla iz dana u dan. Njegova posada ga nije ni pokušala spasiti. Mavro uskoro uvidi da ne može nastaviti po ovakvom vremenu. svome zaštitniku. a Mavro skoči na nju poput pohlepne zvijeri. Tako slomljena i oskvrnjena.da prodaje mlijeko. a upravo to je bilo ono što je Mavro želio. a zapuhao je suprotni vjetar. Ovog puta Mavro joj je dao nekoliko zlatnika. Baš u tom trenutku ugledaju Mlečaninovu brodicu kako brzo plovi za Veneciju. potrga joj cvijeće i oskvrne tijelo. Oluja se uskoro toliko pojačala da je brod odbacila sve do rta 405 . veliki crni oblaci su nadvisili Tetidu. Nakon kraćeg vremena. djevojka je stekla potpuno povjerenje u njega. koje odbaci Mavra daleko u more. a zatim je izbaci na obalu i otplovi. pa je kapetan zapovijedio da sve bude spremno za polazak. budući da se on na njih davno bio priviknuo. Na Mlečanina trave nisu djelovale. a na svijetu ima jedino baku (roditelji su joj bili mrtvi već duži niz godina). Vidjevši priliku. o nesreći koja ju je zadesila. ali poštena djevojka ih nije htjela primiti. pokuša skrenuti prema uvali u Drveniku. Marija je. U tom trenutku osjeti nekakav mirisni dim kako je obavija. Njene riječi su natjerale i svećenika u gorak plač. donijela i toga jutra mlijeko u Mavrinu kabinu. ali ne želeći se vratiti u Trogir zbog svog zlodjela. ali je uspijevao ničim to ne pokazati – imao je nevjerojatnu snagu volje i strpljenje. Iako se trudio biti ravnodušan prema njoj.

2008. sve do barbarskog upada Napoleonove sile početkom 19. kojeg se biralo svake godine. ožujka. na području zvanom Poljica. (Propast Dubrovačke Republike opisuje Ivo Vojnović u Dubrovačkoj trilogiji. Nakon tri dana. Požešku i 250 Tereza Karabatić zapisala je 2008. kraj Visa porazili Napoleonovu vojsku i utvrdili Vis. U svibnju 1797. Kazao joj je Blaž Korčulanin (rođen 1937. Nastojala je poboljšati položaj kmetova. E. Slojevi plemstva su bili ugričići i didići. Tri godine kasnije (1808) i formalno je Napoleon ukinuo Dubrovačku Republiku. Englezi su 13. od mora do Zamosorja. To je administrativno područje pod samoupravom puka Poljičke Republike koji je svoju samostalnost baštinio od 13. Za razliku od Dubrovačke Republike. ukinuta 10. Teritorij Mletačke Republike pripao je Francuskoj i Austriji. a mornari su se jedva uspjeli spasiti. a danas je od povijesne vrijednosti za Hrvatsku. nakon šest stoljeća opstojnosti. godine u Vrsinama kod Trogira. obnovila je Virovitičku. FF Split. Na čelu je bio knez. u Vrsinama). leš kapetana Mavra je nađen na žalu blizu crkvice Gospe Pokraj Mora ispod Vilina Doca u okolici Trogira.000 hrvatskih vojnika uzaludno je branilo čast kolebljivih Mlečana. Bečkim kongresom 1815. 251 Na području istočno od Splita. hrvatska obala je ponovno dodijeljena Austriji.) Poljička Republika251 je. a 10. st. Rkp. a ne aristokratska. rodila se u 13. od Žrnovnice do Blata na Cetini i Omiša. ulazi u Dubrovnik. st. a bili su u nešto povoljnijem položaju od ostalog pučanstva. dokument iz 1440. godine Austriji oduzima Dalmaciju. Temelj Poljičke Republike je bio Poljički statut. Tetida je bila potpuno uništena. pisan bosančicom. Ukinula procese protiv vještica. Napoleon 1805. odstupio je zadnji mletački dužd. 406 . 1811. koji je donosio zakone i običaje Republike. a njegova vojska 1806. godine. PLANINA BLIZNA Marija Terezija (1717. Poljička Republika.-1780. lipnja 1807. st. ova je Republika bila seljačka.) provodila je politiku prosvijećenog apsolutizma.Cumbrijana. Godine 1745. 250 FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE Napoleonova osvajanja označila su kraj tisućljetne vladavine Mlečana. Nekada je bio od životne vrijednosti za stare Poljičane.god.

knj. priredio Marko Dragić. kad je narod silom radija to. MH. koje su još Turci u naše krajeve doveli. 253 Usmene pripovijetke i predaje. onda je podignuta kula norinska. al' nije to moga napravit uz obalu jer su tamo bili Rusi nego je iša iza brda i planina. šta je njima odgovaralo jer se živilo u oskudici. 407 . Znam samo da u nas bljuzak znači pljusak. 5. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. Da bi šta brže to dovršia. a bljuzgavicom zovu kad ono pada krupan. Samo šta se u doba Turaka kulučilo besplatno. 132. Francez je pita da mu plati trošak za cestu.253 MARMONTOVA CESTA Marmont je iša sagradit ceste koz našu zemlju. Zagreb 1997. str. MH. a Francuzi su ipak te naše seljake kruvom naranili. HKD Napredak. al’ ne znam zašto. Kažu nju tako zovu jer je kraljica Marija Terezija kad je onuda prolazila bila trudna i konj pod njom poklekne i ona se porodi i rodi blizance. str.252 (Žepče) KAD JE FRANCEZ PROBIJA CESTU Kad je Francez probija cestu od Pariza do Turiđa i ne potroši pare ni parića. ali kad su našli spomenik đe je upisano. prišla je Cetinu kod Trilja i stigla do Neretve priko Turije. Cesta se gradila po načelu kuluka. FF Split. 358. mokar snijeg pa se sve raskaljuži i stopi i nema nigdje suva il’ u proljeće kad se ono snijeg otapa.254 252 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza.Srijemsku županiju i vratila u sklop Hrvatske. policijski službenik u mjestu Blato na Cetini (Omiš). godine kazao je Ivanko Franić (1962. da nije potrošio pare ni parića. O Mariji Tereziji u Žepču se pripovijeda: Blizu Zavidovića ima planina Blizna. Kad je Austrija zauzela Dalmaciju.). uposlia je i veći broj seljaka kojima je tako dava kruva i neki mali iznos. tamo kod Turiđa. A nju još zovu Marija Bljuzga. Tako je ta cesta išla od Knina. na silu. Rkp. Sarajevo 2005. zato nije moga dobiti Francez ništa. 254 Aniti Stanić 2007. priredila Maja Bošković-Stulli SHK. drama i mikrostrukture. dolinom Cetine priko Sinja. 2007. E.

puk i sila naroda iz okolice. Zapovjednik francuske posade. Jurja mučenika. godine u Dalmaciji je vladala velika suša. GOSPA NA HLADI U doba Marmonta francuska je vojska zaposjela sva znamenitija mjesta u Dalmaciji. Dan je bio vedar. Sutradan je bila procesija. Zapovjednik francuski. udarilo nekoliko gromova te je počela padati kiša cijeli taj dan i cijelu noć. a s njim cijela posada.255 255 Čudotvornoj Gospi na Hladi. Kaštel Sućurac ima pet crkava: župna crkva Sv. U Kaštel Sućurcu šest mjeseci nije pala ni kap kiše. svladan od očevidnog čuda. nebo se odjednom zamračilo. posvećena je crkva na groblju u Kaštel Sućurcu. Marmont je volio ljetovati u Kaštelima. šetajući rivom. sreo je skupinu mještana te ih namrgođen upitao čemu ta predugačka zvonjava. Kad su mu mještani rekli razlog zapovjednik se počeo podrugljivo smijati. po običaju. sutradan bosonog. župna crkva u mjestu od koje 408 . a s njim je najčešće dolazilo i njegovih četrnaest generala. pa tako i Kaštela. nigdje ni jednog jedinog oblaka. Noć prije procesije zvona su. dugo navješćivala sutrašnji svečani ophod. Tada je svećenik odlučio sliku Gospe na Hladi prenijeti u procesiji u župnu crkvu u mjestu te tako isprositi kišu. uz najveće slavlje povratiše sliku Majke Božje u njezino svetište. Na samom kraju procesije. kad je puk noseći sliku Majke Božje ulazio u crkvu. 1810.

