MARKO DRAGIĆ

POETIKA I POVIJEST HRVATSKE USMENE KNJIŽEVNOSTI
(FAKULTETSKI UDŽBENIK)

AKADEMSKA GODINA 2007/08.

Izdavač: Filozofski fakultet, Sveučilišta u Splitu Sinjska 2, 21.000 Split, Republika Hrvatska Tel. 021 384 144, www.ffst.hr Predsjednik Povjerenstva za izdavačku djelatnost: Doc. dr. sc. Ivan J. Bošković Odgovorni urednik: prof. dr. Josip Milat Recenzenti: Prof. dr. sc. Stipe Botica Doc. dr. sc. Ivan Bošković Prof. dr. sc. Boris Škvorc Grafička obrada: Josip Dragić, dipl. iur., Jozo Kraljević, prof. Lektori: Jozo Kraljević, prof., Helena Dragić, prof. Datum postavljanja na mrežu: Podatak o izdanju: 1. izdanje Dostupno u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem:

ISBN-13: 978-953-7395-16-2

2

KAZALO
UVOD .............................................................................................................................. 11 I. LIRSKA POEZIJA..................................................................................................... 14 1. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA.............................................................. 15 SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA................................................................ 16 HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE KULTURE ...................................................................................................................... 18 ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE)..................................................................... 23 1. MITSKE PJESME................................................................................................. 24 2. OBREDNE PJESME............................................................................................. 26 KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME .......................................................... 27 JURJEVSKI OBREDI I PJESME ..................................................................... 33 LADARSKI OPHODI I PJESME ...................................................................... 37 KRALJIČKI OPHODI I PJESME ..................................................................... 44 DODOLSKI OPHODI ......................................................................................... 51 IVANJSKI OBREDI I PJESME ........................................................................ 56 3. POSLENIČKE PJESME ...................................................................................... 62 4. POVIJESNE PJESME .......................................................................................... 72 5. LJUBAVNE PJESME ........................................................................................... 79 NARICALJKE (TUŽBALICE, TUŽALJKE)..................................................... 99 RODOLJUBNE PJESME................................................................................. 102 6. ROMANCE .......................................................................................................... 103 7. BALADE............................................................................................................... 108 7.ŠALJIVE PJESME............................................................................................... 126 9. BEĆARAC, GANGA........................................................................................... 127 VJERSKA USMENA LIRIKA................................................................................... 128 1. ADVENTSKI I BOŽIĆNI OBIČAJI I PJESME.............................................. 129 BADNJAK .......................................................................................................... 138 BOŽIĆ................................................................................................................. 142 NOVA GODINA, MLADO LITO, POČELO ................................................... 147 SVETA TRI KRALJA ........................................................................................ 148 2. KORIZMENE I USKRSNE................................................................................ 151 POKLADNA NEDJELJA.................................................................................. 152 ČISTA SRIJEDA ............................................................................................... 153 KORIZMA .......................................................................................................... 153 SVETI GRGUR ČUDOTVORAC (GRGUREVO, 12. ožujka)....................... 154

3

SVETI JOSIP ..................................................................................................... 155 KRIŽIĆANJE..................................................................................................... 156 CVJETNICA ...................................................................................................... 157 VELIKI ČETVRTAK ......................................................................................... 159 VELIKI PETAK ................................................................................................. 162 VELIKA (BIJELA) SUBOTA ........................................................................... 169 USKRS (VAZAM) .............................................................................................. 173 UZAŠAŠĆE (SPASOVDAN)............................................................................. 175 DUHOVI............................................................................................................. 176 3. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME ................................................... 177 4. PRENJA (NADMETANJA) ............................................................................... 179 5. VERSIFICIRANE LEGENDE........................................................................... 182 6. ROMARSKE PJESME ....................................................................................... 194 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 196 II. EPSKA POEZIJA ................................................................................................... 204 SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA................................................................ 205 HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU ..... 209 MARKO KRALJEVIĆ................................................................................. 213 JURAJ KASTRIOTIĆ (SKENDERBEG, IVANBEG)................................. 213 BUGARŠĆICE......................................................................................................... 234 TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA .................................... 235 MAJKA MARGARITA ...................................................................................... 235 PREVOĐENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE ........................... 242 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 244 III. PRIČE (PRIPOVIJETKE)................................................................................... 248 NAZIVLJE.................................................................................................................... 249 SVJETSKE USMENE PRIČE.................................................................................... 249 HRVATSKE USMENE PRIČE.................................................................................. 253 MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIČA....................................... 258 1. BAJKA .................................................................................................................. 259 2. BASNA .................................................................................................................. 270 3. PREDAJA............................................................................................................. 272 POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU ............................... 274 DREVNI GRCI ........................................................................................... 274 ILIRSKO I RIMSKO DOBA ....................................................................... 275 Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan .................................................. 287 SVETI VLAHO (BLAŽ), ZAŠTITNIK DUBROVNIKA.................................... 293 PRENOŠENJE MOĆI SVETOGA DUJMA................................................... 293 STAROHRVATSKO DOBA ..................................................................... 298 Kraljica Buga ................................................................................... 298 Kraljica Tuga ................................................................................... 299

4

EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE NARODNIH VLADARA (925.-1463.).............................................................. 300 SVETI DONAT ........................................................................................................ 301 KRALJ TOMISLAV .................................................................................... 301 SVETI IVAN TROGIRSKI .......................................................................... 303 DMITAR ZVONIMIR ................................................................................. 303 VLADIMIR.................................................................................................. 305 KRIVOVJERSTVO ..................................................................................... 307 MISIONARI ................................................................................................ 310 SVETI NIKOLA TAVELIĆ ......................................................................... 311 MLETAČKA OKUPACIJA HRVATSKE................................................ 313 SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI................... 314 Kulin ban .......................................................................................... 314 Prijezda I., ban bosanski................................................................. 315 Stipan Tvrtko, kralj Bosne, Srbije i Zapadnih zemalja.............. 316 Dabišino proročanstvo .................................................................... 317 Hrvoje Vukčić Hrvatinić, vojvoda splitski i ban hrvatski i dalmatinski ....................................................................................... 318 HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA...................................................... 320 Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici .............................. 321 OSMANSKA OKUPACIJA ...................................................................... 322

Radakova izdaja Bobovca ........................................323 Potjera za bosanskim kraljem ..................................324 Predaja kralja Stipana Tomaševića .........................324 Smaknuće kralja Stipana Tomaševića......................325 Pad Bosne.................................................................327
POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA, KATARINA KOSAČA ........ 329 BORBE PROTIV OSMANSKE, MLETAČKE I UGARSKE OKUPACIJE.............................................................................................. 334 Legendarna obrana Đurđevca ....................................................... 339 Vođa Seljačke bune, Matija Gubec ............................................... 343 Petrica Kerempuh............................................................................ 345 Ivo Senjanin...................................................................................... 345 HAJDUCI I USKOCI................................................................................ 348 Mijat (Mihat, Mijovil) Tomić......................................................... 351 Knezovi i vitezovi Vučkovići........................................................... 357 Obrana Splita ................................................................................... 358 Mila Gojsalić .................................................................................... 358 Stojan Janković................................................................................ 361 EPOHA OSMANSKE VLADAVINE ............................................................... 363 PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI I DRUGI TURSKI ZULUMI .................. 377 PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEČOM 1683. G., OSLOBAĐANJE HRVATSKE................................................................. 393

Oslobođenje Poljica .................................................394 Oslobođenje Požege.................................................395 Oslobođenje Vrgorca...............................................396 5

Oslobođenje Sinja....................................................397
Roša harambaša............................................................................... 401 FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE................. 406 Ban Josip Jelačić Bužimski............................................................. 409 Andrijica Šimić ................................................................................ 411 HERCEGOVAČKI USTANAK ................................................................ 414 ETIOLOŠKE PREDAJE................................................................................... 415 ESHATOLOŠKE PREDAJE ............................................................................ 426 MITSKE PREDAJE .......................................................................................... 429 DEMONOLOŠKE PREDAJE........................................................................... 436 PRIČANJA IZ ŽIVOTA .................................................................................... 444 4. LEGENDA............................................................................................................ 448 LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA........................................................ 448 SVETI VALENTIN............................................................................................ 455 5. NOVELA .............................................................................................................. 457 7. ANEGDOTA............................................................................................. 465 7. SITNI OBLICI (ŠALA I VIC) ............................................................................ 468 LITERATURA ............................................................................................................. 472 IV. DRAMA (FOLKLORNO KAZALIŠTE) .......................................................... 479 POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALIŠTA ................................... 480 KAZALIŠTE LUTAKA.......................................................................................... 484 SVADBENI OBIČAJI............................................................................................. 485 MASKIRNI OPHODI ............................................................................................. 488 LITERATURA ............................................................................................................. 501 V. RETORIČKI (GOVORNIČKI) OBLICI............................................................. 503 BASMA (BAJALICA, EGZORCIZAM, ZAKLINJANJE).................................... 504 2. ZDRAVICA............................................................................................................... 511 3. BROJALICA (BROJILICA, NABRAJALICA)................................................... 514 4. BRZALICA ............................................................................................................... 516 5. BLAGOSLOV/ MOLITVA..................................................................................... 517 6. KLETVA ................................................................................................................... 520 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 522 VI. MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE, ZAGONETKE) .................................. 524 POSLOVICE................................................................................................................. 525 LITERATURA ............................................................................................................. 535 ZAGONETKE .............................................................................................................. 536 LITERATURA ............................................................................................................. 539 BILJEŠKA O AUTORU.............................................................................................. 553

6

Prema tome, dakle, braćo, budite postojani i držite predaje kojima smo vas poučili bilo usmeno, bilo pismom! Naređujemo vam, braćo, u ime Gospodina, Isusa Krista, da se klonite svakoga brata koji neuredno živi i ne drži se predaje koju ste od nas primili. SVETI PAVAO (2 Sol 2, 15) Priče su Ljudi. Zovite ih da žive s vama. Ako ćete biti dobar domaćin naučit će vas svemu što znaju. Dat će vam do znanja kada se spremaju otići. Tada ćete ih predati nekome drugome. PRIPOVJEDAČ IZ INDIJSKOG PLEMENA KRI Quid proficit in literis, et deficit in moribus plus deficit quam proficit. Tko napreduje u znanju (nauci), a nazaduje u običajima, više nazaduje nego napreduje. LATINSKA POSLOVICA Pjesme naše pjevaju junaštvo i ljubav, naravni duh u njima živi. Ne znadu zlatna pera onako pisati, kako javorove gusle gude . . . Ne leži naša vila u velikim posteljama, kod gospodskih trpeza ne sjedi: žedna i gladna trči kroz gore i što više trpi, sve ljepša postaje, i glas njezin puniji izlazi iz prsiju golih i hlepećih. Pjesme su povijest naša, u njima tražimo dobro i zlo svoje. Drugi puci štiju ih, prevode i čude se njima, a mi ih se sramimo i još ismijavamo svojim prosvijećenim barbarstvom. Pokupimo braćo, pokupimo svoje blago, prije nego ga vjetar vremena ne pogubi. Hljeb je iz zemlje, lijepost iz puka: puk nam je otac, a zemlja majka naša. NIKOLA TOMASSEO, ISKRICE III; XVIII. (ZLATNA KNJIGA HRVATSKE NARODNE LIRIKE, SASTAVIO KREŠIMIR MLAČ) 7

U puku stoji prava sila naroda, on je od svega naroda najviše spojen sa zemljom, a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti, ni sve sile svijeta neće narod krenuti s puta kojim udariti mora; zaman su sve tuđe spletke, zaman su vanjski pokušaji da navuku narod na svoje – on stoji čvrsto kao dub, jer je dubu silan korijen, a taj korijen je puk. (…) al dobro je da narod sam zaviri u dušu, da otvori krvavu knjigu minulih dana, jer je prošlost vazda zrcalom sadanjeg doba. Dobro je da narod sazna gdje je zgriješio i posrnuo, gdje li se proslavio i podičio. To neka mu je naukom za buduća vremena. AUGUST ŠENOA, NAŠA KNJIŽEVNOST; SELJAČKA BUNA Bosanske kasabe i varoši pune su priča. U tim ponajčešće izmišljenim pričama krije se, pod vidom nevjerojatnih događaja i maskom često izmišljenih imena, stvarna i nepriznavana povijest toga kraja, živih ljudi i davno pomrlih naraštaja. To su one orijentalne laži za koje turska poslovica veli da su istinitije od svake istine. Te priče žive čudnim skrivenim životom. […] Za bosansko dijete mitovi i legende imaju moć majčinog mlijeka, nešto tajanstveno i stravično, što postojanje nosi sa sobom, ulazi u nas u obliku drevnih predaja. IVO ANDRIĆ NA DRINI ĆUPRIJA Legende izdržavaju probu vremena bolje nego prava povijest. RICHARD CAVENDISH Slušajući dalmatinske klape shvatio sam da hrvatski narod ima dušu koju treba znati pokazati svijetu.(...) PABLO COELHO

8

Poštovane studentice i studenti; čitateljice i čitatelji, Pred vama je dio duhovnosti naših davno upokojenih pramajki i praotaca kojima su mnoge devet stoljetne okupacijske vlasti htjele iskriviti i zatrti pamćenje i postojanje. Međutim, naši su hrabri predci kroz višestoljetne mnogobrojne progone, patnje i stradanja, stvarali svoju kulturu i usmenu književnost, pamtili je, brusili i, hrvatskim narodnim jezikom, s koljena na koljeno prepričavali svojemu potomstvu. Nijedna sila nije mogla uništiti narodno pamćenje i usmenom komunikacijom je velik broj pjesama, priča, drama, poslovica, zagonetaka, retoričkih oblika, običaja, ophoda i obreda sačuvan do naših dana. Mnoga sam kilometarska bespuća propješačio sa svećenicima ili uglednim ljudima. Naslušao sam se mnogih ljudskih sudbina, divio se plemenitosti, izdržljivosti, dostojanstvu, ponosu, vjeri i optimizmu sugovornika. Neke sam predaje dobio pismom poput onih od velikog autoriteta u Bosni i Hercegovini, dr. fra Ignacija Gavrana; neke faksom. Nekoliko su mi puta nepoznati ljudi u ured donijeli priče iz svoga kraja. U ovoj knjizi je stotinjak izvornih suvremenih zapisa, koji se prvi put publiciraju. (Osamdeset je tih zapisa iz Republike Hrvatske, dvadesetak iz Bosne i Hercegovine te šest iz Crne Gore.) To narodno blago prvi put se publicira u ovom udžbeniku. Zapisi su podjednako nastajali i u ruralnim i u urbanim krajevima, a među njezinim prenositeljima ima ih od bezpismenih do fakultetski obrazovanih, kao i poslovnih ljudi, uglednih umjetnika, svećenika, sveučilišnih profesora i dr. Različite su životne dobi i ima ih od malodobnih do stogodišnjih. Većina zapisa nastala od 2001. do 2008. g. To su zapisi koje smo bilježili ja i studenti kojima sam bio mentor pri pisanju seminarskih i diplomskih radova. Mnogo je tih zapisa snimljeno. Unatoč iznimnom bogatstvu, raznovrsnosti i višestrukim vrijednostima, hrvatska tradicijska kultura i književnost, nedostatno su istraženi. Razlozi tomu su višestruki: surove povijesne okolnosti, sustavno zatiranje i iskrivljivanje narodnoga pamćenja od devet stoljetnih okupacijskih vlasti, zabranjivanje vjere i svega što je činilo vjerski i nacionalni identitet, snažno upletanje komunističke ideologije na znanost i kulturu. Usmena književnost sadrži višestoljetne i višemilenijske pouke i poruke. Namjena usmene književnosti je utilitaristična, didaktična i edukativna. Njezine su estetske, edukativne i didaktične vrijednosti iznimne. Ta je književnost, dakle, općedruštveno korisna. Velik je značaj 9

hrvatske tradicijske kulture i književnosti u očuvanju nacionalnoga i vjerskoga identiteta Hrvata kao i poštivanja drugih naroda s kojima žive Hrvati. U ovim je vremenima najveća opasnost, po tradicijsku kulturu i usmenu književnost, potrošački mentalitet življenja. Zato je civilizacijski čin izvorno sakupljati i snimati usmeno-književne oblike i narodne običaje kako bismo ih oteli od zaborava i sačuvali za naše potomstvo. To je opći trend u razvijenom svijetu kojega smo dijelom. Neznanje je najveća opasnost po čovjeka, narod i čovječanstvo. Narod koji nema svoje tradicije i nije narod. Stoga, duhovnu i materijalnu baštinu treba poznavati i iz njih učiti. U toj su baštini naši korjeni i povijest naša, a narod koji ne poznaje svoju povijest osuđen je na njezino ponavljanje. *** Iskazujem zahvalnost svim mojim kazivačicama i kazivačima, od kojih mnogi nisu više među nama, a neki su bili prisiljeni napustiti pradjedovska ognjišta i raseliti se po svijetu. Mojim studenticama i studentima, njihovim kazivačicama i kazivačima izražavam najveću zahvalu. Velika zahvala pripada i mojim sponzorima, posebice, Optima I. D. Mostar. Neizmjerna zahvalnost pripada mojim profesorima: dr. Stipi Botici, pok. dr. Josipu Kekezu, dr. Anti Franiću i drugima. Posebnu zahvalnost iskazujem svojoj obitelji: supruzi Kati i djeci: Josipu, Heleni i Mariji. Svi su oni dionici ove duhovnosti.

U Mostaru, 23. kolovoza 2008. godine

prof. dr. sc. Marko Dragić

10

UVOD
Književnost svjedoči o životu ljudi, naroda i čovječanstva. Usmena je književnost najstarija i najdugotrajnija vrsta književnosti. Usmena lirika, epika, drama kao i poslovice i zagonetke postoje od agrafijske etape ljudske duhovnosti i tradicija su pisanoj književnosti. Renesansa je epoha u umjetnosti koja obnavlja vrijednosti antičke grčke i rimske civilizacije. Od humanizma i renesanse pozornost se pridaje i običnim ljudima. U renesansi se javlja velik ineteres za narodnom književnošću. Michel de Montaigne (1533.-1592.) bio je oduševljen narodnom poezijom. Od njegova je vremena naziv narodna književnost. Jak je utjecaj usmene književnosti i na renesansnu i baroknu književnost. Pisci su stvarali svoja djela po uzoru na usmenu književnost ili su u svoja djela inkorporirali usmenoknjiževne oblike. U XVIII. st. javlja se interes za sustavnijim sakupljanjem, zapisivanjem i proučavanjem usmene književnosti. Johan Gottfried Herder (1744.-1803.) objelodanio je 1778. g. svoje djelo Volkslieder (Narodne pjesme). Drugo izdanje toga djela objavljeno je u Leipzigu 1778./1779. pod naslovom Stimmen der Völker in Liedern (Glasovi naroda u pjesmama). Herder je u te svoje zbirke uvrstio Goetheov prijevod Hasanaginice kao i tri pjesme iz Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga (1756., 1759.) fra Andrije Kačića Miošića. Od kraja 18. stoljeća u vrijeme uvođenja homerologije za usmenu književnost uvodi se naziv anonimna književnost. William Thomas 1846. godine sugerirao je naziv folklor – narodno znanje. Roman Jakobson i Petra Bogatirjeva u svom članku Folklor kao naročit oblik stvaralaštva usmenu književnost od pisane razlikuju upravo po postojanju folklora. U naše vrijeme naziv neofolkloristika poistovjećuje izvedbu i djelo. Mnogi povjesničari, filozofi, etnolozi i antropolozi navode da su Hrvati iz svoje izakarpatske prapostojbine u današnje domovine donijeli jedino svoju tradicijsku kulturu. Odjeci te kulture opažaju se u suvremenim zapisima obrednih lirskih pjesama koje su pjevale Kolede, Ladarice, Kraljice, Dodole (Prporuše, Preporuše) kao i u obrednim pjesmama koje su se izvodile uz Božić, Jurjevdan (23. travnja), Ivandan (24. lipnja) i dr. U Hrvatskoj se početkom 20. stoljeća, za vrijeme dominacije Seljačke stranke predvođene braćom Radić, usmena književnost nazivala 11

Stoga će u ovom djelu. njeguje i prezentira. Prvi hrvatski značajniji folklorist Petar Hektorović ukazao je na nužnost zapisivanja usmenoknjiževnih oblika. Josip Kekez je ta pravila nazvao HektorovićVrazovim zakonom. Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. dolaziti do nužnih ponavljanja u različitim poglavljima. Usmeno-književni sustavi se. četvrti su izvorno zapisivali usmeno-književne primjere. Općenito se može reći da je osamostaljenjem Republike Hrvatske snažno porastao interes za tradicijskom kulturom i književnošću. Do sada se uobičajilo misliti kako je usmena književnost nastajala u zabačenim ruralnim (htjelo se kazati zaostalim) mjestima. VI. čuva. psihologija i dr. sociologija. Jedni su pisci zapisivali usmeno-književne primjere i inkorporirali ih u svoja djela. Najčešći su pristupi proučavanju usmene književnosti monogenetski i poligenetski. posebice u poglavljima Usmene epske pjesme i Povijesne predaje. antropologija. radi lakšega snalaženja. Retorički (usmenogovornički) oblici. Drama (folklorno kazalište). Priče (pripovijetke).seljačkom književnošću. Epska poezija. Lirska poezija. zagonetke). a Stanko Vraz u Kolu 1842. Međutim. Odnos spram tradicije civilizacijski je čin. V. Svaki taj sustav može se klasificirati na više vrsta i podvrsta. U Njemačkoj je i danas takav naziv. U naprednom svijetu tradicija se poštuje. Mikrostrukture (poslovice. drugi su se nadahnjivali usmenom književnošću i tako stvarali djela trajne umjetničke vrijednosti. teologija. a u Engleskoj folklorna književnost. U Hrvatskoj se naziv narodna književnost u službenoj uporabi zadržao do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća. također. međusobno prepleću. g. povijest. treći su pisali po uzoru na usmenu književnost. III. Neki su je povjesničari književnosti nazivali pučkom književnošću. Pomoćne su znanosti za proučavanje te vrste književnosti: etnologija. piše da narodne usmene umotvorine treba zapisivati “onako kako izviru iz ustiuh naroda”. arheologija. U uporabi je bio i naziv tradicionalna književnost. Sustav usmene književnosti čine: I. pučku i usmenu književnost treba razlikovati. Stotinjak 12 . IV. II.

izvornih suvremenih zapisa. stoljećima i milenijumima pamćena. Ta je književnost tradicija pisanoj književnosti. a o svemu navedenom zorno svjedoče sljedeće stranice. Hrvatska tradicijska kultura i književnost svjedoče četrnaest stoljetnu ukorijenjenost Hrvata u europskoj kulturi i civilazaciji. zorno svjedoči vitalnost hrvatske usmene književnosti. Najveći su velikani pisane književnosti stvorili djela trajne umjetničke vrijednosti nadahnuvši se na vrelu tradicijske kulture i književnosti. ima najveće zasluge za očuvanje hrvatskoga nacionalnoga i vjerskoga identiteta. Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. pripovijedana. Hrvatska usmena književnost. brušena i prenošena hrvatskim jezikom. 13 . koji se prvi put publiciraju u ovoj knjizi. bila u izvedbi.

I. LIRSKA POEZIJA 14 .

4. pjesme uz kolijevku i druge pjesme maloj djeci. Balade. 5. Poskočice i pjesme uz kolo. Uspavanke. 6. Naricaljke (tužbalice). Svatovske. Romance. a obuhvaćaju vjersku i svjetovnu liriku. Pjesma siročeta umrloj majci. Prvosvibanjske. Mogu se klasificirati na: Svjetovna usmena lirika: 1.Vukarske. 2. 3. Posleničke pjesme: Težačke. Žetelačke. Ribarske. Molitvene usmene pjesme. Kosidbene. Romarske pjesme. ganga. Ljubavne pjesme: Zagledanje. Vjerska usmena lirika: 1. 6. 8. Obredne pjesme: Koledarske. Pjesme uz žrvanj (zorna). Zaruke. Dodolske (preporuške). 4. Napitnice vinske. Lirske pjesme su najmnogobrojnija usmenoknjiževna vrsta. *** 15 . Veselanje. 5. Kiridžijske. Rodoljubne. Ladarske. Adventske i božićne pjesme. Bećarac. Ašikovanje (ljubovanje). Korizmene i uskrsne pjesme. natpjevavanja (dvostihovi). Versificirane legende. Te pjesme prate čovjeka od rođenja (uspavanke) pa do smrti (naricaljke). Putničke. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA Lirska je pjesma skupina umjetnički komponiranih lirskih slika kojima dominira osjećajnost. Mitske pjesme. 7. Život u braku. Pastirske. Kraljičke. Prenja.1. Šaljive pjesme. 3. Povijesne pjesme. 9. 2. Ivanjske. Jurjevske.

kineska i japanska književnost. Lirska je poezija Sumera vjerska i svjetovna. prenja se mogu svrstati i u vjersku i u svjetovnu liriku. staroegipatska. Književnost drevnog Bliskog istoka.-1800. Asirci i Babilonci su asimilirali Sumere. Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavi: dragoga i dragane. asirsko-babilonska (akadska). Naprijed. 1 Marko Višić. Kr.) SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA Starim književnostima Bliskog i Dalekog istoka pripadaju: sumerska. asirsko-babilonska (akadska). pr. mezopotamska. sestre i brata. a među njima najljepša je i najslavnija babilonska Himna Šamašu – bogu sunca. Ljubavne su usmene lirske pjesme bile u usmenoj komunikaciji kod najstarijih civilizacija Bliskog i Dalekog istoka kojima pripadaju: sumerska. mezopotamska. Šu i Tefnut – Vjenčanje u Ombosu. Drevni su Egipćani pjevali himne i vladarima jer su ih smatrali sinovima vrhovnoga božanstva. hebrejska. Primjerice. a sumersku je književnost naslijedila asirsko-babilonska (akadska) književnost. indijsko-sanskrtska. U lirskoj poeziji iznimno značajne bile su himne. Himna Inanni i dr. arapska. arapska.(Neki žanrovi usmene lirike međusobno se prepleću. U sumerskoj lirici iznimno mjesto zauzimaju himne bogovima i vladarima. indijsko-sanskrtska. Sumerske su himne: Himna boginji pravde Nanše. staroegipatska. hebrejska. U tim himnama opjevane su pobjede i pothvati vladara kao i njihove svećeničke dužnosti. Početci sumerske književnosti sežu u 2600. Himna Nergalu. Dumuz i Inanna – Ljubavna ekstaza. str. muža i supruge. prije Kristova rođenja. kineska i japanska književnost. 16 . Zagreb 1993. a procvat joj je bio 2000. 7. g. Te su pjesme imale kultni i obredni karakter. g. Himna Nilu i Himna Suncu. Mnogobrojne su ljubavne pjesme o Bogu. Isusu Kristu. Inanna i kralj – Blagoslov za svadbenu noć.1 Među egipatskim himnama svojom ljepotom ističu se Velika himna Amonu u kojoj se slavi vrhovni staroegipatski bog Amon (Amon-Ra). perzijska. perzijska. poskočice u retoričke oblike i u ljubavne pjesme itd. roditelja i djece. Blaženoj Djevici Mariji i svecima i sveticama Božijim. Poznate su sumerske lirske pjesme: Dumuz i Inanna – Ljubav u Giparu. Pjevaju te pjesme i o ljubavi prema prirodi i životinjama.

-XIV. str.) i Jeremijine (VII. U Bibliji (XIII. tužbalica. st. neuzvraćenoj ljubavi. Akada – Ekur je osvećen.-IV. Čitanka iz stranih književnosti I. hodočasničkih. pr. st. po Kristu) mnogo je usmenih lirskih pjesama trajne ljepote i vrijednosti. str. Predaja ih pripisuje kralju Davidu (vladao oko 1010. (Starozavjetna Knjiga o Jobu napisana je stihovima i prozom. Pouka za Amen-em-opeta. Najstarija je i najopsežnija Rgveda (10 knjiga). Krista) je. zbirka usmenih ljubavnih pjesama. o ljepoti dragoga “koji se uspoređuje sa sokolom i labudom.) utjecala je na biblijske Mudre izreke. pr. 8-11. liturgijskih. XVI. primjerice. Propast Ura. Kr. pr. pr. sina Ka-nakhtija (VII. st. Kr. st. Najljepša ljubavna pjesma svih vremena. str.-IV.-970. U toj pjesmi opažaju se utjecaji sumerske i staroegipatske usmene lirike. Nevenka Košutić – Brozović. st. Brahname i Upanišade (Vedante). st.-VI.) 2 3 Isto. g. Neke su drevne egipatske mudrosne pjesme pripisane mudracima ili vladarima. po nekim povjesničarima književnosti. Školska knjiga. Krista – I. Takva je. Kr. Pjesma nad pjesmama (X. Kr.3 Pored himni Veda sadrži i tužaljke. ili VI.Tako su stvarane himničke biografije. U spomen na razaranje važnoga grada ili hrama stari su Egipćani pjevali himne – tužaljke (tužbalice). 4 Isto. Značajan broj tih pjesama pripada usmenoj lirici.2 Staroegipatski zbornik ljubavnih pjesama Pjesme s rijeke (XV. poučnih i proročkih pjesama). Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavnoj čežnji.).4 Valja istaknuti i starozavjetne proročke biblijske knjige: Izaijine (VIII. Psalmi (XI. st. pr. 19. basme i druge usmenoknjiževne oblike.-VI. st. konjem i gazelom”. pr. pr. primjerice. Kr. Takve su. a u njoj se nalazi 1028 himni čiji su stihovi najstariji uzorci indoeuropskog stiha. st. Zagreb 1996. Prokletstvo. Svjetovnu staroegipatsku lirsku poeziju čine mudrosne i ljubavne pjesme. potoke i šumarke s pticama koje bijahu svjedoci njihove ljubavi”. Krista) čine Rgveda.) kojom faraon daje savjete sinu – nasljedniku kako će se ponašati prema podanicima i usput ga upoznaje sa stanjem u susjednim zemljama.) kao i mudrosnu Knjigu o Jobu (V. Pouka vladara Akhtija sinu Merikaru (oko 2000. Kr. o ljepoti dragane koju se “podsjeća na cvjetne livade. zahvalnica te pokorničkih. 17 . st. st. pr.) snažno je utjecao na kasniju liriku. pr. Svetu staroindijsku knjigu Veda (Usmeno znanje. Antologijska je ljubavna Pjesma harfašu.). 50.) su najvažnije hebrejske vjerske pjesme. Biblijske psalme čini 150 pjesama (hvalospjeva.

g.. – Šibenik.). Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Pjesme su uglavnom iz vremena dinastije Čou (1115. tj. tužbalice). Značajne su Kokinšu ili Kokinvakašu (Zbirka starog i novog pjesništva. 1995.?) koji u 17 poglavlju svoga djela De situ Illyriae et civitate Sibenci (1487. tužaljke (lamentacije. g. 18 . g. ljubavne su toliko lijepe da bi ih jedva mogli spjevati 5 6 Stipe Botica. izdanje.) piše O nekim šibenskim običajima ističući: da su tamošnje tužbalice dirljivije od tužbalica Tetide i majke Eurialove. pr. početak X. str. 94. a neke potječu iz vremena dinastije Šang (oko 1300. pr. stoljeća. Franjo Minucij je 4. To su.). g. pr. Škotski pisac James Macpherson (1736. primjerice. Zagreb. Prve značajnije podatke o izvođenju usmene lirike dao je Juraj Šižgorić (Šibenik.U Bibliji se nalaze i drugi žanrovi usmene lirike. Najstariji zbornik japanske poezije Manjošu (Knjiga od 10 000 listova. 100 najvećih djela svjetske književnosti.-400.) objavio je 1760. 14.) u koji je uvrštena škotska balada Edward. Znanje. Krista) sadrži 305 usmenih pjesama među kojima je najviše lirskih pjesama. na rubu oporuke Zadranina Trana zabilježio pjesmu Još pojdoh ravnim poljem. Zagreb 1972. VI. osobito Jeremijine. uredio Antun Šoljan. 1300. zbirku usmenih lirskih pjesama Odlomci starih pjesama sakupljenih u brdovitim predjelima Škotske. oko 450.-403. oda i balada. nakl. Vl. ali ima i drugih pjesama (nagautu). Kr. prenja i dr.-764. st. 1445.) sadrži 4 500 većinom lirskih pjesama.6 Velik je utjecaj Ši kinga na kinesku i japansku poeziju. str.).-1796. studenoga 1484.) objavio je zbornik engleskih usmenih pjesama pod naslovom Ostatci stare engleske poezije (1765. Ši king (Knjiga pjesama. svadbene su pjesme bolje od Katulovih i Klaudianovih. Kr.-1811. Thomas Percy (1729. 1509.5 Zbornik najstarijih kineskih pjesama. HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE KULTURE Zapisivanje hrvatskih usmenih lirskih pjesama počinje u drugoj polovici XV. g.

1914. . 1851. glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split. – Split. Fortisov Put po Dalmaciji (1774. 1461. 1572.). 7. – Dubrovnik. oko 1485. zapisao pjesmu Sidila moma kraj mora.) u Bosni je. Mavra Vetranovića (Dubrovnik.7 Džore Držić (Dubrovnik. – Dubrovnik.). 1820. 1760. Više je njegovih zapisa u rukopisnoj zbirci Popievke Slovinske. 1800. – Split. a ekloge se doimlju da ih stvaraju Damet i Menak pred Palemonom. MH. oko 1770. 1487. 1843. Zagreb 1996. Pjesmu je na hrvatski jezik preveo pjesnik i prevoditelj Hugo Badalić (Brod na Savi. str. (Neki navode da je Bajamonti svoj zapis Hasanaginice dao Fortisu. priredo Stipe Botica. Ferićev učenik Marko Bruerović (Lion. sastavio Krešimir Mlač. Značajan doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti dao je liječnik. 1713.) Dragocjen je. a o nekima će biti u daljnjem tekstu. 19.). Hanibala Lucića (Hvar. koncem XVIII. st.) pomogao pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti. Usmene lirske pjesme. – Beč.) a prvi je objavio u svojoj Povijesti hrvatskoj Tadija Smičiklas (Reštovo kraj Sošica. 1823. vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom. – Stari Grad. – Zagreb. Veoma je zaslužan što je svom prijatelju Albertu Fortisu (1741. – Zagreb. mali grdni i odurni. MH.) pisao je pjesme po ugledu na usmenu liriku. Golem je utjecaj usmene lirike na djela Marka Marulića (Split.) pisao je o međimurskim običajima i starohrvatskoj mitologiji navodeći ladarske pjesme. 1900.) Mnogi povjesničari književnosti Petra Hektorovića (Stari Grad. st. 1652.) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj.? 1777.) i mnogih drugih.Propercije. – Cipar. 1576. 1524. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike.) koji se bavio proučavanjem Morlaka. Polovicom XVIII. 1501. oko 1754.) koji je na latinski jezik prevodio hrvatske pjesme.) smatraju prvim značajnijim hrvatskim folkloristom (folklor = narodno znanje). Ti su zapisi izvorni i njima je Hektorović pokazao kako treba zapisivati usmeno-književne oblike. str. dakle. 1482. Žumberak. povjesničar i vjerski pisac Josip Bedeković (? oko 1688. – Remete kraj Zagreba. tri počasnice i jednu baladu. Gal ili Sapfa. Nezaobilazan je Pavao Ritter Vitezović (Senj. – Dubrovnik. SHK. Vrijedan je hvale rad Đura Ferića Gvozdenice (Dubrovnik. 1553. (O nekima je već bilo riječi. a zapisao je nekoliko usmenih lirskih pjesama. Zagreb 1972. Hektorović je u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568.) koji je zapisao i na latinski jezik preveo pjesmu Crni Madžarić.) zabilježio dvije bugaršćice. 1450. – 1803. 1744. – Hvar.). 7 19 . 1739.

Josip Kekez. 1817. 1857. piše da narodne usmene umotvorine treba zapisivati “onako kako izviru iz ustiuh naroda”. (br. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke. a razvrstane su na: I.) Don Mihovil Pavlinović (Podgora. I. (Marjanovićevi i Blagajićevi zapisi pripadaju bošnjačkoj tradicijskoj kulturi. Hrvatsko zagorje. tih pjesama. poboljšano izdanje. Kamilo Blagajić izdao je u Zagrebu 1886. g. – Novska. godine. Njegovi rukopisi od 1860.) Okružnicom je 1813.) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljivao je pjesme. – Beč. 1843. str. objavio knjigu Narodni slavonski običaji u kojoj su opisi narodnih običaja i 137 hrvatskih lirskih usmenih pjesama.) objavio je u svojim Pjesmama (1847. g. Hrvatske narodne pjesme što su se pjevale u Gornjoj Hrvatskoj. 1889. 1816. str.) objavio 19 usmenih lirskih pjesama. g. III. Godine 1877.8 Stanko Vraz (Cerovec kraj Ljutomera u Sloveniji.) iznimno je ime među hrvatskim etnografima. Luka Marjanović (Zavalje kod Bihaća. – Zagreb. čakavske i 77 kajkavskih pjesama. Svatovske. g. potaknuo zapisivanje i sakupljanje usmene književnosti i starih rukopisa. 1818. 1831. II. 1878. Vraz je u Kolu (knj. – Zagreb. – Podgora. povjesničar i političar Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin. IV. i IV.) štokavske. Bosne i Hercegovine i drugih krajeva. Split 1996. Zbirka hrvatskih narodnih pjesama Tamburaši ilirski… sv. – Zagreb. 1810. III. Zagreb 1986. Globus. 1887. a Književni krug Split 2007. a 1847. 58 i 63) obuhvaćaju 1653 pjesme iz Dalmacije. Književni krug Split. I. st. U toj je knjizi 921 pjesma. Pravnik. Vilinske. Usmena književnost. 1920. 1844. i III. Diklice. 1827. 9 8 20 . g.9 Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac. Izmajl Ivanovič Sreznjevski početkom četrdesetih godina XIX. do 1875. 177.) objavio je u Zagrebu 1864. Tanja Perić Polonijo. 49. sv. I zbog njegova poticaja u Hrvatskom narodnom preporodu dolazi do procvata hrvatske usmene književnosti i u izvedbi i u zapisima.Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac (Karlovac. godine objavio knjigu prvu Hrvatske narodne pjesme koje je zapisao Mihovil Pavlinović. Slavonske varoške pjesme sv. Oriovčanin je 1846. Tanahna galija. Fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. Krajini i u Turskoj Hrvatskoj. II. Stipe Botica priredio je. 1851. 1752. u: Škreb – Stamać Uvod u književnost. Matica hrvatska uputila je Poziv za sabiranje hrvatskih narodnih pjesama. g.) u Kolu 1842. IV. i sv.) objelodanio je 1844. – Puhakovec. priče. Pobožne i usvjestne. g. objavljena je u Osijeku 1842.. poslovice i zagonetke. Književnik. prikupljao je “književno-folklornu građu u Dalmaciji”.

1900. Tvorac je Zadružne teorije o nastanku usmene književZlatna knjiga hrvatske narodne lirike. (Vinko Palunko je ujak Andru Muratu. Antun Radić je bio urednik ZZNŽO JS (Zagreb). – Zagreb. sakupljača i zapisivača narodnoga blaga. 1802. – Mostar. godine. pomoćnog biskupa Vrhbosanskog (u vrijeme legendranog nadbiskupa Josipa Stadlera) i splitsko-makarskog nadbiskupa. 1838.) Fra/don Franjo Miličević (Veliki Ograđenik kod Čitluka. Od mnogobrojnih pisaca koji su ukazivali na ljepotu i značaj usmene lirike spomenimo Nikolu Tommasea (Šibenik. g. XX. 1942. Osnovu za sabiranje građe o narodnom životu. Svećenik Andro Murat (Šipan. Ivan Franjo Jukić. 1952. vršili preinake svojih zapisa. Zagreb 1972. a objavila ga je MH u Zagrebu 1996. 1864.). Neke od tih pjesama potječu iz Bosne i Hercegovine.Svećenik Nikola Tordinac (Đakovo.) iznimno je ime u hrvatskoj kulturi. Taj časopis ima golem značaj za očuvanje i promicanje hrvatske usmene književnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo). 1903. 32 poskočice i 48 zdravica koje je Andro Murat izvorno zapisao od svoje majke Kate. Ivan Zovko. napisao djelo Ženidba (broćanska župa u Hercegovini) koje je posthumno objavljeno u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena (JAZU. sv. sabrala 157 zbornika s preko 24500 pjesama. Antun Radić (Trebarjevo kod Siska. sastavio Krešimir Mlač. 1862. Vinka Palunka. – Zagreb. – Firenca. dostavio Matici hrvatskoj (rkp. g. Franjo Miličević i neki drugi nisu navodili mjesto niti vrijeme nastanka zapisa kao ni kazivače.. g. 1868.) je 1870.) i Augusta Šenou (Zagreb.) objavio je 1883. 10 21 . MH. 1881. – Zagreb. 11. 1835. – Mostar. a objavila ga je MH u Mostaru 1998. knj. Hrvatske narodne pjesme i pripovijedke. Matica hrvatska je do prosinca 1896. Nikola Tommaseo je sakupio 57 pjesama koje su ostale u rukopisu br. 2.) objavio je 1897.10 Među tim pjesmama je tisuću (hrvatskih i muhamedanskih) koje je sakupio i 1893. str. Valja spomenuti svećenika.. g. Djelo uz svadbene običaje sadrži nekoliko usmenih lirskih pjesama. 1888. župnika u župi Ravno.) predao je 1886. 1867. 1858. g.) Ivan Zovko (Mostar. Ivan Zovko i dr. Nikola Tordinac.). 34. g. – Đakovo.). – Dubrovnik. Nikola Andrić (Vukovar. 77. Šteta je što su Ivan Franjo Jukić. 1874. U toj je zbirci 69 epskih pjesama. Rukopis Andra Murata priredila je Tanja Perić Polonijo. 1915. g. 1919. Matici hrvatskoj rukopis narodnih pjesama iz Luke na Šipanu.

Kuba je Pjesme i napjeve iz BiH objavio u GZM BiH (god.). Zagreb. za počasnog doktora Karlovog univerziteta u Pragu (1936. Iste je godine u Zagrebu tiskana knjiga Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva (književno-poviestne razprave) Petra Grgeca (Kalinovec kraj Đurđevca. 1962. a objavila je Svjetlost Sarajevo 1984. – Zagreb. Buconjić navodi 61 usmenu lirsku svjetovnu pjesmu te nekoliko molitvenih pjesama. 1927.. g.) i osječkog HNK (1907. osnovao je i vodio Zabavnu biblioteku (1917. 1944. a nije navodio kazivače i vrijeme zapisivanja.-XXII. za redovitog člana Češke akademije znanosti i umjetnosti (1937. jedan je od utemeljitelja zagrebačke Glumačke škole (1898. romanopisac. Kuba je navodio mjesta zapisa. prvi intendant). Godinu dana ranije (1943.1956. Bošnjaka i Srba.nosti. Ludvik Kuba (1863. Bio je predsjednik MH i DHK. godine. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine.).) u Sarajevu je 1908. preko 600 svezaka). objavljene Narodne pjesme (svezak II. – Zadar. 11 22 . g. XIX. U drugoj polovici 20.1909. Sarajevo 1984. 1864. Miroslave Furlanović – Šošić i Dunje Rihtman – Šotrić. – Sarajevo. godine. Klek. objavio svoje djelo Život i običaji Hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini. godine. g. etnograf i povjesničar.) koji je zapisao 476 primjera narodne glazbe iz srednje Dalmacije (Zbirka narodnih popjevaka iz Dalmacije. Nikola Buconjić (Neum. st.).) boravio je u Bosni i Hercegovini u 14 navrata i zabilježio 1127 usmenih lirskih pjesama Hrvata.-1942.) Petar Grgec je objavio Hrvatske narodne pjesme. najznačajniji su časopisi za tradicijsku kulturu: Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo). 1947. Najznačajniji strani etnograf i melograf. Svjetlost. Golem je doprinos usmenoj lirici dao Vladimir (Vladoje) Bersa (Zadar. Pjesnik. objavila pretisak toga djela. U Mostaru je MH 1999. dopunio neobjavljenim pjesmama i dodao indekse Cvjetko Rihtman uz suradnju Ljube Simić.). str. 1890. Ludvik Kuba.11 O 1000-godišnjici hrvatskog kraljevstva u Zagrebu su 1926.) koje sadrže 274 lirske pjesme. Drugo izdanje je pripremio. Priredio je 6 svezaka Hrvatskih narodnih pjesama za ediciju Matice hrvatske.). za Narodnog umjetnika imenovan je 1945. 12-13.) u Sarajevu 1906. 1865. Čeh Ludvik Kuba je za svoj izniman doprinos višestruko nagrađivan: izabran je za člana JAZU u Zagrebu (1935.

knjige Ramo moja (1992. Anđelko Mijatović objavio je 3. 1973. I. Prekomurska pjesmarica (Mariborska pjesmarica) nastala je oko 1593. tu jabuka (hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame) (1995. Stipe Botica je u ediciji SHK priredio Usmene lirske pjesme. Krupan su doprinos hrvatskoj usmenoj lirici knjige: Biserno uresje (1990. str.).). ima usmenih pjesama. g.). st. Krešimir Mlač sastavio je Zlatnu knjigu hrvatske narodne lirike. 1910.) Stipe Botice. P. – Zagreb.) Marka Dragića. Kotorski rukopis (XVII. Požeški zbornik (Kraljevićev i Babukićev. *** Dubravko Jelčić. Godine 1964.12 Za povijest hrvatske usmene lirike izniman je Zbornik Nikše Ranjine (od 1507.). kao i u Rapskoj ili Picićevoj pjesmarici (1471. 1972. izdanje Ganga. st.).) Ante Jurića Arambašića.) priređivačice Tanje Perić Polonijo.). Zagreb 2004. Pavičić.) i Lijepa naša baština (1998. 23. antologiju usmene lirike iz Dalmacije Tanahna galija (1996) Tanje Perić Polonijo. 1994. Povijest hrvatske književnosti. Zagrebački rukopis i dr. st./XVIII. Mnogobrojni su primjeri hrvatske usmene lirike zabilježeni u zbirkama: Rukopis Peraštanina Nikole Burovića (konac XVII. 12 23 . Popievke Slovinske (1758. i 1998. 2000. Knjiga sadrži 217 lirskih pjesama te melodije za nekoliko pjesama. Erlangenski rukopis (nastao oko 1720.. i sadrži duhovne pjesme i desetak svjetovnih. u ediciji PSHK Olinko Delorko (Split. 1796. g. st. u okolici Požege). Narodne pjesme iz luke na Šipanu (1996.).). kao i Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) (2001. 1996.) priredio je Narodne lirske pjesme knj. i dalje). Hrvatska usmenoknjiževna čitanka (1995. Bokeljski rukopis (prva polovica XVIII.) te Oxfordskom zborniku (1486. ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE) U glagoljaškom Petrisovu zborniku XV.). 23. Naklada P... (drugo znatno prošireno izdanje). Pridodajmo tomu već spomenute. Tuj tunja.Od vrednijih izdanja hrvatske usmene lirike spomenimo sljedeće: Godine 1963. i Duša tilu besidila (hrvatske katoličke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) (1997. Vinko Žganec je priredio lirske pjesme Jačkar (hrvatske narodne jačke iz Gradišća) koje je sabrao Martin Mešić. 1798.

posleničkim. oko sokolovo. previjerna ljuba. crna zemlja. čobanice mlade. bili grad. mila majka. Vile su najčešća mitska bića.) Mitski su elementi česti u obrednim. ruse pletenice. Hrvati u Bosni i Hercegovini i danas kazuju mitske pjesme o caru Dušanu i posestrimi vili. također. žarko sunce. nebeskim tijelima. zelenika trava. rumeni obrazi. stalni epiteti: konji vrani. Petra Gudelja i td. Mijat Tomić. U mitskim je pjesmama 24 . lagane šajke. svitli obrazi. deset (deseta sestra Marta). gorki čemer. Antuna Branka Šimića. mutno jezero. crne oči. bila vila. mjesec žut. rujno vino. drvo javorovo. Janko Sibinjanin. Mostaru. bilo lice. sinje more. sinja kukavica. zelena rozeta. ruse kose. rumena jabuka. MITSKE PJESME Mitske su pjesme nastale u drevnim mnogobožačkim vremenima. Cijela je plejada književnika koji su pisali svoju liriku po uzoru na usmene lirske pjesme ili su u svoja djela utkali svoje zapise usmenolirskih oblika. bili dvori. tanahna galija. jarko sunce. bistar um. vodica ladna. pticama.Iznimne su vrijednosti ovovremeni terenski zapisi u seminarskim i diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu. Ivu Andrića. 1. rujna zora. Osijeku. Sunce. povijesnim i epskim pjesmama. (O tim osobama više je riječi u poglavljima: Epska poezija i Povijesne predaje. bistro oko. ostarjela majka. čarna gora. Novaka Simića. prirodnim pojavama. sivi soko. Pored navedenih spomenimo još: Marka Marulića. drvo šimširovo. Mehmedaliju Maka Dizdara. sjajan mjesec.). troje ključe). šenica bilica i dr. nebeska rosica. zemljica crna. jabuka zelenika. ljubičica plava. Mjesec. Miroslava Krležu. Stjepana Džaltu. murtelica drobna. te povijesnim osobama kojima se pripisuju mitska obilježja. devet (devet braće). sveta zemljica. sinica i dr. crna gora. zlatna grana. U hrvatskom usmenom pjesništvu česti su. čarne oči. Rijeci i Splitu. Silvija Strahimira Kranjčevića. mlađena divojka. U usmenoj su književnosti česti magični brojevi: tri (tri strane. Od povijesnih osoba najčešći su: Marko Kraljević. Ivana Gundulića. Vladimira Nazora. vjerna ljuba. stara majka. kuga (morija) su antropomorfirani. a pjevaju o: mitskim bićima. vita jela. Dubravka Horvatića. Andrija Šimić i drugi. čedo ponejako. Stojan Janković. Božja rosica. zemljica tavna. ptice (soko. Vjetar.

Zagreb 1995. ko l’ se kod njeg grije? Stipe Botica. OGANJ GORI Na vru gore oganj gori. NA VRU GORE. pa sam odn’o kulundžije da mi skuje troje ključe da otvorim bila grada. a Mjesec će kumovati. majka. ali su od njega zatražile otkup: od babe nogu iz koljena. U gradu su devet braće i deseta sestra Marta. sokol sjedi. a na trećoj sokol sjedi. a tri su kukavice (majka. Svi se deset razgovara a kud ćemo sestro Marto? Kome ćemo seju dati. U sljedećoj pjesmi. OJ. a od ljube đerdan ispod vrata. a od brata sedef i šargiju. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Ko l’ ga loži.česta alegorija. Zato su vile umorile Ivana. primjerice. a od seke ruse pletenice. oganj gori na jelovoj grani. baulice. ali nije ljuba Ivanova. 13 25 . ULICE BAULICE Oj ulice. 34. Otac. U sljedećoj su pjesmi vile izliječile Ivana. pa da vidim što j’ u gradu. da li suncu ili mjesecu? Bolje suncu neg mjesecu. sestra i ljuba) zakukale. brat i sestra vilama su dali otkup. devet braće razgovara da li će seju dati Suncu ili Mjesecu te zaključuju da će je dati Suncu jer će ih ono grijati. str.13 (Drenje kod Đakova) Neke su mitske pjesme baladno intonirane. na dvi strane jabučice. sokol sjedi i besjedi. pa sam našo zlatnu granu. pa besjedi: – Jašio sam konja vrana. sunce će nas ogrijati. Školska knjiga. od matere ruku iz ramena. a mjesec će kumovati.

a od brata sedef i šargiju. dade brato sedef i šargiju.14 (Žepče) 2. epika. treća kuka kad joj na um padne. Dade babo nogu iz kolina. a od seke ruse pletenice. druga kuka jutrom i večerom. OBREDNE PJESME I obredne su pjesme po svom postanku veoma stare i sežu u pretkršćanska vremena. Ne da ljuba đerdan ispod vrata: “Nije mi ga Ivan ni kupio. od svoje sam majke donijela. ono jeste Ivanova seka. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. folklorno kazalište. Što no kuka jutrom i večerom. 55-56. Što no kuka nikad ne prestaje. zakukaše trije kukavice: Jedna kuka nikad ne prestaje. Izvođenje tih pjesama sinkretizira više vrsta umjetnosti: književnost. knjiga 4. ono jeste Ivanova majka. Matica hrvatska i HKD Napredak. glazbu i ples. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. veliki su otkup zaiskale: Od babe su nogu iz koljena. retorika. a od ljube đerdan ispod vrata.” Kad su vile Ivu umorile. a Ivan se grije. dade seka ruse pletenice. od matere ruku iz ramena. 14 26 . dade majka ruku iz ramena. Kad su vile Ivu izliječile. str. Sarajevo 2006. Što no kuka kad joj na um padne.Vile lože. priredio Marko Dragić. ono jeste Ivanova ljuba.

str.20 Koledom su se nazivale obredne vatre koje su palili uskoci. Njegov zaselak Visoku osnovali su obitelji Visković i Ćurin . FF Split 2007. ophod. U Rusiji se u 11. predaju da su u Gdinj na Hvaru prve obitelji došle iz Slavonije i Bosne. mladića pa i odraslih ljudi. 201. Hrvatskom primorju pa i Lici nazivaju se i fiole (prema pripjevu “fiole”). stoljeću. str. stoljeću s područja Crvenog Grma u Bosni i Hercegovini. pjevanje (kolendanje) mladića djevojci pod ponistrom. Koleda znači i krijes koji se palio na Jurjevdan (23. sabrao Martin Meršić. Nazivaju se još i koledvači18 i kolijani. g. str. Zagreb 1993. 151. božićna vatra. Belom na otoku Cresu). redakcija i komentari Vinko Žganec.19 Koleda znači: skupno pjevanje muške djece. Karadžić. 18 Petar Grgec. U Hrvatskoj se prvi put kolede spominju u dubrovačkom Statutu iz 1292. kolendra (u Splitu i okolici). božićna slama koja se na Badnju večer prostirala po sobi. 285. Kod gradišćanskih Hrvata koledati znači prositi (tražiti darove). božićni kruh. pjesma. 17 Ivana Kardum zapisala je u svibnju 2007. kolendaši. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. Badnji dan. Slično je i kod drugih Slavena. nav. koleđani (kod Hrvata u Rumunjskoj. koledvaši. 1964. Novu godinu.KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME Najstariji je spomen kolede kod Bugara u 9. 20 Ivan Lozica. Zagreb 1943. 173-176. a da kod katolika još traje i dodaje da “čitava koleda. Srpski rječnik. str. Zagreb 2002. 16 15 27 . reče se i sad kad ide mnogo ljudi zajedno”.15 Vuk Stefanović Karadžić naveo je da se običaj koledanja kod pravoslavaca izgubio. str. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Hrvatski etimološki rječnik. 328. koledovanje smatralo običajem starih poganih i ističe se da “nije lijepo koledovati ni rusalije plesati”. U Istri. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. kolendraši. a u Gdinju na Hvaru ophod se zove koleđanje!17).21 Alemko Gluhak. Novinsko – izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec. te kolojani (u Zlarinu kod Šibenika). a izvođači se nazivaju koledaši. Hrvatske narodne pjesme. 19 Milovan Gavazzi. 21 Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. str. Rkp. a nalazi se u Sinajskom trebniku u kojem se zabranjuje običaj “bivših poganih” da prvoga siječnja idu u koledu.16 Koleda je riječ mnogostrukoga značenja. 139. Golden marketing. junaki i ditići kod gradišćanskih Hrvata. godine. čestitanje. Poganska baština. koledva (u Dubrovniku i okolici. obred. dj. travnja) i na Ivandan (24. August Cesarec. U usmenom su diskursu i nazivi: kolenda. st. božićno darivanje. koji su s došli u 17. lipnja) te krijes koji se palio za vrijeme biranja seoskih kraljeva. Hrvatska državna tiskara.

Strukturom su bliske zdravicama i blagoslovima. Zagreb 1998. te na Sveta tri kralja (6. sazivati. Koledari idu od kuće do kuće pjevaju. na Božić (25. studenoga) na Korčuli. Andriju (30. uzeli vrećicu i otrčali iz kuće. str. Vitomir Belaj. Usp. Sv. pozivati. slovenskom. prosinca). siječnja). Koledarske je skupine najčešće činilo pet do sedam mladića. Luciju (13. češkom. Golden Marketing. na Braču u adventu u onim kućama gdje je imenjakinja ili imenjak svetice ili sveca: na Sv. 1. Zagreb. Radovi V. Najčešće im svaki stih završava pripjevom koledo. koledo. sv. Većina je 22 Slobodan Zečević.O postojanju koleda kod drugih slavenskih naroda svjedoče i nazivi: koljada (u ruskom). Kod gradišćanskih Hrvata koledarska je skupina brojala dvadesetak mladića. Pokatkad su to bili samo odrasli ljudi. Hod kroz godinu. Nikolu (6. 178. str. Ivana (27. na Badnjak (24. 26 Andrija Bortulin. čestitaju imendan ili blagdan koji je toga dana te traže simbolične darove. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Išli bi do kuća u kojima su znali da će dobiti darove te bi pokucali i svima čestitali Božić i predstojeće blagdane. prosinca). prosinca). Sv.23 Koleda baštini naziv prema grčkom i latinskom glagolu caleo što znači zazivati. bugarskom. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. studenoga). Katu (25. str. prosinca). Barbaru (4. prosinca). na Sv. 72. str. nav. Izdanja muzeja grada Zenice. Zagreb str. urednik dr. Boranić. Zagreb 1990. 21-26. D. 137-138. 25 Tvrtko Čubelić. Stjepana (26. str. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Tomu (21. Zenica 1973. Poganska baština. Zagreb 1906. dj. običaji u Belom na otoku Cresu. 21. uoči i na Novu godinu. prosinca). koleda (u srpskom. Sv. 23 Isto. Martina (11. Sv. Ivan Lozica.22 Neki etnolozi i antropolozi navode da naziv koleda potječe od imena praslavenske i sveslavenske božice Kolede ili boga Koleda. te su pjesme pretežito svjetovne. Na večer bi se sastali u skupine po tri – četiri i po dogovoru krenuli obilaziti selo. Sv. studenoga).. a ponekad muška djeca (dječurlija). prosinca). U Belom na otoku Cresu dječaci su od dvanaest – trinaest godina odmah nakon što bi povečerali na Badnju večer zapalili feratić. 152-155. poljskom). 24 Alemko Gluhak. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. 28 .24 Neki znanstvenici smatraju da naziv koleda potječe od latinske riječi kalendae što znači prvi dan u mjesecu. Koledare su ponekad činili momci i djevojke zajedno. str. Božić.26 Premda se motivi u koledarskim pjesmama prepleću s motivima adventskih i božićnih usmenih lirskih vjerskih pjesama.25 Koledarski ophodi izvodili su se u različitim krajevima u različito vrijeme: od Sv. knjiga XI. 328. Golden marketing. Sv. prosinca).

primjerice na Dan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije (8.antologičara adventske i božićne pjesme nazivala koledskim. mitske do vjerske tematike. Koledari su u svojim pjesmama veličali domaćine i njihove dvore. Zato su bije morale biti velike. Bije bi se pustilo da samo malo gore jer one su morale trajati do Nove godine. faljen Isus i Marija. U njima su često prisutne šale. Rkp. a za darove nisu vele iskali. prosinca). stavljalo i drvo za naložiti pa bi se vatra zapalila. Uvod je činio pozdrav ukućanima. Kolede su s obzirom na tekst koji je pratio dionice ophoda imale tri dijela. a u Ante ka u brata. sv. ali i kletve ukoliko domaćin ne bi simbolično darovao koledare. često maslinova. 2006. a drugi i treći dio izvodili su se u domu domaćina. Bije su komadi grana drveta. na kamin bi se. na primjer: Pukla grana od orija. Adventske i božićne pjesme pripadaju usmenim lirskim vjerskim pjesmama (molitvama) i njih vjernici mole pojedinačno. ili skupno kao na Badnju večer ili pak u crkvama za vrijeme svetih misa. Sadržaj je koledarskih pjesama raznovrstan i varira od ljubavne. povijesne. 7-8. u Gornjem Selu na Šolti). Zapisala je Zrinka Matić 2006. Prvi je dio činilo pjevanje pod prozorom. Na području nekadašnje Poljičke Republike kolenda se izvodila na Badnjak kada bi se svi ukućani skupili. g. Na poštena ova vrata. 101. Najstariji muškarac u kući kojega su svi zvali otac stavljao je tri bije (badnjaka) na kamin. FF Split. a vatra se palila svake večeri. g. str. a čestitalo bi se: Otac: Hvaljen Isus! / Dobro vam došla Badnja večer! / Ostali: I tebi! / Otac: Stipan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Ivan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Mladenci! (Nova godina)! / Ostali: I tebi! / Otac: Mlado lito! / Ostali: I tebi! / Otac: Vodokršće! / Ostali: I tebi! / Otac: Posve novo godišće! / Ostali: I tebi! Kad se sve to izgovorilo. živahnoga ritma. u Gornjem Selu na otoku Šolti. na poštena vrata došli. kapijom ili vratima doma. osim tri bije. Koledarske su pjesme vesele. 27 29 . Na vatru bi se posula pšenica i reklo: Rodilo na drvetu i kamenu i polju vinovu!27 Obred posipanja pšenice ima panspermijski karakter. Priko svega sela prošli. a kazivao joj je Bogdan Jakovčević (rođ. 1923.

crnim vinom i prošekom. 127.29 Završni dio kolede sastojao se od rima kojima su koledari tražili darove: Otvorite škafetine. primjerice u Gornjem selu na otoku Šolti. Dvori su u tim pjesmama zlatni tori. te rakijom. svirači). kćeri i snovi. vinom ili rakijom (na Šolti). str. str. orasima i mlincima itd. primjerice: pršuratama.Kod koledarskih pjesama. Vidi: Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. sinovima. / izvadite botiljune. mindulama (bajamima). Na kraju bi domaćini pozvali koledare u kuću i počastili ih. nakon svake strofe slijedio bi pripjev ovisno o blagdanu na koji se koledalo: Za Božić bi pripjev glasio: U kući vam oštar nožić. Zagreb 1995. baškotinama. a njihovom vođi starcu dovoljna je mantalica (plećka).28 Pelješki su kolendari kolendali gosparima koji su živjeli iza srebrom zalivenih i zlatom okovanih vrata. orasima. / izvadite baškotine. fritulama. MH. Iskazivali su želje da Bog gosparu dade sina koji će se oženiti i od pira podijeliti bogatom i ubogom ali još više kolendarima. / otvorite ormarune. kćerima po uzrastu i mogućim gostima. str. Pjesma šaljivo završava jer je kolendarima dosta jedan kolač od Božića i jedna noga od praščića. domaćica. sastavio Krešimir Mlač. prošekom. 29 Vidi: Stipe Botica. Na Novu bi godinu pripjev glasio: Sada vazda i do lita ovde. 28 30 . Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Hvaljeni su domaćin. zatim njegovoj ženi. Dubrovački kolendari za darove nisu vele iskali: malo smokav i oraha jer je bura u njihovim smočnicama. / na dobro vam doša Božić. smokava i oraha (u dubrovačkom kraju). Zagreb 1972. / na dobro vam Mlado lito dojde. Školska knjiga. a u njima je golubica – domaćica koja će gosparu rijeti da oni nisu prokleti već su pravi dubrovački leri (pjevači. a u “bolje stojećim kućama pojilo bi se i čakad boljega” komad mesa ili pršuta (u Zlarinu kod Šibenika). u Belom na otoku Cresu djevojka je koledare darivala smokvama. U središnjem su dijelu spominjani ukućani poimence. Običaj je najprije se pravim imenom obratiti najstarijem i ujedno najuglednijem ukućaninu. 46. Dubrovački su kolendari dolazili gosparima i njihovim dvorima hvale dati. mali pinezni dar (u Gradišću i drugdje).

Međutim. Rkp. cvitom od slatkosti. moja zlatna kito. g. g. sv. Mladić izriče žal zato što su prošli božićni blagdani i Mlado lito ali on svoju zlatnu kitu nije darovao. 67. 31 Zapisala je Zrinka Matić 2006. Vodokršće je. g.) i svoje bake Jozice Mihanović (rođ. str. također. tri kralja.4.-8. zlatnom kitom. te općem dobrom raspoloženju u vrijeme adventskih. Dojmljivi su lirski efekti u toj pjesmi: mladić djevojku naziva dušom svojom. božićnih i novogodišnjih blagdana. 1934. urešenjem svojim. urešenje moje. 1923. 1941. kruno od liposti. 2006. FF Split. g. momak nema drugoga dara nego da joj dariva srce s ljubavlju. krunom od liposti. u Gornjem Selu na otoku Šolti. u Privoru – dijelu Žrnovnice). ali ne projde ljubav među nami. sv. Evo nam projdoše od Božića blagdani. ja te ne darova. Rkp. projde Mlado lito. vrijeme kada se daruju među sobom dragi. 2005. kad ih ukućani ponude. 101.. Eni Buljubašić zapisala je u Žrnovnici kod Splita 2005. cvite od slatkosti. da ti dara poda virna sluga tvoja. Projdoše Božići. FF Split. Bog da.31 U Kaštelu Starom koledanjem se zvalo pjevanje mladića pod prozorom dragane na blagdan Sv. u Gornjem Selu na Šolti). a kazivao joj je Bogdan Jakovčević (rođ. Gospojo i vilo. ostali jesti i piti ili bi sa sobom odnijeli hranu u torbama. 1. 7. draga dušo moja. Dobra večer. Evo su nam došli Vodokršća kralji.Koledari bi. str. Mladić je virna sluga djevojke i došao je pod njezin prozor da joj uruči dar. godine po kazivanju svoga djeda Pavla Mihanovića (rođ. gospojom i vilom. 30 31 . Oboje kazivača skoro cijeli život žive u Žrnovnici.30 Posjeti koledara smatrani su čašću i pridonosili su jačanju prijateljstva i boljem povezivanju mještana.

srce moje. MILO NAM JE Božić nam je. koledo. zbogom. srce moje. Nikole do Sv. vilo i gospojo. BOŽIĆ NAM JE. Zbogom mi ostavaj. 19. veselo. dušo moja. Crkva u svijetu br. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. veselo. a počinje na Badnjak u sedamnaest sati.45. 32 32 . Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. 1 (1192). 2006. U Dubrovniku se koledva ispred Vijećnice kad odzvoni podne. str. 2006. dušo moja. veselo. Drevni se običaji u novije vrijeme modificiraju. Ali mu se ne nadamo.33 VESELANJE U jugoistočnoj Hercegovini se do danas sačuvao blijedi odsjaj negdašnjega veselenja pa ondje dječurlija od Sv. nego da ti srce s ljubavlju darivam. Desetogodišnja je koprivnička tradicija koledanje u humanitarne svrhe. Split 2007. tri kralja idu kroz selo i traže darove. Moja dušo draga. Taj pripjev se u najvećem broju pjesama uzastopce iza svakoga drugoga stiha izmjenjuje pripjevom koledo. 19. veselo. Što Božić ne pjevamo. 20 i HTV Dnevnik 24. 33 TV Nova Dnevnik 24. zbogom mi ostavaj. 12. Zbogom.32 Narodni pjevač tugu mladića zbog rastanka od djevojke izriče anaforama: Zbogom. milo nam je. Zbogom. veselo. veselo. 96-117. Vidi: Marko Dragić. ja dara ne imam. 12. Neke od tih pjesama imaju pripjev veselo.kad se daruju među sobom dragi. veselo.

veselo. vjeru našu katoličku. veselo. veselo. veselo. Sarajevo 2006. veselo. veselo. veselo. veselo.34 (Stolac) U navedenoj veselarskoj pjesmi mitski su motivi: Eto Bože preko vode / Nosi nama struk bosilja. veselo. Nosi nama struk bosilja. veselo. dođi vamo. U boljemu proslavili. Na dobro vam Božić došo. 67. Naš Božiću. Matica hrvatska i HKD Napredak. širi tamo. str. šimširiću. veselo. veselo. veselo. Od toga dana se intenzivirala gospodarska godina. veselo. U zdravlju nas Božo našo. 34 33 . epika. U drevnome Rimu dan pastira palije (palilije) slavio se 21. JURJEVSKI OBREDI I PJESME Dan sv. travnja. veselo. a najviše na kršćane. Do danas je ostala uzrečica Jurjev danak hajdučki sastanak. veselo. veselo. veselo. veselo.-68.Oj brštane. travanj) značio je svršetak zime i početak novoga boljega i ljepšega vremena. goro sveta. Širi Bože. retorika. vjeru našu. veselo. Jure (23. rujna) hajdučki rastanak. 35 Na taj dan okupljali su se hajduci u planini. veselo. Običaj ovjenčavanja stoke bio je Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. a na taj dan kitila se stoka biljem i cvijećem i palile očisne vatre.35 Taj dan se obilježavao i kao dan pastira. veselo. Eto Bože preko vode. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. priredio Marko Dragić. Mijoljdanak (29.

Taj je obred istovjetan navedenom obredu kod uskrsnih krijesova i ima apotropejski karakter. U rano Jurjevo jutro domaćin s vodokrsnom vodom.36 U narodnoj je tradiciji sv. 52. stoka. str. Panoniji i drugdje na Jurjevo su momci i ljudi obilazili sela trubeći u trubaljke (trubaljike) savijene od vrbove ili ljeskove kore. Zagreb 1846. moleći se. Nekoć su se na Jurjevsko navečerje. vještica i drugih demona. konja i ostale stoke.-42. U dinarskim je krajevima kod Hrvata i muslimana bio običaj ljuljanja mladeži. 39 Milovan Gavazzi. dakle. Ivan Krstitelj ponekad je nosio zeleni ogrtač što simbolizira duhovnu inicijaciju krštenja na Jordanu. zelenila. str. a ponegdje i na Jurjevo palili krijesovi. Kršćanska sadašnjost.-57. 590.tradicionalan u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske i koncem tridesetih godina dvadesetoga stoljeća. pastira. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. zemlje. domovi. Jure se pojavljuje u zelenilu.39 Milovan Gavazzi. nav. poškropio bi štalu i stoku kako bi cijelu godinu bila sačuvana od vukova. Vjerovalo se da će zelenilo odagnati demone. 127. U narodnom vjerovanju i sv. pobjedu života nad smrću. Prije izlaska sunca travari su brali trave kojima su liječili ljude. Zelenilo je boja proljeća i vegetacije i simbolizira nadu. Na Jurjevo bi se prije izlaska sunca kupalo ili umivalo vodom u koju bi se stavljalo bilje ili omaja (pjenušava voda s mlinskoga kola). prilazi u dvorišta. str.37 Na Jurjevo su se zelenilom kitili ljudi. Vračari su također prije izlaska sunca brali trave kojima su vračali. I taj je obred imao apotropejski karakter jer se vjerovalo da će se tim obredom predusresti bolesti. Stoka se udarala blagoslovljenom ili svježom zelenom grančicom i vjerovalo se da će se tako zaštiti od uroka. dj. bolesti i demona. Leksikon ikonografije.. uredio Anđelko Badurina. Vjerovalo se da to doprinosi zdravlju i ljepšem tenu. Zelenilo. Zagreb 1990. nav. Po garištu tih krijesova pregonila se stoka. 41. Zeleno liturgijsko ruho simbolizira nadu i iščekivanje kraljevstva Božjega. Jure zaštitnik ratara. Narodni slavonski običaji.. štale. 37 36 34 . 38 Luka Ilić Oriovčanin. Temeljem te simbolike sv. dj. Dalmaciji. pobjedu proljeća nad zimom. u narodnom vjerovanju ima apotropejsku moć. U poganskim inicijacijama zelena je boja vode. Tim apotropejskim obredom željeli su se otjerati demoni i pokvariti čini raznim vračarama. str.38 Među Hrvatima u Bosni i Hercegovini. usjeva.

U krugu bi stajao gol muškarac da prestraši viške42. Ljudi su i stoku vodili preko pepela krijesa. str. djeda.43 Vjerovalo se da će cijele godine biti lijen onaj koji ne ustane na Jurjevo i ne okiti kuću zelenilom. 40 U Lici je Jurjevo Dan pastira kad se pale vatre i oko njih igra kolo. Na taj dan u vatru se bacaju stari obojci41 da bude što više gustog dima.-9. 8. coprnice. Vjerovalo se da uoči Jurjeva viške jaše na metli i odlaze na Klek. 44. livade od demonskih sila koje noću hodaju selom. Jure naložio krijes. Čobani žele da se viške razbiju pa pjevaju: I o drvo i o kamen.htm Pleteni dio vunene obuće koji se obuvao na čarape. primjerice. Prije izlaska sunca djeca. sv. 2004. 42 Viške – vještice. U nekim drugim maruševačkim selima djevojke su oko krijesa plesale kolo. njive. štale. Rkp. Vjerovalo se da ugljevlje i pepeo od krijesa štite kuću.marusevac. Kosinja i Perušića Lidija Đerek od svoje obitelji: bake. (Dim u kršćanstvu simbolizira prolaznost života i uzaludno traženje zemaljske slave.) Puca se preko štale. a djeca lupaju štapovima po kamenju i kantama vičući Ošini. ni o kamen. je l k mesecu / je l k drobnim zvezdicama. mladež i stariji hodali su u krug po pepelu krijesa moleći tri puta Vjerovanje. a djevojke su ga pjesmom zvale sebi kako bi s njim razgovarale i pitale ga komu će kćerku dati je l k suncu. višketini. Običaj je bio na taj dan prije izlaska sunca svetom (kršćenom) vodom poškropiti44 http//www. 43 Zapisala je 2004. na području Gospića. g. more. Djevojke su uz zapaljeni krijes pjevale pjesme u kojima je personificirani sv. a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u vatru. 44 Škropljenje je obred kojim se blagoslovljenom vodom prskaju osobe. Juru na zelenom konju. dvorišta. vrtovi i sl.hr/kultura-obicaji. stuhe. ošini po viški. Također se vjerovalo da će ona djeca koja to jutro rano ustanu vidjeti sv. vrtove. štrige.Kao i drugi običaji i običaj Jurjeva se različito obilježavao u pojedinim mjestima. Taj obred ima apotropejski karakter jer se vjerovalo da će se tako izbjeći bolesti i demonske sile.) Uoči Jurjeva ispred ulaza u dvorište kuće naložio bi se mali krijes. (O vješticama je riječ u poglavlju Demonske predaje. na “lesu” se stavljalo trnje “kako coprnice ne bi mogle dojti v hižu”. stvari. s namjerom da se očiste i da se odagnaju demoni. domovi. a u sredinu štale bi se stavilo uže u obliku kruga. U Bikovecu kod Maruševca. Vjerovalo se da će se tako zaštiti od bolesti. Nekoć se na taj dan u sjevernim hrvatskim krajevima moglo vidjeti dosta svijeta sa zelenom grančicom kao znakom da traže pastirsku službu. štale. ujni i rođakinja. Obred je 41 40 35 . FF Split. putem pjevajući: Ni o drvo.

Tako su. ljubavni i vjerski lirski motivi. u sljedećoj pjesmi antropomorfirani sjajan Mjeseče i za njim zvijezda Danica: Isteče sjajan Mjeseče. 69. priredio Marko Dragić. i ja ću vezat djevere. Po svom postanku su poput ostalih obrednih pjesama veoma stare. U Katoličku crkvu uveden je u 15. Matica hrvatska i HKD Napredak. 46 Leksikon ikonografije. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. I ja ću sijat konoplje. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. za njim je zvijezda Danica. / I ja ću sijat konoplje. 2006.46 Jurjevske su obrede pratile narodne igre i pjesme u kojima su raznovrsni mitski..kuće. Mjesecu zvijezda govori: “Polako. bašte i njive kako ne bi zmije ujedale.45 Kod mnogih je drevnih naroda zmija bila predmet kulta. Zagreb 1990. Narodni običaji stanovništva Lištice. stoljeću. primjerice. retorika. / i ja ću hvatati volove. Sarajevo. i ja ću plesat tenefe. NS. epika. str. / i ja ću drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). štale. sv. 47 Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. ja sam mjeseče! I ja ću s tobom za polje. 45 Radmila Kajmaković. Etnologija. uredio Anđelko Badurina. Ko ono leže kod kola.”47 (Široki Brijeg) Anaforama: i ja ću s tobom za polje. i ja ću orat dolove. a oni leže cio dan. / i ja ću orat dolove. U kršćanskoj je simbolici zmija poistovjećena sa sotonom. XXIV/XXV. ka ono junci kod tora? Što oni ne će u kolo? Danas je slavni Jurjevdan. 309. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 36 . ali su do naših dana u sebi sačuvale mitske elemente. i ja ću hvatati volove. Sarajevo 1969/1970. str. dvorišta. 592. / i ja ću plesat tenefe. Kršćanska sadašnjost. str. jer je ona izvor svih nevolja na svijetu pa je zbog toga treba umilostiviti.

52 Srpski rječnik. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju. Ladinec. str. Zenica 1973. Jugoslavenska akademija znanosti i 49 48 37 . mladosti. 320. st.48 U Poljskoj se u svadbenim pjesmama spominjao pripjev lado. kao i toponimima Ladina. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. Izdanja muzeja grada Zenice. Slobodan Zečević. 247. boga Latobiusa jest božanstvo Lado koje se u pučkom pjevanju.49 Lado se spominje u proljetnim. a mladež mu je obojega spola žrtve (aldove) prikazivala. Hod kroz godinu. 51 Luka Ilić Oriovčanin. Ladešići. i 16. U staročeškom lada znači djevojka. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. ljetnim i svadbenim pjesmama slavenskih i baltičkih naroda.-120. Matija Petar Katančić piše da “odjek božanstva starih Panonaca. izbor iz djela. u okolici Karlovca) djevojke kršćanske nakićene vijencima idu po selima uoči Đurđeva dne. Zagreb 1846.) LADARSKI OPHODI I PJESME Lado se prvi put spominje u poljskim Statuta provincialia nastalim oko 1420. 118. 50 Matija Petar Katančić. u Češkoj su se u svadbama izvodile obredne pjesme u kojima je pripjev Lado. godine. U 15. 53 Ivo Pilar. Trag drevnosti naše popivke (…) prepoznaje se (…) u hrvatskom (kajkavskom) i bosanskom (slavonsko-ikavskom) narječju. Erasmus naklada. da bi se potom prekorile lijenčine koje leže kod kola kao junci kod tora. ljepote i plodnosti. str. Golden Marketing. Ivo Pilar prisustvo božice Lade u slavenskoj mitologiji ilustrira toponimima Ladin Vrh kod Obrovca. str. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Zagreb 2004. Laduć. navodi za bilo koje božanstvo. str.53 Vitomir Belaj.vezat djevere / izriče se marljivost.-73. 145. Karadžić. Ladovica. Zagreb 1998. priredio i predgovor napisao Stanislav Marijanović. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Narodni slavonski običaji. Radovi V.”50 Luka Ilić Oriovčanin navodi da su naši pređi Ladom ili Ljeljom nazivali boga ljubavi. str. (O Zelenom Jurju bit će riječi u poglavlju Folklorno kazalište. 72..51 Vuk Stefanović Karadžić objašnjava riječ ladati “(u Hrv. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. za ljetnih radova Podravki i Posavki.52 Po ruskoj i poljskoj tradiciji Lada je bila božica proljeća. Ladovac. U Bugarskoj i Sloveniji su se na Ivandan izvodile pjesme u kojima je pripjev lado. a u varoši na Đurđev dan ujutru od kuće do kuće i pjevaju”.

) ladarice su “djevojčice. 72-73. djevojke koje u svečanoj povorci obilaze seoske kuće za Duhove ili Jurjevo i pjevaju prigodne pjesme”. a sinonim je riječima dobar. str. Jurjevo je prije Duhova i takvo je objašnjenje invalidno. glavni urednik Jure Šonje.56 U Rječniku hrvatskoga jezika (2000.htm 38 . Jure. Boranić.”58 Prema narodnim pričama ladarice hodaju svijetom od Jurjeva do Ivanja. Mazuri i Poljaci slavili su božanstva Ljelja i Poljelja.org/vile. umjetnosti. Rječnik stranih riječi. Sv. Ivana (24. d.htm 59 http://www. 56 Tvrtko Čubelić. 779. Duhove. Ljeljen Glavica u Konavlima. Ljeljen – vrh planine Visočica kod Konjica i t. 74.U slavenskoj je mitologiji Ladin sin Ljeljo – bog ljubavi. Bratoljub Klaić navodi da je mišljenje o Ladi kao božanstvu znanstveno opovrgnuto. knjiga XXVIII.lado. Pilar navodi. Zagreb 1990. Uz to vjerovanje veže se običaj kada na Ivanje djevojčice Ivančice u grupi od četiri ili osam s vjenčićima na glavi obilaze sela i pjevaju.54 U nekim je kraljičkim pjesmama pripjev ljeljo po kojemu su se te kraljice nazivale.59 Temeljem relevantne literature i motiva u pjesmama koje su zapisane kao i onima koje informanti na terenu i danas kazuju može se ustvrditi da su se u Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarske pjesme izvodile na blagdane: Sv. te Ljeljen-brdo na razmeđu Dalmacije i Hercegovine. Filipa i Jakova. Zagreb. 76. str. drag. U Poljskoj.hr/lado.57 Međutim. Prisustvo Ljelja u južnoslavenskoj mitologiji Pilar afirmira i višebrojnim nazivima planina Ljeljen u Bosni i Hercegovini. lipnja) te za vrijeme sušnih proljetnih i ljetnih dana. 57 Rječnik hrvatskoga jezika. g. Sv. Lelija Planina u Hercegovini. U tim je zemljama bio drevni običaj da od prve nedjelje po Uskrsu do Ivandana djevojke i žene u kolu pjevaju pjesme u čast Lade. 1. Rusiji i Litvi spominjao se i Ladin sin Poljeljo. str. 58 http://www. Zagreb 2000. Na web stranici ansambla Lado prva je rečenica: “Lado je arhaična slavenska riječ često korištena kao pripjev u starim obrednim pjesmama sjeverozapadne Hrvatske. str. Nakladni zavod MH. Nadbiskupska tiskara Zagreb. mio. da su dalmatinski renesansni pisci uvijek navodili božanstvo Lelja kao sinonim za Amora ili Kupidona. str. 55 Bratoljub Klaić. urednik dr. 54 Isto. Leksikografski zavod Miroslav Krleža.anita. D. Povijest i historija usmene narodne književnosti. 527. sv. a Slobodan Zečević ga citira. Zagreb 1980.f2o.55 Tvrtko Čubelić lade (ladarice) iz Hrvatskoga zagorja poistovjećuje s dodolama. Školska knjiga.

62 Jurjaši su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadić zelenila koje su domaćini kasnije ostavljali u kući. 61 U sjeverozapadnom i središnjem dijelu Hrvatske mladići koji su sudjelovali u jurjevskim ophodima zvali su se jurjaši. oj zovu ladarice. u: Narodna starina. vlasnik. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. glavni i odgovorni urednik Dr. a Zeleni Jure je bio u košu ispletenom od vrbe i jagnjeda. vjerujući da će tako odvratiti demonske sile. a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u vatru. 278. dj. Sve su vrtlarice dobivale grančicu iz kite ili koša i stavljale ih među zelje. Djevojke se po pripjevu u pjesmama oj Lado. Jedan je visoko nosio mladu zelenu brezu okićenu maramom i šarenim papirima.Dakle. lade. str. 26. dvojica su nosila kite brezovog granja. je l k mesecu je l k drobnim zvezdicama. Djevojke koje su uoči Jurjeva i na Jurjev išle po selima i varošima nazivane su krisnice. kaj se bumo spominjali komu bumo kćerku dali je l k suncu. Josip Matasović. Djevojke su uz zapaljeni krijes pjevale pjesmu: Sveti Jura kres naloži. štali. U nekim drugim maruševačkim selima djevojke su oko krijesa plesale kolo. Zagreb 1931. vremenski su skoro istovjetno izvođeni ladarski obredi u Hrvatskoj kao u Rusiji. kelj ili korabicu da im bolje rodi. Uoči Jurjeva ispred ulaza u dvorište kuće naložio bi se mali krijes. Vidi: Milovan Gavazzi. Vjerovalo se da će se tako zaštiti od bolesti. Kao i drugi običaji i običaj Jurjeva se različito obilježavao u pojedinim mjestima. knjiga.marusevac. X.hr/kultura-obicaji.-280. 2. polju i sl.htm Vidi: Fredo Heffler. broj. Hodi Jura k nam k večeri. Poljskoj i Litvi. Vjerovalo se da pepeo od krijesa štiti kuću od demonskih sila koje noću hodaju selom. na “lesu” se stavljalo trnje “kako coprnice ne bi mogle dojti v hižu”.62 a http//www. Jure seoski su mladići pjevali po selu i gradu. nav. 61 60 39 . kak naloži tak pogori. vrtu.60 U okolici Karlovca na Dan sv. jurjevčani. primjerice. U Bikovecu kod Maruševca.

duhom premilim. anđele moj mili! Bora nisam našo. Radi toga se taj dan obilježava kao Međunarodni praznik rada. Zagreb 1972. da ti ga usadim na tvoj pribili dvor za ljubav postavit. 139. cvićem nerazličnim. Do naših je dana sačuvana pjesma o prvom svibnju kojem se vesele anđeli od raja. Hrvatske narodne pjesme. prikazujuć voća u svojoj istini. ali će i povećavati plodnost. Dragi dragu gradacijski naziva borom. Isčući zelen bor. Josipa radnika koji je zaštitnikom radnika. ovo nazivanje prvi dan se čini. jelom. Kod Hrvata je tradicija obilježavanja prvoga svibnja veoma stara. 63 40 . str. anđelom milim. str. Vidi: Petar Grgec. U starinskim usmenim lirskim pjesmama koje su se izvodile na taj dan prevladavale su obredne pjesme s mitskim motivima. O boru! O jele! O duhu primili! Cviće nerazlično. Hrvatska državna tiskara. sastavio Krešimir Mlač. Đure. koj’ od sunca vene?64 (Brusje na Hvaru) I u Kaštelu Starom mladići su djevojkama prvoga svibnja pod prozor ili uz kuću stavljali neko stabalce i pjevali pjesme. U ovome mistu običaj pribiva. 64 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. da svaki dragi dragoj maž misec naziva.63 Prvi svibanj je Dan sv. MH. Zagreb 1943. 154. saopćava joj da bora nije našao i da njega uzme umjesto bora jer što će joj zelen bor koji vene od sunca. U Brusju na Hvaru pjevane su pjesme u kojima je svojevrsna invokacija kojom se kazuje da je u tomu mjestu pribivao običaj po kojemu bi dragi dragoj nazivao mjesec svibanj.djevojke koje su bile sudionicama u tim ophodima nazivane su jurjašicama. đurđari. što će ti zelen bor. Pjesma alegorijski erotizira ljubav mladića prema djevojci – on traži zelen bor da joj ga usadi na njezin bili dvor. uzmi za bor mene. Pjesma je komponirana od devet šesteračkih katrena i po svojoj strukturi Ophođani su se nazivali jurjevčani. Od zelenila kojim je bio prekriven Zeleni Juraj bilo je dopušteno otkinuti dio grančice za koju se vjerovalo da će ukućane i njihovo imanje štititi od demona. Nazivanje bi počelo prvoga svibnja prikazujuć voća u svojoj istini.

moja dušo draga. kome se vesele anđeli od raja. jelom visokom. Bora nisam naša. ni jelene zelene. za takvu deklicu. Dobra večer. Išćući zelen bor. O bore i jelo.je bliska usmeno-retoričkim oblicima. Divojčice mlada i jelo uvita. zenice pridraga od mojega oka. javore premili. rad ke sam se trudi po sva moja lita. gradacijski svoju divojčicu naziva divojčicom mladom. zenicom pridragom. prvi dan od maja. Umilna je molba djevojci da nikada od ljubavi ne razdili dragog svoga jer ljubav izlazi iz srdaca. ta je pjesma iznimno lirična. javor kitnovasti. Bog da. o cvite razliki. jelom uvitom radi koje se trudio sva svoja ljeta. Divojčice mlada i jelo visoka. uvitu jelicu. uzmi za bor mene. uvitu jelicu. Premda se mladić ne spominje u pjesmi. razvidno je da on. anđele moj mili. 41 . javor kitnovasti za svoju deklicu. a iz lišca dragane izlazi zrak od sunašca. Međutim. kao i u prethodnoj pjesmi. ali nije našao ni bora niti jelene zelene te je umjesto toga nudio sebe. Iskao je zelen bor.

Križem je učinio da nestane zmije.otok. mrkla noć. Jakovu str. Ivana i u bliskom je srodstvu s Isusom. 2006. a ja sada i više nikada. Puljas. Po predaji je propovijedao evanđelje među Skitima i ondje je vidio kako narod štuje neku golemu zmiju. str. svibnja. jelo uvita.hr 65 42 . a iza nje je ostao strašan smrad od kojega su mnogi umirali među kojima i kraljev sin. nikad srce moje. anđeli nebeski bili ti u pomoć!65 (Kaštel Stari) Pored stilske figure gradacije u navedenoj je pjesmi cio niz epiteta: divojčice mlada.. Jakov Stariji. Kršćanska sadašnjost. Filip se povezuje u izvještaju o čudesnom umnažanju kruha. Zapisala je 2006. Po predaji je Španjolsku oslobodio od Maura i ondje postavio temelje kršćanstva. jelo visoka. 228. ). Zaštitnik je Španjolske. uredio Anđelko Badurina. javor kitnovasti. (Navodim prema: Leksikon ikonografije. ljubav izlazi. o sv. javor premili. u Kaštel Starom Marina Žarković.66 Uz taj blagdan vezuju se ophodi filipovčica koje zahvaljuju slavonskoj šumi jer se svako proljeće ponovno zeleni i svojom ljepotom nadahnjuje:67 Blago tebi. 29. FF Split. Svećenici koji su štovali zmiju uhvatili su Filipa i pogubili ga.) 67 www. rođ. zenice pridraga. mirna ti mrkla noć. Filipa i Jakova je 3. g. a iz tvoga lišca zrak od sunašca. g. Ovim te pozdravljam. dušo iz srdaca. Blagdan sv. o sv. 292. Filipu str. Po povratku u Judeju odrubljena mu je glava. 1935. apostol brat je sv.Ti me ne razdili.. zelena šumice! Ti se mladiš svake godinice. sv. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 66 Sv. ja ne ću od tebe. od ljubavi tvoje. Znaj. 10. Zagreb 1990. a kazala joj je Srećka Puljas (djev. Filip je uz pomoć križa mladića oživio. Rkp.

oj! Filipova stara majko. Magijski je efekt postignut pripjevima Ladole mile. oj Lado. oj! Kupovati crne čizme. aliteracijama. str. oj! Otišo je u Ukovar. Oj. Ladole mile. Jakobovo Ladole mile.Obredi su filipovčica slični jurjevskim proljetnim ophodima. Hercegovina. str. Ladole mile. oj Lado oj! I maramu svilenicu. Ladole mile. kao i druge obredne pjesme. U njoj filipvčice pitaju staru majku: Je li Filip doma? Stara majka odgovara da Filip nije doma. 21. godišnjak za kulturno i povijesno nasljeđe br. oj Lado. oj Lado. Drevnoga su pretkršćanskoga podrijetla ophodi koji su se izvodili za vrijeme proljetnih i ljetnih sušnih dana. Povijest i historija usmene narodne književnosti. oj Lado. Lado. epitetima. već je otišao u Vukovar kupovati crne čizme i maramicu svilenicu. 69 Marko Dragić. Mostar 2007. U Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarice su se molile višnjem Bogu da udari rodna kiša i porosi polja i travicu i da se ugoje stada: Tvrtko Čubelić. 282. asonancijama. Ladole mile.oj!69 (Vinkovci) Ta je pjesma. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. 68 43 .68 Sljedeća dijaloška filipovska pjesma može se svrstati u ladarske – filipovske. komponirana tako da njezini stihovi proizvode magijsku moć. Filipovo. oj Lado. oj! Crven pojas sebi za pas. crven pojas sebi za pas. Zagreb 1990. oj Lado. Ladole mile. oj! Jel’ Filip doma? Ladole mile. Ladarice. Ladole mile. 76. metaforama i alegorijama. oj! kao i stilskim figurama: retoričkim pitanjima. oj Lado oj! Nije doma draga dušo.

org. 63) Po Duhu Uskrsloga Gospodina “vjernici postaju jedno tijelo. Na taj je dan Isus Krist svojim učenicima podario Duha Svetoga i tako im dao moć govora na više jezika kako bi mogli po svijetu propovijedati Kristovu vjeru. Neki antropolozi smatraju da su u narodnoj mitologiji rusaljke nasljednice vila. Slobodna Dalmacija. Helwing.) Po nekim drevnim predajama rano preminule djevojke i žene pretvarale su se u vodene vile . 244. A – E.yu/ antropologija/ svasiljev mitologija. (Ivan. Ukrajinci i Bjelorusi duhovsku nedjelju nazivaju rusalnom nedjeljom. a risalčak. 71 Suvremena katolička enciklopedija. Duh Sveti je u središtu kršćanskoga postojanja. MH. str. rusalije vezane uz Duhove. U Bugarskoj su se obredni igrači nazivali rusalije. 6. oj! Da porosi naša polja I travicu mekušicu. Oj Lado. risalček. priredili Michael Glazier i Monika K. a mjesec lipanj nazivan Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike.72 U južnoj Dalmaciji Duhovi se nazivaju Rusalije. Po Ivanovu evanđelju “Duh je onaj koji oživljuje. Slovenci taj blagdan nazivaju Risale. Zagreb 1972. Srbobran 1928. Slavenska mitologija. Split 2005. Ugoje se naša stada. oj! Da popuhne tihi vjetar. također.html#_Toc530384684 70 44 . oj! Da nam stada. jedan Duh u Kristu”. a tijelo ne koristi ništa”. str. (O vilama će biti riječi u poglavlju Mitske predaje. Oj Lado. Oj Lado.rastko. risaliček slovenski je naziv za svibanj. To je slavenski naziv za vodene vile. Kod Čeha se taj praznik zvao Rusadle. 72 Spasoje Vasiljev.71 Kraljice ljelje nazivaju se i rusaljkama. Oj Lado.rusaljke. Lado! Molimo se višnjem Bogu. 142.Molimo se.-245. Kod Rusa su. oj!70 (Šamac kraj Slavonskog Broda) KRALJIČKI OPHODI I PJESME Kraljičke pjesme izvodile su djevojke o Duhovima (Dovima). sastavio Krešimir Mlač. Lado. http://www. Da udari rodna kiša.

je rusalski mjesec. U Rumunjskoj je narodni naziv za Duhove bio Rusali. U Makedoniji su se Duhovi nazivali Rusale.73

Dok etnolozi kraljičke ophode pripisuju praslavenskim mnogobožačkim vremenima u Đakovštini se i danas pripovijeda o nastanku kraljica: Stara predaja kaže da su Turci zarobili sve muškarce u selu, a njihove su se žene obukle u šarenu odjeću, na glave stavile muške šešire okićene umjetnim cvijećem i u ruke uzele srpove i kose, te tako obučene otišle pred turski tabor. Turci su pomislili da su došli duhovi, uplašili se i pobjegli. Tako su gorjanske žene oslobodile svoje muževe, očeve i braću. Od tada su se isto tako oblačile na blagdan Duhova, u spomen na taj dogadaj.74 Obično je kraljica bilo osam do deset, ali je bivalo i manje i više od toga. Dijelile su se u dvije skupine. Glavni su skup činile one djevojke koje su na glavama imale muške šešire okićene čapljinim ili paunovim
Dr. Slobodan Zečević, Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru, Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, 99.-100. 74 U Gorjanima kod Đakova zapisala je 2008. godine Zdravka Vranješ iz Osijeka koja pod mojim mentorstvom piše diplomski rad. Rkp. FF Mostar 2008, D.
73

45

perima te cvijećem, najčešće smiljem i koviljem. U toj su skupini posebice bile urešene jedna ili dvije djevojke koje su bile prvakinje. Na njihovim je klobucima sprijeda bilo ogledalo, a straga nekoliko obješenih šarenih vrpca. U rukama im je bio stari pravi ili drveni mač o kojem su bili obješeni šareni trakovi ili su bili zabodeni u jabuku, naranču ili limun. Među djevojkama se isticala kraljica ili kralj. U družbi su često bili i kralj i kraljica koja se još zvala mlada i imala je koprenu na glavi. Jedna ili dvije djevojke bile su barjaktar(i), a one su na štapu nosile šaren barjak. Polovicom 19. st. u Slavoniji jedna je djevojka bila barjaktar, a druga dvorkinja (služavka) kraljičina.75 U družbi su bili i diver i mlada koja je na glavi imala koprenu i vijenac, a razlikovala se od kraljice – mlade. Kraljički su ophodi u Đakovštini obnovljeni 2005. godine. Cijela se skupina ponegdje dijeli na kraljeve i kraljice, a jedna ili dvije su im prvaci i one s krunama na glavi. Među kraljicama su i djevojke ali i mladići sabirači darova prosjaci, torbonoše, sirgonja, kajmačar i sl. Kada bi kraljice došle pred kuću, dvorkinja postavi stolac na koji kraljica sjedne. Iza kraljice stane dvorkinja, a iza njih u obliku srpa kraljice – ljelje izvode pjesme uz pratnju gajdaša ili tamburaša.76 Osebujni su obredi i pjesme koje su do pedesetih godina 20. stoljeća izvodile kraljice u bunjevačkim77 krajevima.78 Bunjevački su Hrvati na taj dan Duhova ranim jutrom kitili prozore, kapije, te na salašima: volarice, kokošinjce, obore i čardake. Pripreme za obred kraljica počinjale su već od Uskrsa. Tada bi se mlade kraljice u dobi od deset do petnaest godina okupljale u dogovorenoj kući gdje ih je običaju i pjesmama podučavala žena koja je već bila kraljica. Dan prije Duhova kraljice su se sastajale u kraljičinoj kući i dogovorile bi kojim će putem ići, koje pjesme pjevati i kao će podijeliti
Luka Ilić Oriovčanin, Narodni slavonski običaji. Zagreb 1846, str. 145.-146. Milovan Gavazzi, nav. dj. str. 72.-74. Usp. Ivan Lozica, Poganska baština, Golden marketing, Zagreb 2002, str. 195.-196. 77 Bunjevci su 1687. g. od osmanskoga terora masovno pobjegli s područja Bune kod Mostara i nastanili današnje krajeve. Od 2007. g. taj egzodus obilježavaju pohodeći pradjedovska ognjišta. 78 Bunjevačke kraljičke običaje kao i pjesmu koračnicu navodim prema: mr Suzana Kujundžić Ostojić, Kraljičke pisme,; http://www.bunjevci.org.yu/site/narodna-knjizevnost/kraljicke-pisme/ mr Suzana Kujundžić-Ostojić, Kraljice, http://www.bunjevci. org.yu/site/bunjevacki-obicaji/kraljice/.
76 75

46

darove? Bile su obučene u bijelu šlingovanu bluzu i suknju. Nekoć su išle bose, a u kasnijim vremenima bile su u bijelim čarapama i crnim lakiranim cipelama. Na glavi su imale krune od cvijeća ukrašene perlicama, pantljikama i zrcalom preko kojega je bio đerdan. Kose su noć ranije upletale u pletenice, a kada su polazile u ophod rasplitale su ih. Obilazile su gušće naseljena mjesta. Kraljički su ophodi trajali najčešće prvi i drugi dan, a ponekad i treći dan Duhova. Kraljice u Subotici nisu nosile barjake ni mačeve. Išle su u paru po ustaljenom rasporedu: pridnjaci, sabljari, diver s kraljicom (koja je bila najmlađa od svih sudionica), a posljednji su par bili ban i banica. Putem su pjevale, “a na pripjev Ljeljo bi zastale, odigle se petama od zemlje i naklonile se”. To je davalo dojam da stalno pocupkuju, a đerdani su im lupkali o zrcala i proizvodili potmuo zvuk. Domaćice su bile počašćene posjetima kraljica te su ih darivale jajima, šunkom te novcima. Vjerovala se da će gadna nevolja stići onaj dom u kojem se ne bi primile i darovale kraljice. Vjerovalo se da proljeće ili ljeto nastaje kad kraljica pobijedi. (Po tome je nastanak proljeća ili ljeta ovisio da li su Duhovi početkom svibnja ili u lipnju.) Kraljice su izvodile obred tako da kraljica sjedi, a ostale oko nje bosonoge i raspletenih kosa igraju. Vjerovalo se da bosonoge kraljice svoju plodnost prenose na zemlju, a što tome obredu daje panspermijski karakter. Također se vjerovalo da bi upletena kosa usporavala ili čak zaustavila vegetaciju. Kraljičke su pjesme komponirane od šesteračkih stihova nepravilnih cezura. Dijele se na: koračnice, vesele i žalosne. Koračnice bi kraljice pjevale dok bi išle od kuće do kuće. Te su pjesme živahne, ritmične i jednostavne. Imale su i svoju praktičnu životnu funkciju jer su mlade kraljice idući od kuće do kuće mogle vidjeti buduće mladiće pa i svekra i svekrvu. Mi selu iđemo, selo od nas biži, a što od nas biži? Mi mu ne iđemo, da ga porobimo, već mi mu iđemo da ga veselimo. Vesele su se pjesme pjevale djeci i mladima. Karakterizira ih melodioznost, nježnost i blagost. U tu skupinu idu i šaljive kraljičke pjesme. Među tim pjesmama su i one alegorijske mitske pjesme u kojima kraljice

47

pjevaju o ljepoti svoje drúge pitajući: je li joj tato mladi mjesec bio, a nana žarko sunce bila: Oj ti naša drugo, Alaj si ti lipa, Ko da ti je tato Mladi misec bio, Ko da ti je nana žarko sunce bila! — Al ni mi je, druge, Tato misec bio, Al ni mi je nana žarko sunce bila, Već je mene riba U vodi rodila, žuna me je tica U kljunu iznela. Tica lastavica Bila j’ dadiljica, Rastova korica Bila j’ kolivčica.79 (Vancag) Kraljice su vesele pjesme pjevale u skupinama dvije po dvije okrenute jedna prema drugoj, lagano pocupkujući, a na pripjev Ljeljo odignu se petama od zemlje i lagano poklone. Žalosne su pjesme kraljice pjevale okrenute jedna prema drugoj, ali na pripjev Ljeljo ne bi pocupkivale nego bi se lagano njihale. Žalosne su kraljičke pjesme pjevale o vojnicima (katanama). U kraljičkim su pjesmama mnogobrojne narodne mudroslovice. Kraljice su pjevale pjesme o sudbinama u kojima se ogledala sudbina zajednice i naroda. Neke od tih pjesama imaju strukturu tužbalica: Oj borci, vojnici, Tužne majke sinci,
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, MH, Zagreb 1972, str. 145.
79

48

Kako vam je stanje U polju bojnome, Tužnom ledenome? Strahotom vas bije, Krv se vaša lije I zelena trava Ostaje krvava. Zemlja vam je tvrda, Propast ne možete. Nebo je visoko, Popet s’ ne možete. Kad sunce ograne, Ogrije vam rane, Misec se promine I pokaže vrime, Da prolazu dani, Proć će i mejdani. Kad tako mislimo, S otim se tišimo.80 (Subotica) U repertoaru su kraljičkih pjesama i one pjesme koje imaju elemente vjerske usmene lirske pjesme: Gospodin plebanoš, ustaj, pa pošetaj, iz cele u celu, u baštu pod ružu, kud Gospodin hodi, za njim cviće rodi svakojake fele: modre i zelene, žute i crvene. ruža se razvila, u kalež savila, na oltar nošena, misa govorena.81
80

Isto, str. 144.-145.

49

Siroče je čest motiv u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. I danas su mnoge usmene lirske pjesme i predaje koje kazivači kazuju o siročićima. Česta je narodna izreka Da nije siročadi ne bi ni Sunce grijalo. Te su pjesme pjevane i siročićima. I kraljice su pjevale žalosne pjesme siročićima. Sirotica Milka sjedila je u bašti, naletjela je ptica i krilima je udarila: Sirotica Milka, Sidila u bašći, Tica naletila, Krilim udarila, Kanda j’ tica znala, Da je sirotica. Kako j’ tici, nane, Letiti brez glave, Tako j’ Milki, nane, Brez njezine nane, Kako j’ tici, nane, Letiti brez oka, Tako j’ Milki nane, Brez njezinog oca. Kako j’ tici, nane, Letiti brez vrata, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih braća. Kako j’ tici, nane, Letiti brez perja, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih sela. Kako j’ tici, nane, Letiti brez repa, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih teta. Kako j’ tici, nane, Letiti brez noga, Tako j’ Milki, nane,
81

Mr Suzana Kujundžić-Ostojić, Kraljičke pisme, http://www.bunjevci.org.yu/site /narodna knjizevnost/ kraljicke-pisme/;

50

Brez njezina roda.82 (Tavankut kod Subotice) Navedena je pjesma komponirana retoričkim pitanjima i odgovorima: kako je ptici letiti bez glave, tako je Milki bez njezine nane; kako je ptici letiti bez vrata, tako je Milki bez njezine braće; kako je ptici bez perja, tako je Milki bez njezinih sela. (…) Retorička pitanja i odgovori na njih u pjesmi Sirotica Milka komponirani su narodnim mudroslovicama

DODOLSKI OPHODI Dodolske pjesme su, također, nastale u prastarim mnogobožačkim vremenima. Pjevale su ih djevojke prekrivene zelenilom u vrijeme proljetnih i ljetnih suša. Vuk Stefanović Karadžić dodole objašnjava kao skupinu djevojaka koje za vrijeme suše idu “po selu od kuće do kuće, te pjevaju i slute da udari kiša. Jedna se djevojka svuče do košulje sa svijem pa se onako gola uveže i obloži različnom travom i cvijećem i tako da se nigdje ne vidi ni malo, a to se zove dodola (…)”. Pred kućom dodola igra sama, a druge djevojke iz te skupine stanu u red i pjevaju različite pjesme. Potom

Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, MH, Zagreb 1972. str. 145.

82

51

domaćica ili netko drugi uzme pun kotao vode i izlije na dodolu koja se na to ne obazire nego i dalje igra.83 Slobodan Zečević navodi da se obred dodola izvodio i u sedamdesetim godinama 20. stoljeća. Dodola je djevojčica i glavna je u skupini. U davnim je vremenima bila naga i uvijena u zelenilo. Morala je biti uzorna ponašanja i seksualno čedna. U nekim je krajevima dodola bila siroče bez roditelja, a u nekim je bila posljednje dijete u majke - neporođena. Dok dodola igra, pjesmom je prate njezine pratilje. “Pred svakom kućom dodolu polijevaju vodom (…).”84 U Skopskoj Kotlini dodolski su ophodi bili u četvrtak po Uskrsu. Četvrtak je dan Peruna, vrhovnog slavenskog boga koji je slavljen i kao bog groma i kiše. Iz tih razloga u Mačvi od Velikoga Četvrtka do Spasovdana u sve četvrtke nitko nije smjeo orati, kopati, tkati, prati, tjerati kola.85 Bratoljub Klaić u svome Rječniku ne navodi dodole, a u Rječniku hrvatskoga jezika (2000.) dodole se objašnjavaju narodnim običajem magijskog prizivanja kiše u doba suše te mladićima i djevojkama koji okićeni cvijećem i zelenilom sudjeluju u obrednoj pjesmi zazivanja kiše.86 Matej Sova navodi da bi u Dalmaciji za vrijeme sušnih dana momci okićeni zelenim granama i cvijećem išli od kuće do kuće pjevajući i plešući. Momci su se nazivali prporuše a njihov kolovođa prpac.87 Djevojke su skladno poigravale pjevajući pjesme a domaćin ili domaćica polijevali su ih vodom vjerujući da će im se božanstvo smilovati i podariti kišu. Neke od tih pjesama imaju šaljiv karakter. Kultni su kiša i zelenilo u tim obredima. U Somaliji i nekim drugim zemljama sačuvao se obred u kojem za vrijeme suše najljepše djevojke gole gledajući prema nebu pjevaju magijske pjesme kako bi kiša udarila. Starozavjetna je Ilijina kiša koja je u zemlji kralja Ahaba pala po zagovoru proroka Ilije nakon tri godine suše u kojoj su istrijebljeni Baalovi svećenici.

Srpski rječnik, istumačen njemačkijem i latinskijem riječima, skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadžić, u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. str. 128. 84 Dr. Slobodan Zečević, Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, str. 125.-126. 85 Isto, str. 127.-128. 86 Rječnik hrvatskoga jezika, glavni urednik Jure Šonje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga, Zagreb 2000. str. 194. 87 Matej Sova, Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom, Školska knjiga, Zagreb 1955., str. 43.

83

52

Djevojke u pjesmama pjevaju pripjev oj dodo, oj dodo, le pa se prema tome zovu dodole: Naša doda Boga moli, da udari rosna kiša. Oj dodo, oj dodo, le. Da pokisnu svi orači, svi orači i kopači, svi po kući poslovači. Oj dodo, oj dodo, le. 88 (Prisap pokraj Livna) Prastari običaj dodola zadržao se u Đakovštini, napose u Potnjanima i Gorjanima, do Drugog svjetskog rata. U Potnjanima je bilo jedno naselje Roma i oni su ostali posljednji koji su taj ophod obdržavali. Dodole ili dojdole (oba izraza se jednako koriste) je grupa mlađih djevojaka (od 14 – 15 god.) i poneki dječak koji za velikih suša obilaze selo i u kući pjevaju dodolske pjesme, zazivajući kišu i spas uroda. Obično je to 6 – 10 djevojaka i 2 – 3 dječaka. Dva dječaka su „prosjaci“, oni nose košaru u koju im domaćin nakon otpjevane pjesme stavlja darove (jaja, jabuke, slaninu i što se već nađe, ponekad i novac). Treći dječak obično bude doda ili dodola. Njega obaviju zelenilom od glave do pete od granja, najčešće abdovine i bazge. Taj zeleni oklop je u obliku stošca, pa da bi vidio vode ga dvije manje djevojčice. Djevojke su obučene u rubine, bosonoge su i raspletene kose. Oko glave imaju grube vijence od zelenila (prave hlad glavi na uzavrelom suncu) te oko pasa granje koje visi do zemlje (adbovina, bazga, vrba i dr.). Putem galame, sviraju u trube i svirale ili škrebeću kako bi ih domaćini čuli i dočekali. Kada uđu u dvorište, pozdrave tradicionalnim katoličkim pozdravom „Faljen Isus“ i počinju pjevati. Domaćin ili domaćica poliju vodom dodu, a ovaj se na riječi iz pjesme „Ajd poigraj dodole“, vrti, otresa vodu i imitira kišu. Nakon što im domaćin stavi dar u košaru odlaze u drugu kuću. 89
U Prisapu pokraj Livna 25. 09. 2004. g. studentici Fakulteta filozofsko-humanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru, Marini Maganić, kazao Jako Krole (rođ. 1937. g.). Rkp. FF Mostar, 2005., sv. 2., str. 5. Kazivači uvijek ne kazuju pripjev oj dodo, oj dodo, le. 89 O dodolama je 2008. g. Zdravki Vranješ kazivao Zvonko Vugrinović, rođen u Đakovu 1956. g. Bio je dugogodišnji direktor Turističke zajednice Grada Đakova. Dragovoljac je Domovinskog rata. Oženjen, otac dvoje djece. Sa suprugom Dubravkom suvlasnik je Turističke agencije Orion Turs i vlasnik Gastro-etno imanja „Slavonska kuća“. Rkp. FF
88

53

PREPERUŠKI OPHODI U JEZERIMA NA OTOKU MURTERU U Dalmaciji i Istri djevojke se zovu preporuše (prporuše, preporuče), a na otoku Murteru preperuše. Kazivači u Jezerima na otoku Murteru 2006. godine pripovijedaju “o puno staroj fandaniji (običaju) zvanja kiše” koji se održao do prije nekoliko godina. Običaj se sastojao u tome da bi djeca, a pokatkad momci i djevojke pa i ljudi ubirali grane tešara (biljke smrdljivice). Potom bi išli putem, mahali tim granama i dozivali kišu pjevajući: Preperuše odile, sve su Boga molile: “Daj nam, Bože, kišicu i nebesku rosicu, da urodi godina i šenica bilica i vinova lozica.” Niki sira, niki jaj, To je naman za ufar. Kada bi domaćice vidjele da idu preperuše dozivale bi: Oj dodole, moj dodole, Dojdi k meni zlato moje. Zatim bi preperuše polijevali vodom, a onaj koji bi ih polio trebao im je dati neki dar: “komad sira oli koje jaje. Na kraju bi se preperuše skupile na Koledišće užgale veliku koledu i podilile darove ča su skupile.”90 Prporuše hodile, kuda one hodile,
Mostar 2008, D. Vidi: Josip Vinkešević, 40. Đakovački vezovi, Jubilarna revija br. 36, Godina XXXVII., Gradsko poglavarstvo Grada Đakova. 90 Ivana Klarin zapisala je u studenom 2005. godine u Jezerima na otoku Murteru po kazivanju Konstantina (Ukasa) Klarina (rođ. 1938. g.) i Ante Klarina (rođ. 1934. g.). Kazivači su rođeni u Jezerima na Murteru. Rkp. FF Split, 2005, sv. 59. str. 6.

54

tuda Boga molile da nan Bog dâ dažda i crlena mazda, šenice bilice, sake dobre srićice. Šenica nan rodila, dičica prohodila, šenicu pojili dicu poženili. Skupi, Bože, oblake, struni Božju rosicu na ‘vu svetu zemljicu.91 (Okolica Pazina) U navedenom je primjeru zdravica: da nan Bog dâ dažda / i crlena mazda, / šenice bilice, / sake dobre srićice./ Šenica nan rodila, / dičica prohodila, / šenicu pojili / dicu poženili / te molitva: Skupi, Bože, oblake, / struni Božju rosicu / na ‘vu svetu zemljicu. U Gdinju na Hvaru molilo se za kišu: Križi gredu po nebu Križi gredu po nebu, Za njima djeva Marija, Svoga sina molila, Da nam poda lipi dažj, Bog je Petru ključe da, Da otvori slavni raj, Da očuva mornara na moru, Težaka na polju, Da nam da mučicu karščansku, Čini vitar, čini dažj, Ništa da nan ne istuče grad.92

Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj. 23, Zagreb 1963., str. 91. 92 Ivana Kardum zapisala je u Gdinju na Hvaru 2007. godine, a kazala joj je Mande Visković, (djev. Visković, rođena 1932.). Rkp. FF Split, 2007, E, str. 8.

91

55

Rkp. svirali mjehovi (dude).. Hrvatski uskrsni običaji. str. Ivana obavještavao mladiće gdje ima suhih drva u šumi. dj. stoljeća. str. 17. 94 93 56 . lipnja) vezuju se pretkršćanski kultni običaji paljenja krijesova (kresova. Sin je starozavjetnog svećenika Zaharija i Elizabete. nav. mladići i stariji svijet. Golden marketing. 154. nav.IVANJSKI OBREDI I PJESME Sv. Kazivač je po zanimanju ribar. Ti su se mladići nazivali bakljari. Ivan veliki zaštitnik vrela voda. primjerice. seoski čuvar u Brestu u Istri nekoliko dana prije Sv. Mladići su se s bakljama penjali po zidinama i stijenama. FF Split. lipnja “uoči Ivanje žetvene” 94 vršilo se paljenje kolede. Ivan nosi naziv Krstitelj jer je u rijeci Jordanu krstio Isusa. primjerice u Velikoj kod Slavonske Požege. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju Šime Grgurine rođ. Ivana zapalio krijes oko kojeg bi se skupili djeca. kolo igralo. Čeha. Buka. nav. Poljaka.93 U Bosni i Hercegovini te Dalmaciji svitnjak je sinonim za krijes. Ivana Krstitelja (24.-17.95 Neki etnolozi paljenje ivanjskih krijesova interpretiraju kao ostatak Sunčeva kulta. 215. djevojke. stave ih na kuće te ih na večer uoči Sv.. pištolji pucali. 96 Jasna Čapo Žmegač. Zagreb 1997. zajednica. Ivana upale. Marina Lampalov u travnju 2006. Slovaka i dr. a sada je umirovljenik. pučka pobožnost. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. str..-162. 95 Luka Ilić Oriovčanin. g.98 Kao i drugi obredi i ivanjski su raznovrsni. str. rođakinje Bogorodičine. 7. bio običaj da muškarci nekoliko dana prije Sv. str.96 U nekim je hrvatskim krajevima. sv. Mladići bi ta drva sabrali i donijeli na kraj sela. Najznamenitiji je cvijet u ivanjskim vijencima bio paprat. 16. galama te pokatkad pucanje iz pištolja imali su u narodnoj percepciji apotropejsku moć kojom su se tjerali demoni.97 U živoj je narodnoj tradiciji sv. 214. 98 Vitomir Belaj.. Oko krijesa bi se veselilo. krisova). 158. 2006. 1930. S tim bi se drvima na viliju (uoči) Sv. Djevojke bi ubrale razno cvijeće od kojega bi isplele vijence te se njima kitile u ivanjsko navečerje i sutradan kada idu u crkvu. 97 Luka Ilić Oriovčanin. dj. Vitomir Belaj. Uz blagdan rođenja sv. nav. Stara je hrvatska tradicija da se na izvorskoj vodi treba okupati prije izlaska sunca. Tako je. Ivana pripreme baklje (lučevi). str.. Posljednji je starozavjetni prorok. Običaj paljenja krijesova na taj dan bio je prisutan kod Rusa. dj. U Tisnom na otoku Murteru 23. dj.

Seoske su krisnice nosile košare. a gradske jedna iza druge. U pjesmi se traži od majke. brata. MH. 215-223. Okićene bi djevojke išle po selu pjevajući pred pojedinim kućama i kiteći vratnice i prozore cvijećem.100 Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domaćinima i njihovoj vrijednoj djeci.102 Sv. 102 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. dj. 148. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. izlaze na određena Jakov Mikac.Te je običaje cijelu noć pratila zvonjava crkvenih zvona. urednik dr.101 Djevojke su pjevale i dijaloške ivanjske pjesme u kojima je Ive krijes potpalio na Ivanjsko navečerje. 155. str. Boranić. Ivana u polju nabrale puno ivančica i od njih plele vijenac. Knjiga XXIX. 99 57 . očekivali su se gosti iz drugih sela. Spremalo se bolje jelo. D. Kad bi vatra jenjala. Djevojke su se zvale krisnice. Djevojke su jedna drugoj tri puta preko vatre bacale povezane rukoveti cvijeća. 278. Zagreb. a mogle su biti i mlađe. vino i prošek. Skakali su vjerujući da im preko ljeta buhe ne će gristi noge. Zagreb 1933. Djevojke i mladići ostajali su kod krijesa do zore. Seoske su krisnice bile okrenute jedna prema drugoj. a poslije toga su odlazili kućama. Pjesma je komponirana osmercima s cezurama iza četvrtoga sloga i bila je prikladna pri obredima koji su pratili paljenje krijesova. 1. Tako je 1933. To se cvijeće na Sv. JAZU. 1972. Razlikovale su se seoske i gradske krisnice. oca.Stariji i djeca bi se veselili do pola noći. Ivana po poljima palili male krijesove vjerujući da će tako dozvati jaču sunčanu toplotu i da će im polje što bolje roditi.99 U okolici Karlovca djevojke bi uoči blagdana Sv. 100 Ferdo Heffler.. sv. na rukavima bijeli opšiv. sestre da daju na krijes Ivana. godine u ZZNŽO JS pisao Jakov Mikac i ustvrdio “Kresovi su se u posljednje vrijeme prestali paliti”. osobito mladež. a sa strane im je visjela kesa od perlov. Po selima su išle po četiri djevojke u dobi od petnaest do osamnaest godina. Nitko od njih nije dao na krijes Ivana. Ćirila i Metoda. U nekim se selima taj obred vršio na samo Ivanje. Ivan se osobito slavio u Gornjem Selu na Šolti. ali ga je na krijes dala njegova ljuba. U popodnevnim satima domaćini i gosti. Taj je obred imao apotropejski karakter te se vjerovalo da će tako godina biti rodnija sijenom.. 101 Vidi: Petar Grgec. mladići su preskakali krijes “jedni ovamo. Petra i Pavla te Sv. nav. sastavio Krešimir Mlač. str. str. Godišnji običaji (Brest u Istri). a drugi onamo”. Ivana stavljalo na strehu i u rupice u zidu. Seljaci su uoči Sv.-280. nav. U Istri su se krijesovi palili i na blagdane Sv. dj. Oko pojasa su imale bijeli komot.

Taj se običaj u Splitu posljednjih godina gasi. Ivana djeca bi po susjedstvu skupljala drva i sve ono što je od drveta. Vatru su uglavnom preskakali dječaci i mladići dok bi ostali stajali okolo i uživali u tom prizoru. Sveučilište u Zadru. Kad bi sve to sakupili s nestrpljenjem su očekivali mrak kada bi netko od starijih i iskusnijih muškaraca zapalio svitnjak. Vidi: Marko Dragić. palili hrpe smilja i druge makije. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Kad bi se vatra rasplamsala. a ljudi su preskakivali vatru govoreći: Od Ivana do Ivana. Da me noge ne bole. od Ivanje do Petrove da nas vile ne pohode. Također su se palile i manje vatre po vlastitim dvorištima koju su preskakivali i zabavljali se ukućani i susjedi. kojoj bi dodavali malo blagoslovljena cvijeća. str. Croatica et slavica Iadertina. dotle je sljedeća u cijelosti kristijanizirana. Nije tić perutić. str. Od vode do vode. Dan prije Sv. Ivana palili su vatru pred crkvom. neg anđeo krilutić. Narodni je pjevač stilskom figurom. Sutradan bi se pričalo u čijem je kvartu bio najbolji svitnjak. a da je staro i da ljudima ne treba. 104 Isto. Pod krilima krizmica. djeca bi se zatrkivala i preskakala vatru jer se vjerovalo da će onaj koji preskoči vatru biti sretan i zdrav.104 Dok su neke ivanjske pjesme sačuvale mitske motive. antitezom te višestrukim deminutivima spjevao ritmičnu lirsku vjersku pjesmu: Poleti tić perutić. a jedna od žena bi blagoslovila vatru.okupljališta u selu na druženje i zabavu.103 Običaj “paljenja svitnjaka” dugo se zadržao i u samom Splitu i bio je iznimno omiljen među djecom. Apotropejski obredi. mladima ali i starijima. 385. Sa zvonika se ispaljuju rokete. 103 58 . Već poslije ručka dan uoči blagdana Sv. Uvečer uoči Sv. grančice blagoslovljene masline ili ugljevlja što je preostalo od božićne vatre. Zadar 2007. ponajviše zbog urbanizacije grada. Stari su govorili da u toj vatri trebaju sagorjeti sva zla koja su nas zadesila kroz proteklu godinu. Zvona su zvonila cijelu noć. gdje se skupljalo cijelo selo. U krizmici Marija. 384. Ivana Krstitelja Šoltani su kadili vinograde.

Kada bi svitnjak dogorijevao i plamen mu se smanjio. zelenilo. str.105 (Ružić kod Drniša) U Bosni i Hercegovini se do naših dana sačuvao običaj paljenja svitnjka u sumrak prije blagdana Sv. 385. a u kršćanstvu simbolizira pranje. Pastiri su se natjecali tko će imati veći i bolji svitnjak.Šta j’ Boga rodila i Ivana krstila. također. a stariji su sjedili. 59 . 105 Isto. Od osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća nekoliko obitelji kod kuća zajednički zapale svitnjak. Vatra. a nakon toga se. u anđele nebeske. Oko svitnjaka se okupljao mlađi i stariji svijet. mladići su ga preskakali. bradavice i kurije oči na nogama te da će se tako izliječiti i spriječiti kožne bolesti. izvorska voda. vijenci od cvijeća u ivanjskim obredima imaju apotropejske karakteristike. Mrtvalj u Podmilačju kod Jajca. Pepeo simbolizira smrt tijela i prolaznost ovozemaljskoga života. Svrabivica u Perićima kod Prozora (Rama). Takva su primjerice: Jakovljevo vrelo kod Kreševa (Vrelo Jakova Markijskoga). ugljevlje od krijesa. Pepeo je u kršćanskoj simbolici znak pokore i obraćenja. čišćenje i nevinost. Donedavno je bio običaj da se svitnjak pali kod svake kuće i da se na najuočljivijim mjestima pale veliki svitnjaci. Na Pepelnicu (Čistu srijedu) stavlja se pepeo na čelu što označava početak korizme koja počinje s tim danom. Do danas se sačuvao običaj da se ujutro prije izlaska sunca po pepelu svitnjaka hoda ukrug moleći tri puta Vjerovanje. Ivana. U sve crkve zemaljske. Krst’ Ivane i mene da virujem u tebe. Vrilo u Knešpolju kod Širokoga Brijega i mnoga druga. pepeo. Vjeruje se da će se time spriječiti naboji. prije sunca umiva i kupa na izvorskoj vodi. Mnoga su kultna vrela diljem Bosne i Hercegovine kojima narod hodočasti i pripovijeda o čudotvornim izlječenjima na tim vrelima. Voda je magijski izvor moći. Mlađi su se igrali oko svitnjaka.

poigramo. Ilindan (20. lipnja) po jadranskom području i Bosni. srpnja) po Podravini. dj. ako li nam niš ne date. za Vidovdan (na sjevernom jadranskom području i Podravini). da mi s njim se poigramo. Stari ćaćke bud’te sinke. venac plete. dajte. bele dvore i komore i oriblju žute stole. da se sinki zorom staju. dajte. izpeljajte pod jabuku. stare majke. Mi ćemo ga dobro ranit suvim sirom i pogačom. žute stole javorove. pod jabuku crljeniku. 60 .. riđe vole u lugove. da se ćerke zorom staju. nav. 106 Milovan Gavazzi. i lipo ga nakitimo z rožicami ivanjskimi i k sebi ga odpeljamo.*** Krijesovi su se palili i za Dan sv. Stare majke bud’te kćerke. 85. Petra i sv. da izrenu riđe vole. kris nalaže. da počešu plave kose i umiju belo lice i pometu bele dvore. i donesu bistre vode i naliju čiste lonce. vi nam dajte lipog Ivu. i napasu riđe vole i posiju belo žito. 95. Pavla (29. str. potancamo.106 Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domaćinima i njihovoj vrijednoj djeci: LIPI IVE KRIS NALAŽE Lipi Ive kris nalaže.

1988. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. 108 61 . Školska knjiga. Vijence su po završetku ophoda djevojke bacale u tekuću vodu vjerujući da će se udati onamo kuda vijenac otplovi. ovjenčane vijencima od cvijeća išle po selima i pred kućama izvodile kolo i pjevale pjesme hvaleći gazdu i gazdaricu. Kaj se bomo ž njem igrale. Pak mu bomo ruže brale.108 Djevojke koje su izvodile ivanjske ophode nazivane su još ladekarice. kresovaljke. Sve na slavu Ivaneka!110 (Okolica Koprivnice) 107 Stipe Botica. pod lipicu. Ajdmo sada. lipnja) u skupinama od četiri. ivančice) bile su djevojčice koje su na blagdan Sv. lipi Ivo. Ivana (24. 41. Zagreb 1972. str. po praheku. Lado. dobro leto. 110 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Zagreb 1998. MH. Oj lepa Lado. sastavio Krešimir Mlač.belim mlikom i šećerom. 147. Zagreb 1995.109 Na Dan sv. Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. ajdmo sada pjevajući: Daj nam.html 109 Vitomir Belaj. II priređeno izdanje. Po poteku.hr/dodatak2003. Na vulicu. str. Milovan Gavazzi. krisnice. Ivana ladarice su pjevale: Podajte nam Ivaneka. 215. ladanjke.107 (Karlovačka okolica) Krijesovalje (ladarice. a negdje od osam. Znesemo ga na vulicu. Bože. http:www. Hod kroz godinu. Na vulico pod lipico. dobro leto i proliće o Ivanju i Štefanju.studio-tanay. Golden Marketing. str. Lado! Znesemo ga na vulico.

sv. priredio Marko Dragić. Te su pjesme pjevane za vrijeme predaha kod teškog težačkog posla oranja. (Ovo rade u prvom redu djevojke za udaju. epitetima (zelene gore. str. 3. 225.)111 O vukarskim (vučarskim) ophodima i pjesmama riječ je u poglavlju Folklorno kazalište. i koji od njih do jutra procvijeta. 111 62 . str. također. 83. Zagreb 1932.112 (Bučići kod Novog Travnika) Emocionalni je efekt u prethodnoj pjesmi postignut stilskim figurama: aliteracijom (ponavljanjem suglasnika r. pa hi se na ognju dobro popali i klade (stavi) pod tundjelu kad se ide spavati a svakoga od njih namijeniš na jedno čejade. Boranić. U njima se pjeva o težaku koji ore kraj zelene gore. kome je badej bio namijenjen. Volovi mu sivi sokolovi. 1. retorika. tu će poći ono čejade. ralo mu je drvo šimširovo. Težak ore kraj zelene gore. seže u davna vremena. epika. metaforom (volovi mu sivi sokolovi). volovi su mu sivi sokolovi. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. jaram – drvo javorovo: TEŽAK ORE KRAJ ZELENE GORE Težak ore kraj zelene gore. Sarajevo 2006. udaće se za onega. urednik dr. kako ore ne vidi se gore. kao i suglasnika v). ralo – drvo šišmirovo. Knjiga XXIX. jaram mu je drvo javorovo. Čaranje i gatanje. Macan. JAZU. POSLENIČKE PJESME Nastanak posleničkih pjesama. sivi Tomislav M.U Blatu na otoku Mljetu na Svetoga Ivana uvečer bi se ubrala “tri badeja. Matica hrvatska i HKD Napredak. D. koje hi je ubralo. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 112 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.

Družinu sezava: “Prizmi ti.) Oranje ralom na vitlo Težačke pjesme pjevaju o marljivom domaćinu koji rano ustaje. družinu doziva da tjeraju volove u jaram i konje ispred njih jer će sutra orati i žito sijati. Đurina. a domaćica će pripremiti pečenku s lukom i gibanicu s kukom: MUŽEK RANO VSTAJE Mužek rano vstaje. Na sve strane zgleda.sokolovi) i inverzijama (drvo šimširovo. Jendrašina! Tiraj voli v jarem. 63 . budi dječicu. Dva konjička naprv. (Šimšir i javor u narodnoj tradiciji imaju mitska obilježja. čadonju. drvo javorovo). To je muški najem. Dečicu zbuđiva. Žito bumo sejali. To roginju. Žito bumo sejali. Stani. Zutra bumo orali.

Žito bumo sejali. Za vrijeme kosidbe i predaha u njoj pjevane su pjesme različite tematike. Gibanica s kukom. MH. Prvog žali i otac i majka. Samo jedna sirota djevojka: “Suđeniče i nesuđeniče. Ki spleplje oraču? Pojdi. Najbolji je bio na čelu i zvao se kosibaša. Po tu tikvu vina! Zutra bumo orali. Sunce je visoko. Kaj smo lani vejali!”113 (Hum u Hrvatskom zagorju) Sve do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća poseban je bio kosidbeni običaj. bolje i ljepše kositi. Kaj bude kovaču. 115. Jendrašina. Drugog žali bratac i sestrica. Poldan nam dohaja. A trećega nitko od nikuda. Okupilo bi se pet-šest i više kosaca koji su se natjecali koji će brže. Nakon obavljenoga posla kosibaši je kao nagrada pripadala glava pečenoga jagnjeta ili ovna. 142. str. Rano zađe moje jarko sunce!”114 (Babina Greda) Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike.-116. Polje je široko. Žito bumo sejali. sastavio Krešimir Mlač. Neke su težačke pjesme baladno intonirane: OTKIDE SE GRANA JORGOVANA Otkide se grana jorgovana I ubila tri čobana mlada. 113 64 . Obed se zgotavlja: To pečenka z lukom.Kaj smo lani vejali. Zagreb 1972. str. 114 Isto.

nek se suši trava. str.). što u ladu spava. R. Bregava se koscu javila da mu dolje u ladu draga spava. dolje kod Bregave. poljubit ću dragu. 2005. KOSIO SAM SIJENO Kosio sam sijeno. tiho progovara: “Eno dolje draga. sv. Vl. Bregava mi šumi. 1959. g. u ladu zaspala.Pokatkad je i sam domaćin kosio svoju livadu. g. 4. On baca kosu nek se trava suši i odlazi poljubiti dragu što u ladu spava. rkp. 115 65 . kazao Veselko Sesar (rođ.115 (Vrapčići kod Mostara) Marinu Škobiću u Vrapčićima kod Mostara 2005. Bregavke garave.” Bacio sam kosu. Putem prolazile.

zalivo ga od jabuke mlikom: cviće vene. jesi 1 naše cviće nalazio?” Čoban dipli i kroz diple kaže: “Jesam bio kud smo jučer bili. Mala nakladna kuća Sveti Jure. jesam naše cviće nalazio.”116 (Prozor – Rama) 116 Marko Dragić. Pjesme pjevaju o ljubavi. Tuj tunja tu jabuka. 66 . jesi 1 bio kud smo jučer bili. o želji djevojke da joj to bude zadnja žetva kod roditelja i da to žito ne jela ona nego ga pozobali njezini svatovski konji i dr. U seke je čedo ponejako: da ga ne bi umorila mlado. ugledala jednog čobanina. vazdan pripivale. samo nije ljuba Ivanova. ne mere bez tebe. Tad zapiva seko Ivanova: “Oj Ivane. Baška Voda 1995.” To se niko dositio nije. vazdan žele. 69. materin čobane. Kad je bilo ićindiji k mraku.Žetelačke su pjesme pjevale žetelice žanjući žito. dositi se ljuba Ivanova. iđi za njom tio stranputice. str. VAZDAN ŽELE MLADE ŽETALICE Vazdan žele mlade žetalice. pa govori svom Ivanu mužu: “Šalji seku za goru na vodu.

također. proplancima i poljima milozvučne pjesme pastirica. zelena rozeta. Luki. ljubičica plava. Grgi. Vidu. molili pjesme protiv groma. šumama. drugi otkos. Svetoj Gospi.Ovako se nekada vrhlo žito na gumnu Do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća odjekivale su po planinama. Tomi. samo Rade što kosi livade i on ljubi čobanice mlade. Pastiri su. Iliji. Te su pjesme dragom otkrivale gdje se nalazi njihova dragana. Isusu. niko nema od naših čobana. zelenika trava. Pastiri su pjevali i molitvene pjesme svecima: Anti. treći otkos. Peri. 67 . Prvi otkos. Dujmu. ČUVAM OVCE PO LIVADI SAMA Čuvam ovce po livadi sama. oluje i nevremena. Pavlu. Mladići su se skladnim sviranjem na svirali (dvojnicama) javljali svojim djevojkama.

mala moja cvit gizdavi. priredio Marko Dragić. Odgovor je tomu u viškoj ribarskoj poslovici: Kad je vrime veslonju / Nije misto kantonju. Pjevušilo se i molilo za vrijeme rastiranja i skupljanja mreže. Valja će ga rakamati svome dragom darivati. Goj.mila majko dobila si zeta! Mlada zeta od sedamnaest ljeta. 110. Da si o srebra. Matica hrvatska i HKD Napredak. g. g. Ipak se nalazilo vremena za pjesmu. Sarajevo 2006. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. za vrijeme velikih fešta i poznatih regata. Petar je proveo 8 godina u Engleskoj gdje je završio Koledž za grafički dizajn. 1947. dakle. 117 68 . još se nije nagledao svijeta!117 (Čapljina) Najmanje je ribarskih pjesama koje su kazivači kazivali ili još uvijek kazuju. uživat će sarce moje. 118 Jeleni Marušić u Komiži na Visu 2006. Ki gariful. oparčojte žene ruže. str. bere a jo pijen gorki čemer. Ribari se. dok ne dojde vrime tvoje.118 (Komiža. OTO MUŽI S PALAGRUŽE Oto muži s Palagruže. retorika. ki son brala al ga nison rakamala. svoju sriću ol ljubavi. FF Split. Rkp. se goj.-15. 13. epika. Vis) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. u veslanju moraju stalno naprezati i boriti protiv vjetra i valova. vidila bi svoju sriću. suha zlata. ili na vrata na ponistru. Uglavnom su pjevali mlađi ribari na poštama čekajući svićaricu.). 81. 2006. sv. Drugi mi te trga. str. kazao Petar Mihovilović – Bejota (rođ. izišla bi sad na vrata. cviće moje.

dok i meni mili Bog pomogne. pala je slana.Ja ne mogu bosa. obuj cipele. Ludvik Kuba. ja ne mogu bosa.” . 119 69 .” 119 (Prozor) Kiridžije su ljudi koji su iz Duvna na zaprežnim kolima vozili sijeno. Sarajevo 1984.” „Sazuj nalune. pala je rosa. napoji mi konja. 97. pala je rosa. „Oj djevojko moja. ne mogu sama.Putničke su pjesme pjevali putnici vraćajući se uveče svojim ukućanima nakon obavljenog putovanja ili nakon obavljenih težačkih poslova. ako mogli i ako se dalo. Tim su pjesmama ili sviranjem na svirali davali do znanja svojim ukućanima da se vraćaju.” „Ja ne mogu bosa. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. Svjetlost. OJ DJEVOJKO MOJA „Oj djevojko moja. slamu i ostalu ljetinu i prodavali u Hercegovini ili Dalmaciji ili trampili za vino i rakiju i prodavali u Duvnu. str. pala je rosa. napoji mi konja. DEDER KUME DAJ DA ZAPIVAMO Deder kume daj da zapivamo. kupiću ti postole. Nakon uspješno obavljenog posla preko polja bi pjevali pjesme i tako javljali obitelji da živo i zdravo idu svojim kućama.

Kad se sastasmo. ni žene. Sarajevo 2006. 120 70 . BRAĆO Vesel’mo se. neg’ li tim Već držalom motičim. Te pjesme su strukturom najbliže zdravicama. MH. a po njemu ime Marijino. braćo. Sve u strahu Boga Velikoga. epika. str. svatovskih i ljubavnih lirskih pjesama te usmenoretoričkih oblika. Matica hrvatska i HKD Napredak. Bog te živio. Tilu zdravlje da se veselimo. a u njima su česti elementi šale. da nam Bog da zdravlje i veselje. težačke.120 (Tomislavgrad) Žetelačke. Ni sebe. pastirske. a spasenje da se ne gubimo. U poselničkim pjesmama nalaze se i elementi: mitskih. str. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 87. retorika.ako bi nas grlo poslušalo. VESEL’MO SE. Tug’ i žalost prođe. Bogu hvala i slava u vike. obrednih. Zagreb 1972. Dok ti duša ispala. Već te žena lupala. priredio Marko Dragić. Ni djeteta kraj sebe. sastavio Krešimir Mlač.121 (Hvar ) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. putničke i kiridžijske pjesme pjevane su i na sijelima (prelima). Kad se vidjesmo! Lijepo ime Ivo. Neg’ li čim. 121 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Ne imo se čim pokriti. Najsvetije ime Isusovo. 180. Napitnice vinske su pjesme koje se pjevaju uz vinograde i vino. A iz ove čaše Vince ispio! Ako ne ćeš sve popisti.

2006. 1947. Mnoge su obitelji imale svoj vlastiti žrvanj zavrvanj (pl. pjevalo i natpjevavalo do zore.122 (Komiža. Na Visu se u starim vremenima pšenica mjerila u žrvnjevima. g. g. sv. Vlačilje su bile djevojke i žene koje su se skupljale u jesenji i zimski sumrak i vlačile vunu. Taj su posao obavljale žene ili djevojke. Za to su vrijeme pjevale kratke pjesme koje su tematikom bile vezane uz taj posao. šalilo. FF Split. 110. Jeleni Marušić u Komiži na Visu 2006. I speći ću bublice za svu braću i sestrice. veselilo. 122 71 . Prelje su bile djevojke i žene koje su se okupljale u ranu jesenju i zimsku večer kako bi oprele vunu.) Nabijalje su bile žene i djevojke koje su na stupici nabijale konoplju koja se tako nakon kiselenja (u močilima) i sušenja pripremala za daljnju obradu. MEJI. str.). 17. meji zarvanj moj. Vis) Mnogobrojni su drugi narodni običaji koje su pratile usmene lirske pjesme: Komušalje su donedavna bile običaj u kojem su se u rujanski ili listopadski sumrak skupljali mladići i djevojke i komušali kukuruz. zorna). Vlačiljama i preljama bi kasnije dolazili mladići. (Nikakvih sijela nije smjelo biti za vrijeme Korizme. MEJI ZARVANJ MOJ Meji. One su malanom po taktu vrtjele gornji žrvanj koji se uz škripanje i posebni šum kotrljao po donjem nepomičnom kamenu i drobio zrnje koje se nalazilo između dva kamena. farinu ću umisit lipe kruhe ucinit. U tim prigodama su se rađale prve ljubavi. kruh i gladnu dječicu. Rkp.U Bosni i Hercegovini nisu zabilježene napitnice vinske. Sijelilo bi se. Različite su se vrste usmenih lirskih pjesama izvodile u tim prigodama. dok ti recen: zarvanj stoj! Kad samejem jo ću stat u posteju poću spat! Kad mi projde slatki san i ustanem sutra dan. kazao spomenuti Petar Mihovilović – Bejota (rođ. igralo.

(O tome je više riječi poglavljima o usmenim epskim pjesmama te povijesnim predajama. Zacijelo su ti običaji bili prisutni i u drugim krajevima. st. (Dakako. prelje i nabijalje su običaji koji su se u Rami održali do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća. padu bosanskoga kraljevstva. ugarskom. Kaurima koji porobiše Livno. to ne mora značiti da ih ipak nigdje više nema. g. 4. vlačilje. Od 2000. a odlasci u vojsku iznimno bolni: Komušalje. Andrijici Šimiću i dr. Međutim.Za razliku od prethodnih narodnih običaja u kojima je sudjelovalo po petnaest-dvadeset i više mladića i djevojaka tkalje su bile djevojke i žene koje su posao tkanja platna obavljale same pjevušeći ljubavne pjesme. moji studenti i ja nismo zabilježili te običaje ni u Hrvatskoj ni u Bosni i Hercegovini. hercegu Stipanu Vukčiću Kosači. Stojanu Jankoviću. rezala stara odjeća te se kasnije pomiješana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su služile kao “prostirka” (kao današnji tepisi). najviše je povijesnih pjesama o višestoljetnim (1463.) U povijesnim su pjesmama česti mitski motivi. braći Morić. Mijatu Tomiću.-1878. To sijelo nazivalo se rutalje.123 U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20. robinjicama koje su bile usužnjene jer nisu htjele prihvatiti islam. te o povijesnim osobama: Marku Kraljeviću. POVIJESNE PJESME Lirske povijesne pjesme pjevaju o: kralju Vladimiru. Zbog toga je kod Hrvata sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća svaka vojska bila omražena. francuskom vlašću i drugim nenarodnim vlastima. Stoljećima su Hrvati služili tuđe vojske i bili se prisiljeni boriti za tuđe interese.) progonima i stradanjima Hrvata pod osmanskom vlašću. U mnogim su povijesnim pjesmama patnje i stradanja pod mletačkom.) 123 72 .

Vi pošjite meni Moga draga doma. Zagreb 1972. U jutorak rano. 277. Jesi li obaša Sve mletačke rive. Komu ću t’ ostavit. str. Dilit ću se. Pobojte se Boga.125 (Split ) 124 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Jesi l’ izjubio Zadarske divojke? Zadarske divojke. dušo. Je li dojidrilo Drago mi doisto. Sve mletačke rive I po Zadru porte. Viće ti je vrime. drago moje. Al u Pojišanu Mariji Divici?124 (Split) Dok su mladići služili tuđinske vojske njihove su ih djevojke iščekivale strepeći hoće li u tuđini izljubiti druge djevojke? POĆI ĆU NA MORE Poći ću na more Vidit je li bistro. 278. 73 . sastavio Krešimir Mlač. MH. str. Moja juta rano? Majci al’ sestrici.-278. 125 Isto. Da se imam dilit Od Splita biloga. Jidri.DOŠLI SU MI GLASI Došli su mi glasi Od principa moga.

u trenutku pada Bosne i Hercegovine pod osmansku vlast 1463. 80 000-90 000 krivovjeraca i 30 000 Srba pravoslavaca.-116. Zagreb 1973. Sabrana djela 5. S BOGOM. parec i pajdašec. 167. Povijest katoličke crkve među Hrvatima. Baška VodaMostar-Zagreb 2001. II. str. ZIRAL.. Sarajevo 1990. Mi smo lepo dokončali. Da se bumo mi rastali. 130 Vidi o tomu više: Marko Dragić. s Bogom. Zakaj si me ti prevari!. Parec. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. U posljednjim desetljećima XVII.127 Prema turskom defteru iz 1489. PAREC I PAJDAŠEC S Bogom. Mnoge su hrvatske udovice ostajale same sa svojom siročadi. Baška Voda 1999. str. Godine 1723. 127 126 74 . str. 128 Dobri pastir. Gdo bu sada kaj preskrbel Dečici i mene? Nismo mi tak dokončali. str. Te pjesme imaju elemente naricaljki: S BOGOM. 361. 83. Da si bumo dečicu hranili. 21. kada su razrušeni mnogi samostani i crkve. u Bosni i Hercegovini ostaje 150 000 Hrvata katolika. godine ostaje samo 29 000 Hrvata. u Bosni i Hercegovini 1699. str. Ljubo Lucić. Kalendar 1991. Dominik Mandić. Josip Butorac – A. Ivandija. Nakon prodora Eugena Savojskoga i pustošenja Sarajeva.130 Isto. Od Kozigrada do Zvonigrada. Marko Dragić. g. u toj je zemlji samo 23 000 Hrvata katolika. Toronto-Zürich-Chicago 1982. Samu s decom sad ostavil?126 (Stupnik kraj Zagreba) Prema turskim defterima i drugim povijesnim izvorima.-51. Deset kamenih mačeva. godine. 173. priredio dr. parec i pajdašec. u toj je zemlji živjelo 750 000 Hrvata katolika. godine na islam je u Bosni bilo prešlo 38 000 bosanskih kršćana. To je najmanji broj Hrvata od kako su nastanili tu zemlju u sedmom stoljeću.Mnogi su hrvatski mladići izginuli po raznim ratištima. str.128 Progoni Hrvata pojačani su 1524. 41. izdanje.129 Broj Hrvata se strahovito smanjivao. st. 129 Usp.

a ako bi ih odbio. Takva je bila i Ana Banović. Te ne znadu. Ali ne će Ane Banovića.” “Bogme neću. Mnoge su kršćanke ostajale trudne te su nakon toga rađale djecu svojih krvnika silovatelja. agom. Ni korizmom za sedam nedjelja. a na vratima njezina seka Mara: POTURČI SE KUĆA BANOVIĆA Poturči se kuća Banovića I u kući trideset čeljadi. Međutim. Mnogo je povijesnih predaja koje kazivači i danas o tome pripovijedaju. Već gledaju po nebu mjeseca Kano lovac po planini zeca. mila majko moja! U Turčina sveca ne imade. Pokatkad su svi ukućani bili prisiljeni prijeći na islam kako bi sačuvali život i imanje. ali se grohotom smijala jer su joj od raja vrata otvorena. Ana se razboljela. kćeri moja! Ne ćeš postit petka ni subote. Dva bajrama u godini dana. njihov odabranik morao je pobjeći ili bi bio pogubljen.” 75 . Ane. Za Anicom pristavaše majka: “Poturči se. u narodnome su pamćenju djevojke koje su svoju vjeru zasvjedočile patnjom i mučeničkom smrću. Nego trides’t dana ramazana. Iznimno su bolna bila i nasilna prevođenja na islam. Ni četvrte kvatre u godini. kad im koji dođe.Najbolnije su patnje kršćana pod osmanskom vlašću bile Prava prve bračne noći po kojem su kršćanke svoju prvu bračnu noć morale provesti s begom. pašom ili drugim osmanskim vlastodršcima. Te su djevojke kazivale silovatelju za koga se trebaju udati.

a dušu ispusti. Car je pustio mila brata seki. (Emotivni je stav izražen epitetom . zadugo ne bilo. a nekoga previjerna ljuba. Pa me zove: “Hodi k meni. Od raja mi otvorena vrata. 131 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. A na vratim moja seka Mare. Ja se smijem. kćeri moja. zato. Soldati su.” “Ne pitaj me.) Nikolu nije imao tko pratiti osim sestrice Jelice koja ga pratila sve do sinjega mora koje je suzama zamutila. Nekog prati i otac i majka. 76 .previjerna ljuba. Više kćeri ostarjeli babo. A Nikole nitko ni odakle. Pratila ga sestrica Jelica. Bol boluješ. Nekoga je pratio i otac i majka. imam zašto.131 (Kozica kraj Makarske) Sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća bolni su rastanci bili s mladićem koji je odlazio u vojsku. nekoga bratac i sestrica. str. Zagreb 1972. more se izbistrilo i lagane šajke pokrenule: SINOĆ PISMO U DUBICU DOĐE. Da se kupe mlađani soldati. A nekoga previjerna ljuba. sastavio Krešimir Mlač. Ane. Pratila ga do sinjega mora. A nekoga bratac i sestrica. Razboli se Banović Anica: Bol boluje. seko!” To izusti. grohotom se smije. ostarjeli babo. Pa besjedi svojoj kćeri Ani: “A bora ti. Sinoć pismo u Dubicu dođe. U nedilju rano polazili. MH.297. Suzama je more zamutila A s jaukom šajke sustavila.Malo bilo. a grotom se smiješ. molili cara da pusti mila brata seki kako bi se sinje more izbistrilo i pokrenule šajke. U subotu vazdan se kupili. babo.

Što bi rekla. Udovica kuka kao kukavica i obraća se poginulom mužu koji ju je ostavio sa sirotom dječicom koja su ga tatom zvala: ŠTO UČINJE VELE JADE Što učinje vele jade Mladoj tvojoj kukavici. nemoj me bandunati I za ljubav. što imaste.132 (Zrinj) Neke povijesne pjesme mogu se svrstati i u tužbalice. Nama se je more razbistrilo. Ni dječicu ludu svoju. Koji su te tatom zvali. str. Nadjede joj hudo ime. Oni mole cara gospodina: “Bora tebi. I lagane šajke pokrenule. Gdje bi pošla. Jutros si je zacrnio. 302. 132 Isto. Kojojzi si vjeru dao. 77 . Ali ima uzdanicu U tu tvoju mudru glavu. Hudo ime “udovica”! Gdje bi sjela. Pustio je mila brata seki. Ne bi l’ nam se more razbistrilo. da ne sjede. I lagane šajke pokrenule!” Kad to čuo care gospodine. Da je ne ćeš ostaviti? Eto sada vjerom svrnu. Da je ne ćeš bandunati.Kad viđoše mlađani soldati. da ne reče? Ma te moli kukavica: Ah. care gospodine. da ne pođe. Daj pusti-der mila brata seki. Ni ostalu muku tvoju.

Kojuno si ti mučio Od djeteta malenoga. str. 360-361. 78 . Ni sirotnu djecu tvoju Bez nastave i nauke. Bez celiva i grljenja I bez svakog dobra tvoga!133 (Kaštela u Dalmaciji) Narodna nošnja gornjih Kaštela Dirljiva je pjesma sina kojem je otac poginuo te ga u grob nose. Zato mu sin svojim pjesmama zvoni i suzama grob mu škropi: 133 Isto. a ne daju zvoniti niti groba škropiti.

na grob ga peljaju. PUNA TI SI LADA Crna goro.134 (Selnica u Hrvatskom zagorju) 5. godine. 361. mnih da sam…135 Renesansa je imala svoj procvat u: Šibeniku. nikom ne kazujem.IŠEL SAM ČEZ GORU PO ZUBLJU VISOKEM Išel sam čez goru po zublju visokem. Zadru. puna ti si lada. Neg mu sad zvonite s mojimi pesmami. Tužne i nesretne su bile one djevojke koje nisu imale ni majku ni sestre. Dubrovniku. Grobek mu škropite s mojimi suzami. Splitu. str. Kad dojdoh na kopao. 123. MH. nit groba škropiti. Korčuli. U ljubavnim dvojbama i jadima djevojke su se povjerovale svojim majkama i sestrama. str. LJUBAVNE PJESME Koliko je do sada poznato najstariji zapis hrvatske svjetovne lirske ljubavne pjesme seže u period između 1421. Pjesmu su pjevali “dubrovački vlasteličići” u svojim uredima krateći vrijeme: Sada sam ostavljen srid morske pučine valovi moćao bj`en daž` dojde s visine. Isto. knj. Oček mi umira. Hvaru. Zagreb 1902. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. Milorad Medini. Jad jadujem. srce moje još punije jada. 135 134 79 . i 1430. Nepunih stotinjak godina prije Montaignea Šibenčanin Juraj Šižgorić oduševljavao se hrvatskim narodnim običajima i književnošću. 1. Nit mu daju zvonit. a prijateljice su im bile daleko: CRNA GORO.

Dok ja dojdem. kući ić’ se mora. Gizdava je djevojka otišla mladome dućandžiji i zamolila najtanjega platna. SHK. Da je draga znala da će joj dragi umrijeti. da sam znala da ćeš mi umreti. da joj jade kažem. Zagreb 1995.majke nema. osim drage. mladi dućandžija. Knjigu piše gizdavoj divojki: “Oj divojko draga dušo moja. str. Razbolio se i svojoj dragoj poslao pismo da mu pošalje pokrov bijeli. Pokrov šije gizdava divojka: “Da sam znala.-156. dala bi te na pargal izvesti. priredio Stipe Botica. Isto. Djevojka je imala dragoga koji je otišao na zanat. 155. svane zora.” Knjigu štije gizdava divojka.”137 (Vukovar) 136 137 Usmene lirske pjesme. 155. al je na daleko. izvezla bi mu gusto pamučno platno: ZAZVONILA ZVONA SEMERINSKA Zazvonila zvona semerinska da sve tutnji zemlja vukovarska jer umira momče na zanatu. 80 . već i zora svane. drago srce moje. daj ti meni najtanjega platna da pokrijem svojeg milog dragog. pošalji mi jedan pokrov bili. knjigu štije grozne suze lije. MH.136 (Okolica Osijeka) Različite su ljudske sudbine. str. Ona ide gori u dućane pa govori gizdava divojka: “Boraj tebi. Nit sestrice da joj se potužim. On na svitu nigdi nikog nema samo jednu gizdavu divojku.

Neka te. a djevojka je. komšo. Nesretne su ljubavi pokatkad bile i zbog prvog komšije. neka te. Duša ti u raj ne došla. Svu noć ja zaspat ne mogoh Od svoga jada golema Slušajuć kolo i pjesme. gledajući je. sastavio Krešimir Mlač. zbog toga. U kolu moja djevojka Sve moje pjesme ispjeva.Mnoge su nesretne ljubavi bile zbog nerazumnih majki. Već ti se vila i vila Pa u dnu pakla savila!”138 (Sarajevo) Ljubavne pjesme u vrijeme zagledanja pjevaju o ruži koja je procvjetala. str.-197. 81 . 196. 138 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. U tim je pjesmama mnogo tuge i kletava zbog neuzvraćenih simpatija i ljubavi. LASNO TI JE POZNATI DIVOJKE Lasno ti je poznati divojke Koje ti su ljubljene u majke: Crne su im oči zamućene Kako voda u mutnu jezeru. Česte su. Zagreb 1972. U svakoj mene pripjeva: “Ah moje prvo gledanje! Ko nam se uzet ne dade? Ni s moje majke ni s tvoje. Narodni pjevač po načelu dobro – loše komparacijom poučava kakve su razlike između ljubljenih i neljubljenih djevojaka (poštenih i nepoštenih). U nekima od tih pjesama majka savjetuje kćerku da pazi koga će odabrati jer momci znadu privarit i ostavit. Već s našeg prvog komšije. kletve u tim ljubavnim pjesmama: KOLKA JE NOĆCA NOĆAŠNJA Kolka je noćca noćašnja. zaplakala jer misli na blagi pogled svoga dragog. MH.

Zora. Crne su im kose razglađene Kako perje u mlada sokola. Zagreb 1963. dom im je siva kabanica. Matica hrvatska.) Majke su svoje kćerke savjetovale da se ne zagledaju u vojnike jer su vojnici siromasi i nigdje nikoga nemaju. a crnim očima na nju pogleduje. 140 139 82 . soldačkoga vina.”140 (Hrašće kraj Zagreba) U sljedećoj je pjesmi nekoliko lirskih slika koje jezičnim izrazom oslikavaju ljubav drage i dragoga. 188. a ormari – vojnički rukavi: MAJKA SVOJU JEDINICU KARA Majka svoju jedinicu kara: “Ne pij. MURTELICE DROBNA Murtelice drobna kâ si na balkunu. hiža mu je siva kabanica a ormari – soldački rukavi. Narodne lirske pjesme. Još je lašnje poznati divojke Koje nisu ljubljene u majke: Bistra im je od oka zenica Ko sunašce litno na istoku. 201. PSHK. str. Isto. A nadasve lišce neljubljeno Kako zimi nebo po vedrini. soldat bogec nede nikog nema.139 (Dubrovnik XVIII st.Crne su im kose zamršene Kako svila u loša trgovca. ćerko. priredio Olinko Delorko. str. knj. Draga preko murtelice na balkonu pozdravlja dragoga na kormilu koji rukama jedra podvezuje. 23. pozdrav’ draga moga što je na timunu.

sokolom. košutom. sokolicom. srnom. Još od drevnih književnosti Bliskog i Dalekog istoka draga je nazivana golubicom. Pjesme za vrijeme ašikovanja su snažno emocionalne. Tanahna galija. Književni krug Split. Momak bi rukom po ramenu dodirnuo onoga koji ašikuje s djevojkom i on bi se odmaknuo. crniman očiman mene pogleduje. 141 Tanja Perić-Polonijo. Pune su ljubavne čežnje. sanjala je da je bijelo tijelo dragog kraj njezinoga ležalo. Split 1996.biliman rukaman jedra podvezuje. dremle. Dragi joj se u mislima javlja i dozivlje je da dođe kod njega ležati i da će ozdraviti. a ona izriče svoj sinošnji san u kojem je sa svojim golubekom bila na rastanku: SAVILA SE TUGA OKO MENE Dremle mi se.141 (Vis) Do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća u Bosni i Hercegovini kod Hrvata je bio običaj da jedna djevojka ašikuje s više momaka. a dragi golubom. kod kola. idući od crkve do kuće ili idući od škole do kuće. Djevojka ne može zaspati dok se njezin golub oko kuće šeta. Momci su se odmicali kod djevojke ašikujući na sijelima. u svatovima. 83 . ali i patnje i kletve zbog neuzvraćene ljubavi. Kad je malo usnila. spati mi se ne će Dok moj dragi. itd. a nastavio bi ašikovati onaj koji je odmaknuo suparnika. Isto je i u hrvatskoj usmenoj književnosti. 99. str. pokraj hiže šeće. ej golobek.

143 Isto. 212. 144 Isto. str. malo zasenjalo Da je tvoje belo telo kre mojeg ležalo Čul ja jesam. s tobom na rastanku. čitala čitanku Da sam bila. Tako i ja kad ne vidin tebe!143 (Murter) Tuga se savila oko djevojke kao brštan oko vite jele i ne će ostaviti jele dok joj korijen ne uvene. str.142 (Okolica Koprivnice) Metafora je česta stilska figura u hrvatskom usmenom pjesništvu djevojka od ljubavnih jada vene kao pokošena trava na sunašcu: VIDI. Zagreb 1972. Djevojku ne će ostaviti tuga dok dragi ne dođe do nje. dragi. da si bita bila! Dojdi k meni. Kako ona od sunajca vene. 84 . To je brat ili najbliži rođak od djevojčina odabranika i bio je zadužen paziti djevojku u 142 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. sastavio Krešimir Mlač.Snoćka mi se malo. ej golubek. Pokošenu a ne pokupljenu. str. 212. 212. draga. MH. bodeš ozdravelal Snoćka sam ti. Tako ne će ni tuga od mene Dok moj dragi ne dojde do mene. SAVILA SE TUGA OKO MENE Savila se tuga oko mene Kao brštan oko vite jele. dragi. Ne će da se ostavi od jele Dokle god joj koren ne uvene. ej. TU TRAVU ZELENU Vidi. DRAGI. tu travu zelenu.144 (Prvić Luka) Djever je često prisutan u hrvatskoj usmenoj lirici. večer spat.

str. ja ću biti ručni diver. dragi. Rumunjska) Djevojka je dragog tri puta prevarila i on je naziva kurvom: TRI PUTA ME PRIVARILA DRAGA Tri puta me privarila draga.odsutnosti njezinog dragog. 85 . priredio Stipe Botica. prvi me je privarila puta: Dojdi. da ćeš biti ručni diver. navezla bi i obadva i na krilje i pod krilje. divojčico. navez’ mene desno krilo. U usmenoj je hrvatskoj lirici djever . Drugi me je privarila puta: Dojdi. Kad ja dojdo na vodicu ladnu. ja ću kolu kolovođa biti. na vodicu ladnu. Kad ja dojdo kolu velikomu. Zagreb 1995. dragi. kolu velikomu. Uzgovori siv golube: “Navez’ mene. da se viješ prid golubi kano misec prid zvizdama i Danica prid zorama!” 145 (Rekaš. 145 Usmene lirske pjesme. da ja znadem. VEZAK VEZLA DIVOJČICA Vezak vezla divojčica na sunašce prid pendžerom.” Uzgovori divojčica: “Da bi znala da ćeš biti. MH.siv golub. 134. ona kurva i došla i ošla. da je dolazila. SHK. na bajeru cvita ostavila. Tud preleti siv golube.

Treći me je privarila puta: Dojdi. 183. u večer pod pendžer. priredio Olinko Delorko. Pomeni me u crikvu odeći. Mornar će se svoje vile sjećati ploveći niz more i perući palubu: ZALJUBLJENI MORNAR Od Zirone pa do bila Visa.ona kurva med dva brata igra. Spomeni se mirlice pletući. PSHK. med Ivanom i med Marijanom. darovati I tvojoj te majki ostavljati. Još te. knj. (O vilama će biti riječi u poglavlju Usmene priče – mitske predaje. str. Ja ću tebe kuvertu perući!147 (Marina kraj Trogira) Isto. Toka mi te. Zora. 147 146 86 . str. Zaljubljeni mornar žali što svoju vilu još nije darovao. a mora je darovati i njezinoj majci ostavljati kako bi ga se sjetila hodeći u crkvu. ja darovâ nisan. Kad ja dojdo u večer pod pendžer.) Kada je momak odlazio od kuće (u vojsku ili na rad ili na školovanje) svojoj djevojci je ostavljao poklon kako bi ga se ona sjećala i mislila na njega. Zagreb 1963. Narodne lirske pjesme. vilo. Matica hrvatska. vilo. 155. Ja ću tebe niz more ploveći. dragi. a drugi joj bilo lice ljubi. 23. Najčešće je to bila fotografija ili neki sitan poklon.146 (Otok kod Vinkovaca) Djevojka se u usmenoj književnosti često metaforično naziva vilom.

str. Nesretne djevojke. Zaruke su pratile pjesme koje su pjevale prijateljice zaručnice. dj.Kada bi se mladić i djevojka nakon zagledanja i ašikovanja odlučili oženiti. U tim je pjesmama izražen žal što ih kolegica napušta i odlazi u novi dom. nav. al za pobru moga?” Stara majka njemu odgovara: “Za kog htela mlađena divojka!”148 (Podgora u Dalmaciji) 148 Krešimir Mlač. ručnim satom ili verom (viticom). Oj divojko. Narodni pjesnik ističe da je lijepo cvijeće u proljeće. ali je još ljepša djevojka u jesen. 87 . što je njihov nesuđeni drugi odabrao drugu. “Za kog si je nakitila. 233. rumena jabuko! Stara te je nakitila majka. stara? ! Ali za me. pjevale su djevojačke kletve. Kad bi se dogodilo da pogaze vjeru i ne ožene se jedno drugim. u životu nisu imali sreće i kroz život su ih pratile teške nevolje. Zaruke su značile da su se djevojka i mladić odlučili na brak. zaručili bi jedno drugo prigodnim darom: u starija vremena skromnim darovima. a od šezdesetih godina XX. po narodnom vjerovanju. Djevojka je rumena jabuka. stara ju je majka nakitila i dala za njenog odabranika: LIPO TI JE CVIĆE U PROLIĆE Lipo ti je cviće u proliće! Još je lipša u jesen divojka. st. Nakon zaruka djevojka i mladić nisu više smjeli ašikovati s drugim mladićima i djevojkama.

c) pjesme u djevojačkom domu. “Povij meni ti. mili. Trikrat tanjšu neg bratu. Ne vgrizi se za ruku. b) pjesme pri dolasku u djevojački dvor. dala mu je i jabuku. str. Dala mi je kiticu. Ko je tvoja zaručnja. Lipe Jane u majke!”149 (Imed u Gradišću) Svatovske se pjesme mogu klasificirati na: a) pjesme pri odlasku po djevojku. dala mu je kiticu. mili. f) pjesme pri dolasku u mladoženjin dom. 233. U tu čast njemu sviraju i pjesme pjevaju. 88 . Dala mi je jabuku. trikrat lipšu neg bratu. trikrat tanjšu neg bratu. Vsimi piski piskaju. d) pjesme pri odlasku iz djevojačkog doma.Zaručnik je sretan sa svojom zaručnicom. trikrat slajšu neg bratu. Trikrat slajšu neg bratu. jabuku.” “Željna moja ručica! Željan sam te divojke. 149 Isto. a on ponosno kazuje da je njegova zaručnica iz sela Janica koja mu je dala: rubaču. g) pjesme na piru. NA VRHU MI SURLAJU Na vrhu mi surlaju. Dala mi je rubaču.” “U selu je Janica. Trikrat lipšu neg bratu.” “Grizi. e) pjesme na putu od djevojačkog doma do crkve i od crkve do mladoženjinog doma. To je moja zaručnja.

mladići su pred vratima pjevali erotizirane ljubavne pjesme. O njima se pričalo i bili su vrlo cijenjeni. ali i ocu. Dugo u noć se pjevalo. Tu noć bi svatovi prenoćili u domu mlade kao i u bližnjim domovima. (Vjenčanja kod matičara obavljana su prije svadbe. Utorkom su svatovi oko dva do tri sata popodne. Čauš je bio zadužen za komoru (djevojačko ruho) koje je nekoliko dana prije svadbe na konjima u baulama dotjerano iz djevojačke u mladoženjinu kuću. Pri dolasku pred novi dom mlada je ljubila mladoženjine roditelje i rodbinu te jabukama prebacivala kuću. 89 . Svatovski običaji sinkretiziraju folklorno kazalište. Mnoge su pjesme svatovi pjevali mladoženjinoj majci izričući u njima veselje što joj dovode kućnu pomoćnicu i u polju radnicu i u planini kopačicu i u polju čuvaricu. Peljamo ti lefkotico. Četvrtkom je bio pir za odrasle. pomočnico I vu polju delaricu. Djever i jenjga su najčešće bili mladoženjin mlađi brat i sestra ili najbliži rođaci (ako mladoženja nije imao brata i sestru). djever. VESELI SE.Do konca sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća svadbe su se održavale između Božićnih blagdana i Čiste Srijede. igralo i veselilo. stari svat. Organizirane su konjske te pješačke utrke. ocu i majci pripomoć. Ti mladići su se zvali vukovi. postignuti su anaforom “i vu” te ponavljanjima stihova I vu polju delaricu. na konjima. / I vu polju delaricu. Taj se čin nije svečano obilježavao. čauš. /I vu dolu čuvaricu. Glavni su svatovi bili: kum. Na tomu ručku kupila se jabuka. Srijedom je bio pir za mlade. Lefkotico. nazivan Veliki ručak. Glavna im je zadaća bila čuvati nevjestu. stara majka. Oni su bili ponosni. / I vu goru kopačicu. Čauš je bio zadužen za zbivanje šala i za zabavu. ljubavne i druge lirske pjesme. Srijedom se išlo na vjenčanje u crkvu. usmenoretoričke oblike (zdravice i blagoslove). Kum je najčešće bio mladoženjin zet. /I vu goru kopačicu. barjektar. /I vu dolu čuvaricu. jenjga. Barjektar je na čelu svatova nosio barjak. Vlasnik konja koji je pobijedio kao i najbrži trkač dobijali su za nagradu ručno tkani i vezeni peškir. STARA MAJKA Veseli se. Lirski efekt i poruka mladoženjenoj majci. Kada su mlada i mladoženja odlazili na počinak (najčešće u magazu). Stari svat je bio odgovoran za red.) Iz crkve se veselo odlazilo mladoženjinom domu. a zvao se sudbeno vjenčanje. odlazili do djevojačkog doma.

Ocu. rano volarico. Pelamo vam. dakle. I vu goru kopačicu. Bez žamora dvoron hodaj. 249. str. Do pol noći nam bo jagoda divojka. OTPRETE NAM MAJKA TE BELE DVOROVE Otprete nam. Lice vodon tek dodirni. A uzgrede kosu pleti. Isto.I vu polju delaricu. 249. str. Od pol noći bode snešica rumena. Jagodo divojku. ćeri moja. Djevojka je. jagodo divojku. str. majka. Još pri svijeću dvore meti. Rano rani. I vu goru kopačicu. I vu dolu čuvaricu. te bele dvorove.151 (Koprivnica) MARI MAJKA VIJENAC MEĆE Mari majka vijenac meće. majki poleščicu. I vu dolu čuvaricu. Svog se posla žustro laćaj!”152 (Ston) 150 151 Isto. 90 . majka. kasno lijegaj. a od pol noći snešica rumena. metaforično nazvana jagodom. 152 Isto.150 (Hrvatsko Zagorje) Svatovi pjevaju mladoženjinoj majci da im otvori bijele dvore jer joj vode djevojku jagodu – ranu volaricu koja će do pol noći biti jagoda divojka. Vijenac meće i govori: “Budi dobra. A s punim se brzo vraćaj. 249. S praznim vjedron k vodi hitaj.

PIRNA PJESMA Svima dobra večer ki ste u ovon piru vazda hvalte Boga i živte u miru. buduć tako i vili dostojne te dike. da su nas držaline umin reći. veselju vašemu svi se radujemo. nego vas je celival vaš pridragi otac Blagoslov od fratra jeste vi prijali. Mlada nevistice. Od majke vas prosili a poštenjen tolikin ter su nas proveli s veseljen velikin. Ter su nas jubili kako majka dite. 91 . kako. času. S veseljen velikin nas jesu svi tako. Celivat vas hoće vaš pridragi sluga. poklon ti dajemo. miru ovomu. Mlada nevistice. svega roda diko svi se radujemo.

Na prvom rojenju mladu nevisticu koja će van zibat svu ostalu dicu. od sarca dičice da biste imali. Povlja. u Selcima don Stanko Jerčić. god. Na drugom rojenju mladoga mornara ki će van biti u starosti hrana. Don Stanku 1999. jubi ________ (ime) jabuko rumena! 153 Dijani Mišetić kazao je 21. Da budu kuntenti veseli svej biti i takoj mladici svej se veseliti. 2008. I još hoću reći maslina zelena. 153 92 . Mandina Vrsalović-Livaj. kazala je pok. D.u jubavi Božjoj vika uživali. Na trećen rojenju popa redovnika koji će van biti u starosti dika. A sal na diljenju dobar večer budi anjeli poslani za bit van u družbi. U jubavi Božjoj vika uživali. god. Rkp. veljače 2004.

To je najpoznatija bračka pirna pjesma koja se pjevala pred kućom u kojoj se pirovalo. S vaki svojoj pojas kupi. šargiji i od šezdesetih godina XX. st. a moj meni ne će. usnoj harmonici. Ubila te žalost moja. 93 . Uz kola su djevojke i mladići pjevali ljubavne pjesme. Poskočice karakterizira ritmičnost. svirali (dvojnicama) diplama. Uz tu glazbu igrali su djevojke i mladići. U nekim od tih pjesama nalaze se i elementi šaljivih pjesama. Pokatkad su te pjesme svirane na glazbalima: fruli (ćurliku). Mlade su djevojke uz poskočice nasamo učile igrati kolo. Poskočice su svojom strukturom najbliže brojalicama. Uz njih su se bez glazbene pratnje kola igrala. Ubila te žalost moja. Ubila te žalost moja. Ubila te žalost moja. zakaj sem pak tvoja. Svaki svojoj prsten kupi a moj meni ne će. Tako su se rađale mnoge ljubavi. zakaj sem pak tvoja. Svaki svojoj čizme kupi a moj meni ne će. SVAKI SVOJOJ BARŠUN KUPI Svaki svojoj baršun kupi. Ubila te žalost moja. zakaj sem pak tvoja. a moj meni ne će. harmonici. zakaj sem pak tvoja. Svaki svojoj peču kupi. a moj meni ne će.

đel dušice đelema meni na ruku Narodne lirske pjesme.zakaj sem pak tvoja. 154 94 .-150. str. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću ti ga poljubiti đel divojko. đel divojko. knj. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipa oka đel divojko. Matica hrvatska. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipe kose đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Još je lipše oko kola đel divojko. PSHK. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Evo mi ga i još lipšeg đel divojko. Zagreb 1963. Zora. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću ti je razmrsiti đel divojko. 149.154 (Mikovac kod Križevaca) VINJANSKO KOLO Mara: Lipo ti je u mom kolu. 23. priredio Olinko Delorko. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipa lica đel divojko.

13. đel dušice đelema mi na ruku Mara: Ne priskoči.Mara: U mene je čvrsta straža đel divojko. divojko. digod u nedilju! U nedilju bija na livadu. 2004. u Vinjanima Donjim kod Imotskoga kazala Iva Rebić. đel dušicu đelema meni na ruku Ivan: Priskočio. sv. poljubio đel divojku. 155 95 . u dolami vezena marama!155 (Donji Vinjani) Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. ne poljubi đel divojku. đel dušicu… U Vinjanskom kolu prije svih ovih pjesama koje izvode plesači. Rkp. na vrancu ti zelena dolama. FF Split. moje janje malo: OJ DIVOJKO. ja te. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću stražu preskočiti đel divojko. gangaši u pratnji gangaju ljubavnu pjesmu Oj. đel divojku. moje janje malo! Oj da sam ja tvoje janje malo ti bi doša i janje obaša! Neman kada. poljubio. janje. moje janje malo! Imaš. bolan. Ivan priskoči kolo i poljubi Maru i njih dvoje ponovo povedu kolo i pjeva se: Priskočio. 21. Bušić 1919. đel dušicu đelema meni na ruku… Između posljednje dvije kitice kolo stane. MOJE JANJE MALO (ljubavna pjesma uz pratnju dipala) Oj. ni vidio nisam! Vidio san tvoje konje vrane. Antoneli Rebić. str. rođ. divojko.

Međutim. Nij’ je prala va sinjemu moru. Nit sušila na žarkom sunašcu. Iznimno su emotivne pjesme žene koja ih u samoći pjeva čekajući da joj se muž vrati s privremenoga rada u inozemstvu. va grmu bi bile. 262. Već ju j’ prala v groznimi suzami A sušila na svojem srdašcu. ali ljute zmije? Nit su vali nit mornari mladi. sastavio Krešimir Mlač. Zagreb 1972. Ali vile. MH. Jesu l’ vali al mornari mladi. va gori bi bile. Bilo je sramotno pokazivati ljubavne osjećaje muža i žene. Da su vile. U patrijarhalnoj zajednici mladoženja i mlada su poštivali najstarije muško čeljade u kući. žela dikla travu Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. va moru bi bili. Već je ono Ive. Da su zmije.156 (Novi Vinodolski) IŠLA J’ DIKLA PO TRAVICU Išla j’ dikla po travicu. Vzela srpac i platnicu. dirljive su pjesme supruge prema mužu koji je otišao u rat odakle se često nije živ vraćao. Nit su vile niti ljute zmije. str. dite mlado. Već ju j’ prala vijerna ljubčica. Na njemu se košuljica beli. 156 96 . Da su vali. Nij’ je prala majka ni sestrica.To je izvorno Vinjansko kolo koje se njeguje još od davnina i s kojim se i danas članovi HKUD-a “Seljačka sloga” iz Vinjana Donjih predstavlja na svim smotrama folklora diljem domovine. ĆA SE ONO USRID MORA BELI Ća se ono usrid mora beli. Žela j’.

Maloj djeci se pjevaju pjesme dok su u krilu ili naručju majke. kovale je do tri kujundžije – prvi kuje. Ća j’ nažela. 262. 97 . Majka djetetu u kolijevci pjevuši najdraže i najslađe riječi dok ga njiše da ga uspava. Neke uspavanke imaju elemente romanci i brojalica. Te pjesme najčešće imaju elemente romanci i brojalica. Malom djetetu nad kolijevkom uspavanke pjevaju majke. ali i kao predmet protiv uroka. a bez njega je tužna zora. primjerice. to svezala. str. Na miloga pogledala.Pri Budimu. a iznad kolijevke na polukružni obruč nanizale bi razne predmete. pomozi mi. Majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najteže zavjete. belom gradu. Da si sinka ne zagnjavim. NI GA DOMA Nini. treći meće zlatne jabuke itd. Čest je kršćanski motiv: anđeli ti na san dolazili. ni ga doma U poju je. Uspavanke izražavaju snažnu majčinsku ljubav prema djetetu. Poznaju ih sve civilizacije. U nekim suvremenim zapisima uspavanki opažaju se mitski elementi: srmali beša. “Hodi. rjeđe očevi. te bake i starija sestra ili brat. NANI. nani. Vu travicu na glavicu. mili. Majke su nekoć na dijete stavljale svete sličice i kipiće. na moru kovata. NINI. bere ruže Bere ruže i vijole Nabro jih je kanistricu i još druge polovicu Pak jih nosi prid kraljicu Kraljica se dobro zbrine Ča će malom darovati Daruje mu konja vrana i na konju divojčicu 157 Isto. drugi pozlaćuje. u Dalmaciji lijepe školjke koje su služile kao ukras i igračka djetetu. Uz kolijevku se pjevaju i pjesme kojima majka budi svoje zlato jer je zora. Sama sebe ne pokvarim!” 157 (Čatar u Gradišću) Korjeni uspavanki sežu u prvobitne zajednice.

FF Split. priredio Marko Dragić. str.Kako zlatnu jabučicu. babo bešu sinu kupovao. Majka se djetetu iz groba javila i govorila da ide kući majci novoj. na grob istrčalo. SPAVAJ ČEDO PRENEJAKO Spavaj. da se ljulja čedo prenejako. grobe mili. treći meće alem kamen dragi. Sarajevo 2006. a iz groba progovara: Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. za nju dao dva tovara blaga. Trgovac je bešu donosio. 49. 142. ovd’e su mi mamu skrili!“ Grob se otvora. iglicom kopalo. 13. spavaj čedo prenejako. kovale je četiri kujundžije: Jedan kuje. a kad je dijeto saznalo na grob je kleknulo. prstićim po grobu: „Otvori se. Beša ti je u moru kovana. bez majke ostalo. Matica hrvatska i HKD Napredak. Rkp. epika. Kad je dite znalo. 2004. pokraj kog se vidi večerati.158 (Bogomolje na Hvaru) SPAVAJ. 159 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. a dijete je žalilo da nije ono majka! JEDNO DITE MALO Jedno dite malo. sv. majku dozivalo. knjiga 4. retorika. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. str. u Bogomoljama na Hvaru kazala Anka Godinović. 158 98 . 2004. drugi pozlaćuje. naspavaj se u šimšir bešici.159 (Trn kod Širokoga Brijega) Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvatice kazuju potresnu pjesmu o siročetu koje je bez majke ostalo. Ljubici Rudan.

metafora. str. anafora. prigodnih lirskih epiteta. a ti kad bi dala. ti si milovala. dj. ti bi medom namazala!”160 (Gmići kod Prozora) NARICALJKE (TUŽBALICE. Ramo moja.Hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame. svega ga podere. broji zalogaje. Vl. na pogrebu i na grobu. svome domu. / di je moja mamica?” Marko Dragić. a ti kad si prala. 160 Po mnogim krajevima pjevane su slične pjesme. kao što si ti mi bila. tamo imaš mamu novu. Stipe Botica. od korito lupa. 162 Usp. nakl. sine. Neke su hrvatske tužaljke biblijske provenijencije. 161 Vidi: Marko Višić..162 Naricaljke su komponirane osmeračkim ili deseteračkim stihovima. str. alegorija i drugih stilskih figura. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. nav. Drevni Egipćani i Mezopotamci pjevali su himne-tužaljke razorenom hramu ili gradu. TUŽALJKE) Naricaljke (tužaljke.-77. Kad mi kruva daje. Sarajevo 1992. godine: Jedno dite malo. / po selu skitalo. ti si sačuvala. tatice. 94. 9. Iznimno tužan lirski efekt postiže se višestrukim upotrebama asonancija. Kad mi glavu kupa. Kad mi rublje pere. a ti kad si prala.161 Naricaljke su pjesme koje se nariču nad pokojnim. / siroče ostalo. 99 . Zagreb 1995. Namijenjene su oplakivanju pokojnice ili pokojnika u domu. str. Snažno su bolne ali i dostojanstvene. / taticu pitalo: / “Tatice. 76.“Iđi. Franjevački samostan Rama Šćit i Matica hrvatska ogranak RamaProzor. U zaleđu Zadra zapisao sam 1979. tužbalice) su poznate još od najstarijih civilizacija.” “Ta mi mama nije mila.

koja nisi ni dozriti mogla! Jaoj. vridno srce mile majke svoje. privario. poranio. što si tako ucvilio majku! 100 . zlato. gdino nema gajdi i barjaka. od svatova nisi sebi snašu odabrao. Kroz cijelu je pjesmu majčin žal što nije dočekala da oženi momče neženjeno i proklinje crnu zemlju što odmami jedinka od majke. što odmami jedinka od majke! Oj težaku mile majke svoje. srce. koja nisi do vrimena došla. Oj. mile majke mili mladoženjo! Majka te je jedva dočekala. drago srce moje. niti ima snaše odabrane. prosto ti ne bilo. Iznimno su dirljiva i majčina pitanja sinu: Oj. koje majka oženila nije! Crna zemljo. jaoj moje momče neženjeno. / već se ovdi i plače i cvili. moja jabuko zelena. i sad si mi. Ti si mene. zlato. / što si tako ucvilio majku! / Tko će starog dadu zaminiti. jedinče. divojke se udavati ne će. drago srce moje. požurio. / niti ima snaše odabrane. zlato. A što si mi zlato požurio? Nije vrime. / tko će dadu do smrti braniti? Na koncu majka mrtvoga sina moli da se okrene ma na koju stranu i požali žalosnicu ucviljenu majku svoju: Jaoj. još je rano svatove kupiti. vridno srce i vridnoćo moja.Majka oplakuje svoga sina – jabuku zelenu koja nije dozoriti mogla. pa si rano. / tko će dadi konje dovoditi. / tko će dadi poslove raditi. već se ovdi i plače i cvili. moja jabuko zelena. sakupio sve svate žalosne. Majka nariče jer joj je sin sakupio sve svate žalosne / gdino nema gajdi i barjaka. jedinče.

Sestra oplakuje umrlu sestru moleći je da joj pozdravi upokojenoga muža Matu i poruči mu da su mlađarija po svijetu rasturena. a kazala joj je Iva Šerić (rođ. Školska knjiga. seko moja. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. 97.) Rkp. drago srce moje. Istu je naricaljku u Ogorju 2006. žalosnicu ucvilitu majku. kuće su se popravile i nanovo sagradile. 1943. seko pitat: “Šta je novo u Merčepin?” Ti mu kaži. ti si uvik dobra bila i mene si razumila. str. 96. sv. a njegova se kuća porušila i po njoj raste mahovina: Mila moja. str. godine zapisalo tu naricaljku. 8. 2006. Njegova se porušila i po njoj raste maovina. FF Split.163 (Otok kraj Vinkovaca) U nekim naricaljkama se preko pokojnika šalju poruke najdražima koji su prije upokojeni. g. tko će dadu do smrti braniti? Ne brineš se. seko moja i pozdravi Matu moga.164 (Imotski) Vidi: Stipe Botica. tko će dadi konje dovoditi.Tko će starog dadu zaminiti. Kako ti se sažalit ne more što te tvoja tako moli majka? Okreni se ma na koju stranu pa požali žalosnicu svoju. 163 101 . zapisala Željana Rončević. seko moja: “Mlađarija podgojena i po svijetu rasturena. i 2005. Ti odlaziš. tko će dadi poslove raditi. Sve se kuće popravile i nanovo sagradile. On će tebe. g. što si tako ucvilio majku. Zagreb 1995. 164 Nekoliko je studenata Filozofskoga fakulteta Split u Imotskomu 2004.

njihove naricaljke nisu zabiljžene. u Zmijavcima. 102 . sv. g. Gizdaju se mladi momci. 2006. same suze iz očiju lete. Gudelj. povaljeni. Ni u tvome bilon dvoru. A moj grade razoreni! Evo iđu blagi danci. gdje i danas živi). Te su pjesme iznimno potresne. Skupljaju se u sastanke. Oba mrtva ležaše na travi. Rkp. obojica pala od gelera. str. tugo moja. zapisala Tihana Cvitanušić. Kad je borba na Odžaku bila i mene je tuga zadesila.Do bola je dirljiva naricaljka sestre za mrtvim bratom kojega metaforično naziva borom povaljenim i gradom razorenim: A moj brate. diko moja. a kazala joj je Pavica Tonković (djev. g. 165 U Zmijavcima kod Imotskoga 2006. vidit nema.165 (Zmijavci kod Imotskog) Premda se kazivači prisjećaju da su nekoć kod Hrvata u Hercegovini postojale narikače. Imala sam muža i djevera. RODOLJUBNE PJESME Zbog nenarodnih vlasti koje su represijom sprječavale nacionalni i vjerski ponos do naših je dana vrlo malo sačuvanih rodoljubnih pjesama. 1934. FF Split. Di je lipa mladost tvoja? A moj bore. Tebe brate. 4. A moj brate. KAD SE SJETIM ČETRDESET PETE Kad se sjetim četrdeset pete. 96. Ni u crkvi ni u kolu. rođ. Mladi momci i divojke. Jadna ti je sestra tvoja.

primjerice F. Neke od tih pjesama pripadaju usmenoj lirici. Matica hrvatska i HKD Napredak. 103 . do koje sam u kolu igrala. Snažan je utjecaj toga zbornika na svjetsku poeziju. sokolovi sivi. preko njega prebacio ruku. Harambašić. a usmene romance ih vrlo rijetko imaju. S. Svojom sam ih rukom pokopala. priredio Marko Dragić. Tema je romanci 166 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. nikom ništa nisam kazivala. Svake noći moja majka stara.” Jedno jutro prije rane zore. vidi djece moje. epika. knjiga 4. 161-162. dođ’te majci ako ste mi živi. Lorca. Zbornik lirskih pjesama Carmina Burana (oko 1230. st. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. sa svojom se djecom razgovara: “Djeco moja. Moj Ilija zagrlio Luku. S.166 (Žepče) 6. Djevera sam po ruci poznala. Tri godine mučila sam muku. G. retorika. Zbornik španjolskih usmenih pjesama Romancero (konac XIII.) ide u najznačajnije zbirke svjetske usmene poezije. Romance u pisanoj književnosti imaju epske elemente. g. kao i hrvatski pjesnici među kojima su A. Romance su pisali mnogobrojni svjetski pjesnici. što miluju materine ruke!” To izusti i dušu ispusti.glave su im okrenute Savi.) sadrži 250 latinskih i 50 njemačko–latinskih svjetovnih i religioznih pjesama. spominjući Iliju i Luku. Kranjčević i drugi. vidi moga Ilije i Luke. Sarajevo 2006. svekrvica mene mladu zove: “Odi nevo. ROMANCE Nazvane su prema španjolskom el romance što je značilo španjolski narodni jezik za razliku od latinskoga. str.

leh černoga Morca ljubit. Narodne lirske pjesme. a na bili rumena. Zaš ja dam da m’ ju dadu? Pojdoh sam da se minem. njegova bim ljuba bila. 37.” Šli je iskat dva Bakrana. priredio Stipe Botica. str. 1484.) MARINA KRUNA Popuhnul je hladan vetar. Zora. Njihov je ritam ubrzan i vedar. knj. 4. Našal ju je černi Moro. visoka. priredio Olinko Delorko. 1995. Zagreb. neg ne bih. ter pomislih: Bih liš bil za divojku? Bar sad bih. Matica hrvatska. hladan vetar od Levanta. Mnogobrojne romance raznovrsnih motiva kazivači i danas kazuju. ki bi meni krunu našal. tri Rečana i još jedan černi Moro. str. Sprogovara lipa Mare: “Ajme meni. Još mislit. Zagreb 1963. JOŠ POIDOH RAVNIM POLJOM Još poidoh ravnim poljom susrite me devojka. SHK. XI. 23. 43.”168 (Iz Istre) Usmene lirske pjesme. tanka boka.najčešće ljubavna. dva Bakrana.167 (U Zadru. PSHK. i odnesal Mari krunu. i govori lipa Mare: “Volila bim krunu zgubit. 168 167 104 . kruno moja. MH.

junaku je na konju dodala. Divojka ga s prozora gledaše. str. KOPRINOM KOSE Pokri.171 (Korčula. crne oči tvoje!”170 (Kotor. str. jada velikoga.) POKRI. da te od draga žeja ne mori.169 TRUDAN JUNAK KROZ GORICU PROĐE Trudan junak kroz goricu prođe od truda se na mač naslanjaše. 210. str.) 169 170 Isto. Usmene lirske pjesme. MH. od truda se na mač naslanjaše.Mnogi etnolozi Marinu krunu smatraju jednom od najljepših hrvatskih usmenih lirskih pjesama. Zagreb 1995. bijelo mu lice sagledala: “O junače. svojoj miloj majci govoraše: “Majko moja. da ti od sunca ličce ne gori. trudan junak kroz goricu prođe. u konderu vode tere napoj trudahna junaka. djevojko. DJEVOJKO. a černi Moro Mađar. 105 . Pavao Ritter Vitezović prvi se osvrnuo na pjesmu Marina kruna ukazujući na domoljublje u njoj jer Mara je Hrvatica. SHK. a od sunca štitkom zaklanjaše. ma mu nemoj lica sagledati. 78. 171 Isto. divojak željan.” Majka ćerci tiho govoraše: “Crpni. st. priredio Stipe Botica. a od sunca štitkom zaklanjaše. vode žedan. ćerce. početkom XVIII. početkom XVIII. st. koprinom kose da ti od sunca biser ne puca. 78.” Ufatila u konderu vode.

str. ni mene. jubavi. meju družinom.) JUBAVI. moja bila vilo!173 (Split) 172 173 Isto.172 (Korčula. ni tebe ni mene ne bi ogrijalo. jubavi. Isto. Jubavi. vrag ti odni kosti. str.UTICALI SE GOSPODIČIĆI Uticali se gospodičići uz ravno poje. JUBAVI! Jubavi. Petrova majka Boga molila da Petra konjic najbrži bude prid gospodinom. početkom XVIII. ni tebe ni mene. na vrane konje. ni tebe. šta si mi skončala cvit moje mladosti. 106 . da te ne bi bilo. 119. moja bila vilo! Da nije jubavi ne bi sunce sjalo. st. Da nije jubavi ne bi svita bilo. 78.

da ga je ubila. Književni krug Split. Krivo miri. 175 Hrvatske narodne pjesme. Ribica momi govori: “Šire je nebo od mora. a drago prodaje.-20. 1823. Iz oblaka tri strile puknule: Jedna bila na moru trgovca. Nikola Andrić. S. Je li što draže od brata?” Ribica glavu promori. 107 . Svoje pase. 46. tudje preorava. I ubila na moru trgovca. Slađi je cjelov od meda..) u Bosni. Druga tuče na polju volara.SIDILA MOMA KRAJ MORA Sidila moma kraj mora. Ženske pjesme. 19. 104. Svoje ore. Knjiga peta. Što je pukla na sinjemu moru. koncem XVIII. Što ti ubi u gori čobana. Mlač (str. st. Draži je dragi od brata!”174 STRIJELE OSVETNICE Bilo vedro. da ga je ubila.). Treća ubi u gori čobana. str. Pjesma je objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme. knjiga prva. ali tudje krade.175 (Šibenik) 174 Tu je pjesmu zapisao Ferićev učenik Marko Bruerović (Lion. Pjesmu Sidila moma kraj mora navode mnogi antologičari. I pravo je. primjerice K. Botica (1996: 97.). Zagreb 1909. str. Što ubila na polju volara. Je li što slađe od meda. I pravo je. priredio Stipe Botica. vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom. pak se naoblači. Momica moru govori: “Je li što šire od mora. – Cipar. oko 1770. Split 2007. MH. Sveska prva. I pravo je da ga je ubila. uredio Dr. Mihovil Pavlinović.

108 . grožđe iz Mostara. str. Hrvatska usmeno književna čitanka.NA UMORU DJEVOJAČKA MAJKA N umoru djevojačka majka. svake ću ti ponude doniti: suvi šljiva sa sirovi grana. svak će reći ja sirotu neću. BALADE Balade su nazivane prema provansalskom balar što znači plesati i prema keltskoj riječi balad koja znači usmena (narodna) pjesma. nove ribe. cukra. kave iz svakog dućana. Ja sirota na ovome svijetu. 89. nemoj mi umrijeti. ali njena kćerka govorila: “Mila majko.”176 (Ervenik Gornji kraj Knina) Pakovačka narodna nošnja 7. U 176 Stipe Botica. Zagreb 1995. Školska knjiga. ko će mene sirotu uzeti. Mila majko. nemoj mi umrijeti.

Nit je meni zima bez jorgana. Jer su teške djevojačke kletve. smrtnom madežu. st. Nit je meni tvrdo bez dušeka. Velik je broj iznimno potresnih balada koje i danas kazivači kazuju. Balade najčešće pjevaju o nesretnoj ljubavi čiju je tragiku izazvala mladićeva (ili suprugova) majka. U đulbašču pod žutu naranču. I sinoć je dvoje rastavila. Ona zove svog jedinog sinka: “Je li tebi crna zemlja teška? Je li tebi tvrdo bez dušeka? Je li tebi nisko bez jastuka? Je li tebi zima bez jorgana?” Iz groblja joj nešto odgovara: “Nije meni crna zemlja teška. A rastavlja i milo i drago. Već u bašču pod žutu naranču. Nit je meni nisko bez jastuka.) jedna je od najstarijih i najljepših balada. nasilnim prelascima na islam. Ne da majka u groblje kopati. Marija). Sve pomori i staro i mlado. Neke od njih pjevaju o: povijesnim osobama i događajima. Ivo i Mara (Mare. bratovim sirotama. Već pozdravi sve moje jarane: Što gledaju. 109 . Maruša. Najčešći su akteri u hrvatskim baladama Ivo i Anica (Ane. Rijetke epske epizode u funkciji su pojačavanja lirskoga tona.baladama su pretežito lirski ljubavni motivi. Rano rani jedinkova majka. Ona iđe u zelenu bašču. o moriji (kugi) koja je pomorila Mostar. Rastavila jedinka od majke. puno ašikujte! U Stambol je kuga udarila. Raznovrstan je tematski svijet balada. nek ne ostavljaju. Završetak je balada tragičan. Anuša). Škotska balada Edward (XII.-XIII. itd. Pa dozivlje Sarajke djevojke: “Malo rad’te. ŠTO GLEDAŠ NE OSTAVLJAJ Leti vila priko Varadina.

177 110 . pozdrav Božju njima je nazvao. priredio Stipe Botica. Tad govori komšija Ivanu: “Ajde. od Anice i ruhom bogatija. sveska prva. knjiga prva. da ga majka ženi. dio drugi. d. kod Ivana. Zagreb 1909.-147. Mihovil Pavlinović. uredio dr.” Komšija se nazad povratio. Pjesma je. Ivo. skupila i izdala Matica hrvatska. str. u Kunari. pod naslovom Djevojačke kletve objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme. majka ti je rekla. ženske pjesme. visoku planinu. Kad komšija kod Ive došao. Majka sprema svog prvog komšiju u Kunaru. pa mu našla Gabelku divojku: od Anice i lipša i viša.”177 (Mostar) ČUVA OVCE IVO I ANICA Čuva ovce Ivo i Anica. Ne dolaziše devet godin kući. Jedno drugom viru uložili da se nikad privariti ne će: tvrđa vira nego mramor stina. 146.” Tada Ivo njemu progovara: “Uzalud je i lipša i viša i ruhom svojim bogatija. 85-86. (romance i balade). Nikola Andrić.” Hrvatske narodne pjesme. do Boga se čuje. Oni njemu pozdrav prifatili. Split 2007. Za to čula Ivanova majka. Književni krug Split. visokoj planini.Kad uzdahnu. Ivanovoj majci govorio: “Tvoj je Ivan tebi poručio da on Ane privariti ne će. Tiskara Hrvatske stranke prava d. knjiga peta. da on saje. svog jedinog sina. i divojku majka ti je našla: od Anice i lipša i viša i ruhom je od nje bogatija. str.

Tad govori Anica divojka: “Ajde. ugazila u krv do kolina.” Tada Ivan majci govoraše: “Uzalud je. sine.” Tada majka Ivu zaklinjaše svojim mlikom kojim ga odgojila: “Ajde. ona se je svom Ivanu uputila uz Kunaru. kad te majka zove!” Tada Ivo Anu poslušaše i Aninu košu obukaše. budit dok mi braća kavu ne popiju. svojoj majci ona sritno doje i ispriča što se dogodilo: da je Ivo mladu privario. Ivo. Tada Ane odma za njim poje. visoku planinu. Ivo. našla sam ti Gabelku divojku: od Anice i lipša i viša. od Anice ruhom bogatija. Tada doje majka da ga zove. mliko materino!” Opet Ivo majku ne posluša. ja Anicu privariti neću. Kad izašla. sine Ivane! Zar ti nije zlato omililo?” Kad je majka vrata otvorila. Ugledala svoga mrtvog sina 111 . vrata im se otvorit ne dadu. Majka Anu s devet ključa zaključa. onu košu što je Ane vezla. moja mila majko.Kad je majka aber razumila. Kad se Ivo s vinčanja povratio. a seke mi kolo ne ufate!” Kad su došli da Ivana zovu. majci svojoj on je govorio: “Nemoj mene. sinu govoraše: “Ajde. moja majko. da svatove Ivine ne gleda. majka da te ženi. Ona budi svog Ivana sina: “Otvori mi.

Baška Voda 1995. ispod nogu voda je provrla. Ona pade po njegovu tilu. a seke su kolo zastavile. Jer tih tila nikad ne će biti. str. tu jabuka. Ko voli ružicu rumenu. Mara njima jeste besidila: “O bora vam. oba mlada. vodu pije a pokoj pridaje. oba meni draga. a Anica Boga je molila: da joj dadne grome i topove. u zemljicu svatri pokopaše. više ne ustade.178 (Rumboci u Rami) ŠUJIĆKINA MARA Pasla ovce Šujićkinja Mara. neka vodu pije. 112 . Tuj tunja. Kad izašla. ne mogu vam obim biti ljuba! 178 Marko Dragić. Povr glave ruža je procvala.i uz njega Gabelku divojku. Mala nakladna kuća Sveti Jure. S njom pored dva Jakšića mlada. Pasla ih je ispod Malovana. i Ivana spustiše na zemlju. dva Jakšića mlada. oba Mari draga. 72. Mrtva tila u greblje ponili. Bog joj dade grome i topove. sprovod zaustavi. Svatri tila u greb ponesoše. Gabelka je pismo ostavila: “Kad je s mene. živa pade.-74. ona razbi devetera vrata. nek nije ni mene!” Tad su braća za njim zaplakala. Oba mlada. nek se kiti a pokoj pridaje. da razbije devetera vrata. Ko je žedan.

pokojna mu duša! Vadi Mara nože okovane: “kad je s mene. Poletite dva Jakšića mlada. Izletiše prid žalosne majke. Među njima Šujićkinja Mara. Drugi nosi burmu od Nikole. Tu su majke zakopale sinke. a Pero dopade. Kroza zemlju ruke sastavljali.Okrećite bile ovce svoje. Kad ja manem vezenom maramom. Tri žalosne zakukale majke. nek nije ni mene!” Naletiše tri gavrana crna: Jedan nosi pera od Perine. Obadva se pinom zapinila: Pero bilom. Zakukala Nikolina majka: “Ovo jeste moga Nike burma!” Zavikala mladog Pere majka: “Ovo jeste mog Pere pero!” Izletila majka Marušina: “Ovo jesti Marina marama!” Trče gledat prižalosne majke. Koji meni ponajprije dođe. Treći nosi vezenu maramu. Sve troje ji bilo preminulo. Niko pade. Onoga je Šujićkinja Mara. Okrećite podno Malovana Ja ću kretat povr Malovana. Kad su bili na po Malovana. Braća krenu podno Malovana. Kad dođoše uvr Molovana. Koji meni malo potlje dođe Onoga je vezena marama!” Kad ujutro malo osvitalo Mara krenu povr Malovana. Nikola krvavom. Gleda Mara u Perine oči: Umro Pero. pokojna mu duša! Pođe gledat u Nikine oči: Umro Niko. 113 .

FF Mostar. Rose se mogla udat u grad za poštara. godine. u Tomislavgradu. veljače 1968. Oko nji su vodu navratili. ali nije htjela jer je voljela Mladena. Toga dana je rekao težacima da mora obaviti važan posao. Tko je žedan neka vodu pije. studentici Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu 179 114 . Nekoliko ljudi željelo je poslati poruku svim roditeljima kako se tragedija ne bi ponovila nikad više. Tako na kraju ubija sebe i nju. selo Podaci. Kada se vratio. knjiga prva. Podace je obavila koprena tuge i žalosti. Kazala Ilka Križanac (rođ. Oko nji su voće posadili. Šinković zapisala ju je u Splitu 14. str. 180 Tonka Bulić rođ. On je otišao u vojsku. Rkp. Neka njima pokoja nazivlje!179 (Tomislavgrad) ROSANDA I MLADEN Desetine su studenata fragmentarno zapisali baladu o Rosandi Visković i Mladenu Andrijaškoviću. Tko je željan neka voća jede. ožujka (na Grgurevo) 1939. Godine 2008. Rose i Mladen bili su iz Biokova. rekao joj je da će se ubiti ako ona ne želi bit s njim. Tragedija se dogodila 12. Mihovil Pavlinović. Na kraju majka proklinje sebe što se miješala u ljubav svoje kćeri. 2004.U rukama im zelene jabuke. 378-381. Književni krug Split. Nakon smrti dvoje mladih ljudi iz pjesme. 1927. Usp. Split 2007. godine. a Rose mu nije smjela pisati jer joj mater nije dala. Ganut tom tragedijom Dinko Bekavac spjevao je 941 stih: 180 Zapisala Josipa Bagarić 2004. priredio Stipe Botica.). dala ju je Jeleni Markoti. Hrvatske narodne pjesme.

A i on se ozbiljno držao. Jer on misli to dite nevino. Te se desi dragi pobratime. neostala majka nevesela. momče primi pismo do vojnice. Viskovića Mara. vjeruj meni neću ti pobjeći. Prolazeći dani i sedmice. da se s tobom ne pozdravim vruće. 115 . koju je ona navela u svome seminarskom radu iz predmeta Hrvatska usmena književnost. ja sam dite od petnest godina. Nema mira on u srcu svome. Divnu ćerku. jednome se mlada obećala.” Mlada cura sinpatično zbori. nemoj dati volju dušmanima. divnu ćerku Mara je gojila. kao kita iz pitara cvića. visoko se nad more nizilo. niz tebe to Jadransko more. ispod tebe morske pučine i po tebi te visoke gore. Ja ne mogu da pođem od kuće. dok se vratiš čekat ću te mlada. Nije stalno već mu ona veli: “Poslušaj me mladiću veseli. te mu tako govori ozbiljno. Ti ćeš momče poć u vojsku sada. ako si ti mladić od riječi. Ante žena. te se nije često sastajao. pođe da se javi zlatu svome: “Ti si Rose nevino za mene. a sad ju je majka izgubila.” A mladiću ove riječi mile. Od kada su te tvoje visine. S tebe divan pogled je na more. al za tobom moje srce vene. na rastanku mladiću govori: “Što smo rekli misli samo na to. kao što je ovoga vremena. Rosanda joj ime.” Jer mladiću Mladen ime biješe. Nemoj dušo da ti srce pati iz vojske ću ja tebi pisati. Od ljubavi ne razumin ništa. U Podocima selu malenome Makarskom srezu velikome Na dvanaesti ožuljka mjeseca Slušaj dobro golema udesa. Naokolo gradovi i sela. Andrijašković se zovijaše. u srcu se momku usidrile. Rosi biše petnest godinica. Samo budi kao što sam i ja. Imala je suviše mladića.Divno brdo Biokovo milo. mlado moče u vojsku se sprema. kad pomislim meni srce gine. moj Mladene i srebro i zlato. Sad drugoga razgovora nema. Vjetrovi ih nebi odnosili. On bijaše rumenoga lica. kao sunce kad sja iza gore. Svima momcim ona hvalu dala. a kamoli ljudi omrzili. baš trideset devete godine.

na rastanku desnu ruku dao. u vojnicu kada si otiša. Ako dragi ti za menom patiš. 116 . otkrila se ljubav šta si krila. Ali majka nije vjerovala. Ti ćeš dragi morem putovati. Rose ima osjećaj još više. novac dušo tebi će trebati.” “Rose draga.” Još mu Mare sto dinara daje. Sinoć dušo s tobom se rastao.” Od kuće se hladan uputio. ovo cvijeće moraš pogledati. za tobom mi vene moje lice. već nad menom nadzora imala i jednoga me dana preobašla i sakrita pisma mi je našla. da je prošla cijela godinica. ti ostala kod majčina dvora. Ni dan danas nisam je otkrila. divno ga je mlada darovala: “Mi ćemo se dragi sad rastati. “Oj Rosando jutarnja danico. “Evo dragi tebi sto dinara. Draga dušo kojeg si mi pisa. Čini mi se ne vidim tvog lica. A Rosa stade govoriti: “Primi dragi. Na ti dragi čarapa dva para.” “Te mi kaže nesretnice mila. ali mi je to doznala majka. ovaj novac mali. ja sam našu tajnu ljubav krila.” Iz vojnice Mladen Rosi piše. Primi pozdrav od odlaska moga. na darovim koje si mi dala. Ti znaš dušo da sam prenejaka. U svom srcu nema mira više. naša ljubav da ostaje šala. tebe ljubim i više nikoga. te se sjeti ka smo se rastali. Na pismo mu cura odgovara: “Moj Mladene srce iz nidara. Ali šta ću kada mora biti tako. srdačno se mladi pozdraviše. Da ti meni sitno pismo pišeš s dana u dan na ljubav pristaješ. Ja sam majci odgovore dala. samo ne znam što ću tebi dati. s tobom se rastajem. Kitu cvijeća još ćeš ti primiti Koja će te dragi veseliti. Dugo imaš ti u vojsci stati.Rose prije neg se s njim rastala. te se sjeti kada sam ih dala. te se sjeti ti Rosande svoje. tebe neću ostavit nikako. utjehu će tebi cvijeće dati. mnogo tebi hvala. u carevu vojsku odlazio. on Rosandi sitno pismo piše. Još evo ti maramice ove. Mladen htjedne da neće primiti. Ja sam išo preko sinjeg mora.” Za bijele se ruke uhvatiše. ja ti drugog ne imadem dara. sada Bogom.

sve ne mogu da ti opisujem. Ako hoćeš kćeri da se vjeraš. Bolje ti je u dućan sa knjižicom. Ti se možeš za suca udati. da me više ne napada mati. ti imadeš mladoga poštijera. suzama ga Mladen okupao. Na Rosandu on misli sve više. nego ću te ja Mladenu dati. Al ću isto prvo poginuti. On ne misli tako ništa više. Pismo ode Rosanda ostane. ne izgubi sreće. Ja sam tvoja al mi neda majka.Rađe će te majka pokopati. ja te ljubim a majka mi ne da. al na srcu ona nosi rane. tvoja majka Mara? Bog jedini neka majci plati. Ja imadem dosta da ti pišem. već on prati šta mu Rose piše. Pismo Mladen kada je primio. Zašto sam te odgojila majka. a moje će uvenuti cvijeće. ti se moja ćerka nećeš zvati. pismo čita te ga on zatvori”. Koji želi tebe oženiti. neg u polje da ideš sa britvicom. srce iz nidara. šta će od nas. ćeri. Boga moli za svoga dragana. i s njim će ti. nego poći drugu ja ljubiti. Ti ćeš sa njim u gradu živiti. dobro biti. Već oproštaj ja ti šaljem mili. Ako hoćeš Mladenu pisati.” “Još suviše mene majka psuje. Još mi srce u grudima preda. Bože vidiš s velike visine. Moj Mladene. šta ću činiti. željo srca moga. Nemoj dušo više mi pisati. na te mislim te ne mogu više. kako moje mlado srce gine. proklet bio ko nam ljubav krati. a ti dušo imaš djevojaka. ja se mlada neću udavati. Dragi Bože. uze pero te rođaku piše: “Poslušaj me Slavko rodijače. Ali. zašto ona našu ljubav krati. Do pola ga nije pročitao. da ti ljubiš jednoga težaka. kad od tebe moram da se dilim. Tako Mladen sam sobom govori. hitno ga je mladić otvorio. sa poštom ga mlada opremila. Pa se misli cura svakog dana. Ja se moram od tebe rastati. Rosanda te ljubi sve do groba. zlato. a nećeš se težakinja zvati.” Kad Rosanda pismo napisala. 117 . sa knjižicom u dućan hoditi. šta volim ljubiti? “Oj Rosando. Kad tvoja nemogu ostati. kad ne mogu. moje srce bez prestanka plače.

mlada će te Rosa čekat mirno. da je meni rekla stara nona: Rose draga ti otvori oči. nema mira on do Rose pođe. mlado srce malo mu se smiri. Slavko rode. najmiliji pozdrav tebi dava. zadnje pismo meni Rose piše da ja ne smim da je ljubim više. tvoja ljubav Rose će se zvati. Rosu mi pozdravi i opširno pismo meni javi. Kada pišeš javi mi. Ako Bog da da se zdravo vratiš. sama sebi smrt će zadati. Već ne može da stoji od jada. I u pismu ovako mu piše: “Rode mili. kad on dođe da ćemo mi lako. te i druge prođe polovica. Vidi Rose što u njemu piše. Dan za danom prođe godinica. u sakrito Rosi ga odnio. Istog dana kada kući dođe. Kada bi ti drugu oženio. jer ja znadem da ti nije žao. Mladen kralja vjerno oslužio i zdravo se kući povratio. dok ti meni odgovor ne vratiš. kako je? I što mi je od Rosande moje. Slavnog kralja da ti služiš virno.” Kada Mladen ovo pismo primi. Samu djevu u kući zateče: “Kako si mi golubice reče. Zato Rosi neću pisat sada. On je vazda živio u nadi. da ga neću mlada zaboravit. Da od majke napadaj imade i da mene ljubit je ne dade. te mladiću odgovor je dala: “Ima dušo nekoliko dana. Prve riječi ti ćeš meni dati. Niti ću ja veselja imati. iz vojske će brzo Mladen doći. Jer mi kaže Rose da ti javim. sve sam ti pisao.Od kada sam od kuće pošao. Bože šta mi sada Rosanda radi.” Slavko pismo kada je primio. Slavku mlada progovori tada: “Slavko moga Mladena pozdravi. da ti pratiš da ne zaboraviš. iz sveg srca žalosno uzdiše. nek je majka veće ne napada.” Slavko mladu djevu poslušao. Nek on meni ne piše nikako. Da nju neće drugi uživati. sve na veće da svoj život gubi. a Rosandu mladu ostavio. ne misli se više. Rosanda te od srca pozdravlja. psuje li te veće draga mati?” Suzicama Rose okupana. Dragi rode. ja radosti još nisam imao. 118 . a da ona mene isto ljubi. svom rođaku odgovor je dao.

Ti si Rose krasan život stekla. I mnogi su tako govorili.” 119 . Da vam vaša mladost tako pati i da će te sami smrt zadati. Svršila je sedamnest godina. Moja Rose još je prenejaka. otplovit će preko sinjeg mora! Dragi otac Rosi piše sada. Nemoj momče o tom govoriti. Rose draga kad ti oćeš tako. a krasan je život odgojila. Na stranu mi ostavi svakoga.” “Majko draga. što mi kažeš to nije istina. Tvoje srce nemoj da ti pati.” Progovara sad Mladen polako: “Slušaj mene od Rosande majko. Sa Mladenom ti si se sastala. ja Rosandu neću udavati. ti ne slušaš šta ti kaže majka. crna će nas uživat zemljica!” Na to se je Mare nasmijala i Mladenu odgovor je dala: “To su momče stare poslovice. da do njega ona dođe mlada.S njim se nemoj često sastajati ako majci želiš život dati. sami sebi mi ćemo smrt dati. samo ljubim ja Mladena moga. već našega neće biti lica. drugu nađi te se s njom zabavi. Srce naše ne može da pati. svojoj ćeri Mara progovara: “Kćeri mila nesrećo nejaka.” Stara dragu ćerku razumila. pazi dobro što je majka rekla!” Rose mlada momku progovara. Vrijeme svoje kad bude imati tada će je majka udavati. s njim se nećeš sastajat nikako. da ti pođeš iz mojega dvora. da se ona ostrani od svega. dok evo ti njena majka Mara. Dok je bolje to tvoje noselje. šta si svojoj majci obećala. da će vaše uvenuti lice. Rose slike napraviti mora. nego none svoje majke mile. ti mi slabo veliš. Mladenu je tada govorila: “Moj mladiću Rosu mi ostavi. Kada ih je skupa ugledala. u Americi da dođe do njega. moju Rosu ti nećeš ljubiti! Već te molim i to bi ti mora. ja ću ljubit što mi srce želi. nego ja drugoga ljubila i najprje da će se desiti ne budem li moći ja njega ljubiti. tvoja kćerka da je prenevina. ali nisu ništa učinili. Ko da joj je dvadeset godina i Rosa je za mene sudbina. Rado bi se majko utopila. ja joj ne dam da postane majka.

Vi tad poso nastavite. Mladen ode polako kroz selo. Tako oni rađu ostaviše i svojoj se kući uputiše. ja ću doći ako budem moći. kad ćete mi proći. ja odlazim sad od kuće tvoje.” Ove riječi Rose momku dala. 120 . Na kog mislim imadem vremena i baš sutra taj posao opremam. te sutradan. te zapjeva on pjesmu veselo: “Tužni dani. Koju jesu bili pogodili.” Iz džepova lervorver trgao. dobri prijatelji.” Rose momku odgovara na to: “Poslušaj me. on se digne rano. Cijelog dana onu zemlju rade. Mladić dođe kući polagano. Pet hitaca u zrak upalio. milo moje zlato. nedjelica sveti dan će doći. ovako je njoj govorio: “Kad si znala da mi je neš dati. a nisu je jošte dovršili. Tako kao što smo pogodili. I rekla si ti. u tome se mladić veselio. pjevajući iz njega je pucao. važan posa moram opremiti. da je mladić te noći pucao. radnik posa mora da ostavlja. bolno srce moje. ponedjeljak sretni dan će doći. Kada svane danak nediljice. tada. crne moje oči. Dođi draga do bijele crkvice. koja neće nikad nas rastaviti. Rosandi je mladić govorio: “Rose draga. Zašto si me pošla darivati? Znadeš kad sam u vojsku išao. Dan prolazi. uredite prijatelji mili. Što si rekla to nosim u glavi. al se je isto doznalo. moj Mladene. Ovi dani brzo će nam proći. povedoše razgovore razne. Tu pucnjavu ko je ućutio. neku zemlju da idu kopati. neg će drugi Rosandu ljubiti!” Sa majkom je razgovor svršio. Ode svoje prijatelje zvati. Rađe ću se smrti odlučiti. te se mlada od njega rastala.Kad je Mladen staru razumio. nikad neću ono zaboraviti. nediljica sveta kad će doći? Ljubav moju s Rosom da sastavi. Ja taj dan neću s vama biti. te čovjeku rađu uredite. Putujući njima Mladen veli: “Čujte me. ove tamne noći kada prođe. od tebe sam ja novac primio. da će moja biti Rose mlada. prosto su se pucanju čudio. noć se pribilžava. gospođo.

Uze Rose studene vodice. danas Mladen može me ubiti. obukla se kao gorska vila. kad ne mogu ja njega ljubiti!” “Rose draga.” Sa Mladenom tu se rastadoše. ide cura te se ogledava. Sjajno lice Rosi je ostalo. 121 . pa umiva svoje bijelo lice. svoju kuću opremat je stala.” U pameti jer ni jedan nema. uz brda bi vodu okretala. materino zlato. dvije drugarice. Sad zbogom s vama se rastajem i srdačno pozdrav vama dajem. jer ne mogu da pođem bez tebe. Po maslinama propjevale ptice. ajd u crkvu te ne misli na to. na koji se on posao sprema. Potpuno je kuću uredila. Bog ti sreću dao. Obasjava ona plavo more. odgovore ovome dadoše: “Prijatelju. zato momci za njoj ludovaše. Pramen kose mlada raščešjava. Bože zdravlja vi će te ga znati. Sunce sine sa visoki planina. otiđoše do bijele crkvice. dan osvane svete nediljice. Katica je Rosi govorila: “Rose draga. Divnu svoju robu uzimala. znam da ti je dosadno živit. Ovako je kako majka zbori. kad ne možeš šta voliš ljubit. Majci Božjoj ti molitvu obrati. Noćca tamna to je prolazila i bijela zora zarudila.Ne mogu vam taj posao kazati. ti ne misli radi svoj posao. do rodice ona svoje pođe: “Oj Katice. drugarice mila. Što suviše ugodna bijaše. al čekam na tebe. kamol ne bi momka prevarila. ti ne slušaj što Mladen govori!” Rose prije neg u crkvu dođe. bolje nego sjajno ogledalo. obasjava brda i doline. te se mlada obučivat stala. oni bi ga umirili mladi. Da vidite moja braćo mila. tad u svoju sobu ulazila. drugarice mila. obasjala mlade Rose dvore. nije priša ti ćeš se udati. Da su znali o čemu se radi. te Rosandi govorit stala: “Rose draga šta si odredila. jesi l mi se mlada opremila?” “Jesam Rose. I ja ću mu mlada dozvoliti.” Djeve mlade. Stara majka za njoj istrčala. Mlada Rose rano se ustala. kad si mi se tako uredila?” “Majko. nemoj ništa govoriti.

U putu ih Mladen dočekao i lijepi pozdrav njima dao. Put ne vidim po kojem putujem. 122 . milo dobro moje!” Rosandi se od srca uzdane. Zato Rose.” Tako cure mlade putovaše. dolaze mi pisma sa svih strana. za tobom ću život izgubiti!” Kad je Mladen djevu saslušao. ako nećeš ti mene ljubiti! Staru majku ti nemoj slušati. ne ostavljaj mlade. tebe ću ljubiti. ja ću se ubiti. narod ode svome zavičaju.Sve tajnosti tvoje Rose znadem. rad ljubavi koju dušo nosim. imam tebi nešto kazivati. Mladen reče: “Slušaj Rose sada. govorim ti milo. samo mene. a sa mnom ćeš mlada uživati. Zaboravi sve u kući svojoj. Čini dragi. Misa svrši po svom običaju. odgovor je ovaj njome dao: “Dan za danom smrt se približava. te mladiću govorit stade: “Moj Mladene. To bi bilo od Boga grehota. Ko mi piše to sam Bog znade. pod ruku se mlade uhvatile. dozvolu mi majka ne bi dala. Dvi rodice skupa hodale. malo ćeš ostati. Kad bi ja sa tobom ostala. Moj Mladene. razgovore velike imaše. te u svetu crkvu uniđoše. sve je dobro što govoriš meni. Ti Katice. Kad se poče misa govoriti. a od ljudi golema sramota. Kad bi s tobom sada pobjegnula. za mene suđeni. njih dvojicu mladih ostavila. jer ni jedno potpisa nemade. Te bi rekli vidi cure nejake jer ne sluša riječi svoje majke. ne mogu ti ja pomoći mlada. Putujući njih troje polako. kako god i znadeš. Njih dvojica sami biše tada. U svakome pismu meni piše. hodi sa mnom.” Katica je naprid odlazila. Ima dušo već nekoliko dana. već ne mogu dalje da podnosim. Bože zdravlja i mi ćemo doći. pojedino sam pismo otkupio. ne razumim šta mi to kazuješ. možeš doma poći. naša ljubav vazda se sprečava. da ti mene nećeš ljubit više. Svako pismo bez marke je bilo. Razgovore cure prekiniše. dokle mladić govori ovako: “Rose draga. cure Bogu stale se moliti. a majka mi nije dozvolila. i meni bi to sramota bilo. I još dragi.

Širom svijeta nek se spominje. Obilazi mladiću džepove. Krasna djeva na zemljicu kleče. nas dvojica mladi kad pogine. Hoćeš dite. Ali majka. nebrojno se puta poljubiše. Već on hoće silom napadati. Te džepove majka ne obašla. Ako želiš našu smrt vidjeti. na Rosandu on ga je pružio. a usto mu odgovor vratila: “Uživanja ja bez tebe nemam. vazda misli da ja ono šala. Tad levorver Mladen izvadio. da je znala bila bi ga našla. danas ćemo skupa poginuti. dragovoljno se u smrt spremam!” Još odgovor Rosanda ne vrati. činit svoju mati. 123 . da majka obolim. koji će nas ovdje pogubiti. da se budem vraćat tebe zvati. već mladića obilazit stane.” Mlada Rose momka razumila. te i dalje Rosu kući zove. “Rose draga. kako ćemo sada poginuti!” Nato se je stara nasmijala. da se moraš ti njegova zvati. da i sebe on pogibe mlada. nemoj mi se strašit. On oružja ništa ne imade. Bogu dušu dade. on te neće pogubiti mlade. Hitac puče i drugoga puta. to izusti. Majka pođe njih dvoje ostane. “Moj Mladene. reče. hitac puče djevojke nestade. On revorver upotrebi tada. u kojem levorver počivao. mene nema”. ukaza se momku rana ljuta.” Htjede majka da još nešto reče. Ubojito oružje okači.Ne možeš dalje podnositi. “Di si Rose. prisloni ga njoj na slipe oči. Oko vrata rukom se sklopiše. od Rosande preteče ih mati. mrtvu djevu kraj sebe je gledao. majka tebe traži. Milog glasa djevojci nestade. nema sučim tebe pogubiti. Cijelom svijetu da mi ugodimo i da našu ljubav sastavimo. Bez pameti Mladen je ostao. dušo. već ti možeš malo pričekati. koju ćemo danas sastaviti i narodu sjenu ostaviti. Nemoj Rose. sad vidjeti. Levorver ćeš. Ona dođe da Rosandu traži. mira ne imade.” Al pozadi jedan džep je stao. jer ne slušaš što ja govorim. On oružju živi ogan dade. al joj Mladen riječ preteče: “Nemoj dalje na nas napadati. obojica od srca uzdahne.

naplakano njihovo je lice. Iz Mladena crna krv se lije. i kod njih su jedno pismo našli. Ranjen mladić gledati ne može. njih dvojice mladi. jedno s drugim da se je volilo. Rose draga. majka Mara. nego da ću te ja mrtvu ljubit sada. Krvavo joj lice ljubit stala. sestre braća i majka im mila. Mrtvu djevu sa mnom uslikajte. Divna Rose. čudne smrti milostivi Bože. Ozovi se. U posjeti rod nek ostane. mrtvu djevu sutradan digoše. dvanestoga su se na smrt dali. moj cvit ubavi. Sad ne mogu ništa učiniti. događaju vele se čudili. preko štampe naše slike dajte. već ću ja života izgubiti. zadnju posjet drugarici dati. Petnes sati mrtva je ležala. nas dvojici kad mladi kod matere. ljubi majka rane joj na glavi. prolivenu krvcu cjelivali.Ranjen Mladen. Komisiji jer su se volili. kad pomislim ja na ovo pismo. Kad djevojku u kuću uniše. kako bi se na smrt odlučili. Što mislili tako učinili. Njih dvojicu mladi preobašli. Bože dragi strašna mi je miso. na krilo joj pala. te u plaču Mare progovara: “Oj prokleta bila svaka mati koja djeci u ljubavi krati. moja ćeri mila. tebe majka zove! Mrtva joj se Rose ne oziva. Tu doleti njihova rodbina. 124 . u vječnome ona snu počiva. mrtvu Rosu kad je ugledala. Što dolaze sve stadu plakati. moj narode. žalosti odviše. Na petoga su datuma pisali. Majka Mara u afan je pala. Rose draga. mrtva na ulici. Ne može se perom opisati. nema živi više. mrtvo lice Rosandi umije. U tom pismu dobro se vidilo. Petnest dana prije su mislili. cijelu noć je kod njih straža stala. Od Rosande dođu drugarice. kako si mi danas poginila?” Ovdje mnogi ljudi dolazili. na Rosandu naslonija glavu. skupa će nas zemljica uživati. srce majke svoje. skupa nismo mogli ljubovati. “Rose draga. žalost dođe cijeloj porodici. prvo sam se ja smrti nadala. Neprestano tu oni plakali. sruši se na travu. Njezinoj je kući odnesoše. cijeli slučaj o ovom kazati.

Mrtvo lice. kao da je vjenčat imadu. Ja sam Rosu dobro poznavao. kao bijelu nagorkinju vilu. Njima mladim spomen će ostati a i ja se hoću spominjati. Krunu stavu. slika će vam svjedočit najviše. Draga braćo i družino mila. Bog Mladenu grijehe oprostio. sad su žarku sjajnost izgubile. umit se ne može. Putujući sa mnom putovali. te je mrtvu preoblačit stali. Niti sam ja zadovoljan bio. Ispod krune. u životu nisam mir imao. ja bez tebe živjet neću moći. dok vam nisam pjesmu sastavio. seko Rose. Dok ne dođem svrha pjesme ove. ah žalosti milostivi Bože. Sine lica od mrtve djevice. Draga braćo. mene vode do crne zemljice. mrtvu djevu u vel obaviše. I na glavi te strašne ranice. neprestano cvila. Da je bila po izbor curica. 125 . svakog dana što po moru idem. Ja sam mornar jadranske plovidbe. na glavu joj mladu. kako mi je narod kazivao. vel bijeli stavjaše. Ja vam braćo nisam pjesnik bio. po imenu Bekavac se zovem. Koju novost ja po svijetu čujem. gazim plačem i suze prolijevam. Ja pred tobom klečin na koljeno. Ja sam Dinko pjesnik pjesme ove. Evo slike od mrtve djevice.Cure nosu studene vodice. Moj narode. kazat ću vam kako se ja zovem. Oči tvoje sjajnije su bile. Ljubim sada tvoje crne oči. za tobom ću život izgubiti. U čistu je preobukli svilu. strašan slučaj meni kazivali. zašto te je mladu pogubio. Seko Rose. kao perje bijele golubice. niti sam koju pjesmu sastavio. umivaju od Rosande lice. koju pozna ova okolica. kad su okupali. Kad je mrtva ovako pogledati. moj anđele mili. Šta ću tužna seko učiniti. koja će vam žalostiva biti. dok je živa to možete znati. Ovu ću vam pjesmu sastaviti. istinu vam pišem. iz Brala sam sela malenoga. Krvca smrzla. onda hoću da miran počivam. Događaj sam cijeli opisao. na papir vam braćo upisujem. pjesmu kad izjavim. Ja sam rodom iz sreza istoga. pogledajte sliku golubice. nek zna ko vam ovu pjesmu piva.

vi nam zdrava bila. Ne volite cura ti je rekla. kolo piva. kolo igra. Iz novina pjesmu sam spjevao. Ja se vati u to kolo: kolo igra. Jednome se momku obećale. sve po izbor i malo i veliko. oko dvora optirala. UDADE SE MLADA-LUDA Udade se mlada-luda: dino zava neudata. Ako budem stoga pogriješio. Momci mladi. novine sam taj dan primio. dino diver i jetrva. druga cura tebe jedva čeka. neg njihovu ljubav rastaviti. Karakterizira ih humor i ironija. One pjevaju o svekrvi. Ali ima dosta djevojaka.ŠALJIVE PJESME Šaljive su se pjesme najčešće izvodile na sijelima (prelima) i u svatovima. Čitaoci Bog vam sreću dao. nisam nikog ništa uvrijedio. evo sam vam pjesmu ispjevao. U birtiji kolo igra. u ljubavi djeci ne smetajte. Prvo ćete djecu izgubiti. Roditelji pameti imajte. a drugome na ljubav pristajale. 7. žalosne ih porodila majka. djeveru. dino svekar i svekrva. pametni budite. a na ono dvoje pomislite. Braćo moja. Ja se vrnu u birtiju. zaovi. dok ljubavi život ne gubite. nisam lijepe znao. Pjevam pjesmu od prostoga mira. jetrvi. Svekrva me istirala. Na koji način poginili i svoj mladi život izgubili. mužu. Cure mlade oči otvorite.Ovaj slučaj kad se je desio. kolo piva. draga braćo. Neke od tih pjesama kroz šalu poučavaju. 126 . Na svršetku pozdravljam vas lijepo.

ojkalice. Mala nakladna kuća Sveti Jure. umrla je majka naša!” Ja s diverom dvoru odo. Neki od dvostihova imaju iznimnu umjetničku i životnu funkciju. a mnogi nemaju estetsku funkciju. ALALIM TI PUTE Selo moje. Pjevaju se kao ganga. alalim ti pute. živa bila. Kad sam prid dvor dolazila. bećarac. Mnogi od njih pripadaju pučkoj književnosti. Otud iđe moj divere: “Ajde kući. a ne došla u te.Otud iđe zava moja: “Ajde kući. Baška Voda 1995. nevo naša. str. da me mladu ne istuče!”181 (Gmići kod Prozora u Rami) 9. SELO MOJE. natpjevavanja u raznim prigodama. taj se uzet ne će: Marko Dragić Tuj tunja. umrla je majka naša!” Ja se zavi ne virujem: kolom igram. da je dvoru ne donese!” A kopačim govorila: “Ne kopajte blizu plota. Ko se voli. da se nije utajila!” Nosiocim govorila: “Ne dižte je povr sebe. 63. tu jabuka. kupaljkama govorila: “Ne kupajte vrilom vodom. GANGA Bezbrojni su dvostihovi koje kazivači kazuju. 181 127 . BEĆARAC. da se koca ne dokopa. kolom pivam. nevo naša. rera. da je vijor ne ponese.

ja i moje cvijeće. pa ne mogu bez tebe minute.-93. 1582. arhivski i drugi izvori svjedoče da su Hrvati pod utjecajem Rimljana već u VII. Navedeni su dvostihovi iz moje knjige Tuj tunja. dragi. Vjerski pisac i propovjednik Nikola Krajačević Sartorius (Sisak. 75. Ja se. Te pjesme svjedoče o dubokoj religioznosti hrvatskoga katoličkog puka koji je svoju vjeru i običaje sačuvao kroz stoljeća i pod tuđinskom i pod nenarodnom vlašću. st. ne na papir. 1653. ne mereš se zaboravit kleta. zaljubila u te. prihvatili kršćanstvo i europsku kulturu. – Zagreb. tu jabuka. Hrvatska vjerska usmena lirika može se pratiti od XIII. Nije. dragi. Ljubav. prezbitere i đakone koji su pokrstili Hrvate. Heraklije je iz Rima doveo svećenike i od njih proizveo biskupe.) zagovarao je duhovne pjesme. jer se lako briše. 182 128 . str. arheološki. dragi.) u svome djelu Szveti evangeliomi (Graz. u srce se piše. Oj ljubavi rano započeta. samo doviđenja: osta naša ljubav neriješena. Porfirogenetu. prenja. st. do naših dana. Moja lola nosi crnu mašnu: žali našu ljubav nekadašnju. košulja šarena: svaka šara po tri momka vara. Isti se dvostihovi izvode diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Ja malena. versificirane legende.182 VJERSKA USMENA LIRIKA Vjersku usmenu liriku čine: molitvene pjesme. 1651.to će biti . Povijesni. Po Konstantinu VII. nadbiskupe.

Toj klasifikaciji mogu se dodati: Molitvene pjesme Isusu. stoljeće. Općinske (priporuke). Školska knjiga. riječi adventus. Večernje. 184 Kombol – Novak. Povjesničar književnosti Slobodan Prosperov Novak ustvrdio je da je božićna pjesma U se (=ovo) vrime godišća prevedena s latinskog jezika In hoc anni circulo.Budući se prema crkvenome učenju godišnje vrijeme dijeli na Advent. što znači dolazak. stoljeća. Baška Voda 1997. Prigodne. tj. Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi počinju zornice. riječi adventus. Andrije prva je nedjelja adventa.). str. Slavljenje adventa. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. Zagreb 1996. Podrijetlo je riječi advent od lat. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. Koliko je do sada poznato hrvatska vjerska lirska pjesma Narodil nam se kralj nebeski seže u XIII. dohod. Advent se sastoji od četiri nedjelje koje prethode Božiću a simboliziraju četiri tisućljeća od stvaranja svijeta do dolaska Isusa Krista. dohod. st. Jutarnje. pripremnog razdoblja pred Božić. što znači dolazak.183 1. m. Uskrs i Vrijeme kroz godinu molitvene pjesme mogu se klasificirati na: a) Adventske i božićne. početak. stoljeća. b) Korizmene i uskrsne.184 Slavljenje adventa potječe iz 4. kao i božićne pjesme: Bog se rodi u Vitliomi (XIV. c) Svetačke.) i Va se vrime godišća. Nedjelja koja je najbliža svetkovini Sv. 183 129 . (XV. 29. početak. Obredne. Jure. st. Ta se pjesma usmenom komunikacijom sačuvala do naših dana. Te svete mise započinju obično u šest sati ujutro. ADVENTSKI I BOŽIĆNI OBIČAJI I PJESME Riječ advent dolazi od lat. Molitvene pjesme Mariji. Korizmu. -us. Božić. Nedjelja koja Marko Dragić. Na zornicama se molilo i pjevalo u čast Majke Marije. potječe iz 4.

Advent je vrijeme posta. str. Andriji su dodijeljeni sjeverni krajevi sve do današnje Ukrajine. Budimir. U Benićima kod Vareša. 188 Paprenik – vrst kolača pripravljenog u kalupu. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. blizu Novog Travnika. narodni život i običaji. Ivka Sekić. Andrije prestaju svadbe. ali ako bi se neko vjenčanje moralo obaviti. godine. 2008. Andrije održavala se Zavezanija ili Andrijinsko sijelo nakon kojeg su se zaustavljale sve slave preko cijeloga adventa do Božića. Naredio je da se uhvati Andrija i dadne svakakvim mukama. E. dogovori i svadbe od Svete Kate do Svetog Andrije. Jedan je od glavnih zaštitnika Škotske. ali u tom slučaju nije bilo pira – fešte. djev. 457. 114. pa se i vrijeme za vjenčanje biralo prema crkvenom kalendaru. također. Na koncu ga je pribio na križ koji je po nekima bio u obliku znaka X. FF Split. Djevojke su tada obično pjevale: Sveta Kato rastavi me s majkom / Da ne čekam ćelavog Andrije. 187 Ivana Valenta zapisala je 2008. „Zavezati“ je značilo prestati sa zabavom i igrom. Frano Ivanišević. str. 535. Kršćanska sadašnjost. nije bilo vjenčanja. FF Split. Od dana sv. na Dan sv. To je dan kad su djevojke običavale nagađati o budućem ženiku i uopće o budućnosti. Običaj je bio u Varešu da mladić. Zavezanija se proslavljala svakoga 30. 130 . bilo je bez svirke i slavlja. godine u selu Pećine. 186 Kristina Babić zapisala je 2008. E 2008. 186 U Lašvanskoj dolini. Rkp. molitve i svekolike priprave za doček Božića. svjetskog rata. Andrije185 prva je nedjelja Adventa (Došašća). Pošto se kroz Zavezanije do Božića nisu svadbe pravile jer je svako slavlje bilo zabranjeno pravile bi se prosidbe. reprint izdanja JAZU iz 1906. brak se sklapao isključivo u crkvi. Do II. Književni krug Split. primjerice. Bio je ribar u Betsaidu u Galileji i jedan od prvih Kristovih učenika. Poljica. Sada živi u selu Rankovići u Novom Travniku. godine u Turjacima. Leksikon ikonografije. kad su se apostoli razilazili i kad je svima određen jedan dio svijeta gdje će propovijedati Kristovu vjeru. Kazala joj je njezina baka. a o tomu svjedoči i izreka zapadnohercegovačkih Hrvata: Sveti Andrija svadbi zavezanija. Obratio je velik broj ljudi na kršćanstvo te se rimski upravitelj Patrasa u Grčkoj poplašio narodnoga ustanka. u Bosni. Split 1987. studenoga kolom i šaljivim igrama s početkom u podne. 187 U vareškom kraju.je najbliža svetkovini Sv. 1948. Kazala joj je Anđelka Kovačević rođ. U poljičkoj je tradiciji izreka: Sveti Andrija kroji kabanice ( red je zagrnit kabanice jer striže za ušima bura i led). Rkp. na upoznavanju s djevojčinim roditeljima a u doba prije adventa. Crkva nije odobravala sklapanje braka u adventu i za vrijeme korizme. Rođena je 1936. priredio Anđelko Badurina. Zagreb 1990. Prema predaji. Iznimno se i tada moglo obaviti vjenčanje. Tada se kolo 185 Sveti Andrija je brat Šimuna Petra. i neobjavljena građa. od budućih punice i punca dobije paprenik188 koji ponese svojoj kući. str.

Iznimka je bio blagdan Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije (8. hranom. godine u Ljeskovici kod Požege kazao je Ivan Đimoti (rođ. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. novcem. krojile rute190 (u Bosni) i pripovijedale. a znakom je i Kristove prolivene krvi kojom je nadvladan grijeh i ostvaren vječni spas. odjećom. g). To je bio i znak da se ide na sijela kod „prijatelja“ na kojima se obično igrale igre kao na pr. 190 189 131 . prosinca). 191 Zapisala je Katarina Pejčinović u kolovozu 2007 godine od Serafine Pejčinović (rođ. 9. Igre su trajale sve do ponoći kada su crkvena zvona označavala prestanak zabave i svi su bez pogovora išli kućama jer je počeo Advent. u vrijeme Došašća. vezle (u Slavoniji) vlačile i prele vunu. U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20. U dugim zimskim noćima djevojke i žene su se skupljale na sijelima (prelima) i čijale perje. ogrjevom pomagati i darivati one kojima je pomoć potrebita. str. pale svijeće na prozorima i to je bio znak da su Zavezanije počele. D 68. 1929. Trebalo se iskolati189 da bude dosta za mjesec dana. tko nađe dobije nagradu. niti se «gizdalo». U adventu se nije pjevalo ni igralo. 193 Leksikon ikonografije. rezala stara odjeća te se kasnije pomiješana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su služile kao «prostirka» (kao današnji tepisi).: igra prstena u kojoj se prsten sakrije u jednu vunenu čarapu i onda se traži.191 U požeškom kraju je običaj. Taj dar naziva se božićnicom. Čitanja su u crkvama usredotočena “na mesijanska proročanstva Ivana Krstitelja i Izaije te na odlomke iz evanđelja koji Iskolati – naigrati kola. a muškarci su igrali prstena i kartali. a s početkom na Svetog Andriju. 1912. Zora je simbol Kristova dolaska. 192 Ivani Đimoti 2008. Rkp. Običaj je bio u stara vremena da se kroz Advent. FF Mostar. Zavezanije podsjećaju i na poklade samo što nema toliko raskoši. sv.). str. st. 2008. Ovo sijelo je posebno odgovaralo djevojkama koje su pričale o momcima i savjetovale se i dogovarale koja će što pokloniti svom momku. obućom. str.igralo obično u nanulama pa čak i po snijegu. Kršćanska sadašnjost. Rkp. Na zornicama se molilo i pjevalo u čast Majke Marije. g. Zagreb 1990. Te svete mise započinju obično u šest sati ujutro.193 Došašće karakterizira pokora i priprava te radosno iščekivanje Gospodinova dolaska. 55.192 Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi počinju zornice. 2007. 30. i sutradan se ujutro u pet sati išlo na ranu misu Zornicu. priredio Anđelko Badurina. 593. FF Mostar.

223. priredili Michael Glazier i Monika K. Bi si dala cirkvu zazidati. Našli su Barbarine kosti i na kostima golubicu bijelu. a kažnjavala loša djeca. 194 132 . 195 Isto. Na Dan svete Barbare (4. Nutre budi oko leto dana. Djetići. prosinca) sijala se pšenica. Suvremena katolička enciklopedija. a posebno se naglašava uloga Majke Kristove. Helwing. U kajkavskoj je Hrvatskoj pučki naziv za taj dan Barbarinje. Šetala se Barbara divojka Gore dole po širokom polju.194 Svećenici u tom razdoblju nose ljubičaste misnice. A – E. Kralj ju je utamničio. daruju. Saki dan bi k maše došetala. Zminulo je oko leto dana. kad se kralja ne bi bojala. Ditinci. šetajući. Barbara se u nebo prošetala. Turen bil bi iz samoga zlata. str. U zadnjem se tjednu liturgija usmjerava na Kristovo rođenje. Povedali kralju i kraljici.” To začuli slugi i dvorjani. U adventsko vrijeme darivala su se dobra. Split 2005.prikazuju i opisuju Isusa kao ispunjenje tih proročanstava”. Slobodna Dalmacija. Ta bi osoba predstavljala Sv. da ih udobrovolje. 223. Barbaru koja bi dobru djecu nagrađivala jabukama i orasima. od dragoga kamena crkvu izgradila. Stariji tada prijete djeci pa ih djeca. U Slavoniji se običavalo da na taj dan jedno čeljade ogrnuto plahtom do zemlje i sa šipkom u jednoj ruci a torbicom s darovima u drugoj ruci ide u one domove u kojima je bilo male djece. Nakon godinu dana stražari su išli pogledati Barbaru divojku. str. a na treću nedjelju mogu upotrijebiti i ružičaste misnice čime se još više naglašava pokora. Cirkva bila b’ z dragoga kamena. Vergli su ju vu tamnu tamnicu. govorila da bi. Kraljeve sluge su je uhvatili. Po talera na oltar metala. a lošu bi djecu išibala. Versificirana legenda o divojci Barbari pripovijeda kako je ona. Po dva. Šetjuć mi je rečku govorila: “Da bi mi se kralja ne bojati.195 U narodu se treća nedjelja prije Božića naziva Ditići. po tri bogcem razdeljala. Vulovili Barbaru divojku.

Nikola (6. Sv. MH. Miko. šalje u šumicu da odsiječe jelvicu i napravi zipčicu jer će Marija roditi našega Spasitelja. njemu dolazi anđeo. Na kosti je bela golubica. Koja je Isusa rodila. 196 133 . Barbara je zibala – tog maloga našega Isusa: Lijepa je sveta Barbara. Nikoli lajtmotiv je rođenje Spasitelja. I nek mi je Barbarna dušica. Neg su našli Barbarine kosti. A još je ljepša Marija. Barbara se v nebo prošetala.Išli gledat Barbare divojke. Barbara ga je zibala. Mikula ili sv. str. budi ga. U narodu se taj svetac zove sv. Barbara je lijepa.196 (Hlašćina kraj Zagreba) Od Sv. Nesu našli Barbare divojke. Mikola ili sv.. str. prosinca). Dok sv. K njemu angel doleti. A nek mi je Barbarne srdašce. Barbare do Božića je dvadeset dva dana.-117. Zagreb 1972. Tog maloga našega Isusa!197 (Mraclin u Turopolju) U primorskim krajevima posebno se štovao zaštitnik pomoraca sv. Mikula tvrdo spava. Radost dolaska Božića ogleda se i u barbarinjskim pjesmama. Sveti Mikula tvrdo spi. 117. Barbara. zibli. Nek se ga zipka nazible. ustaj. Mikola bogatima donosi darove. 116. “Ustaj. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Zibli ga. U Splitu se vjerovalo da sv. sastavio Krešimir Mlač. a još je ljepša Marija koja je Isusa rodila. Mikula. I u lirskim pjesmama o sv. 197 Isto. Nek se ga ljudi naglede.

”198 (Süngel kod Mrkopolja) U zajedničkim (općinskim) molitvama Hrvati se preporučuju sv. 199 198 134 . također u procesiji. Rkp. Roditi će Marija Našega Spasitelja. da im Bog / dadne lašćinu. u Španjolskoj. Borovnica. 117. čula od svoje bake Anđe Kuraja. 23. godine. i prenio u crkvu Sv. ranim jutarnjim misama na čast Majci Božjoj. Nikoli. godine. Kuraja. g. 199 Na Murteru se posebno slavio blagdan sv. u Rami: Svetom Nikoli putniku. Njojzi je dolazio stari svećeniče koji je obećao pobrinuti se o njoj te joj je našao pobožnog zaručnika koji je stidljiv od Isto. u susretu na Zlatnim vratima. 2008. djev. FF Mostar. g. Tog bi se dana održala procesija koja bi krenula iz župne crkve prema Hramini kako bi se uzeo kip sv. kip sv. Moramo se pripravit Spasitelja pozdravit. Slavi se 8. primjerice. 2008. Kazala joj je Ivanica Mudronja. U ikonografiji istočne crkve (u početku i zapadne) bezgrješno začeće izražava se poljupcem Bogorodičinih roditelja Zaharija i Ane. Kult Marijina bezgrješnoga začeća dobio je punu papinsku potvrdu 1477. 1906. postavljen u kapelici na uglu Malina. Nikole. / za naše putnike i bolesnike koji putuju / da zdravo kući dolaze / koji boluju. koje se na poseban način odražava u zornicama. 1928. Mihovila. prosinca. Blažena Djevica Marija u otajstvu Božića uz malog Isusa ima glavnu ulogu.). (Lašćina – olakšanje) 200 Ivona Tolić zapisala je na Murteru 2008. na svoje mjesto. str. U narodnoj je percepciji Divica Marija vezak vezla u bašči pod žutom narančom. (rođ. Zato joj pučka pobožnost u doba Došašća posvećuje osobito štovanje. u općoj Crkvi. Gmići. Mirjana Ćališ zapisala je u ožujku 2008. Na blagdan Bezgrješnog začeća. Nikole. FF Split.200 Izuzeće Bogorodice od istočnoga grijeha smatra se povlasticom i zahtjevom časti buduće Kristove majke. Zapovjednim je blagdanom od 1644. Murter. E. 1972. po kazivanju Lilje Zadrić. u kapelicu na Hramini. a od 1708. Nikole vraćao se natrag. Rkp. D str.Pa ti ajde v šumicu I odseci jelvicu I napravi zipčicu.

I vinčaše se dva ljiljana bila. draža od anđela: Vezak vezla Divica Marija. Pobožan je kao patrijar. stidljiv je od svake divojke. epika. priredio Marko Dragić. Divice Marijo. / udaja mi nije na pameti. a Jozip se javi: “Sestro moja. a njemu je tio besidila: “Srce moje samo Bogu leti.” I vinčaše se dva ljiljana bila. otvorila dva nebeska oka. / čista.” Marija mu puna sriće vrati: “O Jozipe. pa je njojzi tio besidio: “Dite moje.svake divojke. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. udaja mi nije na pameti. vele meni da se s tobom ženim. Eto sada on nas sastavijo. retorika. baš u bašči pod žutom narančom. 135 . Matica hrvatska i HKD Napredak. otvorila dva nebeska oka. 2006. da bi mogli po volji Božanskoj u ljubavi živit divičanskoj. obećao sam s tobom pobrinuti. draža od anđela. Amen. brate ko od majke.201 (Bukovica kraj Tomislavgrada) 201 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. pa ti evo nađe zaručnika. čista. K njoj dolazi stari svećeniče. Divice Marijo.” Starac je otišao.” Starac ode. lipša. da Divicom vik ću vikovati.” Marija je vezak odložila. lipša. Marija je vezak odložila. 294-295. a Jozip se javio. Sarajevo. pa je njemu tio besidila: “Srce moje samo Bogu leti. nu milosti Boga velikoga i ja sam se njemu povirila. str.

djevojke i žene traže od muškaraca da se otkupe. Kada se Krist htio vratiti u Judeju. šaleći se. str. primjerice: aliteracija – Vezak vezla divica Marija. metafora – dva ljiljana bila. g. 203 Zapisala je u Slivnu 2006. dva nebeska oka. draža od anđela. 11. Muškarci tada ucjenjuju djevojke i žene i traže otkup. U Splitu se vjerovalo da sv. Majke nebeske obilježavaju se druge nedjelje prije Božića. U hrvatskom Zagorju pučki je naziv za taj dan Lucinje. Oci. Prema predaji nije vjerovao ni u Marijino uznesenje na nebo. Međutim. Toma je pozvao ostale učenike da krenu i umru s Kristom. 36. Često se naziva nevjerni Toma jer nije htio vjerovati u Kristovo uskrsnuće dok se ne uvjeri svojim očima i rukama. 202 136 . a Marija ga je uvjerila bacivši mu s neba svoj pojas. Na Dan svete Lucije (12. 2006. g. g. Rkp.Nekoliko je stilskih figura u navedenoj pjesmi. Ujutro rano urane da oca uhvate u postelji te ga zavežu kako bi se morao otkupiti (ciniti.). 1954. Majke darivaju djecu. Isto su djeca činila očevima nedjelju dana kasnije na Očiće. Oci nebeski obilježavaju se nedjelju dana prije Božića. ali je on sav novac podijelio siromasima. 75. epiteti – žutom narančom. str. pripremila konop i prijetila majci da će je objesiti ako se ne iskupi. lipša. Antonija Vuletić. u Dugobabama. a kazala mu je njegova baka Marica Vučica (rođ. a kazali su joj Mila Krivić (rođ. asonancija – divicom vik ću vikovati. usporedba – čista. stari svećeniče.. Krist je uvjerio Tomu da se uvjeri pozivajući ga da stavi svoju ruku u njegov bok. prosinca) bio je jedan od Kristovih učenika. g. To je naljutilo kralja te odluči osvetiti U Splitu 2006. 1916. g. Prema predaji Toma je do Indije širio Kristovo evanđelje i ondje utemeljio Kristovu crkvu. Toma je bio hrabar. FF Split. darovati). Djeca. sv. 2006. Majka bi se iskupljivala tako što bi djeci dala slatkiše i voće. usprkos pogibeljnim prijetnjama Židova. dva ljiljana bila. zapisao Marijan Buljan.203 Sv. U Dugobabama kod Splita djeca bi.-12. Toma (21. preselila se u Split). prosinca) sije se pšenica za božićnu svijeću. Materice. 1935. Lucija donosi darove siromašnima. sv. 4. g. a 1951. Očići. Indijski je kralj dao Tomi mnoštvo novaca da sebi sagradi palaču. Rkp.202 U nekim mjestima Bosne i Hercegovine (primjerice Stolac i Vitez) taj dan karakteriziraju maskirni ophodi. simbol – ljiljani bijeli.) i Milan Vuletić (rođ. FF Split.

primjerice. bogatica. U Zapadnoj Hrvatskoj pripravlja se krušnica u koju se utiskuje svakoga žita i klip kukuruza. U Merolinu u Slavoniji se na taj dan blagoslivljaju božićne svijeće. Anđeli su ga od toga odvratili rekavši mu da je palaču sagradio neki kršćanin za njegova brata Gondofora. božićni somun. krunicom. djeteta u kolijevci i sl. FF Split. Rkp. str. g. litnjak (južna Dalmacija).205 Do toga blagdana. g. Toma zove milivosija.206 Do svetog Tome trebaju svi godišnji poslovi biti dovršeni. a o tomu svjedoči i izreka: Sveti Toma. sv. Rkp. božićna pogača (Bosna i Hercegovina). klasa. koladek (Hrvatsko Zagorje). Mostar 1968.se Tomi. krsnica (Bosna). vilicom. 137 .207 U narodu je. a on je prstom pokazao na veličanstvenu palaču koja je ondje stajala. bačve. 50. 205 U Merolinu u Slavoniji 2006. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. čašom. luk. zapisao je Ante Jureta u Rujanima kod Livna. g). križnica. Slavonija). božićnica (Žumberak.204 Sv. FF Mostar. ključem i td. badnjača (Vojvodina. Na taj dan domaćice počinju pripravljati razne vrste peciva i kruha. 2006. str. str. čurek. ptičica. koleda. janjeta. rođ. Barun. 1. 207 Jerko Suton. 1941. primjerice u Kučinama kod Splita. ubij prasca doma.-7. bravarica (Dalmacija). svojevrsno natjecanje tko će bolji kruh pripraviti. str. 126. a ondje se sv. priredio Anđelko Badurina. 3. 115. 206 U lipnju 2007. Višestruki su nazivi za božićni kruh: božićnjak. šareni kolač. U Bosni je. kruvokriž. Kršćanska sadašnjost. ljetnica. Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine. Kad se Gad ukazao bratu Gondoforu i to mu rekao. Tada se ide na ispovijed i pričest te se kolje ono što je pripravljeno za Božić. i danas poznata izreka Sveti Toma. svatko se morao vratiti doma pa ma gdje bio. u Rujanima kod Livna. Tada je Toma kralju «protumačio kako se vjerom i ljubavlju na ovom svijetu skuplja veliko blago na nebesima». Ubrzo je umro kraljev brat Gad. česnica/časnica (Bosna i Hercegovina). U Žumberku i Slavoniji 204 Leksikon ikonografije. žitnica. sv. kruvar. badnjak. kićenjak. a što ima panspermijski karakter. fildžanom. Toma označava početak prvih božićnih blagdana. Zagreb 1990. 567-568. a kazala mu je Mira Jureta (djev. Božićna se peciva i kruhovi pomoću tijesta ukrašavaju motivima križa. zabilježila Stjepanka Čikeš. U Bosni se ukrašava križem. 2007. kralj je Tomu oslobodio. dotraj mi sve doma. U Bosni i Hercegovini domaćice spremaju kovrtanj i srićicu za pastire i obrede s ovcama. Kad je došao u nebo anđeli su ga upitali gdje bi htio živjeti. Bosna).

voćnjaka.pripravljao se kruh za stoku i pčele. 210 Vidi: Poslovice. Kao i na Dan sv. To su okrugla peciva. jer je blagoslovljena voda prvi sakramental kojemu se davala najveća zaštitna uloga protiv demonskih sila. domova. badnji krijesovi. čelarica. 1936. Žene bi ih prije naredale po nekoliko u ostavama. kićenje zelenilom. čekanje polnoćke. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. 209 I uz taj dan se vezuje proricanja o budućem mladoženji. 1 (1-196). maslinika. Napeče ih se dovoljno za sve dane Božića jer nema nikakvog kuhanja u božićne dane. a zvao se: volarica. Hrvatski Sabor kulture. pčelinjaka. BADNJAK U folklornom smislu Badnjak je najbogatiji i najraznovrsniji dan u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. Godina dana hrvatskih narodnih običaja. Tusti dan. Tome. njiva. a domaćin. ovčarica. Rkp. godine kazao je u Drežnici kod Kreševa Marko Đerek (rođ. božićne svijeće. domaćica ili drugi tko od ukućana 208 Milovan Gavazzi. zanimljiva su djeci koja ih vole nabadati na prste. iznimno je važno škropljenje blagoslovljenom vodom. str. MH. 301-302. Kreševo).208 Žene su prije. zdravlje i td. Od kolača prave se vitice. zagonetke i govornički oblici. 33. na blagdan sv. FF Split. božićne jaslice. večernja molitva. Karakteriziraju ga priprava hrane za Božić. Crkva u svijetu br. Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. vrtova. badnji ophodi.. pčelinjaka. dvorova. badnje koledanje. Dakle. Škropljenje je obred kojim svećenik ili biskup škropilom. 209 Gordani Vujica 5. Split 2008. badnjaka. 138 . škropljenje blagoslovljenom vodom: ukućana. voćnjaka. dvorova. posipanje žitom badnjaka i onoga koji ga unosi211. 125-126. Djeci su se pravile tzv. 67-91. vrtova. III izdanje. njiva. Tuči dan. maslinika. Zagreb 1991. badnje zdravice. štala. isijavale brašno za božićne kruhove koji se uvijek ranije prave. čestitanje. SHK. badnjaka. 2007. štala. selo Drežnice. badnji post i badnja večera. Zagreb 1996. priredio Josip Kekez. stoke.210 Dan prije Badnjaka u narodu je poznat kao Tuci dan. str. ptice koje su im se davale kao poklon. Ponegdje se taj dan naziva Kokošiji badnjak. konjarica. najčešće bršljanovim i lovorovim grančicama: domova. srpnja 2007. D 69. a i sada to neke rade. 211 Vidi: Marko Dragić. kovrtnji. str. groblja. str. slama. Tome kolje se ono što je spremljeno za Božić. badnje pucanje. božićni bor.

Kršćanska sadašnjost. 98-101. Osim sakramenta krsta u Katoličku crkvu obred je uveden preko galikanske Crkve u 15. 212 139 . Crkva u svijetu. 212 Radi toga sinoda ju je 1688. Letonci i dr. a zemlja postaje plodnijom. Leksikon ikonografije. domove.” Prva je korist što se vjernici čiste od lakih grijeha. str. st. U kršćanskoj civilizaciji obred škropljenja u sakramentu krsta postoji od samih početaka. Između zemlje i neba. hrasta. Zagreb 1990. stoljeću) Knjižnica “Gospa Sinjska” knjiga br. bora ili jele – prskaju blagoslovljenom vodom osobe. Francuzi. te Englezi. godine). s namjerom da se očiste i da se od njih odagnaju demoni. Prema navedenoj sinodi svećenici su pozivali narod da je koriste svakoga jutra i večeri kako bi Sotona ostao daleko. Kod gradišćanskih Hrvata badnjak se spominje već u 16. štale. (Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18. Treća je korist stvarna i propicijatorna jer po blagoslovljenoj vodi bolesnici primaju zdravlje. Marko Dragić. Paljenje badnjaka spominje biskup Martin iz Bracare u Španjolskoj (umro 580. Od davnina su badnjak palili drevni Rimljani. Iochan Weichard Walvasor spominje paljenje i darivanje hranom badnjaka u Istri.grančicom – na primjer. Najstariji spomen paljenja badnjaka kod Hrvata nalazi se u dubrovačkom Statutu Liber statutorum ciuitatis Ragussi iz 1272. Split 2007. br. str. Po “ondašnjem teološkom poimanju vjernici su imali trostruku korist od škropljenja blagoslovljenom vodom ako se upotrebljavala popraćena pravom vjerom u Boga i uvjerenjem da će Bog dati svoju pomoć zbog vjere svoje Crkve. Sinj 2000. 131. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. a majkama je savjetovano da škrope djecu kako im ništa ne bi naškodilo. Portugalci. stoljeću. 560). 1-192. godine predvidjela za sve nedjelje. dvorišta. vrtove i sl. Nijemci. ozdravljuju i živine. U drugoj polovici 17. a spominje pomorce koji na Badnjak donose i u vatru polažu panj te bi za to bili nagrađeni. godine. Druga je korist od škropljenja ta što je od poškropljenih mjesta bježao đavao sa svojim djelima. Obred je drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). Usp. koja ju blagosliva i daje na korištenje svojim vjernicima. južnoslavenski narodi. 6. priredio Anđelko Badurina. stoljeću.213 Od Badnjega jutra do odlaska na polnoćku u središtu je zbivanja drvo badnjak. 213 Fra Luka Tomašević. stvari. 1. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića.

Tri su se badnjaka stavljala u vatru na Badnju večer. Po nekim mjestima vršak od badnjaka korišten je umjesto vatralja. a ostatak kolača ostave na panj usječenoga badnjaka da ga životinje pojedu. Vjerovalo se da će kajmak biti onoliko debeo koliko je debeo iver. graba ili kojeg drugog tvrdoga drveta. Česnica je tradicionalna pogača u koju se stavlja novčić. a dva na Božić. Pri tome se odsiječe debela trijeska koju će unuk ponijeti baki da taj komad drveta (iverka. U nekim mjestima pri tome i domaćin domaćicu posipa pšenicom. a sjekirom se zasijeca tri puta. te ih polijeva vinom. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. te ih tjerali da prođu kroz kuću. ukrasnim trakama i sl. str. koristeći se lučom zapaljenim u posudi koju bočno vrti u krug i tako osvjetljava put. sa svojim unukom ili unucima u ranu zoru ide usjeći badnjak i pri tome nosi kolač koji je domaćica specijalno za tu priliku pripravila. razlome kolač i po komad pojedu. U Hercegovini gdje su velike kuće badnjake je dovlačilo šest ili osam volova. pa onda domaćica na njega sveže povjesmo i baci ga pod strehu. 11-12. U Risnu se badnjaci kićeni lovorikom. (Tako se nekoć išlo na sijela i svadbe. dokle god položajnik u kuću ne dođe. Domaćica ih ukrasi mahovinom. S. Drvo se siječe s njegove istočne strane. Domaćin uvečer presječe badnjak na tri dijela i unosi ih u kuću te ih u dnevnom boravku složi po debljini. Domaćin donese badnjak pred kuću. kao i drvo na kojemu je Isus razapet bio. U novije vrijeme u urbanim sredinama pravoslavci na tržnicama kupuju grane cera jer s toga drveta ne opada lišće i koriste ih za badnjake. iver) blagoslovi. Dobro nam došao. godine napisao je: Kod Srba pravoslavaca badnjak je sirova cerova glavnja što se uoči Božića loži na vatru. a domaćica ga posipa pšenicom. a ako nema toga drveta onda se koristi drvo hrasta. pomakne se tri puta unaprijed. Pravoslavci za badnjake koriste drvo cera. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima.. 214 140 . Tim iverom se ukrašavala česnica koju domaćica priprema okrenuta prema istoku. Badnjak od cera zove se veseljak. Iverom umočenim u tijesto za česnicu domaćica. a s druge se zasječe samo jednom. Srpski rječnik. najčešće djed. u Crmnici onaj koji je unosio badnjake nazdravljao ih je milojkim vinom i pošto se napije. Karadžić.Mnogobrojne su sličnosti katoličkih i pravoslavnih narodnih običaja:214 V. Moraju biti dva do tri badnjaka i moraju se usjeći na Badnji dan prije sunca.» Kad se badnjak stavi na vatru. grančicama cera s lišćem. Karadžić 1852. Kad se dođe do drva koje će se usjeći za badnjak okrene se prema istoku drveta i tri puta prekrsti i pri tome se drvo posipa pšenicom te rekne: Dobro jutro badnjače. a pri tome ga neki muškarac iz kuće pospe žitom i govori: «Dao ti Bog sretnji i čestiti. (1852) u Beču u štampariji jermenskoga namastira. naš stari rođače. okrenuta prema istoku na zidu tri puta napravi krst. Također su se čuvali badnjaci za Mali Božić (Pravoslavnu Novu godinu). Uvečer domaćin unosi badnjake u kuću govoreći: «Dobro veče i čestit vam badnji dan. te se sječe samo s jedne strane. Cerovo drvo simbolizira drvo kojim se novorođeni Isus grijao u pećini. Badnje drvo se najprije pospe žitom uz riječi «Dobro jutro i čestit ti Badnji dan». Dok se badnjaci unose u kuću netko od ukućana ih posipa pšenicom. napoji i badnjake (polije ih vinom). a kad pregori gornji kraj se dočeka u rukavicama pa se obnosio oko košinca i po tom ugasi te ostavljao na kakvu mladu šljivu ili jabuku. u kuću ušao. Domaćin kuće. Vino simbolizira Hristovu krv.) U nekim mjestima pri dolasku u šumu domaćin i unuci koji su s njim prekrste se. a badnjake su ostavljali u kući. također.

BN TV. siječnja 2007. RTS 6. Pripravljaju se posna jela: grah (najčešće bijeli). riba. posna pita. Nakon toga domaćin stavlja badnjake u štednjak. Čestitanje narod naziva mirobožanje. / od sada do vijeka. Pravoslavci. novaca. da bude janjaca. Netko od ukućana otvara štednjak te raspiruje vatru. a domaćin odgovara Bog ti pomogo. siječnja 2007.. siječnja 2007.Domaćin vinom polijeva badnjake U novije vrijeme domaćin na štednjak po debljini s desna na lijevo poslaže badnjake koji su prethodno bili poslagani u dnevnom boravku. za Badnjak poste. Hristos se rodi. Siječe ga kum Badnjaka odjeven u narodnu nošnju. Tu čestitku ukućani izgovaraju ljubeći se. 23 h. Domaćica ljubi badnjake i svaki put se prekrsti. također.. 4. / Poklanjam se Hristu / i Hristovom carstvu. 13 h. Paljenje badnjaka na otvorenom narod naziva Badnje krijesnice. a prevozi se do trga uz pratnju automobila. pogača. U novije vrijeme u nekim mjestima pripravlja se središnji mjesni Badnjak.) Badnjak se najprije čestita domaćinu riječima O domaćine Hristos se rodi. jaradi. HTV Dnevnik 6. siječnja 19. 15. BN TV 6.40. koliko iskri. Zatim se čestita drugim ukućanima uz riječi: Mir Božji. (Na pr. te uz iskrice od badnjaka izražavaju želje u nadolazećoj godini. 141 .

npr. Latinsko hrvatski ili srpski rječnik.. odjećom. Darivanje je. ogrjevom.hr/ 217 Usp. 251. Hutovo. Duša tilu besidila. Vl. dar o Novoj godini. Hrvatska pučka molitvena pjesma. Fra Kamilo Milas. u: Župa Tihaljina.. Školska knjiga. Matica hrvatska. Tradicionalna je hrvatska katolička čestitka Na dobro vam došo Božić.. nemoćni i uopće oni kojima je pomoć potrebna. Zagreb 1971. Jure.. a zelenilo. hranom darivaju siromašni. U minulim je vremenima najčešći dar bio crvena jabuka. Neki vjerski običaji.cursor. 10. 02. također. Mostar 1994. Podrijetlo je takvih običaja u novogodišnjim okićenim granama.. f. Za obiteljskim ručkom pale se božićne svijeće koje su postavljene u pšenicu posijanu u zdjelu na Dan sv. Stipe. Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. sedmo izdanje. Lucije. priredio Ivica Puljić. Hrana. a u kućnoj su izradi prisutne dvjestotinjak godina. nakl. Botica. – znači znamenje. Izbor iz religioznog stvaralaštva – neke stare molitve. zeleni bor. Jaslice svojom jednostavnošću približavaju vjernicima događaj Božića. Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva. kob. Baška Voda 1997. lovora. pšenica posijana u posudu na Dan sv. Sveta baština. u: Marko Dragić. borovice koje su se stavljale iznad ulaznih kućnih vrata i kitili domovi i štale simboliziraju želju za blagostanjem u nadolazećoj godini. 216 Josip Barlek. Na taj su se dan ukućani prisjećali svojih najmilijih koji nisu među njima pa bi se radi toga isplakali. Botica. našega Spasitelja. stara narodna tradicija. HAZU. kadulje. Školska knjiga.. Sveto porođenje Isusovo. Sjemenje.. U Zagorju su najstariji primjeri jaslica u Hrvatskoj. Stipe. Od 17. strenama215 koje su drevni Rimljani davali najbližima za dar. odgoni demonske sile. Župni ured Kijevo. Božiću se raduju i mladi i stari. a odgovara se I s tobom Bog dao zajedno. i bogati i siromašni. 215 142 . Veljko Gortan. Lat. Mala Nakladna kuća Sv. 1995. Lucije. Zagreb.216 Blagdanskim raspoloženjem i prigodnim pjesmama217 izražava se radost što se po Isusovu rođenju očitovala dobrota Boga. Zagreb 2001. 2002. Vlatko Pavletić.. Taj se dar naziva božićnica. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. zelene grančice: masline. i njegova ljubav prema ljudima. Zagreb 1979. po narodnom vjerovanju. Zagreb.: Vladoje Bersa. http://www. Zagreb 1944. strena. Za Božić se novcem. božikovine. -ae. rođenja Isusova. st. 1995. u srednjoeuropskim crkvama su se počele izrađivati jaslice. jabuka. obućom. pri. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Zbirka narodnih popievaka. Petar Gudelj. hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine. Duvno 1989. str. bolesni. božićni kruh.BOŽIĆ Božić u narodu označava početak nove godine. Nakon polnoćke rodbina susjedi i prijatelji se božićaju ili mirobože.

Među mnogobrojnim usmenim božićnim pjesmama nalaze se i uspavanke. moj Sinko. 118. Zagreb 1972. ali se iskazuje i briga jer je malom Isusu hladno. volari. U tim pjesmama ogleda se veselje jer se rodio Spasitelj i Otkupitelj svijeta. MH. Da ne mre od zime Isus. Volari. Narodni pjevač slika porođenje Isusovo u štalici među marvalija. Uspavanke izražavaju snažnu majčinsku ljubav prema djetetu.) godine na najvišoj razini obilježava se tristota obljetnica toga egzodusa. Harmoničnost stihova uspavljuje Isusa i daje mu nježnost i toplinu da ne drhti i leda se ne boji. na tvrdim jaslicama gdje ga je stavila Djevica. tebe ugrijati? Josipe. stari gospodari. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. godine morali pobjeći od osmanske odmazde. vidite. simboličnost. sastavio Krešimir Mlač. Na tin tvrdin jaslican. Josipe. Ti nebeski kraljiću. Djetiću. Bački Hrvati podrijetlom su s Gradovrha kod Soli (Tuzle) odakle su 1688. Odite. na slami među marvalija! O blago Ditešce. užeži nam sviću. Majka djetetu u kolijevci pjevuši najdraže i najslađe riječi dok ga njiše da ga uspava. moj Isuse mali. ko li će nam doći. Ove (2008. Ko li će. Narodni pjevač pjeva uspavanku nebeskom kraljiću. malo Dite.218 (Bač) U svim je božićnim pjesmama iznimno snažan lirski efekt. Majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najteže zavjete. 218 143 . Ko će nam pomoći. Poznaju ih sve civilizacije. malo Dite: DIVICA MARIJA SINKA PORODILA Divica Marija Sinka porodila U štalici. spavaj. u razdrtoj štali i moli Josipa da nam užeže svijeću da ne mre od zime Isus. Spavaj. što ćemo od zime u razdrtoj štali.Značajke jezika božićnih lirskih pjesama su: emocionalnost. premila majka. di je Isus mali. slikovitost i konkretnost. str. Korijeni uspavanki sežu u prvobitne zajednice.

220 (Bistrica. Dobro vam večer.Gdje te stavi Djevica. Da nam se sinek narodil. 118. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Malo detešce grejejo. 291. Majka tvoja premila. nemoj drćati Ni leda se bojati. djevojčice se darivaju lijepim zelenim venčekom koji nam kazuju o božićnim običajima u Hrvatskom zagorju. str. str. Došlo je novo leto k nam! Novo se leto veseli. retorika. na more ga odnesoše. Oslik i volik dišejo. Jer volak će dihati. u srebrenoj bešici. Matica hrvatska i HKD Napredak. priredio Marko Dragić. 219 220 Isto. zlatna kremešnica: Šta no na gori škripuće. knjiga 4. Spavaj. 144 . Tople su rose padale. Uskoplje – Gornji Vakuf) U sljedećoj se pjesmi s vjerskim motivima prepleću svjetovni motivi: u kućama je ružmarin. Svetle su zvezde shajale Za one gore visoke. Na moru je jaki brod. Gospe sina uzeše. gospodar. S tovarčićen grijati!219 (Grohote na otoku Šolti) U nekim suvremenim zapisima božićnih uspavanki opažaju se mitski elementi: srebrena bešika. u zlatnoj kremešnici. epika. Sarajevo 2006. pomogao nam dragi Bog. Gospe sina ninuće. otac reže slaninu.

Devojčice mi darujemo Z lepim zelenim venčekom. Pomozi nas Djevo i Djevice Marijo. knjiga 4. je li nebo ranjeno. retorika. Devojke po ‘iži kišejo Pa nam božićnice iščejo. veselje. Jesi l’ dušo spasenje? Spasi Bože i mene.221 (Hrvatsko Zagorje) Snažna je lirska slika neba koje škripuće dok Gospa sina ninuće. 222 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Kad pogledam na nebo. priredio Marko Dragić. dej vam Bog zdravlje. Tu budi sam Marijin sin. Narodni pjevač moli pomoć Djevice Marije da pogleda u nebo i vidi je li nebo ranjeno i je li duša našla spasenje: Što no nebo škripuće.-126. Malo detešce nunaju. 301. Sarajevo 2006. Japica po lotri smicajo Pa nam slanine cicajo.222 (Žepče) Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Vaši je ‘iži ružmarin. Naši je pesmi konac kraj. Oslik i volik dišeju. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Gospa sina ninuće. MH. Zagreb 1972. ja vjerujem u tebe. i vrućice vodice. sastavio Krešimir Mlač. 125. Matica hrvatska i HKD Napredak. 221 145 .Ke su to d’jete kupale. Daj Bog dušicam svetli raj. epika. str. da operem ručice. str. Vaši je ‘iži zelenje.