sjaši. ban dalmatinsko-hrvatsko-slavonski. u dijelu Vranji Ratac. – Sumaratin. Radi toga bio je prisiljen pobjeći u Bosnu i Slavoniju.-2007. crkvica Sv. E. profesor filozofije i prirodnih znanosti u Peruuggiji. primiri se i pričini ka težak koji tu radi. baš je proša”. U Zagrebu je bio glavnim upraviteljem policijskoga ureda. zasta je kraj kuće koja se i zove fra Andrijina kuća.) – Ivanko je moj djed. i dok je stigla potjera. 25. filozof i književnik. Otac mu Franjo bio je pod- maršal. a nakon toga postao je potporučnikom u konjičkoj pukovniji u Galiciji. Po legendi je fra Andrija Dorotić biža isprid Francuza jer ga nisu volili ka borca za narodni jezik. FRA ANDRIJA DOROTIĆ Fra Andrija Dorotić (Sumartin na Braču. Luke na Kozjaku te Sv. te je putovao po Bosni. Jurja na Putalju). 409 . Nakon uspostavljanja austrijske vlasti odlikovan je. godine bombardirana od savezničke vojske pri čemu je poginuo velik broj mještana uključujući i svećenika. 1761. Povukao se iz politike i otišao u samostan u rodnom mjestu. kad je vidi da in ne će uteć. 256 Isto.256 (Selca na Braču) Ban Josip Jelačić Bužimski Josip Jelačić Bužimski (Petrovaradin 1801 – Zagreb 1859) bio je grof. 10. Rimu i Veneciji. Kad su ga ovi iz potjere pitali je vidi fra Andriju. stupio je u austrijske postrojbe. zatim crkva Gospe na Hladi. i pokaza suprotni smjer od onega u kojen je zatin odjaha. prosinca 1943. a francuska vlast ga je 1810. Ivanko Sokol pok. Albaniji. Nakon propasti Mletačke Republike 1797. Godine 1809. Francuska vlast optužila ga je da je austrijski agent. Rumeliji i Krfu.) Bio je političar. godine vratio se u Dalmaciju i izdao proglas kojim je pozivao na ujedinjenje s Hrvatskom. on je reka: “Evo. Potkapetanom imeno- je ostao samo zvonik jer je 5. kazivač: pok. Ivanko Sokol (1930. Josip se školovao na Theresianumu u Beču. godine osudila na smrt u odsutnosti. U narodu je ostalo sjećanje na fra Andriju Dorotića. 1837. ali se razočarao jer Dalmacija nije pripojena Hrvatskoj.

rujna prelazi Dravu i Hrvatskoj pripaja Međimurje. koji je tajno uklonjen 1947. ožujka 1848. Revolucionarna 1848.” Ban 7. godine ban Jelačić je bio podmaršalom i vrhovnim zapovjednikom obiju banskih pukovnija. graničarske pukovnije u Ogulinu s kojom je ratovao u Italiji i kod Velike Kladuše protiv Osmanlija. onda je bil osuđen na galge. Bio je sklon savezu s Vojvodinom i Slovenijom. jednogodišnje kćerke Ane. izašel je ban Jelačić na balkon. izabran za bana.. Josip Jelačić Bužimski je 23. kapetanom 3. U svojem govoru ban je iskazao ponos “što ga je rodila hrvatska majka u hrvatskoj zemlji. prosinca postaje guvernerom Rijeke i Dalmacije. ožujka 1848) postavljena su Narodna zahtijevanja.van je 1830. Pisao je pjesme na hrvat- skom i njemačkom jeziku i objavljivao ih u Danici ilirskoj. a sljedeće godine pukovnikom i zapovjednikom te pukovnije. godine postavljen spomenik na glavnom zagrebačkom trgu. i dulje bolesti ban je umro u Zagrebu 1859. Kad je tamo narod došel. bana Jelačića. Ti su ljudi bili kmetovi grofovima. Silvestarski paket objavljen je 31. na Gornji grad. Patrijarh Stefan Rajačić ustoličio je 5. Car Franjo Josip je 4. a dva dana nakon toga (25. a ako je bil više kriv. godine. I pita 410 . banske pukovnije u Glini postao je 1841. Ban Jelačić 2. do 15. Onda se puno ljudi sakupilo i išli su pred bana Jelačića u Zagreb. i ponovno vraćen 1990. g. godine proglasio Oktroirani ustav. g. Potpukovnikom 1. Za života je postao simbolom hrvatstva te mu je 17.. posle klake još su ti grofovi tlačili. Bio je pristašom Hrvatskoga narodnoga preporoda. majorom je pješačke pukovnije i pobočnikom dalmatinskoga guvernera. Pokopan je na svome imanju Novi Dvori kod Zaprešića. a 1831. Od 8. godine. BAN JELAČIĆ UKIDA TLAKU Na Kamenjaku jedno mjesto se zove Groblje jer je tu bilo groblje onih koji su za vrijeme klake vešani. g. travnja 1848. onda su ih batinali. A galge su bile na bregu blizu ovoga groblja. godina potaknuta je Ožujskim prevratom u Beču od 13. travnja ban prekida Uniju s Ugarskom. Od 1837. prosinca 1851. pa se danas to mesto zove Galženjak. a 19. Nakon smrti jedinoga djeteta. g. da je malo prigovaral njima. prosinca 1866. Time se htjelo simbolizirati jedinstvo Hrvata i Srba. Ako su malo zakasnili na rad. a Bach uspostavlja apsolutizam. g. lipnja 1848. rujna objavljuje rat Pešti i 11. g. ožujka 1848.. ožujka 1849. Kad je klaka ukinuta.

Livnu. uspio je. Hajdukovao je po Rakitnu. Narod ga opisuje kao branitelja sirotinje i zaštitnika potlačenih. A ban odgovori narodu: – Narode. kome je iznenada sasuo šaku prašine u oči. priredila Maja Bošković Stulli. godine nakon čega se ponovno odmetnuo u hajduke. 411 . Vratio se narod s Jelačićem u Zagreb i više ih nisu grofovi tlačili. podigli su Stubičani križ na Galže- njaku da bude uspomena na sve one koji su stradali za vreme klake. I narod je pristal na to. Duvno 1989. str. On je bil ban hrvatski. nisam ja kriv. Zulum i nepravde otjeraše ga u planinu godine 1859. opet na balkon. Kad je klaka ukinuta. straža je javila kralju daje došel ban Jelačić s narodom iz Hrvatske. Glamoču i Vrlici. Ako se želite osigurati da ja nisam kriv. Imotskom. Duvnu. u Alagovcu kod Gruda.1833. Putovali su četiri dana do Beča. idem s vama u Beč pred cara i kralja Franju Josipa. Zagreb 1997. Već u 10. 258 Župa Tihaljina.narod kaj hoče. Ban Jelačić je išel na konju. Doljanima. te je izručen turskim vlastima. Sveta baština. Onda je kralj zvadil beli rupček i rekel je: – Od danas više nema klake. a narod za njim pešice. SHK. pobjeći iz ljubuškog zatvora 1868. Imotskom. prepilivši okove. str. Oni kažeju da više ne moreju baviti ovu klaku. godini otišao je u Mostar agi Tikvini u službu i služio ga punih 10 godina.10. Oni su mislili daje ban Jelačić tomu kriv. Livnu i Ljubuškom. I kad su došli pred taj kraljevski dvor. Nakon dvije godine tamnovanja u Splitu. Progonio je i bogatije kršćane. I onda je zišel kralj van.258 257 Usmene pripovijetke i predaje. U okolici Livna ima nekoliko lokaliteta koji podsjećaju na njega. I ban gaje pozdravil i rekel mu je da narod je došel k njemu u Zagreb na banovinu i zatražil da več ne more baviti klaku. Kupresu. A tam su bili novinari i odmah dali u novine. MH. 130.257 (Kamenjak) Andrijica Šimić Rodio se 2. Oteo je oružje nekom begu. godine. Andrijica Šimić uhićen je izdajom 1866. 357.

. 261 Vlajko Palavestra. I slušao on što banduri pričaju.261 (Drežnica kod Mostara) 259 Usp. 412 . str.”260 BANDURI O ANDRIJICI ŠIMIĆU Hajduk Šimić Andrija je često dočiko trgovce u Raiča klancu. ali nikomu nije naudio ni za šibicu. sio bi s njim i poio./1982. 37. Pitali banduri jednog Drežnjaka: ‘Što bi ti Šimiću Andriji uradio?’ A on rekao: ‘Ne bi mu ništa. Pitali banduri jednog Drežnjaka: ‘Što bi ti Šimiću Andriji uradio?’ A on rekao: ‘Ne bi mu ništa. 184. već da imam u torbi šta. a neke i danas žive u njegovu rodnom kraju.’ I tako Šimić Andrija nije nikada napao Drežnjake. 51.. ali i u drugim mjestima. a gori bio Šimić Andrija sa svojim drugom na sijenu. NS. Narod u Drežnici kod Mostara o njemu još pripovijeda: “Hajduk Šimić Andrija je često dočiko trgovce u Raiča klancu. ali nikomu nije naudio ni za šibicu. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. a slazio je i u Drežnicu. str.. a slazio je i u Drežnicu. GZM. HAJDUKOVANJE Godine 1869. a gori bio Šimić Andrija sa svojim drugom na sijenu.’ I tako Šimić Andrija nije nikada napao Drežnjake. sv. I slušao on što banduri pričaju. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. Ante Šimčik. str. Predaja i povijesni izvor kažu da je u svoj toj družini Šimić bio najčovječniji te ga Derviš-beg i Halil Muratbegović nisu htjeli optužiti pred okružnim sudom u Splitu. u jednoj pojati doli. u jednoj pojati doli. u Karamanovcima Derviš-bega Huseinova Kopčića s njegovih 30 čivčija i Halila Osmanova Muratbegovića iz Žovnice i ogulila ih na putu. GZM. – 52. Jednom banduri drežanski zanoćili u Konjskom. Jednom banduri drežanski zanoćili u Konjskom. dočekala je hajdučka družina Andrije Šimića. 260 Vlajko Palavestra.259 O tome poznatom hajduku i hajdučkome harambaši postoji više predaja. nav. 37. dj. 18. studenoga. sio bi s njim i poio. sv. NS. harambaše. već da imam u torbi šta. 184./1982..