O. sv.U božićnim je pjesmama čest motiv vode vrućice koja vrije iz kamena vodušća. Sina svoga povijaše. rođena 1946. i pogledajte gori-doli kako j’ zemlja procvatila. Mariji Šarić./ bile ruke umiva. Isuse. u Kljacima 2004. Na njem sidi Divica na glavi joj krunica. / i grišne duše oprašća. 223 146 . retorika. I vi bile ručice. zb. priredio Marko Dragić. i vi grišne dušice taknite se ramena za Isusa ranjena. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. str. Rkp. godine kazala Luca Šarić (djev. spasi duše naše! Sinu Božji budi ‘valjen po sve vike vika. Sarajevo 2006. Brković. jer je Gospa porodila Spasitelja i Otkupitelja: Vrije voda vrućica iz kamena vodušća. tud zlo vrijeme ne mogaše. Bile ruke umiva i grišne duše oprašća. Kud povojom okretaše.224 (Ravno) Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. knjiga 4. 224 Isto. / i pogledajte gori-doli / kako j’ zemlja procvatila. 140. epika. Amen. Matica hrvatska i HKD Napredak. Na tomu kamenu sjedi Divica. Narodni pjevač puku govori taknite se ramena / za Isusa ranjena. Gospa j’ sina porodila svemu svitu na veselje. / na glavi joj krunica. 15. u Kljacima). str. 290. FF Split 2004. na zlatnu stočiću.223 (Kljaci) Neke su božićne molitve tijekom cijele godine služile protiv nevremena: Sjedi Gospa u dočiću. dušam našim na spasenje. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Usp.

lješnjacima. Stipanje.225 Do danas je u Bosni i Hercegovini ostala uzrečica da nakon Božića dani postaju duži onoliko koliko pijevac skoči s kućnoga praga. Iznosi se božićna slama. Tada su djeca obilazila kuće i pozdravljala ukućane riječima: “Na zdravlje vam došla nevina dica”. I na taj dan bi se stari svijet prisjetio svojih najmilijih te bi se rasplakao. Nova godina. stavlja na voćke i pali se koleda. Na taj su dan djeca dobivala jabuke u koje su stavljani novci. Majke bi na taj dan išibale svoju dječicu kako bi se prisjećala onoga dana kada je Herod poubijao svu djecu misleći da će među njima ubiti i Isusa. str. NOVA GODINA. Čakovec 1964. MLADO LITO. Janušovo je treći dan Božića. a domaćice su ih darivale kolačima. 138. POČELO Stara godina je završavala molitvama i škropljenjem čeljadi. U Bosni i Hercegovini. Narod je taj dan posvećivao konjima jer je sv. (Stranica nije numerirarana). sabrao Martin Meršić. Ivanjdan. blaga. Čestitalo se rukujući i ljubeći uz riječi Na dobro vam došla Nova godina. redakcija Vinko Žganec. Treći dan od Božića blagdan je Nevina dječica. kuće. Na taj dan bi se kuća pomela što se nije smjelo raditi na sam Božić ili Stipandan. igrale su zvezdice. najčešći je odgovor bio I s tobom Bog dao zajedno. 225 Jačkar (hrvatske narodne jačke iz Gradišća). pri porodu Divice. Pjesmu je priređivač svrstao u kolede. Tada se vrši blagoslov vina u crkvama. Stjepan zaštitnik konja.U Gradišću su Hrvati pjevali i lirsku minijaturu: Srićna noć je prispila. misečina j’ svitlila. Seljaci su se tada utrkivali konjima. jabukama. dvorišta i štale. Ivanuš. a i drugdje kod Hrvata. Štefanje je drugi dan Božića. 147 . orasima. Ivandan. Stipanjdan. Mlado lito ili Počelo također je veliki blagdan.

sve ostale muške glave. bolesnike. zrak i vjetar da ne čine puku škodu. Ako bi župniku bilo potrebno što popraviti u kući.226 Na taj Zapisala 2006. nevoljne uboge. težake. SVETA TRI KRALJA Sveta Tri kralja. župljani su se dobrovoljno javljali. polja. sv. Melkior i Baltazar). ujedini sve kršćane. grah i novci. vojvode. poglavare. ili Vodokršće predstavljaju završetak božićnih blagdana. ili Bogojavljenje. rijeke i otoke. Svećenik moli blagoslov i za splitskoga biskupa. Taj blagoslov svećenik pjeva na kraju pučke mise na Novu godinu. vodu. sve potoke. tamničare. Toga dana župnik blagoslivlja kuće. Iznad ulaznih vrata napiše G + M + B (početna slova imena mudraca: Gašpar. Tri kralja i nosio iz kuće te stavljao u tor u zid gdje su stale ovce jer su ljudi vjerovali da su tako ovce zaštićene od bilo kakvih bolesti. g. iz kuće se iznosi božićni bor. pokloni mu se i daruje ono što u srcu nosi. Posjeti obitelji. 3. Taj blagdan se nekada zvao Tri mudraca od istoka. poticaj su da poput mudraca s Istoka svatko potraži Boga. mornare i trgovce da pomognu uboge. Stari je običaj da se za ovu prigodu priprema podil za župnika. vojnike. stoku i imanje. putnike. Blagoslovom svećenik moli Boga da ga usliši i blagoslovom sve utiši. svu živinu i pčelice mlade. konjanike. za sve svećenike i koludrice i ostale sve divice. brda. U crkvama se blagoslivlja voda koja će se do idućega Vodokršća čuvati u kućama i kojom će domaćin u određene dane i po potrebi škropiti ukućane. pepeo i nedogorjeli badnjak i ostavlja u vinogradu ili voćnjaku ili masliniku i sl.U župi Žeževici (kod Šestanovaca) se do naših dana sačuvao običaj blagoslova puka na Novu godinu. Podil čine pršut i suho meso. Ivana Nevišćanin u selu Gustirni kod Trogira. naš hrvatski narod cili. Ovi dani u srcima vjernika bude svijest o pripadanju Božjem narodu. navlastito. mora. 2006.. U togirskom kraju badnjak se gasio na blagdan Sv. Rkp. FF Split. zemlju. vjerničkih dana. str. 6. Na taj dan se iznosi ugljen. i služi kao zaštita od nevremena i za uspješniji rod. 226 148 . susjedima u božićno vrijeme i blagoslov vode na Bogojavljenje su kraj toplih. da digne svoju desnicu i brani Crkvu zaručnicu. gore. prijateljima. U blagoslovu svećenik moli Boga da puk zaštiti od gladi i rata te mu dade zdravlja i radosti. pješake.

Kazivači već 30 godina žive u Okrugu Gornjem. te je zatražio od kraljeva da i njemu glase donesu kada se budu vraćali od Isusa. a potom Iruda. te se drugim putem vratiše: Tri kraja jahahu. drugi u crvenu. Kraljevi od anđela upute dobiše. s onih sunčanih stran. drugi u crvenu. str. Pod njima su konji. Kad su došli u Jeruzalem pitali su vratara. gdje se Isus rodi? Irud im je odgovorio da i on zna da se Isus rodio. u Okrugu Gornjem). da b’ Isusa vidila. Rkp. FF Split. a treći sav u zlatu. zlato i tamjan. Tri dara nosjahu: miris.. Prvi je Gašpar kralj. u Vinišću kod Trogira) i Zorka Marić (rođ. 1936. 18. to Isusa nađoše i njemu se klanjaše. sv. niti zobi zobju nit im žeđa priđe. 2006. zapisao Ivan Marić. ali ne zna gdje. Prvi je bijelu. 1932. treći sav u zlatu. zlato i tamjan. Kad u Betlem dojdoše. Mnogu goru projdoše dok u Betlem dojdoše.blagdan pjevale su se pjesme o Tri kralja koji su plovili da bi Isusa vidjeli u Betlehemu te mu se poklonili i hvalu davali: Tri su kralja idrila. kano bile vile. kao sunce sija. g. 2. Kazivači su bračni par Jozo (rođ. g. Bogu hvalu davaše Sveton Divon Marijon. 227 149 . Pod njima su konji kano bile vile. dobroga je roda U Okrugu Gornjem kod Trogira 2006.227 (Okrug Gornji kod Trogira) Tri kralja jahahu i nosjahu darove: miris. Prvi je u bijelu. Kraljevi su slutili da Irud želi ubiti Isusa.

Crkva u svijetu br. dobroga koljena i on želi vidit slavu Gospodina. Drugi je Melkior. a ne na toj gori. a Vidi: Marko Dragić. pitajuć za mjesto. I tako dođoše. str. “Irude prekruti. zobju svjedoče o starini te pjesme. Ivana Krstitelja u Postirama na Braču izvodi pjesma Kad se Bog čovik učini. Irude prehudi. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Al od anđela upute dobiše. Treći je Baltazar. natrag se vratite i meni Irudu glase donesite”. te se drugim putem vratiše. Tri kralja u crkvi Sv. gdje se Isus rodi? Vratar odgovori: “Mi toga ne znamo i naš se kralj boji i mi svi priznamo da se On rodi. pred grad Jeruzalem. ako ga nađete.i on želi vidit slavu Oca Boga. Svake se godine na blagdan Sv. nosju. Rodi bi se u palaču. gdje pastiri skaču.228 (Pučišća na Braču) Pored ostaloga i arhaični oblici imperfekta jahahu. Split 2007. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Krista hoćeš ubit to nam srce sluti”. dobroga roda i on želi vidit slavu Oca Boga. 1 (1192). 228 150 . 96-117.

recitativnoj prozi”. 1. Za dolazak kraljeva čuo je srditi Irud. koji će s nami vladati. Split 2007. 229 151 . a đavolu je snaga izginula. anđeli s neba sletiše.kazivačica navodi da je pjesma stara pet stoljeća. jer bihu dnevi studeni. jasno je sunce zasjalo. Kada Osib ugleda mnoštvo od straha tužan uspreda. Mariju brzo zazove da sinka probudi i sakrije. Kraljevi su shvatili da se kraljić porodi. živine su Stvoritelja poznale. Snažne su lirske slike koje taj najradosniji čin u kršćanstvu oslikavaju mnogim čudesima koja se dogodiše: noć se u dan promijeni. 96-117. Melkior i Baltazar se vele čudiše. str. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. a zvijezda im je bila u družbi. Zvijezda je tri kralja dovela do spilice i ondje je zvijezda iskricam kapala. Osib drhćući otvori vrata. Na svijetlom istoku zvijezda se ukazaše i kad je vidješe tri kralja: Gašpar. Pred kućicom Svet Osib (Josip) šetaše i s trudom drva beraše. ali da mu na povratku kažu gdje je Isus. Isus tada kraljevima udijeli blagoslove. st. ti ne čudi se/ jer pisma tako tumače. padnu na koljena te svaki od njih Božjeg sina nadari. / da se porodit imaše./ Irude. Pjesma završava molitvom upućenom Isusu da nama grijehe oprosti i neka se duša napuni njegvom blagom milosti. Na vjersku je liriku utjecala Šibenska molitva (krajem XIV. hitro je krenuo prema njima te ih pitao kamo su pošli? Saznavši od kraljeva da se rodio Isus. i dobre konje vrh svega. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Zatim je Irud uputio kralje u Betlehem jer će ondje Isusa naći. a Bog im objavi da se ne vraćaju istim putem.). 1192. Ponovno je zasjala zvijezda koja je od kraljeva pobjegla kada se pojavio Irud. Kralj ga je Baltazar tješio i molio da su s najboljom namjerom prišli da od nebeskoga poroda prime blagu utjehu. Irud sazva sve svoje zbore da vidi što mudraci govore gdi će se Isus roditi. kralji s glave skinuše predragocjene te krune. “pisana u ritmičkoj. Narodni je pjevač u pedeset katrena opjevao dolazak Stvoritelja i Otkupitelja svijeta. Spremili su vojsku i službu. U Betlem odgovoriše. Kad su stigli u Jeruzalem. kraljevi su pitali građane: u ke se rodi Bog strane / i k stanu put im da kažu.229 2. Crkva u svijetu br. a tamnost noćna pobjegla. KORIZMENE I USKRSNE Srednjovjekovne su vjerske pjesme: Muka Isusova i Gospin plač.231 230 Vidi: Marko Dragić.

Korizma obuhvaća četrdeset dana prije Uskrsa. a šesta je Nedjelja muke Gospodnje ili Cvjetnica. u Gromiljaku kod Kiseljaka. 18. priredio Stipe Botica. to je utorak pred Čistu srijedu. Ivo Frangeš. četvrta Sredoposna. da pomireni s Bogom i ljudima radosnije mogu slaviti Uskrs. SHK. Prva korizmena nedjelja zove se Čista.233 U Poljičkoj krajini poklade su ludo pijano vrime. 2007. svijet se najede mrsna do grla. To je vrijeme kada katolici posebno skrušeno žive i pripravljaju se za najveći blagdan – Uskrs. a sutra je korizma i više se ne smije jesti.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kršćanski blagdani 233 Gordana Vujica zapisala je 2. str. te se i tu nerijetko poigra kolo. Na misu dolaze mnogi vjernici u narodnim nošnjama i iz mnogih drugih mjesta i župa. slušanjem i čitanjem Božje riječi te dobrim djelima. Kršćani se pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom.wikipedia. rođen 1938. Tu se već više od deset godina ovaj blagdan slavi na nešto drugačiji način. Povijest hrvatske književnosti. Zagreb 1996. gdje se obično unaprijed organizira proslava za sve uključene. 27. Sve kočije krenu dalje do obližnjeg Kiseljaka gdje se pomole na gradskom trgu ispred spomenika poginulim braniteljima. Na zadnji dan. kršćani pristupaju sakramentu ispovijedi. postom. treća Bezimena. Vl. Put se potom nastavlja dalje. Također se maloj djeci oblače narodne nošnje. druga je Pačista. srpnja 2007. Unutar korizme ima šest nedjelja i svaka ima svoje ime. Odrasli pripadnici za krštenje. a oni koji imaju mogućnost dolaze u kočijama. a kazao joj je don Marko Perić. Nakon mise slijedi obvezno kolo ispred župne crkve. Pokladni utorak Usmene lirske pjesme.232 Korizmene i uskrsne molitvene pjesme molile su se od Čiste srijede do Uskrsa. rkp. POKLADNA NEDJELJA Pokladna nedjelja posebno značenje ima u mjestu Gromiljak kod Kiseljaka. D. str. 232 "http://hr. Zagreb – Ljubljana 1987. Mnogobrojne su starinske molitve koje kazivači i danas kazuju. u Vidovicama kod Orašja. sv. župnik župe Gromiljak. katekumeni imaju u korizmi završne pripreme za svoje krštenje u uskrsnoj noći. peta Gluha (Glušna). nakon čega ‘povorka’ kreće dalje. jer grjehota je da propadne. MH. 231 230 152 . 69. U korizmi. kroz cijeli grad do nekog od okolnih mjesta. a počinje na Čistu srijedu i završava na Veliki petak.

“Govori se da iđu tirat krnju. rujna 2007. sv. ne prave igranke ni bilo kakva druga veselja. a završavaju: “Hvala ti.234 ČISTA SRIJEDA To je početak korizme.’' Do odstupanja od Miji Gojsalić 11. (E). 234 153 . cigareta i ostalih poroka što. 64/07. KORIZMA U Lepeničkom kraju nekoć se prije korizme otkuhavalo i pralo sve suđe. Taj dan započinje korizmeni post. Također svatko nastoji odreći se nečega što jako voli kao žrtvu u spomen na ono što je Isus pretrpio za nas. kako u njemu ne bi ostao mrs jer se u korizmi jela samo posna hrana. Ljudi se obično odriču alkohola. dok ne zaviče aleluja. svatko sebi odredi dane koje će postiti. rođen 1954. Starija čeljad. g. Korizma je vrijeme duhovne obnove čovjeka kada se ne pije. na ovim darovima. dok se petkom obvezno posti i ide na Put križa. Za Uskrs priprave počinju već blagdanom Pepelnice ili Čiste srijede. 9. Bože. ne će ni u radne dane ni u blagdane (svece). Molitve su obvezne uz jelo. ispričao je Ivan Gojsalić.” Taj dan je obvezan post i nemrs. Zato se i kaže ‘Proljetna mlada i jesensko šćene na istoj deredži. str. ništa mrsno staviti u usta. sin Matije.” U korizmi posti kad god tko može.su prave poklade ili krnjeval. kad se vjernici posipaju pepelom uz riječi “Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti. podaj onima koji nemaju. O pokladin se vrigaju ušćipci”. nažalost. valja “očistit criva”. “Nema ženidbe za vrijeme korizme i uopće u to proljetno vrijeme oko Uskrsa. Govorilo se: “Nema. ponekad izgubi svoju prvotnu svrhu. Rkp. FF Split. ja se neću omrsit”. po mogućnosti jede se samo kruh i pije voda. pogotovo žene.

vjerojatno u Bišću.235 SVETI GRGUR ČUDOTVORAC (GRGUREVO.236 a na zamolbu zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića 7. obećavši im plaćanje godišnjeg danka od dvadeset tisuća škuda i svoga sina Radivoja za taoca. Nadimak Čudotvorac baštini po mnogobrojnim iznimnim čudesima. “koju bijaše skrivila njegova neutaživa pohota”. Kršćanska sadašnjost. godine pobuniše i istjeraše ga iz kraljevstva. Ratovao je s Dubrovčanima i Hrvojem Vukčićem Hrvatinićem. Bio je patronom bosanskih kraljeva Kotromanića. (Vidi: Marko Dragić. bio je Stipan Tomaš. kralj Ostoja je svoju ružnu kraljicu Kujavu otjerao i za ženu uzeo Jelicu. Mala nakladna kuća sveti Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud ZIRAL. Kralj Ostoja je živio raskalašenim životom ne prežući ni od silovanja plemkinja.) 237 Leksikon ikonografije. kralj bosanski. nepoznata podrijetla.). Hrvojevu udovicu. 12. umro od groznice.svega dolazi samo na Dan sv. Sačuvani su njegovi mnogobrojni spisi. proglasio ga je patronom Bosanskoga kraljevstva. str. Od Kozigrada do Zvonigrada. nezakoniti sin kralja Tvrtka I. Preobratio se na kršćanstvo i postao biskupom rodnoga grada koji je tijekom svoga biskupovanja pokrstio do svoje smrti (270. te se puk i plemstvo 1404. OŽUJKA) Sveti Grgur Čudotvorac rođen je oko 213. Ostoja je svrgnuo kralja Tvrtka II. godine u poganskoj obitelji u Neocezareji (današnji Niksar u Pontu) u Maloj Aziji. selo Podastinje. Josipa. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Stipan Ostoja. kad se obično onaj koji se nečega odrekao. godine kralj Ostoja je. i ponovno postao bosanskim kraljem. među kojima je i prva kršćanska autobiografija. Godine 1408. može omrsiti. 246-247. Zagreb 1990. studenoga papa Pio II. Krajem ožujka ili početkom travnja 1418. Uzalud je 1415. 236 235 154 . izabran je za bosanskoga kralja 1398. uredio Anđelko Badurina. Kiseljak. Baška VodaMostar-Zagreb 2001. godine umro.) Gordani Vujica kazao je Ratko Raguž. rođen 1955. Prva žena kralja Ostoje bila je Vitača. Kada je Hrvoje 1416. Ostoja. Nalazi se na novcu kralja Stipana Ostoje. ne zna se iz kojega braka. g. godine nastojao zagospodariti Šibenikom. str. Drugi Ostojin sin.237 (O Grgurevu bit će riječi i u poglavlju Povijesne predaje. Tada je kralj Ostoja pobjegao u Bobovac i molio od Turaka pomoć za preuzimanje kraljevstva. 69. godine. druga Kujava iz vlastelinske obitelji Jablanovića-Radinovića..

godine proglasio sv. 155 . a ono što znamo o njemu sadržano je uglavnom u dva prva poglavlja Matejeva i Lukina evanđelja. a time i cijelog hrvatskog naroda. Potomak je kralja Davida kome Bog obeća da će od njega poteći Mesija. Pred ljudima je Isus bio njegov. jer mu je takvu čast ukazao sam Bog odabravši ga za brižnog čuvara i skrbnika najsvetije obitelji. čovjek vjere i poslušnosti. godine papa Pio IX. i za njega je on odgovarao. ožujka). doista je od Duha Svetoga”. proglasio je sv. U tim prigodama Josipu se uglavnom javlja u snu anđeo da mu dadne potrebne naputke: da se ne boji uzeti Mariju za ženu. Evanđelja ne navode niti jednu njegovu riječ. U prosincu 1870. traži s Marijom Isusa koji je ostao u hramu u Jeruzalemu. Nakon ove zgode s Isusom u hramu Josip se više ne spominje pa se pretpostavlja da je umro prije Isusova javnog nastupa. Bio je pravedan muž. da se vrati u Nazaret kad je ta opasnost prošla. muž Marijin zakonski je iako ne i naravni otac Isusov. Josip je tiha svetačka veličina. jer “što je u njoj začeto. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve. Josip (19. Sv. Po zanimanju je bio stolar. Velika je snaga njegova zagovora kod Boga. Hrvatski sabor je 1687. da bježi u Egipat pred Herodom koji želi ubiti Isusa.SVETI JOSIP Sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva. Dostojan je velike časti. Dodajmo još da je sv. Vodi svoju zaručnicu Mariju na popis stanovništva iz Nazareta u Betlehem kojom se prilikom rodio Isus. čovjek dobra srca. Josip zaštitnik bolesnika i umirućih i uzor obiteljskog života te kako se služi Bogu.

Na Dan svetoga Josipa djevojke i mladići u dobi od trinaest do šesnaest godina križićali. Todorić. Postupak se ponavljao i nekoliko puta dok bi ta crna smjesa ostala plavkasta na koži. Sam postupak tetoviranja je bio slijedeći: oštrom iglom bi se bockala koža pa se u ranice ubrizgavala boja da se na koži trajno vidi križ . uglavnom žensku. Prah je trebao biti sitan. onda su ponovno manjom iglom bockale to ucrtano mjesto. Znalo se da Turci bježe od križa i da se nikada ne bi dotakli rukom ruke kršćanke na kojoj bi ugledali križ. Da bi se to nasilje spriječilo. godine). Pored blagdana Svetoga Josipa križićalo se i na Blagovijest. Zato su još od rane mladosti crtale križeve po rukama. lovili kršćanske djevojke i žene te ih silovali. D 60. dobivala bi se crna smjesa. Vjerovalo se da ih ti križevi štite od napasnika. a na prsima malo veći križ. U tursko doba. na kojima bi bio još veći križ. Ta smjesa ulazila je pod kožu. u dane Velikoga tjedna i na Ivandan. Djevojci su istetovirali križ na čelu pa je beg nije mogao uzeti za ženu. kad su age i turski gospodari bili strah i trepet katoličkom pučanstvu. Rkp. rođ. posebno ženskom stanovništvu. Otada su sve cincarske djevojke tetovirale križ na čelu i na rukama. FF Mostar. Ti križići su ostali kao podsjetnik na vrijeme osmanskoga terora. S tim se križevima i umiralo i svaka od njih je vjerovala da ju je samo Bog tako zaštitio od napasnika. Kad bi se pomiješao s medom. U jednoj zdjelici zamiješao bi se med i usitnjeni ugalj od izgorenog drveta.simbol krštene duše. ili prsiju. Čak su i majke Katarina Tomas zapisala je 2007. Kad bi ih nacrtale. a prenijela joj je majka Ana Tomas (djev. U Imotskoj krajini tetoviranje je uzelo maha za vrijeme turskih provala. između ostalog. str. 1949. 41. Otac nije smio odbiti bega pa mu je rekao da dođe nakon mjesec dana kad sve bude spremno za svadbu. g. Tada su bake i mlade žene iglom zamočenom u tu smjesu crtale križeve po rukama. jedini način je bio da se na rukama utetovira više manjih križića. Ranice bi zarasle i crteži križa ostajali su za cijeli život.238 U Imotskoj krajini još uvijek se na rukama starica može vidjeti tetoviran jedan veći ili više manjih križića. Cvjetnicu. Oni bi vršili razne zulume te bi.KRIŽIĆANJE Poznata je predaja kako su Turci upadali u cincarska sela i otimali djecu. Tako od nekog bogatog Cincara beg zatraži kćerku za ženu. 238 156 . Čuvalo se poštenje i ponos. žene su vjerovale da ih samo Bog može u tome sačuvati.

rođen 1951. Petričević. U nekim se mjestima umivalo vodom u koju su stavljene grančice bršljana.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kršćanski blagdani 239 157 .svoje mlade kćeri tetovirale. Luka 19:28-44. 240 "http://hr. 1953. Na Cvjetnicu se. godine u Prološcu Donjem kod Imotskoga. već začet po Duvu svetom. na vratima Gospa kleči i u rukam knjige drži Ines Ivelja zapisala je 2008. 240 Na Cvjetnicu. Matej 21:1-11. Oltari su u crkvi pokriveni. E str. Mise. u livanjskom kraju. Ponegdje se umivalo izvorskom vodom u koju se stavljala grančica drijenka. moli i sljedeća molitva: CVITNA MOLITVICA U nedilju bio cvitak. 313. 2008. čita izvještaj o Isusovoj muci.wikipedia. zbog običaja nošenja dugih rukava. FF Split. Narod je dočekao Isusa. godine i Marija Klarić (djev. CVJETNICA Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje je kršćanska svetkovina koja se slavi u nedjelju prije Uskrsa i uvod je u Veliki tjedan. godine). Također se za vrijeme sv. rođ. Vjerovalo se da time donose zdravlje i ljepotu lica. Kazali su joj Ante Juričić Zele. ni od krvi ni od puka. Na taj dan se slavi Isusov trijumfalni ulazak u Jeruzalem u dane prije Pashe. i Ivan 12:12-19). Na njemu su zlatna vrata. primiče se dan muke Gospodinove. jagorčevine i drugog proljetnoga cvijeća. putem kojim je Isus išao jašući na magarcu. Rkp. opisan u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11. i to obavezno na šaci jer je to bilo jedino uvijek vidljivo mjesto na koži. na Cvjetnicu se obavljaju procesije s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama. Drijen je u narodu metafora za zdravlje.239 Glušna nedjelja u kršćanskoj tradicijskoj kulturi javlja žalosne dane. mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine. ponegdje i na Veliku subotu mladež se umivala izvorskom vodom u koju se dan ranije stavljalo tek ubrano cvijeće ljubičice. U spomen na to.

budi faljen. cvit anđelski od uresa. retorika.241 (Doli u Vidoši kod Livna) U Kaštelu Starom na Cvitnicu bi mladići djevojkama posipali dvore cvijećem i pjevali: Evo anđel pred očiman. Nek izajde nakićena. On je bilji od sunašca. Evo tebi dvanest apoštola i četiri vanđelista i prid njimi bili čovo. kad osvane na Cvitnicu. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 241 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. veseli se Gospe zdrava. i lipotu nje nagizde. 158 . Neka misec. neka kitu moj deklicu. svojom majkom uvik. Svim deklicam nek je dika. epika. knjiga 4. nje lipota privelika. Veseli se Gospe lipa. cvitak nosi za prsiman. na dobro joj dan Cvitnice. Od ljubavi Bože mili. rajskim cvićem od liposti. O Isuse. nek nakiti lipo lišce. pošlji meni zgor s nebesa. Neka lipost nju odiva. sjajniji je od miseca. svitle zvizde. 305. Sarajevo 2006. priredio Marko Dragić.i u knjige Boga moli. Matica hrvatska i HKD Napredak. s kojim kaže mlado lito. u nje lipi cvit mladosti. str. Amen. jest moj anđel znam doisto. među ostale divojčice. ovoj lipoj mojoj vili.

godine u Kaštel Starom Ivana Penga (djev. Uzmi cvitak ma ljubavi. golubice ma gizdava. urešeni žilju bili. sv. o lipoto meni mila. ter prem’ srcu njega stavi. Mili. predavši tako Mariji Lučić kazala 2007. po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. S njim ti dajem srce moje. da g’ uživaš ma gospojo. Ti si dika moj’ i slava. 2007.Kako žarko sunce siva. str. te ustanovio svetu misu.242 VELIKI ČETVRTAK Veliki ili Sveti četvrtak je dan Isusove posljednje večere. 242 159 . da počivaš u radosti. zbogom bila golubice. dok ti svane dan Cvitnice. E. teb’ ga daje drago tvoje za obiližje od ljubavi. ev’ izberi cviće milo. primi na dar ljubav moju. Peran. rođena 1967). Ja ostavljam tvoje lišce. Katolička crkva ulazi u sveto trodnevlje i sprema se na slavljenje Uskrsa. Ter s njim drago moj’ žuđeno na Cvitnicu okiti se. svitla moja o danice. FF Split. koj’ ugodno tebi vilo. na nebu su sve zvizdice. Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana. moj’ danice. nad sve vile ke mi omili. Znak svoje prisutnosti Krist je ostavio Crkvi i svijetu u kruhu i vinu. dragi moj pokoju. zbogom bila golubice. 57. ovo cviće moj’ rumeno tebi vilo. Rkp.

pakost čovjeka pretvorena je u pokajanje. zlom i tamom. nehumanosti i razaranja. Tomislav Ivančić http://www. na taj dan je milosrđe jače od krivice. 9. on postaje naš brat i učitelj”. Zvona su zavezana do na Bilu subotu. Sveučilišta u Zadru. Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt. Odjel za kroatistiku i slavistiku. 18. te se od očaja objesio. U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge. Ali. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom.243 Na Veliki četvrtak zavežu se crkvena zvona. g.Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv. Zbornik studentskih radova. Mnogo čeljadi moli stotinu Očenaša. sc. kao polog i jamstvo pobjede nad: patnjom. “šutnje zvona sve do Uskrsa. zrakom nade pobijedio je mrak. Toga je dana bio izdan. stotinu Zdravi’ Marija i deset Slava Ocu na čast muke Isusove i na oprošćenje grija. 26. Na taj je dan Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu. dobrota je pobijedila zloću. kada se proslavi uskrsnuće Gospodinovo. u koje nas poziva kao svoje uzvanike. rujna 2007. Veliki petak i Veliku subotu umjesto crkvenih zvona najavljivala je skupina od pedesetero do stotinu djece koja su tri puta prolazila oko mjesta stvarajući buku krčalima (drvenim glazbalima ručne izrade) načinjenim od nazubljenog koluta koji se okreće i drvene letvice koja udara o zupce koluta i izaziva klaparanje. uhićen i cijelu noć sudski ispitivan. Josip Miletić. (E). Zadar 2006.org/duhovnost. Isus je svojom krvlju ustanovio novi i vječni savez između Boga i ljudskog roda govoreći: “Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje”. nečeg nadonosnog u zraku. u koju sada odlazi. “Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba. jer se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim. str. Vanda Babić i mr.244 Na otocima Ugljanu i Pašmanu kod Zadra početak svete mise na Veliki četvrtak. čudesno je molio za nas i obećao svog Duha protiv duha zloće. rođen 1954.php?action=c_vidi&id=990 Miji Gojsalić 11. Juda je otišao u mrak. str. predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika. sin Matije. 2007. i kroz skoro uskrsnuće. on otvara svoje nebeske dvorane. U tajnovitosti liturgijskih slavlja na Veliki četvrtak. spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas. “Ovo je krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude na oproštenje grijeha”. Rkp.245 Slično je i u drugim Dr. krivicom. U Poljičkoj krajini “učini se grob Gospodinov” i čuva se preko dana. FF Split.katolici. priredili doc. ispričao je Ivan Gojsalić. 244 243 160 . sc. 245 Vidi: Hrvatski običaji. da naučimo biti ljudi i dobri jedni drugima”. a čovjek pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. smrću. dr. što simbolizira gostoprimstvo.

Zagreb 1997. Lici. budi u viri kripna. susrist će te duv nečisti. Rkp. 69. izmolila san sto križića. stoljeća. Konavlima. To je molitvena pjesma koju su najčešće kazivale kazivačice i kazivači diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. 2004. Slavoniji i Srijemu. 2004. Margiti Čondić Bijader. Kad san bila na onom svitu.mjestima u Dalmaciji. 247 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. str. g. 246 161 . sto amena.-71. u Svibu kazao Ilija Čondić Bijader. uskin klancin. Kada budeš putovati dugin putin. središnjoj Hrvatskoj. Pitat će te duv nečisti: Jesi l’ moja il’ si Božja? Ti ćeš reći: Tvoja nisan. sv. pučka pobožnost. Božja jesan. sto se puta prikrstila na blag danak. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. 4.246 Ta buka upućuje na galamu i klepetanje kojim su džudije pratile Isusa dok je nosio križ prema brdu Glavica na Kalvariji. zajednica. Golden marketing. na pribilomu cvitu. Hrvatski uskrsni običaji. na Veliki četvrtak. amen!247 (Svib) O tome više: Jasna Čapo Žmegač. Diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine mladi kazivači i danas kazuju molitvu koju mole na Veliki četvrtak: DUŠICE GRIŠNA Dušice grišna. FF Split. Ujmoca i Sina i Duva svetoga.

Oltar je bez križa. godine u Mlecima je objavio djelo Zrcalo od ispovijesti u kojemu opisuje život Isusa Krista od 1 sata poslije ponoći na Veliki četvrtak do 12 sati na Veliku subotu: Od 1 h od noći na Veliki četvrtak: Isus šalje Petra i Ivana napraviti gdje imaše večerati. rođen 1954. Isus mu govori da će ga 3 puta izdati. Ne moli čeljad zajedno u kućama. Blaguje janjca vazmenoga s učenicima. ljubi se raspelo i kupi lemozina. Slijede ga Petar i Ivan. umiva noge apostolima i Judi.VELIKI PETAK Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti. Vraća se učenicima i govori da Juda vodi oružnike koji će ga uhititi. Slavi se u petak prije Uskrsa. 2 h: Govori: “Jedan će me od vas izdati. što simbolizira Isusovu muku i smrt. 8 h: Isus je poveden u kuću Ane gdje mu jedan sluga udari zaušnicu. pjeva se Muka Gospodinova. 9 h: Osuđuju ga na smrt i tuku. 5 h: Isus čini molitvu i budi učenike da i oni mole. Rkp. 4 h: Petar obećava slijediti ga do smrti. Na Veliki petak. FF Split. 248 162 . g. svijećnjaka. Veći dio dana stoji se u crkvi. 64/07. a svatko posti suho. Petar ga zataji tri puta a na posljednje zatajenje zapjeva pijevac kako je i rekao Isus. Narodno je vjerovanje da se vino popijeno na taj dan pretvara u krv. sv. ne slavi se euharistijsko (misno) slavlje. Moli se sto pedeset Zdravi’ Marija i sto pedeset Slava Ocu. sin Matije. Isus hrabri učenike. (E). ispričao je Ivan Gojsalić.” Ivan pita – tko? 3 h: Juda izlazi van izdati Isukrsta. Zajedno s Velikim četvrtkom i Velikom subotom čini Vazmeno trodnevlje. Petar odsječe uho Malku a svi apostoli pobjegoše i ostaviše njega samoga. 6 h: Juda ga poljubcem izdaje. 9.248 Aleksandar Komulović 1704. bijući i tukući ga vode Jerusalemu. str. Veliki petak je dan žalovanja. 7 h: Isusa svezaše. rujna 2007. Anđeo s neba krijepi ga i tješi. Isus pogleda Petra koji se pokaja. nego svak za se. Sve zamre. cvijeća i oltarnika. Povedoše ga u Kaifinu kuću koji ga upita je li on sin Gospodnji. Miji Gojsalić 11. iziđe vani i gorko zaplaka. Od velike tuge krvavim se znojem znoji. nitko ne pjeva.

Raspinju ga i čavlima pribijaju na križ. a drugi mu se lupež preporučuje i Isus mu obeća raj. Daju mu pit žuč i ocat. Staviše ga u grob u vrtu blizu mjesta gdje je raspet. Mažu ga mašću koju je donijeo Nikodemo i zaviju ga u bijelo čisto platno. 12 h: Svezanoga Isukrsta vode u Pilatovu kuću. Juda se na tu uru objesi. 5 h Svukoše mu crvenu a obukoše njegovu haljinu. 11 h: Isus je u velikim mukama.” 10 h Razbiše noge lupežu. Svi govoraše: “Ovo biše pravi sin Božji. Svi odgovoriše Barabu. Skidaju ga s križa. 6 h Dođoše do Kalvarije i dadoše mu piti vino pomiješano. Reče Isus: “Svršeno je. Pilatova žena šalje Pilatu znake da oslobodi Isusa. 2 h: Pilat Isukrsta šalje Irudu koji mu se naruga i obuče ga u bijelo. Zemlja se potrese. Isukrstu probodoše prsa. kamenja se raspukoše.10 h: Isusa strašno tuku. 7 h Igraju se i njegove haljine dijele na četiri dijela. Pilat umiva ruke da osudi Isusa. Pilat čini izbičevati Isusa na kamenom stupu ne bi li tako zasitio židovski gnjev. Žene za njim plaču a on im govori da ne plaču radi njega nego radi sebe i svojih sinova. Na prvu uru Pilat pita Isusa je li on Kralj a Isus mu reče da nije njegovo kraljevstvo od ovoga svijeta. Svi zaviču: Raspni ga. krv teče iz rana i postavljaju ga između dva lupeža. Sunce se pomrači i nasta tmina. Bože moj. Mater svoju preporučuje Ivanu. 3 h:Pilat traži način da oslobodi Isusa i pita žudije hoće li osloboditi Isusa ili Barabu. Dižu križ. 11 h Majka Marija prima ga u krilo. Bože moj zašto si me ostavio?” 9 h Preporučuje dušu ocu govoreći: “Oče u ruke tvoje preporučujem dušu svoju. 4 h Pilat izvodi Isusa pred svjetinu. 8 h Vapi da je žedan. Djevica Marija ga slijedi do gore Kalvarije. Oružnice ga okrune trnovom krunom i obuku u crveno. Nosi križ padajući. 163 .” Ispusti dušu i glava mu klone. a iz njih izađe krv i voda. Džudije ga psuju i proklinju zajedno s lupežom.

” Kažu da je na Isusu bilo pet tisuća udaraca. krv božanstvena i neprociniva. šamarajući ga. PSHK. Udarali su ga i svega izranjavali “izlivaše se oda svih strana. Pilat je pitao Isusa: Odakle si ti? Isus mu nije odgovorio te Pilat nastavi: „Meni ne odgovaraš ti? Ne znaš li da ja imam vlast prikovat te na križ? Isus mu odgovori da on (Pilat) ne bi imao nikakvu vlast da mu nije dana odozgora. 164 . priredio Jakša Ravlić. Pilat je Aleksandar Komulović. oprostivši ga. Život Gospodina našega Isukrsta. Pilat ga je izveo pred svjetinu i kazao da u njemu ne vidi nijednu krivicu radi koje zaslužuje smrt: „Dostojno je dakle da se na njega smilujete. priredio Ravlić. slijepi puk prevaren od Skriba i Farizeja tražio je da se na križ razapne Stvoritelj od života i tako bi pušten baraba. knjiga 11. godine: Poznaše Pilat da je Gospodin čist i pravedan i da je lažno radi zavisti optužen te ga htijaše osloboditi (bijaše običaj na Vazmeni dan osloboditi jednoga tamničara). a da bi utažio jadovita i gnjevna srca židovska. i stoljeća. 137.249 Bartol Kašić o Muci Gospodina našega Isusa Krista napisao je u Rimu 1638. Ženu svoju Pilat ne htjede slušati da oslobodi Isusa. Poslije toga Pilat je nastojao osloboditi Isusa.”250 Svjetina je i dalje vikala: „Križu ga pribij. Pilat reče svjetini (pučini) da ga oni uzmu i prikuju na križ. str.12 h Žudije traže od Pilata da se grob čuva jer je Isus rekao da će uskrsnuti. 249 Muke Jakša XVII. knjiga 11. u: Zbornik proze XVI. 250 Bartol Kašić. Vidjevši Pilat da nije uspio osloboditi Isusa smisli da Isusa bičevima izudaraju šestorica koji ga svukoše i privezaše na stup. kakono rika. križu ga pribij!” Čuvši to. PSHK. u: Zbornik proze XVI. Žena mu je pripovijedala da je u snu radi njega pretrpila strašna prikazanja. Zora i Matica hrvatska Zagreb str. Međutim. Pitao je svjetinu: Koga hoćete da vam oslobodim – ili barabu ili Isusa? Mislio je da će svjetina tražiti da se kazni baraba jer je mnoga zlodjela počinio. 202. Zrcalo od ispovijest. Postavljaju Isusa u grob koji zatvoriše kamenom i zapečatiše ga. (1704). Izranivši tako Gospodina našega a zbog grijeha i opačina naših. Šalju oružnike da čuvaju grob. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. Kad su to začuli Židovi vikali su ako ga oslobodi bit će neprijatelj ćesaru. 1972. i XVII. Najprije je bio udaran šibama od drače te bičevima od konopca koji na kraju imahu zvizde gvozdene i na kraju verigama od gvožđa.-147. krvnici ga pregrnuše starom odrpanom kraljevskom haljinom i nabiše trnovu krunu do moždana. stoljeća. Razmišljanja od Gospodinove poglavlje XII.

stoljeća. glasovima od trubalja i galami mnoštva slijedila je put.sjedio i umio ruke (po židovskom običaju kako bi ukazao da on nije kriv za Isusovu smrt). glave mrtvačke. počni prolivati i ti riku od suza i očiju tvojih i ne pristani”. priredio Jakša Ravlić. Petra. razgledaj raspetoga Isukrsta čestokrat i s pomilovanjem kajući se od griha tvojih. Po tragu kapljica krvavih. 206. Isus s križa progovara: O Marijo. Tu je Isus pribijen na križu ostao do smrti. Budući se razbojnicima žurilo Isusu su dali Šimuna Cirenca da mu pomogne nositi križ. “O grišniče. Na tome je mjestu Abraham od svoga sina Izaka htio učiniti posvetilište.251 POĐE GOSPE TUŽNIM PUTEM Pođe Gospe tužnim putem Zagrnu se crnim skutem i ugleda drven križ. Kad je Bogorodica Djevica Marija saznala da joj sina vođahu. PSHK. ko god ovu pjesmu zna na blagdanak na Veliki petak Bog mu dao. u: Zbornik proze XVI. Među tim ženama bila je i Veronika koja je rubac s glave dala Isusu da otare s lica znoj i krv. str. duševni raj Bartol Kašić. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. Isus je to učinio i na rubcu ostavio svoju priliku zapečaćenu i svoju krv. ne velem ti da si moja već ti velim da si Božja. knjiga 11. 251 165 . a on ga ne htjede ni okusiti. moja mati. Teže mi je uzdisanje Tvoje neg na križu rane moje. s velikom je žurbom krenula. Život Gospodina našega Isukrsta. Krvnici su Gospodinu našemu dali da se napije vina pomješanog sa žuči. Isus im je rekao da ne oplakuju njega nego sebe i svoje sinove. Isus je osuđen i naprćen teškim križom. Isusa je slijedilo veliko mnoštvo koje je molilo i plakalo. gdje se imaše posvetilište učiniti Bogu). Taj se rubac tijekom godine više puta pokaže svemu puku u crkvi Sv. Došavši na Glavicu (tj. i XVII.

252 Mirjana Ćališ zapisala je u siječnju 2008. FF MO 2008. Gospa češlja zlatne vlasi. Sami zvoni zazvonili. a ovu molitvenu pjesmu znala je jedino Ruža Džalto koja ju je naučila od svoje pokojne majke. Jedan veli: “Nosimo ga!” Drugi veli: “Ne ćemo ga!” Treći muči pa ga nosi. Crni skut iz drugoga stiha otkriva nam Gospinu tugu i bol. Naziva je. Za Križiće su znali gotovo svi kazivači. nego Božjom Majkom. Gospa dolazi do Isusova križa. Sam’ se vrata otvaraše.252 (Ustirama u Rami) Tu pjesmu je ramski puk molio na Veliki petak. Sami Jezuš misu služi. Kraj je također karakterističan za pjesme ove vrste – obećava se spas onome tko bude molio ovu molitvu na Veliki petak. ne svojom. Našli jesu malo dete. 1959. žali zbog njezine patnje više nego zbog rana koje su Mu zadali. Veliki petak je dan smrti i muke Isusove. Rkp. Čula ju je od svoje pok. Prvi stih: Pođe Gospe tužnim putem vjerojatno govori o Gospinom hodu za Isusom za vrijeme njegovoga križnog puta. D. Među molitvama koje su se šaputale na Veliki petak jesu i ove: IŠLI JESU TRI PUTNIKA Išli jesu tri putnika K Majke Božje na Bistricu. Molitva je slična Križićima koji su se molili na Veliki četvrtak sto puta. a on joj se obraća. Sljedeći stihovi imaju dramske elemente kao i većina ovakvih pjesama. Anđel nosi tužne glasi: “Sinka su ti ulovili. Kad su došli bliz’ Bistrice. Ljudi bi se zavjetovali da je izmole pedeset puta do podne. Na Kalvari otpeljali. majke. rođ. po kazivanju Ruže Džalto. diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine.na umrli dan. Malo dete Bog-Jezuša. pa je to i tema ove pjesme. 166 . Kad su došli na pol puta. na Ustirami u Rami.

sastavio Krešimir Mlač. svega svita ponajvišeg. U tebi su lijepe crkve. slavna prsa lomi. Zagreb 1972. sveta. iza svega srca ječiš. jednog sinka ko jedinka. svetim uljem pomazane. 160. sveti Niko.Po kamenu hodit mora. Ja imadoh jednog sinka. Tude slavna Gospa kleči. lijepe crkve sagrađene. str. sveta. Svoje grozne suze roni. 253 167 . sveti Pero. Zločinci mi dolaziše. svetom Peri odgovara: “Kako neću ovdje klečat. Sagrađene. svega svita ponajlipšeg. iza svega srca ječi. Njoj dolazi sveti Pero. slavna prsa lomiš?” Slavna Gospa progovara.” 253 (Žumberak) OJ NEDILJO TI SI SVETA Oj nediljo ti si sveta. prigrađene. iza svega srca ječat. svoje grozne suze roniš. ti si sveta i presveta. MH. Teret križa sam si nosi. Isusa mi odvedoše Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. svoje grozne suze ronit. sve su križim prikrižene. sveta slavna prsa lomit. Progovara sveti Pero: “Što ti Gospe tude klečiš.

Anđeo s neba silazio u kitice ukitio. Naviše je sa svih strana. slavna Gospa govoraše: “Ko bi moju molitvicu. Zlatnu krunu odvijaše. prije smrti petnest dana i ljudima govorila: “S anđelima ćeš putovati. Isusova slavna glava. volio govoriti. na nebesa odnosio. lipo cviće. lipa ruža. Isusove slavne ruke. u subotu sedam puta. anđeli se pokloniše. a trnovu navijaše. nebesa se rastvoriše. sukijom su probodena. Sveta krvca udarila i po ploči kapijala.i na križ ga pripetoše. svakog petka po pet puta. niz križ drvo položene. Tu je raslo lipo cviće. Božja zvona zazvoniše. Isusova slavna prsa. po križu su razapete.” Isusove slavne noge. Sva se ploča raspadala od mirisa Isusova. sve su čavlim probodene. gdje mu kruna slavna stala. dok mu dođe do moždana.” Gospa bi se ukazala. 168 . sve su čavlim probodene. ovih dana korizmenih. Tude sam Bog sidijaše. u vinčiće uvijao. a u nedilju devet puta.

Blagoslivlja se vatra izvan crkve.-299. iz suhe mladice daje da nikne novi život. Garištu iza tih krjesova pripisivala su se apotropejska svojstva: preko njega pregonila stoka kako bi bila zdrava. 34. Uskrsni krijes palio se i u noći s Velike subote na Uskrs ili oko tri-četiri sata predu samu zoru. Vjernici posjećuju Božji grob. a ukoliko netko ne bi imao tu vodu valjalo se umiti na vrelima. rijekama. str.. Svijeća se. nav. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. na njoj se pali uskrsna svijeća koja simbolizira Isusa Krista uskrsloga . U svim je hrvatskim krajevima na Veliku (Bilu) subotu bio običaj umivanja vodom koja je netom blagoslovljena u crkvama.-76.”257 U kasnim večernjim satima u crkvama počinje vazmeno bdijenje. 255 Isto. potocima. retorika. Bdijenje počinje lucenarijem ili službom svijetla. 19. epika. ugarci s zgarišta stavljani su u njive i vrtove kako bi plodnost bila bolja. 256 Milovan Gavazzi.256 Na otoku Ugljanu kod Zadra na nekom većem prostoru sličnom trgu palila se od smilja i suhih drva uskrsna vatra – koleda. unosi u župnu crkvu koja je u mraku. u procesiji. majka cijele kršćanske liturgije koja završava svečanom euharistijom koja označava Kristovu pobjedu nad smrću i u kojoj se odražava snaga Božje ljubavi koja od mrtvog čini živa.-36. 254 169 . 74. Sarajevo 2006. dj.255 Veliku subotu je karakterizirao obred obnove kućne vatre. slika te šutnje je odsutnost euharistije i ogoljeni oltar. dj. amen. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Matica hrvatska i HKD Napredak.254 (Hamzići kod Čitluka) VELIKA (BIJELA) SUBOTA Velika subota dan je šutnje i ozbiljnosti. 297. po sve vike vikova. koju su momci i djevojke preskakali “u želji za ženidbom odnosno udajom. moru. U jutro toga dana svećenik je pred crkvom blagoslivljao vatru. nav. 257 Hrvatski običaji.” O Isuse budi faljen.svijetlo. str. Taj je običaj bio posebno raširen u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.s apostolim vikovati. Pastiri su za taj dan pripravljali krjesove budno motreći cijelu noć da im tko ne bi prije vremena potpalio krijes. str. priredio Marko Dragić. vjerovalo se da vještice i drugi demoni ne će imati vlast dokle dopre svjetlost i dim uskrsnih krjesova. str.

Unosom uskrsne svijeće u crkvu. Vazmeno bdijenje završava euharistijom. To simbolizira pobjedu nad grijehom i smrću. kroz psalme hvali se i slavi Gospodina i njegova djela. i tada je nastupala prva straža. Većinom su mladi. Po starom običaju zvona bi se zavezala na Veliki Četvrtak u podne.258 Na Bijelu subotu je početak vazmenog veselja. a danas se mijenjaju svakih petnaest minuta. FF Split. Gospodinov se grob uvijek čuva stojeći.org/kolumne. sluša se Božja riječ o stvaranju. (E). priprema večeru dok zvona slave uskrsnuće Gospodinovo. 64/07. U svakoj straži nastupaju po dva stražara koja su se u stara vremena mijenjala svako pola sata. g. Stražar može biti tko je hoće uz uvjet da je doličnoga ponašanja i da živi ili da je podrijetlom iz te župe. 9. Ujutru je o ručku blagoslov ognja. nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Kad je smjena. rođen 1954.php?action=c_vidi&id=9425 Miji Gojsalić 11. pjevanje psalama. sva zvona na crkvama. sin Matije. a među njima i velik broj onih koji su čuvali grob po dvadeset i više godina. bere zelje i blitvu. Čitanja svetopisamskih tekstova. pogleda lijevo i desno http://www. tako mirno da ne bi okom trepnuli. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba. ispričao je Ivan Gojsalić. Stopanjica kuha pogaču i vari jaja za blagoslov. U Poljičkoj krajini kažu da odmah počnu ptice pjevati. 259 258 170 . treba se najprije zavjetovati i pridbilužit kod župnika. a kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina.katolici. Broj stražara je neograničen. Tko se odluči čuvati Gospodinov grob. Drugi dio bdijenja je Služba riječi. pale svijeće na oltaru. krste se katekumeni. Stražari stoje jedan nasuprot drugomu u stavu mirno. Gospodinov grob se jedno kraće vrijeme čuvao sjedeći. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje. razvodnik straže dovodi drugu dvojicu stražara. pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svjetla. rujna 2007. postavlja ih paralelno s prvom dvojicom. ali nitko sa sigurnošću ne zna kad je točno počeo. ali ima i starijih. ali ni to nije bilo duga vika. obično ih svake godine ima između trideset i šezdeset. Rkp.259 ČUVARI GOSPODINOVA GROBA Običaj čuvanja Gospodinova groba u župi Radobilja star je najmanje dvjesta pedeset – trista godina. Jedno je vrijeme bio običaj pranja nogu na Veliki Četvrtak. str. blagoslivlja se voda za krštenje.

čisti bakalar i krumpire i cijepa drva. jer je to znak da čuvaju Isusa iz Nazareta. koji je počinje Gospinim plačom popodne u tri sata. Na Veliki Četvrtak se stražarilo navečer za vrijeme obreda. Kako bi počela straža. Djeca su živjela za taj dan. Tada prva dvojica idu korak unatrag. Stražari su nosili kapu s frontinom. pa dok bi završila. stražari nastupaju na Veliki Petak uvečer oko devet sati i čuva se cijelu noć. i zatim udari kundakom puške o pod. Na Bilu Subotu straža je također počinjala ujutro. I crkva je imala svoje škrgajice. i tu se okupljaju i borave kada nisu na dužnosti. uvjeti stražarenja su znatno poboljšani i stražari imaju svoju prostoriju na koru crkve. kao i danas.to bi prije obično bilo u mrtvačnici. Na vratima crkve stražarima bi se davala uskrsna jaja jer je toga dana bio blagoslov hrane i pića. Nakon toga razvodnik straže vodi prvu dvojicu na mjesto gdje straža boravi . a nova dvojica. Za vrijeme straže uvijek se postilo. Po iskazima stražara. Za vrijeme Plača. kad bi župnik rekao: "Udrimo Barabana. Tako je po starom običaju proslava Uskrsa započinjala već u subotu. Straža je opet počinjala na Veliki Petak ujutro. ušćipci i prisnac. a otkako je u kolovozu 1970. i tada stražari padaju i već se slavi Uskrs. Uskrsna misa bi počela već u osam navečer i trajala bi do deset. a na lijevoj strani kape svaki je stražar imao po maslinovu grančicu. jer je tada župa bila još naseljenija. dok bi završio obred Velikog Petka. Kasnije se i taj običaj ukinuo. Djeca bi jedva dočekala Veliki Petak jer bi ponijela škrgajice. a onda bi svi išli kući na spavanje. kojeg bi nekoliko stražara pripremalo.je li sve u redu. kojima bi onda škrgajala do mile volje. a jedan je stražar bio zadužen za njih. Svi su bili radoznali i svatko je htio vidjeti svoga kako stražari pa bi se stvorila velika gužva. jeo se bakalar. riba. nikad nije bilo ni najmanjih izgreda jer se čuvanje Gospodinova groba uvijek smatralo najvećim zavjetom na svijetu. oko sedam sati. 171 . Isto je tako bio običaj da onaj tko prvi put čuva Gospodinov grob dade nešto simbolično. kada bi zazvonio Slava Vični. a i stara je crkva bila puno manja nego ova današnja. narod bi stao udarati po zidovima šibama koje su se donosile od kuće. godine otvorena nova crkva. U naše vrijeme. branimo Gospodina!". i zato su djeca jedva čekala Veliki Petak da ih isprobaju. dolaze na njihovo mjesto. jedan lijevo a drugi desno. Za vrijeme obreda bi bilo toliko svijeta da bi po nekoliko stražara moralo praviti red u crkvi. i trajala cijeli dan do navečer oko devet sati. takmičili bi se čije su škrgajice bolje.

i kada on zapjeva Slava Vični. padala bi dva stražara. a po 172 . po starom običaju. četiri stražara koja su na straži padaju i ostaju ležati nekoliko minuta.Čuvari Kristova groba u staroj crkvi u Katunima Na Bilu Subotu čuva se cijeli dan. prestrašili smo se! Uskrsao je! Zatim se dižu i ponizno izlaze iz crkve u njihovu prostoriju na koru crkve. Zatim u crkvu dolazi razvodnik straže s dva stražara i budi one stražare koji su popadali: Stražari Gospodinova groba. Svi ostali stražari se poredaju po sredini crkve. dakle četiri stražara. svaki red sa po jedne strane oltara. i time započinje proslava Uskrsa. pri tome su praćeni znatiželjnim pogledima velikoga broja nazočnih vjernika. kada zvoni Slava Vični i stražari padaju. Tu čestitaju jedan drugome Uskrs i vraćaju se u crkvu u dva reda slušati svetu misu. okrenuti jedni prema drugima. zdesna i slijeva. zašto spavate? Ustanite! A oni odgovaraju: Ne spavamo. Ranije. Sam događaj padanja izgleda ovako: u ponoć manje pet minuta dolazi dupla straža. praćeni ostalim stražarima. Tada dolazi svećenik. sve do ponoći.

čuva se s drvenim puškama. Baškoj Vodi. Podrijetlo mu je u židovskom blagdanu Pashe. koje je izradio pokojni Špiro Zečić.) USKRS (VAZAM) Uskrs je najveći kršćanski blagdan jer je Isus Krist svojim uskrsnućem spasio i otkupio Svijet. Također. ožujka i 25. vlasti tada nisu zadavale velike probleme. Rkp. Metkoviću i dr. FF Split 2008. Od tada. ali čak ni u najtežim trenucima nije se posustalo. nekoliko sati unaprijed bi se znalo koje su smjene na redu za padanje. godine.novom padaju četiri – to se običava od 1952. Važno je napomenuti da su mnogi župljani dolazili iz Europe kao i iz prekomorskih zemalja kako bi izvršili taj veliki zavjet. (O tome će još biti riječi i u poglavlju Folklorno kazalište. a već 28 godina je župnik u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Katunima. iako je bilo sitnih provokacija na račun čuvanja. a posebice za gladnih godina. a nakon toga završava Teološki fakultet u Zagrebu. Uvijek. Rođen 28. U Splitu stječe osmogodišnju naobrazbu u Klasičnoj gimnaziji (sjemeništu). 260 173 . kada je došla UDBA i uz velike probleme pokupila sve puške. kada su komunisti na sve načine to pokušavali iskorijeniti. pa sve do naših dana. Grob se čuvao s pravim lovačkim puškama do 1953. Prvotno se Uskrs slavio svake nedjelje. a od 2. 260 Uskrsno scensko prikazanje Čuvanje Gospodinova groba srednjovjekovnoga je podrijetla. Omiljen je među župljanima. godine župnik don Većeslav Šupuk. jer je to bila velika čast koga bi zapalo da padne. stoljeća slavi se jedanput godišnje nakon prvog proljetnog punog mjeseca. Za divno čudo. a također bi i novčano pomogao kako bi se održao taj drevni običaj. Ni to danas više nije običaj. Kako bi se približavao pad stražara. to jest Slava Vični. rujna 1936. Vrlici. Danas se osim u Katunima. običaj se nije ukinuo i održao se sve do današnjih dana. Al uvijek je sve išlo pravim redom i padali su oni što su i bili na redu za padanje. godine. Posebno je bilo teško u poslijeratnim godinama. Svećenikom postaje 1963. između 21. travnja. župnik bi davao hranu i piće. u ta starija vremena narod je sa sobom u crkvu donosio malo vode kojom bi se umio kad župnik zapjeva Slava Vični. Vodicama. Šest godina je djelovao u Australiji. godine. Neki su stražari onima što su bili na redu za padanje nudili po sto litara vina i dva pečena janjca da im prepuste svoje mjesto. Židovi su Pashom slavili čudesna Božja djela koja je on Kristini Matić kazao je u Katunima 2008. E. stanovnik Blata na Cetini. u Slimenu.

Na Festivalu je sudjelovalo oko četiri stotine žudija iz dvadeset dvije župe u Republici Hrvatskoj te iz Vareša u Bosni i Hercegovini. sirnice. Nekada se Uskrs slavio tjedan dana. Novom Zelandu.261 Na taj dan u crkvama se spominje put uskrsloga Isusa Krista u Emaus s dvojicom učenika koji su ga prepoznali tek kada je lomio kruh. a ne smije se ni dati živini. Djevojke i domaćice u crkvu na blagoslov nose jaja. ti meni daj lip dar. (O tome je riječ u poglavlju Folklorno kazalište. ja ću tebi lip glas. Ne smije se ništa baciti da se ne poljubi prije. festival u Šipurinama na otoku Prviću kod Vodica. Uz blagdan Uskrsa vezani su u Hrvata mnogi drevni pučki običaji. kao i u nekim afričkim i srednjoameričkim državama. Sljedeća molitvena pjesma molila se na sam Uskrs trideset i tri puta: GOSPE MOJA Gospe moja.Uskrsni ponedjeljak. Za ručak se jede blagoslov.262 Žudije su mladići koji glume rimske vojnike koji su čuvali Kristov grob. Kršćanska se vjera usredotočuje na Isusovo Uskrsnuće. a smotru je izvršio jedini preživjeli iz kornatske tragedije Frano Lučić.pokazao posebno izlaskom Izraelaca iz egipatskoga ropstva. Svako dijete hoće da mu se obuče najljepša roba. Češkoj i Slovačkoj tradicija je da mladići na Uskrsni ponedjeljak probude djevojke prskajući ih svetom vodom koja je blagoslovljena na Uskrs. a ljudi se sastaju lijepo obučeni. Poslije uskršnjega objeda mladež se veseli igrajući i pjevajući. mlade ljutike. ti nam ga daj 261 To je službeni blagdan u gotovo svim europskim zemljama. odnosno prijelaz iz smrti u život. Tvoj je sinak uskrsnuo na današnji dan Blažena Gospe. Čileu. a mladići i domaćini nose na blagoslov u vrču vina. 262 Ove je godine (2008. Argentini. Velika je misa pred podne. Festival je posvećen vatrogascima poginulim na Kornatima.) održan 8. te Kanadi.) U Poljskoj. 174 . a od 19. soli. Na taj dan tradicionalno se održava Festival žudija. Sljedeće godine (2009) domaćin ta manifestacija bit će Kninu. mlada sira. Australiji. st. slavi se samo dan poslije Uskrsa .

265 Mariji Brać ispričala je na Dubravama kod Stolca Cvija Brać (djev. D. Ali nikakva slavlja u kući nema. majke. uskrsnula duša naša na današnji dan. ISUKRSTE O Isuse Isukrste. 2007.) 265 Zapisala je Mirjana Ćališ u siječnju 2008.263 O ISUSE. UZAŠAŠĆE (SPASOVDAN) Uzašašće (Spasovo. 264 Isto. Isuse. po kazivanju Ruže Džalto. i na taj dan bi se janjci bilježili. o Isuse Isukrste. Pazin) rođ. (To je na neki način bio zavjet ili možda čak i žrtva. Spasovdan) je blagdan koji je četrdeset dana nakon Uskrsa. komu je priteklo. D str. a slavi Kristov uzlazak u nebo. uskrsnulo tijelo tvoje na jutrašnji dan. Onda ti ima nekavije običaja koji su više Srbi čvarovali ali su i neki naši uz nji prifatili. odredio jedan dan u sedmici kad se ne bi ni klale ovce nit bi se ispod nji' đubre izbacalo. Tako bi ko je imo puno tog živa. Jedu se jaja. 263 175 . čula od svoje pok. ni velike spreme. 1959. uši bi im se zarezivale makazama kako tko hoće.264 Mali Uskrs je tjedan dana iza Uskrsa. FF Mostar. U stolačkom kraju taj se blagdan nekoć obilježavao: Prije je bio običaj da se na Spasovdan kolje nešto živo. Rkp. 1942. smiluj nam se..na umrli dan. ovaca. To su ko radili ako su se bojali vukova ili bolesti pa bi čvarovali u to. Ustirama. 28.

206. koji je pedeset dana nakon Uskrsa. 267 Taj blagdan nema određen datum. kravama i volovim' oko rogova a ovcama oko vrata. Tada ih se tri tisuće pokrstilo i to je bio rođendan Kristove Crkve. “kao što svi vi vidite i čujete (…)”. a Petar im je rekao da čine pokoru i pokrste se jer će tako primiti Duha Svetoga i spasiti se. kao kad se digne silan vjetar.-207. Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta. Na taj su dan svi Isusovi učenici bili zajedno. Rkp. Bog oživio od mrtvih i uzdignuo na nebesa gdje je primio Duha Svetoga i izlio ga. Petar je rekao Izraelcima da je Isusa. kojega su oni razapeli. Potom bi pomuzli krave i međusobno se polijevali mlijekom i moli se Bogu da tako bude i dogodine. 268 Janko Oberški. i napunio svu kuću u kojoj su apostoli sjedili. kao što nema ni Uskrs. igrali se pastirskih igara i ručavali. Pokazali su se razdijeljeni jezici kao od vatre i na svakog od njih sišao je po jedan. Budući su Židovi toga dana obilježavali Pedesetnicu u Jeruzalemu je bilo mnoštvo naroda različitih narodnosti. Navečer bi dotjerali nazad u selo tako nakićenu stoku. Zbunjeno je mnoštvo pitalo što im je činiti. Sutradan bi na Spasovo nosili u šumu dobar ručak. 266 DUHOVI Tim pomičnim267 blagdanom. završavaju se uskršnji blagdani.KIĆENJE STOKE U vareškom je kraju. Mnoštvo je bilo zbunjeno kada su čuli apostole kako govore njihovim jezicima. S neba se začuo šum. 266 176 . Split 2005. FF Mostar. od prvoga proljetnog cvijeća naprave vjenčiće koje su stavljali na stoku. primjerice. str. 2007. Marjan tisak. Petar je među apostolima ustao i rekao da se ispunilo obećanje proroka Joela: “Izlit ću duha svojega na svako tijelo”.268 Katarina Pejčinović zapisala je u srpnju 2007 godine od Jelene Rodić i Kazimira Džoje. Napunili su se Duha Svetoga i počeli govoriti tuđim jezicima “kako im je Duh Sveti davao govoriti”. bio običaj uoči Spasova da pastiri. D. Neki su se podrugivali govoreći da su se apostoli ponapijali. str. 57. koji su gonili stoku na pašu u okolna brda u šumu.

Sinoć jesan ja vidila čudnim puton proletiše. Teže su mi suze tvoje neg na križu muke moje. Isus gleda i pogleda ne bi l’ koga svog ugleda.3. Teže mi je tvoje uzdisanje 177 . slugo moja. dosad si mi sluga bija. ajme diko!” “Biž otolen. Te se molitve upućuju svecima i sveticama Božjim kao molbe za zdravlje. sreću. SVETA. kao zahvala za uslišane molitve. uspjeh. na putu ga uvatiše na križ gori razapeše. u tamnicu postavljena. Tute j’ Diva k zemlji pala. KATO. nit je blizu ni daleko. blagoslov. za ne reći moja mati. Katarino. Nikog svoga ne ugleda nego Ivu slugu svoga. tuga mi je oko srca za Isuson. kao preporuka. ti otiđi tamo doli. Isukrston. oslen si mi bratac mija. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME Mnogobrojne su molitvene pjesme koje i danas kazivači kazuju. KATARINO Sveta. ti Ivo. otolen se j’ podizala: “Ajme sinko. Božja ženo. da je zvizda uvaćena. Kato. vruće čavle pronesoše. Bole li te tvoje rane? “Ne bole me moje rane. Oj. Tužno plačuć kroz gradove nać ćeš Divu pokraj grada di raspravlja duge vlase i kaži joj tužne glase.

u Zadru 2004. č. Vlasnik je zapovjedio slugama da slijede psa i otkrili su gdje se skrivao sv. u Pučišću na Braču 2005. od koje je i on obolio. Katarini Nekić. Rok je molio za to mjesto i otjerao bolest. Bog ti hoće milost dati Sve od kuge ozdravljati Moli za nas sveti Roče Po velikoj tvojoj milosti Amen. godine u zaseoku Zelenikovac pokraj Jasenica). *** U knjizi Duša tilu besidila 120 je suvremenih zapisa starinskih usmenih molitvenih pjesama iz Bosne i Hercegovine. te je bio potjeran iz grada. 1. Otada se štuje kao zaštitnik od kuge. Rok.1919. st. 2005. Sakrio se u drugom gradu gdje je živio jedan bogati čovjek. 269 178 . U knjizi Molitvice Ante Jurić Arambašić navodi molitvene pjesme iz Kijeva i uspoređuje ih s molitvama iz knjige Duša tilu besidila.. FF Split.10. sv. Pjesme je uglavnom naučila od svoje majke. sv. U tom mjestu je tada izbila kuga. Rkp. 15.270 (Pučišće na Braču) Sveti Rok je bio bogat i svoje bogatstvo je dijelio sa siromašnima. rođena 1924. 11. Njegov pas je pronašao sklonište sv. godine kazala Tonka Martinić (rođ. Sv. preselila u Zadar. Branki Ćićerić. Roka i donosio mu hranu. FF Split.”269 (Zadar) ZDRAVO ROKO PRIČESTI Zdravo Roko pričesti. izbila je kuga. 2004. na seoskim prelima i čuvajući ovce.neg na križu moje umiranje. s. god. U jednom gradu u kojem je bio. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Kazivačica je šezdesetih godina 20. Rkp. godine kazala Nekić (djev. 270 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. u Pučišći na Braču). Baričević. Propovijedao je po gradovima riječ Božju.

272 U Osorsko-hvarskoj pjesmarici (oko 1530. Sumerska je književnost trajala koliko i Sumerani. Kr. sva lipost odbjegla. Početci staroegipatske književnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo. Zagreb 1996. PRENJA (NADMETANJA) Prenja su moralno-didaktička nadmetanja. pr. Duša tijelo upozorava da smrt nema milosti i da drage rastavlja u žalosti. gdje su mu mladost i jakost. Tijelo se tuži gdje mu je: ljepota i mladost. g. U toj pjesmi duša upozorava i prekorava tijelo da će brzo iz njega ići te mora ispovjediti grijehe jer je uživalo u strastima. dika i užitak. a grob će tijelu biti svo stanje i imanje. Inanna odabira zemljoradnika. Kr. Kr.). Oko 1600. (Velik je broj suvremenih zapisa hrvatskih prenja o razgovoru čovjeka i njegove duše. Čitanka iz stranih književnosti I. pr. Smrt ga je zatekla. str.271 Istovjetno je intonirana mezopotamska pjesma Razgovor gospodara i sluge (oko 1000. 10-12. 179 . g. Odjek sumerske pjesme Čovjek i njegov bog opaža se u biblijskoj knjizi o pravednom Jobu. Školska knjiga. Procvat je te književnosti bio od 2300. a poznavale su ih najstarije civilizacije. a na dušu nije mislilo. Pjesma je dvodijelna i napisana je osmeričkim dvostihovima i zasigurno je nastala davno prije XVI. druzi dok je ono u tuzi. pr. Pronalazak i posvećenje trnokopa i dr. blago koje ljubi vele drago. st.) je jedna od najstarijih humoristično-satiričnih pjesama u svjetskoj književnosti. Babilonska Pripovijest o siromahu iz Nipura (XIII. Uzalud ga je duša odvraćala. Čovjek se u toj pjesmi razočarao nepravdama i sudbinom te je priželjkivao smrt. a od refleksivnih pjesama poemu Hvalit ću Gospoda mudrosti.) Od asirsko-babilonskih prenja valja istaknuti Razgovor tamarisa i palme. Duša savjetuje tijelo da se odluči pokoriti i da se ne goji jer će u smrdećem grobu u smradu izgnjiti.). 272 Isto. Kr.4. gdje su mu stanja i imanja. 271 Nevenka Košutić Brozović. g. Didaktička sumerska poezija ogleda se u prenjima Emeš i Enten.-VIII. pr. st. 3-4. pr. g.) nalazi se pjesma Kako se tuži duša svrhu tila. tisućljetna je sumerska civilizacija nestala pod naletom Amorićana. do 2100. g. Razočarani je čovjek odabrao smrt. palače i postelje. Antologijski je primjer staroegipatskog prenja Razgovor čovjeka i njegove razočarane duše (oko 2250. Kr. U Osorsko-hvarskoj pjesmarici je i pjesma Tužen´je zločestoga tila ko preminuje [s] sega svita u kojoj tijelo govori da će pribivati u zemlji do Sudnjega dana.

na molitvi svetoj staše. 1. sebi Boga otijaše. U tome prenju đavao nije mogao slušati Isusove riječi te je sa svojom vojskom navalio na Isusa koji je zapovjedio da se oblak spusti na zemlju. sveta slavna čini 113 stihova. skoro tilo pokopano. MH.275 U suvremenim zapisima duša (umirućem) tilu besidi: ……………………………… “Ej ti tilo. Zagreb 1969. str. 1997. Novo greblje načinjeno. 13. str. di se duša s tilon kara: “Kam’ ti sada amir konja? Kam’ ti sada plug volova? Kam’ ti sada krd ovaca? 273 Hrvatska književnost srednjega vijeka. zahvati đavola “i objesi ga glavom dolje”. čistim postom. Zagreb 1945. PSHK. gnjilo bilo. Za drugim si mramoralo. Zora. 274 Mihovil Kombol. žive ljude pritresalo. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. 180 . 275 Vidi: Marko Dragić. Zagreb 2001.274 Velik je broj prenja koja se i danas kazuju. Tu se dara naslušalo. 414. i: Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. što me nisi pridisalo. Anica Nazor i Marija Pantelić. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar.Tijelo nastavlja tuženje i obraća se družbi miloj i upozorava žive da će i oni umrijeti.-420.. Baška Voda. Jure. DI SE DUŠA S TILON KARA Brnjada spašen biše. Župni ured Kijevo. knj. 273 Prenje đavla s Isusom (Kako se je prel đaval s gospodinom Isuhristom) razgovor je između Isusa i đavola.. ……………………………… Suvremeni zapis prenja Oj divice. suvom žeđom. MH.

Kad se kune dragin Bogom. duša gori k nebu gleda. Strašni đadri doletiše. Crne kite ogrizoše. Gospa kleče na kolina prid Isusa Gospodina: “Oj Isuse lipi sine. Kad se kune ranan mojin. Maglica se sva stiskaše. jadnu dušu poljamiše. s kutju se zanosio. krivo klela mukan mojin. goli šljuci ostadoše. nije duša naka bila. da je primiš gori k sebi. Nit će moći prigoriti. da te vitar ne zapune. moli ti se jedna duša. majko moja. nit će moći izgoriti. krivo klela dragin Bogom. da te sunce ne ograne. crnu zemlju pritiskaše. mene muke uzimaše. kad je na onom svitu bila. ispod sela zalazio.Kam’ ti žena uzorita? Kam’ ti dica plemenita? Čime si se ponosio. zemlja. kad si k misi polazio. Prostiću joj tamo doli. Kad se kune mukan mojin. 181 . rogi su in ko u magarca. di gori vatra i žerava.” Isus tada ‘vako reče: “Oj Marijo. iz zemlje iznikoše. Već se duša krivo klela. sve se trese nebo. mene rane povriđuju. krivo klela ranan mojin.

kao i o kralju Vladimiru. godine za vrijeme Dioklecijanova progona kršćana. st. Na njegovom je grobu izgrađena katedrala. Juri posvećena je i crkva u Podbrežju kod Zenice za vrijeme Kulina bana (1193. str. knjiga 4. Engleske. retorika. P. Od srednjega su vijeka u usmenoj komunikaciji legende o Svetom Juri. Visa. Pokopan je u Palestini u Lidu. stoljeću. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 276 182 . epika. Senja. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. 312. Izvorni pučki napjev Gospinog plača prvi je put izveden na Hvaru 1510. Sv. Zagreb 2004.278 5. 12 sati. g.-313. 278 HTV. Poljičke Republike. Barcelone. 23. Iznimno je štovan svetac kod mnogih naroda. Sarajevo 2006. godine. 277 Dubravko Jelčić.već će nako potamnit zauvike. Lucićevu Vrtalu. str. ožujka 2005. a nalaze se u Trogirskoj pjesmarici. Gruzije i td. Mučen je i pogubljen u Kapadociji (Mala Azija) 23. 06. Portugala. Juru posebno štuju. I. Povijest hrvatske književnosti. Armenije. SVETI JURAJ Po tradiciji je sveti Jure bio rimski časnik. Pavičić. Do naših dana sačuvao se običaj kantanja Muke Isusove na Veliki petak. travnja 303. Jure je bio zaštitnik srednjovjekovnoga bosanskog kraljevstva. Naklada P. a o tome svjedoči i gradnja crkve u čast toga sveca u Putalju kod Solina već u IX.. Sv.276 (Polog kod Širokoga Brijega) Dijaloške su pjesme vezane i uz pasionsku tradiciju. Dnevnik.277 U drugoj polovici XV. velevlasti.). Hrvati sv. VERSIFICIRANE LEGENDE Kroz minula stoljeća do naših su dana u usmenoj komunikaciji sačuvane versificirane legende: Sveti Jure i zmaj ognjeni i Sveta Kate. dramatizirana je srednjovjekovna vjerska dijaloška pjesma Muka Isusova. Matica hrvatska i HKD Napredak. Budljanskoj pjesmarici i dr. priredio Marko Dragić. Genove. (drugo znatno prošireno izdanje). Lovrana. Pjesmarici Miše Vrančića.

5. str. st. Venecija. Veseli se Bosno slavna. o glasovitoj njegovoj pobjedi u kojoj je ubio zmaja”. Zagreb 1990. Jure.–1819. I. str. Juri.-14. 13. Eto tebi lijepo proljeće. legende pripovijedaju o njegovoj mučeničkoj smrti. Ta je pjesma “transkribirana i objavljena početkom” XX. Juraja. Kod Širen grada bjeloga. među kojima je i ova: SVETI JURE I ZMAJ NEMILI Oćemo li jednu zapjevati.-310.) u djelu Illyricum sacrum (sv. 10. Jure koji je kopljem proboo zmaja. Mostar 1996. uredio Anđelko Badurina. koju će ti Jurjevdan donijeti. st. Tebi nosi ugodne darove.-VIII.279 Godine 1380. Leksikon ikonografije. 280 Miroslav Palameta. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. koju će ti Jurjevdan donijeti. Kršćanska sadašnjost. Juri koji je kopljem probo zmaja i tako spasio Širin grad.– 1733. Od 12. Jurjev danak iđe i još će ti ljepša radost doći. Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvati i danas kazuju (prozne i stihovane) legende o sv. tiha rosa zeleni livada i još će ti ljepša radost doći. a od tada do danas u usmenoj je komunikaciji motiv sv. st. 279 183 . od staroga fakta i zemana. st.Od 6. a u njoj je prva pjesma Pisan svetoga Jurja. Jure u njegovim svetištima. Versificirana legenda o sv. tu zeleno jezero bijaše. Diljem književne baštine. Daniele Farlati (1690. 308. pripovijeda se o čudesima koja su se dogodila po zagovoru sv. nastala je prva hrvatska lirska pjesmarica. Sveučilište u Mostaru. 1751. koja si no na glasu odavna.) navodi da se pokatkad običavalo prije svete mise u “Jurjevoj crkvi u Kaštel Sućurcu recitirati vrlo zbijenom mnoštvu s povišenog mjesta (…) ugodnim ritmom hrvatski pisanu povijest o životu i mučeništvu sv. običavala izvoditi svake godine na Dan sv. pridodana je Kačićevu Razgovoru ugodnomu.280 Ta se legenda kod Dalmatinaca skoro od VII.

al’ od tuge i nevolje one. gizdava djevojko. gizdava djevojko. “Muč. 35.” I još joj reče vojvoda Jurko: “Oćeš moju viru virovati.” Govori joj vojvoda Jurko: 50. “Bjež odatle. i padaju mrtve na stotine. 20. sad će izać zmaj proždera. 40. roda viteškoga. grad mu dade mita i darove: Na dan ovcu i mladu djevojku. Pa padaju mrtve na stotine. mojim se krstom pokrstiti. pa je redak kralju dolazio. Božju je pomoć zazivao: “Božja pomoć. Sav se Širen redom obredio. da on dade ćercu jedinicu. Od naglosti pram gradu iđaše. ja ću tvoga zmaja pogubiti. 30.15. lijepo svoju ćercu obukao i dao joj širensku gospodu. mlađena je i visoka lipa. što pogubi zmaja ognjenoga. tu se grozno skupa naplakaše. neznani junače. a djevojku cvileć ostaviše. Kad se kralj dobro naplakao.” Ona njemu rukama odgovara: 45. Ako njemu mita ne dadoše. 184 . iz onog zelenog jezera. on skakaše gradu na bedeme 25. tu nemili zmaj prebivaše. Djevojka je i od sebe lipa. iskakaše gradu na bedeme. Buduć Jure. Kad su bili nasred polja ravna. ne gledajuć ucviljenu majku. koja tješe biti za kraljicu. pa će t’ sa mnom prožderat zajedno. ne boj se. da je vode preko bila grada. pa gospoda natrag pobjegoše.

u naglosti prema njima iđe. pa je svilen pas otpasao. 185 . Al’ mu Jure dara ne htjedoše. I evo ti pola kraljevstva moga. neka bude zaručnica tvoja. i da imaš nebeske kriposti. pa povika Isus i Marija. priznaj kripost Boga istinoga. Kralj ga vodi u svoje dvorove.” I krsti se nasrid bila grada i s njim vojske dvadeset iljada. ne izmiče junačkoga oda. o Širen kralju i prevari akarona svoga.” “Kad su tebi to dala nebesa. ja ću tvoju viru virovati i tvojim se krstom pokrstiti.” “Vidim Jure tvoje hrabrosti 80. Oćeš moju viru virovati i mojim se krstom pokrstiti. ja ću tebe od njeg izbaviti. da mu dadne velike darove.” Istom oni u riječi biše. ljuta zmaja da vodi u ruci. 60. 65. I evo ti draga ćerca moja. pa je tude on zmaja svezao. “Dajem ti prsten s ruke svoje. 70. mala plaća dostojanstva tvoga. kad moreš činiti takva čudesa. Pojas dade gizdavoj djevojci. zmaj nemili jezero zamuti. Bojnim kopljem zmaja ubio. A da vidiš vojvode Jurke. 75. ranjen zmaj zviždi straovito. pristojan je te desnice tvoje.55. 90. Kad su preko polja išli. Sve se krsti što u gradu biše i pravom se Bogu pokloniše.” Al’ mu Jure dara ne htjedoše. 85. a Jure viče tanko glasovito: “Pokrsti se.

282 FTV. vrh Biokova zove se Sveti Jure i td. priredio Marko Dragić. Tere Jure u Perziju ode i on mnoge obrati narode i obrati gospoju kraljicu. na daleko bila poznata po svojoj ljepoti i učenosti. da se veselimo. Juri. Djevica je zamolila Isusa da uzme Katarinu za svoju službenicu. Juri bit će još riječi u ovoj knjizi. Muslimani su posebno štovali sv.) SVETA KATARINA Sveta Katarina Aleksandrijska rođena je u 3. 9. retorika. sve idole stare. da pjevamo. Kad se Katarina probudila. stavio joj prsten na ruku i uzeo je za svoju nebesku zaručnicu. pa sagradi crkve i oltare. Nakon krštenja Krist joj se ponovno pokazao u snu. pitala se kako bi se svidjela malome Isusu i do krštenja se nije smirila. Juru (Đurđa) štuju Srbi. Tako.-324.281 (Majdan kod Mrkonjićgrada) Neki toponimi baštine ime po sv. Sarajevo 2006. Aleksandru rimskom cesaricu 105. Katarina je. međutim. Kad se probudila. propovidat viru Isukrsta.45. u Aleksandriji u Egiptu. Prema legendi Katarina je prije krštenja u snu vidjela Djevicu Mariju kako u naručju drži dijete Isusa. str. 186 . Juru. A ja iđem od mista do mista. Potječe iz plemićke obitelji koja je kraljevskoga podrijetla.95.” 100. 281 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. već mu Jure vako govorio: “Ti obori. ali je dijete okrenulo glavu rekavši da ona nije dosta lijepa. Matica hrvatska i HKD Napredak. 321. primjerice. epika. 2004. knjiga 4. IV. U Bosni i Hercegovini sv. 282 (O sv. sve u strahu Boga velikoga. 12. vidjela je prsten na svojoj ruci i nosila ga je do kraja života. st. kod Kraljeve Sutjeske (stolnoga mjesta srednjovjekovnih bosanskih kraljeva) nalazi se Jurjevo vrelo. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. i krv proli za svog Isukrsta i podnese vele muke dosta A mi da smo zdravo i veselo.

Tu su legendu zadarske redovnice u koru recitirale na Dan Sv. Razjareni car je tada donio smrtnu presudu za sve kršćane osim Katarine. knj. koja predstavlja kraljevsko podrijetlo. Tada su Katarini odrubili glavu. Mnoge slike prikazuju zaruke sv.. Htio je Katarinu dovesti u svoj dvor. st. rano umro. Katarini nalaze se u Korčulanskoj pjesmarici (XV. te da je tako iskidaju na komade. Iznenađeni car pozvao je najučenije filozofe da pobiju vjeru. Car je naredio da se filozofi pobiju. Početkom 21. Leksikon ikonografije.U to je vrijeme car Maksimin II.283 Zapis legende o sv. ali pod uvjetom da ona napusti Kristovu vjeru.). st. a tada: Divičanska krv se lila. u ruže pritvorila. Rumene su ruže cvale. Kršćanska sadašnjost. te su se obratili na kršćanstvo. a Katarina utamniči. Versificirane legende o sv. str. Očajnički je naredio da je svežu između četiri kotača optočena oštricama. Katarine. Zanesen njezinom ljepotom ponudio joj je brak. Katarini potječe iz latiničnog rukopisa časnih sestara Sv.) i u Budljanskoj pjesmarici (XVII. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 1. a ona je carevu ženu s pratnjom obratila na kršćanstvo. U nekim je slikama sv. Međutim. Anica Nazor i Marija Pantelić. s palmom koja simbolizira pobjedu te s mačem koji simbolizira mučeništvo i pobjedu. 274. Uzalud je car glađu pokušavao na pokornost prisiliti Katarinu. mnoge Hrvatice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kazuju lirske pjesme o starokršćanskoj mučenici sv. Katarina je odlučila posjetiti cara i odvratiti ga od njegove odluke. 324-325. izabrao Aleksandriju za glavni grad svoga dijela carstva. Zagreb. kralj. PSHK. 284 Hrvatska književnost srednjega vijeka. Katarini kojoj je otac. 283 187 . Katarine i Krista. Zagreb 1990. ali je ona to s gnušanjem odbila. Odlučio je iskorijeniti sve kršćane.277. st.284 U kršćanskoj je tradiciji sveta Katarina zaštitnica djevojaka. str. U kršćanskoj ikonografiji sveta Katarina se obično prikazuje s krunom na glavi. dok se presuda izvršavala. 1969. Anđeli su joj donosili hranu. Marije u Zadru s konca XV. U Katarinu se zaljubio poganski kralj. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. priredio Anđelko Badurina. snažan je plamen s neba uništio kotače. Katarina je radije odabrala smrt i kralj je naredio da joj odrube glavu. st. Katarina s knjigom koja predstavlja njezinu učenost. Katarina ih je zasjenila.

-326.” Kad se navršilo devet godinica ravni: “Ajte. “Vidiš tute vaik stati neg se moja žena zvati. sv. epika.285 ………………………. Nikoli Taveliću. Matica hrvatska i HKD Napredak. ni za grije poznavati.” Kad su sluge došle prid tavnicu Sva j’ tavnica ka danica.) SVETA KAJA. (Danas u Dalmaciji kazivačice kazuju i stihovane legende o sv. sluge. 188 . Mene j’ Gospa zaručila. knjiga 4. retorika. Sarajevo 2006. sveta bila pa se ne ti udavati. Ceciliji i dr. sluge. A Isus mi prsten dava Da ga nosim u raspašću. priredio Marko Dragić. I Kaju na ustre raznesite. Nek’ se sunca nasunčaju I miseca nagledaju. SVETA BILA Sveta Kaja. 285 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Neka tavni devet ravni. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. I u tavnicu je stavite. str.” “Volim ode vaik stati neg’ se tvoja žena zvati. Seser prosi na sve strane od otalen Irudane.cilom svitu mirisale. 324. odšetajte I kola naperite.” Kad je kralj razumija On je slugan naredija: “Ajte. odšetajte One kosti izvadite. I ustre naoštrite.

sluge. 286 189 . A ona bile knjige štije. Amen. Da ti kažem jedno čudo. A oko nje se anđeli savijaše Na nebesa je odnesoše. rođena 1921. Anđeli joj svićon svitle. “A. Rkp.U njoj sidi Kaja ka divica. moj kralju. 2004.” Kad je kralj razumija on je slugan naredija: “Ajte. u Zadru 2004. Kad su tako opazile one natrag usprednile. godine. ako gine tilo moje Nek’ ne gine duša moja. zvizdon kapu napuljala. FF Split. godine. Perković. gospodaru. zvizdon kapu napuljala. Prid njon puna trpezica Kruva pribiloga i mesa debeloga. Al’ ti pusti tio rosu Da zaladi oganj vatre.286 (Zadar) Zapisala je Katarina Nekić.” Kad joj ništa ne mogaše U more je uvališe. odšetajte I vi peć ugrijte Kaju u peć zaprećite. Sinu Božji budi ‘valjen Po sve vika. Kazala joj je Marija Brković rođ. Kad smo došli prid tavnicu sva tavnica ka danica u njoj Kaja ko divica.” Kad to Kaja oču. Misecon se opasala. Anđeli joj svićon svitle. Kaja Boga zavapija: “Bože mili. Misecon se opasala.

Od mudrosti Kata sjala. Umri Kati. u matere jedinica. Kralj joj tada progovara i pogodbu strogu stvara: 190 . da se njome namažemo i za grijehe pokajemo. u Isusa zaručnica. Kralj poganski za nju čuje. Isus ju je zaručio. Od lipote Kata cvala. velevlasti i oblasti. daj i nama svete masti. pogodi je kao malj. Livom rukom prstenova. Kata mora prije zore. bile dvore očarala. Kata cvita u milosti.” Virne sluge potekoše Katu u dvor dovedoše. u lipoti i kriposti.SVETA KATE. otac kralj. VELEVLASTI Sveta Kate. na blag danak u nedilju. velevlasti. doć u moje bile dvore. Osta Kata sirotica. desnom rukom znamenova. a prsten joj srcem sjaje. bile dvore obasjala. Da mi bile dvore krasi i milinom srdžbu gasi. pa slugama poručuje: “Brzo na put požurite i ni časa ne kasnite. Sveti znamen čar joj daje.

neću gazit viru pravu. knjiga 4. 324. imat Krista zaručnika. 191 . Najveća je moja dika. pokraj Krista zaručnika. priredio Marko Dragić. Božja dika. Amen. Rumene su ruže cvale. Anđeli se okupili. on je dade pogubiti i glavu joj odrubiti. da će Kata umrit časno. tvoju slavu oblatiti. cilom svitu mirisale. ni za glavu. Matica hrvatska i HKD Napredak.287 (Dragićina kod Gruda) 287 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Ako ne će tako biti. u raj Katu tad odnili. epika. tvoju glavu odrubiti. cilom dvoru bit ćeš dika.” Kada kralju biše jasno. O Isuse budi valjen. str. Divičanska krv se lila. Sarajevo 2006. retorika.“Moraš Krista ostaviti.-326. u ruže pritvorila. da bi mogla slavna biti. ja ću tebe pogubiti. po sve vike vikov. Blista Kata. nego Krista ostaviti.” Na to Kata progovara kralju vako odgovara: “Ni za slavu. Kad ostaviš zaručnika. Radije ću mrtva biti. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.

Ona mu je besidila mlada: “Što ti mi je. moj sužnji nevojni? Što niz obraz grozne suze roniš? Oli ti je stanje dodijalo u tamnici lošoj kući mojoj?” Odgovara sužanj Vladimire: “Duše moja. nego sam se majke uželio i mojega dvora bijeloga. mili Bože. a sužanj sam starca babe tvoga Samojila. u tamnicu mene postavio. ja se nisam junak oženio. Od tega mi ni na pamet nije.” Kad to čula Kosara divojka. rek bi da si roda gosposkoga?” Govori joj sužanj Vladimire: “Ma ja nisam roda gosposkoga. da ga bor ubije! Na božju me viru privario. i njemu je tiho besidila: 192 . lipa ćerca kraja bugarskoga.VLADIMIR I KOSARA Procmili’ je sužanj Vladimire u tamnici krája bugarskoga. moj sužnji nevojni. da me pusti do dvora mojega. a na viru opet ću mu doći. cmili teško i nevolja mu je. tiho zboriš. Moli babu tvoga velikoga. Jur je ovo devet godinica. Začula ga Kosara divojka. i šeta se babi u kamari.” Besidi mu Kosara divojka: “Spovidi se. stanje mi je dodijalo teško u tamnici lošoj kući tvojoj. nisam vidi’ mile majke moje. ponizno govoriš. ža’ ti joj je bilo. neg sam sinac kraja slovinskoga. Kosara divojka.

a treći mu nojte obrižuje. velika ti hvala. Ona pojde tamnici na vrata. i izajdi tamnici na vrata.“O moj babo. i pusti mi sužnja do jednoga ma ne sužnja moga Vladimira!” . i vodi ga u kamare svoje. ja ti ne ću od krajestva ništa. kraj mu dava ćercu jedinicu za njegovu dragu zaručnicu. velo dobro moje. za mojega draga zaručnika!” -“Vele luda Kosara divojko. ma najveće sužanj Vladimire. moj sužnji nevojni. babo dobro moje. Mili Bože. Opet mu je mlada govorila: “Ustani se. jer te draga zaručnica zove!” Muči sužanj. žuti su mu brci do za uho. lipa ćerca kraja bugarskoga. babo dobro moje. a drugi ga striže. on joj dade ključe od tamnice. da pušćiva sužnja Vladimira. neg mi pusti sužnja Vladimira za mojega draga virenika!” Više mu se s manjim ne mogaše. svi ti sužnji u tamnici cmile. ti vazimaj ključe od tamnice. jer te zove Kosara divojka. tri barbira ona nahodila. u tamnicu nogom udarila: “Ustani se.“O tako ti. Pusti mi ga. a za nje je draga virenika. jedan brije.” Kad izajde tamnici na vrata. hitila ga za bijele ruke. jer se babi vije o grjavce. i otari grozne suze tvoje. Žuta mu je do pojasa brada. kako da ne čuje. sužanj Vladimire. 193 .

Mladost. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. 72. * Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. knj. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. prvi je zapisao pop Dukljanin. ZACVELA VINSKA JAGODA Zacvela vinska jagoda. knj. skoro upola manje od Kačićeve pjesme. 288 (Smokvica. 288 194 . Ta pjesma ima 81 stih. dakle. 289 Povijest hrvatske književnosti.289 (O kralju Vladimiru bit će još riječi u poglavlju Povijesne predaje. Legendu o kralju Vladimiru fra Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu navodi i u proznom i versificiranom obliku (150 stihova). da pozdravi milu majku svoju.I dava mu po krajestva svoga. Stipe Botica. Usmenu legendu o kralju Vladimiru. Navedena lirska pjesma Vladimir i Kosara nalazi se u Hrvatskim narodnim pjesmama. g. 1. Zagreb 1995 str. pa ga šaje dvoru bijelomu. ROMARSKE PJESME Romarske su vjerske pjesme koje su pjevale skupine hodočasnika. Vesela bodi Maria. Zagreb 1978. Ta je legenda nadahnula Kačića Miošića da narodnim stilom spjeva Pismu od kralja Vladimira. str.) Vjerojatno je Kačićeva pjesma prešla u usmenu komunikaciju. prelepa vinska jagoda pred Majkom Božjom Bistričkom. VI. Korčula) *** Usmeno-književni žanrovi se pokatkad preoblikuju. Stihovane legende o kralju Vladimiru obuhvaćaju epizode: usužnjenoga Vladimira. susreta s Kosarom. Školska knjiga. dakle.) 6. 1914. 119-120. oslobađanje Vladimira i njegovu ženidbu s Kosarom. Liber. (Nema podataka da li je pjesma o kralju Vladimiru bila u usmenoj komunikaciji prije Kačića.

Zagreb 1995.veseli tvoji romari. Mariu mi darujemo z jednom zelenom kiticom: Mariu mi darujemo z lepimi drobnimi čiselci. str. Vesela bodi Maria Majka Božja Bistrička. 290 195 . prelepe žute križece. Ponizite se vse gore kaj bomo vidli Zagorje. Školska knjiga. Jezuša mi darujemo z lepimi žutimi križeci. grešna tela napajaju. Bronzin na kominu Vidi: Stipe Botica.290 (Zbelava) U Bosni i Hercegovini nisu zabilježeni primjeri romarskih pjesama. 27. veselo k tebi odiju. Majku Božju Bistričku. Prelepo drobno čiselce. vesele dare nosiju. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Pred njom cvete jagoda s kem se meše služiju.

Jukić. Školska knjiga. 9. Božić. Zagreb 1906. 14. Usmene lirske pjesme. Istarske narodne pjesme. Stipe. VI. Vl. 4. Narodna književnost. Maja. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Lirske narodne pjesme. 3. Biserno uresje (izbor hrvatske usmene ljubavne poezije). Ljubomir Zuković. III. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX.. knjiga II. Zagreb 1978. Zavod za izdavanje udžbenika. 5. Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija. Lirske narodne pjesme (Antologija) IV. Tvrtko. 12. Botica. Andrija Kačić Miošić. Zagreb 1972. Botica. Botica. izdanje. dr. 8.o. sv. sv. izdanje. nakl. Zagreb 1997. Zagreb 1998. Urednik I. Bakotić. Split 1961. 1. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti. Zagreb 1960. Botica. Delorko. MH. uredio Antun Šoljan. D. Petar. Čubelić. izdanje. V. 1984.IZVORI I LITERATURA 1. Bosanski prijatelj. Olinko. Bortulin. knjiga XI. 10. Zagreb 1963. 7. Pogled na ideologiju narodne poezije. Čapo-Žmegač. dr. Školske novine d. SHK. Andrija. Zagreb 1996. urednik dr. Zagreb. Zagreb 1995. Stipe. Hrvatski uskrsni običaji. stoljeća. Zbornik Kačić. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Sveučilišna naklada. Zagreb 2003. Zagreb 1861.. Institut za narodnu umjetnost. Matica ilirska. 1972. 15.. Tvrtko.o Zagreb 1994. Boranić. Hatidža Krnjević. Đenana Butorović. Školska knjiga. Stipe. 100 najvećih djela svjetske književnosti. Znanje. Zagreb 1995. Zagreb 1990. Čubelić. 16. zajednica. Zagreb. Tvrtko. 13. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Botica. Stipe. Stipe. Lijepa naša baština (književno-antropološke teme). F. 196 . običaji u Belom na otoku Cresu. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. 11. drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje. Čubelić. Filozofski fakultet Zagreb. Jasna. Golden marketing. 2. Botica. pučka pobožnost. Stipe. Školska knjiga. 6. 17. Sarajevo. Bošković-Stulli.

Sjećanja. Mala nakladna kuća Sv. Marko Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. 26. Ladarice. br. 33. 23. str. Olinko. Čakavski sabor. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 22. 31. 1 (1-192). Zagreb 1988. Šurmin. retorika. Zora. Baška Voda 1997. Olinko. Dragić.18. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. str. Baška Voda 1995. Narodne pjesme s otoka Zlarin. 17. br. 20. Zadar 2007. Jure. II. Delorko. 24. br. Tuj tunja tu jabuka (Hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame). Narodne pjesme s otoka Brača. 67-91. Zagreb 1908. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Zanemareno blago. 197 . Delorko. Crkva u svijetu br. Split 1969. Marko.. str. 30. Crkva u svijetu br. 25. 275-296. 19. knjiga 4. Sarajevo 2006. epika. 96-117. Matica hrvatska i HKD Napredak. 11. Dragić. Apotropejski obredi. knjiga. Hrvatske narodne balade i romance. Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. 21. Narodna umjetnost. Narodna umjetnost. Ljuba Ivanova. Marko. Marko. Olinko. Delorko. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Dragić. Marko. Zagreb 1980. MH. Split 2008. Erlangenski rukopis (Zbornik starih srpskohrvatskih narodnih pesama). Olinko. Delorko. Otimanja zaboravu (Dojmovi. Delorko. Povijest književnosti hrvatske i srpske. MH. Dr. Sveučilište u Zadru. Hrvatske starinske narodne pjesme sakupljene u naše dane po Dalmaciji. Narodne pjesme otoka Hvara (prema zapisima osmorice sabirača Matice hrvatske u devetnaestom stoljeću). Hercegovina. Dragić. Osvrti). 27. 3. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Dragić. 28. Univerzitetska riječ. 29. Nikšić 1987. Marko. str. 369-390. Dragić. Zlatna jabuka. Zagreb 1956. Olinko. Dragić. Olinko. Zagreb 1979. Mostar 2007. Delorko. Split 2007. priredili Radoslav Medenica i Dobrilo Aranitović. Zagreb 1975. Croatica et Slavica Iadertina. 21. Olinko.. Split 1976. Delorko. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine). godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe br. 1 (1-196). Marko.-12. 32. Đuro. MH. Odjel za kroatistiku i slavistiku. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.

48. s ruskog prevela Lidija Subotin. Zagreb 1909. Glazier. (Pričalice i lakrdije). Književni krug Split. Fikcija i dikcija. Odjel za kroatistiku i slavistiku. 198 . Zagreb 1846. Zadar 2006. Sveučilišta u Zadru. 36. (romance i balade). Ženske pjesme. Povijest hrvatske književnosti. Split 2007. Vanda Babić i mr. Grgec. Razmišljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas. Zagreb 1991. August Cesarec. Grgec. Ilić Oriovčanin. Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva. Knjiga šesta. Muza uči pisati. 278-280. Genette. Hrvatski sabor kulture. broj. Narodni slavonski običaj. Hrvatska književnost srednjega vijeka. 41. Zagreb 1914. Heffler. Hrvatska državna tiskara. Sveska druga. Helwing. Nikola Andrić. dr. Josip Miletić. knjiga peta. redakcija i komentari Vinko Žganec. 39. Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. 1. Josip Matasović. Hrvatske narodne balade i romance. III izdanje. Zagreb – Ljubljana 1987. 44. 50. (ženske pjesme). Luka. Gluhak. X. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. sc. 43. Narodna starina. sc. sveska prva. Petar Hrvatske narodne pjesme. Milovan Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. 45. Hrvatske narodne pjesme. vlasnik. MH. Alemko. Gurevič. Odio drugi. Hrvatske narodne pjesme. Ferdo.. Zagreb 1993. Hrvatske narodne pjesme. 47.34. Ceres. K. 49. Split 2008. Zagreb 1944. Eric A. knjiga druga. 26. Zbornik studentskih radova. glavni i odgovorni urednik Dr. priredio Stipe Botica. Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec 1964. s francuskoga preveo Goran Rukavina. uredio dr. 42. Hrvatske narodne pjesme. knjiga prva. 40. Anica Nazor i Marija Pantelić. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. Zagreb 2003. str.. Ivo. 38. Hrvatski etimološki rječnik. Zora. Problemi narodne kulture u srednjem veku. Zagreb 1969. knjiga. Havelock. Književni krug Split. 37. Nikola Andrić. MH. PSHK. Hrvatski običaji. AGM. Gavazzi. priredili doc. Grafos. Zagreb 1943. Michael. Zagreb 2002. Zagreb 1951. 35. sabrao Martin Meršić. Gerard. 2. knj. MH. Aron. Monika Suvremena katolička enciklopedija. Frangeš. uredio Olinko Delorko. Slobodna Dalmacija. Split 2005. uredio dr. priredio Stipe Botica. Petar. A – E. 51. 46. Zagreb 1931. Beograd 1987.

Nevenka. Organizator. Kajmaković. i XVII. Milan Strašek. Zagreb 1980. Kombol. Pavičić. 66. Košutić-Brozović. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. Etnologija. 229-231. Komulović. Bugaršćice. 1852. Karaman. 62. Maskirani ophodi. neizmjenjeno izdanje. Nevenka. Josip. od 1842. 56. u: Zbornik proze XVI. Kajmaković. knjiga 11.-IX. Izdanje hrvatskih srednjoškolskih profesora. Vuk. Dubravko. 299-318. Kombol – Novak. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Školska knjiga. Sarajevo 1969/1970. P. u: Škreb – Stamać Uvod u književnost. V. str. Beč u štampariji jermenskoga namastira. Hatidža. izdanje.1996. Zagreb. 59. Krnjević. Radmila. Čitanka iz stranih književnosti 2. do 1953. Ludvik. Zagreb 1996. Radmila. XXIV/XXV. Etnologija. Povijest hrvatske književnosti. Antologija narodnih balada. Bratoljub. priredio dr. Sarajevo 1984. Usmena književnost. i XVII. 58. 63. 61. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. stoljeća. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. u: Zbornik proze XVI.. Kekez. Zagreb 1945. 53. Glasnik zemaljskog muzeja. Marjanska vila ili Zbirka narodnih pjesama sakupljenih u Spljetu. III. Zagreb 1977. Nakladni zavod MH. Srpska književna zadruga. MH. Narodni običaji stanovništva Lištice. 55. XV-XVI. Košutić – Brozović. Zagreb 1925. Globus. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. Aleksandar Zrcalo od ispovijest. Stef. Dujam Srećko. stoljeća. Školska knjiga. Klaić. 57. SV. 60. sv. Beograd 1978. Naklada P. I. PSHK. (drugo znatno prošireno izdanje). Razmišljanja od Muke Gospodinove poglavlje XII. Jelčić. Bartol Život Gospodina našega Isukrsta. Josip. Mihovil. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. PSHK. str. knj. Svjetlost. 64. Karadžić. NS.52. Zagreb 2004. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. Kašić. Sarajevo 1961. priredio Jakša Ravlić. poboljšano izdanje. IV. Kekez. priredio Jakša Ravlić. Split 1889. Kuba. Zagreb 1996. I. 54. 69. Rječnik stranih riječi. 67. 199 . Srpski rječnik. 65. Čitanka iz stranih književnosti 1. Kolo (Almanah). Školska knjiga. knjiga 11.. Zagreb. Zagreb 1986. NS. 68. (1704).

1963. IV. Boranić. 78. Narodne pjesme (O 1000-godišnjici kraljevstva hrvatskog 925. Erasmus naklada. urednik dr. Stanislav. Juraj. 79. 84. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. 75. Župni ured Kijevo. JAZU. Gorica 1925. 80. Zagreb 1933. 23. Matija Petar izbor iz djela. 1973. 73. Špiro. 72. izdanje. Knjiga XI. Duvno 1973. Stjepan. 200 . Lozica. D. Zagreb 1902. Hrvatske narodne pobožne pjesme. Zagreb 2002. Jeronimska knjižnica. 77. Kulišić. Uredio Anđelko Badurina. knj. Leksikon ikonografije. Macan. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Čaranje i gatanje. Zora. Poganska baština. Hrvatske narodne pjesme. Vlajko Palavestra. Katančić. Božo. Sarajevo 1974. Mažuranić. Godišnji običaji (Brest u Istri). str. sv. 81. str. Narodna književnost (izbor studija i članaka o narodnoj književnosti). 87. M. urednik dr. sv. Golden marketing. Zagreb. 88. II. Knjiga XXIX. Gange. lirske. III. Zagreb 2004. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. Ivan. Milorad. pripremio Branko Vodnik. 85. Lozica. 215-223. PSHK. Narodne lirske pjesme. Milanović. Društvo Sv. Knjiga XXIX. Zagreb 1926. JAZU. Boranić. 1.1925. Mohora za Istru. Mijatović. str. priredili dr. Medini. Zagreb 1926. Školska knjiga. Kršćanska sadašnjost. MH. Sarajevo 1979. Špiro. Hrvatska istarska pjesmarica. Folklorno kazalište. Lahner. priredio Olinko Delorko. Centar ZA balkanološka ispitivanja. i 25. 1924. 109-184.). Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. Narodne pjesme srpsko-hrvatske. Godišnjak. Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. Jakov. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. knjiga 9. Sarajevo. Svjetlost. 83. 74. Kulišić. Zagreb 1932. 1. Zagreb 2000.. izdanje. D. izdanje. knjiga 23. 71. Mikac. Zagreb 1990. 76. autor koncepcije Krešimir Nemec.70. 82. 86. Zagreb 1996. Anđelko. Leksikon hrvatskih pisaca. Tomislav. MH. Đenana Buturović i dr. Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških. Marjanović. knj. Zagreb 2001. Zagreb. Ivan. 1. MH. Crikvenica 1907. 224-234. III.

do 1858. Zagreb 1931. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju. 92. Rodić. Matej. u: Uvod u književnost (urednici Fran Petre i Zdenko Škreb). knjiga XXVIII. Dunja. Ivo. 1. 93. Primjerak se nalazi u Franjevačkoj knjižnici Mostar. Liber. 1-86. grm grmi. 95. Sveučilište u Mostaru. 103. Sova. Zagreb 1961. Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine. Izvori europske književnosti. II. Perić-Polonijo. u Zagrebu i na Rijeci. Oberški. Helwing. Miroslav. 91. Neven (časopis). Slobodna Dalmacija. Zagreb 1986. Pilar. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Dubrovnik 1888. Narodne satirično-zanimiljive Podrugačice. Znanje. Školska knjiga. Mavro Kraljevstvo Slavena. Božić i božićni običaji u hrvatskoj narodnoj kulturi. Split 1996. 97. urednik dr. Zagreb 1995. Golden marketing. knj. 102. Crnoj Gori. sign. Jerko. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Mostar 1968. 1996. 39. Boranić. Rudan. Tanja. Književni krug Split. Fran. 90.) 104. str. Knjiga o Božiću. priredili Michael Glazier i Monika K. Orbini. 94. Šenoa. Nadbiskupska tiskara Zagreb. Zagreb 1999. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. Vuk vitez Vrčević. Tanahna galija. Suton. 98. 105. Povijest hrvatske književnosti. Diljem književne baštine. Antologija pjesničtva hrvatskoga i srbskoga narodnoga i umjetnoga sa uvodom o poetici. Školska knjiga. 201 . inv. Rihtman-Auguštin. od 1852. sv. Izbor iz usmene poezije. Univerzal. 96. Šum šumi. Petre. izdanje. knj. br. Zagreb1876. A – E. (priredio Franjo Šanjek). Milivoj. Zagreb 1978. Palameta. Tuzla 1991.89. Ive. Tanja. Zagreb 1955. Mladost. Split 2005. Marjan tisak. Mostar. 3912. Split 2005. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. Skupio ih po Boki Kotorskoj. Dalmaciji a najviše po Hercegovini. Suvremena katolička enciklopedija.. 101. Hrvatske narodne pjesme Istre i Kvarnerskih otoka. Perić-Polonijo. “Istra kroz stoljeća”. 100. August. D. Pula-Rijeka 1983. 99. Janko Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta. 1. 21. (Umnožen rukopis. Ogledi iz usmene književnosti.

stoljeću) Knjižnica “Gospa Sinjska” knjiga br. II. Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja. Izdanja muzeja grada Zenice. FF Split. (Vlastita rukopisna zbirka. 108. Sinj 2000. 114. JAZU. Figure u našem narodnom pjesništvu. Rama – Sarajevo 2005. 107. Zagreb 1944. Zagreb 1993. Zagreb 1988. Slobodan. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Zagreb. fra Mato. 113. MH. Svjetlo riječi Sarajevo. odabrala i prevela Mirjana Miočinović. Rkp.106. Mate. Između zemlje i neba. Ujević. fra Luka. 117. Zbornik jugoslavenskih pučkih popjevaka. *** 1. Zečević. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Topić. 202 . Žganec. fra Mato Ramske starine. Zima. Vl.) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. 6. 116. Vinko. zapisao napjev i tekst Vladoje Bersa. 110. Književnost drevnog Bliskog istoka. knj. Vinko. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Ženet. sastavio Krešimir Mlač. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) 3. Zagreb 1950. 112. MH. HAZU. Topić. Luka. Zenica 1973. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Zbirka narodnih popievaka (iz Dalmacije). Beograd 1985. Šćit 2007. sakupio ih. Nikola. Žganec. Rkp. Gornja Rama. Knjiga prva. 115. rkp. Rama i Ramljaci u zavičaju i iseljeništvu. Žerar. Hrvatska narodna pjesmarica. Franjevački samostan Rama – Šćit. Tomašević. izdanje. 111. Naprijed. Vukovar 1883. Radovi V. Figure. I. Globus. Hrvatske narodne pjesme kajkavske.. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) 2. 118. 1972. (Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Franjevački samostan Rama – Šćit. Zagreb 1924. 109. Višić. Zagreb 1938. FF Mostar. Marko. Tordinac.

htm 2. http//www.marusevac.) 1. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene.hr/lado.htm 203 . http://www.hr/kultura-obicaji.(Oznaka D znači diplomski rad. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku.lado.

EPSKA POEZIJA .II.

Usmena epska poezija razvijala se (s oscilacijama) od najstarijih civilizacija do danas. 2 1 205 . naroda i čovječanstva. Ep o boginji Agušaji. U usmenoj se epici zrcali život ljudi.-7. prije Krista. Ep o stvaranju svijeta.-12. Ep o Gilgamešu sadrži motive koji se nalaze u Bibliji (čovjek napravljen od gline. u vrijeme procvata sumeranske civilizacije. st. najviše pjeva o znamenitim junacima i sudbonosnim povijesnim događajima. st. silazak u podzemlje – pakao i dr. Što su epske pjesme starije. Gilgameš i Agga od Kiša. čovjeka iznimne snage koji je odrastao među divljim životinjama u prirodi. Poema o potopu i druge. opći potop. Nevenka Košutić – Brozović.) Ep o Gilgamešu je zapisan na dvanaest ploča. pr. g. U prvom dijelu (1. ploča) pripovijeda o Gilgamešovoj tuzi i strahu od smrti nakon Enkiduove smrti. Procvat je te književnosti bio od 2300. Zagreb 1996. Babilonci i Asirci u epskim pjesmama opjevali svoje junake božanskoga ili ljudskoga podrijetla. prije Krista. Postanje i posvećenje trnokopa. Drevni su Sumerani. Procvat je te književnosti bio od 2000. prije Krista. Odnos usmene epike i zbilje je objektivan. str.-6. Enkidu i donji svijet. stvorivši tako nacionalne epove: Enmerkar i gospodar Arate. događaje i osobe. g. do 2100. a “pronađen je u biblioteci asirskog cara Asurbanipala (668. ploča) ep govori o prijateljevanju sumersko-babilonsko-asirskoga kralja Gilgameša i Enkidua.). g. čovjek pretvoren u prah. ili XVIII. g. zmija koja je ukrala besmrtnost. Drugi dio epa (8. Kr. u njima je jače izražen mitski svijet. Zagreb 1993. str. Korijeni sumerske književnosti sežu u 2600. datirajući ga u XX.-630.2 Početci staroegipatske književnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo. U hrvatskoj se usmenoj epici od konca 15. prije Krista. Književnost drevnog Bliskog istoka. Čitanka iz stranih književnosti 1. 5.). do 1800. kao i mitske epove: Lahar i Ašnan. 10.-1200. Marko Višić. Školska knjiga. Ep o bogu Erri. g. Naprijed.).)”. (Neki povjesničari književnosti pripisuju taj ep Babiloncima i Asircima. dakle. a njezin vrhunac bio je za vrijeme Osamnaeste i Devetnaeste dinastije (1567.1 Najznačajniji je sumeranski Ep o Gilgamešu (oko 1700.SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA Epska pjesma epskom tehnikom pripovijeda ili opisuje sudbonosne pojave. g.

Uz pomoć epigrafije ustvrđeno je da je grčko društvo Homerova doba bilo potpuno usmeno. pokušavaju rasvijetliti trilemu oko nastanka Ilijade (15 696 heksametara) i Odiseje (12 110 heksametara). st. st. Uzalud homerolozi od konca XVIII. po drugima ih je Homer napisao (zapisao).). st. Ilijada i Odiseja pjevaju o trojanskom ratu iz XII. Pothvati i djela boga Ninurte. Kr.”3 Staroegipatske epske pjesme spjevane su u čast najboljih vladara i njihovih podviga.-19..Mezopotamska epska poezija pripovijeda “o uređenju Zemlje i utemeljenju civiliziranog života na njoj” čemu su posvećeni mitovi En-lil i Nin-lil. primjerice: Pobjednička pjesma faraona Tutmesa (Tutmozisa) Trećeg iz 15. Havelock. g. Zagreb 2003.) koju neki egiptolozi smatraju egipatskim nacionalnim epom. Muza uči pisati. Eneja se iskrca na ušću Tibera i ondje se zaljubi u kraljevu kćer Laviniju. kraljicom Kartage. dj. a po trećima su bila dva Homera od kojih je jedan započeo. 5 Eric A. 6. dakle. a ona prokune njega i njegove potomke i ubije se. Susreo se s Didonom. a drugi završio epove. 4 3 206 . Kr. pr. En-Ki i Sumer i dr. Takve su. Razmišljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas. str. Takav je “mit o bogovima donjeg svijeta nazvan Nergal i Ereš-ki-gal. st. Antička grčka književnost počinje s glasovitim epovima Ilijada i Odiseja koji se pripisuju Homeru (oko 800. Božica Junona je neprijateljica Trojanaca. Eneja u pripremljenoj bitci ubije Turna i zasnuje grad nazvavši ga prema supruzi Marko Višić.. Mezopotamci su u epskim pjesmama opjevali svoje mitsko viđenje zagrobnoga života. napušta je.. silazio je u podzemlje. staroegipatskim i mezopotamskim himnama epskom su naracijom opjevani vladari i njihove pobjede. pr. Enejida je junački nacionalni ep Rimljana. Eneja je pobjegao iz uništene Troje.5 U duhu usmene klasične epske poezije nastala je Enejida Publija Vergilija Marona (70. str. bio je preodređen da osnuje rimsku državu. pr. Isto. kao i pobjednička pjesma Bitka kod Kadeša (13. Po jednima je slijepac Demodok kazivač tih epova. 6.).4 *** U nekim sumersko-akadskim. i Eneje te nagovori Turna. nav. str. 40. bivšeg Lavinijina udvarača da se tomu usprotivi. Krista. AGM.

str.. Staroindijski ep Mahābhārata (IV. str. Zagreb 1961.8 Ramajana (IV. a obrađuje anglosaksonsku predaju o gotskom junaku Beowulfu iz VI.-VI. nakl. 87. osnivači Rima. Zagreb 1995. pr. nav. 56.. Beowulf je staroengleski junački ep koji vjerojatno potječe iz VIII. pr.) najstariji je zbornik usmenih kineskih pjesama koji sadrži 305 pretežito lirskih pjesama.-500. Kr. 5. dj. Zagreb 2003. gl. str. reinkarniran je u boga Višnu9 itd. Kr. po. U 48 000 stihova opjevani su doživljaji idealiziranog kraljevskog para Rame i Site. Walter snažne ruke. 95.11 Ši king (Knjiga pjesama.-88. – IV. Najznačajniji su srednjovjekovni epovi: Beowulf. st. str. Kr. dj. st.). Predaja Ramajanu (Ramin udes) pripisuje Valmikiju. st. a nakon Enejine smrti njegovi potomci odsele u Albu Longu gdje se rodiše Romul i Rem. st.) u priči o Samsonu (Knjiga o sucima. 7 Nevenka Košutić – Brozović. Biblija i hrvatska kulturna tradicija.). Rama je pobijedio uz pomoć majmunskog kralja. pr. Pjesan o Rolandu. gl. u priči o Davidu i Golijatu (Prva knjiga Samuelova.6 U svetoj staroindijskoj knjizi Veda (Usmeno znanje. 56. st. st..-48. 207 . u: Uvod u književnost (uredili Fran Petre i Zdenko Škreb). Pjesan o Cidu. Mahabharata se pripisuje slijepcu Vjasu (Vyâs). st. st. Vl.-16. u Deborinoj pjesmi (Knjiga o sucima. Golden marketing.) drugi je znameniti indijski ep. Po predaji. 13.Laviniji. – II. Kr. prije Krista) nalaze se i epske pjesme. i Mate Zorić. str. pr. 47.) obuhvaća preko 200 000 stihova u 18 knjiga i najopsežnije je djelo u svjetskoj književnosti. str. Povijest svjetske književnosti (kratak pregled).”7 Ep pripovijeda o ratu među Bharatama. Vladao je tri godine. 10 Vladimir Vratović. “npr. Slovo o vojni Igorevoj i Pjesan o Nibelunzima.-106. 8 Isto.. gl. zajedničkom predku “obiju vladarskih kuća u zapadnoindijskom plemenu Bharata. Ostatci starohebrejskih junačkih pjesama nalaze se u Bibliji (XIII. U Mahabharati je mnogo umetnutih epova među kojima se ističe Pjesma o kralju Nalu koja se nalazi u trećoj knjizi a obuhvaća 26 pjevanja ispjevanih u šesnaesteračkim dvostihovima. Epika i epske pjesme. 1300. Edda..)”10 i dr. nav. 9 Milivoj Solar. Kr. 6 Milivoj Solar. 17. XVI. Kr. po. 412. – I. Znanje. u početku je opisan kao ljudski junak. 11 Vidi: Stipe Botica. Kr. ali ima i mitsko-povijesnih epova kao i dužih moralno-refleksivnih pjesama. po. Ep je bajkovit i basnovit.

) je zajednički naslov za dva staroislandska zbornika pjesama. do XIII. 214.) koji je 1636.) u 50 pjevanja s 23 000 osmeraca pjeva o borbama Finaca s Laponcima. vraćao iz Španjolske.-1533. Ep je nadahnuo mnoge književnike među kojima je i Pierre Corneille (1606.13 Neki povjesničari književnosti Pjesmu o Cidu pripisuju nepoznatom kastiljanskom pjesniku. st. nav.) koji je bio hrabar ali prevrtljiv feudalac.-XIII.).-1684. Ep pripovijeda o životu. (Neki povjesničari književnosti smatraju da je Kalevala zbornik finskih usmenih pjesama. g.) Snažan je utjecaj usmene epike na epove: Bijesni Orlando (1516.) kazuje o neuspjelom pohodu novgorodsko-severskog kneza Igora na Polovce (1185. Narodna ga je tradicija idealizirala i od njega stvorila “savršenog kršćanskog viteza”.). 208 . str. Staroruski ep Slovo o vojni Igorevoj (kraj XII. st. potječe germanska junačka pjesma Walter snažne ruke. napisao tragikomediju Cid. st. (I taj ep neki povjesničari književnosti pripisuju pisanoj književnosti. Ep je komponiran od 39 pjevanja pisanih parno rimovanim katrenima. biti u starogermanskoj Pjesmi o Nibelunzima. Oslobođeni Jerusalem (1575. st. a obrađuju nibelunske predaje koje će u XII. dj.”12 Iz X. u Norveškoj i Islandu. str. Najpoznatija starofrancuska junačka epopeja je Pjesan o Rolandu (XII. Epska Pjesma o Cidu (oko 1140. Mlađa Edda je “prozni priručnik nordijske mitologije i poetike (…). Starija Edda sadrži nordijske junačke i mitske epske pjesme koje su nastale od IX..) obrađuje mitsku i povijesnu tematiku germanskog plemena Burgunda.. Ep je podijeljen u tri dijela i sadrži 3 730 stihova koji pripovijedaju o junaku zvanom Cid (oko 1040. 1532. st. a pripovijeda o surovom životu germanskih plemena. Roland je carev nećak i simbol je srednjovjekovnoga viteštva. g.) koja u 4 000 stihova kazuje o napadu Baska na vojsku Karla Velikoga koji se 778. Finski svojevrsni nacionali ep Kalevala (nastao pretežito u XII. 218. st.-1099. Isto. Neki povjesničari književnosti taj ep smatraju najstarijim spomenikom ruske pisane književnosti.st. Radnja epa odvija se u Danskoj i južnoj Švedskoj.) je najstarije književno djelo na španjolskom jeziku.) Lodovica Ariosta (1474. običajima.) Njemački nacionali ep Pjesma o Nibelunzima (oko 1200. Edda (IX. st.) 12 13 Nevenka Košutić – Brozović. mitologiji i pretkršćanskom vjerovanju Finaca.

g..) i dr. Njemački pjesnik Klopstock građu za svoje drame uzima iz germanske usmene epske poezije.).. 1589. Spomenimo.) u svojim djelima često spominje bugarkinje. Zagreb 1867. 1865. 14. Značajnije podatke o hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji 1531. Versificirana legenda o sv. V. MH. Isto čine i mnogi drugi. Izdanje društva srednjoškolskih profesora.Torquata Tassa (1544.) koji je svoje prvo djelo naslovio Bugarkinje (Senj. B. Usmene epske pjesme I. Te su pjesme s oduševljenjem primljene u Engleskoj i Europi.. 14 209 .).) i Temora (1763.-1580. priredio Davor Dukić. A. priredio dr. a ne u antičkoj grčkoj i rimskoj književnosti kao do tada. Romantičari su usmenu poeziju smatrali najboljim odrazom narodne duše.15 Ostatci srednjovjekovne usmene epske poezije opažaju se u natpisima na stećcima. 16 Usp.). primjerice. u Predgovoru k Homeru ustvrdio da su Ilijada i Odiseja zbirke usmenih pjesama. – Sarajevo. 113. Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. str. 1885. putopisu Itinerarium. Macpherson te epove pripisuje keltskom narodnom slijepom pjevaču Ossianu koji je bio Fingalov sin. Usmena je književnost doživjela svoj procvat u vrijeme romantizma. str. Tada su europski književnici tražili uzore u usmenoj književnosti.14 HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU Vatroslav Jagić je ustvrdio da je Kronika dukljanska nastala na narodnoj poeziji. 1908. g. Kuripešič je zapisao da Hrvati u Bosni i Hercegovini mnogo pjevaju o Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Njemački je znanstvenik F.. – Dubrovnik. Wolf 1795. Zanimanju za usmenu poeziju znatno je doprinio škotski pisac James Macpherson (1736.) svojim epovima Fingal (1762. Silvija Strahimira Kranjčevića (Senj.-1796. Zagreb 1925.-1595. SHK. Staro doba. Juri ima elemente epske poezije. str. 15 Vatroslav Jagić. knjiga prva.-15. Zagreb 2004. Luzitanci (1572. 1638. Milan Strašek.) Luisa Vaza de Camoesa (1524.) Ivan Gundulić (Dubrovnik.16 (O toj pjesmi bilo je riječi u poglavlju o usmenoj lirici. navodi Slovenac Benedikt Kuripešič u svom.

) pisao je narodnim desetercem. u Dubrovniku koje sadrže 38 bugaršćica i 46 drugih uglavnom deseteračkih pjesama. – ? 1777.) svoje djelo Satir iliti divji čovik (1762. Pisma od Sekule i Pisma od grada Zadvarja izvorne usmene epske pjesme. 1704. oko 1754. Ivan Matijašević i dr.junacima: Radosavu Pavloviću. Hanibal Lucić u svojoj drami Robinji (koja je izvedena vjerojatno prije 1530. Rezultat njihova rada je zbirka Popijevke slovinske skupljene 1758. dakle. 35. zapisao je usmenu pjesmu Jakšići kušaju ljube.) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. 1764. 18 Usmene epske pjesme. Neki smatraju da su Kačićeve: Pisma od vojvode Janka. st. Reljković je.. SHK.17 Oko 1720. 1759. Nezaobilazan je rad Julija Bajmontija (Split. hrvatske i srpske. – Zaostrog. Filolog Đuro de Matei Matijašević (Dubrovnik.) pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti.18 Neizmjeran je doprinos usmenoj epskoj poeziji dao fra Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske. 1670. kao prosvjetitelj. spominje se da je neki slijepac u Splitu pjevao pjesme o Marku Kraljeviću a narod ga je pratio. danas Davor. Malkošiću i Milošu Obiliću (Kobiliću. 1800. Matija Antun Reljković (Svinjar. str.) napisavši svoj Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756. Fortisov Put po Dalmaciji (1774. 17 210 .). Nastanak te pjesme datira se u XV. a David Bogdanović navodi da je u usmenoj komunikaciji bila tridesetih godina XX.) koji se bavio proučavanjem Morlaka i pomagao je Albertu Fortisu (1741.. Zagreb 2004. 1760. U izvješću grada Splita mletačkom senatu 1547. godine u okolici Požege nastao je Erlangenski rukopis koji sadrži 217 uglavnom lirskih i epskih pjesama. Izniman je doprinos hrvatskoj tradicijskoj kulturi fra Matije Petra Katančića (Valpovo. 1825. – Budim. g..). 1732. priredio Davor Dukić. Zagreb 1930. Zbirku je otkrio Nijemac Gerhard Gesemann u njemačkom gradu Erlangenu.) sakupljao je usmenu poeziju. 1728.-1803. 1798. Njegov rad nastavili su Josip Betondić (Suđurad.) u stilu usmene poezije. MH. Dragocjen je. 4. Dubrovnik.. Izabrane narodne pjesme. 1744. – Split. str. 1750. – Rim. priredio dr. st. David Bogdanović. zamjerao narodu što je pjevao o osmanskom vazalu Marku Kraljeviću. vojvodi Janku i Vuku despotu. – Vinkovci.).) piše kako narod pjeva o banu Derenčinu. otok Šipan. Kobiloviću).

Andru Muratu. g. i 1846. U Danici ilirskoj 1836. st. Jukić i G. st. 1816. Intenzivnije zapisivanje epske poezije započinje polovicom 19.) ima nekoliko epskih pjesama. g. F. O Nikoli Andriću i Petru Grgecu također je bilo riječi u prethodnom poglavlju ove knjige. – Novska. g.Koncem XVIII. Tomo Maretić. Petar Gudelj je tu pjesmu nadahnuto 211 . Augusta Šenou. st.) ima 13 epskih (junačkih) pjesama. Franjo Rački. O Okružnici zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca kao i Pozivu Matice hrvatske već je bilo riječi u poglavlju “Usmene lirske pjesme”. 1857. Luku Botića. Vinku Palunku i Antunu Radiću već je bilo riječi u prethodnom poglavlju. u Bosni i Hercegovini su usmene pjesme prikupljali fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. Josipa Eugena Tomića. nastao je Požeški zbornik (Kraljevićev 1796. – Kreševo.) u kojem se nalaze i epske pjesme. g. i Babukićev 1798. 1822.) i fra Marijan Šunjić (Bučići kraj Travnika. 1878. F. Hrvatsko zagorje. Martić. 1817. Godinu dana nakon smrti I. – Beč. i unuk Miroslav. I u pretežito lirskoj zbirci Pesme Ivana Kukuljevića Sakcinskog (Varaždin. U Makarskom primorju epsku poeziju i balade zapisivali su: Ante Franjin Alačević te njegovi sinovi Frane i Jerko. U Narodnim slavonskim običajima (1846. Jukića objavljena je zbirka epskih usmenih pjesama Narodne pjesme bosanske i hercegovačke koje su prikupili I. U Zori dalmatinskoj 1845. tiskano je desetak zapisa usmene epske poezije. Taj časopis ima golem značaj za očuvanje i promicanje hrvatske usmene književnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) i dr. fra Grgo Martić (Rastovača kod Posušja. 1860. objavljeno je više usmenih epskih pjesama koje su zapisivali Hvaranin Šime Ljubić i dr. 1798. Grgu Martića (Ljubomira Hercegovca).) Luke Ilića Oriovčanina (Oriovac. – Beč. st. 1818. 1889. Ivana Mažuranića. – Puhakovec. svoju epsku poeziju pisali po uzoru na usmenu epiku. osnovana je u Zagrebu Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti te su u njezinim publikacijama objavljivali ugledni znanstvenici: Vatroslav Jagić. Polovicom XIX.) te ih objavljivali u Kolu i Bosanskom prijatelju. U ožujku 1999.). Stjepan Banović je u zaostroškom Brdu od Mate Banovića Trliša zapisao najdulju hrvatsku usmenu epsku pjesmu (1635 stihova) Kako je Ilija Primorac postrijeljao ženine prosce. Spomenimo Mirka Bogovića.U rujnu 1912. 1905. O don Mihovilu Pavlinoviću. Silvija Strahimira Kranjčevića itd. Stjepan Banović i dr. *** Najveći su hrvatski pjesnici XIX. Godine 1867.

Anđelko Mijatović je 1969. junak. dio junačke pjesme. izdanje I. objavio djelo Zmaj. (Uz MH i Zora je nakladnica za PSHK. g. bila. g. Godine 1975. Golem je doprinos zapisivača Stjepana Grčića (Sinj – Podvaroš. Milan Strašek. Od njega je S.) u PSHK knj. u Zagrebu priredio Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. g.) u Zagrebu je 1924. – Radunić. otisnute Narodne pjesme (herojske) koje sadrže 48 usmenih epskih pjesama. Grčić zapisao tridesetak tisuća stihova i nekoliko priča.) priredio je Izabrane narodne pjesme hrvatske i srpske koje je 1930.) Olinko Delorko (Split.). u Zagrebu su objavljenje Narodne pjesme iz Hercegovine i duvanjsko-livanjskog kraja koje je priredio Anđelko Mijatović. koji je od 1909. Maja Bošković – Stulli je iste godine i u istoj ediciji (knj. – Zagreb. 1922. Njegov su rad nastavili Millman Parry i Albert Bates Lord. g. g. Povjesničar književnosti David Bogdanović (Brod na Savi. 1879. više puta boravio u središnjoj Hrvatskoj i Dalmaciji i fonografski snimao epske pjesme. Narodne epske pjesme I. Književni krug u Splitu je objavio je 1990. g. priredio Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) IV. 1932.). 2000. – Zagreb. – Potravlje. g. 24. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske) priredio je dr.) priredila Narodne epske pjesme II. – Zagreb. Zlopolje kod Muća. 1926. objavila je Matica hrvatska u edicijama Pet stoljeća hrvatske književnosti i Stoljeća hrvatske književnosti. Isti je izdavač 1992. 1910. Epske pjesme Bože Domnjaka priređivača Ivana Mimice. st. Među najvećim terenskim istraživačima hrvatske i srpske usmene epike je profesor praškog sveučilišta. a objavilo je 1925. Branko Vodnik (Drechsler) (Varaždin.) i Silvestra Kutleše kao i kazivača Bože Domnjaka (Potravlje kod Sinja.popratio predgovorom i u reprezentativnom izdanju objavio naslovivši je Hrvatska Odiseja. Slovenac Matija Murko. u Zagrebu objelodanila Knjižara Kraljevskog sveučilišta Jugoslavenske akademije. priredio je 1964. u Zagrebu “Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora”. Najvažnija izdanja usmenih epskih pjesama u drugoj polovici 20. 1869. 1879. Taj je rad rezultirao dvotomnim djelom Tragom srpsko-hrvatske narodne epike (1951. g. Antologija usmene epike iz Dalmacije koju je 212 . Povodom tisućite godišnjice kraljevstva Hrvatske u Zagrebu su 1926. 1844. g. Nepotpisani je priređivač uvrstio najviše pjesama o Marku Kraljeviću. do 1932. 1944. 25. g.

Nakon Vukašina za kralja Srbije.232.). – Sultići. Književna i povijesna zbilja./1958. Juraj Kastriotić je pobjegao od Osmanlija. vladari. Znameniti arheolog Pavao Anđelić (Sultići kraj Konjica. Dragić. a priredili su je mr. 1920. Skender-beg. hajduci. Ivan-beg) Kastriotić (1405. Splitu. 19 213 . 1395. JURAJ KASTRIOTIĆ (SKENDERBEG. g.odabrao i uredio Davor Dukić. Marko Dragić. albanski knez. 214. dok je pio vodu.19 * Hvale je vrijedan terensko-istraživački rad studenata kroatistike filozofskih fakulteta u Zagrebu. objavljena su 2 sv.-1391.) u rodnomu mjestu 1957. str. Bosne i Zapadnih strana okrunjen je Tvrtko Kotromanić. U ediciji SHK 2004. umorio njegov sluga kako bi se dokopao zlatnoga lančića koji je kralju visio o vratu. Split 2005. Marko Kraljević poginuo je na Rovinama 1395. godine zapisao je 22 pjesme od kojih je 4 naznačio nedovršenima. Tomislav Anđelić i dr. sc. uskoci. g. Mostaru. godine.-1377. 20 Vidi: Marko. Juraj (Skenderbeg) Kastriotić. Usmenih epskih pjesma koje je priredio Davor Dukić.). Za vrijeme ugarskoga rata protiv Osmanlija koji je 1443. vodio Janos Hunyadi (Janko Sibinjanin). Istaknuo se u borbama protiv Osmanlija te je omilio narodu koji i danas o njemu pjeva i pripovijeda. MARKO KRALJEVIĆ Marko Kraljević (? – Rovine. boreći se na strani Osmanlija protiv vlaškog (rumunjskog) vojvode Mirče. ban (1353. koji je kao talac turskog cara u Carigradu islamiziran.) sin je srpskoga kralja Vukašina kojega je na vrelu.. Napredak. g.20 U hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji opjevani su najznačajnije povijesne osobe među kojima su: Marko Kraljević.) te kralj (1377. IVANBEG) Juraj (Đurad. 1985. sc.-1468. Među tim pjesmama je i Pogibija Nakića svatova (586 stihova) zapisana u Vinovu Gornjem 2004. O njemu pjeva i Andrija Kačić Miošić u Ta je zbirka objavljena 2006. godine. Osijeku i Rijeci koji su zapisali mnogobrojne usmene epske pjesme.

Dan po danak. Valja t’ sići na Bosnu ponosnu. Ti ćeš mojom Bosnom upraviti!” A veli mu paša Sahidija: “Čestit care. Sve mu lale po divanu stale. (O povijesnim osobama bit će riječi i u poglavlju Povijesne predaje. Pa doziva mlade Sarajlije: 214 . Govori mu care gospodine: “Sahidija. Te pogubi dv’je paše bosanske. 5. 25. Ondi kažu Mihat harambašu. Spahijama potvrdi berate. paša.Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga. Dođe paša šeher Sarajevu. iza gore sunce! Bogu fala a i tebi fala! Nemoj mene Bosni kalovitoj. A na ravnom Duvnu i Lijevnu. moja lalo mila! Digni. 30. Jer na Bosni dv’je paše imadu: Na Saraj’vu paša Smahilpaša. Hajde paša na Bosnu ponosnu. 15. svoju tevabiju. Veće prođe šeher Sarajevo. Na Gorici pope čadorove. 10. Ode vezir na Bosnu ponosnu.” 20. Sehidiji care govorio: “Sehidijo. Ne mogu ti Bosnom upraviti. sve moje uzdanje! Der podigni svoju tevabiju. Ne htje paša past u Sarajevo. b’jeloj Bosni dođe. A evo ti dva katal fermana.” Al’ se paši na ino ne može. Već podiže svoju tevabiju.) SMRT MIJATA TOMIĆA Divan čini care u Stambolu. Care daje agam agaluke A pašama d’jeli pašaluke.

Te veziru na Goricu dođe. Onda reče vezir Sahidija: “Smahilpaša od sve Bosne glavo! Jesi l’ mukti Bogu velikomu I carevom bijelom fermanu?” A veli mu paša Smahilpaša: 60. A i tebi. Pokriše ga divan kabanicom. To začula Smahilpašinica. Sahidiji vrlo mučno bilo. 55. Uze svoga sina nejakoga. Smahilpaša na Goricu dođe. 70.35. Al’ nijesam takom murtatinu. Zagrnu im ćurke i binjiše. Pod čadorom misto načinio. Pa odoše šeher Sarajevu. Koji dođe prodat Bosnu ravnu. “Ja sam mukti Bogu velikomu I carevu bijelu fermanu. paša Sahidija Mi smo mukti Bogu velikomu 45. Pa zaziva pašu Smahilpašu.” Sahidiji vrlo milo bilo. Ha! prodati Bosnu u kaure. L’jepo ih je paša dočekao. paša gospodine. Smahilpaši glavu odsikoše. Kavu piju. sivi sokolovi! 40.” 65. od po godinice. Jeste 1’ mukti Bogu velikomu I carevom bijelom fermanu?” Rekoše mu mlade Sarajlije: “Gospodine. 215 . Pod čadorom misto namistio. 50. A kavazi jedan na drugoga. To se čudo po Saraj’vu čulo. L’jepo ga je vezir dočekao. eglenišu l’jepo. Pa namače očim na kavaze. Kavu piju. Reče njima paša Sahidija: “Sarajlije. Nejakoga. eglenišu l’jepo. I carevom bijelom fermanu.

Pa se maši rukom pod serdžadu. Tomiću Mijate. Izvadi joj stotinu dukata: “Haj kaduno.75. Pa ti ga je devlet pogubio. Onda bilu knjigu nakitiše Pa je šalju Mihi u planinu: “Harambaša. A govori vezir Sahidija: “Ja. Smahilpašinice. I on ode Duvnu širokomu.” 90. Kada dođe. od Duvna knezovi! Brže da ste Tomić Mihovila Ja njegovu glavu odsičenu. Paša prvi konak učinio U Crnićim kod hana novoga. A drugi je konak učinio U Kruščici. Molit ću se caru čestitomu. kaduno. pope čadorove Pa doziva duvanjske knezove. Paša dođe Duvnu bijelomu. Mal će tvomu pokloniti sinu. Sve u devlet caru čestitomu. Brže da si u Duvnu b’jelomu! Tebe ište paša Sahidija. I mal mu je begluk okrenuo. Ja će otić vaša za njegovu!” Kad vidiše duvanjski knezovi. Sina hrani i oda zla brani!” Pa s’ odatle vezir podignuo 95. 216 . Zgubiše ga tvoje Sarajlije Hrzeći ga bijelu Stambolu 85. Pa govori paši Sahidiji: “Sahidijo. gorska haramijo! Što pogubi Smahilpašu moga? Tko će moga othraniti sina Nejakoga od po godinice?” 80. u Abihodžića. “Rajo prava. Smahilpašinice! Nijesam ti paše pogubio. 110. 100. Dođoše mu duvanjski knezovi Pa je paša njima govorio: 105.

Svaki svoj je sepet otvorio.” A kad Mihi tanka knjiga dođe. Knjigu gleda Tomić Mihovile Pa družini svojoj govorio: 120. Već hajdete pred pećinu donju. Niz njih puca s obadvije strane 145. 130. Pa po njima čohane ječerme. što ljepše možete. Povezo je duvanjske knezove. Oh. Jal’ odoše sve naše za tvoju. zlatom ožežene. Sve podveze. 140. Ko da ćete. draga braćo moja! Pijte vino ne opijajte se. Mene ište paša Sahidija. u kog troje toke. jali tvoju glavu. dico u svatove!” To družina Mihu poslušala I siđoše pred pećinu donju. moja braćo draga. kako guje ljute. Sve oblače svilene košulje. Jali mene. jali moju glavu. Popunjene zlatom žeženijem. Sve od srme. A ni tkane. Jali tebe. Na nogama hrvatski čorapi. ni predane kose Od bijele svile opletene. “Hej družino. Oni vade đuzel đeisiju. Pa će otić sve njihove glave A za moju glavu sa ramena.115. A na njima pleteni opanci. Nije pravo. Valja ići Duvnu bijelomu. 125. da ginu pravi siromasi. Iz njih vise zlatni sindžirići. 217 . U kog dvoje. Oprem’te se. U svakoga kovče i čakšire: Više im je pod kolinom zlata Nego im je čohe od pojasa! 150. A po tokam morkaste dolame. 135. Oko pasa nozi i sindžiri A za njima sv’jetli vedenici.

draga braćo moja! Kad budemo pašinu čadoru. To je Mijat sa družinom svojom. Vi stanite okolo čadora.155.” Tude Mijat društvo zastavio. 165. Pred njima je Tomić Mihovile. Paši Mijat Božju pomoć viče. 185. Iz poša se čisto zlato sjaše. niz planinu. Oko glave poše zamotali. Pa pođoše niz Vran. Među njima pale zakovane Sve u srmu i u zlato suho. Radite vi čador pogaziti. Ugleda ih paša Sahidija 170. Sve se sjaju kako misečina. Zavrgli su dugim granalijam. Ako meni do nevolje bude. Paša njemu pomoć prifatio: “Bog t’ u pomoć. “Gospodine. Tude Mijat društvu govorio: “Hej družino. vrlo odiveni?” Govore mu duvanjski knezovi: 175. 180. Barem mene mrtva osvetiti. I siđoše na Ljubušu ravnu. I veziru ruku poljubiti. od Duvna knezovi! Čij’ su ono kićeni svatovi. paša Sahidija! Nisu ono kićeni svatovi.” Pa dođoše pašinu čadoru. A na pogled Duvnu bijelomu. Četrdeset i dva druga više. Prema žarkim odgovara suncem. Na duge se puške naslonite A metnite ruke na balčake. Sjaše mu se kano sunce žarko. Eno za njim četres i dva druga. 160. 190. Valja meni pod čador unići. gorska haramijo!” 218 . Dugačkom se zametnuo šarom. Pa govori duvanjskim knezovim: “Rajo prava. Svi pješice.

“Ja. Da ti fataš tursku dicu. Je 1’ istina. Najprije bih tebi nazdravio Pa ti. “Lažu. u hajduke. Neću kafe najpri. mili gospodine. paša. Sjede Mijo pod tijem čadorom A družina čador opkolila. 200. Bogu fala a i tebi fala. paša. Bijah se ja zurđut dogodio Te ufatih dvoje Cigančadi. 205. eglenišu l’jepo. haran harambaša! Je 1’ istina. Mijat meće a na prsa ruke: “Fala tebi. odbio. gospodine. Miho. što mi kažu ljudi. bolan. Tako reče paša Sahidija: 215. paša Sahidija! Da ti meni u pećinu dođeš. haran harambaša! 230. Kafedžiji vezir govorio: “Kahfedžija. Potle nisam nikad nikadare Ni vlaškoga a ni turskog sina. Obadvoje dadoh u kaure. Pa je daje Tomić Mihovilu. paša. čašu potkučio. Kafu piju. 210. promini nam kafu!” Pa im zdravu kafu donosio. u kaure?” A veli mu Tomić Mihovile: 220. Mijate. Te prodaješ. Na duge se puške naslonila. paša. Mijate.195. što mi ljudi kažu.” Al’ govori paša Sahidija: “Ja. Da ti ljubiš lijepe divojke I neviste skoro dovedene A po Duvnu i okolo Duvna?” “Lažu. 225. Prije tebe. viru ti zadajem! Kad se bijah ja jako odbio O. Kraj sebe mu misto načinijo. A metnuli ruke na balčake. Kafedžija kafu iznosio. viru ti zadajem! 219 .

270. Pa sam Turke sudit naučio. ne traže junaci. Sa šta ti se odbi u hajduke?” A veli mu Tomić Mihovile: “To ti.” Opet paša Miju zapituje: 245. Sve mi ote od Duvna kadija. Mlada dica.” Pa je Mijo paši govorio: “Gospodine. Trgovačko blago otimamo. paša gospodine. Kad im i ja na užinu dođem A sa svoja četres i dva druga! Valja tražit.235. Neka dvore i tebe i mene. ne kopamo. što mi kažu ljudi. 220 . 255. ni umorna nisu. Ne oremo.” Opet paša Miji govorio: “Reci društvu. “Čestit paša mili gospodine. Triput iđoh do turskoga suda. tako bio zdravo. Gdino sude gorske kosovice. Da razbijaš bale i tovare. “Kaži pravo. 260. Nitko nama pomoć ne imade! Ja imado l’jepe podvornice I livadu zelenu Jabuku. paša. i sam znati možeš! Turski zulum kad dotešča raji: 250. paša Sahidijo.” Opet paša Miji govorio: “Je 1’ istina. paša. Toga. Što s’ povezo duvanjske knezove? Mrve im je muke i nevolje. Trgovačko da otimaš blago?” 240. Ponajbolje Suzicu kadiju. Hranimo se i od’jevamo se. nek ti se odmori!” 265. Bog visoko a car je daleko. paša. Sve je meni uzaludu b’ilo Vlaška vira ne prije Turčina: Pa ja odoh potražiti pravdu U bogaze i tijesne klance. šta doma nemaju. “Istina je.

paša gospodine. Koj’ će otić u Vran u planinu Te doniti glavu Mijatovu. Odveži ih ljeba ti careva!” Zapovidi paša pašalijam. Pusti vezir po šehru telala: “Nije 1’ majka rodila junaka 290. Evo tebi Duvno i Lijevno!” Ode vezir k šeher Sarajevu. tko Tomić bijaše! 300. Ja doveo rukuh svezanijeh? 295. Jal’ sekuna brata odnijala.275. Odvezaše duvanjske knezove. Da se junak naći ne mogaše. paša Sahidija! 305. Kako se je saćin učinio. Muškijem ga pasom opasala. Tu se nađe Klišanin Arape I on ide carevu veziru. Jer svak znaše. Kako vezir u Saraj’vo dođe. staze i bogaze I jatake. Izvadi mu pedeset dukata: 280. gdi dohodi Mijo. 221 . 285. Mijate. Pa se maši rukom pod serdžadu. Jer sam bio devet godin dana U hajduštvu s Tomića Mijatom. Evo majka rodila junaka I sekuna brata odnijala. Tko b’ otiša u Vran u planinu Te donio glavu Mijatovu.” Telal vika tri pune nedilje. Sve ja znadem. Pa govori Klišanin Arape: “Gospodine. 310. Pak ja odoh u šeher Saraj’vo. Ja dovesti ruku svezanijeh. Kad četvrta nastade nedilja. “Na. Ode Mijat u Vran u planinu. Jer ja znadem. Dao bi mu punu kulu blaga A iz hasne cara čestitoga. te se napij vina Sa družinom gdjegod u mehani.

Hodi siđi u selo Doljane. 325.315. Bobovac Ilija! Daj mi izdaj Tomić Mihovila. Već onako mene otisnula. moja vjerna slugo. Htijaše me Mijat obisiti Pa ne dade ostala družina. 330. Dat će nama punu kulu blaga. Da okumim d’jete Bobovčevo S nama hoće Mali Marijane” 222 . “Žeravico. Tomić Mihovile! Dva si meni okumio sina. Zastavi mu ralo i volove: “Bogom brate. Da nosimo glavu u Saraj’vo. Otle Arap društvo podignuo. Prevari se. Opremi se što god lipše moreš: Hajdemo mi u selo Doljane. 345. “O moj kume. Knjigu gleda a na nju se smije. Dan po danak. Već daj meni jednu čizmu blaga 320. Al’ ne vodi ti puno družine. u Doljane dođe Ka bijelu dvoru Bobovčevu. ujede ga guja On zastavi ralo i volove Pak otiđe dvoru bijelomu Te je bilu knjigu nakitio: 340. Pa govori Vidu Žeravici: 350. I daj meni dvanaest delija” Vezir dade ne reče ni rječi.” 335. Nejman puno vina i rakije. Bolje će nas vezir darovati. Okumi mi sina i trećega. Taman mi je d’jete za kumljenja. Pa mu bijah nešto sakrivio. A evo ti puna čizma blaga. Kad siđemo u šeher Saraj’vo. Ja svedemo ruku svezanijeh.” Kad Mijatu tako knjiga dođe. Prevari se Bobovac Ilija. Pa Iliju na oranju nađe.

Kose mu je zlatom pozlatio. Što se moja kuma pomamila. Poče Mijat hladno piti vino. A veli mu Tomica hajduče: “Ja moj striče. Te mu Mijo čedo okumio. Te mi staje nogom po nogama? Pa siđoše hladno piti vino. 360. 223 . Na bašči mu vatru naložio. Da ne bude kakva prijevara!” Na to mu se Mijat razljutio. Pogodi ga u grlo bijelo. Iznosi mu b’jela boščaluka Te darova Tomića Mijata 375. 370. 385. A staje mu nogom po nogama. Uze Mijo čašu od biljura. Ama Arap. Mijo brez družine. I obadva zrna na sindžiru. Boščalukom krvlju pokapanim. jedno za drugijem. Na odaji pendžer prorezao. Al’ se Mijat ositit ne može. od Boga mu bilo! Na pendžer je pušku naslonio I dobro je pušku napunio. L’jepo ga je kume dočekao. U odaju Klišanin Arapa Zatvorio Bobovac Ilija I još s njime dvanaest delija. 390. Ne idi ti. Pušci Arap vatru dobavio I pogodi Tomić Mihovila. Samo uze Malog Marijana. Poče junak čašom nazdravljati. Tomić Mijovile. Daruje ga ljuba Bobovčeva. 365. Bijelomu dvoru Bobovčevu. A dva zrna. Već premišlja misli svakojake: 380.355. Po dva drama praha latinskoga. Na bašču mu čedo iznosio. Ne bi li se Mijat ositio. Ode s njime u selo Doljane.

Pod koljeno u nogu lijevu. Njega baca na pleća široka. Njemu dođe vila Prigorkinja: “Ja bora ti. A. vilo. Marijane! 400. A da vidiš Tomice hajduka! Sve cvijeli po gori zelenoj A ne smije u selo Doljane. 224 . 425. Pa ga uze Mali Marijane. Kad Mijata puška udarila. muka koja ti je? 430. Mar’jan pade a Arap dopade Mijatovu odsiječe glavu. Pa otišli u selo Doljane. Marijanu on saveza ruke. 415. “Kako. Pokloniše glavu Mijatovu. Marijana ruku svezanijeh 420. I dadoše paši Sehidiji. Jedno jutro Toma uranio Pa cvijeli pod omarom vitom. Marijane. Pa ga vrati u selo Doljane. A sve krije suze od družine. Kad imadoh dva najbolja druga. Tomica hajduče. Kad su bili u šeher Saraj’vo. Mijata i s njim Marijana. A četvrto: Biži. od Boga mu bilo! 405.395. Da okumi d’jete Bobovčevo. Ama Arap. Jednoć reče: Jezus i Marija! Drugoč reče: Pomozi mi Bože! Treće reče: Drž’ me. 410. Bježi s njime momak uz planinu. cvijeliti neću. Pa digavši Bobovac Iliju I odoše šeher Sarajevu. Što cvijeliš. Zaklaše ga dva sindžirli zrna. Znadijaše stazu naprečicu A uzjaha debela jagaza I dostiže Malog Marijana Pa se za njim buzdovanom baci I u zlo ga misto pogodio.

ne ćeš ostaviti. Tebe pašo. Vidjela sam svojijem očima: Mijatovu glavu pronesoše. 225 .’ I pušća ga paša Sehidija. Da me. Hajdemo mi u selo Doljane. Bog ubio mlade Sarajlije. milom Bogu fala. Da mi hoćeš viru založiti. 440. Al’ ne mogu. 445. Cvili junak kao guja ljuta. Marijana živa provedoše. A veli mu Mali Marijane: I sam znadeš. A evo ti tvrdu viru dajem. bolan. Dadoše ih paši Sehidiji. Dovijeka ja moga. ostaviti neću.” Njemu paša opet besidio: 455. Dovijeka ja svoga. veće kakono je. Tomica. Pokloni mi moju rusu glavu. Pita paša Malog Marijana: ‘Otkud tebi takvo odijelo?’ 450. draga braćo moja!. Ja sam vila u planini bila U Igmanu niže Sarajeva. Ubiše ga iz ruku kamenjem. 465. A Marjan mu riječ progovara: ‘Gospodine. Dovedoše u šeher Saraj’vo. Pa ih nejma. vilo posestrimo! Ne možeš mi kakav haber kazat?” A veli mu vila Prigorkinja: “Ja. ja tvoga. Tvoju bih ti glavu poklonio!’ 460. Onda Toma društvu govorio: “Ja. paša Sehidija. ja tvoga. Kad je Toma vilu razumio.435. Otkud meni ovo odijelo: S takih sadro a na se nadero. Bezerdžane i trgovce mlade. iz gore hajduče. Marijane.” 470. dragi pobratime! Rada bih ti dobar haber kazat. družino.

paša Sehidija. Ostala je guja u kamenu. Jadne babe masnu prevrtušu. Zaludu si zmaja pogubio. A sve gleda Tomica hajduče. Pa odoše u Vran u planinu. Vino piju a pripiču janjce. 510. Što je bilo. Sve im kaže ljuba Bobovčeva 480. 485. što 1’ se dogodilo. 490. Al’ se Arap hasi učinio U Saraj’vu hladno pije vino Po Varoši i po Latinluku. “Brže da ste Mijatovo društvo Pa se oni na noge skočili I uzeše šezdeset delija I pođoše u Vran u planinu.475. Sve on gleda iz Vrana planine.” Pa odoše u selo Doljane Bijelomu dvoru Bobovčevu.” Tu se oni rahat učiniše I golemu vatru naložiše. 505. društva Mijatova?” A govore babe ostarile: “Kako nam je Mijat poginuo. Al’ da vidiš mlade Sarajlije. Veće mu se ne zna ni za društvo. Dobavi nam Mijatovo društvo!” Zove paša Klišanin Arapa I pobru mu Bobovca Iliju: 495. Desile se babe na stanovam Pa pitaju bake na stanovma: “Jeda. Da mi naše kume upitamo. Bezerđane i trgovce mlade Gdje odoše paši Sehidiji: “Gospodaru. Gdino gori oganj na Ljubuši. vatru živu. 500. Dan po danak na Ljubišu b’jelu. Kad se tamna ufatila noćca On ugleda oganj. babe. Osto ti je Tomica hajduče S Mijatovih druga četrdeset. 226 .

Pred pećinu do družine dođe. odoh na Ljubušu. 520. Uteče mi Bobovac Ilija. 530.515. jedan za drugijem. Obadva ih na ražnje nadiše.” Uze dugu po srijedi pušku. a janjce pripiču. Osvetiti Mijat harambašu I našega Malog Marijana!” Skočiše se na noge lagane. A oko njih mlade pašalije. Golem gori oganj na Ljubuši. 545. jali su trgovci! Vi sjedite pred pećinom st’jenom A ja. Hajduk brže na Ljubušu siđe. Napadoše gorske haramije. Na Arapu nišan sastavio: Pa se misli Tomica hajduče: 535. na Ljubušu. draga braćo moja: Kako nam je Mijat poginuo. Pa družini svojoj govorio: “Hej družino. Položio po studenoj stini. I siđoše na ravnu Ljubušu Al’ se oganj vatra potrnula A pospale mlade pašalije. 525. 227 . Već on diže pušku sa stijene Pa se vrati hajduk uz planinu. braćo. 540. Pa goleme ražnje donesoše. Primače se ognju. Sve družini po istini kaže: “Već hajdemo. Da b’ ubio Klišanin Arapa. Isikoše šezdeset delija. 550. Biše Toma pušku položio. Vino piju. Al’ kod vatre Klišanin Arape I kod njega Bobovac Ilija. vatri živoj. A Arapu ruke savezaše I điđi Bobovcu Iliji. Četrdeset. Mi nijesmo ništa zadobili. Da ja vidim ko j’ kod vatre žive. Jal’ su svati. braćo.

br. 565. Ta je motiv i danas prisutan u povijesnim predajama o pogibiji harambaše Mijata Tomića. MH. Oganj živu vatru potakoše. Od Ilije meso odrezuju Te ga daju Klišanin Arapu. Na živu ih ognju ispekoše Pa odoše u selo Doljane. Bobovčeve dvore zapališe.. piše da je pjesma navedena prema I. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. (priredio Davor Dukić) SHK. 377.. 77. br. Baška Voda – Mostar – Zagreb 2001. str. str. Od Arapa odrezuju meso Te pitaju Bobovac Iliju. Zagreb 2004.555.21 21 Anđelko Mijatović.215. Ni danas se nisu načinili! I tako ti Miju osvetili I svojega Malog Marijana. LVIII. 50.-91. Jukić i Lj. Obadva ih žive ispekoše. knj. 2 u Hörmannovoj zbirci kao i u članku Maje Bošković Stulli Postojanost epskog modela u dvije pjesme iz dubrovačke okolice. Sinj – Duvno 1985. Zagreb 1975. O tomu vidi: Marko Dragić. Od Kozigrada do Zvonigrada. 200. str. F. Kako su ti onda izgorili.391. 42. 228 . Pa ih ognju živom primakoše.Usmene epske pjesme I. O posebnom metku “koji jedini može ubiti junaka” pjeva i pjesma br. Dukić na 406. Hercegovac (fra Grgo Martić ) 1858. te da je varijanta te pjesme objavljena u HNP VIII. u: Usmena književnost kao umjetnost riječi. 560. str.

I još ćemo porobiti Livno 15. pa ufatim setru Atlagića. On sakupi pet stotin junaka. A do kule Stojan Jankovića. Ako Bog da. 35. Onda Stojan besidio riči: “Moj Tintore.” Kad to čuje Tintor barjaktare. Dovede ih do oblice kule. Do njeg sidi Tintor barjaktare. Ona valja trista mađarija. 10. Kad je Janko četu opazio. Ako zdravo bilom Livnu sajdem. 5. Sve do kule Jusuf Begovića. vrstan barjaktare. Dok obučem svijetlo odilo!” 229 . A do njega trideset serdara. Hoću tebe čirak učiniti! Svoju ću ti ćordu pokloniti. Trim kovačim za pun misec dana. Barjaktare. Pod pancirom šipke od čelika. Ama brate Duvnu u ravnine. I kopile Bojčić Delaliju. I livanjsko polje do Grahova. On dozivlje Pavla barjaktara: “Opremi mi mog dobrog putalja. pa srića donese. Kupi junak četu po Kotaru. sve moje uzdanje. Ona siče pancir po junacim. A ufatim Bajagić Aliju 20. I junaka pod svitlim oružjem. Ravno ćemo porobiti Duvno. Koja jeste u Mlecim kovana 25. Da idemo u tursku krajinu.PISMA O SMRTI STOJANA JANKOVIĆA Vino pije Stojan Jankoviću u Kotarim u pjanoj mehani. 30. daj nam skupi četu u kotaru. Po Kotaru i oko Kotara: Jednu četu pet stotin drugova.

krstaš barjak nosi u desnici. Na njega je ćebe nabacio. Sva se sjaje kako ledenica. Na njeg meće puške s kuburama. 75. Svu spremljenu.A da vidiš Pavla barjaktara! 40. 60. pali sela i varoše 70. I nevista skoro dovedenih. Priđe Janko vodu na Kosincu. A još više roblja zarobili: Udovica. Svu je četu otle podignuo. A za njime Tintor barjaktare. A za njime četa plemenita. Čudno jesu plina zadobili. Janko dobra uzjaši putalja. Istire ga pamukli-čaršafom. Tude Janka noćca ufatila. Priteže mu četiri kolana. A na sedlo zlatnu abaiju. Poje vodom sve konje hatove. Sve su iz nje kite udarile. Zdravo dođe do vode Kosinca. mladih divojaka. Tu je četa noćcu prenoćila Svi u jutro rano podraniše. 55. Po ćebetu sedlo sedefliju. 50. Sađe junak do konja putalja Hladnom vodom i raki-safunom. Izvodi ga na mermer avliju. Svojom četo nočcu prinoćio 65. ljuto oružanu Zdravo sađe Duvnu u ravnine. Bratac Jankov povede putalja. Svu je svoju četu privodio. Eto Janka niz bojali kulu Pripaso je okovanu ćordu. Zdrav u Buško blato dohodio. Ran ujutro Janko podranio. 230 . Po kolinim pucaju putalja. Zauzda ga rešmalijom uzdom. Robi. Sve do kule Jusuf Begovića. 45.

Ma da vidiš čuda velikoga. 105. Pa posiko guju strahovitu. Guja grli plemića putalja. 115. Sad si meni odlomio krila. Otišće se krvca niz putalja. Povrati ga i metnu mu zobi. 100. Svu mi uze sriću i junaštvo. 90. brate poplašio biše. Vilu moju.Da mu dade studene vodice. Tu se turčin prigodio biše. Da će guja ujesti putalja. 95.” Di je srića. 80. koja mi je u pomoći bila. Prigoda se prigodila tude. Zaskače se na dobra putalja. On se plesnu rukom po kolinu: “Ajme. 231 . Posiko sam strahovitu guju. Na perčin mu naslonila glavu. Saliva se konju niz kopite Studene ga vode napojio. On poteže mača zelenoga. tu je i nesrića.” Kad je Janko razumio riči. Zagrli ga oko svega vrata. grdna rano moja! 110. Na perčin mu naslonila glavu. Jankov bratac opazio biše. Pa se junak poplašio biše. Ja se. Danas ću ti junak poginuti. Pa s’ uvuče u grivu putalju. Pa posiče strahovitu guju. Izvuče se iz tvojih kubura. brate. brate. Jal’ od puške jal’ od sablje britke. Kaca krvca niz dobra putalja. Pa s’ uvlači u grivu putalju. moju posestrinu. Di s’ izvlači zmija iz kubura. Bratu Janku imenom kaziva: “Ne znaš brate. Sve se sliva konju niz kopite. To si meni pogubio. 85. čuda velikoga.

kamenu Kotaru. Moje svitlo obuci odilo. 140. Od’ uzjaši mog junaka putalja. Sašlo ture kupit desetinu. 135. Dok se mrkla ne ufati noćca. 155. Ne daj glasa društvu ni četici. Tu odleti Tintor barjaktare. Biži. Svrće svoju do akšama vojsku. Da sam junak dopanuo rana. Potira ga Stojan Jankoviću. Ne daj nikom na juriš otići. Do svoje ga čete dogonio. Od puške sam ranu prifatio. Onde Janko vode zaiskao. Janko konja obrnu putalja. Pa dozivlje barjaktara svoga: “Moj Tintore. Donese mu vode u maštrafi.Baš iz Prusca Nadžaković Mujo. 232 . Nosi dugu pušku o ramenu. 150. Svoju četu natrag povratio. Dok se Janko napio vodice. Biži turčin glavom bez obzira. Pa uzjaši mog dobrog putalja. moje sjajno krilo. Svi hoćete izginuti listom. brate. A pripinje Jankovića krilo. Njegova ga puška pogodila. Svrćaj četu do mrkloga mraka. Ak’ doznadu krajišnici turci. Di junaku melem ne tribuje. Di je srića tu je i nesrića. A obuče njegovo odilo. Zdravo dojde do vode Žbanice. 120. 125. 130. brate. vrstan barjaktare. Zadij. Priko sebe od stra’ izbacio.” A da vidiš Tintor barjaktara! Di uzjaha Jankova putalja. 145. Dino Janku melem ne trebuje. Pogodi ga u prsa junačka. Svitlu mu je pripasao ćordu.

pokojna mu duša! Nestalo mu sile i junaštva. 22 233 . Tu se piva i govore ljudi. U epohi SFRJ represivnim mjerama sprječavalo se nacionalno i vjersko dostojanstvo. Epske pjesme se sve manje pjevaju.Namah svijet junak prominio. a u onima koje su se izvodile prevladavaju mitski elementi i Josip Broz Tito. Umre Janko.-73. str. kadno se činilo. Kod turčina Nadžaković Muje. 175. A divojke po mladim junacim. Onda bilo. Neka služe i dodaju vino. Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine. Ostalo bi Jankovića krilo. Svatovi su izgorjeli u požaru 10. U čitlučkom kraju kazivači kazuju pučku epsku pjesmu o pogibiji svatova Ivana Rozića. A kako je poginuo Janko. izdao Zbor franjevačkih bosanskih bogoslova “JUKIĆ”. a razvija se pučka usmena poezija. A da vidiš Tintor barjaktara! Sve ti plino po družini dili. u Stepenu kod Tomislavgrada epska pučka pjesma koja opisuje pogibiju Ivana Dodiga i Ante Bagarića 23.22 U razdoblju između dva Svjetska rata stagnira usmena epska poezija. Hrvatska tiskara d. skupio fra Marijan Šunjić. 69. Iz tog perioda zabilježena je 2004. travnja 1945. g. Sarajevo 1925. Zdravo došli Jankovića kuli. godine. 160. veljače 1938. izdanje. A u crkvi svetoga Stipana. d. 165. Tu ukopa pokojnoga Janka. Mnogo plina zarobio biše I doveo roblje i robinje. II. Udovice po pjanim mehanam. Zdravo došo Tintor barjaktare. g. Odnese mu tilo u Kotare. u Mirčetu kod Glamoča. i saveo četu u Kotare. 180.. 170. Da ne biše Tintor barjaktara. Kad serdari čaše ispijaju.

) objavio Hvaranin Petar Hektorović. Franz Miklošič objavivši Popevku od Svilojevića. dolazi do velikoga interesa za tradicijsku kulturu. Od bugarštice do svakidašnjice. Zapisivane su kod Hrvata. Burna je povijest Hrvata uzrokom što je najstariji zapis bugaršćice nastao u Molissama u Italiji kod Hrvata koji su onde našli utočište bježeći od Osmanlija iz Bosne i Hercegovine. g. bugaršćicama se bavio i Miroslav Pantić. U narodnoj je uporabi u Rami i drugdje glagol bugariti a znači kroz plač govoriti. Bugaršćice (bugarštice) u povijesti književnosti su se nazivale i pjesmama dugog stiha. str. a od zaslužnijih za to valja istaknuti guslara Željka Šimića iz Gruda.). U ovom vremenu cvjeta pučka usmena epika. 23 234 . U XIX. tražiti milost i sl. 1937. Armin Pavić i dr. Zagreb 2005. Najviše je bugaršćica koje pripadaju epskoj poeziji. 5. doprinos izučavanju bugaršćica dali su još Valtazar Bogišić.23 Najveći znanstveni doprinos u proučavanju bugaršćica dali su Josip Kekez (Katuni iznad Omiša. st. O tome više: Maja Bošković – Stulli. jadikovati. st. 2003. Neke su bugaršćice lirske pjesme a neke se mogu promatrati kao lirsko-epske pjesme.-65. Znanstveni interes za bugaršćice potaknuo je 1851. Prve je tri bugaršćice zapisao i u svom Ribanju i ribarskom prigovaranju (1586. Mnogo je riječi napisano o podrijetlu naziva bugaršćica. 1922.) i Maja Bošković Stulli (Osijek. U drugoj polovici XX. Te su pjesme specificum Croaticum. – Zagreb. tražiti pomoć. BUGARŠĆICE Bugaršćice su starinske pjesme. Karakteriziraju ih dugi stih (dvanaesterac – šesnaesterac) i tugaljiv ton. Stojan Novaković.Buđenjem nacionalne svijesti devedesetih godina XX. st. Konzor. ponajviše u priobalnim krajevima. žaliti se.

godine Turci (Osmanlije) su opustošili splitsko. Sljedeće su godine (1501. g. beloga tela viteškoga. orle. Pjesmu je zapisao Ruggero de Pazienza 1. Plešući su je pjevali prognani Hrvati iz Bosne i Hercegovine u čast kraljice Izabele del Bolzo. Bugaršćice. VI. Omiljen je kod Hrvata i Srba koji i danas o njemu pripovijedaju. g. 1497.TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA Bugaršćica.25 (Mollisse. sidi malo niže da s tobome progovoru. nego Janko vojvoda govoraše iz tamnice: . O njemu pjeva najstarija bugaršćica zapisana 1. (četvrtkom) u mjestu Gioia del Colle nedaleko od Barija.-1503. a 1500. kod Hrvata u Molissama u Italiji. Godine 1448. najčešće naslovljena Tamnovanje vojevode Sibinjanin Janka. str.-1669. Obranio je 1456. pjeva o Janku Sibinjaninu (Janošu Hunyadiu. VIII.) 24 235 . 25 Isto. godine osvojili Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira. Zagreb 2000. lipnja 1497. ali je izdajom raškoga despota Đurđa Brankovića usužnjen.) osvojili trogirsko i šibensko područje. 1387.26 Poginuli su.) jednom od najistaknutijih i najuspješnijih boraca protiv Osmanlija.Molim ti se. prodro je na Kosovo. Premda se ne spominje da su Margaritini sin i brat otišli u rat protiv osmanske vojske slijedom tih povijesnih događaja kao i stih ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli upućuju na to da su otišli boriti se protiv osmanske vojske.24 Ora` vija` se nad gradom Smederevom. Kandijski rat (1645. šibensko i zadarsko područje. Majku Josip Kekez. 1497. te godine umro. Erdelj. pođi do smederevske gospode da s` mole slavnomu despotu da m` otpusti iz tamnice smederevske. Otac je ugarskoga kralja Matije Korvina.) MAJKA MARGARITA Bugaršćica Majka Margarita pjeva o majci Margariti kojoj su sin Ivan i brat Petar otišli u borbu protiv Osmanlija. 26 U Mletačko-turskom ratu od 1499.71. III. 69. Izmijenjeno izdanje. ja te ću napitati črvene krvce turečke. Oslobođen je uz veliku otkupninu. Italija. 69. godine Beograd i 11. Bogom te brata zimaju. Hunyad. Nitkore ne ćaše s njime govoriti. I ako mi Bog pomože i slavni dispot pusti iz smederevske tamnice. Organizator. str. 1456. – Zemun.

studenoga 1965). žene – sestre. cvijetu slavenske zemlje. 82.27 Bugaršćicu Majku Margaritu zapisao je Juraj Baraković (Plemići kraj Zadra. poduzima napad na Turke i zauzima Zemunik. Izmijenjeno izdanje. Skladatelj Krsto Odak (Siverić kraj Drniša. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu. Njezina sudbina reprezentira četrnaeststoljetne sudbine neizbrojivih znanih i neznanih Hrvatica. Biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila. biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila. – Zagreb. ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu. 1949. ona mala ptica. Milković i Janković.) pjeva o majci Margariti. Miljanići. 4. ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju. Solina i šibensko-zadarskog zaleđa. žene – majke. g.) i ukomponirao u svoju Vilu Slovinku. – Zadar. 27 Josip Kekez. Majka Margarita nadahnula je grandioznog slikara i kipara Ivana Meštrovića koji ju je naslikao u svojoj Povijesti Hrvata. Turska vojska se iskrcala na otok ali je mletačka vojska blokirala Dardanel i tako spriječila opskrbu te je Kandija kapitulirala 6. g. 20. Ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju. ona mala ptica. rujna 1669. MAJKA MARGARITA Cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica.) u svojim je Pjesmama u šikari. skladao je (1952/53) radijsku operu Majka Margarita. – Zagreb. 1628. 1876. Majka Margarita je simbol hrvatske žene – supruge. ožujka 1888. g. ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu. cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica. U tursko – mletačkom Kandijskom ratu Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja. a biše ju zaskočio sjajni misec na istoku. Bugaršćice. Na stranu Mlečana prelaze Poljica i niz hercegovačkih plemena. zauzimaju Novigrad i napadaju područje od Zadra do Šibenika. iz močvare i nad usjevima (1931. U pjesmi Plač Margarite mletački pjesnik Zuan Polo Lionpardi (1541. ona mala ptica. Vladimir Nazor (Postire na Braču. započet je turskim napadom na mletački otok Kandiju (Kretu). Zagreb 2000.) objavio i svoju bugaršćicu Majka Margarita. Vranu. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sorić. 236 . Klisa. onu malu pticu. Mandušić. Organizator.Margaritu tješila je vila. str. Novigrad. Venecija 1647. Obrovac i Skradin a turski napad na Šibenik propada. Turci 1646. 1548. III. Poljica.

ona mala ptica. planinkinjo vilo! Ostaf me se. posestrino vilo! I ovo ih ne mogu. obe su mi. ter mi side bila vila staroj majci besiditi: “Ča mi tako cviluješ. jadi te se ostavili. ona bila vila. side to mi stara majka biloj vili besiditi: “Ostaf me se. ter mi side bila vila staroj majci besiditi. planinkinjo vilo! Dvi su meni ljute rane na mojemu željnom srcu. planinkinjo vilo! Obe su mi. priboliti. stara majko Ivanova. bila vilo. Koja ti je nevolja grozne suze prolivati? majko Margarito? Koja ti je nevolja grozne suze prolivati?' side to mi stara majka biloj vili besiditi. 237 . neg mi ono biše stara majka Ivanova. neg mi ono biše stara majka Ivanova. stara majko Ivanova. a biše ju zaskočio sjajni misec na istoku. Na nju mi je našetala bila vila planinkinja. bila vilo. ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka. ljute rane otrovane. majka Margarita! Ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka. majka Margarita. a ove su ljute rane na mojemu željnom srcu. jadovi.onu malu pticu. ali ono ne biše drobna ptica lastovica. Na nju mi je našetala bila vila planinkinja. jadi te se ostavili. nikakore priboliti. jadovi. ljute rane otrovane. majko Margarito? Ča mi tako cviluješ. ali ono ne biše drobna ptica lastovica. majka Margarita. dvi su meni ljute rane na mojemu željnom srcu. majci Margariti. i ovo ih ne mogu. jadna majka.

jedno malo dite. svitloj zori otpravila. svitloj zori otpravila.posestrino vilo! A ove su ljute rane na mojemu željnom srcu. A Ivana hranila. a bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana. od srdašca. kumiti i bratimiti: “Kaži meni. ona črna ptica. da li evo ne znadem za njih smrti ni života. ptice zlokobnice. i kad sam ih jadna bila do viteštva dohranila. ukazali. majci Margariti: Neg su mi se zli bilizi. neg su mi se zli bilizi. a ja ti se. kumiti i bratimiti. jadna majka. te bilige do istine. virom mojom obituju. gdi se gavran vijaše nad merli od Zadra grada. od srdašca. Kaži meni. jadni majci. gavranče. posestrino vilo! Po njih mi je svitla zora od istoka poručila. sila sam ga. jadna majka. 238 . da ti hoću trudna pera sva suzami prehladiti. Obih sam ih. ja t’ sam majka imila mlada Petra bratca moga. jadna majka. jadna majka. onu kobnu pticu. sila sam ga. posestrino vilo! Ja t’ sam majka imila mlada Petra bratca moga a Ivana hranila. obih sam ih. po njih mi je svitla zora od istoka poručila. posestrino vilo! I kad sam ih jadna bila do viteštva dohranila. te bilige do istine. moj črni gavranče. A bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana. vilo posestrino! Da li evo ne znadem za njih smrti ni života. mila sinka. virom mojom obituju. majka Margarita. mila sinka. a ja ti se. gavrane. jadni majci. ukazali. jadna majka. onoj črnoj ptici. jadna majka. gdi se gavran vijaše nad merli od Zadra grada.

jadna majka. turske uze dostignuli. posestrino vilo. nego to mi odleti u planinu črnu goru. ona huda ptica. majku. majci Margariti. majka Margarita. a za sinka Ivana živim ognjem izgoriti. sila mi je bila vila staroj majci besiditi. lasno ću ih. da li ne hti na mene huda ptica ni gledati. mene. majku. za bratca ću mojega dati moju rusu glavu. sila mi je bila vila staroj majci besiditi: “Nisu ti jih. side to mi stara majka biloj vili besiditi: “Ako su mi. iz tamnice iskupiti: za bratca ću mojega dati moju rusu glavu. majko Margarito. bila vilo. turske uze dopadnule. ako su mi. lasno ću ih. posestrino vilo. da li ne hti na mene huda ptica ni gledati. side to mi bila vila staroj majci besiditi: “Ovo ću te. majku Margaritu!” Mene. 239 . stara majko. za to mlado dite!” A za sinka Ivana živim ognjem izgoriti. kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila?” Side to mi stara majka biloj vili besiditi. iz tamnice iskupiti. turske uze dostignuli. bila vilo.ptice zlokobnice. jadna majka. planinkinja vila. side to mi bila vila staroj majci besiditi. ona huda ptica. Da ti hoću trudna pera sva suzami prehladiti. nego to mi odleti u planinu črnu goru. ostavi grozne suze prolijući. ostavi grozne suze prolijući. posestrino vilo. ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila? majko Margarito. radi boga uprašati. stara majko.

onda se je u tebi srdašce okamenilo. starice nebogo. povidati. starice nebogo. stara majko. biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila. turske uze dopadnule. povidati: bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica. Očicami sagledali a srdašci saljubili. ono mlado dite. Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja. Jer kada mi on dojde u Primorje valovito. ona venac vijaše od primoga vilovita. a kada si od sebe sinka svoga otpravila. ondi mi se oni bihu očicami sagledali. da se nigdar od tebe. 240 .starice nebogo! Nisu ti jih. biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila. ondi mi se oni bihu očicami sagledali. ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive. majko Margarito. jer kada mi on dojde u Primorje valovito. a kada si od sebe sinka svoga otpravila. ne spomene. mladi i gizdavi. da li ću ti istinu. na to mlado dite. sestre svoje. mlada Primorkinja. mladi i gizdavi. da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati. na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja. ono mlado dite. ona venac vijaše od primoga vilovita. starice nebogo. očima sagledali a srdašci saljubili. jadna majko. onda se je u tebi srdašce okamenilo. jadna majko. ne spomene. sestre svoje. ono mlado dite. da se nigdar od tebe. bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica. majko Margarito. ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive. da li ću ti istinu.

I Svilojević i Zrinski su bili usužnjeni. Organizator. majko. i da ti se nikadare. 28 241 . Maja Bošković – Stulli je s pravom ustvrdila da su sudbine Svilojevića i Zrinskoga slične. nit ćeš sinka dočekati!28 U rukopisnoj je ostavštini Petra Zrinskoga (Vrbovec. godine. i žali i prolivaj grozne suze. 1671. Svilojević je oslobođen. starice nebogo!” Nit ćeš bratca dozvati. 1621. od suz' lišca ne osuše. – Bečko Novo Mjesto.starice nebogo! Da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati. Bugaršćice. majko Margarito! Cvili. (O tome će biti riječi u poglavlju Povijesne predaje. Zagreb 2000. nit ćeš sinka dočekati.) Kuće u Poljicima za vrijeme Turaka Vidi: Josip Kekez. majko Margarito! I da ti se nikadare. nit ćeš bratca dozvati. od suz' lišca ne osuše. III. i žali i prolivaj grozne suze. str. godine. majko. Izmijenjeno izdanje. Zrinski je sa svojim šurjakom Krstom Frankopanom pogubljen 30.) nađena i bugaršćica Popivka od Svilojevića koja je vjerojatno zapisana u sjevernoj Hrvatskoj 1663. travnja 1671. 76-83. cvili.

njegova krilatica Srbi svi i svuda predvodila je velikosrpsku ideologiju po kojoj su Hrvati – Srbi katoličke vjere.). Povijest književnosti hrvatske i srpske.-1870.) (Gusle). Zagreb 1908. U filološkom pogledu Karadžićev je sljednik i Tomo Maretić (1854. ali se divi nježnim ženskim pjesmama. Zagreb 1925.). Školska knjiga. Srba i Bošnjaka. Međutim. 19. a W.).). 118. str. Andrija Kačić Miošić.). Ivo Ćipiko (1863. Medo Pucić (1821. Đuro Šurmin ustvrdio je da se svijet zanosi našom narodnom epikom. Zagreb 2003.31 Francuski pjesnik. Imao je svoje pristaše u Hrvatskoj među kojima su Matija Ban (1818. Izdanje hrvatskih srednjoškolskih profesora.30 (Vuk Stefanović Karadžić je bio kontroverzna osoba. str. političar i povjesničar. Već smo kazali da je J.) u svoj Volkslieder (1778.) uvrstio Goetheov prijevod Žalosne pjesamce o Asanagici kao i tri pjesme iz Kačićeva razgovora ugodnoga.-1869. Filozofski fakultet Zagreb.-1832.. st.PREVOĐENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE Početkom XX.-1803. Zbornik Kačić. 1826.-1882.29 Sustavnije prevođenje hrvatskih kao i srpskih i bošnjačkih pjesama počinje s Albertom Fortisom i njegovim djelom Put po Dalmaciji (1774. 30 29 242 . 1825. Dao je golem doprinos reformi srpskoga jezika. VIII.1923. Po Goetheovom nagovoru Therese Albertine Luise von Jakob pod pseudonimom Talvj prevela je i objavila Vukove pjesme pod naslovom Volkslieder der Serben (I. Baladu o Hasanaginici najprije je na njemački jezik preveo Johann Wolfgang von Goethe (1749. U Njemačkoj su nakon Goethea prevodili Johanes von Müller. Alphonse de Lamartine (1790.) nadahnut junaštvom Stojana Jankovića napisao je svoje djelo La Chute Dr. II. braća Jakob i Wilhelm Grimm. Sukladno tomu on je i hrvatske usmene pjesme podvodio pod srpske. str. 31 Stipe Botica. i 1779.-1938. Već je kazano da je Đuro Ferić Gvozdenica hrvatske usmene pjesme prevodio na latinski jezik. Đuro Šurmin. Prosper Mérimée (1803. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske).).) iz Herderova je Volksliedera preveo na francuski jezik Kačićevu pjesmu o Milošu Kobiliću i objavio u svom djelu La Guzla (1840. Od tada se naše usmene pjesme prevode najprije u Francuskoj a potom u mnogim drugim zemljama. Fortisov Put po Dalmaciji nakon Goetheova prijevoda preveden je na francuski jezik. priredio dr.-1903. G. Gerhard je objavio zbirku usmenih pjesama Hrvata. Herder (1744.). Milan Strašek. povjesničar književnosti dr.

izdao na hrvatskom (i srpskom) i engleskom jeziku zbirku naše usmene poezije. knjiga II. Zavod za izdavanje udžbenika. U XX. Đenana Butorović. dr. dr. Nakon Puškina na ruski su jezik prevodili naše pjesme Berg. Hatidža Krnjević. Vostokov i dr. Zagreb 1990. prikupljao i izučavao usmene pjesme u Bosni i Hercegovini i u 70-tim godinama XX. Na ruski jezik prvi je prevodio Aleksandar Sergejevič Puškin (1799. Ljubomir Zuković. Lord je s prekidima.33 Najveći dio podataka o prevođenju usmene poezije na strane jezike navodim prema: Tvrtko Čubelić. Rumunji. Slovaci. Narodna književnost. 32 243 .-1823.-1837.d’un Ange (Pad anđela). Na engleski je jezik prevodio i John Bowring.) u Parizu je predavao o našim narodnim pjesmama. Šveđani i dr. st. golem doprinos našoj usmenoj poeziji dali su Millman Parry i Albert Bates Lord koji je 1953. 33 Bosansko – hercegovačka književna hrestomatija.. svjetskog rata objavili su zbirku naših narodnih pjesama. Mnogi su Poljaci prevodili našu poeziju. Puškin se divio junaštvu harambaše Stanka Sočivice iz Imotskoga.-124. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Tommaseo je hrvatske lirske pjesme prevodio na talijanski jezik. Poljak Adam Mickiewicz (1798. objelodanjena zbirka naših narodnih pjesama koju je uredio Arturo Cronia. 123.) je prema Goetheovu prijevodu na engleski jezik preveo Asanaginicu. Walter Scott (1771. st. g. B. Sarajevo 1972. a poslije II.-1855. U Padovi je 1949.32 A. Naše su usmene pjesme prevodili i Česi. Mađari. str.). str. 9.

Epske narodne pjesme. Bošković-Stulli. 13. Ivo. sv. Hrvatske narodne pjesme. Napredak. Šoljan. Thema I. 12. VI. Dukić. Narodna književnost. Marko. Stjepan. Hrvatska državna tiskara. Zagreb 1943. uredio Antun 2. dr. retorika. priredio dr.. 1. Zagreb 1965. Povijest i historija usmene narodne književnosti. 8. Urednik I. 10. Epske pjesme Bože Domnjaka Bojana. Filozofski fakultet Zagreb. izdanje. Sarajevo 1972. Zagreb 2005. Ljubomir Zuković. Tvrtko Čubelić. Od bugarštice do svakidašnjice. Maja. Sarajevo 2006. Botica.. Književni krug Split. Čubelić. Zagreb – Ljubljana 1987. Zadar 2004. dr. Zagreb 1938. Stipe. Andrija Kačić Miošić. Zagreb 1944. Dragić. III. Znanje. Botica. priredio Ivan Mimica. Grgec. 15. MH. 1861. Petar. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. epika. Kad je živio Mijat Tomić. Zbornik Kačić. Književna i povijesna zbilja. . ZZNŽO JS. knjiga 3. Petar. Konzor. Povijest hrvatske književnosti. 6. Školska knjiga. 14. 7. 5. knj. Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija. Zagreb 1972. knjiga II. 4. Bosanski prijatelj. Marko. 100 najvećih djela svjetske književnosti. 9. Hrvatska školska knjižica. Zavod za izdavanje udžbenika. priredio Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Davor. Split 2005. Vl.. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Matica ilirska. Sultanova djeca (Predodžbe Turaka u hrvatskoj književnosti ranog novovjekovlja). Zagreb 1990. Banović. F. 16. Zagreb 1995. Tvrtko. Đenana Butorović. Grgec. Školska knjiga. 11. Matica hrvatska i HKD Napredak.. (Izbor). 244 XXIX. Frangeš. sv.IZVORI I LITERATURA 1. Jukić. Zagreb 2003. Split 1990. peto prošireno izdanje. Hatidža Krnjević. Zagreb 4. Dragić.D. Stipe. nakl. Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva.

knjiga deveta. knjiga druga. 1. Eric A. PSHK. uredili dr. III. knj. knj. epika. knjiga prva. Baška Voda 1999. HKD Napredak. 26. 32. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Havelock. Odio prvi. Zagreb 2003. Izdanje “Društva hrvatskih srednjoškolskih profesora”. knjiga prva. priredio Marko Dragić. Kekez. i II. Jagić. knjiga osma. 24. Odio prvi. Odio prvi. Milan Strašek. MH. sveska peta (Uskočke i hajdučke pjesme). Staro doba.. 29. priredio dr. 22. Razmišljanja o usmenosti i 18. Hrvatska književnost srednjega vijeka. AGM. uredio dr. Zagreb 2004. krajiške i uskočke pjesme). sv. priredio i uredio Petar Gudelj. David Bogdanović. 4. 27. MH. Zagreb 1930. hrvatske i srpske. Nikola Andrić. Zagreb 1925. Josip. Hrvatske narodne pjesme. Zagreb 1939. Hrvatska odiseja. Stjepan Bosanac. Zagreb 1896. sabrao Martin Meršić. MH..17. Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. 25. Hrvatske narodne pjesme. Anica Nazor i Marija Pantelić. 21. Zagreb 1867. 19. smislio. 20. Bugaršćice. Jelčić. Zagreb 1996. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Zagreb 1940. Ivan Broz i dr. priredio dr. I. redakcija i komentari Vinko Žganec. Muza uči pisati. I. Izabrane narodne pjesme. Stjepan Bosanac. Junačke pjesme. 1964. Odio prvi. Zagreb 1969. 23. Naklada Leksikon. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. Junačke pjesme. Zagreb 1897. Zagreb 1996.. retorika. Hrvatske narodne pjesme. Hrvatske narodne pjesme. izdanje. sveska šesta (historijske. 245 . Dubravko. Vatroslav. Sarajevo 2006. priredio dr. Pavičić. pismenosti od antike do danas. Zagreb 1925. P. Hrvatski leksikon. uredio dr. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Organizator. Izdanje društva srednjoškolskih profesora. Milan Strašek. 28. (drugo znatno prošireno izdanje). Uredio dr. Matica hrvatska. 31. Nikola Andrić. Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. Povijest hrvatske književnosti. MH. 30. Naklada P.

Osiek 1858. Mimica. Sinj-Duvno 1985. Vl. Hrvatska tiskara d. MH. Leksikon hrvatskih pisaca. Filip Kunić Kupriješanin. u: Škreb – Stamać Uvod u 34. Medini. Narodne epske pjesme. Milorad. MH. godine u Splitu.d. Mihovil. Mjesto Julija Bajamontija u hrvatskoj usmenoj književnosti-Splitski polihistor Julije Bajamonti. Milas. 42. Zagreb 1909. Školska knjiga. II. Piesme junačke. 44. Školska knjiga. Maretić. 41. Školska knjiga. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. PSHK. Logos. Zagreb 1964. Život i epski svijet Bože Domnjaka. autor koncepcije Krešimir Nemec. 35. Hrvatski narodni junak (drugo prošireno izdanje). knj. II. priredio Olinko Delorko. izdanje. poboljšano izdanje.. 46. Anđelko.33. Ceres. Mijatović. Stilistika. Ivan. 1925. s francuskoga preveo Goran Rukavina. Split 1996. književnost. Zagreb 1902. 39. Košutić – Brozović. Zagreb 2000. skupio fra Marijan Šunjić. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. nakl. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 30. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Zagreb 1964. Zora. Nevenka. Usmena književnost. Kombol. Zagreb 2000. Zagreb 1996. Zagreb 2002. Zagreb 1945. Tomo. IV. 40. svezak pervi.. Školska knjiga. Molinie. 36. listopada 1994. Školska knjiga. autor koncepcije Krešimir Nemec. Kombol – Novak. Narodne piesme bosanske i hercegovačke. 38. I. Split 1988. Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine. Naša narodna epika. Josip. skupio Ivan Franjo Jukić Banjolučanin i Ljubomir Hercegovac (fra Grgo Martić). Čitanka iz stranih književnosti 1. 50. knjiga 24. priredila Maja Bošković-Stulli. Sarajevo. Književni krug Split. Split 1996. MH. Kekez. 43. Zagreb 1996. Leksikon hrvatskih pisaca. Zagreb 1996. JAZU. Georges. Anđelko. 37. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. MH.. Mijatović. . 49. izdao o. Zagreb 1986. Mijo. Ivan. Mimica. Narodne epske pjesme. 1. 48. Globus. knjiga 25. Zora. 47. PSHK. 246 45. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture.

) I. Solar. sastavio Krešimir Mlač. Logos-tours. Figure u našem narodnom pjesničtvu. Junačke pjesme IV.. Ivan Renđeo. Globus. Epika i epske pjesme. reprint MH ogranak “Rama” Prozor. Radetić. MH. Milivoj. priredio Davor Dukić. herojske. 65. Znanje. 1. Pregled hrvatske tradicionalne književnosti. Sarajevo 1931. 52.51. Ivan. Zagreb 1996. dio. uredili Mijo Milas i Ivan Mimica.1925. Zagreb 1880. HKD Napredak. 61. u: Uvod u književnost (uredili Fran Petre i Zdenko Škreb). priredio dr. 247 . 57./58. Zagreb 1926. Narodne pjesme o 1000-godišnjici kraljevstva hrvatskoga (925. 54. Zagreb 1961. izdanje. Naprijed. 58. Slaming.) Pave Anđelića. MH. Rihtman Auguštin. knj.. i II. Jeronim. Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) I. SHK. zapisao Andro Murat. 67. 53. Rijeka 1986. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. Dunja. Zbornik radova Andrija Šimić izuzetna pojava među hajducima. Višić. Narodne pjesme iz Luke na Šipanu. Povijest hrvatske književnosti. uredio prof. 1991. Zagreb. 64. Zima. 59. Zagreb 1986. 55. Liber. s njihovom teorijom. Rukopisna zbirka (1957. Branko Vodnik. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Usmene epske pjesme I. Vladić. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. 60. Povijest svjetske književnosti (kratak pregled). Marko. Etnologija i etnomit. 1882. Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu. Vladimir i Zorić. 63. Zagreb 1993. Vratović. priredila Tanja Perić Polonijo. Mate. Zagreb 1924. Zagreb 1972. 56. Izdanje profesorskog društva sekcije Zagreb. Zagreb 2003. Zagreb 2004. MH. Split 2005. JAZU. 66. Zagreb 1978. Luka. Golden marketing. 62. Književnost drevnog Bliskog istoka. Zagreb 2001. Mladost. Ivan. IV. izdanje. Sedam pristupa pjesmi.

PRIČE (PRIPOVIJETKE) .III.

Legenda o faraonu Khufu (Keopsu). Legende. Na našim prostorima rijetko se koja riječ toliko suprotno tumačila kao riječ legenda. beside. Zagreb 1990. 209. onda se kaže da su to samo legende. Zanimljivo je da su se usmene priče u slovenskom. engleskom story. 249 . caso itd. pripovijest.NAZIVLJE Usmene priče obuhvaćaju: bajke. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Sage. to jest.-210.) Narod usmenu prozu naziva: priče. latinskom fabula. apologos (novela). već o onom što bi se moglo tipski dogoditi. slovačkom. vjerovanja. lenda. a književnosti nije da pripovijeda o onome što se dogodilo. engleskoj. basne. njemačkom Märchen. historia. bajka. Dva brata.1 Usmene priče se. str. predaje. u talijanskoj. SVJETSKE USMENE PRIČE Svaka je kultura na sebi svojstvene načine oblikovala bitne motive koji su postali (usmeno) književni. anegdote. Legenda je latinska riječ i znači ono što valja čitati. U hrvatskom jeziku poznati su nazivi: priča. novele. šale i legende. američkoj filologiji nazivaju legendama. Novelle. kazavica (kazalica). primjerice. Trajne su antologijske vrijednosti staroegipatske usmene priče: Sinuheova priča. Usmene su priče književnost. izmišljeni junaci i izmišljene priče o njima itd. bugarskom jeziku nazivale povesti. Istrebljenje ljudskoga roda. legende. primjerice. Schwank. naziva ga se živom legendom. (Kazavicom ili kazalicom nazivane su i epske pjesme. U minulim ideološko-tendecioznim sustavima pod tom riječju podrazumjevalo se nešto što je izmišljeno i što je lažno. pripovijetka. Kada je netko u nečemu iznimno dobar i zaslužan. češkom. govori o hajducima. legend. Raznovrsnost usmenih priča svjedoče i njihovi nazivi na raznim jezicima. Bajka o ukletom kraljeviću. basna. Ima ih istinitih i izmišljenih. U portugalskom jeziku se zovu: fabula. a kada se. Istovremeno se za mnoge velikane govorilo da su ušli u legendu i da su otišli u legendu. Sumersko-babilonsko1 Tvrtko Čubelić. Nipošto se ovim ne želi reći da su sve legende i druge vrste priča istinite. kako su to već rekli veliki filološki autoriteti. Unamunovo putovanje u Fenikiju. ono što treba čitati. U starogrčkom mit.

po Kr.-II. Kr. Neki povjesničari književnosti završetak nastanka toga najopsežnijega djela u svjetskoj književnosti /215 000. st. Vrane i sove. Gubitak stečenoga i Nepromišljeno djelovanje.-XIV.-61.) Pančatantra je jedna od najvažnijih zbirka svjetske usmene književnosti a motivi iz nje nalaze se i u hrvatskim usmenim pričama. Djelo Gesta Romanorum (Junačka djela Rimljana) nastalo oko 1300. Apulej (oko 125. pr.2 Na značaj usmenih priča ukazivao je najstariji grčki povjesničar Herodot (V. En-lil i Nin-lil. U Pančatantri se nalaze i motivi iz Mahabharate (IV. Usmene priče. prije Krista). 60. Pored Veda iznimne je vrijednosti indijska zbirka Pančatantra (III. prije Krista). Stjecanje prijatelja. Za oblikovanje hrvatske usmene proze iznimno su važna djela: Fiore di virtu. str.) pripovijeda o mudroj i lijepoj Šahrazadi. st. među ostalima. U njoj se priča o glupim sinovima kralja Amarašaktija koje mudrac Višnušarman pomoću priča uči umjetnosti vladanja. Snažan je utjecaj toga zbornika na svjetsku književnost. Čitanka iz stranih književnosti I.-180. pr.-322. u svom djelu Spis o ratu Peloponežana i Atenjana (8 knjiga) navodi velik broj usmenih priča koje je zabilježio kod zaraćenih strana. prije Krista). godine sadrži usmene priče i anegdote. st. st. 2 250 . (U to doba i riječ historija znači priča). pr. U zbirci su priče. Krista). – IV. spominje Platon (IV. Arapski zbornik priča Tisuću i jedna noć (IX. Kr. Aurea legenda Jakoba Voragine. pr. bajke i basne prožete didaktičkim stihovima. st. a njegov i Zenonov učenik Aristotel (384. prije Krista) istaknuo je da je poezija (podrazumijevajući pod tim nazivom književnost) istinitija i povjesnija od povijesti i da je treba ozbiljnije shvatiti od povijesti.) u svoj fantastično-satirički roman Metamorfoze ili Zlatni magarac inkorporirao je bajke i predaje među kojima je najpopularnija Priča o Amoru i Psihi. prije Krista). prije Krista). Usmenim pričama bavio se i Ciceron (I. st. st.asirske predaje (mitovi) su: Lahar i Ašnan. Grčki povjesničar i vojskovođa iz Atene. st. U tome je djelu više priča o Aleksandru Velikom Makedonskom (IV. Sastavljena je od pet knjiga: Razdvajanje prijatelja. Sermones discipuli Nevenka Košutić-Brozović. po Kr. En-Ki i Nin-mah. oko 460. Zagreb 1996. 18 knjiga/ nastajanje toga djela lociraju u IV. Tukidid (r. st. Krista umro oko 396. st. Školska knjiga.

Zagreb 1923. Njegovi zapisi iz Hrvatske govore o narodnim vjerovanjima. prvi.1695. U romantizmu je općenito snažan interes za usmenu književnost. otoka Visa. Od velike je važnosti njegova Geografska karta Hrvatske (1688. Palagruže. 1641. Shakespeare je dramu Mletački trgovac napisao na temelju priče Dram jezika koja je poznata i kod Hrvata u BiH. o usmenim pričama piše Jean la Fontaine (1621.Ivana Herolta te srednjovjekovne hagiografije i legende. Polazište braće Grimm je odnos između bajke (Märchen) i predaje (Sage). (Dva stoljeća nakon Shakespearea zapisao ju je I.-1616. IX. Trogira. prvi. Šibenika. F. sv. Kvarnera.-1664. Jukić i objavio u Vrazovom Kolu. Takvi su. bilježi legendu o sv. 251 . primorja. pričama. 3 Narodna šala. folklornom kazalištu.). pričama iz okolice: Zadra. Venecija 1751-1819).-1832.VIII. MH. Braća Jakob i Wilhelm Grimm započinju novo razdoblje u teoriji usmenih priča. između ostaloga.) i William Shakespeare (1564.-1703. U romantizmu se javlja interes i za narodno pripovijedanje.) sudjelovao je u Austro-turskom ratu (1663. Daniele Farlati (1690. Njegove informacije o Morlacima utemeljene su i na usmenim pričama. Hvara. (O tim djelima bit će više riječi u daljnjem tekstu. Splita. uredio Josip Pasarić.).-1837. 1693.). I. U klasicizmu su mnogi pisci značajnu pozornost pridavali usmenim pričama.) Alberta Fortisa (1741. Perraultov sunarodnjak Antoine Galland (1646. drugi i 1822. Juri.) skrenuo je veliku pozornost pripovijetkama iz zbirke Tisuću i jedna noć. Nijemac iz Slovenije Johann Weichard Valvasor (Ljubljana. Od velikoga je značaja Put po Dalmaciji (1774.) Mnogi su renesansni i barokni književnici veliku pozornost davali usmenoj prozi i stvarali svoja djela uzimajući građu iz usmene proze. Cetinskoga kraja. a Aleksandar Sergejevič Puškin (1799.-1715. Raba. primjerice. Miguel Cervantes (1547.-1803. – Krško.)3 U XVII. Paga.-1773. Fortis piše o običajima. Oni su u tri sveska objavili Dječje bajke (1812. st. Tomu je mnogo doprinio Johann Wolfgang von Goethe (1749.-1616.) postigao je velik uspjeh zbirkom priča koje je zabilježio ili sam izmislio. Brača.) spominje svoju dadilju Arinu Rodonovu od koje je čuo bajke i pjesme. 1815. Skradina.).). vjerovanjima. Francuz Charles Perrault (1628. Goethe spominje pripovijedanje svoje majke.) u djelu Illyricum sacrum (sv. god. treći svezak).) kao i u vojnim pohodima Nikole Zrinskoga u Slavoniji.

Usmena književnost. Tako.4 U komparativnom pristupu proučavanja usmenih priča značajna je zemljopisno-povijesna metoda tzv. 7 Richard Cavendish. Zagreb 1990. a najveća je što se u njemu ne vide osobitosti nacionalnih kultura. str. godine u Jednostavne oblike pogrešno uvodi i manjkavo tumači bajke. predaje i legende. Švicarac rumunjskoga podrijetla Andre Jolles 1929.) i Max Lüthi. i kasnije.6 Američki filolog Richard Cavendish u djelu Legende svijeta pod pojmom legende podrazumijeva usmene priče i ističe da legende izdržavaju probu vremena bolje nego prava povijest. g. Sljedbenik Finske škole Amerikanac Stith Thompson je sa suradnicima sastavio katalog u kojemu su pripovijetke razvrstane po tematskom i motivskom indeksu. Tom su se problematikom najviše bavili Erich Strassner (Schwank. To je djelo nastavio Johannes Hertel 1909.-1970. Povijest i historija usmene narodne književnosti. 187. Stuttgart. Jedno zrno se uplašilo i nije smjelo izniknuti.-212. Finske škole koju su utemeljili Kaarle Krohn i Antti Aarne. 4 252 . a drugo je naraslo u prekrasnu biljku. jedan od najbogatijih ljudi i jedan od najvećih motivatora Zig Ziglar u svojoj knjizi Pogled s vrha (2000. 9. Ti su znanstvenici utvrđivali nastanak i migraciju bajki.) knjigom Morfologija bajke. taj katalog ima manjkavosti. str. Tridesetih godina XX. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. 5 Josip Kekez. primjerice. str. st. Njima se koriste najveći menadžeri i motivatori. Beograd 1984.Veliki znanstveni interes za usmene priče pobudio je Nijemac Theodor Benfey 1858. str.) navodi basnu koja govori o dva zrna koja su se našla u zemlji i razgovaraju. Legende sveta. 6 Isto.5 Međutim. u usmenu prozu uvodi se termin švank kojim su se označavale šaljive priče. petosveščanim prijevodom staroindijskih priča. Ono plašljivo zrno ostalo je u zemlji. Nakon braće Grimm najznačajniji doprinos u proučavanju usmene proze dao je Vladimir Jakovljevič Propp (1895. 151.) Usmene priče često se koriste i u druge neknjiževne svrhe. Ptica ga je pozobala. 210. 1968. Zagreb 1986.7 (Slično je i u filologijama drugih naroda. g. Tvrtko Čubelić.

usmenih 8 Matija Divković u franjevački je red stupio najvjerojatnije u Olovu. Veliki 1611. među kojima je i inačica Posvetilišta Abramova Mavra Vetranovića.8 Divković je građu crpio iz legenda. Usmene su priče temelj Besida (1616. U tomu djelu zapisana je legenda o propasti Sodome i Gomore. do 2005. 253 .). jezera Kuti kod Neuma. nastao je Cvet vsake mudrosti u kojem se. 1531. a nalaze se u glagoljskim knjigama.) u Dundu Maroju navodi izreku Šaptom Bosna poginu koja je do danas sačuvana u izričaju Bosna šaptom pade. Usmene su priče parafrazirane i u Hektorovićevom Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. brevijarima i misalima. divice Marije) prevedenom iz popularne zbirke Ivana Herolta Sermones discipuli de tempore et de sanctis (1476. između ostaloga. Od 1996.). Prukljanskog jezera kod Šibenika.) dominikanca Serafina Razzia (Firenca. U Mađarskoj se pripovijeda da je tako nastalo Blatno jezero (Balaton). spominju kazivanja o vili morskoj. Za hrvatske usmene priče iznimno su važne bosanske fratarske knjige mada nemaju izvornih narodnih priča. g. Hutova blata u Trebimlji. a namijenjena su narodu. Bio je franjevac u Sarajevu.). Kreševu. – Firenca. Njegova su djela vjerskodidaktičkoga karaktera. 1508.). st. 1631.HRVATSKE USMENE PRIČE Usmene su priče poslužile piscima i propovjednicima. Crvenog i Plavog jezera kod Imotskoga. Sramotan pad Bosanskoga kraljevstva krajem svibnja 1463. o lukavoj lisici koja se pretvara mrtvom kako bi pohvatala ptice. – Olovo. hagiografija.) osim katehetičkog dijela. 1563. Plitvičkih jezera.) fra Matije Divkovića (Jelaške kod Olova. Nauk karstjanski doživio je 10 izdanja. jezera u Rijeci Dubrovačkoj. u drugom su dijelu knjige stare hrvatske vjerske pjesme i dramski tekstovi. 1611. Po tim legendama Gavanovi dvori su se nalazili na mjestu: Boračkoga jezera kod Konjica.) objavio je sa zbirkom pripovijesti o čudima Presvijetle Djevice Marije (Sto čudesa aliti znamenja blažene i slavne Bogorodice. Olovu. Libru od mnozijeh razloga (1520. Krajem XIV. Školovao se u Italiji. Marin Držić (Dubrovnik. U Malom katekizmu (1616. godine sa studentima sam zapisao pedesetak legenda o propasti Gavanovih dvora.) te Povijesti Dubrovnika (1595. Miloševa jezera ispod Krinja u Hrvacama kod Sinja. g. 1567. Zborniku koji je 1507. i početkom XV. Dubrovačke priče nalaze se u anonimnoj Kronici.) i Zoranićevim Planinama (1569. – Mleci. Svoj prvi katekizam Nauk karstjanski (tzv. ostavio je najdublji trag u hrvatskoj književnosti i povijesti. te jezera kod Pleternice i Vinkovaca. počeo sastavljati Nikša Ranjina.

Redovnik je pod drvetom stajao i slušao pticu a kad ona odletje vrati se u samostan. Sva je djela objavio u Veneciji. g. Fakultetski priručnik. Stadoše se čuditi da je toliko živio gladan. svet. Ako je tolika ljepota i razgovor jednog anđela. našim. Njegov je rad pridonio širenju štokavštine. Divkovićeva Rajska ptica nalazi se u glagoljskom rukopisu popa Mihovila iz 1558. svet Gospodin Bog Sabaot! *** Divkovića Besjede svarhu evanđelja nedjeljnih priko svega godišta (1616.ffst. Od slatkosti pjevanja ptičice nije se ničeg sjećao. Bio je vrstan propovjednik i veoma popularan narodni pisac. Kad je redovnik bio na molitvi pred njim zapjeva jedna ptičica i on je pokuša uhvatiti te ona pred njim pobježe u gaj koji bijaše blizu samostana. na vrućini. naškim. Kad dođe vidje da su stara vrata zazidana a nova sagrađena na drugom mjestu. kolika je radost i veselje i koliko uživanje biti u kraljevstvu nebeskome u kojem je devet kora anđeoskih. Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. žedan. a tada fratri shvate da je on iz tog samostana izišao prije 340. blažena Gospa i svekoliko mnoštvo svetaca Božjih koji slave Gospodina dan i noć govoreći: Svet. bos i gol. Vidi: Marko Dragić. Smatra se ocem bosanske književnosti (hrvatske književnosti u Bosni i Hercegovini). Svoj jezik zvao je bosanskim.predaja i legenda koje je čuo od naroda kao i iz Heroltovih Sermones discipuli (Odgovori učenika) te iz Gesta Romanorum (Junačka djela Rimljana). Djela je tiskao bosančicom (zapadnom inačicom ćirilice). Hrvatska književnost katoličke obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna književnost). Poče kucati i dođe vratar da mu otvori te ga poče pitati: odakle je.) prijevodi su i kompilacije iz nekoliko latinskih autora 15. Redovnik ispriča. www. 254 . Prvi je bosansko-hercegovački Hrvat koji je pisao narodnim jezikom. slovinskim. i 16. 74-77.hr str. na hladnoći. tko je i što ište? Redovnik mu reče da je izišao iz tog samostana. Vratar se vrati i sve ispriča starješini. godine: KAKO SU SLATKE PJESNI NEBESKE Bijaše jedan redovnik dobra i sveta života i moljaše Gospodina Boga da bi mu očitovao kojugod slast nebeske slave. st. Neki povjesničari književnosti ističu da ga je jedino nadmašio Andrija Kačić Miošić. Osnova njegovog jezika bio je štokavski ijekavski-ikavski narodni jezik. Split 2006. Starješina pitaše redovnika tko je i povede ga drugim fratrima te ga pitaše tko je starješina bio kad je on izišao vani. zaustavi se na jednom drvu i nastavi pjevati.

oko 1600. Usmene su priče i u Pripovidanju nauka krstjanskoga u tri knjige (1750) fra Jeronima Filipovića (Rama. kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. Dragocjen je.).). – Kraljeva Sutjeska. o mučenicima za vrijeme osmanske vlasti. 1609. Fortisov Put po Dalmaciji. Fra Nikola Lašvanin (Dolac kod Travnika. pogibeljima svećenstva i njihova puka.Narodno je pripovijedanje i u bosanskim fratarskim knjigama: Cvit od kriposti iz 1647. došli u današnje krajeve predvođeni petoricom braće i dvjema sestrama. fra Pavla Posilovića (Glamoč. dragocjene su u XVIII.) sadrži u sebi više usmenih priča preuzetih od Orbinija i iz naroda. 1765. leksikograf. 1717. 1678. 1685.) Djela fra Filipa Lastrića (Oćevija.) i Prvi oca našega Adama grijeh (1674.). (Lašvanin je umro od kuge. 1650. – Šćit u Rami. 1700. 1750. st.). Među mnogobrojnim predajama u Lašvaninovu Ljetopisu je i demonološka predaja o kugi. – Ancona. Pisac.). 1744. iza Babinih gora.? – Sinj. oko 1754. g. Nagnanović je pisao o stradanjima bosanskih samostana. Značajan doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti dao je liječnik. govornik. O značaju Okružnice koju je uputio zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac. latinskim jezikom pisana Kratka povijest Bosne srebrne fra Bernardina Nagnanovića (Brotnjo-Čitluk u zadnjem kvartalu XVII. – Split. 1730. Svietlost karstianska i naslagenye duovno (1679.) Nediljnik dvostruk (1766.) u svojim religiozno-moralnim djelima Zrcalo Marijansko (1662. – Zagreb. st. Ispovid krstjanska (1710.) koji se bavio proučavanjem Morlaka i veoma je zaslužan što je svom prijatelju Albertu Fortisu pomagao pri sabiranju i zapisivanju hrvatske duhovne kulture. 1688.) (koji je građu crpio i iz Gesta Romanorum). su važna za širenje usmenih priča. – Fojnica. st.) fra Stipana Jajčanina. – ? 1777.) te rukopisi vrsnog propovjednika Stjepana Margitića Markovca (Jajce. dakle. glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split. – Jajce.) u svom Ljetopisu bilježi više priča a među njima i spomenutu Porfirogenetovu o Hrvatima koji su.) također. 1651. Vrata nebeska i xivot viečni (1678.). – Zaostrog.) koristio je i usmene priče. 1703. Fala od svetih (1708. U Narodnom je preporodu i romantizmu velik interes za sve vrste usmenih 255 .: Prilike (1701. 1624.) i Svetinjak (1766.) Ivana Ančića (Lipa kod Duvna. svećenik Juraj Habdelić (Staro Čiče u Turopolju. kao i o Stanku Vrazu već je bilo riječi. Pored navedenih bosanskih fratarskih knjiga iz XVII. 1783. 1800.

Zagreb 1963. 1831. Iako je Tordinac vršio manje jezične preinake.”10 Trajno su poticajna Šenoina načela po kojima književnost mora imati nacionalnu.priča.) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljuje priče iz Bosne (Jukić je prepravljao priče. 1857. Prvu je pravu zbirku narodnih usmenih priča objelodanio Matija Valjevac 1858.) u svojoj Historiji naroda hrvatskoga i srpskoga (1867. str.) u svom paradigmatskom članku Naša književnost (1865. zaman svi vanjski pokušaji da navuku narod na svoje – on stoji tvrdo kao dub. 26. PSHK. g. Jukićevi zapisi poslovica i zagonetki. otac Ivan Pavao II. Zora. Priče su zapisane u Varaždinu i okolici. Filolog Vatroslav Jagić (Varaždin.) do danas jedina prava zbirka usmenih priča bosansko-hercegovačkih Hrvata. Tordinac je zabilježio i hrvatske narodne običaje. 10 9 256 . beatificirao Ivana Merza).) uglavnom zapisivao i sabirao usmenu poeziju. a taj korijen je puk. pjesme i pripovijetke iz Pećuha. – Beč. 1888. socijalnu i književno-kritičku dimenziju. zaman su sve tuđe spletke. August Šenoa I priredio Šime Vučetić. Narodne pripovijetke. Fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. 1. a nije navodio mjesto. njegova je zbirka (62 str. 1923. PSHK. August Šenoa (Zagreb.) ističe snagu i važnost narodnoga duha: “U puku stoji prava sila naroda. Zbor redovničke omladine sakupio je i 1870. a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti.) objavio je 1883. objavio sv. knj. Predaju su mu kazali muslimani koji su iznimno štovali to sveto mjesto. Bosanske narodne pripovijetke. međutim.) prvi se sustavnije bavi interferencijama hrvatske usmene i pisane književnosti.9 Premda je don Mihovil Pavlinović (Podgora. g. 1858. Jagić je skrenuo pozornost na bosanske fratarske knjige. Kamilo Blagajić objavio je zbirku bošnjačkih priča. Maja Bošković-Stulli. 59. 2003. – Đakovo. 11. – Podgora. 1838. – Beč. str. ni sve sile svijeta ne će narod krenuti s puta kojim udariti mora. – Zagreb. (Na tome je mjestu Sv. 1838. Zagreb 1964. on je od svega naroda najviše spojen sa zemljom. knj. vrijeme zapisa i kazivače). on u svom djelu Puti navodi i etiološku predaju o kultnom mjestu Petričevac u Banjoj Luci. 1881. Svećenik Nikola Tordinac (Đakovo. Matica hrvatska. jer je puku silan korijen. Hrvatske narodne piesme i pripoviedke iz Bosne. Dragocjeni su. 46. 1887. 1818. Mnogobrojni su se hrvatski književnici i u predrealizmu i realizmu nadahnjivali usmenim pričama.

Ramska kraljica. Pored spomenutih navodimo i sljedeće: Dinko Šimunović./XX. Balint Vujkov (Subotica. Dobri pastir. anegdote i viceve).) koje je započeo Nikola Andrić (Vukovar. iznimnu su ulogu u očuvanju hrvatske tradicijske kulture imali časopisi Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) u kojem nalazimo i dokonice (šale. a od 1906. Trenkova djeca i dr. Hrvoje Hitrec 2007. Ante. Mila Gojsalić. *** Goleme su vrijednosti terenski zapisi u seminarskim i diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu. 1942. Mostaru.) objavljuje u tri sveska kajkavske i čakavske priče (XIX. g.).. 1912. 1936. – Zagreb. 1845. Crkva na kamenu (Mostar) i Naša ognjišta (Tomislavgrad). nadahnut hrvatskim predajama i legendama. Miroslav Krleža. st. Novak Simić. ravnatelj Klasične gimnazije u Zagrebu. 1860.. Vladimir Nazor. Zvonimirova kletva. 1867.). Rijeci. Crna kraljica. Milutin Cihlar Nehajev. Narodno je blago i u katoličkoj periodici: Svjetlo riječi. objavio je 1923. 1. Strohal je 1916.) objavio je tri zbirke usmenih Bunjevačkih pripovijedaka (Subotica. Nikola Šop. profesor u Zagrebu i Osijeku. Mehmedalija Mak Dizdar. Bosna Franciscana (Sarajevo). *** Cijela je plejada velikana pisane riječi koji su u svoja djela utkali usmene priče ili pak pisali o usmenoj književnosti. knj. 1937.Filolog i književnik Rudolf Strohal (Lokve. Gorski Kotar. napisao trideset sedam predaja i legenda među kojima su: Dolazak Hrvata. U 20. Ivo Andrić. g. na svijet izdao Cvet vsake mudrosti. 1914. sljedbenik “zdravog realizma” Franje Markovića (Križevci. Kalendar Sv. 1856.). godine objelodanio je Hrvatske legende. 1951. U istom smislu važni su časopisi Matice Hrvatske u BiH: Motrišta (Mostar) i Hrvatska misao (Sarajevo). Splitu. – Zagreb. Osijeku. a u njoj je Hitrec. Majka Božja Bistrička. Miljenko i Dobrila. O značaju Antuna Radića i Nikole Andrića već je bilo riječi. Izdavač je te monografije Školska knjiga. prva).) književni kritičar. Ivan Raos. Dubravko 257 . Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Glasnik zemaljskoga muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo). – Zagreb. – Zagreb. st. Josip Pasarić (Pušća. Hrvatske narodne šale (sv. Gospa Sinjska. Božo Lovrić.

šale. Milenko S. Legenda. 3. Najveći doprinos u sakupljanju. Hašim Šerić. 1995. Nikola Bilogrivić. Miroslav Džaja. predaje. 4. Ferdo Šišić. Huseina Đogu. Petar Gudelj i mnogi drugi. Krunoslav Draganović. temama i oblicima. Predaja: Povijesne predaje. zapisivanju i izučavanju hrvatskih usmenih priča imaju: Maja Bošković-Stulli. anegdote. 1937. Marko Perojević. 258 . Pavao Anđelić. – Zagreb. MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIČA Usmena proza obuhvaća vrste priča: bajke. Po toj klasifikaciji priče bi bile: zbiljske (realistične) i fikcijske (izmišljene. viceve i legende. Andrija Nikić. Demonske predaje. Filipović. Stjepan Džalto.) Josip Kekez (Katuni. Usmene priče mogu se razvrstati i prema njihovom odnosu prema zbilji. Žanrovi usmenih priča: 1. (Relevantna djela za ovaj rad spomenutih autora kao i djela iz navedene periodike bit će navedena u bilješkama i literaturi). Franjo Šanjek i drugi. Najveći doprinos do sada u zapisivanju i izučavanju usmene proze Hrvata Bosne i Hercegovine dao je Vlajko Palavestra. Pričanja iz života. Ćiro Truhelka. 5. Ivan Aralica. Ivan Mimica. Etiološke predaje.Horvatić. Mitske predaje. Jozo Vrkić. Usmena proza može se razvrstati prema motivima. 2003. mistične. Vjekoslav Klaić. Stipe Botica. 1913. Vrijedi spomenuti i Irmu Čremošnik. Eshatološke predaje. Među mnogima povjesničarima i arheolozima u čijim djelima nalazimo usmenu prozu jesu: Tadija Smičiklas. Julijan Jelenić. Bajka. fantastične). Basna. Ljubo Lucić. 2. Radmilu Fabijanić i Nadu Milošević Đorđević.). Novela. Ignacije Gavran. Estela Banov Deppope. – Zagreb. basne. Tvrtko Ćubelić (Bihać. novele.

Tako je ležala neko vrime dok nije pripočinila. Ona je njemu pričala što joj se 259 . al nije znala puta. Ma. Puno su oni patili za njom. Ta je bila ohola i ona je njega htjela samo radi para. i sakrila se iza njekog drveta pa pobjegla kući. Kad su curice obadvi narasle i postale cure. Vic. Lipo su oni živili i bili radosni dok se jednog dana nije razboljela ta žena. al se prevario. a on bio cili u čirovim. Tak je ona njemu pomogla i živila u njegovoj kolibi par dana. Dobro uvijek pobjeđuje zlo. Ona je ageografična i ahistorična te se u njezinom izučavanju koristi monogenetski pristup. pa se on onda priženio. pa je zbog toga nije nikako voljela. Bili to čovik i žena i njihova mala curica. mada je mala bila dobra. Otac i ta ći. al eto.6. zamrzila maćuha pastorku još više. BAJKA Bajka je najdulja usmeno-prozna vrsta. pa radi toga. Va je bila ljepša od njene ćeri. Tjela se ta maćuha otarasit nje pa je tak dugo vremena ona mislila šta će napravit. U šumi se nekako maćuha odvojila od ove. Najpoznatije su bajke Pepeljuga. ostali sami i nisu se nikako mogli utješiti. Ivo i Marica. 7. Tak je ona odala po toj šumi i odjednoč ugleđe ona njeku kolibu pa potrči. Uniđe unutra i ugleđe njekog starog djeda. Čudesno u bajkama sudjeluje i rješava nerješivo. Tjela se ona vratit kući. bio on bogat. Tako je tome čoiku bilo žao njegove male. PASTORKA Prije je to bilo – tako sam ja čula – da je živila neka sretna porodica. Ona se sažali na njega pa se približi i pita ga da mu pomogne. Valjda on mislio da će nadoknadit djetetu mater pa je to i uradio. Genus specificum bajke je fantastično ili čudesno. Mislio on da će se ona brinit za njegovu curicu. Sitni oblici: Šala. Kad su njia dvoje dobili svoje dite. Rekla joj je da će je odvest na njeko fino mjesto pa se pastorka obradovala. Anegdota. 1. Uhvatila nju neka teška bolest i nije joj se mogla sakriti. Pastorka se puno uplašila – mače znala je da ju je ona ostavila samu. Za to vrime postali su oni dobri drugovi. Jednog je dana maćuha spremila pastorku i odvela je u šumu. ona je pastorku zamrzila još više. Onda zastane na vrata pa je i primjetila da je djed gleda al ništa ne govori. Ona se još više uplašila pa tjela pobjeć.

pa kad je curica došla do kolibe. odma su one to otvorile. Odma su iskočile iz kofera i ujele njia dvi. knj. Jedva su njia dvi donile ti kofer. Unutra bilo sve samo zlato. 5. Već sutra. već dvi velike guje – ma goleme su one bile. 59-61. Jedva je ta izdržala i jenu noć tode. U šumi ju je mater već čekala. Djed joj je reko da slobodno sebi uzme jedan od kofera. koliko je on bio težak. ali joj je rekla da uzme što more veći kofer. Jedva njekako ona je našla put i došla kući. priredio Marko Dragić. a ona je uzela najmanji pa je pošla kući. i nijesu nigdje ništa imali osim jednog djeteta. mater se odma vrati nazad. Ći i otac su nastavili lipo živit u zadovoljštini. Na mjestu su i usmrtile jer su bile otrovne. str. Onda joj je pastorka sve ispričala i rekla je da je to ko biva njeki dar jer je pomogla tome djedu. jer je puno voljela oca i falio joj. pa je rano ujitra krenila. Onda je ona htjela poslat svoju ći da i ta dobije zlata od djeda. pa iziđe nekuda van. a mi nemamo nigdje ništa. a on njoj o svom teškom životu i kako je dobio te čireve. dovede ona svoju ći na to mjesto u šumi. i idući putem pomisli u sebi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. koji oće. 11 260 . Kakoćemo ga proslaviti? A žena mu reče: – E moj čovječe. Onda je maćuha uzela ti kofer pa ga otvorila. Tako se pozdravila sa tim starcem i krenila. al se zbog zlata napravila dobra pa ga pitala da mu pomogne. Svi su se iznenadili kad su je vidjeli.desilo. kad ni ja ne znam kako? Potom čovjek zakalal. ona se htjela vratit kući. Bile one baš zadovoljne jer su mislile da su se obogatile. ali ne zna ona šta je unutra. pa joj je došla pomoć nosit ti teret. Jedamput reče čovjek ženi: – Ženo. Tako je ona uzela onaj najveći i jedva š njim izišla na vrata. 2005. On je imo puno ti njeki lipi kofera. On joj se baš smučio. ali iznenadile se one samo tak. HKD Napredak. drama i mikrostrukture. Čim su stigle u kuću. evo nam sad ide krsno ime. Stari joj je rekao da sebi kao nagradu što ga je njegovala uzme jedan od kofera. Sarajevo. pa je pitala odkud joj i šta ima u njemu. rano jutrom.11 (Brčko) ZLATNA LAĐA Tako su bili čovjek i žena jako siromašni. Tako je ta mala ušla u kolibu i vidila toga djeda. Nije unutra bilo zlata. MH. Maćuhu je puno zanimo ti mali kofer. što ću ti ja. Kad je djedu bilo bolje. koji god izabere. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.

– reče starac. pabih služio krsno ime. a starac mu reče: Dat ćeš mi forint. A starac mu reče: Pa daj ga meni. Ma jesi nešto. – odgovori starac. pa ga pita: Šta si ti sad divanio!? Nijesam ništa. Starac odnese dijete. a starac još reče: Za taj ćeš forint sve kupiti i platiti što ti god treba. pa će nam sve naše dobro ostati skupa. ja bi ga prodao. I tako ostane Dragan. Samo šta išteš za njega? A šta ćeš mi dati? Dat ću ti forinti. da sad imam ikome ono dijete prodati. – njih su se dvoje još od prije zavoljeli. al pred njega iziđe star čovjek. On pristane. ja ću ga kupiti. reče car carici: – Znaš ti. Pa bi li ti to prodao? – pita car dalje. On nije nego tako pomislio. nego samo jedno žensko. Ali nijesam. vide ga car. A kad ga starac i po treći put upita. kako je trebalo. Car reče: Daj ga amo. Kad je Dragan već bio narastao. pa udari preko careva dvora. a taj car nije imao muška djeteta. – reče starac.reče on: Ma rekao sam. što je moja volja? Mi ćemo lijepo dati našu kćer zaDragana. reče car carici: Kako ćemo mi sad nadjesti ime onome našem sinu? E. a car mu dadeplatu. neka bude. pa kupi sve.pa bih poslužio svoje krsno ime. Čovjek otide. a on će ti vavijek udžepu biti. 261 . pa skupi goste i proslavi krsno ime onako. da bih ga prodao. ja ne znam. Kad je starac otišao. što sam i ja dao. Pa šta išteš za njega? – pita car opet. te starac otide. pa ga upita: Šta ti to nosiš stari? Evo nosim dijete. Kad je starac nosio dijete ispod careva dvora. A carica reče: – Bome je to i moja volja. kako bi bilo najbolje. – reče starac. pa uprti dijete i odnese. što mu je trebalo. Potom on njemu dade forint. Bih. da imam ikome dijete prodati. – odgovori on. dalje. – Car reče: Hajde da mu damo ime Dragan. – I on donese dijete i preda ga caru. – A carica reče: Pa slobodno.– Bože moj. – reče opet ovaj.

Kad to car čuje. – da tržim. pa ako se igda vidimo. Kad onaj to čuje. pa će mi to biti dosta. Potom mali Dragan sjede. pa mu reče: – Vidiš. a kad omrkne. dade onaj car svome sinu šestora kola novaca i pošalje ga u svijet. a ovaj dozove svoga Dragana.Ali. Kad on dođe k njemu. kako bi mi spavali ovdje u planini. neka onome bude. pa još ništanijesam vidio. hodam. pa hajde. Kad sudili ovamo. Kad Dragan pođe. da je ne da. sad se uprav na silu rastati moramo. reče mu car: – Evo ti sedam kola blaga. reknu caru: Mora vijeće suditi. a ti ćeš sa mnom ratovati. i bogzna hoćemo li se igda vidjeti. Onaj jedognao šestora kola novaca. pa hajde i ti. i tu nađe jednoga starca. legnu oni i prespavaju. Kad je ujutro svanulo.A ona reče: Evo ti moga prstena s ruke. pa otide. dođe u jednu planinu. nego ti meni daj samo onaj forint za koji sime kupio. kad je careva kći do udaje dorasla. paako ti pofali novaca. pa joj reče: Ja sad moram otići. Car pristane. da njih dva idu u trgovinu. Ali Dragan reče: – A moj djedo. pa ćemo spavati. pa komu dosude. ali ovaj car reče. dobro. i gledaj. reče mu: Pomozi Bog. poslat ću ti koliko budeš trebao. a tebi evo sedmora. piši mi. Sjedi tu. A otkud ti ovamo? Idem po svijetu. sudili onamo. djedo! Bog pomogao! – reče mu starac. bar ću te poprstenu poznati. da micar dade svoju kćer. Onda Dragan otide k djevojci. i onuze još komadić kruha. Kad oni tako dosude. patrži. moj sine. zaprosi je drugoga cara sin. onome neka bude.Kad to čuju carevi ministri. A on mu reče: – Na ne ću toliko novaca. te samo pogađaj i kapariši. da više od njega istržiš. bome dosude. ne bih li što dobio. Ja ovuda hodam. pa sjednu suditi. reče mu starac: 262 . – reče Dragan. javi mu: E pa dobro. Idući on tako. gdje sjedi i loška vatru. pa koji više istrži za tri godine. i tako se skupe ministri. A starac mu reče: – Dobro sinko. pa da nas štoujede? Ali starac reče: – Ne boj se ti ovdje ništa. dade mu forint.

a on će ti reći da ne more. a i da ti ne smiješ onamo. srete ga čovjek i vodi crna ćenu. pa odnese starom. a on ga pita: Bi li to prodao? Bih. pa da ćeš ga sretna načiniti. On otide. pa ćeš doći do jedne velike vode. kupiga. A kad Dragan tamo. Dat ćeš mi forint. šta sam našao. – reče onaj. pa mu reče: Evo djedo. nema ondje ništa. dok ne prospava. – samo ga priveži tu za taj trnić.– Sad ti hajde preko one planine u grad. pa hajde preko te planine. a kad bio na vrh planine. te tu opetnoći. – reče ovaj. Kad kupiš. grdne kao more. vidi šta si kupio. reče mu: – Daj mi tu lađu prevezi amo. pa grebenaj ondje. pa ću te sretna načiniti. pa ću ti jošnešto kazati. – reče starac. što sam kupio. sinko. pa onda izliječi i cara. a kad ga dozove. Pa šta išteš za njega? – pita on dalje. pa ga stane zvati. neka ti preveze lađu. jer je ono gubava zemlja. reče mu starac: Hajde. kad al iskopa rukavicu masti. da prijeđem tamo. pa začeprka noktima. On priveže ćenu i dođe k starcu. Kad ujutru svane. pa sjede. pa ga samo pomaži po čelu i on će biti zdrav. a ti onda uzmi te masti. Sad uzmi tu mast. djedo. jer da ne vidi. neka ti preveze unamjerice lađu. pa štogod prvo sretneš. a kad prospavaš. On će tebi pregnati lađu. pa pogleda onamo i vidi careva krmara. A kad cara izliječiš. uzme je. onda nemoj više nikoga. jer smo mi svi gubavi. dođe do one rijeke. i car je gubav. sinko. pa otide od staroga. onda ćeš pola sna i platu primiti. Onamo preko vode vidjet ćeš careva krmara. A kad prijeđe preko planine. Potom Dragan ode uz planinu. pa će te onda odvesti k caru. Kako to. jer te ne vidim. šta ti ono radi. pa ga zovi. Kad Dragan to čuje. a ti ne smiješ amo. A stari mu reče: Dobro je to sve. Dobro si to kupio. Ali ti njemu reci. pahodi amo k vatri. 263 . On onda dođe k starcu i kaže mu: Ma. možda ćešda što iskopaš. djedo. onda dođi k meni i dovedi da i ja vidim. On mu izvadi onaj forint i dade i uzme ćenu te se vrati nazad starcu pa mu reče: Evo. al ćene nema. Ali mu on reče: – Ja ti ne mogu lađe prevesti. da ne bi bilo ništa? Hajde. zakala.

pa nije imao čim isplatiti. pa nema čim daisplati. On tako uradi: najprije izliječi zlatare.Ali mu dragan kaže: Ne mogu. reče mu: – Hajde mene izliječi. ja ću učiniti. zakupio silno blago. On kad čuje. pa ga pomaže po čelu. pa se vrati k caru. neka kuju lađu. evo ti zlatne lađe. On onda reče carevu sinu: 264 . al to onaj carev sin. Kad car vidi. Kad on tamo. ja ću za njega platiti. Kad ovaj to vidi. da ga vidim. a oni mu rekoše: – Eno uhvatili nekakva trgovca. On sada reče caru: Ako ćeš mi dati zlatnu lađu i u nju četiri zlatna soldata. Car mu reče: Jesi li gotov? Jesam. kad mu pomoći ne možeš. Car mu to dopusti.Ali mu oni rekoše: A šta bi imao. samo najprije izliječi zlatare. te će ga sad objesiti.Ali mu Dragan reče: – Ma daj ti meni prevezi lađu. i za mjesec dana izliječi svu carevinu. a u njoj piše. te ga zato optuže. Dragan stane liječiti. šta to tamo galame. reče im: – Dajte ga meni. Idući tako dođe u jedan grad. štogod zaišteš. da mu car načini zlatnu lađu. nađe pod uzglavačomknjižicu. Kad car to čuje. a kad tamo. Ovi na to pristanu. Kad Dragan dođe tamo. Kad to krmar čuje. odvede ga k caru. pa došao i nakupovao silno blago. Dragan uze one masti. al se u gradu čuje velika graja. i da mu dade u lađu četiri zlatna soldata. da ga je on izliječio. i on odmah progleda. dok ne prospavam. a Dragan onda uzme one masti. pa će mu ondaizliječiti zemlju. Car mu reče: – Hoću. i on progleda. preveze mu lađu. pa mu kaže. pa pomaže cara po čelu. reče: Idem ja sad. Ali on svejedno ode. Dragan sjede u lađu. pa evo došao do vješanja. Dobro. jer sam trudan. pa hajde. reče mu: Hajde liječi moju družinu. i ona pođe. a kad odspava i ustane. pa ćeš progledati. dat ću ti. i da će izliječiti svu carevinu. onda ću tizemlju izliječiti. koja će ići posuhu. aon otide i leže. da je zdrav. Dragan pita dalje. i onda liječi nasdruge. a oni onda uzmu kovati lađu.

– Daj ti. i pije. pa pođe k njemu. pa su svatovi. da on laže. a ti ondahajde kući. pa stane u polje niže dvora. da se je sve okolo sjajilo. uđe u sobu pa sjede do đuvegije i metne ruku na sto tako. ali mu Dragan reče: Nemoj ti ići klečeći k meni. pa ću sve za te platiti. Najposlije dadu onome jednom slugi novaca. a Dragan mu zapiše. Potom dođe Dragan u zlatnoj lađi. pa se ženi. dok ne dođe djevojka. Kad i on blizu dođe. Kad to oni čuju. klekne. jer ti si mi otac. sastavi nekako što kakve teskere i napiše. šta je ovaj rekao. hajde.A Dragan ga pita: A šta je to u dvoru? Sluga mu odgovori: Careva se kći udaje. pa pročitajte šta piše na njima i ako ovijem prstenom ne bude pečatudaren. pa kaže tako i ocu one cure i one mu teskere pomoli. pa sude. car te moli. kad to vidi. eto mu moga prstena na ruci! Kad svatovi to čuju. te kaže caru. a on zakala. to je naš Dragan. iziđu van pa gledaju. da dođeš k njemu dvor. Oni otidu brže po nju pa je dovedu. kako će careva kći moći poznati prsten. Kad dođe gore. pa hajde lagaško.A on mu reče: Hajde ti. Oni ga stanu nuditi da jede. a od lađe udari svjetlosti. I tako se skupi svadba. da je vidi. dade mu svoju kćer. onda me objesite. Sluga otide. ali samo neka on pokaže svoja leđa. Najedamput uđe u dvor među svatove jedan sluga carev. da će ga objesiti. pa pokaže one teskere. a on ne će k njima. pa mu kaže: – Junaci. Ja ne ću kući nigda doći. pa dođe. pa ću onda doći. pa vikne: – Ma. il će biti posve dobro il posve zlo: evo nešto u polju sja se. Ali to car ne razumije. ali niko ne smije k Draganu. Potom car otide. pa on zakala te na koljenima klečeći ode k njemu i reče mu: Ako si sveti čovjek. Potom ovaj zakala. pitaju ga otkuda je. vidi prsten. Onda carev sin podigne košulju. a Dragan sjede u svoju lađu (kad je platio za njega dug).kao da je s neba sašlo. i oni mu povjeruju. a ona kako uđe. i to se sve dobro pozna. Kad onaj dođe kući. da te ja popipam po leđima. da je taj Dragan obješen. da on njega ispod vješanja otkupljuje. kao da je na njegovoj koži izraslo. A car. a on im reče: ja sam taj i taj.A on reče: – Neka car dođe po mene. Ali onaj đuvegija reče. ali on reče da ne će ništa. pa onijem prstenom pritisne kod onoga pisanja. a car zakala. pa otiđe kući. Dragan reče: – Odmah me objesite. 265 . pa za njim. doći ću ja. van ga stane zvati.

ni na konju ni bez konja. Sarajevo 2005. str. Sve je bilo dobro dok ona jedan dan ne ode u kraljevu tamnicu di je sve bilo puno zatvorenika. Tako i ova ćer ubere u polju jedan cvit od pšenice. pa tako s jednim forintom ostane sretan. ali svi navale na njega.tribala je doć k njemu ni gola ni obučena. a vi svatovi ostanite pa budite moji svatovi. Na to ćer da to ćaći i reče da vrati to kralju i nek joj on izdjelje vreteno i držač za igle. HKD Napredak. MH. Kad im je on reka Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Bilo je tako kako je ona rekla. knj. priredio Marko Dragić. 61-67. samo neka ide van. onda cvit od masline i cvit od loze. Ali im Dragan reče: – Ja ga ni sad ne dam vješati. a on se vjenča s carevom kćeri. On mu odgovori da je to njegova ćer poslala. Donese to cviće ćaći i kaže mu da ode s tim na kraljev dvor. Oni tako učine i njega išćeraju. Jednog dana dođe kraljev glas da će nagradit onoga ko donese tri najlipša cvita. a onda pročitaju svi i vide prsten i dosude da njega treba objesti. 12 266 . Kralj mu onda da zadatak da odnese ćeri tri svitka pamuka i da mu ona od toga oplete sve konope za brod i sva jedra. I svi tako tražili i birali koji bi cvit moga bit najlipši. Kralj ga pohvali da je najpametniji na svitu jer takve cvitove niko nema. Sad je kralj da novi zadatak . nek mu odgovori da je jednako nemoguće kao i od tri svitčića napraviti svu opravu za brod. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Upita ih zašto su zatvoreni. uvijek kuvani bob. a oni joj odgovore da ih tako kralj tjera da mu vrate dugove. Tako su oni svaki put kad bi dobili hranu. Kralju nije bilo jasno zašto to rade pa mu oni reknu da to čine kako bi bob izniknija. i on skine košulju. Kad je kralj vidija takvu uzme je za ženu i da joj na znanje da nikome nesmi odat svoju mudrost. bacali ga kroz prozor.12 (Mostar) MUDRA ŽENA Bio je ćaća koji je ima ćer. drama i mikrostrukture. 5. Njoj ih bilo žaj pa im odluči dat savjet kako će se izbavit. Ona se skine gola i stavi mrižu priko sebe. a kad ga on upita kako je to moguće. uze konja za povodac i pusti da je vuče za sobom.Đuvegija se stane nećkati.

da se za to ne brine ni malo: 13 Ivoni Šabić 2007. izmakne vreteno iz ruke i padne u jamu. što je oprela. koja dovede jednu svoju kćer. gdje plače. češlja i preoblači. A kad na podne goveda poliježu u plandištu.da je nemoguće da kuhani bob iznikne. Ovo rekavši starac otide. Opet se uvjerija kakva je mudrica i oni se skupa vrate u dvorac. da uzme sa sobom najdraže iz dvorca i ode. pa im reče: – Djevojke! Čuvajte se vi te jame. ubit ću te. Po tom ona stane ovu kravu goniti na pašu s ostalijem govedima. Maćeha stane odmah mrziti na svoju pastorku osobito za to. zapita je. ona videći da se na kudjelji ne poznaje. a dođe nekakav starac bijele brade do pojasa. Ujutro kad se probudija nije mu bilo jasno di je i ona mu reče da joj je reka da uzme najdraže iz dvorca i da je ona zato uzela njega. koja je bila najljepša između njih. al čim je stiga doma reče kraljici da može ić ća jer je izdala svoju mudrost. Rkp. jer da kojoj od vas upadne vreteno u nju. g. a ona joj kaže sve redom. Kad je vidi ona krava. 267 . pa joj rekne: – Ako ovo sve danas ne opredeš i u kokošku ne smotaš. 1987. stane plakati. E. Kad ona u veče dođe kući. one bi se mati odmah pretvorila u kravu. a sad živi u Zagrebu. u Hvaru. što joj je bila mati. Djevojka sirota idući za govedima prela je koliko je mogla. a to joj se mati pretvorila u kravu i stoji pred kućom.13 (Hvar) PEPELJUGA Prele djevojke kod goveda oko jedne duboke jame. Jednom joj dade u jutru punu torbu kudjelje. godine kazala Anita Matić. str. da je kara i muči. oni mu uzvrate da je nemoguće da i oni njemu vrate dugove u uzdama. čudeći se njegovijem riječima prikuče se jami još bliže i stanu se u nju nadvirivati i razgledati je. ne idi mi doveče kući. što je i kako je. FF Split. a djevojke onda. Kraljica se složi s tim i on ih pusti. rođ. Poslije nekoga vremena otac se ove djevojke oženi udovicom. Na toj gozbi ga napije i kad je zaspa odvede ga u kočiji sebi na selo. šta je ona bila ljepša od njezine kćeri: zabranjivala joj je da se umiva. Onda krava tješeći je rekne joj. 98. koja je dio života provela u Splitu. i svakojako je tražila uzroke. što joj je. dok se jednoj. 2007. Ona ga zamoli da samo pripreme gozbu za oproštaj jer su puno skupa živili.

da nije gladna i da ne može. i odmah budu gotove. pristane i on na to. a kad ona i ovo oprede i smota kao i ono prije i u veče donese kokošku gotovu. da će je u taj i taj dan zaklati. nego pokupi sve njezine kosti. pa otrči odmah onamo. a ti je uhvati pa odmah motaj na kokošku. ali ko će toliko proso pokupiti! U tom joj padne na um. šta da vidi! Na grobu stoji velikački sanduk otvoren pun 268 . Kad djevojka u veče maćesi da veliku kokošku. prozovu je maćeha i njezina kći Pepeljugom. da to njoj pomažu njezine drugarice. ali. već kad mene zakolju. pa reče pastorci: – Ti pepeljugo! Ako ovo sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš. gotovila jelo. i kako se tako najviše oko vatre nalazila. Muž je iznajprije ženu od toga odvraćao. prala sudove.– Ja ću. a djevojka na uho njezino žicu izvlačiti i motati. dođi na moj grob i naći ćeš pomoć. Kad kravu zakolju i meso joj stanu jesti. i kaže joj. pa joj treći dan da još više kudjelje. ali najposlije. Ali kradom pošalje za njom i svoju kćer. Jednom u nedjelju maćeha. da se krava zakolje. da ide na njezin grob i da će naći pomoć. što joj je krava rekla. pa ih zakopa. i ona joj kaže sve što je i kako je. – kudjelju uzimati u usta i žvatati. ali kako je poslije toga najviše radila i slušala u kući: nosila vodu. Kad pastorka za to dozna. a pastorka na njezino uho pređu mota. ona stane jednako plakati. ubit ću te. zašto plače. djevojka nije šćela okusiti izgovarajući se. mela kuću i radila sve ostale kućevne poslove. Kad tamo. lasno ću ga zgotoviti. Pošto one otiđu u crkvu. djevojka sirota stane plakati govoreći u sebi: – Za ručak mi nije brige. pa joj sjutridan da još više kudjelje. da gleda. maćeha joj se vrlo začudi. đe joj je krava kazala. već kosti moje pokupiš. ona se vrati kući kaže sve materi svojoj. ko to njoj pomaže presti i motati. pa će se na moje uho pomoliti žica. opremivši se sa svojom kćeri u crkvu. prospe po kući punu kopanju prosa. Po tom maćeha navali na svog muža. kad se žena nije šćela okaniti. ne plači. reče joj krava: – Muči ti. dok mi iz crkve dođemo. Kad se ova poslana djevojka privuče. pa kad ti bude kaka nevolja. te vidi kako krava kudjelju uzima i žvače. ako kad bude u nevolji. a kad je krava zapita. ona pomisli u sebi. da ne jedeš od mene mesa. Tako i učine: krava stane kudjelju u usta uzimati i žvatati. Djevojci je ovoj bilo ime Mara. pa da ih za kućom pod tijem i pod tijem kamenom zakopaš u zemlju. – veli.

dok mi dođemo iz crkve. maćeha se sa svojom kćerju opet spremi u crkvu i na pohodu prospe još više prosa po kući. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od čistoga srebra. a da se ne brine ni za što u kući. pak se brže bolje svuče i haljine ostavi u sanduk. koje hoćeš. a to proso pokupljeno. 269 . ubit ću te. ručak gotov. ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš. kad tamo. ubit ću te. ručak gotov i ostalo sve uređeno. Ona veselo uzme prve haljine s vrha sve od same svile. al’ eto ti joj maćehe sa kćerju svojom iz crkve. U crkvi joj se svi začude još većma. pastorka odmah k materinu grobu. koji joj reknu. Maro. koji se ondje desio. Pošto one otidu iz kuće. Kad bude u treću nedjelju. i žensko i muško. kad vide sve uređeno. a na zaklopcu njegovu dva bijela goluba. pa i proso pokupljeno. pa k vatri. začude njezinoj ljepoti i njezinijem haljinama. i sve uređeno. U crkvi joj se opet začudi sve još više nego prije. pa joj reknu: – Maro! Uzmi iz sanduka haljine.svakojakijeh dragocjenijeh haljina. Ona brže k vatri. ona se između naroda nekako ukrade. a on se sam zatvori i nestane ga. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od suha zlata. a carev sin očiju ne smetaše s nje. ko je ona i otkuda je. još većma se začude kad vide proso pokupljeno. Pošto njih dvije otiđu u crkvu. kad tamo. pa svukavši svoje haljine ostavi ih u sanduk. da se obuče i da ide u crkvu. Ali kad bude ispred svršetka leturđije. Malo postoji. a najviše. a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti. pa kaže pastorki kao i prije: – Ako to sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš. a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti. pa se obuci i idi u crkvu. a osobito joj se začudi i oko na nju baci carski sin. Kad bude u drugu nedjelju. pastorka odmah k materinu grobu i nađe opet sanduk otvoren i na zaklopcu dva bijela goluba. što niko nije znao. one se opet spreme u crkvu. pa na pohodu maćeha prospe još više prosa po kući i kaže pastorci kao i prije: – Ako ovo proso sve ne pokupiš. pa idi u crkvu. a to sanduk opet otvoren kao i prije i na zaklopcu stoje dva bijela goluba. Kad bude ispred svršetka leturđije. Kad joj maćeha sa svojom kćerju dođe iz crkve. dok mi dođemo iz crkve. pa joj reknu: – Obuci se ti. ona se iz crkve iskrade pa bježi kući. već da je čuva da vidi. pak se obuče i otide u crkvu. kuda će. U crkvi sve se. i nikako se nijesu mogle dočuditi. pak se obuče i otide u crkvu. a carev sin bio namislio da je ne pušta kao i prije. pak se obuče i otide u crkvu. te bježi kući. i vrlo se začude.

2007. a carev sin za njom ustopice. 85-87. pak zapjeva: – Kukurijeku! Evo je pod koritom! Maćeha poviče: – Iš. u kojijem je treći put bila. imaju li kaku djevojku u kući. rođ. Dijalog joj je glavno sredstvo. 1944. pa joj brže bolje papuču nazuje na desnu nogu. Đuro Ferić Gvozdenica (Dubrovnik. kad je vidjela. prije Krista) imenom do naših je dana došlo 400 basni. što joj je na lijevoj nozi odvede je svome dvoru i oženi se njome. nekako joj spadne papuča s desne noge. – Dubrovnik. Kad carev sin dođe s papučom i zapita. a carev sin uzme joj papuču. biljke ili stvari govore o ljudskim osobinama. 14 (Zagreb) 2. da joj je ne samo taman na nogu nego da je upravo i onaka kao i ona. ne imajući kad tražiti je. ali joj papuča ne može ni na prste da se navuče. kad tamo. 1820. ta ga digne. st. da će carev sin doći i njihovoj kući da traži onu djevojku. kojoj kratka. Novele o životinjama mogu se svrstati kao podvrsta basni. BASNA Basna je vrsta priče u kojoj životinje. kojoj široka. pobjegne bosonoga. ali kojoj duga. E. i ona. da nemaju više nikake. I tako idući od kuće do kuće. Onda carev sin zapita. godine kazala je u Zagrebu Jadranka Živković. ona nju pred kućom sakrije pod korito. da je traži po svemu carstvu ogledajući svakoj djevojci papuču na nogu. I tako ona između naroda provlačeći se i bježeći. i videći. Maćeha njezina. imaju li u kući još kaku djevojku. a to pod njim ona ista djevojka. Došavši ona kući svuče se i haljine ostavi u sanduk. samo bez papuče na desnoj nozi. Kad je carev sin ugleda. pa odmah k vatri kao i prije. 270 .Kad bude ispred svršetka leturđije. Kad joj papuču on ogleda na nogu. ona mu kaže da imaju i izvede mu svoju kćer. FF Split. Pod Ezopovim (VI.) u svoja je djela uvrstio mnoge 14 Tini Marasović 2007. U tom pijevac skoči na korito. kojoj uska. a ona mu kaže. on se gotovo obeznani od radosti. te ona pođe da ide. dođe i kući njezina oca. Rkp. što je bila u crkvi i u onijem istim haljinama. 1739. str. Carev sin po tom zađe s onom papučom njezinom. ne može ni jednoj da pristane. orao te odnio! Carev sin čuvši to potrči brže bolje ka koritu.

i upute se u društvu dalje. jer će te pripamarit čim. odgovori jazvo. da nema lisice pak će: “Uteče jednoč. koliko imaš ti načina i mušterija. po Bogu brate. al ne ćeš više. da je pitoma.” A teta će: “Bolan jazvo. što si se izbavila iz gvožđa. ne bi te izbavio. da se nismo sjaranili. pa kad vidiš zgodu podaj vatru tabanima. ako kad dopadnem nevolje. pusti ju i zapne gvožđe. pa počme misliti šta će učiniti. on će misliti da si ti pitoma.” Onda će jazvo: “Znaš teto. napotekne za njim i lisica. tri i to sasvim dobre. pak će iz gvožđa jazvi: “Ej jazvo. koliko ti imaš mušterija. pak će te on od sebe baciti. preskače preko puta tamo amo. rekne jazvo. Dok dođe onaj čovjek čija su gvožđa. odgovori lija. daj između tvojih mudrolija kaži jednu. već te molim da mi kažeš od one dvie mudrolije jednu i da se izbavim. već kad on počme gvožđa zapinjati. pak ne će biti fajde. ti imaš devet. pak ćemo se moći od svake nevolje izbaviti. dobro”. eto ti čovjeka gdje ide. Kad pođe kući. a za naslove svojih latinskih basni uzimao je hrvatske poslovice. dok se jednom ne strpa u gvožđe. vavjek svoje provodi. evo ja dopadoh nevolje. obazre se i vidi. pak će teti: “Taman sam i tražio tebe. al kad bude blizu šumice. onda se ti učini kao mrtva.” Lisica bavrljajuć po šumi tamo amo. al eto za staro jaranstvo kazat ću ti. Kad dođe čovjek odmah se poče lisica propinjati i umiljavati oko njega. Već ja sam teto čuo. kaži mi kako ću se izbaviti.” Dobro. da mi bude do pomoći. ne budi te tvoj belaj tamo nositi. kad dođe onaj čovjek. već kaži mi teto. nego popoiđi za njim nekoliko. brate mili. a teta ostade u gvožđu. da si ti toliko pametna i mudra. On putujući nekoliko. već što ću sada raditi. upita teta jazvu. izbaviti mogao?” Imam ja.narodne basne. odmah se počmi umiljavat i propinjati uz njega.” “E. međutim nemoj odmah bježati. pak upita lisica jazavca: “Kud ćeš ti jazvo?” A jazavac će: “Idem tražiti koga pametna i mudra. a lisica dade vatru nogama pak u šumu. Jazvo dok ugleda čovu. “opet sam upala u gvožđa. Ali ti nemoj odmah bježati. a ti 271 . s kojim bi se mogla kotarisat nevolje? “Imam devet” odgovori teta. opet u ista gvožđa upade. ne bi se izbavila zla. ta u šišljagu. s kojim bi se. JAZAVAC I LISICA Sastanu se jednoč jazavac i lisica na putu. premeće se. dok te pusti. ako bi gdjegod u nevolju pao.” “Neću teto. rekne lisica. već da se sjaranimo. da se tvoja pamet i mudrost pripovieda i u pjesmah kiti po cielom svietu. Dok oni razgovarali. đisa. On misleći. a ja tri. Al eto ti jazavca i zapita ju: “Što je to teto?” “Evo pobratime”. pak se opet natrag povrati. odgovori jazvo. pak će te pustiti. Kud godi ide lisica. nemoj tako već kad znaš.” “Pa kaži ti meni. A jazavac poskoči od dragosti.

nanese ga. a lija struže uz brdo. starozavjetni su pisci više puta ukazivali i poticali njegovanje vjerne usmene predaje. prije Krista. potresna priča Judita (II.” Pridržavši jazvo tetu. i dok jazvo dopade nevolje. Drugo popravljeno izdanje. pak put pod noge. prije Krista).” Lisica vavjek o nevjeri radeć i tude kao preko sjekire odgovori: “E. Međutim. PREDAJA Predaja je vrsta priče koja se temelji na vjerovanju u istinitost njezina sadržaja. a s njom ću račune polagati. preda mu je. a Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. U taj čas se pokaže onaj isti čovjek. da me svakako nije. Zahvaljujući usmenoj predaji u Indiji i danas živi sveto pleme Veda. 38-40. jazvo. jedan meni i izbavi me od ovoga zla. eto mi je drago. ja sam se prije mučila i patila.” Prevari se lija. kao žalostan rekne teti: “A ti posestrimo hodi barem da se oprostimo. a lisici izbroji sjekirom na glavi devet mudrolija i načina. eto čovjeka. pa se prikući jazvi. Takva je. vidi u gvođju mrtvu lisicu. On počme gvožđa zapinjati. jer me je već dva put prevarila. sreća il nesreća jazvina. bježi. st. što se čini.” To čuvši jazavac.onda. Vukovar 1883. te on njega izpusti iz gvoždja. dok ja dođem. Tisak i naklada ERN Jančika. a ti si gledo. ta i zaviče: “Drži. sada se ti pati i mudruj. poslije Krista) je mnogo usmenih predaja i legendi. a lisica skoči. od koga se lija izmakla dvaput i dok vidi šta se radi. ja već vidim. što znaš. pak odapne gvoždja i baci je daleko od sebe. počme moliti i kumiti: “Posestrimo ako Boga znadeš. a on ništa drugo ne znajuć što će. dok on dođe. čovjek kad zapne gvožđa ode kući. ona izlit. Na značaj i ulogu usmene predaje. Skupio N(ikola) Tordinac. a sve teta gledi iza grma. a ja ću sebi svoju mudrost ostaviti za posljedku. Golem je broj usmeno-proznih oblika u svetim knjigama. st. primjerice. te i on upadne u ista gvožđa. st. a jazvo kao pomaman zgrabi liju i pritisne ju uza se. U Bibliji (XIII. Vede (usmeno znanje) je sveta staroindijsko-sanskrtska sveta knjiga a nastajala je od XVI. daj od devet mudrolija i načina. kad se obazre. prije Krista – I. kad vidi tetu. 15 272 . Jazvo sjeroma. st. samo odmane glavom i smrmlja nešto u sebi.15 3.-I. a jazvo sve gleda ispod brežuljka. pak ću tebe pustiti. Poslie nekoliko vremena. str. i kad dodje. Do malo vremena. ako možeš u noge se pouzdati. do VI.

Tipitaka (tri košare) sveta je knjiga budizma koji je utemeljio Gautama Buddha (563. braćo. prisutne usmene priče. dakle. str. bilo pismom!” (2 Sol 2. 15. str. 5. 615. Mitske (mitološke) predaje. povijesne predaje. Mostar. nedostaju demonske predaje. etiološke predaje (rasskazy). byličke). po predaji. 3. Temeljem dosadašnje relevantne literature i posebice terenskoistraživačkoga rada predaje ću klasificirati na: 1. budite postojani i držite predaje kojima smo vas poučili bilo usmeno. Kr. Ta knjiga sadrži Budine govore. Pričanja iz života. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo.18 Ta klasifikacija ima svojih manjkavosti: 1. 3. Usmena književnost kao umjetnost riječi. da se klonite svakoga brata koji neuredno živi i ne drži se predaje koju ste od nas primili. tematska. Demonske (demonološke) predaje. Zagreb 2000. legende (religiozne) i 5. iz groba ustajala kako bi ukazala na zločin počinjen na njima. Zagreb 1975.-653. 17 Isto. pričanja iz života (skazi). 2. pr. str. 4. komentare.). Žanrovi predaja Mjerila po kojima se predaje klasificiraju su motivska. Povijesne predaje. 6. mitološke predaje (byval’ščine. Eshatološke predaje. braćo. Eshatološke predaje ne mogu se svrstati u mitološke (mitske) predaje jer su se eshatološka bića. U poetici književnosti najčešće se prihvaća Proppova tematska podjela na pet vrsta: 1. 616. funkcionalna i druga.)16 Sveti Pavao nastavlja “Naređujemo vam.uzorno je Pavlovo učenje: “Prema tome. legende su zasebna vrsta priča. 16 273 .-483. u ime Gospodina. 18 Maja Bošković-Stulli. Novi zavjet. 2. Demonološka bića su uvijek zla i razlikuju se od eshatoloških kao i od mitskih koja su uglavnom dobra i rijetko čine zlo. 2. U Kur’anu (612. 3. Isusa Krista. 4.”17 Usmena proza nalazi se i u Talmudu (usmenoj znanosti) sastavljenom na temelju židovskoga tumačenja Staroga zavjeta. Etiološke predaje. također. Mladost. filozofsko-religijske traktate i lirsku poeziju.) su. ZIRAL. 128. nedostaju eshatološke predaje.

). Epoha SFRJ (1945.-). Razdoblje između dva Svjetska rata (Jugoslavija 1918. Doba drevnih Grka. 6. 7. Ja sam tamo bio. POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU Epske su pjesme opjevale sudbonosne povijesne događaje i osobe. Period od osamostaljenja Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (1990. Po nekim pričama bili su toliko veliki da nisu cijeli mogli leći u kuću te im je za vrijeme spavanja pola tijela bilo u kući a pola vani: A jesu. 3. Period od konca 19. bili krupni ti ljudi. a na drugom nije ništa. Prema povijesnome slijedu hrvatske povijesne pjesme.-1990. do 1914.-1463. godine. 2. Epoha od ujedinjenja Hrvatske do kraja vladavine narodnih vladara (925. st. I bila su dva mašeta i na jednom konjska ploča utisnuta. Kad su oni te kamenice odvalili i onda otvorili taj grob. 5. 8. Starohrvatsko doba.-1990. 4. 10. epske pjesme i povijesne predaje mogu se klasificirati na: Agrafijsku epohu. 1. brte.).). U mnogim je epskim pjesmama i predajama prisutna mitska tematika iz agrafijske i pretkršćanske etape. I glava čoeka. Ilirsko i rimsko doba.).-1878. DREVNI GRCI Opće je narodno mišljenje da su na ovim prostorima najprije živjeli Grci i da su bili goleme veličine. 274 .Legende ćemo promatrati kao zasebnu vrstu usmene priče. 9. (Tu je štanga dvojstruka). Epoha osmanske vladavine (1463. kad su Švabe štangle radili i tamo se zvala mašeta.

izdanje). Dardanci. MH. pr. – 9. prije Krista. Makedoncima i Rimljanima. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.samo jedan zub kraj nje ispo. Delminij je spaljen 156. Iliri su bili razjedinjeni. Pharos). st. Grci su u 8. Sarajevo 2005. Ratovali i s Grcima. Mala nakladna kuća Sv. 20 Usp. Dokleati u Crnoj Gori./7. izdanje) i 1997. prije Krista) Iliri su nastanjivali područja iznad Makedonije i Tracije do Dunava. 19 275 . u Albaniji.20 Od tada su Delmati bili skoro stalno u ratu protiv Rimljana sve do općega ustanka protiv Ilira (6. a ovde mu moreš lišnjak metnuti. Kolapijani.19 (Gorica u Rami) Po pričanju žestoka je zima trajala sedam godina te su Grci izumrli ili napustili Bosnu i Hercegovinu. i Marko Dragić Zakopano zvono. Šematizam hercegovačke franjevačke provincije. str. 1996. prije Krista osnovali svoje kolonije na ilirskoj obali (Epidamnos). Najveći su utjecaj na Ilire imali Kelti i Grci. također. Ardidejci. Dauni. Prema rimskom povjesničaru Apijanu (2. Delmati. st. Autarijanci. Najžešći otpor pružili su Delmati i Japodi. Liburni. Govorili su sličnim jezicima. te vjerojatno Histri u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Nakon toga stvorena je moćna ilirska država koja se prostirala od srednjodalmatinskih otoka na sjeveru do Epira na jugu te Dardanije i Makedonije na istoku. Enheleji su stvorili moćnu državu u južnoj Iliriji koja je na vrhuncu moći bila u 8. st. Česti su ratovi uništili moćnu ilirsku državu 168. 164. Smatra se da Ilirima pripadaju: Taulanti. HKD Napredak. priredio Marko Dragić. ILIRSKO I RIMSKO DOBA Iliri su indoeuropski narod. Brojne su grandiozne ilirske gradine do naših dana nijemi Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Breuci.). a u 4. Zbog zemljopisne udaljenosti i vanjskih utjecaja ilirska su plemena razvila različite kulture. Ilirska su plemena. godine prije Krista. Mostar 1977. (2. Taj je ustanak surovo ugušen. str. Jure Baška Voda (1.g. Enheleji. Japigi i dr. str. Kr. 103. koji su s Balkana doselili u Italiju. Vjerovali su u različite bogove. g. Japodi. drama i mikrostrukture. di je jagodica. 5. Labeati i dr. st. U prapovijesnoj i antičkoj epohi živjeli su na zapadnomu Balkanu. Peligni. Mezeji. knj. prije Krista osnovali su kolonije na istočnoj Jadranskoj obali (Issa. Državu su stvorili i Taulanti i Dardanci. Daorsi. 99. Međusobno su ratovali.

u: Zbornik proze XVI. 22 Slavni Jeronim (oko 347. o. Bibliju je preveo iz židovskoga a Novi zavjet iz grčkoga. Jeronimu. 213. Kao mladić uputio se na školovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da mišljaše da u njemu Ciceron uskrsnu. zvjerinje i škorpioni bjehu njegova družba. Jerolim se odluči slijediti ih. U Rimu je ostao tri godine propovijedajući i pišući ondje. rodi se u Stridonu. crkve naučitelj. a djevojka časna sestra (koludrica). Zagreb 1972. primjerice: Aurelijan. 495.). Jerolimu. rukom ih svojom ispisa. Četrdeset godina je ondje u pokori živio. On posla đavola da djevojku osvoji ali se đavao kričeći vrati govoreći da ga je Sv. Jeronima piše to zvjerinje. vrati se i dođe u Aquileju. – 422. Život S. Pavla.-496. o. PSHK. Vidjevši to mladić i čarobnjak (Negromant) i djevojka udruže se i zavjetuju Sv. Zemlja gola bila mu je postelja. A-K. Dioklecijan.-216. Nakon četiri godine poželi Sv. Sv. Jeronimu.U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka. Naklada Leksikon d. a on ga izliječi. stoljeća. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio učitelj. nebo pokrivalo. Konstantin. sv. rujna 422. U djevojku se zaljubio neki mladić ali ju nije mogao pridobiti te ode Negromantu da on djevojku smuti nekim čarolijama. Jeronima naučitelja crkve. Najviše je podataka o Ilircima navedeno prema: Hrvatski leksikon. Jerolim se odluči u svijet krenuti. Papa Damaso naredio mu je da dođe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim piše kardinalom. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. 21 276 . str. Uputi se prema Grčkoj i Siriji te uđe u Antiochiju. Njih dvojica postadoše fratri. Hilarija. PRILIKA: Djevojka neka zavjetovala se Sv. str. Odatle ode u Treveru i našavši neke knjige Sv. Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Kloštar i ondje nastavi činiti pokoru. Jeronim istepao. priredio Jakša Ravlić. Jednom mu je lav došao te nogu u koju se trn zabio pokaza sv. Mjesto pohoditi gdje nauči židovsko pismo. Zora i Matica hrvatska. gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. Umro je u osamdeset šestoj godini života 30. Zato se kod Sv. Prob. Kasnije prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga čudesa učini.svjedoci ilirske materijalne kulture. vjere branitelj. Četiri ljeta ostao je u pustinji hraneći se biljkama i korijenjem.21 Sveti Jeronim je Ilirac iz Stridona. Potom je prošao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine dođe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporuči nekim ženama jer mu otac i majka bjehu umrli. S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) počinu neko vrijeme i odatle posla život prvog pustinjaka Sv. urednik Antun Vujić. blizu rijeke Drave od poštenih roditelja. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. Ilirskoga su podrijetla rimski carevi. 1.22 KRALJICA TEUTA U POVIJESNIM IZVORIMA Nedostatni su povijesni podatci o podrijetlu najljepše kraljice Teute. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumači. Navodim prema: Bartul Kašić. Mnogo je još napisao navlastito maternjim jezikom. i XVII. Zagreb 1996. kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika.

26 Radoslav Katičić. U to vrijeme moćna Ilirska država prostirala se od lijeve obale Neretve do Epira obuhvaćajući sve otoke osim Visa. 17. Kr. pr. Litterarum studia. Za vrijeme sajma ilirski ujedinitelj. MH.).15. SAT RT CG. kralj Agron razbolio se na sajmu i došao toj ljekaruši vidjevši njezinu kćerku. Poražena je u tomu ratu (229. sv. Zagreb 1998. 24 23 277 . U Risnu je pravila brodove. pr. pr. – 228. Naklada Leksikon d. Zagreb 1996. Kr. 42.Teuta je stupila na prijestolje 231. smatrani božjim potomcima te im je bilo sve dopušteno. 565. akadske. Radoslav Katičić navodi da je Teuta bila Agronova kćerka. 17.o. Krista. 25 SAT RT CG. urednik Antun Vujić. ljepoticu Teutu. Zaljubio se. g. 2. mjesto u današnjoj Crnoj Gori) i bila prisiljena plaćati ratnu odštetu i danak te ograničiti kretanje naoružanih brodova.25 PODRIJETLO KRALJICE TEUTE Po nekim predajama bila je kćerka ljekaruše iz Metkovića. ožujka 2005.23 Rimljanima je pripao prostor do ušća Drima. a Hvarom i susjednim otocima zavladao je rimski vazal a Teutin nekadašnji vojskovođa Demetrije Hvaranin.g. Po nekim suvremenim predajama u Boko-kotorskom zaljevu Agrona je otrovao njegov vojskovođa Demetrije Hvaranin koji mu je u znak dobrodošlice nakon izvršene pobjedonosne vojne akcije dao da ispije vrč s vinom u koje je usuo otrov. ožujka 2005. Povukla se u Rhizon (Risan.o.26 Po narodnom pripovijedanju ne zna se je li Teuta ime ili je kraljevsko ime kod Ilira. Hrvatski leksikon.15. Po drugim predajama Teuta je bila kćerka kralja Agrona kojom se on oženio jer su kraljevi kod Ilira kao i kod drugih civilizacija od sumerske. str. Nakon pokušaja da zavlada Visom zaratila je s Grcima koji su u pomoć pozvali Rimljane 229.24 Umrla je na otoku u Jonskom moru. 01. 01. L-Ž. prije Krista nakon smrti supruga Agrona. Po povijesnim izvorima kraljica Teuta vladala je u ime svoga malodobnoga pastorka Pinesa. str. književnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja. staroegipatske i druge. isprosio je i oženio.

Po predajama Teuta nije bila kažnjena jer nije znala da se pripremalo ubojstvo njezinoga supruga. (Kazivačica je Hrvatica. Pripovijeda se i da je Posejdon nije htio kazniti zbog njezine iznimne ljepote. Tako je jedan od uglednih Agronovih vojskovođa usmrtio kralja i preuzeo zapovjedništvo nad ilirskom flotom i vojskom. Umoran od dugoga putovanja i zadovoljan razvojem događaja Agron je ispio tečnost na iskap. Zbog toga umorstva bog Posejdon je naredio da se iz grada sklone robovi i sirotinja. Po kotorskim predajama ilirski su bogovi preklinjali Agrona da ne oženi Teutu: “Lijepa jeste. Agronu je stigla vijest da mu supruga Teuta živi raskalašenim životom. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamošnje nastavnice koja je želila ostati nepoznata. Sudjelovala je Teuta s Agronom u mnogim ratovima.) Kazivačica ističe da je ova predaja po svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora. Zemlja se otvorila. Potom je Agron sagradio prelijepi grad Agronium u kojem će stolovati njegova supruga. Grad je opasan bedemima. darivao poklonima i počastima. no je i zlokobnica koja će sigurno donijeti nesreću cijelom kraljevstvu. Napravio je nekoliko koraka i pao na tepih prostrt njemu u čast. Odlučio je vratiti se i osobno ustvrditi što je istina. u raskošnim kočijama”. Zatim je morski val za sva vremena sakrio nekadašnju ilirsku prijestolnicu.” Agron je postupio suprotno volji svemogućih. Već u godinama ali vrele krvi. 27 278 . Prišla je kralju i u znak dobrodošlice ponudila mu pehar da ispije. Oženio je Teutu. Stvorili su moćnu državu. Hrvati joj nisu Predaju je 2006. isticali su. Bio je mrtav.AGRONIUM Ilirski grad Agronium nazvan je po kralju Agronu. a u njenu utrobu propao je tek izgrađeni Agronium.27 *** Hrvati iz Crne Gore u svojim predajama zamjeraju Teuti jer je i ona bila u svečanoj povorci kada joj je muž otrovan. Počelo je strašno kažnjavanje. Volio ju je. vodio sa sobom. Izgrađeno je i pristanište u kojem je “planirano da prvi privezani jedrenjak bude onaj koji će Agrona dovesti kada ovaj dođe na proslavu otvaranja grada”. U gradu su izgrađeni cvjetni trgovi i arene. Kraljica ga je dočekala na pristaništu “u svoj svojoj ljepoti.

godine prije Krista31 umro nakon nekoliko dana zbog pretjeranog slavlja i pijančevanja i kraljevstvo ostavio na upravljanje svojoj ženi Teuti. godine. Kr. tajnik biskupov. 1612. Povod za to bila je jedna žena s kojom je živio i od koje se morao odvojiti. Kad mu nije pošlo za rukom postati zagrebačkim biskupom. paremiografija i običaji u kotorskom kraju.oprostili ni njezin kukavičluk jer “je bila jedna obična gubitnica koja je u Risan došla skloniti glavu a ne imati prestolnicu”. a ona je preselila u Krško. pa ide do rimskih bojeva s Teutom. 28 279 . – Zagreb. što će opisati u Memoria regum. legende. Njoj je pisao pisma koja su došla u ruke biskupu. Predaje iz kotorskoga kraja snimila je na diktafon studentica Fakulteta filozofskohumanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru Iva Brguljan i dala ih meni.) iz velikaške je barunske obitelji mađarskog podrijetla kojoj je pripadao posjed Veliki Tabor. Bio je isusovac. svibnja 2006. Croatiae et Slavonije posvećeno je Ferdinandu IV. svršava knjigu zemljopisnim opisom Hrvatske i Slavonije svoga vremena. ožujka 2005. 1. Podijeljeno je u šest knjiga. Ta mu je knjiga donijela dosta neprijatelja i stvorila zavist i pakost kod protivnika te je lišen kanoničkog čina. 31 Svi drugi povijesni izvori navode da je kralj Agron umro 231. 1666. Crnogorci i danas mnogo pripovijedaju o kraljici Teuti mistificirajući i glorificirajući je. kandidat za zagrebačkog biskupa. Školska knjiga Zagreb 2000. od Tomislava Grgurevića. gdje ju je on i dalje posjećivao. Rad je obranila 19. Saskoj i Türginiji protiv Šveda. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). godine i pokopan kao kanonik. a u njihovom su vlasništvu bila i imanja u varaždinskoj i zagrebačkoj županiji. Ipak je dobio novu župu u Novoj Vesi. 30 Juraj Rattkay (Velikotaborski) (Veliki Tabor. (…) Navodim prema: Juraj Rattkay. V(ladimir) R(ezar). imao je problema s izabranim biskupom Petrom Petretićem. Bolestan od kostobolje umro je 1666. pr. 615. str. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). Iva je pod mojim mentorstvom napisala diplomski rad Suvremene povijesne i etiološke predaje.29 AGRON I TEUTA U RATTKAYEVU SPOMENU NA KRALJEVE I BANOVE Juraj Rattkay30 piše da je kralj Agron nakon uspješno svršenog rata s Etolcima 221. 17.28 Međutim. zagrebački kanonik. Uz bana Ivana Draškovića te Petra Zrinskoga i Krstu Frankopana ratovao protiv Turaka te u Češkoj. U prvoj počinje općim potopom. I dalje je ratovao protiv Turaka. i braći Nikoli i Petru Zrinskom. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). Poslije je posrijedi bila neka druga žena. 45. autor koncepcije Krešimir Nemec. 29 SAT RT CG. u: Leksikon hrvatskih pisaca.). g. Rattkayevo djelo Memoria regum Regnorum Dalmatiae. tako da je izgubio sve časti i crkvene prihode (1664. i da ga je te godine naslijedila njegova žena Teuta. Iva Brguljan zapisala 2005 god.