(Milas. uhvatio se rukama za nožne palce i tako preskočio nož. a na nekim mjestima do pasa. 263 To je Andrijica Šimić ispričao 2. Druga predaja govori o tome kako je Andrijica nakon izlaska iz tamnice. a on pobjegao u obližnju šumu i tako se spasio. Iznemožen. Za izdaju Garci su dobili 477. g. sa svojih šezdeset osam godina života još uvijek bio snažan. pokazao što je pravo junaštvo.) 413 . Sjeo je na pod. Svaka mi se noga čini kao greda. On im je odgovorio kako je sramota i grjehota tuđu kuću zapaliti. siječnja 1902. U Ružićima kod Gruda.40 fiorina i kupili nekoliko volova. te je preskakao magarca s mjesta. Primih se gore.. 1996: 58. pataka i pilića. Tako se u jednoj od njih govori kako su Turci Andrijicu opkolili u kući jednog njegova prijatelja i tražili da se preda. pak. M. Sami su u kući muž i žena. u jednu ruku uzeo svojega vjernog “džeferdara” (pušku) te pucajući izjurio među Turke koji su se razbježali glavom bez obzira. ali su im pokrepali. što vide jadne oči moje? Imade ih dvadeset oko mene. pa da ću skočiti. U tom se probudim. u jednom je “dućanu” u pod stavio nož. u kojoj je odležao punih trideset godina i četrdeset dana. a kako bi onima mlađima od sebe. za noge i za trup. Noge su mi izranjene i otekle. s oštricom okrenutom prema gore. Stavio je na glavu naćve u kojima se kuha kruh. Je li vjera? Jest! Tu mi naložili vatru. Nad njima se naviju orline. pa se raspokojih. stignem u selo Runović i pokucam na vrata u Garca. oko nje mnoštvo kokošiju. pa me drže za ruke. prema kazivanju Zdravka Nikića iz Ružića kod Gruda. napih se i zaspah kao zaklan na Garčevoj slamici. nego da će on uskoro sam pred njih izići. Život mi je težak. U snu vidim rieku Vrliku.262 SAN ANDRIJICE ŠIMIĆA Snieg mete kao lopatom. koji su se junačili. Obijem se na pomrki o drvlje i kamenje. ali. što se nitko drugi nije usudio učiniti. Prijetili su da će zapaliti kuću ako on ne iziđe iz nje. Gazim ga do koljena. Založih. novinaru Pučkoga lista Juraju Kapiću u Splitu. i danas žive predaje o junaštvu i neustrašivosti toga hajduka.263 262 Predaju sam zapisao 1999. Tako propade Šimić na tvrdoj vjeri.

godini života 16. 414 . a on se jedva spasio. Dariju Šimiću. ustanici su bili oprezni i nisu htjeli doći u Mostar.. vođe im odgovoriše kako nikome ne vjeruju. Konzuli su upozorili kako ustanak nije opravdan i kako sultan ima silnu snagu i vojsku pa će ih sve smrviti.. Međutim. HERCEGOVAČKI USTANAK Za vrijeme Hercegovačkog ustanka (1875. (Rođak je Antunu Branku i Stanislavu Šimiću. naglo umre i to baš u kući svog izdajice Garca. ali pogazio vjeru da ga ne će izdati. pomilovao ga je car Franjo Josip. a Andrijičine noge su nad Garčevom glavom. Kada su ih konzuli upitali zašto je vojska dovedena na vijećanje. Neki kažu da je NK Hajduk nazvan po njemu.) konzuli su nastojali ishoditi mir pa su pozivali vođe ustanika u Mostar. Iste godine Andrijica Šimić osuđen je na doživotnu robiju. Stigao je u Runoviće kod Imotskoga nekom Anti Garcu. Ustanici su na to odgovorili: “Dugovječne mukotrpnje opravdavaju naš ustanak [. koji ga je okrijepio umorna. U groblju u Runovićima počivaju Andrijica i njegov izdajnik. godine nedaleko od Imotskoga pao je u zasjedu. Mnoštvo naroda dočekalo ga je na Splitskoj rivi. SUŽANJSTVO U proljeće 1878. Do sastanka je došlo na drugom mjestu na kojemu vođe dočekaše konzule s mnoštvom vojske. koji je umro dva dana prije Andrije. prosinca 1901. pa evo nas još ima živih.) Slobode se nije nauživao. pa su obojica ukopana u isti grob. 5.264 Andrijičina kletva se ostvarila. SMRT U 68. U snu ga sveza i predade austrijskim vlastima za ucjenu koja je raspisana za njegovu glavu. da krv do zadnje 264 Tu predaju i danas pripovijedaju u Grudama. Odležao je nešto preko 29 godina u tamnici u Kopru. bojeći se da će ih Turci pohvatati i poubijati.] Mrvi nas i tare već od 500 godina. Vidjevši da je prevaren Andrijica je kumu Anti Garcu izrekao kletvu: Dabogda moje noge nad tvojom glavom bile. veljače 1905. u kojoj mu je izginula sva družina.-1878.

grobova. 266 Isto. stavio u usta. str. vrela. vidjevši taj prizor. demonološkoj. Uspomene na znamenite osobe i sudbonosne događaje čuvaju i mnogo- brojni toponimi. 265 Martin Gjurgjević. virova. čatrnja. 2000. Etiološke predaje nastaju na povijesnoj. U Splitu je i danas u usmenoj komunikaciji etiološka predaja iz ilirskoga doba koja pripovijeda o nastanku prezimena: Škare.”266 Priča se da je engleski konzul Holmes zaplakao. prezimena. Memoari sa Balkana 1858. 1715. prije Krista. rijetko kao fabulati (predaje koje imaju razvijenu fabulu). U svojim Annuama (1748. Baltazar Adam Krčelić (Šenkovec kod Zaprešića. eshatološkoj. a nikada kao memorati (predaje koje kazuju o osobnim doživljajima). Neke su etiološke predaje nastale na temelju pričanja iz života poput one o Svekar-vodi. prožvakao i progutao rekavši: “Evo ove Božje hrane neće nam nikad nestati. bunara. Najviše je povijesnih predaja koje kazuju o višestoljetnom ropstvu pod osmanskom vlašću. str.267 ETIOLOŠKE PREDAJE Etiološke predaje nastaju na temelju povijesnih događaja i osoba i iz ljudske potrebe za objašnjenjem uzroka i podrijetla nastanka naziva pokrajina. Tada je Mijo Ljuban iz Sjekoša zgrabio šaku zemlje ispred sebe. – Zagreb. Težnja k objašnjavanju i tumačenju etioloških predaja stara je koliko i ono što one tumače. mitskoj. U tim su predajama sačuvana sjećanja na znamenite ljude i događaje iz najstarije povijesti. 84.-1878.”265 Na to konzuli rekoše kako će pomrijeti kad pojedu malo kruha što ga nose u torbi. 267 O tim predajama govori se u mojim knjigama Deset kamenih mačeva i Od Kozigrada do Zvonigrada. 84. ponora te uzroka različitih pojava u prirodi i među ljudima. Vatavuk i Strizirep.) povjesničar i svećenik bilježi etiološku predaju o nastanku imena grada Zagreba.) Krčelić navodi više priča. *** Povijesne predaje kazuju se kao kronikati (kratka priopćenja povijesnog sadržaja). 415 . mjesta.kapi prolijemo za slobodu.. 1778. lokaliteta. nastanka i nestanka jezera. grobalja. legendnoj razini. Njive Bojčuše u selu Letki kod Tomislavgrada nazvane su tako jer su na tom mjestu izginuli mnogi Rimljani i Duvnjaci 155 g. Stolac.

Kosti kralja prenesene su u samostansku crkvu u Jajcu gdje se i danas nalaze. Manduševac. primjerice. uplela se trava zaborava. Postoji tu jedna priča o Mari koja je pred udaju. – Sarajevo. 1920. 1917. ti prokleta bila. Crkvišta. kažu da je dok je brala cvijeće. u Prebilovcima kod Čapljine. 1985. Pavao Anđelić (Sultići kraj Konjica. a u njegovu čast Duvno je prozvano Tomislavgrad.). U Stepenu kod Tomislav- grada postoji Bogumilski put. Crkvica. Na mnogim lokalitetima zvanim Crkvine.) istražio Kraljev greb u Jajcu i ustvrdio da je ondje ukopan zadnji bosanski kralj Stipan Tomašević (1461. među cvijeće uplela se trava.). Crkve. Crkovišta.-1204.U narodnom je pamćenju krunidba prvoga hrvatskoga kralja Tomislava. kao i ja teške suze lila . 1990. kako je to običaj bio. momačka te noga ne gazila što si mene s dragom rastavila. obrasla šumom ali naši preci su kazivali kako je Zvijezda prije bila puno drugačija to jest čista suprotnost Zvijezdi kakva je dan danas. cvijeće brala pa ga mirisala. – Sultići. u Koritima kod Tomislavgrada.-1463. neplodna. Buje i mnoge druge. 416 . TRAVA ZABORAVA Danas je naša planina Zvijezda nepristupačna. Opće su poznate predaje o nastanku imena: Zagreb. Njen je dragan rad' toga gorke suze lio i Zvijezdu prokleo jer je takav otrov iznjedrila a pjesma kaže: Zvjezdan-goro. – Zagreb.) istražio je kraljevski grad Bobovac i okolicu Konjica. Ćelara (u Posavini) otkriveni su ostatci starih crkava. ubrala nekakav cvijet oko kojeg se bila oplela trava zaborava i mirisala ga pa se nikad jadna više nije mogla povratit' k' o što'no kažu u prisebno stanje. U tom smislu iznimne su zasluge Đure Baslera (Sijekovac kraj Slavonskoga Broda. Moja draga po teb' cvijeće brala. Uspomenu na najlegendarnijega bosanskoga bana Kulina (1180. Često su predaje o lokalitetima i grobovima potaknule arheologe da ih istraže i uvjere se u istinitost priča. Tako je. ali ne osta zdrava. 1865.) čuvaju predaje i lokaliteti Kuline u Uzarićima kod Širokoga Brijega. Ćiro Truhelka (Osijek. eto išla brat' cvijeće po Zvijezdi. Cavtat. Velik je broj djevojačkih lokaliteta na kojima su stradale mučenice. 1942.

Litica se i sad zove Lucin ponor. A kako je njoj bilo vrime od udaje otac joj je naša bogata čovika puno starijega. studen vjetar nek' ti lice reže. Danas živi s mužem. Ali Luce ni tila nazad. u Bogomoljama na Hvaru 2004. ponor četrdeset metara dubok. a znala je da je naprid čeka smrt. Čuli su da su im blizu. dah ledeni nek' ti dušu steže. I on se njoj svidija. rođ. g. a ljudi kažu da se prije virovalo da su im samo postoli bili u ponoru. Udala se s osamnaest godina. ali kad su svatovi vidili da je mlada utekla. Ali znali su oni da jin nikad ne će dat da se uzmu jerbo kako bi ona gospojska cura za sirotinju pošla. 2007. svi svati su je pošli tražit. kazala Jelena Rudan. tanki bori i visoke jele. 269 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 'mjesto cvijeća po teb' rasle strijele. rođena 1953 god. I tili su pobić. g. Pobigli su na uranku. I na dan kad su se tribali uzest. priresta joj srcu jer je bio šestan. gusta i eto. U nju ti se zagleda momak iz sirotinjske fameje ni ima ništa svoga.. da im tila nikad nisu našli. Već odavna niko ne zahodi tamo. zbog te kletve Zvijezda ovak'a kakva je danas. FF Mostar. Zajedno su skočili. Ljubici Rudan. Rkp. zato je kažu. djevojačko prezime Godinović. ona uteče sa svojin dragin. Sedam godin' u ledu živjela. ali nisu znali kako. Tako se kažu i ostvarilo.) Rkp. u najbogatijoj kući. To je jedina obitelj u mistu koja ima troje male dice. Luce je tad sa svojin momkom došla do litice i znali su da se više nema di. A u vrime kad je od moje matere baba bila dite. D. bila je divojka najlipša od svih. ledenim se dahom okitila. 268 LUCIN PONOR U mistu ima jedna stina. FF Split. 49. Zbog te trave ti prokleta bila. Ali ju je volija. sunčeva te svjetlost ne vidjela. 269 (Bogomolje na Hvaru) 268 Katarina Pejčinović zapisala je u Varešu kolovoza 2007. 1940. 2004. Snijeg se nije topio sedam debelih godina a kad se otopio po njoj izraste šuma. sinom Zvonkom i njegovom obitelji. godine od Liljane Grgić (domaćica. 417 . sv.

LJUBAVNA STINA

Prija ti, lipa moja, nije bilo da ti moreš, ko danas, ašikovat s kim ti
hoćeš. Prije su ti ćaća i mater, ali oni iz bogatih kuća, čim se cura rodi,
dogovarali udaju za momka iz druge bogate kuće. A kod onih siromašnih
je već bilo drugačije, oni su se uzimali među sobom bez dogovaranja. Pa
oni i nisu imali nikakve koristi od ženidbe. A ako bi se bogat momak
zaljubio u siromašnu curu ili siromašan momak u bogatu curu, onda bi
bilo svačega. Mater i ćaća onog što je bogat bi se bunili i branili im kako
god bi znali. Bilo je toga prije puno.
Tako ti se jednom momak lip ali siromah zagledo u ćer nekog
bogatuna. Kažu da su bili s Pidriša oboje, a neki opet govore s Gmića,
pa ti ja ne znam. I tako zaljubio se on u nju, a i ona, brate, u njega. I tila
se dica uzimat, ali njezini ne daju ni da se priča o tomu, a kamoli da se
uzmu. Tili nju dati za nekog bogatunčića, ali ona nije tila. Ona bi jadna
volila siromaka pa makar s njim i prosila, nego s onim bogatunom pare
brojala. Sastajali se oni gori na Makljenu. Gori, sad kad se iđe prema
Sičajinim kućama, ima jedna velika stina, a iza nje put. Oni su se
sastajali iznad te stine. Mislila dica uzimat se, ali stari ne daju, pa ne
daju. Zakleli se njiju dvoje volit jedno drugo i radije u smrt nego da se
rastanu. Kad više nisu znali šta bi, njezini već dogovorili svadbu, ufate se
njih dvoje za ruke i skoče u provaliju iza stine. Oboje umru, a onda se
ćaća i mater ufate za glavu što ih ne pustiše da se uzmu. Od tada su se i
drugi mladi sastajali kod te stine i kleli jedni drugima, a možda se to i
danas radi. Vi mladi to najbolje znate. Stinu od tada zovu Ljubavna
stina.270
(Šlimac, Rama)

KAMENI SVATOVI
U naselju Gračanica, uz rječicu Buntu prema Kordićima, nalazi se
jedno od najstarijih spominjanih naselja na ovim prostorima, Susid ili
Susid-grad (koji se spominje 19. veljače 1442. g. u povelji aragonskog
kralja Alfonsa V. koji je hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači potvrdio taj
posjed). Susid je po važnosti treća srednjovjekovna utvrda Uskoplja, a
predaje ga povezuju uz kraljev dvor, uz kraljicu Katarinu, Jelenu…

270
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 142-143.

418

Predaja o kamenim svatovima je usko vezana uz kamene stupove u
Susidu. Na udaljenosti od tri kilometra od Susida, iza velike krivine koju
pravi rječica Bunta, na desnoj strani nalaze se monumentalni blokovi koji
dominiraju cijelim krajolikom. Okamenjena kolona stoji zaustavljena
usred uspona na brdo. Nijemo kamenje izaziva divljenje.
Predaja kaže da se tada počeo raspadati i grad Susid. Stanovnici su
bježali iz grada i raseljavali se po okolnim mjestima prepričavajući priču
o nesreći. Danas, kameni stupovi, izbrazdani zubom vremena slušaju
kletvu koju ponavlja Bunta. Često se pojavi, i u izrazito vedrom danu,
koprena magle koja zastire kamene stupove.
Zanimljivo je i to da stoka u velikom krugu zaobilazi ove stijene, a
i lovački psi se uopće ne približavaju tom području. Žice dalekovoda
iznad dijela kamene kolone sasvim drugačije zvone i nekako čudno
trepere. Ptice na kamene gromade nikad ne slijeću, iako vrlo često kruže
iznad i grakću kao da opominju.