32 PROPAST RIZINIUMA Što su stariji usmeno-književni oblici.Zbog velike pobjede Teuta se ponašala oholo te je svojima dopustila da gusare na štetu Grka i Rimljana i plijene njihove lađe i flote. Spomen na kraljeve i banove Kraljevstava Dalmacije. svojom galijom mladi i naočiti kapetan Horacije. 130. 32 280 . Mladog pomorca zavoljela je ilirska kraljica Teuta koja je stolovala u Risnu. koji se nakon Agronove smrti bojao kraljice jer su ga pred njom optuživali. Hrvatski institut za povijest. Horacija je voljela i Teuta. u njegovom srcu pojavila se. ova Juraj Rattkay. Tada je Teuta poslala poslanike Rimljanima i s njima sklopila mir obećavši im plaćati danak koji oni odrede te da će se povući iz Ilirika osim iz nekoliko mjesta. Dok je Teuta opsjedala Issu. sjekirom je poubijao sve dalmatinske prvake kako bi pružio zadovoljštinu Rimljanima zbog njihovih ubijenih poslanika. Naslijedivši veliko blago svoga supruga Agrona. Rattkay piše da je Teuta umrla 179.131. Kada je ovdje došao. Iako je namjeravao isploviti čim se nevrijeme stiša. Kad je to vidio Demetrije. a neki da su ubijena obojica s cijelom pratnjom. Vile su najčešća mitska bića. ovoga puta ljubavna. sasvim iznenadno. jedna druga oluja. u njima je element mitskoga izraženiji. stigli su Rimljani kako bi s njom razgovarali o nanesenim nepravdama. prevela Zrinka Blažević. Neki tvrde da je ubijen jedan poslanik. ali je obećala da Iliri više ne će činiti nepravde i dodala da se nikome ne može priječiti da iz mora izvlači korist. Jednog dana dođe u Rizinium.) Usmenom je komunikacijom do naših dana u kotorskom kraju u Crnoj Gori sačuvana predaja o vili koja je voljela rimskoga kapetana Horacija. Zagreb 2000. Ali. ostao je mnogo duže. Za vrijeme njihova govora Teuta je prkosila. Hrvatske i Slavonije. Uplovio je u Crnoduboku rijeku da bi se zaštitio od velikog nevremena koje je bjesnilo Adriaticom. gdje je stolovala ilirska kraljica Teuta. godine prije Krista. To je naljutilo najmlađeg rimskog poslanika koji joj je rekao da je rimski običaj kažnjavati one koji čine nepravde i pomagati onima kojima se čine nepravde. Kraljica je prezrela tu opomenu i poslala neke svoje da sjekirom ubiju rimskoga poslanika koji je izrekao opomenu. str. (O vilama je riječ u poglavlju Mitske predaje.

izmoliću bogove da ti grad prekrije more!” Teuta nije ozbiljno shvatila upozorenje. Teuta je u više navrata pokušala ukloniti vilu s ljubavne scene. više nikada nije vratila u svoje dvore na Krivošije. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. FF-PRESS. jer je ova žena-ratnik uspješno odolijevala svim velikim opasnostima. Gruvali su gromovi i zapomagali nesretni žitelji Riziniuma. Međutim. Zaljubila se na prvi pogled što joj se rijetko dešavalo. Međutim. Uskoro. Na zaprepašćenje ljudi. iz vedrog neba. Jedne noći. Čim je vidjela kapetana Horacija. str. Kada su vili dojadile sve spletke razuzdane kraljice. ur. Od tada se vila Rizina. ovoga puta njene procjene bile su pogrešne. Saznavši da ima konkurenciju. Zagreb. Na Horacijevu nesreću u mladog pomorca se zaljubila i jedna vila koja je u Krivošijama imala dvorac od slonove kosti.Te noći nestao je i lijepi kapetan Horacije. koja je izbliza pratila nestajanje grada. 33 281 . Ostao je u gradu koji se preselio pod more. Spustila se u morske dubine da traži mladog pomorca. imaš sina Parisa. kako se ne stidiš. Tako je propao Rizinium. počeše sijevati munje. Čulo se i zapomaganje građana dok su kapetani jedrenjaka pokušavali da na brzinu isplove. rođendana akademika Miroslava Šicela. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. poče tutnjati zemlja i otvarati se njena utroba.žena izuzetne ljepote provodila je svoj život na način koji ne dolikuje kraljici. jednom preletje preko zidina Riziniuma i preko bedema kraljičinog dvorca i uputi se u njenu ložnicu. Narednog jutra sve je bilo mirno.33 Vidi: Marko Dragić. Ostavi se Horacija! Ako to ne učiniš. Vinko Brešić. Bijesno je prekori: “Kraljice. koji su živjeli na okolnim brdima i odozgo posmatrali. dolje u zalivu nije bilo grada. 2007. sakriven u stoljetnoj šumi. koji je zapovijedao pristajanjem jedrenjaka u risansku luku. koji ti je mlađi od ljubavnika. I danas ona obilazi ruševine potonulog grada i ne da nikome da tamo zađe plašeći se da ne uznemire njenog (Prčanj kod Kotora) dragog. prestala je sudbonosna nepogoda. pa i napadima rimskih legija i ostalih neprijatelja. Smatrala je da će lako izaći na kraj sa ljubomornom vilom. njeno srce je jače zakucalo. 153171. Rizina je bila blagovremeno obavještavana od svoga prijatelja boga Nedaurusa. Vili Rizini svidje se došljak na prvi pogled. Tog trenutka počelo je nadmetanje dvije suparnice: kraljice i vile za ljubav Horacija. Nije birala sredstva kako da dođe do muškarca koji bi joj se svidio.

na čijim stijenama i danas stoje crteži stari nekoliko milenija: jeleni. Kad je nevrijeme prestalo Teute više nije bilo među Ilirima. 36 Vidi o tomu više: Miraš Martinović. Kraljice Teute više nije bilo. Rimljani su gledali kako oluja nosi ženu u bijelom. a Rimljani su začuli odjek kraljičine odluke: “Ja ću kako moram!” Vjetar je stao i nebo se razvedrilo. Uliks.262.. Mitologija. Kad je opkoljena kraljica vidjela da joj spasa nema sazvala je svoje zapovjednike i rekla im: “Radije ću u smrt nego u ložnice komandanata rimskih legionara. 1. Rizinium je predat bez borbe.36 Po nekim predajama Rimljani su u Risnu našli mrtvo tijelo kraljice Teute.35 TEUTINO BLAGO Postoje i mnoge predaje vezane za Teutino blago koje govore kako je ono sakriveno iznad Morinja.34 Crnogorci su u svojim pričama kraljici Teuti pripisali osobine svetice. kako ne bi pala u ruke Rimljanima koji su bili opkolili Rizinium.STIJENA KRALJICE TEUTE Iznad Risna. str. 282 . 2003. koja se danas zove Stijena kraljice Teute. na padinama Orjena. Bio je to dan kada je prestala postojati moćna ilirska država. uzletjela na nebo. Po narodnom vjerovanju Pines je blago sakrio i ostavio poruku ispisanu 34 35 Isto. Nastala je potraga za dva blaga: za dragocjenostima i za tijelom kraljice Teute. u pećini Lipcima. suglasno njezinoj želji. ali nisu našli njezinoga sina Pinesa niti pet galija s blagom. ožujka 2005. 45-.” Vjetar je odnio. Sunovratila se niz liticu i nestala.” Zatim su počele sijevati munje i udarati gromovi. Teuta se spustila na vrh stijene. 17. SAT RT CG. Po tim je pričama kraljica Teuta sa stijene. do jedne stijene iznad grada. na nadmorskoj visini od oko 5000 metara. postoji stijena za koju se vjeruje da se s nje sunovratila ilirska kraljica Teuta. lovci u trku i lađe s razapetim jedrima. Kotor. koje se strmo spuštaju u more.

sv.39 Hrvati u Tivtu pripovijedaju da je taj grad dobio ime po Teuti. Poznata narodna predaja spominje kraljicu Vidu od Stoca po kojoj dobi ime Vidoštak.-11. FF Mostar. 1935. a pripadajuće mu polje nosi ime Vidovo Polje. 38 Iva Brguljan 2001. Nikolić. 2006. Kad je Agron umro. 37 283 . 37. Rkp. Narod vjeruje da će blago nekada moćne kraljevine pripasti onomu koji razriješi “svojevrsni Pinesov rebus”. sv. 2006. Ispod risanskih planina postoji sedam podzemnih jezera. (Kazivačica je Hrvatica. vrelo koje se javlja samo dva puta godišnje. čiji su ostatci i danas vidljivi. MO.38 O Teutinim suzama pripovijedaju i Crnogorci. rkp.” Kako bogovi nisu zainteresirani za zemaljske blagodati. ožujka 2005. 17. 37. ILIRSKA KRALJICA VIDA U STOLAČKOJ TRADICIJI Ilirska kraljica Vida stolovala je na Daorsonu. odakle izvire Sopot. Teutino blago nalazi se na sigurnome mjestu. str. Vl. 39 SAT RT CG. 1.37 TEUTINE SUZE U Boko-kotorskom kraju mnogi toponimi i danas u svom nazivu imaju Teutino ime kao što je Teutina pećina. na Carine. D. bio je strašan potres i mnoge rijeke koje su tad tekle njegovim kraljevstvom postale su ponornice zauvijek. “Pines se želio osvetiti onima koji su žudjeli za blagom te je tako postavio težak zadatak da ga mogu razriješiti samo bogovi. Taj bujni izvor koji je doduše kratkoga vijeka od svega par dana. Predaju je 2006. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamošnje nastavnice koja je želila ostati nepoznata. rođ. sve do danas blago nije pronađeno. To ti ona plače za vojnicima poginulim protiv Rimljana. godine zapisala u Prčnju kod Kotora po kazivanju Sonje Nikolić (djev. 10. Mnogi su uzaludno pokušavali razriješiti taj rebus.“čudnim znacima”. Niti jedna od rijeka nije još izbila na površinu a to će se desit jedino kada žena slične božanske ljepote bude stolovala u Risan. Za protekla dva milenija i dvije stotine godina još ga nitko nije riješio. godine). D. to su ti suze kraljice Teute. a nad njim stoljećima bdiju velike zmije otrovnice koje se nalaze na ulazu u veliku riznicu na kojoj su petora vrata. 45.) Kazivačica ističe da je ova predaja po svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora.

poginu također u nekim svatovima. Naime. Naime. župnik je uspio svo blago sakriti u veliki kazan i zakopati duboko u zemlju. Tu poginu četvrti brat što se zvao Radovan i po njemu Radimlja dobi ime. Za tu crkvu vezana je još jedna priča. a mjesto se prozva Jasena. CRKVA I BLAGO KRALJICE VIDE Po narodnoj predaji crkvu na Vlaci kod Rivina napravila je kraljica Vida koja je živjela na gradu iznad kanjona rijeke Radimlje. Demil. Drugi brat. a grobovi su im pored puta. kao i u cijeloj Hercegovini. Turci su dolaskom u Hercegovinu rušili sve pa i crkve. I šesti brat poginu. Crkvu na Rivinama ljudi su od milja prozvali Crkvica.BRAĆA KRALJICE VIDE Kraljica Vida imala je nekoliko braće. Sazidana od kamena. u selu Rivine. Dolaskom osvajača crkva je srušena. Grdijevci su dobili ime po Vidinom bratu Grdanu. a mjesto gdje je poginuo danas se zove Livorska prodo. ali blago je sačuvano. Priča kaže kako na mjestu zakopanog kazana viri kazanska ručka. Svakog proljeća okupljala bi kraljica Vida narod ispred crkve i tu bi donosila važne odluke. Po nekim drugim predajama postojala su još dva brata. Jedan od braće se zvao Livor. Na mjestu njihove pogibije podignuti su križevi. Svitavko po kome dobi ime Svitava i Doman po kome ime dobiše Domanovići. Sva su braća poginuli kao svatovi. prije pogibelji stari pričaju. dolaskom Turaka srušene su mnoge vrednote za koje trenutno zna malo ljudi. Šćepan Krst dobi ime po bratu Šćepi koji tu u svatovima poginu. izvana je izgledala skromno ali je njena unutrašnjost blistala od raskoši svakojakog blaga i dragocjenosti. od Popova prema Planini (Morine). Ručka svojim izgledom podsjeća na žilu. 284 . Na Popratima se nalazi rijeka Radimlja. Vjeruje se da će jednoga dana proći tuda djevojka. a mjesto gdje se to dogodilo dobi ime Demilov krst. Jasenko se zvao. zapet će nogom za žilu i to će biti znak da se na tom mjestu nalazi kazan sa zakopanim blagom.

Treće je pleme šišalo vunu s ovaca i bavilo se općenito s vunom i njihovo je ime bilo Škare. Treći dio plemena otišao je u Liku. Područje na kojem su ta tri plemena živjela protezalo se od današnje Podstarne (mjesto danas. Drugo pleme je postalo poznato pod imenom Strizirep i oni su rezali i podrezivali repove ovaca. južno od Splita) pa do otoka Čiova. Plemena Vatavuk. Škare i Strizirep bila su dakle domorodačka plemena ovih prostora. VATAVUK I STRIZIREP Iz drevnih su ilirskih vremena do naših dana obiteljskom tradicijom sačuvane predaje o nastanku prezimena Škare. Danas još postoji mjesto podno Gospića (ucrtano i na zemljovidu Predaje o kraljici Vidi zapisala je Danijela Bošković 2006. Postali su poznati po ovčarstvu (mesu i vuni) i ubrzo su dobili imena ovisno o radovima koje je obavljalo neko pleme. Vrela su nazvana po njoj. Stada ovaca su umirala. Vatavuk i Strizirep. Na tom prostoru i najviše na Čiovu nalazili su se pašnjaci gdje su ova tri plemena vodila svoje ovce na ispašu. također s nepromjenjenim prezimenom Škare. Danas te obitelji žive pod prezimenom Škarić. Na području današnje Dalmacije obitavala su višebrojna ilirska i ostala domorodačka plemena. Dio plemena Škare povukao se živjeti u Biorine. po kraljici Vidi nosila je ime i rijeka Bregava (Vidoštica) i Vidovo Polje. Tri veća plemena bavila su se uzgojem ovaca. No nakon nekog vremena nastupilo je teško razdoblje ovčje kuge. 40 285 . Drugi dio plemena ostao je na području Splita. Rkp. pokrstili su se i prezime im dobiva nastavak –ić.TOPONIMI NAZVANI PO KRALJICI VIDI Kraljica Vida bila je vlasnik dva bunara na kojima su se njeni podanici skrbili vodom iz živih vrela. FF Mostar 2006. Jedno pleme je prozvano Vatavuk čiji je zadatak bio tjerati vukove i ostale zvijeri od ovaca te ih čuvati na ispaši. Naša je i Vesna Škare Ožbolt. Plemena su živjela zajedno i pritom obavljala različite zadatke. 40 O POSTANKU PREZIMENA ŠKARE. godine u Stocu po kazivanju više kazivača. Vidoštak u Popratima i Vidoljub na Rivinama. gdje su sagradili kuće i ostali pod prezimenom Škare. a ova tri plemena su išla pretežito na istok. Osim tih vrela. D.

Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. naići ćete zasigurno na kamenu klesanu ploču koja je postavljena u spomen grčkih trgovaca pomoraca. Pripadnici ovih plemena (i danas) uvijek imaju krvnu grupu 0. i uvijek su prepoznatljive i specifične fizičke građe. Zagreb. danas dobro poznati Varoš. prvi. Ženili su se ženama iz prisutnih okolnih plemena. počeli su se baviti ribolovom i živjeti i zarađivati od njega. našli su se ubrzo na obali. Da bi preživjeli od gladi i sklonili se.neki žive na području današnje Srbije i prezivaju se Škare. S plemenima Vatavuk i Strizirep dogodila se slična sudbina. Sagradili su niz kamenih. nevrijeme je zahvatilo nekolicinu plovećih grčkih trgovačkih brodova i oni su doživjeli brodolom. str. počeli su hvatati ribu i napravili su par koliba. dio grada Splita. i jedini…” Mnogo prije nego što je car Dioklecijan i kročio na splitsko tlo.Hrvatske) koje se zove Škare. Danas je Varoš najstariji. tamo gdje počinju nizovi starih sazidanih kuća. a dio ovih istih prešao je na pravoslavnu ispovijest . 2007.”42 Vidi: Marko Dragić. Četvrti dio plemena otišao je dublje u prostore današnje BiH. današnje Jadransko more bila je veća trgovačka zona i poznata ruta grčkih trgovaca. Naš je također i Miroslav Škoro. ur. i tako tvorili prvo stanovništvo grada Splita i prve autentične Splićane. najstariju. 41 286 . Vinko Brešić. (Split) “Ako prošetate starim Varošem. FF-PRESS.41 (Split) POSTANAK SPLITSKOGA VAROŠA U predaji o postanku splitskoga drevnog naselja Varoš prepleću se antički grčki i ilirski događaji. Oni koji su se uspjeli spasiti. uvučenih u uzvisinu – da im more ne bi ponovno potopilo život. današnji Split imao je svoje živo srce. 42 Isto. Međutim. do koje su plivali. skoro pa ruševni. a nalazi se podno samog Varoša. rođendana akademika Miroslava Šicela. “Još prije nego je sagrađena Dioklecijanova palača. 153171. Peti dio došao je u Slavoniju i oni se zovu Škoro. nižih i spojenih kuća. no davno je bio najljepši. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. No s vremenom nisu htjeli otići iz pitome zavale.

-7. veliki poraz cara koji je progonio kršćane. godine. Mater se pripala pa je malome od svog mlika napravila kolač i dala mu da ga ponese.43 DIOKLECIJANOVA KĆER U narodnoj je živoj tradiciji predaja o Dioklecijanovoj kćeri koja je bila naklonjena kršćanima i nije htjela dopustiti da joj otac ubije pet stotina kršćanske djece. proglašen je carem. a to je značilo da se više dite ne će vratiti. str. Svaki je cezar oženio kćerku svoga augusta i tako su se stvorile vladajuće dinastije. a Gaja Galerija Valerija Maksimijana Jupiterova pod njegovim izravnim zapovjedništvom. dakle podcarem i nasljednikom. Mater i dite pozva car Dioklecijan.Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan bio je jedan od naosebujnijih vladara u povijesti Europe. Pro arte papiri. prevela Linda Palameta. a vlast su ostavili Galeriju i Konstanciju. ali Dioklecijan im je bio poglavar. Split 2005. dakle niža od augusta. Podrijetlom je iz Dalmacije. Dioklecijan je ostao carem Istoka i vladarem čitavoga carstva. Bio je obični vojnik te zapovjednik straže cara Numerijana. 43 Jesus Pordo. Car Zapadnoga carstva bio je Maksimijan kojemu je Dioklecijan dodijelio naslov augusta. Zbog toga ju je prokleo i ona otada dva puta godišnje u sablasnoj kočiji obilazi Solin i traži nekoga da joj pomogne i da je spasi. pod Maksimijanom. 287 . Dioklecijanova zamisao o upravljanju carstvom srušena je građanskim ratovima nakon 305. Dioklecijan i Maksimijan povukli su se nakon dvadeset godina vladavine. a uzroci su bili u pohlepi vladara i ambicijama da sami vladaju. Svoga prijatelja Maksimijana proglasio je cezarom. Nakon osam godina ratovanja i upravljanja carstvom shvatio je da je golemom Rimskom Carstvu potrebno više vladara te je ustanovio tetrarhiju po kojoj su četiri cara vladali podjednakim dijelovima carstva. Sebe je urbi et orbi proglasio sinom Jupitera. Godine 285.5. Oba su podcara imali naslov cezara. Dioklecijan. a Maksimijana sinom Herkula davši mu ime Marko Aurelije Valerije Maksimijan Dioklecijan je potom imenovao i dva podcara i nasljednika: Flavija Valerija Konstancija Herkulova (zvanoga Klor “blijedi”) na Zapadu.

Zagreb. ur. svake godine izlazila iz tamnice jedanput na 288 . 45 Car Dioklecijan imao je jedinu kćer. a dječak ga ponudi da proba. rođendana akademika Miroslava Šicela. vitrovi su ga nosali. I on je sve to izdrža. koziji rozi i magareće uši!” Na tom mistu izrasla je zovina (trstika) i dica su od toga napravila svirala i ona su svirala ono šta je dječak bija reka. Kad je kočija došla triba je uhvatit i nije je smija pustit do zore. I pusti ga tako da se vrati doma materi. Onda ga je car pita šta mu je to. Legenda kaže da dvaput godišnje sablasna kočija obiđe Solin. I pustija je kočiju. a to nije lako jer tada su ga napadali vrazi. str. stoljeća zapisao Josip Ceresatti i u Vjesniku 44 Vidi: Marko Dragić. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. pripa se i zgrabija ih obima rukama. pa je napokon baci u tamnicu u Splitu pokraj mora. Ipak bi ona. i taman prid zoru vidija je svoja crijeva kako ispadaju iz utrobe. Za nju su se mnogi jagmili. I jedan od mnogih koji su je pokušali spasit skoro je i uspija. To je čula Dioklecijanova kćerka koja je bila naklonjena kršćanima.44 (Kaštel Gomilica) Ta se predaja donekle razlikuje od Priče o Dioklecijanovoj kćeri45 koju je polovicom 19. I dite je tako i napravilo. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. i pošto je car pojeo komadić.I tako joj je sin otiša caru Dioklecijanu koji ga je onda posla da ga se pogubi. i ona nije tila dopustit svom ocu da pogubi svu tu dicu. ali da nikom ne kaže ništa. On je prije svoje smrti poželija samo da pojede kolač kojeg mu je mater pripremila. žačudi se okusu i pita ga od čega je spravljen. Ali ona nije htila poć ni za nj ni za nikoga. di je bilo puno vlage i vode. Car Dioklecijan je to čuo i naredio da se pobije pesto dice u Šelima (tu je bija amfiteatar). 2007. Zato je otac stao proganjati. Vinko Brešić. To Dioklecijanova kćer traži nekog da joj pomogne i da je spasi. Mali mu je reka da je od materinog mlika i tada je car reka da ga je dječak privarija jer da ga sad ne može ubit. zmije su ga grizle. a otac ju bješe obećao jednom kraljeviću. I kad je rekla car joj je tad uzvratija: “Đava te nosa!” I tad je doša vitar i odnija mu ćer skupa sa kočijom i ona se nikad više nije vratila. I još mu je reka da ako ne može izdržat da nikom ne kaže da prišaplje zemlji. dopušćenjem Božjim. tako da još i danas ta kočija obilazi Solin u nadi da će biti spašena. Otiša je iza kuće i prišaplja travi: “U cara Dioklecijana praseća glava. 153171. FF-PRESS.

Pripovidali su stari ljudi da ona traži u Mravinskom polju jednu ženu koja ju je puno ljubila i bila je zato progonjena od Dioklecijana. a još se nije bilo svanulo. ufati konje za uzde. i to u Splitu i Solinu. priredila Maja Bošković Stulli. To Dioklecijanu nije bilo drago. U istoj zlatnoj karoci pojavljuje se svakih tisuću godina i to u Splitu i Solinu. bio bi čestit za vavik. 454. u Mravinskom polju pod Kamen i u Srinjinam “pod Baščom”. 46 Isto. kad eto ti nje pod Kamen. Kad je on to bio odlučio. da da. jer je ona puno dobra. u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. (Srinjine kraj Splita) Navodim prema: Usmene pripovijetke i predaje.Ona još ni danas nije umrla. U nas u Srinjinam dolazi “ pod Baščom” gdi je bio Dioklecijanov ribnjak. Najedanput nestane nje iz tamnice. Vidi se da mu nije bilo dano da je poljubi pa da bude čestit za vavik. neka bi se pripao svaki oni koji bi pokušao nju zaustavit i poljubit.46 Po toj predaji car Dioklecijan utamničio je u Splitu blizu mora svoju jedinicu kćerku jer je odbila ispuniti očevu želju i udati se za jednoga kraljevića. Ona je bila ošinula konje samo da njega kuša. Pripovijedalo se da ona u Srinjinama traži jednu ženu koja je nju jako voljela i zato je bila proganjana od Dioklecijana. a ona se tu igrala kad je bila malena i bacala ribicam mrvice od kruva i mesa. Kćerka je Božjom voljom iz tamnice izlazila jednom godišnje i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. najedanput nestane nje iz tamnice. str. Predaju je kazao Mato Čović. Vjerovalo se: tko bi tada mogao susresti nju i poljubiti je. To nije odgovaralo Dioklecijanu pa je naredio slugama da po gradu čine veliku grmljavinu i tako zastraše sve kako se ne bi približavali njegovoj kćeri. naredio svojim slugam da s latom čine po gradu naokolo veliku grmljavinu. ali ona ošine konje. 345-346. pa je odluči smaknuti.arheološkoga društva 1919. Vrati se natrag da će kući u Srinjine. konji upropanj. on se pripade. 289 . a leti. stasita ko jela. problidi i onesvisti. pa šta Bog da. MH. a ona pobiže. Ode zato u Split. Po toj predaji ona ni danas nije umrla. Vjerovalo se da je mogu zaustaviti i godinu i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. pa bi zato. ka vila. Skoči on prida nju. gdi je kupina. Ko nju i sada vidi. kad bi ona izišla iz tamnice. Ko bi tada moga nju susrist pa zaustavit konje i nju poljubit. Nju je sigurno moga zaustavit i poljubit pokojni don Nikola Mužinić. godine objavio Fr(ano) Bulić. Zagreb 1997. Bijaše se našao jedan naš Srinjanin od srca .ovo mi je kaziva moj pokojni otac .pa je odlučija pokušati sriću. SHK. pa zaustavi konje i karocu i nju poljubi. ali je nije naša. brate. lipa ka ružica. Sva u sjaju i zlatu kao zvizda Danica. Napokon to je više bilo dodijalo Dioklecijanu. Caru je sve to dodijalo i odlučio je smaknuti kćer. da je se ne mogu dva oka nagledati od velike plemenitosti. Ne bi ga bili konji satrli. u Mravinskom polju pod Kamen i u nas u Srinjinam “pod Baščom”. ali se nije na nju namirio. taj bi zauvijek ostao sretan. Ona se prikazuje i sada svaki hiljadu godina isto u zlatnoj karoci. str. ostao bi čestit za vavik.

Rajčić. Kolač mu se dopao te je upitao vojnika od čega je tako sladak. str.). rođ. Kad je taj vojnik obrijao cara. Cara su vojnici po redu išli brijati. Školska knjiga. FF Split. priredila Maja Bošković Stulli. ploče koje se okreću i tako gutaju sve koji se usude tuda Isto. 45. Nedavno su otkrili da jedan od njih poveziva Solin. *** Motiv praseće glave i tajne koja se ne može sakriti nalazi se i u priči o kralju Norunu48 i kralju Trajanu. zamolio ga je da pojede kolač. U Kistanju (Dalmatinska zagora) pripovijeda se o caru Kliktijanu koji je imao kozju bradu i praseću glavu. svi oni koji su sudjelovali u tim ekspedicijama nisu se vratili živi. i tim tunelima i podrumima služili su se vojnici i sam car. Kad mu je vojnik rekao da je od majčinoga mlijeka.47 U Priči o Dioklecijanu i njegovoj kćeri biblijski je motiv ptice koja samo jednom u tisuću godina dotakne zemlju. u Koprnom (Dalmatinska zagora). Vidi: Stipe Botica. 48 47 290 .poljubiti samo dobri ljudi kakav je u to vrijeme bio župnik don Nikola Mužinić (umro 1856. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. 336-337. 49 Ivana Hrga zapisala svibnja 2006. Car mu je dao štapić i pustio ga. str. 1925. sve do palače. 454. sv. 15. Car mu je dopustio i zamolio ga da i on uzme kolača. stoljeća do Drugog svjetskog rata vršena su ispitivanja tih tajnih podruma i katakombi. Tridesetih godina 19. Kazala joj je Božica Hrga (djev. SHK. Zagreb 1997. str. ali se od njega nijedan nije vraćao. car je uzviknuo: “Ta mi smo braća kad od iste matere uživamo mliko”. 2006. g. Vojnik je od štapića napravio sviru koja je svirala: “U cara Kliktijana kozja brada i praseća glava. Sinj i Split. g. 194. I svi istraživači. Usmene pripovijetke i predaje. Jednom je vojniku majka svojim mlijekom ukuvala kolač. Rkp. MH. godine. str.”49 DIOKLECIJANOVI PODRUMI U Splitu i okolici u usmenoj su komunikaciji i predaje o Dioklecijanovim podrumima. u Koprnom). Zagreb 1995. Govori se da su te katakombe i podrumi puni zamki – koplja koja probadaju.

svi nestanu u bezdan.51 (Kaštel Gomilica) BOJČUŠE Duvno je dugo bilo središte otpora protiv Rimljana. str. Takvi prolazi postoje i na Pagu: Po jednoj priči.50 (Kaštel Gomilica) PODZEMNI PROLAZI Razne su vlasti na području Hrvatske gradile tajne podzemne prolaze koji su služili za komunikaciju i za bijeg u slučaju potrebe. prije Krista. pljačkali i uznemiravali grčko-rimska naselja i trgovce na obalama. Jedna je ekspedicija pošla sa arijom kako bi se mogli čut sa drugim članovima na površini. Rimljani su zauzeli i spalili Delminium 156. ali i oni su se u jednom trenu prestali javljat. 6. 2007. g. sredina tih podzemnih prolaza je na pijaci. Uspomenu na žestoki duvanjsko-rimski boj čuvaju: povijest. Rkp. također. S Vidi: Marko Dragić. 2005. Delmati su. Od tada više nije poznato da je neko iša istraživat te podrume i katakombe. Eno ji doli. a kazao joj je Jure Kaurloto.prolazit. 51 Na Pagu 2005. ur. Po drugoj priči. Vinko Brešić. 52. zapisala je Petra Jakovčević. rođendana akademika Miroslava Šicela. toponim Bojčuše. Jedan dil gre do kneževog dvora. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. 153171. g. FF Split. 50 291 . str. a drugi do Župnog dvora. Zagreb. odakle se putevi dile prema Župnom dvoru i Dominikanskom samostanu. Tuden su Rimljani boj bojevali i zato se i zovu Bojčuše. sv. odman spram gradine. ti prolazi greju od kule Skrivanat. kosti koje su se ondje izoravale i živa predaja: U nas u Letki imaju njive i zovu se Bojčuše. ispod Benediktinskog samostana do Zborne crikve Marijina Uznesenja. FF-PRESS. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. prema palači Matasović i Zbornoj crikvi Marija Uznesenja i dalje prema kuli Skrivanat.

30. d. kažu rimski. 53 Predaju je zapisala Tatjana Čuić po kazivanju Dragice Ćurić rođene 1931. sveti Donat oko 804. Bila je srijemska mučenica (djevica) ili udovica patricija Publija koji ju je radi njezine želje za djevičanstvom zatvorio u kućnu tamnicu. 1933. rkp. D. Nakon Publijeve smrti pratila je Krševana u Akvileju i ondje prisustvovala njegovoj mučeničkoj smrti. Stažija. stoljeću njezine relikvije su prenesene u Carigrad. godine dobio je te Marko Radoš. Stoja. FF Mostar 2003. Stana. Zadarski biskup. rođ. Od gradine priko njiva Mukišnica do Lužina ima konjski put. 2. Staža. 52 292 . Kao i danas. (Korita kod Tomislavgrada) *** SVETA ANASTAZIJA (STOŠIJA) Sveta Anastazija u narodu je poznata kao Stošija. Stajka. str.onu stranu. uz baziliku svetoga Dimitrija. rimski put bijo. Put je bijo sve od gradine pa amo. 2004. Usužnjenu ju je tješio sveti Krizogon (hrv. Duvno je se i u rimsko doba nalazilo na raskrižju cesta. Nasta.52 (Letka kod Tomislavgrada) RIMSKI PUT Mnogobrojni ostatci Rimskih puteva i priče o njima i danas svjedoče moć toga carstva. u Koritim. di je njijov. godine. Staza. sv. to su sve stine ko kaldrmane bile priko polja i vidile se vazda dok 53 nisu potopoli polje. u Letki 2003. god. žito je uvik slabije. Krševan). godine kazao Danijeli Ančić. Rkp. zb. U 5. Vl. Tragovi tih rimskih cesta mogu se vidjeti i u polju i po okolnim brdima. Svake godine oruć stine izvaljujem. godine spaljena na lomači. prosinca 304. Solun i ponovno u Sirmij gdje je 25. Nastavila je slijediti svete mučenike idući u Sirmij. Pokopana je u vlastitoj bazilici.

55 O svetome Vlahu Hrvati i danas pripovijedaju: Jednom davno su pred grad Dubrovnik doplutale vlasi svetoga Vlaha. Kad je doveden pred Licinija. ZAŠTITNIK DUBROVNIKA Sveti Blaž bio je biskupom Sebaste u Armeniji u 3.112-113. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. jer je prema legendi spasio dijete koje se gušilo progutavši riblju kost.). Neki su se barkom odveslali i izvadili vlasi iz mora. 211. Zagreb 1990. 56 Anđela Gilić zapisala je 2006. stoljeću. Po zanimanju je bio liječnikom. priredio Anđelko Badurina. 57 PRENOŠENJE MOĆI SVETOGA DUJMA Solinski biskup i mučenik sveti Dujam živio je u 3. 57 Leksikon ikonografije. zarobili. g. povijesti i diplomirani etnolog (rođ. godine u Splitu. Pučani su potrčali prema obali da vide čudo. te mu ranjene i bolesne dolazile. 46/06. Kršćanska sadašnjost. čuvari su dali znak za uzbunu. 4. Rkp. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića.54 SVETI VLAHO (BLAŽ). FF Split. Nadaren božanskim nadahnućem povukao se u pećinu i ondje živio među divljim životinjama koje ga nisu napadale. 54 293 .relikvije i pohranio ih u crkvi svetoga Petra koja se od tada naziva Sveta Stošija. on je naredio da ga raskidaju željeznim grebenima i bace ga u jezero. Zaštitnikom je divljih životinja. 55 Isto. Sjale su poput zlata. Opazivši ih. Zagreb 1990. prof. str. stoljeću. Kazala joj je Ivana Radovani. već su ga mirno susretale i mazile se uz njega. sv. str. str. 2006. Božjom pomoću zacijelile su mu rane te je hodao po vodi propovijedajući mnoštvu. 161. pomislivši da je vrač. str. priredio Anđelko Badurina. Zavjetuje mu se za ozdravljenje grla. Sveca čije su vlasi bile nazvali su Vlaho i uzeli ga da im bude parac (zaštitnik). Prema toj predaji podrijetlom Leksikon ikonografije.56 Kao zaštitnik Dubrovnika u ruci drži model grada. Na koncu mu je odrubljena glava. Splitska predaja ga stavlja u prvo stoljeće. Otkrili su ga kraljevi lovci te su ga. Kršćanska sadašnjost. 1979. Znali su da su to svetačke vlasi pa su ih odnijeli u Crkvu.

Neko napokon smisli. 452-453. str. Prije njega ubijeno je četrdeset pet mučenika.58 Ivan Ravenjanin je u 7. nisu putovali danju. VIII. Stjepan Štrodl-Srijemac. Apolinar u Ravennu. Ondje je osnovao crkvenu zajednicu i mnoge obratio na kršćanstvo radi čega je podnio mučeničku smrt. kojega je s Pankracijem i Apolinarom pratio u Rim. koja je.59 ILIRI OSNOVALI VAREŠ I VISOKO Prema kazivanjima naših starih djedova i pradjedova prostor Vareša prije nije bio nastanjen a 'vamo na drugoj strani je postojalo jedno pleme Ilira koje je u bijegu pred kugom i raznim nedaćama krenulo u potragu za boljim mjestom. 211. Narod mišljaše . Sarajevo. Tako su oni išli za jednom zvijezdom. Na tom mjestu. a i drugi pratioci.. vele. i putovali su samo noću. izabraše nekoliko ljudi. kad bi zvijezda stala. ožednješe djeca. 59 58 294 . 1901. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. sakupio da ga prenose. po tom' je ona i dobila ime. ali pošto ih žeđ žestoko morila. od nje se otkinuo jedan dio koji je sjao a njeg' je uzeo kralj tog plemena.je iz Sirije. a kad tamo ni oni ne mogoše. podigoše i ponesoše sveca. pa pred Spljetom. To se baš desilo na području naše planine Zvijezde. Svetom Dujmu je odrubljena glava. No pošto je velika vrućina bila. preobratio se na kršćanstvo i krstio u Antiohiji. pomoliše se svecu i u taj čas izbi iz zemlje lijepa hladna voda. koja i danas stoji. a pod njom je izvor bistre i hladne vode. jer djeca nisu grješna. sagradiše Spljećani kapelicu. stoljeću prenio moći Svetoga Dujma iz Solina u Split. Školski vjesnik. i ljekovita. pa povjeriše taj časni posao svećenicima. Napredovali su jer sve što im je trebalo kralj bi poželi i zazivaj uz pomoć Isto. sjedoše kraj ceste. gdje je voda izbila. Pankracije je krenuo na Siciliju. Bio je učenik svetoga Petra. Kad je zvijezda stala na tom mjestu. Oni su otad' vjerovali u taj kamen. da se svetac ne da od grješnih ljudi nositi. a Dujam u Salonu. I zaista čim se djeca prihvatiše. a oni se napiše i pođoše dalje. Đački izlet u Bosnu. koji ponosno pristupiše i htjedoše ga podići. tad' su se odmarali i dok je išla zvijezda toliko su i oni putovali. da izaberu nevinu djecu da ona pokušaju nositi. str. da se odmore. stali bi i oni. ali ni maći s mjesta. a o tome se pripovijedalo: Kad se svijet. vjerovali da će im bit' dobro sve dok njega imaju..

Kako su silazili s Zvijezde tako su nastanjivali Vareš i Visoko. pusti jak vjetar koji istrgnu od kralja taj kamen te on pade u podnožje planine.). nisu ga mogli naći pa ga je odnio sa sobom pod zemlju i došlo je do nji'ove propasti a legenda kaže da je tada nastala nekakva kletva. Tu je zemlja bila plodna. g. rođena 1953 god. Jerolim se odluči u svijet krenuti. Kralj je otiš'o u Visoko a neki su se samo spustili u Vareš 'dje su isto tražili tog Hurija i kopali zemlju i tako otkrili golema rudna bogatstva. Hilarija. Kralj naravno naredi da se kamen nađe ali pošto Huri pusti gustu maglu u podnožje Zvijezde. Sv. FF Mostar. zvjerinje i škorpioni bjehu njegova družba. kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika. blizu rijeke Drave od poštenih roditelja. Uputi se prema Grčkoj i Siriji te uđe u Antiochiju. U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka. Zemlja gola bila mu je postelja. 2007. D. 60 SVETI JERONIM Slavni Jeronim (oko 347. mogla se obrađivati. gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. Al' zbog zavisti i ljubomore mitsko biće Huri koje je živjelo pod zemljom. zvao se Zvjezdan-grad. A ustvari su oni imali i jednu zlatnu jabuku koju su stavili na vrh kule pa im je ona služila k'o putokaz jer je davala odsjaj od sunca po danu i od mjeseca u noći. Nije se moglo sijat' više jer je bila velika studen pa su oni morali pobjeć' i selit se jer nisu imali više šta jest'. nebo pokrivalo. rodi se u Stridonu. – 422. crkve naučitelj. Pavla. S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) počinu neko vrijeme i odatle posla život prvog pustinjaka Sv. rukom ih svojom ispisa. vrati se i dođe u Aquileju.tog kamena koji je svijetlio. ljudi su mogli od svoga rada tu živjeti pa su tu napravili i grad. godine od Liljane Grgić (domaćica. Kao mladić uputio se na školovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da mišljaše da u njemu Ciceron uskrsnu. Jerolim se odluči slijediti ih. jer se Huri krio s kamenom od kralja i da bi bio sigurniji zavi on Zvijezdu u snijeg.) Rkp. vjere branitelj. 295 . Odatle ode u Treveru i našavši neke knjige Sv. Četiri ljeta ostao je u pustinji hraneći se biljkama i korijenjem. 60 Katarina Pejčinović zapisala je u Varešu kolovoza 2007. Potom je prošao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine dođe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporuči nekim ženama jer mu otac i majka bjehu umrli.

Jeronimu. Moravci im kazaše da je Bohemija prazna i da je u njoj tek šačica Vandala. također slavenskog roda. rujna 422. Junije Palmotić. a on ga izliječi. Ljudi su bili zapušteni dugih kosa mahom pastiri. Jednom mu je lav došao te nogu u koju se trn zabio pokaza Sv. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. – Dubrovnik.Nakon četiri godine poželi Sv. PRIČA O ČEHU. st. Kada je Čeh stigao u Bohemiju. te se popeo na planinu i ondje ubi žrtve i prinese bogovima. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumači. Zato se kod Sv. Mnogo je još napisao navlastito maternjim jezikom. a Meha ne spominje. Filip Grabovac. mlijeko i sir. Umro je u osamdeset šestoj godini života 30. Orbinija su koristili Pavao Ritter Vitezović. To je djelo bitno utjecalo na početke srpske i bugarske historiografije. Hrvati bjehu vješti gradnji i 296 . godine Kraljevstvo Slavena. LEHU I MEHU Mavro Orbini (Dubrovnik. To je djelo napisano na temelju Ljetopisa popa Dukljanina. Zbog toga ga optužiše i htjedoše ga osuditi te on pobjegne zajedno s bratom Lehom i mnogobrojnom rodbinom. vjerojatno pol. slugama i drugim ljudima. Četrdeset godina je ondje u pokori živio. 1611. je prevedeno i na ruski jezik. Čehu se ondje svidjelo. Andrija Kačić Miošić i drugi. Ljudi su vidjeli da su Čeh i njegovi ljudi iste narodnosti te se pozdraviše i izgrliše dajući Čehu poklone: meso. XVI. a Novi zavjet iz grčkoga. Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Kloštar i ondje nastavi činiti pokoru. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. ondje zatekne više ovaca i goveda nego ljudi. Ivan Gundulić. st. Papa Damaso naredio mu je da dođe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim piše kardinalom. Mavro Orbini u svom djelu piše i o braći Čehu i Lehu. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio učitelj. Došli su u Moravsku kojom upravljahu Slaveni. povijesnih izvora i usmenih predaja. U 18. Čeh Hrvat nehotice ili hotimice ubije jednog od svojih čovjeka velikoga ugleda. Bibliju je preveo iz židovskoga. Kasnije bi prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga čudesa učini. prijateljima.) objavio je 1601. Jeronima piše to zvjerinje. U Rimu je ostao tri godine propovijedajući i pišući ondje. Vrati se u polje svojima i reče im da ondje sagrade kuće i počnu obrađivati zemlju. Mjesto pohoditi gdje nauči židovsko pismo.

Leh napušta brata i osniva Lešku (Poljsku). odluče braća poći na sjever. Doznavši sestrinu izdaju. Leh i Meh zazidali su sestru u toranj koji se i danas zove Vilin toranj. str.ratarstvu. 9. Narodne novine Zagreb 1999. Leh Lešku (Poljsku) a Meh Mešku (Rusiju). Zagreb 1993. Leh osnuje Poljsku. Njihova sestra Vilina bila je zaljubljena u rimskoga namjesnika i izdala mu je braću. Lehu i Mehu koji su stolovali u Krapini. 1872. Njihova se sestra zagledala u rimskog namjesnika te mu. Lehu i Mehu: U zemlji Hrvatskoj kako kažu stari kroničari. prevela Snježana Husić. Starije su žene ranjavale neprijatelje a djevojke ih gađahu lukom i strijelom. 62 Dražen Kovačević. odlučili su zbaciti rimski jaram. 61 Ljudevit Gaj (Krapina. bijaše češkog roda. Kada im je otac umro. Doskora dozlogrdilo braći rimsko godpodarstvo pa odluče rimski jaram zbaciti. Braća su pobjegla na sjever i tako je Čeh osnovao Češku. 1809. Papa Pio II. 110. a Meh Rusiju.62 Mavro Orbini. braća je uzidaju živu u toranj krapinskog grada kojeg i danas nazivaju Vilinim tornjem. Valaska sedam godina vladaše Češkom nakon što je poubijala 7 protivnika. Sinovi uz Krapinu sagrade još dva grada – Psari i Šabac i vladaše njima. Bili su ratoborni. priredio i napisao uvodnu studiju Franjo Šanjek. Česi se pokazaše hrabrim ljudima i vrsnim strijelcima. Knezom im bijaše Hrvat stolujući u starom gradu Krapini. Dražen Kovačević je na temelju starijih zapisa (ili priča koje je slušao) kao pripovjedač 1993. put sjevera: Čeh utemelji Češku. Krenuše braća preko triju rijeka. – Zagreb.-114. bojeći se za nj. Legende i predaje Hrvata. godine objelodanio dvije stotine hrvatskih predaja i legenda među kojima je i ova o Čehu. Leha i Meha.) zabilježio je predaju o braći Čehu. kazna im je bila gubitak djevičanstva. Uvidjevši da se ne će moći obraniti od rimskog cara. te kći po imenu Vilina. živjelo nekad davno svo plemstvo slavensko. ispriča što braća snuju. str. 61 297 . Kad to ne bi učinile. Kraljevstvo Slavena. Pokoravao se on rimskom caru i njegovom namjesniku u Hrvatskoj. Golden marketing Zagreb. Dalmatinci su pristizali u Bohemiju. U dubokoj starosti umre knez i ostavi za sobom tri sina: Čeha. Čeh.

Poljaci i Česi ilirskoga podrijetla. str. u Prisoju. (U isto su se vrijeme Englezi nastanili u Engleskoj. Majdanu kod Mrkonjić Grada. mi ovde. Komjenovcima (Jabuci) kod Ustikoline na Drini i drugdje. Muklo. Sarajevo 1981. – Upade u turske ruke Peršija. do 630. Ričici kod Kaknja. neka Buga i po njoj je nazvano Buško jezero i narod. Lepnici. 63 298 . stoljeća. Duvnu. g. I od njih Dalmacija. radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja bosanske biskupije (1089. Tu u jezeru ima neka Đuro Basler. koja je od mora do Dunava dosegla. Kožočeš. Marindvoru u Sarajevu. Šuici. str. Dojdoše iz priko Babinih gora Hervati najprvo u Dalmaciju i ove sadanje hrvatske i slovinske strane. u: Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne. bila je gospodarica. Hrvat i dvi sestre: Tuga i Buga. Turci se odvojiše od oblasti rimskih cesara.Radnja predaje dogodila se u vrijeme Ilira i Rimljana. hrvatsko ime prija.) Hrvati su došli iza Babinih gora iza Karpata. a ne kako je navedeno u predaji. 67. 3. STAROHRVATSKO DOBA Hrvati su današnje krajeve nastanili od 610. i zove se do današnjega dneva. Klobej. između ostalog. Vrlo rano su primili kršćanstvo o čemu. 64 Nikola Lašvanin. Porfirogenet u svomu djelu De administrando imperio (O upravljanju carstvom) prvi naveo povijesne predaje o dolasku Hrvata u današnje krajeve koje su predvodili petorica braće i dvije sestre.). Brezi.64 Kraljica Buga U Dučiću. IRO “Veselin Masleša”. Arheološki spomenici kršćanstva u Bosni i Hercegovini do XV.63 Već je kazano da je Konstantin VII. Sarajevo 1991. Prid ovim bijaše pet bratje: Kluka.-1989. Bužani. Vrhbosanska visoka teološka škola. s mlogim bojem istiravši Abare. Blagaju na Sani. fra Ignacije Gavran). *** U vrijeme romantizma bilo je rasprostranjeno vjerovanje da su Rusi. svjedoče bazilike u Zenici. Doboju kod Kaknja. (priredio dr. ovdi se nastaniše. Srđu. Ljetopis.

ravnicu podno Mosora – Poljica. (Po narodnom kazivanju priopćio Ivan Zovko). A kad je Tuga umrla. svi su za njon plakali i nisu je Poljičani ni dan danas zaboravili. 66 GZM. HKD Napredak. Onda im je bilo lakše putovati kroz šume i nizine.66 Kraljica Tuga Daleko. najprije da je rimska. dok nisu napokon ugledali more. ni svađat ili štogod jedno drugom uzet. najstariji zva se Hrvat. I tako je nasta gradić koji su zvali Tugini dvori. MH. u biloj haljini i duge Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. a danas se zovu Tugari. Ona je tu sagradila svoje dvore. BiH. 65 299 . 100. Ona je svake večeri i jutra uveseljavala ljude svojom pismom. Svi su radili. Bilo je dvanaest plemena. To se gorje zove Karpati. za misečine. Jedan od braće. nalaze se visoke gore. Ona i danas zna. 5. Buško jezero i prezime Bužana. Sarajevo 1892. drama i mikrostrukture. sićam se da sam 65 jednom vidila kad su te mrtve iskapali. I Tuga je dobila lip kraj. U Policin se nije smilo govorit ružno. To je bila njihova nova domovina koju podilili među sobon. Govorilo se da je biloj vili druga. knj. Kad je sušna godina dobro se vidi. str. Naši su pradidovi čuli kako je toplo u krajevima blizu sinjih vali. pa su pod vodstvom petero braće i dvi sestre krenili na dalek put. a sestre su bile Tuga i Buga. Bila je Tuga pobožna i dobra i činila svima lipega. daleko odakle pušu ladni vitrovi i snig vije. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 455. stoljeća zapisao da je prezime Bužana uvijek u ženskom rodu. Svi su živili u jubavi. (Korita kod Tomislavgrada) Uspomenu na gospodaricu Bugu čuvaju etiološke predaje i toponimi Bužana grad.gradina. Tuga je bila divojka duge zlatne kose i crnih očiju. ali sad se ne vidi. str. priredio Marko Dragić. Veliki je to bijo grad i tu je bilo groblje. trudili se i punu su kuću svega imali. di su u davna vrimena stolovali naši pradidovi. a oko njena dvora plemići su sagradili palače. Hrvat je ka najstariji brat bija snažan i jak i duž puta je branija svoj narod od zviri i neprijatelja. Ivan Zovko je koncem 19. Sarajevo 2005.

FF Split. 4. pa su utekli. MH. Po zanimanju učiteljica. 67 Mirni Trgo 2006. Sardiniju i Kalabriju. 2004. Janku Sibinjaninu. 68 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. puno veću od njihove. Marku Kraljeviću. drama i mikrostrukture.-172.67 U livanjskom kraju i danas pripovijedao da je planina Tušnica nazvana po kraljici Tugi koja je ondje dolazila u posjete svojoj sestri Bugi. Siciliju. Da se spase. 39. živi i radi u Selcima na otoku Braču. ali postoji legenda o njihovome napadu na Pražnice. ali onima ča su bili.68 (Selca na Braču) EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE NARODNIH VLADARA (925. 69 Vidi o tome: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Saracenima se pričinilo da vide ogromnu vojsku. u Splitu. a mista u sredini otoka su nastala puno pri onih uz more. ča je Bračanima savršeno odgovaralo zbog položaja sunca. g. pobrali su duge šibe od jasena i primazali ih lojem. srpnja 1965. na pamet je pala izvrsna ideja.) U usmenoj su komunikaciji do naših dana sačuvane povijesne predaje69 i pjesme o: kralju Tomislavu.plave kose proći priko ruševina svoga dvora u Tugarima bdijući nad Pojičanima i Pojicama. Sarajevo 2005. Iz sjeverne Afrike su prodrli i osvojili: Maltu. U narodnom je pamćenju Bračana i danas predaja: Ne znam kako su Saraceni došli do Brača. i: Marko 300 . HKD Napredak.). str. FF Split. 27. te se učvrstili u Ulcinju. SARACENI U PRAŽNICAN Saraceni je bizantski i latinski naziv kojim su u ranom rednjovjekovlju nazivani sredozemni arapski islamizirani narodi. Skender-begu. godine u Sumpetru (Jesenicama) kazao je Jure Klarić. priredio Marko Dragić. 31. Korziku. knjiga 5. jerbo su one na samom vrhu Brača.. Ni bilo puno Bračana za obranit misto. Dijani Mišetić. sv. str.-1463. Kako je ti loj bliska na suncu. 97. Rkp. sv. Logično je da su to bile baš Pražnice. u Selcima na Braču kazala Doris Bošković (rođ. Borba je bila u cik zore. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 2006. hercegu Stipanu Vukčiću Kosači. Rkp.

prvi hrvatski kralj okrunjen je na Duvanjskom polju.70 KRALJ TOMISLAV Prema izvješću u Hrvatskoj kronici.SVETI DONAT Donat je. Htijući spriječiti sukobe između carstava krenuo je s mletačkim duždem Benenatom u Carigrad. Bio je jak. Duvno kroz stoljeća. 71 Robert Jolić. za vrijeme kralja Karla Velikoga na Zapadu i Nicefora na Istoku. oslobodio je Posavsku Hrvatsku među Dravom i Savom. Tomislavgrad – Zagreb. Neki drugi povjesnici drže da se krunidba zbila krajem 9. str. Benenato je htio Stošijine relikvije ponijeti u Mletke. g. Zauzeo je nakon toga Bosnu i Hum. Ondje je otkrio posmrtne ostatke svete Stošije. st. 301 . Grgur Dragić. 70 Leksikon ikonografije. vjerojatno. Od Kozigrada do Zvonigrada (hrvatske povijesne predaje iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. gdje su nekoć i Delmati imali svoj glavni grad.-93. Dok se bugarski car Simeon borio s Grcima. godine koja se spominje u Kronici. str. stoljeću. str. 493. U narodu je najraširenije i najprihvaćenije mišljenje Kukuljevićevo i Klaićevo.. Ako je kralj Budimir kraljevao 40 godina i preminuo 917. prema kojem se na Duvanjskom polju za kralja okrunio Tomislav godine 925. hrabar i vrlo poduzetan. Kršćanska sadašnjost. Jure i Ziral. Dominik Mandić drži da se taj događaj zbio godine 753. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. dao je izraditi kameni sarkofag i oltar i crkvu je posvetio svetoj Stošiji. Podrijetlom je bio iz ugledne zadarske obitelji. najvjerojatnije u blizini planine Liba. sin Mutimirov kojega je naslijedio oko 910. ali se pojavila silna oluja.71 Tomislav je. ili otprilike tada. Tada je Donat upriličio svečani prijenos Stošijinih kostiju u biskupsku crkvu svetoga Petra.). Duvnjaci vjeruju da Tomislavgrad baštini ime po kralju Tomislavu. Baška Voda-Mostar-Zagreb 2001. bio zadarski biskup (9. Ponijeo je sa sobom moći svete Stošije i kuda god se kretao mnoštvo naroda je ozdravljalo. 57. 209. Tomislav je otkazao poslušnost Grcima i Hrvatsku učinio samostalnom. 2002. Naša ognjišta. znači da je krunjen godine 877. priredio Anđelko Badurina. i da se okrunjeni kralj zvao Budimir. Zagreb 1990. Kad je proglašen knezom.

kazivali su brte stari. Kako stari ljudi pamte i pripovidaju. 72 302 . Sarajevo 2005. 74 Isto. 60 000 konjanika te 80 velikih i više malih brodova.73 (Stepen kod Tomislavgrada) CRKVA U KOJOJ SE POSVETIO KRALJ TOMISLAV U Mesijovini se nalazi Gradina i tu je bila crkva Sv. g. i 925. str. str. Tomislav. Na Splitskom saboru oko 925. 101. Ne zna se kada i gdje je umro kralj Tomislav niti gdje počiva. I danas se to misto zove Crkvina. MH.74 (Stepen kod Tomislavgrada) Vjekoslav Klaić. ustanovio je 15 točaka kojima se moralo srediti stanje u državi. 71. str. To je sveto misto i ne smi se dirat u grebove. Najprvo je na cilom svitu od svih svitskih vladara onoga staroga vakta. bio je krunisan u Kongori pod čvorovim rastom. Ilije i kazivali su da je se tu kralj Tomislav doša posvetit poslje krunisanja. kada je u stara vrimena vlado Rvackom. drama i mikrostrukture. Tu su nađeni neki grebovi i kaže se ako se kopa po strani od Duvna da odma počme nevrime. knj. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 73 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju u: Zbornik. priredio Marko Dragić. U toj se crkvi. a i danas se zna gdje je bila crkva u kojoj se Tomislav krunio. Zagreb 1998. HKD Napredak. 101. g. KRUNIDBA KRALJA TOMISLAVA Kraljo Tomislavo.72 CRKVA U KOJOJ SE VJENČAO KRALJ TOMISLAV Legenda kaže da je na Gradini poviš Petrovića bila crkva koja se zvala Ružica. vinča kralj Tomislav. Prvi hrvatski kralj. u susret trećem tisućljeću. najprvo je Tomislav okrunjen. ukopan je Tomislav na Jabuci njivi (na Čondraku) i pored Tomislava ukopana su još tri poglavita rvacka kralja. A njegova žena je bila rodom iz Zauma.Ninski ga je zlatnom krunom ovjenčao na Duvanjskom polju između 920. Stari su naši pripovidali da je naroda bilo za vrime krunisanja Tomislava tri i po milijuna i od Stržnja do Sovićki vrata ispod kapka mogo si proć da čovik pokiso ne bi. Potukao je vojsku bugarskoga cara Simeona dočekavši ga sa 100 000 pješaka. 5.

Papinski legat Gebizon okrunio ga je kraljevskom krunom u bazilici Svetoga Petra u Solinu. U XIV.SVETI IVAN TROGIRSKI Sveti Ivan Trogirski podrijetlom je iz plemićke rimske obitelji Orsini (11. Međutim. zapisana je predaja o silovitom umorstvu najboljega hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira.). 1846.75 DMITAR ZVONIMIR Dmitar Zvonimir kraljevao je od 1075-1089. Riješio je spor između Zadrana i kralja Kolomana. Pripadao je dinastiji Svetoslavića. str.) zabilježio je u rujnu 1886. 1934. Kršćanska sadašnjost. – 75 Leksikon ikonografije. Za njegova kraljevanja hrvatski narod je živio u blagostanju. O njemu postoji više legendi: Po jednoj od njih biskupu Ivanu je za vrijeme mise s neba sletjela golubica na glavu kao znak Duha svetoga i njegova mirotvorstva. između Drniša i Muća. godine kod Rotne gomile. ističući se miroljubivošću. 1869. Zagreb 1990. st. Papa ga je poslao u Trogir i u tom je mjestu izabran za biskupa. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. godine. Prema trećoj legendi Ivan je za vrijeme oluje putovao u Šibenik doživješi brodolom kod rta Planke. blagošću i pomirljivošću. 303 . Provodio je pokornički život. priredio Anđelko Badurina. stoljeća. Druga legenda kazuje kako je jednom tuča uništila vinograde. predaju o umorstvu kralja Zvonimira i poslao je povjesničaru Ferdi Šišiću (Vinkovci. Ivan je hodao po valovima i po njegovom je zagovoru spašeni su mornari i teret. a Ivan je naredio da se ono malo preostaloga grožđa stavi u tijesak iz kojega je potekla golema količina mošta. st. uoči godišnjice njegove smrti ruka je zrakom došla i spustila se na svečev grob. Arheolog i povjesničar Frane Bulić (Vranjic kraj Splita. Poslije Ivanove smrti Mlečani su htjeli njegovu ruku prenijeti u Mletke. Prvi put se spominje kao ban u slavonskom dukatu šezdesetih godina 11. Za vrijeme kralja Krešimira IV. U nerazjašnjenim okolnostima naslijedio je kralja Petra Krešimira IV. Ime kralja Zvonimira zabilježeno je na Baščanskoj ploči. – Zagreb. 284.

144. što se.) ZVONIMIROVA KLETVA Prema predaji zadnje su Zvonimirove riječi upućene Hrvatima: nigdar ne imali gospodina od svoga jazika. 1849. knjiga prva. Na Kosovu polju kninskom zavadio se neki kralj s vojskom te se pognali.Zagreb. Tu ga je izmrcvarila i ubila. Zagreb 1997. Vojska se potom pobila između sebe i izmrcvarila. Naklada Leksikon d. str. MH. i svaki je vojnik na mrtvo tijelo bacio po kamen. Kralj se zvao Rotando. Vjekoslav Klaić. 1940. godine. a vojska ga stigla gdje je sada Rotna gomila. – Zagreb. glavni urednik Antun Vujić. dakle i ostvarilo. godine. II. L –Ž. g. 724. a od puste krvi prolivene nedaleko ove gomile pocrvenila je zemlja i zato se zove Crljenica. Povijest Hrvata. Zagreb 1990. o. o. svezak. 1928.78 76 77 Ferdo Šišić. Po nekim izvorima ta je kletva trebala trajati devet stotina godina do 1989. (Takvih je zločina bilo i kod drugih naroda.76 Istinitost te predaje negira povjesničar Vjekoslav Klaić (Garčin kraj Slavonskog Broda. Po drugoj verziji Zvomirova je kletva glasila: Dabogda nad vama tisuću godina vladao tuđi jezik. ožujka 44. str. sredinom 1089.). nego vazda tuju jaziku podložni bili. prije Krista noževima izboli najboljega imperatora i prijatelja Cezara. na lokalitetu Pet crkava.77 Talijanaši su to umorstvo zlorabili tvrdeći da Hrvati nisu u stanju vladati sobom jer su ubili najboljega kralja zaboravljajući pri tom da su Brut i Kasije 6. Zagreb 1974.). 587. Prema predaji umoren je od svojih podanika na Saboru u Kninu. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. 78 Hrvatski leksikon. Kralj već ranjen bježao sa Kosova polja. 304 . str.

sredina XVI. Vladimir se molitvom obrati Bogu da ga oslobodi od zmija. Fra Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske. hrvatskoga kralja (1705. – Dubrovnik.). bio je dukljanskim knezom. Vladimir se s vojskom povuče na planinu Oblik na kojoj su zmije otrovnice ubijale ljude i životinje. Za njegove vladavine u Dalmaciju prodre bugarski car Samuilo (oko 938. Želeći sačuvati vojsku. 1760. kralju Crvene Hrvatske. 1652. 1759. Vladimira.) i Pavao Ritter Vitezović (Senj. mudar i svet. Bog usliša njegovu molitvu.) u Životu i mučeništvu Sv. Samuilo uvidi da se ne može domaći Vladimira te ga počne mamiti da dođe do njega i da mu ne će naškoditi.) Stolovao je u Krajini kod crkve Prečiste Krajinske.) zabilježio legendu o Vladimiru (oko 978.) navodi proznu i versificiranu legendu o kralju Vladimiru: Vladimir bijaše lijep.-1016. u svomu je Ljetopisu (XII. st.. 1713. potom Zetom. mučenik. – Beč. te Crnom Gorom. počne nagovarati Vladimira da ode k Samuilu.). 1704. – Zaostrog. 1611. st. Tu legendu navode Mavro Orbini (Dubrovnik. (Duklja se u vrijeme popa Dukljanina zvala Crvenom Hrvatskom. Katolički biskup iz Bara. Kad Vladimir to ne prihvati.Crkva svetoga Jure u Poljicima VLADIMIR Sveti Ivan Vladimir. pop Dukljanin.) u Kraljevstvu Slavena (1601. jedan njegov župan. Vladimiru bude žao vojske te se uputi Samuilu koji pak pogazi obećanje 305 . na zapadnoj obali Skadarskoga jezera.).? – 1014. kojega je Samuilo obećao nagraditi.) u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga (1756.

Vidjevši ljepotu. Vladislav u lovu ubije Radomira. Car Bazilije Radomirovu bratiću obeća dati veliku nagradu ako ubije Radomira i tako osveti smrt svoga oca i strica koje je dao ubiti Samuilo. str. Vladislav misli kako njegovo kraljevstvo ne će biti mirno dok je Radomirov svak (zet) Vladimir živ te ga počne mamiti sebi. Vladislav posla svoje ljude sa zlatnim križem kunući se da mu ne će naškoditi. Vladimir ishodi pričest prije nego mu odrube glavu. pobjegoše. Poljubi križ rekavši: “Prečasni ovaj križ nek’ mi zajedno s vama bude svjedokom u ovaj dan Gospodnji da ću umrijeti nevin. zagrne ga kraljevskom odorom i dade mu za ženu Kosaru i povrati mu kraljevstvo kojemu pridoda Drač.te ga utamniči u Prespu kod Ohrida. Kosara (oko 978. Oni koji su poslani da ubiju Vladimira. skromnost. Kad su k Vladimiru došli biskupi i pustinjak. okrene se biskupima i reče: “O časni ljudi. zašto me izdaste? Što vas je nagnalo da prisegnete nad križem Gospodnjim. Vladimir povjeruje. 288289.” Rekavši to iziđe iz crkve i preda se svom krvniku. vidjevši anđele Božje. Samuilo oslobodi Vladimira. Kosara ne dopusti Vladimiru da ide Vladislavu te ona ode vidjeti kakve su mu namjere. što ga donijeste sa sobom. . oni koje je Vladislav poslao da ubiju Vladimira vidješe da je uz njega mnoštvo vojske s krilima i kopljem u ruci. kći kralja Samuila. Naime. zatraži od oca dopuštenje da zatočenicima opere noge. U tamnici se Vladimiru ukaže anđeo i navijesti mu da će biti oslobođen. Samuilo nastavi harati Dalmacijom i pohara je sve do Zadra. ali ga ne uspije ubiti. godine javno odrubljena glava. naljuti se i naredi da mu odrube glavu. Zagreb 1999. Vladimir sa šačicom svojih ljudi krene Vladislavu koji mu je putem bio postavio zasjede.79 Pred crkvom mu je 22. 79 306 . Vidjevši to. da mi nećete nanijeti nikakva zla?” Biskupi su stajali pognute glave. Vidjevši da Vladimir nije ubijen. svibnja 1016. Vladislav je dočeka sa svim počastima. da će ga Gospodin izbaviti iz zatočeništva i da će mu mučeništvo osigurati kraljevstvo nebesko. a na grobu njegovu mnogi bolesni ozdraviše. (priredio Franjo Šanjek). ali zatraži da mu Radomir pošalje drveni križ i da nad križem prisegne da mu ne će učiniti nikakvo zlo. Vladimir sretno stigne u Preslav Vladislavu koji je bio za objedom. Bijahu to anđeli. Kosara zamoli oca da oslobodi Vladimira iz tamnice. Kad to vidje Vladimir. Kraljevstvo Slavena. Samuilo umre i naslijedi ga Radomir koji zauze sve grčke zemlje do Konstantinopola.?). Biskupi mu tijelo pokopaše u crkvi. milinu riječi i razboritost Vladimirovu. Vladislav ostane zgranut i dopusti Kosari da muža danonoćno oplaMavro Orbini.

Hrvati su. Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska disertacija). stane dozivati vojsku. Dok je jedne noći objedovao za stolom. Nazvano je prema utemeljitelju popu Bogumilu. Pod otomanskom vladavinom događaju se mnogobrojni prelasci na islam i malobrojni prelasci na kršćanstvo. koje je bizantijska vlast protjerala iz Male Azije i kolonizirala u okolicu Plovdiva. 80 307 . Beograd 1997. Njegovo tijelo je i dandanas neraspadnuto i iz njega isparava blag miris.000 krivovjeraca.kuje i da ga pokopa gdje god hoće. Na dan njegova blagdana mnoštvo hodočasnika hodočasti njegovom grobu. Vjerojatno je bogumilstvo bilo karika u lancu pokreta koji su se u XII. papa šalje misionare dominikance kako bi krivovjerce preobratili na katoličanstvo. tiseranci itd. U trenutku pada Bosne i Hercegovine pod Osmanlije u njoj je bilo 80. str. boni homines. Najtajnovitije i najzamršenije mjesto u bosanskohercegovačkoj povijesti je krivovjerje. stoljeću u toj zemlji se širi krivovjerstvo. Do 1404. no anđeo ga udari i on ostane mrtav. Godine 1227. kada su se u toj zemlji nastanili mnogi pavličani i masalijanci. Kosara se u toj crkvi zaredi. stoljeću razvili do sjeverne Italije i južne Francuske (patareni. 21. stoljeću za vrijeme vladavine cara Nikole. albigenzi. KRIVOVJERSTVO Oduvijek su prelasci na drugu vjeru bili sudbonosni za Bosnu i Hercegovinu. Vladislav zauze Vladimirovo kraljevstvo.). Čini se vjerojatnim da su u Bosni i Hercegovini živjeli bogumili.80 Ivo Andrić. godine šalje franjevce kako bi nastavili misionarski rad. U X. nastanivši tu zemlju. Ona ga prenese u Krajinu i pokopa ga u crkvi Svete Marije. a u rukama drži onaj križ koji mu bješe poslao bugarski car. Vladislav se poplaši. vrlo rano primili kršćanstvo. katari. Papa 1291.000 – 90./1232. pojavi se pred njim čovjek nalik Vladimiru i s mačem u ruci. godine na katoličanstvo se preobratilo 500.000 krivovjeraca. patareni (krstjani bosanske crkve) i manihejci. BOGUMILI Bogumilstvo je nastalo u Bugarskoj u X.

str.). jaja ili slično.-31. koji je stvorio sve što je tjelesno i vidljivo. Osuđeni su svi oci iz Staroga zavjeta. sir. Ivan Krstitelj je smatran prokletim. 201. te po njihovu učenju nije stradao. Odbacivali su krštenje vodom i tvrdili da djeca prije zrelosti ne mogu steći blaženstvo.-299. Zagreb 1996. Blagodat i istina i Početje svijeta (Mak Dizdar. Zabranjivali su davanje milostinje smatrajući kako nije nikakva zasluga ako se daje milostinja. zbog snage Nemanjića. Jedno je veće božanstvo Isus Krist. svete slike. Odbacivali su. pa su svi sišli na zemlju. Blažena Djevica Marija je bila anđeo. 211.-26. Prezirali su Mojsijev zakon kao i Rimsku crkvu. Osuđivali su duhovnjačko sudstvo i kazne tjelesne i duhovne ne dopuštajući da se tko kazni. Vjerovali su da je Lucifer uzletio na nebo i pobunio anđele. 296. nije moglo ukorijeniti u Srbiji pa je zahvatilo Bosnu i Hercegovinu i u njoj se razvilo. O vjeri kršćana bosanske crkve sačuvana je legenda o postanku svijeta iz 14. Krist je imao nestvarno tijelo u obliku zraka. Ubijanje životinja smatrali su smrtnim grijehom. 28. krizmu. stoljeća). svetu pričest. Odbacili su Stari zavjet. Isto. svetu tajnu ispovijedi i posljednje pomazanje. Također su sačuvane legende: Kako je satana stvorio ovaj svijet (druga polovica 12. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. patrijarsi i proroci kao i svi drugi koji su postojali prije Krista. Učili su kako nema čistilišta. stoljeća (Franjo Šanjek. ubije ili progoni. također. Govorili su da se svatko tko griješi mora ponovno krstiti. osim Psalama. Nisu vjerovali u uskrsnuće. Burna povijesna događanja u Bosni i Hercegovini uništila su bogumilske knjige pa se njihov život može jedino rekonstruirati na temelju protivničkih spisa.. Bogumili su se u Bosni voljeli nazivati bosanskom crkvom. 19. Antologija starih bosnaskih tekstova.82 Bogumili su. Sarajevo 1997.Bogumilstvo se.) 82 81 308 .81 Prema tim spisima bogumili su vjerovali u dva božanstva. str. Osuđivali su i proklinjali sve one koji su jeli meso. gdje ih je Lucifer zatvorio u ljudska tijela. Za sebe su tvrdili da su Kristova crkva i potomci apostola te da u svojoj sredini imaju Kristova namjesnika i nasljednika sv. a drugo je manje božanstvo Lucifer. svetu tajnu braka. str. str. kipove i križeve. koji je stvorio sve što je duhovno i nevidljivo. str.. Sve su grijehe smatrali smrtnim grijesima i smatrali kako nijedan od tih grijeha ne će biti oprošten. te bi tako u jednom ili više tijela okajali grijehe i vraćali se na nebo. umro i uskrsnuo. osuđivali materijalnu crkvu.-202. Govorili su kako se ne treba zaklinjati ni u istinu ni u neistinu. Petra. također.

Petru. Ćiro Truhelka. slika. U svojoj su vjeri ustrajali do posljednjeg rata između cara Transilvanaca i Turaka. nedaleko od Nikopolja. str. Bosanska Narodna (Patarenska) crkva. magistri. Manju skupinu su činili savršeni (perfecti. Napredak..83 PATARENI (KRŠĆANI BOSANSKE CRKVE) Orbini piše da “krivovjerje bosanskih patarena (kako piše Pietro Livio iz Verone) potječe od Rimljanina Paterna koji je sa svojim sljedbenicima bio protjeran iz Rima i čitave Italije.Vjernici su bili podijeljeni u dvije skupine. str. u: Povijest Bosne i Hercegovine. Ćiro Truhelka to negira tvrdeći da su u Bosni i Hercegovini živjeli patareni (krstjani bosanske crkve) i da su stećci njihovi nadgrobni spomenici. vidjevši da ih kršćani napadaju i odvode u zarobljeništvo kao da su Turci. njemu je bilo potčinjeno dvanaest strojnika među kojima su bili: redari. prema sv. 83 309 . Nisu pristupali krštenju i zazirali su od križa. koji su se smjeli ženiti. stjecati bogatstvo. stigli su u Bosnu. kipova. 84 Mavro Orbini. zvona i svete vode. dj. odlučili istinski prigrliti kršćansko bogoštovlje. voditi ratove itd. U drugoj skupini je bila većina običnih vjernika (credentes). križeva. electi) koji su se strogo pridržavali svih propisa svoje vjere. 413. Jedino su javnom ispovijedi morali priznati svoje grijehe i morali su makar pred smrt prijeći u redove savršenih. posteći petkom i štujući svetu nedjelju kao i sve ostale kršćanske blagdane. 414. 1349. 767-793. Živjeli su bez sakramenata. bez ukrasa. anzianus). Sarajevo 1942. str.. među njima i fra Pelegrina i fra Ivana iz kraljevine Aragona. Na čelu bosanske crkve nalazio se djed (senior. Crkve su bile jednostavne kuće. bez prinošenja žrtve i bez svećenstva. u javnoj ispovijedi. 85 Isto. primanju novih vjernika i posvećivanju strojnika. a nazivali su se kršćanima.84 Orbini piše da je papa Klement VI skupinu Male braće “ljudi sveta života”. jesti kako žele. Ne mogavši naći utočišta. Andrić i drugi. kada su. a drugi su nastavili put i nastanili se na obalama Dunava.-1991. Tako pišu Rački. nav.-1998. godine poslao u Bosnu kako bi oni iskorijenili tu “krivovjernu kugu. gdje su se neki od njih zadržali. Bogosluženje se sastojalo u molenju Očenaša i čitanju Svetog pisma. Nazivali su se patarenima.”85 Usp. učitelji.

(Stepen kod Tomislavgrada) MISIONARI Veliki broj starokršćanskih bazilika i starokršćanskih crkava u Bosni i Hercegovini dokaz je da je kršćanstvo na ovim prostorima bili vrlo rano prisutno i da su Hrvati u ovim krajevima vrlo rano primili kršćanstvo. 87 86 310 . uzeo kruh u ruku. 415. MH. da bi zatim dodao: ‘Prelomit ću ga’. str. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. iza vrtla./32. knj.”86 BOGUMILSKI PUT Ispod Kalavure se nalazi Bogumilski put koji su pravili Bogumili. Povijesni dokaz tome imamo u pismu pape Isto. a puk odgovorio: ‘Prelomite ga’. Krivovjerci manihejci su potrajali do 1520. godine. 129. stavlja njihov dolazak u 1226. pisac kritičke povijesti početaka ugarskih dominikanaca. u Bosnu dolaze misionari dominikanskoga reda. Gotovo u isto vrijeme kada je albanićanski biskup Belesmemca uspostavio u Bosni bogumilsku crkvenu organizaciju s djedom Rastudijem na čelu.-416. Matinu gradu do Crvenički parnica. Bogumilstvo je najzamršenije i najtajnovitije područje bh. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. A ima još jedan put koji iđe kroz Crkvinu. str. okrenuo prema puku i uglas izgovorio: ‘Blagoslovit ću ga’. ispod Kalavure prema Mečetu. Sarajevo 2005. Pfeiffer.MANIHEJCI U Bosni su pored bogumila i patarena bili i krivovjerci manihejci. N. povijesti te se u novije vrijeme zlorabi. priredio Marko Dragić. Orbini piše: “Ovi posljednji (kako izvješćuju Voloterano i Sabellico) nastanjivali su samostane smještene u dolinama i drugim udaljenim mjestima. 5. HKD Napredak. Njihov bi svećenik. kako bi žene koje su ozdravile od kakve bolesti običavale na zavjet otići služiti na određeno vrijeme. Opata samostana su zvali djed. drama i mikrostrukture. a puk bi mu odgovorio: ‘Blagoslovi ga’. između Mujinovca i Ploča. Taj put iđe od Blazina. nailazi kraj 87 Stepenjskog greblja. ulazeći u crkvu. a priora strojnik. zatim bi tim kruhom pričestio puk u crkvi. prebivajući s redovnicima (krivovjercima).

). Dalmaciju. a u njemu su se našli najbolji propovjednici iz europskih zemalja. 23. proširivši djelokrug franjevačkih istražitelja na Srbiju. izdanje..90 Franjevci su tada imali u svojemu vikarijatu više od 40 samostana s 500 članova. koje je 10. Godine 1339. gdje se povezao s još dvojicom braće . Pratarska šuma.fra Petrom iz Narbone i fra Stjepanom iz Turellija. 203.88 Na molbu mačvansko-bosanskoga vojvode Stjepana Dragutina. pismom od 29. te od Jadranskoga mora do Drine na istoku i Drave na sjeveru.89 To je obnovio papa Bonifacije VIII. 182. str. 214. papa Nikola IV. Njih su se četvorica zanosili idejom 88 Dominik Mandić. Nikola je s Deodatom bio smješten u Sionski samostan. 311 . ožujka 1291. osnovan je bosanski vikarijat. Godine 1402.( Papa je 1342. među kojima je bio i sveti Nikola Tavelić (1372. S fra Nikolom je u Bosnu došao i fra Deodat iz Ruticinija (Rodeza). godine službeno je povjerio dvojici franjevaca hrvatske provincije dužnost istražitelja krivovjerja i pobijanje bogumilskih zabluda u Bosni. Rašku. 90 Isto. i od 1378. – 1375. od Novoga u Boki Kotorskoj do Omiša na Cetini. 213. Istru i Slavoniju. Sabrana djela 4.) Postojala su dva samostana u Jeruzalemu: jedan kod Isusova groba i drugi na brdu Sionu. 89 Isto. SVETI NIKOLA TAVELIĆ Nikola Tavelić potječe iz šibenske plemićke obitelji.000 bogumila.-1383. Bosnu. Jedno je vrijeme boravio u samostanu u Bribiru. str. travnja 1298. Hrvatsku. da su franjevci do te godine obratili ili pokrstili u Bosni oko 500. fra Bartul iz Alverne (u Bosni boravio od 1366. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. listopada 1233. 91 Isto.) javio je papi Bonifaciju IX. str. Zato je povelik broj mjesta koja su po fratrima dobila imena: Pratrovac. U Bosni je dvanaest godina obraćao na vjeru katoličku poglavito krivovjerce. godine u Svetu zemlju kako bi ondje bio misionar.91 Od tada do danas narod pripovijeda o svojim ujacima (fratrima). a s trideset godina došao je za misionara u Bosnu.-183. Iz Bosne je fra Nikola zajedno s Deodatom otišao je 1387. str. Pratarska čatrnja. Pratarska cesta. ZIRAL 1979. – 1408. 2.Grgura IX. povjerio franjevcima skrb za Svetu zemlju. S dvadeset pet godina postao je franjevcem. upravio “braći bosanskim propovjednicima”.

godine slavili četvrti dan Kurban-bajrama. U međuvremenu se skupilo mnoštvo muslimana (kažu da ih je bilo oko 30. str. Kako kadija nije bio u džamiji. 92 Nikola i njegova subraća odlučili su početi svoje misionarsko djelovanje među Saracenima i obratiti ih na kršćanstvo. podvrgnuvši ih ponovno mukama: gole su ih privezali uz stupove i udarali. Kadija je pred gvardijanom i drugim franjevcima upitao fra Nikolu i njegovu braću jesu li oni svoj govor izrekli kao normalni i razboriti ljudi ili kao luđaci. tvrdeći kako mu žele reći nešto “vrlo korisno i spasonosno za njegovu dušu”. Pojavili se u devet sati ujutro pred veličanstvenom Omarovom džamijom (sagrađenom na mjestu Salamonova hrama!) tražeći kadiju i predstavnika mjesne vlasti. 56. čvrsto je braneći. 92 93 Dobri pastir. Jeruzalem je bio pun Arapa pa su Nikola i braća iskoristili prisutnost mnoštva kako bi im se obratili. molitve i savjetovanja. pitajući ih hoće li opozvati sve što su rekli. za katoličku vjeru. uzor puku. Kada ih je primio oni su pročitali svoj govor kojim su prisutne pozvali da se obrate na kršćanstvo. nakon dugoga razmišljanja. Kada su muslimani 11. Kalendar 1991. ali im je pružio mogućnost da sačuvaju glavu. Na to su fra Nikola i njegova subraća odgovorili kako ih nije poslao nikakav čovjek. studenoga 1391. prokušani i savršeni u svakoj kreposti”. Čuvši to kadija je pozvao starješinu Sionskoga samostana i njegovu braću. poslušni starješinama. Svojim uzornim životom željeli su privući pozornost arapskog stanovništva u Palestini.”93 Osuđene fratre na smrt svjetina je izudarala sve dok nisu izgubili svijest. nego ih je poslao Bog. Isto. posebice u Jeruzalemu. 58. odveli su ih njegovoj kući.mučeničkog svjedočanstva za Kristovu vjeru. kadija ih je dao svezati i držati tako do pola noći. ili ih je poslao papa ili neki kršćanski vladar kako bi izazvali rat. str. Fratri su ostali pri izrečenom: “Spremni smo radije umrijeti za ovu istinu. Kad im se to učinilo presporo. vrlo strogi u životu. Dokument koji je napisao gvardijan fra Gerald Calveti govori o njima kao o ljudima “posebno ukrašenim krepostima” jer su bili “vrlo odani Bogu.000) tražeći da se izazivači ubiju. Kadija je fratre osudio na smrt. 312 . Tri su dana bili okovani u tamnici neprestano moleći i tješeći se. Kada su nakon sat vremena mučenici došli svijesti i progovorili. odlučili su se “uvjeriti” jeruzalemskog kadiju da se mora obratiti na kršćanstvo ako želi spasiti dušu. Sarajevo 1990.

upravitelj pokrajine. Trogir. lipnja 1970. Okupljeno je mnoštvo s isukanim mačevima i noževima navalilo na fratre kako bi ih potpuno iskomadali. U tome su kršćani vidjeli znak da je Bog primio žrtvu umorene braće kao svjedočanstvo za vjeru. proglasio Nikolu Tavelića i njegovu subraću svetima. Nakon neuspješnih mletačkih prodora 839. Osor. Split. stoljeću bili su mnogobrojni sukobi Mlečana s hrvatskim vladarima. Sveti Lovreć. studenoga došao Emir. godine Mlečani su zauzeli: Zadar. Tek je 21.000 stanovnika. U XV. Hrvatska je 1102. Umag. Od tada do XV. godine. Odvažno svjedočanstvo promatrali su muslimani ali i kršćani. godine Mlečani su plaćali Hrvatima danak kako bi slobodno plovili Jadranskim morem. Emir je potvrdio smrtnu kaznu. ali su ratne prilike spriječile tu svečanost. Arapi su potajno zakopali zemne ostatke mučenika. gdje se i danas čuva. a među njima i dvanaestorica franjevaca čija se imena spominju u izvješću što ga je gvardijan Sionskog samostana u Jeruzalemu poslao na neke samostane franjevačkog reda. To je prvi kanonizirani Hrvat svetac. I X. i pogibije dužda Petra Candiana I. mletačku vlast priznaju: Poreč. Krk. 840. Novigrad..Iz Gaze je 14. godine stupila u državnu zajednicu s Ugarskom. U to je vrijeme Mletačka Republika brojila 200. Sve je dirnula činjenica što oganj nije htio progutati tjelesa mučenika.. ali tjelesa su ostala neizgorena. Korčulu i Lastovo. 1941. Motovun i Rovinj. bili su neprestani sukobi Mlečana i hrvatsko-ugarskih vladara. Tada su se mletački duždevi titulirali i kao dux Dalmatiae. st. Mlečani su ovladali teritorijem od Istre do Albanije osim Dubrovačke Republike. Rab. kod Makarske 887. do 1009. a jedan je prijepis stigao i u Šibenik.000 žitelja. Izmrcvarena tjelesa bacili su u veliku vatru koja je gorjela na trgu. U drugoj polovici XIII. Od 991. st. Proglašenje svetim Nikole Tavelića trebalo je biti o proslavi tisuću tristote obljetnice veze Hrvata sa Svetom Stolicom. 313 . a vladali su nad 2. MLETAČKA OKUPACIJA HRVATSKE U IX.500. tri puta je paljen sve veći oganj. Međutim. Da ne bi ostavili traga svoje okrutnosti i mogućnosti kršćanima da štuju ostatke mučenika. papa Pavao VI. Dubrovnik. 865. st. i obnovio sudski proces na glavnom trgu.

Od tada je često Kulin ban nazivan kršćaninom bosanske crkve. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. 1999. Kada su Kulin ban i bosanski kršćani bili osumnjičeni da su krivovjernici. drugo izdanje. fra Leon Petrović. na Bilinom polju kod Zenice skupio “prvake — priore bosanskih krstjana” koji su prisegnuli na pravovjernost. Nepoznata je podrijetla. godine. ban je u travnju 1203. 95 Dominik Mandić. a njih je pri kraju bosanske samostalnosti moglo biti najviše 40. Jedan je od najlegendarnijih bosanskih banova. kršćani bosanske crkve94 koje će mnogi proglasiti hereticima.1204. str. Papa Aleksandar III. Chicago-Roma-Zürich-Toronto 1979.SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI Kulin ban Kulin je bio ban Bosne od 1180. Ziral. Tom ispravom Kulin ban je sklopio mir i prijateljstvo s Dubrovčanima dajući im povlastice. tada je (1200.000 u Bosni i možda toliko u Hercegovini. Sabrana djela 4. 1189. slobodu kretanja i boravka u Bosni. Od tada se često spominju “krstjani crkve bosanske” ili. dr. Uzroke tomu je moguće tražiti u ugarskim pretenzijama na Bosnu. VIII. Kulin ban u svoju zemlju primio heretike koje je iz Splita i Trogira protjerao biskup Bernard. Kulin je pisao papi kako se radi o pravim katolicima. Kršćani bosanske crkve. Kada je. pisane latinskim i hrvatskim jezikom). II. Sarajevo-Mostar. 94 314 . tražio od ugarskoga kralja Emerika da povede križarski rat protiv Kulina. U vrijeme njegova banovanja nastaju prvi sačuvani pisani spomenici (tri primjerka njegove povelje 29. Do danas je u narodu sačuvano mišljenje kako je u vrijeme njegove vladavine bilo blagostanje. Prema invokaciji toga dokumenta razvidno je da je Kulin ban bio katolik. 42. izdanje. pisao je: “Kulinu. velikom bosanskom banu”.95 Usp. pak. Međutim. godine) papa Inocent III. pak. zbog njih su se sporili bosanski velikaši. Protiv njih su vođeni križarski ratovi. . ali o njima se vrlo malo zna. Optužbe iz inozemstva uveličavale su “krivovjerje” bosanskih krstjana i njihov broj.

-1287. promijenilo se ništa nije.).Prijezda I.). pa mu veli posestrime: «Obiđosmo carstvo tvoje. Pa dozivlje sebi vilu.» 315 . Godine 1927. Bio je ugarski vazal u središnjoj Bosni. Među prvim europskim vladarima ukazivao je na opasnost od osmanske najezde te je omilio narodu koji i danas o njemu pripovijeda. za desnu ga ruku prima i obiđe grob sa njime. propalo je. Dušan Nemanjić (oko 1308 . Srpski kralj (1331-1345) i prvi srpski car (1346-1355). kada je knez Lazar izgubio boj na Kosovu.). sve ostalo. Dušan car se riješi groba. što je moje. potom. Poznat je po svojoj povelji knezovima Babonićima. bosanski ban (1254.20. –) te jednu kćer koja se udala za Stipana Vodičkog. Njegovi su potomci kraljevi bosanski. ban bosanski Prijezda I. Te naloži ko i prije. kojom im daruje župu Zemljenik. naslijedio je bana Ninoslava. U ponoćno jedno doba. (– 1287. Po nekim je izvorima pao u osmansko ropstvo i ondje umro. Stefan Uroš IV. prosinca 1355). Prokletstvo se ostvarilo na njegovom unuku Urošu koji je izgubio kraljevstvo i.-1310. a Srbija pala u osmansko ropstvo. posestrimu nekad milu: «Kaži der mi.–) i Vuka (– 1287. preneseni su mu zemni ostatci u crkvu Svetoga Marka u Beogradu. Prijezdu II. što od carstva propalo je?» Razumi ga posestrima. *** CAR DUŠAN I POSESTRIMA VILA Sin kralja Stefana Dečanskog. Imao je tri sina: Stipana I. Kotromanića (1284. Po predaji ubio ga je sin te je on prokleo sina i njegovo potomstvo. Pokopan je u svojoj zadužbini manastiru Svetih Arhanđela kod Prizrena. (1287...

Tri godine kasnije raškoga kralja Vukašina umori njegov sluga kako bi se domogao zlatnoga križa koji je visio kralju na prsima. str. listopada 1377. Međutim. Leopold Bogdan Mandić. a majku mu protjerali iz Bosne. Okrunjen je kraljevskom krunom Bosne. kćeri kralja Dragutina. Tvrtkovi rođaci. kralj mu to ne dozvoli dok mu ne prepusti Hum od Neretve do Cetine kao i gradove Imotski i Novi. gospodara Neretve. Tvrko je zavladao 1353. bosanski plemići su se pobunili te za bana izabrali Tvrtkova mlađega brata Vukića. Srbije i Zapadnih strana 26. 1373. Srbije i Zapadnih zemalja Stipan Tvrtko je sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić. Čuvši za to. U početku mu se nisu pokoravali u svemu. godine zidao je grad Novi (Herceg Novi).96 (Široki Brijeg) *** Stipan Tvrtko. 96 316 . godine u crkvi franjevačkog samostana sv. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Majka mu je bila razborita žena i on ju je poštivao i slušao. Poslije Vukašinove smrti Tvrtko Stipan postade bosanskim kraljem. Tada je kralj potvrdio Tvrtkovu vlast u Bosni. Međutim. Nikole u mjestu Mile kod Visokoga. u kojemu je rođen sv. gdje ga kralj ljubazno primi. Tvrtko. Tvrtko ga s vojskom porazi i zatvori u tamnicu u kojoj Kulušić umre. su se odmetnuli jer nisu mogli podnijeti da ih vodi neiskusan mladić i još k tomu što sluša majku. epika. neki bosanski plemići. a unuk Stipana I. Poslije toga Tvrtko odlazi u Ugarsku. kada se Tvrtko htio vratiti u Bosnu. porazi brata. 60. Nit ga želja više sjeti. od žalosti u grob pane. poštovaše ga i slušaše.Zapanji se care Dušane. retorika. vratio se u Bosnu. uhvati i oslijepi Vladislava Dabišića. priredio Marko Dragić. kralj Bosne. ban bosanski. Tek kada je to učinio. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. ali uvidjevši njegovu mudrost i dobrotu. Tvrtko se vrati u Bosnu. Matica hrvatska i HKD Napredak. Kada je Tvrtko ponovno otišao u Ugarsku i ostavio majku da upravlja zemljom. godine u petnaestoj godini života. Pavle Kulušić je tako zauzeo Usoru i proglasio se banom. da bi htio oživjeti. Kotromanića i Elizabete. Sarajevo 2006.

Oženio se Hrvaticom Cvjeticom. kćerkom vidinskoga cara Stracimira. Tvrtkove vojskovođe Vlatko Vuković i Radić Sanković sa sedam tisuća vojnika ustanu u obranu zemlje. g. ožujka 1391. a na jugu je posjedovao Kotorski zaljev. str. a zatim mu usijanim kliještima kidali meso. Šibenik i Split su se predali kralju Tvrtku. Kad je 98 97 317 . 423. godine. Kralj Tvrtko mu nije mogao dati dostatnu zaštitu pa su ugarski vojnici zarobili Ivaniša. a protiv Ugara. 349.. Orbini piše da je vrlo kratko živjela s mužem. Orbini i Lašvanin pišu da kralj Tvrtko ni s drugom ženom Jelicom nije imao poroda.98 Kralj Tvrtko je umro 10.–1991. najvjerojatnije Vladislava koji se oženio Jelenom. Stipan Dabiša99.–1998. kćeri Jurja Šubića. rujna 1395. iz plemićke kuće grofova Nelipića. Kralj Stjepan II. nav. Dabišino proročanstvo Kralja Tvrtka I. Kada je ban Ivaniš. nezakoniti sin Ninoslavov. g. Poslije toga poraza Turci se nisu usuđivali napadati Tvrtkovu zemlju. dj. Sukobe se na Rudinama a zatim u Bileći i sasjeku i poraze tursku vojsku uz neznatne vlastite gubitke. kćerku umrloga kralja Ludovika. Umro je 8.Prije krunidbe Tvrtko se oženio Dorotejom. Perojević piše da je kralj Tvrtko imao zakonitoga sina Tvrtka i nezakonite Ostoju i Vuka. naslijedio je 1391. On se potom oženio bosanskom plemkinjom Jelicom.. Marko Perojević. Tvrtko. Sarajevo 1942. Na molbe i preklinjanja svoje majke kralj Tvrtko je vratio svoga brata Vukića iz Ugarske i oprostio mu. zarobio kraljicu Mariju i pogubio njezinu majku Elizabetu. s drugim odmetnicima ugarskoga kraljevstva. Znakovito je Dabišino proročanstvo: Mavro Orbini. ne rodivši mu djece. Kralj Tvrtko je proširio svoje kraljevstvo do Save. Umrla je skoro istodobno kad i majka kralja Tvrtka.97 Tada je kralj Tvrtko stupio u savez s napuljskim kraljem Karlom. koja je bila dvorska dama ugarske kraljice. Ban je pobjegao u Bosnu. str. raščetvorili ga i objesili na četvera vrata grada Pelengera. Naslijedila ga je na prijestolju njegova žena Jelena Gruba. te da je imao nezakonitog sina Tvrtka kojega mu rodi bosanska plemkinja Vukosava. napali su ga sin i rođaci ugarskoga nadvornika. Za vrijeme Tvrtkova kraljevanja u Bosnu prodre turski vojskovođa Šain s osamnaest tisuća vojnika i navale pustošiti zemlju. nezakonito dijete. Želio je zagospodariti Dubrovnikom. 99 Kralja Tvrtka je iste godine naslijedio Dabiša. Vezali su ga konju o rep i tako uokolo vukli. u: Povijest Bosne i Hercegovine.

Svjetlo riječi. sin je Vukca Hrvatinića i dubrovačke plemkinje iz kuće Lukarić. vojvoda splitski i ban hrvatski i dalmatinski Hrvoje Vukčić Hrvatinić (1350. a u njihova se gnijezda uselile vrane. U drugoj predaji se kaže da su se ovdje u vrijeme Hrvoja legli sokolovi. Stanojević. ” Juraj Rattkay.). rujna 1395. Klaić. Povjesničar Ferdo Šišić smatra da se Hrvoje Vukčić Hrvatinić rodio u Kotoru (Kotor Varoš) i da je ondje često boravio u svom tvrdom Bobasu. U narodu do današnjih dana živi predaja kako je Hrvoje skočio na svome vrancu čak s Ravnog Čepka preko Jakotine “do svojih dvorova i pokazuje se na otiske konjskih kopita utisnute u tvrdom kamenu. dok Rački. Tako pišu Orbini. Hvar i Korčulu. Kovačević. nisu u prikladno vrijeme pritekli u dužnu pomoć Bosancima u nevolji. Ivan Franjo Jukić i dr. Spomen na kraljeve i banove kraljevstva Dalmacije. 2001. Brač. Hrvatske i Slavonije. U zemlji punoj povijesti. napadnut groznicom. nadimkom Gruba. a njegova žena se povuče u samostan i tamo dočeka smrt. 101 Anto S..-1416.. koji su lovili ribu po jezerima od Ohrida do Plitvica. 107. Ante 1994. 1380. I to jao! Kolike: No poput Trojanaca. dok se nisu raselili. Potom se kralj Dabiša vrati u Bosnu.”101 Kralj Stipan Tvrtko I. od koje nakon samo nekoliko dana napusti ovaj svijet 8. Sarajevo 1993. prekasno. 318 . Kralj Ladislav Napuljski imenovao je njega i brata Vukca banovima Hrvatske i Dalmacije. oni se skloniše u Bosnu.100 Hrvoje Vukčić Hrvatinić. pišu da je Dabiša najvjerojatnije nezakoniti sin Ninoslavov i da mu se žena zvala Jelena. godine bez potomaka. Preko svoje žene Jelice dobio njegovim šurjacima Grguru i Vladislavu Kurjakoviću zaprijetila opasnost. Ćirković i dr. 100 Rattkay dodaje: “A zbog toga ovo naše doba uistinu lije suze. Hrvoje je htio Hrvatsku i Dalmaciju pridružiti Bosni. dvadesetak minuta hoda daleko od grada. Perojević.Doći će vrijeme kad će kršćanske vladare mučiti silna tuga što. Kalendar sv. dodijelivši mu Split. str. Dabiše i Tvrtka II. Kralj Ladislav mu je dao titulu hercega splitskog. Imao je veliki ugled na dvoru bosanskih kraljeva Tvrtka I. Zagreb. a kralj Dabiša s vojskom krenu u Hrvatsku i razruši nekoliko utvrda koje su pripadale naprijateljima njegovih šurjaka. Šišić. godine imenovao ga je vojvodom bosanskim. čije zidine još i danas strše iznad Jakotine. sapeti svojim nevoljama.

kojega je ubio Nikola Slaven po nalogu cara Žigmunda. 79. 104 Vjekoslav Klaić. “obasipajući ga pogrdama i govoreći mu: Vi. Hrvoje je s prijestolja skinuo kralja Ostoju i postavio na prijesto Stipana Tvrtka II. Tvrtkovića. pogača nije kruh’. Povijest Hrvata (knjiga treća). ne mogavši to podnositi. te se. ali je s njim ušao u rat jer ga je ugarski ban Pavao Čupor na Žigmundovu dvoru pozdravio mukanjem. str.-?). ugarski plemići Ivan Gorjanski.104 Klaić također navodi predaju da je Pavao Čupor “nekom zgodom Hrvoja pogrdio ovim riječima: ‘Slovinac nije čovjek. sad isti taj glas zaodjenite u obličje i kožu njegovu”. 426. Mavro Orbini. To je izazvalo pomutnju među Ugrima pa su povjerovavši Hrvojevim vojnicima počeli bježati. 107 Isto..103 Vjekoslav Klaić navodi predaju prema kojoj je “Pavao Čupor jednom na kraljevskom dvoru hercega Hrvoja ljuto uvrijedio. str. Balša se prozvao Hercegović naslijedivši bosanske oblasti i gradove s Jajcem. pa je Hrvoje postao predmetom ismijavanja. Isaka. pozdravivši ga volovskim mukanjem da se naruga njegovu hrapavu i krupnom grlu”. Tako Hrvoje pobijedi i zarobi mnogo plijena i plemića. str. i sina Balšu (1400. a među njima i Pavla Čupora. Ivan Morović i Pavao Čupor s vojskom krenu na Hrvoja. Hrvoje je za sobom ostavio udovicu Jelenu. dj. godine. 105 Isto. a tada su se Hrvojevi vojnici popeli na obližnja brda i vikali kako bježi ugarska vojska. 427. Ugarski se kralj u to vrijeme nalazio u Konstanzu kako bi iskorijenio husitsko krivovjerje. Zagreb 1974.102 Hrvoje je imao silnu moć pa su ga zvali neokrunjenim kraljem. Oko Omiša i Krajine u 102 103 Znameniti i zaslužni Hrvati. str. umro je od očaja107 u travnju 1416. Ugarska vojska je nanosila goleme gubitke Hrvojevoj i turskoj vojsci. nav. Zagreb 1925. 426. Tada je u pomoć pozvao tursku vojsku i s njom poharao Bosnu. Hrvoje naredi da Čupora zašiju u goveđu kožu. sestru cetinskoga kneza Ivaniša Nelipića. 284. Tada je Mehmed prvi put postavio svog sandžaka u gornjoj Bosni. pobuni protiv Ugara.je i Omiš. Hrvoje je bio prijatelj s kraljem Žigmundom. Kada je Hrvoje vidio da su ga Turci izdali.”105 To se razglasilo po dvoru. Vidjevši kako Hrvoje s turskom vojskom hara Bosnu.106 Utopio ga je vezana u rijeci. str. koji ste u ljudskom obličju oponašali glas goveda. koji bijaše uzrok tome ratu.-427. 106 Isto. MH. 319 . Kažu da je Hrvoje bio i “izgledom i ponašanjem nalik biku”. Hrvoje je zbog toga bio uvrijeđen. str. To je bio prvi pristup Turaka u Bosnu. 79.

od svog strica Sandalja Hranića Hum. Ženio se tri puta. Dubrovčana. Prva mu je žena Jelena. a vojnički kobaškoj kapetaniji. g. O hercegu Stipanu Vukčiću Kosači ispjevane su lirske i epske pjesme. U prvom je braku imao kćeri Katarinu. Podrinje. Još uvijek je u narodnom je pamćenju priča o hercegovom blagu.108 Jelena se dva-tri mjeseca nakon smrti Hrvoja udala za kralja Ostoju. udovica Jelena je predala Omiš svome bratu Ivanišu Nelipiću i tako je Omiš s Krajinom pripao Hrvatskoj i rodu Nelipića. godine. 1466. Zagreb 1974. Turci su u Kotor Varoš smjestili svoju posadu koja je tu ostala sve do 1838. Prešao s bogumilstva na katoličanstvo. a treća Cecilija iz Senja. g. i Maru. obljubio sinovu nevjestu zbog čega je sin (Vladislav) zaratio protiv njega. te sinove Vladislava (Ladislava) i Vlatka. 108 Vjekoslav Klaić. druga je bila parmska plemkinja Barbara de Raugo. dio Zete.Hrvatskoj nastala je “prava jagma” između Mlečana. Krajinu (Makarsku) i Poljica. Turci su Kotor Varoš zaposjeli 1519. MH. 1405. Za vrijeme turske okupacije Kotor Varoš pripada jajačkom kadiluku. Splićana i Trogirana. Herceg Stipan 1448. Živio je razuzdanim životom: Doveo u dvor pohotnu Firetinku zbog koje ga je napustila žena Jelena. Međutim. osnovane s nakanom da se zaustavi prodor Turaka prema zapadu. a do tada je bio u sastavu Jajačke banovine. Povijest Hrvata (knjiga treća). – Herceg Novi. 93. 320 . Treći sin Stipan rođen je u braku s Barbarom de Raugo. Hrvoje Vukčić Hrvatinić ostavio nam je znamenita djela Hrvojev misal i Hvalov zbornik. g. buduću bosansku kraljicu. str. O njemu narod i danas pripovijeda.) naslijedio je 1435. zaratio je s Dubrovčanima. 1450. HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA Herceg Stipan Vukčić Kosača (Kosača kod Foče. Stipan je nakon očeve smrti iz nepoznatih razloga prešao na islam i ostvario blistavu karijeru. Stipan (Ahmet) Hercegović bio je sedam godina veliki vezir. kći Balše III. godine. se prozvao hercegom i od tada se Hum zove Hercegovina.

jer je konja naopako potkova i nisu ga našli. I oni su ujtili tu ženu i to dite. Kada je Stjepan uvidio da mora napustiti grad on utovari sedam mazgi zlata. Htjede kasnije Stjepan uzeti svoje zlato da ode u Herceg Novi. Nedvojbeno je da pod tim monumentalnim nadgrobnim spomenicima Isto. baba je u Drežnici i Rami nagovorila Turke da konje potkuju naopako i tako zavaraju domaće i poraze ih. Stećci. Ali. drama i mikrostrukture. I oni su nju zaziđali odvojeno od diteta. Čim je oziđu. 5. i to muško dite. str. Sarajevo 2005.109 (Crveni Grm kod Ljubuškoga) HERCEGOVO BLAGO Dok je Stjepan vlada Hercegovinom njegov mlađi sin se s njim svadi. ode u Bosnu i iskupi vojsku. ali zlato su prisvojili Dubrovčani i napisali na ulazu u grad: ″Doša Stjepan i dotjera zlato″. I kroz taj zid njoj je iz prsiju proteklo. mislili su ga po tragu uvatit. 110 (Proboj kod Ljubuškoga) Hercegovo blago spominje. Bespotrebne se polemike vode oko srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka. snjig je bija. mudri Stjepan ostavlja je krive tragove. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. MH. kažu. mliko. zaziđali u zid.) Motiv potkivanja konja naopako bilježimo u predajama o bježanju kraljice Katarine. pobjegne u Dubrovnik.KULA HERCEG STIPANA Kulu Herceg Stjepana ziđali su Turci i to puno puta. ona se sorije. I kula se više nije rušila. I undana su ti oni čuli da trebaju ujtit mladu katolkinju sa diteton i da je zazidaju u tu kulu i da se ta kula ne će više sorit. te objavi Stjepanu rat. str. i Ignjat Đurđević u Marunkovim suzama. Priča se da su herceg Stjepana tražili Turci. živu. 106. I oni će po tragu. 110 109 321 . HKD Napredak. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. ali ga nisu mogli naći jer on je svoga konja naopako potkova. knj. 107. srednjovjekovni nadgrobni spomenici U naše se vrijeme u Bosni i Hercegovini politizira. a na izlazu: ″Proša Stjepan i otjera zlato″ . jer vazda je se sorila. Predaju je magnetofonski snimila i Maja Bošković – Stulli (1963: 303. priredio Marko Dragić. primjerice.

Neko kaže da su i’ žene na leđima navukle. Ja ne znam. Vl. To je sve kamen krečnjak. Kamen je vuklo sto volova. a miseca veljače. Kaže neko da je bila voda pa i’ vodom navuklo. 1997. Sestra Marta vuče stećak za brata Marka.počivaju srednjovjekovni kršćani . Predaje Predaju Kako su stećci navučeni kazao mi je Pero Ćurdo na Gorici 1997. z. priko polja Svinjače. a sestra Marta zakla sto ovnova. O tomu svjedoče mnogobrojni povijesni i arheološki izvori. stradanjima. progonima i pogibeljima kršćana i uništavanju njihovih crkava i samostana. 111 322 .111 (Bukovica kod Tomislavgrada) Nekropola na Radimlji kod Stolca OSMANSKA OKUPACIJA Mnogo je povijesnih izvora i predaja o sramotnome padu moćnoga Bosanskoga kraljevstva pod osmanlijsku vlast.Hrvati. i sam se mislim. kako je one stećke navuklo i na čemu i’ je navuklo. a. godine.

jedanaest kula. Sve to dovelo je do sramotnoga pada nekoć moćnoga Bosanskoga kraljevstva (koje se za vrijeme bana te kralja Tvrtka od 1353.kazuju o mnogobrojnim mučenicima i mučenicama. Mehmed je s vojskom. Za razumijevanje povijesnih predaja i etioloških predaja koje su nastale na povijesnoj razini važno je uz ukratko izložiti i sljedeće: Stalne su bile pretenzije Ugarske i Turske na Bosnu i Hercegovinu zbog njezinoga bogatstva (olova. čatrnjama i blagu. Zato postoji i sad stijena malo dalje od naše crkve. Radakova izdaja Bobovca Radakova izdaja je jedna od najfatalnijih izdaja u povijesti a o njoj se i danas pripovijeda: Bosanski kralj. zove se Radakova stijena i iz nje izvire voda koja se isto zove Radakova voda a drvenim je olucima odvedena na grad Bobovac. prostiralo na sjeveru do Save. izdao taj grad. a potom i rijeku Bosnu. Zanimljiva su pripovijedanja o tvrđavama. ali ga nije mogao osvojiti. Nekim grobovima i crkvama hodočaste i muslimani i pravoslavci. kojega je sultan podmitio. srebra. o domaćim muslimanima koji su pomagali kršćanima. prešao Drinu bez ikakva otpora. mostovima. Ugari su zbog toga kod papa optuživali domaće vladare da u Bosni i Hercegovini kriju i šire krivovjerstvo. za tjedan dana pokorili Bosnu. Njihovim grobovima narod stoljećima hodočasti. izd'o ga neki vojvoda Radak. zna se kako je on završio. Sukobi su se događali i u samim obiteljima vladara poput onih između hercega Stipana Vukčića Kosače i njegovog najstarijeg sina Vladislava 1450. Inače ne bi nikad bio osvojen jer je bio što'no kažu neosvojiv. To je dovelo do velikih svađa i obračuna između vladara. g. Dugo ga je tukao. Ta je stijena ime dobila prema predaji o izdajstvu vojvode Radaka rad' kojeg je pao grad Bobovac.) i slabile su moć domaćih banova i kraljeva. a na jugu od Herceg Novoga do Ravnih Kotara). g. izgrađen na strmini s tvrdim bedemima. Da nije Radaka i 323 . Tada je poglavar Bobovca Radič (Radak). Osmanlije su koncem svibnja 1463. koja je brojala sto pedeset tisuća konjanika. tamo. skupocjene tkanine i dr. Među predajama su i one koje govore o prelascima na islam. napadnuvši Bobovac. osim pješaštva. godine. do 1391. g.

112 Kad su osmanlije obmanom od Radaka dobili ključeve Bobovca. Mehmed je zapovjedio Muhamedu da krene u potjeru za bosanskim kraljem koji je već bio pobjegao u Klaviju (Ključ). Radak je imao posebnu želju napiti se vode s vrela s kojega je često pio vodu. Sultan je ostao u Jajcu vidjeti kako će se razvijati događaji u Bosni. Rkp. Tako je zarobljen zadnji bosanski kralj Stipan Tomašević i stric mu Radivoj. Čim je sultan stigao u Jajce. FF Mostar 2007. vođi janjičara. a stijena Radakova stijena. ovaj mu je dao odrubit' glavu na nekoj stijeni koja je po tom' dobila ime Radakova stijena.njegovog izdajstva nikad Bobovac pao ne bi. Rekavši mu: Kad si izdao svoje izdat ćeš i nas. Mehmed je saznao da s bosanskim kraljem boravi spomenuti Radivoj koji se s njim ponovno sprijateljio posredstvom modruškog biskupa. Od tada se vrelo zove Radakovo vrelo. potvrđene zakletvom. 112 324 . Nakon predaje Jajca sultan Mehmed zapovjedi Muhamedu. žena kralja Stipana. Tada je Marija. O tome je s Turcima sklopljen ugovor i sačinjene isprave. D. pa su molili milost za kralja nudeći njegovu i svoju predaju. Osmanlije su mu dopustili i potom ga odveli na stijenu iz koje izvire ta voda. Predaja kaže kako je prije bijega ostavio dvojici svojih povjerinika krunu koju po njegovoj zapovijedi morahu sakriti negdje oko jezgre starog grada. da krene u potjeru za odbjeglim kraljem. Predaja kralja Stipana Tomaševića Muhamed je opsjedao Ključ paležom strašeći njegove građane i vojsku. Muhamed je s vojskom savladao Sanu. a oni su uvidjeli da se ne mogu dugo odupirati turskoj sili. zarobili su ga. A kad je predao ključeve caru. odrubili mu glavu i strmoglavili ga niz liticu. po savjetu svojega muža. u Varešu od Kazimira Džoje. krenula prema Dubrovniku. Katarina Pejčinović zapisala je u srpnju 2007. grad mu se predao nagodbom prema kojoj je domaćinima dozvoljeno da gradom upravljaju na domaći način. Potjera za bosanskim kraljem Kada je osvojio Bobovac.

str. Iz toga tabora poslao je “glasnike obližnjim knezovima i plemićima s naredbom da svaki preda svoju zemlju sultanu pa će od njega u Europi dobiti drugu”. 114 113 325 . Jure. S brda su navaljivali na tursku vojsku. – 170. držeći u ruci pismo u kojemu je bila Muhamedova zakletva. a drugi. Ubrzo ga Muhamed predade svom učitelju Perzijancu da ga ubije. Neki kažu da je Stipanu odsječena glava. a kako je ondje nisu našli. Deset kamenih mačeva.Radivoju su Turci odsjekli glavu. pak. a neki su okrutno smaknuti. Uz Muhameda u osvajanju Bosne isticao se i Omer. Marko Dragić. a sa zarobljenim kraljem Muhamed je obilazio gradove u Bosni i Hercegovini podlažući ih pod tursku vlast. čak su provalili i u turski tabor. Proklinjao je tursku nevjeru.113 Smaknuće kralja Stipana Tomaševića Muhamed nije uspijevao osvojiti Blagaj pa je pozvao kralja Stipana preda se. odlučan prihvatiti smrt hrabrije nego što je branio kraljevstvo i slobodu. zavedeni tim prijedlogom. 207. Vojnici hercega Stipana Kosače zaposjeli su gorske vrhunce. dj. međutim kada su otišli na sultanovu portu. Mala nakladna kuća Sv. str. Mehmed je poslao izaslanike Dubrovčanima tražeći ženu bosanskoga kralja. Kralj je shvatio da ga ne zove od naklonosti te je stupio pred njega. 168. Mehmed je provalio u Hercegovinu i strahovito je opustošio. nanosili su poraze Turcima pa se povlačili na brda. poglavar Tesalije.. Predaja kazuje kako je sultanov kuhar kralja oderao živa pa su od kože napravljeni bubnjevi u koje su udarali dok su ga nosili pokopati. neki bijahu bačeni u okove i odvedeni u Bizant. da su ga privezana uz stablo ubili strjelicama.114 Nikola Lašvanin. Mehmed je podignuo tabor i okružio tvrđavu Blagaj. Neki od njih predali su sebe i svoju zemlju u ropstvo. Baška Voda 1999. nav. Usp.

Dr. a osim toga i dva mala srebrena ugarska 115 326 . Rkp.Grob posljednjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića U jajačkom kraju i danas se pripovijeda o smaknuću Stipana Tomaševića: A znaš. Ufatili ga kod Ključa. a oba prelomljena kraja nisu ležala jedan tik do drugoga u istom pravcu nego u razmaku kakvih 8 cm razdaleko. jer nije ležala na vratnim kralješcima nego na desnoj strani grudnih kostiju. Sve bi bilo dobro kad se čovjek ne bi patio. oni su ti tog kralja mučenički ubili. Kosti ležahu na sloju ilovače. Onda su ti ga posuli sa soli i nabili na kolac. Lubanja bijaše odijeljena od trupa. Onda su ga odlučili pokopat tamo gore iznad borova oklen se ne vidi Jajce tako da mu to bude kazna. koji je i onako istruli kostur mjestimice zdrobio. FF Mostar 2007. Od priloga se našao komad gvožđa nalik na polukružnu kuku. doveli vamo. D. Al su ti Turci bili životinje. godine. da je prelomljeno. Nije lako ni umrit.115 Predaju je Katici Lozić Radielović u Jajcu travnja 2007. Ćiro Truhelka je 1888. te se ovdje slegla na dno. godine pretražio grob i zabilježio: „U dubini od 88 centimetara naišlo se pod slojem crnice na sloj krupnog kamenja. Mrtvac bijaše okrenut smjerom zapada prema istoku. a odozgor ne moš Jajce. Kažu da su mu oderali kožu i od nje napravili bubnjeve. kako služe kao zapon katanaca ili možda kao kuke na negvama. Pokoj mu duši al se napatio. Ruke kostura bijahu na prsima prekršćene. što ju je kišnica iz gornjih slojeva splavila. Ko ono odavle grob moš vidit. tako da je lice gledalo prema izlazećem suncu. U tom sloju bila je položena lešina. Kuća u selu Šibenica mu je srušena i sad živi u Jajcu. rođ. godine kazao Stipo Crnkić. Lijevo stegno pokazivaše tragove. a noge ispružene. Kažu da gore smrti nije bilo. 1936.

pretopljena zlata u vrijednosti više od milijun dukata. Toronto-Zürich-Roma-Chicago 1982. 58. 118 Dominik Mandić Sabrana djela 5. str: 14.). dok su još njegovi novci Bosnom kolali.običaj koji je po Bosni bio vrlo raširen. MH. U Bilaju pod Ključem koncem svibnja 1463. g. u Trsat.”116 Velik broj Hrvata iz Bosne i Hercegovine spasio se bježeći u kršćanske zemlje Hrvatsku. Odijelu i što bi k njemu spadalo kao pucetima. ZIRAL. domogao se bosanskoga kraljevstva i kraljevskih riznica. Ove novce možemo smatrati kao neku vrstu obola. dvoraca i utvrda.. 116 Nikola Lašvanin. Dr.. 117 Vjekoslav Klaić. Povijest Hrvata (knjiga četvrta). Austriju (Gradišće). a trideset tisuća mladića učinili janjičarima. Turci su zarobili sto tisuća kršćana. Zarobljeno je i u hareme i janjičare odvedeno 100 000 kršćanskih djevojaka i mladića. Etnička povijest Bosne i Hercegovine.. Kraljevski grad Jajce.) Kostur. 327 . Studničke I druga. str. nav. nevina djeca nogama pogažena. str. Iz ovih opažanja slijedi da je tu bila sahranjena lešina. koliko je bilo moguće te pohranjen u staklenom lijesu u samostanskoj crkvi u Jajcu. djelo.Pad Bosne U roku od osam dana turski car Mehmed pokorio je sto sedamnaest gradova. nije u tom grobu bilo ni traga. 208. Ćiro Truhelka. 173. obeščašćene djevice. sasječena i izmučena čovjeka. koji je iz groba izvađen bi sastavljen. Bezbrojni ljudski plijen odveli su u barbarske krajeve – Trakiju i Aziju – da odsele rađa Turke. što ga u srednjem vijeku davahu pokojniku kao poputbinu na drugi svijet. 1904. Neki su ponijeli sa sobom veliki drveni kip.-1461. “Tada su silovane čiste gospođe. Turci su ga na prevaru zarobili novca iz dobe Ljudevita Velikoga. oskvrnjene bogoštovne zgrade. Italiju (Molisse).J. kojeg pokopaše u vrijeme koje je slijedilo vladi Ljudevita Velikoga. Italiju i Ugarsku. poklani časni starci. Zagreb 1974. posvećeni muževi ili mačem pobijeni ili osramoćeni. povijest i znamenitost.) i stric zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića (1461. posvećen štovanju Blažene Djevice Marije. kopčama i dr.118 SMRT KĆERKI BANA RADIVOJA Ban Radivoj je brat kralja Tomaša (1443. (. Sarajevo. vatrom nagrđeni oltari.. str. Rumunjsku i drugdje.117 Od Osmanlija je pobjeglo 400 000 Hrvata a od toga ih je 200 000 izginulo i pomrlo bježeći u Hrvatsku.-1463.

119 OBRANA KREŠEVA Kraljica Katarina se jedno vrijeme krila od Turaka na Bedemu. str. Krila se gore sa kćerkom i sinom. te ujdoše u trag njegovim ćerima i najdoše pećinu. prije nego što su Turci došli do njih i rasula se. 119 328 . jer nadaleko se pričalo o njihovoj nemilosti prema ženskoj čeljadi. kad je Turčin navaljivo sa svi strana da zauzme Jajce. Studeničke i Druga u Sarajevu 1904. jednom mjestu na brdu poviš Kreševa. Nakladna knjižara J. Riža je sletila niz cestu. a od ovoga se vremena još i danas širi oko pećine i ponora miomiris ruža. Kada ga sa kraljem uhvatiše. da ih sačuva od ratne nepogode u jednu pećinu. pod kojom bijaše duboki ponor. uđoše Turci skrovištu djevojaka i htijahu ih uhvatiti. uz kralja Stipana u gradu je bio i ban Radivoj. 17. te tako svoje volje poginuše. Katarina Kosača. 5. nadajuć se da ih tu niko ne će nać. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. HKD Napredak. 171. priredio Marko Dragić.119 Ćiro Truhelka Kraljevski grad Jajce. a sa Stipanom su obilazili gradove u Bosni kako bi kralj naredio predaju bez otpora. sakri ih on u jednu pećinu ispod koje bijaše veliki i duboki ponor. 1996.zajedno sa kraljem Stipanom Tomaševićem. (Pretisak Općinsko poglavarstvo Jajce. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Banu Radivoju su Turci u Bilaju odsjekli glavu. Narod i dan danas priča da se od tad sa te stine širi miris ruža. Tili ih oni uvatit i povest sa sobom al divojke. povijest i znamenitosti. skoče sa stine u ponor. kćerka i sin nakupili su riže u mješine (žake) i ozgor su zavaljali riže niz brijeg. Djevojke.). a kad su Turci saznali gdje se nalazi krenuli su prema Bedemu. Kad je ban Radivoj krenuo u bijeg s kraljem Tomaševićem sakrio je svoje kćeri u jednu pećinu kako bi ih sačuvao od osmanskih napasnika: U onaj vakat. skočiše u ponor. da su rađe sačuvale svoje poštenje i čist obraz nego pustile da ih Turska ruka obeščasti. knj. Al kako su Turci sve više jačali i jurišali naprid. Nakon toga su kralja Stipana okrutno ubili u Jajcu. drama i mikrostrukture. MH. Tu je predaju zapisao Ćiro Truhelka: Ban Radivoj sakrio je svoje kćeri. uvatiše kralja a s njim i bana Radivoja. ne tijuć bit sužnjevi Osmanlijama i osramotit se prid Bogom i svitom. str. Sarajevo 2005. Bojeći se silno da Turci ne bi učinili kakvo zlo njegovim lipim ćerama. da se izbave turskog sužanjstva i sramote. Bile su tolko čedne i bogobojazne.

121 Doživjela je tužnu i tragičnu sudbinu i umrla u izgnanstvu.” Također su mi pripovijedali: “Naše su žene veoma mnogo nju cijenile. one i dan-danas nose crne marame na glavi. 122 Bono Benić. U znak poštovanja prema kraljici i zbog žalosti. g.120 POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA. Prešla je s bogumilstva na katoličanstvo i postala franjevkom Trećega reda.” Onda su Turci pobjegli. FF Mostar. daleko od domovine i svoje djece koju su Turci odveli u ropstvo u Carigrad. kvadratična svilena vrećica. nav. Grob kraljice Katarine u Crkvi Araceli u Rimu Hrvati obilaze više od pet stoljeća. 121 Temelji crkve koju je kraljica sagradila u Otinovcima kod Kupresa 1447. 2004. sv. u Kreševu kazala Ana Topić (rođ. kraljica bosanska.”122 BIJEG IZ BOSNE U fojničkome kraju predaje o kraljici Katarini kazuju: Tanji Topić 2004. rođena je 1424..” Te žene nazivaju se Katarinke. svileni ubrus. str. godine boravio sam u Kraljevoj Sutjesci i slušao više kazivačica i kazivača koji su mi kazivali kako je: “U gradu Bobovcu živila kraljica Katarina.. 120 329 .Turci su tad rekli: “Kad imaju toliko riže a što još ne imaju. U lipnju 1995. str. kćerka hercega Stipana Kosače. KATARINA KOSAČA Posljednja bosanska kraljica Katarina. stola. dj. Ona je bila Kosača. godine u Blagaju kod Mostara.) Rkp. 3. plesti – sve domaćinske radove koji su se obavljali u kući. a kraljica je prešla u vječnu predaju što je pripovijedaju njezini zemljaci. na divan frizijski način. U sutješkome samostanu su sačuvani plašt. Ona je naše žene odavde podučavala vest. “Sve je to izrađeno i satkano najčišćim zlatom po cijeloj površini. godine otkopani su i vide se i danas. 1940. Trajna predaja tvrdi da je te stvari izradila blažena Katarina. a Katarina Kosača i njena djeca ostala su na sigurnom. 96. Ona ih je svemu podučavala. Do pada Bosne pod Turke ova je kraljica izgradila šest samostana i crkava. uškrobljeni rubac za misu i jedan dio misnice. 49.

preko brda u Varoš. str.. udala za kralja Stipana Tomaša. potkovali sve konje naopako i jednu noć iščezli. Böhlau.124 Postoji. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. te konje potkuju naopako. GZM IV. također. na Milodražu. Livno i Duvno. 123 330 . Verlag Köln-Weimar-Wien 1995. Kad vodu presiječete. Sarajevo 1973. Kad se nisu mogli obraniti. pod Kozogradom. “Zvonigrad” i “Gradina” u kotaru fojničkom. i sljedeća predaja: “Priča se da je Katarina bježeći od Turaka. 139. koja je ostala udovica s dvoje nejake djece – Sigismundom i Katarinom. zaštiti kraljicu u glavnoj kuli – dvoru.123 Predaja kaže da je brdo Vis s kulom i sjevernim bedemima grada u cjelini umjetni nasip. 146. Malo iza vjenčanja. 4 sata daleko. 126 Bazilije Pandžić.Pripovijeda se da su Turci ovaj grad (Kozograd) najposlije osvojili i da je ispred njih potonja kraljica pobjegla otalen. Masleša”. koji su tukli s Meteriza. Sarajevo 1892. i da je to.’ Tako oni i urade. Turci opkole grad. natovari blago i pobjegne. Te se noći tako brzo i naporno radilo da je 77 trudnih žena pobacilo djecu i 77 se kobila oždrijebilo. bio velik teret za okolno stanovništvo. 124 Pavao Anđelić. 91. papa Eugen IV. bez sumnje. novi kralj Stipan Tomašević priznao je Katarinu kraljicom majkom. pa im je presijecite. bježala iz Jajca.”125 Povijesni izvori kazuju da se kraljica Katarina godine 1446. a onda ga puštajte i dobro gledajte gdje će zakopati nogom! Ondje kopajte pa ćete naći vodu što ide u grad.126 Nakon smrti Stipana Tomaša 1461. 121. Luka Grđić. reći će im jedna baba: ‘Zatvorite konja pastuha pa mu ne dajte za tri dana vode. str. str. naredi kraljica. Povijesno jezgro te predaje sastoji se u činjenici da je cijeli sjeverni dio grada izgrađen silovito. Nastao je za jednu noć sa svrhom da od turskih topova. “Kozigrad”. str. ali mu tvrđi ne mognu za dugo vremena ništa učiniti. Pavao Ritter Vitezović u svome djelu Bosna captiva piše da je kraljica Katarina napustila utvrdu Kozo u Fojnici i pobjegla u Konjic. dao joj je dozvolu da može sebi izabrati dva kapelana među bosanskim franjevcima. Pošto su se na sve načine uzalud mučili.) Bosna Argentina. Katarina Vukčić Kosača (1424. vidješe da je žensko. 125 Isto. Kada zapovjednika svukoše da ga okupaju. Kada u gradu nestane vode. Pripovijedaju da je pri toj prilici ubila kraljica sa Kozograda iz topa turskog zapovjednika spram sebe u Ostružnici.-1478. s dugim bedemima i brojnim kulama. grad će se predati. “V. prebjegli u Dalmaciju.

I tu su deset kula napravili od katoličkih glava. Iako joj je Dubrovački senat dopustio doći u Dubrovnik.Odatle je pješice stigla u Ston. godine. Katarina je iz Dubrovnika otišla papi u Rim. dj. pa se spuštali na Komotin. pismom Ezechielis prophetae.. bila na Lopudu. Papa je 12. te je vjerojatno da se s Piom II. str. U Melni je bila kula za vrijeme Turaka. Sa Sutjeske u Visoko. 1464. najavio kršćanskom svijetu da je odlučio staviti se na čelo križarske vojne protiv Turaka i pozvao da se u lipnju 1464.. doputovao u Ankonu. ali se djeca nisu vratila i ona je poklonila Papi svoju kraljevinu. 203.128 Tom prigodom kraljica je u Dubrovniku ostavila mač kralja Tomaša s nakanom da bi se on dao njezinu sinu ako se oslobodi iz turskog ropstva. U jajačkom je kraju o kraljičinu bijegu živa tradicija: Turci su najprije došli na Suhi vrh u Pougarju. a potom prešla u Rim. nav. (1456. u kojem je Pio II. u selu Barevu kazao Jure Crnoja. Poznato je da je papa Pio II. 129 Predaju je Katici Lozić Radielović 2007. Kad je naša kraljica Katarina viđala da će Turci napast na Jajce ona je svoju vojsku nared'la da potkuju konje naobratno i ona je pobjegla na Sutjesku. i Siksta IV.) nagovarao sve kršćanske vladare da zajedničkim silama protjeraju Turke iz Europe. str. Rkp. odakle se lađom prevezla u Dubrovnik. Kraljica Katarina u oporuci spominje samo Pavla II. Nikola Lašvanin. D. FF Mostar 2007. Poznato je kako je kraljica Katarina već u srpnju 1463. Tu je provela neko vrijeme. Ona je mislila da svoju kraljevinu ostavi djeci. Tada su došli na opštine na Ranče. selo Barevo. rođen 1932. Bazilije Pandžić. ali ga je tri dana kasnije zadesila smrt te se odustalo od oslobađanja Bosne i Hercegovine. okupe u Ankoni. iz Viskokog u Rim.127 Nemamo povijesnih dokaza da je kraljica Katarina bježala preko Fojnice kako to predaja kazuje. g. 128 127 331 . nav.. u području Dubrovačke Republike. 140. Pad Bosne i umorstvo njezinog kralja rezultirali su 21. dj. i tu su naše cure poslije vjenčanja išle spavat s begom prvu bračnu noć. kolovoza 1464. a dvoje su joj djece oteli Turci. 129 U RIMU Kako bi i sama poradila na oslobođenju svoga kraljevstva. prema kraljici Katarini nisu pokazivali sklonost jer su se bojali turske osvete. listopada 1463. nije srela.

Ispod nadgrobne ploče bio je postavljen i natpis bosančicom. str. bude li se ona ponovno vratila na kršćansku vjeru. OPORUKA Kraljica Katarina je svoju oporuku sastavila u nazočnosti sedam svjedoka od kojih je šest bilo franjevaca. oboje ustrajalo u muslimanskoj vjeri.) kraljica Katarina je umrla. Marka. Na tom je mjestu Katarinin grob ostao više od 100 godina. Zato je skinuta nadgrobna ploča i stavljena na najbliži stup. Njezina mjesečna pomoć iznosila je 100 dukata i još 20 dukata mjesečno za stan. Uzalud je Katarina više puta činila sve kako bi svoju djecu oslobodila iz ropstva. U svojoj oporuci “imenovala je papu Siksta IV. 144. Pretpostavlja se da je taj stan pripadao hrvatskoj Bratovštini sv. Katarina je najprije stanovala u kući građanina Jakova Mentebona. a potom je prešla u drugu kuću gdje je živjela do smrti i gdje je sastavila oporuku. listopada 1478. Ta se kuća nalazila u gradskom predjelu Pigna u blizini crkve sv.U Rimu je Katarina dobivala izdašnu pomoć kako bi mogla živjeti prema svom kraljevskom dostojanstvu.. Sveta Stolica postaje vlasnica bosanskog kraljevstva i o njemu može odlučivati prema svojoj uviđavnosti. Pokopana je po vlastitoj želji u franjevačkoj crkvi Araceli. kako bi kor oltara bio viši. S jedne i druge strane glave urezan je po jedan grb. ako se vrati na kršćanstvo. dj. Nadgrobna ploča bila je urešena reljefnim kipom kraljice u naravnoj veličini (1. Ako bi. Oko godine 1590.78 m) s krunom na glavi. Zbog toga je kraljičin grob morao biti premješten. pak.” 130 GROB Pet dana poslije sastavljanja oporuke (25. franjevci su odlučili popraviti oltar i pomaknuti ga naprijed. Grob joj je bio postavljen pred glavnim oltarom crkve. koja za života postade uzor kršćanskog 130 Bazilije Pandžić. Jeronima. kraljevski bosanski i obitelji Kosača. da kraljevstvo predaju njezinoj kćeri Katarini. i njegove zakonite nasljednike baštinicima bosanskog kraljevstva i zamolila ih da ga u potpunosti predadu njezinu sinu Sigismundu. Otada franjevci posjetiteljima svoje crkve pripovijedaju burnu povijest kraljice Katarine. a ako Sigismund ne bi ponovno postao kršćaninom. nav. 332 .

U čekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini Kotromanić Kosači).življenja. Zagreb 2008. petak 25. kad stražari zaspu. Kad je izašo Petar i sa brda pogledo doli. srpnja 2008.' Turci su tako i uradili. Njezina sudbina reprezentira sudbinu mnogobrojnih bosanko-hercegovačkih kršćanki i kršćana. *** Kraljica Katarina je naomiljenija žena kod Hrvata u Bosni i Hercegovini i šire. Sunarodnjaci kraljice Katarine već pet stoljeća dolaze u crkvu Araceli kako bi pred grobom svoje kraljice iskazali duboku odanost i zahvalnost. PAD DREŽNICE Čuvari su vazda dolazili i čuvali Drežnicu. Izgradila je šest crkava. 131 Mladen Anto Molinar. Hrvatsko slovo. SUDBINA DJECE Kraljičinu djecu Sigismunda (12-14 godina) i Katarinu (10 godina) oteli su Turci na vrelu rijeke Bosne. a drugi s donje strane. Nitko nije mogo proć pored stražara jer su bila dva ulazna bloka. Katarina se udala za turskog velikaša. Tada su Turci oteli kraljičinu djecu odveli ih u Carigrad i islamizirali.131 Sigismund je poznat kao Ashak Kral Oglu – Isak Kraljević. Petar je od muke na mistu crko. 333 . prođite mimo stražara. vidio je da po Sveći odaju turski konji i njiove zaptije. pomagala je sirotinji i ženama. Pokopana je u Skopju (Makedonija) gdje se dugo pokazivalo na njezino turbe kao mjesto počinka bosanskog kraljevskog potomka. str. gdje se kraljica zaustavila da još jednom vidi to vrelo na kojemu su se zaustavili i njezini svatovi dok ju je kralj vodio u Sutisku. Djeca su tom prigodom ubrala cvijeće i igrala se. borila se za slobodu svoga kraljevstva itd. Turske zaptije su znali da je tuda nemoguće proći pa su pitali jednu babu: ‘Kako bi mi mogli proć u Drežnicu?’ Baba odgovori: ′To vam je sinko lako: potkujte konje naopako i u zoru. jedan s gornje. a stražari će mislit da su konji iz Drežnice izašli. 12-13.

Hrvatski ban Matija Gereb kod Zrinskog Broda na Uni 1483. Zarobljeni su Karlo Gusić i ban Derenčin koji je usužnjen u Carigradu. Do okršaja je došlo na otvorenom polju. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. izginulo je 13 000 Hrvata. prosinca 1481. 9. rujna 1493. g. a i dan danas se priča da je Drežnica pala zbog jedne babe.I danas se to misto na brdu zove po njemu Petralj. Sljedeće (1501. primjerice A. studentica Pedagoškog fakulteta u Mostaru. Zagreb 1996. 133 Anđelko Mijatović. šibensko i zadarsko područje. Slavoniji i Ugarskoj. godine Helena Čarapina.-1503. Kazala mi je 2001. Bernardin Frankapan se spasio. Prema Juraju Rattkayu na Krbavskom je polju izginulo 5 077 Hrvata. (Mnogi povjesničari tu okupaciju datiraju u 1482. Osam godina kasnije (1521. Juraj Vlatković i dr.132 Osmanlije su 15. godine zauzeli posljednji slobodan hercegovački teritoriji (Herceg) Novi.). . Vl. Hrvatske snage. sukobile su se s osmanlijskim snagama koje je predvodio Sandžak-beg Hadum Jakubpaša. a prema drugim povjesničarima. Školska knjiga. godine Osmanlije pustošili su splitsko. godinu). rođ. godine. nespremno i strateški nesložno. 2001. Mijatoviću. rkp. Tako je osvajačima otvoren put prema Srijemu. BORBE PROTIV OSMANSKE. MLETAČKE I UGARSKE OKUPACIJE U Mletačko-turskom ratu od 1499. str.) osvojen je Beograd. godine porazio je osmanlijsku vojsku koja se s 10 000 zarobljenika vraćala iz Kranjske i Koruške. Izginuo je “Cvijet hrvatskoga plemstva” (Ivan Cetinski. godine osvojili su Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira. 1953. a Ivan Cetinski je predlagao da se presretnu na šumskim klancima. Nakon tri mjeseca sužanjstva ban Derenčin je od žalosti umro. godine.) godine Osmanlije su osvojili trogirsko i šibensko područje. a 1500. Čačvinu i Nutijak u Cetinskoj krajini Osmanlije su osvojili 1513. Derenčin je uoči bitke zagovarao da se Osmanlije dočekaju na polju.133 Veliko je hrvatsko stratište na Krbavskom polju pokraj Udbine. predvođene jajačkim banom Emerikom Derenčinom. a ona je predaju čula od Zvonka Čarapine iz Vrdi kod Mostara. 137. 132 334 .

pa reka: – Dosad smo davali trećinu. MH. uša. bije mudar. U narodnoj je tradiciji hrvatski vitez. Onda kad tamo on veli: – Potpisali ste da šte mi dat Karlovca kolko svati mišina bivolska. on od stra reka. Cijeli je život posvetio borbi protiv Turaka. a un unda s onom oputom oko svega Karlovca opaše. on pristaje na to. vrag ga zatra! Unda s mu kmetovi davali trećinu od svega. a oni utekli svi. Zagreb 1997. za što je zalagao i svoje posjede.IVAN KARLOVIĆ I KMETOVI Ivan Karlović. 356. Veli: – Od stra nisam zna što ću. posljednji je potomak Kurjakovića.134 (Vranik kraj Lovinca u Lici) Usmene pripovijetke i predaje. Ivan Karlović bije je spaija u Kumiću. da im bude što bolje. vratije se kući. nije više ima o čem živit. nije zna što će. hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (? 1485Medvegrad 1531). unda j doša u Karlovac pa pita oće 1 mu dat Karlovca kolko bivolska mišina svati. Kad oni doša tamo. On unda dobro rastegne mišinu i dade krojaču što god moga tanje da iskroji. A Ivan onda kad vide da je sve opustilo. I osta njegov Karlovac. manj od stra reka da ćemo davat polovicu. A uni unda prikonoć popale sve kuće i sve što nis mogli ponit ono popalili i izbigli u svit. U epskoj poeziji opjevani su Karlovića dvori. 134 335 . Oni se dogovore nji sedam da će ić k njemu žalit se. – Dobro – on reka. A kad došli oni na vrata. oni ga pitali što je napravije. Pita ga Ivan da što je doša. priredila Maja Bošković Stulli. sad ćemo polovicu. Kad on vide da onizi nema. on se onda uplaši. To njim bilo teško. str. nis mogli izlazit nikako kraju. SHK. onda oni najprvi stoje bije do vrata.