Jednog lijepog jutra listopada tisuću i neke skupiše se svatovi
naočitog ženika Ante Bandulovića ispred bijele kule Susida i krenuše po
lijepu Janju Grgurevićevu, krasoticu još ljepšeg grada Vesele straže.
Konji bijesni, svati veseli, kod Čoban-kamena pregaziše rijeku Buntu.
Mnogi svati Buntu mute, Buntu mute, a nesreću ni ne slute. Na Bunti je
rublje prala, cura stara, oholica Mara. Mutnu vodu Mara gleda, a svate
klete i proklinje:
Dabogda vam puti bili pusti
pratio vas vrag i mrak gusti
Kud hodili, staze ne vidili
u kamen se ladni pretvorili
Kamenom se okamenili
Tko meni vodu zamuti
prokleti im bili puti
Ljuto kune Mara, cura stara
Žuboreći Bunta odgovara:
Muč, ne kuni Mare oholice
Zar ti, nije, Mare žao dice.

I prošli su svatovi po lijepu Janju ništa ne sluteći. Veselo se svati
kući vraćali s krasoticom mladom i stasitim ženikom. Kad su došli na
Susid stranu i prvi jahači se spuštaše prema Bunti, nebo se zamrači i
iznenada zapuha jak sjeverac Kalinjanin. Zavlada tama, a iz tame je

419

samo dopirao otegnut plač i jecaj koji je ledio krv u žilama. Kad se tama
razišla, jeziv prizor iskrsnuo je pred očima. Kolona okamenjena,
zaustavljeni bijesni konji s tužnim svatovima. U blistavom sjaju
popodnevnog sunca treperila je kletva stare cure, a u blistavo plavo nebo
dizao se plač, očaj koji je stezao srca okupljenih stanovnika Susida koji
su čekali svatove. Od njihovih suza Bunta je nabujala, a stara cura
Mara, kada je uvidjela koliko je zla učinila svojom kletvom, bacila se u
mutnu Buntu i nestala u njoj. Njezino tijelo nikada nije pronađeno.271
(Bugojno)
OLUJA OSTVARILA KLETVU
Narod je vjerovao u moć kletve. Najviše se vjerovalo u moć
majčine kletve i u moć kletve prevarene, obljubljene i ostavljene
djevojke. U Brusju na Hvaru pripovijeda se o dvoje siromašnih mladih
koji su se zaljubili. Mladić je uvijek obećavao djevojci da će se pobrinuti
za njihovu budućnost. Djevojka je vjerovala mladiću i odbijala je sve
druge mladiće. Zaljubljena je djevojka ostala trudna.
Mladić je počeo razmišljati kako bi bilo bolje da nađe bogatiju
djevojku i tako riješi budućnost. Našao je drugu djevojku kojoj je zanije-
kao dijete sa siromašnom djevojkom. Prevarena je djevojka proklela
mladića: “Do Bog da se utopi prid mojim očima”.
Jednoga je ljeta djevojka bila u polju sa svojim roditeljima. Počeo
je puhati snažan vjetar, a na moru je bila oluja. Ostavljena je djevojka
pogledala prema moru i vidjela veliki oblak koji se nadvio nad jednim
brodom. Prepoznala je svojega bivšega mladića i vidjela je kako se brod
izvrće i kako more guta taj brod i sve ljude u njemu.
U toj predaji krajolik najavljuje ostvarenje kletve – bila je velika
žega i strašno sunce; počeo je strašno puhati vjetar; na moru je bilo
nevrijeme; a kad je djevojka pogledala prema moru, vidjela je veliki
oblak koji se nadvio nad brodom; brod se izvrtao i more je progutalo
brod i sve ljude u njemu. Na utjecaj krajolika na identitet, mentalitet pa i
sudbinu ljudi prvi su ukazali irski kulturolozi početkom dvadesetoga
stoljeća. Isto je i kod hrvatskih modernista, primjerice, Dinka Šimuno-
vića, Ksavera Šandora Gjalskoga i mnogih drugih.
Živa predaja i toponim Kleti Oblak čuvaju uspomenu o tragičnoj
ljubavi vjerne djevojke i lakomislenoga mladića koji ju je obljubio i

271
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 148.

420

ostavio. Žanrovi usmenih priča se prepleću. Priča o Kletom Oblaku može
se promatrati kao etiološka predaja i kao novela. Poanta te priče ističe
njezinu didaktičnost – mladića je zbog njegovoga grijeha zauvijek
progutalo more.
KLETI OBLAK

U selu Brusje bili su dvoje mlodih koji su se zajubili. Mladić je
stalno divojci govori kako će je oženit i da je njegova jubov tolika da ih
niko nikad ne će moć rastavit. I njih dvoje bili su kruto siromašni s
velikon famejon, al mladić je uvik obećovo da će se pobrinit za njihovu
budućnost i da će se skoro zaručit. Virujući njegovim obećanjima divojka
je odbijala sve druge mladiće koji su joj mogli ponudit puno veće od
njega. Uskoro je ta njihova jubov urodila plodon, divojka je ostala
noseća. U njezinemu zaručniku probudile su se ambicije, poče je pensat o
njihovemu siromaštvu, misli da je može noć divojku koja je bogatija i s
kojom bi mu budućnost bila sigurija.
Svojoj divojci i cilemu selu reko je da to dite ni njegovo i da nema
čo činit s njon. Divojka je ostala u svojoj kući sa materon i ocen di se dite
rodilo. Svojega bivšeg mladića uvik je proklinjala istom kletvom: “Do
Bog da se utopi prid mojim očima.”
Jednega lita bila je u poju sa svojim storima, bila je velika žega i
strašno sunce kad je poče strašno puvat vitar, na moru je bilo nevrime.
Kad je divojka pogledala pud mora vidila je jedon veliki oblak kako se
nadvi nad jednin brodom. I ona je odma pripoznala brod svojeg bivšeg
mladića, i vidila kako se izvarće i kako je more progutalo tin brod i sve
jude u njemu. I tad njezina kletva se ostvorila; on se utopi prid njezinima
očima.
A danas se to misto di se ti brodovi izvarni zove ,,Kleti oblak”.272
(Brusje na Hvaru)

PLANINE BABE

Jedne godine nakon tvrde zime odmah prvih mjeseci nekim je
babama nestalo sijena za stoku. U veljači se prohorilo (vrijeme je
postalo ljepše) i babe su odlučile ranije nego obično potjerati stoku u

272
Zapisala je u Brusju na Hvaru 2006. g. Katarina Mišković, a kazala joj je Katica
Hraste. Rkp. FF Split, 2006, sv. 1, str. 5.

421

planinu (obično se ovce gone u planinu početkom 6. mjeseca). Pošle su
zadnja tri dana u veljači, a kako nisu mogle za to kratko vrijeme izaći na
planinu, govori se da je veljača molila ožujak da se nastave lijepi dani:

“Ožujače, po Bogu rođače
daj mi zajmi dva-tri bijela dana
da ispratim babe u planine.”

Dok su babe gonile ovce pjevale su:

Veljačo, veljačice, dok je mojih
ovnova koloroščića i
jarčića vitoroščića,ja
se ne bojim tvoje
oštre zime.”
Taman babe izašle na
planinu, zima se
vratila. Od silne
hladnoće babe su se
jednoga jutra smrzle
i pomrle. I danas
postoje njihove figure
u kamenu, likovi triju
baba kako muzu ovce
na strugi i uz njih
stoje kablovi u koje su muzle mlijeko. Po tome se ta planina zove Babe.
Postoji uzrečica u našem narodu koja se tiče velikog nevremena, a
vezana je za taj događaj. Naime, kada počne kihati (padati snijeg) pri
kraju veljače ili na početku ožujka kaže se: Danas su ti huke babe!273
(Stolac)

ČIOVO

Često su me judi pitali kako je naš otok dobia ime. Meni je moj
dida kaza da kad se dilia Split i Trogir, osta je jedino naš otok. Nisu znali

273
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 166.