U to vrijeme bila su užasna stradanja Hrvata u Bosni i Hercegovini. Oslobodio je Solin 1532. i doveo pomoć okupiranom Jajcu. rekne: – Kao što ja sad ovog kopuna u ruci daržim. priredila Maja Bošković Stulli. g. a 1522. dao je varhovni vođa veliku čast u gradu na koju je odličnije pozvao. nut zaruži nekaki gromoviti glas. a za njimi onda svikolici karstjani pohite. doparli čak do Save i tamoka se naselili. ožujka do 10. Zagreb 1997. osvojeni su Sinj i Ostrovica kraj Bribira. senjskim kapetanom. godine. Kod stola kad su svi veseli bili. ožujka 1537) postao je kliškim kapetanom 1520. koji sjekirom koji baltom. i kod Senja 1525. basa uzdigne se. za nedjelju danah moj će parip na žartveniku Svetoga Kralja u Zagrebu zob zobati! Tek što zadnju riječ poče izgovarati. Četiri godine kasnije (1529) odrekao se dužnosti senjskoga kapetana i posvetio se obrani Klisa. pukne top u Medvedgradu i tane udari u kopuna. Pobijedio je Turke kod Klisa 1524. najviše pako oko Lukavca grada u kojem je njihov vođa obitavao. kad su naime Turci. dadu se kud koji u bijeg. a 1523. str. Petar Kružić (? – Solin. koji vilami. kog svega na drobne komadiće razmarvi. nije poznati bilo je li kopun prije porezan bio ali ne. 135 336 . 12. MH.MEDVEDGRADSKI TOP Prigodom jedne s Turci bitke pripetilo se je. OBRANA KLISA POD ZAPOVJEDNIŠTVOM PETRA KRUŽIĆA Od 5. I tako domovinu od turske okrutnosti izbaviše. nut što se dogodi! Basa donesenog preda nj pečenog kopuna tak je lijepo i vješto porezao da kad bi sve falate skup opet spravio i složio. Nadut ovom vještinom.. Usmene pripovijetke i predaje. travnja Osmanlije su jurišali na Klis ali su ih porazili branitelji predvođeni Petrom Kružićem i Grgurom Orlovčićem. Poginuo je braneći Klis od Turaka. daržeći u rukuh kopuna. SHK. To Turci videc’i i za zlu kob uvažavajući. g. 352. preobladavši naše.135 *** Knin i Skradin su osvojeni 1522. Ratovao je i na moru protiv Mlečana i Turaka.

a kako su živili u lošim uvjetima i broj uskoka se smanjio. On je bio od Zvečaja. Eto. braneći Klis sa četrdeset konjanika i četrdeset pješaka.Jedan je od najvećih hrvatskih ratnika protiv osmanske vojske. samo kako to uvik ide. I onda je Petar Kružić doša u takvu situaciju da on i njegovi ljudi nisu imali od čega živit. A nije samo s njime Kružić surađiva. Kralj je bio neki od Jagelovića. a za to su imali uskoke. kad su Turci napadali Jajce. a i od pape bi ponešto dobili. i kad god bi Turci napali Klis on je uvik sudjelova u njegovoj obrani. ništa od tog obećanog nije ostvario. pa su on i uskoci bili prisiljeni živit od onoga što bi neprijatelju oteli.. ali o njima se ne zna nešto puno. Bio je pao u tursko ropstvo. jer je i u njihovom interesu bilo da se Turke što dalje od njih zadrži. Tako je on jednom prilikom. dok su Turci tili osvojit Klis. Pomaga je on i Krsti Frankopanu. ne zna se kako. poznatijih Turskih napada na Klis bio je onaj 1523. tako i protiv Mlečana. ali se brzo oslobodio zahvaljujući nekom prijatelju. a u Klisu je bio kaštelan i kapetan. a zva se Petar Kružić. Onda je još. to je. ni kako se izbavio. kod Solina pobjedio Turke i onda im je kralj obojici na poklon dao Brezovicu da ih nagradi. a to ti je gori u okolici Karlovca. i onda je zbog toga Klis spa na samo pedeset uskoka. posta i senjski kapetan. i odma to nije ona ista sila koje su se prije Turci bojali. ovako. ali se kralj nije baš iskaza po pitanju pomoći njemu i njegovim uskocima. Jedan od. Sad se nama čini nevjerojatno to 337 . Kružić je od njega dobio Lupoglav. kad je doša Ferdinand Habsburški na vlast. toliko o kraljevoj pomoći. a valjda kako ko na to gleda. a to da su uskoci bili razbojnici. nakon toga. dok su se turske vojske brojale u stotinama. O njemu se i danas pripovijeda: Tamo negdi u pentaestom-šesnaestom stoljeću. Ima je i ženu i sina. A kralj bi obeća. kako protiv Turaka. gle. bio je jedan uskok koji je branio naročito Klis i Senj. i tada je Petar Kružić zajedno sa drugim senjskim kapetanom Grgurom Orlovčićem. Onda. pao u mletačko zarobljeništvo. ali znam da se nakon toga borio protiv Turaka i posta kliški knez. jer su i oni tili osvojit dio našeg mora. pa čak i tisućama! A cilo to vrime borio se Krugić. kako je i od pape pomoć rijetko kad pristizala. dok se ovaj borio s Turcima. Oni su tribali dobivat od kralja plaću. Kružić je vodio opskrbu hranom i oružjem. bar ja ne znam to. pa je tražio pomoć od kralja jer su spali na prosjački štap.

Ljudi su se manje i bojali ić u rat. kad se vratia. jer nije se branila samo zemlja. godine u Klisu. I onda je on. Kružićeva vojska počela povlačit prema moru. ali to je tako tada bilo. Rkp. Turci su napali Klis i Kružić je doša s tri broda vojske koju mu je papa posla da ga oslobodi. 1530. i u Rimu je bio di je od pape dobio potporu. Ivana Vukadin zapisala je 2008. to je bio slavni uskok Petar Kružić! A imaš i Klišku kulu. a u njoj se rodila ćer Bele četvrtog. Kazao joj je Marko Sabljić (1958. i na jednoj od tih lađa je on i poginia. Onda. di je on sagradio za zavjet crkvu Blažene Djevice Marije u kojoj je na kraju i pokopan. g. potuka Turke u Bosni i uništio turske utvrde u Solinu. sa dvjesto tisuća vojnika i tri stotine topova osvojili Srijem i Osijek. koje su imali i to pomoću Ferdinandovih i papinih vojnika i svojih ljudi. I eto.136 *** Osmanlije su 1526. E. a kršćani koji bi pali u turske ruke bili bi ili ubijeni ili prodani u roblje.kako su oni morali otimat da bi preživili. na dan kad je sam Petar Kružić poginuo. a kad su je njegovi ljudi vidili i sami su se predali. to se zna. Živi u Klisu. a odande u Trsat. Tako da je Kružić napa njihove tri utvrde u Solinu. su tridesetsedam puta navaljivali na nj da će ga osvojit!i ta je opsada tako trajala par godina. a samo u proliće 1534. Nakon toga znam da je iša u Lorett. kako se zavitova Gospi.1537. budući da je kopno bilo ili pod Turcima ili pod Mlečanima. FF Split 2008. branilo se i kršćanstvo. Magdalena se zvala.. tako da seon sad moga oslobodit samo s mora. kako su Turci još uvik imali njegovu glavu. i to od toliko moćnijeg neprijatelja ka šta su Turci bili.03. Sabljići kod Imotskog). pa su Turci u Solinu sagradili dvi kule da im je lakše nadgledat Kliško područje. na lađe. a kako su Turci bili jači. Onda su 1533. 136 338 . Tražio je on bio pomoć i od pape. Računa se da je Klis pao 12. i u Ankoni. Turci opet opčeli napadat na Klis. Turci su mu odrubili glavu. a tada je Klis napala turska vojska od deset tisuća. onda je njegova sestra Jelena otkupila njegovu glavu za sto dukata. Njegovo tijelo je onda prevezeno u Senj. Za to vrime su Turci i Mlečani na prijeveru zauzeli Klis.

koji oživljava silnika Ulama-bega. starica je predložila da se posljednji zalogaj hrane. str. 138 Isto. Bijela Stijena. str. Kralj nije čekao ni Erdeljsku vojsku pod zapovjedništvom Ivana Zapolje.djurdjevac. Manifestacija se održava u spomen na pobjedu nad osmanskom vojskom 1552.140 Anđelko Mijatović. autoru Diaria. 140 www. g. Školska knjiga. mršavo pile-picok. pred nekoliko tisuća gostiju iz Hrvatske i inozemstva.137 Jajce i Banja Luka su osvojeni 1528. Krbave i zapadne Slavonije naselilo je oko 200 sela u Gradišću. Po povijesnoj predaji. od 1968. rujna 1529. g.-1556. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. godine tradicionalno održava Picokijada. U manifestaciji sudjeluje više od dvjesto pedeset amatera. U scenskoj izvedbi na livadama Picoki varaju i pobjeđuju veliku tursku vojsku predvođenu silnikom Ulama-begom. koja se temelji na stvarnoj obrani Đurđevca 1552. U okršaju je poginulo 22. u Žumberak su se naseljavale prve skupine uskoka. Pounja. Našice 1541. kolovoza 1526. Like.000 započeo bitku s Osmanlijama ne čekajući glavninu hrvatske vojske koju je predvodio Krsto Frankopan. Veličanstveni je 29.138 Po Sanudu. Brezovica. g. topom ispuca u turski tabor silnika Ulama-bega kako bi ga se prividom izobilja prevarilo i prisililo da odustane od opsade đurđevačke utvrde.str. Stupčanica. Turci su do 1533.Hrvatsko-ugarski kralj Ludovik II. s oko 100 000 vojnika i 300 topova opkolio Beč. Od 1536. je 29. Oko 10 000 Hrvata iz Pokuplja odselilo je 1532. Zagreb 1996. godine. završeno je osvajanje Slavonije. godine. Sulejman II. godine. hrvatski ban (1543.com/index. Orahovica. 178.139 Požega je osvojena 1536. Voćin. g. g. Osvojeni su: Klis 1537. iz hrvatskih zemalja u ropstvo odveli 600 000 žitelja. g. 167. godine. g. Pakrac i Petrovina 1543. g. a više od 100 000 Hrvata zapadno od Vrbasa. g. Jedini su profesionalci redatelj i glumac.-1533.. 178. u okolicu Beča. Nikola Zrinski.php?option=com_content&task=view&id=226&Itemid= 1– 137 339 . do 1541. g.000 vojnika. Valpovo. na Mohačkom polju s oko 30.) junački se borio protiv Osmanlija. Kralj se utopio u potoku Čeleju. do 1537. Kostajnica 1556. 139 Isto. Od 1530. *** Legendarna obrana Đurđevca U Đurđevcu se.

PORAZ OSMANLIJA KOD LEPANTA Bitka kod Lepanta 1571. rujna zapalili utvrdu i skoro svi vojnici su izginuli.) Osmanlije su osvojili Ulcinj. Uskrsli Isus – kulturniturizam. Papinska država. 141 340 . obranio iznimno važan grad Siget u jugozapadnoj Mađarskoj. a zapovjednik joj je bio Don Juan Austrijski. *** Marko Horvat Stančić je sa svojom malobrojnom posadom 1556. g.-1573. i vezir Mehmed paša Sokolović početkom kolovoza 1566. Turci su izgubili 200 galija i oko 40 000 ljudi. Bar. što picekima bojeve bijete. Solin je osvojen. a Korčula i Hvar su napadani (1571.hr/Home/Legende. Mlečani su 1572. Kršćanska flota izgubila 15 galija i 10 000 ljudi. Kao neku vrstu kletve. uglavnom Hrvata. Ulama-beg Đurđevčane naziva “Picokima”. Budvu. g. Tako i završava ova scenska igra: “A vi tamo. Osmanlije su 7. Flotu sv. To stratište opisao je sudionik Franjo Črnko. a unuci vaši ostat će PICOKI!”141 Ta predaja svjedoči o hrabrosti i mudrosti Đurđevčana koji su stoga ponosni na svoju povijest i nadimak. g. Nikola – Cres.aspx?idDocument=2545 – Potpredsjednik Vlade Damir Polančec je 2007. godine na svečanom otvaranju predao je gradonačelniku Đurđevca Mladenu Roštanu rješenje Ministarstva kulture kojime je Legenda o Picokima dobila trajni status nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske. branio Nikola Šubić Zrinski. Španjolska. g. Spič.croatia. g.). osvojili Klis. U Ciparskom ratu (1570. Malta. Zemunik i Makarsku. Ulama-beg odustaje od opsade i napušta bojište. ime PICOKA dovijeka nosili! PICOKIMA vas djeca zvala. To je bila najveća pomorska bitka galija za Ciparskog rata. pernati junaci. sa sto tisuća vojnika napali su Siget koji je sa dvije i pol tisuće vojnika. Boka je bila ugrožena.Misleći da u utvrdi ima još toliko hrane da se njome oni iz grada mogu i razbacivati i na taj način izrugivati. oslobođeno je 12 000 robova i veslača. zaustavila je Turke i oni više nisu bili pomorska velesila. Lige činile su: Venecija. Sultan Sulejman II. U sastavu mletačke flote borile su se galije hrvatskih gradova: Sv.

Tanahna galija.142 (Neviđeni na otoku Pašmanu kod Zadra) TRAGEDIJA MARINA KJUDUSA NAKON POVRATKA IZ LEVANTA Marin Kjudis se vratio u Trogir iz Levanta.Krk. Književni krug Split. lipu divojčicu. 97. 341 . Sv. sastavio Krešimir Mlač. MH. istočno od Italije. jidra su joj bila od sunca gorila. ali iako je bio još mlad. Sv. 277. Sirije i Egipta: TANAŠNA GALIJA Tanašna galija. već je govorio da je samo izvršavao svoju dužnost prema kršćanstvu i rodnom mjestu. Dugo vremena se na Ćipikovoj galiji bio borio protiv Turaka. Sv. Tripun – Kotor (poginuo zapovjednik Bizanti). koji su bili silno ojačali na moru. Jerolim – Hvar. sve zemlje oko Sredozemnoga mora. 1972. a označava Istok. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. str. danas robinjicu. juče divojčicu.-98. koji put Levanta vodi svoje brode i u njima Anu. Ivan – Rab. po moru brodila. obale Male Azije. str. I mrko lice i snažno tijelo bili su mu prekriveni ožiljcima iz pomorskih okršaja. smatrao je da čovjek mora zatomiti vlastite osjećaje i potrebe kada treba braniti čast i slavu svoga grada. Tek je bio navršio tridesetu. dakle. Cipiko teško ranjen). Ni nakon svečane pohvale zbog svojih junačkih djela se nije uzoholio. Zagreb. La Donna – Trogir (zapovjednik A. 142 Tanja Perć-Polonijo. Split 1996. od sunca gorila i Nike vojvode. Levant je čest u usmenim lirskim povijesnim pjesmama.

Nedaleko od crkvice nalazilo se Groblje kužnih. E. On je. a najviše svojoj zaručnici. ostavljajući grad bez obrane od Turaka. lutao je ulicama grada i bičevao se. Često bi je dugo promatrao i sa zadovoljstvom razmišljao o njihovom budućem braku i potomstvu. Kao da se smetnuo s uma. godine u Vrsinama kod Trogira. Marija uskoro oboli. a kuga zahvati čitav grad. svakodnevno posjećivao zaručnicu ne bojeći se bolesti. Svi osim Marina. među stotinama drugih. No. napunio lađu drvima i u njoj otplovio do rta Sv. zapalio lomaču i popeo se na sam njen vrh. Marija je bila izvan sebe od veselja i iznenađenja. u Seget Vranjici. gdje se nalazila crkvica Sv. Sami Turci se. FF Split. 342 . a potom je. Glas o tome se uskoro proširi po čitavom gradu.Sa Istoka je donio roditeljima i prijateljima mnogo skupocjenih darova. šapćući psalme. Pade na koljena i stade moliti. nisu obazirali na smrtonosnu bolest koja je harala gradom. Tome. Imućniji građani su. Uživao je pri pomisli kako će se plavokosa Marija radovati svim haljinama koje joj je kupio na Kreti. pjevajući sve glasnije. 2008. Nije se prevario.) Rkp. a ljudi se počnu kloniti kuće Jurjevih. pao je u nesvijest. Mariji Jurjevoj. ležalo i tijelo njegove Marije. koji su prijetili i s kopna i s mora. usprkos zabrani gradskog vijeća. pomislivši da čovjek pred njim mora biti velik grešnik kad na takav način umire. Neki pustinjak koji je tu prolazio se približi vidjevši vatru. gdje je u jami. gotovo lud od boli i grižnje savjesti. Zgrozi se nad strašnim prizorom. odbijao je govoriti i jesti. Ne mogavši naći mir. u svojoj želji za plijenom. Uskoro i on oboli. a nakon što se osvijestio. Nakon što mu je Marija umrla u naručju. Ciprijana. čitav imetak je ostavio crkvi Sv. Marin naposlijetku ozdravi. Drva iz svoje lađe Marin je složio u hrpu na hridini iznad jame s kužnima. 143 (Vrsine kod Trogira) 143 Tereza Karabatić zapisala je 2008. a gradski liječnik ustanovi da se radi o kugi (koju joj je Marin zacijelo prenio s darovima iz Krete). stali bježati u okolicu Trogira. živi u Trogiru. Kazala joj je Kaja Ćarija (rođena 1928. dok se pjesma umirućeg Martina pretvarala u bolne krikove koji su čitav nesretni grad ispunjali stravom. a njezino zadovoljstvo usrećivalo je Marina. Sebastijana (zaštitnika od kuge).god. ali ne i njegova duša: sebe je krivio za gubitak zaručnice i golemu nesreću koja je zadesila Trogir.

kada je čovjek uzeo po šaku zlata i uputio se nazad. Vjerovalo se da će Matija Gubec sići na zemlju i da će tada biti zadnji rat i konac svijeta. nije mogao izaći jer bi se pred njim pojavila kuharica. u selu Hižakovcu (Vrhovcu). priredila Maja Bošković Stulli. Dok je on sabirao drva.144 U toj su predaji i motivi biblijske provenijencije (konac svijeta. soldat mu je rekao da ne će lako proći kao prethodne dvije nedjelje. Bio je to Matija Gubec. str. Bio je vođa Seljačke bune 1573. Kad je došao treće nedjelje. staroga kako piše i uzeo po jednu šaku zlata sa svake hrpe. Čovjek je nastavio put i opet ugledao drugoga vojnika koji je također stajao kao da je na straži. Kad se učinilo da će izići na treća vrata. SHK. Po toj je predaji jedan čovjek išao na Mladu nedjelju u šumu ubrati drva. Po povratku mu je soldat rekao da dođe i iduće nedjelje.Vođa Seljačke bune. stoljeća Nikola Bonifačić Rožin zapisao je predaju u kojoj se prepleću mitski. kaže predaja. 144 343 . Šezdesetih godina 20. Istvaffyju mučen užarenim kliještima. a ona vojska bila je njegova zakleta vojska. MH. Čovjek se uplašio. (O Matiji Gubecu August Šenoa piše u romanu Seljačka buna. Čovjek je sa svake hrpe uzeo po jednu šaku zlata i vratio se natrag. Zaista. godine. ali ga je vojnik ohrabrio i rekao mu da ide naprijed po njegovim savjetima.-350. Zagreb 1997. Također se vjerovalo da će kralj Matija Gubec sa svojom vojskom izvesti pravi rat i da će se tada živi tući s mrtvima. eshatološki i povijesni motivi. živi i mrtvi – Sudnji dan). 349. mitske. Matija Gubec je u hrvatskoj tradiciji simbol borbe za slobodu. okrunjen užarenom željeznom krunom te raščetvoren. Ponovno je vidio soldate na straži. pa o njemu narod i u naše dane pripovijeda povijesne. Čovjek je poslušao. a bilo je vojnika “više nego crvi na siru”. Uhićen je i odveden u Zagreb gdje je prema narodnoj tradiciji i M. g. Matija Gubec Matija Gubec (pravim imenom Ambroz) spominje se 1556. pred njim se pojavila silna vojska. etiološke i eshatološke predaje. Čovjek je nastavio dalje i došao u jedan grad te po soldatovim uputstvima našao jednu kuću u koju je ušao. U kući su bile tri hrpe zlata. pred njim se ukazao vojnik (soldat) koji je stajao kao da je na straži. I taj je vojnik dao savjete čovjeku i uputio ga dalje. Tada se dignuo onaj starac i umirio vojsku.) Vidi: Usmene pripovijetke i predaje. a za stolom je sjedio sijedi starac i šuteći nešto pisao. Vratio se i opet su mu soldati rekli da dođe i u treću nedjelju.

To ja znam od moje maljučkosti. pak si je riekal: no. To je bila ta koruna. Kad su ga okrunili. a da pri želieznih stolah su se bavili. a je to jako vrcalo. 344 . on je na lapti uoral. tamo je bilo prijestolje Gupčevo. Tam gde su oni kameni na sred trga. Je si obrnul plug želiezni i na njega se siel. A on je štimal da su to včele. ta će bit kraljem. Slovačka) O MATIJI GUPCU Matija Gubec je bil seljak iz Stubice. komu će koruna na glavu upast. Ale pak najednuć je vidil da ruoj včel lieti. Pokljem toga gospoda su napravili od kamena Gupčevu glavu i da mu se narugaju. on je ta križ na toj koruni udril. to je bil Matej kralj. str. ai tata. A kad je uoral. Ali grofovi su seljake potukli. ona je v Bieči v muzeome. njemu je siela na glavu. a je mu to sjelo na glavu. 350. Tako je se zibral. to je hazburska koruna. a Gupca su uhvatili i otpelali u Zagreb. tr on je pak ostal Matej kraljem. to su bili gospođini. On je pak naganja! da te včele kraju. I ta križ je od toga časa zugnut na toj koruni. Kad s tu uotku je udril. a najednuć je udril po tuom uotkom. Ta žije još koruna. tr išal domuom. U Stubici je još velika lipa pod kojom je Gubec skupljal narod. on je rekel: – Sad ste okrunili mene i sa mnom sav narod. A ja ću na želieznom plugi obiedvat. a ja ću si siest. A pak ti gospođini su si pripravili želiezne stole. pa su ga za kaznu okrunili užarenom krunom na Markovom trgu. kot pčele. kot ti na stolu želieznom. A pak oni su tamo jili. Pak da na njega je to išlo. je začel odganjat ovako z uotku. lebo ta koruna komu upadie na glavu. kaj je štel da muži budu svoji gospodari.145 (Devinsko Novo Selo. obiedvali tr su čekali tu korunu. tr je ga zugnul. ali još će dojti stara pravica! Onda su Gupca osudili na smrt i vubili. tu glavu 145 Isto. kralja su htili imat.MATEJU SJELA KORUNA NA GLAVU No. Ale uov sedljak. on je bil siromak. On se sa seljaki spuntal na gospodu grofove. to je pamietka. Govorili su da se je proglasil seljačkim kraljem. a uon je ziel uotku želieznu ča š njom plug pucuje. viećinom mama. korunu na glavi je imal. se odviezal. kad su rodici povidali.

Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. 355. posljednje hrvatsko uporište na Uni.).) U hrvatskoj su književnosti o Petrici Kerempuhu.-356. Uzalud je senjski kapetan svjedočio da mu je dao žito za njegove vojnike. Još i sada tamo stoji. pisali: Miroslav Krleža. a narod priča da če Matija Gubec još dojti. Lik je iz hrvatske književnosti sličan pučkim likovima u europskoj književnoj tradiciji. godine u Varaždinu.146 (Zagreb) Petrica Kerempuh Petrica Kerempuh. Pomilovan je nakon pogubljenja.1612. Ali su dugo. potisnuli Osmanlije iz Moslavine. Optužen za krađu žita i pogubljen. str. Hrvati su 1591. Legendarna 146 Isto. Godine 1592. Osmanlije su osvojili mnoga mjesta u Bihaćkoj krajini. današnja Ćirilometodska. g. uskočki vojvoda (? – Karlovac. Slavko Mihalić i dr.-1606. osvojen je Bihać.).su stavili nuz zemlju na vugel Markovog trga i Gospodske vulice. Ivo Senjanin Ivo Senjanin (Ivan Vlatković). *** Godine 1577. tiskanoj 1834. 345 . poslije 24. pučki šaljivac. poput Tilla Eulenspiegela ili junaka pikarskih romana. Prvi put se spominje u knjizi Jakoba Lovrenčića. Onda će bit pravice i kruha na zemlji. Kao kapetan ratovao po Albaniji. da cucki na njega pišaju. buntovnik i tribun. iz narodne je predaje ušao u pisanu književnost i postao nadahnućem značajnih djela hrvatske umjetnosti. Istaknuo se u borbama za Klis i Petrinju u Dugom ratu (1593. (Till Eulenspiegel bio je seljački sin iz sjeverne Njemačke koji je živio u 14. st. pored Lovrenčića. satiričar.VII. dugo pokljem naši narodni ljudi tu Gupčevu glavu dignuli i stavili je više gore na onom vuglu. O njemu je sačuvana zbirka usmenih priča.

Noć. Mlečani su ih 23. pjevanje koja je dopjevao Ivan Mažuranić.) sudjelovalo je 30 000 Hrvata.je bila obrana Siska 1593. oslobodili Petrinju. a na utvrdi ostavili štapove i kape kako bi zavarali Mlečane. MH. Epu su nedostajala XIV. str. Spjev je komponiran od 20 pjevanja s oko 11. i potukli osmanlijsku vojsku kod Čakovca. sastavio Vlatko Pavletić. 17. Senjski su uskoci uz pomoć vojske iz okolice Splita 1596. g. čiem si se zahvalila tašta ljucka oholasti ! sve što više stereš krila. od Međimurja do Primorja obuhvaćala samo 16 800 četvornih kilometara. od Osmanlija oslobodili Klis ali su ga iste godine morali vratiti. Uskoci su se povukli na uzvisinu i utaborili. Hrvati su 1595. Uskoci su od drveta i životinjske kože napravili stazu.000 pretežito osmeračkih katrena abab. g. godine pa do svoje smrti. prosinca napali kod Ugljana. Gundulić je to djelo pisao od 1621. napustili utvrdu.147 Osman je nastao pod utjecajem Tassova Oslobođenog Jeruzalema (1575. Senjski uskoci su 18. Zagreb 1980. 147 346 . g. *** POGIBIJA SULTANA OSMANA U bitci kod Hoćima ubijen je (1622. Hrastovicu i Gore. Gundulić spjev počinje stihovanim usmenim mudroslovicama: Ah. Uzaludno su Mlečani jurišali misleći da su uskoci u utvrdi. U tridesetogodišnjem protestantsko-katoličkom ratu (1618. Neki smatraju da je Gundulić i ta dva pjevanja završio ali da su se zagubila ili ih je pak Senat uništio bojeći se da će uvrijediti Turke. a potom i osmansku vojsku. Hrvatska je 1594. a sutradan nevrijeme spriječili su Mlečane da napadnu uskoke. i XV.-1648. Vjekovite i bez svrhe 100 djela književnost jugoslavenskih naroda. sve ćeš paka niže pasti. prosinca 1604. g. godine. privukli brodove. Ivan Gundulić opjevao je taj događaj u povijesnom spjevu Osman.) sultan Osman II.). potukli mletačku. g.

148 U spjevu je opjevan događaj u vezi s turskim sultanom Osmanom. Na pregovore je poslao Ali-pašu koji je susreo Krunoslavu. Vladislav je spasio život turskoj junakinji Sokolici koja je bila zaljubljena u Osmana. sad na carstvo rob se uzvisi. U isto je vrijeme Kazlar-aga tragao za budućim Osmanovim ženama te je oteo lijepu Sunčanicu. Bez pomoći višnje s' nebi svieta je stavnos sviem bjeguća. Kolo od sreće u okoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori. Stari pisci hrvatski. To je na svoju ruku iz osvetničkih razloga učinio Rizvan-paša. a tko doli. 284. gori ustaje. str. satiru se sama u sebi silna carstva i moguća. a u visocieh gora vrhe najprie ognjeni tries udari. eto je doli. Djela Iva Frana Gundulića. Osman je bio prisiljen bježati prema Istoku kako bi prikupio nove snage i s njima ponovno udario na kršćanski Zapad. a tko car bi rob je sada. Sokolica je obećala da se više ne će boriti protiv kršćana pa se vratila Osmanu u Carigrad kamo je stigao i Ali-paša s ugovorom o miru s Poljacima. godine porazila vojska poljskoga kraljevića Vladislava. zaručnicu turskoga sužnja Korevskog. Krunoslava je odlučila obući se u ugarsko odijelo i poći u Carigrad kako bi oslobodila svoga zaručnika.-285. kod kuće je Osman prihvatio da se oženi i sklopi primirje s Poljacima. Sad vrh sablje kruna visi. u Zagrebu 1877. Krunoslava je usužnjena i pogubljena zajedno s Korevskim. Njegovu je vojsku kod Hoćima 1621. 148 347 . sad vrh sablje kruna pada.nie pod suncem krepke stvari. Međutim. Na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.

100 djela književnost jugoslavenskih naroda. g. siječnja 1557. Hajdučiju i četovanje prvi put 1550.Međutim. Osman je izvrgnut ruglu i zadavljen. Na poticaj Mlečana uskakali su u susjedne hrvatske krajeve i borili se protiv Osmanlija. Sunčanica je uspjela pobjeći. pjevao je o neizbježnoj propasti turske tiranije a moglo se to primijeniti i na Austriju. Do suprotstavljenih mišljenja dolazi jer su postojale četiri kategorije hajduka: Hajduci zulumćari (turski hajduci) činili su strašna zlodjela nad kršćanima. mitski i eshatološki svijet. 150 Frangeš. g. 149 348 . Oprečna su mišljenja o hajducima. MH.149 U Osmanu se prepleću povijesni. a franjevce pobili.). U Carigradu je 1622. g. od Osmanlija oslobodili Topusko. sastavio Vlatko Pavletić. 17. oslobađanje Korevskoga bilo je uvjet za mir s Poljacima.Trideset Vodičana i Vodičanki 1646. Ivo: nav. Vrhunac djelovanja uskoka i hajduka bio je za vrijeme Kandijskog rata (1645. HAJDUCI I USKOCI Padom Bosne i Hercegovine i Hrvatske u njoj se javljaju uskoci i hajduci.-1669. str. Uskoci su bili kršćani koji su iz Bosne i Hercegovine pobjegli od osmanske vlasti nastanivši se ponajviše u Dalmaciji. došlo do pobune u kojoj je svrgnut Osman i ponovno ustoličen sultan Mustafa. Gundulićev je osjećaj barokne pravde i “suda općenoga” odgovarao potrebama ilirizma. dj.150 *** Hrvati su 1638. a drugi ih mistificiraju i glorificiraju. str. Zagreb 1980. u Rami zapalili i opljačkali samostan. Šeh Gaibija predvodio je “kupreške turske hajduke” koji su 4. 97. Gundulić je imao prethodnika u Marku Maruliću. a Osman se oženio Sokolicom i još dvjema Turkinjama. Uskoci su djelovali u skupinama na poticaj ili sa znanjem vlasti. g. odbili su napad Osmanlija na Vodice. a hajduci su bili samostalni. spominje putopisac Zeno. Jedni ih smatraju razbojnicima.

Maleta nije vidio stvora zgodnijega niti mu je srcu išta milije bilo od Anđe Bailove. također. Sinjskoga polja. To svatovim nije drago bilo. silno volio Anđu i maštao da će je poturčiti i dovesti u svoj dvor. Roditelji blagoslove daju. Mujo sluša kako Stipan s obadvije ruke siječe Turke a ruka mu je deblja u mišici nego ženska noga pri bedrici.HARAMBAŠA MALETA. a Anđinim roditeljima zahvalio je što su lijepo snahu odgojili. Okrene im barjak naopako. Turčin nadalje Muji besjedi o Stipanu koji je prije šest godina porazio dvanaest tisuća Turaka. Bailovi su svatove častili nedjeljicu dana. Delibaša Stipanu Nakiću pripisuje mitsku snagu i junaštvo i upozorava Muju da je pamet izgubio jer da znade Nakića Stjepana ne bi ima ni u glavi sana. Kad je trgovac Stipe pogled bacio na brdo Gradinu pred njim se ispriječio harambaša Nikola Maleta s trideset hajduka i zatražio od njega da mu dade vino i rakiju. Kad su ugledali Šibenik i more: 353. Puhnu vjetar s Velebita jako. ture mlado i tješio ga da će na megdanu pogubiti Stipana Nakića. 349 . Zlo je nanijelo trgovca Stipu Tadina iznad Kambelovca koji je na dva konja u mješinama gonio vino i nastavio put kroz Petrovo polje. bio harambaša Nikola Maleta koji je zaprosio Anđu Bailovu151 iz Livna. Pružila mu se prilika da je otme od svatova i tako ostvari prijetnju koju je izrekao Anđi. 151 Ibro je. primjerice. Radosnice niz lice padaju. Tada je trgovac kazao Maleti da su svatovi Stipana Nakića puni zlata. Krstaš i Selinu. Aržanova. a kad ga je ona odbila. Nešto im se loše predočilo. Svatova je bilo koliko je u godini dana. Starješina svatova zahvalio je na gostoprimstvu. Takav je. POGUBIO SVATOVE STIPANA NAKIĆA Postojali su i hrvatski i srpski hajduci razbojnici. Turčinu delibaši javio se Mujo. on joj je zaprijetio da ne će ni drugoga ljubiti i da će je od svatova oteti. Svatovi su iz Livna putovali preko Buškoga Blata. nakita i para vode mladu od bosanskih strana. 335. Svatovi Stipana Nakića i Anđe Bailove stigli su do vrela Vijanjac u Vinovu i odlučili ondje prenoćiti.

Žali majka nariče u bolu. Odsijeci mi moju rusu glavu. Najzdanje se pročuše kočije. Stjepan je izbrojio dvije stotine trideset ubijenih svatova. “Zaklinjem te mlijekom od matere. San sanjaju svati po ledini. Maleti se prilika pružila. Majka Anđi u pohode mora. Kad je očuo pucnjeve trčao je do svojih svatova.” Djever je nevjestu poslušao pa joj sabljom glavu otkinuo. Kada se taj zločin dogodio u Vinovom strašan potres bio. Pa je baci u zelenu travu.Svatovi su zaspali. Maleta je prvi trgnuo zlatna jatagana. Djever i nevjesta su pobjegli s mjesta. Za vrijeme pogibije svojih svatova Stjepan Nakić je bio u pivnici i pravio troškovnik. I proklinje Maleta Nikolu. ali ih je sustigao Maleta i rekao Anđi da je prvoga pogubio Stjepana i da će ona biti njegova. Iz Drniša i Polja Petrova. Od nevjeste tvoje Anđelije. Crna krvca moja prosta ti je. Iz žalosnih Bajilovih dvora. a stražu nisu postavili. a hajduci su skočili sa svih strana te su svatim sjekli glave po ledini. Jadne glave odsječene plaču. 350 . Mrtva tijela po ledini skaču. 487. Mislili su da su sigurni jer u blizini nije bilo Turaka. Neg Maletu krvnika ljubiti. sve je došlo do sela Vinova. Cijela se Zagora u crno zavila. Svatovi su svladali hajduke i ubili ih dvadeset sedam. Kad je to čula nevjesta gizdava preklinjala je svoga djevera: 502. Maleta je djevera rasjekao na dvije polovine i pobjegao u Moseć planinu. Volim časno ovdje poginuti. 479. Hajdučka se želja ispunila. 564. Cvrčci cvrče u noćnoj tišini.

koji su mu prah. Rame do Visokog) sa svojim hajducima napao karavanu trgovaca od 400 ljudi i ubio 19 trgovaca. Da mu sablja otkinula glavu. Pita majka zelenu Dubravu. On je imao svoje najvjernije jatake u Primorju u selu Drašnicama (kod Makarske). odbio se u hajduke od turskog zuluma. Vidi: Marko Dragić. HKD Napredak. 54. koji i danas o njemu pjeva i priča. don Mijo Pavlinović u bilješci uz pjesmu o smrti Mijata Tomića piše: “Tomić Mihovio. 152 351 . Od žalosti na zemljicu pala. u Ravnom (na putu iz Splita preko Duvna. Majka ljubi mrtvu Anđeliju. Mijat (Mihat. 153 Isto. Split 2005. g. Stjepan Nakić je predložio da se kod Vijanjca.153 Hrvati i danas kazuju povijesne predaje i epske pjesme o uskocima: Ivi Senjaninu. Stojanu Jankoviću. vitezovima Vučkovićima te o hajducima Mijatu Tomiću. Od XVII. hladne vodice. Najprije su pokopali mladu a zatim svatove i hajduke. 575. U tim su družinama bili zajedno Hrvati. Objašnjavajući to. str.Kune majka tu hrđu gubavu. Harambaša Abdurahman je 1639.-56. Mijovil) Tomić Od svih narodnih junaka Mijat (Mijovil) Tomić najomiljeniji je kod naroda. pravu četu… Hercegovinom i Primorjem mnogo se o Mihatu pjeva i pripovieda. ovo je naš najglasovitiji junak u osamnaestom vieku. 152 *** Hajduci osvetnici borili su se protiv osmanske okupacije. Književna i povijesna zbilja. Roši harambaši (Ivanu Bušiću) i Andrijici Šimiću. olovo i opanke nabavljali. Kad je majka Anđu ugledala. Imao je liepu kitu od četrest i dva druga. Fratar ih je svetom vodicom natopio. Tko joj kćeri otkinuo glavu. i obično stanovao u Vranić-planini više polja duvanjskoga. snažni su bili muslimanski hajduci osvetnici. Rođen u Duvnu. Srbi i Muslimani. str. 195-198. 214-234. iskopaju u zemlji grobnice. st. 570. Narod plače i suze se liju.

. pa otuda Arap. za stvari. knjiga XXIX.”155 Postoji mišljenje da je Mijata ubio azap (tur. 155 Citirano prema: Stjepan Banović. Na str. sapelo ga. čega se ima najviše bojati podjarmljeni narod: lakomosti za blagom i za gospodstvom. 1747. kad su oni najokrutnije bjesnili po Bosni i po Hercegovini.pa i dolazili u četu: i nema vele godina da su se posmicale crljene ječerme. Lakomost Ilije Bobovca izdade kuma svoga.”154 Mijata Tomića nalazimo i u Erlangenskom rukopisu (1716. str. i on je najveće narodu omilio. do svoje junačke slobode. str. Zagreb 1938. piše Grabovac ovo: “Samo ovo oću spomenuti: kako posli Tomića Mijata iz Duvna nije bilo već pravoga ajduka niti će već ni biti. – 1733. Kad je živio Tomić Mijovil. 1. Mihat zakloni ženu u Primorje. žandar) pa je kod epskoga pjevača došlo do zamjene glasa z u r. dj. U Orlacu (Raštanima donjim kod Mostara) nalazi se hajdučka pećina koju narod zove Pećina Mijata Tomića. – 75. (tko te pita za ono što se ne pristoji? Za ono što kazati nemaš? Za ono o čem nije govora?). HAJDUKOVANJE U Hercegovini smatraju da je prezime Naletilić postalo tako što je nekoj djevojci “naletilo” Mijatovo dijete.). kao i u Cvitu razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga (Mleci. koje je on svojim prijateljima darivao.) od fra Filipa Grabovca. Pogibe malo prije žetve. Martić-Jukićeva pjesma Mijat Tomić i kadija tešanjski spominje kako je Mijat Tomić po raznim stranama Bosne i Hercegovine gradio česme za putnike i prolaznike. da je i danas poslovica: tko te pita za Mihatove konake. tj.. kojemu ne ostaje zašteđena nikakva svetinja: pa ga je zato narod i obljubio. lakomost nas izda Turčinu. sv. i tako ga je čuvao od svake izdaje. 74. pa se podigao na Turke. 352 . pa i danas pod njim drži njeke naše liepe pokrajine. koji ne imadu ništa hajdučkoga. Izdade ga Bobovac Ilija od Doljana. kako da se sveti poganskom zulumćaru narod. Rečeni poginu oko prvi(h) godina mira od Kandije. o kojima nije govora. 81. Ne pitam te ja za Mihatove konake. jer je bio od onih hajduka. Smrt Mihatova drugi nam je izgled. 154 Stjepan Banović. JAZU. 486. To potvrđuju predaje koje se i danas kazuju. nav. Cio život hajduka Tomića Mihata bio je najsjajniji izgled. njegov bi kum. u Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena.

subaša Suzice kadije. pa i čukundjedovina. koji je ucijenio bio sve Duvno.156 Mnoge pjesme u narodu su opisane o ajduku Mijatu Tomiću.’ Ante Šimčik. ide umjesto svoga gospodara na mejdan zulumćaru Arapu. žalosna ti majka dovijeka. Mijat je prid njega došo i reko mu: ‘Šta to radiš. a da pred njima kosi Mijat Tomić. a ti mi je danas oduzimlješ. hitar na nogama pa od sablje Mijat odskočio. Begovi Kopčići u: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Druga predaja dovodi odmetnuće Mijata Tomića u hajduke u svezu s njegovim gospodarom begom Kopčićem. Pade Murat na glavu u travu. JAZU. moja djedovina. mlado momče. jer ne nosi kosu na ramenu. Na pleće mu pendže napravilo. nego poteže sablju od pojasa. svi ćemo glave pogubiti. gdje je već tri zime zimovao i gdje mu je lijepo bilo u pobratima i kod pomajke k’o u mile majke. Mijat Tomić bio je iz Duvna iz sela Kongore. a otac mu je bio Tomić Ivan. 57. Bio je mladić od dvadeset godina. Murate subaša. U hajduke je Tomić krenuo u Vran planinu. jer mu je duvanjski kadija Suzica preoteo dio očevine. Jabuku livadu.Pjesme i predaje kazuju kako je Mijat-harambaša zimovao kod svojega pobre Kopčić Džafer-bega. i zatim. Nosio je na sebi bijele gaće i bijelu košulju. Zagreb 1933. to ugleda tridesetak kosaca iz ruku im ispadoše kose. a za pasom malu pušku. odmah ga je mislio prisić. 156 353 . zašto kosiš moju livadu? Livada je moja babovina. vidio je da livadu kosi trideset kosaca. a uz njih je bio Murat. hitro manu i rukom i sabljom da prisiče Mijata Tomića. Livadu mu je pod turskim zulumom oteo Suzica kadija i naredio je Suzica kadija seljacima iz sela Kongore i drugih okolnih sela da kose livadu. Po toj predaji Mijat čuva begove ovce do svoje dvadesete godine. kad su doveli djevojku u begovu kulu. Ivan je imo na Duvanjskom polju kosnicu livadu. iz očiju suze udariše: ‘Šta uradi Tomiću Mijate. str. Mijat nije htio nositi kose. knjiga XXIX.’ A Murat mu ništa ne odgovori. kad mu se gospodar ženi iz kasabe (Duvna ili Županjca) nosi barjak u njegovim svatovima.. 1. ali je Mijat. To je krivo Turcima svatovima i jedan od njih natjera konja na Mijata. Čim je ugledo Mijata. sv. pobjegne noću u planinu i postane hajduk. puče šarak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata. Kad je došo. ali ga ovaj ubije i. Poleće mu ruka do silaja.

A ko od vas u planinu ne će. jedan drugom odsijecali glave. To je bilo prvo društvo Mijatovo. Što mu se u kući rađalo sve manito bilo. u Mostaru zapisala Ivana Kvesić. od rođene mu sestre sin. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo. Prvi bijaše Leventa Marijan. 354 . Koji ne će u Vran u planinu da tražimo pravo od Turaka. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki trag. sin mu sina na mejdan pozivao. prid kućom mu stado ne blejalo. kuća mu se kućetinom zvala. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i provode pljačku i zakone. dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija. Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il’ za bukvom il’ za studenom stinom kamenitom. rođ.157 Mijat Tomić spada među one plemenite hajduke koje je u planinu otjerao turski zulum. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja. Od mene vam takav ultimatum. osveti me. Takav ultimatum Mijat Turčinu stavi.’ Te Mijat u Vran okrenu u planinu. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama dok nije izdaja došla. a kazao Franjo Tomić. drago dite moje. drži me.’ Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem doletio Klišanin Arap i tu opalio iz puške i prisiko Marijanu nogu u koljenu. a u kući čedo ne plakalo. Tute prostri divan kabanice. 2001. Ubio ga Klišanin Arap iz puške ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac Ilije. i biži. on je reko: ‘Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puška probijat jer je na meni sedam pancira. kad je nazdravljo. studentica kroatistike iz Mostara. I opet je uspio reći: ‘Jezus Marija. Rkp. onda ćemo Turke suditi i naučiti kako će se s nama ponašati. Zatvori Turcima klance te napravi počivališta i odmarališta pokraj puta da se mogu ljudi odmarati i popušiti lulu duvana. u Mostaru. Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i počeo piti iz čaše vino. ukazala mu se tad jabučica pod vratom. Svakom Mijat novo ime daje.’ To je čuo Klišanin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno kositra) i pripunio pušku. Marijane. a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan današnji.‘Čujte me trideset kosaca povratka vam kući nema ni kućištu. U njegovoj je družini bilo i muslimana i pravo- 157 U ožujku 2001. tako Mijat stvara četu i družinu. a u njoj mu pasja braća stala. FF Mostar. samo me može probit zrno kositra. 1941. ko prolazi mora ostaviti žute madžarije. gdje se kopčaju panciri i tu ga je arap iz puške pogodio.

godine izdajom trostrukog kuma Ilije Bobovca iz Doljana kod Jablanice (za kojeg moji kazivači kažu da je bio pravoslavac) za vrijeme vladanja Seidin-paše. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. jer ne nosi kosu na ramenu. ali je Mijat izdahnuo pod Sovićkim vratima.’ 158 159 Ivan Rangjeo. stoljeća u selu Brišniku kod Duvna. Livadu mu je pod turskim zulumom oteo Suzica kadija i naredio je Suzica kadija seljacima iz sela Kongore i drugih okolnih sela da kose livadu. Nosio je na sebi bijele gaće i bijelu košulju. moja djedovina. a otac mu je bio Tomić Ivan. knjizi edicije Hrvatske narodne pjesme. Tu se. Bio je mladić od dvadeset godina. vidio je da livadu kosi trideset kosaca. zašto kosiš moju livadu? Livada je moja babovina. nalazi grob hajduka Mijata Tomića. Murate subaša. Anđelko Mijatović. Ivan Rangjeo je pomoću epskih narodnih pjesama pokušao rekonstruirati njegov životopis. a ubio ga neki Arapin. pa i čukundjedovina. Mijat Tomić bio je iz Duvna iz sela Kongore. na njivi Pošćeci.slavaca. Dalmaciji. Sinj-Duvno 1985. Kad je došo. Mijat nije htio nositi kose. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. odmah ga je mislio prisić. a da pred njima kosi Mijat Tomić. POGIBIJA MIJATA TOMIĆA Postoji 28 pjesama koje govore o smrti Mijata Tomića. 31. godine ili svakako između 1656. a za pasom malu pušku. kažu. Mijat je prid njega došo i reko mu: ‘Šta to radiš. Slavoniji. a poginuo je 1656. a ti mi je danas oduzimlješ. 355 . U 19 pjesama se govori da je Mijata izdao njegov kum Ilija Bobovac. subaša Suzice kadije. a uz njih je bio Murat. Hercegovini. Ivan je imo na Duvanjskom polju kosnicu livadu. i 1659. Mijatov sestrić Marijan je ranjenoga Mijata pokušao odnijeti u Vran. Čim je ugledo Mijata.159 Mnoge pjesme u narodu su opisane o ajduku Mijatu Tomiću. Sarajevo 1931. Predaje i pjesme kazuju zatim da je mali Marijan uspio osvetiti Mijata ubivši “Arapina” u duvanjskoj župi u mjestu Jankovac. Pjesme o Mijatu Tomiću zapisane su u Bosni. Ubojica je bio Hadžizukićev rob (Arap) ili azap (žandar).158 Nakon svega ovoga može se zaključiti: Mijat Tomić se rodio oko početka XVII. a desetak ih je tiskano i u 8. str.

mlado momče. od rođene mu sestre sin. drži me. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama dok nije izdaja došla. Ubio ga Klišanin Arap iz puške ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac Ilije. Na pleće mu pendže napravilo. a u njoj mu pasja braća stala. onda ćemo Turke suditi i naučiti kako će se s nama ponašati. ali je Mijat. ’‘Čujte me trideset kosaca povratka vam kući nema ni kućištu. I opet je uspio reći: ‘Jezus Marija. Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il’ za bukvom il’ za studenom stinom kamenitom. Poleće mu ruka do silaja.’ Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem doletio Klišanin Arap i tu opalio iz puške i prisiko Marijanu nogu u 356 . nego poteže sablju od pojasa. A ko od vas u planinu ne će. Zatvori Turcima klance te napravi počivališta i odmarališta pokraj puta da se mogu ljudi odmarati i popušiti lulu duvana. Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i počeo piti iz čaše vino. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i provode pljačku i zakone. on je reko: ‘Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puška probijat jer je na meni sedam pancira. to ugleda tridesetak kosaca iz ruku im ispadoše kose. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo. Svakom Mijat novo ime daje.’ To je čuo Klišanin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno kositra) i pripunio pušku. prid kućom mu stado ne blejalo. drago dite moje. i biži. Takav ultimatum Mijat Turčinu stavi. samo me može probit zrno kositra. Koji ne će u Vran u planinu da tražimo pravo od Turaka. tako Mijat stvara četu i družinu. hitro manu i rukom i sabljom da prisiče Mijata Tomića. kuća mu se kućetinom zvala. puče šarak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata. jedan drugom odsijecali glave. ukazala mu se tad jabučica pod vratom. Marijane. Od mene vam takav ultimatum. kad je nazdravljo. svi ćemo glave pogubiti. ko prolazi mora ostaviti žute madžarije. osveti me. gdje se kopčaju panciri i tu ga je arap iz puške pogodio. Prvi bijaše Leventa Marijan. Tute prostri divan kabanice. Što mu se u kući rađalo sve manito bilo. sin mu sina na mejdan pozivao. žalosna ti majka dovijeka.A Murat mu ništa ne odgovori. a u kući čedo ne plakalo. dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija.’ Te Mijat u Vran okrenu u planinu. hitar na nogama pa od sablje Mijat odskočio. Pade Murat na glavu u travu. To je bilo prvo društvo Mijatovo. iz očiju suze udariše: ‘Šta uradi Tomiću Mijate.

odbijeni su od Splita. 522. Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu navodi da su Nakići pod mletačko okrilje. Spominju se 1506. str. Fra Pavao Vučković bio je jedan od Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. (O Mletačko-turskom ratu bilo je govora u poglavlju Povijesne pjesme. 161 Andrija Kačić Miošić. str. g. iz koje izađoše vrsni na oružju vitezovi”.161 Petar Bakula piše da Vučkovići nisu mogli podnositi turski zulum pa su pribjegli u mjesta pod vlašću Mletačke republike. kako bi ih spasio od osmanlijske odmazde nakon poraza pod Bečom 1684. priredio Marko Dragić. Poljica.) Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja. Reljković. a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan današnji. 162 Hercegovina prije 100 godina ili Šematizam fra Petra Bakule. g. a 1648. 114. odbili su napad Osmanlija na Vodice.1735. silovito napali Šibenik i Split. Mandušić.162 Potomak Vučkovića je i legendarni fra Pavao Vučković (1658. g. HKD Napredak. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki trag. zajedno s mnogim kršćanima doveli “pridostojnu kuću Vučkovića.. *** Knezovi i vitezovi Vučkovići Vučkovići su potomci duvanjske obitelji Nemanović. MH. knj. g.160 *** U tursko-mletačkom Kandijskom ratu (1645. 133. Milković i Janković.) Osmanlije su 1647. 160 357 . g. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sorić. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. 5. Klisa. Miljanići.koljenu. Mostar 1970. Trideset Vodičana i Vodičanki 1646. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu.-1669. Uz velike su gubitke odustali od Šibenika. gdje su postali prvi mletački četovođe. drama i mikrostrukture. Matija Antun Satir iliti divji čovik (priredio Josip Vončina) Zagreb 1997.) koji je organizirao bijeg Ramljaka i Duvnjaka u Cetinsku krajinu i Dalmaciju 1687. str. Solina i šibensko-zadarskog zaleđa. pa su poput pravih vukova junački tukli Turke u više od petnaest okršaja. g. Sarajevo 2005. Razgovor ugodni naroda slovinskoga.

1901. Kada su Turci osvajali Solin. g. taj glavni Turčin je vidija Milu i kako je bila puno lipa. g. naredija je da mu je dovedu. godinu. g. Ona je ušla u njegov šator u kojem je bila i njihova sva municija i taj glavni Turčin. uz čudotvornu pomoć Gospe Sinjske. kada su malobrojni branitelji. a 1648. Uz velike su gubitke odustali od Šibenika. došli su do pola puta u Split do 163 kule . obranili Sinj od mnogobrojnih osmanlijskih vojnika. O fra Pavlu Vučkoviću piše Ivan Aralica u romanu Put bez sna. U čast na tu pobjedu od tada se trči Sinjska alka.) Obrana Splita Osmanlije su 1647. 452-453. g. g. Njena momak se bunija.. (O Vučkovićima će biti još riječi.. ožujka 1648. ali ona je rekla da će doć i da joj je vrlo drago šta ju je ovi zva. a Turci se poplaše i pobjegnu ne osvojivši Spljeta. VIII.zapovjednika obrane Sinja 1715. zavela je Topal-pašu te zapalila barutanu žrtvujući svoj život za slobodu Poljica. Mile je uzela Hrvatska heroina Mila Gojsalić 27. godinu. Đački izlet u Bosnu.) Mile Gojsalić je velika poljička junakinja. 164 Mila Gojsalić Hrvatska heroina Mila Gojsalić 27. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira. kad na jedan put pred kulom proviri ispod svakog kamena po kalpak kršćanskoga vojnika. Sarajevo. Ovi od straha pred golemom turskom silom počeše se moliti svetom Dujmu i ostalim zaštitnicima grada Spljeta. 164 Stjepan Štrodl-Srijemac. (Neki povjesničari taj događaj lociraju u 1530.) Trideset je žena 1657. zavela je Topal-pašu te zapalila barutanu žrtvujući svoj život za slobodu Poljica. Kad su Turci osvojili Kostanje. (Neki povjesničari taj događaj lociraju u 1530. 163 358 . odbijeni su od Splita. silovito napali Šibenik i Split. g. ožujka 1648. Školski vjesnik. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. str. O Vučkovićima je i sada živa tradicija. u kojoj je bilo nešto malo kršćanskih branitelja.

polusestre Frana Krste Frankopana. FF Split. PETAR ZRINSKI I FRAN KRSTO FRANKOPAN Petar Zrinski (Vrbovec.) potomak je “plemićke obitelji Šubić-Zrinski.baklju i zapalila sve. g. Periš. muž Katarine Frankopan. sv. Sanji Markić. 165 359 . 1671. Kako se Turci nisu imali više s čim borit. Zajedno s bratom Nikolom školovao se kod gradačkih isusovaca” i u slovačkoj Trnavi. u Srijanima). a nakon očeve smrti Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. u Srijanima 2004. 1621. g.09. ali i sebe je žrtvovala za Poljica.1933.-1664. 2004. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira. praunuk legendarnoga sigetskog branitelja Nikole Šubića Zrinskog. kazala Marija Ćurlin (djev. Spomenik Mili Gojsalić *** U Habsburško-turskom ratu (1663. rođena 26. morali su pobić ća. Rkp.165 (Srijani) Trideset je žena 1657. i šator i Turke i municiju. 5.) posebno se istaknuo ban Nikola Zrinski. – Bečko Novo Mjesto.

807. 167 166 360 . u: Leksikon hrvatskih pisaca. Petar Zrinski. travnja 1671. To je prigodna elegija o kipu Djevice Marije prenesenu s Trsata u Loreto. Turci su prokazali urotu. Francuzima. dala papu Urbana VIII. 1663. str. 1655. IV. 107. IV. nećakinjom kardinala Barberinija čija je obitelj u prvoj polovici XVII. dj. Velik je Frankopanov doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti. Dubravko: nav. Frankopan je sa zetom Petrom Zrinskim 13. Stolovao je u Ozalju. pjesnik. “Je li ta smrt namještena? Je li to političko ubojstvo smišljeno u Beču?”)166 Urotom se htjelo s Mlečanima.). 1670. kod Perušića. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). ogulinski kapetan. U savezništvu s Mlečanima istaknuo se u borbi protiv Turaka: u Dalmaciji 1654. Služio se čakavštinom u koju prodiru kajkavski i štokavski. kojega je 1664. Bio je: plemić. 167 Fran Krsto Frankopan (1643? – Bečko Novo Mjesto. Školska knjiga Zagreb 2000. st. 1671. (Nikola Zrinski je poginuo u lovu na veprove kraj Čakovca. Sudionik je urote. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). 1670. Uhićeni su i osuđeni na smrt odsijecanjem glave što je izvršeno 30. pristupio je protuhabsburškoj uroti koju je vodio Nikola Zrinski. krenuo u Beč kako bi od cara izmolili oprost. Godine 1664. izabran je iste godine za hrvatskoga bana. Dijačke junačke (8 usmenih epskih pjesama). Zrinski je sa šurjakom Frankopanom 13. g. Preveo je s mađarskog jezika djelo svoga brata Nikole Adrianskoga mora sirena (1651. godine oženio se Giuliom di Naro. To se Nikolino djelo smatra klasičnim djelom mađarske književnosti. J(osip) V(ončina) i D(unja) F(ališevac). Glavni je sadržaj toga povijesnoga epa u petnaest pjevanja Opsada sigecka. godine. Uhićeni su i osuđeni na smrt odsijecanjem glave što je izvršeno 1671. U vojsci Petra Zrinskoga sudjelovao je u borbama protiv Turaka.putovao je u Italiju. smrtno ranio vepar (divjak). Vjerojatno 1658. kod Jurjevih stijena. Za Frankopanom su u Bečkom Novom Mjestu ostali brojni rukopisi.. a u kojoj je sudjelovalo i nekoliko mađarskih plemića i crkvenih velikodostojnika. godine. autor koncepcije Krešimir Nemec. Nakon Nikoline pogibije. str.). Prvo mu je poznato djelo Divoto pianito (1656. Najznačajnije mu je djelo Gartlic za čas kratiti (zbirka 18 vjerskih i 109 svjetovnih pjesama).) djetinjstvo je proveo u Italiji. Poljacima i na kraju Turcima poraziti apsolutističkog austrijskog cara Leopolda I. krenuo u Beč kako bi od cara izmolili oprost. U tom smislu golem je doprinos dao zbirkom poslovica Sentencije vsakojaške i Jelčić.

pogubljeni su Petar Zrinski i Franjo Krsto Frankopan. protjerao je Turke iz Gračaca. Predaja o tome uskoku govori kako “je poslao nekog Grgu Antunića s vojskom na Gabelu. oteo je sa Smiljanićem Zvonigrad i Rakovnik.. 224. Pomažući carsku vojsku. prodro u Liku do Ribnika i osvojio kulu u Lapcu. da je spali i da onda dođe k Mostaru gdje Fran Krsto Frankopan. U njegovoj je poeziji stih usmenih epskih pjesama (4+6). – 1925. U Morejskom ratu uspješno je ratovao u Lici.zbirkom zagonetaka Zganke u kojima se nalaze i one opscenog sadržaja. tko će govor cvijeća razumjeti te priču tu ispričati narodu (…) Stojan Janković Ne zna se točno kada je rođen glasoviti uskok Stojan Janković. Mletačka ga je vlast odlikovala naslovom “kavaliera” i dodijelila mu u feud imanje u Ravnim Kotarima. godine). g. str. Međutim. str.169 Sudjelovao je i u oslobađanju Sinja (1686. Školska knjiga Zagreb 2000. komu primjera nema . Godine 1685. 168 361 . 169 Znameniti i zaslužni Hrvati 925. Prevodio je Moliérea. u: Leksikon hrvatskih pisaca. Pjesmom Ženidba Janković Stojana koristio se francuski pjesnik Lamartine u svojemu spjevu La Chute d’ un Ange. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). zarobljen je i odveden u Carigrad odakle nakon 14 mjeseci bježi.. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). Godine 1666.168 U Bečkom Novom Mjestu 30. Darko Novaković (Hrvatski latinizam).)..I naći će se. oslobodio Kotare od Turaka (1688. Ivanu sinu Petra Zrinskoga koji je u Beču pokušao osvetiti oca. travnja 1671. a s njima i Hrvatsku. Pisao je i pjesme erotskog sadržaja. autor koncepcije Krešimir Nemec. 1925. Jezik njegovih djela pripada jeziku Ozaljskoga kruga. Zagreb. Potresne su i vizionarske riječi njezine zadnje riječi: Za svake tihe noći. Higin Dragošić u svojoj tragediji Posljednji Zrinski piše o posljednjem Zrinskom. Opjevan je u mnogim narodnim pjesmama. dospio je u tamnicu u kojoj ga posjećuje majka koja mu govori da hoće da ih satru. 119. kad blagi mjesec po hrvatskim poljanama razlije svoje bajno svjetlo. od cvijeta do cvijeta ići će tajanstveni šapat o veljim osnovama i pokopanim nadama i o jadu. Z(oran) K(ravar). koji se istaknuo u Kandijskom ratu. poslije vjekova možda.

a momak ga ubije. str. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. Sarajevo 1969.173 Pogibiju Stojana Jankovića opisao je Ivan Aralica u romanu Put bez sna.171 Godine 1687. Stojan Janković je zapovjedio Mati Daničiću da ide uz Neretvu pa preko Mostarskog blata i Rakitna prema samostanu u Rami na Šćitu. str. Ne dočekavši Stojan. te se vrati preko Goranaca kući u Kotare. krenuo je prema Mostaru./1970. 171 Isto. Sarajevo 1925. NS. 170 362 . poginuo 23. ramski gvardijan Stjepan Matić zatražio je od sinjskog providura Mate kapetana da spasi ramske redovnike i puk. II. Pavlu Mandušiću je zapovjedio da ide uz Neretvu prema Konjicu i odatle prema samostanu na Šćitu. – 73. 173 Isto. GZM BiH. 352. sv. kolovoza 1687. POGIBIJA STOJANA JANKOVIĆA Stojan Janković je. 69. Stojan Janković je izvršio poznati pohod na Mostar. XXIV/XXV. pa kada se Stojan probudio. 71. Stojan je krenuo prema Kupresu pa preko Uskoplja na Mejnik kod Uzdola i odatle prema samostanu. Čuvši Stojan da je zmijičak ubijen. i Ravnim Kotarima.će se ujediniti. Matu Daničića iz Primorja i Pavla Mandušića iz Otoke.. Pjesma o tome četovanju i pogibiji Stojana Jankovića pjeva o tome kako je Stojan poginuo upravo na Duvnu. Antunića. 172 Marijan Šunjić. str. Tako su od turske sablje spašeni ramski franjevci sa svojim pukom koji su bili prisiljeni napustiti stoljetna ognjišta naselivši se u Trilju. Dok ga je timario. str.172 O tome je događaju spjevana epska pjesma (285 stihova). okupivši se u Sinju. Sa sobom su ponijeli čudotvornu Gospinu sliku koja se od tada nalazi u Sinju (Čudotvorna Sinjska Gospa). Svaki je od njih skupio po tristo momaka te su. te mu vojsku razbiše tako da se morao vratiti. htjede Stojan malo otpočinuti. ispade iz grive zmijičak.-79. izd. koji je već bio u Mostaru. Junačke pjesme iz Bosne. kaže legenda. Sinju. isječe pred džamijom četrdeset Turaka. dotle mu je momak timario konja. ali ga na putu dočekaše katolici Blaževići i Arapovići. u pohodu za oslobađanje ramskoga naroda. godine. Vlajko Palavestra. krenuli prema Rami. Dugo je narod u Hercegovini pripovijedao o pogibiji Stojana Jankovića: Došavši u Gorance. i dok je on počivao.”170 U ljeto 1686. Tada je Mate kapetan pozvao u Sinj Stojana Jankovića iz Kotara. Spalivši Antunić Gabelu. reče mu što se dogodilo. 352.

jer nitko ne smjede na vojsku udariti bojeći se Stojana. U Hercegovini je glavno hrvatsko uporište do 1471. Nedim Filipović.175 Iznimno je težak bio i Danak u krvi – odvođenje kršćanskih djevojaka u hareme a mladića u janjičare. Zagreb 1996. dočeka ga Turčin te ga iz puške ubije. Ferdo Šišić. Husein Đogo. Hamid Dizdar. Gnusno je bilo tzv. Nikola Lašvanin. Osnovana je Jajačka banovina sa sjedištem u Jajcu i Srebrenička banovina sa sjedištem u Srebreniku.174 EPOHA OSMANSKE VLADAVINE Nakon pada Bosanskoga kraljevstva nastupilo je 415 iznimno surovih godina osmanske vlasti. Safvet-beg Bašagić.176 Vlajko Palavestra. Adem Handžić. Nakon pada Bosanskoga kraljevstva Osmanlije često upadaju u hrvatske zemlje te Kranjsku. 352. Kasim Gujić. sv. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. agom ili pašom. Bono Benić. Osmanlije su 1474. 176 Anđelko Mijatović. XXIV. Školska knjiga. Franjo Šanjek i dr. Šukrija Kurtović. U prvim je godinama od zuluma osmanskoga u Hrvatsku i druge zapadnoeuropske zemlje izbjeglo oko 400 000 Hrvata katolika./70. prođoše sretno kroz Livno. kaže mitska predaja. Na Lipi. uništeno je oko 200 sakralnih objekata. Ivo Andrić. Mehmed Handžić. Martin Đurđević.reče vojsci: “Ja ću poginuti. Herceg Novi je zadnje hercegovačko uporište. jer inače ne ćete živi kroz Livno proći. GZM BiH. Pravo prve bračne noći po kojem je kršćanka morala prvu bračnu noć provesti s begom. NS. Hazim Šabanović. nu čuvajte me dobro na konju. Vjekoslav Klaić. str. 132. Jako Baltić. U jesen 1463. godine opustošili Turopolje i okolicu Križevaca a u ropstvo je odvedeno 14 000 stanovnika. Emile Haumant. Korušku i Štajersku razarajući ih i odvodeći mladiće i djevojke u sužanjstvo. a drugovi mu privezavši ga na konja i pokrivši ga crvenom kabanicom. Dominik Mandić. Sarajevo 1969. vršeno je nasilno islamiziranje. 174 363 . str. tako i bi. Kako Stojan reče../XXV. kod Duvna. godine Počitelj. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. kao da sam živ. godine ugarski kralj Matijaš Korvin (sin legendarnog Janka Sibinjanina / Janoša Hunyadia) sa sjevera i Vladislav Hercegović (sin hercega Stipana Vukčića Kosače) s juga izveli su protuudar na osmanlijske snage oslobodivši više gradova. 175 O tomu u svojim djelima između ostalih pišu Pavao Ritter Vitezović.

Sabrana djela 5. kao nepotreban plijen. o svećenicima. starce i starice.*** Splitski nadbiskup Bernardo Zane 1512. Uz rušenja crkava uvijek su vezane patnje.(…) Drugo su Srbi.”178 Život s Turcima i pod Turcima bio je glavna tema narodnim pričama. o civilnim objektima sazdanim od crkvenoga kamenja. o starim grobljima.”177 STRADANJA SAKRALNIH OBJEKATA I PREDMETA Ostatci sakralnih objekata i predmeta do današnjih dana svjedoče o živom kršćanstvu na ovim prostorima još od starokršćanskoga doba. stradanja i progoni Hrvata. služenju svetih misa. taj će se broj znatno pomnožiti. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. ubijaju pred djecom i unučadima. g. “Na osnovi papinskih pisama. siluju žene pred njihovim muževima. 175. str.-176. s velikim tiranstvom vladaju objema prije spomenutim narodima. Već pet i pol stoljeća žive predaje i legende o porušenim crkvama. g. Anđelko Mijatović. ubijenim biskupima. Školska knjiga. svećenicima i časnim sestrama. o grobovima hrvatskih mučenika i mučenica. Prvo su starosjedioci Bošnjaci. o džamijama na temeljima crkava. 89. Zagreb 1996. 177 364 . ratnici i činovnici. (…) našli smo tri naroda i tri vjere. o čudotvornim slikama i kipovima. o crkvenim zvonima. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. koje oni zovu Vlasima. 178 Dominik Mandić. koji su Treći su narod pravi Turci. je u diplomatskoj misiji. Toronto-Zürich-Roma-Chikago 1982. biskupskih izvještaja i drugih pisanih izvora dade se utvrditi. Kada se arheološki istraže mnogobrojne ‘crkvine’ po svoj zemlji. Sve to ostalo je i u pisanim dokumentima i u narodnom pamćenju. kršćanskim podanicima. samostanima i župnim kućama. proputovao Bosnom i između ostalog zapisao: “U spomenutom kraljevstvu Bosni rimo-kršćanske vjere. da je na prostoru današnje Bosne i Hercegovine prije turskoga osvojenja bilo podignuto preko 200 katoličkih crkava. str. ZIRAL. zapisao je da je svojim očima gledao kako Turci otimaju djecu s majčinih grudi. Ti naročito. Benedikt Kuripešič 1530.

179 Sutješki samostan Samostan svetog Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci ili Banovu Dvoru. Čitav sutješki samostan. Takvi su primjerice lokaliteti Crkvine. kao i samostanski namještaj i sve drugo što je vrijedilo. godine. Crkvišta. nastao je na samome početku provincije Bosne Srebrene. Crkve. Neki franjevci su pobijeni. plativši 900 krunskih zlatnika turskim upravnicima. a tijekom vremena proširio kralj Tomaš. fojničkoga i konjičkoga samostana. izuzevši crkvu. Morali su izvaditi i sve brave na samostanu kojima su se vrata zaključavala i prodati ih. ili nekoliko njih koji su prolazili ovuda 179 Vidi: Marko Dragić. po predaji i po sačuvanim rukopisima. Prema turskim izvorima sutješki je samostan zapao u najveću bijedu 1682. franjevci su. Sutješki su ga franjevci ipak ponovno sagradili 1664. godine Turci do temelja razorili “tako da na njemu nije ostao ni kamen na kamenu”. Sagradili su ga ondašnji Hrvati katolici. Baška Voda 1999. U to vrijeme nastalo je silno progonstvo katolika Hrvata. Nisu mogli uzdržati samostan i u njemu živjeti: nisu mogli odolijevati turskim globama. crkveni namještaj.Često su predaje poticale povjesničare i arheologe kako bi ispitivali određeni lokalitet. Godine 1596. Tada su franjevci morali dati u zalog: sveto posuđe. Crkovište. Samostan su 1524. Mala nakladna kuća Sveti Jure. za koje predaje kažu kako se tu nekoć nalazila crkva. Deset kamenih mačeva. 21-116. godine. sazidali na istome mjestu samostan s prvobitnim imenom. str. niti napadima janjičara. a neki su morali pobjeći. Crkvica. ponovno je stradao u požaru i bio sravnjen sa zemljom 1658. Taj kadija je došao u Bosnu pa je turskom caru u Carigrad napisao pismo kako ga vodi revnost za Muhamedov zakon te kako muslimanska vjera u Bosni nikada ne će moći biti čvrsta i čista ako se spomenuti samostani ne poruše. Svake je noći neki osmanski pojedinac. 365 . bio je u tome što starješine konjičkoga samostana nisu tadašnjem kadiji htjeli na dar dati pijetla ili neku ribu zvanu “glavatica”. kreševskoga. Uzrok ponovnom rušenju sutješkoga. visočkoga. Crkva. Velik je broj takvih lokaliteta na kojima su arheolozi nakon iskapanja našli ostatke negdašnje crkve. godine.

međutim. oblačili su se u seljačka odijela.preko (Kraljeve) Sutjeske. Turci su ih. prenoćivao u samostanu čineći mnoge bezobrazluke i razna zlodjela. dobili su dopuštenje od paše da otvore samostan i crkvu. Kod križa postoji velika kamena 181 ploča. str. Konačno su se vratili u njega. 180 366 . rođenog 1946. – 107. Ilije s dosta velikim kamenim križem. D. 95. Sakupljali su milostinju i natjecali se tko će više pridonijeti radeći na toj zadaći. U samostanu je noću stražario neki svjetovnjak da ga neprijatelji ne bi zapalili. FF Mostar 2003. te idući od kuće do kuće pružali duhovnu pomoć svojim vjernicima. često ih tukući i kod samoga oltara. Crkvu su Turci srušili. Nakon gotovo sedamnaest godina rata. 180 KRIŽ U ROŠKOM POLJU U Roškom Polju je bila crkva sv. str. kada su krune sklopile mir i vremena se poboljšala a broj franjevaca povećao. Bono Benić. godine prema kazivanju Ambroze Kelave iz Vojkovića. godine. Konačno su franjevci za novac dobili dopuštenje od bosanskoga paše da iziđu iz samostana. stalno zlostavljali. Sarajevo 1979. iako je bio prazan. IRO “Veselin Masleša”. Kako bi se sačuvali od neprijatelja. Turci nekoliko puta razbijali križ. ali bi se on uvik ujutro pojavio isti i cil. – 96. Izišli su prema danoj dozvoli i za sobom zatvorili samostanska vrata i svuda uokolo podigli ogradu od visokog trnja te sa svih strana zagradili pristupe. 106. Svim su se silama trudili otkupiti sveto posuđe i pribor. Rkp. Ljetopis sutješkog samostana. 181 Danijela Ančić zapisala je u Vojkovićima kod Tomislavgrada 2003. Fratri su otišli stanovati u obližnja sela. ali križu nisu nikada mogli nauditi.

Posebno je stradala 15. a u imovinsko-pravnim odnosima kao posjed vakufa. O njoj su se brinuli članovi obitelji Karahodžić iz Bulića koji su zbog toga dobili posjede u Bulićima i Podhumu. Nakon konačnoga pada Jajca 1528. Džamija je nekoliko puta gorjela. 280.CRKVA SVETOG LUKE U JAJCU PREGRAĐENA U CAREVU DŽAMIJU Velik broj katoličkih crkava Osmanlije su pretvorili u džamije. lipnja 1658. pak. Od tada do danas. Bilo je to u vrijeme pobune koju je vodio Husein Gradaščević protiv središnje vlasti u Carigradu. 182 367 . od kamena srušenih crkava gradili džamije i svoje utvrde. godine. Dobri pastir. Pretpostavlja se da su i ti posjedi prije Turaka bili franjevačko vlasništvo. Hrvati. Zemaljska je vlada ruševinu upisala u zemljišne knjige kao javno dobro pod pokroviteljstvom Zemaljskog muzeja. Zvonarevo i sl. Zvonigrad. godine. Hondavenkjarova džamija. nisu uspjeli u svojoj nakani da vrate ruševinu u nekadašnje franjevačko vlasništvo. građani Jajca. Crkvena zvona zauzimaju posebno mjesto kod Hrvata katolika. U popravku džamije zazidani su stari prozori te je izgrađen novi mihrab. Zakonom od 27. Osmanlije su ih nazivali šejtanskim spravama zabranjujući im da zvone i naređujući da se skinu. pa su s prihodima od tih imanja održavali zgradu. lipnja 1892. ostadoše lokaliteti Zvonaruša. godine ruševina je ostala bez vlasnika. pa je car u Jajce poslao vojnike koju su se smjestili u njegovoj džamiji. Tada se jajački kapetan stavio na stranu Huseina Gradaščevića. godine. str. Sarajevo 1972. 182 Juraj Kujundžić. Austrijskom okupacijom 1878. kada je veliki požar uništio čitavo Jajce. ili su. Ponovno je nastradala 1832. godine proglašena je spomenikom kulture i dana na čuvanje Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Izloženi čestim progonima i pogibeljima. osmanlije su Crkvu sv. Luke pregradili u džamiju i otada je služila kao carska. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. Hrvati su skidali crkvena zvona i zakopavali ih u zemlju ili bacali u ponore kako ih Osmanlije ne bi našli i uništili. po predaji. Nepažnjom tih vojnika došlo je do požara u kojemu su od zgrade ostali samo zidovi.

Fojnički ljetopisac zabilježio je kako je pred očima biskupa Dragičevića 1743. Tom su svetištu stoljećima hodočastili katolici. str. 183 184 Kalendar Dobri pastir za 1991. 183 Ivan Aralica u romanu Put bez sna opisuje ponižavanje ramskoga svijeta prije njegova izgona iz Rame u Sinj (1687) navodeći kako dva kršćanina moraju čistiti turski zahod u kojem su našli bačen križ. Nakon tri dana u strašnim je mukama ispustio dušu. Put bez sna. skupila su se Hasanova i susjedska djeca da bi se smijali katolicima kada nađu križ. Vidi: Ivan Aralica. a onima koji su mu se smijali reče: Smijite se. str. 120. Kanun-namom – zakonskom odredbom iz 1516. od muke se valjao po istom izmetu kamo je bacio križ. godine u Fojnici Hasan Skender bacio raspelo u zahodsku jamu te zovnuo Martina Čolića i još nekog katolika da čiste zahod. 20-22. 368 . Hasan se ubrzo razbolio. Zagreb 2002. Znanje. Sarajevo 1990. smijite. godine najstrože je naređeno da se poruše svi križevi koji su postavljeni na putovima. U narodnom su pamćenju ostala svetogrđa koja su Osmanlije činili s križevima bacajući ih u zahod. Biskup je uzeo k sebi obeščašćeni križ a Martinu dao drugi dragocjeniji. što ste mog i svog Stvoritelja ovako pogrdili… Martin je pobjegao s križem kući da izbjegne daljnje poruge.RASPELO U ZAHODU Diljem Bosne i Hercegovine katolički su svećenici još prije dolaska Osmanilija postavili mnoge znakove pored puta – križeve. Kada su oni počeli čistiti. jeste veliko junaštvo učinili. Martin je našao križ i počeo ga čistiti sa štovanjem.184 ČUDOTVORNA GOSPINA SLIKA IZ OLOVSKOG GOSPINA SVETIŠTA Osmanlije su svetogrđe činili i s kipovima i čudotvornim Gospinim slikama. U Gospinom svetištu u Olovu nalazi se čudotvorna slika Blažene Djevice Marije. godinu.

bijedan. – 102. Sarajevo. Olovo je dugo bilo bez katolika. odatle preletjelo prema zapadu. ležao u strašnim mukama na samrti. godinu. “Veselin Masleša”. Bugarske i drugih zemalja. ne mogavši umrijeti otkrio je kako je on zapalio svetište po nagovoru Sefer-paše. ipak (taj) zločinac nije mogao crknuti i svoj bijedni život svršiti. Iako je nekoliko dana proveo u smrtnoj borbi i vlastitim nogama iskopao pod sobom u zemlji gdje je. Ovo priznaju čak i sami Turci. 101. osnovali su samostan u Iloku i ondje čuvali Gospinu sliku i olovsku tradiciju. Tek se na Veliku Gospu može vidjeti kako tradicija štovanja olovske Gospe nije zamrla u narodu.”186 Tako je nestalo jedno od najznačajnijih svetišta na Balkanu. bilo je već kasno. IRO “Veselin Masleša”. 185 369 . imenom Kotoman. Očevidci su vidjeli neko sasvim posebno. sve do onoga trenutka kada se sam Kotoman počeo boriti sa smrću. Ciganin. “I začetnik i izvršitelj ovoga paleža dugo su vremena bili nepoznati. str. a i u novije vrijeme ima ih vrlo malo. ležao golemu jamu. divno svjetlo kako je odatle izišlo i kako je odmah poput munje. Izgorjelo je sve što je moglo gorjeti. da je ona jača od vremena i njegovih promjena. 187 Franjevci koji su pobjegli u Slavoniju. središte okupljanja vjernika. Sarajevo. 187 Kalendar Dobri pastir za 1991. 186 Bono Benić. Od nekada kršćanskog gradića. godine dao nekom Ciganinu konja i dva zlatnika da zapali crkvu i samostan. 120. Hrvatske. O tome Benić piše: “Svi koji su naokolo stajali posve su sigurno vidjeli — s one strane gdje je bio oltar i slavna slika Djevice Marije. Ljetopis sutješkog samostana. Fra Bono Benić piše kako je Sefer paša 1703. – 102. Sarajevo 1990. ali je čudesno spašena Gospina slika. Međutim kada je ciganin Kotoman. Bono Benić. str. 1979. Kada su stanovnici Olova vidjeli vatru. je ubacio baklju kroz prozor samostana i planuo je oganj.”185 Dugo se nije znalo tko je i zašto zapalio slavno Gospino svetište. gdje su u teškim trenutcima progona i beznađa nalazili nadu i utjehu. str. 1979.muslimani i pravoslavci iz Bosne i Hercegovine. Ljetopis sutješkog samostana. 101. prije nego što je – sasvim očajan – ispričao cijelu stvar – zločin i svoj i svojega naredbodavca – pred svima prisutnima.

str. Na kraju sv. U tamošnjemu samostanu nalazi se i danas čudotvorna Gospina slika. 3. franjevci su ponijeli i ovu sliku. I. sv. Oživljeno Gospino svetište. godine protjerani iz Gradovrha pa su se. Franjevci su 1688. Turčin je zatim pao u Drinu i utopio se. Crkva sv. postala je zvonarušom crkve olovske. 48. Dobri pastir. mise vjernicima se obratio i provincijal franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Petar Anđelović. str. sklonili u Bač. Neki je Turčin presreo bjegunce i Bogorodičinu sliku proboo nožem ispod oka. svibnja 1999.Prije prethodnoga rata sve je više oživljavalo obnovljeno olovsko svetište.. 188 370 .. Marije u Zvorniku. potajno okupljajući svoje vjernike kako bi na Kada je 1992. Naila Salkanović. godine. godine. POTAJNA SLUŽENJA SVETIH MISA Svećenici su bili prisiljeni bježati i skrivati se po zabitima i teško pristupačnim mjestima. hodočašća čudotvornoj Gospi Olovskoj silom prilika su prekinuta. 208. godine na Gospojinu došli tamošnji muslimani na misu kako se višestoljetni slijed Gospinih slavlja ne bi prekinuo. Sarajevo 1973. noseći sa sobom Gospinu sliku. godine rat bjesnio u Bosni i Hercegovini.-IV. godine kada je pomoćni biskup vrhbosanski mons. Tamošnja prva susjeda upravitelja Svetišta fra Berislava Kalfića. ali je ona zbog prekida s tradicijom izgubila svoje štovatelje. Pero Sudar predvodio svečano euharistijsko slavlje. Slobodna BiH. Bježeći iz Zvornika u Gornje Soli. SLIKA ČUDOTVORNE GOSPE IZ CRKVE SVETE MARIJE U ZVORNIKU Starija povijest slike Čudotvorne Gospe zavijena je u legendu koja opisuje propast samostana i bijeg franjevaca 1533. 189 Citirano prema: Juraj Kujundžić. a zatim na Gradovrh. posebno na Veliku Gospu. Čak su usred najžešćih granatiranja Olova 1992. Habena.” On piše kako u tu crkvu uz katolike hodočaste i muslimani i pravoslavci. na što je na tome mjestu potekla krv. godina XXIII. izrazivši posebnu zahvalnost kardinalu Vinku Puljiću za oživljavanje Svetišta.189 Čudotvornost zvorničke Gospe u novome prebivalištu na Gradovrhu opisuje biskup Baličević 1598. 188 Gospino svetište u Olovu oživljeno je 2. svibnja 1999. ali crkveno zvono ni jednoga dana nije prestajalo zvoniti. kada su ovamo dolazili hodočasnici iz sve većih udaljenosti.

tada su Turci zabranjivali da se stavi križ na nju govoreći: “Ovo vaše /križ/ ne smije biti gore!” SVETE MISE U ŠUPLJEM HRASTU U RANKOVIĆIMA KOD NOVOG TRAVNIKA U mjestu Rankovići kod Novog Travnika ima stari hrast za koji tamošnji mještani pripovijedaju kako se narod u njegovoj šupljini potajno okupljao služeći svetu misu. Zbog toga su se naši ljudi. dok još Turci držaše našu zemlju. po predaji.ruševinama svojih crkava i po drugim skrovitim mjestima služili svetu misu. Ono malo puka što bi ostalo živjeti na pradjedovskim ognjištima. Hrvati katolici stoljećima su se morali potajno okupljati na zvuk roga. Nisu dali narodu da ide u crkvu niti da se prekrste. hrast se naglo počeo sušiti tako da se srušio 1998.190 POTAJNO SLUŽENJE SV. trube. Postoji predaja o tome da je Mijat Tomić s obližnjega brda bacio štap iz kojega je narastao taj veliki hrast. samostane i župne kuće. mučeni i ubijani. Ali. Hrast je. potajno se okupljalo na tim ruševinama i sa svojim svećenicima služilo svetu misu. klepet zvona. MISE U BRISTOVICI U stara vrimena. strepeći svakoga trenutka da će doći Turci i sasjeći ih. godine. 371 . uspijevali izmoliti odobrenje da od drveta načine kapelicu. naš narod je bio u teškim vrimenima. ponekad i nakon nekoliko stoljeća. godine. Progonjeni. 190 Predaju mi je kazivalo više ljudi u Lašvanskoj dolini krajem prosinca 1994. Do prije nekoliko godina u blizini je bilo vrelo. Budući su tamošnji mještani vodu s toga vrela odveli u selo. dajući Turcima mnogo dukata. Turci su prožimali svoj režim kroz vjeru našeg naroda. Hrvati su se. Kada su pak vrlo rijetko. gdje su sa svojim svećenicima služili svete mise. Na tome su mjestu tamošnji žitelji posadili novi hrast. Također govore kako je hrast star dvije tisuće godina. vraćali pradjedovskim ognjištima i gradili svoje crkve. na zabitnim i skrovitim mjestima. Branila im se vjera i pivanje vjerskih i hrvatskih pjesama. imao otvor širok jedan metar te ogromnu šupljinu u kojoj se okupljalo po tri stotine vjernika.

07 %) i 24. Danas je na tom mjestu podignut spomenik i mali oltar od kamena i jednom godišnje se održi velika misa u čast jake vjere našeg naroda koji nije poklekao ni pod velikim najezdama turskog 191 naroda. jer je u tim krajevima kasnije počela islamizacija. str. knj. Ako je bilo prosječno 8 članova u obitelji.000 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza.192 PRELASCI NA ISLAM Već je kazano da je u trenutku pada pod osmansku vlast u Bosni i Hercegovini bilo 750 000 Hrvata katolika.koji su bili čvrsti u svojoj vjeri. Prema turskom defteru iz 1489. onda je bilo 130. Kad je se biskup vraćao kući.000 bili su neoženjeni. a u 4. priredio Marko Dragić. di je se misa govorila. MISNI DOLAC Na Midenoj u Plandešiću se govorila misa. Tu je se narod i pratar krijo od Turaka.902 Hrvata i 38.000 stanovnika. MH.248 muslimana. godine na islam je u Bosni bilo prešlo 38. U Bosni je te godine (1489) bilo 24. na kraju 15. 124. 5.000 Hrvata i 55. poubijaše dosta našeg naroda.000 Hrvata i do 20. 192 Isto. odnosno neoženjeni).773 muslimana (19. odnosno neudate). koje su učili kršćanstvu ne želeć da se pokolebaju i padnu pod turski režim.332 kuće bile su udovice. unatoč tom.348 bile su neudate. drama i mikrostrukture. HKD Napredak. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. Turci ga prisritnu i ubiju i njega i pratra š njim. 124.93 %).068 hrvatskih kršćanskih kuća (u 1. Kad ih nađoše. Ako se pretpostavi da je u jednoj kući bilo 5 osoba. zove se Biskupov dolac.698 kršćana (80. Tuden je jedne godine biskup došo dilit krizmu. 80 000 – 90 000 krivovjernika i 30 000 Srba pravoslavaca. Tu. Dakle. Tu su se sastajali i pripovijedali Božiju riječ sve dok to Turci otkriše. Muslimanskih je kuća iste godine bilo 4. 191 372 . Tim brojem nije obuhvaćena Hercegovina niti Zvornički sandžakat. gdje je moglo biti 160. sastajali i održavali misu. tada bi bilo 205. Jedno od takvih skrovišta bješe stara ledina u brdu koja se zvala Bristovica. Sarajevo 2005. str.000 muslimana.485 (u 2. di su ga ubili. zove se Misni dolac. stoljeća u čitavoj je Bosni moglo biti 360. Usađivali su tako svoju vjeru svojoj dici. Toji dolac.

. godine. Prema povijesnim izvorima begovi su Kopčići već u prvoj polovici 16. Alija Ćatić je početkom 20. Uzme dolamu svoju. stoljeća u Bosni na islam nije prešlo više od 13 % stanovništva. a umro je 1541.Je li te ovi ufatio? – Kralj njemu: . dođe caru i kaže: . što je uhvatio kneza Rakocija i živa ga doveo sultanu Sulejmanu II. istaknuvši se vanrednim junaštvom na bojnom polju. Prema tome sa sigurnošću možemo ustvrditi kako do konca 15. i oni svi po jedan dolazili. odriže od nje komad i dadne ovome. zapisao predaju prema kojoj je beg Kopčić doselio u Ramu “za vrijeme turskih navala na Ugarsku 1525. A oni kralj kaže: Pričekajde. U ratišću došlo je do ruke ovome Kopčiću da ufati ovoga kralja.193 BEGOVI KOPČIĆI Kopčići su prije turskoga osvojenja Bosne i Hercegovine bili katolici. koji ga je ufatio: .muslimana. dok ga od paše otme onaj vojskovođa. ko ga je ufatio. Kalendar 1991. – Dođe podnarednik pa otme od kaplara. godine. to će ti valjat. 373 . Potomci mu vele da je tada bio vojskovođa. Taj grb kojemu su podloga crveno-bijeli kvadrati.Ja sam ga ufatio. str. O ugledu i moći begova Kopčića svjedoči i njihov grb. a kralj kaže: . I dođe jedan ko kazat ćemo kaplar.1542. i ovi Kopčić bio pozvat u vojsku. – Onda car pusti telala u vojsku. svjedoči o njihovom hrvatskom podrijetlu. i tako redom ga otimala veća šarža.Ja mislim da jest. Opet pusti car telala u vojsku. st. neka dođe caru. stoljeća “imali vrlo ugledno mjesto među turskom vlastelom u Bosni”. koji ga otimali. Ljubo Lucić). i onda dođe oni redov. To tvrdi i Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga “Kopčići od Rame sada su Turci”.i reče Kopčiću: Daj mi skut.-84. patišahu. Car pita ovog kralja: . Jedna talijanska kronika u to vrijeme spominje Džafer-bega Kopčića koji je bio poslanik kod Mlečana. što sam otkinuo od dolame! 193 Dobri pastir.Ko te je ufatio? Je li ovaj?Nije. (priredio dr. 83.Nije nijedan. otme ga od ovoga.” Više je kazivača koji i danas pripovijedaju o begovima Kopčićima: Nekaki car ratovo.To čuvaj. A car pita kralja: . pa narednik od podnarednika. Sarajevo 1990.

a konju vode dat. Duvno. Što ja obletim na Mlikoti. Kaže mu sultan: . a kazala Mara Rajič iz Jablanice. Ante Šimčik. knjiga XXIX. nego mi podaj zemlje. što je lik umornu čoviku i konju. Takav je bio i Andrijaš Kopčić od Pokupja koji se 1566. metne ga na dolamu. rođ. da iđu za njim kud god on iđe. Rumboke. . što ćeš letiti.194 I sada je na tome mjestu turbe. Kovačević. a u Rami je do naših dana sačuvana izreka Oblazi ko Kopčić oko Duvna. patišahu. . da je moje. slaže se.Ja vala ne ću ništa. da ti dadnem? . da ne iđe preko one zemlje. BD 13. 194 374 . D. 2006. studentica kroatistike u Mostaru. što ću ja na mome Mlikoti obletiti za dvaes četiri sata. ovaj uzo konja. . a car dao nalog. ABTH Nürnberg 1899. Rkp. 40.Onda car pita ovoga: .Ništa nego to. I onda dođe u Kopčić i preko planine u Duvno. Rkp. On se napije ljuta mlika i legne u lad ispor oraja. godine u Vedašiću kod Tomislavgrada. zapisala je Vinka Krezić. . – Onda mu car dadne. Izmeju Varvare i Rumboka stane da se odmori. U tome je djelu i grb bosanskih Kopčića Predaju je 2006. JAZU. 1. 195 Usp. ovaj me je ufatio.Šta oćeš. išći drugo. Njegov grb nalazi se u Siembacherovu Wappenbuchu IV. koji je devet godina mliko dojio. 1923.A on kaže: .Evo. On prije Livno. djev. Jednu ženu upita šta bi bilo dobro umornu junaku i umornu konju. išći drugo.Čovjeku umornu lik je kisela mlika. On je iz torbe kruv baco za biljeg a za njim ko đendari išli i graničili. što ćeš letiti.Ovaj izvadi onaj skut. nego su neki radije ostavljali svoju djedovinu i bježali u susjedne kršćanske zemlje. 2001. a ona će: Umornu junaku ljuta mlika i leć u lad ispor oraja. šta on radi. (I danas se pripovijeda predaja: “Begu Kopčiću obećali dati onoliko zemlje koliko za dan s konjem prije. Zagreb.. a težaci ga odbijali.. često se događalo za vrijeme turskih osvajanja da svi članovi neke obitelji nisu primali islam. di se kosilo i kupilo žito. str.Budalo. sv. 1933. a konju vode koliko oće. Zagreb. babu pito. Kad je došo u Varvaru selo. FF Mostar.195 Međutim. godine zapisala Marija Musić po kazivanju Marka Papića. Sazidaju mu turbe izmeju Varvare i Rumboka koje niko nije srušijo ni u ovom sada ratu. I on konja napoji vodom i napije se kisela mlika i padnu obadva. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. što oćeš. u Rumbocima u Rami. Onda umru obojica. rođen je 1936. što je htio.pošto je ona znala.” U ožujku 2001. D. a konju dade vode koliko oće. godine spominje u Topuskom u Hrvatskoj. Begovi Kopčići. FF Mostar. A baba mu kaže: ...

Školovao se u Gospiću i Banjoj Luci gdje prelazi na islam i odlazi u Carigrad. Pred kraj života je pao u nemilost.196 OMER PAŠA LATAS Omer-paša Latas. pa ih je i zbog toga 52 okrutno smaknuo. str. 1997. IV. rođenom 1506. osmanlijskom državniku i vojskovođi. 8. Kavanjin u 12. Brzo je napredovao u osmanskoj vojsci pa je okrutno gušio pobune protiv reforme Porte (u Srbiji. beglerbeg Rumelije (od 1549. Kurdistanu. u Perziji. II. u Moslavini ima Kopčića brijeg. – 62. Odveden je s drugom kršćanskom djecom (danak u krvi) u Drinopolje. 1871. Planirao je prokopavanje Sueskog kanala. Mihajlo.. 449. na Porti je bilo mnogo Hrvata. 196 197 Sokolović. godine u Sokolovićima kod Višegrada.) sagraditi kamenu ćupriju u Višegradu.).). 18. 1551. Zagreb.). Sudanu. uništenu kod Lepanta. 1806. 1997. Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini (Zagreb. Hrvatski leksikon sv. 375 .197 Predaja kazuje kako su begovi Omera-pašu potajno zvali Vlaše. Zagreb.. II. Sredozemlju itd. a na Pelješcu i sada živi obitelj Kopčića. te veliki vezir (od 1565.). Mehmed-paša.. pa je ubijen 1579. Dok je on bio vezir. u Carigradu kao žrtva urote. Bio je admiral osmanske mornarice (od 1546. str.. Mezopotamiji i dr. Gotovo je samostalno upravljao Carstvom. (Jasenica kraj Plaškog 24. Posebno mjesto među njima pripada Mehmed-paši Sokoloviću. podrijetlom Srbin. Hrvatski leksikon. u Vukovaru. st. na Drini. Albaniji. Dao je (1571. a hrvatski jezik je bio jedan od službenih.) piše o mnogobrojnim Hrvatima koji su odvedeni i islamizirani te su potom postigli blistavu karijeru. U Bosni je krvavo ugušio bunu bosanskih feudalaca pogubivši njihovog vođu Ali-pašu. Promicao je književnost i umjetnost. – Carigrad. sv. 1931. Proslavio se u mnogim ratovima (Austro-turskom.po rukopisu Korjenića-Neorića od 1595. godine. pjevanju svoje Velepiesni među slavnim obiteljima slovinskim spominje i Vladislava Kopčića. IX. Jedna obitelj Kopčića nalazila se početkom 20. MEHMED PAŠA SOKOLOVIĆ Safvet-beg Bašagić u svojoj knjizi Znameniti Hrvati.).. Obnovio je tursku flotu.

ali šutke ga odvede u sobu. Kad’ je izašao iz sobe. preda mu ključ. U Varešu. Tako i uradi Frano. Ujutro Frano prosjaku donese doručak. upravo onda kada je Omer Paša Latas posjetio Vareš da bi se uvjerio o prilikama u svom pašaluku. morel’ se ovdje prinoćit? Frane Grgića žena odgovori: Nemere. a Frani naredi: Pratićeš’ me do izlaza iz Vareša. Došavši u avliju Kneževićevu gdje se kuvala srnetina. jer iako nije znao da je to sam Omer-paša Latas. Došli su do Droškovca i prosjak se mane. odakle si putniče? On ne odgovori. Tako i bi. nije imao dovoljno hrabrosti odbiti prosjakove naredbe. nego zapita: Morel’ se gdje noćit? Na to će oni: Slabo ćeš naći neg’ u Knežića! Hvala dobri ljudi. Dođe to do Omer-paše Latasa. on će svojoj ženi: Ti kažeš cigan. Obuče on čađavu i prljavu odjeću. brže bolje reče: Lez’ kujo i dosad su noćali i sad će! Tako u kuću prime samog Omer-pašu Latasa i ne znajući da je to on. kad ono na njemu čoha i kadifa. a ovaj već bio skino prljavu odjeću. Grgićima (koji su potomci kneza Andrije pa ih i sada zovu Knežićima). kad’ ovaj opet traži ključ od odaje i štošta iz lonca za večeru jer je kako kaže pješe došo iz Tuzle. Frano se vrati kući i 376 . ovaj se zahvali i ključ od odaje sebi stavi za pas. Paša će Frani: Bil’ ja mog’o dobit’ baška odaju? Frano se začudi zahtjevima prosjakovim. Frano se ne može čudu načudit’. dobri ljudi! Dobar veče. al’ ne smije ništa prozboriti. vrati mu ključ i reče: Ispod jastuka ti je bakšiš (poklon) za konak! Zahvali se još jednom i krene dalje. jer su toga dana bili u lovu.O Omer-paši Latasu u Varešu pripovijedaju: Sada ću ispričati jednu zanimljivost koja se dogodila čukundjedu mojih prvih susjeda. al’ ne uporedo sa mnom. točnije Frani Grgiću. pa on odluči da se preobuče u prosjaka i zađe po Bosni da vidi zašto se to raja buni. opet upita: Dobar veče. Donese mu Frano večeru. Od Tuzle dođe u Vareš do Janjušića kuće gdje sretne neke ljude i pozdravi: Dobar veče. a on čohu na sebi nosi. dodijali su mi cigani po kući. U tom trenutku iz kuće izađe Frano i čuvši ženine riječi. reče on i krene dalje. ljeskov šćap u ruku i pjehane po Bosni. u Matijevićima kao i u čitavoj Bosni dojadile narodu sve te daće i nameti pa oni zatrliše trlu.

Anice Grgić. Čak je i to jedno vrijeme bilo dok se naši nisu snašli pa se jedan đuvegija (mladoženja) obuko u ženske aljine i nije dao svoju ženu. pa ko strada – strada. Paša mu reče: Ovog mi prijatelja odvedi na moj ručak u aščinicu! Kada je jeo. poče zafrkavati babu: Mal’ ja glavu ne izgubi zbog tvog jezika. Rozalije Grgić i Tonia Petkovića. Neki su mi kazivači navodili takve primjere. Ali znaš li me odnekle drugo? Ja sam onaj prosjak što si mu ti dopustio noćit kod sebe. 199 Zapisao sam u lipnju 1995. FF Mostar 2001. Rkp. znam. kad ono bakšiša da se jedan čitav čifluk (imanje) more kupit. toliko i nosi! Frano se brzo zahvali i izađe. godine u Kraljevoj Sutjesci. 198 377 . Zbog takvih zločina “mladići su se dosjetili. ali delija jače viknu i Frani ne preosta ništa drugo nego da se javi: Ja sam! Delija ga zdrpi pod ruku i reče: Traži te paša! Odvede ga pred pašu koji Franu upita: Znaš li ti mene. delija ga vrati pred pašu koji mu reče: Evo ti mazabata (dozvola) koliko god možeš ponijeti oružja. Frano Grgiću? Znam svijetli paša. hajde svi ćemo se skupa jedan dan oženit. stradat ću zbog ženina jezika! Paša plesnu triput rukama. pogleda pod jastuk.198 (Vareš) PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI I DRUGI TURSKI ZULUMI Mnogi su mi kazivači diljem Bosne i Hercegovne pričali kako su Hrvatice morale prvu bračnu noć provesti s agom (turski dostojanstvenik) ili begom.odmah ode u sobu. po kazivanju Jelene Rodić. Frano se ne može čudu načuditi i samo izusti: Ako ću stradat. vrata se otvoriše i uđe delija. valjda se zvao aga. Poslije nekoliko godina došao je poziv svima da se po cijelom pašaluku mora prijaviti oružje a tako i Frani. Katarina Pejčinović. morala je mlada ići prvo spavati s tim njiovim starišinom. Izađe delija pašin pred narod i pita za Franu Grgića. u Varešu studentica kroatistike Pedagoškoga fakulteta u Mostaru.”199 Mnogo je Hrvatica tako ostajalo trudno te su tu djecu rađale u braku sa svojim mužem. Jedan je tako lego s agom i probo ga je nožom. Kada se vratio kući. a tek onda svome mladoženji. Tako su se naši ljudi snašli. I odatle polazi predanje o Zapisala 2001. On opremi konja i u Sarajevo. Isti se ne smije javiti. Kada je stigao već je bilo puno naroda. “Kad su se naši momci ženili.

Tijelo svoje vodi dadoše.-65. općina Dobretići (Pougarje). godine. Bjež'te ako Boga znate!“ Izbezumljene cure pođoše prema izlazu ćaću tražit kad i' na vratima dočeka Turčin. Tako mi je moja pokojna majka Cvita Dragić (1922. 139. a one ne daju. Vido on da su Turci navalili i odluči on skriti 'ćeri od Turčina u podzemne kanale. g. Bježuć i trčuć pala je priko jednog kamena i upala u provaliju gdje je poginula. priredio Marko Dragić. kada se ona vjenčala. oće. tako u tim mračnim tunelima danima. koja nije dala na se pa je pobjegla. Il' se bacit u vodu mutnu. Oće Turčin da i' siluje. 2007. godine. Znalo se za jedan dan vinčat po 60 parova. Nije im ćaća dao ni sunca vidit a ni miseca. str. Kazivači su mi rekli kako se taj običaj zadržao sve do 1963. kolju. HKD Napredak.202 200 Također sam zapisao istoga dana u Kraljevoj Sutjesci. siluju. godine u jednom danu vjenčana 53 para. godine u selu Brnjići. knj. Kazivač Ivan Aljinović mi je kazao kako su 1941. drama i mikrostrukture. kazala je Manda Crnogorac. Iste sam predaje slušao i u drugim krajevima u BiH. MH. FF Mostar. 201 Katici Lozić Radielović 2007. u Rami bilo 16 vjenčanja. Dođoše tako do kraja jednog od tunela gdje ugledaše mutnu Plivu. 378 . Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 5.”200 DVIJE SIROTICE Za vrijeme Turskih prodiranja bio u Jajcu jedan čoek koji je imo dvije 'ćeri. već im je dolazio i obavještavo ih kakvo je stanje. djev. „ Bjež'te cure eno i' u gradu.201 DJEVOJAČKA SUZA To je bilo za vrime turske vlasti. a provalija u kojoj je poginula zove se Djevojačka draga. ruše i pale. kap po kap. Turci su vazda vodili hrvatske djevojke na Hum i tamo ih silovali i maltretirali. katakombe. Bore se sirotice te se otrgnu i pođu bježat kroz katakombe. Sarajevo 2005.zajedničkim svadbama u našem kraju. rođena je 1935. Od tada do danas s tojeg kamena teče voda.-1991. Rkp. 202 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. D. Taj se kamen zove Djevojačka suza. Pranjić. S dva sina živi u Jajcu. Skrivale se one sirotice. Jednom tako umjesto ćaće uleti jedan mladić i reče. il' se Turku u ruke dat? Baciše se tako sirotice dvije.) kazala kako je 1940. Bila je jedna djevojka.

djev. da ju je majka plačući dozivala sve do svoje smrti. moja Anka. Na nju i njenu djecu se namirili turski odmetnici te nju i sinove pobiju i bace ih u kanjon Rame. Među radnicima je nastala pometnja jer je kamen bio tvrd i nisu nikako mogli ga pribit. 203 379 . on im je naredio da ne ruše tu pećinu vego da je zaobiđu. Bogdan (rođ. Rama) Ana Buljan. cesta se mora probit za Mostar i more. 11. a da se Anka strmoglavila u jamu bezdanku. kazala Ivani Grandić. FF Split. Mojanka je misto na Kukuzovcu. sv. išla po Mojanki i tražila Anku među mrtvima i žalila je: “Anka moja. ali jadna Mare nije ostala živa. 2004. također. str. u Biteliću kod Sinja 2004. prozvalo se imenom Mojanaka. studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 1919. 336.204 (Gračanica. g. a dočekala ji neka jača sila i poubijala svatove i Anku odvela. ali se ne smi dirat pećina. Franc Jozip nije tio prominit svoju odluku i reko im je: ako more kila zlata odbit kilu kamena. Uz veliki jad su probili tu cestu.) 204 Isto. Pripovijeda se. str. Za Anku se ne zna šta je od nje bilo. Kad je čuo car Jozip tu njenu priču od svoi radnika. 6. Neki kazivači pripovijedaju da su svatove poubijali Turci. 140. A to se zove Mojanka što je nekad bila divojka Anka koju su svatovi vodili.203 (Bitelić kod Sinja) MARINA PEĆINA Oko dvanaest kilometara niz dolinu kraj Rame radnici cara Franca Jozipa su probijali put prema Mostaru. na početku tog brda.MOJANKA Narod u sinjskom kraju i danas pripovijeda potresni kronikat o nastanku lokaliteta Mojanka. Rkp. str. kad se iđe iz Sinja prema Splitu na desnu ruku. Predaju navodi i Maja Bošković-Stulli (1997. a mater njezina kad je za to čula. Odmah do vode. jer tada nije bilo razni čuda ko sad već se radilo klinima i rukama. jadna tvoja majka! I po tomu događaju i kako je ona žalila nadjelo se ime. godine). nalazila se pećina u kojoj je stanovala neka sirota Mara sa svoja dva sina i tude se ona krila od Turaka koji su joj ubili čovika na njezine oči.

Tako ti je bila dobra i lipa divojka Anica. morala je poć za njega i protiv svoje volje ili bi bila mrtva. kolovoza) služeći svetu misu. MH. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Vl. str. ali i stariji ljudi. Utvrđeno je da je prije oko 150 godina u Varvari zaista živjela djevojka po imenu Diva. priredio Marko Dragić. Predaja kaže kako su djevojku Katu Turci rastrgali konjima prije dvjesto godina jer je branila svoju katoličku vjeru i nevinost. Nju je zabegeniso turski beg i jednog dana skupi svatove pa dođe po divojku. 205 380 . kći jedinica Luke i Luce Grbavac. Više od 150 godina na obljetnicu njezine pogibije mlade djevojke. 5. stoljeća dr. knj. po kazivanju tamošnjih mještana. rkp. Kad su Turci došli u kuću. Ako bi beg koju zabegeniso. drama i mikrostrukture. pitali su di je. godine u Rakitnu. a niko ne zna te uzeše oružje i pobiše svu čeljad. Sarajevo 2005. Ćiro Truhelka otvorio je Divin grob i ustvrdio da tu zaista leže kosti mlade djevojke. a u naše vrijeme i tisuće hodočasnika iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Početkom 20. 206 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Anica ih ugleda i pobiže na druga vrata te ode do stine podno Kalina i baci se odozgora. Ta je predaja potkrijepljena i povijesnim činjenicama.KATIN GREB U Rakitnu kod Posušja nalazi se Katin greb. odvedoše ga i obisiše. Grob je ograđen i njemu mnoštvo vjernika sa svojim svećenicima hodočasti na blagdan Svetoga Roka (16. prve Predaju sam zapisao 1994. a Anice nije bilo.206 (Gornji Vakuf – Uskoplje) DIVA GRABOVČEVA Najčuveniju ramsku predaju o Divi Grabovčevoj majke pričaju svojim kćerkama kad treba da postanu cure. HKD Napredak. Kad su turski svatovi došli blizu kuće. 1994. 139. Anicinog oca svezaše konju za rep.205 ANICA IZ USKOPLJA Za vrime turske kod nas cure se nisu smile udat za koga su one tile.

Znaš kako ti je. Vidili ti Divu drugi seljaci. I et to ti je priča o našoj Divi. pa tako. diki cile Rame. ali beg brži. E! Pokopali Divu di je i umrla. a od ove dobi čovik ne postaje pametniji. Našo je kako čuva ovce. fala Bogu. Ali on oće pa oće. Mlati Diva i rukama i nogama da se ubrani. Pripala se jadna Diva. ali srićom čista i neiskvarena. ali džaba. da i Bog pomogne 381 . E vako ti je to bilo. Živila ti u Varvari lipa cura. Diš ženit. ne zna šta bi. Zagledo ti se u nju i turski beg. zagledo ti se u nju beg. Mučenica Diva Grabovčeva postala je simbol djevičanstva. Turci su ti onda bili ovde. beg izvadi nož i s njim u Divu. di će katolička cura za Turčina. i u planini. legenda nije. beg put pod noge. Čuvala ti Diva gori ovce kumove i mislilo jadno dite da je pobigla begu. A imo ti Luka. na Kedžari. Jadna Diva kad ga ugleda biž. Kad joj više ništa nije mogo. to znaš. živa istina.nedjelje u srpnju hodočaste na Divin grob na lokalitetu Kedžara na planini Vranu. sinko. Probode kum njega baš ko on jadno dite. i vidi. Kad je vidio šta je uradio. i put pod noge pa u Vran. Od tad ti mlade cure iđu gori na zavit. a jadno dite se brani. I krene ti kum za begom i ufati ga. lipše nije bilo. Je bio Turčin. Nego. Tako Luka i uradi. kažu. tako je bilo ime Divinom ćaći. ne znam! Ali tako ti je beg znao di je sada Diva. A šta ćeš! Fala Bogu. (Ne znam ti ja. pa ko god ga napravio. godine idu. Moli ćaću da je ne da. Tako ti našu Divu snaje nevolja. a jadni ćaća ne zna šta bi. Ali zli duša ima svagdi. draga. Turčin ili Vlah. pa rađe u smrt nego Turčinu. Jesu li dobili. nekog kuma Turčina. kaže ti on našem Luki da on njemu dadne svoju Divu. oće da je ženi. Oblićali oni. Ona jadno dite. ali pošten čovik. Eto tako lipa da su svi momci oblićali oko nje. dušo moja. On ti se zvao Arslanaga. ko ni ona. Diva umrla. Nego. pa će je on sakrit. opet ja ode od naše priče). na Kedžaru. već istina. nikad veće žalosti nisi vidio u Rami. Ja ti mogu ispričat ako oćeš. Biž! Kad je stigo kum Arslanaga. ma šta lipa. ali i simbol cijele Rame. Pa. Znaš. kako mu je bilo ime. Eee. A Diva se zvala. već je bilo kasno. pripala se jadna. Beg oće pa oće. I da je bogdo svaka cura taka. pametno čeljade. Stigne je ufatit. ali džaba. Prosvitli ga Bog da zna kako je zlo zlo. a ovaj ti je popadne i odvede u Vran. kako su meni moji pričali. pa poletili begu ne će li dobit štogod od njega. jadna ti majka. Turci kažu i znaš kako je i svak bi volio sebi neg drugome. Moj sinko.

pastirica Iva pala žrtvom u obrani svojega djevičanstva od divljega nasrtaja. 1866. 217.208 Iva je. str. Dr. 1762. II. Matasović bilježi pritužbu (arzeol) kršćana god. jer mu je pobjegao fratar na kojega je mislio svaliti krivicu kako bi ga oglobio. proklete krvopije. priredio Marko Dragić. GROB KATE LOZIĆ Fra Grgo Lozić u svojemu Adnotationes variae A. pod planinom Grguljačom. uz sami okrajak šume Plazenice. jasnim je dokazom kako je poginula mučeničkom smrću. 237. 208 Miroslav Džaja – Krunoslav Draganović. na vezira protiv kliškog muselima. gdje su doselili iz Duvna (Tomislavgrada). koji “goni kuprešku raju radi neke Ivke. MH. 207 382 . Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. što nije hotila poturčiti se divojka glavna god.da budu ko ona. Tu je. 1816. drama i mikrostrukture. kod koga su paše kupreške isikli živu na komade Katu ćer pok.”209 Otada se to jezero zove Katino jezero. 209 Isto. što je poginula”. kupreška je Marija Goretti 150 godina prije te svetice radije izgubila život nego djevičanstvo. E. HKD Napredak. po predaji. izdanje RKT Župni ured Otinovci-Kupres 1994. str. nešto sjeveroistočno ispod “Malih vrata”. Dakle. jer u vrime bašaluka glavne cure turčili bi na silu. str. knj. Ova se djevojka prezivala Romić. ali tko će ti znati. a ljudi toga prezimena i danas ima u Stražbenici. dao Bog. Sarajevo 2005. 144-145. 5. S kupreške visoravni. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Ante Lozića. moga rođaka. spominje i “jezero više Osmanlija. i bacili sve komade tila u jezero. Rama) IVIN GROB “Ivin grob” je u osami iznad sela Ratkovina. povijesna osoba.207 (Šlimac. Činjenica da joj se više od 200 godina čuva uspomena i hodočasti na grob. dakle. dao Bog! Kod nas se priča da je bila od ovi naši Grbavaca iz Šlimca..

godine. Bosanski prijatelj. godine. koje se od njega tako i prozva. rkp. Aga je pristo. Kažu da u selu Divičani postoji isto tako mjesto gdje su nekad stradali pa se sad tu nalaze kamenja koja su sveta. Došlo je do sukoba svatova i begovih podanika u kojem se stradali mlada i mladoženja i kumovi.212 Katici Lozić Radielović 2007. 2000. već je zovnula agu da iđu u Mostar. i on hotijući je razveseliti. Franjevački provincijal i bosanski biskup fra Marko Dobretić podigao je 1773. I dan danas postoje kameni grobovi koji svjedoče o tome. ako se poturči. Dobreja. nakiti sitan ferman. selo Barevo kod Jajca) Rkp. ako li ne. 5964. Na spomeniku piše da je Dobreta umro 1472. D.210 DJEVOJKA UBILA AGU Za vrijeme turske vlasti svaka mlada djevojka je morala leć s agom prije nego s mladoženjom. koji po naputku Ljiljankinu brzo nađe starca ćoru (Dobreju) i izruči mu milost carsku. Turci su tražili svoj danak za bega na pravo prve bračne noći po njihovom zakonu. Ljiljanku jednom uhvate Turci i caru na dar dadu. Sjećanje na Dobretu živi i nakon pola tisućljeća u predaji i imenu sela. daje mu vezirluk. Vl.211 (Mostar) DOBRETIĆI Dobreja je imao kćeri Ljiljanku i Katku.KAMENI SVATOVI U BAREVU Za vrijeme Turaka. jer ni jedna mlada nije više morala leć s agom. FF Mostar 2007. kao pravi katolik. Vidjevši šta se sprema. odabra drugo. kazala je Marija Crnoja (rođena 1938. 211 Zapisao sam u Mostaru 2000. g. Svakim diranjem tih grobova nastala bi neka prirodna katastrofa na području Bareva. i posvoji ovo mjesto. koliko može na konju za dan obaći. Jedna se mlada nije dala. Selo Dobretići “baštini ime od srednjovjekovne bosanske vlastelinske 210 383 . Listovi o Bosni. glavni svat je izvukao sablju i osjeko begu glavu. IV. Mlada ga je ubila na Lučkom mostu i vratila se pješke u Dobriće. opremi hitra Tatarina. str. Sarajevo 1870. sv. 212 Ivan Franjo Jukić. godine spomenik na grobu Stjepana Dobrete. Nakon toga počeli su se Hrvati ponovno naseljavati u Mostar i njegovu okolicu. a ona mu pravo kaza.. iz susjednog sela u selo Barevu. vraćali su se svatovi. godine doživjevši 98 ljeta. U većini slučajeva veća klizanja tla. Car je upita za roditelje.

Stjepan Dobreta i umro. i kad se vratio poruči kumu da zakolje nikoliko janjaci i pripravi ručak. ele ti onaj Emin pođe u Carigrad da izvadi na svoju zemlju tapije. s kojim se dobro pazio. Pavi Pavlovići.. Iliju obise. Ukopan je u selu Zapeće. pokraj stijene na kojoj je u vrijeme prognanstva nalazio utočište. 5. te i danas. priredio Marko Dragić. Kad je neki paša išo i prigledo sela i gradove sultanove. Emin uzme. Sarajevo 2005. naređuje da se izda ferman (dozvola) kojom se Stjepanu Dobreti daruje vlastelinstvo prije nazivano Zapadne Vrhovine. Emin prišaplje nešto kadiji. kadija na Iliju: kada se je on dobavio turske zemlje i kako smi orat tursko i osudi ga na višala. knj. Borme. 384 . str. godine zarobljeno i u Carigrad odvedeno oko 30. U sultanovu haremu zamolila je sultana za pomoć. Sultan. dragi paša. Daj i nama štogod. krene Emin kumu i povede kadiju i nikoliko ljudi. da će oni doći i dati mu tapije.000 bosanske mladeži. pripovijeda kako je padom Bosne u Osmanlijske ruke 1463. proživjevši dug i mukotrpan život s više obiteljskih tragedija (gubitak dviju kćeri.) 213 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. (Karaula. a Emin priuzme zemlju i od 213 onda se nazvalo Eminovo. u to vrime počele izlazit neke nove tapije na zemlju. Ele. ono sve što seže do duvanjski podvorica i jaučerica. da te i mi moremo spomenuti!” Paša mu dade sve selo i polje pod selom. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. koji se 1852. te to i on ponese kumu stare tapije i dadne da mu promine i donese nove. Među njima je bila i Ljiljana. a zemlju dade Eminu. dobro pomognuta stvarnim povijesnim osnovama. eto ti sve diliš onom ono. pa sve oni izmećari išli. a gledali kako paša dili onom ono. naprimjer). a makar da su se ljudi iskupili. onom ono. Boji Bojtačići a Vlatku Vlatkovići. umekšan umiljavanjima svoje robinje. onom ono. kad su stigli u Duvno reče Ilija: “Amo. Ilija zgotovi i sve naredi kako mu je kum poručio. Još živa predaja.” Poslije Drugoga svjetskog rata neki neodgovorni državni činovnik prozvao je to mjesto Dobratići. Tu je. Ilija radio i upravljao svojom zemljom.EMINOVO SELO Eminovo selo se po starini zvalo Ilijino dobro. Juri pripadoše Dobretići. lijepa kćerka Stjepana Dobrete. MH. te postavljo i dilio na agaluke. HKD Napredak. 131.” Poslije smrti starine Dobrete razdijeliše njegovi sinovi golemo imanje. te pošto jili. Oko podne. M. drama i mikrostrukture. a njima ama baš ništa. Jednom se skumi s nekim Eminom Korićan. a nama ništa. godine prozvaše Zubovićima. kad su izišli iz džamije. a i ozenđiko ne triba ti pitat. 1991. Ilija začuje da mu se kum sprema po tapije. on je sa sobom vodio tri izmećara. (Tomislavgrad) obitelji Dobretića.

pravi ajduk. Toji sluga vezirov otvori joj vrata. (Kupres) LETARIĆA GREBLJE U tom greblju je ukopan Marko Letarić s Lištice i njegova mater. Nesritna žena počela prosit po selima od ljudi i od rodbine. i rukom pokazuje na bisage. / zakukala kono sina kukavica. Turci ga uvatili i odveli u Travnik. Kad je došla u Bukovicu. Otišao je i legao u ambar umjesto nje. naišao je na muškarca koji ga je zboo nožem. Uze svoje dite i stavi ga na konja alata. koje su zbog njenog bijega. 137. str. nazvali Kukavice. Isto. Ima i sad pisma: Zakukala majka Letarića Marka. Ali beg ju je uhvatio i vratio nazad. osvojijo je konak. pođe u Travnik. Zbog ovoga događaja. uroda nisu imali. stala. Došla prid vezira. Neki čovik iz sela napravi križ i stavi ga na greb. Kad je došao beg da spava sa mladom.215 (Tomislavgrad) 214 215 Isto. ali zamalo dođe sebi. Poleti tamo i ugleda mrtva sina. Spusti sina na zemlju i zagleda se u nj. 385 . Jer je ugibala turska stoka. sva skapala od gladi. 132. Niko se više nikad tu nije ukopo.” Dok je silazila doli. Žalosna djevojka je tu naišla na nekog dobrodušnog bega koji se dogovorio s njom. Krenula ona pokopat ga na svojoj zemlji. a njoj srce puče. str. Ugleda di se nešto u ćošku skupilo pokriveno nekakvom rutom. I danas se Zlosela tako zovu. Vezir reče: „Iđi doli i vodi ga kući. jedna djevojka odbila spavati sa turskim begom. a ona gleda di je. Alat zarza. oni su mu dali ime Zlosela. Ljudi se skupili i pokopali ji. odrizali mu glavu. Undan toji vezir poručijo njegovoj materi da donese pune bisage dukata i dat će joj sina. Marko je bijo kršan momak. Ona je uspila pobići i trčala je priko polja i brda koje su nazvali Poganac pa sve do jednog sela. Skamenila se ona jadna. nije ni znala šta je čeka. Kad je skupila sve. / u srid sela Bukovica. a i zato što je beg 214 ubio drugog bega zbog katolkinje. I konj vidi da nema gospodara. ali i zbog toga što ništa tursko nije moglo opstati u Novoselu.ZLOSELA Godinama poznato ime Novoselo izgubilo je svoju tradiciju kad je za vrijeme Turaka.

-199. Šimunović je može biti predaju pročitao u Školskom vjesniku 1901. naime. ovdje je uhvati pastirev otac koji je na Buni mlinar bio. a golubovi pećinari. u kojem je stolovao vladar Hercegovine. s dana na dan sveđer jednako. iđaše puteljkom na ono vrelo. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. kad je mjesto ovce ulovio mrtvoga sina. i zbilja ovaj bude zatečen gdje je baš bacio ovcu u rijeku. dok napokon agi ne udari u oči da mu stado sve manje biva. Zagreb 1965. baci jednom svoju batinu u Zalomsku rijeku. Školski vjesnik. Na ovo drugo upućuje Šimunovićev opis vrela: Orlovi krstaši vijali se povrh jezera i nestajali prema Gradini.VRELO BUNE Vrelo Bune po mnogima spada među deset najjačih u Europi.217 Isti su prizori i danas iznad vrela Bune. vrane i druge ptice lepršali i krili se u pukotine hridi. Sin je. o zalazu Sunca. str. Tu zgodu obojica korisno upotrebiše. Jedan pastir čuvajući ovce nekog age. No. i moj babo. Đački izlet u Bosnu. 197. Motivi i strukturalni elementi Kukavice u cijelosti odgovaraju navedenoj predaji. a tijelo baci u rijeku. Također i danas golubovi i vrane ulaze u klisuru iz koje izvire Buna i dugo se ne vraćaju. Vjerodostojno spominjanje puteljka koji vodi do vrela navodi na 216 Stjepan Štrodl-Srijemac. nego da ta rijeka izvire u Gatačkom polju te ponire i onda izvire u Blagaju. 457. a otac je dočekivao. A može biti da je Šimunović boravio u Blagaju na vrelu Bune i sam čuo predaju.(…) K tome mlazu podzemne vode usječen je kameni puteljak. PSHK. herceg Stipan Vukčić Kosača.) napisao Kukavicu.. svako pet-šest dana. svaki dan zaklao po jednu ovcu i bacio je u Zalomsku rijeku. Orlovi se pojave i nestanu prema Stjepan-gradu. Na tome je vrelu otac čekajući ovnove dočekao obezglavljeno sinovo tijelo.. Šimunović taj grad naziva Gradinom. Aga mu dade odrubiti glavu. Pastir se izgovarao na vukove. a batina izbije u Blagaj. Sarajevo 1901. a osamnaest godina kasnije (1919. Kukavica. jedan put mu osvanu crni petak! Aga potplatio nekoga da pazi na pastira. str. 217 Dinko Šimunović. 386 . Otac pak njegov imao je što i vidjeti. VIII.216 Ta je predaja nadahnula Dinka Šimunovića da napiše pripovijest Kukavicu. Pripovijeda se da to nije prvobitno vrelo Bune.

odnio ga u kuću. pokrio suknom i otišao osvetiti sina. Vl. rkp. Srna. Vrijeme najavljuje zlu kob koja će zadesiti njegove junake: (…) Najprije zagrmi. a ne čusmo huke velikih im krila jer pod nama još jače šumila i ključala voda. što ne isključuje mogućnost da je selo 218 219 Isto. Isto. pitu od zelja ili će ih sve poubijati. sinko.218 Priroda je tako najavila veliko zlo. ali se ne daj svakoj rđi!”219 KAKO SU MIKULIĆI POSTALI BREŠIĆI To je bilo još u vrijeme najezde Turaka. str. Grmi i lijeva. Bilo je to u prvom misecu a došli oni u jedan sat u pol noći na Tomina vrata pa traže da im žene odma skuvaju zeljak. a mi to jače piljimo u ono podzemno vrelo. Taj puteljak i sada postoji. Nije se vratio. str. Kukavica svoju priču završava: “Amin. Muljika. sv. 387 . lijeva i grmi.220 (Megdan kod Livna) Brešići i danas žive na selu pod Tušnicom u okolici Livna. ali se snoćalo te vrelo postane crno. a onda zarominja kiša. I tako ti dođu Turci u naše selo. R. pa izađe prid kuću i opali a Turci biž Bog te vidio! Svi pobigoše. a Šimunović ih točno locira. A naši su pradjedovi bili rodom iz Imotskog i zvali smo se Mikulići. Poslije toga svima bilo drago što su porazili Turke i odluče da se sad prozovu Brešićima za čast puški koja ih je spasila. kada su oni harali selima. primjerice. A ko će dat zelje u prvom misecu? Ali. 203. Toma je imo jednu pušku na kres(šta se napuni kresivom pa kad pukne sve odjekne) a ta se puška zvala Breša. Golubovi pećinari i vrane smušeno lijetali povrh nas htijući se zakloniti u rupe one raspucane hridi. Selo se zove Megdan (što znači dvoboj). 2006. ali ništa vidjeti. kao i katolička i pravoslavna crkva. 206. godine. Beg ga je ubio. sve se više smrkava. ali se plašili i opet orlovi krstaši. Šimunovićevi su likovi srasli s prirodom. a i sve drugo potamni (…). i pođi u miru Božjem. Otac je uhvatio bezglavo Spasojevo tijelo. Oni sliče na svoj kraj i imaju imena iz prirode. 220 Ivana Brešić zapisala je u Megdanu kod Livna 2006. U to prestade kiša i vjetar. I Toma ti za pušku.zaključak da je ondje Šimunović uistinu boravio.

Peraga je kaza da bi on bez muke i bez ičije pomoći moga primiti i daleko više gosta i da svi budu zadovoljni. Kad je Peraga vidio mrtvog jedinca. Ali-pašu je 1851. U jugo-istočnoj Hercegovini i danas se pripovijeda o Hadži-begu Rizvanbegoviću koji je bio brat neprikosnovenoga vladara Hercegovine polovicom 19. D. On je dokaz kako Turci nisu mogli podniti bogata kmeta pa su ga kažnjavali najokrutnijom smrću. Rkp. Mihajlo.222 Danijela Ančić zapisala je 2003. Peraga je bio dosta bogat domaćin pa je dočeka Turke čiji je pravac kretanja bio iz Ljubuškoga prema Livnu. iz Karlovca u Hrvatskoj. stoljeća. FF Mostar 2003. Križ potpočen rukama postoji i u Bukovici na lokalitetu Letarića groblje. 221 388 . PERAGIN KRIŽ Peraga je živio ispod Zavelima. godine ubio Omer-paša Latas koji je pak podrijetlom bio Srbin pravoslavac.221 HADŽI-BEGOVI ZULUMI Razna su mučenja Osmanlije vršili nad kršćanskim svijetom. tj. i danas tu postoje njive zvane Peraguše. njegov brat Ali-paša naredio je da ga u Stocu ubiju. ispod bivšeg grada Roga. godine. Turci su poslije ručka nagradili Peragu tako da su mu opljačkali imanje i ubili sina jedinca. Poslije dobra ručka Peragu je pita jedan od Turaka koliko je za ovaj doček mora pozajmiti od susjeda rane i ostaloga što je tribalo za doček gostiju. godine u Roškom Polju prema kazivanju Ambrozea Kelave iz Vojkovića. jedinstven u čitavom kraju. U groblju sv. Zbog velikih opačina koje je činio Hadži-beg. Ivana postoji kameni križ. Peragin križ. rođenog 1946.dobilo ime upravo zbog borbe. dvoboja na brdu na kome su se nekada davno sukobile dvije strane. od žalosti se ukočio i umro s rukam na bokovima.

Tu je bio klanac. Stocem su upravljali od konca 18. a ovi bio u dolini u Počitelju. A on je bio vamo. zakasnićeš. Voda je svezala do Trebimlje. kad su ga malo po nekakvoj kazni progonili u Istambulu. Hadži-beg. đe si poš’o. doli. pasji sine. I kaže. A on. 222 389 . Mala nakladna kuća Sv. kome je htio. (Sva ova brda i sva ova imanja. Gori se nije moglo. Od Kozigrada do Zvonigrada. sve je to kupljeno od njega).) – Poteci. a ovamo je Žaba. samo na Hutovo nemojte. beže. I on. on je imao svu tu vojsku i tije. do tog i oko toga dana imaš da ogradiš sva ta brda! Pa naredi. k misi. str. Onde su vatali ribu. kad naiđe u Gradac. Kad ko naiđe. kad bi bilo to zabilježit. i svezala do Metkovića. a njemu njegova majka pričala. 97-105. Vamo se nije moglo. kako su kazivali begluci. I kaže: – Pošto si kriv – kaže – gonićemo te nođe. On pusti stablo i ovaj naš klepne. To je on stio. koliko je bio prefrigan. A puni tabani drača. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL). Kad naiđe neki. Moj đed meni prič’o. jer im’o je brata u Stocu. A ovaj naš moradne uhvatit za vrh. Rizvanbegovići su podrijetlom Hrvati katolici Nikolići iz Trebinja. Vidi: Marko Dragić. na Hutovo. ne smiš ‘ranit nego troje goveda.Po predaji. Otale do u Gradac. (Dok dođe misa je završena. đe te tvoji kazne. I išo je narod na misu. pa se kuća nije smjela nego toliko dizat. on naredi da prikuči stablo. zove se Hadži-begov jaz. pa. on bi rek’o: – Odi ‘vamo. Bila je i tad župa. Baška Voda-Mostar-Zagreb 2001. Kaže: – Svukud me gonite. dobri’ dvanaest kilomentara. A onda. pasji sine – kaže beg. moj dragi. I oni njemu kažu: – Baš ‘oćeš. Iz Neuma i iz Dubrovnika išlo se konjma u Počitelj. pasji sine? – pa kad ga dobro izbode drača iz sijena koje je morao uplastiti. on kaže: – Đe si poš’o? – Poš’o sam. – Poteci. Ja sam to sve svatio kako je to moglo biti. odakle počima. stoljeća. pasji sine. Onda bili tu veliki dubovi.

224 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 5. prije nego u nju useliše. u Služnju je bio aga Ćerkić. Tako bi čovjek iz zraka naglo pao na kamenje i tu se sav zdrobio. rođenog 1929. 119. a sigurno ne znaju na koji je način to zemljište pripalo Katoličkoj crkvi. koji je nekada pripadao toj lozi. a drugi svećenik dođe i krsti ga. te bi se hrast svom silom povratio u svoje prvašnje stanje. 1997. nasta neviđeno nevrijeme. sluge bi Hadži-begove odsjekle konopac naglo. zaselak Rajići u Hutovu. str. Tek na kraju života rodio mu se jedan sin kojega je uspio odgojiti. Aga je imao devet žena i one su rađale djecu. grizla ga je savjest što je porušio crkvu. godine po kazivanju Marka Rajića. Biskup je poslao svoga zamjenika i aga je tražio da ga ispovjedi. i kad je pokriše. I nestalo i njega i zuluma. 390 . HKD Napredak. pa bi dao privezati čovjeka za vrh hrasta uzicom oko vrata. koja se i sada nalazi kod groblja Masline na ulazu u Mostar. Poslao je slugu po biskupa da bi ga ispovjedio. Sarajevo 2005. da bi glava odletjela na jednu. Na tom darovanom prostoru napravljena je biskupska kuća.224 (Služanj kod Čitluka) 223 Đurđević (str. Vl. a da nikad niko nije stanovao u njoj. zb. a truplo na drugu stranu. u Donjem Selu. 22. grom udari u krov i spali ga. smrači se nebo. pola svoga imetka darovao je crkvi. nije mogao da umre. Svećenik mu je rekao da se ne može ispovidit bez krštenja i aga prista. ali nikada nisu uspjeli da odgoje ni jedno dijete. Zamolio je toga zamjenika da mu bude kum. Ovih dana neki potomci age Ćerkića traže povratak toga posjeda. drama i mikrostrukture.223 (Donje Selo u Hutovu) KULA NA SLUŽNJU U tursko doba. Kada je aga Ćerkić bio na samrti. Kad bi to bilo gotovo. padala bi kiša od mučeničke krvi!” Predaju Hadži-begovi zulumi zapisao sam 1997. Naredi da treba porušiti crkvu u čitlučkom polju u blizini grada Čitluka. U znak zahvalnosti aga Ćerkić. I tako se napravi velika četverospratna kula. Aga ponovo dade pokriti kulu i ona do dana današnjeg stoji tu. Isto tako naredi da kmetovi nose jedan po jedan kamen od srušene crkve do Služnja da bi se na njemu napravila kula. knj. koji je imao u svom posjedu polovicu Mostara.I tako je radio te zulume. povukao nesretnika u zrak tako jako.) opisuje to mučenje: “Tako je on znao narediti da se skuči mlad hrast jakim konopcem sve do zemlje. MH. priredio Marko Dragić. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. a dok bi bio u zraku.

Zagreb 1913. Venecija 1752. FRA LOVRO ŠITOVIĆ Vjerski pisac i epik. Šibeniku. rođeno mu je ime Hasan. podrijetlom je musliman. O tome svjedoči pismo fojničkog i visočkog kadije prema kojemu su “franjevci svačiji dobročinitelji”. navlastito od paklenoga ognja.”225 Postoji više povijesnih izvora i predaja o čovječnosti begova Kopčića. Pisma od pakla. kada bi nas od drugog snašla koja nemila potvora i prijetila nam ozbiljna pogibelj. – Šibenik. imenovan je starješinom franjevačkog hospicija u Splitu. Otac mu je za vrijeme Bečkoga rata 1690. Fojnički samostan. tamnosti i vičnosti. Napisao je djela: Grammatica latino-illyrica. Školovao se u Zaostrogu. godine skupljao novac za svoj otkup iz zarobljeništva. Mijo Batinić piše kako je ta izjava lijepa i služi na čast “inovjercima” koji su se svladavali “u svojoj vjerskoj zanešenosti” i davali oduška “svojim čovjekoljubivim osjećajima prema nama. pa je mali Hasan kao talac dospio u kuću vrgorskoga harambaše Šimuna Talajića Delije koji mu je zarobio oca. Venecija 1727. str. pobjegao je. 1729. Kada se vratio u roditeljski dom. Godine 1727. List nauka krstjanskoga. a u Našicama stupio u novicijat i dobio ime fra Lovro. Venecija 1713.). Predavao je filozofiju u Makarskoj. Splitu te ponovno u Makarskoj. DOMAĆI MUSLIMANI I KRŠĆANI Postoji više predaja i povijesnih izvora o domaćim muslimanima koji su štitili kršćane.PRELASCI NA KRŠĆANSTVO Dok se na sve načine nastojalo islamizirati katolike. dotle je kažnjavana i najmanja sumnja ili kleveta da je netko nekoga pokrstio. pokrstio se u sedamnaestoj godini i dobio ime Stjepan. Iznimka je među njima bio Tahirbeg koji je krvnički ubio Divu 225 Mijo Batinić. 391 . fra Lovro Šitović (Ljubuški. 1682. 51. Najvjerojatnije je bogosloviju svršio u Italiji. Tako je mali Šitović upoznao i zavolio kršćanstvo.