422

kome ćedu pripast pa su judi jedni druge pitali: “A čije je ovo?” Tako su
onda nazvali naš otok Čiovo ili kako naši susidi Trogirani kažiju
Ciovo.274
(Slatine)

ŽRNOVNICA

Žrnovnica je postala po Žrnjevim. U njoj nije bilo mlinova već
samo žrnjeva. Žrnjevi su veliki kameni koji bi se vrtili rukom, pod njih bi
stavili žitiju i tu bi ispadalo brašno. Prije je u Žrnovnici bilo puno
žrnjeva.275
(Žrnovnica)
BUJE

Stari Slavinci su prišli tote kada ni bilo hiž. Bile su samo boški.
Na brege poli Buj, kade zovemo Stare Buje, su se fermali i su rekli:
— Tu će bit buje.
Tamo su živeli. Nekad su tamo kmeti skopali kameni škaf, razbijeni
lonci, stari šoldi. Naš slavinski svit je od vaik va Bujah. Samo poklin
su napravili nove Buje.276
(Selo Bibala u Istri)

O POSTANKU GRADA ZAGREBA

Ljudi kazuju u Stupniku, da na mjestu, gdje je sada Zagreb, nije bilo
nigdje vode ni zdenca. Jednog dana je onuda prošao neki biskup sa
jednim svećenikom i slugom. Kad je putem ožednio, ne našav nigdje
vode, dođe do mjesta, gdje je sada Jelačićev trg. Tu stane, udari
biskupskim štapom po zemlji, i najedanput proključa voda. Tada reče
svome slugi: zagrabi.
Od toga doba zove se ono mjesto Zagreb. Onaj zdenac se zove
Manduševac.277

274
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Andrei Pavičin, 2004. godine u Slatinama
kazala Ruža Nakir (rođ. 01.01.1930.g., u Slatinama). Rkp. FF Split, 2004, sv. 2.
275
Studentica Filozofskoga fakulteta u Splitu Luiza-Katica Bouharaoua zapisala 2004.
godine po kazivanju Agate Blažević. Vl. rkp. ST, 2004, sv. 3.
276
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 333.
277
Isto, str. 334.

423

(Zagreb)

KAK SE PROZVALO VRAPČE

Jednom je, vele, sv. Franjo, kad je putovao u Zagreb, projašio i kroz
Vrapče. Tu su ga seoski derani nabacivali kamenjem, našto im je on
viknuo:
“Vrabec vas dal!”
Otada da se selo prozvalo Vrapče.278
(Zagreb)

CAVTAT
Kako je bio porušen Epidaurus, nije nikoga bilo više tu, samo
stijene, hridi, razvaline. U montanji, u brdima su neki ljudi bili ijedan
čovjek je gledo dole i ugledo je drače, kapinike i kako neko gorsko
cvijeće đe cavti u ruševini. I govori:
— Gledaj kako cavti.
I tako su prozvali to mjesto Cavtat.279
(Cavtat)

IME SLANO
Ja sam slušala da je došla kraljica neka na kobili tuj u Slano.
Kobila bila žedna, pa je dovela kala mora, a kobila ne ćela pit. Ona
provala rukon i rekla:
– Slano je, ah što je slano!
I tako se prozvalo Slano.280
(Slano)

KUMOVA SLAMA

U vedre noći priko ciloga nebavidi se navlaka koju narod zove
Kumova slama. Ta Kumova slama nastala je poslin zvizda koje je Bog
prije stvoria.

278
Isto, str. 335.
279
Isto, str. 335.
280
Isto, str. 335.

424

Doli na zemlji bila su dva kuma, od kojih je jedan bia nepošten i
zavidan onome drugome. Živili su na dva kraja sela i među njima je bilo
veliko polje. Nepošteni kum je uvik po noći kra slamu iz plasta poštenoga
kuma. Dok je prinaša slamu priko polja tako se ona za njin razasipala.
Kako se odavna Zemlja zaklela Raju da se sve tajne doznaju, tako
je Bog na nebu razasuja svitleću slamu.
I svi sa Zemlje mogu vidit kako se nepoštenomkumu rasula slama
po polju.281
(Otok kod Sinja)

DUGA

U davno doba Bog je učinija tu šaru na nebu
da ostvari želju onima koji nisu zadovoljni onim
šta su.
Pa ako se koji muški želi pritvorit u žensko
mora pribacit svoju kapu priko duge, protrkat
ispod nje i na drugoj strani uvatit kapu.
Ako bi pak koja ženska se tila pritvorit u muško
mora svoj šudar pribacit priko duge i kad ga na
drugoj strani privati odma muško postaje.
Ali nikome to nije uspilo do danas, jer taman kad ti se učini da si poda
njon i da je moš pribacit ona ode dalje od tebe i nikad je moš doseć.282
(Otok kod Sinja)

SVATOVNA PEĆINA

U dolnjem Zagorju, varh tako nazvanoga sela Jablanovca u župi
bistranskoj, stoji jedna visoka klisura, o kojoj narod sledeca
pripovijeda:
U starodavno doba zaljubio se je njeki mladić u krasnu djevojku,
želeći je, svim protimbam uparkos, za svoju suprugu uzeti. Ovoj namjeri

281
Marina Perojević svibnja 2006. g. zapisala u Otoku kod Sinja. Kazala joj je Mila
Perković Tabak (rođ. 1968. g. u Rudi. Mila je tu i druge predaje upamtila od svoje bake
Vinke Kamber (djev. Varvodić, rođ. 1925. g. u Rudi. Rkp. FF Split, 2006, sv. 46, str. 2.
Predaju Kumova slama (zapisanu u Dalmaciji) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj.
str. 330.
282
Isto, str. 1. Predaju Duga (zapisanu u Otoku i Brnazama kod Sinja) navodi i Maja
Bošković-Stulli u nav. dj. str. 331.

425

protivljahu se roditelji njegovi, ali on, slijedeći nagon šarca, uze
obljubljenu djevojku. Kada su mladići na gori varh rečenoga mjesta
svadbu opslužavali, prokleo ih je otac mladoženje, sa svimi svatovi,
djeveri, dodaši i ostalom družbom na što se svi na kamen obratiše i
pećinom postadoše.283
(Jablanovac kod Bistrice)

TRI SUNCA

Uvik je baba govorila da je drijota ubit lastu, jer da nije lasta ne bi
nas Sunce grijalo i uvik bi nan pripovidala kako je to bilo u davno doba
kad se Zemlja tek stvorila.
Prvo su bila tri sunca. Dva je zmija koja je bila sam đava popila.
Treće sunce je lasta sa svojin krilima visoko na nebo podigla i otlen nas i
danas grije.284
(Otok kod Sinja)

***

Povijesne i etiološke predaje koje su nastale na povijesnoj razini
isprepleću se s poviješću i teško ih je razlučiti. Te se predaje mogu
nazvati usmenom poviješću, domaštanom poviješću, literariziranom
poviješću.

ESHATOLOŠKE PREDAJE

Eshatološke predaje pripovijedaju o potresnom pojavljivanju
ubijene tek rođene vanbračne djece, umrle nekrštene djece i ubijenih
odraslih osoba. Ubijena i umrla nekrštena djeca pojavljivala su se noću,
kriveći se u bijelim haljinicama sa svijećom u ruci. U zapadnoj
Hercegovini tu djecu nazivaju krivljavcima, u istočnoj Hercegovini

283
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 339-340.
284
Isto, str. 2. Predaju Tri sunca (zapisanu u Brnazama kod Sinja) navodi i Maja
Bošković-Stulli u nav. dj. str. 330.

426

drekavcima, u dubrovačkom kraju tintilinićima ili tintama.285 U nekim
mjestima u Dalmaciji i na otocima ta se djeca nazivaju macićima, a to
dovodi do zabune jer se mačićima nazivaju demonska bića – đavao
pretvoren u mačku koji noću sve do prvih pijetlova čini strašna zlodjela
ljudima koje sretne na putu.
Eshatološke predaje govore i o pokojnicima koji su se ustajali iz
groba jer nisu ispovjedili sve grijehe. Te bi se osobe prikazivale samo
svojim ukućanima i čim bi kazale neispovjeđeni grijeh, zauvijek bi
nestajale. Te se predaje kazuju kao memorati. (Razlika je između
eshatoloških i demonoloških bića, a o tomu će biti riječi i u daljnjem
tekstu.)

MÁŠKA U KAMPANEL

U Postirama se pripovijeda o djevojci koja je prije dvije stotine
godina u ljubavi zatrudnjela. Uz pomoć prijateljice rodila je, te
prestrašena za svoju sudbinu, stavila dijete u košaru i odnijela ga u
zvonik crkve. Od tada se ta predaja veže za Sutivanjane, a preoblikovana
je i u izreku: “Máška van je u kampanel!”286
Pri’ dvisto godin’ u Sutivan je živila divojka jedinica u roditelja.
Bilo je to vrime kada se puno vodilo računa o poštenju žene. Ona je u
jubávi zatrudnila i sedam miseci to svima krila. Kada je rodila uz pomoć
prijatéjice, bila je očajna i pristrõšena za svoju sudbinu. Tada su
novorođeno dite stavile u košaru visoko u kampanel crỉkve.
Ujutro kad se svit digo i ču’ plač, govorili su: “Máška u kampanel,
odakle máška u kampanel? Kako se popela gori?”
Kad se svit digo gori, vidili su da je to dite.287
(Postire na Braču)

MALI S CRVENOM KAPICOM

Išo neki čovjek putem i na križanju sreo malog s crvenom kapicom.
Sustavi on čovjeka i rekne mu:

285
Nevjerojatno je koliko hrvatskih prodavaonica dječjom odjećom i obućom nosi takve
nazive.
286
Zapisala je 2005., u Postirama na Braču Tea Fabris, a kazao joj je Ante Bižaca (rođ.
1954. g. u Postirama, po zanimanju elektrotehničar). Rkp. FF Split, 2005., sv. 77, str. 8.
287
Isto.

427

– Oćeš ti mene primiti k sebi? Dat ćeš mi jesti prosenu kašu, a ja ću
tebi prenašati žito, pa buš bogat i prebogat.
Uzeo čovjek malog k sebi i hranio ga kako su se dogovorili, a i
mali se držo obećanja. Bilo navjek u kući kod njih žita a nitko nije znao
otkud. I čovjek se bogatio sve dok nije neka baba vidla kako kroz travu iz
susjedovog ambara putuje žito - zrno po zrno, ko mala stazica prst
debela - pa ravno u ambar toga čovjeka. Baba digla viku, spuntala ljude
i navalili oni na čovjeka da otjera malog. Nije se moglo drugačije i on ga
potjera.
Kako je mali otišo, prestalo žito dolaziti - a čovjek uskoro posto
bogac kakav je i prije bio.288
(Grginac, Bilogora)

TINTILINIĆ POD CRVENOM KAPICOM
Pričala mi moja baba kako je jednom kad je bila u paši ugledala za
ovcama jednog tintilinića, mali je bio pod crvenom kapicom. Ona je
prišla, a tintilinić je vikao:
– Daj mi vode, ni iz neba ni iz zemlje!
Tako je išao dugo za njom, ali ona se pripala i pobjegla je ispred
ovaca. Kad se približili selu, tintilinić je pobjego.289
(Ponikve na Pelješcu)

GORI VATRA I DITE PLAČE
U Filipovića je bila cura Pava. Kod nje na silo je dolazio Ante iz
Osoja. Ante je iša na silo priko Dočića i niko nije zna za to jer prije se
išlo krijomice na silo. Kad je Ante doša do Gradine, bilo mu je nešto
čudno. Čujo je kako neko dite plače. Jadan on, nije mu se dalo ni naprid
ni nazad. Pava se bila zabrinila, ali nije smila nikom reć da će on doć na
silo.
Kad je Ante otiša gori poviše, jopet je čujo dite kako plače. Kad je
doša do Pave, reka joj je da posluša čuje li išta. Ona je isto čula taj plač.
Kad se Ante vratijo kući, pita je babe šta je to. Baba mu je rekla da se
uvik triba prikrstit i izmolit virovanje kad vidi tako nešto. Potlen ga triba
pitat: “Ko si i šta oćeš?”

288
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 370.
289
Isto, str. 415.

428

Ante je tako i uradio. Potlen deset dana, kad je jopet iša na silo,
vidijo je nešto još gore. Gori kod Gradine gori vatra i dite plače. Ante se
prikrstijo i izmolio virovanje i eto vatre nestade. Ante poša naprid, kad
dite opet poče plakat. Kad je Ante upita diteta šta je, dite se ušutilo. Dite
mu je reklo da je ono izgubljena duša. Mater ga je udavila i zato mu je
vrat crven. Dite je reklo Anti da moli za njega i da svin curan i udovican
i pratrin kaže da mole za nj. Ante ga je posluša. Potlen toga ni Ante ni
niko drugi ništa slično nije vidijo.290
(Batin kod Posušja)

MITSKE PREDAJE

Mitske predaje pripovijedaju o vilama i povijesnim osobama
kojima je narod pripisao nadnaravnu moć. Pomagale su junacima i samo
noću dolazile u sela. Priča se da su zavodile mladiće javljajući im se u
snu. Jedni pripovijedaju da su ih vile izliječile; drugi da su siromašnim
djevojkama pomagale brže istkati ruho za udaju; treći da su pomagale
nejakim pastirima; četvrti da su mlade prenijele preko jezera u planinu, a
stare pred crkvu itd. Činile su zlo jedino ako bi im se tko zamjerio izdavši
tajnu da im je jedna noga magareća, konjska ili kozja. U narodnoj
percepciji vile su bajkovite ljepotice, gotovo uvijek u dugim bijelim,
rjeđe plavim haljinama, dugih zlatnožutih počešljanih kosa, s modrim ili
zelenim očima i imale su nadnaravnu moć. Narod pripovijeda i o
vilenjacima i vilinčetu. Od povijesnih osoba kojima narod pripisuje
mitsku moć najčešće su Marko Kraljević, Janko Sibinjanin, Stojan
Janković, Mijat Tomić i Andrijica Šimić.
Mitske predaje često imaju razrađenu fabulu, a pripovijedaju se kao
memorati.
Vile u VI. st. spominje bizantski pisac Prokopije iz Cezareje. Vile
se spominju i u Zlatnoj legendi Ivana Zlatoustog s početka XII. st.291
Vraz u Kolu (br. 5., 1847.) piše o vilama. Ivan Kukuljević Sakcinski
(Varaždin, 1816. – Puhakovec, Hrv. zagorje, 1889.) o vilama piše u

290
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 177.
291
Špiro Kulišić, Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno
balkanoloških, Sarajevo 1979, str. 139.

429

Danici (1847.). Nekoliko je autora koji pišu o pričama svoga kraja
(Lovreć, Makarska, Varaždin, Ivanić-grad, Karlovac, Lonja).292

VILE JEZERKINJE

Nekad davno, u staro doba,
u brzacima pored vodenica
kupale su se vile jezerkinje.
Kao i sve vile bile su lijepe
i mlade. U jednu takvu,
lijepu i mladu, zaljubio se
jedan mlinar. Želeći stalno
biti s njom, baci se on u
brzace pod vodenicama.
Nikad se više nije vratio niti
su ga našli. Svi su znali
koliko je mladi mlinar volio
vilu, tako da nitko nije plakao niti je pisao osmrtnicu. Svi su znali da je
otišao sastati se sa svojom dragom i da su sad sretni. 293

Predaje o vilama jezerkinjama nadahnule su su i Nikolu Šopa da
napiše antologijsko djelo Božanski pastir.

VILA I PASTIR

U stara vrimena dica su uglavnom koja su bila nejaka da rade
čuvala stoku po planinama i ledinama. Bio jednom jedan čoban kojeg su
dica zvala Ćelo. On je bio mal i nejak i sva su ga druga dica zafrkavala i
tukla. Ćelo jadan moro šutit i trpit, jer je bio nejači.
Ali jednoga dana čuvo Ćelo stoku i vidio kako se u grmlju vila
zapetljala. Ćelo bio onako strašljiv i nije znao što da uradi, al kako ga je
vila sve više dozivala, otiđe on i otpetlja je. Kad je to uradio, reče mu
vila da će mu ispunit jednu želju, on odma reče da bi tio bit najjači među
svim čobanima. I ispuni vila njemu želju, a on šutio i čekao da ga netko

292
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 27.-28.
293
Katica Lozić Radielović zapisala je 2007. g. u Jajcu 2007. g. Rkp. FF Mostar 2007,
D.

430

napadne. Tako, jednom zgodom, djeca opet navališe na Ćelu, a on ih
spreman dočeka i obrani se od njih nekoliko, a oni se razbježaše. Kad su
ovi vidjeli da se nešto čudno s njim desilo, nikad ga više ne dirnuše, a čak
ga se počeše i bojat.294
(Ustirama u Rami)

MUDRI SALAMUN I SESTRA

Salamun je bi mudri čovik i ima je sestru. Govoru da je bila lipa,
lipa kako perla. Ali govorilo se i da ima noge o tovara. Tako su i mudrom
Salamunu govorili da mu je sestra vila, bo ima noge o tovara; a un ni
virova. Više su mu bili dodijali s otin govorenjem! Ča će učiniti da vidi je
li oli ni istina? A un bi mudar i pametan, pa učini crikvu, pa je posaliža
mramorun i učini kako marete, da se vidi kako da je voda.
I kad mu je sestra čula da je je brat, mudri Salamun, učini novu
crikvu, šla je viti otu lipotu kakove jošće ni bilo na svitu. Un, kaje vidi di
ona gre i da će dojti u crikvu, un se hrani zada vrat. Ona gre i došla na
vrata: pari da pliva voda. Unda je digla njevi abiti, da ih ne smoči. (Bila
je sva u svili do tloha.) Ka je došla nutra - to ni voda nogo mramor. Ka je
vidila da je mramor, pustila je abiti i rekla sama sobun:

Di je mudrosti,
tote j i ludosti.
A mudri Salamun zada vrat govori:
Di je liposti,
tote j i sliposti.
– I unda je se povidi.295
(Sali na Dugom Otoku)

GRAD VID

U Vidu se okrunilo devet krajeva. Tu je bija velki grad i, kako kažu,
drugi odma iza Rima. Rim pa on bio, zvao se Vid. Tu se usio čitavi grad,
samo mala crkvica je ostala. Kutije isto bija veliki grad. Usilo se istoga

294
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 184. Sličnu je predaju zapisala i Maja
Bošković Stulli u Radešinama kod Sinja.
295
Isto, str. 224.