Begovi Kopčići.godinu: “(…) kuga prođe i ja odoh u Fojnicu ali posla po mene Arslan-beg Kopčić. str.Grabovčevu.) koji je 1710.”228 Nikola Lašvanin zabilježio je uz 1690. neka njegovo pri meni ništa ne ostaje. S katolicima je došlo “dosta Turaka i Turkinja. Tu je ramsku ljepoticu i mučenicu osvetio njezin kum Arslanaga Zukić iz Varvare. ističe kako su Kopčići “najčovječniji i najmilosrdniji” i da su očitovali svoje “čovještvo i ljubav” te prijaznost i ljubaznost prema kršćanskome svijetu. knjiga XXIX. Baška Voda 1999.226 Veliko priznanje begovima Kopčićima odaje don Federico Maroli. – 1730. pa je taj apostolski put obavio šezdesetpetogodišnji Nikola Bianković. dočekalo ga je oko pet stotina ljudi s konjima i isto toliko pješice. izrazio se točno ovim riječima veleći: ‘da mnogi i veći od otomanskih mjesta bio bi razoren i pao u propast. tajnik Nikole Biancovicha. – 188. Kada je biskup Bianković stigao u Kongoru kod Duvna. Deset kamenih mačeva. Vidi: Marko Dragić. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Imao sam momka krstjanina i umrije od kuge. Al’ je još reko da mu činim reć misu – i dade mi naknadu za mise. 1933. kojega narod štuje kao blaženoga. Tadašnji biskup bosanski Juraj Patačić. 226 392 . izražava pohvalu četvorici braće Kopčića. zvan Ibrahim-beg. 227 Ante Šimčik. ubivši Tahirbega.. I reko mi je za života da od njegova najma ukopam ga u grebju krstjanskomu i da mu usadim križ od kamena i ogradim greb. godine s velikom opasnošću vizitirao Duvno i obližnje krajeve. O tome govori spomenuti Maroli koji u svome talijanski pisanom Diario II. Maroli. kad ih molitve i žrtve svećenika Isukrstovih ne bi podržavale blažeći srdžbu Božju’. 1. reče: – Imam jednu oporuku na duši. fra Stipane. 50. 50. str. također. da ih blagoslovi. kako bi prisustvovali svetoj misi i krizmi. govoreći: – Neka znaš. I to sam sve učinio. sv. kao zagrebački kanonik nije mogao stupiti na bosansko tlo. str. koje su donijele svoju djecu biskupu. kao pobožnost i odanost svećenicima i redovnicima “koje prizivaju u svim svojim potrebama. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. biskupa makarskog (1698.”227 Kopčići su pružili zaštitu biskupu kako bi bez smetnji obavio svoju misiju. Zagreb. 183. JAZU. Jedan od te braće. A kad dojdoh. 228 Isto.

I to zabiližih, za pogrdu onih krstjana koji su nepomljivi izvršiti oporuke njihovih mrtvih.”229 Sarajevski je mula 1. veljače 1781. godine poslao činovnika da s fojničkim kadijom “i s drugim Turcima izvide oni križ prid crkvenim vratim od kog prie prid vezira bi parnica”. Večer prije fratri se posavjetuju međusobno kao i “s istim susidnim poštenim Turcim” te se dogovore da po noći izvade križ kako bi se spasili od “veće napasti i mučenja”. Kada su kadija i mnoštvo Turaka vidjeli da nema križa, povukli su se u mešćemu (sudnicu) i sa sobom poveli gvardijana tražeći od njega 350 groša. Gvardijan ne htjede to platiti, odgovarajući da nije kriv, te ga zatvoriše s fra Jozom Tomićem u sarajevski zatvor. Ipak su morali nakon patnji platiti 400 groša, a gvardijanu je zabranjeno da se u pogrebu nosi kota i križ ispred pokojnika, te da pogreb ne ide preko čaršije “nego stranputicom pored rijeke”.230 PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEČOM 1683. G., OSLOBAĐANJE HRVATSKE Pod Bečom je 12. rujna 1683. g. poraženo 250 000 osmanlijskih vojnika. U toj bitci iznimne zasluge pripadaju poljskome zapovjedniku Janu Sobjeskom (te godine pod Bečom gine hrvatski svećenik, otac ruskoga panslavizma, protureformator Juraj Križanić). Poraz Osmanlija pod Bečom bio je povod kršćanskim zemljama da se dignu na ustanak. U tom ratovanju oslobođeni su Lika, Slavonija do Une i Save te zapadni dio Srijema. Eugen Savojski je prodro do Sarajeva a u povlačenju je poveo Hrvate u Hrvatsku. Godine 1687. trideset pet ramskih franjevaca bježeći od osmanske odmazde, s katoličkim pučanstvom iz Rame, Kupresa, Glamoča, Duvna, Rakitna i Doljana, bježe u Cetinsku krajinu. U Sinju su sagradili franjevački samostan. Ramljaci su sa sobom ponijeli Gospinu sliku, danas Čudotvornu Gospu Sinjsku. U Srijemskim je Karlovcima 26. siječnja 1699. g. sklopljen Karlovački mir. Tada je Dubrovačka republika osigurala Turcima izlaz na Jadran u Kleku i Sutorini. Imotski je kraj oslobođen 1717. g.
229 230

Nikola Lašvanin, nav. dj., str. 165. – 166. Jako Baltić, nav. dj., str. 59.

393

Užasna je odmazda nad kršćanima nastupila nakon osmanskoga poraza pod Bečom 1683. g. Tada Hrvati masovno bježe iz Bosne i Hercegovine tako da ih 1723. u toj zemlji ostaje samo 23 000. Bosna i Hercegovina je pod osmanskom vlašću sve do 1878. g. kada tu zemlju anektira Austro-Ugarska. Najmanji je broj Hrvata u Bosni i Hercegovini zabilježen 1723. g. kada ih je bilo samo 25 000.231 Rijetke su zemlje gdje su se toliko ponavljali zločini u kojima su stradali njezini narodi Hrvati, Bošnjaci, Srbi i drugi.Tako je 1991. g. Hrvata u toj zemlji bilo 750 000, dakle, isto kao i 1463. g. U ratu 1992.-1995. g. izbjeglo je i protjerano 400 000 Hrvata kao i 1463. g. Danas prema crkvenim podatcima u Bosni i Hercegovini živi oko 450 000 Hrvata. Oslobođenje Poljica Don Juraj Pezelj poginuo je 1686. godine dok je predvodio vojsku u borbi protiv Turaka. Na samrti je hrabrio svoje suborce da nastave borbu: U tvrđavi Nučak u blizini sela Gardun iznad korita rijeke Cetine bili su janjičari, međutim popustila je disciplina i oni su počeli pit i više puta su se zaljetavali u Gornja Poljica, a tamo je don Jure Pezelj oformio ratnike da se suprotstave Turcima. Don Jure je ima najbržeg konja i bio je na čelu te potjere za Turcima. Ali neki Turčin je nasumce ispalio iz puške i pogodio don Pezelja u stomak. On je pao na pod i znao je da će umrit, ali kad su mu došli suborci on im je reka da mu se odrišio opanak i da oni krenu dalje za Turcima, jer mu je sloboda bila važnija od vlastite smrti. Oni su nastavili za Turcima do Bišćanske gore i vratili su se nazad i našli don Pezelja mrtvog. Na mjestu njegove smrti danas se nalazi križ “Pezeljev križ”.232 (Srijani) Njemu u čast, zbog tog hrabrog čina, Poljičani su u spomen na 300 godina od tog događaja podigli spomenik “navrh puta” (u početku je put bio napravljen samo djelomice i tu je stado prolazilo, a kasnije je
Franjo Šanjek, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1996, str. 317. 232 Sanji Markić, studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, 2004. g. u Srijanima kazao don Mirko Skejić, rođ. 17.01.1947. u Srijanima. Rkp. FF Split, 2004, sv. 5.
231

394

omogućen prolaz i vozilima) u Docu Donjem. Na spomeniku, urezano u kamen piše: (1686. godina) Sloga opća Poljička ovom pobjedom u Docu Tuđinca Turčina zauvijek protjera iz Poljica (1986. godina) u spomen don Jurju Pezelju knezu Ivanu Tomčiću i ostalim mučenicima .233 Oslobođenje Požege Grgurevo (12. ožujka) posebno se slavi na području požeškoga vinogorja, gdje ga vinogradari slave gromoglasno uz pucnjavu iz topova (mužara). Toga dana vinogradari sa svojim prijateljima odlaze u vinograde i ondje pripremaju tradicionalna jela, kušajući mlado vino i gotovo neprestano pucaju iz topova iz vinogradskih predjela Vranduka, preko Kamena sve do Sokolovca. Ta pucnjava simbolizira pobjedu nad Turcima 12. ožujka 1688. godine kada su hrabri Požežani predvođeni legendarnim fra Lukom Ibrašimovićem234 oslobodili svoj kraj, porazivši tri tisuće osmanskih ratnika na brdu Sokolovac. Požežanin Miroslav Ivković poklonio je požeškim vinogradarima veći top (mužar) koji je inače bivšem vlasniku služio za obranu od Turaka. Vinogradari su taj top okrstili imenom Grga, a topovski kum bio je Požežanin dr. Zoltan Bartaky. Međutim, osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća top se rasprsnuo na tri dijela.235 Uz taj top vezuje se istinita anegdota: Jedan stariji vinogradar iscrpljen od ispijenoga vina pri odlasku kući pao je i polomio nekoliko rebara, a da bi svojoj supruzi objasnio ovaj nezgodan slučaj, svu krivicu pripisao je topu Grgi, rekavši da su mu rebra popucala od zračnoga pritiska koji je proizveo top.236 U novije vrijeme taj običaj poprima i novu dimenziju, te taj dan simbolizira buđenje prirode, početak značajnijih radova u vinogradima i završetak zime.
Ivana Stazić zapisala je 2008. godine od svoje bake Marije Stazić, djev. Bilić, rođ.1940.god. Rkp. FF Split, 2008, str. 60. 234 Svjedočanstvo toga junaštva nalazi se u u listini cara Leopolda I. u kojoj car slavi junaštvo kršćana, a fra Luku Ibrišimovića naziva Sokolom. O njemu se i danas kazuje epska pjesma. Od 1893. godine Požegu resi krasan spomenik podignut u slavu fra Luke Ibrišimovića. 235 Požeški pučki kalendar, 1990, I.R.O. «Požeški list», str. 99. 236 Ivani Đimoti 2008. godine u Požegi kazala je Helena Zima (rođ. 1943. g. u Kutini). Vl. rkp. 2008. sv. 30, str. 9.
233

395

Oslobođenje Vrgorca U raznim sukobima s Turcima, isticao se, posebno u toku Morejskoga rata (1684.-1699.) vrgorački fratar i serdar, muslimanskoga podrijetla, Rade Miletić, “koji je za svog života posmicao 99 Turaka”. Oslobodio je Vrgorac na Dan svete Kate (25. studenoga) 1690. godine. O njegovu junaštvu pjevaju Filip Grabovac (u Cvitu) i Andrija Kačić Miošić (u Korabljici i u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga). Usmenom je komunikacijom do naših dana sačuvana predaja: Kao mali gradić, odmah uz granicu, Vrgorac je bio česta meta napada Turaka. Premda su stanovnici pokazivali veliku hrabrost u obrani grada, to nije bilo dovoljno zbog puno većeg broja i snage Turaka. Obrana je pošla za rukom Radi Miletiću kojem je na pamet pala izvrsna ideja. Ujedinio je sve jarce i koze iz grada i privezao im svijeće za rogove. Pustio ih je prema Turcima koji su, vidjevši toliko svijeća u noći, mislili da ljudi trče prema njima. Prepali su se i pobjegli. Rade Miletić je postao junak obranivši svoj grad na tako čudan način. Pa kakav je Miletiću Rade, na Riliću konje nagonio, na Matokit glavu naslonio, iz Vrgorca Turke izgonio. Ni dizdar ga smio dočekati nije. Od Vrgorca Franić Ulderika, bijaše vitez od vojnika dika, koja majka dalmatinska dade, boreći se ovdje slavno pade. 237 (Vrgorac) Fra Rade Miletić je jedina osoba koja je pokopana u vrgoračkoj crkvi. I danas se pripovijeda o oslobađanju Vrgorca u kojem posebne zaluge imaju zaostroški fratri, Pava Kačić, Gabro Staničić, Mate Bebić, don Nikola, Ivo Marinović. Sveta Kata je zaštitnica Vrgorca.

Dijani Mišetić kazala je Jolanda Mišetić (rođ. 12. listopada 1953. g. u Vrgorcu, profesorica u splitskoj Zubotehničkoj školi). Rkp. FF Split, 2004, sv. 31.

237

396

Oslobođenje Sinja Poraz pod Bečom 1683. godine naveo je Osmanlije na još veću okrutnost. Nakon povijesne obrane Beča uslijedio je rat između Turaka i Mlečana (1684.) u kojem su oslobođeni mnogi dalmatinski gradovi. Upadi kotarskih uskoka postaju svakodnevna briga turske vlasti. Sve je to potaklo Turke na nemilosrdne progone domaćih kršćana, a osobito franjevaca u pograničnim područjima (Duvnu, Livnu i Rami). Franjevci iz ramskog samostana u takvim okolnostima odlučiše se na bijeg. Bijeg fratara i njihova puka zbio se krajem listopada 1687. godine. Fratri, ponijevši sa sobom čudotvornu sliku Gospe ramske, pobjegoše preko Duvna u Dalmaciju. Bijeg je pripomogao sinjski kapetan Antonio Zeno, a organizirao ga je fra Pavao Vučković.238 Gvardijanu ramskoga samo-

O bijegu Ramljaka Ivan Aralica piše u romanima: Put bez sna i Duše robova. Usp. Dr. Anto Šoljić, Fra Pavao Vučković – pokretač seobe Ramljaka (U povodu 300. obljetnice s osloncem na romane I. Aralice) u: Selidba Ramljaka, Rama – Šćit 1687.1987., Sarajevo, 1988., str. 59. - 66. U duvanjskom selu Mokronogama postoji lokalitet, groblje, Vučkovine. Mještani pričaju kako je to mjesto na kojem su braća Vučkovići pobili Turke i otišli u Sinj. O tome se i danas pripovijeda: Potkraj turske vladavine između Mokronoga i Luga živilo je šestero braće sa svojim ženom, dicom i blagom: konjima, kravama i ovcama. Najmlađi brat bijaše neoženjen. Kad je našo sebi lipu i virnu curu, tide se ženiti. U to doba bio je u Turaka običaj da beg s nekoliko turski momaka dođe, kad se kršćanin ženi, i prispava s mladom prvu bračnu noć. Zbog toga je mladi Ivan Vučković odgađo svatove i zajedno s braćom domišljo kako će toji turski običaj izbić, a navrime se oženiti. Odlučili su toga dana kad se pođu vraćat iz crkve, koja se nalazi u Vašeru (Tomislavgrad) da njijove žene s dicom pobignu u kaure. Blago već prija otrali u kaure i ostavili kod svoji kumova. To pridvečerje braća Vučkovići vraćali se priko polja pivajuć i vrišćeć ko da i je pedeset. Mokronoški beg pošo s nekoliko Turaka da ostvari što je naumijo i noć provede s mladom. Kad je došo u kuću Vučkovića, braća ga lipo primila i privatila ko draga svata. Dok s zajedno ili i pili, beg je nekoliko puta pito: “Di je mlada, tijo bi je vidit.“, al najstariji brat odgovorio bi: „Brzo će nevista dok pomogne jetrvam ovce i krave pomust.“ Najstariji brat zapovidi svom mlađem bratu da ode i zovne mladu. Ustade on i ode. Izlazeć iz kuće, pogleda dobro di je straža turska. Vidi on da je samo jedan tu pa ga zbode nožom. Kad se vratijo u kuću zavika: „Dolazi nevista!“ Ustala se braća pa udri po Turcim, pobili Turke zajedno s begom. Osikli im glave i nabili na kolje oko tora i uzjahali na konje i pobigli u kaure. Uitra Turkinje pošle vidit što im se ljudi ne vraćaju kući, izdaleka vidile glave uokrug poredane te rekoše: „Eno naši kolo igraju.“ Primakoše se bliže i vidiše glave nabijene na kolac pa rekoše: „Sigurno vlasi nisu begu dali mlade pa i naši pobiše.“ Kad dođoše još bliže, pripoznaše Turkinje glave svoji ljudi pa počele plakat i nabrajat, čulo se u selo pa doletili vidit šta je bilo. Imaš šta vidit, Turci i beg nabijen na kolac. E, odma potira za braćom Vučkovića, ali kasno biše, Vučkovići već u kaurim. Nikad Turci ne stigoše Vučkoviće, a i danas se taj dio sela na kojem je groblje zovu

238

397

stana, fra Stjepanu Matiću, od žalosti se pomutio razum, te se vratio natrag i spalio netom obnovljeni samostan i crkvu da ih Turci ne bi oskvrnjivali. Fra Pavao Vučković (1658. – 1735.), brat serdara Tadije, 1687. godine organizirao je iseljenje Ramljaka239 i Duvnjaka u Cetinsku krajinu. Turci su ga u okršaju 1697. godine zarobili u kuli u Čitluku kod Sinja. Tamnovao je šest godina u Bagdadu i Carigradu odakle “junački uteče, dođe pod Sinj, načini manastir i crkvu pod Sinjem. Poče vojevati protiva neprijatelju i dosta mu zla učini (…) pomože uzimati gradove (…). Kad Sinj obsidoše Turci (1715. godine), zatvori se u grad, pomože ga braniti slobodeći junake i svaku jim pomoć dajući.” 240 O viteškoj obrani Sinja Kačić pjeva u 103. pjesmi str. 703. – 710. Čudotvorna je Gospa sinjska, koju su franjevci i puk odnijeli iz Rame, prema legendi spasila Sinj 15. kolovoza 1715. godine od silne osmanlijske vojske. O tome se i danas pripovijeda:

Vučkovine.“ (Predaju je zapisala Danijela Ančić 2004. godine, prema kazivanju Jele Budimir (djev. Križanac), rođene 1948. godine. Rkp. FF Mostar 2003, D.) Mjesto Vučkovine nazvano je po plemenitoj obitelji Nemanovići, kojoj je bio rođen sin Vučko (Vuk). Njegovi potomci su nazvani Vučkovići. Prema Bakuli je 1506. godine bilo više Vučkovića u Duvnu. Kako nisu više mogli podnositi turski zulum, prebjegli su u mjesta koja su bila pod vlašću Mletačke Republike, gdje su postali prvi mletački četovođe, pa su poput pravih vukova junački tukli Turke u više od petnaest okršaja. Andrija Kačić Miošić navodi da su Nakići pod mletačko okrilje, zajedno s mnogim kršćanima, doveli «pridostojnu kuću Vučkovića, iz koje izađoše vrsni na oružju vitezovi». (str. 522.) O «pridostojnoj i gospodskoj kući Vučkovića i njezinih vitezova» Kačić pjeva u 65. pjesmi. 239 O bijegu Ramljaka Ivan Aralica piše u romanima: Put bez sna (1982.) i Duše robova (1984.). Usp. Dr. Anto Šoljić, Fra Pavao Vučković – pokretač seoba Ramljaka (U povodu 300. obljetnice, s osloncem na romane Ivana Aralice), u: Selidba Ramljaka, Rama-Šćit 1687.-1987., Sarajevo 1988., str. 59.-66. Ivan Aralica piše da je fra Pavlova majka iz Kreševa, da mu je otac poginuo tri dana prije ženidbe te da se majka udala za nekoga siromaha na Orašcu u Rami. 240 Andrija Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Matija Antun Reljković Satir iliti divji čovik, (priredio Josip Vončina), Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1988, str. 538.

398

Kad se saznalo da prema Sinju dolaze Turci, fra Pava Vučković zovnio Livnjane i Duvnjane da se bore s naman. Jednu vojsku stavili na Han tako kad vide da Turci iđu priko Cetine da pucaju mačkule pa će Sinjani znat šta je i kako je. A bilo i' je svakakvi. Kida je jedan iz Sinja uteka tamo na ooke i u Italiju i pitaj Boga di nije. A onda opet, neki su se ostali borit jer su fra Pava Vučković i don Ivan Filipović Grčić hrabrili i govorili da će Bog pomoć. Ostalo ti od nemilog svita u tvrđavi sedansto junaka, a Turaka dolazi sto hiljada. Neko kaže da i' je bilo više, neko da i' je bilo manje, šezdeset hiljada, a ko će to znat. A sedan fratara šta je bilo, zatvorili se u crkvicu gori na Gradu i jedan ti izvadi iz nike skrinje Gospinu sliku šta su je donili iz Rame i obisi je na oltar svete Barbare. I molili se oni, moj sinko, a di ne će kod noliko dušmana. To je bilo na sedmi jula i poslin toga sedan dana Turci bili oko tvrđave. Kad došlo jutro na Gospin žežen, zora bila, a Turci ti nasrnili na jadnu tvrđavicu, prvo pješaci, onda konjanici a za njiman i pričuva šta su je imali. Primakli se tako blizu da su svoje barjake zadili blizon zidina. A svaki put kad se primaknu, Sinjani se na nji' obruše svin šta imadu. Najedanput, iz čista mira, stali Turci bižat glavon bez obzira, utekoše drito priko Cetine. Ostadoše mrtvi' deset hiljada a ostali utekli. Oko Sinja sve srušeno i spaljeno, nova crkva podno Kamička izgorila do temelja. A zašto su utekli. Vidili po bedemin oda žena cila u bilu. Navalila na nji' srdobolju. Kad se sve svršilo, časnici štano su branili Sinj skupiše osandeset cekina i dadoše Gospi napravit krunu da joj se slika okruni, a virnici Sinjani i Cetinjani dali svoga zlatnog nakita i šta su imali da se okiti Gospina slika. A kad su Sinjani tek donili iz Rame Gospu, oni bi je odnili u tvrđavu u crkvicu, a ona stalno bižala doli ispod Kamička u niku kupinicu. Oni je onda vrate, a ona ti opet u kupinicu. I tako stalno ona

399

bižala. A fratri onda nisu imali šta drugo već sagrade crkvu tuten di je bila ta kupinica. I tako je nastala naša crkva.241 Od tada se, kao spomen na tu pobjedu, svake godine prije Velike Gospe trči Sinjska alka.242 U čast Gospi što je obranila Sinj, podignuta je
Marina Gugić zapisala je 2008. godine u selu Radošiću kod Sinja. Kazao joj je Ivan Gugić (rođ.1933. rođen u selu Radošić). E str. 5-6. U Sinju se, također, pripovijeda: Godina 1715. povijesna je godina za Sinj i Sinjane, za cijelu Cetinsku krajinu, ali i za našu kulturnu baštinu.Te ti se godine dogodilo veliko čudo. Za vrijeme velike najezde Turaka u cilju širenja njihovog carstva, skupila se šačica hrabrih Sinjana da obrani svoj grad i u tome im je pomogla draga Gospa koju svi danas štujemo. Sinj je bio u plamenu, ljudi na izmaku snaga. Turčin je nadirao sve žešće, kad se odjednom na zidinama grada pojavi lik žene s kudljom u ruci. To ti je bila Gospa, Velika Gospa koja je na Turke poslala kugu i protjerala ih iz Sinja preko Cetine na istok. Mnogo se Turaka ugušilo u Cetini, mnogo ih je pomrlo od kuge, a dok su bježali otet im je konj glavnog sultanskog vojskovođe koji se zvao Edek. S konjem je stigla i cijela njegova oprema: sablja, štit i ukrasi na konju. (Edek ti je naziv za glavnu kariku koja se malazi u alci, koja se igra i u današnje vrijeme.) Martini Lovrić 2006. godine u Sinju kazao je Jakov Đipalo-Ban (rođ. 1952. g.). Rkp. FF Split, 2006, sv. 30/06, str. 12-13.
242 241

Obrani ga Marija Divica, kojano je sinjska pomoćnica. Koliko ji pod grad dolazaše, toliko ji mrtvi ostaviše. Bi u Sinju Gospina prilika koja čini čudesa velika: trikrat se je u gradu znjojila moleć sinka, koga je rodila, da pogleda na svoje stvorenje, koje nosi njegovo zlamanje: “Zarad, sinko, tvoje gorke muke ne daj puka u nevirne ruke! Tako t' moje velike žalosti, nu se smiluj ter grešnikom prosti: plačna gledat ja ne mogu puka ni slušati njiova jauka.” Ali Isus majci odgovara: “Njiova je opačina stara. Pusti mene, moja majko mila, da pokaram ja njiova dila!

Njiovi mi dodijaše grisi, nek jim sindžir oko vrata visi.” Trikrat majka moli sinka svoga da ne kara puka cetinskoga. Poslušajte veliki čudesa što će sada pasti iz nebesa! Na Turčina dođe srdebolja, teška bolest, velika nevolja. Po trista ji na dan umiraše, po toliko iz vojske bižaše, a uoči Gospojine slavne biže Turci iz Cetine ravne. Osta mrtvih trideset iljada turske vojske oko bila grada: što pogibe, što bolest umori, Gospe sinjska posve ji obori. Zafaljujte, od Sinja junaci, brez pristanka Isusovoj majci, kojano vas od Turak' obrani! I da ste mi zdravi, Cetinjani!

Andrija Kačić Miošić, nav. dj. str. 709. – 710.

400

crkvica na starom gradu, na utvrdi iznad Sinja opasanoj zidinama po kojima je hodala Gospa s kudljom u ruci. U Crkvi čudotvorne Gospe Sinjske podignut je oltar na kojem je Gospina slika. U znak zahvalnosti sinjski puk i puk Cetinske krajine okitio je Gospinu sliku mnoštvom zlatnih ukrasa. (Godine 1987. Čudotvorna Gospina slika, u znak sjećanja na tri stotine godina odlaska iz Rame, donesena je u Ramu za blagdan Male Gospe i ponovno vraćena u Sinj.) Dakle, Gospa i Alka zaštitni su znaci Sinja i Cetinske krajine. Alkar može biti samo onaj koji je rođen u Sinju. Najpoznatije je alkarsko prezime Vučković. (Vučković je zarobio Edeka.) Nakon stalnih osmanlijskih osveta, Bosna i Hercegovina bila je opustošena, a narod masovno prebjegao u Hrvatsku. Tako je 1723. godine u Bosni i Hercegovini ostalo samo 25 000 Hrvata.243 Koliko je poznato, to je najmanji broj Hrvata u toj zemlji od VII. stoljeća, kada su je nastanili. O bijegu Ramljaka i njihovih fratara Duvnjaci govore:

Na Privali, povri Prisoja, i sad se vidi kud je Gospa bižala iz Rame u Sinj, osto njezin put i trag od kola. Ljudi to i zovu Gospin put. Mnogi Duvnjaci kazuju predaje o bijegu Ramljaka i putu s tragovima Gospinih kola. Gospin put postoji i na Ljubuši iznad Mandina sela i Lipe. 244 Roša harambaša Roša-harambaša hajdučki je naziv za Ivana Bušića. Rođen je oko 1745. Premda G. Bujas u Makarskom ljetopisu od godine 1773. do 1794. piše da je Roša rođen u Gorici kod Gruda, vjerojatnije je mišljenje A. Ujevića koji u Imotskoj krajini (Split, 1953.) piše da je Roša rođen u Donjim Vinjanima kod Imotskoga. To potvrđuje i danas živa predaja u tome kraju.
Franjo Šanjek, nav. dj. str. 317. Danijela Ančić zapisala je u Lipi po kazivanju Vinka Rozića, rođenog 1938. godine. Rkp. FF Mostar, 2003., str. 23. D.
244 243

401

Prozvan je Roša jer imao crvenu kosu (tal. rosso = crven). Rano je ostao bez oca Jakova. Živio je na turskoj granici slušajući priče o turskim zulumima, pa se u njemu rano javlja strast da se osvećuje Turcima. Harambaša Sočivica (pravoslavac) primio je Rošu u svoju četu s nepunih petnaest godina. Velik je broj predaja koje kazuju o Rošinom hajdukovanju. Petar je Bakula u svome Šematizmu zabilježio predaju koja kazuje kako su babe zatvorile vrelo Turanj zbog Roše-harambaše koji je dolazio na to vrelo radi čega su ondje češće boravili Turci htijući uhvatiti toga hajduka. Roša je, kaže predaja, po narudžbi ubijao čas sina, čas oca koji su međusobno bili u svađi. Međutim, kada se Ali-beg Sukljašević izmirio sa svojim sinom Ahmedom, kojega je prethodno pobratimio sa Rošom, potkupili su šestoricu Vlaha da ubiju Rošu. Roša je upao u zasjedu u kojoj mu poginu brat i jedan pratilac, a onda je on sa svoja dva hajduka pobio napadače i oba Sukljaševića. Roša je hajdukovao od Imotskoga do Sarajeva. Priča se da je Roša bio i gusar odlazeći do Amerike i Indije. Benić piše da je Roša imao trideset tri druga i da je među njima bio musliman Mubašir “i nije bio loš čovik”.245 Predaja kazuje: “U početku je Roša živio u dobrim odnosima s pravoslavcima, a njegov prvi harambaša bio je pravoslavac Sočivica. Međutim, jedne su noći imotski kaluđeri zazvonili i skupili narod obukavši odeždu naopako i u litiji govoreći neka prokletstva okrenuvši naopako crne svijeće i tako ih pogasiše, a za njima i sav puk. Kada je čuo za to, Roša je pobjesnio pa je makarski ljetopisac zabilježio: ‘Niki arkaći od straha Rošina blagosivaše se i učiniše se katolici!’”246 Pisani dokumenti i predaje kazuju o Rošinom boravku u kreševskom kraju. “Turci su godine 1777. orobili kreševske franjevce za tisuću groša, jer se na Lopati kod ‘fratarskih štala’ primijetila Rošina četa. Te je, naime, godine Roša s 30 drugova na Lopati (lokalitet Korča) dočekao 12 trgovaca s robom. Ubili su trojicu, a ostali su pobjegli. Svu su robu hajduci raznijeli.”247 Roša je, također, boravio u okolici Tarčina, jer je preko toga mjesta prolazio važan srednjovjekovni put. Zato je u tom kraju poznata izreka: Ivan planina – hajdučka starina. U narodu Sarajevskog polja ostala je uspomena na Rošu, pa se nekome tko je nagal kaže da je “k’o Roša“.

245 246

Bono Benić, nav. dj., str. 260-261. Miroslav Džaja – Krunoslav Draganović, nav. dj., str. 96. 247 Isto, str. 96.

402

Rošinu smrt opisao je Ivo Andrić u pripovijesti Ispovijed.248 Andrić priča kako je Roša, hajdukujući po Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori, orobio francuskog emisara na putu u Carigrad. Progonjen od Turaka, bježi u Bosnu i tragično završava kod Kreševa. Hajdučki harambaša Ivan Bušić Roša, živijo ti je u Donjin Vinjanin. Nadimak je dobijo po crljenoj kosi. Ima je brata Mijata, a njega ti je ubijo Rošin pobratim Amet (Ahmet) Sukljažević iz Mostara. Ubijo ga je na kukavički način, iz zaside, dite. Roša se undan naosumio na pobratima i undan ubije njega i nikoliko njegovi ljudi. Poslen toga pobigne on u ajduke. Mostarci Turci su ti undan odlučili osvetit Ameta, pa puklo kud puklo. Undan se umišaju i livanjski Turci i odluče osvetit mostarske, ali ji Roša jopet ubije devet. Urotiše ti se tada svi Turci, al on, ko kad je bijo stoput pametniji od njizi sviju skupa zajedno, on ti lipo pobigne, u Taliju i vrati se za par godina. I dalje je ratova s Turcima, ali je napada i pljačka trgovce i putnike, a zavadija je se i s imockim pravoslavcima. Niki su ti o stra prišli na našu viru, pa ga zato nazvaše “ustaško-križarski preteča”. Posta je opasan i za mletačku i za tursku vlast, pa su činili svašta da ga maknu. Roša je nastavijo po svom, a kad mu je više dodija taj ajdučki život, on ti je tražijo pomilovanje. Nije ga dobijo, pa ti je unda jopet oša u Taliju i kašnje se vratijo u Dalmaciju. Svi su se bojali da će jopet izbit neredi, pa su ga ubili, osikli mu glavu, napunili je pamukon i undan su ti je nosali i š njome po turskim gradovima skupljali darove. Znaš ti, dite, Roša ti je meni bijo neki did, pradid, ali ono izvanjski. Ne znan točno po kome, al ja san ti se uvik ponosila s time, a je i moj ćaća. Uvik mi je priča o njemu i govorijo da neka se ponosin s timen. Neki ti njega fale, neki mu laju, al moj je ćaća, dobar ti je bijo, Bog mu da pokoj, uvik govorijo da je to dobro, da je bitno da je on za života ostavijo traga. Pa šta što mu laju, stara je narodna: “Dobar konj ima sto mana, a loš samo jednu-ne valja!” E, dite moje, nemoj se nikad stidit svoje krvi. I ti se tribaš ponosit š njimen, sa svojin Vinjanin. Nemoj to nikad zaboravit, ti si isto naše gore list! Rošini dvori ti se nalaze u Donjin Vinjanin, ispo crkve sv. Roka, blizu Crne Gore. Područje iznad kuće ti se zove Rošine livade. Tu ti je i njegovo guvno i njegov bunar i kamen na kojem ti je smijo sidit samo on i niko drugi. E, da mi nije ovi stari kostiju, pa da mogu trčat, a trčala san dok san cura bila, sad bi ja

248

Vidi: Ivo Andrić, Sabrana djela VI. Žeđ, Zagreb 1963, 35-54.

403

tebe odvela gori u Rošine livade. ispod crkve sv. (Međutim. Dok je tako u mislima računao koliko zlatnika bi mogao dobiti za konoplju i vino s Tetide (i na koje će venecijanske ljepotice te zlatnike potrošiti). a djevojka se skameni poput prestrašene ptice. već i bogat. a da ga nije primijetila. 249 404 . 7. Mavro je bio osjetio potrebu za odlaskom do samostana i uživanjem u predivnom pogledu i svježem zraku nakon više tjedana života u škveru i udisanja katranskog dima. Već desetak godina je plovio između Trogira i Venecije. Crvenjevši se. Bio bi i sretan. sv. tuten ti visi na zidu u ganjku!249 (Crna Gora u Vinjanima Donjim kod Imotskoga) Ivo Andrić u svojoj pripovijesti Ispovjed piše o Roši harambaši. str. izdao je i ubio Rošu 1. FF Split. Mavro izađe pred nju. pa se obrati plahoj djevojci i pokuša saznati ponešto o njoj. u Vinjanima Donjim kod Imotskoga kazala Iva Rebić. travnja 1783. Na glavi je nosila vrč. činila mu se čistom i neiskvarenom poput vile. rascvale bademe i zelene brežuljke kojima je Trogir bio okružen.-8. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. prenuo ga je nečiji predivni glas. a za prslukom zadjenutu grančicu punu bijelih latica. Mavro je zbog svog čestog boravka u Dalmaciji tečno govorio hrvatski. bio je ne samo mlad i zdrav.) KAPETAN MAVRO U ožujku 1797. da nije njegove neutažive pohote. Mavro uvidi da je djevojka ne samo jako lijepa. da ti to vidiš. Iako je bio Mlečanin. A eto. Već od prvog trenutka Mavro je bio očaran njome. 13. Mavro je sa zadovoljstvom promatrao svoju prelijepu. trogirsku luku. tek nedavno porinutu lađu. te stoljetne masline. nego i vrlo mlada. Stojeći iza čempresa. rođ. Antoneli Rebić. Roša se 1782. fabula Andrićeve priče ne odgovara stvarnoj smrti Roše harambaše. jedan od te trojice drugova. Ivan Vekić. 2004. Nakon što joj se približio. Bušić 1919. godine u uvalicu čiovskog škvera je pristala Tetida. lađa mletačkog kapetana Mavra. Uspinjući se prema samostanu Dridu. Roka. Koračala je putem pjevajući. bar vidi njegovu sliku. Marija (tako se zvala) mu odgovori Crna Gora je područje. godine nakon višegodišnjega izbivanja vratio u Dalmaciju i udružio se s trojicom drugova. Mavro primijeti da glas pripada mladoj djevojci u crvenom prsluku. Rkp. zaseok u Donjim Vinjanima.

Djevojka se pomalo osvijesti. misleći na bolesnu baku i ništa ne sumnjajući. budući da su i sami bili u smrtnoj opasnosti. Iako se trudio biti ravnodušan prema njoj. koji su bili rezultat njegova iskustva kao pomorca i kapetana broda. potrga joj cvijeće i oskvrne tijelo. ali je uspijevao ničim to ne pokazati – imao je nevjerojatnu snagu volje i strpljenje. o nesreći koja ju je zadesila. gonjena jakim vjetrom. Plaćao joj je u zlatu. a zapuhao je suprotni vjetar. nije dopuštao da joj itko kaže koju ružnu riječ. U tom trenutku osjeti nekakav mirisni dim kako je obavija. Na Mlečanina trave nisu djelovale. Vidjevši priliku. Njene riječi su natjerale i svećenika u gorak plač. a Mavro skoči na nju poput pohlepne zvijeri. djevojka je stekla potpuno povjerenje u njega. a ostalo mu vratila.da prodaje mlijeko. Ovog puta Mavro joj je dao nekoliko zlatnika. pokuša skrenuti prema uvali u Drveniku. Nekoliko dana prije proljetnog ekvinocija. te se onesvijesti i padne na pod kabine. kao i inače. a nevina djevojka je. veliki crni oblaci su nadvisili Tetidu. Nakon kraćeg vremena. a upravo to je bilo ono što je Mavro želio. ali nedovoljno da pobjegne ili se obrani. no zbog jake oluje se uopće nije moglo upravljati brodom. koje odbaci Mavra daleko u more. ni ne sluteći njegov zao naum. Tako slomljena i oskvrnjena. Mavrina strast za Mariju je rasla iz dana u dan. ali poštena djevojka ih nije htjela primiti. ometajući joj plovidbu. Oluja se uskoro toliko pojačala da je brod odbacila sve do rta 405 . a na svijetu ima jedino baku (roditelji su joj bili mrtvi već duži niz godina). Za manje od pola sata. Marija se dovuče do samostana Drida i u suzama ispriča fra Andriji. prihvatila. svome zaštitniku. Baš u tom trenutku ugledaju Mlečaninovu brodicu kako brzo plovi za Veneciju. donijela i toga jutra mlijeko u Mavrinu kabinu. pa je kapetan zapovijedio da sve bude spremno za polazak. Njegova posada ga nije ni pokušala spasiti. Marija je. već je zadržala jedan. pobrinuo se da nitko na brodu ne bude zao prema Mariji. budući da se on na njih davno bio priviknuo. a zatim je izbaci na obalu i otplovi. prepredeni Mavro nagovori Mariju da mu svako jutro donosi vrč svježeg mlijeka na brod. Fra Andrija zatim iznese iz crkve križ i počne se moliti. ali ne želeći se vratiti u Trogir zbog svog zlodjela. Mavro uskoro uvidi da ne može nastaviti po ovakvom vremenu. Tetida je već bila nakrcana robom koju će prodati u Veneciji. Odjednom jak nalet vjetra zahvati jedro.

Kazao joj je Blaž Korčulanin (rođen 1937. FF Split. 250 FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE Napoleonova osvajanja označila su kraj tisućljetne vladavine Mlečana. kojeg se biralo svake godine. Ukinula procese protiv vještica. godine Austriji oduzima Dalmaciju. 2008. a ne aristokratska. ova je Republika bila seljačka. nakon šest stoljeća opstojnosti.-1780. 1811. Nekada je bio od životne vrijednosti za stare Poljičane. a mornari su se jedva uspjeli spasiti.Cumbrijana. lipnja 1807. Slojevi plemstva su bili ugričići i didići. a 10. PLANINA BLIZNA Marija Terezija (1717. E. odstupio je zadnji mletački dužd. 251 Na području istočno od Splita. ukinuta 10. Englezi su 13. Tri godine kasnije (1808) i formalno je Napoleon ukinuo Dubrovačku Republiku. Rkp. rodila se u 13. U svibnju 1797. st. ožujka. To je administrativno područje pod samoupravom puka Poljičke Republike koji je svoju samostalnost baštinio od 13. Teritorij Mletačke Republike pripao je Francuskoj i Austriji. kraj Visa porazili Napoleonovu vojsku i utvrdili Vis. pisan bosančicom. 406 . dokument iz 1440. a njegova vojska 1806. od mora do Zamosorja. Na čelu je bio knez. (Propast Dubrovačke Republike opisuje Ivo Vojnović u Dubrovačkoj trilogiji. obnovila je Virovitičku. st. a danas je od povijesne vrijednosti za Hrvatsku. Bečkim kongresom 1815. sve do barbarskog upada Napoleonove sile početkom 19. Temelj Poljičke Republike je bio Poljički statut.god. u Vrsinama).000 hrvatskih vojnika uzaludno je branilo čast kolebljivih Mlečana. Za razliku od Dubrovačke Republike. Godine 1745. st. Požešku i 250 Tereza Karabatić zapisala je 2008. Napoleon 1805. ulazi u Dubrovnik.) provodila je politiku prosvijećenog apsolutizma.) Poljička Republika251 je. Poljička Republika. godine u Vrsinama kod Trogira. Nakon tri dana. od Žrnovnice do Blata na Cetini i Omiša. a bili su u nešto povoljnijem položaju od ostalog pučanstva. leš kapetana Mavra je nađen na žalu blizu crkvice Gospe Pokraj Mora ispod Vilina Doca u okolici Trogira. Nastojala je poboljšati položaj kmetova. Tetida je bila potpuno uništena. hrvatska obala je ponovno dodijeljena Austriji. godine. koji je donosio zakone i običaje Republike. na području zvanom Poljica.

str. a Francuzi su ipak te naše seljake kruvom naranili. Sarajevo 2005. Da bi šta brže to dovršia. 132. drama i mikrostrukture. al' nije to moga napravit uz obalu jer su tamo bili Rusi nego je iša iza brda i planina. da nije potrošio pare ni parića. mokar snijeg pa se sve raskaljuži i stopi i nema nigdje suva il’ u proljeće kad se ono snijeg otapa. Kažu nju tako zovu jer je kraljica Marija Terezija kad je onuda prolazila bila trudna i konj pod njom poklekne i ona se porodi i rodi blizance.253 MARMONTOVA CESTA Marmont je iša sagradit ceste koz našu zemlju. 253 Usmene pripovijetke i predaje. tamo kod Turiđa. str. Cesta se gradila po načelu kuluka. kad je narod silom radija to. MH. A nju još zovu Marija Bljuzga. 252 407 . prišla je Cetinu kod Trilja i stigla do Neretve priko Turije. al’ ne znam zašto. Tako je ta cesta išla od Knina. a bljuzgavicom zovu kad ono pada krupan. Zagreb 1997. E. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. ali kad su našli spomenik đe je upisano. Kad je Austrija zauzela Dalmaciju.252 (Žepče) KAD JE FRANCEZ PROBIJA CESTU Kad je Francez probija cestu od Pariza do Turiđa i ne potroši pare ni parića. policijski službenik u mjestu Blato na Cetini (Omiš).254 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Rkp. HKD Napredak.). uposlia je i veći broj seljaka kojima je tako dava kruva i neki mali iznos. godine kazao je Ivanko Franić (1962. knj.Srijemsku županiju i vratila u sklop Hrvatske. Samo šta se u doba Turaka kulučilo besplatno. 5. šta je njima odgovaralo jer se živilo u oskudici. FF Split. MH. dolinom Cetine priko Sinja. priredila Maja Bošković-Stulli SHK. onda je podignuta kula norinska. O Mariji Tereziji u Žepču se pripovijeda: Blizu Zavidovića ima planina Blizna. 2007. Francez je pita da mu plati trošak za cestu. 254 Aniti Stanić 2007. priredio Marko Dragić. na silu. zato nije moga dobiti Francez ništa. 358. koje su još Turci u naše krajeve doveli. Znam samo da u nas bljuzak znači pljusak.

Kad su mu mještani rekli razlog zapovjednik se počeo podrugljivo smijati.GOSPA NA HLADI U doba francuska je zaposjela sva mjesta u tako i Kaštela. župna crkva u mjestu od koje 408 . po navješćivala svečani Zapovjednik francuske posade. posvećena je crkva na groblju u Kaštel Sućurcu. Na samom kraju procesije. volio ljetovati s njim je dolazilo i četrnaest 1810. Sutradan je bila procesija. Tada je odlučio sliku Hladi procesiji u mjestu te tako Noć prije zvona su.255 255 Čudotvornoj Gospi na Hladi. kad je puk noseći sliku Majke Božje ulazio u crkvu. Dan je bio vedar. svladan od očevidnog čuda. a najčešće njegovih generala. udarilo nekoliko gromova te je počela padati kiša cijeli taj dan i cijelu noć. procesije običaju. u Dalmaciji je suša. uz najveće slavlje povratiše sliku Majke Božje u njezino svetište. nigdje ni jednog jedinog oblaka. Jurja mučenika. Zapovjednik francuski. sreo je skupinu mještana te ih namrgođen upitao čemu ta predugačka zvonjava. a s njim cijela posada. pa Marmont je u Kaštelima. godine vladala velika Sućurcu šest pala ni kap svećenik Gospe na prenijeti u župnu crkvu u isprositi kišu. sutradan bosonog. U Kaštel mjeseci nije kiše. puk i sila naroda iz okolice. Kaštel Sućurac ima pet crkava: župna crkva Sv. dugo sutrašnji ophod. nebo se odjednom zamračilo. šetajući rivom. Marmonta vojska znamenitija Dalmaciji.

1837. Josip se školovao na Theresianumu u Beču. godine bombardirana od savezničke vojske pri čemu je poginuo velik broj mještana uključujući i svećenika. filozof i književnik. Luke na Kozjaku te Sv. kad je vidi da in ne će uteć. a francuska vlast ga je 1810. Rimu i Veneciji. 1761. Nakon uspostavljanja austrijske vlasti odlikovan je. i dok je stigla potjera. Potkapetanom imenoje ostao samo zvonik jer je 5. Otac mu Franjo bio je podmaršal. Albaniji. zasta je kraj kuće koja se i zove fra Andrijina kuća. – Sumaratin. prosinca 1943. godine osudila na smrt u odsutnosti. kazivač: pok.FRA ANDRIJA DOROTIĆ Fra Andrija Dorotić (Sumartin na Braču.256 (Selca na Braču) Ban Josip Jelačić Bužimski Josip Jelačić Bužimski (Petrovaradin 1801 – Zagreb 1859) bio je grof. E. U narodu je ostalo sjećanje na fra Andriju Dorotića. Jurja na Putalju). U Zagrebu je bio glavnim upraviteljem policijskoga ureda. i pokaza suprotni smjer od onega u kojen je zatin odjaha. Godine 1809. sjaši. Povukao se iz politike i otišao u samostan u rodnom mjestu. stupio je u austrijske postrojbe. on je reka: “Evo. Francuska vlast optužila ga je da je austrijski agent. Nakon propasti Mletačke Republike 1797. 25. te je putovao po Bosni. ali se razočarao jer Dalmacija nije pripojena Hrvatskoj. Ivanko Sokol (1930. u dijelu Vranji Ratac.-2007.) – Ivanko je moj djed.) Bio je političar. Rumeliji i Krfu. baš je proša”. Ivanko Sokol pok. 10. profesor filozofije i prirodnih znanosti u Peruuggiji. 409 . godine vratio se u Dalmaciju i izdao proglas kojim je pozivao na ujedinjenje s Hrvatskom. Kad su ga ovi iz potjere pitali je vidi fra Andriju. ban dalmatinsko-hrvatsko-slavonski. 256 Isto. zatim crkva Gospe na Hladi. Po legendi je fra Andrija Dorotić biža isprid Francuza jer ga nisu volili ka borca za narodni jezik. a nakon toga postao je potporučnikom u konjičkoj pukovniji u Galiciji. Radi toga bio je prisiljen pobjeći u Bosnu i Slavoniju. primiri se i pričini ka težak koji tu radi. crkvica Sv.

g. Kad je tamo narod došel. a 1831. majorom je pješačke pukovnije i pobočnikom dalmatinskoga guvernera. do 15. da je malo prigovaral njima. godine proglasio Oktroirani ustav. a ako je bil više kriv.. Kad je klaka ukinuta. graničarske pukovnije u Ogulinu s kojom je ratovao u Italiji i kod Velike Kladuše protiv Osmanlija. koji je tajno uklonjen 1947. kapetanom 3. godine postavljen spomenik na glavnom zagrebačkom trgu. na Gornji grad. Revolucionarna 1848. Pisao je pjesme na hrvatskom i njemačkom jeziku i objavljivao ih u Danici ilirskoj. Silvestarski paket objavljen je 31. posle klake još su ti grofovi tlačili. a sljedeće godine pukovnikom i zapovjednikom te pukovnije. Ban Jelačić 2. ožujka 1848. Josip Jelačić Bužimski je 23. prosinca 1866. travnja 1848. a Bach uspostavlja apsolutizam. onda je bil osuđen na galge. ožujka 1848. g. Time se htjelo simbolizirati jedinstvo Hrvata i Srba. Pokopan je na svome imanju Novi Dvori kod Zaprešića. jednogodišnje kćerke Ane. prosinca 1851. a 19. rujna prelazi Dravu i Hrvatskoj pripaja Međimurje. g. Ako su malo zakasnili na rad. godine. I pita 410 . BAN JELAČIĆ UKIDA TLAKU Na Kamenjaku jedno mjesto se zove Groblje jer je tu bilo groblje onih koji su za vrijeme klake vešani. Onda se puno ljudi sakupilo i išli su pred bana Jelačića u Zagreb. godina potaknuta je Ožujskim prevratom u Beču od 13. U svojem govoru ban je iskazao ponos “što ga je rodila hrvatska majka u hrvatskoj zemlji. Potpukovnikom 1. pa se danas to mesto zove Galženjak. godine ban Jelačić je bio podmaršalom i vrhovnim zapovjednikom obiju banskih pukovnija. a dva dana nakon toga (25. i ponovno vraćen 1990. i dulje bolesti ban je umro u Zagrebu 1859.. Nakon smrti jedinoga djeteta. g. Ti su ljudi bili kmetovi grofovima. bana Jelačića. travnja ban prekida Uniju s Ugarskom.van je 1830. A galge su bile na bregu blizu ovoga groblja. g.. banske pukovnije u Glini postao je 1841. ožujka 1849. izašel je ban Jelačić na balkon. Od 1837. Za života je postao simbolom hrvatstva te mu je 17. prosinca postaje guvernerom Rijeke i Dalmacije. Bio je sklon savezu s Vojvodinom i Slovenijom.” Ban 7. ožujka 1848) postavljena su Narodna zahtijevanja. rujna objavljuje rat Pešti i 11. Car Franjo Josip je 4. onda su ih batinali. g. Od 8. Bio je pristašom Hrvatskoga narodnoga preporoda. godine. lipnja 1848. izabran za bana. Patrijarh Stefan Rajačić ustoličio je 5.

kome je iznenada sasuo šaku prašine u oči. 258 Župa Tihaljina.258 Usmene pripovijetke i predaje. priredila Maja Bošković Stulli. godine. Zagreb 1997. Oteo je oružje nekom begu. Zulum i nepravde otjeraše ga u planinu godine 1859. Duvnu. On je bil ban hrvatski. MH. I ban gaje pozdravil i rekel mu je da narod je došel k njemu u Zagreb na banovinu i zatražil da več ne more baviti klaku. Oni su mislili daje ban Jelačić tomu kriv. Ako se želite osigurati da ja nisam kriv. opet na balkon. Hajdukovao je po Rakitnu. Vratio se narod s Jelačićem u Zagreb i više ih nisu grofovi tlačili. prepilivši okove. I kad su došli pred taj kraljevski dvor. Glamoču i Vrlici. Sveta baština. SHK. idem s vama u Beč pred cara i kralja Franju Josipa. godine nakon čega se ponovno odmetnuo u hajduke. str.257 (Kamenjak) Andrijica Šimić Rodio se 2. a narod za njim pešice. I narod je pristal na to. Oni kažeju da više ne moreju baviti ovu klaku. godini otišao je u Mostar agi Tikvini u službu i služio ga punih 10 godina. pobjeći iz ljubuškog zatvora 1868.1833. Livnu i Ljubuškom. Kad je klaka ukinuta. Nakon dvije godine tamnovanja u Splitu. Duvno 1989.narod kaj hoče. A tam su bili novinari i odmah dali u novine. A ban odgovori narodu: – Narode. Andrijica Šimić uhićen je izdajom 1866.10. nisam ja kriv. 130. 357. I onda je zišel kralj van. Kupresu. Onda je kralj zvadil beli rupček i rekel je: – Od danas više nema klake. u Alagovcu kod Gruda. te je izručen turskim vlastima. uspio je. podigli su Stubičani križ na Galženjaku da bude uspomena na sve one koji su stradali za vreme klake. Već u 10. Putovali su četiri dana do Beča. Imotskom. str. Ban Jelačić je išel na konju. U okolici Livna ima nekoliko lokaliteta koji podsjećaju na njega. Imotskom. 257 411 . Narod ga opisuje kao branitelja sirotinje i zaštitnika potlačenih. Livnu. Doljanima. straža je javila kralju daje došel ban Jelačić s narodom iz Hrvatske. Progonio je i bogatije kršćane.

a slazio je i u Drežnicu.HAJDUKOVANJE Godine 1869. a neke i danas žive u njegovu rodnom kraju. 37. Predaja i povijesni izvor kažu da je u svoj toj družini Šimić bio najčovječniji te ga Derviš-beg i Halil Muratbegović nisu htjeli optužiti pred okružnim sudom u Splitu. dočekala je hajdučka družina Andrije Šimića./1982. Ante Šimčik. harambaše. studenoga. str. a gori bio Šimić Andrija sa svojim drugom na sijenu. Pitali banduri jednog Drežnjaka: ‘Što bi ti Šimiću Andriji uradio?’ A on rekao: ‘Ne bi mu ništa. ali nikomu nije naudio ni za šibicu. GZM. I slušao on što banduri pričaju. 261 Vlajko Palavestra. 260 259 412 . 51.. str..259 O tome poznatom hajduku i hajdučkome harambaši postoji više predaja. dj. NS. 37. 184.’ I tako Šimić Andrija nije nikada napao Drežnjake. Pitali banduri jednog Drežnjaka: ‘Što bi ti Šimiću Andriji uradio?’ A on rekao: ‘Ne bi mu ništa.. a gori bio Šimić Andrija sa svojim drugom na sijenu. već da imam u torbi šta.. Jednom banduri drežanski zanoćili u Konjskom. – 52. str. već da imam u torbi šta. ali i u drugim mjestima. Vlajko Palavestra. nav. 18.261 (Drežnica kod Mostara) Usp. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. NS. a slazio je i u Drežnicu. sio bi s njim i poio. sv. sio bi s njim i poio. u jednoj pojati doli. GZM. Jednom banduri drežanski zanoćili u Konjskom. sv. u Karamanovcima Derviš-bega Huseinova Kopčića s njegovih 30 čivčija i Halila Osmanova Muratbegovića iz Žovnice i ogulila ih na putu. 184. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. Narod u Drežnici kod Mostara o njemu još pripovijeda: “Hajduk Šimić Andrija je često dočiko trgovce u Raiča klancu.’ I tako Šimić Andrija nije nikada napao Drežnjake. I slušao on što banduri pričaju.”260 BANDURI O ANDRIJICI ŠIMIĆU Hajduk Šimić Andrija je često dočiko trgovce u Raiča klancu./1982. ali nikomu nije naudio ni za šibicu. u jednoj pojati doli.

u jednom je “dućanu” u pod stavio nož. ali su im pokrepali. Tako propade Šimić na tvrdoj vjeri. Život mi je težak. Prijetili su da će zapaliti kuću ako on ne iziđe iz nje. koji su se junačili. Je li vjera? Jest! Tu mi naložili vatru. M. Obijem se na pomrki o drvlje i kamenje. Za izdaju Garci su dobili 477. i danas žive predaje o junaštvu i neustrašivosti toga hajduka. U tom se probudim. u jednu ruku uzeo svojega vjernog “džeferdara” (pušku) te pucajući izjurio među Turke koji su se razbježali glavom bez obzira. On im je odgovorio kako je sramota i grjehota tuđu kuću zapaliti. a on pobjegao u obližnju šumu i tako se spasio. ali. 1996: 58. Tako se u jednoj od njih govori kako su Turci Andrijicu opkolili u kući jednog njegova prijatelja i tražili da se preda.U Ružićima kod Gruda. Noge su mi izranjene i otekle. Gazim ga do koljena.262 SAN ANDRIJICE ŠIMIĆA Snieg mete kao lopatom. u kojoj je odležao punih trideset godina i četrdeset dana. nego da će on uskoro sam pred njih izići. pokazao što je pravo junaštvo. što vide jadne oči moje? Imade ih dvadeset oko mene. Svaka mi se noga čini kao greda. g. (Milas. U snu vidim rieku Vrliku. a na nekim mjestima do pasa. Druga predaja govori o tome kako je Andrijica nakon izlaska iz tamnice. uhvatio se rukama za nožne palce i tako preskočio nož.. To je Andrijica Šimić ispričao 2. oko nje mnoštvo kokošiju. stignem u selo Runović i pokucam na vrata u Garca.) 413 . Sjeo je na pod. Iznemožen.40 fiorina i kupili nekoliko volova. te je preskakao magarca s mjesta. pak. pa me drže za ruke. sa svojih šezdeset osam godina života još uvijek bio snažan.263 262 263 Predaju sam zapisao 1999. prema kazivanju Zdravka Nikića iz Ružića kod Gruda. Sami su u kući muž i žena. pa da ću skočiti. novinaru Pučkoga lista Juraju Kapiću u Splitu. s oštricom okrenutom prema gore. a kako bi onima mlađima od sebe. Nad njima se naviju orline. pa se raspokojih. napih se i zaspah kao zaklan na Garčevoj slamici. što se nitko drugi nije usudio učiniti. siječnja 1902. Primih se gore. za noge i za trup. Stavio je na glavu naćve u kojima se kuha kruh. Založih. pataka i pilića.

Iste godine Andrijica Šimić osuđen je na doživotnu robiju.SUŽANJSTVO U proljeće 1878. pomilovao ga je car Franjo Josip. U snu ga sveza i predade austrijskim vlastima za ucjenu koja je raspisana za njegovu glavu. veljače 1905. Vidjevši da je prevaren Andrijica je kumu Anti Garcu izrekao kletvu: Dabogda moje noge nad tvojom glavom bile. koji ga je okrijepio umorna.264 Andrijičina kletva se ostvarila. a on se jedva spasio.) konzuli su nastojali ishoditi mir pa su pozivali vođe ustanika u Mostar. Kada su ih konzuli upitali zašto je vojska dovedena na vijećanje.. godini života 16. da krv do zadnje 264 Tu predaju i danas pripovijedaju u Grudama. u kojoj mu je izginula sva družina. naglo umre i to baš u kući svog izdajice Garca. Dariju Šimiću. ustanici su bili oprezni i nisu htjeli doći u Mostar. U groblju u Runovićima počivaju Andrijica i njegov izdajnik. HERCEGOVAČKI USTANAK Za vrijeme Hercegovačkog ustanka (1875. pa evo nas još ima živih. Stigao je u Runoviće kod Imotskoga nekom Anti Garcu. a Andrijičine noge su nad Garčevom glavom. bojeći se da će ih Turci pohvatati i poubijati. Međutim. (Rođak je Antunu Branku i Stanislavu Šimiću. ali pogazio vjeru da ga ne će izdati. SMRT U 68. pa su obojica ukopana u isti grob.. vođe im odgovoriše kako nikome ne vjeruju. 5.) Slobode se nije nauživao. Konzuli su upozorili kako ustanak nije opravdan i kako sultan ima silnu snagu i vojsku pa će ih sve smrviti. 414 . Odležao je nešto preko 29 godina u tamnici u Kopru.] Mrvi nas i tare već od 500 godina. Mnoštvo naroda dočekalo ga je na Splitskoj rivi. prosinca 1901. Ustanici su na to odgovorili: “Dugovječne mukotrpnje opravdavaju naš ustanak [. godine nedaleko od Imotskoga pao je u zasjedu. Neki kažu da je NK Hajduk nazvan po njemu. Do sastanka je došlo na drugom mjestu na kojemu vođe dočekaše konzule s mnoštvom vojske.-1878. koji je umro dva dana prije Andrije.

str. mitskoj. ponora te uzroka različitih pojava u prirodi i među ljudima. Stolac. 1778. Njive Bojčuše u selu Letki kod Tomislavgrada nazvane su tako jer su na tom mjestu izginuli mnogi Rimljani i Duvnjaci 155 g. 267 O tim predajama govori se u mojim knjigama Deset kamenih mačeva i Od Kozigrada do Zvonigrada. nastanka i nestanka jezera. Težnja k objašnjavanju i tumačenju etioloških predaja stara je koliko i ono što one tumače. Neke su etiološke predaje nastale na temelju pričanja iz života poput one o Svekar-vodi.) Krčelić navodi više priča. rijetko kao fabulati (predaje koje imaju razvijenu fabulu). – Zagreb. grobova. Memoari sa Balkana 1858. virova. 2000. demonološkoj. mjesta. Isto. U svojim Annuama (1748. 84.. prožvakao i progutao rekavši: “Evo ove Božje hrane neće nam nikad nestati.”265 Na to konzuli rekoše kako će pomrijeti kad pojedu malo kruha što ga nose u torbi. 84. U Splitu je i danas u usmenoj komunikaciji etiološka predaja iz ilirskoga doba koja pripovijeda o nastanku prezimena: Škare. vrela.-1878. Etiološke predaje nastaju na povijesnoj. grobalja. stavio u usta. čatrnja. str. a nikada kao memorati (predaje koje kazuju o osobnim doživljajima). *** Povijesne predaje kazuju se kao kronikati (kratka priopćenja povijesnog sadržaja). eshatološkoj. prezimena. 1715. Vatavuk i Strizirep. Tada je Mijo Ljuban iz Sjekoša zgrabio šaku zemlje ispred sebe. lokaliteta. Uspomene na znamenite osobe i sudbonosne događaje čuvaju i mnogobrojni toponimi.”266 Priča se da je engleski konzul Holmes zaplakao. U tim su predajama sačuvana sjećanja na znamenite ljude i događaje iz najstarije povijesti.267 ETIOLOŠKE PREDAJE Etiološke predaje nastaju na temelju povijesnih događaja i osoba i iz ljudske potrebe za objašnjenjem uzroka i podrijetla nastanka naziva pokrajina.) povjesničar i svećenik bilježi etiološku predaju o nastanku imena grada Zagreba. Baltazar Adam Krčelić (Šenkovec kod Zaprešića.kapi prolijemo za slobodu. legendnoj razini. 415 . bunara. prije Krista. 265 266 Martin Gjurgjević. vidjevši taj prizor. Najviše je povijesnih predaja koje kazuju o višestoljetnom ropstvu pod osmanskom vlašću.

). Crkovišta. 1942. – Zagreb.) čuvaju predaje i lokaliteti Kuline u Uzarićima kod Širokoga Brijega. kao i ja teške suze lila .-1204. cvijeće brala pa ga mirisala. Ćelara (u Posavini) otkriveni su ostatci starih crkava.) istražio Kraljev greb u Jajcu i ustvrdio da je ondje ukopan zadnji bosanski kralj Stipan Tomašević (1461. 1920. Cavtat. neplodna. a u njegovu čast Duvno je prozvano Tomislavgrad. ti prokleta bila. Uspomenu na najlegendarnijega bosanskoga bana Kulina (1180. Moja draga po teb' cvijeće brala. Njen je dragan rad' toga gorke suze lio i Zvijezdu prokleo jer je takav otrov iznjedrila a pjesma kaže: Zvjezdan-goro. kako je to običaj bio. eto išla brat' cvijeće po Zvijezdi. obrasla šumom ali naši preci su kazivali kako je Zvijezda prije bila puno drugačija to jest čista suprotnost Zvijezdi kakva je dan danas. 1865. Crkve.) istražio je kraljevski grad Bobovac i okolicu Konjica. U Stepenu kod Tomislavgrada postoji Bogumilski put. primjerice. Manduševac. Tako je. kažu da je dok je brala cvijeće. Pavao Anđelić (Sultići kraj Konjica.-1463. Crkvica. među cvijeće uplela se trava. uplela se trava zaborava. Na mnogim lokalitetima zvanim Crkvine. ali ne osta zdrava. u Koritima kod Tomislavgrada. Velik je broj djevojačkih lokaliteta na kojima su stradale mučenice. Često su predaje o lokalitetima i grobovima potaknule arheologe da ih istraže i uvjere se u istinitost priča. Opće su poznate predaje o nastanku imena: Zagreb. U tom smislu iznimne su zasluge Đure Baslera (Sijekovac kraj Slavonskoga Broda. TRAVA ZABORAVA Danas je naša planina Zvijezda nepristupačna. 416 . 1985.). Kosti kralja prenesene su u samostansku crkvu u Jajcu gdje se i danas nalaze. Postoji tu jedna priča o Mari koja je pred udaju. – Sarajevo. 1990. momačka te noga ne gazila što si mene s dragom rastavila. 1917. u Prebilovcima kod Čapljine. Ćiro Truhelka (Osijek. Crkvišta.U narodnom je pamćenju krunidba prvoga hrvatskoga kralja Tomislava. ubrala nekakav cvijet oko kojeg se bila oplela trava zaborava i mirisala ga pa se nikad jadna više nije mogla povratit' k' o što'no kažu u prisebno stanje. – Sultići. Buje i mnoge druge.

U nju ti se zagleda momak iz sirotinjske fameje ni ima ništa svoga. A kako je njoj bilo vrime od udaje otac joj je naša bogata čovika puno starijega. Zajedno su skočili. da im tila nikad nisu našli. 1940. dah ledeni nek' ti dušu steže. zbog te kletve Zvijezda ovak'a kakva je danas. 268 LUCIN PONOR U mistu ima jedna stina. a ljudi kažu da se prije virovalo da su im samo postoli bili u ponoru. svi svati su je pošli tražit. I tili su pobić. Čuli su da su im blizu. g. 269 (Bogomolje na Hvaru) Katarina Pejčinović zapisala je u Varešu kolovoza 2007. ponor četrdeset metara dubok. rođena 1953 god. u Bogomoljama na Hvaru 2004. Ali Luce ni tila nazad. djevojačko prezime Godinović. ali nisu znali kako. sunčeva te svjetlost ne vidjela. Danas živi s mužem. Sedam godin' u ledu živjela. kazala Jelena Rudan. To je jedina obitelj u mistu koja ima troje male dice. I on se njoj svidija. Luce je tad sa svojin momkom došla do litice i znali su da se više nema di. a znala je da je naprid čeka smrt.Zbog te trave ti prokleta bila. Rkp. A u vrime kad je od moje matere baba bila dite. u najbogatijoj kući. 49. Ljubici Rudan. 2004. rođ. ali kad su svatovi vidili da je mlada utekla.. 268 417 . FF Mostar. Udala se s osamnaest godina. ledenim se dahom okitila. zato je kažu. D. Ali ju je volija.) Rkp. Ali znali su oni da jin nikad ne će dat da se uzmu jerbo kako bi ona gospojska cura za sirotinju pošla. Litica se i sad zove Lucin ponor. studen vjetar nek' ti lice reže. gusta i eto. FF Split. 2007. I na dan kad su se tribali uzest. 269 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. bila je divojka najlipša od svih. ona uteče sa svojin dragin. 'mjesto cvijeća po teb' rasle strijele. Pobigli su na uranku. sv. g. Već odavna niko ne zahodi tamo. Tako se kažu i ostvarilo. priresta joj srcu jer je bio šestan. godine od Liljane Grgić (domaćica. tanki bori i visoke jele. Snijeg se nije topio sedam debelih godina a kad se otopio po njoj izraste šuma. sinom Zvonkom i njegovom obitelji.

LJUBAVNA STINA Prija ti, lipa moja, nije bilo da ti moreš, ko danas, ašikovat s kim ti hoćeš. Prije su ti ćaća i mater, ali oni iz bogatih kuća, čim se cura rodi, dogovarali udaju za momka iz druge bogate kuće. A kod onih siromašnih je već bilo drugačije, oni su se uzimali među sobom bez dogovaranja. Pa oni i nisu imali nikakve koristi od ženidbe. A ako bi se bogat momak zaljubio u siromašnu curu ili siromašan momak u bogatu curu, onda bi bilo svačega. Mater i ćaća onog što je bogat bi se bunili i branili im kako god bi znali. Bilo je toga prije puno. Tako ti se jednom momak lip ali siromah zagledo u ćer nekog bogatuna. Kažu da su bili s Pidriša oboje, a neki opet govore s Gmića, pa ti ja ne znam. I tako zaljubio se on u nju, a i ona, brate, u njega. I tila se dica uzimat, ali njezini ne daju ni da se priča o tomu, a kamoli da se uzmu. Tili nju dati za nekog bogatunčića, ali ona nije tila. Ona bi jadna volila siromaka pa makar s njim i prosila, nego s onim bogatunom pare brojala. Sastajali se oni gori na Makljenu. Gori, sad kad se iđe prema Sičajinim kućama, ima jedna velika stina, a iza nje put. Oni su se sastajali iznad te stine. Mislila dica uzimat se, ali stari ne daju, pa ne daju. Zakleli se njiju dvoje volit jedno drugo i radije u smrt nego da se rastanu. Kad više nisu znali šta bi, njezini već dogovorili svadbu, ufate se njih dvoje za ruke i skoče u provaliju iza stine. Oboje umru, a onda se ćaća i mater ufate za glavu što ih ne pustiše da se uzmu. Od tada su se i drugi mladi sastajali kod te stine i kleli jedni drugima, a možda se to i danas radi. Vi mladi to najbolje znate. Stinu od tada zovu Ljubavna stina.270 (Šlimac, Rama) KAMENI SVATOVI U naselju Gračanica, uz rječicu Buntu prema Kordićima, nalazi se jedno od najstarijih spominjanih naselja na ovim prostorima, Susid ili Susid-grad (koji se spominje 19. veljače 1442. g. u povelji aragonskog kralja Alfonsa V. koji je hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači potvrdio taj posjed). Susid je po važnosti treća srednjovjekovna utvrda Uskoplja, a predaje ga povezuju uz kraljev dvor, uz kraljicu Katarinu, Jelenu…
270

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 142-143.

418

Predaja o kamenim svatovima je usko vezana uz kamene stupove u Susidu. Na udaljenosti od tri kilometra od Susida, iza velike krivine koju pravi rječica Bunta, na desnoj strani nalaze se monumentalni blokovi koji dominiraju cijelim krajolikom. Okamenjena kolona stoji zaustavljena usred uspona na brdo. Nijemo kamenje izaziva divljenje. Predaja kaže da se tada počeo raspadati i grad Susid. Stanovnici su bježali iz grada i raseljavali se po okolnim mjestima prepričavajući priču o nesreći. Danas, kameni stupovi, izbrazdani zubom vremena slušaju kletvu koju ponavlja Bunta. Često se pojavi, i u izrazito vedrom danu, koprena magle koja zastire kamene stupove. Zanimljivo je i to da stoka u velikom krugu zaobilazi ove stijene, a i lovački psi se uopće ne približavaju tom području. Žice dalekovoda iznad dijela kamene kolone sasvim drugačije zvone i nekako čudno trepere. Ptice na kamene gromade nikad ne slijeću, iako vrlo često kruže iznad i grakću kao da opominju. Jednog lijepog jutra listopada tisuću i neke skupiše se svatovi naočitog ženika Ante Bandulovića ispred bijele kule Susida i krenuše po lijepu Janju Grgurevićevu, krasoticu još ljepšeg grada Vesele straže. Konji bijesni, svati veseli, kod Čoban-kamena pregaziše rijeku Buntu. Mnogi svati Buntu mute, Buntu mute, a nesreću ni ne slute. Na Bunti je rublje prala, cura stara, oholica Mara. Mutnu vodu Mara gleda, a svate klete i proklinje: Dabogda vam puti bili pusti pratio vas vrag i mrak gusti Kud hodili, staze ne vidili u kamen se ladni pretvorili Kamenom se okamenili Tko meni vodu zamuti prokleti im bili puti Ljuto kune Mara, cura stara Žuboreći Bunta odgovara: Muč, ne kuni Mare oholice Zar ti, nije, Mare žao dice. I prošli su svatovi po lijepu Janju ništa ne sluteći. Veselo se svati kući vraćali s krasoticom mladom i stasitim ženikom. Kad su došli na Susid stranu i prvi jahači se spuštaše prema Bunti, nebo se zamrači i iznenada zapuha jak sjeverac Kalinjanin. Zavlada tama, a iz tame je 419

samo dopirao otegnut plač i jecaj koji je ledio krv u žilama. Kad se tama razišla, jeziv prizor iskrsnuo je pred očima. Kolona okamenjena, zaustavljeni bijesni konji s tužnim svatovima. U blistavom sjaju popodnevnog sunca treperila je kletva stare cure, a u blistavo plavo nebo dizao se plač, očaj koji je stezao srca okupljenih stanovnika Susida koji su čekali svatove. Od njihovih suza Bunta je nabujala, a stara cura Mara, kada je uvidjela koliko je zla učinila svojom kletvom, bacila se u mutnu Buntu i nestala u njoj. Njezino tijelo nikada nije pronađeno.271 (Bugojno) OLUJA OSTVARILA KLETVU Narod je vjerovao u moć kletve. Najviše se vjerovalo u moć majčine kletve i u moć kletve prevarene, obljubljene i ostavljene djevojke. U Brusju na Hvaru pripovijeda se o dvoje siromašnih mladih koji su se zaljubili. Mladić je uvijek obećavao djevojci da će se pobrinuti za njihovu budućnost. Djevojka je vjerovala mladiću i odbijala je sve druge mladiće. Zaljubljena je djevojka ostala trudna. Mladić je počeo razmišljati kako bi bilo bolje da nađe bogatiju djevojku i tako riješi budućnost. Našao je drugu djevojku kojoj je zanijekao dijete sa siromašnom djevojkom. Prevarena je djevojka proklela mladića: “Do Bog da se utopi prid mojim očima”. Jednoga je ljeta djevojka bila u polju sa svojim roditeljima. Počeo je puhati snažan vjetar, a na moru je bila oluja. Ostavljena je djevojka pogledala prema moru i vidjela veliki oblak koji se nadvio nad jednim brodom. Prepoznala je svojega bivšega mladića i vidjela je kako se brod izvrće i kako more guta taj brod i sve ljude u njemu. U toj predaji krajolik najavljuje ostvarenje kletve – bila je velika žega i strašno sunce; počeo je strašno puhati vjetar; na moru je bilo nevrijeme; a kad je djevojka pogledala prema moru, vidjela je veliki oblak koji se nadvio nad brodom; brod se izvrtao i more je progutalo brod i sve ljude u njemu. Na utjecaj krajolika na identitet, mentalitet pa i sudbinu ljudi prvi su ukazali irski kulturolozi početkom dvadesetoga stoljeća. Isto je i kod hrvatskih modernista, primjerice, Dinka Šimunovića, Ksavera Šandora Gjalskoga i mnogih drugih. Živa predaja i toponim Kleti Oblak čuvaju uspomenu o tragičnoj ljubavi vjerne djevojke i lakomislenoga mladića koji ju je obljubio i
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 148.
271

420

ostavio. Žanrovi usmenih priča se prepleću. Priča o Kletom Oblaku može se promatrati kao etiološka predaja i kao novela. Poanta te priče ističe njezinu didaktičnost – mladića je zbog njegovoga grijeha zauvijek progutalo more. KLETI OBLAK U selu Brusje bili su dvoje mlodih koji su se zajubili. Mladić je stalno divojci govori kako će je oženit i da je njegova jubov tolika da ih niko nikad ne će moć rastavit. I njih dvoje bili su kruto siromašni s velikon famejon, al mladić je uvik obećovo da će se pobrinit za njihovu budućnost i da će se skoro zaručit. Virujući njegovim obećanjima divojka je odbijala sve druge mladiće koji su joj mogli ponudit puno veće od njega. Uskoro je ta njihova jubov urodila plodon, divojka je ostala noseća. U njezinemu zaručniku probudile su se ambicije, poče je pensat o njihovemu siromaštvu, misli da je može noć divojku koja je bogatija i s kojom bi mu budućnost bila sigurija. Svojoj divojci i cilemu selu reko je da to dite ni njegovo i da nema čo činit s njon. Divojka je ostala u svojoj kući sa materon i ocen di se dite rodilo. Svojega bivšeg mladića uvik je proklinjala istom kletvom: “Do Bog da se utopi prid mojim očima.” Jednega lita bila je u poju sa svojim storima, bila je velika žega i strašno sunce kad je poče strašno puvat vitar, na moru je bilo nevrime. Kad je divojka pogledala pud mora vidila je jedon veliki oblak kako se nadvi nad jednin brodom. I ona je odma pripoznala brod svojeg bivšeg mladića, i vidila kako se izvarće i kako je more progutalo tin brod i sve jude u njemu. I tad njezina kletva se ostvorila; on se utopi prid njezinima očima. A danas se to misto di se ti brodovi izvarni zove ,,Kleti oblak”.272 (Brusje na Hvaru) PLANINE BABE Jedne godine nakon tvrde zime odmah prvih mjeseci nekim je babama nestalo sijena za stoku. U veljači se prohorilo (vrijeme je postalo ljepše) i babe su odlučile ranije nego obično potjerati stoku u
Zapisala je u Brusju na Hvaru 2006. g. Katarina Mišković, a kazala joj je Katica Hraste. Rkp. FF Split, 2006, sv. 1, str. 5.
272

421

planinu (obično se ovce gone u planinu početkom 6. mjeseca). Pošle su zadnja tri dana u veljači, a kako nisu mogle za to kratko vrijeme izaći na planinu, govori se da je veljača molila ožujak da se nastave lijepi dani: “Ožujače, po Bogu rođače daj mi zajmi dva-tri bijela dana da ispratim babe u planine.” Dok su babe gonile ovce pjevale su: Veljačo, veljačice, dok je mojih ovnova koloroščića i jarčića vitoroščića,ja se ne bojim tvoje oštre zime.” Taman babe izašle na planinu, zima se vratila. Od silne hladnoće babe su se jednoga jutra smrzle i pomrle. I danas postoje njihove figure u kamenu, likovi triju baba kako muzu ovce na strugi i uz njih stoje kablovi u koje su muzle mlijeko. Po tome se ta planina zove Babe. Postoji uzrečica u našem narodu koja se tiče velikog nevremena, a vezana je za taj događaj. Naime, kada počne kihati (padati snijeg) pri kraju veljače ili na početku ožujka kaže se: Danas su ti huke babe!273 (Stolac) ČIOVO Često su me judi pitali kako je naš otok dobia ime. Meni je moj dida kaza da kad se dilia Split i Trogir, osta je jedino naš otok. Nisu znali
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 166.
273

422

kome ćedu pripast pa su judi jedni druge pitali: “A čije je ovo?” Tako su onda nazvali naš otok Čiovo ili kako naši susidi Trogirani kažiju Ciovo.274 (Slatine) ŽRNOVNICA Žrnovnica je postala po Žrnjevim. U njoj nije bilo mlinova već samo žrnjeva. Žrnjevi su veliki kameni koji bi se vrtili rukom, pod njih bi stavili žitiju i tu bi ispadalo brašno. Prije je u Žrnovnici bilo puno žrnjeva.275 (Žrnovnica) BUJE Stari Slavinci su prišli tote kada ni bilo hiž. Bile su samo boški. Na brege poli Buj, kade zovemo Stare Buje, su se fermali i su rekli: — Tu će bit buje. Tamo su živeli. Nekad su tamo kmeti skopali kameni škaf, razbijeni lonci, stari šoldi. Naš slavinski svit je od vaik va Bujah. Samo poklin su napravili nove Buje.276 (Selo Bibala u Istri) O POSTANKU GRADA ZAGREBA Ljudi kazuju u Stupniku, da na mjestu, gdje je sada Zagreb, nije bilo nigdje vode ni zdenca. Jednog dana je onuda prošao neki biskup sa jednim svećenikom i slugom. Kad je putem ožednio, ne našav nigdje vode, dođe do mjesta, gdje je sada Jelačićev trg. Tu stane, udari biskupskim štapom po zemlji, i najedanput proključa voda. Tada reče svome slugi: zagrabi. Od toga doba zove se ono mjesto Zagreb. Onaj zdenac se zove Manduševac.277
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Andrei Pavičin, 2004. godine u Slatinama kazala Ruža Nakir (rođ. 01.01.1930.g., u Slatinama). Rkp. FF Split, 2004, sv. 2. 275 Studentica Filozofskoga fakulteta u Splitu Luiza-Katica Bouharaoua zapisala 2004. godine po kazivanju Agate Blažević. Vl. rkp. ST, 2004, sv. 3. 276 Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 333. 277 Isto, str. 334.
274

423

(Zagreb) KAK SE PROZVALO VRAPČE Jednom je, vele, sv. Franjo, kad je putovao u Zagreb, projašio i kroz Vrapče. Tu su ga seoski derani nabacivali kamenjem, našto im je on viknuo: “Vrabec vas dal!” Otada da se selo prozvalo Vrapče.278 (Zagreb) CAVTAT Kako je bio porušen Epidaurus, nije nikoga bilo više tu, samo stijene, hridi, razvaline. U montanji, u brdima su neki ljudi bili ijedan čovjek je gledo dole i ugledo je drače, kapinike i kako neko gorsko cvijeće đe cavti u ruševini. I govori: — Gledaj kako cavti. I tako su prozvali to mjesto Cavtat.279 (Cavtat) IME SLANO Ja sam slušala da je došla kraljica neka na kobili tuj u Slano. Kobila bila žedna, pa je dovela kala mora, a kobila ne ćela pit. Ona provala rukon i rekla: – Slano je, ah što je slano! I tako se prozvalo Slano.280 (Slano) KUMOVA SLAMA U vedre noći priko ciloga nebavidi se navlaka koju narod zove Kumova slama. Ta Kumova slama nastala je poslin zvizda koje je Bog prije stvoria.
278 279

Isto, str. 335. Isto, str. 335. 280 Isto, str. 335.

424

Doli na zemlji bila su dva kuma, od kojih je jedan bia nepošten i zavidan onome drugome. Živili su na dva kraja sela i među njima je bilo veliko polje. Nepošteni kum je uvik po noći kra slamu iz plasta poštenoga kuma. Dok je prinaša slamu priko polja tako se ona za njin razasipala. Kako se odavna Zemlja zaklela Raju da se sve tajne doznaju, tako je Bog na nebu razasuja svitleću slamu. I svi sa Zemlje mogu vidit kako se nepoštenomkumu rasula slama po polju.281 (Otok kod Sinja) DUGA U davno doba Bog je učinija tu šaru na nebu da ostvari želju onima koji nisu zadovoljni onim šta su. Pa ako se koji muški želi pritvorit u žensko mora pribacit svoju kapu priko duge, protrkat ispod nje i na drugoj strani uvatit kapu. Ako bi pak koja ženska se tila pritvorit u muško mora svoj šudar pribacit priko duge i kad ga na drugoj strani privati odma muško postaje. Ali nikome to nije uspilo do danas, jer taman kad ti se učini da si poda njon i da je moš pribacit ona ode dalje od tebe i nikad je moš doseć.282 (Otok kod Sinja) SVATOVNA PEĆINA U dolnjem Zagorju, varh tako nazvanoga sela Jablanovca u župi bistranskoj, stoji jedna visoka klisura, o kojoj narod sledeca pripovijeda: U starodavno doba zaljubio se je njeki mladić u krasnu djevojku, želeći je, svim protimbam uparkos, za svoju suprugu uzeti. Ovoj namjeri
Marina Perojević svibnja 2006. g. zapisala u Otoku kod Sinja. Kazala joj je Mila Perković Tabak (rođ. 1968. g. u Rudi. Mila je tu i druge predaje upamtila od svoje bake Vinke Kamber (djev. Varvodić, rođ. 1925. g. u Rudi. Rkp. FF Split, 2006, sv. 46, str. 2. Predaju Kumova slama (zapisanu u Dalmaciji) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 330. 282 Isto, str. 1. Predaju Duga (zapisanu u Otoku i Brnazama kod Sinja) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 331.
281

425

protivljahu se roditelji njegovi, ali on, slijedeći nagon šarca, uze obljubljenu djevojku. Kada su mladići na gori varh rečenoga mjesta svadbu opslužavali, prokleo ih je otac mladoženje, sa svimi svatovi, djeveri, dodaši i ostalom družbom na što se svi na kamen obratiše i pećinom postadoše.283 (Jablanovac kod Bistrice) TRI SUNCA Uvik je baba govorila da je drijota ubit lastu, jer da nije lasta ne bi nas Sunce grijalo i uvik bi nan pripovidala kako je to bilo u davno doba kad se Zemlja tek stvorila. Prvo su bila tri sunca. Dva je zmija koja je bila sam đava popila. Treće sunce je lasta sa svojin krilima visoko na nebo podigla i otlen nas i danas grije.284 (Otok kod Sinja) *** Povijesne i etiološke predaje koje su nastale na povijesnoj razini isprepleću se s poviješću i teško ih je razlučiti. Te se predaje mogu nazvati usmenom poviješću, domaštanom poviješću, literariziranom poviješću. ESHATOLOŠKE PREDAJE Eshatološke predaje pripovijedaju o potresnom pojavljivanju ubijene tek rođene vanbračne djece, umrle nekrštene djece i ubijenih odraslih osoba. Ubijena i umrla nekrštena djeca pojavljivala su se noću, kriveći se u bijelim haljinicama sa svijećom u ruci. U zapadnoj Hercegovini tu djecu nazivaju krivljavcima, u istočnoj Hercegovini

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 339-340. 284 Isto, str. 2. Predaju Tri sunca (zapisanu u Brnazama kod Sinja) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 330.

283

426

drekavcima, u dubrovačkom kraju tintilinićima ili tintama.285 U nekim mjestima u Dalmaciji i na otocima ta se djeca nazivaju macićima, a to dovodi do zabune jer se mačićima nazivaju demonska bića – đavao pretvoren u mačku koji noću sve do prvih pijetlova čini strašna zlodjela ljudima koje sretne na putu. Eshatološke predaje govore i o pokojnicima koji su se ustajali iz groba jer nisu ispovjedili sve grijehe. Te bi se osobe prikazivale samo svojim ukućanima i čim bi kazale neispovjeđeni grijeh, zauvijek bi nestajale. Te se predaje kazuju kao memorati. (Razlika je između eshatoloških i demonoloških bića, a o tomu će biti riječi i u daljnjem tekstu.) MÁŠKA U KAMPANEL U Postirama se pripovijeda o djevojci koja je prije dvije stotine godina u ljubavi zatrudnjela. Uz pomoć prijateljice rodila je, te prestrašena za svoju sudbinu, stavila dijete u košaru i odnijela ga u zvonik crkve. Od tada se ta predaja veže za Sutivanjane, a preoblikovana je i u izreku: “Máška van je u kampanel!”286 Pri’ dvisto godin’ u Sutivan je živila divojka jedinica u roditelja. Bilo je to vrime kada se puno vodilo računa o poštenju žene. Ona je u jubávi zatrudnila i sedam miseci to svima krila. Kada je rodila uz pomoć prijatéjice, bila je očajna i pristrõšena za svoju sudbinu. Tada su novorođeno dite stavile u košaru visoko u kampanel crỉkve. Ujutro kad se svit digo i ču’ plač, govorili su: “Máška u kampanel, odakle máška u kampanel? Kako se popela gori?” Kad se svit digo gori, vidili su da je to dite.287 (Postire na Braču) MALI S CRVENOM KAPICOM Išo neki čovjek putem i na križanju sreo malog s crvenom kapicom. Sustavi on čovjeka i rekne mu:
Nevjerojatno je koliko hrvatskih prodavaonica dječjom odjećom i obućom nosi takve nazive. 286 Zapisala je 2005., u Postirama na Braču Tea Fabris, a kazao joj je Ante Bižaca (rođ. 1954. g. u Postirama, po zanimanju elektrotehničar). Rkp. FF Split, 2005., sv. 77, str. 8. 287 Isto.
285

427

– Oćeš ti mene primiti k sebi? Dat ćeš mi jesti prosenu kašu, a ja ću tebi prenašati žito, pa buš bogat i prebogat. Uzeo čovjek malog k sebi i hranio ga kako su se dogovorili, a i mali se držo obećanja. Bilo navjek u kući kod njih žita a nitko nije znao otkud. I čovjek se bogatio sve dok nije neka baba vidla kako kroz travu iz susjedovog ambara putuje žito - zrno po zrno, ko mala stazica prst debela - pa ravno u ambar toga čovjeka. Baba digla viku, spuntala ljude i navalili oni na čovjeka da otjera malog. Nije se moglo drugačije i on ga potjera. Kako je mali otišo, prestalo žito dolaziti - a čovjek uskoro posto bogac kakav je i prije bio.288 (Grginac, Bilogora) TINTILINIĆ POD CRVENOM KAPICOM Pričala mi moja baba kako je jednom kad je bila u paši ugledala za ovcama jednog tintilinića, mali je bio pod crvenom kapicom. Ona je prišla, a tintilinić je vikao: – Daj mi vode, ni iz neba ni iz zemlje! Tako je išao dugo za njom, ali ona se pripala i pobjegla je ispred ovaca. Kad se približili selu, tintilinić je pobjego.289 (Ponikve na Pelješcu) GORI VATRA I DITE PLAČE U Filipovića je bila cura Pava. Kod nje na silo je dolazio Ante iz Osoja. Ante je iša na silo priko Dočića i niko nije zna za to jer prije se išlo krijomice na silo. Kad je Ante doša do Gradine, bilo mu je nešto čudno. Čujo je kako neko dite plače. Jadan on, nije mu se dalo ni naprid ni nazad. Pava se bila zabrinila, ali nije smila nikom reć da će on doć na silo. Kad je Ante otiša gori poviše, jopet je čujo dite kako plače. Kad je doša do Pave, reka joj je da posluša čuje li išta. Ona je isto čula taj plač. Kad se Ante vratijo kući, pita je babe šta je to. Baba mu je rekla da se uvik triba prikrstit i izmolit virovanje kad vidi tako nešto. Potlen ga triba pitat: “Ko si i šta oćeš?”
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 370. 289 Isto, str. 415.
288

428

Ante je tako i uradio. Potlen deset dana, kad je jopet iša na silo, vidijo je nešto još gore. Gori kod Gradine gori vatra i dite plače. Ante se prikrstijo i izmolio virovanje i eto vatre nestade. Ante poša naprid, kad dite opet poče plakat. Kad je Ante upita diteta šta je, dite se ušutilo. Dite mu je reklo da je ono izgubljena duša. Mater ga je udavila i zato mu je vrat crven. Dite je reklo Anti da moli za njega i da svin curan i udovican i pratrin kaže da mole za nj. Ante ga je posluša. Potlen toga ni Ante ni niko drugi ništa slično nije vidijo.290 (Batin kod Posušja) MITSKE PREDAJE Mitske predaje pripovijedaju o vilama i povijesnim osobama kojima je narod pripisao nadnaravnu moć. Pomagale su junacima i samo noću dolazile u sela. Priča se da su zavodile mladiće javljajući im se u snu. Jedni pripovijedaju da su ih vile izliječile; drugi da su siromašnim djevojkama pomagale brže istkati ruho za udaju; treći da su pomagale nejakim pastirima; četvrti da su mlade prenijele preko jezera u planinu, a stare pred crkvu itd. Činile su zlo jedino ako bi im se tko zamjerio izdavši tajnu da im je jedna noga magareća, konjska ili kozja. U narodnoj percepciji vile su bajkovite ljepotice, gotovo uvijek u dugim bijelim, rjeđe plavim haljinama, dugih zlatnožutih počešljanih kosa, s modrim ili zelenim očima i imale su nadnaravnu moć. Narod pripovijeda i o vilenjacima i vilinčetu. Od povijesnih osoba kojima narod pripisuje mitsku moć najčešće su Marko Kraljević, Janko Sibinjanin, Stojan Janković, Mijat Tomić i Andrijica Šimić. Mitske predaje često imaju razrađenu fabulu, a pripovijedaju se kao memorati. Vile u VI. st. spominje bizantski pisac Prokopije iz Cezareje. Vile se spominju i u Zlatnoj legendi Ivana Zlatoustog s početka XII. st.291 Vraz u Kolu (br. 5., 1847.) piše o vilama. Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin, 1816. – Puhakovec, Hrv. zagorje, 1889.) o vilama piše u

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 177. 291 Špiro Kulišić, Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških, Sarajevo 1979, str. 139.

290

429

Danici (1847.). Nekoliko je autora koji pišu o pričama svoga kraja (Lovreć, Makarska, Varaždin, Ivanić-grad, Karlovac, Lonja).292 VILE JEZERKINJE Nekad davno, u staro doba, u brzacima pored vodenica kupale su se vile jezerkinje. Kao i sve vile bile su lijepe i mlade. U jednu takvu, lijepu i mladu, zaljubio se jedan mlinar. Želeći stalno biti s njom, baci se on u brzace pod vodenicama. Nikad se više nije vratio niti su ga našli. Svi su znali koliko je mladi mlinar volio vilu, tako da nitko nije plakao niti je pisao osmrtnicu. Svi su znali da je otišao sastati se sa svojom dragom i da su sad sretni. 293 Predaje o vilama jezerkinjama nadahnule su su i Nikolu Šopa da napiše antologijsko djelo Božanski pastir. VILA I PASTIR U stara vrimena dica su uglavnom koja su bila nejaka da rade čuvala stoku po planinama i ledinama. Bio jednom jedan čoban kojeg su dica zvala Ćelo. On je bio mal i nejak i sva su ga druga dica zafrkavala i tukla. Ćelo jadan moro šutit i trpit, jer je bio nejači. Ali jednoga dana čuvo Ćelo stoku i vidio kako se u grmlju vila zapetljala. Ćelo bio onako strašljiv i nije znao što da uradi, al kako ga je vila sve više dozivala, otiđe on i otpetlja je. Kad je to uradio, reče mu vila da će mu ispunit jednu želju, on odma reče da bi tio bit najjači među svim čobanima. I ispuni vila njemu želju, a on šutio i čekao da ga netko
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 27.-28. 293 Katica Lozić Radielović zapisala je 2007. g. u Jajcu 2007. g. Rkp. FF Mostar 2007, D.
292

430

napadne. Tako, jednom zgodom, djeca opet navališe na Ćelu, a on ih spreman dočeka i obrani se od njih nekoliko, a oni se razbježaše. Kad su ovi vidjeli da se nešto čudno s njim desilo, nikad ga više ne dirnuše, a čak ga se počeše i bojat.294 (Ustirama u Rami) MUDRI SALAMUN I SESTRA Salamun je bi mudri čovik i ima je sestru. Govoru da je bila lipa, lipa kako perla. Ali govorilo se i da ima noge o tovara. Tako su i mudrom Salamunu govorili da mu je sestra vila, bo ima noge o tovara; a un ni virova. Više su mu bili dodijali s otin govorenjem! Ča će učiniti da vidi je li oli ni istina? A un bi mudar i pametan, pa učini crikvu, pa je posaliža mramorun i učini kako marete, da se vidi kako da je voda. I kad mu je sestra čula da je je brat, mudri Salamun, učini novu crikvu, šla je viti otu lipotu kakove jošće ni bilo na svitu. Un, kaje vidi di ona gre i da će dojti u crikvu, un se hrani zada vrat. Ona gre i došla na vrata: pari da pliva voda. Unda je digla njevi abiti, da ih ne smoči. (Bila je sva u svili do tloha.) Ka je došla nutra - to ni voda nogo mramor. Ka je vidila da je mramor, pustila je abiti i rekla sama sobun: Di je mudrosti, tote j i ludosti. A mudri Salamun zada vrat govori: Di je liposti, tote j i sliposti. – I unda je se povidi.295 (Sali na Dugom Otoku) GRAD VID U Vidu se okrunilo devet krajeva. Tu je bija velki grad i, kako kažu, drugi odma iza Rima. Rim pa on bio, zvao se Vid. Tu se usio čitavi grad, samo mala crkvica je ostala. Kutije isto bija veliki grad. Usilo se istoga

294

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 184. Sličnu je predaju zapisala i Maja Bošković Stulli u Radešinama kod Sinja. 295 Isto, str. 224.

431

vremena kao i Vid i sada se vide u vodi razvaline, kupe na kućama, kad je čista voda i fino vrime. I unda bi se kladili monci, bili su vele silni ljudi: ko bi dojezdija iz Vida do Kuti na konju, a ne posrnut, onda bi onaj dobija neku nagradu. I kad bi od velike svoje sile, od oholosti, kad ne bi ništa mogli, unda bi skuhali pogaču za metu i u nju bi gađali. A kašnje se usilo sve.296 (Opuzen) VIDOVSKA KRALJICA Ima put Neuma jezero Kuti. Kažu da je govorila vidovska krajica: – Moji Kuti, moji zlatni skuti. Tako san ja čuja. U trupici danas kad se čovik vozi po tom jezeru Kuti, vidu se porušeni zidovi u dubini od nekadašnjeg grada. Od Kuti do Vida sve je bija grad. I ta krajica kad je išla kočijom od Vida do Kuti, zato bi ona rekla: – Jest Vid Vid, ali moji Kuti moji zlatni skuti. To sam čuja kad sam bija dite. * Druga žena dodaje: O, moj Vide, moj očinji vide, moji Kuti, moji zlatni skuti.297 (Opuzen) DIVOVI GRADE TORANJ Su bili neki veli i jaki judi. Kad su zidali turan u Mutunu i u Buzetu i crekvu pod grotu, da su si bat posujivali jedan drugomu. Jedan je bi u Mutunu, a drugi u Svetom Štefanu i su si preko drage davali bat. I žene su bile jake, pa su na glavi nosile kolonu od crikve, a na hrbatu otroka i još su po putu plele hlače.298 (Beletićev Brijeg u Istri)

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 337. 297 Isto, str. 338. 298 Isto, str. 364.

296

432

Kad se je Turčin približaval k festungu. Kraljica je bila sad vu nepriliki i pomisli si da se zakune vragu te veli: – Pukni. dam ti Medvedgrad — ali joj se ni nišče odzval. No kraljica je sad tela da se resi zakletve. a neki da je udovica Vlatka Hercegovića. Cez nejni grund nije nišče smel. pa je prez krova. ili bi pak na njega napustila dva orle keri su bili tak izvežbani da bi mam čoveku iskopali oči. više nisu mogle dalje graditi.299 (Loborika u Istri) ČRNA KRALJICA Mnoge su predaje zapisane o Crnoj kraljici. vrag.DIVIĆ Vile su sagradile arenu u Puli. Ona opet i po drugi put veli: – Pukni. jer bi sakega kerega bi na svojem gruntu vlovila dala hititi pred lave kere je baš za t posel hranila. pa makar si noge do kolena znucal. nije zabil ni na Medvedgrad vudriti.ali joj se opet ne javi. ali joj se ni ni jen odzval. Te su predaje nadahnule Josipa Freudenreicha i Higina Dragošića da napišu istoimena djela. drugoga sina hercega Stipana Vukčića Kosače koji je bio oženjen rođakinjom Ulricha Celjskoga. da mu bu dala bedenj dvanajst veder pun zlata. str. Kraljica je na to pristala i sad njemu veli: 299 Isto. To čuje jen vuglenar i on otide k kraljici te se joj javi da ju bu on nosil triput okol grada. 365. Sad se ona i po trejti put zakune i veli: – Pukni. No kad je Turčin haračil po hrvatskoj zemli. ali mu onda mora dati bedenj od dvanajst veder pun zlata. Bila jena žena koja je bila jako zločesta svojim slugem. pozove kraljica svoje sluge vu festung da ga brane. dam ti Medvedgrad i sebe! I zaistinu sad vrag pukne i potera Turčina iz Hrvatske. 433 . Stari su govorili da je to Divić. Neki misle da je Crna kraljica udovica Ulricha Celjskoga. Kad je peteh zakukurika. te da proglasit po celoj zemlji da keri ju triput oko nejnog grada odnese. vrag. Su nosile na glavi grote i prele. dam ti Medvedgrad i sve zlato . vrag. Kak se je navek nosila vu crnom rubju. zvali su ju “crna kraljica”.

ali mu mora dati dvanajst veder zlata. Kad je krenul po trejti put okol grada. Dojde ti on prvi put na meju. neg si nameće pune nadre srebrnih penez i odleti sav vesel vun. i kaj god buš videl i zestal. ali sije mam vu sebi premislil da zakaj si ne bi on sam zel penez kad je več kraljica mrla i ni nikoga bilo pri hiže gde su bili penezi. neg samo ujdi furt naprvo. Kraljica se i zbilja pretvorila vu gavrana. hiti kraljicu i hoče vujti. htel je ipak znati kulko sije zel i hoče da prebroji. Dojde ti on pred njejnu hižu gde je ona stanovala. je su ga napali vukovi i lavovi. dok ni došel i po drugi put na mejo. On se vu prvi mah preplašil. pokuči na vrata. neg ju je pri kraju hitil kak i vuglenar. Kad je bil več prilično dalko. a ti me skri pod nadre od tvoje rubače. On se ni htel dirat vu t bedenj. On bedenj z zlatom bil je čist v kutu i on hoče da ide po zlatne peneze. Sad se je zaistinu vuglenar preplašil. da me gdoj ne vzeme. Taki za nekuliko dan kak je kraljica vumrla dojde jen sluga k nje da ju prosi penez. ali ga kraljica prime za rukaf i veli mu: – Sad si mi još devet puti gorje napravil. I tak ti kraljica vumre zakleta. Kad je prvi put išel. neg je bila još devet puti gorje zakleta. Ide on i po drugi put okol grada. ali ni on je ni donesel do meje. Kraljica ni niti sad bila spašena. No ne projde dugo cajta. Kraljica je na to pristala i rekla mu se isto kak i prvomu. a vuglenar ju zeme i dene vu nedre kak mu je kraljica naložila i otide okol grada. no ali sad ni mirno išel. vidi jeno veliku kacu kera leži na penezih i njega gledi. Njemu je pak kraljica rekla: – Sad si mi petnajst put gorje napravil neg sem prije bila. pretvorila vu gavrana. je oni tebi ne moreju nikaj napraviti. a kraj ne jena velika kaca. I zaistinu on jo je nosil tak kak i on vuglenar i se iste napasti su pred njega došle. več je samo čul kak juriju kočije. Vuglenar se još ne stavi. ali se nišče ne javi. a iz njih izlaziju sama velika gospoda se cilinderi na glavi. dojdu pred njega velike kace i ne puščaju ga naprvo. a vu trejtem kufer. jer mu budu drugač deca pomrla od gladi. kad je počel vaditi iz nedrih. naj se niš bojati. ni niš videl. da me buš lakše nosil. Još je faljelo samo nekih par korakov da ju i po trejti put donese do meje.– Ja se bum. vu drugem srebro. ali sad dojdu pred njega vragovi sa vilami te ih zapiknu pred njega i ne puščaju dalje. vu prvem bednju je bilo zlato. ali kad dojde blizu. neg samo ide naprvo. ali več vidi gde stojiju kočije. On seje malko preplašil al je sejeno išel naprvo. On na to otpre vrata i vidi gde kraljica mrtva leži. javi se jen razbojnik keri seje takaj polakomil za zlato i veli joj daju bu on nosil. a to ti je se sam 434 . On otide vu hižu s penezi i tu ti najde tri bednja penez.

I dandenešnji leži kaca pred vrati i ne pusti nikoga nutri. spopane ga i ubije. Vatroslav Jagić. priredila Maja Bošković Stulli. 301 Usp. 353-355. ali samoga zlata. Kad ti on dojde pred vrata. jer ću i tebe sutra ovako. a đak jadni. Upita ga Divljan:” Šta diljaš taj šiljak?” Đak odgovori da se kod ovaca sjedeći besposleno naučio tako diljati. pa opet ploču na vrata privali. to ti ga kaca ne pusti v hižu. Zagreb 1867. A hoćeš. zovne Divljan đaka da s njim jede.” Jedi” stane vikati Divljan. Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga.” Usmene pripovijetke i predaje. ali bez penez. kad ne umijeh ja tebi obadva. mislil si je da se je morti zabunil i otide da si i po drugi put nameće. Pitaju ga hoće li ih pustiti u kuću i on ih pusti. Divljan ustane. već mu odgovori da nije gladan. Staro doba. pa opet baca u kraj. knjiga prva. On se vrne domov. pa da ga je i sad ta volja dopala. str. a đak stavlja u usta.vuglen. Divljan prokleti jede. Divljan slijep skoči kao mahnit i đaku reče: “Neka. I napipa popa pretilijega. On ni htel verovati da su penezi bili. MH. Primaknu se oni blizu i povikaše da vide ima li tko tamo. Bez izbora đak sjedne s njim. Kad se pop ispekao. reče mu Divljan. 111. stanu gledati kroz planinu gdje bi prenoćili i ugledaju oganj daleko u jednoj pećini. pusti ih unutra. Pošto se malo zagriju.300 (Remete kraj Zagreba) DIVLJAN U sljedećoj je priči antički grčki motiv o Polyphemu:301 Pop i đak hodali kroz jednu veliku planinu pa ih ondje uhvati noć. a đak počne diljati jedan mali šiljak. domisli se te oni šiljak zavrti Divljanu u oko i oslijepi ga. Kad tamo ni ljudi ni ikog drugog. Zagreb 1997. do jednog divljeg čovjeka s jednim okom navrh glave. a jadni đak ne htjede. vidjevši da se sutra i njemu nožić pod grlo sprema. navrti na ražanj i stavi kraj ognja da se peče. Videći oni da već ne mogu taj dan prispjeti kuda su bili naumili. legne kraj ognja. Potakne im veliki oganj i oni se sjednu grijati. SHK. Kad to đak vidi dosjeti se svome jadu ali uteći iz pećine nikako nije mogao. Divljan zatvori oko i zaspi. da je Bogu hvala! Izvadi ti meni ovo jedno oko. al mi uteći ne ćeš. i na sramotu ako ne ćeš na lijepo. digne ploču. Ali na vrata pećine bijaše privaljena velika ploča koju sto ljudi ne bi moglo pomaći. počne ih Divljan pipat iza vrata da vidi koji je pretiliji da ga zakolje i ispeče. 300 435 . Pošto se Divljan najede. str.

ja sam već napolju. vukodlaci (kodlaci. crni pas). te tako dođu do jedne velike vode i đak vidi da će ga već moći u vodu utopiti. kudlaci. Divljan već vidi da mu od mnoge stoke ne može ništa. vikne Divljanu: “Ne traži me više. onako slijep. čaratani.302 (Čitluk) DEMONOLOŠKE PREDAJE Demonološke (demonske) predaje u osnovi imaju osobni doživljaj. stuhe. drama i mikrostrukture. primičući se malo po malo da bi ga uhvatio. pa počne zviždjeti okolo njega rugajući mu se. tamo-amo da ga ne dohvati. kuga. pa se obuče u onu kožu i izmješa među ovce. kučibabe. Onda đak s mirom i Bogom otjera stoku i dođe zdravo kući. Onda se počne Divljanu rugati i smijati tjerajući pred sobom stoku. Divljan. stane skakati oko Divljana. Sarajevo 2005. domisli se što će. izvadi je i odsječe oni prst što mu pri štapu prijanuo bio i uteče. Kad se đak dohvatio poljane i vidi svu stoku pred sobom. HKD Napredak. ali kako ga se prihvati.” Divljan kad vidi da mu je utekao. Divljan. ali ga ne mogne nikako naći . jer ti bez njega nijedna ne će krenuti. te se Divljan utopi. dođe do njega. U to. Divljan ga uhvati i izbaci vani među ostale ovce. Đak u ovnovoj koži stade se s ovcama približavati ne bi li i njega izbacio i tako malo po malo primičući se. napipa Divljan vrata od pećine i vidjevši da su zatvorena počne po pećini brbati tamo-amo da đaka uhvati. 5. Vidjevši da je poginuo. knj. pa pođe na vrata od pećine pa otvori jedan kraj vrata i počne stoku vabiti da jedno po jedno izbaci. đavao (vrag-crni ovan. primakne se uprav nad vodu. 302 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza.” Đak nesretni prevari se i pođe da uzme štap. pristane za njim. str.Kad ujutru svane. priredio Marko Dragić. susret s demonološkim (onostranim) bićem. 194. prijanu mu jedan prst pri njemu. padne mu na um britvica koju je pri sebi imao. 436 . irudice. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. ali bez popa. jer je imao u pećini mnogo stoke te se đak domisli i oguli jednog ovna. kozlaci). otvori vrata sasvim i pruži mu štap govoreći: “Kad si mi već utekao na ti ovaj štap da tjeraš stoku. a đak mu onda pritrča iza leđa i tisne ga u vodu. MH. Najčešći demoni u toj vrsti naših predaja su: vještice.

g. U Hrvatskoj je spaljivanje vještica zabranila Marija Terezija 1758. Copruvala ona morti jeno vuru kad ti najenpot z onoga peska počeli se sršeni leći. 358. mačić. a baba onda ne poslala na Francuza. Od sakoga je zrna peska postal po jen sršen. SHK. Vještica u bajci je bezimena i zla. Kad so ludi to naredili. štrige (štringe) coprnice. gušile pri spavanju itd. I bež . a đavao bi njoj dao nadprirodne moći. VJEŠTICE Po narodnom vjerovanju vještice su stupile u savez s đavolom pogodbom koja se potpisivala krvlju. Zamišljane su kako jašu na metli s grbom na leđima i dugim nosom. OD BABE KA JE COPRALA I POSLALA SRŠENE NA FRANCUZE Bili so negda v naše zemli Francuzi pak so štoli da pejo prek Turovoga pola na Zagreb. u Tuluzi. g. Konkretna ženska osoba bi đavlu prodala dušu. a u predaji je to stvarna osoba koja nanosi zlo. izazivale razne bolesti i ludilo. bile je dobre bežati. More su po narodnom vjerovanju djevojke koje su se povještičile. a zadnja 1793. spremale masti za ljubavne napitke.ki je kak i ki kam mogel. E. držale tajne sastanke. babe. utvare. Nigdar više neso odonda Francuzi bili v naše zemli. Vještice se još nazivaju: more. g.orko. Onda je nekakva baba dala dovesti na pole dvanajst vaganov peska. Ulazile su kroz ključanice. Prva je vještica spaljena 1275. Vjerovalo se da ima i lijepih vještica jer i đavao voli što je lijepo.303 (Lupoglav kod Dugog Sela) Usmene pripovijetke i predaje. Razlikuju se vještice u bajkama i demonološkim predajama. Neki misle da je u tom razdoblju spaljeno do milijun vještica. kukviža). te razna plašila. spolno bludničile s đavolom. jele djecu. kad so sršeni počeli klati vojsko. Majka Buža. 303 437 . zloguke ptice (gavran. MH. u Posanu. str. Zagreb 1997. prikaze. zišla ona gore i počela štrmenkuvati. priredila Maja Bošković Stulli.

179. a nestajala je u obliku vatre. Teletext. Bolest – kuga povremeno se pojavljuje u Kini i drugim dijelovima svijeta. da ode u crkvu. svejedno. smrtonosna je u 60 % slučajeva. U srednjem je vijeku od kuge u Europi umrla trećina pučanstva. str. str. po narodnom vjerovanju. Pričalo se i o stuhaćima. nožem ustruže malo klačarde s Gospina oltara. a žensko od zavisti. moguće ju je brzo zaustaviti. Nestalo je priča o irudicama. al opet nije je mogo nikako uvatit. tare i mori mladost pri spavanju. Nit je mogo čim krenuti. Muško mori od želje. 2004. U Stocu se vjerovalo da su se stuhe prikazivale u obliku vatre i plamena. metne u karticu.305 KUŽNO GROBLJE U SELU MILE U selu Mile. Kad ne more da se mladosti drukčije dočepa. Pane mu na pamet. Niko mu to nije virova. Svojim dodirom je izazivala smrt. Po narodnom vjerovanju postojali su i višci (vještci). nit glasa dati. Svaku noć dok on zaspi. al se od tad uvik pričalo o tome. 28. Irudice su demonološka bića koja su predvodila olujno nevrijeme.MORA Mora je cura zle krvi. 305 304 438 . kaziva materi. HINA/AFP. KUGA Kuga se. ona pritisni. Kaziva ćaći. 10. Tu su kugari umirali i kako nisu mogli doći do groblja. a ako se ne liječi. Ostale su molitve (basme) protiv njih. 179. željna mlade krvi. Voli mladu mušku krv nego žensku. Po narodnomu vjerovanju štriguni ili čarobnjaci mogu začarati čovjeka i baciti na njega uroke. Teletext. 2004. zaseok Podlice. 28. pokazivala kao kostur djevojčure u bijelim haljinama. tu su ih odmah sahranjivali. Pričalo se da se nekog momka dovezala mora.304 U Bosni i Hercegovini mnogo je kužnih grebova i grebalja. postoji Kužno groblje. I HINA/AFP. Nikad više nije došla. Snažan je bio. 10. “Mogu ga i posve izluditi.” Stuhe su slične vješticama. Ako se rano poduzme liječenje. zašije u krpu i metne na se.

bukadare. I kad je ona s time bila gotova. Sada je groblje zaraslo u šumicu. čatrnjama i tamo odvlačile djecu koja bi se približila vodi. iskoveda je vrlo. Onda je kazala: – Kukudare bukudare. Bože sačuvaj. iz Bogomolja. I došla je do crikvice svetoga Roka. str. Svalina (rođena 1949. tražila da je prevezu na Pelješac. 307 Usmene pripovijetke i predaje. I eko la! (Pražnica na Braču) KUKUDARE. Rkp. Da je bila kuga u Supetru i da je harala po Supetru. a kako mi je mama pripovijedala prije su ga ljudi čistili i održavali jer su se bojali da i oni ne bi dobili kugu. 384.danas dan ima jedna kamena ploča u tom groblju. i da je išla da će put Nerežišć. D. MH. vej nikad u Nerežišća. u Bogomolju nikadare. kazala je Anđa Tokić. bunarima. 163). i da je pravila pomoritad.307 (Blace na Neretvi) Kučibabe (babaroge) su. živjele u vodi. kao ženska neka. Katici Lozić Radielović 2007. u to vrijeme neizlječivu bolest. godine. a sveti Roko vaze šćop pok udri po njon. a ona se ope vratila pu Supetra i govori: – Šukadare. djev. selo Bulići) Živi u selu Mile. U Hrvatskoj ta demonološka bića nazivaju se babaroge. FF Mostar 2007. I kad je iz sela išla.306 SVETI ROKO I KUGA O svetom Roku bilo je riječi u poglavlju Molitvene usmene lirske pjesme (str. Zagreb 1997. SHK. BUKUDARE Čuo sam priču od naših starih ljudi da je nekad bila došla u naše selo kuga. g. da je na velikoj stini slomila nogu. po narodnom vjerovanju. 306 439 . priredila Maja Bošković Stulli.

a često uzimaju različite životinjske oblike. pojavljivali su se kao mješina puna vina. tri mise Uskrsne.VUKODLACI Demonske predaje o vukodlacima pripovijedaju o mrtvacima koji su se zbog teških grijeha četrdeset dana nakon smrti ustajali iz groba. Za čovjeka nije dobro da se u to doba zatekne na putu jer bi mu se moglo dogoditi svakakvo zlo. g. Kudlaci su zli i uvijek nastoje naškoditi čovjeku. Marijino mliko. pa kad bi djeca. u Vinišću kod Trogira. str. pojavljivali su se u obliku mješine pune vodom.. hodali noću (pogotvo kraj groblja). Zbog toga se na raskrižjima putova postavljalo raspelo kao obrana od zlih sila. Ili: Isusova brado. U Vinišću kod Trogira vjerovalo se u kodlake (vukodlake) koji su posebno mogli naškoditi djeci. Jozo je rođen u Vinišćima 1932. U nekim krajevima (primjerice Hrvatskomu Zagorju) vjerovalo se da će se pokojnik povukodlačiti ako preko njega prijeđe mačka. FF Split. Ako su za života bili pijanice. tri mise Božićne. a Zorka 1936. Isus prid nan. Nestajali bi kada bi bili probodeni glogovim kocem (ili sa sedam glogovih kolaca). Prema pričama oni se okupljaju na raskrižjima putova od dvadeset tri do dvadeset i četiri sata. Rkp. 18. držali bi palac u ruci i tri puta izgovarali: Zapori kozlakov. 12. zapisao je po kazivanju bračnoga para Joze i Zorke Marić. 440 . u Okrugu Gornjem. slavno sveto Vodokršće. ali i pomoć u rasuđivanju pravih smjerova putovanja. 2006.308 (Vinišće kod Trogira) 308 Ivan Marić. a ako nisu bili pijanice. a i odrasli. Gospe za nan. g. sv. g. travnja 2006.

mačku (mačić). Sedam godinaje š njim živila. Onda naša vrilce vode i snig je bije i naša trag di je boso čeljade dolazilo na vodu po snigu (nije je on obuva). tamo nije tkala ni prela. Iz njezinog sela bije lugar. konda je grum puka u pećinu. planinama.bilo slabo vrime. MH. sve Vidi: Usmene pripovijetke i predaje.309 U nekim krajevima Dalmacije narod pod pojmom mačić (macić) podrazumijeva i ubijenu djecu koja su se noću pojavljivala. maminjorga. jer brag voli to. najčešće sve do prvih pijetlova. psa i ljudima činio zlo. Unda on njoj rekada bi l ona za nj. Ona očla donit vode na vrilo i našla momka kod vode. DIVOJKA I VRAG Bila divojka nika već stara i roditelji nisu joj bili dobri. a on nekvajik viče: Imam sve. sve spalo š nje. U Istri se orko naziva mrak. SHK. Unda ona rekla lugaru da nose dukata kolko god budu mogli ponit. da ne bi rekada nema. Orko. To rekla tak odnamirke. lip. nije mislila da b to napravla. Vrag će njega sve pitat.Una je rekla da je oće vrag. pakleni magarac). da ne bi nik reka. I nju opazije kad je doša i začudije se: — Jes ti tute? Ona je bila već sva orepana. podvlačili im se pod noge te kada bi ih ljudi bili prisiljeni uzjašiti. Onda je rekla ona lugaru da nju vragodve tamo u pećinu i rekla je lugaru da što god vrag bude pitaima l on. str. Zagreb 1997. mačić po narodnom pričanju pojavljivali bi se pred ljudima noću.” I sve je onda tako bilo i vrag onda puka od žalosti. crnoga ovna. 410. Te su priče biblijske provenijencije. nije znala da je un vrag.Unda je očla š njime i doveja je u šumu u pećinu. bija fin. un nek reče da ima. Taj lugar mislije da je tamo kuća di u šumi. maminjorga.ĐAVAO Đavao se po narodnom vjerovanju pretvarao u: magarca (orko. da b očla za nj. Ona je rekla da bi. onda taj lugar zabasa kroz šumu. ništ već nema. On iša i iša njeznim tragom i doveja ga trag u pećinu. 309 441 .jer su tu pune bačve dukata. imam sve. priredila Maja Bošković Stulli. pakleni magarac. “Onda najzad će te – veli -upitat: Imaš li luga kolko? A ti reci: Imam više neg ti. nosali su ih po selima. bespućima. kad senije moga ništ koristit.

ni zna ca. Ga je razjaha i on je poceja teć tako do doma i je reka: – Orko.” Međutin.312 (Neorić) MAČIĆ Mačić se pojavljivao na seoskim putevima u noći i ako bi sreo čovjeka. Mariji Dukić.311 (Picuda u Istri) PAKLENI MAGARAC Jedan je iša iz gostionice kući. da ide lakše.). tako da je ipak došo kući. Tada bi mačić počeo rasti. samo da dođen prije kući. Kada bi dosegao kuće. mačić bi ga zbacio na Isto. Rkp. ma ne boš već. 411. jušto lipo. govori: “Da mi je sad đava. razmiš. je sa u rucak i je uže šilo van i ga je poceja ubadat kadi je uhitija. a čovjek bi na njemu nemoćno jahao i podizao se u visine. On je onda njoj da polak svoje obuće s nogu. str. si me kojina jen bot. u Neoriću 2005. FF Split. pola njemu ostalo. i inšoma ti tovar se je poceja nažad kolivat doli. kad su prvi pivci zapivali…onda moć ti mračni sila prestaje da važi. str. 311 310 442 . uzjašio bi na nj. I on ga zajaše. I kad je taj magarac doša. I kad je iša. bio je malo i umoran. nije stalo malo. kad je on to reka. ćeš me pejat doma.od nika. kako s duge rastrošne. 1927. Kad je taj prvi pivac zapiva oko tri i po sata. I on uzjaši na nj. sv. Kaliger še je prestrasija. Čiča miča gotova priča. u nekon šumici. to je počelo se zdižat u visok. 13. nojde jenega tovara i je reka: – A to si tovar. on je jednput osta na mistu…bio je malo dalje od kuće. 183. Isto. eto jedan magarac kraj puta.g. kroz duge im vire dukati. invece tovar je bija orko. nastojao bi da mu se podvuče pod noge tako da bi ga taj čovjek morao uzjahati. nije on moga sać s njega! Tako da je on. Onda s odnili dukata kolko s god više mogli. 2005. godine kazao Marko Bazina (rođ. ki šan trudan. gonio ga je cilu noć. 312 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Po putu ki gre. I lipo kada je ša gori.310 (Vranik kraj Lovrinca u Lici) POSTOLAR I ORKO Jen kaligar je dela cija dan i ga je uhitilo škuro za doć doma.

Carev. Ispod jezika skriva vrlo lijep i velik dijamant koji ima takvu moć da čovjeku. pećinama) u blizini naselja gdje su čekali žrtvu koju će pojesti. 443 . zapisala u Kaštel Sućurcu po pripovijedanju Matije Vladović (djev. Čovjek bi cijelu noć ostao tu dok netko po danu ne bi naišao i izbavio ga. po narodnom vjerovanju. Dobrodošao je i rado će pomoći čovjeku u nevolji. Gad skida taj dijamant samo onda kada se ide napiti vode u lokvu da ga slučajno ne bi progutao. ne treba je ubijati. 11. “Gad zes čavjenu rožu” je zmija koja se glasa poput pijetla. Pojavit će se jedino ako peteh (pijetao) snese jaje iz kojeg bi se izlegao zmaj. a ponajmanje onu koja ispod vrata ima čajevno (crveno) jer bi mogla prokleti toga čovjeka. Tu masmalić čuva veliko bogatstvo. Rkp.).313 Zmajevi žive u škujinama (jamama. g. više nikada ne bi imao sreće.krov i pobjegao. str. koji bi ga imao. Živi u škujinama (rupama) pod zemljom. malen. 2005. sv. rođ. godine Tina Ivanišević. Iz usta su rigali vatru i pustošili ljudima polja te ih tjerali da im povremeno za hranu dovode lijepe djevojke. ali samoga gada ne smije se ubijati jer bi dijamant izgubio moć. 2006. a kazivali su joj volonteri Eko centra caput insulae Beli na otoku Cresu. ST. Takvih stvorenja više nema. Ako se čovjeku dogodi da na putu sretne kušćericu (guštericu). zmajevima. Masmalić (malik) je. kudlacima. Odjeven je u blavitene (plavkaste) bagešice (hlačice) i ima crvenu kapicu. 13. U šumi pokraj Belog ima nekoliko panjeva oko bijele stijene. FF Split. Na Cresu se običajilo govoriti za nekoga tko se obogati da ima masmalića na čufitu (u potkrovlju).314 313 Jelena Lijić siječnja 2006. Narod vjeruje da je to stol kojim se služe masmalići. sv. Rkp. Tada je prilika da mu ga se ukrade. 1. onda se zna ljutiti i čovjeka navesti na krivi put. FF Split. mrkoj gušterici. vrlo lijep čovjek. 314 Predaje o: štrigunima. u narodnom vjerovanju. Najradije prebiva u gustoj šumi. Takav čovjek. Mrka gušterica po narodnom vjerovanju ima posebnu moć. Ako mu netko baca kamenčiće u njegovu kuću.-4. 9. Jaje pak valja odmah razbiti kako na svijetu ne bi bilo nesreća. Zna lijepo pjevati i oponašati glasove. U takvim rupama odzvanja kada se u njih baca kamenje. masmaliću i gadu zapisala je 2005. str. štrigama. g. može sve želje ostvariti. 1932.

Po narodnom vjerovanju demonska su se bića pojavljivala u gluho doba noći između ponoći i tri – tri i po sata poslije ponoći. primjerice. Pritvara (utvara. divojka je dugo pensala i dositi se. Kralj se obradova i uze je za ženu. šalama i vicevima. ona ih je savitovala: da svaki dan bacaju bob što su ga tribali obidovat. oko tri i pol sata poslije ponoći oglase prvi pijevci. avet. U pričanjima iz života nalaze se didaktička pričanja o ubijanju staraca. ali i objašnjavaju uzrok pojavljivanja demona. Na se stavi ribarske mreže. mindice) je po pučkom vjerovanju rugobno čudovište koje se čovjeku priviđa noću u obliku nakazne životinje: crnoga ovna. šaljiva i druga pričanja. ni na konju ni pješke.” 444 . metaforično pričanje. strašilo. I dođe tako pri kralja.Zloguke ptice kukviža (sova ušara) i gavran po narodnom vjerovanju predskazuju tragediju ili smrt. PRIČANJA IZ ŽIVOTA Pričanja iz života su najčešće kratke i podrugljive predaje u kojima se ismijavaju stanovnici pojedinih krajeva i sela. prikaza. A kralj je ima i zatvor. anegdotama. o sedam prutova. bi mu drago i on poruči starom da kaže svojoj kćeri da dođe na dvor ni gola ni obučena. levande. nestaju sva demonska bića. a kad ih kralj pita zač to rade samo nek mu odgovore: “A kako će skuvan bob rodit. Kad kraljica to vidi. policajci). I kad to ču. mačke i sl. Kada se. crnoga (ali i žutoga) psa. * Demonske predaje plaše i upozoravaju slušatelje i čitatelje. Isprepleću se novelama. MUDRA DIVOJKA Bi jednom jedan kralj i zapovidi da mu se donesu tri najlipša cvita. isto tako ćemo ti mi zatvoreni vratit dugovanja. i kaže svom ocu da je veže za konja. zeca. ružmarina. pripadnici određenih društvenih slojeva (seljaci. Kad kralj vidi to. I jedna divojka govorila svom ocu: Poj ti oče! I odnese mu tri cvita: masline. malograđani) i zanimanja (činovnici. sablast. Zatvorio je tu mnoge ča mu nisu mogli platiti prinose.

Otac je cili život lavuro kako beštija tako je steko veliko bogatstvo. kraljica ga stavi na konja i odvede svojoj kući. Kćerka ništa nije htjela raditi te je otac njezinom budućem mužu rekao da joj ne će ništa dati od bogatstva sve dok ne počne raditi. pa je upita da di su? A ona će njemu: “Ti si mi reka da vazmem ča mi je najmilije. Živjeli su tako otac. mat i ćer. majka i kćerka. 49. Rudan. Tiha rođ. ali su kćerku pogrešno odgojili. Ni zna di je ni ča mu se zbilo. i nikad ni ništa činila. str. taj ne jede). i kralj je sluša svoju mudru ženu. kazala je Tihana Rudan. Neki bogataš nije htio udati svoju kćerku. Kćerka je počela raditi tek kad je ogladnjela. a ogleda se i naslovom (paremiologizmom) Ne lavoro tin ne ji ko (Tko ne radi. g. vazmi sa sobom ono ča ti je najmilije!” Tu su večer obidovali i vina pili. Njezinemu budućemu mužu je reka da joj ništa ne će ostavit ako ne počme lavurat. Zahtjev bogataša da će udati kćerku za onoga tko u njegovu kuću dođe ni gol ni obučen ima elemente bajke. 1930. Bogataš je tako kćerku udao za ribara koji se domogao velikoga bogatstva. Kad je kralj lega u odaje onako pijan. FF Split. Rkp. u blagostanju. Al ocu je uvik bilo krivo ča je ćer odgoji nopoko. Ona je bila strašno lina. Bila je jedna bogata fameja.. Međutim. otac. Svega su imali i ničega njima ni falilo. jednoga je dana u njegovu kuću došao ribar.Kralj je zna da ih je kraljica savitovala. Ljubici Rudan Bogomolji 2004. Njih pusti.” Od tada su navik živili sritno. Kad je došlo vrime da se udo. Kad je sunce bilo još na uranku kralj se probudi. Didaktičnost je glavna karakteristika te priče. g. Vidi svoju ženu. Otac i majka su bili vrijedni i stekli su veliko bogatstvo. NE LAVURO TIN NE JI KO Lijenost je čest motiv u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i književnosti. 10. djev. 315 445 .315 (Bogomolje na Hvaru) NI GOL NI OBUČEN Književnost karakteriziraju didaktičnost i edukativnost. a kraljici reče: “Hod ča od mene. sv. a na sebi je imao samo ribarsku mrežu. otac je odluči da je vrime da ispravi ča je učini. Obećao ju je udati za onoga tko dođe u njegovu kuću ni gol ni obučen misleći da se takav nikada ne će pojaviti. 2004.

NS sv. 1. I tako je to bilo dok jednega dona ni muža doša doma i pita mater: “Rec mi. pa iskopa za ćaću rupu pod ognjištem i tu skloni ćaću.. tj. ona opet k njemu leti. Jednom je sinu žao bilo ubit svog oca pa ga je sakrio u vinsku bačvu. FF Split. 316 446 . 318 Vlajko Palavestra. ko je danas lavuro?” A ona mu je na to odgovorila: “A sine moj. I car se onda uvjerio da ne treba ubijati starce.. bome jo i ti. Narodne pripovijetke. sv. Sinovi ga vrate kući.. po cili don ni ništa činila.” I tad je i kad nevista ni cili don okusila ništa. I on ne htjedne.318 *** Za vrime turske vlasti došlo je naređenje od sultana da se ubiju svi ljudi stariji od pedeset godina. g. Etnologija. najvećeg prijatelja i neprijatelja. Sarajevo 1961. ona caru sve kaže kako je oca sakrio. str. GZM BiH.173. Sarajevo 1982. str.317 *** Sinovi ponesu starog oca u šumu da ga ubiju.. a otac mu savjetuje da povede kučku i ženu. GZM BiH. str. rano ujutro se ustala i došla pitat: “Ča je potriba lavurat ?”316 (Brusje na Hvaru) UBIJANJE STARACA Zakon je od vladara izišao da svaki sin svog oca ubije. I kad je pred carem udario kučku. Kad su se jednom on i žena posvadili. Car zovne čovjeka k sebi i zada mu dvi zadaće: da mu dozove najdraži i najgrđe. sultan je Katica Hraste je u Brusju na Hvaru 2006. Narodne pripovjetke i predanja iz Drežnice. A žena mu sve to pratila. On ih zamoli da ga nose što dalje jer je on svog oca donio na ono mjesto gdje su njega donijeli. I on se zamisli što će. kako je naučila tako je i nastavila. 280. Kada su svi stari ljudi bili ubijeni. kazala Katarini Mišković. svjesne ljude. 2006. ona rekla čovjeku: ‘Tu ti je ćaća!’ I on se ocu požalio kako ga je žena otkrila./XVI. XV. 317 Vlajko Palavestra. sv. ako je prešo pedeset godina. 5. Muž i njegova mater su po poju hodili i lavurali a ona ih je gledola. a kad je udario ženu. 37. Rkp. NS. a otac mu rekao: ‘Ti mene ubi pa ti car ne će ništa’. Etnologija. a žena se potuži caru. Jednom čovjeku to bude žao.Kad se udola.

koji kao što sami rekoste. priredio Marko Dragić. Lako je grabiti ondje gdje nema tko čuvati. Ako nemaju kakva uzroka važna onda se svađaju oko sitnice. bit ćete kao ovih sedam prutova. kad uđete u veliku dragu. a ovi se okreće i na istok i na zapad. A otac mu odgovori: “Sine. Bilo je opakih susjeda koji se radovahu njihovu svađanju. 5. Čudim se što ne možete pa to je tako lako reče otac. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. drama i mikrostrukture. I sad se misle kako i šta. Jedan po jedan probaše ali nitko ne mogaše prelomiti štapove. jer će svi ostali gledat na istok. MH.319 SEDAM PRUTOVA Imao otac sedam sinova. a ovaj mu reče da je svog oca sakrio u bačvu.” Oni svi gledaju istok. može slomiti i nejako dijete. pa to može i nejako dijete. ali pretežno gledaj na zapad da ostali ne primjete. Odrezao je udicu i prelomio štapove jedan po jedan. 319 447 . HKD Napredak. Malo po malo. Otac se njihov zabrine vidjevši da će sve biti zlo i naopako. on ga je prvi ugledo. vi ste kao ovih sedam prutova. pito ga je kako da prvi ugleda Sunce. te da mu je otac to reko. Sultan ga pito otkud je znao za to. jer mu ga je žao bilo ubit. 320 Isto. Oni se nasmijaše i rekoše pa tako smo i mi mogli. 219. pa se prepiru i svađaju.naredio da tri čovika uđu u najdublju dragu i obećo da će onome koji prvi ugleda izlazak Sunca poklonit svoje kraljevstvo. Sarajevo 2005. samo da ne bude Bogu lijepo i milo. 215. ti se okreni i tamo i vamo i istok i zapad. knj. Kad je Sunce bacilo zrake na najvišu planinu. Od tada sultan nije ubijo stare ljude. Eto vam djeco slike i prilike vaše. jer godine donose mudrost. str. Ako hoćete da vas drugi ne slomi opasite se uzicom sloge da vas Bog vidi ako ne ćete tako. ko će prije ugledat! Ovi što je oca sakrio u bačvu.320 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. I kad Sunce baci zrake na najvišu planinu na zapadu. ti ćeš ga prvi ugledat. Jednom prikupi sve sinove pa im dade sedam štapova svezanih u snop da ih prelome. str. sedam svađalica. Ove je riječi njihov otac i htio čuti iz njihovih usta.

U legendama su sudionici Isus Krist. Legende unose red i harmoniju u život. st. kipovima. a na mjestu njihove tragedije pojavila se crkva. Ksaver Šandor Đalski (Gredice kraj Zaboka. g. Mnogo je proznih i versificiranih legenda o sv. Božja i svetačka čuda ispravljaju nepravde. Ta se legenda i 2006. nagrađujući dobro.) u svomu Godišnjaku navodi legendu o čudotvornom fojničkom križu. mučenice i mučenici. 1854. Legenda se dugo poimala kao pripovijest iz života svetaca. na Cresu je zapisana legenda po kojoj je na tom otoku Osorski biskup Gaudencije protjerao otrovne zmije. sveci. utkao legendu o dvoje siročadi koji su se smrzli pored jezera u kojem se njihov otac utopio. Trogiru.) ušutio žabe jer su ometale puk za vrijeme mise. Vladimir je od Boga izmolio milost i zmije više nisu mogle ujedati. a kažnjavajući zlo. Širokom Brijegu i Jajcu. Fra Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnom navodi legendu o kralju Vladimiru koji je s malo svoje vojske morao pobjeći u planinu jer je bugarski kralj Samuel zaratio protiv njega. Metkoviću. Br. (Godine 2005. te o Božjim i svetačkim čudesima. Fra Jakov Baltić (Bukovica kod Travnika. 1887. kazuje u Sinju. Legende su fakturom bliske predaji i katkad su teško odvojive od njih. Njihovo je izvorište u biblijskoj priči o propasti Sodome i 448 . crkveni dostojanstvenici. Petru kad su hodali po zemlji. ali je ipak element čuda njihov genus specificum što ih donekle izdvaja. 1935. LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA Hrvatske legende o propasti Gavanovih dvora biblijske su provenijencije. Hrvati najviše pripovijedaju spomenute legende o propasti Gavanovih dvora i o Isusu Kristu i sv. – Gredice. svetice.) u svoju je pripovijest Legenda iz K.) Kačićevu je Razgovoru ugodnom pridodana versificirana legenda o sv. – Ovčarevo. crkvama. Siročad su otišla u kraljevstvo Božije.4. U planini je bilo mnogo otrovnih zmija koje su klale njegovu vojsku. čudotvornim svetim slikama. U njezin se sadržaj vjeruje. Mjesto Tišina kod Bosanskog Šamca prema legendi baštini ime jer je ondje misionar fra Jakov Markijski (XV. Juri. 15. Juri. čudotvornim grobovima mučenika i mučenica. križevima. 1813. LEGENDA Legenda je vrsta priče koja ima vjerski karakter.