431

vremena kao i Vid i sada se vide u vodi razvaline, kupe na kućama, kad
je čista voda i fino vrime.
I unda bi se kladili monci, bili su vele silni ljudi: ko bi dojezdija iz
Vida do Kuti na konju, a ne posrnut, onda bi onaj dobija neku nagradu. I
kad bi od velike svoje sile, od oholosti, kad ne bi ništa mogli, unda bi
skuhali pogaču za metu i u nju bi gađali. A kašnje se usilo sve.296
(Opuzen)

VIDOVSKA KRALJICA

Ima put Neuma jezero Kuti. Kažu da je govorila vidovska krajica:
– Moji Kuti, moji zlatni skuti.
Tako san ja čuja. U trupici danas kad se čovik vozi po tom jezeru
Kuti, vidu se porušeni zidovi u dubini od nekadašnjeg grada. Od Kuti
do Vida sve je bija grad. I ta krajica kad je išla kočijom od Vida do Kuti,
zato bi ona rekla:
– Jest Vid Vid, ali moji Kuti moji zlatni skuti. To sam čuja kad sam
bija dite.
*
Druga žena dodaje:
O, moj Vide, moj očinji vide,
moji Kuti, moji zlatni skuti.297
(Opuzen)

DIVOVI GRADE TORANJ

Su bili neki veli i jaki judi. Kad su zidali turan u Mutunu i u
Buzetu i crekvu pod grotu, da su si bat posujivali jedan drugomu.
Jedan je bi u Mutunu, a drugi u Svetom Štefanu i su si preko drage
davali bat.
I žene su bile jake, pa su na glavi nosile kolonu od crikve, a na
hrbatu otroka i još su po putu plele hlače.298
(Beletićev Brijeg u Istri)

296
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 337.
297
Isto, str. 338.
298
Isto, str. 364.

432

vrag. a neki da je udovica Vlatka Hercegovića. pa je prez krova. vrag. No kraljica je sad tela da se resi zakletve. ali joj se ni ni jen odzval.ali joj se opet ne javi. 433 . Cez nejni grund nije nišče smel. Kad je peteh zakukurika. te da proglasit po celoj zemlji da keri ju triput oko nejnog grada odnese. Ona opet i po drugi put veli: – Pukni. nije zabil ni na Medvedgrad vudriti. pa makar si noge do kolena znucal. Kraljica je na to pristala i sad njemu veli: 299 Isto. ili bi pak na njega napustila dva orle keri su bili tak izvežbani da bi mam čoveku iskopali oči. str. dam ti Medvedgrad i sve zlato .299 (Loborika u Istri) ČRNA KRALJICA Mnoge su predaje zapisane o Crnoj kraljici. dam ti Medvedgrad i sebe! I zaistinu sad vrag pukne i potera Turčina iz Hrvatske. Te su predaje nadahnule Josipa Freudenreicha i Higina Dragošića da napišu istoimena djela. Su nosile na glavi grote i prele. Kraljica je bila sad vu nepriliki i pomisli si da se zakune vragu te veli: – Pukni. zvali su ju “crna kraljica”. To čuje jen vuglenar i on otide k kraljici te se joj javi da ju bu on nosil triput okol grada. da mu bu dala bedenj dvanajst veder pun zlata. 365. Sad se ona i po trejti put zakune i veli: – Pukni. vrag. pozove kraljica svoje sluge vu festung da ga brane. ali mu onda mora dati bedenj od dvanajst veder pun zlata. Kad se je Turčin približaval k festungu. Stari su govorili da je to Divić. drugoga sina hercega Stipana Vukčića Kosače koji je bio oženjen rođakinjom Ulricha Celjskoga. DIVIĆ Vile su sagradile arenu u Puli. jer bi sakega kerega bi na svojem gruntu vlovila dala hititi pred lave kere je baš za t posel hranila. Neki misle da je Crna kraljica udovica Ulricha Celjskoga. Bila jena žena koja je bila jako zločesta svojim slugem. više nisu mogle dalje graditi. No kad je Turčin haračil po hrvatskoj zemli. dam ti Medvedgrad — ali joj se ni nišče odzval. Kak se je navek nosila vu crnom rubju.

hiti kraljicu i hoče vujti. javi se jen razbojnik keri seje takaj polakomil za zlato i veli joj daju bu on nosil. Kad je prvi put išel. Dojde ti on pred njejnu hižu gde je ona stanovala. a to ti je se sam 434 . On se vu prvi mah preplašil. naj se niš bojati. neg samo ide naprvo. No ne projde dugo cajta. Sad se je zaistinu vuglenar preplašil. Kraljica se i zbilja pretvorila vu gavrana. I tak ti kraljica vumre zakleta. je su ga napali vukovi i lavovi. Kraljica ni niti sad bila spašena. Kad je krenul po trejti put okol grada. ali kad dojde blizu. vidi jeno veliku kacu kera leži na penezih i njega gledi. I zaistinu on jo je nosil tak kak i on vuglenar i se iste napasti su pred njega došle. dok ni došel i po drugi put na mejo. On se ni htel dirat vu t bedenj. htel je ipak znati kulko sije zel i hoče da prebroji. ali več vidi gde stojiju kočije. a iz njih izlaziju sama velika gospoda se cilinderi na glavi. Još je faljelo samo nekih par korakov da ju i po trejti put donese do meje. On na to otpre vrata i vidi gde kraljica mrtva leži. neg je bila još devet puti gorje zakleta. ali sad dojdu pred njega vragovi sa vilami te ih zapiknu pred njega i ne puščaju dalje. vu drugem srebro. neg ju je pri kraju hitil kak i vuglenar. On bedenj z zlatom bil je čist v kutu i on hoče da ide po zlatne peneze. Dojde ti on prvi put na meju. dojdu pred njega velike kace i ne puščaju ga naprvo. – Ja se bum. ni niš videl. Ide on i po drugi put okol grada. ali ga kraljica prime za rukaf i veli mu: – Sad si mi još devet puti gorje napravil. no ali sad ni mirno išel. Njemu je pak kraljica rekla: – Sad si mi petnajst put gorje napravil neg sem prije bila. ali mu mora dati dvanajst veder zlata. je oni tebi ne moreju nikaj napraviti. ali se nišče ne javi. a vu trejtem kufer. da me gdoj ne vzeme. vu prvem bednju je bilo zlato. Kraljica je na to pristala i rekla mu se isto kak i prvomu. neg samo ujdi furt naprvo. da me buš lakše nosil. ali ni on je ni donesel do meje. Taki za nekuliko dan kak je kraljica vumrla dojde jen sluga k nje da ju prosi penez. jer mu budu drugač deca pomrla od gladi. Vuglenar se još ne stavi. pretvorila vu gavrana. i kaj god buš videl i zestal. a kraj ne jena velika kaca. On seje malko preplašil al je sejeno išel naprvo. neg si nameće pune nadre srebrnih penez i odleti sav vesel vun. pokuči na vrata. a vuglenar ju zeme i dene vu nedre kak mu je kraljica naložila i otide okol grada. kad je počel vaditi iz nedrih. več je samo čul kak juriju kočije. ali sije mam vu sebi premislil da zakaj si ne bi on sam zel penez kad je več kraljica mrla i ni nikoga bilo pri hiže gde su bili penezi. Kad je bil več prilično dalko. On otide vu hižu s penezi i tu ti najde tri bednja penez. a ti me skri pod nadre od tvoje rubače.

pusti ih unutra. domisli se te oni šiljak zavrti Divljanu u oko i oslijepi ga. Kad tamo ni ljudi ni ikog drugog. i na sramotu ako ne ćeš na lijepo. Upita ga Divljan:” Šta diljaš taj šiljak?” Đak odgovori da se kod ovaca sjedeći besposleno naučio tako diljati. Staro doba. legne kraj ognja. a đak počne diljati jedan mali šiljak. al mi uteći ne ćeš. počne ih Divljan pipat iza vrata da vidi koji je pretiliji da ga zakolje i ispeče. pa opet ploču na vrata privali. A hoćeš.” 300 Usmene pripovijetke i predaje. spopane ga i ubije. ali bez penez. On ni htel verovati da su penezi bili. pa opet baca u kraj. Videći oni da već ne mogu taj dan prispjeti kuda su bili naumili. 111. Divljan slij