’” (Post 19. Vatroslav Jagić. ma svakudan. Dođe k’o prosjak. 321 449 . jedan bogati čovik zvan Gavan. U legendi je ostala snažna slika da se nakon spaljivanja “dim diže nad zemljom kao dim kakve klačine (…) (a) Bog (…) zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio. str. i uništi one gradove. drža ga je u soban.” (Post 19. Dođe Isus i pokuca sa svojin šćapićen njojzi na vrata. Bitan utjecaj na ove legende ima Isusova priča o siromašnome Lazaru. Težake prezirala. 24-26). i svu onu ravnicu. st. U dvorima bijaše samo žena. sve koje imaš u gradu. Bog ti da! Pogledaj na me. prid istočne dvore Gavanove. iz mjesta izvedi! Jer ćemo mi zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika da nas Jahve posla da ga uništimo. jerbo biše još o’olija. a po duši Gavan. oholost i nemilosrdnost. sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. st. jedan progovori: ‘Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici ne zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!’ Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem. nejako. ma ima je i sedamdeset i sedam čobana. I imaše i ženu i jedno muško dite. Čije brdo? Gavanovo! Čije polje? Gavanovo! Ima je i kmeta i slugu. Gavan je bijo u drugim dvorima. Ima je svega. Opširniji rukopis iz XV. 28-29). Dva su anđela išla u Sodomu provjeriti ljudsku pobožnost i milosrđe. Dočekalo ih je jedino Lotovo gostoprimstvo. siromaja. Uz te Gavanove osobine uvijek je vezana propast njegovih dvora.. na tavanu. rođendana. dok su se ostali stanovnici htjeli iživljavati na njima. pa priupita: “Dajder štogod prosjaku. zapisana je ova priča u glasovitom Fiore de virtu. sadrži legendu o propasti Gavanovih dvora. A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. Anđeli su se zato Lotu odužili: “Onda ona dvojica upitaju Lota: ‘Koga još ovdje imaš: sinove i kćeri.321 Bijo ti je u davna doba u Imockom. Na značaj ovakvih priča ukazao je u XIX. brojio pare.Gomore koje su stradale zbog opačina svojih žitelja. Para je ima da nije zna koliko. Žena je bila još gora od njega. a prosjake protravala s vrata.” (Post 19. st. 12-13) “Kad ih izvedoše u polje. Prid njijovim je dvorin proliveno vele sirotinjski suza.-82. također. samo duše nije ima. Legende o propasti Gavanovih dvora. Bijo je u liku čovika. Jednon Isus-milosnoga bila. Dodijaše i Bogu ti pusti uzdasi i suze. Split 2003. O legendama o propasti Gavanovih dvora vidi više: Marko Dragić. Lajtmotiv legende je Gavanova škrtost. u: Zbornik Ivana Mimice u povodu 70. Još u XIV. 69.

pa onda na zapad. kad ti ga je Bog da u vrtlu. gazdarice. Dok je ta stravota se tu zbivala. ti se ničeg ne boj! Gromovi će pucat. U elać! Ovo je prokleta kuća i prokleto misto!” Sluga. Tako ti je nastalo Modro Jezero. Pomozi mi. vedro nebo i mirna voda. Crne se oblačine spušćale do zemlje.” “Daj zalogaj kruva. uzme ono nejako dite iz bešike. Ali ništa od toga tebi ne će naškodit jerbo si pomoga čovika u nevolji!” Kad se prosjak oprostijo od sluge. Od svi 77 sluga samo dva imadoše dušu i srce i žrtvovaše ono svoje malo sirotinje za prosjaka. Stvori se Crljeno Jezero. on viruje samo u pare. Isus ne tide uzet ništa od njizi. što su se na nj ćukenja zapišala. metne joj na papuču od noge i ona nabije nogon onaj kruv prosjaku prid nos. i vas novac. ali oni trs što je uz put. nego nestade. zvano i Imocko i Gavanovo. obaša je sve Gavanove čobane i kmetove. zemlja će se trest. donese joj sluga iz kuće koru kruva. a treći put prosiče se zemlja. Potrese se zemlja dva puta. nako se za njin otvarala zemlja i stvaralo jezero. Kako je sluga s diteton biža. utonuše dvori i Gavanovica s njima skupa. Kako je sluga biža najprvo polju. Ali džabe. stavi ga u naručaj i ponese sa sobon. a uto se i smračilo. rođenoj 450 . i dandanas moreš vidit obrise zidina dvorski. Kako su zidovi bili uokrug. prije nego pođe. “Šta će meni Bog tvoj dok je meni Gavan moj!” kaza njemu oštrokondža. gospodarice. Pod zemljon se začu tutnjavina. nako te Bog dragi pomoga!” Ona naredi slugi da odriže trs kupusa. Te iste noći propuntali se i istočni dvori. I dvori Gavanovi. Čin on izađe iz dvora. Prosjak jopet upita: “Daj mi. ne vidiš prst prid očima.nako te Bog pogleda! Utiši. jerbo se Boga boja. prosijak (Isus) se ukaza onome slugi i reče mu: “Uzmi tu zobnicu što visi o gredi. gladne. Od Bijakove do Zavelina siva i grmi gromovi pozivlju Gavana zadnji put na obraćenje. i jedan trs kupusa. utišijo tebe Bog!” Kad dodija Gavanovici. Kad je lipo. Sluga ode i odriza zdravi trs. Tako Gavan ostade na konaku u zapadnin dvorima. al’ Gavan jopet samo pare broji. Gavan nije ni gleda šta se dešava vanka. jerbo joj se činila sramota da mu dade rukan. u njoj ti je vas najam. nako je i jezero okruglo. ovo će sve otići u propuntu. Bog ti da!” proslidi prosjak. I odma biži. jer je njega najvolio od svega blaga Gavanova. a jezera otvarat. skupa sa Gavanovicom. al’ prije toga reče slugi: “Noćas će biti svašta. Prosjak šćapi i ode ća. zemlja se trese. i Gavan i sluge sve ode u crnu zemlju. Al’ da ga se otarasi. a Gavanovica s ditetom u istočnin dvorima. iziđe ona na vrata i reče prosijaku: “Biž’ ća s moji vrata! Vi skitančine i linčine ne date mira ni meni ni mome ditetu.

stra’ i straopoštovanje. Život i običaji u Imockoj krajini. ma ji isto svaki Imoćanin voli. Krenice provriju svake godine i unda čine šćetu jadnim ljudima. godine kazao fra Vjeko Vrčić. a ne uokruga. dite moje! 451 . Fra Silvestar Kutleša. Ta dva imocka oka drže sve na mistu. Al’ unda oćuti glas iz oblaka: “Biži dalje. ne žali diteta! Od zla roda nek’ nije poroda!” Poviše Gospine crkve u Prološcu imaju dva okrugla jezerca. al’ su se otvorili virovi i voda mu podušila svu marvu iz torova. Tu su ti isto bila guvna Gavanova i pojate. između Modrog i Crljenog jezera. Tako ti nasta “Utopišće”. al’ one su još uzgarite i ne daju se. začuje glas iz oblaka: “Baci dite ako misliš svoju glavu iznit!” Sluga se ustavi i baci dite. Ta dva imocka oka bude znatiželju. Ovden ti vas narod o Gavanu pripovida. U Prološkom Blatu tri su jezera: Provalija. zemlja proguca i voda pokri.kući (jerbo se u Kamenjaku rodija). k’o što je misterija i Crljeno i Modro jezero. Te iste noći i to ti se sve propuntalo. tako ti je se i jezero propuntalo u duljinu. Antoneli Rebić. Krenica i Postranjsko jezero. Sluga se za ditetom raskaja. Matica hrvatska ogranak Imotski. Pogini tada i 75 Gavanovi sluga. štuje i s njiman se vali. sve što je Gavan ima. prid Boga su manje krivi. Te strašne noći. Samo se zemlja nad njima propuntala. A Udovica je dosta žena u crno zavila. Rkp. Ta je manja kazna. Imotski 1997.322 322 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Tu se nisu otvorila jezera. Narod ji zove “Gavanov kokošinjac”. al’ ji ne pokri voda. Kad je doša u Proložac. ma’ovina i bršljan te zidine. Od svega blaga Gavanova ostadoše živi jedino kokoši i kokošinjac. I Krenice i Udovica nesritna su i prokleta mista. zovu i Krenice i Udovica. 13. Vele su života nevini odnila jezera. Usp. str. jer su oni živi svidoci kako Bog pedipsaje olost i lakomost! Al’ to ti jopet nije sve. FF Split. Ispod Donji Vinjana imadu dvi bare. Tu su ti bila dva Gavanova guvna. ne da mu se ni koraka naprid. budno prate poštenje svoji Imoćana. Iz te rastvorene zemlje udari velika voda. Pokrila je kupina. Zovu i Grbavčeva jezera. sv. a pokriva i danas. 420-423. 2004. al’ niko ne zna sve i neće nikad ni znat! To će ti uvik bit misterija. Kako ga baci nako se zemlja otvori i proguta dite. Svak znade nešto. u Imotskome 2004.

Modro jezero CASKA Na Pagu se pripovijeda da je na tome otoku bio bogat grad. jak vjetar i potres 452 . ljudi su se s bogatstvom sve više udaljavali od Boga. a tada Bog spusti vatru. Bona je bila dobra te je anđeo po Božjoj zapovijedi upozori na ono što će slijediti. Našao je dvije sestre Bonu i Malu. Radi toga je Bog poslao anđela prerušenoga u siromaha da vidi ima li u Caski poštenih ljudi. Anđeo se u Caski osvjedočio o velikom grijehu koji se nastanio u tom gradu. Međutim. Caska. u kojem su ljudi dobro živjeli. Anđeo je izveo Bonu iz grada i odveo je daleko na južni dio grada Paga.

Dakle. Njen proboj kroz krški kraj na kraju završava prekrasnim. Legenda govori da je Caska bila bogat grad u kojem su živili dobri ljudi. anđel je izve Bonu iz grada i odve je daleko. tako su se judi sve više udaljavali od Boga. Anđel se. a srednju tehničku u Puli. sv. Živio je veoma raskalašeno i bio je veliki proždrljivac. Rkp. Nekad u davna vremena živio je bogati Gavan čije se nepregledno bogatstvo prostiralo ponad Kninskog polja. nakon potresa. FF Split. kako se bogastvo povećalo. na južni dil otoka Paga. Taj dan kad je Caska tribala bit kažnjena. a kazao joj je Jure Kaurloto (rođ. slučajnog prolaznika. Nakon toga vratio se u Pag. godine proglašena Nacionalnim parkom. Neke je priče zapamtio. Petra Jakovčević. 2005. 323 453 . 5. Roškim slapom i Skradinskim bukom. Sve zlato i dragulji s Caskom su potonuli na dno mora. g. gdje i danas živi. prema toj legendi Pag su osnovali dobra sestra Bona i mladi čobanin za kojega se ona udala. a i sam je bio svjedok nekih od njih. str. Bona je bila jedina poštena i anđel ju je po Božjoj zapovidi upozori na ono ca se sprema. Caska je. a neke je zapisao). Zajedno su osnovali grad Pag. kad je doša u Casku. 1932. Tu je završio osnovnu školu. nalazi na dnu mora. Tad je Bog s neba spusti vatru.na Casku koja u ruševinama i plamenu potonu u dno mora. Radi toga je Bog odluči kaznit Casku. Ali. Bona je na južnom dilu otoka našla mladega čobana za kega se i udala. u ruševinama i plamenu potonula u dno mora. Prema svima je bio veoma Zapisala je na Pagu 2005. u mjestu Pagu na otoku Pagu. Naša je dvi sestre Bonu i Malu. triba vidit ima li u Caskoj poštenih judi koje bi tribalo spasit od strašne smrti koja je pritila svim njenim judima. Posla je svog anđela koji je u obliku furešta. Na njezinu se toku nalazi veliki broj slapova i brzaca.323 (Pag) RIJEKA KRKA Krka je 1985. Danas se Caska. osvjedoči o velikom grihu koji se nastani u tom gradu. Kao dijete često je od svojih roditelja slušao razne priče o Pagu i njegovim mještanima. a u književno-teorijskom pogledu završetak navedene legende ujedno je i etiološka predaja. a š njom i sve zlato i dragulji koje su judi imali u izobilju. jak vitar i potres na Casku. 52.

Ugledavši siromahe u svome dvoru kako mu ometaju gozbu. a siromašnima nikad nije pomagala. osobito prema siromašnima. iz Gavanovih mlina potekla je voda i natopila mu čitavo imanje. to bi bilo zato da ih se isprebija i otjera. Sa stola punog izobilja dala joj je koricu kruha. njega. Ozarena od sreće sirotica taj komad kruha raspodijeli svojoj gladnoj djeci. gromovi zatutnjili. tjerajući ih pred vratima dvora kada bi se usudili zaprositi malo kruha ili vode. Prekrasni slapovi i sedrene barijere usjekli su rijeku Krku sa sedam pritoka. zemlja se zatresla. Međutim. bili iznimno raskalašeni i proždrljivi. bolesno u naručju. djecu i sve prijatelje proždrljivce. Kad mu je voda već bila toliko potrebna. opakija i lakomija. baci prokletstvo na njih. Imao je ženu Gavanušu koja je bila još i gora. preklinjući Gavanušu Bogom. Bila je trudna i bojala se da joj sirotica ne naškodi. Jednog dana Gavan odluči napraviti veliku gozbu za svoje prijatelje koji su. Potom sirotica ponizno zamoli malo vode. otrčala su da ispune očevu naredbu. Gavanova djeca. Sirotinju su izrugivali i ismijavali ih. kao i on. Tužna sirotica pokupi svoju djecu i ode iz Gavanovih dvora. Na Gavanovom posjedu nalazio se mlin. a znala je da je Gavanovo sve dokle pogled seže. a kad bi ih otvorio. za svako sirotičino dijete po jedan. Za vrijeme te gozbe na vrata Gavanovih dvora je pokucala siromašna žena sa svoje sedmero djece. Potopila mu je dvor. jer su im se usta od duga puta svima bila osušila. gurnući ju prezrivo i sa gnušanjem. trudna Gavanuša u posljednji trenutak odluči ih spriječiti. vičući kako za nju postoji samo jedan Bog.naprasit i nemilosrdan. Gavan je imao mnogo sinova i kćeri s kojima je uživao provoditi vrijeme i kojima je namjeravao ostaviti čitavo svoje bogatstvo. Gavanuša se na to razbjesnila i zamahnula rukom prema siromašnoj ženi. u dronjcima i vidno iscrpljeni dugim putom. nogom po podu. Takva osjećanja ona nije poznavala. Bogatstvo stola kojim su se 454 . Ona nije znala za Boga. ženu. nije poznavao nevolju i njegova su vrata za sirotinju uvijek bila zatvorena. noseći najmlađe. Gavan se razbjesnio i naredio da se puste psi iz vežnje. pa je zamolila malo te vode. sva sretna. neka im ju je na izobilju. U tom su trenutku munje proparale nebo. Popevši se na obližnji brežuljak. Ni oni nisu bili mnogo drugačiji od oca i majke. njen Gavan i da svoje bogatstvo ne želi uzaludno raspršivati na nezahvalne bijednike. Svi su redom bili veoma mršavi. Nije se ona bila sažalila nad siromašnom ženom i njenom djecom.

Zagreb 1990. Kazali su joj Jure Tabula (rođ. veljače. djev. priredio Anđelko Badurina. sv. Siromašno stanovništvo iz okolnih naselja počelo je naseljavati to područje formirajući staru Scardonu i Šibenik. str. te mu je atribut padavičar. 52. U njoj se nalazi mali Gospin kip. a Gavanovi dvori i danas se vide potopljeni pod njenim bogatim slapovima. a na vratima je željezna rešetka. Rkp.324 SVETI VALENTIN Valentin je povijesna osoba o kojoj nema detaljnijih podataka. g. U jednom trenu cila se crikva napunila jakom svitlošću. Petra Jakovčević. Blago .. 325 Leksikon ikonografije. za ozdravljenje svog bolesnog diteta. 580-581. Njegov je blagdan 14. godine u Šibeniku.-6. Postoji još takvih štorija o mirakulu svetog Valentina pa mu se u čast danas čuva njegov kip u obliku diteta u toj crikvi gdje se žena molila za svoje dite. Na Pagu se pripovijeda o jednoj ženi koja se u crkvi molila sv. Otada je vode bilo za svakoga. 1937. Legenda govori o ženi.326 (Pag) GOSPE OD GORME U hridini s desne strane uvale Trstene iza Postira nalazi se stotinjak godina stara kapelica Gospe od gorme. Valentinu za ozdravljenje djeteta.stoka 455 . Brusan u Grabovcima).325 Mnogobrojna su mjesta kojima narod hodočasti tražeći u njima utjehe u svojoj tjelesnoj i duševnoj boli. a kazao joj je Jure Kaurloto. Zaštitnikom je očiju. Kršćanska sadašnjost. Žive u Šibeniku. 5. FF Split. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. g. Rkp.proždrljivci gostili postalo je dijelom bogatstva Krke.. našla je zdravo dijete. Kad se žena vratila doma svoje je dite našla zdravo. koja se molila svetom Valentinu prid njegovim oltarom u crkvi Marijinog Uznesenja. 2005. a kada je žena došla kući. Mučen je (269/70) za vrijeme cara Klaudija II. FF Split. 1936. Kazivači su bračni par od 1955. Pripovijeda se da je kapelicu u stijeni 324 Marita Tabula zapisala je 2006. Prema legendi bio je svećenik. str. u Gaćelezama) i Tereza Tabula (rođ. g. Ozdravio je padavičavu djecu. godine. 326 Zapisala je na Pagu 2005. Crkva se najednom napunila jakom svjetlošću. 2006.

I ta legenda u osnovi ima etiološku predaju jer pripovijeda o uzroku gradnje kapelice i nastanku njezinoga naziva Gospe od gorme. 327 456 . visina vode u bunaru se ni smanjivala. Zbog nje je u opasnosti bilo sve ca su seljaci posadili. Vodice. Malo blato i Blato Rogoza. stoka i ljudi bili su u opasnosti.izdubio Stipan Biočina jer se ondje za vrijeme oluje sakrio i opazio neku svjetlost. str.327 (Postire na Braču) SAMOSTANSKI BUNAR Naziv Pag dolazi od grčke riječi “pege” koja znači izvor. Posli nekoliko dan molitvi i odricanja od jela. blago. Približio se da vidi što je to. g. Misecima ni dažilo. U Postirama na Braču 2005. a čobani za napojit svoje stoke. Kod hrvatskoga je puka snažna vjera u moć molitve. Kad su se svi judi napili i doma odnili za napravit zalihe. kao i na većem dijelu otoka. Stipan Biočina sakrì se ispod hridi za vrime jedne oluje. kapelicu. Bi je to jedino vrelo koje ni presušilo na otoku i judi su dolazili iz svih mista da bi se napili. kad u isti moment. pa su u pojima prisušila sva vrela. Lina Bižaca je kazala Tei Fabris. Opázi je nikù svitlost. u hridi. udre grom i s hridi pàde veliki kamen baš di je on malo pri’ bi’. 77. ali je odjednom udario grom i s hridi je pao veliki kamen baš gdje je on netom bio. Danas postoje toponimi koji potvrđuju da je vodeno bogatstvo za Pažane bilo iznimno važno: npr. Vode u bunaru taman toliko da se ni prelivala priko korniža po samostanskom dvorištu. samostanski bunar se napuni do vrha. sv. Jednog godišća u Pagu je bila velika suša. Na cijelom području grada Paga. jedan dio paške uvale zove se Janjeće vode i slično. a na otoku postoje čak tri jezera: Velo blato. postoje brojni izvori vode. Strahujuć od nedaće koja je zapritila zbog suše. Pažani su se molili Majki Božjoj u Starom Gradu. FF Split. Na Pagu je bila velika suša i sva ljetina. Pažani su se molili Majci Božjoj u Starom Gradu i nakon nekoliko dana molitve i posta samostanski se bunar napunio vodom do vrha. Vode se uzimalo stalno. a i judi. vinova loza. Rkp. Tako je bilo danima i nedijama. 11. Priblížì se kako bi vidi če je to. 2005. a uvik je bilo dovoljno za sve. težaci su počeli uzimat vode za polivanje polja. Bez obzira koliko su judi uzimali vode. Iz zahvalnosti izdube u kamenu.

od koga je bila bašća. ne bi imali di nego u kapelu. Prag je osto u Vrbasu i dan danas se more viditi kako voda iđe priko njega. g. Didak. eto. I ona je mislila da Bog dâ da ozdravi. str. A s druge strane Vrbasa bila je neka muslimanska bašća. Bog je dao da ona ozdravi. Boccacio je u pisanoj književnosti afirmirao novelu. i da je onu kapelu u njenu bašću. samo se išlo konjima. djev. U kući od jednog bega. dok je nisu srušili. 2005. kiša je pala i sva poljska vrela su se napunila.328 (Pag) KAPELA U PODMILAČJU U Podmilačju bila kapela i uz kapelu pravila se crkva. 6.Nekoliko nedija posli. godine pobjegli iz. rkp. ona bi nju oprala i očistila i ne bi je dala prljati. 329 Legenda je zapisana 1994. Firence. kugom poharane. svraćo se u kapelu. sv. godine po kazivanju Mare Kolende.. ovog rata. 52. je ćer obolila i odala je tuda po bašći i ona je gledala di se tu u kapelu sve svraća. godine u Novoj Biloj. rođ. U Straparolinoj talijanskoj zbirci novela Ugodne noći (XVI. FF Split. Rkp. I di ko da je kasnio. To je bilo kada nikad nije bilo nikakvih vozila. 1994. On je još gori. Karakterizira je realističan književni pristup. Prija se moglo vidit u nekim molitvenjacima slika anđela kako nose kapelu priko Vrbasa. 328 457 . a uz kapelu napravljena je crkva i tuda su se čudesa stvarala i bolesni se ličili do. Tu je bila pustika i kad bi bilo neko nevrime.329 5. st. Vl. kad bi putnici okasnili. 1923. a jednu noć su anđeli prinili kapelu u njenu bašću. a priča se da će tako i zavik ostat. Giovanni Boccacio (1313-1375) napisao je Dekameron koristeći priče sedam djevojaka i tri mladića koji su 1348. Voda u samostanskom bunaru se vratila na razinu na koju je uvik bila.) nalazi se ljubavna priča o Malgareti Spolatini koja je noću s Lopuda “plivala svome ljubavniku redovniku na Petri Jakovčević kazao je Jure Kaurloto na Pagu 2005. NOVELA Novela je priča o običnim ljudima i njihovu životu.

no nisu se smjeli viđati zbog neprijateljstva između svojih obitelji. a Miljenka su roditelji poslali u Veneciju. Tragičnu sudbinu istovjetnu talijanskoj nalazimo u Dalmaciji. st. priredila Maja Bošković-Stulli SHK.330 U naše vrijeme Hrvati najčešće pripovijedaju didaktične. godine obavljena vjenčana ceremonija. Tamo je upoznao bolničarku preko koje je Dobrili slao poruke i ugovorio bijeg. Dobrilu je otac poslao u samostan u Trogir. Zagreb 1997. Braća je prevare zapaljenom svijećom na pogrešnom mjestu i ona se utopi. Kako bi je kaznio zbog sramote koju mu je nanijela.otočiću Sveti Andrija” kod Dubrovnika. Gotovo da i nema osobe koja nije čula za njihovu tragičnu sudbinu. MH. str. MILJENKO I DOBRILA Tragična romansa veronskoga para Romea i Julije kojima roditelji nisu dozvoljavali da se viđaju poznata je u cijelom svijetu. Bijeg mladih natjerao je Dobriline roditelje na popuštanje te su im stoga poručili da se vrate u Kaštel Lukšić kako bi se obavilo vjenčanje. Tako barem svi misle. Miljenko je za to saznao i došao iz Venecije upravo u trenutku kada su mladenci izgovarali zavjete te je spriječio vjenčanje. ne mogavši podnijeti da se njegova kći udala za Miljenka. Pokušavajući pronaći Dobrilu. u plemićkoj obitelji Vitturi rođena je kći Dobrila. i to baš u Hrvatskoj. 24. Dobrila je bila pod strogim nadzorom. šaljive i baladne novele. U drugoj polovini XVII. iz Usmene pripovijetke i predaje. a kako bi spriječio Miljenka da je pronađe. Takve situacije događaju se i danas. 330 458 . točnije u Kaštel Lukšiću. Miljenko je došao u sukob sa zakonom i zbog toga su ga osudili na zatvor u Visovcu. Od trenutka kada su roditelji saznali za njihovu vezu. Dobrilin otac ugovorio je vjenčanje svoje kćeri sa starijim trogirskim plemićem. a malo je onih koji znaju da se ista sudbina već dogodila. Dvoje mladih zaljubilo se. naručio je njegovo ubojstvo koje zbog Miljenkove domišljatosti (prerušio se u fratra) nije uspjelo. Dobrilin je otac. a u obitelji Rušinić sin Miljenko. Nakon što je u kolovozu 1690. No nije sve ostalo na tomu. no tragedija je rijetkost. Također je pitanje postoji li sličan slučaj u još nekoj zemlji.

1891. 2005. Dobrila je nakon toga izgubila zdrav razum. zemlje Dalekog istoka. Uz njega se vezuje priča o ljubavi jednog morskog vuka koji je za sobom ostavio kuću. Na njihovu vječnom počivalištu zauvijek je uklesana poruka “Pokoj ljubovnicima”. opera te kazališna predstava. Poljubio je djevojku i otplovio. A taj toranj na vrhu sela. 331 459 . hridi sjevernih mora. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. U prošlosti su na ovom otoku žene. TORANJ LJUBAVI Silba je jedino selo na otoku. toranj i grob na kojemu je još za života dao uklesati natpis: “Petar Marinić. Bio je mlad. a u Kaštel Lukšiću još uvijek postoje oba dvorca. Posljednja želja bila joj je da bude pokopana zajedno s Miljenkom u crkvici Sv. a dječji dom u Kaštel Lukšiću.331 (Kaštel Lukšić) O sudbini dvoje mladih napisane su: novela.osvete na mostu ispred dvorca ubio svojega zeta. U sredini Silbe. silbanski je spomenik jedne ljubavi koji je to mjesto učinio čuvenim. u Kaštelima 2005. obale Afrike i Australije. uska kula na čiji vrh vode vanjske kamene stepenice. sv. na istoimenom otoku. I mlada. plovili svim morskim putevima i pod starost se vraćali na otok. smješten usred parka. a muškarci su cijeli svoj život uglavnom živjeli na moru. nosi naziv Miljenko i Dobrila. Toranj se visoko uzdiže i s njega se pruža prekrasan vidik. razboljela se i nedugo potom umrla. ali nikada ne bi zaboravili pjesmu o otoku nalik raju i predaju vezanu za toretu na Silbi. (Ona je dio loze de Michelli Vitturi. Zovu je još i “Toranj ljubavi”. To je okrugla. i Vitturijev i Rušinićev. smješten nedaleko od njihova posljednjeg počivališta. jao onomu tko makne ove kosti”. godine kazala teta Marija. još mornar. starci i djeca bili uglavnom pastiri. lijepa bila je njegova zaručnica Antonija Mauro. Vraćali bi se da umru. Karmeni Carev. FF Split. kapetan. kaže priča. a usred vrta sagradit ću tornjić s kojeg će se vidjeti cijeli otok i more”. visoko se diže Marinićev toranj. Poznavali su obje Amerike.) Rkp. Ivana u Kaštel Lukšiću nasuprot dvorca. “Kad se vratim s ovog dugog putovanja” rekao joj je jednog dana prije odlaska – vjenčat ćemo se! “Zasadit ću vrt oko kuće. 21. ako ih more prije toga ne bi progutalo.

Pokatkad je motiv dva brata od kojih je jedan bio dobar. Usp. Dao je sagraditi tornjić usred sela. a kada se konačno vratio. uzme je u naručaj. I gledali su s tornja otok. 332 460 . s vjenčanim prstenom na prstu. tvoje zaručnice. stoji i danas kao spomenik ljubavi. str. Bio je uporan i čekao dugih dvadeset godina. U tim su pričama dva brata bila dobra. uspravan. velikih sjajnih očiju. Petar Marinić joj se nasmiješi. Taj je motiv i u glasovitom djelu Sermones discipuli Ivana Herolta kao i u djelima bosanskih franjevaca koji su djelovali u razdoblju katoličke obnove od kojih valja istaknuti Matiju Divkovića i njegovu besjedu o dvojici braće. s prorijeđenom kosom. Ona u cvijetu mladosti. Ti su motivi u usmenoj komunikaciji prisutni preko četiri tisuće godina. Toranj na uzvisini vrta. još lijep u ozbiljnoj zrelosti svoga života. brodove i more.Antonija! Rastuži se pomorac. nav. E. Dvojica su braće bili vrijedni i sa svojim sinovima su išli na more ukrcati drva. zagrli djevojčicu i zakle se: “Antonija me nije čekala. Tomislav Đurić. dj. godine kazala je Ruža Brnas (djev. rođ. mnogo je djece dotrčalo na silbansko pristanište. a drugi loš. na najvišoj uzvisini Silbe. a treći je brat bio loš. ali krepak. pomiluje je i upita ljude okupljene na pristaništu: – Čije je ovo dijete? – To je kći Antonije Maruo. Sagradio ga je od živog kamena i kamenim je zidom opasao vrt oko njega. Čekat ću dok se ovo dijete ne razvije u ženu”. Mještani ga zovu – Marinićeva toreta!332 (Silba) BRUŠKA GOJČICA U usmenim je pričama od drevnih staro-egipatskih vremena motiv tri brata. ali ako majka nije mogla postati mojom ženom. Jedan je brat našao komad drveta i na njega stavio svoga sina i gurnuo ga prema Jeleni Braović 2007. Djevojčica se također zove . koja se udala za tvog prijatelja. rkp. postat će to kći. 1938. Antonija Maruo nikada nije tamo zakoraknula. 33. 2007. U suvremenoj hvarskoj noveli pripovijeda se o trojici braće.Dugo je plovio oceanima. Vl. uz svoju kuće. on – trideset godina stariji. u Ričinama kod Imotskoga). Pandžić. poškropljen slanoćom mora koju vjetar nosi za olujnih dana. Među njima je bila i jedna posebno ljupka djevojčica. guste crne kose. Ušla je u tu ogradu njezina kći – s rukom u ruci kapetana Petra Marinića. Zadesilo ih je nevrijeme i bura je prevrnula njihov brod. sv.

obali. Kad je htio izići. začuo je vapaj svoga brata te se vratio kako bi ga spasio. More ih je progutalo. Bura je bila sve jača i jača a brod se sve veće njiho te se na kraju privarni a dvo brata sa svojim sinovima su se nošli u moru. Harmonija je uspostavljena i zasluženom kaznom koju je doživio treći brat te je u strašnim mukama priznao svoj grijeh i molio da ga njišu na stolici privezanoj o stropnu gredu – jer je i on objesio mazge i njihao ih. Kući su ostali treći brat i njegove dvije nećakinje od nastradale braće. Međutim. išao je što dalje od sela i u nekom masliniku objesio je mazge i proboo ih kolcem. Jednoga je dana pozvao svećenika i muža svoje nećakinje kako bi se ispovjedio i kazao svoju tajnu koju nije mogao u grob odnijeti. Spasilo se jedno dijete koje je otrčalo kući kazati što se dogodilo. U toj je noveli tragična sudbina dvojice braće i zloća njihovoga trećega brata. Treći je brat bio lijenčina i nikada ništa nije htio raditi i bio je ljubomoran na svoje nećakinje koje su bile vrijedne i nisu živjele u oskudici. Međutim. Zločin koji je napravio stalno mu je bio pred očima i progonio ga je. Od cijeloga imanja ostale su im dvije mazge. nevrime je bilo jače od njih i barzo ih je svih more progutalo. Kad od bolova nije mogao zaspati zamolio je da stolicu privežu za stropnu gredu i njega stave na nju te ga njišu onako kako je i on njihao one mazge. Tada su svi čuli ono što nitko nije mogao ni promisliti. U selu Brusje živili su tri brata. Ostao je nepokretan i trpio je velike bolove. Jedina mu je želja bila ispričati zločin koji je počinio i potom umrijeti. kad je iti izoć iz mora spriči ga vapaj njegovega brata pa se vroti u more da bi sposi brata i njegoveg sina. Optuženi su krivi ljudi koji su poslani na galiju gdje su i smrt dočekali. Jedon od braće uspi je noć komad darva na kojega je stavi svojega sina pa ga je gurni prima kraju. dvojica braće sa sinovima išli su na more ukarcat darva u brod i u temu momentu čapilo ih je nevrime. Pravi krivac. Al. treći brat se izvukao i doživio je preko stotinu godina. Vrag trećemu bratu nije dao mira i odlučio je od nećakinja posuditi mazge i otići u polje. Sutradan je zamolio da ga privežu na jednu stolicu i nose kroz selo kako bi svi saznali za grozotu koju je učinio. 461 . Novelom je uspostavljena harmonija jer su sirotice od nastradale braće bile vrijedne i svojim su trudom uspijevale živjeti bez oskudice. Nevrijeme je bilo jače. ni to mu nije pomoglo da pođe s ovoga svijeta.

Iz dona u don budi se ogorčen ča je još živ. droge voje su mu ih zojmile. Nakon ča je pasalo pad don.333 U Brusju na Hvaru zapisala je 2006. Niko ni moga virovat da jedon čovik to more napravit nikome ko ga je toliko voli. to ga je uvik progonilo i to mu je bila kazna za ono ča je napravi. te dvi mazge su čudo vridile. S tima mazgama iša je ča daje od što daje od sela. ni se moga pomitit s tin kako one. Al trećem bratu vrog ni do mira. A sad kad njih već ni bilo. Sutradon su one išle pud poja a tamo ničega. Hraste. Al. rođ. I tako je i bilo. g. Vroti se doma i reka zermonima da su mazge u njihovemu poju. Kad od bolovih ni moga već ni zaspat. Poslali su ih na galiju di su i smart dočekoli. a ta žeja nikako da mu se ispuni. ni ga imo ko hronit poče je bit ljubomoran na svoje zermone. To je teško pogodilo cilu fameju. g. Davno su u njenoj obitelji svi muškarci bili neobično snažni i visoki (kao hrast). otkuda dolazi i prezime 333 462 . nepokretan je osto i velike bolove tarpi. Treći brat od dvo. cili život bi je linac i živi na račun svoja dvo brata. priko sto godišć je imo. da bi prihronili fameju. zaželi je svoju zodnju želju da katridu privežedu za stropnu gredu i da njega stavidu sest na nju. probo kolcen i tamaliso sve dok nisu krepale. ni to mu ni pomoglo da porti s ovega svita. s njima su hodili u pašu i gonili. Kako se u to vrime živilo od poja. nošli su mazge obišene na maslinama. Somo je želi umrit. on je iša do svojih zermonih i pito ih bi mu one posudile te mazge za u poje. Sutradon je naredi da ga stavidu na jednu katridu i nosidu po cilemu selu. ča su se utopili nikad ni imo ništa. Blizu su bili niki judi iz drugega mista i oni su plotili za tuju zločin. Završila je osnovnu školu na Hvaru. al valo je hodit naprid. I tad su svi čuli ono ča nikad niko ni ni propenso. Bi je stor. tarčalo je doma reć svoje dvi sestre koja dežgracija ih je strefila. i onda da ga tamalisaju kako i on one mazge dok ne porti s ovega svita. I tako je jednega dona odluči zvat popa i muža svoje zermone kako bi se ispovidi jer svoju tajnu nikako u greb ni moga odnit. a ono ča je napravi nikad ni zaboravi. u čudu su stale pensat di su njihove mazge. se 1929. tako da svi znaju koju grozotu je učini. dvi ženske. Iskali su ih svukud i cilo selo je pomoglo. barzo su nošli koga će okrivit. Jedino ča su te dvi sestre imale bile su dvi mazge. al mazgih ni bilo nikud.Jedno dite ča se sposilo. Ostale su dvi sestre i brat koji je imao deset godišć. imaju a on ne. u Brusju na otoku Hvaru gdje je provela cijeli život i gdje živi još i dan danas. odve ih je u niko poje maslinih i tamo ih je obisi na masline. Judi ka judi. Katarina Mišković. a kako su ga one čudo volile. A provi krivac se izvuka i duboku starost doživi. a kazala joj je Katica Hraste (djev.

Poslije vjenčanja vratiše se u Mlakvu i pozvaše sve selo na slavlje. Sastajali bi se oni svaki dan kod ovaca i ašikovali. Sidoše Božu i Martu u kola i vjenčaše ih u crkvi. 463 . a i Kaja u njega. Dođe Kaja. Donila bi što bi kajder bila. od puste žalosti spjeva pjesmu. gdje su starim pričama kratili svoje vrijeme. Bože je izbjegavao tu imućnu curu koja se zvala Marta.Emocionalni je efekt novele postignut lirskim slikama i lirskim tonom. Svekru babi svilenu košulju. Skupiše se svi seljani i otpoče pjesma i kolo. ali Božini mater i ćaća ne dadoše o tom ni govoriti. str. Svile mu se kosti od bolesti. Time su pojačane poanta i didaktičnost novele. Pošto je Kaja bila siromašna. 1. Kao djevojčica slušala je od svoje bake Marije stare bruške pjesme od kojih je većinu zapamtila a neke i zapisala. Nek se ženi ženila ga mati. I dalje se potajno viđao sa Kajom. sv. Rkp. Zaljubi se Božo u nju. Kao djevojka poslije mise nalazila se s drugim mladima iz Brusja ispred crkve kod starog bora. Bože je bio na izgled viđen i imućan momak pa se u njeg zagledale mnoge cure iz tog kraja. Jedan dan njegov ćaća otišo po curu Martu i doveo je u kuću. 2006. Bože je imo veliko stado ovaca što je u no vrime bilo veliko bogatstvo. Da me oće u svate pozvati. oni su za Božu našli drugu curu koja je bila imućna. BOŽO I KAJA Za mnoge novele pripovijedači kazuju da su istinite. 2. I dok je čuvo ovce spazi on Kaju iz susjednog sela koja je bila lipa ali iz siromašne kuće. FF Split. Takva je i sljedeća: U malom selu Mlakvi živio je jedan momak koji se zvao Bože. Kad čude Kaja za to. Njegova obitelj odlučila ga na silu natrati da oženi Martu. ufati se do mladoženje u kolo i započe: Sinoć meni karli haber dođe Da mi je se dragi oženio.. Hraste koje je uzela ta obitelj. i odluči doći u kolo i zapivati. Priče koje su njoj prenijeli u nasljeđe njezini preci ona je uvijek rado prenosila drugima). Nakon nekog vremena odluče da se vjenčaju.

spremi se i krene Božinoj kući. Martu i njegove roditelje pogodi velika sramota zbog svega toga što se desi. Treći dan on opet ode u iste staje i obisi se. a Bože okrenu u plač i pobježe iz kola prema šumi. Kad je malo došla sebi. Niko nije znao di je Bože otišo. Seljani se zagledaše na to. Otišli su odma u selo da kažu kakvo se zlo dogodilo. Kad je Kaja došla do staja pođe da traži Božu. samo nju oću za svoju ženu pa makar prosjak posto!” Mater. pripadoše se i izletiše iz staje. jer ni njezina mater nije tila te sramote. ćaća i braća ga opet prisile da se vrati kući. Ona je prišla Boži. pade odma u nesvist. Diglo se cilo selo da ide u staju po Božu. Kaja svojoj. Smrklo joj se a ne svanulo joj se.Ko no moje srce od žalosti. Božo skoči s pojate pred Kaju i čvrsto je zagrli. Kad je ušla mrtvac je bio donesen iz staje i položen na daske. Tu su ostali u sjenu skriveni tri dana. Krenu ona prema tim stajama da vidi je li Božo tamo. Kad Kaja ču za to da se Božo obisio. a pogotovo sa Martom. Kaja se vrati kući a svatovi se raziđoše. U šumi su bile staje gdje su spraćali ovce. jer su se tu i prije sastajali. Jadni Božo se vratio svojoj kući. Tražili su dan i noć ali nisu mogli ni slutiti da je Božo bio u stajama sakriven u sjenu. Marta mu prva priđe i reče: “Ako ti Kaju voliš ja ću se vratit svojoj kući makar to bila velika sramota!” A na to Bože reče: “Ti slobodno ajde odakle si i došla. Kaja je naslućivala da bi on moga biti u stajama. Bože se sakrio u njih. samo da to ne bude velika sramota za njihovu obitelj. Kad su upali u štalu. Božini roditelji. ja ostajem sa Kajom. pala po njemu i počela nabrajati. Kad su čobani došli da sprate ovce. zgledaše Božu kako visi. Marta i ostali seljani zatekoše ih kako side zagrljeni. Svekrvici crnu jameniju. Oboje su plakali gromkim glasom. sve dok ih nije spazio jedan od čobana što je tu spraćo svoje ovce. da ga vrate na silu kući. Ode on do Božine matere i ćaće pa im kaže da je vidio Božu i Kaju u staji. Odluče da ga pođu tražit. Kad se vratio nije sa nikim pričo. vikala je iz sveg glasa ako je tu da se javi. od velike tuge i žalosti. I Božina mater je plakala i kroz plač govorila: “Jadna ti sam do Boga svoga što uradi od diteta svoga?” Odgovor joj na to Kaja 464 .

sljedeći je. Lupež se nađe na sajmu. čini mi se. Sarajevo 2005. MH. Krađe Vrgorčana obično padaju na teret Turaka.dala: “Dabogda ti prokleta bila što si ovu ljubav uništila!” Sahraniše 334 Božu i završi se priča o tragičnoj Božinoj i Kajinoj ljubavi. vođenom i na vrgoračkom području. kažu. navodi i anegdotu “Vrgorčanin i kotao”. pa došavši blizu njega. uz čije je ime vezan događaj opjevan u pjesmi o Hasanaginici. 5. Između domišljatih i smionih poteza u prijevarama. gazda područja od Župe preko Grabovca do Zagvozda. str. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. godine više dana je gostovao putopisac i prirodoslovac. VRGORČANIN UKRAO KOTAO U kandijskom ratu. bio je teško ranjen i Hasan-aga Arapović.) Fortis je. karakterističan. a govori da je nesretna Hasanaginica na putu iz Ljubuškog za Imotski sa svadbenom pratnjom prošla kroz Vrgorac i prenoćila u kući predaka narodnog pjesnika i serdara (vojvode) Ante Pervana Prže u Kokorićima. Da li je Ante Pervan Žalosnu pjesmu o Asanaginici kazao svomu gostu Albertu Fortisu ili je Julije Bajamonti tu pjesmu zapisao i dao Fortisu – do danas se ne zna. Strukturom i tematikom bliska je nekim pričanjima iz života i šalama. neki siromah kupio kotao. venecijanski opat Alberto Fortis. knj. priredio Marko Dragić. U anegdotama je humorističan i satiričan ton. U svom putopisu Viaggio in Dalmazia (1744. 465 . osim te balade na hrvatskomu jeziku i u talijanskom prijevodu. spustio ga na zemlju zajedno sa 334 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. HKD Napredak. ANEGDOTA Anegdota je kratka priča koja najčešće na šaljiv način kazuje o određenim osobama. 243-245. g. koji je za svoga domaćina kazao da je “vrstan pjesnik odličnih lirskih i epskih pjesama”. ali u slučaju nužde. O tomu događaju predaja i danas postoji u Vrgoračkoj krajini. Kod tog Pervana 1772. što sam ih čuo pripovijedati o jednome od njih. ne štede ni kršćane. (Kupres) 7. drama i mikrostrukture.

Sad mi” kaže. sv. je li vidio koga da mu gaje odnio. Brkić. rođ. 1031. 336 Dijani Paponja ispričala Janja Buntić. Turci vide da je baba iz Doljana. kako sam ja učinio. Vrgorčanin zgrabi kotao sa zemlje i metnu ga na glavu ne mijenjajući položaja. d. a južina sa ševera”. listopada 1953. 19. to je mislio na Počitelj. 2004.. ondalen dino ima kameni most. Baba im kaže: – Ondalen di sunce tri puta zapne i tri puta odapne. ne videći više kotla na njegovu mjestu. okrenuo. ali morao si ga metnuti na glavu. Rkp. djev. u Vrgorcu. a ona je kod svog ušća”. 12. (Čapljina) BABA IZ DOLJANA Turci ufatili neku babu i pitali je oklen je. Sva mu vojska izginula. “to sve imat za vas i tako sam svu voj336 sku izgubio.” “Ovaj kad je to čuo. “ još jedna rijeka. Ona sedam puta ponire. ko Trebižata. str. pa izranja tako i tako pravi plodnu zemlju. Dalje reče: “Ima rijeka jedna koja pogodine teče uzvodno. pa ti ga ne bi ukrali. živi u Čapljini. Dijani Mišetić kazala je Jolanda Mišetić (rođ. 335 466 . pa sam šćeo” kaže. jerbo tamo se sunce tri puta pojavljuje i tri puta nestaje za brdima i jerbo je tamo bio kameni most. kadli paša skoči i ovako reče caru: “Čestiti care. 2004. Ovaj odgovori iskreno: – Nisam na to pazio. zb. pa izvire. upita upravo toga što ga je imao na glavi. FF Split. Dok je on s jednim svojim znancem nadugo i naširoko razgovarao o poslovima. Jadan se mora vratit svom caru u Carigrad i kazat šta je bilo. Vl. Kad se onaj drugi. 31. “sudi. 1. pogodine nizvodno”. rkp. završivši razgovor. Car mu je trebo otkinut glavu. “A ima” kaže. nije ga ubio. g. “najplodnija.zavežljajem sa strane. sv.335 (Vrgorac) PAŠA I CAR Neki paša ratovo oda oko Čapljine. profesorica u splitskoj Zubotehničkoj školi). to je ko Krupa. tamo đe sam ja ratovo ima jedan grad u kojem šever puše s juga. brate.

Vl. júdi su navalili na avion ko mravi i skupili sve iz aviona (deke. godine po kazivanju Jure Lebe rođ. sv. 337 467 . Kada su Turci vidjeli da ih narod gađa hranom.). te ih gladom ne će prisiliti na predaju.).Tako Turci babu puste. zvani avioni – tvrđave koji su odlazili u rat na Njemačku. 6. hranu. su ih prihvatili i pomogli im da se vrate u Englesku. 9. došli su i do tog grada. FF Split. g. Vidjevši to. a ona nije znala da su Turci opsjeli Kaštel. Kad su Turci zaposjeli cijelu Imotsku krajinu. u Doljanima.339 AVION – TVRĐAVA Za vrime II. Turci su zaključili da ih Sućurani sirom tuku i da imaju hrane u izobilju. 11/06. pa Zapisao sam u Doljanima kod Jablanice 1997. 1914. Rkp. str. pučani se dosjetiše da zakotrljaju velike kolutove sira na Turke. Kako je u to vrime vladala neimaština. FF Split. svjetskog rata priko Brõča su prolazili engleski avioni. Rkp.-7. Čekali su u docu da stanovnici grada ostanu bez hrane i sami se predaju. godine u Kuli kod Lovreća kazala Ana Mustapić (rođ. Tamari Treskavici. 2004. 1997. Kazala joj je Matija Vladović (djev. Tadašnja vojska na otoku. pomisliše kako je imaju napretek i odustaše od svoje namjere. Carev. zb. 339 Jelena Lijić zapisala je 2006. U povratku jedãn avion se pokvárì i pa’ na jedno brdo u unutrašnjosti Brõča. 12. str. godine u Kaštel Sućurcu. 2004. rođ. (Kula kod Lovreća) OBRANA KAŠTEL SUĆURCA Po predaji na jednoga Turčina pao je sirac koji je domaćica sušila na kućnom krovu. 338 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 338 Tako su pučani Liskavca izbjegli svoju propast. partizani. Na svu sriću svi Englezi iz aviona su ostali živi i zahvaljujući padobranima. 1932. pa joj je sirac nepažnjom ispao iz ruke. 1945.337 (Doljani kod Jablanice) OBRANA LISKAVCA OD TURAKA Kažu da je na brdu Liskavac nekad davno postojao grad. pribor za jelo).

10. godine zapisala je Tea Fabris. otišo je u kabinu kako bi se odmòri. Od šaljivih priča treba razlikovati kratke šale koje su strukturom i motivima bliske vicevima. a kazao joj je dr.. 2005. Rkp. udrì ih je jedãn brod. događajima i pojavama. ali i stihovima. 77. SITNI OBLICI (ŠALA I VIC) Šala je vrsta usmene priče koja na humorističan. S trideset pet godina otišao je u Ohio gdje je doktorirao teologiju i ostao na službi u San Pedru u Californiji. 77. Dok su prolazili kroz Gibraltarska vrata. FF Split. U Postirama na Braču 2005. g. Lina Bižaca je kazala Tei Fabris. dosjetka i smiješnica. taj drugi brod je olùpi vrata. Danas je župnik hrvatske župe Svetog Petra u Las Angelesu).-11. 340 468 . str.čak kidali i komade aluminija od kojeg je bio sagrađen te ga iskoristili za razne potrepštine. FF Split.. sv. g. te ju je usavršio na Oxfordu. maha i govori: “Pozdrav te mi svih doma!” Jadan je zajedno s brodom utònu u dubine oceana. I baš na stranu kabine u kojoj je spa’ Felicio. svećenik. putovalo se brodovima u Ameriku. šaljive novele. U hrvatskoj književnosti poznate su pod nazivima: rugalica. kako bi im brže prošlo vrime. Svi putnici su se uspili spasit osim jadnog Felicia koji ih je gleda bespomoćno kroz ponistru. Diplomirao je i na području glazbe.. Rkp. 2005. šaljive basne. sv. šaljive predaje. a kako su bila od željeza nisu se više mogla otvorit. 9. 1947. igrali bi na karte. Mogu se klasicificirati na: šaljive bajke. imenom Felicio. Akteri u šali mogu biti životinje i predmeti. str. dokonica. 341 U Postirama na Braču 2005. Ali.341 (Postire na Braču) 7. Tako su se Postirani ukrcali u željezni brod i otplovili.340 (Postire na Braču) SUDBINA JEDNOG EMIGRANTA Tridesetih godina za vrime emigracije. jedan od njih. Šale se ostvaruju prozom. Mate Bižaca (rođ. Za vrime putovanja. ironičan i satiričan način kazuje o osobama.

SPAVANJE S ĐAVOLOM Jesi li spavala s momkom? upita fratar djevojku na ispovijedi. pa se obrati ocu: Meni se čini da je ovo dite tribalo puno ranije krstiti. već brate da in nabavimo puške da se brane! *** Vic je kratka usmenoknjiževna tvorevina koja izaziva komičan dojam i smijeh. Kum: Hmm. što je njemu u glavi. Fratru se dijete učini priličito velikim. Da se nisam usepetijo. bi li ti moga pobit one šetke.. a kuma se tuži: Moj kume jada u mene. pa ta lovac si. mislim o čemu i ti-odgovori sildžija. 469 . KUM I KUMA Doša kum lovac u svoje kume. Nuder ti. daj mi bolan kume. šetke mi izidoše kokoši. velečasni. pa donio lanjsko – odvrati čovjek. upita se: Kolika im je onda koza? LANJSKO DITE Donio čovjek deseto dijete na krštenje. upita cura momka koji joj je došao na silo..PUTNIK Prolazio putnik namjernik kroz Knešpolje i kad je vidio natpis “Jare-sedam kilometara”. kuma moja. Duše ti. Ma tko će s đavlom zaspati-ispovijedi se djevojka. ote se curi. toga ti ja ne znam ništa drugo. ISTOMIŠLJENICI O čemu to sad misliš?.

ispravit ćeš ti već loše ocjene. Žena se primakne pogleda vreću i reče: pa zavezana je. zemlja – upita učiteljica Juricu. MUŽ I ŽENA Idu muž i žena: žena neprestano govori dok muž nosi tešku vreću na leđima. Sin: Probao sam tata al’ su napisane kemijskom olovkom. ali ne želim reći. LOŠE OCJENE Otac: Ne brini se sine previše. služi za ventilaciju.UČITELJICA I JURICA Reci mi koji je veliki čovjek uzviknuo zemlja. kazaljke se pomaknu. a on će moj tata kad je juče jeo salatu. Želim sutra imati čokoladno mlijeko odvrati dječak. 470 . Tata mi je rekao da ne valja biti tužibaba. Pitao Mujo ali di je sat od BiH-e a ovaj mu odgovori: eno ga u drugoj sobi. svaka država ima svoj sat i kad netko ukrade u nekoj zemlji. UČITELJICA I IVICA Učiteljica: Tko je razbio kamene ploče na kojima je bilo napisano 10 Božijih zapovjedi? Ivica: Ja znam. Mužu dodijalo slušati priče pa joj reče: zaveži već jednom. MUJO I SAT Došo Mujo na nebo i ušo u jednu sobu kad u toj sobi sami satovi. ČOKOLADNO MLIJEKO Zašto daješ čokoladu kravi? pita teta dječaka koji je došao iz grada.

342 471 .IZGUBLJEN ČOVJEK Ide izgubljen čovjek ulicom u nepoznatom gradu te upita prolaznika: oprostite. drama i mikrostrukture. 342 Ostatci tvrđave Ključica Svi su vicevi navedeni iz moje knjige Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. je li znate gdje je Primorska ulica? A ovaj mu odgovori: znam i prođe.

Zagreb 1967. Basler. Đuro. “V. 4. Maja. 1. Zagreb 1963. Benić. Na Drini ćuprija. Ispovijed. Biblija. Zagreb 1938. Godišnjak od događaja i promine vrimena u Bosni 1754. Zagreb 1980. 14... (priredio dr. Ivo. Andrija Zirdum) IRO “Veselin Masleša”. Narodne pripovijetke PSHK.-1882. Banović. Maja: Usmena književnost kao umjetnost riječi. Ivan. 472 . Ljetopis sutješkog samostana. 17. 3. Bošković-Stulli. Anđelić. 13. Bogdanović. JAZU. Narodna predaja o vladarevoj tajni. Svjetlost/Prosveta. Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska disertacija). (priredio dr. Bošković-Stulli. Zemljopis i poviestnica Bosne. 16.LITERATURA 1. Marijan. Maja. “Veselin Masleša”. Andrić. fra Bono. Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti.-1989. sv. Vrhbosanska visoka teološka škola. Andrić. Usmena književnost. knjiga XXIX. 1. Sarajevo 1991. Beograd 1997. Stjepan. radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja bosanske biskupije (1089. 7. fra Jako. Sarajevo 1979. knj. Bošković-Stulli. Zagreb 1978. Put bez sna. Ljetopis kreševskog samostana. Maja. Stari i Novi zavjet. u PSHK. Aralica. Safvet-beg. Kad je živio Tomić Mijovil. Znameniti Hrvati. Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini. 12. Ivo. Nakladni zavod Matice hrvatske. Maja. Baltić. 10. Bašagić. fra Ignacije Gavran) IRO “Veselin Masleša”. Arheološki spomenici kršćanstva u Bosni i Hercegovini do XV. Zagreb 1975. Bošnjak. Sarajevo 1973. Slavoljub (Ivan Frano Jukić). 26. u: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. 5. stoljeća. 15. Mladost. Zagreb 1931. 1850. Kršćanska sadašnjost.. Bošković-Stulli. Sarajevo 1989. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Sarajevo 1984. 2. Zagreb 2002. 18. 11. u: Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne. Znanje. 8. Masleša”. Sabrana djela. 6. Pavao. 9.. Ivo. Andrić. Zagreb 1984. Sarajevo 1991. Zagreb 1963.). Matica hrvatska. Bošković-Stulli.

Baška Voda 1999. FF-PRESS. 2000. Povijest Katoličke crkve među Hrvatima. 24. Baška Voda – Mostar – Zagreb 2001. Školska knjiga. Beograd 1964. u susret trećem tisućljeću. Motrišta. Zagreb. Marko Zakopano zvono. Richard. Beograd 1984. 1985. Od Kozigrada do Zvonigrada. Dizdar. Hrvatska književnost katoličke obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna književnost). 22. Marko. ur.19. Džaja. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Prozorski kraj u oslobodilačkom ratu i revoluciji. Vlastita naklada. Prozor. Deset kamenih mačeva. II. Sima. Legende sveta. Dragić. www. Dragić. Zagreb 1998. Zagreb 1973. 21. Krunoslav S kupreške visoravni. Muslimani i kršćani pod turskom vlašću u Bosni i Hercegovini. Kralj Tomislav u književnosti i umjetnosti u: Zbornik. Vinko Brešić. 29. 16. Tomislav. Dragić. rođendana akademika Miroslava Šicela. 23. Sarajevo 1997. Čubelić. str. 20. Prvi hrvatski kralj. I. Stipe. Botica. Mostar. 26. Zagreb 1995. Botica. 25. 153-171. Jure. Dizdar. izdanje RKT Župni ured Otinovci-Kupres 1994. Mak. Istorija srednjovjekovne bosanske države.ffst. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Mala nakladna kuća Sv. Botica. Sarajevo 1944. 34. 35. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL). Marko. 27. Namik. Zagreb 1995. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: “Osmišljavanja” Zbornik u čast 80. izdanje 1996. Stipe. Marko Dragić. 473 . Mala nakladna kuća Sv. Stipe. Antologija starih bosanskih natpisa. Josip. Hamid. Dragić. Mala naklada kuća Sveti Jure Baška Voda. Bratulić. Tvrtko. Buturac Josip – Ivandija Antun. Hrvatska usmena književnost iz BiH u zapisima studenata kroatistike Pedagoškog fakulteta u Mostaru. 33. Fakultetski priručnik. Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. Povijest i historija usmene narodne književnosti. br. Zagreb 1990. Cavendish. Split 2006. 28. Marko. Čehić. Ćirković. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. 2007. Miroslav –Draganović. 31. II.hr 32. izdanje 1997. 30.

Prvi hrvatski kralj. Hrvatska revizija. Adem: O etničkim kretanjima u ranijem turskom periodu Prilozi IZI u Sarajevu. Sarajevo 1990. Suljaga: Islamizacija Bosne). 5. “Zvonigrad” i “Gradina” u kotaru fojničkom. Mehmed. V. Gajret – kalendar. 274-276. Pero.36. 37. (Osvrt na rad: Čubrilović. Filipović. X2/1930. 5/1953. Napredak Sarajevo 1931. Napomena o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. Husein. Handžić. 64-78. 42. Narodna uzdanica-kalendar. Ivo. Petar. Suputnici bosanske povijesti. Gavran. 50. Handžić. O podrijetlu muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini.. Gujić. 47. 16-17/1966-67. 51. Ignacije. Pregled. 43. 185. ANU BIH. Nedim. Haumant. Povijest hrvatske književnosti. Gujić. Handžić. Prilozi IZI u Sarajevu. 11-12/1975-76. 1941.-1878. Luka. Filipović. Filipović. “Kozigrad”. Nedim: Specifičnosti islamizacije u Bosni. Fehim. 3. 1970. Sarajevo 1940. Kalendar. Hitrec. Mehmed. “Islamizacija Bosne”. 29-45. Postanak hrvatskih muslimana. 84-86 (Kritički osvrt na raspravu: Salihagić. knj. Nedim. 474 . Sarajevo 1940. Nedim O nastanku posjeda muslimanskog plemstva. Razvitak. 76/1936. Centar za balkanološka ispitivanja. Sarajevo 1892. O problemima društvenog i etničkog razvitka u doba osmanske vlasti (Problemi etničkog razvitka u BIH). 13/1940. (pretisak). GZM IV. 6/1938. Gaković. 5-49. Emile. Martin. Gavranić. Frangeš. Handžić. 48.: Poreklo muslimanskog plemstva u BIH) 49. 52. Kasim. Zagreb 1998. POF. Gjurgjević. Hrvatske legende. 44. Efendić. 165-175. 8/1941. 54. Adem: O islamizaciji u sjeveroistočnoj Bosni u XV i XVI vijeku. Sarajevo 1970. Turski jaram i prelaženje u islam. Školska knjiga. Filipović. 386-393. 5. O islamizaciji. Sarajevo 1940. Hrvoje. Zagreb-Ljubljana 1987. PzKJIF. 45. Memoari sa Balkana 1858. Tradicija o Mijat-harambaši. 41. Kasim. prvi hrvatski kralj. 53. u: Zbornik. 46. Sarajevo. 274-283. Obzor. u susret trećem tisućljeću. Tomislav. 11-12/1975-76. 40. Pregled. Đogo. Jedan prilog povijesti prvih dana širenja Islama u Bosni i Hercegovini. 55. 2000. Tomislav. 287-289. Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosanskohercegovačkih Muslimana. Zagreb 2007. 39. Grđić. Stolac. LVIII/1968 (vanredan broj). 38.

65. 2. Robert. 475 . Kekez. 1. 66. Ivan. Jolić. 5. treća. 71. Matica hrvatska. Usmeno-pisani književni suodnosi (Izbor rasprava i ogleda). Hercegovina prije 100 godina ili Šematizam fra Petra Bakule. 58. Zagreb. Josip. 68. 2002. U svjetlu hercegovačkih legenda i predaja¸ Osvit. Zagreb 1886. 61. Vrhbosna. Prvi hrvatski kralj. II. Mostar. Vatroslav. Usmena književnost. peta). Matica hrvatska i HKD Napredak. Hrvatski leksikon. 63. knjiga prva. Zagreb 1998. Povijest hrvatske književnosti. 1999.. I. Maja – Oleg Mandić. 75. Jelčić. Zagreb 1867. 47-8/1933. 76. Zagreb 1961. Katičić. 69. Nikšić 1987. sv. Zagreb. Andrija. Staro doba. sv. Vukovar 1883. Jablanović. drama i mikrostrukture. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. priredio Marko Dragić. Sarajevo 2005. knj. 60. Drugo popravljeno izdanje. Jagić. Dubravko. Vjekoslav: Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju u: Zbornik. Sakupio i na svijet izdao Kamilo Blagajić. Duvno kroz stoljeća. Jukić. Kekez. Sabrana djela. Litterarum studia. Tisak i naklada ERN Jančika. prvi (uredio Josip Pasarić) Zagreb 1923. Zagreb 1956. Hrvatska narodna šala. Josip. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Posljedice islamizacije bogumila u Bosni. 191-194. Josip. (preveo Vencel Kosir) Mostar 1970. Sarajevo 1973. 70. 2-3. Zagreb 1988. Koloman-Rukavina. Prva hrvatska rečenica. Zagreb 2004. Tomislav. Klaić. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 67. 74. Josip. 73. Zagreb. Svijet i život u legendama.. 57. 1994. Radoslav. u susret trećem tisućljeću. Razgovor ugodni. Klaić. 1986. četvrta. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. 72. Naša ognjišta. 62. 1974. 1997. Kačić Miošić. Kekez.. Ivan Franjo. Povijest Hrvata (knjiga prva. Znanje. 64. 1998. Kekez. Tomislavgrad – Zagreb.56. Zagreb. Nakladni zavod Matice hrvatske. MH. Tisak dioničke tiskare. Zagreb. Skupio N(ikola) Tordinac. Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga. Vjekoslav. Nada: Srednjovjekovna Bosna. 59. druga. Klaić.

Filip. Mijatović. Gajret (kalendar za 1940). 92. 82. 85. 83. IP “Veselin Masleša”. Kurtović. Pregled starina bosanske provincije. Mandić. N. Dobri pastir. Mladen Anto U čekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini Kotromanić Kosači). 94. Špiro. Mandić. Kulišić.77. Zagreb 1996. i 1995. Sabrana djela. Franjo. Kulišić. Rim 1968. Kujundžić. dr. Lašvanin. Ljetopis. “Poturči se plahi i lakomi”. Sarajevo 1977. Mihovil. Sarajevo 1979. Ziral. urednici Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). Šukrija. Leksikon hrvatskih pisaca. 3. 87. br. 91. petak 25. dr. Sarajevo 1941. “Mladost”. izdanje. 90. Buturović. 79. Mandić. Zagreb. Anđelko. Hrvatsko slovo. Đ. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. 476 . 81. 86. 84. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. dr. Dominik. Palavestra) Sarajevo. (priredio dr. Mandić. Školska knjiga. srpnja 2008. Prahistorijske i sredovječne utvrde oko Travnika. fra Dominik: Franjevačka Bosna. Naša ognjišta. 89. dr. 80. Tomislavgrad. Zagreb 1998. 88. fra Dominik. 93. Špiro. Juraj. Toronto – Zürich – Rama – Chicago 1982. 85-105. fra Dominik. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. Molinar. Zagreb 1985. 12-13. fra Ignacije Gavran) IRO “Veselin Masleša”. 2. GZM u BIH. Nikola. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. Marić. 7/1952.S. autor koncepcije Krešimir Nemec. Sinj-Duvno 1985. Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških. Sarajevo 1981. Priredio Josip Kekez. Sabrana djela 5. 145-158. GZM u Sarajevu. Mostar 1928. Starinski opis ponora u Drinovačkom polju. 1974. Lastrić. Narodne propovijetke. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). Narodna sloboda. 38/1926. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). Razmatranja o porijeklu Muslimana u Bosni i Hercegovini. Sarajevo 1972. Narodna književnost (priredili dr. Katehetski salezijanski centar. 35-44. Hrvati-katolici u Bosni i Hercegovini između 1463. 78. Novi zavjet (s grčkog izvornika preveo Ljudevit Rupčić). 2000. ZIRAL 1979. Mandić. V. godine. Zagreb 2008.

Narodne pripovijetke. Hrvatske i Slavonije. i u: Hrvatsko kolo. Vlajko. sv. Djela Iva Frana Gundulića.– 1991. Bazilije. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. XXVII. Katarina Vukčić Kosača (1424. 113. Palavestra. Leon. Juraj. Vlajko. Palavestra. Etnologija. Palavestra. 110. 112. Zbornik hrvatske omladine Herceg-Bosne. Vlajko. GZM BiH. 106. Sova. Etnologija. Mavro. NS. 96./XXV. 109. GZM. 107. GZM BiH. Vlajko. Narodne pripovijetke. 101. Zagreb 1978. Sarajevo 1969. Nekoliko nepoznatih stihova o hercegu Stjepanu. 105. Šabanović. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. 29-33. sv. NS. Vlajko. Palavestra. svezak XVII. Sarajevo 1961. Orbini..95. Matej.) Bosna Argentina. NS. Sarajevo. Hazim. Sarajevo1939. 37. 1968. Glasoviti Hrvati na visokoj porti. XXIVXXV. Vlajko. Vladislav. NS. Palavestra. sv. Skarić. Zagreb 2001.. 477 . Vlajko. Sarajevo 1962. GZM. Usmena i pučka književnost. 1938. Sarajevo 1972./ XXVIII./70. Palavestra. Palavestra. MajaZečević./1982. Povijest Bosne i Hercegovine. 23/1942. 99. HKD Napredak. Narodne pripovijetke. GZM. 16. sv. Rattkay. Historijska predanja i toponomastika u Fojnici i okolini. Širenje islama u Bosni i Hercegovini. Petrović.-1478./73. Zagreb 1955. Spomen na kraljeve i banove kraljevstava Dalmacije. Sarajevo 1969/70.-1482. 102. Verlag Köln Weimar Wien 1995. Sarajevo – Mostar 1999. Sarajevo 1969. 104. NS. NS. Na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. GZM BiH. 103. Pandžić dr. u Zagrebu 1877. GZM BiH. Kršćani bosanske crkve. 98./70. Povijest hrvatske književnosti. Gajretkalendar za 1940. Hazim. 68-82. sv.. 108.. Popović. 111. 114.. 61-71. veliki vezir Sulejman II). XXIV. Palavestra. 3/1938. Etnologija.–1998. Još jedan glasoviti Hrvat na visokoj porti u Carigradu (Ibrahim-paša Požeški. XXIII. 100. Zagreb 1942. Kraljevstvo Slavena (priredio Franjo Šanjek). Böhlau. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. Stari pisci hrvatski. Bare: Tužna povijest hercegove zemlje 1437. Hrvatski dnevnik. knj. Divna. sv. Vlajko: Glasnik Zemaljskog muzeja BiH. NS svezak XXIV/XXV. 754. Šabanović. prva Bošković-Stulli. 97. XV-XVI. Zagreb 1999. Sarajevo 1942.

(Oznaka D znači diplomski rad. Hrvat. Jajce. muslimanski kalendar 1943. 47-50. Znameniti i zaslužni Hrvati 925. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. Zg. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. 123. Đački izlet u Bosnu. 124. Ferdo. Sarajevo 1892. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Kršćanska sadašnjost. Usmene pripovijetke i predaje (priredila Maja Bošković-Stulli). Zagreb 2000. Ante: Begovi Kopčići. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) Rkp. rkp. Kraljica Buga. (pretisak Općinsko poglavarstvo.115.. 1933. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. (Vlastita rukopisna zbirka) 478 . 116. povijest i znamenitosti. Zagreb. Hazim. narod. 1. 120. Kraljevski grad Jajce. Školski vjesnik. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. SHK. Najstarije veze islama sa Hrvatima. Šanjek. Ziglar. Teorija književnosti. Sarajevo 1904. Zovko. 117. 3. 118. Ćiro. Stjepan. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Boris. sv. Šimčik.) Vl. Šišić. Zagreb 1997. GZM BiH. 125.. Sarajevo 1901. IV12/1942. Tomaševski. knj. Rkp. XXIX. Zagreb 1925.. JAZU.–1925. Truhelka. Franjo. Hrv. 1996. FF Split. 119. Zagreb. VIII. Zagreb 1925. Zagreb 1998. Šabanović. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. 121. Štrodl-Srijemac. Zig. Naklada J.. Pogled s vrha (prevela Vesna Orsag).) 122. FF Mostar. 1996. Studeničke i Druga. Ivan. 1942. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku.

IV. DRAMA (FOLKLORNO KAZALIŠTE) .

a narod se veselio.) Nastanak komedije i tragedije u grčkoj mitologiji vezuje se uz Dioniza. Tako je po mitologiji stvorena komedija. Grčki mitovi. Klio-historije. glazbu i glumu. onda se to kazalište naziva folklornim. božica pamćenja.POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALIŠTA Drama je u tradicionalnoj podjeli književnosti uz liriku i epiku njezin treći rod.) Budući je Dioniz bio sin obične žene. Veseli su ophodi (komosi) pjevali i slavili Dioniza. Prema tomu (tragos-jarac) nastala je tragedija.1 (U ilirskoj su mitologiji mnoga božanstva zmijolika. (U slavenskoj mitologiji muze su vile. pokroviteljica znanosti i umjetnosti. U drevnoj grčkoj mitologiji vrhovni bog Zeus. Grčko je kazalište vezano za mitski sloj kulture. Ako tekst koji glumci izgovaraju pripada usmenoj književnosti. Euterpa-glazbe i Terpsihora-plesa. 480 . sina Zeusa i obične žene. Zeus se pretvarao u zmiju i spavao s običnom ženom koja ga je prepoznala i otjerala. bogovi su ga prokleli i on je umro. Međutim. Uranija-astronomije. Erato-poezije. Mnoge su dramske strukture utemljene na narodnim pričama. Beograd 1974. u kazalištu. imali su devet kćeri-muza. u sebi sjedinjuje tri vrste umjetnosti: književnost. 1 Robert Grevs. Kaliopa-deklamacije. Naljućen zbog toga Zeus se pojavi u obliku munje i groma i sažeže je. Dioniz se svakoga proljeća vraćao među žive. Izvedba drame. Hermes šestomjesečni plod spasi i prišije ga Zeusu za bedro da doraste do devet mjeseci. a gotovo sa sigurnošću se može pretpostaviti da se ta vrsta umjetnosti razvijala kod najstarijih civilizacija. Do sada nema pouzdanih podataka o počecima svjetskog folklornog kazališta. Kada bi došlo vrijeme da Dioniz ponovno napusti žive. i njegova žena Mnemosina. Melpomena-tragedije. 56. str. Antički teatar dao je djela trajne umjetničke vrijednosti. glumci su oblačili jareće kože i stavljali jareće brade. Polihimnija-lirske poezije. Zato Dioniza zovu dva puta rođeni. koji je stolovao na Olimpu. Drama je najsloženiji rod književnosti. Talija je bila pokroviteljica (božica) komedije.

2006. epskim pjesmama i pričama. sv. Nedvojbeno je da se folklorno kazalište rađalo i razvijalo usporedo s usmenom lirikom. Kralj se birao svake godine uz veliko veselje i ručak na trgu. str. Zagreb 2002. U povijesti hrvatske usmene književnosti folklorno je kazalište zanemarivano sve do šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća. (31.5 U Dubrovniku su u XIV. 5 Josip Kekez.4 Nekoliko je običaja o tome sačuvano na zadarskim otocima do danas. spominju maske Židovi i Turica. a sada je umirovljenik. Rkp. str. Međutim. st. Predaja govori o izvođenju Vinodolskog mesopusta još prije Vinodolskog zakonika iz 1228. 1930. prije Krista). FF Split. travanj 1272. Postojanje folklornoga kazališta u Hercegovini svjedoče arheološki nalazi kalupa za odlijevanje maski u Daorsonu kod Stoca (IV. kada su Trogirani običavali birati kraljeve i gospodare i plesati s mačevima na Uskrs i iza blagdana nekoliko dana. kolovoza) dana je izjava da su posljednji kraljevi bili Stipan Lampalo(v) Ronkulo(v) i Ante Lordan. 37.. 4 Marina Lampalov u travnju 2006.Srednjovjekovna crkvena prikazanja imaju obilježja folklornoga kazališta. str. godine. Zato ima malo podataka o folklornom kazalištu. a u XV. 7. O srednjovjekovnom folklornom kazalištu svjedoče i određene reljefne slike na stećcima poput onih o Kolu ljeljanovu čija se igra u Hercegovini zadržala do danas. st.-41. Mostar. 17. str. susjedi iz Mile Palameta. Zagreb 1986. g.2 Najstariji pisani tragovi o hrvatskoj usmenoj drami sežu u 30. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. Godine 1926. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju Šime Grgurine rođ. 100. g. u povijesti svjetske usmene književnosti pozornost se više pridavala lirici i epici nego dramskome tekstu. Poganska baština. 3 2 481 . ili III.3 U Tisnom na otoku Murteru na trgu “Bratska riva” birao se seoski kralj iz obitelji Meštrov (Meštrović) Baretin. u slavu gradskoga patrona svetoga Vlaha Dubrovčani. Ivan Lozica. Kazivač je po zanimanju ribar. 153. 1996. Usmena književnost u: Zdenko Škreb – Ante Stamać Uvod u književnost.

Pagu. SHK.) u svom djelu Posvetilište Abramovo koristi folklornu glumu.6 U nekim krajevima svatovi su tražili mladenku. Biranje kralja u Krapnju 1640. st. 1817. a izvodi se do danas. književnik i etnolog Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac. jarebicu. Mavro Vetranović (Dubrovnik. Drame Marina Držića (Dubrovnik. U Dubrovniku se igrala alka i izvodila cingareska. 19. Korčuli. 6 482 . MH. Folklorno kazalište. 1567. 1816. 1482. Svećenik. 297.) sadrže elemente usmene narodne drame primjerice brijanje drvom. i XVI. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Nezadovoljni bi svatovi uzeli kuma i smjestili na tačke te pod njim zapalili malo slame dok ih on ne bi umirio smokvama i rakijom. oko 1754. Zagreb 1996. Dva rukopisa tradicionalne korčulanske Moreške datiraju iz XVIII.) opisujući običaje Hrvata u Istri. 7 Ivan Lozica. str. Kralj se birao na Krku i Istri (Krnica i Marčana) sve do pred drugi svjetski rat. Ivan Lovrić (Sinj. str. Rijeci itd. izvodili su vesele igre. Primjerak Mesopustove oporuke iz Dobrinje na Krku potječe iz 1718. 1508. st. smiješno se međusobno boreći i brkajući oganj. Zagreb 1990. Malo je vijeće dubrovačko u XV. Tvrtko Čubelić. spominje Pellizer iz Rovinja.) u svom djelu Bilješke o putu po Dalmaciji piše o svatovskoj igri kadija koja se izvodi među Morlacima. 1641. Slovenac njemačkoga podrijetla Jakob Weichard Valvasor (Ljubljana. Hanibal Lucić dramatizirao je Robinju koja je srodna brojnim narodnim izvedbama na tu temu.okolice i plaćenici iz susjednih zemalja. ovcu. stoljeća. – Mleci. – ? 1777. 1576. g. navodi prizor kad “svatovi traže mladenku. Hrvatsko zagorje. – Novska. spominje se Lastovski Poklad koji je i danas dio pokladnoga rituala. Lovrić piše i o svatovskom običaju Paljenja slame pod kumom koje se odvijalo kad bi kum i oba djevera ispratili mladence i vratili se u svatove. U XVII. a ukućani im dovode staru babu sa sitom na glavi”. odlučivalo o maskiranju. Domaćin im je donosio rakije i smokava kako bi ih umirio. 1889. Braču.7 Podaci o folklornom kazalištu i izdvebama u raznim prigodama nalaze se u časopisu Arkiv za povestnicu jugoslavensku koji je utemeljio Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin. 1693. – Puhakovec.). – Krško. Tada bi se svi svatovi približili ognjištu mučući i urlikajući. Slične su pokladne izvedbe bile u Dubrovniku. – Dubrovnik. 1878. godine.) prikupio je mnogo tekstova usmenih pjesama. Hvaru.

– Zagreb. – Zagreb. Lajtmanuška deputacija (1911. sakupljač dijela hrvatskih usmenih drama. Filozofskoga fakulteta u Zagrebu te Odijela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu.) Zapisivanjem folklornih drama među Bunjevcima bavio se Milivoj Knežević (Kragujevac. str.) Josipa Freundereicha (Nova Gradiška. 1873.) Ferde Becića (Poljska. 1995.). Ladanjska opozicija (1908. a nije rođeno ni samo dvaput. – Kragujevac.).) Marije Jurić Zagorke (Negovac kraj Vrbovca. 1897. 1845.).) i Ladanjska opozicija (1917. 1881. poslovice i zagonetke (1963. 483 . 1916.) svojim člankom Osnovi za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena. prezentacija) nasuprot kazivanju (naraciji. 21. – Petrovaradin.”8 8 Isto. 1871.). Ističem ovdje paradigmatsko mišljenje Ivana Lozice glede povijesti te vrste umjetnosti: “Kazalište nije rođeno samo jednom. Saćurica i šubara (1864. Elemente folklornoga kazališta sadrže i tekstovi pučkih igrokaza: Graničari (1857. Rijeci. – Zagreb. Istraživanjem usmenoga narodnoga teatra u Hercegovini bavi se Mile Palameta. Doprinos usmenoj narodnoj teatrologiji dao je Tvrtko Čubelić (Bihać. st. Najveći doprinos u proučavanju folklornoga kazališta u Hrvata dao je Ivan Lozica. Kazalište se neprestano rađa i postoji kao prikazivanje (predstavljanje. 1827. značajan doprinos na sakupljanju i zapisivanju usmenih drama dao je Nikola Bonifačić Rožin s dvadesetak studija i članaka objavljivanih u Narodnoj umjetnosti i drugdje te dvjema knjigama Narodne drame. 1827.) Higina Dragošića (Varaždin.) Marijana Derenčina (Rijeka. – Varaždin. 1928. literaturi).).) Ilije Okrugića Srijemca (Srijemski Karlovci. 1844. 1973.) i Gajuša (1973. – Zagreb. 1836. zdravica i drama i otisnuo ih u knjizi Narodni slavonski običaji (1846. 1957. Posljednji Zrinski (1897. Ovdje valja spomenuti tekstove usmenih drama koje su zapisivali studenti pedagoških fakulteta u Mostaru. Foklorno su kazalište u BiH istraživali Jelena Dopuđa i Đenana Buturović.).priča. 1899. 1908. U drugoj polovici XX. ? – Zagreb.). Osijeku. 1926. 1913. – Zagreb.) Na Dramatske igre upozorio je Antun Radić (Trebarjevo Desno kraj Siska.

a za ovu potrebu poslužit ću se uobičajnom podjelom po kojoj se folklorno kazalište dijeli na: Kazalište sa sjenama u kojem je sjena na zidu nositelj i izvođač dramske radnje. To je nazivlje. prema motivsko-tematskom načelu. satire. dakle. Sijelo i prelo. Kazalište s lutkama u kojem je lutka nositeljica dramskih zbivanja. narodna teatrologija. Svadba. 484 . Kazalište s maskama u kojem maska ima važnu ulogu. Maska koju glumac nosi ima najsnažnije sredstvo i ona spaja magiju i kazalište. narodna drama. nalazi se dobrim dijelom u narodnom životu i običajima. poluobrazina ili krinka. Neki istraživači nisu navodili vrijeme. Od Ivana do Martina. kao i uopće usmene književnosti. mjesto i kazivače usmenih drama te je nepouzdano baviti se tim zapisima. Navest ćemo samo pouzdane primjere koji su postojali ili još uvijek postoje kod Hrvata. Folklorno kazalište se ostvaruje dramskim igrama i scenskoglazbenim igrama u kojima scensku i dramsku radnju izvode glumci praćeni plesom. Doba života: Dječje igre. pučki igrokaz. te Lutke i sjene. Folklorno kazalište. U pokretima sjene ogleda se scenski govor i odašilje poruka gledateljstvu. pučki teatar.Folklorno kazalište Hrvata Bosne i Hercegovine nedostatno je istraženo. Oko Božića. pučka drama. glazbom i pjevanjem. Tematika folklornoga kazališta. KAZALIŠTE LUTAKA Najrasprostranjenije lutkarsko folklorno kazalište kod Hrvata BiH je Igra s prstima dječje ruke. Najčešće su folklorne maske: obrazina. Smrt. Proljetni ophodi. melodrame. Folklorno kazalište se kroz povijest književnosti nazivalo: narodni teatar. Folklorno kazalište može se klasificirati na više načina. Zbog toga ih nismo uzimali u obzir u ovom radu. može se razvrstati na: komedije. Ivan Lozica folklorno kazalište klasificira prema datumu izvedbe na Godišnja doba: Poklade. pratilo nazive za usmenu književnost. usmeni teatar. Uskrs. farse. usmena teatrologija. usmena drama.

pokazuje kažiprstom na dječji dlan i govori: “Ovđe zeko pije vodu” Uzima palac: “Ovaj ga viđe!” Uzima kažiprst: “Ovaj ga pripuši. dijete s uzbuđenjem prati ovu igru i često traži da mu se još jedanput izvede” Originalnost je te igre što je istodobno jedna jedina osoba i pozornica i lutka i publika. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. njegovoj dinamici i napetosti koja kulminira u završnoj konstataciji praćenoj stiskanjem i trljanjem malog djetinjeg prsta. str. A kad bi te momak iša isprosit mora bi se prija s tobon dogovorit. Dječji dlan je pozornica i njegovi prsti lutke. Tri napovidi tribaju izać za tri nedilje. 9 Mile Palameta. tu bi bili i diver. svekrva. (potrči za njima)!” Uzima srednjak: “Ovaj ga stiže!” Uzima prstenjak: “Ovaj ga udari!” Skačući i… Mali prst: “A ovaj. Onda bi se mlada zaključala u svoju kuću uz još desetak cura. svaku nedilju po jedna napovid. kme…!” Po tekstu koji je neodvojiv od minijaturne scene. otvorenu prema gore i olabavljenu. Mladoženja je triba tražit mladu pa bi mu od mlađe brat izvođija curu i pita bi: “Jel ovo vaša ovca?” A mladoženja bi odgovorija: “Ne.-70. nije to naša ovca”. Odrasli koji komentira pokrete. Ako se oni slažu onda se napovidi u crkvi. Mostar 1996.9 SVADBENI OBIČAJI SVADBENI OBIČAJI U OGORJU DONJEM Cure su se onda mlade udavale. kme. 485 . Ako ima neko neku zapreku onda je dužan u to vrime to kazat.“Netko od odraslih uzme otvorenu dječju šaku u svoju ruku. Kad treća napovid izađe onda se tek ženi. a ako se vas dvoje slažete onda se tek ide kod roditelja i roditelja se pita jel se oni slažu. zaova. Mladoženja nebi sam iša po mladu. 69. svekar.

mladoženju i divera joj da tu sidu. bajama i onda bi to ona bacala a dica bi to kupila. ili perluke. ili čarape. Onda bi se mlađa poljubila sa svekrom i svekrvom i dala bi joj se jabuka. Onda bi mlada išla do svatova i svih bi poljubila. sve naokruga. jabuke. bi nakitila barjak. Tu jabuku bi bacila priko kuće i ako jabuka ode dalje znači da će kasnije rodit dite. Poslin bi se izašlo prid kuću i ujitilo se šupljo kolo. A mladoženja bi najviše dobija. i bija bi običaj da se metne na prag od kuće neki komad robe. il košulju. Za ovu ovcu morate platit”. pilo. A kad bi se vjenčali išlo bi se kod mlade i tu bi se ručalo i stalo do večere. kocki šećera. samo izvolite uć u kuću”. I tu bi mlada kleknila i diver bi joj kleka. Najčešće bi mladoženja uša u kolo i igra. Onda bi se te skrinje otvorile i svi susidi bi vidili šta je mater svojoj ćeri spremila od dote. Na barjak se mećalo smokve. sašit. On se nebi vidija od košulja. Onda se znalo da se udaje ta i ta cura pa bi joj svak iz sela triba pripremit ponešto. Ako se jabuka vrati nazad onda nije dobro. peškira. Onda bi se došlo kod mladoženje. Igralo se. I svak bi triba mladoženju darovat. kocke šećera. i pita ga isto. Mlada bi imala torbu u kojoj se pripremilo svega: bombona. kolko ih je moglo stat. a ovaj bi odgovorija šta i prije. Tu u kući se jelo. oplest pa joj darovat. Onda bi sili muško dite na te skrinje i ne bi dali te skrinje da ih potraju nego te skrinje bi tribalo platit. Kar bi vozija mladence i uže svatove... E onda bi dovea mladu i mladoženja bi reka da to je njegova ovca a na to bi brat reka: “Ova je ovca učinila puno štete i mi je nemožemo dat. Mladenkin brat bi reka cijenu koju triba platit za njegovu ovcu.. dok bi stari pripremali za večeru. Oni bi kazali: “Bog ti oprostija. kod njegovih.. U kući je bila spremljena veća klupa za sist za mladu.. Onda bi mladoženja za nju da dinare i tek bi onda išla svome mužu. šta bilo.Onda bi izvea i drugu curu. Svekar il svekrva bi stali u kući a mlada bi in kazala: “Tražin oproštenje najprvo od Boga pa od vas roditelja. kad bi darovala mladoženju. Posli se išlo do mladoženje a mater od mlađe bi joj spremila dvi skrinje i tu je sva njezina dota bila. Diver bi ih triba platit. A to su bile skrinje dosta velike. 486 . A mlada. veselilo. i treću. Kar bi polako kaska a drugi svatovi iza njega. Onda bi se ukrcali na kar i vratila bi joj se sva njezina roba i svi bi je ispratili. pivalo. da mi sve grijehe oprostite”.

Rođena je 1933. Došli bi kod njenih a mladoženja naknadno iđe kod nje. A on bi kaza da može. 3-5. Poslije toga bi svećenik u crkvi iduće tri nedilje navješto njiovo vjenčanje tako da bi bilo vremena da se kaže ako neko ima nešto protiv. 10 487 . Ko će Šta radit? Ti ćeš to. Rkp. nije se dalo da se ide družit u selu. godine u selu Ogorje Donje koje se nalazi u podnožju planine Svilaje a udaljeno je 40ak kilometara od Splita.10 (Ogorje Gornje) SVATOVSKI OBIČAJI U BAKOVIĆIMA KOD FOJNICE Kad bi momak i cura odlučili da se žene. Momak bi curu dao prsten. Nedugo zatim su se preselili u Split i tu sagradili kuću. nema di prispavat oćete li ga primit? A ujutra je bija običaj da se mlada prije svanuća digne. Nije bilo ka danas. bi reka: “Vodimo jedno čeljade. Kad bi muž iša radit u Split. Iđe joj svekar i diver. Uveče bi se sastali kad bi se večeralo pa bi se dogovaralo šta se ima sutra radit. Mora je poljubit sve osim nje.Onda bi se kasnije pivale neke pisme neka iđe mladoženja leć. Onda ovi. Onda kad bi mlada došla kući i kad se već svak diga. Triba je neko odvest. Kad bi on oša onda bi se i mladoj pripivalo. Taki je bija običaj. Nakon osan dana iđe se na mir kod svojih roditelja. onda bi išli i večer prija Ireni Vukčević ispričala je njezina baka.. Elez. str. onda bi se išlo u crkvu na prstenovanje. onda bi najprija od momka roditelji isprosili curu od njenih. ti po blago. I kad bi je neko dovea do mladoženje. naloži vatru i donese vučiju vode i iđe na bunar odnit jabuku da se vidi da je mlada najprva došla na bunar. ti ćeš ovo. A mlađa ne bi znala di će. svit bi se ruga kad bi doša pa poljubija ženu. se udala za pokojnog Matu Jukića iz sela Bračević koje se nalazi nedaleko Ogorja.. 1953. morala je stat pri kući uz svekra i svekrvu. nije imala slobode ka sada. ona bi njemu kucala na vrata i pitala jel može naprid. FF Split. susidi bi je dolazili gledat i njoj bi se dala prešlica a ona je obavezna prest cili dan.. Tada se puno tražilo od mlade. a ona njemu vezenu maramu. ti po drva. ti ćeš ić u sušanj. Stana Jukić rođ. 2005. Onda bi se okupljali svatovi i ako su trebali ić na daleko. ko bi je dovea đo mladoženje. pa bi izaša nakon desetak dana kući.

VUKARI Vuk je u tradiciji južnih Slavena i nekih drugih indoeuropskih naroda demonska životinja. a onda kod mladoženje na pir.vjenčanja prenoćili kod mlade. Ani Marković. 12. Morali su platit prije već uđu. krenula je u osnovnu školu. Ako je mlada bila blizu. onda bi moro opet platit da mu je vrate. djever i djeveruša išli izvest mladu. Ako je obitelj bila imućnija. Vl. Sva djeca su joj već odrasla i svi su vjenčani. kazala Luca Bošnjak rođ. svatovi bi izjutra išli po mladu.11 MASKIRNI OPHODI VUČARI. popili i onda bi kum. Kad bi svati došli kod mladine kuće. onda bi sjeli. A žene bi ih ispraćale pjesmom: S Bogom pošli kićeni svatovi. jeli. sretno doma došli. svjetskog rata morala prekinuti školovanje pa je kasnije završila četverogodišnju večernju školu. djever i djeveruša i komordžija. Svatovi su nosili uza se i okićene ploske u kojima je bila zašećerena rakija. kuma. kum i kuma. a komordžija je bio zadužen da prenese mladinu komoru u mladoženjinu kuću prije već što ona dođe./ S Bogom pošli. djevojačka majko./Fala tebi na lijepoj djevojci. str. sv. Znalo se je desit da mu je i tri puta ukradu. U mladosti je bila članica folklornog društva Matija Gubec iz Bakovića s kojima je odlazila na mnoge folklorne smotre u Zagreb i druge gradove. I danas voli pjevati narodne pjesme i plesati. a posebno u kolu. 11 Studentici Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. Kad su poslije vjenčanja dolazili na pir kod mladoženje. rođena u mjestu Bakovićka Citonija. osim prvinca i komordžije. Prvinac je predvodio svate. 3. 1934. svatovi bi se onda udvostručili. Cvjetković. ali je za vrijeme II. U Hrvata su uz vuka vezani obredi: vukarski. Djever je onda bio zadužen za čuvanje mlade sve dok su tu jer ako bi mu je ukrali. 488 . Tamo bi im opet žene podmećale neke druge cure sve dok ne bi dovoljno platili. To se sijelo kod mlade zvalo plačipir./ Vodimo ti kićenu nevjestu. pjevali bi: Veseli se kućni domaćine. zb. rkp. Kad su polazili od mlade svatovi bi pjevali: Zbogom ostaj. Onda bi dobili pravu. U tim svatima koji su išli po mladu bi bili prvinac. Kad bi ušli.tri žene stale na vrata i zapriječile im put naćvicama. al ona se je pila tek kad dobiju svatovi mladu. onda bi im dvi. 2005. Sada živi u Bakovićima kraj Fojnice. Onda bi se od mladine kuće išlo u crkvu na vjenčanje.

588. Do pedesetih godina 20. sv.16 Tim ophodima željelo se “spriječiti” vuka da dolazi domovima i štalama. str. 14 Petar Grgec. Franjo je vuka nazvao bratom vukom i zauzeo se za njega kao Božje stvorenje koje ne zna bolje činiti te se angažirao da ga pripitomi. Etnologija.vučarski i vukovi.15 Ta činjenica kao i sami nazivi vukarski i vučarski izazivaju dodatne dvojbe oko tih obreda. Mostar 1996.18 Leksikon ikonografije. Sarajevo 1961. 77. Ti su običaji veoma stari. 17 Radmila Kajmaković. 230. te ih neki znanstvenici smatraju istim obredom. SV. NS. Vučare spominje i Petar Grgec.-65. Hrvatska državna tiskara. str. str. 312. 18 Radmila Kajmaković. Ti su obredi i danas u narodnom pamćenju. 16 Mile Palameta. svjetskoga rata kada je država počela isplaćivati nagrade za ubijenoga vuka.13 Nedostatni su podatci o tim običajima. 63. ali ništa o njima ne piše. stoljeća izvodili su se u jesensko i zimsko doba kada su vukovi napadali i blago i ljude. Hod kroz godinu. str. napunili slamom i okitili je svilom. 12 489 . Maskirani ophodi. 151. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. str. nav. Franji i vuku koji je činio mnoga zla u okolici Gubbija. Vučare su za ubijenoga vuka darivali slaninom. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Sarajevo 1969/1970. uglavnom. U kršćanskoj je tradiciji legenda o sv. Zagreb. a u današnje vrijeme gotovo su iščezli. Narodni običaji stanovništva Lištice. Znanstvenici ih. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. vunom i šarenim papirima – hodali po svom i susjednim selima glasno pjevajući i tražeći darove za ubijenoga vuka. Sv. 13 Vitomir Belaj. Kršćanska sadašnjost.12 Vitomir Belaj navodi da vukovi u hrvatskoj tradiciji pripadaju i sv. NS. nataknuli je na kolac. Etnologija. navode usputno. uredio Anđelko Badurina. oderali mu kožu. navodi da se taj običaj izgubio nakon 2. mesom. XV-XVI. 190. Juri jer ih on može usmjeravati. 1998. Glasnik zemaljskog muzeja. 15 Tvrtko Čubelić. str. Hrvatske narodne pjesme. Zagreb 1990.14 Čubelić spominje vukare i o njima navodi dvije rečenice. Radmila Kajmaković navodi da su vučarske obrede u livanjskom kraju u jesen izvodili Hrvati i Srbi17. i drugim prehrambenim proizvodima od kojih bi pravili gozbu na kraju ophoda. a pišući o vučarima u širokobriješkom kraju. XXIV/XXV.-313. dj. Zagreb 1943. str. ali te obrede nisu pratile pjesme. Tada su počeli ophodi s ubijenom lisicom. Vučari su maskirani ophodnici koji su u skupinama od tri do četiri čovjeka – nakon što su ubili vuka. Golden Marketing.

nakon što bi lovci u lovu ubili vuka pjevali su pjesmu: Evo vuka.U Vinjanima Donjim održavali su se vučarski ophodi. varice.19 Nabrajalice ili šaljive pjesmice koje su recitirali/pjevali vučari u tim ophodima nazivane su vučarske pjesme. rkp. Sarajevo 1973. sv. 1957. junice. g. Knjiga XI. str. jarice. 220. epika. Namjera je toga obreda apotropejska i panspermijska. 2006. 18.22 Milovan Gavazzi navodi da su se vukarski obredi izvodili “u doba oko Božića pa do Poklada”. str. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 490 . g). evo vuka kod kuće. 155. Hrvatski sabor kulture. Podajte mu slanine. Varica21 se sprema od brašna svakoga žita ili se u nju stavlja po zrno svake žitarice te se njome posipaju ljudi. str. slanine kako ne bi silazio s planine jer nije dobar kod kuće. 21 U stolačkom je kraju varica naziv za koljivo (varivo od mesa zaklane stoke).) podrijetlom iz Doljana (Zahumlja) a živi u Pločama. Pjesmom se poziva domaćina da vuku poda sočice. 73. Tirajte ga od kuće. nije dobar kod kuće. brodovi. rkp. / dajte njemu svega dosta. Sarajevo 2006. / dajte njemu slanine. a pjevali su vukarske pjesme kako bi od kuće i stada odagnali vuka: Domaćine od kuće. Vl. 1927. da ne silazi s planine. 20 Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. / Evo vuka preko mosta. Podajte mu šenice. Na taj su način vučari od mještana tražili darove jer su ubili vuka i spasili im stada. str. Vl.20 Špiro Kulišić spominje izreku Podaj vuku varice. ulišta i dr. priredio Marko Dragić. 8. a kazao joj je Ivo Matić (rođ.. Slična je i pjesma iz Trbounja kod Drniša: Domaćine od kuće. vunice. g. da ne kolje ovčice. Matica hrvatska i HKD Napredak. 19 Zapisala je svibnja 2006. 41. knjiga 9. Zagreb 1991. Podajte mu zopčice. sjekirama i puškama organiziraju hajke na vukove. Ti su se ljudi nazivali vukari. retorika. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. da ne kolje telice. sv. 23 Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. zapisala je Branka Despotušić. 2007. U Vinjanima Donjim kod Imotskoga u svibnju 2007. str. III izdanje. a kazao joj je Mijo Raić (rođ.-9. da ne kolje jarice i pri tome objašnjava panspermijsku karakteristiku varice koja se prinosila kao žrtva. stoka. Centar ZA balkanološka ispitivanja. Godišnjak. Marina Matić u Trbounju kod Drniša. s planine. 6. g. 22 Špiro Kulišić.23 U Lici je bio običaj da ljudi naoružani vilama.

Podajte mu šenice. 2006. 8. 1929. 26 U Kruševu kod Zadra 2006. 3. 25 Zapisala je svibnja 2006. zapisala Marija Anić. str. Da ne kolje ovčice. g. Da ne slazi s planine. g. Da vam tora ne pritresa. Vukari su u Kruševu kod Zadra magijskim riječima u svojim pjesmama htjeli udobrovoljiti vuka tražeći od domaćina da vuku dade slanine.-9. FF Split. 1927. da ne kolje ovce žune.26 Vukarske pjesme po svojoj poetici pripadaju bajalicama kojima se liječe ljudi. Dajte. vuku vlasa. Da ne kolje telice. Podajte mu slanine. Rkp. Podajte mu suva mesa. o-o-o-o-oj! Tirajte ga od kuće. Rkp. svega dosta.25 Tim su stihovima vukari uspostavili svojevrstan kontakt s vukom te mu nakon pitanja tko su mu majka i sestrica. Vl. te iz njihovih domova. sugestivno odgovaraju da mu je majka gora i planina.. Da ne kolje pasa. Kosinja i Perušića Lidija Đerek od svoje obitelji: bake. kojo ti je majka. da ne priđe preko mosta. str. na području Gospića.-9. Tim su metaforičnim sugestijama vuka tjerali u goru. runo vune. 8. 2006. FF Split. Podajte mu zobčice. štala i imanja odgone demonske sile. a kojo sestrica? Majka mi je gora i planina. mrka vuka. 24 491 . Da t’ je ćerka lipšeg struka. djeda. str. 95. sv. Kojo majka. Zapisala je 2004. ujni i rođakinja. g. 41. sv. a sestrica po gori maglica. A sestrica po gori maglica. 44. a kazala joj je Stana Anić (djev. u Kruševu). rođ. Anić. 2004. rkp. g). Marina Matić u Trbounju kod Drniša.Evo vuka kod kuće. g.24 Vukari su i sljedećim magijskim katrenom odgonili vuka od kuće: Mrki vuče. planinu i maglicu. sv. Kiti snašo. životinje. a kazao joj je Ivo Matić (rođ.

zvani Ljubica. kako kaže. selo Carevo Polje kod Jajca. prespavati luče. želi sačuvati „ono nešto od starine što se gubi”. a posljednji „stražnji” ili „ zadnji vuk“. a „vukovi” za njom „škemču” (laju i zazivaju).. Katici Lozić kazao je 2007. Domaćin im iznese rakiju i večeru nakon čega se raziđu”. Pred polazak momak i cura izljube svatove. I sam.. Na kraju Iza svatovske večere kum i jenga svode momka i curu u posebnu prostoriju koja se nalazi u prizemlju i obično je nazivaju podrum. Rkp. pa se kum i jenga vrate među svatove. dođu mladoženjinoj kući i idu pred vrata sobe gdje su mladenci svedeni. a nitko im ne odbija dati otkup. od kuće do kuće. iza gore vuče. godine. Rođen 1953. Oni „proguraju” (projure) tri puta kroz kuću „tamo-vamo” i prevrću sve što im se nađe na putu. D.. Svaka im kuća iznese nešto od hrane. Obučeni su u ovčju kožu. a u Lepeničkom kraju28 nisu se održavali samo za vrijeme Domovinskoga rata. Kum poškropi sobu svetom vodom. Mladoženje im iznese pitu. Obično im se daje pečenica. DEŽEVIČKI VUKOVI Ne zna se pouzdano otkad traju Pokladni vukovi u Deževicama. 28 Lepenički kraj obuhvaća Kiseljak. Vučica nosi štap. 27 492 . g. Vukovi hodaju po selu. na čelu je vučica. ona upravlja i zapovijeda ostalim vukovima pazeći da netko ne bi napustio kolonu. štala.* Nameće se zaključak da su bila dva različita obreda vezana uz vuka. ne daj Luci. piće.” Zapravo je poželjno da maškare ne hodaju po selu tu posljednju pokladnu večer jer je ona rezervirana za vukove. a na kraju je vuk. Pred vratima „podruma“ cure zapjevaju: „Lipi Ivo. Tu „škemću” i galame. Svrha i vukarskih i vučarskih obreda bila je tjeranje vukova od domova.“ “Tad se pojave „vukovi“. svi se prekrste. pasa. stoke. „Vučica viče: “Daj nam udili ovim našim šćenadima“. “Vukovi nisu isto što i mačkare ili čorjaci. Vukovi su organizirani tako da ne idu u koloni. rakija. Kad obiđu selo. Fojnicu i Kreševo. Vukovi hodaju selom zvoneći i glasajući se kao vukovi. sv. FF Mostar. 2007. Zato su istovjetne vukarske i vučarske pjesme. Ljubo Lovrić.. Otac je troje djece. a vučari su bili ophodnici koji su ubili vuka te kroz selo išli pjevajući i tražeći darove za ubijenoga vuka. nose zvona. koje jedan od njih skuplja u torbu. lica zamaskiraju bojama.27 Vukarskim obredom se išlo u hajke na vukove i pri tome su se pjevale vukarske pjesme. Običaj hodanja vukova na pokladni utorak rijedak je u Hrvata. Prvi „ vuk” se zove „vučica” ili „koja”.

(rođen 1951. Kreševo). srpnja 2007.. Time se htjelo otjerati demone od domova i štala. Oni tu kao popadaju i onda ustaju i idu slaviti. a zauzvrat ih je domaćin kuće darivao. godine je osnovan karneval Đakovački bušari. D. buka. šale i tako dalje. rkp. str. galama. U Đakovu je 1994. selo Deževice. ĐAKOVAČKI BUŠARI U pokladno vrijeme u đakovštinskom kraju maskirani bušari su obilazili po kućama i domaćinima izvodili kojekakve dosjetke i pjesme. a karakteriziraju ga: zastrašujuće maske i drugi odjevni rekviziti.29 MAČKARE (MAŠKARE) Sv. 2007. siječnja) označavaju svršetak božićnih blagdana i od tada pa do Čiste srijede odvijali su se maskirani ophodi.hodanja je pucanj (obično se unaprijed s nekim dogovori) koji označava kraj obilaska. U tom su se razdoblju održavale i svadbene svečanosti. 38. pjesme. 29 493 . Obično odu na neko već prije dogovoreno mjesto gdje se jede i pije ono što se prikupilo. Ophod maškara najčešće se odvijao u utorak uoči Čiste srijede. a što ophod maškara čini apotropejskim. Središnji je događaj velika pokladna povorka svih sudionika ulicama grada. ljudi i stoke. U nekoliko dana održavanja okupi se oko 2000 sudionika Gordani Vujica kazao je 8. tri kralja (6. godine u Deževicama kod Kreševa Ivica Barešić. Vl. zvonjava zvona privezanih na maškare (mačkare).

gromko lupaju na vrata. Bušari u pravilu malo govore. Stoga ženske oponašaju muške. Lice namažu garom ili prekriju ženskom prozirnom čarapom. odvrati toga znatiželjnika od njegove nakane. Snažno koračaju. (Danas se za bušare kaže da taj izvorni običaj nestaje. U toj se prepirci koji gost i zamjeri bušarima. a domaćin ih nudi rakijom i vinom. Poslije večere dolaze u kuću bušari. Ponekada koji od kožara obuče dugački kožuh s naopake strane tako da runo bude izvana. Jedan od bušara stavi preko ramena platnenu torbu u koju će im domaćica metnuti poputbinu. a i prilikom govora nastoje što više izmijeniti glas kako ih nitko od prisutnih ne bi po njemu prepoznao. a program prati desetak tisuća ljudi.. bušar sa štapom odalami tj. manju 494 . Pjevale su se narodne pjesme.) Ušavši u kuću pozdrave sve nazočne. Na odlasku im domaćica stavi u torbu čvaraka. njihov duboki glas. Muškarci bi obično obukli žensku obuću i odjeću. a na glavu bi stavile kapu ili šubaru. Odjeća je najčešće stara i pokrpana kako bušare ne bi odala. a poznati su i stihovi iz sela Beravaca: Bješte dico evo su bušari. a na to pitanje bi bušari davali sasvim neuvjerljiv odgovor koji bi nerijetko izazivao rasprave. ne zadržavaju se u kući dugo. Netko bi uvijek od nazočnih upitao bušare tko su i odakle dolaze. Pjevalo se vrlo glasno. a veselje bi potrajalo duboko u noć. Naslute li bušari da bi ih se moglo prepoznati.. U kuću bi bušari ulazi jako bučno kako bi skrenuli pozornost na svoj dolazak. a ponekad se zvonilo i klepkom (ovećim zvonom od lima što se nekada stavljalo oko vrata volovima prednjacima). a muškarci nastoje govoriti piskutavim glasom. No sve se to događa s namjerom da se gosti nasmiju i zabave. To je bila obično skupina od tri do pet momaka i djevojaka koji se nastoje odjenuti tako da ih se ne prepozna. unatoč njihovoj umješnosti pretvaranja. Nakon što bi se svinjokolja obavila uslijedila je bogata i obilna večera. ali i prepirke. Đakovački su bušari po broju sudionika i posjetitelja najveći karneval istočne Hrvatske i član su Saveza hrvatskih karnevalskih gradova.) Bušari su narodni običaji vezani uz klanje bravaca. Ja sam bježo kad sam bio mali (. a glavu bi pokrili maramama. a drugi uzme u ruku štap kojim će braniti bušare ako ih tko od nazočnih pokuša razotkriti. Ženske bi pak obukle hlače i kratki kaputić. Ako pak koji radoznalac pokuša razotkriti bušara.iz svih krajeva. a ovi rado iskoriste priliku te o njemu iznesu i ono što nije zgodno da se javno kaže.

no oni se ne ljute jer znaju da je to sve za šalu. nekoliko krafni i salenjaka. Jedan rub ponjavca zavezali bi i prebacili preko glave kako bi rojte sakrivale lice da se ne bi vidjele i prepoznale osobe koje su bile bušari. Danas ima i žena pijani. 495 . krvavicama i kolačima. načinjena upravo za bušare. bušari odlaze i tamo. Glumili bi mladu i mladoženju. Ponekad se u torbi nađe i kobasica ili krvavica ispunjena kukuruznim žgancima. ponjavce (debele pokrivače vuneno tkane). Pokatkad u kuću istovremeno dođu još neki bušari pa tako večer postane veselija i zabavnija. Bušari su se oblačili u tzv.kobasicu i krvavicu. To su „mali bušari“ koji su nastojali zabaviti domaćinove goste i na kraju bi se osladili pečenim kobasicama. Tako bi se na kraju u njihovoj torbi našla ukusna i dobra večera kojom se onda svi počaste. Ponjavci su na sebi imali rojte (rese). U vrijeme bušara pjevalo se: Poklade su i ludi su dani. Ako se toga dana kolju bravci i u kojoj drugoj kući. U bušare su često išla i djeca od desetak godina.

ali isključivo do ponoći kada nastaje Čista srijeda. a kazao joj je Jozo Matić. Zapisala je Suzana Parić 2007. Sjećanja na te običaje žive danas samo kroz manifestacije zasnovane s ciljem promicanja narodnih običaja. Zdravki Vranješ kazivala je Evica Rack rođena u Budrovcima. iskočile iz kuće. Vratili bi se kući i pravili razna jela i jeli dok ne započne korizma. FF Mostar. Na poklade su išli svi u narodnim nošnjama. 31 Neki kazivači smatraju da podrijetlo te igre seže u osmansko vrijeme kada žene nisu smjele igrati pa bi. 21. 2008. a mladoženja. držeći se za ruke i pjevajući igraju kroz cijelo selo do mjesta zvanog Čaršija. Igrale bi se: Žuta Žaba. Djeca su se bojala bušara jer su strašno izgledali pa bi bake zaklenile (zaključale ili zaringlale kapijicu (mala ograda kroz koju su ulazili u dvorište samo ljudi. D.. Ponedjeljkom i utorkom pjeva se i veseli cijeli dan do ponoći. 1932. 30 496 .12. Običaj je bio da seljani obučeni u što starija i poderanija odijela hodaju po selu od kuće do kuće i pjevaju kroz selo pokladne pjesme. FF Mostar. poput žabe. koji bi trebao biti vitak snažan i jak. za razliku od velike kapije kroz koju su prolazila zaprežna kola s konjima ). prethodno bi se naložile dvije velike vatre oko kojih bi povorka igrala i pjevala. mrak. god. glumio je neki sitni mali muškarac. U poklade se išlo dva dana prije Čiste srijede. Rkp. u selu Vijaka-Vareš. Oženi se Ilija. To je splet igara i kola koji se igra idući kroz selo i nastavlja poslije na igranci u Domu. 30 POKLADNE PJESME Pokladne pjesme su se izvodile nedjeljom prije korizmenog vremena. tudumom. g. 2. Obzirom da bude velik snijeg. zima. ponovno uz igru i pjesmu do Carine. D. odnosno vrijeme Korizme i slavlje se prekida. Rkp. sv. Tako hodajući dobivali bi namirnice kao darove. poigrale malo i brzo se vratile u kuću. str. Bog ubio đuđur popa. 2007. 31. Narodna igra neobičnog naziva Žuta žaba igra se uvijek na pokladni utorak u Gornjoj Vijaci. rođ. Točno u 17:30 muškarci i žene u narodnim nošnjama polaze s mjesta zvanog Carina. prije Korizme.-32. Danas je u selima Đakovštine običaj bušara prošlost. Zatim se ulazi u Dom gdje se nastavlja dio igara. a o njezinu početku nisu ništa znala ni prethodna pokoljenja. Nakon određenog vremena vraćaju se istim putem. a danas živi u Đakovu.Obično bi mlada bio visoki jaki debeli muškarac. 1945. Ni najstariji stanovnici ne pamte od kada datira taj običaj31. pjesme i kola. pekle su se krafne i častilo vinom tzv.

Za najmlađi uzrast nošnja je posebno izrađivana: djevojčice bi nosile košuljice. a bojenje bi trajalo četiri dana. Osobito ako se poznaje izrazito zagonetan tekst Žute žabe. osnuj meni jedne gaće od tog platna bijeloga. ječermice i dimije i marame a dječaci bijele košuljice tzv. dosta sam ti osnovala. čakšira i fesa. a uz to vunene čarape i kundure. fermena. Ovaj iznimno vrijedni običaj bio je prekinut samo 1994. ali što. Za Žutu žabu bi se nosila narodna nošnja: muška narodna nošnja se sastojala od košulje. Oj punice. Hajd’ otale’ crni đavle.Tim se pjesmama i igrom htjelo nešto reći. Ženska narodna nošnja se sastojala od košulje. godine. a nakon sušenja pristupalo se bojenju. jasenove kore i zelene ljuske iz oćevskih majdana. žuta žabo. škuteljke i dimije. Čudnu si mi sreću dala: nit’ u kući kućanica nit’ na njivi žetelica priko kuća priskakuša i na vrata izviruša a na ljude kezi zube! 497 . teško je pogoditi. fistančiće. Vuneno sukno od kojeg su se izrađivale čakšire prethono se obrađivalo u jednoj od stupa na rijeci Tribiji. Specijalni maljevi naizmjenično su udarali po suknu koje se stalno polijevalo vrelom vodom da ga omekša radi lakšeg izvlačenja rudeži. koparana. crne fermene i čakšire. prsluka. Boja se dobivala iz trava iz obližnje Kozjače. ŽUTA ŽABA “Platno bijeli žuta žaba u potoku na kamenu njoj dolazi rak na konju. Ovaj proces bi trajao neprekidno 48 sati. i još više kćerku dala.

Vijaka je od starina gnijezdo.OŽENI SE ILIJA “Oženi se Ilija. Ko zametnu ovu igru. Ko zametnu ovu igru. pa usjeće drenov ščap. Ovu igru povriskušu. ovu igru popleskušu. ovu igru poigrušu. nemoj. ŠTO SI NAM SE ZAMRAČILA ZVIJEZDO “Što si nam se zamračila Zvijezdo. ovu igru zagrljušu. nemoj Ilija. Moju babu naučila baba. gizda poče plakati. Mi igramo k’o djedovi naši. kako će se igrat Žuta Žaba. poče gizdu tući. dirli. BOG UBIO ĐUĐUR POPA “Ko zametnu ovu igru. Ai ja ću pored svake muke 498 . pomrčina. ja sam ti najmilija. ništa nas ne plaši. ovu igru poklekušu. dirli. i dovede gizdavu. Ko zametnu ovu igru. da po kući skakuće. Ovu igru poljubušu.dirlija. ‘oće gizda papuče. naljuti se Ilija. koja nema dimija.

34 Ferdo Heffler. i njihovo imanje štititi od demona. Jedan je mladić visoko nosio mladu zelenu brezu okićenu maramom i šarenim papirima. sira.-280. Josip Matasović. a Zeleni Jure je bio u košu ispletenom od prolistale vrbe. ali i povećavati plodnost. Skupina mladića selom je pratila Zelenog Jurja.da naučim svoje unuke. jurjevčani đurđari. Hrvatski sabor kulture. i Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih običaj. te od gazdarice tražili darove: dinar-dva. vino. sv. Zagreb 1991. “poskakujući poput medvjeda”. a djevojke koje su bile sudionicama u tim ophodima nazivane su jurjašicama. a preko njega je bilo poslagano brezovo kitje. ali i odagnati zle duhove.33 Zeleni Jura bi plesao u krug. Zeleni je Juraj imao. Jurjaši su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadić zelenila koje su domaćini kasnije ostavljali u kući. knjiga. “32 ZELENI JURAJ Tema Zeleni Juraj zahtijeva složenu interpretaciju. 33 Petar Grgec Hrvatske narodne pjesme. FF Mostar. vrtu. 32 Katarina Pejčinović zapisala je u lipnju 2006 godine u Varešu od Ivanke Peštić. Za Duhove. Jure seoski su mladići pjevali po selu i gradu. Narodna starina. D. Hrvatska državna tiskara. X. u Hrvatskoj su se izvodili kraljički obredi. str. 26. str. bukve i dr. kelj ili korabicu da im bolje rodi. Zagreb 1943. 45. Đure. polju i sl. glavni i odgovorni urednik Dr. Oko njega su plesali i mladići iz pratnje i pjevali da će polje roditi kuda Jure prođe. jajce-dva. najmanje. a u drugoj ruci drveni mač. vjerujući da će tako odvratiti demonske sile. 278. 2007. Zagreb 1931. Mladići koji su sudjelovali u jurjevskim ophodima zvali su se jurjaši. 154. Sve su vrtlarice dobivale grančicu iz kite ili koša i stavljale ih među zelje. str. III izdanje. štali. str. vlasnik.. blagdan koji je pedeset dana iza Uskrsa i označava svršetak uskrsnih blagdana. dvojica su nosila kite brezovog granja. broj. 43-46. U okolici Karlovca na Dan sv.34 Od zelenila kojim je bio prekriven Zeleni Juraj bilo je dopušteno otkinuti dio grančice za koju se vjerovalo da ima apotropejske karakteristike te da će ukućane.. Rkp. Ponekad su Zelenoga Juru pratili tamburaši i s njim ulazili u dvorišta. 499 . 2. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. ali za potrebe ovoga rada navodi se samo ono što je apotropejsko. Zeleni Jura je u jednoj ruci držao “veliku trnavku od šipka”. dvojaku apotropijsku ulogu: svojim je izgledom želio potaknuti vegetaciju. uz paljenje duhovskih krijesova.

(O ladarskim i kraljičkim ophodima bilo je riječi i u potpoglavlju Usmene lirske pjesme.) Đakovački vezovi 500 . priredio Ivan Lozica. MH. SHK.) (Reprezentativan je broj primjera folklornoga kazališta u knjizi Folklorno kazalište. Zagreb 1996.

13. 4. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Hrvatska državna tiskara. XXIV/XXV. Zagreb 1986. 2005. Knjiga XI. Zagreb 1931. Grčki mitovi. 5. Mostar 2007.LITERATURA 1. godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe br. Sarajevo 1969/1970. Narodne drame. III izdanje. Hrvatske narodne pjesme. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać. br. Marko. poslovice i zagonetke.-313. X. Heffler. Povijest i historija usmene narodne književnosti. 2. sv. Dragić. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Bonifačić. Tvrtko. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. Sarajevo 1973. Hrvatski Sabor kulture. Špiro. Croatica et Slavica Iadertina. 27. Zagreb 1963. Tvrtko. Kekez. glavni i odgovorni urednik dr. Zagreb 1991. Petar. NS. 9. vlasnik. Rožin Nikola. Hercegovina. Dragić. 5. 275-296. Ladarice. broj. Beograd 1974. drama i mikrostrukture. 3. Folklorno kazalište (priredio Ivan Lozica) SHK. Marko. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi.-280. Kulišić. 369-390. Godišnjak. 10. 8. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 12. Josip. Etnologija. Josip Matasović. Zadar 2007. 26. Grgec. Sveučilište u Zadru. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. 14. priredio Marko Dragić. Botica. Zagreb 1990. 2. Milovan. 278. 312. Grevs. Zagreb 1943. Kajmaković. Zagreb 1970. Čubelić. Zagreb 1996. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. 15. Uvod u književnost. Narodni običaji stanovništva Lištice. 3. PSHK. knjiga. knj. 7. Usmena narodna retorika i teatrologija. Matica hrvatska i HKD Napredak. Godina dana hrvatskih narodnih običaja. Robert. Sarajevo. knjiga 9. Apotropejski obredi. 6. Zagreb 1995. Gavazzi. str. Usmena književnost. 501 . knj. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. Stipe. Centar ZA balkanološka ispitivanja. Ferdo. 21. Čubelić. 11. Narodna starina. Radmila.

Lozica. Matica hrvatska. FF Mostar. Zagreb 1955. Leksikon ikonografije. rkp. Matej. Zagreb 2002. Rječnik hrvatskoga jezika. Palameta. FF Split. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) 2. 21. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. 1996. Mostar. Rkp. uredio Anđelko Badurina. 17. (Vlastita rukopisna zbirka) 502 . Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. Radovi V. Izdanja muzeja grada Zenice. Zagreb 1990. Slobodan. Srpski rječnik. (Oznaka D znači diplomski rad. Mile. Zora. *** 1. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. PSHK. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. Kršćanska sadašnjost. knj. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. 19. Školska knjiga. Zagreb 1963. 23. Ivan. 18. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. 20. Zenica 1973. priredio Olinko Delorko. Zagreb 2000. Sova. 23. Karadžić. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. Narodne lirske pjesme. glavni urednik Jure Šonje. Poganska baština.16. Zečević. 22.) Vl. Rkp.

RETORIČKI (GOVORNIČKI) OBLICI .V.

Kr. Basme (bajalice.”1 Aristotel u svomu Pjesničkom umijeću (IV.2 Ponajbolji govornik svih vremena Marko Tulije Ciceron (106. a narodni su nazivi bajalica i bajavica. BASMA (BAJALICA. Usmeno-retorički oblici mogu se klasificirati na: 1. 107. Brzalice. djela rimskih klasika: Ars poetica (konac I. Zagreb 1995. egzorcizmi. 2. Značajna su također. pr.-43. Antički grčki filozof Gorgija (493. Kr. Krista) otkrio je magijsku moć riječi proglasivši je vlastodršcem “koji najmanjim i najneupadljivijim organom postiže najčudesnija djela. U Bibliji je govorništvo dar Božji. Neki filolozi i 1 Tvrtko Čubelić. 4. Zdravice. 3. Biblija i hrvatska kulturna tradicija.-370. Prvi primjer hrvatskih retoričkih oblika zapisao je Hvaranin Petar Hektorović u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. 6. zaklinjanja). str.) Horacijeva i De institutione oratoria (koncem I. Krista) retoriku je okarakterizirao kao umijeće govorenja i umijeće uvjeravanja. st. Međutim. Vl. nakl. Blagoslovi / molitve. hrvatskim usmeno-retoričkim oblicima nije se pridavala dostatna pozornost sve do naših dana. str. 5. pr. Kletve. 504 . 2 Stipe Botica.) Kvintilijalova. Povijest i historija usmene narodne književnosti. st. U stručnoj su uporabi za basmu sinonimi egzorcizam i zaklinjanje. Brojilice. njegovu imovinu i stoku zaštititi ili osloboditi od bolesti i demonskih sila.Usmeno-retoričke oblike poznavale su najstarije civilizacije.) retoričke oblike tumači kao ukrašeni govor. st.). pr. 280. pr. ZAKLINJANJE) Basma je stručni naziv za usmeno-retorički oblik kojim se želi čovjeka. EGZORCIZAM. Zagreb 1990.

Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena. vrtoglavice. te se štitilo stoku od bolesti i demonskih bića. glavni urednik Jure Šonje. 58. 4 Rudolf Strohal. svojim pogledom poremetiti nečije zdravlje. Rkp.3 Basme se ostvaruju stihovima i prozom. primjerice. a nazivaju se mole. duševnih i tjelesnih bolesti: poganice. već i kad se krava ne bi dala pomusti. Mola se na početku obreda prekriži i izmoli Vjerovanje. Vjerovalo se da naudu noću može nametnuti neka nepoznata demonska sila i nije se smjelo dječju odjeću noću ostavljati izvan kuće. U makarskom kraju uroci se nazivaju i naude. Bajalo se i protiv magle. u ZNŽO JS navodi bajalicu protiv poganice i naziva je molitvom. urednik dr. Poganica (Sali u Dalmaciji). Usmena narodna retorika i teatrologija. 1942. oluje i nevremena. štringa ili vištica. Basme su kod Hrvata kristijanizirane te ih je narod nazivao molitvama. LII. zagonetke i govornički oblici. ili ako ga svjetlost vatre nije obasjala. Mole su svojim molitvama (basmama) liječile ljude: od demonskih sila. kad se mlijeko ne bi dalo izmesti. straha. B. a na koncu obreda se prekriži. ukiseliti. usiriti. str. Bajalo se protiv bolesti ljudi. str. bogomolje. Poslovice.5 Bajalo se protiv uroka (urokli) i more. rođena u Makarskoj. opsjednutosti i drugih bolesti. 5 Usp. FF Split 2008. str. te mu se branilo da ode djetetu. Namjena i svrha basmi je apotropejska. trzavice. osim ako nije ušao s upaljenom lulom.-380.4 Nositelji tih narodnih usmeno-retoričkih magijskih tvorevina rijetke su. Rudolf Strohal. priredio Josip Kekez. str. dima. Što su basme starije u njima su mitski elementi izraženiji. Zagreb 1996. stoke. 505 . naime. U novijim basmama prepleću se mitski i vjerski elementi. MH. Bajanjem se htjelo udobrovoljiti božanstva da za vrijeme sušnih proljetnih i ljetnih dana daruju kišu. Žene s urokljivim okom nazivane su: čara. odabrane i poštovane osobe. 379. Također se vjerovalo da i došljak u kuću noću unosi mrak. osobito dječije. bogomoljke. 6 Nevena Čović zapisala je u Makarskoj 2008. kad ne bi u mlijeku bilo masla. ujeda zmija.leksikolozi smatraju da je basma čarobni tekst koji se izgovara pri bajanju (čaranju. moliboge. groma. Mole su molile ne samo kad stoka oboli. Zagreb 2000. Čitav život proživjela je u Makarskoj i vrlo dobro poznaje običaje vezane za Makarsku i njeno primorje. Boranić. knjiga XXV.6 3 Vidi: Tvrtko Čubelić. vračanju). iz straha da ne ugine. a muškarci vištac i mogli su. privremeno ili trajno. Ako bi odjeću uhvatio mrak vani nije ju se unosilo dok je sunce ne obasja. 282-283. Zagreb 1924. godine. godine. E. I Rječnik hrvatskoga jezika. nesanice. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb 1970. Kazala joj je Vesna Parčina (baka). SHK.

ka momci po rudinom.Molitva protiv uroka Prvo se triba prikrstit tri puta i tek onda počet molit sljedeće: Oj misusovo. / Dje se Bogu ne moli. metaforičnost i alegoričnost najvažnije su stilske karakteristike basmi. simboličnost. godine u Nevestu. općina Unešić. ka pčele po cvatu. sveta Ana. treće kao kletve. tri odriču Otac i Sin i Duh Sveti u pomoć bija Amen. Dva urliču. Sugestivnost. u vištati di je lipo. FF SPLIT 2008. Rkp. 7 506 .! Kristina Babić zapisala je 2008. urok i rokice. priko polja ravna. Srila urok i rokicu: Di iđeš priko. ka magla po planinama. Gospina majka: Pokaži mi svu istinu bolesti i zdravlja i života (za koga moliš) Izmoli ovo tri puta i onda nastavi dalje: Šetala se sveta Ana. Ovako moli dvadeset puta i na kraju Virovanje. Bajalicama su se bolest i demoni odgonili: U pustinju: / Dje sveti Ilija gromove odgoni. 1945. djev. / Dje pivci ne pjevaju. Jedne su komponirane kao blagoslovi. Gospina majka. / Dje čedo ne plače. di je drago. neke sadrže lirske minijature itd. Kazala joj je Ana Mrčela rođ. Raziđoše se urok i rokica po svitu. Dželalija. 7 (Nevest kod Unešića) Raznovrsne su strukture basmi. druge kao brojalice. E. g. u ime Isusovo. / Dje ždripci ne ržu. slikovitost.

8 Među mnogobrojnim basmama kojima se bajalo je i sljedeća: Oj. dje pivci ne pjevaju. nesritna izrodice u pustinju: Dje sveti Ilija gromove odgoni. Kršćanska sadašnjost. Tako pijetao opominje glavu Crkve sv. Leksikon ikonografije. po visokim planinam’. U kršćanskoj ikonografiji pijetao stoji pored sv. Petra dok plače. izrodica ti majka. U narodnoj percepciji s prvim kukurijekanjem pijetlova nestaju sva demonska bića. Pijetao simbolizira budnost i pripravnost. uredio Anđelko Badurina. ko što čelica po cvitu. dje ždripci ne ržu. nemilice nemila. Petra i podsjeća na njegovu izdaju i kajanje i u tom smislu simbolizira i Kristovu muku. Ajde nesritna nesritnice. str. po morskim dubinama jer mjesto joj je u dubokom moru.Nesritnica nesritna (poganica pogana) odgoni se po svitu. str. oj. te se preporuči za koga se moli. razađide se po svitu. Petra da suzama opere grijeh. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 9 Danka Ivić. Zagreb 1990. a na kraju. iđi.9 To se izgovara tri puta. 8 507 . Bajalice i bajanja kao dio etnotvorevine u Brotnju. dje čedo ne plače. dje se Bogu ne moli. Nesritna izrodice. 5. po morskim dubinam’. tude ti je misto. Za uvike vikova amen. 148. svaki put moli se po jedno Vjerovanje. nesritnice nesritna. Ajde nesritnice nesritna: U duboko more. u: Hercegovina. 459. Pijetao se prikazuje i pored sv. poganice pogana. po visokim planinama. časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe. Mostar 1986. oj.

nesritnice nesritna. Slično je i u drugim basmama. Sinku se je molila: “Daj mi sinko onu čast što si Bogu obeća. 508 . / oj. (…) Dje sveti Ilija gromove odgoni. Gre križ po nebu. poganice pogana. Svetom Petru ključe daj da otvori sveti raj di anđeli igraju. nemilice nemila. / dje ždripci ne ržu. gdje pijevci ne pjevaju. U sljedećim su stihovima epiteti: Oj. / po morskim dubinam’. / oj. (…) po visokim planinam’. / dje pivci ne pjevaju.Onaj tko baja vokativom se izravno obraća bolesti i sugestivno je tjera u visoke planine. kristijaniziran. aliteracije: dje čedo ne plače. asonancije: Oj. Sadržaj je tih basmi. U dvadeset stihova navedene basme deset je anafora: Oj. domaćini. pastiri. nemilice nemila (u navedenim se stihovima asonancija ogleda i u ponavljanju samoglasnika a kao i samoglasnika i. Hrvatske su basme komponirane vjerskim lirskim slikama. / nemilice nemila. / oj. npr. nesritnice nesritna povezani anaforama oj. / dje čedo ne plače. jer se i stilskim figurama postiže efekt sugestivnosti. Pored navedenih stilskih figura u navedenoj su basmi: metafora: raziđe se po svitu. gdje dijete ne plače. gdje ždrijepci ne hržu – odgone je tamo gdje se Boga ne moli. za njim Diva Marija. Djeva je cvijeće nabrala i njime polje prekrila i dr. poganice pogana. nemilice nemila. U navedenoj su basmi mnogobrojne i druge stilske figure npr. držeći križ ili krunicu okrenutu prema mjestu odakle nevrijeme dolazi. Česti su stalni epiteti poganice pogana. / ko što čelica po cvitu te alegorija: Ajde nesritnice nesritna: /U duboko more. putnici. Petru ključeve dadne da otvori sveti raj gdje anđeli igraju. / dje pivci ne pjevaju. za njim Djeva Marija sinka molila da sv. / dje ždripci ne ržu (u navedenim je stihovima stilska figura aliteracija i u ponavljanju suglasnika ž. također. težaci. / oj. / tude ti je misto. a zbog aktualnosti prigode u kojoj se izgovaraju uvijek se upotrebljava prezent. / nesritnice nesritna. gdje dječica bacaju. / dje se Bogu ne moli. Izgovarali su ih domaćice.: križ ide po nebu. poganice pogana. / oj. morske dubine. Velik je broj basmi kojima se bajalo protiv oluje i drugih vremenskih nepogoda.

sv. 2. Široki Brijeg (1953). te se tjera u planinu: di se mise ne govore. u Slatinama). FF Split 2004. / dje se Bogu ne moli. dje brat sestru uzimlje.” Nabrala je Diva.g. tu ti glavu okine. 19. 2004. (Di te sveti Ivan dostigne. Demonska bića se bajanjem tjeraju: Dje sveti Ilija gromove odgoni. / po morskim dubinam’. FF Mostar. 332. Zagreb 1990.)10 (Slatine) Irudica je u narodnoj percepciji demonsko biće koje donosi olujno nevrijeme. str. “Sveti Ilija odgoni gromove čak daleko u Indiju. studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Rkp.di ditići bacaju. biži irudice. g. svetog Ive krvi sapeta. / di zvonce ne zveči. / dje čedo ne plače. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. (…) po visokim planinam’. u Slatinama kazala Marica Mauko (rođ. koromačeva cvića. / dje ždripci ne ržu. a od sedmoga stoljeća i vjernika na molitvu. gdje zvona ne zvone. 2006. zemlju neznanu. Irudice su nestale iz narodnoga pripovijedanja. Zvona su se prvi put počela upotrjebljavati u Campaniji potkraj šestoga stoljeća. Prvotna im je namjena bila sazivanje svećenika. dje se Bogu ne moli. udata za Antu. / di Gospa ne kleči.12 Kad bi grmjelo i sijevalo prekrižilo bi se i molilo: Andrei Pavičin. živi na Širokom Brijegu. Bog proklinje. dje pjevac ne pjeva…”.11 U nekim basmama. Ostale su samo u basmama.10. koje kazivačice i danas kazuju. U širokobriješkom kraju irudica je prokleta. U narodnom vjerovanju zvona simboliziraju magijsku moć tjeranja demonskih sila. Rkp. 10 509 . 11 Leksikon ikonografije. s kim je polje pokrila od Zaloga lampa. majka dvoje djece. / di Isus muku ne trpi. Sveti Ivan sapinje. od Boga prokleta. Kršćanska sadašnjost. uredio Anđelko Badurina. / dje pivci ne pjevaju. Biži. 12 U listopadu 2006 kazala je Drina Marušić rođena Mandić. od svetog Ivana sapeta.1935.

drugi su se nadahnjivali usmenom književnošću i tako stvarali djela trajne umjetničke vrijednosti. str. 10. krvcu od lozice. Među potonjim je književnik. sv. FF Split 2006. u noći nebeskoj. Rkp. Jedni su zapisivali usmeno-književne primjere i inkorporirali ih u svoja djela. koji biše i pribiše. 1925. PEN-a. četvrti su izvorno zapisivali usmeno-književne primjere. g. na svoje ruke. Da nas uzmu. koja su od Boga poslana. Za branjenje. za štitenje. 45. treći su pisali po uzoru na usmenu književnost. 13 510 . mačem poraženje. Da se k nama nema niko približiti. iz raja ladne vodice. kad prva Mlada nediljica dođe štolu ću vam postaviti. Kazala joj je Božica Hrga (rođ. član HAZU-a. neg ona dva. u Koprnu (Dalmatinska zagora).13 (Koprno. Amen. od Oca Boga blagoslova. Veselko Koroman koji je od svoje majke zapisao: Ivana Hrga zapisala svibnja 2006. u danu vičnjem. pa nas zovu Jeruzalimu gradu: Di no sidi dvanaest apostola. Dalmatinska zagora) *** Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. g. DHK RH.Koljabitavac sveti. mir ću vam učiniti: Tilo od šenice. u Koprnu).

irudice. goni grome do pozle17 gore. zapisao je akademik Veselko Koroman. Od Boga prokleta. gdje zvonce ne zveči. Zdravice se izgovaraju veselim i svečanim ritmom. 17 Pozle – zla. munja. godišnjice brakova. Česte su zdravice i u raznim drugim veselim prigodama kao što su: imendani. Veleni – vilenjaci. uspješan završetak poslova itd. Po formi su zdravice češće minijaturne ( četiri-pet stihova). svete pričesti. svoga sina molila da učini pelin-prah. a kazala mu je njegova majka Matija Koroman (djev. zli duhovi.Krišta.) Veselko Koroman mi je tu basmu donio 12. Bog joj pelin-ključe da' da otvori svitli raj. krstitke. Sveti Ilija ognjeni koji grome odgoni. svete krizme. ukleta. di no nema samo drvo i kamen. 16 Balaju – plešu.14 krišta po nebu. g. di Božji pivci ne pivaju. za njom Diva Marija. 18 U Gornjim Radišićima kod Ljubuškoga 1996. skaču. ZDRAVICA Zdravica je po svom postanku veoma stara. 1908.18 2. Biži. godine. neke zdravice imaju razrađenu fabulu. da veleni15 ne balaju.-1997.16 da anđeli poigraju. Kraljević. biži. 15 14 511 . sestra ti je otrovnica. lipnja 2007. gdje Gospa ne kleči. Krišta – krijesnica. Od svetog Ilije sapeta. rođendani. majka ti je poganica. Međutim. Govori se najčešće u svadbama. vitlaju.

zagonetke i govornički oblici. slavljeniku ili nazočnima. MH. srećom.. priredio Josip Kekez. blagoslovom. . Niti dugove naplatio. SHK. Zagreb 1996. Dušmani ti hukali. Ili: ……………….19 ………………………… Poslovice. Zdravice sadrže mnoge sintagmatske i sintaktičke formule: …. A čelice sunce zaustavile. U kutiji šibica spava. str.One se upućuju domaćinu (gazdi). Rodilo ti lito. 19 512 . drugih usmeno-retoričkih oblika i usmene lirike. Namaklo ti lito. Oranice luke i dubrave. …………………… Kravice ti dvore zagrušale. Neke zdravice sadržavaju u sebi kletve: ………………………. Bijele ovce brda i doline. 283. …………………… U svatovskim zdravicama domaćin svojom zdravicom uzvraća nazdravitelju. Koze bare zakrilile strane. ………………………. Niti se kući povratio. blagostanjem itd. Ko mu loše mislio. Volovi ti bukali. Ćatom se pokriva. Ovisno o prigodi u kojoj se izvode zdravice imaju elemente: blagoslova. šale. Otiša niz morske lugove. Zdravicama se izriče želja za zdravljem. Da naplati dugove. O koncu visio.

nek se znade. Zagreb 1994.NEVISTICE MLADA Nevistice mlada. da ih probodu vinskom pipom: nek teče vince slatko u čiste «srabljivce» i flaše. da uzmognemo zajedno s njime još dugo hrliti k ponoćki i klicati: «Narodil nam se kralj nebeski. da veseli dočekamo dvanaesti sat. Gospodari ogledavaju svoje bačve u pivnicama. da s njima družina omasti brade. Svuda veselje danas vlada. Tanahna galija. da se s njime naužijemo svega obilja. pretisak. nek se znade.20 (Kaštel Novi) Gospodo! Sastasmo se eto u liepoj kiti kod vriednog domaćine. kad će se naroditi naš Spasitelj. te nas pozvao ovamo. 513 . treće dopunjeno i popunjeno izdanje. Bog ti dao sina Od prvoga tira. makovnjače i druge kolače već su pospremile u izbu. Split 1996. ili od iskrica rumenoga vinca? Odgovor je sadržan u 20 21 Tanja Perić-Polonijo. Bog ti dao ćerku Prvojedinicu. ili zbog zadovoljstva domaćina. ili zbog odsjeva kore s pečenoga purana. str. koji je eto baš po starom hrvatskom običaju napunio svoju čvrstu trpezu. str. u kojih se starina valja. pa će im sutra resiti stol – neka bude svega. Koja će ti pazit Svu ostalu dicu. Književni krug Split. hajde da sada nazdravimo zdravicu našemu vriednomu domaćini.» Amen!21 U slijedećoj zdravici nazdravičar ističe da su svuda okolo vesela i rumena lica. Ti u ovon piru. neka nam poživi kao sokol sivi još mnogo godinaca.. te izabiru one. purane i guske. zato je Božić! Gospodo. Golden marketing. sastavio Ivan Josipov Šarić. čija je kuća mastna! Orehnjače. Bog ti dao živit Sto godin u miru. te se pita što je uzrok tomu: da li je to zbog čarnih očiju ljubezne domaćice. Nazdravičar i govornik za sve prilike života. 151. 213. da je blizu dan veselja i radosti! Gospodarice već očistiše odojke.

sve nas to veseli i razblažuje. žarke su? Možda nam razžariše lica traci iskrena zadovoljstva našeg domaćine. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. str. Zagreb 1994. bit će i to! Ili doprinaša rumenilu našem odsjev kore s pečena purana. Petar konja trče. ali najvećim uzrokom radosti naše jest misao. te kad ćemo veseli i radostni zapjevati divnu onu pjesmu: Narodil nam se kralj nebeski! S toga ja nazdravljam